MITOLOGIJA

Grčka i slavenska mitologija

Srednja strukovna škola Makarska
Anita Zelić Tomaš, prof.
 MIT

• Mitovi su priče koje su ljudi pripovijedali sebi kako bi objasnili sebi i drugima
(Richard Kearney, O pričama)
• Mit je priča u kojoj se najčešće objašnjava nešto što je čovjeku
predznanstvenog doba bilo nepoznato i neobjašnjivo- postanak svijeta, smjena
godišnjih doba, podrijetlo nekih lokaliteta i običaja, zagrobni život i sl.
• Pojam mitologija obično se upotrjebljava u dva značenja- to je zajednički naziv
za sve mitove jedne civilizacije ili naroda, pa tako možemo govoriti o grčkoj,
rimskoj, hebrejskoj, slavenskoj ili skandinavskoj mitologiji, a istodobno se
mitologijom naziva i znanost koja prikuplja, proučava i objašnjava neke kulture.
 • U početku bijaše Kaos-tamni bezdan.
• Iz njega je nastala Geja (Zemlja), a onda je rodila Urana
(Nebo) i Ponta (More).
• Od Geje i Urana su se rodili Titani, Kiklopi i Hekatonhiri.
• Najpoznatiji Titanski par bili su Kron i Reja- praroditelji
olimpijskih bogova, uz njih Okean i Tetija.
POSTANAK BOGOVA: • Uran se svoje djece bojao pa ih je bacio u krilo Zemlje.
GRČKA MITOLOGIJA • Geja pomogne svome sinu Kronu da svrgne oca s vlasti.-
otac ga je prorekao kako će ga zadesiti ista sudbina-
Zato je Kron svako dijete, čim se rodilo odmah progutao.
Kad je Reja imala roditi trećeg sina, sišla je na otok Kretu
gdje je rodila Zeusa i sakrila ga u tamnoj spilji, a Kronu je
umjesto djeteta dala da proguta u pelene omotan kamen.
• Kada je Zeus odrastao, prisili Krona da proguta ostalu
djecu, pa s braćom započne borbu protiv Krona i Titana i
vlast podijeli sa svojom braćom: Hadom i Posejdonom.
 • Prometej je bio sin titana Japeta i boginje Temide.
• Na pozornicu svjetskih mitova Prometej stupa u doba kada
je Zeus ustao uprotivi Titana Krona da uspostavi novi
poredak. Titani su branili Kronovu vlast, ali Prometej je stao
na stranu Zeusa.
• Kada je nakon desetogodišnje teške borbe i uz njegovu
pomoć Zeus pobijedio, Prometeju se nije odužio po zasluzi.
Njemu, to nije smetalo. Napustio je Zeusa tek kad je najviši
bog energičnom i krutom rukom odlučio uništiti
bespomoćni ljudski rod. Prometej je volio ljude i suosjećao
se sa slabijima.

MIT O PROMETEJU • Sa svetog je ognjišta na Olimpu ukrao vatru i dao je ljudima,

naučio ih je zanatima, ali i računati, pisati i čitati, naučio ih je
brodogradnji i moreplovstvu, medicini i lijekovima- uputio ih
je kako da žive sretno kada su već ugledali svjetlo ovoga
svijeta.
• Zeus ga je kaznio- Snaga i Moć te kovač Hefest prikovali su
ga na planinu Kavkaz.
• Heraklo ga je prema mitu oslobodio- otkrio je Zeusu tko će
ga svrgnuti s prijestolja, a kako bi se ipak ispunila Zeusova
zakletva da će Prometej zauvijek ostati prikovan za stijenu,
morao je na ruci nositi prsten načinjen od svojih okova. U
počast Prometeju ljudi su počeli nositi prstenje s
kamenom…
 ZNAČENJE MITA

• Mit o Prometeju govori o otporu pobunjenog pojedinca

nasuprot kojem stoji nepravedan i moćan vladar. To je vječna
priča o borbi slabijega protiv jačih u ime viših ciljeva, ali i
simboličan prikaz rađana svijesti kod čovjeka: motiv vatre
simbolički predstavlja znanje koje je Prometej dao ljudima i
tako ih spasio, odnosno postao njihovim pravim zaletnikom.
 SL AV E NSKA
MI TOL OG IJ A

• Mit kaže da je u zlatnom Prajajetu počivao

otac bogova, neba i zemlje. Pod utjecajem
životnih sila, Prajaje se raspuklo i stvorilo
svjetlost, bestjelesnog prastvoritelja neba
pod čijim se svodom sve rađa i događa,
praboga svemirske svjetlosti, Svaroga,
vrhovnog božanstva Slavena. Svarog je iznad
dobra i zla, a kod Južnih Slavena spomen na
njega pronalazimo u imenu Svevišnjeg
tvorca ili Višnjeg Boga.
• U istočnoslavenskim verzijama mita o
postanku pojavljuje se na početku Rod kao
apstraktno i nespoznatljivo božanstvo,
nebeski izvor iz kojeg će sve postati. Rod od
sebe samog prvo stvori ljubav – Ladu. Uz
pomoć snage ljubavi probije ljusku zlatnog
Prajajeta i stvori univerzum: nebrojeno
mnoštvo zvjezdanih svjetova kao i naš
ovozemaljski svijet. Iz usta ispusti Duh božji,
majku Sva i oca Svaroga.
• Od sjene Svarogove nastalo je prvo
potomstvo, Bjelobog i Crnobog. Od donje
ljuske Jajeta koja se razbila na tisuće komada
stvorio je divove i patuljke, sva magična bića,
a od gornje, Stablo svijeta kojim odvoji nebo
od zemlje. U njegovoj krošnji izgradio je
Svarog stan bogova i svoj dvor na sedmom,
najvišem nebu.
 POSTANAK ČOVJEKA

• Slavenska mitologija također sadrži predaje o

postanku prvog ljudskog para. Svarog podijeli
sebe na dvoje, muško i žensko. Tako nastane
prvi ljudski par koji bijahu divovi, div i divka. Od
hrastova lišća učini on odjeću za njega, a od
lipova za nju.
• No, otac bogova Svarog, ne napusti tad ljude.
Pošalje božicu Zoru da ljudima na zemlji donosi
“luč bogova”. I tako od pamtivijeka, Zora i
najmlađi od Svarožića, bog jutarnjeg svjetla
Svanimir, prenose svakoga dana među ljude
svjetlost nebeskog svijeta. I kako nekad, tako i
danas, buktinja zore i zrake mladog Sunca
razmiču tamu i donose nadu novog jutra…
• Troglav- bog vremena, vladar
neba, zemlje i podzemnog BOŽANSTVA SLAVENSKE
svijeta koji spaja aspekte Jave, MITOLOGIJE
Nave i Prave prikazivan je s tri
lica.
• Svetovid- Bog Sunca, prostora i
uređenog svemira, Prikazivan je
s četiri lica koja pogledom
obuhvaćaju sve strane
svijeta. Svetovid je bio veliki
prorok koji je poznavao prošlost,
sadašnjost i budućnost.
• Perun - bog gromovnik
prikazivan s bakrenom
bradom, zlatnom sjekirom ili
čekićem. Sjekiru koja se uvijek
vraća u njegovu ruku bacao je
na zle ljude i duhove.
• Perun je bio vrsta božanskog
suca, izvršitelja sudbine. Slaveni
su pri zakletvi spominjali
njegovo ime, jer bi prekršitelje
dane riječi uništavao gromom.
Perunovi “gromoviti” simboli
urezivali su se ili crtali na
krovove kuća radi zaštite od
nevolja i zla.
• Pronalazimo ga i u imenu
perunike, zvane i bogiša, “božja
biljka”, za koju se vjerovalo da
raste na mjestu udara munje.
• Njegovo sveto stablo bio je
dub, hrast, odakle Dubrava,
Dubravko/a, Dubrovnik.
Veles- bog prirode, tajnog znanja o
prirodnim zakonitostima, bog magije. I u
njegovo se ime također zaklinjalo. U
različitim aspektima imao je karakteristike
zaštitnika životinjskog svijeta i stočara, bio je
bog zemaljskih blagodati.

Mit kaže kako Veles neprestano izaziva

Peruna otimajući mu stoku zbog čega ga
Perun progoni zlatnim strijelama. Veles
bježi pretvarajući se u razne životinje ili se
skrivajući iza drveća, kuća i ljudi.
Naposljetku, Perun uspijeva pobijediti
Velesa i otjerati ga u podzemlje, gdje on
neprekidno podgriza korijen Stabla života.
U toj obrednoj Velesovoj smrti otvara se
nebo i plodna kiša natapa zemlju. Ova se
borba ponavlja svake godine jer bi se
Veles preporodio, poput zmije presvukao
staru kožu i rodio u novom tijelu.
• Morana-početkom zime pretvara se u ružnu
Babu Jagu, strašnu božicu smrti i hladnoće.
• Pokreće se lako i okretno kao da leti, metući
metlom ostarjelo i istrošeno, sve što više ne
može podržavati iskru života i zbog čega treba
pričekati rađanje u novom ciklusu života.
• U nekim pričama, ona plovi u ljusci od jajeta,
vječnom simbolu zametka novog života.
• U proljeće, Morani opada snaga i tada ona u
liku lijepe djevojke, duge sniježnobijele kose, izlazi
na zemlju i zavodi mladiće umilnim glasom. Od
njih traži iskrenu ljubav, no nikad ne dobije to što
želi i zato ih napušta ostavljajući u njihovim srcima
beskrajnu tugu.
Voloska ili Vlasta zaštitnica je kućnog ognjišta i doma. Ovu božicu
smatrali su u najstarije doba zaštitnicom ratarskog svijeta. Posvećena joj je
ptica lastavica koja gradi gnijezdo uz potkrovlje kuće. Vjerovalo se da u
lastama živi dobri duh rodbinskih i kućnih predaka. Njoj je bio odabran u
svakom domu po jedan udubljeni kutić koji se nazivao mir ili mirište.
Tamo bi gorjela žiža, plamičak u slavu kućnog mira. Ugasiti ga puhanjem
u plamen značilo bi gasiti kućni mir. Valjalo ga je utrnuti prstima.

Stribor je slavenski bog vjetra i šume, neumorni putnik

koji se lako prebacuje s jednog mjesta na drugo.
Pojavljivao se nekad silovito i razorno, a nekad blago i
plodonosno te mu je pripisivan nestalan karakter koji je
prelazio od bijesa do dobroćudnosti. Zimi je bio nemi-
losrdan: zamrzavao je vodu, nanosio snijeg na pragove i
puteve i kažnjavao hladnoćom. U proljeće je radovao ljude
šaljući im na krilima povjetarca boginju Vesnu koja im je
darovala novi život i raskošnu ljepotu, zaodjenuvši im
okolinu u zeleno, cvjetno i mirisno ruho.