1.

Uvod
Obraujui ovu temu prvo sam istraila najranije poetke dualizma te njegovu
definiciju. Mitologija slavenskih naroda vrlo je raznorodna, to je odraz migracija iz dalekih
krajeva, njihove meusobne kulturne raznolikosti i ustrajne privrenosti starim vjerovanjima,
obiajima i obredima.
Budui da slavensko pismo nije postojalo do pojave prvih kranskih misionara, neki
autori tvrde da se o pretkranskom religijskom sustavu naih predaka ne zna mnogo.
Unato tome, iz arheolokih nalazita je mogue djelomino rekonstruirati slavenski
panteon. Pri izradi seminara najvie mi je koristila knjiga Mitologija ilustrirana
enciklopedija te Mitologija mitovi, legende i vjerovanja.

2. Poeci dualizma
Dualizam (lat. Dualis to znai dvojan, dvostruk), openito oznaava neku dvojsnost,
dvojstvo. Tim se terminom oznaava da je neto sastavljeno od dva osnovna elementa,
faktora, principa, dijela, podruja, strane i sl. Primjerice dualizam materije i sile, kauzaliteta i
finaliteta, slobode i nunosti, kvantiteta i kvaliteta u prirodi, siea i stila u umjetnosti, mukog
i enskog spola u biologiji.
U filozofiji, miljenje opreno monizmu da postoje dvije iskonske, ravnopravne i
nesvodljive kategorije stvarnosti (dva osnovna modaliteta, dvije iskonske ''supstancije'', dva
konstitutivna principa svega to postoji).
Prvi poeci dualizma kriju se ve u primitivnom animizmu i demonizmu koji empirik
dvojakost fizikih i psihikih manifestacija kod ovjeka proiruju na itavu prirodu pripisujui
svakom materijalnom predmetu njegov nevidljiv ''duevni'' pendant. Ta se shvaanja najprije
taloe u mitskim personifikacijama i divinizacijama prirodnih objekata, vanih, impresivnih i
neobinih pojava, katastrofa.
U najranijim polumitskim koncepcijama grke ''prirodne filozofije'' dualizam se
pojavljuje kao hilozoizam miljenje da je sve u prirodi proeto ivotom, kao nauka o
''kozmikom umu'', o ''dui svijeta'', koja prodahnjuje materiju.
Kod Platona dualizam se izrazio u uenju o svijetu ideja i svijetu pojavnosti. Kod
Aristotela u teoriji o formi-dui koja oblikuje i oivljava pasivnu vjenu tvar. Te dualistike
filozofske koncepcije kontramiraju se u doba pojave kranstva s religioznim predodbama o
bogu-duhu, o posmrtnom ivotu due itd., to udara temelj dualizmu kranske teologije i
skolastike.

3. Slavenska mitologija i dualizam

U poetku stari Slaveni su tovali, pored raznih starih boanstava, i posebno boansko
trojstvo, u sastavu boga Peruna, Potrimbe donositelja plodnosti i Pokola zloduha
podzemlja. Ovo trojstvo tovali su pod starim dubovima, u koje bi urezali likove navedenih
bogova trojstva, a pred njima bi bili postavljeni rtvenici, na kojima su se polagale rtve
bogovima. Nevidljive ruke bogova upravljaju svim prirodnim pojavama.
Slavenski bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo boanstvo Sunca
kod Slavena, bio je

Svarog.

Korijen svar- je indoeuropski Sunce+ nastavak og (ert2

og=dvorana, brl-og, vrtl-og). Prema tome Svarog znai mjesto Sunca, nebo, personificirano
znai i samog boga neba, boga Sunca ( Internet ). Svarog je povezivan s kovanjem eljeza i
vatrom. Usporeuju ga s grkim Uranom i Hefestom (bojim kovaem). Prema ruskoj
legendi, Svarog je iskovao sunce i postavio ga na nebo Svarog je imao dva sina: Dabog
personifikacija sunca, i Svaroi bog vatre i domaeg ognjita, koji na glavi ima klobuk
protiv ege, u desnoj ruci dri rog obilatosti, o lijevome boku ma kojim je sjekao zloduha
jurei na svome konju. Nakon bezbrojnih godina vladavine, Svarog je predao vlast sinovima,
pa je Dabog postao vrhovno slavensko boanstvo.
Dabog je postao simbolom sree i pravde, moda stoga to su Slaveni trpjeli strane
zime, pa je sunce i svjetlo donosilo i ugodu i opstanak. ivi u zlatnoj palai, na istoku, u
zemlji gdje ljeto vjeno traje. Svakog jutra bi kretao iz palae u dijamantnim koijama koje su
vukli bijeli konji, kojima je iz nozdrva frcala vatra, i prelazio bi preko neba. Sluile su ga
dvije prekrasne djevice, jutarnja i veernja zvijezda, a savjetovalo ga je 7 sudaca planeta.
Kometi su mu bili glasnici. U nekim mitovima pie da se Dabog raa svakog jutra, u podne
postaje lijep mladi, a svake veeri umire (Mitologija: mitovi, legende i vjerovanja, 2004.). U
legendama esto se pojavljuje u obliku hromog vuka (vukovi - inkarnacija dua) ili kao hromi
Daba. Pojavom kranstva pretvoren je u Sotonu. U nekim legendama Dabog je gospodar
zemlje, protivnik boji, "car na zemlji". U nekim mitovima se, kao njegova, druica spominje
Dajbaba ili Baba.
Slavenska kultura u svojoj sri ima rustikalnu mitologiju koja se prenosila usmenom
predajom (Mitologija mitovi, legende i vjerovanja, 2004.). Vrlo su znaajni bili rani kulturni
dodiri Slavena s razliitim iranskim plemenima, koja su se proirila na podruje dananje
Rusije. Tijekom prvog stoljea prije Krista, Slaveni su od Iranaca preuzeli rijei poput: bog,
raj, svijet. Smatra se da su Slaveni u ovom razdoblju od Iranaca preuzeli i neke religiozne
predodbe, poput oboavanja sunca i tovanja nekih boanstava (Mitologija ilustrirana
enciklopedija, 1989.). Tijekom 6. stoljea Slaveni su preli Dunav i proirili se prema jugu na
Balkanski poluotok, stigavi do zidova Carigrada. Iz tog razdoblja nas bizantski kroniar
Prokopije obavjetava da su Slaveni prinosili ivotinjske rtve svojem glavnom boanstvu,
Gospodaru svjetla.
rtvovana ivotinja je bila proeta svetom manom, pa su je vjernici konzumirali, kako
bi cijela grupa bila obredno ojaana. U kljunom odlomku tvrdi da Slaveni potuju rijeke i
nimfe i razliite druge demone, te svima prinose rtve. Uz pomo tih rtava oni gataju i
proriu (Mitologija ilustrirana enciklopedija, 1989.)

Moko je povezivana s prirodnim enskim poslovima, posebice predenjem. To je

ensko boanstvo, boginja plodnosti, zatitnica ena. Zvana je Mati-Syra-Zemlya, to bi u
prijevodu predstavljalo plodnu Majku Zemlju (Internet). Ona strie ovce i prede vunu. Luta
maskirana kao ena i posjeuje kue, obavljajui kune poslove. Nou se ostavlja pramen
vune kao ponuda Mokoi. Smatra se da je ona u poetku imala ulogu kunog duha, te da je
Moko tamna kao to je i crna plodna zemlja. Po nekim slavenskim legendama ona je ena
boga Svaroga. Na njen nagovor, Svarog je odluio stvoriti na zemlji bie koje e izgledom
biti kao on. Udahnuo je ivot jednom hrastu, iz kojeg je nastao prvi ovjek, a Moko je
udahnula ivot drugom ovjeku i nastala je prva ena. Njezin kip u hramovima je u sjedeem
poloaju, kao i Svarogov. Na njemu su rezbareni razni predmeti iz domainstva i likovi ena.
Njoj u ast prali su se kipovi i drugi idoli u vodi.
Slaveni su potivali tlo za koje se vjerovalo da ga posjeduje Mati Vlane Zemlje, koja
je uvijek tovana u svojem prirodnom obliku i nikad joj se nisu pripisivale ljudske osobine. U
rano proljee zemlju se smatralo trudnom i nije ju se smjelo ozlijediti, tj. raniti motikom do
zimskog ekvinocija. Zauzvrat bi se oduila velikim izobiljem u proljee. Dok su se davale
sveane prisege, u ruci se drao komad zemlje, katkad i u ustima. Mladenci su polagali brane
zavjete s grumenom zemlje na glavi. Sve do ranih godina 20. stoljea ljudi su se u nedostatku
sveenika ispovjedili zemlji te traili njen oprost prije smrti (Mitologija: mitovi, legende i
vjerovanja, 2004.).
Bog mjeseca je poznat kao Mjesjac i prikazivan je na dva naina: kao elavi starac
koji strpljivo eka da se Dabog vrati s dnevnog putovanja; i kao prekrasna mlada ena udana
za Daboga. Zbog njihova burnog odnosa, potresi su se pripisivali njihovim svaama, a
neplodne zime njihovim razdvajanjem ( Mitologija: mitovi, legende i vjerovanja, 2004. ).
Danica je svijetla boica sutona. Drevni Slaveni smatrali su je zatitnicom ljudskog
sna. Prvo svjetlosno tijelo koje se pojavljuje na veernjem nebu je Veernja zvijezda ili
Veernjaa - Danica. Njezino je mjesto na zapadu, gdje se veernja vrata rasklapaju po
mrkloj noi. Planeta Venera je u naem narodu poznata pod imenom Danica ili Veernjica.
Vidi se samo naveer poslije zalaza Sunca ili samo u zoru poslije izlaza Sunca, zato ju onda
zovemo Zora. Danica je Suneva i Zorina sestra.
Zora je svijetla boica jutarnjeg svanua, mira i sloge, jutarnja zvijezda, zatitnica
jutarnjeg rada. Ona daje Suncu snagu. Na izmaku noi, prije negodan osvane, ponovno se
pojavljuje zvjezdana boica na istonom nebeskom svodu (dok se Danica pojavljuje na
zapadnom).

Slaveni su poznavali tri boga vjetra sjeverni, zapadni i istoni. Govorilo se da ive
na otoku Bujanu, a njihova se ud odraavala na prirodu vjetra (Mitologija: mitovi, legende i
vjerovanja, 2004.).
Prema periodizaciji slavenske mitologije po V. V. Ivanovu i B. N. Toporovu
(preuzetoj s Interneta), slavenska mitologija se moe podijeliti na stupnjeve.
Prvom stupnju slavenske mitologije pripadaju dva praslavenska boanstva - Perun i Veles,
ija su imena vjerno rekonstruirana, kao i pripadajua im enska boanstva. Oni su
meusobno povezani kao sudionici olujnog mita: bog nepogode Perun, koji ivi na nebu, na
najviem vrhu planine, progoni svog zmajolikog neprijatelja Velesa, koji ivi na zemlji. Perun
- gospodar oblaka i groma. Smatra se da je bio najmoniji slavenski bog, bog grmljavine,
groma i bure, onaj koji udara, tue (korijen per - naporna misao, silan udarac), kao Thor u
Germana, Zeus Keraunos u Grka, Juppiter Fulgur u Rimljana. Povezuju ga i s likom Sv. Ilije.
Bog Perun esto je prikazivan kao ljudsko bie sa srebrnom glavom i zlatnim brkovima.
Njemu se molio u trebitima i svetim umama, posebno pod drvom hrasta. On u rukama dri
ognjeni kamen, slian gromu, jer rije Perun

kod Rusa i Poljaka znai grom.

S koliko god su ara preobraenici na kranstvo nastojali unititi stara slavenska vjerovanja,
narod je tvrdoglavo odbijao odrei ih se tako je, primjerice, Perun ponovno utjelovljen u
liku Sv. Ilije Gromovnika.
Stari Slaveni su vjerovali da grmljavina nastaje kada siloviti Perun izleti
iz svojih dvora u kociji. Vjerovalo se je da se pojavljuje u proljee kako bi donio kiu, ucinio
zemlju plodnom, otjerao oblake i donio suncevu svjetlost. On ispaljuje svoje munje na Velesa
tj. alje kiu na Zemlju te time donosi plodnost. Perunovo magino oruje su strijele (munje).
Perun nije samo donosilac plodnosti, on je i ratniko boanstvo kojemu su prinaane biljne i
ivotinjske rtve i donoen ratni plijen. Vjerovalo se da je on taj koji unitava neprijateljske
zemlje tuom. Uz njegov kult vezani su i obredi prizivanja kia. U Bugarskoj i Makedoniji je
do

prve

polovice

12.

st.

postojao

obiaj

prizivanja

kie

medu

seljacima.

Centralni lik u tom obredu je mlada djevojka zvana Perperuna, cije ime je ocito povezano s
Perunovim imenom. Folklor sjeverne Grcke takoder ima slican obred s djevojkom
Perperunom, Albanci imaju Pirpirunu, Rumunji Perperonu. U mitologiji Albanaca postoji bog
groma Perendi, za kojeg se smatra da je preuzet iz mitologije Junih Slavena.
Niem stupnju pripadaju boanstva povezana s proizvodnim ciklusima i sezonskim
poljoprivrednim obredima. To su bogovi Rod i Cur kod Istonih Slavena, kao i brojna enska
boanstva, kakva je Moko.

Rod je predstavljao vrhovno boanstvo zemljoradnje. Bio je bog koji je stvorio svijet i
ivot: stvorio je ovjeka, osnovao obitelj i udruio naciju. To je bog plodnosti i svjetlosti.
Usko je povezan s oboavanjem predaka. Njegova ena je Roanica ("ona koja daje ivot").
Kod Slavena su postojale sveanosti koje su pratile roenje i na kojima su se pozivale
Roanice i Rod. Roanice su bile uz ovjeka pri roenju i prilikom odreivanja njegove
sudbine. U to vrijeme je poligamija bila uobiajena medu slavenskim narodima, pa se smatra
da je moda imao i vie ena.
Stribog (slavenski srei - boja, iranski srira - lijep) je bog vjetrova i vjetrove nazivaju
njegovim unucima. Idol ovog boga bio je u Kijevu, s idolom Peruna, Horsa, Mokoe,
Simargla ( o kojemu se gotovo nita ne zna ) i Daboga. Posebno su ga tovali Rusi zadnjih
godina 10. stoljea.

4. Zakljuak
Nepoznavanje starog slavenskog dualizma navelo me da detaljnije prouim ovu
tematiku. Svjesna injenice i nezadovoljna time to se vlastita kulturna batina iz ovog
podruja nepravedno i sustavno u kolama zapostavlja, upustila sam se u prouavanje sustava
vjerovanja naih predaka, te se prilino iznenadila zatekavi periodizacijsku zbrku.
No, burna prolost naih starih, seobe i mijeanja s drugim narodima i kulturama,
nepismenost, kao i unitavanje slavenskih idola tijekom razdoblja prodiranja kranstva,
razlozi su zbog kojih danas nemamo onako sustavno ureen panteon kakav nalazimo kod
velikih civilizacija starog svijeta.
Unato tome, susrela sam se s ogromnim brojem raznih boanstava, od kojih su neka
karakteristina za istone, neka za zapadne, a neka za june Slavene. Neka potjeu iz ranije
faze formiranja mitologije, dok su druga ve pod utjecajem kranstva promijenila svoj oblik
ili funkciju.
U svakom sluaju, podruje slavenske mitologije mi je pruilo drukije razumijevanje
narodnih obiaja koji su usko vezani, koliko s kranskim, toliko i s poganskim vjerovanjima.

5. Literatura
Lozica, I. ( 2002. ) Poganska batina, Zagreb, Golden marketing
Mitologija ilustrirana enciklopedija ( 1989. ), Zagreb, Mladinska knjiga
Mitologija mitovi, legende i vjerovanja ( 2004. ), Rijeka, Duovic i Krovnik
''Dualizam'', preuzeto: 10. 05. 2012. s

http://www.medioteka.hr/portal/ss_trazilica2.php?

pojam=Dualizam

Sadraj
1.

Uvod....................................................................................................................................1

2.

Poeci dualizma...................................................................................................................2

3.

Slavenska mitologija i dualizam..........................................................................................2

4.

Zakljuak.............................................................................................................................7

5.

Literatura.............................................................................................................................8