Izdaja I Odbrana Hercegovine '91 - '95. - Suad Ćupina

Created in Master PDF Editor - Demo Version
Suad ]upina
IZDAJE I ODBRANA
HERCEGOVINE 91.-.95
Recenzenti
Seid ef. Smajki}
Dr. Senija Mili{i}
Prof. dr. Zdravko Grebo
Gradimir Gojer
Prof. dr. [a}ir Filandra
IZDAVA^
Lektor
Sead Omeragi}
Vije}e Kongresa bo{nja~kih

intelektualaca
Registar
Adnan Biser
Nermina Hujdur
Tehni~ka priprema
DTP Prosperitet
Za izdava~a
Prof. dr. Sabira Hadòvi}
[tampa:
DES Sarajevo
Urednik
Dèmal Ba{i}
Tira` 3000
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hecegovine, Sarajevo
355.01.(497.6Hercegovina)1991/1995
]UPINA, Suad
Izdaje i odbrana Hercegovine : 91. - 95. / Suad
]upina. - Sarajevo : Vije}e Kongresa bo{nja~kih
intelektualaca, 2006. - 674 str. : ilustr. ; 25 cm
O autoru: str. 665-667
ISBN 9958-47-101-9
COBISS.BH-ID 14651910
SUAD ]UPINA
IZDAJE I ODBRANA
HERCEGOVINE
91. 95.
Sarajevo, 2006. godine
UVOD
U brojnoj literaturi o nedavnoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, do
sada je Mostar uglavnom ostavljan po strani. Smatram da je to ura|eno
strate{ki da bi se taj dio pro{losti, za nekog ~astan a za nekog sraman, ko
na~no zaboravio.
Za razliku od nekih zaboravnih, ja sam odlu~io progovoriti. Siguran
sam da }e moja knjiga mnoge natjerati u preispitivanje, kao {to }e meni
donijeti probleme.
Ovo je knjiga o velikodràvnim projektima, srpskom i hrvatskom,
koji su sebi odredili lijevu i desnu obalu Neretve, a Bo{njacima namijeni
li Neretvu. O tome svjedo~e svi poru{eni mostovi u gradu.
Mostar kao Vukovar, bio je jedan od novinskih naslova uo~i rata.
Sredi{te Hercegovine, grad u kojem sam ro|en, bio je mnogo vi{e razoren
od Vukovara i imao vi{e poginulih i osaka}enih stanovnika.
Mostar je bio najva`nija ta~ka u planovima velike Srbije i velike
Hrvatske. Sve su stratezi ovih projekata uradili da Mostar etni~ki o~iste od
Bo{njaka i patriota iz drugih nacionalnih zajednica. O tome svjedo~e sve
poru{ene dàmije, a onda i crkve koje su se na{le na pogre{nim teritori
jama.
Ovo je i knjiga o izdajama nekih Bo{njaka, koji su morali stati uz
svoj narod, a nisu to uradili. Mnogi Bo{njaci su stali uz velikodràvne pro
jekte iz neznanja, gluposti i zbog njih takvih je zajedni~ka nesre}a bila ve
}a nego {to je trebala biti. Zbog brojnih izdaja ni danas mnogim nije jasno
kako se grad uspio odbraniti.
Zato ~asni dio Mostara i Hercegovine mora napisati svoju historiju
patnji i ponosa, nasuprot onim koji se te historije trebaju sramiti.
PRVI DIO
SRPSKI FA[IZAM
U AGRESIJI NA RBiH
1. PRIPREME ZA ORU@ANU AGRESIJU

1.1. ODUZIMANJE ORU@JA OD TERITORIJALNE
ODBRANE RBIH
1.1.1. STAVOVI I NARE\ENJA ZA RAZORU@ANJE TO
RBIH
Po~etkom 1990. godine u listu Narodna armija prenesena je {o
kantna izjava generala Veljka Kadijevi}a: Teritorijalna odbrana je podvala, jer se iz nje formiraju republi~ke vojske. Odmah nakon {to je maja
1990. godine Borisav Jovi} od Janeza Drnov{eka preuzeo du`nost pred
sjednika Predsjedni{tva SFRJ, donesena je odluka da se naoruànje TO
Slovenije i Hrvatske oduzme i prenese u magacine JNA.
U svojoj knjizi Posljednji dani SFRJ (izdanje Politika, Beograd,
1995.) Borisav Jovi} je zabiljeìo: Preduzimamo mjere da se u Sloveniji
i Hrvatskoj oduzme oru`je iz civilnih magacina TO i da se prenese u vojne magacine. Ne}emo dozvoliti da oru`je TO zloupotrijebe u eventualnim
sukobima ili za nasilno otcjepljenje. Prakti~no smo ih razoruàli.
Veljko Kadijevi} svoje stavove o TO objasnio je u knjizi Moje vi|enje raspada. Govore}i o planiranju upotrebe Oruànih snaga pred se
cesiju, pi{e: Smatrali smo da treba Teritorijalnu odbranu maksimalno
paralisati u onim dijelovima zemlje gdje bi ona mogla posluìti kao baza
za stvaranje vojske secesionisti~kih republika, odnosno secesionisti~kih
snaga.
Prema ovakvim stavovima, komandant 1. vojne oblasti general-pu
kovnik Aleksandar Spirkovski je, pod brojem str. pov. 1-90 od 15. maja
1990. godine, komandama podre|enih koprusa naredio da sa odgovara
ju}im {tabovima TO u svojim zonama odgovornosti organiziraju preuzimanje, smje{taj i ~uvanje kompletnog naoruànja i municije od Teritorijalne odbrane u magacine JNA. Precizirano je da se od magacina TO do
magacina JNA naoruànje i municija prevoze motornim vozilima JNA.
Insistiraju}i da se cjelokupno naoruànje i municija premjeste u magacine
JNA, naredbom je ostavljena mogu}nost da se za smje{taj koriste i pros
torije u kasarnama. Samo izuzetno, ako su objekti TO udaljeni 50 i vi{e
kilometara od objekata JNA, oru`je i municija se mogu zadràti u maga
7
cinima TO, s tim da ih obezbje|uju jedinice JNA. Rok za preuzimanje

naoruànja i municije TO i smje{taj u skladi{ta JNA bio je 21. maja 1990.
godine.1
Radi paraliziranja TO, onako kako to obrazlaè Veljko Kadijevi},
sva Teritorijalna odbrana je razoruàna prije nego {to su po~eli sukobi u
Jugoslaviji. Pored toga, preko starje{ina TO, nastojali smo istu maksimalno dràti van kontrole secesionisti~kih politi~kih rukovodstava. U to
me smo djelimi~no uspjeli svugdje vi{e nego u Sloveniji. Naravno da smo
Teritorijalnu odbranu srpskih dijelova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
upotrijebili zajedno sa JNA. Kontraverze Kadijevi}eve teorije o naoruà
nom narodu najbolje su prikazane kroz sljede}e tekstove: - U tekstu Mar
ksizam i vojna organizacija (Vojno djelo 6/83), polemiziraju}i s neadekvatnim interpretacijama Marksove teorije o naoruànom narodu i mogu
}nosti njene primjene na jugoslovensku stvarnost, Kadijevi} brani tezu po
kojoj je jugoslovensko rje{enje oìvotvoreno u koncepciji op}enarodne
odbrane i na njoj zasnovanoj vojnoj organizaciji, najdosljednija stvarala~ka primjena te Marksove teorije, pri ~emu je Titov doprinos odlu~uju}i.
Poslije raspada JNA, koncepciju op}enarodne odbrane i organizaciju Oruànih snaga, a posebno Teritorijalnu odbranu, Kadijevi} naziva podvalom neprijateljskih snaga. On tako govori 1990. godine kada su na
izborima u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji pobijedili protivnici politi~kog vrha
Srbije i vrha JNA i kada se armijski dio jugoslovenskog vrha svrstao iza
aktuelne politike Srbije. U Titovo vrijeme, sedamdesetih godina, unutar
armijskog vrha kod pojedinaca je postojao otpor prema razvoju Teritorijalne odbrane kao posebne komponente Oruànih snaga. Me|utim, i u
okviru republika ve}i dio oficira je to prihvatio i smatrao pravim rje{e
njem, jer je iza te koncepcije stajao predsjednik Tito, dok je jedan manji
ali utjecajan dio vojnog vrha, bio protiv, i, iako se nije javno deklarirao,
stalno je pravio smetnje. Te su snage do{le do izraàja pri izradi Zakona o
op}enarodnoj odbrani 1978.-1979. godine, a htjele su da se pomo}u kon
kretnih rje{enja Teritorijalna odbrana podredi JNA. Me|utim, predstavnici BiH su se tome suprotstavljali, jer je to bio jedinstven stav politi~kih i
dràvnih rukovodstava tri republike - BiH, Slovenije i Hrvatske.
Prve agresivne korake ru{enja Titove ideje o Teritorijalnoj odbrani
armijski vrh i politi~ki stvaraoci velike Srbije su u~inili upravo odlukom
1
Naredba str. pov. br. 1-90 od 15.5.1990. godine, prepis u mojoj li~noj arhivi.
8
Predsjedni{tva SFRJ, 23. maja 1990. godine, da se oru`je Teritorijalne odbrane izuzime i smjesti u magacine JNA. Odluka Predsjedni{tva biv{e
SFRJ o oduzimanju oru`ja TO i njegovom stavljanju u skladi{ta JNA
pravdana je poku{ajem da se sprije~i razbijanje Jugoslavije i pretvaranje
TO u republi~ke vojske.
Prevare nisu mogle spasiti Jugoslaviju, jer je biv{a JNA oru`je koje
je oduzela od TO jo{ prije po~etka rata predala paravojnim formacijama
SDS-a i SPO-a. Ta odluka bila je u funkciji stavova koje je zastupao general Kadijevi} u svojoj general{tabnoj i velikosrpskoj politici spram Slo
venije, Hrvatske i BiH.
Teritorijalna odbrana Republike BiH je bila jedna od najorganiziranijih u SFRJ. Taj epitet je dobila u vrijeme kada je komandanat R[TO bio generalpotpukovnika Franjo Herljevi}, zatim genaral Mirko Vrani}, general
Mujo Mujki} i genaral Sakib Pozderac. Po ocjenama kompetentnih vojnih
stru~njaka RBiH je imala najja~u Teritorijalnu odbranu, ali u RBiH nije nikada bilo ideja da se TO RBiH organizacijski i funkcionalno osamostali.
Vjerovalo se da je JNA garancija za Jugoslaviju a time i za RBiH.
Prilikom akcije razoruàvanja TO RBiH je odmah predala oru`je, a
da se niko nije tome opirao. Presudnu ulogu u tom raspletu imali su tada{
nji kadrovi u politi~kim strukturama ali i u samoj TO RBiH. Slovenija nije dopustila dominantnu ulogu JNA i velikosrpske politike i odbranila se
manevarskom strukturom narodne za{tite, dok je veliki dio TO RBiH pod
uticajem srpskih kadrova odmah stavljen u funkciju agresije na RBiH. Dio
TO RBiH ~iji su kadrovi bili lojalni Vladi i Predsjedni{tvu, poduzimali su
mjere za organiziranje Armije RBiH.
General{tab oruànih snaga SFRJ je 14. maja 1990. naredio da se iz
skladi{ta TO u skladi{ta JNA izmjesti svo naoruànje i municija. Izvr{avaju}i to nare|enje Komanda 1. vojne oblasti, ~ija je teritorijalna nadle
`nost obuhvatala Srbiju i Bosnu i Hercegovinu sve do rijeke Une, odmah
sutradan nare|uje komandama korpusa da naoruànje Teritorijalne odbrane RBiH izuzmu i prebace u svoje trupne magacine. Rok za izvr{enje tog
nare|enja je bio 21. maj 1990. godine. Prema tim nare|enjima i Republi
~ki {tab TO BiH svojim nare|enjem reguli{e prikupljanje i smje{taj cjelokupnog naoruànja u magacine JNA. Transparentni cilj poduzetih mjera
od General{taba JNA bio je obezbje|enje boljeg i uslovnijeg smje{taja skladi{tenja kao i sigurnijeg ~uvanja, jer se uporedo s tim vodila organizirana propagandna kampanja o takozvanim paravojnim formacijama, kojih
ustvari, sem onih ~etni~kih, nije nigdje ni bilo.
9
Me|utim, vrijeme je pokazalo da je stvarni cilj General{taba JNA

bio razoruàvanje TO RBiH, jer se tako spre~ava da naoruànje bude dostupno pripadnicima bo{nja~kog i hrvatskog naroda, kojima je time ve} bi
la izre~ena genocidna presuda. Da su ove ocjene ta~ne govori i nare|enje
Komande 1. vojne oblasti: ...Izuzimanje naoruànja od Teritorijalne odbrane za izvo|enje planiranih aktivnosti odobravat }e Komanda Prve voj
ne oblasti, a na prijedlog komandi korpusa. To zna~i da se naoruànje TO
RBiH potpuno oduzima od TO RBiH. [tabovi TO vi{e nisu mogli odlu~ivati o eventualnom kori{tenju tog naoruànja u bilo kakve svrhe, kao {to
su obuka, odràvanje i sli~no. U slu~aju da je TO RBiH imala potrebe da
koristi oduzeto oru`je o tome je mogla odlu~iti samo Komanda 1. vojne
oblasti.
Stepen samovolje General{taba i podmukli scenario razoruàvanja
TO RBiH radi naoruàvanja samo Srba u RBiH, vidi se i po datumima dono{enja naredbi: General{tab oruànih snaga SFRJ izdaje nare|enje o po
vla~enju naoruànja 14. maja 1990. Prva vojna oblast korpusima nare|u
je skladi{tenje naoruànja 15. maja 1990. godine, da bi tek 23. maja 1990.
godine Predsjedni{tvo SFRJ donijelo odluku da se oru`je izuzme od Teritorijalne odbrane radi bolje za{tite i ~uvanja i prebaci u vojne magacine.
Prepis nare|enja po kome su postupile komande korpusa u razoruànju TO.

Original nare|enja se ~uva u Arhivu ZK VF BiH.
10
1.1.2. ODUZIMANJE ORU@JA OD TO U HERCEGOVINI

Oduzeto naoruànje je smje{teno u magacine JNA u centralnoj Hercegovini: Mostaru, Konjicu, Jablanici, âpljini, Stocu, Neumu. Magacini
su locirani u dijelovima ovih gradova gdje su ve}inom bili naseljeni Srbi
(Ju`ni logor, Jasenice, Ba~evi}i). Srbi su angaìrani da osiguravaju skladi{ta JNA.
Na blage primjedbe iz politi~kog vrha SRBiH na oduzimanje oru`ja
TO, iz Beograda je odgovoreno da se ne smije dozvoliti formiranje i eventualna nacionalisti~ka zloupotreba dijelova TO i njihovo pretvaranje u republi~ke vojske nekih secesionisti~kih snaga. Takve magacine su, pored unutarnje straè JNA obezbje|ivali minskim poljima. U miru takva upotreba
minsko-eksplozivnih sredstava, protivavionskih topova i protivavionskih
mitraljeza nije zabiljeèna do tada. Mjesno srpsko stanovni{tvo u okruènju
kasarni i magacina je kori{teno za spoljnje osiguranje magacina, a novoiz
gra|ivani putevi su bili kori{teni za brzo i nesmetano izvla~enje naoruànja
i vojne opreme, mobiliziranom povjerljivom srpskom stanovni{tvu.
Predaja naoruànja u BiH od strane {tabova TO nije i{la po zami{ljenom planu. R[TO se obratio Predsjedni{tvu SRBiH, koje je jedino moglo
da odlukom naredi {tabovima Teritorijalne odbrane predaju naoruànja i
opreme u vojne magacine JNA. Predsjedni{tvo SRBiH, kojim je predsje
davao Obrad Piljak, na 124. sjednici 19. oktobra 1990. godine, donosi
Odluku o predaji naoruànja i opreme iz magacina TO RBiH i njegovom
smje{taju u magacine JNA. Republi~ki {tab TO, po drugi put, 23. oktobra
1990. godine nare|uje okru`nim i Gradskom {tabu TO da se do 30. oktobra 1990. godine oru`je prikupi i preda u magacine JNA, osim oru|a kali
bra preko 12,7 mm, sve s rokom smje{taja do 30. oktobra 1990. godine.
Republi~ki sekretarijat za narodnu odbranu (RSNO) je po~etkom
avgusta 1990. godine, s potpisom republi~kog sekretara general - majora
Muharema Fetahagi}a, a na osnovu zaklju~ka Predsjedni{tva SRBiH sa
116. sjednice, od 5. juna 1990. godine, dostavio gradskim i op}inskim sekretarijatima za NO, pod znakom vojna tajna - strogo povjerljivo, zahti
jev za evidenciju naoruànja i municije u dràvnim organima, preduze}ima i mjesnim zajednicama, uz napomenu da prikupljanje podataka moè
obaviti samo ovla{teno lice iz Uprave za narodnu odbranu.
Jo{ se navodi da traène podatke u RSNO treba dostaviti do 1. okto
bra 1990. godine. JNA tada ignorira RSNO i genarala Muharema Fetahagi}a, pa se oslanja na generala Vukosavljevi}a komandanta R[TO.
11
Mnoge op}ine su
odga|ale predaju na
oruànja, da bi R[TO
13. novembra 1990.
godine dostavio Pred
sjedni{tvu SRBiH neku
vrstu àlbe zbog neiz
vr{enja nare|enja od
strane {tabova TO i
predlaè Predsjedni{tvu da se preko predsjednika op}ina preduzmu naje
nergi~nije mjere prema onima koji jo{ nisu predali naoruànje i vojnu
opremu. Najvi{e op}ina s ve}inskim hrvatskim stanovni{tvom nije pre
dalo naoruànje (23) i op}ina s ve}inskim srpskim stanovni{tvom (17).
[tab TO grada Mostara je po prvom nare|enju predao naoruànje.
Nare|enjem Republi~kog
{taba TO o prikupljanju i predaji
naoruànja u oktobru 1990. godi
ne nije bila obuhva}ena predaja
naoruànja kalibra preko 12,7
mm. Da bi se to naoruànje po
vuklo u vojne magacine postarao
se generalpukovnik Drago Vukosavljevi}, koji kao komandant
[TO SRBiH, odlazi u Beograd
koncem 1991. godine i donosi
nare|enje, koje se odnosi samo
na Bosnu i Hercegovinu, da se
protivavionski topovi i ostala
oru|a predaju u vojne magacine
JNA. O tome je zvani~an akt po
tpisala Komisija za za{titu
ustavnog poretka u RBiH.
General Vukosavljevi}, uz
pomo} specijalne jedinice JNA,
organizirano krade protivavionske topove iz radnih organizaPrepis nare|enja po kome su postupile komande
korpusa u razoruànju TO. Original nare|enja se cija Soko, Aluminij, Hidroele~uva u Arhivu ZK VF BiH.
ktrane na Neretvi itd.
12
1.1.3. TO RBiH POD KONTROLOM VOJNOG VRHA U

BEOGRADU
Po~etkom 1992. godine, ministar odbrane RBiH Jerko Doko, u emi
siji Ovdje i sada TV Sarajevo, rekao je: Teritorijalna odbrana, za koju
su Republika i sve op}ine izdvojile ogromna sredstva, po sada{njim rje{e
njima nije odbrambena snaga Republike. Za potrebe Teritorijalne odbrane
formirani su republi~ki, okru`ni i op}inski {tabovi kao profesionalni organi, sa vi{e stotina zaposlenih. S druge strane, za potrebe Civilne za{tite,
koja broji pet puta vi{e pripadnika nego Teritorijalna odbrana, nisu formirani posebni {tabovi.
Moram naglasiti, da Ministarstvo nema nikakvih kompetencija
prema {tabovima Teritorijalne obrane i da {tabovi rade kao posebni, stru~no-operativni organi. Jedan od osnovnih zadataka Ministarstva je provo|enje utvr|ene politike obrane. Ali, Predsjedni{tvo Republike BiH, Skup{tina i Vlada razvla{}eni su u ovoj oblasti do apsurda, za razliku od nekih
drugih republika. General Drago Vukosavljevi}, komandant R[TO BiH,
obja{njavao je da u sistemu subordinacije iznad R[TO stoji SSNO i Predsjedni{tvo SFRJ. Teritorij BiH je, dakle, bio pod direktnom komandom
SSNO.
Direktni udar iz Beograda na Avdu Hebiba i Dragana Viki}a
13
1.1.4. LOKACIJE I BROJÂNI POKAZATELJI O ORU@JU

TO RBiH
Naoruànje i sva materijalno-tehni~ka sredstva Teritorijalne odbrane
SRBiH bila su 1988. godine smje{tena u 632 objekta i skladi{ta, i to:
u 148 objekata JNA, koje je i obezbje|ivala JNA,
u 383 objekta raznih privrednih organizacija, koje su obezbje|ivale te organizacije,
u 71 objektu MUP-a i Teritorijalne odbrane, koje je obezbje|ivao
MUP,
u 30 objekata Teritorijalne odbrane, koje obezbje|ivala Teritorijalna odbrana svojim snagama.
U ovim objektima se ~uvalo: 269.356 cijevi strelja~kog naoruànja,
18.240 minobaca~a 60-120 mm, ru~nih baca~a i protivavionskih topova,
211 protivoklopnih raketa, 84.724.089 komada metaka za strelja~ko naoruànje, 580 tona minskoeksplozivnih sredstava i municije kalibra preko
14,5 mm i preko 2.000 komada radiostanica, telefona i drugih materijal
no-tehni~kih sredstava, ~ija je procijenjena nov~ana vrijednost bila 600
miliona US dolara. Pored zastarjelog naoruànja i municije koje je svoje
vremeno JNA ustupila na kori{tenje Teritorijalnoj odbrani, od 1990. godine, nare|enjima komandi JNA i Odlukom Predsjedni{tva SR BiH, izuzeti
su oru`je i municija koje su svojim sredstvima nabavile dru{tveno-politi
~ke zajednice i privredni subjekti.
Od po~etka sedamdesetih pa do devedesetih godina dvadesetog vi
jeka za razvoj Teritorijalne odbrane gra|ani su na dobrovoljnom principu izdvajali znatna sredstva za nabavku opreme i naoruànja, a za njiho
vo adekvatno uskladi{tenje i ~uvanje izgra|ena su i opremljena brojna
skladi{ta {irom RBiH.
Prepis nare|enja o planu i dinamici prevoènja vi{ka naoruànja.

Original nare|enja se ~uva u Arhivu ZK VF BiH.
14
1.1.5. POKU[AJI KONTROLE ODUZETOG ORU@JA TO

Odluka o razoruànju teritorijalaca u BiH nije svugdje jednako pro
vedena niti se oru`je nalazilo tamo gdje treba. Iz Gabele, gdje je smje{te
no oru|e i oru`je op}ina Grude, âpljina i Metkovi}, odvu~eni su mino
baca~i na opravku i poslije toga im se gubi trag. U Mostaru je na zahti
jev IO Op}ine u prisustvu Bojovi}a, Topi}a, Marki}a, [imunovi}a, Udovi~i}a i drugih, odre|ena komisija: predsjednik Skup{tine Milivoj Gagro
(predsjednik Savjeta za NO), potpredsjednik Skup{tine op}ine Savo Zi
monji} i predsjednik Izvr{nog odbora Op}ine Fikret Bajri}, sa zadatkom
da izvr{i kontrolu i obilazak magacina JNA u Ju`nom logoru i Aerodromu
Jasenica, u kojima se ~uva naoruànje i oprema Op}inskog {taba TO Mostar. Ove objekte Izvr{ni odbor SO Mostar je obi{ao 27. marta i 3. jula
1991. godine, da bi njihov zahtjev za ponovni obilazak 26. jula, 27. sep
tembra i 1. oktobra 1991. godine JNA zabranila.
O tome je komisija dala zahtjev komandantu Op[TO Mostar Nijazu
Kahrimanovi}u. On je u Okru`ni {tab TO proslijedio akt - obja{njenje pov.
broj: 01-276/1-91, od 3.10.1991. godine.
Komisija je dobila stavove iz Ok[TO da R[TO i Ok[TO nisu nadle`ni da daju odobrenja po kojima bi civilne vlasti mogle obilaziti skla
di{ta JNA, ali je ostavljena mogu}nost da nadle`na komanda JNA udovolji njihovom zahtjevu. Me|utim, brzo je uslijedio negativan odgovor od
Republi~kog {taba TO pov. br. 06/2-48-55 od 21. oktobra 1991.godine. U
potpisu tog akta bio je pomo}nik komandanta R[TO za pozadinu pukovnik Radivoj Ostoji}.
Eskalacijom sukoba 1991. godine u Sloveniji i Hrvatskoj, sigurno
sna situacija je pogor{ana i u SRBiH, posebno zbog naoruàvanja nelegal
nih ~etni~kih formacija i grupa iza kojih su stajali Milo{evi}ev reìm i
JNA. Paravojne formacije su vr{ile razbojni{tva, nasilni{tva i plja~ke.
Skup{tina op}ine, Izvr{ni odbor i Savjet za narodnu odbranu Mosta
ra na vi{e sjednica su raspravljali o tim problemima i donosili odgovara
ju}e zaklju~ke. Obra}ali su se na vi{e mostarskih adresa i Republici (Pred
sjedni{tvo, Vlada, Skup{tina, Ministarstvo odbrane, R[TO, Krizni {tab),
traè}i kontrolu i da se preduzmu odgovaraju}e mjere i vrati naoruànje
koje je oduzeto od TO Mostara. Me|utim, za ispunjavanje takvih zahtjeva, kao pod brojem 01-326/91, 01-II-I-526/91..., niko na pomenutim adre
sama nije mogao u~initi ni{ta, jer je sve bilo pod kontrolom JNA. Tako 2.
oktobra Op}inski {tab TO Mostar, na traèno tuma~enje oko obilaska od-
15
govornih lica SO Mostar, naoruàvanja i vojne opreme TO u magacinima

JNA, na lokalitetu Ju`nog logora i Aerodroma Jasenica, u aktu interno
broj 329/2 od 1. oktobra, komandant Okruga TO Mostar odgovara negativno i zabranjuje obilazak skladi{ta Izvr{nom odboru Mostara.
Povodom zahtjeva iz Mostara i drugih op}ina {irom SRBiH, Pred
sjedni{tvo SRBiH je na sjednici odrànoj 11. marta 1992. godine, razmatralo informacije o zahtjevima za vra}anje izuzetog naoruànja i municije
TORBiH. U tim razmatranjima prakti~no je preispitivana ranija Odluka
Predsjedni{tva SRBiH, donijeta 19. oktobra 1990.godine, koja se odnosi
na povla~enje i smje{taj naoruànja i druge vojne opreme TO SRBiH u
skladi{ta JNA. Predsjedni{tvo SRBiH je tu svoju odluku stavilo van sna
ge, ali je sve bilo kasno.
Zbog znanih opstrukcija u preno{enju Odluke Predsjedni{tva SR
BiH da se stavi van snage ranija odluka o skladi{tenju oru`ja TO u skladi{ta JNA, mnogi {tabovi TO nisu bili informirani da je ta odluka donesena. Odluka Predsjedni{tva SRBiH nije do{la do javnosti niti su o Odluci
upoznate nadle`ne institucije.
Takav jedan od niza zahtjeva za izuzimanje naoruànja i municije iz
kontigenta povu~enog od preduze}a, Izvr{ni odbor op}ine Mostar je dos
tavio u R[TO i Ministarstvo odbrane aktom broj 01/III-1-121/92, od 13.
marta 1992. godine.
Akt je potpisao predsjednik IO Fikret Bajri}. Zahtijevano je da se
160 automatskih pu{aka, sa dva borbena kompleta municije, vrati priori
tetno za osiguranje vitalnih objekata kao {to su Vodovod, Soko i Hidroelektrane na Neretvi, Elektroprivreda-Elektrohercegovina, @itopromet,
PTT, Energopetrol, Aluminij i drugi, gdje postoji opasnost od teroristi~kih
akata.
Predsjedni{tvo SRBiH je 11. marta 1992. godine zaklju~ilo da je neophodno ponovno otpo~eti razgovore s nadle`nim organima JNA o vra}anju izuzetog naoruànja i municije od TO RBiH.
Me|utim, komande JNA nikada nisu ni odgovarale ni ispunjavale
zahtjeve civilnih organa vlasti Mostara.
16
Zahtjev za obilazak magacina TO u Ju`nom logoru i Jesenicama
Faksimili prepiske JNA, TO i civilnih vlasti Mostara za izuzimanje i vra}anje naoruànja i

municije javnim preduze}ima
17
18
2. PROBLEMI MOBILIZACIJE
2.1. STANJE VOJNIH OKRUGA I PITANJA
MOBILIZACIJE
Obaveze Komande Vojnog okruga Mostar bile su da u svojoj nadle`nosti operativno pokriva op}ine i da primjeni savezne propise po kojima
su vojni organi nadle`ni za obezbje|enje vojne obaveze, za vo|enja vojne
evidencije vojnih obveznika, za dono{enje planova popune oruànih sna
ga rezervnim sastavom i za osiguranje popune pri vojnoj mobilizaciji.
Kadrovi u Komandi Vojnog okruga Mostar su bili optere}eni li~nim
interesima, koji su dominirali nad op}im. Njihovi li~ni interesi su ih mo
tivirali da u kriti~nim vremenima budu na strani nelegalnih i protivusta
vnih zahtjeva General{taba u Beogradu, odnosno da opstruiraju zahtjeve
legalnih institucija SRBiH. Upravo u kriti~no vrijeme za Mostar, ovu komandu je potresala afera nepotizma.
Glavni kadrovi su u toj komandi zaposlili svoje k}erke i drugu uù
rodbinu. Komandant je bio pukovnik Dèmal Sijer~i} iz ulice Splitska
5/41, koji je zaposlio svoju k}erku Sanelu, udatu Omanovi}. Funkciju za
mjenika je obavljao potpukovnik Ne|o Crnogorac - ul. Mo{e Pijade 17,
koji je zaposlio k}erku Gordanu i budu}u nevjestu Branku Svrdlin, te So
nju Bejatovi}, bliù èninu rodicu. Potpukovnik Boris Bezanovi} - Mo{e
Pijade 17, doveo je iz Njema~ke k}erku Sonju Bo{njak i zaposlio je u svo
joj kancelariji. Zastavnik Vladimir Stamenkovi} - ul. Mustafe Golubi}a 5,
tako|er je zaposlio k}er Slavku.
Od kadrovskih vi{kova JNA u Komandi Vojnog okruga Mostar zaposlene su Stana Torbica i Mira Tuce - ul. Bulevar narodne revolucije 7.
Od radnika odjeljenja Ministarstva za narodnu odbranu primljena je u
okrug Ranka \urica - ul. Rude Hrozni~eka 26. Zastavnik Pavle Jankovi}
- ul. XVI ulica 39, poslije àlbe vojnim organima u Beograd, u mostarskoj
Komandi Vojnog okruga zaposlio je i svoju k}erku.
Ovo isti~em kao primjer koji moè ilustrirati kako su li~ni interesi
mogli biti velika prepreka da se sprije~i protivzakonito i protivustavno
djelovanje iz Beograda, odnosno koliko su li~ni interesi mogli biti prepre
ka za afirmaciju legalnih institucija SRBiH.
Odbijeni su svi zahtjevi Izvr{nog odbora Skup{tine Op}ine Mostar i
Kriznog {taba Mostara da se Op}ini vrati oru`je, oduzeto jo{ prije 1991.
19
godine iz mandata predsjednika Jove Popare, a koje je smje{teno u skla

di{tima Jasenica, Aerodrom i Ju`ni logor (kasarna JNA). U skladi{tima su
se nalazila i eksplozivna sredstva koja su oduzeta od MUP-a, iako je MUP
SRBiH traìo da mu se to vrati. U magacinima u Mostaru uskladi{teno je
oru`je i oprema za oko 30.000 vojnika.
Me|utim, nakon oduzimanja oru`ja i opreme od TO Mostara, velike koli~ine su odvezene na druge udaljene lokacije, koje su bile pod apso
lutnom kontrolom JNA i ekstremista SDS i SPO. Komandant Okru`nog
{taba Teritorijalne odbrane Mostar (Ok[TO) pukovnik Boris Mitov je
no}u tajno predao, bez ikakvih propratnih dokumenata, kompletno naoru
ànje, municiju, logorsku opremu, uniforme, }ebad, hranu, lijekove i sred
stva veze pukovniku Spasi Tatlovi}u - ul. Mo{e Pijade 17, koji mu je pokazao naredbu generala Pavla Strugara. Preuzeta materijalno-tehni~ka
sredstva Tatlovi} odvozi uglavnom u Kalinovik i Bile}u, o ~emu je dobio
saglasnosti od generala Drage Vukosavljevi}a. Ovoj plja~ki su u svojstvu
komisije prisustvovali pukovnik Aleksi} i Budimir Antunovi}, iz logisti~ke baze u Sarajevu.
Hrvatski i bo{nja~ki kadrovi predvo|eni pokojnim Mariofilom Lju
bi}em, Hebibovi}em, Keveljom, kao i Najetovi}em, inspektorom Op[NO
âpljina, Vojni okrug Mostar, nisu imali nikakvog uticaja u odnosu na
Momira Janji}a, inspektora Op[NO Konjic, Vojni okrug Mostar, koji,
odmah po agresiji postaje komandir ~etni~kih jedinica u Bijeloj i Ljubini
kod Konjica. Za razliku od sarajevskih i mostarskih {tabova TO, banjalu~ki Ok[TO je zadrào oru`je pod svojom kontrolom. U Banjoj Luci je tih
dana vi{ak naoruànja povu~en iz nekih preduze}a, ali je i dalje oru`je za
dràno u magacinima Ok[TO. Kada je generalpotpukovnik Nikola Uzelac naredio mobilizaciju, oru`je Ok[TO u Banjoj Luci je podijeljeno da bi
se ~uvali tereni zna~ajni za grad i okolinu. Kasnijim razvojem doga|a
ja oru`je TO koje je bilo oduzeto, vra}eno je u jo{ 22 op}ine Bosanske
krajine, gdje su srpski ekstremisti SDS i SPO imali apsolutnu kontrolu.
Ministar za narodnu odbranu SRBiH Jerko Doko je izjavio da je oru`je
TO RBiH dato srpskim ekstremistima u gradovima Isto~ne Hercegovine Trebinju, Bile}i, Gacku, Ljubinju, Nevesinju da bi tim oru`jem u~estvovali u napadima od strane JNA na Dubrovnik i naselja oko Ravnog u
SRBiH. Da su ~udni putevi uskladi{tenog oru`ja TO pokazuje i primjer
[ipova i Bosanskog Petrovca. Skup{tine tih op}ina su donijele odluke o
mobilizaciji, oru`je je podijeljeno, general Uzelac je traìo da se ono vra
ti, pa se predomislio i njegov po~etni zahtjev se nije ispo{tovao.
20
Republi~ki {tab TO SRBiH svojim izvje{tajem, str. pov. br. 05/15181, od 13. decembra 1991., zamjeniku na~elnika General{taba OS SFRJ za
TO, s pozivom na njihov telegram str. pov. br. 30/7 od 2. decembra 1991.
godine, izvje{tava da je u 1991. godini sa~injen prijedlog nove organizacijsko formacijske strukture TO SRBiH i njenog daljeg smanjenja na
ispod 2 posto od broja stanovnika Republike. Za realizaciju ovog zadatka
R[TO je napravio uputstvo i dostavio ga okru`nim {tabovima TO. Tvorci
prijedloga nove organizacijsko formacijske strukture TO SRBiH i njenog svo|enja na 2 posto od broja stanovnika, rukovodili su se slijede}im
obja{njenjima:
1. Ratni sastav TO SRBiH: da svaka DPZ (op}ina) u Republici formira ratni op}inski {tab, protivdiverzantsku jedinicu, pozadinsku bazu i
jedinicu veze DPZ.
TO se po ovome zna~ajno smanjila i ukinuli su se svi {tabovi i jedinice formirane u mjesnim zajednicama i dru{tvenim organizacijama, a
broj manevarskih jedinica se smanjuje proporcionalno u odnosu na pros
tornu strukturu rasformiranjem tri partizanske brigade TO.
2. Mirnodopski sastav TO SRBiH: zadràti u prvoj varijanti postoje}u organizaciju u pet okru`nih i Gradskom {tabu TO Sarajevo, u drugoj
varijanti tri okru`na {taba sa 178 zaposlenih, zadràti 14 komandi za ra
zvoj partizanskih brigada TO, sa ukupno 48 zaposlenih, i na kraju u op}inama zadràti op}inske {tabove u tri varijante sa ukupno 616 formacijskih
mjesta.
Sa ovakvom organizacijsko-formacijskom strukturom TO, BiH je
zatekla agresija. Stanje sa ovakvim promjenama bilo bi: ukupan broj {ta
bova, jedinica i ustanova TO SRBiH bio bi umanjen 2.036 na 698 ili 66
posto manje, a broj vojnih obveznika sa 131.000 na 80.596 ili 61 posto
manje u odnosu na formacijsko stanje 1. januara 1991. godine.
U odnosu na posljednji popis stanovnika u BiH, od 4.365.009, TO
SR BiH bila je smanjena sa 3,2 na 1,8 posto u~e{}a stanovni{tva, vojnih
obveznika u TO BiH.
Tako su dati rokovi za izvr{enje zadataka na organizacijsko-formacijskim promjenama, uz nare|enje da se sa pripremama i reorganizacijom
TO otpo~ne 1. oktobra 1990., a zavr{i najkasnije do 1. jula 1994. godine,
te da se brojno smanjenje TO BiH na oko 2 posto angaìranog stanovni{tva DPZ izvr{i za period 1991.-1995. godine. Tokom 1991. godine dnevna
sigurnosna situacija u BiH, gledanje na pitanje rje{avanja krize regional
nog organiziranja Srba i Hrvata i nacionalnog izja{njavanja dovodi do da-
21
ljnih podjela, naru{avanja me|unacionalnih odnosa, intenzivnog naruà

vanja i formiranja paravojnih jedinica, a prije svih naoruàvano je srpsko
i crnogorsko stanovni{tvo od komadi i jedinica JNA. Novom organizacijom okru`ni i op}inski {tabovi se razvrstavaju u dvije niè varijante:
Okru`ni {tabovi TO su trebali biti formirani u dvije varijante: Prva
je imala 380 pripadnika TO (Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Tuzla, Zenica), a druga varijanta 279 pripadnika (Biha}, Doboj, Livno i Gradski {tab
TO Sarajevo).
Op}inski {tabovi TO bili su razvrstani u tri varijante:
Prva varijanta 95 pripadnika, druga varijanta 80, a tre}a 67 pripadni
ka.
Odredi TO formirani su u tri varijante: prva varijanta 439 pripadnika, druga 343, a tre}a varijanta 112 pripadnika.
U svim varijantama do{lo je do smanjenja, vode}i ra~una o naci
onalnoj strukturi regije, pa su najve}a izvr{ena u op}inama i okruzima
gdje su ve}insko stanovni{tvo bili Bo{njaci i Hrvati. Va`no je istaknuti da
zbog takvog odnosa nije do{lo do formiranja komandi odbrane gradova,
koje su se morale dogoditi zbog agresije na Sloveniju i Hrvatsku od onih
koji su diktirali ovakav rasplet i naoruàvali samo Srbe i Crnogorce.
Zbog takve situacije, sasvim je bilo normalno da mi iz PL-a formi
ramo Komandu odbrane grada Mostara, {to je u svojoj su{tini i bio Samos
talni bataljon, oformljen na tradicijama odbrane Mostara i BiH u Drugom
svjetskom ratu. To je bila prva antifa{isti~ka jedinica u Hercegovini i embrion stvaranja Mostarske brigade i IV koprusa.
22
2.2. MOBILIZACIJA U HERCEGOVINI

2.2.1. PROPISI O MOBILIZACIJI PRILAGO\ENI
VELIKOSRPSKIM PLANOVIMA
General{tab JNA je odavno, kao u slu~aju Kosova, manipulirao upotrebom jedinica TO SRBiH. Po~etkom 1981. godine kada su bile demonstracije Albanaca {irom Kosova, General{tab JNA je bez znanja Predsjedni{tva RBiH, razmatrao upotrebu jedinica TO SRBiH protiv albanskih
demonstranata. Mogu}nost angaìranja TO SRBiH na Kosovu je bila u
tretmanu pune tajnosti. Sastanak u General{tabu, kada se raspravljalo o to
me, odràn je bez prisustva komadanta TO Kosova.
Kasnije, u januaru 1982. godine iz General{taba JNA je u R[TO
BiH do{la naredba da se do marta pripreme tri brigade TO iz Sarajeva, Tuzle i Zenice za prebacivanje na Kosovo.
Nakon Titove smrti, velikosrpska ekspanzija se usmjeravala u pravcu preuzimanja kontrole nad JNA, kako bi se stavila u funkciju veliko
srpskih planova.
Vojni vrh, odnosno generali Srbi i Crnogorci ignoriraju ulogu Predsjedni{tva SFRJ kao vrhovne komande. Lazar Koli{evski, koji je u to vri
jeme bio predsjednik Saveznog savjeta za za{titu ustavnog poretka, nije
bio upoznat s namjerama vojnog vrha da upotrijebi TO SRBiH protiv Albanaca na Kosovu. Na kraju, ipak, nije do{lo do borbene upotrebe TO
RBiH na Kosovu, ali je kao zamjena iz BiH na Kosovu angaìran zdruè
ni odred milicije.
JNA je u BiH od 1990. do 1992. godine izvr{ila mobilizaciju na
prostorima gdje je ve}insko srpsko stanovni{tvo. Na prostorima centralne
i zapadne Hercegovine za jedinice JNA je nare|en i zaveden visok stepen
borbene gotovosti.
U vezi sa mobilizacijom tokom 1991. godine, treba ista}i da su na
dle`nosti Ministarstva za narodnu odbranu SRBiH u pore|enju sa drugim
ministarstvima bile mnogo slabije. Ministarstvo odbrane nije imalo nika
kve samostalnosti za pitanja mobilizacije i upotrebe jedinica TO SRBiH.
Isto se odnosilo i na Predsjedni{tvo, Skup{tinu i Vladu SRBiH, jer su tada bili vaè}i zakoni SFRJ, koji nisu uvaàvali dràvni karakter i suvere
nitet RBiH, {to je zna~ilo ignoriranje Ustava SRBiH. Drugim rije~ima, in
stitucije SFRJ su u oblasti odbrane uzele sebi u nadle`nost i sve bitno {to
23
po Ustavu i zakonoma pripada u nadle`nost institucija RBiH. Osigurati

osnove narodne odbrane i njeno jedinstvo je bio zadatak Federacije.
SSNO nije trebao da uzima u svoju nadle`nost sve poslove iz ove oblasti.
Naprotiv, u Beogradu se za ovu oblast sve normiralo i usmjeravalo do najsitnijih detalja, pa ~ak i detalja organizaciono-tehni~ke prirode.
Krnje Predsjedni{tvo SFRJ i SSNO su poku{ali uzurpirati i nadle
`nosti Republike Slovenije i Republike Hrvatske, ali su demokratske in
stitucije tih republika suspendirale savezne propise.
U to vrijeme od {est republika u SFRJ, samo je Ustavom Republike
Srbije utvr|eno da je predsjednik te republike vrhovni komandant oruà
nih snaga. Takve nadle`nosti nisu imali predsjednici ostalih republika u
SFRJ.
Zakonodavstvom su maksimalno razvla{tene republike i op}ine u
pogledu regrutiranja, upu}ivanja regruta na sluènje vojnog roka, raspore
|ivanja u rezervni sastav i mobilizacije.
Na {tetu suvereniteta SRBiH u ovim oblastima se uspostavlja domi
nacija saveznih organa preko kojih se realiziraju velikosrpski agresivni interesi protiv SRBiH, a organima SRBiH oduzimaju nadle`nosti u poslovima odbrane, mobilizacije, priprema i organizacije TO SRBiH. Tada dolazi do ozbiljnih sukoba oko najprakti~nijih pitanja vojne evidencije, ~uva
nja kartoteteke, nadle`nosti pozivanja rezervista na mobilizaciju i sli~no.
Mobilizacija rezervnog sastava koju je vr{ila JNA pokazuje da ona
vi{e nije jugoslavenska i(li) da je posljednja bolj{evi~ka institucija. Prvo,
zbog toga {to je JNA mobilizaciju rezervnog sastava obavljala preko
neustavne i nezakonite tzv. SAO Krajina i {to se mobilizaciji dobrovoljno
odazivaju samo Srbi. Drugo, {to se mobilizacija u ratne svrhe vr{i mimo
odluke Predsjedni{tva SFRJ. Na kraju, Milo{evi} nije morao izvr{iti
dràvni udar, kao {to ni Armija nije preuzela vlast u SFRJ, oni su to sve
bez pitanja preuzeli.
Odbijanje Tuzlaka da ih mobili{u u JNA za odlazak na rati{te u
Hrvatsku jula 1991. godine vrlo brzo su iskoristili zvani~ni predstavnici
vlasti u Republici Hrvatskoj. Ve} iste ve~eri novoimenovani ministar
odbrane [ime \odan je ustvrdio da su se rezervisti Bo{njaci osje}ali
Hrvatima i da ne èle da pucaju u svoju bra}u u Slavoniji. Tuzlaci su
odmah èstoko reagirali na ovu \odanovu propagandnu podvalu.
24
2.2.2. OTPORI BEOGRADU IZ BiH

Mobilizacija rezervnog sastava u jedinice JNA na teritoriji SRBiH,
koja je izvr{ena 29. juna 1991. godine, nare|ena je iz Beograda. U prvoj
fazi mobilizirano je oko 16.000 rezervista, a 5. jula 1.500, i 7. jula jo{
6.000 rezervista.
Predsjedni{tvo SRBiH na ~elu s predsjednikom Alijom Izetbegovi}em je dovelo u sumnju legalnost ove mobilizacije, koja prema Zakonu
moè imati za cilj samo provjeru mobilizacijske spremnosti i borbene go
tovosti. Da je Predsjedni{tvo bilo u pravu, dokazuje ~injenica da JNA
neuobi~ajeno, vi{e mjeseci vr{i takve provjere. Mobilizirani rezervisti su
upotrijebljeni i borbeno angaìrani u Hrvatskoj. General{tab JNA je djelovao protiv Ustava, jer mobilizaciju rezervnog sastava JNA u cilju borbene
upotrebe jedinica moè narediti samo Predsjedni{tvo SFRJ. Kad su politi
~ke i dràvne institucije ukazale na takvo protivustavno pona{anje Gene
ral{taba JNA, ~etni~ki eksponenti u vrhovima komandi korpusa i drugih
jedinica JNA u SRBiH to su ocijenili kao napad na JNA, {to je karakterizirano kao najteà neprijateljska djelatnost. Prijetili su hap{enjima najvi
{ih funkcionera Bo{njaka i Hrvata u SRBiH.
Ministarstvo odbrane s ministrom Dokom Jerkom, u odnosu na pro
tivustavne aktivnosti JNA, poduzimalo je mjere radi za{tite gra|ana
SRBiH. Gra|ani Bosne i Hercegovine su izgubili povjerenje u JNA. Nisu
se odazivali na pozive za regrutaciju, pozive za upu}ivanje na sluènje
vojnog roka i na pozive za mobilizaciju i vojne vje`be. Pozivi za vojne
vje`be su po zakonu trebali biti dostavljeni 30 dana prije, {to od JNA nije
po{tovano, pa su gra|ani i razne institucije reagirale protiv takvog pona
{anja JNA.
Ministarstvo odbrane je u vezi protivzakonitih pona{anja JNA poku{alo za{tititi i op}inske sekretarijate za narodnu odbranu, jer su bili izlo
èni raznim pritiscima i prijetnjama od strane oficira JNA i ekstremista
SDS na funkcijama predsjednika op}inskih skup{tina i izvr{nih odbora.
Na sjednici bh. parlamenta jula 1991., predsjednik Vlade BiH Jure
Pelivan ukazao je na direktne i opasne kontakte Slobodana Milo{evi}a i
Radovana Karadì}a. Milo{evi} je uputio specijalnu {ifrovanu poruku
preko Mihalja Kertesa, ministra MUP-a Srbije, predsjedniku SDS-a
Karadì}u. MUP SRBiH je uhvatio poruku. U njoj se kaè da je u Srbiji i
oru`je i ljudstvo spremno za rat u BiH i da Karadì} izvr{i mobilizaciju,
ra~unaju}i i na oru`je iz Zastave i JNA...
25
2.2.3. SANKCIJE PREMA BOSANCIMA I HERCEGOVCIMA

Preuzimanjem policijskih poslova JNA je pokazala sve svoje slabosti i namjere da ispunjava politi~ke ambicije Milo{evi}evog reìma i Kara
dì}evih ekstremista u SDS-u.
JNA je bila van kontrole, koju su nad njom trebale imati Ustavom
odre|ene civilne institucije. Kadrovi u JNA su bili uglavnom Srbi. Kao takva ona nije mogla predstavljati interese svih naroda i gra|ana u SFRJ,
pogotovo zbog toga {to su na glavnim komandnim funkcijama bili najek
stremniji kadrovi koji djeluju radi dostizanja velikosrpskih ambicija, po
sebno na {tetu Hrvatske i BiH.
U 1991. i 1992. godini na funkciji komandanta Vojnog okruga Mostar bio je pukovnik Dèmal Sijer~i}. Okrug je pokrivao op}ine isto~ne,
centralne i zapadne Hercegovine. Nadle`nost okruga, kao vojnoteritorijal
nog organa, bila je da rje{ava prakti~na pitanja popune JNA regrutima, rezervistima i materijalnim sredstvima koja podlijeù vojnim potrebama,
kao {to su, naprimjer, vozila, gra|evinske ma{ine i sli~no.
U vezi rje{avanja spornih pitanja popune JNA pukovnik Dèmal Sijer~i} je 1991. godine izjavio: Moja komanda je obavezna da primijeni sa
vezne propise po kojima su vojnoteritorijalni organi nadle`ni za obezbje|enje vojne obaveze, vo|enje vojne evidencije vojnih obveznika, dono{enje
planova regrutovanja i popune oruànih snaga, te za pitanja mobilizacije.
Sijer~i} je u vezi s tim obja{njavao da je Vlada RBiH bila obavezna
da u pitanjima u kojima je nadleàn mostarski vojni okrug, postupi po sa
veznim zakonima. Pukovnika Sijer~i}a treba razumjeti. On u to vrijeme
nije ni mogao ni{ta druk~ije re}i nego da podràva protivustavne radnje
General{taba JNA.
Odnos gra|ana prema zahtjevima General{taba JNA se moè ilustrirati i sljede}om izjavom pukovnika Sijer~i}a: Plan regrutacije poslije
septembra 1991. godine je u drasti~nom podba~aju. U septembru je regru
tacija, ipak, bila zadovoljavaju}a, ali u novembru i decembru regruta ne
ma prema planu kojeg je imala JNA. S mobilizacijama je sli~na stvar, iako
nije bilo u planu nekih ve}ih mobilizacija, osim one aktuelne u isto~noj
Hercegovini, koja je, zapravo, samo obi~na obuka rezervnog sastava
JNA Mi smo jo{ od ljeta obilazili op}ine, ne samo sekretarijate za na
rodnu odbranu, nego i predsjednike op}ina, upozoravaju}i ih da se ne mo
è tolerisati neupu}ivanje regruta i neodazivanje na mobilizaciju, {to uti
~e na borbenu gotovost jedinica JNA.
26
Krajem 1991. godine u Sekretarijat narodne odbrane Op}ine Mostar

pomo}niku ministra za narodnu odbranu u Okrugu, predsjedniku SO,
predsjedniku IO SO, stiglo je uputstvo ministra odbrane u Vladi SRBiH
Jerke Doke, pod brojem 01-540/91, od 24. augusta 1991. godine, da na
dle`ni organi ispituju odluku Vlade RBiH, koja je 21. augusta preporu~ila nadle`nom ministarstvu odbrane i vojnoteritorijalnim organima da }e
im se onemogu}iti raspolaganje vojnom evidencijom i da je na snazi stav
dràvnih organa RBiH, koji je dostavljen telefaksom br. 01-404/91 od 17.
juna 1991. godine, putem veze Skalja. Vojna komanda odmah je reagirala
tako {to je Vojnom sudu u Sarajevu dostavila prijave i zahtjeve za istragu
zbog sklanjanja vojne dokumentacije.
Sekretari narodne odbrane op}ina, koji su bili lojalni Vladi SRBiH,
tada su izjavljivali: Mi smo postupili po odluci Vlade RBiH i Ministarstva za narodnu odbranu RBiH. Prema Zakonu o dràvnoj upravi, mi smo
morali raditi po nalogu i odlukama Vlade RBiH, na{eg sekretarijata na nivou Republike, a ukoliko vojni organi smatraju da je odluka Vlade nezakonita, trebalo je da pitanje zakonitosti i ustavnosti pokrenu na Ustavnom
sudu, a ne da nama {alju upozorenja, pozive i prijetnje.
Me|utim, Nijaz Kahrimanovi} je, u ime Sekretarijata za narodnu
odbranu Op}ine Mostar, izjavio suprotno op}em raspoloènju, pa je odbio
lojalnost Vladi SRBiH i izrazio lojalnost odlukama koje su dolazile od
General{taba JNA. Rekao je da }e dosljedno realizirati naredbu vojnih
vlasti SFRJ oko preuzimanja kartoteke vojnih obveznika. Naime, po tim
odlukama trebalo je potpuno razvlastiti civilne organe op}ina nadle`ne za
pitanja popune JNA, a umjesto njih da sve poslove, u tom pogledu, obav
ljaju vojni organi, komuniciraju}i direktno s gra|anima bez oslonca na civilne vlasti. Radi toga im je bila potrebna vojna evidencija i kartoteka za
vojne obveznike, {to se nalazilo u sekretarijatima za narodnu odbranu
op}ina. Ta dokumenta su htjeli uzeti iz op}ina i dati na kori{tenje komandama jedinica JNA i mostarskom vojnom okrugu.
Aktivisti Patriotske lige su uspjeli za{tititi vojnu dokumentaciju koja
se nalazila u op}inskim sekretarijatima narodne odbrane, {to je bitno ote
àlo rad komandi JNA i Vojnog okruga Mostar na pitanjima regrutacije i
mobilizacije. Mobilizaciju su poku{avali realizirati na osnovu nekih evi
dencija kojima su raspolagali, ali uz velike te{ko}e, pa su prijetili hap{e
njem i krivi~nim progonom. Trebalo im je da Bo{njaci ginu na frontovima
u Hrvatskoj i da njih mobiliziraju. Po{to su nai{li na neposlu{nost gra|ana,
koji nisu htjeli u rat protiv Hrvatske, prijetili su hap{enjem i zatvorima.
27
U tri poku{aja da izvr{e mobilizaciju Bo{njaka u regiji Mostara, ni

ko im se nije odazvao na njihove pozive. Tako su vojne vlasti doìvjele
potpuni neuspjeh. Najavljivali su da }e u mostarskoj kasarni Konak bi
ti otvoren vojni sud za Hercegovinu i da }e po~eti njegov rad isto kao {to
je ve} po~eo u Banjoj Luci, gdje su pokrenuti brojni sudski procesi protiv
Bo{njaka.
Vojni tuìoci JNA u Sarajevu su izjavljivali za medije da }e krivce
za sakrivanje vojne dokumentacije sudski procesuirati: Rije~ je o krivi
~nom djelu protivzakonitog osloba|anja od vojne slu`be. Po ~lanu 218.
Krivi~nog zakona SFRJ za ova djela zaprije}ena je kazna od jedne do pet
godina zatvora. Me|utim, kako je rije~ o neposrednoj ratnoj opasnosti u
SFRJ, u slu~aju skrivanja vojne dokumentacije postoje uvjeti za primjenu
~lana 226. Krivi~nog zakona prema kome je zaprije}ena kazna zatvora od
najmanje tri godine.
U mnogim bosanskohercegova~kim op}inama vojni organi vr{e
grube pritiske na kadrove sekretarijata za narodnu odbranu op}ina. Uz
pratnju naoruànih vojnika u op}inske prostorije su dolazili oficiri JNA.
Pod prijetnjama su nare|ivali sekretarima op}inskih sekretarijata za naro
dnu odbranu da im predaju vojnu evidenciju i kartoteku vojnih obveznika.
U nekim op}inama tada je dejlovao Forum èna majki koje su se anga
ìrale i organizirale da sprije~e slanje njihovih sinova u JNA i na frontove
na kojima se Milo{evi}ev reìm bori za veliku Srbiju.
Bilo je mnogo razloga za organizirano djelovanje svih pa i èna majki zbog protivustavnog i protivzakonitog djelovanja General{taba i ko
mandi JNA.
Prema nare|enju saveznog sekretara iz Beograda, vojnici koji su ve}
odsluìli vojni rok morali su ostati u jedinicama do tri mjeseca kao lica u
rezervnom sastavu. Prijetili su im krivi~nim gonjenjem iz ~lana 205/3 Kri
vi~nog zakona SFRJ. Prema tom ~lanu ko silom ili prijetnjom da }e nepo
sredno upotrijebiti silu sprije~i vojno lice u vr{enju slu`bene du`nosti, ka
znit }e se zatvorom do tri godine i u osobito te{kom slu~aju djela iz sta
va 1. ovog ~lana, po~inilac }e se kazniti od jedne do deset godina zatvora.
Iako se u pozivima za su|enje nije navodilo u ~emu se konkretno sas
toje krivi~na djela kojima se prijeti, bilo je jasno da se radilo o sljede}em:
Kada je JNA proglasila djelomi~nu mobilizaciju jo{ u junu 1991. godine,
da bi oja~ala svoje redove za rat u Hrvatskoj, Predsjedni{tvo RBiH i Vlada
RBiH su tu mobilizaciju proglasili nelegalnom i donijeli odluku da se voj
ni obveznici iz RBiH ne {alju na odsluènje vojnog roka izvan Bosne i Her
28
cegovine, te da se vojna dokumentacija iz op}ina ne moè predavati voj

nim organima. U vezi s tim prakti~no su optuìvali ljude koji su izvr{avali
zaklju~ke i naloge legalne i njima pretpostavljene vlasti u RBiH, jer nisu
dopustili da JNA preuzme vojnu dokumentaciju iz njihovih op}ina.
Ove mjere Predsjedni{ta i Vlade RBiH su bile u funkciji odbrane i
Hrvatske i BiH. Pristalice Tu|manovog reìma izbjegavaju priznati da su
mjere Predsjedni{tva i Vlade RBiH bile u funkciji odbrane Hrvatske. Naprotiv, oni rado isti~u la`ne optu`be da Predsjedni{tvo i Vlada RBiH nisu
reagirali na opasnosti koje prijete od velikosrpske agresije.
Drugog decembra 1991. godine je po~elo su|enje mladi}ima Bo{nja
cima u Trebinju koji se nisu odazvali na poziv za mobilizaciju i upu}ivanje
na front protiv Republike Hrvatske. Su|enje se odvijalo po grupama i u
strogoj konspiraciji, pred posebnim vojnim sudom formiranim u prostori
jama zgrade Skup{tine op}ine Trebinje. Sudu je predsjedavalo vojno lice sa
~inom potpukovnika, dok je tuìlac bio vojno lice sa ~inom kapetana. Prvoj
grupi optuènih bo{nja~kih mladi}a (ne zna se ta~no broj) sudilo se 2. de
cembra. Drugoj grupi se sudilo 5. decembra, a tre}oj 7. decembra itd. Izri
cane su kazne od najmanje pet mjeseci zatvora i 2000 dinara. Pozivi za su
|enje su uru~ivani samo tri dana prije su|enja, i to u petak, iza koga slije
de neradni dani, pa je razumljivo da niko od njih nije mogao angaìrati
svog advokata. Tih decembarskih dana 1991. godine osu|eno je 161 lice
bo{nja~ke nacionalnosti koje se nije odazvalo pozivu JNA. Oni su po{to
vali jasne stavove Predsjedni{tva i Vlade SRBiH da se ne odazivaju armijskim pozivima i da ne u~estvuju u bratoubila~kom ratu.
Zbog represije koju su vr{ile komande i sudovi JNA protestirale su
brojne politi~ke partije, ali je sve bilo bez rezultata. Gra|ani su izvr{avali
naredbe svog Predsjedni{tva i svoje Vlade, ali je ipak JNA u slu~aju su|enja bo{nja~kim mladi}ima, koji se nisu odazvali pozivu za u~e{}e u ratu
protiv Republike Hrvatske, fakti~ki sudila i Predsjedni{tvu i Vladi RBiH,
ta~nije vojna vlast sudila je civilnoj vlasti. Time, kao uostalom i na druge
na~ine, prijetnjama i provokacijama, pucnjavom na dàmije i druge obje
kte Islamske zajednice, vojnim sudovima u Hercegovini, sumnjivim tran
sportima oru`ja kojim su naoruàvali samo Srbe, JNA se pribliàvala cilju da zatvori i sudi predsjedniku SDA i predsjedniku Predsjedni{tva
SRBiH Aliji Izetbegovi}u.
Kadrovi JNA i SDS nisu prihvatali iskrene te`nje predsjednika Izetbegovi}a da pomogne transformaciju JNA, shodno demokratskim stan
dardima i procesima. Da je u RBiH postojalo iskreno raspoloènje gra|a
29
na da se JNA transformi{e u demokratski ambijent, pokazao je i veliki

aplauz delegata na 1. kongresu SDA kada je predsjednik Izetbegovi} izrekao stavove o tome da }e se zalagati za demokratsku tranziciju vojske u
SFRJ.
O pozivanju predstavnika op}inskih vlasti na vojni sud i optu`bama
zato {to su izvr{avali odluke Predsjedni{tva i Vlade RBiH, ~lan Predsjedni{tva Ejup Gani} je izjavio: Mi smo bili i ostajemo protiv rata u Hrvat
skoj. Odluke armijskog vrha o mobilizaciji ocijenili smo nelegalnim. Armija je napravila nekoliko krupnih gre{aka. Prije svih drugih, napu{tanjem
dràvnih granica. Svi potezi Armije poslije te gre{ke donosili su pogre{ne
rezultate. Kao u matematici, ako se na po~etku postavi pogre{no premisa,
dalja ra~unska operacija donijet }e pogre{an rezultat. O pozivanju predsta
vnika op}inskih vlasti u BiH na vojne sudove Predsjedni{tvo }e se ovih
dana izjasniti. Ja mislim da takvim potezima Armija odmaè i nama i sebi samoj u Bosni i Hercegovini. Uostalom, ako nekog zbog stavova pre
ma mobilizaciji i vojnoj dokumentaci
ji treba hapsiti, onda je to Predsjedni{
tvo i Vlada Bosne i Hercegovine.
Faksimil prepiske Ministarstva za

narodnu odbranu SRBiH, TO i civilnih
vlasti Mostara
Odluka o priznavanju tzv. Republike Srpske

Krajine. Original dokumenta ~uva se u Arhivu
Instituta za istraìvanje zlo~ina protiv
~ovje~nosti i me|unarodnog prava u Sarajevu,
Fond SDS, inv. br. 491/10
30
2.2.4. MAJKE U ZA[TITI SVOJIH SINOVA OD

MOBILIZACIJE I REGRUTACIJE
Krajem avgusta 1991. godine u skoro svim op}inama RBiH formiran
je roditeljski pokret za povratak vojnika, njihovu za{titu u vojsci te za
obustavu rata u Hrvatskoj. Roditeljski forum je 27. augusta 1991. godine or
ganizirao demonstracije sa zahtjevima da politi~ari i generali vrate ku}ama
vojnike koji su odsluìli vojni rok i da vrate sve bosanske mladi}e angaì
rane u borbenim akcijama JNA protiv Hrvatske. Hiljade majki iz BiH,
Hrvatske, Slovenije i Makedonije probijale su se u Beograd kroz koridore
Milo{evi}eve vojske i policije da izraze svoje zahtjeve za vra}anje sinova
ku}ama (30/31. august 1991.). Majke organizirane u Pokret majki - bedem
ljubavi u Mostaru, [irokom Brijegu, Neumu, Stocu, âpljini, Ljubu{kom,
îtluku, Grudama, Posu{ju i Tomislav-Gradu su u povorkama, s upaljenim
svije}ama, ispred kasarni traìli povratak svojih sinova iz JNA.
JNA je 1. septembra 1991. poja~ala pritiske na op}inske Sekretarijate za narodnu odbranu. Poslije Slovenije i Hrvatske, JNA je u RBiH prakti~no zavela vanredno stanje. Prije septembra 1991. godine JNA i ekstremisti SDS su, ipak, u mnogim op}ina BiH uzeli vojnu evidenciju pod svo
ju kontrolu, jer u mnogim op}inskim sekretarijatima narodne odbrane slu
`benici lojalni legalnim vlastima RBiH nisu uspjeli sakriti vojnu eviden
ciju i kartoteku, kao {to su to u~inili makedonski funkcioneri u Makedo
niji. Mladi}i u Makedoniji nisu postali vojni taoci i zato~enici, angaìrani
na minskim poljima u Hrvatskoj. U svim op}inama u kojima su lideri SDS
imali vlast, JNA je bez problema uzela vojnu evidenciju i kartoteku.
Na prostoru BiH, gdje Srbi ~ine jednu tre}inu stanovni{tva, JNA je
primijenila druk~iji i perfidniji model agresije nego {to je bio model agre
sije na Sloveniju i Hrvatsku. JNA se u Sloveniji morala sukobiti s Teritorijalnom odbranom, u Hrvatskoj sa jedinicama Zbora narodne garde
(ZNG-a) i MUP-a, dok je u RBiH JNA imala pred sobom goloruk narod,
od koga je prethodno mobilizirala mlade i sposobne mu{karce i poslala ih
na front u Hrvatsku, a naoruànje TO BiH oduzela i podijelila Srbima.
Nakon Titove smrti JNA je prepu{tena velikosrpskim nacistima.
Ona je oduvijek vi{e ~uvala komunizam nego spoljne granice, {to se ilus
trira mnogim ~injenicama, po~ev{i od one osnovne da je komunisti~ki si
tem u Jugoslaviji imao samo unutarnje neprijatelje.
U svom uvodnom izlaganju na prvoj plenarnoj sjednici 1. kongresa
SDA predsjednik Alija Izetbegovi} je, o~ito, duboko svjestan pomenutih
31
nevolja s JNA, izme|u ostalog rekao i sljede}e: Mi smo proglasili demi

litarizaciju BiH i to ostaje na{ ideal i daleki cilj. Ironija je trenutka mo`da
{to je sada u BiH u toku potpuno suprotan proces. Bosna i Hercegovina je
trenutno par~e zemlje s vjerovatno najve}om koncentracijom vojske i voj
ne tehnike u Evropi. Problem o kojem je rije~ ne mislimo rje{avati kon
frontacijom, niti je to mogu}e. To je proces koji }e potrajati. Armiji treba
pomo}i da se transformira, a profesionalnim vojnicima i njihovim porodi
cama treba garantirati ste~ena prava - posao, penzije, stanove i drugo. U
tom dijelu govora, u kojem je pokazao razumijevanje prema pripadnicima
JNA, Izetbegovi} je svojim autoritetom èlio sa~uvati mir u BiH i sprije
~iti da se JNA pretvori u fa{isti~ku silu koja }e ubijati ljude samo zbog toga {to nisu Srbi.
Mobilizacija i regrutacija u redove JNA je postala sadràj specijalnog rata u Hercegovini kojeg vode KOS i dijelovi SDB odani Milo{evi}e
vom reìmu. U Mostaru i {irom Hercegovine te obavje{tajne institucije
imale su svoje mreè saradnika i raznih prate}ih slu`bi. Pasivnost nekih
dijelova JNA, naprimjer pilota na Aerodromu Ortije{ kod Mostara, bila je
povod da generali Torbica, Peri{i}, Strugar i ostali iz vojnog vrha izraze
nestrpljenje, jer èle da sukobi s Bo{njacima, Hrvatima i institucijama
RBiH budu intenzivniji i drasti~niji. To se moè argumentirati jednim razgovorom koga su snimili obavje{tajci Centra slu`bi sigurnosti Mostar. Na~elnik Zikrija \onko je sa svojim ljudima tehnikom uhvatio dijalog
izme|u oficira sa Mostarskog aerodroma i komande ~etni~kog korpusa u
Nevesinju. Oficiri s aerodroma su uporno tvrdili da se u Mostaru ni{ta ne
de{ava {to bi opravdalo angaìranje JNA. Na to su oficiri iz ~etni~kog kor
pusa u Nevesinju ljutito odgovarali: Pa, dajte, majku mu, inscenirajte ne
{to. Ubijte par na{ih ako treba. Samo po~nite ve} jednom Mnogi Mos
tarci su bili uvjereni u autenti~nost ovog snimka.
Vrh JNA je poku{avao mobilizirati rezerviste u Mostaru, ne samo radi slanja na front protiv Hrvatske ve} i zbog potreba obezbje|enja Aerodroma. Na mobilizaciju u Mostaru redovno se odazivao svega jedan do dva
odsto pozvanih obveznika. HDZ Mostar je komandi JNA dala prijedlog
da se izvr{i mobilizacija Mostaraca, i to po proporcijalnoj nacionalnoj stru
kturi, ali da mobilizirani budu angaìrani radi osiguranja Aerodroma.
Traìli su garancije da mobilizirani ne}e biti angaìrani nigdje van
grada Mostara.
Povodom ovog prijedloga HDZ-a, potpukovnik Ilija Kova~evi}, po
mo}nik komandanta Uì~kog korpusa, ~ija je komanda smje{tena u Kifi
32
nom selu kod Nevesinja, odakle kontrolira cijelo podru~je Hercegovine i

~estim provokacijama utjeruje strah u kosti Mostarcima, izjavio je za me
dije: Ja taj zvani~an predlog nigdje nisam vidio, a ~lan sam uèg dijela
Komande. Dolaskom na prostor Hercegovine imali smo susrete s vi{e lju
di iz Mostara, koji su nas isto tako uvjeravali da bi oni mogli da obezbije
de i Aerodrom i sve ostale vojne objekte u isto~noj Hercegovini. Ali, mi
smo objavili mobilizaciju i na nju se nije odazvalo vi{e od 2 do 3 posto
ljudi. Najve}i broj ljudi nije se odazvao zbog telegrama koji je ministar
Jerko Doko uputio svim op}inskim {tabovima. Me|utim, gospodin Doko
zaboravlja da postoji Uputstvo o mobilizaciji i bliè odredbe SSNO koje
tretiraju to pitanje prema kojima je mobilizacija bila regulisana planski. To
{to se nisu odazvali bio je i njegov uticaj, ali i uticaj Kluba intelektualaca
Mostara, kojeg ja izuzetno cijenim, jer poznajem neke ljude u tom klubu,
pa znam da su u stanju da pozovu gra|ane Mostara na gra|ansku neposlu
{nost i da ih gra|ani poslu{aju.
Tada su jedinice Uì~kog korpusa bile raspore|ene na brdima u okolini grada. Zauzele su sve zna~ajnije strate{ke pozicije. Sve ~e{}e se govo
rilo da }e JNA napasti Mostar. Pominjani su i datumi koji se opasno pribliàvaju. Sivomaslinasti tenkovi, transporteri, helikopteri i minobaca~i kre}u
se po Humu, Podvele`ju, Brkanovom brdu i poljima predgra|a Mostara.
Od septembra 1991. godine veliki broj mu{karaca Trebinja, Nevesinja, Bile}e, Gacka, Kalinovnika, Ljubinja, Stoca, sposobnog za vojsku do
bili su poziv za ratnu mobilizaciju. Odredi{te - Mostar. Od po~etka oktobra }e JNA napadati dubrova~ko primorje i sam grad Dubrovnik. Rezerviste }e motivirati mjese~na plata od dvadeset hiljada dinara i nada da }e
im nakon zavr{etka rata pripasti Cavtat, Plat, Srebreno i Kupari u kojima
}e, prema nezvani~nom obe}anju predsjednika Op}ine Trebinje, Boìdara
Vu~urovi}a, stan dobiti svi rezervisti - besku}nici.
Forum roditelja Svi za sve, uporno je pisao protestne peticije, koje
je upu}ivao JNA i organima vlasti u SFRJ i SRBiH. Roditelji traè da im
se djeca vrate ku}ama, jer je dosta poginulih - ubijenih regruta u vrijeme
sluènja vojnog roka. Izdvajamo neka od imena upu}enih iz Odjela za
odbranu Mostar: Antonije (Pere) [imunovi}, poginuo 28.6.1991.; Nedàd
(Alije) [ljivo, poginuo na relaciji Kupres - Knin; Elvir (Omera) Ga{tan,
poginuo 30.8.1991., ubijen u Vukovaru; [a}ir (Dàfera) Kezo, poginuo
12.12.1991. u Drni{u; Emir (Zahida) Pavica, vodi se kao nestao; Faruk
(Vejsila) Begi}, vodi se kao nestao...
33
2.2.5. UPUTE PROTIV MOBILIZACIJE I REGRUTACIJE U

JNA
Stranka demokratske akcije je, u dokumentu pod brojem 1443 od 9.
augusta 1991. godine, svojim kadrovima na terenu Republike BiH dala
uputstva u vezi s mobilizacijom u redove JNA. Uputstva su uslijedila zbog
brojnih nesporazuma kojih je bilo izme|u komandi JNA i civilnih organa
uprave u op}inama, zaduènih za poslove vojne obaveze i popune JNA,
TO, CZ i MUP-a. Uputstvom je potencirano da su poslovi vojne obaveze i mobilizacije (evidencija vojnih obveznika, regrutiranje, upu}ivanje na
slu`nje vojnog roka, raspore|ivanje u rezervni sastav) u isklju~ivoj nadle
`nosti op}inskih sekretarijata za narodnu odbranu.
Dato je upozorenje da je Predsjedni{tvo BiH svojom odlukom od 7.
augusta 1991. godine reguliralo da se regruti iz BiH upu}uju u JNA samo na teritoriji Republika BiH i Makedonije.
Uputstvom se zahtijevalo da se ta odluka Predsjedni{tva dosljedno
provodi bez obzira na to {to }e vojni organi vr{iti pritisak na op}inske sekretarijate za narodnu odbranu da rade suprotno. Podvla~enjem dijela tek
sta u uputstvu navedeno je:U provo|enju ove i drugih odluka Predsjedni{
tva treba postupati odlu~no i bez ikakvih dilema. Istaknuto je da poziv za
mobilizaciju moè poslati op}inski sekretarijat za narodnu odbranu. Po{to
pojedine komande JNA popunjavaju ovaj poziv i uru~uju obveznicima, treba obavijestiti vojne obveznike da takve pozive ne moraju primiti.., jer voj
ne komande nemaju pravo izravno pozivati vojne obveznike. Ukazano je
da se pozivanje vojnih obveznika mora izvr{iti tako da im pozivi budu uru
~eni 30 dana prije po~etka vojne aktivnosti na koju se pozivaju i, ako po
zivi nisu dostavljeni na vrijeme, ne treba ih uop}e ni primati. Ovim uput
stvom je ukazano na neophodnost priprema za prijem naoruànja i vojne
opreme koje je ranije oduzeto od TO i dato na ~uvanje u skladi{ta JNA.2
Komande JNA i komande vojnih okruga bile su uporne u zahtijevima da njima civilni organi uprave za poslove odbrane u op}inama predaju kartoteku za vojne obveznike. Cilj im je bio da angaìranje vojnih ob
veznika stave pod svoju kontrolu, kao {to su ranije stavili pod svoju kon
trolu naoruànje i opremu od jedinica TO RBiH.
2
Pod naslovom Obavijest o regrutaciji, mobilizaciji i vojnim vje`bama, uputstvo je

poslano na adrese svih Izvr{nih odbora SDA u obliku akta pod brojem 1443 od
9.8.1991.godine.U potpisu akta je sekretar Hasan êngi}.
34
Kao odgovor na pritiske ministar odbrane Jerko Doko je, dakle, 23.
augusta 1991. godine posebnim aktom, pod brojem 01-540/91, dao instru
kcije op}inskim sekretarijatima za narodnu odbranu, predsjednicima
skup{tina i izvr{nih odbora op}ina, da u poslovima vojne obaveze i mobi
lizacije rade na dosada{nji na~in, kao {to je to i u drugim republikama u
tada{njoj SFRJ, prema aktu broj 01-404/9 od 17. juna 1991. godine. Na
kraju akta se isti~e da niko ne moè vr{iti uvid u vojnu evidenciju niti
pregovarati o na~inu preno{enja te evidencije van prostorija op}inskih se
kretarijata za narodnu odbaranu. Ukoliko bude takvih poku{aja... treba
obavijestiti o tome ovo ministarstvo.
Sudbinu mobilizacije i regrutacije svi narodi i narodnosti biv{e
SFRJ nisu doìvljavali isto. U Crnoj Gori najbolji odziv rezervnog sasta
va je bio u Pljevljima, a najslabiji u biv{oj crnogorskoj prijestonici Ceti
nju. Crnogorski ratnici krenuli su da piju kafu na Stradunu u Dubrovniku
i Starom mostu u Mostaru 17. septembra 1991. godine, radi odbrane Ju
goslavije.
Me|utim, grupa od 28. rezervista Bo{njaka je odbila da krene sa
svojim drugovima u odbranu svete crnogorske zemlje i Jugoslavije.
Zbog tog ~ina istra`ni sudija Vojnog suda u Skoplju, pod brojem KI
194/91 od 24. septembra 1991. godine, podnio je krivi~nu prijavu protiv
ovih 28 okrivljenih desetara i vojnika u rezervi iz VP 2897 iz Pljevalja,
zvog krivi~nog djela protivljenja svojim pretpostavljenim.
U to vrijeme zamjenik komandanta II operativne grupe za Hercego
vinu je bio generalmajor Radomir Damjanovi}, na~elnik [taba Uì~kog
korpusa Du{an Lon~ar, zatim komandant Uì~kog korpusa Milan Torbica.
Ve} tih septembarskih dana 28 rezervista iz Sandàka je prepoznalo agresiju JNA na Hrvatsku i BiH.
Oni su se uredno odazvali pozivu JNA i sa vi{e hiljada rezervista iz
Pljevalja na ratni raspored krenuli po naredbama starje{ina na vojnu vje
`bu i uz usmeno obe}anje da ni jedan metar ne}e napustiti teritoriju Crne
Gore. Ali, ve} u jutarnjim satima, kad je kolona rezervista stigla u Nik{i},
donosi se naredba iz komande JNA o pokretu i dislociranju rezervnog sastava van Crne Gore.
Pokret i angaìranje jedinica JNA iz Crne Gore van mati~ne republike bio je jedan od prvih razloga nezadovoljstva i odbijanja naredbi. Tim
mladim ljudima iz Pljevalja smetalo je stalno pokazivanje ~etni~kih sim
bola, lizanje noèva, pjevanje ~etni~kih pjesama, te alkoholiziranost i ra
zuzdanost rezervista. Tih 28 Bo{njaka Pljevljaka su: desetari Salko Poli-
35
mac, Fevzo Krije{torac, Senad

ûturi} i Hajrudin Bakija, te voj
nici: Rasim [abanovi}, Aziz Stupar - Aska, Safet Handa Baka,
Selim Deli}, Enver Alihodì}, Ermin Prlja~a, Elvedin Harbi}, Mir
sad ûturi}, Sabit Husovi}, Esad
\ak, [ukrija Lukovac, Muharem
Kazaz, Izet Gelji}, Kemal Ma
hmutovi}, Kemal Hodì}, Jasmin
\ur|evi}, Zi}rija Im{irovi}, Mu
rat Ko{uta, Nazim Kadi}, Sabrija
ûturi}, Mirsad Dìnovi}, Senad
Deli} i Izet Nahodovi}.
Vratite nedu`nu djecu... Sa protesta roditelja.
Obavijest o regrutaciji, mobilizaciji i vojnim

vje`bama SDA odborima BiH od strane sekretara Centrale SDA BiH Hasana êngi}a
Rje{enje Vojnog suda u Skoplju o

neposlu{nosti odlaska Bo{njaka u rat na
prostore Hrvatske i BiH
36
2.3. MOBILIZACIJA SRBA U BOSANSKOJ

KRAJINI
U Bosanskoj krajini je 25. septembra 1991. godine izvr{ena mobili
zacija u ratne jedinice JNA. Komandant tada{njeg 5. korpusa JNA general
Nikola Uzelac, koji je rukovodio i tom mobilizacijom, o njoj nije obavijes
tio civilne organe vlasti RBiH ni R[TO. General Uzelac je tada je o mobilizaciji rekao:Cilj moje korpusne operacije bi}e dosezanje granica onih te
ritorija koje èle ostati u Jugoslaviji, a bilo je potpuo jasno da je u pitanju
zami{ljena granica velike Srbije na liniji Karlobag Karlovac Virovitica.
General Uzelac je, nakon ovog progla{enja mobilizacije u Bosanskoj kra
jini, tvrdio: Svaki dogovor o prekidu vatre vrhovni{tvo Hrvatske je koris
tilo samo za ja~anje pozicija svojih oruànih snaga. Zbog toga JNA ne}e
oklijevati da upotrijebi sva svoja raspoloìva sredstva protiv onih koji za
govaraju mir, a uporno ratuju, ne biraju}i sredstva da ostvare svoje fa{isti~ke ciljeve... Pobjedu }emo sigurno izvojevati ili nas ne}e biti.
General Uzelac je nagla{avao kako su najve}i otpor mobilizaciji pruà
li Muslimani i Hrvati, te da...trenutno nemamo vremena da jurimo sve te de
zertere da se s njima bak}emo. I sada te izdajnike ne jurimo. Ali, mi o njima
imamo svu dokumentaciju i oni ne}e izbje}i zasluène kazne... Ja ne}u dozvo
liti da na ovim prostorima postoje nikakve ~etni~ke formacije i protiv njih bi
se, kada bi postojale, borio isto kao i protiv usta{kih formacija...
Ova izjava generala Uzelca je po mnogo ~emu interesantna, ali se
sti~e utisak da je, ipak, najinteresantnija zbog tvrdnje da ne postoje ~etni
~ke formacije, upravo kada pod komandom Milo{evi}evog reìma nije bi
lo nikakvih druk~ijih formacija, osim ~etni~kih.
Uostalom, prili~no je jasan i motiv da se govori o dezerterima u is
toj re~enici sa ~etni~kim formacijama.
Krajem 1991. godine stanje u RBiH je bilo kriti~no. Skup{tina srp
skog naroda u BiH, na sjednici odrànoj 21. novembra 1991., donosi odlu
ku o priznavanju tzv. Republike Srpske Krajine, kao federalne jedinice Jugoslavije, a u potpisu je bio predsjednik tzv. Skup{tine srpskog naroda u
BiH Mom~ilo Kraji{nik. Bilo je sve jasnije da patriotske snage RBiH ne
}e mo}i izbje}i rat. Pod ~etni~kim parolama i srpskim zastavama nastav
ljena je mobilizacija Srba u JNA. Tako je 25. decembra 1991. godine srpski narod od strane SDS i JNA pozvan na op}u mobilizaciju. Otpo~elo je
formiranje srpskih dobrovolja~kih jedinica, {to je bila forma za borbeno i
ratnohu{ka~ko organiziranje ~etnika.
37
Naredba SDS BiH o formiranju oruànih snaga SDS-a.

Original dokumenta ~uva se u Arhivu Instituta za istraìvanje zlo~ina protiv ~ovje~nosti i
me|unarodnog prava u Sarajevu, Fond SDS, inv. br. 400-0
Odluka o verifikaciji progla{enih tzv. SAO u BiH.

Original dokumenta ~uva se u Arhivu Instituta za istraìvanje zlo~ina protiv ~ovje~nosti i
me|unarodnog prava u Sarajevu, Fond SDS, inv. br. 491/5
38
Srbi svoju agresiju

na BiH ~ine stvaranjem
svojih srpskih autonom
nih oblasti ili SAO pod
ru~ja i to sljede}im redo
slijedom: SAO Bosanska
Krajina formirana 25.
jula 1991. godine, SAO
Hercegovina formirana
12. septembra 1991. go
dine, SAO Romanija
formirana 18. septembra
1991. godine, SAO Sje
veroisto~na Bosna 19.
septembra 1991. godine.
Nakon toga 19. septem
bra u isto~nu Herce
govinu i Mostar dolaze
SCG rezervisti i JNA da
bi od 2. do 6. oktobra
JNA napala i spalila
hrvatsko selo Ravno u
op}ini Trebinje, SRBiH.
Tim ~inom zvani~no
po~inje srpsko-crnogors
ka agresija na BiH
Saop}enje za javnost SDA Banja Luka objavljeno u

Muslimanskom glasu 21. juna 1991. godine
39
40
3. TEROR, PRIJETNJE, DEMONSTRACIJA

SILE, PROPAGANDA...
3.1. ÊTNI^KE BARIKADE
Na prostorima biv{e Jugoslavije barikade na komunikacijama su bi
le metod djelovanja ~etnika u takozvanoj balvan revoluciji. Barikade su
~etnici naj~e{}e postavljali obaranjem drve}a na puteve da se onemogu}i
saobra}aj. Tako postavljene barikade zaposijedale su grupe ~etnika. Barikade su pravile velike poreme}aje u ìvotu gra|ana, ne samo lokalno ve}
i u ~itavim regijama.
U po~etku, ~etnici su barikade postavljali u Hrvatskoj, posebno na
prostorima Knina, Like, Banije i Korduna. Kada je 1991. godine eskalira
la kriza i na prostorima RBiH, iskustva u postavljanju barikada primjenji
vali su i ~etnici u RBiH. êtnici aktivisti SDS-a i SPO-a, u saradnji s je
dinicama JNA i paravojnim formacijama koje su dolazile iz Srbije i Crne
Gore (ni{ki specijalci), na ovim barikadama stavljali su crne ~arape na
glavu kako im se ne bi vidjelo lice. Tako maskirani i naoruàni zastra{ivali su narod.
Na dan referenduma za nezavisnost RBiH, (29.2./1.3.1992. godine)
oni su tako maskirani na mnogim mjestima spre~avali izlazak gra|ana na
glasa~ka mjesta.
Na prostorima RBiH, policija MUP-a RBiH je imala veliku ulogu u
spre~avanju postavljanja barikada. Tada{nji ministar unutarnjih poslova
Alija Delimustafi} je imao najbolje mogu}nosti da u saradnji s liderima
JNA i SDS-a uti~e kako bi se na miran na~in uklonile ve} postavljene barikade ili sprije~ilo njihovo postavljanje. Ministar Delimustafi} i njegov
pomo}nik Mirsad Srebrenikovi} su mogli kontaktirati s komandantom
2.VO generalom Milutinom Kukanjcem i s mnogim kadrovima SDS-a u
MUP-u i drugim institucijama. Imali su i materijalne mogu}nosti da po
dmi}ivanjem njihovih kadrova ostvare ono {to su èljeli.
Ministar Delimustafi}, njegov pomo}nik Srebrenikovi} i njihovi sa
radnici mogli su dolaziti do zna~ajnih podataka o rasporedu, aktivnostima
i planovima jedinica JNA. Za na{e odbrambene aktivnosti, podaci u vezi
s tim su imali naro~it zna~aj.
Jedan od na~ina da se prevladaju problemi izazvani postavljanjem
barikada bila je i inicijativa da se na va`nim mjestima postave mje{ovite
41
patrole sastavljene od policije MUP-a RBiH i policije JNA. Ministar De

limustafi} je od Predsjedni{tva RBiH bio zaduèn za uspostavu mje{ovi
tih patrola koordinira s komandama JNA. Nakon {to su uspostavljene mje
{ovite Delimustafi} Kukanjac patrole omogu}eno je da vozila ulaze,
izlaze iz RBiH kao i da se kre}u unutar BiH.
Delimustafi} je iskoristio takve mogu}nosti da velike koli~ine roba
uveze za svoju firmu, tako da su se kamioni s oznakama Cenexa tada
~e{}e mogli vidjeti na putevima. Rezerve roba u Delimustafi}evoj firmi su
bile dragocjene nakon {to je izvr{ena potpuna blokada BiH, posebno Sa
rajeva.
Oklopnjaci u misiji pripreme za rat
Gra|ani traè mir
Ministarstvo za NO BiH traì od

Sekretarijata za NO da se vojnici koji su
napustili vojne jedinice vrate u JNA
42
3.2. JNA DEMONSTRIRA SILU POLOG 7. MAJ

1991. GODINE
Radovan Karadì} je 23. marta na Palama pokazao svoje prave na
kane: Srpski narod ne}e dozvoliti postojanje nezavisne dràve BiH ni pet
minuta, koliko bi trebalo suverenima BiH da odvoje srpski narod od ma
tice srpske.
[ta je to matica srpska i ko spada u tu maticu srpsku? Da li oni ko
ji su 9. marta izveli tenkove na ulice Beograda i pucali po demonstranti
ma, me|u kojima je bilo najvi{e studenata, ili ti na koje se pucalo?
Kritike upu}ene njemu su beskorisne, jer je i on jedan dio velike
srpske ma{inerije, a to je dokazano jo{ jednom njegovom izjavom, ovaj
put u podgori~koj (tada titogradskoj) Pobjedi, gdje je ovlastio Milo{e
vi}a da zastupa interese srpskog naroda u BiH. Lider velike politi~ke
stranke SDS BiH je, ina~e, doseljenik iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovi
nu.
U svojim izjavama Karadì} je kao bijesan pas kidisao na BiH i
Bo{njake muslimane. Usvajanje vi{epartijskog sistema u BiH, aprila
1991. godine, najvi{e je koristilo srpskom narodu, rekao je tada Karadì}
novinarima lista Ve~ernje novosti iz Beograda.
U poduga~kom razgovoru {to ga je imao predsjednik SDS BiH Ra
dovan Karadì} sa novinarima i urednicima beogradskih Ve~ernjih novosti bilo je i vrlo opasnih opaski na ra~un BiH i muslimanskog naroda.
Vo`d bosanskih Srba je tada zaprijetio: U|u li Muslimani ponovo u koaliciju protiv Srba, pro}i }e onako kako su ve} jednom pro{li. Ove otvo
rene prijetnje muslimanskom narodu Karadì} je i konkretizirao izjavom
da }e ako bude krvi, granice biti tamo gdje ih odredi ja~i. Dodao je da
}e oni regionalizaciju dosledno sprovesti, ostala BiH u Jugoslaviji ili
ne, ponovo diskreditiraju}i predsjednika Predsjedni{tva BiH Izetbegovi
}a, koji, po njegovom mi{ljenju, ne moè u~estvovati u pregovorima oko
budu}nosti jugoslovenske zajednice, jer tako misle Srbi u BiH.
Ponovio je i podvalu o stvaranju islamske republike u BiH rije~ima:
Jasno je to i iz knjige Alije Izetbegovi}a, koje se nije odrekao. O tome
svjedo~i i pona{anje nekih bosanskih mangupa u pojedinim listovima.
O~ito je da su oni brifovani u centrima politi~ke mo}i.
Knjiga predsjednika Izetbegovi}a govorila je o stanju muslimana
svijeta, a ne u Bosni i Hercegovini. Karadì} je to znao, ali su mu trebale
laì.
43
U ovom razgovoru, Karadì} se nije libio ni da otvoreno podu~i

HDZ-ove predstavnike za pripojenje zapadne Hercegovine Hrvatskoj, kao
i da oni podrè srpsko otcjepljenje po planu i programu. On ne vjeru
je ni u mogu}nost strane intervencije, po{to, kako re~e, Srbi znaju da se
tuku uporno i dugo, a imamo i JNA koja se mora oslanjati na jugoslovensku koncepciju.
I onda smo obavije{teni da je tre}eg maja 1991. godine, u predve
~ernjim satima u Bile}u iz pravca Gacka stigao pun kamion naoruànih
ljudi koji su bili odjeveni u ~etni~ke uniforme. U Bile}i su zano}ili, da bi
sutradan isti do{ljaci hu{kali srpsko stanovni{tvo i pozivali ga da se uputi
prema âpljini, kako bi oru`jem pomogli svojim sunarodnicima, koji su
navodno ugroèni od usta{oidne vlasti. To je utjecalo da se poduzmu
sve neophodne mjere kako se ne bi desilo ne{to nepredvi|eno.
Dràvna bezbjednost se ne ogla{ava, a samo SDA putem ~lanstva
vr{i animiranje svih gra|ana, posebno Bo{njaka muslimana u Mostaru,
âpljini i Stocu pripremaju}i ih na mogu}a iznena|enja.
Oformljeni su krizni {tabovi koji su imali zadatak da ljude obavje
{tavaju o situaciji na terenu. U Kriznom {tabu Mostara bili su: Petar
Zelenika, Marin i Jadran Topi}, Zdravko Bo{njak, dr. Miljenko Lugonja,
Luka Petrovi}, Tihomir Mi{i}, Ismet i Kerim Hadìosmanovi}, Senad
Milavi}, Emir Konjo, Nail Noì} Pinca i Zijo Demirovi} [osi.
Komentiraju}i pona{anje SDS-a u isto~noj Hercegovini, koji ne
mari ba{ puno za mi{ljenje drugih naroda koji tu ìve, Ismet Hadìosma
novi} kaè: Gospodi koja koriste ve}inu za formiranje Zajednice op}i
na stara Hercegovina, skre}emo pa`nju da i oni u Mostaru kao regi
onalnom sredi{tu imaju rodbinu koja ovdje, premda i u manjini, uìva sve
blagodeti demokratije i suìvota. Neka malo misle i na njih. Napomi
njem, to je uvjet za suìvot.
O istoj te{koj situaciji u Stocu, gdje se preduzimaju neke akcije, Me
hmed Dizdar, lokalni funkcioner SDA, kaè: Stolac nije bio ugroèn od
strane Srba, niti od strane SDS, nego je postojala realna opasnost da bude
ugroèn od strane militantnih grupa i mi smo ovom akcijom pruìli za{ti
tu svim stanovnicima Stoca, bez obzira na nacionalnost.
SSNO i Predsjedni{tvo SFRJ tih mjeseci nije mirovalo. Na redovnoj
sjednici, savezni sekretar za narodnu odbranu Jugoslavije je, 5. maja 1991.
godine, naredio tihi vojni udar borbenu gotovost jedinica Jugosloven
ske narodne armije, te pripremu mobilizacije dijela jedinica po pravilima
borbene upotrebe u slu~aju napada na pripadnike jedinica i objekata JNA.
44
U obra}anju vojnog vrha se kaè da se krivci za smrt i ranjavanje

vojnika moraju predati nadle`nim vojnim organima krivi~nog gonjenja. U
naredbi su, izme|u ostalih, u~estvovali predsjednik savezne vlade Ante
Markovi}, savezni sekretar za unutarnje poslove Petar Gra~anin, na~elnik
General{taba oruànih snaga SFRJ generalpukovnik Blagoje Adì}.
Od 25. aprila do 2. maja u Hrvatskoj su hrvatsko-srpski sukobi
eskalirali nezapam}enim masakrima, uglavnom, civila. JNA je iza{la
na ulice Knina, Vinkovaca, Vukovara, Pakraca, Osijeka, Zadra, [ibenika, Splita...
Zlosutne najave da }e se rat prenijeti na tlo BiH su jo{ tada bile iz
vjesne.
U Mostaru, Regionalni odbor SDA za Hercegovinu povodom pogor{anja bezbjednosno-politi~ke situacije u Hercegovini odrào je 4. ma
ja 1991. godine vanredni sastanak. Tom prilikom je nagla{eno da su u
svim odborima SDA i HDZ formirani krizni {tabovi koji sara|uju s MUPom RBiH. Srpskom narodu je upu}en poziv da omogu}i miran ìvot ne
srpskog stanovni{tva Hercegovine, posebno u op}inama u kojima Srbi ~i
ne ve}insko stanovni{tvo, a zatraèno je od institucija RBiH da regruti slu
è vojni rok u mati~noj republici.
[estog maja 1991. godine, kao gost TV Sarajeva u okviru emisije
Umije}e ìvljenja, sa Otvorene scene na Obali pozvan je ~etni~ki
vojvoda Vojislav [e{elj. Muslimanski omladinski savez BiH je taj dan
organizirao demonstracije sa 10.000 Sarajlija, u znak protesta protiv
nastupa [e{elja. Na platou Narodnog pozori{ta protestirali su gra|ani,
uz podr{ku sarajevskih taksista, rudara, uz predstavnike politi~kih stra
naka, te ugledne kulturne i javne radnike. Sve je bilo protiv ~etni{tva.
U isto vrijeme pred RTV BiH su protestirali brojni gra|ani uz SDA zastave, Titovu sliku i jugoslovensku zastavu. Govornici su o{tro izraàvali svoje nezadovoljstvo {to se Televizija uop}e odlu~ila pred svoje gledaoce dovesti otvorenog neprijatelja BiH i zajedni~kog ìvota. Osnovna
poruka svih prisutnih na oba skupa je bila: Sarajevo i BiH su otvoreni
za bratski orijentirane ljude, za sve one koji BiH èle kao suvremenu
dràvu s mirom me|u njenim gra|anima i narodima, ali ne èli ~etnike
i ~etni~ke vojvode, koji u BiH i njene gradove unose nemire, sukobe i
~etni~ku ideologiju. Koriste}i stanje u glavnom gradu BiH, JNA se
odlu~ila da demonstrira vojnu snagu zapadnim Hercegovcima upu}iva
njem tenkovske kolone putnim pravcem Mostar - [iroki Brijeg - Posu
{je - Duvno - Kupres.
45
Vrh JNA se i tada prevario u procjeni kao i u Sloveniji i Hrvatskoj.

Sedmog maja 1991. godine, glavnina oklopnomehaniziranih jedini
ca 10. motorizirane brigade JNA, otpo~ela je pokret od mirnodopske lo
kacije u Mostaru Sjeverni logor, preko Balinovca i [irokog Brijega, s ciljem da se rasporedi u {irem podru~ju Kupre{ke visoravni.
Ova aktivnost se odvijala po strate{kom planu mobiliziranja i pre
grupiranja udarnih jedinica JNA za oruànu agresiju na Republiku Hrvatsku, a kasnije i na RBiH.
Pokret ove brigade je bio u funkciji za{tite ~etni~ke paravojske na
teritoriji Hrvatske, posebno u regiji Knin-Zadar-Split, kao i na jugu Bosanske krajine od Bugojna, Jajca, Klju~a i Bosanskog Petrovca. Logoru
ju}i i izvode}i obuku na Kupre{koj visoravni ova brigada je mogla lahko
ispoljiti svoja borbena djelovanja u svakom od pravaca, gdje je to trebalo
~etni~kim paravojnim jedinicama koje su tada harale po BiH i Hrvatskoj.
Dakle, pokret brigade je najvjerovatnije bio u funkciji mjera za{tite
koje je Milo{evi} poduzimao prema sporazumu koga je samo mjesec i po
ranije sklopio u Kara|or|evu s Tu|manom. Naime, po{to Milo{evi} i Tu|man nisu vjerovali jedan drugom, mogu}e je da se ovaj prvi èlio osigra
ti rasporedom ove brigade upravo na navedenoj lokaciji.
Jedna od mogu}ih varijanti je dogovor Milo{evi}a i Tu|mana da pokretom ove brigade izazovu aferu s ciljem da se ra{~isti s pona{anjem
Bo{njaka da li }e se Bo{njaci u toj konkretnoj situaciji staviti na stranu
Hrvata ili na stranu JNA i Milo{evi}a, odnosno da se Bo{njaci isprovociraju na postupke koji bi Milo{evi}u posluìli kao opravdanje za {ire voj
ne mjere na cijeloj teritoriji RBiH. Tada 7. maja 1991. godine, kada je
izvr{en pokret tenkovsko mehanizirane brigade iz Mostara prema Kupre
su, bio sam sa novinarom HINA-e Tomi}em i Ismetom Hadìosmanovi}em u zgradi Projektanta. Odatle smo oti{li u Radi}evu ulicu kod \a~kog
doma. Javnost u BiH i {irom biv{e SFRJ bila je navikla na razne ekscesne
situacije u kojima su na jednoj strani bili biv{a JNA i ~etni~ke paravojne
formacije, a na drugoj hrvatski ili bo{nja~ki narod.
Raniji incidenti u Kninu, Plitvicama, Slavoniji, Splitu, takozvano
doga|anje naroda u ~etni~koj balvan ili jogurt revoluciji, ~etni~ka
ikonografija na brojnim mitinizima i druge aktivnosti u kojima se nisu {te
djele rije~i prijetnje Bo{njacima, Hrvatima, Slovencima, Albancima, Ma|arima i ostalima koji su smetali ostvarivanju velikosrpskih planova, za
tim no}ne straè, pucnjave i eksplozije, bile su svakodnevne pojave o ko
jima su mediji javljali konkretno i argumentirano.
46
Narod Hercegovine je stao ispred tenkova kada su ~elom kolone do

{li u selo Polog blizu [irokog Brijega. U Pologu je kolona zaustavljena.
Postavljene su barikade na svim lokalnim putevima.
Posebno su jake barikade bile na Balinovcu, Cimu, Ili}ima.
Tada su se osjetile te`nje i Tu|manovog i Milo{evi}evog reìma da
uz Srbe i Hrvate, kao navodno sukobljene strane, budu svrstani Bo{njaci.
Kaèm navodno, jer je osnovni cilj dvojca bio razgrani~enje izmije{anih
naroda, a to je moglo samo sukobom, te preno{enje rata u BiH, za {to je
trebalo jo{ vi{e sukoba i jo{ vi{e krvi.
Nova politi~ka partija Pokret za Jugoslaviju, kao ostatak raspadnutog
Saveza komunista Jugoslavije, ~ije je formiranje podmetnuto od strane Mi
lo{evi}evog reìma, djeluje s ciljem da odrì podr{ku naroda prema JNA,
da opravdava teroristi~ke akcije te vojne sile, koja je ve} postala samo srp
ska, i da se tako osiguraju ve}i uspjesi u velikosrpskim ambicijama.
Lideri Pokreta za Jugoslaviju su osjetili trenutak da izlazak tenkov
sko - mehaniziranih jedinica na Kupre{ku visoravan, iskoriste za svoje ci
ljeve kao i stanovnici srpskih sela Kupresa.
Autobusima Autoprevoza Mostar, organizirali su odlazak svojih
aktivista na lokaciju gdje je iza{la ta jedinica i uz televizijske kamere raz
govarali sa oficirima i vojnicima.
Montirali su video materijal kako je njima odgovaralo. Interesantno
da su snimili najvi{e razgovora sa vojnicima bo{nja~ke nacionalnosti. Video kasete su dijelili po muslimanskim selima.
Cilj je bio jasan: utjecati na politi~ko raspoloènje bo{nja~kog sta
novni{tva i osigurati da taj narod ne opstruira regrutaciju i mobilizaciju u
redove JNA, {to je za Milo{evi}ev reìm bilo od naro~itog zna~aja, s ob
zirom na ratne planove prema dijelu Hrvatske.
U tim planovima Bo{njaci su trebali biti u prvim borbenim redovima.
Tako bi se ìvotima nas Bo{njaka platili rezultati okupacije Hrvatske, a
u{tedjeli ìvoti Srba u borbi za veliku Srbiju. Bio je to monstruozni plan.
Bo{njaci bi bili trajno kompromitirani u o~ima svih ljudi, posebno
svojih kom{ija. Samo to planirati s Bo{njacima bilo je nevjerovatno poni
àvaju}e. Demonstracija sile JNA se odvijala uz Bile}anku s Radio Mostara.
Na desetom kilometru putnog pravca od Mostara prema Li{tici, u
naselju Polog, tenkovsku kolonu od 40-50 tenkova i vojnih transportera
zaustavili su zabrinuti gra|ani Pologa, Li{tice, Gruda, Posu{ja, Kupresa,
Imotskog. Kolona tenkova je puna dva sata prolazila kroz Mostar.
47
Na samom izlazu iz Mostara, na punktu Balinovac, pripadnici CSB

SJB Mostar blokirali su put i upu}ivali vozila prema îtluku. Vojnici JNA
su tada govorili da su ih oficiri ubje|ivali da idu prema Nevesinju, a da su
na Radio Splitu ~uli vijest o pokretu tenkova prema Li{tici.
Gra|ani su tada bili ogor~eni i izjavljivali su da oni nemaju nikakvih
problema s vojnicima, nego im smeta pokret vojske koja nema {ta da smi
ruje u zapadnoj Hercegovini u odnosu na isto~nu Hercegovinu.
Pukovnik Milivoje Panteli}, komandant kasarne Desete hercegova
~ke brigade, stacionirane na sjevernom izlazu iz Mostara u naselju Zalik Sjeverni logor, izjavio je da zvani~ni izvje{taj govori o normalnom pokretu trupa u cilju vojne obuke prema Kupre{kom, Duvanjskom i Livanjskom
polju, gdje su i poligoni za tenkovske jedinice.
Narod je slutio zlo, jer }e ti isti tenkovi i transporteri od 5. do 10.
aprila 1992. godine pomo}i osvajanje tog {ireg podru~ja, ali sa {ajka~ama
na srpskim glavama nacrtati nove granice.
Vojnici JNA, golobradi mladi}i, tih dana bili su zabrinuti i s nevjericom gledali na apsurdnost situacije, bez prava da te doga|aje komenti
raju bez saglasnosti starje{ina JNA. Svoje nezadovoljstvo prema JNA
izrazili su na barikadama predsjednik SO Mostar i predsjednik SO Li{ti
ca zbog neblagovremenog obavje{tavanja o pokretu JNA trupa i njihovim
namjerama.
Svjesni situacije, gra|ani ovih mjesta blokirali su teretnjacima i os
talim prevoznim sredstvima putni pravac u duìni od 20 do 30 km.
Predsjednik SO Li{tica An|elko Mikuli}, akademski slikar, je u vi{e
navrata nagovarao gra|ane da se razi|u i oslobode prolaz, kao i Gojko [u
{ak ministar odbrane Vlade Hrvatske i Mate Boban, putem talasa radio
postaje Split, ali gra|ani su traìli predsjednika Predsjedni{tva Aliju Izetbegovi}a da do|e u Polog. U isto vrijeme su uzvikivali parole od kojih su bi
le naj~e{}e Hrvatska, Hrvatska i Idite u Gacko! Gra|ani su starje{ina
ma JNA dobacivali za{to se ne razoruàju i nelegalne i nelegitimne naoruàne skupine u Kninu i za{to JNA ne omogu}i da se hrana i lijekovi dostave u tada opkoljeno hrvatsko selo Kijevo. Oko 19 sati u Polog su stigli ~lan
Predsjedni{tva HDZ BiH Stjepan Kljui}, potpredsjednik Skup{tine BiH
Mariofil Ljubi} i ministar narodne odbrane Jerko Doko, Viktor Stojki},
Slobodan Boì}, Branko Kvesi}, Zikrija \onko, Sead êlebi}, Ismet
Hadìosmanovi} i Nail Noì} Pinca. Kljui} se obratio prisutnima, a oni su
ga prekidali uzvicima: Ne moè! Ne moè!, Nismo te za ovo ~ekali,
Ne damo [iroki Brijeg, Idite u Gacko i Kijevo!
48
Poslije njega obratio se fra Vinko Mikuli}, ali gra|ani nisu odstupili. Masu je poku{ao ponovo da smiri fra Vinko Mikuli} govore}i: Poslu{ajmo njegovu rije~, jer i najobi~niji bonton to dozvoljava svakom ~ovje
ku. Uvijek smo ljubavlju dokazivali ko smo i {ta smo, a to je za dobrobit
svih nas i cijelog ovog nesporazuma.
Poslije njega rije~ ponovo uzima Kljui} pozivaju}i na razboritost i
govore}i da je dobio uvjerenje od najvi{ih dràvnih vlasti da ne postoji ra
zlog za bilo kakvu uzbunu. Svi vi koji galamite moète izazvati najve}u
nevolju na{em narodu, govorio je Kljui}. Pojedinci preuzimaju odgovor
nost za sudbinu ~itavog naroda. Mnogi èle da do|e do incidenta. Moramo
biti lojalni gra|ani u nastojanjima da omogu}imo slobodu na{em narodu!
Ali, opet su po~eli uzvici: Nema prolaza, nema prolaza! U boj, u boj
za narod svoj! Vojska u vojarne! Traìli su da do|e predsjednik Predsjedni{tva BiH Alija Izetbegovi}, koji je za to vrijeme bio u Beogradu na sjednici Predsjedni{tva SFRJ. Nakon toga je Kljui} s Ljubi}em oti{ao do pukovnika
Panteli}a. Tom razgovoru smo prisustvovali mi iz TIM-a. Panteli} je rekao da
sitne provokacije nisu problem, ako ne do|e do ja~ih ekscesa, kada bi armija
onda morala da se brani. I Kljui} i Ljubi} su rekli da }e poduzeti sve da se spri
je~e incidenti. Obratio im se predsjednik SO Li{tica, An|elko Mikuli} govore}i de bi bilo najbolje da se vojska vrati, ali su mu odgovorili da to nije u nji
hovoj mo}i i da o tome treba da do|e naredba s vi{eg nivoa.
Sve se ovo de{avalo izme|u 17 i 20 sati. Od tada pa negdje do 21 sat,
kada se narodu ponovo obratio Kljui}, atmosfera se lagano smirila. Kljui} je
rekao: Uspostavili smo vezu sa predsjednikom Izetbegovi}em i predsjedni
kom Jugoslavije. Molim vas da budete mirni i dostojanstveni. Ovdje }emo
ostati svi zajedno. Molim vas da budemo strpljivi i dostojanstveni i da utje
~emo na pojedince koji mogu izazvati incident. Poku{at }emo da ubijedimo
vojnih vrh da vojsku vrati i da vidimo ima li ikakvih rje{enja. Poslije tog
kazivanja narod se za trenutak umirio. Desetom brigadom JNA je tada
komandovao Milojko Panteli}, na~elnik {taba je bio potpukovnik Dragan
Malijevi}, pomo}nik komandanta za moral potpukovnik Slobodan Pudar,
PK za obavje{tajne poslove kapetan prve klase Branimir Glava{ i PK za
OMP @arko Bijedi}.
Upravo dok su tenkovi bili zaustavljani predsjednik Predsjedni{tva
RBiH sazvao je u srijedu, 8. maja 1991. godine, prvu konferenciju za no
vinare nakon boravka u Islamskoj Republici Iran.
Predsjednik Izetbegovi} je, prema zahtjevima novinara, najvi{e go
vorio o najnovijoj sigurnosnoj situaciji u Republici. Zbog pokreta vojnih
49
transportera na podru~ju Li{tice, Izetbegovi} je apelirao da se sila ne upo

trebljava i dodao da se iza takvog ~ina ne moè stajati.
Obavijestio je novinare da je apelirano na JNA da vi{e kontaktira sa
civilnim vlastima, te ocijenio da do ove pat-pozicije ne bi do{lo da je ova
kvih kontakata bilo vi{e. Kada je kasarna Mostarski bataljon - Sjeverni
logor napu{tena, zaposjeo je bataljon iz Lukavice kod Sarajeva, s pot
pukovnikom Enverom Hadìhasanovi}em kao i VP ja~ine ~ete SVP
Sarajevo iz kasarne Viktor Bubanj.
O susretu Karadì}-[e{elj na Palama, Izetbegovi} je rekao da je ta
vijest za njega {okantna kao i sama ~injenica da u SDS ima elemenata ko
ji se poistovje}uju sa ~etni{tvom.
Ocijenio je normalnim protestni miting protiv gostovanja ~etni~kog
vojvode [e{elja na TVSA, jer, istakao je Izetbegovi}, ako je za njega normalno da se predstavlja ~etni~kim vojvodom, onda je i ovakva reakcija
protiv toga normalna. Na ovoj konferenciji, izraèn je negativan stav pre
ma trokanalnoj televiziji RTVBiH odmah po zavr{enom istupanju
Izetbegovi}a pred medijima. Velika napetost u kojoj je {ezdeset sati dràna kolona tenkova JNA u Pologu, prijete}i nesagledivim posljedicama,
okon~ana je u ve~ernjim satima u ~etvrtak 9. maja, te je kolona krenula ka
selima Donji Malovani i Rili}i.
Trodnevnu dramu rije{ila je republi~ka delegacija na ~elu sa Alijom
Izetbegovi}em, predsjednikom Predsjedni{tva, a koju su sa~injavali pred
sjednik Vlade Jure Pelivan, predsjednik HDZ BiH Stjepan Kljui} i potpredsjednik Skup{tine Mariofil Ljubi}. Tenkovi su, ipak, pro{li do odredi{ta, dok je ispred njih kora~ao predsjednik Izetbegovi} s pratiocem
Harisom Lukovcem, a potom se umorni narod razi{ao mirno i bez ikakvih
incidenata.
Stanovni{tvo zapadne Hercegovine se opravdano samoorganiziralo
u zaustavljanju tenkovske kolone. êlnici SDS-a Savo Zimonji}, Ilija
Rodi} i Branko Simi} bili su protiv takvih poteza.
Odgovor General{taba JNA na ovaj doga|aj bio je slanje u zapadnu
Hercegovinu 69. padobranske brigade iz Ni{a, vertikalnim manevrom desantiranjem sa helikopterima 171. vazduhoplovne baze u Rodo~u pod
komandom Nikole \ape, uz istovremeno upu}ivanje iz Sarajeva u Mostar
jedne brigade od generala Milovana Zorca, komandanta Sarajevskog 4.
korpusa.
Tenkovska kolona je poslije iscrpljuju}ih pregovora pro{la ka Kupresu, gdje su joj se pridruìle jedinice Kninskog i Banjalu~kog korpusa.
50
Nakon prolaska kolone i povratka Zorca u Mostar iz zapadne Her

cegovine, General{tab je ovog generala penzionisao. Naime, sprije~io je
da vojska puca u narod, a to je iritiralo njegove beogradske komandante,
generale Veljka Kadijevi}a i Blagoja Adì}a.
Iste jedinice na Kupresu posje}uje general Vojislav \ur|evac, u
sklopu proslave godi{njice formiranja Desete hercegova~ke brigade, koja
je u toku drugog svjetskog rata formirana u mjestu [uica kod Duvna - Tomislav-Grada. General \ur|evac svojim dolaskom daje krila ~etni~kim is
tomi{ljenicima u JNA. Oficiri JNA, pro~etni~ki orijentirani Srbi i Crno
gorci, stavljaju se na raspolaganje SDS-u. Zakletva da }e dati ìvot za od
branu svih naroda prestaje da vaì i svrstavaju se na stranu Srba.
General{tab JNA umjesto Zorca imenuje pro~etni~kog generala Jevrema Coki}a na ovo podru~je. Coki} }e kasnije li~no rukovoditi borbenim dej
stvima u Hrvatskoj i BiH. Sudbina mu je bila da ga pripadnici ZNG-a HV te{ko rane. Oboren je helikopter u kojem je obilazio naselje îlipi, u Konavlima
kod Dubrovnika. Kad je preba~en na lije~enje u Beograd na VMA, vi{e nije
dolazo u Hercegovinu.
Poslije burnih majskih doga|anja u Hercegovini predstavnici pet
politi~kih stranaka iz âpljine SDA, HDZ, SDS, SRSJ, SSO OS i SDP,
11. maja ponudili su gra|anima ovog grada tekst u okviru dva pisma deklaracije o zajedni~kom ìvotu i miru svih naroda koji ìve na ovom po
dru~ju na javno potpisivanje.
Ve} prvog dana deklaraciju je potpisalo nekoliko hiljada âpljinaca.
Deklaracija je bila poku{aj, u vrijeme te{ko optere}enih me|unaci
onalnih odnosa, da se smire tenzije. U âpljinskoj deklaraciji se kaè:
@elim da se svi problemi u dru{tvu rje{avaju mirnim putem, bez
upotrebe sile... U~ini}u sve u svojoj sredini kako bi se onemogu}ili svi
oblici sukoba i gra|anski rat.
Me|utim, sve je to bila priprema srpsko-crnogorskog agresora da
uspava dio hercegova~kih muslimana Bo{njaka za budu}e vrijeme, kako bi
na ovaj ili onaj na~in postepeno nestali sa prostora Bosne i Hercegovine.
Primjer {irenja zla i uàsa pokazao se na `rtvovanju Srba iz Donjeg i
Gornjeg Malovana. To su uradile slu`be OBSC Pan~evo Druge obavje{tajne
uprave i hrvatske tajne slu`be. Udruènje Srba iz BiH u Srbiji, ~ije je
sjedi{te u Beogradu, traìlo je 17. 1. 1992. da se na Kupresu izgradi kasar
na JNA, zbog navodnog spre~avanja genocida nad Srbima. Hrvati kontrira
ju i 30.1. vr{e mobilizaciju 400 regruta, uz kompletnu opremu iz Hrvatske,
za op}ine Posu{je, Kupres, Livno i Tomislav-Grad.
51
3.3. TEROR SRBIJANSKIH I CRNOGORSKIH

REZERVISTA
Rezervisti JNA, od kraja 1990. do po~etka aprila 1992. godine, na ra
zne na~ine su provocirali bo{nja~ki i hrvatski narod. Cilj im je bio da izazo
vu incidente i tako do|u do argumenata za opravdanje radikalnih vojnih
i policijskih mjera.
[iri oruàni sukobi izme|u JNA na jednoj i patriotskih snaga RBiH
na drugoj strani, predstavljali su veliku opasnost za na{u budu}nost. Tada,
1991. i po~etkom 1992. godine, RBiH nije imala me|unarodno priznanje,
a oruàni sukobi su mogli biti smetnja tom cilju. Nismo èljeli nikakave,
a pogotovo ne oruàne sukobe, ali se nije moglo biti ni pasivan naspram
svakodnevnog ~etni~kog provociranja i prijetnji, zveckanja oru`jem i stal
nih pokreta trupa biv{e JNA. Sve je forsirano da djeluje kao demonstraci
ja sile i zastra{ivanje bo{nja~kog i hrvatskog stanovni{tva.
Takva doga|anja su podsje}ala na tragi~na iskustva s ~etnicima u
proteklim ratovima. Nije bilo druge nego da se pripremamo za ono najgo
re, za oruàne sukobe, a da prièljkujemo da se to ne dogodi. Bo{njacima
je trebala Jugoslavija kao zajednica ravnopravnijih naroda.
Kasnije, kada je bilo jasno da krivnjom Milo{evi}evog reìma to vi
{e nije bilo mogu}e, sebi smo postavili ~vrst i jasan cilj da se na osnovu
dobrih iskustava iz zajedni~kog ìvota Bo{njaka, Srba i Hrvata o~uva
RBiH kao zajednica ravnopravnih naroda i gra|ana u njoj.
Dio stenograma sa 8. zajedni~ke sjednice Vije}a Skup{tine SR Bosne i Hercegovine, odràne

od 10.-15. oktobra 1991., 89/2 AG
52
3.3.1. AKCIJE REZERVISTA 19. SEPTEMBRA 1991.

GODINE
êtnici, rezervisti JNA su 19. septembra 1991. godine, kidisali na
Mostar, da naru{e mir i perspektivu zajedni~kog ìvota u na{em gradu. Mi
smo tada, na po~etku bez oru`ja, pruàli uglavnom pasivni otpor ~etnici
ma, ignorirali njihove postupke, informirali stanovni{tvo o na{im politi
~kim ciljevima i opasnostima koje nam prijete od ~etni{tva. Nastojali smo
da se u medijima o tome govori kao o realnoj opasnosti za mir na ovim
prostorima. ^lanovi Patriotske lige su konkretne odbrambene aktivnosti
realizirali u uniformama rezervne milicije. Uvi|aju}i opasnosti koje prije
te od ~etnika, te uvi|aju}i da se na{a rezervna milicija angaìra protiv njih,
narod je imao povjerenje u nas, a mi smo, prakti~no, bili ~lanovi Patriot
ske lige u uniformama rezervne milicije.
Naime, no} uo~i 19. septembra 1991. godine, rukovodstvo SDA u
Mostaru dobija informacije iz Fo~e da se velike kolone rezervista JNA od
Srbije, preko isto~ne BiH kre}u prema Hercegovini. To je potvr|eno iz
Stoca od Alije Rizvanbegovi}a i iz Nevesinija od rahmetli Mustafe Muje
]upine i Rifata Ni{tovi}a. Odmah smo poja~ali rad s na{im aktivistima.
Patriotska liga je osiguravala prostorije SDA u Mostaru.
Na{e aktiviste na cijeloj regiji Hercegovine smo usmjerili da poja
~ano osmatraju teritoriju i da izvje{tavaju o aktivnostima rezervista JNA
i paravojnih ~etni~kih formacija, kojih je tada bilo {irom isto~ne Herce
govine. U sjedi{tu SDA u Mostaru, za prijem informacija sa terena bio
je zaduèn Muhamed Taslidà, tako da smo no} prije 19. septembra dobili potpuniju predstavu o pokretima ~etni~ke JNA prema Hercegovini i
Mostaru.
Sistem informiranja iz op}inskih odbora SDA prema regionalnom
odboru u Mostaru, bio je ve} uvje`ban u vrijeme kada su ekstremisti SDS
organizirali mitinge i druge aktivnosti ~iji su sadràji obilovali prijetnjama i mr`njom prema bo{nja~kom i hrvatskom narodu.3
Naprimjer, 10. marta 1992. godine, na{i ~lanovi rahmetli Mustafa Mujo ]upina i Rifat
Ni{tovi} izvijestili su da su srpski ekstremisti u Nevesinju, pred spomenikom Blagoju
Parovi}u, odràli miting na kome su, pred oko 1.500 ekstremista, pozvali prisutne da
u|u u pripremljene autobuse i krenu u Mostar, te tamo pod svoju kontrolu stave sve
va`ne objekte u gradu.
53
U ovom slu~aju, prema prikupljenim informacijama, procijenili smo

da je tada u regiju Hercegovine do{lo oko 10.000 rezervista, ~etnika u je
dinicama JNA.
Kao cilj agresije prema Hercegovini, Milo{evi}ev reìm je odredio
da JNA sprije~i usta{e u zauzimanju Aerodroma u Mostaru i da se osigura potpuna kontrola teritorije oko Mostara, posebno du` komunikacij
skih pravaca.
Kad su se 19. septembra 1991. godine rezervisti rasporedili na svo
je borbene pozicije, po~eli su s brojnim oruànim provokacijama, kojima
su èljeli upla{iti bo{nja~ko i hrvatsko stanovni{tvo, natjerati nas da odla
zimo iz svojih ku}a ili, pak, isprovocirati da poduzmemo ne{to {to bi im
posluìlo kao opravdanje za radikalnije vojne i policijske mjere protiv nas.
Tek {to su stigli pred Mostar, ~etnici rezervisti su no} uo~i 19. septembra u Dra~evicama i Gnojnicama, gdje su ve}inom naseljeni Bo{njaci, dje
lovali iz pje{adijskog oru`ja, mitraljeza i PAM-ova.
U SDA Mostara je realno ocijenjeno da je u takvoj situaciji najva`nije dobro informiranje gra|ana, jer su mediji u to vrijeme bili pod ve
likim utjecajem Milo{evi}evog reìma. U Mostar je stigla delegacija
Vlade RBiH na ~elu s Rusmirom Mahmut~ehaji}em i Ibrahimom ôlak
hodì}em. To su prenijeli samo lokalni mediji. Odlu~eno je da se u sjeni preuzme Radio Mostar. Izveli smo akciju osiguranja 14. sprata zgrade i opreme Radio Mostara. Akciju su izveli ~lanovi Patriotske lige Emir
Konjo, Nail Noì} Pinca, Ekrem [ehi}, Kerim Hadìosmanovi} i Muha
med Taslidà. Oni su pred Radio Mostar, u dva vozila Nailovim kedijem i Kerimovim mercedesom do{li oko 9 sati tog 19. septembra 1991.
godine. Imali su snajpersku pu{ku i pu{komitraljez. O akciji je obavije
{ten direktor Radio Mostara. Zauzete su dvije klju~ne pozicije: snajper
ska pozicija na krovu zgrade i mitraljesko gnijezdo na ulazu u zgradu.
Na ovaj na~in, Radio Mostar smo osiguravali tri dana i tri no}i, a kasni
je je tu obavezu na sebe preuzela policija, angaìranjem ljudi iz Patriot
ske lige.
^lan na{eg TIM-a Zikrija \onko, u ulozi na~elnika SDB Mostar,
u ovim akcijama je imao klju~nu ulogu. U odnosu na agresivno pona{anje
rezervista u Hercegovini, SDA i Patriotska liga su poduzimali niz mjera radi za{tite stanovni{tva, objekata infrastrukture, komunikacija, privrede, Po
{te, mostova, Radija, {to je imalo velikog pozitivnog odjeka u narodu.
U takvim mjerama nisu htjeli s nama u~estvovati lideri i aktivisti HDZ,
tako da je u tom pogledu bilo manjkavo i u~e{}e hrvatskog stanovni{tva.
54
Karakteristi~no je da je ~itavo rukovodstvo HDZ, s jedinicama HVO

koje su tada po~eli organizirati, napustilo Mostar. Komentiraju}i takvo pona{anje, istaknuti aktivista hrvatskog naroda Tihomir Mi{i} je u razgovoru sa
mnom rekao: Pred Muslimanima sam posti|en kukavi~kim pona{anjem nas
Hrvata. Ove rije~i sam shvatio kao kompliment za Patriotsku ligu i SDA.
Me|utim iz ovih rije~i sam zaklju~io da me|u va`nim ljudima hrvat
skog naroda ima sukobljenih gledi{ta u vezi sa odbranom od ~etni~ke agresi
je. Kasnije, kada sam saznao neke detalje sporazuma Tu|mana i Milo{evi}a u
Kara|or|evu, zaklju~io sam da su razli~iti stavovi o ~etni~koj agresiji me|u
Hrvatima direktna posljedica razli~itih stavova o prakti~noj provedbi tog spo
razuma. Ina~e, Tihomir Mi{i} je ubijen na Staroj }upriji od mrtve straè 16.
maja 1992. godine, a vaìo je kao legendarni bojovnik, po kome je, nakon nje
gove pogibije, Sjeverni logor u Mostaru dobio ime.
Oko 600 rezervista iz Valjeva, koji su krajem septembra 1991. godine
napustili jedinicu Uì~kog korpusa u Hercegovini i vratili se u Valjevo,
osu|eni su javno me|u pripadnicima Uì~kog korpusa kojim je komandovao
generalmajor Milan Torbica, a dobili simpatije me|u gra|anima Hercegovine.
Zbog odbijanja poslu{nosti valjevskih rezervista komandi JNA, Komanda
Uì~kog korpusa je izdala i zvani~no saop}enje koje je objavio i Radio Uìce.
U saop}enju se izme|u ostalog nagla{ava: Isklju~ivi razlog dezertiranja je
kukavi~ki odnos prema obavezi i du`nosti odbrane domovine, kao i prihvatan
ju neprovjerenih glasina koje plasiraju pripadnici nekih stranaka, rodbina kao
i pojedina sredstva javnog informiranja. Re~eno je i da svi drugi razlozi koje
navode dezerteri radi opravdanja ovog ~ina nemaju osnovu, jer jedinica ima
savremena borbena sredstva, na kojima su se u toku jula i avgusta obu~ili.
Tako|er su bili obezbje|eni svi materijalni uvjeti za ìvot i rad jedinice, tvrdilo se na Radio Uìcu.
Mu~an utisak nakon odlaska Valjevaca me|u pripadnicima Uì~kog
korpusa nisu popravile ni vijesti koje su potom stigle iz Valjeva, da je jedan
broj dezertera izrazio èlju da se, ipak, vrati u Hercegovinu i pridruì svojoj
jednici. @elje ovih rezervista, koji su se u me|uvremenu predomislili,
Komanda Uì~kog korpusa nije prihvatila, isti~u}i da ho}e pouzdane borce
koji }e je slijediti u svakom trenutku i u najteìm uvjetima.
Trideset sedmi korpus JNA sa oko 50.000 vojnika, zvani Uì~ki, u
Hercegovini je pripadao 1. VO, Komandi u Beogradu, koja je pokrivala
teritoriju Vojvodine, zapadne Srbije i isto~ne BiH, a u njenom sastavu bio
je jo{ 1. beogradski, 4. sarajevski, 12. novosadski, 17. tuzlanski i 24.
kragujeva~ki korpus.
55
3.3.1.1. TZV. SRPSKA SKUP[TINA SAO HERCEGOVINE I

JNA RU[E CIVILNU VLAST
Regionalni odbor SDA 20. septembra 1991. osudio je javni poziv iz
tzv. Srpske skup{tine da JNA sru{i civilnu vlast u BiH. SDA je podràla
politi~ke pregovore, koji bi se vodili na osnovu Ha{kog sporazuma.
Na mostarskim ulicama je 20. septembra popodne, samo dan nakon
sjednice tzv. Srpske skup{tine SAO Hercegovina i poziva Armiji na pu~,
ve} po tre}i put uvje`bavana okupacija.
Rezervisti su raspore|ivani na odre|enim punktovima u Mostaru, s
ciljem da se tako uvje`ba brza intervencija za preuzimanje vlasti, zauzi
manje svih mjesnih zajednica, raskrsnica, po{ta, bolnice, zaposjedanjem
svih izvr{nih, vitalnih funkcija grada. Mostar, kao multietni~ki grad, izabran je za generalnu probu vojnog udara u Bosni i Hercegovini.
Vojno ru{enje civilnih vlasti u Mostaru bi time postalo model i sistem za ru{enje vlasti u Republici BiH.
Smisao okupacionih vje`bi na mostarskim ulicama vezan je za odu
zimanje oru`ja Teritorijalne odbrane iz magacina u kasarnama JNA i
odvoènje ove imovine grada, preduze}a i gra|ana Mostara u poznatom
pravcu.
Razoruànje Mostara je nare|eno iz komande generala Pavla Stru
gara, komandanta II operativne grupe za Hercegovinu, sa sjedi{tem u Trebinju.
Armija je odvoènje naoruànja i opreme mostarske TO, 10 hiljada cijevi, opravdala procjenom da Mostar vi{e nije siguran. Razoruàva
nje TO nije do{lo slu~ajno i ukazuje na nesmotrenost odre|enog dijela rukovode}ih ljudi u mostarskoj op}ini, koji su JNA-u sami stvorili alibi da
tako ne{to i uradi.
Uradile su to vojne i politi~ke vlasti, prije svih Nijaz Kahrimanovi} i
predstavnici HDZ-a. Mostarski HDZ se pona{ao prema dogovoru partnera.
Prema tvrdnji dr. Du{ana Bilandì}a, savezni sekretar za narodnu
odbranu je 17. aprila 1990. godine komandantima vojnih oblasti objasnio
da je oru`je TO sklonjeno, kako bi se onemogu}ile namjere ekstremnih
organizacija Paragine stranke, HDZ-a i SDS-a, koje nagovje{tavaju oruànu pobunu radi ostvarivanja svojih ciljeva.
Upravo takvim sigurnosnim rizikom JNA i u Mostaru pravda akciju koja ima jedino zna~enje u plja~kanju i prisvajanju imovine grada
Mostara.
56
U sklopu svih ratnih aktivnosti u Hercegovini i Dalmaciji vojska je

izvukla i potro{ila sve upotrebljive efektive iz svojih skladi{ta (naoruà
nje, hranu, gorivo, sanitetski materijal), a u sklopu ove plja~ke oteto je i
naoruànje TO.
Oduzimanje oru`ja je samo finale pri~e o Mostaru i Hercegovini ko
ja po~inje 19. septembra invazijom rezervista, ili, ~ak, 7. maja, zaustavlja
njem tenkova na Pologu kod [irokog Brijega.
U ovom periodu je sve u~injeno kako bi se stvorio politi~ki i dru{
tveni ambijent za oruànu intervenciju ili arbitraù JNA.
Hrvati su 1991. godine Mostar poredili sa Vukovarom, a agresiju su
izvr{ili 1993., 1994. i 1995. godine. Srbi su 1991. godine Mostar poredi
li s Belfastom, a agresiju na grad su izvr{ili 1990., 1991., 1992. i 1993.
godine.
Uz bo{nja~ko podozorenje da JNA ima okupacijske namjere 1991.
godine u sklopu projekta velike Srbije i Hrvatske, u kosti Mostaraca uvu
kao se tada opravdan strah, koji }e iznjedriti patriote BiH, prije svih Bo{
njake, koji }e Mostar spa{avati od podjela.
Faksimil politi~ke odluke SDS-a o osnivanju tzv. Skup{tine srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini. Original dokumenta ~uva se u Arhivu Instituta za istraìvanje zlo~ina protiv
~ovje~nosti i me|unarodnog prava u Sarajevu, Fond SDS, inv. br. 3-490/4
57
3.3.2. KRIZNI [TAB

Za ilustraciju na{ih unutarnjih slabosti mogu posluìti dokumenta o
sadràju rada op}inskih organa Mostara. U vrijeme kada je marta 1992.
godine stanje u Hercegovini, a naro~ito u Mostaru, bilo krajnje dramati
~no, predsjednik Skup{tine op}ine Mostar Milivoj Gagro saziva 14. sje
dnicu za 2. april 1992. godine, s dnevnim redom koji bi odgovarao izuze
tno stabilnoj politi~ko-sigurnosnoj situaciji. Na toj sjednici op}inski po
slanici su trebali raspravljati o urbanizmu, geodetskim poslovima, legali
zaciji bespravne gradnje, komunalnim taksama, administrativnim taksa
ma, porezu na promet nepokretnosti, regulacionim planovima, o cijenama
stambenog prostora za jedan metar kvadratni i sli~no, sve u 19 ta~aka dne
vnog reda.4
Rasprava o ovim pitanjima uprili~ena je u vrijeme kada se znalo da
su 15. marta 1992. godine gra|ani mostarskih mjesnih zajednica Luka I,
Luka II i Donja mahala, dakle, osam dana prije zakazivanja sjednice,
odràli skup na kome su iznijeli probleme koje im prave naoruàni rezer
visti JNA: maltretiraju, napadaju ih, naru{avaju javni red i mir, da su izloèni stalnim prijetnjama. Sve to gra|ani su iznijeli i u svojem pismu grad
skim vlastima, zahtijevaju}i da se u saradnji sa vojskom sprije~i da rezer
visti izlaze u grad s oru`jem; da se zabrani rad gostiona Pretprazni~ko
ve~e, vlasnika Petra Vukojevi}a, Mladost, Nikole Buli}a, i Izlet
Gojka Ra{evi}a, jer su ovi objekti mjesta stalnih incidenata. Dakle, gra|a
ni su zahtijevali da se rezervni sastav JNA povu~e s teritorije op}ine Mostar i okolnih op}ina.
Gra|ani su izrazili ogor~enost {to op}inske vlasti nisu za{titile Par
tizansko spomen groblje. Prema nemaru vlasti moè se o~ekivati da istu
sudbinu doìvi i simbol Stari most i ostali va`ni objekti u Mostaru. Ova
najava }e se 1993. godine, kroz godinu i obistiniti. Uglavnom, kad je za
kazana sjednica Skup{tine op}ine Mostar, sa dnevnim redom za najbolja
mirnodopska vremena, gra|ani ovih mjesnih zajednica, ne mogav{i iz
dràti maltretiranje od strane rezervista JNA, morali su iza}i na ulice i
postaviti barikade.5
4
Poziv za sastanak pod brojem 01/I-012-10/14 od 23. marta 1992.godine u mojoj li~noj
arhivi.
5 Pismo gra|ana op}inskim vlastima u Mostaru, u mojoj li~noj arhivi.
58
Skup{tina Mostara, svojevremeno, 12. novembra 1991. nije usvoji

la zahtijev poslanika SDA i HDZ da se izvr{i mobilizacija gra|ana Mostara, radi za{tite od opasnosti koje su sobom u Mostar i Hercegovinu do
nijeli rezervisti iz Srbije i Crne Gore.
Poslanici SDS-a, SK BiH, Demokratske partije Mostara, Saveza re
formskih snaga Jugoslavije za BiH - Mostar, Demokratski socijalisti~ki
savez BiH - Mostar, SSO - Demokratski savez BiH (Eko pokret) te kandidati nezavisne liste nisu prihvatali prijedlog SDA i HDZ da se mobilizacijom gra|ana Mostara odgovori na opasnosti koje su bile o~ite, {to }e se
kasnije pokazati pogubno za Mostar i Hercegovinu.
Upravo zbog takvog neprimjerenog djelovanja, izvan realnosti i po
treba koje je nametala sve dramati~nija situacija na podru~ju Hercegovine
kao i na teritoriji cijele RBiH, aktivisti Patriotske lige su morali usposta
viti svoj krizni {tab. Kad je oformljen, njegovi ~lanovi su bili: Muhamed
Taslidà, komandant, Zikrija \onko, zaduèn za pitanja sigurnosti, njegov
zamjenik bio je Sead êlebi}, ja, kao komandant jedinica Patriotske lige
u Mostaru, Nail Noì} kao koordinator za akcije naoruàvanja, Jasmin
Guska, koordinator za sjevernu Hercegovinu, Mustafa i Hamdo Sefer, koordinatori za Jablanicu, Mustafa êvra, zaduèn za naoruàvanje, Mirsad
Mahmut~ehaji}, koordinator za Stolac, Midhad Hujdur Hujka, zaduèn
za organiziranje jedinica i izvo|enje vojnih akcija, Emir Konjo, koordinator za naoruàvanje u Hercegovini, Ibrahim Feriz, koordinator za MUP
Mostara, Ismet Hadìosmanovi}, predsjednik Regionalnog odbora SDA
(kasnije opozvan zbog djelovanja suprotnog programu SDA), Arif Hadìosmanovi}, politi~ki koordinator, kasnije ostao na teritoriji pod kontrolom HVO, Mosadik Kremo, predstavnik Zelenih beretki, Mustafa Mujo
]upina, koordinator za Nevesinje, Nusret [a}ibovi} Nuta, koordinator
za sigurnost, Ismet Leto i Be}ir Bo{kailo, koordinatori za âpljinu, Zijad
Hadìomerovi}, na~elnik saniteta...
U Biha}u, u sportskoj dvorani Luke, pred oko 3.500 Kraji{nika,
10. februara 1991. godine, predsjednik Predsjedni{tva SRBiH Alija
Izetbegovi} je obznanio postojanje Patriotske lige za BiH. Po~etkom feb
ruara, kao odgovor na formiranje ~etni~kih jedinica, u Hercegovini i
Mostaru formiraju se prve jedinice Patriotske lige BiH koje su se odmah
uklju~ile u odbranu suverenosti i slobode dràve. Tada je nastao odbrambeno-oslobodila~ki koncept i kasnije su zabiljeèna brojna herojstva bora
ca, koji su golim ìvotima stali u odbranu svoje dràve i naroda BiH.
59
3.3.3. TERORIZAM JNA I SRPSKIH EKSTREMISTA

Patrioti BiH }e zauvijek, po zlu pamtiti teroristu, srpskog generala
Mom~ila Peri{i}a,6 komandanta hercegova~kog korpusa biv{e JNA. On je
komandovao vojnom formacijom koja je, pred po~etak oruàne agresije na
RBiH izvodila teroristi~ku operaciju zastra{ivanja, progona i genocida nad
Bo{njacima i Hrvatima regije Hercegovine. Tokom 1991. i po~etkom 1992.
godine, u regiji Hercegovine su koncentrirane brojne jedinice JNA, a uz njih
i mobilizirane jedinice (rezervisti) iz Srbije i nekih krajeva BiH, te jedinice
koje su povla~enjem JNA iz Slovenije i Hrvatske dovedene na prostor Hercegovine. Ove jedinice su imale zadatak da se poveù sa ekstremnom ruko
vodnom strukturom i aktivistima SDS i SPO, da demonstriraju vojnu silu i
zastra{e gra|ane nesrpske nacionalnosti.
Zbog eskalacije terora JNA nad stanovni{tvom Hercegovine, naro~ito
od rezervista mobiliziranih u Srbiji i Crnoj Gori, predsjednik Predsjedni{tva
RBiH Alija Izetbegovi} je 19. aprila 1992. godine pismom upozorio komandanta 2. vojne oblasti u Sarajevu generala Milutina Kukanjca, zahtijevaju}i
da zaustavi teror nad gra|anima RBiH. Upozorio ga je na njegovu li~nu od
govornost {to artiljerija, avijacija i snajperisti JNA razaraju gradove RBiH,
ubijaju nedu`ne ljude, siju strah i smrt, plja~kaju i ~ine zlo~ine, tako da su
~itava sela sravnjena sa zemljom. Istaknuo je da general Peri{i} nepreki
dno bombarduje Mostar, da se u Vrap~i}ima kod Mostara, kao i {irom RBiH
okupljaju Srbi, s kokardama na kapama, da je ista situacija u Konjicu, da su
oko âpljine avioni bombardirali mjesta Karaotok, Dra~evo, Gornji Trebiàt, Grabovinu, te da se bombardiraju i druga mjesta Hercegovine kao {to su
[iroki Brijeg, Grude i îtluk.7
Po~etkom 1992. godine ~etnici su {irom RBiH poja~ali raznovrsne pri
tiske i prijetnje prema nesrpskom stanovni{tvu. Politi~ki zahtjevi veliko
srpskog sadràja transparentno i agresivno su se isticali u svim mogu}im pri
likama, od nacionalisti~kih natpisa po zidovima, pa do demonstracije vojne
sile, jer su se jedinice JNA intenzivno kretale du` svih kominikacija po RBiH.
Na zidovim zgrada u svim mjestima ispisivani su grafiti, a naj~e{}i je bio:
6
Od oca Sre}ka, roden 22.5.1944.godine u selu Ko{tuni}i, Srbija, podaci prema Indeksu
Komandno-{tabne akademije Kopnene vojske JNA, kopija u mojoj li~noj arhivi.
7 PREDSJEDNI[TVO RBiH KABINET PREDSJEDNIKA, pismo generalu Milutinu
Kukanjcu, Sarajevo 19. april 1992.godine, u potpisu predsjednik Predsjedni{tva Alija
Izetbegovi}, kopija pisma u mojoj li~noj arhivi.
60
Ovo je Srbija. SDS, SPO i druge srpske nacionalisti~ke partije su odràva

le razne skupove i mitinge kad su u~esnici nosili ~etni~ka obilje`ja uz pjeva
nje pjesama kojima se izraàva mr`nja prema Hrvatima i Bo{njacima.
Vojne aktivnosti JNA i paravojnih formacija su se usmjeravale radi
blokade i okupacije bo{nja~kih i hrvatskih sela, kvartova u gradovima pa i
cijelih gradova u kojima su ~etnici uspostavljali kontrolu zapre~avanjem pu
teva i patroliranjem, uz ~este provokacije, napade i siledìjsko pona{anje
prema Bo{njacima i Hrvatima. Tako su 1. februara 1992. godine, na svim
cestovnim prilazima Sarajevu, ~etnici postavili barikade, a Predsjedni{tvo
RBiH je apeliralo da se deblokiraju ceste. Dana 5. februara 1992. godine
okupiran je cijeli Doboj. U tom gradu je uspostavljena kontrola i blokada
mahala u kojima je ìvjelo bo{nja~ko i hrvatsko stanovni{tvo.
U Mostaru su opozicione partije djelovale u korist politike SDS. U to
me su se isticali Pokret za Jugoslaviju, Reformisti i SDP koji su odràvali mitinge i davali podr{ku JNA-u. U Bijelom Polju kod Mostara, ~etnici
su 2. februara 1992. godine postavili barikade i ograni~ili kretanje bo{nja
~kom i hrvatskom stanovni{tvu. êtnici su napadali na policijske patrole iz
sastava regularne policije MUP-a RBiH. Tako su 10. februara 1992. godine
~etnici napali na{u policiju na punktu kod ku}e Joze Glamuzine u Mostaru.
Srpski krizni {tabovi u mnogim mjestima RBiH su progla{avali mobilizaci
ju, kao naprimjer u Bosanskom Brodu 27. februara 1992. godine. Takve aktivnosti su ulijevale strah kod Bo{njaka i Hrvata, jer su mobilizirane jedinice
bile ozna~ene ~etni~kim obilje`jima. Bili su naoruàni do zuba, {to je tako
|er zastra{uju}e djelovalo, samim tim {to su ~esto u pijanom stanju u grado
vima pucali i uznemiravali gra|ane.
Po~etkom marta SDS po~inje selektivno iseljavanje srpskog stano
vni{tva iz nekih mjesta gdje su bili u zna~ajnoj manjini u odnosu na Bo{nja
ke i Hrvate. Naprimjer, gotovo svo srpsko stanovni{tvo iseljeno je iz Bugojna, a pri~alo se da su organizirano oti{li u Srbiju. I ova nacisti~ka aktivnost
SDS je nosila poruke da slijedi rat. Psiholo{ki efekti su bili njihov osnovni
cilj, jer u stvarnosti nije postojao nikakav razlog za odlazak srpskog stano
vni{tva iz mjesta {irom RBiH. JNA i SDS su 1. marta 1992. godine u Sarajevu postavili barikade, {to je u~injeno povodom ubistva jednog svata i ra
njavanja sve}enika na svadbi. Barikade su se pro{irile po cijeloj RBiH, na
ro~ito na podru~ju Banje Luke i Doboja.
Tada su Srbi u nekoliko gradova ubili 12 ljudi. Jedan motorista u Doboju je ubijen pred barikadom. U blizinu Tuzle ubijena su dva policajca Bo{njaka. Zaprije~eno je mnogo zna~ajnih komunikacija, kao {to je, napri
61
mjer, bio put Doboj - Modri~a. U martu 1992. godine ~etnici su se ustremili na dolinu Neretve. Po tre}i put, 10. marta 1992. godine, napali su Kru{e
vo kod Mostara. Ovladali su Stocem i Dubravskom visoravni, kao i ju`nim
dijelovima Mostara. Zauzeli su Bunu, Malo polje, Gnojnice, Blagaj, Rodo~.
Od sredine marta 1992. godine, ~etnici su dràli Mostar u poluokruènju, jer
su blokirali cestovni i èljezni~ki saobra}aj prema Sarajevu i âpljini.
U toku marta 1992. godine, posebno u drugoj polovini mjeseca, mnoga
mjesta Hercegovine su granatirana, kao npr. Tep~i} (18.3.), Drijen, Gradac,
[ukovice, Hutovo, Zelenikovac, Glumina, Br{tanica, Ma~inak i Neum (22.3).
Svaki ja~i oruàni otpor branitelja, ~etnici su ka`njavali odmazdom - artiljerij
skim, minobaca~kim i avijacijskim udarima, kao {to je bio slu~aj s Neumom
23. marta 1992. godine. êtnici iz [ipova i Mrkonji} Grada su 24. marta 1992.
godine napali sela oko Jajca Ljolji}e i êrkazovi}e. Imali su za cilj usposta
viti kontrolu na kominikaciji Mrkonji} Grad Jajce - [ipovo Kupres.
Krajem marta ~etni~ke snage su se nagomilale prema gradovima u do
lini Neretve, posebno prema Neumu i prema zale|u Dubrovnika. êtni~ke
vo|e su objavile da Vlada RBiH vi{e ne}e imati kontrolu nad srpskom policijom, da }e Srbi na teritorijama koje kontroliraju primjenjivati svoje zako
ne i da vi{e ne priznaju zakone RBiH. U Sarajevu su Srbi 29. februara 1992.
godine proglasili Ustav Srpske Republike u BiH.
Mostarske diverzije, od augusta 91. do januara 92., ~inili su naizm
jeni~no Srbi i Hrvati, jedni drugima pa i sami sebi, u skladu s njihovim
planovima. Eksplozije su se doga|ale ovim redom: 18.8.1991., 4:50 sati
eksplozija na donjoj kapiji stadiona Veleà, 30.8.1991., eksplozija ispod
vozila Kre{e Bevande ~lana Reformista za Jugoslaviju, 16.11.1991.,
eksplozija u centrali HDZ-a u [anti}evoj ulici, 23.11.1991. godine u 2 sata
u kiosku Borbe u ulici Ante Zuani}a, 8.12.1991. u 3:38 eksplozija ispod
automobila saveznog inspektora Seada Reki}a ispred Doma penzionera,
10.12.1991. eksplozija u ugostiteljskom objektu Korner u ulici na vrhu
Avenije, vlasnika Jadrana Topi}a, dopredsjednika HDZ-a Mostara,
10.12.1991. eksplozija ispod vozila Franje Doke, na~elnika uniformirane
policije regije Mostar, 28.12.1991. i 2.1.1992. eksplozije u ugostiteljskom
objektu Azaro vlasnika Sini{e Kunovca, 10.1.1992. u 3:25, eksplozija u
kafeu Gringo Milana Kova~evi}a Gare u ulici Avenija, 10.1.1992.
eksplozija u grilu Pothum Mome Pudara, odmah do srednje Medicinske
{kole, 10.1.1992. eksplozija u kiosku Borbe u ulici Stjepana Radi}a,
21.1.1992. eksplozija ispod vozila Svete Matkovi}a, kao i eksplozija u RTV
centru Mostar...
62
3.3.3.1 UPOZORENJE SRBIJI I HRVATSKOJ

U januaru 1991. godine izdata je Deklaracija kao poku{aj demokratskog rje{enja za BiH u budu}im vremenima. Polaze}i od vjekovnog zaje
dni~kog ìvota, duge dràvnopravne tradicije i legitimne odluke naroda i
gra|ana Bosne i Hercegovine da ìve u zajedni~koj dràvi, gra|ani Bosne
i Hercegovine, preko svojih predstavnika izabranih na slobodnim, demo
kratskim i vi{estrana~kim izborima, rije{eni da ostvare demokratsku drà
vu muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda i pripadnika drugih naroda
i narodnosti koji u njoj ìve, donose Deklaraciju o dràvnoj suverenosti i
nedjeljivosti Republike Bosne i Hercegovine:
1. Republika Bosna i Hercegovina je suverena, jedinstvena i nedjeljiva demokratska dràva svih gra|ana koji u njoj ìve, zasnova
na na slobodama i pravima ~ovjeka i gra|anina, na vladavini pra
va i na socijalnoj pravdi.
2. Granice Republike Bosne i Hercegovine su nepromjenjive.
3. Suverenost pripada svim gra|anima Republike Bosne i Hercegovine. Gra|ani ostvaruju suverenost putem op}enarodnog referen
duma i preko svojih slobodno izabranih predstavnika. Suverenitet
gra|ana koji se ostvaruje kao dràvni suverenitet Republike Bo
sne i Hercegovine neotu|iv je, nedjeljiv i neprenosiv.
4. Republika Bosna i Hercegovina samostalno i suvereno odlu~uje o:
o~uvanju i racionalnom kori{tenju svojih prirodnih i ste~enih ma
terijalnih i kulturnih dobara,
ure|ivanju svog privrednog, pravnog i politi~kog sistema i odnosa;
saradnji i udruìvanju sa drugim republikama na osnovama pune
ravnopravnosti i me|usobnog uvaàvanja dràvnog suvereniteta i
teritorijalnog integriteta.
5. Ustavni sistem Republike Bosne i Hercegovine zasniva se na garantiranju i ravnopravnosti svih oblika svojine, na ostvarivanju i
obezbje|ivanju slobode, jednakosti, nacionalne i svake druge ra
vnopravnosti svih drugih sloboda i prava ~ovjeka i gra|anina, na
vi{estrana~kom politi~kom sistemu i parlamentarnoj demokratiji,
na vladavini prava i o~uvanju i unapre|ivanju prirode i ~ovjekove
okoline. Na ovim osnovama treba {to prije, a najkasnije u roku od
{est mjeseci, donijeti novi ustav Republike Bosne i Hercegovine.
6. ^vrsto opredijeljeni da se razrje{avanje jugoslovenske krize ostvari u odnosima ravnopravnosti, na miran demokratski na~in,
63
gra|ana, narodi i narodnosti Bosne i Hercegovine su odlu~ni u

odbrani mirnog zajedni~kog ìvota, suverenosti, nedjeljivosti i te
ritorijalne cjelokupnosti Republike Bosne i Hercegovine.
7. Ova Deklaracija stupa na snagu kada je, na osnovu ta~ke 5.
Amandmana LXXI, usvoje i sve~ano proglase vije}a Skup{tine
SRBiH na zajedni~koj sjednici.
Tih dana, po~etkom februara 1991., Savjet SDS-a BiH izdao je saop}enje kao odgovor na Deklaraciju.
Deklaracija o suverenitetu, koju predlaè Stranka demokratske
akcije Bosne i Hercegovine, neprihvatljiva je za srpski narod u Bosni i
Hercegovini, iz pravnih i politi~kih razloga. Ustavna materija kojom se
bavi Deklaracija moè se regulirati samo ustavom kao najvi{im pravnim
aktom, a po postupku predvi|enom za dono{enje ustava. Prema tome, De
klaracija je u suprotnosti sa postoje}im ustavom Bosne i Hercegovine i Ju
goslavije. Deklaracija negira postojanje Jugoslavije kao dràve. Deklara
cijom se èli stvoriti pravna osnova za stvaranje nezavisne dràve Bosne
i Hercegovine, sa sopstvenom armijom, me|unarodno ure|enim granica
ma, policijom, carinskom slu`bom, monetom, te vlastitom zakonoda
vnom, izvr{nom i upravnom vla{}u.
Suverenitet i cjelokupnost Bosne i Hercegovine mogu}i su isklju
~ivo u okviru Federativne Jugoslavije kako je i regulirano Ustavom. De
klaracija osporava pravo srpskog naroda da ìvi u jednoj dràvi i njegov
status naroda svodi na status nacionalne manjine.
Srpski narod traì da se u BiH po{tuju odluke Ustavnog suda o obus
tavi dono{enja svih nezakonitih i protivustavnih akata, a samim tim i pre
dloène deklaracije. Suverenitet Bosne i Hercegovine je neodvojiv od suve
reniteta tri konstitutivna naroda Srba, Muslimana i Hrvata, kao i od suve
reniteta SFRJ. Bez jasno izraène volje sva tri naroda ponaosob, u svim va
`nim pitanjima nema i ne moè biti suvereniteta Bosne i Hercegovine.
Deklaracija unosi krajnji nemir u ionako uznemireno podru~je Bo
sne i Hercegovine i dovodi do usijanja postoje}e podjele na nacionalnoj
osnovi, ~ega bi predlaga~i morali biti svjesni, kaè su u odgovoru SDSa na Deklaraciju o suvernosti i nedjeljivosti RBiH. Odgovor SDS-a objav
ljen je 20. febrauara 1991. godine.
Radovan Karadì} je o suverenitetu BiH rekao u intervjuu, objav
ljenom u Oslobo|enju 20. februara 1991., na str. 3., kao predsjednik
SDS BiH:
64
Ako pogledate Deklaraciju o suverenitetu BiH, koja bi se posma

trala u kontekstu Slovena~ke deklaracije, hrvatskih namjera i ustava i Ma
kedonske deklaracije, to bi za strane posmatra~e bila ~etvrta republika ko
ja je iza{la iz Jugoslavije i mi bi dokraj~ili Jugoslaviju. Niko od nas nema
prava da dokraj~i Jugoslaviju.
Mnogi umni ljudi su bili zabrinuti za{to se Radovan Karadì} brine
o ustrojstvu BiH u okviru Jugoslavije, a svjesno zaboravlja svog uzora
Srbiju, koja je prva stvorila nezavisnu dràvu ru{enjem Ustava iz 1974.
godine i dono{enjem Ustava suverene Srbije.
Zaboravnost Karadì}a poti~e od èlje Srbije da dominira u BiH.
Slu`beni list SRBiH, 14. oktobra 1991. u Sarajevu

S. br. 134
Skup odràn 10. juna 1991. u Sarajevu

na kojem je sudjelovalo 356 istaknutih
Bo{njaka iz cijele Jugoslavije. Skupom
predsjedavao Alija Izetbegovi}
65
3.3.3.2. POLITI^KI SCENARIJ SDS-a ZA HERCEGOVINU

Politi~ko-bezbjednosna situacija u Hercegovini po~etkom januara
1991. godine dramati~no se pogor{ala, na {to je presudno utjecala politi
~ka, ustavna i ekonomska kriza, unutarnji raskoli i blokade, kao i politika
svr{enog ~ina i dono{enje jednostranih odluka, koje su postale pravilo po
na{anja i djelovanja.
Ukupna situacija u Hercegovini sve je sloènija, a kriza, po svom
obimu i intenzitetu, i dalje prijeti BiH ratom u ~ijoj bi osnovi bili me|u
nacionalni sukobi.
Poruke iz Hercegovine koje su tada dolazile od nesrpskog stano
vni{tva govore da ako ne do|e do brzog dogovora o politi~koj budu}nos
ti Jugoslavije, ili bar do garancije da }e se taj dogovor posti}i i otvoriti
prostor za {ire reformske procese, realno je o~ekivati da }e na unutarnjem
planu do}i do prestanka funkcioniranja pravnog sistema u cijeloj BiH, po
tpunog ekonomskog i politi~ko-sigurnosnog razbijanja BiH, dalje eskala
cije {ovinizma, sa direktnim ugroàvanjem opstanka pripadnika pojedinih
naroda u nekim podru~jima, daljeg stihijnog naoruàvanja gra|ana i for
miranja paravojnih formacija JNA, nejedinstvene odbrambene snage u ze
mlji i izbijanja oruànih sukoba u mje{ovitim sredinama, a zatim i {irih su
koba naroda i republika.
U Bosni i Hercegovini naoruàvanje stanovni{tva je krenulo, iako u
ovim okolnostima ni Predsjedni{tvo ni MUP RBiH nisu imali validne podatke, jer informacije dolaze do ljudi koji su inicijatori djelovanja ekstre
mnih pojedinaca i grupa SDS-a iz sjene.
[ta je nesrbima ~initi, imaju li se ~ime braniti, kako da osiguraju
svoje ìvote?
Naoruàvanje grupa i pojedinaca, masovno rasturanje oru`ja,
oruàne straè, spiskovi, militarizacija SDS u Bosni i Hercegovini
o tome je tih dana, ta~nije 15. februara raspravljalo Predsjedni{tvo Bo
sne i Hercegovine. Problematika je ozna~ena aktuelnim pitanjima za
bezbjednosno stanje i aktivnosti koje se u vezi s tim poduzimaju u Repu
blici. Naravno, kao {to je za takve prilike i uobi~ajeno, data je i ocjena
bezbjednosne situacije. Informacije o naoruàvanju i srodnim disciplina
ma, naj~e{}e li{ene osnova, ocjena je da dijeluju umiruju}e, posebno
za one, recimo tako, koji su legalisti~ki orijentirani, ali se moè razumje
ti i tako da su informacije, ipak, osnovane. Drugim rije~ima, radi se o
ocjeni koja nam kaè da je dim nastao iz vatre.
66
Nesrpski narodi u gradovima i selima isto~ne Hercegovine ve} mje

secima ìve sa osje}anjem straha, neizvjesnosti i nesigurnosti. Slu{aju no
}ima i danima pjesme s prijete}im porukama. Na ku}ama nesrba neko
preko no}i ispisuje parole: Selite se, Ovo nije va{a ku}a i sl.
Grupa Bo{njaka Muslimana iz isto~ne Hercegovine dolazila je tih da
na u Sarajevo, u Predsjedni{tvo BiH, u SDA i u Skup{tinu da traì za{titu.
Muslimane u isto~noj Hercegovini ne ~ini spokojnim ni tamo{nje Srpsko
nacionalno vije}e. Ono ih sigurno ne asocira na rad, mir i pravnu dràvu.
Srpsko nacionalno vije}e, posebno za Muslimane u isto~noj Hercegovini,
zna~i potencijalnu ali neskrivenu èlju Srba za dominacijom nad nesrpskim
ìvljem. Tu povelju je potpisalo 95% Srba, a odnosi se na pripajanje isto~ne
Hercegovine Crnoj Gori, odnosno Srbiji. Govori se o naoruàvanju srpskog
naroda u isto~noj Hercegovini, nao~igled Bo{njaka Muslimana.
Muslimani Hercegovine daju bezrezervnu podr{ku Predsjedni{tvu
Republike BiH da iskoristi sva ustavna i zakonska prava u o~uvanju inte
griteta BiH. Posebno su se u tome istakli: Rusmir Mahmut~ehaji}, Ibrahim
ôlakhodì}, Enver Kreso, Mustafa Pamuk...
Srpskom narodu isto~ne Hercegovine i njegovim predstavnicima
vlasti poru~uju da se na miran i demokratski na~in moraju rije{iti sva spor
na pitanja za formiranje i funkcioniranje vlasti, ~ijim tokom i metodama
nismo zadovoljni.
Ne priznajemo i ne prihvatamo Srpsko nacionalno vije}e isto~ne
Hercegovine, formirano 23. oktobra 1990. godine u Trebinju. Upozoravamo predstavnike srpskog naroda da rje{enja problema zajedni~kog ìvota
u suverenoj BiH ravnopravnih naroda ne traè van granica BiH, jer time
siju nepovjerenje i mr`nju me|u narodima.
Posebno upozoravamo na pojavu da u pojedinim preduze}ima do
lazi do podvajanja na nacionalnoj osnovi, {to za posljedicu ima daljnje
produbljivanje ekonomskih, socijalnih i nacionalnih problema.
Zahtijevamo prisutnost specijalnih jedinica Ministarstva unutra{
njih poslova BiH u svim onim sredinama gdje su napetosti do{le do gra
nice preko koje nastaju sukobi druge vrste.
U ovisnosti od razvoja doga|aja u BiH, a naro~ito u isto~noj Her
cegovini i, posebno, u slu~aju naru{avanja ustavnog poretka i teritorijalne
cjelovitosti BiH, muslimanski narod }e se posebno oglasiti., kaè se u
jednom saop}enju Bo{njaka Hercegovine.
[ta stoji u pozadini regionalizacije isto~ne Hercegovine, koju su
zahtjevali Srbi? ^lan Predsjedni{tva BiH Biljana Plav{i} je na jednoj sje
67
dnici Parlamenta ustvrdila: Samo ekonomski razlozi stoje iza stvaranja

regija isto~na ili stara Hercegovina!!!
Poslanici odmah pitaju: Ako je tako, kako objasniti ~injenicu da je
samo jedan narod za tu regionalizaciju.
O~ito je, dakle, ukoliko ne stoje ekonomski razlozi nove regionali
zacije, onda oni mogu biti samo politi~ke naravi.
A politi~ki razlozi, bez ekonomskog temelja, imaju svoj vijek upotrebe, svoje trajanje i svoju providnost. Statut regije Bosanska krajina,
~lan 9., razra|uje i sistem op}enarodne odbrane. Na{la je tu mjesto, nara
vno, i teritorijalna obrana, zatim sistem mobilizacije, i tako dalje. Oni
ekonomski ~lanovi statuta gotovo da i ne postoje uz ovaj odbrambeni
9. ~lan. Isto je ugra|eno u sli~ne dokumente i u isto~noj Hercegovini.
Od koga se braniti u regiji bez cjelovitih programa zajedni~ke
nam domovine Bosne i Hercegovine? Na~in formiranja regije Bosanska
krajina se ni u ~emu ne razlikuje od puta koji slijedi isto~na Hercegovina.
Muslimanski narod je, pokazuje se tada, uznemiren, naravno ne sa
mo zbog regionalizacije o kojoj odluke donosi samo jedna strana.
Rane âvkarice, jame sa kostima vi{e od hiljadu mrtvih Bo{njaka iz Dru
gog svjetskog rata, jo{ su svjeè, a neki svjedoci ìvi, ba{ kao i kod dru
gih jama, poput Koritske.
U to vrijeme o regionalizaciji isto~ne Hercegovine, odnosno sta
re Hercegovine kako je napre~ac zovu, mr. Mate Boban iznio je svoj
stav, kao ìtelj Li{tice odnosno [irokog Brijega i potpredsjednik HDZ
BiH na konferenciji za novinare: Ako isto~na, odnosno tzv. stara Hercegovina i pored svega ostane na nakani da se regionalizira, da li }e sli
~no u~initi zapadna Hercegovina sa hrvatskim ìvljem?! Odgovor je
bio kratak:
HDZ BiH odnosno hrvatski narod u cjelini, apsolutno stoji na sta
novi{tu da je BiH suverena i nedjeljiva, da ima svoj legalni parlament i
vladu i sve se mora rje{avati na civilizacijski na~in, odnosno kroz te insti
tucije koje je narod izabrao. Nikakve regionalizacije zapadne Hercegovi
ne ne}e biti. A {to bismo dobili i u gospodarskom smislu da se regionaliziramo? Sve su op}ine kao i u isto~noj Hercegovini, siroma{ne. Koliko
znam, kada se dva siromaha ujedine, moè samo nastati tre}i jo{ ve}i,
precizirao je Mate Boban.
êlnici SDS su lagano podizali temperaturu svom narodu i dobili ti
me stotine hiljada slijepih sljedbenika. Narod je dobio upravo ono {to je
traìo po Na~ertaniju, a za provedbu tog programa nisu potrebni smireni
68
ljudi, koji nisu skloni avanturi i kojima iznad svega na srcu leì mir, koji
}e sve u~initi da sprije~e prolijevanje krvi.
Politika i naoruàvanje srpskog naroda je bila jedna cjelina i smatra
li su da tom batinom SDS moè sve rije{iti, ali Karadì}, Vu~urovi}, Koljevi}, Plav{i}, Kraji{nik i ostali su zaboravili da batina ima dva kraja, sa
mo u isto ili razli~ito vrijeme.
Popis od prije deceniju pruà nam sliku potpune etni~ke izmje{a
nosti svake op}ine, sela, ulice. Nema etni~ki ~istih mjesta.
Uzmimo primjer Gacka, Nevesinja, Bile}e, Trebinja gdje ìvi veliki
broj i nesrpskog ìvlja, mahom Muslimana. Gotovo isto bi se moglo re}i
i za ostale dijelove BiH, samo sa vi{e primjera po{to je i broj regionali
ziranih op}ina ve}i.
U Banjoj Luci, aprila 1991. godine, na nedjeljnom mitingu pozdrav
ljene su upravo sljede}e rije~i predsjednika Alije Izetbegovi}a:
Kaè se ima 51 posto Srba u ovoj ili onoj op}ini i ona se treba
udruìti s drugim, sli~nim. A {ta }emo sa onih 49 posto Muslimana, Hrvata i drugih naroda? Prema tome, to rade oni koji ho}e krvoproli}e, koji ho
}e rat. A mi ho}emo mir u ovoj na{oj BiH, koja je svih nas. Bosnu i Hercegovinu ne moè spasiti ni jedna
stranka. Nju }e spasiti njeni narodi.
Kao {to su je stvorili i obnovili. Ako
to neko ne vjeruje, neka se strpi do
referenduma njenih gra|ana. Mo`da
pojedinim strankama ne odgovara ta
kav odgovor velikog broja ljudi iz re
dova svih naroda. Zato govore samo
o referendumu naroda. Kako se ta
kav referendum moè provesti u
BiH, {ta bi on zna~io? O tome se ma
lo razmi{lja. Ako ho}emo BiH kao
demokratsku republiku gra|ana, ima
li onda {ta prirodnije od referendum
skog izja{njavanja upravo tih gra|a
na? BiH ne traì ni{ta manje, nara
vno, ni vi{e nego drugi, rekao je ta
da Izetbegovi}.
Faksimil lista SDS BiH, knjièvnici Dobrica
]osi} i Miroslav Toholj u slu`bi fa{izma
69
3.3.3.3. STARA HERCEGOVINA, INICIJATORI,

ORGANIZATORI, SARADNICI, IZVR[IOCI
NAÊRTANIJA I MEMORANDUMA SANU
Glavni zagovara~i Na~ertanija, historijskog cilja velike Srbije i
aktiviranja plana stara Hercegovina crnogorski su pu~isti: Momir Bula
tovi}, Milo \ukanovi}, Svetozar Marovi} i njihovi beogradski naredbo
davci. Osmog oktobra 1988. godine, dan nakon prvog pu~isti~kog udara na
Crnu Goru, de{ifrirana je njihova takozvana antibirokratska revolucija,
dugo pripremanog pu~a da se likvidiraju republike Crna Gora i BiH. Sve je
to po~elo primjenjivanjem Memoranduma SANU i, naravno, Gara{anino
vog Na~ertanija, to jest, stvaranje velike Srbije pod firmom Jugoslavije. U
tako zami{ljenoj Milo{evi}evoj Jugoslaviji ne bi bilo mjesta za Crnogorce,
Bo{njake, Muslimane, Albance, Makedonce. Za Hrvate i Slovence bi bilo,
ali samo kao za neke periferne nehistorijske narode, koji bi Milo{evi}evoj
Jugoslaviji sluìli samo kao dekokracija za, tobo`nju vi{enarodnu dràvu
Jugoslaviju, nad kojom bi bila dominantna srpska {ajka~a.
Tada{nje crnogorsko rukovodstvo prihvatilo je igre uni{tenja, jer je bilo kvarno, nedoraslo historijskoj situaciji, spremno na sve samo da preuzmu
vlast i naplate ono {to su sami zakuhali. Me|u tim rukovodstvom bilo je ku
kavica, mnogo nesposobnih, slu~ajno obuhva}enih kadrovskim listama i ka
drovski pogre{no tretiranih, sitnih birokrata, nacionalno nesvjesnih i lako pre
vrtljivih. Glavni igra~ te vlastohlepne ekipe bio je Veselin \uranovi}, tada
presudna pojava za budu}nost Crne Gore, jer se za crnogorsku nacionalnu
stvar brinuo samo da ne istr~i i srpsko rukovodstvo ne naljuti, da se pre~esto
Crnogorci ne vi|aju i dogovaraju s Hrvatima, Slovencima, Bo{njacima, Mu
slimanima i Makedoncima na istoj liniji, kako je on tretirao, antisrpskoj. Nje
govi pomaga~i su bili, bez obzira na izgubljene bitke i prividno pripadanje
suprotnom taboru: Vidoje @arkovi}, Marko Orlandi}, Marko [padijer, dr. Boìna Ivanovi}, dr. Radovan Radonji}, dr. Vesna Karadì}, dr. Risto Kilibarda,
Budo Barjaktarevi} i jo{ nekoliko onda{njih istaknutih cekaovskih partij
skih mo}nika, koji o Crnoj Gori, nacionalnom pitanju, crnogorskoj crkvi i
svemu ostalom crnogorskom, nisu htjeli znati ili javno govoriti.
Tre}u, ratnu generaciju Milo{evi}evih crnogorskih kadrova sa~injavali su dr. Miljan Radovi}, dr. Nenad Bu}in, dr. Branko Kosti}, dr. Slobodan Vuja~i}, Lazar [o}, dr. Radoje Konti}, dr. Branislav Kova~evi}, Savo
[ekari}, Milo \ukanovi}, Milica Pejanovi}, Momir Bulatovi}, Svetozar
Marovi}, Habo Nuhanovi}, po ubje|enju ro|ak Sejde Bajramovi}a.
70
Iz ove plejade su budu}i pu~isti, likvidatori i podstreka~i rata u BiH. To

su bili Milo{evi}evi vazali {to su har~ili po Crnoj Gori, prodali je i vr{ili pri
premu i aktiviranje agresije na BiH. Na~in na koji je prodat crnogorski
nacionalni identitet samo je podsje}ao na 1918. godinu, kada su se srpski
oslobodioci sve~ano izmokrili na zastavu, usred Cetinja, ispred Dvora
tada izbjeglog kralja Nikole. Milo{evi}evi pitomci, postali su grobari Crne
Gore, ovaj put samo zadovoljavaju}i svoju pohlepu za vla{}i. Nizom svjesnih
akcija u korist hercegova~kog vojvode Boìdara Vu~urevi}a u isto~noj Hercegovini, pokrenuli su agresiju na BiH i genocid nad nesrpskim stanovni{tvom.
Signal su dali pobornici Na~ertanija i Memoranduma SANU da na
teritoriji Crne Gore i isto~ne Hercegovine stupi na scenu Crna ruka, po
novo poslije vi{e od sedamdeset godina. Crnoruka{i su uzeli srpsku
stvar u svoje ruke, a to je ono najtragi~nije {to se srpskom narodu moglo
dogoditi. Ko poznaje historiju, zna da je pod Crnom rukom u Sarajevu
1914. godine izvr{eno brutalno ubistvo austrijskog prestolonasljednika
Franca Ferdinanda i njegove trudne supruge Sofije.
Otuda i kona~na odbojnost Evrope i svijeta prema takozvanom srp
skom pitanju iza kojeg stoji Crna ruka, odnosno organizacija Ujedinjenje ili smrt. U Domu omladine u Titogradu, 1991. godine, srpski je fa{ist Drago{ Kalaji} javno propovijedao crnoruka{tvo i govorio o oìvlja
vanju organizacije Ujedinjenje ili smrt!
Po scenariju Memoranduma SANU i Na~ertanija navedeni mentori
doveli su guslara i kamiondìju Boìdara Vu~urovi}a, na mjesto predsjednika SO Trebinje, da sru{i ustavnopravni sistem BiH u Hercegovini. U
podgori~koj Pobjedi on je septembra 1991. godine rekao: ...Tog genocida vi{e ne}e biti, jer se srpski narod organizovao i vra}a svoje stare granice od prije 1918. godine. Mogu slobodno re}i: Bosne i Hercegovine vi
{e nema, niti }e je ikada vi{e biti na ovim prostorima! Ta vje{ta~ka tvorevina i te avnojevske granice, administrativne, umjesto da nas spoje, jo{ vi
{e su nas zavadile. Na{i borci zauzimaju na{a izgubljena mjesta i krajeve
i ne}emo stati dok to jedanput za svagda ne rije{imo...
Na prostoru Hercegovine, na kojem je rat zapravo zavr{en 13 godi
na nakon oslobo|enja tek kada je novim vlastima uspjelo likvidirati ~e
tni~ke odmetnike ponovo je zavladalo strah i neizvjesnost zbog te i sli
~nih izjava. Ponovo se po muslimanskim selima, kao u ratno doba 1941.1945., organiziraju no}ne straè.
Pripadnike srpske nacije juna~e guslari. Mnogi od njih u svom
umjetni~kom stvarala{tvu, podsje}aju strasno na svetu obavezu boja
71
protiv Turaka. U takvoj atmosferi plodno tlo na|u i glasine poput one da
predstoji napad ~etnika na Bo{njake muslimane u Hercegovini.
Zbog toga je u muslimanskim naseljima bio uveden prvi stepen
pripravnosti tokom 1990., 1991. i 1992. godine. Pokazalo se kasnije da
nije rije~ ni o kakvom organiziranom ataku nego o posjeti isto~noj Hercegovini ~uvenog Novaka Kilibarde, prvaka Narodne stranke Crne Gore,
koji je zagovarao prisajedinjenje dijela BiH Srbiji, ali ne direktno, nego
preko Crne Gore. Njegov sastanak sa lokalnim ~etnicima SDS isto~ne
Hercegovine je nazvao kongresom ujedinjenja. Skup u svom saop}enju
ujedinjenje ne spominje, ali vatreno zagovara potrebu duhovnog, ekonom
skog i kulturnog jedinstva srpskog naroda u Hercegovini i Crnoj Gori.
Kilibarda je u Hercegovini ~est gost i njegova stranka, koja je, ina
~e, na izborima poraèna u vlastitoj republici, u Hercegovini ima brojno
~lanstvo. Mogu}nost da strana~ki prvak iz jedne republike bude gazda
u tu|oj koì, u ovom slu~aju bosanskohercegova~koj, predvi|ena je i nor
mativnim aktima SDS. U njima stoji da su u isto~noj Bosni i isto~noj Her
cegovini svi ~lanovi SDS istovremeno i ~lanovi Narodne stranke. Strana
~ka baza u ovom kraju ima tako dva ravnopravna {efa, oba porijeklom
iz druge republike Karadì}a i Kilibardu.
Da to strana~ko jedinstvo nije samo sebi svrha pokazuju doga|aji
koji su uslijedili nakon posljednje posjete Novaka Kilibarde Fo~i. Ujedi
njavanje je u okviru jedne stranke s politi~kog preneseno na ekonomski
i pravni teren. Ne pitaju}i sve narode, koji stolje}ima na istom prostoru di
jele dobro i zlo, Srpska demokratska stranka je forsirano pri{la stvaranju
zajednice op}ina takozvane isto~ne i stare Hercegovine. îni to mimo pre
poruke Skup{tine i Vlade SRBiH, ne obaziru}i se na proteste i nezadovoljstvo muslimanskog stanovni{tva. U Fo~i ta ùrba i upornost neodoljivo
asociraju na sli~nu aktivnost ~etni~kog crnogorskog rukovodstva prije
skoro pola stolje}a. I ono se iscrpljivalo, tada pod okriljem Italijana, u
objedinjavanju Crne Gore i Hercegovine. Imalo je i svoju crnogorsko-hercegova~ku ~etni~ku vojsku pod komandom pukovnika Pavla Stani{i}a, ~i
je oslobodila~ke misije Bo{njaci dobro pamte u Hercegovini po stravi
~nim zlo~inima nad neza{ti}enim ìvljem.
Iako je 50 godina duga distanca izme|u onda{njih i sada{njih uje
dinitelja, bliskost ciljeva i na~in na koji su ih èljeli posti}i ne ostavljaju
prostor za ravnodu{nost. Poku{aj prekrajanja unutra{njih i republi~kih
granica BiH neodoljivo podsje}a Muslimane na ve} vi|eno i na njiho
va stradanja.
72
Jo{ jedna li~nost je posebno uznemiravala nesrpski narod u Hercegovi

ni. To je dr. Vojislav [e{elj, radikal, izvr{ilac iz tre}eg plana, preko kojeg Dobrica ]osi}, Matija Be}kovi}, Nenad Kecmanovi}, Jovica Stani{i}, Borislav
Jovi}, Mihalj Kertes, Brana Crn~evi}, Gojko \ogo, Milorad Ekme~i}, pro
vode svoje zamisli. Vojislav [e{elj je upravo na doga|ajima koji }e se desiti u
BiH odbranio svoj doktorski rad na Pravnom fakultetu u Beogradu kod men
tora iz SANU pod naslovom Politi~ka su{tina militarizma i fa{izma.
Milo{evi} i svita nisu mogli izabrati boljeg supervizora i inicijalnu
kapislu tragedije nesrpskog naroda Hercegovine. [e{eljevu ideologiju i
ikonografiju su brzo prihvatili Srbi iz isto~ne Hercegovine i odmah su
spjevali pjesmu za svog vojvodu: Nema boja, nema rata bez [e{elja ko
mandanta. Suludi doktor u svojim ranim nau~nim radovima, uglavnom
politi~kim pamfletima, izgara u èlji da i Titu i partiji kaè {to vi{e hvalospjeva, da bi sredinom 1991. godine, u jednom televizijskom intervjuu,
rekao da definitivno treba sru{iti kult li~nosti Josipa Broza Tita, najve}eg
zlikovca, usta{e, ubice i tiranina, kojeg je dala na{a historija i mrtvog ga
protjerati iz Beograda. U Omladinskim novinama, br. 344, iz 1982. godine, u ulozi urednika, sada predsjednik SPO Vuk Dra{kovi}, koji je vodio s njim intervju, [e{elja naziva buntovnikom bez razloga. No, vrije
me i doga|aji }e ovu dvojicu udruìti protiv BiH.
Milorad Ekme~i}, najuglednija li~nost me|u predstavnicima bosan
skohercegova~kih Srba, podani~ki, do kraja, radio je na realizaciji veliko
dràvnog koncepta Slobodana Milo{evi}a i njegovih nalogodavaca. Politi
~ki je od{kolovao Karadì}a, Buhu, Koljevi}a, Maksimovi}a, Kraji{nika i s
ponosom je o njima govorio kao o najboljim Srbima. Sve ono {to je Ekme
~i} kao projektant zamislio, SDS-ovi politi~ari su realizirali, ne obaziruju}i
se niti na etiku, niti na politi~ke ni pravne principe, na koncu izdaju}i drà
vu Bosnu i Hercegovinu u kojoj su stekli sve {to imaju.
Ekme~i} je poistovje}ivao svoju sudbinu sa sudbinom vlastitog na
roda i ~esto u medijima isticao: Od mojih Ekme~i}a u Prebilovcima (kod
âpljine, op. a.) 78 ljudi je stradalo (...) Moga je oca ubio jedan Musliman,
a pri~alo se da je po varo{i nosio njegovo odijelo. Ovo je bio stereotip.
Naime, u svim domovima ratne siro~adi, primjetili su rijetki nastavnici
Bo{njaci, svoj toj djeci se govorilo odvojeno, u ~etiri oka, da su im rodi
telje ubili Muslimani. Uz sve to dodavana je i ova odvratnija verzija pri
~alo se... da je po varo{i nosio njegovo odijelo. U Prebilovcima su usta
{e, Hrvati iz zapadne Hercegovine, od 1.003 stanovnika, 1941. ubili su
830 stanovnika. Govorilo se da su u selo stigli s fesovima na glavi i dozi
73
vali se muslimanskim imenima. Nema sumnje da je to Ekme~i} kao his

tori~ar znao, ali mu je izgleda odgovaralo da samo ìgo{e nekog Muslima
na koji je nosio odijelo njegovog oca. Nije valjda i kljukanje laìma u si
rotinjskim domovima sna`nije od njegovog nau~nog opusa?
U njegovom razmi{ljanju uspostavljeni su parametri koji u sebi no
se klicu mr`nje i nevjerovatnu koli~inu energije osvete koja }e od 1990.
do 1996. godine eksplodirati u svom uàsnom genocidnom obliku. Trauma koju je doìvio u djetinjstvu odredila je cijeli ìvot Milorada Ekme
~i}a.
Ekme~i} historiju stavlja u funkciju vlastitih politi~kih opredjelje
nja, daju}i ~injenicama onu vrijednost koja opravdava nakane.
Nakon svega on se pretvorio u opasnog, frustriranog starca, koji je,
da bi prikrio krajnje ciljeve, uvijek izjavljivao za sebe da se ne snalazi do
bro u politici, dok u svojim izjavama otvoreno govori da je zagovornik
velike Srbije i opravdava politi~ke postupke Milo{evi}a. Jednom prili
kom njegovo vladanje je nazvao balkanskim degolizmom.
U maju 1990. godine, kada se mislilo da }e se velikoimperijalne te`
nje Slobodana Milo{evi}a mo}i sprije~iti bez oru`ja, te da }e se sve zavr{i
ti na tome da Srbija iz tri dijela postane cijela, akademik Ekme~i}, kao
~lan uèg intelektualnog srpskog ratnog rukovodstva, najavio je rat, krv i
milion glava na oltaru nove dràve.
Njegova izjava }e u}i u historiju: Nije nemogu} gra|anski rat, mo
`da on na prvom mjestu stoji kao odre|ena perspektiva, kaè akademik
u autobiografskom intervjuu po naslovom @iva rije~ Milorada Ekme~i
}a.
Daju}i velikosrpskom ekspanzionizmu privid brane stvaranju velike
Hrvatske, Ekme~i} dalje kaè: Ta ideja je danas oìvljena, iako se granica daje u maksimalnom vidu rijeci Drini, kako je hrvatski klerikalizam na
crtao 1900. godine. To je neostvarivo, ali jeste ostvarivo da se ona svede
od maksimuma na Drini do minimuma na u{}u Bosne.
Ekme~i} zatim jo{ vi{e radikalizira svoje stavove: Ustvari, ako do
|e do diobe ni ta granica ne}e se uspjeti na}i jednim novim unutra{njim
ratom. O~igledno }e i}i znatno vi{e na zapad nego je u{}e reke Bosne uz
najmanje jedan milion ljudskih glava na tom oltaru. Tako je u maju 1990.
godine govorio Ekme~i}.
Od 1990. do 1996. godine se sa njegovih suludih rije~i pre{lo na ne
~asna djela. Glave naroda lete, granice se krvlju ispisuju. U nekim svojim
analizama on kaè: Krajnji cilj velikosrpske politike je izazivanje tre}eg
74
svjetskog rata. Mnogo ranije nego je nagovjestio rat za granice velike

Srbije, Ekme~i} je govorio o mogu}nosti svjetske katastrofe, prezentiraju
}i u intervjuu NIN-u, koji mu je dao nagradu za knjigu Stvaranje Jugo
slavije 1790.-1918., metaforu o ruskom zvonu koje }e nakon izvjesnog
vremena ponovno zazvoniti i od ~ije }e zvonjave stradati 500 miliona lju
di na kugli zemaljskoj.
Stara je istina, kaè Ekme~i}, da najdalje ide onaj koji ne zna ku
da ide. Srbi, prema akademiku Ekme~i}u, znaju kuda idu, i u tome ih ni
ko ne moè sprije~iti. Svi da se ujedine protiv Srba, ne mogu pobijediti.
Pogotovu {to se strate{ki pona{aju kao rogovi u vre}i, a takti~ki kao save
znici iz nevolje. U mom ratnom djetinjstvu se pjevala pjesma: Nevesinje
sa ~etiri topa, svu hrvatsku dràvu raskopa, rekao je ushi}eno Ekme~i}
kao slavljenik na dodjeli nagrade ZAVNOBiH-a 1991. godine.
Dana 25. novembra 1991. godine izme|u ostalog on izjavljuje o li
ku i djelu Josipa Broza, kojeg, da bi se do{lo na pravu mjeru, treba pre
nijeti iz ku}e cvije}a na groblje Kumrovec, s titoizmom se mora do kra
ja raskrstiti, kao sa bole{}u koja nas je dovela u katastrofu.
Za sve ove rije~i i zasluge, kojeg li apsurda, Milorad Ekme~i} dobi
ja najvi{u dràvnu nagradu BiH, na ~ijem je ru{enju radio i radi, srcem i
pame}u. Za ru{enje BiH Ekme~i} bi mogao biti nosilac priznanja Ilija
Gara{anin ili Draà Mihajlovi}, ali visoku dràvnu nagradu Bosne i
Hercegovine nije zasluìo, naprosto zato jer u popisu dràva koje on pri
znaje, zemlje s takvim imenom nema. Bosna i Hercegovina je za Ekme~i
}a i politi~ku platformu ~iji je on glavni pokrovitelj, isklju~ivo srpska ze
mlja, neodvojivi dio velike Srbije ili nove Jugoslavije, bez Hrvata, Slove
naca, Makedonaca, Muslimana Bo{njaka pa i Crnogoraca.
Ekme~i} je stalno poticao mr`nju i time razloge da Srbi stignu do
kona~nog cilja. Dana 25. novembra 1991. godine, povodom Dana drà
vnosti BiH, predsjednik HDZ BiH i ~lan Predsjedni{tva SRBiH, Stjepan
Kljui} je za Slobodnu Bosnu dao obrazloènje za{to nije prisustvovao
sve~anoj sjednici dodjeljivanja nagrada u povodu proslave Zemaljskog
antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja BiH - ZAVNOBiH-a - od prije 48 godina.
Ta je sve~ana sjednica pretvorena u sve~ani skandal onog trenutka
kada je saop}eno da je nagradu ZAVNOBiH-a dobio akademik Milorad
Ekme~i}, a jedina nagrada koju Ekme~i} moè dobiti je nagrada za ru{e
nje Bosne i Hercegovine i njene dràvnosti. Nisam mogao sebe zamisliti
da sjedim u sali u kojoj se odvija jedan takav sraman i provokativan ~in.
75
Imam vrlo odre|ene primjedbe i na dodjeljivanje nagrade jednom Musli

manu, koji je pukovnik JNA, i navodnom glumcu Hrvatu koji je na izbo
re i{ao kao Jugosloven?! [ta da kaèm o Nenadu Peji}u, glavnom uredni
ku Televizije Sarajevo, koji nije dopustio da se vr{i direktan televizijski
prenos sve~anosti Dana dràvnosti Bosne i Hercegovine, jer njemu, kao
glavnom uredniku dràvne televizije, ne odgovara dràva u kojoj ìvi. Takvu Bosnu i Hercegovinu u kojoj se nagra|uje Ekme~i} i u kojoj je {ef
dràvne TV Nenad Peji}, ni ja ni moj narod ne moèmo smatrati svojom.
Ina~e, Nenad Peji}, Aleksandar Tijani}, Mirjana Bobi} - Mojsilovi}
i Dragan Babi} su vodili srbijansku politiku u glavnom gradu BiH na
Televiziji Sarajevo. Upravo oni su 6. maja 1991. godine u tada popularnu
emisiju Umije}e ìvljenja pozvali Vojislava [e{elja, koji je po~etkom
osamdesetih iz Sarajeva oti{ao u zatvor kao komunisti~ki disident, a vra
tio se 1991. godine kao ~etni~ki vojvoda. Taj dan on je razgovarao sa
Radovanom Karadì}em sa zahtjevom da mobilizira {to vi{e dobrovolja
ca Srba koji èle s JNA zajedno ratovati u Hrvatskoj. Kada su tenkovi
uznemirili Mostar, isto~nu i zapadnu Hercegovinu, 8. maja 1991. na planini Romaniji vojvoda [e{elj postrojio je ~etni~ke dobrovoljce koje je mobi
lizirao i stavio na raspolaganje Karadì}u uz obilato JNA naoruànje.
Dobrovoljci su zatim poslani na obuku u kasarnu Bubanj potok u
Beogradu, i odatle upu}eni na rati{ta u Hrvatskoj a potom i u BiH. Sve ove
pokrete i saradni~ke odnose [e{elja, SPO-a, SDS-a i drugih faktora SDB
MUP-a SRBiH je pratila i na kraju zaklju~ila da su sve aktivnosti bile
usmjerene oko izvr{avanja ciljeva i zadataka iz ratnog projekta Ram,
kojim je rukovodila vojna i civilna vlast SR Srbije.
76
3.4. REFERENDUM ZA SUVERENU BIH JE BIO

ODGOVOR NA TEROR
Najva`niji politi~ki doga|aj u po~etku 1992. godine bio je Republi~ki re
ferendum za utvr|ivanje statusa Bosne i Hercegovine od 29. februara do 1.
marta. Skup{tina Socijalisti~ke Republike Bosne i Hercegovine je na sjednici
odrànoj 24. i 25. januara 1992. godine donijela Odluku da se gra|ani na referen
dumu izjasne o pitanju: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu,
dràvu ravnopravnih gra|ana, naroda Bosne i Hercegovine Muslimana, Srba,
Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj ìve. Na istoj sjednici donesena je
i Odluka o povla~enju predstavnika SRBiH iz svih saveznih dràvnih organa i organizacija. Izborna komisija je 6. marta 1992. godine objavila rezultate referen
duma. Javnost je upoznata da je od ukupnog broja glasa~a 3.253.847 na referen
dum iza{lo i glasalo 2.073.568
gra|ana ili 64,31%. ZA su
verenu i nezavisnu RBiH je
glasalo 99,44% glasa~a, a
PROTIV je glasalo 0,29%
glasa~a. Referendum je bio
odgovor djeliteljima RBiH,
koji su pravili svoje procjene
i karte za podjelu regija i
dràve. Podaci o popisu sta
novni{tva iz 1991. godine,
govorili su o nemogu}nosti
podjele:
Faksimil Uputstva za popis stanovni{tva 1991. godine
- 1.905.018
-1.364.363
- 752.068
- 239.777
- 93.685
ili
ili
ili
Ili
Ili
43,7%
31,3%
17,3%
5,5%
2,2%
Muslimana
Srba
Hrvata
Jugoslovena i
Ostalih
Od 109 op}ina u BiH, u 52 (47,7%) su bili ve}ina Bo{njaci, u 37

(33,9%) ve}inu su ~inili Srbi, a u 20 (18,3) ve}inu su ~inili Hrvati. Na
temelju rezultata Referenduma, ~lanice Evropske zajednice su 7. aprila
1992. godine priznale Bosnu i Hercegovinu, koja je 22. maja 1992. godine
postala ~lanicom Ujedinjenih nacija.
77
3.5. AKTIVNOSTI ZA MOBILIZACIJU U

ORU@ANE SNAGE RBIH
Na 35. sjednici odrànoj 21. septembra 1991. godine Predsjedni{tvo
SRBiH je razmatralo sigurnosnu situaciju i donijelo sljede}i zaklju~ak:
Skup{tine op}ina mogu, ako to situacija nalaè, uz saglasnost Predsje
dni{tva BiH, izvr{iti djelimi~nu mobilizaciju prostornih jedinica Teritorijalne odbrane na svom podru~ju.
Od vojnih vlasti }e zatraìti da se ovim jedinicama izda potrebna
oprema i naoruànje. Ovaj zaklju~ak je odbila ~lan Predsjedni{tva Bilja
na Plav{i}.
Na 64. sjednici Predsjedni{tva RBiH odrànoj 3. aprila 1992. godi
ne razmatran je zahtjev Izvr{nog odbora Op}ine Mostar kojim se traì sa
glasnost za mobilizaciju jedinica TO ove op}ine. Na sjednici odrànoj sutradan, 4. aprila 1992. godine, Predsjedni{tvo BiH donosi Odluku da se
prema procjeni Savjeta za narodnu odbranu Op}ine Mostar, izvr{i mobilizacija jedinica TO ove op}ine, kao i svih op}ina u SR BiH.
Predsjedni{tvo RBiH, na sjednici odrànoj 8. aprila 1992. godine je
donijelo uredbu o ukidanju dotada{enjeg [taba TO i obrazovanju [taba
TO RBiH, pod brojem 01-011-303/92, u potpisu predsjednik Predsjedni{tva RBiH.
Ova odluka je bila od velikog zna~aja za Patriotsku ligu, jer smo
njom, prakti~no, mogli legalizirati na{e aktivnosti u pripremama koje smo
vr{ili radi za{tite gra|ana.
Tog dana je izvr{ena mobilizacija cjelokupnog rezervnog sastava
milicije u Mostaru ali i u ostalim op}inama SRBiH. U to vrijeme organizacija odbrane je bila veoma delikatno pitanje.
SDS je imala svoju ~etni~ku vojsku i JNA na svojoj strani, a HDZ
je, tako|er, organizirala jedinice HVO-a.
Isto kao i SDS i HDZ nije priznavao ili je ignorirao legalnu TO
RBiH. Bili smo legalisti i oslanjali smo se na legalne institucije RBiH,
gradili ih i ~uvali zajedno s brojnim Hrvatima i Srbima, koji su prepozna
li fa{isti~ki karakter agresivnih te`nji kojima se inspiriraju i usmjeravaju
Milo{evi}ev i Tu|manov reìm.
Tokom maja 1992. godine ukazala se potreba za potpunijom mobilizacijom jedinica TO RBiH, pa su Ministarstvo odbrane i R[TO 22. maja izdali takvu naredbu. U Mostaru je ovaj potez prihva}en kao velika {an
sa za uspje{niju odbranu grada i cijele regije Hercegovine.
78
Novoizabrani Sekretarijat odbrane Op}ine Mostar je formiran 8.

aprila 1992., po uredbi Predsjedni{tva RBiH i od tada je uspje{no djelo
vao. U Sekretarijatu su tada radili Nail Noì} Pinca, Sead êlebi}, Omica
\uki}, Zdravko Zori}, Zikrija \onko, te Ismet, Arif i Kerim Hadìosmanovi} i ja, a onda se Sektretarijat popunio na osnovu sistematizacije.
Mobilizacijom koja je u Mostaru realizirana po naredbi R[TO, mostarski Samostalni bataljon je solidno popunjen. Po broju boraca on je mo
gao biti progla{en brigadom odmah u maju 1992. godine.
U cilju obuke mobiliziranih boraca i priprema za deblokadu grada,
komadant op}inskog [TO [emsudin Hasi} Sudo u aprilu je dio ljudstva iz
Mostara doveo u podru~je \ubrana, {to je bila jo{ jedna u nizu prevara
HV i HVO-a. Predsjedni{tvo RBiH je 20. juna 1992. godine donijelo
Odluku o progla{enju ratnog stanja i naredilo op}u javnu mobilizaciju. Tada dolazi do formiranja brojnih jedinica Armije RBiH.
Struktura stanovni{tva Hercegovine prema

popisu stanovni{tva iz 1991. godine. Po brojnosti
prvi su Hrvati, zatim Muslimani (Bo{njaci) i
na kraju Srbi
Faksimil Uredbe o ukidanju [taba TO

SRBiH te obrazovanju [taba TO RBiH.
Original uredbe se ~uva u arhivu
ZK Vojske FBiH
79
3.6. ZAHTJEVI DA JNA NAPUSTI BIH

Maja 1992. godine odvijale su se aktivnosti da jedinice i komande
JNA odu iz BiH, jer je nakon me|unarodnog priznanja RBiH ova vojska
postala nelegalna i trebala se odmah rasformirati ili povu}i iz dràve. Je
dina legalna oruàna sila u RBiH tada je bila TO RBiH. O tome su sredinom maja vo|eni pregovori u kojima su u ime Predsjedni{tva i Vlade R
BiH u~estvovali Fikret Abdi}, Stjepan Kljui} i Jerko Doko, a za JNA generalmajor Ne|o Bo{kovi} i Branko â|o.
Kao rezultati tih pregovora 10. maja 1992. godine je potpisan Ugo
vor koji je dopunjen Aneksom ugovora od 22. maja 1992. godine. Pred
stavnici JNA su se obavezali da }e JNA predati Ministarstvu odbrane Republike Bosne i Hercegovine naoruànje, municiju, minsko-eksplozivna
sredstva i opremu Teritorijalne odbrane op}ina Centar Sarajevo, Novi
Grad Sarajevo, Stari Grad Sarajevo i Novo Sarajevo. Precizirano je da se
isporuka izvr{i 23. maja 1992. godine u Sarajevu ili, eventualno, da se u
potpunosti okon~a 24. maja 1992. godine ako zbog obima posla to ne bu
de mogu}e okon~ati prvog dana. Regulirano je da ukoliko se izvr{i polo
vina isporuke na dan 23. maja 1992. godine, mogu se isprazniti kasarne
sljede}im redoslijedom: poligon Pazari}, kasarna Viktor Bubanj, kasarna Jusuf Dònli}, a potom kasarana Mar{al Tito. Osoblje, oru`je i
opremu iz kasarni s podru~ja Sarajeva, JNA }e povu}i izvan Bosne i Hercegovine najkra}im i najsigurnijim putem, o ~emu }e se blagovremeno
izvijestiti nadle`ni organi Vlade BiH. Obje strane su saglasne da se povla~enje osoblja, oru`ja i opreme iz prethodnog stava izvr{i pod nadzorom
UNPROFOR-a.8
Jasno je, me|utim, da su se jedinice JNA samo dislocirale iz mnogih kasarni, odakle su nastavile borbena djelovanja i agresiju na RBiH, uz
ne{to kasniju transformaciju u vojsku paradràve Republike Srpske.
Rezolucijom 752 Savjeta sigurnosti UN od 15. maja 1992. godine
iskazano je o~ekivanje me|unarodne zajednice da se realizira najava iz
Beograda od 4. maja 1992. godine, a koja se odnosi na povla~enje osoblja
JNA iz drugih republika u Srbiju i Crnu Goru.... Rezolucijom 752 Savjeta sigurnosti se zahtijeva da sve forme mije{anja spolja u RBiH, uklju~u
ju}i i ona od strane JNA kao i elemente hrvatske armije, odmah prestanu
8 Aneks
ugovora od 22.maja 1992. godine u mojoj li~noj arhivi.
80
i da susjedi RBiH poduzmu o{tru akciju da se zaustavi takvo mije{anje i

respektiraju teritorijalni integritet RBiH. Tom rezolucijom Savjet sigurnosti tako|er zahtijeva da one jedinice JNA i elementi Hrvatske vojske,
koje su sada u RBiH, moraju ili da se povuku ili da se stave pod nadle
`nost Vlade RBiH, ili da se raspuste i razoruàju, a da se njihovo oru`je
stavi pod efikasan me|unarodni nadzor. Zahtijeva se i da sve neregularne
snage u RBiH budu raspu{tene i razoruàne......9
Faksimil dijela Rezolucije UN-a o BiH. U potpisu generalni sekretar dr Butros Butros Gali
Rezolucija 752. Savjeta sigurnosti UN.
81
3.7. BARIKADE U MOSTARU 14.-17. MARTA

1992. GODINE
Tokom prolje}a 1992. godine ~etnici su teroristi~kim akcijama
uznemiravali i {irili strah u narodu {irom BiH, posebno me|u Bo{njacima
i Hrvatima u Mostaru i ~itavoj regiji Hercegovine.
Mete teroristi~kih napada JNA, ~etnika, te HV i HVO, bili su ugostiteljski objekti, naj~e{}e kafi}i, vlasni{tvo Bo{njaka i Hrvata, jer su se u
njima okupljali gra|ani, pa su efekti zastra{ivanja i op}e nesigurnosti bili
veliki. Eksplozije su podmetane u nadgrobne spomenike, na Partizansko
groblje u Mostaru, u Dom penzionera, u Spomen ku}u Dèmala Bijedi
}a... Izazvani su incidenti prije i u toku odigravanja utakmice Vele`
Partizan. Meta terorista je bio i most na Neretvi u @itomisli}ima...
Izvr{ni odbor Op}ine Mostar, nakon 62. sjednice, odràne 11. marta 1992. godine, uputio je MUP-u i SJB Mostar, Savjetu za NO Mostar akt
pod brojem 01-III-I-120/92, te saop}enje i osudio vandalske akte i napade
na grad Mostar i zatraìo rasvjetljavanje tih doga|aja.
Ekstremisti~ki lideri SDS na ~elu s Karadì}em i Bobanovci pod
svojom kontrolom dràli su i usmjeravali ovakve teroristi~ke akcije kojih
je bilo {irom BiH, gdje god je bilo Bo{njaka i Hrvata, jer su ih èljeli zas
tra{iti i tako utjecati da napu{taju svoje domove. Uporedo s tim, radi efe
kata u o~ima me|unarodne zajednice, poku{avali su ostaviti utisak da è
le mir i tako krivicu za sukobe prenijeti na `rtve njihovog terora.10
Ipak, najve}u moru za gra|ane Mostara, od po~etka su predstavljali
rezervisti JNA, koji su se u gradu pona{ali nasilni~ki, ~esto pod uticajem
alkohola, provocirali i maltretirali gra|ane, isticali ~etni~ke simbole, pro
vokativno izdizali tri prsta, {to je bila glavna simbolika ~etni~ke mr`nje i
prijetnji prema drugima narodima i vjerama. Gotovo svakodnevno su iza
zivali tu~e i nerede.
Rezervisti su se najvi{e okupljali u gostionici Pretprazni~ko ve~e,
vlasni{tvo ~etnika Pere Vukojevi}a zvanog Manda, ina~e invalida, ~ija je
10
S takvim ciljem ekstremni lideri SDS i JNA Biljana Plav{i}, Milan Torbica i komandant agresorskog korpusa angaìranog u isto~noj Hercegovini, general Mom~ilo
Peri{i} su 7. marta 1992. godine u~estvovali na mirovnom skupu u Mostaru koga je
organizirao Klub intelektualaca. Na ovom sklupu su u~estvovali Avdo Hebib,
Tomislav Krsti~evi}, Jerko Doko , intelektualci iz Beograda, Sarajeva, Mostara i okolnih mjesta.
82
sestra Sofija bila udata za Bo{njaka, zatim za Iranca, a on se, po{to se obo
gatio na nesre}i Mostaraca, udavio na Adi Ciganliji u Beogradu.
U ovom ~etni~kom osinjaku za~eli su se povodi za masovan revolt
gra|ana Mostara 14. marta 1992. godine. Grupa razularenih ~etnika re
zervista iza{li su iz ove gostionice, na ulici su zaustavili nekoliko dje~aka
i divlja~ki ih istukli. Jednom od njih su poku{ali otkinuti dva prsta, tako
da, govorili su, ostanu samo tri prava prsta.
Odmah, dok se ovo doga|alo, na ulice Luke iza{le su majke ugroè
nih dje~aka. One su u revoltu poku{ale zaustaviti saobra}aj na raskrsnica
ma kod Lu~kog mosta i kod Fabrike duhana.
Komanda ~etni~ke JNA, na ovaj doga|aj je brzo reagirala poja~a
nim angaìranjem vojnih vozila po gradu, posebno na kriti~nom mjestu
gdje su ove majke dje~aka zaustavile saobra}aj. Kako smo se pla{ili da bi
moglo do}i do tragedije, poslali smo organizirane grupe Patriotske lige
iz Luke i Donje Mahale, a ubrzo zatim i grupe iz drugih udaljenijih dije
lova grada Mostara.
Na kriti~nim raskrsnicama, na{i ~lanovi su postavili barikade od
obli`njih kontejnera za sme}e i prinudili brojna ~etni~ka vozila da se pre
usmjere na zaobilaznicu magistralni put pored Mostara. Na scenu su stu
pili i ~lanovi Patriotske lige u rezervnom sastavu milicije. Imali smo za
datak da na svim barikadama djelujemo organizirano i sprije~imo nered i
nepoèljna pona{anja, ta~nije da najprije za{titimo gra|ane u blizini bari
kada za slu~aj da sukobi eskaliraju. To je bila situacija kada su brojni ~lanovi Patriotske lige, po prvi put, otvoreno iza{li na zadatak s oru`jem i
drugom borbenom opremom, kojom smo do tada raspolagali. Pokazali
smo odlu~nost i vojnu organiziranost, pa 14. mart 1992. godine predstavlja za nas dan od historijskog zna~aja. Barikade smo osiguravali puna tri
dana. îtav grad je bio blokiran, jer su barikade bile u Bjelu{inama, na [e
movcu, u Vrap~i}ima, Bijelom Polju...
Jednu barikadu su postavili ~etnici u mjesnoj zajednici Brankovac
na putu Sarajevo Mostar. âk i stanovnici tog prigradskog naselja su tih
dana pokazivali veliku mr`nju prema Bo{njacima.
Sa tornja tamo{nje pravoslavne crkve otvarali su mitraljesku vatru
po naseljima Carine, Luke i Donja Mahala. Nametnuli su nam oruàne su
kobe. Bili smo odlu~ni da se borimo protiv ~etnika i zla koje su oni na sva
kom koraku pokazivali.
U sukobima na Starom mostu ubijen je jedan ~etnik rezervista, a
dvojica su ranjeni. Tre}eg dana ovih sukoba, znaju}i da je gostionica
83
Pretprazni~ko ve~e glavni ~etni~ki osinjak iz koga izvire zlo i opasnost

za sve gra|ane Mostara, kasno no}u nakon zatvaranja podignuta je u zrak.
To su izveli hrabri pripadnici Patriotske lige koje je vodio Midhad Hujdur
Hujke. êtni~ka policija je tvrdila da sam ja izveo ovu akciju, ali to nije
bilo ta~no. Ta~no je jedino da sam podràvao i zna~ajno usmjeravao
ve}inu aktivnosti otpora ~etni~kom divljanju u Mostaru. Nakon ovoga,
Patriotska liga je odlu~ila da na{i ljudi napuste barikade.
Faksimili reakcija civilnih struktura i gra|ana

na pogor{anje sigurnosne situacije u Mostaru
84
3.7.1. SK-PJ - NARODNI FRONT I LIJEVI BLOK

FORMIRAJU ORU@ANE FORMACIJE
Rezervisti JNA i ~etni~ka paravojska su djelovali zajedno, ali se ~ini da je JNA potpuno poslu{no djelovala prema politi~kim stavovima i direktivama lidera SDS Karadì}a i lokalnih ~etni~kih vo|a. Takvim pona{anjem JNA je izgubila podr{ku naroda, {to se odmah poslije dramati~nih
doga|aja u Mostaru 14.-17. marta 1992. godine poku{avalo popraviti mi
tinzima podr{ke koje su organizirali lideri nove partije SK - Pokret za Jugoslaviju (SK-PJ), kojoj je u Mostaru na ~elu bio penzionisani pukovnik
Nikola Ljumovi}. Na jednom od mitinga podr{ke 18. marta 1992. godine,
dan poslije smirivanja dramati~nih doga|aja na barikadama u Mostaru, na
Musali, u organizaciji Lijevog bloka, predvo|eni SKPJ, SDP-om, govornici su bili pozori{ni radnik Sead \uli}, Nikola Ljumovi}, Roko Marko
vina i Zlata Brbor, novinarka, ina~e supruga Sarajlije, novinara Mehmeda
Vejzagi}a, koji je izvje{tavao iz Mostara za sarajevske novine, a kasnije za
hrvatske HZHB. Vejzagi} je po nekim napisima pre{ao na katoli~anstvo i
promijenio ime u Mate Brbor. Kasnije }e uslijediti diferencijacija unutar
Lijevog bloka i vo|stva SK-PJ u Mostaru. Nikola Ljumovi} je nastavio
naoruàvati Srbe u Bjelu{inama, Bijelom Polju i Dra~evicama, te pred
stavljao veliku prijetnju za Patriotsku ligu, jer je imao ambicije da se
preko svojih aktivista infiltrira u na{e redove. Mnogo kasnije Sead \uli}
je dobio istaknutu ulogu u Komandi 4. korpusa Armije RBiH.
Dakle, jedan od kordinatora i neposrednih organizatora formiranja i
naoruàvanja srpskih jedinica na teritoriji BiH i regije Mostar Hercegovi
na je Savez komunista Pokret za Jugoslaviju (SK-PJ), njegov Narodni
front i Lijevi blok. Nakon fijaska Saveza komunista Jugoslavije, ove politi
~ke partije okupile su oficire i gra|anska lica na slu`bi u JNA, kao i zna~a
jan broj bora~kih organizacija, Savez rezervnih vojnih starje{ina JNA i dràvne SDB, kao izvr{itelje iste politike. Sve ove partije su podràvale Milo{e
vi}a, njihovi ~lanovi bili spremni da daju ìvot za spas Jugoslavije i vojno
se angaìraju. Na tom zadatku u BiH su posebno bili angaìrani generali Anton Lukeì}, (kasnije sa sinom pristupio ARBiH), Stevan Mirkovi}, zatim
penzionisani pukovnik Budimir \or|i}. Ova trojka je direktno u~estvovala
u planiranju, pripremanju i izvo|enju agresije na RBiH.
U mostarskom ogranku SK - Pokret za Jugoslaviju, predsjednik je
bio Nikola Ljumovi}, sa stanom u ulici Mar{ala Tita 82C, koji je imao, po
nekim izvorima, srodni~ke odnose sa suprugom Mate Bandura, jednog od
85
osnova~a HDZ-a i organizatora dolaska Hrvatske vojske u BiH, koja }e

kasnije dobiti maskirno ime - HVO. Naàlost, mnogi Mostarci, neki i
izmanipulirani, nisu èljeli nezavisnu RBiH, iako smo taj status dobili od
svijeta i UN-a, pa su posegnuli za ru{enjem svoje domovine i Mostara ma
sovnim demonstracijama, uz no{enje jugoslavenskih zastava. To je osokolilo sve fa{isti~ke snage da svojataju regiju Mostar i sam grad, kao svoj
centar politi~ke, zakonodavne, sudske i izvr{ne vojne i civilne vlasti.
Ipak, najve}u prijetnju Patriotska liga je imala od podobnih lica iz
Lijevog bloka ili, kako su oni sebe nazivali, Opozicionog foruma, a ko
ji su ~inili ~lanovi SDP-a, SK BiH, SK Pokret za Jugoslaviju, Saveza re
formskih snaga, Liberali...
Dolaskom rezervista JNA u regiju Mostar i sam grad, politi~ka partija
SK, koja se transformirala, po naredbi Beograda, u SDP, SRS, liberale i ostale, naredila je JNA, SDB-u i njihovim slu`bama da po vertikalnoj i horizon
talnoj hijerarhiji, uz punu koordinaciju i subordinaciju, podobnim licima
podijele snajpere, automatske pu{ke, heklere, {korpione, pi{tolje, bombe i
drugi ratni MTS za ciljeve i zadatke koji }e im vremenom biti predo~eni.
Sve ove politi~ke partije Lijevog bloka, njihovi pojedinci ili grupe,
formirali su oruàne formacije za podr{ku JNA i Jugoslaviji. Tako, oruàna formacija SK-PJ, Narodni front i formacije Lijevog bloka su imali
cilj i zadatak kao i penzionisana i aktivna vojna lica JNA, te pripadnici
SDB i Saveza komunista i ostale patriote Jugoslavije u slu~aju sukoba, ko
ji se ve} nazirao u regiji Mostar, da pucaju po masi.
Republi~ka konferencija rezervnih vojnih starje{ina u Sarajevu ne
miruje pa 16. marta 1992. organizira okrugli sto Razoruàvanje paravojnih formacija. Bili su prisutni: Branko Ekert, [ime Grubi{i}, pukovnik
Begovi}, penzionisani pukovnik Indì}, general u penziji Dèmil [arac,
pukovnik @arkovi}, Muratovi} kao predsjednik RVS-a... Ciljevi i zadaci
ve} odavno su bili utvr|eni, ovo je bilo samo testiranje ljudi, ko }e se
opredijeliti za koju stranu.
Mnogi Mostarci nisu shvatili, sve do juna 1992. godine, da je to igra
za podjelu BiH izme|u Srba i Hrvata, naravno, na {tetu Bo{njaka i ostalih
gra|ana. Kao {to su se mogli uvjeriti aprila i maja 1992. godine u postoja
nje spiskova svih onih koji su bili za BiH, koje je na licu mjesta trebalo stri
jeljati, te postojanje spiskova neodlu~nih, koje je trebalo poslati u konclogore. PL je na to pravovremeno upozoravala, ali su ljudi shvatili tek kad
je smrt pokucala na njihove domove. Gotovo identi~ne spiskove napravit
}e ne{to kasnije i HV HVO, ali ni tada ne}e biti puno pametnih.
86
Za ilustraciju ovih doga|anja }u navesti redovnu sjednicu SO Mostar,

koja je odràna 30.12. 1991. godine u prisustvu 73 odbornika, kada su pred
stavnici Lijevog bloka zaprijetili da }e za potrebe JNA i Jugoslavije pozvati
narod da stvar uzme u svoje ruke. Uskoro su to i u~inili za potrebe velike
Srbije i velike Hrvatske. Ukratko, na ovoj skup{tini, kao i na svim odrànim
do aprila 1992., gospoda ili drugovi Lijevog bloka pona{ali su se po onoj sta
roj komunisti~koj ako nije kako ja mislim, ne moè biti nikako. Naravno,
nakon toga dolazila je blokada Skup{tine i nije se desila bolj{evi~ka revoluci
ja, nego ~etni{tvo i usta{tvo koje su Srbija i Hrvatska perfidno i zakukuljeno
zagovarale i pripremale. Lijevi blok, tog dana, 30.12.1991. godine, pored me
|ustrana~kih dogovora i utvr|enih principa, blokirao je izbor Amire Muteveli} na mjesto direktora Medicinske {kole, pa smo zatraìli opoziv svojih dele
gata Ismeta Kajtaza, Velije Hadòvi}a i Muhameda Pa{i}a.
I pored toga {to su ispunjeni svi uvjeti da se moè glasati za ove pri
jedloge SDA, na istoj skup{tini imenovani su Miralem Faji} za zamjenika
sekretara Narodne odbrane Mostar, a u obrazovanju Muslija Jugo za direktora Osnovne {kole Osman \iki}, Safet Mehi} za direktora Osnovne
{kole Salko Pezo, Alija Tule za direktora Osnovne {kole Podvele`je
i Jusuf Hadìosmanovi} za direktora Gimnazije Aleksa [anti} Mostar.
Dalje, tih dana, umjesto da se Lijevi blok okrene odbrani Mostara, oni
naru~uju u sedmi~nom listu Sloboda, i pored velikog broja izbjeglih od ~e
tni~kog zuluma u isto~noj Hercegovini, tekst omalovaàvanja bo{nja~kog na
roda i Prvog kongresa SDA. Predsjednik stranke Ismet Hadìosmanovi} je
odmah reagirao, ali je i odmah uslijedilo saop}enje Gra|anskog opozicionog
foruma (SDP, SRS, Liberali...), od Nijaza Mehmedba{i}a, ]amila Krese...
kojim se iznova iznosi niz neargumentiranih tvrdnji na ra~un SDA. Jedna od
njih je da SDA Mostar vodi {ovinisti~ku politiku.
Informativni ured SDA se povodom ovoga obratio javnosti saop}enjem putem Radio Mostara, a u kojem pozivaju stranke, najprije SDP, da
u otvorenom razgovoru, uz sredstva informiranja, razjasne spor i argumentiraju svoje tvrdnje. Me|utim, prozvane stranke nisu pristale na raz
govor. Razlog se da doku~iti u kompliciranosti tog vremena, no, danas je
sve mnogo jednostavnije, ali akcije protiv vlastite domovine i naroda ne
jenjavaju od istih aktera iz predratnog vremena. Kao da nije bilo ni agre
sije niti jedne bo{nja~ke `rtve.
Rat je ve} buktio kada je 16. marta 1992. Republi~ka konferencija
rezervnih vojnih starje{ina odràla skup u Sarajevu o razoruàvanju par
avojnih formacija. Koje su oni, kojeg li licemjerja, naoruàli.
87
Faksimil strogo povjerljivog uputstva koje svjedo~i o pripremi za agresiju od strane JNA i
stranke Lijevog bloka SK-PJ
88
3.8. IZVR[NI ODBOR OP]INE MOSTAR

PROTIV TERORA REZERVISTA
3.8.1. KULMINACIJA TERORA
Na pro{irenoj 8. sjednici Izvr{nog odbora Op}ine Mostar, 29. septembra 1991., u nedjelju, bili su prisutni Fikret Bajri}, Marin Topi}, Drago Zovko, Franjo [imunovi}, Branko Bandi}, Zlatko Udovi~i}, Jovo Mi
lo{evi}, Veso âbrilo, Mumin Isi}, Hasan Hadòvi}, Lazar Gudelj, Viktor
Stojki}, [efkija Dìho (predstavnik Autoprevoza Mostar) i Enes [anti}
(predstavnik PTT Mostar).
Samo dan ranije, osim gore navedenih, na 7. sjednici IO Op}ine
Mostar bili su prisutni jo{ i Roko Markovina, Gordan Milini}, Savo Zimo
nji}, Boro Pulji} i Emica Buljko. Tog dana, 28. septembra 1991. godine,
Mumin Isi} predlaè da se uputi zahtijev za sazivanje vanredne Skup{tine
op}ine Mostar radi iskazivanja stavova o dolasku srbijanskih i crnogor
skih rezervista u grad. Na glasanje su date tri varijante koje predlaù Mu
min Isi}, sekretar IO SO Mostar, Lazar Gudelj i Boro Pulji}. Prijedlozi su
dati na glasanje pa se usvaja prijedlog Mumina Isi}a da IO Op}ine Mos
tar zahtijeva odràvanje sjednice Skup{tine op}ine. Protiv su bili Boro Pu
lji}, Lazar Gudelj, Veso âbrilo i Jovo Milo{evi}, tako da je odluka donesena sa {est glasova za prema ~etiri protiv.
Jo{ od avgusta 1991. godine na teritoriji Hercegovine, posebno u
Mostaru, kulminiraju problemi zbog provokacija i terora prema stanovni{
tvu bo{nja~ke i hrvatske nacionalnosti. Nadle`ni u zapadnohercegova
~kim op}inama su cijenili da je zbog agresivnog pona{anja srbijan
skocrnogorskih rezervista na ovom podru~ju sigurnosna situacija potpuno
nepovoljna, jer su gra|ani uznemireni i upla{eni, da su ugroèni njihovi
ìvoti, imovina, objekti infrastrukture, koja je neophodna za normalan ì
vot i sli~no.
Na sceni je bila tiha okupacija Hercegovine, posebno op}ine Mos
tar. êtni~ka JNA je zaposjela strate{ki va`ne objekte oko Mostara, kao
{to su brdo Hum, Fortica i Planinica.
Eksplozija cisterne kod kasarne Sjeverni logor u Mostaru, {to su
izvele naoruàne grupe pod kontrolom HDZ-a, bila je povod da se, nakon
mnogih incidenata i provokacija od strane rezervista, otpo~ne intenzivno
granatiranje i bombardiranje Mostara s okolnih ~etni~kih poloàja.
89
Fikret Bajri}, predsjednik Izvr{nog odbora Op}ine Mostar, poduzimao je mjere koje su imale za cilj da se gra|ani, njihova imovina i obje
kti infrastrukture za{tite od divlja~kog pona{anja naoruànih srbijansko
crnogorskih rezervista.
Na vi{e sjednica tokom septembra 1991. godine, Izvr{ni odbor je
pokretao brojne inicijative da se sprije~i mogu}a eskalacija sukoba izme
|u gra|ana i rezervista.
Cijenilo se da je za{tita vodovodne infrastrukture naro~ito bitna.
Zbog toga je Javnom preduze}u Vodovod u Mostaru, broj 01-III-I542/91 od 23. septembra 1991. godine, naloèno da se poduzmu sve mje
re na obezbje|enju redovne opskrbe pitkom vodom kao i poja~ana kontro
la vodoopskrbnih objekata na podru~ju op}ine Mostar.11 A nare|eno je i
JP Komos 23. septembra da poja~a odvoz sme}a i glomaznih otpadaka.
Izvr{ni odbor Op}ine Mostar je na sjednici 23. septembra 1991. go
dine izvr{io procjenu sigurnosne situacije nastale u vezi prisustva ve}e
koncentracije rezervnog sastava JNA pristiglih iz Crne Gore i incidentnih
situacija koje sve vi{e kulminiraju i zaklju~io da je neophodno poduzeti
mjere u cilju stvaranja ve}eg stepena bezbijednosti u ovoj op}ini, pa je
inicirano da se mobilizira jedan dio jedinica TO Op}ine Mostar u cilju
pove}anja bezbjednosti gra|ana. Izvr{ni odbor Op}ine Mostar se obratio
~lanu Predsjedni{tva RBiH i predsjedniku Kriznog {taba Ejupu Gani}u,
zahtijevaju}i da Predsjedni{tvo RBiH donese odluku o mobilizaciji jedini
ca TO u Mostaru, te sugerira da bi povratak pristiglih rezervista tamo odakle su i do{li razrije{io sve probleme koji su nastali u regiji Hercegovine
posebno u Mostaru.12
Na sjednici Izvr{nog odbora Op}ine Mostar odrànoj 24. septembra
1991. godine, ponovo je razmatrana te{ka sigurnosna situacija nastala
zbog agresivnog pona{anja rezervista.
Tom prilikom Izvr{ni odbor je odlu~io da se poduzmu sljede}e sigurnosne i preventivne mjere: da se u zgradi organa uprave Op}ine Mostar
ulica Tel~eva broj 1 uvede rad slu`be obezbje|enja i nakon isteka radnog
vremena; da se uz li~no angaìranje starje{ina organa uprave odrede radnici koji }e, uz slu`bu obezbje|enja vr{iti kontrolu ulaska i izlaska strana
11 Akt
Izvr{nog odbora op}ine Mostar broj 01/III-I-542/91 od 23.9.1991. godine, potpis

Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.
12 Akt Izvr{nog odbora op}ine Mostar broj 01/III-I-536/91 od 23.9.1991. godine, potpis
90
ka; da se u zgradi organa uprave Op}ine Mostar, od strane Centra slu`bi bezbjednosti, odnosno Stanice javne bezbjednosti Mostar osigura prisustvo
ovla{tenih radnika te slu`be radi suzbijanja eventualnih incidenata; da se
osigura direktna telefonska veza u portirnicama zgrade organa uprave i
Predsjedni{tva Skup{tine op}ine Mostar poslije radnog vremena od 15 do 7
sati, te da se izvr{i nabavka protivpoàrnih aparata....13
De{avanja u Mostaru su priprema za stvaranje

srpske Republike BiH. Arhiv IIZ, br. 493/6
Faksimili o stanju u Mostaru nakon dolaska

rezervista JNA iz Crne Gore
13
Akt Izvr{nog odbora Op}ine Mostar broj 01/III-I-548/91 od 24.9.1991. godine, potpis Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.
91
3.8.2. PSIHOZA PREDRATNOG STANJA

Izvr{ni odbor Op}ine Mostar je dnevno procjenjivao sigurnosnu si
tuaciju na svom podru~ju i u regiji Hercegovine. Ocijenjeno je da je nesi
gurnost ugrozila i privredu regiona i op}ine Mostar, posebno u vezi sa mogu}im blokadama saobra}ajnica od luke Plo~e do Mostara i ostalih op}i
na u Hercegovini.
U septembru 1991. godine, zbog ratnih djelovanja u Hrvatskoj luka
Plo~e je ve} bila blokirana, pa se roba za privredu RBiH nije mogla pre
uzimati, {to je prijetilo potpunoj blokadi privrede ovog regiona. Upravo
zato se Izvr{ni odbor Op}ine Mostar, pod brojem 01/III-1-544/91 od 24.
septembra 1991., obratio predsjedniku Kriznog {taba Ejupu Gani}u, s
molbom da se s nivoa republi~kih institucija poduzmu mjere radi stvara
nja uvjeta za privrednu djelatnost.14
Uznemirenost i upla{enost gra|ana je u septembru 1991.godine kul
minirala. U takvim uvjetima, Izvr{ni odbor op}ine Mostar, broj 01/III-1544/91 od 24. septembra 1991., je cijenio da je svoje domove na ovom
podru~ju napustilo od 2.000 3.000 ljudi, o ~emu je informiran republi
~ki Krizni {tab i u vezi s tim traèna mogu}a pomo}.15
Sli~ni problemi su razmatrani i u nadle`nosti Op}inskog sekretarija
ta za narodnu odbranu, koji je o svojim aktivnostima i poduzetim mjera
ma nakon dolaska srpskih i crnogorskih rezervista i nastanka nenor
malnih uvjeta ìvljenja gra|ana op}ine Mostar, izvje{tavao Izvr{ni odbor
Skup{tine op}ine Mostar.
U izvje{taju broj 03-845/1 od 26. septembra 1991. godine sekre
tar Op}inskog sekretarijata za narodnu odbranu Branko Bandi} isti~e
da su poduzete sljede}e mjere: poja~ano je deùrstvo u Centru za oba
vje{tavanje; uspostavljena je radio veza s mjesnim zajednicama op}i
ne; mjesnim zajednicama su data {atorska krila, toki-voki stanice,
prva medicinska pomo}, lampe-reflektori, agregati, stati~ne stanice,
}ebad i drugo; napravljeni su planovi sklanjanja stanovni{tva i mate
rijalnih dobara po mjesnim zajednicama, te odre|eni povjerenici za te
poslove; date upute korisnicima skloni{ta da ih pripreme za upotrebu,
14 Akt
Izvr{nog odbora Op}ine Mostar broj 01/III-I-544/91 od 24.9.1991.godine, potpis

15 Isto.
92
izvr{ena je dodatna popuna Ratne milicije Stanice javne bezbjednos

ti Mostar;16
Crvenom kriù je ustupljeno skloni{te od 200 metara kvadratnih, te
su popravljena vrata na skloni{tima.17
Septembra 1991. godine, sigurnosni problemi u regiji Mostara bili su
kriti~ni. Zbog toga je Izvr{ni odbor Op}ine Mostar, 28. septembra 1991.
godine, od predsjednika Skup{tine op}ine zahtijevao sazivanje vanredne
sjednice. U obrazloènju tog zahtjeva navedeno je da je Nenajavljeni do
lazak rezervnog sastava JNA iz Crne Gore i Srbije, 20. septembra 1991. godine na podru~ju op}ine Mostar naru{io javni red i mir i ugrozio op}u si
gurnost gra|ana, izazvao paniku, strah i raseljavanje stanovni{tva iz podru
~ja Dra~evica, Gnojnica, Jasenica i Rodo~a, te da su rezervisti o{tetili
objekte rafalnom paljbom u naseljima Dra~evice, Gnojnice, Jasenice, {to
je dovelo do prekida nastave u {kolama, izazvalo poreme}aj u privrednim
tokovima, jer radnici iz kriznih podru~ja ne dolaze na posao, te da je zbog
agresivnog pona{anja rezervista do{lo do velikih problema i na Dubravskoj
visoravni, odakle u grad Mostar dolaze izbjeglice uspani~eni ljudi, {to
poja~ava strah i paniku i u samom gradu Mostaru. Ocijenjeno je da je iza
zvana op}a nesigurnost za ìvotnu egzistenciju gra|ana, {to je dovelo do
poreme}aja u opskrbljivanju, kao i poreme}aja u saobra}aju.18
U politi~kom i sigurnosnom smislu, naro~ito su zna~ajni zaklju~ci
Izvr{nog odbora Op}ine Mostar, usvojeni na 7. vanrednoj sjednici, odrànoj 28. septembra 1991. godine. Od devet ~lanova Izvr{nog odbora, za za
klju~ke na toj sjednici glasali su njih {est, a protiv su bili tri ~lana.
16
Za popunu kadrova u policiji, predloèni su: mr. ûstovi} Nedàd za {efa Odsjeka za
sprije~avanje privrednog kriminala; Aida êvra za {efa Odsjeka za odràvanje sistema veza; Salko @uljevi} za {efa Odsjeka kriminalisti~ke tehnike; Ibrahim Feriz za
komandira SM I; Ahmet Isi} za pomo}nika komandira SM I; Ibrahim ]erani} za zamjenika komandira SM II; Safet Memi} za pomo}nika komandira SM II; Kemal
[kobalj za zamjenika komandira bezbjednosti saobra}aja; Kasim Mu{inovi} za
pomo}nika komandira bezbijednosti saobra}aja; Ramo Masle{a, Senad Avdi} i
Sulejman ]uri} za Odjelenje otkrivanja i sprije~avanja kriminaliteta.
17 Akt Op}inskog sekretarijata za narodnu odbranu broj 03-845/1 od 26.9.1991. godine,
potpisao Branko Bandi}, kopija u mojoj li~noj arhivi.
18 Zahtjev za sazivanje vanredne sjednice Skup{tine op}ine Mostar, akt Izvr{nog odbora Op}ine broj 01/III-I-564/91 od 28.9.1991. godine, potpisao Fikret Bajri}, kopija u
mojoj li~noj arhivi.
93
Protiv su bili predstavnici teroristi~ke SDS, upravo zbog politi~kog i

sigurnosnog zna~aja zaklju~aka. Izvr{ni odbor je tom prilikom u ocijenio da
boravak i agresivno pona{anje rezervista iz Srbije i Crne Gore na regiji
Mostara prijeti jo{ ve}em poreme}aju me|unacionalnih odnosa koji su do
njihovog dolaska bili stabilni, a kao dokaz u vezi s tim iznosi se samo
jedna od brojnih ~injenica da su rezervisti u no}i 26./27. septembra 1991.
godine pucali po naselju Jasenica i o{tetili 21 ku}u, {to je izazvalo masovno
iseljavanje stanovnika ovog podru~ja u grad. Istaknuto je da je iste posljedi
ce uznemiravanja i iseljavanja stanovni{tva izazvalo pregrupiranje prido
{lih jedinica na {irem podru~ju Hercegovine.
Ovim zaklju~cima, koji su dostavljeni medijima, Vladi RBiH, Kriznom {tabu Predsjedni{tva RBiH i MUP-u RBiH, gra|ani su pozvani na
mir i dostojanstvo, uz poruke
da su legalne institucije MUP-a
(Stanica javne bezbijednosti) i
TO Mostara, sastavljeni od
predstavnika svih naroda u sta
nju da obezbijede sigurnost, su
ìvot i za{titu kako je do sada
bilo.
U tekstu Zaklju~aka je
navedeno da je Izvr{ni odbor
op}ine Mostar odbio zahtjev
preduze}a Velmos da se pozitivno ocijeni njihova potreba
za dodatnim snabdijevanjem
vojske koja je pove}ana broj
nim rezervistima, uz napome
nu da treba snabdijevati samo
redovne jedinice, a ne i rezer
viste, jer bi se time ugrozilo re
dovna opskrba stanovni{tva.19
Faksimil zahtjeva za poja~an nadzor nad
pona{anjem rezervista JNA
19
Zaklju~ci na 7. vanrednoj sjednici Izvr{nog odbora op}ine Mostar, akt broj 01/III-I565/91 od 28.9.1991.godine, potpisao Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.
94
Faksimili o koracima za prevazilaènje oteànih uvjeta ìvljenja gra|ana Mostara izazvanih

masovnim dolaskom srpsko-crnogorskih rezervista
95
3.8.3. REPUBLI^KE INSTITUCIJE U ZA[TITI OD TERORA

Na podru~jima isto~ne Hercegovine, gdje su tokom septembra i
oktobra 1991. godine poja~ani progoni Bo{njaka i Hrvata i odakle su sva
kodnevno izbjeglice dolazile u Mostar, bjeàli na druga podru~ja RBiH ili
u inostranstvo, pojavio se problem za{tite onih koji se jo{ uvijek nisu bili
odlu~ili da napuste svoje domove. Stizale su svakakve ru`ne informacije
o neprestanim kr{enjima ljudskih prava i otvorenom progonu tih ljudi, te
masovnom zatvaranju i mu~enjima.
U vezi s tim, Izvr{ni odbor Op}ine Mostar se, pod brojem 01-III-1575/91 od 2. oktobra 1991. godine, obratio Kriznom {tabu Predsjedni{tva
RBiH u Sarajevu, te ih izvijestio da legalni organi vlasti iz Mostara nisu u mogu}nosti kontaktirati s tamo{njim vlastima, te se moli da republi~ki autori
teti poduzmu mjere da se na podru~ja gdje se doga|aju progoni Bo{njaka i
Hrvata po{alje Komisija Evropske promatra~ke misije i to {to hitnije.20
Takvi problemi su nalagali aktiviranje i angaìranje {tabova i jedinica Civilne za{tite, pa je Izvr{ni odbor Op}ine Mostar, pod brojem 01-III1-599/91 od 7. oktobra 1991. godine, naloìo da komandant Civilne za{ti
te HITNO izvijesti...o preduzetim mjerama iz svoje nadle`nosti po~ev od
20. septembra 1991. godine, do danas.21
Razgovori predstavnika civilnih vlasti s komandantima jedinica
JNA nisu davali rezultata. Oni su obe}avali da }e poduzeti mjere i obuzdati rezerviste, ali je i pored njihovih obe}anja situacija u tom pogledu bi
la sve gora.
Izvr{ni odbor Op}ine Mostar je pismom, pod brojem 01/III-I-610/91
od 10. oktobra 1992. godine, upoznao Komandu vazduhoplovne baze u
Mostaru - VP 9084 - o zaklju~cima sa vi{e svojih sjednica na kojima je razmatrana sigurnosna situacija u gradu. Stavljene su im do znanja ocjene
da rezervisti za koje su oni odgovorni ugroàvaju sigurnost gra|ana
Mostara, jer se u gradu mogu vidjeti i u pijanom stanju, a kakve posljedi
ce mogu izazvati moè se pretpostaviti, ako imamo u vidu alkoholiziranu
osobu s oru`jem.
20
Zahtijev za slanje promatra~a Evropske misije, akt Izvr{nog odbora Op}ine Mostar,
broj 01/III-I-575/91 od 2.10.1991.godine, potpisao Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj
arhivi.
21 Akt Izvr{nog odbora Op}ine Mostar broj 01/III-I-599/91 od 7.10.1991.godine, potpisao Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.
96
Od Komande vazduhoplovne baze je zahtijevano da rezervisti prili

kom izlazaka u grad imaju normalno pona{anje, da ne izlaze u grad naoru
àni i da se u gradu i na prilazima gradu poja~aju patrole vojne policije ko
ja }e kontrolirati njihovo pona{anje.22
Opijanje rezervista se doga|alo u nekoliko ugostiteljskih objekta ~i
ji su vlasnici Srbi, poznati gra|anima Mostara po svojim nacionalisti~kim
ispadima.
Zato se Izvr{ni odbor Op}ine Mostar, pod brojem 01-III-I-656/91 od
29. oktobra 1991., obratio Centru slu`bi bezbjednosti i Stanici javne bezb
jednosti Mostar zahtijevaju}i da se protiv vlasnika takvih ugostiteljskih
objekata podnesu prijave nadle`nom sudu u Mostaru, da se po odlukama
suda zatvore takvi objekti i da se tako doprinese spre~avanju eskscesa ~i
ji su vinovnici rezervisti iz Srbije i Crne Gore.23
Krajem oktobra i po~etkom novembra 1991. godine bilo je o~ito da
lokalni organi vlasti ne mogu sami efikasno utjecati na odgovorne u JNA
da obuzdaju svoje ~etnike.
Krizni {tab RBiH na ~elu s Ejupom Gani}em je bio adresa na koju
su se lokalni organi vlasti s podru~ja Hercegovine obra}ali, zahtijevali i
molili da se sa nivoa republi~kih autoriteta poduzmu mjere i doprinese za
{titi ugroènog naroda.
Tako je, pod brojem 01-III-I-622/91 od 1. novembra 1991. godine,
Izvr{ni odbor Op}ine Mostar od Kriznog {taba, zbog toga {to je ugroèn
javni red, mir i op}a sigurnost gra|ana op}ine Mostar, zahtijevao da se
formira komisija pri Kriznom {tabu Predsjedni{tva RBiH koja bi pravo
stanje utvrdila na licu mjesta, a neposredni povod za ovaj zahtjev bili su
ekscesi i provokacije naoruànih i pijanih rezervista koji su ugroàvali
gra|ane u selima Miljkovi}i i Kru{evo.24
S obzirom na probleme u pogledu angaìranja jedinica i {tabova TO
RBiH, koji su se odnosili i na angaìranje jedinica Civilne za{tite, teì{te
22
Zahtjev za poja~ani nadzor nad pripadnicima rezervnog sastava JNA, akt Izvr{nog
odbora Op}ine Mostar broj 01/III-I-6101/91 od 10.10.1991.godine, potpisao Fikret
Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.
23 Akt Izvr{nog odbora Op}ine Mostar broj 01/III-I-656/91 od 29.10.1991. godine, potpisao Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.
24 Zahtjev za slanje promatra~ke komisije, akt Izvr{nog odbora Op}ine Mostar 01/III-I662/91 od 1.11.1991. godine, potpisao Fikret Bajri}, kopija u mojoj li~noj arhivi.
97
sigurnosnih mjera je preba~eno na pripremu i angaìranje rezervnih jedi

nica milicije.
U toj situaciji nadle`ne komande JNA su se pona{ale pasivno, tako da smo cijenili da se upravo od strane tih komandi planski usmjerava
razularenost rezervista s ciljem uznemiravanja gra|ana i izazivanja krizne
situacije u RBiH.
Zbog toga smo veliku pa`nju posvetili rezervnoj miliciji, u ~emu je
veliku ulogu imao Avdo Hebib, koji je tu na{u djelatnost usmjeravao sa nivoa MUP-a RBiH. On nam je 27. novembra 1991. godine poslao depe{u
broj 123, u kojoj je dao smjernice za pripremu, mobilizaciju, finansiranje
i angaìranje rezervnih jedinica milicije.
Usmjerenja koja smo dobili od Avde Hebiba i mjere koje smo realizirali prema njegovim uputama bili su od presudne va`nosti za odgovore
na sve sloènije sigurnosne prilike u Hercegovini, posebno u Mostaru.
Izvr{ni odbor Op}ine Mostar je, na sjednici odrànoj 28. novembra
1991. godine, dan nakon depe{e iz MUP-a RBiH, razmatrao te upute i za
klju~io, pod brojem 01-III-I-740/91, da se uputi MUP-u Stanici javne bez
bjednosti, zatim na ruke na~elnika SJB Mostar poruka da se ne moè do
voditi u pitanje dalje postojanje rezervne milicije, jer se sigurnosna situ
acija pogor{ava iz dana u dan, te da problem finansiranja ne smije do
vesti u pitanje angaìranje rezervne milicije i da }e se za te potrebe izna
}i sredstva, pa je Stanici javne bezbjednosti Mostar naloèno da Izvr{nom
odboru dostavi podatke koji su neophodni za finansiranje tih potreba.25
Ali, ~etnici nikad nisu mirovali, nego su djelovali na svojim ciljevi
ma. Me|u vo|ama brojnih akcija stvaranja ratne atmosfere su Boìdar
Vu~urovi}, Milan Mihi}, Milenko Ba~vi}, Radovan Spremo, Ne|o i Boro
@eraji}, Mi}o ôkorilo, Strahinja Strajo @ivak, Dragan Vuji~i}, Tihomir
Glava{, \or|e Jovanovi}, Milovan ]e}ez, @arko Mrkaji}, Nenad, Damjan
i Petar Gligorovi}, Ratko Radi}, Du{an Kozi}, Mom~ilo Golijanin,
Milorad Vujovi}, Veljko ôkorilo, Savo Zimonji}, Ilija Rodi}, Branko
Simi} itd. Ovaj posljednji, ina~e iz @itomisli}a, o kojem se u medijima
malo govorilo, bio je zaduèn za naoruàvanje Srba u dolini Neretve.
Samo u jednoj turi je od JNA dobio 54 minobaca~a 82 milimetra, preko
600 automatskih pu{aka, pi{tolja, bombi itd.
25
Pitanja anga`mana i djelimi~nog finansiranja rezervne milicije, akt Izvr{nog odbora

Op}ine Mostar broj 01/III-I-740/91 od 28.11.1991. godine, potpisao Fikret Bajri},
kopija u mojoj li~noj arhivi.
98
Aktivnosti civilnih vlasti na rje{avanju nekontroliranog pona{anja rezervista JNA.

Stalni zaklju~ci IO SO Mostar, ali...
99
êtni~ko ~ere~enje BiH
Aktivnosti civilnih vlasti na angaìranju policijskih snaga u mostarskoj regiji (Hercegovina)
100
3.8.3.1. ZAJEDNI^KI PUNKT 91

Kontakti ~elnika MUP-a RBiH u 1991. godini i odgovaraju}ih organa JNA, u dane po~etka agresije na na{u domovinu porodili su niz dilema
u javnosti.
Rukovodstvo MUP-a RBiH je isklju~ivo kontaktiralo s organima JNA,
a vrlo malo s Ministarstvom odbrane RBiH. Razlog tome je, naravno, {to se
JNA nametnula u BiH kao oruàna sila, dok je Ministarstvo odbrane u ve}ini gradova i naselja BiH bilo razoruàno i razvla{teno od skoro svih funkcija
za koje je formirano (depe{a Jerke Doke generalima o pot~injavanju).
Takav odnos, kako su neki tuma~ili, nije bio nepriznavanje bh. aktuelne vlasti, izabrane na vi{estrana~kim izborima, ve} razgovor dvije oru
àne formacije koje imaju druk~iji pristup o~uvanju mira i RBiH.
Krnje Predsjedni{tvo SFRJ i vrhu{ka JNA nije priznavala i uvaàvala odluke Predsjedni{tva BiH, Vladu BiH i Ministarstvo odbrane, {to su
bile legalne institucije. Od oktobra 1991. do januara 1992. su bili pod nad
zorom GOS SFRJ s ciljem ovladavanja i neutralisanja MUP-a SRBiH po
vertikali i horizontali kao i u subordinaciji i koordinaciji. Do kraja 1991.
godine nisu na terenu davali rezultate. Susreti MUP-a RBiH i JNA su
odràni izme|u ostalih mjesta u Han Pijesku (dva), Beogradu (dva), Tuzli
(jedan), Mostaru (jedan). Svi susreti su odràni na zahtjev MUP-a RBiH,
s temom razrje{avanja aktuelnih dru{tveno-politi~kih problema u BiH.
Poslije svih tih nagomilanih problema na terenu RBiH, MUP i JNA
su se dogovorili 11. oktobra 1991. godine za uspostavljanje pedesetak zajedni~kih armijsko-policijskih kontrolnih punktova.
Na punktovima su deùrali po jedan vojni policajac, jedan milici
oner (aktivni) iz BiH, jedan rezervni milicioner BiH, jedan pripadnik
SSUP-a i jedan iz kriminalisti~ke slu`be MUP-a RBiH, te radnik Dràvne
bezbjednosti BiH i bezbjednosti SSUP-a. Sastanku su prisustvovali ruko
vodioci slu`bi i sektor SSUP-a, MUP-a RBiH i Uprava bezbjednosti JNA.
U delegaciji SSUP-a bio je i Petar Gra~anin s pomo}nicima za SDB
i javnu bezbjednost, a iz MUP-a RBiH Alija Delimustafi}, Vitomir @epini}, Branko Kvesi}, Avdo Hebib, Mom~ilo Mandi} i Hilmo Selimovi}.
Pozicija tih punktova i sastav ekipa koje su deùrale u njima je
uznemirio gra|ane BiH zbog prisutnosti pripadnika JNA i vojne policije,
{to je sve upu}ivalo na tihi vojni udar. êlnici MUP-a i ministar Alija Delimustafi} su tvrdili: Vojna policija na tim punktovima ima samo kompetencije nad pripadnicima JNA i rezervistima. Ona ne moè kontrolirati ci-
101
vile. Dakle, ne moè se raditi ni o kakvom prebacivanju poslova iz na{e u

nadle`nost vojnim organima.
Kada su pitali tih dana ministra Delimustafi}a za{to stalno pregova
ra s odgovaraju}im organima JNA i da li je to predaja BiH Jugoslovenskoj
narodnoj armiji, on je odgovorio: Prvo morate da znate da nisam razgo
varao s Kadijevi}em ni s Adì}em. Niti to èlim. Oni me ne interesiraju.
Susretao sam se s generalom Aleksandrom Vasiljevi}em, nadle`nim za
bezbjednost u JNA, kao ~elnikom slu`be koja obavlja isti ili sli~an posao
kao i ja. Cilj mi je da obezbijedimo, a to nam je osnovni posao, sigurnost
strate{kih objekata i gra|ana BiH. Da bih to obezbijedio razgovarao bih i
s MOSAD-om, i sa CIA-om i s crnim |avolom. Dakle, nismo pravili ni
kakve politi~ke sporazume s JNA, ve} smo s njenim odre|enim slu`bama
razgovarali o bezbjednosti gra|ana BiH. U~inili smo da organi bezjednosti JNA postanu odgovorni za svoje rezerviste koji su na teritoriji BiH. To
nije predaja BiH Jugoslovenskoj narodnoj armiji.
Da bi se popravilo stanje na terenu, u Han Pijesku, 11. oktobra 1991., na
dogovoru JNA i MUP-a BiH izvr{en je raspored punktova mje{ovitih armijsko-policijskih patrola u Bosni i Hercegovini u sklopu plana Zajedni~ki pun
kt 91. Stalni zajedni~ki punktovi bili su: Zvornik-Karakaj, Bijeljina-Bosan
ska Ra~a, Zvornik-[epak, Vi{egrad-Dobrun, Fo~a-Brod na Drini, Gacko-put
za Nik{i}, Trebinje-Ivanica, Neum, âpljina, Grude-put za Imotski, Livno-Aràno, Bosansko Grahovo-Strmica, Biha}-Ripa~-put za Lapac, Biha}-Iza~i},
Kladu{a-Maljevac, Bosanski Novi-put za Dvor na Uni, Bosanska Dubica-put
za Jasenovac, Banjaluka-put za Manja~u, Lakta{i-Kla{nice, Bosanski Brod,
Bosanski [amac, Br~ko-Lon~ari, Doboj-Karu{e, Tuzla-[i}ki Brod, Donji Vakuf, Zenica-La{va, Jablanica-Prozor, Mostar-raskrsnica za Nevesinje, Sarajevo, Semizovac, Ljubogo{te i Krupac - Blaùj.
Povremeni zajedni~ki punktovi: Gra~anica-put za Bosansko Petrovo
Selo, Doboj-Rudanka, Banja Luka-Karanovac, Bosanski Petrovac, Derven
ta-put za Prnjavor, Stolac-put za Ljubinje, Ljubu{ki-put za Vrgorac, Livnoraskrsnica za Glamo~, Prijedor-Kozarac, Sokolac-raskrsnica Podromanija,
Travnik-put za Skender Vakuf, Jajce-raskrsnica za Donji Vakuf i Banjaluku,
Klju~-Pudin Han, Posu{je-Imotski, Bile}a-Nik{i}, âjni~e-Pljevlja, RudoPriboj, Rudo-Brodari, Srebrenica-Bajina Ba{ta i Bratunac-Ljubovija.
I na ovim dogovorenim zajedni~kim punktovima, na kojima je po
~ivao mir Mostara i Hercegovine, doga|ali su se svakodnevni incidenti.
Usprkos velikim rizicima najve}i teret toga jalovog mira na sebe je pre
uzelo u op}ini Mostar oko 200 pripadnika rezervnog sastava MUP-a
102
RBiH, a mobilizirano je ukupno 350 Bo{njaka, uz malobrojniji dio akti

vnog sastava MUP-a RBiH. General Petar Gra~anin, {ef Saveznog SUP-a, je
u BiH uputio oko 70 eksperata obavje{tajaca, ve}inom saradnika KOS-a, u re
publi~ki i u regionalne MUP-ove. U Mostar su tako stigli Sead Reki}, Kre{i
mir Marki}, Milan Roso... Osnovni zadatak im je bio prikupljanje podataka o
radu, kadrovskoj i materijalnoj opremljenosti i osposobljenosti SDB MUP-a
SRBiH, podataka o stanicama Javne sigurnosti u BiH, s akcentom na rezervni
sastav, aktivni sastav milicije, njihovu popunu, opremljenost, naoruàvanje...
Jedan od te{kih oruànih incidenata desio se u naselju Buna, ju`no
od grada. Odigravao se dramati~an konflikt na zajedni~kom punktu mje
{ovitih policijskih patrola u sklopu plana Zajedni~ki punkt 91, ~ija es
kalacija prijeti totalnim sukobom u Mostaru. Prema pouzdanim saznanji
ma Patriotske lige i obezbje|enja SDA, SDS-ovci su se spremali da po
klope to mjesto i tako stave pod svoju kontrolu putni pravac M - 17, ko
ji od Mostara vodi prema âpljini i Metkovi}u, zatim Domanovi}ima i
Stocu, te prema Blagaju. Ovu akciju su trebali izvesti nevesinjski beli or
lovi (njih oko 300), koje su predvodili Krsto Savi} i Arsen Grahovac, a
konkretni cilj im je bio zauzimanje sljede}ih objekata na Buni: prostorija
Pamu~ne industrije \uro Salaj, tri objekta u Buni - hotel, motel i
kamp kao i apartmansko naselje Aluminija. Saznalo se odmah da je
odluka o ovoj akciji donesena nakon {to SDS nije dobio saglasnost da u
tom mjestu napravi srpsku ratnu stanicu milicije, {to je zagovarao Goran
Milini} (prije toga pravnik na HE Mostar, a u strana~koj hijerarhiji
SDS-a drugi ~ovjek u hercegova~kom sredi{tu), kojeg je na mjesto na~el
nika Sektora SDB CSB Mostar imenovao Mom~ilo Mandi}.
Rezervni sastav milicije je odlu~io da preduhitri SDS-ovske nakane i
na podru~ju Bune pa je poslao oko 50 svojih ljudi na lice mjesta. Radilo se
o odabranim rezervnim milicionerima (po petorica iz svih deset mostarskih
ratnih stanica milicije jedanaesta je bila u Blagaju, na ~ijem se podru~ju
prakti~no sve i odvijalo), od kojih je polovina bila ve} u redovima Patriot
ske lige (izvan potpune kontrole PL-a bile su stanice u Bijelom Polju, Cimu,
Pologu, Jasenici). Krajnji cilj ove skupine milicionera je bio preduhitriti
SDS-ovce u zauzimanju prostorija PI \uro Salaj, {to je i u~injeno.
Odgovor srpske strane bio je angaìranje specijalne jedinice SDS-a
sa Hodbine, koju je vodio izvjesni Mari}, mostarski ugostitelj (drào res
toran Lovac u Feji}evoj ulici), ina~e rezervni kapetan. Njegovi speci
jalci su prostor \ure Salaja stavili u obru~ i to tako {to su mu pri{li is
tovremeno iz tri pravca: Lak{evine, Ortije{a i Hodbine. Bilo ih je oko 400,
103
a njihova veza s JNA je bila o~igledna: nosili su njene uniforme, u rukama imali njeno formacijsko naoruànje i koristili se njenim voznim par
kom. Prilikom tog okruìvanja rezervisti i paravojne formacije su, 1. apri
la oko 21,20 sati u motelu Buna, uhapsili pet rezervnih milicionera,
Midhada Hujdura Hujku, Semira Baltu, [ekiba Zuhri}a, Emira Helji}a i
Elvedina Ajani}a.
Prema rije~ima Semira Balte, neposredno prije njihovog hap{enja, u
motel je u{lo oko 30 rezervista koji su sve prisutne razoruàli i oplja~ka
li, uz glasne prijetnje da }e ih sve pobiti. Tek potom su stigli vojni policajci s vojnim vozilom - picgauerom.
Nakon {to su rezervnim milicionerima stavljene lisice na ruke,
odmah su upu}eni prema vojnom vozilu, kroz {palir rezervista batina{a,
koji je na brzinu formiran od prisutnih. Na putu od izlaznih vrata do pic
gauera do~ekala je uhap{enike raznovrsna kanonada udaraca rukama, no
gama i kundacima. Po dolasku u zatvor JNA, u Sjevernom logoru u Mos
taru, uhap{eni su fizi~ki maltretirani i ispitivani po{to su kao rezervni mi
licioneri, pored legalnih oznaka MUP-a RBiH imali na rukavima oznake
Patriotske lige. Time je komandant kasarne Milojko Panteli} pravdao mu~enje zarobljenih. Poslije niza intervencija i protesta politi~kog vrha SDA
Mostara, dr. Ismeta Hadìosmanovi}a, na~elnika MUP-a CSB Mostar Ivice Lu~i}a, na~elnika SDB-a Zikrije \onke, koji je bio i ovla{ten po hije
rarhiji da pregovara s JNA, te na~elnika MUP-a CSB Stanice javne bez
bjednosti Viktora Stojki}a, uz odobrenje SSNO Beograd, milicioneri su
pu{teni iz zatvora 2. aprila u jutarnjim satima, dan uo~i eksplozije cister
ne u Mostaru.
Po dogovoru, na prihvat zatvorenih rezervnih milicionera, izme|u
ostalih, upu}eni su komandir i zamjenik MUP-a RBiH stanica Mostar Sa
fet Memi} i Alija @ugor, uz istaknute rezervne milicionere, ~lanove PL
Nasera Maksumi}a, Mirsada Arapa i Mirsada Mufti}a.
Patrioti Mostara, ~udna li vremena, bili su zatvoreni u kasarni 10.
hercegova~ke brigade, ~iji su se pripadnici borili protiv fa{ista 1941.1945. godine, a sada 1992. godine fa{isti, vladaju i kaljaju ime ove kasar
ne u ~etni~kim odorama. Vojnu policiju i organe bezbjednosti u toj kasarni ~inili su Branimir Glava{, po ocu Srbin, a po majci Hrvat, oènjen Bo{
njakinjom, ~ija su bra}a dràla opti~arsku radnju na vrhu Avenije. Zatim
je tu bio Adnan Zuka, rodom iz Fojnice, Adnan Handàr, rodom iz Nevesinja, izjvesni Mari}, pa Dragan Andri} iz Konjica, a svima njima je komandant bio Milojko Panteli}, a, opet, njegov zamjenik Slobodan Pudar.
104
Interesantno, u tom periodu su se u kontaktima s vojnom bezbjedno{}u

posebno isticali Meho Mu{i} i Sead Brankovi}, koga sam istjerao iz SRM
Carina zbog vra}anja ukradenog oru`ja JNA.
I nakon ubistva dva bo{nja~ka mladi}a Po{kovi}a i Grebovi}a u
Gacku, ministrar Delimustafi} nije dao pravu ocjenu o pona{anju rezervis
ta u Hercegovini, tvrde}i da je bilo nekih manjih ekscesa.
Branko Kvesi}, kao ~lan pregovara~kih komisija MUP-a i SSNO-a,
hvalio se u ratu da se u ovim razgovorima isticao u sasvim druk~ijim sta
vovima, uz o{tre kritike rezervista JNA. Sin po{tara iz Mostara Branko
Kvesi} je, ipak, znao vi{e o situaciji u BiH od ministra i govorio je otvo
reno protiv ne samo SDS, rezervista, JNA nego i politi~kog vrha Jugoslavije, kojeg je okrivio za te{ke napade sa smrtnim posljedicama na podru
~ju policijske regije Mostar. Zbog takvih istupa Kvesi}a na sastancima,
kako se kasnije hvalio, Delimustafi} i ostali nisu htjeli spominjati njego
vo ime i prezime, ve} su govorili onaj mali Paveli} ili onaj bh. Para
ga. To, u krajnjem slu~aju, nije uop}e smetalo Kvesi}u, nakon djela {to
ih je kao visoki policijski du`nosnik napravio prema hrvatskoj emigraciji
u periodu od 1974. do 1991. godine. Tada je mostarsko odjeljenje SDB-a
bilo najaktivnije u likvidacijama vi{e stotina hrvatskih emigranata, uz sa
radnju Hrvata koje je Branko angaìrao sa ostalim drugovima za operati
vnu tehniku, analitiku i pratnju `rtava. Branko 5.5.1992. sa Brunom
Stoji}em, Mi}om Stani{i}em, Mom~ilom Mandi}em pregovara o podjeli
BiH na srpsku i hrvatsku, a jula 1992. organizuje sa istom ekipom sastanak Bobana i Karadì}a u Grudama.
Dok je ovaj na{ TIM, uz druge ~lanove PL-a, pripremao kona~ni
obra~un s ~etnicima, u isto vrijeme su pojedini radnici MUP-a Mostar, kao
Sead Brankovi}, Nedàd Ugljen..., uz pomo} kolega iz Sarajeva, na{e pla
nove i povjerljive podatke dostavljali srpskim funkcionerima MUP-a
RBiH Vitomiru @epini}u i Mom~ilu Mandi}u, traè}i od njih da raskrinkaju na{u aktivnost. Ova grupa ljudi podatke je dostavljala i pojedinim no
vinarima iz Mostara, kao {to su Alija Lizde, Nenad @ujo, Fazlija Hebibovi} i Dobrivoje Guti}, koji su to uredno objavljivali tokom 1991. i 1992.
godine u listovima AS, beogradske Ve~ernje novosti, Front itd.
Ovo je u vi{e medija u BiH izjavio Nail Noì} Pinca, jedan od prvih mos
tarskih patriota, ~lan SDA i PL-a.
Mi smo odmah izveli kontraakcije uz pomo} dobivene tehnike na
~elnika SDB RBiH Asima Dautba{i}a, utvrdili smo imena i prezimena infiltriranih, kasnije visokih du`nosnika RBiH, koji su u~estvovali u toj
105
akciji. U kontraakcijama smo najve}u pomo} dobili od Omice \uki}a, ko

me su usta{e 1943. ubile dvojicu amidà Ibricu i Omicu, nakon {to su ih
izveli iz Gimnazije na Smr~injacima nadomak Li{tice. Spomenik bra}i
\uki}ima bio je stalna meta usta{ke emigracije. I Omicin otac Vejsil bio
je partizan-prvoborac i istakao se u borbama protiv usta{a i ~etnika.
Drugi ~lan koji nam je pomagao je Zdravko Zori}, ~iji je otac Cvija
prvoborac iz Drugog svjetskog rata {kripare hapsio do kasnih pedesetih
godina, a koji nam je na po~etku rata rekao: Lako }ete vi s ~etnicima, ali
kad vam usta{e udare s le|a, ne}ete znati za sebe.
Naàlost, nakon slu`bene depe{e Asima Dautba{i}a, poru~eno nam
je da smo udarili na veliko i nare|eno nam je da prekinemo akciju.
Zbog ove nedovr{ene akcije, mi koji smo preìvjeli rat, meta smo ovih ko
ji su radili protiv BiH, a koji su sada promijenili ko{ulje i kao najve}i de
mokrati se uspeli na najvi{e pozicije u dràvi.
Otkrivanjem
na{ih imena u medi
jima zaustavljeno je
naoruàvanje Her
cegovine, {to }e biti
pogubno i ubrzo
pla}eno brojnim ì
votima Bo{njaka.
Tako je komandir
SJB Mostar Ibrahim
Feriz poku{ao preko
Avde Hebiba preuzeti ne{to oru`ja za
mostarske policaj
ce, ali je ostajao
praznih ruku. Na
ime,
Vitomir
@epini}, Mom~ilo
Mandi}, Mi}o Sta
ni{i} i Tomo Kova~
su spre~avali pre
uzimanje oru`ja ili
Faksimil koji pokazuju gre{ke i nespremnost pojedinaca da
izlazak iz Sarajeva
pravovremeno odgovore na nadolaze}u agresiju
redovnog MTS-a
106
koji je pripadao regiji Mostar. Uvijek su traìli pare za ono {to je zakonski pripadalo Mostaru, ali mi para nismo imali.
Na kraju moram re}i Zajedni~ki punkt 91 je jo{ jedna akcija srpskohrvatskog agresora da bo{nja~ki narod i patrioti BiH do~ekaju rat goloruki.
Sudbina Avde Hebiba je pokazivala stalne nakane srpskog uni{tavanja bo{nja~kih kadrova. Hebib je smijenjen s mjesta pomo}nika policije
SRBiH, na izri~it zahtjev Petra Gra~anina i Aleksandra Vasiljevi}a zbog
odbijanja demobilizacije rezervnog sastava MUP-a SRBiH. Da bi se smi
rile strasti Hebibu je ponu|eno savjetni~ko mjesto u policiji. Oja~avanje
MUP-a RBiH nije zaustavljeno, ali je zna~ajno naru{eno, jer je Hebib svo
je poslove morao raditi gotovo ilegalno. Me|utim, status nas iz TIM-a je
uzdrman. Ljudi koji su radili za Beograd i Zagreb do{li su na visoke pozi
cije u MUP-u i stalno djelovali protiv nas. Zbog tih ljudi i njihovih gre{a
ka prema vlastitoj domovini, zata{kava se prava istina oko Hercegovine i
Mostara u agresiji.
Od ve}ine izdajnika,
ili bolje re}i slu`be
nika Beograda i Za
greba, napravljeni su
heroji, a patriote su
zavr{ile pod ze
mljom, ili su uni{teni
i ba~eni na marginu
dru{tva.
Na prvom Ko
ngresu SDA u Skenderiji u Sarajevu,
29.11. - 1.12.1991.
godine, Alija Izetbegovi}, predsjednik
stranke, rekao je:
Avdo Hebib nije
smijenjen ve} je
do{lo do rokade, tako
da on i dalje ostaje u
MUP-u na vrlo
Faksimil nespremnosti pojedinaca da odgovore na
va`noj poziciji.
nadolaze}u agresiju
107
3.8.3.2. KRU[EVO: TERORISTI, REZERVISTI VRATITE

SE KU]I
Kru{evo, naselje desetak kilometara udaljeno od Mostara, na putu
prema îtluku, u kojem se krajem januara 1992. godine pokazao neodrìv
dogovor o miru hrvatskog stanovni{tva i JNA, koja èli da pokaè da nije
tu da bi za{titila me|unacionalne odnose ve} da bi raspirila mr`nju me|u
narodima. I pored niza sastanaka koji su se odràvali {irom Hercegovine,
a posebno 30. januara 1992. u [irokom Brijegu, MUP RBiH je evidentirao jo{ jedan otvoreni sukob izme|u zapadne i isto~ne Hercegovine, ta~ni
je izme|u JNA i hrvatske strane. Upravo 1. februara 1992., za vrijeme tih
iscrpljuju}ih razgovora u Mostaru izme|u predstavnika mjesnih zajednica
sa hrvatskim stanovni{tvom, predsjednika Op}ine Milivoja Gagre i pred
stavnika JNA, desio se incident u naselju Kru{evo u blizini Krivodola.
Mi smo iza{li na mjesto doga|aja i vidjeli te{ko ranjavanje u predje
lu grudi poru~nika JNA Branka Konrada, Makedonca. Konrad je ranjen
pje{a~kim naoruànjem - pu{komitraljezom argentinkom.
Na~elnik SDB MUP-a RBiH Zikrija \onko i komandir stanice Sa
fet Memi} traìli su da hitno do|em sa svojom interventnom ekipom iz
RSM Carina u stanicu milicije Mostar. Tu smo dobili informacije o ovom
doga|aju. No, ~ekali smo potpukovnika JNA Slobodana Pudara, sa
stanom u ulici Avenija 14. februar br. 14, skoro dva sata, pa smo se uputili po evropske posmatra~e u hotel Ruà.
Nakon svega formirali smo kolonu automobila i krenuli ka Kru{evu.
Usput smo imali probleme na punktu Balinovac zbog barikada i postavlje
nih jeèva na putnom pravcu prema îtluku.
Po dolasku u Kru{evo ~uli smo sporadi~nu pje{a~ku vatru s obje
strane. Komanda Uì~kog korpusa poùrivala nas je putem radio veze da
Konradu hitno pruìmo pomo}. On je na oko 200 metara od prvih kru{ev
skih ku}a leào te{ko ranjen.
Odmah sam stupio u kontakt sa Milom Pu{i}em, predsjednikom MZ
Kru{evo, koji je uz Slobodana Pudara posredovao da se prekine pje{adij
ska vatra s obje strane. Kad je pucanje prestalo, Slobodan Pudar je pozvao
helikopter JNA. Koliko se sje}am, metak je Konrada pogodio u kundak i
tako riko{etom zavr{io u njegovom tijelu. Prije nego {to sam pri{ao ranje
niku, obilaze}i podru~je prvih ku}a, me|u kojima su pripadnici JNA zapalili vi{e stogova sijena i izre{etali okolne domove, na{ao sam argentinku-pu{komitraljez. Bilo je to ne{to {to sam prvi put vidio u ìvotu. Po
108
zvao sam Pu{i}a, a uz njega je do{ao i gradona~elnik [irokog Brijega

An|elko Mikuli}. Traìo sam da mitraljez sklone, da ga ne bi vidjeli posmatra~i Evropske zajednice i predstavnici JNA. Oni su pristali. Ne{to mi
se u ovom doga|aju u Kru{evu nikako nije dopadalo, pa sam se odlu~io
na ovaj korak u prvi momenat. Trebalo je, po svaku cijenu, odràvati mir.
Ovaj mitraljez argentinka bio bi odli~na varnica ili opravdanje za JNA da
krene u velika razaranja. Ali, osje}ao sam da je tu bilo ne{to mnogo ve}e
od onog {to se moglo golim okom vidjeti.
Konrada smo ubacili u helikopter Pudar, Pu{i} i ja, uz pomo} zamjenika ni{kih specijalaca, koji je tu do{ao iz pravca aerodroma Jasenice. Na
helikopter je bilo pucano pa nas je pilot uznemireno poùrivao.
Nakon transporta Konrada, odmah je u Kru{evo stigao picgauer sa
desetinom JNA vojnika iz pravca Mostara, koje je vodio Adnan Handàr,
ro|eni Nevesinjac. Dolaskom rezervnog sastava JNA iz Crne Gore i Srbije na podru~je op}ine Mostar, ugroèn je bio javni red i mir, kao i op}a sigurnost gra|ana. Predstavnici JNA su zbog prisustva naoru`nih rezevista,
HV-a i militantnih grupa traìli od Izvr{nog odbora SO Mostar, pod brojem 01-III-I-662/91 od 1. novembra 1991. godine da Krizni {tab SRBiH,
predsjednik Ejup Gani}, po{alje posmatra~ku komisiju u Kru{evo, a da je
dan ~lan te komisije bude predsjednik Op}ine Milivoj Gagro. Pripadnici
HV-a, HOS-a, ZNG-a, raznih paravojnih hrvatskih snaga, mje{tana i
HVO-a bili su ratni~ki raspoloèni zbog ve} mjesec i ne{to dana napada
na njihovo naselje. Napetost se svakodnevno osje}ala u zraku. Uvi|aj na
koji su do{li zajedno vojna policija, organi MUP-a i ekipa Evropskih posmatra~a nije mogao biti izvr{en do sutra{njeg dana, iako su nakon par sa
ti stigli i predstavnici îtluka, [irokog Brijega, Ljubu{kog, zatim na~elnik
SJB Viktor Stojki} itd.
Za smirivanje stanja ispred MUP-a RBiH na lokalitet Kru{evo
sam iza{ao u pratnji aktivnog milicionera Damira Marki}a, zatim s re
zervnim milicionerima s Carine Re{adom Babovi}, Ahmedom Idrizovi}em, Senadom Ramadanovi}em, a iz stanice Luka i D. Mahala su stigli
Mirsad Huskovi}, Mirsad Arap Mu}a, Naser Maksumi} Guja, Mustafa
Hadrovi} Pupak, itd.
U predve~ernjim satima po smirivanju formirali smo kolonu za po
vratak u Mostar.
Sje}am se da su od mene oficiri Slobodan Pudar, Adnan Handàr i
Darko Buri} traìli da za{titim vojnike JNA i da kolona krene tek iza mog
automobila. Naravno da sam na to pristao.
109
Na osnovu dogovora civilnih i vojnih vlasti, a u prisustvu koordinato

ra JNA Mi{e Lon~arevi}a, radi daljeg smirivanja situacije, pripadnicima
JNA je zabranjeno da ubudu}e ulaze u sela Kru{evo i Krivodol, koja su naseljena hrvatskim stanovni{tvom. Sve vrijeme krize, naj~e{}a pojava na
ovom prostoru bio je Mi{o Lon~arevi}, visoki oficir KOS-a, koji je kasnije
visoko kotirao u Liberalnoj stranci i ARBiH do sredine 1994., kada mu se
gubi trag. Narednih dana, nakon ovog incidenta, pojavile su se barikade, blo
kirani su svi putni pravci prema Mostaru, organizirano je okupljanje stanovni{tva uz zahtjev da JNA napusti poloàje i vrati se na lijevu obalu Neretve.
Prve barikade su se, prema armijskim informacijama, pojavile 4. fe
bruara oko 6 sati na putnom pravcu Mostar-îtluk u MZ Balinovac, napravljene od motornih vozila i jeèva.
Barikade su postavili, tvrde u Uì~kom korpusu, predstavnici MZ
Balinovac Ivan Milas i Ante ]ori}, mada su zna~ajan uticaj na postavljanje barikada imali bra}a Tihomor i Ilija Mi{i} Ika, koji su i 7. maja postavili barikade u mjestu Polog.
Na ovim barikadama u Balinovcu, koje su organizirali Hrvati, pripadnici rezervnog sastava MUP-a RBiH, kao i onim kasnijim u Salakovcu,
koje su organizirali Srbi, nije bilo Bo{njaka.
Ve} u ~etvrtak 6. februara uklonjena je drumska blokada Mostara
prema Sarajevu u naselju Salakovac, pod nazivom Srpska barikada SAO Hercegovina. Nju su napravili mje{tani Salakovca, {ireg podru~ja
Bijelog Polja i rezervni milicioneri Srbi MZ Bijelo Polje, ~iji je komandir
bio aktivni milicioner Golubovi}. Hrvatske barikade postavljene na putu
za [iroki Brijeg i îtluk bile su uklonjene nekoliko sati ranije.
Sutradan su mediji javljali o izuzetnom uspjehu tro~lane republi~ke
komisije u sastavu Nikola Koljevi}, Jerko Doko i Mom~ilo Momo Man
di}, koja je posredovala kod uklanjanja barikada.
Budu}i da se i to ranjavanje desilo upravo dok su bili u toku razgo
vori civilnih i vojnih vlasti koji su trebali rezultirati popu{tanjem napetos
ti, nametalo se jednostavno pitanje zbog ~ega to upravo na ovom terenu ne
funkcioni{e ~arobna formula bosanskohercegova~ke vlasti razgovarati i
samo razgovarati? Otkud i za{to Kru{evo? Stvar postaje kristalno jasna
~im, voze}i se putem Mostar-îtluk, savladate prvi uspon i ugledate tablu
sa natpisom Kru{evo, a odmah pored tablu s natpisom stop, jeève, re
zervne milicionere i jedno mitraljsko gnijezdo, a samo petsto metara lije
vo od njih dvojicu sivomaslinastih kako s pu{kama o ramenu kopaju ro
vove u blizini kamene ograde kojom ovda{nji ljudi obi~no ome|uju svoju
110
porciju ljutog hercegova~kog kr{a, a koju prkosno nazivaju zemljom i jo{

prkosnije vjekovima obra|uju.
Ipak, milicioneri iz MZ Jasenica, seljani Kru{eva, imaju potrebu da
mi objasne: Eno, vidite ih! Ne{to kopaju... Mine! - govori jedan milici
oner, dok drugi uzima vojni dvogled i gleda u njihovom pravcu. Gledamo se mi, kaè prvi, ovako stalno i s dvogledom i bez njega. Vidi{ li koliko su blizu! A onamo, odmah iza njihovih le|a je moja zemlja. I dok on
po njoj kopa i prekopava, ja ~upim ovdje na cesti i {ta }u mu?! Hajde, ne
ka je u polje i u{ao. Ali kad na ku}u krenu... JNA s vremena na vrijeme,
pripuca. Pa se vrate. I sve tako, Puca}e se, bogami, i jo{ ako ih |avo ne
odnese otkuda su i do{li. Nama valja sada i}i radit zemlju, a ne morem od
njih, dok se ovog belaja ne oslobodimo...
O~ito je da iza tzv. sudbonosnog pitanja napetosti oko naselja Kru{evo stoji mnogo zna~ajniji odgovor, koje }e se sam iznjedriti u daljnjim
doga|anjima u op}ini Mostar.
Za{to su nepozvani sivomaslinasti vojnici èljeli da u|u u stoposto
tno hrvatsko naselje? Znali su da ni{ta drugo ne mogu o~ekivati osim
mr`nje, koja je, izme|u ostalog, ipak bila najbolje sredstvo nekih politika.
U tom kontekstu neminovno moramo analizirati i zaustavljanje oklo
pne kolone JNA na putu od Mostara do Kupresa, u mjestu Polog, kada ve}ina vjeruje da je legalna politika jo{ jednom uspjela otkloniti izbijanje otvo
renog rata, a istina je da do tada manje-vi{e nepoznati Mate Boban koristi
priliku da zapadnohercegova~kim Hrvatima pokaè ko se u stvari pita.
Neposredno iza toga slijedi smjena Stjepana Kljui}a, kojeg su ga ta
da u zapadnoj Hercegovini krstili u Stevana.
U samom gradu Mostaru rezultati se non-stop analiziraju poslije
pregovora vojnih i civilnih vlasti, ali pomaka nema, nego se ra|aju novi
incidenti. I ve}inom potaknuti s vojnog ili politi~kog vrha.
U izjavama u ime MUP-a RBiH, CSB SJB Mostar, na~elnik Viktor
Stojki} priznaje da predstavnici Op}ine u posljednjih petnaest dana u vi{e
navrata kontaktiraju s JNA-om, {to u pore|enju sa stanjem iz jeseni pro
{le godine, kada su se rezervisti Uì~kog korpusa pojavili na ovom terenu
i kada su u ime prava Armije da brani Jugoslaviju odbijali bilo kakav
kontakt sa civilnim vlastima, predstavlja neprocjenjiv napredak.
Stojki} isti~e i ~injenicu da su im u zajedni~kom nastojanju da rije
{e krizu barikadama predstavnici JNA komande po prvi put dozvolili da
posjete jedinice na poloàju na vrhu Hum gdje su se mogli i sami uvje
riti kako se na ovom brdu ne nalaze haubice uperene u naselja u njegovom
111
podno`ju, ve} samo topovi i nekoliko bestrzajaca koji, kako su im obja

snili, isklju~ivo pokrivaju vojni aerodrom.
Istina, je ipak bila sasvim druga~ija. Okupirani grad Mostar svako
dnevno su nadlijetali helikopteri JNA. Tri puta dnevno vr{ili su prelete
prema brdima Hum, Slip~i}i, Planinica, Brkanovom brdu, Krivodolu, For
tici, Stocu. Gra|ani Mostara sve te dane nalazili su se u fazi i{~ekivanja
trajnih rje{enja za JNA i rezerviste koji su se osilili u odnosu prema imovini grada i samim gra|anima i izgledali kao nekakvi osvaja~i.
Nepoznati vojnik JNA je na izlazu iz Mostara prema moru, u naselju Bi{}e polje, picgauerom usmrtio jednog prolaznika i udario u nekoliko
parkiranih automobila. Odmah zatim je javljeno da je nepoznati vojnik
JNA picgauerom pre{ao Stari most u ludoj vo`nji. Mostar je uznemiren
dolaskom vojnih specijalaca iz Ni{a, koji se divlja~ki pona{aju i ophode
prema ljudima. Izgleda da je ovo kao opomena ili kao provociranje za
kojim bi se stvorili uvjeti za rat. Uporno provociranje i optu`be op}inama
zapadne Hercegovine da su naoruàni, da prijete napadom na Vojni aerodrom, bili su povod dolaska u Hercegovinu i ~lana Predsjedni{tva dr. Ejuba Gani}a, koji je tom prilikom rekao da je pozitivno iznena|en u odnosu
na ono {to ~uje u ovom dijelu Hercegovine.
Me|utim, i tada je jo{ uvijek postojala politi~ka volja da se ekstremisti
urazume i poku{aju uvjeriti da se na miran i civiliziran na~in moè rije{iti svaki
problem. Mali broj ljudi danas zna da je ovo dijelom istina, jer su u to vrijeme
svi piloti koji su polijetali sa Mostarskog aerodroma i slijetali na njega, bili na
ni{anu snajpera, tako da Aerodrom i nije predstavljao neku realnu prijetnju.
U Vili Neretva, u Mostaru, odràvali su se zadnji pregovori za mir
3. aprila 1992. godine. Skupu su prisustvovali svi predsjednici hercegova
~kih op}ina sa ~lanovima Predsjedni{tva BiH Fikretom Abdi}em i Franjom Borasom, Jerkom Dokom, ministrom odbrane, Alijom Delimustafi}em, ministrom policije, Miodragom Simovi}em, poslanikom Skup{tine
BiH, generalima Mom~ilom Peri{i}em i Radomirom Damjanovi}em. Sas
tankom je predsjedavao Milivoj Gagro, a tema je bila Kako izbje}i rat.
Diskusija je trajala satima, uz me|usobne optu`be za ~etni{tvo i usta{
tvo. Fikret Abdi} gubi strpljenje, trese se i lupa {akom od sto i sve {okira kada kaè: P.... vam materina, budale! Vidite li {ta je? Ko èli rat dabogda mu
u ku}i bio. Zatim Abdi} govori pola sata, dok svi {ute. Boìdar Vu~urovi}
se javlja i diè tenzije, a maksimalnu tenziju diè jedan otovreni sukob.
Zvonku Mari}u iz Gruda general JNA Mom~ilo Peri{i}, bijesno i zapjenjeno prijeti: Upamtit }e{ ti mene. Svi se zgledaju, a niko ne zna {ta je u po
112
zadini prijetnji. Nakon svega toga dolazi do iznenadnog, op}eg pomirenja

uz viski i svi se razilaze u prijateljstvu. Odgovori se ubrzo dobijaju: Sutra
dan eksplodira cisterna i potresa cijeli grad iz temelja i time najavljuje rat u
Mostaru. Tri dana kasnije po~inje razaranje ve} opkoljenog Sarajeva.
Sve ove razgovore o miru smo snimili, jer je sve to bilo u zoni mo
je policijske stanice.
Javnost je list koji je prednja~io u {irenju euforije ~etni{tva i fa{izma
113
114
4. PROCJENA KOMANDE 2. VOJNE

OBLASTI
4.1. DOKAZ O PLANOVIMA AGRESIJE NA RBIH
Za ilustraciju ocjena o sloènoj i dramati~noj sigurnosnoj situaciji u
RBiH u po~etku 1992. godine vaàn je dokumenat Komande 2. vojne
oblasti, koga je potpisao komandant generalpukovnik Milutin Kukanjac
pod naslovom Zaklju~ci iz procjene stanja na prostoru BiH u zoni odgo
vornosti 2. VO.
U dokumentu je navedeno da se procjena odnosi na stanje od 19.
marta 1992. godine. U prvom dijelu dokumenta se isti~e da su Srbi u cje
lini spremni za rat, ako se ne prihvate njihovi zahtijevi da BiH bude ure
|ena kao konfederacija, te da takav stav oprezno zagovaraju i lideri
HDZ, a da Alija Izetbegovi} zagovara nezavisnu i suverenu RBiH,
gdje bi Muslimani imali dominantnu ulogu. Isti~e se ocjena da je u BiH
srpski narod ugroèn, da JNA u BiH {titi interese ugroènog srpskog
naroda i da se u vezi s tim planiraju razgovori komandanta generala Ku
kanjca sa ~elnim rukovodiocima srpskog naroda Karadì}em, Koljevi
}em, Plav{i}kom, Kraji{nikom i Duki}em.
Pripremaju}i se za rat, general Kukanjac analizira lokacije u BiH
gdje su skladi{ta oru`ja, municije i vojne opreme. Za skladi{ta koja se na
laze na dijelovima teritorije RBiH, s ve}inskim bo{nja~kim i hrvatskim
stanovni{tvom, general Kukanjac iznosi planove o hitnoj dislokaciji mate
rijalnih rezervi na prostore koji su pod punom kontrolom SDS-a.
Tako, naprimjer, rezerve iz skladi{ta Rabi} kod Dervente premije{taju se u Banju Luku, iz [evarlija kod Doboja u Loznicu (Srbija), iz Kre
p{i}a kod Br~kog u Lopare i Ugljevik, iz Kozlovca u Tuzli u Lopare, iz
Visokog u Mokro i Koran, iz Butila u Han Pijesak, iz Konjica na Pale...
Isti~u}i ocjene o spremnosti srpskog naroda za rat, general Kuka
njac u ovom dokumentu navodi da se u BiH formiraju dobrovolja~ke je
dinice ~ije je brojno stanje do 18. marta 1992. godine dostiglo 69.198
pripadnika, te da su te dobrovolja~ke jedinice van formacijskog sastava
JNA i TO. No, nema sumnje da ih je JNA naoruàla, obu~ila, opremila,
hranila i dala im oficirski kadar. Predstavljaju}i visok stepen pripremljenosti srpskog naroda za rat, general Kukanjac navodi da se u zoni odgo
115
vornosti 2. vojne oblasti, u okviru pet korpusa JNA, nalazi preko 62.490
pripadnika,26 u {ta nije ura~unato oko 15.000 pripadnika JNA, uglavnom
rezervista iz Srbije i Crne Gore koji su se nalazili u okviru 13. korpusa
kojim je na podru~ju isto~ne Hercegovine komandovao zloglasni general
Mom~ilo Peri{i}.
Prema tome, {to u dobrovolja~kim jedinicama, {to u okviru pet,
odnosno {est korpusa JNA, na teritoriji RBiH se nalazilo oko 145.000 na
oruànih Srba, pri ~emu treba imati u vidu da u ovaj broj nije ura~unato
ljudstvo jedinica TO, koje general Kukanjac samo spominje, ali ne iznosi
konkrektne broj~ane pokazatelje o njima.
U ovoj procjeni Komande 2.VO, general Kukanjac nije propustio
priliku da istakne zajedni~ki nastup SDS i komandi JNA u cilju naoruàvanja Srba, pa konstatira da je JNA Srbima podijelila 51.900 komada naoruànja (75%), a SDS 17.298 komada. Ove zadnje cifre se odnose na
oru`je koje je podijeljeno Srbima koji nisu angaìrani u dobrovolja~kim
jedinicama, JNA i TO, {to zna~i da je uz naprijed navedenih 145.000 naoruànih Srba bilo jo{ 59.128 naoruànih Srba ili ukupno preko 200.000
od JNA naoruànih Srba.
I pored toga {to je velika koli~ina oru`ja data u ruke Srbima i {to se
ogromne koli~ine nalaze pod njihovom kontrolom u magacinima koji se
dislociraju na sigurnija mjesta, general Kukanjac u ovoj procjeni konsta
tira da su Srbi ugroèni, jer je glavni cilj Hrvatske i usta{kih snaga u ovoj
republici stvaranje nemira na pravcu âpljina Mostar Bugojno Travnik Derventa Bosanski Brod.
U vezi s tim isti~e da su Hrvati neprijateljski prema JNA, da nema
nikakvih {ansi za opstanak JNA na hrvatskim prostorima u BiH, da se ve}i dio muslimanskog naroda odbojno odnosi prema JNA, te da gledano
u celini, rukovodstvo SDS i srpski narod prihvataju JNA, {tite je gdje god
je to objektivno mogu}e, odazivaju se u ratne jedinice, maksimalno sara
|uju s komandama, jer je ovdje objektivno srpski narod ugroèn i analo
gno tome mi {titimo interese naroda.27
26
9. korpus Knin 2.200, 10.korpus Biha} 2.300, 5. korpus Banja Luka 16.750, 17.
korpus Tuzla 8.240, 4. korpus Sarajevo 33.200 pripadnika.
27 Aktom str.pov.br. 908-1 od 20.3.1992. godine, naprijed navedeni zaklju~ci iz procjene
su dostavljeni General{tabu Oruànih snaga SFRJ u Beograd uz sugestije da se sa
ovim dokumentima zaista upozna samo najuì krug ljudi, a dokumenta nakon
kori{tenja vrate.
116
No, nije to bila nikakva ugroè

nost, nego klasi~na priprema za rat i
agresiju. U okolnostima takve pripre
mljenosti Srba za rat {irom RBiH, a na
ro~ito u regiji Mostara i cijeloj Herce
govini, mi Bo{njaci smo po~etkom
1992. godine bili i ugroèni i u, gotovo,
bezizlaznoj poziciji. U to vrijeme smo
doìvljavali raznovrsne politi~ke, eko
nomske, propagandno-psiholo{ke i te
roristi~ke pritiske, prijetnje, a mnogi su
progonjeni iz svojih domova.
Stvarno stanje u kome smo se
nalazili bilo je daleko od na{ih èlja i
mogu}nosti.
Mnogo toga nije zavisilo od nas.
Faksimil prepiske 2. VO sa General{tabom OS SFRJ.

Original se ~uva u arhivi IIZ inv. br. 2-75
117
4.1.2. ORTIJE[ I JASENICE - RODO^: STVARANJE HAOSA

U regiji Mostar-Hercegovina se septembarskih dana 1991. godine
nalazilo vi{e od 10.000 vojnika i rezervista JNA u Sjevernom logoru na
izlazu prema Sarajevu, Ju`nom logoru prema Dubrovniku, te na lokacija
ma Jasenice - Rodo~ Heliodrom i Ortije{ Aerodrom.
Tih dana gradske vlasti su op}inu Mostar proglasile otvorenom, ali
su to vojne vlasti ignorirale. Pokret otpora u Mostaru je za svaki slu~aj
markirao sve stambene objekte JNA vojnih lica, kako bi te zgrade bile izuzete u slu~aju ostvarene prijetnje pilota sa heliodroma Rodo~ i Ortije{ da
izvr{e naredbu svojih pretpostavljenih o selektivnom zra~nom napadu na
Mostar. Znali smo gdje bi narod valjalo sakriti.
U podru~ju Heliodroma i Aerodroma rezervisti su ~inili dnevno 30
incidenata, ali ljudi su navikli na takve poteze bradatih spodoba, pa ih
ignoriraju i kada ispaljuju rafale po njihovim stambenim objektima, u vaz
duh ili u kafi}e.
Pripadnici Uì~kog korpusa tj. rezervisti iz Crne Gore i Srbije stigli
su u Mostar i Hercegovinu 19. septembra, nenajavljeni, iz pravca Gacka,
Nevesinja, Trebinja i Ljubinja, u no}nim satima. Iskreno smo se nadali da
}e biti: Kako do{li tako i oti{li.
Uì~ki korpus je sebe zvao Korpus mira. Po dolasku u ovu zonu kor
pus je u~estvovao u dijelu operacija od Ljubinja preko Orahova Dola do Sla
noga, pri ~emu je uspje{no izvr{io svoj zadatak etni~kog ~i{}enja i genocida,
a zatim je te pravce preuzela druga armijska struktura - Titogradskog korpusa.
Septembra 1991. godine prioritetni zadatak Uì~kog korpusa je
obezbje|enje strate{kog objekta Aerodroma Mostar.
U borbama u Hercegovini i Dalmaciji, po njihovim vojnim izvori
ma, Uì~ki korpus nije imao niti jednog mrtvog. Opravdanje za prisustvo
Uì~ki korpus, obja{njava, euforijom nacionalizma i strana~ke polarizaci
je koja je, istina, bila vidljivija na cijeloj teritoriji isto~ne i zapadne Her
cegovine.
Usput, ovaj korpus je negirao optu`be da su njegovi pripadnici u~es
tvovali u eksplozijama i napadima na kafi}e i male radnje u Mostaru. Svo
jom politikom u ime naroda, vojne vlasti su najvi{e èljele rat. Uì~ki
korpus je imao veoma visoku borbenu gotovost, a da bi psiholo{ko zastra
{ivanje pove}ao u toj funkciji ~esto je prolazio u kolonama kroz hercego
va~ke gradove. Demonstrirao je silu odlascima na streli{te van Mostara sa
kojeg se ponovo vra}ao u kasarne.
118
Prvog dana nakon dolaska, rezervisti Uì~kog korpusa mitraljirali su

Dra~evice, Gnojnice, Jasenicu i Rodo~, sela u blizini Aerodroma, zbog ~ije su za{tite zvani~no do{li. U drugu, tako|er zvani~nu verziju, prema ko
joj je razlog njihovog dolaska spre~avanje me|unacionalnih sukoba, niko
normalan ve} u startu nije povjerovao, jer se znalo da }e nacionalna raslo
javanja tek da nastanu. I zaista, nakon prvobitne zapanjenosti, Srbi iz sela
u okolini Aerodroma, ali i dobar dio onih u gradu, po~eli su da blagonaklono gledaju na rezerviste iz Crne Gore i ju`ne Srbije, dok se kod Musli
mana i Hrvata javio strah i prezir. Sjetimo se onog filozofa Francuza i njegovog pitanja: Kome je vojska koja se {eta gradovima donijela dobro?
Vrh ovog korpusa volio je da tvrdi: Imamo takvo nare|enje da pripadnici JNA ~ine sve da u Hercegovini ne do|e do ratnih sukoba. No, ~inili su sve da do tog sukoba do|e. Danas sve to doziranje napetosti djelu
je kao otvorena priprema za stvaranje velike Srbije i velike Hrvatske, bez
BiH i Bo{njaka. Mostaru i Hercegovini namijenjen je jeziv scenario, a Ne
retvom bi tekla krv Bo{njaka. To }e se malo kasnije i ~uti u gotovo identi~nim izjavama Srba i Hrvata u Hercegovini.
Kada su kafane i ku}e njihovih doma}ina Srba postale mjesta u koji
ma se nekontrolirano puca i na druge na~ine izazivaju ekcesi, ubrzo je po
novo aktuelizirana i, ~ini se, jo{ vi{e u~vr{}ena podjela koja se ovdje i ina
~e ispoljavala u drasti~nom obliku podjela na Mostarce i do{ljake. Uos
talom, vlasnici automobila koje su pijani rezervisti polupalili po Mostaru
su Srbi, Hrvati, Muslimani. Vlasnici kafana, tako|er, s tim {to srpske jo{
i vi{e stradaju, budu}i da rezervisti od njih o~ekuju i ve}i stepen toleran
cije. Vlasnik jedne kafane je poku{ao da umiri ru{ila~ke namjere rezervista i sprije~i demoliranje uzvikom: Nemojte bra}o i ja sam Srbin. Umjes
to smirivanja atmosfere, pijane glave rezervista traìle su da im to dokaè
tako {to }e im dopustiti da mu odsjeku po dva prsta na svakoj ruci.
Viktor Stojki} na~elnik CSB, SJB Mostar u svojim izvje{tajima ratnih
stanica milicije dnevno se registrira vi{e od sto prekr{aja rezervista, a ugla
vnom se odnose na upotrebu oru`ja i otvaranje vatre. Slu~ajevi su prijavljeni
od SJB Mostar nadle`noj vojnoj policiji, koja se na jednom od dogovorenih
sastanaka izme|u predstavnika vojnih organa i mostarske vlasti obavezala da
}e davati povratne informacije, ali to do sada nijednom nije u~inila. MUP
RBiH, CSB, SJB Mostar ne znaju da li su ti izgrednici ka`njeni za svoja kri
vi~na djela ili ne, davana su upozorenja vojnoj vlasti. To {to se i pored ovolikog broja incidenata jo{ uvijek nije desio nijedan ozbiljniji sukob gra|ana i
vojske moè se zahvaliti samo dobro organiziranom pokretu otpora.
119
Uì~ki korpus je tvrdio da odgovara za normalnu funkciju Aerodroma,

negiraju}i da njihove letjelice u~estvuju u borbenim djelovanjima prema
Hrvatskoj. Na Aerodromu egzistiraju i dva privredna giganta Soko i Aluminijski kombinat, a u Korpusu tvrde da obezbje|uju njihov normalan rad.
Sve ove igre vo|ene su da bi se u toj atmosferi prebacio sav vojni po
tencijal s tih mjesta u Srbiju i Crnu Goru. U taj scenario KOS-a ide i otmica
pilota, koji je kasnije razmijenjen, ali su mu nanesene te{ke tjelesne povrede.
Uì~kom korpusu se moè pripisati sve {to se de{avalo u Mostaru, od onoga
{to je po scenariju straha izazivao, a po pravilu i uzvra}ao na svaki napad.
Poseban zna~aj Mostarskog aerodroma pokazuje tvrdnja generala
Torbice izre~ena pred oficirima: Aerodrom je va`na strate{ka ta~ka na zapadnoj granici i njime }e se braniti na{a granica koja ide dolinom Neretve.
Ko poznaje karte velike Srbije i Paveli}eve velike Hrvatske, zna da su im
granice ove {to ih navodi general Torbica. [ire podru~je oko Vojnog aerodroma je minirano, a oko objekata ukopana artiljerijska oru`ja. O namjera
ma Komande JNA iz Nevesinja, pod ~ije ingerencije spada i Mostarski
aerodrom, svjedo~i i ~injenica da su 20. septembra iz Pan~eva i Batajnice
{leperima dovu~ene ve}e koli~ine napalm-bombi. Vojne aktivnosti u Hercegovini i njenom dalmatinskom zale|u planirane su, prije dolaska crnogor
skih rezervista u centru, Predsjedni{tvu Jugoslavije u Beogradu.
Da krajnje namjere vrha JNA iz Beograda nisu iskrene prema Mostaru i Hercegovini, ozna~ilo je to smjenjivanje komandanta mostarskog
garnizona pukovnika Panteli}a kao i komandanta Aerodroma pukovnika
\ape, zbog toga {to komanda JNA u Nevesinju nije zadovoljna njihovim
zalaganjem. General Torbica smatra da su ova dva oficira, koja u Mostaru ìve ve} duè vrijeme, previ{e sentimentalni prema lokalnom sta
novni{tvu. U nekim kombinacijama za mjesto Panteli}a su kandidati Sal
ko Begi} sa Aerodroma Split i Arif Pa{ali} iz Rajlovca u Sarajevu. Ovo su
nam prenosili Bo{njaci, visokorangirani oficiri Uì~kog korpusa.
Sve to je, jednostavno, obi~ne ljude dovodilo do ludila, uz stalni rast
straha i nesigurnosti. Ali, sve su to bile igre specijalnog rata, kojeg su uspje{no vodile ma{inerije, institucije poput KOS-a i SSUP-a. Gra|ani Mos
tara i Hercegovine bili su samo igra~ke, pored sna`ne mreè veza i sara
dnika ovih slu`bi.
Krajem avgusta 1991. godine s mostarskog aerodroma izvr{eno je
premje{tanje nepodobnih pilota i drugog sumnjivog osoblja, kao i or
ganizirano preseljavanje jednog broja porodica vojnih lica na podru~je
Republike Srbije i Crne Gore. Sjetimo se i onih razgovora koje je uhva
120
tio Zikrija \onko, o tome da se sukob mora napraviti, pa ako ni{ta, ko

manda u Nevesinju predlaè: Ubijte nekoliko na{ih.
Sva flota biv{e JNA 1991. godine iz Slovenije, Hrvatske, BiH i Makedonije na vrijeme je doletjela u Batajnicu, Ni{, Kraljevo, Podgoricu, Bi
ha}, Mostar, Banja Luku i druge javne i tajne aerodrome i heliodrome u
SFRJ. Ali, tek marta 1992. godine, sa kriznih àri{ta Mostara i Biha}a izvr{eno je pospremanje eskadrila prema Crnoj Gori i Srbiji.
Po~etkom oktobra 1991., za vrijeme ratnih operacija zauzimanja Du
brovnika, na mostarskom aerodromu JNA je ubila pilota, ina~e, Bo{njaka
Enesa Aleri}a, zato {to je odbio da bombardira ciljeve na dubrova~kom podru~ju. Njegovoj porodici saop}eno je da je poginuo na izvr{enju zadatka
negdje iznad Stonskog zaljeva, premda se zna da je nekoliko bombi i rake
ta jednostavno ispucao u otvoreno more. Ako su vojni organi JNA vazduhoplovci prvi slu~aj svog pilota nazvali otmicom i uz put izrekli toliko
prijetnji Mostaru i Mostarcima, jedan drugi nestanak, tako|er, pilota potpukovnika Vladimira Peraka, zamjenika komandanta mostarske zrakoplovne
baze, poku{ali su samo zata{kati. Svojoj ve} biv{oj komandi potpukovnik
se javio iz [vicarske, pa se ~etvorodnevno traganje organa Savezne armije
zavr{ilo. Ostali detalji oko ovog nestanka za sada su nepoznati.
Interesantno da je po nalogu KOS-a Vladimiru Peraku, katoliku Hrvatu i jo{ jednom vazduhoplovcu Bo{njaku namjenjena uloga mostobrana za
lak{e ostvarenje plana velike Srbije i Hrvatske, a time i podjele Mostara i
Hercegovine na lijevu i desnu, odnosno isto~nu i zapadnu obalu Neretve.
Poslije niza Perakovih ulagivanja vlastima BiH putem medija, u ko
jima je govorio protiv rezervista, na~elnik MUP-a RBiH Mostar Ivica Lu
~i} i na~elnik SDB Mostar Zikrija \onko izdali su Peraku civilne papire.
Cijelo vrijeme napu{tanja JNA bio je pod kontrolom bezbjednosnih slu`bi
pokreta otpora BiH. U pozadini je to bilo ne{to drugo. Du`nosnici iz Re
publike Hrvatske, uz pomo} beogradske savezne armije, aktiviranjem Pe
raka po~eli su rasprodaju Hercegovine bez Bo{njaka. Da su u pitanju oba
vje{tajne slu`be oko Peraka govori podatak da se on javio kao prebjeg iz
[vicarske, iako je i dalje bio u Hercegovini. Savezna armija izdala je sao
p}enje za javnost da se ~etvorodnevno traganje zavr{ilo za Vladimirom
Perakom, s mjestom stanovanja u Mustafe Golubi}a br. 6, u Mostaru.
Sve je reìrano, a nije trebalo brinuti za ~etiri dana obavezne proi
zvodnje straha u Hercegovini. Uostalom, svi piloti JNA su potpisali dokument da }e, ukoliko Aerodrom bude napadnut, sravniti Mostar sa zemljom: i Srbi, i Hrvati i Bo{njaci.
121
122
5. ÊTNI^KI VOJVODA VOJISLAV

[E[ELJ U MOSTARU
Vojislav [e{elj je, tokom krize koja je obiljeèna raspadom biv{e
SFRJ, postao ~etni~ki vo|a, koji je, pored Milo{evi}a, Karadì}a, Dra{ko
vi}a i njima sli~nih, predstavljao najve}u opasnost za gra|ane nesrpske na
cionalnosti, a posebno za nas Bo{njake u RBiH. Vojislav [e{elj je postao
simbol zla koga su ~inili ~etnici u RBiH i {irom biv{e Jugoslavije, a pose
bno nakon nastupa u emisiji TV Sarajevo, 6. maja 1991. godine, poslije
sastanka s Karadì}em na Palama, kada je Omladinska organizacija SDA
Sarajeva organizirala proteste protiv ~etni{tva i fa{izma ispred Narodnog
pozori{ta. Zbog toga je njegov dolazak u Mostar 27. marta 1992. godine
izazvao veliku pa`nju. Narod se pla{io njegovog prisustva, jer se znalo da
}e utjecati da lokalni ~etnici u Mostaru i u Hercegovini radikaliziraju svo
je ionako agresivne i genocidne namjere prema nama Bo{njacima.
Prve informacije o dolasku [e{elja u Mostar stigle su ve} uhodanim
sistemom izvje{tavanja unutar SDA i Patriotske lige. Muhamed Taslidà
je iz Konjica dobio infromaciju da se prema Mostaru kre}e kamion pun
~etnika i da taj kamion prati audi 100, boje truhle vi{nje, u kome se na
lazi Vojislav [e{elj.
Zna~aj [e{elja u ~etni~kom pokretu ilustrira i ~injenica {to je pun
kamion ~etnika bio njegovo osiguranje. Prema ovoj informaciji djelovali
smo uùrbano, s ciljem da se u svakoj na{oj sredini pove}a budnost i spre
me odgovori na mogu}e ekscesne situacije. Poja~ali smo mjesne straè.
Vo|stva SDA i Patriotske lige bili su na nogama. Usmjerili smo svoje ~lanove i simpatizere da budno prate stanje u svojim sredinama i da odmah
izvje{tavaju o svakom bitnom detalju.
Nakon {to je Taslidà dobio informaciju iz Konjica, vozilo u kome
se nalazio [e{elj u{lo je u krug Sjevernog logora. Optere}eni ranijim
odnosom prema JNA, do tada su mnogi ljudi u Mostaru bili u dilemi da li
JNA podràva ~etni~ke vo|e kao {to je [e{elj. Informacija da je [e{eljeva
prva aktivnost po ulasku u Mostar bila sastanak s komandantom puko
vnikom Panteli}em u Sjevernom logoru, za one Mostarce koji su imali bi
lo kakvu sumnju o tome da je JNA postala ~etni~ka vojska, dilema vi{e nije bilo. Muhamed Taslidà je detaljno pratio [e{eljevo kretanje.
Poslije kra}eg zadràvanja u Sjevernom logoru kod pukovnika Pan
teli}a, [e{elj je oti{ao u Dra~evice, gdje je preno}io kod poznate ~etni~ke
123
familije Panti}a. Ovi Panti}i bili su potomci onih koji su u toku Drugog
svjetskog rata izdali grupe omladinaca, koje su se pripremale iz Mostara
prebaciti na slobodnu teritoriju i priklju~iti u partizane. Dolazak [e{elja u
Dra~evice Srbi su proslavili, pored ostalog, i brojnim rafalima. Sutradan,
[e{elj je posjetio Mostarski aero
drom, a zatim preko Gubavice i Do
manovi}a napustio podru~je Mosta
ra. Taslidà je sa svojom grupom
pratio [e{elja do Hodova, odakle je
primijetio da na obli`nji heliodrom
dolazi helikopter JNA i odvozi [e{elja u pravcu Nevesinja.
Ubrzo nakon uzlijetanja heli
koptera, Mustafa Mujo ]upina i Ri
fat Ni{tovi} iz Nevesinja su javili
da je vojvoda do{ao i u taj grad. Za
dva dana 27. i 28. marta 1992. go
dine, [e{elj je borave}i u Mostaru i
Nevesinju postavio zadatke oficiri
ma JNA za osvajanje lijeve obale
Neretve od âpljine do Konjica. To
}e ubrzo pokazati vojne operacije
od po~etka aprila 1992. godine.
êtni~ko djelovanje: [e{elj na smotri ~etnika i rezervista JNA u BiH
124
5.1. GOMILANJE STRAHA

BiH 1991. i 1992. godine podsje}a na dìnovsku vojnu bazu krcatu
oru|ima i oru`jima, u ambijentu divljih i poludivljih rezervista JNA.
U prilog ovoj tvrdnji su stalni protesti gra|ana upu}eni IO SO Mos
tar protiv rezervista, kojih se ljudi pla{e zbog njihovog terora, i protiv pa
ravojnih grupacija koje su ujednile u asocijaciju Srpski nacionalni front
(SNS), u kojem je dominirala Srpska narodna obnova (SNO). Ve} 4. aprila 1991. godine formira se êtni~ki lete}i odred Du{an silni, kao prvi
srpski dobrovolja~ki odred nakon pola vijeka, s najve}im brojem regruta iz
Novog Pazara, ~iji su ~lanovi, nekada{nji ~lanovi dru{tva Sava, osnova
nog 30. marta 1988. godine. Upravo oni }e na Badnje ve~e stvoriti Srpsku
narodnu obnovu, koju su svi tretirali kao parapolicijsku stranku. U tom tre
nutku vojvoda [e{elj izvodi prve manevre u Radovanjskom lugu i zatim
prelazi u Hrvatsku i BiH. Uz silnu podr{ku srpskog reìma, Borisava Jovi
}a i Stanka Cvijana, ministra za vezu sa Srbima van Srbije, da bi se u pro
lje}e 1991. godine Vuk Dra{kovi}, vo|a Srpskog pokreta obnove, pridruìo {e{eljevcima. U junu 1991. godine kre}e obuka pripadnika Srpske gar
de na Ko{utnjaku, koju prevode \or|e Boòvi}, Branislav Mati} Beli, a na
Petrovaradinskoj tvr|avi u Novom Sadu treningom dobrovoljaca rukovodi
Branko Lainovi}. [e{elj, zbog problema sa SSNO-om na terenu, odmah
svoje dobrovoljce stavlja pod direktnu kontrolu JNA. Uskoro njegov pri
mjer slijedi @eljko Ra`natovi} Arkan, poslasti~ar i biv{i vo|a navija~a FK
Crvene Zvezde. On osniva svoju vojsku i naziva je Srpskom dobrovolja
~kom gardom. [e{eljevici i svi ostali }e se pokazati kao fa{isti, oni koji }e
uglavnom zlostavljati i ubijati civile. Potpukovnik JNA Radomir Eremija
traìo je mi{ljenje od najvi{eg vojnog vrha, kako da postupi prema ovim je
dinicama. Me|utim, nisu mu se udostojili ni odgovoriti.
Upravo sa ovakvim stavovima aktiviran je i ~uveni vojno-oba
vje{tajni plan pod {ifrom RAM u BiH, onda su izbori u isto~noj Hercego
vini doveli na vlast Boìdara Vu~urovi}a, a u Nevesinju je Arsenije Grahovac osnovao paravojnu jedinicu Kara|or|e.
Stvari na terenu su postajale sve opasnije. Drugog marta 1991. go
dine, u subotu, izme|u 18-19 sati grupa od dvadesetak ekstremista srpske
nacionalnosti je po~ela pred stanicom Slu`be javne bezbjednosti Bile}a da
traì oru`je. Kako je vrijeme odmicalo, masa se uve}avala, tako da je u 22
sata tu bilo oko 1000 Srba i desetak radoznalih gra|ana muslimanske na
cionalnosti. ûli su se razni povici, a dominiralo je ho}emo oru`je. Na
125
kon poku{aja na~elnika SJB da smiri situaciju, do{lo je do èstokog napa

da na stanicu. Zamjenik komandira milicije i nekoliko ~lanova SDS Bile
}a branili su ulaz u stanicu, ali bezuspje{no.
Pod pritiskom razjarene mase odlu~eno je da predsjednik Izvr{nog
odbora SO podijeli oru`je i predsjednik SDS se obratio narodu rije~ima:
^lanovi SDS-a koji su u sastavu rezervne milicije neka obuku uniforme
i do|u da zaduè oru`je! Nakon toga jedan od pripadnika novope~ene re
zervne milicije je iza{ao iz stanice sa podignutom automatskom pu{kom i
rekao: Bra}o, dobili smo oru`je!.
Poslije ovih doga|aja, zastra{eni muslimanski narod se organizirao
i postavio barikade i straè u gradu i okolnim selima. Kako smo saznali od
MUP-a RBiH, CSB, SJB, formirano je pet patrola koje su imale zadatak
da obi|u teren op}ine Bile}a. Jedna patrola je ostala u gradu, a ostale su
obilazile sela gdje ìve pripadnici srpske nacionalnosti. Primje}eno je da
jedna patrola obilazi teren privatnim kolima kojim je upravljao ~ovjek sa
~etni~kim obilje`jima na kapi.
Negdje oko dva sata poslije pono}i u selu Seli{ta, gdje ìvi prete`no
muslimanski ìvalj, do{li su predstavnici SJB i organi vlasti. Nakon razgovora s predsjednikom SDA odlu~eno je da skupa obi|u teren gdje se
drè straè. Ne terenu je utvr|eno da su straè postavljene od strane i mu
slimanskog i srpskog stanovni{tva. Jedna patrola MUP-a je na|ena u ka
fani, u mjestu Korita. Nakon toga se pristupilo vra}anju oru`ja, tako da je
do 7 sati vra}eno prema podacima SJB 10 automatskih pu{aka. U toku no
}i, iza 2 sata, nakon uznemironosti muslimanskog naroda zbog dodjele
oru`ja pripadnicima rezervne milicije srpske nacionalnosti, zamjenik ko
mandira SJB je nudio oru`je dvojici rezervista muslimanske nacionalnos
ti, {to su oni odbili.
SDA ni nakon ovih doga|aja nije dobila informacije ko je donio
odluku o dodjeli oru`ja i po kojem kriteriju se ono dijelilo. Stoga su Mu
slimani Bile}e traìli da se izgrednici kazne, jer su nanijeli {tetu svim do
bronamjernim Srbima i Muslimanima. Jedino na takav na~in se moè po
vratiti izgubljeno povjerenje muslimanskog naroda u organe SJB Bile}a.
Brinula je atmosfera koja se osje}ala u ovim doga|ajima. Kada su u
Bile}i SDS-ovci zaduìvali oru`je, obra}ali su se pu{kama uzvikuju}i:
Dabogda pobila tristo glava!, Plati}e {estero usta{a! itd.
Poslije tog dijeljenja oru`ja nastao je mete` u muslimanskim selima
Orahovina, @ep~e, Prijevor, kakvog se sje}aju najstariji stanovnici. Ova su
muslimanska sela gotovo istrijebljena od Srba u Drugom svjetskom ratu.
126
Na svim prilaznim putevima naseljenim mjestima postavljene su barika

de, deùralo se kao da je rat. Treba li govoriti da je u bile}kom kraju ìvjelo je samo 13% Muslimana i ukupno 6 Hrvata. Za{to je onda Srbima
trebalo oru`je???
U no}i izme|u ~etvrtka i petka, 25. i 26. aprila, na ulazu u Trebinje
iz pravca Bile}e, na magistralnom putu Nik{i} Trebinje, kod mjesta Ze}ova Mahala, osvanule su parole koje su zaprepastile muslimansko stano
vni{tvo. Na asfaltu je napisano: Smrt Muslimanima, Alija gade,
Ovo je Srbija, Napolje Muslimani, kao i druge parole sli~nog sadrà
ja. Sve su ~e{}e i uznemiravaju}e parole i pjesme koje krase vi{e priva
tnih ugostiteljskih objekata. Naj~e{}e su to slogani u stilu: Od Trebinja
do Bile}e, turskog uva biti ne}e, Od Bile}e pa do Plane, zakla}emo Mu
slimane i sve u tom stilu: ubiti, zaklati, preklati. Pored ovih nemilih do
ga|aja Slu`ba bezbjednosti Trebinja MUP-a RBiH, kao i zvani~nici Skup{tine op}ine {ute. Muslimani Trebinja energi~no osu|uju ovakve postupke sugra|ana i traè istragu i kaznu vinovnicima.
Ukoliko se to ne u~ini u najskorije vrijeme Muslimani Trebinja }e
biti primorani da za{titu potraè van granica svoje komune.
Trebinje je imalo oko 32.000 stanovnika. Od toga je prema popisu
iz 1981. godine 14,5% Muslimana, a od oko 5000 Muslimana, 700 je bi
lo ~lanova Stranke demokratske akcije. Pa`nju zasluùje podatak i da su
se 14,08% gra|ana izjasnili kao Jugosloveni.
Od svog postanka SDA nailazi na prepreke u Trebinju. Veliki broj
Muslimana intelektualaca ne}e da se angaìra u stranci zbog komunisti
~kog jednoumlja. Te{ko je bilo privoljeti intelektualce da se bore za svoj
narod, vjerovanto zbog straha od SDS-a, koji je ve}inska stranka u vlasti.
Angaìranje ~lanova SDA je tajno. Od ukupno 60 poslani~kih mjesta u
Skup{tini, prema rezultatima izbora SDS-u je pripalo 36, SDP 9, SDA 8,
SRS 4 i HDZ 3. Tada{nji predsjednik stranke, na jednom od regionalnih
sastanaka SDA, izjavio je:
U ovom gradu do sada su napredovali oni koji su prema situaciji
Muslimani. Djeci obavezno daju me|unarodna imena i zdu{no aplaudira
ju srpskoj historiji.
Dileme Muslimana uve}avaju zbivanja u isto~noj Hercegovini, kao
i strah od odgovora na pitanje {ta ako se raspadne Jugoslavija, pa se isto
~na Hercegovina pripoji Crnoj Gori. Jer, oni su u velikoj manjini.
Muslimanski narod }e se oduprijeti svim teritorijalnim apetitima,
tu nema kompromisa. Ovo je stav Izvr{nog odbora SDA i mi ne odstupa-
127
mo od njega. Ne}emo dozvoliti Srbima da se hvataju etni~kih granica isticao je u svojim izjavama Bahrudin Efendi}, predsjednik SDA Trebinje.
Od 1910. godine Muslimani su u Trebinju broja~no bili ujedna~eni
sa Srbima. No, sve se promijenilo, a ljudi su u dva navrata masovno ise
ljavali u Tursku.
Bio je, dakle, jo{ jedan problem Trebinja - blizina Crne Gore, odakle je Radovan Karadì}, lider SDS-a i ~etni~kog pokreta.
Karadì} je samo izdanak svog oca i njegovog ìvota i djela.
Njegov otac Vuko Karadì} je 1941. godine bio u napadu na muslimanski ìvalj u Berkovi}ima sa Simom Erakovi}em i jo{ oko 20 Crnogo
raca. Izvr{ili su pokolj muslimanskog naroda i oplja~kali stoku. Zatim je taj
isti Simo Erakovi} sprovodio muslimanski ìvalj iz Plane i Fatnice sa svo
jih 20 ~etnika, koji su bacili u jamu âvkarica gotovo 1700 Bo{njaka mu
slimana. Sa podru~ja Berkovi}a na âvkarici su u~estvovali kao ubice: Lu
ka i Jovo Kojovi}, Vjeko \uri}, Vlado Pejovi}, Du{an Ivkovi}, Du{an Rupar, Jovo Samardì}, Mitar \eri} sa Trusine i Mitar Kulu{i}. Ve}inu ovih
razbojnika, ~etnika su likvidirali partizani u toku rata, a dvojica su pobje
gli preko granice. U ubijanju i bacanju nedu`nih Bo{njaka u jamu âvka
rica u~estvovali su i: Panto \uri}, Janko, Vidoje i Nikola Soldo, te Lazar
Lugonja i Gojko Mi{kovi} i to kao osiguranje dok se vr{e likvidacije.
Bio je tu i Radovanov otac. I sad je njegov sin nastavio s nedjelom.
Koliko su slijepo slu{ali ~etni~kog vojvodu ro|enog u Crnoj Gori govori
zapis o dijeljenju oru`ja u Bile}i:
êkajte, neka neko nazove Karadì}a da vidimo moèmo li dijeli
ti oru`je, rekao je Obren Batini}, predsjednik IO SO, prije nego {to je do
zvolio podjelu oru`ja srpskim rezervistima u Bile}i. Nekoliko dana prije
ovog doga|aja Karadì} je bio u Gacku, gdje je odràn sastanak Regional
nog odbora SDS i Srpskog nacionalnog vije}a. Prisustvovao je i Nikola
Kilibarda predsjednik Narodne stranke iz Nik{i}a. Na sastanku je re~eno,
ukoliko se jo{ jedanput na Skup{tini SRBiH spomene papiri} o Deklara
ciji, da }e se isto~na Hercegovina sa starom Hercegovinom i Podri
njem pripojiti matici - Srbiji i Crnoj Gori. Poznato je i to da Obren Ba
tini}, predsjednik IO SO Bile}a, svoj program razvoja ve} vezuje za pri
vredu Srbije i Crne Gore.
U Stocu, Trebinju, Bile}i, Nevesinju, bolje re~eno u cijeloj isto~noj
Hercegovini, na djelu je specijalni scenarij protiv Bo{njaka muslimana i
integriteta Bosne i Hercegovine. Na njegovom ~elu je bosanski emisar ve
likosrpskih ambicija, koji svojim dolaskom najavi nemirne doga|aje i ode
128
ostavljaju}i gra|anima strah sve u cilju da Srbe treba homogenizirati pa

makar se sa svojom kom{ijama na barikadama igrali rata ili se u stam
pedu iseljavali na jednu no} iz svojih domova.
Ovi doga|aji su bili svakodnevni, a novih }e, po Karadì}u, jo{ bi
ti. Rukovodstvo Stranke demokratske akcije, mudro i smireno je djelova
lo, nije se dalo isprovocirati, jer je muslimanski narod bio nenaoruàn.
Izvori bliski RBiH su tih dana tvrdili da je u hotelu Bregava, u ve
~ernjim satima, Radovan Karadì} odrào tajni sastanak sa tridesetak ~la
nova SDS. Poslije sastanka, po{to su se pojavili novinari, grubo je odbio
da razgovara sa Ivom Raguòm, dopisnikom Oslobo|enja, ali je zato
prihvatio razgovor s novinarom Ve~ernjih novosti Milanom Miketi}em,
koji je osniva~ SPO u Stocu. Na Karadì}evom tajnom sastanku bio je pri
sutan izme|u ostalih i Milenko Ba}evi} registrovani jastreb SDS Stolac.
Po{to ovo nije prvi slu~aj da Karadì}ev dolazak prethodi nemilim doga
|ajima, da se zaklju~iti: da bi Karadì} ujednio sve Srbe u Bosni i Herce
govini, mora ih prvo zavaditi sa kom{ijama Muslimanima i Hrvatima i os
talim narodima.
Nastupi SDS i SPO su bili posebno izraèni u gradovima isto~ne
Hercegovine, pa je vrijedno ne{to re}i o njima.
Stolac je smje{ten u kra{kom Stola~kom polju, ima 5.210 u gradu i
19.500 stanovnika u op}ini. Blizu Stoca je Radimlja poznata po ste}ci
ma i O{anji}i po tragovima ilirskog plemena Daorsa. Od ukupnog broja
stanovnika 7.900 su Muslimani, 6.900 Hrvati i 4.700 Srbi.
Poslije izbora, od 46 poslani~kih mjesta, 16 pripada HDZ-u, 15
SDA-u, 8 SDS-u i 6 SDP-u. Treba ista}i da je 99,1% Hrvata glasalo za svoju stranku i 93% Srba za SDS. Srpski partizani iz Drugog svjetskog rata
glasali su tako|er za SDS. Oko 20% Muslimana nisu iza{li na izbore. Geo
grafski, Stolac uranja u mjesta sa prete`no srpskim stanovni{tvom: Trebinje, Bile}a, Plana, Gacko, Nevesinje. Sve su sna`nije glasine o pripajanju
isto~ne Hercegovine Crnoj Gori i Srbiji. Kakve su igre igraju oko Stoca,
Alija Rizvanbegovi}, predsjednik SDA, je tih dana poku{ao objasniti:
Ne mogu ga nikako zaokruìti. Ja sam o Stocu govorio kao klinu
jo{ prije izbora. Trenutno nema mjesta gdje je ve}i pritisak. Stolac }e, sigurno, biti pokusno podru~je za Jugoslaviju. Mi to znamo i mi smo spre
mni. Ne}emo se povu}i. [to se ti~e strana~ke saradnje, i to je jasno. Sa
HDZ-om se, i pored neslaganja, dogovaramo, a sa SDS-om idemo u direk
tne duele, oni ne}e ni dogovora ni razgovora.
129
U Trebinju je sli~na situacija

kao u Stocu. Atmosfera je uspaljena
jo{ u februaru, na jednom mitingu,
kada je re~eno da nema garancija za
suìvot, ako u gradu padne jedna srp
ska glava. Muslimani su u ovome po
znali prijetnju, direktno upu}enu nji
ma jer niko osim Srba, Crnogoraca i
Muslimana ne ìvi u ovom gradu.
Poslije ovoga, Radovan Karadì} je
u {tampi izjavio da se odnosi izme|u
Srba i Muslimana znatno popravlja
ju, a nekom tre}em narodu to nije
pravo, te razbijaju dobrosusjedske
odnose. Boìdar Vu~urovi}, predsjednik Skup{tine Trebinje, Srpskog
Prvo vezivanje zastava ispred Naro
dnog pozori{ta u Sarajevu, 6. maja
1991. Protesti protiv [e{elja i ~etnika.
Vojislav [e{elj - ratni zlo~inac - srpska verzija

Dobroslava Parage: Zlo~ini protiv mira, ratni zlo~ini i
zlo~ini protiv ~ovje~nosti. Optu`ba obra|ena na 708
kucanih stranica i poslata u 15 zemalja Evrope
decembra 1992. godine.
Grupa Olimpus-Singidunum, 109 nezavisnih intelektu
alaca Evrope, kako kaù `rtve titoisti~ke diktature, kao
i kasnijeg nasilja njegovih nasljednika uputili su pismo
Karingtonu, Miteranu, Gorba~ovu i cjelokupnoj svjetskoj
javnosti da oni upotrijebe svoj uticaj i ugled kako bi
izvr{ili diplomatski, pravno-politi~ki i pacifisti~ki pritisak
i uticaj na Slobodana Milo{evi}a i Franju Tu|mana kao i
na vlade i parlamente Srbije i Hrvatske da kona~no
pokrenu optu`nicu protiv Vojislava [e{elja i Dobroslava
Parage i da bezuvjetno uspostave trajni prekid vatre.
nacionalnog vije}a i ~lan

Glavnog odbora SDS za
BiH, ~est je doma}in No
vaku Kilibardi, predsjedni
ku Narodne stranke Crne
Gore. Oni sa gra|anima
srpske nacionalnosti tada
odràvaju tajne sastanke.
Boìdara Vu~urovi}a posjetio je i predsjednik Crne
Gore Momir Bulatovi} s
Milom \ukanovi}em maja
1991. godine. Sva ova zbi
vanja kao i bile}ki slu~aj
gra|ani nesrbi pomno pra
te, razli~ito prepri~avaju i
strahuju.
130
Priznanje zagreba~kog ST-a o dogovorima za podjelu BiH 1991. godine.
Muslimani van Poruka na magistralnom putu Trebinje - Nik{i}, 25. - 26. april 1991.
131
Fa{isti~ke poruke na magistralnom putu

Trebinje - Nik{i}, 25. - 26. april 1991.
Zar BiH moè stvarati savez suverenih dràva

Jugoslavije ako sama nije suverena
Isti ciljevi ~etnika i prije 50 godina.
132
5.2. PRAVLJENJE FA[ISTI^KOG PORETKA

Krizni {tab tzv. Autonomne regije Krajina 22. juna 1992. godine je
donio odluku kojom je osigurano efikasno funkcioniranje fa{isti~ke drà
ve. Rije~ je o novom statusu nesrpskog stanovni{tva, na ovoj teritoriji
ili, o~igledno, o rasnim zakonima:
Na svim rukovodnim mjestima, propisano je Odlukom, na mjesti
ma gdje je mogu} dotok informacija, na ~uvanju dru{tvene imovine, odno
sno na svim mjestima koja imaju vaàn zna~aj za funkcionisanje privrednog
subjekta, mogu se nalaziti isklju~ivo kadrovi srpske nacionalnosti.
U odluci, nadalje, stoji: Ne mogu se (na tim mjestima, op. a.) na}i
ni radnici srpske nacionalnosti, ako se nisu potvrdili na plebiscitu ili nisu
ideolo{ki ra{~istili da je jedini legitimni predstavnik srpskog naroda
Srpska demokratska stranka.
Me|i prvima, ovakvu odluku je donijela Srpska op}ina êlinac o sta
tusu nesrpskog ìvlja na svojoj teritoriji. ^lanom 1., njima je odre|en pose
ban status sa jasno izraènim pravima, obavezama i odgovornostima, kao
i gra|anima iz ~lana 1. do dalj
njeg se zabranjuje kretanje gradom
u vremenu od 16 do 6 sati, kao i
zadràvanje na ulici, u ugostitelj
skim objektima i na drugim javnim
mjestima. Dalje, gra|anima iz
~lana jedan ove odluke, se zabra
njuje kupanje u rijeci, bavljenje lo
vom i ribolovom, a tako|er i kreta
nje u grupi ve}oj od tri mu{karca.
Na kraju, u odluci, u ~lanu 4. do
slovce stoji: Gra|anima iz ~lana
jedan (Bo{njacima i Hrvatima),
dozvoljava se napu{tanje teritorije
op}ine êlinac, pod uvjetom da se
iseljavanje vr{i organizovano i uz
odlazak cijelog porodi~nog doma
}instva. Ista ova odluka vaìla je i
u Nevesinju, Ljubinju, Gacku, Trebinju, Bile}i i drugim mjestima,
Rasni zakoni u Srpskoj Republici
gdje je bio dominantan SDS.
133
134
6. NAORU@AVANJE SRBA
6.1. JNA I SDS ZAJEDNI^KI DIJELE ORU@JE
SRBIMA
Podjela naoruànja i vojne opreme isklju~ivo srpskom stanovni{tvu
odvijala se planski i organizirano, svakodnevno tokom 1990. i 1991. godine. Krajem marta 1991. godine Slobodan Milo{evi} izjavljuje: Od Vlade Srbije zatraìo sam da izvr{i sve pripreme za formiranje dodatnih sna
ga u obimu i veli~ini koji }e garantirati za{titu interesa Republike Srbije i
srpskog naroda. Poslije toga proces naoruàvanja Srba intenzivno se
odvijao nakon {to je u toku 1990. godine od TO RBiH oduzeto oru`je i uskladi{teno u magacine JNA.
Zna~i, proces razoruàvanja svih od kojih se o~ekavao otpor veliko
srpskog agresiji i proces naoruàvanja Srba u funkciji agresije na RBiH bi
li su sastavni dijelovi jednog te istog plana. Ina~e, na teritoriji RBiH su se
nalazile ogromne ratne rezerve naoruànja, municije, minskoeksplozivnih
sredstava, goriva, hrane, odje}e, obu}e i drugih materijalnih sredstava za
vo|enje dugotrajnog rata. Tome treba dodati i ogromne materijalne resurse
koji su u BiH dopremljeni povla~enjem JNA iz Slovenije i Hrvatske.
U kojoj mjeri su najvi{e komandne strukture JNA bile u sprezi sa ~etni~kim politi~kim i vojnim strukturama u RBiH dobro ilustrira jo{ jedan
akt Komande 2. vojne oblasti JNA od 24. aprila 1992. godine poslan Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu (Tehni~koj upravi) Beograd.
Komandant 2. vojne oblasti generalpukovnik Milutin Kukanjac obavje{ta
va tehni~ku upravu SSNO da je od Ministarstva unutarnjih poslova
Srpske Republike BiH primio zahtjev str. pov. br. 11 od 23. aprila 1992.
godine za ustupanje raznih borbenih materijalno-tehni~kih sredstava, ko
ja }e se koristiti za potrebe odreda milicije specijalne namjene pri Centru
slu`be bezbjednosti Banje Luke.
General Kukanjac proslje|uje taj zahtjev Tehni~koj upravi uz mi{ljenje da bi zahtjevu trebalo udovoljiti prvenstveno za ona sredstva koja
se ne mogu na}i na trì{tu i u koli~ini koja moè obezbijediti najnu`nije
potrebe.
Iz duèg spiska takvih sredstava posebnu pa`nju zasluùju zahtjevi
da se MUP-u Srpske Republike BiH stavi na raspolaganje 6 helikopte
135
ra, ukupno 7 oklopnih borbenih vozila, 10 terenskih motornih vozila, bli

zu 400 komada pu{aka, mitraljeza i pi{tolja, ve}a koli~ina raznih mina,
granata i bombi, sredstva za vezu, instrumenti, razna za{titna i specijalna
oprema...28
Prema sadràju ovog akta proizilazi da su najvi{e komande JNA stale iza paradràvne strukture koju je u RBiH uspostavljala SDS. Ovaj do
kumenat je samo jedan od brojnih koji jasno svjedo~i da je JNA naoruàvala paravojnu strukturu SDS-a u BiH, koja je formirana s ciljem progo
na nesrpskog stanovni{tva u RBiH, posebno progona i genocida nad Bo{
njacima.
Na teritoriji Hercegovine ogromne koli~ine municije, naoruànja i
razne vojne opreme su se nalazile u skladi{tima Gabeli kod âpljine, Lju
toj kod Konjica, ôbanovom polju kod Nevesinja, kao i u kasarnama u
âpljini, Mostaru, Konjicu, Trebinju, Bile}i i Nevesinju. Pogonsko gorivo se nalazilo u Dretelju kod âpljine, Ra{tanima kod Mostara, Jesenica
ma, Ortije{u, Dra~evicama, êlebi}ima i Nevesinju. Ratne rezerve JNA su
bile smje{tene i u svim benzinskim pumpama na teritoriji svih 19 op}ina
centralne, isto~ne i zapadne Hercegovine.
Rezerve goriva su deponovane i u kotlovnicama {kola, raznih javnih
ustanova i privrednih preduze}a.
Po~etkom 1991. godine, kada su eskalirali sukobi u Hrvatskoj, do
lazi do masovne podjele oru`ja Srbima na teritoriji Hercegovine.
Oni su tokom 1990. godine prikriveno dobili oru`je iz skladi{ta
JNA, ali po~etkom 1991. godine podjela oru`ja srpskom stanovni{tvu se
odvija transparentno. Cilj je bio da se tako zastra{e Bo{njaci i Hrvati i da
se isprovociraju na oruàni sukob kojim bi se opravdala {ira vojna inter
venicija protiv bo{nja~kog i hrvatskog stanovni{tva.
Naveli smo primjer da je 2. marta 1991. godine, u povodu oruànih
sukoba na podru~ju Pakraca u Hrvatskoj, oko 1.000 Srba u Bile}i demon
striralo ispred Stanice javne sigurnosti, traè}i da im se iz policijskih re
zervi podijeli oru`je, {to se kona~no i dogodilo. U Bile}i nije prijetila ni
kakva opasnost Srbima, pored ostalog i zbog toga {to su oni u toj op}ini
apsolutno ve}insko stanovni{tvo, a na svim va`nim funkcijama su se na
lazili Srbi. Uz to je u Bile}i bila i velika kasarna - [kola rezervnih oficira
gdje je uvijek bilo preko 1.000 naoruànih vojnika, koji su u to vrijeme
28
Prepis akta Komande 2. vojne oblasti, str. pov. br. 31/103-41 od 24. aprila 1992.
godine, u mojoj li~noj arhivi.
136
slijedili politiku Milo{evi}a i Karadì}a. Istina je da su Srbi ugroàvali, a

nisu bili ugroèni. Na podru~ju Bile}e stvarno su bili ugroèni Bo{njaci,
koji su broj~ano na teritoriji Bile}e bili totalna manjina. Hrvata u tom gra
du gotovo nije ni bilo.
Da su namjere JNA bile fa{isti~ke govori i podatak iz Gabele, mjesta
u dolini Neretve, gdje je bilo smje{teno naoruànje op}ina Grude, âpljina i
Metkovi}. To se zajedni~ko oru`je TO-a dijelilo isklju~ivo Srbima. Jedan takav slu~aj otkrio je rahmetli Ahmet Rizvo, u selu Tasov~i}i kod âpljine, koji je kao deùrni oficir obilazio skladi{ta naoruànja i vojne opreme, kada su
domicilni Srbi privatnim kamionima do{li da izuzmu sredstva TO. Rizvo
se tome suprotstavio i objelodanio slu~aj vojnom i civilnom vrhu RBiH,
nakon ~ega je prekomandovan u Ki~evo, kaznenu kasarnu JNA u Republici
Makedoniji, dok je komandant garnizona, potpukovnik Milivoje Bori} bio
prekomandovan u Beograd i unaprije|en u ~in pukovnika. Zbog ovoga i do
govorenog rata, JNA priprema nove planove i programe RMR, SRT (NVO)
itd., pa izdaje nare|enje da se ubrzano izvla~e RMR, posebno vrijedni i sa
vremeni SRT(NVO). Posebno, nare|uje se, da je potrebno objezbijediti i
urediti pogodnu varijantu za iseljevanje i premje{tanje jedinica, a samim tim
izraditi kartografsku analizu, gdje }e se jasno vidjeti {ta je u sigurnom pros
toru, {ta se uspje{no moè braniti uz odgovaraju}a poja~anja, dok se ne stvo
re uvjeti za evakuaciju, uz ta~no prikazivanje po segmentima {ta se brani a
{ta se mora izvla~iti. Dalje se nare|uje {ta se moè prijetnjom i upotrebom
sile evakuirati, stvaranjem koridora izvla~enjem, sa varijantom ru{enja i uni
{tenja. Data je obaveza da se za ove potrebe izrade karte 1:25.000 i naprave
detaljni planovi na njima. Zatim se nare|uje {ta se ne moè evakuirati i mo
ra sru{iti ili uni{titi. Potrebno je detaljno planirati {ta se moè izvu}i od naj
va`nije SRT i {ta se moè podijeliti okolnom srpskom stanovni{tvu, kako oni
kaù, na ~uvanje. Na kraju treba sa~initi planove iseljenja jedinica, imovi
ne JNA iz âpljine, uz predvi|anje potrebnih snaga za osiguranje iseljenja.
Nosilac ovih zadataka je komanda VO GSOS i sektor pozadine.
General Adì} 25. marta 1992. godine nare|uje jedinicama JNA u
Nevesinju i Trebinju: Treba pridodati po jedan oklopni bataljon u dolini
Neretve du` granice sa zapadnom Hercegovinom, imati nekoliko artiljer
ijskih bataljona za podr{ku. Za ove zadatke general je zaduìo komande
Druge i êtvrte vojne oblasti JNA, da u saradnji s Prvom upravom GOSa SFRJ realiziraju sve zadatke, odre|uju}i i rok realizacije 10. april 1992.
godine. Dan kad je iz svih oru`ja i oru|a napadnut Mostar, ina~e dan
fa{isti~ke NDH.
137
Faksimil u~e{}a u agresiji SR Srbije
General Uzelac traì od IO Op}ine Banja Luka

dobrovoljnu mobilizaciju za front
Protest protiv cijepanja BiH
138
6.2. UZNEMIRENOST ZBOG PODJELE ORU@JA

SRBIMA
Dok je prikriveno naoruàvano, srpsko stanovni{tvo isto~nohercegova
~kih op}ina oru`je je dobavljalo i sa podru~ja Srbije i Crne Gore. Asim ûstovi}, milicioner u Bile}i je otkrio da se u jednom kamionu, me|u drvima, pre
vozi oru`je iz Crne Gore preko Bile}e i da se dijeli Srbima na tom podru~ju.
Kad se doznalo za taj ilegalni transport, onda je Regionalni odbor SDA za Hercegovinu putem medija dao saop}enje, ukazuju}i na opasnosti od ekstremizma
i paravojnih formacija koje se naoruàvaju iz skladi{ta JNA. êtni~ke vo|e su
odgovarale na saop}enje SDA tako {to su ih optuìvali da se u njihovoj organizaciji oru`je prevozi radi naoruàvanja Bo{njaka u Stocu i okolini.
Ta optu`ba je bila nevi|en cinizam od strane Obrada Batini}a, predsjednika Izvr{nog odbora Op}ine Bile}a, pa je Regionalni odbor SDA traìo da se organi Vlade RBiH angaìraju na ispitivanju slu~aja ilegalnog
prevoza oru`ja iz Crne Gore. SDA je traìla smjenu predsjednika op}ina
Bile}a i Trebinje, jer su identificirani kao u~esnici u organizaciji ilegalnog
dotura oru`ja, koje se onda dijeli Srbima; smjenu komandira Stanice javne
sigurnosti u Bile}i Radoslava Duke, profesora DIF-a i karatiste, koji je ta
da bio poznat po prijetnjama da }e likvidirati predsjednika SDA Bile}a Miralema Batlaka; pokrenuti krivi~ni postupak protiv radnika Slu`be javne si
gurnosti Bile}e @arka Vujovi}a, Dragana Dende i Ljube Kokotovi}a, koji
su prijetili da }e likvidirati Asima ûstovi}a, komandira patrole milicije
koji je otkrio ilegalni transport i podjelu oru`ja ~etnicima u Hercegovini.
Zahtijevano je, zatim, da se pokrene krivi~ni postupak protiv radnika Slu
`be javne sigurnosti u Trebinju, koji su u~estvovali u osiguravanja ilegalnog transporta; da se od strane nadle`nih organa RBiH ispita ko je i za{to
ometao istragu u vezi ovog slu~aja; da se ispita za{to nije dozvoljeno da is
tragu obave nadle`ni policijski i sudski organi Centra slu`bi bezbjednosti,
gdje je na~elnik bio Slobodan Boì}, i sudovi iz Mostara, te da se smijeni
tuìlac Vaso Kurtovi} iz Trebinja, koji je zata{kavao cijeli slu~aj, te sprije~io angaìranje organa iz Mostara; da se ukine imunitet poslanika u Skup{tini RBiH Du{ana Kozi}a, koji je bio glavni organizator podjele oru`ja
Srbima u Hercegovini; da se sprije~i iseljavanje upla{enih Bo{njaka s po
dru~ja Bile}e, Trebinja i iz drugih isto~nohercegova~kih op}ina.
Vinovnici kriminalnih radnji {verca oru`jem su rekli da su to sanduci viskija i da je to usta{ko-fundamentalisti~ka ujdurma, te da su specijalne jedini
ce MUP-a, koje su tih dana pristigle u Bile}u, usta{e. Hercegovci tih dana
139
izjavljuju: Kad laè Karadì}, istinu govori MUP. Ali, upravo je MUP odmah
oklevetan za radnje protiv srpskog naroda, i kada postoje osnovani razlozi
krivi~ne odgovornosti protiv ~elnika SDS-a. MUP SR BiH je bio neodlu~an i
davao je samo verbalne demantije. Bile}ki Srbi, koji su bili mahom ~etnici i ko
je je Tito preveo 1943. u partizane, pokazali su svoje pravo lice. Po transporterima i specijalcima MUP-a crtali su {ahovnice, skakali na njih, pljuvali ih i mo
krili, uz stalno skidanje i vra}anje navlaka sa cijevi na transporterima. Prema
izjavi Du{ana Kozi}a, bile}ki Srbi su bili spremni da specijalnu jedinicu razo
ruàju i skinu do gole koè i bose ih protjeraju iz Bile}e. Razum je prevladao
i pustili su specijalce da odu uz pratnju, iako ne prema Mostaru, nego prema
Tjenti{tu. U to vrijeme Bile}ki garnizon je ~uvao oru`je i to od onih koji su
uzvikivali da je to oru`je njihovo i od SJB-a, odnosno isljednika s kojim je pos
tignut dogovor o islje|ivanju. U cijeloj friziranoj, hu{ka~koj aferi SSNO-a, na
mjerno su se pomije{ale nadle`nosti izme|u vojnih i civilnih organa i sudskih
instanci, zatim i nadle`nosti op}ina i dràva BiH i Crne Gore.
Me|utim, Srbi i komandanti JNA nisu se previ{e ni trudili da objasne otkud poti~e oru`je koje je otkrio policajac Asim ûstovi}, premda je iz dokumenata o porijeklu vidljivo da su na i u sanducima evidentirani neki gradovi u
Srbiji. U prolje}e 1991. godine, kad se sve ovo doga|alo, pro~ule su se pri~e o
namjerama ~etnika da u julu te godine obiljeè stradanja srpskog ìvlja u jami
Korita kod Bile}e. Pripreme u vezi s tim bile su velika prijetnja Bo{njacima, jer
se sve ~e{}e moglo ~uti da Srbi imaju oru`je za osvetu prema njima. Kako se
pribliàvao juli 1991. godine Bo{njaci su sve vi{e i vi{e napu{tali svoje domo
ve i odlazili u raznim pravcima, a najvi{e prema Stocu i Dubrovniku. Zbog opa
snosti koje su prijetile, delegacija Bo{njaka isto~ne Hercegovine je zahtijevala
prijem od ~lanova Predsjedni{tva RBiH. Ovaj zahtijev je ispunjen pa su bo{nja
~ki poredstavnici isto~ne Hercegovine primljeni od Alije Izetbegovi}a i Nikole
Koljevi}a, a razgovoru je prisustvovao i Radovan Karadì}. Predstavnici Bo{
njaka su tom prilikom izloìli svoje ocjene politi~ko-sigurnosne situacije u re
giji Hercegovine. Ukazali su na ~etni~ki ekstremizam i na opasnosti koje prije
te zbog terora ~etnika na podru~jima Hercegovine. Tom prilikom Alija Izetbegovi} je rekao da }e SDA biti primorana raskinuti koaliciju sa SDS-om, ako se
ta srpska partija ne obra~una s ekstremistima u svojim redovima.
Sprega JNA i ekstremnih ~etni~kih stranaka SDS i SPO se u mnogo prilika objelodanila, i to u slu~ajevima kada se vidjelo da skupa djeluju protiv le
galnih institucija RBiH i protiv Bo{njaka koje su svugdje i na svakom mjestu
uznemiravali i prijetili im. Tako je bilo i kada su ~etni~ke paravojne formacije postavile barikade na putevima {irom isto~ne Hercegovine. Na jednu od ba
140
rikada koja je postavljena na ulazu u Nevesinje iz pravca Mostara, po~etkom

jula 1991. godine helikopterom je s aerodroma Ortije{ stigao Lazar Muni{i}
Lale, komadant helikopterskog puka 171 VB, iz ulice Mustafe Golubi}a br. 7.
On je ~etnicima dovezao zna~ajnu koli~inu naoruànja i municije iz magacina
ratnih rezervi JNA u Jasenicama. To se dogodilo upravo u vrijeme kada je na
toj barikadi zaustavljen autobus Autoprevoza Mostar. U autobusu se nalazilo desetak putnika koji su se vra}ali u Nevesinje iz Mostara. Mogli su vidjeli
kad se helikopter spu{ta na livadu pored barikade, a zatim i podjelu oru`ja. O
ovome su izvje{taj u Mostar dostavili Rifat Ni{tovi} i Mustafa Mujo ]upina,
koji je ubijen nao~igled Srba Nevesinja 17. juna 1992. godine, od zlo~ina~ke
ruke na~elnika tzv. SAO Hercegovine Krste Savi}a. Uglavnom, njih su putnici autobusa izvijestili odmah nakon {to su stigli u Nevesinje. Na konferenciji
za {tampu, koju je tih dana odràla SDA Mostar, javnost je obavije{tena o
sprezi JNA i ~etnika i ovom transportu naoruànja ~etnicima Nevesinja. To su
javno rekli Salko [abi}, Osman Breko i Ismet Hadìosmanovi}. Me|utim, ne
ki mediji, koji su bili pod uticajem kadrova SDS, me|u kojima je bila i RTV
Sarajevo, nisu htjeli prenijeti dobivene informacije. Komandant Aerodroma
organizira pres konferenciju poslije tri dana i saop}ava da je navedeni
helikopter imao planirane letove prema Nevesinju iz takti~kih razloga, ali o
istovaru oru`ja na barikadi nije dao odgovor.
U takvim uvjetima, nakon {to je bilo o~ito da je Srbima bile}kog
kraja podijeljeno oru`je, reagirao je Miralem Batlak, predsjednik SDA Bile}e. On je javno ukazao da predstavnici Srba u op}inskim organima vlasti ignoriraju Bo{njake, jer im ne dozvoljavaju da dobiju zna~ajna radna
mjesta u op}inskoj administraciji, u privredi i drugim djelatnostima. Ba
tlak je ukazao da komanda JNA u Bile}i podràva i hu{ka ekstremizam
SDS-a i SPO-a.
Sli~na situacija je bila i
u ostalim isto~nohercegova
~kim op}inama. U Nevesinju
je situacija bila toliko te{ka,
da se me|u Bo{njacima go
vorilo da je vlasnik ìvota i
smrti bio na~elnik Stanice
javne sigurnosti Krsto Savi},
koji }e formalno uskoro biti
promoviran u hercegova~kog
Milana Marti}a.
141
142
7. PREBACIVANJE RATA IZ HRVATSKE U BIH

7. 1. RAVNO 91.
Jedan od zagovornika podjele Bosne i Hercegovine i klju~ni ~ovjek,
koji zna {ta je pravi cilj napada na Dubrovnik i zbog ~ega je ubijeno 30 sta
novnika u naselju Ravno u BiH, je predsjednik op}ine Trebinje Boìdar Vu~urovi}. On je bio izvr{ni oficir na terenu, a ispunjavao je èlje i naredbe vi
{e komande Karadì}a, Milo{evi}a, Adì}a itd. Vu~urevi}a su nalogodavci
upoznali sa strate{kim ciljevima napada na Dubrovnik i okolinu. Izvje{taji sa
terena su govorili: Vu~urovi} u posljednje vrijeme komanduje radovima na
utvr|ivanju osvojenih poloàja u okolini Dubrovnika. U svojim interpretaci
jama i obja{njenjima daljih planova Vu~urovi} isti~e da se prakti~no ve} stvaraju granice nove srpske dràve. Vu~urovi}, a to nije iz njegove glave stiglo,
podsje}a da je u devetom vijeku na ovom prostoru postojala dràva Travunija (srpska dràva po njemu), te da je prioritetni zadatak da se ona u {to skori
je vrijeme ponovo konstitui{e. Po Vu~urovi}evim planovima ta dràva koja je
nekada obuhvatala i Konavle, bila bi prava nagrada za one koji su poveli rat
protiv Dubrovnika. On, dalje, podsje}a da se ratom osvojilo ~ak 5.000 kreve
ta, jedna hidrocentrala i aerodrom na îlipima, {to je, po njemu, solidan ratni
plijen. Zato }e se u daljim pregovorima insistirati da se taj osvojeni (i oplja
~kani) teritorij proglasi me|unarodno spornim. Vu~urovi} kaè, a rukovodstvo SDS-a BiH ga u tome podràva, ako bude trebalo, da }e se dvadeset go
dina pregovarati o sudbini osvojenih teritorija, ali ih Srbi ne}e dati Hrvat
skoj. Zanimljiv je jedan njegov prijedlog u kojem on govori kako Srbi u Bo
sni i Hercegovini trebaju u Konavle, podru~je do Dubrovnika, preseliti
17.000 Srba sa desne obale Neretve, jer bi to bila isplativa transakcija za srp
ski narod. Hrvati bi tako dobili etni~ki ~ist prostor, a mi bismo dobili Konavle, re}i }e Vu~urovi}, koji se ne izja{njava oko toga {ta }e biti sa Neumom
i Plo~ama, samo kaè da to pitanje treba dobro razmotriti.
Jedan od na{ih glavnih operativaca PL na teritoriji Hercegovine, Sead êlebi}, slu`benik MUP-a RBiH - CSB Mostar i na~elnik jednog odje
ljenja, snimio je situaciju na terenu kao prevodilac evropskih posmatra~a.
Saznanja do kojih je do{ao êlebi} bila su ozbiljan kapital za izbor strate
gije, najprije politike prema Hercegovini, SDS-u i HDZ-u. No, êlebi} ni
je bio sam. Imali smo i druge svoje ljude, koji su dràli pod nadzorom HDZ
i SDS. Iako je izjave za medije sli~ne sadrìne Vu~urovi} davao ne pomi-
143
nju}i hrvatsku stranu, na{i operativci su imali sve podatke o tajnim susreti
ma SDS-a i HDZ-a, ta~nije njihovih lidera. Ve} tada smo znali sve njihove
dogovore o humanom preseljavanju 17.000 Srba iz zapadne Hercegovine u
Konavle.
Vu~urovi} je imao saglasnost od Milo{evi}a i Karadì}a za pregovore, a Mate Boban, lider hercegova~kih Hrvata, od Franje Tu|mana i Gojka
[u{ka. Ru{e}i Dubrovnik, Ravno i okolinu Milo{evi} i Karadì}, te Tu|man i [u{ak stvorili su haos i mr`nju, kako bi lak{e sproveli svoj dogovo
reni plan stvaranja velike Srbije i Hrvatske. Njihove namjere, ciljeve i sis
teme prva je uo~ila i po~ela preuzimati slu`ba MUP-a RBiH CSB, SDB
Mostar sa Zikrijom \onkom i Seadom êlebi}em, koji su odmah slu`be
nim putem obavje{tavali MUP RBiH, te samog predsjednika Predsjedni{tva
Aliju Izetbegovi}a o nakanama Beograda i Zagreba prema BiH, njenim gra
|anima, a posebno prema bo{nja~kom narodu.
Tih oktobarskih dana Aner Kotlo, televizijski reporter, u Mostaru suvlasnik jedne od tri prve privatne televizijske stanice, pripadnik rezervnog
sastava MUP-a RBiH, Patriotske lige i ratne stanice milicije Luka-Donja
Mahala, snimio je naselje Ravno, odmah nakon upada i genocidnog pona
{anja JNA, rezervista, SDS formacija i video zapis ostavio Patriotskoj ligi
RBiH na raspolaganje. Po objavljivanju dokumenata o Ravnom, Aner Kotlo je, pred hajkom srpskih, jugoslovenskih predstavnika, morao na}i sigur
nije mjesto ìvljenja, pa se za to pobrinuo TIM. Ali, odmah nakon prestanka prijetnji, preba~en je u ratnu stanicu milicije Carina Centar Mostara, u
kojoj sam bio jedan od rukovodilaca.
Slu~aj Ravno po~inje 28. septembra 1991. godine u trebinjskoj op}i
ni i predstavlja krvavu i tragi~nu stranicu bosanskohercegova~ke historije.
Sve {to se tih dana de{avalo u ovom naselju prerasta u ratni zlo~in genoci
da. Doga|aji u Ravnom nisu plod nikakvog ekscesa, nikakvih nesmotrenih
poteza, ve} ne~ega {to je pripremano pola godine; daleko od o~iju javnosti
gra|ana Bosne i Hercegovine. @itelji Ravnog, samo zato {to pripadaju
hrvatskom narodu, doìvjeli su svoj egzodus uz zlo~ina~ku orkestraciju
mr`nje, svireposti, bestijalnosti i terora.
JNA je, uz svoj rezervni sastav, kao zvjerska ma{inerija ubila tridesetak ìtelja sela Ravno i okolnih zaselaka! Niko od ubijenih nije bio mla|i od
50 godina. Starci i starice su specijalitet bradatih heroja: klanje, ubijanje, si
lovanje, oni su uglavnom upra`njavali nad nemo}nim starim i bolesnim.
Sav jad, bijes, bijeda i mr`nja po~ela je s kraja ljeta kada je isto~na
Hercegovina nakrcana rezervistima iz Srbije i Crne Gore, ~iji je dolazak u
144
potpunosti naru{io i iz temelja izmijenio politi~ku, nacionalnu i psiholo{ku

sliku cijele Hercegovine.
Rezervisti su stigli pod obrazloènjem da moraju sa~uvati poreme}ene
me|unacionalne odnose. Kada su zaposjeli teritorij sela Ravno i okolnih mjes
ta naseljenih uglavnom hrvatskim stanovni{tvom, mje{tani su reagirali, zahti
jevaju}i da se vojne snage povuku, jer pravih razloga za njihov boravak me|u
njima nema. Vojne snage nisu reagirale na proteste, ve} su se u tom podru~ju
grupisale da bi, poja~ani s Vu~urovi}evim rezervistima, osvojili Dubrovnik.
Rezervisti, uglavnom iz Titogradskog korpusa, u Ravno su u{li 28.
septembra, uz reakcije ìtelja sela tihim negodovanjem zbog njihovog ne
najavljenog prisustva. Prvih nekoliko dana boravka rezervista JNA u selu
Ravno nije bilo ve}ih incidenata. Prava drama otpo~inje sa prvim danima
oktobra. To je ve} vrijeme napada na Dubrovnik.
U prvim danima oktobra jedinice Uì~kog korpusa, pod komandom ge
neralpotpukovnika Pavla Strugara, iako im je zona odgovornosti jug SRBiH,
djeluju borbeno prema Dubrovniku i upadaju u zasjedu hrvatskih snaga, koje
predvodi pukovnik Mate [arlija Daidà, s pukovnijom Kralj Tomislav, kod
mjesta êpiku}e, dvadesetak kilometara udaljenog od Ravnog, na samoj bo
sanskohercegova~kohrvatskoj granici. Hrvatske oruàne strane su u tjesnac,
kroz koji su prolazile snage JNA, predvo|ene komandantom Titovouì~kog
korpusa Milanom Torbicom, najprije propustile armijske izvi|a~e, da bi glavninu snaga sa~ekali u klopci i napali iz svih oru`ja.
Po kazivanju Daidè nervozni je pojedinac unutar snaga Zbora na
rodne garde prerano djelovao, pa efekat kakav je planirala hrvatska strana
nije postignut. Jedinice Titovouì~kog korpusa predvo|ene generalom Torbicom, uspjele su se izvu}i iz klopke.
Po JNA varijanti u ovom sukobu poginulo je pet, a ranjeno nekoliko
desetina pripadnika JNA, a po hrvatskoj varijanti daleko vi{e.
Po svemu sude}i armijski debakl na êpiku}ama bio je povod JNAu za kaznenu ekspediciju prema stanovni{tvu Ravnog. Pokret otpora u Mos
taru i Hercegovini ve} po~etkom 1991. godine stupio je u kontakt sa Ma
tom [arlijom Daidòm, {to je drugo ime Nijaza Batlaka, te preko njegove
rodbine iz Mostara, Sarajeva i Mladih muslimana, sa kojima je on, poslije
drugog svjetskog rata tamnovao u Zeni~koj kaznionici narodnih neprijate
lja. Vra}aju}i se 5. oktobra 1991. godine sa redovnog vru}eg deùrstva u
zoni odgovornosti svoje stanice prema svom stanu u Bulevaru revolucije,
sreo sam ~udnu bratiju koja me je pozvala u prostorije beogradskih Ve~ernjih novosti, u novim zgradama. Svratio sam, iako sam znao da }u biti
145
izloèn provociranju, po{to sam bio u ~ohanoj policijskoj uniformi. Bile su

to, ipak, moje kom{ije, pa sam pristao: Edo Kaplan, @eljko Bolfek, Du{ko
Grbo i Dobrivoje Guti}, dopisnik Ve~ernjih novosti. Razgovor o svakodnevnim temama prekinuo je telefonski poziv iz Bile}e od pukovnika Da
mjanovi}a koji je izvje{tavao Guti}a da se pribliìo dan hvatanja teroriste
usta{e Mate [arlijeDaidè, po{to se nalazi u okruènju JNA pripadnika,
kao i da }e pohapsiti sve njegove saradnike iz Neuma s kojima odràva ra
dio i drugu vezu. Prave}i se da ga ne poznajem upitao sam Guti}a poslije
razgovora: [ta je uradio taj Mate?
Kako ne zna{, on je iz zasjede pobio pripadnike JNA koji su krenuli ka Dubrovniku da ga oslobode od usta{ke vlasti.
Po dolasku u stan javio sam se svom karate u~eniku Valentinu ]ori}u, ro|enom 23. juna 1956. godine, ina~e visoko rangiranom u HDZ-u, {ta
se i gdje sprema Daidì. ]ori} je za kratko vrijeme postao direktor odrà
vanja u Rudniku Boksita u îtluku, kao zamjenik @ara Bili}a, biv{eg
visokog omladinskog i partijskog funkcionera SKJ, koji ga je uskoro pro
movirao u sekretara SK îtluka (rod Jure Bili}a, oficira UDB-e, pomo}nika
upravnika KPD Zenica, koji je umjesto sre}ne nove 1951. godine nagovi
jestio Mladim muslimanima i ostalim politi~kim zatvorenicima rat, gov
ore}i preko internog razglasa u kaznioni zvanoj Staklara. To su mi pri~ali
Teufik Velagi}, dr. Tarik Mufti}, rahmetli Mustafa Hadìosmanovi} i Smail
Velagi} koji su bili zatvorenici u to vrijeme.) Kasnije }e ]ori} formirati
karate klub Partizan Ljubu{ki, zatim prvi rasformirati partijsku }eliju u
biv{oj Jugoslaviji. Nije ni ~udo, jer je njegov brat fra [imun [ito ]ori} bio
lider hrvatske dijaspore. No, koliko je sve komplicirano govori i podatak da
je Valentinov otac Andrija, ina~e ro|en u Pao~i kod îtluka, bio jedan od rijetkih prvoboraca partizana iz tog kraja.
Uglavnom, odmah nakon toga Daidà je evakuiran iz okruènja zaje
dno sa Hercegovcima Bo{njacima koji su ~inili ve}inu njegove pukovnije.
U novembru 1991. godine dobio sam poziv od Valentina ]ori}a da
do|em u hotel Kaktus kod Lukasa u îtluku. U objektu me je ~ekao Da
idà sa jo{ nekim emigrantima i pripadnicima pokreta otpora iz îtluka. Za
~udio sam se kad mi se zahvalio na akciji spa{avanja. Usput me je pitao je
li ìv moj Adè Mehmed Meha, koji je sa carinskom rajom iz UDB-e poslije Drugog svjetskog rata progonio usta{e i ~etnike. Dalje mi je pri~ao kako
je do{ao fratar na vezu i izveo njega i ekipu preko Moko{nice.
No, slu~ajem êpiku}e u Ravnom zapo~inje pakao! Rezervisti otpo
~inju s pretresom ku}a, a sve mje{tane su odreda pohapsili i priveli na mjes
146
to gdje se nekada nalazila èljezni~ka stanica. Nakon ispitivanja, prijetnji,

pla{enja ubistvom, rezervisti su jedan dio mje{tana pustili nazad ku}ama,
zadràvaju}i grupu od trinaest mu{kih Ravnjana, za koje su pretpostavljali
da znaju sve o snagama Zbora narodne garde i MUP-a Hrvatske, njihovim
poloàjima i boravku u Ravnom. Nakon {to nisu dobili nikakav, a kamoli
zadovoljavaju}i odgovor, rezervisti iz te grupe izvode Vlahu Buri}a, Ivu
Babi}a i Franju Vlahini}a i nare|uju im da svojim automobilom odu do êpiku}a i prevuku u Ravno mrtve pripadnike JNA. Sva trojica su se po nare
|enju rezervista morali vratiti iz êpiku}a sa le{evima u odre|enom roku,
a ukoliko to ne u~ine, re~eno im je, od Ravnog ne}e ostati kamen na ka
menu. U roku koji im je dat vratila su se trojica mje{tana Ravnog s pet
mrtvih pripadnika JNA poginulih na êpiku}ama. Ubrzo je automobil u kojem su dovezli mrtve bio uni{ten, nakon ~ega je uslijedilo temeljito plja~ka
nje prodavnica i privatnih ku}a. Tek nakon toga uslijedilo je divlja~ko granatiranje sela s poloàja smije{tenih u susjednim selima Zavali, Dubljanima
i Veli~anima. Minobaca~i i haubice na ove poloàje su dovu~eni dva dana
ranije, {to samo ukazuje na to da bi Ravno bilo uni{teno po programu JNA
~ak i da nije bilo slu~aja sa zasjedom u êpiku}ama.
Po okon~anju granatiranja Ravnog, vojska je krenula u akciju privo
|enja i hap{enja mje{tana iz ovog i drugih hrvatskih sela. Desetak najugle
dnijih mje{tana je uhap{eno, a me|u njima su bili i Mate Buki}, poslanik
ispred HDZ-a u SO Trebinje, Niko Braji}, sekretar HDZ-a za Trebinje, zatim Vlaho [imunovi} i Franjo Vlahini}. U ovoj grupi na{li su se i Mi{ko
Ragu` i Marko ârapina iz Trebimlje, Franjo ôkljat i Ivo Panja~a iz Orahovog dola, dvojica bra}e Su{i} iz ^valjine, te \uro Soko, nastanjen u se
lu Ravni Do.
Nakon fizi~kog maltretiranja i zlostavljanja svi su uhap{eni preba~e
ni u zatvor u Bile}i, gdje se njihova golgota nastavila duè vrijeme. Pose
bno su rigorozne mjere prema uhap{enim, koji su imali ~lanske karte HDZa ili su, ~ak, bili funkcioneri te stranke koja u Trebinju ima nekoliko zastupnika u op}inskoj skup{tini.
U zatvoru je tim predstavnicima uslijedilo batinanje elektri~nim pen
drecima, tjerani su da zatvorske hodnike i klozete ~iste jezikom.
Predstavnici JNA iz vojnog zatvora u Bile}i negiraju da je jedan od zatvorenika Niko Braji} preminuo od posljedica batinanja i zlostavljanja u za
tvoru u Bile}i. Ali, sve raspoloìve informacije i svjedo~enja onih koji su pokojnog Braji}a vidjeli prije smrti, a njegovo tijelo nakon smrti u bile}kom
zatvoru, govore da je on zvjerski ubijen. Paralelno sa dramom Ravnjana
147
odvedenih u zatvor u Bile}u, traje drama onih koji su ostali u selu. Istog da
na kad su odvedeni zarobljenici rezervisti su zapalili ku}u Boè Buri}a u Ra
vnom, {to je natjeralo mje{tane da se isto ve~e poku{aju pje{a~e}i prebaciti
na sigurnije mjesto. Odlazili su prema Neumu, Metkovi}u i Hutovu. Jo{ u to
ku te ve~eri i cijelog sutra{njeg dana snage JNA su nastavile provjeravati
borbenu gotovost granatiraju}i selo Prhinje u Popovu Polju, da bi sutradan,
ponovo za promjenu granatirano Ravno. Svi mje{tani Ravnog koji su bili
u stanju pje{a~iti, napustili su selo ostavljaju}i svoja imanja, pokretnu i ne
pokretnu imovinu, na milost i nemilost raspomamljenih rezervista.
Poslije petnaestak dana provedenih u bile}kom zatvoru jedan broj
uhap{enih mje{tana ovog kraja vra}en je ku}ama, ali je njihovo zlostavlja
nje nastavljeno; sada su rezervisti traìli od Vlahe [imunovi}a i Mi{ka Raguà da na licu mjesta markiraju ku}e ljudi koji su usta{e, da otkriju po
loàje hrvatskih jedinica i tako redom.
General Radomir Eremija u svom obra}anju vrhovnoj komandi JNA
u Beogradu {alje poruku Ravno je sravnjeno. U izjavama za medije on
poja{njava razloge, ciljeve i zadatke genocidne namjere rezervista i JNA.
Ravno je poznato kao usta{ko mjesto iz Drugog svjetskog rata.
Osloncem na Ravno u~injena su u Popovom polju cjelokupnoj javnosti po
znata zlodjela koja historija pamti. Korijeni usta{tva postoje u Ravnom i
mada je Ravno sada gotovo poru{eno, u njemu se na|e poneko tamo, pogo
tovu no}u, kad iz dubine ubacuje oruàne grupe i vr{i provokacije. U na
padu na Ravno nisu u~estvovali predstavnici Uì~kog korpusa, ve} su stra
vi~ni posao izvr{ili pripadnici Titogradskog korpusa pod komandom generalmajora Radomira Eremije. Po mnogim svjedo~enjima, i sa jedne i sa dru
ge strane, komandant Eremija je za potrebe krvolo~nog pokolja u Ravnom
izvukao iz zatvora u Spuù, koji je lociran izme|u Danilovgrada i Titograda, a udaljen od Nik{i}a 25 km, desetinu osvjedo~enih ubica, zlo~inaca i
kriminalaca i uputio ih kao rezerviste u Ravno. Ovi su zatvorenici za direk
tnog pretpostavljenog imali la`nog kapetana Slavoljuba [}epovi}a, koji se
nekoliko mjeseci nakon de{avanja u Ravnom nalazio u istra`nom vojnom
zatvoru u Sarajevu, odakle je u septembru 1991. godine pu{ten na uvjetnu
kaznu i da se brani sa slobode.
I premda je ve} po~etkom novembra doma}a javnost bila upoznata sa
tvrdnjama da se u Ravnom i okolnim selima dogodio zlo~in, premda su
predstavnici bosanskohercegova~ke vlasti obilazili Ravno u formi radnih
grupa, zlo~ini su nastavljeni i nakon toga. U selu Kijev Do, u prvim dani
ma novembra, rezervisti JNA napravili su stravi~an zlo~in. êtverica mje-
148
{tana su zaklani, troje ljudi je ustrijeljeno iz automatskog oruìja, a niko ne

zna kako je nestala Mara Krki}, starica koja je prevalila osmu deceniju. Jo{
petero mje{tana Kijevog Dola je uhap{eno, mu~eno i maltretirano. Iz obite
lji Hapan odvedeni su Jozo i Janja, a iz obitelji Dubelj Mate, Ivo i Janja. Ni
o njihovoj kasnijoj sudbini nema potpunih informacija, osim {to se zna da
je od posljedica fizi~kog zlostavljanja Jozo Hapan kasnije preba~en u bol
nicu u Trebinje, gdje su mu ljekari amputirali obje noge!
Svjedok i sau~esnik razaranja Ravnog bio je i ~etni~ki vojvoda Vojislav [e{elj, porijeklom iz susjednog sela Velja Me|a, gdje mu je ro|en otac.
U cijeloj toj golgoti i kreiranju genocida i etni~kog ~i{}enja u~estvo
vali su domicilni Srbi iz Popova polja.
Predstavnici
Evropske zajednice na
~elu sa Toni Abotom bili su zgroèni onim {to
su vidjeli. U Ravnom i
okolini su bili rezervisti
i pripadnici JNA, koji su
odlu~ili da nikad ne na
puste BiH zbog za{tite
srpskog naroda. Oni su
tada rekli da je JNA u
BiH da bi {titila srpski
narod i ne misli napu
{tati ovu republiku, ni
kad, nikad nikad. Poruka je bila jasna patri
otima da se sprema etni
~ki i genocidni stampe
do po svim krajevima
BiH od strane JNA, nje
nih rezervista i raznih
paravojnih formacija,
stranaka
Karadì}a,
Dra{kovi}a, [e{elja ,
Kilibarde
Pomo} djeci Dubrovnika i Cavtata, dok u Ravnom JNA nije
imala milosti ni prema djeci
149
150
8. DOLAZAK ÊTNIKA IZ NEVESINJA U

MOSTAR
8.1. EUFORIJA ÊTNI[TVA
Desetog marta 1992. godine, na{ ~lan Mustafa Mujo ]upina je izvi
jestio da su srpski ekstremisti u Nevesinju, pred spomenikom Blagoju Pa
rovi}u odràli miting na kome je pred oko 1.500 ekstremista istaknut po
ziv da u|u u autobuse, koji su tu ranije bili dovezeni i da krenu u Mostar,
gdje planiraju pod svoju kontrolu staviti va`ne objekte u i oko grada. Oko
500 ~etnika su se odazvali pozivu i u{li u desetak pripremljenih autobusa.
Nakon ovih informacija ~lanovi Patriotske lige su pokrenuli svoje naoru
àne aktiviste, zatraìv{i da postave mjesne straè i kontroliraju puteve na
pravcima iz kojih se o~ekuje nailazak ~etnika od Nevesinja. Komandir re
zervne milicije Murat Husni}, predsjednik pododbora SDA Ibrahim Maksumi} i jedan od prvih ljudi PL-a Podvele`ja Selim Isi} Svila, ostvari
li potpunu kontrolu kriti~nog podru~ja, te za{titili narod i najva`nije obje
kte. êtnike smo o~ekivali iz pravca Vranjevi}a, pa su taj teren kontrolirali aktivisti rezervne milicije Blagaj s komandirom Ibrahimom Kukri
com, njegovim zamjenikom Seadom Sal~inom i njegovim bratom Sena
dom. Pored njih, zna~ajnu ulogu u ovom podru~ju su imali Hamo Bijeli},
Emir Konjo i Dervi{ Kamini}.
Mostar i Hercegovina po Milo{evi}u, JNA-u, SDS-u i Karadì}u je
ve} odavno markiran teritorij s kojim bi se trebao utoliti velikosrpski apetit,
tre}a {ansa da se stvori integralna Jugoslavija bez granica, zasnovana na
kulturno historijskom zajedni{tvu, koja bi bila administrativno podijelje
na po ekonomskoj i kulturnoj logici, ali ne i po uskoreligioznim principima
ili politi~kim konjukturama, ostvarenim na prepad u ideolo{kim i historij
skim sumracima: ili, drugo, opcija integralnog srpskog naroda, {to podrazu
mjeva stvaranje dràve koja bi obuhvatila svako srpsko selo. Ta integralna
Srbija obuhvatila bi sve predjele dana{nje Srbije, Crne Gore, Bosne i Her
cegovine, Dalmacje, Korduna, Banije, Like, Slavonije, Baranje, Srema i one
dijelove Makedonije koji su svakako srpski (V. @ureti}). Ali ta srpska {ansa ne moè biti realizirana bez druge Nevesinjske pu{ke, odnosno ~etni
ka. Tu novu inicijalnu kapislu mogao je zapaliti samo Beograd. Mostar i
Hercegovina su ovom euforijom ~etnika kona~no uvidjeli da uskoro ne}e
biti legaliteta i demokratije, a da }e oru`je biti jedino sredstvo razgovora.
151
Ljubi{a Trapari} i
Mi{o Kruni}, slu`benici
SDB MUP-a SRBiH u jan
uaru 1992. godine prislu{ni
centar u deta{manu u
Trebinju su demontirali po
nalogu vrha SDB MUP-a
SRBiH i na~elnika SDB
regije Mostar Zikrije
\onke i krenuli za Mostar
kroz ~etni~ke barikade, a u
tome im je pomogao Sead
êtnici sa okupatorima 1941.
Reki}, dok je Vitomir
@epini}, pomo}nik minis
tra, odbio saradnju. Dva dana kasnije u uniformama rezervista Drago ôlak
i Sead î{i} su sa dva vozila iz istog deta{mana izuzeli oru`je i dovezli u
Mostar. Uskoro, to je isto ura|eno u deta{manima âpljina i Konjic. TIM je
sve ove operacije pripremao i pratio. Svu ovu opremu oteo je iz CSB-a
Mostar HVO, HZHB i do danas se ne zna gdje je.
Titov general Petar Ili} Drap{in pi{e o partizanskim zlo~inima nad Muslimanima Bor~a 1942.
êtnik na Ravnoj Gori 1991.
152
8.2. ODGOVOR NA EKSPANZIJU ÊTNI[TVA

U okviru priprema za napad na grad Mostar, ~etni~ke snage vr{e opse`ne pripreme, a prije svega pripreme koje su vezane za razbijanje MUPa kao jedine odbrambene snage grada. Oni to ~ine vra}anjem pozicija ra
tnih stanica milicije na mirnodopske, ali u tome ne uspjevaju.
Kako agresor nije uspio onemogu}iti odràvanje referenduma o
neovisnosti BiH, po objavljivanju rezultata glasanja 1./2. marta, odmah je
na scenu grada Mostara izbacio ~etni~ke snage kao generalnu probu. Taj
dan ~etnici vr{e op}u provjeru plana opsade Mostara i na~ina zaposjeda
nja glavnih komunikacijskih pravaca, cestovnih i èljezni~kih, sa zadrà
vanjem najzna~ajnijeg vojnog upori{ta JNA Sjevernog logora, kojim bi
kontrolirali sve komunikacije i ìvot u gradu.
Mjesne straè smo postavili i u Dra~evicama, gdje je stiglo i poja~a
nje iz ostalih stanica rezervne milicije u Mostaru. Jeève koji su ranije
kao prepreka na barikadi, upotrebljavani na Balinovcu 7. maja 1991. go
dine, kad je u Pologu zaustavljena tenkovska kolona, svojim kamionom u
Dra~evice je dovezao rezervni policajac i ~lan PL-a Enes Pilav Caja, uz
asistenciju Mirsada Huskovi}a i brata fudbalera Gorana Juri}a, koga sam
zbog ispoljene hrabrosti primio u ratnu stanicu milicije Carina, s Bo{nja
cima i Hrvatima iz Dra~evica, Vrap~i}a i Potoka. Uglavnom, jeève su
upotrebljavali HV-HVO, ta~nije Tihomir Mi{i}, Petar Zelenika i Ilija
Vrlji}. Stigle su grupe na{ih aktivista iz Donje Mahale, Luke i Carine, a na
njihovom ~elu bili su predsjednici pododbora SDA i komandiri ~eta Patriotske lige Ismet êlebi}, Midhad Hujdur Hujka, Elvedin Edo Ajani},
Mustafa Puzi}, Senad Milavi} Hru{~ov, Tahir Kerovi}, Esmin Sefi}, Hazim Memi}, Esad Drljevi} Beli, Salko Repak Braco, Ahmed Hadì}, Mirsad Mufti}, Kemal Bakija...
Kad su ~etnici iz Nevesinja, autobusima do{li na prilaz Dra~evica
ma, na{i ljudi su ih zaustavili. Iz prvog vozila iza{ao je Krsto Savi} i re
kao da ima odobrenje da s kolonom u|e u Mostar. Alija @ugor i Safet Memi}, na~elnik stanice milicije u Mostaru, Savi}u su odgovorili da odobre
nje koje ima ne vaì. Nakon prepirke, predloèno je da na{i i ~etni~ki
predstavnici odu u Sjeverni logor, gdje bi rije{ili problem s nadle`nim iz
vojske i MUP-a RBiH, kojeg su predstavljali Zikrija \onko, Ivica Lu~i} i
Viktor Stojki}. Dok smo ~ekali ishod pregovora, jedinice Patriotske lige,
predvo|ene Nailom Noì}em Pincom, Seadom êlebi}em i Muhamedom
153
Taslidòm bile su na svojim mjestima, u punoj pripravnosti da se suprostave eventualnom nasilnom poku{aju ~etnika da ostvare svoje namjere.
Odred ~etnika Kara|or|e pje{ice je poku{ao pro}i pored na{ih straà i
izbiti na Aerodrom, ali su vatrom s poloàja Patriotske lige u tome sprije~eni. Na pregovorima su u~estvovali predstavnici SDA Mostar Ismet
Hadìosmanovi} i Zijad Demirovi} [osi. Tek oko 21 sat s pregovora su
prvi iza{li Safet Memi} i ~etnik Krsto Savi}, koji se sa svojom bratijom
morao vratiti odakle su i do{li. Tek kad su malo zamakli, ohrabrili su se i
po~eli pjevati ~etni~ke pjesme.
êtnici nisu osvojili Mostar, iako je sve bilo pod budnim okom njihovih nadzornih organa, Slu`be DB, KOS-a i drugih tajnih organizacija
SDS, JNA i ve} poznatih naredbodavaca koji su ispitivali povoljnosti ubacivanja teroristi~kih formacija u dijelove i cijeli grad Mostar i uvjete za
stvaranje panike, haosa i sukoba na relaciji Srbi protiv svih gra|ana lojal
nih Bosni i Hercegovini. Na kraju, cilj je bio da se utvrdi kako uvesti JNA
jedinice da zauzmu
grad Mostar, koji je
ve} tad bio u okru
ènju.29
K l j u ~ n i
~ovjek zaduèn za
naoruàvanje Srba u
dolini Neretve je,
kako rekosmo, Bra
nko Simi} iz @ito
misli}a kod Mos
tara. Od centra JNA
za
naoruàvanje
samo u jednoj turi
dobio je 54 minoba
ca~a od 82 mm, vi{e
hiljada
granata, Desetog februara 1991. odràn narodni zbor Patriotska liga za BiH.
zatim preko 600 Skup je pozdravio Nenad Ibrahimpa{i}, na~elnik Biha}a. O aktuelnoj
situaciji, o suverenosti i
automatskih pu{aka,
nedjeljivosti BiH govorio je predsjednik Alija Izetbegovi}
pi{tolja, bombi...
154
Predsjednik narodnog zbora Patriotska liga za

BiH odgovara na neistine u izvje{taju
pro~etni~ke RTVSA
Odgovor Radovanu Karadì}u na tvrdnje da je
64% bh. zemlje vlasni{tvo Srba
Antiratni miting u Sarajevu 3. septembra 1991.

godine u reìji KOS-a, SDS-a, ~lanova SDP-a,
Reformista, Liberala i dr. Podr{ka JNA unato~
tome {to su ukopani oko grada ve} dràli
Sarajevo na ni{anu
Nevesinjski ~etnici i tre}a Jugoslavija
155
156
9. ÊTNI^KA OFANZIVA 1. APRIL 1992.

GODINE
9.1. ÊTNI^KI PLAN
Radi potpune kontrole puta Mostar âpljina Metkovi}, te puta
Mostar Domanovi}i Stolac, ~etnici su èljeli uspostaviti srpsku ratnu
stanicu policije na Buni, te zauzeti objekat Pamu~ne industrije \uro Sa
laj, hotel, motel, kamp na Buni i apartmansko naselje Aluminij. Po{to
nije dobio saglasnost za uspostavu svoje policijske stanice, SDS je zago
varao i planirao nasilnu uspostavu policijske i svake druge kontrole na
tom podru~ju. Glavni agitator je bio Gordan Milini}, na~elnik Sektora
SDB RBiH, koji je djelovao u okviru Centra slu`bi sigurnosti Mostar. Njega je na tu funkciju postavio poznati srpski ekstremista, nekada{nji dù
dista @eljezni~ara Mom~ilo Mandi}, ministar pravde, u vladi, RS. U je
ku prvog napada na sarajevsko naselje Hrasnicu 22. aprila 1992. godine,
majka Milka Mandi} molila je sina: Ovdje Momina mama, govorila je
kroz jecaje: Momo sine, ~uje{ li me, reci im da prestanu. Milka Mandi}
se javila iz podruma svojih kom{ija Ibrahimovi}a, da bi nekoliko dana ka
snije napustila Hrasnicu uz posredovanje sina i oti{la na slobodnu srpsku
teritoriju. SRNA je po dolasku Milke Mandi} izvjestila slu{aoce u svom
stilu da je majka Mom~ilova to izgovorila s muslimanskim pi{toljem upe
renim u ~elo. U Hrasnici je ostao Mom~ilov otac Savo, zatim sestra Sla
|ana, udata za Hrvata Ljubu Idòti}a, poznatog golmana Famosa. Kada
su prvih dana agresije ~etni~ki emisari dolazili u ovo naselje da uz pomo}
UNPROFOR-a evakui{u ugroène Srbe, Sla|ana im je pljunula u me
gafon i otjerala sa svog praga. No, kako Mom~ilo nije odustajao, 19. juna
Sla|ana je uplakana oti{la sa sinom u Hrasnicu. Savo, koji je rodom iz Ka
linovika, u Hrasnici je napravio ku}u 1956. godine, u jednom telefonskom
razgovoru, kada je sin, na kraju nerava, zaprijetio da }e mu granatirati ku
}u, uzvratio je: Sa~ekaj, je... ti majku, dok ja u|em u nju, pa onda ga|aj.
Savo Mandi} je dugo ~uvao svoje koze po Hrasnici, u dvori{tu TO i nije
napu{tao svoj dom.
Radi uspostave svoje kontrole na prostoru oko Mostara, ~etnici su
izveli operaciju koja se sastojala iz teroristi~kih akcija u samom gradu i te
roristi~kih vojnih djelovanja u okolini, prema objektima na komunikaciji
âpljina Mostar, s teì{tem na objekte u Buni.
157
Tako su ~etnici, po jedinstvenom planu te operacije, izazivaju}i ekscese unutar Mostara, 1. aprila 1992. godine, na Tepi, u Feji}evoj otpo~eli sa snajperskim djelovanjem i ubistvom jednog gra|anina albanske
nacionalnosti, vlasnika privatne jufkarske radnje. Sumnjalo se da je ovaj
zlo~in po~inio Du{ko Stevi}, sin travarke koja je lije~ila od opekotina
osamdesetih godina, jednog od ~lanova operativne druìne Safeta
Oru~evi}a [ibenika, koja je radila za Savezni SUP, a koji su u~estvovali u paljenju nekih emigrantskih objekata u Njema~koj, odakle su pro
tjerani. Za Stevi}a se znalo da je na razne na~ine, financijski i poklonima
pomogao SDS u Mostaru, a u svom stanu je imao magacin SDS-ovog
oru`ja namijenjenog za ubijanje Mostaraca. Odmah poslije ovog zlo~ina
na{a policija je izvr{ila pretres Stevi}evog stana i postavila zasjedu za
njegovo hvatanje. Me|utim, umjesto Stevi}a, u klopku je upala nacional
no mje{ovita grupa osoba. Od Bo{njaka u toj grupi su bili Himzo Nazra
i}, koji }e kasnije cijelo vrijeme rata provesti u HVO-u i Salko Grbi}, ka
snije angaìran u Armiji RBiH, u slu`bi osiguranja Komande 4. korpusa.
Ispostavilo se da ih je Stevi} poslao da mu dovedu suprugu Bo{njakinju,
{to su ovi i u~inili, usprkos upozorenjima na{ih aktivista da time idu na
ruku ~etnicima. Pa ona nam je familija, bio je njihov odgovor. Stevi}ev
otac je Srbin, a majka Marica, poznata mostarska travarka je Hrvatica, pa
su mu neki ljudi jo{ vjerovali. Ali, zlo~in u gradu, za koji je osumnji~en,
morao je aktivirati na{u policiju, Patriotsku ligu, politi~ke i sve druge fa
ktore odbrane. Naàlost, takav zlo~in samo je trebao odvratiti na{u pa`
nju od osnovnog ~etni~kog cilja, a to su teroristi~ka djelovanja prema ko
munikaciji âpljina Mostar, s teì{tem prema Buni.29
êtni~ka ofanziva na Mostar tih dana je po~ela obimnom vojnom
pripremom, odnosno demonstracijom sile i mno{tvom psiholo{kopoliti~ko-vojnih akcija koje su poduzeli i radi razbijanja i demoralizacije
snaga otpora MUP-a SRBiH i PL-a Mostara. O~ito da je JNA bila u slu`bi
~etnika, jer prema vojnim planovima zauzimanje Mostara se trebalo odvi
jati po fazama, a nakon toga, proces zauzimanja Hercegovine odvijao bi
se po etapama, grad po grad.
29
Dobrovolja~ke jedinice iz Srbije i {e{eljevci su do kraja aprila 1992. godine na podru~ju

tzv. SAO Hercegovine zajedno sa drugim ~etni~kim jedinicama obezbje|ivali granicu da
bi, povremeno, u civilnim odijelima, odlazili u Mostar, radi diverzija i oruànih napada. Na
podru~ju Bune na samom ju`nom izlazu iz Mostara, {e{eljevci i ostala bratija su stigli 12.
aprila 1992. godine traè}i od srpskog naroda na Buni, Blagaju, Rotimlji, Hodbini i
Dubravama da im se pridruè kako bi formirali srpsku stanicu milicije.
158
9.2. ODLUÂN OTPOR ÊTNICIMA

O ovim planovima SDS-a da teroristi~ki djeluje prema vitalnim ko
munikacijama i objektima oko Mostara, posebno na Buni, mi smo pravo
vremno dobili podatke. Procijenili smo da na{a policija mora, prije po~et
ka ove njihove operacije, zaposjesti ugroèni pravac i sprije~iti njegovu
nasilnu kontrolu od ~etnika. Na tom zadatku angaìrali smo oko 50 poli
cajaca iz rezervnog sastava, po pet iz svake od mostarskih rezervnih sta
nica policije koje su bile pod kontrolom Patriotske lige,30 a jedanaesta je
bila u Blagaju, gdje su se upravo odvijale ove aktivnosti. Tako smo preduhitrili ni{ke specijalce, zatim ~etni~ku jedinicu iz Nevesinja beli orlo
vi i specijalne jedinice SDS-a iz Hodbine, kojima je komandovao Bran
ko Mari}, mostarski ugostitelj. Ina~e, ove ~etni~ke horde su bile u odje}i
JNA, naoruàne i opremljene iz magacina JNA. Oko 400 ~etnika okruìli
su prostor koga smo kontrolirali du` komunikacija. Pri{li su nam istovre
meno sa tri pravca: Lak{evine, Ortije{a i Hodbine. Kad smo se na{li u
okruènju, uslijedila su djelovanja jedinica Patriotske lige iz pravca Gu
bavice, Blagaja i Mostara. U okruènju su se tako na{li i ~etnici. U takvoj
situaciji i oni su htjeli pregovore. U pregovorima su, s na{e strane, ~estvo
vali Safet Memi} i Ismet Hadìosmanovi}, a sa ~etni~ke komandant Sje
vernog logora pukovnik Milojko Panteli}. Dogovoreno je povla~enje svih
jedinica, i na{ih i ~etni~kih.
Ovo je jo{ jedan dokaz da je PL odbrana Mostara funkcionirala, jer
je efikasno, planski i organizirano izvodila upravljanje resursima odbrane.
PL Mostara je uspostavila takav sistem da je uvijek uspijevala sa~uvati
ljudske ìvote i materijalne potencijale, i borbene i civilne, uz osiguranje
uvjeta za vo|enje dugotrajnije oruàne borbe. Mi smo ve} tada imali
uspostavljenu starje{insku strukturu u PL-u, kao globalnom sistemu
odbrane BiH do nivoa voda. Ali nevolje su se nastavljale...
Ministarstvo unutra{njih poslova SRBiH, 24. maja 1991. godine u mje
stu Delu{i na putu Nik{i} - Bile}a zaustavlja kamion u kojem je bilo osam
deset automata ruske proizvodnje i 16 hiljada metaka za to oru`je. Deùrnim
policajcima Srbi, vlasnici kamiona izjavili su da im je to li~no naoruànje. Po
konsultovanju MUP-a Bile}a sa oru`jem su pu{teni ku}i.
30
Patriotska liga Mostara nije imala potpunu kontrolu u rezervnim stanicama milicije u Cimu, Pologu i Jasenici, dok je u ostalim mjesnim zajednicama kontrola bila
potpuna.
159
9.3. HAP[ENJE BRANILACA MOSTARA

Muhamed Taslidà i Suad Krpo su s na{e strane angaìrani da nadgledaju povla~enje, jer je bilo osjetljivo i rizi~no. êtnici su svakog ~asa
mogli iskoristiti situaciju i nastaviti operaciju, posebno nakon {to mi ispo
{tujemo dogovor i povu~emo se sa poloàja. Taslidà i Krpo su na ovaj zadatak krenuli iz rezervne stanice milicije u Blagaju, ali kad su do{li do Gu
bavice, kod hotela na Buni, uhapsili su ih rezervisti JNA. U opisanoj akci
ji okruènja, 1. aprila 1992. godine, oko 21 sat, kod motela Buna, ~etni
ci su uhapsili petericu na{ih policajaca iz rezervnih stanica Luka i Donja
Mahala: Midhada Hujdura Hujku, Semira Baltu, [ekiba Zuhri}a, Emira
Helji}a i Elvedina Edu Ajani}a. Kad su to uradili, general Peri{i} je postavio ultimatum da se na{i policajci uklone ili }e on poduzeti mjere koje
je fakti~ki ve} realizirao. Postavljaju}i ultimatum, sje}am se da je na{e po
licajce nazivao hosovcima.31
Nakon {to su uhap{enima stavili lisice na ruke, ~etni~ki vo|a je pos
trojio pripadnike 69. padobranske brigade - ni{ke specijalce i ~etu iz Hodbi
ne, a zatim naredio na{im ljudima da prolaze izme|u tako postrojenih ~etni
ka od zgrade gdje su uhap{eni, do stotinjak metara udaljenog vozila, kojim
su onda preveèni u zatvor. Dok su prolazili kroz takav stroj, trpili su te{ke
i brojne udarce. Udarali su ih naj~e{}e {akama i kundacima. Islje|ivanje
pretu~enih obavljeno je u kasarni Sjeverni logor, gdje se jo{ uvijek nalazila
10. motorizirana brigada JNA. Bo{nja~ki i hrvatski lideri u organima vlasti
i politi~kim strukturama Mostara - dr. Ismet Hadìosmanovi}, Ivica Lu~i} i
Zikrija \onko, cijelu no} 1. na 2. april 1992. godine, zahtijevali su od ~etni
~kih oficira da uhap{eni policajci budu oslobo|eni. Sutradan, u jutarnjim
satima, glavni ~ovjek KOS-a u Mostaru Branko Glava{,32 po odobrenju
31
Hosovci po~etkom rata op}eprihva}en naziv za HOS Hrvatske obrambene snage,

koje su na prostoru Hercegovine postojale i djelovale pod komandom Blaà
Kraljevi}a. Iza ovih formacija politi~ki je stajala Hrvatska stranka prava.
32 Komandant 10. motorizirane brigade JNA u Mostaru bio je pukovnik Milojko
Panteli}, N[ potpukovnik Dragan Malijevi}, a na~elnik bezbjednosti u toj brigadi bio
je Branko Glava{. Pored njih, u ovoj akciji va`nu ulogu imali su potpukovnik
Slobodan Pudar PK za moral, kapetan 1. klase Stojan Batini} ObP, Branko Mari} iz
Hodbine, Dragan Andri} iz Konjica. Poznato mi je da je 10. motorizirana brigada
biv{e JNA slijedila tradicije 10. hercegova~ke partizanske brigade, koja je u Drugom
svjetskom ratu proslavljena u borbama protiv ~etnika, usta{a i drugih fa{ista, a da je
po~etkom devedesetih godina tek proteklog stolje}a i sama postala plijen fa{izma i
egzekutor nacisti~kih ciljeva zlo~inaca Milo{evi}a i Karadì}a.
160
svojih nadre|enih u Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu iz Beogra

da, oslobodio je izmu~ene policajce. Okupacija Bune bila je sastavni dio {i
rih planova ~etni~kog vo|stva u vrijeme pred oruànu agresiju i tokom agre
sije na RBiH. Na{a akcija na tom prostoru bila je nu`na.
U Komandi 10. motorizovane brigade JNA ili Sjevernog logora bili su
i kapetan Edhem Murati - ~eta veze, kapetan Darko Buri} - ~eta vojne poli
cije, kapetan Stojan Batini} ID^, major Milan Ugre{i} LARD i PVO,
kapetan prve klase Branko Petrovi} MAD, zastavnik Nedàd Idrizovi} komanda stana, kapetan prve klase Darko Pandur i kapetan Latif meni
nepoznatog prezimena - pozadinska baterija, ~eta inìnjerije, vod ABHO,
Tomislav Pu{ara N[ za garnizonske
poslove, Nedàd
Ibrulj - PN[ za
pozadinu, major
Radoslav
Cve
tkovi} - 1. mt
bataljon, kapetan
Zoran Purkovi} - 2.
mt bataljon, kape
tan prve klase Sule
jman Budakovi} 3. meh. bataljon
Za prvi april,
dan varalica, HOS
je zauzeo Ok[TO
Livno i odmah su
po~ele dogovorene
borbe u trouglu
[uica - Kupres To m i s l a v - G r a d
(Duvno). Istog dana
po~eo je napad na
ju`ni dio Mostara
od strane dva
bataljona Uì~kih
rezervista i ~etnika.
Faksimil SAO Hercegovina, Srpska op{tina Mostar od 26.5.1992.
161
9.4. DNEVNIK JEDNOG ÊTNIKA

Poslije doga|aja od 1. i 2. aprila 1992. godine, mi smo 16. juna
oslobodili Bunu i Hodbinu. Tada smo prona{li dokumenta koja je pisao jedan od ~etnika, valjda hroni~ar tog vremena. Tekst sljede}eg sadràja zasluùje posebnu pa`nju: Prvog aprila 1992. godine objavljena je mobili
zacija u Hercegovini i Mostaru putem srpskih stranaka SDS i SPO. Odziv
je poraàvaju}i {to se ti~e nesrpskog ìvlja. Na{ komandir, nije mu druge,
formira samostalnu ~etu u Hodbini. Istog dana pada Buna. Osvajaju je
Zelene beretke. Po~etak izuzetno lo{, katastrofalan za nas. Specijalci
Rade Mihajlovi}a iz Ni{a stiù na ovo podru~je oko 21 sat, vra}aju Bunu
i uspostavljaju srpsku vlast. Tom prilikom hapsimo 5 policajaca i dvojicu
zloglasnih usta{a. Mostar i dalje drè usta{e u svojim rukama. Na{a teri
torija, slobodna srpska oblast, proteè se pravcem Buna-Ortije{ do Ju`nog
logora, te zaobilaznicom - Pravoslavna crkva Sutina - Potoci. To nije
ono {to nam pripada. Spremamo se da uzmemo svoje, stoji u dnevniku
ovog ~etnika.
Podjelom naoruànja Srbima u Mostaru, ~etnici su nastojali da pod
svojom kontrolom drè {to ve}i dio gradskog jezgra na lijevoj obali Nere
tve. Za podjelu oru`ja od KOS-a bio je zaduèn major JNA Slobodan Pudar. Svakom Srbinu koji je stanovao oko Sjevernog logora, pored Narodnog pozori{ta, Doma JNA, do vojnog objekta Konak, Pudar je podije
lio naoruànje i municiju. Cilj im je bio da Luka i Carina budu potpuno
odvojene od ostalih dijelova grada. Time bi bila znatno oteàna ili onemogu}ena odbrana ugroènog bo{nja~kog stanovni{tva.
Zapaànja ~etnika iz Hodbine o Hercegovini vra}aju nas na jedan
opis koji je dr. Stevan Moljevi} napisao u Nik{i}u 30. juna 1941. godine.
Moljevi} je autor vi{e velikosrpskih planova i spisa, me|u kojima je najz
na~ajniji Homogena Srbija, koji se sastoji od kratkog uvoda i tri dijela,
posve}ena granicama velike Srbije. Pod jedan, utvr|ivanje granica homo
gene - velike Srbije, koja kao dràva nikad nije postojala. Dva, infrastruk
turno povezivanje zemalja i krajeva koje ucrtava u tu veliku Srbiju. Tri,
preseljavanje stanovni{tva radi etni~kog ~i{}enja tzv. srpskog teritorija i
~etvrto, organi~avanje sloboda nesrpskog stanovni{tva (pogledaj rasne
zakone u SAO Krajini, op. a.).
êtnik iz Hodbine, ovaj put govori o istim ciljevima, ta~no 51. god
inu kasnije.
162
Posmatra~ka misija i {ef za BiH Toni Abot su po~eli sa radom 3.

oktobra 1991. godine. Uloga misije za BiH tih dana je bila da poslije
dolaska u rejon sukoba uzme izjave od prvog ~ovjeka op}ine, zatim osoba
odgovornih za bezbjednost tog podru~ja i od vo|a nacionalnih zajednica
iz vode}ih stranaka, da im pomognu da na|u put za rje{avanje sukoba.
Me|utim, kada to ne bi urodilo plodom, radili su na odvojenim sastanci
ma sa ciljanim pojedincima za koje su u misiji smatrali da su najzna~ajni
ji. Obaveza ove misije je bila da informacije {alje u centar posmatra~ke
misije u Sarajevo, koji informacije proslje|uje u centar posmatra~ke mis
ije za biv{u Jugoslaviju u Zagreb, odakle su iste proslje|ivane u Hag,
vo|ama Evropske zajednice. Krajem oktobra 1991. godine ambasador
Van Houten, {ef posmatra~ke misije Evropske zajednice za cijelu
Jugoslaviju, posjetio je BiH kao i njegov zamjenik general Eleveld, ali
vi{e nije bio samo jedan ~etnik u isto~noj Hercegovini ve} brigade ~etni
ka. [ef misije bio je dobro obavje{ten o situaciji u Isto~noj Hercegovini,
a posebno u Nevesinju po~etkom novembra 1991. godine, kada posma
tra~koj misiji predvo|enoj Toni Abotom nije dozvoljeno da vidi zgari{ta
spaljenih domova: Ibre Zukanovi}a, Mile Glavine, Mile Krtali}a te
Dragana Nikoli}a. Eksplozivom uni{tene objekte Karla Buconji}a (lokal),
Fikrete Golo{ (kafana), Be}ira Trbojevi}a (kafana, pekara), Mehe Kol~i}a
(stakloreza~ka radnja), Avde ]ori}a (likovna galerija), Fadila Trebovi}a
(prodavnica mje{ovite robe koja je prije toga dva puta plja~kana) kao i 12
puta minirani brija~ki salon ]amila Haznadi}a. Spisku treba dodati i
eksplozivom uni{tene vikend-ku}e Sabita Jakirovi}a, ]amila \ulimana i
Ede [ari}a. Da to vi{e nije jedan ~etnik ve} vi{e njih, pokazuje podatak da
se ne boje ni aktivnih milicionera iz stanice javne sigurnosti Nevesinje pa
Ademu ôpelju ru{e ugostiteljski objekat, kao i lokale [efike [ahinagi}, i
Hasiba ôpelja, aktiviste MBO stranke. êtnici su tih dana uni{tili
dàmiju u Odàku, te vakufske prostorije u historijskom za{ti}enom
objektu Sahat kula. Nevesinjska dàmija je provaljena i o{te}ena, a
imama Adema Omeriku su pod prijetnjom likvidacije protjerali u Mostar,
a skoro sve muslimanske ku}e su mitraljirane. Slu`beni izvje{taj ministra
MUP-a SRBiH Alije Delimustafi}a i pored svih ovih de{avanja glasio je
na osnovu slu`benih i privatnih saznanja nisam mogao ste}i dojam da
ovdje postoje takvi ekscesi zbog kojih bi se Muslimani i Hrvati morali
iseljavati. Ovdje se jo{ jednom pokazao utjecaj JNA na MUP SRBiH,
koji nije mogao samostalno djelovati na spre~avanju bezvla{}a, ~etni{tva
i poku{aja ru{enja dràvnosti BiH.
163
164
10. PROGON BO[NJAKA S PODRU^JA

ISTO^NE HERCEGOVINE
10.1. NEVESINJE
U drugoj polovini juna 1992. godine ~etnici su protjerali 3.500 Bo{
njaka i 200 Hrvata sa cijelog podru~ja op}ine Nevesinje, ali i sa teritorija os
talih op}ina isto~nohercegova~ke regije. Progoni su pra}eni ubijanjem ili, u
najboljem slu~aju, maltretiranjem brojnih Bo{njaka, kojima su oplja~kane,
a zatim popaljene i poru{ene ku}e. Sredinom juna 1992. godine, napadnuto
je selo Lika, u kojem je ubijen Ahmet Baralija a njegov sin Be}ir odveden
u logore Alatnica u Nevesinju i bile}ku kasarnu. Poslije su istu sudbinu
doìvjeli Bo{njaci u Odàku i ânjama. Mje{tani ovih nevesinjskih sela su,
u po~etku, na{li skrovi{te u selu Gornje Polje, ali je 22. juna 1992. godine
uslijedio napad na Gornje Polje, Presjeku, Kljunu, Donju Bijenju, Gornju
Bijenju, Postoljane, Hru{tu Bjeè}i pred ~etnicima Bo{njaci su se sakri
vali po okolnim planinama, gdje su organizirani zbjegovi i ispitivali mogu}nosti izvla~enja prema teritorijama pod kontrolom Armije RBiH.
U zbjegu od oko 450 Bo{njaka, 21. juna 1992. godine, bila je i ~eta
Orli} sa oko 50 naoruànih boraca. Komandir je bio Miralem Jugo. Na
kon {to je u napadu ~etnika na Donju Bijenju i Postoljane ubijena [e}a Le
ri}, kojoj je zapaljena ku}a, zbjeg je krenuo pravcem Crvanj Zeleno brdo
- Bak - Vili{ta - Bjelimi}i na podru~ju op}ine Konjic. Kada su ~etnici u
Vili{tima napali zbjeg, borci ~ete Orli} su stupili u akciju, za{titili ljude
i zarobili 6 ~etnika. êtnici su pu{teni pod uvjetom da se osigura neome
tano kretanje Bo{njaka koji su protjerani iz Kru{evljana, Uloga i Jezera.33
Ova nagodba je uspjela.
Pored zbjega koji je oti{ao prema Konjicu i Bjelimi}ima, prognani
Bo{njaci s podru~ja Nevesinja su u zbjegu od oko 350 ljudi, sa oko sto
33
Raspoloìvi podaci pokazuju da JNA, ~etni~ke i druge fa{isti~ke formacije bile pod
jedinstvenom komandom i kontrolom vi{ih oficira JNA. Tako je vo|a {e{eljevaca
Branislav Gavrilovi} za usluge koje koje je u~inio JNA dobio ~in majora te armije.
Isto se desilo i u Nevesinju, a JNA je sve srpske oruàne formacije i grupe osiguravala
oru`jem, municijom, vozilima, gorivom, hranom, vodom, pi}em, cigaretama, posteljinom, ve{om i ostalom opremom. Nakon ovih doga|aja, Bo{njaci i drugi nesrbi krenuli
su u zbjegove.
165
dje~ice krenuli preko Veleà za Mostar, gdje su stigli 28. juna 1992. godine. Smje{teni su u Sjeverni logor. Bila je to tu`na, iscrpljena i smo`dena
gomila ljudi. Rijetki od njih su tiho plakali. Svi su, uglavnom, nijemo pro
matrali one koji su ih dolazili vidjeti.
Na mu~ki na~in ubijeni su, prema tvrdnjama prognanika iz Neve
sinja, predsjednik SDA Nevesinja Mustafa ]upina, njegov zamjenik
Nafija Ramovi}, kao i ~lan najuèg rukovodstva Redò Trebovi}.
Egzekutori su bili Krsto Savi}, ministar MUP-a tzv. SAO Isto~na
Hercegovina i Arsenije Grahovac, samozvani komandant ~etni~kog odreda Kara|or|e. Imam Hasan Eminovi} iz Odàka u svjedo~enju pomin
je kom{ijska zvjerstva nad nesrbima, a prije svih Tri{a Nasti}a, porodice
Milovi} i Kravi}. êtnici su zaklali Begu Kljaku, Muntu [aran~i}, Muju
Mutilovi}a, Avdiju Mutilovi}a, Nefu [aran~i} i Ibru Kevelja. Napad na
selo Luke predvodio je Mladen Kilibarda, sa Borom Telebakom, Rajkom
Dukom, Radom Telebakom i njegova dva sina, Ristom Dukom,
Draganom @eraji}em... Napad na selo Sopilji predvodili su Ba}o
Kova~evi}, Rade i Mirko Damjanac, Danilo Stankovi}... Napad na selo
Borov~i}i predvodio je Boro Antelj, oficir biv{e JNA. Centar nevesinjskih
prognanika nalazio
se u Kljunima sve
do 22. juna 1992.
godine kada su
~etnici krenuli u
kona~an obra~un
protjerav{i sve nes
rpsko stanovni{tvo.
Po pri~anju svjedo
ka napali su iz
najteìh
oru`ja,
minobaca~a
i
haubica koje su
ru{ile ku}e. Ono
{to
bi
ostalo
plja~kali su i palili.
Na kraju su stigli
tenkovi da sru{e
Egzodus nesrpskog stanovni{tva iz isto~ne Hercegovine.
dàmiju, kaè Halil
Omerika.
166
167
168
11. GENOCID NAD CIVILIMA U

ISTO^NOJ HERCEGOVINI
11.1. ZLOÎNCI IZ BILE]E
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
Nikola [egrt ( oficir JA)

Miro Deli}, SDS Bile}a
Janko Batini} i tri njegova sina
Vukota Popadi} i sin
Radovan Ra|ovi}, elektri~ar protjeran sa Kosova
Milan Vujovi}, na~elnik {taba TO Bile}a
Milorad Vujovi}, predsjednik SO Bile}a
Rade Koprivica, komandir {taba TO Bile}a
Vi|en Bajovi}, profesor fizi~kog obrazovanja
Bogdan Tomanovi}, profesor istorije iz Bile}e
Sava Vujovi}, voza~
Zoran Babi}, radnik
Milorad Bojovi}, advokat
Lazar Vukovac, ugostitelj
Lazo Jokanovi}
Miki Lero
Zoran Ka{ikovi}, komandir diverzantskog voda
Mi{o Radmolovi}, {ef PBS Bile}a
Ratomir Vujovi}, savjetnik SDS
Rajko Rogan, direktor TK Bile}anka
Milovan Kozjak, u septembru 1990. uhapsio I. Kneza, mesara iz
Dubrovnika
Dragan Milojevi}, dijelio oru`je 1990.
Ratko Nov~i}, radnik MUP-a
Milorad Nosovi}, poslanik SDS
Milo{ Gruba~i}, nastavnik, 1991. godine vezao ùtu traku muslimanskoj djeci u {koli u kojoj je predavao
Pero Vukoje, ugostitelj sa Plane
Pero Ljubomirac, ugostitelj sa Divina
Petko Bjelica, direktor PTT
Mladen Bjelica, sin Ga{a, iz sela Bijeljana
Bu}o (Ilije) Bjelica
169
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
Milan (Du{ana) Bjelica (sin vojvode Bjelice, u~esnika pokolja muslimanske sirotinje na jami âvkarici 1941.)
Dragan (Novice) Kula{, ~etni~ki vojvoda iz sela Fatnica
Slobodan (Mi{a) Kuta{ iz sela Fatnice)
Mladen Vukovi}, sekretar SDS
Radivoje \uka, iz sela Brkovi}a
Mladenko (Save) Du~i}, iz sela Fatnice
@eljko (Slavka) Radovanovi}, iz sela Fatnice
Miomir Milo{evi}, radnik MUP-a
Rade Nosovi}, milicioner
Ne|o Kulji}, isticao se batinanjem uhap{enih Muslimana u bile}kom kazamatu
Dragi{a Ivkovi} (isticao se u maltretiranju uhap{enih muslimana)
Jeftovi}(mesar iz Bile}e, u~estvovao u hap{enjima muslimana)
Pero Rogan i sin, iz sela Njegovanovi}i
Goran (Kostadina) Vujovi} iz sela Preraca, ro|en 1950. godine, izdavao naredbe za hap{enje Muslimana
Mihajlo Kapor
Blagota Vasiljevi}, sve{tenik
Milovan Radan
Slavi{a Radan
Branko Vujovi}, nosilac partizanske spomenice, iz sela Bjeljani
Miroslav Vida~i}, sekretar za NO
Milivoj @drale
Zdravka Tomanovi}
Momo Vujovi}
Risto Jokanovi}
An|elko Zelenovi}
Milivoje Peru}ica
Ljubo Vukovi}, pravnik
Milorad (Blagoja) Bajovi}
Drago Kozjak,
Gojko Vukoje, voza~
Ne{o Vukoje
Mi{o Vukoje
Zvonko Vukoje
Nikola Bjelica, trgova~ki putnik
Dobrica Popadi}, radnik elektro-preduze}a
170
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
Rajko Vukoja
Dragoljub Br~i}
Ne|o ômi}
Milo{ Svorcan
Mi{o i Du{an Kisi} (do{li u ku}u Ramiza Murguza kako bi silovali ène)
Dragan Pareànin
@arko Jeftovi}
Lazo Dedijer
Nikola Dedijer
êdomir Popovi} zvani Zeno, nastavnik,
[piro Desponi}, komandir ~etni~ke stanice na Planoj
Obrad Vu~kovi}, pukovnik u penziji
Rajka Kozjak, sudija
Rade (Bori{e) Mili~evi}, iz Kalca
Gara Mili~evi}, ro|ena 1947., u Kalcu, od oca Bori{e i majke Mile, udove îbrilo
....
171
11.2. UBIJENI CIVILI IZ OP]INE GACKO

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
Sabit (Murata) Sari}, ro|en 1948. (2.7.1992. podlegao batinanju u

konc logoru Bile}a)
Ifet (Be}ka) Grebovi}, ro|en 1939. (3. 7.1992. uhva}en u selu Bora~ i strijeljan od ~etnika koje je predvodio Ranko Mastilovi})
Asim (Be}ka) Grebovi}, ro|en 1937. (3.7.1992. uhva}en u Bor~u i streljan)
Amir (Malkana) Dùbur, ro|en 1956. (4.7.1992. mu~en i razapet
ìv kod Silosa u Gacku)
Elvedin (Mlakana) Dùbur, ro|en 1960., (1.7.1992. poginuo u Bor~u izgorio u automobilu zajedno sa Safijom Muran - djevojkom.
Automobil pogo|en zoljom)
Mirsad ([u}rije) Dèko, ro|en 1955., ubijen 21.6.1992.
Edhem (Sejda) [abovi}, ro|en 1955., ubijen 21.6.1992.
Aziz (Ibra) Hasanbegovi}, ro|en 1943., (29.6.1992 podlegao batinanju od strane tzv. Srpske milicije)
Aziz (Be}ira) Fazlagi}, ro|en 1952., (29.6.1992. nakon batinanja
ìv razapet u Gacku
Amir (Haila) Musi}, ubijen 4 .6.1992.
Latif Halilovi}, (4.6.1992., nakon mu~enja podlegao i tijelo mu razapeli ~etnici kom{ije)
Hasan (Be}ira) Kaìni}, ro|en 1932., (4.6.1992. mu~en i razapet u
Gacku od ~etnika
Esad (Husnije) Dòlota, ro|en 1963., (18.6.1992. zaklan u Gacku)
Mithat (Ahmeta) Avdi}, ro|en 1955., ubijen 4.6.1992.
Dèmila (Bajra) Zvizdi}, ro|ena 1940., ubijena 4. 7.1992.
[efko (]amila) Zvizdi}, ro|en 1932., (4.7. 1992. strijeljan od ~etnika u Gacku nakon progona muslimanskog ìvlja)
Edin Po{kovi}, ro|en 1964., ubijen 20.7.1992.
Dèman Po{kovi}, ro|en 1966., (18.6.1992. poginuli prilikom napada ~etnika na Kulu, tijela im nisu prona|ena, niti su sahranjeni)
Esad (Jusufa) Osmanagi}, ro|en 1933., (20.6.1992. uhva}en na
Bjela{nici i vra}en u selo Drugovi}e, gdje je strijeljan u Gacku)
Miralem (Muniba) Voloder, ro|en 1962. godine, ubijen 21.6.1992.
Arif Jaganjac, ro|en 1929., (20.6.1992. nakon mu~enja u logoru u
Gacku podlegao)
Ahmet (Fehima) Kurtovi}, ro|en 1928. (4.7.1992. strijeljan u logoru Avtovac)
172
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
Sabahudin (Muja) Drljevi}, ro|en 1963. (4.7.1992. uhva}en u porodi~noj ku}i, gdje su ga svirepo likvidirali kom{ije Srbi)
[erif (Alije) Kapetanovi}, ro|en 1914., (29.6.1992. mu~io ga Branko Koprivica Bumbar, odsjekao mu u{i, nos, a potom ga zaklao i
ostavio na Partizanskom groblju u Gacku.
Hajrudin (Hajra) âmpara, 1945., (14.7.1992. ubijen u ku}i u Gacku)
Smajo (Pa{a) Po{kovi}, ro|en 1935. (4.7. 1992. ubijen u {tali Hajra Grebovi}a)
Avdo (Jusufa) Dànkovi}, ro|en 1935., ubijen 1992.
Safet (Jusufa) Glu{~evi}, ubijen 4.7.1992.
Asim (Smaja) Hasanbegovi}, (12.8.1992. nakon svirepog mu~enja
i torture umrla u Gacku)
Safija (Safeta) Muran, (1.7.1992., ubijena u autu sa Elvedinom
Dùburom, pretpostavlja se da su ih likvidirali ~etnici Radenko Ko
sovi} i Miljan Ma{evi})
Osman Omamovi}, ubijen 28.6.1992.
Izet (Mustafe) Grebovi}, ro|en 1934., ubijen 4.7.1992.
Ramiz Nuhanovi}, ro|en 1961., (5.7.1992., strijeljan u Gacku)
Smajo (Sulejmana) Ba{i}, ro|en 1946., ubijen 13.8.1992.
Smajo (Sulejmana) Ba{i}, ro|en 1976., ubijen 13.8.1992.
Behka (Osmana) Ba{i}, ro|ena 1952., ubijena 13.8.1992.
Dàfer (Nazifa) Ba{i}, ro|en 1921., (13.8. 1992. likvidiran od ~etnika Bo{ka Starovi}a, Gorana Lojovi}a, Slobodana Todorovi}a, i
izvjesnog Boljanovi}a u Gata~kom polju)
Lejla Pa{i}, ro|ena 1908., ubijena 4.7.1992.
Fatima (Be}ira) Bajramovi}, ro|ena 1910., (26.6.1992. ubijena prilikom etni~kog ~i{}enja Gacka)
Ejub (Dàfera) Ba{i}, ro|en 1956., ubijen 13.8.1992.
Edhem (Dàfera) Ba{i}, ro|en 1951., ubijen 13.8.1992.
Elvir-Miko (Edhema) Ba{i}, ro|en, 1974., ubijen 13.8.1992.
Husnija (Edhema) Ba{i}, ro|en 1973., (13.8.1992. likvidiran od ~etnika Bo{ka Starovi}a, Gorana Lojovi}a, Slobodana Todorovi}a i
Boljanovi}a u Gata~kom polju)
Mirsad (Hamida) Ba{i}, ro|en 1964., ubijen 18.6.1992.
Mehmed (Be}ka) Ba{i}, ro|en 1936., ubijen 18.6.1992.
Ahmo (Fejza) Ba{i}, 1954., ubijen 18.6.1992.
Miralem (Esada) Ba{i}, 1964., (18.6.1992. poginuo prilikom ~etni~kog napada na selo Ba{i}e, 18.6.1992. godine, a tijela nisu na|ena)
173
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
Fatima Ba{i}, ro|ena 1912., ubijena 20.6.1992.

Sevlija Ba{i}, 1925., ubijena 20.6.1992.
Arif (Omera) Dànkovi}, 1906., (20. 7. 1992. umoren na najsvirepiji na~in u selu Ba{i}i od strane najbliìh kom{ija Srba. Pretpos
tavlja se da je Sevliju i k}erku joj Eminu zaklao ~etnik Milivoje Sli
jep~evi} Pjevac)
Salko (Muharema) Temim, 1941., ubijen 20.7.1992.
Elvedin (Muharema) Temim, 1963., ubijen 20.7.1992.
Zajko (Salka) ]atovi}, 1933., ubijen 20.7.1992.
Sabir ]atovi}, 1966., ubijen 20.7.1992.
Ismet (Murata) ]atovi}, 1939., ubijen 20.7.1992.
Amir (Zajka) ]atovi}, 1963., ubijen 20.7.1992.
Emin (Ismeta) ]atovi}, 1972. ubijen 20.7.1992.
[efko (]amila) ]atovi}, 1960., ubijen 20.7.1992.
Refko (]amila) ]atovi}, 1963. (20.7.1992. strijeljan kod sela Drugovi}a od ~etnika koje je predvodio major zlo~ina~ke jugoarmade
- nastavnik ruskog jezika u Kuli- Stoji} Velimir iz Fojnice)
Zejnil (Hamze) Tanovi}, 1954. 18.06.1992. (poginuo prilikom napada na Ba{i}e, tijelo nije na|eno)
Asim (Rama) \idelija, 1942. (20.7.1992. poginuo prilikom napada
na Ba{i}e, tijelo nije na|eno)
Voloder Emina 1948., (20.6.1992. umorena na svirep na~in u selu
Ba{i}ima od najbliìh kom{ija Srba!?)
Sabir (Bega) Avdi}, 1957., (18.6.1992. poginuo prilikom napada na
Ba{i}e, tijelo nije prona|eno)
Sevda Vuk, 1911., ubijena 3.6.1992.
Murat Vuk, 1941., (3.6.1992. ubijeni prilikom etni~kog ~i{}enja
Bor~a)
Enver (Muniba) Redòvi}, 1973., ubijen 29.6.1992.
Hamdija (Avda) Voloder, 1922., ubijen 4.7.1992.
Ze}ir Krvavac, ro|en 1910., ubijen u julu 1992.
Ahmet- Hamo (Arifa) Krvavac, 1936., (umoren na najsvirepiji na~in prilikom ~i{}enja Velike Gra~anice)
Nelamas (Omera) Mehi}, 1962., ubijen 29.6.1992.
[emsudin (Aziza) Pa{i} 1960., (4.7.1992. umoren na najsvirepiji
na~in u logoru u Gacku)
Suad (Adema) Hasanbegovi}, 1959. (4.7.1992. ubijen u porodi~noj
ku}i u Avtovcu)
174
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
Rizvan (Zahida) Sari}, 1904., umoren 18.6.1992.

Juka (Jusufa`) Sari}, 1912., ubijen 19.6.1992.
Raba ([a}ira) Sari} 1918., ubijena 19.6.1992.
Hata Hasanbegovi}, ubijena 4.7.1992.
Pemba (Mustafe) Sari}, 1910., ubijena 19.6.1992.
Hajrija (Ra{ida) Sari}, 1915., (19.6.1992., zaklani od kom{ija Srba
- prilikom napada na sela Me|ulji}i i Stolac)
Hasan Bo{njak, 1933., ubijen 4.7.1992.
]amil (Alije) Talovi}, 1910., ubijen 3.8.1992.
Nezir (Mustafe) Dilberovi}, 1914., (3.8.1992. ubijen u zbjegu kod
Kalinovika)
Zehra Dùbur, 1908., ubijena 3.8.1992.
Hankija [abanovi} 1920., (1.7.1992. ubijena prilikom etni~kog ~i{}enja Gacka)
Mustafa (Bajra) Karailo 1933., ubijen 6.8.1992.
Faim (Ahmeta) Dànkovi}, 1956., ubijen 6.8.1992.
Ramiz (Mulija) Mandò, (1.8.1992. ubijen prilikom napada na Kulu)
Zijad (Nezira) Muhovi}, 1965., ubijen 18.6.1992.
Edin (Nezira) Muhovi}, 1960., ubijen 18.6.1992.
Munib (Arifa) Muhovi}, ubijen 18.6.1992.
Fehim (Zajka) Muhovi}, 1942., ubijen 18.6.1992.
Elvir (Sabrije) Muhovi}, 1973., ubijen 18.6.1992.
Rasema (Ferhata) Muhovi}, 1930., ubijena 18.6.1992.
Azema (Zajka) Muhovi}, 1940., (18.6.1992. ubijena prilikom napada na selo Muhovi}e od ~etnika koje je predvodio vojvoda Savo Tica, {ofer koji je li~no likvidirao Fehima Muhovi}a i nepokretnu mu
sestru Azemu, a Munibu Muhovi} ìvu bacio u zapaljenu {talu.
Nazif (Be}ira) ûstovi} 1918., ubijen 17.6.1992.
Zejnil (Arifa) Tanovi}, 1937., ubijen 17.6.1992.
Mujo (]amila) Pa{i}, 1938., ubijen 17.6.1992.
[erifa (Muja) Pa{i}, supruga Muja, 1940., ubijena 17.6.1992.
Ru{id (Hasana) ûstovi}, 1924., ubijen 26.6.1992.
Raba ûstovi}, 1918., ubijena 26.6.1992.
Razija Mehi}, 1926., ubijena 26.6.1992.
Zaim Mehi}, 1924., ubijena 26.6.1992
Almasa ûstovi}, ro|ena 1967., ubijena 26.6.1992.
Dèmil Hebib, 1932., (26.6.1992. ubijena prilikom napada na sela
Cernicu i Klju~)
175
104. Fatima Vuk 1932., (26.6.1992. ubijena prilikom etni~kog ~i{}enja

Bor~a)
105. ]amil (Husa) Muran, 1906., (18.6.1992. invalid bez ruku, mu~en u
zatvoru Bile}a a od posljedica mu~enja preminuo prilikom raz
mjene zarobljenika kod Stoca)
106. Mejra (Ibra) Dànkovi}, 1939., ubijena 18.6.1992.
107. Dervi{a (Ibra) Karali}, 1935., ubijena 3.7. 1992. prilikom napada na
selo Hodini}e)
108. Enis (Dèma) Nuki}, 1964., ubijen 18.6.1992.
109. Jusuf (Zi}rije) Hidovi}, 1970., (18.6.1992. poginuo u borbi sa ~etnicima pri napadu na selo Hodini}e. Hidovi} Jusufa ranjenog ~etnici
su uhvatili kod sela Drugovi}a, gdje su ga mu~ili i zaklali, a onda ga
tako zaklanog stavili u prtlja`nik auta i izbacili ga kod harema Mo
{nica. Njegov le{ su prona{li ro|aci dvadeset dana nakon toga.)
110. Dervi{a Zulovi}, 1902., ubijena 18.6.1992.
111. Zerina Zulovi}, 1909., ubijena 18.6.1992.
112. Murata Tunovi}, 1928., (1.7.1992. obje starice umorene na svirep
na~in prilikom napada na selo Dugovi}e)
113. Nura (Alije) [tuki} 1896., 18.6.1992.
114. Zada (Osmana) Suki} 1910., (18.6.1992. starice umorene na svirep
na~in prilikom napada ~etnika na selo Bilalovi}e)
115. Mujo (Alije) Fazlagi}, 1904., ubijen 18.6.1992.
116. Naza (Hadà) Fazlagi}, 1900., ubijena 18.6.1992.
117 Munta (Nasufa) Fazlagi}, 1915., ubijena 18.6.1992.
118. Hankija (Ibre) Jugo, 1925., (18.6.1992. ubijena prilikom napada na
selo Fazlagi}a Kulu)
119. [u}rija (Alije) Ba{i}, 1952., (ubijen 18.6.1992. prilikom prelaska
na slobodnu teritoriju kod Stoca)
120. Salih (Dèma) Tanovi}, 1948., (ubijen 19.4.1992. u Mostaru od granate)
121. Rabija Ga~i}, ubijena 18.6.1992.
122. Senad (Ahmeta) Krvavac, 1965., (10.11.1992 ranjen u Podvele`ju
u borbama i u takvom stanju ga zarobljenog odvode u Gacko, gdje
ga kolju pred porodi~nom ku}om)
123. Semir (Ramiza) Ba{i}, 1965., ubijen 11.11..1992.
124. Raza Sal~in, 1930., ubijena 26.6.1992.
125. Dèmila (Okica) Grebovi}, (19.6.1992. na|ena u masovnoj grobnici Sutina)
176
126. Fata Kova~, 1922., ubijena 15.1.1992.

127. Ramo Mahir, ubijen 15.1.1992.
128. Huso (Zehira) Tanovi}, 1920., (15.7.1992. poginuo prilikom ponovnog nailaska ~etnika kroz Bora~.)
129. Arminko (Aziza) Po{kovi}, 1967., ubijen 3.3.1992.
130. Zoran (Izeta) Grebovi}, 1968., ubijen 3.3.1992.
131. Dàmail (Salka) Jugo, 1964., (23.11.1992. poginuo u borbama u
Podvele`ju)
132. Dèmail (Dervi{a) Tanovi}, 1933., ubijen
133. Mu{an (Ha{ima) [ahovi}, 1941., (27.8.1992. poginuo prilikom napada na selo Mr|anovi}e)
134. Ekrem Karovi}, 1954. 6.9.1992., poginuo pred ku}om na Tjenti{tu
135. Zijad (Murata) [abanovi}, 1955., ubijen 25.1.1992.
136. ...
177
11.3. NESTALI CIVILI IZ GACKA

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
[erif ([a}ira) Ba{i}, ro|en 1925.

[ele ([erifa) Ba{i}, ro|en 1958.
Karailo Ethem, 1966. (uhva}en na Fatni~kom polju od ~etnika doveden u SUP Gacko i tu mu se gubi trag)
Salko (Ahmeta) Bauk, 1920., selo Ravno
Hasnija (Smaja) Bauk, 1925., selo Ravno
Be}ir (Meha) Prguda, 1925., selo Ravno
Hajrudin (]amila) ]atovi}, selo Za{i}i (odveden iz Vu~ije Bare 20.
jula u Gacko, prilikom zbjega u planini Bjela{nici).
[emsudin (Osmana) ]imi}, 1962., Hodìni}i, pobijegao sa strijeljanja 13. avgusta na mjestu Kosinac, na sredini puta Gacko - Kula i
poslije mu se gubi svaki trag.)
Alija (Dàna) Hebib, 1930., selo Cernica
Nail (Muharema) Hebib, 1933., selo Cernica
Zineta ([a}ira) ûstovi}, 1942. selo Cernica
Zlata ûstovi}, 1948., selo Cernica
Izet (Avda) ûstovi}, ro|en 1977. selo Cernica
Elvir (Esada) Osmanagi}, 1968., Gacko (odveli ga ~etnici 20. jula
iz Vu~ije Bare u Gacku)
Arifa (Ahmeta) Krvavac, 1936. selo Gra~anica
[u}rija (Muharema) Pa{i}, 1906. selo Me|ulji}i
Faim (Avdije) Zvizdi}, 1930., Gacko (vi|en da se vratio iz sela Bahori u pravcu Gacka)
Dervo (Dèma) Zulovi}, 1948., Dugovi}i
[eho (Dèma) Zulovi}, 1954. Dugovi}i
Fehim (Lutva) Zulovi}, 1957., Dugovi}i (oti{li iz Dèka u Gacko,
2. jula 1992. godine, a nakon toga im se gubi trag i postoje indicije
da su ih ~etnici likvidirali 4. jula
Mu{o (Murata) Talovi}, 1951., Gacko
Emir (Mu{a) Talovi}, 1977., Gacko
Nusret (Dèma) Talovi}, 1958., Gacko (prema kazivanju Hamdije
Talovi}a sva trojica su se navodno javili iz Podgorice iz bolnice)
Muamer Omer}aji}, 1956., Tuzla
Zulfo (Avda) Prguda, 1926., Ravni
Osman (Redà) Redòvi}, 1926., Ravni
Zejna (Osmana) Redòvi}, 1928., Ravni
178
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
Hasan Tanovi}, 1927.

Ifeta (Omera) Kurtovi}, oko 60.godina iz Gacka, 4. jula, ostala u
Gacku iza kolone prognanih èna i djece i to je ono {to se zna
Amna (Velije) Kova~, 1976., Bistrica
Almasa (Jusufa) Jugo, 1975., Bistrica
Amela (Bajra) Greljo, 1975., Bistrica
Edina (Husnija) Greljo, 1980., Bistrica
Suada (Zulfa) Prguda, 1972., Ravni (odvedene u nepoznatom pravcu, sve su bile u logoru u Kalinoviku po~etkom jula 1992. godine)
Fadil (Ahmeta) Dànkovi}, 1954., Kula
Dervi{ Dèko, 1905., Gra~anica, poslije razmjene ostao u logoru
Bile}a
Alizabeta êmarovi}, djevoja~ki Ov~ina, 1947., poslije ~i{}enja
Gacka 4.7.1992., ostala u Gacku.
...
179
11.4. CIVILI OSTALI U KULI FAZLAGI]A

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
Begder Tanovi}
Halil Tanovi}
Dèmal Tanovi} - ubijen u Gacku
Uzeir Mehi}
Zaha Mehi}
Dervi{ ûstovi}
Be}ir ûstovi}
Sevda ûstovi}
Sabit Kalji}
Nazif Hidovi} - pre{ao u Crnu Goru
Dèmila Hidovi}
Zlata Hidovi}
Mujo Karailo - pre{ao u Crnu Goru
Zahida Prguda
Musa âmpara
Sabina ûstovi}
...
180
11.5. ZLOÎNCI IZ GACKA

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
Mihi} (Tihomira) Dragan Trnovo

[upi} Vukota - Gacko
[upi} @arko - Gacko
[upi} Cane - Gacko
[upi} Milo{ - Izgori
[upi} Radivoje - Izgori
[upi} (Novice) Dragan- Izgori
Govedarica (Obrena) Marian 1949. god., Gacko
Govedarica (Obrena) Milkan,1955. god., Gacko
Govedarica (\or|a) Borivoje Bo}a, Gacko
Govedarica Gligor - Miholja~e
Govedarica Obren, 1949. god. Komandant Bijelih orlova za isto~nu
Hercegovinu
Govedarica (Sava) Jovan- Bajo, Gacko
Govedarica (êda) Goran, 1958. god., Gacko
Govedarica Rade
Govedarica Bela, medicinska sestra
Kova~evi} Savo, vojvoda iz Sr|evi}a
Kova~evi} (@arka) Miodrag, 1955.god., Gacko
Kova~evi} (@arka) Mi}o-Vaso, 1953. god.. Gacko
Ron~evi} Milisav-Rona, 1952. god., Gacko
Su{i} Zoran- Avatovac
Mu~ibabi} Miomir- Fojnica
Mu~ibabi} Ra}o, prof. ruskog jezika u Gacku
[arovi} (Rake) Dragan- Gacko
[arovi} (Bori{e) Milan-Tarzo, 1955. god., sa Stepena kod Gacka
Svorcan (Blagoja) Zoran-None, Gacko
Milo{evi} (Radivoja) Sini{a, Nadini}i
Gr~i} (Aleksandar) Sa{a, sin Dare, med.sestre iz Gacka
Savi} (Vlada) Mileta, 1957. god., Gacko
Popovac Ljubo, Gacko
Mandi} Novak , Gacko
Mandi} Slobodan , Gacko
Mandi} Nada, prof. hemije , Pusto Polje
Avdalovi} Velimir Ve{o, Gacko
Dra{kovi} (To{a) Slavko, Alipa{ino Polje, Sarajevo
181
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
Bumbi} Gojko - Dobrelja

Bumbi} Mladen - Dobrelja
]alasan Dragan i
]alasan Mi{o, bra}a iz Avtovaca
Suboti} Galo - Vrba
[arovi} Ranko, Gacko
[arovi} (Bori{e) Milan,1955. god., Stepen
Vukovi} Milorad , Lipnik
Vukovi} Mla|en, milicioner , Gacko
Vukovi} Milan, inspektor iz SUP-a Gacko
Vukovi} (Danila) Milo{-Hrgo, taksista iz Lipnika i
Vukovi} (Danila) Mladen, bra}a iz Lipnika
Dubljevi} Sveto Gacko
Vukovi} Radivoje, voza~ autobusa
Popovi} Vojin, na~elnik stanice milicije iz Dra`ljeva
Popi} Vitomir, komandir milicije Gacko
Popovi} Rajko , medicinski tehni~ar, dom zdravlja
Popovi} (Gojka) Predrag, Gacko
Popovi} (Gojka) Dragan , Gacko
Popovi} (Gojka) Nenad, Gacko
Popovi} (Petka) Nenad, Sarajevo
Popovi} (Sava) Sreten, Sarajevo
Popovi} (Vukota) Goran, Mala Gra~anica kod Gacka
Popovi} Radan, Mala Gra~anica
Popovi} Miodrag, Mala Gra~anica
Andrija{evi} (Milana) Milo{ - @ale
]uri} (\or|a) Bobo, 1943. god., Gacko
Guzina (Bo{ka) Dejo, 1952. god. i
Guzina (Bo{ka) Vesko, 1947. god., bra}a
Vujovi} Ranko, milicioner iz Gacka
Slijep~evi}, Milivoje, Gacko
Slijep~evi} (Milivoja) Veselin- Veso, 1963. god.
Slijep~evi} (Milivoja) Draèn, Gacko
Slijep~evi} Dejan, Samobor i
Slijep~evi} Mladen, njegov brat iz Gacka
Krsto Krstojevi} iz Kravareva , voza~
Keki} (Petra) Radenko, Domrke
Keki} (Petra) Momo, Domrke
182
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
104.
105.
106.
107.
108.
Mastilovi} (Milovana) Dragi{a, 1970. god. Gacko

Ignjatovi} Ranko, milicioner
Ignjatovi} Pero, nastavnik geografije
Stojanovi} Savo, milicioner
Stojanovi} Sreten
Ko{uti} Ranko, komandir ~etni~ke jedinice
Starovi} Rade, radi u SDK-a Lipnik
Starovi} Bo{ko, Gacko, u~esnik strijeljanja 9 Ba{i}a 15.8.1992. u
Gacku
Prùlj - Gojkovi} Brana , ljekar
Milovi} (Blaà) @eljko, 1969. god., Gacko
Milovi} Blagota
Vidakovi} (Ne|a) Zoran, prof. fizi~kog vaspitanja, 1963. god., Gacko
Lojovi} Veljo , Lipnik, prof. fizi~kog
Starovi} (Ratka) @eljko, 1957. god., Gacko
Stani} (Milijana) Dragan, 1965. god., Gacko
A{~i} (Gojka) Dragan,1965.god., Gacko
A{~i} (Gojka) Goran, 1967. god., Gacko
Koprivica Branka Bombar, Gradina kod Fojnice, po~inio najvi{e
zvjerstava
Vi{njevac (Milinka) Milijan, 1961. god., Gacko
Zelenovi} (\ura) Mihajlo, 1970. god., Gacko
Zelenovi} (Veljka) Budimir - Budo , voza~ , Vrbica Gacko
Prstojevi} (Novaka) Predrag, 1970. god., Gacko
Prstojevi} (Novaka) Nenad, 1970. god., Gacko
Starovi} (Petra) Todor, 1953. god., Gacko
Tepav~evi} (Dimitrije) Kosta, Gacko
Tepav~evi} (Dimitrije) Goran, Gacko
Sud~um (\or|a) Ranko,
Sud~um (\or|a) Rade, bra}a iz Gacka
Davidovi} (Brana) Neboj{a, Vrba
Davidovi} (Brana) vojvoda, trgovac iz Vrbe
Davidovi}, Mileta, prof. matematike., 1954. god., Gacko
Staji} Boro, voza~ iz Gacka
Staji} (Bora) Milorad Kiza, Gacko
Gaji} (Dobra) @ika, voza~ 1955. god., Gacko
Savi} (Vlada) Slobodan, Gacko
183
109.
110.
111.
112.
113.
114.
115.
116.
117.
118.
119.
120.
121.
122.
123.
124.
125.
126.
127.
128.
129.
130.
131.
132.
Jeremi} Goran, in`. gra|evine , Gacko

Starovi} (Rista) Marko, 1956. god., Avtovac
Radmilovi} (Sloba) Predrag, Avtovac
Bjekovi} (Mitra) Zoran, Avtovac
Bjekovi} (Mitra) Lazar, Avtovac
Crnogorac @arko, obu}ar
Nikoli} (Koja) Radenko, taksista iz Gacka
]ukovi} (Milivoja) Vaso, taksista iz Gacka
Damjanovi} (Steva) Srboljub, Stepen
Ivkovi} Ranko, Mala Gra~anica
Lojovi} Dejan
Lojovi} Zoran ili Goran, uz Bo{ka Starovi}a optuùju ga za najve}e zlo~ine.
Blaèvi} Gigo
]ukovi} Milo{ , 1954., god. prof. srpskog jezika
Bobar @arko
A}imovi} A}im , prof. istorije , direktor {kole
Vi{njevac Dragan
Bo{kovi} Zlatan
Vukovi} Dragan
Ran~evi} Milosav- Rona
Govedarica Bogoljub
[arovi} Rako - batinao malu djecu u domu u Gacku
Savi} Milan
...
Egzodus nesrpskog
stanovni{tva iz
isto~ne
Hercegovine.
184
11.6. ZLOÎNCI IZ NEVESINJA

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
Zdravko Kandi}, komandant 5. bataljona Nevesinjske brigade - potpukovnik, ìvi u Lastvi kod Trebinja
Boro Antelj, oficir Nevesinjske brigade, ìvi u Beogradu
Obrad Risti}, oficir za moralno-politi~ki rad u Nevesinjskoj brigadi, sada advokat u Nevesinju
Vukan Brati}, predsjednik ratnog predsjedni{tva Nevesinja, danas
profesor u tamo{njoj {koli
Zdravko @eraji}, voza~ koji je autobusom prevozio `rtve na smaknu}a
Dragan Uljarevi}, predsjednik komisije za nestale tzv. Srpske
Hercegovine
Rajko Pejak [e{a, zvani doktor za ubijanje nesrba
Du{an [mrki}
Petar Divjakovi} Divjak, ~etnik iz Knina poznatiji kao Zmija
Pero Bjelica, kapetan, na~elnik artiljerije
Radenko Ba~in, komandant vojne policije
Sa{a @eraji}, oficir bezbjednosti
Aco zvani Legija
Mile Te{anovi} i njegova grupa drogera{a
Gojko Staji}, biv{i {ef policije u Nevesinju
Novica Gu{i}, potpukovnik, k-dant 1. Nevesinjske br., ìvi u Novom Sadu
Krsto Savi} Ki}o, na~elnik policije za regiju Hercegovina, danas
robija{ u Fo~i
Radoslav Soldo Ra{o, komandant Crvenih beretki
Zoran Janji}, kapetan 1. klase i na~elnik {taba Nevesinjske brigade
Ranko Okuka, vojnik 5. bataljona Nevesinjske brigade
Vlado Grahovac, vojnik 1. bataljona Nevesinjske brigade
Zoran Purkovi}, potpukovnik, starje{ina Nevesinjske brigade
Janji}, starje{ina Nevesinjske brigade
Pejanovi} starje{ina Nevesinjske brigade
Lalovi}, starje{ina Nevesinjske brigade
Guzin, starje{ina Nevesinjske brigade
Prodanovi}, starje{ina Nevesinjske brigade
Mari}, starje{ina Nevesinjske brigade
Milan Berberovi}, vojnik Nevesinjske brigade
Mom~ilo Vukoti}, vojnik i guslar Nevesinjske brigade
Veljko âbak, starje{ina Nevesinjske brigade
185
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
Rade Radovi}, komandir elitne ~ete Nevesinjske brigade

Miomir Dangubi}
Miodrag [e{lija
Miodrag Popovi} Pop, iz Kosovo Polja
Miodrag Rogan
Rajko Popara
Dragan Denda
Dragan Papi}
Ratko Bojani}
Vukan [ubari}
Ljubo Kapor
Milo{ Bajovi}
Milan Baj~eti}
Gojislav Tomovi}
Boro Milidragovi}, pisar
Novica Tomanovi}
Radoslav Bo{njak
Jovan Prstojevi}
Raka Novakovi}
Berislav Ivkovi}
Rade Grahovac, fotoreporter
Mladen Vujadinovi}, fotoreporter
Bogdan Muratovi}
Triantafulos iz Ophomenosa (Gr~ka), borac Trebinjske brigade
Milenko Lalovi}, major, komandant 2. lake pje{adijske brigade
Dragan Ka{i}
Boro Andri}, veteran
Svetan Cuca
Boò Sari}
Ranko Mi~evi}
Ranko Kuljanin
Brana Kuribak
Dragan Sljep~evi}
Komljen Erak, potporu~nik
Zoran Pejanovi}, major na~elnik {taba
Du{an Vukoje, kapetan
Sini{a Kuljanin, kapetan
Milo{ Soldo, kapetan
186
11.7. ZAROBLJENI I NESTALI CIVILI

OP]INE NEVESINJE
187
188
189
11.7. UBIJENI CIVILI OP]INE NEVESINJE
190
191
192
12. ZLOÎNI U CENTRALNOJ HERCEGOVINI

12.1. SUTINA - MOSTAR
Mostar }e pamtiti zlo~in koji su ~etnici po~inili na podru~ju Sutine,
~etiri kilometra sjeverno od centra grada, uz sami put M17, do obale Ne
retve. Ivan Sablji}, prvi ~ovjek odjela Unutra{njih poslova HVO, Ratne
vlade Mostar, na konferenciji je dao izjavu da je 25. juna na lokalitetu
]upinaLiman u Sutini ekshumirano iz masovne grobnice 25 le{eva, ko
je su jedinice SCG, JNA, ~etnici i ostali pripadnici SDS-a, SPO-a ubili.
Redèp (Alije) Boloban, ro|en 12.1.1940., u selu Triboja, op}ina
Konjic, stalno nastanjen u Mostaru, Zalik br. 10, Ljubo (Ante) Man|uri},
ro|en 15. 9. 1936., iz Posu{ja, nastanjen u Zaliku br. 18; Petar Rozi}, ro|en 3. 3. 1918., iz Mostara, nastanjen u Zaliku br. 33., Zurahid (Zaima)
Kara~evi}, ro|en 12. 10. 1948., iz Brionica, Op}ina Srebrenik, nastanjen
u Mostaru, Zalik br. 5., Mirsad (Mustafe) ]ati}, ro|en 12. 6. 1950. iz
Mostara, nastanjen u Rudarskoj br. 31., Ilija (Pero) Mileti}, ro|en 10. 3.
1945. u Donjim Jasenjanima, op}ina Mostar, nastanjen u Zaliku br. 69,
Besim Besamaj iz Budisavca, s Kosova, nastanjen u Zaliku, Mostar, Senad (Alije) Kuko, ro|en 1956. u Mostaru, nastanjen u Zaliku 23, Ljubo
Ron~evi} (54), Murat Sildìja (35), Ivo Marki} (60), Mirsad Dàfi}
(37)
Do tih dana je indentificirano dvanaest `rtava i u {irem podru~ju
Mostara su trajale ekshumacije ~etni~kog genocida. Na podru~ju Bijelog
Polja prona|ena su na katoli~kom groblju Ivanova Glavica u Vrap~i}ima,
~etiri le{a. Mu{karci nisu odmah indentificirani, a ubijena èna, kojoj su
izlomili lobanju je Franciska (Petra) Rai}, iz Vrap~i}a, gdje je i ìvjela do
smrti na broju 118. Dalje, prona|en je le{ Ante Rozi}a, ro|enog 3. 9. 1935.
u Mostaru, nastanjenog u Zaliku br. 37. Po nalazima stru~njaka sve `rtve
su ubijene izme|u 14. i 15. juna 1992. godine, neposredno prije nego {to
je Samostalni bataljon odbrane Mostara Armije BiH i HVO pre{ao na lijevu obalu Neretve i otpo~eo zavr{ne operacije oko osloba|anja Mostara
i okoline. Na{i sugra|ani su ubijeni pucanjem u potiljak ili srce, drugi
ubodeni noèm u vrat, nekima su odrezali u{i prije smrti, polomili noge,
ruke...
193
12.2. PRIGRADSKO NASELJE

UBORAK - MOSTAR
Po~etkom rata srpski agresor napravio je u predgra|u Mostara jedan
od nekoliko najstra{nijih zlo~ina nad civilnim stanovni{tvom u BiH. Oko
99 izmasakriranih ljudi je ba~eno na strati{te Uborak, a njihova jedina kri
vica bila je {to su Bo{njaci ili Hrvati. Sve `rtve su bili civili i ve}ina je ubi
jena vatrenim oru`jem. Stravi~no je da su ~etnici ove brojne le{eve poba
cali na gradsko smetlji{te, a onda ih iskidali i zatrpali velikim naslagama
otpada. Prema svjedo~enjima rijetkih preìvjelih, po~inioci tog stra{nog
zlo~ina su njihove doju~era{nje kom{ije. Mada su ubice u~inile sve da pri
kriju svoj zlo~in bagerima i granatama i ovaj put istina se nije dala sakriti.
Kada se to dogodilo, tu u na{oj neposrednoj blizini, gledali smo i slu{ali s
nevjericom i zaprepa{tenjem vijesti o ovom masakru. U tom bezna|u, pred
stra{nom tragedijom, javljala se zakratko nada da }e jednog dana zasluè
na kazna sti}i po~inioce ovog zlo~ina. Ubijeni su:
Bajro (Huse) ]ori}, ro|en 1956., Kutiliva~, Nedàd (Edhema) Ben
ca, ro|en 1970., Zalik, Hajdo (Me{ana) Smaji}, ro|en 1938., Zalik, Enver
(Muje) Osmanovi}, ro|en 1955., Vrap~i}i, Admir (Huseina) Delagi}, ro|en 1970., Vrap~i}i, Salko (Halila) Kelecija, ro|en 1953., Mostar, Ferid
[akrak, ro|en. 1954., Vrap~i}i, Meho (Bajre) Ali} ro|en 1962., Vrap~i}i,
Asim Ko{po, ro|en 1952., Zalik, Mujo (Halila) Nuhi}, ro|en 1931., Vrap~i}i, Enes Mezet, imao oko 35 godina u vrijeme ubistva, iz Zalika, Him
zo (Huse) ]ori}, Kutiliva~, Jusuf (Muje) Kanià, ro| 1928., Zalik, [em
sudin (Hilmije) Mrkonji}, ro|en, 1947. Vrap~i}i, Nedàd (Osmana) Sal~in, ro|en 1953., Vrap~i}i, Petar (Tome) Zadro, ro|en, 1916., Zalik, Meho (Salke) Rahimi}, Zalik, Ljubo Kordi}, Kutiliva~, Mehmet (Omera)
Manjura ro|en, 1938., Zalik, Salko Jazvin, ro|en 1978., iz Vrap~i}a, Bego Sinanovi}, ro|en 1943., iz Vrap~i}a, Osman (Salko) Sal~in, ro|en,
1922., iz Vrap~i}a, Stjepan (Ivan) Mihalj, ro|en 1925., Vrap~i}i, Marko (
Bla`) Mihalj, ro|en 1925., Vrap~i}i, Marko (Bla`) Mihalj, ro|en 1929.,
Vrap~i}i, Mujo (Hilmo) Pehilj, ro|en 1945., Vrap~i}i, Jelka (Pere) Juri},
ro|ena 1940., Vrap~i}i, Omer (Jusufa) Hasi}, ro|en 1953., Mostar; Enver
(Osmana ) Sal~in, ro|en 1947., Vrap~i}i, Kre{imir (Pere) Jur~i}, ro|en
1930., Zalik, Smajo (Ibrahima) ]ori}, ro|en 1930., Kutiliva~; Muhamed
(Redèpa) Simdìjak, ro|en 1955., Mostar, Danica (Stojana) Juri}, ro|ena 1949. Kutiliva~, Be}ir (Alije) Pol~i}, ro|en 1941., Zalik, Sofija (supru
ga Ivana) [kegro, ro|ena 1940., Kutiliva~, [tefa (Jakova) ûljak, ro|ena
194
1932., Kutiliva~, Alija (Selima) Omanovi}, ro|en 1928., Potoci; Salko

(Mumina) Japalak, ro|en 1939., Potoci; Fadil (Kasima) Delali}, ro|en
1936., Zalik; Husein (Mehmeda) Bubalo, ro|en, 1936., Potoci; Mehmed
(Adema) Zuki}, ro|en 1938., Zalik; Hamdija (Osmana) Hadìhajri}, ro
|en 1937., Mostar; Samir (Hakije) Rahimi}, ro|en 1953., iz Zalika; Salko
(Mustafe) Turki}, ro|en 1934., Potoci; Mile (Davora) Duèvi}, ro|en
1926., Mostar; Stjepan (Marjana) Blaèvi}, ro|en 1944., Zalik; Bajram
(Bajru{a) Hajrizaj, ro|en 1940., Vrap~i}i, Dragica (Mate) Mikuli}, ro|ena
1938., Vrap~i}i; Ibro Kelecija, ro|en 1932., Zalik; Mustafa (Salke) Puce,
ro|en 1961., Podvele`je; Omer (Hasana) Dumpor, ro|en 1958., Ra{tani;
Ramo (Osmana) Mari}, ro|en 1966., Podvele`je; Ivan (Pere) Prskalo, ro
|en 1936., Zalik; Tidà Hasi}, Zalik; Sead (Muhameda) Puzi} Caco, ro|en 1949., Mostar; @eljko (Stjepan) Kokotovi}, ro|en 1968., Zalik; Ferid
(Huse) Klepo, ro|en 1949., Mostar; Petar (Marka) ârapina, ro|en 1926.,
Zalik; Ibro (Rame) Kuko, ro|en 1956., Zalik; Stipe (Ante) Bu{i}, ro|en
1948., Zalik; Bajro (Ibre) Osmanovi}, ro|en 1945., Potoci; Hava (Osma
na) Brekalo, ro|ena 1914., Kutiliva~; Ramo (Osmana) Kuko, ro|en 1930.,
Zalik; Zaim (Salke) Gubelji}, ro|en 1933., Zalik; Mara (Jure) Kordi}, ro
|ena 1923., Kutiliva~; Salih (Abdulaha) Karabeg, ro|en 1943., Vrap~i}i;
Dàfer Alibegovi}, Zalik; Kasalo (Fehima) Hasan, ro|en 1929., Mostar;
Kasalo (Hasana) Aid, ro|en 1961., Mostar; Kasalo (Hasana) Adis, ro|en
1963., Mostar; Esad (Zulfe) Slip~evi}, ro|en 1950., Zalik; Miralem (Ali
je) [esti}, ro|en 1952., Mostar; Mario (Vinka) Juri}, ro|en 1968., Mostar; Mirzo (Adema) Juklo, ro|en 1965., G. Gnojnice; Enes (Ibre) Juklo,
ro|en 1968.; Safet (Osmana) Isi}, ro|en 1953., Husein (Omera) Kremo,
ro|en 1925., Jasmin (Ibre) Juklo, ro|en 1975., Edin (Mugdima) Sefi}, ro
|en 1952., Sa{a (Edina) Sefi}, ro|en 1976., Fuad (Ibrahima) Deli}, ro|en
1946. godine.
Uborak je posebna tragedija. Ubijeni su ljudi koji su govorili da }e
ostati sa svojim kom{ijama Srbima, jer su im vjerovali. Ali, upravo te kom{ije, zajedno s Vojskom Srbije i Crne Gore svirepo su pobile nenaoruàne i, uglavnom, nemo}ne civile. Do danas niko nije odgovarao za stra
{ni zlo~in na Uborku.
195
12.3. ZLOÎNCI,... SAU ESNICI,... ARTILJERCI

KOJI SU GRANATIRALI MOSTAR...
Sje}ate li se one ~uvene izjave na ameri~koj tv mreì CNN
Uostalom pogledajte kako to rade srpski topovi. Tekst je bio pokriven
slikom iz borbi za Podvele`je 1992. godine kada je srpska vojska granati
rala i grad Mostar. Navodimo samo neka imena starjeinskog kadra
Hercegova~kog korpusa, 10. mtbr, artiljerijske jedinice ôbanovo polje,
ROP Bile}a, 472. brigade mornari~ko desantne pjeadije, 171. vazduhoplovne baze, Valjevskog artiljerijskog puka, 179. brigade Ni, koji su na
razne na~ine u~estvovali u ovim granatiranjima: Jezdimir Laki~evi},
pukovnik, na~elnik artiljerije Hercegova~kog korpusa VRS, Milan
Topalovi}, potpukovnik, Ranko [iljegovi}, kapetan, Dule Leàji}, Vlado
Kova~evi}, Draènko Miri}, Mi{ko i Du{ko Tepav~evi}, Jovan Lalovi},
pukovnik, Tomislav Ke{elj, Du{ko Stolica, Rade Dangubi}, Dejan
Bor~anin, Borko @arkovi}, kapetan, Zdravko Milo{evi}, Miodrag
Bjeleti}. Starjeinski kadar 10. mtbr JNA: komadant - pukovnik Milojko
Panteli}, Slobodan Pudar, Dragan Milijevi}, Stojan Batini}, Branko
Glava. Starjeinski kadar jedinice obanovo polje: komadant - pukovnik
Jovan Lalovi}, Branko Filipovi} rodom iz Aran|elovca, Nikola Vukobrat
rodom iz Sanskog Mosta, \or|e Topuzovi} rodom iz apca, Ljubia
\or|evi} rodom iz Valjeva, Mladen Markovi} rodom iz âjni~a, Milenko
Todorovi} rodom iz Priboja, Ilija Maleevi} rodom iz Rudog, Bogdan
Petrovi} rodom iz Petrovca na Mlavi. Starijeinski kadar ROP: Milutin
Bokovi}, Vukota Lukovi}, Petar Mudrini}, Milivoje Gasi}, Milenko
Cvjetkovi}, Predrag Briga, Krsto Stani}, Milivoje Kadovi}, Milorad
Dani}, Nedeljko Samardì}, Tihomir Jani}, Boò Vukovi}, Nikola Babi},
Slavia Sikimi}. Starjeinski kadar 472. brigade mornari~ko desantne
pjeadije, vojno pomorski sektor Kumbor Crna Gora: Komadant Vojko
Marinovi}, Obrad Vi~i}, Ratko Komar, Vlado Kova~evi}, Luka Milovi},
Duan Tasev, Ljubo Kova~, @ugi}. 171. vazduhoplovna baza komanda i
jedinica: komadant Nikola \apa, od novembra 1991., Radomir Gordi},
Vladimir Perak, Hamdija Gerovi}, Tripi}, Duan Bodiroga, Mihajlo
Radojkovi}, Salko Zerem, Cile Markovi}, Zvonimir imunovi}, Milan
Paj~i}, Nikola Stankovi}, Enes abanovi}, Dragan Miljkovi}, Nikola
Mari~i}, Slave Veli~kovi}, komadant helikopterskog puka Lazar Munii},
Milan Torbica, Tomislav Puara, Mom~ilo Perii} itd.
196
12.4. NESTALI IZ MOSTARA...

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
Ivica (Jure) Mihalj, nestao 19. maja 1992. godine, Bijelo polje, ro|en
2.1.1958. u Homatlijama, Konjic
Pero (Ivo) Mihalj, nestao 19. maja 1992. godine, Bijelo polje, ro|en
1942. u Homatlijama, Konjic
Slavko (Jure) Mihalj, nestao 19. maja 1992. godine, Bijelo polje, ro|en
14. novembra 1959. u Homatlijama, Konjic
Gojko (Manojlo) Kandi}, nestao 19. juna 1992. godine, Bijelo polje, ro|en 27.9. 1963. u Me|inama, Polog.
@arko (Todor) Vu~i}, nestao 19. juna 1992. godine, Bijelo polje, ro|en
10. novembra 1969 u Zijemlji, Mostar
Milenko (Nikola) Bo{kovi}, nestao 14. juna 1992. godine, Buna, ro|en 9.
juna 1930. u Hodbinama, Mostar
Danilo (Mitar) Bukvi}, nestao 14. juna 1992. godine, Buna, ro|en
4.1.1950. u Jaseni, Nevesinje
Spaso (Mitar) Bukvi}, nestao 14. juna 1992. godine, Buna, ro|en 27. 10.
1956. u Nevesinju
Blagoje (Miho) âbrilo, nestao 14. juna 1992. godine, Buna, ro|en 15. 4.
1940. u Zuberinu, Nevesinje
Du{an (Drago) âbrilo, nestao 14.6.1992. godine, Buna, ro|en 28.
augusta 1948. godine u Nevesinju
Tihomir (Milenko)Kandi}, nestao 14.juna 1992. godine, Buna, ro|en 28.
aprila 1972. u Mostaru
\or|o (Mom~ilo) Medan, nestao 14.juna 1992. godine, Buna, ro|en
28.4.1971. u Mostaru
Luka (Anto) Papi}, nestao 14.6.1992., Buna, ro|en 25.1.1954. u Bile}i
Vlado (Milana) Sindik, nestao 14. juna 1992. godine, Buna, ro|en
18.9.1954. u Gnojnicama Mostar.
Ranko (Danilo) Vujovi}, nestao 14.6.1992., Buna, ro|en 1958. u Nik{i}u.
Sini{a (Nedeljko) Mari}, nestao 14. juna 1992. godine, Buna, ro|en
2.5.1969. u Ra{tanima, Mostar
Risto (\or|o) Semiz, nestao 15. juna 1992. godine, Buna, ro|en 4. juna
u Gnojnicama Mostar
Hajro (Hasan) Kurtovi}, nestao 18. juna 1992.godine, Donja Dre`nica,
ro|en 17. 8.1956. u Mostaru
Asim (Mujo) Me{i}, nestao 9. jula 1992. godine, Dobrc, ro|en 7.7.1956.
u Mostaru
197
20. Hamo (Arif) Puce, nestao 9. jula 1992. godine, Dobrc, ro|en 19. 1. 1962.
godine u Dobrcu, Mostar
21. Jovanka (Vladimir) Rajkovi}, nestala 15. juna 1992. godine, Gornji Jasenjani, ro|ena 1923. u Zijemlju, Mostar
22. Bosa (Pero) Kajgo, nestala u junu 1992. godine, Hodbina, ro|ena 1914.
u Hodbini, Mostar
23. Nada (Rajko) Stevi}, nestala 12. juna 1992. godine, Hodbina, ro|ena
15.9.1936. u Udre`nju, Nevesinje
24. Spasoje (Nikola) Stevi}, nestao 12. juna 1992. godine, Hodbina, ro|en
15.1.1936. u Hodbini, Mostar
25. Neboj{a (Jovan) Savi}, nestao 15. juna 1992. godine, Hodbina, ro|en 3.
10. 1965. u Mostaru
26. Ranko (Sava) Kova~, nestao 20. juna 1992. godine, Humili{ani, ro|en
20.9.1940. u Zovom Dolu, Nevesinje
27. Ilija (\uro) Raji}, nestao 11. novembra 1992. godine, Jasenica, ro|en 17.
6.1940. u Stocu
28. Duran (Mumina) Mrndì}, nestao 16.juna 1992. godine, Kokorina, ro|en
15.2.1915., u Vranjevici, Mostar
29. Adem (Ale) Mrndi}, nestao 16. juna 1992. godine, Kokorina,, ro|en
14.1.1953. u Vranjevici, Mostar
30. Duran (Omer) Voloder, nestao 16.juna 1992. godine, Kokorina, ro|en
1925. u Kokorini, Mostar
31. Omer (Duran) Voloder, nesatao 16. juna 1992. godine, Kokorina, ro|en
7.1.1965. u Kokorinu, Mostar
32. Radovan (Obrad) Damjanac, nestao 15. juna 1992. godine, Konak, ro|en
3.11.1955., u Odàcima, Nevesinje
33. Tihomir (Krsto) Denda, nestao 15. juna 1992. godine, Konak, ro|en 24.
8. 1962. u Sarajevu
34. Novak (Rade) Soji}, nestao 15. juna 1992. godine, Konak, ro|en 24.
11.1957., u Kru{~i}ima, Kalinovik
35. Marko (Ante) Mari}, nestao 3. septembra 1993. godine, Kremenac, ro|en
1906. u Grabovici
36. Osman (Murat) Maksumi}, nestao 26. jula 1992. godine, ro|en
10.3.1941. u Kru`nju, Mostar
37. Bruno (Ante) Roì}, nestao 17. maja 1992. godine, Kutiliva~, ro|en
7.3.1967. u Mostaru
38. Dragan (Danilo) Ivani{evi}, nestao 24. aprila 1992. godine, Lak{evina,
ro|en 9.12.1955. u Mostaru
198
39. Dàfer (Suljo) Hero, nestao u julu 1992. godine, ro|en 1961,. u Herama,
Prozor
40. Risto (Trifko) Kapor, nestao u aprilu 1993. godine, Malo Polje, ro|en
1912. u Malom Polju, Blagaj
41. Izedin (Ramo) Golo{, nestao 9. augusta 1995. godine, Malo Polje, ro|en
6.11.1976. u Kamena, Mostar
42. Emin (Zekijah) Dàki}, nestao u aprilu 1992. godine, Mostar, ro|en 16.1.
1969. u Br~kom
43. Emir (Zekijah) Dàki}, nestao u parilu 1992. godine, Mostar, ro|en
11.4.1974. u Br~kom
44. Milutin (Blagoje) Supi}, nestao u aprilu 1992. godine, Mostar, ro|en
1929. godine u êmernom, Gacko
45. Vlado (Jovan) Savi}, nestao 4. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en
15.2.1961. u Krekovima, Nevesinje
46. Ratko (@ivojin) Simovi}, nestao 11. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en
29.10.1963. u Nik{i}u
47. Borivoje (Jovan) @ivojevi}, nestao 11. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en
9.7.1955., u Nevesinju
48. Luka (Milan) Gazivoda, nestao 15. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en
3.5.1954. u @abljaku
49. Dragan (Momo) Jakovljevi}, nestao 15. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en 11.12.1967. u Nik{i}u
50. Petar (\or|e) Panti}, nestao 15. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en 27.10.
1935. u Nevesinju
51. Pavle (Nikola) Popovi}, nestao 15. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en
1957. u Zagradu
52. Predrag (Du{an) Popadi}, nestao 30. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en
6.5.1962. u Mostaru
53. \uro (Lazar) [koro, nestao 30. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en
19.6.1948. u Slip~i}ima, Mostar
54. Milovan (Jovo) Zuba~, nestao 30. aprila 1992. godine, Mostar, ro|en
6.9.1952. u Postoljanima, Nevesinje
55. Slavi{a (Radomir) Mijatovi}, nestao u maju 1992. g., ro|en 1957. u Mostaru
56. Ahmet (Ramo) Pelto, nestao u maju 1992. g., Mostar, ro|en 1950. u Rudom
57. Kasim (Mehmed) [ari}, nestao u maju 1992. godine, Mostar, ro|en
25.11.1971. u Velikoj Kladu{i
58. Milenko (Juro) Kova~evi} nestao 1.maja 1992. godine, Mostar, ro|en
5.11. 1935. u Ostru`nici
199
59. Fadil (Ahmet) Hadì}, nestao 10. maja 1992. godine, Mostar, ro|en
10.10.1957. u Mostaru
60. Goran (Mica) Dabi}, nestao 11. juna 1992. godine, Mostar, ro|en
2.1.1965. u Nevesinju
61. Branislav (Risto) Berak, nestao 12. juna 1992. godine, Mostar, ro|en
62. Ibrahim (Azer) [krelja, nestao 12. juna 1992. godine, Mostar, ro|en 18.
8. 1957. u Mostaru
63. Nedàd (Edhem) Benca, nestao 13. juna 1992. godine, Mostar, ro|en
7.4.1970. u Mostaru
64. Janja (Mate) Jarak, nestala 13. juna 1992. godine, Mostar, ro|ena
16.4.1941. u Bivoljem brdu, âpljina
65. Marijan (Stojan) Jarak, nestao 13. juna 1992. godine, Mostar, ro|en 18.
8. 1937. u Dra~evicama, Mostar
66. Du{an (Risto) Antelj, nestao 15. juna 1992. godine, Mostar, ro|en 13. 9.
1948. u Zijemlju Mostar
67. Borislav (Savo) Janji}, nestao 15. juna 1992. godine, Mostar, ro|en
68. Huso (Ibro) Maksumi}, nestao 15. juna 1992. godine, Mostar, ro|en 26.
4. 1936. u Dubo~anima, Konjic
69. Milenko (Obrad) Milovi}, nestao 15. juna 1992. godine, Mostar, ro|en
70. Milorad (Jovan) Ruì~i}, nestao 15. juna 1992. godine, Mostar, ro|en
21.6.1963. u Begovom Hanu, @ep~e
71. Radomir (\or|e) [iljegovi}, nestao 15. juna 1992. godine, ro|en
2.4.1971. u Vrap~i}ima u Mostaru
72. Milovan (Nikola) Pikula, nestao 16. juna 1992. godine, Mostar, ro|en
1926. u Gacku
73. Redèp (Juso) Trebovi}, nestao 16. juna 1992. godine, Mostar, ro|en
1931. u Nevesinju
74. Hava (Salko Sunje) Bebani}, nestala 15. jula 1992. godine, Mostar, ro|ena 1929. u Mostaru
75. Huso (Halil) Bebani}, nestao 15. jula 1992. godine, Mostar, ro|en 1920. u
Humovima
76. Aco (Vlado) Bogi}evi}, nestao 15. jula 1992. godine, Mostar, ro|en
77. Ljubomir (Petar) Pa{i}, nestao 25. jula 1992. godine, Mostar, ro|en
11.3.1950. u Novoj Pazovi
200
78. Milka (Ruà) Princ, nestala u augustu 1992. godine, ro|ena 1922. u Domanovi}ima
79. Nenad (Lazar) Markovi}, nestao 6. augusta 1992. godine, Mostar, ro|en
14. 2. 1947. u Novom Sadu
80. Aleksandar (Ratko) Dragi}, nestao 23. augusta 1992., ro|en 20.5.1971.
godine, u Mostaru
81. Savo (Spasoje) Buli}, nestao u novembru 1992. godine, Mostar, ro|en
1937. u Gnojnicama, Mostar
82. Azim (Sulejman) Mandùka, nestao u decembru 1992. godine, Mostar,
ro|en 15. 3. 1947. u Repovcima, Konjic
83. Divna (Mom~ilo Sudar) Vukovi}, nestala 9. januara 1993. godine, Mostar, ro|ena 13. 11. 1948. u Mostaru
84. Ljubica (Jovo) Vukovi}, nestala 9. januara 1993. godine, Mostar, ro|ena
15.3.1927. u Ortije{u, Mostar
85. Luka (Branko) Vukovi}, nestao 9. januara 1993. godine, Mostar, ro|en
86. Vladimir (Ante) Pavi}, nestao 21. februara 1993. godine, Mostar, ro|en
8.8.1950. u Mostaru
87. Gordan (Braco) Zurovac, nestao 21. febraura 1993. godine, Mostar, ro|en 11.3.1955. u Mostaru
88. Petra (Nikola) Koprivica, nestala u martu 1993. godine, ro|ena
20.7.1920. u Jasenjanima, Mostar
89. Dragomir (Mladen) Ili}, nestao 1. marta 1993. godine, Mostar, ro|en
3.12.1927. u Urmancima, Vranje
90. Ramiz (Kadrija) Hasanovi}, nestao u aprilu 1993. godine, Mostar, ro|en
1920. u Kiseljaku
91. Sa{a (Mladen) Br{tina, nestao 14. juna 1992. godine, Mostar, ro|en
6.9.1971. u Mostaru
92. Branko (Jovo) Ivanovi}, nestao 14. juna 1992. godine, Ortije{, ro|en
25.3.1950. u Udre`nju, Nevesinje
93. Selim (Omer) Tojaga, nestao 14.jula 1993. godine, Pijesci, ro|en
12.5.1935. u Pijescima, Mostar
94. Gojko (Branko) Dragi}, nestao 16. juna 1992. godine, Podvele`je, ro|en
1.1. 1956. u Mostaru
95. Sa{a (Stanislav) Indì}, nestao 16. juna 1992. godine, Podvele`je, ro|en
2. 9. 1967. u Bijelom Polju
96. Slavi{a (Nedeljko) Kandi}, nestao 16. juna 1992. godine, Podvele`je, ro|en 24.6.1965. u Ra{tanima, Mostar
201
97. Velimir (Mirko) Kandi}, nestao 16. juna 1992. godine, Podvele`je, ro|en
98. Rade (Vidak) Dragi~evi}, nestao 23. augusta 1992. godine, Podvele`je,
ro|en 26.9.1961. u Ljubu{kom
99. Zdravko (Mate) Zovko, nestao 19. maj 1992. godine, Potoci, ro|en 31. 7.
1944. u Potocima, Mostar
100. Miroslav (Danilo) Mrkovi}, nestao 19. juna 1992. godine, Potoci, ro|en
13. 7. 1952. u Mostaru
101. Mara (Stjepan) Janji}, nestala u junu 1992. godine, Ra{ka Gora, ro|ena
1917. u Mostaru
102. Dragan (Svetko) Panti}, nestao 19. juna 1992. godine, Ravni, ro|en
19.10.1970. u Bijelom polju, Mostar
103. Novica (Svetko) Panti}, nestao 19.juna 1992. godine, Ravni, ro|en
14.1.1968. u Bijelom polju, Mostar
104. Jovo (Milo{) Lojpur, nestao 24. juna 1992. godine, Ravni, ro|en 1906. u
Mostaru
105. Sava (Sabvo) Lojpur, nestala 24.juna 1992. godine, Ravni, ro|ena 1910.
u Jasenjanima, Mostar
106. Damir (Nedeljko) [ari}, nestao 22. augusta 1992. godine, Ro{ci, ro|en
1.5.1970. u Borcima, Konjic
107. Pavle (Milosav) Dabi}, nestao 23. augusta 1992. godine, Ro{ci, ro|en
8.7.1950. u Kuli, Konjic
108. Hakija (Salko) Ba{i}, nestao 15. juna 1992. godine, Sva~i}, ro|en
6.1.1939. u Donjim Vranjevi}ima
109. Elvedin (Hadò) ômor, nestao 15. juna 1992. godine, Vranjevi}i, ro|en
31. 8.1976. u Mostaru
110. Ramiz (Ahmet) ômor, nestao 15. juna 1992. godine, Vranjevi}i, ro|en
111. Salko (Huso) ômor, nestao 15. juna 1992. godine, Vranjevi}i, ro|en
21.4.1963. u Vranjevi}ima, Mostar
112. Rasim (Omer) Golo{, nestao 15. juna 1992. godine, Vranjevi}i, ro|en
1966. u Mostaru
113. Selim (Halil) ]erovina, nestao 16. juna 1992. godine, Vranjevi}i, ro|en
1922. u Mostaru
114. êdomir (Ljubomir) Kuki}, nestao 14. augusta 1992. godine, Vranjevi}i,
ro|en 10.1.1966. u Somboru
115. Ramiz (Selim) Voljevica, nestao 20. decembra 1992. godine, Vranjevi}i,
ro|en 10.5.1962. u Mostaru
202
116. Borika (Niko) Antelj, nestala u maju 1992. godine, Vrap~i}i, ro|ena
3.4.1946. u Mostaru
117. Sofija (Todor) Antelj, nestala u maju 1992. godine, Vrap~i}i, ro|ena
3.2.1913. u Mostaru
118. Ljubo (Filip) Mikuli}, nestao 24. maja 1992. godine, Vrap~i}i, ro|en 11.
8. 1941. u Mostaru
119. Tomislav (Filip) Mikuli}, nestao 24. maja 1992. godine, Vrap~i}i, ro|en
24. 7. 1938. u Mostaru
120. Zvonimir (Filip) Mikuli}, nestao 24. maja 1992. godine, Vrap~i}i, ro|en
28. 8. 1936. u Mostaru
121. Tihomir (Momir) Kulidàn, nestao 16. juna 1992. godine, ro|en 23. 3.
1968. u Mostaru
122. Vuka{in (Milan) Pa{ajli}, nestao 16. juna 1992. godine, Vrap~i}i, ro|en
20.12. 1937. u Mostaru
123. Luka (Petar) [e{lija, nestao 18. juna 1992. godine, Vrap~i}i, ro|en 31. 10.
1909. u Nevesinju
124. Stana (Vidak) [e{lija, nestala 19. juna 1992. godine, Vrap~i}i, ro|ena 22.
11. 1913. u Pluìnama, Nevesinje
125. Almin ([erif) Kasumovi}, nestao u maju 1992. godine, Zijemlje, ro|en
19.3.1990. u Humovima Mostar
126. \ulsa (Alija) Kasumovi}, nestala u maju 1992. godine, Zijemlje, ro|ena
18. 4. 1951. u Mostaru
127. [ejla ([erif) Kasumovi}, nestala u maju 1992. godine, Zijemlje, ro|ena
128. Derva (Meho) Omerika, nestala u junu 1992. godine, Zijemlje, ro|ena
1945. u Zijemlju, Mostar
129. Meho (Huso) Omerika, nestao u junu 1992. godine, Zijemlje, ro|en
1914. u Mostaru
130. Zejna (Numin) Omerika, nestala u junu 1992. godine, Zijemlje, ro|ena
1919. u Svinjarinama
131. Ibro (Juso) ]ati}, nestao 14. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en 1962. u
@ulji, Nevesinje
132. Ibro (Mujo) Piru{i}, nestao 14. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en
133. Ahmet (Huso) Mari}, nestao 18. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en 1920.
u Podvele`ju, Mostar
134. Osman (Selim) Abaza, nestao 20. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en
1974. u Mostaru
203
135. Selim (Osman) Abaza, nestao 20. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en
1953. u Mostaru
136. Osman (Slim) Abaza, nestao 24. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en 1909.
u Zijemlju, Mostar
137. Alija ( Huso) Ali~i}, nestao 24. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en 1952.
u Kljuni, Nevesinje
138. Habiba (Huso) Ali~i}, nestala 24. juna 1992. godine, ro|ena 1953., Kljuni, Nevesinje
139. Husein (Alija) Ali~i}, nestao 24. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en 1984.
u Nevesinju
140. Mehmed (Alija) Ali~i}, nestao 24. juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en
1976. u Nevesinju
141. Merima(Alija)Ali~i} nestala 24.06.1992. godine, Zijemlje, ro|ena 1987.
u Kljuni, Nevesinje
142. Nazika (Alija )Ali~i} nestala 24.06.1992.godine, Zijemlje, ro|ena 1980 u
Kljuni Nevesinje
143. Meho (Ibro) Buli}, nestao 24.juna 1992. godine, Zijemlje, ro|en
11.12.1959,u Nevesinju
144. Robert (Branko) Rosi}, nestao 7. juna 1992. godine, Mostar, isto~na obala, ro|en 7.6.1968. u Mostaru
145. Miroslav(Petar)ârapina, nestao 13.6.1992. godine,Mostar, isto~na obala ro|en 24.6.1955 u Konjicu
146. Pero Dragan (Ivan) Prskalo, nestao 13. juna 1992. godine, Mostar, isto~na obala, ro|en 30.11.1959. u îtluku
147. \uro (Antun) Zovko, nestao 13. juna 1992. godine, Mostar, isto~na obala, ro|en 30.11.1928. u Osijeku
148. Marko (Milovan) Kova~evi}, nestao 14. juna 1992. godine, isto~na obala, ro|en 21.11.1933. u Nevesinju
149. Tonka (Nikola) Glavina, nestala 15. juna 1992. godine, isto~na obala, ro|ena 14. 11. 1940. u Mostaru
150. Slobodan (Radomir) Ivani{evi}, nestao 7.7. 1992. godine, Mostar, isto~na
obala, ro|en u Zrenjaninu
151. Blagoje (Trajko) Kedioski, nestao 30.augusta 1992. godine, Mostar, isto~na obala, ro|en 29.3.1933. u Prilepu
152. Zagorka (Milo{) Kedioski, nestala 30. augusta 1992. godine, Mostar, ro|ena 25. 3. 1938. u Ko~evlju
153. Miroslav (Slavko) Tri{i}, nestao 19.juna 1992. godine, Mostar, Ravni, ro|en 23. 8. 1963. u Mostaru
204
12.5. INICIJATORI DIJELJENJA BiH

LISTA KANDIDATA PRVE DEMOKRATSKE SKUP[TINE BiH
SRPSKE DEMOKRATSKE STRANKE BiH
UTVR\ENA: 30.10.1990. godine
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
VOJISLAV MAKSIMOVI]
MILUTIN NAJDANOVI]
ALEKSA BUHA
MITAR MILJANOVI]
MILAN TRBOJEVI]
MOMÎLO KRAJI[NIK
RISTO JUGOVI]
JOVAN TINTOR
STANKO STIJANOVI]
MILUTIN VEKOVI]
RADOSLAV UNKOVI]
SAVO LALE
MIRO LALOVI]
NENAD MIRI]
SVETOSLAV LUÎ]
LJUBOMIR CERI]
TOMISLAV BATINI]
MIRKO OSTOJI]
BORO ÂBAK
GORAN GIGOVI]
RANKO VASKOVI]
MITAR IVI]
DRAGOSLAV POPOVI]
MI[O KOPRIVICA
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
CRNOGORAC
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SRBIN
SARAJEVO
SARAJEVO
SARAJEVO
SARAJEVO
SARAJEVO
SARAJEVO
SARAJEVO
VOGO[]A
GORA@DE
SARAJEVO
SARAJEVO
SARAJEVO
TRNOVO
SARAJEVO
PALE
SOKOLAC
ROGATICA
ILIJA[
SARAJEVO
ÂJNIÊ
SARAJEVO
VOGO[]A
SARAJEVO
SARAJEVO
Zagovornici nestanka dràve Bosne i Hercegovine
205
12.6. INICIJATORI UNITENJA MOSTARA
Zagovornici velike Srbije u op}ini Mostar
206
êtni~ko iìvljavanje na civilima
U planiranju agresije na BiH u~estvuju SDS i druge faisti~ke

(~etni~ke) stranke kao SPO i SRS. Rukovodstvo Srbije i vojni vrh, uz direkt
nu pomo} JNA na podru~ju SRBiH, polovinom 1990. godine, prije viestrana~kih izbora, formira tzv. dobrovolja~ke oruàne jedinice.
U Nevesinju se 1990. godine formira odred Kara|or|e, sa komadan
tom Arsenijem Grahovcem. U Bile}i i Trebinju se formira odred Vojislava
eelja. U Konjicu se formira ~eta sa tri voda. Osniva~ ~ete je Strahinja @ivak,
a komandant je Damjan \or|i}.
Naoruàvanje dobrovolja~kih jedinica vri SDS sa oru`jem iz kasarni
Kraljevo - Srbija i Niki} - Crna Gora. Jedan od efova naoruàvanja u BiH je
Du{an Kozi} poslanik SDS-a u Skuptini BiH. Obuka dobrovolja~kih jedinica
vrila se u kasarnama i na poligonima JNA, u Kalinoviku, Bile}i, Trebinju itd.,
a specijalna obuka je vrena u Pan~evu i Bubanj Potoku - Srbija. JNA je dobrovolja~ke jedinice stavila pod svoju kontrolu. Najorganiziranije i najpoznatije
jedinice dobrovoljaca iz Srbije i Crne Gore bile su: arkanovci, {eeljovci, Beli
orlovi, rojalisti, Srpska garda, Vukovarci, Srpski sokolovi Novaka
Kilibarde, êtni~ki gvozdeni puk Pavle \urii}, milicija Dragoslava Bokana
itd. Jedan od njihovih doma}ina u Hercegovini je Boìdar Vu~urovi}. Sve formacije su bile pod komandom i kontrolom visokih oficira JNA.
207
208
13. PRVI ÊTNI^KI ZAROBLJENI^KI

LOGORI
13.1. BILE]A
Nakon hap{enja Muhameda Taslidè i Suada Krpe 1. aprila 1991.
godine kod hotela na Buni, oni su izloèni te{kom fizi~kom zlostavljanju,
dok su im ruke vezali, ~ak, bodljikavom ìcom. Sa mjesta gdje su uhap{e
ni, vozilom su ih odvezli na Gubavicu gdje je bio raspore|en tenkovski
bataljon 10. mtbr JNA, sa jo{ oko 150 ~etnika, uglavnom iz okolnih mjes
ta - Tasov~i}a, @itomisli}a, Hodbine, Domanovi}a i Bune. Ve}ina su bili
o~ito pijani. Kad su vidjeli Taslidù i Krpu, pokazali su divlja~ku agresivnost i mr`nju. Jedan ~etnik je u {poretu, oko koga su sjedili, uàrio bajo
net i njegov vrh uperio u glavu Taslidè pitaju}i ga koje oko da mu vadi.
Sutradan su zarobljene prebacili u kasarnu 10. mtbr, Sjeverni logor,
gdje su od udaraca u predjelu o~iju te{ko mogli prepoznati nekoliko Bo{
njaka koje su ~etnici zarobili u gradu kod robne ku}e Razvitak. Kasnije
su Taslidà i Krpo saznali da su to bili Fadil Huma~ki}, Muhamed [unje,
Jasminko Sablji} i Nedàd Hasanbegovi}, sve ~lanovi Patriotske lige iz
mostarske Donje Mahale. Ispitivao ih je, nakon svega, komandir vojne po
licije Darko Buri} iz Crne Gore, kome sam spasio ìvot, kao zamjenik
komandira ratne policijske stanice Carina, u akciji razoruàvanja pijanih
rezervista, koji su pucali u kafani Autobusne stanice Mostar. Buri} se
pokazao korektnim. O hap{enju Taslidè i Krpe, 10. mtbr je dala saop}enje
za javnost. Rekli su da su ih uhapsili dok su {pijunirali poloàje JNA na
Gubavici. Me|utim, na{a saznanja su bila druk~ija. Taslidà i Krpo su
u~estvovali neto ranije u pokaznoj vje`bi Patriotske lige pod nazivom
Kobra na dalekovodima Vilusi kod Trebinja. Cilj je bio provjera krtica u
PL kao i patriotizam slu`benika Elektroprivrede BiH u Sarajevu, ~iji je
objekat predvi|en kao glavni punkt za presijecanje Sarajeva na dva dijela.
Rezultat vje`be je upad MUP-a RBiH u zgradu Elektroprivrede, te oduzi
manje MTS-a koji je trebao biti kori{ten od strane SDS-a i JNA u
Pofali~koj bici. Atif [aronji} Emir, nakon {to je zarobljen od JNA
13.4.1992., dao je izjavu u kojoj kompromitira PL i mene. Po~etkom maja
Taslidà i Krpo su iz Sjevernog logora u Mostaru helikopterom prevezeni
u Bile}u. Smje{teni su u samice Bile}ke kasarne gdje se ve} nalazilo oko
250 zato~enika najvi{e Fo~aka oko 140, Ga~ana oko 50, te po dvadese
tak Trebinjaca i Dubrov~ana. Taslidà i Krpo su islje|ivani u narednih dva-
209
desetak dana, a zatim su 25. maja prevezeni u logor Morinj. Prva tri dana
tu su proveli bez hrane i vode. Dok su im ruke bile vezane na le|ima, tukli
su ih palicama, drvenim motkama, komadima kablova, {akama i nogama.
Morinj, mu~ili{te Taslidè i Krpe, nalazi se u Crnoj Gori izme|u
Herceg - Novog i Kumbora. U toku vo`nje autobusom od Bile}e do Mo
rinja, Taslidà i Krpo su izloèni okrutnim, divlja~kim postupcima ~etnika koji su ih sprovodili. Vrijeme vo`nje je za njih bio pravi pakao. Krvarili su tako da se krv razlijevala po podu autobusa. Ubrzo nakon dolaska u
logor Morinj, njih su evidentirali aktivisti MKCK, {to je zna~ilo njihov
spas. Tada je u tom logoru bilo jo{ oko 30 Bo{njaka i oko 40 Hrvata. Tu
su boravili do 16. avgusta 1992. godine, kada su razmijenjeni u Osijeku s
grupom zarobljenih pripadnika Hrvatske vojske. Odmah nakon razmjene
Taslidà i Krpo su sa ostalim pripadnicima Hrvatske vojske odvezeni u
Zagreb, gdje su podvrgnuti zdravstvenim pregledima. Prvi pregledi Taslidè ukazivali su da ima TBC, jer su sjenke na snimku plu}a ukazivale da
se radi upravo o toj bolesti. Me|utim naknadnim pregledima ustanovilo se
da su sjenke od krvnih podliva na plu}ima, zbog te{kih premla}ivanja u
logoru.
Ova hap{enja su za nas, ~lanove Patriotske lige, bila veliko upozo
renje da moramo poduzimati mjere za{tite, kako ne bi olahko padali u ~e
tni~ke {ake. Zikrija \onko je kao na~elnik SDB upozoravao i traìo da po
klonimo {to ve}u pa`nju konspirativnosti. Ubrzo smo saznali da su nam
ugroène i porodice od slu`bi bezbijednosti 10. mtbr, 171. Vb JNA... Zikrija je imao indicije da meni prijeti opasnost od hap{enja, da mi je poro
dica ugroèna i da bih je trebao {to prije izmjestiti iz Mostara. Obavijestio
sam TIM da je moja supruga, kada je i{la u posjetu kod moje majke Abide
na Carini ugledala ~ovjeka sa {e{irom koji drì {topericu, otvara avlijska
vrata, ne{to govori kao za sebe i brzo napu{ta sokak. ^lanovi PL-a iz
Cernice upozorili su me da se ni{ki specijalci vrzmaju oko moga stana u
Bulevaru narodne revolucije, odmah preko puta Hitne pomo}i. Istog dana,
1. aprila 1992. ènu i dva maloljetna sina odveo sam u Ba{ko Polje kod
Makarske. Procjene su bile ta~ne. Opasnost za hap{enja ~lanova PL-a je
bila evidentna. Branku Glava{u, glavnom KOS-ovcu u Mostaru, data su
imena rezervnih milicionera, ~lanova Patriotske lige. Ove podatke ~etni
cima je ustupio Momo Berak, pomo}nik rezervne stanice milicije Luka. U
pove}anu opasnost od hap{enja dovodila nas je i posjeta Mostaru ~lana
Patriotske lige iz rukovodstva u Sarajevu, Ismeta Harbinje, ina~e oficira
zrakoplovstva, koji je napustio JNA. On je u Mostaru obilazio kote, a osi
210
guravali su ga ~lanovi mostarskog ogranka Patriotske lige. To je ~inio toliko otvoreno da sam insistirao da Harbinja {to prije ode iz Mostara.
Uskoro sam doìvio diverziju na vlastitom autu na putu prema Me|ugor
ju, pa sam kasnije koristio isklju~ivo vozila MUP-a RBiH koja nam je
davao na raspolaganje Zikrija \onko.
SAO Hercegovina, ratni bilten br. 8, strana 3. od 23.6.1992. Iznu|ivanje priznanja

pod stra{nim torturama
211
13.2. RAZMJENE U APRILU 1992. GODINE

Sto sedamdeset prva vazduhoplovna baza, komanda i jedinice, bila
je razmje{tena na Aerodromu Mostar kome su pripadali Aerodrom Ortije{
i Heliodrom Jasenica - Rodo~, a koja je ulazila u sastav 1. K RVO PVO
~iji je komandant bio general Boìdar Stevanovi} - [prajc. Jedinica je
napadala centralnu i zapadnu Hercegovinu sa Aerodroma Ortije{ gdje je
bio lociran bombarderski puk sa eskadrilom od 20 - 22 aviona tipa J22
(orao) i lova~ko-bombarderska eskadrila sa 30 - 55 aviona tipa NGO IJ 21
(galeb i jastreb). Vazduhoplovstvo JNA tako napada 6. aprila 1992. centralnu i zapadnu Hercegovinu. Oni su naj~e{}e sa 11 aviona u jednom naletu bacali sredstava za za{titu od protivavionskih raketa. Starje{inski sas
tav VB ~inili su pukovnik Nikola \apa, komandant do novembra 1991.
godine, a zamijenio ga je potpukovnik Radomir Gordi} iz Ni{a. Na~elnik
{taba je bio Vladimir Perak, a kapetan 1. klase Hamdija Gigovi} je bio PK
za bezbjednost. Pravi scenarij srpsko-hrvatskih dogovora ne znaju ni pilo
ti ni branioci. Kasnije }e doznati da su prevareni i da su u slu`bi velike
Srbije i Hrvatske, odnosno podjele BiH. Branioci Hercegovine su u tim
akcijama oborili ~etiri aviona sa pilotima RV biv{e JNA i to:
1. GRANI] Milana PREDRAG, kapetan-pilot, Srbin, pogo|en je i
oboren dana 12.4.1992. godine oko 10.30 sati u rejonu Tomislavgrada,
prilikom izvi|a~kog leta. Avion je oboren, a pilot je isko~io i zarobljen je
u rejonu sela Mokronoge kod Tomislav-Grada.
2. PANTI] Vase GORAN, kapetan-pilot, Srbin, oboren u rejonu sela Gnjili{te i Prebilovci kod âpljine 23.4.1992. godine. Avion je oboren,
a Panti} je zarobljen. Tom prilikom govorio je: Nemojte me dirati, ja
imam malu djecu, a avio-bombama je ubijao ljude, starce, djecu...
3. \EFRI Blaà NIKOLA, potpukovnik, oboren dana 24.4.1992.
godine oko 10.00 sati u {irem rejonu Hutova.
4. NN pilot i avion, oboren dana 24.4.1992.godine oko 11.00 sati u
rejonu Svitave kod âpljine. Pilot je isko~io, ali je prilikom spu{tanja pre
rezao konopce padobrana i na taj na~in izvr{io samoubistvo.
Zarobljeni piloti imaju svoj stav o svom u~e{}u u ratu i smatraju se
herojima o~uvanja Jugoslavije. Me|utim, napada~i i branioci }e spoznati
kasnije svoju ulogu, jer istina u po~etku rata nije bila prihvatljiva, a kako
je vrijeme prolazilo realnost je bila sve ru`nija.
Za ove zarobljene pilote ~etnici su za razmjenu dostavili spisak za
robljenih civila, vi|enijih politi~kih li~nosti iz RBiH i to:
212
1. IZETBEGOVI] Fajika IZET, zvani Izo, ro|en 25.5.1936.godine u Bosanskom [amcu, gdje je i stanovao u ulici M. Tita broj 29, tehni~ar drvne struke, otac dvoje djece, zarobljen 14.4.1992. godine na
podru~ju Bosanskog [amca.
2. TIHI] Mersada SULEJMAN, ro|en 26.11.1951. godine u Bosanskom [amcu, gdje je i stanovao u ulici Vojvo|anske brigade broj 3, diplomirani pravnik-advokat, oènjen, otac troje djece, zarobljen 20.4.1992.
godine u Bosanskom [amcu.
3. LUKI] Ive DRAGAN, ro|en 18.10.1956. godine u Bosanskom
[amcu, profesor filozofije i sociologije, stanovao u Bosanskom [amcu,
ulica I. L. Ribara broj 26/S, rezervni poru~nik, oènjen, otac dvoje djece,
zarobljen 24.4.1992. godine u Bosanskom [amcu.
4. DRAGIÊVI] Ive ANTO, ro|en 22.3.1934.godine u selu Donji
Hasi}i, penzioner, stanovao u mjestu ro|enja, oènjen otac dvoje djece,
zarobljen 17.4.1992. godine u Bosanskom [amcu.
5. ZUBAK Marka GRGA, ro|en 24.5.1952.godine u selu Srednja
Slatina, op}ina Bosanski [amac gdje je stanovao u ulici Pere Bosi}a broj
50, penzionisani milicioner, oènjen, otac dvoje djece, zarobljen
25.4.1992. godine u Bosanskom [amcu.
6. BUBULJICA Faika [EF]ET, poru~nik biv{e JNA, ro|en
22.9.1964.godine u selu Crhalije kod Bijelog Polja, Jugosloven, u JNA bio
od 17.7.1989 .godine na slu`bi u garnizonu Tuzla, zarobljen 1.5.1992.godine u komandi 17. korpusa u Tuzli.
7. FILIPOVI] Mate ZDRAVKO ro|en 26.5.1971.godine u Mosbachu, Ban Baden, SR Njema~ka, od 1972.godine nastanjen u selu So
ljani kod @upanje, zarobljen u selu Gorica kod Br~kog 8.5.1992.godine
kao pripadnik izvi|a~ke jedinice u drugoj bojni 131.brigade ZNG @u
panja.
8. KEDI] Franje MIROSLAV, ro|en 18.2.1956.godine u Slavonskom Brodu, ljekar, zaposlen u Domu zdravlja u Bosanskom [amcu, gdje
je i stanovao u ulici E. Kardelja broj 3, oènjen, rezervni potporu~nik, za
robljen 3.5.1992.godine na terenu Bosanskog [amca.
9. MUJAKOVI] Adema SEAD, ro|en 27.6.1958.godine u Doboju,
zavr{io {kolu unutra{njih poslova, stanovao u Bosanskom [amcu u ulici
V. Karadì}a broj 26, oènjen, otac dvoje djece, zarobljen 22.4.1992.godine u Bosanskom [amcu.
10. BARUKÎ] Nikole FRANJO, ro|en 27.11.1925. godine u selu
Prud kod Bosanskog [amca, diplomirani ekonomista u penziji, stanovao
213
u Bosanskom [amcu, u ulici Pere Bosi}a broj 77, oènjen, otac dvoje dje
ce, zarobljen 18.4.1992.godine na terenu Bosanskog [amca.
11. [IMOVI] Ivana ANTO, ro|en 3.6.1943.godine u âpljini, diplomirani veterinar, stanovao u Bosanskom [amcu, ulica V. Nazora broj
59, oènjen, otac dvoje djece, zarobljen 24.04.1992.godine u Bosanskom
[amcu.
U redovima branilaca centralne i zapadne Hercegovine zbog ovog
spiska nastaje razo~arenje, jer u logorima Bile}e su tada bili mnogi Hrva
ti i Bo{njaci isto~ne i zapadne Hercegovine, ~ije porodice insistiraju na
njihovoj razmjeni. Dana 6. aprila 1992. godine Sulejmanu Budakovi}u
Tetku nare|eno je da formira kolonu borbenih vozila od 12 tenkova i
oklopnih transportera i da krene u napad ka selu Bivolje Brdo, gdje se
brane usta{e, kako mu je naredio potpukovnik Dragan Malijevi},
na~elnik 10. mtbr JNA. On je krenuo s kolonom i poslije pre|ena tri~etiri kilometra stao je kod objekta Zlatna gomila gdje je rasporedio
jedinicu za kru`nu odbranu. Potpukovnik Malijevi} uporno je nare|ivao
da ide dalje ka Domanovi}ima {to ovaj nije uradio. Isto ve~e ga je
Milijevi} zamijenio drugim oficirom. Nakon ovih de{avanja Budakovi}
je samovoljno napustio JNA i sa vojnim vozilom predao se upravo meni,
kao komandantu Samostalnog bataljona odbrane Mostara. Sutradan su
sbage JNA, uz jaku podr{ku artiljerije iz rejona ôbanovo polje, razbile
malobrojne i slabo naoruàne snage PL-a, kojima je komandovao
[emsudin Hasi} Sudo, a isto se dogodilo i HV-HVO-u, kojim je zapovjedao Ivica Primorac. Nakon toga kolona tenkova stigla je u podru~je
Domanovi}a. Isti dan iz Crne Gore je stigla kolona tenkova u Stolac. Dio
oklopnjaka je odmah upu}en kao pomo} u âpljinu, a dio je kontrolirao
prostor Mostar - Domanovi}i - Stolac. Tada po~inje egzodus Bo{njaka sa
podru~ja Dubravske visoravni i {ire.
JNA i ~etnici ne dozvoljavaju civilima iz Domanovi}a i Po~itelja da
pro|u kroz selo Tasov~i}e, pa ih upu}uju u Po~itelj, gdje se u organiziranom prebacivanju ljudi isti~u Luka Dadi} i Rusmo Boj~i}. Evakuirano
stanovnitvo se upu}uje u Dalmaciju, a njih oko pet hiljada ostaje u zbjegu
u selima Jasenica i Dolac. Naoruàne patriote alju u Me|ugorski kamp,
da tako ~uvaju srpsko-hrvatske linije zacrtane u Kara|or|evu. U regiji
âpljina je time zavreno humano preseljenje naroda. Na redu je
Mostar.
214
Vi|eniji Bo{njaci i Hrvati koji su ostali, bili su uhapeni i odvedeni

u koncentracioni logor - Vojni zatvor u Bile}i i to:
Ramiz Zaklan, sin Zulfe iz sela Lokve, Alija [ator, sin Omera iz sela Lokve, Ibro Sablji}, sin Muje iz sela Lokve, Meho Tucakovi}, sin Salke
iz sela Tasov~i}i, Marko Bunti}, iz sela Domanovi}a, Zijo Elezovi} iz sela
Bivolje brdo, Rezalija Lizde, zvani Resko iz sela Domanovi}a, Kemal Bije
di} iz sela Potkosa, Zdenko Bunti} iz sela Bivolje Brdo, Ahmet Omani} iz
sela Opli~i}i, Sejo Tabakovi}, sin Hadè iz sela Tasov~i}i, Ramiz Hajdarovi} , zvani Zifa iz sela Re~ice, Marko Merdàn iz sela Bivolje brdo, Zden
ko Merdàn iz sela Bivolje Brdo, Huso Lizde iz sela Re~ice, Cvitan Jel~i}
iz sela Hotanj, Huso [uta iz sela Domanovi}i, ]amil Lizde iz sela Domano
vi}i, Hasan [ator iz sela Domanovi}i, Ahmet Lizde , zvani ôlo iz sela Re~ice, Hasan Lizde , zvani Gabelica iz sela Re~ice, Almir Repe{a, sin Mehe
iz sela Tasov~i}i, Meho Tabakovi}, sin Halila iz sela Tasov~i}i, Sejo Trbonja, sin Hadè iz sela Domanovi}i, Ibro Tucakovi}, Andrija Merdàn iz sela Domanovi}i, Stanko Penava iz sela Pje{avac, op}ina Stolac, Katica Ulju~
iz sela Gubavica, Mirsad Gigi} , sin Salke, ro|en u selu Aladini}i, op}ina
Stolac, [a}ir Repe{a, sin Murata iz sela Bjelojevi}i, op}ina Stolac, Mujo
Lizde, milicionar iz sela Re~ice, Emir êrko, stomatolog iz Stoca i Omer
Rahimi}, sin Kemala, ro|en 1964. u selu Pijesci, op}ina Mostar.
Lica hrvatske nacionalnosti nakon izvjesnog vremena provedenog u
koncentracionom logoru pu{taju se na slobodu, dok su Bo{njaci zadràni
u Bile}i i inim logorima biv{e Jugoslavije, {to je bila ~etni~ka protivuslu
ga za nama ne{to tada jo{ nepoznato. Uskoro }e be~ki list Kurir objelo
daniti da su se u Be~u tajno sastali Boban i Karadì} sa ~vrstim namjera
ma da podjele Bosnu i Hercegovinu.
Mi koji smo i sumnjali u na{e partnerstvo sa Hrvatima, nismo èlje
li da budemo taoci politike na terenu, ve} smo krenuli odmah da svoju su
dbinu opstanka Bo{njaka u Hercegovini uzmemo u svoje ruke.
Tako, kada 29.4.1992. ve}ina Kriznog {taba Mostara, sastavljenog
od svih politi~kih stranaka Mostara, potpisuje predaju vlasti HVO-u, izda
jem naredbu interventnom vodu Samostalnog bataljona odbrane Mostara
da zaposjednu Dom JNA na Tepi, klju~nu kotu za odbranu grada, u ~emu
me podràvaju [emsudin Hasi} i Kemal Jusufovi}. U toj akciji zaroblje
no je 18 vojnika koje smo htjeli razmijeniti za na{e drugove koji su bili u
logoru u Bile}i: Muhameda Taslidù, Suada Krpu, Fadila Humak~i}a,
Muhameda [unju, Jasminka Sablji}a, Nedàda Hasanbegovi}a, jednog
fratra kao i za tijelo Hrvata Gagre, doma}ina s Bune, kojega su udaraju}i
215
nogama i kundacima ubili ~etnici, na putu od njegove ku}e do motela Bu

na. Po{to razmjena nije uspjela poku{ali smo da ispunimo zahtjeve
dràvnog vrha za razmjenu 11 uglednih bh. gra|ana, ali ni to nije uspjelo... Peri{i} je konstantno prijetio i granatirao Mostar bez volje za prego
varanje. Petar Zelenika i Jadran Topi} su mi isto prijetili kao i Ismet Hadìosmanovi}, koji se brinuo, po kazivanju na{ih informatora, za dio fa
milije koja je navodno ostala neplanirano u Banjoj Luci. Odgovor TIM-a,
posebno Seada êlebi}a, koji je uzimao izjave vojnika JNA, je bacanje
njihovih izjava u vazduh ispred policijske zgrade CSB-a Mostar. Tako
sam, sa tek prispjelim Arifom Paali}em iz Beograda i TIM-om,
zarobljene vojnike u civilnim odjelima predao promatra~ima Evropske
misije u Domu penzionera u Mostaru. Februara 1992. godine, na ~elu
Bile}kog ili Hercegova~kog korpusa bio je komadant Mom~ilo Perii},
koji odmah nakon preuzimanja komande uspostavlja IKM korpusa na
Aerodromu Ortije kod Mostara.
Sve se to doga|alo kada general HV Anton Tus dobiva od generala
JA Mom~ila Peri{i}a telegram zahvale za evakuaciju desantnim helikopterima pripadnika JA iz ~apljinske kasarne, nakon vi{ednevne opsade
snaga HV - HVO, HOS-a i novoformiranog TO âpljina. General HV
Janko Bobetko ve} 24. 4. 1992. traì od pot~injenih da mu dostave spisak
zaplijenjenog MTS-a u kasarni Miro Popara u âpljini. Ja sam bio sa
Sulejmanom Budakovi}em Tetkom u Vrgorcu kod Daidè, ~ekaju}i ishod
bitke, kako bi dio sredstava preuzeli za Samostalni mostarski bataljon.
Opkoljeni starje{inski kadar u 134. nastavnom centru auto-{kola âpljina
~inili su: komandant pukovnik Milomir Boòvi}, poru~nik Dragan
Bajramovi}, Ramiz Jelovac, koji }e postati peti komandant Mostarske
brigade, od maja do novembra 1995. godine. Na drugoj strani je bio
gradona~elnik Pero Markovi}, sa udruènim jedinicama odbrane âpljina.
U feljtonu Bitka za Mostar, od 1. aprila 1994. godine, napisao sam
tekst pod naslovom Cirkus u âpljini. Slobodan Praljak je u Hercego
vinu stigao krajem aprila, po smjeni izdajnika Vladimira Peraka, a po
nalogu politi~kog vrha Hrvatske. To je bilo vrijeme rje{avanja sudbine
~apljinske kasarne u kojoj je ne{to ranije poginuo i sin Sejde Bajramovi}a,
tada{njeg ~lana predsjedni{tva SFRJ (po izjavama o~evidaca ubijen pri
bijegu iz kasarne od strane pukovnika Boòvi}a). U to vrijeme se u âplji
ni nalazio i Aleksandar Vasiljevi}, prvi ~ovjek KOS-a. Zanimljiv je detalj
da su u âpljinsku kasarnu prvi u{li pripadnici Daidìne pukovnije, 24.
aprila 1992. godine, ali da ih je upravo Praljak vratio, da bi poslije toga
216
bio izvr{en vazdu{ni desant oko 13 sati pod komandom majora Tipure, i
na taj na~in izvu~eni vojnici JNA. Evakuacija vojnika i starjeina je
izvr{ena uspje{no, izuzev jednog helikoptera koji je o{te}en prinudno sle
tio na Aerodrom Ortije{, dok su ostali uspjeli sletjeti u Nevesinje i Bile}u.
To je jo{ jedan u nizu dokaza kako su hrvatske i srpske snage imale dogovor od samog po~etka agresije na BiH.
Dogovor u Grudama oko kasarne u âpljini
217
218
14. SCG, JNA, ISTO^NOHERCEGOVA^KI

ÊTNICI UNI[TAVAJU OSNOVNE I
SREDNJE [KOLE
14.1. STANJE U OSNOVNIM I SREDNJIM
[KOLAMA U MOSTARU
U te{kim razaranjima Mostara uni{tavane su, pored ostalog, osno
vne i srednje {kole. No, i pored te{kih razaranja i opasnosti po ìvote, mo
rali smo stvarati uvjete za nastavak normalnog ìvota. Morali smo negira
ti zlo i misliti na budu}nost. Dana 31. jula 1992. godine predloène su
mjere za prevazilaènje te{kog stanja, te procjene mogu}nosti organiziranja nastave u mostarskim {kolama za {kolsku 1992./93. godinu. Ovu pro
cjenu dao je Ured za dru{tvene djelatnosti, snimiv{i stanje {kolskih obje
kata i u~ila, stepan o~uvanja pedago{ke i druge dokumentacije, te stanje
nastavnog kadra. Bilo je ukupno 16 osnovnih {kola, a nedostajali su poda
ci za Osnovnu {kolu Buna, koja je ostala na okupiranom teritoriju. Svih 11
srednjih {kola dostavilo je traène podatke (Tabela 1. za osnovne, a tabela 2. za srednje {kole).
Snimljeno stanje govori o te{kim o{te}enjima {kolskih objekata, od
onih manjih (o{te}enja prozora, vrata, u~ila i opreme) do najteìh (do te
melja sravnjenih zgrada). Od osnovnih {kola najteè su stradale VII i VIII
osnovna {kola (ranije osnovne {kole Salko Pezo i Bijeli Brijeg), dok
se o stanju {kolskih objekata i dokumentacije na podru~ju Podvele`ja, te
u podru~nim {kolama Kamena i Vranjevi}i nije znalo ni{ta pouzdano
zbog ratnih djelovanja. Od srednjih {kola, najteà o{te}enja imala je Sre
dnja tekstilna {kola. U ve}ini osnovnih i srednjih {kola u~ila su uglavnom
uni{tena ili pokradena. Pedago{ka dokumentacija (odjeljenske i mati~ne
knjige i drugo) u ve}ini {kola je sa~uvana, a pedago{ka i ostala dokumen
tacija Tekstilne {kole uni{tena je u poàru kao i dokumentacija sve ~etiri
{kole u Podvele`ju. Zbog toga je zatraèno da se izvr{i rekonstukcija odje
ljenskih knjiga za {kolsku 1991./92. godinu, Tekstilne {kole i Osnovne
{kole Podvele`, ranije Osnovna {kola Omer Maksumi} u Podvele`ju.
U procjeni Ureda za dru{tvene djelatnosti o broju u~enika i odjelje
nja za {kolsku 1992./93. godinu stoji:
219
PODACI O BROJU UÊNIKA I ODJELJENJA U OSNOVNIM

[KOLAMA U [KOLSKOJ 1991./1992.
PODACI O BROJU ODJELJENJA I UÊNIKA SREDNJIH [KOLA U

[KOLSKOJ 1991/92. GODINI
220
Poslije snimanja stanja izvr{ena je procjena za narednu {kolsku go

dinu, koja se zasnivala na pretpostavkama da }e biti obustavljena ratna
djelovanja na podru~ju Mostara i {ire, da se zna~ajan broj u~enika trajno
je ili privremeno odselio iz op}ine Mostar. Prema saznanjima Ureda, jedan broj dosada{njih u~enika sa ovog podru~ja najavio je odlazak u druge
sredine, gdje }e nastaviti {kolovanje, i da je u Mostaru vi{e hiljada izbje
glih i raseljenih, a me|u njima dosta djece {kolske dobi.
Na osnovu ovoga napravljena je i procjena o broju u~enika i odje
ljenja po {kolama.
221
PODACI O OÊKIVANOM BROJU UÊNIKA I ODJELJENJA NA

PODRU^JU MOSTARA U [KOLSKOJ 1992./93. GODINI
OSNOVNE [KOLE
PROCJENA BROJA ODJELJENJA I UÊNIKA SREDNJIH

[KOLA U [KOLSKOJ 1992./93. GODINI
222
Nakon oslobo|enja dijela grada na lijevoj obali Neretve, razmotrene

su mogu}nosti organiziranja nastave u {kolskoj 1992./93. godini. Zaklju~eno je da je nastavu za u~enike osnovnih i srednjih {kola u narednoj {kolskoj
godini u Mostaru mogu}e organizirati samo na desnoj obali Neretve i tako je
trebalo ostati sve dok se ne stvore uvjeti za normalan ìvot gra|ana na lije
voj obali i dok se ne osiguraju pje{a~ki prelazi s jedne na drugu obalu. Ola
k{avaju}a okolnost bila je {to se {kolski objekti II i IV osnovne {kole (ranije {kole S. ]orovi} i O. \iki}) relativno brzo mogu dovesti u funkciju.
Dalje, zaklju~ili su da je neophodno s lijeve obale na desnu disloci
rati u~enike ovih osnovnih {kola, te u~enike Tekstilne i Muzi~ke {kole.
Zbog te{kih o{te}enja {kolske zgrade, sve dok se na zgradi ne izvr{e ne
ophodni radovi, trebalo je izmjestiti VII osnovnu {kolu (S. Pezo) iz Donje Mahale.
Ve}ina osnovnih {kola van gradskog podru~ja mogle su, uz manje ili
ne{to ve}e gra|evinske zahvate, primiti svoje u~enike. Takve su {kole bile u Blagaju, Potocima, Dre`nici, Pologu i Kru{evu.
Prostori koji bi se mogli staviti u funkciju osnovnog i srednjeg obra
zovanja je onaj biv{eg Poljoprivrednog fakulteta, gdje se u 12 u~ionica
223
mogla smjestiti kompletna jedna {kola. Tako bi se, zaklju~ili su, mogao
privremeno rije{iti problem prostora za IV osnovnu {kolu.
Druga osnovna {kola mogla je organizirati nastavu kao me|usmjena u zgradi VI osnovne {kole (14. februar). Kapaciteti i broj u~enika V
osnovne {kole (25. maj) omogu}ili su da se u ovom prostoru, kao jedna
smjena, uklopi VII osnovna {kola sa svojim u~enicima.
Deseta osnovna {kola (B. Ribar) trebala je omogu}iti u svom
prostoru organiziranje nastave za dio u~enika VIII osnovne {kole (B. Brijeg). Ve}i dio u~enika ove {kole, zaklju~eno je, poha|ao bi nastavu u mati~noj {koli (u 6 neo{te}enih u~ionica) i {koli Cim (5 u~ionica).
Prostor biv{e Vojne gimnazije, ozna~en je kao idealna lokacija za IX
osnovnu {kolu (F. Kluz). Muzi~ka {kola I i II stepena imala je uvjete da
organizira nastavu u prostorijama u kojima se do sada organizirala nastava za Specijalnu osnovnu {kolu i Ekonomsku {kolu. S obzirom na broj
u~enika i raspoloìvi {kolski prostor, Gra|evinski {kolski centar trebao je
organizirati nastavu u jednoj smjeni. U drugoj smjeni, u tom prostoru, trebala je raditi Tekstilna {kola.
Rad u ratnim uvjetima i sa ovakvim te{ko}ama u prostoru, podrazu
mijevao je reduciranje nastavnih planova i programa, te skra}ene ~asove.
[kole imaju ve}inu kadra za siguran po~etak nastave u ratnim i po
ratnim uvjetima.
Zaklju~eno je da su {kolski objekti osnovnih i srednjih {kola znatno
stradali u dotada{njim ratnim djelovanjima, pa bi Ured za stambeno-ko
munalne poslove i obnovu trebao u listu prioriteta uvrstiti opravku ovih
objekata. Zbog ratnih djelovanja na ovom je prostoru do{lo do zna~ajni
jeg pomjeranja stanovni{tva, pa se u narednoj {kolskoj godini o~ekivao
manji broj u~enika od onog broja koji je za Mostar do tada bio optimalan.
Uz odre|ene napore (dislokacije u~enika nekih {kola i opravke {kolskih
objekata na desnoj obali, te kori{tenje i drugih prostora za odvijanje nas
tave) mogu}e je organizirati nastavu u {kolskoj 1992./93. godini, pod
uvjetom da u op}ini Mostar prestanu ratna djelovanja.
224
O[TE]ENJA OSNOVNIH [KOLA, INVENTARA,

UÎLA I DOKUMENTACIJE
Naziv {kole
IX osnovna
("Franjo
Kluz")
Rodo~
Osnovna
{kola "Omer
Maksumi}"
Podvele`je
I osnovna
("Bra}a
[imi}")
VI osnovna
("14.feb.")
V osnovna
("25.maj")
VIII {kola
("Bijeli
Brijeg")
Osnovna
{kola Blagaj
"[efik
Obad")
Specijalna
osnovna
{kola
O{te}enja
Objekata i inventara
Uni{tene staklene pov.
80%,kancelarijski i u~ioni~ki
namje{taj
Zbog ratnih djejstava nisu
dati podaci
Centralna {kola:uni{tena
fiskulturna dvorana,staklene
povr{ine uglavnom o{te}ene,
ve}ina vrata i prozora
o{te}ena.
Podru~na {kola Ili}i:
fiskulturna dvorana manje
o{te}ena, dvije u~ionice
potpuno uni{tene i sva
prozorska stakla Vrata na
svim kabinetima o{te}ena
Centralna {kola:uni{tene sve
staklene povr{ine,ve}im
dijelom drvenarija, krov
Podru~ne {kole:
Vrap~i}i,Kru{evo i
Miljkovi}i, bez podataka
Centralna {kola: staklena
povr{ina o{te}ena 90%,
instalacije cent. grijanja,
krov, dvije u~ionice potpuno
uni{tene
Podru~na {kola Ra{tani nema
ve}ih o{te}enja
Centralna {kola:potpuno
uni{tena izuzev 5-6 u~ionica.
Podru~na {kola Cim
djelimi~no o{te}ena
Centralna {kola : djelimi~no
o{te}ena stakla, podru~na
{kola Kamena i Vranjevi}a
nema podataka, jer su u
ratnim okruènjima
Gnojnice: o{te}ena stakla i
zbornica
O{te}ene sve staklene
povr{ine i djelimi~no
gra|evinska stolarija
Stanje dokumentacije
U~ila
Sva audiovizuelna sredstva
uni{tena ili
pokradena
Zbog ratnih
djejstava nisu dati
podaci
Pedago{ka i personalna
dokumentacija sa~uvana
u cjelosti, finansijska
djelimi~no
Zbog ratnih dejstava nisu
dati podaci
Centralna {kola:
u~ila ve}im
dijelom o{te}ena
ili pokradena.
Podru~na {kola
Ili}i: u~ila ve}im
dijelom uni{tena,
o{te}ena i
pokradena
Centralna: personalna i
pedago{ka
dokumentacija u cjelini
sa~uvana, finansijska
djelimi~no
Podru~na: pedago{ka
u cjelosti
Centralna
{kola:u~ila u
cjelosti
pokradena
Podru~na {kola
bez podataka
U~ila u cjelosti
uni{tena i
pokradena
Sa~uvana sva pedago{ka

dokumentacija izuzev
dnevnika u podru~noj
{koli Vrap~i}i
Pedago{ka i personalna i
ostala dokumentacija u u
cjelosti sa~uvana
U~ila djelimi~no
uni{tena i
pokradena
U~ila djelimi~no
o{te}ena i
pokradena
sa~uvana u Kamenoj i
Vranjevi}ima za
odjeljenske
knjige nema podataka
U~ila ve}inom
uni{tena, o{te}ena
i pokradena
225
IV Osnovna
(''O \iki})
III Osnovna
(H. Humo)
Centralna {kola : o{te}en

krov sve staklene povr{ine,
fiskulturna dvorana, dvije
u~ionice Podru~na {kola
Zalik: sve staklene povr{ine
drvenarija i krov
Krov uni{ten ,sve staklene
povr{ine i 50% stolarije
Podru~na : Polog, o{te}ena
stakla
Centralna :
o{te}ena u dvije
u~ionice, ostala
sa~.podru~na :
u~ila sa~uvana
u cjelosti
Sva u~ila
ukradena
X Osnovna
(Bra}a Ribar)
O{te}eno 70% staklene

povr{ine
U ve}oj mjeri
sredstva
o{te}ena ili
ukradena
II osnovna ''
S. ]orovi}
Po izjavi o~evidaca ,jer

pristup nije mogu}, jedan
sprat granatiran i prozori
polupani
Uni{tena i
pokradena
Po izjavi pojedinaca
dokumentacija je u MZ ,
a dio u privatnim
{kolama
VIII
osnov.zgrada
(Salko
Pezo)
Zgrada znatnije o{te}ena
U~ila u cijelosti
uni{tena
Osnovna {kola
Potoci
O{te}ena krovna plo~a i

stakla
U~ila djelimi~no
o{te}ena
Osnovna {kola
Dre`nica
[kolski objekti i inventar su

sa~uvani
U~ila sa~uvana
Pedago{ka
Pedago{ka
sem jednog dnevnika
Dokumentacija potpuno
o~uvana
O[TE]ENJA SREDNJIH [KOLA, INVENTARA,

UÎLA I DOKUMENTACIJE
Naziv {kole
O{te}enja
Objekata i inventara
U~ila
Saobra}ajna {kola
Gra|evina djelimi~no
o{te}ena
Ve}ina u~ila
pokradena
Tekstilna {kola
Zgrada potpuno
izgorjela
Potpuno izgorjela
Gra|evinski {kolski
centar
O{te}eno 80 %
staklenih povr{ina
Sa~uvana
II Gimnazija(Veljko
Vlahovi})
O{te}ena djelimi~no
stakla
Otu|en manji broj

u~ila
Stanje
dokumentacije
Pedago{ka i
personalna
dokumentacija
sa~uvana
Potpuno izgorjela
Pedago{ka i
personalna
dokumentacija
sa~uvana
Pedago{ka i
personalna
dokumentacija
sa~uvana
226
Ugostiteljska {kola
Gra|evina djelimi~no
o{te}ena kao i stakla
O{te}ena i
pokradena
Medicinska {kola
Djelimi~no o{te}en
krov i stakla
Sa~uvana
Elektro tehni~ka {kola
Znatno uni{tena
Pokradena ve}im
dijelom
Muzi~ka {kola I i II
stupanja
Zgrada ve}im dijelom

uni{tena
Djelimi~no
uni{tena i
pokradena
Ekonomska {kola
O{te}ena stakla i
stolarija
O{te}ena i otu|ena
I Gimnazija
( A. [anti})
Zgrada znatnije
o{te}ena, uni{tene
staklene povr{ine
Djelimi~no
o{te}ena i otu|ena
Ma{inska {kola
Zgrada znatnije
o{te}ena, krov, zidovi,
sva stakla
Otu|ena ve}ina
u~ila
Pedago{ka i
personalna
dokumentacija
sa~uvana
Pedago{ka i
personalna
dokumentacija
sa~uvana
Pedago{ka i
personalna
dokumentacija
sa~uvana
Pedago{ka i
personalna
dokumentacija
sa~uvana
Pedago{ka i
personalna
dokumentacija
sa~uvana
Pedago{ka i
personalna
dokumentacija
sa~uvana
Pedago{ka i
personalna
dokumentacija
sa~uvana
227
14.2. STRU^NI KADROVI OBRAZOVNIH

INSTITUCIJA MOSTARA
14.2.1. DIREKTORI SREDNJIH KOLA 1991./92.
1. GIMNAZIJA 1
Jusuf Hadìosmanovi} ostao
2. GIMNAZIJA 2
umjesto Ivana Koùla [erif Boj~i}
3. EKONOMSKA
umjesto Novice Telebaka Dèmal Lizde
4. MA[INSKA TEH. umjesto @ivka Srdi}a Munib Delali}
5. ELEKTRO TEHN. umjesto âstimira ûljka - Alija Vidimli}
6. MUZI^KA
umjesto Sre}ka Vla{i}a Meliha Koluk~ija
7. MEDICINSKA
Amira Muteveli} - ostala
8. TEKSTILNA
umjesto Sava Grahovca - Hadìomerovi} Vahida i,
kasnije, [o{e Senija
9. UGOSTITELJSKAumjesto Ne|e Lukete - Mustafa Isovi}
10. SAOBRA]AJNA umjesto Muniba Delali}a Smail [ari}
11. GRA\EVINSKA umjesto izvjesnog Milo{a Nihad Beribak
14.2.2. DIREKTORI OSNOVNIH [KOLA 1991./92.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
BRA]A [IMI] I umjesto Franje Zadre Fatima Zaimovi}

SVETOZAR ]OROVI] -II umjesto Ranka ^vora Sead Vidimli}
HAMZA HUMO -III- umjesto Milice Bukvi} Meho Dubljevi}
OSMAN \IKI] IV Muslija Jugo - ostaje
25. MAJ V - umjesto Vladimira Kara~i}a Esad Kavazovi}
14. FEBRUAR VI umjesto Veljka Tamindìje Nadija Kadragi}
SALKO PEZO VII- Safet Mehi} - ostaje
BIJELI BRIJEG VIII umjesto Sre}ka Knezovi}a Ekrem Selimoti}
RODO^ IX- umjesto Marjanovi}a Badema Demirovi}
BRA]A RIBAR - X umjesto Jure Milo{a Husein Ga{evi}
SPECIJALNA OSNOVNA [KOLA umjesto Tadije [kobi}a - Husein Noì}
BUNA umjesto Milenka Bojani}a Smajo Buljevi}
BLAGAJ Akir Balali} ostaje
POTOCI BRATSTVA I JEDINSTVA umjesto Miroslava Le~i}a
Ramiz Bijedi}
228
15.
16.
PODVELE@ - OMER MAKSUMI] - Tule Alija ostaje

DRE@NICA - Edin Mu{i} - ostaje
14.2.3. DIREKTORI USTANOVA KULTURE 1991./92.

1. NARODNO POZORI[TE
2. POZORI[TE LUTAKA
3. SIMFONIJSKI ORKESTAR
Ahmet Obradovi} ostaje

umjesto Mirze Pezi}a Edo Ljubovi}
umjesto Tibora Bauera Muamer
Kuluk~ija
4. NARODNA BIBLIOTEKA
\enana Muli} ostaje
5. MUZEJ HERCEGOVINE
umjesto Borike Vanovi} Sabit
Hodì}
6. ARHIV HERCEGOVINE
Edin êlebi} ostaje
7. UMJETNI^KA GALERIJA BiH
EKSPOZITURA MOSTAR
umjesto @elimira Miladina Salko
Pezo
8. DOM MLADIH
Dra{ko ^voro ukinuta ustanova
9. KULTURNO PROSVJETNA
ZAJEDNICA
- sekretar Ivan \idi} - ostaje
14.2.4. DIREKTORI VRTI]A I DOMOVA 1991./92.
1. \A^KI DOM
2. DJEÎJI DOM
3. PRED[KOLSKO
OBRAZOVANJE VRTI]I
Nijaz Slip~evi} ostaje

Jakirovi} Sabit - ostaje
Sabit Jakirovi} - ostaje
229
14.2.5. POVJERENICI OBRAZOVANJA KULTURE I

SPORTA 1991./92.
1. OSNOVNO OBRAZOVANJE
2. SREDNJE OBRAZOVANJE
3. KULTURA
Vahdet î{i}
Nijaz Berhamovi} i Jusuf
Hadìosmanovi}
Nihad Beribak
Razlog ve}eg broja Bo{njaka u {kolstvu i institucijama kulture, pred

po~etak kolske godine 1992./93. je neminovan, zato {to su gotovo svi
Srbi oti{li iz grada prema isto~noj Hercegovini i zatim prema Beogradu,
dok su hrvatski kadrovi bili nezainteresirani, jer su hrvatska djeca bila
zbrinuta u zapadnoj Hercegovni i na jadranskoj obali, te {to su HVO i
HZHB imali sasvim druge planove, koje jo{ nisu otkrili. Trebalo je samo
da sistem nastavi funkcioniranje, a onda }e ga oni uklopiti u svoje veliko
hrvatske planove.
Vi{a djevoja~ka {kola,

prije rata Srednja tekstilna
{kola u ulici M. Tita Bjelu{ine
230
Biv{a Trgova~ka {kola, prije rata Muzi~ka {kola na Musali - centar grada
Narodna osnovna {kola u ulici M. Tita (Luka - II O[ Svetozar ]orovi} - stari naziv)
231
232
15. DOGOVORENI URBICID NAD MOSTAROM

15.1. HISTORIJSKO NASLIJE\E
Mostar je
napadnut ve} sep
tembra 1991. go
dine, a vrhunac
urbicida doìvlja
va od marta do
augusta 1992. go
dine. Grad sa u
svijetu prepozna
tljivom arhitektu
rom, s historij
skim spomenici
ma, {kolama, fa
kultetima, pozori
{tima, bolnicama,
tr`nicama, bibliotekama, crkvama,
dàmijama, s mezarjima starim pet
sto godina, hotelima, èljezni~kim i
cestovnim vezama, neumoljivo je
razaran, ovaj put samo za veliku
Srbiju, od ljudi koji su naj~e{}e do
lazili u grad da odsluè kaznu u za
tvoru u [anti}evoj ulici.
Mostarsko historijsko naslije
|e staro je vi{e od pola milenija.
Prvi pomen imena Mostara seè u
1474. godinu.
Stari most
Kujundìluk, lijeva obala Neretve zapalili su

pripadnici HV i HVO-a 2. bojna (rudarska)
odmah po osloba|anju lijeve obale od SCG
agresora, juna 1992.
233
Stambena ~etvrt,
Donja Mahala, desna
obala Neretve
Donja Mahala, desna obala Neretve, Sevri hadì-Hasanova dàmija
234
Pothum, desna obala Neretve, Franjeva~ki samostan
Balinovac, desna obala Neretve, sveti{te Katedrale majke Crkve
235
Carina, lijeva obala Neretve, Trg Musala,

centar grada
Cernica, desna obala Neretve, Velika gimnazija, prije rata Gimnazija Aleksa [anti}
236
15. 2. ZAJEDNI^KO AGRESORSKO RU[ENJE

MOSTOVA NA SLIVU NERETVE OP]INA
MOSTAR
Rijeka Neretva izvire na visinama êmerna i Jabuke, a ulijeva se u Ja
dransko more. Duìna toka rijeke Neretve je oko 180 kilometara. Od ve}ih na
selja na Neretvi su Konjic, Jablanica, Mostar, âpljina i Metkovi}. Ve}im dijelom svog toka od izvora do Bune, Neretva je brza i silovita, a korito joj je puno
stijena. Obale su visoke, strme i kr{evite. Hidroenergentske akumulacije su bitno izmijenile ove osobine Neretve. Njene pritoke su: Rakitnica, Vlah,
Dreànka, Radobolja, Buna, Bregava, Rama, Grabovica, Li{tica, Trebiàt...
Glavni ru{itelj mostova na rijeci Neretvi, po nalogu HDZ, HV-HVO
i HZHB je bio Valentin ]ori}. On je tokom svog boravka u Zagrebu dao
intervju za list Samuraj i tada priznao da je od 1990. godine uklju~en na
specijalne vojne i policijske zadatke, da je kao istaknuti karatista okupio
najbolje momke iz sporta: Formirao sam diverzantsko - inènjerijsku
postrojbu u îtluku, koja je brojala oko 100 ljudi, inènjeraca i diverzana
ta i kojoj sam bio zapovjednik. Bili smo smje{teni u Kompasovom kam
pu u Me|ugorju. Namjena postrojbe je predvi|ala brze intervencije. Mini
rali smo sve mostove na Neretvi. Ja sam bio zaduèn za inènjeriju, jer
sam radio kao inènjer u ~itlu~kom rudniku, tako da sam imao minere ko
ji su minirali sve ceste od Mostara (gdje je tada bila JNA) prema îtluku,
Ljubu{kom i tako dalje.
Drugi glavni ru{itelj mostova na Neretvi, po nalogu Srba, bio je
Branko Simi}, koji je ìvio na lijevoj obali Neretve, u selu @itomisli}i,
preko puta sela Pao~a, gdje je ìvio Valentin ]ori}. O~ito je da su ih dugo
manipulirale obavje{tajne slu`be Beograda i Zagreba.
Ne samo u Mostaru i na Neretvi, ekstremisti su mostove ru{ili {irom
BiH. Most u Stocu, na Radimlji, sru{en je 12. aprila 1992. godine, ~ime je
prekinut saobra}aj komunikacijom Stolac Domanovi}i. Betonski most u
Begovom Hanu kod Jablanice, na magistralnom putu Sarajevo Mostar, sru{en je, tako|er, 12. aprila 1992. godine, ~ime je prekinut saobra}aj na putu M17. Most u @itomisli}u sru{en je 19. aprila 1992. godine, kada je po drugi put
minirana pruga na relaciji Konjic - Jablanica. Most Begov Han je sru{en ma
ja 1992. godine. Naredbodavci su bili u Glavnom stoèru HVO-a, a izvr{ioci
su bili ekstremisti Ka`njeni~ke bojne. Ovaj most je obnovljen 1999. godine.
Most u Vojnom, u Potocima, koji je sagra|en za vrijeme Austrougarske, sru{en je 20. maja 1992. godine.
237
Lu~ki most, ~iji je pravi naziv Most Mujage Komadine, izgra|en

1913. godine, po projektu inènjera Simi}a, kao prvi most od armiranog
betona u Bosni i Hercegovini, sa stilskim detaljima i arhitektonskim rje{e
njima, sru{en je 20. maja 1992. godine. Kad su ~etnici obavije{teni o ru
{enju Lu~kog mosta, Ratni bilten takozvane Srpske autonomne oblasti
Hercegovina Srpska op{tina Mostar je u broju 3., od 26. maja 1992. go
dine objavio tekst sljede}eg sadràja: Najnovija vijest... Sru{en Lu~ki
most ...Muslimansko-usta{ki vandali, predvo|eni jednim od zlo~ina~ke
bra}e ]upina, sru{ili su Lu~ki most. Sna`na eksplozija nanijela je {tete na
okolnim stambenim i poslovnim objektima. Na strani srpskih branitelja
Mostara nije bilo ljudskih `rtava niti povrije|enih. To {to su me optuìli, za mene je i tada zna~ilo da je mostove ru{ila jedinstvena srpsko-hrvat
ska strategija.
Titov most je sru{en 29./30. maja 1992. godine. Turska vlast ga je
po~ela graditi 1873. godine na Musali, a Austrougarska je zavr{ila njegovu
gradnju 1882. godine. Prvo je nosio naziv Most Franje Josipa, zatim
Most kralja Petra i na kraju Most mar{ala Tita. Naime, most je u pro{losti bio vi{e puta popravljan, da bi 1936. godine bio zamijenjen armira
no-betonskim konstrukcijama. U toku agresije bio je meta stalnih artiljerij
skih i snajperskih napada. Nakon ru{enja Starog mosta, Titov most je bio
jedina mogu}nost za prelazak s jedne na drugu obalu Neretve. Ve} 1994.
godine na lokaciji ovog mosta postavljena je ~eli~na konstrukcija preko ko
je su prelazili i automobili. Inènjerci [panskog bataljona multinacionalne
divizije SFOR - Jugoistok su obnovili ovaj most. @eljezna konstukcija je
demontirana. Prvobitno se èljelo da se konstrukcija prenese i postavi kao
most preko Neretve u Ra{tanima, gdje su se vra}ale izbjeglice Srbi i Bo{
njaci, a nisu mogli prelaziti s jedne na drugu obalu.
Most Ive Lole Ribara, koji je narod od postanka Mostara zvao Ca
rinski most, sru{en je 11. juna 1992. godine. Mostu su, ina~e, ranije okupacione vlasti davali nazive Most Franje Josipa, zatim Most kralja Pe
tra i na kraju Most Ive Lole Ribara. Kao svjedok ru{enja Carinskog
mosta bio je Rinald Kova~evi}, koji je vidio kada je @iko Savi} iz Ba~e
vi}a stavljao eksploziv. Prisutan je bio i Vojislav Babi}. Eksploziv je stavljen na donje strane mosta i daljinskim sistemom sru{en. Sve mostove u
Mostaru su sru{ile iste osobe.
@eljezni~ki ili Sutina most, izme|u Ra{tana i Sutine, poru{en je 11.
juna 1992. godine. Most Hasana Brki}a ili Most na êkreku, bojovnici
HVO-a su sru{ili istog dana kada i @eljezni~ki most, 11. juna 1992. godi-
238
ne. Avijati~arski most ili Vojni most u Rodo~u, u industrijskoj zoni grada,
sru{en je 12. juna 1992. godine. @eljezni~ki most u industrijskom dijelu
Ba~evi}a sru{en je 11. juna 1992. godine.
Stari most u Mostaru su bojovnici HVO-a sru{ili 9. novembra
1993. godine. Kad je sru{en imao je 427 godina. To je deveti po redu sru{eni most u Mostaru. êtnici su ga po~eli ru{iti, a ekstremisti HVO-su ga
kona~no sru{ili. Dok su ostali mostovi ru{eni podmetanjem eksploziva
Stari most je ru{en danima, upornim i sistematskim granatiranjem. Stari
most pripada Svjetskoj kulturnoj ba{tini. Na njemu se vihorila zastava
UNESKO-a. Kod Starog mosta Neretva se prelazila jo{ od predturskog
doba. Na tom mjestu je postojao most od drveta koji je visio na lancima.
Bio je utvr|en za stubove, ali se konstukcija mosta tresla prilikom prelas
ka, {to je izazivalo i strah. Lan~ani most je prije 1481. godine zamijenjen
novim drvenim mostom, a 1566. godine ovaj je zamijenjen novim kame
nim mostom, raspona 29 metara, lu~nog oblika. Graditelj Hajrudin, u~e
nik velikog osmanskog graditelja Mimara Sinana je izveo jedinstveno os
tvarenje, kako u konstruktivnom tako i arhitektonskom smislu. Stari most
je me|u najve}im graditeljskim ostvarenjima 16. stolje}a. [irina Starog
mosta je 4 metra. Sagra|en je od kamena iz okoline Mostara. Prosje~na
visina iznad vode je 21 metar. Skokovi sa Starog mosta su bili sastavni
dio ìvota Mostaraca. Na Starom mostu se odmjeravala hrabrost skaka~a.
Oni koji nisu skakali divili su se hrabrosti skaka~a. Divljenje skaka~ima
i graditeljima Starog mosta doga|alo se kao jedno osje}anje, poput kojeg
su i skaka~i dio velikog i prelijepog ljudskog spomenika. 34
34
Ovo je prilika da se pomenu i skaka~i sa Starog i ostalih mostarskih mostova koji su

poginuli 1992. i 1993.godine. To su: Kari} Fadil, Bogojevi} Sandi, ôrda Nermin,
Galuà Zoran, Huma~ki} Nedàd, Jakirevi} Edin, Ajani} Senad, Rahimi} Nijaz, Guzin
Mustafa, Kasumi} Salko, Markovi} Zonta, Smailhodì} Miralem, Fink Jadranko.
Izme|u dva svjetska rata najpoznatiji skaka~i su bili: Pjani} Ilija, \edovi} Veljo, Sefi}
Nazif, Koluder Aziz, Golubovi} Jovan, Simi} Sretko, Mielji} Huso.
Najpoznatiji skaka~i na glavu: Bali} Emir, Behmen Suad Suda, Bijavica Hasan Bija,
Brekalo Mustafa Mujo, Cvitanovi} Vlado Mi, âuevi} Armenko ûpo, êvro
Benjamin Benjo, Delali} Kadrija, Deli} Ilijaz Iza, Demirovi} Muhamed Bakreni,
Dizdar Dèmal Dèmac, Droce Mehica, Droci} Semir, Dèmat Haris Hara, Golubovi}
Jovan Joca, Huma~ki} Nedàd Faa, Jahura Mustafa Dundo, Kalajdì} Benaid Beni,
Listo Lorens, Markati Pero, Mehi} Emir Miro, Milivojevi} Nedeljko Ne|a, Mu~ibabi}
Sekula Gada, Muelji} Husein Komesar, Ogli} Jadranko, Patak Zijad Zijo, Prce Marko
Marka, Zovko Dragan Dragi, Zukanovi} Samir, @ugor Salko Salka.
Najpoznatiji skaka~i na noge: Abudi} Ahmet Ahmo, Ajani} Alija Klima, Ajani} Edhem
Etem, Ajani} Mensur Menso, Ajani} Senad Seno, Alajbegovi} Ramiz Mirza, Alikalfi}
239
Fa{isti iz srpskog naroda su Stari most na~eli, da bi ru{enje nastavi

li fa{isti iz hrvatskog naroda i survali ga u Neretvu 9. novembra 1993. go
dine. Ru{enje Starog mosta, simbola grada, njima je dokaz da su hercego
va~ki Hrvati i Hrvati iz susjedne dràve odlu~ili da naprave od Mostara
raskrsnicu civilizacija, svoj ~isti hrvatski grad. Me|utim, hrabri branioci
Mostara i BiH i me|unarodna javnost su ih sprije~ili u toj nakani. Grana
tiranje mostarskog Starog mosta i njegovo obru{avanje u Neretvu, snimio
je kamerom Nedàd Kasumovi}. O ru{enju mosta, general Sulejman Bu
dakovi} zvani Tetak, koji je tada bio na du`nosti komandanta 4. korpusa u
Ibrahim Duje, Alunovi}, Fehim Feha, Badàk Besim Badò, Behmen Mirza Pirgo,
Belovi} Miodrag Mijo, Bijavica Mirzo Ribi}, Bilalovi} Hasan, Bogojevi} Sendi,
Brekalo Jasmin, Brekalo Ramo, Brkovi} Nazif Naka, Bruk Emerik Miro, Buba Nikola
Nina, Cvijanovi} Mile, âuevi} Armenko ûpo, î{i} Sulejman Sule, ]atovi} Javor
Java, ]orda Miro, ]ori} Blago, Danon (Zadika) Raphaelo Rafo, Deli} Ilijaz Iza, Deli}
Dèmal, Deli} Tahir Tao, Dizdarevi} Enver ]oni}, Droce Mehica, Efi}a Ekrem, Efica
Sejo ûrdo, Fink Drago, Fink Vlado, Fink Goran, Galuà Zoran Zoka, Grci} Hasan,
Huma~ki} Nedàd Faa, Huseinovi} Fehim Feha, Idriz Adis @ule, Jakirovi} Alica,
Jakirovi} Anel, Jakirovi} Edin Dino, Janji} Danilo, Jaarevi} Dino, Kajtaz Mustafa
Munja, Kalajdì} Benaid Beni, Kapetanovi} Emir Slani, Kapor Borislav Boba,
Karaberg Osman Osmica, Karabeg emsdin eda, Kari} Fadil, Kazazi} Semir Miro,
Kazazi} Ekra Braco, Kerovi} Tahir, Kerovi} Medìd, Kisi} @eljko Kisa, Kisi} Pero
Pera, Knezovi} Slobodan Tona, Koluder Aziz Aza, Konjevod Slavko @uti, Koprivica
Pero, Krajina Dane Tara~, Krtali} Baria, Kuki} Ahmet Ahmo, Laèti} Petar Pera,
Mari} Boìdar, aga, Marinko @eljko Ubica, Maslo Lazar Lazo, Mehi} Ekrem Irfan,
Milavi} Senadin Sena, Mori} Dènan, Mu~ibabi} Sekula Gada, Mutap Enes, Nametak
Samir, Naze~i} Dervi Derva, Novakovi} Enver Eno, Novakovi} Ibrahim Ibro, Ogli}
Jadranko, Oru~evi} Husnija Huso, Pajevi} Adem Moca, Pala Mahmut Pala, Pai} Biser,
Pai} Ekrem, Pai} Mirsad Deda, Pavlovi} Hajrudin Ruda, Pehilj Arman, Pehilj Goran
Kemo, Peri} Damir, Pintul Omre Oma, Prce Anto Ton}a, Prce Boìdar Boò, Prce
Marko Marka, Dr. Puzi} Mirsad, Rahimi} Nijaz Raha, Ramadanovi} Miralem Miro,
Ramadanovi} Dàid, Ramadanovi} Edin Edo, Rami} Omer Oma, Rae Ivo, Rebac
Sulejman Sula, Resulovi} Kemal Kemo, Rezi} Alen, Rizikalo Adis Ata, Rizikalo Alija
Alica, Rizikalo Alica, Samardì} Evgenije Gena, Sari} Dàfer, Sefi} Nazif, Selimovi}
Nazif @ika, Semiz Jovo Cojla, Smajhodì} Mirzo, ari} Hivzija eva, elo Refik Braco,
iirak Haris Hara, koro Salko, koro Ibrahim, koro Haris Pekso, ogorovi} Nenad,
Pidor, unje Dèmal Dèmo, Tiro Husein Trica, Toporan Adem, Trbonja Be}ir Be}a,
Trbonja Mehmed Meha, Trebinjac Ismet Pirgo, Trebinjac Kemal Kema, Trebinjac emsudin Puak, Vejzovi} Senaid Sena, Vejzovi} Zanin Zana, Voloder Dàfer, Voloder Jusuf
Jusa, Vuleti} Aleksandar Aco, Zelenika Jozo Joza, Zelenika Mate, Zovko Marko Marka,
Zovko Dragan, Zukanovi} Ermin Kima, @ugor Salko Salka, @uljevi} Nijaz Niza, @uljevi} Mehmed Mehica.
Iz vremena turske vladavine zapam}en je skakak~ Oru~evi} Salko.
Najbolje ène skaka~i sa Starog mosta su Vaskovi} Seka, Demirovi}-Humo Zijada, Hafiza
Hafa, Kazazi} Sabina-Bina, Popovac Paula, Taslaman Jusufovi} Vinja, Vila Alma...
Najsloèniji skok uzvratni skok na glavu sa 1,5 okret je izveo Cvitkovi} Vlado.
240
Mostaru, kada su bojovnici HV i HVO sru{ili Stari most, pri~ao mi je: To

je za mene posebno teàk trenutak u ìvotu. Toga dana 9. novembra 1993.
godine, kada je sru{en Stari most, bio sam dva dana na du`nosti koman
danta korpusa. Preduzeli smo mjere prvog dana kada je most ga|an da ne
do|e do njegovog ru{enja. Naàlost, na{e protivoklopne grupe, koje su
trebale djelovati na taj tenk, jer se znalo da }e do}i, nisu odradile posao.
Taj dan su nam radili slabo i drugi protivoklopnici, jer problem je bio sa
municijom za ZIS i druga protivoklopna sredstva. Bio sam ubije|en i da
smo tenk uni{tili, za nekoliko dana bi most opet bio sru{en, jer je bilo na
re|eno njegovo ru{enje od predsjednika Republike Hrvatske Franje Tu|mana i drugih.
Most Bijela na rukavcu jezera Salakovac, na putu M-17, Jablanica
Mostar, sagra|en je 1961. godine. Ka`njeni~ka bojna HVO-a ga je sru{ila maja 1992. godine. Popravljen je 8. januara 1993. godine, {to je bilo
zna~ajno za kretanje humanitarnih konvoja prema sredi{njoj i sjeveroisto
~noj Bosni. Nakon popravke Mosta Bijela engleski bataljon UNPROFORa je preuzeo obavezu da od teroristi~kih napada za{titi kriti~ne ta~ke na
putu od Mostara do Jablanice. Most je obnovljen 1997. godine.
Prikaz poloàja va`nijih starih mostova na teritoriji BiH
241
Poloàj starih mostova na slivu Neretve
Most Begov Han, ju`no od Jablanice izgra|en 1965. godine.

Te{ko o{te}en maja 1992. a obnovljen 1999. godine
242
Most Bijela na rukavcu jezera Salakovac, na putu M-17 Jablanica - Mostar izgra|en 1961.
godine, sru{en maja 1992. a obnovljen 1997. godine
Most u Vojnu, sjeverno predgra|e Mostara, izgra|en tridesetih godina 20. vijeka, prvi sru{eni
most u Mostaru 20.5.1992. godine
243
@eljezni~ki most u Sutini, sjeverni dio Mostara, izgra|en 1966. godine,

sru{en 11.6.1992. g. u 12:30
Carinski most u centru grada, izgra|en 1918. godine (most Franje Josipa ili kralja Petra ili
I. L. Ribara), sru{en 11.6.1992. u 10:50 sati.
244
Most Musala u centru Mostara, izgra|en 1882. i 1935. (most Franje Josipa, ili kralja Petra ili
M. Tita), sru{en 29-30.5.1992. godine.
[ira lokacija Starog mosta
245
Stari most u centru Mostara, izgra|en 1566. g. sru{en 9.11.1993., obnovljen 2003. g.
Posljednji sru{eni most na Neretvi.
Kriva }uprija, sagra|ena 1558. godine, sru{ena 1993. godine. Obnovljena je 2003. godine
246
Lu~ki most ili Most Mujage Komadine izgra|en 1913. u centru grada, sru{en 20.5.1992.
godine u 5:15 sati. (Gore: Laì ~etni~ke propagande iz ratnog biltena tzv. SAO Hercegovina)
Most Hasana Brki}a ili Most na êkreku, izgra|en 1980. godine, sru{en 11.6.1992. godine u
14:10 sati kao tre}i sru{eni most u jednom danu.
247
Avijati~arski most, ju`no predgra|e Mostara ili Vojni most u Rodo~u, u industrijskom dijelu
grada, sru{en 12.6.1992. godine.
@eljezni~ki most u Ba~evi}ima, izgra|en 1966., u industrijskoj zoni, ju`no predgra|e Mostara,
sru{en 12.6.1992. godine.
248
15.3. JAVNE USTANOVE

U petsto godina svog pos
tojanja, iz historijskog jezgra na
u{}u Radobolje u Neretvu, Mos
tar je prerastao u grad od 129.000
stanovnika i svojim javnim sa
dràjem ispunio kotlinu, ~ime je
postao ekonomsko, kulturno,
administrativno, komunikacij
sko, medicinsko, obrazovno,
svako drugo sredi{te cijele Her
cegovine i time postao peti grad
po razvijenosti u BiH.
Hotel Bristol u centru grada, ulica

Mostarskog bataljona, izgra|en 1958.
godine
Hotel Ruà u centru grada, izgra|en 1978. godine
249
Robna ku}a Hit u centru grada, izgra|ena 1974. godine
Trgova~ki centar grada u ulici Mostarskog bataljona
250
Osnovna {kola Salko Pezo, u centru grada, Donja Mahala, izgra|ena 1960. godine
Osnovna {kola 14. februar, u centru grada, ulica Alekse [anti}a, izgra|ena 1958. godine
251
Glavna po{ta u centru grada, ulica Mo{e Pijade
Zgrada Arhiva Hercegovine u centru grada, Mejdan, izgra|ena 1884. godine
252
DRUGI DIO
TU\MANOV RE@IM
U AGRESIJI NA RBIH
16. POLITI^KE AKTIVNOSTI HDZ TOKOM

AGRESIJE NA RBIH
16.1. PODMUKLA POVELJA
Novembra 1992. godine HDZ BiH je usvojio Politi~ku povelju.
To je dokument na jednoj stranici, sa pet dijelova. Prva ~etiri dijela su demago{ke re~enice, namijenjene zavaravanju me|unarodne zajednice u
pogledu agresije Tu|manovog reìma protiv RBiH, a peti dio od dvije re~enice otkriva prave namjere da se sa predstavnicima Bo{njaka dogovori
o privremenom razgrani~enju i po{tovanju autoriteta vojne i civilne vlas
ti stvorene na teritoriji tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Ovom re~enicom u petom dijelu Politi~ke povelje35 njeni tvorci su negirali sve
{to su naveli u prva ~etiri demago{ka pasusa. Samo u tom petom dijelu ni
je bilo demagogije.
Napisali su iskreno {ta èle podjelu RBiH, priznavanje paradrà
ve koju su uspostavili, ~ime se negira suverenitet i cjelovitost RBiH kao
me|unarodno priznate dràve.
Politi~ka povelja je sluìla Mati Bobanu da pokrene raznovrsne
aktivnosti kako bi se ona prihvatila kao polazi{te za ure|enje sveuku
pnog ìvota na podru~jima svih op}ina koje ulaze u sastav HZHB. Pre
ko kadrova HDZ, u svim op}inama i regijama BiH, gdje su imali bitnog
uticaja, osigurano je da HZHB preuzme punu odgovornost za organizaciju vlasti i sveukupnog ìvota.
Hrvati u BiH, osim formirane politi~ke partije Hrvatske demokrat
ske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) imali su i Hrvatsku
kr{}ansku demokratsku stranku (HKDS), Hrvatski demokratski savez
(HDS), Hrvatsku stranku prava (HSP), Hrvatsko-muslimansku demokrat
sku stranku (HMDS), Hercegova~ku demokratsku zajednicu (HDZ) i
Hrvatsku selja~ku stranku (HSS), koje nisu u cjelini opstruirale rad HDZa BiH i HZHB.
35
Politi~ka povelja je usvojena na Drugom op}em saboru HDZ-a 14. novembra 1992.
godine u Mostaru, kada je Mate Boban izabran za predsjednika HDZ. Na Saboru su bili
i glavni Tu|manovi ljudi: Ivi} Paali}, Gojko [uak, Vice Vukojevi}, Perica Juri}, a
od Bonjaka Muhamed Zuli}, Esad ]imi} i Nijaz Batlak (Daidà), koga su zvali i
Mate arlija.
255
Ve}ina pripadnika ranijeg SKBiH iz hrvatskog naroda, odmah po

prebjegu u hrvatske stranke, ne dobijaju u prvo vrijeme rata 1992. godine
vode}a mjesta u strankama sa hrvatskim predznakom zbog negativnog
historijskog iskustva s komunisti~kim sistemom. Ali, komunisti znaju ~ekati i znaju kako treba preuzeti vlast, pa brzo dolaze u prvi plan zbog svo
je isklju~ivosti i dobrih veza sa srpskim agresorom i odmah postaju per
janice HVO i HZHB.
Za Bo{njake koji su ìvjeli na teritorijama pod kontrolom HDZ-a,
odnosno na teritorijama gdje je uspostavljena vlast takozvane HZHB, bi
lo je to vrijeme totalnog poniàvanja i zlostavljanja od paravojnih, para
policijskih i drugih struktura. To je bilo vrijeme koncentracionih logora za
Bo{njake, vrijeme progona s njihovih vjekovnih ognji{ta, izgona s radnih
mjesta, plja~ke, nasilnog oduzimanja pokretne i nepokretne imovine, da
kle, svih vrijednosti koje su Bo{njaci posjedovali. Cilj je bio da se pod
torturom trajno iseljavaju, pa su bez ikakvih problema dolazili do pu
tnih isprava. I pored toga, Mate Boban nije propustio {ansu da na Drugom
op}em saboru HDZ, 14. novembra, kaè da na prostorima HZHB ima
oko 250.000 Muslimana, ~iju je sada{nju slobodu hrvatski narod platio
ìvotima i krvlju svojih mladi}a. Ako se dublje razmisli o ovoj re~enici,
moè se zaklju~iti da iz nje dolazi prezir, poruka da Bo{njaci moraju ostati zauvijek du`ni Hrvatima slobodu. Premda su ove la`ne fraze sva
kome bile jasne, bila je ovo fa{isti~ka poruka da }e svaki HDZ-ov ekstre
mista mo}i na svoj na~in da od Bo{njaka napla}uje taj dug, vjerovatno
i u obliku osvete {to su slobodu za Bo{njake platili ìvotima i krvlju
Hrvata.
Ne znam kako su se osje}ali Bo{njaci koji su bili prisutni na sa
boru, kao i predstavnici HMDS-a, dok im je Mate Boban pljuvao i lagao
u lice (Daidà, Zuli} i ]imi}).
Bo{njaci su masovno ovaj njegov dokument odmah prozvali Po
dmuklom poveljom.
256
257
16.2. FA[ISTI^KA PROGRAMSKA DEKLARACIJA

Tokom 1993. godine HDZ je nastojao da u cilju kona~ne podjele
RBiH ostvari {to bolje pozicije u mirovnim pregovorima. Vens-Ovenov
plan, u prvoj polovini 1993. godine, za HDZ je zna~io uspostavu hrvat
skih provincija u kojima }e imati dominantnu ulogu. Ambicije su i{le prema uspostavi vlasti HDZ-a za regije Mostara, Zenice, Travnika ali i za
op}inska podru~ja u BiH gdje su Hrvati zna~ajnije zastupljeni u strukturi
stanovni{tva.
Dok je bilo izgleda da }e se posti}i Vens-Ovenov plan, HDZ je unaprijed imenovao i guvernere provincija Mostar, Zenica i Travnik, uz pretenzije da mandatar sredi{nje vlade bude dr. Jadranko Prli}. Kad je Vens
- Ovenov plan propao, HDZ je s puno politi~ke volje podrào Oven-Stol
tenbergov plan.
Pripremaju}i se za taj novi plan, koji je vi{e odgovarao politici
HDZ-a nego li Vens-Ovenov, 9. i 10. jula 1993. godine u Mostaru je
odràn Tre}i op}i sabor HDZ BiH. Na njemu je usvojena Programska
deklaracija III sabora HDZ BiH, koja je bila poticaj da Sredi{nji odbor
HVO 24. augusta 1993. godine u Livnu proglasi Hrvatsku Republiku Her
ceg-Bosnu.
Tada je donesena i odluka o prestanku mandata svih Hrvata u institucijama RBiH. Donesena je i odluka o konstituiranju Zastupni~kog do
ma HRHB. Sve ove odluke su bile radikalni koraci u cilju podjele RBiH.
Tokom 1995. godine HDZ je brinuo o funkcioniranju paradràvne
tvorevine HRHB. HVO je bio stalna briga HDZ-a. Nametao se i problem
iseljavanja Hrvata iz BiH. Velika upornost je ispoljena oko uspostave lokalnih nivoa vlasti, u okviru ~ega su djelovali na formiranju novih op}ina
kao {to su Ravne-Br~ko, Soli-Tuzla, Usora kod Te{nja
Teìli su da u organima vlasti na svim nivoima, gdje god je nacionalno izmije{ano stanovni{tvo, Hrvati budu zastupljeni po principu pari
teta, a u sredinama gdje su Hrvati u izvjesnoj ve}ini da predstavnici HDZa drè vlast bez u~e{}a pripadnika drugih naroda. To je bilo apsurdno.
êtvrti sabor HDZ-a odràn je od 2. do 4. oktobra 1996. godine.
Prema smjernicama tog sabora, veliku pa`nju HDZ poklanja organiziranju i djelovanju hrvatske mladeì.
Promoviran je princip konfederalnih odnosa u djelovanju hrvatske
mladeì u Republici Hrvatskoj i hrvatske mladeì u BiH. Uspostavljaju se
i ovakva zajedni~ka tijela Hrvatske i BiH, tako da je predsjednik hrvatske
258
mladeì u BiH ujedno i dopredsjednik mladeì Republike Hrvatske. I ovaj

koncept organiziranja sadrì neke va`ne, agresivne politi~ke poruke.
U Sarajevu se 30. novembra 1991. godine pojavio novi list
Herceg-Bosna, politi~ki informativni sedmi~nik, kojeg je ure|ivao
HDZ BiH. Sve~ana promocija prvog broja odràna je 3. decembra 1991.
godine u Sarajevu. U uvodnom slovu stoji da su pokreta~i Herceg Bosne svoje razloge za izdavanje lista na{li u tada{njim agresivnim poli
ti~kim porukama, u grubom i smi{ljenom manipuliranju informacijama
na tlu BiH i da je bilo nu`no da hrvatski narod izravnije artikulira svoj
stav o odre|enim politi~kim doga|ajima u BiH i biv{oj Jugoslaviji, te da
ostvari odgovaraju}a informacijska prava i interese.
U prvom broju, na prvoj stranici na{ao se Franjo Tu|man sa poslanicom hrvatskom narodu
259
16.3. USPOSTAVA I ORGANIZIRANJE

HRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG-BOSNA
Argumenti o agresiji Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i
Hercegovinu nalaze se u politi~kom i svakom drugom djelovanju HDZ-a
BiH, jer je ova partija, ubrzo nakon svog formiranja, pokazala da je njen
osnovni politi~ki cilj realizacija vjekovnog sna zajedni~ke hrvatske
dràve. Ovako definiran cilj HDZ-a se eksplicitno isti~e u sadràju Za
klju~aka donesenih 12. novembra 1991. godine u Grudama od Hercego
va~ke regionalne zajednice na ~elu sa Matom Bobanom i Travni~ke regionalne zajednice na ~elu sa Dariom Kordi}em.
Oni su jasno postavili cilj da se proglasi hrvatska banovina u BiH i
da se, zatim, ona referendumom priklju~i Hrvatskoj, {to bi bila prva fa
za na putu kona~nog rje{enja hrvatskog pitanja i stvaranja suverene
Hrvatske u njenim etni~kim i povijesnim (sada mogu}im) granicama.
Naravno, nikakve povijesne granice Hrvatske na sada{njem teritoriju BiH
nisu postojale, nego suprotno, povijesne su granice BiH duboko ulazile u
sada{nje granice Hrvatske. No, te povijesne ~injenice ne smetaju HDZ-u.
Sasvim jasno oni navode zadatak koga treba realizirati u BiH, inspirirani
uputama Franje Tu|mama, tada aktuelnog predsjednika Hrvatske, na sastancima koga su lideri HDZ BiH s njim imali u Zagrebu 13. i 20. juna
1991. godine.36
Dokumenti o provedbi Zaklju~aka na sastanku u Grudama, jasno
ukazuju da djelovanje HDZ protiv RBiH i bo{nja~kog naroda u osnovi
ima iste sadràje i karakteristike kao i djelovanje SDS-ovih ~etnika. Takvi argumenti postoje u Odluci o utemeljenju Hrvatske zajednice HercegBosna.
U preambuli te odluke lideri HDZ se, identi~no kao i lideri ~etnika,
pozivaju na neotu|ivo, nedjeljivo, neprenosivo i nepotro{ivo pravo na
samoodre|enje hrvatskog naroda, te isti~u neprihvatljivost unitarnog
modela dràvnog ure|enja i ugroènost Hrvata u BiH.
36
Zaklju~ke takvog sadràja na sastanku u Grudama 12. novembra 1991. godine svojeru~no su potpisali 22 istaknuta aktivista i lidera HDZ: Mate Boban, Jozo Mari},
Vladimir olji}, Boò Rai}, Mijo Toki}, Ivan aki}, Milan Lovri}, Zdravko agolj,
Milan imi}, Anto Bili}, Anto Stipac, Stjepan Tuka, Bruno unja, Dario Kordi}, Mirko
Bakovi}, @eljko Ragu`, Ivan Bender, Jadran Topi}, An|elko Mikuli}, Pero Markovi},
Mate Boban i Milivoj Gagro.
260
Dakle, iste takve motive protiv RBiH i Bo{njaka isticali su i ~etni

ci na ~elu s Milo{evi}em i Karadì}em, {to je bio po~etak dizanja maso
vnih {ovinisti~kih tenzija. Sa takvim motivima, 18. novembra 1991. godi
ne, zna~i 6 dana nakon dono{enja Zaklju~aka, donesena je Odluka o ute
meljenju Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, sa sjedi{tem u Mostaru, u ko
joj }e vrhovnu vlast imati predsjednik i Predsjedni{tvo HZHB.
Tom odlukom HZHB je definirana kao politi~ka, kulturna, gospodarstvena i podru~na cjelina, a Odluku je potpisao predsjednik HZHB
Mate Boban.37 Ubrzo nakon dono{enja Odluke o utemeljenju HZHB,
u kojoj nije pomenuto da joj pripadaju dijelovi ili ~itave op}ine Doboj i
Te{anj, 14. januara 1992. godine formira se Hrvatska zajednica Usora, koja ulazi u sastav HZHB.38
Odmah nakon utemeljenja HZHB, sasvim jasnim se pokazalo da
HDZ ru{i dràvne institucije RBiH i da je toj stranci cilj da ova dràva
nestane. Odluka o formiranju Hrvatskog vije}a odbrane, koje }e se
brinuti o obrani suvereniteta Hrvatske zajednice Herceg-Bosna i o za{ti
ti hrvatskog naroda, napadnutih od bilo kojeg agresora39 donesena je 8.
aprila 1992. godine, zna~i samo dva dana nakon {to je RBiH priznata od
me|unarodne zajednice kao samostalna, suverena i neovisna dràva.
37
U sadràju Odluke o utemeljenju HZHB navedeno je da u njen sastav ulaze sljede}e

op}ine: Jajce, Kreevo, Busova~a, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica,
Skender Vakuf (Dobreti}i), Kakanj, Vare, Kotor Varo, Tomislavgrad, Livno, Kupres,
Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posuje, Mostar, iroki Brijeg,
Grude, Ljubuki, îtluk, âpljina, Neum, Stolac, Trebinje, Ravno. Odluka u originalnom tekstu nije objavljena u Narodnom listu, vec je objavljena njena izmjena i dopunjena verzija (Narodni list, br. 1/1992., str. 2.).
38 U sadràju Odluke o formiranju Hrvatske zajednice Usora, kao sastavnog dijela
HZHB, navedeno je da u njen sastav ulaze sljede}a naselja: Prisade, Srednja
Omanjska, Blaèvci, Makljenovac, Omanjska, Bobare, Rosulja, Ularice, Omanjska
Beji}i, Petui}, @abljak, Rakovica, Alibegovci, Miljanovci (Jele~i), Poto~ani,
Medakovo, Siva, Lon~ari, Cerovac, - te Hrvati koji ìve u Doboju, Tenju, Tesli}u i
zajednici hrvatskih naselja uz gornji tok Usore, naselju Komuine.
39 Odluka o formiranju Hrvatskog vije}a obrane, Narodni list HZHB broj 1/1992., str. 4.
Odluka o uspostavi HZHB od 18. novembra 1991. godine s kra}om preambulom,
odnosno obrazloènjem razloga za formiranje HZHB koje su potpisali predstavnici
op}ina utemeljitelja HZHB. Odluka u originalnom tekstu nije objavljena u
Narodnom listu, nego je objavljena njena izmijenjena i dopunjena verzija, odnosno
pro~i{}eni tekst (Narodni list br. 1/1992., str. 2.)
261
Predsjednik HZHB Mate Boban, koji je potpisao ovu Odluku, znao

je da se njom osporava suverenitet i teritorijalni integritet RBiH.40
Ovom kao i brojnim drugim odlukama, ignorirane su legalne i legi
timne dràvne institucije RBiH, a uspostavljale institucije paradràvnog
karaktera koje nisu imale ni legalitet ni legitimitet.
Iz odluke u odluku lideri HDZ su ulazili sve dublje i dublje u pro
ces ru{enja suvereniteta dràve Bosne i Hercegovine.
Institucije ove me|unarodno priznate dràve nisu mogle ostvariva
ti nikakvu ulogu na teritorijama pod kontrolom HDZ-a, gdje su vlast vr{i
le institucije paradràve Herceg - Bosne.
Legalno izabrani lokalni organi vlasti na teritoriji koju je kontrolirala HDZ fakti~ki se odvajaju od veza prema dràvnim institucijama
RBiH u Sarajevu i povezuju prema institucijama paradràve HZHB.
U tom pogledu zna~ajna je Statutarna odluka o privremenom us
trojstvu izvr{ne vlasti i uprave na podru~ju Hrvatske zajednice HercegBosna, koja je donesena 15. maja 1992. godine.
Prema toj odluci, istog dana Hrvatsko vije}e obrane HZHB donosi
Statutarnu odluku op}inske izvr{ne vlasti i op}inske uprave, kojom se
isti~e da poslove izvr{ne vlasti u okviru op}ine obavlja Hrvatsko vije}e
obrane i da op}inski HVO ~ine predsjednik, predstojnici ureda i drugi
njegovi ~lanovi.41 Istaknuto je da se op}inski HVO imenuje s nivoa pa
radràve HZHB, {to je fakti~ki ozna~ilo da op}inski organi nemaju ni{ta
s legalnim institucijama RBiH, niti da institucije RBiH iz Sarajeva imaju
bilo {ta s op}inskim organima na teritoriji pod kontrolom HDZ-a, odnosno HZHB.
40
Mate Boban je u Grudama imao dobre informacije ta }e se 8.4.1992.godine dogoditi u Sarajevu, pa njegova Odluka o formiranju HVO-a predstavlja odgovor na sljede}e
odluke - uredbe Predsjednitva RBiH donesene 8.4.1992. godine: Odluka o
proglaenju neposredne ratne opasnosti kojom se Predsjednitvo RBiH za vrijeme
neposredne ratne opasnosti proiruje predsjednikom Skuptine RBiH, predsjednikom
Vlade RBiH i komandantom TO RBiH; Uredba o ukidanju dosadanjeg Republi~kog
taba TO i obrazovanju taba TO RBiH; Uredba o izmjeni naziva Socijalisti~ke
Republike Bosne i Hercegovine kojom se ozvani~ava naziv REPUBLIKA BOSNA
I HERCEGOVINA; i Uredba o utvr|ivanju privremenog grba i zastave RBiH.
41 Statutarna odluka op}inske izvrne vlasti i op}inske uprave, Narodni list HZHB
broj 1/1992. , str. 9.
262
Kao predsjednik HVO, Mate Boban daje kratke zapovjedi o formi

ranju izvr{ne vlasti u op}inama. Tako, za op}inu Konjic, 10. juna 1992.
godine, Boban u dvije ta~ke zapovijeda: 1. Pristupiti formiranju izvr{ne
vlasti HVO u op}ini Konjic. 2. Zapovjed stupa na snagu odmah.42
Dràva RBiH je imala Ustav i svoje zakone koji su doneseni ili su
u legalnoj proceduri preuzeti iz zakonodavstva koje je vaìlo u vrijeme
dok se ova dràva nalazila u okviru SFRJ.
Pored toga, Predsjedni{tvo RBiH je na osnovu Ustava, te na osno
vu Odluke od 8. aprila 1992. godine o progla{enju neposredne ratne opa
snosti i Odluke od 20. juna 1992. godine o progla{enju ratnog stanja, do
nosilo uredbe sa zakonskom snagom.
Ustavnopravno ure|enje biv{e SFRJ i njenih republika, Ustav iz
1974. godine, polazilo je od na~ela jedinstva vlasti, kojeg je osnovni no
silac predstavni~ko tijelo - Skup{tina kao najvi{i organ vlasti u tada{njoj
federaciji, republikama, pokrajinama i op}inama (i u onim zajednicama
op}ina, koje, na osnovu Republi~kog ustava i zakona, imaju status pose
bnih (DPZ).
Mimo Ustava, brojnih zakona RBiH i uredbi sa zakonskom sna
gom, Predsjedni{tvo HZHB nelegalno i nelegitimno donosi brojne akte
kojim se ignorira ustavni poredak i zakonodavstvo RBiH.
Naprimjer, Predsjedni{tvo HZHB 3. jula 1992. godine donosi Uredbu o oruànim snagama HZHB, kojom se odre|uju prava i obaveze
gra|ana, ovlasti Hrvatskog vije}a obrane, tijela uprave i pravnih osoba u
obrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta HZHB i druga pitanja od
zna~aja za obrambeni sustav.43
Prema ovoj Uredbi, afirmira se teritorijalni integritet i suverenitet
HZHB, {to je podrazumijevalo ru{enje teritorijalnog integriteta i suvere
niteta me|unarodno priznate dràve RBiH.
Kasnije, 18. novembra 1992. godine HVO-HZHB donosi Uredbu
o grbu i zastavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosna za vrijeme rata ili ne
posredne ratne opasnosti.44
42 Akt
HZHB HVO broj 334 od 10.6.1992.godine, u potpisu predsjednik HVO Mate

Boban.
43 Uredba o oruànim snagama Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, Narodni list HZHB
broj 1/1992., str. 12.
44 Uredba o grbu i zastavi HZHB, Narodni list HZ H-B broj 7/1992.godine, str. 10.
263
Skup{tina RBiH bila je, u vrijeme formiranja HZHB, definirana kao

najvi{i organ vlasti u okviru Republike (~lan 206. Ustava RBiH, Sl. list
RBiH br. 5/1993., str. 103.).
Predsjedni{tvo RBiH je tijelo kojeg su ~lanovi neposredno izabrali
i koje ima posebne ovlasti za slu~aj rata. Ono je Vrhovna komanda Oruànih snaga, koja organizira i rukovodi odbranom, a moè i obustaviti pojedine ustavne odredbe, njegovim ~lanovima se za vrijeme rata produà
va mandat (glava X, Ustava RBiH, pro~i{}eni tekst, koji je utvrdilo Pred
sjedni{tvo, po odluci Ustravnog suda RBiH u suprotnosti s Ustavom, Sl.
list br. 5/1993., str. 106 i br. 20/93 s. CDLXXXVI, CDLXXXVII).
HDZ je prije formiranja HZHB po~eo organizirati posebne regionalne zajednice kao zajednice hrvatskog naroda u BiH (prijedlog HDZa za regionalizaciju op}inskog HDZ-a u BiH, koji je potpisao poslovni
tajnik HDZ-a BiH Ignac Ko{troman, Predsjedni{tvo HDZ BiH, Sarajevo,
23. augusta 1991.). Prema tom prijedlogu, op}inski odbori formirani u 70
op}ina BiH, povezuju se u sljede}ih 8 regija: Travni~ka 9, Hercegova~ka 18, Sarajevska - 12, Dobojsko - zeni~ka 7, Posavska 8, Banja
lu~ka 9, Biha}ko-kladu{ka 2 i Tuzlanska - 5 (sl. 2). Iako sve te regionalne zajednice nisu zaìvjele, tijela HZHB moèmo donekle smatrati
nasljednikom HDZ BiH u op}inama i na regionalnoj razini, kojima HDZ
poku{ava preuzeti kontrolu nad {to ve}in brojem op}ina, za koje smatra
da su hrvatske.
Politi~ke, vojne, ekonomske i dru{tvene prilike u to vrijeme
upu}ivale su na skori kraj dràve BiH. Me|utim, predstavnici vode}ih
politi~kih partija, prije svih SDA, pa onda pripadnici MUP-a i Armije
RBiH, sprije~ili su podmuklo komadanje svoje dràve. SDS i HDZ su
po~etkom 1993. godine, na temelju ve} vojno zauzetih podru~ja i dogov
ora, poku{avali podijeliti BiH prema granicama Banovine iz 1939.
godine. Me|utim, nije se sve odvijalo na terenu BiH kako je to
vrhovni{tvo HDZ-a èljelo, pa se 6. novembra 1993. godine pokre}e inci
jativa za autonomijom Bosanske Posavine u okviru BiH i HZHB, u
trenutku kada je bilo posve jasno da je ona napu{tena i od Hrvatske i od
HZHB. Ta inicjativa je proizvod djelovanja derventskog Napretka, koji
je usred Zagreba organizirao protestni skup protiv Hrvatske i HZHB, uz
tvrdnje da su ih izdali. Htjeli su, dakle, vladati drugim zajednicama, a nisu
za{titili ni svoju.
264
Dokumenti o formiranju hrvatske dràve u Bosni i Hercegovini i potpisnici odluka

(li~na arhiva autora)
265
Statutarna odluka HZHB i HVO o privremenom ustrojstvu izvr{ne vlasti i

uprave u Herceg Bosni
266
16.3.1. SAVJET ZA POSEBNE NAMJENE HV-HVO,

OP]INSKI STO@ER MOSTAR - HZHB
Nakon {to je agresorska SCG JNA, pomognuta doma}im i uveze
nim ~etnicima, 15. maja 1992. godine u èstokim borbama uspjela privre
meno okupirati dio Mostara, na lijevoj obali Neretve, gdje su bili svi or
gani vlasti i dràvna uprava, do{lo je do rasula i nesnalaènja u redovima
branilaca, a sve po srpsko-hrvatskom scenariju, jer HV-HVO nije èlio
pruìti adekvatnu pomo} Samostalnom bataljonu odbrane Mostara.
U novoj ratnoj situaciji maja 1992. godine Krizni {tab Mostara, u to
vrijeme stvarni nosilac legalne vlasti u op}ini, gubi i ta prividno skromna
ovla{tenja na osnovu miga iz Republike Hrvatske, te od Hrvatske vojskeHrvatskog vije}a odbrane. Op}inski stoèr Mostara tako u fa{isti~kom sti
lu 15. maja 1992. godine, pod brojem 02-77, donosi naredbu o raspu{tanju
Kriznog {taba Op}ine Mostar, te odluku da se pristupi formiranju civilne
ratne vlade HV-HVO, s tim da, u me|uvremenu, funkciju civilne vlasti vr{i
Savjet za posebne namjene HV-HVO pri Op}inskom stoèru Mostar.
Savjet obavlja funkciju vlade u sjeni, koja je ve}im tokom rata
upravljala vojnom i civilnom komponentom Mostara i Hercegovine uz
pomo} HDZ. Sjedi{te Savjeta je u po~etku bilo u Sudu za prekr{aje Op}i
ne Mostar, zatim u zgradi Gra|evinskog preduze}a Vranica, potom u
Trgova~kom preduze}u Lesnina, Rektoratu Univerziteta Dèmal Bijedi}u Mostaru, da bi na kraju sjedi{te bilo u Slavonija-Di Rudniku.
O djelovanju Savjeta je pisao i novinar patriota Damir Pedi{a u no
vinama Mostarsko jutro (Slu`bene novine Armije RBiH, broj 3. str.14.
od 12. augusta 1992. godine). Sastav Savjeta, izme|u ostalih, ~inili su:
Neven Tomi}, predsjednik, te ~lanovi Jadranko Prli}, Safet Oru~evi}, ]amil Salahovi}, Azer Sirko, Vedad Hakalo, Dinko-Dika Slezak, Boò Pulji}, Vilim Primorac...
Naredba o formiranju Savjeta izvr{ena je putem vojnih postrojbi
HV-HVO, tada dobro naoruàne i organizirane vojne sile.
Tim klasi~nim vojnim udarom, u maniru pu~isti~kih metoda vojnih
hunti Ju`ne i Centralne Amerike, nasilno je ukinut legalno izabrani organ
vlasti Op}ine Mostar, a HV-HVO definitivno prelazi granice vojnog anga`mana u odbrambenom ratu i preuzima civilnu vlast regije Mostar
Hercegovina. Taj proces je dovr{en 21. maja 1992. godine, Odlukom broj
01-227/92, kad predsjednik HV-HVO Mostar samozvano daje sam sebi
mandat za sastav ratne vlade i imenuje predstojnike {efove odjela te vla
267
de. U to vrijeme predsjednik HV-HVO je bio Jadran Topi}, a dopredsjednik Stojan Vrlji}, te sekretar HV-HVO-a Tiho Mari}.
S obzirom na na~in i karakter odluka i akata koje je HV-HVO u funkciji ratne vlade donosio, te upotrebe slu`benih oznaka (grb, zastava i sl.),
evidentno je da se pristupilo izgradnji jednog paradràvnog sistema na
zvanog Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i time je vr{ena destrukcija
svih oblika legalne vlasti RBiH, a na inicijativu Republike Hrvatske
odnosno njenih politi~kih, vojnih i civilnih vlasti.
Od tog datuma u Mostaru djeluje supstitut dràvne uprave u Op}i
ni Mostar, pod pla{tom privremene vlasti i prekinutih svih veza sa Sarajevom i RBiH.
Poslije izdaje jedinica HVO-a i napu{tanja poloàja sjeverno od
Mostara, po~ev od Dre`nice pa na jugu do Bune i @itomisli}a,
Samostalni bataljon odbrane Mostara je doìvljavao dramati~ne trenutke.
U podru~ju Zalika, Malog Kuka, zatim svih pravaca izme|u @eljezni~ke
stanice i magistralnog puta M-17, prva linija postaje centralni dio Carine,
a izdajnik Vinko Grubi{i}, sa svojom jedinicom HVO se premje{ta u
[anti}evu ulicu, na desnu obalu Neretve, po naredbi svog Stoèra, kao {to
su sa svojih poloàja pobjegle sve jedinice HVO-a od Dre`nice do @ito
misli}a. Tada sam se po~eo otvoreno konfrontirati politici HDZ-a, HVOa - HZHB, koju su u Mostaru provodili Jadran Topi}, Petar Zelenika,
Dinko Slezak Dika, Jadranko Prli}, Neven Tomi}... Odmah nakon {to sam
odbio da HVO preuzme na{u zonu odgovornosti na lijevoj obali Neretve,
zatim nakon izdaje Grubi{i}a i predaje na{ih linija ~etnicima, Topi},
Zelenika, Slezak i ostali, uz veliku pomo} nekih Bo{njaka, traè od mene
da HVO preuzme sve mostove u gradu. Odbio sam, a onda to oni
poku{avaju uraditi preko Safeta Oru~evi}a i Edina Kahrimanovi}a
Bajrama. Meni se prijedlog ulaska Tre}e bojne HVO-a u Samostalni
bataljon nikako nije dopadao. Posebno sam bio protiv predloènog kadra
koji bi rukovodio ovom jedinicom. I jednu i drugu osobu sam znao kao
lica iz dosjea, po{to sam bio rezervni policajac, zaduèn za obuku polici
je i drugih slu`benika u MUP-u RBiH, op}ini i regiji Mostar. Sje}am se
da sam Topi}u rekao: Ti ljudi ni{ta nisu doprinijeli Samostalnom
bataljonu, osim {to ih znam iz vi|enja, kada su za jugodinare iz Hrvatske
od gra|ana Mostara kupovali devize iza robne ku}e HIT za svoje mentore
iz Hrvatske. Na ovo je Topi} dobacio da je Oru~evi} predloèn, jer ih je
donirao sa 30 hiljada DM.
Ako vama valja, eto vam ga, rekao sam Topi}u.
268
Dok ~etnici nisu zauzeli lijevu obalu, HDZ - HVO je bio samo u
prigradskim naseljima Ili}i i Cim jo{ od septembra 1991. godine. Sada su
se spustili u grad uz podr{ku ~etnika i bo{nja~kih izdajnika i po~eli preuz
imati i diktirati vlast, a njihov jedini argument je bila njihova dobra logistika. Savjet za posebne namjene Op}inskog stoèra HVO-a je plja~kao
Mostar, zloupotrebljavao poloàj i naru~ivao stalna hap{enja i ubistva, na
{to su mi se mnogi sugra|ani àlili. Te àlbe su arhivirane u Samostalnom
bataljonu.
Tako su biv{e kriminogene osobe postale u toku agresije glavni
biznismeni u Mostaru i Hercegovini. U gruntu i katastru tog vremena se
moè vidjeti da su bili sirotinja za ono {to danas imaju.
Pristupnica Safeta Oru~evi}a HVO-u 8. maja 1992., godinu prije napada HVO-a na Mostar
269
Presuda Safetu Oru~evi}u od 4.5.1977. zbog krivi~nog djela te{ke kra|e, kojom je osu|en
na 18 mjeseci strogog zatvora u KPD Fo~a, objavljena u zagreba~kom Globusu 9.2.1996.
270
16.4. PROVEDBA ODLUKA HDZ-a, HVO-a, HZHB

RADI UNI[TENJA DR@AVE RBiH
Sve odluke Predsjedni{tva HZHB, na ~elu s predsjednikom Matom
Bobanom, brzo su se provodile na terenu, u svim op}inama gdje je domi
nirao HDZ. Op}ina Mostar je u tom pogledu bila naro~ito zna~ajna za ru
{itelje RBiH i za tvorce paradràve HZHB.
Poklanjali su veliku pa`nju imenovanju njima odanih kadrova, koji
}e provoditi paradràvnu vlast onako kako to vrh HDZ diktira.
Kadrovi HDZ u Mostaru su u tome prednja~ili, jer su realizirali ne
ke mjere koje su vremenski prethodile dono{enju uredbi i odluka s nivoa
Predsjedni{tva HZHB.
Tako, recimo, Krizni {tab Op}ine Mostar, odbranu grada svojom
Odlukom od 29. aprila 1992. godine, zna~i desetak dana prije nego je do
nesena Odluka o formiranju HVO, izuzima iz nadle`nosti legalnih insti
tucija RBiH i poslove iz tog domena povjerava Hrvatskom vije}u obra
ne Op}inskom stoèru Mostar i pripadnicima policije.
Ovu Odluku su svojim potpisima ozvani~ili ~lanovi Kriznog {ta
ba: Milivoj Gagro (HDZ), Borislav Pulji} (HDZ), Josip [kutor (HDZ),
Ilija Filipovi} (SDP), Jole Musa (nezavisni kandidat), Ismet Hadìosma
novi} (SDA), Zijad Demirovi} (SDA), Mehmed Behmen (SDP) i Fikret
Bajri} (SDA), a {to nisu podràli Murat Pra{o (Saveza reformskih snaga),
koji je i dugo nakon rata proganjan zbog svojih stavova u Mostaru (na li
jevoj obali), te Savo Zimonji} (SDS). Roko Markovina (SDP) se iznena
da izgubio iz Mostara i nije potpisao ovaj dokument.
Sve to govori da su ~elnici HDZ-a podmuklo diktirali ovakve akti
vnosti. Oni su svojim ru{ila~kim i izdajni~kim planovima i akcijama da
vali snagu i tako {to su pridobijali i predstavnike Bo{njaka.
Njihov koncept je bio da u svoje ru{ila~ke i izdajni~ke aktivnosti
uklju~e i njima pogodne Bo{njake, da im ~ak daju i neke funkcije u para
dràvnoj strukturi, a da ih onda, nakon {to se ru{ila~ki planovi protiv
RBiH ostvare, uklone iz svojih redova.
To }e jasno pokazati kasnija kadrovska situacija, jer u institucijama
HZHB nije mogao opstati ni jedan Bo{njak koji se iole zalaè za o~uva
nje dràve Bosne i Hercegovine.
U tom smislu indikativan je sastav HVO Op}ine Mostar, prema
Odluci od 21. jula 1992. godine, gdje je od ukupno 11 funkcionera jedan
Bo{njak - Nijaz Behramovi}.
271
Zna~i ova op}ina, u kojoj je po popisu bilo 34,3% Bo{njaka, u iz

vr{noj vlasti je bila zastupljena samo sa jednim funkcionerskim mjestom
i to perifernim, najmanje bitnim uredom za dru{tvene djelatnosti.45
No, i to se ~ini namanje va`nim u cijelom sadràju vladavine HDZa. U tom kontekstu treba posmatrati i odluku predsjednika Hrvatskog vi
je}a obrane Mate Bobana od 10. maja 1992. godine o imenovanju du`no
snika HVO op}ine Mostar. Za predsjednika HVO Mostar imenovan je Jadran Topi}, za zapovijednika Op}inskog stoèra HVO Mostar imenovan
je Jasmin Jaganjac, za zamjenika zapovjednika Petar Zelenika i za ostale
~lanove {taba Rade Bo{njak, dr. Stojan Vrlji} i dr. Ante Aleksi}.46
Kasnije }e se pokazati da je Jaganjac bio samo ikebana, da nikada
nije imao realnu mo} i da je od ekstremista HDZ-a kori{ten selektivno za
one poslove koji su imali za cilj maskiranje pravih namjera protiv bo{nja
~kog naroda. Predsjednik Predsjedni{tva RBiH Alija Izetbegovi} ~esto je
bio u Mostaru zbog kriti~ne situacije. Izdvajam njegov boravak 7. i 8.
oktobra, jer smo tada imali informaciju da }e HVO napasti jedan od
gradova u Hercegovini. Izetbegovi} je tada poku{avao smiriti situaciju s
Matom Bobanom, predsjednikom HZHB, zatim Jadrankom Prli}em,
predsjednikom ratne vlade HZHB, Jadranom Topi}em, predsjednikom
Ratne vlade Mostara i njegovim zamjenikom Petrom Zelenikom, pot
parolom Glavnog stoèra Boòm Raji}em. Izetbegovi}u su ovi obe}avali
mir, ali su nakon dvadesetak dana napali Prozor i Gornji Vakuf.
45
U sastavu HVO Op}ine Mostar, prema Odluci od 21.7.1992.godine bili su: predsjednik Jadran Topi}; dopredsjednik Stojan Vrlji}; tajnik Tiho Mari}; Ured za op}u upravu
Zlatko Udovi~i}; Ured za finansije Milenko Musa; Ured za gospodarstvo Franjo
Sivri}, Ured za drutvene djelatnosti Nijaz Behramovi}, Ured za komunalne poslove
Mario Salavarda; Ured za snabdijevanje Anto Pehar; Ured za socijalnu i zdravstvenu
zatitu Drago Zovko; Ured za promet, komunikacije i informacije Franjo Golemac;
Ured za odbranu Branko Bandi}; Ured za unutarnje poslove Viktor Stojki}; Ured za
civilnu zatitu Josip kutor.
46 Akt HZHB - HVO, Glavni stoèr broj 209, Grude, 10. maja 1992. godine, u potpisu
predsjednik HVO Mate Boban. U sastavu HVO op}ine Mostar, prema Odluci od
21.7.1992. godine bili su: predsjednik Jadran Topi}, dopredsjednik Stojan Vrlji}; tajnik Tiho Mari}; Ured za op}u upravu Zlatko Udovi~i}; Ured za finansije Milenko Musa; Ured za gospodarstvo Franjo Sivri}, Ured za dru{tvene djelatnosti Nijaz Behramovi}, Ured za komunalne poslove Mario Salavarda; Ured za snabdijevanje Anto Pehar;
Ured za zdravstvenu i socijalnu za{titu Drago Zovko; Ured na promet i komunikacije
i informacije Franjo Golemac; Ured za odbranu Branko Bandi}; Ured za unutarnje poslove Viktor Stojki}; Ured za civilnu za{titu Josip [kutor.
272
Ru{enje institucija RBiH od HVO-a
273
HVO raspore|uje i otpu{ta radnike Op}ine Mostar
274
16.4.1. KLJUI] I MESI] POZIVAJU BH. HRVATE ZA

IZLAZAK NA REFERENDUM
Slu`ba dràvne bezbjednosti regije Mostar MUP-a RBiH, ta~nije
Zikrija \onko i Sead êlebi} i ostatak TIM-a, dostavili su Vladi RBiH
stenogram razgovora sa konsultativnog sastanka u [irokom Brijegu. Skup
je odràn na godi{njicu Sredi{njice HDZ BiH 2. februara 1992., u {iroko
brije{kom hotelu. Uz probrane novinare sastanak je po~eo oko 14 sati.
Prisutni su bili: Stjepan Kljui}, Franjo Boras, Mariofil Ljubi}, Jure Peli
van, Miro Lasi}, Jerko Doko, Mate Boban, Ivan Marke{i}... Odsutan je
bio Vlado Pandì}.
Iz Zagreba su kao gosti prisustvovali Stjepan Mesi} i Perica Juri}.
Samoj sjednici su bili prisutni i predstavnici op}inskih organizacija
i dopredsjednici odbora. Tri diskusione grupe formiralesu se u samom po~etku sjednice i predstavljale su tri politi~ke opcije.
Prva i najmanja grupa, okupila se oko dopredsjednika HDZ BiH
Mate Bobana i ona se otvoreno zalaè za podjelu BiH, odnosno otcjeplje
nje zapadne Hercegovine.
Druga grupa je za regionalizaciju, sa Ikom Stani}em na ~elu, ali
prvo regionalizaciju pa onda referendum suverenih, a ne ravnopravnih na
roda. Tre}a grupa, tzv. Kljui}eva opcija je bila za referendum, neovisno o
regionalizaciji o kojoj se moè kasnije razgovarati. Sjednica je po~ela
dosta mirno.
U radno predsjedni{tvo ulaze Kljui}, Marke{i} i Boban. Samo za
sjedanje otvara Kljui} i mirnim tonom iznosi godi{nji izvje{taj.
Situacija u BiH je prili~no te{ka, okupirani smo, kaè Kljui}.
Ipak, smatra da dolaze bolja vremena. U proteklom periodu je ura|eno
mnogo stvari, nije sve bilo idealno, ali se mora biti svjestan da je rije~ o
jednom zna~ajnom i prelomnom povijesnom trenutku, odnosno o slomu
komunizma , i da se u takvim vremenima mnoge stvari rade na ho-ruk,
kaè Kljui}, koji je mi{ljenja da je, ipak, bilo reda i rada
Bilo je dosta bojkota i svana i iznutra, iz HDZ-a, osobito od nekih
kadrova iz zapadne Hercegovine, koji su odbijali svaku saradnju, tvrdi
Kljui}.
Izgleda da ba{ neke od tih ljudi najvi{e ja bolim, pa }u na kraju
postaviti pitanje mog povjerenja i staviti na glasanje. Smatram da }e neki
biti zadovoljni, jer ja vi{e ne mogu ovako, ali, mi smo se ovdje prije sve
ga sastali zbog referenduma, pa zato najprije o najva`nijem, rekao je on.
275
Poslije izlaganja Kljui}a nastupaju dva diskutanta koja govore u

vezi sa referendumom, traè}i stav o referendumskom pitanju. Temperaturu naglo podiè Iko Stani}, jedan od rijetkih HDZ-ovaca iz Posavi
ne koji je sljedbenik Bobanove linije, koji agresivnim tonom, èstoko i
pau{alno kritikuje Kljui}a, zatim govori o privatizaciji stranke, lo{oj ka
drovskoj politici i op}oj nesaradnji. Stani} zaklju~uje da su interesi
hrvatskog naroda u Bosni potpuno neza{ti}eni ovakvom politikom
stranke. Jozo Peri} iz Duvna opominje i traì od prisutnih HDZ-ovaca,
da ne vjeruju Muslimanima i da zato treba raditi najprije na regionaliza
ciji pa onda i otcjepljenju zapadne Hercegovine. Izetbegovi}u ne treba
vjerovati vi{e nego Srbima, ni Muslimanima uop}e. U stvari, nikome ne
treba vjerovati, pa da provedemo i na hrvatskoj strani na~elo ekvidistan
ce, a ne da to samo Muslimani ~ine na na{ ra~un. HDZ mora zastupati
isklju~ivo interese Hrvata, a ne i Bosne i Hercegovine. Interes hrvatskog
naroda je da se ne iza|e na referendum, jer onda hrvatski narod ostaje u
nezavisnoj Bosni.
Na{ interes je pripajanje zapadne Hercegovine Hrvatskoj. Meni ni
ko ne moè zabraniti da sanjam taj san. Ja sam protiv bosanske neovisnos
ti, jer ne}u u islamsku dàmahiriju, koju priprema Alija Izetbegovi}. A to
{to bi Hrvatska uzela zapadnu Hercegovinu ne donosi nikakvu novost.
Bosna je ve} svakako podijeljena, treba to jo{ samo pravno potvrditi.
Odmah nakon ovog fa{isti~kog nastupa, za govornicu dolazi Stipe
Mesi}, biv{i predsjednik, biv{e Jugoslavije.
On svojim umjerenim tonom poku{ava smiriti podignute tenzije.
Ja bih sada èlio dati smjernice za diskusiju, jer se udaljavamo od teme.
Sve se svelo samo na napade na vrh HDZ-a BiH. Nisu mo`da najbolji u
vrhu, jer nigdje nisu, a ja bih molio da se ne dovodi u pitanje referendum.
Neka bude rasprave o uvjetima izlaska, da ih se {to vi{e ispuni. Ako treba, raspravljat }emo o formulaciji pitanja, ako }e Hrvati biti zakinuti i da
se eventualno promijenjena formulacija stavi na glasanje u dogovoru s
partnerima.
Mi ne smijemo dozvoliti da na{e prijatelje Muslimane, s kojima ni
kad nismo imali sukoba, gurnemo u zagrljaj velike Srbije. To bi bilo izuzetno nehumano. Osim toga, sva ta pri~a o otcjepljenju spada u koncept
velike Srbije. Zato mi ne smijemo raditi za interese politike Slobodana
Milo{evi}a, za koju znamo {ta je donijela Hrvatskoj i hrvatskom narodu.
Mi ne smijemo i}i njima u prilog, niti se kretati u okvirima njihovog pla
na, jer su Milo{evi} i SPS `rtvovali Srbe u Hrvatskoj zbog Bosne, kako bi
276
se ona uklju~ila u Veliku Srbiju, odnosno Jugoslaviju. Ne zanosite se time da se u Hrvatskoj ratuje ili se ratovalo za Srbe. Oni su kona~no `rtvo
vani: Sve su karte ba~ene na Bosnu. Hrvatska bi se na{la u izuzetno ne
povoljnom poloàju ako bi Bosna ostala u okviru velike Srbije. Oteàva
ju}i faktor je i to {to vojska traì uhljebljenje u Bosni, pa se tu podudara
ju interesi Milo{evi}a i vojske. Zato na{a politika ne smije biti isprovoci
rana nego izbalansirana. Hrvatska politika je uvijek bila principijelna, pa
je po{tovala i neprimjerene granice.
Poslije Mesi}a Pavo Koba{, predsjednik Op}ine Ora{je, brani Klju
i}a, napada Iku Stani}a, tvrde}i da niko iz Posavine ne stoji iza njegovih
stavova, niko od 65.000 Hrvata iz tog kraja, od kojih nije niko ni obavije
{ten o skupu u Grudama. Dalje Pavo napada, Franju Borasa:Koga je Boras pitao da ide sa Koljevi}em u Zagreb i da se s Koljevi}em dogovara? Ko
ga je Boras pitao da li se moè dogovarati sa neprijateljem hrvatskog naro
da?
Za govornicu odmah poslije Koba{a izlazi Miro Lasi} i uzbu|en
odbija neodgovornu politiku ~elnika iz zapadne Hercegovine, koji bi os
tavili na cjedilu Hrvate iz Bosne a prihvata Mesi}eve smjernice.Shvatite da radite za Karadì}evu opciju, a ne za interese hrvatskog naroda. Svi
oni koji misle da referendum i cjelovitost Bosne donose sukob, grdno se
varaju. Podjela Bosne donosi rat, govori dramati~no Lasi}. Na kraju on
moli da imaju u vidu Mesi}eve smjernice, koje su najkorisnije za hrvatski
narod. Kona~no, istupa Mate Boban da brani Tu|manove ciljeve i iznosi
prijedlog budu}nosti Bosne i Hercegovine u dvije opcije. Prva je podjela
i prelazak zapadne Hercegovine Hrvatskoj. Druga opcija se sastoji u
eventualnom ispunjavanju svih uvjeta iz referenduma i u tom slu~aju sve
bi to moglo odgovarati hrvatskom narodu.
U daljem toku rasprave predsjednik Statutarne komisije HDZ BiH
Ivan Brekalo daje podr{ku Mesi}u, ali i traì preformulaciju referendum
skog pitanja, uz konstataciju da su neosnovane kritike upu}ene Kljui}u,
iako smatra da se on mora dogovoriti s partnerima o promjeni pitanja, ka
ko Hrvati ne bi postali nacionalna manjina.
Poslije iscrpljuju}e diskusije, data je pauza od 30 minuta, poslije
koje nastupaju ~etiri diskutanta, koji podràvaju referendum i Mesi}evo
izlaganje.
Jozo Mari}, predsjednik SO Grude, uo~ava da bobanovci gube i
nastupa teatralno prije svega sa monologom usmjerenim protiv Kljui}a,
uz konstataciju da hrvatsko vrhovni{tvo u Bosni ne brine o hrvatskom na
277
rodu, da vi{e slu{aju Izetbegovi}a nego {to konsultuju nekog iz HDZ-a, a

da Kljui} vr{i privatizaciju stranke i vodi lo{u kadrovsku politiku. Mari}
napominje da su 40 pravnika i 30 ekonomista na birou za zapo{ljavanje u
Grudama, dok se u republi~kim organima zapo{ljavaju Srbi i Muslimani.
Izetbegovi} osniva islamsku dàmahiriju, a na{em vrhovni{tvu je
vi{e stalo {ta misli SDA nego na{ narod. Muslimanima ne treba vjerovati, jer su na{i preci 400 godina bili pod jarmom turske carevine. Zar treba
da pristanemo na nezavisnost Bosne, pa da jo{ 400 godina i deset genera
cija budemo pod islamskom vla{}u? Zar }emo nasjesti ujdurmi Alije Izetbegovi}a, pita se Mari}, tvrde}i da je, kada su se donosile povijesne
odluke u Grudama, Kljui} {etao Ba{~ar{ijom. Zatim tvrdi da je Jugoar
mija oti{la iz Hrvatske, odnosno odlazi, a moè je se otjerati i sa ovih
prostora. Mi ne}emo ostaviti Hrvate sa sjevera ovdje, uzet }emo sve {to
je hrvatsko. Jer, {ta je mene briga za âjni~e, {ta ja imam u âjni~u? Po~nimo kona~no da radimo za hrvatske interese, kaè Mari}.
Kljui} ponovno izlazi za govornicu da bi njegov drugi nastup bio
mnogo nervozniji nego prvi.
Prije nego {to dam ostavku i udovoljim lokalnoj gospodi, èlio bih
re}i dvije rije~i: bolestan sam i mogao sam da ne do|em ovdje, ali sam do
{ao da se pogledamo u o~i i kaèmo sve {to imamo re}i. Uvijek sam se tru
dio da za{titim interese hrvatskog naroda, a vi izvolite raditi za kartu velike
Srbije koju smo svi neki dan vidjeli i u kojoj se nalazi cijelo imanje na{eg
cijenjenog odvjetnika iz Mostara. Ja idem, a vi izvolite raditi za interese
SDS-a, Karadì}a i Jugoarmije. Kljui} ne}e ostati u velikoj Srbiji, a va
ma, elokventni gospodine Mari}u, da kaèm ovdje u lice i pred svima da
znam da mi se mjesecima radi iza le|a. Sa raznim dogovorima i odlascima
u Zagreb s Koljevi}em, koji ispada ve}i prijatelj Hrvatima nego ja. Dakle,
imate moju ostavku, sad komotno radite za SDS i Karadì}a. Dogovorite se
sa SDS-om, ako mislite da je to interes hrvatskog naroda. Sretno vam bilo.
A {to se ti~e va{ega poziva za dolazak u Grude, pred svima i u lice vam kaèm: Nikad mi ga niste poslali. [to se ti~e kadrovske politike, Kljui} nema
brata, sestru, oca ni majku, nema djece njihove i nikome nije namjestio fo
telju. Hrvatskom narodu, Mari}u, pripalo je mjesto guvernera Narodne ban
ke, direktora PTT-a, direktora Lutrije i druga. [to Mari}u, niste predloìli
nekog sposobnog? Vrijeme }e pokazati ko je u pravu. Svim suradnicima bih
se najljep{e zahvalio i zaèlio sre}u i uspjeh u daljnjem radu. A la`nim
Hrvatima bih poru~io: dijelite Bosnu, radite {to ho}ete, ako smatrate da je
to interes hrvatskog naroda. Ja ne èlim u tome u~estvovati.
278
Nakon ovoga Kljui} silazi s govornice ùrnim korakom, pozdravlja

se s Mesi}em i napu{ta skup.
U sali nastaje muk. Lasi}, Doko i Pelivan tr~e za Kljui}em i mole
ga da se vrati. On se samo okre}e i govori: Pustite me.
U holu hotela novinari pitaju Doku, Lasi}a i Pelivana {ta ovo sve
zna~i, a oni zajedno uglas odgovaraju: Pitajte Bobana.
Mesi} ponovo izlazi za govornicu.
Ovaj gospodin, predsjednik Op}ine Grude, narcisoidno je uìvao u
svojoj diskusiji. Gospodine moj, najlak{e je popljuvati ~ovjeka kao {to si ti
u~inio s gospodinom Kljui}em. Ovdje je glavno pitanje referendum, a ne
ono o ~emu ste vi govorili. Vi o~ito ne znate, a trebali biste znati da je
Hrvatskoj priznata granica onakva kakva jeste, i to je krvavo izboreno. A vi
ho}ete da Hrvatsku stavite u poziciju ne vi{e `rtve, nego agresora, poroblji
va~a, pretendenta na teritorije izvan hrvatske granice. Ovo {to ste popljuva
li gospodina Kljui}a ja vam ne dajem za pravo, jer moè se i bez Kljui}a i
bez Mesi}a, ali da li je ovo najbolji momenat da se bez njih ostane? Kakve
konzekvence bi proizveli na{i odlasci. Vi tvrdite da imate toliko nezaposlenih pravnika i ekonomista i grdite Kljui}a zbog toga, a znate koliko ih ima
nezaposlenih u Hrvatskoj, u svim op}inama? Osim toga, nisu uvijek najspo
sobniji na funkcijama. [ta mislite za{to smo Srbiji ponudili konfederaciju,
pa je ona prije pristala na parcijalnu nezavisnost? Razlog je u tome {to Srbi
ja ne èli ravnopravnost. Kaète da }e se otcjepljenjem dijelova Bosne i
Hercegovine i pripajanjem Hrvatskoj stvar rije{iti za 10 do 15 godina.
Hrvatsko pitanje se rje{ava danas i to osamostaljivanjem Bosne, njenim
osloba|anjem od velikosrpskog {ovinizma. Hrvatsko pitanje se sada rje{a
va, i to izlaènjem na referendum. I {ta biste vi dobili, kada biste Muslima
ne gurnuli u zagrljaj velikoj Srbiji? Je li to interes hrvatskog naroda? I fe
tus bi ova pitanja razumio bolje od vas Mari}u. Je li treba da vam nacrtam?
Poslije ove replike Mesi} naglo prekida svoju diskusiju i ljuto odla
zi sa govornice, uz gromoglasan aplauz prisutnih.
Po sti{avanju aplauza Perica Juri} predlaè da se Kljui}ev status
ozna~i sa predsjednik u ostavci i da se sve rije{i zasjedanjem istog tijela tokom sljede}e sedmice. Prijedlog se usvaja i sjednica je time zaklju
~ena, a prisutni odlaze s ubje|enjem da sve ostaje po starom u HDZ-u, na
~elu s Kljui}em. Me|utim, vrijeme }e uskoro pokazati da je sve to strate
gija iz Zagreba, ta~nije dirigirano uspavljivanje Bo{njaka, jer Kljui}
ubrzo zavr{ava kao Davor Perinovi}, prvi predsjednik HDZ-a BiH, koji je
smijenjen na sli~an na~in od Bobanove klike.
279
16.4.2. HDZ, HZHB PODRE\UJU SE REPUBLICI

HRVATSKOJ
Prva i jedina opcija 18. novembra 1991. je bila izdvajanje HZHB iz Bo
sne i Hercegovine i priklju~enje Hrvatskoj. Tre}eg jula 1992. godine, uz tu opciju pojavljuje se i rezervna opcija ostajanja u Bosni i Hercegovini, koja }e bi
ti zasnovana na (kon)federalnom modelu dràvnog ure|enja. Promijenio se
stav HDZ-a i prihvatili su strategiju zasnovanu na zlo~inu, uni{tenju i geno
cidu. Po HDZ-u, HVO - HZHB treba uspostaviti i za{tititi samostalnost i su
verenitet HZHB, bez obzira na to ho}e li na kraju (p)ostati samostalna dràvna
zajednica, samostalni dio nove (kon)federalne BiH ili }e se priklju~iti Hrvat
skoj kao njena autonomna pokrajina ili ùpanija s posebnim statusom. U razlo
zima uspostave HZHB jasno se govori da se ona formira kao zajednica gra|a
na, zajednica op}ina i njihovih stanovnika. Mononacionalni karakter HZHB
jasno se izraàva i u ciljevima formiranja HZHB kao {to su za{tita vlastitih
povijesnih prostora i interesa cjelokupnog hrvatskog naroda i obrana hrvat
skih etni~kih i povijesnih prostora i interesa. HZHB je po toj odluci zami{lje
na kao mononacionalna, a ne demokratska (dràvna) zajednica, iako je sastav
njenih op}ina multietni~ki. Povezivanja i podre|ivanja HZHB Hrvatskoj bili
su zadaci HDZ-a, jer su sva tijela HZHB birana iz ove stranke, pa je taj mono
partijski monopol sa stanovi{ta secesije od odlu~uju}e va`nosti zbog toga {to
je HDZ BiH konstitutivni dio HDZ organizacije sa sjedi{tem u Zagrebu (~l.
4 Statuta HDZ BiH, donesen u Sarajevu 18. augusta 1990. godine). Vode}a
struktura HDZ i HZHB shvatila je i ostvarivala onu statutarnu odluku {to je
Mate Boban izgovara na sastanku najvi{ih du`nosnika HDZ Hrvatske i HDZ
BiH u decembru 1991. godine, da se HZHB proglasi nezavisnim hrvatskim
prostorom, a da }e o trenutku priklju~enja tog prostora Hrvatskoj odlu~ivati
hrvatsko vrhovni{tvo. HDZ BiH je poslije smjenjivanja Stjepana Kljui}a pos
tala konstitutivni dio HDZ Hrvatske, podre|en centralnom rukovodstvu stran
ke u Zagrebu i predsjedniku dr. Franji Tu|manu. U stvari Hrvati {irom svijeta
su priznavali Tu|mana za predsjednika svih Hrvata, da bi to zvani~no verificirali 1997. godine poslije izbora. Sve to pokazuje neraskidivu vezu s Hrvat
skom. Uredba o Oruànim snagama HZHB uspostavila je 3. jula 1992. godine
(Narodni list br. 1/1992; str. 12.) Oruàne snage HZHB kao temeljnog nositelja oruànog otpora agresiji (~l. 2). U toj uredbi je kao zastava oruànih snaga
HZHB odre|ena povijesna hrvatska zastava, odnosno trobojnica crven-bijelplav, s povijesnim grbom na sredini bijelog polja (~l. 43.), a kao znak pripadnosti oruànim snagama HZHB, uz oznake HVO-a, odre|en je grb s crveno
280
- bijelim poljima i tropleterom (~l. 44.). Uredbom o grbu i zastavi HZHB za

vrijeme rata ili neposredne ratne opasnosti (Narodni list br. 7/1992; str. 10. i
11.) odre|en je oblik grba (~l. 7.) i zastave ( ~l. 10.) HZHB. Grb HZHB je povijesni hrvatski grb, a zastava se sastoji od tri boje (crvena, bijela, plava) s
grbom u sredini. Rje{enje je identi~no rje{enju iz Ustava Republike Hrvatske
iz 1990. godine (~lan 11.).
HZHB je uvijek imao poseban povla{ten odnos prema Republici Hrvat
skoj. Odlukom o uvozu robe iz Hrvatske, koju je usvojilo HVO HZHB
(Narodni list br. 6/1992; str. 43.) posebno se regulira uvoz roba porijeklom iz
Republike Hrvatske u HZHB za vrijeme rata ili neposredne ratne opasnosti
(~l.1.). Ta je odluka vi{e puta izmjenjena (Narodni list br. 8/1993; str. 189., br.
9/1993; str. 217.), ali je njen sadràj uglavnom ostao isti. Uvozu robe iz Hrvatske daje se poseban, povla{ten tretman, na nju se ne primjenjuju odre|eni ca
rinski propisi (~l. 2.). Takvo ure|enje je izraz cjelokupnih odnosa izme|u
HZHB i Republike Hrvatske, koja je na razli~ite na~ine, pa i izravno finansij
ski podràvala HZHB, a za svoje proizvode traìla povla{ten status. Slu`beni
jezik HZHB bio je hrvatski jezik, a sama upotreba hrvatskog jezika i latini
~nog pisma u Oruànim snagama propisana je Uredbom o oruànim snagama
HZHB. (Narodni list br. 1/1992; str. 18, ~lan 28.) Identi~no rje{enje i ovim pitanjima moèmo na}i u Ustavu Republike Hrvatske iz 1990. godine (~lan
12.). Sli~ne odredbe moèmo na}i u mnogim drugim dokumentima HZHB,
koji propisuju upotrebu hrvatskog knjièvnog jezika u sudovima, {kolama i
td. Uredba o pe~atima (Uredba o primjeni Krivi~nog zakona RBiH..., Narodni
list br. 2/1992; str. 15) propisuje da se tekst pe~ata ispisuje latinicom, hrvatskim jezikom ijekavskog izgovora (~l. 2.). Slu`bena valuta HZHB bio je
hrvatski dinar. U aktima HZHB na mnogo se mjesta odre|uje prevo|enje dinara u hrvatske dinare: u propisima koji se odnose na krivi~ne sankcije, pre
kr{aje, pla}anje sudskih i drugih taksa itd. Uredbom o primjeni kaznenih za
kona je bilo odre|eno da se dinarske vrijednosti prevode u hrvatske dinare u
istim nominalnim iznosima (~l. 2). Na primjeru novca moè se dobro ilustri
rati da su bila mogu}a i druk~ija rje{enja.
Ali je mogu}a alternativa takvoj politici bila uvo|enje i podr{ka no
voj bosanskoj valuti, koja ne bi vodila podjeli bosanskohercegova~kog
ekonomskog prostora. Organizacija vlasti u HZHB u mnogim segmentima je preuzimala pojedina rje{enja i nazive tijela iz savremenog ustavno
pravnog ure|enja i tradicije. To se najprije odnosi na poloàj predsjednika HZHB, te posebno na stoère i nazive pojedinih tijela i ~inova u oru
ànim snagama i sl.
281
16.5. TU\MANOV GENERAL U MISIJI AGRESIJE NA RBIH

Zakon o imenovanju du`nosnika HVO-a u Op}inski stoèr Mostar
ima mnogo ve}i zna~aj nego {to se to na prvi pogled moè zaklju~iti. Na
ime, na lijevoj strani tog akta, na mjestu za potpis, uz onaj Mate Bobana
kao predsjednika HVO, stoji da je zapovjednik Glavnog stoèra HVO ge
neral Zbora Janko Bobetko.
Jasno je da je Bobetka na tu du`nost postavio predsjednik Hrvatske
Franjo Tu|man, da iz te ~injenice proizilazi da je upravo on glavni kreator paradràve HZHB, koji onda {alje svog generala Janka Bobetka da
ide u RBiH, da ru{i ustavni poredak, suverenitet i teritorijalni integritet
RBiH, a njegove kona~ne namjere u vezi s tim su sasvim jasne - prisa
jediniti teritorije uspostavljene paradràve u sastav dràve Hrvatske.
To je bila prva faza agresije Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Dakle, Mate Boban kao predsjednik HZHB i HVO, prihvata gene
rala susjedne dràve Hrvatske da bude zapovjednik vojske koju formira,
a uporedo dok prihvata njega, odbacuje sve {to pripada institucijama
RBiH, dràve u kojoj sve to radi.
Na osnovu mno{tva sli~nih detalja odbacuju se i najmanje sumnje
da li je Hrvatska bila agresor na RBiH ili ne.
Sasvim drugo je pitanje mjera koje su lideri HDZ-a u Hrvatskoj i u
RBiH poduzimali da se agresija maskira, prvenstveno radi odnosa me|u
narodne zajednice prema procesima kojima se fakti~ki ru{i jedna me|u
narodno priznata dràva, ~lanica UN, prema ~ijoj za{titi bi se trebali prin
cipijelno odnositi svi faktori me|unarodne zajednice, pa i Republika
Hrvatska, koja je kao dràva isto kao i RBiH faktor me|unarodnog poret
ka.
Iz navedenih ~injenica o strukturi HV-HVO i HZHB, moè se zaklju~iti da je Mate Boban, kao predsjednik HZHB, bio direktno podre|en
Franji Tu|manu, koji je svoje agresivne planove prema BiH, u politi~kim
pitanjima agresije i rata, rje{avao preko Mate Bobana, a u stru~nim pita
njima vojne profesije, u realizaciji svojih politi~kih ciljeva, preko zapo
vjednika Glavnog stoèra HV-HVO generala Janka Bobetka. Glavni stoèr HV-HVO u BiH bio je operativno - strategijska komanda preko koje
je General{tab Jugoslavije ostvarivao vojne i politi~ke ciljeve protiv su
vereniteta i teritorijalnog integriteta RBiH.
282
To je bila dvostruka agresija, sa istoka agresija Srbije i Crne Gore,

oslonjena na ~etnike koje organizira Karadì}, a sa zapada agresija Hrvatske, oslonjena na eksponente novokomponovanih usta{a, pod vo|
stvom Mate Bobana, koji na osnovu dogovora Tu|mana i Milo{evi}a,
ovaj put ne}e cijelu BiH do Drine, nego su zadovoljni njenim dijelovi
ma koje su stavili pod vlast paradràve HZHB.
Agresiju Republike Hrvatske na RBiH moèmo potvrditi s nizom
~injenica. Hrvatska agresija dolazi u komandnom smislu, jer pokazuje da
je HVO u potpunosti sastavni dio Hrvatske vojske.
Operacije protiv Armije RBiH su dolazile iz Glavnog stoèra HV u
Zagrebu, planovi u vidu nare|enja u BiH, koje lokalni stoèri HVO-a sa
mo izvr{avaju.
Izvje{taji sa terena o svim de{avanjima u BiH za HVO su dolazili
preko isturenog komandnog mjesta u Grudama, zatim su se proslje|ivali
u Zagreb. Poslije obrade tih podataka, primaju instrukcije {ta treba podu
zeti prema Armiji RBiH.
U hijerarhijskom smislu HVO je tada funkcionirao kao bilo koji dio
Hrvatske vojske. HVO-HV su jedna vojska, s jedinstvenim politi~kim ciljem
i tu nema organizatorske podjele. HV-HVO imale su isti cilj otimanje teritorije od BiH. Politi~ki centri mo}i u Hrvatskoj, u politi~kostrategijskom smi
slu, vodili su operacije u BiH i Hrvatska tu nikad nije pravila razlike.
Dugoro~na planiranja i analize oko BiH su se vr{ile u Zagrebu, jer
HVO nije imao kvalitetne kadrove za provo|enje ciljeva velike Hrvatske.
Jedinice HV se nakon dolaska u BiH stavljaju pod komandu op}inskih jedinica HVO-a i time se stvara jedinstven sistem hijerarhijeHVO
koji prima nare|enja od Glavnog stoèra i {alje mu izvje{taje o stanju na
terenu, a zapovjedna ovla{tenja mu omogu}uju da sa pristiglim jedinica
ma HV-a postupa kao sa svojima.
Zapovjednost sistema ogleda se u strukturi oficira HVO, jer se svi
visoki zapovijednici HVO-a imenuju s jedinstvenih kadrovskih listi HV
a i imenovanje vr{i sam Glavni stoèr, general Janko Bobetko uz saglasnost zapovjednika, pri ~emu se upu}ivanje u BiH vr{i kao u bilo koji dio
Hrvatske.
Hrvatski oficiri HVO-a su pripadali HV-u, a mnogi su gra|ani Republike Hrvatske. Ante Roso, komandant HVO-a u 1994. godini, prije dolaska u BiH bio zapovjednik specijalnih jedinica HV-a i ro|en je u Slavoniji. Njegov zamjenik i raniji komandant Milivoj Petkovi}, ro|en u Vrpolju kod [ibenika, tako|er, hrvatski je dràvljanin.
283
^lan glavnog stoèra HVO-a Ante Prka~in ro|en je u Slavonskom

Brodu. Ovaj general je u kontaktima s Muslimanima Hercegovine pri~ao
da mu je otac rodom iz Ravnog kod Trebinja i da mu je ~esto pri~ao da je
bolji usta{a u Drugom svjetskom ratu od njega bio samo neki Lizde sa
Dubravske visoravni.
Biv{i zapovjednik Glavnog stoèra bio je Slobodan Praljak, ranije
{ef politi~kog odjela Hrvatskog ministarstva odbrane, koji je u BiH ruko
vodio napadima na Prozor i Vakuf mnogo prije razrje{enja u MORH-u.
U toku {kolovanja oficira, oni se upozoravaju na me|unarodne kri
terije i standarde da rukovo|enje operacijama u stranoj zemlji, a u ovom
slu~aju to je BiH, predstavlja u~e{}e u agresiji. Biv{i zapovjednik briga
de Rudi Pavlovi}, jedne od tri profesionalne u HVO-u, bio je i hrvatski
dràvljanin Zoran Deli}, koji ìvi u Zadru.
Instruktori u HVO-ovim kampovima za obuku oficira u Tomislavgradu i Grudama su iz Hrvatske, a neki oficiri i specijalne jedinice HVOa obu~avali su se u Zagrebu, Splitu i Plo~ama.
Hrvatska vojska vodi operacije protiv Armije RBiH od 1992. godine, pa sve do kraja rata. Hrvatske trupe su bile prisutne u BiH. Hrvatska
vojska je bila centar svih operacija HVO-a protiv Armije BiH.
HVO kao samostalna oruàna sila nije ni postojao, nego je od osni
vanja u potpunosti uklopljen u organizacijsku i komandnu strukturu
Hrvatske vojske sa identi~nim ciljevima i zadacima. HV ga po svim kriterijima tretira kao svoj sastavni dio. Samo politi~ki razlozi su presudili
da se osnuje HVO. U vojnom smislu, Armija BiH je ratovala protiv
Hrvatske vojske, ~iji se jedan dio, koji se zove HVO, zbog okolnosti pred
stavlja kao nezavisna armija u okviru RBiH.
Hrvatska agresija na BiH po~ela je u junu 1992. godine napadom
HVO-HV na Novi Travnik, ta~nije na postrojenja vojne industrije, koju su
Hrvati èljeli samo za sebe. Nakon neuspjeha u Novom Travniku, u oktobru su hrvatske jedinice napale na Prozor i Gornji Vakuf, dva grada kroz
koja se probijao koridor od Hercegovine do srednje Bosne, s kojim bi se
zaokruìla kompaktna teritorija za pripojenje Hrvatskoj. Kako je to, uos
talom, 2. februara 1992. godine, na Sredi{njem odboru, na znak Mate Bo
bana zagovarano u onom {irokobrije{kom hotelu.
Napad na Prozor je podràn od 113. i dijela 114. {ibenske brigade HVa, dok je drugi dio 114., zajedno sa 123. brigadom iz Vara`dina u~estvovao u
borbama za Novi Travnik. Dva bataljona 114. - [korpije iz Trogira i Alkari iz Sinja - u januaru 1993. angaìrani su u napadu na Gornji Vakuf, poslje-
284
dnji od tri grada potrebna za koridor. U napadu na ovaj grad tako|e je uklju~ena 113. brigada i specijalne jedinice Divovi ,Tigrovi, te Vukovi iz
Splita. Tigrovi su bili antiteroristi~ka jedinica hrvatskog MUP-a, koja je
vr{ila atentate, ubistva svojih neposlu{nih Hrvata, ta~nije onih koji su ugroà
vali stvaranje HZHB, odnosno velike Hrvatske, na cijelom podru~ju RBiH.
Posebnu ulogu su ove jedinice imale u centralnoj i srednjoj Bosni.
Prisustvo HV-a kod Gornjeg Vakufa potvrdio je tada{nji komandant
HVO-a za sjeverozapadnu Hercegovinu @eljko [iljeg, koji je na pregovo
rima, nakon neuspjelog napada na ovaj gradi}, otvoreno priznao da su an
gaìrane iste jedinice HV-a koje su napadale Prozor.
U aprilu i maju 1993. godine 113., 114., Divovi i Tigrovi angaìrani su u borbama oko Jablanice, te u snajperskom ratu u Mostaru,
aprila 1993. godine, gdje je prisustvo Tigrova dokazano i nalaènjem
jednog mrtvog vojnika, ~ija je legitimacija nosila oznaku ove jedinice.
Vojnik se zvao Tomislav Baji}, a izkaznica mu je imala pe~at Ministarstvo odbrane Republike Hrvatske Glavni stoèr specijalnih snaga.
Tokom borbi za Bugojno, u julu 1993., opkoljene jedinice HVO-a
poku{ala je deblokirati specijalna jedinica Pume iz Vara`dina.
U julu je obnovljena i ofanziva na Vakuf, u kojoj su u~estvovale Tre}a
brigada iz Osijeka, 109. iz Vukovara, Peta gardijska, 113., 114., te dijelovi brigada iz Vara`dina i Vinkovaca, kao i jedna od najelitnijih jedinica HVa bataljon Matija Vla~i}, koji je pod direktnom komandom Glavnog {taba i jedna je od najtemeljitije obu~avanih jedinica koje Hrvatska vojska ima. Ova je
dinica posjedovala je vlastitu bazu u [apljanima kod Opatije.
Va`no je ista}i da se njeni vojnici obu~avaju po legionarskom principu, uz represivnu disciplinu i psiholo{ki trening. Matija Vla~i} je u
BiH bila od oktobra 1993., kada je HV zapo~ela operaciju Plamen, za
potpuno zauzimanje Gornjeg Vakufa.
Sve jedinice se ~esto premje{taju po podru~jima Vakufa, Prozora i
Mostara, a onda je iza nove 1994. godine dovedeno jo{ trupa, prije svih
117. gardijska brigada iz Zagreba.
Vojnik Igor (Brune) Kapor, dràvljanin Hrvatske, ro|en 23. februara 1957. u Rijeci, je nakon zarobljavanja govorio o svojoj jedinici. Ka
por je 28. maja 1993. isporu~en Crvenom kriù, odnosno Hrvatskoj voj
sci i Hrvatskoj.
Zarobljeni vojnik Ivica Jeger tvrdio je da je u borbe protiv Armije
RBiH uklju~ena i 106. brigada iz Osijeka i Druga brigada iz Siska. Jo{ je
dan vojnik Tihomir Kuhar, po zanimanju {umar, pripadnik 175. brigade
285
HV-a, ro|en u Hrvatskoj 1943. godine, govorio je u medijima o agresiji

Hrvatske na BiH. Bio sam agresor u BiH, a po komandi Drage Krpine,
tada na~elnika politi~ke uprave MORH-a i na~elnika glavne komande i
komandanta Janka Bobetka. Iako su mnogi vojnici izjavili javno da ne è
le ratovati protiv Bo{njaka, Bobetko je u kasarni Kroacija rekao da to
ne}e tolerirati, da samouprave vi{e nema, te zavr{io naredbom - Na zada
}u. Dalje, Kuhar kaè: Bio sam agresor u BiH, ali iako u njoj nisam ro
|en, Bosnu smatram svojom domovinom i ideju Herceg-Bosne od po~et
ka nisam prihvatio, rekao je.
U oktobru 1993. godine na brdu Hum iznad Mostara, smrtno je stra
dao Draèn Gvozden iz Sesveta, pripadnik HV-a. U decembru iste godine njegovi roditelji, brat i sestra tuìli su radi naknade Republiku Hrvat
sku i Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu zbog pogibije u tu|oj dràvi, a
{to je jo{ jedan u nizu dokaza o agresiji Hrvatske na BiH.
Komisija za razmjenu, koju sam vodio, dala je saop}enje Izudinu
[ahovi}u, novinaru Radio Mostara: Od 14 poginulih vojnika HV-a, ~ija su
tijela ostala na lokalitetu Ko~ine, kod peterice su prona|ene iskaznice, dok
ostali nisu imali nikakve dokumente. Poginuli Milan Vlaovi} iz Nove
Gradi{ke, jedini je imao originalnu iskaznicu HV-a, Vojna po{ta 2143, ali je
i kod njega kao i kod svih ostalih na|ena la`na iskaznica HVO-a, na kojoj je
isti mati~ni broj kao i na originalnoj iskaznici HV-a. Na la`nim iskaznicama
HVO-a nijedan od poginulih nije imao svoju sliku, a li~ne podatke su sami
upisivali hemijskom olovkom. Na osnovu ovih podataka jo{ su identificirani
Nedeljko [u}urovi}, ro|en 1970. godine u Osijeku, kome na iskaznici stoji
rukom upisano da je pukovnik i da pripada operativnoj skupini, zatim Mario
Jura~i}, Tihomir Devi} i Miroslav Butumovi}, kod kojeg je na|ena i platna
lista HV-a, s platom od 750 hiljada hrvatskih dinara za mjesec juni 1993.
godine. Kod jednog od poginulih na|ena je operativna karta Masleni~kog
mosta. Sa lokaliteta Ko~ine, gdje su prona|ena tijela 14 vojnika, prethodno
je HVO s tenkovima izvla~io tijela poginulih, pa se procjenjuje da je samo
na tom dijelu rati{ta poginulo oko 50 vojnika HV-a. Na drugom pravcu napada Hodbina - Blagaj, jo{ se sre|uju podaci o poginulim i ranjenim, ali se
procjenjuje da su u borbama na ju`nom sektoru mostarskog rati{ta HVO,
ta~nije HV izgubili najmanje 80 svojih vojnika. Svi su bili pripadnici elitnih
jedinica HV, pripadnici 4. gardijske profesionalne splitske brigade i 5. gardijske osje~ke. Svi oni, iako veoma dobro opremljeni, s pancirima, najmod
ernijim naoruànjem u panici su pobjegli u pet autobusa s mjesta sukoba,
nakon ovih stra{nih gubitaka. Poginuo je i zapovjednik operativne skupine 1,
286
{to se saznalo na osnovu zahtjeva HVO-a da se isporu~i njegovo tijelo, ali on

nije bio identificiran. Ovo saop}enje je izgovoreno na Ratnom studiju
Mostar 17. jula 1993. godine. I pored uàsa koji su Mostarci podnosili u tim
danima, nakon ovoga izvje{taja ostala je tegoba u ljudima {to su u napadima
na grad poginuli neki stranci, kojima ni sudbina nije odredila da ovdje traè
svoju smrt. Odredio im je to vrhovni komandant Franjo Tu|man.
Poseban oblik agresije od strane Hrvatske na BiH dolazi u regruto
vanju stranih pla}enika iz cijelog svijeta, od kojih su najbrojniji bili Ni
jemci, [ve|ani i Britanci, koji su sluìli u HVO-u. Ve}ina pla}enika se regrutirala preko emigrantskih organizacija Hrvatski dràvotvorni pokret
i Hrvatsko revolucionarno bratstvo, koje su Hrvatsku pomagale nakon
dolaska Tu|mana na vlast.
Jedan od poznatijih stranaca bio je Nijemac Jirgen [mit , koji je komandovao tenkovskim jedinicama pri napadu na Prozor i kasnije bio ubijen od Armije BiH u borbama za Vakuf u januaru 1993. godine.
Pri napadu na Mostar, maja 1993. godine, jednu diverzantsku jedinicu je vodio Nijemac Hofman, a obuku lokalne jedinice Dòkeri u Vitezu vr{io su jedan Englez i jedan Poljak s prezimenom Pariusz. Interven
tni vod HVO-a u Livnu je vodio pla}enik Patrik [avije, jedan od izumite
lja livanjskih bombi, eksploziv u morskim minama, gumama ili ba~va
ma, koje bi zakotrljali sa brda Hum na Donju Mahalu u Mostaru, ina~e,
naselje puno civila.
Dio stranaca se uglavnom regrutuje iz otpu{tenih kadrova isto~ne
Njema~ke i Engleske. Jedan Francuski dobrovoljac, koji se borio do kra
ja 1992. godine u Ora{ju, govorio je za medije kako su dvije brigade HV
granatirale jedinice HVO, kojima je i on pripadao, kada su poku{ale po
dràti napad Armije RBiH na ~etni~ki koridor kod Br~kog.
HV policija i MUP-a Hrvatske su tokom cijelog rata bili u zapadnoj
i centralnoj Hercegovini i Srednjoj Bosni, s tim {to su te jedinice iz Rije
ke i Slavonije bile nadre|ene lokalnim jedinicama. Jedinice HV su bile u
pripravnosti du` dalmatinske obale, sa stalnim premije{tanjem iz jednog gra
da u drugi, da bi bile bliè frontu BiH, s ciljem i zadatkom vezanim za RBiH.
HV je svim vojnicima odobrila stavljanje oznake HVO, kako bi zamaglili o~i
me|unarodnoj javnosti o prisustvu HV u RBiH.
Sve vrijeme 1992.,1993., pa i kasnije vojni i civilni dio HV-HVO je
vr{io me|unarodnu oruànu agresiju.
Predstavnici politi~ke, zakonodavne, sudske i izvr{ne vojne i civil
ne vlasti Hrvatske su poticani na zlo~ine i njihovo prikrivanje.
287
Potvrda u~e{}a HV-a u agresiji na RBiH
288
289
290
291
Zarobljene oznake HV-a u agresiji na RBiH
292
293
294
295
Roditelji tuè R Hrvatsku za pogibiju sina u BiH
Tomislav Maji}, pripadnik Hrvatske

vojske poginuo 25.4.1994. godine u
napadu na Jablanicu
296
16.6. HDZ, HVO I HZHB U AKCIJI UKIDANJA

LEGALNIH LOKALNIH VLASTI U
HERCEGOVINI...
U vrijeme uspostave paradràve HZHB u Mostaru je vladala legal
na op}inska vlast prema rezultatima izbora u novembru 1990. godine.
Na funkcijama su bili strana~ki kadrovi: predsjednik Skup{tine op
}ine Milivoj Gagro (HDZ), dopredsjednik Skup{tine Savo Zimonji}
(SDS), predsjednik Izvr{nog odbora Fikret Bajri} (SDA), dopredsjednik
Izvr{nog odbora Marin Topi} (HDZ), dopredsjednik Izvr{nog odbora Veso âbrilo (SDS), sekretar Skup{tine op}ine Franjo [imunovi} (HDZ) i
sekretar Izvr{nog odbora Mumin Isi} (SDA).
Formiranjem institucija HZHB, fakti~ki su odba~eni legalni organi
lokalne vlasti u svim op}inama koje su ugurane u sastav ove paradràve.
Pred kadrovima legalnih lokalnih vlasti, koji nisu pripadali HDZ-u,
bio je izbor: da li }e se prikloniti novoj strukturi vlasti HZHB, odnosno
strukturama HVO i tako postati sastavni dio marionetske vlasti koju stva
ra Tu|manov reìm, ili }e po{tovati legalnu vlast RBiH na republi~kom i
op}inskom nivou, {to podrazumijeva politi~ke sukobe sa ekstremistima
HZHB i HVO.
U tom pogledu, za Franju Tu|mana i Matu Bobana bila su najva`nija doga|anja u Mostaru.
Njima je trebao Mostar kao glavni grad paradràve HZHB, jer se
ru{enjem institucija legalne vlasti RBiH u Mostaru, postiù efekti koji bi
se u korist njihovih politi~kih ciljeva protiv RBiH brzo prenijeli i na os
tale op}ine koje su uklju~ili u sastav HZHB.
Bila je evidentna velika upornost kadrova HDZ da uni{te instituci
je legalne vlasti RBiH na dràvnom i lokalnom nivou.
Takvim ciljevima su podredili ve}inu medija koji su im bili naklonjeni, kako pisanih tako i elektronskih.
Pona{ali su se bezobzirno i drsko, uvjereni da }e posti}i zacrtane cilje
ve. Uspostava okupacionog reìma na dijelovima teritorije RBiH usmjerena
je od predsjednika Hrvatske Franje Tu|mana. To je bila klasi~na agresija.
Za uspostavu okupacione vlasti u formi HZHB i HVO, Tu|man je,
preko sebi odanih kadrova u RBiH, ostvarivao kontrolu i usmjeravao pro
ces od Vlade u Zagrebu upu}ivanjem raznih stru~njaka u Mostar i druge
bh. op}ine, da kontroliraju proces ru{enja legalnih institucija vlasti RBiH
i uspostavu paradràvnih institucija u formi HZHB i HVO.
297
Paradràvna vlast HZHB je poduzimala i niz mjera kako bi sve {to

postoji na teritorijama koju kontrolira bilo pode{eno prema fa{isti~kim
idejama HDZ-a i lidera te partije Franje Tu|mana.
Tako, paradràvna vlast HZHB mijenja nazive objekata i ulica, {to je
naro~ito do{lo do izraàja u Mostaru. Tradicionalni nazivi ulica i trgova
preko no}i dobivaju druk~ija imena: Trg Rondo u Trg hrvatskih velikana;
[etali{te Lenjina - Nikole [ubi}a Zrinjskog; Park Zrinjevac; Liska
Kneza Mihaila Vi{evi}a Humskog; Vladimira Nazora Kralja Tvrtka; Safeta Muji}a Kneza Domagoja; Desete hercegova~ke - Kardinala Stepin
ca; Mehe \iki}a Kralja Tomislava; Mo{e Pijade - Dr. Ante Star~evi}a;
Bulevar Hrvatskih branitelja; Trg Balinovac - Trg Tihomira Mi{i}a; Alekse [anti}a Mile Budaka; Omladinska Hrvatske mladeì...47
Za promjene naziva ulica, trgova, mostova i raznih objekta bilo bi
normalno da legalni i legitimni organi vlasti odrede stru~nu ekipu eksperata koji bi trebali predloìti Skup{tini da donese kona~nu odluku. Nazivi
trebaju odgovarati tradiciji i navikama gra|ana, njihovom jeziku i kultu
ri. Ako je iz opravdanih razloga potrebno mijenjati nazive ulica, trgova i
drugih objekata, onda se o tome mora posti}i op}a saglasnost gra|ana.
U dijelovima Mostara pod kontrolom HDZ-a sve ulice su dobile na
zive prema ideolo{kim i politi~kim vrijednostima te partije i nije ostavlje
no nimalo prostora da se o tome konsultiraju pripadnici drugih naroda i
vjera koji ìve u istom gradu s njima. U svim gradovima {irom BiH, gdje
je HDZ imao apsolutnu kontrolu, uslijedile su takve promjene. âk su je
dnostrano, bez konsultiranja mijenjani i nazivi gradova. HDZ je preime
novao Gornji Vakuf, koji je nazvan Uskopje.
ûdno, jer se radi o turskom nazivu. Uskupi je turska rije~ koja
zna~i dolinu. Oni su tvrdili da je to stari hrvatski naziv. U svim slu~ajevima nazivi su mijenjani nelegalno i nasilno.
Uredbom HVO, HZHB o grbu i zastavi HZHB za vrijeme rata ili
neposredne ratne opasnosti (Narodni list br. 7/1992; str. 10. i 11.), odre|en je oblik grba (~l. 7. ) i zastave (~l. 10.), HZHB na~in upotrebe grba
(~l. 8.) i zastave (~l. 11. 14.) i kazne za prekr{aje (~lan 15. do 17.), ~ime
je i na ovaj na~in ukinut legalitet BiH.
Grb HZHB je povijesni hrvatski grb i zastava se sastoji od tri boje,
crvene, bijele i plave, ~ime je dràva Hrvatska pravljena na teritoriji druge
47
Podaci prema ~lanku u Slobodnoj Dalmaciji, petak, 24. februara 1995. godine.
298
dràve, i to prije Uredbe o grbu i zastavi, jer je propisima o Oruànim sna

gama ure|ena upotreba grba i zastave HZHB (po ~lanu 43. i 44. Uredbe o
oruànim snagama, Narodni list br.1/1992., str. 20.). Za zastavu Oruànih
snaga HZHB odre|ena je historijska hrvatska zastava, trobojnica, crvenobijelo-plava, sa historijskim grbom na sredini bijelog polja (~lan 43.), a grb
ima crveno-bijela polja sa tropleterom i oznakom HVO (~lan 44.).
Ina~e, Predsjedni{tvo HVO i HZHB je donijelo Odluku o osnivanju
slu`benog glasila HZHB Narodnog lista lista HZHB, kojeg izdaje
Predsjedni{tvo (Narodni list br. 2/1992., str. 26.), ~lan II, i koje predstavlja jo{ jedan element stvaranja samostalnog, iz RBiH izdvojenog pravnog
sistema koji se zove HZHB.
Nadalje, moramo napomenuti, HVO - HZHB donijeli su uredbu o
pe~atima, kojim se propisuje pravo na pe~at, oblik pe~ata, jezik i pismo
na kojem su napisani... Insistirali su da pe~ati moraju imati naziv RBiH,
ali i grb HZHB, {to je nonsens svake vrste.
Znaci dràvnosti su zastava, himna, grb i novac. Republika BiH je
dobila tih dana sva ta obilje`ja. Po{to je tada u Mostaru i BiH vladao rat
simbola i amblema, Vlada RBiH i Narodna banka BiH donijele su odgovaraju}i pravni akt, kojim se uvodi u opticaj bh. valuta, to jest, novi BH
dinar. Uvo|enje je trebalo po~eti u ponedjeljak 17. 8. 1992. i to zbog ratnih prilika, samo u regijama Tuzle, Zenice i u Hercegovini. êlnici HVO
- HZHB nisu pokazali razumijevanje za novu valutu, s namjerom da i
dalje zadrè u opticaju hrvatski dinar kao plate`no sredstvo, iako je to bila
strana valuta. Prli} i Tomi} su insisitirali na hrvatskom dinaru i odbacili
BH dinar. Rat simbola, koji je po~eo HZHB je uvertira za agresiju koju je
pripremala Republika Hrvatska na Mostar i BiH. HZHB je odbacivanje
BH dinara obrazlagala time da je rijetkost da neka dràva uvodi svoju val
utu usred rata i da ta valuta nema pokri}a, {to je bilo stupidno.
299
300
Tekst iz sedmi~nog lista Ljiljan od 25.8.1993.
301
Rje{enje sudije Dragana Budimira kojim se Zijadu Demirovi}u odre|uje pritvor, jer je
predsjednik Regionalnog odbora SDA i pripadnik - tzv Armije RBiH
302
16.7. ULOGE JADRANKA PRLI]A, BRUNE

STOJI]A, SLOBODANA PRALJKA,
MILIVOJA PETKOVI]A...
U organiziranju i djelovanju paradràve HZHB, odnosno HRHB,
pored Mate Bobana kao predsjednika, istaknutu ulogu je imao dr. Jadranko Prli}48.
Njega je Mate Boban imenovao, prvo za na~elnika financijskog od
jela HVO-a, a 14. augusta 1992. godine i za predsjednika HVO-a. To je
bila funkcija vrhovnog izvr{nog, upravnog i odbrambenog organa HZHB.
Kada je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna postala Hrvatska Re
publika Herceg Bosna, Jadranko Prli} postaje predsjednik Vlade. Njemu tada nisu promijenjene du`nosti, jer se usvajanjem novog naziva za
paradràvu radilo samo o formalnom poja~avanju ambicija u pogledu ru
{enja legalne dràve RBiH.
Kad je predsjednik RBiH Alija Izetbegovi} izrazio neslaganje s VensOvenovim planom, na sastanku u Zagrebu 15. januara 1993. godine, Ja
dranko Prli} je istoga dana donio naredbu da se komande i jedinice Armije
RBiH, koje su se tada nalazile na teritorijama hrvatskih provincija 3, 8 i
10, stave pod zapovjedni{tvo Glavnog stroèra HVO. Za sprovo|enje odlu
ke dao je rok od 5 dana. Takav rok je postavio i aprila 1993. godine.
Po{to rokovi nisu ispunjeni, slijedile su vojne operacije HVO-a, u
kojima su po~injeni brojni i te{ki zlo~ini nad Bo{njacima.
Funkciju ministra odbrane u paravladi Jadranka Prli}a, Mate Boban
je povjerio Bruni Stoji}u.
On je Jadranku Prli}u, Mati Bobanu i Franji Tu|manu bio odgovoran za oruàne snage - HVO, {to je uklju~ivalo i odgovornost za policijske,
obavje{tajne i sigurnosne slu`be HVO-a, slu`be koje su imale istaknutu
ulogu u pripremanju i direktnom izvr{avanju najteìh zlo~ina prema ne
hrvatima, posebno Bo{njacima. Imao je, dakle, efektivnu kontrolu nad
svim jedinicama HVO-a, nad logorima i zatvorima i drugim elementima
paradràvnog aparata namijenjenog za represiju i zlo~ine nad Bo{njacima.
48
Jadranko Prli} je ro|en 10.6.1959. godine u \akovu, R Hrvatska, zavrio Ekonomski

fakultet u Mostaru, magistrirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu,
obavljao funkcije predsjednika Izvrnog odbora Op}ine Mostar, potpredsjednika
Izvrnog vije}a SRBiH, a od kraja 1990. godine bio je vrilac du`nosti predsjednika
Izvrnog vije}a SRBiH.
303
U realiziranju planova Hrvatske za agresiju na RBiH, zna~ajnu ulo

gu imao je priu~eni general Slobodan Praljak. Po~etkom 1992. godine,
njega je Franjo Tu|man postavio na funkciju pomo}nika ministra odbrane u Vladi RBiH, {to je podrazumijevalo blisku saradnju s ministrom odbrane Hrvatske Gojkom [u{kom.
Ministar odbrane Gojko [u{ak je, izvr{avaju}i smjernice dobivene od
Tu|mana u realiziranju agresije na RBiH, angaìrao Slobodana Praljka. On
je iz Zagreba dolazio i duè boravio na prostoru Hercegovine, rade}i s Ma
tom Bobanom, Jadrankom Prli}em, Brunom Stoji}em, generalom Jankom
Bobetkom i mnogim drugim funkcionerima Herceg-Bosne. Uloga Sloboda
na Praljka mogla bi se definirati kao operativna koordinacija u politi~kim i
vojnim pitanjima realiziranja planova i smjernica Tu|mana i [u{ka, odnosno kao kontrola djelovanja vojnih i sigurnosnih paradràvnih institucija
HZHB (HRHB), koje su bile pod neposrednom kontrolom Mate Bobana,
Jadranka Prli}a i Brune Stoji}a. Fakti~ki Praljak je djelovao kao komandant
snaga HVO-a. Davao je zna~ajna nare|enja prema Stoèru i jedinicama
HVO. Imao je komandna ovla{tenja i nad civilnom policijom HZHB.
Saglasnost Milivoja Petkovi}a da HV djeluje u BiH
304
Milivoj Petkovi} izdaje nare|enja i Policijskoj upravi Mostar
305
Petkovi} i Stoji} insistiraju na saradnji HVO-a i ~etnika
306
Slavko Zeli}, {ef HVO-a Sarajevo, pravda se GS HVO-a u Mostaru da ne moè odgovoriti na
njihov zahtjev za iseljenjem 30.000 sarajevskih Hrvata
307
Gojko [u{ak reagira na sukob HVO i HOS u BiH
308
16.8. CILJEVI I PRAVCI DJELOVANJA

PARADRA@AVE HZHB
16.8.1. GLAVNI CILJ POROBITI BO[NJA^KI NAROD
Uspostava paradràvne vlasti HZHB je pra}ena sna`nom psiholo{kopropagandnom djelatno{}u, u kojoj su primijenjena sva raspoloìva, savre
mena sredstva i metode uticaja na svijest i pona{anje gra|ana. Maksimalno
su kori{teni mediji: radio, TV, ra~unari, {tampa, leci, bro{ure, knjige...
U propagandnom ratu protiv suvereniteta i teritorijalnog integriteta
RBiH u~estvovale su i politi~ke, dràvne, obrazovne, crkvene, privredne,
obavje{tajne i druge institucije iz Republike Hrvatske. Krajni cilj je bio da
paradràvna vlast HZHB ovlada bo{nja~kim narodom, da taj narod stave
pod svoju kontrolu, zavedu strahovladu, da raznim oblicima ograni~ava
nja i ugroàvanja ljudskih prava i elementarnih sloboda prinude Bo{nja
ke na iseljavanje iz BiH ili na asimilaciju, jer su ih, po Tu|manovoj politi~koj strategiji, tretirali kao Hrvate islamske vjeroispovijesti.
Akademik Vladimir ]orovi}, u monografiji Mostar i njegova
Srpska pravoslavna op{tina (izdanje Srpske pravoslavne op{tine Mostar,
Beograd 1933. i 1991.), u tre}oj glavi Mostar u 17. i 18. vjeku je zapi
sao: Veoma je va`no utvrditi da Mostar, mada se nekima ~inilo da nije
silno utvr|en, nije uspjelo nikad ni jednoj dràvi da osvoji od Turaka, iako
su ponekad izvjesna mleta~ka odjeljenja dopirala do njega. To je bilo dobrim dijelom stoga, {to je, sem vojnika, pri odbrani grada u~estvovalo
uvijek i svo njegovo, uvijek borbeno, gra|ansko stanovni{tvo...
I u ovom posljednjem ratu Mostar se tako odbranio i od veliko
srpskog i velikohrvatskog agresora. Akademik ]orovi} je zapisao da je
stanovni{tvo u gradu bilo oduvijek prete`no muslimansko. Nasuprot
tome, HVO-HZHB je provodio teror sa ikonografijom Ante Paveli}a i pozivima na fa{isti~ki sistem NDH, koji su Evropa i svijet odavno porazili.
Naàlost, takva politika se ne zaustavlja ni u miru. Treba navesti
primjer iz iste knjige akademika ]orovi}a: Godine 1652., za vrijeme
Kandijskog rata, kad Mle~ani po~e{e prodirati od Dalmacije, do|o{e u
Sarajevo kadije, muftije, hodè i zaimi iz Mostara, Gabele, Imotskog, Ne
vesinja, Konjica i od druge Hercegovine, mole}i da se po{alje vojska put
Imotskog i Lijevna (Livna, op. a.). Ali ni tada Sarajevo nije pravovremeno reagiralo. Dalje, akademik u ovoj knjizi zapisuje: Mle~ani prodre{e
309
sve do njega (do Mostara, op. a.)... a u Bijelom polju, Mostarci ih suzbi
{e, ali izgubi{e 400 ljudi.
Histori~ari tih vremena su pisali o juna{tvu Mostaraca i njihovom
zajedni{tvu. Tako Andrija Ka~i} u svom djelu Razgovor ugodni slavenski, slavi mnoge primorske junake, ali i pominje mnoge mostarske mu
slimane u raznim bojevima kao zmije od Mostara. S posebnim osvrtom
Ka~i} veli~a Hasan-agu Arapovi}a sa Carine, koji je ~etovao po Dalmaciji, sve do mora s drugim jani~arima progone}i napada~e na Mostar.
Mle~ani i hajduci, kao {to je Stojan Jankovi}, jednako kao i HVOHZHB, su htjeli da pobiju sve druge narode, a preìvjele da pokrste.
Akademik ]orovi} biljeì: Kasnije, godine 1687. za novog ratova
nja Svetog saveza udario je Stojan Jankovi} na Mostar i popalio dana{nji
Prethum, mahale, \abovinu i Raljevinu, ali preko Stare }uprije (Stari most,
op. a.) nije mogao pre}i. Na tom mjestu, pro{lih godina je Crkva napravi
la ogroman zvonik da bi nadvisila sve dàmije u gradu. Odmah ispod gole
mog krià je tvr|ava branilaca grada, koju je prije 306 godina, po historij
skim ~injenicama, popalio hajduk (ubica i plja~ka{, op. a.) Stojan Jankovi}.
Mostarski kler sprema se dati ime Stojana Jankovi}a upravo tvr|avi koju je
popalio. Malo je re}i da je rije~ o reviziji historije.
Kad su HVO i HZHB shvatili da ne mogu pre}i na lijevu obalu, sru{ili
su Stari most 9. novembra 1993., upravo kako im doli~i prema ovim starim
predanjima.
Dalje, ]orovi} kaè: Pred njom (Stari most-}uprija, op. a.) mu se
juna~ki odupro Halebija kapetan s gradskom posadom i gra|anima, od
kojih se naro~ito istakao Ago [ari}, koji je kasnije izgradio [ari}a dàmiju na Luci.
Opet se historija ponovila. Na ~elu Mostarske brigade 1993. godine
je bio Midhad Hujdur Hujka sa Luke, ro|en u sokaku ispod [ari}a dàmi
je. Mezar Mustafe - age [ari}a je bio u Haremu Cernica Ri~ina, odmah
uz dàmiju, ali je ba{luk biv{a vlast uklonila, kao i ba{luk [ari}evog baj
raktara Djevojke Hrvi}ke. Mezar rahmetli Hujke je na Starim {ehitlucima,
pored Narodnog pozori{ta.
Paradràvna vlast HZHB i Tu|manov reìm su u okupaciji teritorija RBiH imali cilj razbiti jedinstvo bo{nja~kog naroda, naru{iti i potpuno
uni{titi odbrambeni sistem za o~uvanje RBiH kao zajednice ravnopravnih
naroda i gra|ana.
U provedbi takve politike, Tu|manov reìm, oslonjen na paradràvnu strukturu Herceg-Bosne je prioritet davao vojnim i policijskim stru
310
kturama (HV i HVO), koje su trebale zavesti sna`nu i nepodno{ljivu represiju nad Bo{njacima.
Obavje{tajne slu`be su bile u funkciji vojnih i politi~kih ciljeva i u
funkciji realiziranja konkretnih, svakodnevnih akcija represije, progona i
zlo~ina~kih postupaka prema bo{nja~kom stanovni{tvu u njihovim domo
vima ili u zato~eni~kim logorima.
Pri tome je za Tu|manov reìm bilo osnovno da se uni{ti sve {to
postoji i djeluje radi o~uvanja RBiH kao dràve.
Dokaz o stupidnim odlukama HVO-a, dokument u kojem se nare|uje izgradnja puta

Slavonski Brod - Plo~e nazvanog Put HVO-a
311
312
HVO-a uvjerava Vladu i Predsjedni{tvo BiH da su jedina organizirana snaga otpora

okupatoru i agresiji na BiH
Borba plakatima: Tata i babo na istoj strani, ali ne zadugo
313
16.8.2. CILJ UNI[TITI ODBRANU RBIH

U realiziranju takve politike Tu|manov reìm je, uz oslonac na paradràvnu strukturu HZHB, nastojao da bo{nja~ki narod odvoji od Armije
RBiH, da mnogim ljudima ne dozvoli dolazak u BiH, te tako sprije~i njihovo
priklju~enje u redove Armije RBiH.
Odvajanje bo{nja~kog naroda od Armije RBiH èljeli su posti}i tako {to
}e kroz propagandu kompromirati najistaknutije kadrove, koji mogu dati naj
ve}i doprinos u organiziranju i vo|enju oruàne borbe. Tu|manovom reìmu,
koji je provodio agresiju na RBiH, najvi{e je smetala volja i odlu~nost bo{nja
~kog naroda i brojnih patriota u drugim nacionalnim sredinama da odlu~no
brane RBiH kao dràvu ravnopravnih gra|ana i naroda. Prema tome, klju~ni
cilj im je bio da slome volju i odlu~nost bo{nja~kog naroda da brani RBiH.
Snaàn pritisak na odbrambeni sistem RBiH Tu|manov reìm je vr{io
blokadom komunikacija, spre~avanjem opskrbe stanovni{tva na slobodnim
teritorijama RBiH i spre~avanjem logisti~ke podr{ke Armiji RBiH, posebno u
pogledu snabdijevanja oru`jem, municijom i drugim najva`nijim sredstvima
za borbene potrebe.
Izoliranje Armije RBiH od centara opskrbe bilo je u funkciji odràvanja i kontrole embarga koga je me|unarodna zajednica zavela protiv odbrambenog sistema RBiH, a najvjerniji ~uvar tog embarga bio je Tu|manov reìm,
koji je u formi paradràve HZHB izgradio okupacijski sistem vlasti u RBiH.
Obavje{tajni sistem Tu|manovog reìma u RBiH je obuhvatao ne samo obavje{tajnu mreù na teritorijama pod kontrolom paradràvne vlasti HZHB, ve}
se mreà tog sistema protezala na sve dijelove teritorije RBiH, posebno pre
ma institucijama koje su se bavile organiziranjem odbrane.
U provedbi takvih mjera, Tu|manov reìm je u toku agresije na RBiH
vodio ofanzivnu strategiju, stalnog vojnog, policijskog, psiholo{ko-propagan
dnog i obavje{tajnog pritiska na elemente odbrambenog sistema RBiH. Ofan
zivnost je diktirana upotrebom specijalnih jedinica na ~ijem su ~elu bili krimi
nalci s velikim iskustvom ali i velikom mr`njom prema RBiH i bo{nja~kom
narodu. Takve jedinice su stalno bile aktivne u represiji nad narodom, odràvale su psihozu straha i obavljale najprljavije plja~ka{ke poslove, te vr{ile ra
znovrsne zlo~ine prema bo{nja~kom stanovni{tvu. Pritom, kr{ili su sve norme
me|unarodnog prava i obi~aja ratovanja.
Bili su pod neposrednom komandom najistaknutijih politi~ara i funkci
onera unutar Tu|manovog reìma. Tu|man je ~esto odràvao kontakte sa zapovjednicima takvih vojnih i policijskih formacija.
314
Uglavnom, primjenjivali su metode i sadràje djelovanja po kojima su

Bo{njaci trebali imati ne samo osje}aj ugroènosti od njih, ve} i osje}aj ovi
snosti. U takvoj psiholo{koj situaciji, da bi za{titili svoje ìvote i ìvote naj
bliìh, Bo{njaci su pristajali na {to{ta i uzmicali.
Ucjene takve vrste prema Bo{njacima bile su pra}ene brojnim obavje
{tajnim igrama i psiholo{ko-propagandnim udarima. Ove vrste pritisaka, koje
je organizirano provodio Tu|manov reìm, pra}ena je stalnim isticanjem da
taj reìm ~ini dobro Bo{njacima, samim tim {to je u Hrvatskoj prihvatio broj
ne prognanike Bo{njake. Pri tome nisu govorili da za svakog prognanika do
bijaju velike sume pomo}i od UN-a, ali i da je i taj prihvat prognanika sra~u
nat da se vojno sposobni izvuku iz BiH, jer }e odbrana time biti slabija. Ugla
vnom, ovim su se humanim potezima maskirali stvarni ciljevi agresije, ko
ju je Tu|manov reìm provodio u RBiH.
Dràvni organi BiH posjeduju niz dokaza o agresiji Hrvatske.
Ona je posebno bila izraèna u logisti~koj podr{ci HVO-u, bez koje se
on ne bi mogao ni formirati.
Na teritoriju koji kontroli{e HVO nije bilo vojne tvornice, izuzev tvor
nica eksploziva u Vitezu, tako da je sva oprema kojom je raspolagao dobivena od HV-a, odnosno Republike Hrvatske. Veliki dio goriva za HVO se dopremao iz biv{ih skladi{ta JNA u brdima kod Plo~a i susjednog poslovnog
centra Energopetrol, koji je vlasni{tvo dràve BiH.
Od prolje}a 1993. HV je po~ela snabdijevati HVO helikopterima. Ti helikopteri su kori{teni kao logisti~ka podr{ka. Glavnu logisti~ku bazu za Sre
dnju Bosnu od HVO-a je u julu 1993. godine preuzela Armija BiH. Nakon opkoljavanja Viteza od strane Armije RBiH, helikopteri HV su slijetali blizu Fabrike SPS i stalno odvozili eksploziv. U decembru, kada se Armija pribliìla ovom sleti{tu, Vitez se po~eo snabdijevati padobranima, kojima je za
HVO izbacivana municija i granate. U aprilu, na planini Bok{evici kod Jabla
nice i u novembru na Vranici kod Prozora HV-HVO su izvr{ili helikopterski
desant, oba puta neuspje{no.
U 1993., 1994., 1995. godini hrvatska avijacija je u Mostaru i srednjoj
Bosni borbeno djelovala ve}ina letova dolazila je sa splitskog aerodroma Divu
lje, jer HVO nije posjedovao ni svoje letjelice ni aerodrome u RBiH. Ve} 1990.
godine Hrvatska je formirala vojnu silu koju je zbog me|unarodnih posljedica
predstavljala kao nezavisnu, ali je sasvim uklopila u svoje oruàne snage.
Razlika izme|u HV i HVO-a nikad nije ni bilo, jer srpskom i hrvatskom
reìmu cilj je bio uni{titi, po svaku cijenu, vojnu i civilnu mo} RBiH koja je
bila u funkciji odbrambenog rata.
315
I Boban u dnevnom redu iznosi izgradnju Puta HVO-a 14.8.1992.
316
16.8.3. CILJ INSTRUMENTALIZIRATI BO[NJAKE ZA

VELIKOHRVATSKE INTERESE
Velikohrvatski planeri vje{to su koristili probleme s kojima su se
suo~avali prognanici iz isto~ne Hercegovine Gacka, Nevesinja, Trebinja, Bile}e, a koji su poku{ali da uto~i{te na|u u Mostaru i okolini.
Njima su nudili da grade naselja na prostorima koje je Tu|man dogovorio kao granicu izme|u velike Srbije i velike Hrvatske.
U slu~aju da se nastave vojne operacije za ve}u veliku Srbiju,
Bo{njaci u tim naseljima bi bili prve `rtve u funkciji za{tite Hrvatske. Pro
pagandno su kod Bo{njaka razvijali osje}aj krivice zbog toga {to su u pro
{losti imali bilo kakve veze sa Srbima. U vezi s tim pona{ali su se kao da
su osvje{}eniji za borbu protiv ~etnika, a time i pozvaniji da po svojim
kriterijima pot~injavaju Bo{njake, ~ine ih ovisnim, poniàvaju i na sve
na~ine zlostavljaju, rje{avaju}i njihovu sudbinu onako kako to oni èle.
Bilo je tu apsurdnih situacija. Bo{njake su iz HDZ-a, HZHB i HVO-a
okrivljavali i {to je postojala biv{a SFRJ, biv{a JNA, {to je na ovim prosto
rima bio jak komunisti~ki pokret. Kad nisu imali nikakvih argumenata za represiju protiv Bo{njaka, za progone i zlo~ine nad njima, onda su ih kvalifici
rali kao komuniste, jugonostalgi~are, KOS-ovce i sli~no. Takvim optu`bama
su pau{alno poku{avali opravdavati svoje evidentne zlo~ina~ke postupke.
Sve su to ~inili istovremeno dok su, na {tetu Bo{njaka, razvijali po
tpuni vojni i politi~ki savez sa ~etnicima. Treba li govoriti da je komunisti~ki pokret bio veoma ukorijenjen u hrvatskom narodu, a svakako najma
nje me|u Bo{njacima, o ~emu govore najugledniji histori~ari.
Vlast paradràve Herceg Bosne usmjerila je svoj represivni apa
rat vojsku i policiju, da ìvot Bo{njacima u~ini nepodno{ljivim, neizvje
snim i opasnim. Formirali su policijske i vojne punktove na svim ras
krsnicama i putevima. Na tim mjestima Bo{njake su plja~kali, otimali im
dragocjenosti i novac, maltretirali ih i zlostavljali.
U Mostaru su naro~ito kontrolirali kretanje Bo{njaka na pravcima:
Cim Goranci; Balinovac Li{tica; Balinovac îtluk; Balinovac î
tluk Heliodrom Buna; Cim Kozica Li{tica i Rudnik Ra{tani...
Na prilazima Mostaru postavili su tajne i javne osmatra~nice odakle
su pratili svaki pokret prolaznika. Kasnije se potvr|ivalo da su to ~inili
uglavnom zbog kontrole Bo{njaka. U vezi s mjerama kontrole kretanja za
gra|ane uvedene su propusnice i zaveden policijski sat. êsto su poduzi
mane racije, pretresi pojedinih kvartova Mostara uz plja~ku bo{nja~kih
317
ku}a i stanova, pri ~emu su primjenjivali najbrutalnije oblike nasilja i po

niàvanja, fizi~kog zlostavljanja, ~ak silovanja i ubijanja, odvo|enja u za
to~eni{tvo i sli~no. Bilo je slu~ajeva paljevina ku}a i drugih objekata na
bo{nja~kim imanjima.
Kad su sukobi izme|u Armije RBiH i HVO - HV eskalirali, Tu|manov reìm je poduzeo mjere potpune izolacije Mostara i cijele RBiH.
Operativne borbene jedinice HV i HVO su stavile pod obru~ sve prostore pod kontrolom Armije RBiH. Postavili su mnoga minska polja, ì~ane
prepreke, izgradili bunkere, osmatra~nice i druga vojna utvr|enja, ~ime se
kod pripadnika Armije RBiH i bo{nja~kog stanovni{tva èlio izazvati
osje}aj bezizlaznosti i da se u takvoj situaciji politi~ki i vojni faktori od
brane RBiH odlu~e za prihvatanje brojnih ultimatuma koji su postavljani
od strane vojnih i politi~kih zvani~nika Tu|manovog reìma.
Koncentracioni logori, koje je Tu|manov reìm uspostavio u vi{e
mjesta Hercegovine, bili su u funkciji genocidnih ciljeva i etni~kog ~i{}e
nja teritorija RBiH, kako bi se {to potpunije ostavario vjekovni san
stvaranja {to ve}e dràve Hrvatske. Mnoge mostarske mahale su ispra`
njene a njenim stanovnicima napunjeni koncentracioni logori, obavijeni
bodljikavom ìcom, osigurani minskim poljima, policijskim i vojnim
straàma i patrolama. Me|u zato~enike u logorima ubacivali su svoje
agente da prate pona{anje logora{a i me|u njima {ire svakojake propagan
dne pri~e radi uticaja na njihovo raspoloènje, nakon ~ega bi se ovi odlu
~ivali za odlazak iz RBiH.
Mnoge zato~enike su angaìrali na obavljanju te{kih fizi~kih poslo
va. Jedan od ciljeva izolacije Bo{njaka po logorima bio je i besplatna ra
dna snaga, posebno za poslove koji su opasni po ìvot i zdravlje. Paradrà
vne vlasti HZHB su poklanjale veliku pa`nju identifikaciji Bo{njaka koji su
se isticali u organiziranju vojske i policije, ili su u drugim segmetima dràvne
i politi~ke organizacije imali istaknutu ulogu u organiziranju odbrane RBiH.
Pripremali su i realizirali planove za njihovu likvidaciju. Prilikom racija po
mostarskim kvartovima, posebno su se usmjeravali prema Bo{njacima
koji su bili ve}eg ugleda i autoriteta, ta~nije, prema intelektualcima za ko
je su cijenili da mogu utjecati na Bo{njake i motivirati ih za anga`man u
borbi protiv agresije na RBiH i protiv Tu|manovog reìma.
Uporedo s akcijama etni~kog ~i{}enja Mostara i bliè okoline, pro
pagandom i aktivnostima politi~ara HDZ-a èljelo se predstaviti da je
Mostar hrvatski grad. Pri tome su zapostavljali ~injenicu da je po popisu
iz 1991. godine u Mostaru bilo najvi{e Bo{njaka.
318
Egzekucijama, racijama, progonima i koncentracionim logorima, èlje

li su da u Mostaru nestane Bo{njaka i da, kao rezultat stravi~nog etni~kog ~i{
}enja Mostar postane hrvatski grad. U vezi s tim, kao i u vezi plja~ka{ke
prakse koju su primjenjivale vlasti paradràve HZHB, va`no je analizirati fa
{isti~ku pozadinu politike Tu|manovog reìma prema RBiH i Bo{njacima.
Reagiranje Seada Masle i Ismeta âmpare na izjave Tankovi}a i Vukojevi}a

(Tankovi} se kasnije ogradio od ovakvih tvrdnji)
319
16.8.4. HRVATI KRISTIJANIZIRAJU BO[NJAKE, A SRBI

IH U ISTO^NOJ HERCEGOVINI ZLOSTAVLJAJU
I PROTJERUJU
Zastupnici islamskog naroda Mostara na ~elu sa mostarskim muftijom
Ali Fehmi ef. Dàbi} i drugovi, podnose Caru Austro-Ugarske, godine 1899,
oktobra 9 u Mostaru, preko zajedni~kog ministra finansija Kallaya, kao vrho
vnog upravitelja Bosne i Hercegovine i fakti~kog poglavara u ovim zemlja
ma, civilnog adlatusa Huga Kutschera predstavku povodom konverzije 16 go
di{nje Fate Omanovi} iz sela Kutiliva~, sa sjevera Mostara.
Kallay je pored slu`benih strogo povjerljivih spisa izme|u zajedni~kog
ministarstva finansija i Zemaljske vlade (prezidijalnih, pa od strane Zemaljske
vlade: rezervatnih i I.B.) uveo jo{ praksu izravnog dopisivanja neformalnog ka
raktera izme|u sebe i Kutschere, pa katkad i sa nekim okru`nim predstojnicima
(prije svega sa Foglarom u Tuzli, Rukavinom u Travniku i Pitnerom u Mostaru.
Korespodencija izme|u vas i mene - kako je jednom prilikom minis
tar opisao Kutscheri o najrazli~itijim slu`benim stvarima uvedena je upra
vo zbog toga, da bi smo se mogli o povjerljivim i osjetljivim stvarima dogo
voriti bez bojazni, da bi to netko nepoznati saznao.49
U skladu s karakterom ovakvog pisma, vide se sve skrivene namjere aus
trougarske politike prema muslimanima Mostara i BiH. Ali, okupacione vlasti
HDZ, HZHB i HVO su u istom maniru postupile i 1993. godine.
Dr. Franjo Tu|man, predsjednik Republike Hrvatske, u svom fa{isti~kom stilu izvr{io je kristijanizaciju nad osmero djece islamske vjeroispo
vijesti, kako su to sredstva informiranja jula 1991. godine (XX vijeka), obja
vila. Islamska zajednica Zagreba, 18. jula 1991. godine, uputila je otvoreno
pismo dr. Franji Tu|manu.
Vrlo po{tovani gospodine predsjedni~e,
U vezi s informacijom objavljenom u sredstvima javnog priop}avanja
o kristijanizaciji osmoro djece zagreba~ke obitelji Peco, osje}amo se obave
znim obratiti se Vama kao i cjelokupnoj javnosti.
Izraàvamo ~u|enje nad ~injenicom da ste se osobno prihvatili kumstva
u slu~aju kristijanizacije osmoro djece dotada{nje islamske vjeroispovjesti i
49
[tampano u Spisi muhamedanske narodne deputacije iz Hercegovine. U to vrijeme

su djelovale prista{e mostarskog Muftije Ali Fehmi ef. Dàbi}a s jedne strane, koje su
traìle od okupacione Austro-Ugarske vlasti vjersku, vakufsko-mearifsku, privrednu i
drugu autonomiju za BiH, i Mujage Komadine (oko kiraethane) s druge strane.
320
to iz razloga {to Va{e osobno kumstvo danas ima druk~ije konotacije u javnosti no {to bi ina~e ovaj slu~aj sam za sebe imao.
Istovremeno smo zabrinuti i zbunjeni glede ~injenice da je ~in kristija
nizacije djece obitelji Peco u sredstvima javnog priop}avanja, upravo zahva
ljuju}i Va{em osobnom kumstvu, zadobio neuobi~ajeno nagla{en publicitet, a
njegova svrha otvara brojna sumorna pitanja.
S obzirom na Va{ osobni neprijeporni i dokazani anga`man na o~uvanju i promicanju ljudskih prava svih gra|ana na{e republike, izraàvamo na
du da je u konkretnom slu~aju izuzetak nadvladao pravilo.
Biljeìmo se sa izrazima osobitog po{tovanja.
Me|utim i mnogi intelektualci su digli glas protiv toga u sredstvima in
formiranja u Hrvatskoj i BiH tih dana krajem jula 1994. godine. Jedan od njih
je moj kom{ija sa Carine u Mostaru Ibrahim Kajan, ro|en 1944. godine, tada
predsjednik Kulturnog dru{tva Muslimana Preporod u Zagrebu. On je gos
tovao na Prvom programu Zagreba~kog studija Hrvatskog radija 17. jula 1994.
Iz Kajanovog dnevnika izdvajam:
Kada su bombardirali London, u no}nim barovima se glazba nije za
ustavljala. Onaj tko nije dirnut zlom, o njemu samo razmi{lja i tuguje. Para
doks je potpun: na stotinu kilometara od Zagreba ginu mladi ljudi pred nale
tom ~etnika, a mi, Boè blagi - smijuljimo se Te{kom danu gosp. Oskara,
video-filmu o lijepom vladanju.
Dana{nji Ve~ernjak na izuzetno vidljivom mjestu, u upe~atljivu okviru, objavljuje vijest kakvu dugo, dugo nismo mogli pro~itati u novinama
lai~ke dràve: predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tu|man podijelio
je zlatnike sa svojim likom bra}i i sestrama koje su izrodili Marija i Nezir
Peco. Za{to? Zato {to su Emina i Emin, Ervina i Ervin, kao i Edita i Evlin,
Elvis i Erika postali katolici, primili prvi sakrament! A uzoriti je nadbiskup zagreba~ki, gospodin Stepinac, svojedobno zabiljeìo u svom dnevniku
/citiram po sje}anju/: Ne ~udi me {to su islamu, toj primitivnoj religiji pri
klonjeni neuki ljudi, ali se ~udim onim pametnima ...
Urednica Hrvatskog radija traìla je da se posljednja, ovdje prenesena
re~enica iz Kajanovog dnevnika izbaci. Autor je na to pristao, sve zarad mlade hrvatske demokracije
Ni {iroka porodica Peco iz Mostara nije ostala ravnodu{na, pa je sred
stvima informisanja slala telegrame, kako se odri~u Nezira Pece.
Telegram Redakciji Muslimanskog glasa
JNA br 40.
Sarajevo
321
Molimo Redakciju Muslimanskog glasa da objavi u svim informati

vnim sredstvima da se odri~emo trajno Peco Nezira i njegove djece radi pre
laska na katoli~ku vjeru.
Majka bra}a i sestra
Peco Be}ir hud br 455 Mostar tel. 33-401
Col. 40/III 455 33-401
Dok u Zagrebu vr{e kristijanizaciju Muslimana, u Nevesinju, isto~na
BiH, zlostavljaju se i dalje Muslimani po izvje{tajima Mustafe Muje ]upine
i Rifeta Ni{tovi}a.
U no}i 27./28. jula do{lo je do oruànih napada na objekte ~iji su vla
snici Muslimani i Hrvati. Napadnute su pekare Be}ira Trebovi}a i bife Jezero Karla Buconji}a.
No} prije ovog izvr{en je napad na ku}e Osmana i Mehe Pehilja i Me
he i Muje Trnovca. Fizi~ki napadi su izvr{eni na taksistu Dèmala Bajgori}a,
radnika Salka Trnovca i {umarskog inènjera Omera Zolja. Ovaj napad se desio usred grada, ispred hotela i Doma JNA.
Dvanaest automobila sa srpskim ekstremistima napali su 26. jula ku}u
[efke ]ehi}a u Pridvorcima kod Nevesinja. Napada~e je predvodio na~elnik
Stanice javne bezbjednosti Krsto Savi} i milicionar Marko Mi{elji} sa slu`be
nim autima, te komandant tzv. Dobrovolja~kog srpskog odreda Kara|or|e
Arsen Grahovac i Veljko Bogdanovi}.
Sje}am se izvje{taja hrvatskih medija. Ta~no 11. maja 1992., kada je na
Orlovcu ponad Mostara, RBiH, pobijena zastava Republike Hrvatske, Sveta
stolica je objavila da je monsinjor Ratko dr. Peri}, dotada{nji rektor Papinskog hrvatskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu, 29. maja 1992. od Svetog oca
Ivana Pavla II imenovan pomo}nim biskupom koadjutorom mostarsko-du
vanjskom biskupu Pavlu @ani}u. Mostarski biskup je biskup ordinarij Mos
tarsko-duvanjske biskupije, koja se prostire od Neretve pa sve do Duvna (Tomislav-Grada) i njegove okolice na zapadu i Konjica na sjeveru, te sve do Ga
bele na jugu BiH.
U Neumu, na biskupskom posve}enju Ratka dr. Peri}a bio je zagreba~ki nadbiskup Josip Liha~. Ovaj ~in èlim naglasiti, jer na njemu su bili mi
nistar odbrane Hrvatske Gojko [u{ak, general zbora HV Janko Bobetko, osobni izaslanik predsjednika Hrvatske dr. Tu|mana, Ivi} Pa{ali}, gradona~elnici hercegova~kih op}ina i drugi ~elnici javnog i kulturnog ìvota. Islamsku
zajednicu Hercegovine je predstavljao mostarski muftija Seid ef. Smajki} sa
pratnjom.
Episkop Atanasije Jefti} je na poziv odgovorio kolegijalnim pismom.
322
Zdravica hercegova~kog muftije hadì Seid ef. Smajki}a na banketu po

vodom biskupskog posve}enja Ratka Peri}a je bila sljede}a:
âst mi je i zadovoljstvo {to sam kao hercegova~ki muftija prisustvo
vao Va{em biskupskom posve}enju. To je zaista za sve nas istinska i velika
sve~anost.
U svoje ime i u ime hercegova~kih Muslimana upu}ujem Vam sve najljep{e èlje, prije svega uspjeh u plemenitom radu, li~nu sre}u i dug ìvot.
êstitam!
Nadam se da dijelim Va{e mi{ljenje, kao i mi{ljenje ovog uvaènog
skupa, da su hrvatski i muslimanski narod zajedno ugroèni od istog agre
sora, i da }emo iz ~asne borbe iza}i kao jo{ ve}i prijatelji, jo{ vi{e upu}e
ni jedni prema drugima.
Naàlost li~ne i liderske ambicije nekih politi~ara prijete da ugroze tra
dicionalno dobre odnose na{ih naroda. Takvom pona{anju moramo se suprotstaviti i mi sve}enici.
Du`nost nam je, da pozivamo vitezove i ratnike da i u ovom prljavom
ratu sa~uvaju svoje dostojanstvo i dostojanstvo svoga naroda, da budu huma
ni. Sveti otac Papa, govore}i o na{em ratu, pred odlazak u bolnicu, lapidarno
je rekao: Bez pravde, nema mira!
Gospodin Peri} je uskoro uzvratio na ~asti i zadovoljstvu oduzimanjem
imovine Islamskoj zajednici Mostara i Hercegovine i njenim renoviranjem.
Tih septembarskih dana 1992. godine u Mostaru je bilo jedno od malobrojnih gradili{ta, ku}a zadu`bina prvog gradona~elnika Mujage Komadine,
u ulici Lenjinovo {etali{te.
Za ìvota Mujage, njegov unuk rahmetli Braco, koji je bio urednik
novina regionalnog centra Dr. Safet Muji}, pri~ao mi je je da su se u toj
ku}i u~ili mevludi, poklanjale hatma dove, pa je zbog toga njegov otac i
ostali nasljednici pokloni{e i zavjetova{e Islamskoj zajednici Mostara, da
njome upravlja i da je odràva. U toj ku}i, nakon Mujagine smrti, 6. maja
1925. godine, mijenjale su se namjene kao i vlasti, a najmanje onoga {ta
su Mujaga i njegovi nasljednici èljeli.
Pred rat tu bija{e Univerzitetska biblioteka Dèmal Bijedi}, ku}a
znanja, u kojoj se okupljahu umni ljudi i studentska omladina. Majstori oti
ma~ine iz HZHB i Op}inskog stoèra HV-HVO od gradona~elnikove ku}e tih
dana su gradili nove dvore novoga biskupa, po mjeri fa{isti~ke vlasti.
Muftijstvo Islamske zajednice je uputilo pismo tog septembra 1992. go
dine novom biskupu u kome se zahtijeva da se odluka o Mujaginoj ku}i prei
spita, te da se za biskupovu ku}u izna|e odgovaraju}i objekat u Mostaru.
323
Niti od biskupa, niti od vlasti HVO u gradu i tzv. HZHB odgovor nikad
nije stigao sve do dana{njih dana, kao i na zahtjev da prestanu sa projektom
Povratak iskonu.
U zoni odgovornosti HV-HVO, ve}im dijelom desne obale Neretve ili
zapadnom Mostaru, gdje je vladala tzv. HZHB, posebno od maja 1993., zabranjena je bila rije~ Musliman, jer to su po njima ljudi izvan njihovih zakona.
Ista ta vlast je odlu~ila da od nemo}nih i poniènih Muslimana (Bo{
njaka) zahtijeva da promijene svoje lijepo i vrijedno ime, da muslimansku
vjeru zamjene katoli~kom, a svoju nacionalnost za hrvatsku.
Ova fa{isti~ka akcija je planirana u samom za~etku nove Republike
Hrvatske, po~ev{i od porodice Peco iz Zagreba i kuma Tu|mana, a nastavili su
je njegovi najbolji sljedbenici u Hercegovini i preko op}inskih ureda sitematski
podràvali projekat Hrvatske, crkve i tzv. HDZ, HZHB - HVO Povratak iskonu.
Da bi se biskup dr. Ratko Peri} ogradio zbog takvih postupaka pred svijetom, uputio je protestno pismo tada{njem predsjedniku Vlade HVO-a, kao
izvr{noj vlasti, dr. Jadranku Prli}u. Isti onaj koji je oteo vlasni{tvo Islamske
zajednice Mostara za svoje dvore, tada se preko Prli}a poku{avao oprati.
Oni koji nisu voljeli Mostar ponavljali su latinsku poslovicu: Sa svi
ma prijateljski, ali ni sa kim iskreno.
Prosvjedno pismo dr. Ratka Peri}a, biskupa mostarsko-duvanjskog dr.
Jadranku Prli}u, 27. januara 1994., upu}eno je da skine ljagu sa katoli~ke vje
re kako bi ga upozorio da prestane s programom pokr{tavanja.
Ne zbog njih, ve} zbog svijeta koji je po~eo javno da kritikuje fa{isti
~ku vlast Tu|man-Bobana, koja djeluje i uz pomo} crkve.
Gospodine predsjedni~e,
Ovih su dana dolazile na ovaj ordinarijat pojedine osobe iz nekih op}i
na na{e biskupije, osobito iz Mostara, koje su se bile obra}ale na svoje op}in
ske urede traè}i odobrenje promjene vlastitog imena. Iz tih im je ureda
usmeno odbijeno takvo odobravanje i traì se od njih krsni list.
1. Zabrinjavaju nas takvi zahtjevi od strane pojedinih gra|ana. Je li to
znak terora nad osobama koje ne nose katoli~ko ili hrvatsko ime?
2. Ne shva}amo da nekoj osobi, bez obzira na vjeru, naciju i politi~ko
uvjerenje, koja pismeno, slobodno i svojevoljno èli takvu promjenu, mjeroda
vni civilni ured ne moè u~initi takvo odobrenje, bez priziva na kr{tenje.
3. Moèmo razumjeti da i katoli~ki krsni list moè donekle biti neki do
kument koji vrijedi i u civilnom pravu, ali ne u smislu dokaza nacionalnosti, jer
na krsnim listovima Katoli~ka crkva nikada nije stavljala ni~iju nacionalnost.
324
4. Ali ne moèmo doista razumjeti da civilne vlasti i od nekr{tenika traè da donesu krsni list, kao jedini uvjet da im se promijeni ime. Ako je to ta~no da se tako zahtijeva na op}inskim uredima, kako nam te osobe doslovno
prenose, smatramo da je moralno i pravno nedopustivo takvo mije{anje bilo
kakvih civilnih vlasti u isklju~ivo crkvene i vjerske stvari. U ovom je slu~aju
isklju~ivo vjerska i crkvena stvar kr{tenje neke osobe. Ako se izravno ili neizravno od nekog traì krsni list radi spomenutih razloga, onda ga se izri~ito
prisiljava da se krsti kako bi imao katoli~ki dokument u civilne svrhe.
5. Ukoliko se netko u civilnim vlastima sjetio da takvo ne{to predloì i
~ini, ili ako je takav stav potekao od Va{e vlade, {to nam je zbilja nevjerovatno,
ovim najodlu~nije zahtijevamo da se takva praksa odmah dokine, da ne dokida
te raznolikosti vjere, nacije, politi~kog uvjerenja i razli~itosti ljudskih imena u
ovom gradu i u ovoj republici i da se po{tuje sloboda vjeroispovijesti i sloboda
promjene imena prema sva~ijem uvidu i èlji.
Mi Vas, gospodine predsjedni~e, ovim slu`benim dopisom molimo da
se te stvari izvedu na ~istac u na{im izravnim odnosima. U tu svrhu {aljemo
Vam i svoja dva prethodna slu`bena dokumenta koja reguliraju praksu pristupanja Katoli~koj crkvi.
Uvjereni da su i crkvene i civilne vlasti za to da na najbolji mogu}i na
~in pomognemo svakom ~ovjeku u ovim mu~nim i ratnim vremenima.
Pozdravljamo Vas, s osobitim po{tovanjem
Ratko Peri}50
DIO SPISKOVA OSOBA (MUSLIMANI) KOJIMA JE IZVR[ENA

PROMJENA OBITELJSKOG IMENA, OSOBNOG I
OBITELJSKOG IMENA ILI SAMO OSOBNOG IMENA,
POÊV OD 15.7.1992. GODINE
Prisilna kristijanizacija ovih osoba bila je o~igledna. Pod tim imeni
ma bili su primljeni u tre}e zemlje, bez mogu}nosti da ih promijene. Ni
ko ne moè razmjeti kolika je patnja ~ekala ove ljude i nerazumjevanje od
svoje porodice i sunarodnjaka. Da bi preìvjeli i ìvjeli, morali su biti ka`
njeni otimanjem identiteta i vjere. Me|u ovih 158. nesretnih osoba ima i
djece ~iji su roditelji ubijeni u divljanju HVO-a po Mostaru.
50
Izvor: Ante Luburi} (prire|iva~): ZA PRAVEDAN MIR, Biskupski ordinarijat Mostar u ratnoj drami 1990.-1994., Mostar, 1995., str. 241-242.
325
R. Dosada{nje osobno i
broj obiteljsko ime
1.
SNJE@ANA (ABDULAH)
AD@AJLI]
2.
ALMIRA (MUHAMED)
ALI]
3.
AVMEDOVSKI (IBRO)
MIFTAR
4.
ZERINA (ESMIR) DO [LO
5.
6.
7.
MUGDIM (JASMINKA)
OBAD
MEJRA (AVDO) BURI]
11.
MEHMED (ZAIM)
VEJZAGI]
BAHRIJA (MUHAMED)
BIJA[KI]
EMIR (MEHMED)
BREKALO
RAHIMA (OSMAN) D@I HO
AHMET (MUJO) D@IHO
12.
SAMIR (AHMED) D@I HO
13.
AHMED (MEHMED)
BREKALO
AZRA (MUHAMED)
BREKALO
SANEL (DARKO)
BREKALO
AMELA (DARKO)
BREKALO
EDINA (DERVI[)
BUDIMI]
MAJA (D@EMAL) PUZI]
8.
9.
10.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
22.
MUSTAFA (UZEIR)
BALALI]
MUSTAFA (MEHMED)
BREKALO
VEDRAN (NED@AD)
KATICA
ANER (AHMET) TO JAGA
23.
HALILA (IDRIZ) Û LE
20.
21.
Mjesto i godina
ro|enja
MOSTAR,
6.10.1967.
MOSTAR,
23.11.1971.
MOSTAR,
16.7.1956.
MOSTAR,
8.4.1965.
MOSTAR,
23.10.1975.
STOLAC,
7.12.1924.
SARAJEVO,
6.1.1945.
MOSTAR,
14.1.1944.
MOSTAR,
20.3.1964.
KUTILIVA^,
14..1948.
DRA EVICE,
14.2.1936.
MOSTAR,
4.8.1972.
MOSTAR,
26.10.1967.
KOSOR,
8.1.1970.
MOSTAR,
23.11.1990.
MALA ITALIJA, 9.8.1992.
KLADOVO,
22.9.1966.
MOSTAR,
3.4.1977.
MOSTAR,
15.6.1964.
MOSTAR,
27.9.1971.
MOSTAR,
26.3.1985.
MOSTAR,
6.5.1974.
B.LIKA,
25.2.1940.
Sada{nje osobno i obiteljsko ime

SNJE@ANA ARAPOVI]
MIRELA ALI]
AVMEDOVSKI MIFTAR-MIRO
ZERINA BRACIN
MUGDIM BILOPAVLOVI]
MARIJA BURI]
MATE BRBOR
BRANKA BIJA[KI]
DAMIR BREKALO
MARINA BO[NJAK
ANTE BO[NJAK
TIHO BO[NJAK
DARKO BREKALO
VESNA BREKALO
TONI BREKALO
SANJA BREKALO
MARIJA BUDIMI]
MAJA BEM
MILJENKO BALALI]
DARIO BREKALO
VEDRAN CIGI]
ANER ÊRKI]
LJILJA ÛLE
326
24.
NASJA (EDIN) TU RALI]
25.
29.
MAITA (DERVI[)
ZUHRI]
ANITA (DERVI[)
ZUHRI]
PREDRAG (OMER)
]EMALOVI]
[EFIK (MEHMED)
]ATOVI]
MAJDA (ALIJA) ]ORI]
30.
AMIRA (AHMET) ]O RI]
31.
FAHIRA (FERIS) DULI]
32.
SIBILA (MIRSAD)
USTOVI]
ESAD (JUSUF)
DURAKOVI]
SENADA (SABRIJA)
DELI]
ZIJAD (TAHIR)
GLAVOVI]
SEAD (SALKO)
GLAVOVI]
ANITA (OSMAN) GO LO[
26.
27.
28.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
40.
SANJIN (FADIL)
]ATOVI]
VANESA (FADIL)
]ATOVI]
MAJA (IZET) HUSKOVI]
41.
ENVER (OMER) HE LJI]
42.
OMER (IFETA)
ALAJBEGOVI]
OSMAN (ALIJA)
PILAVD@I]
TEA (OSMAN)
PILAVD@I]
DAMIR (NED@AD) AZEMOVI]
EMINA (MUSTAFA)
KOLONI]
39.
43.
44.
45.
46.
MOSTAR,
12.3.1986.
MOSTAR,
22.2.1979.
MOSTAR,
9.7.1972.
MOSTAR,
6.8.1948.
MOSTAR,
8.3.1949.
MOSTAR,
1.5.1952.
FO A,
20.7.1961.
PLJEVLJA,
22.3.1969.
MOSTAR,
10.10.1986.
[.BRIJEG,
19.3.1953.
MOSTAR,
5.10.1966.
MOSTAR,
17.11.1950.
MOSTAR,12.11.1956.
MOSTAR,
21.10.1975.
MOSTAR,
27.1.1980.
MOSTAR,
23.9.1975.
MOSTAR,
12.9.1976.
RODO^,
14.7.1961.
MOSTAR,
25.11.1939.
MOSTAR,
11.9. 1959.
SARAJEVO,
18.09.1986.
MOSTAR,
18.09.1985.
MOSTAR,
20.7.1946
NASJA ÎPKOVI]
MAITA ÛLJAK
ANITA ÛLJAK
DRAGAN ÊMALOVI]
FIKO ]ATOVI]
MAJA ]ORI]
MIRA ]ORI]
AN\ELA DULI]
SIBILA DUJMOVI]
SRE]KO DURAKOVI]
SANJA DELI]
ZORAN GLAVOVI]
ZORAN GLAVOVI]
ANITA GRLE
SANJIN GALI]
VANESA GALI]
MAJA-MARIJA HUSKOVI]
DRAGAN HELJI]
ANTE JOSIPOVI]
@ARKO JUKI]
TEA JUKI]
DAMIR JURICA
MINKA KOLONI]
327
47.
48.
49.
50.
51..
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
KRGO HAJDAREVI]
(OSMANA) SENADA
AJNA (MUSAFA)
KATICA
ZEMIR (ESAD)
KURTOVI]
D@EMILA (HUSEJN)
KULA[
IVOR (IZET)
HAJDAREVI]
VEDRAN (SEAD)
DUMPOR
ADRIANA (SEAD)
DUMPOR
DAMIR (SEAD) DUMPOR
GLAMO^,
23.2.1955
MOSTAR,
20.9.1966
MOSTAR,
28.7.1979
MOSTAR,
3.12.1967.
ZENICA,
1.4.1981.
MOSTAR,
26.2.1981.
MOSTAR,
10.4.1986.
MOSTAR
2.3.1984.
TINO (SULEJMAN)
MOSTAR
JUSUFOVI]
20.1.1986.
BAJRAM (EDIN)
MOSTAR
KAHRIMANOVIC
28.6.1977.
SANJA (SENAD) BATLAK MOSTAR
08.9.1985.
EKREM (ZIJO) KURT
MOSTAR
22.7.1955.
ALMIR (SALKO)
MOSTAR
HASANBEGOVI]
23.5.1968.
DINO (ALMIN)
MOSTAR
HASANBEGOVI]
27.1.1992.
TEA (GORAN) BAJRI]
MOSTAR
7.2.1986.
OSMO (ESAD) BAJ RI]
MOSTAR
5.7.1965.
ITA (GORAN) BAJRI]
MOSTAR
19.11.1989.
SUADA (SMAJO) LEKO
MOSTAR
29.8.1953.
ALEN (ENVER) SAL I]
MOSTAR
6.7.1977.
MIRSADA (MUSTAFA)
MOSTAR
MARUSI]
24.1.1966.
RAMO (RAMO)
23.2.1947.
MAKSUMI]
AMIRA (MUSTAFA)
MOSTAR
MILETI]
2.7.1960.
GORAN (HASIB)
MOSTAR
HASIBOVI]
29.4.1970.
LARA (GORAN)
MOSTAR
]EMALOVI]
24.8.1973.
SANDA KRGO
ANA KATICA
ADRIJAN-ZAMIR KURTOVI]
MILA KULA[
IVOR KRGO
VEDRAN KOLOBARA
ADRIANA KOLOBARA
DAMIR KOLOBARA
TINO KATICA
DARKO KAHRIMANOVI]
SANJA KNEZOVI]
JOSIP KURT
MIRIJO LEDI]
DINO LEDI]
TEA LOVRI]
GORAN LOVRI]
ITA LOVRI]
ANITA LEKO
ALEN LJUBI]
MAGDALENA MARUSI]
RADE MAKSUMI]
ADRIJANA MILETI]
GORAN MARI]
LARA MILETI]
328
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
FADILA (NAJIM)
MAJKSNER
SANELA (MEHMED)
BOJO
IBRO (MEHO) MUSELI]
RAMIZA (ALIJA)
MUSELI]
KEMAL (IBRO)
MUSELI]
HASAN (]AMIL) NO@I]
SARAJEVO
20.4.1949.
MOSTAR
13.1.1972.
MOSTAR
26.11.1946.
MOSTAR
24.4.1956.
FO A 17.8.1973.
MOSTAR
14.1.1944.
MIRO (ISMET) PU ZI]
MOSTAR
4.7.1964.
SLA\ANA (SULEJMAN)
MOSTAR
JUSI]
17.1.1956.
DARIO (MIRSAD)
MOSTAR
HOD@I]
18.4.1983.
MELIHA (ISMET) PEHAR MOSTAR
09.4.1968.
ALIHASHIM (HASHIMMOSTAR
HAMONDI ALI) @ANEL
13.10.1986.
AHMET (SULEJMAN)
TRAVNIK
PRNJAT
17.2.1961.
EMIR (SEFIK) PEKU[I]
MOSTAR
6.10.1943.
AVDO (ABDULAH)
ILID@A
PO[KOVI]
12.1.1963.
FERDANIJA (HUSEJIN)
MOSTAR
PO[KOVI]
30.3.1937.
ARMAN (AVDO)
MOSTAR
POSKOVIC
13.12.1986.
ANER (AVDO)
MOSTAR
PO[KOVI]
22.6.1991.
AMEL (EMIR)
MOSTAR
BAJGORI]
12.11.1989.
ADNAN (EMIR)
MOSTAR
BAJGORI]
25.3.1985.
AMELA (EMIR)
MOSTAR
BAJGORI]
13.2.1987.
ANDREA (JAGODA)
MOSTAR
HAJDAR
22.7.1985.
JAGODA (AVDO)
MOSTAR
HAJDAR
23.5.1968.
FATIMA (OSMANA)
MOSTAR
RAGU@
11.12.1935.
FATIMA (BAJRO)
MOSTAR
RU@I KA
10.6.1940.
@ELJKA MAJKSNER
SANELA MILICEVI]
IVO HUSELI]
MARIJA MUSELI]
ROBERT MUSELI]
IVAN NO@I]
MIRO NUI]
MARINA NO@I]
DARIO PUSI]
ANA PEHAR
@ANEL PUCE
SLAVEN PRNJAT
MIRO PEKU[I]
FRANJO PO[KOVI]
TONKA PO[KOVI]
FILIP BO[KOVI]
ANTONIJO POSKOVI]
IVA POVRLISAK
DANIJEL POVRLISAK
ANA POVRLISAK
ANDREA RAJI]
JAGODA RAJI]
KATA RAGU@
FAKETA KOZI KA
329
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
104.
105.
106.
107.
108.
109.
110.
111.
112.
113.
114.
115.
116.
117.
118.
MAJA (SALKO) BATLAK
MOSTAR
17.7.1974.
ENVER (HASAN) SEFI]
MOSTAR
3.6.1960.
MIHRID@ANA (VEJSIL)
SARAJEVO
STANI]
28.8.1948.
AHMET (MEHO) [ATOR MOSTAR
9.3.1955.
MELIHA (SULEJMAN)
MOSTAR
[ATOR
24.6.1954.
\ENAN (AHMET) [A TOR MOSTAR
10.6.1976.
NERMINKA (HAZIM)
DOBOJ
[KEGRO
23.10.1960.
AZRA (JUSUF) [KORO
[.BRIJEG
10.5.1951.
AMAR (MITHAD)
MOSTAR
[KORO
10.6.1973.
INES (NE\O) [UKALI]
MOSTAR
7.4.1978.
NE\O (HUSO) [UKALI] MOSTAR
20.6.1948.
VAHID (SALIH) [ABI]
MOSTAR
11.1.1956.
ENES (MUSA) [AHOVI]
LOPARE
26.7.1947.
IBRAHIM (IBRO)
MOSTAR
UJKA[EVI]
9.3.1962.
EMIR (OMER) VA TRI]
MOSTAR,
23.6.1962.
TEA (MESUD) MERDAN
MOSTAR,
28.3.1983.
JASMINA(MUGDIM)
MOSTAR,
TASLAMAN
12.6 1951.
NIJAZ(MUSTAFA)
MOSTAR,
VEJZOVI]
14.8.1950.
FAHIRA(OSMAN)
BOS. NOVI
VLADI]
23.6.1954.
RAZIJA VIDOVI]
MOSTAR,
2.1.1949.
ARMAN (OMER) VRI I] MOSTAR,
19.9.1967.
AMELA (ENES)
MOSTAR,
TASLAMAN
1.11.1972
IBRO (MUSTAFA)
MOSTAR,
VRI I]
2.2.1962.
AZRA (MUKDIM)
TUZLA,
VRI I]
7.11.1965.
MAJA SKOKO
SILVESTER SEFI]
\E\A STANI]
TONI [ATOR
MELITA [ATOR
\ANI [ATOR
NERY [KEGRO
ANA [KORO
MATEJ [KORO
IMES [UMAN
NEDELJKO [UMAN
ZLATKO [ABI]
[AHOVI] ENES VIKTOR
IVAN UJKA[EVI]
MIRO VATRI]
TEA VRAN I]
JASNA VEBER
NINO VEJZOVI]
FRANKA VLADI]
VERA VIDOVI]
ANTUN VRI I]
IVICA VRI I]
JASNA VRI I]
330
119. KENAN (IBRO) VRI I]
DARIO VRI I]
120.
FRANJO TOMI]
121.
122.
123.
124.
125.
126.
127.
128.
129.
130.
131.
132.
133.
134.
135.
136.
137.
138.
139.
140.
141.
142.
MOSTAR,
1.1.1987.
HILMO (HABIBA)
MOSTAR,
TOMI]
12.2.1953.
SVJETLANA (ENVER)
MOSTAR,
]EMALOVI]
28.11.1964.
MAJA ([A]IR) DELALI] MOSTAR,
6.4.1975.
DAMIR ([A]IR)
MOSTAR
DELALI]
13.4.1983.
[A]IR (NAIL) DELALI]
SARAJEVO
21.7.1949.
HALIL (MEHO)
MOSTAR
ZERDELI]
24-9.1949.
BERNARD (NADA)
NEVESINJE
KAJTAZ
25.9.1962.
MIDINA (AHMET) ZE LI] MOSTAR
29.8.1957.
NERINA (NERMAN)
MOSTAR
]EMALOVI]
22.7.1974.
RAZIJA (MUSTAFA)
PO ITELJ
ZELI]
18.4.1956.
DAMIR(]AMIL)
MOSTAR
MAND@UKI]
23.10.1959.
AIDA (AHMET)
MOSTAR
ZELENTROVI]
1.8.1961.
ALIJA (BE]IR) REBAC
ROGATICA
1.6.1938.
FAHIRA (AVDIJA)
MOSTAR
REBAC
11.12.1936.
HASAN (ALIJA) JELE
MOSTAR
13.3.1960.
MEVLUDIN (JUSUF)
MOSTAR
MORI]
7.9.1950.
ARMAN (ESAD) BAJ RI]
MOSTAR
15.9.1970.
JASMIN (RED@EP)
MOSTAR
KRD@ALI]
30.6.1965.
MIRSADA (HAJRUDIN)
MOSTAR
MARUSI]
25.1.1964.
IZET (EMEN) CO KOJA
MOSTAR
18.5.1955.
SADETA (ALIJA)
MOSTAR
MAJERSKI
12.1.1933.
MAJA (FERID) JAZVIN
MOSTAR
29.4.1975.
VEDRAN (FERID)
MOSTAR
JAZVIN
28.1.1980.
SVJETLANA TOKI]
MAJA TOMI]
DAMIR TOMI]
MARIO TOMI]
DRAGAN ZERDELI]
BERNARD ZEL I]
MARINA ZELI]
NERINA ZUBAC
ANA ZELI]
DAMIR ZOVKO
ANA MAKAROVI]
EZREMA REBAC
IVANA REBAC
HARY JELE
DRA@EN MORI]
MARIO MATI]
JOSIP KRD@ALI]
DAJANA MARUSI]
VLADO COKOJA
SADETA MAJERSKI
MAJA TOMI]
VEDRAN TOMI]
331
143.
146.
NINA (MUSTAFA)
JA[AREVI]
AZER (HILMO)
HUSKOVI]
MIRZETA (ALIJA)
TOMLJANOVI]
ENEZ (D@EMAL) KOSO
147.
AMELA (BEGO) KORDI]
148.
LJUBO (HILMO)
HUSKOVI]
JADRANKA (ALIJA)
DILBEROVI]
RIAD (MARKO)
OLAKOVI]
FATIMA (OMER) GA LI]
144.
145.
149.
150.
151.
152.
153.
154.
155.
156.
157.
158.
[AHSENA (SMAJOHIMZO) TOPI]

SANELA (SAFET)
HUSNI]
BAHRUDIN (IBRAHIM)
BREKO
MIRSAD (MUHAREM)
SMAJI]
ENISA (JUSUF)
STRANJAK
EMIRA (MUSTAFA)
SABI]
SANEL (SULEJMAN)
SELIMOTI]
MOSTAR
29.6.1976.
MOSTAR
12.6.1991.
MOSTAR
21.6.1951.
MOSTAR
31.12.1959.
MOSTAR
4.7.1967.
MOSTAR
12.6.1991.
MOSTAR
3.8.1959.
MOSTAR
31.8.1959.
APLJINA
9.9.1951.
MOSTAR
20.20.1953.
MOSTAR
18.3.1984.
MOSTAR
7.6.1955.
MOSTAR
12.4.1957.
MOSTAR
21.3.1972.
MOSTAR
18.3.1967.
MOSTAR
2.8.1972.
NINA LJUBI]
LJUBO HUSKOVI]
MIRA TOMLJANOVI]
DARKO KOSO
ANGELA KORDI]
AZER HUSKOVI]
JADRANKA PUCE
GORAN GALI]
TINA GALI]
SENA-MARTINA TOPI]
SANELA D@IDI]
BAN-BAHRUDIN BREKO
MIRKO SMAJI]
NINA STRANJAK
MIRA [ABI]
SANEL JELA I]
Dàmijski }ilimi pod nogama austrijskog cara Jozefa Franca

Habsbur{kog 1910. godine
332
16.8.5. UBIJANJE STRANIH HUMANITARACA

Sedam humanitaraca, stranih dràvljana, ubijeni su 17. septembra
1992. godine nakon povratku iz Travnika u Mostar, gdje su odvezli konvoj
humanitarne pomo}i. U jeku artiljerijskog granatiranja Mostara, ove hu
manitarce HVO je drào svjesno na otvorenom prostoru Univerziteta
Dèmal Bijedi}. Dok su po nalogu HVO policije ~ekali u krugu Univer
ziteta na, navodnu, provjeru putnih isprava, pala je neprijateljska granata
po HVO izkazima i usmrtila ukupno devet lica, sedmericu dobrotvora i
dvojicu pripadnika HVO policije. U ovom masakru smrtno su stradali:
Edin Sadjagul, Ebu Bekir, i Adil Balat iz Turske, Muhamed Ramadan iz
Indonezije, Abdul Ejub iz Maroka, Abdullah Georg iz Njema~ke i Hiljami
\ilahi iz Engleske. Tijela poginulih dobrotvora sahranjena su u haremu
dàmije na Balinovcu.
Po nekim izvorima masakr je izvr{ila Vojna policija HVO HZHBa nitroglicerinskim pu{kama.
Ova tragedija je ostala zapam}ena po surovosti ubistva i prljav{tini
nad mrtvim tijelima. Dok su, raskomadana granatom, tijela unesre}enih
leàla u krugu Univerziteta, pred samim policijskim kancelarijama, nepo
znati po~inioci su oplja~kali svu njihovu imovinu, vozila, putne torbe, a
nisu ostali po{te|eni ni dèpovi na iskasapljenim le{evima. Oplja~kano je
i sve ono {to su ti hrabri dobrotvori donijeli gra|anima Mostara. Islamska
zajednica i MDD Merhamet, ~iji su gosti bili poginuli {ehidi, podnijeli
su istog dana krivi~nu prijavu protiv nepoznatih po~inilaca ubica i plja
~ka{a.
Iskreno smo se nadali da }e se otkriti uzroci pogibije i plja~ka{i,
me|utim Prli}, Stoji}, pukovnik Petkovi}, ]ori}, Pu{i} i ostali HV-HVO
civilni i vojni du`nosnici znaju istinu. Za nas je ovo bio samo jo{ jedan
od dokaza koordiniranog djelovanja Hrvatske vojske, odnosno HVO na
podru~ju regije Mostar. Ovo je samo jedan od slu~ajeva ubijanja humanitaraca u zoni gdje je djelovala HVO-HZHB, a naj~e{}e su te poslove izvo
dili pripadnici specijalnih jedinica, vojnih i policijskih, kao i ka`njeni~kih
bojni koje su bile dio tog sistema.
Dobrotvori iz cijelog svijeta su u Mostaru i Hercegovini nailazili na
opstrukcije HDZ i HVO-a. U Mostar su dolazili Mathien Lantz - Hanson,
dogradona~elnica grada Malmedy u Belgiji i predsjednik udruènja SOS
Bosnia, humanitarna organizacija Capanamur sa gospodinom Nevedeckom, organizacija Virtschop Villt, Hunigraden - Njema~ka, na ~elu sa
333
gospodinom Rulfom, zatim su u humanitarnom poslu u~etvovali ugledni

njema~ki listovi: Die Welt, Frankfurter Algemaine, Suddeutche zeitung,
zatim francuski bra~ni par Rusmira Tournex, ro|ena Kazazi}, sa suprugom
Jean Lucom, zatim Renco (Remzo) êvra, Emina Prell Milavi} iz
Njema~ke, iz [vicarske Huso Mustafi}, Hasib Hero, Senad âmo, Husein
Alibegovi}... Pomagali su i na{i iseljenici iz Turske, a pomo} je sa svih
strana dolazila u Splitsku luku. Hrana je i{la dalje u unutra{njost BiH, ali
su, naàlost, mnogi kamioni nestajali. Iz SAD je dolazila pomo} od
Nacionalnog instituta zdravlja iz Va{ingtona, zatim iz Kraljevine Saudijske
Arabije, Islamske organizacije Igassa, od Humnitarne organizacije iz
palestinskog grada Ul-el Fahema kod Haife, od dr. Sulejmana Igbarije,
zatim Bosansko-kanadska humanitarna organizacija za pomo} djeci od
gospo|e Fatime Ba{i}. Emir Gra~anovi} iz Australije, Aurora revuelte Kalli coar... Tih dana predsjednik Merhameta je bio rahmetli Smail
Velagi}, a Crvenog polumjeseca Arif Hadìosmanovi}.
Jedan od rijetkih slu~ajeva dostave humanitarne pomo}i gra|anima i braniocima Mostara
334
16.8.6. UNI[TAVANJE GEODETSKE UPRAVE OP]INE

MOSTAR
Zgrada Geodetske uprave se nalazi na lijevoj obali Neretve, u ulici
Bra}e Feji}a br. 46. Zgrada ima podrum, prizemlje i dva sprata. U prizemlju su bile smje{tene prostorije katastra zemlji{ta i katastra nekretnina.
Na prvom spratu su bile prostorije za geodetske poslove, a na drugom do
kumentacija imovinsko - pravnih poslova.
Podrum je ura|en od betona, sa betonskom plo~om, dok su ostale
me|uspratne tavanice od drveta. U podrumu se nalazila arhiva u metal
nim sanducima, kao i instrumenti koji su se koristili za rad.
Bili su to stari geodetski instrumenti, pantljike, letve, zna~ke i po
mo}ni pribor. Pred rat iz objekta je izvu~en dio dokumentacije i opreme,
prije svega kompletna dokumentacija starog i novog premjera zemlji{ta
za grad Mostar. Sa~uvana je kompletna dokumentacija katastra zemlji{ta
i nekretnina, ~ak i predmeti koji su bili u radu, a to je nekih osam tona ma
terijala, vrijedni instrumenti, distomat sa opremom, teodolit i sitni pribor,
kopir aparat canon, kao i tri ~ita~a sa kompletnom kartotekom i mikro
filmovima, pet terminala sa {tampa~ima, personalni ra~unar sa disketama
i softverom - programom i podacima koje smo koristili za indentifikaciju
parcela. Od tri auta, zastava 101 nalazi se kod kod Miralema Batlaka,
koji je koristio za potrebe Samostalnog bataljona, a auto jugo i ladu ni
vu uzeo je bez dozvole Toni Bukovac prije rata i od tada se nije pojavljivao u Upravi. Dokumentacija iz Geodetskog zavoda preba~ena je u
atomsko skloni{te nove Privredne banke u Mostaru. Bilo je problema od
naoruànih lica koja su sprije~ila utovar, ali smo ih ubijedili da se dokumentacija mora osigurati od poàra i prebaciti na sigurno mjesto u atom
sko skloni{te. Postoje}a dokumentacija je bila smje{tena u limene orma
re i tako sa~uvana, iako je zgrada granatirana i zapaljena od ~etnika.
Sve tavanice su izgorjele i obru{ile se iznad podruma, pa je dio sta
re dokumentacije ostao ispod zgari{ta u podrumu.
U objektu je izgorio ~itav namje{taj, stolovi, ormari, stolice, tele
fonska centrala i telefoni, limene kutije i sanduci, 27 termoakomulacionih
pe}i, tri klima ure|aja i brojni crta}i i pisa}i pribor. Prilikom utovara naoruàni pripadnici Samostalnog bataljona dozvolili su izno{enje doku
mentacije koja je zapaljiva. Prevoènje ostalog su sprije~ili, prigovaraju
}i da su izdani i da je lijevu stranu obale prodao HVO. Ovu dokumenta
ciju ~uvao je jedno vrijeme mr. Hasan Hadòvi}, dip. ing. gra|evine, di-
335
rektor Geodetske uprave Op}ine Mostar, a onda je predao HVO-u. Ovi su

je odmah prebacili u [iroki Brijeg, iako se on opirao. U me|uvremenu je
postavljen novi {ef katastra od HVO-a, pa je za potrebe izuzeo jedan ~i
ta~ sa kartonima i mikrofilmovima, indikacione skice i kopir aparat.
Predsjednik suda traì od SDA Hercegovine da se mikrofilmovanjem za{tite zemlji{ne knjige

Mostara i Hercegovine od HVO-HZHB
336
16.8.7. FA[ISTI^KE KNJIGE ZA PODJELU MOSTARA

Rat za Hercegovinu i Mostar po~eo je 1990. godine, u opcijama SDSa i HDZ-a, koji BiH gledaju kao dio velike Srbije ili velike Hrvatske. Ove
dvije stranke po~ele su krojiti nove karte i na strana~kim programima obilje
àvati teritorije po nacionalnim mitovima: srpskom o nebeskom narodu i
ideji o svetosavlju po kojoj srpski narod mora ìvjeti u jednoj dràvi, a
hrvatskom o povijesnom narodu i ideji Herceg - Bosne. Za takve ideje tre
balo je pripremiti narode, a najbolje se poruke {alju narodu putem knjiga.
Anto Valenta dip. ing. tehnologije, ro|en 1937. godine u srednjoj Bosni u selu Docu kod Travnika, kao srednjo{kolski profesor i slu`benik u Travniku, izdaje knjigu po nalogu Zagreba Demokratska struktura RBiH.
Knjiga je {tampana u Vitezu 1991.godine. U svom vi|enju pro{le, tada{nje i
budu}e Hrvatske, u dijelu knjige Tisu}u godina borbe prikazao je granice
dràve Hrvatske 927. godine, 1073., 1230., 1391., 1526., 1594., 1791.,1914.,
1939., 1941., 1945. godine, da bi Hrvatsku, odnosno budu}u saveznu dràvu
Hrvatsku, prikazao kako anektira RBiH. Isti ovi zagovornici nestajanja BiH, di
jelili su Mostar i Hercegovinu. U izdanju Geodetskog zavoda BiH {tampana je
teritorijalna etni~ka karta BiH sa nacionalnom strukturom i zemlji{nim posjedi
ma, naseljenim srpskim i hrvatskim ìvljem. Za ve}inu od 126.067 stanovnika
Mostara (42. 648 ili 33,8 % Hrvata, 43.931 ili 34,8 % Muslimana, 29.909 ili 19,0
% Srba, 15.579 ili 12, 4 % ostalih ), udoma}io se strah od Karadì}evih karto
grafa koji su smislili tu famoznu kartu. Po tajnom sporazumu iz Karadì}eve po
djele BiH, izme|u Srbije i Hrvatske, Mostar se dijelio na isto~ni srpski, sa 12
mjesnih zajednica i zapadni hrvatski sa 25 mjesnih zajednica.
Broj~ani podaci govore da su Muslimani u ve}ini bili u mjesnim zaje
dnicama u Blagaju, Brankovcu, Carini, Gnojnicama, Luka I, Luka II, Podve
le`, Potoci, dok su Srbi bili ve}ina na Buni, Vrap~i}ima, Zijemljima i @itomisli}u, {to su prigradska naselja Mostara.
Bo{njaci u Mostaru su zastupljeni u 17 mjesnih zajednica, Hrvati u 15,
a Srbi u 5 mjesnih zajednica. Karadì} je kartu isto~nog Mostara ili lijeve
obale Neretve u svom zlo~ina~kom poduhvatu sa~inio 9. novembra 1991. go
dine, prije plebiscita takozvane Republike Srpske, ta~no dvije godine prije ne
go {to }e HVO sru{iti Stari most. Karadì} je tada ve} bio dogovorio s Boba
nom i Tu|manom da zapadna obala ostane hrvatskim dijelom grada. Ovom
fa{isti~kom podjelom Milo{evi}a i Tu|mana, Karadì}a i Bobana, 59.510 stanovnika ili 47,2 % Bo{njaka i ostalih bi postali narod bez domovine. Herce
govci i Mostarci zajedni~ki su odbranili svoje domove, a Mostar }e ostati sim
337
bol koji pokazuje da nikakav fa{izam ne moè pobijediti narod i gra|ane u

odbrambeno - oslobodila~kom ratu.
M. Z.
1. Blagaj
2. Brankovac
3. Buna
4. Carina
5. Gnojnica
6. Luka 1
7. Luka 2
8. Podvele`
9. Potoci
10. Vrap~i}i
11. Zijemlje
12. @itomisli}i
Ukupno
%
M.Z
1. Aleksa [anti}
2. Ba~evi}i
3. Bijeli Brijeg 1
4. Bijeli Brijeg 2
5. Cernica
6. Cim
7. 14. februar
8. Donja Mahala
9. Dre`nica
10. Goranci
11. Ili}i
12. Jasenica
13. Kru{evo
14. Podhum
15. Polog
16. Ra{ka Gora
17. Ra{tani
18. Rodo~ 1
19. Rodo~ 2
20. Rondo
21. Rudnik
22. Slip~i}i
23. Vihovi}i
24.. Zahum
25. Zgoni
UKUPNO
%
HRVATI
472
554
850
1.562
800
153
517
4
2.537
480
9
6
7.935
17,0
HRVATI
1721
2
1173
1817
638
2968
30704
349
806
615
2647
1496
1578
1617
926
27
315
2097
658
864
2267
685
1530
3573
1165
34.713
43,7
MUSLIMANI
3.083
2.538
1.163
2.653
1.570
1.871
2.040
3.154
3.478
797
57
242
22.686
48,7
MUSLIMANI
1719
4
1085
1043
1120
18
4069
1618
2174
0
136
455
124
1639
202
0
1390
436
448
824
820
0
24
1383
1438
21.245
26,7
SRBI
392
1.058
1.301
1.179
517
1.685
728
0
3.231
1.981
90
266
12.434
26,7
SRBI
1335
394
770
669
390
19
3252
169
34
148
8
9
0
570
35
47
657
452
289
316
702
26
151
458
875
11.475
14,4
OSTALI
65
900
172
976
135
260
544
15
219
222
0
14
3.512
7,6
OSTALI
1464
5
768
642
748
76
3500
470
28
02
74
105
4
706
7
0
83
210
223
593
655
1
66
676
858
12.067
14,2
UKUPNO
4.012
5.050
3.486
6.360
3.022
3.969
3.829
3.213
9.465
3.840
153
528
46.567
100,00
UKUPNO
6311
405
3800
4171
2888
3081
14625
2606
3042
763
2865
2065
1706
4532
1170
74
1445
2895
1618
2601
4445
195
1771
6090
4336
79.500
100,00
338
16.9. PARADR@AVA HRVATSKA REPUBLIKA

HERCEG-BOSNA
Tu|manov reìm je bio preokupiran navodnim mirovnim inicijativama za RBiH. Kada su sredinom 1993. godine uslijedile inicijative za
ure|enje BiH kao unije, u ~ijem sastavu bi bile tri republike - srpska,
hrvatska i bo{nja~ka, Tu|manov reìm je ispoljio konkretnu te`nju da se
dogode upravo takva mirovna rje{enja.
Usmjerio je lidere HDZ-a u Bosni i Hercegovini da HZHB preime
nuju u Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu. Prema Tu|manovom usmjerenju, radi ostvarivanja ciljeva oruàne agresije na RBiH, 28. avgus
ta 1993. godine u Grudama se sastalo Predsjedni{tvo HZHB sa zastupni
cima hrvatskog naroda u Vije}u op}ina Skup{tine Republike Bosne i
Hercegovine.
Donijeli su Odluku o konstituiranju Zastupni~kog doma Hrvatske
Republike Bosne i Hercegovine. Za predsjednika Zastupni~kog doma iza
bran je Perica Juki}, a za dopredsjednike Ivan Bender i Mato Madàrevi}.
Od tada, sve odluke i zapovijedi, koje su donosili lideri HZHB pos
taju odluke i zapovjedi Hrvatske Republike Herceg - Bosne.
Zastupni~ki dom HRHB je nastavio zakonodavnu djelatnost Pred
sjedni{tva HZHB. U toku 1993. i 1994. godine donio je niz zakona i odlu
ka, od kojih su najva`niji Zakon o Vladi HRHB, Zakon o ustrojstvu i djelokrugu republi~ke uprave, Zakon o utemeljenju ùpanija, Zakon o pro
mjeni naziva op}ine Prozor u op}inu Rama, Zakon o promjeni naziva
op}ine i grada Gornji Vakuf u op}inu i grad Uskopje, Zakon o unutarnjim
poslovima, Zakon o statusu prognanika...
Analizom Odluke o uspostavi i progla{enju HRHB, od 28. avgusta
1993. godine, mogu se na}i argumenti za jasne zaklju~ke o dimenzijama
i ciljevima agresije Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.
Tom Odlukom HRHB se definira kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska dràva hrvatskog naroda, s glavnim gradom Mostarom. U
Vladi paradràve HRHB, nije bilo pripadnika drugih nacionalnosti osim
Hrvata. Bio je tu Zulfo Robovi}, Bo{njak kome je prva Vlada HRHB
Jadranka Prli}a povjerila da bude ministar obnove i razvoja, a u kasnijoj
Vladi HRHB Drage Bilandìje povjereno mu je da bude ministar gradi
teljstva, prostornog ure|enja i za{tite okoli{a.
339
Me|u zamjenicima i pomo}nicima ministara u vladama HRHB nije

bilo Bo{njaka. Uostalom, u nazivu je to bila jednonacionalna hrvatska republika. Vlada HR Herceg - Bosne je vr{ila okupacijsku vlast na prostorima gdje je HDZ imao dominantnu mo}. Neposredni uticaj paradràvnih
institucija Vlade HRHB bio je lak{i prema op}inama u regiji Zapadne Hercegovine, a ne{to teì za op}ine gdje su vladali, u srednjoj Bosni i Bosan
skoj Posavini. Radi ve}e efikasnosti okupacijske vlasti na teritorijama sre
dnje Bosne i Bosanske Posavine, Tu|manov reìm je usmjerio Vladu
HRHB da formira koordinacijska tijela.51 Za op}ine Bosansko Graho
vo, [ipovo, Drvar, Mrkonji} Grad i Banju Luku Vlada HRHB je imenovala povjerenike. Tako|er, radi efikasnijeg ostvarivanja okupacijske vlasti u
RBiH, predsjednik paradràve HRHB Mate Boban je 10. decembra 1993.
godine donio Odluku o utemeljenju Predsjedni~kog vije}a HRHB i za ~la
nove tog tijela imenovao 9 istaknutih lidera HDZ.
Ovo tijelo je formirano da prati strate{ka politi~ka i obrambena pi
tanja i da koordinira djelatno{}u izvr{nih tijela Republike.52
Zbog toga {to je paradràvna struktura okupacijske vlasti HRHB
(HZHB) po~inila najve}e zlo~ine nad Bo{njacima od druge polovine
1992. godine pa do Va{ingtonskog sporazuma, marta 1994. godine, veoma je zna~ajno identificirati klju~ne kadrove HDZ koji su angaìrani u
paradràvnoj okupacijskoj vlasti.
Tu|man i Boban su osigurali da na klju~ne poloàje do|u pouzdani provjereni kadrovi HDZ-a, te oni koji su se pokazali kao najuspje{ni
ji u djelovanju radi dostizanja ciljeva agresije Tu|manovog reìma na
RBiH. U tom smislu, pored kadrova na nivou Vlade HRHB, veliki zna~aj
imaju predsjednici op}inskih vije}a. Oni su imenovani odlukom Predsje
dni~kog vije}a HRHB, odnosno odlukom predsjednika HRHB Mate Bo
bana. Vjerovatno je da su svi kandidati za klju~ne funkcije u paradràvnoj
vlasti HRHB prolazili i odgovaraju}e provjere od institucija Tu|manovog
51
Odlukom Vlade paradràve HRHB od 22.12.1993. godine uspostavljena su

Koordinacijska tijela:
- za srednju Bosnu op}ine Busova~a, Bugojno, Fojnica, Jajce, Kiseljak, Kreevo,
Novi Travnik, Travnik, Usora, Vare, Vitez i @ep~e, sa sjeditem u Vitezu;
- za Bosansku Posavinu op}ine Bosanski Brod, Bosanski amac, Br~ko, Derventa,
Grada~ac, Modri~a, Odàk i Oraje.
52 U Predsjedni~ko vije}e HRHB, Mate Boban je imenovao: Peru Markovi}a, Mileta
Akmadì}a, Vladislava Pogar~i}a, Kreimira Zubaka, Ivu @ivkovi}a, Jozu
Martinovi}a, Pericu Juki}a, Antu Rosu i Ivu Lozan~i}a.
340
reìma u Zagrebu, odakle je strate{ki usmjeravana ukupna djelatnost u

agresiji Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu.53
Fa{isti~ka usmjerenost, koja je proizvela apartheid i segregaciju na
prostorima gdje je uspostavljena paradràvna vlast HRHB, moè se ilus
trirati i podacima o kadrovima okupacijske vlasti u sudstvu, koju je uspos
tavljao Tu|manov reìm tokom agresije na RBiH. Od 80 sudaca koje je
imenovalo Sudbeno vije}e HRHB 1994. godine, samo njih troje, gleda
no po imenima, bili su Bo{njaci - Suada Ibrahimefendi} iz Modri~e, Ri
zo Tvrtkovi} iz Mostara i Nijaz Kamber iz Livna.
Problem je ovih osoba {to su prihvatili suda~ke uloge u fa{isti~koj
vlasti paradràve HRHB, ali bi njih, sa distance ovog postratnog vreme
na, trebalo pitati {ta misle za{to su ih te vlasti imenovale za suce, odno
sno {ta sada misle o tada{njim svojim ulogama.
Pet vrhunskih hrvatskih intelektualaca iz BiH uputilo je protestno pismo Tu|manu

53
Upravo radi obima i teìne zlo~ina koje su paradràvne institucije HRHB vrile nad
Bonjacima, bitno je da znati da su za predsjednike op}inskih vije}a imenovani: Jablanica Milan @ari}, Uskopje - Ivan ari} (Zdravko Batini}), Tesli} Komuina Franjo Klari} (Juro
Batista), Jajce - Nikola Bili}, Derventa - Drago Kisi}, Bosanski Brod - Ivan Brizi}, Bosanski
amac - Ivan ]okovi}, Stolac - An|elko Markovi}, Bugojno - Zvonko Mihaljevi} (Ivan
Mileti}), Posuje - Velimir Juki}, Kiseljak - Josip Boro, Odàk - Stipo Ivankovi}, Vitez Anto Marjanovi} (Franjo Bajkovi}), âpljina - Krunoslav Kordi}, Fojnica - Mijat Tuka,
Busova~a - Florijan Glavo~evi}, Oraje - Tado Oroli}, Ljubuki - Vice Maji}, îtluk Stjepan Krasi}, Mostar - Mijo Brajkovi}, Usora - Franjo Brati}, Rama - Mijo Jozi} (Mate
An|eli}, Jure Juri}), Grude - Vinko Zori}, Ravno - Dragan Vuki}, Travnik - Vinko Batini},
Novi Travnik - Josip Udovi~i}, Kotor Varo - Anto Mandi}, Konjic - Ante Krajinovi}, Kupres
- Ivan Ivi}, Br~ko Ravne - Mijo Ani}, Modri~a - Anto ubari}, Soli Tuzla - Stjepo Pranji}.
341
16.10. HZHB U RU[ENJU PRAVOSUDNOG

SISTEMA RBIH
16.10.1. NACIZAM, SEGREGACIJA I APARTHEJD NA
DJELU U PRAVOSU\U
Uspostava paradràve Herceg-Bosne je zna~ila ignoriranje i nepri
znavanje legalnog i legitimnog sudskog sistema RBiH. Neki aspekti sta
nja i problema u pravosu|u na podru~ju Hercegovine, posebno u Mosta
ru, mogu se identificirati prema nekoliko Informacija i drugih akata iz
ove oblasti, koji su nastali u prvoj polovini 1993. godine.54
U informaciji se kaè kako je HVO - HZHB, uredbom Predsjedni{
tva HZHB izmje{teno odjeljenje Vrhovnog suda BiH na teritoriju HZHB
(~l. 1).
Za razliku od propisa koji su se odnosili na izvr{na i upravna tijela,
Oruàne snage, u ovoj se uredbi spominje RBiH, odnosno Vrhovni sud.
Takvom uredbom, uspostava Odjeljenja Vrhovnog suda je u suprotnosti s odredbama Ustavnog suda BiH, kao {to je u suprotnosti da pred
sjednika i suce bira Predsjedni{tvo HZHB (~l. 5.), koji prije stupanja na
du`nost daju sve~anu izjavu pred Predsjedni{tvom HZHB.
Uredbom HVO-HZHB ure|uje redovne sudove, koje osniva i uki
54
Informacija o nekim pitanjima vezanim za rad Osnovnog suda u Mostaru i

Ministarstva za pravosu|e i upravu u RBiH, potpisala Ziba Noì};
- Informacija o stanju i problemima u pravosu|u regije Mostar, sa prijedlozima za
prevladavanje, potpisao koordinator Ekspertnog tima Faruk ]upina, a u izradi
Informacije u~estvovali su: Ziba Noì}, Alija Zaklan, Halil Maksumi}, Reuf
Zaimovi}, Nurko Pobri}, Hakija Zaimovi}, Asim Balali} i Rizo Tvrtkovi}.
- Plan rada Komisije za pravosu|e Op}inskog odbora SDA Mostar: Alija Zaklan,
Reuf Zaimovi}, Halil Maksumi}, Rizo Tvrtkovi}, Nurko Pobri}, Asim Balali}, Hakija
Zaimovi}, akt od 23.2.1993. godine u mojoj li~noj arhivi.
- Analiza stanja dràvne uprave na podru~ju Hercegovine
Narodni list br. 6/1992., str. 7
Prema Ustavu RBiH, predsjednike i suce redovnih sudova kao i tuìoce bira i razrje{ava Skup{tina BiH, odnosno njeno Vije}e gra|ana (prema amandmanu XLVIII iz
1989. godine, ta faunkcija bila je u nadle`nosti Vije}a op}ina)
Narodni list br. 2/1993., str. 39
Narodni list br. 6/1992. str. 7, 3, 4
Narodni list br. 1/1992. str. 29, 30
342
da uredbom Predsjedni{tva HZHB, koje bira i razrje{ava suce i porotnike

redovnih sudova (~l. 5.) {to je opet protivustavno, jer su osnovali, birali i
nadzirali rad sudaca, odnosno one koji sudovima upravljaju.
Posebnim uredbama Predsjedni{tva HZHB bili su formirani i Odje
ljenje Republi~kog javnog tuìla{tva, okru`ni i vojni sudovi i okru`na
vojna tuìla{tva. Sve je to te{ko kr{enje Ustava i zakona BiH.
Uredbom Predsjedni{tva HZHB odre|eno je da nastavljaju s radom
svi op}inski sudovi za prekr{aje. Tom uredbom je utemljeno Vije}e za
prekr{aje na teritoriju HZHB, sa sjedi{tem u Mostaru (~l. 3.), koje preuzi
ma sva ovla{tenja i du`nosti republi~kog suda za prekr{aje (~l. 4.).
Sve ove odredbe o sve~anim izjavama sudaca razli~itih sudova, po
kazuju nepricipijelnost pri razgrani~enju nadle`nosti predsjednika HZHB
i predsjednika Predsjedni{tva HZHB.
Pomo}u tih dokumenata ukazano je na zna~aj pravnog kontinuite
ta Republike BiH iz domena pravosudne vlasti. Insistirano je na prove
dbi Odluke Ustavnog suda RBiH broj 46/92 od 14. septembra 1992. go
dine kojom se poni{tavaju odluke o pravosu|u donesene od strane insti
tucija paradràvne vlasti HZHB.55
Ukazano je na neshvatljiv odnos predsjednika Op}inskog odbora
SDA, koji je neovla{teno dao saglasnost da se na sve funkcije u pravo
sudnim institucijama op}ine Mostar i regije Hercegovine izaberu Hrvati i
da se Bo{njaci potpuno uklone sa svih glavnih funkcija u pravosudnim in
stitucijama kao {to su: Vi{i sud Mostar, Vi{e javno tuìla{tvo Mostar,
Okru`no vojno tuìla{tvo, Vi{i sud za prekr{aje, Okru`ni zatvor u Mostaru, MUP HZHB, Stanica milicije i Vojni zatvor HVO...
O{tro se kritikuju lideri Op}inskog odbora SDA Mostar {to su davanjem saglasnosti za imenovanje svih Hrvata u institucije paradràvnog
pravosu|a HRHB, ustvari dali saglasnost na ru{enje legalnog i legitimnog
pravosu|a RBiH, jer su promjene u tom sistemu mogle vr{iti samo Usta
vom odre|ene institucije na inicijativu Ministarstva pravosu|a RBiH.
Ukazano je da su kadrovi SDA nasjeli na politiku paradràvnih institucija
koje su uspostavljane kao ~in agresije na RBiH, te da su u tom smislu pro
55
Ustavni sud RBiH je ponitio, pored ostalih i sljede}e odluke paradràvne vlasti
HRHB: Odluku o uspostavi takozvane HZHB od 18.11.1991. godine; Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o uspostavi HZHB od 3.7.1992. godine; Statutarnu
Odluku o privremenom ustrojstvu izvrne u upravne vlasti; Uredbu o organizaciji,
radu i djelokrugu rada sudbene vlasti na podru~ju HZHB.
343
tivustavne sve uredbe koje je donosila takozvana HZHB,56 jer se tim ure
dbama stavljaju van snage Uredbe sa Zakonskom snagom legalnog organa, primjenjuje neustavna pravna procedura i zaokruùje pravosu|e para
dràve na teritoriji Hercegovine, na {ta nikada ne}e pristati gra|ani Bo{
njaci, jer je njih, po zadnjem popisu, 34% na podru~ju Mostara, ne ra~una
ju}i one iz isto~ne Hercegovine kao prognanike i ostale kojih je 13%57
Mit o hrvatskoj zemlji, krvi
i naciji, uzimanje od drugih zajed
nica onoliko teritorija koliko je
potrebno, zasniva se na veliko
hrvatskom stavu da izvan hrvat
skog naroda ni{ta ljudsko niti
duhovno ne postoji. Ta stajali{ta
se podudaraju sa velikosrpskim
zadacima i ciljevima. Ona se
ogledaju u doktriniranoj triho
tomiji - hrvatska nacija - velika
Hrvatska - rat. U pravosu|u kao i
u drugim segmentima velikohrva
ti koriste iracionalisti~ke poglede
kako bi se velikohrvatskoj ide
ologiji stvorio duhovni prostor
prema kojem isklju~ivo pravo
vladavine, u uvom slu~aju u
pravosu|u BiH, ima samo hrvats
ka nacija. Velikohrvatski stratezi
su smatrali da je rat protiv
Bo{njaka neminovna potreba, jer
se uklapa u fa{isti~ku teoriju krvi
i tla.
Privremena rje{enja za definitivno otcjepljene
56
Informacijom je ukazano da su protivustavne slijede}e uredbe HZHB: Uredba o

Okru`nim vojnim tuìlatvima, Uredba o utemeljenju Odjelenja Vrhovnog suda RBiH
na teritoriji HZHB, Uredba o utemeljenju Odjelenja Republi~kog javnog tuìlatva na
teritoriji HZHB, Uredba o redovnim sudovima na podru~ju HZHB.
57 Ekspertni tim, Informacija o stanju i problemima pravosu|a regije Mostara, strana 3.
- kopija informacije u mojoj li~noj arhivi.
344
16.10.2. HDZ U AKCIJI UKIDANJA PRAVOSU\A

LEGALNE DR@AVE RBIH
Pravni eksperti iz Hercegovine su ocijenili da je ozbiljno ugroèn
ustavnopravni poredak u RBiH i da se grubo kr{e propisi i principi i svi
me|unarodno usvojeni pravni akti, na~ela o ljudskim pravima i gra|an
skim slobodama i da je krajnje vrijeme da se zaustavi haos i nered na po
dru~ju Mostara i Hercegovine.
Zahtijevali su da se na podru~ju Mostara i Hercegovine osiguraju
uvjeti za rad pravosudnih ustanova uz isklju~ivu primjenu Ustava RBiH,
Zakona i drugih propisa donijetih na osnovu Ustava i zakona.
Pravni stru~njaci u Mostaru su negodovali {to pravosudne instituci
je, naprimjer, Osnovno javno tuìla{tvo, Vi{e javno tuìla{tvo i Okru`no
javno tuìla{tvo u Mostaru rade na osnovu propisa koje je donijela
HZHB, a poni{teni su od Ustavnog suda RBiH. Negodovalo se i {to ove
institucije koriste memorandum i pe~at HZHB, a ne memorandum i pe~at
s obilje`jima RBiH.
Negodovano je {to sudije polaù prisegu pred paradràvnim
autoritetima HZHB. Navedeno je da je protivzakonito {to HVO u Mosta
ru ima zatvore, gdje se kr{e gra|anska prava i slobode, a pritvorenici ta
mo drè bez rje{enja i bez obavje{tavanja istra`nog sudije.
Ukazano je na problem s paralelnim postojanjem i djelovanjem dvi
je policije - jedne legalne i druge paradràvne policije HZHB, te da pra
vosudni organi ne mogu djelovati u takvim uvjetima.
Protestiralo se {to su sa zgrada u kojima su smje{tene pravosudne
institucije skinute zastave RBiH i umjesto njih postavljene zastave
HZHB. Insistirano je da se ukine Odjelenje Vrhovnog suda, koje je samovoljno i protiv Ustava uspostavila HZHB i da se, prema potrebi, iz Sara
jeva u Mostar izmjesti jedno vije}e Vrhovnog suda RBiH radi rje{avanja
predmeta na podru~ju Mostara.
Paradràvne vlasti HRHB poduzimaju radikalne mjere protiv op
stojnosti Republike Bosne i Hercegovine, jer je uvedena praksa da se gra
|ani u osobnim dokumentima izja{javaju kao gra|ani HZHB, a ne kao
gra|ani RBiH.
O svim ovim problemima Ekspertni pravni tim je informirao Minis
tarstvo pravosu|a u Sarajevu, Predsjedni{tvo RBiH i autoritete koji su
mogli utjecati da se zaustavi dalji rad HZHB na ru{enju ustavnog poretka
RBiH. Ekspertni tim je predloìo da se rje{enja nastalih problema u oblas
345
ti pravosu|a traè u razgovorima predstavnika SDA i HDZ, te da se pokrenu procedure poni{tavanja svih Odluka i uredbi HZHB koje ometaju
rad legalnog pravosu|a RBiH.
Posebno su naglasili prioritete u pogledu ustrojavanja civilne vlasti
u svim op}inama Hercegovine, a u skladu sa uredbama Predsjedni{tva
RBiH. Insistirano je da se sva nelegalna imenovanja na pravosudne fun
kcije trebaju proglasiti ni{tvanim, a izvr{e imenovanja u nadle`nosti insti
tucija RBiH. Radi rje{avanja problema u ovoj oblasti Ekspertni tim je za
htijevao da Ministarstvo pravosu|a RBiH imenuje povjerenika za pravo
su|e koji }e raditi u Mostaru.
346
HVO ukida institucije RBiH i osniva 11 svojih uprava na podru~ju op}ine Mostar
347
Koordinirano djelovanje Ekspertnog tima sa Ministarstvom za pravosu|e i upravu RBiH,

Zavodom za javnu upravu RBiH na spa{avanju institucija BiH u Mostaru
348
Ekspertni tim predlaè rje{enja za pravosu|e i dràvnu upravu po odluci

Predsjednika RBiH Alije Izetbegovi}a
349
350
351
Formiranje Okruga Mostar i Okruga Livno na osnovu pismenih uputa Vlade RBiH, koje sam
donio iz Sarajeva, 14.2.1993. godine
352
Jadranko Prli} i predstavnici HDZ-a prijete oruànim sukobom ukoliko nastavimo sa

formiranjem okruga Mostar i Livno
353
Zahtjev Ekspertnog tima za izmje{tanje Ministarstva pravde i uprave RBiH u Mostar
354
16.10.3. MJERE ZA OÛVANJE PRAVOSUDNOG SISTEMA RBIH

Pruàju}i otpor paradràvnoj vlasti HZHB, za oblast pravosu|a, u
Mostaru su poduzimane brojne mjere i pokretane inicijative da se o~uva
pravosudni sistem RBiH. Moj brat Faruk ]upina je ostavio brojne trago
ve o tome, uglavnom pisane dokumente.
On je nastojao da se u na{em pravosu|u na|u pravni stru~njaci, su
dije i tuìoci, iz reda sva tri konstitutivna naroda, pa i iz reda ostalih gdje
je to mogu}e osigurati. Naprimjer, njegova inicijativa u pogledu predlaganja za sudije u Okru`nom vojnom sudu u Mostaru i za tuìoce u Okru
`nom vojnom tuìla{tvu u Mostaru, argumentirano ukazuje da na{i ljudi
nisu podlegli revan{izmu zbog HDZ-ovog apartheida i segregacije prema
pripadnicima drugih naroda u toku uspostave paradràvnih institucija
HZHB.
Za primjer, upravo Faruk ]upina, kao koordinator Ekspertnog tima
za pravosu|e, 1. aprila 1993. godine predlaè: (1) za sudije Okru`nog voj
nog suda u Mostaru Halila Maksumi}a, Hakiju Zaimovi}a, Vjekoslava Lovri}a i Miroslava Bo{njaka; (2) za Okru`nog vojnog tuìoca i njegove za
mjenike Vlahu Berislava, Ivana Brekala i Ekrema Insani}a.58
Krajem 1993. godine, stanje pravosu|a u op}inama Konjic, Jablani
ca i Mostar bilo je veoma te{ko. U Osnovnom sudu u Konjicu radili su sa
mo predsjednik suda i jedan sudija, od deset, koliko ih je bilo prije rata.
Neki su pre{li na stranu ~etnika, neki na stranu paradràve HZHB, dok su
neki oti{li van RBiH.
Mjere krivi~nog gonjenja se ne poduzimaju, iako je kriminalitet u
porastu. Nije bilo saradnje pravosudnih i policijskih institucija. Posljedi
ce takvog stanja su bile tim ve}e jer su pravosudni organi Konjica pokrivali i op}inu Jablanica. Pravosudni organi u Mostaru, kako okru`ni tako i
op}inski, iako u izrazito te{kim uvjetima, imali su kontinuitet djelovanja.
58
Ekspertni tim SDA Hercegovine za dràvnu upravu i pravosu|e broj 02-11/93, Mostar
1.4.1993. godine, kopija akta u mojoj li~noj arhivi.
355
[EMA SISTEMATIZACIJE VI[EG SUDA U MOSTARU

PO FAKTI^NOM STANJU 1992./93.
PREDSJEDNIK
Mladen Barbari}
Bez zakletve
SUDIJE
RADNICI
Halil Maksumi}
Kamila Federici
Sehija Memi}
Omer Tule
Nedàd Popovac
Diana Oru~evi}
Rajka Kruni}
Stojan âvar
Vlado Crnogorac
Munevera Danon
Fatima Tanovi}
Predrag
Martinovi}
Nadija Vraàli}
Vjekoslav Lovri}
[emsa Pehilj
Drago Mari}
Ankica Mandi}
Jakuna Knezovi}
Tihana Mileti}
Plamenka
Mujanovi}
Vida Jerki}
Samija Gale{i}
Kre{imir Sopta
Enver Dìnovi}
Karlo Zelenika
Valerija Tomi}
Razrje{en od Pred. , a
izabran od P HZ HB
Vesna
Hasanbegovi}
Nada Dalipagi}
Koùlj Ana
Dragan Mari}
Izabrana od P R BiH
bez zakletve Sl.l 16/92
Razrje{en od Pred. , a
izabran od P HZ HB
SEKRETAR
Elma Dìnovi}
V. D. Sekretara suda.
Pripravni
RADNICI
[emsa Droce
Sanja Bo{njak
Nada Marti}
Mara Bogadi
Biljana Sesar
Nevenka Prskalo
Alija Kadri}
Munira Sefi}
Elma Dìnovi}
Radica Cigi}
Ana Komadina
Mustafa Jelovac
Berislava
Raspundi}
Zdravka Skoko
Zora Govor~in
Jasmina [unje
Napomena:
U ovo vrijeme u Vi{em sudu Mostar radilo je 12 sudija i
Predsjednik suda. Predsjednik suda i sudija Nada Dalipagi} su bili
izabrani Odlukom Predsjedni{tva RBiH, ali bez zakletve, dok je sudija
Vjekoslav Lovri} ranije razrje{en Odlukom Predsjedni{tva RBiH te pono
vo vra}en na isto mjesto Odlukom Predsjedni{tva HZHB. Ostali radnici
su naknadno primljeni po novoj odluci Predsjedni{tva HZHB.
356
EMA SISTEMATIZACIJE VIEG SUDA U MOSTARU

PO POZITIVNIM PROPISIMA RBiH 1992./93.
PREDSJEDNIK
PREDSJEDNIK
Pupi} Simo
Raz. Odluka
16/92
Barabari}
Mladen
Izabr. Pred. R
BiH bez zakletve
SUDIJE
RADNICI
Maksumi} Halil
prod. mand. ured.
Pred. R BiH
Danon Munevera
mand. traje
[emsa Droce,
registar
Nada Marti},
blagajnica
Mara Bogadi, ra~

radnik
Popovac Ne`dad
mand. traje
Lovri} Vjekoslav
razrej{en zbog
izbora u OK.
Vojni sud
Cigi} Radica,
dakt.
Kudri} Alija,
kurir
Elma Dìnovi},
sudski pripravnik
Crnogorac Vlado
mand. traje
Dalipagi} Nada
odluka Pred. R
BiH bez zakletve
Skoko Zdravka,
dakt
Tule Omer, kurir
Berislava
Raspodi},
upisni~ar
Vraàli} Nadija
odluka Pred. R
BiH prod. mand.
Dèletovi} Pavle
razrje{en po
odluci Pred. R
BiH
Jasmina [unje,
dakt.
avar Stojan,
straàr
Zelenika Karlo,
ra~ radnik
Hasanbegovi}
Vesna odluka
Pred. R BiH
prod. mand
Risti} Obrad
raz. po odluci
16/92
Sehija Memi},
dakt.
Predrag
Martinovi},
straàr
Sanja Bo{njak,
sud pripravnik
Koùlj Ana
odluka Pred. R
BiH prod. mand
ulajevi} Danica
raz. po odluci
16/92
Rajka Kruni},
dakt.
Drago Mari},
straàr
Jelovac Mustafa,
straàr
Federici Kamila
odluka Pred. R
BiH prod. mand
Vjera Puhalo
raz. po odluci
16/92
[emsa Pehilj,
dakt
Plamenka
Mujanovi},
~ista~ica
Oru~evi} Diana
odluka Pred. R
BiH prod. mand
Mari} Dragan
raz. po odluci
16/92
Mandi} Ankica,
dakt.
Jakuna
Knezovi},
~ista}ica
Sablji} Husnija
Zaimovi}
Hakija
Jerki} Vida,
dakt.
Enver
Dìnovi},
voza}
Munira Sefi},
ra~unovod.
radnik
Samija Gale{i},
~ista~ica
Blaènka
Perinovi}, dakt
SEKRETAR
Le~i} Novica
raz. po odluci
16/92
Kre{imir
Sopta, {ef
ra~unovodstva
Napomena: Predmetna {ema u odnosu na sudijski kadar odnosi se na

period koji je vaìo u sistematizaciji sudijskih radnih mjesta do Odluke Pred
sjedni{tva RBiH o razrje{enju predsjednika i 5 sudija Srba zbog samovoljnog
napu{tanja posla, a razrje{eni su Odlukom Predsjedni{tva RBiH objavljenom
u Sl. listu br. 16/92.
Prikazana {ema odnosi se na one radnike koji su ostavljeni u sudu
Odlukom zamjenika predsjednika suda, a shodno uputama Ministarstva
za pravosu|e, s tim {to je dotada{njeg sekretara suda razrje{io zamjenik
predsjednika suda.
357
[EMA SISTEMATIZACIJE OKRU@NOG VOJNOG

TU@ILA[TVA PO FAKTI^NOM STANJU 1992./93.
OKRU@NI VOJNI TU@ILAC
BERISLAV VLAHO
Odlukom Pred. RBiH 16/92
Po HZ H B odj. VS
MLADEN JURI[I]
Odlukom Pred. HZHB
EKREM INSANI]
ZAMJENICI
MARIO BOGDANOVI]
Odlukom Pred. HZHB
REUF ZAIMOVI]
Odlukom Pred. HZHB
SEKRETAR
DRAGICA [IMI]
Odlukom tuìoca
DAKTILOGRAFI
INDIRA FINK
UPISNIÂR
ZDENKA PERI]
D@EMILA TULE
Napomena: Nacionalna struktura: Tuìlac Okru`nog vojnog suda i

jedan zamjenik su Hrvati, a dvojica zamjenika Muslimani Bo{njaci. Od osta
log osoblja hrvatske nacionalnosti su sekretar tuìla{tva, upisni~ar, dok su 2
daktilografkinje muslimanske nacionalnosti
U zagreba~kom ~asopisu Kritika, a potom u beogradskoj Ekonom

skoj politici, u januaru 1969. godine pisalo je da je nacionalni sastav
rukovodnih ljudi u pravosu|u i izvr{noj vlasti kao u gornjoj tabeli. Recimo,
od 12 direktora srednjih {kola u Mostaru, njih 11 je bilo srpske nacionalnosti.
Problem nije bio samo u tada{njem prisilnom nacionalnom izja{njavanju
Bo{njaka kao Srba ili Hrvata.
358
[EMA SISTEMATIZACIJE OKRU@NOG VOJNOG SUDA

PO FAKTI^NOM STANJU 1992./93.
PREDSJEDNIK
HALIL MAKSUMI]
ENES MEMI]
Odlukom Pred. HZHB
HAKIJA ZAIMOVI]
Odlukom Pred. RBiH 16/92,
bez zakletve
HUSNIJA SABLJI]
Odlukom P R BiH 16/92, bez
zakletve
SUDIJE
DAVOR [ILI]
Odlukom Pred. HZHB
IGOR BOROVINA
Odlukom Pred. HZHB
SEKRETAR
VESNA SARAGA
VERICA D@IDI]
BLA@ENKA (ned. prezime)
@ELJKO SOLDO
Odlukom Pred. HZHB
UPISNIÂR
STANKA KORDI]
DAKTILOGRAFI
AIDA \ULIMAN
ENVERA (ned. prezime)
SUDSKI PRIPRAVNIK
DRAGAN BUDIMIR
VOZA^
KEVRI] SEJO
Prema ovome, nacionalna struktura u Okru`nom vojnom sudu je

sljede}a:
Predsjednik i dvojica sudija su muslimanske nacionalnosti. Trojica
sudija hrvatske nacionalnosti. Sekretar suda, upisni~ar i sudijski pripravnik, te
dvoje daktilografa su hrvatske nacionalnosti, a dvije daktilografkinje i voza~
su muslimanske nacionalnosti.
Sudije izabrane od Predsjedni{tva RBiH i predsjednik, umjesto koga je
doveden drugi predsjednik po izboru HZHB, nisu polagali zakletvu pred
ovla{tenim organom ili njegovim predstavnikom, a sudije iz reda hrvatske
nacionalnosti izabrane su mimo ovla{tenja Predsjedni{tva, Odlukom HZHB
od 3.2.1993. godine i pred nenadle`nim organom te zajednice (predsjednikom
HZHB) polagali zakletvu.
Radi prevazilaènja nastalog stanja nu`no je bilo izme|u predstavnika
HDZ-a i Regionalnog odbora SDA za Hercegovinu iskristalizirati jasne prijedloge, te ih dostaviti Ministarstvu odbrane RBiH kao prijedloge za izbor i
imenovanja, potom obezbijediti a licima koji budu izabrani od Predsjedni{tva
RBiH zakletvu i to sve u skladu sa uredbama sa zakonskom snagom
Predsjedni{tva RBiH / Sl. list br. 12/92 i br. 6/92, te Uputstvima koja su
dostavljena u vezi s tim izborom.
359
[EMA ORGANIZACIJE OSNOVNOG SUDA PO POZITIVNIM

PROPISIMA RBiH 1992./93.
PREDSJEDNIK
Ziba Noì}
1990. g.
SUDIJE
Nurko Pobri}
1990. g
Rizo Tvrtkovi}
1984. g.
Senada Bostandì}
1986. g.
Hodì} Zuhra
1986. g.
Rajkovi} Jasmina
1986. g.
Senad Krpo
1983. g.
Zlatan Dizdar
1984 g.
Milovan Starovi}
1985. g.
Goran \urasovi}
Razrje{ena 1992.
RBiH
Vesna Savi}
Razrje{ena 1992.
RBiH
Mensud Vilogorac
Umro 07.01.1993.
Daniela [uh
Drinka Zadro
1986. g. Razrje{ena
1992. RBiH
Silvana Prusina
1986. g.
Gordana Knezovi}
Razrje{ena 1992.
RBiH
Nada Dalipagi}
odlukom RBiH
1992. Vi{i sud
Boàna Kova~evi}
Razrje{ena 1992.
RBiH
@eljko [upljeglav
Razrje{en 1992.
RBiH
Draàna [upljeglav
Razrje{ena 1992.
RBiH
Bojan Stevi}
Razrje{ena 1992.
RBiH
Gordana Belovi}
Razrje{ena 1992.
RBiH
Mirjana \eri}
prijedlog za
razrje{enje
STRU^NI
SARADNICI
Anisa
Karamehmedovi}
Razija Trbonja
Irena Pehar
Vesna Ivkovi}
prestanak radnog
odnosa 1992.
Milan Avdalovi}
prestao sa radom
1992.
SEKRETAR
Dragica [imi}
SUD
PRIPRAVNICI
Altijana Huma~ki}
Mili Taso
[EF PISARNICE
Branko Milovi}
prestanak radnog
odnosa 1992.
[EF ZK
ODSJEKA
Mustafa Velagi}
360
ZK REFERENTI
Amira Noì}
Niko Sivri}
Adis Buljevi}
Marija [aravanja
Tijana Lozo
prestanak radnog
odnosa 1992.
Radmila Buha
prestanak radnog
odnosa 1992.
UPISNIÂRI
Mustafa Rahimi}
Branka Falak
Sanka Primorac
Nazifa Buljevi}
Irena Mari}
Zumreta Spahi}
Karmela
Petkovi}
Marica Mi~evi}
Nada Guti}
Gordana Falak
Rusmira
Tabakovi}
Dèmila Dedi}
Lidija Pehar
Adi Voljevica
Elvedina Abaza
Snjeàna Soldo
Zdenka Peri}
Boò ârapina
Maida Balali}
Vesna Arapovi}
Vesna Saraga
Vi{nja Sefo
Tajma Martinovi}
Ankica Sopta
Asovi} Bekir
Sanela Halvadìja
Nives Vilenica
Jaki{a Stan~i}
Borika Stani{i}
prestanak radnog
odnosa 1992.
Jelka Gubelji}
prestanak radnog
odnosa 1992.
Milorad Vukosav
prestanak radnog
odnosa 1992.
Silvana Dèba
prestanak radnog
odnosa 1992.
Marica âbrilo
prestanak radnog
odnosa 1992.
Bojana Rupar
prestanak radnog
odnosa 1992.
Nata{a Zurovac
prestanak radnog
odnosa 1992.
@eljka Pudar
prestanak radnog
odnosa 1992.
Jadranka Greda
prestanak radnog
odnosa 1992.
Indira Fink
prestanak radnog
odnosa 1992.
Jelena Pa{ali}
prestanak radnog
odnosa 1992.
Milijana Milovi}
prestanak radnog
odnosa 1992.
TEHNI^KO
OSOBLJE
Jure Mari}
Huso ômor
Divna Kosjerina
prestanak radnog
odnosa 1992.
Nada \urasovi}
prestanak radnog
odnosa 1992.
Mario Kraljevi}
prestanak radnog
odnosa 1992.
Paula Komadina
DAKTILOGRAFI
Edina Maru{i}
Fatima @ujo
TEH SEKRETAR
Ljilja Ale~kovi}
Branka Vida~ak
Ljilja Rado{
Vesna Milas
Nevzeta Avdovi}
prestanak radnog
odnosa 1992.
IZVR[NI
ORGANI
Dervo Puce
prestanak radnog
odnosa 1992.
Olga \urica
prestanak radnog
odnosa 1992.
Enver Sal~in
361
NACIONALNA STRUKTURA ZAPOSLENIH U OSNOVNOM SUDU
M
PRIJE
RATA
H
S
M
PO POZITIVNIM
PROPISIMA RBIH
SADA
H
S
M
PO PRIJEDLOGU
HZHB
H
S
NOSIOCI
PRAVOSUD.
FUNKCIJE
ADMINISTR.
RADNICI
NA NIVOU
SUDA
9
39,13%
4
17,39%
10
43,47%
8
72,72%
2
18,18%
1
9,09%
8
44,44%
8
44,44%
2
11,11%
27
37,50%
25
34,72%
20
27,77%
24
46,15%
26
50,00%
2
3,84%
24
55,81%
18
41,86%
1
2,32%
36
37,89%
29
30,52%
30
31,57%
32
47,76%
32
47,76%
3
4,47%
32
52,46%
26
42,62%
3
4,92%
[EMA SISTEMATIZACIJE OSNOVNOG SUDA PO

FAKTI^NOM STANJU 1992./93.
PREDSJEDNIK
NO@I] ZIBA
1990. g II
mandat
SUDIJE
Pobri} Nurko
1990. g I mandat
Tvrtkovi} Rizo
1984. g. II
mandat
[uh Daniela
DAKTILOGRAFI
Maru{i} Edina
Dedi} Dèmila
@ujo Fatima
Falak Branka
Buljevi} Nazifa
Primorac Sanka
Bostandì}
Senada 1986. g. I
mandat
Zadro Drinka
1986. g.
Razrje{ena 1992.
RBiH
Prusina Silvana
1986. g.
I mandat
Hodì} Zuhra
1986. g. I mandat
Zovko Kata
1993. HZHB
Spahi} Zumreta
Mari} Irena
Rajkovi}
Jasmina
1986. I manat
Krpo Senad
1983. g I mandat
Dizdar Zlatan
1984. g. II
mandat
Starovi} Milovan
1985. II mandat
]ori} Ilija
1993. g. HZ HB
Tabakovi}
Rusmira
Petkovi}
Karmela
Bevanda Drago
1993. g. HZHB
ovi} Bernadica
1993. g. HZHB
Azemovi} Samija
Mi~evi} Marica
UPISNIÂRI
Rahimi} Mustafa
Komadina Paula
Guti} Nada
Falak Gordana
Knezovi}
Gordana
na ~ekanju
HZHB
Pe{ti} @eljko
1993 g. HZHB
Pehar Lidija
362
SEKRETAR
Taso Mili
TEHNI^KO OSOBLJE
Asovi} Bekir
Rozi} Smiljana
Stan~i} Jaki{a
ZK REFERENTI
Velagi} Mustafa
uljak Anka
Noì} Amira
STRU^NI
SARADNIK
Pehar Irena
HZ HB osnovno
javno tu`.
ZK REFERENT
Buljevi} Adis
UPISNIÂRI
Voljevica Adi
arapina Boò
TEHNI^KO
OSOBLJE
omor Huso
Sal~in Enver
SEKRETAR
SUDA
[imi} Dragica
HZHB vojno tu`.
DAKTILOGRAFI
Ale~kovi} Ljilja
HZHB vi{e javno
tuìla{tvo
Soldo Snjeàna
odjel obrane
HZHB
Vilenica Nives
MUP Mostar
Arapovi} Vesna
odjel prav. i
uprave HZ HB
Sopta Ankica
HZHB vrhovni
sud
UPISNIÂRI
Peri} Zdenka
HZHB
vojno tuìla{tvo
Saraga Vesna
HZHB vojni sud
Mari} Jure
STRU^NI
SARADNICI
Karamehmedovi}
Anisa
SUDSKI
PRIPRAVNIK
Huma~ki}
Altijana
UPISNIÂRI
Sefo Vi{nja
Trbonja Razija
Z K REFERNTI
[aravanja Marija
Halvadìja
Sanela
Sivri} Niko
itluk
DAKTILOGRAFI
Abaza Elvedina
Vida~ak Branka
Balali} Maida
Rado{ Ljiljana
Martinovi} Tajna
Milas Vesna
363
[EMA SISTEMATIZACIJE OSNOVNOG JAVNOG

TU@ILA[TVA U MOSTARU PO POZITIVNIM
PROPISIMA RBiH 1992./93.
OSNOVNI JAVNI TU@ILAC
KEBO DRAGAN
Razrije{en odlukom
Predsjedni{tva RBiH
ZAMJENICI
VEJZOVI] FATIMA
Uredbom Predsjedni{tva
RBiH produèn mandat
RAJI] ZDRAVKO
Od 1984. god.
PERVAN GORAN
Od 1986. Sada vi{i tuìlac
po HZHB
[EF PISARNE
LIZDE HUMA
DAKTILOGRAFI
GOLEMAC VINKA
MILJAK RANKA
[EMA SISTEMATIZACIJE OSNOVNOG JAVNOG

TU@ILA[TVA U MOSTARU PO FAKTI^NOM STANJU
UKLJUÛJU]I PRIJEDLOG HZHB 1992./93.
OSNOVNI JAVNI TU@ILAC
RAJI] ZDRAVKO
Odlukom HZHB
ZAMJENICI
VEJZOVI] FATIMA
PEHAR IRENA
Odlukom HZHB, a prije str.
sar. u Osn. sudu
[EF PISARNE
LIZDE HUMA
DAKTILOGRAFI
GOLEMAC VINKA
MILJAK RANKA
BRSTINA SLAVICA
364
[EMA SISTEMATIZACIJE VI[EG SUDA ZA PREKR[AJE U

MOSTARU FORMIRANOG PO ODLUCI HZ HB
PREDSJEDNIK
DADI] VIKTOR
SUDIJE
[KOBI] GORDAN
GRIZELJ ANTE
[OLJI] DU[ANKA
SELIMOTI] ASIM
Odlukom Predsjedni{tva RBiH broj 02-111-904/92 od 21.12.1992. (Slu`beni list RBiH

broj 24/92)
bira se:
DADI] VIKTOR, za predsjednika
SELIMOTI] ASIM, za sudiju
[OLJI] DU[ANKA, za.sudiju
[KOBI] GORDAN, za sudiju
[EMA SISTEMATIZACIJE OP[TINSKOG SUDA ZA PREKR[AJE

PO FAKTI NOM STANJU UKLJU UJU]I ODLUKE HZHB 1992./93.
V.D PREDSJEDNIK
GOJKO ANI]
PERVAN ADILA
REFERENT PISARNE
KONJO EDINA
BEJAT RENEA
TOMI] VESNA
SUDIJE
RIBICA JAGODA
KRNJI] MIRJANA
REFERENT IZVR[ENJA
NUMI] EDINA
DAKTILOGRAFI
JAZVIN DUNJA
UR]I] MAJDA
HAMOVI] NADA
KOORDINATOR PISARNE
MARI] MIJO
PRIMORAC SUZANA
ISTA ICA
VLAHO RU@A
365
[EMA SISTEMATIZACIJE ME\UOP[TINSKOG JAVNOG

PRAVOBRANILA[TVA MOSTAR PO POZITIVNIM PROPISIMA
RBiH
ME\UOP[TINSKI JAVNI PRAVOBRANILAC
MIJANOVI] DRAGAN od 11.1989.
ZAMJENICI
BAJRAMOVI] JASMINKA
od 5.1990.
HAD@IMAHMUTOVI] ALMA
od 1986.
GALI] DRAGANA
Sada sudija osnovnog
Suda u R. Sloveniji
UPISNI AR
BEHRAM D@EMILA
[EMA SISTEMATIZACIJE ME\UOP[TINSKOG JAVNOG

PRAVOBRANILA[TVA PO PRIJEDLOGU HZ HB
V.D. ME\UOP[TINSKOG JAVNOG PRAVOBRANIOCA
MANDARI] ASTIMIR
Po odluci HVO op{t. Mostar od 2.1993.
ZAMJENICI
BAJRAMOVI] JASMINKA
HAD@IMAHMUTOVI] ALMA
MIJANOVI] DRAGAN
UPISNIÂRI
BEHRAM D@EMILA
HULEJAK VESNA
MARINOVI] ZDRAVKA
366
REGIONALNI ODBOR SDA ZA HERCEGOVINU

EKSPERTNI TIM ZA DR@. UPR. I PRAVOSU\E
br. 02 11/93
Mostar, 1. 4. 1993. god.
PRAVNOM ODJELU IV KORPUSA ARMIJE
- na ruke Asima Hadòvi}a Povodom Va{eg zahtjeva za dostavu prijedloga za imenovanje nosioca pravosudnih
funkcija u vojnom pravosudju, du`ni smo Vas ohavijestiti slijede}e:
Odlukom o razrije{enju i izboru sudija Okru`nog vojnog suda br. 1312/92 od 7. 9. 1992
godine objavljenoj u Sl. listu br. 16/92 u Okru`ni vojni sud u Mostaru su imenovani:
1) Maksumi} Halil za predsjednika suda
2) Zaimovi} Hakija, za sudiju
3) Lovri} Vjekoslav, za sudiju
4) Bo{njak Miroslav, za sudiju
Odlukom br. 1345/92 Predejedni{tvo RBiH o razrije{enju i izboru sudija okru`nih vojnih
sudija od 4. 1.1. 1992 god. objavljenoj u Sl. listu RBiH br. 20/92 na li~ni zahtjev
razrije{avaju se du`nosti sudije u Okru`nom vojnom sudu u Mostaru:
1) Lovri} Vjekoslav
2) Mari} Dragan
3) Bo{njak Miroslav
a za sudiju Okru`nog vojnog suda u Mostaru bira se Sablji} Husnija iz Mostara.
Odlukom br. 1313/92 od 7. 9. 1992 god. objavljenoj u Sl. listu RBiH br. 16/92 imenovani
su za Okru`nog vojnog tuìoca, odnosno zamjenike Okru`nog vojnog tu`. u Okru`nom
vojnom tuìla{tvu u Mostaru:
1) Berislav Vlaho, za Okru`nog vojnog tuìoca
2) Brekalo Ivan, za zamjenika Okru`nog vojnog tuìoca
3) Insani} Ekrem, za zamjenika Okru`nog vojnog tuìoca
Napominjem da su za obavljanje pravosudne funkcije po izboru Predsjedni{tva RBi H
spremni slijede}i:
1) MAKSUMI] HALIL, za predsjednika suda
2) ZAIMOVI] HAKIJA , za sudiju
3) SABLJI] HUSNIJA, za sudiju
4) INSANI] EKREM, za zamjenika Okru`nog vojnog tuìoca
367
Posebno se isti~e da izabrani nosioci pravosudnih funkcija, koji su

navedeni, odlu~ni da postupaju po Ustavu i zakonu RBiH, do danas nisu
dali sve~anu izjavu pred predsjednikom Predsjedni{tva ili ~lanom
Predsjedni{tva koga on ovlasti, a shodno ~l. 22. Uredbe sa zakonskom
snagom o formiranju okru`nih vojnih sudova. Nadalje, nije mogu}e pos
tupiti ni po ~lanu 22. stav 4. u smislu davanja sve~ane izjave pred pred
sjednikom Predsjedni{tva okruga, odnosno ~lanom Predsjedni{ta koga on
ovlasti, s obzirom da jo{ uvijek nisu formirani okruzi za Mostar i Livno,
a shodno Uredbi sa zakonskom snagom za formiranje i rad okruga.
Ekspertna grupa za Dràvnu upravu i pravosu|e pri Reg. odboru
SDA za Hercegovinu spremna Vam je pruìti svoje usluge u cilju
uspostavljanja i pravilnog funkcionisanja vojnog pravosu|a (suda,
tuìla{tva i zatvora ), a shodno propisima RBiH.
Rukovodilac Ekspertnog tima
Adv. Faruk ]upina
HE Mostar na meti ~etnika i HVO-a
368
369
Glavni odbor SDA podràva stav predsjednika IO VMH poslije sjednice odràne u Zenici 11.13. novembra 1992. godine da predstavnici muslimanskog naroda ne mogu participirati u
vlasti tzv. HZHB
370
371
372
Ekspertni tim za dràvnu upravu i pravosu|e odbio je imenovanja Bo{njaka

u organe tzv. HZHB
373
HVO-HZHB ne priznaje pravosu|e RBiH
374
375
Pod pritiskom Ekspertnog tima predsjednik IO SDA po prvi put daje saop}enje za javnost da
se moraju po{tovati odluke Predsjedni{tva RBiH
376
377
Odgovor predsjednika Vi{eg suda u Mostaru Ministarstvu pravosu|a i Ministarstvu odbrane o

imenovanjima sudija Okruga Mostar
378
379
Jedan od prvih dopisa ministra pravde RBiH Ranka Nikoli}a, upu}en sudovima i tuìla{tvima
Hercegovine
380
16.10.4. UVO\ENJE HDZ, HV-HVO I HZHB

SIMBOLA, AMBLEMA I NOVCA IZ HRVATSKE
U listu Rije~, ~iji je osniva~ i izdava~ Hrvatsko vije}e obrane Her
ceg-Bosne, Op}inski stoèr Mostar, jula 1992. godine, broj 2. na strani 7.
u tekstu pod naslovom Izdvojeno iz Ratne vlade va`ne Odluke, novi
nar Anes ûstovi}, po direktivi glavnog i odgovornog urednika Sre}ka Vu~ine zvanog Gebels, obavje{tava gra|anstvo Mostara i Hercegovine:
Ratna vlada Hrvatskog vije}a obrane Op}ine Mostar donijela je
niz Odluka od iznimne va`nosti. Nakon te{kih ratnih razaranja i stvaranja
po~etnih uvjeta za normalizaciju ìvota, a s tim i obnove grada, Ratna vla
da je donijela Odluku o uvo|enju hrvatskog dinara kao sredstva gotovin
skog pla}anja u op}ini Mostar, a na osnovu prestanka do sada vaè}e upotrebe o platnom prometu i nedostatka sredstava gotovinskog pla}anja, kao
i sada{nje okrenutosti podru~ju u kojem je osnovno sredstvo pla}anja
hrvatski dinar.
Vlada BiH i Narodna banka BiH donijeli su odgovaraju}e pravne
akte za za{titu RBiH, kojima se na teritoriji RBiH uvodi u opticaj nova
bh. valuta, novi BH dinar. To je trebalo po~eti 17. avgusta 1992. godine i
to zbog ratnih prilika, samo u regijama Tuzle, Zenice, te u Hercegovini.
êlnici HZ HercegBosne nisu pokazali razumijevanje za uvo|enje nove
valute, s namjerom da do daljnjeg zadrè hrvatski dinar kao privremeno
plate`no sredstvo, koje je, uzgred, na drugim prostorima Republike BiH
ustvari strana valuta, kao {to je, naprimjer i DM. Predsjednik Izetbegovi}
je o ovom procesu izjavio da je uvo|enje bosanskohercegova~kog nov
ca bila neminovnost, iako trenutak nije najpogodniji. Ovaj ~in je vi{e
dràvnopoliti~ki nego ekonomskofinansijski.
Odlukom Vlade RBiH BH dinar kao plate`no sredstvo se po~eo
uvoditi i u mostarskoj regiji (Hercegovini). Do avgusta 1992. godine je na
prostoru op}ine Mostar plate`no sredstvo bio hrvatski dinar /HRD/ i nje
ma~ka marka /DEM/.
U dogovoru sa:
Midhadom Hujdurom komandantom 1. mostarske brigade, Edinom
Batlakom pomo}nikom za logistiku 1. mostarske, Zerinom î{i}
pomo}nikom za finansije 1. mostarske, Zlatanom Buljkom, referentom lo
gistike 1. mostarske, Alijom Aljom Hadìomerovi}em referentom logistike 1. mostarske, Ibrahimom [anti}em, blagajnikom 1. mostarske brigade,
Miralemom Huskovi}em, zv. Golub, predstavnikom STR ZEEM Mos-
381
tar, izra|en je program plasiranja BH dinara kao plate`nog sredstva u regiji Mostara. Odmah se pristupilo davanju plata borcima Armije BiH za protekli period. Po{to je BH dinar bio ispla}en pripadnicima Armije RBiH, da
bi se pustio u opticaj Miralem i Ziba Huskovi} prihvataju i primaju u svo
jim radnjama BH dinar kao plate`no sredstvo priznate RBiH. Dogovoreno
je da kurs dinara primaju u slu`benom odnosu na hrvatski dinar 1:2. Za je
dan hrvatski dinar davala su se dva BH dinara, a tada je odnos izme|u nje
ma~ke marke i BH dinara bio 1:300.
HV-HVO, HZHB i Op}inski stoèr Mostar su zabranjivali u regiji
Mostar (Hercegovina) kori{tenje simbola, amblema i novca RBiH, {to je
jo{ jedan od dokaza agresije Hrvatske na BiH, jer to je bila naredba dvoj
ca Tu|man-Boban.
Tako je HZHB uvela pla}anje hrvatskim dinarima u Mostaru, zbog
~ega su svi propisi koji su se odnosili na pla}anje bili izmijenjeni. Takvo
ure|enje zapo~eo je Jadranko Prli}, a nastavio Neven Tomi}, njegov partijski kolega i iz vremena SK i iz vremena HDZ-a. Sve to za svestrano po
vezivanje HZHB sa Republikom Hrtvatskom i njenom ekonomijom. Kao
tipi~nu odredbu povezivanja moèmo navesti u ~lanu 3. Uredbe Predsje
dni{tva HZHB o primjeni Zakona o javnom redu i miru, gdje se kaè:
Nov~ane kazne utvr|uju se izri~ito u hrvatskim dinarima, u istim nomi
nalnim vrijednostima, kojima su propisane u zakonu.
HVO i HZHB donijeli su Uredbu o reguliranju platnog prometa u
hrvatskim dinarima na teritoriji HZHB za vrijeme neposredne ratne opa
snosti ili ratnog stanja, Narodni list br. 6/1992., str. 6. i Narodni list br.
4/1992., str. 8., ~ime se opet negirala RBiH.
382
16.11. HZHB U RU[ENJU OBRAZOVNOG

SISTEMA RBiH
16.11.1. POKU[AJI UKIDANJA UNIVERZITETA
D@EMAL BIJEDI] U MOSTARU
Tu|manov reìm je preko HVO na ~elu s Matom Bobanom imao
cilj da se sve institucije podrede paradràvi HZHB, odnosno da se ukinu
sve institucije koje su djelovale po zakonima RBiH.
Tako je bilo i sa Univerzitetom Dèmal Bijedi} u Mostaru.
Odmah nakon {to su se po~ele uspostavljati institucije paradràve
HZHB, na udar je do{ao Univerzitet u Mostaru. HZHB je na protivzako
nit na~in izvr{ila izbor rektora i prorektora.
Augusta 1992. godine su pokupili sve pe~ate iz Rektorata Univerzi
teta i sa svih fakulteta, ~ime je onemogu}en normalan rad, a odmah zatim
su pravljeni novi pe~ati sa simbolima HZHB.
Na svim fakultetima se postavljaju novi dekani koji su lojalni
HZHB.
Policija HVO-a hapsi bo{nja~ke intelektualce na Univerzitetu. Uha
p{en je profesor fizike na Pedago{koj akademiji Sulejman Spahovi}, te za
dràn na ispitivanju ~itavih osam dana. Hap{enje i brutalan tretman profe
sora Spahovi}a bilo je ozbiljno upozorenje cijelom bo{nja~kom narodu.
U vrijeme dok je jo{ bilo nekih nadanja o zajedni~koj borbi protiv
srbijansko-crnogorske agresorske vojske, marta 1993. godine Univerzitet
pod kontrolom HZHB organizira nastavu u hotelu Neum u Neumu.
U obavje{tenju za studente o tome je navedeno: Studenti iz obite
lji poginulih pripadnika oruànih snaga HZ Herceg-Bosna nisu obavezni
pla}ati participaciju, {to trebaju dokazati potvrdom nadle`nog organa.59
Prema ovome proizilazi da je paradràvna vlast HZHB ve} uni{tila Uni
verzitet Dèmal Bijedi} kao instituciju obrazovnog sistema RBiH, a
uspostavila svoj univerzitet sveu~ili{te.
U pogledu olak{ica za studente ne tretiraju se porodice poginulih
pripadnika Oruànih snaga RBiH.
Olak{ice pripadaju samo pripadnicima paradràvnih oruànih snaga.
59
Tekst Obavijesti studentima, Mostar 4.3.1993.godine, u mojoj li~noj arhivi.
383
Probleme Univerziteta Dèmal Bijedi} u Mostaru, po~etkom

1993. godine, na vi{e sastanaka razmatrali su istaknuti intelektualci Bo{
njaci profesori tog univerziteta. Brojne stavove i prijedloge oni su 17.
marta 1993. godine saèli u nekoliko zaklju~aka: da nastavnici i saradni
ci Sveu~ili{ta u Mostaru ne trebaju prihvatiti rad na Sveu~ili{tu u Mosta
ru organiziranom prema Uredbi o formiranju i radu Sveu~ili{ta u Mostaru, koju je donijela tzv. HZHB, jer je suprotna Zakonu o univerzitetu
RBiH, te da treba poduzimati mjere za nastavak rada Univerziteta u
skladu sa Zakonom o univerzitetu RBiH, sve do postizanja dogovora o
politi~kom ure|enju RBiH; od HVO treba zahtijevati da svoje organe,
sada smje{tene u zgradama Univerziteta, dislocira i omogu}i njihovu
upotrebu od legalnog Univerziteta Dèmal Bijedi}; da nastavnici i sa
radnici Univerziteta u Mostaru nisu za cijepanje Univerziteta po bilo kom
osnovu, niti za njegovo ukidanje, a zaloìt }e se za njegovu transformaci
ju prema evropskim standardima.
Profesori su zahtijevali da se o ovim njihovim stavovima upozna ja
vnost i dràvne institucije RBiH, a posebno Ministarstvo za obrazovanje,
nauku i kulturu u Vladi RBiH.60
U septembru, po~etkom {kolske 1992./1993. godine, u oblasti osno
vnog i srednjeg obrazovanja HZHB poduzima radikalne mjere. Uni{tava
se sistem obrazovanja po zakonima RBiH i uspostavlja obrazovni sistem
koji je u svim elementima integriran u obrazovni sistem Hrvatske.
Prave namjere Tu|manovog reìma prema BiH i bo{nja~kom narodu mogle su se pouzdano procijeniti samo na osnovu argumenata o ru{enju legalnog sistema obrazovanja. Paradràva HZHB je potpuno odbaci
la nastavne planove i programe RBiH. Nisu se trudili da do neophodnih
izmjena do|e kroz legalne institucije RBiH, iako su i predstavnici Bo{nja
ka cijenili da tada vaè}e nastavne planove i programe treba mijenjati.
Naprotiv, lideri HDZ i HVO su ignorirali druge narode i institucije RBiH,
te donijeli svoje planove i programe, {to su, ustvari, bili planovi i progra
mi {kolskog sistema Republike Hrvatske.
Hrvatsko sveu~ili{te u Mostaru je ne{to kasnije postalo logor za
brojne Mostarce i druge Hercegovce, gdje su ubijani, mu~eni i silovani.
Bilo je tu, ~ak, èna, djece i staraca. Me|u `rtvama su i onih 13 zaroblje
60
Zaklju~ke potpisali: dr. Hamid Drljevi}, dr. Mehmed Jahi}, dr. Sulejman Dizdarevi},
dr. Safet Krki}, dr. Ramiz Zub~evi}, dr. Behdèt Mesihovi}, mr. Medo Pepi} i mr.
Mustafa Dòklo (fotokopija teksta u mojoj li~noj arhivi).
384
nih iz zgrade Vranica. Zgrade su vlasni{tvo Univerziteta Dèmal Bijedi}, zbog ~ega je podignuta tu`ba za vra}anje imovine u posjed, ali do
danas ni{ta nije ura|eno.
Trenutno se na tom sveu~ili{tu nalazi 12 hiljada studenata, 3000
nastavnika i oko 300 doktoranata. Osim mostarskih profesora, predvo|e
nih dr. \ulsom Bajramovi} i prof. dr. Behdètom Mesihovi}em, jedino
znam da je prof. dr. Tatjana Ljui} - Mijatovi} odbila predavati u prostorijama gdje su ljudi mu~eni i ubijani.
HVO-HZHB ukidaju Univerzitet Dèmal Bijedi} i formiraju isklju~ivo hrvatsko sveu~ili{te

u Mostaru
385
16.11.2. AGRESIJA SE POTVR\UJE U [KOLSTVU HZHB

Interesantno je kako je po~ela {kolska 1992./1993. godina u Livnu
i Tomislav-Gradu. Prvi ~as u svim osnovnim i srednjim {kolama po~eo je
diktatom i u~enjem Lijepe na{e, himne susjedne Republike Hrvatske.
Drugi ~as je bio iz muzi~kog odgoja, na kome su u~enici u~ili da pjevaju
himnu Republike Hrvatske.
Obrasci svjedo~anstava o zavr{etku nastave iz protekle {kolske go
dine u podlozi su imali {ahovnicu, a na zaglavlju tih obrazaca upisano
je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. Na obrascima je ozna~eno da su
{tampani sije~nja (januara, op. a.) 1992. godine.
Ekstremisti HDZ i HVO su u svim pa i po ovim pitanjima djelova
li drsko i bezobzirno. Omalovaàvali su i ignorirali ljude nehrvatske na
cionalnosti kao da ih uop}e nema u BiH, odnosno, pona{ali su se kao da
uop}e ne postoji dràva RBiH.
U organizaciji Kulturnog dru{tva muslimana Preporod odràn je
krajem septembra 1992. godine skup prosvjetnih radnika na temu kako
organizirati nastavu za u~enike srednjih i osnovnih {kola u {kolskoj
1992./1993. godini. Prosvjetni radnici iz Mostara su tada donijeli najva
`niji zaklju~ak:
Mi smo za nastavne programe Republike Bosne i Hercegovine.
Svi su se jednoglasno izjasnili u prilog ovom zaklju~ku, isti~u}i da
je neophodna revizija postoje}ih programa, koju }e napraviti Prosvjetno
pedago{ki zavod i odgovaraju}e ministarstvo Vlade Bosne i Hercegovine.
Dalje su naglasili da va`nost vlastitih programa postaje tim ve}a, ako zna
mo da je ova {kolska 1992./1993. godina u svim op}inama zapadne i cen
tralne Hercegovine, pod kontrolom {kolstva HZHB, otpo~ela po progra
mima Republike Hrvatske.
U op{irnoj raspravi prosvjetari Mostara su konstatovali i poru~ili
promotorima {kolstva HZHB, ako je u januaru 1992. utvr|ivan plan i pro
gram, kao {to su {tampana i svjedo~anstva, onda je jasno da je u pitanju
asimilacija putem {kolstva, na koju ni prosvjetari ni u~enici ne}e i ne mo
gu pristati.
Prosvjetni radnici su tada rekli ne {kolstvu HZHB i u~inili prvi ko
rak da za{tite integritet i dostojanstvo {kola i naroda na ovim prostorima.
Asimilacije prosvjetari ne priznaju, a one nikada nisu uspjele u Bo
sni i Hercegovini. Ni turski, ni austrougarski, ni srpski, niti bilo koji bu
du}i poku{aji asimiliranja nisu i ne mogu donijeti rezultate. [kole i jezik,
386
kojim se u njima u~i, bile su i

bi}e nerazdvojivi dio bi}a ovih
hercegova~kih naroda.
Propisi Predsjedni{tva
HZHB su bili diskriminatorski,
jer kao slu`beni jezik uvode
hrvatski jezik i latini~no pismo.
Izme|u ostalog, u Uredbi o oru
ànim snagama, Uredbi o voj
nim sudovima, o {kolama itd.,
ne spominje se nigdje jezik dru
gih naroda koji su ìvjeli u
HZHB, niti ure|uje upotreba
drugih jezika ili pisama.
Poslanici SDA sa~inili su prijedlog

teksta o nazivu i upotrebi jezika u
Skup{tini BiH 30.1.1991.
387
16.12. PREPREKE PARADR@AVI HZHB

16.12.1. IZETBEGOVI]EVE IDEJE TU\MANOV RE@IM
NE MO@E SAVLADATI
Za realiziranje okupatorskih planova Tu|man i Boban nisu imali
problema s kadrovima SDS, jer su odnosi s njima regulirani sporazumom
Tu|mana i Milo{evi}a u Kara|or|evu.
Glavna prepreka u ostvarivanju okupatorskih planova Tu|manovog
reìma u agresiji na RBiH bili su bo{nja~ki kadrovi. Iz mnogih razgovo
ra s Izetbegovi}em, Tu|man je valjda zaklju~io da preko tog ~ovjeka ne
moè uni{titi politi~ki identitet Bo{njaka u RBiH, asimilirati ih i utopiti u
politi~ke i paradràvne institucije u formi HDZ, HZHB i HVO.
Tu|man se, sa svojim velikodràvnim idejama, na{ao pred planovima Izetbegovi}a da se afirmira BiH, unutar sebe demokratizira i da Bo{
njaci u toj dràvi budu ravnopravni.
To se moglo posti}i samo ako Bo{njaci budu jak politi~ki i dràvotvorni faktor.
Tu|manu i Bobanu nije odgovaralo upravo to: da Bo{njaci budu ravnopravan i snaàn politi~ki faktor.
Nastao je sukob zbog razli~itih interesa - s jedne strane interesa Tu|manovog reìma da sru{i RBiH i ukine politi~ki identitet Bo{njaka i, s
druge strane, interesa koga je predstavljao predsjednik Izetbegovi} da se
afirmiraju dràva Bosna i Hercegovina i bo{nja~ki narod. To je sukob
pravde i nepravde, sukob izme|u dobra i zla.
Zbog toga je upornost Tu|manovog reìma da ugura Bo{njake u paradràvne strukture HZHB i HVO dovedena do apsurda. Po diktatu Tu|mana u Mostaru su plasirane inicijative da se formira Hrvatsko-musli
mansko vije}e obrane.
Poznato mi je da su te inicijative direktno iz Zagreba adresirane na
Izetbegovi}a i Gani}a. S tog nivoa, pre{utno su ignorirani takvi zahtjevi.
Tako|er, ni na lokalnom nivou u Mostaru nisu prihvatane takve inicijative, koje su o~ito dolazile po diktatu iz Zagreba.
Svakojake politi~ke inicijative pra}ene su sna`nom propagandom,
kojom je trebalo izazvati defetizam me|u Bo{njacima i unutar bo{nja~kih
politi~kih faktora, posebno unutar SDA i kod kadrova na funkcijama u zakonodavnoj i izvr{noj vlasti, na dràvnom i lokalnim nivoima.
388
Podr{ka Vije}a muslimana Hercegovine predsjedniku Izetbegovi}u
389
16.12.2. TU\MAN UPOTREBLJAVA NEKE

BO[NJAKE
Defetizam, odnosno nepovjerenje u mogu}nost i opravdanost bor
be, izazivani su tako {to su kroz propagandu plasirane teze da bo{nja~ki
narod nije u mogu}nosti da se samostalno organizira i brani. Govorilo se
otvoreno da }e na{ narod nestati sa ovih prostora ako ne prihvatimo ulti
matume i ucjene u obliku raznih politi~kih inicijativa po mjeri politike
Tu|manovog reìma.
U takvu propagandu su uklju~ivali i Bo{njake, s ciljem da i na{i lju
di budu klju~ni akteri {irenja defetizma u vlastitim redovima. Po{to se ci
ljevi ru{enja bo{nja~kog politi~kog identiteta nisu mogli posti}i preko
SDA, formirali su, ~ak, i novu politi~ku partiju Muslimansku demokrat
sku stranku, na ~elu sa Arminom Poharom. Ta je stranka trebala biti forma za uni{tenje posebnog politi~kog identiteta Bo{njaka, s ciljem na{eg
utapanja u paradràvnu i politi~ku strukturu HZHB i HVO.
I Tu|manu i Milo{evi}u je vi{e od svega smetala vojna organizacija - Armija RBiH.
Zbog toga su njihovi reìmi pod posebnu lupu stavili kadrove Bo{
njake koji su radili na izgradnji Armije RBiH.
Svaki Bo{njak koji se u tom pogledu eksponirao, postao je predmet
intriga i podvala. U{lo se u veoma opse`nu propagandnu aktivnost radi
eliminacije bo{nja~kih armijskih kadrova a osnovni kriterij za odre|iva
nje koga treba u narodu kompromitirati, sadràn je u odgovoru na pitanja
ko se to isti~e u izgradnji Armije RBiH i ko se isti~e u zalaganju da se afirmiraju i oja~aju dràvne i lokalne institucije legalnih vlasti u RBiH.
Glavni stoèr HV Zagreb sa IKM-om Grude u svojim planovima i
programima uvijek je imao agresivnu vojnu i civilnu politiku prema sve
mu {to dolazi od legalnih vlasti RBiH.
Perfidnu politiku HDZ-a, HV-HVO i HZHB (ne)svjesno su podràvali neki Bo{njaci. Jedan u nizu dvoli~nih istupa desio se 8. maja 1992.
godine u prisustvu gotovo cijelog komandnog kadra 4. korupusa i politi
~ke vrhu{ke Mostara, evropskih vojnih i civilnih posmatra~a i predstavni
ka HVO, HZHB. Po izjavama u~esnika ugledni bo{nja~ki politi~ar, pod
kodnim DB-ovim imenom [ibenik, pro~itao je ve} pripremljeno pismo
u kome optuùje Armiju RBiH za sukobe u dolini Neretve, odnosno u zoni odgovornosti Armije RBiH Konjic. Sutradan je HVO iz svih oru`ja napao na Armiju BiH u ~itavoj Hercegovini.
390
16.12.3. USPOSTAVA OKUPACIONE VLASTI

Za realizaciju svojih planova i akcija Tu|manov reìm iz Zagreba je
u provedbi agresije na RBiH insistirao na obavje{tajnom radu protiv Bo{
njaka i RBiH. U mnogim na{im sredinama instalirane su pozicije obavje
{tajne slu`be Tu|manovog reìma, koja je kao svoju posebnu organizacijsku cjelinu formirala i obavje{tajnu slu`bu HZHB, odnosno obavje{tajnu
slu`bu HVO.
Oni su obavje{tajno istraìvali stanje me|u Bo{njacima i stanje
unutar dràvnih i lokalnih institucija legalnih vlasti u RBiH. Zna~ajno im
je bilo da otkriju na{e slabe strane i da sve slabosti kojih smo imali pod
sti~u i produbljuju, a otkriju i eliminiraju sve na{e dobre strane, koje su
prepreka njihovim ciljevima.
Strategija je bila, dakle, da se izazove op}i haos u kome mi Bo{nja
ci ne bi imali drugog izlaza nego da se pokorno priklonimo paradràvnim
i politi~kim institucijama Herceg-Bosne.
U okvirima takve politi~ke strategije u agresiji Hrvatske protiv
RBiH sadràni su razlozi zbog kojih se bo{nja~ki narod odmah, na po~et
ku srbijansko-crnogorske agresije, stavlja u izolaciju od izvora snabdije
vanja hranom, ratnim materijalom, informacijama i drugim potrebama,
koje je mogao dobiti samo preko Hrvatske. Izolacija je bila u funkciji psi
holo{kog i egzistencijalnog iscrpljivanja, kako bi Bo{njaci do{li u pozici
ju o~ajnika, koji jedini izlaz treba da na|u u lojalnom odnosu prema pa
radràvnom i politi~kom sistemu koga u agresiji na RBiH gradi Tu|manov reìm.
Trebalo je, dakle, izazvati strah me|u Bo{njacima, psiholo{ko rastrojstvo, bezna|e, dovesti u pitanje na{ fizi~ki opstanak i navesti na{e li
dere i politi~ke faktore da podlegnu pred Tu|manovom i Bobanovom politikom, mole}i ih za spas. Taj spas platili bi uni{tavanjem na{ih politi~kih i dràvnih institucija, gubitkom nacionalnih, kulturnih, politi~kih i
dràvotvornih posebnosti.
Tu|manova i Bobanova politika je birala najbolje na{e ljude i onda
ih uni{tavala politi~ki, moralno i fizi~ki. Moralno uni{tavanje je obi~no
po~injalo osloncem na neupu}enost Bo{njaka u odnosu na konkretnu po
liti~ku situaciju.
Po~injalo se, na prvi pogled bezazleno, dok se dobronamjerni i nai
vni Bo{njak ne uvede u ne{to iz ~ega sam ne moè lahko iza}i. Kao oru
`je ucjene koristilo se i te{ko materijalno stanje u koje su upali brojni
391
Bo{njaci zbog izolacije i prekida privrednih i drugih djelatnosti. Paket sa

hranom i male sume novca, ~esto su bili varka za pribliàvanje Bo{njaci
ma. Bilo im je veoma va`no da se takvi Bo{njaci okrenu protiv svojih lju
di u Predsjedni{tvu, Vladi i drugim institucijama na dràvnom i lokalnom
nivou.
Posti}i da Bo{njak propagandno djeluje, naprimjer, protiv svog
predsjednika Alije Izetbegovi}a, bio je vaàn uspjeh, koji su Tu|manovi i
Bobanovi ljudi naprosto iznu|ivali ucjenama i propagandom.
Ali, sve su vi{e uvi|ali da smo politi~ki organizirani i odlu~ni da
o~uvamo dràvne institucije RBiH, te da oformimo i izgradimo Armiju
RBiH. Obuzeti mr`njom prema Bo{njacima i prema islamu, te obuzeti na
cisti~kim idejama o pro{irenju Hrvatske na {tetu teritorijalnog integriteta
i opstojnosti RBiH, paradràvni reìm HZHB je usmjeren da milom ili
silom slomi na{e otpore.
Radi slamanja na{eg otpora, teì{te su usmjerili na represiju prema
intelektualcima i vojno sposobnim Bo{njacima, kao i prema politi~kim
aktivistima u SDA koji su djelovali protiv njihovih èlja. Psiholo{ko-propagandni pritisci, prijetnje, razne provokacije, fizi~ka maltretiranja, ubis
tva i odvo|enja u koncentracione logore bili su svakodnevna pojava da bi
se u nama slomila volja za otporom, da bi se izazvalo bezna|e, te da bi se
{to ve}i broj na{ih ljudi odlu~ivao da napusti Mostar i druge krajeve BiH,
posebno podru~je Hercegovine, ali i srednje Bosne. Takvim metodama su
èljeli odvojiti narod od svojih domova, raseliti nas, otjerati u izbjegli{
tvo, te odvojiti od naroda {to ve}i broj bo{nja~kih intelektualaca, uz isto
vremenu kompromitaciju bo{nja~kih lidera i politi~kih faktora, predstav
ljaju}i nas kao da smo fundamentalisti i da smo mi, a ne oni odgovorni za
nastale sukobe.
Htjeli su da Bo{njake obuzme osje}aj krivice, pa da se onda isku
pljujemo za gre{ke koje smo po~inili. Uz sve ove podmukle i prljave
intrige, istovremeno su plasirali propagandne teze o navodnim posebnim
povijesnim vezama Hrvata i Bo{njaka, te da mi nismo nikakva posebna
nacija, ve} da smo Hrvati islamske vjeroispovijesti.
Zlo~ina~ki karakter Tu|manovog reìma koji je okupatorski pro{iren iz Hrvatske na podru~je BiH, mogu ilustrirati i nazivi nekih policij
skih i vojnih jedinica namijenjenih za uspostavu, kontrolu i odràvanje
sistema okupacione vlasti HZHB.
Naime, bo{nja~ki narod }e trajno pamtiti takozvane ka`njeni~ke
bojne, namijenjene za represiju i egzekucije Bo{njaka. Davanje takvih
392
naziva jedinicama u represivnom aparatu slika je zlo~ina~kog mentalnog

sklopa glavnih aktera, koji su sa nivoa politi~ke strategije Tu|manovog
reìma, djelovali na izgradnji HVO-a. To je bio odraz karaktera politike
koja se sluì silom, racijama, koncentracionim logorima i drugim represi
vnim mjerama.
Tu|manov i Bobanov okupatorski reìm stvarao je veliku politi~ku
i psiholo{ku barijeru u odnosima Hrvata i Bo{njaka. Radili su sve kako bi
hrvatski narod ubijedili u opasnost koja im navodno prijeti od Bo{njaka,
pa su u stvaranju takve atmosfere, oko va`nijih infrastrukturnih objekata
postavljali minska polja, ì~ane prepreke, gradili bunkere i sli~no. Spoljni
izgled svih prostora koji su gravitirali prema Bo{njacima djelovao je pri
jete}e, mu~no, anticivilizacijski, ali primjereno karakteru Tu|manove politike koja je u ime velikodràvnih ambicija, radi provedbe sporazuma s
Milo{evi}em, {irila mr`nju prema Bo{njacima i islamu. Okupacionom
kontrolom se èljelo da, recimo, Bo{njaci iz uèg gradskog podru~ja
Mostara ne kontaktiraju sa Bo{njacima u Bijelom Polju, Buni, Blagaju,
Dubravama i drugim okolnim selima.
Da bi onemogu}ili okupljanje Bo{njaka na jednom mjestu i da bi se
sprije~ilo na{e organiziranje protiv okupacione vlasti, reìm HZHB je,
uglavnom, zatvarao ustanove i preduze}a u kojima su radili Bo{njaci ili
organizirao njihov masovni izgon iz ustanova i preduze}a, davanjem otkaza, prijetnjama i ucjenama. Sve su ~inili da boravak Bo{njaka na ra
dnim mjestima bude nepodno{ljiv i da ih kona~no sami napu{taju.
Bo{njake koji su pohap{eni i otjerani u logore, vlasti HVO-a su pri
nudno angaìrale na te{kim i za ìvot opasnim poslovima u zonama bor
benih djelovanja, kao {to su kopanje rovova i gradnja bunkera u sukobu s
Armijom RBiH. U takvim prilikama Bo{njaci su ubijani. Kada su se de
{avali takvi tragi~ni slu~ajevi, zvani~nici HZHB i HVO su govorili da su
na{i ljudi ubijeni od na{e vojske - Armije RBiH.
Okupaciona kontrola, koju je u cilju progona Bo{njaka uspostavljao
Tu|manov reìm na podru~ju Hercegovine, posebno u Mostaru, kroz propagandu je obja{njavana kao nuàn sadràj borbe protiv komunizma. Tako je komunizam postao izgovor i opravdanje za sva zla koja su oni ~ini
li Bo{njacima. Isticali su vezu Bo{njaka sa prof. dr. Mirkom Pejanovi}em,
jednim od rijetkih srpskih politi~ara koji se zalagao za demokratsku BiH,
ali su mu pri{ivali da je 1. jula 1990. u~estvovao u formiranju SDS, zatim
i vezu Bo{njaka s komunisti~kim jezgrom, koji je svesno i takti~ki pre
imenovan u SK BiH Socijalisti~ka partija (SKBiH-SDP). Takvo mi{lje-
393
nje imali su u HVO-HZHB i za jugoslovenskog saveznog premijera, koji

je utemeljio svoju stranku kao Savez reformskih snaga Jugoslavije za BiH
(SRSJ BiH).
Istovremeno, opasnosti od komunizma su povezivane sa opa
snostima od ~etnika, tako da je odbijanje lojalnosti reìmu HZHB kvali
ficirano kao ostatak komunisti~ke ideologije i privrènost Bo{njaka ~etni
cima i biv{oj JNA.
Dakle, dok su provodili sporazum sa ~etni~kim vo|om Milo{evi
}em, istovremeno su podmuklo sumnji~ili i optuìvali Bo{njake za naklo
nost Milo{evi}evoj politici. Svim ovim izmi{ljenim krivicama poku{ava
li su pred gra|anima hrvatske nacionalnosti opravdati zlo~ina~ke torture
koje su provodili protiv Bo{njaka.
HVO-HZHB ne bira sredstva, jer mase uglavnom vjeruju laìma, pa
se njima manipulira. I fa{isti i komunisti su koristili neistine i falsifikate da
bi do{li do vlasti, pa je u ovom slu~aju za istim mjerama i metodama
posegla HZHB, s krajnjim ciljem provo|enja {ovinisti~ke politike za pod
jelu BiH. Bo{nja~kom narodu tako su èljeli oduzeti domovinu uz sat
jerivanje u geta, koriste}i najsurovije metode kakve je historija zabiljeìla.
êlnici velikohrvatske politike su zaboravili da su granice BiH his
torijske i da su rezultat vjekovnog politi~kog, civilizacijskog i
demokratskog procesa na ovim prostorima. Unutarnje okupacije, politi~ka
"humana" preseljenja zajednice naroda u BiH nikada nisu prihvatile. Bilo
kakvo pomjeranje stanovni{tva moè do}i samo uz ekonomske i demo
kratske procese, a ne okupacijskim i fa{isti~kim metodama, uz prisilno
etni~ko ~i{}enje. HV-HVO ka`njeni~ke jedinice, smje{tene u Mostaru, bile
su najozlogla{enije juri{ne jedinice. Njihova mjesta boravka, a to su bili
uglavnom podrumi, ljudi su izgovarali s najve}om jezom.
Postupanje tajne policije, slu`benika i namje{tenika, bio je sistem
izgra|en do tan~ina, stopostotna organiziranost, vojni~ko-birokratski red
po kojem se vr{i zlostavljanje i ubijanje. Sve se registrira, propisuje, pro
tokolira. Poslije svakog zlostavljanja, mora zlostavljani pismeno potvrdi
ti da nije zlostavljan. Nakon ubijanja lije~nik izdaje uvjerenje da je ubi
jeni umro od sr~ane kapi. Za one koji se, eventualno, otpu{taju nakon
zlostavljanja spremno je novo odijelo i ~isto rublje, da ne bi padala u o~i
odje}a umrljana krvlju. I na kraju, u èlji da izgrade svoj fa{isti~ki sistem,
oni su ure|ivali koncentracione logore, da bi zato~enim civilima, pre
odgajanjem usadili svojstva neophodna za "duh novog vremena".
394
HVO-HZHB i u miru ima svoj plan. Poslije rata na mjestima zlo~ina

i nad ostacima nedu`nih `rtava izgradit }e oni {kole, univerzitete, sportske
stadione, gdje }e onda staviti spomen - plo~e, na kojima }e pisati imena
~uvara mu~ili{ta, a ne `rtava. Njih ne}e nigdje i nikada spomenuti.
Ultimatum HVO-a za razoruànje Armije RBiH u Mostaru
395
16.12.4. U MOSTARU 17.000 MUHAD@IRA,

PROGNANIKA
Muslimansko dobrotvorno dru{tvo Merhamet i Crveni polumjesec su
imali oktobra 1992. godine podatke o strukturi izbjeglih lica, prognanika,
koji su smje{teni u Mostaru nakon progona i bjega iz njihovih domova u is
to~noj Hercegovini. Na osnovu tih podataka koji datiraju od polovine sep
tembra 1992., u raznim ustanovama Mostara bilo je smje{teno 16.809 pro
gnanih lica. Od toga u privatnom smje{taju nalazilo se 14.547, a po domo
vima, dje~ijim vrti}ima, {kolama i hotelima 2.262 lica. Struktura prognani
ka bila je sljede}a: 221 djete do 1 godine, 1.174 djece od 1 do 7 godina,
2.960. djece od 7 do 18 godina, 4.550 èna od 18 do 60 godina, 2.303 mu
{karca od 18 do 60 godina. U nedjelju, 27. septembra, broj prognanika u
Mostaru pove}an je za 225 novopristiglih iz Republike Makedonije. U ~e
tiri prepuna autobusa doputovali su uglavnom starci, ène i djeca, protjera
ni iz svojih domova u Gacku, preko Crne Gore i Kosova u Makedoniju, pri
je ~etiri mjeseca. Do Mostara su ovi besku}nici prevalili put preko Bugar
ske, Rumunije, Ma|arske i Hrvatske. Ve}ina prispjelih muhadìra smje{tena je kod poznanika i rodbine 3. oktobra 1992. godine.
Etni~ko ~i{}enje isto~ne Hercegovine je bilo svakodnevno a punu
kulminaciju je doìvjelo januara 1993. godine. Vije}e Muslimana Hercegovina i Muftijstvo za Hercegovinu je 30. januara 1993. godine uputilo
svjetskoj javnosti protest protiv etni~kog ~i{}enja Isto~ne Hercegovine.
Hrvatsko vije}e odbrane i HZHB, Op}inski stoèr Mostar je {tam
pao uputstvo kako iza}i iz grada Mostara u novini Rije~.
Da bi ste bez problema iza{li iz grada morate, ipak, rije{iti neke
probleme. Morate oti}i u mjesnu zajednicu po odobrenje za izlazak iz gra
da. Obavezno sa sobom morate imati civilnu iskaznicu, koju ste pretho
dno obezbijedili. Ovu iskaznicu moète dobiti u prostorijama biv{e GP
Vranica od slu`be HVO-a, popunjavanjem zamolnice sa dvjema slikama. Kada dobijete odobrenje od mjesne zajednice idite do druge slu`be
HVO koja vam uz odobrenje, iskaznicu i taksu od samo 300 HRD izdaje
potvrdu za izlazak iz grada i prelaz preko granice Republike Hrvatske. Na
granici, upozoravamo, na osnovu u Mostaru dobijene potvrde, dobi}ete
karton za boravak u susjednoj dràvi. Procedura oko papira u Mostaru tra
je dva do tri dana, zavisi imate li poznanike u pomenutim slu`bama ili ste
stali u red za ~ekanje. Ukupan tro{ak, taksa, plus slike do|e oko 1.600
HRD. Nije mnogo, zar ne!? Pa za{to poslije svega toga ne oti}i na mali
396
odmor na more, za koji moète dobiti odobrenje u trajanju od 3 do 5 da

na? A za ovaj luksuz pripremite 100 DM. Najmanje.
Kao da je u pitanju reklama turisti~ke agencije, a ne etni~ko ~i{}enje!
Bo{njaci doìvljavaju sudbinu u svom gradu kao i Jevreji, kada su
nad njima teror vr{ili Nijemci i usta{e. Pred rat 1940. godine u Mostaru je
bilo 180 Jevreja. Nakon kapitulacije kraljevine Jugoslavije, u Mostar je
pobjeglo iz svih krajeva BiH oko 800 Jevreja. Mostar su okupirali Italijani,
koji nisu vr{ili teror kakav su vr{ile usta{e i Nijemci. U grad je pred sami
Drugi svjetski rat, deportirano 117 Jevreja iz Austrije, Poljske,
êhoslova~ke, Njema~ke. Godine 1942. rad Jevrejske op}ine u Mostaru je
prestao kao {to je prestalo pravo Bo{njacima na Mostar 50 godina poslije.
Sudbina Jevreja se ponovila Bo{njacima. Italijani 1942. godine deportiraju
mostarske Jevreje u Dalmaciji da bi 1992. godine isti sljedbenici fa{isti~kih
ideja deportirali Bo{njake u Dalmaciju. Ove detalje iznosim jer su Jevreji i
{panski muslimani prognani 1492. godine izme|u ostalih gradova i u
Mostar. Ponovo se,
kakve li ironije, pono
vo protjeruju isti u
godini
patnji
i
stradanja kada su tre
bali obiljeìti 500
godina progonstva.
Fa{isti~ki par
Tu|man - Boban
deportira Bo{njake u
Dalmaciju iz BiH, da
bi
privremeno
kupljeni boravak od
zapadnih i islamskih
zemalja, otkazan od
Republike Hrvatske i
njenog predsjednika.
Sve je vjekovima isto
kod fa{ista, samo
dolaze novi i u novim
vremenima provode
identi~ne planove.
Iz Hercegovine ~etnici protjeruju Bo{njake,
a HVO Armiju RBiH
397
16.12.5. SEOBA HRVATA RBiH U RE@IJI HDZ-a,

HV-HVO-a I HZHB
Politika HDZ Hrvatske i BiH 1991. i 1992. godine i dalje je zahtijeva
la i pokrenula iseljavanje Hrvata BiH iz podru~ja izvan zacrtanih hrvatskih te
ritorija, prije svih u srednjoj Bosni. Katoli~ki sve}enik Branko Karli}, iz sela
Vukanovi}a pokraj Kaknja, sastao se u prolje}e 1992. godine s jednom delegacijom mostarskog HV-HVO-a, poslanom od mentora iz Zagreba. Sve}eniku Karli}u je ve} tada predloèno preseljenje svih Hrvata s tog podru~ja u
Hercegovinu i Hrvatsku. Dakle, skoro godinu dana prije agresije na BiH i
Bo{njake. Sve}enik Karli} je bio iskreno zgranut otvoreno{}u te inicijative i
svojim je gostima iz Mostara otvoreno rekao da su - |ubrad.
Predlaga~i Marin Topi} i Petar Zelenika, na liniji planova Tu|manBobana, izme|u ostalog, izjavili su da }e, onako za utjehu, Hrvatima ovog
kraja, kompletan Franjeva~ki samostan Kraljeva Sutjeska, i to kamen po
kamen, prenijeti u okolicu Bjelovara u Republiku Hrvatsku. Naàlost,
mnogi Hrvati su nasjeli propagandi Tu|mana i Bobana i ve}ina je iseljena
u sela po Hercegovini. Na goloj ledini podignuta su naselja [u{kovo i Bo
banovo, u Stocu, âpljini, Mostaru, zatim ista u Liki, Kordunu i Baniji.
Da je to bio dio projekta Milo{evi}-Tu|man o podjeli BiH, govori
podatak da su du`nosnici HDZ-a u Bosanskoj Posavini nudili video trake
o obe}anoj zemlji, na kojim su bila snimljena podru~ja Hrvatske naselje
na Srbima. Ta~nije, agitacija za kolektivno preseljenje iz Posavine po~ela
je prije rata, {to pokazuje kako je bilo planirano humano preseljenje na
roda, seoba s vjekovnih ognji{ta, kojoj je rat bio samo nu`ni poticaj.
Politi~ari iz Hrvatske nisu samo odlu~ivali o tokovima rata u BiH,
nego su se u njega aktivno uklju~ivali, kao Vice Vukojevi} zastupnik
HDZ-a Hrvatske, brigadir HV-HVO, poslije rata jedan od sudija Ustavnog suda Republike Hrvatske. Po zavr{etku rata i mijenjanju politike
Hrvatske, na zahtjeve Amerike, Evropske unije i UN, po~ele su se otkrivati tajne o agresiji Hrvatske na BiH. Izme|u mnogih otkrivenih tajnih
dokumenata, posebno stenograma dr. Tu|mana, otkriven je i jedan koji te{ko optuùje Hrvatsku. U tom stenogramu zabiljeèna je zna~ajna Tu|manova re~enica: () ako dobijemo za to o~i{}enu Baranju () moèmo odustati od ve}eg dijela Posavine. To je jedan od eksplicitnijih dokaza o trgovini teritorijom BiH, koju je hrvatski dràvni vrh i vrh HercegBosne vodio s Beogradom i Palama. Hrvatska je na osnovu niza dokaza
bila agresor na BiH, bez obzira na poricanja i dekleracije Sabora RH, ko
398
jim nastoje promijeniti povijest zbog lo{e savjesti hrvatske vlasti.

HDZ-HZHB se nadao da }e na osnovu dogovora sa Srbima mo}i dobi
ti onoliko koliko je zauzimala banovina Hrvatska iz 1939. godine. Kad su uvi
djeli da ta humana preseljenja nije slu`beno prihvatila me|unarodna zaje
dnica, prevarenim bosanskim Hrvatima, koji su napustili svoj zavi~aj, crnu
budu}nost su namijenili Tu|man i Boban, pa su im u tu svrhu izgradili, izme|u ostalih, [u{kovo naselje i Bobanovo selo.61 A u Hrvatskoj od Cetinske krajine, preko Like, do Banije, u nenaseljenim podru~jima, isto su to uradili za
one bosanske Hrvate koji su se opredjelili da ìve u Hrvatskoj.
TABELARNI PRIKAZ IZGRADNJE NOVIH HRVATSKIH NASELJA NA
PODRU^JU HERCEGOVA^KO-NERETVANSKOG KANTONA
OP]INA
STOLAC
APLJINA
MOSTARJUG
MOSTARZAPAD
UKUPNO
Naselje
Povr{ina
ha-
PODGRAD
CRNI]I
ALADINSKO
BRDO
RIVINE
ROTIMLJA
HODOVO
26
45
7,5
250
190
50
Broj
izgra|enih
objekata i
objakata u
izgradnji
200
180
30
2,4
7
7
16
40
60
16
30
-
LOKVE
NAKOVANJ
IVANU[A
BIVOLJE BRDO
7
3
3
100
274
66
75
80
250
40
70
14,5
18
10
6
8
1
12
1
2
84
42
120
150
30
120
30
40
60
40
120
150
30
100
30
40
180,4
1737
1466
ELJEVO
MODRI
VLAKA
ORTIJE[
BUNA
HODBINA
@ITOMISLI]I
BA EVI]I
RA[TANI
Broj
lokacija
Napomena
Izvr{eni
pripremni
radovi za
izgradnju
Zemlji{te
namjenjeno
za poslovne
prostore
61
[u{kovo naselje ime je dobilo po Gojku [u{ku, ro|enom u [irokom Brjegu 16. 3.
1945., tada{njem ministru odbrane Republike Hrvatske. Dok je Bobanovo selo ime dobilo po Mati Bobanu, ro|enom u selu Sovi}i pokraj Gruda 12. 2. 1940. godine, tada{njem predsjedniku HRHB. [u{ak je umro ubrzo nakon izgradnje naselja 3.5.1998., a Boban godinu ranije 7.7.1997. godine.
399
400
17. NEKE POSLJEDICE FA[ISTI^KE

POLITIKE HZHB
17.1. NARU[ENO JEDINSTVO BO[NJA^KIH
LIDERA I POLITI^KIH FAKTORA
Stranka demokratske akcije je u ~itavoj BiH imala najve}u podr{ku
gra|ana - Bo{njaka. Narod je svoja nadanja u izlazak iz krize usmjerio
prema ovoj politi~koj partiji. To je bilo logi~no, jer je 1992. godine SDA
bila na vlasti, afirmirala se kao glavni politi~ki faktor koji djeluje na za
{titi Bo{njaka kao naroda i svih njegovih kulturnih, vjerskih i drugih vri
jednosti.
U takvoj poziciji SDA u odnosu na o~ekivanja, trebalo je sagledavati mjesto i ulogu najodgovornijih kadrova,62 posebno onih koji su dje
lovali kao bo{nja~ki lideri od lokalnog do dràvnog nivoa. Me|utim,
upravo je po tom pitanju u regiji Mostara do{lo do zna~ajnih problema.
Predsjednik Regionalnog odbora SDA za Hercegovinu dr. Ismet
Hadìosmanovi} je uzurpirao svoju poziciju, tako da je preuzeo i ulogu
predsjednika Op}inskog odbora SDA za Mostar, odvojio se od naroda,
izolirao od zna~ajnog broja bo{nja~kih intelektualaca, a istovremeno uve
zao sa ~elnicima Hrvatske demokratske zajednice. Hadìosmanovi} je sve
vi{e gubio odgovornost prema vlastitom narodu.
62
U drugoj polovini 1992. godine lokalni lideri SDA u regiji Hercegovine su imali
teàk zadatak da sa HDZ-om dogovaraju raspodjelu funkcionerskih pozicija u raznim segmentima privrede, zdravstva, obrazovanja, pravosu|a, bankarskih i osiguravaju}ih struktura. Naprimjer, za op}inu âpljina, izme|u HDZ i SDA je dogovoreno da
se va`ne funkcije raspodijele u srazmjeri 2:1 u korist HDZ. Iako su na~elno pristajali
na podjelu funkcionerskih mjesta, HDZ je uporedo s tim poduzimala mjere da u potpunosti eliminira Bonjake, ne samo u pogledu funkcija ve} mnogo radikalnije, da
nas eliminira iz demografske strukture Hercegovine, ubijanjem ili progonom. Imao
sam uvid u materijal Izvrnog odbora SDA âpljina pod naslovom Polazne osnove
za uspostavu funkcija u privrednom i drutvenom ìvotu âpljine, od septembra
1992. godine. Taj materijal je ilustracija organiziranog i osmiljenog djelovanja u
borbi za interese Bonjaka na osnovama ravnopravnosti. Poznato je da su u âpljini
ostvareni genocidni ciljevi HDZ-a. Smatram da je takav rezultat HDZ ostvaren zbog
slabih rezultata tokom 1992. godine u borbi za interese Bonjaka u Mostaru, kao i
zbog slabog uticaja Regionalnog odbora SDA na ~elu s dr. Ismetom Hadìosmanovi}em.
401
Prema popisu stanovni{tva iz 1991. godine u Mostaru je bio najve

}i broj Bo{njaka - 34,8%.
Me|utim, na prvim demokratskim izborima 1990. godine, mostar
ski Bo{njaci su u velikoj mjeri glasali za SDP, reformiste, MBO i liberale, tako da SDA, posebno u gradskim sredinama, nije dobila ozbiljnu po
dr{ku. U uèm gradskom jezgru Mostara pobijedili su SDP i reformisti,
zahvalju}i Bo{njacima koji nisu htjeli glasati za SDA. Zato je HDZ dobio
ve}i broj glasova nego SDA.
Rukovodstvo SDA se nije najbolje povezalo s mostarskim intelektualcima. Zbog toga nije do{lo do potrebnog angaìranja intelektualaca
u izvr{noj vlasti, pa su se na va`ne funkcije postavljali nedovoljno stru~ni
ljudi. Ve} tada se osje}ala velika podvojenost izme|u Bo{njaka intelektualaca i Bo{njaka koji su angaìrani u izvr{noj vlasti, u op}inskim slu`ba
ma, privredi i raznim ustanovama. U takvim okolnostima, fakti~no niko
nije radio s bo{nja~kom omladinom. Bili su prepu{teni inicijativi koju je
imao HDZ uspostavom paradràve HZHB.
Tokom uspostave paradràve HZHB, dio bo{nja~ke omladine je
uklju~ivan u vojne i policijske strukture HZHB. Lideri HZHB su planira
li da bo{nja~ki mladi}i u skoroj budu}nosti daju svoje ìvote za interese
Tu|manovog reìma. U tome, naàlost, nisu bili bez uspjeha.
Tokom 1992. godine, zna~i u vrijeme kad su hrvatski lideri uporno
i organizirano radili na uspostavi HZHB, fokusiraju}i se na grad Mostar,
politi~ki faktori koji su okupljali Bo{njake u Mostaru, posebno SDA, os
taju potpuno pasivni. Lokalni lideri SDA u Mostaru su se malo osvijestili tek kada su vidjeli da je HDZ potpuno preuzeo vlast u Mostaru. Ujesen
1992. godine Izvr{ni odbor SDA regije Mostara po~inje djelovati na
uklju~ivanju intelektualaca u brojne poslove.
402
17.2. VIJE]E MUSLIMANA HERCEGOVINE U

AKCIJI IZGRADNJE I ÛVANJA
JEDINSTVA ODBRANE RBIH
Tada se pojavljuje inicijativa za formiraje Vije}a Muslimana Hercegovine63 ~iji se program nije razlikovao od osnovnih te`nji SDA.
Ukupno 9 institucija je podràlo formiranje Vije}a Muslimana Hercegovine i to: Kulturni krug Muslimana, Regionalni odbor SDA, Musliman
sko dobrotvorno dru{tvo Merhamet, Kulturno dru{tvo Muslimana
Preporod, Udruènje Ilmije, Islamska zajednica, Muftijstvo Herce
govine i Op}inski odbor SDA Mostar.
Me|utim Izvr{ni odbor SDA Hercegovine nije prihvatao ovu inicijativu, vjerovatno zbog toga {to su se bojali da im intelektualci ne preu
zmu pozicije u vlasti. U vezi s tim do{lo je i do raskola u Izvr{nom odbo
ru SDA Hercegovine. Me|utim, tada se afirmira Regionalni odbor SDA,
koji je usko sara|ivao s tek formiranim Vije}em Muslimana Hercegovine. Neslaganja izme|u intelektualaca u Vije}u Muslimana Hercegovine i
pojedinih lidera SDA u Mostaru odnosila su se na principijelna pitanja
ure|enja odnosa s Hrvatima. Intelektualci i jedan broj kadrova SDA nisu
prihvatali institucije HZHB, dok se jedan broj kadrova SDA, suprotno
programu svoje stranke, pomirljivo odnosio prema HZHB i HVO i njiho
vim ambicijama da potpuno preuzmu vlast.
Do po~etka agresije na RBiH, Bo{njaci u hercegova~koj regiji nisu
bili pripremljeni da odgovore na ogromne probleme koje je nametala ra
tna situacija. Najve}i problem bio je nedostatak naoruànja, municije i
druge vojne opreme.
U takvim uvjetima dr. Hadìosmanovi}, kao najuticajniji politi~ar
ovoga kraja, zagovarao je potrebu da se Samostalni bataljon odbrane
Mostara Armije BiH stavi pod komandu Hrvatskog vije}a odbrane. O to63
^lanovi Vije}a muslimana Herecegovine bili su: predsjednik Faruk ]upina, advokat;
sekretar Hamdija Jahi}, pravnik; Ramiz Zup~evi}, univerzitetski profesor; Halil
Maksumi}, pravnik; Damir Sadovi}, advokat; Ismet âmpara, ekonomista; Satko
Bitanga; Fahrudin Rizvanbegovi}, profesor; Alija Rizvanbegovi}; dr. Izudin Pintul;
in`. Tadùdin Muslibegovi}; Ihsan Muteveli}, profesor; Salko pago; Almaz
Me|edovi}, pravnik; dr. Nedim Ustamuji} Dince; dr. Emir Fazlibegovi}; Ibrica
Rami}; Azer Batlak; Halil Selimi}; Sabit Hodì}; Edo Batlak; Mustafa Isovi}; Ismet
Mehremi}; Enver Mi}ijevi}, ekonomista; Esad Maslo, pravnik; Semir ari}, pravnik.
403
me je govorio i putem medija. Pona{ao se pretjerano inferiorno u odnosu

na vo|e HDZ-a, koji su se prema Bo{njacima i bo{nja~kim liderima odno
sili superiorno, potcjenjiva~ki. Teìli su da Bo{njaci u svemu budu ovisni
od njih i da nas tako ucjenjuju u najva`nijim politi~kim pitanjima za na{
opstanak. Oni nisu priznavali Samostalni bataljon kao legalnu jedinicu
odbrane, uz MUP RBiH. @eljeli su njihovo ukidanje, tako da HVO ostane jedina vojna snaga i izbor za bo{nja~ki narod.
Nije nam bilo te{ko identificirati prave politi~ke ciljeve takvog po
na{anja. Na sceni je bila agresivna politika predsjednika Hrvatske Franje
Tu|mana radi ukidanja nacionalne samobitnosti Bo{njaka i dràve RBiH.
Odgovor VMH na hu{ka~ku kampanju HDZ-a
404
O Vije}u Muslimana Hercegovine mnogi su bili pogre{no informirani jer nikada VMH nije
bila politi~ka stranka ve} skup intelektualaca predstavnika muslimanskih institucija s
podru~ja Hercegovine, koji isklju~ivo ima namjenu da organizira i koordinira rad izme|u tih
institucija i u skadu s tim da, prvenstveno u ratnim uvjetima, pomogne legalnim organima
Bosne i Hercegovine.
405
17.3. TU\MANOV RE@IM SPRIJEÎO ZAJEDNI^KU

ODBRANU OD ÊTNI^KE AGRESIJE
Vo|stvo HDZ nije dozvolilo da se jedinice HVO borbeno angaìraju s jedinicama TO na za{titi, uglavnom, bo{nja~kog stanovni{tva u Mostaru na lijevoj obali Neretve.
Kada su ~etnici u maju 1992. izveli napad prema lijevoj obali Nere
tve, jedinice HVO sa desne obale nisu angaìrane radi za{tite ugroènih
gra|ana, koji su ~amcima, uz velike rizike prelazili rijeku. Mnogi su, uz
jo{ ve}e rizike preplivavali Neretvu.
Za Mostarce su to bili te{ki dani. Na ovakvo pona{anje HVO-a pre
ma bo{nja~kom stanovni{tvu na lijevoj obali Neretve, rukovodioci SDA
nisu adekvatno reagirali.
Nisu ni osudili pasivno drànje HVO, a niti obi{li ugroèno stano
vni{tvo i borce koji su pruàli herojski otpor ~etnicima. Nasuprot tome,
pasivno drànje HVO je ohrabrilo ~etnike da budu uporniji u borbenom
djelovanju. Tada su se pojavile i prve sumnje da su HDZ i SDS, odnosno
Tu|man i Milo{evi}, postigli neku vrstu sporazuma protiv Bo{njaka kao
naroda i RBiH kao dràve.
Predsjednik Regionalnog odbora SDA dr. Ismet Hadìosmanovi} je
pristao da se legalne dràvne odbrambene institucije podrede paradràvnim
institucijama koje je HDZ gradio u formi Hrvatske Zajednice Herceg-Bo
sne. To je bio put da se Mostar i okolina priklju~e u sastav HZHB. Predsjednik Regionalnog odbora SDA je, o~ito, vukao opasne poteze po nas Bo{njake. U dono{enju tih njegovih sudbonosnih odluka dominirali su lideri HDZa. Oni nisu htjeli kontaktirati i razgovorati s bo{nja~kim intelektualcima koji
su bili protiv njihove dominacije i koji su se zalagali za ravnopravnost naro
da, {to podrazumijeva i afirmaciju Bo{njaka u svim elementima nacionalne,
kulturne i vjerske posebnosti. Ismet Hadìosmanovi} je, prema takvim krite
rijima koje su diktirali ekstremisti HDZ, oko sebe okupio usku grupu ljudi u
~ijem dru{tvu je, na {tetu RBiH i svog bo{nja~kog naroda, komunicirao s li
derima Hrvata u Hercegovini, koji su bili pod direktnim uticajem Tu|mana.
Takvi Hadìosmanovi}evi i HDZ-ovi izabranici nisu imali nikakvog
ugleda me|u Bo{njacima, {to je, unaprijed, svaku njihovu odluku dovodilo
u pitanje. Sve se to doga|alo kada je Mostar bio veliki zato~eni~ki logor. Ni
jedan Bo{njak nije mogao nigdje oti}i bez dozvole HVO. Za mnoge Bo{
njake, dozvola za kretanje bila je te{ko ostvariv cilj, osim u slu~aju kada su
dobijali naredbe i ultimatume da napuste svoje ku}e i postanu prognanici.
406
Dokazi o direktnoj vojnoj saradnji Srba i Hrvata oko opkoljenog Sarajeva
407
17.4. POLITIKA U FUNKCIJI PROGONA BO[NJAKA

Ekstremisti HDZ i HVO su znali iskoristiti psiholo{ke efekte izola
cije i zabrane kretanja, pa su uveli iskaznice za kretanje.
Njih je mogao dobiti samo onaj Bo{njak koji je prethodno dao pri
segu da }e biti vjeran institucijama i politi~kim te`njama Hrvatske za
jednice Herceg-Bosna.
To je bio udar na najosnovnija ljudska prava, a zatim i suverenitet i
opstojnost me|unarodno priznate dràve Republike Bosne i Hercegovine.
Potpisivanjem prisege afirmirala se paradràva, a uni{tavala legalna i
op}epriznata dràva. Bo{njaci su mahom odbili potpisivanje prisege, {to
je bio o~ekivan odgovor. Ali, bilo je onih koji su to prihvatili u ime svojih
tajkunskih poslova ili da dobiju papire za bjeg u tre}e zemlje. Predsjednik
SDA Hadìosmanovi} se nije ogla{avao povodom takvog stanja. [utio je i
pravio prostor ekstremistima HDZ da nastave poniàvati Bo{njake i uni
{tavati dràvu BiH. Na sceni je bio program apartheida, nacifa{izma...
Sli~nosti s mra~nim nacisti~kim ciljevima ekstremista HDZ i HVO
bila je vidljiva na svakom koraku.
îtav Mostar je bio oki}en zastavama hrvatskog naroda, kao da u
tom gradu nije ni bilo Bo{njaka i Srba. Zastava SDA je u periodu HDZove euforije bila samo na jednom mjestu, ali uz obaveznu hrvatsku zasta
vu. Zastava legalne i me|unarodno priznate dràve RBiH se nije mogla
postavljati nigdje, a bilo je slu~ajeva da se prijetnjom i upotrebom oru`ja
takve zastave skidaju i uni{tavaju.
Nije bilo ni jednog ìvotnog pitanja u kome se nije provodila domi
nacija HDZ i HVO u sadràjima i na na~in koji potvr|uje poniàvanje i
obespravljenost nas Bo{njaka.
U svim javnim preduze}ima za direktore su postavljeni Hrvati ili
Bo{njaci s kojima su ekstremisti HDZ mogli manipulirati.
Zgrada prvog mostarskog gradona~elnika Mujage Komadine, u ko
joj je bila Univerzitetska biblioteka, preure|ena je za smje{taj Biskupije.
Politika HDZ je bila monstruozna.
Preko sebi odanih kadrova me|u Bo{njacima, kojima je na ~elu bio
dr. Hadìosmanovi}, ekstremisti HDZ i HVO su zabranjivali da Bo{njaci
koje su prognali iz zapadnog Mostara i iz cijele zapadne Hercegovine,
mogu uop}e ostati na podru~ju Hercegovine.
Zabranjivali su otvaranje centara za kolektivno zbrinjavanje pro
gnanika. âk su zabranjivali da se prognanici zadràvaju na podru~ju
408
Hercegovine u ku}ama svojih prijatelja i poznanika. Po svaku cijenu su

èljeli da se prognanici isele s tog podru~ja, da odlaze u inostranstvo ili u
centralnu Bosnu Zenicu ili Sarajevo.
Cilj je bio jasan. @eljeli su da oslabe odbranu Bo{njaka na tom po
dru~ju, jer su znali da bi prognanici, zbog specifi~nih problema, imali do
datni motiv za borbu protiv onih koji su im oteli njihove domove i èle ih
opet istjerati.
Da je i Crkva u funkciji HVO-a i dan danas, ilustrira to pona{anje
biskupa Ratka Peri}a, koji se nije odazvao pozivu sve~anog otvaranja obnov
ljenog Starog mosta, obrazlaù}i to u pismu ~elnicima grada Mostara:
Da nam i obnovljeni Stari most ne moè biti znamenom sno{lji
vosti, suìvota i mira, ako jednom dijelu gra|anstva Mostara jubilarni
Kristov kri` na Humu predstavlja religiozni trn u oku...
Jednom dijelu gra|anstva Mostara jubilarni Kristov kri` na Hu
mu... nije religiozni trn u oku, kako je to napisao biskup, nego kako je
postavljen i mjestom na kojem se nalazi, gdje nikad nije postojao, jer gra
|ani Mostara o~ekuju da kri` bude uz bogomolju, groblje ili vjersku insti
tuciju. Taj dio gra|anstva o kojem govori biskup jubilarni kri` doìvljava kao trajno obiljeàvanje ratom osvojenih prostora, gdje drugih zaje
dnica ne moè biti. Moèmo konstatirati, da sve {to se prije i danas doga
|a Mostaru, predvodi kler, HDZ, HVO-HZHB...
Danas kler radi isto i sa zvonikom nove Mostarske katedrale:
Novi zvonik je, ~ak, vi{i od onog na Zagreba~koj katedrali. Nez
grapan, neskladan, ruàn, postavljen je tako da po svaku cijenu nadvisi
sve dàmije i pokaè prednost jedne vjere nad drugom. Na gradskom bre
ùljku zvanom Hum, kraj mjesta gdje je bila mala austrijska tvr|ava, di
gnut je golemi kri` koji se vidi sa svih strana, da potvrdi nadmo} u gradu,
u kojem nikad prije nismo bili ve}ina. Na jednoj strani katoli~ki biskup,
grub, netrpeljiv, nedostojan sve}eni~kog poziva, na drugoj je franjeva~ki
red, koji brani svoje interese, vi{e materijalne nego duhovne, sukobljava
ju se me|usobno, na na~in koji sramoti samu vjeru, pi{e Mostarac Pre
drag Matvejevi} u Oslobo|enju, 6. 11. 2005., u tekstu pod naslovom
Na{i talibani.
409
Odobrenje za putovanja po Herceg-Bosni, Republci Hrvatskoj i inostranstvu
Kontrola putovanja i iz mjesne zajednice
410
17.5. REZOLUCIJA MUSLIMANA HERCEGOVINE

Bo{nja~ki narod je bio ogor~en na rukovodstvo SDA za regiju Hercegovine i za grad Mostar. Kao rezultat te ogor~enosti nastala je Rezolucija Muslimana Hercegovine64 koju su potpisali 152 ugledna Musli
mana Hercegovine, u ~emu je glavnu ulogu imala Islamska zajednica u
Mostaru. Rezoluciju je potpisalo preko 7.000 Bo{njaka, u vezi ~ega je bi
tno ista}i da je predsjednik SDA Hadìosmanovi} opstruirao rad i odbranu Bo{njaka od nacisti~kih i fa{isti~kih djela koje su ~inili ekstremisti
HDZ i HVO. Ponovo isti~em da je unutarnja ugroènost nas Bo{njaka u
1992. godini bila izuzetno opasna.
64 SADR@AJ REZOLUCIJE: ...U ovom ratu Muslimani su najve}a `rtva. Zlo~ini koji
se nad muslimanskim narodom vre svakodnevno, pred o~ima me|unarodne javnosti, ~ine je sau~esnikom tih zlo~ina. Uvjereni da tuma~imo volju i osje}anje najirih
muslimanskih slojeva irom ponosne Bosne i Hercegovine smatramo potrebnim da
izjavimo:
I. Muslimani moraju postati svjesni da nas u ovom vanredno tekom vremenu moè
spasiti samo naa potpuna sloga i jedinstvo, te ~vrstina naih redova.Proces
nacionalnog osvjetenja je u sna`nom usponu. Muslimanima preporu~ujemo da ìve
u slozi i ljubavi sa svim ~estitim komijama i sugra|anima, jer ne postoji kolektivni
grijeh, pa nema ni kolektivne odgovornosti... Muslimani se zalaù za cjelovitu i nedjeljivu dràvu BiH i ne priznaju nikakve paradràvne tvorevine. Muslimani prihvataju zastavu RBiH i dràvni grb s ljiljanima. Muslimani traè da se uvede potpuna
ravnopravnost bosanskog jezika... Osu|ujemo prije svega i izvan svega agresiju na
RBiH izazvanu i vo|enu od Srbije, Crne Gore i bive JNA. Posebno osu|ujemo teroristi~ku organizaciju Srpsku demokratsku stranku, SDS. Osu|ujemo ruenje vjerskih
objekata bilo kojoj konfesiji da pripadaju, kao i proganjanje vjerskih slu`benika.
Osu|ujemo svako krenje me|unarodnih humanitarnih i ljudskih prava... svako
ruenje spomenika kulture...ruenje predkolskih, obrazovnih i kulturnih objekata...
unitavanje prirodnih ljepota... uniàvanje i maltretiranje djece, èna, staraca... za sve
ratne zlikovce traìmo da im se sudi po me|unarodnom pravu.
II. Protestujemo protiv svih oblika vojne diktature i neofaizma..... protiv noenja
simbola islamske pripadnosti, dozivanja muslimanskim imenima i sli~no prilikom
vrenja nekih ne~asnih akcija da bi se dobio utisak da to ~ine Muslimani.
III. Podràvamo Platformu Predsjednitva RBiH, Odluke Vlade RBiH, kao i odluke
Glavnog taba Oruànih snaga BiH. Podràvamo herojsku borbu branitelja Gora`da...
ideju da se na grani~nim prelazima sa Srbijom i Crnom Gorom uspostavi kontrola
MUP BiH i UNPROFOR-a.
IV. Pozivamo sve Muslimane sposobne za vojsku, koji se dosad nisu aktivirali, da se
odmah uklju~e u redove branitelja RBiH... Mostar, 8. 8.1992. godine.
411
Pe~at kao dokaz da su ka`njeni~ke

bojne dio HVO-a
Ova unutarnja ugroènost je kompli

cirala na{u poziciju, s obzirom na ve} ispo
ljene opasnosti ali i o~ekivane, sve ve}e i
ve}e nevolje od fa{isti~kih stranaka, njiho
vih vojnih i paravojnih struktura, ~etnika i
ekstremista HVO.
Rezolucija Muslimana Hercegovi
ne je, u neku ruku, podsje}ala na izuze
tni, ~asni i hrabri historijski ~in Muslima
na Mostara i Bosne i Hercegovine, kada
su 1941. godine, u porobljenoj Evropi
najugledniji pripadnici ovog naroda prvi
i jedini digli glas protiv nacizma, potpisu
ju}i ~uvene Rezoluci
je Muslimana protiv
progona njihovih ko
m{ija Jevreja, Arlija,
Srba i ostalih. Mostar
ski Muslimani su to
uradili me|u prvima u
BiH 1941. godine.
Mnogi ugledni Musli
mani, potpisnici Re
zolucija, zavr{ili su u
nacisti~kim logorima
i zatvorima, mu~eni
ili ubijeni, iako su se
jednom rije~ju mogli
odre}i svog potpisa na
ovim dokumentima.
Odluka stranaka da Mostar

predaju HVO-u, zbog ~ega
sam napustio mjesto
komandanta Samostalnog
bataljona odbrane Mostara
412
17.6. PROGLA[ENJE NEPOSREDNE RATNE

OPASNOSTI
Mi, Bo{njaci hercegova~ke regije smo shvatili da je uslijedio napre
dak u pogledu odlu~nosti da branimo RBiH, kada je 8. aprila 1992. godi
ne Predsjedni{tvo RBiH donijelo Uredbu sa zakonskom snagom o progla
{enju neposredne ratne opasnosti.
Me|utim i ekstremisti HDZ i HVO su znali iskoristiti ovu Uredbu
za ostvarivanje svojih ciljeva. Uredba Predsjedni{tva RBiH imala je za
cilj odbranu dràve, a lideri HDZ koriste kao instrument svoje politike
protiv RBiH i Bo{njaka u njoj.
Krizni {tab Op}ine Mostar, 29. aprila 1992. godine donio je pogubnu Odluku kojom se odbrana Mostara povjerava Hrvatskom vije}u od
brane - Op}inskom stoèru Mostar i MUP-CSB Mostar.
Ovom odlukom Krizni {tab Op}ine Mostar se obavezao da }e u naj
kra}em roku formirati Izvr{ni odbor koji }e osigurati funkcioniranje organa uprave Op}ine Mostar.
Odlukom se fakti~ki ru{ila legalna, demokratski izabrana vlast i
uspostavljala nelegalna, paradràvna vlast. Krizni {tab Op}ine Mostar,
koji je donio takvu odluku, za nju nije imao nikakvog ustavnog i zakon
skog osnova.65
Ubrzo zatim, 15. maja 1992. godine, HVO Op}inski stoèr Mos
tar donosi Naredbu broj 02-77 kojom se raspu{ta Krizni {tab Op}ine Mos
tar, te donosi Odluku da se odmah pristupi formiranju Ratne vlade HVO.
65
Poto Krizni tab za spornu odluku nije imao uporita u Ustavu i zakonima RBiH, u
preambuli Odluke broj 427/92 od 29.4.1992. godine, kojom se odbrana Mostara povjerava HVO-u, pozvao se na neka normativna akta koja nisu imala karakter zakona,
kao to su: Naredba Republi~kog taba za civilnu zatitu; Zaklju~ci Predsjednitva
RBiH od 4. 4. i 10.4.1992. godine, Odluka o proglaenju neposredne ratne opasnosti
na podru~ju op}ine Mostar od 9.4.1992. godine; Odluka o povla~enju jedinica JNA sa
teritorije RBiH koju je donijelo Predsjednitvo RBiH 27.4.1992. godine.
- Zbog toga je Ustavni sud RBiH svojom Odlukom ponitio kao neustavne brojne
odluke i uredbe takozvane HZHB (Slu`beni list RBiH broj 16/92 od 18.9.1992.
godine), kao to su: Odluka o uspostavi HZHB od 18.11.1991.godine; Statutarna
odluka o privremenom ustrojstvu izvrne vlasti na prostoru HZHB; Uredba o organizaciji i radu vlasti u slu~aju ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti na teritoriji
HZHB.....
413
Provedba ovih naredbi, odnosno odluka, osigurana je pod prije

tnjom vojnih i policijskih snaga HVO, {to je bio svojevrstan vojni udar,
nasilan oblik uklanjanja legalnih organa vlasti. Ovaj proces je okon~an
21. maja 1992. godine, kada je predsjednik HVO Mostara sam sebi dao
mandat za sastav Vlade.
Tada su osigurane pretpostavke za realiziranje politi~kog cilja: Prekida veza s legalnim organima dràve BiH u Sarajevu.
HVO Vlada Mostara donosi mnoge odluke protivne Ustavu, zakonima i Uredbi Predsjedni{tva RBiH o neposrednoj ratnoj opasnosti, napri
mjer: Odluka o uspostavi odjela za unutarnje poslove HVO Mostar; Odlu
ka o izradi, upotrebi i ~uvanju pe~ata HVO Mostar; Odluka o kori{tenju
stanova koji su vlasni{tvo biv{e JNA, kojom se ti stanovi stavljaju na ra
spolaganje Stoèru HVO Mostar; Odluka o formiranju vojnih sudova i
preuzimanju ingerencija nad Okru`nim zatvorom od strane HVO-a; Odlu
ka da se odbrana Mostara povjerava Stoèru HVO Mostar.
Ovi slu~ajevi su samo ilustracija da u odlukama Ratne vlade Mos
tara nije bilo ni~ega {to afirmira institucije dràve RBiH niti priznaje Bo{
njake kao narod, jer su oni i dràva BiH bili glavna meta politike HDZ-a,
koju je definirao i ~iju je provedbu nadzirao Tu|man iz Zagreba.
U njihovim planovima Sarajevo, kao politi~ki i dràvni centar, nije
zna~ilo ni{ta.
Osnovna karakteristika paralelne paradràvne vlasti koju je uspos
tavljala HDZ bila je pravna anarhija i ugroènost ljudskih prava i slobo
da za gra|ane, posebno za Bo{njake.
Ekstremisti HVO su hapsili i zatvarali Bo{njake bez ikakvog osno
va, dràli ih u zatvorima koliko su èljeli, odvodili u koncentracione lo
gore. Bilo je dovoljno da ekstremista policajac HVO misli da treba ne
koga odvesti u kocentracioni logor i tamo zatvoriti i to je bilo ura|eno.
Policajci su svoju lojalnost politici HDZ-a i Tu|manu dokazivali
spremno{}u da gaze elementarna ljudska prava Bo{njaka.
Pri izdavanju javnih isprava ili, naprimjer, pri davanju saglasnosti
za rad i bavljenje nekom djelatno{}u, odnosno pri odlu~ivanju ko }e u
uvjetima neposredne ratne opasnosti i rata ostati na svom radnom mjestu
a ko ne}e, osnovni standardi koje su primjenjivali ekstremisti HDZ i HVO
bili su diskriminacija, apartheid i segregacija prema Bo{njacima i njiho
vim potrebama po tim pitanjima.
Hrvati su bili u svemu povla{teni. Dobivali su javne isprave kako su
èljeli. Ako su zahtijevali dozvole za rad i zaposlenje, izlazilo im se usu-
414
sret. Hrvati, za razliku od Bo{njaka, nisu imali represivnih ograni~enja za

kretanje, nastanjivanje, promet roba i sli~no. Imovina Hrvata je bila za{ti
}ena vla{}u HDZ i HVO, dok je imovina Bo{njaka izloèna nevi|enoj
plja~ki i otimanju, organiziranoj od ekstremista HDZ i HVO.
Kriminal i plja~ka su bili najbolje organizirana djelatnost kojom se
bavila vlast HDZ i HVO.
Cilj im je bio da Bo{njacima u Mostaru i okolini ìvot postane ne
podno{ljiv kako bi odlazili s tog prostora, ~ime bi bilo olak{ano postiza
nje glavnog cilja Tu|manove politike u odnosu na RBiH, da u njoj ne bude Bo{njaka, a da Bo{njaci koji na tim prostorima eventualno ostanu pri
hvate da su hrvatsko cvije}e, zna~i Hrvati.
îtav paradràvni sistem koga su uspostavljali ekstremisti HDZ i
HVO bio je orijentiran da se u Mostaru i {irom Hercegovine uni{te trago
vi ìvota Bo{njaka.
Prema takvim namjerama, pored vojnih i policijskih postrojbi
HVO-a, djelovalo je sudstvo. Legalni sudovi su ukinuti, a uspostavljeni
paradràvni.
Zabranjen je ulazak u zgrade sudova svim sudijama i ostalim sud
skim slu`benicima bo{nja~ke nacionalnosti.
Sa sudskih zgrada su skinute zastave RBiH, a postavljene zastave
Republike Hrvatske.
Stoèr HVO Op}ine Mostar je u sastav policije doveo sebi odane
kadrove Hrvate, a Bo{njaci, koji su do tada radili na zna~ajnim mjesti
ma u tim slu`bama, izgubili su zaposlenje.
Osnovni zadatak tih kadrova bio je da ne prihvataju nikakav uticaj
od MUP-a RBiH, ~ime je ovaj segment dràvnog organiziranja stavljen
pod nadzor paradràvne vlasti HZHB. Paravojna policija HVO je bila
glavna snaga za provedbu politike HDZ-a.
Ova policija je realizirala poslove koji, po prirodi, pripadaju samo
civilnoj policiji.
Oni su protiv Bo{njaka mogli da rade {ta èle i {ta im na um padne.
Od kadrova civilne policije, koji su ostali dosljedni svojim profesi
onalnim obavezama u odnosu na dràvu RBiH, oduzimana je policijska
oprema.
Bo{nja~kim kadrovima je otvoreno re~eno da, ako èle dobiti bilo
kakvo zaposlenje, moraju prihvatiti vlast HDZ i HVO i distancirati se od
uticaja legalnih dràvnih institucija RBiH. Centar slu`bi sigurnosti (CSB)
Mostar i Stanica javne sigurnosti (SJS) u Mostaru, kao institucije me|u
415
narodno priznate dràve RBiH su organizacijski djelovale u sastavu

MUP-a RBiH i niko, osim Vlade i Parlamenta RBiH, nije imao pravnog
osnova da donosi odluke kojima bi se kidala funkcionalna veza izme|u
Republi~kog MUP-a Sarajeva i CSB i SJS u Mostaru.
I pored sasvim jasne situacije u tom pogledu, ekstremisti HDZ i
HVO donose odluku po kojoj se CSB i SJB organizacijski odvajaju od
MUP-a RBiH i stavljaju pod kontrolu Stoèra HVO Mostar.
Uzgred, iste mjere je, ne{to kasnije, poduzimao i izdajnik Fikret Abdi} u regiji Biha}a, {to potvr|uje na{e spoznaje da su djelatnosti na ru{e
nju dràve RBiH planirane i koordinirane iz Zagreba i Beograda, a u skla
du sa sporazumom koga su Tu|man i Milo{evi} postigli marta 1991. godine u Kara|or|evu.
Odluka Predsjedni{tva RBiH o progla{enju ratne opasnosti...
416
...Odgovor HVO-a: Mi smo jedini legalni?!
417
Vojna hunta HVO-a preuzima svu civilnu vlast u Mostaru
418
17.7. UNI[TENI OBJEKTI OBRAZOVNOG SISTEMA

U hercegova~koj regiji 1992. godine objekti za pred{kolsko, osno
vno, srednje i visoko obrazovanje nisu se mogli koristiti za osnovnu na
mjenu, jer su o{te}eni od razaraju}ih projektila, a neki od njih su sluìli
za kolektivni smje{taj prognanika.
Objekti obrazovanja su ostali bez unutarnje opreme.
Od osnovnih {kola, 1992. godine najteà razaranja su se dogodila
VII i VIII osnovnoj {koli, a od srednjih najteè su o{te}ene Muzi~ka i
Tekstilna {kola, gdje je uni{tena i nastavna dokumentacija.
O{te}ene su i zgrade mostarskih fakulteta, a dio njihovog prostora
se koristi za smje{taj vojnih i policijskih jedinica. Stoèr Vlade HVO
Mostar je jo{ u toku 1992. godine planirao da se mostarski fakulteti iz
mjeste u [iroki Brijeg, {to je zna~ilo da bo{nja~koj studentskoj omladini
ne}e biti dostupni.
Po{to je visoko obrazovanje bilo u nadle`nosti RBiH a ne u nadle
`nosti lokalnih vlasti, i na ovaj na~in negirala se RBiH i afirmirala para
dràva HZHB.
Pri organiziranju nastave u Mostaru, u {kolskoj 1992.-1993. godini
morale su se imati u vidu sasvim nove okolnosti od kojih isti~em sljede
}e: (1) ratna djelovanja u kojima agresori svakodnevno ubijaju civile i ra
zaraju civilne objekte, pri ~emu su im posebno va`ni objekti gdje se ma
sovnije okupljaju ljudi, {to su upravo {kolski objekti, koji su bili jedna od
glavnih agresorskih meta u Mostaru; (2) veliki broj u~enika i nastavnog
osoblja su sa svojim porodicama izbjegli u inostranstvo, ili su raseljeni u
druge dijelove Mostara ili u druge dijelove RBiH, a ve} u toku 1992. go
dine mnogi od njih su zato~eni u HDZ-eove logore, poginuli ili su ranje
ni; (3) u Mostaru, na lijevoj obali Neretve, iz drugih dijelova grada i iz za
padne i isto~ne Hercegovine, bilo je registrirano oko 18.000 izbjeglica,
me|u kojima je bilo i dosta pred{kolske, srednjo{kolske, studentske omla
dine kao i profesora koje je trebalo uklju~iti u nastavni proces u najteìm
ratnim uvjetima; (4) poru{eni mostovi preko Neretve, te izloènost borbe
nom djelovanju s agresorskih poloàja, oteàva odlaske i dolaske u {ko
lu, {to je bio poseban rizik u organiziranju obrazovnog procesa u {kolskoj
1992.-1993. godini i poslije.
Poseban problem u oblasti obrazovanja predstavljale su odluke Ra
tne vlade HVO Op}ine Mostar u pogledu odvajanja sistema obrazovanja
u Mostaru od sistema obrazovanja u RBiH.
419
Prema tim odlukama u mostarskim {kolama se prestaju upotreblja

vati legalni pe~ati, ~iji je sadràj u skladu sa zakonima RBiH, a uvode se
{tambilji s hrvatskim grbom i natpisom Hrvatska zajednica Herceg-Bo
sna. Nastavni planovi i programi koji su legalni i vaè}i prema zakonima
i odlukama Vlade RBiH se ignoriraju od Ratne vlade HVO Mostar, tako
{to se preuzimaju nastavni planovi i programi iz obrazovnog sistema
Hrvatske. Uvo|enjem ovih nastavnih planova i programa direktno se po
driva suverenitet dràve BiH i dovode u pitanje interesi bo{nja~kog naro
da, jer su ti programi koncipirani na {tetu kulturnog, vjerskog i nacional
nog identiteta Bo{njaka. Prema tim programima, negira se nacionalna sa
mobitnost i autohtonost Bo{njaka, a u mnogim ud`benicima ima sadràja
kojima se vrije|aju nacionalna i vjerska osje}anja Bo{njaka, te nanosi {te
ta iskustvima zajedni~kog ìvota gra|ana razli~itih nacionalnih i vjerskih
pripadnosti i u Mostaru i u cijeloj BiH. Veoma agresivno se afirmirao
hrvatski jezik i negirala posebnost bosanskog jezika.
Negirale su se povijesne ~injenice o kontinuitetu bosanskohercego
va~ke dràvnosti, te tuma~ilo da teritorije RBiH pripadaju R Hrvatskoj.
Na Univerzitetu Dèmal Bijedi} HDZ, HVO-HZHB su suspedi
rali sve zakone RBiH, pa u periodu juni-august 1992. godine izbor rekto
ra i prorektora nije izvr{en prema Statutu Univerziteta. Izmijenjeni su
pe~ati fakulteta i Univerziteta. U zapisniku kolegija dekana novog
sveu~ili{ta u Mostaru, sa skupa odrànog 24. 8. 1992., stoji da je za HVO
Op}ine Mostar Stojan Vrlji} zahtijevao da dekani fakuteta 25. 8. 1992. do
9 sati predaju stare pe~ate radi zamjene. Re~eno je da }e oni koji se oglu{e
snositi sankcije, a pe~ati }e im biti oduzeti. Na Ekonomskom, Pravnom i
Gra|evinskom fakultetu, te Pedago{koj akademiji, postavljeni su novi
dekani i prodekani, bez po{tivanja Statuta fakulteta i postoje}ih zakona
RBiH. Progonjen je, kao {to smo ve} naveli profesor Sulejman Spahovi},
zato {to je Bo{njak, a prof. dr. Milan i prof. dr. Nada Bodiroga, zatim prof.
dr. \uro Mari~i}, prof. dr. Stefan i prof. dr. Dubravka Sunari}, progonjeni
su samo zato {to su pripadnici srpske zajednice u Mostaru.
Sve nacionalne bo{nja~ke institucije su bile pod udarom HVO-a, ali
je Preporod i dalje radio, zahvaljuju}i ljudima poput dr. Dèmala
Dùdè, Kerima î{i}a, Edina Omerike...
420
HVO Op}ine Mostar nare|uje da se u obrascima uvjerenja o zavr{enom {kolovanju upisuje i

naziv tzv. HZHB
421
17.8 UNI[TENI OBJEKTI ZDRAVSTVA

Objekti Regionalnog medicinskog centra Mostar su tokom 1992.
godine o{te}eni i uni{teni 50 posto.
Najvi{e su o{te}eni Dom zdravlja, Hirurgija, Ginekolo{ko odjeljenje, O~no, Hemodijaliza, Neuropsihijatrijsko i ORL odjeljenje, Maksiofacijalna hirurgija, Apoteka, centralna bolni~ka kuhinja i ve{eraj.
Zgrada Internog odjeljenja se nije mogla koristiti bez temeljite
adaptacije. Oko 30 posto zdravstvenih radnika su sa svojim porodicama
napustili Mostar {to je oteàlo zbrinjavanje bolesnika ~iji se broj pove}a
va zbog posljedica ratnih djelovanja.
U organiziranju zdravstvene za{tite, poseban problem su predstavljale obaveze zbrinjavanja boraca na frontu i stanovni{tva u prigradskim
naseljima, koja su zbog ratnih djelovanja bila teè dostupna zdravstvenoj
slu`bi.
Uspostavljena je Ratna bolnica.
Centar za dijalizu je evakuiran u [ibenik. Apoteke su ostale bez
prostora, kadrova i opreme.
Ljekova je nedostajalo. U takvim uvjetima, veliki zna~aj su imale
ambulante i apoteke koje su po~ele uspostavljati humanitarne organizacije Merhamet i Caritas.
Na rukovodna mjesta u zdravstvenim ustanovama Stoèr vlade
HVO Mostar postavio je svoje ljude, koji nisu bili kompetentni, {to je ta
ko|er oteàvalo zdravstvenu slu`bu.
Od zdravstvenog osoblja traì se da potpi{u prisegu odanosti
HZHB, {to je izazvalo veliko nezadovoljstvo me|u zdravstvenim radnici
ma bo{nja~ke nacionalnosti.
Time se napadalo na osnovne principe etike zdravstvenih radnika.
Nacisti~ki i fa{isti~ki karakter vlade HVO Mostar naro~ito je do{ao do
izraàja zabranom da se po{alju hirur{ke ekipe u Ratnu bolnicu u Jablani
ci, gdje je 1992. godine bilo oko 50 te{kih ranjenika kojima je trebala
stru~na pomo} iz Mostara. Isto tako, zabranjen je odlazak ekipe transfu
ziologije u Jablanicu, kako bi se prikupila krv neophodna za ranjenike.
Tih dana 1992. godine Regionalni medicinski centar Dr. Safet Muji}, dok ga nije uzurpirala HZHB, stalno je bio gra|anima na raspolaga
nju. U to vrijeme na~elnik voznog parka je bio Mirko âvar, zamjenik
Ante Cvitanovi} kao i voza~i Zdravko Pandà, Marinko Saki}, Ramo Go
lo{, Ivan Pehar, Ivan Lovri}, Hazim Gosto, Zoran Musa, Mirsad Vrce, @e-
422
ljko Tomljenovi}, Osman Dra~e, Velimir Bogdan, Miro Bara~, Ante Vu~i}, Tvrtko [imi}, Milan Milo{evi}, Dragan Mitrovi}, Mirko Mikuli},
Zlatko Omanovi}, Ibrahim Dilberovi}Braca, Meho Beganovi}, Safet
Behram, Brato Krezi}, Miroslav Mo}ka ûljak.
Veliki doprinos u odbrani grada dalo je osoblje bolni~kog voznog
parka sa svojim izabranim voza~ima ne {tede}i svoje ìvote. Oni su vozi
li Putem spasa preko Goranaca izvla~e}i ranjene borce sa prve linije fron
te prema tada slobodnoj teritoriji zapadne Hercegovine.
Poseban doprinos 1992. godine, po~etkom rata, dali su ljudi u bije
lom, rahmetli dr. Predrag Puzi} i internista dr. Fejsal Vejzovi} kao i tada{nji direktor centra dr. Miljenko Lugonja, osoblje hirurgije i ostalih slu`bi
koje su podre|ene njenim potrebama kao i Dom zdravlja sa svojim mo
bilnim i protivepidemijskim ekipama. Dr. Vejzovi}a je HVO ubio, baciv{i ga sa vrha zgrade bolnice, a onda bezo~no tvrdio da se ubio i podmet
nuo mu opro{tajno pismo. To, naàlost, nije bio jedini slu~aj takvog obra~una HVO-a sa bo{nja~kim intelektualcima Mostara.
Dr. Lugonja }e krajem 1992. godine postati barjaktar HZHB u
bijelom.
Dr. Puzi} je u RMC-u vaìo za jednog od najtalentiranijih ljekara.
Nakon neprospavane no}i, juna 1992. godine, i jo{ jednog te{kog deùrst
va s obiljem hirur{kih intervencija, Predrag je s jednim kolegom automo
bilom po{ao Gorana~kom cestom spasa da bi obi{ao suprugu i djecu koji
su izbjegli u Hrvatsku, a koje duè nije imao priliku vidjeti. Naàlost, sti
gao je u smrt. Granate ispaljene iz ~etni~kog legla na Fortici i to na
brisanom dijelu Gorana~kog puta spasa pogodile su njihov auto. Tu dionicu su Mostarci zvali Ruski rulet.
Tokom aprila i daljih mjeseci 1992. godine, Karadì}eve bande su
imale svoj sistem uni{tenja Mostara. Najprije je po~injala paljba iz svih
oru|a velikog kalibra po Orlacu, putem za Gorance i @ovnici. Zatim se
spu{tala na Cim i Ili}e i, na kraju, okretala prema centralnim dijelovima
grada, posebno ciljana na zdravstvene institucije. Istim metodama HVO
}e granatirati lijevu obalu Mostara. HVO je redovno po~injao ga|ati grad
sa po~etkom svakog namaza. O toj mr`nji ne treba ni tro{iti rije~i.
423
17.9. UNI[TENI PRIVREDNI I KOMUNIKACIJSKI

OBJEKTI
Agresori su uni{tili brojne privredne objekte u hercegova~koj regi
ji, posebno u Mostaru. Iz privrednih objekata oplja~kane su ma{ine i ra
zna vrijedna oprema, transportna sredstva, rezervni dijelovi, repromateri
jal, poluproizvodi i finalni proizvodi.
Najve}i dio takvih sredstava pao je u ruke agresora. Time je oslabljena odbrambena mo} RBiH, a agresori oja~ani.
Od ukupno 65 zna~ajnijih privrednih objekata, 1992. godine 11 ih
je o{te}eno toliko da se nisu mogli vi{e koristiti bez zna~ajnijih ulaganja,
u 14 se odvijala reducirana proizvodnja, a u 40 objekata se mogla pokre
nuti proizvodnja uz manja ulaganja.
Stoèr HVO Mostar je dominirao u kontroli privrednih kapaciteta.
Naime, odlukama Vlade HVO Mostar imenovani su povjerenici u preduze}ima. Bo{njaka prakti~no nije ni bilo, pa je od 32 povjerenika bio samo
jedan, valjda njima podoban Bo{njak.
Dakle, vojne formacije HVO su faktor odlu~ivanja i o privrednim
aktivnostima u Mostaru.
Tokovi platnog prometa su pokidani. Plate`no sredstvo u Mostaru,
1992. godine bio je hrvatski dinar. Niko nije dobijao plate ili penzije. Stoèr Vlade HVO Mostar je donio odluku da se ne dijele plate radnicima koji su u statusu radne obaveze. Devizne rezerve gra|ana su se zamjenjiva
le za hrvatski dinar, {to je bio na~in odliva deviza u Hrvatsku.
Ru{enjem mostova preko Neretve u Mostaru i okolini, oteàni su
uvjeti za sve djelatnosti. Radi normaliziranja saobra}aja, ve} 1992. godi
ne se ukazala potreba za izgradnjom dva mosta u gradu. Saobra}ajno je
Mostar bio izoliran od ostalih dijelova RBiH i od drugih dràva.
Stoèr Vlade HVO Mostar je oplja~kao oko 60 autobusa koji su kori{teni za putni~ki saobra}aj. Po diktatu lidera HDZ i HVO, plja~ku su
izveli radnici hrvatske nacionalnosti, koji su autobuse odvezli u [iroki
Brijeg, odakle su organizirali prevoz putnika prema svojim potrebama.
Teretna vozila su oplja~kana iz mostarskih firmi i stavljena na raspolaganje logistici HVO. Bo{njaci su odstranjeni sa svih rukovodnih
mjesta s kojih su mogli utjecati da se dio autobusa i teretnih transportnih
vozila koriste i za njihove potrebe.
Iz Mostara i prema Mostaru prekinut je PTT saobra}aj prema teritorijama pod kontrolom legalnih vlasti RBiH. Mostarska po{ta je oplja
424
~kana. Pored monetarnih poreme}aja, blokada Po{te je bila jedan od uzro

ka {to 17.000 penzionera nisu primali penzije.
Zbog agresorskog granatiranja i raketiranja o{te}eni su radiorelejni
prenosni sistemi, lokalna i glavna automatska telefonska centrala. Stoèr
Vlade HVO je smijenio direktore i druge rukovodne radnike PTT u Mostaru i na njihova mjesta doveo ekstremiste HDZ-a. Sistem veza u herce
gova~koj regiji se od Sarajeva preusmjeravao prema Splitu i Zagrebu. @e
ljezni~ki saobra}aj od Mostara prema Sarajevu je prekinut zbog toga {to
je dio pruge oko Hadì}a bio pod kontrolom ~etnika, a dio na teritoriji
Hercegovine bio pod kontrolom ekstremista HVO-a. Prema Plo~ama è
ljezni~ki saobra}aj je tako|e bio u prekidu zbog ru{enja dva èljezni~ka
mosta od Ra{tana do Ba~evi}a.
Ovi problemi u komunikacijama uzrokovali su i medijsku blokadu
Mostara. Pad relejne stanice na Veleù je bio glavni problem medijske
blokade.
Blokada je izazvana smi{ljeno, da bi se gra|anima Mostara name
tnulo informiranje po mjeri HDZ-a i HVO-a, a ignorirali Bo{njaci, drà
va i faktori odbrambenog sistema RBiH, posebno Armija RBiH. Stoèr
Vlade HVO u Mostaru je naredio da gradska radio stanica u Mostaru pre
kine emitiranje programa Radio BiH i Televizije BiH, ali je omogu}eno
da se emitiraju programi iz Republike Hrvatske. U takvim uvjetima, jedi
ni izlaz je bio da se uspostave i pokrenu na{i vlastiti mediji.
U startu je najvi{e u~inila komanda Samostalnog bataljona, pokre
}u}i list Mostarsko jutro, ali to nije zadovoljavalo informativne potre
be ni gra|ana ni pripadnika na{e vojske. Zbog toga je komanda Prve mos
tarske brigade montirala FM predajnik koji reemituje program Radija
BiH. Ubrzo su otpo~ele aktivnosti na uspostavi Radija Bosne i Hercego
vine Studija Mostar, {to je uspje{no okon~ano, jer su postojale adekva
tne kadrovske i druge pretpostavke.
[to se ti~e pisanih medija i u tom pogledu su poduzete efikasne mje
re. Pokrenut je list Republika BiH, distribuiran list Ljiljan i ratno iz
danje Oslobo|enja. Pored ovoga, {tampani su i distribuirani bilteni na
listu papira. Najve}e te{ko}e su bile u prihvatu i reemitiranju programa
TV BiH, jer nije bilo tehni~kih uvjeta. Zbog toga su se na{i medijski profesionalci opredijelili za proizvodnju vlastitog TV programa, {to je kombinirano s reemitiranjem prikladnih sadràja koji su dopirali do Mostara.
Na~in borbenog djelovanja agresora na RBiH, i sa istoka i sa zapada,
bio je uskla|en s politi~kim ciljevima da se na svim prostorima RBiH uni
425
{te tragovi ìvota Muslimana. Stolje}ima su Bo{njaci na ovim prostorima

ostavljali upe~atljive tragove svoje kulture, vjere i civilizacije. Prostor Her
cegovine i posebno grad Mostar su od povijesnog i civilizacijskog zna~aja.
Objekti bo{nja~ke kulture su bili glavne mete ru{ila~kog i vandal
skog djelovanja kako ~etnika tako i ekstremista HDZ i HVO. Urbani iz
gled Mostara je bio i ostao izrazita prepreka ostvarivanju mra~nih antici
vilizacijskih ciljeva velikosrpskih i velikohrvatskih ideologa. Treba re}i
da je Austrougarska, tokom svoje vladavine na ovim prostorima, po{tovala bo{nja~ku kulturu i pomagala o~uvanju svih ljepota urbane infrastru
kture koja pripada bo{nja~koj kulturi. Me|utim, ~etnici i ekstremisti HVO
su poru{ili i popalili mostarske mahale, gdje se nalaze i najzna~ajniji kul
turni i vjerski objekti Bo{njaka.
Osnovna {kola Hamza Humo na Bulevaru revolucije
426
17.10. ULTIMATUMI HZHB, HV-HVO LEGALNOJ

VLASTI RBiH
Dobro se sje}am sa koliko su gor~ine zapovjednici HV-HVO insistirali od nas iz TIM-a da prenesemo politi~arima zakonodavnoj i izvr{noj,
vojnoj i civilnoj vlasti u Sarajevu njihove pisane stavove, koji su uvijek
bili ultimativni.
Predsjednik RBiH Alija Izetbegovi}, ili neko koga on ovlasti ispred Predsjedni{tva, treba da rije{i sve politi~ke nesporazume sa gospodi
nom Matom Bobanom, drugim rije~ima prihvatiti HZHB.
Dok se starje{ine OSBiH koje su u Hrvatskoj progla{ene ratnim zlo
~incima ne sklone sa rukovodnih mjesta, ne}e biti saradnje HVO-a i Armije RBiH
Armiji i HOS-u se ne smiju ispla}ivati nov~ana primanja za: maj,
juni i juli 1992., a HV-HVO-u da ne dobije ni dinara od RBiH.
Glavni {tab Armije RBiH mora prihvatiti smjenjivanje vojnih kadrova Armije BiH zbog saradnje i kompromitiranja kroz sluènje u JNA
i u~estvovanje u ratovima u Sloveniji i Hrvatskoj. Armija i HOS moraju
dràti linije odbrane od srpskog agresora od Konjica do Neuma.
U Mostaru se iz HV-HVO-a ne smiju uzimati u druge sastave vojni
obveznici, {to }e se, prijetilo se, silom sprije~iti.
Vojni obveznici ne smiju napu{tati svoje op}ine, a da }e svi biti protjerani koji su sposobni za borbu sa prostora koji drì HV-HVO i da }e to
raditi vojne i civilne slu`be tzv. HZHB.
Sve naoruàne osobe moraju da straàre na prvoj liniji, a oni koji se
kriju po podrumima moraju se i silom istjerati na vojne zadatke HZHB.
Da se formira zajedni~ko zapovjedni{tvo HVO-a i Armije RBiH,
dok se ne stvore politi~ki uvjeti za jedinstvenu komandu.
U Hrvatskoj niko ne moè nabavljati naoruànju osim muftije za
greba~kog, predsjednika Me{ihata IZ Hrvatske, gospodina [evke Omer
ba{i}a i da se u Hrvatsku ne moè ulaziti u uniformi, a vozila isklju~ivo
moraju biti sa civilnom registracijom.
Pripadnici HV-HVO ne}e da prihvate bilo kakvo ozna~avanje osim
HV-HVO-a, a sa dogovorima na najvi{em nivou mogu i druga.
HV-HVO je za kvalitetnu saradnju ali i Republika Bosna i Hercegovina mora obezbijediti uvjete i sredstva.
Da gospodin Armin Pohara podnese izvje{taj o svom djelovanju u
regiji Mostar (Hercegovina) i dalje, ili }e biti uklonjen sa ovih prostora.
427
Da se odrede i pripreme kampovi u Hrvatskoj za prihvat sposobnih

ljudi za borbu. Oru|a i oru`ja }e se dopremiti iz Hrvatske. U tom centru
poslije izvr{ene obuke kompletna jedinica }e se slati na front u BiH.
Da Tuzla izvr{i isporuku mina za MB 120 mm, uz odgovaraju}u
dokumentaciju, da navedu {ta èle (ne oru`je) i da se to isporu~i u Grude
HZHB-u.
U ovim zahtjevima hrvatskih politi~kih i vojnih vlasti vidljive su
sve mogu}e ucjene i la`ne optu`be. Gotovo da ih i ne treba obja{njavati.
Predstavnici HV-HVO postrojbi i tzv. HZHB u najbanalnijim zahtjevima
i dogovorima Bo{njaka i Hrvata, a prije svih biv{i jugooficiri Petkovi} i
Poljak, od bo{nja~kih su predstavnika traìli da im pokazujemo lojalnost,
poniznost, poslu{nost, milom ili silom.
Zauzvrat su deklarativno prihvatali, a u realizaciji odbijali u svakom
obliku zajedni~ku komandu na teritoriji Mostara i Hercegovine, a nas su
smatrali trenutnim zlom, ljudima koji trebaju da ~uvaju njihove crte,
dok su oni zauzeti podjelama BiH sa Srbima.
Zbog ovakvih optu`bi Bo{njaka od HV-HVO postrojbi i tzv. HZHB
napetosti su kulminirale u Hercegovini, posebno Mostaru. Nisu, ~ak, po
pustile i nakon sporazuma potpisanog 21. jula 1992., koji su postigli pred
sjednik Predsjedni{tva RBiH Alija Izetbegovi} i predsjednik Republike
Hrvatske Franjo Tu|man. Generali HV-a su krenuli agresivno na OS
RBiH i po~eli su primjenjivati iste metode kao i SDS, JNA prema stanovni{tvu Mostara i Hercegovine u 1991. godini.
Sa svakim novim potpisanim sporazumom {anse za uspostavljanje
jedinstvene komande oruànih snaga Republike Bosne i Hercegovine su
bile sve manje, koliko i no{enje jedinstvenog znaka pripadnosti Oruànim
snagama BiH na ovoj teritoriji.
Istovremeno, postrojbe HV-HVO i lideri HZHB uspostavljaju vlast
u op}inama i nastavlja se temeljito i organizirano plja~kanje imovine, preduze}a i fabrika, te njihovo odvoènje u druga mjesta u BiH i Hrvatskoj.
Sve je to ra|eno pod izgovorom da te plja~ke izvode neformalne krimi
nalne grupe. Me|utim, prava istina da je tu vrstu poslova oko logistike i
prodaje infrastrukture ukradene iz Mostara izvr{io Savjet za posebne na
mjene HZHB, sastavljen od Bo{njaka i Hrvata naklonjenih tzv. HZHB.
Od ljudi se stalno zahtjeva da potpi{u prisegu HZHB.
Prijeti se svima otpu{tanjem s posla ukoliko neko ne prizna akta ko
ja donosi tzv. Herceg - Bosna. Tako, mojoj supruzi, ro|enoj Sarajki, koja
je bila zaposlena u RO Inter{ped Sarajevo, Poslovna jedinica Mostar, ti is-
428
ti Bo{njaci i Hrvati dali su otkaz zato {to nije èljela u paradràvnom sis
temu raditi sa izmje{tenim mjestom u [irokom Brijegu. Naàlost i ru
kovodioci ove firme iz Sarajeva to su prihvatili kao normalno.
Predsjedni{tvo RBiH je pohvalilo Armiju RBiH za njeno briljatno
osloba|anje lijeve obale Mostara i dijela Hercegovine. Ali HVO i HV koja se tim di~ila, na HTV-u je opovrgnula u~e{}e Bo{njaka u ovoj akciji.
Drvlje i kamenje je bacano na tek formiranu Mostarsku brigadu, ko
ju su kinjili da na linijama ima 260 vojnika i predstavljali je kao nesposo
bnu, neorganiziranu, sve sa ciljem da je pot~ine HV-HVO-u.
Za pojedine osobe, kako bi dobili maksimalno povjerenje Bo{njaka,
pripremana je propaganda, kao naprimjer: Armin Pohara radi za nekoga,
ali kad je u Hercegovini, Mostaru, âpljini, Ljubu{kom, Dretelju mora
podnijeti Petkovi}u, Stoji}u, Lu~i}u, Kvesi}u izvje{taj o svom djelova
nju, ili }e biti uklonjen, jer navodno imaju informaciju da radi na pripre
mi planova za likvidaciju vrhovnika tzv. HZHB.
Na kraju svih monologa od strane vojne i civilne vlasti HV-HVO i
tzv. HZHB po~inju neformalni razgovori i rasisti~ka pitanja: Za{to vi
pravite toliko djece? Da li zato da bi bili ve}inski narod na ovim pros
torima? Morate, ako ho}ete da preìvite na ovim prostorima, slu{ati Tu|mana, Bobana, Stoji}a, Kvesi}a, Prli}a, Petkovi}a, ]ori}a, Dìdi}a, Pu
{i}a, a zatim dalje monolog se nastavlja - maj~ica Hrvatska, zemlja za
Hrvate i Bo{njake, primila je na grudi sve prognane i izbjegle, nahranila,
smjestila i ve}inu naoruàla. Pa morate shvatiti mi smo vojna sila sa
40.000 dobro uvje`banih vojnika.
Ovo su bile nevjerovatne kombinacije navodne humanosti i prijetnji
vojnom silom u jednoj-dvije re~enice. Visoki predstavnici HV-HVO i
HZHB u svim kontaktima s vojnim i civilnim vlastima RBiH, da li sa re
gije Mostara ili Sarajeva, uvijek su apostrofirali probleme na terenu Jabla
nice, Konjica, Prozora, Gornjeg Vakufa, Jajca, Travnika, Mostara itd., s
ciljem da unaprijed skinu odgovornost HV-HVO-a kada napadnu Armiju
RBiH, a kako bi osvojili koridor koji je bio klju~ni za podjelu Bosne i
Hercegovine.
Da su im namjere ne~asne, govori niz dokumenata koji su predo~e
ni Tuìla{tvu u Hagu, a po kojima je vidljivo da su izjavljivali da ne}e dugo trpjeti Armiju RBiH u svojim zonama odgovornosti.
429
430
Poslovnik o radu HVO Mostara
431
432
18. VENS-OVENOV PLAN

Sajrus Vens i Dejvid Oven, predsjedatelji Konferencije o biv{oj Jugoslaviji, predloìli su pregovara~ima 2. decembra 1993. u @enevi miro
vni plan o novom ustavnom ustrojstvu BiH. Nakon toga predsjednik
Predsjedni{tva RBiH Alija Izetbegovi} je u Zagrebu, 17. decembra 1992.
godine, sa predsjednikom paradràve HZHB Matom Bobanom dogovorio
da se imenuju po tri ~lana Komisije za usagla{avanje zajedni~kog prije
dloga ustavnog ustrojstva - administrativno politi~kog i prostornog ure
|enja dràve Bosne i Hercegovine.
Na tom dogovoru su bili kopredsjedatelji Konferencije o biv{oj Ju
goslaviji Sajrus Vens i Dejvid Oven, koordinator za BiH Marti Ahtisari,
te predsjednik Hrvatske Franjo Tu|man.67 Po tom dogovoru, Mate Boban
je u Komisiju odredio dipl.prav. Zorana Bunti}a, prof. dr. Antu Markoti}a i ing. Antu Valentu. Izetbegovi} je u Komisiju odredio prof. dr. Kasima Trnku, advokata ]amila Salahovi}a i inènjera Musadika Borogovca.
U sadràju Odluke je navedeno da Ko
misija treba dostaviti prijedloge usagla
{ene sa predstavnicima Hrvata do 26.
decembra 1992. godine.68
U Izvje{taju, koga je ~lan Komisi
je ]amil Salahovi} sa~inio u Mostaru 5.
januara 1992. godine navedeno je: Ko
misija je radila dana 23. i 24. decembra
1992. godine u Neumu. Nakon vi{esa
tnih rasparava Komisija je zaklju~ila da
nije u mogu}nosti napraviti sporazum
administrativno-politi~kog ure|enja Vens-Ovenov plan podjele BiH na 11
provincija koji je potaknuo Hrvate na rat
dràve Bosne i Hercegovine.69
protiv Bo{njaka
67
Odluka Mate Bobana, Mostar, 19. decembra 1992. godine - fotokopija u mojoj li~noj
arhivi. Interesantno je da su na memorandumu slova kojima je ispisano Hrvatska
zajednica Herceg-Bosna duplo ve}a od slova kojima je ispisano Republika Bosna i
Hercegovina.
68 Odluka predsjednika Predsjednitva RBiH na fotokopiji nije ~itak datum donoenja
Odluke, fotokopija u mojoj li~noj arhivi.
69 Prepis Izvjetaja u mojoj li~noj arhivi.
433
434
19. HVO - GLAVNI INSTRUMENT

POLITIKE HDZ
19.1. HVO KAO DIO HRVATSKE VOJSKE
19.1.1. TU\MANOVA VOJSKA ILEGALNO U BiH
Od 10. aprila 1992. godine general HV-a Janko Bobetko je, po naredbi predsjednika Republike Hrvatske Franje Tu|mana, postavljen za zapovjednika Ju`nog boji{ta. Njegove ingerencije su bile da komanduje
svim kopnenim i pomorskim snagama na ju`nim dijelovima Hrvatske,
odnosno na ju`nom boji{tu od Splita do Dubrovnika. Tada je od kopnenih
snaga na tom dijelu boji{ta bilo nekoliko brigada: 1. brigada, 115. brigada, 116. brigada i 4. brigada Hrvatske vojske. Osnovni zadatak je bio deblokada Dubrovnika i osloba|anje hrvatskih teritorija.
General Bobetko je djelovao ne samo na vojnom planu, ve} je ~es
to davao razne izjave iz kojih je bilo jasno da provodi politiku Franje Tu|mana protiv RBiH, posebno kompromitiranjem bo{nja~kih lidera i negi
ranjem uloge i rezultata Armije RBiH u odbrani RBiH. Ispoljavao je otvorenu mr`nju prema li~nosti predsjednika Izetbegovi}a, koga je okrivljivao
za stradanja Bo{njaka, istovremeno time promoviraju}i Tu|manovu bezgre{nu politiku. To je ~inio u isto vrijeme dok je organizirao vojne akcije HVO protiv Bo{njaka i Republike Bosne i Hercegovine.
Tokom 1991. i u prvoj polovini 1992. godine, na sve mogu}e na~ine, Tu|manova politika je utjecala da {to ve}i broj Bo{njaka napusti
RBiH. Cilj je bio da Bo{njaka, koji su vojno sposobni, {to manje osta
ne u BiH, jer }e u takvim uvjetima vojne akcije HVO imati bolju per
spektivu.
Za Tu|manovu politiku nije bilo opasnosti ako se mnogi Bo{njaci
na|u kao izbjeglice u Hrvatskoj.
Bilo je bitno da {to ve}i broj Bo{njaka ne bude u RBiH gdje bi se
mogli uklju~iti u odbranu kad HV i HVO budu napadali i ubijali Bo{njake.
To je bila podmukla politika, jer je Tu|manov reìm, prihvatom izbjeglica Bo{njaka iz RBiH, dobio vaàn argument kojim moè maskirati su{tinu agresije Hrvatske na RBiH.
435
To sasvim jasno pokazuje izjava generala Bobetka: Hrvatska Muslimanima pruà pomo}. Muslimanske izbjeglice kod nas nisu u logori
ma, nego u hotelima, a koliko je ljudi poklano u Busova~i?
Dali smo im svu pomo}, i politi~ku i drugu, a oni sada ru{e hrvat
ska sela.70
Muslimani su u isto vrijeme u hrvatskim hotelima i, istovremeno,
oni koji kolju po Busova~i. Naravo da su na meti Bo{njaci izbjeglice u
Hrvatskoj. No, po ovom modelu je vr{ena te{ka propaganda protiv Armije RBiH i bo{nja~kog vo|stva na ~elu sa Izetbegovi}em.
Dramati~no svjedo~enje Be}ira Bo{kaila o teroru HVO-a u âpljini
70
Bobetko Janko, Sve moje bitke, Vlastita naklada, Zagreb 1996. godine, strana 156.
436
19.1.2. DOKAZI O AGRESIJI

Ignoriraju}i dràvne institucije RBiH, general Bobetko je bez ika
kvih obavijesti i odobrenja dovodio vojne formacije Vojske Hrvatske na
prostor RBiH, donosio odluke o njihovom borbenom angaìranju protiv
Oruànih snaga RBiH, te usmjeravao borbena djelovanja prema takvim
odlukama. O tome ima mnogo dokaza, ali za ilustraciju mogu posluìti
sljede}i:
- Zapovjedni{tvo OZ Split sa Istaknutog zapovijednog mjesta
(IZM) u Plo~ama, 12.4.1992. godine, nare|uje da 4. bojna iz 4. brigade u
toku no}i 12./13.4.1992. godine izvr{i mar{ pravcem Raba-Opuzen-Met
kovi}-Ljubu{ki-îtluk-selo Slip~i}i, te da u podru~ju selo Slip~i}i selo
Tep~i}i -Dobro Selo organizira upornu odbranu i ne dozvoli prodor agresora u pravcu îtluka. Bobetko potpuno suvereno nare|uje da ova jedini
ca bude oslonjena na logisti~ko osiguranje jedinica koje su se ve} nalazi
le na teritoriji RBiH u podru~ju îtluka. Znaju}i da je to akt ugroàvanja
teritorijalnog integriteta susjedne dràve RBiH nare|uje se: Sva obilje
`ja HV-a skinuti sa boraca i vodite se kao dobrovoljni branitelji svoje domovine. Ovome nije potreban poseban komentar, ali ipak treba konstatirati da su generali Tu|manovog reìma dobro znali {ta zna~i ulazak vojskom na teritoriju druge dràve, bez pitanja i odbrenja njenih zvani~nih
institucija.70 Me|utim, skidanje oznaka sa uniformi nije moglo maskirati
agresiju Hrvatske na RBiH.
- Nekoliko dana poslije nelegalnog upu}ivanja jedinice Hrvatske
Vojske na teritoriju RBiH, 16.4.1992. godine general Bobetko nare|uje da
se se od 15. 4. 1992. godine u Grudama uspostavlja Istaknuto zapovje
dno mjesto, na kome u njegovoj odsutnosti sve ovlasti zapovijedanja i
kordiniranja bojnih djelovanja ima pukovnik Milivoj Petkovi}.
Tim nare|enjem general Bobetko precizira obaveze komandi i jedinica na teritoriji RBiH da redovno dostavljaju svoje izvje{taje na IKM, a
Bruno Stoji} se odre|uje za vr{itelja du`nosti logisti~ke potpore.71
U sastav IZM Grude general Bobetko je odredio: Milivoja Petkovi
}a, Juru Zadru, Dèvada [ari}a, Petra Martinovi}a, An|elka Jur~i}a, Bo70
Zapovijed Zapovijednitva OZ Split, Ur.br.6030-02/92-01 od 12.4.1992.godine, potpis Mate Viduka, ...Janko Bobetko, Sve moje bitke, str. 203.
71 Zapovijednitvo Ju`nog vojita, IZM Grude, 16.4.1992.godine, Janko Bobetko, Sve
moje bitke, str. 206.-207.
437
ù Zovku, Brunu Stoji}a, @arka Keù, An|elka Stoji}a, Peru Maji}a i Antu Jelavi}a. Posebno je bitno {to se u ta~ki 4. akta o njihovom imenova
nju navodi: Spisak osoba koje se privremeno stavljaju na platni spisak
OZ Split, sa~init }e pukovnik Milivoj Petkovi} i dostaviti finansijskoj slu
`bi OZ Split.72
Ovim se konkretizira uloga Tu|manovog reìma prema vojnim formacijama koje operiraju u RBiH.
Tu|manov reìm je davao pla}e i logisti~ki snabdijevao pripadnike
svoje vojske na teritoriji RBiH, a to je HV u ~ijem je sastavu HVO (Ni{ta
druk~ije nije se doga|alo i sa JNA i kasnije sa Jugoslovenskom vojskom,
gdje su oficiri ~etni~ke VRS, po~ev{i od generala Ratka Mladi}a, svi bili
na plati kod Milo{evi}a, u Beogradu).
- General Bobetko je u procesu zapovjedanja jedinicama na terito
riji RBiH u potpunosti zanemarivao i ignorirao jedinice Armije RBiH ili
ih je pominjao tako kao da se podrazumijeva da su one u sastavu HVO.
Sredinom aprila 1992. godine, general Bobetko komanduje dvjema voj
nim cjelinama preko zapovjednika odbrane sektora Dubrovnik i Gla
vnog stoèra Hrvatskog vije}a u Grudama.
Sa Izdvojenog komandnog mjesta u Plo~ama, general Bobetko je
15.4.1992. godine (Ur.br.6030-03/92-01) naredio Glavnom stoèru HVO
da jedinicama TO zaposjedne desnu obalu Neretve i sprije~i prelazak
~etnika s lijeve na desnu obalu rijeke.73
U to vrijeme, s Jasminom Jaganjcem i{ao sam na podru~je zapadne
Hercegovine, kod Ljubu{kog i Vrgorca, traè}i mogu}nosti za nabavku
oru`ja radi povratka na lijevu obalu.
Tad su se poljuljali odnosi izme|u Daidè i Bobana, pa preko njega
vi{e nismo mogli dolaziti do oru`ja kao ranije. Zbog poreme}enih odno
sa sa Bobanom, Daidà me uputio kod Bobetka. Do{li smo u Plo~e, u ka
sarnu. Deùrni oficir je rekao da nema Bobetka i da u toj kasarni nije ko
mandno mjesto Bobetka, ve} da je na putu prema Ba}inskim jezerima,
gdje }e se smjestiti u jednoj vili. Kad smo do{li na to mjesto nikoga nije
bilo. Ali, ubrzo se odnekud pojavio Bobetko sa svojim li~nim pratiocem,
ina~e, ku}nim prijateljem, profesionalnim bokserom iz Siska, koji je svo
jevremeno napravio sportsku karijeru u Njema~koj. Nosio je zna~ku 01
72 Akt
Zapovijednitva Ju`nog vojita, broj 01-195/92 od 16.4.1992.godine, u potpisu

general Bobetko, Sve moje bitke, str. 208.
73 Bobetko Janko, Sve moje bitke, str. 210.
438
SOKOL, koju mi je poklonio vjeruju}i da }e mi pomo}i ukoliko budem

imao problema, jer je to bila oznaka za za{titnu jednicu MUP-a koju su
formirali ministar unutarnjih poslova Hrvatske Ivan Jarnjak i Vjekoslav
[afrani}, vi{estruki {ampion biv{e Jugoslavije u karateu i moj kolega iz
reprezentacije biv{e dràve. Jarnjak je 1986. godine bio funkcioner kara
te saveza Hrvatske i Jugoslavije.
Kad smo se sreli sa Bobetkom, po~eli smo pri~u oko Mostara. Re
kao sam Bobetku da Hrvati ne}e da u~estvuvju u odbrani Mostara, da nam
ne daju oru`ja niti nam logisti~ki pomaù.
Bilo je nekakvog vidljivog {oka na njegovom licu dok sam to izgo
varao. Ali nastavio sam.
I dok smo sve è{}e raspravljali o Mostaru, kod Bobetka su, na mo
je iznena|enje, upadali u prostorije oficiri HVO sa cijele teritorije RBiH,
od Posavine, srednje Bosne do Hercegovine.
Me|u njima je bio i tada{nji komandant 2. korpusa @eljko Knez.
Napetosti su malo popustile i po~eli smo se {aliti na ra~un Kneza, zbog
njegove sklonosti p~elarstvu.
Pored Kneza bili su tu svi zna~ajniji komandanti HVO-a: generali
Milivoj Petkovi} i Ante Roso, brigadiri @arko Tole i @eljko [iljeg, te brojni drugi. Bilo ih je i iz Busova~e, Travnika, Bugojna i svih mjesta BiH.
Stekao sam utisak da im svima komanduje upravo general Bobetko,
ali me najvi{e iznenadio takav njegov odnos prema komandantu 2. korpu
sa Armije RBiH @eljku Knezu. Bilo bi interesantno znati da li je Knez
svojim pretpostavljenim u Sarajevu podnio bilo kakav izvje{taj o ovom
sastanku s generalom HV-a Bobetkom.
Zbog sastanka koga je Bobetko trebao odràti sa pristiglim koman
dantima HVO-a, Jasmin Jaganjac i ja smo napustili to mjesto.
Ali, prije nego {to smo se rastali, general Bobetko je obe}ao da }e
za na{ Samostalni bataljon u Mostaru poslati ne{to oru`ja.
On je svoje obe}anje izvr{io i poslao nam oklopni transporter sa
oru`jem, ali, dok je i{ao prema nama, bojovnici HVO-a su iz njega pokra
li svo naoruànje.
General Bobetko je u obliku pisanih nare|enja, aktima u ~ijem se
zaglavlju identificira Republika Hrvatska i njeno Zapovjedni{tvo Ju`nog
voji{ta, sa Izdvojenog zapovjednog mjesta u Grudama, direktno koman
dovao jedinicama u borbenom rasporedu na teritoriji RBiH.
Ovo se isti~e zbog toga {to o prisustvu visokih komandi i jedinica
susjedne dràve Hrvatske nisu obavje{tavani legalni organi RBiH.
439
U Zapovijedi od 19.4.1992. godine daju se borbeni zadaci Zapovje

dni{tvima odbrane Livna i Tomislav-Grada, a u ta~ki 11. je navedeno:
Zapovjednici vojnih postrojbi Livna i Tomislav-Grada su zapovjednici
mjesta i njima su podre|ene sve strukture vlasti.
Valjda je normalno da strukture vlasti u Livnu i Tomislavgradu budu pod kontrolom legalnih civilnih institucija vlasti RBiH, a ne da budu
podre|ene vojnim formacijama iz susjedne dràve, koja nije legalizira
la ulazak u RBiH svojim trupama.
Pona{ali su se kao klasi~na okupatorska vojska.
Takvo pona{anje samo savr{eno ukazuje na karakter ideologije i politike Tu|manovog reìma u kome vojni faktor ima predominantnu ulogu,
ne samo na teritoriji svoje ve} i na teritoriji susjedne dràve RBiH.
General Bobetko donosi akta o postavljenjima kadrova u postrojba
ma HVO-a i prihvata paradràvu HZHB kao ambijent svog djelovanja, a
u potpunosti ignorira legalne organe vlasti RBiH. Donosi akta o vojno teritorijalnoj podjeli RBiH.74
To su konkretni, veoma jasni i sna`ni dokazi o ugroàvanju teritorijalnog integriteta RBiH od strane susjedne dràve Republike Hrvatske.
Aktom Zapovjedni{tva Ju`nog voji{ta Vojske Republike Hrvatske,
sa IZM u Plo~ama, general Bobetko ukazuje na probleme samovolje na
oruànih pojedinaca i grupa na podru~ju Tomislav-Grada, koji se izja{njavaju da njima neposredno zapovijeda ministar odbrane Hrvatske Gojko
[u{ak. General Bobetko o tome postavlja zadatke generalu Anti Rosi, te
nagovje{tava da }e zamoliti ministra [u{ka da li~no do|e u TomislavGrad i rije{i postoje}e probleme.
Time se argumentira u kojoj se mjeri Tu|manov reìm bavio problemima i stanjem na teritoriji RBiH, ignoriraju}i legalne institucije ove
dràve.
Bobetko je pod svoju komandu efikasno stavio sve jedinice HVOa. Jednim aktom nare|uje uspostavu IZM za srednju Bosnu u Gornjem
Vakufu, gdje postavlja kao zapovjednika brigadira @arka Tolu.75
Generala Bobetka sam sreo i kada sam po~etkom maja 1992. godi
ne sa bo{nja~kim politi~kim autoritetima Mostara i{ao na sastanak u Gru
de kod Mate Bobana.
74
75
Janko Bobetko, akta od 19., 20. i 21. 4.1992.godine, Sve moje bitke, strana 212.-216.
Janko Bobetko, Sve moje bitke, Zapovjedi od 16. i 19.5. te 25. i 28.4.1992.godine, str.
220.-223.
440
Kada smo tamo stigli u ve~ernjim satima, re~eno nam je da Boban

ima sastanak sa Bobetkom i ostalima, me|u kojima sam ~uo ime Vladimira Peraka.
êkali smo oko dva sahata dok oni ne zavr{e sastanak. Po zavr{et
ku sastanka sreo sam Bobetka. Bio je ljut na Vladimira Peraka, koji je
imao namjeru da povu~e jedinice HVO-a s poloàja u {irem podru~ju Sli
p~i}a.
General Bobetko je zapovjedao i na~elnicima op}ina na teritoriji
RBiH. On je nare|ivao i mjere koje su u isklju~ivoj nadle`nosti legalne
Vrhovne komande Oruànih snaga i Parlamenta RBiH.
Predsjednicima op}ina Stolac i Neum Bobetko je naredio da izvr{e
mobilizaciju, da od mobiliziranog ljudstva formiraju satnije i vodove koji
}e se po njegovoj zapovijedi pretpo~initi Zapovjedni{tvima postoje}ih pos
trojbi, a ~ija zona odgovornosti pokriva podru~je op}ina Neum i Stolac.
Na kraju nare|enja predsjednicima op}ina Neum i Stolac, Bobetko
upozorava da se na podru~ju Ju`nog boji{ta primjenjuju ratni zakoni, te
da }e se za svako napu{tanje borbenih poloàja ili neizvr{avanje dodije
ljenih zada}a odgovarati u skladu s navedenim zakonom.76
Tu|man je dobro znao {ta zna~i kad nare|uje mobilizaciju i rat na
teritoriji susjedne dràve.
Vjerovatno bi se najbolji odgovor o ovome mogao na}i u pore|e
nju: Kad bi Vlada Republike Italije vr{ila mobilizaciju stanovni{tva na teritoriji Istre. Da li bi tada Tu|manu bilo uvjerljivo kad bi mu italijanski
generali rekli da oni time samo brinu o sunarodnjacima iz Istre.
Tu|man je trebao brinuti o Hrvatima Hercegovine u saradnji s Vladom RBiH, a ne u savezu s Milo{evi}em.
General Bobetko je svojim naredbama regulirao mnoga pitanja, ne
samo u pogledu borbene upotrebe jedinica HV i HVO na teritoriji RBiH,
ve} i u drugima op}im pitanjima.
Bobetko nare|uje da se pripadnicima HVO izdaju vojne iskaznice
kojima dokazuju pripadnost HVO-u.
Jednim nare|enjem ~ini odgovornim bojnika Jasmina Jaganjca da
zarobljene neprijateljske oficire i civile, koji su imali odre|ene funkcije
u strukturama neprijateljske vlasti, u toku no}i 18. juna 1992. godine,
sprovede u zatvor Plo~e.77
76
77
Zapovijed, Ur. broj 6030-01/92-1 od 29.4.1992.godine, Sve moje bitke, str. 224.
Zapovijed, Ur. broj 1080-01-01-92-1 od 18.6.1992.godine
441
Ukaze o dodjeli ~inova za pripadnike HVO potpisivao je predsje

dnik Hrvatske Franjo Tu|man po propisima koji se odnose na pripadnike
Oruànih snaga Republike Hrvatske.
Prema tome, HVO je bio forma za agresiju i ugroàvanje teritorijal
nog integriteta nezavisne, me|unarodno priznate dràve Republike Bosne
i Hercegovine od Republike Hrvatske.
General HV-a Bobetko nare|uje da se pod kontrolu stave privredni potencijali u drugoj
dràvi, HE Salakovac i Mostar, Aluminijski kombinat i Soko
442
Naredba o skidanju obilje`ja HV-a za djelovanje u BiH
443
Jo{ jedan dokaz o u~e{}u HV-a u agresiji na BiH
444
Bobetko preko Andabaka i Jaganjca

vr{i podjelu Mostara na osnovu
dogovora Boban - Karadì}
445
Bobetkova nare|enja civilnim organima u Stocu i Neumu
446
Sprovo|enje ratnih zarobljenika iz BiH u Hrvatsku
447
448
449
450
HV vr{i obuku na teritoriji BiH
451
19.1.3. HOS-om U MOSTARU I HERCEGOVINI

UPRAVLJALA JE REPUBLIKA HRVATSKA
Mnoge ~injenice govore da je Glavni stoèr HV-HVO tajno upravljao i koristio HOS (Hrvatske odbrambene snage) u regiji Mostara i Her
cegovini.
Agenti hrvatskih vojnih i civilnih tajnih slu`bi su bili zaduèni da
HOS-ove postrojbe budu u javnosti predstavljene kao fa{isti~ka organizacija, pa su u njihove jedinice ubacivali ubice i kriminalce, dakle, sve one
koji su imali problem sa biv{im sistemom i koje su time lak{e mogli po
ticati na zlo~in. Onog trenutka kad su ti odredi postali opasnost za jedin
stvo Hrvata i HZHB, kako su to neki ~lanovi Demokratske alternative iz
inozemstva izjavljivali, politi~ki, zakonodavni, izvr{ni i vojni vrh Hrvatske je postupao prema ovim jedinicama kao i prema svim neprijateljima
koji spre~avaju stvaranja velike Hrvatske, odnosno HZHB.
Na hosovce je podignuta hajka, ne zbog evidentnog kriminala,
genocida, etni~kog ~i{}enja RBiH.
Vrh Hrvatske je uvijek pre{utno gledao njihovo ubijanje Srba, koliko i njihovu hrabrost u odbrani Hrvatske, vojni~ke zasluge, recimo, u od
sudnoj odbrani Dubrovnika, potkraj 1991., kada su se agresori iz Srbije,
Crne Gore i isto~ne Hercegovine ve} po~eli spu{tati sa Sr|a u grad.
Upravo zahvaljuju}i hrabrosti i po`rtvovanosti hosovaca, te do
brovoljaca iz BiH i Sandàka, koji su se borili rame uz rame s vojnicima
HV-a, srpsko-crnogorsko napredovanje je sprije~eno.
Ostat }e zabiljeèno kako su ba{ hosovci bili borci koji su jedini
bili u{li u ~etni~ki centar Boìdara Vu~urevi}a, u Trebinje, kao {to ih je
hrvatska i srpska {tampa optuìvala za eksplozije u Mostaru 1991. i 1992.
godine. Oni su, ne shvataju}i situaciju, odra|ivali velikosrpske i veliko
hrvatske planove, jer su srpsko-hrvatske vrhu{ke sve radile koordinirano,
ba{ kao {to je bila planirana i mostarska eksplozija cisterne.
Sje}am se kako se @eljko Dìdi} Dìda prije i u toku rata hvalio da
je postavio eksplozivnu napravu u centralne prostorije HDZ-a Mostara i
Hercegovine u [anti}evoj ulici, a onda i ispred Doma penzionera, u {aht
ispod automobila Seada Reki}a, inspektora Saveznog SUP-a. Trebalo je
stvoriti atmosferu ugroènosti hrvatskog naroda i raditi na napetostima.
Identi~no, ovaj put prema antifa{istima Mostara, radi sijanja straha i ha
osa, magistar Barbari} mi je govorio da mu je bio kratak fitilj kad je sta
vio eksplozivnu napravu na Partizansko groblje. @elio je, naime, toliko
452
dug fitilj da ga ~itavog razori, a ne samo njegov dio. Barbari} je u napa

dima HVO-a na Armiju BiH poginuo na Bulevaru. U ovim slu~ajevima,
kao i na mnogim drugim srpskim i hrvatskim teroristi~kim aktima u Mos
taru, bio sam na uvi|aju. Kori{ten je geovit, vrsta industrijskog eksplo
ziva koji je ukraden u Rudniku mrkog uglja u Mostaru.
Poslije ovakvih eksplozija bili smo prisiljeni blokirati taj dio grada.
Nakon kontrole tog podru~ja nalazili smo brojne ljude sa li~nim kartama
koji su bili iz, recimo, Srbije ili Kninske krajine i drugih dijelova Hrvat
ske. Iako smo davali izvje{taje o tome, nikad niko nije bio procesuiran.
Ve} tada smo ~uli pri~e da }e Mostar doìvjeti sudbinu Vukovara. Uz Vukovar, treba li govoriti, Mostar je imao najvi{e nacionalno mije{anih brakova. Sudbina oba grada je poznata i po razaranju gotovo identi~na. Po
dudarnost ove dvije tragedije je dopunjena kada su izbjegli civili iz Mos
tara i Vukovara zajedno bili smje{teni u Ba{ko Polje i Ba{ku Vodu, vojna
odmarali{ta biv{e JNA. Nakon svega, kada su se ovi Vukovarci otvoreno
suprotstavili Tu|manu, poslali su ih protiv Armije BiH, upravo na ju`no
rati{te Mostara. Kad su masovno izginuli, HVO ih nije èlio ni pokupiti
svojim transporterima, jer ih je prepoznavao po crnim patikama.
Kona~no, ubacili su ih na avion u Plo~ama i sahranili negdje u okolini Za
greba.
Dobroslav Paraga je jo{ 1993., kao predsjednik stranke HSP 1861.,
u Zagrebu traìo da se preispita hrvatska strana o politici komadanja BiH
od Kara|or|eva 1991. godine. Jo{ tada, kada nije bilo Ha{kog tribunala,
on je dostavio me|unarodnoj komisiji za istraìvanje ratnih zlo~ina doku
ment u kome se kaè da postoje zlodjela sa hrvatske strane i podnesena je
tu`ba protiv Franje Tu|mana, Gojka [u{ka, Mladena Naleteli}a Tute,
Brune Stoji}a, Valentina ]ori}a, Ivana Andabaka, Mate Bobana, Jadranka Prli}a, Berislava Pu{i}a itd.
Jedan od rijetkih Hrvata koji je bio za RBiH bio je Bla` Kraljevi},
zapovjednik Glavnog stoèra HOS-a za Hercegovinu.
Ko je zaista Bla` Kraljevi}? Po saznanjima TIM-a stigao je 1966.
godine u Melburn Australija, pa u logor Cindrof, kroz koji su prolazili svi
emigranti iz biv{e Jugoslavije. Bio je zaposlen u emigrantskoj kuhinji
Kluba O Konor, pa u Ambasadi Hrvatske u Kanberi.
U Australiji se oènio prvo sa Dèmilom Muratovi}, sa kojom se
kasnije razveo, pa zatim Srpkinjom Nadom itd.
Najvi{a funkcija u emigraciji mu je bila kada je postao rizni~ar mje
snog odbora Hrvatskog nacionalnog vije}a u Kanberi, ~iji je predsje-
453
dnik bio Ivo Juki}, a te funkcije su se domogli tako {to su Marka Babi}a
optuìli da novac ogranka tro{i za organiziranje sastanaka s ljudima iz jugoslovenske UDB-e.
Navodno da je Bla` radio za Komonvelt i australijsku tajnu slu`bu
(ASIO). Bio je uhap{en i istraìvan zbog kriminalnih radnji, a za
kupljenu slobodu otkriva teroristi~ke centre u Australiji.
Drugim rije~ima, otkriva sve {to je znao o 19 usta{a i pripremama
za akciju Bugojno 1972. godine.
Navodni terorista, pa {pijun Komonvelta i ASIO-a, pro{ao je obuku
teroristi~ke organizacije Hrvatsko revolucionarno bratstvo, zajedno sa
Zdenkom Marin~i}em, Jozom Pavlovi}em i Tomislavom Bo{njakom, da
bi 1974. godine zavr{io obuku u [paniji, u organizaciji HRB-a, kako je jednom prilikom rekao Branko Kvesi}.
U BiH dolazi 1991. godine i to u rodni Ljubu{ki, gdje oruàno kri
lo HSP, odmah poslije Vukovara, Osijeka i Gospi}a formira Glavnu komandu HOS-a za BiH 3. januara 1992. godine. Odmah po dolasku, u do
govoru sa britanskim slu`bama u BiH i sa Dobrislavom Paragom preba
cuje rat iz Hrvatske. U mjestu Klobuk, Mandinom selu kod Duvna (Tomislav-Grad), Trnu kod Li{tice (Bijeli Brijeg), Zirojevi}ima kod Ljubu{kog, Vrgorcu nadomak Gruda, formira HOS-ove kampove, uz instruktore Hrvatske vojske (Republike Hrvatske).
Sa kampovima HOS-a i rezervistima SCG, nemir je poput velike,
otrovne zmije opasao regiju Mostara.
Kraljevi}evi istupi u javnosti tih dana su bili o{tri, s puno odanosti
RBiH i legalnoj vladi. Rat je na takav na~in prizivan i ulazio na velika
vrata u BiH. Tajne slu`be su i Kraljevi}u namijenile ulogu sa samo njima
znanim ciljevima i zadacima.
Dana 9. augusta 1992. godine, u Mostaru je pred medijima Kralje
vi} najavio patriotsku borbu za BiH. [ta god da je u pozadini, nije moglo
pro}i pored Tu|mana. Bojovnici HV-HVO-a su ga zaustavili na Kru{evu
sa svojim saborcima. Izme|u ostalog, jer je zastupao tezu da najprije tre
ba osloboditi BiH, a onda razgovarati o njenom politi~kom ure|enju,
zbog ~ega je u njegovim jedinicama bilo Bo{njaka i zbog toga {to je pri
znavao vrhovnu komandu Predsjedni{tva RBiH.
Me|utim, upam}ene }e ostati njegove izjave, koje je po nekima on
izgovarao iz srca: HVO smatramo politi~kim neprijateljem i ne priznamo
Matu Bobana. Nama ne odgovaraju granice koje zagovara Mate Boban i
istomi{ljenici. HVO je preuzeo silnu vlast i tu vlast HOS ne priznaje.
454
HVO se utvrdio na dostignutoj liniji i betoniranju bunkera. Mi u HOS-u

govorimo ljudima da smo vojska Bosne i Hercegovine. Na{ je stav da pre
kinemo sve odnose sa HVO, ali jo{ nemamo dovoljno naoruànja i muni
cije. Nas jo{ niko nije isplatio otkako ratujemo na ovim prostorima. Ima
mo odli~nu saradnju s TO i na{ je cilj da potu~emo ~etnike u Bosni i Hercegovini. Radi mira u RBiH, HOS je traìo od ministra odbrane Jerke Do
ke i Stjepana [ibera, da hitno do|u u Mostar, kako bi prisustvovali sastancima na rje{avanju problema. Mi priznajemo Republiku Bosnu i Her
cegovinu u me|unarodno priznatim granicama, a ne priznajemo nikakvo
njeno cijepanje.
Druga ~ista varijanta Kraljevi}a, van svih spletki tajnih slu`bi, je da
je ostao na ideji BiH i protiv njene podjele, te da je zato ubijen.
Jadranko Prli}, Milivoj Petkovi}, Bruno Stoji}, Mladen Naleteli}
Tuta, Ivan Andabak i ostali su u Hercegovini primjenjivali fa{isti~ke metode, a u augustu 1992. godine su od HOS-a optuèni zbog osnovane su
mnje da su organizirali i izveli ubistvo generalbojnika Blaà Kraljevi}a i
jo{ osmerice pripadnika HOS-a. Ubistvo se, dakle, dogodilo 9. avgusta
1992. godine, na kontrolnom punktu HVO-a u kru{evskom zaseoku Gla
muzinove ku}e, op}ina Mostar, odmah nakon {to ga je Vlada u Sarajevu
imenovala za generala i ~lana Vrhovnog {taba Armije BiH.
Bruno Stoji} je u vrijeme ubistva bio predstojnik Odjela odbrane
HZ HercegBosna, ]ori} i Dìdi} zapovjednici vojne policije HZHB, a
Tuta i Andabak ~elni ljudi Ka`njeni~ke bojne, ~iji su pripadnici i ubili
Kraljevi}a i njegovu pratnju, jer se opirao naredbi Bobana od 8. augusta
1992. godine, da ultranacionalisti~ki HOS prisilno raspusti svoje pripa
dnike i uklju~i ih u redove HV-HVO.
HSP je 25. augusta 1992. godine podnio kaznenu prijavu protiv Stoji}a, ]ori}a i Tute Vojnom tuìteljstvu i Okru`nom dràvnom odvjetni{tvu u Splitu.
Tuta, Stoji}, Prli}, Petkovi} i ostali su bili stupovi hrvatske dràvne
politike u BiH.
Ubijeni hosovci su uglavnom imali dvojno dràvljanstvo, pa je
zbog toga svih devet izmasakriranih le{eva nakon zlo~ina prevezeno u
Splitsku op}u bolnicu da se ustanove uzroci smrti.
Zlo~inci su, izme|u ostalog, upotrebljavali tri PAM-a da ne bi neko kojim slu~ajem preìvio.
Me|utim i ovaj zlo~in ima svjedoke u bra}i Gordanu i Ivanu Mar
tinovi} te Zdenku Dèbi.
455
Odbrana BiH nije odgovarala Hrvatskoj, a ni u~e{}e Hrvata u njoj.

Nije se to uklapalo u Tu|manove planove, pa je uz pomo} hrvatske UDBe, koju je vodio poznati obavje{tajac Josip Manoli}, nasljednik agenta
NKVD-a u Zagrebu Ivana Kraja~i}a zvanog Stevo, isplanirana fizi~ka li
kvidacija vojnog zapovjedni{tva HOS-a, na ~elu sa generalom Blaòm
Kraljevi}em. Manoli} }e se ubrzo ograditi od Tu|manove politike u BiH.
Likvidatori branitelja BiH Blaà Kraljevi}a i njegovog stoèra
HOSa bili su Ivan Andabak, kao fizi~ki izvr{itelj sa tridesetak pla}enikakrvnika i Mladen Naleteli} Tuta, kao egzekutor naredbe za likvidaciju koja je do {efa Herceg-Bosne Mate Bobana stigla preko Franje Tu|mana.
TIM je tada smatrao da je cijelu ovu akciju likvidacije koordinirao
iz Zagreba {ef Slu`be za za{titu ustavnog poretka (SZUP) Republike
Hrvatske Josip Manoli}, kasniji predsjednik Gornjeg doma Sabora RH, a
prije toga i predsjednik Vlade RH.
Kraljevi} i njegovi oficiri ubijeni su podmuklo i svirepo od ruke Re
publike Hrvatske na teritoriji druge dràve.
Po~etak obra~una s HOS-om po~inje jo{ u Zagrebu u septembru
1991., kada je, isto tako u zasjedi, na otvorenoj cesti hrvatska UDBA ubila ratnog na~elnika HOS-a i dopredsjednika HSP-a Antu Paradìka.
Kraljevi} i Paradìk su ubijeni, jer su smetali Milo{evi}u, Tu|manu
i inim bjelosvjetskim mo}nicima, koji su po svaku cijenu èljeli podijeli
ti Bosnu i Hercegovinu i ne dozvoliti da se narodi ujedine u odbrani BiH.
Tu|manovci i Bobanovci za ovaj plan su odabrali {pijuna operativca Ivicu Primorca ]anu, koji je 6. augusta 1992. godine, sa mjesta zamje
nika Blaà Kraljevi}a, sa ~inom pukovnika HOS-a, napustio ovu postroj
bu i pre{ao u HV-HVO Grude, gdje je odmah dobio ~in pukovnika HVHVO-a. Dana 8. augusta 1992. godine Tu|man i Boban naredili su milom
ili silom rasformiranje HOS-a u Hrvatskoj i RBiH, a vo|stvo parlamen
tarne opozicije iz HSP-a Tu|man {alje na vojni sud Hrvatske i sve zatvara.
Treba znati da, iako saradnja izme|u usta{a i ~etnika nikad nije
prestajala, srpska strana ne pristaje na razmjenu HOS-ovaca, ni ìvih ni
mrtvih. Kraljevi} se, na dan ubistva, 9. augusta 1992. godine trebao sas
tati s Vinkom Martinovi}em [telom, kako bi dogovorio razmjenu zarobljenih bojovnika, o ~emu su bili upoznati Valentin ]ori} i Berto Pu{i}.
Na put prema Mostaru krenuo je u pratnji osam pratilaca umjesto
dotada{nja ~etiri. Ubistvo Kraljevi}a je u~injeno u cilju objedinjavanja
456
hrvatskih postrojbi za oktobarski napad na Prozor i po~etak agresije na

BiH. Jedan od Tu|man-Bobanovih pomaga~a, tzv. HZHB izvr{ilaca, je i
Ante Prka~in, koji 7. augusta 1992. godine u Grudama predaje HOS pod
komandu HV-HVO, a za to je proizveden u ~in generalbojnika HV-HVOa. Pod izgovorom da ne bi do{lo do sukoba u nadle`nosti izme|u HVO-a
i HOS-a i da kona~no prestane nadmetanje te dvije vojne formacije u za
padnoj Hercegovini i da dogovor Boban Karadì} ispo{tuje do kraja, {to
zna~i da HOS odustaje od NDH ciljeva, a pristaje na novu podjelu BiH.
Prka~in je kasnije imao ulogu emisara u BiH, poslan iz Zagreba da
kontrolira funkcioniranje ve} razra|enog sistema pot~injavanja i usmjera
vanja HOS-a za vojnopoliti~ke interese tzv. HZHB. HOS u BiH s Blaòm
Kraljevi}em na ~elu bio je donekle prepreka velikohrvatskim i veliko
srpskim ambicijama, genocidnoj politici koja }e se u Hercegovini poka
zati ve} po~etkom 1993. godine i dosti}i vrhunac u najgorem fa{isti~kom
obliku.
Ivica Primorac ]ane i Ante Prka~in, ljudi zaduèni za specijalne
akcije prema Bo{njacima i formacijama Armije BiH, kasnije, po ura|enim zadacima zavr{avaju kao potro{eni i odba~eni, iako su za vjernost
postali bogati ljudi u svojim sredinama. Naàlost, oni su neprijatelji BiH,
jer prvi je sara|ivao sa SCG Armijom i doma}im ~etnicima prilikom povla~enja jedinica sa Dubravske visoravni, a drugi je sara|ivao sa TO BiH,
odnosno Armijom i MUP-om BiH kako bi ih ubijedio da HV-HVO ne èli rat sa Bo{njacima, sve u cilju izvr{enja zadataka za velikosrpsku i veli
kohrvatsku politiku.
457
HVO raspu{ta HOS
458
Djelovanjem snaga HOS-a rukovo|eno je tako|er iz Zagreba
459
19.2. BOBANOVE ZLE NAMJERE

Dan nakon eksplozije cisterne u Mostaru, 4. aprila 1992. godine,
komanda Samostalnog bataljona prakti~no izlazi iz ilegale. Odluku su do
nijeli Suad ]upina, Sead êlebi}, Nail Noì} Pinca, Zikrija \onko, Arif,
Ismet i Kerim Hadìosmanovi}, Zdravko Zori}, Omica \uki}, Zijad De
mirovi} [osi, [emsudin Fazlagi} i Emir Bijedi}. Sastali smo se tada u sta
nu Zikrije \onke, preko puta Partizanskog groblja.
Tog dana, u dugim kolonama putni~kih automobila stanovni{tvo napu{ta Mostar. Hrvati i Bo{njaci odlaze uglavnom prema [irokom Brijegu,
a prema Nevesinju idu Srbi.
Tih dana, mnoge mostarske porodice su svoje uto~i{te na{le u
Hrvatskoj i {irom svijeta.
Za najve}i dio bo{nja~kih porodica bio je to definitivni odlazak iz
svojih domova.
No, mi koji smo ostali, donijeli smo odluku da se kontrola komuni
kacija u gradu i oko grada poja~a, kako bi se ~etnicima ostavila mogu
}nost kretanja samo magistralnim putem.
Za poja~anje blokade unutar mostarskih mahala, od komandanta
HVO Petra Zelenike dobili smo nekoliko te{kih vozila (dampera), kojima
smo preprije~ili ulice.
Tu no} obi{ao sam sa policijskim autom u maskirnoj uniformi, sa Seadom êlebi}em i Nailom Noì}em Pincom, na{e jedinice, koje su bile
spremne sa oru`jem, u svim mahalama i ~ekale komandu za djelovanje.
Uve~e, 5. aprila 1992. godine, s predstavnicima SDA Ismetom Hadìosmanovi}em i Zijadom Demirovi}em, te sa ~lanovima na{eg TIM-a,
koji je ve} djelovao kao komanda Samostalnog bataljona, u Grudama sam
bio na sastanku s Matom Bobanom i Branom Kvesi}em.
Sastanku je, kao posrednik, prisustvovao i Daidà. Razgovarali smo
o organiziranju zajedni~ke odbrane Mostara. Bobanovi i Kvesi}evi stavovi su poniàvali Bo{njake i negirali zvani~ne institucije RBiH. Odmah su
htjeli da i mi Bo{njaci prihvatimo uspostavu paradràvnih struktura. Bo
ban je odbijao svaki pomen da jedinice koje bi zajedni~ki branile Mostar
budu pod nazivom Teritorijalne odbrane RBiH.
Govorio je da je TO ~etni~ka tvorevina i da Hrvati ne prihvataju ni{ta {to su ~etnici uspostavljali.
Na kraju, u dugoj raspravi o tome kako da imenujemo jedinice koje
brane Mostar, Boban je postavio ultimatum Neka Sarajevo odlu~i u ro-
460
ku od sedam dana ho}e li se zajedni~ka odbrana Mostara zvati: Musliman

sko hrvatsko vije}e odbrane ili Hrvatsko muslimansko vije}e odbrane.
Tako je Boban poru~io da }e nakon isteka postavljenog roka od sedam dana on na ~elu HDZ-a o tome odlu~ivati sam, bez u~e{}a predsta
vnika bo{nja~kog naroda.
I on je ve} imao desetine susreta s liderima SDS-a. Trebalo je odluke Milo{evi}a i Tu|mana o podjeli BiH spustiti na teren.
Na ovom sastanku Boban se pona{ao oholo, arogantno, prema bo{
nja~kom narodu potcjenjiva~ki, a sve {to je govorio je djelovalo mu~no i
neprirodno, moglo bi se re}i - odvratno. U mnogim pitanjima bio je kon
tradiktoran.
Traìo je da se uspostavi zajedni~ka odbrana Mostara, ali je istovremeno bacao drvlje i kamenje na bo{nja~ke predstavnike u institucijama
RBiH u Sarajevu.
Na ovom sastanku sam se i sam otrijeznio od iluzija o uspje{noj sa
radnji s predstavnicima Hrvata radi zajedni~ke borbe protiv ~etnika.
Slu{aju}i tada Bobana potpuno sam ra{~istio svoje dileme oko ra
zloga zbog kojih su predstavici HDZ ranije traìli da se Patriotska liga u
Mostaru podredi HVO-u i da bude u sastavu HVO.
@eljeli su da se izbri{e poseban odbrambeni i sigurnosni identitet
Bo{njaka i da se Bo{njaci identificiraju unutar institucija oformljenih u
ime velikohrvatskih ambicija, a na {tetu opstojnosti RBiH i na {tetu Bo{
njaka. îni se da niko nije li~io na HDZ kao {to je to bio slu~aj s njego
vim liderom Bobanom.
On je bio neka vrsta HDZ-ove akreditacije.
Boban i Kvesi} su na tom sastanku vr{ili snaàn, drzak pritisak na
nas Bo{njake da prihvatimo njihove stavove.
Nije im uspjelo, iako je sastanak trajao do zore 6. aprila 1992. go
dine. Me|utim, indikativno je ono {to se dogodilo u toku na{eg jutarnjeg
povratka s tog sastanka iz Gruda u Mostar.
Kad smo se nalazili kod Pologa, bili smo svjedoci prvog bombardi
ranja [irokog Brijega od ~etni~ke avijacije. Sje}am se, dok smo boravili
u jednoj doma}inskoj ku}i blizu Pologa, razgovarali smo dok su padale
kasetne bombe u {irem podru~ju oko [irokog Brijega. Tada je novinar
Miljenko Kara~i} izvjestio o srpsko-crnogorskim avionskim napadima i
poginulim. Ve} tada se TV raspala na paljansku TV SRNU i RTV BiH.
Ovo je bilo prvo javljanje o ovakvim napadima. Kara~i} je kasnije, s fo
toreporterom Jozom Pavkovi}em, pokrenuo ~asopis Vrisak.
461
Ova djelovanja srpsko-crnogorskog agresora kao da su imala cilj da

se na nas ostvari dodatni pritisak, kako bi shvatili ozbiljnost situacije i
ugroènost od ~etnika. I danas-dan mislim da je Boban, po na{em izlasku
sa sastanka, javio ~etnicima da bombardiraju okolinu [irokog. Naime, sa
svim je realna procjena da su se Tu|man i Milo{evi}, odnosno Boban i
Karadì} dogovorili o podjeli Mostara, tako da dio grada na lijevoj obali
bude pod ~etni~kom, a dio grada na desnoj obali Neretve bude pod kon
trolom HVO-a.
Na{ eventualni ulazak u sastav HVO-a omogu}io bi Bobanu da bez
uklju~ivanja bo{nja~kih predstavnika sam preda Mostar na lijevoj obali
~etnicima.
Ovaj zaklju~ak argumentiram, pored ostalog, i ~injenicom {to su lideri HDZ i HVO totalno opstruirali borbu Patriotske lige s ~etnicima to
kom marta i po~etkom aprila 1992. godine.
Tada su ~etni~ka nastojanja bila da ostvare kontrolu na lijevoj obali Neretve. Radi toga su izvodili ofanzive i vr{ili razne teroristi~ke akcije
u gradu i oko Mostara.
Na drugoj strani, neka analiti~ari razmisle {ta bi se dogodilo da je
samo jedan dio Armije RBiH, ili odbrambeni dio BiH, popustio?
[ta bi zna~ilo da je Mostar predat u ruke Hrvata, a mi se pot~inili
HVO-u? [ta bi uradile manje sredine? Da li bi, recimo, Srbima i Hrvati
ma trebalo toliko bitaka za podjelu BiH?
Ovaj napad ~etnika po [irokom Brijegu imao je konkretan politi~ki
cilj i u odnosu na hrvatsko stanovni{tvo.
Tu|manu i Bobanu je trebalo da se Hrvati okupe oko njihove politike i da budu lojalni njihovim uputama. Upravo u tome su apsurdi Tu|manove politike prema RBiH.
Samo je apsurdna Tu|manova politika mogla djelovati tako da naru~uje napade ~etnika po vlastitom narodu. Ina~e, avijacijsko bombardi
ranje je bilo uvjerljivo, kao da je usmjereno na civilne ciljeve i poloàje
HVO: artiljerija u podru~ju Galice, îtluk, Kru{evo i Duhanska stanica u
[irokom Brijegu. îtlu~ani su ispalili i oko 15 protivavionskih raketa, ali
od njih nije bilo efekta, jer su ~etni~ki avioni bili previsoko.
ûdan je bio izbor akademskog slikara An|elka Mikuli}a da se politi~ki aktivira i bude gradona~elnik [irokog Brijega. Isto je to bio i aka
demski slikar Marin Topi}, koji je postao zamjenik predsjednika Vlade
Mostara. Njega su kasnije optuìvali za nestanak nekih poznatijih kultur
nih radnika Mostara, njegovih doju~era{njih kolega.
462
Mate Boban, u
stilu dr. Ante Cilige,
klerofa{iste emigran
ta, porijeklom iz
Mostara, ~esto je
izjavljivao kako je
najbolje Bo{njacima
da se drè uz majku
Hrvatsku, jer mogu}e
je dijeliti BiH samo
na na~in kako su to i
prije radili dr. Paveli}
i dr. Ma~ek. I Boban i
Ciliga su to govorili
po diktatu hercego
va~kih fratara, s nam
jerom da prepla{e
bo{nja~ku emigraciju
i Bo{njake u BiH,
po{to se ni jedni ni
drugi ne izja{njavaju
za Hrvatsku.
P r o b l e m
Bobana i Cilige je bio
{to su bili kriminalci i
ubice. Boban je leào
na robiji zbog prevara
sa {e}erom. Njegovo
politi~ko obrazovanje
nije dalje odmaklo od
{vercerskog miljea...
Komunista Boban u slu`bi SSRN
Potvrda da je Boban komunista
463
Boban, komunista na liniji SKJ i DB
464
19.3. HVO JE INSTRUMENT AGRESIJE

HVO je faktor koji je bitno utjecao na ukupne sigurnosne, vojne i
politi~ke prilike u RBiH, a naro~ito u pojednim regijama, gdje je imao ko
mande vojnih i policijskih jedinica.
Uspostava HVO je bila protivna na{im bo{nja~kim interesima.
Mi smo se zalagali za afirmaciju nove Teritorijalne odbrane RBiH,
odnosno za ja~anje Armije RBiH i policije u okviru MUP-a RBiH. To su
bile legalne oruàne snage na{e dràve.
Prema demokratskim principima i prema Ustavu RBiH podrazumi
jevalo se da promjene u organiziranju institucija sigurnosti i odbrane mogu nastati samo po dogovoru izme|u predstavnika naroda i politi~kih par
tija koje su dobile povjerenje gra|ana na izborima od 1990. godine, ali uz
aktivno u~e{}e i tada{nje opozicije, jer je i njihova podr{ka u tim strate
{kim, temeljnim pitanjima bila veoma bitna.
Me|utim, HDZ je jednostrano donio odluke o formiranju paralelnih oru
ànih snaga u RBiH - vojske i policije pod nazivom Hrvatsko vije}e odbrane.
To su, ustvari, bile vojne i policijske formacije u okviru Oruànih snaga Hrvatske. Samo je uvjetno mogu}e govoriti o HVO u BiH kao posebnoj strukturi.
Status i funkcija dopredsjednika i predsjednika Predsjedni{tva
HZHB imali su poseban zna~aj u hijerarhiji, sve do usvajanja promjena
odluke o uspostavi HZHB. Mada je Predsjedni{tvo HZHB obavljalo fun
kcije koje u parlamentarnom i posebno u predsjedni~kim i polupredsjed
ni~kim sistemima {ef dràve ima, kao {to je imenovanje i razrje{avanje
~lanova HVO-a, a tu se prije svega misli na imenovanje i razrje{avanje
podru~nih {efova i njihovih zamjenika, kao i predsjednika komisija HVO,
HZHB i njihovih zamjenika, a sve uz saglasnost susjedne Hrvatske.
Predsjednik HZHB je istovremeno obavljao funkciju predsjednika
Predsjedni{tva HZHB, kao zakonodavnog tijela, {to nigdje ne postoji, jer
{ef dràve ne obavlja funkciju predsjednika Predstavni~kog tijela ni u par
lamentarnom sistemu, niti u predsjedni~kom sisitemu u kojem {ef dràve
obavlja funkciju predsjednika vlade, kao ni u polupredsjedni~kom siste
mu, osim u vojnim huntama.
U odluci o uspostavi HZHB, tu ulogu Predsjedni{tvo je obavljalo
kao vrhovni{tvo HZHB. U promijenjenoj odluci, tu ulogu Predsjedni{tvo
dijeli izme|u predsjednika HZHB i Predsjedni{tva. Va`no je na kraju ista}i vrhovnu, to jest suverenu vlast HZHB, obavljali su predsjednik i
Predsjedni{tvo HZHB zajedno, sa istom odgovorno{}u.
465
Izmjenom Odluke o uspostavi HZHB, Predsjedni{tvo HZHB je ovlas

tilo samo sebe da moè imenovati tijela izvr{ne i upravne vlasti HZHB (~lan
8.), pa je na osnovu te ovlasti Predsjedni{tvo HZHB donijelo odluku o for
miranju HVO-a kao vrhovnog tijela odbrane hrvatskog naroda u HZHB-u u
odbrani suvereniteta HZHB, za{tititi hrvatskog naroda, napadnutog od bilo
kojeg agresora. Ova odluka usvajanjem statutarne odluke 15. maja 1992.
godine, te izmijenjena 3. jula 1992. godine o privremenom ustrojstvu iz
vr{ne vlasti i uprave na podru~ju HZHB, dobija sasvim drugu vrijednost, jer
nagla{ava da HVO predstavlja privremeno ustrojstvo tijela izvr{ne vlasti, u
smislu da }e svoje ovlasti obavljati do trenutka uspostave redovne izvr{ne
vlasti i uprave ( ~lan 2.). Ova odluka razotkriva sve, jer na njenom temelju
HVO postaje najvi{im tijelom izvr{ne vlasti i uprave u HZHB.
HVO, HZHB i svaki ~lan tih organizacija odgovorni su za svoj rad
Predsjedni{tvu HZHB.
Predsjedni{tvo HZHB na taj na~in osigurava kontrolu nad op}inskim
HVO i jedinstveno provo|enje svojih propisa na cijelom teritoriju HZHB.
HVO je tako, s jedne strane odgovoran u stilu diktature Predsjedni{
tvu HZHB, od kojeg dobija smjernice za svoj rad, kao skup{tinski sistem
rada. Dalje, s druge strane HVO preko svojih odjela i drugih tijela, ~iji rad
usmjerava, uskla|uje i nadzire, te preko upravnog nadzora nad op}inskim
HVO i nad tijelima lokalne uprave, osigurava tako centralisti~ko i jedin
stveno provo|enje svojih akata i akata Predsjedni{tva HZHB u udruè
nom zlo~ina~kom poduhvatu, prije svega za zlo~ine protiv ~ovje~nosti,
te{ke povrede @enevskih konvencija i kr{enja zakona i obi~aja ratovanja
protiv Bo{njaka i drugih nehrvata.78
Jadranko Prli}, Bruno Stoji}, Slobodan Praljak, Milivoj Petkovi},
Valentin ]ori}..., djeluju}i individualno ili putem svojih ovla{tenih poloàja u HVO, HZHB, i niz otvorenih ovla{tenja, u svakodnevnom dogovo
ru s drugim ~lanovima udruènog zlo~ina~kog poduhvata, u~estvovali su
78
Prema poslovniku o radu Predsjedni{tva RBiH (Sl. list broj 37/1991.), ~lanovi Predsjedni{tva imaju dosta {iroko odre|ena prava i du`nosti, kao {to je nastupanje u ime
Predsjedni{tva, predstavljanje Predsjedni{tva po ovlasti Predsjedni{tva, zamjenjivanje
predsjednika u slu~aju odsutnosti, pa ~ak i naizmjeni~no, svakog mjeseca, a predsjednik Predsjedni{tva je vi{e - manje primus inter pares.
Uredba o ustrojstvu, djelokrugu odjela i komisija HVO-a HZHB,
Narodni list br. 2/1992., str. 8., ~lan 31, 32
Narodni list br. 1/1992., str. 4.,
Narodni list br. 1/1992., str. 5.-8.
466
u udruènom zlo~ina~kom poduhvatu protiv Bo{njaka i drugih nehrvata,

te svih onih koji su bili za cjelovitu i jedinstvenu BiH.
Naime HVO u BiH je imalo iste politi~ke osnove i ciljeve kao i ci
jele Oruàne snage Hrvatske. Predsjednik Republike Hrvatske Tu|man je
preko svog general{taba komandovao i Hrvatskim vije}em odbrane u
BiH. To je bio sadràj i oblik agresije Hrvatske na RBiH.
Politi~ki interesi Bo{njaka bili su da o~uvaju dràvu RBiH i svoj
identitet. Ova dràva je uvjet opstojnosti Bo{njaka na ovim prostorima.
Politi~ki stavovi Bo{njaka su uvijek bili za ravopravnosti Srba, Hrvata i
Bo{njaka treba afirmirati me|usobno uvaàvanje i toleranciju.
Takvi principi i stavovi su dolazili do izraàja u odnosu Bo{njaka
prema formiranju HVO-a. Bo{nja~ki politi~ari su podràli Zakon o odbra
ni RBiH kojim je HVO legaliziran kao dio oruànih snaga RBiH.
Te`nje Bo{njaka su bile da kadrovski budu prisutni u svim dijelovima zajedni~kih oruànih snaga u RBiH jednako u Armiji RBiH i u HVOu. Zato su lideri Bo{njaka na vlasti na lokalnom nivou teìli da u sastavu
HVO-a budu i Bo{njaci, srazmjerno lokalnoj strukturi stanovni{tva.
Tako naprimjer u jednom materijalu Izvr{nog odbora SDA za op}inu âpljina navodi se: S obzirom... na ratne prilike koje su prisutne, te
~injenice funkcioniranja HVO-a, traìmo zastupljenost u HVO-u, tako|er
u srazmjeri 2:1 na na~in:- u HVO-u traìmo mjesto predsjednika Ureda za
obnovu...79
HVO je u samom po~etku i kasnije bio organiziran poput vlade, a
~inili su ga predsjednik, dopredsjednici, odjelni predstojnici i drugi ~lano
vi (~lan 7.). Predstojnici odjela su bila lica zaduèna za odbranu, unutar
nje poslove, gospodarstvo, finansije, dru{tvene djelatnosti, pravosu|e i
upravu... i svi su imali status koji se moè usporediti s ministarskim po
loàjem u vladi bilo koje suverene zemlje u svijetu.
HVO je obavljao centralni nadzor nad radom svih op}inskih HVOa, mogao je poni{titi i ukinuti njihove akte, te ih raspustiti (~lan 13. i 14.),
{to je bilo od posebnog zna~aja za uspostavljanje djelotvorne dràvne
vlasti na cijelom podru~ju HZHB. Nije moglo biti ni neposlu{nih, niti
druk~ijeg mi{ljenja.
Organizaciju op}inske izvr{ne vlasti i op}inske uprave precizirala
je statutarna odluka, koju je HVO, HZHB donio 15. maja 1992. godine,
79
IO SDA âpljina: Polazne osnove za uspostavu funkcija u privrednom i drutvenom

ìvotu op}ine âpljina, âpljina, septembar 1992.godine.
467
tako da su op}inski HVO-i obavljali poslove izvr{ne vlasti u okviru pra

va i obaveza op}ine, uz usmjeravanje, uskla|ivanje i nadziranje rada
upravnih ureda i drugih tijela uprave na podru~ju op}ine. Kad je po~elo
konstituiranje ovakve vlasti s Bo{njacima, svi su zvani~no, 3. augusta
dali ostavke i preko Ustavnog suda traìli poni{tenje ovakvog militan
tnog sistema, premda su im iz Sarajeva poru~ili da oteù sa bilo ka
kvim rezovima.
Dalje, ~lanove op}inskog HVO-a imenuje i razrje{ava HVO, HZHB
(~lan 2.), a za obavljanje stru~nih i drugih poslova za svoje potrebe op}in
ski HVO osnovao je stru~ne, tehni~ke i druge slu`be i utvrdio njihove
ovlasti (~lan 5.).
Upravne poslove u tom sistemu obavljali su upravni uredi koje je
osnovao op}inski HVO (~lan 7.) osim ureda odbrane i unutarnjih poslova.
O ulozi i nadle`nosti op}inskih HVO-a i diktature govori zapovijed
koju su potpisali dopredsjednik HZHB Dario Kordi} i predsjednik Op}in
skog stoèra HVO Busova~a Florijan Glavo~evi}: Po{to HVO Op}ine
Busova~a rukovodi cjelokupnom organizacijom ìvota i odbrane Busova~e do stavaranja povoljnih uvjeta, SO Busova~a, IO Op}ine Busova~a i
Op}inski krizni {tab Busova~a, ne mogu vr{iti svoje funkcije niti donosi
ti bilo kakve odluke.
(Kordi}a se prisje}am iz jedne situacije pred samo zatvaranje Sara
jeva, kada nije dozvolio da se ubaci ve}i kontingent oru`ja u grad. Nismo
znali {ta da radimo, pa smo zatraìli pomo} od Daidè. Ovaj je Kordi}a
odmah nazvao i zaprijetio mu: Do}i }u u Busova~u i ubit }u te ko psa.
Nisam vjerovao da }e Kordi} popustiti, ali je oru`je uskoro u{lo u
Sarajevo).
Gotovo identi~ne procedure diktirane su u svim gradovima gdje je
vladao HV-HVO, HZHB u stilu diktature i fa{izma odredio je i primjenu
zakona o dràvnoj upravi, u kojoj ure|uje na~in primjene zakona u
HZHB, mimo vaè}ih zakona u BiH.
U radu tijela uprave odmah su naredili upotrebu hrvatskog knjiè
vnog jezika i latini~nog pisma (~lan 2.), {to je protivustavno i nezakoni
to. HVO, HZHB je Uredbom o Oruànim snagama, odlukom Predsjedni{
tva, 3. jula 1992. godine, uspostavilo Oruàne snage HZHB, kao teme
ljnog nositelja oruànog otpora (~lan 2.), koji {titi suverenitet HZHB i
brani njenu teritorijalnu cjelovitost (~lan 21.).
Time se HZHB pona{ala u svim donesenim odlukama pa i u ovoj,
kao samostalna i suverena dràvna zajednica, koja se izdvojila iz RBiH.
468
Oruàne snage HVO-a i MUP-a HZHB uskla|ivale su svoje djelo

vanje s Republikom Hrvatskom i uspostavili temelje za finansijsku, ka
drovsku i drugu pomo} Hrvatske HVO-u. Njihove uredbe ure|uju du
`nosti gra|ana HZHB kao {to su vojna, radna obaveza, obaveza sudjelo
vanja u Civilnoj za{titi, obaveza sudjelovanja u slu`bi osmatranja i oba
vje{tavanja i materijalne obaveze (~lan 3.).
Ovlasti HVO, HZHB i ustrojstvo (~lan 9.) Oruànih snaga bili su ta
kvi da su svi oni koji nisu postupili po uredbama, niti ih izvr{avali, bili
ka`njavani na razne na~ine.
Predsjednik HZHB je u ovom sistemu bio i vrhovni komandant
Oruànih snaga (~lan 29.), a neke ovlasti kao {to su imenovanje koman
danata brigada ili oficira na vi{e poloàje, propisivanje uniforme, oznaka
~inova, bili su u rukama predsjednika Predsjedni{tva HZHB.
Uredbom se osniva i Glavni stoèr, ~iji ustroj propisuje vrhovni komandant, koji postavlja ~elne ljude u Glavnom stoèru, a u slu~aju rata
formira se i ratni kanbinet (~lan 11.).
Uredbu o Oruànim snagama Predsjedni{tvo je sadràjno dopunilo
odlukom o ~inovima, pravilima vojne slu`be, odlukom o tajnim podaci
ma, pravilnikom o vojnoj iskaznici... Predsjednik HZHB je donio odluku
o ustrojstvu domobranstva (Teritorijalne odbrane), koje postaje dio oruànih snaga HZHB (~lan 1.), a ~ije jedinice i komanda su pot~injeni zapo
vjedni{tvima operativnih zona i Glavnom stoèru (~lan 5.), a ~ine ga voj
ni obveznici koji nemaju ratni raspored (~lan 6.).
Posebno moram naglasiti da je Uredbom o unutarnjim poslovima za
vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti na teritoriji HZHB
Predsjedni{tvo osnovalo organizacijske jedinice policijske uprave (~lan
3.) i policijske stanice (~lan 4.).
Uredbom o rezervnom sastavu policije HVO, HZHB uspostavljaju
se rezervni policajci, osobe koje su na ratnom rasporedu u odjelu unutar
njih poslova (~lan 1.) i obavljaju svoje poslove i zadatke pod nadzorom i
prema uputama ovla{tene slu`bene osobe (~lan 4.). Po toj uredbi svaki
gra|anin hrvatske nacionalnosti svakodnevno je morao podnosti usmeni i
pismeni detaljni izvje{taj o pona{anju svojih kom{ija nehrvata.
HVO, HZHB je posebnim pravilnikom uredio i uniforme policije,
kao {to je i posebnom uredbom uvedena i finansijska policija sa sjedi{tem
u Mostaru. Sve se ovo i moglo podnijeti i vaìlo je za nas u Mostaru, sve
dok Ustavni sud nije u septembru 1992. godine ukinuo Herceg Bosnu, a
onda su iz Sarajeva opet stigle direktive o otezanju. Me|utim, nakon na
469
pada HV-HVO-a na Prozor, krajem oktobra 1992. godine, kona~no su se

iz kamene zgrade MUP-a Bo{njaci izdvojili i preselili u Kino Partizan u
[anti}evoj ulici.79
Ubrzo nakon uspostave HVO-a uslijedili su brojni argumenti o pravim politi~kim ciljevima Tu|manovog reìma u Hrvatskoj. Oni su htjeli da
HVO bude instrument negiranja i svakovrsnog poniàvanja Bo{njaka, in
strument za dominaciju Hrvata nad Bo{njacima, za provedbu fa{isti~kih i
genocidnih ideja koje je sobom nosio politi~ki program velike Hrvatske.
Zbog toga se nisu prihvatali zahtjevi lokalnih lidera SDA da u svim op}inskim institucijama, uklju~uju}i i HVO, Bo{njaci budu zastupljeni sraz
mjerno nacionalnoj strukturi stanovni{tva prema popisu od 1991. godine.
Oni su pristajali da Bo{njaci u postrojbama HVO budu samo bojo
vnici, ali nisu prihvatali da bilo koji Bo{njak bude na komandnoj funkciji
ili da zauzima bilo koju drugu funkciju na kojoj bi bio nadre|en Hrvatima.
Mnogi }e navesti primjer Jasmina Jaganjca, koji je postavljen na ~e
lo HVO u Mostaru. Radilo se o kamuflaì, jer je on bio fiktivni zapovje
dnik, uglavnom, radi propagandnih efekata prema Bo{njacima. Trebalo je
to, recimo, radi lak{e mobilizacije Bo{njaka u HVO, odnosno radi lak{eg
odvajanja Bo{njaka iz redova TO RBiH.
Zna~i, Bo{njaci su u HVO-u mogli biti samo juri{nici u borbi za ve
likohrvatske interese. Promoviran je princip da Hrvatu moè komandova
ti i biti nadre|en samo Hrvat.80
Prema tom nacisti~ko-fa{isti~kom principu apartheida i segregacije,
HVO - stoèr ratne Vlade Mostara je rije{avao kadrovska pitanja u svim
segmentima djelovanja. Naprimjer, od 49 direktora u preduze}ima samo
su dva bili Bo{njaci. Od 38 povjerenika mjesnih zajednica Op}ine Mos
tar, samo {est su bili Bo{njaci. Me|u 13 ~lanova Vlade HVO u Mostaru
nije bilo ni jednog Bo{njaka. Treba li isticati da je Mostar grad u kome je
ve}insko stanovni{tvo ~inio bo{nja~ki narod.
79
Svi propisi objavljeni su u Narodnom listu broj 1/1992.

Narodni list br. 7/1992. str.1.,
Narodni list br. 2/1992. str. 10.,
Narodni list br. 7/1992. str. 1.,
Narodni list br. 7/1992. str. 22.-26.
80 Izuzetak je bio slu~aj Jasmina Jaganjca. Me|utim, Jaganjac kao da nije bio svjestan
da lideri HDZ manipuliraju njime, da ga koriste kao mamac za Bonjake da ulaze u
sastav HVO i da se tako osujeti formiranje Armije RBiH kao legalne vojske.
Jaganjcem se manipuliralo protiv njegovog bonja~kog naroda i protiv dràve RBiH.
470
Kori{tenje politi~kog trenutka za stvaranje HVO-a
471
Uredba o odbrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta paradràve HZHB
472
473
474
475
Predstavnici SDA Mumin Isi}, Hamdija Jahi}, Senad Kazazi}, Sead Maslo, Sead Pintol i
Faruk Slip~evi} napustili su organe uprave HVO-a nakon ove sjednice zbog negiranja Bosne
i Hercegovine iako su iz njihove stranke zahtijevali da ostanu u gradskoj vlasti Mostara
476
19.4. VOJNE AKTIVNOSTI HDZ DO APRILA

1992. GODINE
Op}inski odbor HDZ-a Mostara jo{ u maju 1991. godine donosi odluku
o formiranju Kriznog {taba. Za predsjednika je izabran advokat Damjan
Vla{i}, a za potpredsjednike Ljubo Peri}, Blago [kutor, Bari{a Letica, Rade
Bo{njak i Ivan Krtali}. Damjan Vla{i} je bio zaduèn za Blagaj, Ljubo Peri}
za Bijelo Polje, Dre`nicu, Ra{ku Goru, Vrap~i}e i Zalik. Bari{a Letica je bio
zaduèn za Aveniju, Cernicu, Centar II, Rudnik, Kru{evo i Balinovac. Blago
[kutor zaduèn je za Orlac, Vihovi}e, Cim, Gorance, Luku II, a Rade Bo{njak
za Bunu, Jasenice, Rodo~ I i II, Bijeli Brijeg i Polog. [tab djeluje do dolaska
rezervista 19. septembra 1991. godine, da bi HDZ formirao dobrovolja~ke
odrede u ograncima HDZ-a. Prvi odred su ~inili dobrovoljci iz Grabovice,
Dre`nice, Orlaca, Rudnika, Bijelog polja. Drugi odred ~inili su dobrovoljci
Cima, Ili}a, Bijelog brijega, Vihovi}a, Avenije, Balinovca, Podhuma, Cernice,
Pologa, Zalika i Carine. Tre}i odred ~inili su dobrovoljci Kru{eva, Slip~i}a,
Rodo~a I i II, Jasenice, Luke II, Gnojnica, Dra~evica i Bune. Me|u prvima
oru`je iz Hrvatske prima Vlado Vrlji} iz Cima, a prve pu{ke uzima Vlado Peri}
iz Bijelog polja. Klju~ni ljudi za HDZ su tada bili Viktor Stojki} i sekretar
Mate Bandur. U Stocu su se 18. septembra 1991. godine sastali Franjo
Golemac, Toni Pehar, za mostarski HDZ, Pero Markovi} za âpljinu i An|elko
Markovi} za HDZ Stoca. Za SDA Stoca sastanku je prisustvovao Mirsad
Mahmut~ehaji} te Irfan Ajanovi} i ostali aktivisti SDA Stoca.
Slu`benici sekretarijata NO Branko Bandi} i Miro Grbe{a Hrvate vojne
obveznike skidaju sa spiska i stavljaju na spisak policije, koja pokriva teren
Balinovca, Ili}a, Smr~injaka, Rudnika, te rubnih dijelova prema zapadnoj
Hercegovini. Franjo Golemac, Franjo Cickovi} i Vlado ûljak odnose opremu
iz tada{njeg centra obavje{tavanja u ku}u Joze ûljka, da bi 19. septembra 1991.
godine oformili Centar veze, a 23. septembra reorganizirali Krizni {tab HDZ-a,
jer biv{i nije efikasno odgovorio na dolazak rezervista. Za predsjednika je
izabran Jadran Topi}, pomo}nika za sigurnost Petar Zelenika, za na~elnika {taba
Rade Bo{njak, za pomo}nika za logistiku Franjo Golemac, za na~elnika veze
Vlado ûljak, artiljerije Vinko Mari}, operativno-nastavnih poslova Slavko
Pulji}, za na~elnika inìnjerije Boò Pehar, saniteta dr. Ante Ivankovi}, oficira za
naoruàvanje Bari{a Letica i za portparola stranke Toni Pehar. Za komandanta
interventnog voda @ivota i smrti @eljko Dìdi} Dìda. Krizni {tab je u tajnos
ti formirao bojne. Za komandanta 1. bojne imenovani su Pero Hrka~ i Anto
Ivankovi}, a 2. Mile Pulji} i Mladen Juri}. Za komandante 3. bojne Ilija Vrlji} i
477
Damir Mari}, 4. Tihomir Mi{i} i Branko Haubrih, 5. bojne Jadranko Lovri}, 6.

Pero Boì} i Marko ûle i 7. bojne Vjeko ûtura i Franjo Smolja. Formirane su
i tri samostalne satnije. Prvu satniju vodio je Franjo Martinovi}, 2. satniju (Zalik)
vodio je Vinko Grubi{i}, a 3. satniju Pero Rai}. Interventni vod @eljke Dìdi}a
Dìde, naoruàn je do zuba, od pancira do argentinki, iz legalnih magacina
Hrvatske, gdje su vr{ili i obuku. Po~etkom februara Krizni {tab HDZ se iz
Mostara izmjestio u Gornji Gradac kod [irokog Brijega, a interventni vod posta
je aktivna vojska, na stalnoj straì, navodno zaduèn za protivdiverzantska djelo
vanja, a upravo oni su postavljali eksplozive po gradu i proizvodili haos,
prakti~no rade}i na istom poslu s JNA-om. U vojnim uniformama ZNG spu{tali
su se iz Cima, Ili}a do Rondoa, isklju~ivo no}u, gdje su se dokazali diverzijom
na Partizanskom groblju i tako obra~unali s mrtvim partizanima.
Svo naoruànje stiè iz Hrvatske preko Gruda, odakle mostarski
stoèr prima naredbe od Mate Bobana, Joze Mari}a, Tihe i Petra Maji}a i
Vinka Zori}a. Osim njih mostarski HDZ je primao podr{ku iz [irokog
Brijega od An|elka Mikuli}a, Mladena Naletili}a Tute, Miljenka Lasi}a,
Ivana Primorca, Keja Naletili}a, Marinka Mikuli}a, Jage Lasi}a...
Komandant Op}inskog stoèra HVO Mostar Petar Zelenika je
aktom broj: 05/92. od 30. aprila 1992. godine, na temelju Odluke predsje
dnika HVO Op}ine Mostar, br. 1-1/92. od 29.4.1992. godine, imenovao
zapovijednike postrojbi HVO-a Op}inskog stoèra Mostar, i to: 1. boj
na Bijelo Polje, Marko Radi}, 2. bojna Rudnik, Mario Mikuli}, 3. boj
na Cim, Ilija Vrlji}, 4. bojna - Balinovac, Tihomir Mi{i}, 5. bojna Ili}i, Marinko Bo{njak, 6. bojna Kru{evo, Mile Pu{i}, 7. bojna Gnojnice,
Jadranko Lovri}, 8. bojna - Rodo~, Nino Vidovi}, 9. bojna Jasenica, Vjeko ûtura, Samostalna satnija Zalik Vinko Grubi{i}, Samostalna satnija Goranci Pero Rai}, Samostalna satnija Dre`nica Vrdi Karlo
Mari}, Samostalna satnija Buna Mate Brljevi}, Samosatalna satnija
Orlac Mladen Juri}, Vojna policija HVO Mostar @eljko Dìdi}.81
Iako je tada u jedinicama HVO-a bilo dosta Bo{njaka, ni jedan od
njih nije postavljen na komandnu du`nost, {to je bio odraz op}e politike
Tu|manovog reìma koga je uspostavljao agresijom na RBiH.
To je bilo vrijeme kada su lideri HDZ i HVO poduzimali opse`ne
mjere protiv Samostalnog bataljona odbrane Mostara Armije RBiH, koju
su èljeli uni{titi, a njene pripadnike angaìrati u redovima HVO-a.
81 Akt
broj 05/92. Op}inskog stoèra Mostar od 30.4.1992. godine, - fotokopija u mojoj

li~noj arhivi.
478
Takve namjere jasno argumentira Zapovijed koju je u Grudama 8.

maja 1992. godine u ime Glavnog stoèra potpisao general bojnik Ante Roso.
U Zapovijedi je navedeno da su na prostoru HZHB jedino legalne voj
ne postrojbe HVO, da su ostale postrojbe obavezne da na navedenom teri
toriju pristupe u jedinstven sistem obrane i priznaju stoèr HVO kao glavno
zapovjedni{tvo, te da se s ovom zapovijedi stavljaju van snage sve zapovije
di zapovjedni{tva TO i ona se na ovim prostorima smatra nelegalnom.82 Tako, dok su se u institucijama RBiH ~inili napori kako bi HVO u{ao u sastav
jedinstvenih oruànih snaga RBiH, lideri paradràve HZHB ~inili su sve {to
su mogli da se ukine dràva RBiH, odnosno da u tom cilju nestane Samostal
nog bataljona Armije BiH i vojnog i policijskog organiziranja RBiH.
Ovo pokazuje da je HDZ do aprila i tokom aprila 1992. godine in
tenzivno djelovao na formiranju jedinica HVO-a. Ure|eni su borbeni po
loàji na liniji Slip~i}i Kru{evo - Miljkovi}i @ovnica. Po~etkom febru
ara 1992. godine Hrvati su postavili protivavionski top na Planinici.
Uspostavljane su i prve kasarne HVO-a, poput one u Osnovnoj {koli Mos
tarski Gradac. U jedinice HVO-a okupljani su dobrovoljci. To su bile za{titne, specijalne jedinice koje su se pripremale za borbene i policijske za
datke. Pripremali su se za slu~aj prekida saobra}aja glavnim komunikaci
jama. Popravljali su i gradili lokalne puteve, kao naprimjer Goranci - Gra
bova Draga, zatim od Mostara prema Ra{koj Gori i Dre`nici, put Donja
Kozica - Orlovac, put Uzari}i - Bati{ta, Goranci Vrdi i Goranci-\ubrani. Ove ceste su kasnije bile jedini spoj Mostara sa sredi{njom Bosnom, {to
ukazuje da su lideri HDZ-a predvi|ali kakav }e biti razvoj doga|aja.
Naime, to je dobro znao Tu|man koji je svojim ljudima davao instrukcije prema sporazumu koji je postigao s Milo{evi}em.
Ve} polovinom februara 1992. godine HDZ je formirala prve jednice HVO u Mostaru i okolini - bojne u Bijelom Polju, Orlova~ko-rudni~ka,
Cimska bojna, bojna Balinovac, Kru{evska bojna, te vodovi i rojevi po
gradskim kvartovima, selima i zaseocima {irom Hercegovine.
Posebna bojna formirana je za Gnojnice i sela Kosor, Kamena i Vranjevi}i. Krajem februara 1992. formirana je bojna Mijat Tomi} s tri satnije. Krizni {tab [irokog Brijega je 5. marta 1992. godine formirao boj
nu Poskok.
82
Zapovijed Glavnog stoèra pov.broj 01-33/92, Grude, 8.5.1992.godine, prepis u mojoj

li~noj arhivi.
479
Sredinom februara u Livnu je izvr{ena djelimi~na mobilizacija, for

miran inènjerijski vod radi pripreme za protivtenkovsko zapre~avanje,
vod za izgradnju i odràvanje puteva. Ove jedinice su objedinjene u satni
ju inènjerije.
Smotra tri satnije HVO-a, sa oko 350 bojovnika, izvr{ena je 20. fe
bruara 1992. godine u podru~ju Klisa na Golom Brdu. Zaposijedanje po
loàja i kopanje rovova na podru~ju Livna Hrvati su otpo~eli 22. februara
1992. godine na liniji od Kori}a do Cincara.
Organizirana je odbrana Neuma. Branioci Neuma su 22. marta
1992. godine uspjeli potisnuti ~etnike na podru~ju Gornjeg Hrasna, ali je
ubrzo uslijedila odmazda djelovanjima borbene avijacije i artiljerije. HDZ
je razvijao i sanitetsku slu`bu. Uspostavljani su sanitetski punktovi za
zbrinjavanje ranjenika i bolesnika, a u gradskim domovima zdravlja i bol
nicama {irom Hercegovine ure|ivane su podrumske prostorije za siguran
rad hirur{kih i drugih ekipa. Hrvati - istaknuti intelektualci, angaìrani su
od HDZ-a da u mnogim mjestima {irom Hercegovine drè predavanja o
~etni~kim planovima, posebno o planu RAM, te o posljedicama dota
da{njih borbi s ~etnicima u Hrvatskoj i u RBiH, posebno u Ravnom.
Tako su se vr{ile politi~ke i moralno - psiholo{ke pripreme Hrvata
za rat. U februaru 1992. Petar Zelenika, Jadran Topi}, Jago Lasi} i Pero
Bubalo na prevaru od Op}ine Mostar uzimaju te{ke ma{ine i po~inju
gradnju puta preko Goranaca do Grabove drage, ~ime je rukovodio Vlado
ûljak. Izgradnjom relacije od Goranaca do Dre`nice rukovodio je Don
Jakov Joko Blaèvi}. Taj put je nazvan Put spasa. Dakle, dva i po mjeseca prije rata, grade se putevi, koji }e dobiti smisao tek nakon saznanja o
planovima srpsko-hrvatske podjele Mostara.
Finansijska i druga sredstva namijenjena za vojsku, HDZ je dobijao
od Hrvata iseljenika i onih na privremenom radu {irom svijeta.
Jedinice HVO-a su se angaìrale na pra}enju i kontroli pokreta ~e
tni~kih jedinica. Poduzimane su mjere za svaki sumnjiv pokret. Tako su,
naprimjer, bojovnici satnije u Zloselima kod Kupresa, 29. februara 1992.
godine, zaustavili kolonu ~etnika od 5 terenskih vozila i do sutradan ih
dràli u blokadi.
Na teritoriji Kupresa organizirano se izvodila obuka jedinica HVOa. U svim mjesnim zajednicama i op}inama postavljene su osmatra~nice
koje su bile neprekidno aktivne u pra}enju pokreta ~etni~kih snaga na ko
pnu i u zraku. Organizirano je iseljavanje Hrvata iz Kupresa, iako se insistiralo da Kupres, po svaku cijenu, ostane pod kontrolom HDZ-a.
480
Direktor Medicinskog regionalnog centra Dr. Safet Muji}, dr.

Miro âvaljuga traì od JNA da opremu iz bolnice Bijeli Brijeg
evakui{e odmah prema Nevesinju. HDZ postavlja 16. februara 1992.
Vladimira Peraka za komandanta odbrane Mostara, doju~era{njeg pot
pukovnika JNA i na~elnika {taba avijacije u Mostaru, u grad dolazi nekoliko generala JNA, koje predvodi general Mom~ilo Peri{i}, a me|u koji
ma je i Ratko Mladi}. Oni su tu do{li da se dogovore o sudbini Mostara.
Organizator otpora HVO-a priznaje izdaju svog komandanta
481
19.5. ZLOÎNA^KE AKTIVNOSTI HVO-a83

19.5.1. ZLOÎNI 1992.GODINE
- Krajem 1992. godine ekstremisti HVO su, po ko zna koji put, u
svim op}inama gdje su imali nadmo}, Bo{njacima postavljali ultimatume
da se stave pod komandu HVO-a, da priznaju paradràvnu vlast HZHB,
a kada takvi ultimatumi nisu bili ispunjeni, slijedile su vojne operacije u
kojima su progonili Bo{njake i plja~kali njihovu imovinu.
U Op}ini Prozor, gdje je po popisu od 1991. godine, Hrvata bilo 62%
a Bo{njaka 36,5%, krajem 1992. godine doga|alo se uobi~ajeni scenario.
Pripadnici HVO-a i HOS-a, 27./28. august 1992. godine izvr{ili su napad
na 14 objekata bogatih prozorskih Bo{njaka. Napada~i su do{li sa
kupre{kog rati{ta, a predvodio ih je ~ovjek koji }e kasnije postati koman
dant HVO brigade Rama. Radnje su oplja~kane i uni{tene. Sredinom okto
bra 1992. godine po gradu se isti~u hrvatske zastave i od Bo{njaka traì da
se stave pod kontrolu HVO. Po{to nije prihva}en ultimatum, narednih ne
koliko dana jedinice HVO-a haraju po gradu i okolnim selima, progone
Bo{njake, pale im ku}e, te plja~kaju njihovu imovinu iz ku}a i stanova.
Tih dana policija HVO je uhapsila brojne Bo{njake i zato~ila ih u
Osnovnoj {koli u Ripcima.
Napad na selo Paljike dogodio se 23. oktobra 1992., kada su spalje
ne i poru{ene ku}e Bo{njaka, a nekoliko porodica poubijano. Sve preìvje
le Bo{njake iz tog sela HV i HVO su zato~ili u jednoj ku}i, a zatim ih deportirali u zatvor, koji je ve} ranije uspostavljen u Osnovnoj {koli u Ripcima. Mnogi Bo{njaci su se bjegom spasili od zarobljavanja. U novembru
1992. godine, nakon pregovora, Bo{njaci su se vratili u Prozor, ali su i dalje nastavljena njihova stra{na maltretiranja od ekstremista HVO-a.
U Gornjem Vakufu je, po popisu od 1991. godine, Hrvata bilo
42,5% a Bo{njaka 56%. Kad su krajem oktobra 1992. godine snage HVO
po~ele progoniti Bo{njake u Prozoru, odmah su takve aktivnosti otpo~ele
i u Gornjem Vakufu.
83
Pored relevantne dokumentacije iz Arhive Armije RBiH i MUP RBiH, koritena je

Optu`nica koju je Me|unarodni krivi~ni sud za bivu Jugoslaviju nadigao protiv
Jadranka Prili}a, Brune Stoji}a, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovi}a, Valentina
]ori}a i Berislava Pui}a.
482
Ve} 24. oktobra 1992. godine ekstremisti HVO su zapo~eli borbe i

zauzeli neke privredne objekte i zgradu policije.
Podru~je op}ine Jablanica, gdje je po popisu od 1991. godine Hrva
ta bilo 18% a Bo{njaka 71%, po odluci o osnivanju HZHB progla{eno je
sastavnim dijelom te paradràve. Krajem 1992. godine, HVO demonstri
ra silu, prijeti i zastra{uje Bo{njake, posebno u selima Sovi}i.
U Mostaru je HVO tokom 1992. godine poduzimao niz aktivnosti s
ciljem zastra{ivanja i progona Bo{njaka. Mnogi Bo{njaci su smijenjeni s
funkcija. Policija je u drugoj polovini 1992. godine maksimalno poja~ala
kontrolu u gradu, vr{ila represiju prema Bo{njacima, ograni~avala njiho
vo kretanje, provokativno isti~u}i hrvatske simbole a ignorirala simbole
RBiH, uspostavljen je policijski sat
U op}ini Ljubu{ki, tokom 1992. godine, Bo{njaci su proganjani, na
ro~ito u selima Gradska i Vitina.
U op}ini Stolac, sredinom 1992. godine, HVO je potpuno preuzeo
vlast. Srbi su napustili grad, a Bo{njaci su bili na meti raznih provokacija i
policijske represije, uklju~uju}i hap{enja i torture. êlnici HVO su insistira
li da Bo{njaci Stoca podrè paradràvnu vlast HZHB. Bo{njaci su to odbili.
Tokom 1992. godine rasla je napetost zbog djelovanja hrvatskih ekstremista koji su èljeli po svaku cijenu Bo{njacima nametnuti svoju pa
radràvu.
S izbijanjem sukoba izme|u Armije RBiH i HVO-a, osjetila se napetost
{irom Hercegovine. Tih dana HVO isti~e svoje zastave tzv. {ahovnice na
zgradama dràvnih institucija, po gradovima Hercegovine. Odmah je uslijedi
la reakcija Bo{njaka, {to je dovelo do napetosti. Cilj i zadatak HVO-a je bio
svugdje isti - diskriminirati Bo{njake. Evo takvih primjera: Iz zajedni~kog
logisti~kog centra, u koji su svoje donacije upla}ivali i Bo{njaci i Hrvati
zaposleni u inostranstvu, hranu su dobijali samo pripadnici HVO-a. Zatim,
sva motorna vozila izuzeta od firmi bila su u rukama HVO-a, svi novci od
SDK i drugih institucija su dijeljeni samo njihovim pripadnicima. Njihovi pre
govara~i su imali formulu nastupa prema Bo{njacima. Redovno bi se ustali u
pola pregovora i objavili: Dok mi s vama pregovaramo, vi ubijate na{e ljude.
Nakon toga bi oti{li i uskoro oruàno napali.
483
19.5.2. HTJELI SU ME LIKVIDIRATI, ALI SU ME SAMO

RANILI
Moja aktivnost bila je direktno suprostavljena takvim te`njama ~el
nika HDZ i HV-HVO. Bio sam im velika prepreka dok sam radio na borbenoj izgradnji Samostalnog bataljona odbrane Mostara Armije BiH i kada sam se suprotstavljao svim poku{ajima HV-HVO-a da pod svoju komandu stave taj bataljon.
Moji kasniji poku{aji da izgradnjom Vojne policije Armije RBiH
doprinesem ve}oj sigurnosti u regiji Mostara, da se efikasnije suprostavi
mo kriminalu i plja~ki, da Armiju RBiH jo{ ja~e afirmiramo kao faktor
odbrane i borbe protiv agresora, nai{li su na veliki otpor koga su diktira
li upravo ~elnici HDZ i HV-HVO.
Oni su tada imali velikog utjecaja na pojedince u vo|stvu SDA regije Mostara.
Pridobili su naivnog Jasmina Jaganjca, sa stanom u Zagrebu, koji
im je kao Musliman na ~elu HV-HVO Mostara sluìo za lak{e ostvarivanje politi~kih velikodràvnih interesa, koji su upereni protiv BiH i Bo{
njaka. Smetalo im je {to nisam nasjedao njihovim intrigama i zakulisanim
radnjama. @eljeli su da me smaknu, pa sam tokom juna i jula 1992. godi
ne osje}ao opasnost po sebe i svoju porodicu. Osjetio sam prijetnje koje
su usmjerene prema meni i mom bratu Faruku.
U to vrijeme moja li~na za{tita, zbog opasnosti koje mi prijete od
onih sa kojima kontaktiram, postaje bitna okolnost u kojoj sam sa jo{ vi
{e volje nastavio svoj rad. Jula 1992. godine i ~etni~ki Radio SRNA
emitira vijesti da su hrvatski ekstremisti likvidirali bra}u ]upina i jo{ 72
pripadnika Zelenih beretki.
Tada sam znao da je stoèr HVO u Mostaru i Grudama uspostavio
vru}u liniju s ~etni~kom komandom u Bile}i. Ovom linijom Radio
SRNA je i do{la do propagandnih dezinformacija o likvidaciji bra}e
]upina. U vezi s tim ni{ta se nije doga|alo slu~ajno.
Mnogi doga|aji i informacije koje su dolazile do mene iz razli~itih
izvora imali su isti smisao. Ne{to se stvarno doga|alo u vezi s planovima
da ja i moj brat Faruk budemo likvidirani. Mnoga upozorenja stizala su
od mojih sportskih kolega, uglavnom od mojih u~enika u karateu. Ova
upozorenja su mi djelovala kao dobronamjerna i ozbiljna.
Na drugoj strani, neki od mojih sportskih kolega pona{ali su se ~u
dno, kao da ne{to skrivaju od mene. Takvi su bili i neki od vrhunskih spor-
484
tista kojima sam bio trener, kao {to su Valentin ]ori}, Ivica Lu~i}, Ivan
Bandi}, Zdravko Zori}, Pero Zelenika, Branko Kvesi}, te Bruno Stoji}
Poznavao sam ih dovoljno dobro, pa mi je promjena u njihovom drànju u
toku razgovara sa mnom bila zna~ajno upozorenje da ne{to kriju i smjera
ju protiv mene. Krajem juna 1992. godine, dok sam boravio u Konjicu kod
Jasmina Guske, na~elnika SJB, i Faika [page i njegove supruge, ina~e vi
sokog slu`benika MUP-a RBiH iz Konjica, zahtijevali su da se sklonim,
jer mi prijeti velika opasnost od likvidacije, a da se moja likvidacija plani
ra u najvi{im krugovima HDZ, HV-HVO i HZHB.
Da u svemu tome nije bilo nikakve {ale dokazano je po~etkom jula
1992. godine kada sam bio u mostarskoj kafani kod Bombe, biv{eg
igra~a Veleà. U kafani je bio i Zijo Oru~evi}. 84
U jednom momentu mi je Oru~evi} pri{ao, otklonio dio jakne sa pi
{tolja koga sam imao za pojasom i rekao da zna da je moj pi{tolj uvijek
pun, otko~en i sa metkom u cijevi.
Potvrdio sam mu i nastavio razgovor s ljudima oko sebe. Zijo Oru
~evi} se udaljio i sjeo preko puta moga stola s dru{tvom. Kraji~kom oka
zapazio sam da mu ~elnik HDZ i HVO Pe{a Mari} daje metke iz svog pi
{tolja, a da Zijo brzo puni svoj pi{tolj, a onda hitro ide prema meni i upe
ruje cijev u moju glavu. Pitao me da li da puca. Odgovorio sam potvrdno,
misle}i da se {ali. I u trenu sam na njegovom licu vidio jedan mali gr~,
onaj koji mi je govorio da }e me ubiti. Hitro sam spustio ruku prema svom
pi{tolju za pojasom.
I Oru~evi} je brzo spustio cijev s mog ~ela prema podu i tog trena ispa
lio metak koji me pogodio u nogu. Osjetio sam èstok bol. Oti{ao sam u mos
tarsku Staru bolnicu Dr. Safet Muji} gdje mi je pruèna njega od ljekara
Bo{njaka. Ljekari Hrvati su pali na ispitu etike, jer su se prema meni pona{a
li grubo. Iz {ok-sobe su me premjestili u bolesni~ku sobu, gdje su bili mnogo
lo{iji uvjeti za moje lije~enje. U bolnici sam leào s pi{toljem pod jastukom.
Upozoren sam od ljekara, ku}nih prijatelja, sestara dr. Selme i dr.
Senade Jakupovi} da nipo{to ne dozvolim da mi nepoznato osoblje daje
injekcije. Kada sam osjetio da nemam potrebnu sigurnost, ubrzo sam na
pustio bolnicu.
84
Zijo Oru~evi} je poznat po nadimku Ziko. Imao je burnu ratnu pro{lost. Prvo je bio u
Samostalnom bataljonu, a zatim se priklonio Tutinoj Ka`njeni~koj bojni, gdje je ostao sve do direktnih oruànih sukoba izme|u Armije RBiH i HVO. Imenovan je za komandira specijalne jedinice Ziko, a zatim napu{ta BiH i odlazi u Njema~ku.
485
Oti{ao sam u Ba{ko Polje, u hotel-kamp biv{e JNA, nakratko, jer mi

se tamo nalazila porodica uz izbjeglice iz isto~ne Bosne: Fo~e, Rogatice,
Gora`da, te sa Bjela{nice, Kupresa, Glamo~a, Vukovara i Mostara. Tu
sam nastavio lije~enje. Posje}ivali su me mnogi prijatelji, izme|u ostalih:
Mustafa Hadìosmanovi}, Smail Velagi}, Mirsad Mahmut~ehaji}, Senad
[ahinpa{i} - [aja, Hilmo Selimovi}, Zulfikar Ali{pago, Nihad Bojadì},
Fikret Prevljak, Mirsad Berberovi} - Braco...
Kasnije sam informiran da je Zijo Oru~evi} dobio zadatak od svo
jih nalogodavaca iz HV-HVO da me ubije za nagradu od 6.000 DM. A ve}
prije Vinko Martinovi} [tela je za to traìo novac i saglasnost od visokih
funkcionera Bo{njaka i Hrvata.
O planovima za moju likvidaciju, maja, juna i jula 1992. godine ne
{to je znao i Sefer Halilovi}, tada{nji na~elnik [taba vrhovne komande Armije RBiH, koji je u prisustvu komandanta 41. motorizirane brigade Mid
hada HujduraHujke, na~elnika sigurnosti te brigade Adisa Hondè, Raifa
Dìgala i Denisa ]ehi}a rekao da sam ja spa{en onda kada sam angaìran
na zadacima van Mostara, jer su postojali planovi za moju likvidaciju.
Krizni {tab Op}ine Mostar je predao vlast HVO-u 29. aprila 1992.
godine i ja vi{e nisam èlio gledati da Samostalni bataljon odbrane Mos
tara bude pod HVO-om. Tada sam rije{io da odem iz grada da ne bi bio
krivac eventulanih sukoba HVO-a i Samostalnog bataljona, {to su mi stal
no prigovarali. Samostalni bataljon je dobio svoj list Mostarsko jutro.
Prvi broj je iza{ao s ljiljanima. Kad me je zamijenio Arif Pa{ali}, osvanuo
je ovaj list sa ljiljanom i tzv. {ahovnicom.
U oktobru 1992. sam na Igmanu za TV Sarajevo dao intervju novinaru Akifu Agi}u u kojem sam predvidio {to }e se desiti u Mostaru. Akif
je tada napravio intervju i sa drugim borcima. TV Sarajevo je samo moj
intervju iskinula, a sve ostalo objavila. Znam da su tada u Sarajevu govo
rili i javno i slu`beno da je HVO oslobodio lijevu obalu. To nije bilo istina, ali niko nije èlio znati {ta je stvarno bilo.
Bio sam meta i raznim manipulacijama, s ciljem da se stavim u fun
kciju politike HZHB. Nakon mog odlaska iz Samostalnog batajona odbra
ne Mostara, odmah je jedna bo{nja~ka delegacija oti{la kod Valentina
]ori}a i Brune Stoji}a, oni su me okrivili da sam ja optuìvao HVO zbog
pada lijeve obale, pa su, ~ak, traìli da me likvidiraju. Mi nismo zaduè
ni za Bo{njake, a vi to sami morate uraditi, ako imate hrabrosti, rekao im
je ]ori}, po kasnijem priznanju jednoga od ovih posjetilaca.
486
Mnogi lideri HDZ-a su poku{avali da me instrumentaliziraju, pose

bno zato {to sam imao komunikaciju s mnogim uticajnim ljudima. To je
poku{avao i Valentin ]ori}. On mi je 5. maja 1992. godine, kao komandant Vojne policije HZHB napisao pismo sljede}eg sadràja:
]upina! Nadam se da je najgore pro{lo. Imam sve informacije o
stanju u Mostaru. Preporu~am ti kao prijatelju na{ih naroda da se okane{
politike. U tom slu~aju ostavit }e te i tvoj narod. Poslije rata nek se poli
ti~ari bave temama kojima se neki i s jedne i s druge strane sada bave.
Razgovaram trenutno sa Dìdom, jasno mi je u kakvoj ste poziciji. Nije
bitno ko zapovijeda, va`no je da nas ~etnici ne pokolju i ne uzmu nam
grad. Budite tolerantni i razgovaraj sa Dìdom i Zelenikom i rije{ite sve
probleme. Naàlost, izgleda da neki me|u vama ne shva}aju ko ima vi{e
snage, naoruànja, hrane, podr{ke i èlje za borbu za slobodan Mostar.
Tvoj narod to zna, ako ti ne zna{ kao zapovijednik tog naroda. Ne pi{e se
dobro ni tebi ni narodu Ovo pismo je prijateljsko, a ne slu`beno i ne
moè{ se na njega pozivati. Nadam se boljem. Pozdrav, Valentin.
I ovo pismo Valentina ]ori}a, bilo je politi~ki poku{aj da se u te{kim
vojnim i politi~kim okolnostima na mene izvr{i psiholo{ki i politi~ki uticaj, da
promijenim svoje stavove, da odustanem od svojih politi~kih aktivnosti na iz
gradnji Armije RBiH i da uti~em kako bi Bo{njaci u Mostaru i {ire priznali
HZHB, odnosno, prihvatili ultimatume i napustili Samostalni bataljon odbra
ne Mostara Armije RBiH i u{li u sastav jedinica HV-HVO-a. To je vrijeme u
kome je Tu|manov reìm na prostorima BiH {irio propagandu koja je trebala
rezultirati bezna|em i nevjericom u mogu}nost opstanka BiH kao dràve. Ci
vilna i vojna vlast Hrvatske tih dana uz pomo} HV-HVO-a, nakon osloba|anja Mostara i Hercegovine, kre}e u otvorene organizirane ofanzivne akcije
prema objektima, institucijama i ljudima koji stoje u prvim redovima odbram
beno-oslobodila~kog rata BiH. Svi pojedinci, koji su bili prepreka stvaranju
granica tzv. HZHB, koje su dogovorili Boban i Karadì}, osu|eni su od HVHVO-a na likvidaciju. HV-HVO je poseban nadzor imao na putnom pravcu
Plo~e - âpljina (Ljubu{ki) - Mostar - Jablanica - Konjic -Bradina - Tar~in Pazari} - Igman - Hrasnica - Sarajevo, jer se tim putem kretala sva logistika
za RBiH. Armiji RBiH su dozvoljavali tada da se naoruà prili~no zastarijelim oru`jem, ameri~kim tompsonima, kakvim su se me|usobno ubijali jo{
mafija{i tridesetih godina u Chicagu, i ruskim {paginima, koje je sovjetska
vojska prestala koristiti neposredno poslije Drugog svjetskog rata, zbog ne
preciznosti, rasipanja metaka i nedjelotvornosti u borbi. Tek poneki konvoj
imao je moderniju verziju kala{njikova tzv. ciganku.
487
Dana, 12. jula 1992. godine, dok se Armija RBiH pripremala za deblokadu Sarajeva, ubijeni su od HV-HVO-a pripadnici vojne policije Armije RBiH i pripadnici bataljona Lisin Armije RBiH na lokalnom putu
RepovciBradina u mjestu Savina Po|a.
Mu~ki, iz zasjede, ubijeni su pripadnici vojne policije Op}inskog
{taba Armije BiH: Aziz Jusufovi}, ro|en 1946., Ibrahim Mangi}, ro|en
1957., Draèn Pandà ro|en 1966., Isak Ljevo, ro|en 1970. i pripadnici
bataljona Lisin Armije BiH [efik Ajanovi}, ro|en 1954., Dèmal Ferhatbegovi}, ro|en 1956., Ibrahim Jusufbegovi} ro|en 1963., Salem Me
mi}, ro|en 1945. godine. O tim akcijama HV i HVO-a moè se napisati
knjiga, ali napominjem da je 1. augusta 1992. godine namje{tena saobra
}ajka, izvr{en atentat na Matu [arliju Daidù i Seada êlebi}a, na putnom
pravcu Plo~e - Ljubu{ki. Zatim HV-HVO je na Trebinju pokazao svoje
pravo lice. Nije im bilo u interesu osloba|anje ovog grada, jer se uveliko,
preko osovine Karadì}-Boban, radilo na podjeli BiH, u to vrijeme, tj. 9.
augusta 1992., desilo se ubistvo osam pripadnika HOS-a i Blaà Kralje
vi}a, komandanta. Sve {to nije bilo po volji hrvatskom diktatoru, moralo
je nestati s lica zemlje, pa i Fadil \ozo i njegovi pratioci na Igmanskoj
cesti. Va`no je ista}i, u cilju napada na Prozor 20. oktobra 1992., jo{ 25.
augusta 1992. godine zatvaraju se i protjerivaju pripadnici Armije RBiH
sa podru~ja u Hrvatskoj: Dragljani, Vrgorac, Plo~e, Ba{ka voda, Ba{ko
Polje, gdje su TIM, Daidà i [ahinpa{i} Senad[aja formirali prvu lo
gisti~ku bazu Armije RBiH u inostranstvu.
Knjiga Mostar u Herceg-Bosni, autora Husage î{i}a, najbolji je
dokaz da ciljeve i zadatke na{e kom{ije i susjedi nisu promijenili ni na
pragu 21. stolje}a. Oni su teìli vojnom i civilnom ovladavanju Mostarom
kao dalekih godina 1695. i 1717.
488
19.5.3. ZLOÎNI 1993. GODINE

Tokom 1993. godine eskalira agresivnost ekstremista HDZ i HVO, te
otpo~inju i eskaliraju ratni sukobi, po direktivama Franje Tu|mana uz prisustvo obavje{tajnih, sigurnosnih, policijskih i vojnih efektiva Republike
Hrvatske.
Na podru~ju op}ine Prozor snage HV i HVO su 17. aprila 1993. godine napale Bo{njake u nekoliko sela: Parcanima, Lizopercima, To{}anici. Bo{njaci iz ovih sela su, zastra{eni od dolaska ekstremista HVO, pobjegli u obli`
nje {ume. Tada su ekstremisti HVO ubijali civile, plja~kali i popalili mnoge
ku}e i doma}inske objekte. Uspostavili su strogu kontrolu kretanja Bo{njaka
isklju~ivo izdavanjem dozvola za kretanje.
Sredinom avgusta, ekstremisti HVO-a napadaju Bo{njake u selima:
Duge, Lug, Lizoperci, Skrobu}ani, Parcani, Munikoze, Podonis i Gra~ani
ca. Ubijali su bo{nja~ke civile na podru~ju Praljina i Tolavca. U toku 1993.
godine intenziviraju se hap{enja Bo{njaka i njihove deportacije u koncen
tracione logore. Za te namjene u Prozoru su kori{tene zgrade MUP, UNIS,
Vatrogasne stanice i Srednjo{kolskog centra. Odvodili su Bo{njake na prisilni rad, tukli su ih i na razne na~ine zlostavljali i poniàvali. Oko 50 za
to~enih Bo{njaka su 31. jula 1993. godine na linijama sukoba u podru~ju
Crni vrh vezali kablovima ruku za ruku i oko vrata i natjerali ih da se tako
kre}u ispred borbenog stroja HVO-a prema poloàjima jedinica Armije
RBiH. Bio je to jedan od najsurovijih ~inova u agresiji na BiH: ìvi {tit.
Ovaj stra{ni zlo~in nad Bo{njacima primjenjivali su i ~etnici i HVO. A {to
se ti~e ovog kod Prozora, na Crnom vrhu, on je jedan od najstra{nijih. Tokom jula i avgusta, nekoliko hiljada Bo{njaka su bojovnici HVO-a priku
pili i zato~ili u ku}ama sela Lapsunj i Duge, kao i u Podgrade, blizu grada
Prozora. Bilo je mnogo slu~ajeva seksualnog zlostavljanja, okrutnog pos
tupanja, ru{enja dàmija, uni{tavanja i plja~kanja bo{nja~ke imovine i, ko
na~no progona Bo{njaka iz njihove domovine Bosne i Hercegovine.
Tokom 1993. godine u op}ini Gornji Vakuf rasplamsavaju se oruàni sukobi. Ekstremisti HVO-a vr{e mnoge zlo~ine. Postavljanjem kontrol
nih punktova HVO je spre~avao slobodno kretanje Bo{njaka. [estog ja
nuara 1993. godine ekstremisti HVO-a su u Gornjem Vakufu provocirali
bo{nja~ko stanovni{tvo. Istakli su hrvatske zastave na vi{e mjesta i obje
kata, a onda ubili vojnika Armije RBiH koji je poku{ao da skine jednu od
postavljenih zastava. Nekoliko dana poslije toga, 11. januara 1993. godine borbe izme|u postrojbi HVO-a i Armije RBiH su se pro{irile po gradu
489
Gornjem Vakufu i po okolnim selima posebno u Du{ima, Hrasnici, Uzri~ju i @drimcima.

Bo{njaci u Gornjem Vakufu nisu ispunili ultimatum Mate Bobana od
15. januaru 1993. godine o pot~injavanju pod vlast HZHB. A onda je za
Gornji Vakuf 16. januara 1993. godine uslijedio poseban ultimatum: Da se
jedinice Armije RBiH povuku s podru~ja te op}ine, taj ultimatum je odbijen. Odgovor HVO-a je uslijedio 18. januara 1993. godine razaraju}im
djelovanjima artiljerije na urbani dio grada i na podru~ja okolnih sela Du
{i, Hrasnicu, Uzri~je i @drimce. Ubijeni su mnogi civili Bo{njaci. Imovina
Bo{njaka je stravi~no razorena.
U napadima na ova sela ekstremisti HVO-a su plja~kali, palili ku}e,
odvajali mu{karce od èna, odvodili ih u zato~eni{tvo, a ène, djecu i starije
osobe zatvrali u obli`nje ku}e, podvrgavaju}i ih poniàvaju}im uvjetima. Dok
su ih dràli u zato~eni{tvu, tjerali su ih da se krste i mole kr{}anske molitve.
Tjerali su ih da zapale Kuran. U isto vrijeme spaljivali su i ru{ili dàmije i
mektebe. Kao zato~eni~ki centar za Bo{njake iz Gornjeg Vakufa i okolnih sela koristili su zgrade fabrike namje{taja u Trnova~i. Zato~enike su na razne
na~ine zlostavljali, neke su razmijenili, a neke odveli u Prozor, gdje su ih zato~ili i nastavili mu~iti. Kad su zauzeli selo Uzri~je, stanovnike tog sela su za
tvorili u dvije ku}e i dràli ih u krajnje ne~ovje~nim i poniàvaju}im uvjeti
ma. Pri tome treba imati u vidu da je bila zima i da su zato~eni Bo{njaci, po
red torture od strane ekstremista HVO-a, bili potpuno promrzli.
Paradràvni vrh HZHB je u prvoj polovini 1993. godine kontinuira
no postavljao ultimatume u mnogim mjestima, traè}i da se jedinice Armije RBiH pot~ine HVO-u ili da se povuku.
Tako je bilo i aprila 1993. godine u Jablanici. Kad je u vezi s tim altimatumom istekao postavljeni rok - 15.4.1993. godine, ubrzo zatim,
17.4.1993. godine, ekstremisti HVO su napali Bo{njake u selima Sovi}i i
Doljani. Otpor Bo{njaka je brzo savladan. Uslijedilo je hap{enje i zato~e
nje blizu sto Bo{njaka u Osnovnoj {koli u Sovi}ima. Tu su ove ljude premla}ivali i ubijali. Prema ovim zato~enicima odnosili su se surovo i ne~o
vje~no. Nakon toga, 18.4.1993. godine mnoge od ovih zato~enih Bo{njaka
odvode u logor u Ljubu{ki. Tokom prevoza od Sovi}a do Ljubu{kog tukli
su ih i poniàvali. Tjerali su ih da pjevaju hrvatske nacisti~ke pjesme. Neki zato~enici su ostali u {koli u Sovi}ima, a neki su zato~eni u nekoliko ku
}a u zaseoku Junuzovi}i. Ispitivanje i zlostavljanje uhap{enih Bo{njaka ek
stremisti HVO su radili u Doljanima, gdje im je bila komanda. Zato~eni su
angaìrani na prisilni rad, uglavnom na kopanje rovova.
490
Popaljene su sve bo{nja~ke ku}e na tom podru~ju kao i sve dàmije

i drugi vjerski objekti muslimana.
Po{to ni Mostar nije ispunjavao ultimatum vrha HZHB, sredinom ja
nuara 1993. godine snage HVO-a su podigle svoju borbenu mobilnost na
najvi{i nivo. Prije toga objavljeno je uvo|enje policijskog sata.
Nare|eno je da se potpuno blokira dotur oru`ja, municije, vojne ope
reme i humanitarne pomo}i za potrebe Bo{njaka u BiH. Sredinom aprila
1993. godine HZHB donosi Odluku o zakonskim pravima izbjeglih, pro
gnanih i raseljenih osoba u op}ini Mostar kojom oko 10.000 od ukupno
19.000 prognanika gubi pravo na humanitarnu pomo}. Odmah zatim sli
jedi totalni napad na dio Mostara pod kontrolom Armije RBiH. Borbeno
djeluju po stambenim objektima.
Da bi spasili ìvote, bo{nja~ki civili se predaju bojovnicima HVOa. Slijedi odvo|enje u zato~eni~ke logore, prvo u Duhanski institut, Ma
{inski fakultet, Policijsku stanicu, fudbalski stadion Veleà i na Heliodrom.
U zgradi Vranica predalo se 13 Bo{njaka koje su odveli u zgradu
Ma{inskog fakulteta gdje su ih surovo mu~ili. Jednom od njih su odsjekli
uho, a zatim ga ubili. Nikada vi{e ni jedan od tih 13 ljudi nije vi|en. Infor
macije govore da ih je ubio bojovnik HVO-a koji je u{ao u prostoriju gdje
su se nalazili i iz blizine otvorio rafalnu paljbu na njih. Protjerivanje Bo{
njaka, hap{enje i zlostavljanje nastavljeno je i narednih dana, nakon 9. i 10.
maja 1993. godine. Mnogi zato~eni~ki logori po Hercegovini su napunjeni
Bo{njacima Mostara. Minirane su dàmije. Tako su 9. maja 1993. godine
do temelja poru{ili Baba - Be{irovu dàmiju u naselju Balinovac, a 11. maja 1993. godine i Hadì Alibeg - Lafinu dàmiju.
Zlo~ina~ka djelovanja ekstremista HVO-a u Mostaru 9. i 10. maja
1993. godine rezultirala su uspostavom linije fronta izme|u Armije RBiH i
HVO kroz grad Mostar, du` Bulevara i [anti}eve ulice na desnoj obali Neretve. Od Bo{njaka su uzimane pismene izjave da svoju imovinu poklanja
ju HVO-u, a da im, zauzvrat, bude omogu}en odlazak iz BiH. Na sve mo
gu}e na~ine su djelovali da bo{nja~ko stanovni{tvo nestane sa podru~ja
Hercegovine, posebno iz Mostara i okoline.
Kad su jedinice Armije RBiH oslobodile Sjeverni logor, 30. juna
1993. godine uslijedila je stra{na odmazda od strane ekstremista HVO ko
ji su u dijelu Mostara pod njihovom kontrolom masovno progonili Bo{nja
ke iz njihovih ku}a i stanova i odvodili ih u koncentracione logore Helio
drom, Dretelj, Gabela i druge.
491
Sredinom jula 1993. godine uslijedio je novi val progona Bo{njaka iz

Mostara. Tih dana se oko 800 bo{nja~kih porodica iselilo iz BiH. Vlasti
HZHB su i zato~enim Bo{njacima ukazivali na mogu}nost da iza|u iz lo
gora samo pod uvjetom da sa svojim porodicama napuste BiH. Uz sve to,
ekstremisti HVO-a su izvr{ili brojne zlo~ine.
Posebno potresno bilo je ubistvo starijeg Bo{njaka pred njegovim unu
kom. Dogodilo se to prilikom prevoza zato~enika iz Mostara u Dretelj. Zaus
tavili su vozilo i na obali Neretve pred dje~akom ubili njegovog djeda. Teàk
zlo~in ekstremisti HVO su izvr{ili i 24. augusta 1993. godine u Ra{tanima,
kada su u{li u jednu ku}u, gdje se u tom trenutku nalazilo oko 15 uku}ana i
kom{ija. Iz ku}e su izveli mladi}a u uniformi Armije RBiH i ubili ga, a onda
uz zid postrojili sve u prostoriji i likvidirali jo{ trojicu mu{karaca.
Krajem septembra 1993. godine bojovnici HVO-a su u zapadnom di
jelu Mostara pokrenuli jo{ jedan talas protjerivanja oko 1.000 Bo{njaka iz
njihovih ku}a i stanova u naselju Centar II. Tom prilikom, {to je bilo uobi~ajeno u takvim situacijama, plja~kali su i okrutno se pona{ali prema pro
gnanicima, a neke ène su seksualno zlostavljali.
Od aprila 1993. do aprila 1994. godine mali dio prostora koga su bra
nile jedinice 4. korpusa Armije RBIH bio je pod blokadom ekstremnih jedinica HVO-a. Svakodnevno su granatirali i snajperima ubijali civile po
ulicama. Nisu dozvoljavali da civilima u opkoljeno podru~je dolazi huma
nitarna pomo}. Iìvljavali su se nad njihovom te{kom sudbinom, te radili
sve da se obru~ {to vi{e stegne i tako prinude 4. korpus Armije RBiH na
predaju. I onda, 9. novembra 1993. godine, uni{tili su Stari most, zdanje od
svjetskog kulturnog zna~aja.
U op}ini Ljubu{ki, gdje je po popisu od 1991. godine bilo samo 5,6%
Bo{njaka, ekstremisti HVO su nad njima ~inili zlo~ine odmah nakon {to je,
18. novembra 1991. godine, progla{ena HZHB. U Ljubu{kom je bio Vojnoistra`ni zatvor, a zato~eni~ki logor u jednom hangaru, u selu Vitina. Deportacija Bo{njaka iz sela Gradska i Vitina, te iz gradskog podru~ja Ljubu{kog, izvr{ena je 16. augusta 1993. godine. Bo{njaci su odvedeni u brojne
logore. Njihova imovina je oplja~kana. Septembra 1993. godine ekstremis
ti su poru{ili dàmiju u naselju Gradska kod Ljubu{kog.
I u Stocu je tokom 1993. godine kulminiralo zlo~ina~ko djelovanje
HVO-a. Sredinom aprila 1993. godine, na podru~ju op}ine Stolac pohap{eni
su ugledniji Bo{njaci, uglavnom intelektualci. Zato~ili su ih u logore u Dre
telju, Gabeli, Heliodromu i Ljubu{kom. Ekstremisti HVO su 10. maja 1993.
godine upali u Stola~ku bolnicu za ko{tane bolesti, zatim bolesnike premjes
492
tili u kasarnu Grabovina kod âpljine, a u zgradu bolnice smjestili ekstremis

te vojne policije. Vojno sposobni su zavr{ili u logorima, a ène, djeca i starci su protjerani ili u inostranstvo ili na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH.
Kao i svugdje gdje su izvodili operacije progona Bo{njaka, i na podru~ju
Stoca ekstremisti HVO su popalili i oplja~kali bo{nja~ka imanja. Iz sela Prenja
i okoline Bo{njaci su protjerani 6. jula 1993. godine, a od 12. do 15. jula isto su
u~inili u selima Aladini}i, Pje{ivac Greda, Rotimlja i na Dubravskoj visoravni.
Dàmije u Aladini}ima i Rotimlji poru{ili su 14. jula, a 13. i 14. jula 1993. u
Stocu su poru{ili sultan-Selimovu dàmiju, poznatu kao Careva dàmija.
Krajem jula poru{ili su i oplja~kali bo{nja~ke ku}e u Borojevi}ima.
Ku}e i dàmiju u Prenju, ekstremisti HVO su poru{ili i popalili 4. i 5.
augusta 1993. godine.
Stambeni kompleks Begovina u Stocu, zatim stari centar grada i tri
dàmije Ali-pa{e Rizvanbegovi}a, hadì Alije Hadìhasanovi}a i Ismail kapetana [ari}a, ekstremisti su poru{ili 4. augusta 1993. godine. Oko 3.000
Bo{njaka Stoca su 13. i 14. jula 1993. godine protjerani na teritorije pod kon
trolom Armije RBiH ili su zato~eni u logore. Nakon progona i zlostavljanja,
stola~ki Bo{njaci su zatvarani u objekte {kole u Crni}ima, u fabriku TGA
i u Vaspitno popravni dom, te u Silos u âpljini. Prilikom progona tjerali su
ih na duge mar{eve. O operaciji progona Bo{njaka s podru~ja op}ine Stolac,
vlasti HRHB su po~etkom septembra 1993. godine izvijestili svog vrhovnog
komandanta Franju Tu|mana da u Stocu vi{e nema Bo{njaka i da su na podru~je te op}ine naselili Hrvate iz srednje Bosne.
Na podru~ju op}ine âpljina masovno hap{enje i progon Bo{njaka
izvedeni su 20. aprila 1993. godine. Izolirali su ih u izdvojenim ku}ama i u
zato~eni~kom logoru kasarni HVO u Grabovini. Sljede}i val masovnijeg
progona Bo{njaka s podru~ja op}ine âpljina dogodio se tokom jula 1993.
godine. Mnogi Bo{njaci su raseljeni odlaskom u inozemstvo ili na teritori
je BiH pod kontrolom Armije RBiH.
Iz sela Domanovi}a, Bivoljeg Brda, Po~itelja, Lokvi i okoline Bo{
njaci su protjerani 13. jula, a 16. jula 1993. godine, prilikom progona Bo{
njaka iz Bivoljeg Brda izdvojili su 12 mu{karaca, koji su poslije toga nes
tali i nikada nisu prona|eni. Pretpostavlja se da su tada likvidirani od bojo
vnika HVO-a.
Bo{njake iz sela Opli~i}i, ekstremisti su protjerali a njihova imanja
oplja~kali i poru{ili prvo 13. jula 1993. godine, a zatim 4. augusta 1993. go
dine. Dàmija u Opli~i}ima je poru{ena 7. augusta, a dàmija u selu Lokve
sru{ena je mnogo prije - 14. jula 1993. godine.
493
Iz sela Vi{i}i Bo{njaci su protjerani 14. augusta 1993. godine, kada

je i sru{ena dàmija u tom selu. Iz gradske jezgre âpljine Bo{njaci su pro
tjerivani tokom jula i avgusta 1993. godine, a najmasovnije protjerivanje
bilo je 23. augusta 1993. godine, kada je oko 3.000 bo{nja~kih civila ukrca
no u konvoj kamiona i onda su odvezeni u pravcu teritorije pod kontrolom
Armije RBiH, a 29. septembra 1993. godine iz âpljine su protjerani i po
slednji preostali Bo{njaci. Jedan broj Bo{njaka, tokom progona, zadàvali
su u Silosu u âpljini, {koli u Crni}ima i u logoru u Grabovini.
I na teritoriji op}ine Vare{ ekstremisti HVO su tokom 1993. godine
izvr{ili mnoge zlo~ini nad Bo{njacima.
Vlasti paradràve HZHB postavile su ultimatum Bo{njacima u selu
Stupni Do da predaju naoruànje. Po{to to Bo{njaci nisu u~inili morali su
pobje}i u susjedna sela, jer je slijedio napad HVO-a. Teritorijom pod kontrolom Srba, 21. oktobra 1993. godine iz Kiseljaka u Vare{ dolazi poja~anje zloglasnih jedinica Maturice i Apostoli.
Ubrzo zatim, 23. oktobra 1993. godine, ekstremisti HVO hapse na
stotine Bo{njaka u Vare{u, ulaze}i u njihove domove, plja~kaju}i i uni{tavaju}i njihovu imovinu. Uhap{ene Bo{njake su zatvorili u Osnovnu {kolu
Vladimir Nazor i u Srednju {kolu Ivan Goran Kova~i}. Dok su ih na
tim lokacijama dràli u zato~eni{tvu, na razne na~ine su ih mu~ili i ponià
vali. Na desetine Bo{njaka su zato~eni u Vare{ Majdanu gdje su zvjerski
mu~eni. Stupni Do je napadnut 23. oktobra 1993. godine. Istjerali su Bo{
njake iz ku}a, oplja~kali ih, seksualno zlostavljali Bo{njakinje i, na kraju,
ubili 37 Bo{njaka. Cijelo selo Stupni Do je potpuno razoreno.
Procjenjuju}i da }e uslijediti akcije Armije RBiH, vlasti HZHB su
naredile da se Hrvati iz Vare{a premjeste u Kiseljak. Vi{e hiljada Hrvata je
postupilo po tom nare|enju i oti{lo u Kiseljak. Tada su ekstremisti HVO
sprije~ili da {vedski kontingent UNPROFOR-a do|e na mjesto zlo~ina.
Ipak, UNPROFOR je na mjesto zlo~ina do{ao 26. oktobra 1993. godine.
Operacijama HVO u Vare{u komandovao je Ivica Raji}.
Ovo je samo kratak pregled stra{nog zlo~ina koji je napravio HVO. Ura
dili su to u dugom periodu, kako im je odgovaralo, povremeno napadaju}i i
stalno drè}i tenzije. HVO je ozbiljnije napadao na Armiju RBiH od juna
1992. u Novom Travniku, zatim oktobra 1992. na Prozor i Gornji Vakuf, pa po~etkom januara na Gornji Vakuf, aprila i maja na Mostar, juna 1993. na Stolac,
do oktobra u Vare{u. Dakle, nikada njihov rat protiv Armije RBiH nije prestajao, samo su dobijali na vremenu i ~ekali bolje okolnosti za svoje napade.
494
Etni~ko ~i{}enje i ru{enje dàmija po

nare|enju vi{ih zapovjednika
Presretnuti telegram 4.5.1993. u 22 sata sa

nare|enjem o zatvaranju mu{karaca pa i dje~aka
Presretnuti telegram 5.5.1993. u 11:30 sati koji

govori o zlo~inu u ime {ovinizma (protiv zelenih)
495
496
497
498
499
500
Jedan od prvih izvje{taja poslanih u Sarajevo o genocidnim radnjama HVO-a u Mostaru
501
19.5.4. HV i HVO IZVODE ETNI^KO Î[]ENJE

Na osnovu Sporazuma izme|u generala Sefera Halilovi}a, Milivoja
Petkovi}a, Filipa Moriona i ambasadora @an-Pijera Teboa 12. maja 1993.
godine o prekidu neprijateljstava u BiH, formirana je Zajedni~ka komisija
HVO-a i ARBiH. Na sastanku 25. maja 1993. godine zaklju~eno je da se
puste svi civili i svi vojnici iz zatvora.
Princip osloba|anja civila i vojnika reguliran je Sporazumom br. 1/93
od 25. maja 1993. godine izme|u pregovara~kih strana, uz svjedo~enje
predstavnika UNPROFOR-a i EZ posmatra~a.
U Komisiji za HVO bili su Slavko Pulji} i Tihomir Mari}, a za Armiju BiH Arif Pa{ali} i Suad ]upina, te senior vojnih promatra~a Peter Espensen i predstavnik promatra~a Evropske zajednice Najdèl Milverton. Na
osnovu popisa civilnih osoba protjeranih od strane HVO-a, 9. maja 1993.
godine, koje su vr{ile mjesne zajednice Luka I, Luka II, Brankovac, Carina,
Cernica i D. Mahala ukupno je 1.339 osoba protjerano iz naselja Balino
vac, Zahum, Podhum, \ikovina, Panjevina, Ciglane, Kova~nica, Bakamluk,
Rondo itd. Dana 26. maja, uz prisustvo MOCK, EZ i UNPROFOR-a, iz
vr{en je povrat prognanika na svoju imovinu. Jedan manji broj popisanih ra
seljenih osoba nije se odazvao ovom pozivu iz sigurnosnih razloga. U isto
vrijeme je dogovorena razmjena zato~enih vojnika po principu svi za sve.
HVO je dostavio spisak od 36 vojnika koje potraùje, a Armiji je ponudio
spisak od 57 vojnika ARBiH. HVO je mimo dogovora zaustavio razmjenu,
jer je naknadno potraìvao dva vojnika (jedan od njih je bio pripadnik 41.
slavne mtbr.). Ipak, uz pomo} EZ posmatra~a i MOCK-a uspjelo se osloboditi 48 vojnika od 56 po spisku. Od ukupno 1.718 osoba koje su po izvje{ta
ju HVO-a bile uhap{ene i zatvorene u zatvore HVO-a do 21. maja 1993. go
dine, tvrdili su da su pustili ku}i 594 osobe iz zatvora Heliodrom. Me|utim,
po saznanjima roditelja i rodbine, te evidencije 41. slavne mtbr. i MUP-a, do
tada je oslobo|en daleko manji broj zarobljenih civila. Za oko 1.120 osoba
se nije znalo u kakvom su statusu, niti gdje se trenutno nalaze od trenutka
kada su zatvoreni. Na osnovu tih saznanja, komisija za razmjenu je dopisom
01/93, od 23. maja 1993. godine, pismeno zatraìla od MOCK-a i UNPRO
FOR-a da se izvr{i uvid-evidencija i registracija zatvorenika u sljede}im, do
tada poznatim zatvorima: Heliodrom Mostar, vojna i civilna fabrika SOKO
Mostar, Ma{inski fakultet Mostar, logor Dretelj, zgrada MUP-a HZHB,
Grabovina âpljina, logori u Ljubu{kom, Grudama, [irokom Brijegu, îtlu
ku, Tomislavgradu...
502
Me|utim HVO je odbio dozvoliti obilazak ovih logora. U zoni odgo

vornosti 41. slavne mtbr. i MUP-a RBiH, krajem maja 1993. godine, kao odgovoran za ove poslove napravio sam listu vojnika ARBiH koje smo traìli
i na listi je bila ukupno 871 osoba.
Imao sam velikih problema s na{im ljudima iz Komande 4. korpusa.
Prigovarali su mi {to prijavljujem imena ovih ljudi MOCK-u. Smatrao sam
da je to jedini na~in da dokumentiramo njihovo postojanje. Uglavnom, od
871 osobe istpostavilo se mnogo kasnije da je na zapadnoj obali ubijeno ili
nestalo 824 Bo{njaka.
Slobodna komunikacija iz zone odgovornosti 41. slavne mtbr. prema
zoni odgovornosti HVO-a, dogovorena na sastanku Zajedni~ke komisije, bi
la je mogu}a samo tri dana, uz verificiranje spiskova osoba koje odlaze od
Vojne policije 41. slavne mtbr. i MUP-a RBiH, gdje nije bio dopu{ten odlazak licima koji su vojni obveznici. Uz kori{tenje ambulantnih kola vr{eno je
prebacivanje civila i vojnika iz zone odgovornosti HVO-a u skladu sa
uvjetima, uz veliku opasnost po voza~e i ljude koji su se trebali prebaciti.
29. maja 1993. godine, u nedjelju, HVO protjeruje na{ih 48 gra|ana
iz ulice M. \iki}a. Od 13. do 16. juna 1993. godine, ponovo su masovno
protjerani gra|ani, njih 405 iz ulica P. Drap{ina, M. Gupca, Splitske, B. Bo{nji}a, M. \iki}a, M. Golubi}a, Panjevina, Omladinska, R. Hrozni~eka, ko
ji su nakon toga smje{teni po mjesnim zajednicama isto~ne obale grada.
Prvog juna 1993. godine formira se Komisija za socijalnu za{titu i hu
manitarnu pomo}, s prioritetom rada na uspostavljanju evidencije stano
vni{tva MZ, radi pravilne distribucije humanitarne pomo}i i uspostavljanju
socijalnih kategorija stanovni{tva. Tu sam bio glavni koordinator i radio sa
Enverom Pavlovi}em, a kao prevodioca sam doveo Milog Bijavicu, kojeg
sam na{ao na poloàju na Cernici, gdje je bio samo s pi{toljem, jer i nije bi
lo nekog ozbiljnijeg naoruànja.
Posebnu evidenciju smo radili za osobe protjerane od 9. maja 1993.
godine sa podru~ja pod kontrolom HVO-a. Ovim evidencijama do 21. juna
1993. godine utvr|eno je preko 6000 raseljenih od 9. maja do 13. juna, a od
13. do 16. juna jo{ oko 640 raseljenih i prognanih. 16. i 18. juna 1993. go
dine odràni su sastanci predstavnika MZ u zoni odgovornosti 41. slavne
mtbr. i MUP-a RBiH, u vezi zavr{etka evidentiranja stanovnika, te su formirana dva prihvatna punkta u mjesnim zajednicama Donja Mahala i Luka
II, za protjerane osobe od HVO-a. Tako|er, ovi punktovi su danono}no primali i zbrinjavali protjerane ljude, a onda ih usmjeravali u druge mjesne za
jednice prema mogu}nostima novog kolektivnog smje{taja, mogu}nostima
503
kori{tenja praznih i napu{tenih stanova i privatnih ku}a, za privremeno ko

ri{tenje, te mogu}nostima prijema protjeranih u jedno~lana i dvo~lana do
ma}instva, uz saglasnost nosilaca stanarskog prava.
Posebna pa`nja se posve}ivala protjeranim du{evno oboljelim, i
zdravstveno nesposobnim, te malodobnim osobama bez roditelja i porodice.
504
505
506
507
508
509
510
Prvi dokument komisije za razmjenu civila i vojnika koji govori o masovnim i neskrivenim
zlo~inima HVO-a
511
19.5.5. HUMANITARNA SITUACIJA U MOSTARU

Krajem 1993. godine u zoni odgovornosti 41. slavne mtbr. i MUPa RBiH vojna situacija je bila kriti~na. Veliki broj civilnih `rtava od iznenadnog granatiranja i snajperskog djelovanja HV i HVO-a, natjerao nas je
na uvo|enje specifi~nog policijskog sata, i to u vremenu od 9 do 12, 15
do 18, 23 do 6 sati. To je rezultiralo smanjenjem broja poginulih i ranjenih gra|ana Mostara. U ovom periodu imali smo probleme sa dostavom
vode zbog nedostatka goriva za pumpe, preko kojih smo stanovni{tvo op
skrbljivali vodom iz Neretve.
Na{a komisija je insistirala da se sastanemo sa predstavnicima
HVO-a i me|unarodne zajednice. Htjeli smo razgovarati o socijalnoj za
{titi i humanitarnoj pomo}i. Tri puta smo se sastali sa predstavnicima Bilom Lotangeom, zaduènim za kolektivne smje{taje izbjeglica i progna
nih, da bi snimili potrebe za kolektivnim smje{tajem na teritoriju Armije
BiH. Kad je trebalo zavr{iti ovaj posao, taj se vi{e nije pojavio.
Odràni su sastanci i sa Karcki Jangom i izvjesnim Gregorijem, za
duènim za ljudska prava, posebno ona {to se ti~u stanja i uvjeta ìvota
nasilno protjeranih gra|ana od HVO-a sa podru~ja koje oni kontroliraju.
I ta dvojica se vi{e nikada nisu pojavili.
U julu 1993. Ratno predsjedni{tvo op}ine Mostar, zbog sve teìh
okolnosti, smanjilo je snabdijevanje vodom za 50 posto, tako da je svaki
drugi dan voda bila dostupna u minimalnim koli~inama. Tek polovinom
decembra 1993. godine, posredstvom UNHCR-a, stigao je konvoj sa hu
manitarnom pomo}i od 6 kamiona, u kojima se nalazilo bra{no, mlijeko
u prahu, higijenske potrep{tine, }ebad i posu|e neophodno za rad kuhinja.
Tako|er, ovim konvojem je izvr{eno i snabdijevanje stanovni{tva pe}ima
na ~vrsto gorivo, {to je koliko - toliko bila dobra vijest pred nadolaze}u
zimu.
Stanje je bilo o~ajno kada je ve} 16. decembra 1993. godine iz kon
centracionog logora HVO-a Heliodrom preko linije razgrani~enja protje
rao 250 logora{a civila. Sutradan, 17. decembra, jo{ 100 logora{a, ve}i
nom èna i djece, nasumice pohvatanih u svojim stanovima u zapadnom
Mostaru, protjerano je na lijevu obalu, tamo gdje je BH, govorili su im.
512
513
514
515
516
19.5.6. URBICID
Ru{enje bogatog kulturnohistorijskog naslije|a u Mostaru od HV i
HVO, pokazan je i kona~an politi~ki cilj agresije koju je Hrvatska podu
zela protiv RBiH. Nije im bilo dovoljno da uni{te RBiH kao dràvu i
genocidom uni{te Bo{njake kao narod.
Uz to su htjeli da se iskorijene svi tragovi ìvota Bo{njaka i svi tra
govi islama na ovim prostorima. Htjeli su da se u BiH izbri{u svi tragovi
vjekovnog ìvota ljudi razli~itih nacija i vjera u Mostaru i u cijeloj BiH.
Htjeli su pokazati kako zajedni~ki ìvot Bo{njaka, Hrvata i Srba nije mo
gu}. Mi smo mislili i pona{ali se druk~ije. Borili smo se da cijelom svije
tu pokaèmo da nije ta~no to {to propagira Tu|manov reìm i da je zajedni~ki ìvot ljudi razli~itih nacija i vjera mogu}, a da Tu|manov reìm ne
slijedi stvarne i realne interese Hrvata.
To {to je Tu|man naredio da se u Mostaru Sru{i Stari most, da se
sru{i sultan - Selimova dàmija, sagra|ena od 1512. do 1520. godine, êj
van - ]ehajina dàmija sagra|ena 1551. godine, dàmija Mehmed - bega
Kara|oza, sagra|ena 1557. godine, dàmija Nasuf - age Vu~ijakovi}a, sagra|ena 1565. godine, dàmija Mehmed Koski - pa{e, sagra|ena 1618.
godine, nije bio interes Hrvata BiH.
Dàmije koje su bile na teritoriju kojeg su kontrolirale jedinice Armije RBiH i MUP-a RBiH su granatiranjem poru{ene, a dàmije koje su
bile u dijelu Mosatara pod kontrolom HV i HVO-a su zapaljene, zatim
sravnjene ili bez paljenja minirane.
Bagerima je razvu~en materijal od tako poru{enih dàmija. Na taj
na~in su razorene dàmija Dervi{ - pa{e Bajezidagi}a u Podhumu, sagra
|ena 1592. godine, [ari}a dàmija iz 1640. godine na Luci, dàmija ha
dì Ahmet - age Laki{i}a u Cernici, iz 1651. godine, zatim dàmija u Jasenici, Careva dàmija u Blagaju, dàmije u Gnojnicama, Podgoranima,
Humima, Li{anima...
Uni{teni su svi objekti u Starom gradu koji su bili pod za{titom
UNESCO-a. Razoreni su putevi, mostovi, èljezni~ke pruge, elektroener
getska postrojenja...
U trenutku kad su ispod jednog poru{enog objekta snimali reporta
ù, poginula su trojica novinara TV RAI Marko Luketa, ro|en 1952., Alesandro Ota, ro|en 1957. i Dario Danileo, ro|en 1967. godine. Sva trojica
su iz Trsta.
Hercegova~ki muftija Seid ef. Smajki} je rekao:
517
êtnici su uni{tili sve vjerske objekte na samom po~etku rata. Isto

se desilo sa dvije dàmije i osam mesdìda u Podvele`ju. Sve to se doga
|alo i u zapadnoj Hercegovini, {to su radili bojovnici HVO-a. U Livnu je
dàmija sru{ena dinamitom nakon potpisivanja Va{ingtonskog sporazuma. Istu sudbinu doìvjela je dàmija u [uici, dok je u Duvnu dàmija za
paljena. Na podru~ju âpljine ostala je ~itava samo jedna dàmija u sa
mom gradu, dok su u Vi{i}ima, Re~icama, Po~itelju, Bivoljem Brdu, Lokvama, Pijescima, Gubavici, Opli~i}ima sve sru{ene. Isto je ura|eno i u
op}ini Stolac. Do temelja su stru{ene sve dàmije u Aladini}ima, Pje{evcu, Prenju, Borojevi}ima i samom gradu. Sru{eno je ukupno 12 dàmija
sa minaretima, te sve {to je imalo podsje}alo na prisustvo Bo{njaka... U
samom Mostaru razulareni bojovnici totalno su uni{tili 14 dàmija, a se
dam su sru{ili ~etnici.
U op}ini Jablanica uni{tene su dàmije u Sovi}ima i Doljanima, a
istu sudbinu doìvjele su dàmije i u Prozoru... Na podru~ju mostarskog
muftijstva ukupno je uni{teno 60 vjerskih objekata Islamske zajednice,
rekao je za list Ljiljan, 16. novembra 1994. godine muftija hercegova~ki
Seid ef. Smajki}.
Pored strahovitog, u historiji nezapam}enog genocida nad Bo{nja
cima-muslimanima i etni~kog ~i{}enja na mostarskom rati{tu izvr{en je i
temeljit urbicid kulturno-historijskog naslje|a i moderne izgradnje Mos
tara i Hercegovine.
Saobra}ajna infrastruktura u dolini Neretve je uni{tena ili nestala.
Svi mostovi su poru{eni. Van funkcije je i èljezni~ka pruga. Niì sloj èljeznice je totalno o{te}en, komandnosignalne instalacije, ure|aji, elek
troenergetski sistemi su pokradeni...
Do 1994. godine oplja~kana je sva privatna i li~na imovina Bo{nja
ka. Procjene su da je samo u Mostaru oteto 8.000 stanova i ku}a i mnogo
vi{e automobila. Sva li~na imovina protjeranih je oduzeta. Svi privatni
objekti su uzurpirani.
Jo{ tokom februara 1994. godine Komanda 41. slavne mtbr., MUPa RBIH, zajedno s Ratnim predsjedni{tvom Op}ine Mostar pokre}e inici
jativu da se radi na osposobljavanju i gradnji djelimi~no sru{enih i sani
ranju o{te}enih dàmija.
Stvoriti, srediti i obezbijediti prostore za mejtefe, medrese, kao i
druge objekte IZ-a, sanirati i za{titi posljednje ostatke Starog grada i dru
gih kulturno-historijskih spomenika. Ostatke kulturnohistorijskog, umje
tni~kog i arhivskog blaga prikupiti i staviti pod za{titu i obezbje|enje.
518
Osigurati prostore za {kole, vrti}e i obdani{ta, domove za djecu, domove

za starce i sl., centre prilago|ene trenutnoj situaciji, stanju i mogu}nosti
ma. Odmah raditi na ~i{}enju svih objekata i komunikacija, te na njiho
vom dovo|enju u stanje upotrebe i to putem organa CZ i inìnjerijskih jedinica brigade. Izgra|ivati nove komunikacije, mostove i puteve prema
sjeveru i centru Republike. Treba fizi~ki obezbijediti privredne objekte
(Velmos), analizirati njihovo stanje, te mogu}nosti barem djelimi~nog iskori{tavanja.
U izvr{avanju ovih zadataka angaìrati sve vojne obveznike 41. sla
vne mtbr. i MUP-a RBiH.
Krajem februara 1994. godine Mostar je posjetio i posebni izaslanik
generalnog sekretara UN-a za podru~je biv{e Jugoslavije, Jasu{i Aka{i.
Tom prilikom visokom zvani~niku UN-a su od strane predstavnika civilnih i vojnih vlasti slobo
dne teritorije Mostara
izneseni uvjeti za ìvot i
budu}nost grada: Mostar
moè biti samo otvoren i
nepodijeljen grad, Mos
tar mora biti sastavni dio
teritorije
suverene
RBiH, svi protjerani sta
novnici grada moraju se
vratiti svojim ku}ama, a
li~na imovina gra|ana
mora biti za{ti}ena,. Za
htjeva se ka`njavanje
svih zlo~ina i zlo~inaca
na svim stranama, te da
UN direktno u~estvuje u
reguliranju upravljanja
gradom.
Prije~ki bazar
519
Dàmija hadì Ahmed-age Laki{i}a 1650/51.
Centralni gradski Trg Musala
520
19.5.7. RAZARANJE MOSTARA

Katastrofalne posljedice agresije HV i HVO-a na Mostar ilustriraju
podaci UNICEF-a iz prolje}a 1994. godine, koji je izvr{io ispitivanje na
lijevoj obali Mostara, da bi procijenio psiholo{ko stanje djece i pripremio
temelje za razvoj psihosocijalnog programa oporavka na ovom podru~ju.
Istraìvanje je pokazalo:
Od tada{njih 55.000 stanovnika lijeve obale Mostara, 35.500 su bi
la raseljena lica, od kojih 13.100 djece. Od po~etka opsade grada od HV
i HVO-a 1.500 ljudi je ubijeno. Ubijeno je 16 djece, a 232 je ranjeno. Dje
ca su u toku agresije HV i HVO-a ìvjela bez vode i struje, a bila su potpuno izgladnjela.
Na cijeloj lijevoj obali bio je totalni mrak. Djeca su bila u jo{ teòj
situaciji jer nisu smjela ni iz podruma. Izlazak na dnevno svjetlo sigurno
bi ih ko{tao ranjavanja ili ìvota od stalnih snajperskih hitaca. âk 85 pos
to djece je napustilo vlastite domove zbog agresije, 62 posto djece je raz
dvojeno od roditelja ili ostalih ~lanova uè familije, 57 posto je doìvjelo
da im roditelje ranjavaju pred njihovim o~ima, 19 posto je gledalo pogi
biju brata ili sestre, 19 posto djece je i samo bilo ranjeno.
Mostar je dugo vremena bio blokiran na sve mogu}e na~ine, te ni
hrana dugo nije uop}e ulazila u grad. Prema ovom istraìvanju UNICEFa, 43 posto djece je stra{no je gladovalo i mislilo da ne}e preìvjeti, a 24
posto je preìvjelo periode kada su mislili da }e umrijeti od hladno}e.
U uzorku UNICEF-a sva su djeca iskusila pucnjavu i granatiranje iz
blizine. âk 67 posto ranjene i poginule djece je bilo pogo|eno iz snajpe
ra, 90 posto je vidjelo ranjene osobe, a 62 posto je vidjelo ubijene osobe.
Da su se desili masakri 81 posto djece su bili prvi glasnici nesre}e, dok je
28 posto vidjelo mu~enje ljudi, 75 posto djece je bilo u domovima kad su
pogo|eni granatama i ru{eni.
Mostarska djeca su, naàlost, bila prinu|ena da sve to doìvljavaju
i da sve to vide. Oni nisu bili samo svjedoci svega ovoga, ve} su ~esto
u~estvovali u pomaganju `rtvama nasilja. 62 posto djece je pomoglo oso
bama koje su ranjene ili ubijene, a 95 posto djece se izjasnilo da su bili u
situaciji kada su i sami mogli biti ubijeni.
Stepen traumatskih reakcija, ustanovljen od UNHCR-a, bio je naj
vi{i na podru~ju biv{e Jugoslavije. Kod djece Mostara je, tako|er, primije}en i visok stepen razli~itih depresivnih reakcija, tako da je 77 posto
djece patilo od stoma~nih tegoba. Zatim, 82 posto djece je smatralo da
521
njihov ìvot ni{ta ne vrijedi, a 71 posto djece je lo{e spavalo zbog ponav
ljanja no}nih mora. Pored posljedica koje su dokumentirane u studiji
UNICEF-a, stru~njaci su primijetili veliki broj razli~itih emocionalnih
problema i problema u pona{anju djece Mostara.
Tako|er, du{evni mir u tom periodu nisu mogli na}i ni ve}i broj vojnika i policajaca Mostara. Ve}ini od njih neko iz uè ili bliè familije je
ubijen, ranjen, silovan, nestao ili protjeran. Ranjavanja i pogibije ratnih
prijatelja i nemogu}nost pruànja adekvatne pomo}i na licu mjesta osta
vilo je velike traume. Neuhranjenost Mostaraca, civila i vojnika vidjela se
na svakom koraku, o ~emu su izvje{tavali strani novinari.
Prekid borbi od HV i HVO-a pratila je agresivna psiholo{ko-propagandna djelatnost hrvatskih medija, te stalno protjerivanje preostalih Bo{
njaka iz svojih ku}a i stanova s desne obale Mostara. Komanda 41. slavne
i MUP-a RBiH, uvidjev{i sve posljedice na ljude izazvane agresijom, uz
kompletno okruènje grada, nizom mjera i aktivnosti djelovali su na sani
ranju stanja.
[anti}eva ulica u jeku agresije HV - HVO-a
522
Stara pravoslavna crkva iz 1834.
Autobuska stanica u ljeto 1994. godine, kao gradska centralna deponija
523
Sru{eni Carinski most
Stambena zgrada u Cernici
524
Razorena zgrada Slu`be dru{tvenog knjigovodstva
Ru{evine hotela Neretva
525
19.5.8. PLJA^KA U ORGANIZACIJI HDZ I HVO

Krizna predratna i ratna situacija u RBiH bila je odli~an ambijent za
ratne profitere koji su sve podredili plja~ki imovine {to je evakuirana iz
RBiH na sve strane. Time su dodatno oslabljeni resursi neophodni za odbranu. Dinko Dika Slezak je u zgradi Ma{inskog fakulteta u Mostaru
imao sabirni centar kroz koji je prolazila oplja~kana imovina Bo{njaka i
Srba koji su napustili grad, a sve je onda zavr{avalo na pijacama {irom
Hrvatske pa i nekih evropskih zemalja.
Tako je Slezak oja~ao svoje poslovno iskustvo koje je stekao u Italiji, a HVO do{ao do zna~ajnih sredstava koja }e koristiti u ne{to kasnijoj
oruànoj agresiji, {to je iz Hrvatske kreirana i vo|ena radi uni{tenja RBiH
i Bo{njaka. Zna~i, dok smo mi muku mu~ili da skupimo resurse neopho
dne za odbranu, kriminalci su radili svoj posao, plja~kali sve {to su mo
gli, a {to je moglo biti korisno za odbranu.
U vrijeme dok smo na lijevoj obali Neretve vodili bitku sa ~etnici
ma ekstremisti HDZ i HVO organizirali su nevi|enu plja~ku, kojoj se mi,
zbog zauzetosti borbama, nismo mogli adekvatno ni suprotstavljati. Oni
su oplja~kali brojne bo{nja~ke i srpske ku}e i privredne objekte, a nakon
toga neke i zapalili. Kasnije }emo shvatiti da je plja~ka bila vaàn aspekt
agresije protiv RBiH, usmjeravane od strane Tu|manovog reìma i to u
uvjetima implementacije sporazuma Tu|mana i Milo{evi}a, postignutog
u Kara|or|evu marta 1991. godine.
Dan prije pada lijeve obale 12. maja 1992. godine, 2.i 4. bojna HVO
-a su oplja~kale glavnu mostarsku po{tu i skladi{te UNIS-a u [anti}evoj
ulici. Oplja~kana sredstva iz po{te su odvezena u Grude, a repromaterijal
iz UNIS-ova skladi{ta je bio predmet trgovine plja~ka{a na slovena~kom
i hrvatskom trì{tu. Glavna po{ta u Mostaru nije bila slu~ajna meta plja
~ka{a iz HDZ i HVO-a. U Po{ti se tada nalazila skupocjena oprema vri
jedna oko 3 miliona njema~kih maraka, koju je tek isporu~ila poznata
svjetska firma Erikson. Glavni u~esnici u ovoj plja~ki bili su Mi{i},
Barbari}, Mikuli}, Koùl
Za plja~ku, koja se spremala ve} septembra 1991. godine, ~la
novi stranaka SDS-a, HDZ-a i SK-PJ su prikupljali podatke o privre
dnim, komunikacijskim i drugim vitalnim objektima Mostara i Herce
govine. Sve tri stranke su imale iste upute, pa su objekte razvrstavali
u prioritete, rangiranjem od jedan do pet. Ocjene su dobivali odre|e
ni objekti na osnovu:
526
1. Veli~ine ukupnog deviznog prihoda po zaposlenom. 2. Veli~ine

tehnolo{ke opremljenosti privrednog subjekta. 3. Ukupnom broju zapo
slenih radnika. 4. Sudjelovanja prihoda privrednog objekta u ukupnom
prihodu Op}ine Mostar. 5. Uvezanosti u energentski i telekomunikacijski
sistem itd.
SDS, HDZ i SK-PJ su imali isti zadatak i cilj da se u datom trenut
ku svi va`niji objekti Mostara moraju oplja~kati i minirati ili popaliti.
êtnici, kao i kasnije usta{e, imale su do detalja razra|en na~in plja
~ke Mostara, sa imenima nosilaca aktivnosti, logisti~kom podr{kom i
svim obavezama za te akcije. êtnici, SK-PJ i usta{e su, dakle, imali i ta
~ne obaveze svakog pojedinca u plja~ki. Stru~njaci iz odre|enog privre
dnog objekta pod njihovom kontrolom obiljeìli su prvo opremu koja }e
se odvoziti, ispisuju}i adresu na koju }e se uputiti. Ti isti stru~njaci (biv{i, a neki i sada{nji gra|ani Mostara) znakom X obiljeìli su vitalne dije
love postrojenja, koji zbog veli~ine nisu mogli biti transportovani, a zatim
bi dolazili drugi stru~njaci da postave eksploziv na ve} obiljeèna mjesta,
kako bi automatizirane ma{ine uni{tili i pretvorili u gomilu gvo`|a, te is
tragu uputili na pogre{an trag.
Nadzor nad cjelokupnom patriotskom operacijom plja~ke vr{ila
je ekipa u liku i djelu tehni~kih direktora, {efova linija ili proizvodnje, sa
svim ovlastima i privilegijama KOS-a i SIS-a. Svaki privredni objekat u
Mostaru ima tu`nu pri~u, koja je po~injala s plja~kom i zavr{avala plja
~kom od doju~era{njih i dana{njih vi|enijih gra|ana Mostara, patriota
svoje dràve i naroda. Plja~ke privrednih i komunikacijskih objekata su
naj~e{}e izvr{avane po sljede}em scenariju u pet nivoa:
1.Plja~ka za potrebe armijskih, ~etni~kih vrhova, i za tvornice u Srbi
ji. 2. U Crnoj Gori i Hrvatskoj su imali potrebe za tom infrastrukturom.
Plja~kanjem su rukovodili mostarski Srbi i Hrvati, probrani od General{ta
ba iz Beograda i Glavnog stoèra iz Zagreba, a izvr{ioci radova su bili pri
padnici padobranskog bataljona iz Ni{a i pripadnici specijalnih postrojbi
HV-a. Industrijska oprema Mostara za Srbiju i Crnu Goru je odvoèna transportnim avionima tipa AN 21, a kamionima za Hrvatsku.
Drugi nivo plja~ke za SR Jugoslaviju i Republiku Hrvatsku bio je u
opremi, a radilo se o ra~unalima, grafi~kim stanicama, ra~unarima itd.
Poseban zadatak su imali da plja~kaju laboratorijsku mjernu i kon
trolnu opremu, te visoko sofisticirane tehnologije - numeri~ke strojeve, sa
deset i vi{e automatskih radnji, a kojih je vojna industrija u Rodo~u ima
la na desetine.
527
Tre}i nivo plja~ke vr{en je za potrebe stare Hercegovine i Herceg-Bosne. Plja~ka se sastojala od otimanja kamiona, energetske opreme,
transformatora, te numeri~kih strojeva starije generacije. Oprema je odvo
èna za razvojne programe isto~ne Hercegovine i Herceg-Bosne.
êtvrti nivo plja~ke izveden je za potrebe tzv. Srpske op{tine Mostar, odnosno Ratnog stoèra Op}ine Mostar na unaprijed odre|enim lokacijama, poput plja~ke na sjevernom izlazu iz Mostara u objektu \uro Sa
laj. U tvornicama ju`nog dijela Mostara izmje{teni su oplja~kani strojevi
iz isto~nog dijela grada. Sa svim pripadaju}im alatima, radnim ormarima
i svim potrebnim mjerno-kontrolnim priborom, rezervnim dijelovima sa
ta~nim uputama za rad i odràvanja i nabavku rezervnih dijelova. Od tih
plja~ki, tzv. Srpska op{tina Mostar je planirala po zavr{etku rata pokrenuti proizvodnju u odabranim radnim tvornicama, razmjestiti strojeve, pri
klju~iti na energetsko napajanje i otpo~eti proizvodnju.
Na ta~no odre|enim lokacijama plja~ke bilo je i dijelova razli~itih
privrednih vlasnika, {to zna~i da je na~elnik privrede tzv. Srpske op{tine
Mostar rukovodio akcijom iz jednog centra. Po osloba|anju Mostara tu in
frastrukturu je 16. juna 1992. godine preuzeo Ratni stoèr Op}ine Mostar.
Peti nivo plja~ke bio je izveden u privatnoj reìji, da se podmire
psi rata, ~etnici, odnosno usta{e HVO-a, koji su plja~kali sve {to im do
|e do ruke i {to su raznim prevoznim sredstvima mogli ponijeti. Ti isti
plja~ka{i su izvr{ili premeta~inu svakog stana u isto~nom dijelu Mostara,
a kasnije obiljeàvali ku}e za paljevinu. êtnici i pripadnici HVO-a, u~e
snici u plja~ki, ono {to nisu mogli odnijeti, minirali si i palili, da bi prikri
li svoju plja~ku.
Me|utim po osloba|anju Mostara, iza 16. juna 1992., kada se u{lo
u tvornice u isto~nom dijelu grada, mnoga postrojenja nisu bila o{te}ena,
ali plja~ka{i HV-HVO i HZHB su primjenili dogovoreni metod rada, tako da su mnoge strojeve prikazali kao o{te}ene ili potpuno uni{tene, on
da bi ih transportovali i oni bi zavr{ili: 1. U postrojbama HV-HVO-a i vojnim tvornicama Hrvatske, 2. Za potrebe Hrvatske i usta{kih postrojbi iz R
Hrvatske, 3. Za potrebe HZHB, 4. Za potrebe Op}inskog stoèra Mostar.
5. Kao plja~ka HV-HVO bojovnika.
Samo plja~kom, paljenjem i uni{tavanjem privrednih objekata na loka
litetu Rodo~, prema{ena je {teta od 420 miliona dolara. Ve}ina tog novca se
danas nalazi u nekretninama vrhovni{tva SDS-a i HDZ-a regije Mostar.
528
HDZ BiH je politi~ka stranka koja je okupila najve}i dio Hrvata BiH.
Utemeljena je na Prvom op}em saboru u Sarajevu 18. augusta 1990.
godine. Prvi predsjednik bio je dr. Davor Perinovi}. Na prvim vi{estrana~kim demokratskim izborima odrànim 18. novembra i 2. decembra
1990., sa predsjednikom Stjepanom Kljui}em, stranka je osvojila gotovo
sve hrvatske glasove i dobila 21 zastupni~ko mjesto u Vije}u gra|ana i 23
zastupni~ka mjesta u Vije}u op}ina Skup{tine BiH. Nakon iznu|ene Kljui}eve ostavke na zasjedanju Sredi{njeg odbora u [irokom Brijegu. 2. feb
ruara 1992. vodstvo stranke, poslije sjednice Glavnog odbora u Bugojnu,
15. marta 1992. preuzima prof. dr. Miljenko Brki}, koji nedugo nakon toga, 24. oktobra 1992. daje ostavku. Na II. op}em saboru HDZ BiH u Mos
taru. 14. novembra 1992., za predsjednika stranke izabran je mr. Mate Boban, koji je pritom i predsjednik HZHB i HVO-a. Sjedi{te stranke premje
{ta se u Mostar. Zbog pritiska me|unarodne zajednice Boban na sjednici
Sabora Zastupni~kog doma HZHB-a u Livnu, 8. februara 1993. podnosi
ostavku. Na III. op}em saboru HDZ BiH u Mostaru 9.-10. jula 1994.,
predsjednik stranke postaje Dario Kordi}, {to }e potvrditi i IV op}i sabor
HDZ BiH odràn u Mostaru, 2. - 4. augusta 1996. Na sjednici Predsje
dni{tva stranke u Mostaru, 2. decembra 1996., Kordi} daje ostavku. Na is
toj je sjednici odlu~eno da funkciju predsjednika stranke do izbora novo
ga predsjednika obavlja Ivo Lozan~i}. Na zasjedanju Sredi{njeg odbora
HDZ BiH u Mostaru, 12. januara 1996., za predsjednika stranke izabran
je Boò Raji}. Odlu~eno je da se sjedi{te stranke prenese ponovo u Sarajevo. Na V. op}em saboru HDZ BiH u Mostaru, 16. maja 1998. godine za
predsjednika je izabran Ante Jelavi}. Na to mjesto je ponovo izabran na
VI op}em saboru HDZ BiH, odrànom u Sarajevu, 15. septembra 2000.,
kao i na VII. op}em saboru HDZ BiH, odrànom u Mostaru 6. oktobra
2001., usprkos ~injenici da ga je izme|u dva posljednja strana~ka sabora
visoki predstavnik me|unarodne zajednice za BiH, Volfgang Petri~ smijenio sa svih dràvnih i strana~kih funkcija. Na VIII. op}em saboru HDZ
BiH, odrànom u Mostaru 26. aprila 2003., za predsjednika stranke iza
bran je Bari{a ôlak.
HDZ BiH je, u skladu s Dejtonskim sporazumom, potpisanim 14.
decembra 1995., sudjelovao na parlamentarnim i predsjedni~kim izbori
ma u septembru 1996. i septembru 1998., te na op}inskim izborima 1997.,
i na njima osvojila najve}i dio hrvatskih glasova u BiH. Tako je na prvim
poslijeratnim parlamentarnim izborima, odrànim 14. septembra 1996.,
HDZ BiH osvojio najve}i broj hrvatskih glasova i dobio 8 od 42 mjesta
529
u Zastupni~kom domu BiH, 36

od 140 mjesta u Zastupni~kom
domu FBiH i nijedno od 83
mjesta u Narodnoj skup{tini
Republike Srpske, jer HDZ
BiH i nije isticao u RS svoje
kandidate na izborima.
Na predsjedni~kim izbori
ma 1996. u tro~lano Predsje
dni{tvo BiH, kao predstavnik
hrvatskoga naroda izabran je
kandidat HDZBiH Kre{imir
Zubak, a 1998. Ante Jelavi}.
Nakon op}ih parlamentarnih i
Lista kandidata za prve izbore u BiH
predsjedni~kih izbora odrànih
11. novembra 2000. godine HDZ BiH, iako dobija najve}i dio glasova Hrvata BiH, zbog stvaranja Alijanse za promjene u BiH, ne sudjeluje u vlasti. Novoizabrani ~lan Predsjedni{tva BiH iz reda hrvatskog naroda je Jozo Kriàno
vi}, kandidat Alijanse za promjene u BiH. Na op}im izborima u Bosni i Hercegovini odrànim 5. oktobra 2002., za ~lana Predsjedni{tva Bosne i Herce
govine iz hrvatskoga naroda izabran je dr. Dragan ôvi}, kandidat HDZ BiH,
u koaliciji koju su jo{
~inili Hrvatski demo
kri{}ani (HD) i Hrvat
ska narodna zajednica
(HNZ).
HDZ je, dakle, bio i
ostao najja~a ili, moglo
bi se re}i, jedina hrvats
ka stranka. I pored te
snage, koja nosi i
ozbiljnu politi~ku i
svaku drugu odgov
ornost, HDZ je u
su{tini bila stranka koja
je u~estvovala u plja~ki
Ozvani~enje plja~ke javnih preduze}a putem ovakvih i sli~nih svih drugih zajednica, a
uredbi
na kraju i svoje...
530
173 hercegova~ka preduze}a u rukama Hrvata
531
Op}inski odbor HDZ-a: Ve}ina }e u~estvovati u uni{tavanju svog grada
532
19.5.9. HVO NAKON OSLOBA\ANJA LIJEVE OBALE

Izdajni~ko pona{anje HVO osje}ali smo po raznim pitanjima i u ra
znim situacijama. Nisu to bila samo djelovanja artiljerije HVO radi zaus
tavljanja na{eg napredovanja pri osloba|anju dijela grada na lijevoj obali.
Kad smo oslobodili lijevu obalu, HVO je odmah stupio na scenu. Njihove
postrojbe su plja~kale na oslobo|enom prostoru i odnosile sve {to su èlje
li. Zahtijevali su, ~ak, da im predamo naoruànje do koga smo do{li u te
{kim borbama u kojima su nas oni samo ometali. Zaposjedali su sve va`ne
zgrade. Policija HVO je po cijelom gradu postavljala kontrolne punktove.
Pona{ali su se kao da su oni pobijedili ~etnike i oslobodili taj dio grada. I
opet su suàvali prostor za slobodno kretanje Bo{njaka. Bilo je to ne{to ne
vjerovatno za sve nas. Njihovom bezobrazluku nije bilo kraja. Carinska
~eta je oslobodila Sjeverni logor, pa su borci na zgradi postavili zastavu
RBiH s ljiljanima, ali su bojovnici HVO do{li, skinuli tu zastavu i posta
vili hrvatsku zastavu, koju je narod zvao {ahovnica. HVO-ovo preuzi
manje kasarne nakon {to su je na{i borci oslobodili, izvr{eno je po naredbi
Jasmina Jaganjca i komandanta 4. korpusa Armije RBiH Arifa Pa{ali}a.
Jednostavno, niko od na{ih boraca nije èlio preuzeti odgovornost za po
~etak sukoba sa HVO-om. Iako je njihovo pona{anje prelazilo sve granice
ljudskosti, svi su se suzdràvali od pogre{nog poteza.
Isti potezi HVO-a dogodili su se i kada je Lu~ka ~eta zauzela Ju`ni
logor, uz razliku {to je ova jedinica, odmah nakon osloba|anja Ju`nog logora, nastavila djelovanja prema Nevesinju. Kada se legendarni Midhad
Hujdur Hujka vratio u Ju`ni logor, na sastanku s Jaganjcem u Tur~inovoj
pekari, ultimativno je traìo da 5. bojna HVO-a napusti Ju`ni logor. Zaprijetio je: Ako HVO ne ispuni njegov zahtijev Lu~ka ~eta }e ih istjerati
na svoj na~in. Hujka je bio bijesan na HVO jer je njegova ~eta, u nastav
ku borbi prema Nevesinju, zbog izdajni~kog pona{anja HVO imala troji
cu poginulih i 11 ranjenih boraca.
Provokativno pona{anje HVO dolazilo je do izraàja i u poku{aji
ma da kontroliraju prelaske preko svih mostova, pa i preko Starog mosta.
Zaustavljali su na{e borce, legitimirali ih i bacali njihova dokumenta s
oznakom ljiljana.
Kad se Hujki poàlio jedan borac, kome policija HVO nije dozvo
lila da pre|e most, eksplodiralo mu je strpljenje. Pozvao je desetak dobro
voljaca, u{li su u transporter i oti{li do Starog mosta. Borci su istr~ali i za
uzeli poloàje oko mosta. Policajci HVO koji su bili na Starom mostu, do
533
tada nadmeni i samouvjereni, oduzeli su se od straha. Zamolili su Hujku

da ih pusti da odu bez posljedica. Hujke je ih je pustio, ali je imao jedan
zahtjev: Mogli su oti}i tek nakon {to su s mosta skinuli tzv. {ahovnicu.
Hujkina Lu~ka ~eta je bila omiljena me|u borcima i gra|anima.
Mnogi su se dobrovoljno javljali da u|u u sastav njegove jedinice. Bilo je
i pripadnika HVO-a koji su dolazili sa iskrenom èljom da u|u u sastav
te ~ete. Ti mladi}i su se èljeli istinski boriti za slobodu Mostara, a ne paradirati. I odmah su po~ele optu`be da Hujka rastura HVO. Takva podmetanja su dolazila, ~ak, i iz komande Samostalnog bataljona. Prema broju
boraca i naoruànja od ratnog plijena, Lu~ka ~eta je zna~ajno nadilazila
dimenzije bataljona, pa su uslijedile ideje da se od Hujkine jedinice for
mira brigada. Takvu inicijativu je dao i sam Hujka. Na prvoj sljede}oj
smotri Hujka je postrojio oko 1.000 svojih fanati~nih boraca. To je imao
priliku vidjeti i Jasmin Jaganjac.
Dakle, bez obzira {to nisu imali nikakvog udjela u borbenim rezul
tatima tokom osloba|anja lijeve obale Mostara i Podvele`ja, ~elnici HDZ
i HVO su i dalje negirali zvani~ne institucije i zakone RBiH, uspostavlja
li svoje institucije i donosili svoje zakone i uredbe. U tom pogledu ~elni
ci HDZ i HVO su bili naro~ito aktivni po~etkom jula 1992. godine, kada
su paradràvne institucije Herceg - Bosne donijele niz uredbi i odluka ko
jima su ru{ili legalne organe vlasti i prekidali bilo kakav uticaj iz Sarajeva prema Hercegovini. Za sve {to se nalazilo na tom prostoru od vojne,
privredne, komunikacijske i druge infrastrukture i tvornica, HDZ je dono
sio uredbe i odluke po kojima HZHB postaje potpuni vlasnik svega pos
toje}eg.
534
Po ko zna koji put general HV-a Janko Bobetko se pokazuje kao komandant HVO-a
535
536
20. POLITI^KA SITUACIJA U HERCEGOVINI

POÊTKOM 1993. GODINE
20.1. HVO PROTIV BO[NJA^KIH POLITIÂRA I
OFICIRA
Namjere Tu|manovog reìma prema Bo{njacima i BiH su se najbolje mogle vidjeti prema sadràjima propagande. Po~etkom 1993. godine,
zagreba~ki mediji pod kontrolom Tu|manovog reìma, poja~ali su raznovrsnu djelatnost protiv lidera odbrane RBiH. Na sve mogu}e propagandne
na~ine su nastojali da se narod i borci 4. korpusa Armije RBiH odvoje od
politi~kog vo|stva u Sarajevu, a najvi{e su ~inili da se kompromitira pred
sjednik Alija Izetbegovi}, da ga mi po~nemo ignorirati i odustaneno od lojalnosti prema njemu kao svom Vrhovnom komandantu. Stalno su poku{avali da unutar stanovni{tva i pripadnika 4. korpusa Armije RBiH izazovu razne sukobe i da, u uvjetima op}e konfuzije me|u nama, oslabi na{a
mo} da se organiziramo za odbranu, te da se kona~no predamo i stavimo
u slu`bu paradràve Herceg - Bosne.
Propagandnim putem, {irenjem raznih glasina i instaliranjem svojih
odanih ljudi u na{e redove, poku{avali su izazvati nesporazume izme|u
pripadanika 4. korpusa i stanovni{tva, izme|u prognanih Bo{njaka i domi
cilnog stanovni{tva u Mosta ru i obli`njim mjestima gdje su se prognani
ci smjestili. Svaki element, na kome se temeljila snaga i perspektiva uspje
{ne izgradnje 4. korpusa Armije RBiH, bio je meta propagandnih napada.
âsnici i bojovnici HVO su, ~ak, odlazili u {kole i nare|ivali da se
nastava izvodi po nastavnim planovima i programima Republike Hrvat
ske. Lideri HVO-a su izlazili pred postrojene bojovnike i govorili im: Ko
nije spreman da puca na ljiljane, na pripadnike Alijine vojske, neka iza|e iz stroja!. Niko se nije usu|ivao izi}i iz stroja, jer se znalo {ta bi ta
kvog bojovnika HVO-a poslije ~ekalo.
Upornost lidera HDZ-a, odnosno lidera HRHB, da odvoje bo{nja
~ki narod u Hercegovini i 4. korpus od na{ih dràvnih i politi~kih lidera u
Sarajevu dobila je takve dimenzije da su se u propagandu uklju~ili i naj
vi{i zvani~nici HRHB na konferencijama za {tampu i davanjem izjava na
raznim politi~kim skupovima ili u namjenskim emisijama, putem radija i
TV i u printanim medijima. Vidjelo se da im je propaganda va`no sredstvo rata, te da }e tako posti}i ciljeve, za koje }e se, u krajnjem, morati
537
boriti oru`jem. Naravno, takva propaganda kod Bo{njaka ne pomaè, pa

su otpadale i podvale i ucjene. Sve vi{e, HVO se orijentirao na prijetnje
silom, teroristi~ke akcije, zastra{ivanja i sli~ne metode kojima su nas, iz
dana u dan, sve vi{e i vi{e, uvodili u oruàne sukobe.
Vlasti HRHB su propagandom i podvalama djelovali da nas kom
promitiraju u o~ima me|unarodne zajednice. Za te ciljeve su angaìrali
bojovnike HVO-a da napadaju na humanitarne konvoje, provociraju pa
trole UNPROFOR-a i sli~no. Nakon nekoliko takvih slu~ajeva, u mediji
ma su {irili laì da to ~ine pripadnici 4. korpusa. I na druge na~ine, naro
~ito u neposrednim kontaktima sa zvani~nicima me|unarodne zajednice,
na sastancima i u neformalnim razgovorima, organizirano su {irili laì
protiv nas. Za 4. korpus su govorili da je takozvani i tako nas negirali i
omalovaàvali, a uz to isticali da Bo{njaci ne mogu organizirati vojsku i
da mi u Hercegovini nemamo resurse za ve}e vojne formacije kao {to je
korpus. Isticali su da je Hercegovina samo hrvatska teritorija i da mi
Bo{njaci moramo biti lojalni paradràvi Herceg Bosni.
Mnogi ekstremisti HDZ i HVO su nam prijetili da }e nas razoruà
ti i protjerati u takozvane muslimanske provincije. Naro~ito su prijetili
komandantu Midhadu Hujduru Hujki. Komandantima Arifu Pa{ali}u i
Midhatu Hujduru Hujki su postavljali ultimatum da se sa svojim jedinica
ma, do 20. januara 1993. godine, moraju staviti pod komandu HVO-a.
Prvih mjeseci 1993. godine HVO je oko nas stezao obru~. Koristili smo
sve mogu}nosti da izbjegnemo sukob. Pokazivali smo spremnost za razu
mno rje{enje svakog problema. Bili smo tolerantni, popustljivi i izbjega
vali bilo kakve konflikte.
Povinovali smo se nekim zahtjevima, koje smo mogli ispuniti, a
odràti dostojanstvo. Me|utim, njihovi zahtjevi i ultimatumi prema nama
su bili sve radikalniji i dirali u na{ ponos. Uz to su kroz Mostar i na lije
voj i na desnoj obali svakodnevno demonstrirali silu. Na dan obiljeàva
nja prve godi{njice Armije RBiH, 15. aprila 1993. godine, tenkovi i transporteri HVO su provokativno patrolirali ulicama Mostara. U~estalo su se
kretale kolone tenkova, transportera, raznih vozila za koje su prika~eni to
povi, minobaca~i, haubice i vi{ecijevni baca~i raketa.
Propaganda je bila sve è{}a. Htjeli su da nas navedu da se osje}a
mo bespomo}nim i da, ovisni od njih, popustimo pred njihovim politi
~kim zahtjevima da im pod vlast predamo na{ 4. korpus, te da otkaèmo
lojalnost legalnim dràvnim i politi~kim liderima, odreknemo se svog
bo{nja~kog identiteta i dràve BiH. Radi toga su u Mostar dolazili najvi
538
{i zvani~nici Hrvatske, posebno mo}ni Tu|manov ministar odbrane Gojko [u{ak i njegov zamjenik, general Slobodan Praljak. Poslije boravka
[u{ka u Mostaru, u prolje}e 1993. godine, HVO je otvorio front prema je
dinicama Armije RBiH. Nakon njegove posjete Mostaru intenzivirani su
oruàni napadi HVO-a na poloàje Armije RBiH. Mnogo prije sukoba
brojni generali iz Glavnog stoèra Hrvatske vojske su dolazili u Glavni
stoèr HVO, obilazili Mostar i druga podru~ja Hercegovine, a da nikada
nisu traìli da s njima budu i zvani~nici dràvnih institucija RBiH iz
Vlade, Ministarstva odbrane RBiH ili [taba Vrhovne komande. Njihovi
ciljevi su bili jasni. Podjela BiH. Ovakve njihove politi~ke ambicije su u
nama Bo{njacima izazivale revolt, ali i osje}aj ponosa na svoju pose
bnost, pa smo postajali sve odlu~niji da se suprostavimo i kona~no odbra
nimo od jo{ jednog zla.
Sve je ukazivalo da iza paradràvne vlasti stoji Republika Hrvatska
koja je ugrozila teritorijalni integritet RBiH, jer je u Mostar do{la 114.
splitska brigada i Neretljanska brigada Hrvatske vojske iz Metkovi}a.
Manjih jedinica i pojedinaca iz vojnog, policijskog i obavje{tajno-sigur
nosnog aparata Hrvatske u regiji Mostara bilo je na svakom koraku. Tu|man se prema Hercegovini pona{ao kao prema dijelu teritorije Republi
ke Hrvatske.
Po~etkom 1993. godine, policija HVO-a je na ulicama Mostara i {i
rom Hercegovine hapsila Bo{njake. Upadali su u stanove i ku}e Bo{nja
ka traè}i naoruànje i plja~kaju}i sve {to im padne pod ruku. Mnoge bo{
nja~ke porodice su isklju~ivali iz raspodjele humanitarne pomo}i, {to je,
isto tako, bio veliki pritisak da se ti ljudi odlu~e za napu{tanje svojih do
mova, bilo u inostranstvo ili u druge krajeve BiH, koje su oni zvali mu
slimanske provincije.
539
20.2. JEDNA OD NAJVE]IH LA@I PROPAGANDE

HVO-a
Jedan doga|aj je najvi{e pokazao ~ime se sve sluì propagandna ma{ina HVO-a i na kakve su sve laì spremni. U Konobi Jadranka Finka, velike
mostarske laste, kojeg je HVO ubio snajperom, okupili smo se 22. aprila
1993. povodom godi{njice otpora u gradu. Pravi razlog okupljanja je bio prona}i odogovore na sve teì teror koji su Hrvati provodili nad Bo{njacima u
drugim dijelovima Hercegovine. Danima prije trajao je tzv. snajperski rat
HVO-a. Htjeli smo da se po dotada{njim zaslugama organizira jedna grupa
ljudi koja bi donosila strate{ke odluke u odnosu na ono {to je ~inio HVO.
Usput, èljeli smo to pokriti neformalnim kafanskim skupom, kako ne bi
pomnije bili pra}eni. Tom strate{kom tijelu smo dali i naziv: Udruènje veterana pokreta otpora u Mostaru. Ja sam insistirao da se okupimo u ulici Samostalnog bataljona odbrane Mostara. Bilo je u tom izboru i neke simbolike i odlu~nosti za odbranu. No, najvi{e je bilo bojazni {ta }e se dogoditi s dva preostala
mostarska mosta, koje je HVO opet kontrolirao. Tek {to su @eljezni most na Musali napravili Englezi, uz Stari most, jedini koji je ostao jo{ ~itav u to vrijeme, saznali smo iz svojih izvora da ih Zapovjedni{tvo HVO namjerava poru{iti.
Dan prije tog na{eg skupa, 21. aprila dobili smo dramati~no upozorenje o fa{isti~kom orgijanju koje se doga|alo u âpljini. Be}ir Bo{kailo je
u Ratnom studiju Mostar potresno svjedo~io da je 200 do 300 uglavnom
bo{nja~kih intelektualaca u tom gradu HVO uhapsio i odveo u nepoznato.
Da nisam èlio do}i u Mostar i kazati narodu istinu, oti{ao bih kod
Pere Markovi}a, predsjednika ~apljinske op}ine i rekao mu: Povedite i mene s mojim narodom, pa makar i na gubili{te, rekao je Be}ir Bo{kailo. Kada se nakon toga, Be}ir vratio u âpljinu, HVO ga je odmah ubio.
Dakle, na{ skup je bio posve}en formiranju strate{kog tima za ozbiljne odluke o sudbini Mostara.
Odmah nakon toga, kada smo stavili potpise za formiranje Udruènja veterana, brutalna propaganda HVO-a je pod na{e potpise ubacila tekst po svojim èljama i objavila kako smo napravili peticiju protiv oficira Armije RBiH, prije svih Arifa Pa{ali}a. Evo tog autorskog djela HVO-a:
Muslimanski narode, dovedeni smo u situaciju rata s hrvatskim narodom, s kojim nikad nismo ratovali. Dok u isto~noj Bosni pada jedan za
drugim muslimanski grad i gdje muslimanski narod proìvljava najteè trenutke u svojoj istoriji, glavninu svojih snaga Armija BiH usmjerava prema
HVO-u i hrvatskom narodu.
540
Da li je to interes muslimanskog naroda i da li je to hrvatski narod

zasluìo?
Muslimanski narode, kao muslimani i oni koji su prvi po~eli s organiziranjem otpora, obra}amo vam se kako bi se ogradili od zavjere rukovodstva Armije BiH i pozvali vas da te i takve odbacite.
U~inite to {to prije sutra }e biti teè, a mo`da i kasno, stoji u ovoj
nevjerovatnoj izmi{ljotini HVO-a.
Da bi sve izgledalo posebno uvjerljivo, potrudili su se propagandisti,
isti~u}i potpis Midhada Hujdura Hujke, za kojeg onda kaù da je legenda
Mostara i istinski borac za Bosnu i Hercegovinu, koji je poslije pod misterioznim okolnostima ubijen. O ovim misterioznim smrtima komandanata na{e Armije BiH smo se dosta naslu{ali i nakon rata. Klasi~na propaganda je prizemna i prozirna, moglo bi se re}i da je prave samo za retardirane
osobe, ali ako je ozbiljno prihvataju normalni novinari ili ~ak urednici, onda je to nerje{iv problem.
Sada se sje}am kad je rahmetli Hujke poginuo. Na novom komandnom mjestu u Zaliku sam sve vrijeme bio s Hujkom i ostalim. Bilo je rano jutro. Kako nikog nije bilo da odveze ranjenike, a put je bio opasan, krenuo sam sa Semirom Temimom i odvezao dva te{ko ranjena borca u ratnu
bolnicu. Kad smo se za petnaestak minuta vratili u Zalik, na ulici smo su
sreli Hujkine pratioce ~iji su glasovi odjekivali s vi{e strana: Hujke je poginuo!!!
Poùrio sam i s grupom boraca se probio do glavne kapije Sjevernog
logora. HVO je davao otpor i borbe su se vodile za svaku zgradu, iz kojih
bi nam se predavale njihove grupe.
Pitao sam: Gdje je Hujka?
Pod onim bagremom, rekao mi je jedan borac, ali tamo stalno tu~e snajper i ne moè se pri}i. Otr~ao sam sam do tog mjesta i vidio ga ka
ko leì na prsima, glave dijelom izvrnute prema nebu. Dok me je gledao
njegov uko~eni pogled, osjetio sam drhtavicu u cijelom tijelu. Negdje u glavi mi je strujalo: Oti{ao je moj veliki Hujka. Poku{ao sam ga grozni~avo podi}i, ali se njegovo tijelo po~elo razdvajati. Da je onaj snajperista bio na
svom mjestu mogao me je tada bez problema ubiti. Izgubljeno sam stajao
iznad njega. Okrenuo sam se na jedan glas. Borci su na prozoru jednog dijela kasarne prekinuli borbu i gledali me, a onda mi je jedan dobacio }ebe.
Dotr~ali su bra}a ]emalovi}i Pika i Denis, Semir Kljako, Edo Turajli},
Izudin ]i}o [ahovi} i njegov sin ]amil, pa rahmetli Tarik Bijedi}... Stavili
smo Hujku u transporter. Denis ]emalovi}, iako ranjen, odvozio je tran-
541
sporter, dok mi je ]i}o dobacivao: Suade preuzmi komandu. Tog dana,

oko deset sati predao sam komandu brigade Semiru Drljevi}u Lovcu. Borbe
su trajale punih 12 sati. Sje}am se Hujkine smrti danas koliko i njegovog ìvota i hrabrosti. Odgojio se preko puta moje nene Zejne Puzi}, u Hadìjskom
sokaku i znali smo se od najranijeg
djetinjstva. Familije su nam se po{tovale i pazile.
I, danas, kad se sjetim ovog
spiska pod kojim je HVO napisao
svoje laì, nasmje{im se i pred o~i
mi do|e Hujkino lice jasnih izra
za. Kad smo potpisivali taj spisak
ratnih veterana, meni su ga prvom
dali na potpis. Dalje je krenulo sa
ostalim momcima, veteranima
otpora. Tek kao izvrsni 130 od
135 veterana otpora, na taj se spisak tada uspio ugurati i Safet Oru
~evi}.
Ali, kad je Hujka vidio taj
spisak premjerio me je od glave do
pete i rekao: Kao komandant Mostarske 41. ja moram biti prvi. Upisao se i pokazao mi: Bio je u vrhu
spiska i iznad mog imena. Nad
brojem jedan dopisao je 01 i potpisao se: Midhad Hujdur Hujka.
Svi smo prasnuli u smjeh.
542
Klevete su nastavljene i u Abdi}evom listu Zapadna Bosna
543
544
21. ORU@ANI SUKOBI ARMIJE RBIH I HVO

21.1. POÊTAK ORU@ANIH SUKOBA ARMIJE
RBIH I HVO
Kako se vi{e ulazilo u prolje}e 1993. godine, tako su se rasplamsa
vali incidenti. Hap{enja Bo{njaka su bila sve u~estalija, prijetnje i provo
kacije tako|er. Od sredine aprila 1993. godine intenziviraju se snajperski
napadi od ekstremista HVO na Bo{njake, posebno na pripadnike Armije
RBiH, kojima su prijetili zato {to na odje}i imaju simbole obilje`ja Armije RBiH - grb RBiH s ljiljanima.
Tih proljetnih dana 1993. godine, svaki borac Armije RBiH s takvim obilje`jima je za bojovnike HVO bio potencijalna snajperska meta.
Takva djelovanja su bila uvod u aktivnosti HVO, krajem aprila i po~etkom maja 1993. godine, na ure|enju borbenih linija kroz mostarske uli
ce, zaposjedaju}i ih tako da se uspostavljao front prema rasporedu jedini
ca Armije RBiH na lijevoj obali i na uskom pojasu desne obale Neretve.
Jedinice HVO su posjele borbene poloàje u rejonima Rodo~, Stoti
ne, Kolonija, kasarna Luka, Tekija i [ehovina, a prednji kraj njihovih
poloàja je bio na liniji: Mahala - hotel Ruà Rude{ova ku}a Janji}a
ku}a - kafana Boncampo, kafana Demadino Merhamet [emovac Cernica [anti}eva ulica. Na ovim linijama su raspore|ene veoma jake
snage HVO-a, sa dosta bojovnika i kvalitetnog naoruànja. U samoj grad
skoj zoni Mostara bila je 2. brigada HVO-a, oja~ana pukovnijom Bruno
Bu{i}, jednom bojnom Vojske Republike Hrvatske iz Osijeka, ~etom Tigrova i nizom manjih borbenih grupa koje su izvr{avale specijalne zadat
ke teroristi~kog karaktera, ustvari, zlostavljaju}i bo{nja~ko civilno stano
vni{tvo, progone}i ih i deportuju}i po logorima {irom zapadne Hercegovi
ne. Ova brigada HVO-a je imala sna`nu artiljerijsku i logisti~ku podr{ku.
Na podru~ja op}ina âpljina i Stolac razmije{taju se jedinice HVO,
ali i jedinice Hrvatske vojske iz Splita, Metkovi}a, Imotskog, Zagreba i
Osijeka HVO je iz Hrvatske dobijao tenkove i razna artiljerijska oru|a
koja su odmah usmjeravana na dijelove fronta protiv Armije RBiH, prema Prozoru, Gornjem Vakufu, Bugojnu, Konjicu, Jablanici i Mostaru.
Oru`je iz Hrvatske stizalo je i za sve ostale jedinice HVO-a, {irom BiH.
Prije artiljerijskih napada na gradove koji su bili pod kontrolom Armije RBiH, vlasti Herceg - Bosne su organizirale iseljavanje Hrvata s tog
545
podru~ja. înili su to provokativno, da pred me|unarodnom zajednicom

ostave utisak kako ih Bo{njaci progone.
Dok su se oni tako pona{ali, redovno su intenzivirani napadi ~etni
ka na na{e poloàje. Granate lansirane sa ~etni~kih poloàja nisu padale
na dio grada koji je kontrolirao HVO, ve} samo na poloàje Armije RBiH
i na bo{nja~ko civilno stanovni{tvo. I po tome smo vidjeli da HVO s ~e
tnicima djeluje protiv Armije RBiH, protiv BiH i Bo{njaka.
Kretanje danju po ulicama Mostara postaje veliki rizik. Uslijedila je
blokada 4. korpusa. Opkoljeni smo sa svih strana. Sa sjevera, zapada i ju
ga jedinicama HVO, a sa istoka cijelim korpusom ~etni~ke vojske. Tada
smo s poloàja prema ~etnicima morali preusmjeriti dio snaga 4. korpusa
na poloàje prema HVO-u. To nam je nametnuto. To je bilo ono {to smo
najmanje èljeli. Glupo je i pomisliti da smo u takvoj bezizlaznoj pozici
ji mi, Armija RBiH, èljeli rat i s HVO-om. Zar nam je, pored ~etnika, trebalo traìti jo{ neprijatelja? Treba psihijatrijsko vje{ta~enje onima koji
tvrde da je Armija RBiH krenula protiv HVO-a. Bili smo prinu|eni da se
branimo. Altenativa tome je bila poniènje, gubitak dostojanstva, nestanak Bo{njaka i kao politi~kog faktora i kao naroda i definitivno - nesta
nak dràve BiH.
êtvrti korpus imao je poloàje: u rejonu Ju`ni logor radi zatva
ranja pravca prema Rodo~u; u rejonu êkrk Magistrala [emovac
Bulevar - Stara bolnica Mljekara Centar II, {to je uklju~ivalo odbranu
prema jedinicama HVO-a; na podru~ju Sutine radi zatvaranja pravca ka
Vrap~i}ima i Hidroelektrani Mostar; na pravcu \a~ki dom - Ekonomska
{kola na desnoj obali Neretve orijentirano prema poloàjima HVO-a u
tom dijelu; te na podru~ju Blagaja.
Za nas je tada bila najva`nija i najteà odbrana na linijama: [anti
}eva ulica Cernica i [emovac Mahala. Shvatali smo da od odbrane
Mostara i od uspje{nog drànja svih poloàja, a posebno ove linije, za
visi odbrana ~itave RBiH i bo{nja~kog naroda. Na{a borba je bila mno
go, mnogo vi{e od odbrane samog Mostara i od odbrane Bo{njaka koji
su se tada zadesili u Mostaru. U odnosu na agresore, i s jedne i s druge
strane, mi smo bili inferiorni, kako u pogledu broja boraca, tako i u po
gledu naoruànja i drugih najnu`nijih resursa za borbu i preìvljavanje
u uvjetima potpunog okruènja. Jedina na{a prednost je bila uvjerenost
da se borimo za pravdu, za istinu, protiv zla, te uvjerenost da je pobjeda
u kona~nom na na{oj strani. To nas je motiviralo da ulaèmo nat~ovje~anske napore u toj borbi.
546
Napadi HVO na poloàje Armije RBiH i zlo~ina~ke aktivnosti protiv bo{nja~kih civila intenzivirani su i u drugim dijelovima RBiH, gdje su
politi~ki i vojni lideri paradràve Herceg - Bosne procijenili da imaju po
voljan odnos snaga i da mogu posti}i svoje ciljeve. U sredinama RBiH, za
koje su cijenili da su snage HVO inferiornije u odnosu na ja~inu snaga Armije RBiH, na tim prostorima su bili relativno mirnodopski, ali u politi
~kom smislu jasno na strani Tu|manovog i Bobanovog reìma, koji se
odlu~io da zajedni~ki s Milo{evi}evim reìmom uni{ti BiH i Bo{njake. Tokom aprila 1993. godine jedinice HVO su borbeno djelovale artiljerijom,
minobaca~ima, topovima i mitraljezima po jedinicama Armije RBiH i bo{nja~kim civilima na podru~ju op}ine Konjic. Na podru~ju Neretvice HVO
je napadao jedinice Armije RBiH, posebno u selu Gostovi}i, {to se prenosilo na sela Here, [}ipe i Kute, u op}ini Prozor.
Dana 15. aprila 1993. godine na gradsku zonu Jablanice HVO je sa
svojih poloàja iz VBR-a, haubica i minobaca~a lansirao oko 50 projektila. Granatirani su civilni ciljevi u Ostro{cu. Na putevima su postavljali
minske prepreke i vr{ili zaru{avanje komunikacija. Ru{ili su mostove.
Dok su oruànim napadima vr{ili pritisak na nas da odustanemo od od
brane i da se povinujemo njihovim ultimativnim zahtijevima, uz posredo
vanje UNPROFOR-a predstavnici Armije RBiH i HVO-a su se sastajali i
pregovarali. Mi smo u tim razgovorima traìli da HVO obustavi oruàna
neprijateljstva protiv Armije RBiH i da se zajedni~ki angaìramo u borbi
protiv agresora na RBiH iz Srbije i Crne Gore. Predstavnici HVO-a su bi
li uporni u zahtijevima da jedinice Armije RBiH, koje se u gradskoj zoni
Mostara nalaze u zahvatu desne obale Neretve, pre|u na lijevu obalu, za
tim da pripadnici svih jedinica 4. korpusa predaju oru`je kojim raspolaù
ili da se bezuvjetno stave pod komandu HVO, {to je podrazumijevalo lo
jalnost paradràvnoj strukturi HZHB i otkazivanje lojalnosti legalnim or
ganima i institucijama RBiH.
547
HVO optuùje i Bo{njake u svojim redovima
548
21.1.1. APRILSKI SNAJPERSKI RAT

Iako je sve ukazivalo da }e do}i do sukoba izme|u HVO-a i Armije BiH, ljudi nisu vjerovali. âk, i pored toga {to se znalo za napade HV
i HVO-a u Novom Travniku, Gornjem Vakufu, Zenici, Vitezu, Busova~i,
ljudi su se i dalje nadali da }e se HVO zaustaviti u svojim nakanama. Ali,
16. aprila 1993. godine, u Mostaru je zapo~eo period poznat pod nazivom
Snajperski rat. Meta su bili svi oni koji su nosili oznaku ljiljana na ruka
vu.
Bilo je to u dan pokolja u Ahmi}ima, dan napada zeni~kog HVO-a
na grad, te na dan Kordi}evih pokolja bo{nja~kih civila u Busova~i. Na
taj dan i Mostar je doìvljavao te{ke udare.
Omjer snaga bio je krajnje nepovoljan za 41. slavnu mtbr. Sa istoka
prijetio je ~itav Hercegova~ki korpus srpsko-crnogorske vojske, sa sjeve
ra, zapada i juga gomilale su se ogromne snage HV-a i HVO-a.
Krajem aprila i po~etkom maja 1993. godine, HVO pravi nove bor
bene poloàje u rejonu Rodo~a, Stotine i Kolonije, usmjerene u pravcu
kasarne Luka i naseljima: Tekija, Luka i [ehovina. Linija: Mahala (êkrk)-Ku}a (Mahala) - hotel Ruà - Rude{ova ku}a - Janji}a ku}a - ka
fe Boncampo -kafeDemadino - Merhamet [emovac Cernica
[anti}eva ulica postaje nevidljiva linija koja se po danu ne prelazi, jer je
prijetila velika opasnost za sve one koji bi se na to odlu~ili. Komunikaci
je sa Komandom 4. korpusa ARBiH bile su jako oteàne, jer se nalazila u
zgradi Vranice, na zapadnoj strani Mostara. Zbog pogor{anja op}e vojnopoliti~ke situacije na teritoriji op}ine Mostar, a na osnovu pripremnog
nare|enja Komande 4. korpusa ARBiH, sve jedinice 41. slavne mtbr., sa
dijelovima ostalih jedinica iz sastava 4.korpusa ARBiH, posjedaju poloàje za odsudnu odbranu, sa zadacima po jedinicama:
Prvi bataljon ima zadatak da zaposjedne poloàje za odbranu u po
dru~ju Ju`nog logora, sa zadatkom zatvaranja pravaca iz Rodo~a ka Mos
taru za protivoklopnu za{titu. Ukoliko se steknu uvjeti, krenuti u napad ka
raskrsnici puteva Mostar - Buna i Mostar - Blagaj, te kasnije zaposjeda
nje poloàja za odbranu, s ciljem zatvaranja prilaza Avijati~arskom mostu. U daljim borbenim djelovanjima teìti spajanju sa Samostalnom ~etom
Blagaj, u rejonu Bune. Dio snaga prebaciti na desnu obalu Neretve i sta
viti pod komandu 2. bataljona.
Drugi bataljon ima zadatak posjedanja poloàja za odbranu u svojoj
zoni odgovornosti, zatvaranje pravca ka Mostaru u podru~ju êkrka. Te-
549
ì{te ka posjedanju linije odbrane: êkrk - Magistrala - [emovac - Bule

var - ul. Dr. S. Muji}a - Nova banka - kafe Vaha - Garnizonska ambulanta - Stara bolnica Mljekara - Centar II. U pozadini dostignute linije
izvr{iti blokiranje snaga HVO-a. Dio snaga iz 4. ~ete uputiti ka Komandi
41. slavne mtbr. radi oja~anja odbrane. U daljnjim djelovanjima izvr{iti
napad sa krila pravcima: [emovac Podhum - Balinovac i Centar II-Ru
dnik. Dio snaga odvojiti za zauzimanje brda Hum.
Tre}i bataljon ima zadatak posjedanja poloàja za odbranu u svojoj
zoni odgovornosti, zatvaranje pravca iz Vrap~i}a ka Mostaru, u rejonu
Sutine i onemogu}avanja prelaska preko HE Mostar, kao i potpuno
blokiranje i zauzimanje kasarne Sjeverni logor. Dio ljudstva sa naoruànjem prebaciti na desnu stranu i staviti pod komandu 2. bataljona. U ko
mandu uputiti kompletnu poslugu RBR OSA sa kontejnerima, te poslu
gu sa RPG-ovima. U daljnjim djelovanjima bataljon ima zadatak sa prav
cem napredovanja ka Vrap~i}ima i Potocima.
Bataljon Nevesinje se stavlja pod komandu 3. bataljona, a dio
ljudstva prebaciti na desnu obalu i razmjestiti u \a~ki dom i ekonomsku
{kolu, gdje }e i posjesti poloàje za odbranu.
Bataljon [argan se stavlja pod komandu 1. bataljona.
MTD ima zadatak da sa poloàja otvara vatru na ciljeve po zahtje
vima brigade. Minobaca~i 82 mm, tako|e, otvaraju vatru na ciljeve po
zahtjevu brigade.
Samostalna ~eta Blagaj ima zadatak posjedanja poloàja za od
branu u svojoj zoni odgovornosti, a po sticanju uvjeta za to izvr{iti napad
pravcem Blagaj Kosor - Buna i ovladati mostovima preko rijeke Bune
na putu Mostar - âpljina i Mostar Domanovi}i. Teìti ka spajanju sa
snagama 1.bataljona.
Jedinice MUP-a imaju zadatak posjedanja poloàja i odbrane Sta
rog mosta i novoizgra|enog mosta na Musali, a dijelom snaga izvr{iti na
pad na prostorije MUP-a HZHB i policijske stanice i po posjedanju obje
kte uporno braniti. Teìti da u na{oj zoni odgovornosti ostane zgrada hirurgije. Ljudstvo za izvr{enje napada imati u pripravnosti u hotelu Mostar.
Izvi|a~ki vod ima zadatak zauzimanja prostorija Elektro-Hercego
vine. Po zauzimanju prostorija uporno ih braniti.
Diverzantski vod ima zadatak napada na objekte @itoprometa. Na
kon zauzimanja uporno ih braniti. Izvr{iti diverziju na prelazu iz Sjever
nog logora preko Neretve.
550
Pripreme za odbranu Mostara nakon prijetnji HVO-a da }e zauzeti cjelokupnu teritoriju

op}ine Mostar, juna 1992. godine
551
Izetbegovi}ev prijedlog zajedni~ke izjave s Bobanom, @eneva 26.1.1993.
552
êta VP ima zadatak odbrane Komande brigade. Dio ljudstva upotrijebiti u sadjejstvu sa 2. bataljonom za odbranu u rejonu [emovac, a dio
odvojiti za kontrolu i pretres lica u zoni odgovornosti 2. bataljona.
PO^ se po oru|ima pridodaje 1., 2. i 3. bataljonu u cilju zatvaranja
pravaca.
Vod PAM se po oru|ima pridodaje 1. i 3. bataljonu
Odràti redovnu borbenu gotovost na linijama odbrane ka srpsko
crnogorskoj vojsci.
Ovo pripremno nare|enje za odbranu uvjetovale su vi{emjese~ne pri
preme HVO-a i HV-a u cilju opse`nog napada na grad Mostar i {iri region.
Jedan od ratnih komandanata 41. mtbr. Esad Humo se u ntervjuu listu Bo{njak, prisjetio prvih ve}ih sukoba sa HVO-om:
(...) Nastojali su svim sredstvima da ~itav Mostar stave pod svoju
kontrolu. Kada su uvidjeli da im to ne polazi za rukom, poku{ali su to da
urade silom. Mada je napad, odnosno, agresija po~ela 9. maja ja tvrdim
da je to ura|eno mnogo ranije. Prvi napadi su po~eli 16. aprila, koji su
prerasli u sukob, koji mi u Mostaru zovemo Snajperskim ratom. Kasnije
su ti sukobi, zahvaljuju}i UNPROFOR-u, zata{kani, odnosno, minimizi
rani, a uspostavljene su linije i izvr{eno pregrupiranje ljudstva. Tek od 9.
maja krenuli su u totalni napad, u èlji da nas zbri{u s lica zemlje. Ispri
~at }u samo jedan detalj. Na jednom sastanku, odnosno pregovorima, ne
posredno prije sukoba, u zapovjedni{tvu HVO-a meni je, u prisustvu Mi
re Lasi}a i Petra Zelenike, zapovjednik Vojne policije HVO-a @eljko Dìdi} doslovno rekao da }e nas sve pobiti, one koji preìve gurnuti u Nere
tvu, a ostatak predati ~etnicima da nas pokolju.(...)
553
21.1.2. NAPADI HVO-a NA POLO@AJE ARMIJE RBIH

9. MAJA 1993. GODINE
Napad na poloàje Armije RBiH u Mostaru, jedinice HVO su otpo~ele u 5 sati 9. maja 1993. godine, na cijelom ve} uspostavljenom frontu,
a naro~ito na na{u liniju odbrane: Mahala [emovac Cernica - [anti}e
va ulica. Pje{adijske napade su podràvali artiljerijom raznih kalibara.
Djejstvovali su minobaca~ima, topovima, haubicama, PA topovima, PA
mitraljezima To su bila silovita i razaraju}a djelovanja.
U takvim uvjetima nije mogla da do|e do izraàja njihova artiljeri
ja na udaljenijim vatrenim poloàjima, jer nisu mogli biti precizni u toli
koj mjeri da poga|aju samo na{e poloàje, a da granate i mine ne padaju
i po njhovim jedinicama. Istovremeno, dok su nas napadale jedinice
HVO-a, na cijelom dijelu fronta trpjeli smo poja~ane i èstoke udare ~e
tnika. To je bila op}a ofanziva koja je koordinirana i dogovorena izme|u
vo|a HVO-a i ~etnika. Ali, tada je, u presudnim trenucima, do{la do izraàja izuzetna hrabrost i odlu~nost boraca na{e Slavne 41. mostarske bri
gade. Smjelo su i{li u protivnapade i na pojedinim dijelovima fronta uspi
jevali odbaciti bojovnike HVO-a. U nekim slu~ajevima, proboji su bili
ne{to dublji, pa su opasno bili izloèni bokovi na{ih jedinica koje su
izuzetno napredovale. To je prijetilo mogu}em odsijecanju i okruènju
nekih na{ih borbenih grupa, pa su se morali zaustavljati i vra}ati.
Komanda 4. korpusa smje{tena u zgradi Vranice je bila najvi{e ugroèna, a na{e jedinice su nastojale da se spoje. S malim snagama za svoju ne
posrednu za{titu odolijevala je èstokim napadima HVO-a puna ~etiri dana.
Zbog nedostatka municije, 13. maja 1993. godine, uslijedila je predaja zgra
de u kojoj je bila smje{tena Komanda 4. korpusa. Manji broj boraca se uspio
izvu}i iz okruènja i spojiti s na{im snagama koje su uspje{no odolijevale na
padima bojovnika HVO-a. Bojovnici HVO zarobili su, izme|u ostalih i 13
pripadnika Armije RBiH. Postupak zarobljavanja je snimljen TV kamerama,
a snimak je emitiran u Zagrebu, preko HTV 1. Taj snimak je sluìo kao dokaz u na{im nastojanjima da se zarobljenici vrate, a koji sam kao predsjed
nik Komisije za razmjenu civila i vojnika dostavio predstavnicima Me|unar
odnog crvenog krsta. Naàlost, snimak je bio i ostao dokaz da su ih bojovni
ci HVO pobili, jer nikada, ni do dan danas, ni{ta ne znamo o sudbini tih
beskrajno hrabrih mladi}a.
U napadima HVO-a su stradali mnogi civili. Na nekim dijelovima
fronta imali su uspjeha, jer su na{i borci bili prinu|eni da se povuku na
554
povoljnije poloàje. Bojovnici HVO su zauzeli hotel Ruà, Sli{kovi}a

ku}e, [tampariju i zgrade na êkrku. Kasnije su u protivudarima, na{i
borci povratili ove va`ne objekte.
S obzirom na sloènost situacije, nastale zbog oruànih sukoba
izme|u Armije RBiH i HVO-a, 12. maja 1993. godine uslijedili su pregovori u kojima je izme|u zapovjednika HVO-a Milivoja Petkovi}a i na~el
nika [VK Sefera Halilovi}a posredovao general Filip Morion. Potpisan je
sporazum da se prekinu borbena djelovanja, da se zatrpaju rovovi koji su
bili na frontu izme|u Armije RBiH i HVO, da se ukine taj front, da se
uklone sve barikade u gradu, da se oslobode sve komunikacije, da se spri
je~i zaustavljanje konvoja na komunikacijama, da se stanovni{tvo vrati u
svoje ku}e i stanove i da se odmah bezuvjetno puste svi zarobljenici. Rok
za realizaciju dogovenih mjera bio je 15. maj 1993. godine do 12 sati.
Obistinile su se ocjene da ~elnici HVO-a nisu iskreni i da ne}e ispo
{tovati to {to su dogovorili. Primirje su koristili za novo prestrojavanje,
popunu, dovo|enje novih snaga i za dopunu planova za napade na na{e
poloàje. Na{i komandanti nisu bili naivni da im povjeruju, pa su pa`lji
vo pratili dalje aktivnosti HVO-a. Ukazala se potreba da se na{e snage
pregupiraju i pripreme za odbranu od novih ofanziva HVO-a.
Odbrana Mostara je podijeljena u tri Sektora i to: (1) Sektor Sje
ver, koji je obuhvatao na{e poloàje u dijelu Cernice, Mazoljica i Pasja
ka. Dràli su ih 3. bataljon Slavne 41. mtbr. oja~an vodom Zalik i vodom
Pasjak. Na{i borci su imali zadatak da sprije~e prodor snaga Hrvatske
vojske i HVO iz pravca Bijelog Polja, Vrap~i}a i kasarne Sjeverni logor.
(2) Sektor Jug, koji je obuhvatao na{e poloàje u Luki I, Luki II sa [e
hovinom, Opinama, Tekijom i Draèvicama. Ove poloàje dràli su: 1. bataljon 41. slavne mtbr, bataljon Dra~evice Gnojnice, bataljon Blagaj,
gata~ki bataljon [argan i odjeljenje brigade Bregava. U ovom sektoru
na{i borci su imali zadatak da sprije~e prodore Hrvatske vojske i HVO pre
ma ju`nom dijelu Mostara. (3) Sektor Zapad koji je obuhvatao na{e po
loàje na prostoru mjesnih zajednica Alekse [anti}a, dijela Cernice, Do
nje Mahale i Brankovca, s Feji}evom i Titovom ulicom. Dràli su ih: 2. bataljon Slavne 41. mtbr, dijelovi bataljona [argan, Nevesinje, specijalne jedinice Tale, Ziko, dijelovi brigade Bregava, bataljona Blagaj
i jedinice policije MUP-a. Na ovom sektoru, na{i borci su imali zadatak da
sprije~e prodor Hrvatske vojske i HVO sa zapada.
Odbrana Mostara je bila veoma sloèn poduhvat 4. korpusa Armije
RBiH, a posebno Slavne 41. mtbr, koja je u tome nosila glavni teret. Po-
555
tpuno okruènje na malom prostoru, u urbanoj sredini kao {to je Mostar,

uz logisti~ke i komunikacijske probleme koji su posljedica tog okruènja,
djelovalo je kao prete{ka odgovornost da na{i borci i gra|ani ujedine na
pore i volju, jer se samo tako moglo istrajati, podnose}i nadljudske napo
re i `rtve. Te{ko je praviti razliku izme|u civila i boraca u Mostaru, jer su
u odnosu na neprijatelja bili u istoj poziciji. Civili su pomagali borcima u
raznim pitanjima, od pode{avanja zaklona, izvje{tavanja o aktivnostima
neprijatelja, logisti~ke za{tite, zdravstvenog zbrinjavanja i sli~no. Vjerovatno}a pogibije boraca na liniji i civila je bila gotovo ista.
Takti~ki uvjeti za odbranu su bili veoma te{ki. Duìna linije odbrane
naspram jedinica HVO, u urbanom dijelu grada, bila je oko 2 kilometra, a
dubina odbrane svega oko 200 metara. U takvim uvjetima nije bilo mogu
}nosti manevra, ni po frontu ni po dubini. Asfaltirane ulice su oteàvale
ukopavanje. Mnoge zgrade su bile od slabog gra|evinskog materijala, pa
nisu bile zna~ajnija za{tita od granata ve}ih kalibara, koje su neprekidno pa
dale po na{im poloàjima. Oteàno je sklanjanje stanovni{tva, jer nije bilo
adekvatnih objekata za takvu namjenu. S poloàja HVO i Hrvatske vojske,
koji su dominirali iznad nas na Humu i Stotini, bili smo izloèni stalnom
osmatranju i vatrenim udarima. Nismo imali mogu}nost da ih u tome spre
~avamo. Mostovi preko Neretve su bili jedini put povezivanja na{ih jedini
ca i stanovni{tva na lijevoj i desnoj obali, {to je bilo oteàno stalnim puca
njem po svim prelazima preko rijeke. HVO je stalno upotrebljavao na{e za
robljenike u ìvim {titovima, tako da smo i time bili ograni~eni u na{im bor
benim djelovanjima. Odbrana se oslanjala na izgra|ene stambene i poslo
vne objekte, izme|u kojih su, vre}ama od pijeska, spaljenim automobilima
i drugim pogodnim kabastim sredstvima, zaklanjane staze za kretanje.
Ove specifi~nosti u kojima smo organizirali odbranu, bile su razlog
da snage Hrvatske vojske i HVO krenu u primjenu posebnih razaraju}ih
sredstva, kao {to su cisterne sa eksplozivom, razne inprovizirane bombe
velike razorne mo}i, metalna burad napunjena najja~im eksplozivima i
sli~no. Upotrebom takvih sredstava sa zemljom je sravnjeno stotine ku}a,
{to je oteàvalo na{u odbranu. Bilo je i drugih, jo{ ve}ih opasnosti koje
smo sre}om preduprijedili kada su na{i borci, u kanalizaciji ispod [anti
}eve ulice, prona{li veliku koli~inu eksploziva, ~ijim aktiviranjem je
HVO èlio uzdrmati i poru{iti mnoge objekte u gradu. Na{i borci su ovaj
eksploziv deaktivirali, izvadili iz kanalizacije i koristili u odbrani.
556
Sem gradskih uvjeta borbe, odbrana Mostara je organizirana i u prigradskim podru~jima na liniji Vinarija - Carski vinogradi Ri|u{i}a Han
Kosor Blagaj, te na liniji Zalik Kandiljan. Na ovim linijama na{i
borci su se mogli ukopavati u zemlju, utvr|ivati poloàje rovovima, bun
kerima i saobra}ajnicama. Ova linija odbrane je bila povoljna i odràla se
do kraja sukoba Armije RBiH i HVO-a.
U julu 1994. godine, u sastav 41. slavne mtbr. uklju~uje se cjelokupan sastav 48. bbr., koja je prethodno bila rasformirana 28. juna 1994. godine. Tada su bitno oja~ane jedinice 41. mtbr. U prvoj polovini 1995. godine 41. slavna mtbr. je preimenovana u 441. bbr. Zbog velikih borbenih
zasluga ove brigade, vrhovni komandant Alija Izetbegovi} joj dodjeljuje
po~asni naziv vite{ka.
Ru{evine robne ku}e Hit koja je izgra|ena na vakufskom zemlji{tu na prostoru Laki{i}a
harema. Sada na tom mjestu Katoli~ka crkva ho}e da napravi najve}u crkvu na Balkanu.
Ovo je bila linija razgrani~enja u toku agresije HV i HVO.
557
558
559
560
561
562
Dokument koji je autor zarobio u diverzantskoj akciji 30. juna 1993. godine, u kojem se jasno
vidi haoti~no stanje u kasarni Sjeverni logor ili 10. mtbr JNA ili Tihomir Mi{i} HVO-a
563
564
22. MANIPULACIJE BO[NJACIMA

22.1. DAID@A
Daidà je ro|en u Cavtatu u Hrvatskoj, a djetinjstvo je proveo u sa
rajevskom naselju Alipa{in most. Bio je slab u~enik pa ga je majka preko
ljetnjeg raspusta slala u Mostar kod daidè Zaima Rebca da ga podu~ava
iz matematike. Od tih dana iz djetinjstva po~eli su ga zvati Daidà. Nje
gov otac je bio èljezni~ar. U toku Drugog svjetskog rata nije se borio ni
u kakvoj vojsci, ali je poginuo kad su partizani osloba|ali Sarajevo. Da
idà je za sebe isticao da radi svog oca mora biti ono {to jeste Hrvat
muslimanske vjeroispovijesti.
- I ako se sav narod odrekne hrvatstva, ja ne}u, ne radi Hrvatske, ne
go radi svog oca.
U mnogim pitanjima Daidà je bio zagonetan, neki kaù ~udan, jer
je sam o sebi iznosio takve pri~e. Tako je i sa njegovim odlaskom iz Jugoslavije po~etkom pedesetih godina pro{log stolje}a. Govorio je da je u
Ameriku oti{ao u mrtva~kom sanduku, jer je navodno bio u nemilosti
onda{njih jugoslovenskih vlasti. Navodno, mjesecima je putovao do Amerike, zaradio upalu plu}a i dugo se lije~io. Iz Portugalije se prebacio u
Kazablanku, gdje je ìvio kao car uz pomo} vlada Maroka i Palestine.
Tada se susreo sa Jaserom Arafatom i postali su veliki prijatelji. Govorio je o svojim prijateljstvima sa mnogim zna~ajnim i poznatim ljudima.
Ima u Sjevernoj Americi sina kojem smo mi dali ime Nikola, a pravo
mu je ime Adnan, a po ameri~kim papirima Eda, ro|enog 15. aprila 1957.
godine u Mostaru od majke Hasrete Sefi}. Tri razreda Elektrotehni~kog
{kolskog centra zavr{io je u Sarajevu i odmah oti{ao kod oca. Daidà je za
njega govorio da je odli~an biznismen, te da ga pomaè finansijski. Sin Ni
kola ~esto dolazi i boravi u Hrvatskoj i u Hercegovini. Navodno, od tog
novca kojeg je dobijao od sina Nikole, djeci je kupovao i dijelio slatki{e.
Daidà je volio pri~ati kako je obi{ao cijeli svijet, da je u [paniji zavr{io
visoke vojne {kole, da je bio u Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu, ali da je, ipak,
najvi{e vremena proveo u Americi, druè}i se s emigrantima. Hvalio se kako su najve}i emigranti bili njegovi najve}i prijatelji. Pominjao je Vjekoslava Luburi}a, usta{u i emigranta sa kojim je do kraja njegovog ìvota bio
najbolji prijatelj. Branio ga je, govore}i da on nije kriv za ono {to su ga op
tuìvale jugoslovenske vlasti, te da to on zna, jer ima i Luburi}evu ispo
565
vijest, koju je ovaj li~no potpisao. Isticao je da se druìo i sa Andrijom Artukovi}em, koji je optuèn za ratne zlo~ine u Drugom svjetskom ratu. Hva
lio se da je bio i veliki prijatelj s pokojnim Mirom Bari{i}em, te da je os
tao u prijateljstvu s njegovom djecom. Redao je mnoga emigrantska ime
na sa kojima je bio prijatelj kao {to su Ahmo Hadì}, Husnija Hrustanovi},
Dàfer - beg Kulenovi}, dr. Mehmed Ri|anovi}...
Govorio je o svom povratku u Hrvatsku i BiH u vrijeme rata, po
navljao da voli svoju domovinu, da voli svoj hrvatski muslimanski na
rod, te da je po izbijanju Domovinskog rata u Hrvatskoj oformio svoju
pukovniju Kralj Tomislav, s kojom je odbranio Dubrovnik i Pelje{ac.
Isticao da je on, sa svojom brigadom, sprije~io ~etnike da do|u do Rije
ke, {to su namjeravali, tako da su htjeli prvo zauzeti Dubrovnik, Pelje
{ac, Luku Plo~e i dalje do Rijeke. Daidà je opisivao borbe sa ~etnicima
na êpiku}ama, nadomak Dubrovnika. Za zasluge u borbama Tu|man
mu je dodijelio ~in generala. Daidà se hvalio jer je general Hrvatske
vojske i jedini muslimanski general u Hrvatskoj vojsci, te isticao da
po{tuje Tu|mana kao prvog predsjednika slobodne Hrvatske.
Hvalio se otvoreno, pred mnogima da je, uz pomo} hrvatske emi
gracije i uz pomo} hrvatskog naroda na ~elu sa Tu|manom i Bobanom,
naoruàvao narod u BiH, te da smo u Mostaru na poslovima naoruàva
nja s njim radili ja, Nail Noì} Pinca, Sead êlebi}, Zikrija \onko,
Ibrahim i Salko [unje, a da je u Sarajevu na poslovima naoruàvanja an
gaìrao Emina [vraki}a, Kerima Lu~arevi}a, Halida Dinarevi}a, Muha
meda [i{i}a, Hasana êngi}a, Omera Behmena, Mehu Kari{ika, Senaida
Memi}a. Daidà je tvrdio da je narod Konjica naoruàvao sa Halilom
Tucakovi}em, a narod Gora`da sa Senadom [ahinpa{i}em [ajom...
Sredinom 1992. godine, dok se na Igmanu Daidà angaìrao sa puko
vnijom Kralj Tomislav, jo{ uvijek nisu bile poznate zakulisane igre i planovi za dvostruku agresiju na RBiH. Tada se nije moglo definirati {ta ustvari predstavlja Daidà i sa kakvim namjerama prema RBiH Tu|man angaìra Daidù na prostoru RBiH. Vjerovatno da ni samom Daidì nije bilo jasno {ta sve smjera Tu|man. Ali, dobre namjere Daidè se nikako ne smiju
isklju~iti, isto kao {to u procjeni njegovog angaìranja u RBiH ne treba ni
kada izgubiti iz vida zle namjere Tu|mana. U takvoj situaciji nije bio samo
Daidà. Isto se na odre|en na~in moè zaklju~iti i, naprimjer, za Jasmina Jaganjca, za Juku Prazinu i za mnoge Bo{njake koji su sa najboljim patriot
skim namjerama u{li u postrojbe HVO-a, ali su tek kasnije vidjeli kakav je
pravi smisao politike koja upotrebljava HVO u agresiji na RBiH.
566
Nama je bilo va`no da preko Daidè dobijemo {to vi{e oru`ja i mu

nicije, da se njegovim angaìranjem uti~e na objedinjavanje potencijala
kojima raspolaù Hrvati i Bo{njaci i da se ti potencijali usmjere u borbu
protiv zajedni~kog zla ~etni~ke agresije na RBiH. U takvim uvjetima Da
idà je bio jedna neobi~na pojava od koje se ne{to o~ekivalo. Ljudi su bi
li skloni da razmi{ljaju kako }e njegov anga`man biti koristan za RBiH.
Neki su u ono vrijeme tvrdili da Daidà unosi smutnju, drugi su mu zami
jerali {to se izja{njava kao Hrvat, tre}i su ga osu|ivali zbog toga {to olah
ko, bez argumenata, putem medija i u drugim prilikama napada bo{nja~ke
kadrove i sli~no. Optuìvali su ga zato {to pomo}u dobre logistike krade
borce iz drugih jedinica i u redove odbrambenih snaga RBiH unosi ka
ubojski model pona{anja. Bio je zagonetan kad se zalagao da u RBiH for
mira bosanskohercegova~ki dobrovolja~ki korpus. U nazivu se istaklo da
bi to bio bh. korpus, ali se sumnjalo da bi tim korpusom komandovao Tu|man. Me|utim, i pored svega toga nama je bilo zna~ajno {to je Daidà u
poslove nabavke i dotura oru`ja i municije za potrebe borbe protiv ~etni
ka, uveo i svog sina Adnana koji je djelovao na prostoru Hrvatske, ali po
uputama Daidè i u vezi s njegovim angaìranjem u RBiH.
Daidà se zalagao da se u RBiH formiraju sandà~ke brigade, jer je
u pukovniji Kralj Tomislav bilo Bo{njaka iz Sandàka, koji su se hrabro borili na rati{tima u Hrvatskoj. I zaista, po naredbi predsjednika Ize
tbegovi}a 4. juna 1992. godine, u Sarajevu je formirana Sandà~ka briga
da kojoj je komandant bio Medo Haznadar, kapetan biv{e JNA. Ova brigada je ubrzo rasformirana.
Daidà je nadimak Nijaza Batlaka, koji je u usta{kim krugovima do
bio i hrvatsko ime Mate [arlija. Daidà kao muslimanski naziv za brata od
majke, u slu~aju Nijaza Batlaka, postaje neka vrsta simbola velikohrvat
skih ambicija prema Bo{njacima. U prevodu ujak {to je bio àrgonski
naziv muslimana odanih usta{tvu. To je projekcija politi~kih ambicija da
Bo{njaci u nacionalnom smislu nestanu i da kao hrvatsko cvije}e, kakav
su naziv dobili u doba usta{kog poglavnika Ante Paveli}a, postanu Hrvati
islamske vjere, te da se kona~no integriraju u hrvatsku naciju, gube}i po
tpuno svaki elemenat svoje posebnosti, uklju~uju}i i gubitak svog vjerskog
identiteta. Upravo zbog toga {to je ovakva simbolika udaljena od raspolo
ènja bo{nja~kog naroda, nadimak Daidà uz ime Mate [arlija za Bo{nja
ka Nijaza Batlaka, u na{em narodu djeluje podrugljivo, taman toliko ko
liko su negativne, odnosno ekstremne i politi~ke ambicije koje se naziru iz
brisanja ro|enog imena i prezimena Nijaza Batlaka.
567
Imao je dobre namjere prema RBiH, èlio da se o~uva kao dràva, ali
je kasno shvatio da Tu|manov reìm ne djeluje u tom pravcu, ve} naprotiv,
da radi na podjeli i nestanku RBiH. Dakle, ro|en u Cavtatu 1925. godine, s
dobrom ameri~kom penzijom dolazi u Hrvatsku, a zatim 9. februara 1991.
godine u Sarajevo. Tu|man ga uklju~uje na vojne zadatke, prvo na odbrani
Dubrovnika, gdje se istakao u èstokim borbama kod êpiku}a. To je bilo
upori{te za spre~avanje ~etnika da zauzmu poluostrvo Pelje{ac, jer bi u tom
slu~aju Dubrovnik do{ao u okruènje i te{ko bi se odbranio. Zahvaljuju}i nje
govoj upornosti u borbi koja je trajala oko mjesec i po, to je spre~avano, sve
dok njegovoj pukovniji nije zaprijetilo potpuno okruènje. Uspjeli su se pro
biti iz takve situacije i od tada se orijentira prema Mostaru i Sarajevu.
Govorio je da se koristi imenom Mate [arlija kako bi za{titio svoje
ro|ake u Sarajevu, jer se u vrijeme njegovih borbi oko Dubrovnika, u Sara
jevu jo{ uvijek nalazila JNA sa svim elementima represivnog aparata Milo{evi}evog reìma. Ovim se logi~no obja{njavaju njegovi motivi za promje
nu imena, ali je u shvatanjima hrvatskih ekstremista, ipak, dominantno da
promjena njegovog imena koincidira s njihovim ambicijama za asimilaciju
Bo{njaka. Proizilazi zaklju~ak da je i u ovom slu~aju u pitanju dobronamje
ran Bo{njak, kojim se zakulisno manipulira radi ostvarivanja politi~kih am
bicija usmjerenih protiv Bo{njaka. Tako je Nijaz Batlak do{ao u situaciju da
mora obja{njavati da se nije krstio i da nije prelazio na drugu vjeru i da
je bio slu`benik @TP-a, kome je Sektor za op}e poslove 22. juna 1972.
godine pod brojem 3624/72 stan u Avde Jabu~ice br. 7/2 zamijenio za stan
u Albanskoj br. 4 u Sarajevu, po{to se odvojio od druge supruge Olge
Vilenice, koja je dobila novi stan u Tr{}anskoj broj 8 u Sarajevu.
Nesporno je da je Daidù iritirala masovna eskalacija ~etni~kih ek
stremista koji su otvoreno prijetili po biv{oj Jugoslaviji. On je, imaju}i u
vidu i svoja iskustva iz Drugog svjetskog rata, spoznao opasnosti od Mi
lo{evi}evog reìma. Znao je da su Bo{njaci i Hrvati ugroèni i da nema
ju oru`ja. Zbog toga se aktivirao da pomogne, kako bi se ova dva ugroè
na naroda opskrbila oru`jem. U tom smislu njegovi kontakti sa aktivisti
ma Patriotske lige imaju veliki zna~aj u pripremama BiH za odbranu.
Koliko ja znam, Daidà je po~etkom agresije na Hrvatsku 1991. go
dine, na poziv Mate Bobana do{ao iz Amerike u Dubrovnik, organizirao
odbranu êpiku}a, i postao heroj tog grada. Narod je o njemu dobio infor
macije da je ratnik, gerilac, lutalica, zanesenjak, zaljubljeni patriota. Do
{av{i u Dubrovnik postao je zapovjednik pukovnije Kralj Tomislav, s
oko 150 ljudi, od kojih su vi{e od polovine bili Bo{njaci. Tu|man i Boban
568
su ovu jedinicu angaìrali protiv ~etnika koji su napadali Dubrovnik, na

borbenim linijama koje su bile najè{}e. Njima je ova jedinica trebala za
konkretnu dubrova~ku situaciju, ali im nije odgovaralo da Daidà oja~a, da
stekne preveliki ugled, jer je, ipak, Tu|manu i Bobanu trebalo da heroji budu ~isti Hrvati, a ne Mate [arlija Daidà, s jasnim muslimanskim pori
jeklom. Vjerovatno je kod njih bilo i sumnji da bi eventualno ja~anje Daidè u nekoj situaciji moglo postati previ{e korisno za nas Bo{njake, jer su
Tu|man i Milo{evi} u Kara|or|evu ve} skovali planove za na{e potpuno
uni{tenje.
Zbog toga su Tu|man i Boban rasformirali Daidìnu pukovniju u kojoj su bojovnici bili politi~ki podijeljeni na nove i stare usta{e. Nove
usta{e su bili oni koji su prihvatali koncept podjele BiH, zadovoljavaju}i se
da samo zapadni dijelovi BiH u|u u sastav Hrvatske, a stare usta{e su è
ljeli borbu protiv ~etnika sve do uspostave granica Hrvatske na Drini. Mo
`da su i Daidìne ambicije bile na strani starih usta{a. Tu|manu i Bobanu nije odgovarao takav ~ovjek, jer bi sa njegovim starousta{kim politi
~kim ciljevima izigrali Milo{evi}a - svog saborca protiv Bo{njaka i dràve
RBiH. U tom smislu Daidà je bio instrument Tu|manovih i Bobanovih ratnih igri na politi~kom prostoru koji je bio ome|en njihovim sporazumima
s Milo{evi}em i Karadì}em. Me|utim, ni njegovi lo{i javni istupi prema
rukovodstvu BiH, namje{tena saobra}ajna nesre}a 1. augusta 1992. godine
od HV i HVO-a, kada mu se prelomio kuk i zbog ~ega se lije~io u
Krapinskim Toplicama, kada je HV i HVO zatvorio njegove kampove za
obuku u Ba{koj Vodi i Ba{kom Polju, Dragljanima i Vrgorcu, nije ga sprije~ila da kr{i embargo UN i pomaè BiH u naoruàvanju, jer, govorio je,
Bosna i Hercegovina moè opstati samo ako ima svoje oru`je.
Odnos hrvatskih ekstremista prema Daidì, s obzirom na njegovo
muslimansko porijeklo, ilustrira i pri~a o njegovom susretu, u prolje}e
1992. godine s Mladenom Naletili}em Tutom.85
85
Do rata je Tuta bio ekstremista - emigrant u Njema~koj. U podzemlju osoba svjetskog

kalibra, vlasnik vie kockarnica u eminentnim evropskim hotelima. Hercegovina mu
je sluìla za pranje novca do koga dolazi u tom podzemlju. U Hercegovinu je donosio oru`je a iz Hercegovine, u Njema~ku odnosio drogu i razne skupocjenosti iz
plja~ke, posebno iz plja~ke Mostara. Poznat je kao zapovijednik bojne koja je
plja~kala a zatim irila propagandu da su to u~inili ~etnici. Tuta je u svoju bojnu
uklju~io dosta Bonjaka koji su po njegovom nalogu i za njegov ra~un obavljali prljave poslove a zauzvrat dobivali male plate.
569
On je tada, prilikom ulaska u Stoèr HVO u Grudama, pri susretu

Daidì rekao: Gdje si balijo?. To je bilo dovoljno za sva|u u kojoj je
Daidà pozvao Tutu na revolvera{ki dvoboj kakav se mogao vidjeti samo
u vrijeme Divljeg zapada, po principu da onaj ko prvi povu~e obara~ os
taje ìv. Tuta se povukao, ne prihvativ{i poziv na dvoboj.
Svoju odluku da rasformiraju Daidìnu pukovniju Kralj Tomislav
Tu|man i Boban su realizirali preko Boàna [imunovi}a, koji je u toj postrojbi bio Daidìn zamjenik. Rasformiranje se dogodilo 28. maja 1992.
godine, kada je pukovnija bila na \ubranima i Ra{koj Gori, sjeverno od
Mostara, pripremaju}i se za proboj prema Mostaru. Posle te misije [imu
novi} je nagazio na minu, takozvanu pa{tetu. Ostatak pukovnije s
Bo{njacima je, na ~elu s Daidòm, krenuo prema Sarajevu. U gradu je
imao brojnu familiju i èlio ih je vidjeti. Na Igmanu i u Hrasnici nastavio
je posredovati s TIM-om u nabavci sve modernijeg oru`ja za BiH, uz
blagonaklonost mo}nih svjetskih sila.
Faksimil poruke A. Izetbegovi}a koju sam 10.6.1992. predao Zejnilu Delali}u za sre|ivanje
sistema komandovanja u rejonu Igman - Bjela{nica - Hrasnica
570
22.2. JASMIN JAGANJAC

Moj prvi razgovor s Jasminom Jaganjcem bio je radio vezom kra
jem aprila ili po~etkom maja 1992.godine, nakon {to su mi Semir Temim
i [a}ir Jaganjac - brat Jasminov, koji je cijelo vrijeme ostao borac u Armiji RBiH, prenijeli poruku da se sa mnom èli vidjeti jedan biv{i oficir
JNA, a tada ~asnik Hrvatske vojske. Rekli su mi da se radi o ro|enom
Mostarcu i da je spreman da nam pomogne u na{im aktivnostima na od
brani Mostara. U vrijeme kada smo kontakt uspostavili radio vezom, ja
sam bio o~ajan zbog lo{e saradnje s Hrvatima. Tada sam, naàlost, procjenjivao da od na{e saradnje ne}e biti rezultata ni izbliza mogu}nostima
koje bi imali ako bi se zajedni~ki borili protiv ~etnika. Nisam se dvoumio
da ovu svoju ocjenu i o~ajanje iznesem Jaganjcu, odmah u prvom razgo
voru putem radio veze. U vrijeme razgovora Jaganjac je bio komandant
hrvatskih snaga na kupre{kom rati{tu. Obe}ao je da }e nam pomo}i. I
stvarno, u tri navrata nam je poslao zna~ajne koli~ine municije za pje{a
dijsko naoruànje, protivtenkovskih mina, odje}e, obu}e i pone{to hrane.
Predsjednik Izetbegovi} je kontaktirao s Jasminom Jaganjcem. Ize
tbegovi} je èlio da se sprije~e sukobi izme|u Armije RBiH i HVO, te da
se na terenu realiziraju dogovori koje je postigao s Tu|manom o uspostavi jedinstvenih oruànih snaga u RBiH, ~iji bi sastavni dio bio i HVO.
Prema izvje{taju koga je Jasmin Jaganjac poslao predsjedniku Izetbego
vi}u iz Zenice 23. novembra 1992. godine, moè se zaklju~iti da je iskre
no èlio da se odnosi Armije RBiH i HVO na terenu stabiliziraju i sprije~e sukobi. Prema tom izvje{taju Jasmin Jaganjac je sa Antom Prka~inom,
Arifom Pa{ali}em, Zikrijom \onkom i Omerom Vatri}em djelovao u regiji srednje Bosne na podru~ju Bugojna, Travnika i Zenice. Jaganjac nije imao potrebnog sluha za ocjenu da predstavnici HVO i HDZ mnogo la
ù, da u pogledu saradnje jedno govore a sasvim drugo rade, da se verbal
no zalaù za dobre odnose izme|u Bo{njaka i Hrvata, a da na terenu dje
luju na izazivanju oruànih sukoba.
Naime, nije ni sporno da su lideri HVO i HDZ htjeli da ne bude su
koba izme|u Armije RBiH i HVO. Oni su htjeli da se sukobi ne dogode,
ali pod uvjetom da Bo{njaci u|u u sastav HVO-a, da fakti~ki budu vojni
ci Hrvatske, da se stave u funkciju politike Tu|manovog reìma i da tako
nestane i BiH kao dràve, te da se oni asimiliraju u Hrvate. Bez dovoljnog
uvaàvanja takvih nastojanja Tu|manovog reìma, Jaganjac je u pomenutom izvje{taju naveo: Uspjeli smo u dugim razgovorima i napornim, da
571
nono}nim radom uvjeriti najve}i dio komandnog kadra Armije BiH i HVO
na terenu u neophodnost zajedni~ke saradnje i zajedni~ke komande. Ve}ina se sloìla da je to jedini put do pobjede i slobodne BiH i preduvjet za
predstoje}a politi~ka rje{enja unutarnjeg ustrojstva RBiH... U Travniku
smo uspjeli povezati komandanta jedinica Armije BiH i zapovjednika
HVO, koji od maja nisu me|usobno razgovarali. Sada, zajedni~ki rade i
planiraju akcije. Obe}ali su i vojsku zajedni~ki smjestiti u kasarnu u Travniku. Sli~no je ura|eno ili se radi u Bugojnu, Novom Travniku i Zenici...
Sve }e biti mnogo lak{e i mnogo bolje kad bude zaìvljavala zajedni~ka
komanda na terenu. Tome bi posebno doprinijelo uspostavljanje zajedni~kog zapovjedni{ta na nivou dràve BiH, o ~emu sam Vam ve} pisao i na
{to su sa strane HVO, koliko je meni poznato, sasvim spremni.
Problem je u tome {to Jasmin Jaganjac u ovom izvje{taju predsje
dniku Izetbegovi}u prezentira svoju ocjenu da je HVO sasvim spreman
za uspostavu zajedni~kog zapovjedni{tva, upravo u vrijeme kada je svje
dok mnogih provokacija od strane HVO o kojima i sam pi{e Izetbegovi
}u kako su pripadnici HVO u Zenici ubili hrabrog i omiljenog borca...,
a u Vitezu jo{ dvojicu pripadnika Armije BiH .... Samo zahvaljuju}i ve}
uloènom trudu i napornom radu Zajedni~kog zapovjedni{tva Armije BiH
i HVO, kao i me|usobnom razumijevanju, to se nije pretvorilo u sukobe
{irih razmjera.86 Bojnik Jasmin Jaganjac je 21. jula 1992. godine, nare
dbom Zapovjednika Ju`nog voji{ta generala zbora Janka Bobetka pos
tavljen na du`nost Operativno nastavnog odjeljenja u General{tabu HVO,
pri ~emu je odre|eno da je za taj posao predvi|en formacijski ~in briga
dira. Sadràj ove naredbe ukazuje na ~injenice koje su od su{tinskog zna
~aja u dokazivanju da je od strane Hrvatske na RBiH izvr{ena agresija.
Prema ovoj naredbi jasno je da je HVO bio sastavni dio vojske Republi
ke Hrvatske i da je Glavni stoèr Hrvatske vojske, preko Zapovjednika
Ju`nog voji{ta komandovao borbenim operacijama HVO protiv Armije
RBiH, te da je cjelokupno pona{anje HDZ i HVO u RBiH bilo usmjere
no i kontrolirano od politi~kog i vojnog vo|stva Hrvatske na ~elu sa Tu|manom.
U vezi s tim va`no je ista}i sadràj ta~ke 6. iz Sporazuma o prija
teljstvu i saradnji izme|u RH i BiH koga su 21. maja 1992. godine u Za
86
Pismo Jasmina Jaganjca predsjedniku Predsjednitva RBiH Aliji Izetbegovi}u od

23.11.1992. godine pod naslovom:Stanje na terenu srednje Bosne, - fotokopija u
mojoj li~noj arhivi.
572
grebu postigli predsjednik Predsjedni{tva RBiH Alija Izetbegovi} i predsjednik Hrvatske Franjo Tu|man:Oruàni dio Hrvatskog vije}a odbrane
sastavni je dio jedinstvenih Oruànih snaga RBiH.87 HVO }e imati svoje
predstavnike u zajedni~kom zapovijedni{tvu Oruànih snaga Bosne i Her
cegovine. Privremena civilna vlast nastala u ratnim uvjetima u okviru
HVO, uskladit }e se {to prije s ustavnopravnim poretkom RBiH.... Pore
de}i sadràj banalne naredbe o postavljenju Jasmina Jaganjca na du`nost
u Glavnom stoèru HVO i sadràj naprijed citirane ta~ke 6. pomenutog
Sporazuma, jasno je da je Tu|man jedno pri~ao i obe}avao, a da je sasvim
drugo radio. Dok je pri~ao da po{tuje suverentet BiH istovremeno je pra
kti~no djelovao protiv dràve RBiH i ru{io njene legalne institucije.
Jasmin Jaganjac je bio pod sna`nim uticajima pojedinih ekstremis
ta HDZ i HVO, kao i pojedinih Bo{njaka koji nisu imali sluha za ocjenu
politike Tu|manovog reìma prema RBiH i Bo{njacima. Lideri HDZ i
HVO su uz sebe dràli Jaganjca kao alibi da Tu|manov i Bobanov reìm
ima pravedan odnos prema BiH i Bo{njacima. Jasmin Jaganjac im je slu
ìo kao maska antibosankohercegova~kih i antibo{nja~kih ciljeva. Kako
se Jaganjcu laskalo, moè ilustrirati i tekst posvete na knjizi pod naslo
vom Mostar u Herceg-Bosni koja mu je poklonjena: Neka Vam ova
knjiga bude spomen na dan kada ste u{li u red velikana ovoga grada. Ova
istina je od danas urezana u pam}enje Va{ih prijatelja. U potpisu su Dinko Slezak, Safet Oru~evi}... Pokloni koji su imali karakter potkupljivanja
bili su omiljen metod djelovanja lidera HDZ i HVO. I Jasmin Jaganjac je
bio objekat takvog nastupa zlonamjernih ekstremista, ~ije prave namjere
izgleda nije uo~avao. Zapovjednik Op}inskog stoèra Mostar brigadir
Miljenko Lasi} je aktom broj 03-023/92 od 16. septembra 1992. godine
izdao POTVRDU kojom se od strane Op}inskog stoèra HVO Mostar
potvr|uje da je bojniku gosp. Jasminu Jaganjcu darovano i stavljeno na
raspolaganje osobno vozilo marke OPEL IDA tip OMEGA, godina
87
Predsjednitvo RBiH je 6.8.1992. godine donijelo Uredbu sa zakonskom snagom o

izmjeni i dopuni Uredbe sa zakonskom snagom o oruànim snagama RBiH. U ~lanu 1.
ove Uredbe je navedeno: Oruàne snage Republike ~ine Armija Republike (u daljem
tekstu: Armija). Sastavni dio Armije ~ine postrojbe HVO i drugi naoruàni sastavi koji
se stave pod jedinstvenu komandu Armije. Za vrijeme ratnog stanja, pored Armije,
oruàne snage ~ine policija, jedinice fizi~kog osiguranja u preduze}ima i drugim pravnim licima, jedinice carinske slu`be i drugih pograni~nih organa, koji se pretpot~ine pod
jedinstvenu komandu oruànih snaga. (Fotokopija Uredbe u mojoj li~noj arhivi.)
573
proizvodnje 1989., reg. oznaka MO/175-404... Potvrda stupa na snagu

ODMAH. Godinu dana nakon dobijanja vozila na poklon, 20. septembra
1993. godine, Vojna policija u Zagrebu presre}e Jasmina Jaganjca i oduzima mu vozilo, u vezi ~ega mu se izdaje Potvrda. Nije te{ko zaklju~iti da
su od Jaganjca vozilo oduzeli isti oni koji su mu ga i dali. Nije mu moglo
ni{ta pomo}i da uvjeri Vojnu policiju kako bi odustala od oduzimanja vozila. Taj doga|aj pokazuje da je ve} septembra 1993. godine do{lo vrijeme kad Jaganjac vi{e i ne treba ni HV ni HVO-u i da im je postao vi{ak.
Mumin Isi}, Senad Kazazi}, Sead Maslo, Hamdija Jahi} u HVO Op}ine Mostar bili su samo
jula mjeseca 1992. godine kada su svoju ostavku dali SDA Mostara i Predsjedni{tvu BiH sa
nizom pismenih dokaza o ru{enju dràve BiH
574
575
Prijedlozi Predsjedni{tvu za formiranje Centra za obuku komandosa

kako bi se kontrolirala deblokada Sarajeva
576
Inicijali J. J., Jasmina Jaganjca za ime centra za obuku - samoljublje ili neupu}enost
577
22.2.1. JASMIN JAGANJAC I ISMET HAD@IOSMANOVI]

PREDLA@U DA SE ARMIJA RBIH STAVI POD
KOMANDU HVO
Umjesto da se provodi dogovreno iz Vens-Ovenovog plana, {to su potpisali Izetbegovi} i Boban, 9. maja 1993. godine HVO napada jedinice Armije RBiH, uspostavljaju se borbene linije kroz grad Mostar, te intenziviraju
sukobi izme|u HVO i Armije RBiH {irom Hercegovine i sredi{nje Bosne. U
takvoj situaciji ja~aju i pritisci da se jedinice Armije RBiH, posebno 4. korpus stave pod komandu HVO-a. Ismet Hadìosmanovi} je 16. maja 1993. go
dine, iz Mostara poslao pismo Jasminu Jaganjcu u kome predlaè sljede}e:
I. ORU@ANE SNAGE
- PRIJEDLOG A 1.Pristupiti odmah i bez odlaganja reorganizaciji 4. korpusa Armije RBiH prema novonastaloj situaciji. 2. Izvr{iti temeljite kadrovske pripreme u novoj strukturi komandovanja i rukovo|enja.
Dati povjerenje borcima koji su dokazani za suìvot sa Hrvatima. PRIJE
DLOG B 1. Postrojbe Armije RBiH staviti pod zapovjedni{tvo HVOa. 2. Sve borce Muslimane iz Armije RBiH, koji su spremni nastaviti graditi suìvot i boriti se protiv agresora uklju~iti u HVO...
II. MUP RBiH 1. Odmah i bez odlaganja raspustiti MUP RBiH u
Mostaru.... Ovo je djelovalo {okantno. Na rukopisu ovog pisma je bio
utisnut okrugli pe~at sa natpisom STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE MOSTAR - OP]INSKI ODBOR, a u potpisu Ismet.
Nakon {to je dobio ovo pismo od Ismeta Hadìosmanovi}a, Jasmin Jaga
njac, Zagreb, tel. 041-315-843, istog dana, 16. maja 1993. godine, pi{e pismo
predsjedniku Izetbegovi}u: Po{tovani predsjedni~e, proslje|ujem Vam prijedlog za rje{enje sukoba i problema u dolini Neretve od strane SDA Mostar. Mislim da biste prije sastanka me|udràvnih delegacija trebali ~uti vi|enje proble
ma od strane SDA Mostar. Tim prije {to nisu u~estvovali u sukobima, a isti su
ih itekako pogodili od maltretiranja, privo|enja, plja~ke imovine i drugih stva
ri. Ukoliko vremenski to nije mogu}e, predlaèm da se u delegaciji na|e Ismet
Hadìosmanovi}. Cijelo je vrijeme tamo, ima Vam {ta re}i, a dva brata su mu
bila oteta iz stanova i pritvorena. Tako|er, stojim na usluzi. Imao bih Vam {ta
re}i, a {to nije za papir. S po{tovanjem! Jasmin Jaganjac, 16. maja 1993. godine.88 Ova pisma imaju za cilj da se predsjednik Izetbegovi} navede na prijedlo
88
Fotokopija pisma u mojoj li~noj arhivi.
578
ge koji potenciraju stavljanje Armije RBiH pod komadnu HVO, {to bi prakti~no bio put nestanka Republike Bosne i Hercegovine.
Pismo Hadìosmanovi}a poslano Jaganjcu, a zatim pismo Jaganjca
Izetbegovi}u, zasluùju ozbiljnu pa`nju i analizu. Sasvim je vjerovatno da
je neko koga je ovlastio Tu|man koordinirao pisanje ovih pisama. Sigurno
je da se èljelo utjecati na Izetbegovi}a da Armiju RBiH stavi pod komandu HVO i da tako nestane dràve RBiH, a da se prizna paradràva HZHB.
To se ~inilo na osnovu procjene da }e Izetbegovi}, poslije ofanzive HVO-a
i uspostave borbenih linija prema Armiji RBiH, zbog potpunog okruènja
svih teritorija pod kontrolom Armije RBiH, smatrati da je nastala bezizlazna situacija i da se moraju prihvatiti ultimatumi koje su lideri HVO-a oda
vno postavljali o stavljanju 4. korpusa pod komandu HVO-a. Stav Jasmina
Jaganjca je sasvim jasan. On sugerira predsjedniku Izetbegovi}u da postu
pi po prijedlozima Ismeta Hadìosmanovi}a, da se postrojbe Armije RBiH
stave pod zapovjedni{tvo HVO-a.
Jasmin Jaganjac je ~e{}e, u raznim povodima, iz Zagreba pisao pi
sma predsjedniku Izetbegovi}u. Iz sadràja i konteksta pisama opravdan
je zaklju~ak da su na Jaganjca sna`no utjecali autoriteti iz Tu|manovog
reìma. Jaganjcu je imponiralo da u pismima navede da je razgovarao sa
ministrom odbrane Gojkom [u{kom ili generalom Jankom Bobetkom.
Redovno je u pismima bio na strani osoba iz Tu|manovog reìma, uz kritike prema bo{nja~kim liderima.
U pismu koga je poslao iz Zagreba 2. aprila 1993. godine u 15,30
sati, Jasmnin Jaganjac grubo, drsko i bezobrazno zapostavlja ~injenice da
se protiv ~etnika bori samo Armija RBiH, a da se HV i HVO naspram ~etnika nalaze u primirju i da sara|uju protiv BiH i Bo{njaka, pa Izetbego
vi}u pi{e: Gospoda [u{ak i Bobetko insistiraju za {to skorije zajedni~ko
zapovjedni{tvo, te nakon toga jedan politi~kovojni susret na me|udrà
vnom nivou RBiH RH radi dogovora o odbrani i zajedni~kog nastupa
prema neprijatelju. U tom smislu molim Va{u energi~nost i odlu~nost.
Nakon ovih re~enica, Jasmin Jaganjac kao da je bio uvjeren da je predsje
dnik Izetbegovi} stavljen pred zid i da nema kuda, ve} samo da prihvati
ultimatume Tu|mana i njegovih saradnika [u{ka i Bobetka, pa pi{e: Gospodine predsjedni~e Vi se morate odlu~iti u ovom te{kom historijskom
trenutku. Jedna opcija mora biti ili sami ({to ne ide) ili zajedno (jer nema
ne vidim drugu alternativu). U tom smislu molim Vas opredijelite se
prakti~no zbog svih nas, zbog Srebrenice, Sarajeva, Gora`da. Odredite
ljude za zajedni~ko zapovijedni{tvo. Aktivirajte staru gardu na ~elu sa ge-
579
neralom Dèmilom [arcem. Mislim da oni mogu jo{ dovoljno dati. S po

{tovanjem. Jasmin Jaganjac.89
Nije potrebno posebno komentirati re~enice Jasmina Jaganjca, jer je
sasvim jasno da su ljudi iz Tu|manovog okruènja ili mo`da sam Tu|man, Jasminu Jaganjcu diktirali u pero {ta }e napisati predsjedniku Ize
tbegovi}u. Iz sadràja i stila njegovih pisama, pada u o~i da je Jaganjac
imao jako lo{, prema kriterijumima slu`benih, posebno vojnih odnosa,
nepristojan stil komunikaciije sa predsjednikom Izetbegovi}em. Djeti
njasto predlaè Izetbegovi}u da angaìra generala [arca, kao da to Izetbe
govi} nije poku{avao. [arac je zbog starosti odbijao direktno angaìranje,
ali je svojim pona{anjem bio na strani na kojoj je i Izetbegovi}, protiv Tu|manove agresije na RBiH. General [arac je posmatrao situaciju iz Sara
jeva, pa je znao da Tu|manov reìm ~ini zlo prema BiH i Bo{njacima, ali
i prema svom hrvatskom narodu. Me|utim, problem je bio {to se Jasmin
Jaganjac svakodnevno kretao me|u Tu|manovim ljudima, gledao {ta rade Tu|manovi ljudi, a stavljao se na njihovu stranu.
I bez mirovnih posrednika poput Jasmina Jaganjca i Ismeta
Hadìosmanovi}a, SDA BiH je stalno traìla zaustavljanje rata sa HVOom. U septembru 1993., ~etiri mjeseca nakon po~etka sukoba, SDA je
javno pozvala HDZ na razgovore i zaustavljanje nasilja. Naravno, HDZ
se nije ni oglasio o ovom prijedlogu. Toliko i o mirovnim pregovara~ima
koje su slali me|u Bo{njake.
89
Fotokopija pisma Jasmina Jaganjca koga je iz Zagreba poslao Izetbegovi}u

2.4.1993.godine, u mojoj li~noj arhivi.
580
Jedna od komisija za mirovne pregovore koja je djelovala bez muftije Smajki}a
581
Prema ~lanu 45. Statuta SDA, predvi|eno je da Skup{tina stranke

bira i razrje{ava organe na nivou stranke, pa je 17.10.1992. u Mostaru
izvr{en izbor ~lanova Izvr{nog odbora SDA Mostara:
1. Zijad Demirovi} dipl. ing. ar. - zarobljen u zoni HZHB, umro
2005. godine
2. dr. Ismet Hadìosmanovi}, dipl. ing. el. - ostao u zoni HZHB
3. Senad Milavi}, obrtnik - umro 1996. godine
4. [emsudin Fazlagi}, dipl. ecc. - umro 1992. godine
5. Zulfo Robovi}, dipl. ing. el. - ostao u zoni HZHB
6. ]amil Salahovi}, advokat - ostao u zoni HZHB
7. Safet Oru~evi}, obrtnik - otputovao u Hrvatsku da bi se
25.5.1993. po naredbi vratio u ZO ARBiH
8. Sadi ]emalovi}, dipl. ing. gr. - umro 2004. godine
9. Zlatko Udovi~i}, dipl. pravnik - ostao u zoni HZHB
10. Midhad Hujdur - poginuo 30. juna 1993. godine kao komandant
41. mtbr u akciji Sjeverni logor
11. Enver Karabeg, dipl. ing. ma{. - zarobljen u zoni HZHB
12. Edo Rizvanovi}, dipl. pravnik - protjeran maja 1993. u Italiju
13. Adem Demi}, obrtnik
14. Edin Hani}, dipl. agronom - ostao u zoni HZHB
Na sastanku su izabrani sljede}i potpredsjednici:
1. Zijad Demirovi}, za politi~ka pitanja i organizaciju stranke
2. Safet Oru~evi}, za marketing i izbjeglice
3. ]amil Salahovi}, za dràvnu upravu i pravosu|e
4. Senad Milavi} - Hru{~ov, za IPD i saradnju sa ARBiH
5. [emsudin Fazlagi}, portparol
582
22.3. JUKA PRAZINA

Juka Prazina je prije rata bio vlasnik agencije za osiguranje lica i
objekata Zelene beretke. Po~etkom rata medijski je afirmiran kao prvi ra
tnik Sarajeva. Kasnije se nije snalazio u kori{tenju svoje popularnosti. Za
nijela ga je medijska slika o njemu samom, pa je postao plijen onih koji
su imali mogu}nost da zloupotrijebe njegov imid` i da njegovim angaì
ranjem podmiruju i poravnavaju svoje ra~une. Nije znao nositi slavu ko
ju je stekao aprila, maja, juna i jula 1992. godine bore}i se protiv ~etnika
u i oko Sarajeva. Te godine, sa Sarajevskog aerodroma Juka Prazina leti
u Zagreb, sa ~lanovima Vlade RBiH Jurom Pelivanom, Jusufom Pu{inom, Bakirom Alispahi}em, Zlatkom Lagumdìjom, Amilom Omersofti},
gdje biva smje{ten u hotelu Panorama. U pratnji Prazine je njegova su
pruga @aklina, koja je od granate imala te{ke povrede na licu i tijelu. Kad
je do{ao u Zagreb Juka Prazina je mogao shvatiti da je gubitnik - bez zna
nja stranih jezika, bez paso{a i uz povrije|enu suprugu koju je èlio lije
~iti u [vicarskoj. Odlazi u Minhen, gdje se smje{ta u restoran Europa
~iji je vlasnik bio Hrvat. Tu dolazi u kontakt sa Dikom Slezakom, Safetom Oru~evi}em i ]amilom Salahovi}em. To su, ustvari, bili ~lanovi poznatog Savjeta za posebne namjene HVO HZHB. Bili su jezgro formira
nja institucija HZHB u Mostaru. To je bila situacija u kojoj je Juka Prazina u{ao i u kontakte sa emigrantima ljudima za koje }e kasnije izvr{a
vati zadatke.
Kada sam u trokrevetnoj sobi hotela Palas u Zagrebu bio sa mi
nistrom Mustafom Dizdarevi}em i logisti~arem Muradbegovi}em, zazvo
nio je telefon. Podigao sam slu{alicu i javio se Juka Prazina: ]upina, ov
dje ho}e da me ubiju. Pu{ina mi je rekao da se tebi javim oko prebaciva
nja kroz Hrvatsku i Hercegovinu i da me bezbjedno odvede{ na Igman.
Rekao sam mu da mi se kasnije javi. Pu{inu nisam mogao na}i, nego sam
razgovarao s Nusretom Ta{ovcem Ticom, Esom Aganovi}em, Emirom
Imamovi}em Ar~ijem i jo{ nekima koji su bili u vezi s Pu{inom. Provjeravao sam da li je Pu{ina zaista uputio Juku Prazinu prema meni da
osiguram njegov prolaz do Igmana. Utvrdio sam da je poruka vjerodos
tojna. Na put prema granici me povezao najmla|i Memi} Kefa. Rano uju
tro, oko 6 sa Jukom sam se sreo na granici. On je do{ao sa Sal~inom i Ali}em u dìpu. Vozilo kojim me dovezao Kefa pokvarilo se, pa je Juka Prazina dao 1.500 DM da se auto popravi i da se nakon popravke auta na|e
mo u Splitu. On je radi sigurnosti odlu~io da u Split putuje trajektom Ri
583
jeka Split. Kada sam do{ao na trajektnu luku u Rijeci zatekao sam Sal
~ina i Ali}a sa Jukinom suprugom i njihovom k}erkicom. Sal~in i Ali} su
mi rekli da ih je na zadatak s Jukom poslao Safet Oru~evi}. Tada nisam
mogao odgonetnuti ko sve vodi igru u kojoj i ja u~estvujem sasvim do
bronamjerno. Jasna mi je bila grupa oko Prazine, Oru~evi}a, Slezaka, Pa
{i}a, Dili}a i Kapetanovi}a. To su sve bili prestupnici {verceri devizama..., navikli na ilegalne prelaske evropskih granica, koji su se u ratnim
okolnostima opet okupili, ali nisam znao ta~no koja ih slu`ba okuplja i
koordinira njihovo djelovanje.
Bio sam siguran da Juka ni jednog trenutka nije bio bez nadzora
obavje{tajnih slu`bi koje su ga èljele vidjeti na Igmanu, uglavnom nado
mak Sarajeva. Igman i Sarajevo su protkani kroz cijeli ìvot Juke Prazi
ne. Ro|en je u Sarajevu 7. septembra 1963. godine. U bifeu Igman Ju
ka je traìo reket za neuznemiravanje. U komuniciranju radio ure|ajem
i telefonom koristio se kodnim imenom Igman 1. Sve su to aspekti
povezanosti Juke sa Sarajevom i Igmanom, ali je, ipak, najva`nije {to }e
Juka na Igmanu zavr{iti svoju vojni~ku karijeru kao pripadnik Armije
RBiH i odlaskom sa Igmana priklju~iti se u HVO, gdje je operirao u okvi
ru Ka`njeni~ke bojne Mladena Tute Naletili}a. To je ustvari bio put Jukine izdaje. Neko je s Jukom igrao neku igru. Mo`da su to bili i politi~ari
koji nisu uzimali u obzir da Juka po svom mentalnom sklopu nije primje
ren da obavlja funkcije na vrhu dràve. Njega je krasila hrabrost koja je
nekome samo jednokratno trebala.
Na Rivi, odnosno pristani{tu, nije bilo trajekta za Split ili se na taj
trajekt moralo dugo ~ekati. Juki se nije ~ekalo. Govorio je da mu se pri
jeti ubistvom i da èli {to prije da do|e do Igmana. Vidno razo~aran, sa
trajektne luke, kre}emo u {tab koga je Fikret Abdi} imao u Rijeci. Tu sre}emo Jovu Divjaka s kojim Juka odmah stupa u verbalni konflikt. Juka je
kritikovao Jovu {to su ga izbacili iz Glavnog {taba Armije RBiH Rusmir
Mahmut~ehaji} i Sefer Halilovi}. Na kraju smo krenuli autima natrag za
Split. Tokom vo`nje Juka mi je pri~ao da je kontaktirao s Dobroslavom
Paragom predsjednikom HSP-a za Hrvatsku i BiH i da mu je Paraga
stavljao na raspolaganje svoju strana~ku vojsku HOS. Odmah sam ocije
nio da su Jukine pri~e s Paragom bile {uplje.
Po dolasku u Split, Juka je insistirao da u Ka{telima posjetimo su
pruge Samira Kafedì}a zvanog Kru{ko i Zorana Glamuzine. Dok smo
~ekali njihove supruge, Juka je kupio mali revolver i futrolu za desnu no
gu. Ubrzo su stigle i supruge Kru{ke i Glamuzine. Govorile su da su bile
584
na nekom ro|endanu. Juka se ljutio na njih. Primile su nas u kontejnere

gdje su stanovale. Kontejneri nisu imali kupatila ni WC-a. Kru{kina supruga je tu stanovala sa k}erkama Anesom i Vanesom. Glamuzinina supruga je bila u drugom, sli~nom kontejneru. Poslije ove posjete, odlazimo
na Splitski aerodrom kod oficira za vezu Vlade RBiH Emira Imamovi}a
Ar~ija, koji }e kasnije biti sekretar kabineta Zlatka Lagumdìje. U dru{tvu Imamovi}a je bio poznati pjeva~ Du{ko Kuli{ iz Kiseljaka. Na na{em
putu prema BiH Juka je obi{ao Trogir, Ka{tel Stari, Split, Brela, Ba{ku
Vodu, Ba{ko polje, Promajnu, Igrane, Tu~epe, Podgoru, Podace... U
Makarskoj je kontaktirao s komandantom Specijalne jedinice MUP-a
Kiseljaka Saudom Curi}em [okom, ro|enim 1961. godine, ina~e u ratu
deta{iranim u MUP Fojnice. Curi} je danas odbjegli slu`benik AID-a
MUP-a BiH, koji je obavljao zadatke protiv hrvatskog faktora u srednjoj
Bosni i la{vanskoj dolini. Sretao se Juka s mnogim poznanicima i sve ih
kritikovao {to su pobjegli iz BiH kad je najteè i {to planduju po
Jadranskoj obali. U daljim isprekidanim razgovorima sa raznim znancima
i neznancima Juka je govorio o svojim otvorenim vezama s agresorima.
Sedmog oktobra 1992. godine Prazinu sam predao Harisu Lukovcu, {efu
obezbje|enja predsjednika Izetbegovi}a, u prisustvu pripadnika MUP-a
Mostara Suada Tojage. Suada se sje}am, jer smo zajedno s Ramom
Masle{om i [emsom Tankovi}em u Zagrebu utovarili prve BH paso{e i
prebacili ih u domovinu.
Sutradan mi je Lukovac rekao da prebacim Prazinu i njegovu grupu
na Igman, te da mi na tom putu pomo} daju policijske stanice Jablanice,
Konjica, Tar~ina, Pazari}a i Igmana. Tog boravka u Zagrebu se sje}am i
po poku{aju dogovora za okupljanjem patriota i narodnih komandanata na
Igmanu u cilju deblokade Sarajeva. O tome sam upoznat nakon jednog od
prvih sastanaka sa Vladinim slu`benicima u Hotelu Palas u Zagrebu, u
septembru 1992. godine. Poziv sam dobio od Mirsada Berberovi}a i
Tarika Ja{arevi}a. Na sastanku su bili Bakir Alispahi}, Jusuf Pu{ina,
Zlatko Lagumdìja, Mustafa Dizdarevi}, Amila Omersofti}, Ibrahim
Pr{e{... Iskoristio sam priliku i predao im kompromitiraju}e podatke o
HZHB, te o tome {ta su im stvarne namjere. Sje}am se da je odmah nakon
dolaska na Igman, 9. oktobra 1992. godine, pred predsjednikom
Izetbegovi}em postrojena 4. IDB Zulfikar, kojoj je on poklonio zastavu
RBiH. Jedinicu je naoruào Senad [ahinpa{i} [aja. Svaki od boraca imao
je pancir, moderno naoruànje i djelovala je, uistinu, mo}no.
585
22.3.1. JUKA PROTIV [TABA VRHOVNE KOMANDE

U drugoj polovini 1992. i po~etkom 1993.godine, Juka je ulazio u su
kobe sa [tabom vrhovne komande. Intenzitet tih sukoba je bio sve ja~i i ja
~i, {to se moè povezati sa sve ja~im i ja~im sukobima izme|u Armije
RBiH i HVO. Na Juku su imali uticaja autoriteti HDZ i HVO. Nije bila ni
kakva tajna da je Juka u odnosima prema komandnom sastavu Armije
RBiH provodio politiku HDZ-a i pona{ao se prema usmjerenjima koja je
dobivao od lidera HDZ i HVO-a. Poku{alo ga se 18. augusta 1992. godine
odobrovoljiti, pa je postao ~lan Glavnog {taba Oruànih snaga BiH.
Neprekidno je napadao oficire Armije RBiH. Juka i njegovi specijalci su
14. januara 1993. godine na Izdvojenom komandnom mjestu na Igmanu, fi
zi~ki zlostavljali Vehbiju Kari}a i njegovog sina Emira. Vehbiji su izbili 4
zuba i nanijeli mu te{ke tjelesne povrede. Istog dana su pretukli i Medu Ha
znadara. U stalnim zakulisnim igrama, odmah je proturena vijest kako je
Juka premlatio Kari}e jer su mu du`ni neke pare. Za{to onda i Haznadar?
Na Igmanu je stalno neko premla}ivan ili maltretiran, ~ak i ranjenici. Zbog
op}e nesigurnosti za boravak na Igmanu, Izdvojeno komandno mjesto na
pu{ta nekoliko oficira, ~ime je naru{en sistem komandovanja. Na dan
Kongresa SDA u Zenici, 13. novembra 1992., obavijestio sam iz Kiseljaka
ministra Jusufa Pu{inu, uz prisustvo Husnije Ba{inca Babuke, da od
deblokade Sarajeva sa Jukom na Igmanu nema ni{ta, jer je ve} pristupio
HVO-u. Rekao sam da se vra}am u Mostar. Nakon ovoga, 17. i 18. januara
1993. godine Juka je sa svojim specijalcima opkolio Izdvojeno komandno
mjesto [VK i iz samohotke ga|ao sobe 101. i 102. u kojima je bio Centar
veze [VK.
Ovo Jukino nasilje nad oficirima Armije RBiH se vi{e nije smjelo
tolerirati, jer je bilo poniàvaju}e, a izvjesno je da bi u slu~aju daljeg po
pu{tanja mogle nastupiti i teè posljedice za stanje u Armiji RBiH, posebno za jednice 1. korpusa. Zbog toga je u akciju stupila 8. brdska briga
da. Munjevito su razbili Jukine specijalce. U tim borbama poginuo je Sa
mir Kafedì} Kru{ko, a nekoliko Jukinih specijalaca je ranjeno. îtava
Jukina jedinica je razoruàna, a njegovi specijalci pohap{eni i zatvoreni.
Juka je, s ostatkom svoje jedinice, pobjegao na teritorije pod kontrolom
HVO i od tada borbeno djeluje u njihovom sastavu, a pod kontrolom tajne
policije vojske i MUP-a Republike Hrvatske.
586
22.3.2. ISTRAGA PROTIV JUKE

Od 18. januara do 10. februara 1993. godine, po nare|enju na~elnika
[VK Sefera Halilovi}a, na Igman i u Tar~in je do{la istra`na ekipa Okru`nog
vojnog tuìla{tva i Okru`nog vojnog suda iz Zenice. Svoj dolazak na ovaj
prostor su obrazloìli postojanjem osnovane sumnje da je Juka, s jedinicom
kojom je komandovao, po~inio krivi~no djelo iz ~lana 124. stav 2, u vezi s ~la
nom 139., stav 1 Krivi~nog zakona RBiH, {to se kvalificiralo kao oruàna po
buna. U okviru te istrage, uspje{nom akcijom jedinica Armije RBiH, Jukina
specijalna jedinica je razbijena. Pritvoreno je oko 160 njenih pripadnika, od
kojih je 129 brzo pu{teno, a 29 je zadràno u pritvoru, jer je za njih postojala
osnovana sumnja da su izvr{ili napad na Izdvojeno komandno mjesto [VK na
Igmanu. Za devet lica su pokrenute potrage jer su bili u bjekstvu: Jusuf Juka
Prazina, Samir Tari}, Adil ôli}, Aldin Hadì}, Isman Osmankovi}, Samir
Husurovi}, Ivica êko, Mirsad Ajanovi} i Ismet Suba{i}.
Nakon {to je u medijima {turo objavljeno {ta se dogodilo na Igmanu,
28. januara 1993. godine ispred zgrade Predsjedni{tva RBiH okupili su se
roditelji, blià rodbina i prijatelji pripadnika Jukine jedinice, koji su tada bi
li na Igmanu. Protestirali su i od ~lanova Predsjedni{tva RBiH traìli ta~ne
informacije o nome {ta se dogodilo na Igmanu i gdje se nakon hap{enja na
laze njihovi sinovi, bra}a, ro|aci i prijatelji. Dok su protestirali znali su sa
mo da se 147 pripadnika Jukine jedinice nalazi u zatvoru u Tar~inu. Na kraju, roditelji su primljeni od ~lana Predsjedni{tva Mirka Pejanovi}a. On ih je
informirao da je na Igmanu bilo nezakonitih radnji, da se ~injenice rasvje
tljavaju, da se postupak vodi uz po{tivanje li~nog dostojanstva svakog od
pritvorenih i da je za njega potrebno izvjesno vrijeme, jer je preko 100 lju
di obuhva}eno istragom, te da je u vezi s tim nu`no strpljenje i razumijeva
nje. Roditelji su zahtijevali da njihovi predstavnici s ljekarom odu u Tar~in
radi posjete pritvorenicima, da se ta~no precizira rok do kada }e se zavr{iti
istraga, da se svi za koje se utvrdi da nisu krivi puste iz zatvora, vrate u Sa
rajevo i uklju~e u jedinice 1. korpusa Armije RBiH.
U pritvoru su zadràni: Nuraga Rapa, Behadil Hadrovi}, Zaim Zolj,
Albin Torlakovi}, Suad Bekti}, Edin Gadò, Amir Kasumi}, Edin
Bajramovi}, Fatima Hromo, Safet Osmanagi}, Smail Sal~inovi}, Damir
Mehovi}, Zdravko Bo{njak, Samir Dervi{evi}, Suad Osmanovi},
Miroslav Radonja, Muhamed Ligata, Dàfer Zeba, Nijaz Mr{ovi}, Sa{a
Milinkovi}, Hajrudin Hebib, Bruno Mileti}, Amir Plav{i}, Muhidin
ûtura, Ekrem Mahi}, Ivica Ramljak, Emir Mezet, ...
587
22.3.3. JUKA U HERCEGOVINI

Nalogodavci iz HVO-a su sada usmjeravali Juku da pravi nove eksce
se i provocira komandni sastav Armije RBiH u zoni 4. korpusa, isto onako kako je to ~inio i na Igmanu u odnosu na [VK i 1. korpus. Juka je 5. februara
1993. godine, sa komandantom 1. mostarske brigade Midhadom Hujdurom
Hujkom do{ao u komandu 4. korpusa u namjeri da razgovara s komandantom
Arifom Pa{ali}em. Na osiguranju komandanta Pa{ali}a su bili Alija Faji} i Salih Salko Grbi}. Traìli su od Juke da prije ulaska u komandu odloè oru`je,
jer samo bez oru`ja mogu u}i na razgovor kod komandanta Pa{ali}a. Na ta
kav zahtjev ljudi iz osiguranja, Juka Prazina je u svom stili reagirao izvadio
je ru~nu bombu i iz nje izvukao osigura~. Ni na takav postupak Juke, ljudi iz
osiguranja nisu popustili od zahtjeva za odlaganjem oru`ja prije ulaska na raz
govor kod komandanta Pa{ali}a. Juka je popustio, iza{ao je van i bombu akti
virao bacanjem pred zgradu Ekonomske {kole.
Dva dana kasnije, 7. februara 1993. godine oko 11 sati, ispred ulaza u kasarnu Sjeverni logor, u kojoj su se nalazile jedinice HVO-a, Juka se osvetio
pripadniku Pa{ali}evog osiguranja Aliji Faji}u. Zaustavio je vozilo komandanta 4. korpusa u kome nije bilo Pa{ali}a. Tom prilikom je sa svojim pratiocima
mu~ki napao Faji}a koji je od te{kih i brojnih udaraca zadobio po ìvot opasne
povrede zbog kojih je smje{ten u bolnicu.
Po{to je zbog incidenta na Igmanu, sredinom januara 1993. godine, za
Jukom pokrenuta policijska potraga, Komanda 4. korpusa je 8. februara 1993.
godine zatraìla od Stoèra HVO izru~enje Juke Prazine. Istovremeno, Ko
manda 4. korpusa je od Stoèra HVO zahtijevala da HVO obavijesti o tome
ko je, za{to je i sa kakvim obrazloènjem, iz stanova u centru Mostara iz
Ulice Ante Zuani}a, u pravcu Stoca protjerao 17 gra|ana srpske nacionalnosti. Komanda 4. korpusa je raspolagala podacima da je to u~inio Juka sa svo
jim specijalcima, a po nalogu Stoèra HVO-a.
Na ove zahtjeve iz Komande 4. korpusa, Uprava vojne policije HVO-a
je 9. februara 1993. godine obavijestila komandanta Pa{ali}a da je biv{i pri
padnik Armije BiH Juka Prazina smje{ten i izoliran u prostorijama HVO
krug kasarne Heliodrom i da je od njega uzeta izjava o incidentima koji su se
dogodili u Mostaru. Od Komande 4. korpusa policija HVO je traìla da se
uzmu izjave od svjedoka u vezi s incidentima koji se stavljaju na teret Juki Pra
zini, te da se tako prikupi dokazni materijal i povede postupak protiv Juke. Bi
lo je o~ito da policija HVO-a ne èli saradnju s Komandom 4. korpusa, {to se
svakodnevno vidjelo i po tome {to nije bilo nikakvog govora o izolaciji Juke
588
Prazine, jer je on nastavio s incidentima, maltretiraju}i Bo{njake, posebno pri

padnike Armije RBiH.
Komanda 4. korpusa je svakodnevno dobijala izvje{taje da se Juka ne
nalazi u izolaciji na Heliodromu, ve} da je on sa svojim specijalcima postavio
kontrolni punkt kod Salakovca, gdje zaustavlja vozila u kojima se, isklju~ivo,
nalaze Bo{njaci, da od njih oduzima novac i dragocjenosti, te da je mnoge is
tukao. Bilo je o~ito da iza Jukinih akcija maltretiranja Bo{njaka stoji Stoèr
HVO i da se radi samo o uobi~ajenoj upotrebi ljudi. Tek nakon vi{e upozorenja od Komande 4. korpusa, Stoèr HVO je povukao Juku sa ovog kontrol
nog punkta kod Salakovca. Stoèr HVO je i dalje opstruirao zahtjev Koman
de 4. korpusa o izru~enju Juke.
Dolaskom Juke na podru~je Hercegovine, djelovanje HDZ i HVO pro
tiv RBiH i Armije RBiH dobija i nove dimenzije. Od Juke se zahtijeva da i
dalje drì na vezi svoje specijalce koje je ostavio u Sarajevu. Njih oko 200
su bili poslu{ni svom generalu Juki, a on je njima obe}avao, pored osta
loga, i visoke vojne ~inove ako budu slijedili njegove upute za rad protiv Armije RBiH u Sarajevu. Prelazak u HVO bio je glavni zahtjev koga je postav
ljao svojim specijalcima u Sarajevu. Oslabiti Armiju RBiH, sprije~iti da se u
njenim redovima uspostavi red i disciplina, te izazove haoti~no stanje u svim
sredinama koje su pod kontrolom Armije RBiH, bili su ciljevi lidera HDZ i
HVO koje su poku{avali ostvariti usmjeravanjem i angaìranjem Juke Prazi
ne. Izazivanje haoti~nog stanja u Sarajevu bio im je glavni cilj, zbog koga je
trebalo Juku vratiti natrag u Sarajevo. Juka to nije smio niti mogao u~initi, jer
bi prema policijskoj potjernici sigurno bio uhap{en. Izlaz je bio da radio ve
zama i na druge na~ine {alje poruke vo|ama u dvadesetak takozvanih Juki
nih baza u Sarajevu. Njegovo stvarno izdajni~ko lice zaokruèno je doga
|ajem od 7. maja 1993. godine u restoranu Paris. Jusuf Juka Prazina je
rafalom iz automatske pu{ke mu~ki ubio Miralema (Nazifa) Kajana, u pris
ustvu Safeta Oru~evi}a. Kajanova jedina krivica je bila {to je volio Mostar,
{to je bio neustra{iv primjer borca u borbi protiv ~etnika, {to je bio pripadnik
Armije RBiH i odan Bosni i Hercegovini. Sutradan 9. maja su uni{tene sve
zalihe papira s glavom DIL, na kome su se {tampale informacije vojni~kog
kluba 41. slavne mostarske brigade, te razbacani slogovi. U dva sata ujutro,
9. maja, uo~i napada HV-HVO-a na Mostar, Juka Prazina izvodi Safeta
Oru~evi}a iz grada, premda ni ptica nije mogla izi}i.
@elim da se zna da sam dva dana prije, preko svojih veza, znao da }e HVO
napasti Mostar. O tom saznanju sam obavjestio deùrnog MUP-a u Sarajevu. Te
no}i je to bio Mehmed Me{a Kamenica. Kasnije mi je ispri~ao da je potr~ao
589
prema Predsjedni{tvu i u mraku razbio glavu u prolazu izme|u Robne ku}e i

Privredne komore. Uglavnom, oni u Predsjedni{tvu su dobili tu informaciju.
Izlaskom iz Sarajeva na Igman, a zatim dolaskom na podru~je Herce
govine, Juka Prazina je donosio mnoge nevolje ljudima koji su u ovoj regiji
djelovali na organiziranju odbrane RBiH i pri tome po{tovali legalne institucije i autoritete na{e dràve. Njegovi stavovi prema institucijama RBiH, kao i
prema pojedinim, tada najistaknutijim li~nostima - predsjedniku Izetbegovi}u
i na~elniku [taba vrhovne komande Seferu Halilovi}u u svemu su bili isti kao
i stavovi ekstremista HDZ i HVO. Juka Prazina se i prakti~no pona{ao kao na
jekstremniji bojovnik HVO-a, bez imalo osje}aja za `rtve koje bo{nja~ki na
rod podnosi u svojoj borbi protiv zla.
Mnogi su Juku Prazinu usmjeravali kao egzekutora prljavih poslova
u slu~ajevima gdje nisu htjeli rizikovati sudbinu ni jednog Hrvata, proizvode
}i haoti~no stanje kod Bo{njaka, kako ne bi mogli da se konsolidiramo u od
brani od agresora.
Juka nikad nije bio sam. Timski je djelovao s hrvatskim i bo{nja~kim
kriminalcima. Recimo, kad stigne brod naoruànja i druge vojne opreme za
BiH u luku, HV uzme odmah polovinu. Od polovine koja se {alje u
unutra{njost BiH, pola uzme HVO, pa Armiji i MUP-u RBiH ostaje ~etvrtina. Municiju te ~etvrtine HVO drì sve dok BiH ne da novac za nju. Kad se
sve zavr{i, obi~no kriminalne grupe, pod kontrolom svih mnogu}ih tajnih
slu`bi, napadnu ostatke ostataka i opet po~inje otkup. Juka i mnogi krimi
nalci iz Mostara bili su optuèni za takvo djelovanje, pa i za presretanje i
otima~inu novca za plate pripadnika Armije RBiH na putu od Zagreba. Eskalacija problemati~nog pona{anja Juke Prazine ide uporedo sa zatezanjem
u odnosima HVO i Armije RBiH, kada se HVO angaìra na blokadama puteva i oteàvanju logisti~kog osiguranja Armije RBiH. Tako je Juka Prazina u{ao u sastav ukupnih efektiva HVO-a koje su lideri HDZ usmjeravali
da odbrambene snage RBiH budu u strategijskom okruènju, bez mogu
}nosti snabdijevanja, odràvanja veza i komuniciranja prema Zapadu.
Izoliranje Bo{njaka, proizvodnja haosa u bo{nja~kim sredinama, poka
zivanje nemo}i da se Bo{njaci organiziraju i brane, po mojoj ocijeni, bili su
glavni zadaci podriva~kog djelovanja koga su tokom 1992., po~etkom 1993.
godine i kasnije, u raznim pravcima usmjeravali lideri HDZ i HVO. Time se
pomagalo isto takvo djelovanje od strane agresora Srbije i Crne Gore.
Treba li govoriti {ta je njegovo razbojni~ko pona{anje zna~ilo za Bo{njake Mostara. Njegov dolazak je unio veliku pometnju me|u gra|ane i bra
nioce Mostara, jer je odmah bilo jasno da djeluje po uputama lidera HDZ i
590
HVO. Blokirao je ~itav grad, tako da se bez njegove dozvole nije moglo kre
tati. Ba{ tada, odmah nakon njegovog dolaska, u Mostaru su se nalazili ljudi
iz za{titne jedinice [taba vrhovne komande. Pripremali su se da osiguraju do
lazak i boravak u Mostaru predsjednika Izetbegovi}a i na~elnika Halilovi}a,
te da osiguraju njihovo prebacivanje od Mostara do Igmana. Juka Prazina je
znao za te aktivnosti na{ih najvi{ih funkcionera. Ubrzo }e se pokazati da je
do{ao u Mostar s namjerom da ugrozi njihovu sigurnost. Pri{ao je [erifu ]o
ri}u iz za{titne jedinice [taba vrhovne komande i rekao mu da kaè Aliji Izetbegovi}u i Seferu Halilovi}u da }e ih on ubiti. [erif ]ori} me je o ovome
odmah upoznao. Identi~nu prijetnju ne{to ranije je Juka Prazina izrekao i u
razgovoru sa mnom. [erifu ]ori}u sam osigurao hitno prebacivanje u Zagreb,
a on je preko na{eg diplomatskog izaslanstva upozorio ljude iz osiguranja
predsjednika Izetbegovi}a, koji se tada nalazio na pregovorima u @enevi. Pro
vjerio sam i potvr|eno mi je da je bezbjednost oko predsjednika dobila ovu
poruku. Da je moja informacija
bila ta~na govori snimljeni raz
govor 12. februara 1993. godine
izme|u Juke, koji se nalazio u
Mostaru i njegove sestre Vasvije,
koja je bila u biv{oj komandi nje
gove jeidnice u Sarajevu. Kada
pri~aju o Seferu Halilovi}u on
kaè: Nije do{ao na Igman.
êkao sam ga. Zna se {ta je to
~ekanje zna~ilo.
Da sve ovo Juka radi po
direktivi ~elnika HDZ i HVO,
argumentira i naredba generalbojnika Slobodana Praljka od
po~etka novembra 1992. godine
da }e jedinicom Juke Prazine
direktno komandovati Zajedni
~ko zapovjedni{tvo Armije
RBiH i HVO, koga fakti~ki ni
kada nije ni bilo, te da }e koor
dinaciju u tom pogledu vr{iti on
Faksimil od 7.11.1992. koji sam dostavio
(Praljak) i Jasmin Jaganjac.
Predsjedni{tvu: Prelazak Juke Prazine u HVO
591
592
23. ZBIVANJA NA IGMANU

23.1. MOJ DOLAZAK NA IGMAN
Na Igman sam do{ao po~etkom juna 1992. godine kao koordinator
saradnje Armije i MUP RBiH sa HVO i HV, a na osnovu naredbe Predsjedni{tva RBiH od 10. juna 1992. godine, te naredbe na~elnika [VK Ha
lilovi}a pod brojem 2/394-81 od 12. juna 1992. godine. Na ovu du`nost
sam postavljen po prijedlogu Hajrudina [umana, Mirsada Berberovi}a,
Munira Katice, Mustafe Sto~evi}a, Mustafe Pamuka, Avde Hebiba,
Envera Krese, Bakira Alispahi}a, Jusufa Pu{ine, Asima Dautba{i}a,
Envera i Zaima Backovi}a, Kerima Lu~arevi}a, Halida Dinarevi}a, Seje
Jahi}a... Bili su to ljudi sa kojima sam radio na ozbiljnim poslovima za
dràvu BiH, a koji su me dobro poznavali i èljeli da se mojim angaìra
njem koordinira odbrana na podru~ju Igmana, preko Konjica i Jablanice
do Mostara. Sefer Halilovi} me je postavio za komandanta Vojne policije od mora do Sarajeva. Na zadatak sam oti{ao i po zahtjevu i uputama
tada{njeg ministra unutarnjih poslova Alije Delimustafi}a i na~elnika
CSB Mostar Zikrije \onke. Vaìo sam kao ~ovjek koji ima veze s mnogim zna~ajnim ljudima u raznim politi~kim, vojnim i policijskim institu
cijama.
Imao sam ulogu da sagledavam i razrje{avam konkretne sigurno
sne probleme i da o tome izvje{tavam nadle`ne funkcionere u ministar
stvima, Predsjedni{tvu RBiH i [VK Armije RBiH. Na Igman, u hotel
FAMOS, stigao sam sa Edibom [ari}em, pripadnikom Igmanskog odreda, u ~iji su sastav ulazile policijske jedinice iz PU Hadì}i i Trnovo,
koje su se nalazile na Igmanu: Prva ~eta TO Hadì}i nosila je naziv po
mjestima boravka - Mrazi{te, Brezova~a, Grkavica. Komandant
odreda je bio Vahid Ala|uz, a zamjenik Husein Ali} Soko, pomo}nik za
sigurnost Edib [ari}. Komandir na Mrazi{tu je bio Nihad [ehi}, na
Brezova~i êdo Domuz, a na Grkavici Mirza Vatri}. TO Hadì}i vodio
je Edibov brat Medaris [ari}. Osim njih na tom terenu su djelovali Fadil
ôvi}, Edhem Godinjak, Me{a Mulaosmanovi}, Mustafa Dèlilovi},
Tufo Refo, Bahrudin ômor, Munib Mili{i} Barba, Nezir Fi{o... Odmah
po dolasku, 10. juna 1992. godine, telefonski sam stupio u vezu s broj
nim li~nostima u Sarajevu. Razgovarao sam i sa predsjednikom Izetbe
govi}em. Izvijestio sam ih o pristigloj jedinici Kralj Tomislav, pod ko-
593
mandom Mate [arlije - Daidè. Obavio sam telefonske kontakte s tada{

njim pomo}nikom ministra unutarnjih poslova Jusufom Pu{inom i sa mi
nistrom Alijom Delimustafi}em. Obavijestio sam ih o pukovniji Kralj
Tomislav, da nose oznake dràve Hrvatske i da su dobro naoruàni i
opremljeni. Prenio sam i da Daidà zahtjeva da dobije zvani~an akt za
imenovanje, izradu novog {tambilja i sli~no. Prenio sam da Dajdà pri
jeti, ako se ne udovolji njegovim zahtjevima da }e oti}i sa Igmana.
Ubrzo po dolasku na Igman sreo sam se sa Fikretom Prevljakom,
organizatorom odbrane u Hrasnici, svojim sportskim kolegom, za koga
sam znao da je 1991./1992. godinu bio u neposrednom osiguranju pred
sjednika Izetbegovi}a. Upoznao sam se sa Asimom Dàmbasovi}em kome je Bakir Alispahi}, za ulogu koju Asim treba realizirati na podru~ju
Igmana i Konjica, izdao li~na dokumenta na ime Sini{a Lazarevi}. Dàm
basovi} je iznosio provokativne komentare o Daidì, na {ta sam ga upo
zorio da on treba raditi svoj posao i da nema razloga da brine o Daidì.
Kasnije, nakon {to su na Igmanu oja~ane jedinice Armije RBiH, sa boljim
naoruànjem, kao {to su PAM-ovi i PAT-ovi, Daidà nije izlazio na teren
Igmana. Na terenu su bili njegovi zapovjednici: Dragan ]ur~i}, potporu
~nik JNA, rodom iz Zenice, koji }e kasnije biti zapovjednik postrojbe
HVO Ludvig Pavlovi}, te kao general postati i zamjenik zapovjednika
Vojske Federacije BiH; zatim izvjesni Bunoza sa nadimkom Hakalo, beskurpulkozni zapovjednik kako za neprijatelja tako i za svoje vojnike.
Zbog ubistva on i danas izdràva kaznu zatvora u Zenici. Sje}am se
posebno boraca iz Daidìne jedinice, koje danas niko i ne spominje. U
njoj su bile patriote BiH. Bilo je tu i nekih mladi}a iz Sandàka. Sje}am
se magistra Avdije Hodì}a, koji je zavr{io dva fakulteta, bio zaposlen u
Energoinvestu i aktivista SDA. Poginuo je. Miralema Batlaka, predsjednika SDA Bile}a; Toma i Bakea, malog i velikog [oka, Nijemca Eugena;
Samka, Muse, Merima Brati}a, Cobre, Buca, Darke, Batka, Zunde, Hur
me, Advije, Jusa, Merima Brade, Ha{ima, Idriza, Mirze, Mustafa, Sandàklija, Stipe... Te{ko mi je {to se u tom ratnom haosu nisam sjetio pitati za
njihova imena. Ve}ina od njih je poginula. Mo`da i Bosni i Hercegovini
treba spomenik svoj njenoj neznanoj djeci...
594
U pratnji predsjednika oktobra 1992. godine
Faksimil naredbe Sefera Halilovi}a o imenovanju Komande operacije Sarajevo [arlija pod rednim brojem 5. Arhiva Armije RBiH
595
23.2. PUKOVNIJE NAHID KULENOVI] I

KRALJ TVRTKO
Pukovnija Nahid Kulenovi} je izazivala negodovanja zbog svog
naziva. Me|utim, mnogi su polazili od toga da je svaka pomo} radi bor
be protiv mnogo nadmo}nijeg agresora dobro do{la i da naziv jedinice ne
bi trebao pri~injavati poseban problem. Bilo je va`no da se uspostavi {to
vi{e kanala za opskrbu patriota u BiH oru`jem i opremom. Glavni finan
sijer te jedinice bio je Dàfer Kulenovi}, ro|en 1965. godine u Dizeldor
fu, od 1974. godine u îkagu, bankar i predsjednik SDA u tom dijelu
SAD. Unuk je Dàfer - bega Kulenovi}a, koji je bio usta{ki ministar u
Nezavisnoj dràvi Hrvatskoj. Na njegovog sina Nahida Kulenovi}a jugo
slavenska UDBA je izvr{ila atentat, a egzekutor ubistva je bio njegov li~ni pratilac Ivo Ivan Gali} iz Ljubu{kog, koji je robijao u zatvoru Lepo
glava. Ranije, prije nego {to je Ivan Gali}, li~ni pratilac Nahida Kuleno
vi}a, postao njegov ubica, UDBA je ubila dvojicu njegovih pouzdanih tjelohranitelja, a jednog je otela i deportovala za tada{nju Jugoslaviju. Ina
~e, Ivan Gali} se danas nalazi u Sarajevu gdje uìva penzionerske dane, a
vi|an je u kontaktima u Konzulatu Hrvatske sa Ivanom Bandi}em, koji je
zaduèn za obavje{tajne aktivnosti u BiH, ina~e savjetnik postavljen od
Ministarstva odbrane Hrvatske (SIS) u kabinetu Milivoja Petkovi}a.
Dàfer Kulenovi} unuk Dàfer-bega Kulenovi}a i sin Nahida Kulenovi}a je pri~ao da se njegov djed u Paveli}evoj NDH pona{ao prema
zahtjevima vremena i da se druk~ije nije moglo ni preìvjeti. Isticao je
kad bi njegov djed Dàfer i otac Nahid bili ìvi u ovom vremenu, da bi
zasigurno bili pravi Bo{njaci, a ne Hrvati islamske vjere, ili Ujedinjeni
Hrvati sa Milom Rukavinom... Unuk je za svog djeda Dàfer-bega i oca
Nahida obja{njavao da su se borili za interese Bo{njaka, za bolji ìvot i
njihovu ravnopravnost, kako ne bi bili narod drugog reda. Ina~e, Dàfer beg je, nakon 45 godina predsjednikovanja emigrantskom organizacijom,
umro u Damasku.
Tu|manovi ljudi iz Hrvatske su pomagali da se jedinica Nahid
Kulenovi} formira i dovede u BiH. U tom pogledu oni su imali svoje po
liti~ke razloge, jer su èljeli uvjeriti Bo{njake da i ova jedinica pokazuje
da smo mi, ustvari, Hrvati islamske vjere. Njima je odgovaralo da ova je
dinica nosi hrvatska znamenja, {to se i ~inilo, sve dok nije postalo jasno
da se lideri HVO pona{aju izdajni~ki i sara|uju s ~etnicima. Me|utim,
Bo{njaci u SAD, koji su pomagali formiranje ove jedinice imali su svoje
596
razloge da se BiH po svaku cijenu odbrani i na kraju afirmira i kao drà

va Bo{njaka.
Ubrzo po dolasku na Igman i nakon telefonskog razgovora sa Sabi
nom Berberovi}, koja je radila u kabinetu predsjednika Izetbegovi}a, do
bio sam faks poruku:
Daidì i Zejnilu odgovor na teleks od 9. juna 1992. godine. Treba da idete zajedno. Zejnil ostaje komandant svoje jedinice, ali dok ova
operacija traje, treba da slu{a Daidìna nare|enja. Dakle, Daidà objedi
njuje... Ostalo }emo regulirati kad se vidimo u Sarajevu. Alija. Sar. 10. juna 1992. godine.
Odmah sam sa Edibom [ari}em, PK za sigurnost OG-a i Fikretom
Prevljakom, komandantom 4. vite{ke mtbr (od jula 1992. do februara
1995.) krenuo do Jasmina Guske na~elnika Stanice javne sigurnosti u
Konjicu. Tu sam napravio kopije dobijene faks poruke. Zatim smo se uputili u [tab TO Konjic, koji je bio smje{ten u porodi~noj ku}i Zejnila Delali}a, koja se nalazila neposredno uz hotel u Konjicu. Poslije izmijenje
nih pozdrava sa straàrima i sinovcem Zejnila Delali}a, po{li smo u dne
vni boravak. Na ~elu stola sjedio je krupni ~ovjek, kojeg sam znao po ~u
venju kao Zejnila Delali}a. Znao sam da je u martu 1992. godine do{ao u
BiH radi dènaze bratu. Ina~e, Delali} je poznati austrijski i njema~ki bi
znismen, koga je HTV najavila kao budu}eg komandanta TO Konjic. Desno od njega sjedio je Hasan êngi} organizator patriotskih snaga kroz
institucije RBiH TO i MUP-a RBiH. Upoznat sam da se Hasan êngi}
nakratko zadrào kod Delali}a, jer je putovao van BiH sa zadatkom koga
je dobio od Izetbegovi}a da objedini logisti~ku podr{ku koja iz inostran
stva dolazi kao pomo} odbrani RBiH. Lijevo je sjedio tada{nji komandant
TO Konjic Esad Rami}, nekada{nji oficir JNA (od juna do oktobra 1992.
komandant TO Konjic, a od oktobra pomo}nik N[ za operativno-nastavne poslove). Do po~etka rata radio je u kasarni Mar{al Tito u Sarajevu kao predava~ vojnih predmeta. Ubrzo nakon na{eg ulaska, iza le|a
Zejnila Delali}a pojavio se Dinko Zebi}, bri{u}i se pe{kirom nakon kupa
nja. Sjeo je na medvje|u glavu ~ija je koà poloèna na pod. Zebi} je slo
vio kao istaknuti kadar HVO-a. Tada je bio na funkciji HVO-a Konjic.
Dok je ratni zlo~inac Ratko Mladi} bio na~elnik {taba u Kninskom kor
pusu JNA, Dinko Zebi} je kao oficir JNA bio u njegovoj komandi. Bio je
ekspert za veze. Zavr{io je i {kolu za kadrove KOS-a u Pan~evu. U rodni
Konjic je do{ao 1991. godine, gdje se zaposlio u Op}inskom sekretarija
tu za narodnu odbranu. Najvi{e je kontaktirao sa @eljkom Petrovi}em, ko
597
ji je slovio kao saradnik obavje{tajnih slu`bi SIS-a i KOS-a i sa Zdrav

kom [agoljem Pisketom, koji je aprila 1992. godine zarobljen od JNA
u Ra{tanima kod Mostara.
[agolj je tada bio komandant HVO-a. Pro{ao je ~etni~ke logore Bi
le}a, Morinj, Tivat, Batajnica, Nemetin. Razmijenjen je 14. augusta 1992.
godine i oti{ao u Zagreb. Razmijenjen je za Ranka Kuljanina, inènjera
hemije, ~etni~kog ekstremistu, u ~ijoj ku}i je prona|ena ve}a koli~ina
oru`ja i municije, za naoruàvanje neke ~etni~ke formacije. Do po~etka
agresije na RBiH Kuljanin je obavljao funkciju na~elnika KOS-a u tvor
nici municije Igman u Konjicu. [agolj je bio dobar prijatelj sa Hasom
Hakalovi}em, komandantom brigade Neretvica. Jedno vrijeme [agoljeva
komanda HVO i Hakalovi}eva komanda Armije RBiH su bile smje{tene
u istoj {kolskoj zgradi. Na ovom podru~ju su i Piske i Haso bili nepriko
snoveni autoriteti. Propu{tali su razne konvoje visokotarifnih i humanitar
nih roba koje su se prevozile od Hercegovine prema srednjoj Bosni i obra
tno. Niko bez njihovog znanja nije mogao zaustavljati, propu{tati i kon
trolirati konvoje.
Kada sam uru~io faks Delali}u, on ga pro~itao, a zatim se okrenuo
prema Hasanu êngi}u i nezadovoljno ga upitao: Je li je na faksu ruko
pis Izetbegovi}a? êngi} je odgovorio potvrdno. Ja sam kasnije sugeri
rao Delali}u da on li~no, u vezi sa sadràjem faksa, obavi telefonski raz
govor sa Izetbegovi}em.
Jasmin Guska, Fikret Prevljak, Nail Noì} Pinca, Sead êlebi} i ja
smo zatim krenuli u Kostajnicu kod Buturovi} polja gdje se nalazio Daidà
koga sam trebao upoznati o sadràju faksa. Kad smo do{li, Daidà je u
svom poznatom maniru, jer ne voli nepoznate goste, izazvao verbalni su
kob sa Fikretom Prevljakom. Istina je da je na taj na~i èlio provjeriti Prev
ljaka kao li~nost. Tek nakon {to smo Daidì objasnili da je Fikret Prevljak
do{ao da sa nama radi po zadacima koje je dobio od predsjednika Izetbe
govi}a i ministra MUP-a Delimustafi}a u organiziranju odbrane na podru~ju Hrasnice i Igmana, Daidà je Prevljaka prihvatio. Kasnije su imali do
bru saradnju. Daidà je Prevljaku dostavljao po{iljke naoruànja i munici
je za odbranu Hrasnice i podru~ja Igmana. Prva velika po{iljka naoruànja
i municije Prevljaku je od Daidè do{la 23. juna 1992. godine.
Tada smo ra~unali na dobru dugoro~nu saradnju HVO i Armije RBiH.
Procjenjivali smo da }e se ~itava regija Hercegovine brzo osloboditi od ~e
tnika i da jedan dio borbenih jedinica iz Hercegovine do|e na podru~je Igma
na i srednje Bosne, kako bi se i ti prostori oslobodili. Upravo zbog toga smo
598
se mi iz Hercegovine i nalazili na podru~ju Igmana, posebno nakon osloba

|anja Mostara. Me|utim, kada se u Predsjedni{tvu i u Ministarstvu odbrane
radilo na usagla{avanju koncepta i strukture oruànih snaga da bi se donijele
odgovaraju}e uredbe sa zakonskom snagom, predstavnici HVO su opstruira
li, iz ~ega se nazirala i dublja kriza u ovim odnosima.
Odbrana RBiH od agresije Srbije i Crne Gore i paravojnih formaci
ja pod kontrolom SDS, SPO i JNA, strate{ki je bila povezana sa aktivnos
tima koje su se poduzimale u odbrani Hrvatske. Odbrana i Hrvatske i
RBiH odnosila se na iste agresorske snage. êtni~ke snage su teritoriju
RBiH i veliki dio teritorije Hrvatske smatrale jedinstvenim operativnostrategijskim prostorom koga je trebalo staviti pod kontrolu Milo{evi}e
vog reìma i tako postaviti granice velike Srbije. Takva situacija je nalagala potrebu da odbrambene snage Hrvatske i RBiH budu u ~vrstom sa
vezu protiv istog agresora i protiv istih opasnosti.
Mate [arlija Daidà je insistirao da ja s njim krenem iz Buturovi} Polja
na Igman i u Sarajevo kako bi, uz moju pomo}, stupio u kontakte sa prvim lju
dima u Sarajevu. Bio sam obavezan da ispunim njegov zahtjev, zbog insistiranja najvi{ih instanci RBiH. Uloga koju je Mate [arlija Daidà imao u od
brani RBiH krajem 1991. i tokom 1992. godine, bila je u snabdijevanju patri
ota RBiH naoruànjem, municijom i vojnom opremom. Izvori snabdijevanja
bili su u Hrvatskoj jer je Mate [arlija bio u kontaktima s najvi{im vojnim, po
licijskim i politi~kim zvani~nicima Hrvatske, uklju~uju}i i Tu|mana. Nakon
{to je u~estvovao u borbama za osloba|anje teritorija ju`ne Hrvatske oko Du
brovnika, Mate [arlija je usmjeren prema BiH, prvo u regiji Mostara, a kasni
je, nakon {to se u okolini Mostara raspala brigada kojom je komandovao na
dubrova~kom rati{tu, sa dijelovima te brigade do{ao je na podru~je Konjica i
Igmana. Dolaskom na to podru~je, po odluci predsjednika Izetbegovi}a, u
okviru formiranja brojnih brigada, formira se i brigada Kralj Tomislav kojoj je na ~elu kao komandant bio, upravo, Mate [arlija Daidà. Sastav briga
de bio je 85 posto Bo{njaci, a 15 posto Hrvati. Naziv brigade Kralj Tomislav odre|en je zbog èlje da se tako pokaù napori bo{nja~kih lidera da u
odbrani RBiH, zajedno sa Bo{njacima u~estvuju i Hrvati, te da se preko Da
idè lak{e dolazi do naoruànja i municije, preko njegovih veza i pozicija u
Hrvatskoj. Kao komandant brigade Kralj Tomislav Daidà je koristio obilje`ja dràve Hrvatske. Imao je {tambilj pre~nika oko 5 cm koji je u sredini
imao grb dràve Hrvatske, s natpisom Republika Hrvatska - Prva dobrovo
lja~ka pukovnija Hrvatske vojske. To je, ustvari, bio naziv jedinice kojom je
Daidà komandovao na dubrova~kom rati{tu.
599
Daidà je imao ambicije da jedinica kojom komanduje preraste u

rang korpusa. O tome je sa Igmana telefonom razgovarao sa funkcioneri
ma u Sarajevu. Daidà je poduzeo mjere da se za njegovu jedinicu u Sa
rajevu naprave i {tambilji sa natpisom Prvi bosanskohercegova~ki kor
pus - Kralj Tomislav. Tokom juna 1992. godine, ove ambicije Daidè su
izazvale pa`nju medija, pa je tada{nji na~elnik [taba Armije RBiH Sefer
Halilovi} obja{njavao da je Daidà komandant brigade, a da postoje pla
novi za formiranje 7 - 8 korpusa na cijeloj teritoriji RBiH.
Kad sam do{ao na Igman sa zadatkom da formiram jedinice vojne
policije, zatekao sam te{ku situaciju. Na prostoru od Tar~ina preko Igmana do Hrasnice bilo je svega i sva~ega. Kriminalci, ratni profiteri, pijani
ce, nakupci {umske gra|e, razni slobodni strijelci, autoriteti za saradnju s
~etnicima, {verceri cigareta, alkohola, kafe i raznih prehrambenih artika
la, krijum~ari drogom, takozvani bogata{i koji ho}e da kupuju i dobav
ljaju naoruànje za potrebe Armije RBiH...
Taj prostor je bio oaza djelovanja raznih obavje{tajnih slu`bi, od kojih ni jedna nije radila u korist odbrane RBiH. Tokom aprila i maja 1992.
godine Sefer Halilovi} je prema elementima odbrane na Igmanu djelovao
kao komandant, iako on to formalno nije bio. U to vrijeme na du`nosti ko
mandanta [taba TO RBiH je bio Hasan Efendi}. Sefer je ignorirao Hasana.
Govorilo se da je iz nekih razloga na vrhu odlu~eno da Sefer zbog uloge
u Patriotskoj ligi djeluje kao stvarni komandant, a da tu funkciju samo for
malno obavlja Hasan. Veliki broj ljudi koji su imali zna~ajne uloge u raznim
poslovima odbrane od oruàne agresije, kako iz MUP-a tako i iz struktura
TO RBiH, obra}ali su se samo Seferu. Ni u ~emu nisu ra~unali na svoju odgovornost prema Hasanu Efendi}u. To je bilo dogovoreno sa Seferom, ali
nisam nikada ni od koga ~uo da je neko dogovorio s Hasanom Efendi}em
da }e samo formalno biti komandant, a da }e stvarno komandovati Sefer. S
obzirom da o tome niko nije tako razgovarao s Hasanom, moglo se predvi
djeti da u tome leì opasna klica sukoba na najvi{em vrhu vojnog organiziranja i da se sve to moè negativno odraziti na odbrambene aktivnosti koje
su se odvijale intenzivno {irom RBiH. Situacija je postala jasna kada je 23.
maja 1992. godine uslijedila naredba da se na du`nost na~elnika [taba
vrhovne komande postavlja Sefer Halilovi}, a Hasan Efendi} je imenovan
na funkciju savjetnika za vojna pitanja u Predsjedni{tvu RBiH.
Na organizaciji odbrane teritorija na podru~ju Hrasnice, Pazari}a,
Hadì}a i Tar~ina, istinski i predano su radili Said Rizvi}, Fadil ôvi},
Enver Dupovac, Zeko Tur~inovi}, Ibrahim ûkle, Nezir Fi{o, Tufo Refo,
600
Fikret Prevljak, Jasmin Guska, te novinari RTV BiH Zvonko Mari} i

Jadranka Milo{evi}. Oni su okupljali i uvezivali patriote tog podru~ja,
obja{njavali situaciju, ukazivali na opasnosti od ~etnika, borili se za sre
|ivanje stanja na na{oj strani, organizirali jedinice Armije i MUP-a RBiH.
Sem Igmanskog odreda na Igmanu su se nalazile i sljede}e jedinice:
1. kraji{ka i 7. kraji{ka brigada, koje su do{le iz Rijeke, gdje su ih oformili
bo{nja~ki dobrovoljci, zatim pukovnija Kralj Tomislav, pukovnija
Nahid Kulenovi}, specijalna jedinica Silver Foks, Zulfikar, Vukovi... Po~etkom agresije na RBiH Kraji{nici koji su bili u Zagrebu, Rijeci,
Ljubljani i drugim mjestima Slovenije i Hrvatske, po~eli su formirati jedi
nice, pribavljati naoruànje i povezivati se sa ljudima koji su u BiH djelo
vali na formiranju Armije RBiH i njenom borbenom angaìranju protiv
agresorskih snaga. U tom pogledu istaknutu ulogu je imao Fikret ]uski},
sada general, koji je tokom rata dao veliki doprinos u borbama koje su vo
dile jedinice 7. korpusa Armije RBiH u srednjoj Bosni. Ro|en je u Kozarcu 1956. godine, JNA je napustio januara 1991. godine, a zatim odmah stupio u redove HV, gdje je bio komandant mehaniziranog bataljona. Maja
1992. godine, u mjestu Plana kod Rijeke, formirana je jedna jedinica za
potrebe odbrane BiH. Mustafa Porobi} je juna mjeseca 1992., sa nekoliko
stotina Kraji{nika do{ao u BiH i kao jedan od komandanata 7. kraji{ke bri
gade Armije RBiH stavio se u funkciju borbe protiv agresora na RBiH.
U~estvovali su borbama na Igmanu, kod Grepka i Kacelja, zajedno sa Fo
~acima, borcima sa Igmana i Daidìnom jedinicom. Od jedinica iz Hrvat
ske i Slovenije kasnije }e nastati 17. slavna kraji{ka brigada kojom }e
komandovati ]uski} od novembra 1992. do aprila 1994. godine.
Igmanski odred Armije RBiH je bio jedina organizirana snaga odbrane, kojoj su smetale sve naprijed nabrojane. Ovaj odred je formiran 18. ma
ja 1992. godine. Komandant odreda je bio Vahid Ala|uz, na~elnik {taba Huso Ali}, a pomo}nik za sigurnost Edib [ari}. Odred je imao oko 80 naoruànih boraca. Po nare|enju na~elnika [VK Halilovi}a, od 25. maja 1992.
godine komandu nad ovim odredom trebao je preuzeti Velimir Mari}, ali je
nare|enje poni{teno. U formiranju ovog odreda zna~ajan je 19. septembar
1991. godine, kada je formirana milicijska stanica Igmanski odred, {to se
dogodilo u aktivnostima razvijanja ratne organizacije MUP-a RBiH. To je
bio odgovor na eskalaciju ~etni~kih paravojnih formacija koje su na podru
~ju cijele RBiH pa i u regiji Sarajeva djelovale u okviru organizacijske i formacijske strukture tada{nje takozvane JNA, koja je i tada transparentno
radila u korist ~etni~ke politike Milo{evi}a i Karadì}a.
601
Prvi komandant pukovnije Nahid Kulenovi} bio je Hakala, zatim

Mustafa Sandàk iz Priboja, te Darko Pandà iz Hrasnice, da bi pred sam
odlazak glavnine ljudstva na Grebak komandant bio Juso Hodì}. Podru~je Ko
njica, Tar~ina i Pazari}a je bilo od izuzetnog zna~aja za distribuciju raznih materijalno-tehni~kih sredstava koje smo dobivali u logisti~koj podr{ci, uglavnom
preko logisti~ke baze u Splitu. Jedan od rukovodilaca u toj bazi je bio Mirsad
Berberovi} Cober. On me jedne prilike zamolio da provjerim za{to materijalno
-tehni~ka sredstva koja on {alje iz Logisti~ke baze u Splitu za MUP RBiH, s
pravom Fikreta Prevljaka da preuzme ta sredstva i ubaci u okruèno Sarajevo
kad se dopreme do Pazari}a, nestaju bez traga. U vezi s tim sam poduzimao
konkretne mjere provjeravanja i traganja za dokumentacijom po kojoj su po{i
ljke dopremane i primane. Utvrdio sam da Amir Kazazovi} i Sead Be~i}, koji
su bili zaduèni za prihvat po{iljki, imaju svoga mentora u Konjicu. Odmah 13.
novembra 1992. godine iz Pazari}a su premje{teni na poslove u Konjic.
602
Balijagi}eva tu`ba protiv Bobana jula 1992. godine, danas, ina~e, ~lana Odvjetni~ke komore
Herceg-Bosne
603
Juka sa sarajevskom rajom augusta 1992. u [tudgartu
604
Jedinici Juke Prazine prilazili su mnogi mladi}i sa ~istim namjerama i koji su nakon raspada
ove formacije nastavili borbu za BiH
Jedno od ovla{tenja SIS-ovog slu`benika Dinka Zebi}a
605
23.3. JUKA PRAZINA KOMPLICIRA STANJE NA

IGMANU
Avgusta 1992. godine aktuelizira se pitanje da Sefer Halilovi} na
Igmanu uspostavi svoj {tab, ali se to odga|alo i odugovla~ilo. U me|uvre
menu procijenilo se da Juka Prazina treba izi}i iz Sarajeva i sa svojim jedi
nicama do}i na Igman. Juka je sa svojim brojnim takozvanim bazama u Sa
rajevu postao opasnost i faktor koji moè diktirati odluke na najvi{em ni
vou. Tada su sa Jukom najvi{e kontaktirali Jerko Doko, Stjepan Kljui} i Ivo
Kom{i}. Juka je, kona~no, s jednim brojem svojih ljudi iza{ao i Sarajeva,
ali je oko dvadesetak baza, raspore|enih po ~itavom Sarajevu, ostavio u
funkciji i sa {efovima tih baza nastavio komunicirati. Za ove komandante
bio je veliki autoritet. Prozvali su ga generalom. Jedno vrijeme Juka je iz
Sarajeva izvu~en avionom do Zagreba i smje{ten u hotelu Panorama na
Tre{njevci, gdje mu se ve} nalazila supruga @aklina i k}erka pred{kolskog
uzrasta. O instrukcijama koje su davali Juki Prazini najbolje bi mogli govo
riti Doko, Kom{i} i Kljui}. Me|utim pona{anje Juke Prazine je uz sav pris
tojan doprinos odbrani Sarajeva, bilo neprihvatljivo. Sukobio se s koman
dantom Seferom Halilovi}em. Pona{ao se neposlu{no prema zvani~nicima
unutar [taba vrhovne komande. Nezakonita hap{enja, zatvaranja i plja~ke
u gradu Sarajevu su se povezivale s ljudima kojima je komandovao Juka
Prazina. Va`no je re}i da je Prazina, po profilu li~nosti, bio takav da je mislio kako je sve {to ~ine on i njegovi ljudi dobro za odbranu RBiH. Intimno,
on se osje}ao i pona{ao kao patriota. Bio je zloupotrijebljen od nekih lju
di. To }e kasnije, tokom 1992. i 1993. godine, postati jasnije jer se Juka u
potpunosti uklopio u HVO i zajedno sa najekstremnijim dijelovima HVOa bio egzekutor progona i zlostavljanja Bo{njaka po Hercegovini.
Haoti~no stanje koje je vladalo na Igmanu i u Sarajevu, da se nije
zaustavilo, imalo bi katastrofalne politi~ke posljedice. Proizvodnju haosa
treba povezivati s propagandom koja se iz Zagreba, Gruda, Beograda i
Pala {irila protiv RBiH. Tuma~ilo se da je RBiH kao dràva nemogu}a,
da Bo{njaci na vlasti u Sarajevu èle BiH kao islamsku fundamentalisti
~ku dràvu i sli~no.
Blokada Sarajeva je bila glavni problem bitke za slobodu BiH. Sre
dinom oktobra 1992. godine predsjednik Predsjedni{tva RBiH Alija Izetbegovi} je kao vrhovni komandant naredio da se Sarajevo deblokira. U
to vrijeme iz Sarajeva na Igman izlaze i nekolicina Jukinih komandana
ta sa svojim bazama - Kru{ko, Ata, ênga, Katana... Komandant TG-
606
1 Konjic je u Sarajevo Seferu Halilovi}u poslao izvje{taj o Juki i njego

vim ljudima:
1. Juka se pona{a relativno pristojno, ali ostala rulja pravi dosta ne
reda po Igmanu. Nekoliko ~lanova {taba TG Igman su napustili Igman.
Cijela linija MUP-a od Mostara Hadì}a i Trnova slijedi trenutno Juku, to
zna~i HVO. Ukoliko bi sada Jaganjac stupio na scenu te snage bi se po
ve}ale, te otvoreno uklju~ile HVO, Daidù i dr.
2. Od jutros su neredi u Prozoru (HVO poku{ava zauzeti MUP i prisiliti muslimanski dio uz sebe. Pruèn èstok otpor i trenutno je status
quo. Na{e jedinice su se povukle u odre|ene dijelove grada i u punoj su
borbenoj gotovosti.
3. Gornji Vakuf upu}uje pomo} Prozoru i Novom Travniku. Neredi
su vrlo veliki u Kiseljaku i Kre{evu. Naredio sam Fojnici da pomogne u
oba sektora.
4. U toku dana stigle nove face na Igman iz Sarajeva: Kru{ko, ]e
lo i jo{ 4-5 mra~nih tipova, dok je iz Hrasnice iza{lo oko 50 njegovih lju
di. Smje{taju se u hotel Famos i imaju punu podr{ku Trnova. Imaju ve}i broj MGL-ova.
Ubrzo nakon {to je poslao ovaj izvje{taj komandant TG 1 Konjic
zahtijeva da se razrije{i du`nosti, a onda iznenada napu{ta Konjic i BiH.
Na Igmanu se poku{avalo zavesti vojni~ki red i disciplinu. To je bilo zna~ajno jer su se na Igmanu stvarali uvjeti za deblokadu Sarajeva. Me
|utim konfliktno stanje i bahato pona{anje mnogih samozvanih komanda
nata, pa i dolazak Juke sa svojim ljudima, bili su suprotni te`njama da se
sa osnovice Igmana deblokira Sarajevo. Tada su se osje}ali i nesporazumi izme|u funkcionera MUP-a i na~elnika [VK Sefera Halilovi}a. MUP
i [VK nisu dovoljno zajedni~ki djelovali i sara|ivali. Halilovi} je insisti
rao da se MUP po~ini Armiji RBiH {to Pu{ina nije dozvoljavao kao i
ve}ina ~lanova Predsjedni{tva BiH. Tu situaciju je prekinuo Omer Ba{i}
iz Ministarstva odbrane BiH koji je MUP-u BiH izdao akt da su samostal
na formacija u okviru Oruànih snaga, {to }e ga kasnije ko{tati montira
nog procesa i zatvora. Tako se dogodilo da Juka Prazina i njegovi ljudi
budu prihva}eni na svim policijskim punktovima od mora do Sarajeva, ali
o~ito bez konsultacija i dogovora sa nadle`nima u vojsci. Juka Prazina je
u MUP-u imao svoje ljude koji su mu davali podr{ku da na terenu Igma
na i Konjica preuzme kontrolu. Juka je ostvarivao kontrolu teritorije uz
svakodnevne incidentne situacije i ranjavanja nekih ljudi, ali i zbog nepo
slu{nosti svojih pripadnika. Juka i njegovi ljudi su na kontrolnim punkto
607
vima, kojih je bilo mnogo du` komunikacija, bili veoma strogi prema ofi
cirima i vojnicima Armije RBiH. Pretresali su ih, privodili, saslu{avali i
zlostavljali. U mno{tvu primjera drasti~an je onaj od 6. novembra 1992.
godine kada je Prazina uhapsio dvojicu ~lanova [VK i pretukao ih. Tada
je lak{e ranjen i Jovan Divjak.
608
609
610
U faksimilaima general Jovan Divjak traì saglasnost od Sefera Halilovi}a da Venceslav

Vinko Tondini, pripadnik HV, u logisti~koj bazi u Rijeci preuzme i raspolaè sa 15 miliona
USD muslimanske pomo}i iz Australije, a ne Hasan êngi}. Uskoro ova logisti~ka baza
prelazi u ruke Fikreta Abdi}a.
611
23.4. PRILIKE NA IGMANU PREMA IZVJE[TAJU

IZ PUKOVNIJE KRALJ TOMISLAV
Pretjerano hvalisav i neta~an izvje{taj, pogodan za ilustraciju odno
sa i problema me|u jedinicama na Igmanu, iz pukovnije Kralj Tomislav
poslan je Mati [arliji - Daidì 27. maja 1992. godine. Izvje{taj je pisao
Selim Bilinovi} zvani Cobra. Prema njegovom izvje{taju glavne preoku
pacije pukovije su bile borbe prema Trnovu i Hadì}ima, jer su se na tim
pravcima, tokom maja 1992. godine ve} uspostavile linije fronta. Ve}i dio
izvje{taja se odnosi na borbe pukovnije Kralj Tomislav sa ~etni~kim jedinicama koje su imale upori{ta na Oblim brdima, Gaju, Mijanovi}ima,
Ostoji}ima, Pre~anima, êruì}ima, Dubravama, Presjenici, Bogati}ima i
Jablanici. Sa ovih poloàja otvarana je vatra po bo{nja~kim selima Dej~i
}i, Dujmovi}i, [abanci, Trebe~aj i Pendi~i}i.
Bilinovi} izvje{tava Daidù da su radi borbi na linijama prema
Trnovu formirana dva voda kojima su komandiri bili Hamdo Rami} i Merim Brati}. Kao podr{ka ovim vodovima bili su dva PAT 20 mm, a u vrijeme izvje{tavanja poduzimane su mjere radi formiranja voda minobaca
~a. Vr{ene su pripreme za razbijanje ~etnika na upori{tima Rogoj, Vrbovnik, To{i}i i Ba{ci. U borbama oko Trnova do{lo se do zna~ajnog ratnog
plijena: vi{e topova, minobaca~a i PAM-ova, dva transportera, dva tenka
T 55, mnogo pje{adijskog naoruànja, municije i granate. Plijen je zadràn pod kontrolom [taba TO Trnovo na ~elu sa [ari}em.
U vezi sa borbama prema Hadì}ima, zbog toga {to nisu uspjele
borbene akcije prema @unovnici, Bilinovi} u izvje{taju tvrdi da se u jedi
nicama TO nalazi peta kolona. Nagla{ava da je u pripremama za napad
na @unovnicu postignut dogovor izme|u {taba pukovnije Kralj Tomislav i {taba TO, ali da jedinice TO nisu postupile po dogovoru, u vezi ~ega negoduje: Kada smo izvr{ili napad i krenuli sa pje{adijom pre{li smo
dio sela Kaseti}i i ulazimo u zasjedu, TO se nije pojavio, bila je to ~ista
izdaja.... Po{to smo smanjili dosta neprijateljske posade, povla~im vojsku
i doznajem da je peta kolona uvaljena u TO Igman i TO Hadì}i, a na{a
vojska iz Kralja Tomislav je trebala biti topovsko meso i `rtvovano jagnje. Od tada su nastojali svim sredstvima da nas razbiju, ali sam tada bio
mudriji, obavio sam razgovor sa Husom, koji je pristao pridruìti se nama
i sada vodi satniju artiljerije. Vi ste ga imenovali satnikom na na{em zadnjem sastanku i on sposobno obavlja zadatke.
612
Selim Bilinovi} svom {efu Daidì hvalisavo pi{e da je pukovnija

Kralj Tomislav najva`nija jedinica na prostorima Igmana, da samo ona
vodi borbu protiv ~etnika, a da ostali eventualno u~estvuju, ali da se pona
{aju izdajni~ki. Isti~e kako se pod komandu pukovnije stavljaju i jedinice
u Hrasnici, gdje su, navodno, Bajram Lokvan~i} i Fikret Prevljak sa svo
jim jedinicama u{li u sastav pukovnije Kralj Tomislav i da odmah pristupaju pod na{u komandu. Izvje{taj moè posluìti kao dobra ilustracija
kako se iz pukovnije Kralj Tomislav {irilo nepovjerenje prema jedinicama TO. Dakle, pisali su i govorili da su jednice TO nesposobne, da u njima djeluje peta kolona, da je komandni sastav jedinica TO nesposoban,
te da svi uspjesi koji se postiù u borbama pripadaju pukovniji KT:
Sa Rogoja artiljerijsko naoruànje i ostalu opremu preuzeo je kom.
[ari}, jer tvrdi kako je to njegova teritorija, dok sada tvrdi da mu nije po
trebna Daidìna vojska. Sve trnovske izbjeglice pre{le su preko tereta nas
tj. Darke Pandà. Komandant Trnova [ari} nije osposobio kadar niti zbrinuo svoje izbjeglice. Nego Darko Pandà putem na{ih kanala doznaje da
od robe koja stiè za Trnovo, 50 posto komandant profitira, ~ak prodaje
za novac i cigarete svojoj vojsci. Svaki dan po tri kamiona jelovih balva
na odlazi u Kakanj za novac kod jednog privatnika koji drì pilanu. Izbje
glice su se àlile kako ih je pretreso, oduzimao im li~no naoruànje tj. pi
{tolje sa dozvolom, a ti pi{tolji su se prodavali za valute. Smatramo da
Trnovu ne treba slati ni municiju niti ikakvo naoruànje, a izbjeglice bi se
mogle vratiti ku}ama.
Ina~e, zna~ajan dio Bilinovi}evog izvje{taja generalu Daidì se
odnosi na razne insinuacije o kriminalnom pona{anju pripadnika TO.
Na kraju ovog pisma Bilinovi} traì stavove o statusu pukovnije
Kralj Tomislav: Gospodine generale traì odgovor u rje{enju svega
ovoga, problem je vojska koju treba registrovati po statusu Bosanske voj
ske, drugo treba nam na{ pe~at, za svaki putni nalog moram moliti TO....
Prema sadràju Bilinovi}evog izvje{taja moè se zaklju~iti sljede}e:
Glavni ljudi u pukovniji Kralj Tomislav se nisu osje}ali ni pona{ali kao pripadnici jedinica RBiH. Naprotiv, oni su èljeli pokazati kako
su oni dobra i efikasna vojska, a da jedinice Armije RBiH i njeni kadrovi
nisu sposobni, niti se bore protiv ~etnika onako kako to ~ini pukovnija
Kralj Tomislav.
Poznavaoci propagande koja se od po~etka agresije na RBiH provo
dila iz Zagreba i Gruda protiv RBiH, posebno protiv Armije RBiH, prema izvje{taju koga je Bilinovi} poslao Daidì, brzo bi zaklju~ili da se pro
613
pagandne teze iz pukovnije Kralj Tomislav idealno podudaraju sa sadràjima propagande koja se u to vrijeme kreirala i usmjeravala pod kon
trolom Tu|manovog reìma. Glavna poenta te propagande je bila da Armija RBiH nije sposobna, da RBiH kao dràva ne postoji, da u RBiH ne
ma ko da organizira vojsku i da je samo Tu|manov reìm mo}an da to
u~ini, zbog ~ega su isticani zahtijevi pa i ultimatumi da se jedinice Armije RBiH pot~ine HVO-u. Zato i Bilinovi} izvje{tava svoga {efa Daidù o
snovima da su se va`ne jedinice pot~inile {tabu pukovnije Kralj Tomislav, {to je bila jo{ jedna velika la`.
Indikativno je {to se nadomak Sarajeva nalazila jedinica Kralj Tomislav, pod kontrolom Tu|manovog reìma, a da o tome Tu|man nije
razgovarao sa Izetbegovi}em, niti je boravak ove jedinice legaliziran u
me|udràvnim odnosima RBiH i Hrvatske.
Iz sadràja izvje{taja koga Bilinovi} pi{e Daidì naprosto iska~u ne
gativna mi{ljenja prema Armiji RBiH i njenim kadrovima. Na osnovama
takvih stavova nije bilo mogu}e razvijati dobru saradnju i koordinaciju u
borbenim djelovanjima. Takvi stavovi su vi{e indicirali da }e uslijediti sukobi nego da }e uslijediti efikasna zajedni~ka borba protiv ~etnika.
Osniva~i Vojne policije ARBiH
614
Naposljetku je va`no znati da je septembra 1992. godine Mate

Boban izdao zapovijest HVO-u da se obustavlja svaka pomo} Armiji BiH
u poku{ajima deblokade Sarajeva. Taj odnos prema Sarajevu, koje }e tri i
po godine provesti pod opsadom, kulminira potkraj 1993. godine kada
kiselja~ki zapovjednik HVO-a Ivica Raji} ispaljuje topovske salve na
Sarajevo.
615
SPORTSKI USPJESI
êstitke predsjednika Izetbegovi}a na sportskim uspjesima
616
617
618
Sa Svjetskog prvenstva u Maleziji 1994. godine
619
RECENZIJE
Knjiga Izdaje i odbrana Hercegovine 91-95 autora mr. Suada ]upine, koja se nalazi pred nama, izvanredno je {tivo koje na neposredan i
upe~atljiv na~in govori o ratnom vihoru s po~etka devedesetih u RBiH
i stravi~nim stradanjima u njemu.
Knjiga je pisana na temelju nepobitnih fakata i na osnovu autorovog
li~nog i neposrednog u~e{}a u svim ovim de{avanjima, kao i njegovog ja
snog patriotskog odre|enja prema nezavisnoj, suverenoj, cjelovitoj i me
|unarodno priznatoj RBiH, tako da ima i pe~at autenti~nosti i sigurnosti i
kod ~itaoca bi kao takva trebala da izazove pozitivan i snaàn efekat.
U prou~avanju obimne historijske gra|e, koja se odnosi na golemi
milenijski hod na{e dràve BiH, posebno njene aktuelne zbilje sa kraja
20. i po~etka 21. stolje}a, ovo djelo koje je pred nama, name}e se kao dra
gocjena gra|a o nastojanjima agresora svih boja, da svim sredstvima pa i
genocidom, rasture ovu dràvu i uni{te njezin tisu}ljetni kontinuitet.
Knjiga mr. ]upine, jednostavno, uvjerljivo, analiti~ki precizno i
smjelo, sublimira obje agresije koncem 20. stolje}a na na{u zemlju, i onu
sa istoka i onu sa zapada, i demaskira nosioce i izvr{ioce ne~asnih djela,
anticivilizacijskih pona{anja i moralnih posrtaja u realizaciji tog proje
kta, kao i njihovo ni{tavilo i bijedu.
U prvom dijelu knjige, izvanredno je rasvijetljena uloga Teritorijalne odbrane i Patriotske lige protiv okupacije JNA, spregu JNA s ~etnicima, odnosno poistovje}ivanje ovih snaga sa ugroènim srpskim narodom. Na najbolji mogu}i na~in autor svjedo~i kako najvi{a komanda tzv.
JNA {titi paradràvnu strukturu koju je u RBiH uspostavio SDS, a koja je
imala za cilj progon nesrpskog stanovni{tva u RBiH, posebno progon i
genocid nad Bo{njacima.
Kroz knjigu se, poput crvene niti, provla~i konstanta o dogovoru po
liti~kog i vojnog vo|stva Srba i Hrvata, od samog po~etka, o podjeli BiH
(izme|u ostalog, sprje~avanje Daidìne pukovnije da zauzme kasarnu JNA
u âpljini od generala HV-a Praljka, dana 24.4.1992. godine, dok se vojnici JNA ne evakuiraju helikopterima..; nezainteresiranost HVO-a da, zajedno sa patriotima Mostara, zaustavi tzv. Jugoarmiju i srpsku ~etni~ku paravojsku, da zauzmu isto~nu obalu Mostara, aprila i maja 92. godine;
konstantne sabotaè u zajedni~kim akcijama u kojima su u~estvovali zaje
dno Amija RBiH i HVO prema srbo~etni~kom agresoru itd, itd ....)
620
U drugom dijelu knjige se govori o agresiji Hrvatske i Herceg-Bo

sne na suverenu RBiH i nudi mno{tvo nepobitnih argumenata o konstantnom sistematskom ru{enju institucija RBiH od strane HDZ-a.
Jer, samo dva dana nakon {to je RBiH priznata od me|unarodne zajednice kao samostalna, suverena i neovisna dràva, SDS i HDZ imaju
njenu dogovorenu podjelu.
Nije mi poznato da je iko do sada na ovako ubjedljiv, jednostavan
na~in, raskrinkao paradràvni sistem HDZ-a i HVO-a, koji je u potpunos
ti bio orijentiran da se u Mostaru i {irom Hercegovine uni{te tragovi ìvo
ta Bo{njaka ali i Bosne i Hercegovine kao dràve. Raskrinkana je i sulu
da kampanja koja se vodila u Zagrebu, a kojom su se negirale povijesne
~injenice o kontinuitetu bosanskohercegova~ke dràvnosti i svojatala bh.
teritorija na ra~un Republike Hrvatske.
Ovdje je posebno bitno ukazati na veoma uspje{no demaskiranje
perfidne politike Franje Tu|mana, koja kipti od mr`nje prema BiH i
Bo{njacima, dok je u isto vrijeme u Hrvatsku prihvatao bh. izbjeglice, {to
mu je bio vaàn argument u poku{aju maskiranja su{tine vlastite agresije na RBiH.
Knjiga Mr. Suada ]upine nepobitno dokazuje agresiju Republike
Hrvatske na me|unarodno priznatu RBiH, kao i ulogu njene pot~injene,
ali s razlogom stvorene marionete HZHB, koja se u svim donesenim odlu
kama, istina nezakonitim, pona{ala kao samostalna i suverena dràvna za
jednica, izdvojena iz RBiH, dok je njena vojna komponenta HVO zajedno
s HV-om provodila fa{isti~ke i genocidne ideje, proistekle iz jasno koncipiranog politi~kog programa stvaranja velike Hrvatske.
Zato se ova knjiga name}e i kao izazovno {tivo, ali i neumoljiva
gra|a u sagledavanju obima ru{ila~kih nastojanja prema BiH i Bo{njaci
ma u njoj, od susjednih dràva i njihovih ispostava u BiH, koje svoju pe
tokolona{ku ulogu ne napu{taju ni danas.
Naàlost, Bo{njaci Mostara, Hercegovine, ali i gra|ani BiH u cjeli
ni, spoznat }e da se nekih programskih ratnih ciljeva, apostrofiranih u
ovoj knjizi, nisu odrekle ni danas odre|ene destruktivne snage unutar
BiH, koje drè jake politi~ke pozicije. âk se i ne stide ni postupaka ni ri
je~i. Tu je na prvom mjestu, rekao bih, nasilna kroatizacija i pokatoli~enje Mostara i ostalih hercegova~kih gradova.
U ovoj knjizi na}i }emo i druge veoma intrigantne teme: slu~aj Ju
ke Prazine i njegov transfer u HVO, njegovo preobra}anje od, gotovo, he
roja Armije RBiH u izdajnika bo{nja~kog naroda, legendu o Mati [ar-
621
liji Daidì, ulogu Jasmina Jaganjca i dr., koje ]upina veoma spretno,
uvjerljivo, objektivno i argumentirano elaborira.
Knjigu toplo preporu~ujem ~itala~koj publici, posebno Bo{njacima
Hercegovine, koji je moraju imati kao hamajliju u vlastitoj ku}i. Ne radi
osvete, nego da se spozna istina i da se ne zaboravi. Jer aveti ratnog de
{avanja se {epure svuda oko nas kao pobjednici, a brojni Bo{njaci Mosta
ra naro~ito oni na funkcijama, hodaju poput sjenki i dodvoravaju se svo
jim mu~iteljima i ubicama, traè}i ispriku {to su ostali ìvi.
Zato s razlogom ~estitam Suadu ]upini na ovom velikom djelu i
hrabrosti da ga prezentira javnosti u ovom vremenu, u kome je vidljiv ne
dostatak morala!
Seid Smajki}, muftija mostarski
* * *
Knjiga u rukopisu Izdaje i odbrana Hercegovine Suada ]upine,

na 615 stranica, govori o donedavno neèljenoj temi: agresiji na Mostar i
Hercegovinu.
Koliko sam u pravu kad kaèm da je to neèljena tema vidljivo je i
po jednoj, nedavno objavljenoj knjizi sje}anja na logora{ke dane. U kon
clogorima HVO-a, {irom Hercegovine bilo je vi{e od 18 hiljada Bo{nja
ka. Tek 12 godina poslije jedan od njih je napisao prva sje}anja na te dane.
I zbog tih, te{ko razumljivih motiva bo{nja~ke autocenzure, knjiga
Suada ]upine, koja savjesno svjedo~i o dvije agresije, srpskoj i hrvatskoj,
pa genocidu, urbicidu, sakralocidu i kulturocidu nad Bo{njacima i njiho
vom tradicijom, mora biti vrijednost i poruka za Bo{njake Hercegovine.
Posebno mi je bilo zadovoljstvo {to knjiga nije pehlivanska, nego i
~injeni~na, i otvorena i, na momente provokativna. Drago mi je {to za
svoje tvrdnje Suad ]upina uvijek podastire dokumentaciju ili li~no svje
do~enje. Svaka knjiga uvijek èli biti dokument i ostaviti historijski trag
i pe~at, a to moè samo ukoliko posjeduje dokumentarnost i autenti~nost
svjedo~anstva.
Kao svjedoka i u~esnika mnogih tragi~nih i herojskih doga|aja u
Hercegovini, knjiga Suada ]upine me razdrmala u tom sje}anju na borbu
622
patriota BiH protiv dvije agresije. Ne moè se ostati ravnodu{an, a vjeru

jem da to ne}e mo}i ni drugi ~itatelji. Neki dijelovi knjige su izuzetno po
tresni, upe~atljivi u opisima onoga {to se dogodilo, kao da se tog ~asa
pred na{im o~ima zbivaju. Za ljude koji su proìvjeli uàse zla sa dvije
strane ovo {to je napisao Suad ]upina djelovat }e poput stavljanja mehle
ma na neke stare i nezaboravljene rane. Knjiga posjeduje izuzetnu vjero
dostojnost i dokumentarnost, pa }e se na}i najmanje onih koji nakon ova
ko iznesenih ~injenica èle reagirati negativno.
Treba istaknuti vrijednost knjige u sistemati~nosti i èlji da se progovori o brojnim detaljima o kojima se malo znalo, pa se na njih i zabo
ravilo. Takvi su dijelovi knjige koji govore o poku{ajima da se djeci osiguraju {to normalniji uslovi da nastave sa obrazovanjem i u takvim stra
{nim okolnostima agresije na na{u dràvu. Knjiga Suada ]upine ima ba{
tu vrijednost. Nismo se ni sami naoruàli, niti je onaj veli~anstveni otpor
Armije RBiH do{ao sam od sebe.
Kad danas gledam slike Starog mosta uo~i ru{enja, pa ih onda upo
redim, vidim da je preko no}i neko, u o~ajanju, stavljao na njega automo
bilske gume ne bi li ublaìo udare tenkovskih i topovskih granata {to su
ih barbari ispaljivali. Na tim slikama vidi se i kako su Mostarci preko no
}i postavljali novi drveni pokrov nad lukovima Starog mosta pla{e}i se
minobaca~a. Sve je to i no}u ra|eno pod granatama i mecima snajpera. A
onda se pitam: jesu li ti dobri ljudi danas ìvi i {ta im se u srcu zbivalo
kad su Most opet vadili iz Neretve i onda ga ugledali u onom starom sja
ju?
Knjiga Suada ]upine je prijeko potrebno sje}anje na ono {to je bi
lo, a {to bi mnogi htjeli da zaborave. Zato ovo izvla~enje iz zaborava je
dnog tragi~nog vremena i poredim sa sudbinom Starog mosta. To izvla~enje Starog mosta iz Neretve, a onda i vra}anje svakog kamena na svoje
mjesto, djeluje mi kao velika pobjeda nad vremenom i najljep{a pobjeda
nad zlim silama.
Knjiga Suada ]upine je na sunce iznijela dobar dio istine, skriven u
dubinama na{eg pam}enja. Iskreno se nadam da }e ova knjiga potaknuti
mnoge na svjedo~enje.
Senija Mili{i}, doktor historijskih nauka
* * *
623
Knjiga Izdaje i odbrana Hercegovine 91.-95., po saznanju autora

ovih redaka, jedan je od rijetkih dokumentaristi~ki intoniranih radova na
temu rata i agresije u predijelu Hercegovine. Naime, na{a ratna dokumen
taristika i uop}e pisanje o periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu nije
sustavno pozicionirana, daleko je od znanstvene, do kraja objektivne pro
cjene stvarnih doga|anja, {to, vjerovatno uvjetuje i relativna blizina (u
vremenskom smislu) doga|aja koje smo proìvjeli.
Suad ]upina odvaìo se, na jedan prije svega po{ten akt, da zasvje
do~i o doga|anjima ~ijim je neposrednim sudionikom bio, da da svoj pra
vorijek o nizu doga|anja krvave i tragi~ne pro{losti na teritoriji Mostara i
Hercegovine.
Pri tome ]upina nije imao tek i samo svjedo~anstvene namjere.
On svoju knjigu, istina, opskrbljuje brojnim dokumentaristi~kim
materijalima, knjiga posjeduje i odre|en broj fusnota, bogata je fotodoku
mentaristi~kim materijalom, faksimilima i zornim dokazima o svemu
onom {to je ~inilo krvavu zbilju hercegova~kog vremenskog podioka
1992.-1995.
Ali na golemom broju mijesta, unutar ove knjige autor }e jasno, do
kraja subjektivno, iskazati svoje sudove, koji, vjerojatno, i ne}e i ne mo
gu biti po volji svih onih koji su bili sudionicima ovih burnih i tragi~nih
doga|anja.
]upina je jasno opredjeljen da da iskrenu sliku svega onoga, pa ~ak
i nekih doga|anja, o kojima je bilo vrlo malo govora po okon~anju agre
sije, odnosno ratnih zbivanja u Hercegovini i Mostaru.
Knjiga se moè podijeliti na dva dijela, na onaj koji obra|uje udio
srpskog fa{izma u agresiji na Republiku BiH i na onaj koji govori o Tu|manovom reìmu i jasnim agresivnim namjerama ovog reìma prema
dràvnopravnom tkivu BiH.
Opisuju}i do detalja, koji ponekad idu tako daleko do tragi~ne biza
rije, sve ono {to je bila realna pozicija golorukog naroda i njegovih brani
telja u odnosu na svu silu agresivne kavalkade ]upina }e izvoj{titi, po
mom sudu, dva bitna rezultata svog poku{aja rekonstrukcije agresije u
Hercegovini, u Mostaru.
Prvi je onaj vezan za evidentno razobli~avanje, demaskiranje i kla
si~nu detabuizaciju brojnih tamnih mrlja u povijesti Hercegovine i Mos
tara u ovom periodu.
Drugi, pak, vrijedan rezultat ove knjige, predstavlja, svakako ona
u~itanost autora u dostupnu mu dokumentaciju, kojom on poku{ava zor
624
no argumentirati svoja subjektivna svjedo~enja i svoju elaboraciju ratnih

doga|anja.
Knjiga je angaìran akt na razobli~avanju neistina, na sakupljanju
istinitih podataka o onomu {to je bilo fakti~ko stanje na terenu.
Me|utim, Suad ]upina ne bi bio dosljedan sebi kada na niz mjesta
ne bi jasno pokazao da je njegov antifa{isti~ki anga`man jasno vezan i uz
konkretne osobe, uz konkretne politi~ke i partijske strukture, {to, opet, u
krajnjem ishodu pokazuje i njegov vi{e nego jasan stav o dvostrukoj agre
siji na jedan narod bo{nja~ki, na njegove istaknute pojedince, instituci
je i kompletnu infrastrukturu ìvljenja...
Ovo smatram rijetkom hrabro{}u u na{oj svjedo~anstvenoj literatu
ri.
Jer, ni jednog trenutka, Suad ]upina ne prikriva svoju jasnu pripadnost, svoj anga`man u toku rata i svoju poziciju koja je vi{e od svjedo
ka, a koja nije manje od onog koji poku{ava objektivno da promatra ovu
situaciju.
Knjiga je ispisana jasnim i razgovjetnim stilom, ona ima iznimno
vrijednih pasaà rekonstruktivnog karaktera, a vrlo je zna~ajna u ovoj si
tuaciji, u kojoj danas ìvimo ugroèni ujedna~avanjem, dejtonskim uje
dna~avanjem krivica i istina...
Nitko danas ne moè pledirati na apsolutnu istinu o ratu i agresiji na
BiH.
Apsolutna istina, ako nekada bude postojala, pripadat }e vi{im sfe
rama umoljavanja i traganja...
Samo Tvorac na{ih svjetova i ìvota moè pledirati na tu istinu.
Daju}i mali doprinos ovom obimnom knjigom Suad ]upina nas pri
bliàva, vjerojatno (ne mogu tvrditi sigurno, jer mnoge stvari sam prvi put
pro~itao u ovoj knjizi!) onomu {to je jedna od mogu}ih rekonstrukcija go
lemih izdaja, zavaravanja i prevara naroda i gra|ana u Hercegovini i Mos
taru.
Po{teno je bilo napisati ovu knjigu, ~ak i u onim pasaìma, koji }e
vjerojatno izazvati svojevrsne povjesne i politi~ke kontraverze.
Jer, bez ovakvih svjedo~enja dejtonska ujedna~avanja krivica,
{minkanja i uljep{avanja povjesti, krvave i krajnje tragi~ne na{a bi sutra{
njica bila ravna {arenoj laì.
Ovako postoje bar neke {anse da budemo na tren bliì istini.
Gradimir Gojer, knjièvnik i publicista
625
626
REGISTAR LI^NIH IMENA
A
Abaza, Selim: 204
Abaza, Osman: 203
Abaza, Osman: 204
Abdi}, Fikret: 80, 112, 584
Abdul, Ejub: 333
Abdulah, Georg: 333
Abot, Toni: 163
Abudi}, Ahmet - Ahmo: 239
Aco zvani Legija: 185
A~kar, [a}ira: 190
A~kar, \ula: 190
A~kar, Alija: 190
A~kar, Be{ir: 190
A}imovi}, A}im: 184
A}imovi}, Novica: 206
Adus, Idriz: 240
Adàjli}, Snjeàna: 326
Adì}, Blagoje: 45, 51, 102, 137,
143
Agi}, Akif: 486
Ajani}, Alija - Klima: 239
Ajani}, Edhem - Etem: 239
Ajani}, Edin Ejo: 153
Ajani}, Elvedin - Edo: 104, 160
Ajani}, Mensur - Menso: 240
Ajani}, Senad - Sejo: 239, 240
Ajani}, Senad:
Ajanovi}, Irfan: 477
Ajanovi}, Mirsad: 581
Akmadì}, Mile: 334
Ala|uz, Vahid,: 593
Alajbegovi}, Omer: 327
Alajbegovi}, Ramiz - Mirza: 240
Alajbegovi}, Zlatko: 167

Aleksi}, Ante: 274
Aleksi}: 20
Aleri}, Enes: 121
Ali}, Almira: 326
Ali}, Husein - Soko: 593
Ali}, Meho: 194
Ali}i}, Husein: 204
Ali}i}, Muhamed: 204
Ali}i}, Nazika: 204
Ali}i}, Alija: 204
Ali}i}, Habiba: 204
Ali}i}, Saudin: 187
Ali~i} Lejla: 187
Ali~i}, Alija: 187
Ali~i}, Fadila: 187
Ali~i}, Habiba: 187
Ali~i}, Hava: 187
Ali~i}, Huso: 187
Ali~i}, Mejka: 187
Ali~i}, Mejra: 187
Ali~i}, Merima: 187
Ali~i}, Mujo: 187
Ali~i}, Nezika: 187
Ali~i}, Saja: 187
Ali~i}, Zejna: 190
Aliba{i}, [erifa: 190
Aliba{i}, Ema: 187
Aliba{i}, Habiba: 187
Aliba{i}, Mustafa: 187,
Aliba{i}, Senada: 187
Alibegovi}, Dàfer: 195
Alihasim, @anel: 329
Alihodì}, Enver: 36
Alikalfi}, Ibrahim - Duje: 240
627
Alispahi}, Bakir: 593

Alunovi}, Fehim - Feha: 239
Andri}, Boro: 186
Andri}, Dragan: 104
Andri}, Dragan: 160
Andrija{evi}, Milo{: 182
Ani}, Gojko: 365
Ani}, Mijo: 341
Antelj, Borika: 203
Antelj, Sofija: 203
Antelj, Boro: 166, 185
Antelj, Du{an: 200
Antelj, Jovo: 206
Antunovi}, Budimir: 20
Arap, Mirsad -Mu}a: 104, 109
Artukovi}, Andrija: 566
A{}i}, Goran: 183
Athisari, Marti: 433
Ati}, Branislav -Beli: 125
Avdalovi}, Du{an: 206
Avdalovi}, Ljubo: 206
Avdalovi}, Velimir-Ve{o: 181
Avdi}, Mithat: 172
Avdi}, Sabir: 174
Avdi}, Senad: 93
Avmedovski, Miftar: 326
Azemovi}, Damir: 327
Azinovi}, Mile: 211
B
Babi}, Dragan: 76
Babi}, Ivo: 147
Babi}, Nikola: 196
Babi}, Zoran: 169
Babovi}, Re{ad: 109
Backovi}, Enver: 593
Backovi}, Zaim: 593

Ba~vi}, Milenko: 98, 129
Ba}in, Radenko: 185
Badàk, Besim - Ba|o: 240
Baj~eti}, Milan: 12, 186
Bajgori}, Adnan: 329
Bajgori}, Amel: 329
Bajgori}, Amela: 329
Bajgori}, Dèmal: 322
Bajovi}, Milo{: 186
Bajovi}, Milorad: 170
Bajovi}, Vi|en: 169
Bajramovi}, Dragan: 216
Bajramovi}, Edin: 587
Bajramovi}, Fatima: 173
Bajramovi}, Jasminka: 366
Bajramovi}, Sejad: 71
Bajri}, Arman: 321
Bajri}, Fikret: 15, 16, 17, 84, 89,
90, 91, 92, 93, 94, 96, 97, 98, 99,
100
Bajri}, Fikret: 89
Bajri}, Ita: 328
Bajri}, Osmo: 328
Bajri}, Tea: 328
Bakija, Hajrudin: 36
Bakija, Kemal:153
Bakovi}, Mirko: 260
Bakra~, Miro: 423
Balali} Amir: 228
Balali}, Asim: 342
Balali}, Mustafa: 326
Balat, Adil: 333
Bali}, Emir: 239
Balijagi}, Faruk: 603
Balta, Semir: 104,160
Bandi}, Branko: 272
Bandi}, Branko: 89, 92, 93
628
Bandi}, Branko: 93
Bandur, Mate: 85, 477
Banjski: 161
Baralija, Ahmet: 165
Baralija, Ahmet: 190
Baralija, Be}ir: 165
Baralija, Hatidà: 189
Baralija, Mejra: 189
Baralija, Osman: 189
Baralija, Zejna: 189
Barbari}, Mladen: 356, 357, 358
Bari{i}, Miro: 566
Bari{i}, Pava: 149
Barjaktarevi}, Budo: 70
Baruk~i}, Franjo: 214
Ba{i}, [u}rija: 176,
Ba{i}, Ahmo: 173
Ba{i}, Behka: 173
Ba{i}, Biser: 240
Ba{i}, Dàfer: 173
Ba{i}, Edhem: 173
Ba{i}, Ejub: 173
Ba{i}, Elvir-Miko: 173
Ba{i}, Fatima: 174, 334
Ba{i}, Hakija: 202
Ba{i}, Husnija: 173
Ba{i}, Miralem: 173
Ba{i}, Mirsad: 173
Ba{i}, Nazif: 211
Ba{i}, Semir: 176
Ba{i}, Sevlija: 174
Ba{i}, Smajo: 173
Batini}, Janko: 169
Batini}, Obren:128
Batini}, Slobodan: 138
Batini}, Stojan:160,196
Batini}, Tomislav: 205
Batini}, Zdravko: 341
Batlaj, Maja: 330)

Batlak, Azer: 403
Batlak, Edo: 403
Batlak, Miralem: 139, 141
Batlak, Nijaz: 145, 255
Batlak, Sanja: 328
Bauer, Tibor: 229
Be}kovi}, Matija: 73
Be~i}, Sead: 602
Bebani}, Hava: 200
Bebani}, Huso: 200
Beganovi}, Meho: 423
Begi}, Faruk: 33
Begi}, Salko: 120
Begovi}: 86
Behmem, Mirza - Pirgo: 240
Behmen, Omer: 566
Behmen, Suad: 239
Behram, Dèmila: 366
Behramovi}, Nijaz: 230
Bejat, Renea: 365
Bejatovi}, Sonja: 19
Bekti}, Suad: 587
Belovi}, Gordana: 360
Belovi}, Miodrag - Mijo: 240
Benca, Nedàd: 194
Bender, Ivan: 260
Berak, Branislav: 200
Berberovi}, Milan: 185
Berberovi}, Mirsad: 593
Beribak, Nihad: 228
Beribak, Nihad: 230
Besmaj, Besim: 193
Bevanda, Kre{o: 62
Bezanovi}, Boris: 19
Bija{ki}, Bahrija: 326
Bijavica, Hasan - Bija: 239
Bijavica, Mirzo - Ribi}: 240
629
Bijedi}, @arko: 49
Bijedi}, Dèmal: 82,
Bijedi}, Kemal: 215
Bijedi}, Ramiz: 228
Bijedi}, Tarik: 541
Bijeli}, Hamo: 151
Bilalovi}, Hasan: 240
Bilandì}, Du{an: 56, 131
Bili}, @ara:146
Bili}, Anto: 260
Bili}, Jure: 146
Bili}, Nikola: 341
Bitanga, Salko: 403
Bjekovi}, Lazar: 184
Bjekovi}, Zoran: 184
Bjeleti}, Miodrag: 196
Bjelica, Bu}o: 169
Bjelica, Milan: 170
Bjelica, Mladen: 169
Bjelica, Nikola: 170
Bjelica, Pero: 185
Bjelica, Petko: 169
Blaèvi}, Gigo: 184
Blaèvi}, Jakov - Joko: 480
Blaèvi}, Stjepan: 195
Boban, Mate: 48, 68, 105, 111,
144, 215, 255, 256, 260, 261, 262,
263, 271, 272, 275, 277, 280, 282,
283, 284, 297, 303, 304, 316, 337,
340, 382, 383, 388, 397, 399, 427,
429, 433, 438, 440, 441, 445, 453,
454, 456, 457, 460, 461, 462, 463,
464, 478, 487, 488, 490, 529, 552,
566, 568, 569, 570, 578, 603, 615
Bobar, @arko: 184
Bobetko, Janko: 217, 282, 435,
437, 440, 441, 549
Bobi}-Mojsilovi}, Mirjana: 76
Bodiroga, Du{an: 196

Bodiroga, Nada: 420
Bogadi, Mara: 356, 357
Bogdan, Velimir: 423
Bogdani}, Mario:358
Bogdanovi}, Veljko:322
Bogi}evi}, Vlado: 200
Bogojevi}, Sandi: 239
Bogojevi}, Sendi: 240
Boj~i}, Rusmo: 214
Bojani}, Milenko: 228
Bojani}, Nedeljko: 206
Bojani}, Ratko: 186
Boji}, [erif: 228
Bojo, Sanela: 329
Bojovi}, Milorad: 169
Bojovi}: 15
Bokan, Dragoslav: 207
Bokan, Dragoslav: 207
Bolfek, @eljko: 146
Boloban, Redèp: 193
Bor~anin, Dejan: 196
Boras, Franjo: 112
Bori}, Milivoje: 137
Borislav, Kapor - Boba: 240
Boro, Josip: 341
Borovina, Igor: 359
Bostandì}, Senada: 360
Bo{kailo, Be}ir: 59, 211
Bo{kailo, Be}ir: 59, 540
Bo{kovi}, Milenko: 197
Bo{kovi}, Milutin: 196
Bo{kovi}, Ne|o: 80
Bo{kovi}, Zlatan: 184
Bo{njak, Hasan: 175
Bo{njak, Miroslav: 355
Bo{njak, Rade: 272
Bo{njak, Radoslav: 186
630
Bo{njak, Sanja: 356

Bo{njak, Sonja: 19
Bo{njak, Tomislav: 454
Bo{njak, Zdravko: 44, 587
Bovan, Mladen: 206
Boì}, Slobodan: 48, 139
Boòvi}, \or|e - Gi{ka: 125
Boòvi}, Milomir: 216
Boòvi}, Milomir: 216
Br{tina, Sa{a: 201
Br|anin, Radoslav: 38
Br~i}, Dragoljub: 171
Brajevi}, \ulsa: 187
Brajevi}, Hata: 188
Brajevi}, Mejra: 190
Brajevi}, Mu{kija: 190
Brajevi}, Mustafa: 187
Braji}, Niko: 147
Brajkovi}, Mijo: 341
Brankovi}, Sead: 105
Brankovi}, Sead: 105
Brati}, Merim: 594
Brati}, Slavko: 206
Brati}, Vukan: 185,
Brbor, Mate: 85
Brbor, Zlata: 85,
Brekalo, Ahmet: 326
Brekalo, Amela: 326
Brekalo, Azra: 326
Brekalo, Emir: 326
Brekalo, Hava: 195
Brekalo, Ivan: 355
Brekalo, Jasmin: 240
Brekalo, Mustafa: 239
Brekalo, Mustafa: 326
Brekalo, Ramo: 240
Brekalo, Sanel: 326
Breko, Bahrudin: 332
Brekovi}, Nazif - Naka: 240

Briga, Predrag: 196
Brkovi}, Nazif: Nuka: 240
Brljevi}, Mate: 478
Brstina, Slavica: 365
Bruk, Emrik - Miro: 240
Brzi}, Ivan: 341
Bu}in, Nenad: 70
Buba{, Nikola - Nina: 240
Bubalo, Husein: 195
Bubalo, Pero: 480
Bubuljica, [ef}et: 213
Buconji}, Karla: 163
Budakovi}, Sulejman - Tetak: 161,
214
Budimi}, Edina: 326
Budimir, Dragan: 359
Buha, Aleksa: 205
Buha, Radmila: 361
Buha, Vasilije: 206
Bukvi}, Danilo: 197
Bukvi}, Mate: 147
Bukvi}, Milica: 228
Bukvi}, Spaso: 197
Bulatovi}, Momir: 71
Bulatovi}: 70,130
Buli}, Ibro: 188
Buli}, Meho: 204
Buli}, Nikola: 58
Buli}, Savu: 201
Buljevi}, Smajo: 228
Buljko, Emica: 89
Bumbi}, Gojko: 182
Bumbi}, Mladen: 182
Bunti}, Zdenko: 215
Bunti~, Marko: 215
Buri}, Darko: 109, 161, 209
Buri}, Mejra: 326
631
Buri}, Vlaho:
Butigan, Pero: 149
Butumovi}, Miroslav: 286
C
Ceri~, Ljubomir: 205
Cickovi}, Franjo: 477
Cigi}, Radica: 356
Coki}, Jevrem: 51
Cokoja, Izet: 321
Crn~evi}, Brana: 73
Crnjac, Milenko: 217
Crnogorac, @arko: 184
Crnogorac, Gordana: 19
Crnogorac, Ne|o: 19
Crnogorac, Vlado: 356, 357
Crnomerovi}, \ulsema: 188
Crnomerovi}, Ibro: 188
Crnomerovi}, Medina: 188
Crnomerovi}, Muhiba: 188
Crnomerovi}, Tidà: 188
Cuca, Svetan: 186
Cvetkovi}, Radoslav: 161
Cvijan, Stanko: 125
Cvijanovi}, Mile: 240
Cvitanovi}, Vlado - Mi{: 239, 240
Cvitanovi}, Ante: 422
Cvjetkovi}, Milenko: 196
â|o, Brano: 80
âbak, Boro: 205
âbak, Veljko: 185
âbrilo, Blagoje: 197
âbrilo, Du{an: 197

âbrilo, Maksim: 206
âbrilo, Veso: 89, 206, 297
âgalj, Ibro: 190
âmo, Azerina: 190
âmo, Murta: 189
âmo, Osman: 190
âmpara, Hajrudin: 173
âmpara, Ismet: 403
ârapina, (Petar) Miroslav: 204
ârapina, Marko: 147
ârapina, Petar: 195
âu{evi}, Armenko - ûpo: 239,
240
âvaljuga, Miro: 206
âvar, Stojan: 356, 357
êgalj, Hurija: 190
êhi}, Denis: 486
êko, Ivica: 581
êlebi}, Edin: 229
êlebi}, Ismet - êba: 153
êlebi}, Muniba: 189
êlebi}, Sead: 48, 59, 79, 143,
144, 153, 216, 275, 460, 488, 566,
598
êngi}, Hasan: 34, 36, 598
êngi}, Muhamed: 106, 566
êrko, Emir: 215
êrko, Omer: 215
êvra, Aida: 93
êvra, Mustafa: 59
êvro, Benjamin - Benjo: 239
î{i}, Sead: 152
î{i}, Sulejman - Sule: 240
î{i}, Vahdet: 230
ôka: 161
ôkljat, Franjo: 147
ôkorilo, Mi}o: 98
632
ôkorilo, Veljko: 98
ôla: 161
ôlak, Drago: 152
ôlakhoì}, Mujo: 188
ôlakhodì}, Fatima: 190
ôlakhodì}, Habiba: 190
ôlakhodì}, Ibrahim : 54, 67
ôlakhodì}, Salko: 190
ôlakovi}, Riad: 332
ôli}, Adil: 587
ômi}, Ne|o : 171
ômor, Elvedin: 202
ômor, Ramiz: 202
ôpelj, Adem: 163
ôpelj, Dervo: 187
ôpelj, Hasib: 163
ôpelj, Mustafa: 187
ôpelj, Nermina: 187
ôpelj, Zejna: 187
ôri}, Avdo: 163
ôrda, Nermin: 239
ôvi}, Fadil: 593
ûlajevi}, Danila: 357
ûle, Halila: 326
ûljak, [tefa: 194
ûljak, êstimir: 228
ûljak, Karlo: 189
ûljak, Vlado: 477
ûr~i}, Maja: 365
ûsi}, Ahmet: 189
ûsi}, Hata: 189
ûsi}, Omer: 189
ûsi}, Sala: 189
ûstovi}: 161
ûstovi}, Almasa : 175
ûstovi}, Anes: 381
ûstovi}, Asim :139, 140
ûstovi}, Nazif : 175
ûstovi}, Nedàd: 93
ûstovi}, Raba : 175
ûstovi}, Ru{id : 175
ûstovi}, Sibla: 327
ûtura, Muhidin: 587
ûtura, Veljko: 478
ûturi}, Mirsad: 36
ûturi}, Sabrija : 36
ûturi}, Senad : 36
^voro, Benjamin: 239
^voro, Dra{ko: 229
^voro, Nedeljko: 206
^voro, Ranko: 228
]
]alasan, Dragan: 182
]alasan, Mi{o: 182
]ati}, (Juso) Ibro: 203
]ati}, [a}ira: 188
]ati}, \ulsa: 188
]ati}, Dervo: 188
]ati}, Elvedin: 188
]ati}, Ema: 188
]ati}, Fata (Mumina): 188
]ati}, Fata (Murata): 188
]ati}, Hadìra: 190
]ati}, Hata: 188
]ati}, Ibro: 188
]ati}, Juso: 188
]ati}, Mirsad: 193
]ati}, Mujo: 188
]ati}, Munta: 189
]ati}, Ramo: 188
]ati}, Sabira: 188
]ati}, Saja: 188
]ati}, Salih: 190
633
]ati}, Sevda: 188

]ati}, Zerina: 188
]atovi}, [efik: 327
]atovi}, [efko : 174
]atovi}, Amir : 174
]atovi}, Emin : 174
]atovi}, Ismet : 174
]atovi}, Javor - Java: 240
]atovi}, Refko : 174
]atovi}, Sabir : 174
]atovi}, Sanjin: 327
]atovi}, Sanjin: 327
]atovi}, Zajko : 174
]e}ez, Milovan: 98
]eli}, Jovica: 206
]era: 161
]emalovi}, Denis: 541
]emalovi}, Lara: 328
]emalovi}, Nerina: 331
]emalovi}, Pika: 541
]emalovi}, Predrag: 327
]emalovi}, Sadi: 582
]emalovi}, Svijetlana: 331
]erani}, Ahmet : 93
]erovina, (Halil) Selim: 202
]imi}, Esad: 255
]o{kovi}, Ivan: 341
]orda, Miro: 240
]ori}, [imun [ito : 146
]ori}, Ahmet: 190,
]ori}, Amira: 327
]ori}, Andrija: 146
]ori}, Ante: 110
]ori}, Avdo: 163
]ori}, Bajro : 194
]ori}, Blago: 240
]ori}, Hadìra: 188
]ori}, Himzo : 194
]ori}, Majda: 327

]ori}, Mladen: 206
]ori}, Smaja: 190
]ori}, Smajo : 194
]ori}, Valentin: 146, 237, 333,
429, 453, 455, 456, 482, 485, 486,
487,
]osi}, Dobrica : 69, 73
]ukovi}, Milo{: 184
]ukovi}, Vaso: 184
]upina: 247
]upina, Abida: 210
]upina, Faruk: 342, 355, 403, 484
]upina, Huso: 188
]upina, Mehmed - Meho: 146
]upina, Mustafa: 53, 59, 124, 141,
151, 166
]upina, Sabira: 188
]upina, Suad: 161, 211, 460
]ur~i}, Dragan: 594
]uri}, Bobo: 182
]uri}, Suad - [oko: 585
]uri}, Sulejman: 93
]uski}, Fikret: 601
D
Dabar~i}, Bogdan: 206
Dabi}, Goran: 200
Dabi}, Pavle: 202
Dabi}, Sveto: 206
Dabi}, Vjekoslav: 206
Dabi}, Zdravko: 206
Dadi}, Luka: 213
Dadi}, Viktor: 365,
Dalipagi}, Nada: 356, 360
Damjanac, Mirko: 166
634
Damjanac, Rade: 166

Damjanac, Radovan: 198
Damjanovi}, Radomir: 35, 112
Damjanovi}, Srboljub: 184
Dangubi}, Miomir: 186
Dangubi}, Rade: 196
Dani}, Milorad: 196
Danijelo, Dario: 517
Danon, Raphaelo - Rafo: 240
Dautba{i}, Asim:105,106
Davidovi}, Brana: 183
Davidovi}, Mileta: 183
Davidovi}, Neboj{a: 183
Dedijer, Lazo: 171
Dedijer, Nikola: 171
Dedovi}, Be}ir: 190
Dedovi}, Hava: 189
Delagi}, Admir: 194
Delali}, [a}ir: 331
Delali}, Damir: 331
Delali}, Fadil: 195
Delali}, Kadrija: 239
Delali}, Maja: 331
Delali}, Munib: 228
Deli}, Dèmal: 240
Deli}, Fata: 190
Deli}, Fuad: 195
Deli}, Ilijaz Iza: 239, 240
Deli}, Miro: 169
Deli}, Selim: 36
Deli}, Senad: 36,
Deli}, Senada: 327
Deli}, Tahir - Ta{o: 240
Delimustafi}, Alija: 41,42, 101,
105, 112, 163, 594
Demi}, Adem: 582,
Demi}, Alija: 190
Demi}, Emina: 190
Demi}, Hasan: 190

Demi}, Haska: 190
Demi}, Mejra: 190
Demi}, Osman: 190
Demi}, Ramiza: 190
Demi}, Salko: 190
Demirovi}, Badema: 228
Demirovi}, Muhamed - Bakreni:
239
Demirovi}, Zijad - [osi: 44, 154,
271
Demirovi}-Humo, Zijada: 240
Denda, Dragan: 139
Denda, Dragan: 186
Denda, Tihomir: 198
Dervi{evi}, Smail: 587
Desponi}, [piro: 171
Dilberovi}, Ibrahim: 423
Dilberovi}, Jadranka: 332
Dilberovi}, Nezir: 175
Dinarevi}, Halid: 566
Divjak, Jovan: 608
Divjakovi}, Petar Divljak: 185
Dizdar, Dragi: 161
Dizdar, Dèmal - Dèmac: 239
Dizdar, Mehmed: 44
Dizdar, Nedim: 12
Dizdar, Zlatan: 360
Dizdarevi}, Enver - ôn}: 240
Dizdarevi}, Sulejman: 384
Do{lo, Zerina: 326
Doko, Franjo: 62
Doko, Jerko: 13, 20, 27, 30, 33,
35, 42, 48, 80, 82, 110, 112, 606
Domuz, êdo: 593
Dra{kovi}, Slavko: 181
Dra{kovi}, Vuk: 79, 123, 125, 149
Dragi}, Aleksandar: 201
635
Dragi}, Gojko: 201

Dragi~evi}, Anto: 213
Dragi~evi}, Rade: 202
Drina: 161
Drljevi}, Esad Beli:153
Drljevi}, Hamid: 384
Drljevi}, Sabahudin: 173
Droce, [emsa: 356
Droce, Hatidà: 188
Droce, Mehica: 239, 240
Droci}, Semir: 239
Duèvi}, Mile: 195
Du~i}, Mladenko: 170
Dubelj, Ivo: 149
Dubelj, Janja: 149
Dubelj, Mate: 149
Dubljevi}, Meho: 228
Dubljevi}, Sveto: 182
Dugali}, [erif: 190
Dugali}, Alija: 188
Dugali}, Plema: 190
Duka, Radivoje: 170
Duka, Radoslav: 139
Duka, Rajko: 166
Duka, Risto: 166
Duki}: 115
Dumpor, Adriana: 328
Dumpor, Damir: 328
Dumpor, Vedran: 328
Dunpor, Omer: 195
Durakovi}, Esad: 327
Durakovi}, Fata: 190
D@
Dàbi}, Ali El Fehimi: 310
Dàfi}, Mirsad: 193
Dàki}, Emin: 199

Dàki}, Emir: 199
Dàletovi}, Pavle: 357
Dàmbasovi}, Asim: 594
Dànkovi}, Arif: 174
Dànkovi}, Avdo: 173
Dànkovi}, Faim: 175
Dànkovi}, Nejra: 176
Dèko, Mirsad: 172
Dèlilovi}, Mustafa: 593
Dèmat, Haris - Hara: 239
Dèmi}, Merka: 189
Dèmi}, Mumin: 190
Dèmi}, Nefa: 189
Dèmi}, Zejna: 189
Dìdi}, Verica: 359
Dìgal, Raif: 486
Dìho, [efkija: 89
Dìho, Ahmet: 326
Dìho, Rahima: 326
Dìho, Samir: 326
Dìnovi}, Elma: 356
Dìnovi}, Enver: 356
Dìnovi}, Mirsad: 36
Dòklo, Mustafa: 384
Dòlota, Esad: 172
Dòmbeta, Tomislav: 206
Dùbur, Amir: 172
Dùbur, Elvedin: 172
Dùbur, Zehra: 175
Dùdò, Dèmal: 420
\
\ak, Esad: 36
\apa, Nikola: 50, 196, 212
\edovi}, Veljko: 239
636
\efri, Nikola: 212

\eri}, Dragan: 206
\eri}, Mirjana: 360
\eri}, Mitar :128
\idelija, Asim: 174
\idi}, Ivan: 229
\ilahi, Hiljami: 333
\odan, [ime: 24
\ogo, Gojko: 73
\onko, Zikrija: 32, 48, 54, 59, 79,
104, 108, 121, 144, 152, 153, 160,
210, 211, 275, 460, 566, 571, 593,
\or|i}, Budimir : 85
\or|ovi}, Ljubi{a : 196
\ori}, Damjan: 207
\ukanovi}, Milo : 70
\ukanovi}, Milo: 70, 130
\uki}, Ibrica: 106
\uki}, Omica: 79, 106, 582
\uki}, Vejsil : 106
\uli}, Fahira: 327
\uli}, Sead : 85
\uliman, ]amil: 163
\uliman, Aida: 359
\ur|evi}, Jasmin: 36
\ur|evac, Vojislav: 51
\uranovi}, Veselin : 70
\urasovi}, Miladin: 206
\urasovi}, Goran: 360
\urasovi}, Stojan: 206
\uri}, Panto: 128
\uri}, Vjeko: 128
\urica, Dèmal: 582
\urica, Ranka: 19
\uri{i}, Pavle: 207
E
Ebu Bekir: 333
Efendi}, Hasan: 600
Efi}a, Ekrem: 240
Efica, Sejo: 240
Ekert, Branko: 86
Ekme~i}, Milorad: 73, 74, 75, 76
Eleveld: 163
Elezovi}, Zijo: 215
Eminovi}, [erifa: 189
Eminovi}, Hafa: 188
Eminovi}, Hasan: 166
Eminovi}, Hata: 188
Erak, Komeljen: 186
Erakovi}, Simo: 128
Eremija, Radomir: 125,148
F
Fai}, Alija: 588
Faji}, Miralem: 87
Fazlagi}, Aziz: 172
Fazlagi}, Mujo: 176
Fazlagi}, Munta: 176
Fazlagi}, Naza: 176
Fazli}, Meho: 188
Fazli}, Merka: 188
Fazlibegovi}, Dr Emir: 403
Federici, Kamila: 357
Feriz, Ibrahim: 59, 93, 106
Fetahagi}, Muharem: 11
Fi{o, Nezir: 593
Filipovi}, Zdravko: 213
Filipovi}, Branko: 196
Filipovi}, Ilija: 271
Fink, Drago: 240
637
Fink, Goran: 239, 240

Fink, Jadranko: 239, 540
Fink, Vlado: 240
Filipovi}, Muhamed: 141
G
Ga~anica, Fata (Alije): 189
Ga~anica, Fata (Salke): 189
Ga~anica, Meho: 189
Ga~anica, Osman: 188
Ga~anin, [erifa: 189
Ga~anin, Ramo: 189
Ga~inovi}, Dragan: 206
Ga~inovi}, Stevan: 206
Gadò, Edin: 587
Gagro, Milivoj: 15, 58, 108, 109,
112, 117, 260, 271, 296
Gagro (sa Bune): 216
Gaji}, @ika: 183
Gale{i}, Samija: 357
Gali, Butros, Butros: 81
Gali}, Dragana: 366
Gali}, Fatima: 332
Gali}, Ivan: 594
Galuà, Zoran - Zoka: 239, 240
Gani}, Ejup: 30, 90, 92, 97, 109,
112, 388, 586
Gara{anin, Ilija: 75
Gasi}, Milivoj: 196
Ga{evi}, Husein: 228
Ga{tan, Elvir: 33
Gavrilovi}, Branislav: 165
Gazivoda, Luka: 199
Gelji}, Izet: 36
Gen{er: 117
Gerovi}, Hamdija: 196
Gigi}, Mirsad: 215

Gigovi}, Goran: 205
Gigovi}, Hamdija: 212
Glamo~, Ibro: 188
Glamuzina, Jozo: 61
Glamuzina, Zoran: 584
Glava{, Branimir - Branko: 49,
104, 160, 196, 210
Glava{, Tihomir: 98
Glavina, (Nikola) Tonka : 204
Glavina, Mile: 163
Glavovi}, Sead: 327
Glavovi}, Zijad: 327
Gligorovi}, Damjan: 98
Gligorovi}, Nenad: 98
Gligorovi}, Petar: 98,
Glu{~evi}, Safet: 173
Godinjak, Edhem: 593
Golemac, Franjo: 272
Golemac, Vinka: 364
Goli}, Hasan: 189
Golijanin, Mom~ilo: 98
Golo, Du{an: 206
Golo, Mladen: 206
Golo{, [a}ir: 188
Golo{, Anita: 327
Golo{, Fikret: 163
Golo{, Halil: 190
Golo{, Hurija: 190
Golo{, Izedin: 199
Golo{, Omer: 188
Golo{, Ramo: ,422
Golo{, Rasim: 202
Golubovi}, Jovan Joco: 239
Golubovi}: 110
Gorba~ov, Mihail: 130
Gordi}, Radomir: 196
Gordi}, Radomir: 212
638
Gordi}, Slobodan: 206

Gosto, Hazim: 422
Govedarica, Bogoljub: 184
Govor~in, Zora: 356
Grani}, Predrag: 212
Gr~i}, Sa{a: 181
Gra~anin, Petar: 45, 101, 103,107
Gra~anovi}, Emir: 334
Grahovac, Arsenije: 103, 125, 166,
207, 322
Grahovac, Rade: 186
Grahovac, Vlado: 185
Grahovica, Sava: 228
Grani}, Predrag: 212
Grbe{a, Miro: 477
Grbi}, Marica: 158
Grbi}, Me{an: 189
Grbi}, Salih - Salko: 158, 588
Grbo, Du{ko - Grdu{: 146, 161
Grci}, Hasan: 240
Grebovi}, Asim: 172
Grebovi}, Dèmila: 176
Grebovi}, Ifet: 172
Grebovi}, Izet: 173
Grebovi}, Zoran: 177
Greljo, Bajro: 211
Grizelj, Ante: 365
Grizovi}, Mahmut: 188
Gruba~i}, Milo{: 169
Grubi{i}, [ime: 86
Gu{i}, Novica: 185
Gubelji}, Zaim: 195
Gudelj, Lazar: 89
Guska, Jasmin: 59, 480, 600
Guti}, Dobrivoje: 105, 146
Guti}, Nada: 361
Guzin, Mustafa: 239
Guzin: 185
Guzina, Dejo: 182
H
Hadàgi}, Sead: 39
Hadìosmanovi}, Jusuf: 87, 228,
230
Haìosmanovi}, Kerim: 44, 54, 79
Hadì}, Ahmet: 153
Hadì}, Ahmo: 566
Hadìhajri}, Hamdija: 195
Hadìhasanovi}, Enver: 50
Hadìmahmutovi}, Alma: 366
Hadìomerovi}, Vahida: 228
Hadìomerovi}, Zijad: 59
Hadìosmanovi}, Arif: 59, 79,
334, 582
Hadìosmanovi}, Ismet: 44, 46,
48, 59, 79, 87, 104, 141, 154, 159,
160, 216, 271, 401, 403, 406, 408,
411, 460, 578, 579, 580, 582
Hadìosmanovi}, Mustafa: 146
Hadòvi}, Hasan: 89
Hadòvi}, Velija: 87
Hadrovi}, Behadil: 587
Hadrovi}, Mustafa - Pupak: 109
Hafa, Hafiza: 240
Hajdar, Andrea: 329
Hajdar, Jagoda: 329
Hajdarevi}, Adem: 190
Hajdarevi}, Hava: 190
Hajdarevi}, Ivor: 328
Hajdarovi}, Ramiz: 215
Hajrizaj, Bajram: 195
Hakalo, Vedad: 267
Halilovi}, Latif: 172
Halilovi}, Sefer: 486, 502, 555, 606
639
Halvadìja, Husref: 190

Hamovi}, Nada: 365
Handa, Safet -Baka: 36
Handàr, Adnan: 109
Hapan, Janja: 149
Hapan, Jozo: 149
Harabinja, Ismet: 211
Harbi}, Elvedin: 36
Hasanbegovi}, Almir: 328
Hasanbegovi}, Asim: 173
Hasanbegovi}, Aziz: 172
Hasanbegovi}, Dino: 328
Hasanbegovi}, Hata: 175
Hasanbegovi}, Nedàd: 161, 209,
215
Hasanbegovi}, Suad: 174
Hasanbegovi}, Vesna: 356, 357
Hasanovi}, Ramiz: 201
Hasi}, Omer: 194
Hasi}, [emsudin - Sudo: 79, 214,
215
Hasi}, Tidà: 195
Hasibovi}, Goran: 328
Haskovi}, Ljubo: 332
Haskovi}, Miralem: 382
Haubrih, Branko: 478
Haznadar, Meho: 585
Haznadi}, ]amil: 163
Hebib, Avdo: 13, 82, 98, 101, 106,
107, 593
Hebib, Dèmil: 175
Hebib, Hajrudin: 587
Hebibovi}, Fazlija: 105
Hebibovi}: 20
Helji}, Emir: 104, 160
Helji}, Enver: 327
Herbez, Radivoje: 206
Herljevi}, Franjo: 9
Hero, Dàfer: 199

Hidovi}, Jusuf: 176
Hodì}, Aldin: 587
Hodì}, Dario: 329
Hodì}, Fadil: 200
Hodì}, Juso: 602
Hodì}, Kemal: 36
Hodì}, Sabit: 229
Hodì}, Zuhra: 360
Hondò, Adis: 486
Houten, Van: 163
Hr~ak, Pero: 477
Hrnja~i}, Ahmet: 190
Hrnji~i}, Zineta: 190
Hromo, Fatima: 587
Hrustanovi}, Husnija: 566
Hujdur, Midhad - Hujka: 59, 84,
104, 153, 160, 310, 381, 486, 533,
538, 541, 542, 582
Hulejak, Vesna: 366
Huma~ki}, Fadil: 161, 209, 215
Huma~ki}, Nedàd - Fa{a: 239,
240
Humo, Esad: 553
Huseinovi}, Fehim - Feha: 240
Huskovi}, Azer: 332
Huskovi}, Maja: 327
Huskovi}, Mirsad: 109,153
Husni}, Murat: 151
Husni}, Sanela: 332
Husovi}, Dervi{a: 189
Husovi}, Emina: 189
Husovi}, Hasan: 189
Husovi}, Osman: 189
Husovi}, Sabit: 36
Husurovi}, Samir: 587
640
I
Ibrahimpa{i}, Nenad: 155
Ibrulj, Nedàd: 161
Idòti}, Ljubo: 157
Idriz Adis @ule: 240
Idrizovi}, Ahmed: 109
Idrizovi}, Nedàd: 161
Ignjatovi}, Ranko: 183
Ili}, Dragomir: 201
Ili}, Petar: 152
Im{irovi}, Zi}rija: 36
Imamovi}, Emir: 585
Indì}, Sa{a: 201
Insani}, Ekrem: 358
Isi}, Ahmet: 93
Isi} Selim-Svila: 151
Isi}, Mumin:89
Isi}, Safet: 195
Isovi}, Mustafa: 228
Isovi}, Mustafa: 403
Ivan, Pero: 204
Ivani{, Nedeljko: 206
Ivani{evi}, Dragan: 198
Ivani{evi}, Dragi{a: 206
Ivani{evi}, Slobodan: 204
Ivani{evi}, Stanko: 206
Ivankovi}, Anto: 477
Ivankovi}, Stipo: 341
Ivanovi}, Boìna: 70
Ivanovi}, Branko: 201
Ivi}, Ivan: 341
Ivi}, Mitar: 205
Ivkovi}: 167
Ivkovi}, Berislav: 186
Ivkovi}, Dragi{a: 170
Ivkovi}, Du{an:128
Ivkovi}, Ranko: 184
Izetbegovi}, Alija: 25, 29, 30, 31,

32, 43, 48, 49, 50, 59, 60, 65, 69,
79, 107, 115, 117, 127, 140, 144,
154, 155, 272, 276, 278, 303, 349,
381, 388, 389, 392, 427, 428, 433,
435, 436, 437, 552, 557, 567, 570,
571, 572, 573, 578, 579, 580, 585,
590, 591, 593, 594, 597, 598, 599,
606, 614, 616, 617, 618
Izetbegovi}, Izet: 213
J
Ja{arevi}, Dino: 240
Ja{arevi}, Nina: 332
Jabu~ica, Avdo: 569
Jaganjac, Arif: 172
Jaganjac, Jasmin: 272, 438, 439,
441, 445, 470, 484, 533, 534, 566,
571, 572, 573, 574, 577, 578, 579,
580, 591, 607,
Jahi}, Hamdija: 403, 476, 574
Jahi}, Mehmed: 384
Jahura, Mustafa - Dundo: 239
Jakirovi}, Alica: 240
Jakirovi}, Anel: 240
Jakirovi}, Edin Dino: 239, 240
Jakirovi}, Sabit: 163, 230
Jakovljevi}, Dragan: 199
Jani}, Tihomir: 196
Janji}, Borislav: 200
Janji}, Danilo: 240
Janji}, Mara: 202
Janji}, Mijo: 206
Janji}, Momir: 20
Janji}, Pero: 206
641
Janji}, Zoran: 185

Janji}: 185
Jankovi}, Pavle: 19
Jankovi}, Stojan: 310
Japalak, Salko: 195
Jarak, Nedàd: 200
Jarnjak, Ivan: 439
Ja{arevi}, Dino: 240
Jazvin, Dunja: 365
Jazvin, Maja: 321
Jazvin, Salko: 194
Jazvin, Vedran: 321
Jefti}, Anastasije: 322
Jeftovi}, @arko: 171
Jeftovi}: 170
Jel~i}, Cvitan: 215
Jela~i}, Du{an: 373
Jele~, Hasan: 321
Jelovac, Mustafa: 356
Jelovac, Ramiz: 216
Jeremi}, Du{ko: 206
Jeremi}, Goran: 184
Jerki}, Vida: 356
Jokanovi}, Lazo: 169
Jokanovi}, Risto: 170
Jovanovi}, \or|e: 98
Jovi}, Borisav: 7, 73, 113, 125
Jovi}, Mirko: 125
Jovi}, Miroslav: 206
Jovo: 161
Jozi}, Mijo: 341
Jugo, Asim: 190
Jugo, Dèmail: 177
Jugo, Fata: 189
Jugo, Hankija: 176
Jugo, Juso: 189
Jugo, Miralem: 165
Jugo, Muslija: 228
Jugo, Muslija: 87
Jugo, Zuhra: 189
Jugovi}, Risto: 205
Juki}, Velimir: 341
Juklo, Enes: 195
Juklo, Jasmin: 195
Juklo, Mirzo: 195
Jur~i}, Kre{imir: 194
Jura~i}, Mario: 286
Juri{i}, Mladen: 358, 372
Juri}, Danica: 194
Juri}, Goran: 153
Juri}, Jelka: 194
Juri}, Mario: 195
Juri}, Perica: 255
Jusi}, Sla|ana: 329
Jusufovi}, Aziz: 486
Jusufovi}, Kemal: 215
Jusufovi}, Tino: 328
K
Kaìni}, Hasan: 172
Ka{i}, Dragan: 186
Ka{ikovi}, Zoran: 169
Kadi}, Nazim: 36
Kadi} (primarijus): 167
Kadijevi}, Veljko: 7, 8, 51, 102
Kadovi}, Milivoje: 196
Kadragi}, Nadija: 228
Kadri}, Alija: 356
Kafadar, Selim: 189
Kafadar, Zejna: 189
Kafedì}, Samir: 584,586
Kahrimanovi}, Bajram: 328
Kahrimanovi}, Nijaz: 15, 17, 27,
56
642
Kajan, Hana: 190

Kajan, Ibro: 190
Kajan, Merka: 190
Kajan, Omer: 190
Kajan, Zejna: 190
Kajgo, Bosa: 198
Kajtaz, Bernard: 331
Kajtaz, Ismet: 87
Kajtaz, Mustafa - Munja: 240
Kalajdì}, Muhamed: 190
Kalibarda, Risto: 70
Kalajdì}, Benaid - Beni: 239, 240
Kalaji}, Drago{: 71
Kamenica, Mehmed: 589
Kamini}, Dervi{:151
Kamini}, Fata: 188
Kanda: 161
Kandi}, Gojko: 197
Kandi}, Mladenko: 206
Kandi}, Slavi{a: 201
Kandi}, Tihomir: 197
Kandi}, Zdravko: 185
Kanià, Jusuf: 194
Kapetanovi}, [erif: 173
Kapetanovi}, Emir - Slani: 240
Kaplan , Edo: 146
Kapor, Borislav - Boba: 240
Kapor, Ljubo: 186
Kapor, Mihajlo: 170
Kapor, Risto: 199
Kara~evi}, Zurahid: 193
Kara~i}, Vladimir: 228
Karabeg, [emsudin - [eda: 240
Karabeg, Enver: 582
Karabeg, Osman - Osmica: 240
Karabeg, Salih: 195
Karadì}, Radovan: 25, 43, 44, 50,
52, 64, 65, 69, 72, 73, 76, 82, 85,
105, 113, 115, 123, 128, 129, 130,

140, 144, 151, 155, 160, 215, 261,
278, 283, 337, 457, 462, 487, 569
Karadì}, Vesna: 70
Karadì}, Vuko: 128
Karailo, Mustafa: 175
Karali}, Dervi{a: 176
Karamati}, Jozo: 189
Karamehmedovi}, Anisa: 360
Kardagi}, Nadija: 228
Kardski, Jang: 512
Karington, Piter: 130
Kari{ik, Meho: 566
Kari}, Fadil: 239
Kari}, Fadil: 240
Kari}, Vehbija: 586
Karli}, Branko: 398
Karovi}, Ekrem: 177
Kasalo, Adis: 195
Kasalo, Aid: 195
Kasalo, Hasan: 195
Kasumi}, Amir: 587
Kasumovi}, \ejla: 203
Kasumovi}, Almin: 203
Kasumovi}, \ulsa: 188, 203
Kasumovi}, êlebija: 190
Kasumovi}, Huso: 191
Kasumovi}, Mejra: 191
Kasumovi}, Nedàd: 240
Kasumovi}, Plema: 190
Kasumovi}, Salko: 239
Kasumovi}, Tidà: 187
Ka{ikovi}, Lazar: 206
Katica, Ajna: 328
Katica, Munir: 593
Katica, Vedran: 326
Kavazovi}, Esad: 228
Kazaz, Muharem: 36
643
Kazazi}, Ekra - Braco: 240

Kazazi}, Sabina - Bina: 240
Kazazi}, Semir - Miro: 240
Kazazovi}, Hajra: 189
Keò, @arko: 438
Ke{elj, Tomislav: 196
Kebo, Dragan: 364
Kecman, Dragan: 89
Kecmanovi}, Nenad: 73
Kedi}, Miroslav: 213
Kedioski, Zagorka : 204
Kedioski, Blagoje: 204
Keki}, Momo: 182
Keki}, Radenko: 182
Kelecija, Ibro: 195
Kelecija, Salko: 194
Kerovi}, Medìd: 240
Kerovi}, Tahir: 153, 240
Kertes, Mihalj: 25, 73
Kevelj, Ibro: 166, 191
Kevelja: 20
Kevri}, Sejo: 359
Kezo, [a}ir: 33
Kilibarda, Mladen: 166
Kilibarda, Novak: 72, 128, 130,
149, 207
Kiner, Branka: 206
Kiner, Petar: 206
Kisi}, @elko - Kisa: 240
Kisi}, Drago: 341
Kisi}, Du{an: 171
Kisi}, Mi{o: 171
Kisi}, Pero: 240
Klepo, Ferid: 195
Kljako, \ulsa: 191
Kljako, Alija: 188
Kljako, Bahrija: 188
Kljako, Bego: 166
Kljako, Fatima: 188

Kljako, Halil: 188
Kljako, Semir: 541
Kljui}, Stjepan: 48, 49, 50, 75, 80,
111, 275, 276, 277, 278, 279, 280,
529, 606
Knez, @eljko: 439
Knezovi}, Gordana: 360
Knezovi}, Jakuna: 356, 357
Knezovi}, Slobodan - Tona: 240
Knezovi}, Sre}ko: 228
Koùl, Ivan: 228
Ko{po, Asim: 194
Ko{uta, Murat: 36
Ko{uti}, Ranko: 183
Koba{, Pavo 276
Kojevi}, Jovo:128
Kojevi}, Luka:128
Kokotovi}, @eljko: 195
Kokotovi}, Ljubo: 139
Kol~i}, Meho: 163
Kole: 161
Kole~i}, Osman: 191
Koli{evski, Lazar: 23
Koljevi}, Milenko: 167
Koljevi}, Nikola: 69, 73, 110, 115,
140
Koloni}, Emina: 327
Koluder, Aziz - Aza: 239, 240
Koluk~ija, Meliha: 228
Koluk~ija, Muamer: 229
Komadina, Ana: 356
Komadina, Mujaga: 238, 408
Komar, Ratko: 196
Kondi}, Velimir: 202
Konjevod, Slavko - @uti: 240
Konjo, Edina: 365
Konjo, Emir: 44, 54, 59, 151
644
Konrad, Branko: 108

Konti}, Radoje: 70
Koprivica, Branka-Bombar: 183
Koprivica, Mi{o: 205
Koprivica, Pero: 240
Koprivica, Petra: 201
Koprivica, Rade: 169
Kordi}, Amela: 332
Kordi}, Dario: 260
Kordi}, Mara: 195
Koso, Enez: 332
Kostadinovi}, Du{an: 206
Kosti}, Branko: 70
Kotlo, Aner: 144
Kova~, Fata: 177
Kova~, Ljubo: 196
Kova~, Ranko: 198
Kova~, Tomo: 106
Kova~evi}: 161
Kova~evi}, (Milovan) Marko: 204
Kova~evi}, Ba}o: 166
Kova~evi}, Boàna: 360
Kova~evi}, Branislav: 70
Kova~evi}, Ilija: 32
Kova~evi}, Milan - Garo: 62
Kova~evi}, Milenko: 199
Kova~evi}, Sini{a: 62
Kova~evi}, Vlado: 196
Kova~evi}, Vlado: 196
Kova~ina, Marko: 206
Kozi}, Du{an: 98, 139, 140, 207
Kozjak, Drago: 170
Kozjak, Milovan: 169
Kozjak, Rajka: 171, )
Kraj~i}, Ivan: 456
Kraji{nik, Mom~ilo: 30, 37, 38,
57, 69, 73, 91, 100, 115, 205
Krajina, Dane - Tara~: 240
Krajinovi}, Ante: 341

Kraljevi}, Bla`: 160
Krasi}, Stjepan: 341
Kravi}: 166
Krdàli}, Jasmin: 321
Kremo, Husein: 195
Kremo, Mosadik: 59
Kreso, ]amil: 87
Kreso, Enver: 67, 593
Kreso, Medìda: 373
Krezi}, Brato: 423
Krgo Hajdarevi} Senaida: 328
Krije{torac, Fevzo: 36
Krki}, Mara: 149
Krki}, Safet: 384
Krnji}, Mirjana: 365
Krpo, Senad: 360
Krpo, Suad: 160, 209, 210, 215
Krsti~evi}, Tomislav: 82
Krstojevi}, Krsto: 182
Krstovi}, Dragomir: 138
Krtali}, Bari{a: 240
Krtali}, Mile:163
Kruni}, Mi{o: 152
Kruni}, Rajka: 357
Krunoslav, Kordi}: 341
Krvavac, Ahmet-Hamo: 174
Krvavac, Senad: 176
Krvavac, Ze}ir: 174
Kukanjac, Milutin: 41, 42, 60, 115,
116, 117, 135
Kuki}, (Ljubomir) êdomir: 202
Kuki}, Ahmet - Ahmo: 240
Kuko, Ibro: 195
Kuko, Ramo: 195
Kuko, Senad: 193
Kula{, Dèmola: 328
Kula{, Dragan: 170
645
Kulenovi}, Dàfer Beg: 566

Kulenovi}, Dàfer: 594
Kulenovi}, Nahid: 594
Kuli{, Du{ko: 585
Kulidàn, Milenko: 206
Kulidàn, Slobodan: 206
Kulidàn, Tihomir: 203
Kuljanin, Ranko: 186
Kuljanin, Sini{a: 186
Kulje: 161
Kulji}, Ne|o: 170
Kulu{i}, Mitar: 128
Kuluder, Aziz: 239
Kuluk~ija, Muamer: 229
Kunovac, Sa{a: 62
Kuribak, Brana: 186
Kurt, Ekrem: 328
Kurtovi}, Ahmet: 172
Kurtovi}, Hajro: 197
Kurtovi}, Zemir: 328
Kurtovi}, Vaso: 139
Kuta{, Slobodan: 170
Kvesi}, Branko: 48, 101, 105, 454
L
Lagumdìja, Zlatko: 585
Lainovi}, Branko:125
Laketa, Marko: 517
Laki~evi}, Jezdimir: 196
Lale, Savo: 205
Lalovi}, Jovan: 196
Lalovi}, Jovan: 196
Lalovi}, Milenko: 186
Lalovi}, Miro: 205
Lalovi}: 185
Lasi}, Jago: 478
Lasi}, Miro: 275, 277

Latif: 161
Lazarevi}, Sini{a: 594
Laèti}, Petar - Pera: 240
Leàji}, Dule: 196
Le~i}, Lazo: 206
Le~i} Miroslav: 228
Le~i}, Novica: 357
Leko, Suada: 328
Leko, Suada: 328
Leri}, [e}a: 165
Leri}, [e}a: 191
Leri}, Hajra: 189
Lero, Miki: 169
Letica, Bari{a: 477
Leto, Ismet: 59
Ligata, Muhamed: 587
Lorens, Risto: 239
Litvo, Isak: 488
Lizde, Ahmet: 215
Lizde, Alija: 105, 107
Lizde, ]amil: 215
Lizde, Dèmal: 228
Lizde, Hasan: 215
Lizde, Huma: 364
Lizde, Huso: 215
Lizde, Mujo: 215
Lizde, Rezalija: 215
Loji}, Dèmila: 188
Loji}, Smajo: 188
Lojovi}, Dejan: 184
Lojovi}, Zoran: 184
Lojpur, Jeremije: 206
Lojpur, Jovo: 202
Lojpur, Sveto: 206
Lon~ar, Du{an: 35
Lon~arevi}, Mi{o: 110
Lon~ina, Petar: 206
646
Lovri}, Milan: 260

Lovri}, Vjekoslav: 355, 356, 357
Lozo: 161
Lozo, Ljubomir: 206
Lozo, Tijana: 361
Lu~arevi}, Kerim: 566
Lu~i}, Gojko: 206
Lu~i}, Beli: 167
Lu~i}, Ivica: 104,121, 153, 160
Lu~i}, Svetoslav: 205
Lubari}, Ante: 325
Lugonja, Lazar: 128
Lugonja, Miljenko: 44, 423
Lujovi}, Veljo: 183
Lukeì}, Anton:85
Luketa, Ne|o: 228
Luki}, Dragan: 213
Lukovac, [ukrija: 36
Lukovac, Haris: 50, 585
Lukovi}, Vukota: 196
LJ
Ljeljak, Salko: 189
Ljeljak, Ziba: 189
Ljopur, Sava: 202
Ljubi}, Mariofil: 20, 48, 49, 50
Ljubomirac, Pero: 169
Ljubovi}, Edo: 229
Ljuji}, Tatjana: 385
Ljumovi}, Nikola: 85
M
Mahani}, Fata: 187
Mahani}, Hajdak: 187
Mahani}, Omer: 187

Mahi}, Ekrem: 587
Mahini}, Ajla: 187
Mahini}, Alija: 187
Mahini}, Fadila: 187
Mahini}, Fatima: 191
Mahini}, Fehim: 187
Mahini}, Hava: 187
Mahini}, Ibrahim: 187
Mahini}, Lejla: 187
Mahini}, Mirsada: 187
Mahini}, Munira: 187
Mahini}, Osman: 187
Mahmut~ehaji}, Mirsad: 59
Mahmut~ehaji}, Rusmir: 54, 67
Mahmutovi}, Kemal: 36
Majerski, Sadeta: 321
Maji}, Petar:478
Maji}, Tiho: 478
Majksner, Fadila: 329
Maki~i}, Nikola: 196
Maksimovi}, Vojislav: 205
Maksumi}, Halil: 342, 355, 356,
357, 359, 403
Maksumi}, Huso: 200
Maksumi}, Ibrahim: 151
Maksumi}, Naser- Guja: 104, 109
Maksumi}, Omer: 229
Maksumi}, Osman: 198
Maksumi}, Ramo: 328
Male{evi}, Ilija: 196
Malijevi}, Dragan: 49, 160, 193
Mandò, Ramiz: 175
Mandùka, Azim: 201
Mandùki}, Damir: 321
Mandi}, Ankica: 356, 357
Mandi}, Anto: 341
Mandi}, Edin: 582
647
Mandi}, Milka: 157

Mandi}, Mom~ilo - Momo: 101,
105, 106, 110, 157
Mandi}, Nada: 181
Mandi}, Novak: 181
Mandi}, Savo: 157
Mandi}, Sla|ana: 157,
Mandi}, Slobodan: 181
Manduri}, Ljubo: 193
Mangi}, Ibrahim: 487
Manoli}, Josip: 456
Mari}, (Huso) Ahmet: 203
Mari}, Boìdar - [aga: 240
Mari}, Branko: 160
Mari}, Damir: 477
Mari}, Dragan: 357
Mari}, Drago: 356
Mari}, Jozo: 277
Mari}, Jure: 363
Mari}, Karlo: 478
Mari}, Marko: 198
Mari}, Ramo: 195
Mari}, Ranko: 206
Mari}, Sini{a: 197
Mari}, Tiho: 272
Mari}, Zvonko:112, 600
Mari}: 103, 104, 185
Marin~i}, Zdenko: 454
Marinko @eljko - Ubica: 240
Marinovi}, Vojko: 196
Marinovi}, Zdravka: 366
Marjanovi}, 228
Markati, Pero: 239
Marki}, Damir: 109
Marki}, Ivo: 193
Marki}, Kre{imir: 15, 103
Markoti}, Anto: 433
Markovi}, An|elko: 341
Markovi}, Ante: 45
Markovi}, Cile: 196),
Markovi}, Mladen: 196
Markovi}, Nenad: 201
Markovi}, Pero: 216, 260
Markovi}, Zonta: 239
Markovina, Roko: 85, 89, 271
Marovi}, Svetozar: 70, 71
Marti}, Milan:141
Marti}, Nada: 356
Marusi}, Mirsada: 328
Masle{a, Ramo: 93, 585
Maslo, Duran: 189
Maslo, Esad: 403
Maslo, Sead: 476, 574
Maslo, Lazar - Lazo: 240
Mastilovi}, Dragi{a: 183
Matkovi}, Milorad: 206
Matkovi}, Pero: 216
Matkovi}, Sveto: 62
Me{i}, Asim: 197
Me|edovi}, Almaz: 403
Medan, \or|o: 197
Mehi}, Ekrem: 240
Mehi}, Emir - Miro: 239
Mehi}, Nelamas: 174
Mehi}, Razija: 175
Mehi}, Safet: 87, 228
Mehi}, Zaim: 175
Mehmedba{i}, Nijaz: 87
Mehovi}, Damir: 587
Mehremi}, Ismet: 403
Mehremi}, Ramo: 191
Mehremi}, Zila: 191
Memi}, Enis: 359
Memi}, Hazim: 153
Memi}, Safet: 93, 104, 108, 153,
154, 158
648
Memi}, Sehija: 356, 357

Memi}, Senad: 566
Merdàn, Andrija: 215
Merdàn, Zdenko: 215
Merdan, Tea: 330
Mesi}, Stjepan: 275, 276, 277, 279
Mesihovi}, Behadèt: 384
Mezet, Emir: 587
Mezet, Enes: 194
Mi}ijevi}, Enver: 403
Mi}ijevi}, Fatima: 188
Mi~evi}, Ranko: 186
Mihajlovi}, Draà: 75, 132
Mihajlovi}, Rade: 162
Mihalj, Ivica: 197
Mihalj, Marko: 194
Mihalj, Pero: 197
Mihalj, Slavko: 197
Mihalj, Stjepan: 194
Mihi}, Milan: 98, 167
Mijanovi}, Dragan: 365
Miketi}, Milan:129
Mikuli}, (Filip) Ljubo: 203
Mikuli}, (Filip) Zvonimir: 203
Mikuli}, An|elko: 48, 49, 260
Mikuli}, Dragica: 195
Mikuli}, Mirko: 423
Mikuli}, Vinko: 48
Miladin, @elimir: 229
Milanovi}, Mirko: 206
Milas, Ivan:110
Milavi}, Senad - Hru{~ov: 44, 153,
240
Mileti}, Amira: 328
Mileti}, Bruno: 587
Mileti}, Ilija: 193
Mileti}, Ivan: 341
Mileti}, Tihana: 356, 357
Mili{i}, Mel}a: 191

Mili{i}, Munir: 593
Mili~evi}, Gara: 171
Mili~evi}, Rade: 171
Mili~evi}, Velibor: 206
Milidragovi}, Boro: 186
Milijevi}, Dragan:160,215
Milini}, Gordan: 89, 103, 157, 206
Milinkovi}, Sa{a: 587
Milivojevi}, Nedeljko - Ne|a: 239
Miljak, Ranka: 365
Miljani}, Radivoje: 206
Miljanovi}, Mitar: 205
Miljkovi}, Dragan: 196
Milo{: 228
Milo{, Jure: 228
Milo{evi}, Jadranka: 600
Milo{evi}, Jovo: 89, 206
Milo{evi}, Marinko: 167
Milo{evi}, Milan: 423
Milo{evi}, Miomir: 170
Milo{evi}, Nada: 206
Milo{evi}, Sini{a: 181
Milo{evi}, Slobodan: 24, 25, 43,
46, 55, 73, 74, 85, 113, 123, 130,
135, 137, 143, 144, 151, 160, 261,
276, 277, 283, 337, 388, 390, 393,
394, 398, 406, 416, 438, 441, 456,
461, 462, 479, 526, 547, 569, 601
Milo{evi}, Zdravko: 196
Milojevi}, Dragan: 169
Milovi}: 166
Milovi}, Blagota: 183
Milovi}, Luka: 196,
Milovi}, Milenko: 200
Milovi}, Obrad: 206
Milovi}, @eljko: 183
Miri}, Draènko: 196
649
Miri}, Nenad: 205

Mirkovi}, Stevan: 85
Miskin Nedeljko: 206
Mi{elji}, Huso: 239
Mi{elji}, Marko: 322
Mi{i}, Ilija - Ika: 110
Mi{i}, Tihomir: 44, 55, 110, 153
Mi{kovi}, Gojko: 128
Miteran, Fransoa: 130
Mitov, Boris: 20
Mitrovi}, Dragan: 423
Mo}ka, Miroslav: 423
Molavi}, Senad: 582
Moljevi}, Stevan: 162
Momo: 161
Mori}, Dènan: 240
Mori}, Mevludin: 321
Morion, Filip: 555
Mravi}, [a}ir: 188
Mravi}, Mumin: 188
Mrkaji}, @arko: 98
Mrkonji}, [emsudin: 194
Mrkovi}, Miroslav: 202
Mrndì}, Adem: 198
Mrndì}, Duran: 198
Mr{i}, \or|e: 206
Mu{anovi}, Kasim: 93
Mu{i}, Edin: 229
Mu{i}, Mehmed Meho: 105
Mu~ibabi} Sekula - Gada: 239, 240
Mudrini}, Petar: 196
Mufti}, Mirsad - Sipa: 104, 153
Mufti}, Tarik:146
Muhamed Simdìjak: 194
Muhanovi}, Ramiz: 173
Muhovi}, Azema: 175
Muhovi}, Edin: 175
Muhovi}, Elvir: 175
Muhovi}, Fehim: 175

Muhovi}, Munib: 175
Muhovi}, Rasema: 175
Muhovi}, Zijad: 175
Mujakovi}, Sead: 213
Mujanovi}, Plamenka: 356, 357
Muji}, Pero: 438
Mujki}, Mujo: 9
Mulali}, \enana: 229
Mulaosmanovi}, Me{a: 593
Muni{i}, Lazar: 141, 196
Muran, ]amil: 176
Muran, Safija: 173
Muraspahi}, Alija: 191
Muratovi}: 86
Muratovi}, Milenko: 167
Muratovi}, Bogdan: 186
Musa, Milenko: 272
Musa, Zoran: 422
Museli}, Ibro: 329
Museli}, Kemal: 329
Museli}, Ramiza: 329
Musi}, Amir: 172
Muslibegovi}, Tadzudin: 403
Mu{elji}, Husein - Komesar: 239
Mu{i}, Meho: 105
Murati, Edhem: 161
Mutap, Enes: 240
Muteveli}, Amira: 87, 228
Muteveli}, Hasan: 403
Mutilovi}, Avdija: 166, 191
Mutilovi}, Mujo: 166, 191
N
Nahodovi}, Izet: 36
Najdanovi~, Milutin: 205
650
Najetovi}: 20
Naleteli}, Keja: 478
Naleteli}, Mladen - Tuta: 44, 455
Nametak, Samir: 240
Nasti}, Tri{a: 166
Naze~i}, Dervi{: 240
Nazrai}, Himzo: 158
Nikoli}, Dragan: 163
Nikoli}, Radenko: 184
Ni{tovi}, [e}a: 188
Ni{tovi}, Muho: 188
Ni{tovi}, Rifat: 53, 124, 141, 153
Nosovi}, Milorad: 169
Nosovi}, Rade: 170
Nov~i}, Ratko: 169
Novakovi}, Envet - Eno: 240
Novakovi}, Ibrahim - Ibro: 240
Novakovi}, prof.: 167
Novakovi}, Raka: 186
Novo: 161
Noì}, Hasan: 329
Noì}, Husein: 228
Noì}, Nail - Pinca: 44, 48, 54, 59,
79, 105, 153, 211, 460, 566, 598
Noì}, Ziba: 342, 360, 371
Nuhanovi}, Habo: 71
Nuhi}, Mujo: 194
Nuki}, Enis: 176
Nurkovi}, Alka: 191
Nurkovi}, Fata: 191
Nurkovi}, Salih: 191
Okuka, Ranko: 185

Omamovi}, Osman: 173
Omanovi}, Sanela: 19
Omani{, Ahmet: 215
Omanovi}, Alija: 195
Omanovi}, Sanela: 19
Omanovi}, Zlatko: 423
Omerba{i}, [efko: 423
Omerika, (Huso) Meho: 203
Omerika, (Meho) Derva: 203
Omerika, (Numin) Zejna: 203),
Omerika, Adem: 163
Omerika, Ajna: 192
Omerika, Amina: 187
Omerika, Edin: 420
Omerika, Halil: 166
Omerika, Hasnija: 187
Omerika, Hata: 192
Omerika, Saja: 192
Orlandi}, Marko: 70
Oru~evi}, Diana: 356, 357
Oru~evi}, Husnija: 240
Oru~evi}, Safet: 158, 267, 268,
269, 270, 542, 573, 581, 582, 583,
584, 589
Oru~evi}, Salko: 240
Osmanagi}, Esad: 172
Osmanagi}, Safet: 587
Osmanovi} Isman: 587
Osmanovi}, Bajro : 195
Osmanovi}, Enver: 194
Ostoji}, Mirko: 205
Ostoji}, Radivoj: 15, 17
O{oli}, Tado: 341
Ota, Aleksandro: 517
Obad, Mugdim: 326

Obradovi}, Ahmet: 229
Ogli}, Jadranko: 239, 240
651
P
Paj~i}, Milan: 196
Pajevi}, Adem - Moca: 240
Pajevi}, Zejna: 189
Pala, Mahmut - Pala: 240
Pamuk, Mustafa: 593
Pamuk, Mustafa: 67
Pandà, Draèn: 488
Pandà, Zdravko: 422,
Pandur, Darko: 161
Panja~a, Ivo: 147
Panteli}, Milojko: 48, 49, 104,
120, 159, 160, 196
Panti}, (Vase) Goran: 212
Panti}, Dragan: 202
Panti}, Novica: 202
Panti}, Petar: 199
Panti}, Svetko: 206
Papi}, Branko: 206
Papi}, Dragan: 186
Papi}, Luka: 197
Paraga, Dobroslav: 130, 439
Pareànin, Dragan: 171
Pa{ajli}, (Milan) Vuka{in: 203
Pa{ali}, Arif: 120, 216, 538, 540,
588
Pa{ali}, Ivi}: 255
Pa{i}, Biser: 240
Pa{i}, Ekrem: 240
Pa{i}, Lejla: 173
Pa{i}, Ljubomir: 200
Pa{i}, Mirsad - Deda: 240
Pa{i}, Muhamed: 87
Pa{i}, Mujo: 175
Pa{i}, [emsudin: 174
Pa{i}, [erifa: 175
Patak, Zijad: 239
Paveli}: 120
Pavi}, Vladimir: 201
Pavica, Emir: 33
Pavlovi}, Boò: 167
Pavlovi}, Ferdo: 211
Pavlovi}, Hajrudin - Ruda: 240
Pavlovi}, Janja: 192
Pavlovi}, Jozo: 454
Pehar, Anto: 272
Pehar, Meliha: 329
Pehilj, Arman: 240
Pehilj, Goran - Kemo: 240
Pehilj, Mujo: 194
Pehilj, Osman - Meho: 322
Pehilj, Saja: 192
Pejak, Rajko [e{a: 185,
Pejanovi}, Milica: 70
Pejanovi}, Mirko: 586
Pejanovi}, Zoran: 186
Pejanovi}: 185
Peji}, Nenad: 76
Peji~i}, Mladen: 206
Pejovi}, Vlado: 128
Peku{i}, Emir: 329
Pelivan, Jure: 25, 50
Pelto, Ahmet: 199
Penava, Stanko: 215
Pendan, Mejra: 189
Pepi}, Medo: 384
Per~inovi}, Josip: 372
Perak, Vladimir: 121 , 196, 212,
216
Peri{i}, Mom~ilo: 32, 60, 82, 112,
116, 196, 216
Peri}, Damir: 240
Peri}, Ljubo: 477
Peri}, Zdeni: 363
Perinovi}, Blaènka: 357
652
Peru}ica, Milivoje: 170

Pervan, Adila: 365
Pervan, Goran: 365, 372
Petri~, Volfgang: 529
Petkovi}, Milivoj: 283, 304, 305,
437, 438, 439, 455, 466, 482, 502,
555, 596
Petrovi}, @eljko: 594
Petrovi}, Bogdan: 196
Petrovi}, Branko: 161
Petrovi}, Luka: 44
Pezi}, Mirza: 229
Pezo, Salko: 229
Pikula, Milovan: 200
Pikula, Milo{: 206
Pilav Enes Caja: 153
Pilavdì}, Osman: 327
Pilavdì}, Tea: 327
Piljak, Obrad: 11
Pintul, Izudin: 403
Pintul, Omer - Oma: 240
Piru{i}, (Mujo) Ibro: 203
Piru{i}, Plema: 188
Piru{i}, Saja: 188
Pi{talo, Milivoje: 206
Pjani}, Ilija: 239
Plav{i}, Amir: 587
Plav{i}, Biljana: 67, 69, 78, 82
Ploski}, Agan: 187
Ploski}, Ajla: 187
Ploski}, Amar: 187
Ploski}, Amra: 187
Ploski}, Emin: 187
Ploski}, Hajra: 187),
Ploski}, Mejra: 187
Ploski}, Samra: 187
Ploski}, Sehija: 187
Po{kovi}, Aner: 329
Po{kovi}, Arman: 329,

Po{kovi}, Arminko: 177
Po{kovi}, Avdo: 329
Po{kovi}, Dèman: 172
Po{kovi}, Edin: 172
Po{kovi}, Ferdanija: 329
Po{kovi}, Smajo: 173
Pobri}, Mustafa: 601
Pobri}, Nurko: 342, 360
Pobri}, Nurko: 359
Pogar~i}, Vladislav: 255
Pohara, Armin: 427
Pol~i}, Be}ir: 194
Polimac, Salko: 35
Popadi}, Dobrica: 170
Popadi}, Predrag: 199
Popadi}, Vukota: 169
Popara, Jovo: 20
Popara, Rajko: 186
Popi}, Simo: 357
Popi}, Vitomir: 182
Popovac, Ljubo: 181
Popovac, Nedàd: 356, 357
Popovac, Paula: 240
Popovi}, êdomir: 171
Popovi}, Dragan: 182
Popovi}, Dragoslav: 205
Popovi}, Goran: 182
Popovi}, Miodrag Pop: 186
Popovi}, Miodrag: 182
Popovi}, Nenad: 182
Popovi}, Nenad: 182
Popovi}, Pavle: 199
Popovi}, Predrag: 182
Popovi}, Radan: 182
Popovi}, Rajko: 182
Popovi}, Sreten: 182
Popovi}, Vojin: 182
653
Pozderac, Sakib: 9
Prùlj-Gojkovi}, Brana: 183
Pra~e, Osman: 423
Praljak, Slobodan: 216, 217, 284,
303, 304, 466, 482, 539, 591
Pranji}, Stijepo: 341
Prazina, Jusuf - Juka: 566, 583,
584, 585, 587, 588, 589, 590, 591,
605, 606, 607, 608
Prce, Anto - Ton}a: 240
Prce, Boìdar - Boò: 240
Prce, Marko: 239, 240
Prevljak, Fikret:486
Primorac, Ivica: 213
Primorac, Ivica:456
Primorac, Suzana: 365
Primorac, Vilim: 267
Princ, Milka: 201
Prka~in, Ante: 284
Prka~in, Ante: 457, 502
Prli}, Jadranko: 258, 267, 268,
272, 299, 303, 304, 324, 333, 339,
353, 382, 429, 453, 455, 466,
Prlja~a, Ermin: 36
Prnjat, Ahmet: 329
Prodanovi}: 185
Prskalo, Ivan: 195
Prskalo, Nevenka: 356
Prstojevi}, Jovan: 186
Prstojevi}, Nenad: 183
Prstojevi}, Predrag: 183
Prusina, Silvana: 360
Prusina, Silvana: 360
Puce, Hamo: 198
Puce, Mustafa: 195
Pudar, Momo: 62
Pudar, Slobodan: 160
Pudar, Slobodan: 49, 105, 108,
109, 162, 196,

Puhalo, Aleksandar: 206
Puhalo, Miladin: 206
Puhalo, Vjera: 358
Pulji}, Boò: 267
Pulji}, Borislav: 271
Pulji}, Boro: 89
Purkovi}, Zoran: 161, 185
Pu{ara, Tomislav: 161,196
Pu{i}, Berislav: 333, 429, 453, 456
Pu{i}, Mile: 108, 109
Puzi}, Maja: , 326
Puzi}, Miro: 329
Puzi}, Mirsad: 240
Puzi}, Mustafa: 153
Puzi}, Sead: 195
R
Rabovi}, Zulfo: 582
Radan, Milovan: 170
Ra~i}, Milan: 110
Ra~i}, Milovan: 206
Radi}, Ratko: 98
Radi{i}, A}im: 206
Radmilovi}, Mi{o: 169
Radmilovi}, Predrag: 184
Radoji~i}, Radenko: 206
Rado{, Vesna: 363
Radojkovi}, Mihajlo: 196
Radonja, Miroslav: 587
Radonji}, Radovan: 70,
Radovanovi}, @eljko: 170
Radovi}, Draàna: 206
Radovi}, Miljan: 70
Radovi}, Rade: 186
Ra|ovi}, Radovan: 169
654
Ragu`, Fatima: 329

Ragu`, Ivo: 129
Ragu`, Luca: 192
Ragu`, Mi{ko: 147,148
Ragu`, @eljko: 260
Rahimi}, Meho: 194
Rahimi}, Nijaz - Raha: 239, 240
Rahimi}, Omer: 215
Rahimi}, Samir: 195
Rai}, Franciska: 193
Raji}, Ilija: 198
Raji}, Zdravko: 365
Rajkovi}, Jasmina: 360
Rajkovi}, Jovan: 206
Rajkovi}, Jovanka: 198
Rale: 161
Ramadan, Muhamed: 333
Ramadanovi}, Dàid: 240
Ramadanovi}, Edin: 240
Ramadanovi}, Miralem - Miro: 240
Ramadanovi}, Senad: 109
Rami}, Hamdo: 612
Rami}, Omer - Oma: 240
Ramljak, Ivica: 587
Ramo, Mahir: 177
Ramovi}, Fatima: 188
Ramovi}, Mevla: 188
Ramovi}, Nafija: 166
Ran~evi}, Miloslav Rona: 184
Rapa, Nuraga: 581
Raspodi}, Berislava: 357
Raspundi}, Berislava: 356
Rasti}, Obrad: 185
Ra{e, Ivo: 240
Ra{evi}, Gojko: 58
Ra{ovi}, Gojko: 206
Ra`njatovi}, @eljko - Arkan: 125,
207
Rebac, Alija: 321

Rebac, Fahira: 321
Rebac, Sulejman - Sula: 240
Redòvi}, Enver: 174
Reki}, Sead: 62, 103, 152
Repak, Salko - Braco:153
Repe{a, [a}ir: 215
Repe{a, Almir: 215
Resulovi}, Kemal - Kemo: 240
Rezi}, Alen: 240
Ri|anovi}, Dr Mehmed: 566
Ribica, Jagoda: 365
Risti}, Obrad: 357
Rizikalo, Adis - Ata: 240
Rizikalo, Alija - Alica: 240
Rizvanbegovi}, Alija: 53, 129, 403
Rizvanbegovi}, Fahrudin: 403
Rizvo, Ahmet: 137
Roì}, Bruno: 198
Rodi}, Ilija: 50, 98
Rogan, Miodrag: 186
Rogan, Pero: 170
Rogan, Rajko: 169
Ron~evi}, Ljubo: 193
Rosi}, (Branko) Robert: 204
Roso, Ante: 217, 283, 439
Roso, Milan: 103
Rotim, Boìca: 192
Rotim, Draga: 192
Rotim, Dragica: 192
Rotim, Grgo: 192
Rotim, Marica: 192
Rotim, Nikola: 192
Rotim, Pero: 189
Rotim, Vinko: 189
Rozi}, Ante: 193
Rozi}, Petar: 193
Rupar, Du{an: 128
655
Ruì~i}, Milorad: 200

Ruì~ka, Fatima: 329
S
Sablji}, Husnija: 357, 359, 367
Sablji}, Ibro: 215
Sablji}, Ivan: 193
Sablji}, Jasminko: 161, 209, 215
Sadjaguel, Edin: 333
Sadovi}, Damir: 403
Saki}, Marinko (Str, 422
Sal~i}, Alen: 328
Sal~in, Enver: 194
Sal~in, Enver: 363
Sal~in, Nedàd: 194
Sal~in, Osman: 194
Sal~in, Rala: 176
Sal~in, Sead: 151
Sal~in, Senad: 151
Sal~inovi}, Smail: 587
Salahovi}, ]amil: 267, 433, 582,
583
Samardì}, Evgenije - Gena: 240
Samardì}, Jovo:128
Samardì}, Nedeljko: 196
Sandàk, Mustafa: 602
Saraga, Vesna: 359, 361
Sari}, Boò: 186
Sari}, Dàfer: 240
Sari}, Hajrija: 175
Sari}, Juka: 175
Sari}, Pemba: 175
Sari}, Raba: 175
Sari}, Rizvan: 175
Sari}, Sabit: 172
Savi}, \or|e: 206
Savi}, Krsto: 103, 153, 141, 154,

166, 185, 322
Savi}, Milan: 184
Savi}, Milenko: 206
Savi}, Mileta: 181
Savi}, Mom~ilo: 206
Savi}, Neboj{a: 198
Savi}, Slobodan: 183
Savi}, Vesna: 360
Savi}, Vlado: 199
Sefer Mustafa: 59
Sefer, Hamdo: 59
Sefi}, Edin: 195
Sefi}, Enver: 330
Sefi}, Esmin - Nino: 153
Sefi}, Nazif: 239, 240
Sefi}, Sa{a: 195
Selimi}, Halil:403
Selimoti}, Asim: 365
Selimoti}, Ekrem: 228
Selimoti}, Sanel: 330
Selimovi}, Hilmo: 101
Selimovi}, Nazif - @ika: 240
Semiz, Jovo - Cojla: 240
Semiz, Risto: 197
Sesar, Biljana: 356
Sijer~i}, Dèmal: 19, 26
Sikimi}, Slavi{a: 196
Siladìja, Murat: 193
Simi}: 238
Simi}, Boò: 206
Simi}, Branko: 50, 98, 154
Simi}, Sretko: 239
Simovi}, Miodrag: 112
Simovi}, Ratko: 199
Sinanovi}, Bego: 194
Sindik, Vlado: 197
Sirko, Azer: 267
656
Skalja: 27
Skoko, Zdravka: 356
Skoko, Zdravka: 357
Slavarda, Mario: 272
Slezak, Dinko Dika: 267, 268,
526, 573, 583, 584
Slijep~evi}, Dejan: 182
Slijep~evi}, Draèn: 182
Slijep~evi}, Dragan: 186
Slijep~evi}, Milivoje: 182
Slijep~evi}, Mladen: 182
Slijep~evi}, Veselin-Veso: 182
Slip~evi}, Esad: 195
Slip~evi}, Nijaz: 229
Smailhodì}, Miralem: 239
Smaji}, Mirsad: 332
Smaji}, Najdo: 194
Smajki}, Seid: 322, 323, 517, 518,
581
Smajlhodì}, Mirzo: 240
Smolja, Franjo: 478
Soji}, Novak: 198
Soko, \uro: 147
Soldo, Janko: 128
Soldo, Milo{: 186
Soldo, Nikola:128
Soldo, Radoslav - Ra{o: 185
Soldo, Vidoje: 128
Soldo, @eljko:359, 372
Spahovi}, Sulejman: 383
Spaji}, Boò: 206
Spirovski, Aleksandar: 7, 10
Spremo, Radovan: 98
Srdi}, @ivko: 228
Srebrenikovi}, Mirsad: 41
Staja: 161
Staji}, Boro: 183
Staji}, Gojko: 185
Staji}, Milorad- Kiza: 183

Stamenkovi}, Slavka: 19
Stamenkovi}, Vladimir: 19
Stani} Boìdar: 206
Stani{i}, Jovica: 106
Stani{i}, Mi}o: 105, 106
Stani{i}, Pavla: 72
Stani}, Dragan: 183
Stani}, Krsto: 196
Stani}, Mihridàna: 330
Stani~i}, Jak{a: 363
Stankovi}, Danilo: 166
Stankovi}, Nikola: 196
Starovi}, @eljko: 183
Starovi}, Bo{ko: 183
Starovi}, Marko: 184
Starovi}, Milovan: 360
Starovi}, Rade: 183
Starovi}, Todor: 183
Stevanovi}, Boìdar - [prajc: 212
Stevi}, Bojan: 360
Stevi}, Du{ko: 158
Stevi}, Marica: 158
Stevi}, Nada: 198
Stevi}, Spasoje: 198
Stijanovi}, Stanko: 205
Stipac, Anto: 260
Sto~evi}, Mustafa: 593
Stojanovi}, Savo: 183
Stojanovi}, Sreten: 183,
Stoji}, Bruno: 105, 303, 304, 306,
333, 429, 437, 438, 453, 455, 466,
482, 485, 486,
Stojki}, Viktor: 48, 89, 104, 111,
119, 153, 272, 477
Stolica, Du{ko: 196
Stopta, Kre{imir: 356, 357
Stranjak, Enisa: 332
657
Strugar, Pavle: 20, 32, 56, 145

Stupar, Aziz -Aska: 36
Suba{i}, Ismet: 581
Suboti}, Galo: 182
Sud~um, Rade: 183
Sud~um, Ranko: 183
Sudar, Simo: 206
Sudar - Vukovi}, Divna: 201
Suki}, Nura : 176
Suki}, Zada: 176
Supi}, Milutin: 199
Su{i}: 147
Svorcan, Milo{: 171
Svrdlin, Branka: 19
[
[a}ibovi}, Nusret : 59
[abanovi}, Enes : 196
[abanovi}, Hankija : 175
[abanovi}, Rasim : 36
[abanovi}, Zijad : 177
[abi}, Emira: 330
[abi}, Vahid: 330
[abovi}, Edhem : 172
[afrani}, Vjekoslav: 439
[ahinagi}, [efika: 163
[ahinagi}, Nura: 192
[ahinpa{i}, Senad - [aja: 566
[ahovi}, Enes: 330
[ahovi}, Izudin - î~o: 286, 541
[ahovi}, Mujan : 177
[aki} Ivan: 8, 260
[aki}, ]amil: 228
[akrak, Ferid: 194
[anti}, Enes : 89
[arac, Dèmil: 86
[aran~i}, Juso: 189

[aran~i}, Munta: 166
[aran~i}, Munta: 192
[aran~i}, Nefa: 166
[aran~i}, Nefa: 192
[aran~i}, Sabira: 189
[aran~i}, Zejna: 189
[aravanija, Marija: 361
[arenac, Du{an: 206
[arenac, Jovan: 206
[arenac, Vujadin: 206
[ari}, Ago: 310
[ari}, Damir : 202
[ari}, Edo : 163
[ari}, Hivzija - [eva: 240
[ari}, Ivan: 341
[ari}, Kasim: 199
[ari}, Medariz:593
[ari}, Semir: 408
[ari}, Smail: 228
[arlija , Mate - Daidà: 145, 146,
216, 255, 256, 438, 460, 468, 488,
565, 566, 567, 568, 569, 570, 594,
597, 598, 599, 600, 607, 612, 613,
614
[aronji}, Atif - Emir: 209, 211
[arovi}, Milan: 182
[arovi}, Rako: 184
[arovi}, Ranko: 182
[ator, \enan: 330
[ator, Ahmet: 330
[ator, Alija: 215
[ator, Hasan: 215
[ator, Mehmed: 372
[ator, Meliha: 330
[}epovi}, Slavoljub: 148
[e{elj, Vojislav: 45, 50, 73, 76, 123,
124, 125, 149, 158, 165, 207, 339
658
[e{lija, Luka: 203

[e{lija, Stana: 203
[e{lija, Miodrag: 186
[egrt, Nikola: 169
[ehi}, Ekrem : 54
[ehi}, Fata: 192
[ehi}, Nihad: 593
[ehovi}, Ilduza: 192
[ejlo, Refik - Braco: 240
[ekari}, Savo : 70
[esti}, Miralem: 195
[i{i}, Muhamed: 566
[i{irak, Haris - Hara: 240
[ikalo, Adem: 189
[ikalo, Be}ir: 192
[ikalo, Osman: 189
[ikalo, Sevda: 189
[ikalo, Sevlija: 189
[ili}, Davor: 371
[iljeg, @eljko: 439
[iljegovi}, Radomir : 200
[iljegovi}, Ranko : 196
[imi}, Milan: 260
[imi}, Tvrtko:423
[imovi}, Anto: 214
[imunovi}, Antonije: 33
[imunovi}, Boàn: 570
[imunovi}, Franjo: 15, 89, 297
[imunovi}, Vlaho :147,148
[imunovi}, Zvonimir : 196
[ipka, Mladen: 155
[ipkovi}, Ferida: 187
[ipkovi}, Habiba: 187
[ipkovi}, Halil: 192
[ipkovi}, Hasan: 187,
[ipkovi}, Huso: 187
[ipkovi}, Nura: 187
[ipovac, Mihajlo: 206
[ipovac, Mirko: 206

[i{irak, Haris - Hara: 240
[kegro, Sofija: 194
[kobalj, Kemal: 93, 161
[kobi}, Gordan: 365
[kobi}, Tadija: 228
[koro, \uro: 199
[koro, Amar: 330
[koro, Azra: 330
[koro, Haris - Pekso: 240
[koro, Ibrahim: 240
[koro, Salko: 240
[koro, Sre}ko: 206
[krego, Nerminka: 330,
[krelja, Ibrahim: 200
[kutor, Blago: 477
[kutor, Josip: 271
[kutor, Josip: 272
[ljivo, Nedàd: 33
[mrki}, Du{an : 185
[o{e, Sanija: 228
[o}, Lazar: 70
[ogorovi}, Nenad - Pidor: 240
[ogolj, Zdravko: 260
[olji}, Du{anka: 365
[padijer, Marko: 70
[pago, Salko: 403
[u}urovi}, Nedeljko: 286
[ubari}, Anto: 341
[ubari}, Vukan: 186
[uh, Daniela: 360
[ukali}, Ines: 330
[ukali}, Ne|o: 330
[unje, Dèmil - Dèmo: 240
[unje, Jasmina: 356, 357
[unje, Muhamed: 161, 209, 215
[upegljav, @eljko: 360
[u{ak, Gojko: 48, 144, 304, 308,
659
322, 399, 440, 453, 539, 579

[u{nja, Bruno: 260
[uta, Esad: 167
[uta, Huso: 215
[vraki}, Emin: 566
T
Tabakovi}, Meho: 215
Tabakovi}, Sejo: 215
Talovi}, ]amil: 175
Tamindìja, Veljko: 228
Tamindìja, Zdravko: 206
Tankovi}, [emso: 585
Tankovi}, Duda: 192
Tanovi}, Dèmail: 177
Tanovi}, Fatima: 356
Tanovi}, Huso: 177
Tanovi}, Salih: 176
Tanovi}, Zejnil: 174
Tanovi}, Zejnil: 175
Tari}, Samir: 587
Tasev, Du{an: 196
Taslaman, Amela: 330
Taslaman, Jasmina: 330
Taslaman-Jusufovi}, Vi{nja: 240
Taslidà, Muhamed: 53, 54, 59, 123,
124, 154, 160, 209, 210, 211, 215
Taso, Mili: 360
Tatlovi}, Spaso: 20
Te{anovi}, Mile: 185
Teboa, @an Pijer: 512
Telebak, Boro: 166
Telebak, \oko: 206
Telebak, Novica: 206, 228
Telebak, Rade: 166
Telebak, Radovan: 206
Temim, Elvedin: 174

Temim, Salko: 174
Tepav~evi}, Du{ko: 196
Tepav~evi}, Goran: 183
Tepav~evi}, Kosta: 183
Tihi}, Sulejman: 213
Tijani}, Aleksandar: 76
Tinjak, Dervi{a: 192
Tinjak, Mu{kija: 192
Tintor, Jovan: 205
Tiro, Hisein - Trica: 240
Todorovi}, Milenko: 196
Toholj, Miroslav: 69
Tojaga, Aner: 326
Tojaga, Selim: 201
Tole, @arko: 439
Tolj, Miljenko: 167
Tomanovi}, Bogdan: 169
Tomanovi}, Novica: 186
Tomanovi}, Zdravica: 170
Tomi}: 46
Tomi}, Hilmo: 331
Tomi}, Neven: 267, 268, 299, 382
Tomi}, Slavi{a: 206
Tomi}, Valerija: 356
Tomi}, Vesna: 365
Tomijenovi}, @eljko: 423
Tomislav, (Filip) Mikuli}: 203
Tomljanovi}, Mirzeta: 332
Tomovi}, Gojislav: 186
Topalovi}, Milan: 196
Topi}, [ahsena: 332
Topi}, Jadran: 15, 44, 62, 161,
216, 260, 268, 272, 476, 477, 480
Topi}, Marin: 89, 297, 398, 462
Toporan, Adem: 240
Topuzovi}, \or|e: 196
Torbica, Milan: 32, 35, 55, 82,
660
145, 196
Torbica, Stana: 19
Trapari}, Ljubi{a: 152
Trbojevi}, Be}ir: 163
Trbojevi}, Milan: 205
Trbonja, Be}ir - Be}a: 240
Trbonja, Mehmed - Meha: 240
Trbonja, Sejo: 215
Trebinjac, Ismet - Pirgo: 240
Trebinjac, Kemal - Kema: 240
Trebinjac, [emsudin - Pu{ak: 240
Trebovi}, Be}ir: 322
Trebovi}, Fadil:163
Trebovi}, Redèp: 200
Trebovi}, Re|o: 166
Trifkovi}, Drago - [uko: 206
Trifkovi}, Jovan: 206
Trifkovi}, Risto: 206
Trifkovi}, Srboljub: 206
Trifkovi}, Vasilije: 206
Tri{i}, Miroslav: 204, 206
Trianutafulos (Grk): 186
Trnovac, Zlatka: 189
Tu|man, Franjo: 46, 55, 130, 144,
241, 259, 280, 282, 283, 287, 297,
298, 303, 304, 314, 317, 320, 321,
322, 324, 337, 340, 341, 382, 388,
390, 397, 398, 399, 404, 406, 414,
416, 428, 429, 433, 435, 441, 442,
453, 454, 456, 461, 462, 467, 479,
489, 493, 517, 526, 539, 566, 567,
568, 569, 570, 571, 572, 573, 579,
580, 599
Tucakovi}, Halil: 566
Tucakovi}, Ibro: 215
Tucakovi}, Meho: 211, 215
Tuce, Mira: 19
Tuka, Mijat: 341
Tuka, Stjepan: 260

Tule, Alija: 87, 228
Tule, Dèmila: 358
Tule, Omer: 356, 357
Tunovi}, Murata: 176
Tupaj, Milan: 138
Tur~inovi}, Zeko: 600
Turajli}, Edo: 541
Turali}, Nasja: 227
Tvrtkovi}, Rizo: 342 , 360, 371
U
Udov~i}, Josip: 341
Udov~i}, Zlatko: 15, 89, 272, 582
Ugljen, Nedàd: 105
Ugre{i}, Milan: 161
Ujka{evi}, Ibrahim: 330
Uljarevi}, Dragan: 185
Ulji~, Katica: 215
Unkovi}, Radoslav: 205
Ustamuji}, Nedim: 403
Uzelac, Nikola: 20, 37, 138
V
Valdhajm: 117
Vanovi}, Borika: 229
Vasiljevi}, Aleksandar: 102, 107,
216
Vasiljevi}, Blagota: 170
Vaskovi}, Ranko: 205
Vaskovi}, Seka: 240
Vatri}, Emir: 330
Vatri}, Mirza: 593
Vejzagi}, Mehmed: 85, 326
661
Vejzovi}, Nijaz: 330

Vejzovi}, Senaid - Sena: 240
Vejzovi}, Zanin - Zana: 240
Vekovi}, Milutin: 205
Velagi}, Smail: 146
Velagi}, Smail: 334
Velagi}, Teufik: 146
Velikovi}, Slave: 196
Vens, Sajirus: 433
Vi{njevac, Dragan: 184
Vi{njevac, Milijan: 183
Vi~i}, Obrad: 196
Vida~i}, Miroslav: 170
Vidakovi}, Zoran: 183
Vidimli}, Alija: 228
Vidimli}, Sead 228
Vidoje, Janko: 128
Vidovi}, Nino: 478
Vidovi}, Razija: 330
Viduk, Mate: 437
Vila, Alma: 240
Vilogorac, Mensud: 360
Vla{i}, Damjan: 477
Vla{i}, Sre}ko: 228
Vladi}, Fahira: 330
Vlahini}, Franjo: 147
Vlaho, Berislav: 355, 358, 373
Vlahovi}, Milan: 286
Voljevica, (Selim) Ramiz: 202
Voloder, Dèfer: 240
Voloder, Duran: 198
Voloder, Emina: 174,
Voloder, Hamdija: 174
Voloder, Jusuf - Jusa: 240
Voloder, Meho: 192
Voloder, Miralem: 172
Voloder, Omer: 198
Voloder, Senada: 192
Vraàli}, Nadija: 356, 357

Vra~e, Duran: 188
Vra~e, Hata: 188
Vrani}, Mirko: 9
Vri~i}, Arman: 330
Vri~i}, Azra: 330
Vri~i}, Ibro: 330
Vri~i}, Kenan: 331
Vrlji}, Ilija - Ile: 153 , 477, 478
Vrlji}, Stojan: 272
Vu~i}, @arko: 197
Vu~kovi}, Obrad: 171
Vu~urovi}, Boìdar: 33, 69, 71, 98,
112, 125, 130, 143, 144, 145, 207
Vuja~i}, Slobodan: 70
Vujadinovi}, Mladen: 186
Vuji~i}, Dragan: 98
Vujovi}, @arko:139
Vujovi}, Branko: 170
Vujovi}, Goran: 170
Vujovi}, Milan: 169
Vujovi}, Milorad: 169
Vujovi}, Milorad: 98
Vujovi}, Momo: 170
Vujovi}, Ranko: 182
Vujovi}, Ranko: 197
Vujovi}, Ratomir: 169
Vujovi}, Sava: 169
Vuk, Fatima: 176
Vuk, Mehmed: 189
Vuk, Murat: 174
Vuk, Sevda: 174
Vuki}, Dragan: 341
Vukobrat, Nikola: 196
Vukoja, Rajko: 171
Vukoje, Du{an: 186
Vukoje, Gojko: 170
Vukoje, Mi{o: 170
662
Vukoje, Ne{o: 170

Vukoje, Pero: 169
Vukoje, Zvonko: 170
Vukojevi}, Petar: 58, 84
Vukojevi}, Vice: 255, 319, 398
Vukosav, Mladen: 206
Vukosav, Rade: 130
Vukosavljevi}, Drago: 12, 13, 20
Vukoti}, Mom~ilo: 185
Vukovac, Lazar: 169
Vukovi}, Boò: 196
Vukovi}, Dragan: 184
Vukovi}, Ljubica: 201
Vukovi}, Ljubo: 170
Vukovi}, Luka: 201
Vukovi}, Milan: 182
Vukovi}, Milo{-Hrgo: 182
Vukovi}, Milorad: 182
Vukovi}, Mla|en: 182
Vukovi}, Mladen: 170
Vukovi}, Mladen: 182
Vukovi}, Radivoje: 182
Vuleti}, Aleksandar - Aco: 240
Z
Zabakovi}, Meho: 215
Zadro, Drinka: 360
Zadro, Franjo: 228
Zadro, Juro:437
Zadro, Petar: 194
Zaimovi}, Fatima: 228
Zaimovi}, Hakija: 342, 355, 357,
359, 367
Zaimovi}, Reuf: 342, 358, 372
Zaklan, Alija: 372
Zaklan, Ramiz: 215
Zani}, Pavle: 322

Zeba, Dàfer: 587
Ze~evi}, Blagoje: 206
Zelenika, Jozo - Joza: 240
Zelenika, Karlo: 356, 357
Zelenika, Mate: 240
Zelenika, Petar: 44, 153, 216, 268,
272, 398, 477, 478, 480, 485
Zelenovi}, An|eliko: 170
Zelenovi}, Budimir: 183
Zelenovi}, Mihajlo: 183
Zelentrovi}, Aida: 321
Zeli}, Medina: 331
Zeli}, Razija: 331
Zeli}, Tomislav: 373
Zerdeli}, Halil: 331
Zerem, Salko: 196
Zimonji}, Savo: 15, 50, 89, 98,
206, 297
Zolj, Avdo: 192
Zolj, Emir: 322
Zolj, Fata: 189
Zolj, Mu{kija: 188
Zolj, Mu{kija: 188
Zolj, Zaim: 587
Zorc, Milovan: 50, 51
Zori}, Cvija: 106
Zori}, Zdravko: 79, 106
Zovko Dragan - Dragi: 239, 240
Zovko, \uro: 204,
Zovko, Dragan: 240
Zovko, Drago: 89
Zovko, Kata: 371
Zovko, Marko: 240
Zovko, Zdravko: 202
Zubac: 161
Zub~evi}, Dr Ramiz: 384
Zuba~, Milovan: 199
663
Zubak, Grga: 213

Zuhri}, [ekib: 104, 160
Zuhri}, Anita: 327
Zuhri}, Maida: 327
Zuka, Adnan: 104
Zukanovi}, Ermin - Kima: 240
Zukanovi}, Ibro:163
Zukanovi}, Samir: 239
Zuki}, Mehmed: 195
Zuli}, Muhamed: 255
Zulovi}, Dervi{a: 176
Zulovi}, Zerina: 176
Zurovac, Gordan: 201
Zvizdi}, [efko: 172
Zvizdi}, Dèmila: 172
@ugor, Salko - Salka: 239, 240

@ujo, Nenad: 105
@uljevi}, Mehmed - Mehica: 240
@uljevi}, Nijaz - Niza: 240
@uljevi}, Salko - Salka: 93, 239
@ureti}, V: 151
@
@ani}, Pavle: 322
@ari}, Milan:341
@arkovi}: 161
@arkovi}, Borko : 196
@arkovi}, Vidoje : 70
@arkovi}: 86
@drale, Milivoj: 170
@epani}, Vitomir: 101, 105, 106,
152
@eraji}, Boro : 98
@eraji}, Dragan: 166
@eraji}, Ne|o: 98
@eraji}, Sa{a : 185
@eraji}, Zdravko : 185
@ivak, Strahinja Strajo:98
@ivak, Strahinja: 207
@ivkovi}, Ivo: 310
@ivojevi}, Borivoje : 199
@ugor, Alija: 104, 153
664
O AUTORU
Suad ]upina ro|en je 11.11.1951. godine u Mostaru.
Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Mostaru, na finansijsko
ra~unovodstvenom smjeru.
Radio kao samostalni komercijalist u firmi Soko - Izgradnja objekta
FMMK od 1979. do 1987. godine, zatim u Unis Tours PJ Mostar od 1987.
do 1997. godine.
U Univerzitetskom sportskom dru{tvu Bosna direktor od 1997.
do 2003., u Skup{tini Kantona Sarajevo od 2003. godine je profesionalni
poslanik. Vi{i asistent za uù nau~nu oblast borenje na Univerzitetu Dèmal Bijedi} u Mostaru, Nastavni~ki fakultet od 18.4.2005. godine.
Magistar nauka u oblasti fizi~ke kulture od 15.4.2004. godine i vi{i
sportski trener. Jedan od pionira karate sporta BiH od 1968. godine.
Vrhunski sportista biv{e SFRJ od 1.1.1975 31.12.1978.godine. Nosilac
najve}eg karate zvanja u BiH Majstor 7. Dan.
Sekretar i ~lan predsjedni{tva Karate Saveza BiH od 1972. 1976.
godine. Instruktor karate saveza BiH od 1974. do danas. Suad ]upina je
jedan od inicijatora i osniva~a karate klubova u regijama Biha}, Mostar,
Sarajevo, Gora`de, {to je preko 50 klubova od 1974. godine do danas.
Trener USD Bosna u Karate kluba Bosna Sarajevo 1974. 1980.
godine i od 1993. do danas. Karate savezni sudija od 1973., a internaci
onalni od 1980. godine. Prvotimac USD Bosna Karate klub Bosna Sa
rajevo i standardni reprezentativac ex. Jugoslavije u periodu 1975.
1979. god.
U pojedina~noj konkurenciji u apsolutnoj i polute{koj kategoriji
osvaja~ 6 medalja na seniorskim dràvnim prvenstvima, borbe 1975.,
1976., 1977. godine sa reprezentacijom ex. Jugoslavije. Osvaja~ prvog
mjesta u Evropi 1976. godine /Milano, Italija/ i tre}eg /~etvrtog mjesta u
svijetu 1977. godine, u Tokiju - Japan kao ~lan USD Bosna Karate kluba Bosna Sarajevo.
Karate klub Student Mostar, u kojem djeluje od 16.2.1981. godine kao trener, prvi je univerzitetski klub koji je osnovan pri SOFK-i Univerziteta Dèmal Bijedi}
Za nepunih pet godina postojanja od regionalne karate lige, klub je
dospio do prve savezne karate lige biv{e Jugoslavije. Klub je za 1985.,
1987. i 1989. godinu postao univerzitetski prvak biv{e Jugoslavije. Devet
sportista KK Student su bili sportisti grada Mostara od 1981. do 1990.,
665
kao {ampioni Jugoslavije u svim kategorijama oba pola. KK Student je

bio sportski kolektiv grada Mostara za 1986. i 1987. godinu i 1989. i
1990. godinu i pobjednik vi{e me|unarodnih i saveznih turnira, osvaja~
tre}eg mjesta u prvoj saveznoj karate ligi biv{e Jugoslavije 1988. i 1990.
godine, kao i petog do osmog mjesta na evropskom {ampionatu 1988. i
1989. godine.
Za 12 godina postojanja kluba njegovi takmi~ari osvojili su preko
60 medalja na zvani~nim prvenstvima biv{e Jugoslavije i dvije evropske
medalje.
U klubu su djelovali uz takmi~are i trenere i dje~iji, kadetski, juni
orski i seniorski {ampioni biv{e Jugoslavije.
U toku rata 1993. godine Suad ]upina oìvljava rad USD Bosna
i Karate klub Bosna Sarajevo, kojeg dovodi na prvo mjesto prvenstava
BiH u mu{koj i ènskoj konkurenciji, u kategoriji seniora, juniora i kade
ta.
Takmi~ari KK Bosna nosioci su gotovo svih reprezentativnih selekcija i najuspje{niji su sportisti od 1992. - 2005. godine u BiH.
Suad ]upina je predsjednik selektorske komisije Karate Saveza
BiH, selektor - trener Karate reprezentacije, od 1993. godine do danas.
Kao selektor - trener od 1993. - 2005. godine i USD KK Bosna osvojio
je sa reprezentacijom BiH 12 svjetskih, 21 evropsku medalju, 14 medite
ranskih, 4 balkanske i preko 1000 drugih internacionalnih medalja.
Biran je me|u 10 sportista grada Sarajeva 1976. godine, kao prvi ta
kmi~ar u istoriji karate sporta.
Dobitnik najvi{eg priznanja ex Jugoslavije u sportu Zlatne zna~ke
SOFK-e 1976. i 1977. godine za izavanredno zalaganje i postignute us
pjehe u fizi~koj kulturi. Zatim Zlatne zna~ke USD Bosna Sarajevo
1977. godine, povodom 30 godina postojanja i rada,
Zlatne zna~ke SOFK-e BiH 1987. godine za doprinos u razvoju
sporta u BiH, Nagrade 14. februar grada Mostara 1988. godine,
Selektor biv{e jugoslovenske reprezentacije za kadete (1986. 1992.), juniore i ène, u borbama.
U Glazgovu 1991. godine, na Evropskom prvenstvu, sa ekipom Ju
goslavije osvaja jednu zlatnu i pet bronzanih medalja.
Dobitnik je Specijalnog priznanja Univerziteta Sarajevo, USD Bo
sna, gdje je obavljao du`nost direktora, zatim specijalnog priznanja
Sportskog saveza Kantona Sarajevo, povodom 50 godina ìvota i rada
USD Bosna, gdje je obavljao du`nost direktora, Povelje USD Bosna
666
Sarajevo, povodom 50 godina postojanja i rada 1997. godine. Nagrade 6.

aprila grada Sarajeva 1998. godine za USD Bosna, gdje je obavljao du
`nost direktora.
Najuspje{niji je trener Kantona Sarajevo 1998., 1999., 2002. i 2004.
godine, prema izboru Sportskog saveza Kantona Sarajevo, te najbolji tre
ner BiH za 2001. i 2002. godine, po izboru Nezavisnih Novina iz Banje
Luke i sportski trener decenije po izboru Sportskog saveza BiH od 1995.
do 2005. godine.
Najbolja selekcija u BiH XX vijeka, po izboru Avazovog sporta Sarajevo je Karate mu{ka seniorska reprezentacija i me|u najboljim selekto
rima - trenerima je Suad ]upina.
Autor je knjiga Zlatni jubilej USD Bosna Sarajevo 1947.-1997.,
izdava~ USD BOSNA, Sarajevo, 1998., zatim knjige ABC Karate 1
Osnove, te ABC Karate 2 Terminologija, Sarajevo, 2000. godine.
Zatim
ABC Karate 3 Kata, Sarajevo, 2000. godine
i knjige Bosna Karate klub, Sarajevo 2000.
i ABC Karate 4 - Prediktivne vrijednosti antroprometrijskih mje
ra i motori~kih sposobnosti u funkciji realizacije sloènih motori~kih stru
ktura iz karatea, Sarajevo, 2004. godine.
Autor je nekoliko feljtona:
Otvoreni intervju - Bitka za Mostar, objavljeno 9.3.1993. godine
u Domu Armije RBiH Mostar,
Feljton Svjedo~enja Mostar u raljama dva fa{izma Oslobo|e
nje Sarajevo, {est nastavaka u oktobru 1993. godine. Feljton: Sje}anje
Bitka za Mostar, Ve~ernje novine Sarajevo, 16 nastavaka 1994. godine.
Reportaà Dramati~ni dani Bosne, Ve~ernje novine Sarajevo 7.
i 8.11.1995. godine u dva nastavka.
Autor je deset stru~nih radova i tri izvorna nau~na rada.
Dobitnik je zlatnog ljiljana, najvi{eg ratnog odlikovanja u RBiH,
koji mu je 14.2.1993. dodjeljen od na~elnika glavnog {tana RBiH. Odlu
kom Predsjedni{tva RBiH broj 02-011-278/96 od 4.4.1996. godine proizveden u ~in oficira Armije RBiH.
667
668
SADR@AJ
PRVI DIO: SRPSKI FA[IZAM U AGRESIJI NA RBiH ............................... 5
1. PRIPREME ZA ORU@ANU AGRESIJU .........................................................
1.1. ODUZIMANJE ORU@JA OD TERITORIJALNE ODBRANE RBIH ....
1.1.1. STAVOVI I NARE\ENJA ZA RAZORU@ANJE TO RBIH ...........
1.1.2. ODUZIMANJE ORU@JA OD TO U HERCEGOVINI ....................
1.1.3. TO RBiH POD KONTROLOM VOJNOG VRHA U BEOGRADU ...
1.1.4. LOKACIJE I BROJÂNI POKAZATELJI O ORU@JU TO RBiH .....
1.1.5. POKU[AJI KONTROLE ODUZETOG ORU@JA TO .....................
2. PROBLEMI MOBILIZACIJE ..........................................................................
2.1. STANJE VOJNIH OKRUGA I PITANJA MOBILIZACIJE ....................
2.2. MOBILIZACIJA U HERCEGOVINI .......................................................
2.2.1. PROPISI O MOBILIZACIJI PRILAGO\ENI
VELIKOSRPSKIM PLANOVIMA ...................................................
2.2.2. OTPORI BEOGRADU IZ BiH .........................................................
2.2.3. SANKCIJE PREMA BOSANCIMA I HERCEGOVCIMA ..............
2.2.4. MAJKE U ZA[TITI SVOJIH SINOVA OD
MOBILIZACIJE I REGRUTACIJE ..................................................
2.2.5. UPUTE PROTIV MOBILIZACIJE I REGRUTACIJE U JNA ........
2.3. MOBILIZACIJA SRBA U BOSANSKOJ KRAJINI ...............................
3. TEROR, PRIJETNJE, DEMONSTRACIJA SILE, PROPAGANDA... ...........
3.1. ÊTNI^KE BARIKADE ..........................................................................
3.2. JNA DEMONSTRIRA SILU POLOG 7. MAJ 1991. GODINE ...........
3.3. TEROR SRBIJANSKIH I CRNOGORSKIH REZERVISTA ..................
3.3.1. AKCIJE REZERVISTA 19. SEPTEMBRA 1991. GODINE ............
3.3.1.1. TZV. SRPSKA SKUP[TINA SAO HERCEGOVINE I JNA
RU[E CIVILNU VLAST ...............................................................
3.3.2. KRIZNI [TAB ...................................................................................
3.3.3. TERORIZAM JNA I SRPSKIH EKSTREMISTA ............................
3.3.3.1 UPOZORENJE SRBIJI I HRVATSKOJ ..........................................
3.3.3.2. POLITI^KI SCENARIJ SDS-a ZA HERCEGOVINU .................
3.3.3.3. STARA HERCEGOVINA, INICIJATORI, ORGANIZATORI,
SARADNICI, IZVR[IOCI NAÊRTANIJA I
MEMORANDUMA SANU ............................................................
3.4. REFERENDUM ZA SUVERENU BIH JE BIO ODGOVOR NA TEROR .....
7
7
7
11
13
14
15
19
19
23
23
25
26
31
34
37
41
41
43
52
53
56
58
60
63
66
70
77
669
3.5. AKTIVNOSTI ZA MOBILIZACIJU U ORU@ANE SNAGE RBIH ........ 78

3.6. ZAHTJEVI DA JNA NAPUSTI BIH ....................................................... 80
3.7. BARIKADE U MOSTARU 14.-17. MARTA 1992. GODINE ................ 82
3.7.1. SK-PJ - NARODNI FRONT I LIJEVI BLOK
FORMIRAJU ORU@ANE FORMACIJE ......................................... 85
3.8. IZVR[NI ODBOR OP]INE MOSTAR PROTIV TERORA REZERVISTA ...... 89
3.8.1. KULMINACIJA TERORA ................................................................ 89
3.8.2. PSIHOZA PREDRATNOG STANJA ................................................ 92
3.8.3. REPUBLI^KE INSTITUCIJE U ZA[TITI OD TERORA .............. 96
3.8.3.1. ZAJEDNI^KI PUNKT 91 .......................................................... 101
3.8.3.2. KRU[EVO: TERORISTI, REZERVISTI VRATITE SE KU]I .... 108
4. PROCJENA KOMANDE 2. VOJNE OBLASTI ............................................. 115
4.1. DOKAZ O PLANOVIMA AGRESIJE NA RBIH ................................... 115
4.1.2. ORTIJE[ I JASENICE - RODO^: STVARANJE HAOSA .............. 118
5. ÊTNI^KI VOJVODA VOJISLAV [E[ELJ U MOSTARU .......................... 123
5.1. GOMILANJE STRAHA ........................................................................... 125
5.2. PRAVLJENJE FA[ISTI^KOG PORETKA ............................................. 133
6. NAORU@AVANJE SRBA ................................................................................ 135
6.1. JNA I SDS ZAJEDNI^KI DIJELE ORU@JE SRBIMA .......................... 135
6.2. UZNEMIRENOST ZBOG PODJELE ORU@JA SRBIMA ...................... 139
7. PREBACIVANJE RATA IZ HRVATSKE U BIH ............................................ 143
7.1. RAVNO 91. .............................................................................................. 143
8. DOLAZAK ÊTNIKA IZ NEVESINJA U MOSTAR .................................... 151
8.1. EUFORIJA ÊTNI[TVA .......................................................................... 151
8.2. ODGOVOR NA EKSPANZIJU ÊTNI[TVA .......................................... 153
9. ÊTNI^KA OFANZIVA 1. APRIL 1992. GODINE ....................................... 157
9.1. ÊTNI^KI PLAN ..................................................................................... 157
9.2. ODLUÂN OTPOR ÊTNICIMA .......................................................... 159
9.3. HAP[ENJE BRANILACA MOSTARA ................................................... 160
9.4. DNEVNIK JEDNOG ÊTNIKA .............................................................. 162
10. PROGON BO[NJAKA S PODRU^JA ISTO^NE HERCEGOVINE .......... 165
10.1. NEVESINJE ............................................................................................ 165
11. GENOCID NAD CIVILIIMA U ISTO^NOJ HERCEGOVINI .................... 169
11.1. ZLOÎNCI IZ BILE]E ........................................................................... 169
11.2. UBIJENI CIVILI IZ OP]INE GACKO .................................................. 172
11.3. NESTALI CIVILI IZ GACKA ................................................................ 178
11.4. CIVILI OSTALI U KULI FAZLAGI]A ................................................ 180
11.5. ZLOÎNCI IZ GACKA ........................................................................... 181
670
11.6. ZLOÎNCI IZ NEVESINJA ................................................................... 185

11.7. ZAROBLJENI I NESTALI CIVILI OP]INE NEVESINJE .................. 187
11.7. UBIJENI CIVILI OP]INE NEVESINJE ............................................... 190
12. ZLOÎNI U CENTRALNOJ HERCEGOVINI ............................................. 193
12.1. SUTINA - MOSTAR ............................................................................... 193
12.2. PRIGRADSKO NASELJE UBORAK - MOSTAR ................................ 194
12.3. ZLOÎNCI,... SAUÊSNICI,... ARTILJERCI KOJI SU
GRANATIRALI MOSTAR... .................................................................. 196
12.4. NESTALI IZ MOSTARA... ..................................................................... 197
12.5. INICIJATORI DIJELJENJA BiH ............................................................ 205
12.6. INICIJATORI UNITENJA MOSTARA ................................................ 206
13. PRVI ÊTNI^KI ZAROBLJENI^KI LOGORI ........................................... 209
13.1. BILE]A ................................................................................................... 209
13.2. RAZMJENE U APRILU 1992. GODINE .............................................. 212
14. SCG, JNA, ISTO^NOHERCEGOVA^KI ÊTNICI
UNI[TAVAJU OSNOVNE I SREDNJE [KOLE .......................................... 219
14.1. STANJE U OSNOVNIM I SREDNJIM [KOLAMA U MOSTARU .... 219
14.2. STRU^NI KADROVI OBRAZOVNIH INSTITUCIJA MOSTARA .... 228
14.2.1. DIREKTORI SREDNJIH KOLA 1991./92. .................................. 228
14.2.2. DIREKTORI OSNOVNIH [KOLA 1991./92. ................................ 228
14.2.3. DIREKTORI USTANOVA KULTURE 1991./92. ........................... 229
14.2.4. DIREKTORI VRTI]A I DOMOVA 1991./92. ................................ 229
14.2.5. POVJERENICI OBRAZOVANJA KULTURE I SPORTA 1991./92. .... 230
15. DOGOVORENI URBICID NAD MOSTAROM ......................................... 233
15.1. HISTORIJSKO NASLIJE\E .................................................................. 233
15. 2. ZAJEDNI^KO AGRESORSKO RU[ENJE MOSTOVA
NA SLIVU NERETVE OP]INA MOSTAR ...................................... 237
15.3. JAVNE USTANOVE ............................................................................... 249
DRUGI DIO: TU\MANOV RE@IM U AGRESIJI NA RBIH ...................... 253
16. POLITI^KE AKTIVNOSTI HDZ TOKOM AGRESIJE NA RBIH ............. 255
16.1. PODMUKLA POVELJA ........................................................................ 255
16.2. FA[ISTI^KA PROGRAMSKA DEKLARACIJA .................................. 258
16.3. USPOSTAVA I ORGANIZIRANJE
HRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG-BOSNA ....................................... 260
16.3.1. SAVJET ZA POSEBNE NAMJENE HV-HVO,
OP]INSKI STO@ER MOSTAR HZHB .......................................... 267
671
16.4. PROVEDBA ODLUKA HDZ-a, HVO, HZHB RADI

UNI[TENJA DR@AVE RBiH ................................................................. 271
16.4.1. KLJUI] I MESI] POZIVAJU BH. HRVATE ZA
IZLAZAK NA REFERENDUM ..................................................... 275
16.4.2. HDZ, HZHB PODRE\UJU SE REPUBLICI HRVATSKOJ ......... 280
16.5. TU\MANOV GENERAL U MISIJI AGRESIJE NA RBIH ................. 282
16.6. HDZ, HVO I HZHB U AKCIJI UKIDANJA LEGALNIH
LOKALNIH VLASTI U HERCEGOVINI... .......................................... 297
16.7. ULOGE JADRANKA PRLI]A, BRUNE STOJI]A,
SLOBODANA PRALJKA, MILIVOJA PETKOVI]A... ....................... 303
16.8. CILJEVI I PRAVCI DJELOVANJA PARADRA@AVE HZHB ............. 309
16.8.1. GLAVNI CILJ POROBITI BO[NJA^KI NAROD ..................... 309
16.8.2. CILJ UNI[TITI MO] U FUNKCIJI ODBRANE RBIH ............ 314
16.8.3. CILJ INSTRUMENTALIZIRATI BO[NJAKE
ZA VELIKOHRVATSKE INTERESE ............................................. 317
16.8.4. HRVATI KRISTIJANIZIRAJU BO[NJAKE, A SRBI IH U
ISTO^NOJ HERCEGOVINI ZLOSTAVLJAJU I PROTJERUJU ...... 320
16.8.5. UBIJANJE STRANIH HUMANITARACA .................................... 333
16.8.6. UNI[TAVANJE GEODETSKE UPRAVE OP]INE MOSTAR ..... 335
16.8.7. FA[ISTI^KE KNJIGE ZA PODJELU MOSTARA ....................... 337
16.9. PARADR@AVA HRVATSKA REPUBLIKA HERCEG-BOSNA ....... 339
16.10. HZHB U RU[ENJU PRAVOSUDNOG SISTEMA RBIH .................. 342
16.10.1. NACIZAM, SEGREGACIJA I APARTHEJD
NA DJELU U PRAVOSU\U ........................................................ 342
16.10.2. HDZ U AKCIJI UKIDANJA PRAVOSU\A
LEGALNE DR@AVE RBIH .......................................................... 345
16.10.3. MJERE ZA OÛVANJE PRAVOSUDNOG SISTEMA RBIH ...... 355
16.10.4. UVO\ENJE UZ SILU HDZ, HV-HVO I HZHB
SIMBOLA, AMBLEMA I NOVCA IZ HRVATSKE .................... 381
16.11. HZHB U RU[ENJU OBRAZOVNOG SISTEMA RBiH .................... 383
16.11.1. POKU[AJI UKIDANJA UNIVERZITETA
D@EMAL BIJEDI] U MOSTARU ........................................... 383
16.11.2. AGRESIJA SE PROMOVIRA U [KOLSTVU HZHB ................. 386
16.12. PREPREKE PARADR@AVI HZHB ..................................................... 388
16.12.1. IZETBEGOVI]EVE IDEJE TU\MANOV RE@IM
NE MO@E SAVLADATI ............................................................... 388
16.12.2. TU\MAN ZLOUPOTREBLJAVA NEKE BO[NJAKE .......... 390
16.12.3. USPOSTAVA OKUPACIONE VLASTI ........................................ 391
672
16.12.4. U MOSTARU 17.000 MUHAD@ERA, PROGNANIKA .............

16.12.5. SEOBA HRVATA RBiH U RE@IJI HDZ-a, HV-HVO-a I HZHB .....
17. NEKE POSLJEDICE FA[ISTI^KE POLITIKE HZHB ...............................
17.1. NARU[ENO JEDINSTVO BO[NJA^KIH LIDERA I
POLITI^KIH FAKTORA .......................................................................
17.2. VIJE]E MUSLIMANA HERCEGOVINE U AKCIJI
IZGRADNJE I ÛVANJA JEDINSTVA ODBRANE RBIH .................
17.3. TU\MANOV RE@IM SPRIJEÎO ZAJEDNI^KU
ODBRANU OD ÊTNI^KE AGRESIJE ..............................................
17.4. POLITIKA U FUNKCIJI PROGONA BO[NJAKA ..............................
17.5. REZOLUCIJA MUSLIMANA HERCEGOVINE ..............................
17.6. PROGLA[ENJE NEPOSREDNE RATNE OPASNOSTI ......................
17.7. UNI[TENI OBJEKTI OBRAZOVNOG SISTEMA ..............................
17.8 UNI[TENI OBJEKTI ZDRAVSTVA ......................................................
17.9. UNI[TENI PRIVREDNI I KOMUNIKACIJSKI OBJEKTI .................
17.10. ULTIMATUMI HZHB, HV-HVO LEGALNOJ VLASTI RBiH .........
18. VENS-OVENOV PLAN ................................................................................
19. HVO - GLAVNI INSTRUMENT POLITIKE HDZ .................................
19.1. HVO KAO DIO HRVATSKE VOJSKE .................................................
19.1.1. TU\MANOVA VOJSKA ILEGALNO U BiH ...............................
19.1.2. DOKAZI O AGRESIJI ....................................................................
19.1.3. HOS-om U MOSTARU I HERCEGOVINI
UPRAVLJALA JE REPUBLIKA HRVATSKA ..............................
19.2. BOBANOVE ZLE NAMJERE ...............................................................
19.3. HVO JE INSTRUMENT AGRESIJE .....................................................
19.4. VOJNE AKTIVNOSTI HDZ DO APRILA 1992. GODINE ..................
19.5. ZLOÎNA^KE AKTIVNOSTI HVO-a ..................................................
19.5.1. ZLOÎNI 1992.GODINE ................................................................
19.5.2. HTJELI SU ME LIKVIDIRATI, ALI SU ME SAMO RANILI .....
19.5.3. ZLOÎNI 1993. GODINE ...............................................................
19.5.4. HV i HVO IZVODE ETNI^KO Î[]ENJE ..................................
19.5.5. HUMANITARNA SITUACIJA U MOSTARU ..............................
19.5.6. URBICID .........................................................................................
19.5.7. RAZARANJE MOSTARA ..............................................................
19.5.8. PLJA^KA U ORGANIZACIJI HDZ I HVO ..................................
19.5.9. HVO NAKON OSLOBA\ANJA LIJEVE OBALE .......................
20. POLITI^KA SITUACIJA U HERCEGOVINI POÊTKOM 1993. GODINE ...
20.1. HVO-a PROTIV BO[NJA^KIH POLITIÂRA I OFICIRA ................
396
398
401
401
403
406
408
411
413
419
422
424
427
433
435
435
435
437
452
460
465
477
482
482
484
489
502
512
517
521
526
533
537
537
673
20.2. JEDNA OD NAJVE]IH LA@I PROPAGANDE HVO-a ......................

21. ORU@ANI SUKOBI ARMIJE RBIH I HVO ................................................
21.1. POÊTAK ORU@ANIH SUKOBA ARMIJE RBIH I HVO ..................
21.1.1. APRILSKI SNAJPERSKI RAT .......................................................
21.1.2. NAPADI HVO-a NA POLO@AJE ARMIJE RBIH
9. MAJA 1993. GODINE ................................................................
22. MANIPULACIJE BO[NJACIMA .................................................................
22.1. DAID@A ..................................................................................................
22.2. JASMIN JAGANJAC .............................................................................
22.2.1. JASMIN JAGANJAC I ISMET HAD@IOSMANOVI] PREDLA@U
DA SE ARMIJA RBIH STAVI POD KOMANDU HVO ......................
22.3. JUKA PRAZINA .....................................................................................
22.3.1. JUKA PROTIV [TABA VRHOVNE KOMANDE .............................
22.3.2. ISTRAGA PROTIV JUKE ...................................................................
22.3.3. JUKA U HERCEGOVINI ....................................................................
23. ZBIVANJA NA IGMANU ..............................................................................
23.1. MOJ DOLAZAK NA IGMAN ...............................................................
23.2. PUKOVNIJE NAHID KULENOVI] I KRALJ TVRTKO ............
23.3. JUKA PRAZINA KOMPLICIRA STANJE NA IGMANU ....................
23.4. PRILIKE NA IGMANU PREMA IZVJE[TAJU IZ PUKOVNIJE
KRALJ TOMISLAV ............................................................................
SPORTSKI USPJESI ............................................................................................
RECENZIJE ..........................................................................................................
REGISTAR LI^NIH IMENA ...............................................................................
O AUTORU ..........................................................................................................
540
545
545
549
554
565
565
571
578
583
586
587
588
593
593
596
606
612
616
620
627
665
674

Izdaja I Odbrana Hercegovine '91 - '95. - Suad Ćupina

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Izdaja I Odbrana Hercegovine '91 - '95. - Suad Ćupina

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Vije}e Kongresa bo{nja~kih

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Sarajevo, 2006. godine

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

1. PRIPREME ZA ORU@ANU AGRESIJU

Created in Master PDF Editor - Demo Version

cinima TO, s tim da ih obezbje|uju jedinice JNA. Rok za preuzimanje

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Me|utim, vrijeme je pokazalo da je stvarni cilj General{taba JNA

Prepis nare|enja po kome su postupile komande korpusa u razoru`anju TO.

Created in Master PDF Editor - Demo Version

1.1.2. ODUZIMANJE ORU@JA OD TO U HERCEGOVINI

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

1.1.3. TO RBiH POD KONTROLOM VOJNOG VRHA U

Direktni udar iz Beograda na Avdu Hebiba i Dragana Viki}a

Created in Master PDF Editor - Demo Version

1.1.4. LOKACIJE I BROJ^ANI POKAZATELJI O ORU@JU

Prepis nare|enja o planu i dinamici prevo`enja vi{ka naoru`anja.

Created in Master PDF Editor - Demo Version

1.1.5. POKU[AJI KONTROLE ODUZETOG ORU@JA TO

Created in Master PDF Editor - Demo Version

govornih lica SO Mostar, naoru`avanja i vojne opreme TO u magacinima

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Zahtjev za obilazak magacina TO u Ju`nom logoru i Jesenicama

Faksimili prepiske JNA, TO i civilnih vlasti Mostara za izuzimanje i vra}anje naoru`anja i

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

godine iz mandata predsjednika Jove Popare, a koje je smje{teno u skla

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Created in Master PDF Editor - Demo Version

ljnih podjela, naru{avanja me|unacionalnih odnosa, intenzivnog naru`a

Created in Master PDF Editor - Demo Version

2.2. MOBILIZACIJA U HERCEGOVINI

Created in Master PDF Editor - Demo Version

po Ustavu i zakonoma pripada u nadle`nost institucija RBiH. Osigurati

Created in Master PDF Editor - Demo Version

2.2.2. OTPORI BEOGRADU IZ BiH

Created in Master PDF Editor - Demo Version

2.2.3. SANKCIJE PREMA BOSANCIMA I HERCEGOVCIMA

Created in Master PDF Editor - Demo Version

Krajem 1991. godine u Sekretarijat narodne odbrane Op}ine Mostar

Created in Master PDF Editor - Demo Version

U tri poku{aja da izvr{e mobilizaciju Bo{njaka u regiji Mostara, ni

Created in Master PDF Editor - Demo Version

cegovine, te da se vojna dokumentacija iz op}ina ne mo`e predavati voj

Created in Master PDF Editor - Demo Version