Naslov izvornika

Robert Ludlum
The Road to Omaha
Copyright Robert Ludlum, 1992.
Izdava IZVORI
Za izdavaa Damir Mikulii
Urednica Slavica tefi
Prijevod Radovan Stipeti
Slog Jelena Vidmar
Tisak
Tiskara PULJKO Zagreb, 1996.
Robert Ludlum
PUTU OM AH U
vs "
fl?
*^\
Henrvu Suttonu
krsnom kumu, udesnom glumcu, divnom prijatelju i velikom ljudskom biu.
JAVNA BIBLIOTEKA U ZENICI
liiv.br.
cjo
Sign:
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
UDK820(73)-31=862
LUDLUM, Robert
Put u Omahu / Robert Ludlum ; [preveo Radovan Stipeti]. - Zagreb : Izvori,
1996. -580 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Najbolje svjetske napetice ; knj. 2)
Prijevod djela: The Road to Omaha.
ISBN 953-6157-35-7 960417004
PREDGOVOR
Prije mnogo godina, nie potpisani je napisao roman s naslovom Put u Gandolfo.
Bio je utemeljen na zapanjujuoj pretpostavci, na zamisli ravnoj potresu koji
bi odjekivao stoljeima... ali toga niste bili svjesni. Trebala je to biti
ispovijed demona, Sotoninih legija izalih iz pakla da poine oduran zloin
koji bi razbjesnio svijet, nanio smrtni udarac svim vjernicima, bez obzira na
njihovu posebnu religiju, jer bi pokazao koliko su ranjivi veliki duhovni
luonoe naega vremena.
Ogoljena na ono bitno, ona se bavila otmicom rimskoga biskupa, ovjeka odanog
Bogu i svim malim ljudima bilo gdje, pape Francesca Prvoga.
Slijedite li me? Mislim da je to neto doista teko, zar ne? Trebalo je biti
tako, ali nije... neto se dogodilo. Bijedni romanopisac poeo se osvrtati oko
sebe, pogledao dragu stranu medalje, i na svoje vjeno prokletstvo - poeo se
smijati. Tako se ne moe baviti zapanjujuom pretpostavkom, velianstvenom
opsesijom! (Uostalom, i naslov nije bio lo.) Na nesreu, bijedni romanopisac
nije si mogao pomoi, poeo je misliti, a to je uvijek opasno za pisca. U igra
je upao sindrom "to-ako".
to ako zaetnik tog uasnoga zloina nije zapravo bio lo momak, nego - u
stvarnosti te izmiljotine - prava vojnika legenda koju su politiari
sputavali zato to se on gromoglasno opirao njihovim licemjerstvima...
Takoer, to ako ljubljeni Sveti otac nije zapravo imao nita protiv toga da
bude otet, uz pretpostavku da njegovo mjesto zauzme njegov roak i dvojnik,
neki ne previe bistri statist iz Scale, kako bi onaj pravi pontifeks mogao
izdaleka upravljati golemim odgovornostima Svete stolice, izbjegavajui pri
tome dosadnu svakodnevnicu vatikanske politike i beskonane procesije uz
davanje blagoslova moliteljima koji

su oekivali da e novcem ostavljenim na pladnju moi kupiti svoj pristup

Nebesima? No, to bi bila sasvim druga pria.
Ve vas ujem, ujem vas! On se prodao plutajui rijekom svoje izdaje. (esto
sam se pitao na koju se rijeku stara doskoica odnosi - na Stiks, Nil ili
Amazonu? Sigurno ne na Colo-rado, jer biste negdje ve zapeli na njegovim
stijenama).
Moda mi se to dogodilo, a moda nije. Jedino znam da su me u godinama nakon
Gandolfa mnogobrojni itatelji nazivali ili mi pisali prijetei mi fizikom
silom. "to se dogodilo onim lakrdijaima?" (Krivcima, ne svojevoljnoj rtvi.)
Poteno govorei, "lakrdijali" su iekivali jo jednu zapanjujuu
pretpostavku. I tako, kasno jedne noi, prije godinu dana, najsnalaljivija od
mojih skromnih muza doviknula mi je: "Boe, ti seje naao!" (Sigurno ju je
odnekud ukrala.)
U svakom sluaju, dok je bijedni romanopisac dao Gandol-fom sebi neke
slobotine u podruju religije i gospodarstva, on svojom voljom priznaje da si
je sada ovom uenom knjiicom dao sline slobotine u zakonodavstvu i sudstvu.
No, tko to ne ini? Naravno, ne ini to moj ili va odvjetnik, ali ine
sigurno svi ostali!
Paljiva novelizacija izvorne nedokumentirane povijesti dvojbena podrijetla
zahtijeva od muze da se podvrgne svestranoj disciplini u potrazi za jedva
vjerojatnim istinama. Sasvim sigurno, ako se to tie Blackstonea.
Ne plaite se, ipak; pouka je sljedea:
Drite se podalje od sudnice osim ako ne moete potkupiti suca. Ili, uz
nevjerojatnu pretpostavku da to ne biste mogli, pokuajte unajmiti mog
odvjetnika - to vam nee biti mogue, jer je on preko glave zauzet uvajui
me od zatvora.
I tako, poruujem svojim brojnim prijateljima koji su odvjetnici (oni su ili
odvjetnici ili glumci ili opake ubojice - postoji li u tome neki povezujui
slijed?): preskoite one potankosti u odredbama zakona koje, zapravo, nisu ni
potanke niti su previe odredbene. Naprotiv, moda su vrlo dosljedne u svojim
neodredivostima.
ROBERT LUDLUM
Robert Ludlum previe je skromno preutio da je Put u Gan-dolfo, kad je
objavljen pod njegovim imenom, postao meunarodna uspjenica u osamnaest
zemalja.
itatelji su sa zadovoljstvom otkrili da se njegov dar za komediju moe
usporediti s njegovim talentom za pisanje zabavnih, a ipak smislenih napetica.
Nakladnik
Dramatipersonae
i
MacKenzie Lochinvar Hawkins - Bivi general kopnene vojske, bivi na zahtjev
Bijele kue, Pentagona, State Departmen-ta, najveeg dijela Washingtona.
Dvaput odlikovan Kongresnim odlijem asti. Nadimak: Ludi Mac Hawk.
Samuel Lansing Devereaux - Sjajni mladi odvjetnik, studirao pravo u Harvardu,
sluio (nevoljko) u kopnenoj vojsci SAD, bio Hawkinsov odvjetnik u Kini
(katastrofalno).
Sunrise Jennifer Redtving - Takoer odvjetnica, takoer sjajna, izazovno
lijepa, strastveno odana ki plemena Wopotami.
Aaron Pinkus - Uglaeni gorostas bostonskih pravnikih krugova, izraziti
odvjetnik koji je i poslodavac Samu Deverauxu (na svoju nesreu).
Desi Arnaz I. - Osiromaeni nitkov iz Puerto Rica kojega je zaarao Hawk i
koji bi jednoga dana mogao postati direktor Centralne obavjetajne agencije.
Desi Arnaz II. - Vidi gore. Nema u sebi nieg predvoditelj-skog, ali je genij
za mehaniku, za krau automobila, za razbijanje brava i pretvaranje umaka u
anestetik.

Vincent Mangecavallo - Stvarni direktor Centralne obavjetajne agencije,

zahvaljujui mafijakim efovima od Palerma do Brooklvna. Tajno oruje svih
administracija.
Warren Pease - Dravni tajnik. Slabo djelotvorno oruje administracije, ali
zato nekadanji brucoki Predsjednikov "cimer".
Cyrus M. - Crni plaenik s doktoratom kemije. Pritegnut od Washingtona,
postupni preobraenik na Hawkov smisao za pravdu.
Roman Z. - Slavenski Cigan koji je nekad dijelio zatvorsku sobu s prije
spomenutim. Najvee mu je zadovoljstvo u kaosu, sve dok mu prua nezasluenu
prednost.
Sir Henry Irving Sutton - Jedan od najboljih kazalinih karakternih glumaca;
usput, junak sjevernoafrike vojne u Drugome svjetskome ratu zato to "ondje
nije bilo bezveznih redatelja da mi kvare predstavu".
Hyman Goldfarb - Najslavniji obrambeni igra svih vremena u Nacionalnoj
ragbijakoj ligi. U svojim kasnijim danima, bijedno zavrbovan od strane Hawka.
"Samoubilaka estorka" (Duke, Dustin, Marlon, Sir Lary, Sly, Telly) Profesionalni glumci koji su stupili u vojsku i ondje su smatrani najboljom
antiteroristikom jedinicom ikad stvorenom u oruanim snagama. Nikad nisu
ispalili ni jedan hitac.
lanovi ladanjskog kluba Fawning Hill (Bricky, Doozie, Froo-gie, Moose,
Smvthie) - Dobri momci iz dobrih kola i klubova koji se strastveno zalau za
klupske interese, uz pretpostavku da je njihov interes na prvom mjestu i s
pravom prednosti.
Johnny Calfnose - Glasnogovornik plemena Wopotami, lae im digne telefonsku
slualicu. Jo uvijek duguje Sunrise Jenni-fer novac za kauciju. to se jo o
njemu moe rei?
Arnold Subagaloo - ef osoblja Bijele kue. Gubi strpljenje (u dravnom
zrakoplovu) im netko primijeti da on, ipak, nije Predsjednik. to bi itko
vie mogao rei?
Ostale osobe moda su manje vane, ali bitno je drati na umu da nema malih
uloga ve samo malih glumaca, a nitko od naih glumaca ne pripada toj bijednoj
skupini. Svaki od njih slijedi veliku tradiciju Thespisa, dajui sve od sebe
za predstavu, bez obzira na nagradu. "Igra je ono ime hvatamo savjest
kralja!". Ili moda nekog drugog.
V
PROLOG
Plamenovi su tutnjali nonim nebom, stvarajui goleme sjene koje su pulsirale
na omamljenim licima Indijanaca, okupljenih oko logorske vatre. A onda je
plemenski poglavica, zaogrnut sveanom odjeom dolinom njegovom poloaju i s
perjanicom koja se sputala niz snano oblije do samog tla, digao glas u
kraljevskom dostojanstvu.
- Pojavljujem se pred vama objaviti vam kako bijelom ovjeku njegovi grijesi
nisu donijeli nita osim sukobljavanja sa zlim duhovima! Oni e ga prodrijeti
i poslati ga u oganj vjenoga prokletstva! Vjerujte mi brao moja, sinovi,
sestre i keri, pred nama je dan obrauna i mi emo biti slavodobitnici!
Jedina potekoa u oima mnogih koji su sluali poglavicu bila je u tome to
je on bio bijelac.
- Odakle mu te ludosti? - proaptao je postariji pripadnik plemena Wopotami
eni koja je stajala uz njega.
- Psst! - odvrati ena. - Donio nam je pun kamion suvenira iz Kine i Japana.
Nemoj kvariti dobru stvar, Orlovo Oko!
11
1
Omalen, zaputen ured na najgornjem katu vladine zgrade pripadao je nekim
drugim vremenima, budui da ga nitko osim sadanjega korisnika nije
upotrebljavao u protekle ezdeset etiri godine i osam mjeseci. Nisu bile

posrijedi neke mrane tajne unutar njegovih zidova ili zloudne sablasti
prolosti koje su motrile sa zamrljanoga stropa; jednostavno nitko ga nije
htio koristiti. Jo neto treba objasniti. Nije se to, zapravo, dogaalo na
najgornjem katu, nego iznad najgornjega kata do kojega se dolazilo uskim
drvenim stubitem, nalik onome kojim su se penjale ene kitolovaca iz New
Bedforda dok su iekivale pojavu poznatih brodova, s njihovim Ahabima, iz
daljina gnjevnoga oceana.
Za ljetnih mjeseci ured je bio zaguljiv, jer je imao samo jedan omanji
prozor. Ali zimi je ondje bilo ledeno hladno, budui da drvena obloga zgrade
nije imala nikakvu izolaciju, pa je vjetar neprekidno kloparao unosei studen
bez ikakve smetnje. U biti, ta prostorija, staromodna gornja soba s oskudnim
namjetajem nabavljenim oko poetka stoljea, bila je pravi prav-cati Sibir
vladine ustanove, u sklopu koje se nalazila. Posljednji formalni uposlenik
koji je tu robovao bio je jedan neugledni ameriki Indijanac, dovoljno
neustraiv da naui engleski i da predloi svojim nadreenima, koji su jedva
itali engleski, neka zakljue kako su izvjesna ogranienja nametnuta
rezervatu naroda Navajo bila prestroga. Navodno je taj ovjek umro u gornjem
uredu hladnoga sijenja 1927., to je otkriveno tek u svibnju, kad je vrijeme
postalo toplo, a zrak odjednom poeo vonjati. Naravno, vladina ustanova o
kojoj je rije bio je Ured Sjedinjenih Drava za indijanska pitanja.
Ipak, unato korisniku, ta prolost nije bila smetnja nego, naprotiv, poticaj.
Usamljeni ovjek u slabo uoljivom sivom
13
odijelu, nagnut nad radnim stolom s pominim poklopcem - koji je jedva jo bio
radni stol jer su sve male ladice iz njega bile izbaene, a pomini poklopac
bio je zaglavljen na pola puta
- bijae general MacKezie Hawkms, vojnika legenda, junak triju ratova i
nositelj dviju Kongresnih odlija asti. Grdosija od ovjeka, ija je miiava
pojava lagala o njegovim poodmaklim godinama (iako su njegove eline oi i
preplanulo naborano lice moda odavali njihov povei broj), jo jednom je
krenuo u borbu. Ipak, prvi put u svome ivotu, on nije bio u ratu s
neprijateljima ljubljenih mu Sjedinjenih Amerikih Drava, nego upravo s
vladom SAD. Zbog neega to se dogodilo prije sto dvanaest godina.
Za njega nije bilo vano kad se to dogodilo, pomislio je, promijenivi poloaj
u kripavoj stolici i usmjerivi se ka sporednom stolu krcatom prastarim, u
kou uvezanim uredskim spisima i zemljovidima. Da, bili su to oni isti seronje
koji su i njega udesili, ostavili ga bez njegove odore i na suhom! Svi su oni
bili prokleto slini, bili oni u kiastim frakovima prije sto godina ili u
ivahno elegantnim, tjesnoguzim prugastim hlaama danas. Svi su oni bili
seronje. Vrijeme nije pritom igralo ulogu; vano je bilo srediti ih!
General je povukao prekida zelenkaste uredske svjetiljke
- model dvadesetih godina - i poeo prouavati neki zemljovid, s velikim
povealom u ruci. Zatim se ponovno okrenuo prema svom prastarom stolu i jo
jednom proitao odlomak koji je ve bio podvukao u spisu iji se uvez raspao
od starosti. Njegove neprekidno ivahne oi odjednom se proirie i zasjae od
uzbuenja. On posegne za jedinim komunikacijskim ureajem kojega je imao,
budui da bi se telefonskom instalacijom razotkrila njegova ne samo
itateljska nazonost u Uredu. Bio je to omanji lijevak privren za cijev;
on puhne u nj dvaput, to je bio ugovoreni znak za uzbunu. Priekao je
odgovor, koji je putem tog jednostavnog ureaja doao nakon trideset osam
sekundi.
- Mac? - javio se hrapavi glas s druge strane pretpotopne veze.
- Heseltine, imam ga\
14
- Za ime Boje, pui u tu stvar malo lake! Da je moja tajnica ovdje,
pomislila bi kako oluja bruji kroz moje zubalo!

- Ona je vani?
- Vani je - potvrdi Heseltine Brockemichael, ravnatelj Ureda za indijanska
pitanja. - to je posrijedi?
- Ve sam ti rekao, imam ga\
- Ima, to?
- Otkrio sam najveu prijevaru koju su one seronje ikad napravile, oni isti
koji su nas natjerali da sad hodamo u civilu, stari moj!
- Volio bih uhvatiti te hulje. Gdje se to dogodilo i kada?
- U Nebraski. Prije sto dvanaest godina. Tiina nakratko, a zatim:
- Mac, nismo tada bili ondje. Pa ni ti!
- Svejedno, Heseltine. Sve je to isto konjsko govno. Podjednake su nitarije
uinile to njima kao i tebi i meni stotinu godina kasnije.
- Kome to "njima"?
- Jednom ogranku Mohawka koji se zove pleme Wopo-tami. Naselili su podruje
Nebraske sredinom prolog stoljea.
- I onda?
- Vrijeme je da pregledamo zapeaene arhive, generale Brokemichael.
- Samo to nemoj rei. To ne moe nitkol
- Ti to moe, generale! Potreban mi je konani dokaz, jo samo nekoliko
sitnica da sve postane jasno.
- Zbog egal Zato?
- Zato to je pleme Wopotami moda jo uvijek zakoniti vlasnik svih prava na
zemlju i zrak u i oko Omahe, Nebraska!
- Mac, ti si lud! Ondje je smjeteno Strateko zrano zapovjednitvo!
- Samo jo nekoliko zagubljenih djelia i sve su injenice na stolu...
Generale Brokemichael, ekam te u podrumu, pod svodom arhiva... Ili trebam li
ti, moda, dovesti dopredsjednika Zajednikoga stoera, Heseltine? Ako sam u
pravu, a znam da jesam, uhvatili smo osovinu Bijela kua - Pentagon u mreu iz
koje se nee samo tako izvui.
15
Tiina, a zatim:
- Pustit u te u to, Mac, ali onda se gubim sve dok mi ne javi da dobivam
natrag svoju odoru!
- Tako i treba. Onaj jadnik koji je preminuo u ovom takorskom gnijezdu i
zatim nije bio otkriven dok neto nije poelo vonjati, nije umro uzalud!
Dva generala uljala su se du metalnih polica pljesniva zapeaena arhiva,
pod blijedim svjetiljkama omotanim u pauinu, tako da su se morali pomagati
baterijskim svjetiljkama. Mac-Kenzie Hawkins zastane, sa svjetlosnim snopom
uperenim u prastari svezak od ispucane koe. - Mislim da je ovo, Heselti-ne.
- Dobro, ali odavde ga ne moe iznijeti!
- Razumijem, generale, zato u uiniti samo nekoliko fotografija i vratiti
ga. Hawkins izvue iz sivoga odijela minijaturnu pijunsku kameru.
- Koliko si svitaka filma uzeo? - upita bivi general He-seltine
Brokemichael, dok je MacKenzie izvlaio golemi svezak i stavljao ga na metalni
stol u dnu hodnika.
- Osam - odgovori Hawkins i otvori svezak s poutje-lim stranicama na mjestu
koje je traio.
- Imam ih jo nekoliko, ako ti zatreba - ree Heseltine. - Nisam oduevljen
onim to misli da si naao, ali ako je to nain povratka u odoru, prihvaam
ga!
- To nije bila Ethelredova krivica nego onoga smrdljivog pravnika iz ureda
glavnoga inspektora, tipa s Harvarda koji se zove Devereaux, Sam Devereaux. On
je pogrijeio - bila su dva Brokemichaela i on ih je pomijeao, to je sve!
Kojeta! Onaj drugi Brokemichael upro je prstom u mene!
- Mislim da nisi u pravu, ali nismo zbog toga ovamo doli... Brokev, potreban
mi je spis uz ovaj ili blizu njega. Trebao bi nositi brojku CXII. Donesi mi

ga, hoe li? - Dok je ef Ureda za indijanska-pitanja otiao natrag medu

metalne police, Hawk je iz depa izvadio otar no i izrezao petnaest stranica
16
iz arhivskoga spisa. Ne savijajui dragocjeni plijen, sakrio ga je ispod
ogrtaa.
- Ne mogu ga nai - javi se Brokemichael.
- Ne smeta, imam ono to mi treba.
- I to e sada, Mac?
- Trebat e mi dosta vremena, Heseltine, moda godina dana ili tako neto,
ali ja u to srediti da ne bude nikakvih rupa.
- U emu?
- U tubi koju u podnijeti protiv vlade Sjedinjenih Drava - odvrati
Hawkins, izvlaei iz depa oteenu cigaru koju je zatim zapalio upaljaem iz
Drugoga svjetskoga rata. - Samo ekaj, Brokev, i pazi to e se dogoditi.
- Gospode Boe, na to da pazim... Ne pui! Ovdje se ne smije puiti!
Oh, Brokev, previe panje pridaje knjigama, a kad knjiga ne odgovara
injeninom stanju, ti trai nove knjige. Ali toga nema u knjigama,
Heseltine, barem ne u onima koje ti moe itati. To je u tvom elucu i tvojim
crijevima. Neto je dobro ili nije dobro, i to je vrlo jednostavno. Objasnit
e ti tvoja utroba.
- O emu to pria, do vraga?
- Iz utrobe e saznati da se neto nalazi u knjigama koje inae ne
namjerava itati. Na mjestima gdje se uvaju tajne, kao to je ovo ovdje.
- Mac, sve to nema smisla!
- Daj mi godinu ili dvije, Brokev, i onda e shvatiti. Moram to uiniti.
Upravo onako kako treba. - General MacKenzie Hawkins krene uz metalne police
prema izlazu. - Prokletstvo, - ree sam sebi. - Sad sam doista spreman raditi.
Budite spremni, za mene, velianstveni Wopotami. Ja sam va!
Proao je dvadeset i jedan mjesec, no jo nitko nije bio spreman za
Gromoglavog, poglavicu plemena Wopotami.
17
vrstoga izraza i ljutita prodornoga pogleda, predsjednik Sjedinjenih Drava
ubrzao je korak elinosivim hodnikom podzemlja Bijele kue. Za nekoliko
trenutaka ve je odmakao svojoj pratnji, ustremivi se sa svojom visokom i
vitkom pojavom, kao da se odupire olujnom vjetru. Bijae to nestrpljiv ovjek
koji je jedino elio stii na burna ratita i provjeriti krvavu cijenu rata,
kako bi postavio pravu strategiju i odbio osvajake horde koje su prijetile
njegovu posjedu. Bio je Ivan Orleanski, iji je uzbueni um smiljao
protunapad kod Orleansa, ili Henry Peti, koji je znao da odluka kod Agincourta
tek to nije pala.
U ovom trenutku njegov neposredni cilj bijae Situacijska soba, sakrivena u
najniem podrumu Bijele kue. On doe do jednih vratiju, naglo ih otvori i
upadne unutra dok su ga njegovi podreeni slijedili bez daha.
- U redu, momci! - zagrmi on. - Ponimo mozgatil Nastane trenutak tiine,
koji je bio prekinut piskutavim glasom neke enske pomone sile. - Mislim, ne
ovdje, gospodine predsjednie.
- to? Zato?
"
- Ovo je muki toalet, gospodine.
- Oh... A to vi onda radite ovdje?
- Slijedim vas, gospodine.
- Krivi zaokret. ao mi je. Poimo. Van!
Veliki okrugli stol u Situacijskoj sobi bljetao je pod mlazom neizravnoga
svjetla, odraavajui sjene osoba koje su se smjestile oko njega. Mrlje sjena
na ulatenom drvu, kao i sama tijela to su ih stvarala, bile su nepomine,
dok su ukoena lica to su im pripadala zapanjeno zurila u suhonjavo stvorenje
s naoalama koje je stajalo iza predsjednika, a ispred crne ploe

19
rio:
na kojoj su sa etiri raznobojne krede bili nacrtani razliiti dijagrami. Ta
vizualna pomagala nisu bila jako djelotvorna, jer su dvojica lanova kriznoga
stoera bila slijepa na boje. Zapanjeni izraz lica mladolikoga potpredsjednika
nije bio nov, te se stoga mogao zanemariti, to se ne bi moglo rei o
upadljivo rastuem uzbuenju efa Vrhovnog zapovjednitva.
- Prokletstvo, Washbum, ne mogu...
- To je Washburn, generale.
- U redu. Ne slijedim zakonsku crtu.
- Ona je naranasta, generale.
- Koja je to?
- Upravo sam objasnio, naranasta kreda.
- Pokaite je.
Glave su se okrenule prema predsjedniku koji je progovo-- Sluaj, Zack, zar ne
moe to vidjeti?
- Ovdje je mrano, gospodine predsjednie.
- Nije toliko mrano, Zack. Vidim posve jasno.
- Znate, ja imam manje probleme s vidom - prizna general, naglo stiavi
glas. - Rije je o razlikovanju boja.
- to, Zack?
- uli smo ga - usklikne potpredsjednik koji je sjedio pokraj efa Vrhovnog
zapovjednitva. - On je slijep na boje.
- Boe, Zack, ti si ipak vojnik!
- Postao sam to malo prekasno, gospodine predsjednie.
- Ali meni se dogodilo prerano - proslijedi uzbueni nasljednik Ovalnoga
ureda. - To me je zapravo izvuklo iz vojske u pravom smislu rijei. Dao bih
sve da to mogu ispraviti.
- Prestani, brbljave - javi mu se crnoputi direktor Centralne obavjetajne
agencije. Glas mu je bio tih, ali poluzatvorene crne oi promatrale su
zlokobno. - Nema vie izmotavanja.
- Doista, Vincente, nema smisla sluiti se takvim jezikom - upadne
predsjednik. - Ovdje je nazona i jedna dama.
- To je pretjerani izraz, predsjednie. Dama o kojoj je rije dobro je
upoznata s jezikom kakav se tu uje. - Direktor Agencije mrano se nacerio
pomonoj slubenici, a zatim se okrene ovjeku koji se zvao Washburn i koji je
stajao uz crnu plou. -Budui da ste na strunjak za zakone, recite koliko
smo zaglibili?
20
- To je ve bolje, Vinnie - dometne predsjednik. - Znat u to cijeniti.
- Molim... Nastavite, gospodine Pravnice. Koliko smo duboko i u kakvoj vrsti
govana?
- Vrlo dobro, Vinnie.
- Molim vas, Veliki ovjee, mi smo ovdje malo uzbueni. - Direktor Agencije
nagnuo se naprijed, oiju uperenih u zakonodavnog savjetnika Bijele kue. Sluajte - nastavi on - maknite tu kredu i recite nam injenice. Uinite mi
uslugu, takoer, i nemojte na to potroiti tjedan dana, u redu?
- Kako god elite, gospodine Mangecavallo - ree odvjetnik Bijele kue,
ostavivi kredu na istaku crne ploe. - Ja sam tek pokuao nacrtati dijagram
povijesnih presedana koji se tiu izmjena zakona koji se bave indijanskim
narodima.
- Kakvim narodima? - javi se potpredsjednik arogantnim glasom. - To su
plemena, a ne narodi.
- Nastavite - prekine ga direktor.
- Dobro, siguran sam da ete se sjetiti informacije nae krtice u Vrhovnom
sudu, o nekakvom bezveznom i siromanom indijanskom plemenu koje je uputilo

peticiju u povodu navodnoga ugovora s federalnom vladom koji su, toboe,

ukrali ili zagubili federalni slubenici. Ako bi ikad bio pronaen, taj bi
ugovor osnaio njihova prava na odreena podruja na kojima su sada smjetena
vitalna vojna postrojenja.
Oh, da - dometne potpredsjednik. - Tome smo se ve dovoljno smijali. Sudu
su ak poslali nekakvo dugako pismo koje nitko nije htio proitati.
- Neki su jadnici spremni na sve samo da ne moraju raditi. Toje doista
smijeno.
- Ali na odvjetnik se ne smije - primijeti direktor.
- Ne, ne smijem se, gospodine. Naa nam krtica javlja o tihim glasinama koje,
dakako, ne moraju znaiti nita, no ini se da je pet ili est sudaca
Vrhovnoga suda toliko zadivljeno da su o tome i slubeno raspravljali u
vijeu. Nekoliko njih misli da izgubljeni ugovor sklopljen 1878. izmeu
plemena Wopotami i 49. Kongresa moe naposljetku i zakonski obvezivati vladu
SAD.
- Oni nam to ne mogu uiniti - povie Mangecavallo.
21
J
- Sasvim neprihvatljivo - dometne utogljeni i opori dravni tajnik. - Ti
sudski aavci nee preivjeti izbore.
- Mislim da to ni ne moraju, Warrene. Predsjednik je polagano zatresao
glavom. - Ali vidim na to smjera. Kao to mi je veliki komunikator esto
govorio, te mlakonje ne bi smjele dobiti ulogu statista u Ben Hum, ak ni u
prizorima u Kolo-seumu.
- Duboko - dometne potpredsjednik kimajui. - Upravo tako. Tko je zapravo
Benjamin Hurr?
- Zaboravi to - odgovori mu proelavi i dostojanstveni dravni tuitelj, jo
uvijek teko diui nakon utrke podzemnim hodnicima. - Stvar je u tome da
njima ne treba nikakvo zaposlenje. Oni su doivotno zbrinuti i protiv toga ne
moemo nita.
- Osim ako ne budu svi optueni - natukne unjkavim glasom dravni tajnik,
Warren Pease, ije tanke usnice nisu bile dobrohotne.
- Zaboravi i na to - usprotivi se dravni tuitelj. - Oni su djevianski
isti. Sve sam to ve ispitao onda kad su nam ti tvr-doglavci nametnuli
negativnu odluku o izbornom porezu.
- To je jednostavno groteskno! - povie potpredsjednik, dok su njegove iroko
otvorene oi traile suglasnost. - to je to pet stotina dolara za pravo
glasa?
~ Sasvim tono - sloi se korisnik predsjednikoga Ovalnoga ureda. - Ljudi bi
tu svotu mogli jednostavno otpisati od dobiti kapitala. O tome je, na primjer,
napisao lanak jedan vrsni ekonomist, na kolski kolega uostalom, u The Bank
Street Joumalu, kojim je objasnio da bi promjena neije aktive iz po-dodjeljka
"C" u odjeljak s pretpostavljenim gubicima...
- Predsjednie, molim vas\ - prekine ga obzirno direktor Centralne
obavjetajne agencije.
- Taj momak upravo odsluuje kaznu od est ili deset
godina zbog prijevare.
- Je li mogue?
- Drite na umu: nitko ga od nas ne poznaje - razjasni direktor jedva ujnim
aptom. - Jeste li zaboravili to je radio dok smo ga imali u financijama.
Prebacio je pola obrambenoga prorauna u prosvjetu, ali od kola nije bilo ni
traga ni glasa.
- Ali, to je bilo pod velikim pred...
22
!
I

Direktor Mangecavallo zabuljio se u dravnoga tuitelja. - Moda niste

dovoljno pozorno motrili to vae prljavo drutvan-ce? One sudske udake, kako
ih je nazvao na dravni tajnik. Bilo je tu nekih propusta, zar ne?
- Svi izvori FBI bili su na usluzi - odvrati debeljukasti dravni tuitelj
dok je brisao elo ve mokrim rupiem.
- to o tome znaju oni komedijai iz FBI? Oni su propustili i mene, zar ne?
Ja sam bio najvei svetac u gradu, zar ne?
- I Predstavniki dom i Senat dali su ti potvrdu pristojnom veinom,
Vincente. To poneto govori o naim ustavnim provjerama, zar ne?
Predsjednie, preimo na stvar, u redu? Sovino Oko ovdje nam govori da bi
pet ili est onih glavonja mogli biti skloni krivoj strani, je li tako?
- To bi moglo biti tek sitno nagaanje - dometne Wash-burn. Rasprave ostaju
tajna, ni jedna rije nije procurila novinarima ili javnosti. Nepropusnost je
samonametnuta zbog nacionalne sigurnosti, in extremis.
- U emu?
- Nebesa! - zavapi Washburn. - Ova divna zemlja i parod koji ljubimo mogli bi
se nai u najteoj situaciji u svojoj povijesti, ako petero onih budala bude
glasovalo po savjesti. Mogli bismo biti zbrisani.
U redu, u redu, smirite se - zakljui Mangecavallo, izurei u ostale za
stolom i brzo preavi pogledom predsjednica i njegova zamjenika. Zahvaljujui tajnovitosti dobili smo malo prostora za djelovanje. Moramo
obraditi petoricu ili estoricu tih sudskih mlakonja, je li tako? Kao
obavjetajni strunjak za ovim stolom, kaem da bismo dvojicu ili trojicu
uinili nekodljivima. A budui da je to u podruju moga djelovanja, bacit u
se na posao, capisce?
Morat ete raditi brzo, gospodine direktore - ree Washburn, ovjek s
upadljivim naoalama.
- Vrlo pohvalna izjava, Washbloom...
- On se zove Washbum, gospodine.
- I njega se to tie. Ponimo razmiljati ljudi... i vi, gospoice,
gospoice...
23
- Truheart, gospodine predsjednie. Teresa Truehart.
- to vi zapravo radite?
- Ja sam osobna tajnica efa vaega osoblja, gospodine.
- Moga efa osoblja...? A gdje je Arnold? Pa ovo je kriza!
- Svakoga poslijepodneva u ovaj sat on je na masai, gospodine - objasni
gospoica Truehart vedrim glasom.
- Dobro, ne kanim kritizirati, ali...
- Vi imate puno pravo kritizirati, gospodine predsjednie, - upadne njegov
zamjenik.
- Ipak, Subagaloo je odnedavno pod velikim stresom. Novinari su ga vrijeali,
a on je vrlo osjetljiv.
- A nita ne olakava stres tako dobro kao masaa - doda potpredsjednik. Vjerujte mi, ja to znam.
- Gdje smo dakle, gospodo? Dajte, pogledajmo kompas i zategnimo jedra.
- Razumijem, gospodine!
- Gospodine potpredsjednice, hoete li prestati? Kompas bismo morali utvrditi
prema punom Mjesecu, s obzirom na to u kakvoj smo ludnici.
- Govorei kao va ministar obrane, gospodine predsjednie - upadne jedan
ovjek iznimno niska rasta, ije je lice jedva izvirivalo iznad stola, a oi
poprijeko gledale direktora Agencije. - Moram rei da je situacija potpuno
suprotna zdravom razumu. Onim idiotima u Vrhovnom sudu ne moe se dopustiti da
pomiljaju kako e upropastiti sigurnost zemlje, i to zbog nekog opskurnog i
odavno zaboravljenog tobonjega ugovora s nekim indijanskim plemenom za koje
nitko nije uo.

- Oh, ja sam uo za pleme Wopotami - ponovno upadne potpredsjednik. Naravno, amerika povijest nije bila moj najbolji predmet, ali sjeam se da je
to bilo neko smueno ime, kao i Choppywaws. Mislio sam da su bili pobijeni ili
umrli od gladi ili tako neto.
Kratko zatije bilo je prekinuto napregnutim uzdahom direktora Vincenta
Mangecavalla, dok je poprijeko gledao mladoga ovjeka kojemu je nedostajao jo
samo korak do poloaja amerikog voe. - Zucne li jo jednu rije,
plitkoumnie, nai e se u cementnom sanduku na dnu rijeke Potomac. Jesam li
jasan?
24
- Ma nemoj, Vincente!
Sluajte, predsjednie, ja sam va prvi glavonja za sigurnost cijele
zemlje, je li tako? Dopustite mi, rei u vam kako bih mogao tog momka
zbrisati s lica zemlje.
- To nije poteno!
- Ni ovaj svijet nije poten - primijeti oznojeni dravni odvjetnik,
usmjerujui svoju pozornost prema ovjeku koji je stajao uz crnu plou. - U
redu, Blackburn.
- Washburn.
- Ako vi tako kaete... Usmjerimo se na taj promaaj, ali maksimalno! Prije
svega, tko je hulja, izdajica koji stoji iza te nedomoljubne i antiamerike
predstavke sudu?
Sam sebe naziva Gromoglavi i roeni je Amerikanac - objasni Washburn. Kako nam kae na informator, predstavka koju je podnio njegov odvjetnik dri
se najsjajnijom u povijesti sudstva. Ondje govore, u povjerenju, da e ona ui
u anale sudske vlasti kao uzor pravnike analize.
Dravni odvjetnik je eksplodirao, i dalje briui elo mokrim rupiem. Ogulit u tu pravniku bananu do kraja! On je gotov, bit e izbrisan. Kad ga
sredimo, nee vie moi raditi ni za neku osiguravajuu tvrtku u Bejrutu. Ni
jedan ga odvjetniki ured nee trebati i nigdje nee moi nai posao. Kako se
zove taj kurvin sin?
- Hm - pone Washburn oklijevajui, dok mu je pitavi glas prelazio u falset.
- Tu imamo jednu privremenu nezgodu, zapravo.
- Nezgodu, kakvu nezgodu? - Unjkavi Warren Pease, ije je lijevo oko patilo
od nezgodne mane da zakilji kad se uzbudi, izbacio je glavu naprijed poput
udarene kokoi. - Dajte mi ime, idiote!
- Nema imena - promuca Washburn.
- Hvala Bogu da ovaj glupan ne radi za Pentagon - otpuhne siuni ministar
obrane. - Za pola naih raketa ne bismo znali gdje su.
- Mislim da su u Teheranu, Oliver - ree predsjednik.
- Moja primjedba je bila samo retorika, gospodine. - Zgreno lice efa
Pentagona jedva se vidjelo iznad povrine
25
stola, a glava mu se trzala naprijed-natrag. - Usput reeno, to je bilo prije
mnogo vremena, a w niste bili ondje, ni ja nisam bio ondje. Zapamtite,
gospodine.
- Da, da, dakako da ja nisam bio.
- Do vraga, Blackboard, zato nema imena?
- To je pravniki presedan, gospodine, a moje ime je... ali nije vano.
- to misli pod tim "nije vano", zvekane? Hou ime!
K.
- Nisam na to mislio.
- to si, do vraga, misliol
Non nomen amicus curiae - promrmlja jedva ujno kratkovidni odvjetnik
Bijele kue.
- to to govori, moli li Zdravo Mariju? - upita odjednom direktor Agencije,
dok su njegove mediteranske oi nepovjerljivo zurile.

- To se dogodilo godine 1826. Sud je prihvatio anonimnu predstavku

"prijatelja suda" u ime tuitelja.
- Ubit u ga! - zarei debeli dravni odvjetnik, dok se s njegova sjedala
zauo glasan zvuk.
Stanite - vrisne dravni tajnik, dok mu je lijevo oko vrludalo lijevodesno. - elite li nam rei da je tu predstavku plemena predao anonimni
odvjetnik ili odvjetnici?
Tako je, gospodine. Poglavica Gromoglavi poslao je svoga predstavnika,
jednoga mladoga odvjetnika, da se pojavi pred sucima kao privremeni savjetnik,
zastupajui pravoga, ali anonimnoga pravnoga savjetnika, ako bi se ocijenilo
da je predstavka neprikladna. Meutim, nije bila. Sud ju je u veini ocijenio
valjanom, drei se smjernice non nomen amicus curiae.
- I tako, mi ne znamo tko je do vraga nainio tu prokletu stvar? - vikne
dravni odvjetnik, dok se napadi njegovih duodenalnih plinova nisu stiavali.
- To je... nije vano.
- Hoete li rei da nam nije doputeno doznati tko je napisao to smee, napoj
to e moda navesti pet praznoglavih sudaca da ga priznaju kao zakon i time,
ne sluajno, razore operativnu jezgru nae nacionalne obrane?
- Poglavica Gromoglavi izvijestio je Vrhovni sud da e u
26
dogledno vrijeme, nakon to se odluka donese i objavi, a njegovu plemenu
podari sloboda posjeda, obznaniti koji je pravni um stajao iza predstavke
njegova plemena.
- To je zgodno - ree ef Zdruenog stoera. - Onda emo moi toga kurvina
sina strpati u rezervat zajedno s njegovim crvenokonim prijateljima i
nuklearno ih sve skupa izbrisati s prokletoga zemljovida.
- Da biste to uinili, generale, morali biste zbrisati cijelu Omahu,
Nebraska.
Hitni sastanak u Situacijskoj dvorani bio je zakljuen; za stolom su ostali
samo predsjednik i njegov dravni tajnik.
- udno, Warrene - ree glavni predstavnik izvrne vlasti. - Htio sam da
ostane ovdje, jer mi neto s tim ljudima nije jasno.
- Pa, oni sigurno nikad nisu ili u nau kolu, stari cimeru.
- Vjerujem da nisu, ali nisam na to mislio. Oni se tako uzbuuju, viu, psuju
i sve slino.
Ljudi niskoga roda skloni su emotivnim ispadima, to znamo obojica. Oni
nemaju uroenu suzdranost. Sjea li se kad se nastavnikova ena napila i
poela pjevati u kapeli? Prema njoj su se okrenuli samo uenici.
- Ne sasvim - promuca predsjednik. - Zapravo, i ja sam se okrenuo.
- Ne, u to ne mogu povjerovati!
- Mislim da sam u nju bio zaljubljen; to je poelo na plesnim satovima.
Foxtrota, naravno.
- Sve nas je bila smotala, kurva. Nain na koji je odbijala udvarae.
- Bit e, ali vratimo se sjednici. Ne misli valjda da bi se iz tog sluaja s
Indijancima moglo neto izroditi?
- Naravno, ne bi! Vrhovni sudac Reebock bavi se svojim starim trikovima,
nastojei te dovesti do ludila zato to misli da si onemoguio njegov izbor za
lana Poasnoga udruenja bivih studenata.
27
- Ma nemoj, kunem se, nisam!
- Znam da nisi ti, ja sam. Njegova je politika sasvim prihvatljiva, ali on je
vrlo neprivlaan ovjek i uasno se odijeva. Kad nosi smoking izgleda upravo
nemogue. Mislim, takoer, da mu idu sline... ne za nama, stari cimeru. uo si
to je Wash-board izjavio da je Reebock rekao naoj krtici. to ti jo treba?

- Ipak, svi su se razbjesnili, osobito Vincent Manja... Manju... Mango, ili

kako ve bijae.
- To je ono talijansko u njemu. Sve je povezano s krvotokom.
- Moe biti, Warrene. Ipak, on me uznemiruje. Siguran sam da je Vincent bio
dobar mornariki asnik, ali mogao bi biti i prazna puka... nalik, zna ve
kome.
- Molim vas, predsjednie, nemojte nam obojici stvarati none more.
- Samo ih pokuavam onemoguiti, stari cimeru. Gledaj, Warrene, Vincent nije
u stanju izai na kraj s naim dravnim odvjetnikom kao ni efom Zdruenog
stoera, a bogme ni s cijelim Pentagonom. elim zato da ga malo obradi, da
bude s njim u bliskom dodiru to se toga tie... da postane njegov
povjerljivi prijatelj.
- S Mangecavallom?
- To je tvoja slubena dunost, stari mome. Drava mora u to imati uvida.
- Ali iz toga nee ispasti nita!
Siguran sam da nee, ali samo pomisli na reagiranje svijeta kad Vrhovni
sud objavi svoje dokaze! Mi smo drava prava, a ne hirova; uz to, Vrhovni sud
ne trpi neugodne tube. Pred tobom je i meunarodna odgovornost, cimeru.
- Ali zato preda mnorri!
- Pobogu, upravo sam ti objasnio, Warty!
- Ali zato se time ne bi bavio potpredsjednik? On mi moe priopiti sve
novosti.
- Tko?
- Potpredsjednik!
- Kako se on zapravo zov!
Bilo je bljetavo poslijepodne sredine ljeta. Aaron Pinkus, uvjerljivo
najvrsniji odvjetnik u Bostonu, Massachusetts, sigurno jedan od najljubaznijih
i najrazumnijih meu monima, izaao je iz svoje limuzine u bogatakom
predgrau Westonu, nasmije-ivi se vozau u odori koji je pridravao vrata. Rekao sam Shirlev da je ovaj golemi automobil previe uoljiv, Paddy, ali ova
smijena kapa sa sjajnim titnikom na tvojoj glavi opasno se pribliava
grijehu lanoga ponosa.
- Ne na jednom starom junjaku, gospodine Pinkus; osim toga, mi imamo vie
grijeha nego pas buha - ree krupni sredovjeni voza, ija je djelomice
sijeda kosa nekad bila jarkocrve-na griva. - Uostalom, vi mi to govorite ve
godinama i od toga nema mnogo koristi. Gospoa Pinkus je vrlo uporna ena.
- Mozak gospoe Pinkus ve se mnogo puta prio pod suilom u eljaonici...
ali ja to naravno nikad nisam rekao, Paddy.
- Ne, gospodine, naravno da niste.
- Ne znam koliko dugo u se zadrati, zato se odvezi malo dalje, moda iza
prvoga ugla, ali izvan vidika...
- I bit u s vama u vezi preko voki-tokija - zakljui Irac nasmijeivi se,
oito uivajui u varki. - Ako ugledam automobil gospodina Devereauxa, javit
u vam pa moete izai kroz stranja vrata.
- Zna, Paddy, kad bi nae rijei bile dio zapisnika, bilo kakva zapisnika,
izgubili bismo svaki sudski proces.
- Ne s vama u ulozi branitelja, gospodine.
Opet lani ponos, stari prijatelju. Osim toga, kazneni zakonik samo je dio
posla nae tvrtke, i to ne osobito vaan.
- Ali vi ne inite nita kanjivo!
28
29
- Onda zaboravimo zapisnik... Mogu li ovakav pristupiti velikoj dami, Paddy?
Dopustite mi da vam popravim kravatu, gospodine. Malo je skliznula.
- Zahvaljujem - ree Pinkus, dok je voza zatezao kravatu. Njegove su oi
proetale sjajnim sivo-plavim viktorijan-skim zdanjem, ispred kojega je bila

ograda od bijelih stupica dok su bljetavo bijeli ukrasi uokvirivali prozore i

podnoje visokoga zabata. Unutra je bila gospodarica ove znamenite
rezidencije, strana supruga Lansinga Devereauxa III i majka Sama "Devereauxa,
potencijalnoga izvanrednoga tuitelja i, zasad, zagonetke za njegova
poslodavca Aarona Pinkusa.
- Sada je sve u redu, gospodine. - Voza odstupi, nak-lonivi se
odobravajui. - Moete se sjajno predstaviti suprotnom spolu.
- Molim te, Paddy, ovo nije roite, nego suosjeajna istraivaka misija.
- Znam, efe. Sam je esto znao biti izvan normale.
- Ti si to primijetio?
- Grom i pakao, slali ste me po njega u zranu luku Lo-gan barem deset puta
ove godine. Kaem vam, esto je izgledao malo aavo, i to nije bilo bez
vraga. Njega neto uznemi-rava. Momak nosi neke brige u glavi.
- Ali ta glava je ujedno i sjajan pravniki um, Paddy. Pokuat emo otkriti
kakve su to brige.
- elim vam uspjeha, gospodine. Bit u izvan pogleda ali na vidiku, ako
shvaate to elim rei. Ako zaujete moj znak, odmah dajte petama vjetra. Voza ude s druge strane limuzine i krene, da bude izvan pogleda, ali na
vidiku.
Aaron se susreo s Eleanorom Devereaux samo dvaput tijekom godina u kojima je
poznavao njezina sina. Prvi put se to dogodilo onoga dana kad je Sam poeo
raditi u tvrtki, samo nekoliko tjedana nakon to je stekao diplomu u Harvardu.
Aaron je sumnjao da se to dogodilo samo zato to je njegova majka eljela
imati pregled nad radnim okrujem svoga sina, kao to je svojedobno nadgledala
osoblje i ureaje kolskog ljetnog kampa.
30
Drugi i dosad posljednji put bilo je to na primanju uprilienom u povodu
Samova povratka iz vojske, povratka koji je sam po sebi bio jedna od
najudnijih pria te vrste. Bilo je to vie od pet mjeseci o kojima nije bilo
objanjenja.
Pet mjeseci, razmiljao je Aaron dok se kretao prema kunoj ogradi od bijelih
stupica, blizu pola godine o kojoj Sam nije htio govoriti. Nije htio o tom
razdoblju troiti rijei osim to je govorio da o tome ne smije nita rei,
kao da je posrijedi bila neka vrhunska tajna operacija na vladin raun.
Naravno, Pinkus je pomiljao prije nekog vremena, on oito nije mogao traiti
od porunika Devereauxa da prekri zadanu prisegu, no bio je radoznao, i
osobno kao kuni prijatelj, i profesionalno, s obzirom na meunarodne
pravnike pregovore, pa je potraio nekoliko obavijesti u Washingtonu.
Tako je telefonirao i predsjedniku u Bijelu kuu, na privatni telefonski broj
koji je zazvonio u gornjim, stambenim prostorijama, pokuavajui efu izvrne
vlasti objasniti zagonetku koja ga mui.
- Ti misli da je on bio ukljuen u neku tajnu operaciju, Aarone? - upitao je
predsjednik.
Govorei otvoreno, ne mislim da bi on bio jedan od
takvih tipova.
- Ponekad im takvi trebaju, Pinky. Zna, loa glumaka skupina ponekad se
iskae kao najbolja.
- Shvaam. Biste li moda mogli zapovjediti da se malo
istrai taj sluaj?
- Svakako. Ve sam zapisao. Devereaux, D-e-v-e-r-o, je
li tako?
- Upravo tako, gospodine.
Dvadeset minuta kasnije predsjednik je nazvao. - Uh, Pinky! Mislim da si
ugazio!
- U to, gospodine predsjednie?

- Moji mi kau kako "izvan Kine", to su njihove rijei, to god je taj

Devereaux napravio nema "apsolutno nikakve veze s vladom Sjedinjenih Drava",
to su, takoer, tono njihove rijei, zapisao sam ih. Tek kad sam ih
pritisnuo, rekli su mi kako to "ne trebam znati".
31
- Tono tako. To omoguuje da se neto zanijee, gospodine predsjednie.
- Mnogo toga se dogaa s tim u vezi, zar ne?
Aaron je usput zastao i promotrio veliku staru kuu, razmiljajui o Samu
Devereauxu i neobinim, ak dirljivim okolnostima u kojima je on izrastao u
ovom ljupkom restauriranom ostatku jednoga mnogo ljupkijega razdoblja.
Zapravo, pomiljao je zamiljeni odvjetnik, ove sjajne restauracije nekad nije
bilo; godinama je aura lijepe, ali oronule plemenitosti resila ovo zdanje,
prije nego to je nainjeno sadanje proelje, s bljetavom bojom i kiastim
istacima. U ovo vrijeme, meutim ukraavanje je bila stalna briga i nije se ni
na emu tedjelo - barem otkako se Sam vratio civilnom ivotu nakon
petomjesene odsutnosti. Sasvim prirodno, Pinkus je uvijek prouavao osobne i
akademske pojedinosti svakoga potencijalnoga namjetenika svoje tvrtke, kako
bi se izbjeglo bilo kakvo razoaranje ili nesporazum. ivotni saetak mladoga
Devereauxa privukao je njegovu pozornost ali i njegovu radoznalost, pa se on
esto vozio pokraj stare kue u Westonu, pitajui se kakve tajne ona krije
unutar svojih viktorijanskih zidova.
Otac, Lansing Devereaux III bio je odvjetnik bostonske elite, poput Cabota i
Lodgea, ali uz jednu istaknutu iznimku. Bio je hrabar igra na rizik u svijetu
visokoga novarstva, mnogo sposobniji u gubljenju negoli u zgrtanju novca. Bio
je dobar ovjek, iako poneto divlji i nagao, veliki radnik koji je otvarao
prilike mnogima, ali je po vlastitoj procjeni premalo njegovih inicijativa
bilo dozrelo. Umro je od sranoga udara dok je gledao izvjetaj s trita
vrijednosnih papira na televiziji. Samu je tada bilo devet godina. Ostavio je
udovici i sinu ugledno ime, veliku rezidenciju i nedovoljno osiguranje da se
odri ivotni stil na koji su bili navikli i iji privid Eleanora nije htjela
napustiti.
Kao rezultat svega toga, Samuel Devereaux bio je proturjeje meu bogatima.
Dok su njegovi kolski prijatelji uivali u elegantnim zabavama, on je u dnu
dvorane stajao iza anka; dok su njegovi poznanici u drutvu pohaali regate
na Capeu, on je radio na cesti koja je vodila do Dennisa ili Hvannisa.
Studirao je kao opsjednut, jer je bio potpuno svjestan da e mu sa32
mo akademski ugled omoguiti povratak u nekadanji imuni svijet
Devereauxovih. Uza sve to, svakako je elio prestati biti promatra dobroga
ivota, umjesto da bude njegov uivatelj.
Za studij prava na Harvardu dijelili su ve bogatije stipendije, dok je
dodatni novac za trokove sebi sasvim lijepo osiguravao poduavajui kolske
kolege i kolegice; uza sve to ile su i neke nagrade koje nisu bile
financijske prirode. Nakon toga doao je i nadobudni poetak u tvrtki Aaron
Pinkus Associates, naprasno prekinut pozivom u vojsku, u doba kad se Pentagon
silno irio. Vojsci su bili oajniki potrebni svi pravnici kojih se mogla
domoi, nastojei onemoguiti tube protiv svojih intendanata u domaim i
inozemnim bazama. Jedan faistoidni vojni kompjutor otkrio je davno
zaboravljenu odgodu nastupa vojnoga roka za Samuela Lansinga Devereauxa, i
tako su oruane snage dobile zgodnog, iako pomalo patetinog vojnika, vlasnika
sjajnoga pravnikog uma kojeg su one obilato koristile pa i zloupotrebljavale.
to se s njim dogodilo? - pitao se Pinkus u osami svoga uma. to se to strano
dogodilo prije vie godina, a to ga jo uvijek progoni? to ga je to
oslabljivalo, a ponekad i izazivalo kratke spojeve u tom umu koji se inae
probijao kroz legalistike apstrakcije i inio zdravorazumskim i

najzakuastija tumaenja ustava, te su suci i porotnici podjednako bivali

iznenaeni njegovom erudicijom i prodornim ralambama?
Neto se dogodilo, zakljuio je Aaron, pristupajui golemim ulaznim vratima,
ureenim plohama bruenoga stakla u gornjim dijelovima krila. Uostalom, da
ponemo odnekuda, otkud Samu novac za obnovu te zgradurine? Pinkus je uistinu
bio velikoduan prema svom vrsnom i omiljenom slubeniku, ali ne toliko da bi
mogao istresti ne manje od sto tisua dolara za obnovu obiteljskoga sjedita.
Odakle je doao novac? Droga? Pranje novca? Trgovaki trikovi? Ilegalna
prodaja oruja u inozemstvu? Nita od toga nije imalo smisla kad je bila rije
o Samu Devereauxu. On bi bio prava propast za svaki od tih pothvata, ili klutz
za prijevare, kako bi se to reklo na jidiu. On je bio - slava Bogu na
nebesima - krajnje poten ovjek. Ali takva prosudba nije mogla objasniti ono
naizgled neobjanjivo: odak33
le novac? Prije vie godina, Aaron je kao sluajno spomenuo fine poboljice na
kui, koje je bio uoio budui da se onuda esto vozio kui, a Samuel je s
jednakom otvorenou objasnio da je umrla jedna bogata roaka koja je njegovoj
majci zavje-tala obilnu svotu.
Pinkus je provjerio sve podatke o oporezivim nasljedstvima i ustvrdio da takve
roake, ni njezina dara, nije bilo. Duboko u svom pobonom srcu on je znao da
ono to mui Sama mora imati svoj uzrok u tom neobjanjivom bogatstvu. to je
to bilo? Moda je odgovor leao sakriven u unutarnjosti velike stare kue. On
povue zvonce, koje se, naravno, oglasilo dubokim tonom.
Prola je dobra minuta prije nego to je vrata otvorila jedna debela
sredovjena ena u zelenobijeloj pokrobljenoj opravi. - Gospodine? - ree
ona, malo hladnije nego to bi bilo prikladno, pomisli Aaron.
- Mislim da me gospoa Devereaux oekuje - odgovori Pinkus.
- A vi ste taj - odgovori slukinja jo ledenije, kako se uini Aaronu. Dobro, pretpostavljam da volite onaj odvratni aj od kamilice, koji sigurno
nije po mom ukusu. Ulazite!
- Hvala vam. - Slavni, ali fiziki nipoto privlaan odvjetnik uao je u
predvorje prekriveno ruiastim norvekim mramorom pa je njegov duhovni
kompjutor odmah poeo izraunavati golemi troak. - A kakvu vrstu napitka vi
volite, draga moja? - upita on usput.
- alicu u koju je uliven viski od rai - usklikne ena, nasmijavi se
hrapavim glasom i udarivi prisno svojim laktom njeno Pinkusovo rame.
- Zapamtit u kad budemo imali ajanku kod Ritza, jednoga poslijepodneva.
- To e biti dan za bogove, zar ne, mali?
- Molim?
- Proite kroz ona dvostruka vrata - nastavi slukinja, pokazujui ulijevo.
- Ona brbljavica vas eka, a ja nemam vremena. - S tim objanjenjem koje je
ujedno bila i zapovijed, ena se okrene i uputi ne ba sigurnim korakom preko
rasko 34
noga poda i naposljetku nestane iza zavojitoga stubita s elegantnom
balustradom.
Aaron se priblii zatvorenim dvostrukim vratima, otvori desno krilo i poviri
unutra. Na udaljenijem kraju raskone vik-torijanske prostorije sjedila je
Eleanora Devereaux na divanu od bijeloga brokata, dok je ispred nje na stoliu
bio posluen bljetavo srebrni ajni servis. Izgledala je onako kako ju je
zapamtio, uspravna ena njene grae, s ostarjelim licem koje je nekad jamano
promatralo tisue jahti i plavim oima koje su govorile mnogo vie nego to bi
ona bila voljna otkriti.
Gospoo Devereaux, kako je lijepo ponovno vas vidjeti.
- Gospodine Pinkus, lijepo je vidjeti vas. Molim vas, doite i sjednite.

- Zahvaljujem. - Aaron je zakoraio, svjestan neprocjenjive vrijednosti

orijentalnoga saga po kojem je gazio. Spustio se u naslonja od bijeloga
brokata, desno od divana, na mjesto koje mu je bilo pokazano pokretom
aristokratske glave gospoe Devereaux.
- Sudei po mahnitom smijehu to sam ga ula iz predvorja - ree velika dama
- zakljuujem da ste se sreli s roakinjom orom, naom slukinjom.
- Vaom roakinjom...?
- Da to nije, zar mislite da bi izdrala pet minuta u ovoj kui? U
obiteljskom smislu, kad je netko sretniji od ostalih, to mu namee i izvjesne
obaveze, zar ne?
- Noblesse oblige, gospoo. To ste vrlo lijepo rekli.
- Da. Predmijevam da je tako, ali paklenski mi je ao to sam to morala rei.
Jednog dana, ona e se utopiti u viskiju to ga krade i time e toj obvezi
doi kraj.
- Zakljuak je logian.
- Ali vi niste doli ovamo raspravljati o ori, zar ne? aj od kamilice,
gospodine Pinkus? Vrhnje ili limun, sa eerom ili bez njega?
Oprostite mi, gospoo Devereaux, ali moram odbiti. Posrijedi je odbojnost
jednog starog ovjeka prema isparavaju-im uljima.
35
D- Dobro. Ijedne stare ene, takoer. Ja u sebi uliti ovo. - Eleanora uzme
ajnik s lijeve strane srebrnoga pribora. - To je fini, trideset godina stari
konjak, gospodine Pinkus, a kiselina koju on sadri ne moe nakoditi nikome.
Ja sama perem ovaj ajnik, tako da ora nita ne moe primijetiti.
- To ve volim, gospoo Devereaux - ree Aaron. - Ja pak, neu nita rei
svome lijeniku, pa ni on nee nita primijetiti.
- L"chaim, gospodine Pinkus - nazdravi Eleanora De-vereaux podiui alicu za
aj nakon to je oboma ulila dobar gutljaj.
- A votre sante, gospoo Devereaux - odvrati Aaron.
- Ne, ne gospodine Pinkus. Ime Devereaux moda je francuskoga podrijetla, ali
suprugovi preci doselili su se u Englesku u petnaestom stoljeu. Zapravo, bili
su zarobljeni u bitki kod Crecva, ali poslije su podigli vlastitu vojsku i od
krune su proglaeni vitezovima. Mi smo isti anglikanci.
Oboje otpise i vratie alice na krhke tanjurie. - To je dobar poetak,
gospodine Pinkus. A sad bismo se mogli baciti na zagonetku o kojoj je rije na moga sina, naime.
- Mislim da bi to imalo smisla - potvrdi Aaron pogledavi na sat. - Ovog
trenutka on se sprema otii na konferenciju o jednoj posve zapetljanoj
parnici, koja e zato vjerojatno potrajati nekoliko sati. Ipak, kao to smo se
ve oboje sloili razgovarajui telefonom, ovih proteklih mjeseci on se esto
udno ponaao pa bi i ovaj put mogao napustiti sjednicu usred reenice i doi
kui.
- Ili otii u muzej ili u kino ili sjesti u zrakoplov i odletjeti tko zna
kamo - upadne Eleanora Devereaux. - Potpuno sam svjesna njegovih naglih
sklonosti. Kad sam se prije dva tjedna vratila iz crkve, nala sam na
kuhinjskom stolu njegovu poruku. Napisao je da putuje i da e me kasnije
nazvati. I nazvao me, u vrijeme veere, ali iz vicarske.
- I naa su iskustva bolno slina pa vam neu oduzimati vrijeme priajui
dogodovtine sa mnom i naom tvrtkom.
- Postoji li opasnost da moj sin izgubi posao, gospodine Pinkus?
36
- Ne, ako ja tu mogu pomoi, gospoo Devereaux. Predugo i preuporno traio
sam nasljednika, da bih ga sad tako olako napustio. Ali ne bi bilo poteno kad
vam ne bih rekao da je neprihvatljiv i ovakav status quo. Doista nije. On
teti Samu i tvrtki.
- Potpuno se slaem. to moemo uiniti... to ja mogu uiniti?

- Uz opasnost da zalazim u neiji ivot, a inim to samo zbog naklonosti i

najviih profesionalnih obzira, recite to moete kazati o svome sinu, a to
bi barem malo objasnilo njegove sve zagonetnije postupke? Budite sigurni da e
sve to meu nama bude reeno ostati u najstroem povjerenju, kao to bi to
bilo u odnosu izmeu odvjetnika i njegova klijenta, premda nipoto ne mislim
da bih bio odvjetnik vaeg povjerenja.
Dragi gospodine Pinkus, prije mnogo godina nisam mogla ni zamisliti da vam
pristupim kao svom odvjetniku od povjerenja. Da sam tada pomislila kako mogu
isplatiti va honorar, uspjela bih spasiti mnogo novca iz muevljevog posjeda
nakon njegove smrti.
- Kako...?
- Lansing Devereaux uspio je uvesti mnoge svoje kolege u iznimno unosne
situacije, uz pogodbu razumne nagrade nakon to se njihov uloeni kapital
vrati. Ali, kad je umro, samo nekolicina njih potovala je te dogovore.
- Dogovore? Dogovore napismen!
- Lansing nije bio previe precizna osoba glede pojedinosti. Ipak, postojale
su neke biljeke sa sastanaka, kratki sadraji poslovnih razgovora i slino.
- Imate li te primjerke?
- Naravno. Ali, bilo mi je reeno da su beskorisni.
- To je miljenje potvrdio i va sin Samuel?
- Nikad mu nisam pokazala te papire i nikad neu. U izvjesnom smislu, on je
imao prilino bolno djeatvo i tekoe u razvoju karaktera; zato, zato
dirati u stare rane?
- Jednog dana moda emo se vratiti tim toboe beskorisnim papirima, gospoo
Devereaux, ali vratimo se sad onome to nas trenutno zanima. to se dogodilo
vaem sinu u vojsci? Imate li pojma?
37
I
Imao je "prilino dobar ou", kako to kau Britanci. Kao asnik, bio je
pravnik ovdje i preko mora i, koliko mi je reeno, uinio je sjajan posao na
Dalekom istoku. U trenutku otpusta bio je pobonik u uredu glavnoga
inspektora, u inu bojnika. Obino se teko uini vie.
- Na Dalekom istoku? - upita Aaron, dok su njegove antene hvatale svaku
pojedinost. - to je radio na Dalekom istoku?
- Bio je u Kini, dakako. Vjerojatno se toga ne sjeate, jer je njegov
doprinos bio prilino zatakan, kako se to politiki kae, ali on je
pregovarao o putanju na slobodu onog ludog amerikog generala u Pekingu, koji
je napucao, hm, intimne dijelove jednog oboavanog kipa u Zabranjenom gradu.
- Bio je to Ludi MacKenzie Hawkins?
- Vjerujem da se tako zove.
- Najvei luak meu svim aavcima? Onaj koji je gotovo cijeli planet gurnuo
u trei svjetski rat? Sam je zastupao njega!
- Da. U Kini. Navodno je to uinio izvrsno.
Aaron proguta pljuvaku nekoliko puta prije nego to je doao do rijei. - Va
sin mi to nikad nije spomenuo - proape on, jedva ujno.
- Gospodine Pinkus, znate kakvi su ve vojnici. Mnogo toga kod njih vrlo je
tajnovito, koliko shvaam. Pst-pst!
- Pst-pst, pst-pst - mrmljao je slavni bostonski odvjetnik kao da izgovara
talmudsku molitvu. - Recite mi, gospoo Devereaux, je li Samy...
- On se zove Sam ili Samuel, gospodine Pinkus.
- Da, naravno. Je li Sam ikad spomenuo toga generala Hawkinsa, nakon to je
izaao iz vojske?
- Nije spominjao taj in niti to ime, barem ne kad je bio potpuno trijezan...
Morala bih vam objasniti da prije nego je bio otputen iz vojske i vratio se u
Boston, neto kasnije nego stoje oekivao, htjela bih dodati...
- Nemojte nita dodavati, gospoo Devereaux.

- Dakle, telefonirao mi je neki pukovnik iz ureda glavnoga inspektora i rekao

mi kako je Sam u Kini bio izvrgnut "pri38
tisku do maksimalne toke". Kad sam ga upitala to to znai, postao je grub i
kazao kako bih to trebala znati "kao pristojna ena jedne vojne osobe". Kad
sam objasnila da nisam Samova ena nego njegova majka, on je promrmljao da je
"komedija bio malo udan" i rekao mi kako bih sljedeih nekoliko mjeseci
morala oekivati kolebanja raspoloenja i ponekad teko opijanje.
- to ste rekli na to?
- Bila sam udana za Lansinga Devereauxa i tako sam nauila nekoliko stvari,
gospodine Pinkus. Kad neki mukarac zbog pritisaka postane previe svadljiv,
sasvim mi je jasno da mu treba pustiti paru. To bi trebale shvatiti i
liberalne feministice. Lava se ne smije pustiti na slobodu; to je oduvijek
tako, i bioloki je u redu. Jadan je onaj koji mora izdrati taj pritisak,
fiziki, moralno i legalno.
- Poinjem shvaati odakle je Sam naslijedio bistrinu.
- Onda ne biste bili u pravu, Aarone... smijem li vas tako nazvati?
- S najveim zadovoljstvom... Eleanora.
- Vidite, bistrina ili opaanje ili kako god to nazvali, moe biti od koristi
samo ako prije nje postoji mata. A upravo tu osobinu imao je moj Lansing, dok
su mene ona maistika vremena sprijeila da to uravnoteim dodatnom
opreznou.
- Vi ste znaajna ena, Eleanora.
- Jo jedan konjak, Aarone?
- Zato ne? Ja sam sada uenik pred uiteljicom koja me pouava stvarima koje
nikad prije nisam uzimao u obzir. Kad odem kui, mogao bih pred svojom enom
pasti na koljena.
Nemojte pretjerivati. Volimo vjerovati da upravljamo neijim postupcima.
- Vratimo se vaem sinu - ree Pinkus, ispivi svoj konjak u dva gutljaja
umjesto u jednom. - Rekli ste da nije spominjao in ili ime generala Hawkinsa,
no dali ste mi razumjeti da je on na njega mislio... uglavnom kad nije bio
trijezan, to je sasvim razumljivo. to je tada govorio?
- Natucao je o Hawku, kako ga je nazivao - sjeala se Eleanora zamiljeno,
dok joj se glava zavalila u brokatni naslo39
nja. - Sam je govorio da je on prava junaina, vojni genij kojega su
napustili upravo oni ljudi koji su ga nekad cijenili kao svog zastupnika, svog
idola, no koji su pobjegli od njega im im je poeo smetati. Smetati, unato
injenici da je svojim djelovanjem ostvarivao njihovu matu, njihove snove.
No, budui da je on djelovao ozbiljno, to je u njih izazivalo uas, jer su
znali da bi ta mata, kad bi se ostvarila, vodila u propast. Poput veine
fanatika koji nikad nisu sudjelovali u pravoj bitki, i oni dre da su nesrea
i smrt neprivlane.
- A Sam?
- Tvrdio je da se nikad nije slagao s Hawkom, da nikad nije htio biti s njim
povezan, ali neto ga je na to prisililo, ne znam kako. Ponekad, kad bi
zaelio govoriti, priao bi upravo nevjerojatne stvari, iste besmislice... na
primjer, da se nou sastajao s unajmljenim ubojicama na igralitu golfa; ak
je spomenuo jedan ladanjski klub na Long Islandu.
- Long Island, kao onaj kod New Yorka?
- Da. Kako je, primjerice, pregovarao o ugovorima vrijednim hrpu novca s
britanskim izdajicama iz londonskoga Bel-greve Squarea, s bivim nacistima o
farmama pilia u Njemakoj... ak i s pustinjskim arapskim eicima koji su
ujedno bili vlasnici siromakih naselja u Tel Avivu pa zato ne bi dopustili
egipatskoj vojsci da granatira njihove posjede tijekom jomki-purskog rata.
Lude prie, Aarone, kaem vam, potpuno lude.

- Potpuno lude - ponovi Pinkus tiho i slabano, dok mu se u elucu zapletao

vor. - Pria li jo uvijek o tim aavim dogodovtinama?
- Ne onoliko koliko je ranije, ali ipak... kad bude jako zabrinut ili kad
popije koji martini previe pa izae iz svoje jazbine.
- Jazbina, neto kao pilja?
- Tako je on zove, to je njegov dvorac-jazbina.
- Dvorac, neto kao velika kua ili dvor?
- Da, on ak ponekad i govori o nekakvom velikom dvorcu u Zermattu, u
vicarskoj, spominjui usput "lady Anne" i "stric Zio", ista matanja
nedorasloga! Vjerujem da su to besmislice.
,
- Iskreno se nadam - promrmlja Pinkus.
\
- Molim?
- Oh, nita. Provodi li Samuel mnogo vremana u svojoj "jazbini", Eleanora?
- Ne naputa je nikad osim povremeno, kada veera sa mnom. Zapravo je to
istono krilo ove zgrade, odvojene od ostalog dijela svojim ulaznim vratima i
svime to treba... dvjema spavaonicama, uredom, kuhinjom i ostalim. Ima ak i
svoje vlastite pospremae, to su zaudo neki muslimani.
- To je dakle njegov stan?
- Da, i on misli da samo on ima kljueve...
- Ali zapravo nije tako? - ubrza Aaron.
- Nebesa, ne. Osiguravajue drutvo zahtijevalo je da ora i ja imamo
pristup. ora mu je ukrala klju jednog jutra i napravila kopiju... Aarone
Pinkusell - Eleanora Devereaux promotrila je odvjetnikove duboko usaene oi i
ugledala u njima poruku. - Mislite li doista da bismo mogli neto doznati...
ako bismo uli u njegov jazbinski dvorac? Nije li to nedoputeno?
- Vi ste mu majka, draga gospoo, i s razlogom ste zabrinuti za trenutano
stanje njegova uma. To je, znai, iznad svakog zakona. Ipak, prije nego to se
odluite, htio bih vas jo neto upitati... Na ovoj kui, ovoj velikoj staroj
kui uinjeno je mnogo poboljica u proteklim godinama. Gledajui izvana,
procijenio sam izdatke na priblino sto tisua dolara. No sada, kad sam je
vidio i unutra, brojka mi se ini viestruko veom. Odakle taj novac? Je li
vam Sam rekao?
- Hm, bez mnogo rijei, dakle ne osobito precizno... Kako ree, dok je bio u
Europi, u tajnoj misiji nakon otpusta iz vojske, uloio je novac u neka
umjetnika djela, tonije u netom otkrivene religijske rukotvorine. U nekoliko
sljedeih mjeseci zanimanje trita naglo je poraslo i on je izvrsno zaradio.
- Shvaam - ree Pinkus, dok se vor u njegovu elucu i dalje zapletao. U
njegovoj glavi ulo se mumljanje daleke grmljavine. - Religijske rukotvorine,
kaete. A to je s onom "lady Anne" o kojoj ste govorili? to je on rekao?
- Sve su to besmislice. Ako ba hoete, lady Anne je njegova mata koju on
naziva svojom vjenom ljubavi na Zemlji; no ona ga je ostavila i pobjegla s
jednim papom.
40
41
Boe Abrahama - proapta Pinkus uzimajui svoju alicu.
- Mi koji pripadamo Anglikanskoj crkvi ne moemo prihvatiti takvu vezu,
Aarone. Ostavljajui Henrva Osmog na miru, odvajanje od papinske bezgrenosti
jednostavno nije mogue. On je razumljiv, iako poneto pretenciozan simbol,
premda nita vie od toga.
- ini mi se da je trenutak za vau odluku, draga Eleano-ra - ree Pinkus i
proguta ostatak konjaka, nadajui se da e mu to ukloniti bol u elucu. - Hou
rei, za razgledanje jazbine njegova dvorca.
- Mislite li zaista da bi nam to moglo pomoi?
- Nisam siguran, ali sam siguran da bismo morali pokuati.

- Poimo, dakle. Lady Devereaux digne se sa svog naslonjaa, pomalo

nesigurna, i pokae prema dvostrukim vratima. - Kljuevi su u posudi za
cvijee u predvorju.
Digne se i Pinkus, ne posve siguran gdje se nalazi. Priblii-e se tekim,
debelim vratima Devereauxova dvorca i ujedno njegove jazbine. Samova majka
gurne klju uz obzirnu pomo ovjeka koji je sada bio odvjetnik njezina
povjerenja. Uoe u sancta sanctorum, a onda se zaputie tijesnim hodnikom
koji je zavravao irim prostorom, dok su zrake poslijepodnevnoga sunca
prodirale kroz naizgled nepropusna vrata s lijeve strane, koja su zapravo bila
odvojeni ulaz u stan. Krenue odatle nadesno i prva otvorena vrata na koja su
naili vodila su u zamraenu sobu. Venecijanski zastori bijahu sputeni i
uvreni.
- to je ovo? - upita Aaron.
- Mislim da je to njegov ured - odgovori Eleanora mirkajui. - Ne sjeam se
kad sam posljednji put bila ovdje; moda je to bilo kad je dovrena obnova i
Sam me proveo kroz prostorije.
- Pogledajmo. Znate li gdje se pali svjetlo?
- Prekida je obino na zidu. - Bio je, i tri podne svjetiljke osvijetlie
tri zida prostranoga ureda presvuenoga borovinom. Meutim, sami zidovi jedva
su se vidjeli, jer su bili prekriveni uokvirenim fotografijama i novinskim
izrescima priljep42
- t
ljenim selotejpom, mnogo od njih neuredno, kao u hitnji, u prostoru medu
mnotvom fotografija. - Ovdje vlada prokleti nered! - usklikne stanarova
majka. - Zahtijevat u da se to oisti!
- Ja ne bih na to obraao pozornost! - primijeti Pinkus, pribliavajui se
najbliim izrescima na zidu s lijeve strane. Uglavnom, prikazivali su opaticu
odjevenu u bijelo kako dijeli hranu i odjeu domorocima, bijelim, crnim i
latinoamerikim, u razliitim dijelovima svijeta. Dobrohotna asna sestra Anne
PRENOSI SVOJU PORUKU SVIM DIJELOVIMA GLOBUSA, Upozoravao
je naslov iznad fotografije bijednoga predgraa Rio de Janeira. Golemo raspelo
na planini vidjelo se jasno u pozadini te metropole jet-seta. Ostali izresci
bili su varijacija na istu temu, s fotografijama izrazito privlane opatice u
Africi, Aziji i Sredinjoj Americi, pa i na otocima gubavaca u Tihom oceanu.
Sestra Anne, kandidatkinja za sveticu?
Upotrijebivi svoje naoale s elinim okvirom, Aaron pone prouavati
fotografije. Sve su bile snimljene u nekom ekstravagantnom odmaralitu krcatom
runolistima; u pozadini su obino bile Alpe, dok su se snimljeni sretno i
bezbrino smijeili, s licima na kojima se zrcalio uitak ivota. Neki su bili
odmah prepoznatljivi: neto mlai Sam Devereaux, visoka, agresivna prilika
ludoga generala MacKenziea Hawkinsa, ena pepelja-stoplave kose u hlaicama i
grudnjaku - nedvojbeno senzualna figura Dobroiniteljke Anne; naposljetku i
etvrti lik, uspravan, nasmijeeni i bezbrini ovjek s kratkim ogrtaem efa
kuhinje koji je jedva prikrivao alpske konate hlae. Tko je to? Lice je bilo
poznato, ali ne, ne, NE!
Napustio nas je Bog Abrahama - proape Aaron Pinkus, drhtei.
- O emu to priate - upita Eleanora Devereaux.
- Vjerojatno ga se ne biste prisjetili, jer vam nita ne znai - odgovori
odmah Aaron, ali u njegovu nesigurnu glasu osjealo se drhtanje. - Prije mnogo
godina, Vatikan je bio u neredu, financijskome neredu, hou rei. Novac je u
golemim koliinama curio iz blagajni, s posve nevjerojatnom namjenom
odravanja treerazrednih opernih kua diljem Europe, ustanova43
ma koje su se bavile rehabilitacijom prostitutki; jednom rijeju sve je bilo
potpuno ludo. Ljudi su pomiljali da je papa poludio, da je postao, kako oni

kau pazzo! A onda, upravo uoi potpunoga sloma Vjenoga grada, to bi

izazvalo paniku u cijelome investicijskom svijetu, sve se odjednom vratilo
normali. Pon-tifeks je ponovno drao uzde, opet je bio onaj stari! Mediji su
posvuda priali kao da su bila posrijedi dva ovjeka: jedan od njih pazzo,
drugi onaj plemeniti ovjek kojega su svi poznavali i ljubili.
- Dragi gospodine Pinkus, sve to skupa nema smisla.
- Gledajte, gledajte! - povie Aaron, pokazujui nasmijeeno i suhonjavo lice
na jednoj fotografiji. - To je on!
- Tko?
- Papa! Odatle je dolazio novac. Ucjena! Novine su bile u pravu, to su doista
bila dva ovjeka! General Hawkins i va sin oteli su papu!... Eleanora,
Eleanora? Aaron se okrenuo od zida.
Lady Devereaux leala je na podu bez svijesti.
44
- Nitko nije toliko ist - ree tiho direktor Mangecavallo, a glas mu je bio
obojen nevjericom dok se obraao dvojici u tamnim odijelima, koji su sjedili
za stolom slabo osvijetljene kuhinje direktora Agencije u McLeanu, Virginia. To nije prirodno. Je li vam jasno to hou rei? Moda niste dovoljno
istraivali, je li, Fingers?
- Kaem ti, Vinnie, da sam bio okiran - odgovori niski debeljukasti ovjek
koji se odazivao na ime Fingers, popravljajui bijelu svilenu kravatu koja je
padala preko njegove crne koulje. - Kao to kae, to nije prirodno, nije ak
ni humano. U kakvom to svijetu ive ti visoki suci? Jednom u kojem nema
bakterija, moda?
- Nisi odgovorio na moje pitanje - prekine ga Vincent, mrtei obrve i
premijetajui pogled na drugoga posjetitelja. - to ti kae, Meat? Niste li
vas dvojica povrni?
- Hej, Vinel - usprotivi se krupni gost s grudima poput bubnja, ispruenih
ruku koje su djelomice prikrivale crvenu kravatu na ruiastoj koulji. Napravili smo prvorazredni posao, posao svjetske klase, kaem ti. Njime su se
bavili pravi tipovi, jasno? Iz Atlante smo ak doveli momke Hymiea Gold-farba,
a ima li sposobnijih, pitam?
- Da, Hvmievi momci poznaju tunele, to je tono - prizna direktor Centralne
obavjetajne agencije, dolijevajui sebi jo jednu au chiantia i vadei
cigaru "Monte Cristo" iz depa koulje. - Mnogo bolje od Hooverovih
federalnih agenata. Oni su ieprkali smee o stotridesetsedam kongresmena i
dva-desetest senatora, koji su zatim podrali moje imenovanje... Jednostavno
to sebi ne mogu zamisliti. Zar ni jedan od te estorice sudakih lukavaca nije
napravio nita ega bismo se mo45
#?
gli uhvatiti? To je izvanzemaljsko! - Mangecavallo se digne od stola i zapali
cigaru. Hodao je amo-tamo ispred zamraenoga zida na kojem su naizmjenino
visjele fotografije svetaca, papa i povra. Onda zastane, a dim cigare ovio mu
se oko glave tvorei svetaki prsten. - Vratimo se bitnome - ree on ne miui
se. - Doista, pogledajmo.
- to da pogledamo, Vinnie?
- Onu etvoricu ili petoricu liberalnih komedijaa koji ne znaju pravilno
misliti. to je to u njima to Goldfarbovi ljudi nisu mogli ustvrditi?... to
je s velikim crnim makom? Moda je neto grijeio kao deko, je li itko na to
pomislio? Moda nisu zali dovoljno duboko. Tu bi mogla biti pogreka!
- Bio je u crkvi ministrant i zborski pjeva, Vine. Pravi pravcati aneo, i
uz to veliki mozak.
- A to je s onom sutkinjom? Ona voli maltretirati supruga, dok on mora
utjeti i pretvarati se da mu se to vie svia. Moda ga ona ne hrani i on je
zbog toga lud, ali se ne usuuje rei. Takvi obino ute.

- Ni to nema veze, Vine - ree Meat, tresui turobno glavom. - Svaki dan
alje joj cvijee u ured i svakome pria koliko se njome ponosi. On sam je
veliki avoccato i ne bi sebi pravio neprijatelje od onih sudaca, pa ni od
svoje ene.
- Govna!... to je s onim irskim pilcem vode, moda se s nekim spetljao? to
mislite o tome! Moda bismo mogli napraviti mali dosje - sve vrhunska tajna,
nacionalna sigurnost i sline stvari. Mogli bismo kupiti desetak svjedoka koji
su ga vidjeli kako pun grijeha izlazi iz ureda. To bi moglo djelovati. Uz
njegovo ime mogli bismo upetljati nekoliko djevojaka. To izgleda prirodno!
Kojeta, Vine - usprotivi se Meat, uzdahnuvi i ponovno zatresavi glavom.
- Irac je sav ukrobljen. Nitko ga nije vidio da je popio vie od jedne ae
bijeloga vina, a o djevojkama da ne govorimo.
- Dvostruko govno. ... U redu, neemo dirati dva bijela anglosaksonska
protestanta. Na redu je dakle na vlastiti paisan.
- Gadna osoba, Vinnie! - upadne ljutito Fingers. - Bio je vrlo zloest prema
naim dekima, pretvarao se kao da ih uope ne poznaje. Je li jasno to
mislim?
- Dobro, moda bismo mogli dati do znanja da ga mi poznajemo? Kako bi to
bilo?
- to ja znam, do vraga! Neka Goldfarbovi momci izmisle neto, bilo to! Na
primjer, da je izudarao dvije opatice u upnoj koli ili da je krao novac od
dobrovoljnih priloga ne bi li kupio motocikl i pridruio se bandi. Bilo to!
Zar moram na sve misliti? On ima neku slabost, on je mora imati. Svatko tko je
debeli paisan ima je!
- Paisana ne moe dirati, Vine - usprotivi se Meat u ruiastoj koulji. On je pravi erudito, ovjek koji izgovara tako velike rijei da zbunjuje
najvee mozgove, osim toga ist je kao sunce. Moda mu je jedina pogreka to
voli pjevati operne arije svojim loim glasom. Goldfarbovi momci krenuli su
najprije na njega, zato to se, kao veina idova, smatraju liberalnim, a na
krupni zemljak to nipoto nije. Bili su, kao, politiki motivirani, je li ti
jasno?
- Do vraga, kakve veze ima s tim politika. Imamo problem, najvei problem s
kojim se ikad zemlja suoila, a mi sad naklapamo o politici!
- Hej, Vinnie - javi se Fingers. - Ti si bio taj koji je traio da pronaemo
neto gadno kod tih sudaca, zar ne?
- U redu, u redu - oglasi se pomirljivo Mangecavallo, otpuhujui cigaru i
vraajui se za kuhinjski stol. - Jasno mi je kad pajkani ne mogu nita
uiniti. Gdje smo, dakle? Moramo zatititi zemlju koju volimo, jer emo, bez
zemlje koju volimo, ostati i bez posla! Jesam li bio jasan?
- Tono - sloi se Fingers. - Nigdje drugdje ne bih elio ivjeti.
- Ni ja ne bih - doda Meat. - Kamo bih krenuo s An-gelinom i sedmero djece?
Palermo je prevru, a ja se znojim. Angie je jo gora od mene, kad biste samo
znali kako se ona znoji! Moe od toga zasmrditi cijelu sobu.
- To je odvratno - iscijedi Mangecavallo, dok mu se pogled zabuljio u njegova
golema pomonika u ruiastoj koulji. - Kako moe tako govoriti o majci vae
djece?
- To nije njezina krivica. Krive su njezine lijezde.
- Basta, to nas nee nigdje dovesti. - Direktor Central46
47
ne obavjetajne agencije ponovno se podigao sa stolca i poeo bijesno hodati
kuhinjom, puei cigaru i zastavi tek toliko da podigne poklopac s lonca u
kojem se neto kuhalo. Poklopac je bio vru i on ga odmah odbaci. - to, do
vraga, ona ovdje kuha? Nalikuje majmunskom mozgu. - On pone rukom bolno
mahati.
- Tvoja slukinja, Vinnie?

Slukinja? Kakva slukinja? Misli li na contessu koja sjedi s Rosom

pletui i brbljajui, brbljajui i pletui, kao dvije stare Sicilijanke koje
se pokuavaju sjetiti tko se s kime posvadio u Messini prije etrdeset godina!
Ona ne kuha, kao to ne pere ni prozore ni sude, jer mora s Rosom hodati po
samoposlugama kupujui ono to ne bih dao ni makama.
- Rijei je se, Vine.
- Ti si ludi scungilli! Rosa kae da je nalik jednoj od njezinih sestara,
samo nije toliko runa... Ne, neka taj escremento jedu same, mi odlazimo.
Rije je o dravnoj sigurnosti, shvaate me?
- Shvaamo Vinnie - potvrdi Fingers, kimajui svojom velikom glavom na koju
je bio nalijepljen poneto naheren nos. - To bi bilo nalik onome kad se kae
"domoroci su nemirni", zar ne?
- Koju vraju vezu imaju s time domoroci... ekaj, ekaj! Domoroci. "Roeni
Amerikanac". To je to. Ili moda.
- to... moda, Vine?
- Mi ne moemo poharati suce, je li tako?
- Tono, Vinnie.
- Prema tome, Vrhovni sud nas moe sve baciti na otpad, je li tako?
- Tako je, Vine.
- Ali i ne mora biti... Zamisli, samo zamisli, da je taj u-gavi indijanski
poglavica, koji bi mogao biti uzrokom najvee krize dravne sigurnosti u naoj
povijesti, jedan vrlo lo ovjek, osoba sklona grijesima, bez imalo ljubavi u
svom srcu i opsjednut loim namjerama, shvaa li to mislim? Zamisli da mu ni
najmanje nije stalo do njegove divlje indijanske brae nego da je sam sebi
cilj, uza sav publicitet koji uz to ide? Mi spreavamo
48
dakle njegovu lano dobru narav, uklanjamo ga. Tako se to uvijek ini!
- Ne znam, Vine - usprotivi se Meat suzdrano. - Sam si mi rekao da si
ispitivao onog umnika Bijele kue - onog s obojenim kredama - i da ti je rekao
kako je pet ili est sudaca cmizdrilo dok su prouavali sluaj toga Sjedeega
Bika. Da je sve to nalikovalo onoj pravoj litaniji - sam si rekao "litaniji",
Vine. Morao sam to odsluati - o prevarama i pokvarenosti, ak i pokoljima ili
izgladnjivanjima itavih plemena u nekadanjim Sjedinjenim Dravama. I sada,
moe li itko od nas obinim glupostima izmijeniti miljenje tih vrhunskih
sudaca? To nema smisla.
- Nama ne treba smisao, amico, nama treba izlaz iz mogue dravne krize,
shvati to ve jednom. Nama je vaan Gro-moglavi poglavica. alji Goldfarbove
momke u Nebrasku!
"Nebraska... Nebraska... Nebraska", recitirao je Hyman Gold-farb u telefonsku
slualicu, kao da je ime te drave dio nekog starozavjetnog psalma. Smjeten
za elegantnim stolom u svom elegantnom uredu u vrlo elegantnoj Phipp Plazi
grada Atlante, usmjerio je pogled na vitki, dobro odjeveni, sredovjeni par
ispred njega - sredovjean u polovici etrdesetih godina, samo koju godinu
mlai od suncem opaljenoga i miiavoga Goldfar-ba, odjevenoga u tijesno
platneno odijelo, ispod kojeg je disalo njegovo jo uvijek zastraujue
atletsko tijelo. - Morao bih poslati svoje najbolje ljude u tu Nebrasku iza
bojih lea, kako bi uhvatili maglovitu spodobu koja se naziva Gromoglavi,
poglavica Wopotami Indijanaca? Jesi li mi to rekao? Ako je tako, morao sam
uiti za rabina, a ne za ragbi igraa kojemu je potrebno vrlo malo znanja. Hyman Goldfarb je zastajao, sluao, na mahove odmicao slualicu od uha,
uzdisao i naposljetku, oito, prekinuo sugovornika.
- Molim te, pripazi to govorim i dopusti mi da ti ute-dim neto novaca,
hoe li?... Zahvaljujem, a sad sluaj! Ako doista postoji taj Gromoglavi,
moji ga ljudi ne mogu pronai. Oni ne mogu ustvrditi da on ne postoji. Kad god
su spomenuli to ime meu preostalim Wopotamima u njihovu rezervatu, su49

darili su se sa utnjom isprekidanom nerazumljivim apatima na Wopotami

jeziku. Kau mi kako su odjednom poeli shvaati da se nalaze u praumi koja
je vonjala po alkoholu; da je Gromoglavi vie mit negoli stvarnost. Moda
nekakva sveta slika, plemensko boanstvo izrezbareno u totemskom stupu kojemu
njegovi vjernici izraavaju pokornost, ali ne ljudsko bie. Jednostavno
reeno, ne vjerujem da takva osoba postoji... Sasvim iskreno reeno, moj
uzbueni prijatelju, ja vjerujem da je Gromoglavi simboliki amalgam nekih
osobitih interesa, bez sumnje dobroudan, i usmjeren na nesretne postupke nae
vlade prema amerikim Indijancima. Moda je to djelo pravnih strunjaka iz
Berkleva ili s njujorkoga sveuilita, koji.su iskopali dovoljno primjera
kako bi doveli u nepriliku nie sudove. Varka, prijatelju, jednostavna i
obina varka, ali sjajno izmiljena!
Goldfarb je odmaknuo slualicu i zatvorio oi, dok je glas s druge strane
metalnim zvukom ispunjavao elegantnu prostoriju. - O emu to pria? - grmio
je glas. - Ova velika zemlja mogla bi se nai u tekoj krizi, a ti ne dri
vrijednim initi drugo osim priati kako to nema smisla? Dopusti, objasnit u
ti gospodine ragbijau, da gospodin iz Langleya, Virginia, kojega ne moe
proglasiti nikogoviem, zahtijeva da donese neke podatke o tom Gromoglavom, i
to brzo! Vjerujem da nitko od nas ne eli ivjeti u Palermu, jesam li bio
dovoljno jasan?
- Nemojmo pretjerivati, per cento anno, signore - odvrati Goldfarb. - Bit
emo u kontaktu. - Savjetnik Centralne obavjetajne agencije spustio je
slualicu, zavalio se u svoju okretnu stolicu i glasno uzdahnuo, a zatim se
obratio privlanome paru, smjetenom ispred njegova stola. - Zato me je to
snalo, Boe, zato? - upita tresui glavom. - Jeste li sigurni da ste u
pravu?
- Ne bih to tako ozbiljno shvatila, Hvmane - odgovori ena odsjeenim
britanskim naglaskom u kojem se osjealo vie narataja skupoga ivota. - Ne,
mi nismo u to pozitivno uvjereni, i mislim da to nitko ne bi mogao biti, ali
ako i postoji poglavica Gromoglavi, on se jednostavno ne moe pronai, kako
ste to upravo lijepo objasnili gospodinu s druge strane telefonske ice.
50
- Koristio je vae rijei, naravno - odvrati Goldfarb - i pritom se ne bih
olako posluio rijeju "gospodin".
- S dobrim razlogom, vjerujem - ree mukarac u eninoj pratnji, takoer
oiti Britanac. - Posluili smo se planom "C". Djelovali smo kao antropolozi
iz Cambridgea i prouavali jedno veliko, ali u meuvremenu nestalo pleme ije
je pretke Raleigh priveo Kruni u ranom sedamnaestom stoljeu. Da je postojao
Gromoglavi, on bi se logino morao pojaviti i zatraiti priznanje Krune kao i
novani iznos, koji je u ono vrijeme jamano bio beznaajan, ali po svim
dananjim standardima golem. On to nije uinio, pa smo zato zakljuili da nije
ni postojao.
- Ali spis za Vrhovnogi sud postoji - savjetnik je bio uporan. - To je ludo.
- Jednostavno nevjerojatno - sloi se Englez. - Kamo emo odavde dospjeti,
Hvmane? Koliko shvaam, vi ste "ispred cijevi", kako smo to obiavali rei u
tajnoj slubi Njezina Velianstva, iako sam to uvijek drao prilino banalnom
uzreicom koja je izazivala veu melodramu nego to je to bilo potrebno.
- I jest banalna i nije - ree Goldfarb - ali situacija je iznimno opasna...
Da mi je znati na to misle oni suci?
- Na pravdu i zakon, usudila bih se rei - ponudi ena svoj zakljuak. - Svi
priznajemo da je situacija izvanredna. Unato svemu, dragi Hy - i oprostite mi
to to kaem - ovjek s druge strane ice za kojega tvrdite da nije nikakav
gospodin ipak je, gledajui bitno, u pravu. Tko god se krio ispod ogrtaa koji
nazivamo Gromoglavi, ili, tko god bili oni - klju je tu.
- Ali Daphne, kako ste sami priznali, vi ga ne moete pronai.
Moda nismo dovoljno uporno traili, Hvmane. to misli, Reggie?

Draga djevojko! Prokrstarili smo cijelo to movarno podruje s uasnim

boravitima i nikakvim civilizacijskim ureajima. Podsjeam te na to i
upozoravam da nismo dospjeli ba nikamo. Nitko tome nije pridavao neki smisao!
- Da, znam dragi, ali postojao je jedan ovjek koji tome nije htio dati neki
smisao, sjea li se na koga mislim?
51
1
- Ah, on - odgovori Englez dok mu je glas svjedoio o izgubljenom pamenju. Onaj mladi prljavko, sasvim mraan, doista.
- Tko? - Goldfarb je odmah poskoio.
- Nije bio mraan, Reggie, nego je jednostavno odbojan, praznoga pogleda, ali
ipak je razumijevao sve to smo mu govorili, vidjelo se po njegovim oima.
- Tko je on? - ustrajavao je savjetnik Centralne obavjetajne agencije.
- Jedan indijanski junaina, to je prava rije, mislim, od dvadeset i neto
godina. Tvrdio je da ne razumije dobro engleski; samo je slijegao ramenima i
tresao glavom kad smo mu postavljali razna pitanja. Nisam o tome svojedobno
mnogo razmiljao, mladi ljudi su i inae danas neljubazni, zar ne?
Nije bio pristojno odjeven, kaem vam - prekine je Reginald. - Na sebi je
imao tek komad platna oko bokova. Prilino neukusno. A kad je skoio na konja,
pokazao se doista loim jahaem.
- O emu zapravo govorite? - upita zbunjeni Goldfarb.
- Pao je s konja - objasni Daphne. - Jahanje mu ba nije jaka strana.
- ekajte malo, ekajte! - Goldfarb se svojim irokim grudnim koem nadnio
nad stol. - Kaete da niste razmiljali o tom mladom Indijancu, ali sad
razmiljate. Zato?
- Pa, u svjetlu okolnosti, dragi Hy, sad pokuavam misliti o svaemu.
- Mislite li da je znao neto to vam nije htio priopiti? - To je samo
jedna mogunost.
- Mislite li da biste ga mogli opet pronai?
- O, da. Vidio sam iz koje je tipi izaao, one koja mu je pripadala.
- Tipi? Oni ive u tipi-atorima?
- Pa naravno, Hvmane - odgovori Reginald. - Oni su Indijanci, ovjee, ili
crvenokoci, kako ih nazivate u vaim filmovima.
- Tu je dakle ta smrdljiva riba - ree Goldfarb, uhvativi telefon i poevi
okretati brojeve. - atori! Danas vie
52
nitko ne spava u atorima! Nemojte se micati - obrati se on paru usmjerujui
svu pozornost na telefon. - Manny?... Nadi "Lopatu" i kreni odmah na bojite.
Vodite Leara u dravu Nebrasku!
Mladi Indijanac, potpuno gol osim neke udne kone suknjice na sebi, stajao je
ispred povelike, ureene tipi i vikao. - elim natrag svoju odjeu, Mac! Ne
moe mi to uiniti. Sit sam toga... svi smo toga siti! Mi ne obiavamo
spavati u prljavtini tih atora, ne obiavamo pei ruke pokuavajui neto
skuhati na logorskoj vatri, obiavamo se sluiti toaletom i ne ii u umu! I
kad sam ve kod toga, moe uzeti ovu bijednu ragu i poslati je natrag u
Geronimo! Mrzim konje i ne obiavam jahati, za ime Boje! Mi vozimo
chevrolete, fordove i moda neke stare cadil-lace, ali ne jaemo konje!
Gledaj, cijenimo novac i tvoje dobre namjere... ak i ovu glupu odjeu iz
holivudske garderobe, ali svega je toga ve dosta, ne shvaa li to?
- Jesi li vidio film to su ga snimili o meni? - prolajao je netko iz
zatvorene tipi. - Onaj kurvin sin koji me je glumio uketao je gore nego itko
koga sam uo! To je grozno, doista grozno!
- Mac, upravo o tome govorim! Izluuje nas ova zagonetka kroz koju nas
provlai. Bit emo napucani i s nama e se izrugivati svi rezervati!
- Jo ne, jo niste... jo nismo! Iako je rije "napucan" zanimljiva.

- Prola su tri luda mjeseca i jo nismo uli ni rije. Tri luda mjeseca
trali smo okolo polugoli ili odjeveni u neto to nam je greblo stranjice,
prili smo prste i nailazili na otrovne brljane kad god smo morali juriti
umom...
- Rovovi su prihvatljiv dio vojnikoga ivota, mome. I ne moe se tuiti na
odvojenost spolova... ni u vojsci se to ne bi drukije rijeilo.
- Ali ovo nije vojska i ja nisam vojnik... jednostavno, elim dobiti svoju
odjeu natrag...
- Jo koji dan, sine - zauje se teak, hrapav glas iz atora. - Uvjerit e
se!
53
Ne elim jo koji dan, ili jo koji mjesec ili godinul One stare prdonje
iz Vrhovnoga suda vjerojatno sjede u svojim uredima i pucaju od smijeha, a ja
neu moi stjecati iskustvo ni u najuljivijem sudu na Amerikoj Samoi... Daj,
Mac! Priznaj da je s ovim gotovo. Bila je to dobra zamisao i moram priznati da
je u njoj moda bilo zrnce smisla, ali sad je previe smijeno.
Nai su dobri ljudi trpjeli stotinu i dvanaest godina, mome! Trpjeli u
rukama okrutnog i lakomog bijelog ovjeka, pa sada elimo biti obeteeni i
slobodni! to je jo nekoliko dana u usporedbi s tim?
- Mac, ti nema veze s mozgom!
- U mom srcu staroga vojnika mi smo povezani i ja te neu ostaviti na
cjedilu.
- Ostaviti na cjedilu, molim"! Ostavi me, vrati mi odjeu i reci onoj dvojici
idiota koji me slijede da me puste na miru!
- Nestrpljiv si, mome, a ja ne mogu dopustiti da napada nau plemensku
brau...
- Nau...? Mac, tebe bi trebalo prijaviti u ludnicu. Rije je o pro forma
sudskom statusu, s ime ti moda nisi upoznat, ali bi morao biti. Prije etiri
mjeseca, kad je poeo ovaj aavi ratniki ples, upitao si me jesam li poloio
odvjetniki ispit. Odgovorio sam ti kako sam siguran da jesam. Ja sam u to jo
uvijek siguran, ali kad bi zatraio od mene svjedodbu, ja ti je ne bih mogao
dati. Vidi, jo nisam primio formalnu obavijest od odvjetnike komore u
Nebraski, i moda je neu dobiti ni u sljedea dva mjeseca, to je sasvim
normalno za jednu komoru, ali potpuno nedopustivo kad su posrijedi natezanja s
Vrhovnim sudom.
- to...? - zauo se razvueni zvuk kao iz utrobe, a dolazio je iza sputene
zavjese atora.
- U jazbini ima mnogo posla, brate, i osim u iznimnim okolnostima koje kao
takve moraju biti slubeno priznate, ni jedan odvjetnik bez svjedodbe ne moe
podnositi peticije Vrhovnom sudu. Rekao sam ti to. Ti si propao ak i kad bi
bio nagraen pozitivnom odlukom, to je jednako vjerojatno kao i pretpostavka
da e ovaj Indijanac nauiti jahati konja!
54
Oajniki jauk to se zauo ispod pokrova od lanih ivo-N tinjskih koa bio
je jo dui. - Kako si to mogao uiniti?
Nisam uinio ja, Mac, ti si uinio! Rekao sam ti da slubeno unese ime
svog odvjetnika, ali ti si rekao da ne moe, jer je ve mrtav i da e ve
neto smisliti, a u meuvremenu emo se posluiti presedanom non nomen iz
godine 1826.
- Ti si to izmislio - zauo se urlik.
- Da, jesam, i ti si mi bio zahvalan, a sad ti predlaem da odnekud izvue
mrtvoga odvjetnika.
- Ne mogu. - Urlik se odjednom pretvorio u cvile preplaene makice.
- Zato ne moe?
- Jer ne moe sa mnom razgovarati.

- Naravno, do vraga. Ali ja ne mislim na njegov le, nego na njegove papire,

njegove nalaze, njegova ispitivanja, ukratko, njegovu istragu. Sve je
prihvatljivo.
- Ne bi mu bilo drago. -Makica se pretvorila u cijuka-voga mia.
- On ne bi nita znao!... Mac, sluaj me. Prije ili kasnije, neki od onih
sudskih inovnika u glavnome gradu otkrit e da sam tek izaao iz pravnike
kole i da imam jedva est mjeseci prakse. On e puhnuti u zvidaljku i dii
uzbunu. Sam gospodin Bog toga suda, vrhovni sudac Reebock, ispalio bi munju
zbog zavaravanja njegove ustanove. Jo gore, zbog toga to si od njih napravio
budale, ak i kad bi jedan ili dva bezveznjaka ustali u tvoju obranu, no to je
potpuno nemogue. Zaboravi na to Mac. S tim je svreno. Daj mi natrag moju
odjeu i pusti me odavde.
- A kamo bi poao, sinko? - Nevidljivi mi koji je ciju-kao opet je poeo
zadobivati crescendo. - Pitam te, kamo?
- Moda na Ameriku Samou sa svjedodbom odvjetnike komore iz Nebraske, tko
to do vraga zna?
- Nikad ne bih pomislio da u izrei takvo neto, sinko - javio se opet
bezlini ali buni glas iz atora. - Doista sam mislio da si ti onaj pravi,
ali sad vidim da nema pameti u tvojoj glavi.
55
i
- Hvala ti na rimi, Mac, ali to je s mojom odjeom?
- Dobit e je, ti uti kojote. - Zavjesa kolibe pomaknula se i odande je u
mrak bilo izbaena gomila odjevnih predmeta. Mladi s krpicom oko bokova
posegnuo je za svojim gaama, kouljama, sivim flanelskim hlaama i
tamnoplavim ka-putiem. - Hvala ti, Mac, doista ti hvala.
- Gledaj po Suncu, sinko, to je kompas koji nikada ne vara.
- to se moe i provjeriti! - zauo se glas mladoga Wo-potami junaka dok se
kretao prema zapadu.
U tom trenutku, uz gromoglasni urlik prkosa, iz kolibe izae visoka spodoba.
Taj gorostas od ovjeka, ukraen indijanskom perjanicom koja je bila znak
najvie asti u plemenu, kiljio je u sunevo svjetlo dok je vakao ve
izgrienu cigaru. Njegovo tamno lice i suene oi odavale su potpunu
iznenaenost, uz to moda i strah.
- Do vraga! - opsuje MacKenzie Hawkins sam sebi. - Nikad nisam pomiljao da
u to morati uraditi. - On zavue ruku pod prsluk od jelenjske koe i izvue
svoj mobitel. - Jesu li to informacije bostonskoga podruja? Molim vas broj
stana Devereaux, ime je Sam.
t "i
f
Samuel Lansing Devereaux vozio je oprezno auto-cestom izmeu Walthama i
Westona. Bio je petak uveer i promet vozila koja su naputala Boston dosegnuo
je vrhunac. Kao i obino, pazio je kako vozi - kao da manevrira triciklom kroz
bojinicu suprostavljenih tenkova koji tek to nisu ispalili smrtonosni
teret... ali ovaj put bilo je gore nego inae. Nije bila rije o prometu; on
je bio lud kao i uvijek. Bio je to pulsirajui bol u njegovim oima, zajedno s
pritiskom u grudima i prazninom u elucu, a sve je to bila posljedica napada
akutne depresije. Priinjalo mu se da jednostavno vie ne moe biti
koncentriran na hirovite ritmove kretanja vozila oko sebe; zato se pokuavao
koncentrirati na ono najblie, nadajui se da e moi prikoiti prije sudara.
Imao je otvoren prozor do sebe kroz kojeg je mahao sve dok se nije oeao o
retrovizor kamiona koji je prolazio. Instinktivno je vrisnuo pomislivi u
trenu da mu neto trga ruku.
Nije se moglo nita drugo... ili, kako je to ve bio napisao onaj veliki
francuski dramatiar. Nije se mogao sjetiti imena pisca niti kako je to bilo
reeno na francuskom, ali sjeao se da su rijei objanjavale sve. O, Kriste,

on mora doi kui, do svoje pilje gdje e pustiti glazbu da buja zajedno sa
sjeanjima, sve dok kriza ne proe! Anouilh - to je bilo ime onoga vrajega
pisca, a reenica je glasila: On ne pouva.it plus que crier. Na engleskom je
zvuala ak bolje nego na uljivom francuskom: Nije se moglo drugo osim
vritati. Sve je to ipak glupo, pomisli Sam. On pone vritati dok je skretao
prema sjeveru na izlazu s ceste kod Westona, jedva svjestan nazonosti vozaa
i putnika nadomak njegova vozila, koji su buljili u njega kao da promatraju
in sodomije izmeu ovjeka i ivotinje. Vrisak je naposljetku morao prestati;
nadomjestio ga je iroki osmijeh u
56
57
trenutku kad je Devereaux pritisnuo papuicu gasa dok su se tri vozila
sudarila upravo iza njega.
Sve je poelo nekoliko minuta nakon to je napustio ured, zakljuivi
poslijepodnevnu sjednicu s brbljavim jatom predstavnika obiteljskih tvrtki
koje e se, kako im je objasnio, nai u govnima ako ne prihvate njegov savjet.
Problem nije bio u njihovu prijestupnitvu nego u njihovoj gluposti. Njihovu
je tvrdoglavost mogao savladati tek kad ih je uvjerio da e, ako ne budu
slijedili njegove upute, sigurno dobiti drugo zaposlenje i to iza reetaka,
gdje e ih on posjeivati samo iz samilosti. Zakon je inae bio poneto
nejasan, ali u ovom sluaju sasvim je jasno upozoravao da djedovi i bake ne
mogu svoju unuad, osobito ne onu izmeu est mjeseci i dvanaest godina
ivota, imenovati direktorima tvrtki, s plaama koje premauju svote od sedam
znamenki. Izdrao je napad njihove irske srdbe, prihvatio mogunost da bude
proklet i zatim zbrisao u njemu najdrai bar, dva ugla daleko od sjedita
tvrtke Aaron Pinkus i drugovi.
- Ah, Sammy, mome - javio mu se vlasnik bara dok se Devereaux smjetao na
stolicu koja je bila najudaljenija od ulaza. - Bio je to gadan dan, ve vidim.
Odmah mi je jasno kad malo tekuine postaje prijeko potreban lijek. Dopusti da
ti nali-jem uobiajnu mjeru i ukljuim televizor, tako da zaboravi na posao.
Danas poslijepodne nema nogometa, zato u okrenuti non-stop vijesti.
- Hvala Toolev. Devereaux je zahvalnim pokretom glave prihvatio pie, dok je
udvorni vlasnik namjetao kablovsku televiziju na neto to se bavilo humanom
temom, u ovom sluaju dobrim djelima neke osobe koja je navodno jedva bila
poznata.
- ... ena koju nesebino dobroinstvo i njenost ine vjeno mlaom, ije
lice ljube aneli, daruju je postojanou vjere - tvrdio je ugodan glas dok je
kamera skrenula pozornost na bijelo odjevenu opaticu koja je upravo dijelila
darove djeci u nekoj ratom opustoenoj zemlji Treega svijeta. - Sestra Anne
Dobroiniteljica, tako je zovu - valjao se glas najavljivaa koji je gutao
vokale, - ali to je sve to svijet zna o njoj... i nee nikad vie doznati s
njezinih usana, kako nam je objanjeno. Os58
taje tajna koje joj je pravo ime i odakle dolazi, tajna jamano obavljena
neizdrljivim bolom i rtvama...
- Tajna, moje dupe! - Samuel Lansing Devereaux zaur-lao je, skoio i pao s
barskoga stolca. - Jedini neizdrljivi bol je moj, ti kurvo!
Sammy, Sammy! - povie Gavin O"Toole bacivi se cijelom duinom anka,
maui rakama u iskrenom napora da primiri prijatelja i klijenta. - Zavei! Ta
je ena prokleta svetica, a svi moji klijenti nisu protestanti, shvaa li to?
- O"Toole je sniavao glas dok je vukao Devereauxa po anku, a zatim se
osvrnuo oko sebe. - Isuse, moji stalni klijenti poinju prigovarati tvojim
rijeima. Ne brini se, Hogan e ih ve smiriti. Ali sad sjedni i zavei!
- Tooley, ti ne razumije! - povie uglaeni bostonski odvjetnik ve blizu
plaa. - Ona je moja najvea ljubav...
- To je ve bolje, mnogo bolje - proape O"Toole. - Samo nastavi.

- Shvaa li, ona je bila uliarka, a ja sam je spasio!

- Ipak, nemoj nastaviti.
- Pobjegla je sa stricom Ziom! Naim stricom Ziom i on ju je pokvario!
- Kakav stric? to to lupeta, stari moj?
On je zapravo bio papa, on ju je zaludio i odveo u Rim, u Vatikan...
- Hogane! Izai iz anka i ne putaj ove tipove!... Doi, Sammy, izai e
kroz kuhinju, jer kroz prednja vrata ne bi mogao ako eli ostati itav!
Dok je brzao manje prometnom cestom prema Westonu, Devereaux je pomiljao kako
mu je ta nevina epizoda potaknula napad akutne depresije. Ne, stric Zio nije
bio lud, on je samo bio u zabludi kad se radilo o ivotu odvjetnika Samuela.
Stric Zio bio je zapravo papa Francesko I., najobljubljeniji meu svim papama
dvadesetoga stoljea, koji je dopustio da bude otet na rimskoj Via Appia, jer
su ga uvjerili kako je na samrti te je zato bolje da na prijestolje Svetoga
Petra zasjedne njegov napadno mu slian neak Guido Frescobaldi koji e putem
radija primati upute od pravoga pontifeksa, sklonjenog negdje u Alpama. U
59
y poetku je sve teklo izvrsno. Mac Hawkins i stric Zio dolazili /""" su
potkraj svakoga tjedna u dvorac Machenfeld kod Zermatta i odande kratkim
valovima slali upute ne osobito bistrom i nagluhom Frescobaldiu.
A onda se sve stropotalo - uz grmljavinu koja bi zvuno mogla konkurirati
tresku prilikom nastanka planeta Zemlje. Svjei alpski zrak blagotvorno je
djelovao na strica Zia - zapravo papu Francesca - obnovivi mu zdravlje, dok
se, nasuprot tome, Guido Frescobaldi sluajno spotaknuo i pao na privatni
kratkovalni prijamnik razbivi ga svojom teinom u komadie. Vatikanske
financije stropotale su se. Lijek je bio bo- lan ali neizbjean; ipak, bio
je mnogo bolniji Samu Devereauxu koji je izgubio svoju jedinu i pravu Ljubav,
Anne. Umjesto da se uda za nekoga Samuela Lansinga Devereauxa, ona se
odluila "udati" za izvjesnoga "Isusa Krista", ije su vjerodajnice, Sam je
morao priznati, bile mnogo upeatljivije od njegovih - no one nisu mnogo
koristile preobraenoj Anni s obzirom na nain ivota za koji se bila
odluila. Moj Boe, Boston je i u svojem najgorem izdanju bio bolji od
kolonija za gubavce!
ivot tee dalje. Borba se vodi neprekidno, zato se nemoj obeshrabriti ako
izgubi bitku ili dvije. Digni se i kreni opet u juri!
To su rijei iz same dubine svemira, posljednji i neporecivi argument za
seksualnu apstinenciju ili najstrou kontrolu raanja. General MacKenzie
Havvkins, "ludi Mac", bi je za sve zdravo i razara svega dobroga i
pristojnoga. Te isprazne rijei, taj obrazac vojnikoga psiho-lupetanja - to
bijae sve to si je Sam mogao pruiti u trenucima oajnike tjeskobe.
Ona me naputa, Mac. Ona upravo odlazi s njim!
Zio je vraki dobar ovjek, sinko. On je vrstan zapovjednik svojih legija;
zato mi, koji poznajemo osamljenost zapovjednika cijenimo jedan drugoga.
Ali on je sveenik Mac, tovie papa! Oni nee moi plesati, milovati se,
imati djecu - nita od svega toga!
Hm, moda si u pravi za dvije posljednje stvari, ali Zio zna vraki plesati
tarantelu, zar si to zaboravio?
Kad se plee tarantela nema dodira. Oni se vrte okolo i lupaju po bedrima, ali
ne dolaze blizu jedno drugome!
60
Ali osjeaju vonj enjaka. Ili, moda, nogu.
Ne slua me. To je njezina ivotna pogreka, i ti bi to morao znati! Za ime
boje, bio si oenjen njome i zbog toga se nisam osjeao ugodno.
Suzdri se, mome. Bio sam oenjen mnogim enama i ni jedna nije zbog toga
loe prola. Annie je bila najizdrljivija - s obzirom na njezino podrijetlo
moda je to trebalo oekivati i uvijek je shvaala to sam joj pokuavao rei.
to si joj to pokuavao, Mac?

Da bi mogla biti bolja nego to je bila, ali ipak ostajui ono stoje bila.
Devereaux je hitro okrenuo upravlja ulijevo, da izbjegne zatitnu ogradu koja
je strala s desne strane. S mnogim enama. Boe, kako mu je to uspijevalo?
etiri najzanosnije i naj-obdarenije ene bile su udane za toga manijakoga
vojnoga prestupnika i sve su bile nakon svadbe - ne samo prijateljski nego i s
ljubavlju - dokrajene; etiri rasputenice koje su se s oduevljenjem
udruile u jedinstveni klub koji su nazvale "Haw-kinsov harem". im bi Hawk
pritisnuo dugme, one bi se okupile kako bi podrale bivega supruga, bilo kada
i bilo gdje u svijetu. Jesu li bile ljubomorne? Ni najmanje, jer Mac ih je
oslobodio tih runih lanaca kojima su bile vezane prije nego to je on stupio
u njihov ivot. Sve je to prihvaao, jer tijekom svih onih dogaaja to su se
zbivali prije dvorca Machenfeld, sve etiri njegove ene spaavale su ga iz
nevolja kad bi zapao u neku od njegovih histerinih kriza. Svaka od njih bila
je ne samo suosjeajno, nego ak i strastveno vrela u naporima da ga izvue iz
neprilika u koje je Hawk sam sebe stavljao. Bile su vrlo strune kad se radilo
o tome da mu omogue bijeg iz neega.
Sve su one ostavile neizbrisive tragove kako na njegovu tijelu tako i u
njegovu duhu, sve su bile nezaboravne, ali najsjajnija od svih njih bila je
pepeljastoplava i vrsto graena Anne, ije su krupne plave oi odavale
nevinost uvelike stvarniju od njezine stvarne prolosti. Neprekidna struja
njezinih upornih pitanja o bilo emu to se moglo zamisliti zapanjivala je
podjednako kao i njezina prodrljiva glad za knjigama, koje uglavnom nije
razumijevala osim ako bi imala slobodan jedan mje61
T^I
sec za pet stranica. Bila je prava dama koja je uspjeno nadoknaivala svoje
izgubljene godine; bez ikakve samilosti prema sebi i uvijek dareljiva, unato
svemu to joj je bilo tako okrutno oduzeto u prolosti. Boe, kako se znala
smijati, s oima koje su palile sve oko sebe vragolastim humorom, koji nije
bio prostaki i nikad na tetu drugoga. Kako ju je samo volio!
I ta se luda ena odluila za strica Zia i one proklete kolonije gubavaca
umjesto da raskono ivi kao ena Sama Devere-auxa, odvjetnika, konano i
neizbjeivo visokog suca Samuela Lansinga Devereauxa, koji si je mogao
dopustiti sudjelovanje u bilo kojoj skupoj regati na Cape Codu. Bila je doista
luda!
Pouri se! Pouri kui do svoje pilje, nai utjehu u uspomenama na neutaenu
ljubav! Sjurio se niz ulicu Weston i stigao do svoga ugla. Samo jo nekoliko
minuta, i on e, uz pomo grejpa i pjeva alpskih jodlera uroniti u pilju
svojih snova, svojih izgubljenih snova.
Do vraga! Ispred njega, ispred njegove kue - je li to, je li to uistinu?
Isuse, jest! Bila je to limuzina Aarona Pinkusa! Nije li se neto dogodilo
njegovoj majci, a da on o tome nema pojma? Je li zatrebala hitnu pomo dok je
on zurio u O"Tooleov televizor? Nikad to sebi ne bi oprostio!
Zakripivi konicama iza Aaronovoga golemoga automobila, Sam je je iskoio iz
automobila i pojurio prema Pinkusovu vozau koji je takoer izaao. - Paddy,
to se dogodilo! - zaurla Devereaux. - Je li mojoj majci loe?
- Ne bih ti to mogao rei, Sammy, osim da taj jezik nisam uo jo od
iskrcavanja u Normandiji.
- to?
- Na tvome bih mjestu odmah otiao unutra, mome.
Devereaux ubrza kroz ulazna vrata i pojuri prema drugim vratima, dok je u
depu traio klju. Nije bilo potrebno, jer je na vratima ve stajala roaka
ora, ne ba sasvim pri sebi. -to se dogodilo! - upita je Sam.
- Malo brbljanja, ali oboje su ve pijani. - ora tucne, a onda se i
podrigne.

- to to lupeta? Gdje su oni? > ?:

- Kod tebe, mome.
62
- Kod mene? Hoe rei...?
*

;:
- Upravo to mislim, mome.
- Nitko ne smije u moju "pilju" Svi smo se dogovorili...
- Netko je pritom lagao, ini mi se.
- Moj Boe! - jaukne Samuel Lansing Devereaux i potri kroz golemo predvorje
od ruiastoga norvekoga mramora, a zatim zavojitim stubama do istonoga
krila kue.
- Smanji snagu za prilaz - ree pilot tiho, gledajui kroz po-strani lijevi
prozor i pitajui se je li njegova ena pripravila obeani rostbif za veeru.
- Pripremite zaklopce, molim.
- Pukovnie Gibson? - Radio operator naglo je upao u njegove misli.
- to je, narednice?
- Niste ukljueni na toranj, gospodine!
- ao mi je, upravo sam se iskljuilo. No, dobro, sunce lijepo zalazi i
dobili smo potrebne upute, a ja imam potpuno povjerenje u svoga prvoga asnika
i tebe, veliki govornice.
- Ukljuite se, Hoote... hou rei, pukovnie.
Pilot se okrene prema svom kopilotu, te se iznenadi vidjevi otvorena usta i
izbuljene oi podreenoga.
- Oni to ne mogu uiniti! - dovikne mu prvi asnik.
- Ne mogu... to, za ime boje? - Gibson se odmah ukljui na frekvenciju
tornja. - Ponovite uputu, molim.
Smijean je taj ovjek, pukovnie. Recite gospodinu s vae desne strane da
mi to moemo uiniti, jer je to zapovijed zapovjednitva izvidnike skupine.
- Ponavljam, molim vas, ponovite. Gospodin je u oku.
- I mi smo, Hoote! - javi se iz tornja poznati glas asnika koji je inom bio
ravan Gibsonu. - Napunit emo vas kad budemo mogli, ali sada slijedite upute
narednika o koordinatama za ponovno uzimanje goriva.
Ponovno uzimanje...! 0 emu to do vraga priate? Mi smo odradili svojih
osam sati! Pregledali smo Aleute i zali u Be-ringov tjesnac tako blizu
majici Rusiji da smo mogli osjetiti miris njezina bora. Vrijeme je za
veeru, za rostbif, da budemo toniji!
63
- ao mi je, ali ne mogu rei nita vie. Vratit emo vas im bude mogue.
- Je li to uzbuna?
- Nije rije o majici Bor, toliko vam mogu rei.
- Toliko nije dovoljno, pogotovo ne to. Jesu li navratili mali zeleni s
kvazara Tinkerbell?
Djelujemo izravno po nalogu zapovjednitva, Stratekog zranog
zapovjednitva, je li to dovoljno, Hoote?
- Dovoljno da mi pokvari moj rostbif - odvrati potiteno Gibson. - Nazovite
moju enu i recite joj, hoete li?
- Svakako. Bit e javljeno svim suprugama i/ili najbliim roacima o promjeni
zapovijedi.
- Hej, pukovnie! - ubaci se u razgovor prvi asnik zrakoplova. Ima jedno
mjestace u sreditu Omahe, na Farnam Streetu koje se zove Doogies. Oko osam
naveer ondje e biti jedna crvenokosa za barom, koja se odaziva na ime
Scarlet. Hoete lije obavijestiti...
- To e biti dovoljno, satnice, vi pretjerujete... Rekli ste
Doogies?
Mamutski mlanjak EC-135, poznat kao "Dalekozor" u neprekidnoj pretrazi nebesa
po nalogu Stratekoga zranoga zapovjednitva - usmjerio se prema visinama i
ubrzao, kako bi dostigao prvotnu visinu od osamnaest tisua stopa. Zatim se
usmjerio prema sjeveroistoku, preao rijeku Missouri napustivsi Nebrasku,

nadletio podruje Iowe. Iz tornja zrakoplovne baze Offutt, nadzornoga sredita

odakle se upravljalo letovima Stratekoga zranoga zapovjednitva diljem
svijeta, poslana je zapovijed pukovniku Gibsonu da se usmjeri prema kodiranoj
toki na sjeverozapadu gdje e ga, na jo uvijek svijetlom nebu, ekati
zrakoplov s gorivom.
Nije moglo biti rasprave. Pedesetpeta strateka izviaka skupina bila je
temeljna jedinica u Offuttu, odakle je izvodila misije globalnoga motrenja i
kao takva bila je, jednako kao i 544. strateka obavjetajna skupina, podlona
zahtjevima super-kompjutora Cray-X-MP. Taj je superkompjutor imao za
nadzornika AFGWC, punim nazivom Globalnu kontrolu vremena ratnoga
zrakoplovstva, no neki dobri poznavatelji Stratekog
zranog zapovjednitva vjerovali su da ta ustanova nema nikakve veze s
meteorologijom.
- to se to dogaa dolje? - upitao je pukovnik Gibson.
Do vraga, mene zanima to e se tek dogoditi kod Doogiesa - odvrati mladi
i ljutiti satnik. - Sranje!
U Pentagonu, u zastavama ukraenom uredu svemonog ministra obrane, jedan
sitan ovjek sa zgrenim licem i malo naherenom vlasuljom sjedio je, oslonjen
na tri jastuia, iza golemoga uredskoga stola i doslovce rigao u telefon.
- Pritisnut u ih! Uzimat u mjeru tim nezahvalnim divljacima sve dok ne budu
prosili otrov, ali neu im dati ni to! Nitko se nee preda mnom izmotavati...
Ja drim u zraku etiri zrakoplova tipa 135 i opskrbljivat u ih gorivom, ako
treba, dan i no!
- Na tvojoj sam strani, Felbce - ree mu poneto zbunjeni ef Vrhovnog
stoera - ali ja nisam zrakoplovac. Zar im ne bismo morali ponekad dopustiti
da se spuste? Do sutra poslijepodne imat e u zraku etiri zrakoplova tipa
135, i to sve iz Offutta, ali to je onda krajnja granica. Ne bismo li mogli
podijeliti teret s drugim bazama Stratekoga zapovjednitva?
- Ne dolazi u obzir, Corky. Omaha je kontrolni centar i neemo im ga pustiti!
Jesi li ikad gledao Dukeove filmove? Kad tom crvenokonom olou da dlaku s
glave, on e te zaskoiti straga i uzeti ti skalp.
- Ali to e biti sa zrakoplovima, s posadama?
- Prestani Corky! - Ministar obrane zalupio je telefon.
Brigadni general Owen Richards, zapovjednik Stratekoga zranoga
zapovjednitva zurio je bez rijei u dvojicu ljudi iz Wa-shingtona. Obojica su
na sebi imala crne terenske ogrtae i tamne sunane naoale pod tamnosmeim
eirima, koje nisu skinuli ni u nazonosti ene, zrakoplovnog bojnika, koja
ih je dopratila u ured. Takve neljubaznosti Richards je pripisivao vojnim
obiajima to ih on osobno nikad nije prihvatio; obino
64
65
, uar,
a samo narednica; i zat ?rirodom- Ne, ti se aavost t im ^
manJkal
* ^mne1 >Zbog ko^e su Jama" Seire usred toploga
vc su naSUll^ane naoale ni u Zfaka slItle 2ayjese bile spu-jLo .Unca koje je
zalazilo.
Pc0 doflju k(jicu ^Oc zabrinutosti zbog
zaur5 iz ladice. Jee ovjek slijeva. pka2ati?
je otvarao vrata svojoj tajfl jOj ali ipak, bila je ena \ nelt o
-vaingtonski tipovi nisu ta^ uljudnosti, nego krivicom
no nosili teke terenske
^ ^----ljetnoga dana, a nisu skinuli"
, Sve Su polumranom generalovu u*..^ih 2
tene radi obrane od &L&"
luaci Ne, pomisli Owen, om su sa ^ tiho
Gospodo - Pc^ dofJu la-uicu
<."w"^au z.uuB koje je neprimjetno
otvori^ ^i vai^
U kojoj je bilo oruje. - Puteni ste ovamo zahvau^g

Osob
rodajnicama, no ipak bi bilo bolje da mi ih dat6jer <ju vas obo"
Pregleda... Nemojte stavljati ruke ispod ogrtaa ^^j svoj kalibJlcu ispraiti!
~
la Richards odjednom, izvi? isj<aznicie __ <"" -45 iz ladice.
- Ali, elite vidjeti na> .^ae m
- Kako bismo vam vjek s desne strane.
Samo dva prsta! zavlaite cijelu ruku, obl
Jamano ste tako
koj prolosti.
s3>------<J(
U pravu ste, prove Qbajica to ... Stavite eire na stol. -^$me -nisu
iskaznice. To su bllJesKete ga
^gL
Ali s potpisom to
l6fona ^to
agent slijeva. - I s ^^Ati poznat, ako zaelite ProvJ6.roiu Ste m-j
Glede zapovijedi V"
ared!
. prije provedbe i pte&l&to*^ etiri d -na
privatnoj crvenoj iimJi> V
mmistra kasnije trgne se kad Je u^jed je
P^m1JCn dine, da, gospodine. ZapO^J
Kadja
J^a. _
slualicu, a oi mu zablJes^ - P^oar?trio - Cijeli"VVashingtonjep^^^ cijel*
WJc^.on.
Ne, Richardse, ne ^\ zd^Sna
"itlgton, nego samo neki ljudi u njemu "
ree
" S^Vorei posve tiho.
upita ovas r^Znij^ral. - Ako vidim da ^jiavj z
*i.
lvaljujui vaoj ratnidvije
u Washingtonu. - Do vraga, to
0 Prepoznati - ree je sigurno takoer
dali, nazvao bih ards uzme telefon i koji trenutak ra"e. - Da, gospo
General vrati dvoJicu ulJeza- I sve mora ostati posve povjerljivo, do maksimuma. Zapovijed koju ste
primili bit e povuena sutra u osamnaest sati, a do tada Strateko zrano
zapovjednitvo jednostavno ne postoji. Iskljueno je.
- Isuse, zato!
- Zato to se to tie rasprave o jednom novom zakonu kojeg jednostavno ne
moemo dopustiti - objasni agent s lijeve strane, dok su mu oi i dalje
sakrivale sunane naoale.
- Kakav je to zakon? - povie general.
- Vjerojatno protiv komunjara - odgovori drugi izaslanik iz glavnoga grada
drave. - U Vrhovnom sudu imaju krtice.
- Protiv komunjara...? O emu to do vraga govorite? Sovjetski Savez vie ne
postoji, a onaj prokleti Vrhovni sud stoji desno barem toliko koliko i
predsjednik, veliki komunikator!
- To su lijepe elje, vojnice. Neka samo jedna misao proe kroz vau vojniku
glavu. Mi neemo prepustiti tu bazu! Ona je nae nervno sredite!
- Prepustiti je - kome!
- Rei u vam samo neto: kodni naziv je WOPTACK, to je sve to morate znati.
I uvajte ga pod vaim sombrerom!
- WOP... napad? Znai li to da talijanska vojska juria na
Omahu?
- Nisam to rekao. Ne mijeamo se u etnike sukobe.
- Onda, to ste do vraga ipak rekli?
- Najstroa tajna, generale. To ete valjda razumjeti.
- Moda hou, a moda i neu, ali to je s naa etiri zrakoplova u zraku?
- Usmjerite ih prema dolje, a zatim ih usmjerite prema
gore.
- to? - izdere se Owen Richards, skoivi sa stolice.
- Sluamo svoje nadreene, generale, a trebali biste i vi.

Eleanora Devereaux i Aaron Pinkus - s licima iz kojih je nestala boja,

razjapljenih ustiju i razrogaenih oiju - sjedili su jedno do drugoga u
dvosjednom konatom naslonjau Sama De-vereauxa, u njegovu privatnom uredu
zabranjenom za javnost
67
to ga je bio uredio za sebe u obnovljenoj zgradi na podruju Westona,
Massachusetts. Nisu govorili, jer ni jedno od njih dvoje nije bilo u stanju
govoriti. Nejasni zvui to su izlazli iz Samova grla bili su, u biti, tek
nalik moguim odgovorima na pitanja to su mu postavili njih oboje. Nije bilo
osobite koristi od toga to je Samuel Lansing Devereaux, paraliziran napadom
na pilju njegova dvorca, ostao pripijen uza zid, ispruenih ruku i rairenih
dlanova, pokuavajui prekriti to vie inkrimini-rajuih fotografija i
novinskih izrezaka.
- Samuele, sinko moj - zapone napokon Pinkus, skupivi toliko snage da se
oglasi, i tek hrapavo apne.
- Molim vas, nemojte to reil - usprotivi se Devereaux. - On je obiavao tako
govoriti.
Tko je to govorio? - pone mumljati jedva prepoznatljiva Eleanora.
- Stric Zio...
- Ti nema strica koji bi se slino zvao, osim ako ne misli na Sevmoura
Devereauxa koji se oenio Kubankom pa se morao odseliti u Miami.
- Ne misli on na njega, draga Eleanora. Ako me pamenje dobro slui, jer sam
star ovjek koji se sjea svog boravka u Milanu prigodom nekih pregovora, zio
jednostavno znai "stric". Va sin kae doslovce "stric Stric", razumijete li?
>
- Jo uvijek ne.
- On govori o...
- utite! - povie lady Devereaux, pokrivi svoje nevelike aristokratske ui.
- O papi Francesku Prvom. - nastavi istaknuti odvjetnik iz Bostona, dok mu je
lice trenutno podsjealo na ono od est tjedana staroga lesa iz hladnjaka. Sammy... Samuele... Same, kako si to mogao?
- Aarone, to je teko...
- To je neshvatljivo] - zagrmi Pinkus, sada punim iako jo nekontroliranim
glasom. - Ti kao da postoji na nekom drugom svijetul
- Moete tako rei - sloi se Devereaux, spustivi ruke sa zida i spustivi
na koljena. Zatim se, na koljenima, malo po68
malo priblii nevelikom ovalnom stolu ispred maloga naslonjaa. - Vidite,
nisam imao nikakav izbor. Morao sam raditi sve to mije onaj balavi crv
rekao...
- Ukljuujui u to i otmicu pape\ - vrisne Aaron Pinkus, opet nesposoban
pronai svoj prirodni glas.
- Prestanite! - zaurla Eleanora Devereaux. - Ne elim vie nita uti!
- Bilo bi to bolje, draga Eleanora, i ako doputate, molim vas budite tii.
Nastavi Sammy. Ni ja ne elim to sluati ali, za ime boga Abrahamova koji
ravna svijetom i koji nam moe neto objasniti, kako se to dogodilo? Svakako,
oito je da se dogodilo. Novine su bile u pravu i mediji posvuda! Postoje dva
ovjeka? To je vidljivo i na ovom zidu! Postoje dvojica papa, ali ti si oteo
onoga pravoga!
- Nije ba tako - pone se braniti Devereaux, dok su obojica teko disali. Zna, Zio je drao da je to potpuno u redu...
- U redu? - Aaronova brada opasno se pribliila plohi stola za kavu.
- Da, tako je. Nije se ba dobro osjeao i... dobro, to je drugi dio prie,
ali Zio je bio bistriji od bilo koga meu nama. Hou rei, on se s tim sloio.
,- Kako se to dogodilo, Same? Za to je kriv onaj ludi general MacKenzie
Hawkins, zar ne? Vidimo ga na svim fotografijama. On je od tebe napravio

najveega, jo neotkrivenoga otmiara u povijesti svijeta! Jesam li u pravu,

makar priblino?
- Mogao bi tako rei. Ali, moda i ne.
- Kako, Same? Kako? - pitao je stari odvjetnik, dok je prelistavao primjerak
Penthousea to ga je bio naao na stolu za kavu, a zatim pone njime mahati
pred onesvijeenim licem Eleanore Devereaux.
U ovom broju ima nekoliko odlinih lanaka... vrlo akademski pisanih.
- Sammy, preklinjem te, nemoj to initi meni niti svojoj ljubljenoj majci
koja te je rodila u mukama, a u ovom joj je trenutku moda potrebita pomo
izvan naih moi. Za ime Boga, kod kojeg u snano prosvjedovati u hramu na
sutranji sabath, to te je bilo opsjelo odvaiti se na takav ogavan in?
69
- Dobro, Aarone - "opsjelo" je prilino toan opis onoga navodnoga podvlaim rije navodnoga kriminalnoga ina na koji se ti poziva.
- Ne trebam se na nj "pozivati", Same. Jednostavno, ukazujem na ove znakovite
lanke iz novina, obljepljene po zidu!
- Ipak, Aarone, oni ne upuuju na siguran zakljuak...
- Hoe li rei da bih morao optuiti papu?
- Prema iskljuivim povlasticama Vatikana, to ne bi bilo mogue.
- Ve ove fotografije uinile bi pravila dokaznog postupka nepotrebnim. Zar
te nisam niemu nauio?
- Molim te, podigni majci glavu da se pribere.
- Bolje joj je da bude odsutna, Same. to znai rije "opsjelo"?
- Pa dobro, Aarone, ne uzimajui mi to sad za zlo, izaao sam iz banke
podataka vojne obavjetajne slube G-dva s primjercima strogo tajnih
dokumenata, privrenima na moj runi zglob, i to samo 24 sata prije mog
otpusta iz vojske.
- Tako dakle?
- Vidi, Aarone, tada su Macovi prijatelji iz vojske upali u postupak. Uinio
sam malu pogreku u sluaju azijatskoga "Zlatnoga trokuta". Pokrenuo sam
tubeni postupak protiv nekoga generala Ethelreda Brokemichaela zbog trgovanja
drogom, dok se zapravo radilo o njegovu neaku Heseltineu Brokemi-chaelu.
Ethelredovi prijatelji pobjesnili su, a budui da su svi oni bili i prijatelji
Maca Hawkinsa, okupili su se oko Hawka i zaigrali njegovu igru.
Kakvu igrl Heseltine... Ethelred, droga, Zlatni trokut! Dobro, pogrijeio
si i povukao optubu. to onda?
- Ne, bilo je prekasno. Vojska je s tim u svezi gora od Kongresa: Ethelred
nije dobio tri zvjezdice, a njegovi su prijatelji to natovarili meni i pritom
pomogli Macu.
- I onda?
- Jedan od onih gadova privrstio je lancem torbu s papirima na moj runi
zglob, stavio na nju naljepnicu "strogo povjerljivo", a ja sam potpisao
primitak dvije tisue est stotina etrdeset jednog primjerka najtajnijih
dokumenata, od kojih veina
70
nije imala nikakve veze s Mac Hawkinsom, koji je nevino stajao uz mene.
Aaron Pinkus zatvori oi i potone u mali naslonja, dok mu je rame doticalo
potpuno zbunjenu Eleonoru Devereaux.
- I tako si pripao njemu, grubo reeno, u sljedeih pet mjeseci. - Aaron
oprezno otvori oi.
- Ili to ili bi moj otpust iz vojske bio odgaan u beskraj... ili bih
odsjedio dvadeset godina u Leavenworthu.
- A onda je doao novac od ucjene...
- Kakav novac? - prekine ga Sam.
- Upravo onaj novac koji si tako raskono potroio na obnovu ove kue...
stotine tisua dolara! To je bio tvoj dio ucjene, zar ne?

- Kakve ucjene?
- Za papu Franceska. Onda kad ste ga pustili na slobodu.
- Nismo dobili novac. Kardinal Ignatio Quartz odbio je platiti.
- Koji je to kardinal?
- To je duga pria. Quartz je bio sretan s Guidom.
- S Guidonfl
- Previe galami, Aarone - promrmlja Eleanora.
- Guido Frescobaldi - objasni Devereaux. - Ziov vrlo slian neak, koji je
nastupao kao statist u treerazrednim predstavama Scale i pokatkad dobivao
male uloge.
- Dosta! - Slavni je odvjetnik nekoliko puta duboko uzdahnuo, inei sve to
je mogao ne bi li opet uspostavio nadzor nad samim sobom. Snizivi glas,
govorio je to je tie mogao.
- Same, ti si se vratio kui s gomilom novca koji nisi naslijedio od nekog
preminulog Devereauxa. Odakle ti taj novac, Same?
- Pa, Aarone, kao glavni partner imao sam pro Tata udio u ostatku
kapitalizacije, prvotno predviene za korporaciju.
- Koju korporaciju? - upita Pinkus, dok je njegov tihi glas postajao jedva
ujan.
- Komapaniju Shepherd.
- Shepherd...?
- Kao u Good Shepherd.
71
I
Aaron ponovi kao u snu: "Novac je, dakle, bio podignut za tu korporaciju".
- Zapravo, uz utrak od po deset milijuna dolara po investitoru, pri emu je
njihov broj bio ogranien na etiri, a predvieno je bilo i ogranieno
partnerstvo s glavnim partnerima. Njihovi pojedinani rizici bili su, naravno,
ogranieni uloenim kapitalom i temeljeni na projekcijama koje su ukljuivale
povrat dobiti prema njihovim ulaganjima u odnosu od deset prema jedan... U
stvarnosti, nitko od te etvorice ulagaa nije brinuo da bude slubeno
priznat; oni su vie voljeli da njihova ulaganja budu smatrana dobrotvornim
prilozima u zamjenu za njihovu anonimnost.
- Anonimnost...? Anonimnost vrijednu etrdeset milijuna dolara?
Meutim, mnogo toga bilo je zajameno. Hou rei, gdje bih ja zapravo
mogao utuiti te korporacijske papire, Aa-rone?
- Ti? Ali ti si savjetniku toj komediji od poslovnoga poteza, zar ne?
- Ne svojom voljom, usprotivi se Devereaux. - Nikako svojom voljom.
- Naravno, posrijedi je bilo onih dvije tisue i neto obavjetajnih
dokumenata. Ili uskrata otpusta iz vojske. Ili Leaven-worth.
- Jo gore, Aarone. Mac mi je objasnio kako postoje i manje javni naini od
plotuna streljakoga voda, ako se Pentagon odlui za smaknue.
- Da, da, razumijem... Same, tvoja draga majka koja sad ovdje lei u oku,
spomenula mi je kako si joj ti tvrdio da si novac stekao prodajom religijskih
rukotvorina...
- Doista, kako je bilo jasno utvreno u propisima za ogranieno partnerstvo,
prvotna zadaa korporacije bila je promet kupljenim religijskim rukotvorinama.
Mislim da sam se tim bavio prilino uspjeno.
- Dragi Boe - usklikne Pinkus gutajui pljuvaku. - Naravno, religijska
rukotvorina o kojoj je rije bila je osoba pape Francesca Prvog kojega ste vi
oteli.
P
- Sluaj, Aarone, to ne zvui ba sasvim legalno, naprotiv. Tvrdnja bi se
mogla ak proglasiti klevetnikom.
- to to pria? Pogledaj ove zidove, ove fotografije!

- Predloio bih ti, Aarone, pogledaj ih jo jednom. Slubeno govorei, otmica

se definira kao odvoenje silom ili prisilom odnosno zadravanje neke osobe
ili nekih osoba protiv njihove volje. Iako je, kao to sam ve priznao, bila
razraena i financirana potanka strategija s namjerom da se ostvari taj cilj,
strategija je propala i bila je nadomjetena dobrovoljnom, rekao bih ak
oduevljenom, suradnjom subjekta. Subjekt o kojemu je rije na ovim
fotografijama ne izgleda kao netko pod prisilom. Zapravo, on izgleda
zadovoljno i u izvrsnom raspoloenju.
- Neu ti rei da bih to htio znati, ali kako si ga uspio - njega! prebaciti natrag u Rim?
- To su pripremili Mac i Zio. Hawk je to nazvao "vrlo zakuastom misijom",
dok je Zio pritom pjevao opere.
- Ja sam dokrajen - proapta Pinkus. - Kad bih mogao, poelio bih da se ovaj
dan nikada nije dogodio, da nisam uo ni rijei od onoga to je bilo
izgovoreno u ovoj prostoriji i da sam izgubio vid.
- A to misli, kako se ja osjeam svaki dan? Sve ljubavi nestale su iz mog
ivota, ali neto sam ipak nauio, Aarone. ivot mora tei dalje!
- Kakva jedinstvena izreka.
- Hou rei, s tim je gotovo. Sve je to prolost, ali ja sam na neki nain
zadovoljan to se to dogodilo. Nekako, to me oslobodilo. Sad se mogu dignuti i
krenuti naprijed, znajui da me onaj crv balavac nikad vie nee moi
dotaknuti!
Dakako, zazvonio je telefon.
- Ako je to ured, ja se nalazim u hramu - ree Pinkus. - Nisam spreman za
vanjski svijet.
- Uinit u to - ree Sam diui se i uzimajui slualicu, jer telefon je
ponovo zazvonio. - Majka je ovdje, na neki nain, i bolje je da ora ne
odgovara na pozive. Zna, Aarone sad kad je sve na vidjelu, doista se osjeam
bolje. Znam da u s tvojom potporom moi ponovno ii naprijed i suoavati se s
novim izazovima, otkrivati nove vidike...
72
73
- Javi se na telefon Sammy. Glava mi puca.
- Da, da, oprosti, ao mi je. - Devereaux uzme slualicu, pozdravi se s nekim
s druge strane, zastane na trenutak, a zatim pone vriskati takvim
nezaustavljivim bjesnilom da je njegova majka skoila sa stolice, sruila
ovalni stoli za kavu i pala na pod.
74
6
- Sammy\ - vikao je Aaron Pinkus, lomei se izmeu one-svijetene Eleanore i
njezina sina, koji je u provali panike kidao svaku uokvirenu fotografiju do
koje je mogao doi na zidu i bacao je na pod. - Same, smiri se!
- Balavi crv! - vriskao je Devereaux. - Liinka svemirskih dimenzija,
najprezrenije ljudsko bie. On nema pravo...
- Tvoja majka, Sammy. Moda je ve mrtva!
- Zaboravi je, ona ne bi znala kako to uiniti - ree De-vereaux, ne
prestajui juriati na zid iza pisaega stola, kidajui s njega fotografije i
izreske. - On je bolestan, bolestanl
- Nisam rekao bolesna, rekao sam mrtva - ree Aaron Samuel kleei na
koljenima i drei vrsto eninu glavu koja se tresla, nadajui se da bi to
njegovo lukavstvo moglo utjecati na sina. - Ti bi se doista morao makar malo
zabrinuti.
Zabrinuti? Je li on ikad pokazivao prema meni bilo kakvu zabrinutost. On
mi je rastrgao srce...
- Nisam rekao on, Same, rekao sam ona. Tvoja majka.
- Hej, majko, zar ne vidi da sam zaposlen?

Pinkus izvue mali mobilni telefon iz depa i pone pritiskati tipke. Njegov
voza, Paddy Lafferty, ve e uti hitni poziv. Morat e ga uti.
Doista, uo ga je. Za nekoliko trenutaka moglo se uti kako Paddy juri kroz
ulaz istonoga krila, zaprijetivi usput roa-ki ori da ga ne smeta ili e se
loe provesti.
- Mick, nema opasnosti!
Sam Devereaux bio je privezan za stolicu iza njegova pisaega stola, dok su mu
ruke i noge bile privrene krpama otrgnutima
75
i
od plahte s njegova kreveta. Bijae to djelo Paddvja, Patricka Laffertva,
nekad narednika na normandijskoj plai Omaha Beach za Drugoga svjetskoga rata.
Zavezani Devereaux bio je onesvije-ten, ostavljen u svojoj spavaoj sobi. Kad
se osvijestio poeo je tresti glavom i mirkati, nastojei pronai neto to
je nalikovalo njegovu glasu. - Napalo me pet narkomana - prozbori naposljetku.
- Nije ba tako, Same - ree mu Paddy, prinosei au s vodom odvjetnikovim
usnama.
- Ti si mi to uinio?
Nisam imao izbora, Same. Kad netko prijee svaku mjeru vojnikih grubosti,
privodi ga zdravom razumu kako god moe. Nije to nita strano, mome.
- Ti si bio u vojsci? Vojnikih...! Bio si s MacKenziem Hawkinsonf!
- Same, ti zna to ime?
- Jesi li dakle bio?
- Nikada nisam imao ast osobno susresti velikog generala, ali vidio sam ga!
U Francuskoj je deset dana zapovijedao naom divizijom, i kaem ti, Mac Hawk
je najbolji zapovijed-nik to ga je vojska ikad imala! Patton je pred njim
nalikovao baletanu; iskreno reeno, volio sam staroga Georgea, ali on nije bio
ravan Hawku.
- Pritegnut sam! - povie Devereaux, nastojei olabaviti veze. - Gdje je moja
majka... gdje je Aaron? - upita napreac, osvrui se po praznoj sobi.
- Glede tvoje majke, mome, odnio sam je u njezinu spavaonicu. Gospodin
Pinkus upravo joj je dao malo konjaka ne bi li je potakno na san.
- Aaron i moja majka!
- Budi malo gipkiji, mome... Evo, popij malo vode. Dao bih ti i malo
viskija, ali ne vjerujem da bi ga mogao provariti. Oi ti ne odaju ovjene
namjere, vie su nalik majim oima u trenutku kada ona uje neko ukanje.
- Prestani! itav moj svijet se rui!
- Nemoj se baviti zagonetkama, Same. Gospodin Pinkus ve e sve to ponovno
spojiti. U toj struci nema veega ovje76
ka... Evo, on se ve vraa, ujem ga kako dolazi kroz ono to je preostalo od
vrata.
Iscrpljena i krhka spodoba Aarona Pinkusa tekom se mukom dogegala u
zabranjeni ured, kao da se upravo vratila s uspona na Matterhorn. - Moramo
razgovarati, Samuele - ree on, potonuvi bez daha u stolicu ispred pisaega
stola. - Molim te Paddy, hoe li nas ostaviti. Roaka ora upravo je odluila
ponuditi ti u kuhinji odrezak na aru.
- A to je sa mnom? - zavapi Devereaux. - Hoe li me netko osloboditi?
- Ostat e gdje si i kakav si dok ne dovrimo na razgovor, Samuele.
- Govorite mi "Samuele" samo kad ste bijesni na mene.
- Bijesan? Zato bih morao biti bijesan? Umijeao si mene i tvrtku u naj
odurniji zloin od vremena egipatskoga srednjega carstva do danas, a od tada
je prolo ve etiri tisue godina. Bijesan?Ne, Sammy, ja sam samo histerian.
- Gazda, moda je bolje da odem.
- Dozvat u te kasnije, Paddy. Uivaj u odresku kao da ti je to posljednji
komad mesa u ivotu.

- Samo produite tako, gospodine Pinkuse.

- Izvui e me iz ovog hrama ako ti se ne javim za sat vremena. - Lafferty
se brzo udalji, zalupivi oteenim vratima.
Prekriivi ruke, Aaron ree tiho: - Moram pretpostaviti da onaj tko ti je
telefonirao nije bio nitko drugi do li general MacKenzfe Hawkins. Jesam li u
pravu?
- Dobro vam je poznato da ste u pravu, ali onaj kanali-zacijski takor nije
mi smio to uiniti!
- to ti je zapravo uinio?
- Razgovarao ]q sa mnom.
- Zar postoji neki zakon koji zabranjuje razgovor?
- Meu nama dvojicom, sigurno. Prisegnuo je nad Prirunikom vojnih propisa da
cijeli ostatak svoga bijednoga i promaenoga ivota nee vie sa mnom
izmijeniti ni rijei!
- Ipak, ocijenio je da mora prekriti tu sveanu prisegu, to znai da je
osjeao kako ti mora priopiti neto osobito vano. to je to bilo?
77
- Zar je to itko uol - zaurla Devereaux, pokuavajui opet olabaviti veze
kojima je bio privren za stolicu. - Sve to sam uo od njega, bilo je to da
leti u Boston kako bi me vidio. Zatim je nastupila ludnica.
- Ti si poludio, Same... Kada e krenuti na put?
- Otkud da ja to znam?
- Dobro. Ti si iskopao svoje ui i ukljuio pradavne strahove... Ipak, uz
pretpostavku da ti je htio rei neto vrlo vano - inae ne bi prekrio
dogovor da te vie nikad ne vidi - moemo zakljuiti da njegov let neposredno
slijedi.
- Jednako kao i moj put u Tasmaniju - doda Devereaux strastveno.
- To je jedna od stvari koje ne smije uiniti - prekine ga Pinkus podjednako
odluno. - Ne moe pobjei niti ga smije izbjei...
- Jedan razlog! - upadne Sam viui. - Dajte mi jedan razlog zato ga ne bih
smio izbjei. On je isto to i znak za uzbunu na "Titanicu"!
- Zato to e on nastaviti ucjenjivati tvoju glavu - kao i moju, budui da
sam bio tvoj jedini poslodavac otkako si zavrio studij - zbog sudjelovanja u
tom zloinu svih vremena!
- Niste vi bili onaj tko je iz banke podataka izaao s vie od dvije tisue
strogo povjerljivih dokumenata. To sam bio ja.
- Taj naizgled opasan in postaje nevaan u usporedbi s dokazima koje si
upravo potrgao sa zida... No, kad to ve spominje, je li se dogodilo neto
vano nakon krae tih dokumenata?
etrdeset milijuna vanih stvari - odgovori Devere-aux. - Kako misli da
je inae taj dijaboliki general s rijeke Stiks mogao stvoriti svoj kapital?
- Ucjenom...?
- Od Cose Nostre do nekih Britanaca koji nisu ba oekivali odlije
Viktorijina kria, od bivih nacista iji je ugled bio do koljena u pileim
govnima, do arapskih eika koji su zaradili novac uvajui svoj uloeni novac
u Izraelu. On me je natjerao da ih traim.
- Dragi Boe, tvoja mi je majka rekla da su to sve bile
78
tvoje fantazije! Ubojice na igralitu za golf, Nijemci na farmama pilia...
Arapi u pustinji. Oni su stvarno postojali.
- Ponekad, ne esto, popijem martini koji ne bih trebao.
- Ona je takoer spomenula... i to da je Havvkins iskopao te nitarije iz
obavjetajnih dokumenata te ih natjerao na kapitulaciju pred njegovim
zahtjevima?
- Kako nisko moete dospjeti...
- Koliko otrouman moe netko biti?

- Gdje je vae moralno oruje, Aarone?

- Sigurno ne slui huljama, Same.
- Onda, moda kao potvrda dokaza koje ste vidjeli na zidu?
- Sasvim sigurno, ne!
- I, na emu si onda?
- Ne moe se nita uiniti s drugim. To nema nikakve veze.
- Ne, kad biste vi bili ja, savjetnie.
Aaron Pinkus udahne duboko vie puta u tiini, a zatim stavi svih deset
prstiju na pokunjeno elo. - I za svaki nemogui problem mora postojati neko
konano rjeenje, u ovom ivotu ili nakon njega.
- Vie bih volio ono prvo, Aarone, ako nemate nita protiv.
- Pokuavam se s tim sloiti - ree stari odvjetnik. - Poslije emo se, kao
to si rekao, ponovo dignuti i krenuti u juri.
- Juri, na koga?
- Na zajednikoga neprijatelja, generala Hawkinsa.
- Vi biste to uinili?
- Imam interes za to, Sammy. Ti moe rei da bi on vodio u propast. Ali htio
bih te upozoriti na jednu istinu nae profesije: odvjetnik koji sam sebe
zastupa ima budalu za klijenta. Tvoj general Hawkins moe imati izvanrednu
vojniku nadarenost, sa svim svojim briljantnim ekscentrinostima, ali skromno
dodajem da on jo nije suprostavio svoje sposobnosti s onima Aarona Pinkusa.
Perjem ukraeni Gromoglavi, poglavica plemena Wopotami, ispljunuo je izgrienu
cigaru i vratio se u svoju kolibu. U njoj je, uz oekivane rukotvorine
amerikih Indijanaca kao to su lani
79
I
skalpovi, postavio gumeni vodeni madrac za bolesnike i razliitu elektroniku
opremu kojom bi se i Pentagon ponosio - tonije, ponosio bi se da nije bila
ukradena. Uzdahnuvi glasno, kako u tuzi tako i u bijesu, Gromoglavi oprezno
skine svoju uasnu perjanicu i baci je na prljavi pod. Uronivi rukom u
torbicu od jelenjske, koe izvue svjeu cigara bezimenoga proizvoaa i
ograniene kakvoe, gurne je u usta i zatim je pone gristi s kraja, sve dok
mu se zubi nisu obojili duhanom. Krene prema madracu i spusti se na njega, ali
odmah izgubi ravnoteu i padne na lea upravo u trenutku kad je zazvonio
njegov celularni telefon, skriven u stakalcima ukraenom plemenskom ogrtau.
Zvonjava nije prestajala dok se on bacakao pokuavajui odrati ravnoteu na
uznemirenoj vodenoj povrini; napokon se uspije uspraviti i stati izmama na
tvrdi prljavi pod. Lju-tito zgrabi telefon i grubo progovori: - to je?
Razgovaram!
- Daj efe, jedini razgovor ovdje je kada djeca uju pse kako laju.
- Nikad ne zna tko zove, sinko.
- Nisam znao da itko dragi ima broj.
- Djeluj uvijek budan, djeae. to je dakle?
- Znate onaj engleski par koji je juer bio ovdje i pitao za vas?
- I to je s njima?
- Vratili su se, ali s jo jednim parom pomagaa. Jedan izgleda kao da njegov
uvar ne zna da je pobjegao iz kaveza, a drugi stalno mrca, moda se
prehladio ili su mu se upalile nosnice.
- Moda su neto namirisali.
- S njegovim nosom, ne.
- Ne zanimaju me pomone trupe, zanimaju me engleski tipovi. Onaj tvoj
odvjetniki idiot, Charlie Redwing, sigurno im je neto otkucao.
- Sluaj, Gromoglavi, osim to je pao s one rage, bio je straan. Nisu nita
doznali o tebi, a ona pomodna dama gledala je neprekidno u njegov konati
remen...
- Povez oko bokova, sinko.

- Moda je to doista bio povez - prihvati prijatelj, dok se Gromoglavi

ponovno bacio na vodeni madrac.
- Savjetujem ti da se okani prisnosti, mome. Ti si ovdje samo podreeni
niskoga ina i zato me mora oslovljavati kao efa!
- Dobro, efe, a sada moe otii u grad i kupiti svoje smrdljive cigare.
- Nisam ti prigovorio tako strogo, sinko, samo sam htio odrati logian red
zapovjednitva. Htio sam rei da se prema pomonim trupama ne moe tako
odnositi.
- Moda... to dakle zamilja? Hou rei, to su oni namirisali?
- Nije vano to su oni namirisali, mladi ovjee, nego to je namirisao
netko drugi, a to je zahtijevalo dolazak pomonih trapa. Ti Britanci nisu
svojom voljom ponovno krenuli u napad, nego im je to zapovjedio vii od njih,
kome je trebala nova procjena. Gdje su oni sada?
- U trgovini indijanskim suvenirima. Kupuju gomilu stvari i vrlo su ljubazni.
Djevojke koje prodaju - oprostite, htio sam rei squaws - vrlo su sretne.
Upravo smo naruili jo suvenira s Tajvana.
Gromoglavi se namrtio, upalio cigaru i progovorio. - Ostani sa mnom u vezi,
jer moram razmisliti. - Nakon to je cigarni dim zamalo ve ispunio
unutarnjost kolibe, Hawk se ponovno javi. - Uskoro e se Britanci poeti
raspitivati za moje ime.
- Pogaam da hoe.
- Dogovori se s jednim mojim podjarmljenim bratom da im kae kako se moja
koliba nalazi otprilike dvije stotine anti-lopinih skokova iznad sjevernoga
panjaka, pokraj mjesta gdje se pare bizoni i nedaleko od velikih hrastova,
gdje orlovi lijeu svoja dragocjena jaja. To je osamljeno mjesto, na kojem
mogu opiti s bogovima i duboko razmiljati. Shvaa?
- Ne mogu razumjeti to mi govori. Nemamo bizone nego samo nekoliko krava, a
jo nisam vidio ni jednoga orla osim u zoolokom vrtu u Omahi.
- Priznat e da se oko nas prostire gusta uma.
- Pa, moda nekoliko stabala, ali nita vie od toga.
- Prokletstvo, odvedi ih meu drvee, jasno?
80
81
- Kojim putem? Svi su prolazni, ali neki su,bolji od ostalih. Turistika
sezona je bila vrlo ivahna.
- Dobro razmilja, mome - usklikne Gromoglavi. - Taktika je dobra. Reci im
da e me bre pronai ako se razdvoje. Onaj koji me pronae moe doviknuti
ostalima, koji nee biti jako udaljeni.
Uzimajui u obzir injenicu da nee biti u dubokoj umi koje nema, ta
"dobra taktika" je glupa. Oni e se izgubiti.
- Nadajmo se, sinko, nadajmo se.
- U to?
- Neprijatelj se slui neortodoksnom strategijom u skladu s prirodom svoga
angamana. Nemam nita protiv neortodok-sije - do vraga, i sam sam se njome
sluio veim dijelom svoje karijere - ali ona nema smisla ako usporava
napredak. U takvoj situaciji, frontalni napad bio bi najvie obeavajui za
naega neprijatelja - za nj zapravo jedini prikladan postupak - no, umjesto
toga, on zaobilazi nae bokove pucajui iz topova napunjenim konjskim govnima.
- Ne pratim te, efe - ree pozivatelj.
- Antropolozi u potrazi za tragovima jednoga velikoga plemena? - oglasi se
prezirno Gromoglavi. - Pleme sa She-nandoaha, divljaci koje je VValter Raleigh
priveo kruni - ti si vjerovao u sve te gluposti?
- Pa, mislim da je to mogue. Wopotami su doli odnekud s istoka.
- Iz doline Hudsona, a ne Shenandoaha. Zapravo su ih istisnuli Mohawki, zato
to nisu mogli obraivati zemlju, nisu mogli uzgajati stoku i nisu htjeli
izlaziti iz koliba kad je snijei-lo. Oni uope nisu bili nikakvo veliko

pleme; bili su gubitnici odvajkada pa sve do dana kad su se naselili uz rijeku

Missouri, sredinom devetnaestoga stoljea, gdje su pronali svoj pravi poziv.
U poetku su se bavili prijevarama, a zatim su poeli kvariti i bijele
doseljenike!
- I ti sve to zna?
- Malo je onoga iz povijesti tvoga plemena to ja ne znam... Ne, sinko, netko
stoji iza ove tajne operacije i ja namjeravam otkriti tko je to. A sad se baci
na posao i poalji ih u ume!
82
Prole su dvadeset tri minute odkad su se pripadnici izviake ophodnje Hvmana
Goldfarba uputili jedan po jedan etirima putovima u gustu umu. Odluili su
razdvojiti se, jer su potanke upute koje su primili kod prodavaonice suvenira
bile zapravo potpuno neodreene i proturjene. Gomila brbljavih indijanskih
ena upustila se u estoku raspravu oko toga koji je pravi put do atora
velikog Gromoglavog poglavice, koji su oito drale svetim mjestom.
Tek to je prolo etrdeset est minuta, svi pripadnici ophodnje bili su
uhvaeni i vezani - rukama i nogama - o jedno golemo oboreno stablo, usta su
im bila zaepljena lanim dabrovim krznom i svima je reeno kako e uskoro
biti puteni uz uvjet da ne pokuaju osloboditi se veza i vikati. Ako bi to
uinili, na njih bi se sruio bijes podjarmljenoga i izrabljenoga naroda,
osobito na njihove skalpove koji vie ne bi ostali dijelom njihovih glava. I
svakome je, dakako, dodijeljen postupak prikladan njegovu poloaju i spolu.
Engleska dama bila je mnogo otpornija nego njezin slinojezini muki sudrug,
koji je htio pokuati neku vrstu orijentalne obrane, ali s jednom jedinom
posljedicom da mu je lijeva ruka bila iaena. Onaj kratki, frk-tavi
Amerikanac pokuao je neto uiniti s kratkocijevnim automatom izvuenim ispod
pojasa, no pokuaj je svrio s nekoliko njegovih slomljenih rebara. Ono
najgore, meutim, poglavica Gromoglavi - to jest MacKenzie Lochinvar Hawkins
(drugo ime bilo je izbrisano iz svih dokumenata) - ostavio je za kraj. Hawk je
oduvijek smatrao kako bi bilo potpuno prikladno tako nagraditi najtvrega
izazivaa. Jednoga Rommela nije se izbacivalo prvim juriem na Afrika Korps to jednostavno ne bi bilo pristojno.
Izaziva o kojemu je rije bijae golemoga rasta, ali mozgom ne osobito
razvijen. Slijedei iskustvo koje je bio stekao s nekim tko je bio mlai od
njega, Hawk je pobijedio izbjegavi zaredom dva brza napada i onda gurnuo
ukruene prste usred trbuha neprijateljskog izviaa. Znao je da uspijeva im
je po-mirisao neprijateljev dah. Iz eluca se izlila gomila indijanske hrane,
to je glavu, a zatim i tijelo toga diva potpuno sruilo.
- Vojnice, tvoje ime, in i redni broj!
83
- O emu to govorite? - mucao je podrigujui se neprijatelj kojega je uvar
Gromoglavoga bio nazvao bikom.
- elim uti tvoje ime i za koga radi. Odmah!
- Nemam imena i ne radim ni za koga.
- Lezi!
- Imajte srca!
- Zato? Lezi u govna, vojnice!
- To mirie tako ogavno.
- Ne tako ogavno kako smrdite vas etvero komedijaa. Daj mi ono to trebam,
vojnice!
- To je mokro... u redu, u redul Zovu me Lopata.
- Prihvaam to kao nom de guerre. Tko vam je zapovjednik?
- O emu govorite?
- Za koga radi?
- to ja znam. Kojeta!

- Dobro, vojnice, izgubit e i ostatak svoga eluca! Svia ti se naa hrana?

Sad e dobiti jo, ti stari oboavatelju crve-nokoaca!
Evo, sad ste sami rekli! Ja nisam morao ni zucnuti. Redskins!
- Ponovi, roktave!
- On je igrao za njih! Za Redskinse... dopustite mi da se ustanem, za ime
boje!
- Igrao...? Moram znati vie, ti istau govana! to mi to pokuava
podmetnuti?
- Vi ste blizu, sasvim blizu! Kad je on igrao, nije vie bila potrebna
nikakva draga obrana. Sredio je sve, od Namatha na nie. Moda Hebrew
Hercules?
- Namath? Redskins? I Hercules?... Bio je samo jedan takav obrambeni igra u
povijesti Nacionalne ragbijake lige. Hy-mie Hurricane!
- Ja nisam nita rekao! To ste vi rekli.
- Vojnice, ti nema pojma to sam ja zapravo rekao. - Hawk je govorio tiho,
ali brzo, dok je oputao ue kojim je bik bio vezan za stablo. - Golden
Goldfarb - promrmlja on u sebi. - Ja sam regrutirao toga kurvinoga sina dok
sam radio u Pentagonu!
- Vi ste, to?
- Nisi uo to sam rekao, Lopato, vjeruj mi. Nisi nita uo! ... Poslat u
nekoga da vas pokupi, vas idiote, ali ti mi nisi rekao nita, razumije li?
- Nisam! Ali svejedno sam vam zahvalan, gospodine veliki indijanski
poglavico.
- To je sitnica, sinko, bavimo se vanijim stvarima. Golden Goldfarb, to li
ti zna o njemu? Ja znam posve tono gdje je taj nezahvalnik!
Vincent Mangecavallo, direktor Centralne obavjetajne agencije zurio je u
specijalni telefon u svojoj ispruenoj raci kao da je to prenosnik neke
priljepive bolesti. Kad je histerini glas s drage strane ice zastao
uhvatiti dah, direktor je pribliio slualicu i poeo govoriti mirno, ali
ozbiljno. - Sluaj, ja inim sve to mogu s talentom koji plaate, ali ne znam
kako bi trebalo razgovarati. Budi moj gost pa u puknuti od smijeha kad se
bude udavio u tanjura juhe od povra... eli li jo neto doznati? Mangecavallo naglo prestane s dosjetkama, a zatim nastavi razgovarati mnogo
meke i ljubaznije. - Tko koga vue za nos? Svi bismo se mogli utopiti u
tanjura juhe. Dosad je rezultat ravan nitici. Taj sud je ist kao i misli
moje majke.
- ao mi je ako sam pretjerao, staro mome - javi se dravni tajnik s drage
strane linije. - Meutim, ti sigurno shvaa s kakvim se potpuno nepovoljnim
okolnostima suoavamo na sljedeem summitu. Boe, moe li zamisliti tu
neugodnost! Kako e predsjednik moi pregovarati s pozicija snage, s punim
autoritetom svoga poloaja, ako sud makar i pomisli na to da nekom potpuno
nepoznatom, siunom indijanskom plemenu dopusti obogaljivanje nae prve crte
obrane? Tako stoje stvari, staro mome.
- Pomiljao sam na to, bambino vecchio.
- Molim?
- To je slengovski izraz za neto to nikad nisam mogao razumjeti. Kako moe
malo dijete biti staro?
- Rije je o neijim vezama, shvaa li? O starim kola84
85
ma, starim prijateljstvima, znakovlju i tako dalje. Zato se i govori "staro
mome". To je sasvim jednostavno.
- Moda, neto kao vecchia maledizione di famiglial
Shvatio sam da se tu neto govori o obitelji. Prilino zgodna strana
fraza.
- Mi tako ne mislimo. Zbog toga se ubija.

- to si rekao?
- Nema veze, samo mi je trebalo nekoliko trenutaka da promislim.
- Ja to inim neprekidno. To su tangencijalne upadice.
- Hm, bacimo se radije na problem summita. Broj jedan, moe li ga predsjednik
otkazati zbog gripe - ona moe biti prilino neugodna, to misli?
- To je tetno za ugled, Vincente. Ne moe.
- enu mu je udarila kap? Mogu se za to pobrinuti.
Opet ne. On se mora izdii iznad osobnih tragedija i ponaati se herojski.
To je injenica kao da stoji u Bibliji.
- Onda smo u sosu. ... Hej, dosjetio sam se! Ako sudska rasprava doe do
javnosti, to bi se dogodilo ako bi predsjednik izjavio kako podupire pravo
na... kako vi to zovete - peticiju?
- Sasvim ludo! Na kojoj bi se osnovi on mogao za to zalagati? Nije stvar u
izboru za ili protiv, to je neto to realno postoji. Ne moe se tu nita
birati, nego se mora zauzeti stajalite - a jedino stajalite koje je njemu
dostupno vodi ga u sukob s ustavnom ravnoteom vlasti. I pritom svatko gubi!
- Mome, razmee se velikim rijeima. Ne kaem da se on "zalae" za to,
kaem da "podupire" javnu raspravu, u smislu njegove brige za maloga ovjeka kao to su komunci uvijek priali, ali nikad nisu inili. U svakom sluaju, on
dobro zna da moe imati ako mu ustreba jo dvadeset dvije baze Stratekoga
zranoga zapovjednitva u zemlji i jedanaest ili dvanaest vani. Prema tome, u
emu je njegov problem?
- Problem je u nekih sedamdeset milijardi dolara, koliko vrijedi oprema u
Omahi, i koju ne moe odande odnijeti!
- Kome je to poznato?
- Glavnom dravnom raunovodstvu.
86
- Sada dolazimo na ono pravo. Moemo uutkati te deke. Ja bih se za to
pobrinuo.
Ti si razmjerno nov ovjek u ovom gradu, Vincente. Dok tvoji nasilnici
ponu djelovati, stvari e procuriti, sedamdeset milijardi odmah e se
napuhati na stotinjak, a svaki pokuaj da se onemogue glasine dotjerat e
brojku do devet stotina milijardi, to znai da se moe bankrotirati. Do tada
- budui da uvijek mora postojati i zrnce istine u smrdljivim glasinama - bit
emo sueni zato to smo pokuali prikriti neto staro vie od stotinu godina,
i to zbog politike koristi. I jo neto: premda bi to bez sumnje bio
najinteligentniji postupak koji bismo profesionalno mogli pokrenuti, suoili
bismo se s novanim kaznama i zatvorom, a oduzeli bi nam i nae limuzine.
- Basta! - povie Mangecavallo i premjesti slualicu na svoje manje
zlorabljeno uho. - Ovo je doba gluposti!
- Dobrodoao u realni svijet Washingtona, Vincente... Jesi li ba sasvim
siguran da nema niega, da tako kaemo, to bi "uvjerljivo" djelovalo na onih
est idiota u sudu? to je s onim crncem? Oduvijek mi je izgledao kao snob.
- Moda tako izgleda, ali vjerojatno je najii i najbistriji.
- to mi to kae?
- Jo ekamo na vijesti o onom luaku koji se naziva Gro-moglavi. Kad ga
jednom epamo, on bi nam mogao posluiti za se izvlaenje iz ove gadosti.
- Doista? Kako to?
- On je principal, kako vi ve nazivate tuitelja, a kao takav mora se
pojaviti pred sudom sa svojim odvjetnicima. To je obvezatno.
- Dobro, ali to bi se time promjenilo?
- Pretpostavi - samo pretpostavi - da se dokae kako je on potpuni
psihijatrijski sluaj koji odjedanput poinje vikati da je sve to bila samo
ala? Da je izmislio sve one povijesne dokaze kako bi se iskazao neim
radikalnim. Kako bi to bilo, hej?
- To je apsolutno izvrsno, Vincente... ali, kako bi ti to izveo?

Mogu to srediti. Imam nekoliko doktorskih tipova na posebnom platnom

popisu. A oni znaju operirati s kemikalijama koje nije odobrila Federalna
uprava za lijekove. Jasno?
87
- Izvrsno! I, to jo eka?
- Moram prvo uhvatiti kurvina sina. Ostani na vezi, nazvat u te kasnije.
Svjetluca mi druga podzemna linija.
- Samo nastavi, staro mome.
- Dosta s tim staro bambino smeem! - Uvaeni direktor Centralne obavjetajne
agencije prekine razgovor i preuzme drugi poziv pritisnuvi dvije tipke. - to
je?
- Jasno mi je da vas ne bih smio zvati ovako izravno, ali ini mi se da, s
obzirom na informaciju, ne biste prihvatili posrednika.
- Tko govori?
- Goldfarb.
- Hymie Hurricane? Dopusti mi da ti kaem, prijatelju, da si ti bio
najvei...
- Prestani, sad se bavim drugim poslom.
- Naravno, ali sjea li se kupa godine 1973. kad si...
- Igrao sam tada, prijatelju, pa naravno, sjeam se. Ipak, sad su takve
okolnosti da bi morao biti s njima upoznat prije nego to bilo to poduzme.
Gromoglavi nam je izmigoljio iz mree.
- to?
- Razgovarao sam sa svakim iz moga vrlo skupoga odreda, za ije e usluge
dobiti raun preko motela u Virginia Bea-chu, i njihov je jednoglasni
zakljuak dodue teko prihvatiti, ali prema svemu to sam uo, on stoji.
- O emu to melje?
- Taj Gromoglavi je zapravo ivo utjelovljenje Velike Noge, navodnog mitskog
stvorenja koje tumara kanadskim umama, ali je sasvim nalik ljudskome biu.
- to?
- Jedino drugo objanjenje bilo bi da je on jeti, uasni snjeni ovjek s
Himalaja, koji je preao s kontinenta na kontinent baciti prokletstvo na vladu
Sjedinjenih Drava. ... Lijepo se provedi.
88
7
General MacKenzie Hawkins, pognutih ramena i odjeven u zguvano, neupadljivo
odijelo od sivoga gabardena, hodao je bostonskom zranom lukom Logan u potrazi
za mukim toaletom. Pronaavi ga napokon, on ue unutra s prevelikom putnom
torbom u ruci i pone provjeravati svoj izgled na velikom zrcalu to se
protezalo du umivaonika. Na oba kraja prala su ruke dvojica u odorama
letakoga osoblja. Izgled nije lo, pomisli on, izuzev boje vlasulje, koja je
bila precrvena i predugaka na stranjem dijelu. Ali zato su naoale s tankim
elinim okvirom djelovale izvrsno; ovjeene o njegov orlovski nos, davale su
mu izgled zbunjenog akademika, mislitelja izboena ela koji u napuenoj
zranoj luci nikad ne bi uspio pronai nunik hladnom djelotvornou trenirane
vojne osobe. Pokuaj da ni najmanje ne podsjea na neku vojnu osobu bio je
upravo osnova Hawkove trenutne strategije. Svi su tragovi njegove prolosti
morali biti prikriveni; grad Boston bio je teritorij razbijaa, to je bilo
dobro poznato, i on se morao pretvarati u slijedeih dvanaest sati, dovoljno
vremena koliko mu je trebalo da izvidi i promotri Sama Devereauxa u njegovu
okoliu.
Sam je, ini se, imao male prigovore glede zamisli o njihovu susretu; to se
tie Maca, on je bio spreman savladati Deve-reauxa silom. Vrijeme je sada bilo
bitno, budui da su Hawku Samove pravnike svjedodbe bile hitno potrebne. Ni
jedan sat se zato nije smio upropastiti, premda ih se nekoliko moglo potroiti
na uvjeravanje odvjetnika da se pridrui svetoj stvari... Naglasi rije

"svet", pomiljao je general, jer bi mogla oivjeti davno zaboravljene

uspomene.
Mac je oprao ruke, a zatim je skinuo naoale kako bi isplah-nuo lice, pazei
pritom da ne pomakne crvenkastu vlasulju koja
89
je na glavi bila malo labava. Imao je u putnoj torbi tubu s ljepilom za
vlasulje i zato e, padne mu na um, im stigne u hotel...
Pomisao na nedostatke vlasulje izgubila se onog trena kad je Hawk u
neposrednoj blizini osjetio neiju prisutnost. Ispravio se nad umivaonikom da
bi ugledao pokraj sebe ovjeka u odori, ovjeka iji je runi smijeak
otkrivao pomanjkanje nekoliko zuba. A zatim je sa svoje desne strane ugledao i
drugoga ovjeka u odori. Dodatni pogled na obojicu otkrio je ono to je bilo
oito: da zrakoplovna linija kojoj navodno pripadaju nema ni zrakoplova ni
putnika.
- Htio si da te malo osvjei agua, je li? - upita ga prvi, s odbojnim
smijekom i izrazito hispanikim naglaskom, samopouzdano gladei svoju bujnu
crnu kosu koja se probijala s obje strane titnika asnike kape. - Nakon
dugog leta, agua, na licu dobra je stvar, je li?
- Hej, ovjee! - javi se drugi odbojni glas ovjeka ija je asnika kapa
stajala nakrivo. - To je ipak bolje nego gurnuti glavu u zahodsku koljku, to
kae?
- Kakvoga smisla imaju ta pitanja? - upita bivi general kopnene vojske,
pogledajui naizmjenino oba ovjeka, ostavi zapanjen otkopanim kouljama
ispod odore koja je ulijevala autoritet.
- Ipak, ne bi li bila dobra zamisao da ti gurnemo glavu u zahodsku koljku?
- Moramo se sad sporazumjeti - izusti Hawk, kome je sinulo neto dotad gotovo
nemogue. - Niste li vi zapravo prethodnica borbenog obavjetajnog odreda?
- Dovoljno smo pametni..: i odgojeni... pa ti ipak neemo gurnuti glavu u
zahodsku koljku, u redu?
- Nisam na to mislio. ovjek koji me oekuje jamano ne bi zaposlio takve kao
to ste vi. Svojedobno sam ga bolje poduio.
- Hej, ovjed - ree drugi neprikladno obueni lani asnik, dok se
pribliavao Hawkovu boku. - Pokuava li nas uvrijediti? Moda ti se ne svia
nain kako govorimo, moda ti nismo dovoljno dobri?
Govorite otvoreno, soldados stupidosl Nikad u mom ivotu nije moja ocjena
neijih sposobnosti ovisila o rasi, vjeri ili boji koe. Promaknuo sam u
asniki in vie Kineza, oboje90
nih i hispanika nego itko ravan mojem inu - ne zato to su bili takvi, nego
zato to su bili bolji od svojih suparnika! Je li to jasn! Ali vi niste njima
ravni, vi ste obini popianci!
- Sad je dosta razgovora - prekine ga prvi tip odbojnoga izgleda, kojemu je
smijeak nestao onoga trenutka kada je iz kaputa izvukao no s dugom otricom.
- Pucaljke prave previe buke - predaj nam svoju lisnicu, uru i sve to bi se
nama hispanicima moglo uiniti vrijednim.
- A zato bih to morao uiniti?
Zatol - vrisne ovjek bez smijeka stavljajui no ispred Hawkova lica.
- Vi se alitel Uz te rijei Hawk se okrene na mjestu, pograbi zglob ruke
koja je drala no i zaokrene je s toliko sile da je oruje odmah ispalo;
istovremeno je lijevim laktom udario u vrat ovjeka koji je stajao iza njega,
te ga je toliko zbunio da je bez otpora primio i udarac chi sai u elo. Odmah
zatim, opet se okrenuo prema tipu s manjkavim zubima koji je leao na tlu,
drei svoju bolno ozlijeenu ruku. - U redu, seronje, ovo je bila kratka
pouka iz antiterorizma.

- to? - promrmlja jo uvijek svjesni neprijatelj na podu, pokuavajui

dohvatiti no koji je Hawkins pritiskao ispruenim stopalom. - U redu, nemam
vie snage - prizna napokon zlotvor. - Nema nam drugo nego povratak u eliju.
- Samo trenutak, amigo zonzo - ree mu Hawk brzo se domiljajui. - Moda si
zasluio neto bolje. Vaa taktika nije zapravo bila loa, samo je slabo
izvedena. Svidjela mi se odora, koja je pokazivala matu u ovoj je vrsti
posla. Vama je, meutim, nedostajala strategija za budunost: to ako vam se
neprijatelj suprostavi dosjetkom koju niste uzimali u obzir? Jednostavno
reeno, vaa analiza nije bila dovoljno razvijena, momci!... Uzgred budi
reeno, mogla bi mi zatrebati pomo ljudi koji su bili u vatri. Uz neto
discipline, bili biste mi korisni. Imate kakvo vozilo?
- Kakvo, to?
- Kola, automobil, sredstvo prijevoza koje po mogunosti nije registrirano na
osobu, ivu ili mrtvu, koja bi se mogla pronai zahvaljujui registarskim
tablicama.
91
- Imam jedan preureeni Oldsmobile sa Srednjega zapada, jo uvijek
registriran na neku veliku zvjerku koja ni ne zna da ima duplicado s vrlo
starim Mazda motorom.
Sjajno. Zajaimo, caballerosl Uz pola sata treninga i malo ianje, vi
ete dobiti privremeno, ali asno zaposlenje koje e biti i pristojno
plaeno... Ja doista volim ove odore - one su izraz dosjetljivosti i vrlo su
korisne.
- Vi ste aavi loco, mister.
- Ni najmanje, sinko, ni najmanje. Ja sam uvijek inio sve to sam mogao za
ljude bez graanskih prava - u emu je i smisao onoga to me sada zanima...
Hajde, upadajte i ostanite uspravni. Od obojice zahtijevam savreno dranje
tijela!
Devereauxova je glava polagano izronila kroz teka, bljetava dvo-krilna vrata
koja su vodila u ekskluzivni ured Aarona Pinkusa na najgornjem katu zgrade. On
kriom proviri najprije desno a onda lijevo, zatim to ponovi i kimne glavom.
Odmah se pojavie dva tekaa u smeim odijelima, koji krenue niz hodnik i
stadoe uz vrata dizala, dovoljno razmaknuti da Sam moe stati izmeu njih.
- Obeao sam ori da u kupiti filete od bakalara na putu do kue - ree
odvjetnik bezizraajno dvojici uvara dok su prolazili hodnikom.
- Mi emo to kupiti - ree ovjek Samu s lijeve strane, dok mu se u glasu
osjeao mlaki prigovor.
- Ona hrani Paddva Laffertva odrescima - doda uvar s desne strane, glasom u
kojem se osjeao jo blai prigovor. - Na aru.
Dobro, dobro, stat emo i kupiti nekoliko odrezaka, moe li tako?
- Bolje da odmah kupite etiri - predloi uvar s lijeve strane monotonim
glasom. - Dobivamo smjenu u osam sati naveer, a one gorile e namirisati
odreske.
- Osjea se miris masti - izrazi svoje miljenje uvar s desna. - To mirii
jako dobro dugo vremena.
- Neka bude tako - prihvati Devereaux. - etiri odreska i fileti.
92
- A to je s krumpirima? - upita uvar slijeva. - Corini krumpiri nisu
osobiti, a svatko ih voli.
- Nakon est poslijepodne Corini krumpiri ne valjaju - ree onaj zdesna,
doputajui sebi trag smijeka na bezosjeajnom licu. - U to doba teko joj je
ve pronai tednjak.
- Ja u ih ispei - ree onaj slijeva.
- Moj poljski kolega ne moe izdrati bez krumpira, koje on zove
"cartoffables".

- To su kartofle, ti glupane. Bolje bi bilo da je moj vedski kolega ostao u

Norvekoj, zar ne, gospodine D.?
- Kojeta.
Vrata dizala su se razdvojila i njih trojica uoe unutra, gdje su na svoje
iznenaenje ugledali dvojicu ljudi u odori; oni su do najgornjega kata jamano
doli zabunom, jer nisu pokuali izai. Sam kimne pristojno, a zatim mu se oi
rairie iznenaeno. Osim ako ga je prevarilo iskusno odvjetniko oko, oba
ovjeka u odorama na stranjoj strani dizala imali su na ovratniku male
svastike! . Pretvarajui se kao da se hoe poeati po vratu, Sam im se sasvim
priblii. Da, ti mali crni amblemi bili su svastike! On kratko razmijeni
pogled s ovjekom u kutu koji se nasmijeio, pri emu je izraz prijaznosti
donekle bio pokvaren nedostatkom nekoliko zuba. Sam se oprezno okrene dok mu
je zbunjenost rasla, a onda odjednom sve postane jasno. U glumakom argonu s
njujorkoga Broadwaya, Boston je bio "pokusni grad". Oito se radilo o nekom
komadu iz Drugoga svjetskoga rata, iako bi ti glumci morali znati da se ne
mogu u takvim kostimima pokazivati izvan pozornice.
S druge strane, esto je znao sluati da su glumci eljad svoje vrste; neki su
ivjeli u svojim ulogama dvadeset i etiri sata dnevno. Zar nije neki engleski
Othello pokuao ubiti svoju Des-demonu u nekoj idovskoj delikatesnoj trgovini
na 47. ulici, dok je jeo sendvi?
Vrata se otvorie prema napuenom predvorju i Devere-aux iskorai; zatim stane
u mjestu, gledajui uokolo, dok su mu njegovi uvari prilazili sa strane.
Trojica produie ubrzano do izlaza iz zgrade, gurajui ljude i njihove
aktovke, te napokon stigoe do irokoga plonika, gdje ih je na zavoju
oekivala limuzina Aarona Pinkusa.
93
- Pomislili bismo da smo u Belfastu, i da uvamo svoje guzice od onih luaka
koji bacaju bombe - ree Paddy Laffer-ty za upravljaem, dok su se trojica
smjetala na stranjem sjedalu, s Devereauxom uklijetenim izmeu dvojice
snanih zatitnika. - Ravno kui, Same? - upita chauffeur dok je s kolima
ulazio u ulini promet.
- Dva prekida, Paddy - odgovori Devereaux. - Fileti i odresci.
- Stvari za oru, je li tako? Ona e napraviti osrednji odrezak ako je na
vrijeme upozorite da ga makne s vatre. Inae ete dobiti kost zalivenu
burbonom. Ali bolje kupi tri odreska, Sammy. Imam nalog priekati te i vratiti
te u grad do pola devet.
- Znai, ukupno pet odrezaka - zakljui poljski uvar.
- Hvala ti, Stoshe, ali ja nisam tako gladan.
- Nije rije o tebi, nego o naoj smjeni.
- Stvarno, oni e ih namirisati.
- Dosta! - povie Devereaux, pokuavajui uhvatiti stanku u razgovoru, kako
bi skrenuo pozornost i na vlastita vitalna pitanja. - Zato me Aaron eli
dovesti natrag u grad u pola devet?
- Hej, mome, pa to je bila tvoja zamisao. Sammy, gospoa Pinkus misli da si
ti miljenik dana.
- Zato?
- Dobio si poziv za soiree u umjetnikoj galeriji - kako ti se to svia?
- Umjetnika galerija?
Sjeti se, mome, rekao si da je posrijedi onaj klijent koji misli da je
njegova ena luda za tobom, to njemu ne smeta; onda si ti rekao gospodinu
Pinkusu da ne bi iao, a on je to rekao gospoi Pinkus, koja je bila proitala
da e i senator biti nazoan; prema tome, svi idete onamo.
- To je gomila onih ulizica koji moljakaju novac i politikih leinara.
- Ali to je drutveni vrh, Sammy.
- To je jedno te isto.

- Dakle, mi se vraamo s tobom, Paddy? - upita uvar s Devereauxove desne

strane.
94
- Ne, Knute, nee biti dovoljno vremena. Vi ete uzeti ovdje gospodina
Devereauxa. Vaa smjena moe nas slijediti svojim kolima.
- Ulizice i politiari - promrmlja Sam.
- Sve je to isto, je li? - ree Knute.
MacKenzie Hawkins zakiljio je kroz vjetrobransko staklo ukradenoga
Oldsmobilea na registracijsku tablicu ravno pred njim. Reljefnim bijelim
slovima na zelenoj podlozi bilo je ispisano ime PINKUS, kao da bi moralo
utjerati strah u kosti promatraima. Bilo bi to od neke koristi kad bi ime
samo od sebe ulijevalo strahopotovanje, pomisli Mac. Bio je ipak zadovoljan
to ga je uoio ispred Devereauxova radnoga mjesta - ime koje Hawk nikad nee
zaboraviti. U doba prvotnoga posla mladoga odvjetnika, Sam je tjednima vikao
to bi o tome pomislio Aaron Pinkus? sve dok to Mac nije mogao dulje podnositi
pa je histerinoga odvjetnika zatoio u kuni pritvor kako bi dobio malo mira.
Ovog poslijepodneva, meutim, kratki telefonski poziv u odvjetniki ured
potvrdio je injenicu da je Sam doao kui i nekako - sam Bog zna kako sklopio mir s Aaronom Pinkusom, ije je ime Hawku bilo pravo prokletstvo.
Macu je bio sasvim jednostavan posao da svojim novo-uposlenim pomagaima
pokae est godina staru fotografiju Devereauxa i zapovijedi im da se voze
jedinim dizalom koje je ilo do gornjega kata sve dok ne ugledaju taj subjekt.
Zatim ga je trebalo slijediti na neupadljivoj udaljenosti gdje god bi on
poao, i da sa svojim zapovjednikom odravaju vezu preko vo-ki-tokija to ga
je Mac imao u putnoj torbi. Nemojte nita ni pomiljati, caballeros, jer kraa
dravne imovine nosi trideset godina zatvora, a ja sam vidio ukradeno vozilo s
vaim otisci-ma prstiju na njemu.
Ruku na srce, Mac je pomiljao da e Sam nakon posla svratiti u neki ugodan
bar. Ni govora o tome da bi njegov bivi pravniki pomonik bio teka
ispiutura, naprotiv, bio je u tom smislu vrlo pristojan, ali je volio popiti
gutljaj-dva nakon tekoga radnoga dana. Do vraga, pomisli Hawk kad je ugledao
Sama
95
kako pod zatitnom pratnjom izlazi iz zgrade. Koliko netko moe biti sumnjiav
i nezahvalan?! Meu svim prezira vrijednim strategijama on se dosjetio konvoja! Hawk nije bio siguran jesu li njegovi pomonici bili dorasli toj
novoj strategiji. S druge strane, jedan dobar asnik s bojnoga polja uvijek e
znati svojim potinjenima ucijepiti ono najbolje, koliko god ovi jo bili
neiskusni. Kriom ih je pogledao kako sjede stisnuti uza nj na prednjem
sjedalu - on nikako nije mogao dopustiti da mu potencijalni neprijatelj sjedi
otraga, drei ga na oku kao da je u lisijoj jazbini.
Oiani i obrijani sad su izgledali mnogo bolje, iako su obojica jo uvijek
mlatarala glavama na taktove neke latinske skladbe koja je dopirala iz radija.
- A sada dosta! - povie na njih Hawk i iskljui radio.
- to je, locol - upita iznenaeni pomonik kojemu su manjkali neki zubi,
smjeten do prozora.
To znai "pozor"! Morate paziti na ono to u vam rei.
- Moda bi bilo bolje da dobijemo neto u gotovu - dobaci onaj uz Maca.
- Sve u svoje vrijeme, narednice. Odluio sam unaprijediti vas obojicu u
narednike, jer sam prisiljen dodijeliti vam dodatne zadae. Dakako, to znai i
poviicu plae... Uzgred budi reeno, kako se vi uope zovete?
- Ja sam Desi Arnaz - odgovori onaj uz prozor.
- I ja se jednako zovem - doda njegov sudrug.
- Dobro, sada ste D-jedan i D-dva. A sada sluajte.
- to da sluamo?

Samo sluajte. Naili smo na nepredviene tekoe s neprijateljske strane,

zbog ega ete vas dvojica morati pokazati agresivnu inicijativu. Moda ete
se morati razdvojiti kako biste oslabili pozornost neprijateljskoga osoblja,
to bi nam omoguilo da cilj operacije...
Zatim Hawk prijee na tean panjolski, koji je nauio kao mladi gerilski
voa, kad su se Filipinci bili tukli protiv Japanaca. Conprende? - upita on
kad je dovrio.
- Apsolutamente! - povie D-dva. - Raetvorit emo
96
pilie i posijati komade uokolo kako bismo uhvatili veliku gadnu lisicu!
- Vrlo dobro, kaplare. Isuse, to to ima na ovratniku?
to to, ovjee? - upita D-jedan, zauen iznenadnom Hawkovom vokalnom
eksplozijom.
- / ti? - povie Hawkins. - Vae koulje... ovratnici na kouljama. Nisam ih
prije pogledao!
To nisu bile nae koulje. Nosila su ih dva zloesta gringosa na
motociklima, ali su bili vrlo nepristojni prema nama ispred restorana na autocesti... Prodali smo motocikle, ali smo zadrali koulje. Zgodno, je li?
- Vi ste idioti. Ti znaci su svastike! ,
- to je to? - upita D-jedan.
- Ove sitne stvarice - primijeti D-dva, opipavajui crne ambleme Treega
Reicha.
- Skinite ih s ovratnika, narednici, a zadrite te vae vojnike bluze. Hawk zastane usred objanjenja jer je Pinkusova limuzina usporila i zatim
skrenula desno u sporednu ulicu. Mac uini isto. Nali su se u tamnom bloku
zgrada, obrubljenom trgovinama izmeu ulaza u zaputene stanove na gornjim
katovima. Sve je podsjealo na predjele velikih gradova s prijelaza stoljea,
krcate novim doseljenicima. Manjkali su jedino oni koji su gurali kolica i
dovikivali piskutavim stranim jezicima. Limuzina se primakne ogradi ispred
neke ribarnice; Mac nije mogao uiniti isto jer sve do kraja bloka nije bilo
mjesta za vozilo, barem tridesetak metara dalje. - Ne svia mi se to - ree
Hawk.
- to vam se ne svia? - upita D-jedan.
- Mogao bi to biti manevar invazije.
- Invazije? - zavapi D-dva, razrogaenih oiju. - Hej, loco ovjee, mi nismo
u ratu, ovo nije revolucidn!
- Nema ni rata ni revolucije, sinko, samo neki zlotvor ija nas je pratnja
moda primijetila... D-jedan, kad zaustavim na trenutak, iskoit e i poeti
se osvrtati oko ribarnice, kao da namjerava kupiti neto za veeru. Ali
ostani u vezi! Nije vjerojatno, ali mogue je da postoje i neka stranja
vrata; moda se ondje ak presvlae. Ne smijemo nita prepustiti sluaju. On
je u rukama profesionalaca i mi moramo pokazati to znamo!
97
- Znai li ta tonteria da moramo paziti na momka s fotografije?
- Tako je, narednice, a sad, mii se! - podvikne Hawk koei. D-jedan otvori
vrata i iskoi, zalupivi ih za sobom. - Sluaj me, D-dva, nastavi Mac
produujui vonju. - im parkiram, prijei e ulicu i krenuti natrag do
velikoga vozila. Na oku e drati auto i trgovinu. Ako netko odande izae
urei se prema limuzini ili bilo gdje kojem drugom autu u blizini, odmah me
obavijesti.
- Zato to isto ne ini i Desi-jedan, ovjee? - upita D-dva izvlaei vokitoki iz depa.
- Mogao bi pasti u zasjedu, ali ne vjerujem u to. Openito uzevi, bio sam
dvije duine automobila iza pokretnoga cilja, pa ne vjerujem da su pozitivno
reagirali.
- to to priate?

- Na poloaj! - izdere se Hawk, skreui na parkirali-no mjesto blizu ugla,

odmah ugasivi motor. D-dva iskoi i pojuri preko ulice zavidnom brzinom. Nije loe, cabalero, - ree Mac u sebi, traei u depu cigaru. - Obojica ste
se dobro iskazali. Pravi ste doasnici.
A onda netko pokuca po vjetrobranu. Policajac je stajao uz automobil i mahao
svojom palicom. Za trenutak zbunjen, Hawk ugleda ispred sebe plou Zabranjeno
parkiranje odavde do ugla.
Sam izabere dva fileta, zahvali grkom trgovcu uobiajenim iako loe
izgovorenim "Epharistd", na to mu je bilo odgovoreno ljubaznim "Parikala,
Mister Deveroo" dok je plaao raun. Dva uvara, kojima je zanimanje za ribu
bilo nitavno, dosaivala su se. Zato su promatrali uveane, izblijedjele i
uokvirene fotografije na zidu snimljene na egejskim otocima, ali i to bez
ikakva interesa. Jo nekoliko kupaca bilo se smjestilo uz dva bijela stola od
plastine mase, no i njih kao da je vie zanimao razgovor na grkom nego bilo
kakva kupnja. Pozdravili su dvojicu posjetitelja u trgovini, ali ne i treega,
ovjeka u udnoj i neod-redivoj odori koji je produio do stranje tezge na
kojoj nije bi98
lo niega osim nekoliko komada leda. Pred pozornim oima grkih kupaca on
izvue iz depa radijski odailja i pone govoriti.
- Fascistas! - povie neki postariji bradati Zorba smjeten za stolom uz
tezgu. - Gledajte! On alje poruke Nijemcima!
Kao jedan, ostarjeli nekadanji partizani iz Soluna nagrnu-e uhvatiti
omrznutog neprijatelja koji je to bio prije pedeset godina. Dva Samova uvara
jurnue prema njemu, izvuenog oruja. Objekt napada starih grkih ratnika
uspije se osloboditi rukama i nogama, pokazujui pritom odreeno profesionalno
iskustvo, a zatim pojuri prema vratima zavukavi tek na trenutak ruku u bazen
s ribama uz ulaz.
- Poznajem toga ovjeka! - vikne Devereaux otimajui se zagrljaju svojih
zatitnika. - On je nosio svastiku na ovratniku! Vidio sam ga kad smo bili u
dizalu!
- Kojem dizalu? - upita Skandinavac iz pratnje.
"
- Onom u kojem smo se sputali iz ureda.
- Ja nisam vidio njegovu plastiku - izjavi poljski pratitelj.
- Nisam rekao plastiku, rekao sam svastiku.
- Smijeno govorite, znate li to?
- Vi smijeno ujete, jeste li to uzeli u obzir?... On je pribliava! Mogu to
osjetiti.
- Osjetiti, to? - upita
Knut.
?,"
- Titanic! On je na putu u katastrofu, za mene, znam to! To je najogavniji
kurvin sin kojega je pakao ikad stvorio. Poi- ; mo odavde!
- Svakako, gospodine D. Kupit emo odreske kod mesara u Bovlstonu i krenut
emo ravno vaoj kui.
- Stanite! - vikne Devereaux. - Ne, neemo tako... Dajte vae ogrtae dvojici
meu ovima to sjede za stolom i obeajte im nekoliko stotina dolara ako se
budu htjeli provozati Aarono-vom limuzinom do luke... Knute, ti poi prvi i
reci Paddyu da ih iskrca uz neku krmu na putu do Pinkusove kue, a ja u ga
ondje ekati. Stoshe, ti pozovi taksi, pa emo uskladiti cijelu stvar.
- To zvui ludo, gospodine D.! - ree Stosh, zapanjen iznenadnim Samovim
nastupom autoriteta. - Hou rei, gospodine, ne nalikujete si.
99
- Vraam se u prolost, Stanlev, a tada me je poduavao pravi majstor. On se
pribliava. Znam to sigurno. Ali uinio je i pogreku.
- to se dogodilo... gospodine? - upita Knute.

- Upotrijebio je pravoga pripadnika vojske SAD da za njega obavi prljavi

posao. Odora je bila zguvana, ali jesi li uoio njegovo dranje, kratko
podianu kosu - tip je bio isti vladin proizvod!
;
<.
- Loco ovjee, gdje se nalazite?
U drugom bloku, zapeo u prokleto gustom prometu. Koji si ti?
",,.
- Desi-dva. Desi-jedan je sa mnom.
,; , ? :
- Halo, loco ovjee. Ti si lui od jata papiga.
f
-r;
- Kakva je procjena situacije na mjestu dogoaja?
v; "
- Ne buncaj,
ovjee. Gotovo su me ubili.
:
- Pucnjava?
- S ribom? Nemoj biti lud... s nekoliko aavih bradatih staraca koji ne
znaju engleski.
- D-jedan, to nema smisla.
- I nema. Posebno glede visokoga mravoga gringa.
- Narednice, budi jasniji!
- On je u velikom crnom automobilu poslao starce u smijenoj odjei. Mislio
je da ga neemo prokuiti. On je glupi gringo!
- Da neete prokuiti to?
- On eka drugi auto. Jedan njegov amigo stoji ispred njega i osvre se.
- Do vraga, neu se vratiti na vrijeme. Izgubit emo ga!
- Ne brini, loco ovjee.
- Da se ne brinem? Svaki sat je dragocjen!
< ,<
- Hej, koliki je domet ovih malih radija?
To su vojni celularni s megahercnom frekvencijom. Domet je oko
dvjestopedeset kilometara na kopnu i dvostruko vei na vodi.
- Neemo plivati u automobilima, prema tome, sve je u redu.
100
- to to pria?
- Slijedit u gringa i njegove prijatelje.
- Slijediti... Tako ti Cezarovih legija, ime?
- Desi-dva nabavio je zgodan chevro. Ne brini se, nee nam pobjei.
- Ukrali ste auto?
Mi ne krademo nita. To je samo dobra estrategia, kako biste vi rekli.
Tono, loco ovjee?
Paddy Laffertv nije bio nimalo oduevljen trojicom bradatih, postarijih Grka
na stranjem sjedalu Pinkusove limuzine. Kao prvo, smrdili su po neemu to je
bila kombinacija mrtve ribe i baklave; drugo, okretali su sve gumbe koji su se
mogli vidjeti; tree, izgledali su smijeno u neprikladnim ogrtaima Sama,
Stosha i Knuta - s bradama koje su prekrivale vrat; etvrto, jedan od njih
dvaput je obrisao nos u barunastu zavjesu na prozoru; peto - to je ono bilo
peto? Morat e temeljito oistiti automobil prije nego to u njih ponovno
sjedne gospoda Pinkus.
Paddy nije prigovarao zbog onoga to ini Sam; zapravo, bilo je to prilino
uzbudljivo i prekidalo je monotoniju njegovih svakodnevnih vonji. Ali
Laffertyu ipak nita nije bilo jasno. Cijela je istina bila poznata samo
Devereauxu i gospodinu Pin-kusu. ini se da je Sammy bio umijean prije
nekoliko godina u neto udno, a sad ga netko progoni da sredi raune. Paddvu
je to, naravno, bili sasvim dovoljno; on je volio Devereauxa, iako je taj
uspjeni odvjetnik ponekad bio neuhvatljiv; naposljetku, svatko tko je
poznavao jednog od najveih vojnika, generala MacKenziea Hawkinsa, bio je u
Laffertvevim oima neto posebno. Danas je malo ljudi - osobito meu jupijima
- koji cijene velike vojnike; zato je bilo ugodno znati da je jedna od Samovih
kvaliteta i ta da potuje prave junake ove zemlje.
Sve je to stajalo na pozitivnoj strani gospodina Pinkusa i njegova omiljenoga
suradnika, ali ono to nije bilo pozitivno, to je bio nedostatak informacija

koje mu je trebalo dati. Primjerice, tko je slijedio Sama i zato, kako su ti

ljudi izgledali? Zbog zatite Devereauxa, odgovori na ta jednostavna pitanja
101
bili su bitni. Moda zato i nije bilo toliko vano, jer je jamano posrijedi
bila neka pravna stvar, ali bilo je doista vano tko je to bio i kako je
izgledao. Njemu je, meutim, reeno tek to da e Sam ve znati ako se neto
bude dogaalo, i da e dignuti uzbunu im prepozna hulju ili hulje koje ga
progone. Dobro, Laffertv nije bio asnik, ali i obini doasnik znao je to u
tom sluaju valja initi. Ili, kao to je to znao rei veliki vojnik Mac Hawk:
"Tvoj istaknuti izvia ne smije biti glavni cilj".
Odjednom, u automobilu zazvoni telefon i prekine vozaa u razmiljanju o
junaku kojega je oboavao tijekom deset slavnih dana u Francuskoj, kada je taj
veliki vojnik predvodio njihovu bojnu. - Ovdje Laffertv - javi se on u telefon
kojeg izvue iz leita i prisloni vrsto na uho.
- Paddy, ovdje Sam Devereaux - zauje se glas u slualici.
.: - Mogao sam pogoditi, mladiu. Stoje, Sammy9 ";?;. - Slijedi li te
netko?
-,!*;
- Ne, drao sam oko na retrovizoru.
>
""
,
... - Nas slijede!
- To nema smisla, mladiu. Jesi li siguran?
"/!:
- Sasvim! Zovem iz javne govornice na valthamskoj cesti - iz lokala koji se
zove Nannvine Nestane ludosti Et Cetera.
- Hej, mladiu, mii se odande. Gospodin Pinkus ne bi volio da te tu ugleda.
- to to? Zato?
- Zove li me telefonom koji se nalazi oko tri metra od glazbenoga automata?
- Tako je. Vidim duboks.
- Pogledaj ulijevo, prema velikom okruglom baru ispod dugoga uzdignutoga
postolja.
- Da, odmah... Ondje je upravo skupina plesaa - oh. Boe, oni su svi goli\
ene i mukarci!
- To je ono et cetera, mladiu. A sada, da sam na tvome mjestu, dignuo bih se
i dao petama vjetra.
- Ne mogu! Knute i Stosh krenuli su za chevroletom koji je slijedio na taksi
i zaustavljao se kad god bi mi zastali. Hou rei, oni su doista
profesionalci, Paddy.
"<^.i ",...""
102
- Sammy, bit u dolje za manje od deset minuta! Izbacit u ove grke episkope
na sljedeoj benzinskoj crpki i skrenuti prema sjeveru. Znam jedan preac. Za
deset minuta, mladiu!
- Loco ovjee, dolazi li?
- Ako su putne oznake u redu, za manje od pet minuta. Upravo sam proao
pokraj kavane koja ima znak pijetla od crvenoga neona.
- To znai da nisi niti pet minuta daleko.
- Kakva je situacija, to se dogaa?
- Mi smo dobro corporales. Loco, imamo za tebe malo iznenaenje.
Ukradeni oldsmobile odnekud sa Srednjega zapada, doao je do Nannyina
parkiralita za manje od pet minuta. MacKen-zie Hawkins vakao je batrljak
svoje cigare i kroz vjetrobran pogledom traio pomonike. On odmah ugleda kako
D-dva stoji na asfaltu i mae neim to je nalikovalo tamnoj razdera-noj
plahti. Kad se pribliio svome mehaniki nadarenom pomoniku, vidje da to nije
plahta nego par hlaa. Hawk iskoi iz auta i krene prema mjestu gdje je bio Ddva, ispravljajui svoju predugu, precrvenu i oito prelabavo uvrenu
vlasulju.
to mi ima rei, narednice? - upita Mac zabrinuto.
- I to to ima u ruci? - doda on, pokazujui na hlae.

- To su hlae, loco ovjee, zar ne vidi?

- Vidim da su hlae, ali to radi s njima?
- Bolje da ih drim ja nego da ih nosi onaj zloesti ami-go kojemu pripadaju,
zar ne? Dok ja imam ove hlae, a Desi-" jedan druge, dva e glupa amigos biti
ondje gdje jesu.
- Dva... pratitelja... konvoj? Gdje su oni? Gdje je cilj?
- Poi sa mnom. - D-dva povede Hawka prema pustoj stranjoj strani zgrade,
koja je oito sluila za isporuke i kao odlagalite otpada. Parkiran uz veliki
kamion za smee, tako blizu da vrata oito ne bi mogla biti otvorena, bio je
Chevrolet coupe, ija su suprotna vrata bila uinjena nepokretnim tako da im
je kvaka dugim stolnjakom bila privezana za stranji odbojnik. Unutra su bila
dva Devereauxova uvara, jedan naprijed, a drugi na stranjem uskom sjedalu, s
licima koja su se tiskala uz
103
I
staklo prozora. Uz pozorniji pogled moglo se vidjeti da obojica imaju samo
gae, dok su dva para cipela i arapa bila odloena uz automobilsku gumu. Drugi smo prozor samo malo otvorili, da dobiju zraka - objasni D-dva.
- Dobra zamisao - ree Mac. - enevska konvencija zahtijeva human postupak s
ratnim zarobljenicima... Do vraga, gdje je D-jedan?
- Ovdje sam, loco ovjee - odgovori Desi-jedan, zaobilazei karoseriju
chevroleta i drei snop novanica u ruci. - Ovi amigosi morali bi nai bolji
posao i bolje ene. Da nije po-( srijedi tvoj ovjek s fotografije, ne bi bili
vrijedni mnogo truda.
- Zarobljenicima ne oduzimamo osobni posjed koji nema neprijateljsku namjenu
- ree Hawk vrstim glasom. - Vrati to u njihove lisnice.
- to dinero ima zajedniko s osobnim posjedom - pobuni se D-jedan. - Kad
neto kupim od tebe, ja to i platim. Kad ti neto kupi od mene, ti plati.
Osobni posjed je ono to ima, je li tako. Nitko nema dinero, prema tome to
nije osobni posjed.
- Ali oni nisu nita kupili od tebe.
- A to je ovo? - ree D-jedan, podiui par hlaa. - I ovo, nastavi on,
pokazujui cipele.
- Ali ti si im to ukrao!
- Takav je ivot, loco ovjee. Ili, kao to bi ti rekao, to je "strategija".
- Gubimo vrijeme, ali prijeimo na stvar. Obojica ste pokazali uzornu
inicijativu, moglo bi se rei i izvanrednu snalaljivost pod neprijateljskom
vatrom. Zasluili ste priznanje i ja u vas za nj preporuiti.
- To je lijepo!
- Znai li to i vie dinerol
Doi emo na to kasnije, sadaf je "najvanija zadaa. Gdje je na cilj?

- Onaj mravac s fotografije?

* e-t
"
- Tako je, vojnice.
- On je unutra, a ja sam zasluio najgore mamine i u-pnikove pogrde to sam
onamo uao - usklikne D-dva kriajui se. - O, mome!
.,
104
- Zar je ondje lo viski?
- Ne, lo je entretenimiento. Kao to vi ovdje kaete, re-pugnantel
- Mislim da tako ne govorimo, mladiu. Hoe rei da je neto odvratno?
- Ne ba sve, jedna polovica jest, a druga nije.
- Ne shvaam te, narednice.
- Sve se njie i trese, od vrha do dna.
Od vrha do... tako mi hordi Dingis-kana! Hoe li rei...?

- Tako je, loco. Uuljao sam se unutra pronai gringa koji ti se svia... Kad
je zavrio telefonski razgovor, otiao je do velikoga okrugloga bara, gdje su
svi ti aavci plesali - desnudo, senofi
- I?
- On je u redu. Gledao je samo mujeres, ne hombres.
Zaboga, na posao nije samo uhvatiti toga kurvinoga sina, nego i spasiti
ga. Vojnici, pokret!
Iznenada, bez upozorenja, jedan mali zeleni buick naglo krene iz gomile
poredanih automobila na barskom parkiralitu i zastane pokraj Hawka i njegovih
pomonika. Pojavi se nevelika spodoba bezizraajna lica, ali tamne oi
svjetlucale su elektricitetom. - Mislim da odavde ne biste trebali ii dalje ree.
- Do vraga, tko si ti, patulje? - podvikne MacKenzie Havvkins.
- Malen rastom, ali ne i znaajem, ako shvaa to hou rei.
- Prepolovit u toga maloga gringa - ree D-jedan ko-raknuvi naprijed.
- Dolazim s mirom, a ne sa silom - izusti brzo voza buicka. Jednostavno,
zbog civilizirane rasprave.
Stani! - naredi Hawk, zaustavljajui namjeru koju je pokazivao D-jedan. Ponavljam, tko ste vi i kakva bi to rasprava trebala biti?
- Zovem se Aaron Pinkus...
s
"ipt
- Vi ste Pinkus?
105
- Tako je, gospodine, a pretpostavljam da se pod ovom smijenom vlasuljom
krije slavni general MacKenzie Hawkins.
- Taj sam, gospodine - izusti Mac, strgnuvi dramatskom gestom neprikladnu
vlasulju ispod koje se ukazala pro-sijeda vojnika kosa. On se uspravi, a ve
sama irina njegovih ramena ulijevala je strahopotovanje. - to imamo rei
jedan drugome, gospodine?
- Prilino, ini mi se, generale. Mislim pri tome na sebe, s vaim
doputenjem. Generale, razumjet emo se kao suparnici, budui da sam ja
zapovjednik druge strane u ovom malom okraju. Prihvaate li?
Potpuno, zapovjednice Pinkus. Mislio sam da imam sjajne pomonike, ali vi
ste ih nadmaili. To ne poriem.
- Ali onda morate ponovno procijeniti vaa stajalita, generale. Ja nisam
nadmaio njih, nego vas. Vidite, vi ste se zadrali u onoj prometnoj ulici
vie od sata, tako da sam mogao svoj buick vratiti i svrstati se iza vas kad
ste slijedili Shir-levinu limuzinu.
- Kako to mislite?
- Vaa dva ovjeka bila su sjajna, bez sumnje sjajna. Zapravo, obojicu bih
rado uposlio. Ono to su uinili u ribarnici, pa njihov ponovni sastanak u
sjeni ulinoga hodnika s druge strane ulice i, udotvorno pokretanje
automobila bez kljua, jednostavnim podizanjem poklopca! Sve moje navodno
znanje iznevjerava me. Kako su samo to izveli?
- To je sasvim jednostavno, Comandante - dobaci D-dva ozarenih oiju. Vidite, postoje tri ice koje treba otkva-iti i zatim ih ukriati...
- Stoj! - povie Hawk zurei u Aarona Pinkusa. - Kaete da ste me nadmaili,
vi staro kopile...
- ini mi se da smo otprilike iste dobi - prekine ga ugledni bostonski
odvjetnik.
- To ne vrijedi ondje odakle sam podrijetlom!
- Ne vrijedi moda ni za mene, osim ako se ne uzme u obzir krhotina granate u
kraljenici koju sam dobio u Normandiji - nadovee se Pinkus pomirljivo.
- Vi ste bili... .,
106
- U Treoj armiji, generale. Ali nemojmo mijenjati temu. Doista sam vas
nadmaio, jer sam se nedavno upoznao s vaim vojnikim podvizima, s vaim

posve neobinim ali sjajnim taktikim uspjesima. Morao sam to uiniti zbog
Sama.
- Zbog Sama? Upravo je on taj kojega moram vidjeti!
- Vidjet ete ga generale, a ja u biti nazoan svemu to budete pri tome
susretu izgovorili.
Bez upozorenja ili najmanjega znaka, prije nego to je s auto-ceste skrenula
na parkiralite, impozantna Pinkusova limuzina najavila je svoj vagnerijanski
dolazak na poprite. Oito zamijetivi buick svoga gazde, Paddu Laffertv je
skrenuo ulijevo i pojurio preko plonika, kripei gumama prije nego to se
zaustavio tri metra od male skupine pokraj zgrade. Voza je iskoio iz kola,
pri emu je svih ezdeset i nekoliko godina toga gorostasa bilo spremno za
bilo kakav obraun.
- Ostanite sa strane, gospodine Pinkus! - zagrmi on. - Ne znam to ovdje
radite, gospodine, ali ta vas nitarija nee ni dotai!
- Tvoja je zabrinutost dirljiva, Paddy, ali nikakva sila nije potrebna. Naa
rasprava tee vrlo miroljubivo.
- Rasparava...?
- To je zapovjedniko savjetovanje, mogli bismo tako rei... Gospodine
Laffertv, mogu li vas predstaviti velikom generalu MacKenzie Havvkinsu, o
kojemu ste jamano ve sluali.
- Isuse, Marijo i Josipe! - prozbori zaprepateni voza.
- Ovaj locoje zaista heneral grandl - upita D<-dva isti-ha, zurei
zadivljeno u Hawka.
- El soldado magnifico! - doda Desi-dva, buljei u udu u Hawka.
- Ne bih to nikad mogao povjerovati! - promuca Paddy jedva ujnim glasom. Mislio sama na vas tek prije nekoliko trenutaka, gospodine, dok je vae ime
prelazilo preko usnica jednoga bivega mladoga vojnika koji vas je oboavao. Voza kao da stane na zapovijed pozor - prinosei desnu ruku na odsjeeni
pozdrav. - Topniki narednik Patrick Laffertv na vau slubu, gospodine! Ovo
je povlastica kakvoj se nisam mogao nadati ni u najluim snovima...
107
Zatim se zauje neka vriska, u poetku priguena dalekim prometom s autoceste, ali postajui glasnija kako se pribliavao onaj koji je trao. - Paddy,
Paddy! Vidio sam ga! Gdje si, Paddy? ... Za ime boje, Laffertv, odgovori mi!
- Ovdje sam Same. Brzo ovamo!
Devereaux je dojurio iza ugla, hvatajui dah. Prije nego to se mogao
priviknuti na tamu, Patrick Laffertv se izdere na nj zapovjednikim glasom. Ovamo, mladiu! Predstavljam te jednom od velikih ljudi dananjice, generalu
MacKenzieu Haw-kinsu.
- Zdravo, Same.
Devereaux je na trenutak bio kao obuzet, sposoban tek za duboko mumljanje, dok
su mu oi u strahu bile razrogaene. A zatim, brzinom prestraene aplje, on
pone bjeati preko parkiralita, mlatarajui rukama i jurei u susret suncu
koje je zalazilo.
- Za njim, momci!
- Paddy, za ime boje, zaustavi ga!
Hawkovi pomonici bili su bri od Pinkusova postarijega vozaa. Desi-jedan
pritisne Sama pogibeljno uz sputena stranja vrata jednoga dostavnoga vozila,
dok ga je Desi-dva uhvatio za glavu i istrgnuvi mu kravatu, zaepio mu usta.
- Mome - prodere se na nj ponovno djelatni topniki narednik Patrick
Lafferty. - Ti si prava nesrea, eto to si ti! Pokazuje li se tako potovanje
prema jednom od najhrabrijih ljudi koji su ikad nosili odoru?
- Mmmmfffl - promrmlja Samuel Lansing Devereaux, stiui oi u nemoi
poraza.
" "
108
8

- Lijep smjetaj, zapovjednice Pinkus, zaista vrlo lijep - izjavi MacKenzie

Havvkins izlazei iz spavaonice hotelskoga apartmana, gdje se njihov sastanak
nastavio. Odijelo od sivoga ga-bardena bivega generala bilo je zamijenjeno
indijanskim koama i ogrtaem Wopotamia, ukraeno stakalcima, ali bez njegove
plemenske perjanice. - Vidi se da vam je mjesto u visokoj strategiji.
- Drim ovaj ured zbog poslovnih razloga i zato to ga voli Shirley - ree
Aaron odsutna duha, budui da je njegova pozornost bila usmjerena na gomile
papira, razasutoga po pisaem stolu ispred njega. Oi iza debelih stakala
irile su se u iekivanju. - Ovo je nevjerojatno - doda on.
- Nakon to sam bio pozvan kod Winstona Churchilla u Chequers - upadne Hawk ne bih iao tako daleko. Samo kaem da je to vrlo zgodno. Stropovi nisu ni
izdaleka tako visoki, a grafike povijesnih prizora po zidovima treerazredne
su i sukobljavaju se s dekorom kao i s povijesnom tonou.
- Generale, mi u Bostonu inimo najvee napore da turistima prikaemo nau
prolost - promrmlja Pinkus, ija usmjerenost na papire nije bila prekinuta. Povijesna tonost ima malo zajednikoga s izvornou okolia.
- Kad je Dante prelazio rijeku...
Pokuajte s bostonskom lukom - prekine ga Aaron prevrui papire. - Odakle
vam ovo - uzvikne on odjednom i zagleda se u MacKenziea. - Koji je strunjak,
kako za pravo tako i za povijest, sloio to zajedno? Tko je za to zasluan?
- On - odgovori Hawk pokazujui prstom na zaprepatenog Devereauxa, koji je
sjedio na kauu svega metar odatle. Bio je stisnut meu dvojicom uvara,
Stashom i Knuteom, slo109
I i
i
bodnih ruku i nogu, ali ne i usta koja su bila zalijepljena osam centimetera
debelom ljepljivom vrpcom. Naravno, general Hawkins zatraio je da Samove
usnice prije toga budu namazane vazelinom, kako se ne bi povrijedili enevski
sporazumi o ratnim zarobljenicima. Doista, nitko vie nije mogao izdrati
Devereauxove uljive prosvjede, ukljuujui i generalove pomonike: Desijedan i Desi-dva stajali su iza kaua pozorno motrei i s rukama na kukovima.
- To je uinio Samuel! - upita u nevjerici Aaron Pinkus.
- Ne ba osobno, ali on je duhovno stajao iza toga, pa se moe sasvim
ispravno zakljuiti da je on odgovoran.
- Mmmmfffl - zauo se prigueni, ali jo uvijek estoki prosvjed Devereauxa
koji se u tom trenutku spotaknuo i pao licem prema podu. Bijesno se
zagledajui u Hawka, on se uspravi u trenutku kad je general dao zapovijed.
- Pomonici, spremni za juri! - Kao dobro uvjebana skupina Icomandosa, oni
skoie na kau i bacie Sama na pod, oekujui novu Hawkovu zapovijed.
- Dobro uinjeno, gospodo.
- Ne bih se zaudio da ste ih unovaili meu vlastitim vojnicima - javi se
Pinkus zadivljeno, stojei iza stola. - Jesu li oni renderi?
- Kako se uzme - objasni MacKenzie. - Oni su specijalisti za sigurnost u
zranim lukama... Podignite ga, momci. Stavite ga u stolicu ispred stola i
ostanite uza nj.
- Vas dvojica - ree Aaron gledajui Samove zbunjene uvare, Stasha i Knuta,
ne bez prizvuka prijekora u glasu. - Ne elim kritizirati, no ipak ini mi se
da biste morali pokuati nauiti neto od vojnikih vjetina, koje su takoer
dio opisa vaega radnoga mjesta. Ovi vojnici shvaaju nevjerojatno brzo kad
moraju krenuti u akciju, a njihov je nenasilni postupak - kad su vas na
primjer ostavili bez vaih hlaa - bio za svaku pohvalu.
- Hej, comandante! - javi se zadovoljno D-dva.
- Lijepo je uti - dodade D-jedan.

- Generale - ree Pinkus - ako mislite da je to mogue, vjerujem kako je

doao trenutak da ovaj razgovor ograniimo na vas, Samuela i mene.
"""""
110
Slaem se potpuno, gospodine - prihvati Hawk. - Rasprava meu nama
dvojicom trebala bi se proiriti na ovoga mladoga ovjeka.
- Moda biste mogli razmisliti hoemo li ga vezati ili ne
- labavo, dakako - uza stolicu, onako kako je prvo bio uinio g. Laffertv...
oprostite, narednik Laffertv.
- Nee biti potrebe, ja sam ovdje... Pomonici, pozor! Slobodni ste za
odlazak u kuhinju.
- Hej, loco ovjee , to je doista zgodno.
- Narednici, napunite eluce hranom i javite se na dunost za jedan sat.
MacKenzie zavue ruku u dep od jelenje koe i izvue odande nekoliko
novanica. - D-jedan, ovo je dodatak vaoj dnevnici kao nagrada za izvrsnu
slubu.
- To je na dinerol - upadne D-dva mjerkajui novac.
- Dodatak, narednice. Dodatak uz dinero koji ete dobiti kasnije. To je rije
jednoga generala.
- U redu, grande heneral - zakljui D-jedan. - Mi trebamo mnogo, kad ete vi
to dati?
- Ne elim nikakvo pomanjkanje subordinacije, deki. Unato tome to nae
druenje za vrijeme ove misije doputa odreenu prisnost, drugi to moda ne bi
ispravno shvatili.
- Lijepo, ni ja nita ne shvaam!
- Uzmite neto hrane i vratite se za jedan sat. Slobodni ste! - Desi-jedan i
Desi-dva slegnue ramenima i krenue prema vratima, pri emu je onaj prvi
usporedio vrijeme na tri ure to ih je imao na ruci. Na to Hawk kimne Aaronu
Pinkusu: - Kao moj zatoenik i, donekle suprotno tradiciji, takoer moj
domain, moete se obratiti vaim snagama, zapovjednice.
- to ste vi meni i to sam ja vama? ... O, da, razumijem.
- Pinkus se okrene zbunjenima Stoshu i Knuteu koji su sjedili na kauu. Gospodo - pone on oklijevajui, traei prave rijei. - Osloboeni ste svojih
tekuih dunosti i, ako biste bili toliko ljubazni, doite u na ured sutra kada vam odgovara, naravno - kad e vas nae raunovodstvo isplatiti,
uraunavi naravno i ostatak ove veeri.
- Ja bih ih poslao u zatvor! - vikne Hawk, vaui cigaru. - Oni su protuhe!
Zanemarivanje dunosti, nesposobnost i
111
I
nikakav odgovor na neprijateljsku vatru - sve je to materijal za vojni sud.
- U civilstvu se ponaamo drukije, generale. Zanemarivanje dunosti i
nesposobnost nune su djelatnosti nie radne snage. Inae, njihovi nadreeni koji su esto jo manje sposobni, ali su bolji govornici - ne bi imali
opravdanja za svoje plae. ... Odlazite, gospodo, i predloio bih vam sasvim
iskreno da pokuate stei neto sposobnosti koju su iskazali vai kolege iz
generalova odreda.
Stosh i Knute, iji je alosni izraz iskazivao njihove osjeaje, odoe ubrzo.
- A sada, generale - ree Aaron - sami smo.
- Mmmmfff! - javi se Devereaux.
"*"
- I ti si ukljuen, Samuele. Koliko god bih te elio zanemariti,
to ne bi ilo tako lako.
- Mmmmfff!
- Prestani cmizdriti, sinko! - zapovijedi mu Hawk. - Ako ne bude previe
vikao, ruke su ti slobodne da skine vrpcu... Prestani se znojiti, usta su ti
ostala cijela, to moram sa alou konstatirati. - U poetku sporo, a zatim

sve bre u nastupu maizma, Sam otrgne traku, zacvili, a zatim pone micati
usnicama kako bi se uvjerio da su jo cijele.
- Do vraga, to si to doputate? - zaurla Devereaux. - I to, do vraga,
zamiljate - da sam odgovoran za sve ovo smee na Aaronovu stolu? Nisam te
vidio niti uo za te godinama, ti crve meu crvima!
- Mladiu, ini se da jo uvijek pokazuje tendenciju pretjeranoga
uzbuivanja pod pritiskom?
- U njegovu obranu, generale - prekine ga Pinkus - htio bih rei da je u
sudnici hladan poput ledenjaka.
Sam je eksplodirao. - U sudnici znam to inim, do vraga! A s ovim kurvinim
sinom nikad to nisam znao... ili mi on nita nije govorio ili mi je lagaol
- Pogrena terminologija, mladiu. To se zove dezinformacija zbog osobne
zatite...
- To se zove kravlje govnol A sad odgovori na moje pitanje: zato sam ja
odgovoran... ne, ekaj malo... za to sam ja
112
odgovoran? Kako mogu biti odgovoran za neto to si ti uinio, kad nismo
meusobno razgovarali ve godinama?
- Budimo pravini! - upadne Pinkus obzirno, ali vrsto. - General Hawkins
ustvrdio je da si ti odgovoran samo zato to si duhovno stajao iza projekta,
ili, kako bi se reklo, imao si duhovni utjecaj podloan najirim moguim
interpretacijama, ime se limitirala ili zapravo eliminirala bilo kakva
odgovornost ili makar asocijacija s poduzetim.
- Aarone, prestani se igrati pravnika s jednim previe iz-raslim mutantom! On
poznaje zakone toliko da bi i pravda iz praume nalikovala ajanki u engleskom
ruinjaku. On je obini divljak bez trunke morala koji bi ga mogao iskupiti!
- Sinko, morao bi izmjeriti krvni tlak.
- A ti bi morao izmjeriti svoju glavu u radionici za punjenje ivotinja. Koga
si vraga uinio i to se to mene tie?
- Molim vas. Pinkus upadne jo jednom, dobacujui Haw-ku pogled pun isprike.
- Generale, dopustite mi da pokuam neto objasniti. Kao odvjetnik odvjetniku,
moe li?
- Mi, koji smo zapovjednici, najbolje znamo kako treba postupati s osobljem odgovori MacKenzie. - Istinu govorei, ponadao sam se da biste mogli krenuti
zajedno sa mnom. Zato sam vas upoznao sa srcem operacije - ne s taktikom ili
pravilima angamana, naravno, nego s onim prizemnim ciljem, kakav ve jest.
Takva vrsta obavjetajnih podataka rijetko je tajna meu ljudima kakvi smo mi.
- To je sjajna poetna strategija, generale. Pohvaljujem vas.
- Pohvaljujete njega? - izdere se Devereaux. - A to on do vraga ini, moda
marira na Rim?
- To smo mi upravo uinili, Same - ree Hawk tiho. - Sjea li se, sinko?
- To je jedina tema o kojoj nikad ne govorite u mojoj nazonosti, generale
Hawkins - zatraio je hladno Aaron.
- Mislio sam da znate...
- Zar vjerujete da bi mi Samuel rekao?
- Nipoto. Mogli biste ga poslati u eskadrilu kamikaza, a on bi i/vadio
svjeice.
113
I
- Onda, kako?
- Irski topnik opisao mi je tajni upad u Samov stan. Topnici obino
pokuavaju impresionirati zapovjednika svojim doprinosom.
- I onda? - bio je uporan Aaron.
- Pa, spomenuli ste da je narednik vezao deka i da je on rekao kako ste
otpustili topnika prije razgovora sa Samom, to ste i sami priznali.
- I?

Zato ga vezati prije nego to postane histerian kao to je upravo sada?

I zato bi taj hladnokrvni slubenik suda bio histerian, osim ako onaj va
napad nije u njemu proizveo neto to on nikako nije elio da se dozna,
pogotovo da to ne doznate vi?
- Utemeljeno na izvjesnim oitim pretpostavkama, vae je deduktivno
promiljanje vrlo otroumno.
- Rije je o tome, kao i o injenicama da je Sam neto propustio kad mi je
zalupio telefon. Na vezi sam uo jedan drugi glas, koji se nije suzdravao
vie nego Sambo, i kad smo se susreli na parkiralitu, ja sam znao da ste to
vi, zapovjednice Pinkus. Mnogo toga ste izgalamili onoga poslijepodneva.
Posebno o nekoj naoj operaciji glede Vatikana.
- Tako mnogo zakljuaka za jednu a priori dedukciju - ree Aaron povlaei se
poraen.
- Tako mnogo za guterovo govno\ - zaurla Devereaux. Ja sam tu, ja postojim!
Kad me ubodete, zar ne krvarim...
- To su nepriline rijei, Samuele.
to je tu neprilino? Moja budunost, moja karijera, ak moj ivot - sve
bi se to moglo razbiti na tisuu komadia...
- Vrlo zgodno, sinko - upadne Hawk. - Kao izraz matovitosti.
- On je to ukrao od jednoga francuskoga dramskoga pisca koji se zove Anouilh
- doda asni bostonski odvjetnik. - Samuel je pun iznenaenja, generale.
- Dosta! - zajei Devereaux. - Zahtijevam da me sasluate!
114
Sluaj, mladiu, ovako bi te mogli uti i dolje u Wa-shingtonu, upravo u
vojnoj banci podataka, gdje uvaju sve obavjetajne dokumente.
- Imam pravo da ne kaem ni rijei - promrmlja Sam jedva ujno, nadurena
lica, skljokavi se natrag u stolicu.
- Onda, neka mi bude doputeno prekinuti tiinu, budui da si je nametnuo
samo sebi - izrazi svoju elju Pinkus.
- Mmmmfff - zauje se odgovor iz stisnutih usta.
- Zahvaljujem... Ono bitno u tvom pitanju, Samuele, saeto je u materijalu
koji mi je dao general Hawkins. Svakako, nije bilo dovoljno vremena da ga
podrobno proitam, ali iz onoga to mogu vidjeti iskusnim okom ovjeka koji je
takve dokumente prouavao blizu pola stoljea, to je nevjerojatno. Rijetko kad
sam proitao uvjerljiviji papir. Pravni povjesniar koji je sastavio ovo imao
je strpljenja i mate da shvati isputene ili nestale retke jedne zakonodavne
rasprave, znajui da su negdje zakopani dodatni dokumenti koji daju dopunske
podatke na temelju kojih se mogu proitati manjkajua mjesta. Ako je to tono,
pojavili bi se neoborivi zakljuci na temelju kopija izvornih papira. Gdje ih
je va izvor samo pronaao, generale?
- Naravno, to su samo nagaanja - odgovori Hawk zagonetno nabirui elo. Ali, koliko sam uo, mogli su biti iskopani samo iz zapeaenih povijesnih
arhiva Ureda za indijanske poslove.
- Iz zapeaenih arhiva...? Aaron Pinkus pogleda strogo generala, zatim
sjedne hitro i pone razgladati nekoliko stranica, prinosei svako od njih
blizu oima - ne razgledajui ono to je na njima bilo napisano, nego neto
drugo. - Poznajem ove vodene igove - ree tiho. - Napravio ih je iznimno
osjetljivi ureaj za kopiranje, stroj za svaku pohvalu.
- Neto najbolje, zapovjednice. - Hawkins u trenu zastane; odmah je bilo
oito da je zaalio to je to rekao. On pogleda Sama koji je zurio u njega,
zatim proisti grlo. - Htio sam rei da oni tupoglavci, oni kolniki tipovi,
obino dobivaju najbolju opremu.
Gotovo nikad - promrmlja Devereaux optuujuim glasom.
115

- U svakom sluaju, generale - produi Pinkus, mnogi od ovih papira - mislim

onih povijesne dokumentacije - zapravo su reprodukcija izvornih fotostata,
jednostavnije reeno, fotografije fotografija!
- to hoete rei? - Hawk pone grickati vrh cigare.
- U doba kad jo nije bilo strojeva za kopiranje, kad jo niste mogli
jednostavno izglaati neke stvari ili oteeni pergament odnosno poslagati
njihove komadie zajedno, obasjati ih snopom svjetla i tako dobiti vjeran
faksimil, u arhivima su spremane fotografije, a kasnije fotostati,
nadomjetajui izvornike koji su se raspadali.
- Zapovjednice, doista me ne zanimaju te tehnike pojedinosti...
- Morali biste se za njih zanimati, generale - prekine ga Aaron. - Va
neimenovani izvor jamano je naiao na tragove desetljeima stare urote, no
njegovo je otkrie svakako utemeljeno na ukradenim dokazima, jo davno
pohranjenim u arhivima vlade, koji su bili zapeaeni zbog najviih
nacionalnih obzira.
- to? - promrmlja Hawkins, svjestan da Devereaux zuri u njega.
- Vodeni igovi na ovim arhivskim fotostatima ukazuju na jednu rijetku vrstu
papira, s elinim nitima, kojoj je namjena ouvanje od zuba vremena i
atmosferskih prilika u podrumima. ini mi se da ga je otkrio Thomas Edison
negdje na prijelazu stoljea, a u ogranienu uporabu za arhive uveden je oko
1910. ili 1911.
Ogranienu uporabu...? - upita Devereaux kolebajui se, stiskajui zube
dok je i dalje zurio u Hawka.
- Sve je relativno, Samuele. U onim danima, proraunski deficit, kad ga je
uope bilo, iznosio je svega nekoliko stotina tisua dolara, a i to je tjeralo
strah u kosti dravnicima s Poto-maca. Papir provien elinim nitima bio je
strahovito skup, pa bi njegova uporaba za tisue i tisue povijesnih
dokumenata sruila dravnu blagajnu. Zbog toga je koriten samo u ograniene
svrhe.
- Ograniene - ime, Aarone?
116
Pinkus se okrene prema generalu MacKenzieu Hawkinsu, pri emu je izgledom
opasno podsjeao na suca koji proglaava presudu. - Ogranienjem su bili
obuhvaeni dokumenti koji odlukom vlade nee smjeti biti pristupani javnosti
barem sto pedeset godina.
- Do vraga! - Hawk zazvidi i lupi rukama po svojim indijanskim koama sa
stakalcima. - Zabranjeno podruje! - doda on, gledajui dobrohotno Sama. Nisi li ponosan, sin-ko, to je tvoj "duhovni utjecaj" kako se to nazoni
zapovjednik izrazio, stajao iza toga velianstvenoga projekta?
Kakvoga jebenoga projekta - zapjeni se Devereaux. - I kakvoga vrajega
duhovnoga utjecaja?
- Same, sjetit e se kako si uvijek govorio o izrabljenim ljudima na ovoj
Zemlji i koliko je malo potrebno da im se pomogne? Neki bi to bili nazvali
ljeviarskim smeem, ali ja to nikad nisam uinio. Hou rei da sam doista
potovao tvoje nazore. Doista!
- Potovao si samo onoga ili ono to bi ti moglo zadati smrtni udarac.
- To ipak nije istina, mladiu, i ti to zna. - MacKenzie usmjeri
upozoravajui kaiprst prema Devereauxu. - Sjeti se svih onih razgovora s
djevojkama! Sve su me te ljepotice kasnije nazivale i izraavale zahvalnost
kao i potovanje prema tebi i tvojim filozofskim izrazima suosjeanja.
Pogotovo Annie, koja...
- Da mije nikad nisi spomenuo! - zaurla Sam, zaklapa-jui dlanovima ui.
- Ne znam zato ne bih, sinko. esto s njom razgovaram, osobito kad se nae u
nekoj ugavoj situaciji kakvima je skolna. Same, njoj je doista stalo do tebe.
- Kako bi to bilo mogue? - izdere se Devereaux, dok mu je glas drhtao od
bijesa. - Ona se udala za Isusa, ne za mene!

- Mene se ovaj razgovor ne tie - ubaci se Pinkus.

To su oruja razliitoga kalibra, sinko, ako doputa usporedbu... Ali
posluaj me, mladiu. Traio sam posvuda izrabljene ljude koje je cijedio
sustav, i ulagao sam napore ne bili li stvari popravio. Pomiljao sam nekako,
da bi se mogao mnome ponositi... sam Bog zna da sam pokuavao. - Hawk
117
uroni bradu u otvoreni ovratnik svoga indijanskoga ogrtaa, buljei izgubljeno
u pod hotelskoga apartmana.
- Kloni se besmislica, Mac! Ne znam koga si vraga inio ili pokuavao
uiniti, jedino znam da ne elim znati!
- Moda si trebao, Same.
Samo trenutak! - Pinkus zaustavi pogled na skruenom Hawku. - Vrijeme je,
mislim, da izvuem neto iz torbe svoga pravnikoga iskustva i upoznam vas s
jednom, dodue rijetko primjenjivanom odredbom. Kazna za nedoputeni upad u
zapeaene vladine arhive dosie trideset godina zatvora.
- to kae? - promuca general, dok mu je pogled lutao plavim sagom, kao da
trai na njemu neki ures.
- Da, tako je kao to sam rekao, generale. Budui da je ova informacija
ostala bez uinka, moram pretpostaviti da je, sreom, va savjetnik imao
doputenje za prouavanje dokumenata o kojima je rije u ovom papiru.
- Pogreno! - povie Sam. On ih je ukrao - ta uljiva iznimka ljudskog roda,
ta nepopravljiva vojna zabluda, ta legenda kradljivosti uinila je to ponovno\
Znam to zato jer ga poznajem. ovjeka iji su postupci nalik onima maloga
djeaka koji, kad se pomokri u krevet, pria da je pala kia! On je to uinio!
- Prosudbe uinjene u aru emocionalnih reakcija rijetko kad su ispravne,
Samuele - ree Pinkus prijekorno tresui glavom.
- Prosudbe uinjene pod hladnim osvjetljenjem razmiljanja tijekom dugoga i
iscrpljujuega vremenskoga razdoblja openito su nepobitne - dometne
Devereaux. - Ako se kolai prave od marmelade, a kurvina sina uhvatite s
rukama zaprljanim tom marmeladom, moete biti potpuno sigurni tko je
prijestupnik. Recidivizam je pojava s kojom se sudovi bave godinama.
- Dobro, generale - proslijedi Aaron promatrajui Hawka preko ruba svojih
naoala. - ini se da je optuba postupila ispravno, jer je trenutane
okolnosti povezala s jednim prethodnim inom koji ste priznali, a tie se
krae obavjetajnih podataka. Neije ponaanje moe se smatrati ogranienim,
ali ipak valjanim dokazom.
118
Sluajte, zapovjednice Pinkus - pone MacKenzie, zbunjeno zirkajui i
skupljajui usta. - Od te pravnike retorike vrti mi se u glavi. Govorei
istinu, priznajem da ne shvaam ni polovicu onoga to ste rekli.
- Laljivac! - vikne Sam, poevi iznenada glasno pjevuiti neku pjesmicu,
poput djeteta koje se time ruga drugom djetetu: "Kia pada pokriiivaa, kia
pada ispod pokriiivaa.J"
Samuel, smiri se - upozori ga stari odvjetnik, iji je glas odzvanjao
autoritetom kad se ponovno obratio Hawku. - Mislim da to moemo brzo srediti,
generale. Profesionalna ljubaznost branila mi je da budem uporan glede imena
vaega nezamislivo nadarenoga pravnog savjetnika, ali sada to moram uiniti.
Kao sudski slubenik, on bi mogao pobiti tvrdnje moga mladog suradnika i tako
raistiti stvar.
- Jedva je dopustivo, gospodine - ree Hawkins uz vrst izraz - jednom
zapovjedniku traiti od drugoga otkrivanje povjerljivoga podatka. To je moda
prikladno nekom niem sloju, gdje ast nije toliko obvezatna, a kraljenice
nisu vrste poput elika.
- Dobro, generale, to tu ne valja? Ovaj papir sigurno, koliko god bio
uvjerljiv zakljuujui po onome to sam proitao, jo nigdje nije provjeren.
Samo nebo zna da bez odvjetnike intervencije i u odsutnosti bilo kakve

vladine pritube, on nije mogao biti predoen sudu. - Aaron zastane, ljubazno
se nasmije-ivi. - A da se to dogodilo, svi bismo za to znali, jer bi bio
zakoen cijeli na pravosudni sustav kao i odjel za obranu. Svi bi
pobjenjeli. Vidite dakle, generale, jo nita nije ni izgubljeno ni dobiveno.
- Izraz dosjetljivosti na Pinkusovu licu odjednom se zamrznuo. Polagano, bez
volje, on je nestao, dok su mu se oi razrogaile, a lice posivjelo. - Dragi
Abrahame, nemoj me ostavljati samoga u pustinji - proape on, zurei u
potpuno prazni Hawkinsov izraz. - Moj Boe, dokument je predoen sudu!
- Drugim rijeima, on je doao do mjesta koje mu je bilo namijenjeno.
- Ali taj sud sigurno nije bio nadlean.
Zapovjednice, mogli biste nai podrku u toj pretpo-Stuvci.
119
dJ
- Je li bio nadlean?
- Neki kau da jest.
- Ali niega nije bilo u medijima, a oni bi se, vjerujte mi, poupali da
objave takvu izvanrednu vijest.
- Moda postoji neki razlog za to.
- Kakav razlog?
- Hyman Goldfarb.
- KojiByma.nl
- Goldfarb.
- To mi zvui poznato, ali doista nemam ni najmanje...
- Bio je nekad igra ragbija.
Za nekoliko sekundi lice Aarona Pinkusa izgubilo je dvadeset godina ivota. Hoete rei, Hymie Hurrican! Hebrew Hercule! Poznajete li ga vi doista,
Mac... hou rei generale, dakako?
- Poznajem li ga? Ja sam ga unovaio!
Vi ste to uinili? On nije bio samo najbolji obrambeni igra u Nacionalnoj
ligi, nego je i razbio stereotip... da tako kaem... previe straljivoga
idovskoga mukarca. On je bio lav od Judeje, strah i trepet protivnika - na
igralitu za ragbi usporediv s Moshe Davanom!
- Ali bio je i lopov...
- Potedite me! On je bio moj junak, simbol za sve nas - visoko inteligentni
miiavi gorostas na kojeg smo bili ponosni. ...to hoete rei rijeju lopoV.
- On dodue nikad nije bio optuen - bio je blizu tome, no optube nije bilo
- ali imam nekih razloga kad to kaem.
- Optube, razlozP. O emu govorite?
- On mnogo radi za vladu, iako ne ba slubeno. injenica je da sam ga ja
uputio u taj posao, i to za vojsku.
- Hoete li biti neto jasniji, generale?
- O specifikacijama nekih vrsta oruja curile su informacije. Nismo mogli
otkriti izvor, iako smo znali otkud podaci cure. Otiao sam Goldfarbu koji je
upravo pokretao savjetodavnu tvrtku o pitanjima sigurnosti i rekao mu neka se
baci na posao. Moglo bi se rei da je on sa svojim pomonicima radio i ono
ega se nije htio prihvatiti ured glavnoga inspektora.
120
Generale, koliko je Hyman Goldfarb utjecao na tiinu nakon tog vaega
nevjerojatnoga papira, premda bi u tom sluaju prije morala izbiti ludnica?
- Kao to se to ve dogaa u glavnom gradu, glede Hur-ricanea jedan sluaj
vodio je drugome. Glas o njegovim sposobnostima rairio se poput umskoga
poara. Ubrzo je svatko u gradu trebao njegove usluge. Njegov popis vladinih
ureda nalikuje priruniku "Tko je tko" na Potomacu. Stekao je mnotvo
utjecajnih prijatelja koji ne bi priznali da ga poznaju ni ako biste im upali
jednu po jednu vlas. Teke optube bile su podruje njegova rada. ...Vidite,
tada sam shvatio da bismo mogli biti blizu zabranjenom podruju.

Zabranjenom podruju...? - Aaron pone tresti glavom kao da je pokuavao

zaustaviti neskladne zvukove u njoj. - Mogu li zamoliti za objanjenje? upita.
- Njegovi ljudi su me slijedili, zapovjednice Pinkus. Bila je to zasjeda, a
cilj joj je bio hvatanje i utiavanje. itao sam ih kao knjigu.
- Hvatanje i utiavanje... knjiga. Oni su vas slijedili...?
- Nakon to je papir Wopotamia bio predan - mnogo vremena nakon toga! to
znai da je njegov sadraj bio uzet ozbiljno, ali je novost bila drana pod
ponom. I, to oni ine u meuvremenu: Unajmljuju Hvmiea Hurricanea da rijei
njihov problem. Pretraivati, uhvatiti, unititi! itam ih kao knjigu.
- Ali, generale, svi ti nii sudovi sa hrpama svojih predmeta... - Jo jednom
izraz lica Aarona Pinkusa zamrzne se dok su mu se rijei glasno isparavale. Oh, dragi Boe, to nije... to se nije dogodilo.
- Vi znate pravila, zapovjednice. Onaj koji tui dravu ima izravan pristup,
to ovisi jedino o valjanosti argumenta.
- Ne, vi ga niste mogli imati.
- Bojim se da jesam. Malo nagovaranja nekoliko osjetljivih sudskih inovnika
i mi smo doli ravno u veliku zakonsku kadu.
- Kakvu kadli! - vikne potpuno zbunjeni Devereaux. - Kakvo to smee pokuava
prodati ovaj moralni degenerik?
- Mislim da ga je ve prodao nekom drugom - ree Aaron slabanim glasom. - On
je uzeo taj sjajno sastavljeni papir
121
- utemeljen na podacima ukradenim u zapeaenim arhivima
- i odnio ga izravno u Vrhovni sud.
- alite se\
- Radi koristi svih nas, volio bih da se alim. - Pinkus odjedanput poprimi
uobiajeni glas i dranje. - U svakom sluaju, moemo doprijeti do samih
dubina te ludosti. Tko je pravni zastupnik tuitelja, generale? Ime nam moe
otkriti ve obini telefonski poziv.
- Nisam siguran u to, zapovjednice.
- U to?
- Ime je ve prispjelo jutros.
- Jutros...?
- Vidite, onaj indijanski mladunac dao mi je lo izvjetaj... to nije isto
to i namjerno pogrean izvjetaj... koji se ticao svjedodbe odvje...
- Odgovorite na moj upit, generale! Tko je pravni zastupnik, molim vas?
- On - odgovori Hawk upirui prstom u Sama Devere-auxa.
122
Vincent Francis Assisi Mangecavallo, u odabranim krugovima poznat kao Vinnie
Bam-Bam i, takoer, s kodiranim imenom Ragu, direktor Centralne obavjetajne
agencije - koraao je uznemireno i zabrinuto svojim uredom u Langlavu,
Virginia. to je to moglo krenuti ukrivo? Plan je bio tako jednostavan, bez
pogreke i mogunosti utjecaja. A jednako B jednako C, zato je i A jednako C.
Ali, negdje u toj jednostavnoj jednakosti, Hyman Goldfarb i njegovi ljudi
pogubili su konce... Vincentov vjerni ovjek, najbolji i najpouzdaniji u
cijelom poslu, jednostavno je nestao! Velika Noga! Odvratni Snjeni ovjek!
Koji se vrag dogodio Hurricaneu? Tko mu je poderao njegov glasoviti mozak? I
gdje je taj bijednik kojega je Vincent izvukao iz ne ba tako malenoga duga u
Las Vegasu, stavivi ga na poprilino velik vladin platni popis, nakon to je
zapovjedio momcima u kockarnici da izgube dokaze u interesu dravne
sigurnosti? Nestao je, eto, ali zatoi
Mali Joey zvani Lukavac bio je tada izvan sebe od radosti, jer moe uti
prijatelja iz starih dana koji je sad bio dravna zvjerka... iz onih starih
dana kad si svi koristili Malog Joeya da isti sumnjivce, od bruklinskih
dokova do pomodnih klubova na Manhattanu. Joey je to izvodio sve u esnaest!.

Mogao je stajati posve sam usred Yankee stadiona i nitko ga ne bi zapazio.

Nikad ga nitko nije uoio, on bi se jednostavno izgubio, kao da je u gomili
podzemne eljeznice. Potpuna neuoljivost bila je njegov osobiti dar - ak mu
je i lice bilo sivo i nepri-mjetljivo. ... No, kamo je nestao? Morao je znati
kako bi mu bilo bolje biti dobar s Vincentom - naposljetku, moglo se
podsjetiti na stare dugove i ljudi iz kockarnice uli bi mu u trag. Sve to
nije imalo smisla, nikakvoga smisla!
123
Zazvonio je telefon, sakriven u donjoj desnoj ladici direktorova stola.
Mangecavallo ga je ugradio po vlastitoj elji, i to nou, uz pomo uvelike
iskusnijih ljudi nego to su to bili takozvani strunjaci iz Agencijinoga
odjela za tajne veze. Zapravo, nitko u vladi nije imao taj broj, on je bio
zadran za doista vane ljude koji su o neemu odluivali. - Da? - zagrmi
direktor Agencije u slualicu.
- Ovdje je Mali Joey, Bam-Bame - ree piskutavi glas s druge strane.
- Gdje si bio, do vraga? Trideset i est sati, dan i pol nisam te mogao
pronai!
Svaku minutu u tih dan i pol razmiljao sam i traio jednoga zucconea!
- O emu to pria?
- Osim toga, rekao si mi da te ne zovem kui, koji telefonski broj ionako
nemam, a pogotovo ne preko velike pijunske centrale. Je li tono?
- Da, tono je. I onda?
- I onda, dok sam se motao izmeu zrakoplova i inovnika u zranoj luci, dok
sam potplaivao i podmiivao umirovljenoga policajca koji me je nekad strpao u
zatvor - nisam ba imao slobodnoga vremena!
- U redu, u redu. Reci mi to se dogodilo. Jesi li dobio neto korisno?
- Ako ti nisi, ja jesam, i to neto mnogo vrednije od onoga sitnia u Las
Vegasu.
- Hej, Joey, rije je o dvanaest tisua dolara!
- Ono to sam ja doznao vrijedi dvostruko, Bam-Bam.
- Nemoj se sluiti tim nadimkom - ree Mangecavallo branei se. - On se ne
uklapa u ovako visoki ured.
- Vinnie, moda te nisu trebali poslati u kolu. S tim nadimkom nitko te vie
ne potuje.
- Prestani. Pobrinut u se za tebe, kunem se oevim grobom.
- Tvoj tatica je jo iv, Vinnie. Vidio sam ga prologa tjedna u kockarnici.
ivi na visokoj nozi, i to ne s tvojom mamom.
- Sad je dosta, Joey. Dri se svoga posla ili e onaj no124
vac iz Las Vegasa narasti s lopovskim kamatama na pedeset tisua, capisc?
Dakle, to se doista dogodilo?
- to se dogodilo... da, to se zapravo nije dogodilo? - Mali Joey udahne
doboko i zapone. - Kao to si i pretpostavljao, Goldfarb je poslao skupinu
ljudi u onaj indijanski rezervat... to mi je bilo jasno im sam ugledao Lopatu
kako prolazi kroz lanu obrambenu utvrdu indijanskoga logora i odlazi ravno do
blagovaonice. ovjee, koliko taj samo moe poderati! Odmah iza njega bio je
onaj gringo koji esto brie nos, ali se pritom ne slui papirnatim rupiima.
Umijeao sam se medu njih i ugledao jo dva Lopatina prijatelja koji su
govorili smijeno engleski i raspitivali se za Gromoglavoga koji i tebe
zanima... ekao sam na velikoj udaljenosti i ugledao etvoricu kako kao
mahniti jure blatnjavom cestom, a zatim se razdvajaju i svaki ide svojim
pravcem, razliitim putovima...
- Putovima? - prekine ga Mangecavallo. - To znai da je bilo jo vie blata?
- Tako je Bam-Bam - oprosti, Vincenzo - bilo je blata i grmlja i stabala...
prava uma, je li jasno to hou rei?
- Do vraga, pa to je rezervat.

- I onda sam ekao, ekao i ekao - nastavi Joey ubrzano.

- ekam i ja, Joey - prekine ga direktor.
Dobro, dobro. Naposljetku, iz ume izlazi onaj vani Indijanac - mislim
naime da je to bio onaj tvoj vani Indijanac, jer mu je odjea bila krcata
perjem od glave do guzice. On juri prljavom cestom sve dok ne doe do velike,
smijene kolibe i ue u nju. A zatim se dogaa neto takvo da nisam mogao
povjerovati vlastitim oima! Taj vani Indijanac izlazi nakon nekoliko minuta,
ali to vie nije isti ovjek.
- Izmilja li, Mali Joey?
- Ne, tako je bilo, Vine. To je isti ovjek, ali ne izgleda vie onako kako
je izgledao. Sad je to netko nalik raunovoi s naoalima, u obinom odijelu i
s nekom glupom vlasuljom koja mu loe stoji, s platnenim putnim kovegom u
ruci... Naravno, koveg me navodi na pomisao da on odlazi iz rezervata, a to
kako se ini znai da ne namjerava vie biti Indijanac.
125
- Hoe li se ta pria oduljiti, Mali Joey? - upita Mange-cavallo moleivo. Prokletstvo, prijei na stvar!
- Ti eli da opravdam novac iz kockarnice, a ja ti hou dokazati da je ono
to sam pronaao jo mnogo vrijednije, je li tako?... Dobro, skratit u
dolaskom do zrane luke u Omahi, kamo sam ga slijedio i gdje je on kupio putnu
kartu za Boston, to sam i ja uinio. Meutim, pazi, Bam-Bam, ovo je vano.
Dok sam kupovao kartu, pokazao sam slubenici jednu od svojih lanih
federalnih znaki objasnivi joj da se vlada zanima za krupnoga momka s glupom
vlasuljom. Mislim da je na nju utjecala vlasulja; pokazala se toliko uslunom
da sam je morao zamoliti neka ne uzbunjuje, jer sve mora protei u miru. Ipak,
dobio sam ime s njegove kreditne kartice...
- Daj mi ga, Joey! - usklikne direktor Agencije.
- Svakako, Vine. To je M, zatim malo a, malo c, veliko K, povlaka, Hawkins,
G-e-n s povlakom, zatim USA, emu slijedi Ret. Sve sam prepisao, iako ne znam
to zapravo znai.
- To znai da se on zove Hawkins i da je umirovljeni general. Do vraga,
general!
- Ima jo, Vinnie, i bolje je da uje.
- Hou uti odmah! Nastavi!
- Dobro, ja ga slijedim u Boston i sve odjednom postaje ludo, htio bih rei
pazzo. U zranoj luci on ulazi u toalet gdje se susree s dvojicom
Portorikanaca koji nose odore kakve nikad nisam vidio. Odlaze do parkiralita,
sjedaju u oldsmobile s registarskim tablicama iz Ohia ili Indiane, i odlaze.
Ja odmah dajem cijelu pedeseticu taksistu i tek to sam mu rekao neka si-ljedi
oldsmobile, sve postaje jo lue\... Sada bivi indijanski poglavica, koji se
pretvorio u raunovou, odvodi onu dvojicu do nekakva brijaa, a zatim, neka
mi Bog bude na pomoi, Bam-Bam, odvoze se do nekoga parka uz rijeku, gdje ih
on tjera u trk kao da su marionetti, dok on na njih galami iz svega glasa.
Kaem ti, bili je strano!
Moda je taj umirovljeni general iz Osmoga odjela; zna i sam da se takve
stvari dogaaju.
- Poput onoga koji je pomijeao tenkove i cepeline, i koji je otpozdravljao
kamionima?
126
- Upravo sam to mislio, Mali Joey. to se dogodilo poslije?
- Njih trojica opet sjedaju u olds... tada sam morao istresti jo jednu
pedeseticu... i odlaze do neke prometne ulice u sreditu grada. Ona dvojica
odlaze u trgovinu mukom odjeom, a zatim u neku veliku zgradu, dok bivi
Indijanac i sadanji raunovoa sjedi u kolima. Prolo je vie od sata dok se
nije pojavila velika limuzina pred velikom zgradom. Tri ovjeka ulaze u nju, a
dvojica sjedaju odmah u olds koji slijedi limuzinu. A zatim sam ih izgubio?

- Ti si ih izgubio...! I ti mi to samo tako kae, Joey?

- Nemoj se uzrujavati, Bam-Bam...
- Molim te!
- Dobro, dobro, ispriavam se od srca...
- Srce e ti prestati raditi ako mi ne objasni zato se ne bih trebao
uzrujavati!
- Zucconei su mu se izgubili u prometnoj guvi, ali ne prije nego to sam
zapamtio registracijski broj velike tamnopla-ve limuzine. Istovremeno, ti mi
to ne bi povjerovao, zapamtio sam ime onog bostonskoga policajca koji me
strpao iza reetaka prije dvadeset godina i koji bi sada morao biti u kasnim
ezdesetim, budui da smo otprilike iste ivotne dobi.
- Mrzim razvuene prie, Mali Joey.
- U redu, U redu. Otiao sam dakle do njegove kue, koja i nije bogznato
nakon tolikih godina provedenih u javnoj slubi. Ondje smo ispili aicudvije, sjeajui se dobrih starih vremena.
- Joey, tjera me da pobjesnim!
- Dobro, dobro. Poeo sam ga preklinjali da ukljui svoje veze kako bi otkrio
ija je limuzina s onom smijenom registarskom tablicom, a moda i to kamo je
krenula nakon to ju je slijedio stari olds, ak, moda, i to gdje se
trenutano nalazi... Vjerovao ili ne, on mi je odgovorio na prvo pitanje u
tren oka.
- Joey, ti si nepodnoljiv!
- Calma, calma, Bam-Bam. On mi odmah priopuje da limuzina pripada jednom od
najveih odvjetnika u Bostonu. Zove se Pinkus, Aaron Pinkus i vrlo ga cijene
kako sitne tako i krupne ribe, kako one u skladu sa zakonom i one koje to ba
i nisu.
127
On je bezvezni tip, evo to je on. to ti je jo rekao bivi policajac?
Da je limuzina ve dvadeset minuta parkirana ispred hotela etiri Godinja
Doba u Bovlston Streetu.
- A to je s oldsom i lanim indijanskim poglavicom?
- Ne znamo gdje je olds, Vinnie, ali moj policajac raspitao se o registarskoj
tablici sa Srednjega zapada i ti mi nee povjerovati u ono to u ti rei to zvui doista nevjerojatnol
- Da vidimo, to je to.
- Olds pripada potpredsjedniku SAD!
- Magdalene? zagrmi potpredsjednik SAD u svoj uredski telefon. - Gdje je onaj
prokleti "oldsmobile"?
- Kod kue, ljubavi - odgovori glas druge dame SAD.
- Jesi li sigurna, golubice?
- Naravno, janje moje. Upravo neki dan rekla mi je djevojka da je vrtlarov
pomonik imao tekoa s njime dok je vozio autocestom. Jednostavno je stao i
nije ga mogao pokrenuti.
- Moj Boe, je li ga ondje ostaviti!
- Ni govora. Kuhar je nazvao radionicu i oni su ga dovukli ovamo. Zato?
- Onaj strani ovjek iz Centralne obavjetajne agencije, ije prezime ne
mogu izgovoriti, upravo me nazvao da mi kae kako su kola viena u Bostonu
gdje su ih vozili neki opasni kriminalci. Pitao me kad sam im dao vozilo.
Mogli bismo imati nevolja s ugledom...
- To je sranje! - vikne druga dama SAD, kojoj je kosa upravo bila nakovrana
ruiastim uvijaima.
- Neki je kurvin sin ukrao taj jebeni automobil! - uzvrati jednako glasno
potpredsjednik.
- Jesi li siguran da ga nisi nekom posudio, ti seronjo?
- Kriste, nipoto! Tako to bi samo ti mogla uiniti!

- Histerine nas optube nee nikamo dovesti - ree uzbueni, ali ipak
potreseni Aaron Pinkus. MacKenzie je opkoraio
128
Sama Devereauxa, tako to je koljenima pritisnuo njegova ramena na tlo. Malo
pepela njegove cigare palo je na Samovo zgreno lice. - Predlaem da se svi
ohladimo, kako kau mladi ljudi, i pokuamo shvatiti poloaj u kojem je svatko
od nas.
- to mislite o odredu za strijeljanje, nakon to mi bude oduzeta odvjetnika
dozvola? - promrmlja Devereaux.
- Hajde Same - ree Hawk umirujui ga. - Danas se to vie ne radi. Prokleta
televizija sve je pokvarila.
- Oh, zaboravio sam! Jednom ste mi to ve objasnili - vani su odnosi sa
javnou, sjeam se sada. Objasnili ste mi da postoje i drugi naini, na
primjer odlazak u lov na morske pse u koji odu trojica a vrate se samo
dvojica, ili lov na divlje patke u podruju prepunom zmija otrovnica. Velika
vam hvala, vi psihotina liinko!
Samo sam ti pokuavao neto objasniti i to zbog tvoje koristi, sinko. Ja
se brinem za tebe. Kao i Annie, cijelo ovo vrijeme.
- Rekao sam vam! Nikad mi nemojte spomenuti to ime\
- Tebi doista manjka razumijevanje, mome.
- Ako se mogu umijeati, generale - prekine ga Aaron Pinkus - ono to njemu
trenutano manjka, to je jasan pogled na okolnosti, a na to svakako ima pravo.
- Mislite li da moe s njima izai na kraj, zapovjednice!
- Vjerujem da bi trebao pokuati. Hoe li pokuati, Sa-muele, ili hoe da
nazovem Shirlev i objasnim joj kako nismo otili na onu izlobu zato to si
joj ti prisvojio limuzinu, strpao u nju trojicu brbljavih starih Grka i
natjerao mene, svoga poslodavca, da se brinem o tvojim potekoama - koje, uza
sve to, nisu pravno odvojive od mojih?
- Radije bih stao pred odred za strijeljanje, Aarone.
- Mudra odluka. I ja bih; koliko sam uo, Paddy mora dati automobilske
zavjese na ienje. ... Dopustite mu da se digne, generale, i sjedne na moj
stolac.
- A sad pazi kako se ponaa, Same - ree Hawkins, oprezno stajui na noge. Nasiljem se nita ne moe postii.
- To temeljito proturijei cijelom tvojom opstanku, gospodine Unitavatelju.
- Devereaux se digne s poda i pone
129
skakutati oko stola dok mu Pinkus nije pokazao stolicu. Sam sjedne uz glasan
tropot, oiju uperenih u svoga poslodavca. -to mogu oekivati, Aarone upita.
- Dat i ti pregled dogaaja - odgovori Pinkus, krenuvi do ostakljena bara u
udubini hotelskoga apartmana. - Dat u ti i gutljaj trideset godina staroga
konjaka, a to je rasko kojoj smo skloni i tvoja ljubazna majka i ja. Bit e
ti nuan uinak blagoga umirujuega sredstva, to smo i mi okuali prije
negoli smo poeli istraivati tvoj "jazbinski dvorac". Dat u ti ak povei
gutljaj, budui da on jamano nee moi poremetiti trijeznost tvoga
odvjetnikoga uma, koji e biti dovoljno okiran onim to bude proitao. Aaron napuni kristalnu au konjakom raskone tamnosmee boje, donese je do
stola i stavi pred svog namjetenika. - Proitat e neto to izgleda
nevjerojatno, a kad to uini, donijet e najvaniju ivotnu odluku. I neka
mi Bog Abrahamov oprosti, jer i ja u morati donijeti trenutnu odluku.
- Kloni se metafizike Aarone. to trebam uiniti? Kakav je to pregled
dogaaja?
- Moj mladi prijatelju, vlada Sjedinjenih Drava otela je zemlju plemena
Wopotami nizom prijevara, pri emu su obeanja bila pretoena u ugovore, ali

se kasnije tvrdilo kako tih ugovora nikad nije bilo. Ipak, oni su sakriveni u
zapeaenim arhivima Ureda za indijanske poslove u Washingtonu.
- Wopotami - to je to, do vraga?
- Indijansko pleme ije su se zemlje prostirale na sjever uz rijeku Missouri,
obuhvaajui sve u dometu tisuu strijela do dananjeg Port Calhouna, zatim na
zapad uz Platte do Cedar Bluffsa, na jug do Weeping Watera i na istok do Red
Oak Citya u Iowi.
- Pa to ima u tome? Povijesno utvrene nekretnine bile su u svoje doba
kompenzirane isplatama prema odluci Vrhovnoga suda - mislim daje to bila
godina 1912. ili 1913.
- Tvoje fotografsko pamenje je, po obiaju, izvanredno, ali ne primjeuje
jednu pogreku ili rupu.
- Sigurno ne! U pravnikom smislu, ja sam savren.
- Ovo to si rekao tie se onih ugovora koji su poznati.
- A kakvih bi jo trebalo biti?
130
- Onih koji su sakriveni, Same. ...Oni su sad pred tobom. Proitaj ih, moj
mladi prijatelju, a zatim mi moe za sat ili dva priopiti svoje otro
pravniko miljenje. U meuvremenu, pij konjak oprezno, iako e moda
nagonski posegnuti dublje u kupu. ...U gornjoj desnoj ladici nai e
biljenice i olovke. Dokumenti zapoinju hrpom s tvoje lijeve strane, a zatim
su abecedno poredani na stolu. Morat e praviti biljeke, siguran sam u to.
Aaron se okrene Hawku. - Generale, mislim da bi bilo dobro ostaviti Sama
nasamu. Slutim da bi njegova koncentracija bila poremeena svaki put kad bi
vas pogledao.
- Moda zbog moje plemenske odjee.
- Siguran sam da to ima neke veze. A kad je ve rije o vaem izgledu, to
mislite da nas Paddy - oprostite, narednik Laffertv - odveze do jednoga maloga
restorana koji esto pohodim, kad ne elim naii na preradoznale poznanike?
- Ostanite na tome, zapovjednice Pinkus. Ali to e biti ovdje sa Samom? Imao
je naporan dan i cijela jedna vojska gazila je po njegovu elucu.
Na mladi prijatelj vrlo je dobro upuen u ovdanje sobne servise,
generale. Potvrde o plaenim raunima potvruju to iskustvo... Ipak, ini se
da je u sadanjem trenutku otporan na glad.
Otvorenih ustiju i iroko razrogaenih oiju, Devereaux se nagne nad uvodne
stranice dokumentacije. Olovka u ruci ve je bila spremna iznad biljenice
utih korica. Onda olovka ispadne iz ruke i otkotrlja se po podu. On proape:
- Nitko od nas nee ovo preivjeti. Oni jednostavno ne mogu dopustiti da mi
ostanemo ivi.
Gotovo pet tisua kilometara zapadno i neto sjevernije od Bostona u
Massachusettu, lei divni kalifornijski grad San Franci-sco. Ne treba uditi
statistiki podatak prema kojemu veina stanovnika potjee iz Bostona. Neki
demografi tvrde kako je razlog tome prekrasna luka San Francisca, koja toliko
podsjea n;i domaju visokih brodova; drugi dokazuju kako se srodnost s
glavnini gradom Massachusettsa nalazi u izrazito akademskoj
131
atmosferi koju stvara mnotvo sveuilinih naselja i obilje kavana u kojima se
vode ive rasprave; trei pak vide magnet u rastuoj i esto opsesivnoj
tolerantnosti razliitih ivotnih stilova to privlai bostonske mentalitete,
sklone oporbenjatvu. Koliko su se samo puta bostonski glasai usprotivili
openacional-nom raspoloenju? Te statistike procjene ipak imaju malo
zajednikoga s naom priom, osim jedne pojedinosti: da je osoba koju emo
uskoro sresti, diplomirala - kao i Samuel Lan-sing Devereaux - na Harvardskom
pravnom fakultetu.
Ona se zapravo moda ve susrela s Devereauxom prije mnogo godina, budui da
je tvrtka Aaron Pinkus Associates bila za nju ivo zainteresirana, kao to je

i ona nalazila svoj interes u toj tvrtki. Sreom ili nesreom potraila je
drugi ivotni okoli, jer joj je dojadio status nekoga tko je pripadnik
manjine to podjednako uzbuuje bostonske profesionalce kao i akademske
pozere. Nije bila ni crnkinja ni idovka, niti orijentalka niti
latinoamerikog podrijetla, niti je imala korijenje u Mediteranu kao ni pretke
u Bengalu ili oko Arapskog mora - a samo su to bile legitimne manjine u
bostonskom topionikom loncu. Nije bilo ni klubova ni udruenja ni skupina za
rasprave, koji bi se zaloili za stvar njezine posebne manjine, zato to...
pa, jednostavno, nitko nije pomiljao da ta skupina posjeduje vertikalnu
mobilnost koja je klju drutvenog uspjeha. Oni su jednostavno postojali i
obavljali svoje poslove, ma to bili.
Ona je bila amerika Indijanka.
Ime joj je Jennifer Redwing, pri emu je ime "Jennifer" zamijenilo prvotno ime
"Zora" koje joj je - prema rijeima njezina strica, indijanskoga poglavice
Orlova Oka - bilo dano zato to se rodila s prvim zrakama jutarnjega Sunca u
opinskoj bolnici Midlandsa, Omaha. Dok je stasala, postalo je oito da je
ona, jednako kao i njezin mlai brat, meu nadarenijim pripadnicima plemena
Wopotami. Zato je Plemensko vijee staraca nalo potrebna sredstva da joj
osigura kolovanje. A kad je jednom osvojila sve prednosti koje joj je pruala
njezina nadarenost, odluila je krenuti to dalje prema Zapadu, koliko god to
bilo mogue - do mjesta gdje ljudi nisu pretpostavljali da Indijanke moraju
nositi sari i imati male crvene pjege na elu.
132
Ipak, njezin dolazak u San Francisco bio je vie posljedica sluaja negoli
plana. Ona se vratila u Omahu, stekla u Nebraski odvjetniko zvanje i zatim se
uposlila kod ugledne odvjetnike tvrtke... kad se taj sluaj dogodio. Klijent
tvrtke, koji je bio poznati fotograf ivota u divljini, dobio je od asopisa
National Geographic narudbu da prokrstari nekim suvremenim indijanskim
rezervatom i napravi fotografski esej o tamonjoj fauni. Namjeravalo se
njegove snimke prokazati usporedo sa snimkama iz prolosti, s oitom namjerom
da se pokae propadanje ivotinjskoga carstva kakvo je bilo poznato
nekadanjim stanovnicima toga kraja. Fotograf je bio iskusan, premda moda
previe poudan profesionalac, pa je znao da mu je radni nalog bio lano
predstavljen: tko bi, do vraga, htio vidjeti lovaki raj u umiruem svijetu
divljega ivota, pokraj romantiziranih gravura plodnih polja i uma? S druge
strane, sve bi se to s malo mate moglo i drukije prikazati - recimo, s
indijanskim vodiem po svim tim slikama... kad bi to, recimo, bila neka zaftig
ena... recimo, "crvena" Redwing, pravnica koja je imala ured neposredno uz
onaj njegova odvjetnika, i prema kojoj je fotograf osjeao posve odreenu
sklonost.
- Reci, Red - pone fotograf jednoga jutra pojavivi se na vratima njezina
ureda i upotrijebivi pritom nadimak kojim su se sluili njezini suradnici,
izveden oito iz njezina prezimena. - Kako bi ti se svialo da zaradi
nekoliko stotina dolara?
- Ako sugerira ono to mi se ini, bolje da ode u javnu kuu - bio je
ledeni odgovor.
- Krivo si me shvatila.
- Ne, ako je zakljuivati po ogovaranjima to se uju u ovom uredu.
- Tako mi moje asti...
- Poni ve jednom.
- To bi bila sasvim potena narudba od asopisa National Geogniphic.
- Pokazuju gole Afrikanke, ali jo nikad nisam ondje vidjela gole bjelkinje.
Kao to vidi, upoznata sam s publikacijom.
- Nema veze. Jedino to trebam, to je vodi po zbirci fo-togrufiju koje
ocrtavaju nepovoljne okolnosti u rezervatima. Prav133

nik odgojen u Harvardu, koji je sasvim sluajno pripadnik jednoga indijanskog

plemen, mogao bi ukazati na razliku onima koji inae samo prevru stranice.
- Ma nemoj?
I tako je zamisao upalila; unato injenici to je Red Red-wing bila iznimno
perspektivna mlada odvjetnica, bila je i izrazito naivna. U arkoj elji da
pomogne svome narodu, pristala je na fotografov izbor odjee, odbivi jedino
pozirati u bikiniju s pastrvom u ruci. Dogodilo se samo jedno "ne": uhvatila
je snimatelja u pokuaju da je fotografira nagnutu nad uginulom vjevericom
koju je ubila struja, ali tako da se ispod raskopane seoske koulje
pokazivala sva bujnost njezinih grudi - daleko vie nego to je jedna
odvjetnica smjela sebi dopustiti. Nakon toga je fotografsku seansu proglasila
zavrenom, pospjeivi svoju odluku estokim udarcem u snimateljevo lice. Dok
su mu usne krvarile, fotograf je uzviknuo: - Dobro djevojko, gotovo je, ali
molim te, ponovimo jo jednom!
lanak u asopisu se pojavio, a odjel pretplate je odjednom dobio mnogo novih
narudbi. Vidio ga je i izvjesni Daniel Springtree, djelomino Navajo
Indijanac i stariji partner tvrtke Springtree, Basl i Karps, odvjetnikoga
pogona s kojim se i te kako raunalo u San Franciscu. Nazvao je Jennifer "Red"
Red-wing u Omahu i izloio joj svoj sluaj, odnosno osjeaj krivice to se
nije dovoljno zauzimao za svoje sunarodnjake s oeve strane. Tvrtkin mlanjak
"Rockwell" poslan je u Omahu da dovede Jennifer do San Francisca; onoga trena
kad je ona shvatila da je Springtree sedamdesetetvorogodinjak i jo uvijek
zaljubljen u svoju enu od pedeset godina, shvatila je kako je kucnuo trenutak
da napusti Nebrasku. Tvrtka u Omahi nije protiv toga mogla nita uiniti, iako
se nakon pojave lanka u asopisu popis njezinih klijenata utrostruio.
Tog jutra Redwing, mlai partner tvrtke Springtree, Basl i Karps - za koju su
svi vjerovali da e se uskoro zvati Basl, Karps i Redwing - bavila se pravnim
pitanjima godine svjetlosti udaljenima od njezinih plemenskih briga. Ali onda
je za-zujao interkom i njezina je tajnica najavila: "Va brat na vezi."
- Charlie!
134
- To je on. Kae da je hitno, i ja mu vjerujem. ak se nije potrudio ni
objasniti mi kako sam, sudei po boji glasa, iznimno lijepa.
- Boe, nisam ga ula ve tjednima...
- Mjesecima, gospoice Red. Dragi su mi njegovi pozivi. Je li on onoliko
zgodan koliko ste vi sjajni? Hou rei, je li to obiteljska osobina?
- Dodajte sebi jo pola sata za ruak i pustite me da govorim sa svojim
bratom. - Jennifer Redwing pritisnula je svijetlei gumb na telefonu. Charlie, dragi, kako si? Nisam te ula... mjesecima.
- Imao sam posla.
- Slubenoga? Kako stvari idu?
- To je gotovo. Zavreno.
- Znai, dobro.
- Zapravo, proveo sam neko vrijeme u Washingtonu.
- Znai, jo bolje - usklikne sestra.
- Ne, nije. To je loije, zapravo najloije to moe biti.
- Zato, Charlie? Jedna dobra tvrtka u D. C.-u mogla bi koristiti. ... Znam,
ne bih ti to trebala govoriti, ionako e jednoga dana doi do istoga
zakljuka. Nazvao me jedan stari prijatelj iz odvjetnike komore u Nebraski;
kae da si poloio ispit i to s najvrsnijim rezultatom, mali brate! to kae
na to, ti genij?
- To nema veze, sestro, sve to skupa nema veze. Kad sam ti rekao da je s time
gotovo, mislio sam na sebe i na sve to se tie moje odvjetnike karijere. Ja
sam uniten.
- to to govori!... Je li posrijedi novac?
- Nije.

- Neka djevojka?
- Nije djevojka, nego mukarac.
- Charlie, na to nikad ne bih posumnjala!
- Oh, pobogu, nije ono.
- Onda to je?
- Bilo bi bolje da zajedno ruamo, sestro.
- U Washingtonu!
- Ne, ovdje. Dolje sam u tvom predvorju. Nisam se htio popeti - to manje
posla bude imala sa mnom pred javnosti,
135
toliko bolje za tebe. ... Sada u otputovati na Havaje, zatim u raditi na
brodovima i napokon u otii u Ameriku Samou kamo, uz malo sree, ne dolaze
nikakve novosti.
- Ostani gdje jesi i ekaj me, pernata glavo\ Velika sestra dolazi dolje da ti
izbije te gluposti iz glave!
Zapanjena Jennifer Redwing zurila je u svoga brata s druge strane stola. Bila
je bez rijei pa je Charlie pokuavao prekinuti utnju. - Lijepo vrijeme u San
Franciscu.
- Kia pada kao iz kabla, idiote... Charlie, zato me nisi nazvao prije nego
to si se spetljao s tim luakom?
- Pomiljao sam na to, Jenny, ali znao sam koliko si zaposlena. Uostalom,
isprva je sve nalikovalo ali i nikom se nije dogodilo nita loe - osim jedne
male iznimke - a onda je odjednom ala prestala i ja sam se naao u
Washingtonu.
- Kao parniar pred Vrhovnim sudom, i to uz lano predstavljanje, to bi
doista bilo dovoljno! - prekine ga starija sestra.
Bila je to samo predstava, Jenny, u biti nisam uinio nita... osim to
sam se sastao s dvojicom sudaca, ali na vrlo neformalnoj osnovi.
- Ti si se sastao...
- Vrlo neobavezno, sestro, oni me sigurno nisu zapazili.
- Kako je to bilo i zato te ne bi uoili?
Hawkins mi je rekao neka se neprekidno motam po predvorjima u plemenskom
ogrtau. Kaem ti, osjeao sam se kao budala, ali jednoga dana priao mi je
debeli crni sudac, stisnuo mi ruku i rekao: "Znam odakle dolazi, mladiu."
Tjedan dana kasnije zatekao me je u hodniku onaj Talijan, obgrlio me i rekao
alosnim glasom: "Mi, koji smo doli s druge strane mora, esto nismo bili
tretirani bolje od vas starosjedilaca".
- O, Boe! - promrmlja Red Redwing.
- Ondje su se motali mnogi ljudi, sestro - brzo odgovori brat. - Gomile
turista i odvjetnika - cijele gomile.
Charlie, ja sam iskusan pravnik i nastupala sam pred Vrhovnim sudom, ti to
zna! Zato nisi otiao do telefona i javio mi se?
136
- Dio razloga mogao je biti u tome to sam znao da bi ti sve prevrnula i
izvukla me, ali stvarni razlog bio je u tome to sam zamiljao da bih
lakrdijaa Maca mogao odgovoriti od svega. Objasnio sam mu kako sluaj mora
biti izgubljen ve zbog moje situacije koja bi onemoguila bilo iju sklonost
u prilog zahtjevu - to je bilo jednako nevjerojatno kao i mogunost da uem u
rodeo. Moja je zamisao bila da unesem u zapisnik izjavu o zabuni, otkrivenoj
naknadnim otkriima. Oni bi zatim odmah odbacili zahtjev, bre nego to bi
stric Orlovo Oko ispalio hitac.
- to je Hawkins rekao na taj prijedlog?
- U tome i jest bio problem - nikad nisam dobio priliku da mu to do kraja
objasnim. On me nije htio sasluati, neprekidno je galamio i kad mi je konano
vratio moju odjeu...
- Tvoju odjeif!

- To je duga pria. U svakom sluaju, bio sam izvan sebe od sree kad sam je
dobio i odmah sam dao petama vjetra. Mislio sam da u ga kasnije nazvati i
pokuati se s njim sporazumjeti.
- Jesi li?
- Nestao je. Sjea li se Johnnva Calfnosea?
- Jo uvijek mi duguje sudsku jamevinu.
- Dobro, Johnnv je bio neka vrsta specijalnoga Macova pomonika za sigurnosne
poslove. On je rekao da je Havvkins otputovao u Boston, ali uz prethodnu
napomenu - ako za nj bude ikakvih poziva ili pote iz Washingtona, neka ga
Johnnv odmah potrai na telefonskom broju u Westonu, Massachusetts. To je
predgrae Bostona.
- Znam gdje je to, provela sam nekoliko godina u Cam-ridgeu, sjea li se?
Jesi li ga nazvao?
- Pokuavao sam. etiri puta, zapravo, ali svaki put uo sam histerini glas
neke ene koja je nesuvislo optuivala neto to je bilo u vezi s papom,
tonije s nekim papom.
- To nije nita neobino. Stanovnici Bostona preteno su katolici, koji u
trenucima tjeskobe trae utjehu od Crkve. to se jo dogodilo?
- Nita. Kad sam kasnije ponovno pokuavao, telefon je bio zauzet, to znai
da ga je ona luakinja moda ostavila s otvorenom linijom.
137
- Ali to takoer znai da je Hawkins u Bostonu. ... Ima li taj telefonski
broj?
- Znam ga napamet. - Ona ga odrecitira i uzdahne. - Ja sam gotov.
- Jo ne, Charlie - ree Jennifer gledajui brata. - Ja nisam tek tako
obuzeta tvojim nevoljama. Tvoja sam sestra i tvoj odvjetnik; bez obzira na ono
to kae zakon, u tom sluaju ima i mnogo krivice zbog udruenja. Ti si
takoer zgodan deko, i, Bog mi pomogao, volim te. - Ona pozove konobara. Mario, donesite mi telefon.
- Nee me vidjeti godinama - pone opet njezin brat. - Jednom, kad doem u
Honolulu ili na Fiji, zaposlit u se na brodovima i onda u...
- Charlie, zavei! - ree Jennifer, dok joj je Mario pruao slualicu
telefona. Ona okrene brojke i odmah pone govoriti. - Peggy, ovdje Jennifer,
moe za ruak uzeti dva sata ako mi uini nekoliko stvari. Prvo, pronai mi
adresu osobe koja ima ovaj broj telefona u VVestonu, Massachusetts. - Ona ree
broj koji joj je dao Charlie. - Drugo, rezerviraj mi mjesto u kasnom
zrakoplovu za Boston. Napokon, nee me ovdje biti sutra, i da ti odmah
odgovorim na tvoje sljedee pitanje, neu poslati svoga brata da me
zamjenjuje, jer bi ga ti iskvarila. Molim te, rezerviraj mi hotel u Bostonu,
pokuaj sa etiri Godinja doba, mislim u Bovlston Streetu, ondje gdje smo
upriliili domjenak za pravniki asopis.
- Jenny, to to radi? - povie na nju njezin brat dok je sputala slualicu.
- To je prilino oito. Ja letim za Boston, a ti se nee micati dalje od
moga stana ovdje, gdje e paziti na telefon. Jedina druga mogunost bila bi
da te dam uhititi zbog prijevare i neplaanja visokih dugova - ili da zamolim
prijatelja i klijenta da pripazi na tebe. Mislim da bi ti zatvor vie
odgovarao, jer je on navalni igra u ragbijakom klubu.
Odbijam uvaiti teroristike prijetnje i ponavljam: to to, do vraga,
kani uiniti?
- Pronai onoga luaka Hawkinsa i zaustaviti ga. Ne samo zbog tebe, Charlie,
niti zbog mene, nego zbog naega plemena.
138
- Znam. Svi bi nam se smijali u rezervatu. Rekao sam to Macu.
- Neto mnogo gore, mali brate, mnogo gore. Sve to si mi ispriao sluti na
nepopravljivu katastrofu. Zrana baza Of-futt, stoer Stratekog zranog
zapovjednitva, SAC, glavni je cilj toga ludoga generala. Bez obzira na to

koliko cijela zamisao bila aava, misli li ti da e oni golijati iz

Washingtona mirno sjediti dok im se netko u to mijea?
- to mogu uiniti osim da sve ismiju pred sudom, da na to uope ne obraaju
pozornost ili da me tiho pre zbog lanoga predstavljanja? Hou rei - to oni
mogu uiniti?
- Mogu proglasiti nove zakone, Charlie, zakone koji e u biti unititi pleme.
Mogli bi poeti s time da presude o zemlji koju imamo i rasele stanovnike. Pa
to su ve inili zbog autocesta, ak je i zbog obinih sporednih cesta ili
nevanih mostova! A to je to u usporedbi s neogranienim platnim listama
Stratekog zranog zapovjednitva!
- Da rasele...? - Charlie upita odjednom.
- To znai, da bi nae ljude smjestili u zagaene kue i prljave stanove, i
to to dalje jedan od drugoga - objasni Jennifer kimajui glavom. Ono to mi,
tonije oni, sada imaju, nije nipoto zemaljski raj, ali to je ipak njihovo.
Mnogi meu njima proivjeli su ondje sedamdeset ili osamdeset godina. Svi oni
imaju svoje ljudske povijesti, koje sada stoje nasuprot hladnim vladinim
podacima kojima se navodno brane nacionalni interesi.
- Zar bi Washington to mogao uiniti?
- U tren oka. Sporedne ceste i zabaeni mostovi sitnica su u oceanu novaca
poreznih obveznika, a irokogrudnost vlade kad je u pitanju Strateko zrano
zapovjednitvo ravna je moru bez kraja.
- Ponovno te pitam, sestro, to to doista moe uiniti u Bostonu?
- Slomiti umirovljenoga generalskoga aavca, mali brate, i sve one koji
stoje oko njega.
- Kako?
- Znat u to bolje kad ih pronaem, ali mislim da e moj bijes bili usporediv
s njihovom ludou. ... to kae o zavjeri
139
neprijatelja demokracije koji su naumili asnoga diva baciti na koljena i
unititi ameriku mogunost prvoga udara diljem svijeta? Onda bi se to moglo
povezati s legalnim terorizmom uz rasistiku podlogu - namjetenim izjavama
kojima bi tajne klike vodile do fanatinih Arapa i osvetoljubivih Izraelaca uz
dogovor s vrstorukaima u Pekingu, zajedno s Hare Krishnom, Fidelom Castrom,
pacifistima iz Sesame Streeta i tko zna kime jo. Ovaj planet obiluje
pokvarenjacima koji izazivaju neposredne i strastvene reakcije. U istrazi
prije suenja zajamit emo im sve to to sam rekla.
- Prije suenja...!
- uo si me.
- To su sve gluposti, Jenny!
- Znam, Charlie, ali i oni su glupi. U slobodnom drutvu svatko moe tuiti
svakoga, to je istovremeno i ludo i sjajno. Nije vana rasprava sama po sebi,
nego prijetnja javnom izloenou... Gospode Boe, jedva ekam stii u Boston!
:
140
10
Desi-jedan pokuca otro i tri puta za redom na hotelska vrata, slijeui
ramenima. To je ponovio i njegov sudrug u oruju, De-si-dva. - Moda je na
loco ovjek, veliki general, dao petama vjetra?
- Zato bi?
- Zar nam ne duguje dinero!
- Ne vjerujem da bi to uinio, ne elim vjerovati da bi to uinio.
- Ni ja ne vjerujem, ovjee, ali zar nam nije rekao da se vratimo za sat
vremena?
- Moda je mrtav. A moda je njega i maloga starca poslao nekamo onaj jo
vei loco gringo.
- Onda nam ne preostaje drugo negoli provaliti.

- I pri tome nainiti toliku buku to e privui gringo policiju, pa emo

opet jesti gringo hranu dugo vremena. Dobar ti je naum, amigo, ali ti nema
mehanikih sposobnosti, je li ti jasno to hou rei?
- to, mecanicol
- Hej, obeali smo jedan drugome da emo govoriti engleski, jesmo li? odvrati Desi-dva, izvlaei iz depa nekakav instrument nalik olovci koji se
nije mogao poblie opisati. Provalnik u automobile priblii se vratima,
gledajui lijevo i desno du pustoga hodnika. - Ne moramo razbijati vrata. Ove
pla-stico brave nisu problem... one imaju mali bijeli plastico otpo-nac.
- Otkud zna toliko toga o hotelskim vratima?
- Radio sam kao konobar u Miamiju. Gringosi vole biti poslueni u svojim
sobama, ali dok im donese neto na pladnju, ve su toliko pijani da obino
izgube klju. Kad bih vratio
141
pladanj u kuhinju, izvikali bi se na mene, zato je bolje znati otvoriti vrata.
- Dobre si ti kole proao.
- Ali prije toga radio sam i na parkiralitu. Madre Maria, to su
universidades! Uzavreli Desi-dva izvue plastinu otricu iz svoga udnoga
instrumenta, gurne je u bravu i polagano otvori vrata. - Senor! - dovikne on
osobi unutra. - Je li s vama sve u redul
Sam Devereaux sjedio je za stolom kao u snu, uperenih oiju u stranice pred
njima. - Drago mi je to vas opet vidimo - ree on tihim glasom, pri emu
njegove rijei nisu ukazivale na visinu njegove koncentracije.
- Zamalo smo razbili vrata, ovjee! - vikne Desi-jedan. - to ne valja?
- Nemojte me i vi baciti na pod - zauje se monotoni odgovor. - U mojoj osobi
utjelovljena je teina zakona. Niste mi potrebni.
- Hej, gringo - proslijedi Desi-jedan. Mi samo izvravamo zapovijedi grande
heneral, je li jasno?
- Grande general ima hemoroide u ustima.
- Nije lijepo to to kae - upadne D-dva, koji se pridruio svome suradniku,
spremivi prije toga instrument za otvaranje vrata u dep. - Gdje su general i
onaj mali ovjek?
- to... tko? Otili su na veeru. Zato im se ne pridruite?
- Zato to nam je on rekao da se vratimo ovamo za jedan sat, a mi smo dobri
soldados\
- Dobro, ali ja to ne mogu komentirati, jer u moju slubu nije ukljuena
poduka.
- to to pria? - upita Desi-jedan, promatrajui odvjetnika kao da je
posrijedi gnjida pod sitnozorom.
- to? ... ekajte, deki, ja sam doista jako zauzet, ali nita to mi se
dogodilo ne uzimam osobno. - Vjerujte mi, ja sam bio ondje gdje biste mogli
biti vi.
- to to znai? - upita D-jedan.
- Pa, evo, Mac je prilino jaka osoba i moe djelovati vrlo uvjerljivo.
- to je to "mac"? Komad mesa koji govori?
142
- Ne, to je dio njegova imena - MacKenzie. Ja ga zovem Mac zbog kratkoe.
- On nije kratak, ovjee - ree Desi-dva. - On je jedan veliki gringo.
- To ide jedno s drugim, ini mi se. - Sam mirne nekoliko puta i nagne se u
okretnoj stolici, izvinjujui vrat kako bi olakao pritisak koji je osjeao. Velik, ilav, grub i svemoan. Vas dvojica ste sposobni uliari, a ja sam
sposoban odvjetnik, pa ipak, on nas redovito poklopi.
- Ne poklopi on nikoga - ree uzbueni D-jedan.
- Nisam mislio doslovce.
- Ono to ti misli, vrijedi koliko i govno - doda D-dva. - Loco ovjek je
sasvim u redu.

- Da, znam - zakljui Devereaux umorno, usmjeravajui ponovno pogled na

stranice ispred sebe. - Vi ga doista volite i to je lijepo.
- Odakle je on doao, ovjee? - upita prvi Desi.
- Odakle je doao?... to ja znam? Valjda iz vojske, otkud bi inae?
Desi-jedan i Desi-dva izmijenie poglede. - Recite nam njegovo ime slovo po
slovo - ree D-dva.
- Tako je! - upadne prvi Desi okreui se uznemirenom odvjetniku. - Vi Senor
Sam, uinite kako vam kae moj prijatelj.
- to da uinim?
- Ispisi ime grande heneral.
- Zato?
- Ako to ne uinite, vai prsti nee vie raditi onako dobro kao do sada.
- Sa zadovoljstvom - brzo ree Devereaux, uzme olovku i otrgne jednu stranicu
svoje odvjetnike biljenice. - Evo ga - doda, ispisujui Hawkinsovo ime i
in. - ao mi je to ne znam adresu i telefon, ali to moete kasnije potraiti
u nekoj kaznenoj ustanovi.
- Vi govorite prljavtine o grande generalu? - upita Desi -ilva sumnjiavo. Zato ga vi ne volite? Zato ga tjerate, liijclc na njega i pokuavate se s
njime tui?
143
- Zato to sam zla, uasna osoba - povie Sam, maui rukama. - Bio je tako
dobar prema meni - vidjeli ste kako ljubazno razgovara sa mnom - a ja sam bio
tako sebian] Nikada si to neu oprostiti, ali shvatio sam svoje grijehe i
zato u mu se pokuati oduiti uinivi ono to od mene zahtijeva. ... Sutra
ujutro odlazim u crkvu izmoliti oprost to sam se tako ponaao prema jednome
velikome ovjeku.
- To je ve bolje. Sad moram ii, prihvaajui rije pobonoga ovjeka da je
veliki general dobar.
- Bojim se, ne razumijem.
- Veliki general daruje nam dinero...
- Novac, hoete rei?
- To sam htio rei, gringo, ali mi ne vjerujemo i ostajemo positivo,
shvaate? Recite dakle grande generalu da emo biti ovdje sutra radi naeg
dinero, jasno?
- Jasno, ali zato ga ne priekate... vani, dakako.
- Ne moemo zato jer imamo posla, moramo razmiljati i razgovarati... i
elimo dati do znanja da mu vjerujemo.
- Sasvim otvoreno reeno, ne razumijem vas.
- I ne morate. Samo mu recite ono to smo rekli, u redu?
- Svakako.
- Doi, amigo - ree Desi-jedan, zavrui rukav na lijevoj ruci, na kojoj su
se nalazile tri ure. - Kaem ti, vie se ne moe vjerovati nikome\ Ovi rolexi
su kopije!
S tim zagonetnim rijeima Desi-jedan i Desi-dva napustie apartman, domahujui
srdano Samu dok su pritvarali vrata. Devereaux zatrese glavom, ulije konjak i
vrati se papirima na stolu.
Praskozorje se poelo ukazivati na istonome nebu daleko iznad Bostona,
Massachusetts. To je razljutilo Jennifer Redwing, koja je zaboravila spustiti
zastor na prozoru. Prodorne zrake ranoga sunca probijale su joj one kapke i
budile je. ... Zaboravila je, do vraga, bila je previe umorna razmiljati o
tome, kad je u dva ujutro ula u zrakoplov. etiri sata sna nisu bila ni
izdaleka dovoljna, unato njezinoj energiji. Ona se uspravi, spusti
144
zastor i upali svjetiljku, a zatim pone listati jelovnik. Nadala se da e
nai ono to joj je trebalo: obavijest o non-stop servisu. Podigne slualicu,
narui kontinentalni doruak i pone razmiljati o danu ispred nje.

Sve se svodilo na to da treba uhvatiti onoga kurvinog biveg generala,

MacKenziea Hav/kinsa, i bilo koga tko je stajao iza njega. Ve e ga ona
uhvatiti i staviti na rotilj, koliko god to stajalo i bez obzira na pravne
varke kojih se inae uasavala. Ali danas je bilo neto drugo. Uvijek zahvalna
svome plemenu - ta je zahvalnost bila izraena i nadzorom nad plemenskim
ulaganjima kao i davanjem treine svoga dohotka u korist plemena - bila je
bijesna to su se neki stranci pokuali okoristiti plemenskom prolou samo
zbog profita. Njezin mali brat Charlie bio je u pravu, premda je pogreno
shvaao njen bijes. Ona nee izvui samo njega, nego i sve njih zajedno!
Donesen je doruak, a s njim i smirenje. Morala se koncentrirati. Imala je
jedino broj telefona i adresu u Wastonu. Nije bilo mnogo, ali dovoljno za
poetak. Zato sati nisu prolazili bre? Do vraga, morala bi ve zapoeti!
Bilo je pet sati i trideset minuta ujutro kad je Sam Deve-reaux, zakrvavljenih
oiju, dovrio itanje dokumenata Wopota-mi o sudskome postupku, pri emu je
svojim primjedbama ispunio trideset i sedam stranica biljenice.
O, Boe, bio mu je prijeko potreban odmor, barem zato da ugleda neku
perspektivu, ako je bilo ikakve u toj ludoj zbrci! Glava mu je pucala od
stotina vanih i nevanih injenica, definicija, zakljuaka i proturjeja.
Samo bi mu razdoblje mirovanja moglo vratiti onu njegovu sposobnost
zakljuivanja i ralanjivanja, koja je u ovom trenutku bila tako beznaajna
da je posumnjao bi li mogao upravljati i djejim vrtiima. Istodobno,
"l.iuliik" Mac Hawkins spavao je u krevetu hotelskoga apar-Ininiiii. Njegovom
krivicom tih dvjestotinjak stranica iste kata-Nliole poslalo je predmetom
pozornosti Aarona Pinkusa i Sa-murlu l.nnsinga Devereauxa, koji je sad shvatio
da nikad nee sudaku odoru - osim, moda, kao ispunjenje pos145
ljednje elje prije nego to bi bio strijeljan u podrumima Pentagona, po
zajednikoj zapovijedi koju bi izdali Predsjednik, Ministarstvo obrane, CIA,
DIA, i Keri amerike revolucije. A Aaron - jadni Aaron! Ne samo to se morao
suoiti sa Shir-ley zbog proputene umjetnike izlobe, nego je i on morao
prouiti Macov dokument, koji je sam po sebi djelovao kao upozorenje nestanka.
Isuse Svemogui, Strateko zrano zapovjednitvo! Ako bi oni klipani iz
Vrhovnoga suda makar malo povjerovali podnesku, a to je bio za njih poziv na
savjest kao i na zakonitost, itavi dijelovi, ako ne i sveukupno Strateko
zrano zapovjednitvo pretvorilo bi se u posjed nekakvog siunog domorodakog
indijanskoga plemena sa smijenim imenom Wopotami! Zakon je bio sasvim jasan:
sve naknadno podignute graevine kao i materijali naeni na uzurpiranom ili
ukradenom zemljinom posjedu pripadaju oteenoj strani ili stranama. Sranje!
Spokoj, ili ak san, ako bi mogao doi do njega. Aaron je dobro uinio to su
se on i Mac vratili oko ponoi, kad je Sam poeo bombardirati Hawkinsa neim,
to su po vlastitom priznanju bila histerina pitanja i optube.
- Zavri s tim, mome, naspavaj se pa emo sutra razgovarati. Nita se ne
postie kad su ice prenapete da bi mogle pronai pravu notu; da budem potpuno
iskren s vama, gospodo, kad ugledam svoju dragu Shirlev oekuje me vrlo
disonantna coda. ... Zato si, Same, uope spominjao onu prokletu umjetniku
izlobu?
- Mislio sam da bi se jako razljutio kad bi ustanovio da se nisam ondje
pojavio s jednim od naih najbogatijih klijenata i to samo zbog njegove ene.
Uostalom, ja nisam nita rekao Shirley.
Sam je bolji nego to mislite, zapovjednice Pinkus -ustrajavao je
MacKenzie Hawkins. - Deko ima svoja naela, iako ona nisu uvijek vidljiva.
- Generale, mogu li vam jo jednom predloiti da se udaljite od Sama, zbog
razloga o kojima smo razgovarali na veeri? Vidjet ete da je krevet za goste
vrlo udoban.
- Ima li ondje televizor? Zanimaju me ratni filmovi, znate.
146

- Neete morati izai iz kreveta. Posluite se daljinskim upravljaem i

uivajte u bitkama.
Isuse, ba je bio umoran. Devereaux se digne sa stolice i potrai put do
Aaronova kreveta, samo djelomice svjestan da je on bio toliko ljubazan i
ostavio upaljenu krevetnu svjetiljku. On vrsto zatvori vrata za sobom i
pokua se koncentrirati na svoje cipele: koju prije skinuti, i kako? Zagonetka
je rijeena kad je doao do kreveta i pao na nj s neizuvenim cipelama, ve
zatvorenih oiju. Usnuo je istoga trenutka.
Kad se probudio, Devereaux zijevne; morao se dii i proitati svoje biljeke,
to se nije inilo nimalo privlanim. Nita nije bilo privlano u njegovoj
predvidljivoj budunosti, ispunjenoj crnim jamama koje su prijetile progutati
ga, i beskrajnim ponorima u koje je mogao upasti i tako zakljuiti svoju
agoniju s vjenou. Neka vrag odnese Hawkinsa! Zato je taj vojniki manijak
i kurvin sin uope uao u njegov ivot? ... Uostalom, gdje je Hawkins? Bilo je
za oekivati da taj ratni konj pozdravi jutro bojovnom njiskom. Moda je ipak
umro u snu... ali ne, neke su stvari predobre da bi im se moglo realno nadati.
Mac e postojati vjeno, straei stalno nove narataje nevinih ljubitelja
mira. Ipak, tiina i MacKenzie Hawkins bijahu opasan spoj; nikad nita dobro
nije dolo od mirnoga grabeljivca. Sam se digne iz kreveta, jedva iznenaen
time to je ugledao cipele na nogama, i krene nesigurnim korakom do vrata.
Otvori ih oprezno; pred njim, za Aaronovim stolom, sjedio je Von Maniak u kunomc ogrtau promatrajui okolni svijet kao ljubazni djedica i /urei u one
zlosretne papire kroz naoale s metalnim rubom.
- Je li ovo sat jutarnje lektire, Mac? - upita Devereaux sarkastino, ulazei
u apartmanski salon.
- To si ti, Same - ree Hawk toplo, skidajui naoale, poput akademskoga
graanina ljubaznih namjera. - Jesi li lijepo spavao? Nisam te uo kad si se
digao.
Ne ponaaj se tako prema meni, ti roeni udavu. uo si li sve dobro,
vjerojatno svaki moj dah i, daje bilo potrebe za lim, ve bili bio zadavljen.
Sinko, ti me doista loe ocjenjuje, a htio bih ti i rei da me lo boli.
.....
147
- Samo bi se megaloman poput tebe mogao pozvati na vlastite rijei tri puta u
jednoj reenici.
- Svi se mijenjamo, mladiu.
- Leopard ima mrlje kad se rodi i ima kad ugiba. Ti si leopard.
- To je ipak bolje od udava, zar ne?... Na stolu ima sok, kavu i nekoliko
kolaia. Uzmi ih, to povisuje jutarnji eer u krvi... kao to zna, to je
prokleto vano.
- Bavi li se trenutno gerijatrijskom medicinom? - upita Devereaux, odlazei
do stola uliti kavu. - Prodaje li tonike domorocima?
- Pomlaivanje mi ne uspijeva, Same - odgovori Haw-kins sa sjenom tuge u
glasu.
- To mi je palo na um neizravno, ali zna li do kakva sam zakljuka doao? Da
e ivjeti vjeno i biti besmrtna prijetnja ovom planetu.
- Taj me se zakljuak doista dojmio, sinko. Postoje dobre prijetnje i loe
prijetnje, a ja sam ti zahvalan za status koji si mi dao.
- Kriste, ti si nemogu! - promrmlja Devereaux, nosei alicu s kavom do
pisaega stola za koji se smjestio. - Mac, gdje si pronaao sve to? Kako si
pronaao? Tko je sve to posla-gao?
- Nisam li ti to ve objasnio?
- Ako jesi, stanje oka u kojemu sam se nalazio sprijeilo me da
shvatim. ...Krenimo od zapeaenih arhiva. Kalo?

- Pa Same, morat e shvatiti psiholoke manifestacije u onima meu nama,

kako civila tako i vojnika, koji su teko radili za vladu. Pokuaj shvatiti
paradoksalnu situaciju u kojoj se obino naemo nakon dugih godina slube...
- Prestani s uvodnim sranjem, Mac - prekine ga grubo Devereaux. - Budi jasan!
- Prevareni smo.
- To ve zvui jasnije.
- Mi radimo samo polovicu, ako i toliko, onoga to bismo inae radili u
privatnom sektoru, pri emu nas veina vjeruje da osim materijalnoga doprinosa
inimo i neto drugo barem jednako vano. Mi to nazivamo "doprinos". Same, to je stvarni i poteni
doprinos sustavu u koji vjerujemo...
- Prestani, Mac, Sve sam to ve uo. Ali vi imate i prokleto dobre mirovine i
razne olakice, kao to su kupovine u pola cijene pa povoljno ivotno
osiguranje. Osim svega, gotovo vas je nemogue najuriti s posla i kad se
dokae da ste obina lijenina.
- To je vrlo uskogrudna ocjena, Same, i moe se primijeniti samo na iznimke,
a ne na golemu veinu.
- Dobro - ree Devereaux ispijajui kavu i otro promatrajui Hawka. Doputam to. Upravo sam se ustao nakon svega tri sata sna, osjeam se ogavno
pa si mi laki cilj. Kako si doao do arhivskih dokumenata.
Pamti li "Brokeva" Brokemichaela, ali ne Ethelreda nego Heseltinea, onoga
kojemu si natovario aferu s drogom?
- I kad bih doivio etiri stotine godina, ponio bih ta izopaena imena sa
sobom u grob. ...Ako pamti, oni - ili on - poslali su me s generalom
Luciferom u pakao, tako to su me natjerali da iz banke podataka iznesem
nekoliko tisua najtajnijih dokumenata.
- Da, ima tu neke veze. Zna, kad je vojska odluila uskratiti Brokevu treu
zvjezdicu - zbog onoga to si mu ti uinio, mladiu, i zabune s imenima - on
je rekao "Ja odlazim". ... Dobro, i vojska ima neku savjest kao i dobre veze.
Ne moe se samo tako izgubiti nekoga tko je vojnika legenda i dopustiti da
nestane - to je i onaj bogati klimavac MacArthur bio prigovorio kongresu.
Hou rei da Broky nije prodao svoje iskustvo nekoj stranoj vladi, kao to je
ona u Manili, i tako stekao gomilu novaca. Deki iz Ministarstva obrane
potraili su posao za staroga Brokeva, neto to mu ne bi previe naprezalo
mozgovne vijuge, ali bi mu donosilo pristojnu plau. Tako bi Bro-kcy mogao
poboljati svoju mirovinu, a oboje je zasluio.
- Nemoj mi to priati - prekine ga Sam. - Ured za indijanske poslove velikoga li poloaja.
Uvijek sam govorio da si najbistriji porunik kojega tmm ikad upoznao.
- Ja siim bio bojnikl
148
149
- Samo privremeno, budui da su ti Heseltineovi prijatelji snizili in. Nisi
li proitao ono to si dobio kad si bio otputen?
Samo svoje ime i dan otpusta. ...I tako, dolazimo na ono ve poznato; ti i
pokvareni Brokemichael opet ste u mom ivotu. ...Oito je Brokey - do ije su
asti toliko mnogo drala braa po oruju - drao doputenim zaputiti se u
pljesniva arhivska skladita i poeti ondje prevrtati zapeaene dokumente.
- Nije to bilo nerazborito, Same - usprotivi se Hawk. - Mnogo istraivakoga
posla obavljeno je prije nego to je takva akcija ocijenjena potrebnom.
Prirodno, injenica da je Brokev bio ondje gdje je bio, imala je u poetku
poticajni uinak i ne nijeem daje mogunost pristupa sveukupnoj indijanskoj
povijesti bila od pomoi, ali prethodno su bili nuni mjeseci istraivanja
kako bi se otkrile neke osobitosti koje su zahtijevale teke odluke.

- Odluke poput one da se protuzakonito prodre u zapeaene arhive bez ikakva

sudskoga poziva ili jamstva, to su inae dostupni bilo kojoj legitimnoj
stranci s vjerodostojnim zahtjevom?
- Dobro, sinko, neke se opearcije najbolje izvode kad nisu pod reflektorom ako ti je jasno to mislim.
- Kao to je, na primjer, provala u banku ili bijeg iz zatvora.
- To je grubo, Same. To bi bila kriminalna djela; ovdje se pak radi o
opravdanju velikoga zloina.
- Tko je sve to skupio?
- Na to misli?
- Tko je to napisao? ija su struktura, rjenik, argumenti, procjene... tko
je konkretno pobio status qu!
- Oh, nije bilo teko, samo je odnijelo mnogo vremena.
- Kako?
- Do vraga, u legalnim prirunicima prikazani su svi postupci koje valja
slijediti, i ujedno onaj napuhani jezik to ini jednostavne stvari zamrenima
toliko da sve te gluposti ipak izgledaju vrlo slubeno.
150
- To si ti napravio?
- Dakako. Iao sam unatrag, od jednostavnoga ka zamrenom, uz neto malo
prezira prema svemu tome.
- Isuse Kriste]
- Prolio si kavu, Same.
- To je nacrt za tubu!
- To jo ne znam, ali zahvaljujem na objanjenju, sinko. Pribavio sam jednu
nekadanju presudu, i usporedio je sa svim onim pravnim udbenicima. Do vraga,
to bi mogao uiniti svatko tko bi za taj posao odvojio dvadeset jedan mjesec i
pritom pazio da mu mozak ne eksplodira zbog toga usranoga mljackanja. Zna,
ponekad mi je bio potreban cijeli tjedan da razumno objasnim samo pola
stranice. ... A sada si prolio i ostatak kave, mladiu.
- Mogao sam je i izbljuvati - ree Devereaux drhtavim glasom, dok je ustajao
sa stolice. Hlae su mu bile zamrljane na karlinom dijelu. - Pretvorio sam se
u zrak, ne postojim. Samo sam oblije neke nepoznate dimenzije kojom oi i ui
krue u spiralama; vidim i ujem, ali ne razlikujem ni oblik ni tvar. Realnost
postaje apstrakcija.
Lijepo zvui, Same. Sada, ako bi na nekoliko mjesta ubacio "ako" i
"stranke prve odnosno druge strane", mogao bi s tim otii na sud. ... Osjea
li se dobro, djeae?
- Ne, ni najmanje - odgovori Devereaux, rijeima koje kao da su bile
izgovorene nekim eterikim tonom u glasu. - Morat u ozdraviti i pronai svoju
karmu, kako bih se mogao boriti jo koji dan, razluujui sjenu od svjetla.
- Kakve sjene...? Jesi li u spavaonici puio lude cigarete?
- Gospodine Neandertalcu, ne govorite o stvarima koje ne moete shvatiti. Ja
sam ranjeni orao koji stremi prema nebesima kako bi konano oslobodio zemlju.
- Hej, Same, to ti je dobro reeno. Upravo tako govore Indijanci]
- Sranje!
- Sad si razbio varku, sinko. Stariji u plemenu ne podnose takav jezik.
- A sad me sluaj, anglosaksonski divljae! - plane Sam
151
i
odjednom kao da je ve izgubio kontrolu nad sobom, no odmah zatim vrati se
vokalnom ugoaju traenja karme. - To se sjeam Aaronovih rijei: "Razgovarat
emo sutra" - to je rekao, ali "sutra" ne ukazuje na neko specifino vrijeme.
Zatim, kao stranka one druge strane ije se miljenje potie, ja shvaam
"sutra" kao iroki zbroj sati, budui da ta rije znai u biti "s jutra", ali
bez ikakva odnosa prema ostatku dana dok ne nastupi mrak.

Same, mogu li ti nabaviti ledenu vreu, aspirin - ili moda malo dobroga
konjaka?
- Smiri se - nadovee Devereaux, odlazei vratima. Kad se okrenuo, ona
nezgodna mrlja od kave ve se bila zlosutno proirila po svijetlim hlaama. Ovime utvrujem da e se naa konferencija odrati poslije podne, a specifini
sat bit e uzajamno dogovoren kasnije, putem telefona.
- Kamo odlazi, sinko?
- Nai osamu u izolaciji i pokuati pribrati misli. Moram razmiljati,
gospodine Monstrume. Odlazim kui u svoju spilju, ostat u pod toplim tuem
cijeli sat, a zatim u se smjestiti u svoj omiljeni stolac i poeti
razmiljati. Au revoir, mon ennemi du coeur, tako mora biti.
- to si rekao?
- Dovienja, generale Dupe. - Devereaux krene prema hodniku, zatvori za sobom
vrata i uputi se ka dizalima s desne strane. Posluivi se u razgovoru s
Hawkom svojim ogranienim znanjem francuskoga, njegove se misli vratie
Anouilhu i zakljuku dramatiara kako ima vremena kad nije mogue initi nita
drugo do li vritati. Ovo je bio upravo takav trenutak, ali Sam nije htio
popustiti kunji. On pritisne dugme za silazak, iako je cijelo njegovo bie
bilo za "stoj".
Vrata dizala otvorie se i Devereaus ue kratko kimnuvi ne uoivi u prvi
tren jedinoga jo nazonoga putnika, neku enu. A onda je promotri. Istoga
trena munja bljesne pred njegovim oima i grom se zauje u uima, dok su se
ivost i krvotok odjednom poeli vraati u ono to je jo maloprije bio
hodajui les. Bila je divnal Bronana Afrodita sa arkom, tamnom kosom i
bljetavim oima svijetle, zauujue boje, lica i tijela
152
koje kao da je isklesao Bernini! Na njegov pogled ona je uzvratila suzdranim
izrazom... dok joj se pogled nije zaustavio na irokoj vlanoj mrlji, ondje
gdje su mu se ravale nogavice. Nemajui pred oima nita osim njezine
ljepote, unato tome to je bio svjestan slabosti svojih koljena, Devereaux je
upita: - Hoete li se udati za mene?
I
153
- Uinite li jo jedan korak prema meni, bit ete slijepi barem jedan mjesec!
- Bronana Afrodita otvori torbicu i brzinom zmije u napadu izvue iz nje
omanji metalni cilindar. Ispruenih ruku, ni metar daleko od Devereauxa, ona
usmjeri u njega sprej za onesposobljavanje napadaa.
- Stanitel - vikne Sam, uzdigavi ruke u znak kukavne predaje. - ao mi je molim vas - ispriavam se! Ne znam to me navelo da to kaem... bila je to
nenamjerna pogreka, posljedica stresa i iscrpljenosti - mentalni incident.
- ini se da ste imali i fiziki incident - ree ena ledenim glasom, dok joj
je pogled klizio po Devereauxovim hlaama.
- to? - Sam je shvatio to je ona pomislila. - O, Boe, to je kava, kad vam
kaem... kava! Shvaate li, radio sam cijelu no kad je doao onaj ludi
klijent - moda mi neete povjerovati, ali ja sam odvjetnik - i kad ga vie
nisam mogao podnijeti, uzeo sam alicu kave. Kava mi se prolila. Jednostavno
sam htio otii, pa mi se prolila kava... vidite, toliko sam se urio da sam
zaboravio i svoj ogrta! - Devereaux zastane, sjetivi se da nije ni imao
ogrta, jer ga je nosio neki bradati Grk. - Zapravo... svejedno, to je sve
previe smijeno.
- To sam i ja pomislila - ree ena koja je u meuvremenu premjerila Sama i,
zadovoljna, vratila sprej u torbicu. - Ako ste doista odvjetnik, predlaem vam
da potraite pomo prije nego to sud bude na tome inzistirao.
Dre me prilino uspjenim odvjetnikom - primijeti Devereaux pomirljivo,
uspravljajui se u svojoj punoj visini iako ga je pritom malo smetao pokuaj
da istovremeno pokrije rukom nezgodno mjesto na hlaama. - Ja sam to doista.

(iclje? Na Amerikoj Samoi?

155
- Molim?
- Nita. Podsjeate me na nekoga.
- Dobro - pone Sam, ve vidljivo oputen ali jo uvijek zabrinut. - Siguran
sam da nikad nije bio nalik idiotu kakav sam bio ja.
- Ne bih se kladila za mnogo novaca. - Dizalo se polagano zaustavi u
prizemlju. - Ne bih za to dala ni novi - ena tiho doda dok su se otvarala
vrata.
- ao mi je zbog onoga to se dogodilo - ponovi Deve-reaux dok su ulazili u
hotelsko predvorje.
- Podsjeate me na njega.
- Nadam se da slinost nije nezgodna.
- Zasad je mezzo, metz... Ako odlazite na neki sastanak, promijenite hlae.
- Oh, ne. Ovaj izmrcvareni pravniki psi uzet e taksi do kue, da se opusti
prije nove bitke.
- I ja u uzeti taksi.
- Dopustite mi barem da dam napojnicu vrataru, kako bi moja isprika bila
poduprta s nekoliko dolara.
- Vrlo pravniki. Moda ste doista dobri.
- Nisam lo. Bilo bi mi drago ako biste zatrebali neki pravni savjet.
- ao mi je, Clarence Darrow, imam ih ve previe. Kad su izali na plonik,
Devereaux pridri vrata taksija
dok je ona ulazila. - S obzirom na moje magaree ponaanje, vjerujem da me ne
elite opet vidjeti.
- Vi se tako obino ne ponaate, Odvjetnice - odgovori sirena njegova
jutarnjega sna dok je, ovaj put na Samovu sreu, izvlaila papiri iz torbice.
- Bit u ovdje samo dan ili dva, budui da je moj sudski kalendar pretrpan.
- ao mi je - ree zbunjeni Devereaux. A onda se njegova jutarnja dama okrene
vozau i proita adresu s papiria. - Svemogui Kriste! - ree u pola glasa
Devereaux u oku, dok je protiv svoje volje zatvarao vrata taksija.
Sastanak... Clarence Darow... Odvjetnik - sudski kalendar! Adresa koju je
ona kuja dala taksistu bila je adresa njegove vlastite kuel
156
Sjedei u Ovalnome uredu, Predsjednik Sjedinjenih Drava bio je zaista ljut u
trenutku kad je zgrabio telefonsku slualicu. - Dajte, Reebock, sud bi morao
preuzeti na sebe neto odgovornosti ako postoji mogunost da stradamo zbog
onih agresivnih otoka u Karipskome moru, da i ne govorimo o velesilama u
Srednjoj Americi!
Gospodine Predsjednie - zapone glavni sudac Vrhovnoga suda, dok mu je
glas bio poneto oslabljen nazalnim tonom. - Na sustav vladavine zakona u
otvorenome drutvu zahtijeva hitni pravorijek, brz i adekvatan odgovor na
nepravdu. Zbog toga Wopotami rasprave moraju biti javne. Ako dopustite,
izrazio bih se jednom frazom: "odgaanje presude znai uskratu presude".
- Ve sam te uo, Reebock, ne biste trebali ponavljati.
- Zaista? Nema sumnje da sam vam ja bio inspiracija; kako mi kau, poznat sam
po tome.
- Dobro, kad je o tome rije, gospodine glavni suce...
- O inspiriranju ljudi, hoete rei? - prekine ga prvi ovjek Vrhovnoga suda.
- Recite.
- Ne, nego kad je rije o stvarima po kojima ste poznati - ispravi ga
Predsjednik. - Upravo me nazvao Vincent Man-gee... Manga... dobro, onaj iz
Centralne obavjetajne agencije.
- U mojim ranim danima dok sam bio mladi tuitelj, gospodine Predsjednie, on
je bio poznat kao Vinnie Bam-Bam.
- Ne alite se?

- S takvim nadimcima nema ale, gospodine.

- Slaem se. ini se da bi to moglo omalovaiti njegovu oksfordsku diplomu.
- Diplomu, odakle?
- Nije vano, Reebock, ali to je stvarno bila sluajnost kad ste spomenuli
svoje rane dane u ulozi tuitelja...
- Vrlo mladoga tuitelja, gospodine Predsjednie - upadno Vrhovni sudac
oprezno.
- I )a, Vincent e to razumjeti. On je ak ustvrdio kako to vjerojatno vise
nije vano - danas, mnogo godina kasnije 157
ali svi moramo uvati bokove, jer e ovaj sluaj s plemenom Wopotami dignuti
javnost na noge.
- Bojim se da je to va problem, gospodine Predsjednie, ili, da tako kaem,
rije je o zajednikoj odgovornosti izvrne i zakonodavne vlasti. - Vrhovni
sudac zastane, a zatim doda smijuljei se. - To vas ini sretnim, djeco.
- Reebock, to mi je poznato.
ao mi je gospodine... samo pokuavam objasniti da mi nismo nikakav
politiki sud. Mi ne izglasavamo zakone, mi ih primjenjujemo slijedom velike
tradicije pobornika strogoga sustava. Kao to vam je sigurno poznato, vie je
sudaca Vrhovnoga suda vrsto uvjereno da sluaj Wopotami moe biti utemeljen
na ustavnome zakonu, premda jo uvijek nisu donijeli konane odluke. I bolje
je da nisu. Ipak, kad bi rasprava bila zatvorena za javnost, to bi se moglo
predstaviti kao interpretacija velikoga dokumenta, kako to ine oni prljavi
liberali, a ne kao izraavanje njegove stvarne namjere.
- Sve ja to znam - ree predsjednik glasom u kojem se osjeala jadikovka ali upravo to uzrujava Vincenta. Vae individualno miljenje prouavat e
mudraci, novinski urednici i komentatori, jednom rijeu svatko! Mogli biste i
vi zapasti u nevolju, Reebock.
- Jal... Ja ne podravam prokletu stvar! Moje ispravno mislee kolege i ja
suprostavljat emo se sve dok ne pokopamo one prijetvorne idiote koji se
nabacuju na nas smeem "kolektivne svijesti". Neemo popustiti i tjerat emo
ih iz suda, to je njima dobro poznato. Kriste, zar mislite da bih onim
divljim domorocima dao i centa? Pa oni nisu nita bolji od crnacal
%
- Na to je Vincent upravo mislio.
;,
- Mislio, na to?
- ini se da je u vrijeme kad ste jo bili mladi pomoni tuitelj, u vaim
optubama i sluajevima koje ste vodili postojao vrlo odreeni uzorak
postupanja...
- S rekordom presuda koji je izazivao zavist cijeloga ureda!
- Da, ali gotovo iskljuivo na tetu crnaca i latinoameri-kanaca - dopuni
svoje rijei Predsjednik.
158
**- Do vraga, oni su bili krivci za zloine.
- Ba svil
- Rei emo to drugim rijeima... bili su krivci koje sam progonio zbog dobra
ove zemlje. S krivinim djelima koja su imali na dui, oni nisu mogli
glasovati.
- I na to je pomiljao Vincent.
- to to smjerate, gospodine Predsjednie?
- Otvoreno reeno, Vincent vas pokuava zatititi, zatititi vae mjesto u
povijesti.
- Stol
- Iako ste strogi pobornik pravde, vi ste protiv Wopota-mi, pa ak odbijate
proitati njihov podnesak. Je li to zato to ni oni "nisu nita bolji od
crnaca"? elite li doista ui u udbenike kao rasistiki sudac Vrhovnog suda

koji se izjanjava protiv svjedoanstva samo zbog boje tubene stranke, i to

kad je rije o jednoj presudnoj odluci?
- Tko bi na to i pomisliol - upita zateeni zagovornik ustavnoga zakona. Moja e istraga biti razumna, ali i proeta praktinom realnou, koju e vrsto sam uvjeren - potvrditi barem tri glasa Vrhovnoga suda. Javnost e
razumjeti. Rasprave moraju biti javne.
- Kako bi se to tvrdoglavo stanje moglo usporediti s utvrenim injenicima o
pretjeranim kaznama tamnoputima, dok ste jo bili pomoni tuitelj... osobito
kad bi te utvrene injenice otkrile jo neto, da ste odabrali kao branitelje
po slubenoj dunosti one koji su se rijetko kad bavili takvim sluajevima?
- Oh, Boe...! Te bi injenice mogle izai na javu?
- Ne, ako date Vincentu vremena da ih nekako izbrie, dakako, u interesu
dravne sigurnosti.
- Moe li on to?
- Kae da moe.
Ako mu dam vremena? ... Ne znam to bi rekle moje kolege ako bih odgodio
javnu raspravu. Ne smijem biti tvr-"lugluv, lo bi moglo... oslobodi Boe...
izgledati sumnjivo.
Vincenl i to razumije. On zna da ima vie sudaca Vrhovnoga Mula koji ne bi
mogli podnijeti ono to bi za njih bilo
159
- Kriste, osramotit u se zato to sam uinio ono pravol
Ali zbog pogrenih razloga, gospodine Vrhovni suce. to da kaem Vincentu?
- to on misli, koliko bi trebalo vremena da se... da tako kaemo, odstrane
nepravilno shvaeni materijali koji bi mogli dovesti do pogrenih zakljuaka?
- Za temeljit posao, on govori o jednoj godini...
- To bi revoltiralo sud!
- Sredit e on to za tjedan dana.
- Neka bude tako.
- On e to ve srediti.
Mangecavallo se zavalio u stolac i pripalio cigaru marke Monte Cristo. Za
sada, bio je zadovoljan ovjek. On je ugledao svjetlo dok su svi ostali,
ukljuujui Hvmiea Huricanea, vidjeli samo mrane i zbunjujue oblake. Budui
da su gnjavatori iz Vrhovnoga suda, koji su moda bili skloni zloestim
Wopotami divljacima, bili provjereni, morao je biti pronaen drugi nain da
bude onemoguen onaj Gromoglavi prijetvornik. Ili ga je trebalo cijeloga
izreetati mecima ili pak uiniti da se predomisli i odustane od svega. Sumnje
u pogledu petorice ili estorice lanova Vrhovnoga suda nisu ih dovele nikamo;
kako bi bilo da se pogleda u drugome smjeru, prema velikoj banani? Netko bi to
trebao istraiti.
Imali su pred sobom jo tjedan dana, a to bi trebalo biti dovoljno.
Mangecavallo otpuhne tri dimna prstena i pogleda svoju uru optoenu
dijamantima. Mali Joey imao je jo dvije minute vremena da se javi do
ugovorenog jutarnjeg roka. U taj tren zazvoni nevidljivi telefon u donjoj
ladici direktorova stola. On otvori ladicu i uzme slualicu. - Da?
- Ovdje Mali Joey, Vine.
- Zato uvijek puta da te se eka do posljednje sekunde? Rekao sam ti ve
da imam konferenciju na visokoj razini u deset sati, a ti me ini nervoznim.
Zamisli da je ovaj telefon zazvonio u trenutku kad su deki ve uli u moj
ured?
- Mogao bi rei da je krivi poziv.
160
- Pazzo, taj je telefon skriven. to si pronaao? Brzo!
- Mnogo toga, Bam-Bam.
- Rekao sam ti ve...

- Oprosti, Vincenzo. ... Da ne duljim, dobio sam sobu u onom pomodnom hotelu
o kojem sam ti ve govorio.
- Bez duge prie, Joey. Ve znam da si dobio sobu blizu idovljeva apartmana,
i onda?
- Golema aktivnost, Vin! Veliki generale, indijanski ef, ovdje je sa
idovom, ali su prole noi otili na nekoliko sati. Onda su se efovi
pomonici vratili, ali su zatim i oni otili, nakon to su razgovarali s nekim
unutra, prije nego to su se vratili ef i idov... Zatim je stari idov opet
otiao, ostavljajui efa nasamo s nekim unutra, no, prije toga mogla se uti
velika galama... prava stridore... ali zatim je idov otiao i zavladao je
silenzio.
- Hoe li mi rei Mali Joe, da je gnijezdo u kojem se stvara ta strana
conspirazione upravo ondje, u hotelu?
Tako je, Bam-Bam! ... Oprosti, Vine, taj mi nadimak dolazi nekako
prirodno, sjea li se starih dana?
- Basta. Ima li jo neto, iako je, mislim, i to dovoljno? Moe li otkriti
tko je bio onaj unutra?
- Vinnie, ja sam ga vidio. On je mentalni bolesnik, pravi vegetale.
- to to kae?
- Kao uvijek, drim svoja vrata odkrinuta... dva, moda tri, moda pet
centimetra...
- Joey!
- Dobro, dobro. Dakle, vidio sam tipa kako izlazi i kree prema dizalu.
- I, je li zbog toga mentalni bolesnik?
.

, .;
- Ne, Vine, nego zbog njegovih hlaa.
- ,7o?
( ijele ih je ispisao! Velike vlane mrlje sve do koljena, 11" nl)|t*
sirane. Hou rei, on hoda pred ljudima u zapisanim hlnCniiiii! Ako to nije
mentalni bolesnik, pitam te tko onda je?
( )ii je samo zbog neega potresen, eto to je na stvari illrekloi Centralne
obavjetajne agencije. - Ovdje,
161
kod nas, to zovemo "sagorijevanjem u operaciji" ili, ponekad, "zapetljanim
vorovima", ovisno o vrsti misije. - Zauje se zvuk telefona sa stola; zvao je
njegov tajnik. - Imam jo samo nekoliko sekundi, Mali Joey. Pokuaj otkriti
tko je bio taj s popisanim hlaama.
- Ve znam, Vinnie! Otiao sam do recepcije i predstavio se ondje kao njegov
prijatelj-sveenik, koji ga treba hitno zbog neke obiteljske tragedije. Opisao
sam im ga kako izgleda, ne spominjui, naravno, hlae. ... Moda sam prvo
trebao staviti sveeniki ovratnik, ali to bi zahtijevalo mnogo vremena...
- Joey! - kriknu Mangecavallo. - Prestani! Tko je on?
- Zove se Devereaux, ali bolje je da ti kaem slovo po slovo. Odvjetnik je i
radi u velikoj idovskoj tvrtki.
- On je opasni antiameriki izdajica, eto to je on - ree direktor,
zapisavi zatim prezime slovo po slovo. Vidljivi direktorov telefon opet
zazvoni: posjetitelji su bili nestrpljivi. - Dri otvorene oi, Mali Joey, bit
u s tobom u vezi. - Mangecavallo odloi telefonsku slualicu i vrati je u
ladicu. Zatim pozvoni tajniku dvaput, bio je to dogovoreni znak da
posjetitelji mogu ui. Onda brzo ispod imena Devereaux ispie jo jedno ime:
BROOKLYN! Vrijeme je ve pretjecalo; nastupio je trenutak za prave
profesionalce.
Pukovnik Bradlev Gibson, zvan Hoot, bio je jo uvijek za komandama zrakoplova
EC-135 Stratekoga zranoga zapovjednitva. - Sluajte, idioti - povie on u
mikrofon radijskog odailjaa. - Jeste li moda otili na ruak negdje na
posljednjem kvazaru iza Jupitera? Mi smo u zraku ve pedeset i dva sata,

uzimali smo gorivo u letu tri puta i razgovarali na est jezika, od kojih se
dva ne nalaze ni u ovom jebenom kompjutoru! Do vraga, to se to dogaa?
- ujemo vas glasno, pukovnie - odgovoreno je iz kontrolnoga tornja u
Offuttu, koji je rabio UTF, Ultra Troppausic frekvenciju (koja je, dodue,
povremeno imala tendenciju hvatati ton iz crtica mongolske televizije, ali joj
je prijam inae bio izvrstan diljem Pacifika.) - Naposljetku smo vrlo
djelotvorno
162
uvaili vae prigovore. Imate izglede da ne budete skinuti raketom, to
mislite o tome?
- Promijenite plou ili odlazim s vaih ekrana prema Pa-go Pagu, kamo u
takoer pozvati enu i djecu. Dosta mi je - dosta nam je svima!
Polako, pukovnie, jo je pet zrakoplova trenutno u istoj nevolji. Mislite
na njih.
- Rei u vam to mislim o njima. Mislim da emo se svi sastati u zraku,
spustiti se zajedno negdje u australijskoj pustinji, prodati na drabi sve te
elektronike cijevi najpovoljnijem ponuau, i tako stei dovoljno novca da
osnujemo svoju zemlju! ... A sada, dajte mi na telefon onog klauna od
zapovjednika!
- Ve sam na vezi, pukovnie Gibson - javi se potpuno razliiti glas. - Imam
mogunost da budem u vezi sa svima u zraku.
- Prislukujete, generale? Nije li to protuzakonito?
- U ovom sluaju nije, mladiu. ... Hajde, Hoote, to misli kako seja
osjeam?
Mislim da se vaa guzica osjea dobro na jastuku u zgradi na zemlji. Eto,
to ja mislim, Owene.
- Ti sigurno misli da sam to ja naredio, zar ne? Dobro, uputit u te u
strogu malu tajnu: ni govora o tome. Zapovijedi su mi izdane uz kod Crveno
Plus.
- Ponovit u jo jednom, to se to do vraga dogaa?
- Kad bih ti rekao ne bi mi povjerovao, ali ionako ti ne mogu rei jer nisam
shvatio ni rijei od onoga to su mi priopili ljudi u ogrtaima. Dakako,
pojedine rijei sam razumio, ali ne ono to one znae uzete zajedno.
- Kakvim ogrtaima"?
- Opet mi ne bi povjerovao. Ovdje je vrue kao u paklu, ali oni imaju na sebi
ogrtae i eire... i ne otvaraju enama vrata.
Owene... general Richards - javi se pilot, odjednom razumnim glasom. Jeste li nedavno bili na zdravstvenom pregledu?
163
Zapovjednik Stratekog zranog zapovjednitva uzdisao je dok je odgovarao na
upite pilota tisuu kilometara zapadno i deset tisua metara iznad sebe. Svaki put kad zazvoni crveni telefon volio bih da me nema ovdje. - I naravno,
crveni je telefon zazvonio dok se crvena lampica palila i gasila. - Ostani na
vezi, Hoote, nemoj otii nikamo.
- Ne odustajem od australijske pustinje, Owene.
- Zavei! - zapovijedi mu zapovjednik Stratekoga zranoga zapovjednitva,
podignuvi slualicu crvenoga telefona. - Glavni stoer izviake skupine,
ovdje general Richards - ree on loe odmjerenim autoritetom.
- Spusti ih, Scottv! - povie ministar obrane upola plaljivim, a upola
preklinjuim glasom. - Spusti ih sve!
- to ste rekli, gospodine ministre?
- Rekao sam da ih vratite, vojnice! Dobili smo mali predah, zato budite na
zemlji dok vas opet ne pozovem, ali onda budite spremni poslati cijelu flotilM
- Flotillu, gospodine?
- uli ste me, kako god se zvali!

- Ne, gospodine ministre - ree Richards, dok ga je naglo hvatao mir. ujete li me gospodine! Vi ste upravo izdali svoju posljednju zapovijed, kako
god se ja zvao.
- to ste to rekli, gospodine?
- uli ste me, gospodine; ja sam uostalom general, a ne civilni gospodin, to
god vam znai ovaj ili onaj izraz.
- Vi, dakle, odbijate izvriti zapovijed?
- U punom smislu te rijei, gospodine.
- Jeste li vi bolesni, vojnice?
- Da, ja sam bolestan, ti cmizdravi mali takore s vlasu-ljom na tvojoj
siunoj glavici, bolestan sam od vas, glupih politiara koji misle da znaju o
mome poslu vie od mene, nakon trideset godina provedenih u ovoj odori! Sluaj
me, Scotty, moe se okladiti da u ih ja spustiti, to bih uinio i da me
nisi nazivao!
- Vi ste najureni, vojnice!
164
- Moe staviti svoju glavu u zahodsku koljku, zajedno s vlasuljom, civilu
jedan! Ti me ne moe najuriti. Ti me moe osloboditi dunosti, i nadam se
kao u Krista da e to uiniti, ali otpustiti me ne moe. Tako stoji u mojem
ugovoru. Zbogom, i jebi se! - General zalupi crveni telefon i vrati se na
svoju UTF radijsku vezu. - Jesi li jo na vezi, Hoote?
- Tu sam i uo sam te, vojnice Richards. Jesi li spreman za deurstvo
ienja zahoda?
- Je li onaj kurvin sin spreman za moju konferenciju s novinarima?
- Dobra dosjetka, kaplaru... Koliko shvaam, mi se vraamo.
Svi se vraate. Od ovoga trenutka prelazimo na normalne operacije.
- Nazovi mi enu, hoe li?
- Ne, nazvat u tvoju ki, ija je glava tvra. Tvoja ena misli da si oboren
nad Mongolijom pa se posvetila porciji rost-bifa.
- U pravu si, javi se djetetu i reci joj neka nosi due suknje.
Zavravam i prekidam vezu, pukovnie! - General Owen Richards spusti
predajnik i zavali se u stolac, zadovoljan sobom. Do karijere mu nije bilo
stalo, trebao je uiniti jo mnogo ranije to to je upravo uinio. Mirovina
nije tako strana stvar, iako je morao sam sebi priznati da mu nee biti lako
ostaviti odoru u ormaru. Mogao bi ivjeti sa svojom zonom gdje god bi to
poelio; jedan njegov pilot rekao mu je ila je Amerika Samoa sjajno mjesto.
Ipak, bit e teko napustili ono to je volio najvie nakon ena i djece.
Zrakoplovstvo je bilo njegov ivot - do vraga!
Dakako, crveni telefon je eksplodirao. Sav bijesan, Richards podigne
slualicu. - Stoje, klipane?
(Jcncrale, zar se ne moe drukije odgovoriti na prija-tclJNki poziv?
-- Sto? - Glas mu je bio poznat, ali se Richards nije mo- prisjetiti iji je.
- Tko je, do vraga?
Mislim da me smatraju vaim vrhovnim zapovjednikom,
165
;
- Predsjednik?
.;
- Moe se okladiti u svoje arape da sam to ja.
o<
- Moj Boe to ste vi!
- Smiri se, pilotu, poznavao sam te dok si jo bio u pelenama.
- ao mi je, gospodine*.
- Ne trebate aliti, generale. Ja se zapravo moram ispriati. Upravo sam
razgovarao s naim ministrom obrane...
- Razumijem, gospodine. Razrijeen sam svoga zapovjednikoga poloaja.
- Ne, Owen, on je razrijeen. Ne ba potpuno, ali, u svakom sluaju nee vie
odluivati o niemu to je s tobom u svezi, a da me prvo ne obavijesti.

Objasnio mi je to si mu rekao, i tvrdim da to ne bi bolje uinili ni pisci

mojih govora. Bude li imao problema, nazovi me izravno, jasno?
- Razumijem, gospodine Predsjednie. ... Hej, vi ste sjajni!
- Recimo tek toliko da sam nekoga opalio po guzici - ali, pobogu, nemoj me
citirati.
Sam Devereaux je dao vrataru deset dolara da mu odmah pronae taksi, makar
morao fukati do besvijesti. Cijele tri minute nije se moglo uhvatiti ni
jednoga, iako su dvojica projurila pokraj Sama koji je stajao nasred ceste.
Njegove hlae bile su im preupadljive. Prikljuio se vrataru u trenutku kad je
neki par poeo izlaziti iz taksija pred hotelom; zgrabio je njihove kovege i
izbacio ih iz prtljanika kako bi se to prije ugurao u taksi, doviknuvi
vozau svoju adresu u Westonu.
- Zato koite? - izdere se na nj Devereaux nakon to su proli nekoliko
blokova kua.
- Ne budem li koio, udarit u klipana ispred sebe - objasni mu voza.
Bila je to rana jutarnja guva u prometu Bostona, koja se, kao i uvijek,
irila zbog luakoga sustava jednosmjernih ulica zbog kojih su neupueni
vozai morali prevaljivati i petnaestak kilometara umjesto stotinjak metara. Znam preac do veston-ske ceste - ree Sam, naslonovi se prema prednjem
sjedalu.
166
- Znaju ga svi iz Massachusettsa, mladiu, ali ako nema revolver ostavi me
na miru.
- Nemam revolver i ne prijetim. Ja sam pristojna osoba kojoj se strahovito
uri.
- Shvatio sam da ti se urilo kad sam pogledao tvoje hlae. Ako ti se bude
jo jednom tako urilo, gubi se odmah van!
- Ne, ne, to je samo kava. Prolio sam samo alicu kavel
- Zar sam se ja neto bunio? Hoete li biti tako ljubazni da se smjestite na
svome sjedalu - tako pie u naem radnom pravilniku.
Svakako - ree Sam pomaknuvi se unatrag, ali jo uvijek na samom rubu
stranjega sjedala. - Gledajte, ja vas samo pokuavam uvjeriti da je ovo
doista hitan sluaj! Jedna ena kojoj ne znam ime uri do moje kue, a ja
moram stii prije nje. Otila je iz hotela taksijem prije nekoliko minuta.
- Naravno - ree taksist izrazom filozofske ravnodunosti. - Dobila je sino
adresu od vaega sobara i sad zamilja da moe pokupiti jo malo dodatnog
novca od gazdarice. Kad ete shvatiti kako se to radi? ... Hej, sad moemo
proi. Skrenut u Church Streetom do vestonske ceste.
- To je preac o kojem sam govorio.
- S malo sree, moda nije poznat ostalima.
- Samo me dovezite kui, to prije moete.
- Sluajte, gospodine, pravilnik kae da vas moram dovesti onamo kamo
zahtijevate ako pritom ne pokazujete zlu namjeru, ne sluite se pogrdnim
rjenikom i niste neuredni. Vi ste meutim vrlo blizu svim trima
ogranienjima, a s jednim ste i mulo prevrili - prema tome, nemojte me
tjerati! Nitko vas se ne teli rijeiti tako brzo kao upravo ja!
- Dakako, to stoji u pravilniku - doda pomalo zadivljeni l)evereaux. Mislite li da to ne znam? Ja sam odvjetnik.
- Je li? Ja sam baletni plesa.
Napokon, taksi ipak stie do Devereauxove ulice. Pogle-tluvSi taksirnetar, Sam
prui novac s obilatom napojnicom. Otvori vrata, skoi na plonik i zadovoljno
zapazi da drugog taksiju nema na vidiku.
Uspio je, dakle; bit e to iznenaenje za onu enu! Samo
167
zato to je bila tako izazovna, s licem kao da ga je stvorio Bot-ticelli, nije
bila ovlatena dati njegovu adresu prvom taksisti, najavljujui neke

neodreene legalne prijetnje. Ne, gospodo, Sa-muel Lansing Devereaux, ugledni

odvjetnik, bio je graen od vre tvari. ... Moda bi doista morao promjeniti
hlae. Upravo je krenuo puteljkom koji je vodio do njegova privatnoga ulaza,
kad su se otvorila vrata i na njima se pojavi roaka ora prilino divljega
izgleda.
- to se dogodilo? - upita on, proavi pokraj ograde i pojurivi stubitem,
nasluujui neku neumitnu katasrofu.
- to se dogodilo? - ponovi ora srdito. - Moda bi mi ti trebao objasniti
to se dogodilo, iako je to oito - doda ona gledajui njegove hlae.
- Oh, oh! - To je bilo sve stoje Sam mogao izustiti.
*
- ini mi se da je to bio samo poetak...
- Dakle, to je? - prekine je Devereaux.
- Malo prije se pojavila dugonoga suncem opaljena ena, koja kao da je sila
s reklame u Kaliforniji. Sammy, pomislila sam da e tvoju majku pogoditi kap,
ali dugonoga ju je smirila i sad su zajedno u salonu, iza zatvorenih vrata.
- Do vraga!
- Mogu ti rei da ti je majka uzela svoj ajni pribor, ali nije mi naredila
da pripremim aj.
- Prokletstvo! - viknuo je Devereaux dok je jurio mramorom poploanim
predvorjem do salona.
Vi\ - ponovi bijesni sin i odvjetnik. - Kako ste tako brzo uspjeli doi
ovamo?
:
- ivjela sam u Bostonu i poznajem nekoliko preaca.
- Nekoliko...?
Ti - vrisne Eleonora Devereaux, ustavi s brokatnoga naslonjaa, zurei
otvorenih ustiju u Sama. - Tvoje hlae, ti uasni, popisani djeae!
- To je kava, majko!
- To je kava - doda bronana Afrodita. - On tako kae.
168
Devereaux je s posjetiteljicom krenuo prema jazbini svoga dvorca, u ured iz
kojega su bile maknute sve fotografije i svi novinski izresci. Bili su bez
majke koja je zakljuila kako je prijeko potrebno da se povue u krevet. Sam
je sjeo za svoj radni stol; Jennifer Redwing smjestila se u stolcu ispred
njega, stolcu na kojem su jo bili vidljivi ostaci krpa kojima je bio vezan.
- To je nevjerojatno, ali morate to znati. - Ona polagano otvori svoju
torbicu, jedna bistra ena u oku. - Dragi Boe, etrdeset milijuna dolara!
Ne dirajte sprej! - vrisne Devereaux, povukavi se naglo s pokretnom
stolicom natrag prema zidu.
- Nije to sprej - potvrdi Jennifer, izvlaei kutiju cigareta. - Tom se
grijehu poputam svakoga drugoga tjedna, onda kad se dogodi neto slino ovome
malo prije, iako se, zapravo, nita slino ovome jo nije dogodilo. ... U
najmanju ruku, ne popuim cijelu cigaretu.
- Znate, to vam je slab oslonac. Morali biste biti discipliniraniji.
- Uzevi sve okolnosti u obzir, Odvjetnice, ne vjerujem da imate pravo
pretvarati se veim svecem od mene. Imate li pepeljaru ili u morati zapaliti
ovaj skupocijeni sag?
- Kad ste ve toliko uporni... - ree Sam, i izvue iz ladice dvije pepeljare
i kutiju cigareta. - Popustit u... vidim da oboje puimo cigarete s malo
nikotina.
- Vratimo se niskim udarcima, gospodine Devereaux. - ()vn j podnesak sudu
ista je glupost, to biste takoer i vi morali ionako znati.
Pleonazam, Odvjetnice. "Takoer" i "ionako" su pleo-na/.ani.
169
- Ne kad ih sposoban odvjetnik upotrijebi zbog boljega naglaska pred porotom.
- Slaem se. Tko je tu odvjetnik, a tko porota?

- Oboje smo oboje - objasni Jennifer Redwing. - Govorei kao odvjetnik u ime
Wopotami, interesima plemena ne pomae se tom upljom parnicom koja je otila
predaleko.
- Govorei u istom svojstvu kao ovjek koji je nekad bio nesretno udruen s
generalom Hawkinsom - usprotivi se Sam - tvrdim da parnica uope nije uplja.
Realno gledajui, ona nema izgleda, premda je plemenska tuba protiv vlade
prilino uvjerljiva?
to? - Jennifer probode pogledom Devereaux. - Vi se alite.
- Kad bi barem bilo tako. ivot bi bio laki.
- to hoete rei?
- ini se da su dokazi pronaeni u zapeaenim arhivima autentini.
Teritorijalni ugovori sklopljeni u dobroj namjeri bili su zamijenjeni odlukama
o preseljenju bez obzira na prijanje sporazume, postojea prava i vlasnitvo
nad zemljom.
- Odluke o preseljenju? Natjerali su ih da odu?
- Tako je, iako vlada nije imala nikakvih ovlasti odbaciti legalnu doktrinu
vlasnitva i protjerati Wopotamie s njihove zemlje. U svakom sluaju, ne bez
rasprave u federalnome sudu, uz potpunu zastupljenost plemena.
- Oni su to uinili? Bez suda, bez rasprave uz sudjelovanje plemena? Kako su
to mogli?
- Vlada je lagala - osobito s obzirom na ugovor iz godine 1878., sklopljen je
izmeu Wopotamia i 49. Kongresa.
- Ali... kako?
- Ministarstvo unutarnjih poslova, oito uz malu pomo Ureda za indijanske
poslove, ustvrdio je da toga ugovora nikad nije bilo, da je to mata
plemenskih arobnjaka nastala dok su plesali oko logorske vatre... Podnesak
ide ak tako daleko da nagaa o uzroku poara to je godine 1912. bio unitio
Prvu banku Omahe.
- To zvoni na uzbunu - ree Jennifer, namrtivi se i ugasivi cigaretu.
170
- Moralo bi. U toj banci su Wopotami pohranili sve plemenske dokumente, koji
su do posljednjega uniteni u poaru.
- U kom smjeru su ila nagaanja?
Da su poar podmetnuli federalni agenti djelujui po naredbi iz
"VVashingtona.
- To je gadno, Odvjetnice, ak i osamdeset godina poslije. Na emu su bila
utemeljena nagaanja?
- Navodno je u banku provaljeno usred noi, sav novac i vrijednosti odneseni
su, a lopovi su nestali bez traga. Ipak, prije nego to su se izgubili,
navodno su odluili podmetnuti poar
- to je bilo prilino blesavo, budui da je provala ostala ne-primijeena, a
poar je samo mogao uzbuniti susjede.
- Blesavo, ali takve stvari ve su se ule, gospodine De-vereaux. Patoloke
osobe nisu nova pojava, a mrnja prema bankama takoer ima dugu povijest.
- Slaem se, ali kad je utvreno da je poar izbio u podrumu banke, u kojemu
su dokumenti bili pohranjeni, spisi su ve prethodno bili isprevrtani i
razbacani, a prostorija je bila natopljena petrolejem... morate se poeti
pitati, zar ne? Ako od plamena ne bi stradala cijela graevina, te prostorije
sigurno bi. ... Uz to, u analima zloina uslijedila je najkraa potjera za
prijestupnicima, jer su navodno nestali u Junoj Americi. To je, naravno, bio
tek kratak pregled dogaanja, kako bi to rekao moj uvaeni poslodavac.
- Zvui strahovito uvjerljivo. - Ljupka indijanska odvjetnica pone tresti
glavom. - To se mora zaustaviti, shvatite me.
- Ne vjerujem da se moe! - ree Sam.

- Dakako da se moe. Taj general, taj izaziva katastrofa, I lavvkins, moe

se jednostavno povui... uvjeravam vas da sudovi vole kad netko odustane od
parnice. To je shvatio ak i moj brat, dok je bio tamo.
- On je dakle taj?
Koji, taj?
- Mladi pripadnik plemena koji je radio s Macom, ali nije polo/.io
odvjetniki ispit.
Nije na poloio? Morate znati da ga je moj mali brat
- moj hrut - polomio s najviom ocjenom!
171
- I ja sam.

- Moe biti - ree Jennifer, ali bez oduevljenja zbog te

popustljivosti. - ini se da ste skrojeni od istoga sukna.
- Zar vas on podsjea na mene? Jeste li na to mislili?
- ini se, Odvjetnice, da je va prokleti general Hawkins naao jo jednoga
Samuela Devereauxa za svoju najnoviju kata-klizmiku zabavu.
- Va je brat bio u vojsci?
- Ne, on je bio u rezervatu, ali u pogrenom. ... Ali vratimo se ludome
generalu.
- Zapravo, "luak" je dio njegova vojnikoga nadimka.
- Zato me to nimalo ne iznenauje? - Jennifer pone traiti u torbici novu
cigaretu.
- Hej, Odvjetnice - prekine je u namjeri Devereaux. - Ponaala si se kako
treba, povukla si samo nekoliko dimova, a onda si ugasila. Ja sam to uinio
isto iz solidarnosti.
- Kloni me se, Odvjetnice] Ne elim razgovarati o tvojoj operaciji mozga ili
o mojim slabostima. Hou razgovarati o Hawkinsu, njegovu prizivu Vrhovnome
sudu i kako da ga onemoguimo!
- Zapravo, pravniki gledano, to nije priziv - nije naime donesena nikakva
sudska odluka zbog koje bi se moglo traiti ponitenje, svojstveno prizivnom
postupku...
- Da se nisi usudio meni citirati zakone, ti popianko!
- Bila je to kava i ja sam promijenio hlae. Priznali ste da je to bila kava.
- Ali to je ipak priziv u irem znaenju, priziv sa zahtjevom da se ispravi
neto to je bilo pogreno - ree Jennifer, pomalo defanzivno.
- S mojim hlaama?
- Ne, idiote, s podneskom sudu!
- To znai da se slaete s Macom. Ako se sve to sam rekao moe provjeriti,
pa i vi to moete uiniti, uinjen je zloin protiv vaega naroda. Zar ne
mislite da bi to trebalo biti ispravljeno?
Uz koju ste vi stranu? - usprotivi se domorodaka amerika ljepotica.
172
Ovoga trenutka ja sam vraji odvjetnik, koji potiskuje vlastite sklonosti.
elim doznati to vi mislite.
- Zar ne shvaate? Nije vano to ja mislim! Zabrinuta sam za svoj narod i ne
elim da on strada. ... Hajde, Deve-reaux, budite realni. Jedno malo
indijansko pleme protiv goleme dravne sile Stratekog zranog
zapovjednitva... koliko dugo bismo se odrali? ak i najmanja mogunost da se
to dogodi, bez obzira na izglede, urodila bi novim zakonima, oduzimanjem
zemlje, rastjerivanjem naroda... i sve bi zavrilo kao ekonomski i rasni
genocid. Uostalom, ne bi bilo prvi put da smo ga iskusili.
- Zar se protiv toga ne vrijedi boriti? - upita Sam poneto pasivnim glasom.
- Bilo gdje?
- Teoretski, naravno, i u veini sluajeva vrijedilo bi se boriti, i to
aktivno. Ali ne u ovom sluaju. Nai ljudi nisu nesretni. Imaju zemlju na
kojoj ive uz pristojnu vladinu potporu, koja se mojim zalaganjem pretvara u

vraki unosna ulaganja, i sada, da budu odjednom baeni u baru legalnoga

nasilja, a to bi doista bilo nasilje... ja to ne mogu dopustiti!
- Mac se nee s vama sloiti. On je originalan; osim toga, nije svako nasilje
prijetnja, ono moe biti potrebno. ... Takoer, gospoice Redwing, a sada
govorim u ime svoga uplaenog bia, kao i najveega odvjetnika kojega sam ikad
sreo, naime moga poslodavca Aarona Pinkusa, mislim da se ni nas dvoje ne
moemo sloiti. Vidite, kad se usmjerite na bit stvari, morate shvatiti da smo
na usluzi sudu u trenutku kad je poinjen teak zloin. Doista, ne bi bilo
ispravno od toga okrenuti lice. Svakako ne, ako doista jesmo ono u to
vjerujemo. Na to je mislio Aaron kad mi je rekao da obojica moramo donijeti
ivo-liie odluke. Hoemo li se okrenuti ili emo, naprotiv, podrati
isliiui... to nas moe profesionalno unititi, ali i spasiti uvjerenje u dui
da smo djelovali ispravno?
(iledajui razrogaenih oiju u Sama, Jennifer Redwing pioguln nekoliko puta
slinu, a zatim ree: - Hoete li se oenili mnome, gospodine Devereaux?... Ne!
Nisam na to ozbiljno mifililti! To je nalik onome to ste mi vi kazali u
dizalu. Pogreku, menlulii:i pogrekal
173
- Dobro, gospoice... gospoice - kako je vae ime? Naposljetku, i ja sam to
priznao: bila je to glupa pogreka.
- Ljudi me zovu Red.
- Ne valjda zbog boje vae kose - Kriste, to je boja najljepe ebanovine koju
sam ikad vidio u ivotu.
- Stvar je u genima - ree Jennifer, ustajui polagano sa stolca. - Moj narod
hranio se velikom koliinama bizonskoga crvenoga mesa. Objanjeno mi je da to
genetski uvjetuje odreeni sjaj koe.
- Ne bih za to dao ni prebijeni wigwam - ree Devere-aux diui se, takoer
polagano sa stolca. - Vi ste najljepa ena koju sam ikad vidio.
- Izgled je neto povrno, Same - mogu li vas zvati Same?
- To je dobra zamjena za rije "idiot" - ree Devereaux, obgrlivi je. - Vi
ste divni!
- Molim, Same, to je nevano. Ako me vi privlaite - a doista je tako - to se
ne dogaa zbog vaega zgodnoga lica i vitkoga tijela - premda se ni to ne moe
odbaciti - nego zbog vae estitosti i odanosti zakonu.
- Uspio sam! Uspio sam, doistal
- Nemojte biti nepristojni, Same. Molim vas, nemojte.
1 - Nikad, nikad! - Dakako, u tom je trenutku morao zazvoniti telefon.
Devereaux ljutito pograbi slualicu. - Ovo je telefonska tajnica - pone
govoriti monotonim glasom. - Dobili ste pogrebno poduzee Lugosi, ali trenutno
nema nikoga tko bi mogao s vama razgovarati pa...
- Prekini - upadne s druge strane hrapavi glas MacKen-ziea Hawkinsa. - Dobro
sluaj to u ti rei. Izloeni smo napadu, a ti si takoer meta. Stoga
zahtijevam da se hitno makne.
- Sluaj me, fosilni mozgu. Rastali smo se prije dva sata, a ja sam ti rekao
da ne elim biti ometan prije podneva. A tek toliko da zna, to je tek poslije
dvanaest sati u podne...
- Ne, Same, sluaj me - upadne ponovno Hawk, dok mu je glas odavao iskrenu
zabrinutost. - Izai iz kue i to odmah.
- Zato, do vraga?
- Zato to se u telefonskom imeniku moe proitati tvoja adresa.
174
- Takvih ima mnogo milijuna...
- Ali su samo dvojica ikad ula za Wopotamie.
...." . > "
- to?
- Rei u ti to samo jedanput, jer ne moemo gubiti vrijeme. Ne znam kako se
to dogodilo, jer to nije modus operandi Hvmiea Hurricanea. On bi poslao

jednoga ili dvojicu nasilnika, ali ne iznuivaa, a to je upravo ono to nam

prijeti iza lea.
- Malo je prerano za strah, Mac.
Sluaj me, porunice - odvrati Hawkins, dok mu je glas odjednom postao
miran i hladan. - Moj pomonik, Desi-jedan, koji je nekad bio zaposlen u
njujorkome Brooklvnu, zapazio je u hotelskome predvorju nekog ovjeka kojega
je iz daljine bio vidio i tijekom svoga ranijega zaposlenja. Vrlo loeg
ovjeka, porunice, a budui da je moj pomonik savjestan deko, stao je na
recepciji upravo pokraj mjesta gdje je bio hom-bre vicioso, kako ga je on
nazvao. Tako je uo da se on raspituje za dva gospodina koji se zovu Pinkus i
Devereaux.
- Sto mu...
- Tono, mladiu. Taj je tip zatim telefonirao, a onda se vratio do recepcije
gdje je unajmio sobu dva kata ispod nas. ... Ne svia mi se taj telefonski
poziv, Same.
- Ni meni.
- Upravo sam razgovarao sa zapovjednikom Pinkusom i tu smo sloni. Pokupi
svoju majku i onu roaku i nestanite. Ne moemo dopustiti da postanemo taoci.
- Taoci? - vrisne Devereaux, promatrajui Red Redwing koja ga je takoer
gledala, potpuno zbunjena. - Boe, ti si u pravu.
- Rijetko kad nisam u pravu u slinim okolnostima, sin-ko. Zapovjednik Pinkus
nareuje ti da krene do onoga mjesta Kiljc smo se nas dvojica sreli na
parkiralitu, a on e vam po-slnli kao zatitu naoruana ovjeka im ga
pronae.
Spremni smo za put, ali morat u uzeti majinog "ja-Kiinrii". Stosh nije
vratio moj automobil, zato zamoli Aarona neku kae Paddvu da pripazi na utoga
"jaga". ... A to je s tobom, Mac? Ne dajem mnogo na tog tipa, ali on je ipak
samo ilvn kula ispod tebe?
175
- Dirnut sam tvojom zabrinutou, sinko, ali ja sam se ve pripremio i
sklonio sve papire.
- Jesi li siguran? ao mi je to ti to moram rei, ali ti ipak nisi
nepobjediv. Taj kurvin sin moda ti je ve za leima!
- Zasad jo nije, Same. Desi-dva izveo je malu operaciju na bravi njegovih
vrata, koja ih ini neotvorivima kako izvana tako i iznutra. Jedini nain da
izae bio bi da se nekako spusti kroz prozor petoga kata, to ba i nije tako
izvedivo. to ti zamilja, kakvo sam to osoblje ja angairao?
- Ne bih zasad u to ulazio, ali mogu ti rei da sam s njima imao prole noi
vrlo udan razgovor.
- uo sam o tome, mladiu. Zna to!? Oni e otii u vojsku! Rekao sam im
neka priekaju dan ili dva, pa u ih poslati ravno na dopunsku obuku. Kriste
svemogui, oni su ve svjetlosne godine ispred onih seronja koji su proli
obuku. Naravno, Desi-jedan mora urediti zube, jednostavno nije pristojno da
ima onu rupu u ustima, ali tu e proraditi i moje veze. Vojska e se za to
pobrinuti...
- Mi odlazimo, Mac - prekine ga odsjeeno Devereaux. - Kao to si i sam
rekao, ne smijemo gubiti vrijeme. - Tim rijeima Sam zalupi telefonskom
slualicom i okrene se Jenni-fer. - Zapali smo u nevolju - ree joj on,
tapajui je po ramenima. - Uzevi u obzir ono to smo ranije rekli, imate li
u mene povjerenja?
- Emocionalno ili intelektualno? - upita odjednom sumnjiava pravna
suparnica.
- To je neodvojivo. Moglo bi se dogoditi da nam raznesu guzice, a moda i
glave. Objasnit u kasnije.
Spomenuli ste da moramo otii odavde, prema tome, to ekate?
- Moramo pokupiti moju majku i roaku oru.

Govorei jezikom indijanskih legendi, pojurimo kao sjeverni vjetrovi prije

nego to nam se priblie bljedoliki sa svojim tapovima koji nose grom!
- Boe, to je predivnol
;,.)
_ tOtO?
:-,,:,:
- "Sjeverni vjetrovi" i "tapovi koji nose grom"!
;
176
Sasvim obino kad ste roeni u plemenu. Idemo! Vi pokupite roaku oru, a
ja u vau majku.
- Ne bi li trebalo biti obrnuto?
- alite li se? Vaa majka nema u vas ni trunke povjerenja.
- Morala bi, ja sam njezin sin.
- Ona e to porei, uvjeravam vas.
- Ali ja vas volim i vi volite mene. To smo dogovorili!
- Oboje smo se zanijeli. Vi povrno, a ja intelektualno. Razgovarat emo o
tome kasnije.
- Nita strasnije nisam od vas mogao uti.
- Iskuajte me "tapom koji nosi grom" po tihom "sjevernom vjetru". Krenimo.
oru sam posljednji put vidjela dok je slagala ajni pribor. Vi je pronaite,
a ja u doi s vaom majkom. Nai emo se u garai. Ponesite kljueve od
"jaga".
- U garai...?
- Zaboravljate da sam Indijanka. Prije nego to udarimo, mi opkolimo logor.
Bljedoliki nikad ne ue.
- Izvanredno!
- Zaveite. Kreemo!
ora je odbila pomaknuti se, a kad ju je Sam upozorio kako postoji mogua
prijetnja njezinu ivotu, daleka neaka njegova strica otvorila je skrivenu
ladicu ispod tednjaka i izvukla iz nje ne jedan, nego dva magnuma, oba
nabijena, uz rijei kako je ona pravi zatitnik kue. - Zar misli da imam
povjerenje u one alarmne ureaje koji se svaki as kvare? Ni govora, Sammy!
- Ali ja ne vjerujem u oruje, ora!
- Onda vjeruj u to hoe, Sammy. Tvoja daleka i piu udana roaka plaena je
uvati kuu, i ti mi nee oduzeti posao, jasno?
- Jesam li ti ikad rekao da te volim, ora?
- Vie puta, kad si bio propisno nakvaen. A sada, ti i ta dugonoga ljepotica
pokupite tvoju majku i gubite se odavde. ... I neka se svevinji protestantski
Bog smiluje svakome tko bi pnkiiSuo ui ovamo. Za svaki sluaj, nazvat u
policiju, neka /tinulc svoju plau.
/uli "jaguar", u kojemu je Redwing pridravala polusvje177
snu Eleanoru na stranjemu sjedalu, pojurio je ka izlazu iz kue i produio
ulicama koje su vodile ka bostonskoj cesti. Na drugom uglu proli su pokraj
duge crne limuzine koja je nalikovala oldtajmerskoj crnoj mariti iz tridesetih
godina. Unutra se moglo vidjeti lice prislonjeno uz vjetrobran koje bi se
najbolje moglo opisati kao objekt zoolokoga fotografa. Unato svojim
obiajima, Devereaux je pritisnuo papuicu, svjestan da je ora vie negoli
dovoljna protivnica dvojici tipova koji su bili dovoljno glupi da jednu
nepoznatu zgradu trae u pol bijeloga dana, i to golemim crnim automobilom.
Zanemarivi policiju, i njegova daleka roaka bila bi u stanju srediti tu
dvojicu svojim magnumima. Kako li ih je samo nabavila?
- Same, tvoja bi majka morala otii u nunik - primjeti nakon dvadesetak
minuta Jennifer koja je tapala Eleanoru De-vereaux u svom zagrljaju.
- Mojoj majci to nije potrebno, to je za druge ljude. Ona nikad ne ide u
nunik.
- Ali to je obiteljsko naslijee... sjeti se svojih hlaa!

- To je bila kava! :i.

- Tako ti kae.
;
- Bit emo kod Nanny za nekoliko minuta. Reci joj neka Se suzdri.
< s
- Nannvne ludosti et ceteral - vrisne ki Wopotamia. * Idemo tamo?
- Otkud ti zna za taj lokal?
- Dok sam studirala, vodili su nas na razna mjesta da se ... pravno
orijentiramo. Neto kao teaj iz zakonitosti. ... ne, ne moe je odvesti
onamo! Taj lokal radi dvadeset i etiri sata neprekidno.
- Nemamo izbora, Odvjetnice. Daleko smo samo dvije ili tri minute.
- To bi je prestrailo!
- Onda neka okrivi nasljedne tegobe s mokranim mjehurom.
- Ti si muko dijete, optereeno demonskim sjemenom zlih podzemnih duhova.
.
s- to to znai?
178
- To znai da tvoje roenje nije bilo ugodno dobronamjernim bogovima, pa e
tvoj les proderati strvinari nakon tvoje mukotrpne smrti.
- Nisi ba jako drutvena, Red. Mislim da to ne zvui sukladno naem malom
razgovoru u uredu.
- Rekla sam ti da sam bila zanesena. ula sam rijei koje nisam bila ula
dugo vremena... previe dugo. Pravnika praksa cesto je u sukobu s ljubavi
prema zakonu. Trenutno sam bila i/.gubila samokontrolu, a to mi se ne svia.
- Zahvaljujem. Mala duhovna potraga opet te vraa vlastitim snagama, bez
obzira koji je idiot bio za to odgovoran.
- Mislim da bismo u naoj profesiji svi mi morali ponekad obaviti duhovnu
potragu.
- To znai da si ipak odvjetnica.
- Jesam.
- U kojoj tvrtki?
- "Springtree, Basel and Karps", San Francisco.
;
:,
- Kriste, to su morski psi\
- Drago mije da razumije. ... Dokle smo dospjeli? Tvoja majka jo jedva
apue, i sigurno joj je vrlo loe.
- Jo manje od minute. ... Hej, moda bismo je morali odvesti u bolnicu! Hou
rei, ako joj je zbilja...
- Ni govora, Odvjetnice. To bi je preplailo, mnogo vie od ovoga lokala.
ajnik je bio prazan.
- Je li to jo jedna uzreica plemenske mudrosti? ... Ne, sigurno nije. ora
je spomenula ajnik, a sada to ini i ti.
Gospodine Devereaux, neke stvari, kao to je na primjer raanje,
iskljuivo su ensko iskustvo.
- Jo jedanput hvala - ovaj put na rijei "gospodin" - rcCc Sam, skreui
prema parkiralitu lokala "Nannvne ludosti et celeru". - Nitko mi ne moe
popraviti ovaj dan i prolu no. Najprije ludi Mac s dvojicom svojih apsurdnih
"autanata" koji tne neprekidno salijeu, zatim bradati Grci koji su mi uzeli
od-jeii. |iii Amon l"inkus koji me oslovljava kao "Samuele", pod-neiNiik kn|i
hi trebao biti predan tko zna kojem sudu, bombaki nttpHtl mi majku, najljepa
ena koju sam ikad sreo, koja se u metle y,ul|ul)l|ii|e i zatim odljubljuje u
razmaku od dvadeset mi179
K
nuta... i sada naposljetku jebeni ucjenjiva iz Brooklvna koji me progoni!
Moda bih trebao sebe odvesti u bolnicu!
- Moda bi ipak morao zaustaviti auto - vrisne Jennifer Redwing, dok je
Devereaux prolazio ispod nadstrenice kod ulaza u lokal. - Vrati se desetak
metara!

- Tvoji ljudi obiavaju svoje zarobljenike ukopavati u mravinjake sve do

vrata - promrmlja Sam.
- Uzet u u obzir i tu mogunost - odgovori mu Jennifer, otvarajui vrata i
obzirno izvlaei Eleonoru Devereaux iz kola. - Hoe li maknuti svoju guzicu
i pomoi mi?
- Dobro, dobro. - Sam uini ono to mu je bilo nareeno, uzimajui majku pod
desnu ruku. Njih troje dogegae do zgrade na ijim su vanjskim zidovima bile
istaknute fotografije golih mukaraca i ena. - Moda nisam smio ostaviti
majin auto - ree on tiho.
- Dobra misao, savjetnie - sloi se Jennifer, ne bez sarkazma. - Moda je
samo dvije minute daleko. ... Ja u odvesti Eleanoru, ti ekaj svoga Paddva
ili kako se ve zove.
- Eleanoru?
- Mi, ene, prisnije smo medu sobom. A i bistrije smo... poi, Ellie, bit e
ti dobro.
- Ellie? - javi se iznenaeni Devereaux, dok je Indijanka unosila majku. Nitko je ne zove "Ellie"...
Odjednom se zafuje grubi glas nekoga golemoga postarijega tipa, vie nalik
gorili negoli na ovjeka, koji je stao uz "jaguara", oito u ulozi izbacivaa.
- Ovo nije mjesto za parkiranje. Miite toga "jaga"!
- Odmah gospodine asnice. - Sam odskakuta do automobila pod prijekim
pogledom veterana.
Ja nisam policajac - zarei onaj mesoder, dok je Sam sjedao u auto. Nemojte to shvatiti kao policijsku naredbu, gospodine.
- Razumijem, gospodine. - Sam pokrene stroj. - Vi ste oito pripadnik
diplomatskoga zbora - ree kreui. Kad je
> ugledao Jennifer i svoju majku kako izlaze, dolo mu je na um da se odmah
vrati pod nadstrenicu, raunajui da e Jenniferi-na ljepota zanijeti i toga
King Konga, uinivi ga popustljivim.
180
Tako bi svi troje mogli sjediti u "jaguaru" i ekati Paddva La-fertva koji e
mi dati nove upute... Isuse, onaj "ucjenjiva"! I crna limuzina pod njegovom
kuom, koja kao da je tek napustila pogrebnu povorku! to se to dogaalo?
Svakako, mogao je shvatiti oaj u Washingtonu ako su zakljuili da netko gaji
simpatije za podnesak Wopotamia, ali nekakav ucjenjiva i "crna marica" s
neobinim putnikom - to nije bio postupak kakav bi se oekivao od civilizirane
vlade. U tom sluaju alje se pregovarae, a ne istrebljivae, odravaju se
neupadljivi sastanci kako bi se dolo do civiliziranih rjeenja, a ne odrede
ubojica da ih nametnu. ... Ahh, otme se Devereauxu. S druge strane, ako je
Washington shvatio da se iza toga potencijalnog, ali ipak davnog fijaska
nacionalne sigurnosti nalazi general MacKenzie Hawkins - ludi Mac Hawk - u tom
sluaju istrebljivai i odredi ubojica bili su jedino rjeenje. One glupe
seronje, kako ih je Hawk bio nazvao, izbacili su ga iz vojske, pa nita,
apsolutno nita nije bilo previe pokvareno ako im je trebalo zavrnuti
vratom... to su na viem poloaju, to bolje.
Sam se odjednom dosjeti. Ako je Washington htio odgovoriti na Macov napad,
bili bi napadnuti svi oko Hawka. A ucjenjiva se na recepciji raspitivao za
imena Pinkusa i Devere-auxa! Kako se to, do vraga, moglo dogoditi? Hawkins je
doputovao u Boston tek prije osamnaest sati, a po njegovu priznanju nitko u
Washingtonu nije uo za Sama Devereauxa, jo manje za Aarona Pinkusa! Kako,
dakle? ak i s dananjim globalnim komunikacijama, jedan izvor morao je imati
neko ime ili injenicu da ih prenese drugome izvoru. Bez toga, neka specifina
informacija nije se mogla primiti - a ime nevinoga Devereau-xa nije bilo
poznato, pa prema tome ni ime Pinkusa. Kako? Drugi Boe, bio je mogu samo
jedan odgovor - Hawk je bio praen. Upravo sada, u ovome trenutku!

C jclje je Paddy? Kriste, on je morao prenijeti obavijest Macu! Negdje u

blizini, neprimijeena od Hawka, kretala se osoba mol rei svaki pokret
staroga vojnika, a nije bilo potrebno mnogo kihninoloske mate da se shvati
kako je ta nepoznata osoba n liliNkomc dodiru s ucjenjivaem dva kata ispod
Maca. ... Pad-ily, jjdir si?
181
Sam pogleda ispod nadstrenice, gdje nije bilo ni traga ni glasa od Jennifer i
njegove majke, ak je i ovdanji King Kong nestao s vidika. Moda bi mogao,
ako bi bio dovoljno brz, ui unutra i domoi se telefonske kabine kojom se
posluio prole noi, kako bi obavijestio Hawkinsa u hotelu. Upravo je htio
krenuti kad se, na njegovo iznenaenje, pojavi golemi izbacivao na vratima,
potri do ulinog zavoja i pone promatrati, zau-stavivii ubrzo pogled na
Devereauxu i utome "jaguaru". On domahne Samu, dajui mu znak da se odmah
doveze do ulaza. Boe, sigurno se neto dogodilo majci! U dvije sekunde Devereaux dojuri do stajalita pod nadstrenicom, zakripavi konicama. - to se
dogodilo? - vrisne on majmunolikome uvaru koji se sada smijuljio.
- Mladiu, zato mi nisi rekao da si doao s gospoicom Redwing? Ona je
sjajna djevojka i ja sigurno ne bih bio onako neugodan da sam znao za vae
poznanstvo. Ispriavam se!
- Vi je poznajete?
- Pa, istinu govorei, imam ovaj posao ve mnogo godina, nakon to sam bio
izbaen iz vojske. Znate, ovaj pokvare-njaki pogon vlasnitvo je moje snahe to ima neke veze s otkazom koji sam dobio, jer je moj pokojni ludi sin neto
brlja-vio prilikom kupovine. Ali gospoica Redwing i njezini prijatelji iz
Harvarda tuili su gradsku upravu, pa sam napokon dobio viu mirovinu. to
kaete na to?
- Ne mislim nita i ne razumijem nita to se dogaa oko mene...
- Da, lijepa indijanska gospoica upozorila me da biste mogli biti malo
zbunjeni; takoer, da ne obraam pozornost na vae hlae.
- Promijenio sam ih! Ona to zna!
- Dobro, nije me briga za sitnice. A sada, izlazite i pridruite se damama.
Ja u uvati kola.
- One su unutra?
- Pa, sigurno nisu na jahti u bostonskoj luci.
Potpuno zbunjeni Devereaux izae iz auta, jedva odravajui ravnoteu. U tom
trenutku pojavi se, grmei, Pinkusova limuzina i stane iza utoga "jaguara"
pod nadstrenicom. - Sam182
my! - dovikne Paddy Laffertv kroz otvoreni prozor. - O, Bil-ly Gilliganu, kako
si?
- Preivljavam, Paddy - uzvrati sada napola odobrovo-ljeni King Kong. - A ti,
mladiu?
- Sada bolje, nakon to sam ugledao ovoga moga deka.
- On je tvoj?
- Moj i moga uglednoga poslodavca.
- Onda ga pokupi, Paddy. Malo je zbunjen, zna. Ja u pripaziti na oba
automobila.
- Hvala ti, Billy - ree Lafferty i zatim iskoi iz golemoga automobila,
jurei prema Samu i Tarzanovoj iti u uveanom izdanju. Sam kao da ga nije
zanimao. - Billy, mladiu, nee povjerovati u ono to u ti rei, ali kunem
ti se u sve grobove Kilgallena!
- to je to, Paddy?
- Ne samo to sam naiao na ovjeka, nego se on i vozio uz mene na prednjem
sjedalu i pritom smo imali vrlo znaajan razgovor. Meu nama dvojicom, Billy!
- S papom, Paddy? Tvoj idovski gazda doveo je papu?
- Nai boljega, Billy!

- Pa, ba sada ne bih mogao - osim jednoga, ali to naravno ne dolazi u obzir.
- Ne, Billy, izgleda da si pogodio! Bio je to upravo on\ General MacKenzie
Hawkins!
- Nemoj mi rei, Paddy. Srce e mi stati...
Kaem ti, Billy Gilliganu! Bio je to on glavom i bradom, a veega i
znaajnijega ovjeka od njega nema. Sjea li se to smo ono govorili u
Francuskoj, dok smo prolazili kroz Sumu do Marne? "Dajte nam ludoga Maca i
potjerat emo sve 1c usrane vabe!" A onda nas je on vodio deset dana i mi smo
se probili, s njim na elu. Sjea li se, Billy?
Bili su to najljepi dani moga ivota - odgovori Gilli-Kan, dok su mu suze
izbile na oi. - Osim naega gospodina Isusu, on je moda najvei ovjek
kojega je Bog ikad donio na /ciniju.
Mislim da je on u nevolji, Billy. Upravo ovdje, u Bosto183
- Ne dok smo mi ovdje, Paddy. Ne dok legija starih boraca ima jo i jednoga
ivuega lana. ... Hej, Paddy? to se dogodilo tvome mladiu? Ispruio se po
betonu.
- Pao je u nesvijest, Billy. To se dogaa u njegovoj obitelji.
- MmmffT...\ - zauo se nesvijesni prosvjed iz Devere-auxova grla.
184:
13
- Samuel Lansing Devereaux, digni se smjesta i ponaaj se pristojno! - povie
lady Eleanora znatnim autoritetom u glasu, uvaujui, ipak, injenicu da se
morala oslanjati na ruku Jennifer Redwing.
- Hajde, mome - javi se Paddy. - Uzmi me za ruku.
- Lafferty, on je laki od moje snahe - zakljui Billy Gilligan.
- Tvoja bi se snaha mogla boriti s tekaima, Billy. I molim te, nemoj se o
produenoj raci gospodina Pinkusa izraavati pogrdnim rjenikom.
Pogodi od koga sam nauio pogrdne rijei, Paddy? - upita Gilligan dok su
njih dvojica nosili Devereauxa do limuzine i smjetali ga na stranje sjedalo.
- Ne razmiljaj, rei u ti. Upravo od staroga Pinkusa. Sjeti se kad ste ovamo
dolazili pa smo...
- Dosta, Billy, zahvaljujem ti na pruenoj pomoi. Ostavit u posao zamjeniku
i krenut u ravno do sjedita veterana okupiti lanstvo. Ako je u nevolji
najvei general koji je ikad drao ma, on moe raunati na nas, tako mi
grobova Donegala!
- Ne moemo uiniti nita, Billy, dok nam general i gospodin Pinkus ne
narede. Bit u s tobom u vezi, dajem ti topniku rije.
- Slava nebesima! Jesam li se ikad mogao nadati da u osobno sresti toga
divnoga ovjeka, generala vojske SAD, Mac-Kcnziea Hawkinsa!
Ah, to uasno ime! - zauje se ljutiti glas Eleanore I )cvcreaux.
- Stojim uz vas, Ellie - sloi se Jennifer Redwing.
MmmflT - zauje se mumljanje sa stranjega sjedala liinu/inc.
185
- Ne obraaj pozornost, Gilliganu, dami nije dobro... Ali Billy, ja ti nisam
obeao da e osobno vidjeti velikoga ovjeka, samo sam rekao da u pokuati.
- A ja ti nisam obeao da neu prodati "jaguara", Paddy. Samo sam rekao da u
pokuati.
- Poimo, moje dame - prekine ga Laffertv, iscerivi se na Gilligana. Odvest u vas do hotela Ritz-Carlton, gdje je gospodin Pinkus ve neto
sredio...
- Paddy! - javi se sa stranjega sjedala djelomice oivjeli Sam Devereaux. Moram pronai Maca... On ne zna to se dogaa!
- Odvjetnik izae
teturajui, uspue kroz prednja vrata natrag u automobil i sjedne pokraj
mobitela.

- Moje dame, izvolite - ree Laffertv ljubazno, pomaui Jenniferi da unese

Eleanoru na stranje sjedalo. Paddy zatim sjedne za upravlja, vodei rauna
da e Sam imati tekoa dok ne dobije vezu s hotelom etiri godinja doba.
- to hoete rei time da se svi pozivi na Pinkusov apartman prebacuju u
drugu sobu? - pone urlati Devereaux.
- Primiri se, deko - dobaci mu Lafferty dok je pokretao kola. - Vie e
dobiti umiljatou, nego prijetnjama.
Sam prijekorno pogleda vozaa. - "MacKenzie Hawkins, Superstar" - promrmlja
on. - Zato vi klauni ne napiete novi mjuzikl?... to je, telefon je zauzet?
Dobro, nazvat u kasnije. ... Moram pokuati dobiti Aarona - dometne Devereaux
pri-tiui dugmad na telefonu.
- To nee biti tako jednostavno - primijeti Lafferty, ulazei na auto-cestu.
- Kad me nazvao, rekao je da odlazi iz ureda na sat vremena, a zatim e vas
sve vidjeti u Ritzu.
- Ne razumije, Paddy! Maca su moda ve oteli ili se dogodilo neto jo
gore.
- Generala!
- Slijedili su ga jo otkako je doputovao u Boston.
" - Boel - uzvikne Lafferty. - Daj mi telefon da nazovem sjedite
veterana! Ostavit u poruku i Gilliganu...
- Pusti me da nazovem hotel jo jedanput. - Sam je uurbano birao broj,
osvrui se istovremeno preko ramena prema stranjem sjedalu. Ozbiljan izraz i
prodoran Jenniferin pogled
186
potvrivali su da ona shvaa ozbiljnost situacije. Njegova je majka, meutim,
gledala u prazno. - Molim vas Pinkusov apartman, pritom mi je poznato da se
svi pozivi prebacuju u drugu sobu. - Devereaux je zadravao dah sve dok se s
druge strane nije javio neki plaljivi i piskutavi glas.
- Ovdje Mali Joey - ree netko tko je mogao biti mukarac, ena, hermafrodit
ili patuljak. - to elite?
- Moda sam dobio pogrenu sobu - odgovori Sam, pokuavajui svladati paniku.
- Pokuavam dobiti generala MacKenzie Hawkinsa, dvostrukoga dobitnika
Kongresne medalje asti, junaka vojske Sjedinjenih Drava i bliskoga
prijatelja svih naelnika stoera kao i samoga predsjednika, koji e odmah
narediti invaziju hotela ako generalov ivot bude na bilo koji nain ugroen!
Shvaam. Potreban vam je veliki Pasta fazool... Hej, Micky, ovo je za
tebe.
- Mali Joseph, nikad nee dobiti vii in ako bude pokazivao takvu
podreenost! - zauje se prijekoran Havvkov glas. - Tko je to, jeste li vi
zapovjednice Pinkus?
- ... Mali Joseph? Mac, to to radi, do vraga?... Svejedno, nemamo vie
vremena - ti si praeni Netko te neprekidno slijedi otkako si doputovao u
Boston!
- Porunice Devereaux, vi pretjerujete. Hou rei da se ponaate poput
narednika, bez uvrede.
- Ti to zna?
- Pa, to je bilo prilino jasno nakon to mi je pomonik uo na recepciji ono
to je uo.
- Ali ti si rekao da ne zna kako se to odvijalo; u svakom sluaju, da to
nije bio Hvmiev modus operandi.
- Tada nisam jo znao, ali u svakom sluaju nije bio modus operandi Hymiea
Hurricanea. Sada ve znam, i to jo uvijek nije Hymie. Nije bilo teko
utvrditi tko je to bio, jer su inu vruta bila odkrinuta tono pet
centimetara.
- Krista mu, budu jasniji!

- Ve sam bio jasan, a sad je vrijeme da prekinemo raz-i. Oekujemo jo jedan

poziv.
Ciitl
187
- Pomislio sam da bi to ve mogao shvatiti.
- Kako?
- uo si me kako pitam je li to on...
- ?n-to?
- Nema veze. ... Tlo?
- Zapovjednik Pinkus, naravno.
- On je na putu prema Ritzu.
- Jo nije sinko. On se sa svojim pomonicima upravo opskrbljuje.
- Tko je taj jebeni Mali Joseptil... Oprosti, majko.
On je sasvim zgodan stari momak - objasni Hawk, snizujui pritom glas
gotovo do apta. - Bojim se, ipak, da njegove godine i temperament ne idu vie
uz taj zadatak. ... Ne bih mu to, naravno, nikad rekao, jer bi to moglo
unititi njegovo samopouzdanje. Mogli biste to razumjeti, porunice.
- Ne razumijem ba nita. Kakav zadatak?
- ini se da je one klipane deficit sasvim onesposobio - nastavi general
ubrzano i tako tiho da ga je Devereaux jedva mogao uti. - Do vraga, mi od
toga nismo patili.
- On je iz Washingtona?
- Znam, znam - ree Hawk umornim i nestrpljivim glasom. - Zapovjednik Pinkus
objasnio je kako je vrlo vano da mu ostavimo prostor za mogue nijekanje.
- Nijekanje?
- Zbogom, Same. Veza je prekinuta.
- to se dogodilo? - upita Jennifer, naginjui se naprijed sa stranjega
sjedala, ali drei i dalje Eleanoru vrsto za rame.
- Je li sve u redu s velikim i slavnim generalom? - vikne Laffertv dok je
krivudao limuzinom prema Bostonu. - Treba li zvati Gilligana i dobrovoljce?
- Ne znam, Paddy, zaista ne znam. Mislim da ne bi trebalo.
- Nemojte se izmotavati, mome!
- to ti zapravo zna, Same? - Jennifer je postavila to pitanje mirno i
uvjerljivo, kao pravi odvjetnik. - Smiri se i pri-beri misli.
188
- Prestani me ispitivati, molim te, zar ne vidi da to upravo inim?
Pokuavam dokuiti u emu je stvar, a to nije lako, naprotiv.
- Onda saberite svoje spise, Odvjetnice.
- To je ve bolje, Red. ... Mac oito vlada dogaajima i mislima da je
pronaao ovjeka koji ga je pratio... mislim da je to sasvim sigurno... i
pritom je zakljuio da je on iz Washingto-na.
- Dobri Boe...!
- I ja se podjednako osjeam, gospoice Indijanko koja prihvaa i otkazuje
ljubav. Neki ljudi iz Washingtona krenuli su u akciju i to je najgora vijest
koju smo mogli uti.
- Koji ljudi, Odvjetnice?
- Koliko mogu shvatiti, Odvjetnice, oni su vrlo nezgodni. Njihovi izaslanici
u Bostonu nose oruje.
- Ne bi se to smjeli usuditi - vrisne Jennifer.
- Prisjetimo se Watergatea i iranske afere, ili, zbog ravnotee, barem
polovice izbora u Chicagu nakon 1920.! Za te dogaaje nije vrijedilo "oni to
nisu smjeli". Pa i da je vrijedilo, usporedi koliinu dolara potroenih na sve
te preuene povijesne dogodovtine sa samo jednim mjesecom izdataka za
Strateko zrano zapovjednitvo. Oni su izdaci bili siuni, indijanska
gospoice, jer u ovom sluaju je rije o megamilijardamal Zar misli da legije

i legije onih koji isporuuju robu za obranu, isporuitelji od Long Islanda do

Seattlea, zajedno sa svojim politikim zastupnicima diljem zemlje, nee dii
uzbunu na najmanju opasnost ako bi netko mogao smanjiti njihove profite?
Isuse, oni urlaju na ivo meso ako se skree samo desetina po-siotka
obrambenoga prorauna. Kad im tako to zaprijeti, oni poinju proizvoditi
vampire!
- Ti oito pretpostavlja da je podnesak Wopotamia Vrhovnome sudu stavljen na
dnevni red za raspravu.
Ne mora biti stavljen na dnevni red, bilo bi dovoljno iiko hi se samo
naulo da e se takva odluka razmotriti, ili, jo uoir. iiko bi odluka o
razmatranju bila odgoena.
To je uvijek uvod u kasnije ozbiljne razgovore - upad-nr .Irnnilbr.
189
- Shvatila si. U svakom sluaju, bogatuni i njihovi politiki pomagai krenut
e u protunapad.
Priekaj trenutak, Same - ubrza Jennifer, s jednom rukom na Eleanorinoj
glavi, a drugom na Devereauxovu ramenu. - Ako je rije o Kongresu, protunapad
bi znaio pojavu njihovih zagovornika ili odvjetnika u Predstavnikome domu i
Senatu, a ne revolveraiki napad!
- Slaem se, ali Kongres trenutno ne zasjeda, a ovo to se s nama dogaa
hitno je.
- Razumijem to hoe rei. Revolverai su ve ovdje. Ovako ili onako, vijest
je procurila... Boe, oni e nas sve srediti!
Paddy Laffertv zgrabi telefonsku slualicu i pone izvjebanim pokretima
prebirati po tipkama. - Je li to sjedite veterana? - vikne i odmah produi
vrstim glasom. - Je li tamo Billy Gilligan? ... Dobro, dobro, vano je da je
veza u redu, a sad me sluajte. Kad Billy doe do vas, recite mu neka povede
kolonu vozila s orujem do hotela u Boyston Streetu i ondje zaepi sve ulaze!
Jesi li razumio, mome? Posrijedi je veliki ovjek i zato ne doputam nikakvu
pogreku. Zbogom i miite svoje cijevi!
- Paddy, to si to uinio?
- Ovo su trenuci kad se najprije juria a zatim se osvre iza sebe. Tu smo
lekciju nauili za slavnih dana u Francuskoj.
- Nismo u Francuskoj i ovo nije Drugi svjetski rat. Ako se zaista ukae neka
prijetnja pred hotelom, Aaron e pozvati policiju. Sve je jo vrlo nejasno,
ali Mac i na bistroumni poslodavac su u vezi. ... Ponavljam, Aaron nije
balavac i nije neodluan. Ako on bude pomislio da je prijeko potrebna
policija, ona e doi.
- Ne znam, mome. Nad djelovanjem policije postoje neka ogranienja... pitaj
Billya Gilligana i on e ti objasniti.
- On mi je to ve rekao, Paddy. Ipak, mi ne znamo to rade Mac i Aaron, a
budui da to ne znamo, mogli bismo neto pokvariti. A sad, opozovi svoje
prijatelje!
- On ima pravo, gospodine Lafferty - upadne Jennifer sa stranjega sjedala. Uzmite u obzir da se ja ne protivim bilo kojoj vrsti zatite, i bila bih vam
zahvalna ako bi vai prijatelji bili, da tako kaem, pri ruci. Ipak, Sam
razlono govori. Jo
190
nam je mnogo toga nejasno pa vjerojatno ne bismo trebali uiniti nita prije
negoli doemo do Ritz-Carltona i dogovorimo se s gospodinom Pinkusom.
- Vi ste to obrazloili bolje nego ovaj momak...
- Posluila sam se samo vaim rijeima i razmiljanjima, gospodine Lafferty.
- Jeftina taktika - promrmlja Devereaux.
- Dobro, opozvat u ih - ree Paddy i pone pritiskati tipke na telefonu. Mislim da sam prije bio preuzbuden. ... Halo, sjedite veterana?... Tko je na
vezi? Rafferty, ovdje je Laf-ferty, mome. Je li doao Gilligan? ... to? ...

Djevice Marijo, je li bilo strano? ... A sad me sluaj, mome... rije je o

onima koji su krenuli ka hotelu etiri godinja doba u Boylstonu. Reci im... Odjednom, limuzina pone krivudati u opasnoj blizini kamiona na auto-cesti. to kae, Rafferty? to mi to pria, dovraga? Isuse, Marijo i Josipe! Voza gospodina Aarona Pinkusa proguta slinu i tiho vrati telefon.
- Paddy, to se dogodilo? - upita Sam.
- Ljudi su upravo krenuli prema hotelu, gospodine Deve-reaux. Ipak, nije to
cijela kolona koju obino ine etiri vozila... krenula su samo tri, a neki su
ljudi moda i malo pospani.
- O, Boe!
- Ali dobra je vijest da Billy Gilligan nije teko ozlijeen.
- Ozlijeen?
- Imao je sudar na auto-cesti i vozilo je uniteno. Jedan policajac na mjestu
sudara lan je veterana, pa je nazvao ostale lunove da znaju u kojoj je
bolnici.
- Bolnici?
- Dobro je. Ve urla neka ga puste pridruiti se ostalima.
- Neka ga puste! Moda e ih on moi zaustaviti.
- Pritom su nune neke formalnosti...
Ako moe vikati i urlikati, znai da ga mogu pustiti van! - Snv bijesan,
Sam zgrabi telefon. - U kojoj je bolnici? - npii.i ljutilo.
Nee biti koristi, mome. U izvjetaju o nezgodi bilo je nekih nejasnoa,
Zna, na auto-cesti nije zapravo stradao nje-(jtiv automobil, nego uti
"jaguar" tvoje majke.
191
.,V.-.

+ + +
-:;.;> \
..
.":;: :.".. :
- Hej, Comandante, kako vam se ini? - upita Desi-dva, stojei pred ogledalom
i divei se sam sebi u sveanom odijelu koje mu je Pinkus upravo nabavljao u
trgovini koju su na nogama drali namjetenici njegove tvrtke.
- Sjajno je - sloi se Aaron. - Gdje je onaj tvoj suradnik, drugi vodnik
Arnaz?
- Mi smo ve narednici, Comandantel
.-:,
- Ispriavam se, ali ipak, gdje je on? Moramo krenuti.
Znate, slubenica koja je mjerila njegove pantalones potjee iz Puerto
Rica, pa mislim da su...
- uri nam se!
Desi Uno\ - povie narednik Desi-dva. - jVenga! Vamos! Ahorita! Odmah
doi!
Poneto zbunjen, Desi-jedan pojavi se iz kabine za presvlaenje, a za njim je
ila bujna crnokosa djevojka koja je upadljivo sklapala svoj metar za mjerenje
dok je zakopavala bluzu. -Comandante! - ree D-jedan smijui se iroko, tako
da je odsutnost nekih zubiju bila i previe oita. - Morali smo malo suziti
hlae. Moji su bokovi kao u toreadora! to mogu! - I on je bio u sveanom
odijelu.
- Izgledate izvrsno, narednice Arnaz - primijeti Pinkus.
- A sada idemo mome zubaru koji e vam nalijepiti u usta neto to e stajati
barem sat ili dva.
- Josephe, ve mi je zaista dosta tvojih izmotavanja - ree Hawk, sjedei u
hotelskoj sobi, dok je lukavi Joey leao na krevetu, ruku podignutih iznad
glave. - Mogao bih ti slomiti obje ruke i natjerati te da prizna tko si i
odakle dolazi, ali takve sam postupke uvijek drao barbarskim i protivnim
enevskim konvencijama. Ali ako bude tvrdoglav, Josephe, nee biti druge.
- Takve kao to si ti, gledao sam cijeloga ivota - odgovori Mali Joey,
nimalo impresioniran.
- Dovraga! - rikne Hawkins, diui se prijetei sa stolice.

192
- Vi ste isti kao i fascisti kod Salerna, na izmi na putu prema Rimu. Onda
sam jo bio djeak, ali razlika mi je uvijek bila jasna... Kad bi me pronali,
poeli bi vikati esecuzione! A onda bismo popriali i oni bi rekli non me ne
importa un bel niente - koga se to tie, rat je zavren - i pustili bi me. A
neki od tih momaka bili su najbolja teglea marva u talijanskoj vojsci.
- U vojsci... vojsci? Vojnici? Salerno? Ti si bio...
- U Petoj armiji, s generalom Markom Clarkom. Mislim, bio sam obini vojnik
sve dok nisu ustanovili da govorim talijanski bolje od prevoditelja. Tad su me
obukli u civilno odijelo, dali mi privremeni in natporunika, jer su
vjerovali da neu poivjeti dulje od dan i pol, i poslali su me na sjever
dostavljati radijske informacije o instalacijama. Nita naroito, imao sam
gomilu lira, mogao sam piti vina koliko sam elio - i bio sam uhvaen samo tri
puta, onako kako sam vam ve ispriao.
- Josephe! - vikne Hawk. - Mi smo ratni drugovi!
- Ako si homi, mii se od mene!
- Ne, Josephe, ja sam general.
- To ve znam.
- A ti si natporunik!
- Bio, nisam vie. Kad su me glavonje pronale kako vodim slatki ivot u
Rimu, odnosno malo istonije, u Villi d" Este, odmah su me degradirali u
obinoga vojnika. Tim seronjama vie nisam bio koristan.
Zazvonio je telefon. MacKenzie ga pogleda uz upitne poglede vojnika Maloga
Josepha, a onda uzme slualicu. - Privremeni glavni stoer - rikne on.
- Ne bi mi trebao probijati ui - javi se Aaron Pinkus. - Tvoji su pobonici
sada dotjerani. Jesi li doznao ono to moramo doznati?
- Bojim se, nisam, zapovjednice. Ovaj, ovdje je samo jedim dobri, stari
vojnik.
- Ponaat u se kao da nisam shvatio tu izjavu. Moemo li dakle produiti?
- Produite, gospodine!
193
Tri automobila puna veterana jurila su niz Clarendon Street, zatim zaokrenula
u Bovlston Street i zatim, prema prijanjem dogovoru, zaustavila se otprilike
jedan blok daleko od hotela etiri godinja doba. Veterani su se brzo okupili
kod automobila najbliega hotelskome ulazu, a njihov skup prije napada donekle
su ometala braa Duffy, koji su jo od ranoga jutra bili u veteranskom kafiu,
gdje su se bili posvadili oko svojih ena, koje su sluajno bile sestre.
- Siguran sam da crkva ima neto protiv onoga to smo uinili, a nismo
smjeli, Petey! - vikao je sjedokosi brat Duffy dok je voen do stajalita.
- Ali, Bobby, to smo uinili prije trideset godina! /
- Ipak, one su
sestre, Petey, a mi smo braa...
- Ali nisu nae sestre, Bobby.
- Ipak, dva brata i dvije sestre, siguran sam da tu neto nije u redu!
- Vas dvojica, hoete li zavezati! - zapovijedi im Harry Milligan, odjeven u
konati ogrta, kojega je ozlijeeni Billy Gil-ligan stavio na elo maloga
odreda. - Ionako ste previe pijani da biste se borili, zato ete ovdje uvati
strau.
- A na to u paziti? - upita Bobby Duffy, provlaei ruku kroz nepostojeu
kosu na elavoj glavi. - Odakle dolaze vabe?
- Nisu to vabe, Bobbo, nego hulje koje kane ustrijeliti naeg velikog
generala!
- Kako izgledaju, Harry? - upitao je Peter Duffy crvenih oiju.
- Otkuda da to znam, Petey? - odgovori mu zapovjednik brigade MilliganGilligan. - Mislim da e odavde juriti poput vjetra, im ih pronaemo.
- A kako emo to uiniti, Harry - upita Bobbo Duffy, ije su rijei bile
dvaput prekinute tucanjem i podrigivanjem.

- Pokuaj se i sam dosjetiti, ja ne znam - ree Milligan, ije se lice

naboralo poput nilskoga konja. - Gilligan mi nije nita rekao.
194
- Grijei, Harry - dobaci mu Peter Duffy koji se jedva drao na nogama. - Ti
si Gilligan.
- Ja nisam on, budalo! Ja sam Milliganl
- Drago mi je da smo se upoznali - ree Bobbo Duffy, skljokavi se na zemlju.
- Brata su mi spopali Antikristovi demonil - vrisne Peter, spotaknuvi se o
automobilska vrata tako da su mu se noge nale na bratovoj glavi. - To je
prokletstvo onih sestara vjetica!
- Dobro je, deki! Vi ete ostati ovdje i uvati strau - ree im Harry
Milligan i pozove ostale da mu pristupe. Sedmero preostalih okupi se oko svoga
predvodnika.
- to nam je dakle initi? - upita jedan sedamdesetgodi-Snjak u otrcanoj
bluzi iz Drugoga svjetskoga rata, na kojoj su bili naivci to su oznaavali
desetak dunosti s europskog ratita.
- Billy Gilligan dao mi je dva imena. Prvi je, naravno, veliki general
Hawkins, a drugi je njegov poslodavac, pravnik o kojemu smo uli samo dobre
stvari. On je idov, ali u svojoj tvrtki ima zaposlene vrsne kranske
odvjetnike.
- Ba zgodno, oni uzimaju u slubu krane, a koliko je nas koji uzimamo
idove? Ba zgodno! - Bio je to glas jednoga od sedmorice okupljenih.
- Evo to nam je initi, deki. Ja u otii do recepcije i raspitati se. Reu
u im da moram pronai ili generala ili njegova prijatelja, velikoga pravnika
koji se zove Pinkus, jer im moram prenijeti povjerljivu poruku koja se tie
obojice, a sam Bog zna da pritom neu lagati! Morat e me spojiti s jednim ili
s drugim, je li jasno?
1/ skupine se zauje odobravanje, koje je omeo glas naj-Iturijega borca. - Ne
znam, Gilligane...
- Ja sam Milligan!
- Vie bih volio da si Gilligan, jer je on bio u zrakoplovni vu.
- to ti nije jasno, stari seronjo?
Pretpostavimo da e na telefon dobiti tajnika, to e n u i rei? ...
"Ispriavam se, mome, ali netko namjerava dignuti n /ink velikog generala i
njegovog idovskog prijatelja".
195
- Ja nemam to razgovarati, bezveznjae! Paddy Laffertv objasnio nam je sve o
velikom apartmanu to ga njegov gazda dri u hotelu, i mi jedino moramo
doznati gdje je on. A na recepciji e mi to morati rei kad im kaem da imamo
povjerljivu poruku, jasnol
Zaue se glasovi odobravanja, kojima se jedino suprosta-vio isti
sedamdesetgodinjak. - A to ako ti ne povjeruju?
- Zavei! - vrisne Harry. - Oni mi mogu ili ne moraju vjerovati, ali to nema
veze. Moraju mi jedino dati broj sobe - a onda emo znati gdje su!
- Onda to?
- Onda e ostati ovdje, pred vratima, i kad pojurimo hulje odozgo, zapisat
e brojeve njihovih automobila. ... Hvala Kristu da nisi bio u mojoj skupini,
jer bi morao odgovarati pred Ikeom osobno! - Milligan upre prstom u trojicu od
estoro preostalih veterana. - Deki, vi ete pokrivati sve ostale izlaze na
ulicu!
- A gdje su oni, Harry? - javi se omanji ovjek u zrakoplovnoj odori. - Ja
sam bio strijelac u repu zrakoplova, pa nisam dobro upoznat s taktikom na tlu.
- Morat e ih nai, mome!
- to to znai, Harry?
- Pa... Paddy nije bio jako precizan, ali ja mislim da to znai da treba
zaustaviti svakoga tko ne bi trebao izai.

- Na primjer, koga? - Bio je to glas jednoga dugonje u kasnim ezdesetim,

ija je odjea bila u izrazitom neskladu s njegovom zadaom, budui da je
nosio havajsku koulju s naranastim cvjetnim motivima. Ipak, na glavi mu je
bila veteranska kapa.
- Harry nam je ve rekao! - zauje se drugi dugonja s kacigom na glavi. Svakoga lopova koji pokua pobjei!
- Znai, napucat emo ih - potvrdi onaj u havajskoj koulji.
- Samo u noge, mome! - objasni Milligan. - Kao on-. da kad smo gaali
vapske izviae, da ih kasnije moemo ispitati.
Harry se zatim obrati preostaloj trojici veterana. - Vi,
196
deki, ostat ete sa mnom i pomijeati se s ljudima u predvorju, ali me stalno
motritel Kad se ja pomaknem, miete se i vi, jasno?
Jo jedanput zauje se glasno odobravanje. - Mi kreemo prvi - ree dugonja
pod kacigom. - Dajte nam dvije minute i zaposjest emo sve izlaze.
- Poite - nemamo vie vremena! - Milligan pogleda uru dok su ona trojica
zamicala kroz ulinu guvu, koliko su ih stare noge mogle nositi. Harry se
okrene preostaloj trojici i zapovijedi. - Kad uemo, ja u doi do recepcije,
onako neslubeno, shvaate li, kao da svaki dan prolazim kroz to predvorje.
Naslonit u se na pult kao da sam jako vaan ovjek, moda u i namignuti
nekoliko puta da shvate kako nosim povjerljivu poruku vanoj osobi. A zatim u
pred njih istresti dva slavna imena - Hav/kms i Pinkass.
- Mislim da je on Pinkoos, Harry - ustvrdi jedan ela-vac u kasnim
ezdesetim.
On ima pravo, Milligane - potvrdi ovjek s velikim, grmolikim brkovima,
nalik onima koje su nosili engleski narednici na poetku stoljea. - uo sam
mnogo puta Paddva da govori neto kao Pinkoos.
- Pinkuss je ipak bolje - ispravi ga trei pripadnik Har-ryeva odreda u
zelenoj koulji tenkiste, s kratkim rukavima, ispod kojih su se na rukama
ukazivali tetovirani ukrasi.
- Ja u jednostavno rei Pinkiss. Dobro je, legionari, kreemo u juri za
naega generala!
Krojaki dotjerani Desi-jedan i Desi-dva sjedili su na stranjem sjedalu
buicka Aarona Pinkusa. Obojica su se divili sami sebi, pri emu su usta onoga
prvoga bila neto poveana umetanjem plnslinoga dijela zubala.
- Upamtite, narednici: pretvarajte se da ne znate ni jednu rije engleskoga ree im Aaron, upravljajui vozilom koje je upravo skretalo u Bovlston Street.
- Vi ste panjolski veleposlanici u Ujedinjenim narodima i prema tome vrlo
Vll/lll ljuti i.
197
- Ba lijepo - izusti Dasi-jedan, ne bez tekoa s obzirom na umetak meu
zubima. - Ali jo uvijek ne znamo zato je vicioso tako ljut na nas.
- Zamijenili ste ga s nekim drugim, narednice. Kad ga ugledate u predvorju,
bacit ete se na njega viui da je on kriminalac iz Madrida za kojim je
raspisana potjernica.
- To nam se ne svia - upadne Desi-dva. Vicioso, kao i svi njemu slini, ima
pucaljku.
- Nee mu se pruiti prilika da vam uini bilo kakvo zlo - objasni Aaron
nakon toga prosvjeda. - General e biti iza njega i odmah e se umijeati...
ini mi se kako je rekao da e ga "imobilizirati". Vi se pouzdajete u
generala, zar ne?
- Da, volimo ga - potvrdi Desi-jedan. - Taj ludi hom-bre doista nam je drag.
- On nas je dobro izmlatio u zrakoplovnoj luci, amigo. Ali zato sad imam u
njega povjerenja. - Desi-dva zadovoljno prijee prstom preko izglaane crte na
hlaama. - Taj ovjek ima testiculos.
- I to emo sad raditi, Comandantel - upita uznemireni Desi-jedan.

- General je vrlo prepreden na svoj neobian nain - objasni Pinkus,

zaokreui vozilo prema ulazu u hotel etiri godinja doba. - Ni jedna vlada
ne eli povrijediti savezniku vladu manjkavim mjerama sigurnosti, osobito ako
je rije o strateki vanim zemljama. Moglo bi se dogoditi da zatvore svoje
veleposlanstvo i prekinu odnose!
- Ni mi to ne volimo - upadne Desi-jedan. - Ne bismo voljeli da se zatvori
panjolsko veleposlanstvo, iako nikad nismo bili u Espana. Pogotovo ne bismo
voljeli da nas netko napuca. Naim diplomatskim odnosima to ne bi odgovaralo.
- General vam je dao rije.
- Utoliko bolje! ... Ali, to onda?
- Evo vam objanjenje. Onaj tko je poslao tu uasnu osobu u potragu za
generalom, morat e se zamisliti nad svojim metodama.
- Ne razumijem.
Bit e toliko obeshrabren da e odustati od napada.
198
Morat e upozoriti onoga u Washingtonu, koji je poslao toga kriminalca za
generalom, da prestane, odustane ili se jednostavno izgubi. Hawkins je
geopolitiki ispravan. Nae baze u panjolskoj, pogotovo one zrakoplovne,
moraju se odrati. - iOle, Comandante!
MacKenzie Hawkins je izdao zapovijed. - Odmah napadnite vrata. elim da budu
razvaljena za pet minuta, razumijete li, satnice?
- Razumio sam, generale - odvrati telefonom hotelski inenjer. - Ali obeali
ste, gospodine, da emo se zajedno slikati.
- Bit e to i moje zadovoljstvo, sinko. Stavit u ti ruku oko ramena kao onda
kad smo prelazili Rajnu.
- Kriste, u nebu sam i prije nego to sam umro!
- Krenite odmah, satnice. To je bitno za uspjeh juria.
- etiri minute i osam sekundi, generale!
Hawkins pone nazivati broj mobitela u buicku Aarona Pinkusa. - Zapovjednice?
- Da, generale?
- Sii u za pet minuta. Gdje ste?
- Izmeu mene i ulaza su tri vozila.
- Dobro. Budite kod recepcije i sinkronizirajte sat. Poetak operacije je
izmeu trinaest i sedamnaest minuta. Jeste li me razumjeli?
- Niste sasvim neshvatljivi, generale. Razumijem.
;
Tri automobila veteranskog udruenja bila su na mjestu. Voa kolone Harry
Milligan, u havajskoj koulji i levisicama, doao je pred recepciju.
Molim, gospodine? - ree mu slubenik, uzimajui iz dftspa rupi, kao da
od takve pojave oekuje odgovarajui vonj.
- Rei u ti koga trebam, mome, a ti brzo ui. Trza li se na imena Pinkis i
Hawkins?
- (iospodin Pinkus ima ovdje unajmljen apartman, ako Ste na njega mislili.
199
- Ne tie me se njegov privatni ivot, mome, i ne zanima me koliko cura ima
sa sobom. Moram prenijeti poruku njemu i generalu. Ona je hitna i povjerljiva.
Kako da to uinim?
- Predlaem vam da telefonirate u sobu gospodina Pin-kusa. Kuni broj je pet
tisua pet.
Pet - nula - nula - pet?
.":
Tono.
::
"

.....
- To je broj njegove sobe?
"
"
:
- Nemamo pedeset katova, gospodine. Ni jedan hotel u Bostonu nema pedeset
katova. To je kuni broj njegova telefona.
- To nema smisla. U svakom pristojnom hotelu je broj sobe isti kao i kuni
telefonski broj.

- Nije ba obavezno.
- Zato nije? Kako e se znati gdje je tko?
- To je dobra primjedba - sloi se namjetenik. - Vi biste je mogli sami
obrazloiti.
- to obrazloiti, mome?
- Vau primjedbu. ... Kuni telefoni su preko puta.
Zbunjeni Harry Milligan okrene se i pouri prema telefonima. Odlui se za
jedan i pone brzo pritiskati brojke. Veza je bila zauzeta.
- Ovdje va nadzornik iz Washingtona - ree MacKenzie Hawkins u slualicu,
snizivi glas, ali govorei brzo.
- Moj... to? - upita ovjek koji je bio u sobi dva kata nie, nimalo tiho.
Sluaj me. Objekt upravo dolazi... moj mi informator kae da je zvao
portira kako bi mu dolje donio koveg.
- Tko si ti, jebem te?
- Vaa veza u Washingtonu. Morali biste mi zahvaliti, a ne psovati me.
Pourite. Slijedite ga.
- Zatvoren sam! - vikne bijesno nesueni ubojica. - Ta jebena vrata zaglavila
su se, upravo ih razvaljuju!
- Van! Ne moemo gubiti vrijeme.
- Sranje!... ekajte minutu, tek to ih nisu razvalili!
200
- Pourite. - Hawk vrati slualicu i pogleda Maloga Joe-ya koji je sjedio na
rubu kreveta. - eli li mi rei kako nisi znao da je taj ovjek u hotelu?
- Koji ovjek? - usprotivi se Joey. - Mickey Ha Ha, ti si obian fazool. Tebi
treba pomo, moda jedna zgodna ustanova sa zelenim travnjacima, eljeznim
vratima i gomilom lijenika.
- Da zna, Mali Josephe, vjerujem ti - ree general. - Ne bi bilo prvi put da
zapovjednitvo skriva neke operacije od izviaa. - Tim rijeima Hawk se uputi
brzim korakom do vrata i izae; mogao se uti njegov korak kako se udaljava
hodnikom. ... Telefon zazvoni i Joey uzme slualicu.
- Da?
- Je li na vezi veliki i slavni general, gospodine"!
- I to onda? - odgovori radoznali Mali Joey.
- Ovo je najsretniji dan u mome ivotu, generale! Ovdje je desetnik Harry
Milligan. Dunost mi je priopiti vam da smo ovo mjesto ne samo okruili, nego
se i infiltrirali, gospodine! Vama se nee dogoditi nita loe, gospodine,
rije vam daju domoljubni deki iz veteranske legije!
Tiho, polagano, Joey spusti slualicu i nasloni se na jastuk. Fazool, pomisli
on. Svijet je pun bezveznjaka, a osobito Boston u Massachusettsu. Dobro,
pomisli Joey, sad u naruiti ranu veeru u sobu, a zatim u nazvati kodno ime
Ragu u Washingto-nu. Vinnie Bam-Bam ut e dugu i zapetljanu priu, svidjela
mu se ona ili ne. FazooP.
Aaron Pinkus dopratio je svoja dva diplomata u sveanim odijelima cio
recepcije i najavio da e se njegovi gosti, veleposlanici i/. panjolske,
smjestiti u njegovu apartmanu. Svaka ljubaz-nosl njima ukazana bit e
cijenjena, ne samo od njihova domaina nego i od vlade Sjedinjenih Drava
Amerike.
Sve osoblje recepcije okupilo se pozdraviti iznimne goste, 11 kiul se
ustanovilo da ni jedan od dvojice ne govori engleski, bio |c po/vini
portorikanski portir da poslui kao tuma. Portir, Imenom Kuni, bio je
oduevljen svojim prvim razgovorom s di201
plomatom koji je zapravo bio Desi-jedan, a u slobodnom prijevodu glasio je
ovako.
- Hej, mome, odakle ti ta bljetava odora sa sjajnim gumbima? Ti si u
vojsci?

- Ne. ovjee, ja nosim kovege. Dodijeljen sam tebi da gringosima prevodim

to kae.
- Vrlo zgodno. Odakle si ti?
- Portorikanac.
- To smo i mi!
- Ne, vi ste vani diplomati iz Madrida. Tako kae ef.
- To je pria za gringose, mome! Moda to kasnije proslavimo, to kae na
to?
- Hej, ondje gdje e biti smjeten ima svega!
- Ima li djevojaka? Zgodnih, naravno, jer moj kolega je vrlo poboan.
- Dobit e to mu treba, a i mi emo dobiti to nama tre-ba. Prepusti to samo
meni.
- to kau, Pedro? - upita slubenik na recepciji.
- Ja sam Raul, gospodine.
- Oprosti. to su rekli?
- Oni vrlo cijene uljudno ponaanje i uzornu ljubaznost koja im je iskazana.
Osobito su zadovoljni to im je dodijeljen Raul da bude na usluzi za cijeloga
njihovoga boravka.
- Svakako! - zakljui pomonik recepcionara. - Govori vrlo dobro za jednoga
pa..., htio sam rei, za nekoga tko se tek nedavno doselio.
- To je uspjeh veernje kole, gospodine. Dopunska nastava Bostonskog
sveuilita namijenjena doseljenicima.
- Pripazite na ovoga mladoga ovjeka, gospodo. On doista mnogo obeava.
- On je najvei seronja. Ovo je predobro mjesto za njega; nee tu izdrati ni
mjesec dana.
- Pedro, reci nam neto to ne znamo.
- Moda biste - ree Aaron Pinkus prekinuvi ih - voljeli razgledati ovo
velianstveno predvorje. Ono je zaista jedinstveno... Raule, molim te, hoe
li prevesti.
- Sa zadovoljstvom, gospodine.
202
Harrv Milligan priblii se bivem tenkistu iz svoga odreda i do-apne mu
neto, jedva svjestan injenice da mnotvo ljudi u predvorju zuri u njih. Veliki general kree se udesno i tajanstveno, mome. Objasnio sam mu nau
misiju i on je bio prilino utljiv, ali Bog mi pomogao, mogao sam uti
kotaie kako se miu u njegovoj glavi. ... Zna, moda se veliki ovjek ovog
trena sputa vanjskom stranom zgrade. uo sam da je on osobno nauio rendere
svim vjetinama koje oni znaju!
Odjednom se jedan sedamdesetgodinjak u zakrpanom odijelu priblii Milliganu i
tenkistu. - Shvatio sam deki! To su teroristR
- to to pria?
- Ona dvojica tamnoputih i crnokosih koji odlaze od recepcije! Izgledaju kao
da su vani glavonje, je li tako?
- Pa, mislim da i jesu. Pogledaj ih, mome.
- Otkud se glavonje u sveanim odijelima voze bijednim malim buickom, starim
tri godine, umjesto u velikoj limuzini? Pitam te, Harrv Milliganu, ima li to
smisla?
- Ne, nema smisla jer nije prirodno. Tri godine stari bu-ick nije prikladno
vozilo za njih, u pravu si. - Harrv spusti pogled na dva sjajno odjevena
posjetitelja, koji su se epurili kao pauni. Stranci iz neke osunane zemlje
Mediterana, sudei po tamnoj boji lica. ... Arapi! Arapski teroristi koji se
sigurno nisu dobro osjeali u svojoj odjei, jer inae ne bi trzali ramenima i
micali upadljivo guzicama u pretijesnim hlaama. Ne, gospodine, ti su ljudi
bili navikli na pustinjske ogrtae kao u filmovima, s dugim zakrvavljenim
noevima za pojasom. - Marijo Djevice, Majko Boja - proape Milligan
tenkistu. - To je to, mome. Dojavi to svim momcima - neka se polako

priuljaju, drei na oimu te saharske takore. Ako uu u dizalo, ulazimo i

mi!
Harrv, ovoga tjedna nisam se ispovijedio... Zavei, ima nas sedmorica, za
ime boje! To je viSe od trojice na jednoga, zar ne? Sto si ti ovdje,
raunovoa? Pouri i reci momcima -. km! i"iiju moj ratni zov, neka juriaju!
203
Poput gracioznih plesaa neke pavane, ali u manje elegantnoj koreografiji,
brigada Milligan-Gilligan poela se provlaiti izmeu sveano odjevenih
gostiju u hotelskome predvorju. Na uas cijele recepcije i zaprepatenje
napadnutih, u predvorju je poeo juri veterana u smijenoj odjei.
Odjednom se iz dizala pojavi jedan krupan ovjek, pun vatre u oima. Osvrnuo
se i potraio prikladno mjesto pokraj glavnoga ulaza odakle bi imao pogled na
predvorje. Ali nije primijetio visoku, sijedu spodobu u konatom indijanskom
ogrtau koja je izala iz sjene i stala u stranu, metar od uzbuenoga ovjeka.
- jCaramba!
- jMadre de Dios!
Vrisak toga dueta ispunio je predvorje. Dva ovjeka u sveanim odijelima
vikala su iz sveg glasa upirui optuujuim prstom u krupnoga ovjeka na
ulazu.
- iHomicidio!
,
; ;:
:
iAsesino!
:"
":
"
".-:,;
i/
- jCriminal!
- \Demandare el policia!
Zbunjeni ovjek odbojnoga izgleda koji je bio predmetom optubi dvojice u
sveanim odijelima, poeo je bjeati, ali ga je zaustavio dugonja u
indijanskoj odjei, koji je ukoio neznan-ev vrat i glavu, zabivi koljeno u
donji dio njegove kraljenice.
To je on, momci! - zauje se urlik s druge strane, odjekujui zidovima i
stvarajui opu zbrku meu gomilom u predvorju. - To je osobno veliki ovjek!
Erin go bragh, momci! Juri!
Brigada Milligan-Gilligan pone se probijati kroz izbezumljenu gomilu i navali
na dva arapska terorista u sveanim odijelima.
- to to radi, starkeljo? - vrisne Desi-jedan, odbijajui napad odebljega
jurinika pod borbenom kacigom.
- Hej, loco, sad si gotov! - odazove se Desi-dva, dok je bacao napadaa na
drugu stranu prostorije.
- Narednici! - zauje se Hawk, koji se probijao izmeu poraenih jurinika na
svoja dva pomonika. - Zapovjednik Pinkus nareuje uzmak!
204
- I to to je prije mogue - dovikne Aaron kroz vrata. Ve dolazi policija.
Brzo!
- Ovaj vicioso, to emo s njim, generale?
- Nakon to se probudi, bolit e ga lea jo mjesec ili dva. Pitam se, ima li
mafija zdravstveno osiguranje.
- Vas trojica, pouritel Molim vas!
- Sve je u redu, Comandante - ree Desi-jedan, dok se osvrtao po kru u
dvorani. - Hej, Raul!
- iSi, Senor Embajador?
- Javit emo ti se kasnije. Moda bi htio s nama u vojsku?
- Moda, amigo. Tamo je vjerojatno mirnije nego ovdje. jAdios!
Buick Aarona Pinkusa jurio je niz Bovlston Street prema hotelu "Ritz-Carlton".
- Nita ne razumijem - ree odvjetnik. - Tko su bili ti tipovi?
- Luaci... stari luaci, senilni luaci! - objasni ljutiti MacKenzie i
pogleda prema stranjem sjedalu. - Jeste li vas dvojica ozlijeeni? - upita.
- Ni govora, generale. Te starkelje ne bi mogle ukrasti ni pilia.

- to je to? - vrisne Hawk kad je ugledao etiri novanika izmeu dvojice

Desija.
- to je, to? - upita D-jedan otvoreno, gledajui generala.
- Ti novanici... njih etiri!
- Bila ih je tamo gomila - ponudi objanjenje D-dva. - Moj prijatelj nije se
danas iskazao, inae radi mnogo bolje!
Boe! - otme se Pinkusu za upravljaem, dok ga je svladavao osjeaj
poraza. - U hotelu sigurno ve ispunjavaju prijave zbog krae.
- Ne smije to raditi, narednice!
- Nisam tako zloest, generale. To je samo sporedna dje-liilnost, kako biste
rekli vi gringosi.
- Dragi Abrahame - zavapi Aaron. - Moram se smirili, krvni mi je tlak sigurno
ve otiao u stratosferu.
to se dogodilo, zapovjednice Pinkus? -- Koimo tek toliko da ovo nije bio
normalan radni dan, generale.
205
- elite li da ja vozim?
- Ne, hvala. Vonja me smiruje. - Aaron ukljui radio. Zvui Vivaldijeva
koncerta za flautu u D-duru ispunili su
mali automobil. Pinkus je duboko udahnuo, dok su se Desi-je-dan i Desi-dva
meusobno pogledali ne odobravajui. Pinkus je udisao duboko, naavi napokon
malo mira, ali ne zadugo. Glazba odjednom prestane, a uzbueni glas
najavljivaa zamijenio je smirujue zvuke Vivaldija kretavom novou.
- Prekidamo program da vam objavimo ekskluzivnu vijest. Prije samo nekoliko
minuta hotel etiri godinja doba u Boyl-ston Streetu bio je popritem
iznimnog incidenta. Okolnosti jo nisu razjanjene, no ini se da je izbila
tunjava u hotelskome predvorju u kojoj su stradali i brojni gosti... sreom,
samo s manjim ozljedama koliko doznajemo. Sad emo se telefonski povezati s
naim tamonjim specijalnim izvjestitelj om, Chrisom Nicholsom, koji je upravo
objedovao u hotelu... najavljiva zastane, a zatim doda kao za sebe, - Objed u
hotelu? Uz nae plae...?
- Ne objed, idiote! - upadne drugi, dubok i zvuan glas. - Moja ena misli da
sam u Marbleheadu...
- Ti si u eteru, Cris!
- arao smo se naalili, dragi sluatelji, iako ono to se dogodilo ovdje
prije pet minuta nije bila ala. Policija pokuava utvrditi injenice, a to
nije laka zadaa. Zasad samo nasluujemo da su sudionici incidenta, sudei po
njihovome ponaanju, mogli doi iz Hitchcockova filma. ... Bio je tu jedan
slavni bostonski odvjetnik, dva panjolska veleposlanika, arapski teroristi,
jedan krupni ameriki Indijanac snage bizona, neobina skupina veterana
Drugoga svjetskoga rata u udnoj odjei i s jo udnijim halucinacijama, i
naposljetku, jedan navodni ma-fijaki egzekutor. Zasad su identificirani samo
prvi i posljednji meu spomenutima. Prvi je ugledni odvjetnik, gospodin Aaron
Pinkus, a posljednji je neki Caesar Boccegallupo, navodno capo primitivo
obitelji Borgia iz Brooklyna, New, York. Prvospo-menuti, gospodin Aaron
Pinkus, ini se da je s dvojicom panjolskih veleposlanika pobjegao ili su oni
moda taoci arapskih terorista, ovisno o tome koju e se verziju dogaaja
prihvatiti.
206
Gospodin Boccegallupo pritvoren je, i on prema onome to doznajemo vie u
zatvoru iz sveg glasa, zahtijevajui razgovor sa svojim odvjetnikom koji je,
ni manje ni vie, predsjednik Sjedinjenih Drava. On barem tako tvrdi, iako bez obzira na stranaka stajalita - svi znamo da on nije odvjetnik.
- Hvala, Cris, zahvaljujemo na ovom ekskluzivnom izvjetaju i elimo ti
uspjean rad u Marbleheadu gdje se upravo odvija uzbudljiva regata jahtkluba...

- Prijenos je zavren, glupane... - Ponovno su se zauli Vivaldijevi zvui,

ali vie nisu uspijevali sniziti Pinkusov tlak.
- Abraham me napustio - proape ugledni bostonski odvjetnik.
- Ve sam to uo, zapovjednice! - izdere se na nj Mac-Kenzie Hawkins. - Moda
te on napustio, ali ja nisam! Suprotstavit emo se njihovoj vatri, uzvratit
emo je i raznijet emo ih u komadie, stari prijatelju!
207
14
Zora Jennifer Redwing tiho zatvori za sobom vrata spavae sobe i uputi se ka
pisaem stolu u salonu apartmana "Ritz-Carltona" koji je bio unajmio Aaron
Pinkus. - Majka ti je zaspala - ree ona Devereauxu koji se smjestio u
naslonjau. - Napokon - zakljui ona prekriivi noge i vrsto gledajui Sama.
Ne bi bilo nikakve koristi da te uvjeravam kako mi majka nije uvijek
pijana.
- Kad bih ti bila majka, Samuele Devereaimi, i da sam doznala o svome sinu
sve ono to je ona doznala posljednjih nekoliko dana, ne bih mogla ostati
trijezna sljedeih pet godina!
- Nije li to previe strogo, Odvjetnice?
- Bit u manje stroga samo ako se odlui iv spaliti na pozornici Cow Palaca
u San Franciscu, pri emu e sav prihod od te predstave biti namijenjen
majkama koje su morale biti smjetene u ludnicu zbog nedjela svoga potomstva.
Vjerojatno ti je mnogo ispriala - ree Sam, bezuspjeno pokuavajui
izbjei strogi pogled lijepe ene.
- U svojoj kui ispriala mi je samo komadie prie, ali ono to sam ula u
posljednjih pola sata bila je prava zbirka uasa; onda kad si me moda uo
kako zakljuavam vrata, to je bilo na njezin zahtjev. ... Ubojice iz
podzemlja na igralitu golfa, engleski izdajice, nacisti na farmama pilia,
Arapi koji pre jarea muda u pustinji - i, moj Boe, otmica pape! Ti si inio
aluzije na onoga ludoga generala koji pretrauje obavjetajne podatke ne bi li
doao do etrdeset milijuna dolara - ali nita nije bilo nalik tome. Isuse
Kriste, papal Ne mogu to povjerovati, vjerojatno je tu pogrijeila.
209
- Krist i papa nisu isto, to valjda zna. Upamti, ja sam anglikanac, iako se
ne mogu sjetiti kad sam posljednji put bio u crkvi. Moda u ranom pubertetu,
ini mi se...
- Ne zanima me jesi li anglikanac ili tibetanski monah, ti si zreo za
ludnicu! Nema pravo slobodno tumarati ulicama, a jo manje, jo mnogo, mnogo
manje, biti sudski slubenik.
- Ponaa se neprijateljski - primijeti Devereaux.
- Sasvim sam izvan sebe! Prema tebi je moj potpuno udareni brat poput janjeta
iz betlehemskih jaslica.
- Ja bih se okladio da moemo suraivati.
- Sigurno, ve vidim tvrtku Redwing i Devereaux...
Deveieaux i Redwing - prekine je Sam. - Ja sam ipak stariji i iskusniji.
- Budi ozbiljan, idiotel
Nisam idiot, Red. Jedan je dramatiar napisao kako postoji vrijeme kad se
moe samo vritati. Ja, jednostavno, zamjenjujem vrisak zadovoljnim
smijuljenjem.
- Poziva se na Anouilha, a on je takoer rekao "Nosioe ivota daj nam
svjetlo". Ja pak zamjenjujem "ivot" sa "zakonom". U tvojoj kui pomislila sam
na trenutak da i ti u to vjeruje. Moramo ljudima dati svjetlo, Same.
Ti zna za Anouilha? Pomislio sam da sam ja jedini koji...
- On nije bio odvjetnik u Parizu - prekine ga Jennifer - ali volio je zakon,
osobito jezik zakona, i pretvorio ga je velikim dijelom u pjesnitvo.
- Vi me plaite, uvaena Indijanko.

- Kad bih barem. Imamo jedan vrlo zastraujui problem u sudskim spisima,
Odvjetnice.
- Ne mislim na Macove ludosti, premda si ti u pravu - a to upravo paklenski
zastrauje. Ali mislim da emo kroz to nekako isplivati... nemoj me pitati
kako... barem ivi ako ne i sa zdravim duhom.
Drago mi je to si toliko samopouzdan - primijeti Jennifer. - Ja nisam,
nimalo.
- "Samopouzdan" je pogrena rije, Red. Recimo da sam fatalist, zato to
vjerujem da e fatum biti na naoj strani, ako
210
ni zbog ega drugoga, onda zato to za nas rade Aaron Pinkus i MacKenzie
Havvkins, dva najsnalaljivija ovjeka koja sam ikad vidio. Ako budem opozvan
iz sudnice, to nee biti zato to sam nepodoban.
- U tom sluaju izgubio si me. O emu to govori?
- O tebi. Za samo nekoliko sati, od onoga aavog trenutka u dizalu do
sadanjeg u apartmanu, preivjeli smo mnogo toga.
- To bi znailo da podcjenjuje svoju profesionalnu karijeru. - Jennifer je
je to rekla brzo, smireno, ali zaarenih oiju.
- Znam, znam. Ali neto se dogodilo...
- Doista?
- Dogodilo se meni - dovri Sam reenicu. - Promatrao sam te u situacijama
ekstremnoga stresa, kako bi to rekli studenti psihologije, i to to sam vidio
svia mi se, ja to cijenim. U takvim situacijama moe se o nekome jako mnogo
doznati... pa i neto udesno, neto lijepo.
Dodajte malo saharina, gospodine Devereaux - ree Jennifer. - Sigurna sam
da nije povoljan trenutak za to.
- Ali neki trenutak jest, zar ne vidi? Ako ne kaem sada, kad to osjeam
tako jako, moda kasnije neu ni rei. Moe mi promai, a ja ne elim da mi se
to dogodi.
- Zato? Zato to ti se vratila uspomena na jednu naivnu opaticu koja je
pobjegla s papom? To bi bila samo jo jedna pojedinost u opoj ludnici.
- To je dio onoga o emu govorim - Sam je bio uporan. - Ba zato to ta
uspomena blijedi, ja je nasluujem, ja je osjeam. Prole noi htio sam ubiti
Maca samo zato to je spomenuo njezino ime, ali sad to vie nije vano, barem
tako mislim. Gledam te i njezino lice vie ne vidim... to mi govori ne-Sto
jako vano.
- Hoe li mi rei da je ta osoba doista postojala?
Da.
- Odvjetnice, zatekla sam se usred horora koji me potpuno Iscrpio.
-- Dobro dola u svijet MacKenziea Hawkinsa, Odvjetnice, ,,, Slo misli,
zastoje tvoj brat obilazio kao maak oko vrue ktific? Slo misli, zato sam
se oslanjao na sve snage mono211
ga Aarona Pinkusa kako bih izbjegao mogunost da se ponovno spetljam s ludim
Hawkom?
Zato to su to totalne ludosti - odgovori bronana Afrodita dok joj je
pogled malo omekao. - Ipak, tvoj sjajni gospodin Pinkus, a ja vjerujem da je
on sjajan, jer i sama znam poneto o njemu, nije prekinuo s ludim generalom.
On je po svemu sudei s njim u stalnome dodiru, djeluje zajedno s njim, iako
oboje znamo da bi mogao prekinuti taj odnos jednim pozivom "VVashingtonu,
oslobaajui se bilo kakve veze s njim jednostavnom izjavom da je nikad nije
traio. ... Pa i ti, promatrala sam te dok si telefonirao iz automobila, bio
si izvan sebe od zabrinutosti, bez obzira na mlake pokuaje opovrgavanja.
Zato, Odvjetnice? Kakav utjecaj ima taj stvor na vas, na vas obojicu"!
Sam spusti pogled kojim je kruio po zamiljenoj krunici na svojoj cipeli. Zbog istine, mislim - prizna on.

- Kakve istinei Tu vlada kaos!

- Da, ima i kaosa, ali ispod njega je istina. Na primjer, s papom Francescom.
Sve je poelo kao najvea guva u povijesti ovjeanstva, kako je to Aaron bio
nazvao, ali ispod toga bilo je jo neto. Toga ovjeka onemoguili su
nametljivi ljudi oko njega, ljudi koje je vie privlaila mo nego bilo kakav
napredak. Stric Zio elio je ire otvoriti vrata koja je bio odkrinuo Ivan
XXIII, a oni su mu htjeli zaepiti usta. To je razlog zato su se Zio i Hawk u
Alpama sprijateljili. I zato su uinili ono to su uinili.
- U Alpama? to su uinilf!
- Polako, Odvjetnice. Pitala si me i ja ti dajem djelomini odgovor. Alpe
nisu vane, to se moglo dogoditi i u nekom stanu u Jersev Cityu. Ono to je
vano to je istina, i u tome je Macova lukava zamka. Kojim god obilaznim
stazama putovao njegov um, on na neki nain uvijek dolazi do temeljne istine.
Priznajem, uz groznu halabuku. ... Tvoj je narod bio opljakan, a on je
pronaao nepobitne dokaze o tome. Sigurno, bili bi potrebni milijuni da se to
dogura do suda, kao to bi jo vie milijuna bilo potrebno za pobijanje
dokaza, ali - ako su njegovi izvori vjerodostojni - ne moemo zanijekati
osnovnu pretpo212
stavku. ... Ne mogu ja, ne moe Aaron, naposljetku, ne moe ni ti.
Ali ja to elim sprijeiti! Ne elim da se moj narod nade u kripcu! Mnogi
su meu njima ve stari, a jo vie ih je koji nemaju dovoljnu naobrazbu za
borbu s takvim nevoljama. Bili bi samo zbunjeni, na neki nain iskvareni zbog
specijalnih interesa u svemu tome i, naposljetku, ranjeni. To im se ne smije
dogoditi!
- Oh, shvaam - ree Sam, vraajui se u naslonja. - Neka sretne crnuge i
dalje ostanu na plantaama, neka pjevaju svoje duhovne pjesme i tjeraju
magarce.
- to to kae? Kako se usuuje?
- To si ti rekla, indijanska gospoice. S tvoga profesionalnoga prijestolja u
San Franciscu ti proglaava dekretom da podanici nisu sposobni raskinuti
lance kojima su vezani.
- Nisam rekla da su nesposobni, rekla sam da nisu spremni! Gradimo za njih
jo jednu kolu, dovodimo najbolje nastavnike koje moemo pronai, pozivamo na
suradnju Peace Corps i izvlaimo sve vie djece iz rezervata kako bi mogla
stei bolju naobrazbu. Ali to se ne moe uiniti preko noi. Jedan narod ne
moe se pretvoriti u politiki svjesno drutvo za mjesec ili dva, za to su
potrebne godine!
Nema na raspolaganju godine, Odvjetnice, to mora uiniti odmah. Ako
propusti ovu priliku, kako god bila mrava, ona se nee ukazati na sljedeem
zavoju rijeke. Mac je u pravu i zato se tako ponaa: on dri oruje spremno,
ali dobro skriveno, vrhovno zapovjednitvo je izvan dohvata, ali vrlo
djelatno.
- to znae sva ta naklapanja?
Mislim da bi Hawk to nazvao Jurini odred Delta ili ok nultog trenutka.
- Naravno. Sad mi je jasno.
Vaan je iznenadni napad, Red. Nikakve prethodne obavijesti, nikakve prie
po novinama, nikakvi odvjetnici koji najavljuju svoj pohod na Vrhovni sud...
sve se izvodi udarcem boilcza i bez galame.
Pri emu strae nita ne mogu primijetiti... - zakljui .leuniler, poinjui
shvaati.
213
- Upravo tako. Zaboravi na razliite mogunosti, shvati da se sve moe
postii jednom odlukom, pri emu na odluke Vrhovnoga suda nema priziva, a
promjena je mogua jedino promjenom zakona.

- A Kongres, ak i kad je naelektriziran, ima brzinu kornjae - dopuni

odvjetnica. - Ali to bi mogao biti i put u pakao - nastavi ona, dignuvi se i
pristupivi hotelskom prozoru nad bostonskim javnim parkom. - Ne, to je
nemogue, Same - nastavi ona tresui polagano glavom. - Oni to ne bi mogli
izvesti. Protivnici bi se na njih obruili kao pterodaktili... pri emu ih
nitko ne bi mogao zaustaviti, pa ni mi.
- Mi?
- Ima nas desetak, onih za koje je Vijee staraca dralo da su ogottowa bistriji od ostalih, iako nije sve u toj rijei. Njima su pruene mogunosti
koje nisu imala druga djeca. I mi se dobro brinemo za plemenske interese.
Dosad smo inili sve to je bilo mogue, ali ni mi ih ne bismo mogli
zatititi.
- Danas smo vrlo nejasni, zar ne?
- Nisam bila svjesna toga. Zato misli?
- Ne znam. Oprosti, nisam te htio prekidati.
- Jesi, jesi. Pokuava se sjetiti kako da mi odgovori.
- To u uiniti vrlo brzo, Odvjetnice... Pretpostavljam li ispravno da si ti
glavna meu tih desetero izabranih?
- Mislim da jesam. Potpuno sam se posvetila toj zadai pa im mogu davati
dobre pravne savjete.
- Onda iskoristiti to znanje prije nego to se neto dogodi, ako se uope
dogodi.
- Na koji nain?
- U koliko se pripadnika plemenskih mudraca moe pouzdati? - Na jedno
pitanje Sam je odgovorio drugim pitanjem.
- Na moga brata Charliea, naravno, kad je pri sebi... i na estero ili
sedmero ostalih.
Ondje osnujte neku vrstu korporativnoga skrbnitva, to e svojim
potpisima ovjeriti pripadnici Vijea staraca. Oni e postaviti zahtjev da
nikakvu poslovnu odluku u ime plemena ne moe donositi nitko drugi osim
lanova toga skrbnikoga tijela.
214
- To nas vodi u sukob i prije neke pravnike odluke - prigovori Jennifer.
- Kakve odluke? Jesi li formalno obavijetena o ikakvoj pravnoj akciji?
- Dakako da jesam. Obavijestio me brat Charlie, kao i moj novi poznanik, Sam
s promoenim hlaama.
- Mislim da malo lae. Ili je to posrijedi ili se otvara put u pakao.
Jennifer stane uz pisai stol, ruku na bokovima, sva zamiljena. Bilo je
toliko izazovnog u tom poloaju njena tijela da Devereux pripomene: - Mora li
to initi?
- initi, to? - upita Afrodita plemena Wopotami, oiju uperenih u Sama.
- Stajati tako kako stoji.
- Kako to stojim?
- Ti zna ponekad biti zastraujua lady, ali ipak nema viak testosterona.
- Do vraga, o emu pria?
- Ti ipak nisi mukarac.
- Potpuno si u pravu. - Jennifer baci pogled na vlastito tijelo. - Daj,
Odvjetnice, ostavi me na miru. Dri se svoje opatice.
- Osjeam li ljubomoru? Niemu se boljemu nisam mogao nadati. - On pone
pjevuiti neku pjesmu o ljubomori.
- Za ime boje, zavei!... To bi mogao uiniti Charlie.
- Nadam se ne bi.
- to?
- Nema veze. to bi mogao uiniti Charlie?

- Osnovati korporativno skrbnitvo - ree Jennifer i odmah se uputi do stola

s telefonom. - Moe mu pomoi moja tajnica koja e faksirati sve to treba i
dovriti posao u jednome danu.
- Hej - vikne Devereaux i skoi s naslonjaa. - Mogu li s ove strane ice ja
glumiti tvoga tajnika?
- Zato?
- Htio bih uti glas jadnika koji je bio uvuen u Hawkove ludosti kao i ja.
215
- Dobro - ree Jennifer okreui brojke.
- Kako glasi njegovo puno ime? Pitam zato da se on uvjeri u moju
vjerodostojnost.
- Charles... Zalazak... Redwing.
- ali se!
- Roen je u trenutku zalaska Sunca. Tvoji me komentari ne zanimaju.
- To se ne bih ni usudio. - Jennifer dovri biranje brojeva i preda slualicu
Samu. Nakon nekoliko trenutaka Sam je odgovorio na tihi "halo" s druge strane.
- Je li to Charles Zalazak Redwing?
- Zovete li u ime Orlova Oka? - upita Jenniferin brat. - Je li mu se to
dogodilo?
- Orlova Oka - Devereaux pokrije slualicu rukom i okrene se prema Jennifer.
- On spominje "Orlovo Oko". to to znai? Je li to indijanski kodni naziv?
To je na stric. Upotrijebio si Charlievo srednje ime koje on obino ne
razglaava. Pusti me da govorim s njim.
- On me prestraio.
- Charlie? Zato? On je ljubazan momak. - Jennifer pone govoriti u
slualicu. - Sluaj me, magare, ovdje je tvoja velika sestra. Uinit e
tono ono to ti bude reeno i da se nisi usudio u meuvremenu dirati moju
tajnicu ili e se loe provesti. Jesi li razumio, Charlie?
Sam se vratio naslonjau, ali zatim se predomisli i pristupi zidnome baru,
opskrbljenom svim vrstama estokih pia. Dok je Red Redwing diktirala upute
svome bratu, on pone pripremati veliku koliinu martinija. Ako mu nije
preostalo nita drugo nego vritati, barem je prije toga mogao neto gucnuti.
- Uinjeno! - ree Jennifer, spusti slualicu i okrene se Devereaum koji je
upravo mijeao martini poput nekog obreda. - to to radi?
- Ublaavam muke, ako je mogue - objasni Sam, uzimajui masline potrebne za
martini. - Aaron bi trebao uskoro biti ovdje, a prije ili kasnije i Mac - ako
uspije napustiti "etiri godinja doba". Nee to biti nikakva konferencija.
Dakle, jesi li za pie?
- Ne, hvala, jer e to ipak biti konferencija. Pie bi me oborilo na zemlju,
to je, bojim se, takoer dio genetskoga nasljea. Zato odustajem.
- Doista? Ja sam mislio da su to samo naklapanja, ono o Indijancima i
vatrenoj vodi.
- Misli li da bi Pocahontas i pogledala onoga bijednoga bijeloga
Anglosaksonca Johna Smitha, da se prethodno nije bila dobro nacugala?
- To mi se ini rasistikom primjedbom.
- ali se. Ipak, ostavi nam neto.
Elegantni menader ekskluzivnog Fawning Hill ladanjskog kluba na istonoj
obali Marvlanda obratio se svome pomoniku dok su prolazili kroz velebni ulaz.
- Roger, - ree mu menader u smokingu - upravo si bio svjedokom da je kroz
ova vrata prolo najmanje dvanaest posto sveukupnoga bogatstva ove zemlje.
- alite se - odvrati mladi, takoer u smokingu, ali bez bijele rue na
reveru.
- Ni najmanje - produi menader. - Posrijedi je privatni skup u zlatnoj
dvorani koji je sazvao dravni tajnik. Nema nikakava jela ni pia, osim
mineralne vode. Stvar je vrlo ozbiljna. Dva ovjeka iz State Departmenta bili

su ovdje prije sat vremena i pregledali su sve elektronskim ureajima, kako bi

se uvjerili da nema prislukivanja.
- Maurice, to misli o emu se radi?
- Tu su sami drmatori, Rogere. U dvorani su efovi zrakoplovne industrije
Monarch-McDowell, preraivaa nafte Pet-roxic Amalgama te svjetskoga
proizvoaa kuglinih leajeva i industrije Smvthington-Fontini, koja ima
svoje krake od Milana u Italiji do Kalifornije.
- Auu! A tko je onaj peti?
Kralj meunarodnih bankara. On dolazi iz Bostona i ima vie novca nego
cijela dravna riznica.
- I, to mislite, to rade unutra?
- Kad bih znao, mogao bih postati bogat ovjek!
216
217
- Moose! - dovikne Warren Pease, pozdravljajui tekim stiskom ruke vlasnika
zrakoplovne industrije Monarch-McDo-well.
Oi su ti pune briga, Warty - odgovori bikoliki ovjek. - Ima li
problema?
- Nita to ne bismo mogli srediti, prijatelju - odgovori mu prilino
uzrujano dravni tajnik. - Pozdravi se s ostalima.
- Kako ste, prijatelji - ree Moose, poevi obilaziti stol i tresti ruke.
- Dobro je to te vidim - ree mu Doozie iz Patroxic Amalgamateda, odjeven u
plavi kaputi koji nije nosio klupske oznake nego obiteljski grb.
- Kasni, Moose - ree mu plavokosi Froogie, vlasnik svjetske tvornice
kuglinih leajeva "Zenith". - A meni se uri. U Parizu su usavrili novu
slitinu koja bi nam mogla donijeti nove milijune dolara iz obrambenoga
prorauna.
ao mi je, stari apcu, ali nisam mogao promijeniti vremenske prilike
iznad St. Luisa. Moj pilot je zahtijevao da ga svakako zaobiemo... Hej,
Smvthie, kako momci u Milanu?
- Oni i dalje eznu za tobom, Moose! - odgovori Smy-thington-Fortini. - Taj
nautiar, pola Britanac a pola Talijan, nosio je pomorsku bluzu, pretrpanu
vrpcama kao znacima njegovih sportskih uspjeha.
- Dakle, Bricky - ree Moose uhvativi ispruenu raku bostonskog bankara to ima u tvome loncu punome novca? Prole godine dobro si me opskrbio.
- I to veinom osloboeno poreza, staro mome - uzvrati novoengleski bankar
smijui se. - Zar bi ti prihvatio ikakvo drago rjeenje?
- Ne bih, do vraga! Osigurao si mi eer za svaku jutarnju kavu... Ja sjedim
ovdje, je li tako?
- Tako je.
- Sluajte - i dalje je bio uporan Froggy. - Meni se doista uri. Ona nova
slitina iz Pariza mogla bi pasti u rake njemake industrije. Poni, Warren.
218
- Dobro, poet u - prihvati dravni tajnik, estoko trljajui svoju lijevu
sljepoonicu, ne bi li smirio oko koje je podrhtavalo. - Kao to znate,
obavijestio sam vas specijalnim telefonom da me je prijatelj i stari cimer,
predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava, ovlastio preuzeti talijanski problem
u Centralnoj obavjetajnoj agenciji.
- Netko je to morao uiniti - primijeti Doozie iz Petro-toxica. - Taj ovjek
postao je prava napast, koliko ujem. O njegovim zlouporabama priaju se ve
cijele legende.
Ipak, jo otkako je preuzeo taj posao - usprotivi se Moose - on je bio
vrlo djelotvoran. Otkad je on kroio u Lang-lay, nae kompanije nisu imale
veih problema sa sindikatima. im iskrsne neka prijetnja, pojave se u
limuzinama njegovi nekadanji prijatelji i opasnost nestaje.

- Zgodna zamisao, to s limuzinama - dometne Doozie, otpuhujui zrnce praine

sa svoga obiteljskoga grba. - Moramo rei da nas je on doista nadahnjivao
svojim odnosom prema onim dosadnim zatitarima okolia.
Iako je on drutveno potpuno neprihvatljiv - doda aristokrat iz bostonske
banke - svojim vezama s inozemnim poduzeima omoguio je izniman porast naih
korporativnih financija. Svi smo zaradili milijune tako to nismo morali
troiti milijune za poreze.
- Prokletstvo, on je prihvatljiv momak - prizna Moose iz Monarch-McDowella.
im bi pomaknuo glavu, podbradak bi mu se poeo tresti.
- To je izvan rasprave - ponovi istu misao Doozi. - On dobro razumije da je
uspjeh onih koji su iznad njega ujedno i njegov uspjeh. Ta je teorija ve
odavno potvrena.
Uostalom - ree nasljednik Smvthington-Fontinieve multinacionalne tvrtke
- kome bismo se inae mogli obratiti? On je iznimno domoljubni Amerikanac.
Potpuno shvaa da svaki obrambeni projekt u zemlji jednostavno mora biti
odobren, koliko god se to nekom inilo dvojbenim, ve zato to iza svakoga
toga pokuaja stoji sva sila vrijednoga... istraivanja, da, istraivanja.
Dakle - otpone dravni tajnik Pease, pokuavajui
219
drhtavu desnu ruku povui lijevom ispod stola. - Sjajne kvalitete koje su ga
uinile tako dobrim ulogom, mogle bi ujedno biti razlogom zato bi on mogao
biti i strahovito teak teret.
- to?
- Zato?
- Zato to je svaki od vas ulazio s njim u velike poslove.
- Prikrivene, Warrene - ree Froggie ledenim glasom. - Duboko ispod zemlje.
- Ali za njega nisu bili prikriveni.
- to se uope dogodilo? - upita Brickv iz Bostona, ije je lice od boravka u
podzemnim sefovima bilo toliko blijedo da bljee nije moglo postati.
- To to se dogodilo neposredno je povezano s drugom nevoljom s kojom se
suoavamo, a o emu u kasnije govoriti.
- O, moj Boe - proape Doozie. - Taj sud, s trojicom lijevih senilaca i jo
jednim koji je i dalje zagonetan!
- Tako je - potvrdi Warren Pease slabanim glasom. - Pokuavajui kratkim
postupkom sprijeiti fijasko, Mangecaval-lo je pronaao lude tuitelje u
Bostonu, a zatim je pozvao svoje kriminalne pouzdanike iz New Yorka. Prave
pravcate ubojice. Jedan je uhvaen.
- U Bostonu? - vrisne Brickv.
- itao sam o tome - ree Moose. - U nekom hotelu izbila je tunjava i tip
koji je uhien izjavio je da je Predsjednik njegov odvjetnik.
- Nisam znao da je tvoj stari cimer odvjetnik, Warty - primijeti Doozie.
- I nije. Ali ako ime moga staroga cimera moe uope biti spomenuto, im se
pojavi sluaj Mangecavallo bit ete i vi spomenuti.
- to ste uope oekivali, gospodine tajnice? - primijeti plavokosi Froogi
ledenim glasom. - Prepustili ste odgovornost jednom hulji, a sad ste vi
odgovorni za hulje.
Tiina koja je uslijedila bila je tiina prokletih. Napokon se javi Moos od
Monarch-McDowella.
- Boe moj, on e nam nedostajati.
- Znai, sloni smo? - upita Warren Pease.
220
- Naravno, sloni smo, stari prijatelju - zakljui Doozie, dok su mu oi
iskazivale nevinost. Postoji li neki drugi put kojim bismo mogli krenuti?
Svi putovi vode do moje prelijepe banke na Beacon Hillu! - vrisne Brickv.
- On je mrtav!

- On bi mogao znaiti previe bilo kome meu nama - zajei SmvthingtonFontini. - Jedan ef kriminalaca u srcu obavjetajne slube, pogotovo onaj
tko nas poznaje, mogao bi u nas uprijeti prstom.
- Tko e rei ono to treba rei? - vikne Moose. - Do vraga, netko to mora
rei!
- Ja u - zakljui monotono Froggie. - Vincent Mangecavallo mora, to je
prije mogue, postati pokojni Vincent Mangecavallo. ... Mogua je jedna
strahovita nesrea, naravno, nita ni izdaleka sumnjivo.
- Ali... kako? - upita dravni tajnik.
Moda vam ja mogu objasniti - ree Smvthington-Fontini, duboko udiui
cigaretni dim. - Ja sam jedini vlasnik industrije Milano-Fontini, a gdje bi
se, ako ne u Milanu, mogli nai kadrovi nezadovoljnika koje moji podreeni
mogu nagovoriti za nekoliko stotina milijuna lira? Recimo to tako... Ja to
mogu urediti.
- Hrabar mladi!
- Dobar ovjek!
- Bit e to sjajna predstava!
- Kad sve bude gotovo - uzvikne Warren Pease kojemu je lijevo oko sada
mirovalo - Predsjednik e nam dodijeliti odlije zahvalnosti! Na jednoj
neupadljivoj ceremoniji, naravno.
- Kako je taj tip uope mogao proi kroz presluavanja -upita bljedoliki
stanovnik Nove Engleske. - Nisam to oekivao.
- Nemam ni najmanju elju to doznati - objasni nekadanji predsjednikov
cimer. - Ipak, ako je rije o imenovanju prilagodljivoga gospodina
Mangecavalla, smijem li vas podsjetili da je to bila odluka istranoga odbora
novoizabranog Predsjednika, i da veina njegovih lanova sjedi za ovim stolom?
Siguran sam da ste svi vi vjerovali kako on nee preivjeti ispiti221
vanje u Senatu, ali preivio je, i sad smo na onome na emu smo. ... Gospodo,
vi ste odgovorni to je jedan mafijaki kum postao direktor Centralne
obavjetajne agencije.
- To je prilino grubo reeno, stari prijatelju - primijeti Doozie,
ispruivi bradu. - Konano, svi smo ili u istu kolu.
- Sam Bog zna da me to boli, Brickv, ali shvatit ete kako je moja dunost
zatititi naega momka; to mi je posao i asna dunost.
On nije iao s nama u kolu. Nije bio ni lan naega studentskoga
bratstva.
- ivot nije sklon veini naih ljudi, Brickv - dometne Froggie, dok su mu
oi hladno promatrale dravnog tajnika. - Ali kako je bilo mogue da ti
pokuava zatititi naega momka u Ovalnom uredu tako da aludira na nau
odgovornost glede Mangecavalla, odgovornost koju bi mi spremno i odluno
odbacili?
- Pa - pouri dravni tajnik, ije se lijevo oko opet poelo trzati - vidjet
e se kako stvari stoje, jer mi imamo potpun zapisnik sastanka istranoga
odbora.
- Kako, kad nije bilo tajnika niti su vodeni zapisnici? - eksplodirao je
Brickv, bljedunjavi bankar iz Nove Engleske.
Glasovi su snimani, momci! - objasni ef State De-partmenta aptom.
- to?
- Jesam li to dobro uo ovoga kurvinoga sina iz dobre obitelji? - vrisne
Moose. - Kae da smo snimani!
- ime, za ime boje? - upita Doozie. - Nisam vidio nikakve ureaje!
- Mikrofonima koji su bili aktivirani glasom - ree dravni tajnik, tak malo
glasnije. - Dolje, ispod stola, gdje god ste se sastajali.
- to to znai, "gdje god smo se sastajali"?

Lica oko stola sledie se od zapanjenosti, a zatim se javie glasovi jednoga

po jednoga, kako im je istina ulazila u glavu.
- U mojoj kuP.
- U mojoj kolibi na jezeru?
- Na mom posjedu u Palm Springsu?
222
- Po uredima, ovdje u Washingtonu?
- Svugdje - proape Warren Pease. Lice mu je pobijelilo.
- Kako ste to mogli uiniti? - rikne Smythington-Fonti-ni, iji se al
nakrivio dok je cigaretom mahao kao sabljom.
- I to je ta obveza asti i dunosti - javi se plavokosi Froggie. - Ti,
nepopravljivo kopile, nemoj se nadati da e ikada vie igrati u mojem klubu.
- A ja ti predlaem da odustane od prisustvovanja naem razrednom sastanku,
prezrena svrzimantijo! - vrisne Doozie.
- Smatraj da je od ovog trenutka prihvaeno tvoje povlaenje iz
Metroplitanskoga drutva! - izjavi ponosno Moose.
- Ali ja sam njegov poasni predsjednik!
- Ne vie. Ve ovu veer imat emo u ruci podatke o tvo-me okantnome
ponaanju. Recimo, o seksualnom zlostavljanju, kako mukaraca tako i ena. A
tako to ne moemo tolerirati. Ne u naemu drutvu.
Otpada i svaka pomisao da bi ubudue svoj bijedni brodi mogao sidriti u
naemu jaht klubu - izjavi Smvthie. - Prljava mornarino.
- Moose, Froggie, Doozie - i ti, Smvtie! Kako moete to uiniti? Napali ste
moj ivot, sve to mi je najdrae na svijetu!
- Na to si morao prije misliti...
- Ali ja nemam s tim veze. Za ime Boje, nemojte unitavati glasnika zato to
vam je donio glas!
- Tu ima neega obiteljskoga - ree Brickv. - Moda komunjarska i ruiasta
propaganda.
- Ne, ja vjerujem da je japanska - objasni Moose - a to je jo gore! Japanci
tvrde da su nai hladnjaci preveliki za prodaju, a nai automobili preveliki
za njihove ceste. Zar ne bi mogli graditi vee kue i ire ceste, ti prokleti
protekcionistiki licemjeri?
- Nita od toga, prijatelji - vikne dravni tajnik. - Posrijedi je istina!
- Kakva istina? - upita Froogie.
- O glasu i glasniku. On je podmiivao posluitelje i vrt-liiic, da ugrade
ureaje!
223
- O emi petlja, Benedicte Arnolde? - vikne Doozie od Petrotoxica.
- To je to - to je on\ Arnold!
- Koji Arnold?
- Arnold Subagaloo, predsjednikov ef taba!
- Nikad nisam izgovorio njegovo ime. Niti itko medu nama. to je posrijedi?
On je poslao glas... preko mene! Kako bih inae ita znao o snimanjima
aktiviranim glasom? Nebesa, ja ne znam pokrenuti ni svoj videorekorder.
to je taj Subaru uinio? - ponovi pitanje bljedoliki bankar iz Nove
Engleske.
- Ne, to je marka automobila - objasni dravni tajnik. - On se zove
Subagaloo.
- Je li to onaj hladnjak? - upita Moose od Monarch-McDowella. - Sub-Igloo je
vraki dobar ureaj i morao bi se nalaziti u svakom malom japanskom kuanstvu.
- Ne, to je Subzero. A ovaj je Subagaloo, ef taba.
- Onaj bistroumnik iz Wall Streeta? - upadne Smvthing-ton-Fontini. - Prije
nekoliko godina bio je vrlo zabavan na televiziji. Mislio sam da bi mu morali
dati njegov vlastiti ou.
- ao mi je, Smvthie, on je otiao. To je bilo prije, s drugim Predsjednikom

- Da, da - sloi se nautiar. - Onaj zgodni momak iz kina, s osmijehom zbog

kojega je moja ena ludila... ili nije bila ena nego ljubavnica, ili ona mala
iz Milana? Iskreno, nikad nisam razumio to je govorio, osim kad je itao.
- Onaj o kome ja govorim je Arnold Subagaloo, ef taba ovoga predsjednika.
- Sigurno da to nije netko od nas, s takvim imenom.
- On je bio taj koji mi je rekao da vas obavijestim o snimanju vaih
sastanaka. On ih je naruio!
- Zato je to uinio?
- Zato to je protiv svakoga i protiv svega to bi moglo biti prijetnja
Bijeloj kui - ustvrdi Froggie. - I zato je jo za prijelaznog razdoblja
zamiljao sve probleme koji bi mogli iskr-snuti i poduzeo odgovarajue
protumjere...
224
- Na potpuno gospodski nain! - prekine ga Brickv.
- Prisilivi nas da uinimo upravo ono to inimo - dopuni misao plavokosi
cinik, namjetajui svoj runi sat marke Girard-Perregaux. - Eliminirajui
Mangecavalla, i odstranjujui tako problem, mi smo dotakli i Predsjednika. ...
Taj Subagaloo je kurvin sin!
- Vjerojatno je pravi kit meu dunosnicima - zakljui Doozie od Petrotoxica.
- Moda sjedi u desetak upravnih odbora.
- Kad mu istekne mandat - doda Moose - volio bih dobiti njegov dossier.
Svatko tko je tako lukav vjerojatno je poslan sa samih nebesa.
- Dobro, gospodine tajnice - ree plavokosi Froggie. - Moje je vrijeme
ogranieno, a budui da je Smvthie rijeio glavni problem, predlaem da nas
upoznate s drugom tekoom koju ste ranije spomenuli. Mislim, naravno, na onaj
luaki i bestidni podnesak Vrhovnome sudu kojim bi Omaha bila predana Tacobunnima, ili kako se ve zovu.
- Wopotami - ispravi ga dravni tajnik. - Objanjeno mi je da su oni ogranak
hudsonskih Mohawka, koji su ih obezvlastili zato to nisu htjeli izai iz
svojih koliba im bi pao snijeg.
- Ono to oni jesu ili to rade u svojim prljavim igluima, to nam ne vrijedi
ni koliko jedan indijanski prdac...
- Ne igluima, nego kolibama.
- Zar se opet vraamo hladnjacima... ?
- Ne, on je ef predsjednikoga taba...
- Mislio sam daje igrao za Chicago...
- Japanci kupuju Chicago...
- Gdje e stati? Ve su kupili New York i Los Angeles...!
- Kupili su Dodgere..."!
- Ne, uo sam da su kupili Raidere...!
- Mislio sam da sam ja vlasnik Raidera...
- Ne, Smvtie, tvoji su Ramsovi...
- Hoete li svi zaepiti usta? - prodere se Froggie. - Tono za sedam sati
imam sastanak u Parizu. ... Gospodine dravni tajnice, koje ste korake
poduzeli da se uniti taj smijeni podnesak i onemogui bilo kakva javna
rasprava o njemu? Sva225
; l
ka pojava u javnosti dovela bi do kongresne istrage koja bi mogla potrajati
mjesecima... jer bi svaki manjinski predstavnik tresao svoju utrobu u Senatu i
Predstavnikome domu. Ta je perspektiva nepodnoljiva! Mogla bi nas stajati
milijarde!
- Dopustite, prvo u vam priopiti lou vijest - pone dravni tajnik,
pritiui lijevom rukom glavu, ne bi li primirio neposluno oko. - Angairali
smo najbolje domoljubne snage ne bismo li nekako obuzdali one sudske seronje

koje su pronale neto vrijedno u tom smrdljivom podnesku. Ali bez uspjeha.
ak smo se poeli pitati kako su oni uope uspjeli dovriti pravnike kole.
- Jeste li pokuali s Goldfarbom? - upita Doozie.
- Najprije s njime, najprije! Ali nije uspio nita.
- Naravno, on je idov, pa ga nisam mogao pozvati na ruak u Onion Clubu, ali
bio je prokleto dobar obrambeni igra. ... Zar nije kod njih mogao pronai
bilo kakvu prljavtinu?
- Nita. Sam Mangecavallo rekao mi je da je Huriccane izgubio, citiram ga,
"svoje pekule". ak je ustvrdio pred Vincen-tom da Gromoglavi poglavica ne
moe biti nitko drugi do li kanadska Velika noga ili himalajski jeti, onaj
odurni snjeni ovjek.
- Zlatni Goldfarb je prolost - ree tunim glasom ef Petrotoxica. - Prodat
u svoje dionice "Hurricane" vakae gume im to bude mogue. Mama i tata
uvijek su mi govorili da treba predvidjeti dogaaje na tritu.
Molim! - drekne plavokosi Zenith i jo jednom namjesti svoju zlatnu uru
dok je promatrao dravnoga tajnika. - Kakva je dobra vijest, ako je uope ima?
Jednostavno reeno - odgovori Pease, ije se lijevo oko odjednom smirilo uskoro pokojni direktor Agencije pokazao nam je put. Prizivnici indijanskoga
podneska - neki Gromoglavi poglavica i njegovi odvjetnici - moraju pristupiti
Vrhovnome sudu zbog usmenoga ispitivanja prije nego to sud ita odlui.
- I onda!
On nikad nee tamo dospjeti... oni nee nikad tamo dospjeti.
- to?
226
- Tko?
- Kako?
- Vinnie Bam-Bam posluio se svojim mafijakim vezama. On e ih srediti.
- to?
- Tko?
- Kako?
Pustit emo s uzice neke nae specijalne snage... od kojih su mnogi jo
iza reetaka... i programirati ih da dokraje (iromoglavoga i njegove
suradnike. ... Vidite, Mangecavallo, to jest uskoro pokojni Mangecavallo, bio
je u pravu. Unitite li uzrok, unitavate i posljedicu.
- ujmo, ujmo!
- Dobra predstava!
- Prokleto dobar scenarij!
- Uz to, poznato nam je da su taj kurvin sin Gromoglavi i njegovi komunjarski
pomonici u Bostonu. Preostalo nam je jo pronai to pokvareno, nedomoljubno
drutvance.
- Ali moete li to uiniti? - upita ledeni Froggi, koji je ve kretao za
Pariz. - Dosad niste ba mnogo uinili.
- Praktiki, sve je ve uinjeno - odgovori dravni tajnik, ije se lijevo
oko odjednom smirilo. - Onaj uasni tip koji je uhien u Bostonu, Caesar s
prezimenom koje se ne moe izgovoriti, smjeten je u izoliranu kliniku State
Departmenta u Virginiji, gdje e, kako se to kae, "biti ispaljen na Mjesec",
odnosno dobit e injekciju seruma istine. Prije kraja ovoga dana znat emo sve
to on zna. Smvthie, ti se moe odmah poeti pripremati za svoj posao.
- To emo... srediti.
Algcrnon Smvthington-Fontini izaao je iz svoje limuzine na iiii|
iievjerojatnijem moguem mjestu. Bila je to oronula benzinska crpka u okolici
Grasonvillea, Marvland, ostatak onih dana ktttl su onamo ranim jutrom dolazili
farmeri napuniti spremnike, n zali ni su satima priali o vremenu, padu cijena
na tritu i lioimjvisc o prodoru novih prehrambenih industrija koje su im
227

zagoravale ivot. Smvthie se javi vlasniku koji je sjedio u raupanoj

pletenoj stolici pokraj ulaza. - Dobar dan - ree.
- Hej, lijepi mladiu. Ui unutra i poslui se telefonom. ... Ostavi novac na
tezgi, kao to je uobiajeno. I, kao uvijek, ja te nisam vidio nikad u ivotu.
- To je diplomatska sigurnost, shvatit e.
- Priaj to svojoj eni, a ne meni.
Ma nemoj! - Smvthington-Fontini produi unutra. Skrene ulijevo, gdje je
bila razbijena prljava tezga od plastike. Na njoj je bio telefon, star
nekoliko desetljea. On podigne slualicu i pone okretati brojanik. - Nadam
se da je trenutak pogodan - ree u sebi.
- Ah, Signor Fontini! - odgovori glas s druge strane. - emu dugujem tu ast?
Vjerujem da je u Milanu sve u redu.
- Izvrsno, kao i u Kalifomiji.
- Sretan sam to vam moemo biti na slubi.
- Nee biti sretan kad uje to je odlueno. Uz ostalo, ta je odluka
neopoziva.
- Dajte, to bi to moglo biti tako ozbiljno?
*
- Esecuzione.

&
- Che cosa? Egzekucija? Koga?
- Tebe.
- Mene? ... Kurvini sinovi! - zavapi Vincent Mangecavallo.
- Moramo raspraviti o aranmanima. Predlaem brod ili zrakoplov, s otvorenom
povratnom kartom.
Apoplektini Vinnie Bam-Bam bijesno je pritiskao gumbe na skrivenome telefonu
u svojoj donjoj ladici. Dvaput se udario do krvi o otre rubove. Kad je dobio
vezu, ree broj hotelske sobe koja mu je potrebna.
- Da? - javi se pospano Mali Joey.
- Mii stranjicu, Joey, cijeli scenarij je promijenjen!
- to mi to govorite. ... Jesi li to ti, Bam-Bame?
- Moe se kladiti u grobove svojih predaka u Palermu i Ragusi! Jebeni
vilenjaci u svilenim gaama naredili su da se na-damnom izvri esecuzione!
Nakon svega to sam uinio za njih!
228
ali se! Moda je to pogreka. Oni govore tako uglaenim jezikom da nikad
ne zna ele li te udariti ili poljubiti...
- Basta - zagrmi direktor Centralne obavjetajne agencije. - uo sam ono to
sam uo i to je sigurno!
- Sranje! to da inimo?
- Smiri se, Mali Joey. Moram nestati neko vrijeme, moda Ijedan, moda dva...
jo radimo na pojedinostima... ali ve ovoga trena ti dobiva novu zadau. I
izvedi je kako treba, Joey!
- Kunem ti se majinim grobom...
- Pokuaj s nekim drugim. Majka ti je bila s tim ve prezaposlena.
- Imam neakinju. Opaticu...
Onu koja je bila izbaena iz samostana, sjea li se? Zajedno s jebenim
vodoinstalaterom.
- Dobro, dobro! Moja teta Angelina... umrla je nakon to je pojela morske
koljke, ali vee svetice od nje nije bilo. Kunem se njezinim grobom.
- Bila je predebela...
- Ali je bila svetica, Bam-Bame, zaista svetical Nije isputala krunicu iz
ruku.
- Nije imala drugoga posla. Ali dobro, prihvaam tvoju tetu Angelinu. Jesi li
spreman prisegnuti nad njezinim svetim grobom?
- Neka bi me svi vrazi odnijeli ako zgrijeim!

- To je dobro - ree Vincent Francis Assisi Mangecavallo. - utit e o svemu

to ti budem rekao.
- A ja zahvaljujem Bogu na tvome vodstvu, Bam-Bame. Kome moram skratiti
ivot?
- Upravo obratno, Mali Joey. uvat e njihove ivote! ... Zahtijevam da se
nae s Gromoglavim i njegovim suradnicima, jer sam odjednom postao zagovornik
njihove stvari. Te su manjine bile gaene predugo i preesto. To je
nepodnoljivo.
- Vjerojatno si siao s uma!
- Ne, Mali Joey, oni su.
229
15
Desi-jedan i Desi-dva upadoe u apartman "Ritz-Carltona" spremni za bitku.
Devereaux ispusti au s martinijem, a Jennifer Redwing baci se na pod, moda,
genetski uvjetovano, spremna na najgore od bijeloga ovjeka.
- Dobro uinjeno, pobonici! - zaurla MacKenzie Haw-kins u jelenjskoj koi,
iza kojega je u apartman uao i preplaeni Aaron Pinkus. - Nema nikakvih
dokaza o neprijateljskome djelovanju pa moete biti voljno - ree Hawk. - Ali
ne mlitavo, narednici! - D-jedan i D-dva hitro se ukrutie, jo uvijek
odjeveni u sveana odijela s bijelom leptir-kravatom. - To je ve bolje pohvali ih Hawk. - Ali ostanite budni! Budite spremni juriati!
- to sad hoete rei? - upita Desi-jedan.
- Trenutna pokornost prvi je znak pripreme protunapa-da. Zaboravite ovoga
dugonju, on je beskoristan, ali pazite na enu! One ispod suknje esto nose
granate.
- Ti pretpotopni kurvin sine - vrisne na njega Jennifer, diui se i
popravljajui izgled kose i haljine. - Barbare! Relikvijo petorazrednih
filmova, to si umilja?
- To je gerilska taktika - objasni Mac svojim pobonicima. - Druga etapa,
nakon etape pokornosti, poinje galamom - time oni odvlae vau pozornost i
istovremeno izvlae iglu osiguraa.
- Iupat u ti iglu osiguraa ravno iz glave, ti bezveznja-e! Kako se
usuuje nositi tu odjeu?
- Jeste li je vidjeli - promrmlja Hawk, premeui cigaru u ustima. - Ona mi
pokuava skrenuti pozornost; pripazite na njezine ruke, momci. Ove izboine na
njenoj prednjoj strani, to su vjerojatno plastini eksplozivi.
231
- Mogao bih je pretraiti, generale! - vikne Desi-jedan, oiju uperenih na
mjesto pretrage. - to mislite?
- Uinite li jo jedan korak - vikne Jennifer, izvlaei iz torbice obrambeni
sprej - ostat ete slijepi barem mjesec dana - priprijeti ona, maui opasnom
boicom izmeu dvojice sveano odjevenih pomonika i njihova efa u odjei
Wopota-mia. - Pokuate li to, morat ete odmah zvati u pomo!
- A sad u ja stupiti u akciju - prekine je Sam Devere-aux, gurnuvi nogom
razbijeno staklo na sagu.
- Stanite na trenutak! - zagalami Aaron, namjetajui naoale s elinim
obrubom i promatrajui ljupku enu bronane boje koe. - Ja vas poznajem. ...
Prije sedam ili osam godina... Harvard, "Pravnika revija", jedna od najboljih
diplomantica u svom goditu... sa sjajnom analizom cenzure u okvirima
ustavnoga zakona.
"Nannvine ludosti", tako mi Boga! - javi se i Deve-reaux, ulijevajui
sebi novi martini.
- Smiri se, Samuele.
- Zar smo opet na "Samuele"?
- Zavei, Odvjetnice. ... Da, gospodine Pinkus, tada ste razgovarali sa mnom
i ja sam bila jako polaskana vaim zanimanjem.

- Ali odbili ste nau ponudu - zato?... Dakako, ne morate mi odgovoriti jer
me se to ne tie, ali ipak sam radoznao. Raspitivao sam se kod mojih suradnika
za koju tvrtku iz Wa-shingtona ili New Yorka radite... otvoreno govorei,
elio sam ih nazvati i rei im koliko su sretni zbog vas. Washington i New
York uobiajeni su ciljevi najbistrijih, premda se ja s tim oito ne slaem.
Ipak, sjeam se da ste bili u jednoj maloj, ali uglednoj tvrtki iz Omahe.
- Odatle sam dola, gospodine. Kao to ste moda shvatili, ja potjeem iz
plemena Wopotami.
- Napola sam to vjerovao, iako sam se svojom drugom polovicom iskreno nadao
da to nije tono. ivot bi u tom sluaju bio manje kaotian, koliko je to
uope mogue.
- Ali nije, gospodine Pinkus. Zovem se Jennifer Redwing i ki sam Wopotamia.
Na to sam vrlo ponosna.
- Ali gdje ste se, do vraga, upoznali sa Samuelom?
- U dizalu, jutros, u hotelu "etiri godinja doba". Bio je vrlo umoran;
izjavio je da je iscrpljen i dao je vie glupih primjedbi.
- I, zar je to bio dovoljan povod da se sad s njime pojavite ovdje, gospoice
Redwing?
- Ula je u moju kuu - prekine ga Devereaux. - Ispriao sam joj se, ak sam
umjesto nje dao napojnicu vrataru, a onda sam uo ovu ludu osobu kako daje
moju adresu taksisti! to biste vi uinili, Aarone?
- Oito, slijedio bih vas do vae kue.
- To sam i uinio.
- Otila sam do njegove kue, gospodine Pinkus, zato to je to bila
posljednja adresa do koje sam mogla doi, a koja se ticala ovoga zatucanoga
stvora koji stoji pokraj vas!
- Ljutita mala drebica, nije li? - primijeti Hawk.
- Da, generale Hawkins - jer to ste jamano ba vi. Ne, generale, ja nisam
"mala drebica", to ete shvatiti kad izravnam s vama raune. U sudnici ili
izvan sudnice, sredit u vas!
- Verbalni delikt, narednice. Budite spremni.
- Zaveite, vi najgluplja faco na najrunijemu totemu. Inae ovaj ogrta
ukraen stakalcima koji nosite, pria o jednome bizonu koji je bio preglup da
pobjegne oluji. Vrlo prikladno.
- Hej, Jennifer - upadne Sam ispijui martini. - Smiri se. Sjeti se
korporativnoga skrbnitva.
- Da se smirirrP. im ga pogledam htjela bih vritati.
- Molim, trenutak - ree Pinkus podiui ruku. - Mislim da neto moramo
razjasniti. - Ugledni odvjetnik okrene se Samu. - Kakvo "korporativno
skrbnitvo"? to ste to napravili?
To je bio mali pm bono savjet, Aarone. Vi biste to odobrili.
- Vi i moje odobrenje mogli bi se uz ovakav stjecaj okolnosti iskljuivati.
Moda biste mi objasnili, gospoice Redwing?
- Vrlo rado, gospodine Pinkus. Osobito radi vaega drugoga gosta, generala
Neanderthala. Moete mu to i prevesti, ali sumnjam da e ita razumjeti.
232
233
- To je doista jezgrovito - primijeti Aaron iji se izraz lica jamano nije
razlikovao od Eisenhowerovoga kad je saznao za smjenu MacArthura.
- Zamisao je sjajna, i unato brojnim pogrekama koje se ne mogu ni
izbrojati, ona je potekla od vaega slubenika, gospodine Pinkus. To mu moram
priznati.
- Uinak dobroga odvjetnika poinje njegovom korisno-u, gospoice Redwing.
- Zaista? Nikad to ne bih pomislila. ... Zato. Samo pitam, naravno.
- Zato to on - ili ona - stjee time povjerenje u svoje sposobnosti. Nema
potrebe da se neiji osjetljivi ego hrani pohvalama drugoga. Unajmite ovu

djevojku ili ovog momka; ni jedno od njih nee se zbuniti stvarnim ili
umiljenim neprijateljstvom.
- Mislim da sam neto nauila...
- To i nije jako originalno. Nemojte se uvrijediti, ali moram napomenuti da
je na general rekao gotovo isto sluei se vojnikim jezikom. Zbunjivanje
neprijateljstvom... onaj koji je slabiji mora pritom neto pokuati, a jai
samo vreba, spreman djelovati.
- Zar usporeujete toga majmuna sa mnom...
- Sluaj, ti mala indijanska drebice...
,

- Molim vas, generale!... Spomenuo sam vojniki jezik, gospoice Redwing.

Pretpostavimo li da se u vaim lijepim grudima doista krio plastini
eksploziv, premda sam duboko uvjeren da to nije sluaj, na je general tek
pokuao upozoriti svoje pomonike da budu budni i da se ne daju zbuniti
neprijateljstvom. Jednadba je vrlo jednostavna.
- to hoete rei time, da se ne bismo smjeli zbuniti onim to ovdje vidimo?
- javi se Desi-jedan.
- Zavei!
- Samuele, prestani!
."
- Sinko, prolijeva pie...
- Draga gospoice Redwing, hoete li objasniti to se to rodilo u glavi moga
namjetenika, koji to, trenutano, ba i nije...
Sasvim jednostavno, gospodine Pinkus. Budui da je pleme Wopotami
registrirani udrueni entitet, u ovom trenutku
234
uspostavlja se potpisima opunomoenoga Vijea staraca skrbnitvo, dok tijela
koja se spominju u nekim prijanjim dokumentima nemaju vie nikakvih ovlasti.
Krae reeno, imenovani izvritelji toga skrbnitva moi e djelovati kao
jedini kolektivni odvjetnik plemena.
- To mi sve zvui jako pravniki ueno, mala gospoice - javi se Hawkins. to
to znai?
- Generale - odgovori Jennifer Redwing uz ledeni pogled - to znai da nitko,
ponavljam nitko, osim izvritelja toga skrbnitva ne moe donositi nikakve
odluke ili ulaziti u bilo kakve dogovore koji se tiu plemenskih interesa ili
uivati od toga bilo kakvu korist.
- Ta je zatita vraki dobro zamiljena - ree Hawkins, odbacujui izgrienu
cigaru. - Ali pretpostavljam da je sljedee pitanje: jesu li izvritelji
pouzdani... bez uvrede, gospoice?
Potpuno pouzdani, generale. Meu njima su dva odvjetnika, vie lijenika,
predsjednik jedne meunarodne zaklade, jedan ili dva burzovna meetara i jedan
ugledni psihijatar koji bi vas jamano trebao pregledati. Uz to, oni su svi
potomci plemena Wopotami, i napokon, ja sam predsjedateljica i predstavnica za
javnost toga tijela. Imate li jo kakvih pitanja?
- Da, jo jedno. Odgovara li to eljama Vijea staraca?
Sigurno. Oni slijede nae savjete, a mi se ne damo omesti. Kao to moete
jasno vidjeti, generale Hawkins, ako sa svojim ludim i razornim naumom uinite
jo jedan korak, mi emo, a ne vi, imati svu potrebnu mo da svedemo na
minimum tetne posljedice za jedan nevini narod, kojega ste drsko pokuali
izrabiti. Ukratko, vaa je igra zavrena, manijae.
Izraz na Hawkovom licu nije govorio samo o njegovoj boli nego i o dubokoj
rani. inilo se kao da ga je odbacio upravo onaj svijet u koji je uloio brigu
i ljubav. Bio je odbaen, on, ojaeni i ostavljeni starac, naputeni borac
koji se dostojanstveno odbio predati. - Opratam vam vae neutemeljene sumnje
i neobuzdani jezik - zakljui on tiho. - Vi ne znate to inite.
- Oh, Boe!
Bilo bi bolje govoriti o navodnome sinu Bojemu - predloi Devereaux,
vraajui se baru.

235
- Heneral, treba li pomo? - javi se Desi-Dva.
- Moda bi ovi gringosi trebali otii odavde? - dobaci D-jedan. - I to, kroz
prozor?
- Ne, gospodo - usprotivi se Hawkins tihim oaloenim glasom. - Ova velika
ena preuzela je zapovjednitvo, i najmanje od svega to bih elio je
sprijeiti je u toj stranoj odgovornosti.
- Evo dokle smo doli - upadne Sam, hvatajui prstom jednu maslinu u
martiniju.
- Sinko, ti me doista pogreno ocjenjuje...
- Ti si mi stavio ovu, Mac. Ne mogu je nikako uhvatiti.
- Gospoice Redwing. - Hawk joj se obratio uz kratki naklon, kao vii asnik
sebi ravnome. - Potujem i razumijem vau nepovjerljivost s obzirom na moje
sudjelovanje u sluaju Wopotami. Sredimo to sada. Kao usvojeni sin plemena,
prihvaam sve odluke mudroga Vijea staraca. Nije vano hoe li mi to
koristiti, ali elim da pravda bude uinjena.
Jennifer Redvving ostane zaprepatena. estoka borba s megalomanskim
gorostasom svela se na milovanje slatkoga, ali povrijeenoga kunoga psia.
- Pa... generale... doista ne znam to bih rekla. - Jennifer pogladi svoju
kosu obrambenom gestom, trenutno posramljena to je morala izmjeniti pogled s
ranjenim bivim suparnikom. - Molim vas, pokuajte me razumijeti, gospodine pone ona, prisiljavajui se ne pogledati toga staroga vojnika koji je toliko
toga dao za svoju zemlju... za njihovu zajedniku zemlju. - Osjeam se
zatitniki, moda previe zatitniki glede svoga plemena, zato to je naa
povijest prepuna nepravdi, to je sluaj i s ostalim amerikim Indijancima
bilo gdje. Ako ste vi posrijedi, pogrijeila sam i zato se ispriavam. Molim
vas, prihvatite ispriku.
- Gotov je! - vrisnuo je Devereaux, iskapljujui martini. - Divlji lav
pretvorio se u umiljatoga psia.
- Samuele, dosta! Zar nisi uo to je ovjek rekao*?
- uo sam to ve u stotinu varijanti.
- Zavei, savjetnie! On je veliki ovjek, uostalom pristao je na sve to sam
zatraila. Pokuaj se sjetiti vlastitih rijei, ako
236
ti alkoholizirani mozak to doputa. Jedne bitne istine, sjea li se?
- Zaboravila si na zaobilazne putove, Odvjetnice - ree Sam prilazei baru. Momci, pred nama su ceste pune rupa.
Dakako, u tom je trenu morao zazvoniti telefon. Tresui glavom podjednako zbog
razdraenosti kao i bijesa, Aaron Pinkus pristupi stolu na kojem se nalazio
antipatini aparat. - Da?
- S kime to sada razgovaram? - javi se piskutavi glas s druge strane. - S
velikim pravnikom ili s ratobornim generalom u Geronimovoj odjei?
- Ja sam Aaron Pinkus, i odvjetnik sam, ako time odgovaram na vae pitanje.
- Sasvim dobro, idove. Pronaao sam po vaoj limuzini.
- Molim?
- Dobro, to je duga pria koju bi trebalo uti, ali Bam-Bam ne voli duge
prie i, govorei istinu, ti nema mnogo vremena.
- Ne razumijem to govorite.
- Zna, prije mnogo godina taj me je murjak uhvatio, ali kasnije smo sklopili
primirje. On ima jako mnogo prijatelja i sada su brojni crni i bijeli u
potrazi za tobom, capiscel
- O emu to govorite?
- Moda bih onda trebao razgovarati s divljakom? Reci mu neka izvadi cigaru
iz usta i doe da ga ujem.

- Vjerujem da je ovo za vas, generale - ree Pinkus, ok-renuvi se s

oklijevanjem. - Neki udan mladi koji govori kao pile - barem ja zamiljam
da bi tako moglo govoriti pile.
- Juri! - vikne Hawk i krene brzim koracima do telefona. Zatim pokrije
slualicu rukom i obrati se ostalima. - Stari vojnici nikada ne umiru! ...
Jesi li to ti, Mali Josephe?
- Moram s tobom razgovarati, fazool. Sve se promijenilo. Ti vie nisi lo
momak, ali te zato slijede loi momci.
- Budi malo jasniji, Josephe!
- Nemam za to vremena, fazooll Veliki ovjek htio bi se s tobom vidjeti za
dan ili dva, ali trenutno se mora pretvarati da je mrtav, pa sam mu ja veza.
- Pretvarati da je mrtav, Josephe...?
237
- Kunem se grobom tete Angeline. To je onaj movarni rat u Washingtonu i
veliki je ovjek privremeno izgubio. ... Rekao mi je da ti kaem da je onaj
tip kojega si onesposobio, ali ga nisi dovoljno premlatio u hotelskome
predvorju, sada u nekoj kemijskoj tvornici u Virginiji gdje govori sve to mu
je poznato. Sada se ve zna da si ti sa svojim ljudima u Bostonu - evo, tako
sam zapisao - i na tebe su ve poslali SF.
- SF? Hanibale u slonovskome govnu! Rekao je SF?
- Nisam pogrijeio jer je on to ponovio barem tri puta, a ja ne znam to to
znai.
- To su najgore ivotinje, Mali Josephe. Ja sam ih poduavao pa bih trebao
znati. SF znai Special Forces, specijalne snage koje se sastoje od
nepopravljivih tipova. Kada krenu na zadatak, ubijaju svakoga osim kuhara i
dadilja.
- A sada su krenuli na tebe i tvoju skupinu, fazool. Potroio sam trideset i
jednu minutu dok te nisam pronaao... koliko e trebati tim jebenim
komandosima kad jednom stignu u Boston, ako ve nisu stigli? Odmah nestani i
nazovi me kad bude bio izvan njihova dosega. ... I nemoj se sluiti onom
limuzinom koju e oni odmah prepoznati! Joey odloi telefon, a Hawk se vrati
svojim trupama.
- Evakuirajte se! Objanjenja ete dobiti kasnije, sada za njih nema vremena.
Pomonici, ukradite dva automobila na hotelskom parkiralitu i ekajte nas na
jugoistonome uglu. Var> mos! - Desi-jedan i Desi-dva su odjurili, a Mac
je strogo pogledao Aarona Pinkusa, zatim Sama Devereauxa i napokon Jen-nifer
Redwing. - Sigurno me elite upitati zato se borim protiv laljivosti onih
meetara, bez obzira jesu li oni djelovali prije
sto godina ili danas. elim biti jasan, do vraga! Jedna nevidljiva i
neizabrana vlast, koja stoji iza nae vlade pustila je s uzice krdo psihopata
s jednom jedinom zadaom zbog koje sada krue ulicama. ... Ta je zadaa:
ubojstvo svih nas. Zato? Zato to smo na javu izvukli sablast zloina
uinjenoga protiv nevinog i manipuliranog plemena prije vie od stotinu
godina, zloina koji bi manipulatori morali okajati milijardama dolara!
- Vrag neka nosi tvoje istine! - upadne Devereaux dok je izlijevao martini u
slivnik. - Gubimo se odavde!
238
- Zovimo policiju, generale! Ja sam cijenjen ovjek u Bostonu. Sigurno bi nas
zatitila.
- Zapovjednice Pinkus, u ovoj borbi bez pravila civilne su vlasti
bezuspjene. Kako mislite, do vraga, da sam dizao u zrak skladita od
Normandije do Kai Songa?
- U to jednostavno ne mogu povjerovati - ree Jennifer, pokuavajui ostati
mirna. Ne elim u to povjerovati!
- Ne eli u to povjerovati, ti mala indijanska drebice? Moda bih te trebao
podsjetiti na one kompanije koje su, nekada davno, nagovorile tvoje pleme da

se iz ravnica Srednjega zapada preseli na mnogo bolja zemljita - a ono to su

nali bilo je pusto tlo na kojemu se njihova stoka posmrzavala? Izmeu onoga i
ovoga nema razlike!
- Isuse! - vrisne Jennifer i pojuri do spavaonice.
- to to radi? - vikne Devereaux.
- Brinem se za tvoju majku, idiote!
- Naravno - ree Sam trepui. - Ima li negdje kave?
- Nemamo za to vremena, mladiu!
- Sammy, pomozi gospoici Redwing!
- Konano sam barem prestao biti Samuel...
- Mislim da nemamo izbora - zakljui Aaron Pinkus.
Petero bjegunaca iz "Ritz-Carltona" stajalo je jedno pokraj drugoga na
jugoistonome uglu hotela, ekajui da se pojave Desi-jedan i Desi-dva.
Smijeili su se naivno prolaznicima, kako svojim ponaanjem ne bi pobudili
sumnju. Jennifer je pridravala Bleanoru, koja je pokuavala zapjevati
"Indijanski ljubavni zov".
- Prestani, majko! - proape Sam.
- Takvu sam ker oduvijek eljela...
- Prestani, mamice. Ona je moda bolji pravnik od mene, a tebi se to sigurno
ne bi svialo.
- Nemoj biti tako otar. Polovicu onoga to govori ne mogu razumjeti.
- I ne treba me razumjeti, majko. To su pravne...
- Tiho! - zapovijedi Hawk koji je bio najblii uglu zgrade, dok je Pinkus
stajao uz njega. Jedan lincoln primakao se
239
nadstrenici hotela, dok su se gotovo istovremeno ukradenim automobilima
pribliili Desi-jedan i Desi-dva. - Nitko da se nije maknuo! - nastavi Hawk
izdavati zapovijedi, dok su on i Aaron promatrali kako etvorica u crnim
ogrtaima izlaze iz lincolna, jedan s prednjega i trojica sa stranjega
sjedala. Automobil je odmah odjurio i zaustavio se pred ulazom u javni park. D-jedan, ovamo! - ree Hawk tiho. - Proslijedite dalje zapovijed po lancu! doda.
- D-jedan ovamo!
- Desi! Ti sa zubalom i zguvanom kouljom doi ovamo! - nastavi Devereaux. Poi do Maca!
- to elite, Heneraf!
- Vidi li ondje onaj automobil? Onaj kod ulaza u park?
- Sigurno da ga vidim. U njemu sjedi jedan gringo.
- elim da ga imobilizira, a auto onesposobi, jesi li razumio?
- To nee biti teko. Uspavat u ga, a ice iupati; inio sam to svake noi
u Brooklvnu. Osim ako ga ne eli mrtvoga, jer time se, iskreno reeno, ne
bavim.
- Nipoto! elim im samo poslati poruku. Oni nas namjeravaju dignuti u zrak,
a ja im hou rei da to ne mogu uiniti!
- Kad to uinim, Heneral, to jo?
Vrati se u hotel, u apartman gospodina Pinkusa, ali uvaj bokove.
etvorica ljudi u crnim ogrtaima namjeravaju unititi sve nas. ... Dok se ti
ne pojavi gore ja u se vjerojatno obraunati s trojicom, a ti se pobrini za
etvrtoga.
- Hej! alite se! Ja u srediti trojicu, a vi jednoga!
- Cijenim tvoj borbeni duh, mladiu.
- A to e uiniti Desi-dva?
Objasnit u to - ree Hawkins, okreui se Aaronu Pinkusu.
- Recite mi, zapovjednice, imate li neko mjesto koje nikome nije poznato,
neto kao skrovite u koje biste se mogli skloniti s nekom...
- Jeste li ludi? Vi ne poznajete Shirlev!

Dobro, razumijem. ... Ali neto mora postojati izvan

uhodanih staza, gdje bismo se mogli skloniti na dan ili dva.

- Pa, tvrtka je svojedobno kupila skijaku kolibu u New Hampshireu, s drage
strane granice, zato to je jedan uvaeni klijent upao u tekoe; snijeg je
padao vrlo neredovito...
- Izvrsno! Pridruit emo vam se ondje.
- Ali kako ete znati gdje je to?
- To je jednostavno, Comandante - upadne Desi-jedan. - Desi-dva krade samo
automobile s telefonom. Zapisali smo oba numeros. - Desi-jedan prui komad
papira s ispisanim brojevima. - Vidite li? Moj amigo ima zapisane iste
brojeve.
- Vi ste sjajni. Bilo bi mi drago ako biste me posjetili...
- Nemamo vremena za pohvale, zapovjednice - prekine ga Hawk vrstim glasom. Naa misija nije zavrena. Uzmite Sama, njegovu majku i indijansku djevojku,
te ih povedite do toga vaega mjesta u New Hampshireu. A sada, krenite! Ja i
moj narednik imamo mnogo posla!
Prva dva crna ogrtaa nikad nisu shvatila to se zapravo dogodilo.
Osiguravajui put za povlaenje, oni su ostali pokraj izlaznih vrata. Jednoga
za dragim zgrabio je Hawk, onesvijestio ih i strgnuo s njih svu odjeu,
ukljuujui i gae. Trei potencijalni ubojica uao je u Pinkusov apartman,
ali je ondje bio onesposobljen chi sai udarcem u stranji dio vrata. etvrtoga
i posljednjega ubojicu Hawkins je prepustio svome pomoniku D-jedan. Konano,
dunost je zapovjednika ulijevati samopouzdanje svojim trupama, pomisli Mac.
On je stajao u sjeni pokraj izlaznih vrata, iza kojih su leali onesvijeteni
i razodjeveni ubojice iz Specijalnih snaga. D-jedan je tiho izaao iz dizala i
krenuo, takoer tiho, do mjesta nasuprot Pinkusova apartmana. Iako se inilo
da je protekao cijeli sat, bilo je prolo zapravo samo osam minuta. Desi-jedan
stajao je nepokretno, jedva diui, dok se nisu otvorila vrata i kroz njih
izaao ovjek u crnome ogrtau, drei automat u ruci.
- Iguana, Jose! - zaurla D-jedan, toliko iznenadivi ubojicu da ovaj nikad
nije shvatio kako mu je oruje izbijeno iz ruke i kako je onesvijeten hitrim,
tekim udarcem usred ela.
240
241
- Izvrsno - ree general, izlazei iz sjene - znao sam da ti to moe, sinko.
- Za ime boje, zato vi to niste uinili?
- Procjena na mjestu dogaaja, mladiu! Tako svi napredujemo.
- Ali, mogao me ubitil
- Imao sam povjerenja u tebe, narednice. Prvi si na redu za promaknue, ali o
tome emo razgovarati kasnije. Sad moramo skinuti odjeu s ovoga klipana i
nestati odavde. Moramo se usredotoiti na ono to slijedi, to znai da se
moramo pridruiti ostalima.
- Nema problema, Heneral. Prije nego to sam doao ovamo, ja i moj amigo
razgovarali smo telefonom. Kamo god budu otili, Desi-dva bit e uz telefon u
automobilu, pa e mi moi rei gdje se nalaze.
- Dobra taktika, sinko. - Hawk stane kad je uo da se otvaraju neka vrata, a
zatim i glasove. Par gostiju, oito u godinama, izlazio je iz svoje sobe. Brzo - apne Mac, saginjui se da podigne onesvijeteno tijelo s poda. - Dri
ga okomito, kao da je upravo povratio.
- On je izaao kroz ona vrata, Heneral, koja su jo uvijek otvorena.
Krenimo!
- Zajedno, Hawkins i njegov pomonik, poee vui klimavu
spodobu do otvorenih vrata, uz zauen pogled dvoje gostiju.
- Dolje se slavi velianstvena svadba, amigosl - ree im Desi-jedan. - Hoete
li se pridruiti?

- Ne... zahvaljujemo - odgovori srednjovjeni gost, pourujui svoju enu

prema dizalu.
Skijaka koliba u brdima Hooksetta, New Hampshire, bila je rustikalna i
vrsta, osamljena i hladna, pa ni u najboljim vremenima ne bi dobila vie od
dvije zvjezdice i u najmanje zahtjevnom vodiu. Ipak, mogla je biti
pribjeite, budui da su u njoj elektrine instalacije, grijanje i telefon
bili ispravni. Uz to, kako je bila udaljena tek neto vie od sata vonje od
Bostona,
242
Ivrtka Aaron Pinkus Associates je ustvrdila da moe sluiti kao vrlo prikladno
izvangradsko sklonite za odvjetnike ili skupine odvjetnika koji se bave
tekim sluajevima. Konano je postala lako privlana da je Aaron odluio ne
prodavati je i postupno je svrhovito dotjerivati.
- Ozbiljno, moramo vratiti ona dva auta - ree zabrinuli Aaron Hawku, dok su
sjedili i jedan nasuprot drugome u dubokim konim naslonjaima nekadanjega
predvorja. - Svugdje e biti izvjeene policijske obavijesti.
- Ne treba se plaiti, zapovjednice. Moji su ih pomonici maskirali.
- Nije u tome stvar, generale. To se smatra tekom kradom pa proizlazi da smo
Sam i ja, inae slubenici suda, bili dragovoljni suuesnici. Stvarno
inzistiram da ih se rijeimo!
- Do vraga, to su sitnice\ Dobro, rei u narednicima da ih od vezu i
parkiraju negdje pokraj hotela. Sada je mrano, pa nko i budu zaustavljeni,
policajci koji to uine nee ni znati kako su zavrili na stranjim sjedalima
svojih patrolnih kola, i to bez hlaa. Ha!
- Velika vam hvala, generale.
- A onda mogu ukrasti dva druga automobila...
- Molim vas, to nee biti potrebno. Tvrtka ima stalni ugovor s jednom
agencijom za iznajmljivanje automobila, pa moj voza Paddy moe ovamo dovesti
jedan auto, a njegov prijatelj drugi.
Morat e pokupiti moje pomonike. Jo nisam spreman odrei ih se.
Naravno. Uz okolnosti koje ste opisali osjeao bih se mnogo bolje, ako bi
ta dvojica bili ovdje. Evo, napisat u vam mlresu agencije za iznajmljivanje
automobila, pa se ondje mogu Nvi sastati. - Pinkus prui Hawku komad papira.
- Aarone, o svemu se vodi rauna - ree preglasno De-veretuix ulazei s
Jenniferom u planinsku kolibu. - S trnice u llooksellu dolazi gomila hrane, a
Red je izrazila spremnost kuhati.
Ako je mogue, raun plaa ti - doda Pinkus. - Kako si objasnio nau
nazonost ovdje?
243
- Rekao sam da se ovdje nalazi cijela naa prva momad da rijei sloene
probleme oko neke oporuke.
- Zato oporuka?
- Oni misle da to zvui seksi.
- Gospodine Pinkus - prekine ga Jennifer tko zna koji ve put u posljednjih
dvanaest sati. - Ako smijem, posluila bih se vaim telefonom da nazovem San
Francisco. Naravno, trokove razgovora prebacit u na svoj raun.
- Draga moja, vi moete odbiti unosnu ponudu da radite za moju tvrtku, ali
nemojte me ljutiti s tim raunom. Bit ete potpuno mirni u nekadanjem uredu s
druge strane kue.
- Zahvaljujem. - Jennifer se okrene i uputi u drugu prostoriju. Hawkins
ustane iz naslonjaa.
- Same, jesi li vidio moje narednike? - upita.
- Hoe li mi povjerovati da se nalaze u podnoju brda, gdje pokuavaju
pokrenuti staru i zahralu skijaku uspinjau.
- Vrlo su poduzetni - ree Aaron.

- I vrlo glupi - doda Devereaux. - Taj kabel nikada nije bio ispravan. Jednom
sam ostao zarobljen u zraku gotovo sat vremena, a ispred mene je bila takoer
zarobljena moja prijateljica, koja je cijelo vrijeme vritala iz svega glasa.
Vratili smo se u Boston im su nas oslobodili, tako da nisam s njom otiao u
krevet.
- Mislim da ti se to nije dogodilo samo jednom.
- Dajte, Aarone. Sami ste mi rekli da odem iz ureda i ovdje se ispuem.
- Bio si bijesan to gubi sluaj koji bi trebao dobiti - ree Pinkus koji
zatim narka neto na komadu papira i prui ga generalu. - Zato to je sudac
bio nesposobni politikant koji nije mogao slijediti tvoje misli. ... Ako je to
bio njegov nain da se ispue, onda je sigurno posrijedi bila inverzija
temperature.
- Te pravnike zavrzlame me ne zanimaju - izjavi Hawk. - Idem potraiti svoje
pomonike. Odluio sam se s njima vratiti u Boston. Mali Joseph mi je rekao da
me eli vidjeti pa mi se ini kako bi bili dobro da ga iznenadim prije
formalne konferencije. - Hawk krene prema vratima. - Vratit u se ve nekako
sam. Htio bih da ovdje imate na raspolaganju oba automobila.
244
Izvrsno, generale. Kada gospoica Redwing dovri svoj razgovor, potrait
u Paddva Laffertva i rei mu to treba uiniti.
- Dobra zamisao, zapovjednice.
Htio bih se ustati i pozdraviti vas, generale Hawkins, ali mislim da to
nisam u stanju.
Jennifer zatvori za sobom vrata maloga ureda, sjedne za stol i uzme telefon.
Nazvala je broj svoga stana u San Franciscu. im se uo prvi zvuni znak, s
druge strane javi se njezin brat uzbuenim glasom.
- Da?
- Charlie, to sam ja...
- Do vraga, gdje si bilal Traim te ve nekoliko sati.
- Sve je bilo previe apsurdno, previe nevjerojatno i previe ludo...
- Moe svaku od tih rijei primijeniti na ono to sam ja doivio! - prekine
je mlai brat. - Onaj kurvin sin me je prevario, preao je sve nas. Nastradali
smo!
- Charlie, smiri se - ree mu Jennifer, iako joj je ipak rastao krvni tlak. Smiri se i govori polaganije!
- Sestro, ni jedno ni drugo nije mogue!
- Pokuaj, Charlie.
- Dobro, dobro. - Brat u San Francuscu udahne duboko nekoliko puta i pokua
biti razgovjetan. - Bez moga znanja i da mi to nitko nije rekao, na luak,
poglavica Gromoglavi, je prije nekoliko tjedana bio sazvao Vijee staraca
zajedno s nekim smuenim mokljanom od odvjetnika iz Chicaga. On se proglasio
jedinim legalnim i apsolutnim zastupnikom plemena Wopotami za razdoblje od
est mjeseci.
- On to ne moe uiniti!
- On je to uinio, sestro. Sve je to ovjereno kod javnoga biljenika,
autorizirano i priznato od suda.
- Morao je dati neto zauzvrat.
- Dao je. Milijun dolara da ih podijele petorica lanova Vijea, i jo
nekoliko milijuna da se podijele svim pripadnicima plemena u roku od est
mjeseci.
245
d- Korupcijal
- Ti to meni pria!?
- Borit emo se na sudu!
- Osim to emo izgubiti, pritom e napraviti budale i teke dunike od
mojih brae i sestara.

- to hoe rei?
- Za poetak, to misli o stricu Orlovu Oku koji je kupio zemljite za stare
pripadnike plemena negdje u Arizoni, koje nee dobiti vodovod za stotinu
godina, a moda i nikad? Ili o teti Srninu Nosu, koja je u ime ena uloila
novac u naftno polje na uglu 42. ulice i Lexington avenije u New Yorku? Ili
0 neakinji Antilopinu Papku koja je preuzela kontrolni paket dionica neke
tvornice alkoholnih pia u Saudijskoj Arabiji, gdje ne samo da ne proizvode
alkohol, nego ga ni ne piju?
- Oni su svi stariji od osamdeset godina!
- Da su mentalno sposobni, izjavio je onaj odvjetniki mokljan iz Chicaga, a
potvrdio sud.
- Ne mogu to vjerovati, Charlie. Bila sam s Hawkinsom vei dio
poslijepodneva, i nakon burnoga poetka on se primirio. Rekao mi je da je nae
korporativno skrbnitvo prava stvar
1 da e se on sloiti sa svime to Vijee staraca odobri.
- Zato i ne? Pa on je Vijee staraca.
16
Jennifer nije izala iz maloga ureda planinske kolibe, ona je iz njega
izletjela. - Gdje je on? - upita, dok je iz njezina glasa izbijao bijes
usporediv s gromom, a iz njezinih oiju sijavale su munje. - Gdje je kurvin
sin?
- Mislite oito na Sama - odgovori Aaron Pinkus, nagi-njui se iz konatoga
naslonjaa i upirui prstom prema vratima koja vode u kuhinju. - Rekao mi je
kako trai bocu dina, koju je sakrio na mjesto koje njegovi kolege nii
rastom ne bi mogli dosegnuti.
- Ne, ne govorim o tom kurvinome sinu, nego o onome dragoml O onome idiotskom
bizonu svilenasta jezika, koji e uskoro osjetiti ujedinjeni bijes Siouxa i
Comancha, predvoenih bijesom keri NVopotamija.
- Govorite o naem generalu?
- Moete se okladiti u tuchis ako govorite o njemu!
- Vi govorite jidiom?
- Ja sam odvjetnik, a jezik ide s teritorijem. Gdje je to kopile?
- Pa, mogu vam sve ispriati, s osjeajem olakanja: on je krenuo za Boston s
dvojicom svojih pobonika. Govorio je neto o sastanku s ovjekom koji se zove
Mali Joseph i koji je, ini se, ona osoba koja je nazvala u hotel "RitzCarlton". Hvala Abrahamu, dva ukradena automobila upravo su odjurila, i uz
Boju pomo bit e vraena bez incidenta.
- Gospodine Pinkus! Znate li vi to je taj uasni, uasni ovjek uinio?
- Previe uasa da bi mogli stati u srednje veliku enciklopediju. U svakom
sluaju, to nisu svi njegovi uasi, sudei po onome to mi kanite rei.
246
247
- On je kupio nae pleme!
- Izvanredno! Kako je to mogao uiniti? - Jennifer objasni bostonskome
odvjetniku sve to je ula od svoga brata Char-lesa. - Mogu li vam postaviti
jedno ili dva pitanja, moda tri?
Naravno - odgovori Jennifer, bacajui se u konati naslonja pokraj
Pinkusa. - Mi smo gotovi - doda tiho i obeshrabreno. - Zaista smo gotovi.
- To nije neizbjeno, draga moja. Prije svega, rije je o Vijeu staraca. Oni
mogu biti mudri i veliki ljudi, ali jesu li oni doista imenovani starateljima
ad litem plemena Wopotami?
- Da, doslovce tako - proape Red.
- Bila je to moja zamisao - prizna Jennifer, tek neto glasnije, rijeima
koje su odavale zbunjenost. - Tako su stekli ponos koji im je prijeko
potreban. Ja nikad... nikad... nisam pomislila da bi se mogli dogovoriti o

bilo kojoj znaajnijoj odluci, a da me ne pitaju za savjet ili, u sluaju moga

odstupa, ostale iz nae skupine.
Shvaam. Jesu li postojali ikakvi dodaci toj odluci o starateljima ad
litem, recimo, u sluaju smrti jednoga ili svih imenovanih? O njihovim
nasljednicima, moda?
- Nita. Oni su jo ivi. Moda je to posljedica rijetke dijete bizonskim
mesom.
- Shvaam. A postoji li igdje u odredbi ad litem mjesto gdje se moda
spominju odabrani potomci plemena koji bi mogli biti opunomoeni donijeti
odluke u ime vaeg naroda?
- Ne, to bi bilo poniavajue. Kao i kod Istonjaka, Indijancima je
strahovito vaan "obraz". Mi smo jednostavno znali... pretpostavljali smo da
znamo... da e, pojavi li se neki problem, netko od nas biti pozvan. ... Ja,
otvoreno govorei.
- Vi govorite realistiki, naravno.
- Naravno.
- Ali pravno gledano, u dokumentima o vaem korporativnom skrbnitvu ne
postoji nikakva provizorna odredba koja bi rasvjetljavala ili razjanjavala
djelovanje skupine?
- Ne. ... Posrijedi je opet ponos, pravi ponos. Kad bi postojala takva
odredba, to bi znailo da postoji neko vijee iznad Vijea staraca, a
plemenska tradicija to ne bi mogla prihvatiti.
Shvaate li to elim rei? Onaj uasni ovjek nadzire moj narod. On moe u
njihovo ime rei ili uiniti to god hoe.
- Ali mislim da bi se to moglo osporiti pred sudom, kao zavjera ili mogua
prijevara. Ipak, ako biste tako postupili, morali biste objasniti cijeli
sluaj, a to bi moglo zbog oitih razloga biti vrlo nezgodno. Uz to, va je
brat u pravu, mogli biste izgubiti parnicu.
- Gospodine Pinkus, od petero lanova Vijea staraca, tri mukarca i jedna
ena su u osamdesetim godinama, a peti ima sedamdeset i osam. Nitko od njih
nije sposoban baviti se takvim pravnim zakoljicama, kao to to nisu bili ni
prije trideset godina.
- Oni ne moraju biti "sposobni", gospoice Redwing, oni moraju samo biti
kompetentni razumjeti smisao transakcije, to jest koristi i odgovornosti koje
ona donosi. Drim da su to razumjeli, moda i s oduevljenjem, ne vodei
pritom rauna o vama.
- A ja drim da je to nemogue!
- Dajte, draga moja. Ni kad je rije o milijunima dolara u gotovini, uz
obeanje daljnjih milijuna koji bi doli u kratkom roku? U zamjenu za to? U
zamjenu za privremeno zvanje za koje su oni znali da je samo ceremonijalne
prirode? Vjerojatno tome nisu mogli odoljeti. ... "Neka ludi bljedoliki uiva
nekoliko mjeseci, kakva teta od toga"?
- O tome nije bilo jasnih izjava - bila je uporna Jennifer.
- Pa i nije ih moralo biti. Kad bi u svim poslovnim dogovorima bile potrebne
jasne izjave svih strana sudionica, na bi se gospodarski sustav sruio. Vi to
znate.
- Ne kad je posrijedi prijevara, gospodine Pinkus.
- Doista, ne, ali biste li to mogli dokazati? Kako ja to razumijem, on je
obeao milijune uz pretpostavku da e moi obrtati plemenska bogatstva,
uinivi ih bogatima iznad njihovih najluih snova, a zatim je svoju ponudu
potkrijepio poetnom nadoknadom od milijun dolara... sve isto ko suza, kako
se to kae.
- Oni to nisu razumjeli! Nisu shvatili da ih on eli uiniti tuiteljima u
najstranijoj parnici protiv federalne vlade u cijeloj
248
249

povijesti... moj Boe, u parnici protiv Stratekoga zranoga zapovjednitva!

- Vjerojatno nisu bili jako radoznali da pitaju kako ih on to eli uiniti
silno bogatima. Umjesto toga, oni su radosno uzeli milijun i spiskali ga...
prilino nerazborito, zakljuujem. ... Oprostite mi, gospoice Redwing, ali
vjerujem da je va brat bio potpuno svjestan generalovih namjera. On je,
zapravo, pritom bio njegova pomona sila.
- On je mislio da je sve to neslana ala! - vrisne Jenni-fer, naginjui se
naprijed. - Bezopasna ala koja bi plemenu donijela gomilu novaca, navalu
turista i veliki uitak!
- Vrhovni sud je ala...?
- Nije mislio da e tako daleko doi - ree Jennifer branei se. - Osim toga,
nije imao pojma o milijunima dolara odnosno o pogodbi koju je Hawkins sklopio
s Vijeem staraca. On je bio zaprepaten!
- Pomanjkanje znanja u neemu meu dvjema prijateljskim stranama ne znai
prijevaru ili zavjeru, osim medu samim tim strankama, ako bi ih to pretvorilo
u suparnike.
- Vi hoete rei da je Vijee staraca namjerno prikrilo te injenice od moga
brata.
- Bojim se da je tako. Kao to je i on, u velikoj mjeri, postupio prema
njima.
- I kad bismo se mi, naa skupina, odjedanput u to ukljuili...
- Na to nemate nikakve pravne osnove - prekine je obzirno Aaron.
- ... i rekli sve to znamo - nastavi Jennifer, dok su joj se oi irile od
iznenaenja - to e biti protumaeno kao naa namjera da im otmemo novac, ako
ga je jo preostalo! Moj Boe, sve ide naopako! To je ludo!
- Da, draga moja, to je doista ludo. General bi bio sjajan odvjetnik
korporacije.
Odjednom se na otvorenome balkonu planinskoga utoita pojavi jedna osoba i
priblii ogradi. Bila je to Eleanora Devere-aux, zaeljane kose i
dostojanstvena dranja, prava velika dama. - Imala sam straan san - najavi
ona, potpuno vladajui
250
svojim glasom i rijeima. - Sanjala sam da su se udruili onaj ludi general
Custer i svi oni divlji Indijanci iz bitke kod Little Big Horna te da su
zajedno navalili na Udruenje amerikih odvjetnika. Svi su odvjetnici bili
skalpirani.
Visoki, malo pogureni i postariji gospodin u dugom smeem ogrtau i s crnom
francuskom kapom na glavi mogao je doi iz bilo kojega od brojnih kampova u
okolici Bostona - podsjeao je na profesora stroga izgleda i poneto zbunjena
zbog raskoi predvorja hotela "etiri godinja doba". mirkao je iza svojih
tamnih naoala s okvirom od kornjaevine, i napokon se uputio prema dizalima,
nakon to je brzo i naizgled besciljno prokrstario prostorom.
Dakako, u Hawkovu razgledanju nije bilo niega besciljnog, kao to je i njegov
izgled bio dobro promiljen. Izvianjem je provjerio svaki sjenoviti zakutak i
sve manje upadljive djelove. Nije ni najmanje podsjeao na onoga gorostasa u
jele-njskoj koi koji je prije pet sati gotovo potpuno onesposobio i/.vjesnoga
Caesara Boccegallupa iz Brooklvna, New York. Iskusni vojnik nikad nije zalazio
na neprijateljsko podruje, a da prethodno ne istrai teren. Nije bilo
nikakvih iznenaenja; zato general ode do dizala i pritisne gumb kata na kojem
je bila soba Maloga Josepha.
- Sobni servis - najavi general i kucne na vrata.
Ve sam posluen - zauje se glas iznutra. - Oh, moda su to jabuke i
breskve flambirane u konjaku? Mislio sinu da e doi kasnije! - Otvorie se
vrata i zaprepateni Joey mogao je samo uzviknuti: - Vi! Koga vraga traite
ovdje?

Svim zapovjednikim konferencijama prethode sastanci s podreenima, kako bi

stvari bile svima jasne - objasni Hawk, y.nmiivfii Joeya u stranu, dok je
ulazio u sobu. - Budui da Kuminim svoje sadanje pobonike neprikladnima za
ovaj po-nho, Ukljuivo zbog lingvistikih razloga, preuzeo sam njihovu
/tlllllU.
i"iizool, imam ve dosta nevolja pa mi niste i vi potrebni. Ali naruio si
jabuke i breskve flambel
251
- to?
- Upravo sam objasnio. Prije nego to odem na formalnu konferenciju s tvojim
nadreenim asnikom, elim raistiti vidokrug. Moj in mi to omoguuje i ja
to zahtijevam.
Moete omoguavati i zahtijevati sebi to god elite, generale Fazool, ali
veliki ovjek nije neki jebeni vojniki potr-kalo. Hou rei da se upravo
bavi vladinim arhanelima, je li jasno to mislim?
Sreo sam ve takvih u svome ivotu, Josephe, i zbog istih razloga potreban
mi je G-dva, jedan tisuu jedan ili nita od sastanka.
- to je to, registarska tablica?
- To je kratica onoga s kojim sam privremeno bio predvidio sastati se.
- Hej, tako mi groba tete Angeline, to je za vae dobro.
- O tome u ja prosuditi.
- Ne mogu vam nita rei bez doputenja, morate to shvatiti.
- A to misli o tome da ti upam nokte, jedan po jedan, Mali Josephe?
- Hajde, Fazool, ispod koe jesi gibrone, ali nisi nacist. ... Evo mojih
ruku. Hoe li da pozovem sobni servis da donesu mala klijeta?
- Prestani, Josephe. ... Ta tvoja otroumna dosjetka ne bi trebala izai iz
ove sobe.
- Ako time hoe rei da ne treba klijeta, zaboravi je. Izrekao sam je ve
tucetu capitanos u Mussolonijevoj vojsci... tim debelim lasagna.
Zazvoni telefon. - To je vjerojatno tvoja veza, Josephe. Istina je ponekad
najbolji put. Reci svome gazdi da sam ovdje - - upravo ovdje, s tobom!
- Ovo je pravi trenutak - ree Joey, pogledavi uru. - Sada je sigurno sam sa
sobom.
- Uini to sam rekao.
Mali Joey ode do telefona uz krevet i podigne slualicu. - To sam ja - ree a veliki general Fazool je nekoliko koraka od mene, Bam-bame. eli razgovarati
s tobom, ali ne zna tko si.
252
- Daj mi ga, Joey - zauje se tihi glas Vincenta Mange-cavalla.
- Evo ga - ree Joey, pruajui telefon Hawkinsu.
- Ovdje je zapovjednik X - ree Hawk u slualicu. - Pretpostavljam da
razgovaram sa zapovjednikom Y.
- Vi ste general MacKenzie Hawkins, serijski broj vojske SAD dva-nula-jedanpet-sedam, dvostruki nositelj Kongresne medalje asti i najvea glavobolja s
kojom se Pentagon ikad morao baviti. Jesam li u pravu^
- Dobro... premda neke procjene nisu nuno apsolutne. ... Tko ste vi, do
vraga?
- Ja sam ovjek koji vas je juer elio vidjeti u grobu - dakako sa svim
vojnim poastima - ali koji vas ve danas eli vrlo ivoga i iznad zemlje.
Jesam li jasan?
- Ne, vaingtonski seronjo. Zato mijenjati strane?
Zato to zabaglione koji su nekad eljeli vau osmrtnicu, sada ele moju,
a to mi se nimalo ne svia.
- Zabaglione?... Mali Joseph ovdje? ... Ti si bio onaj komedija koji je
poslao smrdljivoga Caesara ili kako se ve zvao u hotel "etiri godinja
doba"?

- Na moju nesreu i sramotu, jesam. to jo mogu rei?

- Polako, sinko, to nije bila tvoja pogreka nego njegova. On se nije pokazao
osobito bistrim, a ja sam uz to imao dva vrlo pametna pobonika.
- to?
- Ne elim da bude previe strog prema samome sebi. Svako zapovjednitvo
mora biti spremno na iznenaenja, to stoji i u udbenicima Ratnoga uilita.
- O emu to ti naklapa, do vraga?
- Zakljuujem da nisi podoban za asnika. to drugo jo mogu rei?
- Moe zapravo sluati ono to ti ja kaem. ... Doista mi se gade ljudi koji
su me nekad jako cijenili, a koji me sad ele u grobu, koji je tebi bio
namijenjen. Ali sada ele da ondje budemo zajedno, to nimalo ne odgovara mom
ukusu, capiscei
- I, to imate na umu, gospodine Bezimeni?
- elim da ostanete zdravi i itavi, kako bih mogao onim
253
elegantnim i cijenjenim tipovima uiniti isto to su oni htjeli meni. elim,
naime, pokopati te nitarije.
- Stanite, zapovjednice Y. Ako govorite o likvidaciji civilnih osoba s
predumiljajem, trebao bi mi neposredan nalog Predsjednika, supotpisan od efa
Zdruenog stoera i direktora Centralne obavjetajne slube.
- Ne alite se?
- Ne oekujem da ti zna kako se to obiava initi.
- A ja ne elim da bude uinjeno ono to ste upravo rekli
- upadne Mangecavallo. - Ne trebam te za nekoliko jednostavnih hitaca. Te
klipane elim osuditi na vjene muke. elim da budu srueni, smrvljeni, bez
prebijene pare... i da budu ono to je bio Hobo Pete!
- Koji Hobo?
- Onaj koji je istio nunike u njujorkoj podzemnoj, takvu sudbinu elim tim
huljama! Do kraja svojih bijednih ivota, elim da ti scungilli iste
piaonice u Kairu!
- injenica je, zapovjednice, da sam kao mladi satnik u pustinjskome ratu
protiv Rommela bio u vrlo prijateljskim odnosima s egipatskim asnikim
zborom...
- Basta! - zagrmi Mangecavallo, ali odmah spusti glas.
- Oprostite mi, veliki, veliki generale. Iscrpljen sam, nadam se da to
shvaate.
- Ne moete si to dopustiti - upozori ga Hawk. - Svi smo ve bili u takvim
situacijama, zapovjednice, ali ne smijete popustiti. Upamtite, vai ljudi vide
u vama snagu koju sami moda ne posjeduju. Budite uspravni i uinite to
treba!
Cijenit u vae rijei - ree pokunjeni Vinnie Bam-Bam. - Ali sada vas
moram upozoriti.
Mislite na SF, specijalne snage? - prekine ga Haw-kins. - Mali Joey prenio
je vau poruku i situacija je sada pod nadzorom. Neprijateljske su trupe
onesposobljene.
- to? Oni su vas, znai ve pronali?
- Tonije reeno, zapovjednice, mi smo ih prvi primijetili i poduzeli smo
potrebne mjere. Moje su snage sada na sigurnom.
- to se dogodilo? Gdje su Specijalne snage?
254
To su "nepopravljivi" medu Specijalnim snagama - ispravi ga Hawk. - Nisu
to oni hrabri i normalni ljudi koje sam uvjebavao i koji su uinili tako
mnogo. Ovo su psihopati koje, zapravo, nismo mogli iskorijeniti.
- Ali, gdje su oni?
- Sad su ve vjerojatno u zatvoru, svi zbog nemoralnoga ponaanja, a ako ba
nisu, onda etvorica njih, goli do koe, tre gore-dolje po stubama hotela

"Ritz-Carltona", inei sve to mogu da ostanu neprimijeeni. ... A peti je

bez sumnje jo uvijek u svome lincolnu koji nikako da krene, takoer gol, s
mobitelom koji mu je razbijen.
- Sranje!
- Vjerujem da e se obavijest o njima naposljetku poslati u Washington. ... A
sada, pozabavimo se taktikom, zapovjednice. Vi svakako znate to ja elim
obaviti. A to elite vi?
- Isto to i vi, generale. Neto odvratno i uasno uinjeno je protiv jednog
malog i naivnog plemena prastanovnika ovih velikih Sjedinjenih Amerikih
Drava. Velikoduna i bogata drava mora ih obetetiti. Kako vi na to gledate?
- Ravno kroz nian, vojnice!
- Ali ima i neto to vi ne znate, generale. Vie sudaca Vrhovnoga suda
ustvrdilo je da je podnesak vaega odvjetnika prilino uvjerljiv. Oni nipoto
nisu u veini, ali o tome se iri glas.
- Znao sam! - upadne Hawk pobjedniki. - Inae se ne bi nikad posegnulo za
Goldenom Goldfarbom... kojega sam ja takoer uvjebavao.
- Vi poznajete Hvmiea Hurricanea?
- Vraki dobar ovjek, jak kao slon i s mozgom dobitnika Rhodesove
stipendije.
- On je bio dobitnik Rhodesove stipendije.
- Pa, to sam vam rekao?
- Dobro, dobro - pokua izgladiti stvar Mangecavallo. - Ali zbog Stratekoga
zranoga zapovjednitva i razloga dr-/avne sigurnosti, sud nee dopustiti da
podnesak postane javan jos osam dana, a dan prije nego to bi se to dogodilo,
vi i od-viclnik od vaega povjerenja morat ete se pojaviti na zatvore255
nom roitu radi usmenoga ispitivanja. To vam je posljednja prilika da uinite
neto.
- Spreman sam za to, zapovjednice Y. Bio sam spreman gotovo godinu dana!
Pozdravljam taj poziv. Moj sluaj je ist.
Da, ali Pentagon, Ratno zrakoplovstvo i, ponajvie, vojna industrija nee
to pozdraviti. Oni vas ele mrtvoga.
- Ako je onaj odred to su ga poslijepodne poslali u Boston bio dokaz njihove
borbene spremnosti, ja u stati pred sud odjeven u sveanu odjeu Wopotamija.
- Isuse! Reeno mi je da su oni najsilovitiji i najlui od svih s kojima su
raspolagali, osim sedmoga odreda smjetenog u ograenoj farmi, gdje se
zabavljaju igrajui odbojku i bacajui svoje uvare preko mree. Zovu ih
etvero Prljavih, i oni su sljedei na vaemu tragu!
- U tom sluaju - ree Hawk mirkajui - budui da raspolaete ljudima pod
vaim zapovjednitvom, moda biste nam kao pomo mogli dodijeliti jedan odred.
Rei u vam istinu, zapovjednice Y, ja imam samo dva podreena operativca i
oni su jedini koji nas brane.
- U tome je problem, generale. U uobiajenim okolnostima, mogao bih vam radi
vae zatite poslati cijeli odred iskusnih razbijaa, ali sada za to nema
dovoljno vremena. Da bi se pokrenula, takva operacija zahtijeva neko vrijeme,
budui da mora biti totalno tajna. Inae svi gubimo.
- To mi nalikuje na izmotavanje, gospodine Bezimeni.
- Nije ... kunem se grobom moje tete Angeline...
- To je teta Maloga Josepha.
Mi smo velika obitelj. ... Sluajte, mogao bih pronai dva, moda i tri
vrlo bliska suradnika, na iju bi se utljivost moglo raunati kao da su
redovnici, ali ne vie. Drugi bi se mogli zbuniti, postavljali bi pitanja, i
proirile bi se rune glasine. "Za koga on radi?" ili "Juer je sasvim dobro
izgledao, to misli, zato je danas u bolnici?" ... Shvaate li to mislim,
generale? Kad bi bilo previe onih koji bi vas titili, poela bi izranjati

previe brojna i nezgodna pitanja. Tako bi se moglo dogoditi da odnekud izroni

i moje ime, a to ne smijem dopustiti!
- Vi ste na neki nain guterovo govno, zapovjednice Y.
- Rekao sam vam ve da mi prijeti smrt. Ja sam finito, schiacciato, moje
kosti klepeu!
Osjeate se loe, vojnice...? Ostanite gdje jeste, zapovjednice, ni
lijenici ne znaju ba sve.
- Moji lijenici znaju, zato to nemaju pojma o medicini!
- Mogli bismo razmotriti drugu, moda i treu mogunost...
- Generale, molim vas! Ve sam vam sve objasnio. Neki bi tipovi eljeli da
ve za dan ili dva budem isjeckan na komadie, i tako to mora biti... odnosno,
trebalo bi rei, tako to mora izgledati. Dok sam toboe mrtav, mogu djelovati
u vau, kao i u svoju korist.
- Ja nisam previe religiozan - zakljui Hawk zamiljeno. - Iskreno reeno,
vidio sam i previe krvi koju su prolili oni zanesenjaci koji tvrde da e
ubiti svakoga tko ne vjeruje u ono to oni ine. Povijest je prepuna takvih;
ja s njima ne idem. Svi smo nastali iz istih ljigavih molekula koje su
isplivale na povrinu mora ili iste munje koja je usadila prve mozgove u nae
glave. Nitko nema prava na ekskluzivnost.
- Je li to neka duga pria, generale? Ako je, doista nemamo vremena.
- Ne, do vraga, ona je kratka. Ako ste mrtvi, zapovjednice, moete biti
sigurni - kao to je sigurno da snijeg nije zelene boje - da ete morati
djelovati iz vlastitoga groba. Ne mogu vas zamisliti kao kandidata za
uskrsnue.
- Isuse Kristel
- Ako on i jest bio takav kandidat, vi niste, vojnice.
- Neu biti mrtav, generale - samo u nestati, da bi izgledalo kao da sam
mrtav, capiscel
- Ne sasvim.
- Kao to rekoh, radimo na tome. Bitno je da moji neprijatelji, koji su i
vai neprijatelji, misle da sam izvan scenarija.
- Kojega scenarija?
Onoga koji se bavi vaom propalom stvari, a propala stvar je sve to se
tie vaega vopotamievskoga sranja.
.
- Postoje i iznimke od takvih zakljuaka, gospodine.
256
257
Pogrena rije, kunem se... oh, zaboravite! Mislim na vau kriarsku vojnu
za obespravljeno pleme, kako na to gledate?
- Bolje, zapovjednice, kroz nian.
- Vidite, dok ja budem navodno mrtav i izvan scenarija, moji capos supremos
radit e na Wall Streetu. Oni e napuhati dionice Stratekoga zranoga
zapovjednitva do jebenoga mul-timilijardskoga zenita, jer e se pozivati na
nagli preokret Pentagona kad je posrijedi Omaha. A zatim se vi pojavite pred
Vrhovnim sudom i oni se stropotaju. Bit e to nuklearna bomba za sve njihove
zajmove koji su utemeljeni na nagaanjima. Deki iz ladanjskih klubova, koji
ne budu mogli platiti svoje raune, istit e piaonice u Kairu. Shvaate li,
generale? Obojica emo dobiti ono to elimol
- ini mi se da ste neprijatelj tim ljudima.
- I vi biste to trebali biti, Gromoglavil ele nas smlaviti, sve nas! ...
Koordinirat emo djelatnost posredstvom Maloga Joeya. Budite s njim u vezi.
Morao bih vam to rei, zapovjednice, pa i pred Jo-sephom. Vjerujem da on
doista zloupotrebljava svoje dnevnice. Jedina mogunost da ga dobijete na
telefon jest onda kad ne naziva sobni servis, a to ini glavninu vremena.
- Seronjo! zagalami Joey.
The Washington Post
"

DIREKTOR CIA-e
^
MODA STRADAO NA MORU
Neuspjela potraga u vodama floridskih otoka koja je trajala 18 sati. Privatnu
jahtu zahvatila oluja.
Key West, 24. kolovoza - Vincent F. A. Man-gecavallo, direktor Centralne
obavjetajne agencije na jahti Gotcha Baby vjerojatno je izgubljen na moru,
zajedno s kapetanom i posadom broda dugog 11 metara, koji je isplovio iz luke
Key West juer u 6 sati ujutro, kreui u zlosretni ribolov. Prema izjavama
meteorologa, nagla suptropska oluja udarila je iz
258
smjera otoka Muertos oko 10:30 ujutro, skreui gotovo trenutno prema sjeveru,
dalje od obale, ali izravno na pravac kretanja jahte, koja je plovila istonim
smjerom gotovo pet sati prema ribolovnom podruju oko koraljnih grebena.
Potraga zrakoplova i brodova Obalne strae nastavit e se u zoru, ali ima malo
nade da je itko preivio, budui da se jahta vjerojatno razbila o koraljne
grebene.
uvi vijest, predsjednik SAD izdao je sljedee priopenje: "Stari dobri
Vincent, bio je veliki domoljub i sjajan mornariki asnik. Da je znao da e
morati umrijeti, siguran sam da bi se odluio za slane dubine kao svoje
konano poivalite. Sada je zajedno s ribama."
Mornarica US, meutim, nema podataka da je gospodin Mangecavallo bio
mornariki asnik ili da je uope sluio u mornarici. Kad je doznao za to,
Predsjednik je kratko primijetio: "Moji bi stari prijatelji trebali drati
svoju dokumentaciju u boljem redu. Vinnie je sluio na Karipskoj bojinici
zajedno s grkim partizanima na patrolnim brodovima. Ma nemojte, molim vas,
to je tim dananjim mornarima?" - Mornarica US na to nije reagirala.
The Boston Globe
PET GOLIH SLJEDBENIKA KULTA UHIENO U RITZ-CARLTONU
etiri mukarca naeni su goli na krovu. Peti napao
ovjeka koji je trao u javnome parku. Svi zahtijevaju
imunitet od vlade. Washington okiran.
Boston, 24, kolovoza - Tijekom bizarnoga niza dogaaja, pri kojima su
mnogobrojni gosti hotela "Ritz-Carlton" tvrdili da su vidjeli gole ljude kao
tre
259
hodnicima u razliita doba dana, bostonska policija opkolila je etvoricu
golih nenaoruanih mukaraca koji su se kretali prema krovu zgrade.
Neobjanjivo, oni su zahtijevali da dobiju odjeu, niim ne objanjavajui
svoju golotinju, ali ipak zahtijevajui imunitet Dravne sigurnosti, budui da
su se, navodno, sukobili s neprijateljima SAD. Petoga goliavca savladao je
jedan bostonski jogger, inae profesionalni hrva poznat kao "Jaws"
Hammerlocker, koji je izjavio policiji da je napada htio s njega strgnuti
portsku odjeu. Pitanja postavljena obavjetajnim krugovima u Washingtonu
izazvala su tek iznenaenje i potpuno opovrgnue bilo kakve umijeanosti.
Anonimni visoki dunosnik State Departmenta podsjetio je ipak na slinost
izmeu bostonske petorke i nekoga junoka-lifornijskoga kulta, iji pripadnici
poinjaju zloine samo kad su goli i pri tome pjevaju pjesmu ""Iznad duge",
maui usput malim amerikim zastavama. "To su pervertiti", rekao nam je
anonimni sugovornik, "inae ne bi nosili zastave. Sve je u redu i mi uope ne
znamo tko su oni. Toliko o tome!"
260
17
Bila je no. Krupan ovjek srednje visine, s tankim naoalama i prevelikom
crvenom vlasuljom koja mu je padala preko uiju, iao je uskom i mranom
ulicom, osvijetljenom tek plinskim svjetiljkama, nekoliko uglova daleko od
ribarskoga gata na otoku Key West, Florida. Ulica je bila optoena malim

viktorijans-kim stambenim zgradama, prilino gusto poredanim jedna uz drugu,

umanjenih verzija dostojanstvenijih rezidencija na obali. ovjek je promatrao
kune brojeve s desne strane ulice; ova se po neemu upadljivo razlikovala od
ostalih. Dok su ostale imale osvijetljene prozore na prvome i drugome katu,
tek neto malo priguene sputenim zavjesama ili venecijanskim zastorima, iz
ove je izbijalo tek slabo svjetlo u prizemlju, oito iz stranjega dijela
nevelike zgrade. Bio je to dio dogovorene signalizacije, budui da je
posrijedi bio tajni sastanak.
Stranac sa crvenom vlasuljom napravio je tri koraka uz stube predvorja i
pribliio se vratima. On pokuca na drveno rebro izmeu ploha obojenoga stakla,
to je bio prije dogovoreni znak umjesto uobiajenoga poziva zvoncem: jedan
udarac, stanka, etiri brza udarca, ponovno stanka i napokon jo dva udarca.
ovjek se pitao koji je genij za tajne oparacije to izmislio. Vrata se
otvorie i Vincent Mangecavallo odmah dobije odgovor. Veliki rinoceronte koji
je stajao u malom hodniku bio je njegovo nekadanje potrkalo, zvan Meat, koji
je nosio uobiajenu svilenu bijelu kravatu, bijelu koulju i crni kaput.
- Zar si ti ono najbolje to moemo nai u ovoj jebenoj kriznoj situaciji?
- Hej, Vinnie, to si ti, zar ne Vinnie? Ve osjeam miris bijeloga luka i
ruma.
261
Bastal
- vikne veteran Karipske bojinice i ude u kuu. Gdje je
consiglierel elim ga odmah vidjeti.
Consigliere ne postoji - prekine ga visok i vitak ovjek, koji je u
polumrano predvorje uao kroz sporedna vrata.
- Nema donova, nema mafijakih odvjetnika, nema pitolja Cose Nostre, je li
jasno.
- Tko si ti, do vraga?
- udim se da ne prepoznaje moj glas ...
- Oh ... ti?
- Da - ree Smvthington-Fontini. - Razgovarali smo telefonom nekoliko stotina
puta - produi elegantni Anglo-Talijan - ali jo se nismo susreli licem u lice
Vincenzo. Evo moje ruke, gospodine, jeste li vi nedavno oprali svoju?
Mangecavallo prui ruku za najkrai stisak otkad su se rukovali George Patton
i prvi ruski general na kojega je naiao.
- Kako ste nali Meata?
- Recimo da je on najtamnija zvijezda u vaoj konstelaciji, a ja sam
strunjak za nebesku navigaciju.
- To nije odgovor na moje pitanje.
- Onda vam moram rei da donovi od Palerma do Bro-oklvna ne ele imati ikakve
veze s ovim pothvatom. Oni nas blagoslivlju i zahvalno e primiti svaku
dareljivost koja im bude uinjena, ali, u biti, mi smo preputeni sami sebi.
Oni su odabrali vaega ovdanjega pomonika.
- Morao sam uiniti neto to se tie moje osobne asti i samopotovanja, s
obzirom na ono to je bilo upereno protiv moje dobrobiti. Nadam se da je to
shvaeno - od Palerma do Brooklvna.
- Svakako, Vincenzo, u pitanju je ast, i na to mora biti odgovoreno, ali ne
na isti nain. Ponavljam, nikakavo oruje, nikakvi grobovi, nikakav
consigliere u Wall Streetu. U to se ne smije mijeati nitko iz kruga vae
obitelji... to se ne tie ljudi iz mojega kruga, jer ja svakako oekujem da
budem obavijetavan o vaim potezima. Napokon, stari prijatelju, ja sam platio
onu prokletu jahtu koju smo digli u zrak meu koraljnim grebenima, a
venecuelsku posadu, koja ne govori engleski, vratili smo zrakoplovom u
Caracas.
262
- Meate! - Mangecavallo se okrene svome sadanjemu kolegi niega ranga. Idi, napravi si sendvi.

- Od ega, Vinnie? Ovaj deko ima u kuhinji samo stare krekere, koji se lome
kad ih dotakne, i sir koji smrdi po neopranim nogama.
- Onda nas ostavi na miru, Meate.
- Moda bih mogao naruiti pizzu...
Nikakvi telefonski pozivi! - prekine ga bjelosvjetski industrijalac. Bilo bi bolje da pazi na stranje dvorite! Ne elimo ovdje nikave uljeze, a
obavijeten sam da si ti strunjak za spreavanje uljeza.
- U pravu ste to se toga tie - ree smekani Meat. - A kad je rije o siru,
ja ne volim ni parmezan, ako znate to je to.
- Svakako.
- Ne brinite o uljezima - doda capo subordinato kreui prema kuhinji. - Imam
oi kao imi; oni nikad ne mire.
- imi nema jako otre oi, Meate.
- Ne alite se?
- Ni govora!
- Gdje ste ga pronali? - upita Smvthington-Fontini kad je Meat otiao u
kuhinju. - I zato?
- On obavlja neke stvari za mene, pri emu nije svjestan to ini. Najbolji
je ulini gorila kojega se moglo pronai. ... Ali, nisam ovdje da razgovaramo
o Meatu. Kako idu stvari?
- Djelotvorno i pravovremeno. Sutra u ranu zoru Obalna straa nai e
olupinu, kao i nekoliko pojasa za spaavanje, neke osobne predmete,
ukljuujui i vau nepotopivu kutiju za cigare, s vaim inicijalima. Naravno,
daljnja potraga bit e obustavljena, a vi ete moi uivati u pohvalama
pokojniku, izreenim od ljudi koji vas inae preziru.
- Znate, neke od tih pohvala mogle bi biti i vrlo iskrene, jeste li na to
ikad pomislili? Hou rei da sam poneim zasluio veliko potovanje.
- Ne meu ljudima naeg kova, stari prijatelju.
- Kad ete ve prestati s tim "starim prijateljem"? Dopustite mi rei kako
ste vrlo sretni to je vaa mama bila aristo-kratkinja, koja je bila
otroumnija nego to je onaj bezveznjak
263
koji ju je pokupio u Bostonu mogao ikad zamisliti. Da nije bilo nje, jedini
nogometni klub koji biste posjedovali bio bi sastavljen od nekakve bande iz
Liverlakea ili Liverpoola ili nekoga slinoga jebenoga mjesta.
- Bez bankovnih veza Smvthingtonovih, Fontinijevi ne bi nikad stekli
meunarodni ugled.
- Nije valjda zbog toga prezime Fontini drala uz svoje prezime...
- To nas nee nikamo dovesti.
- elim vam dati do znanja gdje vi sjedite. Smythie, ne kako stojite, nego
gdje sjedite. Ostali iz vaega drutva u svilenome rublju ve su nestali.
- Socijalno gledano, to je veliki gubitak.
- Naturalmente, pagliaccio. ... I dobro, kad potraga Obalne strae bude
zavrena i kad budu objavljeni nekrolozi u moju ast, to e se dalje
dogoditi?
- Pretpostavljam da ete u pravo vrijeme biti pronaeni na jednom od
najudaljenijih otoka arhipelaga Dry Tortugas. Bit e pronaena i dva
preivjela Venecuelarica koji e neprekidno zahvaljivati Bogu i tvrditi kako
su ostali ivi samo zahvaljujui hrabrosti i upornosti. Zatim e biti poslani
zrakoplovom u Ca-racas, gdje e im se izgubiti trag.
- Nije loe, nije loe! Moda ste vi ipak mamin sin.
- Konceptualno i umjetniki gledano, mislim da ste u pravu - sloi se
industrijalac uz osmijeh. - Majka je uvijek govorila: "Krv Caesara uvijek e
se osjetiti, iako bi bilo bolje kad bi neki nai juni roaci imali plave oi
i plavu kosu kao ja."

- Prava kraljica, njezina je odlika tolleranza. ... A sada, to je s

Gromoglavim? Drimo li na povrini njega i njegove lude Indijance? Ako im nije
dobro, ne mogu mi koristiti.
- Dobro ste to spomenuli. Oito, samo vi moete uspostaviti kontakt...
- Tono - upadne Mangecavallo. - Oni su na svome mjestu, a nitko osim mene ne
zna gdje je to. Tako e i ostati.
- Ako bude tako, nee moi biti zatieni. Ne moe se tititi progonjene dok
se ne zna gdje su.
- O tome sam ve razmiljao. Vi ete mi rei to imate
264
na umu i, ako mi se to svidi, nai u posrednika pa se moemo nai. to imate
na umu?
- Prije nego to ste ovamo doletjeli, telefonirali ste mi da se general i
njegovi suradnici nalaze u, kako ste to rekli "sigurnome sklonitu". Kao
nautiar, ja podrazumjevam da je to isto to i "sigurna luka", a to u biti
znai da je brod zatien od oluje, obino u dubokoj zavjetrini, ergo u
"sigurnome sklonitu" ...
- Muite li se uvijek tako kao sada? ... Vraki se nadam da to znai upravo
to, jer je veliki vojnik neto rekao u tom smislu, a kad bi to znailo neto
drugo, imali bismo doista udnu vojsku, to vi mislite?
- Zato ne zadrati status quo?
- Kakav je status quo?
- Upravo "sigurno sklonite" - ree Smvthington-Fontini polagano, kao da
objanjava neto to je samo po sebi oito. - Osim ako nemamo, kako ste vi
rekli, udnu vojsku, to je meu viim asnitvom Pentagona stvarno mogue.
Ipak, uzimajui u obzir nedavne generalove pothvate, morali bismo za ozbiljno
uzeti njegovu rije da je sklonite doista sigurno i zatieno od vremena.
- Od vremena?
- Taj izraz, kako ga ja rabim, ima negativno znaenje. Oni su sada u zaljevu
pod zavjetrinom i zatieni od zlih sila. Zato ih ne ostaviti ondje gdje
jesu?
- Ali ja ne znam gdje je to, do vraga!
- Utoliko bolje. ... Zna li va posrednik?
- On to moe ustanoviti ako ima dovoljno dobrih razloga da uvjeri
Gromoglavoga.
- Telefonirali ste mi da su mu potrebne - kako je to rekao - "snage za
podrku". Hoe li one biti dovoljne?
- To je ono to on treba. Imate li koga na umu?
- Vaega suradnika s udnim imenom Meat, da ponemo s njim...
- Otpada, - usprotivi se Mangecavallo. - Imam za njega drugi posao. Tko jo?
Onda bismo mogli doi u nevolju. Kao to sam ve spomenuo, nai padrones,
oni blizu kao i oni daleko, nepopu265
stljivi su u odluci da ne smije biti nikakve veze s bilo kojom obitelji, koju
bi na primjer mogao izmisliti gospodin Caesar Boccegallupo. Pretpostavljam da
je Meat iznimka, zato to mu mozak nije osobito razvijen. Rekli ste, zar ne,
da je on pretposljednji "ulini gorila"
- Pretposljednji?
- Pa, posljednji bi mogao biti pravi gorila koji govori engleski, zar ne?
- Znate, vi ste prilino udnil
- inim to mogu - ree industrijalac, ve prilino iscrpljen. - Bojim se da
smo na razliitim valnim duinama.
- Onda se prebacite na moju Smythie\ Podsjeate me na onoga klipana koji vodi
State Department.
- U tome je moja vrijednost, zar ne shvaate? Ja ga razumijem, on je u
drutvu prihvatljiv, ali vaa su rjeenja, koliko god bila poniavajua,

neusporedivo korisnija od njegovih ako su posrijedi moji interesi. Moda su mi

njegove limunade drae od vaih gromovitih napitaka, no ja sigurno znam kad
treba naruiti metak, a kad pivo. to mislite, zato su industrijske
demokracije tako blagoslovljeno tolerantne? Moda nisam spreman druiti se s
vama, ali vie sam nego sretan zbog vaih usluga.
- Znate, kao da ujem vau mamu. Pristojni ste izvana, iako ste iznutra
govno. Dobro, kako da krenemo?
- Budui da su vam normalni pristupi zatvoreni, predlaem vam, unovaite vie
ljudi iz raspoloivoga lonca nadarenih. Naime, plaenike.
- Koga?
- Profesionalne vojnike koji se prodaju. Oni su openito uzevi smee, ali se
za novac doista bore i nije ih briga ni za to drugo osim za novac. Nekada
davno, to su bile hulje iz Wehrmachta ili ubojice u bijegu ili bive vojno
osoblje koje je izbaeno iz slube. Mislim da postoje jo samo druga i trea
kategorija, jer su faisti ili mrtvi ili prestari. U svakom sluaju, drim to
najmudrijim postupkom.
- Gdje mogu nai te dvonoce? Potrebna mi je zatita to je prije mogue.
266
- Uzeo sam si slobodu i donio vam desetak ivotopisa, od jedne agencije iz
Washingtona koja se zove "Radna snaga Plus Plus". Glasnik kojega sam poslao
onamo, jedan moj slubenik iz Milana, obavijestio me da su svi kandidati
raspoloivi u roku od dvadeset etiri sata, s moguim izuzetkom jednoga ili
dvojice za koje se vjeruje da e do sutra ujutro uspjeno pobjei iz zatvora.
- Svia mi se va stil, Fontini - ree privremeno pokojni direktor Centralne
obavjetajne agencije. - Gdje su ti ivotopisi?
- U kuhinji. Poite sa mnom. Moete rei Meatu neka pazi na prednji ulaz.
Deset minuta kasnije, na stolu od borovine bili su rasprostrti ivotopisi.
Mangecavallo se odluio. - Ova trojica.
- Vincenzo, vi ste doista udesni - ree Smvthington-Fontini. - Od te trojice
ja bih izabrao dvojicu, ali vas moram upozoriti da ta dvojica tek moraju
pobjei iz zatvora u Attici. Ali e biti jo zahvalniji ako odmah dobiju
posao. Ipak, trei je utvreni luak, jedan ameriki nacist koji mae
zapaljenim sva-stikama pred zgradom Ujedinjenih naroda.
- On se bacio pod autobus...
- To nije bio autobus, Vincenzo, nego "crna marica" u kojoj je bio njegov
prijatelj, jo jedan luak, koji je bio uhien zato to je hodao Broadwayom u
gestapovskoj odori.
- Ipak, izdrao je punih deset metara u pokuaju da neto sprijei, a takvi
mi trebaju.
- Slaem se, ali prijeporno je koliko je stvarno elio poduzeti tu akciju, a
koliko ga je na to natjerao neki rabin iz 47. ulice.
- Riskirat u. ... Kad ih mogu dobiti u Boston?
- Za prvi dvojicu znat emo ujutro, nakon zatvorske prozivke, dok nacist
upravo preivljava od pomoi koju dobiva zahvaljujui ukradenoj iskaznici
Socijalnog osiguranja.
- Ve mi je postao drag... ne njegova politika, jer se ne slaem s tim
uljivcima, ali moe biti koristan. Ako ona dvojica uspiju pobjei, bit e to
dar Djevice Marije da se ispravi uasna nepravda poinjena prema jednome
plemenu gubitnika plemenu. Najvanije je da ih to prije prikupimo i poaljemo
do Bo267
stona, odnosno onoga sigurnoga sklonita, ma gdje ono bilo. ... Znate, sasvim
je mogue da zucchini iz Washingtona ovog trenutka niane na generala.
- Sumnjam u to, stari prijatelju. Ako vi ne znate gdje je on, a ne zna to ni
va posrednik, pa kako bi ga Washington mogao pronai?

- Jednostavno, nemam povjerenja u one to nose svileno donje rublje. Njih

nita nee moi zaustaviti.
U tamnome zakutku O"Tooleova bara, samo dva bloka daleko od sjedita tvrtke
Aaron Pinkus Associates, jedan mladi i elegantno odjeveni bankar njeno je, uz
pomo treega martinija, nasrtao na sredovjenu tajnicu.
- Zbilja to ne bi smio, Binky - ustruavala se ena hiho-tajui se i nervozno
povlaei rukom po prosijedoj kosi. - To ne bi bilo dobro.
to ne bi bilo dobro? - upita hodajua reklama za Brooksovu odjeu,
govorei srednjeatlantskim narjejem, kojeg bi se moglo smjestiti negdje
izmeu Park avenije i skvera Bel-grave. - Rekao sam ti kako se ja osjeam.
- Mnogi nai odvjetnici navraaju ovamo nakon posla... osim toga, poznajemo
se tek jedan sat. Ljudi e svata priati.
- Neka priaju, draga. Koga je za to briga? Izloio sam svoj sluaj sasvim
jasno i cjelovito. Jednostavno me ne zanimaju infantilni idioti koji zabadaju
nos u to s kime hoda ovjek kao to sam ja. Dajem prednost zreloj eni, koja
je iskusna i pronicljiva. ... U zdravlje! - Oboje primakoe ae usnicama, ali
pie je ispijeno samo iz jedne ae, i to ne one koja je pripadala bankaru. Ah, pomozi mi u maloj poslovnoj stvari, draga. ... to misli, kad e se na
izvrni odbor moi nai s gospodinom Pinkusom? Naravno, posrijedi je mnogo
milijuna, pa nam je njegov pravniki savjet neophodan.
- Binky, rekla sam ti ve... - U tome trenutku, iznenada uzbuena tajnica
spontano prekrii noge i tucne etiri puta za-redom. - ... Nisam ula
gospodina Pinkusa cijeli dan.
- A zna li gdje je on, ljubavi?
268
Ne saksualno... oprosti, aktualno... ali njegov voza Paddy traio je da
naruim dva automobila od agencije za iznajmljivanje.
- Stvarno? Dva?
- Da, za put do skijake kolibe u Hooksettu. To je u New Hampshireu, odmah
poslije granice.
- Da, da, to je zbilja gnjavatorski posao. Hoe li me ispriati za trenutak,
srce? Kako se kae, priroda zahtijeva svoje.
- eli li da odem s tobom?
- Nisam siguran da bi to bilo prihvatljivo, iako me tim prekrasnim tijelom
uzbuuje do ludila.
- U zdravlje! - ree tajnica napadajui svoj martini.
Bankar Binky digne se od stola i krene do telefonske govornice na ulazu u
O"Tooleov bar. On ubaci novac i okrene broj. Vezu je odmah dobio. - Ujae
Brickv?
- A tko bi drugi bio? - javi se vlasnik najvee kreditne ustanove u Novoj
Engleskoj.
- Ovdje tvoj neak Binky.
- Nadam se da zarauje dovoljno za ivot, mladiu. Nisi dovoljno dobar za
neto drugo.
- Ujae Bricky, ja sam izvrstanl
- Ne zanimaju me tvoji seksualni podvizi, Binky. to si doznao?
- Oni su u skijakoj kolibi u Hooksettu. To je preko granice, u New
Hampshireu.
Bankar Binky se nije vratio svome stolu, a pristojni je O"-Toole stavio
pripitu tajnicu u taksi, plativi joj put do kue i mahnuvi joj zbunjenoj na
rastanku.
- Ovdje Bricky, stari prijatelju. Oni su u skijakoj kolibi u Hooksettu, New
Hampshire, oko pedeset kilometara sjeverno od granice na cesti broj 93. Reeno
mi je da postoji samo nekoliko takvih objekata u podruju, pa ne bi trebalo
biti tekoa u potrazi. Ondje e biti dva automobila sa sljedeim registarskim

brojevima. - Novoengleski bankar pepeljasta lica ree brojeve i primi pohvale

koje mu je udijelio dravni tajnik.
269
11 li
Dobro obavljen posao, Brickv, kao u starim dobrim vremenima, zar ne?
- Nadam se, stari prijatelju. Ali, ako s ovim neto zabrlja, nemoj se ni
usuditi pojaviti na klupskome sastanku!
- Ne brini, staro mome. Oni se vode pod brojem pedeset etiri i nisu nita
drugo do li ivotinjd U roku od jednoga sata poletjet e prema bostonskoj
zranoj luci. ...to misli, bi li Smvthie mogao ponovno razmotriti zahtjev da
moja jahta smije pristajati u njegovu klubu?
- Mislim da to ovisi o uspjehu tvojih napora, ne ini li ti se?
- Imam veliko povjerenje u nau etvorku. Oni su zaista oduran kvartet. Niti
daju niti trae milost, takvi su oni. Ne bi ti bilo drago nai se u njihovoj
blizini, pa ni kilometre daleko!
- elim ti dobru predstavu, staro mome. Obavijesti me o ishodu.
Upravo je prola pono. U Hooksettu, New Hampshire, jedan crni kombi s
ugaenim svjetlima kretao se sporednom cestom, zaustavivi se na ljunkom
posutom prilazu nekadanje skijake kolibe. Voza, koji je na elu imao
utetoviran vulkan to riga lavu, vidljiv pod ljetnom mjeseinom, okrenuo se
trojici suputnika u stranjem dijelu vozila. - Kapuljae - zapovijedi on bez
ikakvih dodatnih rijei, a trojica zavukoe ruke u naprtnjae i izvu-koe iz
njih maske nainjene od crnih arapa, koje su odmah navukli preko lica. Voa
skupine na prednjem sjedalu uinio je isto. Sva trojica popravili su navlake,
tako da su im samo oi prijetei provirivale kroz otvore na kapuljaama. Maksimalno naoruanje - zapovijedi tetovirani predvodnik, dok su mu se usne
ispod navlake iskrivile u ruan osmijeh. - elim da budu mrtvi, svi mrtvi!
elim vidjeti uas, elim muke, elim krv i uasnuta lica, sve one lijepe
stvari za koje smo bili kolovani!
- Kao uvijek, bojnie! - apne neka ljudina, dok su mu se ruke, kao i ruke
ostalih, uvlaile u naprtnjau da odande izvuku automat MAC-10 i pet okvira
streljiva, svaki sa po osamdeset metaka, ili ukupno tisuu est stotina zrna,
koja su mogla biti ispaljena u tren oka.
270
- Pomono oruje! - nastavi bojnik, zadovoljan nakon to je prethodna
zapovijed bila izvrena. Rukama ponovno uoe u naprtnjae i izvukoe rune
bombe koje zatim privrstie na pojaseve. - Radio! - zauje se i posljednja
zapovijed, koja je takoer bila trenutno izvrena. Minijaturni voki-toki
ureaji strpani su u depove. - Kreemo! Sjever, Jug, Istok i Zapad, imate i
odgovarajue brojeve. Jeste li razumijeli?
Zauje se jednoglasna potvrda. etvorica Maksimalno Nepopravljivih izaoe iz
vozila, legoe potrbuke, a zatim puzei krenue prema zadanim poloajima.
Smrt bijae njihova zadaa i smrt bijae njihov spas u svim stvarima. Bolje
smrt nego sra-motal
- Vidi li ono to ja vidim, amigo? - upitao je Desi-dva De-sija-jedan, dok su
obojica uala ispod javorova stabla i promatrala padinu pod izdajnikom
mjeseinom. - To je ludo, zar ne?
- Ne bi trebao biti okrutan prema njima, kako to ve kau gringosi - dobaci
Desi-jedan. - Oni nisu morali nou uvati pilie ili koze od zloestih
susjeda.
Znam, ali zato su tako glupi? Crni cabezas koji se penju po brdu na
mjeseini kao da su cucarachas, to je doista glupo, kao to i gringosi kau.
- Kao to ree Heneral, mi emo ih dobro poduiti, ali ne sad odmah. Sada
moramo raditi ono to nam je on zapo-vijedio. ... Naim novim prijateljima
ovaj je dan bio difilcutoso, pa ih ne bismo smjeli probuditi. Njima je
potreban san, zar ne?

- Oni nisu uvali ni pilie ni koze, ali sad imaju zloeste susjede, hoe li
to rei?
- Tako je. Mi emo to obaviti sami, u redu?
Lagan posao. Ja u uzeti dvojicu na onoj strani, a ti dvojicu na ovoj.
- U redu - ree Desi-jedan, dok su obojica i dalje uali u sjeni. - Ali
zapamti, amigo, ne smijemo ih tee ozlijediti. Heneral nam je rekao da moramo
biti civilizirani prema ratnim zarobljenicima.
271
- ovjee, mi nismo ivotinje! Kao to kae Heneral, mi se pridravamo
enevskih konvencija. Moda su ovi zloesti susjedi imali nezgodno
djetinjstvo, kao to Heneral Mac kae da smo ga imali mi. Moda im je potrebno
jako mnogo njenosti i ljubavi.
- Hej, ovjee - upozori ga D-jedan apui. - Nemoj se pretvarati da su te
oni popovi, koje toliko voli, napravili svecem! Bit e prema njima ljubazan
kad oni crnoglavi cuca-rachas budu ubaeni u kuhinjski izljev, u redu?
- Moj najdrai padre mi je rekao dok sam iao u kolu Old Saint Juan: "Oko za
oko, nino, ali budi spreman udariti prvi - i to ravno u testiculos."
- Ba je bio Boji ovjek, amigo. Krenimo!
- Govori bojnik Vulcan - ree tiho u svoj voki-toki spodoba pod crnom
kapuljaom, koja se prikradala po junom pristupu do nekadanje skijake
kolibe. - Javite se redom po brojevima.
- Javlja se Dva Istok, bojnie. Ne primjeujem neprijateljsku ili bilo kakvu
drugu djelatnost.
- Broj Tri?
- Ovdje Tri Sjever, gospodine. Upaljeno je svjetlo na drugome katu, ini se
da je to spavaonica. Mogu li ga raznijeti?
- Jo ne, vojnice, ali kad ti kaem, sredi sve unutra. Vjerojatno se prokleti
pervertiti gledaju dok razmjenjuju tjelesne sokove. Oni su svi pervertiti,
divlji pervertiti. Neka ti oruje i bombe budu spremni.
- Da, gospodine! elim ih srediti! Smijem li, bojnie?
- Dobar stav, vojnice, ali tek kad ja to zapovijedim. Nastavi se
pribliavati.
- to je sa mnom, gospodine - prekine ga Dva Istok. - Tri Sjever je jebeni
idiot! Sjeate li se kad su ga uvari zatekli kako sijee ogradu zubima"! Prvo
ubijanje trebalo bi biti moje!
- A ti e biti moji upadne Tri Sjever. - Ne zaboravite, bojnie, da je Dva
Istok pojeo sve jagode koje su bile namijenjene vama na ruku u etvrtak!
- To si me dobro podsjetio, Broju Tri. Doista mi je bilo stalo do onih
jagoda.
- Nisam to ja uinio, bojnie. Bio je to etiri Zapad! ... Priznaj, kurvin
sine!
- Hajde, etiri Zapad! - nastavi bojnik. - Znai li tvoja utnja priznanje
krivice? Odgovori mi, klipane! Jesi li mi ti pojeo jagode?
Tiina.
- etiri Zapad, etiri Zapad! Javi se\ Tiina.
- Njegov se voki-toki pokvario - zakljui Vulcan. - Ti prokleti pentagonski
dobavljai opreme! Ove jebene aparate oni plaaju etrnaest tisua komad, dok
se ista sprava moe kupiti u trgovinama po dvadeset sedam dolara! ...etiri
Zapad, uje li me? - Tiina. - Dobro, Tri Sjever, koliko si se pribliio?
Tiina.
- Tri Sjever, javi se! - Duga tiina. - Do vraga, Tri Sjever, odgovori. Nita. - Kurvin sine, jesi li provjerio bateri-jel - Opet tiina. - Dva Istok!
Daj mi svoje izvjee!
Tiina.
- to se to dogaa, jebem ga? - vikne bojnik Vulcan, na trenutak zaboravivi
zapovijed o tihome komuniciranju. - Hulje, hoete li mi odgovoriti?

Tiina, prekinuta nakon nekoliko sekundi prijaznim glasom. - Drago mi je da

smo se sreli - ree Desi-jedan, izlazei iz sjene na mjeseinu. - Ti si ratni
zarobljenik, amigo gospodine, i s tobom e biti postupano humano.
- Stol - Bojnik krene rukom, ali mu je pokret bio previe spor. izma Desijajedan tresnula je po Vulcanovu elu, tono usred utetoviranoga vulkana.
Jennifer Redwing se probudi; neto se dogodilo, mogla je to osjetiti, mogla je
to util Naravno, ula je. Bijae to prigueno stenjanje i prekinuti krici,
odnekuda izvana. Psi koji grizu? ivotinje u klopci? Ona skoi iz kreveta i
pouri do prozora, ne mogavi povjerovati u ono to je vidjela.
272
273
B. H
Sam Devereaux je uo neke udaljene zvuke pa je zato navukao i drugi jastuk
preko glave, koja nije bila ba u dobrome stanju. Ve se barem petstoti put
zakleo da nee piti nakon to napusti O"Tooleov bar. Ipak, umovi nisu
poputali, i nakon to je protrljao ne osobito bistre oi, morao je zakljuiti
da oni nemju nikakve veze s njegovim fizikim stanjem. Nesigurno se izvue iz
kreveta i uputi do prozora. Kakvo sranjel
Aaron Pinkus je sanjao Shirlev, tovie jednu ljutim Shirlev, ija je glava
bila umotana u jedanaest tisua ruiastih uvijaa za kosu. Svi su oni vikali
na njega, svaki je uvija imao svoja usta, koja su se neumorno otvarala i
zatvarala brzinom strojno-puane paljbe. Je li to opet na Omaha Beachu?
...Ne, bio je u svojoj omiljenoj spavaonici u staroj skijakoj kolibi. to se
to dogaa? Polagano je ustao iz udobnoga kreveta i doepesao starim nogama do
prozora. Boe Abrahamov, to si uinio!
San Eleonore Devereaux bio je sumanuto prekinut naglim nemirom, i ona
instinktivno posegne za krevetskim telefonom da kae ori neka dade uhititi
susjede, ili ve nekoga, tko se tako drsko ponaa u Westonu, Massachusetts.
Naalost, nije bilo telefona. Glasno negodujui, ona izvue noge ispod plahte,
stavi ih na pod i isprui se u svoj svojoj visini dolazei do prozora. Nebesa,
ovo je bilo neto apsolutno jedinstveno]
MacKenzie Hawkins munjevito otvori oi, dok mu je u ustima jo uvijek bila
cigara koju je uzeo ranim jutrom. to se to, do vraga, dogaa? Vijetnam?
Koreja"? Svinje koje cie na seoskoj farmi? Isusel Gdje su njegovi pobonici?
Zato ga nisu upozorili na neprijateljski napad? ...Ne, shvati on pipajui
prstima meke jastuke ispod glave, u ratnome logoru nema jastuka! Gdje je
dakle? ...Hanibalovih mu legija, on je bio u skijakoj kolibi za274
povijednika Pinkusa! Iskoi iz udobnoga civilnoga kreveta, prozi ruci sebe
zbog pomanjkanja vojnike vrstine i pojuri u donjemu rublju do prozora.
Oprosti mi, Dingis-kane, ali ni ti se to ne bi mogao dosjetiti. Sjajni sul
Nalik pjeacima koji su odluili posvjedoiti o uasnim posljedicama goleme
nesree, privremeni stanovnici bive skijake kolibe sioe stubama do
predvorja. Pozdravili su ih Desi-jedan i Desi-dva, pokraj dugoga pladnja na
kojemu su bila poslagana etiri automata MAC-10 s dvadeset okvira streljiva,
esnaest runih bombi, etiri minijaturna voki-tokija, dva bacaa plamena,
etiri infracrvena dalekozora i razmontirana jajolika bomba koja je mogla
dignuti u zrak dio drave New Hampshire, barem onaj manji, jugoistoni dio.
- Nismo vas eljeli probuditi - ree Desi-jedan - ali Ileneral nam je
zapovijedio da pazimo na prava ratnih zarobljenika. ...To smo i pokuali, ali
oni su vrlo zloesti ljudi. Ovo oruje i ostale stvari objasnit e vam
sve. ...A sada, veliki 1 lenerale, moemo li narednik Desi-dva i ja otii malo
odspavati?
- Do vraga, momci, vi ste porunici! Ali to se dogodilo vani?

- Molim, senores y senoias, razgledajte sami - odgovori Desi-dva, otvarajui

prednja vrata. - Nismo odustali od enevskih konvencija ni kad smo vidjeli sve
ovo oruje i sve ostalo.
Vani, na popravljenoj skijakoj iari, barem pet metara u /raku nad padinom,
bila su naglavake objeena etiri tijela, oblijepljenih ustiju i zavezanih
nogu.
- Spustit emo ih svaki sat i dati im malo vode - ree Desi-jedan smijui se.
- Mi se ponaamo vrlo humano prema ratnim zarobljenicima.
275
18
- to? - zaurlao je dravni tajnik, od ega je njegova steno-graflcinja iz
povjerljive ekipe skoila sa stolca bacajui ste-nografsku biljenicu ravno u
glavu svom poslodavcu. On rastreseno uhvati projektil lijevom rukom koja je
upravo trebala poeti udarati po glavi, kako bi umirila oko koje je poelo
luaki kruiti. - to su uinili?... Kako? Neu to podnositi! - Tajnik je
poeo udarati biljenicom po stolu i po glavi sve dok istrgnute stranice nisu
odletjele na sve strane.
- Molim vas! - zamoli ga stenografkinja, koja se rastrala okolo i poela
skupljati papire. - Ovo su supertajne biljeke, gospodine!
- Pa, nema nikakve tajne o tvom superpoprsju, je li? - luaki vikne ef
State Departmenta. - ivimo u svijetu obloenom orahovinom, draga gospoice.
Vi imate kokosove orahe, a mi smo u orahovoj ljusci.
Stenografkinja se iznenada uspravi i ukoi, a zatim, svisoka gledajui
poslodavca, prozbori mirno, ali snano: - Dosta Warren! Smiri se!
- Warren? Kakav Warren? Ja sam gospodin tajnik.
- Vi ste Warren Pease, a sada molim spustite taj telefon ili u rei svojoj
sestri, a ona e rei Arnoldu Subagaloou da ste postali nepouzdani.
- Oh, Boe... Arnoldu! - Warren Pease, dravni tajnik, odmah pokrije
slualicu. - Zaboravio sam se, Teresa, asna rije, samo sam na trenutak
zaboravio]
- Ja sam Regina Trueheart, moja mlaa sestra je Teresa, Subagaloova
pomonica.
- Ja sam strano slab s imenima, ali nikad ne zaboravim kokosove orahe...
hou rei lica. Nemojte rei sestri.
277
- Samo vi recite onome tko je na tom telefonu da ete ga nazvati kad uspijete
srediti svoje misli.
- Ne mogu. On je na javnoj govornici u zarobljenikom logoru u Quanticu!
- Zapovijedite mu da vam kae broj i ostane tamo dok ga ne nazovete.
- Dobro, Koko... Teresa... Regina... gospodo tajnice!
- Dosta, Warren Uini to sam ti rekla.
Dravni tajnik uinio je to je Regina Trueheart traila od njega, a zatim se
baci na stol, poloi glavu u ruke i, kako se to kae, isplae do kraja. Negdje je procurilo i sad sam popisan! - grcao je. - Poslali su ih natrag u
logor u vreama za mrtvace.
- Koga?
- Prljavu etvoricu. Strano!
}y.
,
- Mrt vi sul ... tko god bili?
- Ne, na vreama su im izbuili rupe za disanje. Gore nego da su mrtvi:
osramoeni su\ Svi smo osramoeni! - Pease podie lice natopljeno suzama kao
da moli za brzo pogubljenje.
- Warren, srce, dosta toga. Ima posla, a ljudi poput mene su tu ne bi li se
pobrinuli da ga obavi. Sjeti se Ferne od Sjevernoga parka, nae zatitnice i
inspiracije. Ona ne bi dopustila da se ijedan od njezinih efova raspadne, pa
neu ni ja.

- Ona je bila tajnica, a vi ste povjerljiva stenografkinja...

- Vie od toga, Warren, daleko vie od toga - prekine ga Regina. - Ja sam
leptir koji leti s cvijeta na cvijet, a s pelinjim alcem. Lepram s jednog
supertajnog zadatka na drugi i na sve vas pazim i pomaem vam da izdrite. To
je od Boga odreeni zadatak svih Truehaeartica.
- Zar ne moete biti moja tajnica?
- I uzeti posao naoj dragoj, antikomunjarskoj mami Ty-rania? Sigurno se
ali?
- Tvrania ti je majka?
- Pazi to govori, Warren. Sjeti se: Subagaloo!
K.
- Isuse, Arnold. Ispriavam se, doista... velika, zadivljujuca, ena.
278
- A sada na posao, g. tajnice - ree stenografkinja, uzme svoju stenografsku
biljenicu i opet zauzme svoj kruti poloaj.
Kao to znate, ja imam najvee mogue ovlasti za tajne, dakle, kako da vam
pomognem?
- Znate, ovlasti nisu u pitanju...
- Razumijem vas - prekine ga Regina Trueheart. - Vree s mrtvacima i rupama
za zrak, mrtvaci koji nisu mrtvi...
- Kaem vam, cijeloj se poasnoj strai sledila krv u ilama! Dvojica su u
bolnici u bazi, trojica su zatraili hitan otpust zbog psihijatrijskih
smetnji, a etvorica su se udaljili izvan kruga bez dozvole, projurivi kroz
glavna vrata urlajui kako se mrtvi vojnici vraaju i bacaju prokletstvo na
asnike kojima se treba osvetiti za maltretiranje... Boe moj, ako ovo
procuri... Isuse!
Znam, g. tajnice. Ponienje; svi smo to doivjeli... Dobro, Warrene, to
nam je zajedniki problem. to treba narezati?
- Narezati? - Peaseovo lijevo oko sada se kotrljalo laserskom brzinom.
- Razumijem - ree Regina i odmah, bez ikakve naznake senzualnosti, do struka
podigne suknju. - Dokumenti koje treba unititi, naravno. Kako vidite, za tu
sam zadau potpuno pripremljena.
- Ha? - Umirivi lijevo oko, dravni je tajnik bio zaprepaten prizorom. U
hulahopkama gospoice Trueheart, od koljena do kuka, bili su uiveni
svijetlosmei najlonski depovi.
- Ne... nevjerojatno - promrmlja Pease.
Naravno, moramo ukloniti sve metalne spajalice, a zatrebamo li jo
prostora, moj grudnjak ima vieslojnu podstavu, a stranji dio gaica ima jo
jedan sloj iste svile u koji se mogu smjestiti vei dokumenti.
- Nisi shvatila - ree tajnik, koji je, dok je stenografkinja vraala suknju
u normalan poloaj, tako zinuo da mu je brada udarila u rub stola. - Joj!
- Koncentriraj se na posao, Warrene. Dakle, to je to to nisam shvatila? Mi
Trueheartice spremne smo na sve izvanredne situacije.
279
d- Nita i nije napisano! - objasni uspanieni ef State Departmenta.
- A, tako... Nedokumentirani, najstroe povjerljivi kontakti bez znanja
pretpostavljenih, zar ne?
- to? Jesi li ti bila u CIA-i?
- Ne, tamo mi je starija sestra Clvtemnestra. Ona je vrlo mirna djevojka...
Dakle, vraamo se curenju u infrastrukturi tajnih kontakata; nedokumentirane
rijei skrenule su u ui nekoga tko ih nije trebao uti.
- Mora biti tako, ali to je bilo nemoguel Nitko tko je to mogao znati nije
mogao imati nikakve koristi od odavanja tajne zato smo te luake bacili u
Boston.

Bez potankosti, g. tajnice, koje bi se, naravno mogle otkriti drogiranjem

pomou pentothala, ali nikad, nikad u susretu s nekim tamo podljudskim
kongresnim pododborom... molim vas, dajte mi neki saetak operacije. Moe li
to, Warre-ne?... Ako ti to pomae, mogla bih ti opet pokazati svoje depove.
- Ne bi tetilo. - Ona to uini, a Peaseovo se oko polako umiri. - Zna pone on, dok mu se u kutu usana skupljala slina - neki nedomoljubni ljigavci,
koje predvodi neki manijak, htjeli bi obogaljiti nau prvu obrambenu crtu,
tonije nae dobavljae i jedan dio naega zrakoplovstva kojemu je zadaa biti
neto kao meunarodni pas-uvar.
- Kako, srce? - Trueheartova premjesti teite s jedne na drugu nogu i
natrag.
- Auuu!
- Kako, Warrene? Pitala sam kako.
O, da, naravno... Dakle, oni tvrde da bi zemljite na kojem se nalazi
velika i vitalno vana zrakoplovna baza moglo pripadati nekim ljudima...
zapravo divljacima... zbog nekakvog glupog sporazuma postignutog prije vie od
sto godina, i kojeg, naravno, nikad nije ni bilo. Sve je to bolesno]
Svakako, ali je li istina, g. tajnice? - Jo jedanput, tonije pet puta se
Reginine gole noge premjeste.
- O, ovo!
.^-.,,.....
- Sjedi! Je li istina?
280
- Vrhovni sud razmilja o tome. Predsjednik Vrhovnog suda moe drati spor u
tajnosti jo pet dana, pozivajui se na interese nacionalne sigurnosti, dok se
ti ljigavci ne pojave na zakazanom usmenom sasluanju. Imamo etiri dana da
naemo te gadove i poaljemo ih u vjena lovita, to nema nikakve veze s
lovitima nacionalne sigurnosti. Bog ubio te divljake!
Regina Traeheart spusti suknju. - Toga bi bilo dosta!
- Joj!... ega?
- Mi, Trueheartove, ne odobravamo tako proste izraze, gospodine tajnice. Oni
jednostavno otkrivaju nedostatak prihvatljiva rjenika i potpuno su uvredljivi
za nas vjernike.
- Joj, hajde, Vergvna...
- Regina!
- Ja sam na vaoj strani... ali znate, ponekad mala psovka poveava
izraajnost. Kad si pod stresom kao sada, to jednostavno izleti...
- Zvuite kao onaj strani francuski pisac, Anouilh, koji je imao izgovore za
sve.
- Anna? Koja Anna...
- Nije vano... Je li taj zatvoreni krug upuenih ogranien samo na nekoliko
najvinih dravnih dunosnika i jo manje vanjskih civila?
- Minimalan broj jednih i drugih!
- A oni ivi i zdravi putnici u mrtvakim vreama, jesu li za tu zadau...
koju oito nisu obavili, bili tajno vrbovani?
- Tako tajno da nisu shvatili o emu se radi! Ali uostalom, oni nisu ni
morali znati... to su manijaci.
- Warrene, sjedi tu i ekaj - ree Trueheartova, stavivi biljenicu na
njegov stol i popravljajui suknju. - Odmah se vraam.
- Kamo e?
- Idem porazgovoriti s vaom tajnicom, mojom mamom. Odmah se vraam i nemoj
se usuditi dirnuti telefon!
- Naravno, Depiu... hou rei...
- O, zaveil Ti ljudi tvog povjerenja vrlo su, vrlo udni. - S tim rijeima
povjerljiva je stenografkinja izala u predsoblje i zatvorila vrata.
281

Warren Pease, dravni tajnik i vlasnik ribolovne jahte kojoj je jo odavno

htio nai vez u nekom prihvatljivu klubu, sada se krzmao izmeu rezanja vena
ili nazivanja svoje nekadanje brokerske firme kojoj bi ponudio bilo kakve
povjerljive dravne informacije samo da nekako obnovi nekadanje partnerstvo.
Boe moj, zato je ikad popustio svom nekadanjem cimeru, a sada predsjedniku,
i odazvao se njegovu pozivu da se pridrui administraciji? U drutvenom je
smislu, naravno, bilo prednosti, ali bilo je i mana. Morao je biti pristojan
prema tolikim ljudima koje nije mogao podnijeti, a tek one strane veere na
kojima ne samo to se morao susretati, nego i slikati s nigeri-ma. O ne, nije
to samo torta sa lagom! rtve koje je morao podnijeti bile bi dobra kunja za
svetaku strpljivost, a sada jo i ovo\ Mrtvake vree sa ivim manijacima, a
njegovi ljudi trae njegov skalp! Kako je ivot postao groteskan! Naravno,
nije imao ilet, a nije se usudio ni telefonirati, pa je jednostavno morao
ekati i preznojavati se. Meutim, umjesto Regi-ne Trueheart u ured je
umarirala i za sobom vrsto zatvorila vrata, njezina mati Tvrania.
Glavarica klana Trueheart bila je od tvariva od kojeg se prave legende.
Markantna ena s otrim teutonskim crtama lica bila je visoka oko 190
centimetara i imala je impozantno tijelo koje je jo uvijek bilo izazovno, i
nije odavalo njezinih pedeset i osam godina. Kao i njezina majka, koja je
stigla s legijama ena koje su se zaposlile u vladi kao tajnice i inovnice
tijekom Drugoga svjetskog rata, Tvrania je bila veteran vaingtonske
birokracije i imala je strahovito znanje o njezinim tajnim preica-ma i
obilaznicama, ludilima i otvorenim zlouporabama. I, jednako kao i mati joj, i
sama je odgojila svoje keri da slue u bizantinskim infrastrukturama tisua
vladinih ureda, odjela i agencija. Tvrania je vrsto vjerovala da je enama iz
toga klana sueno biti vodii voama i onima koji bi to eljeli postati kroz
minska polja savezne administracije, kako bi mogli iskoristiti svoje openito
slabane sposobnosti. U svom je srcu najvea glavarica Trueheartovih znala da
ene poput nje i njezinih keri zapravo vode vladu svoje zemlje. Mukarci su
tako neotporni na iskuenja i praznoslovlje, doista bili slabiji spol. Takva
je
282
procjena jamano i dovela do toga da u obitelji ve tri generacije nije roeno
nijedno muko dijete. Takvo to jednostavno ne bi bilo prihvatljivo.
Tvrania je dugo prouavala oito rastrojenog dravnog tajnika dugim i nijemim
pogledom u kojem je bila mjeavina suuti i rezignacije. - Ki mi je prenijela
sve to si joj rekao, a opisala mi je i tvoj oito pretjerani libido - ree
ona vrsto, ali mirno, kao kolski ravnatelj koji kori malog zbunjenog
djeaka.
- Ispriavam se, go Trueheart! Iskreno. Bio je to tako straan dan. Nije
bilo nikakve zle namjere.
U redu, Warren, nemoj mi se sada rasplakati. Dola sam ti pomoi, a ne
zato da bi se ti osjeao kao zloko.
- Hvala vam, go Trueheart!
- Ali da bih ti pomogla, moram te najprije pitati neto vrlo vano. Hoe li
mi iskreno odgovoriti, Warrene?
- O, da, da, hou!
- Dobro... Onda mi reci, ima li u onoj vrlo maloj skupini civila... ljudi
izvan vlade... koji su znali za tu operaciju, taj protuudar, ima li meu njima
takvih koji iz spomenute zrakoplovne baze vuku kakav profit?
- Zaboga, pa svi, ba svi\
- Pa onda nadi jednoga od njih. Taj je izdao ostale.
- to...? Zato?
- Dugorono, ne mogu odgovoriti dok mi ne da jo injenica, poput kupnji
poduzea i opcija na dionice, ali kratkorono gledajui, odgovor je oit.
- Zar?

- Nitko u administraciji, osim tebe, ne bi se prihvatio tako zlokobnog

"rjeenja" i posluio se zatvorenicima koji su se u vojnom zatvoru nali zbog
nasilnog ponaanja. Pouke Waterga-tea i iranske podvale ostavile su neizbrisiv
trag, koliko god to bilo odbojno i nedomoljubno. Jednostavno, bilo je previe
suenja.
- A zato bih ja bio iznimka?
- Jer si previe nov i neiskusan u ovom gradu. Ti ne bi znao ujediniti
predsjednikove savjetnike na takvoj tajnoj opera283
iji. Svi bi se na prvu pomisao razbjeali, osim potpredsjednika, koji uope
ne bi shvatio o emu je rije.
- Mislite daje to netko od... civila!
- Rijetko grijeim, Warren... Dobro, jednom sam pogrijeila, ali to je bio
moj mu. Kad smo ga izbacile iz kue, pobjegao je na Karibe i sada iznajmljuje
svoju rasklimanu jedrilicu oko Djevianskih Otoka. Potpuno bezvrijedno ljudsko
bie.
- Da? Zato?
- Jer tvrdi da je potpuno sretan ovjek, a zna se da je to neprihvatljivo u
naem sloenom drutvu.
- Ozbiljno...?
- Gospodine tajnice, moemo li se koncentrirati na neposredne probleme? Moram
vam ozbiljno savjetovati da stavite te "mrtvake vree" u potpunu izolaciju,
da razbijete svaku vijest koja uspije u pijanstvu izai iz Quantica i da
poete u podzemlje i naete u Fort Benningu nula-nula-nula-crtica-nula-nu-laest.
- to vam je sada to?
- Ne to, nego tko - odgovori Tvrania. - Zovu ih Samoubilakom estoricom...
- Kao Prljava etvorka? - prekine je Pease, mrtei se.
- Svjetlosnim godinama iznad njih. To su glumci.
- Glumci? to da radim s glumcima"?
- Ovi su neto posebno - odgovori Trueheartova, nagi-njui se naprijed i
sputajui glas. - Ubili bi za povoljnu kritiku u novinama, ega dosad nijedan
od njih nije imao previe.
- Pa kako su se nali u Fort Benningui
=?
- Zbog neplaanja najamnine.
< "
- egal
- Godinama nisu imali stalan posao, samo su ili na glu* make teajeve i
radili kao konobari.
;
- Ne razumijem ni rije od svega toga!
*
To je sve prilino jednostavno. Kolektivno su uli u vojsku da bi imali
repertoarno kazalite i da bi jeli neto redovitije. Naravno, matoviti asnik
u G-Dva shvatio je kakve to mogunosti otvara i pokrenuo novi program za tajne
operacije.
- Zato to su oni glumcP.
284
- Pa, prema rijeima generala koji to vodi, bili su, odnosno jo su, u
sjajnoj tjelesnoj kondiciji. Zna, od svih onih ram-bo-filmova u kojima su
statirali. Glumci znaju biti vrlo tati kad se radi o izgledu.
- Gospodo Trueheart! - uzvikne ministar. - Hoete li mi rei kamo nas vodi
ovaj razgovor?
- Prema rjeenju, Warren. Govorit u samo apstraktno, tako da se moe lako
porei, ali sigurna sam da e va otri i razraeni um shvatiti.
- To su prve rijei koje razumijem.
- Samoubilaka estorka moe i uvijek je spremna pre-ruiti se u bilo koga i
bilo to. Oni su majstori za preruavanje i narjeje, i mogu se probiti i u
neprobojno.

- Pa to je ludo. Mogli bi prodrijeti i k nama!

- Tako je. To vam daje zavidan pregled.
- Samo malo. - Pease se zavrti u svom okretnom naslonjau i zagleda u
prekriene zastavice Sjedinjenih Drava i Ministarstva vanjskih poslova,
zamiljajui meu njima sliku Ge-ronima u generalskoj odori. - To je to! vikne on. - Nema optunica, nema kongresnih istraga - savreno!
- to, Warrene?
- Glumci!
- Naravno.
- Glumci mogu biti tko poele... i uvjeriti druge da nisu to to jesu, zar
ne?
- Tako je. Za to su se kolovali.
- Nema ubojica, nema optunica, nema prokletih saslu-avanja na Capitol
Hillu.
- Pa sad, ne bih ila tako daleko, a da prije toga nisam kupila nekoliko
senatora, koliko nam omogue crni fondovi...
- Sada razumijem - prekine je Pease, zavrtjevi se opet natrag, s umirenim
okom, i oba oka puna oduevljenja. - Mogli bi stii u zranu luku Kennedv...
crveni alovi, moda i brade i eiri... kao delegacija.
- Kao to?
Iz vedske] Delegacija Nobelovog odbora. Prouivi vojnu povijest
dvadesetoga stoljea doli su potraiti generala
285
dMacKenziea Hawkinsa i predati mu Nobelovu nagradu kao najveem vojniku naega
vremena!
- Warren, da ti zovem lijenika?
- Ne, go Trueheart, pomogli ste mi ve. Zar ne razumijete? Ego tog luaka
vei je od Mount Everesta!
*
- iji?
v"
- Gromoglavog.
/
- Koga?
MacKenziea Hawkinsa, koga drugog? Dobio je Kongresno odlije asti... i to
dva puta.
- Mislim da bismo se morali u sebi pomoliti Svemoguemu to ga je napravio
Amerikancem, a ne komunjarom...
- Sranje! - prasne dravni tajnik. - On je upak tisuljea. Gdje god bio,
pojavit e se da bi dobio tu nagradu... A onda, pravac vedska i sjever,
daleki sjever! Izgubljeni zrakoplov... u Laplandu, Sibiru, tundri, svejedno.
- Ne raunajui tvoju smijenu nepristojnost, kad kae sjever, to zvui kao
sjajna istina, naa istina... to mogu uiniti za vas, g. dravni tajnice?
Za poetak, razmislite kako da naemo toga asnika koji vodi te glumce, a
zatim neka mi pripreme zrakoplov za let do Fort Benninga... Savreno!
Dva unajmljena automobila jurila su cestom broj 93 prema Bostonu. Paddy
Laffertv vozio je prvi, a njegova ena slijedila ga je oko kilometar iza
njega. Aaron Pinkus sjedio je naprijed pokraj svog vozaa, a Sam Devereamc,
njegova majka i Jennifer Redwing bili su otraga, indijanska odvjetnica izmeu
majke i sina. Druga su kola vozila generala MacKenziea Hawkinsa, koji je bio
naprijed uz gu Laffertv, a Desiji Jedan i Dva bili su otraga i igrali
blackjack pilom karata koje su rekvirirali u nekadanjoj skijakoj kolibi.
- A sada me dobro sluaj, mala! - govorila je bucmasta Erin Laffertv, ena
finih keltskih crta lica, na automobilski telefon. - Hou da mali razbija
pojede pun tanjur zobene kae s pravim mlijekom umjesto s onim razvodnjenim
Grandpa pii286
ma, a mala dama neka pojede dvije krike kruha natopljenog u jaja i prenog...
dva jaja, razumije?... Dobro, mala, nazvat u 1c opet poslije.

- Vaa djeca? - pomalo udno upita Hawk kad je ga Laffertv iskljuila

telefon.
- ovjee, imate li mozga u toj glavi? Izgledam li vam ja kao ena koja ima
sitnu djeicu?
- Samo sam uo dio vaeg razgovora, gospoo...
- To je bila moja najmlaa, Bridget, koja uva djeurliju mog starijeg
sina... moga drugog starijeg sina... dok su ono dvoje rektalnih epia na
krstarenju... Zamislite, na krstarenju]
- Je li va mu prigovorio?
- Pa kako bi? Mali Dennis je veliki knjigovoa s gomilom inicijala koji mu se
piu iza imena. On se brine i za nae poreze.
- Aha, razumijem.
- Razumijete vi parfimirani vraji prdac! Nikad nemojte imati djecu koja su
pametnija od vas! Skupo je to u vraju mater. - Telefon u automobilu zazuji i
ga Laffertv ga ukljui. - to je, Bridgev? Ne zna nai hladnjak? ... A, ti
si dragi moj Paddy, iju bih glavu mogla gurnuti u bavu starog ulja za
mjenjae. - Erin Laffertv doda slualicu Hawkinsu. - Paddy kae da g. Pinkus
eli razgovarati s vama.
- Hvala, gospoo... Zapovjednice?
- Ne, jo je uvijek Paddy, veliki generale. Odmah u vam dati efa, ali htio
sam vam rei da ne obraate panju na moju ensku. Dobra je to cura,
gospodine, ali nikad nije bila u pravim bitkama, ako razumijete na to ciljam.
- Razumijem, Gunny. Ali da sam ja na tvom mjestu, ja bih se jako dobro
pobrinuo da "razbija" dobije zobenu kau s pravim mlijekom, a "mala dama"
kruh prepeen u dva jaja.
- Aha, opet scena doruka? Bake znaju biti kraj ljudskog ivota, generale...
Evo g. Pinkusa.
- Generale?
- Zapovjednice? Kakve su koordinate?
- Kakve su to? ... Aha, kamo idemo. Upravo sam dogovorio da se smjestimo u
ljetnikovcu moga urjaka u Swamp287
scottu. To je vila na plai, i vrlo je lijepa, a kako su on i Shir-levina
sestra u Europi, na potpunom nam je raspolaganju.
- Vrlo dobro, zapovjednice Pinkus. Udoban smjetaj dobar je za moral vojske u
ratnim okolnostima. Imate li adresu? Moram je prenijeti Malom Josephu u
Boston, jer uskoro stie nae pomono ljudstvo.
Kua je poznata kao stari Worthingtonov posjed na Beach Roadu, sada
vlasnitvo Sidneva Birnbauma. Nisam siguran ima li brojeva, ali cijelo je
proelje obojeno u kraljevski plavo, to se jako svidjelo Shirlevinoj sestri.
- Kapetane Pinkus, to e biti dovoljno. Naa e potpora biti izabrana iz
elitne postrojbe i nai e onu kuu. Jo neto?
- Samo recite Paddvjevoj eni kamo idemo. Ako se izgubimo u prometu, ona zna
put.
Hawk prenese podatke, na to je odmah dobio kratak odgovor: - O, hvala samome
Isusu! Imat u posla s kosher momcima, a rei u vam, generale, oni doista
znaju gdje nai najbolje meso i najsvjeije povre.
- Ve ste bili tamo?
- Bila! Nemojte to rei mom upniku, ali veliki Sydney i njegova draga ena
arah uinili su me kumom njihovog sina Joshue... na idovski nain, znate.
Josh mi je kao jedan od mojih, a Paddy i ja stalno se molimo da on i Bridgey
prohodaju, znate na to mislim.
- Bi li va upnik...
A to on zna? On pije ona francuska vina i smrtno nam dosauje priama o
njihovim bukejima. Bezveznjak.

- Pravi, fini, lonac za pretapanje - tiho ree Hawk. - Jeste li ikad

razmiljali da se kandidirate za papinsku ast? - doda on, cerei se. - Nekad
sam poznavao nekoga tko je razmiljao kao vi.
- Awe gowann\ Zar bi glupa irska enska poput mene ikada pomislila na takvo
to?
- "Pitomima e ostati svijet", jer na njihovim je ramenima vrlina cijeloga
ovjeanstva.
- Hej, vi? Pokuavate mi se upucati? Pitam, jer ako da, moj bi vas Paddy
mogao razlomiti napola.
288
- Gospoo, nikad ne bih na takvo to ni pomislio - odgovori Hawk, gledajui
profil Erin Lafferty. - Siguran sam da bi on to mogao - doda vojnik koji je
bio moda i najbolji borac prsa u prsa meu asnicima koji su ikada sluili u
vojsci. - Naravno, on bi me rastrgnuo.
- Pa sad, godine su tu, ali moj stari momak jo je uvijek u formi!
- On ima vas, a to je znatno vanije.
to vi to ciljate, snagatore? Krista mu, ja sam stara ena!
- A ja sam stariji mukarac i jedno s drugim nema nikakve veze. Samo kaem da
mi je ast poznavati vas.
- Zbunjujete me, vojniino!
- Nisam to htio.
" < Erin Lafferty pritisne gas do daske i pojuri naprijed.
Wolfgang Hitluh, roen kao Billy-Bob Bayou, ue kroz ulazna vrata i poe kamo
su pokazivali znakovi u irokom hodniku prostora za preuzimanje prtljage. Kao
jedna treina sigurnosne ekipe, koju je skupo i potajno platila agencija
Manpower Plus Plus, trebao se sastati s dvojicoma Kameraden u zatvorenom
parkiralitu preko puta taksi postaje. Kao znak za prepoznavanje trebao je
nositi presavijeni Wall Street Journal s jasno crvenom bojom oznaenim
pojedinim lancima, iako se bio uporno borio da to bude primjerak Mein Kampfa.
Da mu posao nije tako jako trebao, iz principa bi bio odbio tu zadau. Journal
je bio dobro poznat simbol dekadentnih grabeljivih demokracija i trebalo bi
ga spaliti zajedno s devedeset i devet posto svih novina i asopisa u ovoj
zemlji, poevi od prezira vrijednih Amsterdam News i Ebony, koji izlaze u
Harlemu i za Harlem, leglo inferiornih crnih smetala, jednako kao to je Wall
Street lopovsko mjesto idovskoga novca! Wol-fgang je, meutim, naalost
trebao posao, jer mu je ekove za nezaposlene ukinuo sumnjiavi crni slubenik
u uredu za nezaposlene! - pa je dakle morao ostaviti svoja naela na ekanje i
prihvatiti predujam od dvije stotine dolara i zrakoplovnu kartu.
289
Sve to je znao bilo je da on i njegova dvojica Kameraden trebaju uvati
skupinu od sedmero ljudi koji se skrivaju i da su od toga troje i sami
vojnici. To je znailo da sedam plaenika pazi na etiri civila, to mu je
bilo jednostavno kao strudel koji je zavolio u svoja dva mjeseca vjebi u
bavarskim planinama s Meisterom etvrtoga Reicha. S Journalom u jednoj ruci, a
lakom torbom u drugoj, Wolfgang Hitluh probio se kroz gusti promet i preao
preko dva kolnika prema parkiralitu. Hodajui po kasnom poslijepodnevnom
suncu prema golemoj garai, razmiljao je o tome kako ne smije izgledati
sumnjivo. Prema Manpov/er Plus Plusu sve je bilo tako tajno da o tome ne bi
smio rei ni rije nikome, pa ni Fuhreru da je iv... to je, na-tiirlich,
uvijek mogue! Zadaa je oito bila zatita tako visokih dravnih dunosnika
da to vlada nije mogla povjeriti slabim, nearijskim tipovima koji su se
infiltrirali u Tajnu slubu... A gdje su Kameraden? pitao se.
- Ti si Wolfie? - upitao je golemi crni ovjek koji se pojavio iz sjene
okruglog betonskog stupa i priao Hitluhu.
- to?...Tito? to kae?

- uo si me mali. Ima novine, a crvenu smo tintu vidjeli jo kad si prelazio

one dvije ulice tamo vani. - Crni div ispruio je ruku i nasmijeio se. Drago mi je to smo se upoznali, Wolf... usput, to je krasno ime.
- Je, pa da... valjda jest. - Nacist prihvati ruku kao da bi ga dodir s njom
mogao zauvijek zaraziti.
- ,
(.,
- ini se da bi to mogla biti dobra tezga, brate.
-.

- Brate?
- Evo - nastavi veliki, pokazujui iza sebe - predstavit u te naem
partneru; ne daj se smetati njegovim izgledom. Otkad smo izali, nije imao
strpljenja ekati da se vrati u svoju odjeu. Velim ti, Wolfie, ne bi vjerovao
kako govore te stare babe-gatare i njihovi brkati muevi!
- Gatare...?
- Hajde, Romane, izlazi odatle i upoznaj se s Wolfiejem!
Iz sjene stupa pojavi se jo jedna spodoba, miiav mukarac u irokoj
naranastoj koulji s plavim alom oko struka iznad tijesnih crnih hlaa i s
kovrama crne kose na elu; nosio
290
je i zlatnu naunicu. Ciganin! pomisli Wolfgang. Moldavski bi, gore od idova
i crnaca! Deutschland u"ber alles! Ciganin!
Hallo, mister Wolfowitz! - ree, pruajui ruku, ovjek s naunicom, iji
su bijeli zubi bljetali pod crnim brkom i koji je bio suprotnost Wolfgangovom
pojmu Kamerada. - Oblik Ivojih oiju govori mi da e ivjeti dugo, dugo, s
velikom zalihom novca! Za tu dragocjenu informaciju ne treba platiti... mi
radimo zajedno, ne?
- Veliki Fuhreru, gdje si sada? - proape Hitluh u sebi, odsutno se
rukujui.
- to je, Wolfie? - upita veliki crnac, golemom i snanom rukom tapui
Wolfgangova ramena.
Nita, nita!... Sigurni ste da nema greke? Vi ste iz Manpower Plus
Plusa?
- Ba tako, brate, i, sudei prema onome to smo Roman i ja dosad mogli
zakljuiti, to bi moglo biti kao branje kruha s ceste. Usput, ja sam Cyrus,
Cyrus M. Moj drug se zove Roman Z., a ti si Wolfie H. Naravno, mi nikad ne
pitamo to znae inicijali prezimena... to ionako ne znai nita, jer imamo
toliko razliitih imena, zar ne, brate?
- Jawohl. - Wolfgang kimne, a zatim problijedi. - Hou rei, apsolutno si u
pravu... Bruder.
- Kako?
- Brate - doda Hitluh odmah, kao da se ispriava. - Brate, mislim, brate!
- Pa, k vragu, ne uzbuuj se, Wolfie, razumio sam te. I ja govorim njemaki.
- Da?
- Pa da. to misli, zato sam bio u zatvoru?
- Zato to govori njemaki...?
- Na neki nain, mali - ree tamnoputi div. - Zna, ja sam dravni kemiar, i
bili su me posudili Bonnu da radim u jednoj tvornici u Stuttgartu kako bih
pomogao na projektu za neko gnojivo, ali to nije bilo to.
- Nije bilo to?
- Gnojivo... Bilo je to govno, ali nije bilo gnojivo, nego plin, vrlo nezdrav
plin. Na putu prema Srednjem Istoku.
291
- Mein Gottl Ali valjda je bilo razloga...?
- Naravno, bilo je. Novac i nestanak mnogih ljudi za koje su efovi ocijenili
da nisu previe vani. Trojica su me jedne noi zatekli kako analiziram
finalne sastojke. Nazvali su me Schwarzerom i bacili se na mene; dvojica su
izvukla pitolje... To je bilo to.
- To je bilo stol

Bacio sam svu trojicu tih bijelih vaba u kotao, to znai da nisu mogli
doi na sud i svjedoiti u moju obranu da je to bila samoobrana... Dakle, u
interesu diplomatskih odnosa, radije sam izabrao pet godina iza reetaka ovdje
nego pedeset tamo. Mislio sam da zasluujem tri mjeseca, pa smo Roman i ja
sino otili van.
- Ali mi bismo trebali biti plaenici, a ne kemiari!
- Mali moj, ovjek moe biti svata. Da bih mogao u sedam godina proi kroz
dva sveuilita, uzeo sam tu i tamo po nekoliko mjeseci. Angola, sluajno na
obje strane, pa Oman, Karachi, Kuala Lumpur. Neu te razoarati, Wolfie.
- Mister Wolfowitz - upadne Roman Z., razdrljivi naranastom kouljom
pokrivena prsa i postavljajui noge kao da e sada izvesti nekakav ciganski
derviki ples. - Pred vama je najvei ovjek s otricom, tihom otricom kojega
biste ikad mogli susresti!... Rez, rez, sjec, caki - Te su rijei bile praene
divljim gestama i brzim okretima, a plavi al je ibao po zraku i naranasta
je koulja leprala. - Pitaj bilo koga u balkanskim planinama!
- Ali u zatvoru si bio ovdje...
- Napisao sam nekoliko stotina ekova bez pokria, to da ti kaem? - dodao
je Roman Z. tunim glasom, s rukama ispruenim kao u molitvi. - Useljava,
kakva god bila metoda, doe u stranu zemlju koja te ne razumije.
- Tako, Wolfie - ree Cyrus M. u ijem se glasu osjeala neka konanost. Sada zna sve o nama, a to je s tobom?
- Pa, momci, znate, Ah"m, to neki zovu divlje podzemne istrage...
- Ti si, takoer, momak s juga... momak s juga koji govori njemaki - prekine
ga Cyrus. - udna kombinacija, zar ne?
- Prepoznaje?
- Mislim da se to pokae kad si nekako uzbuen, Wolfie. Zato si uzbuen,
mali?
Ne razumije me, Cyrus. Samo sam nestrpljiv da to prije ponem s ovim
posliem!
- Oh, pa odmah polazimo, moe se na to kladiti u svoju stisnutu guzicu.
Stvar je samo u tome to elimo znati to vie o svom partneru. Zna, nai bi
se ivoti mogli nai u tvojim rukama, to ti je jasno, zar ne?... A sada, kako
to da dobri stari deko s juga poput tebe ui njemaki? Je li i to dio
podzemne istrage?
- Ba tako! - odgovori Wolfgang, na ijem se licu oka-menio plitki osmijeh. Zna, ja sam obuen za infiltraciju u njemake gradove ko Berlin i Minken i
trait tamo gadne ko-munjare, ali zna to sam nao?
- to si naao, Mein Kleinerl
- Nao sam da naa usrana vlada gleda na drugu stranu i jebe im se.
- Misli kao na one komunjarske gadove oko Branden-burkih vrata i na Unter
den Linden?
- Ti su se nali pod naim kamenjem, kaem ti.
- Sie sprechen nicht sehrgut Deutsch.
- Pa, nikad nisam nauio tako puno za brzo ga uhvatit, Cyrus, ali ujem to
tee.
- Naravno, razumijem te. Samo neke kljune rijei... - Bez upozorenja, golemi
crnac naglo isprui ruku u pozdrav. - Heil HitieA
- Sieg Heil! - vrisnuo je Wolfgang s takvim urlikom da je nekoliko ljudi koji
su sletjeli u Loganovu zranu luku isteglo vratove, osvrnulo se na sve strane,
zagledalo i pobjeglo s poprita.
Krivi dio grada, Wolfie, Brandenburg je bio s druge strane zida kad je zid
pao. Tamo su bili samo komunjare. - ("yrus M. naglo odvue zapanjenog Hitluha
u sjenu stupa i jednim udarcem onesvijesti neonacista.
- Zato si to uinio? - povie zbunjeni Ciganin s plavim rupcem, koji poe za
svojim zatvorskim drugom u mrani dio.

- Takve mamice mogu nanjuiti na kilometar daleko. - odgovori veliki crni

kemiar, drei nepokretno tijelo pogode292
293
nog Hitluha uz kamen i izvukavi torbu iz nacistove desne ruke. - Otvori to i
istresi sve na tlo.
Roman Z. to uini. Poput rubinskog dijadema pokae se kr-vavocrveni omot Mein
Kampfa. - To nije dobar ovjek - ree Ciganin, priginjui se i podiui
knjigu. - to emo sad, Cvruse?
- Juer sam na radiju uo neto i to me nekako kao uhvatilo. I, bi li to
povjerovao, to se dogodilo ba ovdje u Bostonu?
<
The Boston Globe
\
AMERIKI NACIST NAEN GOL
NA STUBITU POLICIJSKE POSTAJE
Na prsa mu je bio zalijepljen primjerak Mein Kampfa
Boston, 26. kolovoza - Kao nastavak neega
i
to se ini grotesknim nizom kriminalnih djelatnosti golih ljudi,
drhtavi goli mukarac kojemu je preko
usta i prsa bila zalijepljena iroka ljepljiva vrpca, ispod koje je na
prsima bio primjerak Mein Kampfa " Adolfa Hitlera, ostavljen je juer u 20:10
pred vratima Policijske postaje u Cambridge Streetu. Sedam
",
svjedoka, koji nisu htjeli rei kako se zovu, izjavilo je da je
taksi doletio iza zavoja i da su dvojica mukaraca, jedan u jako arenoj
odjei, a drugi vrlo krupan crnac, iznijela tijelo na stubite, a zatim su se
vratili u

taksi i odjurili. rtva je identificirana kao Wolfgang

;"

A. Hitluh, traeni ameriki nacist, roen kao Billy-Bob Bayou u

Serendipitv Parishu u Louisiani i za ko- "" ga se pretpostavlja da je nasilan.
Vlasti su i zauene i zbunjene, jer se g. Hitluh, jednako kao i etvorica
golih mukaraca koji su prije dva dana naeni na krovu hotela Ritz-Carlton
pozvao na dravni imuni- " tet, jer je navodno obavljao dunost u sklopu
vrhuns- ~ ki tajne operacije. Predstavnik za informiranje Saveznog istranog
ureda (FBI) porekao je bilo kakvu
" vezu s njim i komentirao: "Mi svojim
agentima ne doputamo razodijevanje ni pod kojim okolnostima,
294
a po mogunosti ni skidanje kravata." Predstavnik Centralne obavjetajne
agencije (CIA), takoer pore-kavi ikakvu spoznaju o djelatnostima g. Hitluha,
dao je sljedeu izjavu: "Kao to je dobro poznato, Povelja iz 1947. godine
zabranjuje Agenciji ikakve aktivnosti na domaem tlu. U rijetkim sluajima
kada nau strunu pomo zatrae nacionalne vlasti, moemo je dati samo odlukom
ravnatelja nakon konzultacija i pod nadzorom Kongresa. Ako je pokojni i
domoljubni Vincent Mangecavallo i sklopio kakav dogovor o emu takvom, to se
nije pokazalo u naoj dokumentaciji. Dakle, sva bi pitanja trebalo uputiti
onima (dvije potapalice izbaene) iz Kongresa."
The Boston Globe
.
.
if (Stranica 72. Oglasi)
26. kolovoza - Taksi koji pripada Abulu Shira-ku iz Center Avenue 3024 bio je
nakratko ukraden juer rano, dok je vlasnik bio na kavi u Liberation Dineru.
On je krau prijavio policiji, a u 20:35 opet nazvao i javio da je vozilo
pronaeno. Na informativnom razgovoru u policiji mogao se sjetiti samo da je
sjedio blizu ovjeka u naranastoj koulji koji je imao zlatnu naunicu i koji
je s njim poeo ivahan razgovor, nakon kojega je taksist primijetio da mu
nedostaju kljuevi automobila. Ne oekuje se nikakva daljnja istraga, jer g.
Shirak kae da mu je teta nadoknaena.
- Odgovori mi, ti slatkorjeivi engleski cannoli! - vikao je Vinnie Bam-Bam
pod svojom crvenom vlasuljom u slualicu javne govornice na Collins Avenue u
Miami Beachu. - to se dogodilo?

- Vincenzo, nisam ja izabrao tog luaka - ree glas Smvthington-Fontinija iz

apartmana u hotelu Carlyle u New Yorku. - Ako te smijem podsjetiti, upozorio
sam te na njega.
295
- Nije imao prilike ita uiniti] Ti se udaci mogu programirati da stave
gole guzice u ondatrin brlog, ali je doivio kratki spoj prije nego to je
naao gdje mu je guzica.
- Ali to si oekivao od crnca i Ciganina u kombinaciji s fanatinim
hitlerovcem? Mislim da si to spomenuo.
- Ti si takoer spomenuo da ti komedijai nisu pokazali nikakav interes za
ita osim novca, nije li tako?
- Kad o tome govorimo, morat u si promijeniti razmiljanje. S druge strane,
mogu ti javiti dobre vijesti. Naa dva pr-voizabrana ovjeka kontaktirali su s
generalom i sada su s njim na novoj lokaciji, gdje su zauzeli poloaje.
- Kako to zna?
- Jer su me nazvali iz Manpower Plus Plusa i tako me obavijestili. Agent
Cyrus M. javio im se telefonom iz nekog mjesta koje se zove Swampscott i rekao
da je sve pod kontrolom. Takoer je rekao da mu ne smeta to ga je general
privremeno imenovao pukovnikom. Vincenzo, jesi li sada zadovoljan?
- K vragu, nisam\ Jesi li itao to su oni jebai u Agenciji rekli o meni?
Kau da sam sve te dogovore mogao sklopiti sam i ne rei nikome! Kakvo je to
sad sranje?
- Nita novo, Vincenzo. Na koga je lake svaliti krivicu nego na mrtva
ovjeka... ako krivice uope ima. A ako se i vrati iz mrtvih s vanjskih otoka
Suhih Tortuga, neke se stvari nee promijeniti. Ti to jesi uinio.
- Samo preko tebe\
- Ja sam nevidljiv... Bam-Bam. Od sada na dalje, ako napusti Suhe Tortuge,
radi samo za mene, capisce? Sjedi, Vincenzo, nemoj stajati.
- Ne mogu to povjerovati!
- Zato ne? Juer si to rekao. Ja sam sin svoje majke... Obavi svoje poslove
na Wall Streetu, prijatelju. Ja u obaviti megaudar, a ti e... pa, to emo
ve odluiti poslije.
- Mamma mia!
- Lijepo reeno, stari moj!
296
19
Golema dnevna soba ljetnikovca Bimbaumovih gledala je na plau kroz niz
kliznih staklenih vrata koja su vodila na veliku verandu od crvenog drveta to
se prostirala cijelom duinom zgrade. Bila je zora, nebo je bilo oblano, a
ocean pod njim nemiran i pobunjeniki je kljuao dok su kratki i snani valovi
udarali u pijesak s vlastitim bijesom i povlaili se oklijevajui i s
obeanjem da e se vratiti.
- Bit e to gadan dan, zar ne? - ree Sam Devereaux, izlazei iz kuhinje s
loniem kave u ruci.
- Ne obeava mnogo - odgovori mu veliki crni ovjek koji im je sino bio
predstavljen kao Cyrus M.
- Bili ste budni cijelu no?
Navika. Poznajem Romana Z., ali ne poznajem ova dva Latinoamerikanca.
Desiji Jedan i Dva - molim vas, pa kakvi su im to nadimci?
- A kakvo je ime Cyrus M?
- Zapravo je to Cyril, a M. je od mama, jer mama me nauila kako se izvui iz
rukavaca u delti Mississippija. I knjige su pomogle, ali uvjeravam vas da je
naglasak na vrstini.
- Rekao bih da ste mogli igrati u Nacionalnoj ragbi ligi.
- Ili mahati palicom, ili boksati ili biti Crni Behemont u hrvanju?...
Pustite to, odvjetnice, to je meso, a ako niste najbolji, zavrite s modricama

i pola mozga i nemate kamo. Uvjeravam vas da ne bih bio najbolji. Srce mi nije
u tome.
- Zvuite kao kolovan ovjek.
v
- Jesam kolovan.
,,.. /
- Samo ete to rei?
- Shvatite to, odvjetnice. Plaen sam tititi vas, a ne priati vam svoju
ivotnu priu - ree Cyrus ugodnim glasom.
297
- U redu. Oprostite... I kakvo je vae vienje sadanje situacije... kad vas
ve plaamo za to?
- Provjerio sam teren, sa svih strana plae i kroz pjeane nanose na imanju
sve do ceste. Ranjivi smo, ali od podneva dalje vie neemo biti.
- Kako to mislite?
- Nazvao sam svoju tvrtku, tvrtku koja me angairala, i rekao im da hitno
poalju est ureaja za alarmiranje na pogon litijskim baterijama s antenama
visokim do pojasa - utopit e se u visokoj travi i pokriti izlaze na obalu.
- A to vam to znai?
- To znai da e svaki pokretni objekt tei od 25 kilograma koji proe kroz
snop radiovalova ukljuiti alarmne ureaje koji e se uti barem sedam
kilometara daleko.
- Vi se dobro razumijete u svoj posao, Cvruse M.
- Nadam se da se vi razumijete u svoj - promrmlja tjelohranitelj, podigne
dalekozor na oi i pone pregledavati zemljite pred sobom.
- udna vam je to primjedba.
- Hoete rei drska. - Cvrusov se zlobni osmijeh vidio pod poljskim
dalekozorom.
- Da, moglo bi se i tako rei, ali ipak je udna. Biste li je objasnili?
- Ja sam vjerojatno stariji nego to mislite, gospodine D. i prilino dobro
pamtim. - Cyrus namjesti udaljenost na dalekozoru i nastavi mirno i
neusiljeno. - Kad su nas sino upoznavali, pod naim noms de guerre naravno, i
kad nam je general davao upute, u mislima sam se vratio nekoliko godina
unatrag... Nakon to sam tamo proveo nekoliko godina, lanci s Dalekoga Istoka
obino mi privuku pozornost... Va je general onaj isti koji je prije nekoliko
godina izbaen iz Kine zbog oskvrnua nacionalnog spomenika u Pekingu, zar ne?
Kad bolje razmislim, sjeam se i imena... general MacKenzie Hawkins, to se
lijepo slae sa "Zapovjednik" H., osim to ga svi vi zovete generalom, pa je
njegov in prilino oit... On je taj, isti onaj general zbog ijega je
pekinkoga suenja Washington imao problema sa stolicom.
298
- Ne priznajui ni rije istine u vaoj apsurdnoj teoriji, sto zapravo elite
rei?
- Pa, to je povezano s nainom kako sam unovaen za ovu zadau. - Cyrus je
polako skretao dalekozorom naprijed-natrag, a velika glava i iroka ramena
micali su mu se poput animiranog gornjeg torza nekog velikog kipa, ije su
crte davale prijetei dojam. - Znate, radio sam ja povremeno nekoliko godina
za tu tvrtku, dodue, vie u mladim danima, ali poznajem ja njih i pravila se
ne mijenjaju. Na svakom normalnom poslu daju vam kratak, ali dubinski pregled
zadaa...
- to vam to znai? - upita Sam.
- Imena, biografije, kratke crte koje opisuju narav posla...
- Zato? - prekine ga Devereaux.
- Hej, odvjetnice - tiho ree Cyrus, spusti dalekozor i pogleda Sama. - Vi se
sada doista igrate odvjetnika, zar ne?
- Pa, kad ve oito znate da sam odvjetnik, to oekujete?.. Uostalom kako to
znate?

- Sve ste vi make jednake - odgovori Cyrus smijui se. - Ne biste to mogli
sakriti ni kad ne biste govorili. Mogli biste poletjeti koliko maete rukama,
raspravljajui jezikom znakova.
- uli ste me?
- uo sam vas troje... staroga ovjeka, preplanulu damu kojoj ne treba sunce
da bi preplanula, i vas. Ako se sjeate, general mi je naredio da nekoliko
sati obilazim kuu i provjerim sve ulaze. Vas ste troje ostali nakon to su
vaa majka, bar mislim da vam je majka, i "Zapovjednik H.", koji bi mogao biti
Primjerak H., otili na spavanje. Recimo da sam nekoliko puta u svom odraslom
ivotu imao posla sa zakonom i tako nauio prepoznavati odvjetnike.
- Dobro - popusti Devereaux. - Vratimo se mom prvom pitanju: zato vama,
obinim unajmljenim uvarima, daju podatke o zadaama?
- Zato to nismo samo uvari, nego plaenici...
- to? - vikne Sam.
- Najamni ratnici, i ne urlajte.
- O Boe! - S tom pogreno usmjerenom molitvom, De-vereaux polije kavu po
hlaama. - Isuse, kako je vrua!
299
- Dobra kava obino je vrua.
- Ne cerekajte se! - viknuo je Sam sagnuvi se u uzaludnom pokuaju da odvoji
natopljene hlae od nogu. - Plaenici!
- uli ste me, a to bi vas trebalo dovesti i do odgovora na vae prvo
pitanje, tonije, zato nam daju pregled zadaa. Rei u vam... Obino se
smatra da e plaenici prihvatiti svaki posao za svemogui dolar, ali to nije
tono. Radio sam ja i za obje strane kad ne bi bilo vano, ali ne bih kad je
vano. Jednostavno ne prihvaam posao... Ne prihvaam ga ni ako se ne osjeam
udobno s onima koji ga obavlja - to nas dovodi do toga zato nema treeg
"uvara".
- Zar je trebao biti jo netko?
- Nema ga, pa zato nema smisla da u to ulazimo.
- Dobro, dobrol - Devereaux se uspravi i nastavi s onoliko dostojanstva
koliko je mogao postii. - To nas vodi do mog treeg pitanja, a to je... to
je to bilo?
,
r >
- Niste ga postavili, pa sam ga ostavio otvorenim.
- Objasnite to, molim vas.
- Zato nam nisu dali potpuniji pregled ovog zadatka? ... Pa iz dugogodinjeg
iskustva, pokuat u vam dati razuman odgovor.
- Molim.
- Sve to su nam rekli bilo je da vas je sedam, od ega tri vojnika, a taj je
drugi podatak zasladio posao. Nikakvih okolnosti, nikakvih opisa potencijalnih
protivnika, ni zrnca politike... politike u irem smislu, poput legalnosti ili
ilegalnosti pothvata... u bitnom, nita osim brojki koje ne moraju nita
znaiti. Govori li vam to ita?
Oito - odgovori Sam. - Okolnosti koje okruuju ovaj posao moraju ostati
tajne.
- To je prihvatljivo na dravnom, ali ne i na plaenikom.
- Plaenikom?
- Plaenikom jeziku. Mi prihvaamo visok rizik za visoku hrpu dolara, ali
nismo vezani za obvezu rada u mraku, na naelima da zna samo ono to mora
znati. To moe biti za one profesionalne obavjetajce, koji u dubokoj tajnosti
odlaze u
300
Kampuiju ili Tanganjiku, a sretni su ako njihove obitelji dobiju punu
mirovinu kad se ne vrate kui. Poinjete li shvaati razliku?
- Ovo dosad nije bilo teko shvatiti, ali ne znam kamo ste se usmjerili.

- Rei u vam detaljno. One stranice koje u ovom scenariju nedostaju mogu se
tumaiti na dva naina. Prva je nedoputena intervencija vlade, to znai da
nitko nita ne smije znati, jer bi svatko tko zna, slubeno ili na drugi
nain, mogao zavriti u vojnom zatvoru u Leavenworthu ili u zemlji pokriven
vapnom; druga mogunost jo manje obeava.
- Recite? - ree Devereaux, napeto prouavajui hladnokrvno Cvrusovo lice.
- Operacija s podvalom, odvjetnice.
- Podvalom!
- Da, ali ne one koja ubode varalicu koji je smislio neki podli trik, pa ni
ona u kojoj se love nekakvi zloesti ljudi koji uzimaju mito kad ne bi
trebali, nego neto znatno ubojitije... Postoji rije za to; zove se "trajni
ubod".
- Trajni?
- Kao, kad nema spasa.
- Hoete rei...
- Dam-dam-ti-dam, dam-ti-dam-ti-dam-ti-dam - pjevuio je golemi plaenik.
- to? - vikne Sam.
Tie malo!... Pokuavam objasniti drugu mogunost. Oko stvarne namjere
izgraen je zatitni zid. Smaknue.
- Isuse Kriste!... Zato mi to govorite?
- Zato jer bih mogao odluiti da se Roman Z. i ja izvu-; emo iz toga.
- Zato?
- Nije mi se svidio trei plaenik kojeg su poslali, a pogotovo sada kad znam
tko je Zapovjednik H. Netko je ozbiljno krenuo na njega, moda i na sve vas
jer se svi igrate s njim. Moda ste luaci, ali, sudei po onome to vidim, ne
zasluuje--te to, pogotovo to ne zasluuje djevojka, i ja u tome ne elim
sudjelovati... Postavit u litijske baterije, ako mi stignu, a zatim emo
razmisliti o tome.
301
- Zaboga, Cyrus...
- Uinilo mi se da ujem glasove, pa i nekoliko krikova, - ree Jennifer
Redwing ulazei iz kuhinje sa alicom aja u ruci. - Sam Devereaux! - kriknula
je, zagledavi se u odvjetnikove hlae. - Opet si to uinio!
estorica mukaraca bili su u dobi izmeu dvadeset i est i trideset i pet,
neki s vie, a neki s manje kose i neki vii, a neki nii, ali postojale su
tri osobine koje su se odnosile na sve njih. Svako je lice imalo prepoznatljiv
"izraz", bile mu crte meke ili otre, bile mu oi prodorne ili neutralne, ve
je i samo lice imalo neki izraz neposrednosti ili... pa, suoimo se s time...
teatral-nosti. A sva su tijela bila dobro uvjebana tijela: godine
uvjebavanja akrobatike, maevanja, plesa (modernoga i grupnoga), pokreta u
kostimu (osobito vano u Shakespeareu i onim grkim piscima) - to je bilo
nuno potrebno. Na kraju, svaki je par glasnica bio osposobljen za najiri
raspon intonacija s jo irim rasponom dijalekata (to je bilo nuno za one
reklame sa zvukom sa strane). Sve nabrojeno bilo je vano za njihov zanat ne, nego njihovu umjetnost! - i naravno za saetke kao prilog uz molbe za
posao koje su opasno redovito padale na stolove agenata i producenata koji
nisu pokazivali nikakvo razumijevanje. Bili su to glumci, najsiromanija i
najpotcjenjenija ljudska bia na licu Zemlje - osobito kad su nezaposleni.
Rijeju, bili su jedinstveni.
I njihova je jedinica bila jedinstvena u analima tajnih operacija. Prvobitno
ju je osnovao jedan stariji pukovnik koji je bio ovisnik o filmovima,
televiziji i pozornici. Znao je otkazati cje-lonone vjebe ako su se
vremenski poklapale s filmom koji je htio vidjeti u Pittsfieldu, Phoenboa ili
Columbusu; navodno je zlorabio i prijevoznike usluge Ratnoga zrakoplovstva da
bi pogledao neke predstave u New Yorku ili Atlanti. Ali glavna osobna droga
bila mu je, zbog pristupanosti, televizija. U postupku razvoda, njegova je

esta ena tvrdila da je esto cijele noi provodio uz televizor, gledajui

ponekad i po dva ili tri filma, prebacujui daljinskim upravljaem kasne none
programe.
302
I, naravno, kada se u Fort Benningu pojavilo est glumaca, pravih, u glumaki
sindikat ulanjenih glumaca, njegova je mata visoko uzletjela - neki su
asnici tvrdili da mu je potpuno pobjegla iz glave.
Svakoga je pojedinog od tih ljudi pratio kroz temeljnu obuku, divei se
njihovim pojedinanim tjelesnim sposobnostima jednako kao i njihovoj
kolektivnoj sposobnosti da i u gomili privuku pozornost na sebe, ali uvijek na
neki pozitivan nain. Zadivljeno je promatrao kako se svaki pojedini tako
prirodno uklapa u nove okolnosti i okolinu, u jednom trenutku ulinim argonom
u razgovoru s momcima iz urbane sredine, u drugom nekim domaim govorom
seljakih sinova.
Pukovnik Ethelred Brokemichael - nekada brigadni general Ethelred
Brokemichael, dok ga onaj smrdljivi harvardski pravnik iz ureda glavnog
inspektora nije lano optuio za trgovanje drogom u jugoistonoj Aziji.
Drogom? Pa on nije razlikovao koku od kole! Organizirao je prijevoz
medicinskih potreptina i kad su mu za to dali novac, uglavnom ga je
razdijelio si-rotitima, zadravi samo manji dio za budue kazaline
ulaznice. Znao je da mu ovi glumci znae povrat zasluenoga ina. (esto se
udio kako to da je njegov roak Heseltine izabrao umirovljenje kada je on bio
taj koga su izgrdili i degradirali, a ne Heseltine, nacereni poetnik koji je
uvijek traio najkienije odore, gotovo kao u nekakvoj prokletoj opereti.)
Sada je, bez obzira na sve naao nain da ga vrati. Potpuno originalna zamisao
za tajne operacije: jedinica uvjebanih, profesionalnih glumaca, sposobnih da
poput kameleona promijene izgled i ponaanje i usklade ih s kakvim god
sredinama u koje se treba probiti. iva, djelatna repertoarna glumaka druina
kao agents provocateurs! Zamisao koja donosi pobjede!
Tako je degradirani pukovnik Ethelred Brokemichael, po-sluivi se nekim dobro
smjetenim pentagonskim vezama, prisvojio tu svoju druinu, tako da je
usavrava po svojoj volji i da ih alje u akciju kad to tajni projekti trae.
Razmiljao je da ih nazove "Ekipa Z" , ali glumci jednoglasno odbie to ime.
Odbili su zadnje slovo abecede, a kako je prvo slovo bilo oito pod zatitom
zakona o autorskim pravima, zatraili su da se nae
303
neki drugi naziv, jer ako ikada o njima bude televizijska serija, htjeli su
sami upravljati izborom suradnika i scenarija, tantijemama i dodatnim pravima,
i to ba tim redom.
Do imena su doli tijekom tree infiltracije u devet mjeseci, kad su se
ubacili u zloglasnu druinu Brigate rosse u Colon-ni u Italiji i oslobodili
amerikoga diplomata kojega su tamo drali kao taoca. Uinili su to tako to
su u novinama objavili mali oglas s tvrdnjom da su najbolji dobavljai hrane
za komuniste, to nikad prije nitko nije uinio, pa su ih Brigate unajmile da
organiziraju zakusku za roendansku proslavu njihova zloglasnoga voe u
skrivenom glavnom stanu. Ostatak je bila, kako kae stara dosjetka, zuppa di
anitra, paja juha, prava sitnica. Meutim, u drutvu ljudi iz tajnih
operacija nastala je legenda. Samoubilaka estorka bila je sila s kojom valja
raunati.
Kasnije operacije u Bejrutu, Gazi, Osaki, Singapuru i Bas-king Ridgeu u New
Jersevu, samo su pojaale ugled toj jedinici. Uspjeli su se ubaciti i izmamiti
na sunce mnoge svjetske divlje zloince, od vercera drogom i trgovaca orujem
do ubojica na ugovor i trgovaca nekretninama, a u svim tim opasnim misijama
nisu imali nikakvih gubitaka.
Nikad nisu ispalili ni metka, ni izvadili no, ni bacili runu bombu. Meutim,
sve je to znao samo jedan ovjek - opet unaprijeeni brigadni general Ethelred

Brokemichael. Bila je to takva nesreal Ta slavna Samoubilaka estorka, za

koju bi se moglo rei da je na neki nain pandan eskadronima smrti, nikad nije
nikoga ukokala - oni su se jednostavno rijeima proetali kroz svaku
potencijalno smrtonosnu zadau koju bi dobili. Bilo je to pravo ponienje!
Kada je dravni tajnik Warren Pease stigao u Fort Ben-ning i dvosjednim dipom
dovezao do najdalje toke gotovo etrdeset tisua hektara velikog prostora da
bi Brokemichaelu predao najtajnije upute, Ethelred je vidio svjetlo na kraju
tunela i svoju osobnu osvetu] Razgovor je tekao ovako:
- Razjasnio sam to s naim ljudima u vedskoj - ree Pease. - Oni e rei
Nobelovom odboru da je rije o nekoj nacionalnoj krizi i pitati koliko haringa
treba uvesti od njih. Onda e vai momci poletjeti iz Washingtona, ne iz
Stockhol304
ma, nakon to su valjda razgovarali s predsjednikom, a bostonski e ih
gradonaelnik pozdraviti u zranoj luci, bit e konferencija za novinstvo i
limuzine s pratnjom na motociklima i sve to uz to ide.
- Zato Boston?
- Zato jer je to amerika Atena, sjedite znanja, mjesto odakle bi takva
delegacija mogla govoriti.
- A moda i mjesto gdje bi Hawkins mogao biti?
- Mislimo da je i to mogue - upadne dravni tajnik. - Ono to je sigurno i
to nas zanima je to da se on nee moi odrei takve nagrade.
- Za ime Boje, Hawk bi se probio iz logora u Hanoju i preplivao Tihi ocean
da je dobije! Isuse, vojnik stoljea! Stari e Georgie Patton ispaljivati
munje i gromove!
- A kad se pojavi, vai ga momci uzimaju i evo nas iznad Atlantika, idemo
prema sjeveru, daleko na sjever. I to zajedno sa svim nedomoljubnim gadovima
koji rade s njim.
- Tko su oni? - upita general Ethelred Brokemichael.
Pa, prvi je jedan bostonski odvjetnik koji je branio Havvkinsa u Pekingu,
pravnik imenom Devereaux.
- Auuuragh! - urlikne brigadni general tako da se njegova rika mogla
usporediti samo s nuklearnom eksplozijom u pustinji. - Onaj harvardski gnjus?
- zakretao je, a vene na njegovom starom vratu tako su nabrekle da je dravni
tajnik pomislio da bi se general mogao sruiti na gredicu poljskoga cvijea.
- Da, mislim da je iao na Harvard.
On je mrtav, mrtav, mrtav! - vikao je general, boksajui po zraku i diui
prainu svojim prilino nepotrebnim padobranskim izmama. - On je gotov,
obeajem ti to! ... To je rekao Brian Donlevv kao Zindelneuf u filmu Beau
Geste.
Marlon, Dustin, Telly i Duke sjedili su jedan nasuprot drugome u etiri
okretna sjedala u prednjem dijelu zrakoplova Air Force Two, a Svlvester i Sir
Larry bili su za malim stolom u sredini trupa. Radili su na napisanom tekstu i
predlocima za improvi305
zaciju koji e voditi u spontane nevezane razgovore. Kada je slubeni
zrakoplov poeo svoj prilazni manevar prema bostonskom podruju, uo se amor
est glasova, snano obiljeenih osobnim interpretacijama vedskoga naglaska u
engleskom govoru. Pred licima su estorica ratnika imali zrcala u kojima su
provjeravali masku - tri kozje bradice, dva brka i tupe za Sir Larrvja.
- Bok, svima! - uzviknuo je mladoliki plavokosi ovjek koji se pojavio na
izlazu iz zatvorenog dijela stranjeg dijela trupa. - Pilot kae da sada mogu
doi.
Kakofonija glasova postupno se smirila s ulaskom nasmijeenoga potpredsjednika
Sjedinjenih Drava u iroki prostor. - Nije li to zabavno? - ree on.

- Tko je taj? - upita Svlvester.

- On - ispravi ga Sir Larry, namjetajui svoj tupe. - Tko je on, Sly.
- Je, je, dobro, ali to je to?
- To je moj zrakoplov - odgovori potencijalni nasljednik Ovalnoga ureda. Nije li dobar?
- Sjedi, strance - ree Duke. - Ako eli klope ili cuge slobodno pritisni
neki od onih tamo gumbia.
- Znam, znam. Svi su ti momci moja posada.
- On-on-on je-je pot-pot-pot... zna - vikne Dustin, tresui glavom, ne
naprijed-natrag, nego u krug. - Roen je tono - tono u jedanaest i dvadeset
dvije minute ujutro godine 1951. - tono est godina, dvanaest dana, sedam
sati - sati -sati i dvadeset dvije - dvije - dvije minute nakon to su se
Japanci - Japanci - Japanci predali na bojnom brodu - brodu -brodu Missouri.
- Dosta, Dusty! - povie Marlon, eui se desnom rukom ispod lijevog pazuha.
- Dosta mi je tog hop-hop-hop; jasno ti je odakle sam, ha? Dusty?
- Ti i tvoj tramvaj - tramvaj - tramvaj!
- Hej, smiri, se djeaiu, jesi li za lizalicu? - upita Telly cerekajui se
potpredsjedniku, ali bez osmijeha u oima. - Sve je u redu, mali, ali sjedi i
zatvori labrnju, moe? Imamo posla, kui?
306
- Rekli su mi da ste glumcil - ree potpredsjednik i sjedne na sjedalo u
prolazu blizu kvarteta, s licem koje je oivjelo od oduevljenja. - esto sam
mislio kako bi bilo biti glumac. Znate, mnogi ljudi misle da izgledam kao
filmska zvijezda...
- Ne zna on glumiti! - izgovori Sir Larry britanski uz-nosito sa svoga mjesta
za stolom. - Sve su to srea i veze, a lo njegovo glupo, neuvjerljivo lice,
potpuno je bez znaaja.
- Prolazi kao redatelj - redatelj - redatelj - ublai Dustin ocjenu.
- Jesi li lud? - rikne Marlon. - To je bila podjela. Glumci su ga iznijeli.
- Moda im je on podijelio uloge - ree Svlvester. - Zna, to nije nemogue,
ovjee.
- Sluajte vi mene, stranci - ree Duke zamirivi i kroz polusputene kapke
kruei pogledom po sjedalima. - Sve je lo onaj prljavi posao u onim uredima
grabeljivih uzurpatora zemlje i kradljivaca stoke, naime agenata. To je ono
to oni zovu "piramidnim poslovima". Dobije zvijezdu, ali mora uzeti i sva
ona druga govna.
ovjee, pa to je pravi glumaki razgovor! - prasne potpredsjednik.
- Mali, to ti je sranje i ne unosi u to svoje lijepo lie.
- Telly! - razljuti se Sir Larry. - Koliko sam ti puta rekao da neki ljudi
mogu govoriti proste rijei, ali ti ne, drago moje! Iz tvojih usta to zvui
uvredljivo.
- Hej, ovjee - upadne Marlon, krivei lice pred zrcalom. - Pa to bih
trebao rei? "Fuj tebi, veliki Cezare?" Pokuao sam to nekoliko puta i nije mi
pomoglo.
- Ne govori ti tako dobro, Marley - ree Svlvester, lije-pei bradu. - Mora
govoriti potpuno dobro da bi te glupe rijei imale smisla.
- Ti pria, ti gutau rijei!
- I ja nastojim ne popiti toliko tog Jakeovog piva, koje je /a mene dolar po
krigli.
- Hej, vrlo dobro, Sly! - vikne Marlon svojim savreno prirodnim normalnim
glasom sa Srednjeg zapada, bez razvlaenja i pjevuenja. - Stvarno dobro!
307
zaciju koji e voditi u spontane nevezane razgovore. Kada je slubeni
zrakoplov poeo svoj prilazni manevar prema bostonskom podruju, uo se amor
est glasova, snano obiljeenih osobnim interpretacijama vedskoga naglaska u

engleskom govoru. Pred licima su estorica ratnika imali zrcala u kojima su

provjeravali masku - tri kozje bradice, dva brka i tupe za Sir Larrvja.
- Bok, svima! - uzviknuo je mladoliki plavokosi ovjek koji se pojavio na
izlazu iz zatvorenog dijela stranjeg dijela trupa. - Pilot kae da sada mogu
doi.
Kakofonija glasova postupno se smirila s ulaskom nasmijeenoga potpredsjednika
Sjedinjenih Drava u iroki prostor. - Nije li to zabavno? - ree on.
- Tko je taj? - upita Svlvester.
- On - ispravi ga Sir Larry, namjetajui svoj tupe. - Tko je on, Sly.
- Je, je, dobro, ali to je to?
- To je moj zrakoplov - odgovori potencijalni nasljednik Ovalnoga ureda. Nije li dobar?
- Sjedi, strance - ree Duke. - Ako eli klope ili cuge slobodno pritisni
neki od onih tamo gumbia.
- Znam, znam. Svi su ti momci moja posada.
- On-on-on je-je pot-pot-pot... zna - vikne Dustin, tresui glavom, ne
naprijed-natrag, nego u krug. - Roen je tono - tono u jedanaest i dvadeset
dvije minute ujutro godine 1951. - tono est godina, dvanaest dana, sedam
sati - sati -sati i dvadeset dvije - dvije - dvije minute nakon to su se
Japanci - Japanci - Japanci predali na bojnom brodu - brodu -brodu Missouri.
- Dosta, Dusty! - povie Marlon, eui se desnom rukom ispod lijevog pazuha.
- Dosta mi je tog hop-hop-hop; jasno ti je odakle sam, ha? Dustyl
- Ti i tvoj tramvaj - tramvaj - tramvaj!
- Hej, smiri, se djeaiu, jesi li za lizalicu? - upita Telly cerekajui se
potpredsjedniku, ali bez osmijeha u oima. - Sve je u redu, mali, ali sjedi i
zatvori labrnju, moe? Imamo posla, kui?
306
- Rekli su mi da ste glumcil - ree potpredsjednik i sjedne na sjedalo u
prolazu blizu kvarteta, s licem koje je oivjelo od oduevljenja. - esto sam
mislio kako bi bilo biti glumac. Znate, mnogi ljudi misle da izgledam kao
filmska zvijezda...
- Ne zna on glumiti! - izgovori Sir Larry britanski uz-nosito sa svoga mjesta
za stolom. - Sve su to srea i veze, a to njegovo glupo, neuvjerljivo lice,
potpuno je bez znaaja.
- Prolazi kao redatelj - redatelj - redatelj - ublai Dustin ocjenu.
- Jesi li lud? - rikne Marlon. - To je bila podjela. Glumci su ga iznijeli.
- Moda im je on podijelio uloge - ree Svlvester. - Zna, to nije nemogue,
ovjee.
- Sluajte vi mene, stranci - ree Duke zamirivi i kroz polusputene kapke
kruei pogledom po sjedalima. - Sve je to onaj prljavi posao u onim uredima
grabeljivih uzurpatora zemlje i kradljivaca stoke, naime agenata. To je ono
to oni zovu "piramidnim poslovima". Dobije zvijezdu, ali mora uzeti i sva
ona druga govna.
- ovjee, pa to je pravi glumaki razgovor! - prasne potpredsjednik.
- Mali, to ti je sranje i ne unosi u to svoje lijepo lie.
- Telly! - razljuti se Sir Larry. - Koliko sam ti puta rekao da neki ljudi
mogu govoriti proste rijei, ali ti ne, drago moje! Iz tvojih usta to zvui
uvredljivo.
- Hej, ovjee - upadne Marlon, krivei lice pred zrcalom. - Pa to bih
trebao rei? "Fuj tebi, veliki Cezare?" Pokuao sam to nekoliko puta i nije mi
pomoglo.
- Ne govori ti tako dobro, Marley - ree Svlvester, lije-pei bradu. - Mora
govoriti potpuno dobro da bi te glupe rijei imale smisla.
- Ti pria, ti gutau rijei!
- I ja nastojim ne popiti toliko tog Jakeovog piva, koje je za mene dolar po
krigli.

- Hej, vrlo dobro, Sly! - vikne Marlon svojim savreno prirodnim normalnim
glasom sa Srednjeg zapada, bez razvlaenja i pjevuenja. - Stvarno dobro!
307
- Dobar odgovor, mome - ree Telly glasom kultiviranog sveuilinog
profesora engleskog jezika.
- Mi moemo uiniti to god poelimo - doda Dustin, gladei brkove.
- Pa, gospodo, bolje nam je da tamo dolje u zranoj luci Logan budemo jako
dobri - ree Duke, pipajui svoj malo crvenkasto napudrani nos i govorei
glasom koji je pripadao visokom efu neke industrije.
- Ma k vragu, jako smo dobri! - vikne Sir Larry glasom koji je podsjeao na
movaru Okefenokee.
- Gospode Boe - uzvikne Svlvester sa samoglasnicima diplomiranog polaznika
dramske akademije na Yaleu i bolje pogleda potpredsjednika. - Taj je doista
on!
- To, Sly! - ispravi ga opet Larry, polako kliui natrag u ulogu
aristokratskog Britanca. - Barem mi se tako ini.
- Opravdano je rabiti govorne izraze kad prirodno legnu
odvrati Svlvester, jo uvijek gledajui potpredsjednika. - Hvala to ste
nam omoguili posluiti se vaim zrakoplovom, ali kako to?
- Dravni tajnik Pease misli da e to ostaviti dobar dojam u Bostonu, a kako
nisam imao drugoga posla... mislim, imam ja mnogo posla, ali ovaj tjedan nemam
drugoga posla... rekao sam, "Moe, zato ne?" - Potencijalni nasljednik
povjerljivo se nagne naprijed. - ak sam potpisao i "nalog".
- to? - upita Telly, podiui oi sa svoga lika u zrcalu.
- Nalog za obavjetajnu akciju.
- Znamo to, mladiu - ree Duke, iji je pravilni izgovor sada otkrivao
njegovu ulogu neijeg glavnog ravnatelja. - Ali mislim da samo predsjednik
moe potpisati takav dokument.
- Znate, on je bio u kupaonici, a ja sam bio pri ruci, pa sam rekao "moe,
zato ne?"
- Kolege glumci - proglasi Telly, vrativi se svom zrcalu dok je odjekivao
njegov vibrato uzgojen ba u onoj slavnoj kazalinoj ustanovi The Players u
Gramercy Parku u New Yorku.
- Ako to ne izvuemo, Kongres e s ovim mladim gospodinom imati takvu veeru
sa sasluanjem kakvu on nikad nee zaboraviti.
- Zapravo sam tamo stekao nekoliko novih prijatelja...
- A on e biti na ranju - ranju - ranju - zakljui Dustin jako tresui
glavom. - Tono - tono - tono etiri - etiri sata, dvadeset - dvadeset dvadeset minuta i trideset i dvije -dvije - dvije sekunde. Guzica e mu biti
jako dobro peena.
- Peenka! To volim. To ti pokazuje da te stvarno cijene!
- Hoete li nas vi predstaviti na konferenciji za novinstvo u zranoj luci?
- skeptino upita Marlon, iji se tihi, topli srednjezapadni naglasak lijepo
uo.
- Ja? Ne, doekat e vas gradonaelnik. Ja zapravo ne bih trebao silaziti iz
zrakoplova barem sat vremena, a i tada bez ikakve medijske pratnje.
- Pa zato biste onda uope silazili? - upita jelski erudit koji se nazivao
Svlvesterom. - Mi se sluimo inventarom Ratnoga zrakoplovstva da nas odvede...
- Nemojte mi rei! - vrisne potpredsjednik pokrivajui ui. - Ja nita ne
smijem znati!
- Ne smijete nita znati? - upita Duke. - Ali vi ste potpisali nalog,
gospodine.
- Pa jasno, zato ne? Ali tko uope ikad ita te gluposti?
- Pore Jud is daid, a candle lights his haid - tiho zapjeva Telly sa svog
okretnog sjedala, a njegov je bas-bariton bio savreno prihvatljiv za dirljivu
pjesmu Rodgersa i Hammerstei-na.

Ponavljam - ponovi Svlvester. - Zato biste uope silazili?

- Moram. Znate, neki je upavac ukrao enin auto... njezin auto, ne moj... i
moram ga prepoznati.
alite se! - ree Dustin, sada bez udnih izraza. - Ovdje je, u Bostonu1?
- Kau da su ga vozili neki vrlo neukusni tipovi.
- I to ete uiniti?
- Nekog u mudonju lupati tapom za golf sve do osamnaeste rupe i natrag,
eto, to u!
Opet je nastala kratka utnja, a Duke ustane i uspravi se, pogleda kako
njegovi drugovi prouavaju potpredsjednika, a zatim progovori govorom svoga
imenjaka. - Moda si ti, strance,
308
309
na kraju ipak rancho correcto. Moda bismo ti ak mogli i pomoi.
- Dakako, ja nikad ne psujem, gotovo nikad...
- Samo ti psuj, mali - upadne Telly, posegne u dep i izvue slatki. - Uzmi
lizalicu i ne odustaj. Moda si i ovdje naao nekoliko prijatelja. Mogli bi ti
dobro doi.
- Pripremite se za zavrni manevar slijetanja u zranu luku Logan u Bostonu zauju se rijei iz zvunika u kabini zrakoplova Air Force Two. - Oekuje se
dolazak za osamnaest minuta.
- Imamo jo vremena za jedno pie, gospodine - ree tihi Marlon, prouavajui
mladog plavokosog potpredsjednika. - Dovoljno je pozvati stjuarda.
- Do vraga, zato ne? - Potpredsjednik Sjedinjenih Drava zainati se i
pritisne dugme, a za nekoliko sekundi... moda i malo previe sekundi...
pojavi se stjuard Ratnoga zrakoplovstva, s moda i ne previe volje.
to ete? - upita kaplar, uporno prijetei gledajui mladog
potpredsjednika.
- Strance, to si to rekao! - vikne Duke.
- Molim?
- Zna li ti tko je taj ovjek?
- Da, da gospodine, naravno, gospodine.

- Onda u sedlo i galopom, ne kasom.

U manje minuta nego to je njegov prvi dolazak dao naslutiti, kaplar i jo
jedan iz posade vratie se s piem za sve. I svi su se nasmijeili diui
ae.
- U vae zdravlje, gospodine - nazdravi Dustin svojim jasnim i preciznim
glasom.
- Podravam to - ree Telly. - I ne obazirite se na lizalicu.
- Ja sam trei...!
?
- etvrti...!

- Peti...!
:u
- esti! - zavri Duke, kimnuvi glavom u najboljoj maniri direktorskog
pristanka.
:-W
- Joj, pa vi ste momci doista strani!
;
- Korisna nam je i trajna ast sprijateljiti se s potpredsjednikom
Sjedinjenih Drava - ree fini Marlon, gledajui ostale dok je dizao au.
- Ne znam to bih rekao. Osjeam se kao jedan od vas!
- I jesi, strance, jesi - ree Duke, opet podiui au. - I ti si u govnima,
kao i mi.
Uz svesrdnu pomo Erin Laffertv, kao i kuhinjsku pripomo Desija Jedan i Dva,
Jennifer Redwing je napravila multinacionalni rotilj na verandi. Budui da je
elini rotilj imao etiri plamenika koji su se mogli pojedinano regulirati,
mogla je udovoljiti raznim ukusima. ena Paddvja Laffertvja nazvala je kosher-

dobavljae u Marbleheadu i naruila najboljeg lososa i najsvjeiju piletinu, a

zatim je nazvala deke u Lynnu da poalju najbolje govee odreske koje imaju.
- Ne znam to da radim s tobom, ti nemogue prekrasna damice - govorila je
Erin, irom otvorenih oiju gledajui Jennifer u kuhinji. - Da pokuam nai
malo bizonskoga mesa?
- Ne, draga Erin - odgovori Jennifer, i nasmije se lju-tei velike krumpire
iz Idahoa koje su nale u podrumu. - Ispei u nekoliko lososovih odrezaka.
- Kao one vae indijanske ribe koje ive u onim strano brzim rijekama?
- Opet ne, Erin. Kao ono meso s malo kolesterola koje bismo svi morali jesti.
- Iskuala sam to malo na Paddvju i zna to mi je rekao?... Rekao je da e
samome dobrome Bogu osobno rei... pazi, licem u lice... da ako On nije htio
da njegovi smrtni momci jedu govee odreske, zato je onda na Zemlju stavio
sva ta iva bia koja jedemo?
- I je li ikada dobio odgovor?
- Dobio ga je. Prije dvije godine, zahvaljujui gospodinu Pinkusu, posjetili
smo svoje korijene u Irskoj i Paddy je pao na rit i poljubio Kamen u dvorcu u
Blarnevu. Kad je poslije toga ustao, rekao mi je: "enice, objavilo mi se. Kad
je rije o odrescima, ja sam iznimka i to ti je sveta istina."
310
311
- I prihvatila si to?
- Ma daj, djevojko - odgovori Erin Laffertv, smijeei se slatko, iako ne ba
nevino. - On je moj deko, jedini kojega sam u ivotu poeljela. Hou li
poslije trideset i pet godina sumnjati u njegove vizije?
- Onda neka mu njegovih odrezaka.
- Dajem mu ih, Jenny, ali izreem sve masne dijelove. On tada urla kao vrag
da nas mesar vara ili ih ja pogreno peem.
- I to onda radi?
- Jo jedna aica viskija i moda nekoliko poteza po mjestu odakle mu dolaze
misli.
- Ti si udo od ene, Erin.
- O, ne pretjeraj, djevojko! - ree ena Paddvja Laffer-tyja, smijui se dok
je rezala salatu. - Kad dobije svoga mukarca, naui nekoliko stvari. Prva
je drati ga na ivotu; draga je paziti da mu se baterije ne isprazne, i to je
sve.
- Zavidim ti, Erin. - Jennifer je promatrala fino, iako malo preoblo lice ge
Laffertv. - Ima neto to mislim da nikad neu imati.
- Zato ne bi imala, djevojko? - Erin prekine rezanje salate.
- Ne znam... Moda moram biti jaa nego to bi to bilo koji mukarac volio za
brak; mislim, ne bih se dala potiniti.
- Misli ne bi bila ispod mukarca koji te oeni, ne mislim rei nita
nepristojno.
- Da, mislim to. Ne mogu biti pokorna.
- Nisam sigurna jesam li to shvatila, ali ini mi se da misli na neto kao
imati manju rije ili biti bez nje. Je li to ono to kae?
- Upravo to kaem.
- Pa zar ne postoji bolji nain? Kao ono to ja radim s Paddvjem - s kojim
bih htjela proivjeti i ostatak ivota - kad mu kaem da moe dobiti svoje
odreske, ali on ne zna da ja iz njih izrezujem masnou. On dobije odreske i
tako prestaje prigovarati, ali ono masno smee ode i nema ga sve dok ne
zagrize gotovo do same kosti. Razumije? Daj gorili malo pravoga okusa oko
kosti i zaboravit e ostatak; bit e zadovoljan.
- Znai, misli da bismo mi ene trebale podvaljivati svojim mukarcima?
- Pa to onda ve godinama radimo?... Sve dok se niste pojavile vi
kretalice, mi smo to uspjeno radile. Kai im bilo to, ali namirii to
svojim parfemom.

- Silna stvar - zamiljeno ree ki Wopotamija. Iznenada se iz goleme dnevne

sobe iz kuhinjskih vrata
zauju krici za koje se nije moglo rei jesu li bolni ili trijumfalni ili
oboje, bilo ih je nemogue razluiti. Jennifer ispusti krumpir na pod, a Erin
izbaci glavicu salate u svjetiljki, ime je razbila dugu neonsku cijev, a
komadii stakla upadoe u zdjelu sa salatom. U kuhinju utri Desi Jedan,
udarivi u vrata tako jako da su se odbila od zida i udarila ga u lice, od
ega mu je privremeno zubalo iskoilo.
- Hej! - vikne on. - Doite, vidite teledifusionl To lo-co ludo kao krava s
testiculosl
Obje ene potre prema vratima, utre u sobu i potpuno zbunjeno se zagledaju u
televizor. Prikazivali su est oito vrlo uglednih posjetitelja Bostona, vrlo
sveano odjevenih, neki s kratkim bradicama, dragi s uglaenim brkovima, a svi
u crnim frakovima. Upravo ih je pozdravljao gradonaelnik Grada graha, koji
oito nije znao kako izraziti dobrodolicu.
Dakle dobro nam doli u Bahsten, gospodo iz Nobl-komiteta iz vedske i
elimo vam prenijeti nae srdane zahvale to ste izabrali ba veliko
sveuilite Haavadd za va seminar o meunarodnim odsnoajima i potragu za
Vojnikom stoljea, konkretno jednim generalom MacKenziejem Hawkinsom, za
kojega mislite da je na naim krajnjim zapadnim granicama i da e uti ili
gledati ovu emisiju... Tko je napisao ovo sranje?
- Prekidamo prijenos da bismo vam objasnili to se dogaa! - zauje se glas
televizijskoga komentatora nakon naglog prekida tona. - Uzvieni Nobelllov
odbor stigao je u Boston da bi sudjelovao u raspravi o meunarodnim odnosima,
a njihov je predstavnik, gospodin Lars Olafer, prije nekoliko minuta izjavio
da je dragi razlog njihova dolaska to da nau gdje je general MacKenzie
Hawkins, dvostruki nositelj Kongresnog odlija asti, kojega je Nobelov odbor
izabrao za vojnika sto312
313
,,U0*tk,..,
ljea... Gradonaelnikova e kolona s pratnjom uskoro krenuti u hotel "etri
godinja doba", gdje e vedski odbor odsjesti tijekom trajanja simpozija na
Harvardu... Samo trenutak molim. Imamo na liniji predsjednika Harvarda...
Kakav simpozij? Odakle da ja to znam, pa vi ste tamo predsjednik, nisam ja!...
Oprostite, bila je to mala smetnjica na komunikacijama u Cam-bridgeu... No
dobro, vraamo se svom redovnom programu, reprizi svoje najpopularnije serije
- uvaj duple.
- Uvedite patuljke...
MacKenzie Hawkins skoio je sa stolca i urliknuo: - Nebesa, Vojnik stoljeal
Jeste li uli?... Naravno, moralo se to dogoditi prije ili kasnije, ali me to
to se dogodilo ini najponosnijim asnikom s bojita svih vremena! I rei u
vam, momci i djevojke, ja u tu ast podijeliti sa svakim prainarom koji je
ikad sluio pod mojim zapovjednitvom, jer to su pravi heroji i elim da to
uje cijeli svijet.
- Generale - mirno, gotovo njeno, ree veliki crni plaenik. - Moramo
porazgovoriti.
- O emu, pukovnie?
- Nisam ja nikakav pukovnik, a vi niste nikakav vojnik stoljea. Ovo je
namjetaljka.
-314
20
Tiina je bila i napeta i dirljiva. inilo se kao da svi okupljeni gledaju
muke neke velike vjerne ivotinje koju je neki nevieni gospodar iznevjerio
prepustivi je ubojitim raljama vujeg opora. Jennifer Redwing utke je
prila televizoru i ugasila ga, a MacKenzie Hawkins zurio je u Cvrusa.

- Pukovnie, ini mi se da biste to trebali objasniti - ree general, ije su

oi odavale iznenaenje i povrijeenost. - Upravo smo zajedno vidjeli
televizijske vijesti i uli rijei uglednog stranog gosta predstavnika za
javnost Nobelovog odbora, a ako mi sluh nije nepopravljivo oteen, on je
najavio da u ja dobiti nagradu kao vojnik stoljea. Budui da e tu emisiju i
vijesti o njoj nesumnjivo uti milijuni ljudi, mislim da je teko zamisliti da
bi to bio falsifikat.
- Konani i trajni ubod - ree Cyrus M. tiho. - Pokuao sam to objasniti
vaim kolegama, gospoici R. i gospodinu D.
- Pokuajte sada meni, gospodine pukovnie.
- Ponavljam, generale, nisam ja pukovnik...
- A ja nisam vojnik stoljea - prekine ga Hawkins. - Vjerojatno ete i to
ponoviti.
- Moda bi vam ta ast i trebala pripasti, ali to nikad ne bi dolo ni od
koga povezanog s Nobelovim odborom.
- to?
- Hoete li da vam ponovim rije po rije, da ne bi bilo zabune.
- Niste li moda odvjetnik? - upadne Aaron Pinkus.
- Nisam, ali sam, uz ostalo, i kemiar.
- Kemiar? - upita jo zbunjeniji Hawkins. - Pa to vi onda uope znate o
iemu!
315
t;i:
- Sigurno nisam u istoj kategoriji kao Alfred Nobel, koji je takoer bio
kemiar i koji je izumio dinamit i koji je, kako mnogi vjeruju, da bi umirio
savjest zbog tog izuma, utemeljio Nobelove nagrade koje nikada ni na koji
nain ne smiju biti povezane s ratom. Njima bi i pomisao o nekakvom vojniku
stoljea bila svetogrdna.
- to nam onda, zapravo, eli rei, Cvruse? - umijea se Jannifer.
- Samo dodatak onome to sam vam jutros rekao. Ovo je zamka u koju bi trebao
upasti general Havvkins...
- Znate mi i imel - povie MacKenzie.
- On ti zna ime, Mac, pa to - ree Deveraux.
- Odakle?
- Pustite to generale - odgovori Redwingova. - Za sada je on moj svjedok...
Dobro, Cvruse, to je zamka. I to jo? Po tvom glasu rekao bih da tu ima jo
neto.
Ovo vie nisu drugorazredni luaci s kompleksom Aleksandra Velikog. Ovo je
solistika operacija, a pokrenuo ju je neki prokleti glavonja iz vlade.
- Iz Washingtona? - sumnjiavo upita Aaron Pinkus.
- Netko iz Washingtona - pojasni plaenik. - Nije to skupni rad; prijetilo bi
previe opasnosti od curenja informacija; nego visoko smjeteni dunosnik koji
to moe izvesti sam.
- Zato to kae? - uporno e Aaron.
- Budui da je Nobelov odbor u vedskoj ist, a da bi ga se barem povremeno
oneistilo netko vrlo vaan morao bi riskirati svoj poloaj. K tomu, svaki bi
bolji novinar mogao u Stockholmu potraiti potvrdu. Pretpostavljam da je takva
potvrda ve izdana.
- O, deki - uzvikne Sam Devereaux - to je otra politika igra!
- ini mi se da sam to i sam jutros rekao.
- Takoer si mi rekao da razmilja o tome da se s Romanom Z. povue odavde
im se te stvari s tim litijem srede... Sada je to gotovo, Cvruse. to e
sada? Hoe li nas napustiti?
;
- Ne, savjetnie, predomislio sam se. Ostajemo.
- Zato? - upita Jennifer Redwing.
316

Vjerojatno sada oekujete neku dubokoumnu rasno obojenu izjavu kako smo mi
crnuge, da bismo preivjeli Klan, morali razviti neko esto ulo pa se zato
gadno uzbudimo kad se vlada tako ponaa. To je voodoo.
- Hej, ne govori li dobro ovaj veliki? - umijea se gospoa Laffertv.
- ekaj, draga Erin - ree Redvvingova, ija je pozornost
sada potpuno
pripadala
Cvrusu.
Dobro,
gospodine plaenice, bez rasnog voodoa, o
emu i ja poneto znam. Kako to da ostajete?
- Zar je to vano?
- Meni jest.
- To lako mogu shvatiti - ree Cyrus, smijeei se.
Ali ja nita ne mogu shvatiti! - prasne MacKenzie Hawkins, prstima
drobei cigaru koju je prinosio ustima.
- Onda neka cijenjeni gospodin odgovori - umijea se Aaron Pinkus. - Ne
zamjerite gospodine generale, ali k vragu, zaveite ve jednom.
- Jedan zapovjednik nikad ne daje takvu zapovijed drugome.
- Zabijte si to u dupe - ree Aaron i naglo zatrese glavom, kao da se udi
odakle su dole te rijei. - Nebesa, strano mi je ao.
- Nema na emu - upadne Sam. - Gdje ste ono stali, Cyrus?
- Dobro, gospodine savjetnie - ree plaenik, gledajui prema Devereauxu. Koliko ste toga rekli ostalima?
- Sve to ste nam vi rekli, samo to nije bilo ostalih, nego samo Aaron.
Nismo u to ukljuili Maca, ni njegove "pobonike", ni moju majku.
- Zato k vragu ne rei meni? - vikne general. - ... to god bilo to o emu
ne govorite!
Trebalo nam je jo neto prije nego to vi ponete izdavati zapovijedi odgovori Sam suho, okreui se prema Cvrusu. - A uzeli smo u obzir vae
tekoe u Stuttgartu i njihove posljedice. Vae "oslobaanje" iz zatvora,
onakvo kakvo je bilo.
317
ti
Hi
- Nije vano. Ako je ovo frka kakva mislim da jest i ako vam Roman Z. i ja
moemo pomoi, imam dojam da to neete iskoristiti protiv nas.
- To vam mogu obeati - ree Redvvingova.
- Nita nisam uo - doda Devereaux.
- I ne biste uli - otro e plaenik. - Vaa su pitanja bila nespretna, a
ono to je gospoica R. pitala bilo je izravno i smisleno. Jasno je pokazala
kako joj je, da bi mi mogla povjerovati, trebalo jo i uvjerljivosti iz
pozadine. I ja sam joj to dao.
- Sve je to rekla-kazala i neupotrebljivo, ako mene pitate,
- ree Pinkus.
- Moje istrage nikad nisu nespretne - promumlja Sam.
- Pa, mnogo ste toga imali na umu... kao i na hlaama,
- mirno ree Jennifer. - Rekli ste da vaa odluka o ostanku nije rasno
uvjetovana, a nitko osim vas nije to ni spominjao. Ne bunite li se previe?
Bili ste crnac pod krivom optubom; da se to dogodilo meni, Indijanki, bila
bih bijesna i dugo bih takva ostala. Htjela bih udarac uzvratiti svakom
simbolu vlasti i nisam sigurna da bi mi razlog bio vaan. Je li to razlog to
ostajete?
- Vaa je psihologija ispravna, ali nije primjenljiva. Unato izjavama o
samoobrani, zatvorili su me, ne zato to sam crnac, nego zato to sam bio jako
dobar inenjer kemije. Dodue, moda nekoliko idiota u Stuttgartu nisu mogli
smisliti da bi jedan Schwarzer bio sposoban analizirati njihove zavrne faze u
sintezi...
- On je stvarno neto posebno! - povie gospoa Laf-ferty.
- Erin, draga, molim te.

- Bilo kako bilo - nastavi Cyrus - Taj je ugovor s krajnjim korisnikom

odobrio neki glavonja u Komisiji za nadzor naoruanja putem veze s diplomatom
kojeg nikad nisam vidio. Neki visoko smjeteni vladin opunomoenik, ije su
ruke bile dobro umoene, sprijeio je da moje poetne sumnje stignu do ostalih
lanova komisije. Bio sam - oprostite na izrazu - ocrnjen, a to nije imalo
nikakve veze s bojom moje koe, jer analitiki izvjetaji ne sadre takve
informacije.
318
- U kakvoj je vezi vae iskustvo iz Stuttgarta s veeranjom konferencijom za
novinstvo u Loganovoj zranoj luci? - upita Pinkus.
- Povezano sa svime to sam rekao vaim suradnicima o neobinim okolnostima
ovog posla. Moram se vratiti na ono esto ulo koje sam poricao, jer ovo nema
nita s rasom, to se tie korupcije, korupcije u vladi. Jedan monik iz odbora
za kontrolu naoruanja izvukao je moju crnu guzicu iz njemakog zatvora, gdje
bi ostala pedeset godina da je ostala samo jo jedan mjesec. Postigao je to
pritiskom na njemake sudove, a zatim se dogovorio sa mnom. Iznenada je sve
utihnulo i jedino to se moglo uti o izgradnji te kemijske tvornice bilo je
gugu-tanje, a nagodba sa mnom je bila da bih mogao biti osuen na pet godina,
a odleati moda jednu, ako drim jezik za zubima - sve samo da bi se odrao
privid. I nemojte mi rei da tu nije bilo podmazivanja.
- Ali vi ste prihvatili nagodbu - ree Jennifer, ne ba obzirno. - Povoljnu
nagodbu s priznanjem.
- Nije me ba privlailo da budem jedini crnac u njemakim zatvorima u kojima
mnogo skinheada eka da Adolf ustane iz groba.
- Oprostite, to razumijem. I mi smo razvili esto ulo.
- Nemojte se ispriavati - tiho otkloni plaenik. - Kad sam na zatvorskoj
televiziji vidio one filmove i ljude koje je pokosila kemikalija o kojoj sam
ja znao, posramio sam se sam sebe.
- Ma dajte, pukovnie!
- Za ime Boje, prestanite s time, savjetnie. Nisam ja pukovnik.
- Ozbiljno to mislim! - brzo nastavi Devereaux. - to bi vam mogao zatvor od
pedeset godina kad sa skinheadima ne biste preivjeli ni pedeset minuta?
- To je bilo i moje miljenje i upravo sam zato prekinuo s Romanom Z. To je
sranje moralo prestati, ovjee!
- I vama se ini da se neka varijacija onoga to se dogodilo vama sada dogaa
generalu Hawkinsu? - upita Aaron, naginjui se u naslonjau. - A dokaz za to
bila bi emisija koju srno upravo gledali.
319
dKaem vam da ne mogu i neu vjerovati da bi ikad moglo biti ikakve
Nobelove nagrade za vojnika stoljea. I zato bi taj takozvani odbor bio
poletio u Boston, jedinu zranu luku u ovom kraju gdje jo niste bili
napadnuti, to znai da vas slijedi vrhunska vladina obavjetajna sluba?
Tree, taj kvartet zbunjenih psihopata koji vas je pokuao napasti u Hooksettu
bili su samo bijedni kreteni puteni s lanca; rekao bih da je netko za koga
nikada neete saznati podmitio uvara. Vi ste to zakljuili po otisnutom znaku
zatvorske praonice u unutarnjem dijelu jednih hlaa i vratili ste ih natrag u
mrtvakim vreama.
- Proklete lijenine! - urlikne MacKenzie Hawkins. - To to smo im vratili
bila je poruka]... I hoe li mi tko rei o emu mi to zapravo razgovaramo?
Poslije emo ti
popuniti praznine, Mac - odgovori Sam, drei ruke na
Cvrusovu ramenu. - Ako sam te dobro shvatio, moramo nai tko vodi tu
operaciju, zar ne?
- Dobro si shvatio - odgovori plaenik. - Jer napad na tebe u New Hampshireu
mogao je potei iz istoga izvora, ali sada su se popeli navie, moda i
previe, a to znai da bi mogli biti ranjivi.
- Zato to kae? - upita Pinkus.

- Ovi su sletjeli u Air Force Two - odgovori Cyrus. - Strani su dravljani, a

slue se drugim zrakoplovom po rangu u dravi, to znai da je to moralo biti
odobreno na jednome od tri mjesta: u Bijeloj kui, to moemo iskljuiti jer
ionako imaju s njim previe problema; u CIA, koju moemo odmah iskljuiti jer
pola zemlje ionako s razlogom misli da skraenica znai Caught In the Act,
uhvaeni na djelu, pa vjerojatno ne bi ulazili u rizik jo jednog izvrgavanja
ruglu, i, napokon, tu je State Department, za koji nitko ne zna to oni tamo
rade, ali oni to svejedno rade. Rekao bih da je to jedan od potonjih, a naemo
li koji od njih, smanjit e se broj moguih ljudi koji mogu naruiti taj
avion. Meu njima se nalazi taj gadni lopov.
- Moda State Department i CIA zajedno? - predloi Pinkus.
- Nikako. Agencija ne vjeruje dravnom ministarstvu i obratno. U takvom
kombiniranju snaga krije se previe opasnosti.
- A ako otkrijemo da su to jedni ili drugi? - upita Sam. - to onda?
- Onda tresemo kosti svakog zamislivog glavonje u Wa-shingtonu dok ne
propjevaju. Moramo doznati tko stoji iza te operacije... i mislim da toga ili
tu moramo zauvijek srediti, jer to je jedini nain da postigne sigurnost.
- Kako?
- Razotkrivanjem, Sam - ree Jennifer. - Ovo je jo uvijek drava u kojoj
vlada zakon, a ne manijaci iz Washingtona.
- Tko to kae?
To je sporna toka - sloi se Redwingova. - to emo, Cyrus?
- Idealno bi bilo poslati u onaj hotel koji su spomenuli nekoga tko bi glumio
generala, a s njima bismo poli i ja i Roman Z. kao njegovi civilni pomonici.
Uobiajeno je da umirovljeni generali s dvije Kongresne medalje imaju
pomonike.
- A Desi Jedan i Dva? - upita Aaron. - To bi ih ugrozilo.
- Zato? Bit e s pravim Hawkinsom.
- Pa da. Ovaj je slabi um poeo starjeti. Sve se dogaa tako brzo.
- Oni su dobri momci, a i vas ovdje treba tititi. - Cy-rus zastane, naglo
osjetivi Eleanorin obeshrabrujui pogled - Ljudi, pa ta me ena stvarno ne
voli - proape on.
- Ona te ne poznaje - tiho ree Sam. - Kad te upozna, dat e veliku donaciju
Crnakom fondu za kolovanje, to ti mogu obeati.
- Naravno, strano je propustiti crnog plaenika. K vragu, ovdje nema nikoga
tko bi proao kao general. Moramo smisliti neto drugo.
- ekaj malo - ubaci se Pinkus. - Shirley i ja podupiremo lokalne kazaline
trupe - ona se voli slikati na premije-rama. Osobito joj je drag jedan stariji
glumac koji je igrao u mnogo brodvejskih komada; on je u neemu to je kao
polumi-rovina. Siguran sam da bi ga se dalo nagovoriti da nam pomogne, uz
naknadu, dakako... ali, razumije se, samo ako bude potpuno siguran.
320
321
Za to vam dajem rije, gospodine - ree Cyrus. - Nita mu se loega ne
moe dogoditi, jer emo mu Roman Z. i ja biti s obiju strana.
- Glumac? - uzvikne Devereaux. - To je ludo!
- U stvari, on esto nastupa na slian nain. - Telefon zazvoni na stolu uz
Aaronov stolac; on odmah digne slualicu. - Da? ... Za tebe, Sam. Mislim da je
to tvoja sobarica, roakinja ora.
- Jao, boe, potpuno sam zaboravio na njuree De-vereaux, probijajui se
oko stola k telefonu.
- Ja nisam - prekine ga Eleanor. - Govorila sam s njom sino, ali joj nisam
rekla gdje smo i nisam joj dala ove brojeve.
- ora! - vikne Sam. - Kako si... ti si s njom razgovarala, mama? ... Zato
mi nisi rekla?

- Nisi pitao. Ali kod kue je sve u redu. Policajci su stalno tamo i mislim
da ona hrani cijelu policiju.
- ora? Mama kae da je tamo sve u redu.
- Sve kipi. Prokleti je telefon zvrndao cijeli dan, a nitko mi nije znao ili
htio rei gdje si.
- Kako si doznala?
- Od Bridget, keri Paddvja Laffertvja. Ona kae da joj je Erin dala ovaj
broj za sluaj da bude kakvih problema s unucima.
- To bi moglo biti. A to je? Tko me zvao?
- Ne tebe, Sambo... svakoga osim tebe!
-:
-Koga?
- Najprije onoga ludog generala o kojem stalno govori, pa onu dugonogu
Indijanku koja ne bi smjela na ulicu. I velim ti, za svako od njih bilo je bar
po dvadeset poziva, sve od istih ljudi, svakih pola sata.
- Kako se zovu?
- Jedan mi nije htio rei, a drugome ti ne bi povjerovao. Prvi je zvuao
potpuno blesav od panike, onako kao ponekad ti, Sammy. Stalno je vikao da neka
njegova sestra odmah nazove brata.
- Dobro, rei u joj. A onaj drugi, onaj koji je traio generala?
,
322
- Pa sad, kad to uje, ti e pomisliti da sam opet kra-cluckala, ali nisam
jer je ovdje bilo previe policajaca... uj, da /nas kakav e raun dobiti od
mesara...
- Ime, ora!
- Johnnv Calfnose, Sammy, moe li to povjerovati?
- Johnny Calfnose? - tiho e Devereaux.
- Calfnose... - zine Jennifer.
Calfnose] - vikne Hawk. - Moje me osiguranje po-kuSuva nai? Silazite s
tog telefona, porunice!
Moj me bivi klijent pokuava nai! - vikala je Red-wingova i sudarila se
s generalom koji je takoer trao prema Siiniu.
Ne! - vikne Devereaux, okrene se i podigne slualicu i/van njihova
dohvata. - Calfnose je za Maca. Tvoj brat trai da ku nazove.
- Daj mi tu slualicu, mali.
- Ne, najprije meni!
=
Svi se smirite - ree Pinkus, podigavi glas. - Moj ogor ima najmanje
tri, moda i etiri telefonske linije, bar dvije za Shirlevinu sestru i
telefona ima posvuda koliko hoe. Samo ili naite i pritisnite neosvijetljenu
tipku.
Utrka Jennifer i Hawka za telefonima izgledala je kao mali piindemonij za
odmora u djejem vrtiu. Mac primijeti jedan "parat na verandu, zaleti se
prema staklenim vratima i otvori ih s bunim udarcem. Redwingova primijeti
drugi telefon na antiknom bijelom pisaem stolu uz stranji zid i baci se na
nj. Tiinu veeri proparala je kakofonija glasova.
- Dovienja, ora.
- Charlie, ja sam!
- Calfnose, ovdje Gromoglavi!
- ali se, Mali brate, reci mi da se ali!
- Prokletstvo etiri dana do nultoga dana!
- Ne ali se...?
Poalji im da prihvaam i potpii to s T.C., poglavica mijpotlaenijeg
naroda u zemlji!
- Charlie, poalji mi avionsku kartu za Ameriku Samou. Vidimo se tamo.
323
I

Hawk i Jennifer spustie svoje slualice, jedno u trijumfu, drugo u oaju.

General umarira kroz dvorina vrata kao zapovjednik rimske legije na ulazu u
Kartagu, a Redvvingova se okrene od elegantnog bijelog stola kao izgubljena
njena ptica koju su sruili divlji vjetrovi.
- to je, draga moja? - paljivo upita Aaron, kojega je Jenniferin izraz lica
vidljivo dirnuo.
- Najgore to moe biti - odgovori ona jedva ujno. - lift u pakao.
- Hajde, Jennifer...
- Learjetovi i limuzine, izvori nafte na Lexingtonskoj aveniji i rafinerije u
Saudijskoj Arabiji.
- Boe... - proape Sam. - Vrhovni sud.
- Pogodak! - rikne Hawk. - Sve u samo sredite mete. Vrhovni sud!
- aljete nas natrag u zatvor? - vikne Desi Jedan.
- Zato nam to radite, henerale - ree pogoeni Desi Dva.
- Pogreno ste me shvatili, gospodo satnici. Vi se uspi-njete graniarskim
uzetom koje vodi do lijepih vojnikih karijera.
- Hej svi vi, tiinal - povie Devereaux i pomalo se iznenadi vidjevi da su
ga svi posluali. - Dobro, Red, najprije ti. to je rekao tvoj brat?
- Ono isto to je kromanjonac upravo potvrdio. Charlie je nazvao Johnniea
Calfnosea da provjeri je li tamo sve u redu, a Johhnv se upravo verao po
zidovima pokuavajui nai tvoga gorostasnog mutanta. Juer ujutro stigao je
brzojav na koji se traio neodgodiv odgovor, bilo telefonom, bilo faksom...
General Bombajajani iliti Gromomudni trebao bi se pojaviti pred sucima i
trebao bi tamo potvrditi svoju vlast u plemenu za pet dana od juer u tri sata
popodne i pred sucima iznijeti svoje zahtjeve. Sve je gotovo, ali jo traje
dugi proces promatranja unitenja jednoga naroda. Sudska e rasprava ii u
javnost.
- Uspjeli smo, Sam! Stara ekipa jo je uvijek ona prava.
- Nital - vikne Devereaux. - Ja nisam uinio nita. Ja s vama nemam nita.
324
- Pa, ao mi je to ti moram proturjeiti, sinko...
- Nisam ti ja sin!
- Ne, on je moj sin - ree Eleanor. - eli li ga tko?
- ... ti jesi opunomoeni odvjetnik - zavri Hawkins ne-Sto manje glasno nego
prije.
- A ne, taj je poziv bio za tebe, a ne za mene.!
Opet pogreno, odvjetnice - ree Jennifer glasom u kojem nije bilo nade. Zamijenili ste ne samo moga neovlatenoga brata, nego i mene za volju vaeg
majmunoovjeka. Charlie je bio vrlo jasan jednako kao to mu je laknulo. U
pozivu stoji i neki veletovani Samuel L. Devereaux, odvjetnik plemena
VVopotami.
- Ali oni to ne mogu, ne smiju!
- Ve jesu, i Charlie eli od srca zahvaliti tom S.L. Deve-reauxu tko god to
bio. Rekao je. "Rado bih taj upak pozvao na pie, ali mislim da on nee
dovoljno poivjeti."
- Generale - ree tihi glas Cyrusa M., a njegove su rijei zvuale poput
priguene grmljavine. - Hoemo li zaboraviti Vojnika stoljea?
Hawkovo lice problijedi, oi su mu grevito kolutale ne vi-dei nita,
odavajui samo bjesomunu unutarnju borbu. - Isuse i Cezare! - promrmljao je,
grleno tonui u naslonja nasuprot Pinkusu. - Boe, to da radim?
- To je stupica, gospodine, iskreno to vjerujem - doda golemi crni plaenik.
- A to ako grijeite?
- U cijeloj povijesti Nobelova komiteta nema niega to lii potkrijepilo
takvu pogreku.

- Povijesti Za ime Kristovo, ovjee, nema u zadnjih e-Irdeset godina

povijesti nita to bi potkrijepilo ruenje Berlinskog zida i raspad cijeloga
Sovjetskog saveza! Stvari se svugdje mijenjaju.
- Neke se stvari ne mijenjaju. Stockholm se ne mijenja.
Prokletstvo, pukovnie, dao sam ivot, posvetio ivot vojsci i izjebali su
me utogljeni politiari u ipkastim gaama, /natc li to bi mi ta nagrada
znaila... i svakome tko je poda mnom sluio u tri rata.
325
Samo trenutak, generale. - Cyrus pogleda Devereau-xa. - Smijem li vas
neto pitati... Same... i smijem li vas zvati imenom, jer mislim da smo ve
nadrasli odnos kao prema unajmljenom uvaru?
- Massa ne pae ni s jedne strane. Samo naprijed, reci, to je?
- Ima li ta stupica - a ja dobro znam da je stupica - ima li ona ita s tom
stvari oko Vrhovnog suda o kojoj svi urli-ete? Razumijem vae sigurnosne
obzire, ali potrebna vam je moja pomo, a uza svu savjest, ja vam je neu moi
pruiti ne budem li znao vie nego sada. Kao kemiar traio sam da mi
podreeni suradnici daju tone formule sastojaka; kao plaenik moram znati
glavne stvari i toka, ako elite da radim kako treba.
Devereaux se okrene najprije prema Aaronu, koji ne oklijevajui kimnu, a zatim
pogleda prema Jennifer, koja zastane, a zatim oklijevajui kimnu. Na kraju Sam
prie Eleanor koja je sjedila na kauu. - Majko, bilo bi mi jako drago ako ti
i gospoa Laffertv imate neto vano obaviti u kuhinji.
- Pozovi oru, - ree najvea dama Westona u Mas-sachusettsu, ne miii se.
- Hajde, velika damo! - uzvikne Erin Laffertv. - Ja se moram rijeiti zdjele
za salatu, a ti nam moe napraviti neto aja! Pogodi to sam nala, o
Velika? Hennessy, V.S.O.P!
- Razgovarala je s naom bestidnom roakinjom - ree Eleanor, naglo se
diui. - Ve je doista prolo vrijeme za aj, zar ne? Hajde, Aaron, idemo
napraviti aj.
- Ime mi je Erin, gospodino.
- Pa da, uope ne izgleda idovski. Voli li kamilicu?
- Ne, vie volim Hennessv.
- Svakako, ora. Poznaje lije dugo?
- Pa, ona je s rimske strane, a ja s druge, ali sastajemo se na onom odboru
koji smo osnovali da bismo spojili one idiote...
- O tome emo razgovarati uz aj, Errol, a moda se i ja pridruim vaem
odboru. Dakako, ja sam stroga anglikanka.
- ora to ne bi znala ni napisati. - Drei se podr ruku, ene krenue prema
kuhinji.
- Desiji Jedan i Dva - ree Sam. - Biste li prestali tako gledati? Sve to
vam je general Mac obeao ostvarit e se... vjerujte mi, ja to znam... i dobro
i loe, ali za vas samo dobro.
- Privado - objasni Hawk. - Confidencial, compren-ilen?
- Jasno, ovjee, idemo van s romano gitano. On je lud, /.na? Stalno se vrti
i neprestano se smijei. Ali sigurno je dobar na ulicama, kui to hou rei?
Moglo bi nam dobro ii zajedno.
- Zapamtite, moji satnici! - vikne MacKenzie - Sada sle pod mojim
zapovjednitvom.. Nema vie ulica, prebijanja na ulicama, kraa, i nema vie
neprijateljstva prema civilima. Zar niste nauili ba nital
- Ma dobro, Heneral - pokajniki odgovori Desi Jedan. - Ponekad se
poskliznemo ne mislei. Sad smo asnik i den-tlement i moramo mislit ko
pravi. Ima praf... Budemo ili van s loco gitano. - Obojica izioe kroz
oploeno predvorje na glavna vrata.
U emu je stvar?
upita Cyrus, gledajui prazni hodnik. - Razumio sam
panjolski, ali ne vau zapovijed ni injenicu da su satnici. Satnici koje
vojske?

Kopnene vojske Sjedinjenih Drava, gospodine pukovnie - oh, oprostite,

zaboravio sam da vi to ne volite... Recimo da ih ja uvjebavam, jer bi nam
moglo biti i gore.
- Svejedno, generale - ree plaenik, tresui glavom. - U ovom je trenutku
ovo za mene prolost. Radije bih se koncentrirao na... ovo sada, gdje smo
sada. Hoe li mi tko objasnili?
Prisutni se zgledae, ali tek je Jennifer Redwing, ki plemena Wopotami,
podigla prst i zatraila rije. Opisala je sve sto se znalo o podnesku
Wopotamija Vrhovnom sudu, a zatim uvjerljivo ocrtala ono za to je vjerovalo
da e nakon sudske odluke, koja god bila, uslijediti potpunim nestankom
Wopota-inija.
I na samu prijetnju tubom cijela e federalna vlada bijesno reagirati,
prisiljavajui nae ljude da postanu izdajice i parije; pokrenut e
prokletstvo na nau zemlju, zatvarajui re326
327
zervat i rastjerujui ljude koji tu ive. Washington mora, jer mu je ouvanje
stoera Stratekog zranog zapovjednitva najvanija, a ni vojska
industrijalaca koji su vojni dobavljai ne zaostaje... pa kvragu i sam
Pentagon... i svi e oni traiti nae glave... S druge strane, bit e tu
gomile kojekakvih profitera svih uvjerenja, koji e se baciti na pleme i
korumpirati svakoga koga se dohvate, nadajui se masnom zalogaju slabo
vjerojatnog, ali potencijalno legalnog kolaa ili pak publicitetu, ali svi s
nekim svojim razlozima. Boe moj, bit e tu vie raznorodnih koalicija oko
dolara nego to ima boja u slikama Jacksona Pollocka, i bit e jednako tako
divlje... Napokon, od nas nee ostati nita osim cenzure i dekadencije, ljudi
preplavljenih zlobom i pohlepom, strunulih ljudi koji e na kraju izgubiti
nemoguu bitku i biti odbaeni. Ne bih to eljela svojoj brai i sestrama koje
tako volim... Tako, rekla sam, i nadam se da ste me sluali generale Dingis
iz Kante za kolaie.
- Izuzmemo li zavrnu primjedbu - ree Aaron Pinkus, prikovan za svoj
naslonja - bio je to divan saetak... Neu iznositi svoj sud o tom komentaru,
draga moja, nego samo o njegovom moguem utjecaju na porotu, za koji
pretpostavljam da bi bio negativan.
- Nisam ba siguran, zapovjednice. - MacKenzie Haw-kins nepokretno je sjedio
oiju prikovanih uz ker Wopotamija. - Rekao bih da sam ja ovdje nekakav lan
porote, a na mene je ostavio prilino povoljan dojam.
- to ti misli, Mac? - upita Devereaux, koji je, sudei po izrazu lica oito
oekivao neoekivano.
Smijem li ja, mala damo, predstaviti svoju stranu? - upita Hawk, ustajui.
- ... Oprostite, niste vi "mali" ni u kojem smislu, ali dama jeste, i nisam
htio da taj izraz znai ikakav manjak potovanja.
- Samo recite - hladno odgovori Jennifer.
- Ovaj sam pothvat poeo prije gotovo tri godine s vrlo malo misli u glavi, a
nijedna od njih nije ba bila jasna, jer ja sam vojnik, a ne mislilac, osim
kad se govori o vojnoj strategiji. Hou rei da nisam u tom smislu
intelektualan, da ne volim gubiti mnogo vremena na ralanjivanje stvari poput
motiva, mo328
ralnosti, opravdanosti i drugih takvih stvari. Da sam takav, bio bih u borbama
izgubio prokleto mnogo vie zdravih mladih ljudi nego to pokazuje moj
dosije... Naravno da sam nastojao postii velianstvene rezultate... ne znam
vam ja misliti na malo... jer takav tip izazova odgovara ovom odbaenom starom
vojniku. K tomu, moralo je biti i zabavno, a onaj tko poini, ili je poinio
neto loe, trebao bi platiti raun. Hou rei, nikad nisam namjeravao

otetiti sredstvo isplate, samo one koji su mislili da je nuno platiti,

posebice one koji su poinili kakvo zlo.
- Ali vi oteujete "sredstva" bijesno ga prekine Jennifer. - Posebice
moj narod, i to vam je jasno.
- Molim vas, smijem li zavriti? ...Shvativi to se prije vie od sto godina
dogodilo Wopotamijima, nekako me to podsjetilo na ono to se dogodilo meni...
i, koliko sam uspio sklopiti priu o naem pukovniku Cvrusu... to se dogodilo
njemu... Sve su nas rtvovali vladini glavonje koji su ili imali ruke u pravoj
zdjeli s kolaiima, ili su se gurali s vlastitim politikim ambicijama, ili
su jednostavno bili obini lasci koji su zlorabili povjerenje koje im je
ukazano. Bez obzira je li to bilo prije sto godina, prije deset godina, tri
mjeseca ili juer. Kako bi to rekao ovaj na prijatelj plaenik, to se mora
prekinutih Imamo najbolji sustav zajednikog ivota koji je ikad vien na ovom
svijetu, ali uvijek se nae netko tko e se pobrinuti da zasere stvar.
Mac; nitko se od nas ne natjee s anelima - tiho ree Devereaux.
- Ne, Sam, ali nitko nas nije izabrao ni imenovao ni prisegnuo da emo
postupati na dobrobit nekoliko stotina milijuna ljudi koje ne poznajemo.
Dakle, ako je pukovnik u pravu, netko mnogo vii od nas trudi se da sprijei
graanina... ne samo mene, nego graanina koji pokuava ostvariti svoje
ustavno pravo da se pojavi pred sudom. I evo ga! ... A ako na prijatelj koji
ne voli kad ga zovu "pukovnie", nije u pravu, i ako sam ja doista vojnik
stoljea... pa onda ja ne bih mogao prihvatiti tu veliku nagradu svjestan da
sam otiao ne provjerivi je li neki veliki vladin kalibar pokuao sprijeiti
toga graanina koji sam sluajno... ja sam.
329
- Prilino dobro, generale - ree Aaron, koji se zavalio u naslonja. - U
stvari, za ovjeka bez pravne naobrazbe, zapravo odlino.
- Kako to mislite, bez naobrazbe, gospodine Pinkus? - prigovori Jennifer s
neto ljubomore u glasu. - Pa on je napisao taj vraji podnesak.
- Priznajem da ga je sloio, draga moja. Mukotrpno pri-lagoavajui rijei i
fraze iz pravne itanke tako da odgovaraju njegovim tezama. To je prijevod, a
ne kreacija.
- A ja priznajem - ree Sam - da je to, zanemarimo li ego, nevano. Okrenuo se prema Hawku. - Ali zbunjen sam s nekoliko stvari koje niste
iznijeli, a ako vas ne uspiju uvjeriti da nekoliko prilino vaan pokuava
zaustaviti sve nas, ne znam tko e. Smijem li vas podsjetiti...
- Sine ja sam prilino daleko ispred tebe - brzo i odluno ga prekine
Hawkins. - Ti govori o prijanjim napadima.
- Upravo tako, Mac. Ona dva hotela, crna marica koja je jurila prema mojoj
kui, i etiri do zuba naoruana vojna gorile u skijakom domu. Tko je poslao
njih? Mi koji ispunjava elje kad ti ispadne zub?
- Nikad ne bismo otkrili, vjeruj mi, mome, na rije. Ti i ne zna kako se te
stvari sklapaju... sa zrcalima i dimom i toliko slijepih zamjena da bi za
otkrivanje tko je gdje i to mu je uloga trebalo vie nego za otkrivanje
iransko-kontrake stvari. Kvragu, Sam, te sam procedure otkrio iza pedesetak
neprijateljskih linija. Zato sam uinio to sam uinio i svaki put poslao
poruku da oni to ne bi mogli.
- Bojim se da ne razumijem - ree Aaron, koga je to smelo.
- Ni ja - doda zbunjena Jennifer.
- Pa jeste li vas dvoje pravnici ili prodavai cipela? - iznervirano uzvikne
MacKenzie. - Naete li se usred suenja o kojem ovisi ivot ili smrt i treba
vam podatak za koji znate da postoji, ali vam ga nitko ne eli dati, kako ete
ga dobiti?
- Otrim unakrsnim ispitivanjem - odgovori Pinkus.
S jakim podsjeanjem na lano svjedoenje - doda Redwingova.
,
;.-

330
Lm*
- Pa, pretpostavljam da ste u pravu, ali mi nismo u sudnici. Postoji jo
jedan nain...
- Da ga izazove - uplete se Devereaux, ije se oi nakratko i zaudno nale
u dodiru s Hawkovima. - Iznese neku grubu tvrdnju, ili niz takvih tvrdnji da
izazovu neprijateljsku reakciju koja e potvrditi informaciju.
Prokletstvo, Sam, Oduvijek govorim da si ti najbolji! Sjea li se
Belgrave Squarea u Londonu, gdje sam ti rekao kako postupiti s onim gnjusnim
izdajicom...
- Neemo sada govoriti o vaim ranijim odnosima, generale - naredi Aaron. Ne elimo o njima uti ni rijei
- A oni su i nevani - ree Jennifer.
- A, shvaam! - uzvikne Sam, sumnjiavo se smjekajui svojoj indijanskoj
Afroditi. - Ne moe podnijeti kad se netko sjeti neega na to ti nisi
pomislila.
- NevanU
- Generale, biste li nam, kada se ovo dvoje djece prestane svaati, objasnili
svoju strategiju?
Ako se pukovnik... moj pukovnik... ne vara, objanjenje je parkirano na
stajanci zrane luke Logan. Air Force Two, zapovjednice! Tko ga je poslao? ...
Osim ako sam ja, dakako, vojnik stoljea, u kojem smo sluaju opet na
desantnom amcu bez motora i plutamo prema teko utvrenoj obali bez pokretne
zatite.
- Neu to pokuavati pratiti, ali... - Iznenada Aaron zastane i poe se
okretati na razne strane dok nije vidio tko mu to nedostaje. Bio je to
plaenik, Cyrus M. ija se tjelesina zavalila u antikni naslonja pokraj
elegantnog starinskog bijelog stola, zinuvi i iroko otvorenih tamnih oiju
koje su zurile u njih. - A, tu ste, pukovnie.
- to?
"
- Jeste li nas sluali?
"
Cyrus kimne svojom velikom glavom i odgovori polako i razgovijetno. - Da,
sluao sam, gospodine Pinkus - poe on tiho - i upravo sama uo
najnevjerojatniju priu otkad je onih nekoliko lakrdijaa objavilo da se
nuklearna fuzija moe izazvati u ledenoj vodi od tri centa za litru.... Ljudi,
vi ste poblesa331
dvili. Vi ste ludi, bolesni, zreli za ludnicu!... Je li ita od svega ovoga
istina?
- Sve je to istina, Cvruse - ree Devereaux.
- Pa u to sam ja ovo upao? - zaurla golemi crni kemiar. - Oprostite to se
tako izraavam, gospoice Redwing. Pokuavam sve to smjestiti nekamo, a nije
to lako.
- Ne morate se ispriavati, Cyrus. I zovite me Jenny. Pomalo mi je odbojno
ono gospoice.
- Voodoo - ree plaenik, diui se iz naslonjaa dovoljno savjesno da
pogleda i provjeri je li ga slomio. - Ako je to istina - nastavi on, hodajui
prema trojki odvjetnika i uznemirenom "vojniku stoljea" iji je napeti izraz
izazvao u Cvrusu veliku nelagodu - ako je to doista istina, mislim da nam onda
nema druge doli iskuavanja tog Nobelovog odbora. Angairajte tog svog glumca,
gospodine Pinkus. Idemo na scenu.
332
21
Primirje se spustilo nad kuu na plai u Svrampscottu, Mas-sachusetts, kao
primjerena predigra buduim bitkama. Pod neutralnim vodstvom Aarona Pinkusa
sastavljen je izmeu generala MacKenziea Hawkinsa, poznatoga i kao Gromoglavi,

sadanji poglavica Wopotamija, i Sunrise Jennifer Redwing, ad hoc predstavnice

za spomenuto indijansko pleme, dokument kojim se sve odvjetnike punomoi
prenose na gospodu Redwing danom potpisivanja i upisa kod biljenika. Samuel
Lansing Deve-reaux, privremeni zastupnik, suglasan je da prepusti sve dunosti
nakon zajednikog nastupa sa stalnom odvjetnicom plemena, prijespomenutom
gospoom Redwing, pred Vrhovnim sudom Sjedinjenih Drava, bude li takav
zajedniki nastup potreban.
- Nisam sigurna da mi se svia taj zadnji dio - izjavi Jennifer.
- Meni se ne svia nimalo! - ree Sam.
Onda neu potpisati. - tvrdo e Hawk. - Mijenjati odvjetnika u zadnji as
znailo bi kvar i gubitak vremena, ja sam uloio previe krvi, znoja, novca i
tolerancije u taj pothvat da bih to mogao prihvatiti. K tomu, gospoice Red,
ja sam vam ve dao pune ovlasti u svim pregovorima, pa to jo hoete?
- to jo? ... Nikakvo pojavljivanje, pa ni najkrae, nikakav Vrhovni sud.
- Hajde, draga moja - ree Aaron. - Prekasno je za to. Ne samo to je
sasluanje ve u kalendaru suda, nego bi tako mogla izgubiti i pravu priliku
za svoj narod. A ako ti bude u sedlu, taj bi se lift za pakao mogao
zaustaviti.
Naravno - suglasi se Jennifer. - Bude li ozbiljnog razmatranja, neki brzi
sporazum s Uredom za indijanska pitanja, moda dva ili tri milijuna dolara, i
ivot se nastavlja, uz333
burkana se povrina smiruje. U rezervatu bismo mogli izgraditi etiri-pet
kola i zaposliti nekoliko dobrih uitelja...
- Ja definitivno ne potpisujem! - rikao je Hawk.
- Zato generale? Nije li to dovoljno da vas isplati?
- Isplati? Pa tko je uope rekao da bi mi se ita platilo? Ne treba mi
novac... Sam i ja imamo u vicarskoj vie nego to
bismo ikad mogli potroiti.
- Zavei, Mac.
... i sve smo dobili legalno od zemaljskog oloa koji nas, vjerujte mi,
nikad nee tuiti i traiti to natrag.
- Dosta, generale! - skoi - najbolje to je mogao na noge - Aaron Pinkus. Nikakvih vie podsjeanja, rijeju ili pismom, na prijanje dogaaja o kojima
ne znamo nita.
- to se mene tie, to je u redu, zapovjednice, ali ja bih ipak razjasnio
svoje miljenje. Nisam proveo tri godine svoga ivota da bih se zadovoljio s
nekoliko dolara koje bi nam neki liferant Zapovjednitva stratekog
zrakoplovstva dao iz svog fonda za deparac.
Nama? - uzvikne Jennifer.
- Mislila sam da ne traite nita.
- Ne govorim o sebi, nego o naelima koja su tu sadrana.
- Kako se to pie - sarkastino upita Redwingova. - Kao u kamatama na svoga
uloenog klijenta?
- Znate vi, mala damo, to ja mislim. Vi prodajete pleme... koje je sluajno
moje pleme.
Na to konkretno misli, Mac? - upita Devereaux, znajui kako je uzaludno
pokuavati natjerati Hawka da se predomisli... kad je o naelima rije.
- Poet emo s petsto milijuna, stoje lijepa okrugla brojka, samo da bismo
pljucnuli na Pentagon, i dobra kupnja.
- Pet stotina... - Jenniferino bronano lice potamnjelo je od krvi koja joj
je navrla u glavu. - Vi ste luakl
Uvijek moe smanjiti svoje topnike snage, ali ne moe ih pojaati ako
ih nema u priuvi... Da, petsto mega ili ne potpisujem. Moda bismo to
trebali staviti ovamo, zapovjednice, kao addendum ili kako to ve zovete.
334

- Ne bi to bilo mudro, generale - ree Pinkus, pogledavajui Sama. - Ako se

tko sjeti preispitati, mogao bi to protumaiti kao pripremanje terena na
granici zlonamjernog tajnog dogovora.
- Onda hou jo jedan papir - ree MacKenzie, mrtei se. - Nee ona prodati
moj narod i pustiti ga niz mranu rijeku zlih duhova.
Va... O, Boe! - potone Jennifer u kau. - Tamnu rijeku... o, sranja.
- Mi iz Vijea staraca ne odobravamo svojim squaws takav jezik.
- Nisam ja... ma, pustite to! ... pet stotina - ne mogu ni misliti na to! Bit
emo uniteni, razoreni, naa zemlja prokleta i kupljena od nas za nita;
porezni obveznici bit e bijesni, komentari svih medija prikazat e nas kao
neznalice, divljake i lopove...
- Gdice Redwing - upadne Aaron, a to to je upotrijebio slubeni nain
obraanja i prezime, kao i njegov kruti glas natjerali su Jenny da upitno
pogleda glasovitog advokata koji se prema njoj drao tako prijateljski.
- Da - gospodine Pinkus?
- Pripremit u memorandum o namjerama u kojem e se jasno ustvrditi da ete
na temelju najviih dobrih namjera, pokrenuti pregovore ako do takvih
pregovora doe, prema eljama Poglavice Gromoglavog, poznatog i kao general
MacKenzie Hawkins. Prihvaate li tu teku odgovornost?
- K vragu... - Jennifer se ve pripremila da kae K vragu, dal, ali ju je
titraj u Aaronovom oku zaustavio. - Dobro, gospodine, ali dosta tog udnog
jezika. Znam priznati kada me pobijedi govorljiviji protivnik. Potpisat u oba
dokumenta.
- Tako je ve bolje, mlada damo - ree Hawk, pripaljujui raupanu cigaru
podigavi nogu i tarui ibicu uz desni gleanj na izmi. - Vidjet ete,
gospoice Crvena, odgovornost onoga tko upravlja ne zaustavlja se na jednoj
pobjedi. Idemo dalje i dalje, uvijek u potrazi za dobrim vojnicima koji nas
slijede!
- To ohrabruje, generale - ree Jennifer osmjehujui se.
- Oboje ste se pretvorili u srca i no za leima - ree Sam. - Osobito ti,
Pocahontas.
335
Aaron Pinkus poe u ured svog ogora u kui na plai i pozove svoju osobnu
tajnicu. Rekao joj je neka je Paddy Laf-ferty odveze u Swampscott i da donese
svoj biljeniki ig. Sijeda je gospoda stigla s crvenim i nateenim oima,
to je nesumnjivo bila posljedica neke bijesne gripe, i urno je poela pisati
dva dokumenta. Sveano su ih potpisali i dok je Aaron galantno ispraao svoju
oito bolesnu tajnicu, zahvaljujui joj to mu je, unato svom stanju, dola
pomoi, pomalo rastresena ena upitala ga je: - G. Pinkus, poznajete li vi
nekoga tko se zove Brickv? Pitao je za vas.
- Brickv? ... Ima li prezime?
- Nisam sigurna da sam ga shvatila; ini se da se mijenja.
Nije vam dobro, draga moja. Uzmite nekoliko slobodnih dana, a ja u rei
svome lijeniku da vas pogleda. Neka mi Abraham oprosti, doista vas
izrabljujem.
- Bio je vrlo zgodan mladi. Sjajna tamna kosa, besprijekorno odjeven...
- Oprezno sada, pazite gdje stajete.
:
- Stalno je pitao gdje ste...
"
.<>
- Polako, ovdje su dvije stube do terase... Paddy, jesi li tu?
- Tu sam efe! - zauje se Laffertvjev odgovor s krunog kolnog prilaza, a
voza se pojavi iz sjene i potri uz stazu prema trijemu. - Znate, mislim da
je pomalo bolesna, gospodine Pinkus.
- Gripa, Paddy.
Kako vi kaete, gospodine. - Lafferty povede tajnicu, vukui je za lijevu
ruku prebaenu oko svojih ramena prema automobilu.

- Bricky je moj dragi, dragi, dragi moj.. A

Rijei su tekle nad pjesmom, gubei se u visokim borovima koji su okruivali
kruni kolni prilaz. - ...on je jedini momak za me - jedini za me\
Olakaniji Aaron okrenuo se prema ulaznim vratima, spreman da ue, a onda se
naglo zaustavi, a glava mu se nakrivi u udu... Bricky?...Binky?... Binghamton
Aldershot, poznat i kao Binky s Rta, najblia bostonska aproksimacija
meunarodnog financijer, koji se skriva iza elinih vrata svoje banke na Beacon Hillu?... Nije li tu negdje bio i neki neak? Mlaahni en-skar sa slinim
nadimkom, koga su Aldershotovi drali na tankom deparcu, tako da idiot ne
sramoti obitelj.... Ne, to je nemogue. Tajnica koju je imao ve petnaest
godina bila je zrela ena, nekadanja iskuenica koja se okrenula od zavjeta i
izabrala svjetovniji svijet, ali ostala duboko povezana sa svojom vjerom.
Smijeno. isti sluaj. Pinkus je otvorio vrata i uao u predvorje, a istoga
je asa zazvonio telefon.
Okay, Cvruse! - derao se Sam Devereaux u slualicu. - Sjeti se da je on
glumac pa nemoj izgubiti ivce, dobro? Samo ga dovedi ovamo... to? Trai
ugovor u kojem je precizirano da ima status zvijezde?... S imel - Da mu ime u
materijalima bude otisnuto... iznad naslova i slovima jednake veliine i tipa
kao naslov? Gle sranja! ... A honorar, ima li za to zahtjeva? ... Ne, samo
naslovi? Isuse, pa napii mu to god hoe i dovedi ga ovamo! ... to? Ugovor
za cijelu sezonu, bez otkaza dok traju probe bez pune odtete? A koji mu
njegov sada to znai? ... Ne znam ni ja, ali stavi mu i to u ugovor.
Sat i dvadeset minuta poslije, ulazna su se vrata otvorila i Ciganin u
naranastoj koulji s dugim modrim ukrasnim alom oko pojasa nahrupio je u
predvorje, baletno se vrtei dok nije stigao do ulaza u veliku sobu, gdje su
troje odvjetnika i general MacKenzie sjedili u polukrugu, Sve su se glave
podigle kad je Roman Z. izviknuo svoju najavu.
Lijepa, prelijepa damo i vi, gospodo ... pa... odgovarajueg izgleda.
Predstavljam vam pukovnika Cvpressa, ovjeka snage sredozemnog stabla, koji
eli neto objaviti.
Dosta o njemu, seljaino! - zauje se apat iz mranog predvorja, - mene
najavljuje.
Golema i zbunjena figura crnog plaenika pojavi se iza njega. - Zdravo, ljudi
- ree Cyrus, s tremom koja se osjeala kao u glasu svakog ovjeka normalnog
samopouzdanja. - elim vam najaviti umjetnika koji je nastupio u mnogim brodvejskim predstavama naega doba, ije su sjajne kritike potopile ovu zemlju...
- Preplavile, glupane jedan!
- Glumca iznimne dubine i razdora...
336
337
i,:.,..,=;":
- Ras-po-na, magare jedan!
: ;
- Hej, ovjee, pa trudim se koliko mogu!
- Dugi uvodi izreeni na neodgovarajui nain uvijek ubiju nastup na
pozornicu. Mii mi se s puta!
Visok, mrav ovjek smakne se niz niske stube u dnevnu sobu s dranjem i
ivahnou koji su pokrivali njegovu stvarnu dob. Sa sijedom valovitom kosom,
otrim crtama lica i sjajnim oima koje su govorile o tisuama takvih sjajnih
ulazaka na pozornicu, zadivio je malo drutvo pred sobom, kao to je u
prolosti ve uinio s nebrojenim prepunim gledalitima. Njegov se pogled
zaustavi na Aaronu Pinkusu; priao je odvjetniku s uglaenim naklonom.
- Vi ste me, sire, pozvali, a ja sam posluao. Va sluga i najponosniji
vitez-glasnik, gospodaru.
- Pa, Henry - odgovori Aaron, ustajui s naslonjaa i rukujui se s glumcem.
- Bilo je to ba divno. Podsjetilo me na ono kad ste imali solistiki

dobrotvorni nastup za Shirlevin Hadassah, s, ini mi se, ulomcima iz Princa

studenta.
- Ne sjeam se mnogih manjih... oprostite... gostujuih, nastupa, mome...
Meutim, ini mi se da je to moglo biti prije est i pol godina, otprilike...
dvanaestoga oujka, ako se ne varam, u dva popodne, maglovito se prisjeam,
jer ne vjerujem da sam toga dana bio u formi.
Sigurno jeste, bili ste sjajni... Hajde, dopustite da vas upoznam s
prijateljima...
- Cis mi nije bio pun - nastavi glumac - ali uostalom, pijanist je bio
grozan... to ste ono rekli, Aarone?
- Moji prijatelji, volio bih vas upoznati s njima.
- I ja to elim, osobito ovaj prelijepi stvor.
Sir Henry posegne za Jenniferinom lijevom rukom i prinese ju usnama, gledajui
je u oi dok je njeno ljubio njezinu nadlanicu. - Va me dodir ini
besmrtnim, slatka Heleno... Jeste li ikad razmiljali o kazalinoj karijeri?
- Nisam, ali nekad sam povremeno bila manekenka - odgovori Redwingova, koju
to nije samo zateklo nespremnu, nego joj je priinilo i nekakav uitak.
- To je korak, drago dijete, samo korak, ali u pravom
smjeru. Moda bismo jedan dan trebali izii na ruak. Dajem privatnu poduku iz
glume, a cijene su u odreenim sluajevima, kako da to kaem, zanemarive.
- Za ime Boje, ona je pravnik - ree Sam, kojemu ni samome nije bilo jasno
zato je odjednom tako krut.
- Strana teta - ree glumac, polako isputajui ruku. - Kako je to Bard
rekao u Henriku VI, drugi dio, "Najprije emo pobiti sve odvjetnike!"...
Naravno, ne vas, dragi Aarone, vi imate umjetniku duu.
- Da, u redu, da vas sada upoznam: glumica... pravnica... je gospoica
Redwing.
- Enchante, mademoiselle...
Prije nego to potpuno izliete njezinu ruku, ja sam Sam Devereaux, i
takoer sam odvjetnik.
- Shakespeare je imao svoje duboko poznavanje stvari...
- A ovaj gospodin u indijanskom ruhu je general Mac-Kenzie Hawkins...
- Vi ste taj! - uzvikne glumac, grabei Hawkovu ruku i snano je tresui. Vidio sam film o vama... kako ste to podnijeli? Zar niste mogli utjecati na
podjelu uloga i nad scenarijem? Boe moj, ovjee, onaj magarac koji vas je
igrao mogao je staviti i ru na usne.
- Mislim da i jest - odgovori general oprezno, ali ne bi se moglo rei da
nije bio impresioniran.
- Drutvo - upadne Pinkus - Upoznajte se s Henrvjem livingom Suttonom... kao
Sutton u Engleskoj, dom njegovih predaka... o kojem se u novinama esto pie
kao o sir Henrvju Irvingu S., po imenu velikoga viktorijanskog glumca s kojim
ga eslo usporeuju. Istaknuti umjetnik pozornice...
- Tko to kae? - nervozno upadne Sam.
Mali su duhovi velika sumnjala - odgovori Henry Ir-ving Sutton, zbunjujui
ga.
- Tko je to rekao? Maak Felbt?
Ne, bio je to francuski pisac imenom Anouilh. Sumnjam da ste uli za
njega.
- Je li? A to kaete na: Nita ne preostaje do vriska!... Iln? Kako vam se
to ini?
338
339
- Antigona, ali va je prijevod netoan. - Sutton se okrene Hawkinsu. Generale, uinite mi uslugu, molim vas to kao bivi potporunik u Afrikom
T.O, gdje sam vas mnogo puta uo kako govorite, jednako esto kao to ste
prigovarali Montgomervju.

;
- Bili ste tamo?
- Taktiki obavjetajci uz OSS u Tobruku.
- Vi ste bili najbolji] Potpuno ste zbunili vabe u velikoj Sahari. Nisu
znali gdje su nam linije.
- Veinom smo bili glumci koji su govorili malo njemakog. Zapravo smo bili
precijenjeni... bilo je tako lako glumiti vojnike koji umiru od ei i usput
propentati kakvu dezinformaciju padajui u komu. Zapravo, vrlo jednostavno.
Bili ste u neprijateljskim uniformama. Mogli su vas strijeljati]
- Moda, ali gdje vam se prua prilika da odigrate takvu ulogu?
- Neka sam proklet! to god elite, vojnice, ja u uiniti.
- Sranje - promrmlja Devereaux. - Stalno mi to radi.
- Generale, elim da govorite, najbolje recitirajte, neto to obojica znamo,
komad neke komine stihotvorine ili pjesme, moda rijei neke popijevke,
ponavljajte to god poelite. I govorite normalno ili viite, kako vam je
prirodnije.
- Da vidimo - ree Hawk, napola zamirivi - oduvijek sam nekako slab prema
starim vojnikim stvarima, znate ono "Preko brijega i doline, mi gazimo
praniii put..."- Nemojte pjevati, generale, samo to izgovorite - naredi glumac, ije su
grimase odmah oponaale one MacKenizejeve, a glasovi meko tekli dok je stara
ratna kljusina ratniki gulila rijei pjesme "The Caissons Go Rolling
Along"..Zatim, kao da su se dva glasa pomijeala u pripjevu, jedan gubei se,
a drugi jaajui, Henry Irving Sutton odjednom je govorio sam, a ton njegova
glasa i njegove kadence, geste i grimase postadoe gotovo nerazluivi od
Hawkovih.
- Bogati! - uzvikne general, koliko zauen, toliko i zadivljen.
- Zadivljujue, Henry!
340
- Nije loe, moram rei.
- Vi ste strahovit glumac, gospodine Sutton.
- O, ne, drago dijete Elizija - edno se bunio Sir Henry Irving S. - Nije to
gluma, to je samo imitacija koju bi mogao izvesti svaki drugorazredni komiar.
Varaju vas geste i izrazi, jednako kao i intonacija... Objasnit u vam to u
detalje na privatnoj podui. Ruak?
- Pa kako to da niste vi igrali moju ulogu u tom prokletom filmu?
- Uasan agent, mon general, nemate pojma kako je to... Zamislite izvrsnog
stoernog asnika kojemu ne daju da pokae svoju borbenost jer njegovi
takozvani pretpostavljeni strahuje da e mu se organizacija raspasti... u mom
sluaju bio je to stalni prihod od neke sapunice.
- Dao bih strijeljati toga gada!
Pokuao sam i to. Na sreu, promaio sam... Ruak, gospoice Redwing?
- Mislim da bi se sada trebalo zabaviti poslom koji nas eka - odluno e
Pinkus, pokazujui prema stolcima i sofama na koje neka sjednu. Oni sjedoe, a
Sam se pouri sjesti izmeu Jennifer i Suttona.
- Naravno, Aarone - suglasi se glumac, zurei u namet -ljivca. - Samo sam
htio napojiti mali um koji oito pripada Malim Antilima, ako shvaa
pomijeanu metaforu.
- Nepogreivo je oito, Kermite - ree Devereaux.
- Sam!
- Dobro, Jenny, malo sam pretjerao, ali nikad nisam takav pred sudom.
Posao? - Pinkus da znak Cvrusu, koji je namjerno stajao koliko je god bilo
mogue daleko od Henrvja Irvinga S., jer mu je vonja s glumcem od Bostona
bila velik test za ivce, a moda i mentalno zdravlje. - Bi li nam se trebao
pridruiti Ivoj kolega? - upita Aaron.

- Rei u mu sve to treba znati - ree Cyrus tiho, sjedajui. - Volio bih da
ovo ostane koliko je god mogue jedno-Klnvno. Jednostavno, kombinacija Romana
Z. i vaeg novaka ne ini se najstabilnija. Ja u se za to pobrinuti.
341
- Imate lijep, dubok glas, mladiu- prekine ga Sir Hen-ry, kojemu je oito
ilo na ivce to ne moe sluati Cvrusa i starijeg odvjetnika. - Jeste li
ikada pjevali "OV Man River"?
- Sii mi, ovjee - ree plaenik.
- Ne, doista sam ozbiljan. Obnova Showboata...
- Henry, prijatelju, sve to moe priekati - upadne Aa-ron, branei se objema
rukama. - Nemamo previe vremena.
- Dakako, dragi djeae, moramo podii zastor.
- to prije - sloi se Cyrus. - Moda ve noas, najbolje noas, bude li
mogue.
- I kako biste vi da nastavimo?
- Mogu se povezati s tim takozvanim Nobelovim odborom u onom hotelu, kao
generalov civilni pomonik - odgovori plaenik. - Imam u kovegu neto
pristojne odjee, ali moramo nai neto u to emo odjenuti Romana.
- Moj ogor ima pun ormar odjee, a on je otprilike sline grae kao va
kolega - die utege, ak i u tim godinama. A gospoa Laffertv je izvrsna
krojaica.
- Onda je to rijeeno - uskoi nestrpljivi Cyrus. - Moramo samo pokuati nai
tko su u stvari oni lakrdijai iz Air Force Two i to emo s njima.
- Ve sam to uredio - ree MacKenzie Hawkins, iznova pripaljujui
zlostavljanu cigaru.
to?
*
- Kako?
- Kada?
Mete uznemirenih glasova zapljusne Hawka, koji samo podigne obrve i puhne
kolut dima nad sebe.
Molim vas, generale! - navaljivao je Cyrus - Ovo je vano. to ste
uinili?
- Vi pravnici i kemiari mislite da ste mudri, ali pamenje vam je jako
kratko.
- Mac, za ime Kristovo...
- Pogotovo ti, Sam. Ti si to smislio; da, ja sam bio ispred tebe, ali bio sam
ponosan na tvoju analizu stanja.
.
- O emu vi to, k vragu, govorite?
""
;-*;>.;
- Mali Joseph, mome! Jo je tamo...

Tko?... Gdje?
U tom hotelu, etiri godinja doba. Govorio sam s njim prije pola sata i
on dri stvari u svojim rukama.
- Dri to? Ne moe vjerovati tom malom gadu, Mac, i sam si to rekao!
Sada mogu - ree Hawk, pun razumijevanja. - On otvoreno zlorabi svoje
dnevnice, to je siguran znak neovisnog slubenika, i stalno me pokuava
isprovocirati... to je ovjek u kojeg se moe imati neto povjerenja.
- Ta mi logika bjei - ree Pinkus.
- On je lud - ree Jennifer tiho, zurei svojim velikim oima punim nevjere u
generala.
- Nisam u to ba siguran - ree Cyrus. - Neprijateljski raspoloeni slubenik
kae ti gdje si. Nije vjerojatno da e ti pucati u lea, samo zato to je
uinio ba to.
- I ti si lud - primijeti Devereaux.

Ne ba. - Plaenik protrese glavom. - Ima jedna maksima koja postoji jo

od vremena kozakih ratova. "Prije nego to je isjecka sabljom, poljubi
izmu.
- Svia mi se, svia mi se - uzvikne glumac. - Savreni lagvort za zastor na
kraju drugog ina.
Moda sam i ja luda - doda ki Wopotamija - ali mislim da vas razumijem.
- Nadam se - ree Sam. - Da to razjasnimo, odvjetnice, ne bacamo sumnju na
sebe prije negoli smo poinili zloin.
- Mudrac - promrmlja Redwingova. - Razumijem to elite rei, Cvruse, no to
nam je initi?
- Pitanje je to je general uinio.
- Prilino je prihvatljivo - ree Hawk. - A poznajui vas, mislim da ete se
sloiti. Rekao sam Malom Josephu, koji je, unato poodmaklim godinama roen
pjeaki izvidnik, da pregleda stanje sa svih poloaja na bojinici. On e
provjeriti njihove logore, poloaje priuvnih snaga i njihovu vatrenu mo, ako
ih ima, vae smjerove povlaenja, bude li potrebno, i da provjeri koja je
najbolja kamuflaa kojom se moete posluiti kad stignete do sredita cilja.
- Sredita ega? - upita Sir Henry.
.
342
343
- Ne, ne, Henry, siguran sam da general preuveliava! - upadne Pinkus,
gledajui MacKenziea, a zatim skrene prodornim pogledom prema Cvrusu. Jamili ste da nee biti nasilja i da nee biti rupa u osiguranju.
- Nee ih biti ni na kojoj strani, gospodine Pinkus. General se jednostavno
slui vojnim izrazima da bi opisao hotelske sobe takozvanog odbora i
primjerenu odjeu.
Vi niste razumjeli mene, Aarone, dragi mome!
- Glumac ustane, okrenuvi
profil prema desno, izboivi bradu i sa sjajnim oima. - Pozdravljam ovaj
zadatak, slavni pothvat, to god to bilo. Sjetite se, generale, kad smo se
pridruili Britancima i probili put do El Alameina!
- Naravno da se sjeam, dragi bojnie Sutton! ... Upravo sam vas na bojinici
unaprijedio nekoliko inova... to je zapo-vjednikovo pravo, dakako.
- Prihvaam in, gospodine. - Sir Henry se okrene i salutira Hawku koji se
podigao sa svog naslonjaa i uinio isto. - Dovedite gadove! Jo jedanput u
prodor i napunimo rupu tijelima lanova svoga sindikata... i, naravno, lanova
ceha filmskih glumaca i lanova Federacije televizijskih i radijskih
umjetnika. Ne bojimo se nikoga...- od toga krv uzavre, zar ne, generale?
- Vi ste doista bili najbolji momci cijele velike Sahare. Imali ste najvea
muda na svijetu, vojniino!
Ma kakva muda, bila je to pravilna sinteza klasine tehnike i onoga
najboljeg u Stanislavskog, a ne one besmislice koju pod imenom Metode tre
petorazredni gurui koji poduavaju kako je kopati nos prihvatljivije nego
ispuhnuti ga.
- to god to bilo, majore, vi ste preivjeli. Sjeate li se, kod Bengazija,
kad je brigada...
- Oni su ludi! - proape Sam Jenniferi. - Usred nevremena, dok veslaju u
proupljenom amcu.
- Smiri se, Sam! Oni su... pa tako impresivni, i to je ba zgodno.
- Kako to misli?
Pa, u svijetu utogljenih pravnikih slabia, lijepo je znati da jo
uvijek postoje ljudi koji bi lovili tigrove ljudodere.
- Ali to je djetinjasto, pretpotopno sranje!
- Znam - ree Redwingova, smijeei se. - Ali nije li lijepo znati da toga
jo uvijek ima.
- I ti sebe naziva emancipiranom enom...

- Iako to jesam, mislim da to nikad nisam rekla... i to je pretpotopno. Ovi

starci nisu, oni jednostavno u uspomenama oivljavaju svijet u kojem su
ivjeli. Ja priznajem taj svijet i ono to su oni poduzeli da ga uine boljim.
Tko to ne bi cijenio?
- Ti se, Rebecca, samo igra junjake ljubaznosti.
Zato ne? Zato ne bih? Osim samoga Suda, ja sam uvijek dobila sve to sam
pokrenula. U stvari, toliko sam puta pobijedila, da mislim da sam priznata.
S neto "zrcala i dima", kako je to zvao na general. "Potrudit u se" je
jo uvijek eufemizam za "Dobro, pokuat u, ali ako ne uspijem povui u se, i
to odmah"
- Samo pokuajte, odvjetnice i odmah ete vidjeti koliko sam emancipirana tiho ree Jennifer, opet sa smijekom. - Nee vam ostati nita ime biste
uprljali hlae... Da sada prekinemo te ratne prie?
- Mac! - vikne Devereaux, tako da su ga obojica veterana pogledala kao da je
ruan crni crv koji izlazi iz tanjura pageta u umaku od rajice. - Kako zna
da e ovaj Mali Joseph uiniti to od njega trai? Opisao si gada... moda ne
ba takvog koji e te raznijeti... ali ipak gada. to ako ti on samo napria
to ti eli uti?
- Ne bi on to mogao. Zna, Sam, ja sam razgovarao s njegovim nadreenim
zapovjednikom koji je, mogu ti rei, vrlo visoko nadreen, u rangu s Pinkusom
ili sa mnom... i s moda neto vie utjecaja tamo gdje treba.
- Pa to?
- Pa, dakle, ta vrlo vana osoba ima vanih osobnih razloga zbog kojih joj je
stalo da mi obavimo svoju zadau, to neemo moi ako ne doemo do Vrhovnog
suda, cijeli, u roku od osamdeset i sedam sati koji ve teku.
- Osamdeset i sedam ega, i to tee? - upita zbunjeni Aaron.
Nama se odbrojava vrijeme, zapovjednice. Moramo pogoditi cilj za neto
manje od osamdeset i sedam sati.
344
345
- A imate li kakvu metu tamo? - upita stariji odvjetnik.
- Majore Sutton, moete li zamisliti da je ovaj momak bio na Omaha Beachu.
- Vjerojatno je bio unovaen, generale...
- Bio sam i nosio sam puku, a ne ifrantsku knjiicu. ?
- Pogodak u epicentar, dragi Aarone, povrinu cilja, to je neposredni cilj objasni glumac. - Centar, samo sredite cilja je konani cilj. Na primjer, za
pohoda na El Alamein, morali smo najprije zauzeti Tobruk, koji je tako bio
epicentar, a El Alamein je bio srce. Zapravo, u Froissartovim kronikama - na
kojima je, kao i na Holinshedovima, Shakespeare temeljio svoje historijske
drame, spominju se izrazi...
- Dobro, dobrol - zavikne oajni Devereaux - A to cijelo to sranje ima s
nekim govnarom zvanim Mali Joseph u hotelu etri godinja doba? I opet, Mac,
to te navodi na pomisao da e on uiniti to mu ti kae? Ve ti je lagao.
- Oito je rije o potpuno drugoj situaciji - ree Jenni-fer prije nego to
je Hawk mogao odgovoriti. Rekla bih da pozorno slua svog vrlo vanog
nadreenog asnika.
- Ba tako, gospoice Red. Nastavio Joseph disati ili ne.
- Pa, ako je takva stvar...
- U tome je stvar, Sam - potvrdi Hawkins. - Kako vrlo dobro zna, ja u tome
ne grijeim. Uz Belgrave Square u Londonu, moram li te podsjetiti na onaj
country club na Long Islandu, ili na farmu pilia u Berlinu, ili na onoga
ludog eika u Tizi Ouzou koji je htio kupiti moju treu enu za dvije deve i
omanju palau?
- Dosta je bilo, generale!, odluno odgovori Pinkus. - Podsjeam vas da ne
smije biti podsjeanja na takve dogaaje iz prolosti. A sada, sjednite vi i
Henry pa da nastavimo s poslom koji nas neposredno eka.

- Svakako, zapovjednice. - Dvojica veterana iz El Ala-meina sjedoe, a Hawk

nastavi. - Ali mi ne moemo uiniti mnogo dok Mali Joseph ne donese svoj
izvjetaj.
- A kako e to uiniti? - upita Devereaux. - Tako da poalje kodiranu poruku
pomou goluba listonoe koji e odletjeti s prozora njegova hotela izravno u
eikat Tizi Ouzou?
346
- Ne, sine, nego telefonom. - I, kako bi to sir Henry rekao, kao na lagvort,
telefon u tom trenutku zazvoni. - Ja u, - ree Hawk, ustajui i brzo polazei
prema bijelom antiknom stolu koji je stajao uz zid. - Logorsko uporite
Streaming Te-pce - nastavi on sa slualicom na uima.
- Halo, fazool - zauje se iz slualice uzbueni glas Maloga Joeya. - Nee
povjerovati u kakvo si to svinjsko govno ugazio! Kunem ti se grobom svoje tete
Angeline da nijedan postolar, pa ni moj ujak Guido ne bi to mogao sastrugati s
cipele.
Smiri se, Joseph i govori jasno. Daj mi samo promatraki izvjetaj o
glavnim imbenicima s poprita.
- Kakav ti je to ludi jezik?
- udim se to se toga ne sjea iz talijanske kampanje...
- Bio sam pod naslagama. O emu to dovraga govori?
- Tehnike podatke... to si vidio promatrajui ih u hotelu.
- Nije ni udo to vi fazooli mikate porezne obveznike do sri. Nitko vas ne
moe shvatiti... samo nas plaite!
- to si otkrio, Joseph?
- Za poetak, ako su ti aljivci veani, onda ja nikad nisam pojeo ni jednu
norveku mesnu okruglicu, to ponekad ipak jesam, jer ona plavokosa
bombarderka s kojom sam hodao prije nekoliko stoljea ponekad ih je pravila
kako bi mi pokazala da gvinejske okruglice nisu tako savrene...
- Joseph, hoe li ta pria potrajati? to si doznao?
- Dobro, dobro... Imaju tri apartmana, svaki sa po dvije spavae sobe, a
dijelei neto maziva sobaricama i konobarima doznao sam da govore obini
ameriki, odnosno engleski. Osim toga, oni su bedaki, pravi luaci. Idu
okolo, ogledavaju se u zrcalima i udno razgovaraju sami sa sobom, kao da ne
znaju u koga to gledaju.
- A priuvne snage i vatrena mo?
- Nit" oni nemaju! Provjerio sam sva stubita, ak i susjedne sobe s nekim
meksikim efom recepcije zvanim Raul, koji me kotao dvije stotine malenih da
me pusti zaviriti u knjigu gostiju... nitko oko njih ne moe biti s njima ni u
kakvoj vezi ni sluajno. Jedina je mogunost neki dupeglavac zvani
347
Brickford Aldershottv, ali pokazalo se da je taj ostvario samo jedno noenje.
- Izlazi za nudu?
- Znakovi pokazuju prema stubitima, to da ti kaem?
- Znai, kae, plaa je ista?
- Kakva plaa?
- Naa meta, hotel, moj Joseph!
- Svatko od tvojih ljudi tamo moe ui kao u crkvu u Pa-lermu na sam Uskrs.
-Jo neto?
- Da, evo brojeva njihovih soba. - Joseph mu ih izdiktira, a zatim doda. Takoer, svi tvoji moraju imati miie, zna to mislim?
- Objasni, Joseph.
- Pa, kako mi je rekla otrooka sobarica imenom Beulah, ti lakrdijai
razbijaju boce i postave krhotine tako da stre prema gore, a onda nad njima
rade sklekove, ponekad i dvjestotinjak sklekova, velim ti, to su ti ludare.
22
348

"Meso" D"Ambrosia proao je kroz krilna staklena vrata zgrade Axel-Burlap na

Wall Streetu, dizalom se uputio na devedeset i osmi kat, probio se kroz jo
jedan par staklenih vrata i pokazao svoju posjetnicu stasitoj britanskoj
recepcionerki.
Salvatore D"Ambrosia, konzultant. Posjetnicu je tiskalo poduzee njegova
roaka na Rikers Islandu.
- Trebao bih se sastati s nekim Ivanom Salamanderom - ree Salvatore.
- Oekuje li on gospodina?
- Koga se to tie, macice, zovi ga.
- alim, gospodine D"Ambrosia, ali predsjednika Axel-Burlapa ne posjeuje se
bez prethodne najave, osobito ne osobno ako prethodno nije ubiljeen sastanak.
- Samo me izazivaj, srce, pa u ti moda morati razbiti taj stol.
- to?
- Samo ti njega zovi, capisce?
Gospodin D"Ambrosia odmah je uveden u orahovinom obloenu radnu sobu nekog
Ivana Salamandera, predsjednika tree po veliini brokerske kue na Wall
Streetu.
- A?... tooo? - viknuo je koati Salamander s naoalama, briui znoj koji
mu je stalno probijao na elu. - Morali ste jako prestraiti tu bijednu
recepcionerku koja ima stila i za koju sam platio avionsku kartu, Blackglama
vizonsku bundu i plau za koju moja ena ne smije otkriti kolika je?
- Moramo razgovarati, gospodine Salamander, i, to je jo vanije, vi morate
sluati. A vaoj privatnoj tajnici nije nita.
- Naravno, naravno, rekao sam joj da ostane hladna kao led! - vikao je Ivan
Grozni, pod kojim su ga nadimkom po349
znavali na Wall Streetu. - Mislite li da sam mutav?... Ne, mutav nisam,
gospodine Miiavko, i bilo bi mi znatno drae da ste mi ono to mi elite
rei rekli u nekoj truloj pageteriji u Brooklvnu!
- Kao to moji suradnici i ja nismo osobito oduevljeni vaim smrdljivim
salamama, niti vaim ruslima. Vae zalogajni-ce zasmrauju cijele gradske
etvrti u kojima se nau.
- Tako, sada smo dakle rijeili svoje kulinarske sporove, recite zato bih
bacao svoje skupocjeno vrijeme na ulinog ratnika? Ha?
- Zato to ono to vam imam kazati dolazi od samoga velikog ovjeka osobno, a
ako ovdje snimate, on e vam razde-rati grlo. Capisce?
- asna rije, asna rije, nema ovdje niega takvog! Mislite da sam lud?...
to kae veliki?
Kupujte vojne firme, osobito zrakoplovne i sline - ekajte malo, moram
ovo proitati. - D"Ambrosia posegne u dep i izvue list papira. - Da, evo ga.
Dobavljae zrakoplovnih i srodnih doknadnih dijelova... tako je, to je rije
koje se nisam mogao sjetiti.
- Ali to je ludo! Obrambena industrija je u govnima, proraun se svuda
podrezuje!
- Ovdje je i ostatak, i, ponavljam, ako imate kakve mikrofone, nai ete se
na mesarskoj kuki.
- Nikako, jeste li vi meshuga, ludi?
Stvari su se jebeno izmijenile. - Meso opet pogleda svoje upute, nekoliko
trenutaka bezglasno sriui s papira. - Aha, tu je... Dogodile su se neke
uznemirujue stvari - nastavi D"Ambrosia, glasom koji mu je bio prazan kao to
su mu bile oi - o emu nacija ne smije znati previe zbog panike koja bi
mogla slediti.
- Moda hoe rei uslijediti?
- Kako vi kaete. Neka bude.
*"
- Nastavite.

- Bilo je mnogo intreferencije sa sub... substratisforinim sateletskim

transmisijama koje, zakljuuj, visoinski zrakoplovi su...zajebali stvar.
350
Visinski zrakoplovi... tipa U2? Rusi se odriu svojih lijepih obeanja?
- "Spomenuti neprijateljski oprema nisu jo precizno identificirani," odgovori Meso, odmotavajui papir i itajui, to je bolje mogao. - "Meutim,
kako su se incidenati poveali u broju i jaini, a ... Ruski Krmelj...
povjerljivo dojavili o slinim dogaajima..." tu Salvatore D"Ambrosia,
poznatiji kao Meso sklopi papir i nastavi svojim rijeima: - Cijeli jebeni
planet Zemlja, a osobito Sjedinjene Amerike Drave, su u tajnoj uzbuni. Moda
su Kinezi ili Arapi ili ifuti lansirali to sranje...
- Pa to je isto lupetanje!
- Ili... - Salvatore D"Ambrosia spusti glas i prekrii se, dajui znak kria
gotovo ispravno preko svojih golemih prsa - stvari o kojima mi ne znamo
nita... tamo, odozgo. - Meso podie oi na strop, s izrazom koji je znaio
molitvu, a moda i molbu za milost.
- too? - vrisne Salamander. - To je najvea ludnica od vijesti koju sam
ikada uo! Puna je... uh, uh, ekaj malo... To je svakako, savreno sjajno.
Nikad jo nijedan burzovni pekulant nikad nije istrao s neim takvim! Imamo
novog novca-tog neprijatelja protiv kojega treba naoruati cijeli jebeni
svijet. UFO-i!
- Znai, shvatili ste to veliki hoe rei?
- Shvatio? To mi je predivno!... Hej, pala mi je na pamet velika misao...
koji veliki ovjek?I"a. on je u nebu...
Nastupio je trenutak za koji je Meso bio pripreman i uvjebavan sve dok to
nije mogao obaviti i s glavom uronjenom u Chianti. Posegnuo je u drugi dep i
izvukao malu, crno obrubljenu omotnicu, slinu osmrtnici. Dodao ju je
zaprepatenom Salamanderu i popratio to s devet jednostavnih rijei,
ponavljanjem tako urezanih da bi ih Salvatore nesumnjivo izrekao i na samrtnoj
postelji. - Dahne li samo rije o ovome... nema vie disanja.
Pogledom oprezno prelazei s Mesova lica na omotnicu opasna izgleda, Ivan
Grozni uzme svoj sjajni mjedeni otvara za pisma, umetne ga u zalijepljeni
pregib, razreze papir i izvue poruku. Brokerov je pogled odmah skliznuo na
dno lista papi351
ra, na naarane inicijale koje je tako dobro poznavao. Zagrc-/
nuo se
i zabacio glavu, a pogled mu se prikovao na Salvatorea D"Ambrosiu. - Ovo je i
vie nego nemoguel - proaptao je.
- Samo oprezno - ree Meso, nimalo glasnije nego Sa-lamander, polako
prevlaei prst preko grla. - Sjeti se, nema vie disanja. Proitaj!
Ukoen od straha, drhtavih ruku, Ivan pone itati na vrhu stranice. Slijedite
upute koje e vam govorno prenijeti glasnik. Ne pomiljajte da ne posluate
ijednu od njih. Nalazimo se usred najstroe povjerljive, supertajne, zakulisne
operacije o kojoj smiju znati samo oni koji moraju znati. Sve e vam biti
objanjeno u razumnom roku. A sada, pred kurirom, spalite ovu poruku zajedno s
omotnicom, ili e, sa aljenjem i ljubavlju, on biti prisiljen spaliti vas.
Vratit u se. V.M.
- Ima ibicu? - tiho upita skamenjeni Salamander. - Prestao sam puiti radi
zdravlja. Bilo bi nekako glupo biti spaljen zato to ne puim.
- Naravno - odgovori Meso, bacajui na stol kutiju ibica. - Kad sve spalite,
eka vas jo neto prije nego to odem.
- Samo recite. Kad dobijem poruku onkraj groba, ne oklijevam.
- Uzmite telefon i naruite pedeset tisua dionica Petro-toxic Amalgamateda.
toooo? - zacvili Ivan Grozni, ela natopljena znojem, a zatim primijeti
kako D"Ambrosijina golema aka posee pod sako.

- Ali naravno, jasno! I zato ne? Neka bude i sedamdeset pet. Mislim, zato
nei
Glasnik zvani Meso obavio je jo nekoliko takvih posjeta, sve sa slinim
rezultatima, koji su se razlikovali samo pokojim uzvikom, a posljedica je bila
groznica kupovanja kakva nije viena otkad je indeks Dow-Jones preskoio tri
tisue i nastavio rasti. U efovskim uredima nakon toga su, naravno, mrkve
poele goniti magarce (konji moda nisu osobito pametni, ali su svakako
bistriji od mazgi). Kljuni pojmovi bili su divlje diver352
zificiranje i ekstremno pretrpavanje dionicama, a narudbe su glasile na
milijarde. Dogaalo se neto stvarno veliko, a lukavi novari i bratstvo
udruenog novca jahali su sve vie na toj njihalici ekonomskih bilanci.
Kupi neku od kompjuterakih tvrtki, tko te pita za cijenu!
Zgrabi kontrolne pakete svih tih dobavljaa dijelova u Ge-orgiji i ne gnjavi
me s brojkama!
Poslujemo s jakog poloaja, idiote! Hou veinski udio u McDonnell Douglasu,
Boeingu, Rolls Royce Aeroengines i za ime Boje, ne prestaj kupovati dok ih
sve ne dobije!
Kupi Kalifomiju!
Na napuhanim glasinama, omotani u tajnovitost koja bi zadivila Maloga Joeya, a
da i ne govorimo o Houdiniju i Rasputi-nu, milijarde su u dugovima nagomilali
neprijatelji Vincenta Francisa Asisija Mangecavalla, koji je sjedio pod
suncobranom u Miami Beachu, s Monte Christo cigarom u ustima, mobitelo-m pri
ruci, uz prenosivi radio, s koktelom na plastinom poslu-avniku pred sobom i
irokim osmijehom na licu. "Samo jaite na velikom valu, vi kolaii iz
luksuznih country dubova" ree on u sebi, poseui za aom i slobodnom rukom
namjetajui crveni tupe. "ekajte kad ocean presui, kao to je Mojsije
uinio, pokoj njegovoj dui. Bit ete iscijeeni u pijesak, gadovi! I samo mi
se pozivajte na ugovor, ali bolje vam je da prije toga proitate ono to pie
sitnim slovima. istai pisoara u Kairu, to biste trebali biti".
a
Sir Henry Irving Sutton sjedio je napet i ljut na kuhinjskom stolcu, dok je
Erin Laffertv podrezivala njegovu valovitu krunu od srebrnih sjedina. Podrezati, curo, samo podreite, ili ete ostatak svoga bijednog ivota
provesti gulei krumpire iza kuhinje!
- Ne bojim vas se, stari prdonjo - ree Erin. - Vidjela sam vas u onom
popodnevnom programu Zauvijek, svako nae zauvijek prije... koliko li je
godina prolo?... deset godina? -dakle, znam sve o vama, momino.
- Molim?
353
- Uvijek ste urlali i reali na onu jadnu djecu sve dok ne bi poludjela.
Zatim biste uli u onu veliku knjinicu i plakali, govorei si da im je ivot
prelagan i da ih treba dobro pritisnuti, tako da se mogu suoiti sa stranim
nesreama koje ih ekaju... i Isusa mi, Marije i Josipa, vae su rijei bile
evanelje! Kako im je gadno bilo! Mislim, vi ste stvarno plakali od alosti
to ste im morali govoriti te strane stvari, i bilo bi vam drae da niste
morali... Ne, ne, u dubini ste vi njean, dobar djedica vjetrokaz.
- Gospoo Laffertv, ja sam samo igrao ulogu.
- Moete to zvati kako god elite, gospodine Sutton, ali meni i svim
djevojkama sa staroga Juga, vi ste bili jedini razlog zato smo gledale taj
glupi program. Mome, sve smo bile zaljubljene u vas!
- Znao sam da mi onaj kurvin sin nije dao odgovarajui ugovorni status! promrmlja si glumac u bradu.
- to, gospodine?
- Nita, gospo, nita. Samo vi to reite i odreite. Vi ste oito dama od
ukusa.

Kuhinjska se vrata otvore s treskom, a kroz njih zatim prodre Cvrusova

tjelesina na ijem se tamnom licu vidjelo ivo nestrpljenje. - Idemo,
gospodine generale!
- Fino, mladiu. Gdje mi je odora? Uvijek sam dobro izgledao u vojnikom
perju.
:

- Nema perja, nema odore, ne dolazi u obzir.

:
- Zaboga, zato?
- Za poetak, taj general vie nije general, na zahtjev Pentagona i otprilike
svih utjecajnijih imbenika u Washingtonu, ukljuujui i Bijelu kuu. Osim
toga, privukli biste pozornost na nas, to ne bi bilo praktino.
- Teko je ui u ulogu bez odgovarajue opreme, to prirodno pretpostavlja
pravu odjeu, kao to je odora... U stvari, kao general, ja sam vam nadreen,
gospodine pukovnie.
- Ako namjeravate igrati, gospodine glumce, vi glumite generala; na terenu
ste unaprijeeni u bojnika, a meni su dali in pukovnika. Vi gubite, sir
Henry.
- Prokleti drski civili...
"
;

354
- Gdje ste vi to, jo u Drugom svjetskom ratu?
- Ne, ja sam umjetnik! Vi ostali ste civili... i kemiari.
- ovjee, vas i Hawkinsa povezuje i neto vie od samoga El Alameina.
Uostalom, veina generala koje sam poznavao takoer su bili glumci... Hajde,
idemo. Oekuju nas u dvadeset i dva, nula nula.
- Dvadeset i dva nula ega?
- Sata, gospodine bojnie, ili generale, ako vam se to vie svia. To vam je
na vojnikom jeziku deset naveer.
- Nikad nisam mogao shvatiti te proklete brojke.
Tri hotelska apartmana "Nobelovog" odbora bili su smjeteni jedan uz drugi, a
sredinji je prostor odreen kao mjesto za sastanke uzvienog generala
MacKenziea Hawkinsa, vojnika stoljea i uglednih "posjetitelja iz Stockholma".
Kako je to generalov pobonik, neki umirovljeni pukovnik Kopnene vojske
Sjedinjenih Drava Cyrus Marshall dogovorio, sastanak je trebao bili iza
zatvorenih vrata, bez novinara i izjava za novinstvo. Pukovnik je to objasnio
time to proslavljeni ratnik, iako neizmjerno poaen nagradom, sada u osami
radi na svojim memoarima, Kroz krv do mira i prije nego to prihvati nagradu
eli znati koliko bi morao putovati i kontaktirati s novinarima. Predstavnik
Odbora za javnost, Lars Olafer, na tajni je sastanak reagirao s toliko
oduevljenja da je pukovnik Cyrus odluio postojeem i ve prilino kompletnom
arsenalu na sebi i Romanu Z. dodati jo i plinsko oruje. Zamku je trebalo
okrenuti protiv postavljaa u najboljoj tradiciji kanalizacijskih takora, a
Cyrus je (ono znao kako to postii. Namamiti glodavce, sapeti ih i vezanih
ruku i nogu podvrgnuti ih ispitivanju kakvo se obino opisuje kao psihiki
uasno, ali bez tjelesnih ozljeda, poput mahanja iljcima za razbijanje leda
pred oima.
- U odori bih ostavio znatno bolji dojam! - bijesno ree Sutton, hodajui niz
hotelski hodnik u prugastom odijelu koje su rekvirirali u njegovom bostonskom
stanu. - Ovo je prokle-lo odijelo bilo primjereno u Shawovoj MiUjunerki, a ne
u poslu koji nas eka.
355
- Hej, pa vi izgledate fantastino - ree Roman Z., tipkajui Suttonov
obraz, na veliko glumevo zgraanje. - Moda biste trebali imati cvijet u
zapuku, to bi izgledalo kao neto.
- Prestani, Romane - tiho mu ree Cyrus. - Dobro izgleda. Jeste li spremni,
generale?

- Mome, vi govorite s profesionalcem. Dok se as pribliava, adrenalin tee.

A sada poinje arolija!... Zakucajte na vrata, najavite me, a ja u se
pojaviti.
- Sjetite se, djedice - upozori plaenik pred vratima. -Vi ste straan
glumac, to vam moram priznati, ali, molm vas, nemojte se zanijeti i preplaiti
ih. elimo doznati to vie prije nego to povuemo svoj potez.
to je, pukovnie, sada ste i redatelj?... Mogu li vae poglede na stvar
proiriti i jednom besplatnom poukom da u kazalitu postoje tri vane stvari:
talent, ukus i suzdranost, a u drugoj je sadran cijeli Hamletov savjet
glumcima. Sjeam se kad smo u Poughkeepsieu...
- Gospodine Sutton, poduavajte me nekom drugom prigodom. Kako bi bilo da
sada pone naa arolija. Moe? -Izdigavi se i utegnuvi do punog vojnikog
dranja, on zvekne po vratima hotelskoga apartmana. Vrata je otvorio sijedi
ovjek s prosjedom bradom i cvikerom koji mu se drao na nosu. -Gospodine, ja
sam pukovnik Marshall - predstavi se Cyrus -glavni pobonik generala
MacKenziea Hawkinsa.
Valkommen, gospodine pukovnie - ree imitacija postarijeg izaslanika,
vjerojatno iz vedske; govorio je debelim skandinavskim naglaskom od kojega je
Cyrus, koji je u ivotu vidio svijeta, ustuknuo. - S vheliki satofoljstvom
emo upho-znahti kospotina generala. - Izaslanik, servilno se klanjajui,
stupi korak natrag da bi propustio proslavljenog Vojnika stoljea, koji
nahrupi na vrata poput oivljenog rodskog Kolosa, a za njim se doklati
uzbueni Roman Z.
Gospodo, duboko sam poaen! - uzvikne glumac, ije je grleno lajanje
zvualo neobino blisko onome MacKenziea Hawkinsa. - Ne samo poaen, nego i
posramljen vaim izborom ovoga malog igraa u velikim sukobima naega vremena.
Ja sam jednostavno radio to sam bolje mogao, i, kao stari
356
vojnik, prekaljen u bitkama, mogu rei samo da smo to uinili Inko to su nai
mrtvi heroji i hrabri preivjeli, vodili naprijed prema pobjedi.
Iznenada provali amor glasova s raznim naglascima, od kojih nijedan nije imao
nita vedskog.
- Krista mi, to je on\
- Zaboravio si gramatiku, ali, Boga mi, to jest on!
- Ne mogu to povjerovati. Mislio sam da je ve godinama mrtav!
- Na pozornici nikad! Nikad nije bio mrtav na pozornici... uvijek je bio
velianstven!
- Najbolji karakterni glumac naega doba! Walter Abel sedamdesetih i
osamdesetih. Utjelovljena izvrsnost!
- Koji se vrag dogaa? - povie pukovnik Cyrus, svojim prirodno bogatim, ali
neuvjebanim glasom koji nije mogao nadglasati glasove lanova tajne glumake
jedinice Ethelreda Brokemichaela. - Hoe li mi tko odgovoriti? - vikao je
pokuavajui nadglasati agor ljudi iz "Samoubilake estorice" koji su se
gurali oko "generala MacKenziea Hawkinsa", rukujui se s njim, tapui ga po
ramenima, dok je najushieniji od njih ljubio njegov prsten lana Glumakoga
kluba. - Prokletstvo! Hoe li mi tko objasniti to je ovo?
- Pokuat u! - ree Dustin, sjajnih se oiju odvajajui od ostalih. - Oito
je da ste kasno unovaeni za ovu operaciju, pa niste ni mogli znati da ovo
nije ona budala Hawkins, nego jedan od najistaknutijih umjetnika pozornice!
Svi smo ga gledali kad smo bili mladi, prouavali njegove nastupe, slijedili
ga u Joe Allen"s - to je jedan glumaki bar - i bombardirali ga pitanjima,
pokuavajui upiti to god nam je htio pruiti.
- Pruiti to? O emu govorite?
- Ovo je Henry Irving Suttonl Onaj Sutton! Sir Henry!

- Da, znam to - tiho ga prekine Cyrus, u ijem se glasu osjeao duh poraza. Nazvan po davnom engleskom glumcu koji se zvao Irving i koji nije imao nita
s bankom ni s krojaem na Prvoj aveniji... Ali ekajte malol Tko ste vP.
Nijedan vam nee rei nita osim imena, ina i serijskog broja - odgovori
Marlon, koji se, zauvi Cvrusovo pita357
nje nerado okrenuo od Suttona koji je sa sjajnom skromnou primao izljeve
tovanja svojih kolega. - Kaem to sa aljenjem, pukovnie, jer jednom sam i
ja imao manju ulogu u jednom filmu Sidneva Poitiera, a i on je bio velik
umjetnik.
- Ime, in i... o emu vi to k vragu govorite?
- Upravo sam vam rekao, pukovnie. Ime, in i serijski broj, prema propisima
enevske konvencije. Ni rije vie.
- Vi ste vojnici?
- Visoko osposobljeni vojnici - odgovori Dustin, bacajui pogled na svog
junaka, Henrvja Irvinga Suttona, iji su oarani sljedbenici sada obnavljali
uspomene na davne uspjehe. - Prihvaamo opasnost sudjelovanja u borbi bez
odore, ali do sada to nije bilo odluujue.
- U borbP.
- Odreene tajne djelatnosti, sive i crne operacije - pri emu se ono crne,
naravno, ne odnosi na rasu.
- Dobro znam to su "crne" operacije, samo ne znam to ste vi!
- Upravo sam vam rekao, mi smo vojna jedinica specijalizirana za tajne
operacije s preruavanjem, misije koje zahtijevaju najviu tajnovitost.
- I ovo sranje s Nobelovim odborom je jedna od takvih operacija?
- U povjerenju - ree Dustin, povjerljivo se priginjui prema Cvrusu - srea
vaa to smo to mi, jer bi vaa mirovina nestala u kanalizaciji. Ovaj ovjek
nije general Hawkins! Prevarili su vas, pukovnie, namagarili su vas, ako
razumijete to hou rei.
- Namagarili...? - ree Cyrus, zurei kao katatoniar.
- Svakako jesu, moj gospodine, kao i gospodina Suttona, Sir Henrvja. On nikad
ne bi okaljao svoju velianstvenu reputaciju time to bi se dao uvui u
svjetsku zavjeru koja bi mogla naruiti prvu crtu obrane njegove domovine.
Nikad!
- Prvu crtu obrane... svjetsku zavjeru....?
- Tako su nam rekli na brifingu, pukovnie.
- Ovo je ve previe! - ree Cyrus,kao da se vraa iz transa. - Ali tko ste
vi i odakle vi ovdje?
358
Iz Fort Benninga,
pod zapovjednitvom brigadira lithelreda
Brokemichaela. Naa vlastita imena niti su vana, niti ih treba iznositi u
ovom trenutku, i neka bude dovoljno da kaem da smo "samoubilaka estorica".
Samoubilaka...! Boe, Delta Force na najviu potenciju? Najdjelotvornija
antiteroristika jedinica ikad priputena na bojno polje!
- Tako je, i mi smo to uli.
- Ali vi ste... vi ste...
- Tako je, mi smo glumci.
Glumci? - rikne Cyrus, tako fortissimo, da su Henry Irving Sutton i
skupina oboavatelja oko njega zamukli, zaueno gledajui plaenika. - Svi
ste vi glumcP.
- I to tako sjajna skupina kolega da takvu godinama nisam vidio. Pukovnie,
oni svoje uloge igraju do savrenstva. Pogledajte kako su se brino
kostimirali, pravi europski kroj i pastelne boje, kako i odgovara uglednim
profesorima. Moete napasati oi na savrenom vlasuljarskom postupku... malo
sje-dina, ne previe, koje im dodaju po nekoliko godina. A dranje, pukovnie,
tako neznatno povijena ramena i malo uvuena prsa, to se lijepo vidjelo kad

smo ulazili u sobu; cviker i naoale s okvirom od kornjaevine; sve su to

znaci koji otkrivaju ljude koji se bave sjedeim poslom koji napree oi. Tako
je, pukovnie, to su glumci... i to dobri.
- Sve je primijetio.
- Kakvo zapaanje!
- Svaki, i najmanji detalj...
Detalji su, gospodo - naglasi Sutton - nae tajno oruje, ne zaboravite
to. - To su popratili zbornim "Nikada!", "Naravno da neemo!" i "Kako bismo to
zaboravili?", to je potrajalo sve dok stariji glumac nije podigao ruke. Ali, naravno, ne moram vam to ni govoriti. ujem da ste svojom predstavom u
zranoj luci uvjerljivo zavarali nekoliko milijuna ljudi. Dobro ste to
napravili, vi Tespisovi pastiri! A sada se elim upoznati sa svima vama. Vaa
imena, molim.
- Znate - pone njihov glasnogovornik, Lars Olafer, ne bus prenjeno,
kimajui prema plaenicima. - Da ovdje nema
359
nekih ljudi, rado bismo se predstavili pravim imenima, ali zapovjeeno nam je
da se sluimo nadimcima, to je meni osobno vrlo neugodno.
- Zato vam je neugodno?
- Pa, iskreno, rije je o nezasluenom naslovu, koji ste vi zasluili, a ja
nisam... Zovu me "Sir Larry", jer pravo mi je ime doista Laurence.
- Su?
- O, pa naravno.
- Moram rei da ste naslov zasluili. Kad su Larry i Viv bili zajedno, mnogo
smo puta popili po au piva i doista ima neke slinosti u vaem habitusu s
tim malo mravim, ali vrlo dragim momkom. Igrao sam Prvog viteza u njegovom
Becketu s Tonvjem Quinnom, dakako.
- Umrijet u...
- Bili ste velebni!
- Velianstveni!
- Pa, moe se rei da je bilo zadovoljavajue!
- A mogu li ja rei da je dosta sranja! - povie Cjtus tako da su mu nabrekle
vene na debelom vratu.
- Mene zovu vojvodom, The Duke.
- Ja sam Svlvester...
- Marlon.
- Dustin... znate, znate... zar ne, zar ne, ne?
- Telly je moj nadimak, moj generaliu. Jesi li za lizaljku?
- Svi ste savreni*.
- A ovo je sve savreno glupo! - zakreti Cyrus, hvatajui Dustina i
Svlvestera za ovratnike. - Sluajte kurvini sinovi!
- Hej, crni moj drue - ree Roman Z. lagano tapui svog donedavnog
zatvorskog druga po ramenima. - ne pretjeraj, die ti se tlak.
Ma kakav tlak, trebao bih pobiti ove kurvine sinove, sve do jednoga!
- No, hodoasnice, to je ba primitivno - ree Duke. - Vidite, gospodine, mi
ne vjerujemo u nasilje. To je zapravo stanje duha.
- Stanje egal - zarie tamnoputi plaenik.
360
Stanje duha - objasni Duke. - Freud je to nazvao Ircnetinim produetkom
mate, a mi se time dosta sluimo u nastavi g""ime, naravno, obino uz
improvizaciju.
- JNaravnol - Cyrus oslobodi svoje bespomone taoce. - Predajem se promrmlja on i sjedne na najblii stolac, a
Roman Z. mu pone masirati ramena. - Predajem se! - ponovi, viui i iroko
razrogaenim oima gledajui tu gomilu luaka pred sobom i pod sobom. - Vi ste

Samoubilaka estor-kal Oni o kojima su se pisale pjesme za antiteronstike

jedinice Delta Force? Nita vie nema smisla!
- Na neki ste nain u pravu, pukovnie ree Svlvester svojim normalnim
glasom dramske kole na Yaleu. - Jer mi nikad nismo morali ispaliti ni metak
ni ikoga ozlijediti imalo jae od malo zavrnutog lanka na raci ili, u
najgorem sluaju, slomljenog rebra... Mi, jednostavno, ne radimo na taj nain.
Znate, tako je svima lake. Mi se jednostavno uivimo u zadatak i odigramo ga,
esto tako da uvrijedimo svoju ciljnu publiku, ali povremeno zaradimo i
pokojeg prijatelja.
- Vi ste bjegunci iz ludnice - ree Cyras - ili moda i niste ba s ovoga
planeta - doda on tupo.
Prestrogo nas sudite, pukovnie - prosvjedovao je Telly svojim
normalnim, neafektiranim tonom. - Kad bi sve vojske na svijetu inili glumci,
ratovi bi se mogli voditi kao civilizirane produkcije, a ne necivilizirani
pokolji. Odlija bi se dijelila za pojedinane i skupne uloge... najbolji
govori, najuvjerljivije rezanje, najbolje masovne reakcije...
- I, dakako, bilo bi posebnih bodova za kostimiranje i scenografiju, za
najkreativnije rekvizite kao to je oruje i najbolje lokacije za mise en
scene...
- Kao i za zaplet i voenje radnje - uplete se Duke. - Vjerojatno biste to
zvali vojnom taktikom.
I za Boga, nemojmo zaboraviti reiju - dovikne Sir Larry.
- A koreografiju - doda Svlvester. - Koreograf bi morao biti stvarni dodatak
bilo kojem redatelju pod tim okolnostima.
- udesno, jednostavno udesno! - uzvikne Henry Ir-ving Sutton. - Moglo bi
se uspostaviti neku meunarodnu
361
akademiju za dramske umjetnosti koja bi ocjenjivala snage na terenu, u zraku i
na vodi. Naravno, moglo bi se ukljuiti i vojne savjetnike radi slinosti s
autentinim, ali njihova bi konzultacija bila sporedna, jer glavne bi ocjene
bile dane na ime kreativnosti, uvjerljivosti, karakterizacije, strasti!...
Umjetnost!
Tako je, strance.
;;.. ?. , :,.;:; .,;/ -.; > .;
- Hej, Stella, dobro on to kae!
; .,
;
- Vi... vi... vi ste s tim!
,
v
- Molim vas, izgovorite taj govor onako...
; ;
- Krasno, srce. Hoe lizaljku!
- Je, i ne trebaju nam haubice da bismo razbacali olo.
- to?
Hej, vjerojatno je u pravu, razumijete? Nikoga se ne ubija. Nitko ne
zagriza ledinu!
- Auuaaaauaaa! - rastegne Cyrus, iji je urlik bio vrijedan Anuilhovih
primjedaba. - Dosta mi je toga! Toga mi je stvarno dosta!... Vi, Sir Henry
Govnarul Vi ste bili vojnik - uo sam kako onaj za ludnicu zreli Hawkins kae
da ste u Sjevernoj Africi bili nekakav prokleti junak! to se zbilo s tim
ovjekom?
- U nekom primitivnom smislu, pukovnie, svi su vojnici glumci. Uplaeni smo,
ali se trudimo prikazati da nismo; znamo da nam nai dragocijeni ivoti
svakoga trena mogu biti oteti, ali odbacujemo svijest o tome i pravdajui to
time da je neposredni cilj vei, iako u dubini due znamo da je sve to samo
statistika na karti. Problem je s vojnicima u borbi to to oni moraju postati
glumci bez prave kole, prave profesionalne obuke... Kad bi svi ti promoeni i
promrzli blatni vojnici znali pravila, postupili bi kako Telly kae i zlobno

bi reali pucajui iznad glava drugih mladia koje ne poznaju, ali bi s njima
mogli popiti koje pie u nekom drugom trenutku ili na nekom drugom mjestu.
Sranjd A vrijednosti i uvjerenja? Ja sam se borio na raznim stranama, ali
nikad protiv neega u to vjerujem!
- Onda to, pukovnie, znai da ste moralan ovjek i moram vam odati
priznanje. Meutim, vi se borite i za najsporniji od svih moguih razloga.
Novac.
- A za to se ovi lakrdijai bore?
362
- Nemam blagoga pojma, ali sumnjam da e to biti novana naknada. Kako se
meni ini, oni ispunjavaju svoje davne kazaline ambicije... na prilino
neobian nain, ali svakako sa znatnim uspjehom.
- To u im svakako priznati - ree Cyrus, okreui se prema Romanu Z. - Ima
li sve to treba? - upita on.
- Svaega i svakoga, moj uporni prijatelju.
- Dobro. - Krupni se kemiar okrene od glumaca, izdvoji Dustina i progovori.
- Ti, mali, doi ovamo. - Mali glumac upitno pogleda svoje drugove. - Za ime
boje, ovjee, samo elim s tobom razgovarati nasamo. Misli li da bismo se
moj prijatelj i ja bacili na svu suicidnu estoricu?
- Ne bi se uputao ni u to da se bacim na njega, strance. Moda nije tvoj
broj, ali on ima crni pojas u karateu, deseti dan, a od toga nema vieg.
- Hajde Duke, ne bih se time posluio, osim u stvarnoj nevolji. A sigurno ne
bih protiv dobrog ovjeka kao to je pukovnik. On je samo uzbuen, ja to
razumijem... Ne bojte se, pukovnie, ne bih vam nikad nanio nikakvo zlo. to
hoete? - Dustin poe s iznenaenim Cvrusom u udaljeni kut apartmana, a
plaenik je svisoka... s velike visine... gledao glumca. Stali su uz prozor,
nona su svjetla Bostona irila sjaj oko grada, a Cy-rus tiho progovori.
- Vjerojatno ste bili u pravu kad ste prije nekoliko minuta rekli da bih
mogao ostati bez mirovine. Znate, ja sam doista doao kasno, tek prije
nekoliko dana i nisam imao razloga pomisliti kako ovaj ovjek nije Hawkins. K
vragu, opet o onome Sto sam vidio na televiziji, on izgleda kao general i
zvui ba tako... zato to ne bi bio on? Stvarno sam vam zahvalan, Dustine.
- Nema na emu, pukovnie. Siguran sam da biste i vi isto to uinili za mene
da smo u suprotnom poloaju... kad bi netko recimo, glumio Harrvja Belafontea,
to vi kao crnac ne biste znali da nije tono, a ja bih prepoznao.
to...? O, dakako, ja bih to uinio, Dustine. Sigurno bih. Ali samo da bih
stekao bolji pregled nad cijelim tim prljavim poslom... slubeno, znate, kad
smo ve obojica na istoj strani... to je zapravo vaa zadaa?
363
Pa sad, budui da znamo samo ogranieno, ono to moramo znati, a vi jeste
pukovnik, rei u vam to mogu, a to je sve to znamo. Moramo stupiti u dodir
s generalom Hawkin-som, odvesti njega i sve koji su s njim u Strateko zrano
zapovjednitvo u Westoveru - to je tu u Massachusettsu.
- A ne u Air Force Two na stajanci zrane luke Logan?
- Ne, to je bilo za konferenciju za tisak... Znate, potpredsjednik nije
negativac. Naravno, mislim da nije za nastup...
;
. - On je bio u avionu?

- Dakako, ali nisu mu dali da sie sve do kraja.

- Pa zastoje onda bio ovdje?
- Neki su gangsteri ukrali jedan od njegovih automobila koji se nekako naao
ba ovdje u Bostonu.
- Pustite to... Hou rei, nije to sad vano. Dakle, onda vi otmete generala
i one koji su s njim, odvezete ih u bazu SAC-a u Westoveru i to onda?
- OTPT, pukovnie.
- Molim?

- O tom potom, ali rekli su nam da ponesemo dempere i toplo rublje s dugim
gaama, to znai da e klima biti hladnija.
- vedska - ree plaenik.
- To smo i mi pomislili, ali je Svlvester, koji je bio na prekomorskoj
turneji u Skandinaviji s Annie, a ujemo da je bio fantastian, osobito od
njega, kae da vrijeme ljeti nije jako razliito od naega.
- I nije.
- Tako smo zamislili neto znatno sjevernije...
- Poput zaleenih fjordova - zavri Cyrus.
- Uostalom... naredbe bismo ionako dobili kad to bude.
- Neto kao postavljanje smrznutih tijela, da bi ih 3000. godine otkrili i
upotrijebili za medicinska istraivanja.
- O tome ne bih znao nita, gospodine.
- Nadam se da ne... A osim tog brigadnog generala Bro-ke... Brokehethela...
Brokemichael, pukovnie. Brigadni general Ethelred Brokemichael.
364
- Dobro, shvatio sam. Ali osim njega, vi nemate pojma tko je odgovoran za tu
misiju?
- To nije u naem vidokrugu.
- Na to biste se mogli kladiti.
- Pukovnie...?
- Idemo, Romane - ree Cyrus naglo kreui prema izlazu, a Ciganin krene uz
njega. - Ne pokuavajte nas slijediti, bilo bi beskorisno; mi smo u svom
zanimanju jednako struni kao vi na pozornici, vjerujte mi. A vi, gospodine
Sutton, ja ne znam mnogo o glumi, ali sumnjam da ste od najjaih pa moete
ostati ovdje i priati sa svojim prijateljima... Mislim da smo na vama veeras
isprobali jedan stari plaeniki trik. Moda ste se udili zato moj prijatelj
stalno skakue i prouava vas, pa u vam rei. U onome crvenom kliniu u
njegovu zapeku je minijaturna kamera; imamo najmanje po dvanaest fotografija
vaeg lica. Pod mojim kaputiem ja sam do krajnosti ozvuen i stalno ukljuen;
svaka rije izgovorena ovdje veeras, snimljena je.
- Samo trenutak, molim! - uzvikne Sir Henry.
- to? - Cyrus posegne pod kaput i izvue veliki runi magnum .357, a Roman
Z. naglim pokretom s leda izvue trideset centimetara dugaak no skakavac.
- Moja plaa - ree Sutton. - Recite Aaronu da je poalje putem glasnika u
moj stan. I raunajte na nekoliko stotina vie, jer namjeravam svoje
novopronaene prijatelje i suradnike izvesti u najbolji bostonski restoran.
- Sir Henry! - ree Svlvester, dodirujui rukav velikoga ovjeka. - Je li
istina da ste se umirovili?
Napola umirovio, dragi mome. Povremeno uzmem kakvu lokalnu gazu, tek tako
da mi se sokovi ne osue. Sluajno ovdje u Bostonu imam prilino uspjenog
sina iz jednoga od svojih brakova... ne mogu se sjetiti s kim... a on je bio
uporan u elji da uzmem jedan od stotina stanova koje je izgradio. I to je u
redu: u zlatnim sam ga danima drao na nekoliko sveuilita. Drag momak, moram
to rei, ali nikad od njega glumca! Stvarno veliko razoaranje.
- A vojska? Mogli biste nam biti redatelj! Vjerojatno bi vam odmah dali
generalski in.
365
- Da, ali sjetite se, mlada moja kohorto, to je Napoleon rekao: "Dajte mi
dovoljno odlija, pa u dobiti svaki rat." Ali da bi glumci napredovali,
potreban je plakat i ime na njemu. Sve vee ime, sve dok se slova ne izjednae
sa slovima naslova komada. Ako dakle nastupa u tajnosti, kako bi to vojska
mogla uiniti?
- Jooj, sranja - proape Cyrus Romanu Z. - Kidajmo odavde!
Otili su. Nitko u stanu nije na to obratio pozornost.
366

23
- Sve je ovdjd - viknula je Jennifer, sluajui vrpcu i promatrajui poveane
fotografije na stoliu u ljetnikovcu na plai u Svvampscottu. - To jest urota,
propala urota, u koju su oito umijeani najvii vrhovi vlasti.
- Nema sumnje - sloio se Aaron Pinkus, koji je sjedio na svom stolcu - ali
gdje da traimo? To to nitko ne zna vie od najnunijeg prekida nam sve
tragove.
- A taj Brokemichael? - upita Devereaux. - To je gad kojega sam uhvatio u
Zlatnom trokutu...
- I pomijeao mu ime s imenom njegova roaka - ubaci se Jennifer. - Magarac.
- Hej, pa koliko ti se esto dogaa da naleti na imena poput Ethelred ili
Heseltine? Oba su tako udna da je teko ne pomijeati ih.
- Odvjetniku koji zna gledati ne bi trebalo biti.
- Hajde, Pochahontas, ti ne bi mogla odrediti razliku izmeu otrijeg
ispitivanja i ekstremne provokacije!
- Hoete li vas dvoje prestati - ree Pinkus, ve u oaju.
- Mislio sam da moda slijedi mene - objasni Sam. - Isuse, kad bi vidio moje
ime u Hawkovim dokumentima, iz nosa bi mu provirila dva bacaa plamena.
Budui da si formalno uveden kao pravni zastupnik VVopotamija, rekao bih
da je to potpuno mogue. - Aaron zastane, nakrivljene glave i mrtei se. - S
druge strane, Brokemichael ne bi mogao tu svoju prilino rijetku jedinicu sam
poslati u akciju, a sasvim sigurno ne bi mogao imati ovlasti za zrakoplov Air
Force Two...
- to znai da je radio po naredbama nekoga tko je imao i vlast i ovlasti zakljui Redwingova.
367
Upravo tako, draga moja, i u tome lei odgovor na nau zagonetku. Taj
Brokemichael ne bi otkrio svoje naredbodavce ak ni kad bi mogao, a
parafraziramo li generala Haw-kinsa, zapovjedni lanac bio bi toliko zamren da
ga se ne bi dalo slijediti, bar ne u vremenu koje imamo na raspolaganju tih
osamdeset i neto sati koliko jo tee, kako ujem i ne razumijem potpuno.
- Imamo dokaze - ree Devereaux. - Fotografije, vrpcu na kojoj dva
sudionika... ili da kaem poinitelja... opisuju obrise cijele operacije.
Mogli bismo s time u javnost, zato ne?
- Stres ti je naruio normalno rasuivanje, Sam - obzirno mu odgovori Pinkus
- U tu je operaciju ugraena mogunost poricanja. Ba kao to bi na prijatelj
Cyrus, koji sada s Romanom Z. na plai ispija koju litricu votke, rekao: "sve
su to luaci"... To ti je mogunost poricanja. Ludilo, iracionalnost, luaci.
Glumci.
ekaj Aarone. Ne mogu porei Air Force Two, to je ipak prekrupno.
- Gospodin Pinkus, on je u pravu. Odobrenje za upotrebu tog zrakoplova mora
doi s visokog mjesta.
- Hvala princezo.
- Uvijek priznajem kad je zaslueno.
- Auu, kakvog li uvoda!
- Daj, zavei.
- Jest, ja sam vas nazvao smuenim, ali ja sam gori. Jasno se vidi da si u
pravu...
- A ne, nije - zauje se sa zamraenih poluotvorenih kuhinjskih vrata grleni
glas MacKenziea Hawkinsa. Vrata se otvore, pojavi se Hawkov lik, odjevena samo
u crno-zeleno ma-skirno donje rublje. - Ne zamjerite mi ovakav izgled, mala...
gospoice Redbird...
- Redwing.
- Opet se ispriavam, ali kad u bivaku u tri sata u noi zaujem glasove,
prirodni me instinkt navodi da se brzo iu-ljam, a ne da se odjenem kao za
ples u asnikom klubu.

- Mac, tiplee?
- Pitaj moje drebice, sinko. Nauio sam ih sve, od ma368
zurke, do pravoga bekog valcera. Oduvijek su vojnici najbolji plesai; moraju
enama pristupiti vrlo brzo... dopusti su kratki.
Molim te, Sam, generalove primjerbe - ree Aaron, gledajui Hawka. - U
emu je moj ueni suradnik pogrijeio glede potpredsjednikoga zrakoplova? To
jest drugog po rangu zrakoplova u zemlji.
- Zato jer Air Force Two moe raditi za desetak agencija i ministarstava u
kozmetike svrhe. Tko god to bio, potpred-sjednikov stoer objeruke prihvaa
svaku priliku da iznese ne-primijeenu robu na sunce, bio to on sam ili
njegova oprema koju rado daju... Hej, mome, sjea se kad sam na Travis
doletio iz Pekinga preko Filipina nakon kineskog suenja i kada sam odrao
onaj bljutavi govor o "starim, umornim vojnicima"? Morao sam tamo dodati i da
sam zauvijek zahvalan gospodinu potpredsjedniku to je po mene poslao svoj
osobni zrakoplov.
- Sjeam se, Mac.
- Zna li gdje je taj potpredsjednik bio, Sam?
- Ne, ne sjeam se - ree Devereaux.
- Bio je u nekoj rupi s jednom od mojih ena koja mu nije dala da ode u drugu
bazu u Los Angelesu, pijan kao muha u boci viskija i otprilike toliko na
visini svog posla.
- Kako to zna?
Zato to sam osjetio smrad cijelog kineskog suenja, pa sam htio vidjeti
koliko je visoko dosegao u Washingtonu. Poslao sam svoju curu da vidi hoe li
to moi doznati.
- I je li? - upita Pinkus s nevjericom.
- Naravno da jest. Taj govornik zapletena jezika posrnuo je i pao s hlaama
oko glenjeva, pitajui dobru staru Ginny tko sam ja! Tako sam doznao koliko
je visok taj prljavac iz VVashingtona koji me slijedio i koji je staroj
vojniini radio te gadarije... Tada sam zapravo odluio da u ivjeti drugim
ivotom i tada sam te angairao, Sam.
- Bilo bi mi drae da me na to nisi podsjetio... A Ginny je zavela
potpredsjednika?
- Nisi me paljivo sluao, sinko. Ta djevojka ima ukusa, a njegova bespolna
debela faca nije joj bila po ukusu.
- Pustimo sad stare uspomene - upadne Aaron, tresui
369
glavom kao da eli izbrisati zabranjene slike. - to ste zapravo govorili,
generale?
- Kaem da sada imamo izravan udarac protiv njegove strategije protuudarca.
Bit e malo tee, ali moemo to obaviti.
- Govori engleski, Mac.
- K vragu, mome, pa to je djelovalo od Normandije do Saipana! Od Pinchona do
Mekonga - kad god prokleti visoki pozadinski asnici nisu zabrljali svojim
predugim jeziinama.
- Ponavljam: engleski.
Dezinformacija, Sam, iz najposveenije karike lanca zapovijedanja.
- To sam spomenuo malo prije - prekine ga Pinkus. - Hou rei, lanac
zapovijedanja.
- Znam - priznao je Hawk. - uo sam sve to ste rekli u posljednjih dvadeset
minuta, osim onih nekoliko trenutaka dok sam nosio bocu votke pukovniku Cvrusu
na plau... Ti su ga glumci stvarno bacili u trans, zar ne?
- Vaa dezinformacija, generale? - uporno nastavi Aaron.
- Pa, sad, nisam jo radio na njoj, ali put je jasan kao mrlja ulja na
svjeem snijegu... Brokev Dvojka.

- Tko?
- to?
- Mislim da znam - ree Jennifer. Brokemichael - ne onaj Heseltine iz Ureda
za indijanska pitanja, nego onaj koji vodi one tipove sa stola u Fort
Benningu. Ethelred.
- Dama je pogodila. Ethelred Brokemichael je bio jedan od najjadnijih s West
Pointa ikad. Nikad nije trebao biti u vojsci, ali vojnici su bili na obje
strane njihovih obitelji, znate to, sinovi brae iz vojske. Ludnica je u tome
to je Ethelred u stvari bio matovitiji asnik nego Heseltine, ali imao je
jednu slabost. Gledao je previe filmova u kojima generali ive kao kraljevi
pa je to pokuao i on s generalskom plaom, koja nije dovoljna za dvorce.
- Znai, bio sam u pravu - ree Devereaux. - On je u Trokut iao radi novca.
- Svakako, Sam, ali on nije bio glava nekog zloinakog pothvata; vie je bio
nesvjesni posrednik. Bilo je kao u filmu;
370
primao je poasti od ljudi koje nije razumio, ali im je radio male usluge.
- Naplatio je cijelo bogatstvo, Mac.
- Neto jest, ali ne tako strano mnogo i ni blizu onome Slo kae. Da je to
vojska mogla dokazati, bio bi dobio nogu u dupe. Mnogo je dao sirotitima i
izbjeglikim logorima. To se zna i tako se spasio. S drugima je bilo i gore.
- To ga ba ne iskupljuje - ree Pinkus.
Valjda ne, ali, kako Sam kae, tko se eli natjecati s niulelima? - Hawk
zastane i poe u svojim maskirnim gaama prema prozoru koji je gledao na
plau. Uostalom, to je pro-Slost, a ja poznajem Brokeva Dvojku. On me ba ne
voli, jer sam bolji s Heseltineom, a oni se ne slau, ali ipak razgovara sa
mnom... I razgovarat emo i ja u, moete biti sigurni, saznati Iko stoji iza
cijelog tog fandanga ili e Dvojka biti objeen na javno suenje i moe se
oprostiti od svojih zlatnih lenti.
- Zaboravili ste nekoliko problema, generale - prekine ga Aaron. - Za
poetak, kad doznaju da "Samoubilaka es-lorka" nije uspjela, siguran sam da
e se Brokemichael smjestiti daleko od vaeg dohvata, daleko od svaijeg
dohvata, iz jednostavnog razloga to bi ba preko njega moglo isplivati ime
visokog dunosnika koji je odobrio Air Force Two.
Oni to nee doznati, zapovjednice - ree Hawkins, okreui se od prozora Bar ne u idua dvadeset i etiri sata, a siguran sam da moete organizirati
privatni avion koji bi me runo ujutro bacio u Fort Benning.
- Dvadeset i etiri sata? - uzvikne Jennifer. - Ne moete to jamiti. Ti
glumci su moda luaci, ali oni jesu strunjaci za tajne operacije.
- Dopustite objasnit u, gospoice Redwing. Moji pobonici, Desi Jedan i Dva
u stalnoj su radio vezi sa mnom... Sir I lcnry Sutton i takozvana Samoubilaka
estorka u ovom trenutku zatvaraju restoran Joseph"s u Darmouth Streetu, dobro
Nii podmazani i jako raspoloeni. Moji e ih pobonici odvesti ne u hotel,
nego u skijaki dom, gdje e se jedan dan oporavlja-li A zatim, kad si dovedu
glave u red, Desi Dva, koji nije samo dobar mehaniar, nego i, kako me
obavijestio Desi Jedan, i us371
]!!!
pjean kuhar, ukrasit e im hranu umakom od rajice, tekile, gina, konjaka,
medicinskog etanola od itarica i tekueg sedativa neodreene moi koji emo
dobiti uz jamstvo gice Red-wing. Imamo moda i vie od dvadeset i etiri
sata, moda i gotovo cijeli tjedan, ako nam to moe pomoi.
- Stvarno, generale - usprotivi se ki Wopotamija - ak i ljudi puni alkohola
i droge... osobito struno vojno osoblje... imaju trenutke kada su dovoljno
bistri da se poslue telefonom.
- Telefon nee raditi - ice e biti prekinute nakon udara groma u oluji.
- Kakvoj oluji? - upita Aaron.

- Oluji koja je udarila nakon to su se umotali u svoje vree i bacili na

teko hrkanje.
- Kad se probude, ui e u limuzinu i nestati odande - nagaao je Devereaux.
- Upravlja e biti oteen od vonje po grubom zemljitu.
- Shvatit e da su oteti i poduzet e odgovarajue korake, mislim, tjelesne
korake! - ree Pinkus.
- Postoji i takva mogunost, ali nije jako vjerojatna. D-Jedan e im
objasniti da ste vi, zapovjednice, u svojoj mudrosti, pomislili da bi moda
bilo mudrije ako cijela skupina prespava sutranje veselje u vaoj vikendici,
umjesto da se izlae neugodnostima u hotelu.
- A to s hotelom, Mac? - napeto upita Sam. - Broke-michael i njegova rulja
provjeravat e svoju jedinicu, ako ni zbog ega drugog onda radi izvjetaja o
napretku.
- Mali Joseph upravo sada pokriva telefone u srednjem apartmanu.
- A to e rei? - nastavi Devereaux. - "Zdravo, ja sam sedmi Samoubojica, a
ostali se nabijaju alkoholom u Joeo-vom baru"?
- Ne, Sam, on e objasniti da je unajmljen samo za preuzimanje poruka i da su
njegovi privremeni poslodavci morali poslovno izai. Nita vie.
- ini se da ste sve to temeljito promislili - popusti Aaron, potvrujui
glavom. - Prilino dobro.
372
To nam je ve u naravi, zapovjednice. Takve taktike protiv ometanja za nas
su djeja igra.
O, ne, Mac, neto si zaboravio. - Devereaux se nasmijei pravnikim
osmijehom punim zajedljivog trijumfa. - Sve dananje limuzine imaju telefone.
Dobro si se toga sjetio, sinko, ali Desi Jedan toga se sjetio jo prije
nekoliko sati...
- Nemoj mi rei da e iupati antenu. Bilo bi to ipak malo previe oito,
zar ne?
- Nije potrebno. Hooksett u New Hampshireu nalazi se izvan dometa celularne
mree; tamo jo nije zavren relej. Desi Dva otkrio je to na nezgodan nain;
rekao nam je da je preksino morao voziti dvadeset minuta da bi se mogao
javiti Desiju Jedan u Boston, da bi mu mogao tono objasniti gdje je
vikendica.
- Ima li obrana jo prigovora? - upita Redvvingova.
- Neto e se strano dogoditi - zacvili Sam umornim Skripavim glasom. Uvijek se dogodi kad on temeljito promisli stvari!
Rockwellov mlanjak klizio je iznad planina Appalachi, pripremajui se za
sputanje prema prostoru Fort Benninga, tonije prema privatnoj zranoj luci
dvadeset kilometara sjeverno od vojne baze. Jedini putnik bio je Hawk, opet u
svom neupadljivom sivom odijelu, sa svojim naoalama s metalnim okvirom i
sijedom, na etku oianom kosom koju je pokrivala tamnoria vlasulja to ju
je Erin Laffertv savreno oiala. Bivi general visio je na telefonu u
Swampscottu od etiri do pola est ujutro i dogovarao sve detalje. Najprije je
nazvao Heseltinea Broke-michaela, koji je bio oduevljen svakim pokuajem da
se "ubije Boga" u njegovom odvratnom roaku Ethelredu. Sedamnaest po/iva koji
su uslijedili, utrlo je put izvjesnom novinaru koji se u novije vrijeme bavio
vojnom prilagoavanju nakon raspada Sovjetskog Saveza i omoguilo mu da ga
puste u bazu. U nula dsiiin sati nula nula brigadni general Ethelred
Brokemichael, koji se pokrivao poslovima bazinog predstavnika za javnost,
373
dobio je iz pentagonskog Odjela za odnose s javnou poruku da oekuje tog
vrlo utjecajnog novinara i da mu bude pratnja za obilaska vojnog kompleksa. Za
Brokeva Dvojku bila je to relativno rutinska zadaa u kojoj je mogao dobro
iskoristiti svoje nevelike glumake sposobnosti, koje on, naravno, nije
smatrao nevelikima. U deset nula nula Ethelred Brokemichael spustio je

telefonsku slualicu u svom uredu, uputivi svoju prigodno odjevenu tajnicu da

uvede novinara. Brigadir je bio potpuno spreman ponoviti svoju predstavu koju
je tako uspjeno izvodio ve godinama.
Nije, meutim, bio spreman na prizor krupnog, poneto pogrbljenog, rieg
postarijeg ovjeka s naoalama koji skromno ue na vrata ureda, obilno
zahvaljujui narednici koja ih je otvorila. Neto neodreeno na tom ovjeku
bilo mu je poznato, moda neka aura koja je probijala kroz sliku poslovne
ljubaznosti; bilo je tu i neodreenog zvuka daleke grmljavine koju je uo sam
Brokev Dvojka, ali koja je oito postojala. to li je to u tom udnom tipu
koji kao da je upravo iskoio iz filma "Great Expectation", onaj veliki udni
inovnik koji je pokuavao olakati staricu... ili je tu ulogu pomijeao s
onim visokim tipom u predstavi "Nicholas Nickleby"?
- Generale, lijepo je od vas to ste nali vremena za moje skromno
istraivanje - ree novinar tihim, ali pomalo hrapavim glasom.
- To mi je posao - ree Brokemichael, bljesnuvi naglim osmijehom za koji je
mislio da je usporediv s osmijehom Kirka Douglasa. - Mi smo naoruani
slubenici ovoga naroda i elimo da narod potpuno shvati na doprinos obrani
zemlje i miru u svijetu... Izvolite, sjednite.
- Lijepo i dirljivo reeno. - Rii novinar sjedne pred stol, izvadi blok i
kemijsku olovku, i nakraba nekoliko rijei.
- Hoe li vam smetati ako vas citiram. Ako elite, pripisat u to "odgovornom
izvoru".
- Ni govora... hou rei, svakako mi to moete pripisati.
To je vrlo utjecajan novinar oko kojeg su se ljudi u penta-gonskom Odjelu
za odnose s javnou ustrali na sve strane. Zato? Ovaj postariji udak s
hrapavim glasom bio je pravi civil
374
Aro/7 se grozi odore. Ovo e biti lako. - Mi u vojsci ne skrivamo se iza
sekundarnih, neimenovanih izvora, gospodine... gospodin...
- Harrison, generale. Lex Harrison.
- Rex Harrisonl
- Ne, Alexander Harrison. Moji su mi roditelji davno dali nadimak Lexi
tekstovi mi oduvijek izlaze s tim imenom.
O, da, naravno... samo me pogodila slinost, znate... liex Harrison.
Da, gospodine Harrison je i sam bio iznenaen tom slinou. Jednom me
pitao jesam li za to da se zamijenimo - on bi napisao lanak, a ja bih
zamijenio njega kao Henry Hig-gins. Prerana smrt, bio je divan ovjek.
- Poznavali ste Rexa Harrisona?
- Preko zajednikih prijatelja...
- Zajednikih prijatelja?
- New York i L.A. su zapravo mali gradovi ako ste pisac ili glumac... ali
moji nakladnici nisu zainteresirani za mene i moje drugove sa anka u Polo
Loungeu, gospodine generale.
- Polo Lounge...?
- Je, to je omiljeno napajalite bogatih i slavnih, ako i svih u L.A.-U koji
bi to htjeli biti... Ali vratimo se mojim nakladnicima; njih zanima vojska i
kako e ona reagirati na tednju koja joj se namee. Moemo li zapoeti
intervju?
Svakako, da... naravno. Rei u vam to god hoete, samo to me oduvijek
strano zanimalo kazalite i film... pa i televizija.
Moji prijatelji autori i izvoai stavili bi televiziju na prvo mjesto,
generale. To oni zovu "novcem za preivljavanje". Ne moe se ivjeti od
pozornice, a filmova je premalo i pojavljuju se u prevelikim razmacima.
- Da, uo sam to od... nije sada vano.... ali ovo je prava stvar od nekoga
tko stvarno zna.

- Nisam odao nikakvu tajnu, vjerujte mi na rije - ree novinar. - Priznaju

to ak i Greg, Mitch i Michael.
Boe, oh... naravno! - Nije ni udno to su ljudi iz pcntugonskih odnosa s
javnou procijenili da je ovaj stari re375
porter hrapava glasa vrlo utjecajan. Oito je da se godinama time bavi i da se
drui sa slavnim ljudima koje je Pentagon oduvijek pokuavao pripitomiti za
svoje televizijske reklame. Kriste! Rex Harrison, Greg, Mitch i Michael... on
ih sve poznaje! - Ja esto letim u... L.A.... gospodine Harrison. Moda bismo
se jednom mogli sastati... u Polo Loungeu.
- Zato ne? Ja sam tamo pola vremena, drugu polovicu provodim u New Yorku,
ali doista, prave se stvari dogaaju na Obali. Kad budete tamo, samo poite u
Po-Lounge i recite bar-menu Guu da traite mene. Ja mu se uvijek javim, bio
na Be-verly Hillsu ili ne. Tako ljudi znaju da sam u gradu... Paul, mislim
Newman, i Joanne, Peckovi, Mitchum, Caine, pa i neki pridolice kao ona dva
Toma, Selleck i Cruise, i Meryl i Bruce, dobri su to ljudi.
- Dobri ljudi...?
- Pa, znate, pravi, deki i cure s kojima se druim.
- Tako bih se volio upoznati s njima! - prekine ga Bro-kemichael, ije su se
oi pretvorile u dva tanjuria s treptavim smeim kolutiima. - Mogu doi bilo
kada.
- Hej, generale, polako, polako - ree novinar snanim glasom. - Ti su ljudi
profesionalci u tom poslu. Oni se tamo kreu godinama i nerado prelaze ulicu
do amaterskog vaara.
- Kako to mislite?
- Samo zanimanje za film ili televiziju ili neto takvo ne znai isto to i
biti lanom bratstva, ako me moete shvatiti. Kvragu, pa svi se ele upoznati
s tim facama - ponekad se zovu facama, kao neka uvreda samima sebi - ali ispod
koe to su obini ljudi koji znaju to ide uz zemljite, ali ne daju si
neogranieno otimati teren.
- to vam to znai?
- Ukratko, vi niste profi, generale, vi ste oboavatelj - a toga oni mogu
nai iza svakog ugla, vie nego to im treba. Profii se ne drue s
oboavateljima, samo ih podnose... moemo li se, molim vas, vratiti na
intervju?
Da, naravno - ree frustrirani Brokemichael - ali mislim - predobro znam da ste podcijenili moje zanimanje za dramske umjetnosti!
376
- O, vaa je mati bila glumica u opinskom kazalitu ili vam je otac glumio u
srednjokolskoj predstavi?
- Ni jedno ni drugo, iako je moja majka uvijek eljela biti glumica, no
roditelji su joj rekli da bi je to poslalo u pakao, pa se esto pretvarala...
Otac mi je bio pukovnik... k vragu, u inu sam ga ipak poneto prestigao! ...
Ali kazalinu sam icu naslijedio od majke... ja doista volim kazalite i
dobre filmove i televiziju... osobito stare filmove. Sav se najeim kad gledam
neto to me potresa, doista potresa. Plaem, smijem se, ja sam svaki od tih
likova na ekranu. To je moje drugo... drugi ivoti
- Bojim se da je to reakcija amatera koji se preputa matanju - ree novinar
reeim glasom i vrati se svojoj biljenici.
- Mislite? - pobuni se Brokemichael, iji je glas bio prenapregnut i napukao
od osjeaja. - Onda u vam neto rei... moemo li nastaviti neslubeno, bez
olovke i biljenice, sve u tajnosti?
- Zato ne? Ovdje sam samo da bih stekao sliku o vojsci.
Tiho! - proape Brokev Dvojka, ustajui od stola. Prignuo se i priuljao
vratima, oslukujui kao da igra ulogu u Brechtovoj Operi za tri groa. - Ja
zapovijedam najelitnijoj re-pertoarnoj druini u godinjacima vojne povijesti!

Uvjebao sam ih, vodio, doveo do vrhunca talenta, tako da se danas smatraju
svjetskom antireroristikom jedinicom koja uspijeva gdje sve drugo propadne.
Je li to va vaarski amaterizam?
- No, generale, to su vojnici, uvjebani za takve stvari...
- Ne! - prasne Brokemichael, iji se apat pretvorio u neto slinije
siktanju. - To su glumci, pravi profesionalni glumci! Kad su se zajedno
unovaili, ja sam odmah vidio kakve se tu mogunosti otvaraju. Tko bi se lake
infiltrirao i smetao iza neprijateljevih lea nego ljudi koji su kolovani za
pretvaranje u druge ljude? I ima li to bolje od jedinice glumaca koji se
dobro poznaju, repertoame druine sposobne za zajedniku igru kojom stvara
iluziju spontanosti, prirodnosti - stvarnosti!... zakulisne operacije,
gospodine Harrison. Roeni su za to, a ja sam lo omoguio.
Novinareva reakcija bila je reakcija gunavca koji nerado priznaje da ima
neega negdje gdje to nije oekivao. - K vra377
gu...! To je vraka zamisao, generale; mogao bih ak rei da je sjajna.
- Nije ba vaarski amaterizam, zar ne? Danas vam svi ele dobiti njihove
usluge. I sada, ovoga trenutka, oni obavljaju zadau za jednoga od najmonijih
ljudi u zemlji.
- Da? - ovjek zvan Harrison upitno se namrti, a usne mu se zakrive u
neprimjetan cinini osmijeh. - To znai da nisu ovdje i da ih ne mogu
vidjeti... a mi ovdje razgovaramo u tajnosti, pa o njima ne mogu ni pisati?
- Boe moj, mi smo u potpunoj tajnosti, ne smijete napisati ni rije!
- Onda vam, kao novinar, moram iskreno rei da imam samo jedan izvor: vas.
Nijedan ivi urednik ne bi prihvatio samo jedan izvor informacijama, a moji bi
se prijatelji iz Polo Loungea zagrcnuli od smijeha preko svog omleta Benedict
sa zobenim vlaknima. Rekli bi da bi to bilo dobar filmski scenarij, kad bi
bilo istinito... a tako bi i bilo, kad bi bilo.
- Ali jest istinito!
"
- Tko to moe potvrditi?
*

- Pa... ne mogu!
- teta. Da ima i trunak istine u toj prii, vjerojatno biste mogli prodati
sinopsis za nekoliko stotina tisua. A s onim to zovu "filmskom obradom"...
to je nekakav poluobraeni saetak slian onome to smo radili u srednjoj
koli kad smo pisali lektiru - moda biste dobili i pola milijuna. Bili biste
glavni u gradu snova.
- Boe, ali to je istinal Vjerujte mi!
- Mogu ja vama vjerovati, ali moje vjerovanje ne bi mi vrijedilo ni
Pellegrino s krikom limete u Po-Loungeu. Da bi takva stvar prohodala treba
vam uvjerljivost... Ali, generale, mislim da bismo se sada stvarno mogli
vratiti intervjuu.
- Ne! Sada sam preblizu ostvarenju svojih snova... Paul i Joanne, Greg i
Mitch i Michael... svi ti dobri ljudfl.
- Takvi su...
- Morate mi vjerovati!
- Ali kako? - zarei stari novinar. - Ne smijem zapisati ni rije...
razgovaramo neslubeno.
378
- Moda ovo! - ree Brokev Dvojka, uarenih oiju i mokar od znoja. - U
slijedea dvadeset i etiri sata moja e a n ti teroristika druina zarobiti
jednoga od najopasnijih neprijatelja koje je ova zemlja ikad imala.
- To je prekrasna izjava, generale. Ima li ega ime biste to potkrijepili?
- Ima li ega izmeu offthe record i on the recorl

- Pa, ima neto kao objavljivanje s embargom, tek poslije dogaaja... to

znai da se nita ne smije napisati dok se oekivana stvar ne dogodi, a i onda
samo kao "iz pozadine"...
- A to to znai?
- Znai da se nikakva imena ne navode kao izvori.
- Moe! Kupujem!
- Dobit e! - promrmlja novinar.
- Molim?
- Nita. Nastavite, generale.
- Oni su u Bostonu, Massachusetts - ree Brokemichael jednolinim glasom,
jedva pomiui usne.
- Lijepo.
- Jeste li itali novine ili gledali televiziju? - upita general brzo i
povjerljivo.
- Tu i tamo, ne moe se od toga pobjei.
- Jeste li uli ili itali o Nobelovom odboru koji je doletio u Boston
potpredsjednikim avionom?
- ini mi se da jesam - odgovori novinar, zamiljeno se namrtivi. - Neto o
nekom govoru na Harvardu, gdje je najavljena neka nagrada za nekoga
generala... Vojnik desetljea ili tako nekako. Vidio sam to u televizijskim
vijestima.
- Vrrr-lo dojmljivo, ne mislite li? - ree Brokev Dvojka, pjevuei.
- Znate, odbor koji predstavlja Nobelovu zakladu ne bi ni trebao biti
neugledan.
- Dakle, slaete se da su bili skupina uglednih profesora i vojnih
povjesniara?
Svakako. Nobelovi se momci ne drue s oloem, nije im to potrebno. A to
sve to ima s vaom... vaom repertoar-nom antiteroristikom druinom?
379
- To su onil
- Kakvi onP.
- Taj Nobelov odbor! To su moji ljudi, moji glumcil
- Generale, ovo sada ostaje offthe record... jeste li jutros neto
srknuli?... ujte, ja nisam mladi hijavata kojemu se smjekaju veliki naslovi,
a kao i moji prijatelji iz Po-Loungea, ni ja nisam od juer, tu sam ve
dugo...
Ja vam govorim istinu!
- Brokemichael eksplodira hrapavim, priguenim
glasom, a bio je tako bijesan da su mu ile na vratu postale ljubiaste. - I
nikad ne popijem ni kap alkohola prije nego to se u podne otvori asniki
klub. Taj "Nobelov odbor" je zapravo moja tajna jedinica, moji glumci!
Moda bismo se trebali dogovoriti da ovaj intervju obavimo neki drugi
put...
Dokazat u vam!
Voa samoubilake estorke pouri prema kartotenom
ormariu, otvori jednu ladicu i izvue nekoliko omota. Zagrabio je prema svom
stolu i bacio ih na stol, nekoliko ih otvorio i rasprostro nekoliko desetaka
fotografija. - Evo ih! uvamo dokumentaciju o njihovim raznim izgledima i
maskama da ih ne bismo ponavljali u drugim operacijama ako netko ima
fotografije... Evo, evo! To su najsvjeije slike... kosa, nekoliko kratkih
brada, naoale pa i obrve. To su ljudi koje ste vidjeli u televizijskom
prijenosu konferencije za novinstvo u zranoj luci Logan u Bostonu! Gledajte,
gledajte]
- Vidi vraga - ree novinar, koji je ustao i pregledao nekoliko sjajnih
fotografija velikog formata. - Vjerujem da ste u pravu.
- Jesam u pravu! To je Samoubilaka estorka, moje djelo!
- A zato su u Bostonu?
- To je vrhunska tajna, najstroe povjerljivo to moe biti.

- Pa, generale, ao mi je to to moram rei, ali sve to ste mi pokazali su

neke nevezane likovne mogunosti. To je besmisleno, bez objanjenja. Sjetite
se, mi smo pod klauzulom o objavljivanju poslije dogaaja, dakle u redu je,
moete mi rei.
- Ali moje ime nee se spominjati... osim moda vaim prijateljima iz PoLoungea, onima za koje bih ubio, samo da ih upoznam?
380
asna novinarska - pristane ovjek koji se nazvao I larrisonom.
Dakle, taj general kojeg ste spomenuli... taj nesretni bivi general izdao
je nau zemlju. Neu ii u sve detalje, ali ako ostvari svoj plan, ova e
drava ostati bez svojih glavnih sredstava za prvi i drugi udar.
- On je taj... Vojnik...ega ve? - prekine ga Harrison.
- "Vojnik stoljea", ali to je namjetaljka, trik da ga se odvue. A moji
ljudi, moji glumci upravo sada rade na tome.
- Iskreno mi je ao to to ujem, generale, iskreno ao.
- Zato? On je prolupao.
- On je to?
- Luak, kliniki sluaj...
- I zato je onda tako vraki vaan?
- Zato to su on i neki kriminalni pravnik s Harvarda, s naglaskom na
kriminalni, o emu ja neto znam, razradili neki veliki prevarantski proces
protiv nae savrene vlade, to bi nas... osobito Pentagon... moglo kotati
vie milijuna nego to moemo izvui iz Kongresa u sto godina!
- Kakav proces?
- Ne znam detalje, znam samo sr, i mogu vam rei da je to Rocky Horror
Picture Show - jeste li vidjeli taj film?
- Naalost - zarei novinar, ije je omalovaavajue neprijateljstvo bilo
vidljivo, ali ga Brokev Dvojka nije primjeivao. - Tko je taj general? - upita
ovjek zvan Harrison, guei pitanje.
- Neki ludi gad imenom Hawkins, pravi smutljivac, oduvijek je to bio.
- Sjeam se tog imena. Nije li dva puta dobio Kongresno odlije?
- On je i manijak. Osamdeset posto nositelja Kongresne dobije ih tek poslije
smrti. Kako to da nije ubijen... moda i u tome lei neka pria?
- Arrrgh! - zakalje se novinar, a vatra je sada bila u njegovim oima. - A
kako to da je Air Force Two donio te varalice u Boston? - upita on, opet se
prihvaajui nekog privida vlasti nad sobom.
381
4MM
Scenografija za konferenciju za novinstvo. Taj zrakoplov ne moete
previdjeti.
- Ali ga ne moete ni unajmiti na Hertzovom kiosku. To je nedodirljiv
zrakoplov.
- Nekima nije...
- Pa da, spomenuli ste krupnu zvijer... "jedan od najmonijih ljudi u
zemlji", ako se ne varam.
- Vrlo visok poloaj, prokleto blizu najviem. Najstroe povjerljivo.
- Takva tajna informacija doista bi duboko dojmila moje prijatelje u
Hollywoodu. Vjerojatno bi vas o svom troku pozvali na Obalu, na nekoliko
sastanaka... vrlo povjerljivih sastanaka, naravno.
- Sastanaka?
Oni gledaju naprijed, daleko unaprijed, moraju tako. Film se pokree s
velikim zamislima; razrada traje nekoliko godina. Boe moj, svaka zvijezda u
filmskoj industriji bacila bi vam se pred noge... morali biste se sastajati s
njima radi podjele uloga.
- Sastajati... sa svima?

- Naravno, ali mislim da to ne dolazi u obzir, kad mi ne moete rei, na

naelu objave poslije dogaaja, tko je ta krupna zvijer. Poslije e svaka
budala moi otkriti to ime, vjerojatno e to i uiniti; vama je vrijeme za
napad sada. Nakon to se stvar dogodi vie neete biti nita posebno... Ah,
dobro, neto se dobiva, neto gubi. Nastavimo s intervjuom, generale.
Ogranienja trokova za obranu izravno utjeu na stanje radne snage, to mora
utjecati na moral u postrojbama...
ekajte malo! - Ukoeni Brokev Dvojka usetao se naprijed-natrag,
gledajui fotografije svog djela, opsesije.
- Kako kaete, kad se pria
razglasi, to e se jednoga dana dogoditi, ja neu biti nita posebno i svaka
e budala moi prigrabiti zasluge za ono to sam ja uinio. I do vraga hoe!
Napravit e film, a ja neu ni na koji nain sudjelovati u njemu. Vjerojatno
u morati platiti pedeset dolara da bih samo mogao sjesti u kino i gledati to
su mi uinili od remek-djela. O, Kriste, uasno!
382
- ivot je takav, pjeva Old Blue Eyes u onoj pjesmi - ree novinar, ija je
olovka mirno lebdjela nad blokom. - U stvari, Francis Albert trai dobru
karakternu ulogu. Zapravo bi mogao igrati vas.
- Francis Albert...?
- Mislim Frank, razumije se, Sinatra, naravno.
- JVe! - zaurla brigadni general. - Sve sam to uinio, i uinio sam to my
way\
- to to?
- U redu, rei u vam - ree preznojeni Brokemichael.
- Poslije, kad sve proe, vjerojatno e mi biti zahvalan i dati mi jo jednu
zvjezdicu, a ako i ne bude, platit e pedeset dolara da pogleda film, moj
film.
- Ne razumijem vas, generale.
- Dravni tajnik! - proape Brokev Dvojka. - On je taj za iji su raun ova
estorica samoubojica u Bostonu. Ovamo je stigao juer, incognito, nitko u
bazi nije znao tko je, a isprave su mu lane.
Bingo! uzvikne Hawk, skaui sa stolca do svoje pune visine i strgne
riu vlasulju s glave. - Imam te, Dvojkice!
- nastavi on, viui dok je trgao ovratnik i kravatu i zbacivao naoale s
metalnim okvirom. - Kako si, stari drue, jadni kurvin sine?
Ethelred Brokemichael ostao je bez rijei; rijeju, ostao je paraliziran. S
njegova se lica, kroz razjapljena usta zaulo promuklo rezanje, kombinirano s
visokim nazalnim cviljenjem. - Ahhh... Ahhh?
- Je li to nain kako pozdravlja staroga druga, ak i ako je taj kliniki
sluaj i nesretnik koji vjerojatno nije trebao dobiti svoja Kongresna odlija?
- Aja.Jaa!
Da, zaboravio sam, takoer i izdajica i smutljivac, a moda iza tih
odlija postoji i neka pria, poput usmjeravanja vatre na sebe samog, to bi
moda moglo biti to.
- Nnjaaa... njaal
- Hoe rei da to vjerojatno ne bi ilo, ti, smrdljivi popi-sane?
383
- Mac, ekaj! - povie Brokev Dvojka, koji se oporavio dovoljno da se moe
pobuniti. - Ti ne zna kroz to sam proao... razvod, a kurva me iscijedila do
zadnjeg novia, i borba s Washingtonom za financiranje, i muka da zadovoljim
tu svoju jedinicu... Isuse, pa morao sam nalaziti publiku za njihove proklete
javne itae probe na kojima novaci ne razumiju ni rije i pue udne cigarete
da bi poloili prijemne ispite... Smiluj se, Mac, ja samo pokuavam
preivjeti! to bi ti uinio? Rekao bi dravnom tajniku da se nosi?
- Vjerojatno bih.
- Pa da, ti vjerojatno nikad nisi platio ni novi za alimentaciju.

- Naravno da nisam. Ja sam svoje drebice nauio kako da se pobrinu za sebe i

vjeruj, pobrinule su se. Ako mi presui, svaka e mi dati.
- Nikad to neu shvatiti, nikadl
- Jednostavno. Bilo mi je stalo do njih i pomagao sam im da budu bolje nego
to jesu. Tebi je bilo svejedno i nisi pomagao.
- K vragu, Mac, taj buljooki Pease za svata te optuio. A kada mi je rekao
da je u tome i onaj gadni propalica Deve-reaux, poludio sam.
teta, Dvojkice, jer taj propalica Devereaux je razlog zato sam ovdje...
da te izvuem iz najveih govana u koja si mogao upasti.
- to?
- Sada je vrijeme da ti ima malo milosti, generale. Sam Devereaux sada je
svjestan da je pretjerao s optubama na tvoj raun i htio bi se iskupiti za
ranije indiskrecije. Misli da bih doao ovamo i uetao usred neprijateljskog
logora da to on nije zahtijevao?
- O emu ti to govori?
- Smjestili su ti, Brokev. Sam je to otkrio i doslovno mi naredio da doletim
ovamo i upozorim te.
- to? Kakol
Priprema se neka manja tuba protiv vlade... uvijek netko tui vladu...
ali ova je
prilino neugodna za Warrena
384
Peasea, a on je politiar jako osjetljiv na svoju sliku u javnosti. On eli da
ta tuba bude uklonjena pa je zato regrutirao tebe i tvoju ekipicu da obavite
prljavi dio njegova posla, uvjerivi te da je rije o velikoj nacionalnoj
krizi, a onoga trenutka kad to obavi, on te vie ne poznal - Kad tuba na
sudu bude odbaena jer se tuitelj ne pojavljuje na sudu, netko e
prosvjedovati, a metodom eliminacije trag vodi do tvoje Samoubilake es-torke
i tebe. Do generala koji je jedva preivio ozbiljne optube iz Zlatnog
trokuta. Brokev, ti si gotov.
- Srrranjel Moda bih trebao opozvati akciju.
- Da sam na tvom mjestu, ja bih u arhiv ugurao i slubeni memorandum... s
jueranjim datumom... u kojem pie da povlai svoje vojnike nakon ozbiljnog
predomiljanja, jer si uvjeren da je zadaa izala iz okvira ustavnih ovlasti
vojske. Doe li do kongresne istrage, neka objese Peasea, a ne tebe.
- Prokletstvo, uinit u to!... Mac, a kako to da zna toliko o L.A.-U Obala, Polo Lounge i sve ono ostalo o emu si priao?
- Stari, ti zaboravlja da su o meni snimili film. Deset ludih tjedana bio
sam tamo kao savjetnik na raun Pentagona, gdje su mislili da e film dati
lude rezultate u odzivu na novaenje.
- Koji, svi to znaju, strmoglavo pada. Bila je to najgora glupa filmuga koju
sam ikad vidio, a ja sam u tome ipak nekakav strunjak. Hou rei, stvarno je
loe i iako sam te mrzio, bilo mi je to ao gledati.
- I meni je bilo gadno, ali tu su bile i utjehe koje samo to mjesto moe
pruiti... Opozovi svoje ljude, Deucev. Vode te kao jarca na rtvenik.
- Hou, hou. Samo moram nai kako.
- Podigni slualicu i izdaj zapovijed, to je sve to se od tebe trai.
- Nije to tako lako. Krista mu, pa to je nepokoravanje dravnom tajniku! Kako
bi bilo da se samo razbolim...
- Dvojkice, ti se koleba?
- Zaboga, pa moram razmisliti.
- Kad smo ve kod razmiljanja, razmisli i o ovome. 385
Hawk otkopa sako i rairi ga, otkrivajui mali magnetofon privren za prsa
ljepljivom vrpcom. - Neki pukovnik kojeg sam nedavno unaprijedio na terenu
savjetovao mi je da se, kako je on to nazvao, "ozvuim" Sve to smo ovdje
izgovorili, snimljeno je.

- Mac, ti si gad!
- Hajde, generale, mi smo samo dva starca, a i ja moram preivjeti... Kako se
ono kae? "Ako te vrag ne dohvati, dohva-tit e te morske dubine"?
- Nikad uo.
- Ni ja, ali nekako mi se uklapa, zar ne?
Si
3*6
24
Na putu prema teretani, Vincent Mangecavallo hodao je bijelim mramornim podom
stana u Miami Beachu. Namrtio se pogledavi ruiasto pokustvo svuda oko
sebe - stolci, sofe, svjetiljke, tepisi pod ajnim stoliima; ak je i luster
u dnevnoj sobi bio napravljen od nekoliko stotina viseih ruiastih ploica
koje su izgledale kao da e se svaki tren sruiti na neiju rIiivu. Vinnie
nije bio dekorater, ali beskrajna kombinacija ruiastog i bijelog navela ga
je samo na to da kae kako je slavni dekorater kojega je angairao njegov
roak Ruggio bio velik i u baletu.
- Nije to ruiasto, Vin - rekao mu je Ruge dva dana ranije u telefonskom
razgovoru. - To je boja breskve, samo je Ircba zvati peche.
- Zato?
- Jer je ruiasta neto jeftino, breskova je neto vrednija, a peche
probija krov. Ja sam ne vidim razliku, a, budimo iskreni, mislim da ne moe ni
Rose, ali to je usreuje, zna?
- Nain na koji ti ivi Cugino, morao bi uvijek usreivali Ivoju enu. Ali,
bez obzira na to, zahvalan sam ti to si mi il opustio da se posluim tvojim
stanom.
Koliko god eli, Vin. Bar jo mjesec dana neemo moi doi ovamo, a do
tada e se i ti ve vratiti meu ive. Imamo hitnog posla s obitelji iz El
Pasa... hej, vidi kakvu sam vicbaonicu napravio, sa saunom i ostalim.
im se skinem s telefona idem tamo, a ponijet u i ovaj kratki ruiasti
kupai ogrta od frotira.
- To je enski. Ima plavih u vjebaonici.
- A to je s momcima iz El Pasa, Ruge? - upitao je Vincent.
387
- Oni bi htjeli cijelo prokleto trite konih sedala, to ne znai samo one
lane raneve sa seoskim turizmom u New Yorku i Pennsvlvaniji, nego i sve one
otmjene klubove lovaca na lisice u zapadnom Jersevu i New Englandu.
- Ali, ne zamjeri mi, Ruge, svi su konji isti, kao u vesternu, zna? A sedla
bi trebala biti kao kaubojska, ha, kao u vesternu, ne?
- Glupost, Vin. Veina sedlarske robe izrauje se u Bro-oklvnu i Bronxu. Da
tim seljainama prst, uskoro e traiti cijelu ruku, a to ne moemo dopustiti.
- Razumijem te. Tako mi groba pokojne matere, ne bih ti u tome smetao.
- Tvoja mama nije mrtva, Vinnie. Ona je u Louderdaleu.
- To se samo tako kae, roae.
- Hej, Vin, pogodi to. Sutra ti idem na karmine! Nije li to prava stvar?
- Hoe li govoriti o meni?
- Zaboga, ne ja, tko sam ja? Kardinal e rei nekoliko rijei. Hej, Vinnie,
kardinali
- Ne poznam ga.
- Tvoja ga je mama pozvala i mnogo plakala i snano utjecala preko krabice
za priloge. Govorit e.
- Jo e jae udariti po prilozima kad uskrsnem... Jo jedanput, hvala ti,
Cugino.
Mangecavallo je zastao ispod ruiastog bogatog lustera, prisjeajui se
telefonskog razgovora s Ruggiom dva dana ranije. Kao i onda, bio je krenuo
prema maloj i dobro ureenoj teretani gdje je namjeravao paljivo izbjegavati
novu opremu marke Nautilus, kao da bi se mogao zaraziti kapavcem. Iznenadno

prisjeanje na taj telefonski razgovor u pederskom dekoru uskrsnih jaja

podsjetilo je Vincenta da je vrijeme za jo jedan telefonski razgovor. Nije to
bio razgovor kojem bi se veselio, ali bio je nuan, a ono to bi u njemu mogao
doznati moglo bi ga uiniti sretnijim od amatera koji razbije banku u Ve-gasu.
Ali, bila je tu i jedna kvaka. Vijest da je iv i zdrav i da jo uvijek vue
konce, bila je ograniena na vrlo malo ljudi, uglavnom na ljude s Mesova
popisa u Wall Streetu, koji e zaepili usta ili bi mogli ostatak ivota provesti u raznim zatvorima i bez novca
koji su oekivali zaraditi, te na roaka Ruggia. On je Vincentu bio nuan jer
mu je bio potreban privatan stan gdje e sigurno biti po strani dok ne doe
vrijeme da Smvthington-l"ontini doe po njega i prebaci ga do mjesta
udesnog... "spa-Savanja"... u Suhim Tortugama.
Meutim, Abul Khaki nije bio na tom zatvorenom popisu, nije ni trebao biti,
ali sada je postao nuan. U svijetu meunarodnog novarstva, Abul je bio
jednako nepredvidiv kao Ivan Salamander; opasnijim od njega, ili uspjenijim,
ovisi kako tko gleda, inila ga je injenica to nije bio graanin Sjedinjenih
Drava i stoje imao vie prekomorskih holdinga na Bahamima i Kajmanskom otoju
nego itko drugi jo od vremena kada su uspjeniji gusari potopili nekoliko
tisua podrtina u Karibima. Takoer, kao Arapin iz jednog od onih eikata koje
je Washin-glon uvijek pokuavao kriom pridobiti, imao je neke zatite koje su
se pojavile kada je vlada sklopila tajne sporazume s politiki nepopularnim
ljudima, ljudima koji su na primjer mogli mijenjati nekoliko tisua raketa i
jednu Bibliju za tri robijaa i jednu prostitutku iz Damaska. Abul Khaki bio
je iv primjer imuniteta.
Kada je Mangecavallo doznao za Abulove nereklamirane reference, uao je s
Arapinom u vezu koja je za obojicu bila korisna. Khaki je imao mnogo udjela u
brodovima i tankerima koji su brazdali more kojekuda, ponekad nosei i vie od
nafte, a nakon nekoliko neugodnih lokalnih provala, Vinnie je priopio Abulu
da on i njegovi prijatelji imaju znatan utjecaj tamo dolje u lukama...
- Od New Yorka do New Orleansa i svuda izmeu, oni su vezani, gospodine Koki.
- Khaki, gospodine Mangecuvulo.
- Mangecavallo.
Siguran sam da emo vremenom jedan drugome zapamtiti imena.
Tako je i bilo i, kako se kae, jedno je vodilo drugome pa tuko i neke
novarske usluge koje je Abul pruio svom prijatelju Vincentu. A na vrsti
prijedlog donova s podruja triju dra388
389
va i iz Palerma da se Mangecavallo uhvati direktorstva CIA-e, Vinnie je otiao
Khakiju.
- Imam problem, Abule. Donovi su ambiciozni, i to je dobro, ali oni od
veliine ne vide detalje, a to ne valja.
- Iznesi problem, dragi prijatelju koji ima oi i brzinu pustinjskoga sokola
- premda zapravo nikad nisam bio u pustinji. Priaju da je tamo strano vrue.
- U tome je problem, drue. Vruina. Imam mnogo love zakopane na raunima
diljem zemlje pod razliitim imenima. Kad dobijem taj posao u Washingtonu, a
dobit u ga, neu moi letjeti po trideset i osam drava da bih doao do svoga
novca, za koji bih najveim dijelom volio da ostane u tajnosti. - Apsolutnoj
tajnosti, pomislio bih.
- Svakako.
- Ima li svoje tedne knjiice?
- Svih etiri tisue dvjesto i dvanaest. - Vinnie si je dopustio sumnjivu
grimasu.
- Ahh, pogled deve sadri vie nego to se moe nagurati u nekoliko njezinih
eludaca.
;-[.
- Tako neto, ini mi se.

- Vjerujke li mi, Vincente?

- Naravno, pa moram... ba kao to i ti mora vjerovati meni, capisce?
- Sa sigurnou. Rep Beduinova psa mae u trijumfu njegova preivljenja...
Jesi li ikad upoznao kojeg Beduina? Nema veze, ali mogtu ti rei da su neki od
njih na samom vrhu trita.
- A rauni? Knjiice?
- Potpii nekoliko naloga za isplatu i zatvaranje rauna i sve to donesi
meni. Imam na svom platnom popisu umjetnika, vrlo talentirana ovjeka koji
moe kopirati bilo iji potpis i mnogo je to puta uinio za lijepu zaradu. Sam
u se pobrinuti za tvoju lisnicu, Vincent, i otvorit u ti blind trust pod
pokroviteljstvom jedne od najuglednijih pravnikih tvrtki na Manhattanu.
- Cijelu lisnicu?
- Nemoj me nasmijavati. Samo imovinu sukladnu imovini prilino uspjena
uvoznika. S ostatkom e zaraditi pravi novac i moe mi vjerovati da za njim nee ostati nikakav trag na papiru.
Abul Khaki postao je Mangecavallov neslubeni menader za osobne poslove s
otprilike etiri milijuna na tritu, a oko sedam puta vie u prekomorskim
holding kompanijama. Meu-lim, ono to je navelo Vincenta da potrai Abula
nije bilo ni korisno prijateljstvo, ni usluge koje mu je ovaj pruao. Bilo je
to jednostavno zato to je Khaki imao bolji dubinski pregled nad svjetskim
burzama nego itko drugi koga je Mangecavallo poznavao. Najvei je dio toga
znanja stekao nezakonitim putem, a ostatak dobrim uvidom u financije. A Abul
Khaki znao je i utjeti kao nitko drugi. To je bilo dio njega samoga; njegov
je opstanak ovisio o tome, bez obzira na Beduinova psa.
- Ne mogu to povjerovati! - kriknuo je Arapin kad ga je Vincent tajnom vezom
pod tajnim imenom naao u Monte Carlu.
- Vjeruj, Abul, poslije u ti objasniti potankosti...
- Ne, ti ne razumije! Juer sam brzojavno naruio vijence u vrijednosti od
deset tisua dolara za tvoju komemoraciju i to u svoje ime i u ime izraelske
vlade putem svog ureda u New Yorku!
- Zato si to uinio?
- Pa, kod Likuda sam zaradio ekel-dva, a povezivanje mog imena s njihovim
moglo bi voditi do daljnjih dogovora.
- Ne moe biti tetno - ree Vincent. Uvijek sam se dobro slagao s Mossadom.
- To me ne udi... Ali vratio si se od mrtvih] Ja sam sav izvan sebe od oka,
cijelim se tijelom tresem... u bakari u izgubiti svaku podjelu, to e me
stajati stotine tisua.
- A ti ne igraj.
- Za istim su stolom tri Grka s kojima poslujem. Jesi li lud!... to radi,
Vincent? to se dogaa? Vijugavi pijesak pustinje zasljepljuje me!
- Vidio sam slike... strane su, kao to je uasan i glas kojim sada sa mnom
razgovara; ne znam odakle zove, ali moram pretpostaviti da nije nadnaravan.
- Rekao sam ti, objasnit u ti kasnije, kad budem spaen.
390
391
- Spaen...? Hvala ti dragi Vincente, ali za sada ne elim uti vie ni
rije. U stvari, u tome u biti najuporniji.
- Onda se pravi da to nisam ja, nego samo neki zainteresirani ulaga. Kako
izgleda trite u Americi?
- Kako izgleda? Blago je poludjelo. Toliko smicalica, toliko tajnih
dogovora... spajanja, otkupa cijelih tvrtki, kontrolnih paketa; sve poinje
iznova. Ludilol
- A to kau sveznajui proroci?
- Ne kau nita, ak ni meni. U usporedbi s tritima, Alicin svijet iza
zrcala mjesto je neoborive logike. Nita nije razumljivo, ak ni meni.
- A kako je s tvrtkama koje se bave obranom?

- Kako vi Talijani kaete, pazzol Kad bi trebale mraviti, oekujui stalne

promjene, one odjednom postiu najvie rezultate dosad. Moskva me zvala,
bijesna i uplaena; pitaju to mislim, a ja nemam odgovora. A moje veze u
Bijeloj kui kau da je predsjednik bio na mnogim telefonskim konferencijama
sa svima iz Kremlja i da ih je uvjeravao da stvar mora biti u otvaranju
istonih trita i konverziji, jer budet Pentagona i dalje se smanjuje...
Velim ti Vincent, sve je pazzol
- Ne, Abul, nije. Sve je savreno... Javljat u ti se, sada moram u saunu.
Warren Pease, dravni tajnik, bio je izvan sebe, napet do kraja. Lijevo mu je
oko bilo podivljalo; skakalo je naprijed-natrag poput laserskog niana koji
plee oko neuhvatljive mete. - Kako to mislite, ne moete nai generala
Ethelreda Brokemichaela? - vikao je u slualicu. - On je pod mojim
zapovjednitvom... prekriite to... on je pod izravnim zapovjednitvom
predsjednika Sjedinjenih Drava, koji eka da mu se javi na ovaj
najpovjerljiviji telefonski broj, koji sam vam sada dao bar desetak puta! to
mislite kako e dugo predsjednik Sjedinjenih Drava ekati toga bijednog
brigadnog generala, Aa?
- inimo to najbolje moemo, gospodine, - ree uplaen i iscrpljen glas iz
Fort Benninga. - Ne moemo stvoriti ono ega ovdje nema.
- Jeste li poslali ekipu za potragu?
- U svaki kino i restoran od Cuthberta do Columbusa i I lot Springsa.
Provjerili smo njegov dnevnik, sve telefonske pozive iz njegova ureda...
- Jeste li tamo to nali?
- Nita korisno, ali ipak neto neobino. General Broke-michael u dva i pol
je sata dvadeset i sedam puta nazvao neki hotel u Bostonu. Naravno, provjerili
smo u hotelu i pitali je li general ostavio kakve poruke...
- Isuse, niste valjda rekli tko ste?
Samo da je rije o slubenoj dravnoj stvari, nikakve detalje.
- I?
- Samo su se smijali tom imenu... etiri puta, u etiri razliita razgovora.
Uvjerili su nas da nije tamo i da nikad nisu uli za njega... ako netko s
takvim imenom uope postoji.
- Traite i dalje! - Pease zalupi slualicu, ustane i pone se etati po svom
uredu u State Departmentu. to je uinio taj prokleti glupan Brokemichael,
gdje je sad? Kako se usuuje nestati u vojno-pijunskom gustiu, gdje je vie
pukotina i rupa nego u cijelom Nacionalnom parku Sequoia! Kako si je mogao
dopustiti da se odree od dravnog tajnika?... Moda je mrtav, pomisli
Pease... Ne, to ne bi pomoglo i samo bi zakompliciralo stvari, a ipak, ako je
ita polo po zlu, nema niega to bi povezalo njega s ekscentrinim generalom
koji je stvorio tako ubojit stroj kao to je Samoubilaka estorka. U vojnu je
bazu War-ren stigao s pravim papirima, razumije se, ali oni nisu glasili na
njegovo ime, a osim toga, nosio je kratki crveni tupe kojim je pokrivao
njegovu prorijeenu kosu. to se tie knjiga dolazaka i odlazaka u Fort
Benningu, neki je neodreeni nii knjigovoa iz Pentagona doao pozdraviti
generala... Pease je crveni tupe drao genijalnom zamisli, jer su ak i
karikaturisti naglaavali njegovu sve izraeniju elu. Gdje li je taj kurvin
sin?
Telefon mu je prekinuo misli; pourio je prema njemu i vidio da gore aruljice
za tri linije, a iznenada se upali i etvrta. On pritisne titrajuu aruljicu
svoje tajnice i podigne slualicu, nadajui se da e zauti: "Fort Benning na
izravnoj liniji!" Nje392
393
gove su se nade, meutim izjalovije kada ga je, nakon tridesetak sekundi
enska hladno obavijestila: - Imate tri, sada ve etiri poziva koja bih mogla

opisati samo kao osobne pozive, gospodine dravni tajnice, jer nitko ne eli
rei kakvim poslom zove, a ja ne prepoznajem imena... takva kakva jesu.
- Kakva su ta imena?
- Brickv, Froggie, Moose i...
- Dobro, dobro - prekine je Warren, ne samo zbunjen, nego i bijesan. Bili su
to sve njegovi znanci iz drutva i iz Faw-ning Hill Countrv Cluba. Nikad i
nikako nisu ga smjeli traiti u uredu; to je bilo Sveto pismo! Ali, naravno,
nisu ga traili; "Brickv", "Froggie", "Moose" i nesumnjivo "Doozie" su
nazvali. to se to moglo dogoditi da ga svi odjednom trae? - Uzet u jednog
po jednog, Majko Tvrania - ree on, lupkajui se po glavi da bi smirio
ustreptalo lijevo oko.
Nisam ja Tvrania, gospodine dravni tajnice. Ja sam njezina najmlaa ki,
Andromeda Trueheart.
- Vi ste novi?
- Od juer. Obitelj je zakljuila da vam sada treba najbolja mogua sluba, a
mama je na odmoru u Bejrutu.
Stvarno? - Slike arapa s depovima popunie sav prazan prostor u
Peaseovoj mati. - Vi ste najmlaa ki...?
- Vai pozivi.
- A, da, naravno. Ponimo od prvoga... "Brickv", zar ne?
- Tako je, gospodine tajnice. Rei u ostalima da priekaju.
- Bricky, to ti je da me zove ovamo?
- Peasie, stara lisico - ree Brickv, bankar iz New En-glanda,
iz
kojega
je zraio
arm podzemlja.
Bit e najugledniji kolega na jubilarnom
sastanku naega godita.
- Zar mi nisi rekao da ne dolazim?
- Naravno da se to promijenilo. Nisam imao pojma kakvu je urotu skovao taj
tvoj nevjerojatni um. Ti si ponos naega godita... Neu te zadravati, znam
da si zauzet, ali ako ikad zatreba zajam, bez obzira na iznos, samo nazovi.
ujemo se uskoro, pa da odemo na ruak... ja astim, naravno.
.

394
- Froggie, to se zaboga dogaa? Upravo sam od Brickvja uo...
- Sigurno to ne moram ja rei tebi, ti, utjelovljeni Mido, stari moj, a
naroito ti to ne mogu rei na ovaj telefon - odgovori plavokosi cinik iz
Fawning Hilla. - Razgovarali smo i hou ti rei da se Daphne i ja nadamo da
e biti na dragi gost na Debitantskoj Donjoj suknji u Fairfaxu idui mjesec.
Naravno, bit e poasni gost.
- Ja?
- Naravno. Ne moe se dovoljno uiniti za nekoga tko je na, zar ne?
- Ljubazno od vas...
- Ljubazno"? Najvea je ljubaznost tvoja, drue moj. Ti si naprosto
hudhesan... Javi se.
- Moose, moe li mi objasniti...
K vragu, Pisser, u mom klubu moe igrati kad god poeli! - viknuo je
predsjednik Petrotoxic Amalgamateda. - Zaboravi to ti je ovaj glupi magarac
Moose rekao, bit e mi ast da s tobom mlatnem esticom po loptici.
- Doista mi nije jasno...
Kako ti ne bi bilo jasno, a meni je jasno zato ne moe govoriti. Samo da
ti kaem, stara kapo, da si ti na prvom mjestu imenika mojih prijatelja, i ne
zaboravi to... urim, upravo sam se imenovao predsjednikom Upravnog odbora,
ali ako samo poeli, taj poloaj te eka.
- Doozie, upravo sam razgovarao s Brickvjem, Froggvjem i Mooseom i mogu ti
rei da ne mogu doi k sebi.
- Razumijem te, starino jedna stara. Netko je s tobom u uredu, ne? Samo reci
"da", pa u govoriti u skladu s tim.

- Kaem "ne", a ti moe rei to god eli!

- A stjenice na tvom telefonu?
395
JBttft
0
- Apsolutno zabranjeno. Ured se "mete" svakog jutra, a izvana su postavljeni
olovni oklopi koji blokiraju svaki elektroniki nadzor.
- U redu, starino; dobro si tamo dolje uhvatio stvari.
- Takav je standardni postupak... Doozie, to se dogaa?
- Pisseru, ti me iskuava?
Dravni tajnik zastane; kad ve nita drugo ne pomae, moda e ii ovako. Moda i da, Doozie. Moda se elim uvjeriti jeste li svi razumjeli.
Recimo to ovako, gospodine tajnice, stari moj. Ti si najkreativniji
mislilac kojega je nae drutvo smislilo otkad smo dvadesetih godina smrvili
sindikate. A to si postigao samo svojom istom matom, a ne pucnjavom po nekom
trulom socijalisti ili ljeviarskom kongresmenu!
- Moram te iskuati, Doozie, - ree zapanjeni Warren Pease, na ijem se sve
elavijem elu skupljao znoj. - Kako sam ja to tono uinio?
- Pa UFO-iP. - uzvikne Doozie. - Kako je to onaj besprizorni Ivan Salamander
rekao, "u punoj tajnosti, naravno", - sada emo morati naoruati cijeli
svijet! Sjajno, Pisseru, apsolutno sjajnol
- UFO-i ? O emu ti to pria?
- Vrhunski, stari, stvarno nenadmaivo.
- UFO-i...? O, moj Boe!
Rockvvellov mlanjak u kojem je letio Hawk sletio je u zranu luku u
Manchesteru, New Hampshire, desetak milja juno od Hooksetta. Odluku da
zaobie Boston i odleti izravno u Man-chester donio je Sam Devereaux,
zakljuivi da je Maca ve bio opazio neiji promatra na Loganu, to bi se
moglo ponoviti, pa zato onda riskirati? K tomu, stvari su poele kljuati, pa
ako se moe utedjeti sat ili dva vonje, trebalo je to iskoristiti. Macov je
sljedei korak bio rasprivanje Samoubilake estorice, koji su, kako je rekao
Desi Jedan, bili u potpunom rasulu, zahvaljujui kulinarskim sposobnostima
Desija Dva; ostatak je ovisio o Hawkovoj moi uvjeravanja.
396
Paddy Laffertv, prsa napuhnutih od ponosa i divljenja, pokupio je generala
Pinkusovom limuzinom, a kao udo nad udima, veliki je ovjek opet odluio
sjesti naprijed s Paddvjem.
- Reci, Gunny - ree Hawk dok su jurili na sjever, prema Hooksettu, - to
zna o glumcima, mislim pravim glumcima?
- Ne raunamo li Sir Henrvja, ne ba mnogo, generale.
- Pa, rekao bih da je on neto posebno; on je imao mnogo uspjeha. A to je s
onima koji nisu?
Sudei po onome to itam u novinama i asopisima koje gospodin Pinkus
ostavi u autu, svi oni ekaju da ih se otkrije, tako da bi mogli postii
uspjehe. Moda to ba i nije jako mudro, ali tako ja to zamiljam.
- Mudro je, Paddy. To je pravo rjeenje.
- Za to, gospodine?
- Za pitanje kako natjerati ljude da se bez prevelikog razmiljanja
predomisle.
Osam minuta kasnije Hawk je uao u skijaki dom. Bilo je vedro ljetno
poslijepodne i Desi Dva upravo je posluio vrlo kasni ruak; posljedice su
bile itekako vidljive. Umrtvljeni lanovi Samoubilake estorice bili su
zombijastom stanju jednako blizu kao mrtvac mrtvakom sanduku. Sjedili su u
kui gledajui svoje osobne obzore kao mrtve ribe na doku u New Ikdfordu.
Jedina je iznimka bio Sir Henry Sutton, koji je to ve vie puta preivio i
strao je nad velikim mamurlukom gadno /iv kao vrana koja grake.

- Hajde, gospodo! - cikao je Sir Henry, njeno ih plje-ui po obrazima i

gurkajui u rebra. - Na viestruko odlikovani general iz sjevernoafrikih
bitaka doao je porazgovarati s nama.
- Lijepo ste to rekli, gospodine bojnie - s odobravanjem e Hawk. - Neu vas
dugo zadravati, momci, tek toliko da vas spojim s dananjim novostima.
- Novostima?
- Kojega dana?
- Ima spoj, Marlone?
- Ne znam to hoe.
397
;<
-Tko je to?
- Daj mu lizaljku...
Jedan po jedan, est se pari oiju neustraivih riba usredotoilo na Hawkinsu,
koji je priao stubitu, popeo se dvije stube i obratio osoblju
antiteroristike jedinice.
- Gospodo - poeo je gromoglasno, - a vi jeste gospoda, kao to ste i
istaknuti glumci i vojnici ja sam Hawkins, MacKenzie Hawkins, umirovljeni
general kojega ste trebali nai i privesti.
- Boe, to je on!
- Izgleda kao na fotografijama.

- Maknite se...
- Noge mi ne rade, strance.
- Dosta, ljudi! - povie Hawk. - Upravo sam se vratio iz Benninga, gdje sam
razgovarao sa svojim dobrim bratom po oruju, generalom Ethelredom
Brokemichaelom, vaim zapovjednikom. On vam estita na jo jednom dobro
obavljenom poslu i nove saete zapovijedi... Ova je zadaa otkazana,
prekinuta, odbaena...
to, strance? - ree Duke, bez uspjeha pokuavajui izravnati koljena. Tko to kae?
- General Brokemichael.
- A zato on ne nazove nas... sam nazove nas ne nazove sam?
- Ti si sigurno onaj Dusty?
- Nisam, ti, mama jedna! - prijetei ree Sly. - Stoji tu kao jadna
imitacija Rosencrantza u Elsinoreu, ali kako i zato bismo ti vjerovali, ha?
Zato nas osobno ne nazove?
- Pokuavao je... pokuavali smo... vie puta iz Fort Benninga. Telefoni tamo
ne rade.
- Kako ne rade, mali?
- Oluja?
- Kakva oluja, mome? Ne sjeam se nikakvih divljih vjetrova ni grmljavine
nad movarom.
- Sir Larry...1
- Samo ne seri ni meni ni Stelli... dost" nam je problema.
- Marlon..."?
398
- Stvar je, strance, u ovome: zato bismo ti vjerovali? Indijanci stalno
igraju svoje igre. Ratni bubanj prestane lupati i posmisli da e sada biti
mir, a onda te krvoloni divljaci napadnu. I onda mora u pokolj.
- Trebao bi jo raditi na tome, Duke. Upoznao sam se s pravim kad su radili
onaj film o meni, a on nije bio tako zloban.
- Upoznali ste Dukea!
- Samo sluajte! - zaurla Hawk, a njegova glasna zapovijed zgromila je
Samoubilaku estoricu barem toliko da je zarobila njihovu pozornost, koliko
je to bilo mogue. - General Brokemichael i ja postigli smo ne samo asno
primirje, nego i vrst mir. Ukratko, momci, obijicu su nas prevarili pokvareni
politiari koji su se vaim jedinstvenim sposobnostima sluili za

udovoljavanje svojim ambicijama. Kao to znate, o vaim se supertajnim

akcijama nikad nita ne zapisuje, zadaei vam se priopuju usmeno, pa sam, u
skladu s tom politikom, ja, po dogovoru i ovlastima svog dobrog druga Brokeva
Dvojke... to mu je nadimak od milja... ovlaten rei vam da je vaa zadaa
otkazana, a u skladu s vaim velikim uspjesima u proteklih pet godina, on je
organizirao da svi budete prevezeni u apartmane u hotel Waldorf Astoria u New
Yorku.
- A to je tamo? - upita Marlon, sada ne zavlaei naglasak.
- Zato? - ree Dustin, ne ponavljajui se vie.
- To je dobar mig - dodao je Sir Larry.
- Vrlo jednostavno - ree hawk. - Va vojni rok istie za est mjeseci, a
uzevi u obzir vae izvanredne doprinose vojnim snagama i smanjenju svjetskih
napetosti, general Brokemichael je za sve vas organizirao susrete sa efovima
nekoliko studija koji e doletjeti iz Hollywooda. Nestrpljivi su da priu o
vama pretoe u igrani film.
- A ja? - vikne razoarani Sir Henry.
- Mislim da ete igrati generala Brokemichaela.
- To je ve bolje.
- Nebessa, strance, ostajem bez teksta - ree Duke.
- To je sve to smo ikad htjeli - ree Marlon na savrenom knjievnom jeziku.
- Sve o emu smo ikada sanjali!
399
- Senzacionalno...! :
- Zapanjujue...!
:.
- Igrat emo sami sebe...!
- I bit emo zajedno..}.
- Hura za Ho-lii-wooood\
Poput opora lavova koji su se spasili iz bujica i poplave u afrikom veldtu,
ljudi iz Samoubilake estorice podigoe se na noge i nesigurno pooe jedan
prema drugome, tvorei tako ne ba savren krug. Poput klimavih marioneta
iaenih udova poeli su plesati u tom nesavrenom kolu punom sudaranja i
bolnog, ali glasnog smijeha. U velikoj sobi biveg skijakog doma nastala je
hora nastala od tarantele s velikim umecima prizora pijanke u rudarskom
logoru. Valovi uspjeha ispunjavali su sobu, a Desi Jedan priao je stubitu i
rekao:
- Vi ste stvarno veeelik ovjek, Heneral! Gle kako su sre-eetni, vi ste im
dali taj uudesni ooosjeaj.
- Je, pa rei u ti neto Desi Jedan - ree MacKenzie, vadei iz depa
izmuenu cigaru. - Ja se ne osjeam tako udesno. Osjeam se jednako velikim
kao takor iz kanalizacije i deset puta prljavijim.
Prvi put od prvog susreta u zahodu zrane luke Logan, Desi Jedan s
negodovanjem je pogledao Hawka, dugim i otrim pogledom.
Warren Pease u pidami je sletio niz stube svoje umjereno elegantne kue u
predgrau Fairfaxa. Projurio je preko dnevne sobe osvijetljene iz ulaznog
hodnika, krivo procijenio gdje su vrata njegove radne sobe i zaletio se u
vrata u panici se podigao i utrao prema telefonu na kojem je titrala
aruljica. Tri je gumba pritisnuo dok nije naao koji je pravi, napipao svoju
stolnu svjetiljku i, upalivi je, urlajui se bacio u naslonja.
- Gdje si k vragu bio? etiri su sata ujutro i cijeli te dan i no nitko nije
mogao nai! Sa svakim satom sve smo blii katastrofi, a ti nestaje.
Zahtijevam objanjenje!
- Poelo je s trboboljom, gospodine.
- .to? - zakreti Pease.
400
- Muke s trbuhom, vjetrovi, gospodine tajnice.
- Ne mogu to povjerovati! Ova se zemlja suoava s katastrofom, a ti ima
vjetrove!

- Nije to neto protiv ega moe neto uiniti...

- Gdje si bio? Gdje ti je ta tvoja prokleta jedinica? to se dogaa?
- Pa, sad, odgovor na vae prvo pitanje izravno je povezan s drugim i treim.
- to si rekao...?
- Vidite moja kiselina, vjetrovi, nastala je na tome to nisam mogao podii
jedinicu u Bostonu, pa sam ih, dakle, preru-en otiao traiti.
- Preruen? Gdje?
- U Bostonu, naravno. Uskoio sam na jedan izviaki zrakoplov vojnoga
zrakoplovstva i stigao tamo danas oko tri sata poslijepodne... zapravo juer
oko tri sata poslijepodne. Naravno, odmah sam otiao u hotel... vrlo je lijep
taj hotel...
- Ba mije drago. A onda?
- Pa, morao sam biti vrlo oprezan, jer nismo htjeli da se pokae slubena
povezanost, mislim da ete se sloiti.
- Svakim unitenim ivcem svoga umornog tijela! - za-urlao je dravni tajnik.
- Za ime Boje, nisi valjda bio u odori?
- Molim vas, gospodine tajnice, pa otiao sam preruen. Bio sam u civilnom
odijelu, u sluaju da naletim na umirovljeno pentagonsko specijalno osoblje,
sjetio sam se sjajne zamisli. Proeljao sam garderobu svoje jedinice i naao
vlasulju koja mi dobro stoji. Malo je previe crvena za moj ukus, ali sa
sijedim pramenovima...
- Dobro, dobro! - prekine ga Pease. - to si naao?
- U jednom od apartmana bio je neobian mali ovjek - naravno, znao sam
brojeve soba. Odmah sam prepoznao njegov glas, jer s njim sam govorio vie
puta od Benninga. To je bezopasni stari kojeg su momci unajmili da prima
poruke, to je od njih bilo vrlo pametno. On tamo gore nema previe toga, a to
mu je i prednost; on samo preuzima poruke.
- I to je rekao, za ime nebesa?
,
401
Uli
- Ponovio mi je ono to mi je rekao telefonom kad sam ga zvao iz mog ureda,
vie puta nego to mogu izbrojiti. Njegovi su privremeni poslodavci vani,
poslovno; nije znao nita vie od toga.
- I to je sve? Jednostavno su iezhl
- Moram pretpostaviti da su se sada bacili na sam cilj, gospodine tajnice.
Ve sam objasnio da oni imaju iroke parametre za svoje misije, jer tako mnogo
toga ovisi o trenutnim reakcijama za koje su uvjebani da ih nepogreivo
otkriju.
- pijunsko klepetanje! - viknuo je Pease.
- Ne, gospodine, to je improvizacija... ili krae impro.
:
- Kaete da ne znate to se dogaa. Nema komunikacije, za ime Kristovo!
- este su situacije kada se ne moe pouzdati u telefonsku opremu, kako u
civilnim tako i u dravnim poslovima.
- Tko je to smislio, moda Pink Panthef. Zato mi nisi odgovarao na pozive.
- Na izviakom zrakoplovu kojim sam letio u Boston, gospodine tajnice?
elite da padobranci imaju va tajni broj?
- K vragu, ne!
- A kad sam stigao u Boston, nisam mogao znati da ste me zvali.
- Zar nisi nazvao svoj ured i provjerio je li te ta tvoja jedinica zvala?
- Mi djelujemo pod gustom crnom zavjesom. Oni imaju samo dva broja: jedan na
liniji mog ureda u Benningu, koja se nalazi u mojoj kupaonici, ali se svjetlo
pali pod radnim stolom; i drugi, u mom stanu, koji je u mom ormaru i pokree
vrpcu s pjesmom "There"s No Business Like Show Business" Naravno, ja imam
daljinske upravljae za obje automatske sekretarice, a ni na jednoj nije bilo
niega.

- Mogao bih si prerezati vene. Sva ta visokotehnika govna znae samo da

nitko ne moe razgovarati ni s kim kome tee krv u ilama.
- Kad se jednom makne, dva puta je maknuto s pogleda... To je replika iz
filma Rue Madeleine 32. Jeste li ga gledali? Cagnev i Abel, jednostavno
strano.
402
- Ne elim uti nita o prokletim filmovima, vojnice. elim uti da je taj
tvoj opor gorila zarobio Hawkinsa i doveo ga ii bazu SAC-a u Westoveru! To je
sve to elim uti, jer ako to ne ujem prokleto brzo, uskoro bi mogao
nastupiti kraj za sve luts. Sve to bi za to moglo biti potrebno su dva udaka
iz Vrhovnog suda koji se drue s onim dosadnim lijevim radikalima koji nikako
da umru.
- Svi mi, ili samo neki, gospodine tajnice? Kao primjerice jedan nekada
degradirani general i jedinica koju je stvorio?
- too?... ti ne nosi te zvjezdice zato da bi se igrao sa limom, vojnice!
- Pa, gospodine tajnice, smijem li vas, s vojnog stajalita, pitati zato vas
djelatnost Maca Havvkinsa, kakva god ona bila, toliko zabrinjava? Svijet se
mijenja i sve je manje neprijateljstva iiicdu supersilama, a to se onih
manjih tie, uvijek se moemo skupiti i pomesti ih, kao to smo uinili s
Irakom. Svuda, na obje strane rezovi, nae se osoblje i oprema svaki dan
smanju-ju... two, juer ujutro jedan se slavni novinar spustio u Fort
Itcnnings da bi sa mnom razgovarao; on radi na tekstu o reakciji kopnene
vojske na tednju u vojnim izdacima u postsovjets-koj eri, poslije hladnog
rata.
- Pp...oslije... hladnog rata? - promucao je dravni tajnik, naginjui se na
stol, dok mu je znoj jo vie napadao lijevo oko.
- Dosta o tome, vojnice! A
to emo sa znatno opasni-iom prijetnjom, najstranijom prijetnjom koju moemo
zamisliti!
- Kina? Libija? IzraeP.
- Ne, idiote! Ti zlikovci, tko zna dokle e ii?
- Ti... to?
- Ti... UFO-i.
403
25
Jennifer Redwing istrala je iz jutarnjih valova pred kuom na plai u
Swampscottu. Pritegnula je vrpce kupaeg kostima koji je nala meu mnogima
takvim u kupalinoj kabini za goste, a zatim pojuri preko pijeska do stubita
gdje je na ogradu bila objesila runik. urno je obrisala noge i ruke, zatim
zabacila kosu i protrljala glavu, a kad je otvorila oi, vidjela je kako joj
se Sam Deveraux smijei sjedei na terasi za sunanje.
- Strano dobro pliva - rekao je.
- Nauili smo to mamei doseljenike u brzace i gledajui ili kako se utapaju
dok smo mi plivali na drugu stranu - odgovori Jenny smijui se.
- Zna, mogu to povjerovati.
- Pa, zna, to je vjerojatno istina. - Ona se popne po stubama i doe na
terasu omotavajui runik oko sebe. - Ba dobro - doda ona gledajui na
okrugli stol od tvrdog pleksi-glasa. - Lonac kave i tri alice.
- Zapravo, tri lonia. Ne mogu piti kavu iz alice.
- Ni ja - ree Jenny sjedajui. - Vjerojatno ih zato i zovu alicama. Imam ih
kod kue barem dvanaest, a vrlo ih je malo jednakih.
- Ja ih sigurno imam dva tuceta, a samo su etiri jednake. Naravno, te sam
dobio od mame, od nekakvog su zelenog kristala i nikad ne pijem iz njih.
Oboje se nasmijae i pogledi im se susretnu; samo na trenutak, ali ne bez
znaenja. - Blagi Boe - ree Sam - razgovarali smo gotovo cijelu minutu, a ni
jedno od nas nije se posluilo nekakvim verbalnim ubodom. Zato ti moram naliti
alicu... ne, loni kave.
.,-.,-,
,,
_.

- Hvala. Bez iega, molim.

405

;;

;. f: "

iii
- Ba dobro. Zaboravio sam i vrhnje i mlijeko i onaj bijeli prah koji
izbjegavam, jer izgleda kao one stvari zbog kojih bi se moglo zavriti u
zatvora.
- Za koga je trea alica-loni? - upita indijanska Afrodita prihvaajui
kavu.
- Za Aarona. Moja je mama gore; zaljubila se u Romana Z. koji je rekao da e
joj napraviti ciganski doruak i donijeti joj ga u krevet, a Cyrus, iako to
nee priznati, u kuhinji lijei mamurluk.
- Ne bi li bilo bolje da pripazi na Romana?
"!
- Ne zna ti moju mamu.
">
- Moda je znam bolje nego tebe; zato i pitam.
Oi su im se opet susrele i sada su se nasmijali glasnije i toplije. - Ti si
zloesta Indijanka i trebao bih ti uzeti natrag tu kavu.
- Hoe, vraga. Zapravo, mislim da je ovo najbolja kava koju sam pila.
- Tako je, ali ne zalijei se. Roman Z. ju je skuhao. Naravno, preeljao je
plau i sigurno skupio nekoliko ljigavih je-inaca i umijeao ih u zrnje, ali
ako pone zavijati, nai u britvu i obrijat u ti bradu.
- Gle, Sam - zakalje se Jenny i vrati loni na stol. - Pa ti zna biti
zabavan, iako si jedan od najteih ljudi koje sam ikad upoznala.
- Teak? Ja ? Boe, sauvaj... Ali, znai li to zabavan da smo postigli
primirje?
- Zato ne? Ba sam sino, prije spavanja, pomislila kako se moramo popeti
preko jo nekoliko tekih planina, a to nam nee uspjeti ako se budemo grizli.
Od sada emo biti pod stalnom vatrom, pravno i na drage naine, koja nee biti
dobra za moj krvni tlak.
- Pa onda mi daj da preuzmem inicijativu i povedem, kako bi to Hawk rekao.
Neu te muiti na presluavanju.
- Znam da nee, ali zato misli da si ti sposobniji za te "drage naine"
nego ja? A ako to kae samo zato to si mukarac, evo ga, opet se
prepucavamo.
- Bez obzira na prepucavanje, mislim da je to prirodno,
406
uli to je manja stvar. Vanije je to to ja poznajem Maca Haw-kinsa i znam
kako se on ponaa u gustim situacijama. Znam ak predviati to e on uiniti
i mogu ti rei da na svijetu nema nikoga za koga bih radije da je na mojoj
strani kad zagusti nego njega.
- Hoe rei da dobro suraujete kao tandem u ekipi.
- Ja sam tu slabiji, ali suraivali smo u prolosti. Vie sam ga puta nazvao
opakim kurvinim sinom nego to bi kompjuter mogao izraunati, ali kad postane
gadno, doista gadno, doe mi da zahvalim i Mjesecu i zvijezdama za taj njegov
Boji dar opakosti. Mogu osjetiti ak i kad e izvui neto iz svoje
nevjerojatne vojnike naprtnjae. Osjetim to i prepustim se struji.
- Onda e tome morati nauiti i mene.
Devereaux zauti, gledajui loni kave, a zatim je pogleda. - Mogu ti rei da
bi to moglo biti prepotentno, moglo bi ak i smetati.
Misli, mogla bih se nai dobrim starim dekima na putu?
- Onima najtvrdokornijima mogla bi.
- Onda emo morati preuzeti rizik moje nesposobnosti.
- Opet snajperski obraun?
- Hajde, Sam, znam to radi i cijenim to, pa cijenim i tvoje latentno
junatvo. Uistinu, to je izazov, jer ja nisam luakinja, ne vidim sebe kao
enskog komandose, ali ti su ljudi moj narod. Ne mogu samo tako nestati; oni

moraju znati da sam tamo, da sam bila tamo. Da bi me sluali moraju me

potovati, a svidjelo se to tebi ili ne, oni to nee znati ako se budem
sakrivala dok netko dragi obavlja pravniki posao, pravne poslove moga
plemena.
- Razumijem to hoe rei. Nije mi to drago, ali razumijem. - Zauje se zvuk
vrata koja se otvaraju i zatvaraju, a zatim korake iz dnevne sobe. Koji
trenutak kasnije, iz kue se pojavi Aaron Pinkus, ije je krhko tijelo bilo
upakirano u bijele kratke hlae i plavu koulju s kratkim rukavima, a glavu je
pokrio utom golferskom kapom. Zatreptao je na jakom suncu i priao stolu. Dobro jutro, o dobri moj poslodavce - ree Devereaux.
407
- Dobro jutro, Sam; Jennifer - odgovori Aaron, sjedajui, dok mu je Jennifer
nalijevala kavu. - Hvala, draga moja... Uinilo mi se da sam odavde uo
glasove, ali, budui da nisu bili ni glasni, ni puni zlobe, nisam ni pomislio
da biste to bili vas dvoje.
- Dogovorili smo primirje - ree Devereaux. - Ja sam izgubio.
- Za sada stvari izgledaju dobro - nazdravi velecijenjeni odvjetnik, kimajui
i pijuckajui iz svoje alice. - Hej, ovo je izvrsna kava.
:;
- Skuhana je s meduzama i ljigavim morskim travama.
- to?
- Zanemarite ga, gospodine Pinkus. Skuhao ju je Roman Z., pa je Sam
ljubomoran.
- Zato, zbog Romana i moje mame? Hej, pa nisam ja ba takav.
- Roman Z. i Eleanofl - Aaronove se oi irom raire pod iltom njegove
golferske kape. - ekajte, moda bih se morao vratiti unutra i izai opet van.
Ovdje sve izgleda nekako iaeno.
- Nema veze, to je samo smijeni tra.
- Ne znam je li to tra, ali svakako je krajnje smijeno... Gotovo jednako
smijeno kao mentalna gimnastika kojom se sada bavi na prijatelj general
Hawkins. Upravo sam s njim razgovarao telefonom.
- to se dogaa? - brzo upita Devereaux. - Kako je tamo u skijakom domu?
- ini se da skijaki dom, ili bar tamonji problemi, sele na "bivak" u tri
apartmana hotela "VValdorf-Astoria u New Yor-ku.
- Ha?
- Ni ja o tome nemam mnogo vie pojedinosti nego ti, Sam.
- Znai da je eliminirao problem - razvedri se Jennifer.
- I, ini mi se, nabavio nekoliko novih - doda Pinkus, gledajui Devereauxa.
- Zatraio je da kod Waldorfa otvori kreditnu liniju do iznosa od sto tisua
dolara i ne brine. Bu408
dui da je to njegova dvojba, on e novac prenijeti iz Berna u enevu - o emu
ja ne elim znati ba nita... Moe li ti to, moe li on? Nema veze, nita!
- U stvari je to samo jednostavan kompjuterski prijenos, bankovni nalog koji
treba izvriti odreeni kreditor...
- Znam kako se to radi, nije u tome stvar!... Nema veze, nita nisam rekao.
- To je jedna stvar - ree Redwingova. - A drugo?
- Nisam ba siguran. Pitao me poznajem li kojega filmskog producenta.
- to e mu to?
- Nemam pojma. Kad sam mu rekao da sam u sinagogi poznavao jednoga mladia...
zapravo bio je izbaen iz sinagoge... za kojega sam kasnije uo da je
organizirao nekoliko vrlo tvrdih pornia, te da osim njega ne poznam nikoga u
toj industriji, rekao mi je da ne brinem, potrait e on negdje drugdje.
- Ovo je jedna od onih situacija kad imam dojam da se tu stvara neka zloudna
strategija.
- Devereauxov predosjeaj? - upita Jenny.
- Devereauxovo proroanstvo - odvrati Sam. - to jo, Aarone?

- Jo udnije. Htio je znati imamo li kojega klijenta koji ima problema s

oima, tonije lijevim okom, kojem bjei lijevo oko, po mogunosti takvoga
kojemu treba hitna infuzija novca.
- udno? - zaudi se Jennifer. - Zvui luaki!
"Nemojmo podcjenjivati zaplotnjatvo," kae apokrif koji se pripisuje
Oliveru Northu. - Devereaux na tren zauti. - Ne mogu se sjetiti takva
klijenta ali kad bih i mogao, odmah bih ga bacio u bankrot po jedanaestom
lanku za to to Mac skriva u svojoj naprtnjai... A ima li, efe, za nas jo
neto osim takvih beskorisnih zagonetaka? to nam je sljedei korak? Jesi li
to razradio s Hawkom?
- Ukratko. Imamo jo dva i pol dana do sasluanja, do kada ti, Jennifer, i
general morate izai iz vozila vozila - i popeti se po stubitu zgrade
Vrhovnoga suda, postii da vas slubenici koji rade raspored puste i dalje od
samoga predvorja, proi osiguranje i biti priputeni u ured predsjednika
Vrhovnog suda.
409
t
- Oho, kao da ujem Macove rijei - prekine ga Sam.
- Tako je - sloi se Pinkus. - Mislim da su to njegove rijei, doslovno ili
priblino, bez dvije, tri, ili etiri vulgarnosti. Rekao mi je da toj
situaciji mora pristupiti kao da s trojicom ljudi priprema gerilski udar iza
neprijateljskih linija.
- Ba utjeno - ree Redwingova, gutajui slinu. - Pa to on to oekuje,
protugerilsku baranu vatru koja e nam raz-nijeti glave?
Ne, otvoreno nasilje je iskljuio - moglo bi im biti tetno, jer bi mogli
biti uhvaeni.
- Hvala nebesima za ta mala dobroinstva - doda Jen-ny.
- Ali ne iskljuuje baranu vatru; to si pogodila, pa ak i samu rije. On
misli da e strategija biti da se njega ili Sama ili obojicu sprijei u
dolasku do suca, jer bi bez njih sasluanja pravno propala. Podnositelj
zahtjeva i njegov akreditirani pravni zastupnik moraju se pojaviti zajedno.
- A jal
- Tvoje pojavljivanje, draga moja, stvar je tvoga izbora, ili, ako hoe
zahtjeva kao zainteresirane stranke, a ne neka propisana obveza. Meutim, kako
zna, tvoji potpisani i ovjereni sporazumi s generalom i sa Samom pravno su
obvezujui. U takvoj situaciji akcijama podnositelja zahtjeva upravlja
stranka, a ne neki sluaj.
- Vidi se to na suenjima mafijaima, kada se neki iz publike stalno motaju
oko optuenika i optuenike klupe - ree Devereaux Jenny, a zatim opet
pogleda Pinkusa. - Zato onda ne bismo ovdje ostali do preksutra u podne pa
odletjeli svojim avionom u Washington pa obinim taksijima do suda? Ne vidim u
emu je problem. Nitko ne zna gdje smo, osim onoga ovjeka koji je angairao
Cvrusa i Romana da nam se pridrue kao zatita, onaj s kojim je razgovarao
Mac. Sada se ak i Cy-rus slae s Hawkom; tko god to bio, on eli da ostanemo
ivi i zdravi i da takvi doemo do tog sasluanja.
- I Cyrus eli znati zato - ree Redvvingova. - Nije li to rekao?
- Mac mu je rekao; bio sam s njima. Taj "Zapovjednik
410
Y" sreuje raune s ljudima koji ele sprijeiti sasluanje i koji nas ele
sprijeiti da mu pristupimo.
- ini se, draga moja, da je na nepoznati doboroinitelj prije bio lojalni
saveznik naih protivnika, sve dok nije shvatio da oni za njega imaju neke
druge planove, neto kao politika rtva, moda i ljudska rtva. Ni jedno ni
drugo nije velika rijetkost u Washingtonu, sudei po generalovim rijeima.
- Ali, gospodine Pinkus... - namrti se Jennifer, dijelom od jutarnjeg sunca,
a dijelom od misli - tu neto nedostaje; mislim neto vitalno. Moda sam
paranoidna kad se radi o poglavici Gromoglavom, ali zato ne bih bila? A sve

to nam je sino Hawkins rekao bilo je da je sve pod nadzorom... "pod

nadzorom". to to znai?...U redu, on je nekako odgovorio te glumce-gerilce od
napada na nas u klancu... uvijek je to klanac ili stijena ili kupleraj... ali
kako? to se dogodilo u Fort Bennin-gu? Tako nam je laknulo kad smo uli da
moemo mirno spavati, da ga se nismo sjetili pitati.
- Nije to ba potpuno tako, Jennifer. Nas smo se dvojica ve prije dogovorili
da o detaljima ne govorimo preko telefona, jer, kae on, prola ekipa napadaa
na nas poslana je u Hook-sett, a postavljanje prislunog ureaja u tome je
rutinski postupak.
- Mislila sam da su tamo telefonske linije prekinute - prekine ga Devereaux.
- Samo na rijeima, ne i u stvarnosti. Sino nije mogao rei ono to nam je
rekao jutros.
- Zar je prisluni ureaj skinut? Kako bi on mogao znati...
- Nije vano. Jutros je zvao s javne govornice u Sophie"s Dineru na cesti
broj 93. ak je pohvalio poljske kobasice i jaja.
- Molim vas, gospodine Pinkus - ree Redvvingova. - to vam je rekao o Fort
Benningu?
- Sluujue malo, draga moja, ali dovoljno da se ovaj ostarjeli odvjetnik
pone pitati to se dogodilo s vladavinom zakona meu tim uvarima naela... A
kad bolje razmislim, ja se zapravo udim zato se jo uvijek udim.
;

- Prilino teka stvar, Aarone.

>-; ,,
,; i
411
I
Ono to je general rekao isto ima poprilinu tonau, mladiu.
Parafrazirajmo naeg visoko odlikovanog vojnika, neprijateljski potezi protiv
nas... u biti protiv zakona o izraavanju javnog nezadovoljstva... dolaze iz
ureda jednoga od naih najmonijih politiara koji je svoje tragove prikrio do
nevidljivosti. Ne moemo se suoiti s njim, jer nema niega s im bismo ga
mogli suoiti...
- Prokletstvo! - prasne Devereaux.
- Nakon svega to se dogodilo, mora se nai netol - vikne Jennifer. - ekaj
malo... onaj gangster iz Brooklvna, onaj kojega je Hawkins nokautirao u
hotelu, Cezar ovaj ili onaj. On je uhien!
- I trag je od njega vodio do pokojnoga direktora CIA-e - ree Pinkus.
- Zvui nekako poznato - primijeti Sam.
- A oni goli ljudi u Ritzu...?
- Nitko u Washingtonu nije ih htio priznati kao svoje, pa ni zooloki vrt. Na
kraju im je jamevinu platio netko tko se predstavio kao lan neke
kalifornijske nudistike sekte, pa su nestali.
K vragu! - ree Jenny, u ijoj se rastegnutoj psovci osjetila
obeshrabrenost i ljutnja. - Nismo smjeli pustiti Haw-kinsa da onu etvoricu
naoruanih luaka vrati bilo kamo iz skijakoga doma. Imali smo ih u rukama za
pokuaj napada opasnim orujem, upad na posjed, maske, puke, rune bombe...
ak i tetovirano elo. Bili smo idioti to smo pustili da nas Gromoglavi na to
nagovori.
- Draga moja, oni nita nisu znali; ispitivali smo ih nadugo i nairoko, bez
ikakva ploda osim nedosljednosti. Bih" su to manijakalno programirani
psihopati, jednako neuvjerljivi kao nudisti. A da smo ih predali poh"ciji,
bili bismo otkrili gdje smo... to je jo gore, ao mi je to to moram rei,
budui da je taj posjed na ime moje tvrtke, bilo bi i dosta interesa u
novinstvu.
- tovie - doda Devereaux - a ja nisam sklon obasi-panja Maca cvijeem, bio
je u pravu: time to smo ih poslali natrag, stvorili smo klimu koja je dovela

do toga da je ona luda Samoubilaka estorka doletjela u

Boston.
......
412
- / do generala Ethelreda Brokemichaela - ree Aaron, smjekajui se koliko
je god mogao zlobno.
- Kako to mislite, gospodine Pinkus? Juer ste jasno rekli da e
Brokemichael, ako se pojavi, biti nedohvatljiv, poslan na neko daleko mjesto
kojega nema na zemljovidu. Rekli ste da Washington ne moe dopustiti da se
dozna ime onoga tko je naruio Air Force Two... sjeam se toga, jer sam se
sloila s vama.
- I, Jennifer, oboje smo bili u pravu, ali nedostajalo nam je generalovo
zaplotnjatvo, kako je to Sam nazvao. Taj je izvrsni vojni taktiar imao na
sebi nalijepljen magnetofon koji reagira na glas cijelo vrijeme razgovora s
generalom Brokemichae-lom. Pentagon nije mogao poslati Brokeva Dvojku tako
daleko da se do njega ne bi moglo... Moram vam, meutim rei da general
Hawkins eli da se zna kako je prijedlog za ta sredstva dao na kemiarplaenik, pukovnik Cyrus.
- Rekao bih da je na vrpci ime te javne osobe - ree Sam, na ijem se licu
vidjela suzdrana, ali napeta nada.
Svakako. ak do toga da je doao i u bazu neprepo-znat.
- Ali tko je on? - pritiskao je Devereaux.
- Naalost, general odbija sada otkriti ime.
- Ne moe takol - uzvikne Redvingova. - U ovome smo svi zajedno, moramo to
znati!
- On kae da bi Sammy nekontrolirano podivljao kad bi to doznao i da bi
"osjetivi da je povrijeen u svojoj oholosti poveo osobnu konjicu u borbu..."
na tetu Hawkinsove sljedee strategije. Rijei "osobnu konjicu" navodim
doslovno tono. Znam ih, jer sam doivio nekoliko Samovih napada na pravne
nepravde.
- Ali ja nikad ne podivljam nekontrolirano -r- pobuni se Devereaux.
- Moram li te podsjetiti na nekoliko otrih kritika koje si uputio sucima?
- To je bilo potpuno opravdano!
- Nisam rekao da nije... da jest, ti bi radio za drugu tvrtku. U tvoje se
zasluge ubraja rano povlaenje u mirovinu barem etvoro sudaca u bostonskom
okrugu.
413
- No, vidi?
- Tako to vidi i general. On kae da ta tvoja oholost potjee... putem
ukradenih zrakoplova i potplaenih pilota... odnekud izmeu vicarske i Rima i
ne eli gledati reprizu.
- Morao sam!
- Zato, Same? - tiho upita Jennifer. - Zato si morao?
- Jer je to bilo zlo. Moralno i etiko zlo, protiv zakona civiliziranog
svijeta.
- Boe, Devereaux, dosta toga! Stvarno me... pustimo to.
- to?
Pustimo to! ... Dakle Gromovita Glava nam ne eli rei, gospodine Pinkus.
I to emo sada?
ekati. On kopira vrpcu i Paddy Laffertv e nam je veeras donijeti. Ako
nam se u sljedeih dvadeset i etiri sata general ne javi, ja moram
upotrijebiti sav svoj utjecaj i veze ne bih li se dokopao Predsjednika
Sjedinjenih Drava i telefonom mu odsvirao vrpcu.
-.
.
",*
- Vrlo grubo - tiho ree Sam.
** ;..
Najgrublje - sloi se Jennifer.
Iako je putovanje od Hooksetta do New Yorka bilo pomalo neudobno i tijesno,
Samoubilaka estorka sjedila je u Pinku-sovoj limuzini u dva reda po trojica

otraga, a Hawk je sjedio naprijed s Paddvjem Laffertvjem, za to je vrijeme

obavljeno nekoliko stvari. Prvu je omoguilo kratko zaustavljanje u Lowellu u
Massachusettsu, gdje je general kupio jo dva magnetofona i paket jednosatnih
vrpci, to je procijenio dovoljnim za put do New Yorka. Zajedno s tim
stvarima, Mac je kupio i mali produni kabel s ugraenim otpornikom koji mu je
omoguio da se materijal s jedne vrpce odmah presnimi na drugi ureaj, ime je
dobio kopiju svake vrpce snimljenog razgovora.
- Pokazat u vam kako radi. Vrlo je jednostavno - rekao je prodava u Radio
Shacku.
- Sinko - u urbi mu odgovori Hawk - ja sam prespa-jao pretpotopne odailjae
izmeu pilja, prije nego to si ti znao ukljuiti radio.
414
U limuzini, ukljuivi prvu novokupljenu vrpcu, Mac se okrenuo
Brokemichaelovim ljudima koji su sjedili iza njega. - Gospodo - zapone on budui da u ja biti asnik za vezu izmeu vas i tih ljudi od filma s kojima
ete se sastajati, va mi je zapovjednik, moj prijatelj Brokev, predloio da
mi date potpuni pregled vaih iskustava, kako svakoga pojedinano, tako i kao
lanova te neusporedivo uspjene jedinice Samoubilake estorke. To e mi
pomoi u kasnijim razgovorima s tim velikim producentima... I ne dajte se
smetati nazonou gospodina Laffertvja. Mi smo ratni drugovi jo iz bitke u
Ardenima.
- Mogao bih odmah umrijeti na mjestu, ve sam u raju! - uzdahne Paddy ispod
glasa.
- to kae, Gunny?
- Nita, generale. Vozit u vas onako kako ste nam rekli na prodoru kroz
Roubabc. Podmazana munja, tako ste reki.
Dok je golemi automobil jurio, poela su etiri neprekinuta sata prie,
potpuna povijest jedinice znane kao Samoubilaka estorka - neprekidana, osim
kad bi lanovi prekidali jedan drugoga, upadajui si u rije, to se dogaalo
vrlo esto i s mnogo eksplozivne energije. Kad su stigli do Bruckner Boulevara i mosta prema istonom dijelu Manhattana, Hawk je podigao lijevu ruku, a
desnom iskljuio magnetofon. - Dobro je, gospodo - ree on, dok mu je u uima
zvonilo od valova me-lodramatike sa stranjih sjedala. - Sada imam potpunu
sliku i obojica smo vam, i ja i va zapovjednik, vrlo zahvalni.
- Nebesa - vikne Sir Larry. - Tek sada sam se sjetio! Naa odjea, prtljaga
koju su vai mladi pobonici sino podigli u hotelu sve je grozno izguvano.
Ne bi ba bilo najzgodnije da nas u Waldorfu vide kako hodamo zguvani. Ili,
Boe oprosti, kod Sardija!
U pravi tren! - Bio je to neuglaani nabor na koji Hawkins nije pomislio
i koji nije imao nita s odjeom. Samo mu je jo to trebalo: estorica
neukrotivih glumaca-komandosa koji paradiraju okolo! Osobito ta estorica
glumaca koji vjeruju da su na rubu velikog uspjeha! Kriste! pomisli MacKenzie,
sje-tivi se svoga kratkog boravka u Hollywoodu: Sve to su glumci, osobito
svi nezaposleni glumci, ekali bila je vijest da je toli415
d;
ko eljena uloga na vidiku i glumeva bi se osobna mrea poela iriti. Nikad
nije varao glumce, jer je nepriznatom talentu trebalo sve povjerenje koje je
mogao prikupiti, ali ovo sada nije bio pravi trenutak da se Samoubilaka
estorka vrati u vremena prije svog zakulisnog ivota. Sardi"s! Kazalina
ustanova! - ujte - nastavi Hawk - im stignemo u hotel, sve emo vae stvari
poslati u hotelsku istionicu.
- Koliko e to trajati? - upita Duke, supredsjedatelj uprave.
- Pa sad, nije to vano - odgovori Mac. - Barem noas, pa ni sutra.
- to? - ree Marlon.
- Ma nemoj! - doda Svlvester.

..
- Hej, pa godinama nisam vidio etrdesete zapadne ulice!
- upadne Dustin.
A gospodin Sardi mi je osobni prijatelj - odgovori Telly. - On je
vlasnik; uostalom i bivi marinac...
- alim, gospodo - prekine ih Hawk. - Bojim se da nisam bio dovoljno jasan
glede tog bivaka; mislio sam da ete sami shvatiti.
- to shvatiti? - opet progovori Sly i to ne ba ljubazno.
- Zvuite kao agent.
- Sastanci koji vas ekaju zahtijevaju... najvii stupanj tajnosti. Iako va
zapovjednik, general Brokemichael, nee aliti truda za vas u borbi s tim
ljudima iz Hollywooda, vi ste jo uvijek u vojsci i sve bi moglo propasti ako
se prouje. Hou rei potpuno propasti. Vi ste, dakle, u kunom pritvoru dok
on ne javi suprotno.
- Nazvat emo ga - predloi Marlon.
- Ni govoral... Hou rei, sve su komunikacije u statusu crne zavjese.
- To je u sluaju opasnosti - ree Dustin. - Prislukivanja.
- Upravo o tome i govorimo. Pokvareni politiari, koji su nas pokuali
nahukati jednoga na drugog spremaju se unititi film i vae karijere. Oni sve
ele za sebe!
- Prljavi gadovi! - uzvikne Duke. - Istina, mnogi od njih su glumci, ali sve
je to tanko govno.
416
- Nema potenih muda u njihovoj motivaciji - dodao je Svlvester.
- Ni grama istine - naglasi Marlon.
- Ali priznat ete da imaju tehniku - ree Sir Larry. - Ali to je
pavlovljevska tehnika, preglumljeno i prevjebano kao takvo.
- Takvo kakvo jest! - potvrdi Telly. - Otvaranje usta, programirani izrazi i
nabrane obrve kad zaborave tekst. Kad e se ti ljudi osvijestiti?
- Pa, oni moda pokuavaju glumiti, ali nisu glumci! - vikne Duke. - I neka
sam proklet ako nama preotmu posao!... Zatvorit emo se u kuni pritvor i
uinit emo to god hoete, gospodine generale!
Uredan, ali ne ba dojmljiv u svom sivom odijelu, naoalama s metalnim
okvirom, s crvenkastim tupeom i blago pogrbljenih ramena, MacKenzie Hawkins
hodao je po sagovima prepunog predvorja Waldorfa, traei telefonsku
govornicu. Bilo je tek neto vie od jedan sat poslijepodne, a ljudi iz
Samoubilake estorke bili su na sigurnom u nizu apartmana na dvanaestom katu.
Osloboeni ubojite kulinarske skrbi Desija Dva, osvjeeni velikim koliinama
pune, zdrave, okrepljujue hrane, tjelovjebom i urednim cjelononim snom bez
pauka na zidovima, svi su momci te jedinice bili potpuno oporavljeni, u formi
i u najboljem raspoloenju. Oni su ga uvjerili da sa sobom imaju ratnu
odjeu... najvaniji element... i da e ostati u svojim apartmanima i nee
telefonirati izvan hotela, koliko god bili na kunji. Dok su se oni smjetali,
Hawk je uzeo izvorni kazetofon iz Fort Benninga, kopirao cijeli razgovor s
Brokevem Dvojkom, dao kopiju Paddvju Laffertvju i poslao ga da je odnese u
Swam-pscott. Sada onglirajui s vie loptica u zraku, morao je obaviti
nekoliko telefonski poziva koje se nee moi slijediti: najprije Malom Josephu
u Boston, drugi umirovljenome tra-la-la admiralu koji se prodao State
Departmentu i koji je takoer dugovao Macu uslugu jo otkad ga je ovaj spasio
od pogrene procjene na moru nedaleko od zaljeva Wonsan u Koreji; te napo417
I

Ljj
__^
:["
kon jednome od najdraih starih prijatelja, prvoj od njegovih etiriju divnih
ena, Ginny, u Beverlv Hillsu. Okrenuo je nulu, unio broj svoje kartice i
nazvao.
- Mali Josephe, ovdje general.

- Hej, fazool, gdje si tako dugo? Veliki eli razgovarati s tobom, ali ne
eli zvati ono mjesto u movari jer ne zna to bi moglo biti tamo.
To se tono uklapa u moju strategiju, Mali Josephe. elim porazgovoriti s
njim. - Hawk potrai broj govornice. - Moe li ga dohvatiti?
Mogu. Svakih pola sata on proe pokraj telefona na aveniji Collins u Miami
Beachu. To e biti za desetak minuta.
- Da ga zovem izravno?
- Nema toga, fazool. On zove tebe, a ne obratno, tako je reeno.
- U redu, reci mu da nazove ovaj broj u New Yorku, ali daj mi dvadeset
minuta, pa u biti tamo. - Mac mu je dao broj govornice i objesio slualicu.
Zatim je posegnuo u dep i izvukao malu biljenicu; prolistavao ju je dok nije
naao traenu stranicu. Iznova je proao cijeli postupak s kreditnom karticom.
- Halo, Anguse, kako je bik sjevernokorejskih pampasa koji je sluajno uspio
razbiti nau ukopanu radio-stanicu na plai u Wonsanu?
- Koji je to vrag? - odgovori otri glas biveg admirala natopljenog u tri
martinija.
- Moe pogaati samo jedanput, Frank. Trai li koordinate na najmanje
decimale?
- Hawtf Jesi li to tP.
- Tko bi drugi bio, mornaru?
- Dobro zna da sam imao loe obavjetajne podatke...
- Ili si pogreno proitao brojke... brojke koje su bile samo za tvoje oi,
Frank.
- Dosta, Hawk! Kako sam mogao znati da e ti biti tamo? Nekoliko kilometara
ovamo ili onamo, tko je to mogao znati i tko se na to obazirao!
- Moja se guzica obazirala i moji ljudi, Frank. Bih" smo daleko iza linija.
418
- To je svreno. Ja sam u mirovinil
- Ali si jo uvijek savjetnik, Frank, veliki i cijenjeni strunjak za
dalekoistona vojna pitanja u State Departmentu. Svi ti prijemi, privilegije,
privatni zrakoplovi i ljetovanja, sve na raun dobavljaa.
- Vrijedim ja i vie od toga!
Samo to ne zna razlikovati jednu plau od druge... nekoliko kilometara
vie ili manje. To je za tebe strunjak?
- Ne gnjavi, Hawk. Izvlaenje tih starih stvari ne bi bilo dobro ni za tebe
ni za mene. Isuse, vidio sam na televiziji da e dobiti onu veliku vedsku
nagradu, pa to jo hoe od mene? Ja malo berem tu i tamo i bavim se svojim
vrtom... artritis i Le stvari. I to onda?
- I onda razgovaraj u State Departmentu.
?
- To i radim i prenosim im najbolje to mogu.

- Evo ti jo neto to e im prenijeti, Frank, ili e im Vojnik stoljea

rastrubiti jednu od najveih vojnih sramota iz Koreje.
Zatim je Hawk izdiktirao svoj dodatak. Poziv u Beverlv Hills poeo je jadno. Molim vas gospodu Greenber gospodine
- Nema ovdje gospoe Greenberg - odgovorio je hladni britanski glas iz
Kalifornije.
- Vjerojatno sam okrenuo krive brojeve...
Ne, jednostavno ste nazvali pogreno ime. Gospoa Greenberg otila je
prije vie od godinu dana. Biste li moda htjeli razgovarati s lady Cavendish?
- To jest Ginny?
- To jest Lady Cavendish. Mogu li znati tko je zove?
- Hawk e biti dovoljno.
- Hawk, gospodine? Kao ona gadna ptica grabljivica?
>
- Vrlo gadna i vrlo grabljiva. Recite Lady Caviar ili kako se ve zove da ja
zovem.
>

- Rei u joj, gospodine, ali ne mogu nita jamiti. Tiinu telefona

stavljenog na ekanje zamijenio je glasni,
uzbueni glas Macove prve ene. - Srcee, kako si?
- Bolje sam se osjeao dok nisam razgovarao s onom budalom kojoj bi trebalo
izvaditi krajnike. Tko ti je taj?
419
- A, on je doao s Chauncevem; ve je godinama obiteljski butler.
- Chauncev... Cavendish?
- Lord Cavendish, srce. Gomile novca i svi se ele upoznati s njim. Svakome
je na prioritetnom popisu.
- Popisu?
- Zna ve, pozivnice, srce.
- A to se dogodilo s Mannvjem?
- Dosadio mu je ivot sa starijom enom pa sam ga oslobodila za veliku hrpu
sitnia.
- K vragu, Ginnie, nisi ti tako stara!
- U Mannvjevim oima svaka je djevojka starija od 16 ve prestara... Ali
dosta o meni, dragi moj, to je s toboirP. Tako sam ponosna na tebe, Hawk...
Vojnik stoljea! Sve su cure ponosne na tebe!
- Pa, sad, nemoj naruivati velike proslave, sve bi to moglo biti prevara.
- to? Neu je dobiti? Neemo je dobiti?
- Ginny - prekine je MacKenzie - nemam vremena. Oni tvrdoseri iz Washingtona
opet su me nanianili i treba mi pomo.
- Popodne u sazvati djevojke. to moemo uiniti i kome to treba uiniti?...
Naravno, ne mogu se domoi Annie, mislim da je opet u nekoj koloniji gubavaca,
a Madge je na istonoj obali, u New Yorku ili Connecticutu ili tako nekako,
ali dobit u nju i Lilian na konferencijski telefonski poziv.
- Zapravo sam zvao ba tebe, Ginny, jer mislim da mi ba ti moe pomoi.
- Ja, Hawk? uj, cijenim tvoju kavalirtinu, ali ja stvarno jesam najstarija.
Nije mi to drago priznati, ali Midgev i Lil su vjerojatno prikladnije za ono
to ti treba. Obje jo uvijek izgledaju draesno. Naravno, Annie je i dalje
najbolja u toj konkurenciji, ali mislim da bi ono u to se ona ovih dana
odijeva vraki prestrailo svakoga tko nosi ranjive hlae.
- Ti si draga i velikoduna, Ginny, ali ne treba mi to... Razgovara li jo s
Mannvjem?
- Samo preko odvjetnika. On trai neka od ulja koja smo
420
,
kupili, ali neka sam prokleta ako tome pohotnom malom gadu dopustim da samo
ogrebe malo boje s najjeftinijeg okvira.
- Prokletstvo, ode ono emu sam se nadao!
- Reci, Hawk. to ti treba?
- Treba mi jedan od onih scenarista koje on ponekad unajmljuje za svoj
studio, da mi neto napie.
- Zar e o tebi opet snimati film?
- Jao, ne. Nikad!
- Drago mi je to to ujem. Pa to e ti onda pisac?
- Postoji neki prilino nevjerojatan materijal, potpuno istinit, kojim bih
htio mahnuti pred nosom onih holivudskih buda, ali mora dobro izgledati i mora
se brzo napraviti. U dan ili dva.
- U jednom danu"!
- Pa, kad se proisti, ne bi trebalo imati vie od pet do deset stranica, ali
eksplozivnih stranica, punih dinamita, Ginny. Imam gradu na vrpcama. Manny bi
mogao znati nekoga tko bi to mogao napisati...
- I ti bi mogao, srce. A Madge?

- Tko?
- Tvoja trea, mon general.
- Midgey? to s njom?
- Zar ne ita poslovne listove?
- to?
- The Hollywood Reporter i Daily Variety, bibliju zemlje sonih narani.
- Nisam ba toliko zagrijan ni za pravu Bibliju. A to tamo pie?
- Madge je jedan od najtraenijih scenarista u gradu. Toliko je traena da
moe otii iz grada i pisati u New Yorku ili Connecticutu. Njezin najnoviji
scenarij Ubojiti mutantni lezbij-ski crvi pomeo je sve!
- Nemoj mi rei! Uvijek sam znao da Midgey nosi u sebi knjievnu icu, ali...
- Ne spominji tu rije knjievnul - prekine ga lady Cavendish. - Ovdje je to
smrt... ekaj... dat u ti njezin telefonski broj, ali priekaj nekoliko
minuta da je najprije ja nazovem i kaem joj da te oekuje. Bit e
oduevljena.
421
>;
- Ginny, ja sam u New Yorku.
;
- Ba je sretnica! - Ona je u dva-nula-tri.
- to je to?
- Telefonski pozivni predbroj, mjesto koje se zove Gre-enwich, ali nije u
Engleskoj. Zovi za pet minuta, srce. A kad ovo, to god to bilo, zavri, mora
doi ovamo i upoznati se s Chauncevem. Doista e mu biti drago, jer on je tvoj
tovatelj... bio je s Petom grenadirskom; Petom, Petnaestom ili Pedesetom,
nikad to nisam zapamtila.
- Grenadiri su bili medu najboljima, Ginny! Doista si se uzdigla i im ovo
zavri doi u vas vidjeti.
Sunce je nakratko obasjalo MacKenziea Hawkinsa dok je vjeao slualicu na
javnoj govornici u predvorju Waldorfa, nakon to je vrhom noia urezao broj
svoje tree ene na policu od imitacije mramora. Razvoj dogaaja toliko ga je
oraspoloio da je posegnuo u dep, izvukao cigaru, vakao je dok nisu potekli
odgovarajui sokovi, a zatim je zapalio terenskom ibicom koju je takoer
kresnuo o policu. Dama u najboljim godinama i ljetnoj haljini dreava uzorka
za telefonom do njegova pone jako kaljati. Izmeu dva daha pogledala je
Hawka i nekako uspjela progovoriti.
- ovjek tako uredna izgleda s tako odvratnom navikom!
- Nije ta navika nimalo gora od vae, gospoo. Uprava hotela trai da
prestanete voditi one mlade dizae utega u svoju sobu..
Boe, Boe, pa tko im je rekao...? - Uredna dama problijedila je i panino
pobjegla i ba u tom trenutku zazvoni Macov telefon.
- Komandant Y? - tiho ree Hawkins.
4"i
- Generale, vrijeme je da se naemo.
- Vrlo dobro, gospodine. Ali, ako ste jo uvijek mrtvi kako da se naemo?
- Tako sam preruen da me ne bi prepoznala ni roena majka, poivala u miru.
- ao mi je to ujem za va gubitak. Uvijek je teko kad ostane bez majke.
- Je, ona je u Lauderdaleu... ujte, mnogo mi je toga na
422
pameti, pa moramo govoriti brzo, najvie o tome kako da doete do tog
sasluanja za dva dana. Imate li kakav plan?
- Jedan se plan ve oblikuje, zato sam i htio s vama po-razgovoriti. Vrlo me
se dojmio va straarski odred koji ste nam poslali...
- Odred... Kakav?
- Plaenici.
^
- Kakvi plaenici?
- Onom dvojicom koju ste unajmili da nas tite.

- A to, da, mislim na mnogo stvari. Oprostite zbog nacista, ali uinilo mi se
da e se umjesto sapunom brijati svinjskim govnom, ako mu tako naredite.
- Nacista? Kakvog nacista?
- A, da, zaboravio sam da se on izgubio. No, a kakav vam je plan?
- Najprije bih vas zamolio da nam odobrite da zatitu ukljuimo u to.
- Ukljuite to god hoete. A o kojoj to zatiti govorite?
- O straarima, zapovjednice.
- A, da, oprostite zbog vabe. ujte, moram govoriti brzo, a budui da va
plan jo nije utvren, mislim da bi bilo mnogo bolje kad biste vi i onaj va
ludi odvjetnik bili u mojoj blizini, ako razumijete to hou rei.
- Sam? uli ste za Sama Devereauxa?
- Nisam to uo tako izgovoreno, ali ujem da su, kad se proulo meu
glavonjama u peterokutnoj zgradi da je taj Deve-rox va prokleti odvjetnik,
poeli traiti krv, recimo da mu se meu hemoroide ugradi granata. ini se da
je, dok je bio s glavnim inspektorom, nanjuio neke gluposti u Kampuiji.
- To je sve sreeno, zapovjednice, a greka je ispravljena.
- Iz tvojih usta u Boje ui, moda i jest, ali to nije dolo do glavnog
stoera. Nekoliko onih s West Pointa rado bi objesilo tog kurvinog sina. On je
zajedno s tobom na vrhu popisa najtraenijih.
- Nisam oekivao takvu komplikaciju - suho mu odgovori Hawk. - Nema razloga
za toliko neprijateljstvo, doista nema.
423
I
- ivo ivo, ree mali Ivo - vikne Vinnie, zvani Bam-Bam. - Kao da
zaboravlja kamo vodi ta tvoja prljava igra! SAC ... nije ti to neka vrea
krumpira.
- Da, svjestan sam toga, ali jo je uvijek mogue i nenasilno rjeenje...
nije vjerojatno, ali je jo mogue. Vrijedi pokuati.
- eli li uti to mi je na umu - prekine ga Mangeca-vallo. - Hou i tebe i
cijelu tu pravniku patu u Washingto-nu, jo veeras. Ja poletim, vi sletite
i ja vas spremim na sigurno sve dok vas oklopnim kolima ne dovedemo do suda.
to bi moglo biti bolje?
- Vidi se da ima malo ili nimalo iskustva u polutajnim i tajnim operacijama,
zapovjednice Y. Jednostavno je probiti neprijateljske linije; vano je kako se
provui iza njih. Svaki korak do cilja mora biti proraunat.
- Govori jebeni engleski pa da te razumijem, mome!
- Treba prijei svaku prepreku na putu do predsjednika Vrhovnog suda. To se
moe uiniti... valjda se moe.
- Valjda? Nemamo mi vremena za valjdanje!
- Moda nemamo. I slaem se da se veeras sastanemo u Washingtonu, samo to
u ja odrediti gdje... Kod Lincolno-vog spomenika, dvije stotine koraka od
ulaza i sto koraka desno. Tono u osam. Jasno, zapovjednice?
- to jasno? Govno jasno!
- Nemam vremena za civile s usijanim glavama - ree MacKenzie. - I ja imam
mnogo toga za razmiljanje. Budi ondje!
- Brokev, ovdje Mac - ree Hawkins, izvlaei telefonsku karticu zauvi kako
Brokemichaelov glas prekida pripjev "There"s No Business Like Show Business".
Isuse ti i ne zna to si mi uinio, Mac! Prokleti dravni tajnik, za ime
Boje. On trai moju glavu!
- Vjeruj mi Brokev, imat e ti njegovu. Sada me sluaj i uini tono ono to
ti kaem. Idi na zrakoplov za Washington i...
,
..........
424
- Frank, ovdje Hawk. Jesi li obavio? Jesi li dopro do onoga gada od dravnog
tajnika ili si gotov za diplomatsku etvrt.

Jesam, nitarijo, i sVe to on hoe od mene su moji varci i povlastice,

ti hrano za ribel Ja sam mrtvac.
- Au contraire, admirale, moda je tvoja konzultantska karijera u usponu. On
zna vrijeme i mjesto?
- Rekao mi je da si to zabijem i da ga nikad vie ne zovem!
- Fino! Doi e.
MacKenzie Hawkins odmaknuo se od javnog telefona, pripalio cigaru i pogledao
prema baru na otvorenom prostoru s druge strane pretrpanog predvorja. Osjetio
je snaan poriv da poe do tog zasjenjenog sklonita davnih sjeanja na
vrijeme dok je jo bio mladi zaljubljeni asnik, uvijek privremeno, ali
iskreno zaljubljen u nekoga, ali bio je svjestan da sada nema vremena za takve
slabosti, iako je to jako elio... Madge, njegova trea ena, jednako draesna
i njemu vana kao i ostale; sve ih je volio, ne samo zbog onoga to su bile,
nego i zbog onoga to su mogle postati. Jednom davno, kada se s nekim previe
kolovanim porunikom sklanjao u sjevernovijetnamskoj pilji nedaleko Ho i
Minova puta i nisu imali niega ime bi ispunili vrijeme, osim tihog
razgovora, pa su izmjenjivali svoje ivotne prie. Nije im preostajalo nita
osim ekati da budu otkriveni i umru.

- Znate li to je vama, pukovnie?

;", .

- to, sine?

- Galatejin kompleks. elite pretvoriti svaki-lijepi kameni lik u stvarnost i

znanje.
- Pa gdje si pokupio to sranje?
- Psihologija jedan na Sveuilitu Michigan.
Je li u tome bilo ega loeg, bio taj lik od kamena ili krvi i mesa? Ali Madge
je, kao i ostale, imala i dugoroni cilj - postati pisac. Mac se u sebi
smjekao na te pokuaje, ali nije mo425
gao porei njezinu sposobnost da navede ljude da zinu od uda nad njezinim
iaenim likovima i divljim priama... Dakle, Midgevino je vrijeme dolo.
Nije ba Tolstoj, ali Ubojiti mutan -tni lezbijski crvi nali su svoje mjesto
pod suncem i, koliko god to mjesto bilo tijesno, on je znao da e ga njegova
trea ena znati uiniti zabavnim. MacKenzie se okrene natrag telefonu, ubaci
karticu i otkuca brojke. Zvonjava se prekinula; slualica se podigla, a s
druge se strane moglo uti samo vritanje jeze i uasa.
- U pomo, U pomo! - vritao je enski glas s druge strane. - Crvi izbijaju
iz zidova i podova! Tisue crva! Napadaju me! Njiu glavama! Napast e me!
Naglo je nastala tiina, puna uasa.
- Dri se, Midgev! Stiem! Koja ti je prokleta adresa?
- Hajde, Hawk - iznenada se s druge strane zauje miran glas. - To je samo
reklamni znak.
- to.J
- Ono to izvode na radiju i televiziji u reklamama. Klinci su oduevljeni, a
tate i mame trae da me se deportira.
- Kako si znala da sam to jal
- Ginny me nazvala prije nekoliko minuta, a nitko nema ovaj broj, osim nas,
tvojih cura, i mog agenta koji me nikad ne zove, osim ako ima kakvih problema,
a to je za divno udo nikad. Ti si za to najzasluniji, Mac i ne znam kako bih
ti ikada mogla dovoljno zahvaliti.
- Znai da ti Ginny nije rekla?
- O onom sinopsisu na deset stranica, naravno da je. Kurirska sluba ve eka
tvoju adresu. Daj vozau vrpce i do jutra e neto dobiti. Boe, pa barem
toliko ti mogu uiniti.
- Ti si prava cura i stvarno sam ti zahvalan.

- "Prava cura", ba prave tvoje rijei, Hawk. Ali istini za volju, ti si

najpraviji momak koju je ijedna od nas ikad upoznala... osim to mislim da si
s Annie malo pretjerao.
- Nisam ja to uinio...
- Znamo; ona nam se javlja i sve smo obeale da neemo prigovarati. Boe, pa
tko bi to mogao povjerovati!
- Madge, ona je sretna.
426
- Znam, Mac. To je tvoja genijalnost.
- Nisam ja nikakav genij... osim moda u nekim vojnim situacijama.
- Nemoj to priati curama koje nisu znale to bi sa sobom sve dok nisu srele
tebe.
- Ja sam u Waldorfu - ree Hawkins naglo, osjeajui kako e morati obrisati
suzu u oku, to ga je razljutilo. - Reci svom dostavljau da pode izravno u
apartman 12A; ako ga to pitaju, unajmljen je na ime Devereaux.
- Devereaux? Sam Devereaux? Onaj krasni slatki momak?
- Samo ti ostani na dva-nula-tri, Midgev. On je u godinama i ima enu i
etvoro djece.
- Kurvin sin, pa to je tragedija! - povie trea ena Mac-Kenziea Hawkinsa.
427
.1
i
"
I
"Vi
>
I
rtj.
26
U Swampscottu je dan proao u dosadi, a troje dokonih odvjetnika stalno je
zvalo svoje urede, u nadi da netko treba njihove prosudbe, znanje, odluke...
bilo to. Na nesreu, bilo je vrijeme ljetnih igara i inilo se da nitko ne
trai nita, osim djelia informacija o trivijalnim stvarima. Besposlica,
pogorana frustracijom to nisu znali to je s Hawkom dovela je do
preosjetljivosti, osobito izmeu Sama i Jennifer, koja je opet poela mljeti o
ludosti cijele stvari.
- Zato ste se ti i ta karikatura od generala uope pojavili u stvarnom
ivotu, u naim ivotima?
- ekaj malo, nisam ja doao u tvoj ivot, ti si se taksijem dovezla pred
moju kuu.
- Nisam imala drugog izbora...
- Naravno. Taksist je izvukao pitolj i rekao ti da ide tamo.
- Morala sam nai Hawkinsa.
- Ako me sjeanje ne vara, a ne vara me, Charlie Sunset naao ga je prije
tebe; umjesto da kae "Ne, ti se ne moe igrati u pjeaniku moga plemena",
on je rekao "Naravno, stari, hajde da sagradimo dvorac"...
- Nepoteno igra. Prevarili su ga.
- Onda bi kao pravnik morao biti najbri trka za kolima hitne pomoi, jer e
samo tako nai klijente.
- Neu te sluati, ti si licemjer.
- Tamo gdje su oni koji za sve neuspjehe trae isprike, svakako jesam.
- Idem se okupati...
- Bolje nemoj.
- Zato ne? Zar u moru nema dovoljno poludjelih morskih pasa za tvoj ukus?
429
- Ako ih ima, reci adids Aaronu, mojoj mami, kao i Cy-rusu i Romanu Z.
- Svi se kupaju?

- Mama i Aaron htjeli su na kupanje, a plaenici su rekli da ih ne mogu

pustiti same.
- Lijepo od njih.
- Mislim da im ne plaaju ako im se ljudi utope.
- A zato ne bih pola s njima?
Zato to je veliki Aaron Pinkus iz bostonske pravne tvrtke rekao da bi
trebala proitati Macov podnesak sve dok ga ne bude mogla citirati. Kao
amicus curiae mogla bi na sudu biti doekana izazovom.
- itala sam i proitala toliko puta da nema nijednog dijela iz kojeg ne bih
mogla citirati.
- I to misli?
- Sjajno je, prokleto briljantno i mrzim ga.
- Upravo takva je bila i moja prva reakcija. Kako se samo usudio moi to
napisati... Je li istinito?
- Pa, zna, moglo bi biti. Legende uz koje smo odrastali, prenoene iz
narataja u narataj i nesumnjivo pri tome optereene pretjerivanjima i
izopaenjima, nose mnotvo melodram-skih korelacija. ak i simbolino.
- Kako to "simbolino"?
- Antropomorfne basne o ivotinjama. Okrutni albino vuk koji mami koze s
tamnim krznom na pau u gorski klanac iz kojega nema izlaza, osim kroz umski
poar, poar koji se iri niz klanac i kroz polja, prodirui njihovu hranu i
zapravo njihov dom.
- Ona zapaljena banka u Omahi? - upita Devereaux.
- Moda. Tko zna?

- Idemo zajedno na kupanje - ree Sam. a

_ Oprosti to sam prasnula...
- Povremene erupcije hlade vulkan. To je stara indijanska poslovica, mislim
od Navaja.
- Odvjetnik s ravastim jezikom ima mozak od konjske strune - ree Jennifer
Redwing, tiho se smijui. - U ravnicama Navaja nema ni brda, a kamo li
vulkana.
430
- Nikad nisi vidjela ratnika Navaja kako se jadno osjea, jer je njegova ena
dala tirkiznu narukvicu nekom ekshibicioni-stu iz susjednoga atora.
- Ti jesi nepopravljiv. Hajde, idemo se presvui.
- Dopusti da te odvedem u kabinu. Nije dvorac, ali posluit e.
- Dopusti da ti kaem jednu pravu indijansku poslovicu. Wanchogagog
manchogagog ... k vragu, na engleskom to ide, kad su ve tu dvije kabine, to
nekako znai da je jedna za deke, a jedna za cure. "Ti peca na svojoj
strani, ja na svojoj, a nitko ne peca u sredini."
- Kako mrana izreka. Uope nije zabavna.
Otvore se kuhinjska vrata i pojave se Desi Jedan i Dva, oito u urbi. - Gdje
je onaj veliki crni Cyrus? - upita Desi Jedan. - Moramo poi!
- Poi? Kamo, zato?
- U Boston, gospon Sam - odgovori Desi Dva. - General naredio.
- Govorili ste s generalom? - upita Redwingova. - Nisam ula telefon.
- Ovdje telefono ne zvoni - ree D-Jedan. - Svaki sat zovemo hotel i pitamo
Joea Pocita. On nam kae to raditi.
- A zato idete u Boston? - upita Devereaux.
- Pokupiti onoga ludog glumca, gospodina bojnika Soo-tona, i odvest na
erodrom. Veliki Heneral razgovarao s njim i eka nas urno.
- to se dogaa? - upita Jennifer.
- Nisam siguran da je to dobro pitati - upozori je odvjetnik Sam.
- Moramo uriti - ree Desi Jedan. - Bojnik Sooton kae da mora stati kod
neke velike trgovine radi correcto "presvlaka", ali mislim da to nije
presvlaka za automobil... Gdje je pukovnik Gyrus?
- Na plai - odgovori zbunjena Jennifer.

- Ide po auto, Desi Dva - zapovijedi Desi Jedan. - Ja u rei pukovniku i

vidimo se u garai. Pronto!
- Si, amigol
. 431
Pobonici odjurie, jedan preko trijema na plau, a drugi kroz predvorje prema
garai koja je izlazila na kruni kolni prilaz. Sam se okrene Jenny. - Jesam
li spomenuo "Devereauxo-vo proroanstvo"?
- Zato nama nita ne javlja?
- To je jo jedan podli dio njegove podle strategije.
n; .1
- to?
- Ne kae ti to je dok ne ode tako daleko da vie nema povratka. Da se ne
moe vratiti.
- Divno - uzvikne ona. - A to ako plan puta vodu i ako je sve to pogreno?
- On je uvjeren da je to nemogue.
- A ti?
;.:
- Oduzmemo li njegovo izvorno polazite, koje je uvijek pogreno,
njegovi dosadanji rezultati nisu loi.
- To nije dovoljno!
- U stvari, rezultati su mu, k vragu, fantastini.
- Kako to da se ne osjeam uvjeren u to?

Jer to "k vragu" znai da te dovede na rub, a onda napravi jo jedan krug
i svi padamo u ponor.
;< - - G. Sutton e glumiti njega, zar ne?
- Vjerojatno. Ve ga je vidio na djelu.
"
i
- Pitam se gdje to.
- Nemoj na to ni pomiljati, bit e ti lake. ~,.
U sjajnim izmama i jakni, Johnnv Calfnose jadno je stajao pod provalom oblaka
pred prijemnim alterom Wagon Wigwa-ma Wopotamija, velike, raskono oslikane
graevine u obliku doseljenikih zaprenih kola s etiri stranice arenog
indijanskog atora koje su se uzdizale iz sredine slojeva platna. Kada je
poglavica Gromoglavi zamislio graevinu i doveo tesare iz Omahe da je izgrade,
stanovnici rezervata zbunjeno su to gledali. Orlovo Oko iz Vijea staraca bio
je tada upitao Calfnosea:
- to sad radi taj luak. to bi to trebalo biti?
- On kae da to predstavlja dvije slike koje se najee zamiljaju uz Zapad.
Pokrivena zaprena kola pionira i simbo432
lini indijanski ator tepee iz kakvih su divlja plemena polazila u pokolje
pionira.
- Veliko srce, ali smotan mozak. Reci mu da moramo unajmiti nekoliko
Caterpillar rovokopaa, nekoliko kosaica, najmanje deset mustanga i bar deset
radnika.
- Zato?
Hoe da iskrimo sjeverno polje i tamo insceniramo "napade".
- U mustanzima?
- Ne u autima, na konjima. Ako trebamo galopirati oko zaprega postavljenih u
krug, morali bismo poduiti mlae jahanju, a ono nekoliko kljusadi koje imamo
ne bi se uspjelo dovui s kraja na kraj polja.
- Dobro, a to e vam radnici?
- Mi moda jesmo divljaci, Calfnose, ali kolektivno, smo "plemeniti
divljaci". Ne radimo takve nie poslove. Ne peremo ni prozore.
Sve to se dogaalo nekoliko mjeseci ranije, a ovo je bilo sada, jednoga
poslijepodneva natopljenog kiom, bez ljetnih turista koji bi kupovali gomile
suvenira dopremljenih s Tajvana. Johnnv Calfnose ustao je sa svog stolca
ispred prijemnih altera, proao kroz uski ulaz prekriven konim preklopom u
svoj udobni stan i priao televizoru. Ukljuio ga je, postavio na utakmicu
baseballa i sjeo u svoj Barcelona naslonja i pripremio se da provede kasno

poslijepodne gledajui dvostruku utakmicu. Meutim, sve je to grubo prekinula

zvonjava telefona, crvenog telefona. Gromoglavi!
- Tu sam, poglavico - viknuo je Johnnv dohvaajui te4 lefon koji je stajao
na Adolfovom stoliu s intarzijama.
i
- Plan A-jedan. Izvri.
"
- alite se. Sigurno se alite!
i
- Zapovjednik se nikad ne "ali" kad napad poinje. Ze-i leno je! Dao sam
uzbunu zrakoplovu u zranoj luci i autobu-snim tvrtkama u Omahi i Washingtonu.
Sve je spremno. Polazite u zoru, zato odmah poni obavjetavati ljude. Svu
osobnu opremu treba spakirati i predati do dvadeset i dva nula-nula sati, a
alkohol je zabranjen za cijeli vaingtonski kontingent. To ti
433
je Biblija, vojnice, ne elim da crvenokoci iz moje brigade imaju crvene oi.
Mi smo na pohodu!
- Jeste li sigurni da ne elite o tome u miru razmisliti nekoliko tjedana,
Gromoglavi?
- Primili ste zapovijedi, narednice Calfnose. Glavni je cilj glatko
izvrenje!
s.
- Upravo me to i zabrinjava, Veliki.
-""
i
Suton je doao i proao, a golemi, zastraujui Lincolnov kip bio je okupan
svjetlou iz reflektora, a zadivljeni turisti apu-i su se motali okolo
traei razliite poglede na remek-djelo. Jedna od rijetkih iznimaka bio je
ovjek udna izgleda koji je izgledao potpuno zaokupljen travom pod svojim
nogama. Hodao je u ravnoj crti od stubita spomenika, u bradu psujui
posjetitelje s kojima bi se sudario i povremeno zabijajui ruke u trbuhe i
kamere uljeza. Stalno je namjetao crvenu vlasulju koja mu je padala na ui i
vrat.
Vincent Mangecavallo nije bio roen i odrastao u bruklin-skom Mondo Italiano
uzalud, a da ne naui nekoliko stvari. Znao je da je bolje ako stigne na
"sudar" dugo prije dogovorenog vremena, jer se "sudar" mogao dogoditi i na
drugi nain, na primjer kao sudar s mesarskom kukom u mesnici. Ono to je
Vincentu Bam-Bamu izazivalo tekoe bila je rije u mnoini: koraci... kakav
vraji korak? Je li to stopa, dvokorak, metar ili neto izmeu? On je sluao
prie iz starih dana na Siciliji gdje su se dvoboji vodili luparama, a mjesto
za vatru odreivalo koracima koje su suparnici odmjeravali dugim ili kratkim
koraajima, koje je brojio sudac, ili ponekad bubanj, a nitko nije mario
koliki su ti koraci, jer je uvijek pobjeivao onaj koji je varao. Ali ovo je
Amerika. Koraci bi morali biti odreeniji, radi potenja i asti.
I kako da ih tono izbroji kad hoda kroz guvu u mraku? Doao bi do, recimo,
broja ezdeset i tri, udario u neku budalu, od ega bi mu vlasulja skliznula i
zaslijepila ga, pa bi nastavio koraanje i zaboravio broj do kojega je stigao.
Tada bi se morao vratiti natrag do stubita i brojati iznova. Sranje! U estom
434
pokuaju, skrenuvi malo desno posljednjih nekoliko koraka, doao je do
velikog stabla na kojem je bila mjedena ploica gdje je pisalo da je to stablo
zasadio predsjednik taj i taj godine tisuu i ba te briga koje, a oko stabla
je stajala kruna klupa koja je ve imala vie smisla. Mogao je sjesti pa ludi
general s kojim se morao sastati da bi razmijenili nune informacije nije
iutf.no morao vidjeti njegovo lice.
Naravno, Vincent je odluio odmaknuti se od tog stabla i prickati u sjeni
drugoga... tko zna koliko koraka daleko? Ali znao je to treba ekati: visokog
starog klipana koji e se motali oko stabla s ploicom i vjerojatno imati
perjanicu na glavi.
Gledajui kako krupni lik krui oko mjesta na kojem su se morali sastati,
general Ethelred Brokemichael u punoj odori bio je zbunjen. Nikad nije volio
MacKenziea Hawkinsa; upravo suprotno, jer se Mac druio s mrskim Heseltineom,

ali uvijek je cijenio sposobnosti te stare vojniine. U ovom je trenutku,

meutim, morao dovesti u pitanje sve te godine tihog divljenja. Ono to je
upravo vidio bila je smijena igra tajnog sastanka - ne samo smijena, nego
upravo groteskna.
I lawkins je oito bio kupio ili posudio sako krojen za debelog ovjeka i
napunio ga umetcima, a da bi prikrio svoju prirodnu visinu hodao je, odnosno
gotovo se uljao, neprirodno poput majmuna kroz guvu pred Lincolnovim
spomenikom: nnprijcd-natrag, naprijed-natrag, kao gunavi gorila koji u grmlju
skuplja bobice. Tvorcu Samoubilake estorke od tog se prizora moglo smuiti!
A Brokev Dvojka nije mogao pogrijeiti u prepoznavanju, jer Hawk je jo uvijek
nosio onu glupu riu vlasulju, samo to mu je ovdje, vrue i sparne veeri u
Washin-glonu stalno padala na oi. Oito je da nikad nije uo za tekue
ljepilo, to bi znao svatko tko ima imalo pojma o kazalitu. Taj MacKenzie
Hawkins pria o amaterskom vaaru, a sam je zeleni poetnik!
A Brokeveva vlasulja sasvim je druga pria; istim sluajem samo je malo
rikasta, u stvari zlatasta, a na mjestu je dri Mux l"uctorova ljepljiva
vrpca u boji koe koja se ne razlikuje
435
od boje ela, osobito na slabijem svjetlu, onom prigueno zlatnom, kako se to
zove u kazalinom argonu. Profesionalizam donosi pobjedu, mislio je
Brokemichael i odluio iznenaditi Hawka, koji se povukao u izviaki poloaj
pod velikim stablom japanskoga javora desetak metara od mjesta sastanka.
Dvojka je bio oduevljen; Mac je od njega napravio magarca u Ben-ningu i sada
e mu moi vratiti istom mjerom.
U irokom je krugu obiao rub mnotva na sve slabije osvijetljen reflektorima
spomenikoga kompleksa, tu i tamo nai-lazei na poneku odoru ija bi se ruka
odmah podigla da pozdravi visoki in. Dok je s istone strane prilazio javoru,
ti su ga povremeni pozdravi podsjetili da se upita zato je Hawk tako uporno
traio da na tako tajni sastanak doe u punoj odori. Vie je puta pitao zato,
a jedini je odgovor bio:
Samo ti obuci odoru i stavi svaku prokletu medalju koji su dobio ili sam
sebi dodijelio! Sjeti se, sve to smo razgovarali u Fort Benningu nalazi se na
vrpci. Na mojoj vrpci!
Dvojka je stigao do javorova stabla i polako, hodajui bono leima prema
deblu, obilazio dok se nije neujno naao pokraj pravog amatera, biveg
vojnika koji ga je napraavio takvom budalom, a sada tako napeto gleda prema
mjestu sastanka. Ono najgluplje bilo je to to je, umjesto da se uspravi da bi
bolje vidio, taj idiot prigibao koljena i naginjao se preko jastuia kojima
je njegov kaput bio napunjen, i dalje odravajui svoju masku u tamnoj sjeni
gustoga javora. Amater!
- ekate nekoga? - tiho ree Brokev.
- Sssranje\ - prasne prerueni civil, okreui glavu tako naglo da mu se
crvena vlasulja okrenula devedeset stupnjeva nalijevo, tako da su mu zulufi
pali na elo. - To si L/?... Pa da, ima generalske oznake!
- Sada se moe uspraviti.
- Uspraviti?
- Ovdje nas nitko ne vidi, za Boga. Jedva vidim svoje noge, ali jako dobro
vidim tu tvoju glupu vlasulju. Mislim da ti stoji naopako.
- Pa, sad, ni tvoja nije ba potpuno savrena, vojnice! - odgovori civil,
namjetajui vlasulju. - Mnogi stari deki koji
436
elave nose to sranje s Max Factorovom vrpcom koja ti skine bore s ela...
uvijek se vidi, ali, naravno, ne priamo o tome.
- to ti znai to vidP. Kako se to vidi pri ovom svjetlu?
- Tako, bezveznjae, to se svjetlo odbija od glatke vrpce.
- Dobro, dobro. Uspravi se da moemo razgovarati.

- U redu, ti si nekoliko centimetara vii, pa to hoe? Da odem u grad i

kupim par visokih cipela ili moda tule? to ti je?
- Pa ti...? - Brokev Dvojka nagne se naprijed i istegne vrat. - Ti nisi
Hawkins?
Stani! - vikne Mangecavallo. Ti nisi Hawkins! Imam fotografije.
- Tko si ti?
- A tko si ti?
Doao sam se sastati s Hawkom... eno tamo!
- uzvikne Brokemichael.
- I ja!
.
- Nosite crvenu vlasulju...
."
-?
- I vi isto tako...
- On je takvu nosio u Benningu!
- Moja je iz Miami Beacha.
- Moja je iz garderobe moje jedinice.
- I ti voli peche, ha?
- O emu vi priate?
- O emu vi priate?
ekaj malol - U oaju je Brokemichaelov pogled skrenuo na drvo s
ploicom. - Gle! Tamo! Vidite li to ja vidim?
Mislite na mravog popa u crnom odijelu s ovratnikom, onoga koji njuka
oko drveta poput dobermana koji se mora popisati?
- Ba to!
- Pa to? Moda eli sjesti na klupu... oko stabla je neka metalna vrpca...
- Znam to - ree Brokev Dvojka, mirkajui u polumraku. - Gle ga sad nastavi on, kad se sveenik pojavio na Nvjetlu dalekih zapadnih reflektora. to vidite?
437
?
- Odijelo, ovratnik i crvenu kosu, pa to?
- Diletantizam - ocijeni tvorac Samoubilake estorke. - Nije to kosa, to je
vlasulja; a kao i vaa, vrlo loa. Preduga na zatiljku, , preiroka na
sljepoonicama... udno, kao da ga se od prije sjeam.
j
- Kakav zatiljak, kakve sljepoonice? to vam je? "..
Vlasulja. Nije dobro postavljena.
- Aha, zaboravio sam, peche. Moram nai vojnika nesta-log na najveem susretu
u mom ivotu - osobno nemam problema, znate - samo to sada nije vrijeme za
bezvezno suosjeanje!
- Moda su vlasulje simboli...?
- ega za Boga miloga. Hoemo li na demonstracije?
- Ne razumijete? Naveo nas je da svi stavimo crvene vlasulje!
- Mene nije naveo ni na to. Kaem vam, ja sam svoju nabavio u Miami Beachu,
u nekoj ekscentrinoj trgovini kod Fontenblooa.
- A ja sam svoju naao u svlaionici svoje postrojbe.
- Jaka vam je ta postrojba...
- Ali on je nosio crvenu vlasulju kad me je potraio... Boe, pa to je bila
subliminalna motivacija usmjerena u improvizaciji!
- Sub...to u emu?
- Je li vam spomenuo rije "crveno"... je li ju upotrijebio vie od jedanput?
- Moda, ne znam. Cijela se ta stvar tie Indijanaca, cr-venokoaca, ako
razumijete to hou rei? Moda je i rekao "crvenokoci". Ali ja ga nisam
vidio, razgovarali smo samo preko telefona.
- To je to! Posluio se glasom kao podsvjesno motiviraju-om silom za
uvjeravanje. Stanislavski je o tome opirno pisao.
- Taj je komunjara?
- Ne, Stanislavski, jedan kazalini bog.
- A, poljski? Pa, trebali ste to uzeti u obzir.

- Kakav obzir!? - upita Brokev Dvojka. - O emu govorite?

,,..
O tubi onih vopia pred Vrhovnim sudom, o emu drugom?
- U vojsci, moj gospodine - ree Brokemichael odluno se uspravivi - ne
doputamo uporabu ifriranih imena koja odraavaju etnika omalovaavanja.
Istaknuto talijansko-ameriko puanstvo ove nacije, sinovi i keri Leonarda
Michelangela i Rocca Macchiavellija svojim prinosima zasluuju najvee
potovanje. Caponei i Valachiji su bili aberacije.
- Sutra u otii na misu i zapaliti svijeu za va spas sretnete li se s
potomcima ovih potonjih. to moemo uiniti u meuvremenu, sada?
Mislim da bismo trebali popriati s tim crvenokosim popom.
- Dobra zamisao. Idemo.
- Ne jo! - zauje se dubok i prodoran glas iza njih. - Drago mi je to ste
doli, gospodo - nastavi Hawk, izlazei iza stabla s kratkom crvenom vlasuljom
koja se ljeskala na svjetlu to je prodiralo kroz lie. - Drago mi je to te
opet vidim, Brokev... a vi ste, gospodine, pretpostavljam, Zapovjednik Y.
Veliko mi je zadovoljstvo upoznati se s vama, tko god bili.
Koliko mu je to strah doputao, dravni tajnik Warren Pease bio je zadovoljan
sobom, ak i zadivljen. Vidjevi kako onaj pop psuje taksista u prepirci oko
cijene vonje pred hotelom Hay Adams, osjetio je inspiraciju: poi e na taj
sastanak pre-ruen u pripadnika sveenikog stalea! Uostalom, nitko nije grub
prema sveenicima na javnom mjestu, to je jednostavno neprilino i, to je jo
vanije, privlai pozornost.
A, naravno, ne otii na sastanak bilo bi ludo, usprkos svemu to je rekao onom
groznom admiralu koji je uvijek podnosio putne naloge za mjesta na koja nikad
nije iao da bi se tamo sastao s ljudima koje nikad nije upoznao radi poslova
za raun State Departmenta, kojih nije bilo. Pease je admirala telefonski
izgrdio, ne zbog zlouporaba, nego zato da vidi koliko oviij doista zna... i
kako je to doznao. Odgovori na oba pitanja bili su turi, zbunjeni i tako
zabrinjavajui da je to Warrena
438
439
li:
i ii
uvjerilo da otkae sve planove za tu veer i da nabavi sveeniki ovratnik i
plat. Crno je odijelo ve imao, za dravne sprovode, a crvenkasti tupe
zaokruio je njegov kostim.
Dok se probijao kroz guvu Lincolnova spomenika, u glavi su mu odzvanjale
admiralove rijei.
- Gospodine tajnice, jedan moj dugogodinji prijatelj zamolio me da vam
prenesem jednu poruku koja e voditi rjeenju jednog vrlo tekog problema...
on ga je opisao kao krizu.
- O emu to govorite? State Department svaki se dan bavi desecima kriza, a
budui da je moje vrijeme najskuplje vrijeme u Washingtonu, bio bih vam
zahvalan ako budete malo odreeniji.
- Na alost, ne mogu biti odreeniji. Moj stari drug jasno je rekao da je to
izvan mojih ovlasti, daleko izvan.
- To mi ne znai nita. Budite jasniji, mornaru.
- Rekao je da je to u nekakvoj svezi s nekom skupinom izvornih Amerikanaca,
to god to znailo, i nekih vojnih instalacija, to god to bilo.
- O, Boe! to je jo rekao?
- Bio je vrlo tajnovit, ali rekao je da postoji rjeenje koje bi vam moglo
biti vosak za vae skije.
- Moje to?
- Skije... da budem iskren, gospodine tajnice, ja se ne razumijem u zimske
sportove, ali vojniki gledano, mogu pretpostaviti da taj izraz znai da svoj

cilj moete postii znatno bre ako se sastanete s njime to prije, a to je

bit njegove poruke.
- Admirale, kako se on zove?
- Otkrijem li to, naao bih se u poloaju s kojim nemam nita. Ja sam samo
prijenosnik za poruku, gospodine dravni tajnice, samo to. Mogao se odluiti
izmeu desetak drugih bivih vojnika, i bilo bi mi drae da je to uinio.
- A ja bih mogao odluiti da ispitam velik postotak vaih putnih rauna i
kakva su bila ona udna putovanja diplomatskim zrakoplovima! Moda i vi
sudjelujete u toj zlobnoj i pokvarenoj uroti.
- O kakvoj uroti govorite?
- A, to bi vam se svidjelo, zar ne? Nita vam ne bi bilo drae nego da vam ja
ispriam o toj groznoj zbrci pa da na440
piete knjigu, poput onih drugih dragih i nesebinih javnih slubenika koje su
nepravedno optuili za stvari koje bi svatko na njihovom mjestu uinio,
naputajui svoje prilike na burzi da bi doli ovamo.
- Ne razumijem o emu vi to priate.
- Ime, mornaru, hou ime!
- Pa da vi napiete knjigu i stavite me u nju? Nikad!
- Kad ste ve protratili toliko moga vremena, moete mi sada prenijeti i
ostatak te svoje proklete poruke. Gdje i kada taj bezimeni monstrum misli da
u se ja s njim sastati? - Admiral mu kaza. - Dobro, fmo\ Ve, sam zaboravio
to ste mi rekli. Sada se gubite, mornaru i da me nikad vie niste pokuavali
zvati, osim da biste mi javili o svojoj ostavci na savjetniki poloaj!
- Hej, smirite se, gospodine tajnice, nije meni do problema, kunem se
Bogom!... ujte, razgovarat u s predsjednikovim prijateljem, Subagaloom, pa
e vam on rei...
- S Arnoldoml Ne, ne govorite Arnoldu, nikad ne govorite s Arnoldom! On e
vas staviti na popis, bit ete na popisu... na popisu, stranom, nedopustivom
popisul
- Je li vam dobro, gospodine tajnice
- Dobro sam, dobro, bit e mi stvarno dobro, ali nikad ne zovite Arnolda
Subagalooa. On e vas staviti na popis, svoj popis, strani, grozni, pogubni
popisi... Gotovo, mornaru, prijem i gotovo, kako ve vi glupe vojniine
kaete!
Tako je skinuo tu gadnu u, mislio je Pease, umilno se smijeei pretjerano
naminkanoj damici koja ga je s oboavanjem gledala dok je prilazio javoru.
Sastanak je trebao biti kod stabla tamo ispred njega i mislio je kako to nije
ba jako dobro izabrano mjesto i Warren se pitao zato je MacKenzie Haw-kins,
poznat i kao Gromoglavi, poglavica divljih Wopotamija izabrao ba to. Bilo je
slabo osvijetljeno, a ni tridesetak metara daleko bila je guva... to, opet,
nije bilo loe, jer se moglo izgubiti u mnotvu. Naravno, taj je manijak
Hawkins te mjere opreza poduzeo za sebe i svoju osobnu sigurnost, a ne radi
dravnog tajnika. Pomislio je da bi drava mogla poslati vojsku na lo mjesto,
ali takvo pokazivanje sile nije bilo neto to bi predsjednikovi ljudi
voljeli. Loe bi u javnosti odjeknulo kad bi
441
se doznalo da su postavili zamku za dvostrukog nositelja Kongresne medalje
asti. Pease je mirio na slabom svjetlu pod dr-vetom i gledao sat; uranio je
gotovo trideset minuta. Dobro, fino; sada je mogao otii nekamo na stranu i
stati i priekati... i gledati. Obiao je stablo, a zatim stao, s nelagodom
primijetivi da ga sitna starica s dreavo nacrvenjenim licem eka.
- Blagoslovite me, oe, jer sam grijeila - ree ona visokim drhtavim glasom.
Stala je pred njega, a stablo mu je preprijeilo uzmak.
- Da, dobro, vox populi, i sve to tako. Neki od vas nisu savreni, ali to je
tako...

- Htjela bih se ispovjediti, oe, moram se ispovjediti!

- To je valjda vrlo preporuljivo, ali mislim da ovo nije pravo mjesto. Osim
toga, ja se urim.
- Biblija kae da u Gospodinovim oima i pustinja moe biti Boja kua, ako
je to potrebno za grenikovu duu.
*
- Pustimo besmislice, rekao sam vam, uri mi se.
- A ja vam kaem da to svoje dupe dovedete iza stabla.
- U redu, oproteno je sve to moete uiniti... to ste to rekli?
- uo si me, macane! - proaptala je groteskna babeti-na, glasom koji je sada
naglo postao dublji i grublji, a iz nabora haljine je izvukla britvu i naglo
je otvorila. - Tako, a sada se goni iza stabla ili te vie nimalo nee
zabrinjavati zavjet istoe.
- Boe, pa ti nisi ena, nego mukarac]
- O tome bi se moglo raspravljati, ali zapravo sam reza
- volim rezati. Hajde, gibaj!
"
- Molim, molim vas nemojte... Boe... nemojte me rezati!
- Drhtei cijelim tijelom dravni tajnik natrake ukorai u sjenu stabla. Doista to ne biste smjeli, znate. Rezanje sveenika je vrlo, vrlo velik
grijeh.
- Gledam ja tebe ve petnaestak minuta, aneoska faco
- prosike ovjek-ena, ije su naborane purpurne usne i nabrekli ruiasti
kapci titrali u polumraku. - Ti i ta runa krpa na tvojoj glavi uvreda je za
sve potene pervertite.
".j.t -.
,
- to...?
,-,
..-,..
i : . *> -.
442
Kako se samo usuuje hodati okolo ovakav. Trai male deke, gade?
Preruen u popa? Ba odvratno]
- Ali stvarno, gospoo... ili gospodine, to god bili...
- to je? Vrijea me, zmijska njuko?
- Ne, asna rije, nikako! - Peaseovo je lijevo oko trza-lo u krug. - Samo
vam hou rei da niste dobro shvatili...
Sve ja dobro razumijem! Gadovi poput tebe uvijek sa sobom nose hrpu love
u sluaju da netko pone kriati. Na sunce s tim, gnjido!
Novac, hoete novac? Za ime Boje, uzmite sve to imam! - Dravni tajnik
prekopa depove i izvue nekoliko presavijenih novanica. - Evo, evo, uzmite!
- To da uzmem? To pilee govno? Morat u ti razrezati depove prije nego to
ponem stvarno rezati! - Dvospolno udovite povue Peasea iza stabla. Ispusti samo jedan glas i usne su ti na zemlji, prljavko!
- Molim vas! - molio je dravni tajnik. - Vi ne znate tko sam ja...
- Ali zato mi znamo! - prekine ga udan i dubok glas iz mraka. - Hajde,
Brokev... i zapovjednice Y, razoruajte napadaa! Sad! - Kao jedan, postariji
ovjek s West Pointa i krupni sredovjeni capo supremo iz Brooklvna napali su;
prvi izbijajui britvu iz ruke koja ju je stezala, a drugi grabei noge u
irokoj suknji s cvjetnim uzorkom.
- Pa to je enskal - vikne Mangecavallo.
- Vraga je to enska! - vikne Brokemichael, zbacujui sijedu vlasulju s
napadaa gruba naborana lica.
Vinie Bam-Bam odmah je shvatio svoju pogreku i poeo mlatiti runu naminkanu
priliku koja je pala na tlo. - Ti runi komadu pokvarene mozzarelle - zarei
on.
- Pustite ga, zapovjednice! - zapovijedi Hawk.
- Zato? - upita Brokev Dvojka. - Taj bi gnjus morao biti iza reetaka.
- I to sa slomljenim nogama! - doda navodno mrtvi direktor CIA-e.
- Hoemo li mi podii tubu, gospodo?
- to...? - Brokemichael ustukne, a Mangecavallu, koji

443
je trznuo glavom crvena se vlasulja jo jae nakrivi, tako da su mu sada
zalisci pokrivali dio nosa, a oi su mu se jedva vidjele. - U pravu je,
zapovjednice... tko god da bio - ree Dvojka.
- Da, moda jest - sloi se Vincent, udjeljujui nasilniku jo jedan udarac
nogom u rebra. - Put pod noge i gubi se odavde, nitarijo!
- Hej, deki! - zakreti napada, ushieno se cereui dok se dizao i hvatao
vlasulju. - Hoete k meni? Mogli bismo imati pravi tulum!
- Nosi se odavde!
- Idem, ve ideml - Napada potri preko travnjaka i nestane u gomili, a
suknja mu je leprala.
- Boe moj, Boe moj...! - zauju se drhtavi glasovi iz mrava lika na tlu do
Hawkinsovih nogu. Lice mu je bilo zabi-jeno u travu, a ruke skupljene nad
glavom. - Hvala vam, hvala! Mogao me ubiti!
- Kako bi bilo da se okrene i provjeri eli li jo uvijek ivjeti? njeno e Hawk, posegnuvi u dep i izvukavi kazetofon.
- to? ... O emu govorite? - Warren Pease polako se podigao s tla, bolno
okrenuo i, sjedei na zemlji, najprije ugledao sveanu odoru desno od sebe, a
zatim lice. - Brokemi-chaeft to e ti ovdje?
MacKenzie pokrene vrpcu i Brokemichaelov glas ispuni prostor. - Dravni
tajnik. On je taj za koga je moja Samoubilaka estorka na zadatku u
Bostonu!... Taj Pease optuuje te za strane stvari!
Samo to to nije legitiman sluaj, gospodine dravni tajnice, zar ne? ree general Brokemichael, kad je Hawk iskljuio ureaj. - Bila je to rtva.
Jedan islueni stari vojnik i njegova jedinica dobrih mladia. Moglo nas se
potroiti jednako kao Maca, koji nije moj najbolji stari prijatelj, ali ne
zasluuje da ga se baci ni u neki arktiki ledenjak.
- O emu vi to govorite?
- Moda ga nisam predstavio. Ovo je bivi general MacKenzie Hawkins,
dvostruki nositelj Kongresne medalje asti, kojeg ste najprije htjeli... pa
recimo "neutralizirati",... a onda
444
naredili mojoj jedinici da ga otmu i odvedu "na mjesto koje e se odrediti
kasnije" ali se svakako nalazi na sjeveru, na dalekom sjeveru.
- Nije mi ba zadovoljstvo to se s vama upoznajem, gospodine dravni tajnice
- ree Hawk. - Neete mi zamjeriti to vam ne pruam ruku.
- Pa ovo je ludo, apsolutno ludo! Velike su stvari u igri, naa glavna udarna
snaga, udarna snaga nacije je u pitanju!
- A jedini nain da se to popravi je ukloniti one koji prigovaraju? - upita
MacKenzie. - Ne moete razgovarati, moete se samo rijeiti onih koji smetaju
i koji, sluajno, imaju vrlo legitimne razloge.
- Sve ste izvrnuli! Ima i drugih stvari, gospodarskih pitanja, divovskih
financijskih gubitaka... Boe, moj brod, moj Metropolitan Club, sastanak mog
godita, ivot kakav zasluujem, za kakav sam roeni Ne razumijete vi to!
Ja to razumijem, ti smrdljivi prute - ree Vincent Mangecavallo i stupi
na svjetlo. - Recimo, tebi neki ljudi mogu biti korisni, ali ti ne zna to bi
s njima!
- Tko ste vi? Ve sam vas vidio, poznam va glas, ali ne znam... ne mogu se
sjetiti...
Moda zato to me nitko, pa ni moja pokojna mati, poivala u miru u
Lauderdaleu, ne bi prepoznala, zbog moje strane maske. - Vinnie skine
vlasulju i une pred dravnog tajnika. - Zdravo, fazool, kako si? Moda su
tvoji deki iz Countrv cluba minirali pogrean brod, ha, to misli?
- Mangecavallo!... Ne, ne! Pa bio sam neki dan na tvojoj zadunici! Tebe
nema, ti si mrtav\ Ovo ne moe biti istina!

- Moda i nije, ti veliki diplomatico, moda je sve to samo ruan san koji je
donijela mrana strana tvoje pokvarene due. Moda sam se podigao na
Morfijevim rukama...
- Morfejevim, zapovjednice, Morfejevim.
- Da, njegovim... Iz mrtvih preko one velike rijeke, i vratio se da bih lovio
vas glupane koji mislite da ste tako superiore kao da kroz vaa crijeva tee
sladoled od vanilije. Da, fazool, vratio sam se iz ribljega carstva, a sa mnom
su doli morski psi. Oni me cijene, ti me nikad nisi cijenio.
445
IM
- Aaaurrh! - Naglo, s prodornim krikom koji se probio kroz no i uznemirio
gomilu pred spomenikim kompleksom, dravni tajnik izvije se kao gmaz u zamci,
skoi na noge i pone trati histerino viui.
- Moram uhvatiti tog gada! - vikne Mangecavallo, usta-jui, to mu, zbog
teine, nije bilo ba lako. - Sve e izblebe-tati.
- Pusti ga! - vikne Hawk, hvatajui direktora. - S njim je gotovo, on je
izbaen iz igre.
,
- to to priate? Pa vidio me!
"&,
; >g?
- Nije vano. Nitko mu nee vjerovati.
"
;S
- Mac, ti pria besmislice! - umijea se Brokev Dvojka. - Zna li tko je taj
ovjek?
- Znam i ne priam besmislice... Dakle, vi ste onaj Talijan koji je vodio
Agenciju?
- Jesam; to je duga pria, a ja ne volim duge prie. Zanio sam se. Sranjel
- Melodramski dar je jedan od najveih darova koji krase va rod, signore.
Pomislite samo na velike opere... nitko ih ne bi bio mogao stvoriti osim vas.
Capisce italianoi
- Naravno, govorim.
;
s
- Lo captete inoltre.
M
Divno, ali taj e cannoli raznijeti cijelu tu prokletu stvar!
Ne, nee, signor Mangecavallo... Brokev, sjea li se Franka
Heffelfingera?
"Finger Franka", koji je na prste izraunao pogrene koordinate? Tko ga se
ne bi sjeao? Raznio je pogrenu plau u Wonsanu. Naravno, nitko od nas nikad
nije rekao nita, osobito otkad je on predsjednikov omiljeni zabavlja u
mornarikom svinjcu.
- Razgovarao sam s Frankom. Zato je Pease doao ovamo.
- Da, i?
- Finger sada sjedi pri telefonu. Mora obaviti jo jedan poziv. Razgovarati
sa svojim prijateljem, Predsjednikom.
*?&
- O emu?
*, ,"q
446
- O Peaseovom mentalnom zdravlju, to je posljedica vrlo udnog telefonskog
razgovora izmeu Franka i dravnog tajnika danas poslijepodne. Razmiljajui
cijelu veer o tom razgovoru, odluio je svom prijatelju u Bijeloj kui
priopiti to ga mui... Idemo, moramo nai telefonsku govornicu. I to brzo.
Moram uhvatiti zrakoplov za New York.
- Hej, vojniino - povie Mangecavallo. - Kako bi bilo da nas dvojica poemo
na to sasluanje?
- Sve je to ve u naim rukama, zapovjednice Y. Bit ete s Wopotamijima.
Naravno, moram vam uzeti mjeru, ali to je sitnica. Squaws su izvrsne
krojaice, gotovo jednako dobre kao ga Laffertv.
- Squaws? Imamo irsko-amerike Indijance? Ovaj je paz-zo\
Imajte povjerenja, direktore. Nedokuivi su putevi Hawkovi.

Idemo, gospodo - naredi MacKenzie. - Najbrim korakom. Tamo na rubu

parkiralita ima jedna govornica. Polijeemo!
Trojica s riim vlasuljama potrae parkom do razliitih granica ostajui bez
daha, a jedine su rijei izlazile iz usta Vin-niea Bam-Bama, koji je stalno
ponavljao: - Mannaggia, man-naggia! Sve je to ludo! Pazzo, pazzo, pazzol
The Washington Post
DRAVNI TAJNIK PREVEZEN U BOLNICU
"
Nalazi se na psihijatrijskom odjelu bolnice
WalterReed
""
Warren Pease, dravni tajnik, u odori katolikog sveenika, prevezen je na
uvanje i lijeenje, nakon to je juer naveer bezglavo trao kroz guvu kod
Lincolnovog spomenika. Prema policijskom izvjetaju i izjavama svjedoka,
gospodin Pease stalno je vikao
447
da se neki "duh" za kojeg nije htio ili znao rei iji "digao iz mrtvih" i
doao "da bi gonio njegovu pokvarenu duu". Takoer je tvrdio da mu je neki
"osli-kani hermafrodit iz pakla" prijetio da e mu "razreza-ti depove i grlo"
tvrdei da je on (uvredljivi dio izbaen), a da on to nije, jer joj je "dao
oprost za grijehe".
Dravni tajnik nikad nije bio sveenik ni redovnik, pa dakle ne moe imati
nikakvih ovlasti za udje-ljivanje vjerskog oprosta. (Nai su urednici
briljivo provjerili sve o tome.)
Na taj bi nevjerojatni dogaaj vie svjetla mogao je baciti kasniji izvjetaj
iz Bijele kue. Maurice Fitz-peddler, tajnik za odnose s javnou, rekao je da
bi zemlja morala pokazati suosjeanje za preoptereenog i stresom pogoenog
gospodina Peasea i njegovu obitelj, iako je, na novinarsko pitanje, gospodin
Fitz-peddler priznao da dravni tajnik gospodin Pease, koji je razveden, nema
obitelji. Tome je gospodin Fitzpeddler dodao da je Predsjednik rekao da je
juer primio telefonski poziv u kojem je spomenuta preop-tereenost i stres
kojima je dravni tajnik bio izloen u slubi. Zamolio je narod da moli za
oporavak gos-podina Peasea i njegovo "oslobaanje iz luake koulje".
Vrijedi spomenuti da se ef Predsjednikova osoblja, Arnold Subagaloo, cijelo
vrijeme konferencije smjekao. Kad mu je postavljeno pitanje o tom izrazu
lica, ef osoblja pokazao je novinarima uzdignuti srednji prst.
448
27
Malo poslije ponoi MacKenzie Hawkins je uao u predvorje Waldorf-Astorije i,
kako je bilo dogovoreno, poao do recepcije pokupiti sve poruke koje su
ostavljene za apartman 12A... bez imena, samo broj sobe. Bile su dvije:
Zovi Beverly Hills
-s
Javi se u Grad Crva
Budui da je u Kaliforniji tri sata manje, odluio je najprije nazvati Madge u
Greenwich, Connecticut. Opet je preko predvorja doao do telefonske govornice.
- Midgev, oprosti to zovem tako kasno, ali upravo sam se vratio.
- Nije problem, Mac, moj dragi, ja jo radim na sinopsisu. Zavrit u ga za
manje od sat vremena, a dostavna e ga sluba odmah donijeti; trebao bi ti
biti u rukama do pola tri. Hawk, stvar je stranal Prava ludnica na kinoblagajnama sa svih strana!
- Dobro, Midge, nemoj tako holivudski, malo je grubo.
- Oprosti, dragi, u pravu si. Jednostavno, stvar je u tome to svi govore
tako da bi razradili entuzijazam za svoje projekte. to vie pretjerivanja, to
vie zaleta.
- Hodaj kako tvoj bubnjar lupa, curo. Ti ima previe stila za takvo to.
- Mac, zar s crvima".
- Pa, polagala si temelje.
- Moe se u to kladiti, i ja sam se kladila.

- Ali drago mi je to misli da stvar o Samoubojicama ima potencijala... U

stvari i ja sam to mislio.
449
J
Srce, pa to je isto gelt... mislim zlato, Mac, zlato. Glumci koji po
svijetu putuju kao antiteroristika jedinica, i to u stvarnosti]
- Misli da bih mogao zainteresirati nekoga od onih tipova na Zapadnoj obali?
- Zainteresirati? - prekine ga ona. - Znai da jo nisi razgovarao s Ginny,
zar ne?
- Nisam. Pomislio sam kako je ondje tek devet, pa sam najprije nazvao tebe.
- Razgovarala sam s njom kasno poslijepodne, kad sam presluala vrpce, i dugo
smo razgovarale. Mac, eka te iznenaenje. Ona plete mreu jo od pola etiri
po kalifornijskom vremenu.
"Plete mreu"? Midgev, poprimila si nekakav vrlo udan jezik i nisam
siguran da mi se to svia. Zvui mi grubo.
- Ne, dragi, ovaj je izraz u redu, doista je iz knjievnog jezika. Samo se
slae jedan glagol s jednom imenicom.
- To ve zvui bolje...
- Ali sluaj me, Hawk - prekine ga Madge iz Grada Crva. - Znam da se ponekad
prema nama curama dri poneto previe zatitniki, i mi to cijenimo, ali
mora mi neto obeati.
- to hoe?
Nemoj potpuno ubiti u pojam Mannvja Greenberga. Ne mora s njim poslovati,
ali mu nemoj razbiti nos.
- Ali Midgev, pa to je vulgarno...
- urim, Mac. Ve sam pri kraju posla i raunalo mi se ve dimi. Nazovi
Ginny, dragi moj. Volim te, kao uvijek.
- Stan lorda i lady Cavendish - objavio je nazalni glas angli-kanca na
kalifornijskom telefonu. - Vae ime, molim?
- Guy Burgess, zovem iz Moskve.
- Dobro je, tu sam! - naglo upadne Ginny. - On je stari aljivac, Basile.
Da, gospoo - odgovori batler razorno monotonim glasom i spusti slualicu.
- Mac, srce, satima ekam tvoj poziv. Imam divne vijesti!
Meu kojima je, kako ujem od Madge, i uvjet da s Mannyjem ne smijem u
fiziki obraun.
- A, s njim... ne, nemoj, on bi mogao biti koristan na aukciji, ali samo ako
nije u bolnici. Da ti pravo kaem, poela sain s Mannyjem krei pravilo da
nikad ne razgovaram s bivim muem dok moji odvjetnici razgovaraju s
njegovima, i to je dobro ispalo.
- to je dobro ispalo? Kakve aukcije?
- Midgey kae da zamisao nije samo senzacionalna, nego i jedna od najveih
zlatnih ila na svijetu! Ona kae da ta pria ima sve, ba sve, i doista ima
sve. Glumci, i to estorica, koji putuju na svakakva mjesta da bi oslobodili
taoce, zarobili teroriste, i to sve istinitol Mannyju sam samo natuknula...
naravno tek nakon stoje pristao da mi ostavi slike... a kad sam mu rekla da je
Chauncey potraio neke svoje momke od fima u Londonu, Manny je povikao svojoj
tajnici da narui zrakoplov koji pripada studiju.
- Ginnie, ti bokca, polako, uspori malo! Skae s teme na temu potpuno
nepovezano... Dakle, to Manny radi i to taj tvoj "Chauncey" radi i tko ti je
on uope?
- Moj mu, Mac.
- Ah, da, onaj grenadir, tako je, sada se sjeam. Bile su to jako dobre
pukovnije, sve, koliko ih je god bilo; prvorazredne u borbi. A to je uinio?
- Rekla sam ti, on je tvoj veliki oboavatelj. Kad je Madge nazvala i poela
objanjavati to ima na tim vrpcama, pozvala sam ga da se primi posla... kad
je stvar ve tako vojna i tako to...

- I to je rekao?
- Rekao je da je to slino etvrtoj od etrdesete kraljevske komandoske, koji
su bili unovaeni iz Old Vica, a imali su, kako je rekao "samo ogranien
uspjeh", jer su stalno "krili tajnost". On bi htio o tome razgovarati s tobom
i usporediti biljeke.
- Prokletstvo, dovedi ga na telefon, Ginny!
- Ne, Mac, nemamo vremena. Uostalom, nema ga. Sada je na vjebalitu u Santa
Barbari, gdje igra polo s ljudima iz britanske kolonije.
,,>,!
450
451- I? to je uinio?
- Hawk, ti si sigurno umoran i trebalo bi ti masirati ramena. Ve sam ti
rekla. Zakljuio je da je sve to to ti Midgev tamo slae osueno da postane
megahit i nazvao je neke prijatelje u Londonu i obavijestio ih o tome.
- I?
- Oni polijeu ranim jutarnjim Concordeom i bit e ov- ; dje prije nego to
su poli iz Londona.

- Gdje e biti?
- U New Yorku. Tamo e se sastati s tobom.
- Sutra.. .Danas?
- Tamo gdje si ti to je danas.
- A tvoj bivi, Greenberg?
- Sutra ujutro... danas ujutro za tebe. Takoer, kad sam ve imala pri ruci
Mannvja i Chaunceveve prijatelje... ovdje svatko provjerava svakoga, pa i
popise putnika u zrakoplovima i kamo lete zrakoplovi pojedinih studija...
nazvala sam jo nekoliko hohtaplera koji ele vidjeti Chaunceva na svojim
veerama i pustila sam u promet neto obavijesti. Srce, eka te naporan dan.
- Cezara mi, ti si brza, i to je divnol Ruku na srce, Gin-gin, znao sam da
ete vi cure probiti tu stvar za mene, samo to sam oekivao da e to biti
kasnije, recimo poetkom iduega tjedna... ne izmeu petka i ponedjeljka, jer
sam zauzet drugim pothvatima...
- Mac, rekao si doslovno: "U jednom danu"!
- Pa, jesam, ali to je bilo zato da se obavi pisanje i da se tekst nekako
dostavi tim buddhama u Beverlv HiUsu ve preko vikenda, pa da stvar krene u
ponedjeljak ili utorak.
Sluaj ti, nekada divni moj muu i najdrai prijatelju kojega sam ikad
imala, to mi to pokuava rei?
- Pa, Gin-Gin...
- Pusti to "Gin-Gin" sranje, Hawk. Kad si naao Lilian u onom propalom
vjebalitu i odluio da je njoj pomo potrebnija nego meni, jer tako si
poinjao s nama, s Gin-Gin. Onda mi je Lil rekla da kad si u onoj provali oko
koke, gdje si se pitao gdje je kola, dakle da si joj priao s "Lilly-Lilly".
to je to,
452
Mac? Mi te volimo i ti to zna. Zato bi ti sutra ujutro bilo nezgodno? Ako
ima jo jednu enu, mi emo to razumjeti i, kad doe vrijeme, prihvatit emo
je u gnijezdo.
- Nije u tome stvar, Ginny. Alije vraki vano... za mnoge ljude, mnoge
obespravljene ljude.
- Opet se zalijee u vjetrenjae, zar ne, najdrai moj prijatelju? - njeno
ree lady Cavendish. - Ako hoe, sve u otkazati. Mogu to uiniti... zapravo
moe to i sam, tako da se ne javi kad zazvoni telefon ili zvonce na vratima.
Leinari raspolau samo brojem sobe, apartman 12A, nemaju ni imena ni znakova
za raspoznavanje.
?
- Ne treba, snai u se; snai emo se.

- Mi?
- Momci su tamo. Samo sam mislio da ih malo zadrim dok moj problem ne bude
rijeen.
- Samoubilaka estorka? - vikne Ginny. - Oni su u WaldorM
- Cijela polovina tuceta, mala moja.
- Jesu li macanP.
- Jesu, i vie od toga, u raznim veliinama. I, to je najvanije, od mene
neto oekuju.
- Onda im to daj. Nikad nisi zakazao ni kod jedne od nas.
- Osim moda kod jedne.
- Annie... Pusti to, Hawk. Dobila me proli tjedan preko neke radio-linije
pune umova. Uspjela je organizirati da se desetak ozbiljno bolesne djece
prebaci s nekog pacifikog otoka na lijeenje u Brisbane. Sretna je kao nikad.
A nije li to najvanije, biti zadovoljan samim sobom. To si nas ti nauio.
- Reci, spominje li ikad Sama Devereauxa?
- Sama...?
- ula si me, Ginny.
- Pa, da, spominje ga, ali mislim da to ne eli uti, Mac. Pusti to.
- elim to uti. On mi je prijatelj.
- Jo>.
- U ovim okolnostima je.
,
453
- U redu... Kae da ga se sjea kao jedinog ovjeka s kojim je ikad
spavala... bila je to "ljubavna zajednica", tako se izrazila. Svi su drugi
zaboravljeni.
- Hoe li se ikad vratiti?
- Nee, Mac. Nala je to je traila... ono to si ti od svih nas traio da
naemo. Osjeaj udobnosti u vlastitoj koi, sjea se da si nam to priao?
- Prokleto psiho-sranjel - izbaci Hawkins, opet briui suzu iz oka pred
telefonskom govornicom. - Nisam ti ja nikakav spasitelj propalih dua, ja samo
znam koga volim i koga ne volim. Nemoj me postavljati na prokleta spomenika
postolja.
- Dobro, Hawk, neka ti bude, a uostalom ionako bi ga zdrobio.
- Koga bih zdrobio?
- Postolje. Dakle, to emo za sutra ujutro?
:. . -.,
- Rijeit u to.
- Budi ljubazan prema leinarima, Mac, pristojan, ali marnoj se ni na to
obvezivati, oni to ne mogu podnijeti.
- Kako to misli?
- to si prema njima pristojniji, to se vie preznojavaju, to se vie
preznojavaju, to bolje za tebe.
- Kao kad se suoava s neprijateljskim pijunima u Carigradu, zar ne?
- Mac, takav ti je Hollywood.
,U

c^i, v\
i
. * >
Jutro je tek svanulo, bila je jo zora, a telefon je u apartmanu 12A ve
zazvonio. Hawkins, koji je na leima leao na podu u dnevnoj sobi, bio je
spreman. Madgein "Nacrt sinopsisa" primio je u dva sata i tri minute poslije
ponoi; itanje, preitava-nje i probavljanje teksta osamnaest stranica napete
radnje koju je uobliila njegova trea ena obavio je do tri sata, zatim je
skinuo telefon sa stola i stavio ga na tepih odmah do svoje glave, a zatim se
utaborio da odspava nekoliko sati. Za bitku koja ga je ekala, odmorenost je
bila jednako vana kao i nadmo u vatrenoj moi. Meutim, Midgev je tako dobro
obavila svoj posao - pria je bila eksplozivna, svaka stranica dinamina i
puna energije, radnje i raznolikih ocrtanih likova - da je toliko
454

potreban san odgodio jo gotovo pola sata, za koje je vrijeme Hawk razmiljao
kako bi bilo da postane filmski producent.
Ali ne! Omaha i Wopotamiji odnijet e mi cijelo vrijeme. Dri se prioriteta,
vojnice! Iznenada se soba ispunila prodornom zvonjavom koja je odzvanjala od
zidova.
- Da? - upita Mac, drei slualicu na podu pokraj lijevog uha.
- Generale, ovdje Andrew Ogilvie.
- to?
- Pa, rekao sam, "generale", mome. Moj stari drug iz grenadira prekrio je
pravilo i rekao mi je tko si. Stari, izvrsno si ratovao. Jako sam
impresioniran, jako.
- I jako rano - ree Hawkins. - Doista si bio s grenadirima?
- Jo kao zeleni mladac, ba kao Cawy.
- Cawy?
- Lord Cavendish, naravno. I on je lijepo ratovao. Naao se u blatu i meu
minobacakim granatama i nije nimalo lor-dovao, ako shvaa to elim rei.
- Je, krasno, stvarno dobro. Ali takoer je i rano i moji vojnici nisu jo
spremni za smotra. Popij svoj jutarnji aj i javi mi se za sat vremena. Prvi
si, to ti priznajem.
im je poklopio slualicu, zaulo se brzo kucanje na ulaznim vratima. Mac je
ustao i u maskirnom donjem rublju priao vratima. - Da?
- Hej, pa tko bi dragi bio? - viknuo je uljez s hodnika. - Znao sam da si ti,
to bih rezanje prepoznao bilo gdje!
- Greenberg?
- Pa da, mali, tko dragi? Moja draga, divna ena, koja me izbacila iz kue
bez ikakva razloga i uzela me na zub... ali vrlo vano, ona je prava lutka...
neto mi je natuknula i odmah sam znao da si to ti! Hajde, stari pusti me
unutra, moe? Mo-el Moemo se dogovoriti za posao!
- Ti si tek dragi na redu, Manny.
- Ve su ti zvonili? Hej, uj dragi moj, iza mene stoji cijeli studio, veliki
i kanonski studio. Zato bi radio s drugorazrednima?
455
v:
- Zato to su oni vlasnici Engleske, eto ti zato.
- Ali to je sranje. Oni rade one blesave filmove gdje svi govore, a nitko
nema pojma to kau jer imaju usta puna punjenih riba.
- Drugi ne misle tako.
Koji drugi? Na svakog Jamesa Bonda imaju dvadeset Gandhija u gaama koji
nikad ne zarade ni za troak negativa; ne daj im da te uvjeravaju kako ipak
zarade.
- Drugi govore drugo.
- Pa kome e vjerovati? Prokletim crvenim odorama koji smijeno govore, ili
istom Paulu Revereu?
- Vrati se za tri sata, Manny, i najprije nazovi iz predvorja.
- Mac, ne ini mi to! Oi cijeloga studija uprte su u mene.
- Nita ti ne inim, pohotni apce. Moda u predvorju nae neku ne previe
izbirljivu esnaestogodinju kurvicu.
- Hej, pa to je kleveta! Tuit u gaduru.

- Samo ti idi, Mac, ili se ne mora ni vraati.

- Dobro, dobrol - Telefon opet zazvoni i odmami Haw-kinsa s ulaza, iako bi
radije ostao na vratima i provjerio je li Greenberg doista otiao.
- Da? - ree Hawk, podigavi telefon s poda.
, >.>, ;.s<
- Apartman 12A?
>
- Pa to onda?
- Ovdje Arthur Scrimshaw, ef razvoja u Holly Rock Pro-ductions, holivudske
stijene, sa svjetskim bruto prihodima koji bi razgorjeli matu svakome, kad

bih samo smio otkriti potankosti, i, nadalje, nositelja esnaest nominacija za

Oscara u proteklih hrmmmm godina.
- A koliko ste Oscara dobili, gospodine Schrimshaw?
- Vrlo blizu, vrlo blizu. Svaki se put moglo dogoditi da dobijemo. A kad ve
govorimo o vremenu, ja sam uspio nai neto vremena u svojoj nevjerojatno
ispunjenoj satnici za doruak, recimo snaan doruak.
- Vratite se za etiri sata...
.,*s
- Molim? Moda vam nisam dovoljno jasno objasnio... ,
- Sve ste dovoljno jasno objasnili, Scrimmv, a i ja sam
bio jasan. Trei ste na popisu, a to znai etiri sata, to mojim ljudima
ostavlja jedan sat da se pripreme za smotru.
- Jeste li sigurni da se prema efu odjela razvoja Holly Rocka elite tako
ponaati?
- Dragi Artie, nemam drugog izbora. Moja je satnica ispunjena.
Pa onda... hrmmmp... u tom sluaju, i kad ste ve u apartmanu, imate li
moda sluajno jedan krevet vika?
- Kreveti
- Prokleto raunovodstvo, znate, trebao bih ih sve najuriti... ini se da ne
vole iznenadne rezervacije, a nikad ne uspijem ni oka sklopiti na nonom letu
iz Los Angelesa. Velim vam, iscrpljen sami
Probajte u prenoitu Vojske spasa u Boweryju. Primaju sve priloge vee od
deset centi... Za etiri sata!
Hawk tresne slualicom, postavi telefon na stol i, im se okrenuo prema
najblioj spavaoj sobi, telefon opet zazvoni. - K vragu to je sal - rikne
on.
Studio Smaragdna Katedrala - zauje se iz slualice milozvuan glas s
jakim junjakim naglaskom. - Jedna nam je bogobojazna domoljubna ptiica
donijela vijest o nekom velikom domoljubnom slikopisu koji biste vi inili, o
filmu zasnovanom na ivoj istini! I reci u ti, nismo mi od onih ifaca i
crnuga koji upravljaju filmskom industrijom. Mi smo isti krani, pravi
Amerkanci koji ponosno istiu svoj barjak i mislimo da je sila prava stvar i
hoemo ispriati priu o pravim Amerikancima koji vjeruju u Boga i rade za
njega. Imamo mi i puno dolara - dosta milijuna dolara da zna. Nae nedjeljne
emisije i trgovine rabljenim automobilima, gdje prodaju pravi kranski
sveenici, nose kao rudnik urana.
- Budite u pono kod Lincolnova spomenika u Washing-tonu - mirno zapovjedi
Hawkins. - A kao znak raspoznavanja stavite bijele kukuljice na glave.
- Nee li biti previe uoljivo.
- Zar ste vi oni antiameriki antimilitaristiki HberalP.
- Ne." Mi vjerujemo u svoje rijei, a i jednoga i drugoga imamo koliko treba.
Mi smo Jesseovi momci.
-..,,
..".,..
456
457
- Ako ste momci pravoga Jessea, brzo na zrakoplov i budite noas u
Washingtonu. etiri stotine stopa od kipa i est stotina stopa desno. Doi
ete do kuice poasne strae, a tamo e vam rei gdje smo.
- Znai, dogovoreno?
- Dogovoreno kako se niste nadali. Ne zaboravite kapuljae. One su
nezaobilazne.
- Jasna stvar!
Spustivi slualicu, MacKenzie krene prema spavaoj sobi i kucne. - Ustaj,
vojsko! Imate sat vremena za sreivanje, umivanje i razgibavanje prije
zanimanja. Ne zaboravite, u bojnoj odori i s orujem. Naruite doruak u sobu.
- Gospodine generale, to smo uinili jo sino - vikao je Sly iznutra. Doruak e biti ovdje za dvadeset minuta.
- Znai, ve ste ustali?

- Naravno - odgovori Marlon. - Ve smo bili i vani i optrali etrdeset,

pedeset blokova.
nx\ i>
- Pa vi nemate izlaza na hodnik.
.si,
- Tako je, gospodine - potvrdi Svlvester. " .
- Ja vas nisam uo, a ujem
sve.
- Znamo mi biti vrlo tihi, generale - dodao je Marlon. - A vi ste sigurno
bili vrlo umorni. Niste se ni pomakli... Svi smo se ovdje okupili za petit
dejeuner... doruak, gospodine.
- Prokleto!
Na Havvkovo nezadovoljstvo, telefon je opet zazvonio. Ljut, ali pomiren sa
sudbinom, on se vrati do stola i podigne slualicu kretavog ureaja. - Da?
- Ahh, kako je rijepo uti va ugodni gras - ree muki, oito istonoazijski
glas s druge strane. - Ova je nevrijedna dua presretna to se more s vama
upoznati.
- I meni je drago, a tko ste k vragu vi?
- Yakataki Motoboto, ari me moji divni prijateri u Hori-woodu zovu
"Krstarica".
- To je lako shvatiti. Javite mi se za pet sati i najprije nazovite iz
predvorja.
- Ahh, vi ste arjivi, ari moda vas mogu prosvijetliti jer misrim da smo mi
vrasnici tog rijepog hotera i predvorja.
458
- to vi to meni priate, Motoramac?
- Mi smo i vrasnici tri najvea studija u Horrywoodu, o najuvaeniji.
Predraem da se sa mnom najprije sastanete, iri bi se mogro dogoditi da vas
izbacimo odmah.
- Ne moe, Tojo. Va nam je ured otvorio kreditnu liniju na iznos od sto
tisua dolara. Dok to nije potroeno, ne moete nam dati nogu. To vam je
zakon, Bonsai, na zakon.
- Aiyee! Vi iskuavate strprjenje ove nevrijedne due. Ja sam predstavnik
Toyohondahai Enterprises, ameriki filmski odjel.
- Ba lijepo. Ja predstavljam estoricu ratnika pokraj kojih vai samuraji
izgledaju kao trgovci pileim govnima... Pet sati, kosooki, ili u nazvati
svoje prijatelje u tokijskoj vijenici i oni e vam zbog korupcije oduzeti
porezne povlastice za trokove.
- Aiyee!
- Ali ipak doite za pet sati pa e vam sve biti oproteno. - Hawk spusti
slualicu i otvori svoju vojniku transportnu vreu. Bilo je vrijeme da se
obue. Sivo odijelo, ne izme.
Devetnaest minuta i trideset i dvije sekunde kasnije ljudi iz Samoubilake
estorke stajali su kruto i pozorno, kao vrsta izvrsno pripremljenih snagatora
koji su izvrsno popunjavali borbene odore, a revolveri kalibra .45 vrsto su
stajali pripasani uz zavidno uske strukove. Nestale su teatralne manifestacije
koje su ile uz njihova prihvaena "imena"; oputeno i nemarno dranje nestalo
je kao i govorne imitacije. Zamijenila su ih lica s tvrdim izrazom, otar i
precizan govor, kao i vrsto dranje mladih, ali iskusnih vojnika, od kojih je
svaki imao vrste crte lica i jasne oi koje su ne trepui imale i prodornost
i jasnou. Njihov privremeni zapovjednik obavio je smotru.
- Tako, momci, to je to! - viknuo je Hawk s odobravanjem. - Sjetite se, to je
ono to im elite pokazati kad vas budu prvi put vidjeli. vrsti, ali mudri,
prekaljeni u borbi, ali humani, iznad gomile, ali bliski puku. Boe, kako
volim kad ljudi ovako izgledaju! Grom i pakao, trebaju nam heroji! Divimo se
hrabrim duama koje e pojuriti u usta smrti, u ralje pakla...
- Pomijeali ste redoslijed, generale, to ide drukije.
- Ista je stvar.
,.," s
^
,

459

- Ne ba.
"
- On hoe Williama Holdena u zavrnim prizorima Kwai.
- Ili Johna Irelanda u O.K. Corral.
- A Dick Burton i Big Clint u Eagles Dare?
.
- Ili Eroll Flynn u bilo emu.
- Ne zaboravite Connervja u Nedodirljivima.
-.
- Momci, a Sir Henry Sutton kao vitez u BecketiP.
- Apsolutno!
;
- Hej, a gdje je Sir Henry, generale? Mi smo tu, a gdje je on? Mi ga
sada smatramo svojim, osobito kad je rije o filmu.
- On je na drugoj zadai, momci. Ima vrlo vanu zadau; s vama e se sastati
poslije toga... Vratimo se poslu koji nas eka.
- Moemo li se opustiti, gospodine?
- Pa da, naravno, samo nemojte izgubiti taj... taj...
- Mislite taj kolektivni dojam, generale? - obzirno upita Telly.
- Da, mislim da... mislim na to.
- I dobro mislite, gospodine - doda na Yaleu obrazovani Sly. - Znate, mi smo
zapravo glumaki kolektiv, Velikim je to dijelom improviza, i ide zajedno s
interakcijom u totalitetu, kako jest.
Totalitetu...1? A da, svakako... A sada ujte. Tipovi iz Hollywooda i
tipovi iz Londona s kojima ete se sastati ne znaju to da oekuju, ali kad
vide est vojnikih macana... kako to kae jedna moja draga prijateljica koja
se dobro razumije u njihov mentalitet... vidjet e pune vree dolara. Pogotovo
zato to ste vi prava stvar i zato to ste drukiji. Vi se tu ne morate
prodavati, oni moraju prodavati sebe vama. Ne biraju oni vas, nego vi birate;
oni moda ele kupiti, a moda vi ne elite prodati. Vi imate neke standarde.
- Nije li opasno tako se postaviti? - upita Duke. - Producenti dre lisnice,
a ne glumci, osobito ne glumci poput nas koji za se ne mogu rei da su na noge
podigli Broadway, a kamo li Hollywood.
Gospodo - ree Hawk. - Zaboravite svoje dosadanje ivote i sve uspjehe
koje ste postigli ili koje niste postigli. Od sada ete time tko ste i to ste
podii na noge cijeli svijet.
460
To e ovi ljudi vidjeti, kako im preplavljuje blagajne. Vi niste samo
profesionalni glumci, vi ste vojnici, komandosi koji u razliitim oblijima
rade na svojim zadaama.
- Pa k vragu - ree Dustin, slijeui ramenima - svatko tko ispod pojasa ima
napredne glumake tehnike mogao bi to postii...
- Nemoj to nikad spominjati! - vikne MacKenzie.
- Oprostite, generale, ali mislim da je to istina.
- Onda to uvaj kao tajnu, sinko! - ree Hawk. - Mi se tu sada bavimo jakom
zamisli. Neka ostane jaka, a ne slaba.
- to to znai? - upita Sly.
- Ne idi u detalje; njihova sposobnost koncentracije nije tome dorasla. MacKenzie prie stolu i podigne spajalicom spojene stranice ploda knjievnog
rada svoje tree ene, a zatim se okrene prema jedinici. - Ovo je ono to se
zove nacrt ili razrada ili nekako jednako glupo, a imamo samo jedan primjerak,
tako da sigurnost ostane najvea mogua. Ovo je zgusnuti saetak vaih
djelatnosti u proteklih pet godina, i mogu vam rei da je to atomska bomba.
Kako koji od tih leinara doe, dat u mu u ruke taj jedini primjerak i rei
mu da ima petnaest minuta da ga proita i pita to ga god bude zanimalo, s tim
da su odgovori tajna u interesu nacionalne sigurnosti. Hou da vi sjedite u
onim stolcima tamo koje sam rasporedio u polukrug i da zadrite taj
kolektivni... kako se ve zove.
- Kolektivni dojam tihe snage s dodatkom inteligencije i prodornosti? predloi profesor Telly.

- Da, to. A moda ne bi bilo loe da se poneki od vas potapaju po tim vaim
etrdesetpeticama kad ja kaem "nacionalna sigurnost".
- Ti, Sly, pa onda ti, Marlone - odredi Duke.
- Jasno.
- Jasno.
- A sada nezgodna stvar - brzo nastavi Hawk. - Za poetak ete tim budalama
odgovarati svojim normalnim, obinim glasovima, a kad vam kimnem, prijei ete
na uloge ljudi-glumaca koje ste oponaali preda mnom i pred pukovnikom
Cyrusom.
.,,
.....
,;.
,.;...
461
I* li
- Znamo mi jo mnogo njih - ree Dustin.
- Ono e biti dovoljno - odgovori Hawkins. - Bilo je prokleto uvjerljivo.
- U emu je stvar - upita skeptini Marlon.
- Mislio sam da ete odmah shvatiti. Dokazujemo da ste doista talentirani
profesionalci i da ste uinili to to ste uinili zato to ste glumci.
- Poklonici, to nam ne moe tetiti - ree Duke, vraajui se u svoj
histrionski lik. - Pa k vragu, malo je tih glavonja u vrhu struke koji su nas
ikada sluali.
- Imajte povjerenja, momci. Imate sve to treba! - Telefon opet zazvoni. Nahranite se gospodo - nastavi Mac-Kenzie, poseui za telefonom, a
Samoubilaka estorka pouri prema stolovima s dorukom. - Da, tko zove?
- Dvanaesti sin dvadeset i tree ene eika od Tizi Ou-zoua - odgovori tihi
glas s druge strane. - Trideset tisua deva vae su ako na razgovor urodi
plodom; u protivnom bi sto tisua zapadnih pasa moglo umrijeti bude li
razgovor jalov.
- Samo ti bijesni. Javi se za est sati ili si zakopaj jaja u pustinjski
pijesak!
Sedam sati kasnije, brod Hawkov Juri zaplovio je uzburkanim vodama filmske
industrije. U njegovoj su se uzvitlanoj brazdi za opstanak na povrini borili
bivi britanski grenadir imenom Ogilvie, koji je grmio o nezahvalnim wogovima
iz kolonija; neki Emanuel Greenberg, ije je oblino plakanje i jecanje dirnulo
sve osim MacKenziea Havvkinsa; jedan premoreni ef Holly Rockova razvojnog
odjela imenom Scrimshaw, koji je na kraju rekao da bi se privremeno zadovoljio
krevetom koji ne bi morao platiti; kretavi "Krstarica" Motoboto koji je svima
objasnio da zarobljeniki logori u "Horrywoodu" nisu potpuno iskljueni; i, na
kraju, reei eik Mustafa Hafaivebeaka u irokim haljinama, koji je stalno
ponavljao gadne usporedbe izmeu devina izmeta i amerikog dolara. Sve u
svemu, svi su se ti ljudi i njihove korporacijske tvorevine duboko nadali da
e biti izabrani kao proizvodna sila u pozadini najspektakularnijeg filma
suvremenoga doba i svi su, skamenjeni i bez rijei pred estoricom izvanrednih
glumaca-komandosa, bezrezervno pri462
stali da ti ljudi u filmu o svojim doivljajima utjelove sami sebe. Samo je
Greenberg imao prijedlog: "A deki, moda da dodamo malo puti? Znate, nekoliko
curica, kako ne bi bilo nikakvih sumnji, znate?" Samoubilaka estorka s
oduevljenjem se sloi, osobito Marlon, Sly i Dustin. "Tridesetestkaratni
geltl" proape Manny, jo oduevljeniji.
Vadile su se posjetnice, ali Hav/kins je jasno rekao: nikakvih odluka nee
biti do poetka iduega tjedna. Kad je i zadnji pro-sac otiao, a to je bio
reei dvanaesti sin od dvadesetitree ene seika od Tizi Ouzoua, MacKenzie se
obratio svojoj elitnoj Delta jedinici i izrekao svoju ocjenu. - Bili ste
divni, ba svi. Hipnotizirali ste ih, izbacili iz njihovih lisijih jazbina...
uspjeli ste!
- Pa, osim to smo izveli prilino dobru predstavu - ree erudit Telly nisam ba siguran to smo im jo radili.

- Zar si izgubio svoju letaku jaknu, sinko? - prekine ga iznenaeni Hawkins.

- Zar nisi uo to su govorili? Znojili su im se dlanovi; oni toliko ele taj
projekt da im sline cure!
- Pa - primijeti Dustin - ulo se mnogo buke, vikanja i nagovaranja, osobito
plaa gospodina Greenberga - on je bio posebno efektan, neto kao grki kor ali nisam ba shvatio sto je sve to znailo.
- Nikoga nismo vidjeli kako izvlai ugovor - ree Marlon.
- Mi i ne elimo ugovor. Jo ne.
- A kada e to, generale? - upita Sir Larry. - Znate, sve smo to ve
doivjeli. Uvijek se mnogo govorilo, ali malo je bilo papira. Papir znai
obvezu, moj gospodine, a ostalo je... pria.
- Ako se dobro sjeam, gospodo, pregovore valja prepustiti pregovaraima. Mi
smo kreativna strana; mi radimo, a oni se cjenkaju.
A tko pregovara za nas, ako nas itko stvarno eli, strance?
- Dobro si to rekao, Duke. Moda bi bilo dobro da obavim jedan telefonski
poziv.
- Ja u ga platiti - ree Sly.
Ali telefon je zazvonio. Hawk prie stolu. - Da, tko je sul
- Srce, nisam vie mogla ekati! Kako ide?
463
O, zdravo Ginny, sve je prolo dobro, ali, kako su mi deki upravo
objasnili, moda se pojavio jedan problem.
- Manny>... Nisi ga valjda ubio, Mac?
...
- Ma ne. U stvari, deke kao daje osvojio.

""
- Onim plakanjem, ha?
- Tako je.
- U tome je jako dobar, gad jedan... U emu je onda problem?
- Kako ljudi kau, sjajno je to smo se svidjeli tim leina-rima ili su se
bar oni pravili da im se sviamo, ali kako da to dobijemo crno na bijelom?
Sve je spremno za to, Mac. Agencija William Morris obavlja sve, i to sam
vrh, sami Robbins i Martin.
- Robbins i Martin? Zvui kao minkerska trgovina mukom odjeom.
Oni jesu minka, i bilo bi dobro da smo svi pametni kao oni. Nisu samo
pametni, nego govore normalnim jezikom koji se moe razumjeti, a ne onim
holivudskim govnogovorom. Tako svakoga zbune i odnesu lovu. Bacit e se na
posao im im javim.
- Neka bude poetkom idueg tjedna, moe, Ginny?
- Moe. Gdje te mogu nai, i tko se jo, uz Mannvja, pojavio?
- Evo, tu su njihove posjetnice. - Hawk uzme posjetnice i proita ih svojoj
bivoj eni.
Nije li se javljao i neki luaki studio iz Georgije ili Floride? Naravno,
nijedna potena kua s juga ne bi s njima imala nikakva posla, ali imaju
nekoliko katedrala punih novca i mogu posluiti za dizanje cijene.
- Imam dojam da bi im se moglo dogoditi da u Washin-gtonu noas nalete na
neto problema.
* ,

- to?
- Pusti to, Ginny.
- Poznajem taj ton. Pustila sam. A ti? Gdje e ti biti?
Zovi nekoga Johnnvja Calfnosea u rezervat Wopota-mija kod Omahe, on e
znati gdje sam. Evo ti njegov izravni broj. - Hawkins ga izdiktira. Zapisala?
464
- Naravno, samo to ti je to Calfnose i to ti je to Wopo-tami?
- On je najureni lan toga potlaenog naroda.
- Tvoje vjetrenjae, Mac?
,.;.-., M
- Radim to mogu, mala.

- Kome to ovaj put, srce?

- Loim zatitnicima republike koji imaju vrlo loe navike.
- O, vaingtonski utogljenci?
- I njihovi preci, Ginny, oni od prije vie od sto godina.
- Ba slatko... A kako si u to upleo i Sama?
- On je ovjek visokih naela... sada kad ima sedmero djece znatno je zreliji
negoli je bio... i zna razlikovati dobro od zla.
- To i hou rei! Kako si ga vratio? Taj divni momak misli da si ti svih
etrdeset Ali Babinih hajduka na jednom paru nogu.
Pa, kaem ti, promijenio se, omekao godinama. To vjerojatno ide s
njegovim izmuenim izgledom i artritisom koji kao da ga pogrbljuje... Valjda
bi devetero djece to uinilo na svakome.
- Devetero? Nisi li rekao sedam?
- Pomijeao sam, ali to se i njemu dogaa. Ali rekao bih da je postao
tolerantniji.
- Hvala Bogu da je preivio ono s Annie. Sve smo se brinule za njega...
ekaj... Sedmero djece... deveterol to je bilo njegovoj eni, zar ih je
nosila po dvoje, troje odjednom?
Pa, nismo ba... - Na sreu MacKenziea Hawkinsa zaulo se nekoliko prekida
i uzbueni glas telefonistice.
- Apartman 12A, imate hitan poziv! Molim vas, prekinite sadanji razgovor da
vas mogu povezati.
Zdravo, Ginny, curo moja, jo emo se uti. - Mac-Kenzie tresne slualicom
i zadri je. Telefon zazvoni tri sekunde kasnije. - Apartman 121 A, tko je?
- Redvnng, ti predpotopno udovite - zareala je Jen-nifer iz Swampscotta. Sam je sino uo Brokemichaelovu vrpcu i to je bilo sve to su Cyrus, Roman, i
naa dva Desija mogli uiniti da ga zadre. Napokon je Cyrus uspio u njega
uliti praktino cijelu bocu viskija...
465
i>
- Kad se oporavi urazumit e se - prekine ju Hawk. - Obino tako zavri.
- Lijepo je to to kae, ali nikad neemo doznati je li tako bilo.
- Kako to misli?
- Nestao je\
- To je nemogue! Uz moje pobonike, i Romana Z. i pukovnika?
- On ti je podli gad, Gromoguzni. Vrata njegove sobe bila su zatvorena i
mislili smo da jo uvijek spava, ali prije pet minuta Roman Z. je obilazio
plau i vidio kako se neki gliser pribliava obali, bio je oko etvrt milje
daleko i iz pjeanih zapuha istrao je jedan ovjek, zatrao se u vodu i
popeo na amac.
- Sami
- Dalekozor ne lae, a i vid Romana Z. mora biti vraki otar ili bi njegov
policijski dosje bio znatno dulji nego to jest.
i
- Prokletnik, opet on! Opet vicarska!
- Misli kad te Sam pokuao zaustaviti...
I gotovo mu je to uspjelo
- upadne MacKenzie, grozniavo pipajui
slobodnom rukom po depovima, traei svoju tjeiteljicu, izmrcvarenu cigaru.
- Sigurno je nekome telefonirao.
- Oito, ali kome?
- Kako da ja to znam? Godinama ga nisam vidio... i to moe uiniti?
- Sino je stalno vikao o manipulatorima na visokim poloajima, da
korumpirani rasprodaju zemlju i kako to treba objaviti i kako e ih on to
raskrinkati...
- Da, on se time jako bavi, i vjeruje u to.
- A ti ne vjeruje? ini mi se da sam vas ula kako izgovarate ba te rijei
u Ritz-Carltonu, gospodine generale.

- Da, i ja to vjerujem, ali za djelovanje na takvim naelima postoji pravo

vrijeme i mjesto, a to nije ovo\... Ali to on zapravo moel Histerini
pravnik s krvavim oima u mokroj odjei juri u novinsku kuu, s priom poput
ove? Nema naina da oni to provjere, pa bi dakle pozvali kombi iz ludnice.
- Mislim da sam neto zaboravila - ree Jennifer.
\
466
I
- to?
- On ima Brokemichaelovu vrpcu.
- Shermana ti u Atlanti, ali se, crvenokona gospodo!
Cijelim svojim crvenokonim srcem eljela bih da je lako. Nigdje ne moemo
nai vrpcu.
- Tako mi pitolja Georgea Pattona! Mogao bi minirati cijeli pothvat. Moramo
ga sprijeiti.
- Kako?
- Zovite sve bostonske novine, radio i televizijske stanice, i recite im da
je iz najvee psihijatrijske ustanove u Massa-chuscttsu pobjegao luak.
- To ba ne bi pomoglo kad uju vrpcu. Najprije e napraviti kopije, zatim e
napraviti uzorak glasa i usporediti ga glasom tvog prijatelja generala
Brokemichaela s televizije ili s telefona.
- Nazvat u Brokemichaela i rei mu neka se kloni telefona!
Telefona?... - zamiljeno ree Jennifer. - Tako je. Sve telefonske
kompanije imaju kompjutorizirane ispise svih poziva zvanih s telefona; to je
standardni postupak radi podno-Senja rauna. Sigurno e gospodin Pinkus moi
dobiti hitni policijski nalog.
- Za to?
- Broj koji je Sam nazvao s Bimbaumova telefona ovdje! Osim kad si nas ti
jutros nazvao, nitko nije telefonirao s njega.
- Netko jest, a taj se zove Devereaux.
Zahvaljujui primjernim odnosima Aarona Pinkusa s vlastima, Jennilcrin je
prijedlog bio plodan.
-* Ovdje porunik Caffertv iz bostonske policije. Imamo informaciju koju ste
traili.
Najljepa vam hvala, porunice Caffertv. Da nije bilo iako hitno, ne bih
navaljivao na vau slubu i ljubaznost.
Ma, nema problema, gospodine. Znate, na godinjoj veeri nae policijske
uprave svake je godine na stolu "Pinkuso-vii konzervirana govedina sa zeljem"?
,
,,.. ,
......
467
- To je neznatan doprinos u usporedbi sa slubom koju vi pruate naem vrlom
gradu.
- Kad to treba, samo vi zovite... Evo to smo dobili od telefonske
kompanije. U posljednjih dvanaest sati s broja u Swampscottu bila su samo
etiri poziva, od kojih je posljednji bio prije est minuta u New York...
- Da, porunice, za taj znamo. Ostala tri, molim vas.
- Dva su bila u vau kuu, gospodine Pinkus. Prvi u est i trideset tri sino
i jutros...
- Javljao sam se Shirlev, mojoj eni. Na to sam zaboravio.
- Upoznali smo gospou, gospodine i ona je prava dama. Tako visoka i
elegantna.
- Visoka? Ne ba, to je njezina frizura. Ali pustimo to, to je s etvrtim
pozivom.
- Taj je bio upuen na broj koji nije u imeniku, jutros u sedam sati i
dvanaest minuta u stan Georgea Fraziera...
- Frazier? - nesvijesno ga prekine Aaron. - udno...!

- On je mnogo toga, dopustite, gospodine Pinkus, i straan kraljevski

gnjave, ne zamjerite mi na jeziku.
- Siguran sam da njegov djed zapoljava jo gore, porunice Caffertv.
O, uo sam ja njega, gospodine odvjetnice! Kad god tog momka dovuemo iza
brave starac nas zamoli da ga zadrimo jo nekoliko dana.
- Velika vam hvala, porunice, jako ste mi pomogli.
- Nema na emu, samo se vi javite, gospodine.
Aaron spusti slualicu i zbunjeno pogleda Jennifer. - Sada bar znamo kako je
Sam naao vrpcu; zvao je sa Sidneyeva telefona u radnoj sobi. Tamo smo je
sino sluali.
Ali nije vas to okiralo, zar ne, nego netko imenom Frazier, zar ne?
- Tako je. On je jedan od najarmantnijih, mogao bih ak rei najdraih,
ljudi s kojima biste se mogli sresti. Divan ovjek iji su roditelji poginuli
prije nekoliko godina u zrakoplovnoj nesrei, kada je pijani stari Frazier
pokuao sletjeti svojim hidroavionom na cestu u Monte Carlu. Geoffrey je bio
Samov kolega u Andoveru.
......
468
- Onda ga je zato nazvao.
- Sumnjam. Sam ne mrzi ljude, nema toga u njemu, ak ne mrzi ni MacKenziea
Hawkinsa, kao to ste vidjeli. Ali on je ogoren, jako ogoren.
- Ogoren... Kako? I zato taj Frazier?
- Jer je Geoffrev zlorabio i tratio njegove povlastice. On je alkoholiar,
iji je jedini cilj u ivotu lov na zadovoljstva i izbjegavanje boli... I Samu
ni na koji nain ne moe posluiti.
- Posluio mu je danas, prije desetak minuta na plai.
- General je u pravu, moramo ga zaustaviti! - ree Aaron naglo i opet se
okrene telefonu.
- Kako?
- Kad bismo znali kamo je otiao amcem, imali bismo odakle krenuti.
- Mogao bi biti bilo gdje.
Ne ba - ree Aaron. - Stvari su se na ovoj obali pomalo promijenile;
Obalna straa i Snani odredi stalno su budni, ne samo zbog bezobzirnih
gliseraa, nego i zbog onih koji donose zabranjene tvari s brodova koji plove
tamo dalje. Od svih kojim imaju kue na obali trae da prijave sve sumnjive
djelatnosti koje vide na moru pred svojim kuama.
Moda je tko ve zvao - upadne Jennifer. - Taj je Ciimac doao na plau.
- Da, ali Sam se popeo na amac, a nitko se nije iskrcao.
- Znai da imamo onaj "zato da se mijeam" sindrom.
- Tako je.
- Zato ipak ne bismo nazvali Obalnu strau?
Odmah bih nazvao kad bih znao kakav je to bio amac, bar veliinu ili
duinu ili boju ili u kojoj je marini na vezu. - Pinkus dohvati telefon i,
nazivajui brojeve, doda: - Ali sada sam se sjetio, ipak znam neto drugo,
nekoga drugog.
Jedan od skrivenijih bisera Bostona odvojeni je komadi zemlje na vrhu Beacon
Hilla, zvan Louisburg Square. To je skupina otmjenih gradskih kua graenih
etrdesetih godina devetnaestoga stoljea, s malim, lijepo odravanim parkom
na ijem sje469
vernom dijelu straari Kolumbov kip, a na junom spomenik Aristidu Pravednom.
Naravno, taj dio nije fiziki odvojen: mora se donositi pota i odnositi
smee, dnevna posluga mora tamo dolaziti kako zna i umije, tako da ne ostavlja
svoja zaputena vozila medu Rolls-Royceima, Porscheima i ostalim lijepim
amerikim stvarima koje se svide novim vlastelinima s Loui-sburga. Ti su
vlastelini, meutim, demografski poludemokrati i stranaki vjerojatno nedemokrati, jer tu je star novac, star, iz prve generacije, i novozaraeni

novac. Tu su nasljednici, burzovni brokeri, pravnici, nekoliko glavnih

direktora i lijenici, osobito jedan doktor koji je takoer i znani ameriki
romanopisac kojega bi lijeniki ceh rado stavio u stanje kome, ali on je
predobar u oba zanimanja.
Meutim, bez obzira na demografiju, u ovom je trenutku zazvonio samo jedan
telefon i to u ukusno ureenoj obiteljskoj kui najstarijeg starog novca u
Bostonu, tonije u stanu R. Co-oksona Fraziera. U trenutku kad je telefon
zazvonio, ivahni stari gospodin u crvenim, znojem natopljenim sportskim
hlai-cama, upravo je zakucao loptu u ko maloga igralita koje je izgradio na
gornjem katu svoga doma. Tenisice su mu zakripa -le na tvrdom drvenom podu
kad se okrenuo na prodorni upad. Kratka neodlunost zavrila se na tree
zvono, kada se sjetio da je njegov domar na trnici. Briui obrvu pod sijedom
kosom, priao je zidnom telefonu i uzeo slualicu. - Da? - ree on, hvatajui
dah.
- Gospodine Frazier?
- Taj sam.
Ovdje Aaron Pinkus. Susreli smo se nekoliko puta, zadnji put na
dobrotvornom plesu u Foggovu muzeju, ako se ne varam.
- Tako je, Aarone, i zato to "gospodine Frazier"? Ti si gotovo jednako star
kao ja i mislim da smo se sloili da ne bi tako izgledao kad bi malo vie
vjebao.
- Istina, prava istina, Cooksone. Ali kao da nikad dosta vremena.
- Za tebe ga i nee biti, iako se ini da e biti najbogatiji ovjek na
groblju.
470
- Davno sam odustao od takvih ambicija.
- Znam i samo te bockam, jer se sada znojim kao svinja, to je loa metafora,
jer ujem da se svinje ne znoje... to mogu uiniti za tebe, stari moj?
- Bojim se da se to tie tvoga unuka...
- Ti se boji! - prekine ga Frazier. - Ja sam uasnut! I to sad? - Pinkus mu
pone priati, ali ve za osam sekundi, kada je spomenuo gliser, starac ga
prekine trijumfalno viui. - To! Imam ga!
, ,
- Molim, Cooksone?
, i
- Mogu ga skloniti s ulice.
-,x- to...?
Zakonski mu je zabranjeno voziti taj amac... i auto i motocikl i motorne
sanjke. Proglaen je prijetnjom na kopnu, moru i snijegu!
- I strpao bi ga u zatvor?
Zatvof! Do vraga, ne. Samo na neko od onih mjesta koja tog momka mogu
popraviti! Moji su to odvjetnici odavno uredili. Bude li uhvaen u ikakvom
prekraju, a nema ranjenih ili zahtjeva treih osoba, sud mi doputa da sam
poduzmem popravne mjere.
- Misli ga spremiti u sanatorij?
- Bilo bi mi drae da se poslui nekim drugim izrazom, kao "rehabilitacijski
centar" ili kako se god to zvalo.
- Kad je tako, mora biti da te stvarno jako ljutio.
Naravno da je, ali ne onako kako misli. Znam tog momka i jako ga volim...
Boe, pa on je zadnji muki Frazier!
- To mi je lako shvatiti, Cooksone.
- Bojim se da ne shvaa. Zna, kakav god bio, mi smo ga takvim uinili, naa
obitelj, kao to sam i sam uinio sa svojim vlastitim sinom, a to je jo gore,
jer ja sam iv i bio sam s njim. Ali, kako sam rekao, ja ga poznajem i znam da

ispod te blesave vanjtine sa armom postoji mozak, Aarone! Iza tog

neodgovornog momka stoji jedan drugi ovjek. Osjeam to, i doista to vjerujem.
- On je vrlo drag i neu ti proturjeiti.
,
...
- Ali mi ni ne vjeruje, zar ne?
471
I! 9.
- Cooksone, ne poznajem ga tako dobro.
- Novinari i oni s televizije oito misle da ga dobro poznaju. Kad god se
spotakne, nove etikete: "Potomak bogatake obitelji opet zatvoren zbog
pijanstva" i "Bostonski plejboj, sramota grada", i tako dalje i tako dalje i
tako dalje.
- ini se da se to i dogaalo...
- Naravno da se dogaalo! Zato je tvoja vijest najbolja vijest koju si mi
mogao donijeti. Sada mogu uzeti na red tog punoljetnog delinkventa!
- Kako? Njegov je amac na moru i ne znamo kamo je krenuo.
Rekao si da je doao na plau u Swampscottu prije dvadesetak minuta...
- Ili malo manje.
- Da bi se vratio u marinu trebat e mu bar jo etrdeset do etrdeset i pet
minuta...
- A ako nije krenuo prema marini? Moda je otiao na drugu stranu?
- Jedini gat s gorivom sjeverno od Swampscotta gdje primaju prolazne
korisnike je u Glouchesteru, a ti cigaretni amci piju gorivo kao est Arapa
sa slamicama u jednoj alici aja. Glouchester je oko pola sata daleko.
- Kako to zna?
- Bio sam zapovjednik Bostonskog odreda pet uzastopnih mandata; naravno da to
znam. Gubimo vrijeme, Aarone! Moram nazvati odred i nae prijatelje u Obalnoj
strai. Nai e oni njega..
- Samo malo, Cooksone. S njim je jedan moj namjetenik imenom Devereaux,
Samuel Devereaux i nuno je da ga vlasti zadre za mene.
- Uinio je neto loe, ha?
- Ne nije loe, samo nepromiljeno. Ali jako je vano da ga zadre. Objasnit
u to poslije.
- Devereaux? Je li u rodu s Lansingom Devereauxom?
- Sin mu je.
- Lansing je dobar ovjek. Prerano umro za ovjeka svojih sposobnosti. U
stvari, uveo me u nekoliko unosnih investicija.
472
- Reci, Cooksone, otkad je umro, jesi li se viao s njegovom udovicom?
- Zar sam to mogao izbjei? On je bio mozak, ja sam imao samo neto sitnoga
novca. Prenio sam svoje profite na njezine raune. Tko bi mogao postupiti
drukije?
- Oito, neki su mogli...
- Prokleti lopovski krvopije... Aarone, moram se skinuti s telefona i obaviti
nekoliko poziva, ali sad kad smo ve priali, poimo jedne veeri na veeru.
- S velikim zadovoljstvom.
S tvojom draesnom enom Shelly... Tako visoka i skladna ena.
- Zove se Shirlev i zapravo nije visoka, to je njen... nije vano.
473
28
<< :r:
i,"
-;
"i, .4
Nebo je naglo posivjelo i tamni su oblaci nabujali koliko i divlji ocean pod
njima. Pred obalom Massachusettsa Sam Devereaux drao se na gliseru za ipke
od nerhajueg elika i pitao se to ga je navelo da nazove Geoffa Fraziera,

ovjeka koji mu je bio mrzak... Odnosno, moda je "mrzak" prejaka rije. Nitko
tko je znao "ludoga Fraziea", kako su ga ponekad od milja zvali, nije ga mogao
mrziti, jer je "udareni kadet", kako se esto o njemu govorilo, imao srce
veliko kao to mu je bio velik nasljedniki mjeseni deparac, koji bi rado
dao bilo kome za koga bi vidio da se naao u nezgodnoj situaciji. Ono to je u
tom trenutku uznemiravalo Sama bili su Frazievi luaki manevri koji su
namjerno zabijali uski, vitki amac s dva motora u udovine valove.
- Moram tako, stari moj! - vikao je nacereni skipper s nakrivljenom
kapetanskom kapom. Ovakve se sprave znaju prevrnuti ako ih ne usmjeri pramcem
kroz valove.
- Hoe rei da bismo mogli potonuti!
- Zapravo ne znam; nikad mi se to nije dogodilo! - Divovski pljusak preplavio
je pramac amca i smoio obojicu. - Nije li prokleto uzbudljivo, stari?
- Geoff, jesi li ti trijezan"!
- Moda malo i jesam, ali ne smeta! - vikao je Frazier. - Od soka mi je
uvijek bolje u ovim provalama vode! To ti daje da proviri iznad prirodnog
ruba, razumije me... uje li me, Dewy?
- Naalost da, Frazie.
- Ne brini. Ti mali pljuskovi brzo dou, ali ponekad jednako tako brzo i odu.
- Koliko jo?
475
- Jo sat ili tako nekako - vikao je sretno nasmijeeni Frazier. - Jedini na
problem bit e nai neki bazeni dok to ne proe.
- Bazeni?
- Ne mogu promijeniti smjer dok ne naemo neki zgodni kutak.
- Govori razumljivo.
- Govorim, stari. Zaton koji umiruje vjetar i valove, a takvih je prokleto
malo na ovoj obali.
- Prii plai.
- Mnogo je stijena i hridi, Dewy, a ovakvim igrakama nije lako upravljati za
nevere.
- Kakve nevjere?
- Pusti to...
- K vragu, skreni prema plai! Pred nama je lijep potez na kojem ne vidim
nijednu stijenu, a ja imam vanoga posla.
- Pa nisu samo stijene i pliine jedine zapreke, stari moj, - vikao je
Frazier. - Ovakvi amci nisu dobrodoli kad se nasukavaju na privatne plae, a
ako pogleda malo bolje vidjet e da su svuda same kue na pijesku!
- Uinio si to prije pola sata u Swampscottu!
- Tamo ljudi poput mene plaaju za obalu kojom se nikad ne slue samo zato da
nas ne bi uli i da im ne bismo zagaivali vodu. Takoer, svi znaju gdje je
kua Birnbaumovih, a tko god ita drutvene kronike znat e da su oni sada na
nadmetanjima za nekretnine u Londonu. Riskirao sam, Dewy, ali ne ovdje, ne s
ovim naletima vjetra i ne s mojim pec-pec iz prolosti.
- Pec-pec?
Mali prometni prekraj, moglo bi se to tako nazvati, stari moj. Nita
strano, ali u svakoj koari ima i trulih jabuka, zna to.
- Kakve koare? Kakve jabuke? - urlao je Sam, a otri valovi s obiju strana
zapljusnu ga i promoe do koe.
- Djedove glupe Motorizirane patrole... biri, a oni me mrze, jer je moj
amac bri od njihovih.
- O emu ti to pria, Frazie? - Straan skok i za njim pad u val istrgnuo je
Devereauxu ipku iz ruku; pao je na palu- 476
bu, hvatajui se za ruku nekog ormaria. Povukao ju je i glava mu je upala
unutra. - Upomo! - viknuo je. - Zapeo sam u neto!

- Ne ujem te Dewy, ali ne brini! Vidim oznake Glou-chestera pred nama. To se

zove "povratak desno u crvenom".
- Crveno... mfffl
- Mora govoriti jasnije, Dewy! Ne ujem te od tog vjetra, ali bit u ti
zahvalan ako mi otvori bocu Dom Perrija. Sanduk s ledom je u stranjem
ormariu, tako je, stari!... Samo je zavitlaj preko palube, onako kako smo to
radili s curama iz Ho-lyoke, sjea se? U centrifugalnom zamahu gubi se samo
pola tekuine. To ti je Fizika jedan-dva u dragom starom Andoveru! Najvanija
stvar koju sam ikada nauio!
- Mufft... ooo... joj! - cvilio je Sam, izvlaei glavu iz palubnog
spremita, gdje mu se oko glave ovio smotak konopca. - Trai bocu vina usred
orkana! Ti si zreo za ludnicu, Frazie, potpuno poblesavio.
- Hajde, hajde, stari, ovo je samo malo tei neverin, nita vie. - Nacereni
kapetan, kojemu se kapa sada nakrivila preko uha, okrenuo se i vidio svog
putnika s konopcem oko glave. - Hajde, hajde, stari, je li ti to kruna od
trnja? - urlao je, smijui se.
- Ne dam ti bocu ampanjca i zahtijevam da me iskrca na obalu ili u ti
osobno zapeatiti karijeru zbog nesposobnosti za plovidbu nemirnim otvorenim
morem.
- Dvije stotine metara od obale?
- Zna ti to ja mislim! - Dok se Devereaux pridizao, jo se jedan golemi val
prevali preko njegovih ramena i baci ga natrag na palubu. - Frazier! - vikao
je hvatajui se opet za ipku na ogradi. - Zar ti je svejedno za sve osim
tebe?
- To je samo po sebi... ili meni... veliko podruje, dragi kolega, ali,
naravno, nije mi svejedno. Stalo mi je do starih prijatelja koji me jo zovu
prijateljem. Stalo mi je do tebe, jer si me nazvao kad si bio u neprilici.
- Ne mogu to porei - ree Devereaux, odluivi otvoriti sandui s ledom,
iznenada pomislivi da bi Frazieu napokon mogao zatrebati taj korak "preko
prirodnog ruba".
477
- Oho-ho - rikne kapetan spasilake misije iz Swamp-scotta. - Dewy, imamo
problem.
- to?
- ini se da nas je vidio jedan od onih zbira iz djedovog glupog Snanog
odreda.
- to?
- Za repom nam je kuter Obalne strae, stari moj! Okre-ni se i pogledaj.!
- Sranjel - proape Sam u sebi, vidjevi otri pramani luk bijeloga
patrolnog amca Obalne strae s crvenim prugama koje su skakale na valovima
nekoliko stotina metara iza njih. A zatim se kroz nepredvidljive provale
vjetra zauje zvuk sirene. - Pokuavaju nas zaustaviti? - viknuo je.
- Pa, recimo da to nije u znak pozdrava i ljubaznosti.
- Ali ne smiju me zaustaviti! - zavie Devereaux, otvorivi bocu i valjajui
je preko palube. - Moram doi do policije, FBI-a, The Boston Globea... bilo
koga! Moram prokazati jednoga od najmonijih ljudi u Washingtonu koji je
uinio neto strano. Moram to uiniti! Ako Obalna straa ili bilo tko od
organa vlade nade moje dokaze, sprijeit e me!
- Zvui ozbiljno, kolega! - podiui bocu vikao je Fra-zier iji se glas
podigao iznad vjetra i kroz zavjesu od vodenih kapljica. - Ali moram te neto
pitati! Ne nosi li ti, kolega, kakve pilulice ili paketie praha ili ita
slinog?
- Ne, za Boga miloga.
- Dewy, molim te, shvati, moram u to biti potpuno siguran.
- Vjeruj mi, Frazie - vritao je Sam kroz gromovitu buku nevremena. - Rije
je o ovjeku koji moe oblikovati politiku ove drave i koga, uz predsjednika,

smatraju najmonijim ovjekom nae vlade! On je laljivac i varalica i

unajmljuje ubojice! Sve to imam u depu!
- Neiju ispovijed?
- Ne, nego vrpcu koja potvruje cijelu urotu. "
- Pa, to je onda
stvarno teka stvar, zar ne?
- Pusti me na obalu, Frazie.
- Onda ti, kolega, preporuujem da se dobro dri.
"-"""
478
Sljedeih je, histerini Devereaux nikad nee doznati koliko, minuta prolo
kao propadanje, trzanje i glavinjanje u sve krugove Danteova pakla. Ludi
Frazie naglo je postao manijani kapetan Ahab, ali je, umjesto da pokuava
ubiti veliku zvijer, inio sve to je bilo u Bojoj i vrajoj moi da umakne
njezinim raljama. Poput sotonskoga kapetana iz drugog svijeta, na-cereni je
Geoffrev Frazier, povremeno podiui k usnama bocu Dom Perignona, ibao je i
mamuzao stroj pod sobom ne bi li ga natjerao da poslua njegove zahtjeve,
okretao je kormilo na-prijed-natrag, majstorski se zabijajui ili
izbjegavajui divlje valove oko sebe.
Manje spretan patrolni amac iza njih oito je vodio bijesni asnik Obalne
strae. Zavijanju sirene pridruile su se bijesne zapovijedne rijei izvikane
kroz zvunik. - Smanjite pogon i skrenite prema oznaci sedam na sjeverozapad!
Ponavljam, luae, sedam i bez gasa!
- Bolje nismo mogli traiti - vikne kapetan Ludi Frazie svom zgromljenom
putniku. - Dobar je on!
- to kae? - urlao je Sam. - Popet e se k nama sa sabljama i pitoljima i
zarobit e nas!
- Mene e nesumnjivo zarobiti, stari drue, a tebe nee ako poslua to ti
kaem. - Frazier nije smanjio gas na svoja dva motora, ali se okrenuo nasuprot
valovima i vjetru dok nije uhvatio otprilike sjeverozapadni smjer.
- A sad
me sluaj, Dewy! Ve neko vrijeme nisam bio ovdje, ali ono "oznaka sedam"
podsjetilo me. To je oko sto pedeset metara lijevo od prilino velike hrpe
stijenja koja se probija iz vode, malog kopna koje presijeca vjetar...
jedriliari se obino ale da je to sto metara mrtvoga zraka.
- Kakve stijene, kakav mrtav zrakl... Krista mu, Frazie, ja se borim zadrati
razum i za svoju zemlju!
- Samo trenutak, stari moj! - vikne Devereauxov kapetan i spasitelj udarajui
bocom Dom Perignona po vjetrobranu. - Kolega, slomio si ep pa stalno zapinje
u grlu boce! - Vrativi bocu na usne, dodao je: - Tako, sada je ve bolje! A
to si htio rei?
- Boe, pa ti si nemogui
479
- Nekako kao da sam to ve uo... - Frazierove rijei prekinuo je pljusak s
desnog boka koji ga je udario izravno u lice. - Prokleto... Slana voda nikako
ne ide s ovim mjehuriima!
- Frazie...\
- O, da, sluaj me dobro, DewyL. Doi emo do te sedmice, a tamo u uz
hridine smanjiti gas... To e ti biti znak da se pripremi za iskrcavanje.
- Misli kao "ovjek u moru", gdje me oni mornariki faisti iza nas mogu
pokupiti.
>:
- Rekao sam pripremi, a ne da se iskrca... "
- Krista mu,
nai neki bolji izraz!
- Kad usporim, poi desno, ali ostani skriven iza ograde, a ja u zatim naglo
dodati gas i napraviti veliki luk nalijevo, to e te dovesti pedesetak metara
od obale. Tada skae preko ograde... zid pjene e pokriti tvoj skok, a ja u
se nastaviti veselo utrkivati s tim vodenim komandosima.
- Frazie, zar e i to uiniti za mene?
- Pozvao si me u pomo, Dewy.

- Jesam, ali to je bilo samo zato to sam znao da ima brz amac i... i
nekako sam pomislio...
- Da bi "Ludi Frazie", takav kakav jest, mogao biti prava stvar za to?
- Oprosti, Geoff. Doista ne znam to rei.
- Ne trudi se, stari, ba je zabavno!
- To bi te moglo baciti u gadne nevolje, Geoff, a nisam to htio, vjeruj mi.
- Naravno da nisi. Ti si najnepodnoljivije iskren ovjek kojega sam ikada
upoznao! Dri se sada, ulazimo.
Uli su u uzak kanal gdje je bila crvena bova s oznakom sedam, a vitki amac
naglo uspori u mirnijoj vodi. Patrola Obalne strae priblii im se na
tridesetak metara.
- Sluaj ovamo i to dobro! - zauje se iz zvunika uzbueni glas. Prepoznajemo vas kao Georgea Fraziera, a putnik je ovjek imenom Samuel
Devereaux. Obojica ste uhieni. Mi-rujte dok se trojica mojih ljudi ne prebace
k vama i preuzmu vas.
480
- Geoff! - vikne Sam Devereaux, spremno leei uz desnu ogradu. - Nisam
mislio da e se dogoditi neto ovakvo...
- O, zavei, zavei, stari! Jo nekoliko sekundi... im spuste ami... i ja
u dati gas i skrenuti prema plai. Dat u ti znak kad mi se uini da smo se
pribliili koliko moemo, a tada ti klizi van. Jasno?
- Jasno, i nikad ti to neu zaboraviti! Ne samo to, nego u te na sudu
braniti svim pravnim snagama i znanjem tvrtke Aaron Pinkus Associates.
- To je jako lijepo, kolega... evo, Dewy, sada! - S tim rijeima brzi gliser
pojuri naprijed s tolikom snagom da mu se pramac propeo iz vode poput kljuna
aplje koja polijee. Rika motora zagluila je sve zvukove, a gliser izjuri iz
zaklonjenog podruja i usmjeri se prema valovima pokraj oznake sedam. Zatim,
kako je rekao, Frazier ue u irok, strm zaokret nalijevo, izbacujui velik
zid pjene i vode koji je potpuno pokrivao sve to se dogaalo ispred ili iza
njega, pa i ljudski lik koji se spremno prevrnuo preko ograde u vodu.
A upravo je to tjeskobni, ali odluni Sam Devereaux uinio, pri emu ga nisu
ba ohrabrile zadnje rijei njegova kapetana koji je, maui mu, viknuo: Sada stari, i znam da to moe. Bio si u plivakoj reprezentaciji nae kole.
- Ne, Frazie! Igrao sam tenis! Nisu me primili u plivae.
- O, oprosti... Skai!
Zapljusnut valovima, Sam je zadrao glavu napola pod vodom, dok je brod Obalne
strae klizao nalijevo, gonei njegova biveg kolskog druga, a iz zvunika mu
se orilo: - Moe ti bjeati, ali se ne moe sakriti, ti pijani kurvin sine!
Sada te imamo... otpor pred uhienjem, upravljanje plovilom pod utjecajem
alkohola, bezobzirno ugroavanje ivota tvog putnika koji je takoer uhien!
Mome, zatvorit u te.
Iznenada, to je plutajueg Devereauxa, koji se borio da uhvati zraka, jo
jae zbunilo, pojavi se, inilo mu se, zvuk jo jaeg zvunika... s Fraziejeva
amca. Buku koju je taj irio najlake bi bilo opisati kao strano glasnu
prdnjavu.
- ... koji je takoer uhien... ovjek imenom Samuel De-vcreaivc i ti,
obojica ste uhieni.
481
Uhien? On je uhien? uo je te rijei dok je visio na ogradi, ali ih u onoj
histeriji nije zapazio. Uhieni S imenom! Boe, ja sam bjegunac! Ovi su
traili njega; vjerojatno je ve postojala potjernica. To je moralo znaiti da
su Aaron i Jenny i Cyrus i Roman i Desiji uhvaeni, uhvaeni i slomljeni,
prisiljeni na priznanje! A Mac... njega e vjerojatno pogubiti!... A Jenny,
nova ljubav njegova ivota... i njoj e neto uiniti, vjerojatno strane
stvari. Oajnici iz Washingtona ni pred im ne bi odustali!

Ali nisu raunali na Samuela Lansinga Devereauxa, odvjetnika od formata,

osvetnika zlostavljanih i strah i trepet korumpiranih, gdje god bili! A on je
uio od majstora, zabludjelog, pretpotopnog majstora, naravno... ali majstora]
Majstora lai i krae i prevare, svih tih stvari koje su ga uinile vojnikom
stoljeal Sam bi se posluio svakim podlim sredstvom i svakom lopovskom
prevarom koju je nauio od Hawka, samo da razglasi istinu i oslobodi svoje
drugove. I ne samo oslobodi drugove, nego i oslobodi svoju domovinu od podlih
manipulatora. I ne samo oslobodi drugove i spasi domovinu, nego i da uvede
sjajnu Sunrise Jennifer Redwing u svoj ivot! Uinio bi to sve vrpcom koje je
bila sigurno pohranjena u hermetiki zatvorenoj plastinoj vreici koju je
naao u Birnbaumovoj kuhinji i koja je sada bila u njegovom najdubljem depu.
Kaljui i gutajui morsku vodu, Devereaux se svom snagom borio protiv vode i
valova, plivajui prema obali. Morao je do kraja iskoristiti inventivni dio
svoga mozga i, kako je to Mac esto objanjavao, biti spreman da u trenutku
izmisli kakvu god priu kojom e poduprijeti lane tvrdnje. Poput: "O, kako je
lijepo ponovno osjetiti tlo pod nogama! amac mi se prevrnuo."
- Hej, gospodine! - povikala je tinejderka koja je istrala iz kue i pola
prema moru doekati ga. - Kladim se da ste sretni to ste ovdje, mislim na
kopnu. amac vam se prevrnuo u neveri?
- Da... pa da, tako je. Tamo je prilino grubo.
- Nije strano ako imate pristojnu kobilicu. A ako ste na-pueni, samo
krenete prema oznaci sedam.
482
- Mlada damo, nemam vam ja naviku puiti takve stvari.
- to?
- Jednostavno, ja se ne napuujem, kako vi to zovete.
- Puenje? A, mislite na travu? Ni deki s kojima ja izlazim ne pue travu.
Mislim na ono to se dimi, znate, motore i ulje koje nam zagauje more.
- Da, naravno! Samo sam malo izgubljen od plivanja. - Sam nesigurno ustane i
odmah gurne ruku u dep svojih hlaa. Vrpca je bila unutra. - Zapravo mi se
jako uri...
- Sigurno - prekine ga djevojka. - elite nazvati svoju marinu ili Obalnu
strau ili osiguranje. Posluite se naim telefonom.
- Nisi li malo previe povjerljiva? - ree Devereaux, iz kojega progovori
odvjetnik. - Ja sam neznanac kojega je more naplavilo na vau plau.
- A moj brat je hrvaki prvak Nove Engleske. Eno ga!
- O? - Sam pogleda prema kui. Niz stubite je silazio zgodan, kratko oiani
gorila s neobino dugakim miiavim rukama koje su mu dosezale do koljena,
ako ne i dalje. - Dobro izgleda.
- Naravno, sve su cure lude za njim, bar dok ne otkriju!
- Otkriju? - Devereauxa uhvati neugodan osjeaj da e se sada pred njim
otkriti neka strano intimna obiteljska tajna. - Draga moja, neki su ljudi
drukiji, ali, kau proroci, svi smo mi Boja djeca. Budimo tolerantni.
- Zato? On eli biti odvjetnikl Nije li to do kraja imbecilno?
- Do kraja - promuca Sam, dok se hrvaki prvak Nove Hngleske pribliavao. Oprostite to smetam - ree Devere-aux. - Moja drobilica... kobilica... nije
bila najpristojnija, pa sam se prevrnuo.
- Vjerojatno ste se nagnuli u koenju - ugodnim glasom ree mladi - a to vam
je vjerojatno prvi amac.
- Kako znate?
- Prilino je oito. Duge hlae, oksfordska koulja, crne arape i smea
kona cipela... ubijte me ako znam kako li vam je uope ostala na nozi.
483
Devereaux pogleda svoje noge. Doista, hrva je bio u pravu, imao je samo jednu
cipelu. - Bilo je to glupo, trebao sam staviti tenisice.
- Palubne cipele, topsiderice - ispravi ga djevojka.

- Naravno, zaboravio sam. Da, to mi je prvi amac.

r,,
- Jedrilica?
- Da, jedrilica, s dva jedra, jednim velikim i jednim malim naprijed.
- Joj - ree tinejderka. - Vidi se da mu je to prvi brod.
- Mala, budi tolerantna. Svatko mora proi prvi brod. Sjea se kako sam
morao plivati da te kod trojke uhvatim u tvom prvom Cometu.
- Ti ljamu jedan, obeao si...
- Smiri se... Uite, gospodine. Moete se osuiti i telefonirati.
- Zapravo mi se strano uri... U stvari, moram do vlasti zbog neega strano
hitnog, a za to telefon nee pomoi. Moram se pojaviti osobno.
- Da niste drogera! - otro upita mladi. - Jasno je da niste mornar.
Ne, nisam drogera. Ja sam jednostavno ovjek koji ima vrlo hitne
informacije.
- Imate li osobne dokumente...
- Mora li to? Platit u vam da me odvedete tamo kamo moram doi.
Svakako osobne dokumente. Ja sam bruco prava na Tuftsu i to je dio
Poetnih postupaka jedan. Tko ste vi?
- Dobro, dobro! - Sam posegne u svoj natopljeni zakopani stranji dep i
uspije izvui mokru, nabreklu lisnicu. Nije bilo vjerojatno da je potjernica
za njim ve objavljena; prljavi gadovi iz Washingtona bili bi preoprezni za
takvo to. - Evo moje vozake dozvole - ree on, izvlaei plastinu karticu i
doda je hrvau.
- Devereaux! - vikne mladi. - Vi ste Samuel Devere-aux\
Znai, ve je objavljeno? - ree Sam, zadravajui dah u oajnikom naporu
da na Hawkov nain izmisli priu.
484
- Onda vam moram objasniti drugu stranu te prie i morate me sasluati.
- Ne znam to je objavljeno, gospodine, ali sasluat u to god kaete! Vi
ste onaj koji je postigao da oni pokvareni suci budu izbaeni. Vi ste legenda,
neto kao nova legenda, za sve nas koji se pripremamo za pravnike. Hou rei,
vi ste podigli optunice za zloporabu protiv onih sudakih ljigavaca kao u
itanci! I sve su se optube odrale.
- Pa, pomalo me pogodilo...
- Seko, uvaj tvravu - prekine budui odvjetnik, irom se smijeei. - Kad
se mama i tata vrate, reci im da vozim ovjeka koji e jednoga dana biti u
Vrhovnom sudu i da ga vozim kamo god poeli.
Vjerojatno bi FBI bio najprikladniji - predloi Sam brzo. - Znate li gdje
im je lokalna uprava?
- U Cape Annu. esto ih spominju u novinama... znate, drogeraki vercerski
amci.
- Koliko nam treba do tamo?
- Najvie deset ili petnaest minuta.
- Idemo!
- Jeste li sigurni da se ne elite presvui u neto suho? Moj otac je nekako
mrav kao vi.
- Nemamo za to vremena. Stvari o kojima se radi zahtijevaju munjevitu akciju,
vjerujte.
- Oho, onda letimo. Jeep je pred kuom.
- Ludnica - ree djevojka.
- Hap-cihhh!
Nazdravlje - ree Tadeusz Mikulski, posebni agent Federalnog istranog
ureda, no njegov ravnoduni glas i hladan izraz nisu potvrivali izreene
najbolje elje. Promatrajui udni lik koji je sjedio pred njegovim stolom,
ovjeka ija je cipela bila oito izloena tekim okovima, a voda iz mokre
odjee pravila lokvice na podu, agent Mikulski sjetio se da mu je do
umirovljenja ostalo samo jo osam mjeseci, etiri dana i est sati, bez obzira

na to to nije odbrojavao dane. - Dobro, gospodine Deverooox - nastavi on,

gledajui na stolu pred so485
bom razne vodom natopljene iskaznice iz strankine lisnice. - Idemo ispoetka.
- Ime mi je Devereaux - ree Sam.
- ujte, gospodine Devereaux, ja govorim poljski, ruski, litvanski, eki i,
ne biste povjerovali, finski, zbog estonskog utjecaja na jezik, ali francuski
mi je uvijek bjeao. Moda je to stvar prirodne averzije; proveo sam sa enom
tjedan dana u Parizu i ona je za to vrijeme potroila vei dio moje godinje
plae... A sada, kada sam vam objasnio svoju manu, moemo li dalje?
- Znai, vi ne znate za moje ime?
- Sigurno mi je to mana, ali i ja se pitam jeste li vi ikad uli za Kazimira
Treeg, poznatoga i kao Karlo Veliki, kralja Poljske u etrnaestom stoljeu.
- Jeste li vi ludi! - povie Sam. - On je bio jedan od najveih vladaradiplomata svoga vremena! Sestra mu je bila na ugarskom prijestolju, a s
njezinog je dvora stekao znanje potrebno da ujedini Poljsku. Njegovi ugovori
sa lezijom i Pome-ranijom bili su uzor pravne umjerenosti.
- Dobro, dobro. Onda sam moda i ja uo za vae ime ili ga proitao u
novinama, jeste li sada zadovoljni?
- Nisam to traio, agente Mikulski. - Devereaux se nagne naprijed, a kroz
njegovu se koulju probije mjehuri vode. - Govorim o potjernici - proape
on.
- Staroj televizijskoj seriji?
- Ne nego o potjernici za mnom!... Mogu pretpostaviti da su oni gadovi u
VVashingtonu, jer moji su suradnici oito zarobljeni... moda i mueni da bi
odali stvar o Fraziejevu amcu... ali ima situacija u kojima podreeni moraju
uti pouku o onom "ja sam samo sluao naredbe"!... Ne moete me zatvoriti,
Mikulski, morate uti to vam govorim i presluati snimku koja e potvrditi
sve to kaem!
- Nita mi niste rekli. Sve to ste dosad uinili je da ste mi smoili pod i
pitali je li mi ured ozvuen.
- Zato to je taj dio vlade u vladi utjelovljeno zlo! Oni... to... nee stati
ni pred ime! Ukrali su pola Nebraske!
- Nebraske?
486
- Prije vie od sto godina!
- Sto... ne alite se?
- Tragino i sablanjivo, Mikulski! Mi o tome imamo dokaz i oni e uiniti
sve to mogu da nas sprijee da sutra doemo u Vrhovni sud i predstavimo se
kao personae delectael
- A, to - ree agent FBI-a i pritisne dugme na svom telefonu. - Pripremite za
psihijatrijski - mirno ree.
- Ne! - vrisne Sam, izvlaei zatvorenu vreicu iz depa. - ujte ovol zatrai on.
Agent Mikulski uzme vreicu iz koje je curila voda, obilno natapajui njegov
rokovnik, izvadi kasetu i stavi je u svoj kazetofon. Pritisne polugicu. Zauje
se nagli proboj uma, a za njim pljusne voda koja se razletjela po sobi i
poprskala im lica, kad je tanka crna vrpca u ureaju eksplodirala, kovitlajui
se po sobi u razmrvljenim komadima. to god bilo na vrpci, sada je nestalo.
- Nemogue! - vikne Devereaux. - Poklopio sam ute i plave crte i navukao ih
do zelene na toj vreici i zalijepio sam to! Te reklame su pravo sranje!
- Moda vam vid i nije tako dobar - ree Mikulski - ali moram se s vama
sloiti, ni ja ne mogu smrznuti kobasicu u tome.
- Sve je bilo ovdje! General, dravni tajnik, cijela urota!
- Da se ukrade Nebraska?

- Ne, to je bilo prije sto dvanaest godina. Federalni su agenti spalili banku
gdje su se drali ugovori s Wopotamijima.
- Nisam ja. U to su vrijeme moji preci jo uvijek grabljali gnoj tamo u
Poznanu... Woppa...to?
- Drugi general, moj general, sve je to sloio iz zapisa u arhivima... od
zapisa i nestalih zapisa za koje je znao!
- Arhivi...?
- Ureda za indijanska pitanja, naravno.
- O, naravno.
- To je, znate, mogao, jer postojao je i drugi general s jednakim prezimenom
kao general kojega je vrbovao dravni tajnik. Otiao je u mirovinu jer su se
imena pomijeala kada sam ja podnio tubu glede droga protiv njegova roaka...
487
- Kad ve govorimo o tome - prekine ga Mikulski - koje vi cigarete puite?
- Pokuavam prestati... i vama bi to bilo bolje... Sve u svemu, bila je to
velika pogreka, a taj je drugi general dobio posao u Uredu za indijanska
pitanja, a moj general, koji je njegov prijatelj, uspio je upasti u zapeaene
arhive i napisao je saetak temeljen na tim dokumentima. Sve je to vrlo
jednostavno.
- Apsolutno jednostavno - potvrdi Mikulski jednolinim glasom, polako
kimajui glavom, uperivi oi u Sama dok mu se ruka primicala interkomu.
- Razumijete li, pleme VVopotami moglo bi zapravo biti zakoniti vlasnik
zemljita u i oko Omahe.
- Naravno... Omahe.
SAC, agente Mikulski! Zapovjednitvo stratekog zrakoplovstva! Prema
zakonu, uzurpirano zemljite koje njegovi zakoniti vlasnici potrauju, i ti su
oteeni vlasnici, dobivaju pravo na sve graevine koje su u meuvremenu
nastale na uzurpiranom posjedu. Jednostavno.
- Jednostavno, o doista jednostavno.
- A budui da su neki korumpirani ljudi u vladi odbili pregovore, namjeravaju
eliminirati cijeli problem eliminirajui tuitelje koji izlaze pred Vrhovni
sud, koji je prihvatio saetak sluaja Wopotami kao materijal za raspravu i
mogao bi presuditi u njihovu korist.
- Mogao bi...?
Sasvim mogue. Slabo vjerojatno, ali mogue. Prljavi gadovi u Washingtonu
unajmili su nekoga Goldfarba i rasporedili Prljavu etvorku i Samoubilaku
estorku da nas zaustave.
- Nekog Goldfarba...? - promuca omamljeni Mikulski, ije su se velike, tune
oi nakratko sklapale. - Prljava etvorka i Samoubilaka... to ono?
- Prljavu smo etvorku vratili u bazu u mrtvakim vreama.
- Ubili ste ih?
- Ne, Desi Arnaz Dva zainio im je hranu tvarima koje izazivaju san, a na
vreama su izbuene rupe za disanje.
- Desi Arnaz Dv...? - Posebni agent Mikulski vie nije mogao nastaviti, bio
je potpuno shrvan.
- Sada vam je sigurno jasno, ili bi bar trebalo biti jasno da moramo
djelovati brzo i djelotvorno kako bismo prokazali dravnog tajnika i sve one
oko njega koji e poricati krenje temeljnih prava plemena Wopotami.
Tiina.
Napokon: - Rei u vam neto, gospodine Devereaux - ree ovjek iz FBI-a tiho,
oslobaajui ono malo snage to mu je ostalo. - Meni je jasno samo to da ste
vi ovjek s problemima koje vam ja ne mogu pomoi rijeiti. Sada nam ostaju
tri mogunosti. Prva, mogu nazvati bolnicu u Glouchesteru i preporuiti
psihijatrijski pregled; drugo, mogu telefonirati svojim prijateljima u
policiji i zamoliti ih da vas uzmu na uvanje dok ne prestane djelovanje onoga

to ste uzeli; ili, tree, mogu zaboraviti da ste uli u moj ured, potpuno
mokri i s jednom cipelom, da ste mi namoili pod, i mogu vas pustiti da odete,
nadajui se da e vas vaa mata odvesti do prijatelja koji e vara pomoi.
- Vi mi ne vjerujete] - vikne Sam.
- Odakle da ponemo? S Desijem Arnazom Dva i nekim tko se zove Goldfarb? Ili
s mrtvakim vreama s rupama za zrak i tri generala koji u Pentagonu ne bi
preivjeli ni dvije minute, a da ih ne stave u luake koulje?
- Sve to sam vam rekao istinito jel
- Vjerujem da je vama istinito i elim vam sve najbolje. Ako hoete, pozvat
u vam i taksi. Imate u lisnici dovoljno novca da vas odveze do Rhode Islanda
i drugog ureda FBI-a izvan ove drave.
- Vi ste nemarni u slubi, agente Mikulski.
- I moja ena to kae kad je rije o raunima. to da kaem? Ja sam
propalica.
- Vi ste licemjerni birokrat koji se ne usudi usprotiviti onima koji bi ovoj
zemlji pogazili zakone i ustavna prava.
- Pa vi na svojoj strani imate Desija Arnaza, tog Goldfarba i dva generalska
udaka. to u vam jo i ja?
- Vi ste sramotal
488
489
- Priznajem... A sada, ako ne elite oprati pod ili opraiti moj stol, molim
vas, gubite se odavde, moe? Imam posla. Prvi razred gimnazije u Cape Annu
priprema pohod na gradsku vijenicu, zahtijevajui jednaka biraka prava.
- Zabavno, zabavno!
- Mislim da je prilino zgodno.
- Ja ne mislim, i ne treba mi vaa pomo za prijevoz. Moj voza je sluajno
prvak Nove Engleske u hrvanju!
- Ako prodajete ulaznice, kupujem jednu, samo da odete, - ree agent
Mikulski, skupljajui Samove stvari i dodajui mu ih.
- Neu vam to zaboraviti, Mikulski - ponovi Sam, podiui se, sa svim
kapljuim dostojanstvom koje je uspio skupiti, na noge s jednom cipelom. - Kao
sudski dunosnik, podnijet u tubu Ministarstvu pravde. Vae zanemarivanje
dunosti ne moe se trpjeti.
Uinite to, mome, samo mi ispravno napiite ime, moe? Mislim ne bi bilo
dobro da se dogodi sranje kakvo ste uinili s onom dvojicom generala, zar ne?
Mnogo je Mikulskih ovdje.
- Mislite da sam lui
- Neka o tome odlue lijenici, a ne ja, ali iskreno govorei, priklanjam se
takvom gledanju.
Vidjet etel - ree Sam Osvetnik, okrene se i odepa prema vratima, dva
puta se okliznuvi na vlanom podu. - ut emo se jo! - dodao je, izlazei u
predvorje i lupajui vratima za sobom.
Na nesreu, agent Mikulski doista je uo za Sama, tono tri minute i dvadeset
i jednu sekundu nakon njegova odlaska. Dok je ovjek iz FBI-a gutao etvrti
gutljaj Maaloxa, oglasila se hitna linija na njegovoj telefonskoj konzoli.
Pritisnuo je gumb i podigao slualicu. - Mikulski, FBI.
- Hej, Teddy, ovdje Gerard iz baze - ree zapovjednik 10 oblasne postaje
Obalne strae drave Massachusetts.
- Kako ti mogu pomoi, mornaru?
- Zovem, jer imam dojam da mi moe objasniti neto o toj uzbuni oko Fraziera
i Devereauxa.
490
- to...? - jedva ujno upita posebni agent. - Devere-aux, kae?

Da. Imali smo onog pjenuavog ampanjskog luaka Fraziera, ali Devereauxa
nema, a Frazier nam nita nije elio rei. Jednostavno je sjedio i zlobno se
cerio i samo je telefonirao.
- "Nije?", "Sjedio je?"... emu perfekt?
- Ludo, Teddy. Morali smo ga pustiti i to je ono to ne moemo razumjeti. A
zato je uope bila ta glupa uzbuna? Gotovo smo do kraja unitili jedan motor,
nasukali trojicu u gumenom amcu i razbili pet signalnih bova koje emo morati
platiti marini, a sve to nizato! Devereaux je nestao, a mi ne znamo ni zato
su ga traili. Mislio sam da ete nam vi federal-ci znati objasniti.
- Do nas uzbuna nije ni stigla - oajno e Mikulski. - Gere, reci mi to se
dogodilo. - Zapovjednik Gerard objasnio mu je, a posebni agent problijedi i
posegne za svojim Maalo-xom. - Taj kurvin sin Devereaux izaao je iz mog ureda
prije nekoliko minuta. On je hodajua ludnica! to sam uinio?
- Ako nisi dobio obavijest, nisi nita uinio. Mi smo poslali izvjetaj i to
je sve to smo mogli uiniti... ekaj, upravo su mi dodali papiri. Neki momak
zvan Caffertv iz bostonske policijske uprave zove me telefonom. Poznaje li
ga?
- Nikad uo.
- Priekaj trenutak. Cijela je prokleta uzbuna i krenula iz bostonske
policijske uprave. Tog u tipa osuti takvom paljbom da to nikad nee
zaboraviti! Teddy, ujemo se poslije.
- Osam mjeseci, etiri dana i pet i pol sati - promrmljao je Mikulski,
otvorivi svoju gornju ladicu i gledajui svoj iskriani kalendar s danom
umirovljenja.
491
29
Hrvaki prvak Nove Engleske dovezao je svoj jeep na Birnbau-mov kolni prilaz u
Swampscottu. - Evo nas, gospodine Deve-reaux. Ovo sam mjesto viao s mora, ali
nikad s kopna. Lijepa zgrada, ha?
- Pozvao bih te unutra, ali razgovor e biti prilino teak i vrlo
povjerljiv.
- Mogu se kladiti! Iskrcate se na naoj plai, pa zatim FBI, pa ovo, hej.
Ali, nemojte me krivo suditi, nisam se mislio dati pozvati. Odmah u nestati i
ako me itko tko nema zakonske ovlasti ita upita, nikad vas nisam vidio.
Lijepo reeno, pravniki. Meutim, moram ti platiti prijevoz.
- Ni govora, gospodine Devereaux. Ali ako vam to ne smeta, bio sam tako
slobodan da vam zapiem svoje ime, u sluaju da, moda za nekoliko godina, kod
vas bude kakvo pri-pravniko mjesto. Nikakve posebne povlastice, to ne bih
htio.
- Ne, Boomeru, ni meni se ne ini da bi ti to htio - ree Sam, uzevi papiri
i pogledavi u bistre i iskrene oi buduega pravnika. - Ali ako ti ih budem
htio dati, ne moe me sprijeiti.
- alim, gospodine, moram biti dovoljno dobar za to. To sam nauio na hrvanju
teke kategorije.
- Postavimo to onda ovako: s takvim stajalitem ti ne mora traiti nas, jer
emo mi potraiti tebe... Hvala ti Boomeru.
Sretno, gospodine! - Devereaux iskoi iz jeepa, koji odveze krug i nestane
kroz ulazni luk. Sam pogleda velebni zidani ulaz Birnbaumove kue na plai,
duboko udahne i odepa po kamenoj stazi do vrata. Zvonei pomisli koliko bi
stvari bile jednostavnije kad bi imao obje cipele.
493
- Neka sam proklet! - zaurlao je golemi crni plaenik, kemiar Cyrus,
otvarajui vrata. - Ne znam bih li te zagrlio ili bih te izmlatio, ali svakako
ui, Sam!
Devereaux se pokunjeno uvue kroz vrata, osjeajui kako su njegova zguvana
odjea, raupana kosa i bosa noga jasno vidljivi svima. A to "svi" bili su

Cyras, Aaron Pinkus... i ljubav njegova vjenog trajanja, Jennifer Redwing,

koja je stajala u kutu sobe nasuprot njemu i gledala ga. Nije mogao dokuiti
to je to u njenim brinim, ili bijesnim, oima.
Sammy, sve smo uli! - vikne Aaron, koji je rijetko vikao. Ustao je s
kaua, i ivahno pritrao svom slubeniku da ga uhvati za ruku i postavi svoju
staraku glavu uz njegov obraz. - Hvala Abrahamu to si iv!
- Nije to bilo ni tako teko - ree Devereaux. - Frazie je moda luak, ali
dobro zna voziti gliser, a bio je tu i taj momak koji je prvak Nove Engleske u
hrvanju...
- Znamo to si proao, Sammy - uzvikne Pinkus. - Kolike li hrabrosti, koliko
drskosti. Sve samo zato to si naelan!
- Bilo ti je to glupo, Devereaux - ree Cyrus - ali ti ima muda, ovjee,
moram ti to priznati.
- Gdje je mama? - upita osvetnik, izbjegavajui Jennvn pogled.
- Otila je s Erin u Weston - odgovori Aaron. - ini se da se roakinja ora
sudarila s nekim ajnicima.
- A Desiji Jedan i Dva patroliraju plaom s Romanom Z. - doda Cyrus.
- Propustili su Boomerov jeep, kola u kojima sam ja doao - ree Sam, u ijim
se rijeima zaulo neodobravanje.
- Ne ba - usprotivi se plaenik. - to misli, kako to da sam ja ekao na
vratima? - Desi Jedan radiom je javio da se visoki loco vratio.
- Uvijek je znao birati rijei - ree Devereaux, polako okreui glavu i
pogledavajui prema Jenny. - Bok - ree oprezno.
Bilo je to kao pavana snimana usporenom tehnikom. Aaron Pinkus i Cyrus M.
polako su se odmakli od toke dodira. Sa suzama koje su joj tekle iz oiju,
Sunrise Jennifer Redwing
494
pritrala je preko saga dok je Sam galantno, iako nesigurno, siao niz
mramorne stube u dnevnu sobu. Devereaux je ostao na mjestu kad mu se ona
bacila u naruje; zagrlili su se i usne su im se dodirnule u nabujaloj agoniji
i strasti.
- Sam! - vikala je ona, vrsto ga grlei. - O, Sam, Sam, Sam! Opet kao u
vicarskoj, iznova, je li? Mac mi je rekao. Uinio si to jer si znao da je to
ispravno. Bilo je to zakonito i moralno! Skoiti s glisera i plivati miljama u
oluji samo da bi ispravio nepravdu! Boe, tako te volim!
- Zna, nije to bilo tako mnogo milja, moda etiri, pet...
- Ali ti si to uiniol Tako sam ponosna.
- Nije to nita.
- To je sve!
- Nisam uspio. Vrpca je nastradala.
- Ali ti nisi, mili, ti nisi!
Iznenada se zauje kranje i kretav panjolski glas na Cy-rusovom radiju. Hej, mon\ Veliki limosiino juri prema kui. Da ga raznesem?
- Ne jo, Desi! - zapovijedi plaenik. - uvaj vrata, a ti Romane, izai
naprijed, sa spremnim orujem.
Nekoliko trenutaka kasnije zauje se srednjeeuropski glas Romana Z. - Samo
jedan stari ovjek s bijelom kosom dolazi na vrata. Njegov voza pali radio.
Lo glasa.
- Ostani tamo - naredi Cyrus, vadei pitolj iz navlake ispod pazuha. - Ako
mora pucati, uskladi vatru.
- to da su-kradem?
- Nema problem. Stari ovjek nema dep i pitolj.
- Gotovo. Ostani spreman!
- Sprema? to...
- Prekini!
- to?

Zvono je odjeknulo dok je Cyrus znakovima poslao Pin-kusa, Jenny i Devereauxa

da se sklone sa svih zamislivih putanja metaka. Naglo je povukao vrata, drei
oruje pri ruci, i suoio se s visokim, vitkim starijim gospodinom.
Pretpostavljam da ste vi batler - ree R. Cookson Frazier, ija tjeskoba
ni na koji nain nije omela njegovu uro495
enu ljubaznost. - Moram se odmah vidjeti s vaim poslodavcem, jako je hitno.
^ - Cooksonel - vikne Aaron Pinkus, izlazei iza zavjese. - to radi ovdje?
- Nevjerojatno, Aarone, jednostavno nevjerojatno*. - ree Frazier, koji je u
ruci drao neki papir i urio niz mramorno stubite s rukama podignutim u
ukoenoj nevjerici. - I ti i ja i cijeli Boston krasno smo namagareni, stari
moj, jednostavno smo povueni za nos!
- Cooksone, kako se to kae obinim rijeima?
- Gle ovo! - Iznenada se iz daljega desnog mranog kuta pojave zagrljeni
Jennifer i Sam. - Tko su sada ovf! - vikne Frazier.
- Mladi s jednom cipelom i prilino propalim odijelom je Samuel Devereaux,
Cooksone.
- O, vi ste Lansingov sin? Strano dobar ovjek, va pokojni otac. Prokleta
teta to je tako rano otiao.
- A naa prijateljica je Jenny, Jennifer Redwing... Cook-son Frazier.
Prekrasan ten, drago dijete. Sigurno s Kariba. Imam kuu, na Barbadosu,
ini mi se. Vi i Lansingov sin morate tamo otii i uivati u njoj... godinama
nisam bio tamo.
- Cooksone, a to je to bilo tako nevjerojatno?
- A, kaem ti... evo, pogledaj! - Stari gospodin prui papir koji mu je bio u
ruci. - Ovo je stiglo u moju kuu na faks koji je na sigurnoj liniji
potvrenoj u Washingtonu... samo malo, stari moj, moe li se svima ovdje
vjerovati?
- Ima moju rije, Cooksone. to pie?
- Proitaj sam. Ja sam jo u oku.
Aaron uzme tanki papir faksa, preleti ga oima i polako, zaueno, sjedne u
najblii stolac. - Ovo prelazi sve moje sposobnosti razumijevanja - ree on.
to to? - upita Devereaux, ije su ruke zatitniki obuhvaale
Jenniferina ramena.
- Kae doslovno ovo: "Ovaj dopis je strogo povjerljiv i mora se unititi
nakon itanja, a s njegovim se sadrajem smije upoznati samo najvie osoblje
organizacija ovlatenih za uva496
nje zakonitosti. Geoffrev C. Frazier, ifra Rumdum, visoko je uspjean i
potajno visoko odlikovani tajni agent federalne vlade. U skladu s tim
postupati, osobito titei tajnost, povjerljivost i sigurnost agenta
Fraziera." Potpisao je direktor Agencije za borbu protiv droge. asna
rije...!
- Momak je prokleti Scarlet Pimpernel! - povie Cook-son Frazier, bacivi se
u naslonja pokraj Aarona. - I to u ja sad, za ime Boje?
- Za poetak bih rekao da bi morao biti strano ponosan i da bi ti moralo
laknuti. Sam si rekao da u tvom unuku lei drugi ovjek, i bio si u pravu.
Umjesto propalice, on je jako uspjean i visoko odlikovan profesionalac.
- Da, ali, Boga mi, stari moj, jedini nain na koji moe nastaviti biti
uspjean, a da ga ne ubiju jest da na obitelj navue jo strasniju sramotu.
- Toga se nisam sjetio - ree Pinkus, mrtei se i potvrujui glavom. - Ali
jednog e se dana istina sigurno otkriti i na bostonske Fraziere e se izliti
sve mogue pohvale.
- Ako do toga dana doe, Aarone, posljednji e muki bostonski Frazier morati
nestati u Hackensack ili na Tierru del Fuego i to pod drugim imenom. Bit e
obiljeen!

- Ni toga se nisam sjetio.

- Zatita - ree Cyrus, silazei niz stube - i to ekstremno dobra zatita,
moe se kupiti, gospodine Frazier.
- O, ispriavam se, Cooksone, ovo je... pukovnik Cyrus, strunjak za
sigurnost.
- Boe dragi, oprostite gospodine pukovnie! Kako glupo od mene, ono na
vratima. Iskreno se ispriavam!
- Nitko nije uvrijeen. U ovom kraju takva je zabuna potpuno razumljiva.
Uostalom, ja nisam pukovnik.
- Molim?
- On zapravo hoe rei - vikne Sam, pogledom probadajui plaenika - da se
povukao iz vojne slube. Sada vie nije u vojskama... hou rei u vojsci.
- Oh, razumijem to - ree Frazier i okrene se zbunjenom Cvrusu. - Pa, sigurno
vas vae poznavanje sigurnosnih stvari dobro slui. Aaron zapoljava samo
najbolje. U stvari, ia497
m
ko je to vjerojatno presitna stvar da biste na to gubili vrijeme, imam u kui
alarmni ureaj koji me stalno zbunjuje. Stalno ga moram iskljuivati.
- Ili su se spojnice zaprljale, ili se preskakuju u krugu - kao iz rukava
istrese Cyrus, mrrei se na Devereauxa. - Nazovite servisere svog alarma i
recite im da provjere mikroreleje.
- Stvarno? Samo tako?
- To je prilino esto u kunim sustavima - odgovori plaenik, pokuavajui
protumaiti geste koje je Sam radio glavom. - ak i kratak prekid napajanja
moe zabrljati tu sen-zorsku elektroniku,
- Siguran sam da e pukovnik sa zadovoljstvom pogledati to kod vas, zar ne,
pukovnie? - ree Devereaux, sada potvrdno klimajui glavom iza Cooksona
Fraziera.
im moj posao oko sigurnosnih problema gospodina Pinkusa bude zavren...
svakako - oklijevajui odgovori kemi-ar-plaenik, potpuno zbunjen. - Moda
drugi tjedan - zakljui on.
- Pravi ste! - uzvikne Frazier, lupkajui po rukohvatu svog naslonjaa, a
zatim se naglo vrati u svoje prethodno stanje zauenosti. - Ne mogu
zaboraviti to s unukom. To je potpuno nevjerojatna stvar.
- Zato mi se stalno javlja slika namigujueg Ludog Fra-ziea, s nakrivljenom
kapetanskom kapom i kako naginje am-panjsku bocu vjerojatno punjenu alkaseltzeroml - ree Sam. - A ipak nikad, ak ni na filmu, nisam vidio nikoga da
tako dobro upravlja amcem.
Kao da ga je prizvalo spominjanje filma, u tom trenutku zazvoni telefon, a
pukovnik Cyrus, koji je stajao do bijelog stolia, brzo se javi. - Da? - tiho
ree plaenik.
Polijeemo, vojsko - ree iz New Yorka glas Mac-Kenziea Hawkinsa. Odbacili smo plan A - sada je preopasan - i idemo po planu B kako smo se
dogovorili prije sat vremena. Ima li kakvih vijesti o poruniku Devereauxu?
- On je ovdje, generale - odgovori Cyrus tiho, pokrivajui mikrofon, dok su
ostali uzbueno raspravljali o Samovim pomorskim uzbuenjima s tajnim agentom
Geoffrevom Frazie498
I
rom. - Stigao je prije nekoliko minuta i sav je u neredu. elite razgovarati s
njim?
- Isuse, ni govora! Znam u kakvoj je fazi; ja to zovem ponaanjem zeca
pravednika. Je li napravio kakvu tetu?
- Ne bih rekao; ionako mu nitko nije povjerovao. ini se tla je vrpca
propala.

Hvala Hanibalu za takve, sitne i krupne, usluge; ali znao sam da e se

pojaviti, takve mu stvari nikad ne uspijevaju... Znai da jo niste s njim
proli planove?
- Nisam jo ni s kim; nismo stigli. Gospodin Pinkus je stalno bio na telefonu
s bostonskom policijom, jo otkad je Obalna straa javila da su vidjeli amac
na kojem je Sam bio.
- amac? Obalna straa?
- ini se da je to bila vraka potjera, a izgled vaeg porunika potvruje
to; mokra odjea, izgubljena cipela i tako to.
- Opet kao vicarska, k vragu!
- I to nam se ini, odnosno bar tako misli njegova cura. Stalno visi na njemu
otkad se vratio kui kao u pjesmi "Johnnv na jednoj nozi marira kui", moda
zbog te jedne cipele.
- Dobro! Potrudite se oko cure kad budete objanjavali plan. Ona e uvjeriti
njega, ako vi uvjerite nju. Poznajem tog momka kad se nadrai, sve su mi moje
ene priale o tome.
- Ne razumijem vas, generale.
- Nije vano. Samo se sjetite, nai su protivnici oajni, a jedini nain kako
nas mogu sprijeiti je da nas sprijee da do-tlemo u Vrhovni sud. Tek tamo se
Sam moe popeti na svoju propovjedaonicu i rei to eli i prokazati koga eli
prokazati i vikati koliko god mu se svidi. Ali tek tamo, pukovnie. U tom
Indom gradu ne bi doao ni do prve postaje s bilo kim drugim. Oni tamo uvaju
svoje travnjake i izbacili bi ga iz grada ako ni zbog ega drugog, onda bar
zato to die buku.
- Budui da ja osobno mogu jamiti da je reakcija u Wa-shingtonu takva, nee
mi biti teko da budem uvjerljiv - ree Cyrus. - A kako to da smo na planu B?
Zar se nismo sloili tla je plan A savreno izvediv?
Ne znam tko je unutarnja veza, ali moj informator, onaj o kojem sam vam
govorio...
499
- Glavonja iz vlade za koga svi misle da je mrtav - prekine ga plaenik.
- To je taj i mogu ti rei, on njui krv. Kad ve govorimo o tome, jasno je
rekao da nam prijeti vrlo nezgodan kraj... i to ekstremno nezgodan.
- Isuse, zar bi ili tako daleko?
- Ne preostaje im nita drugo. U raznim spajanjima i milijunskim
transakcijama, ta rulja dri vie od sedamdeset posto industrije naoruanja i
toliko su milijardi u dugu da bi im trebao trei svjetski rat da se iskupe, i
to samo kad bi dovoljno dugo potrajao, a ne bi.
- Kako procjenjujete njihovu strategiju, generale?
Ne moram je procjenjivati, poznajem je! Da bi nas zaustavili, podigli su
sav olo ovoga svijeta: revolverae, razbijae demonstracija, vjerojatno
plaenike poput vas koji e to uiniti za dolar.
- Ovo je slobodno trite - ree Cyrus, koji je sada ap-tao, gledajui prema
Aaronu, Jenny i Samu, koji su, zauzvrat, napeto gledali prema njemu. - I u
tome je mnogo ekonomije... Ne mogu vie dugo razgovarati. Je li va navodno
pokojni informator rekao gdje e i kada biti postavljeni svi ti nega-tivci?
- Bit e ih svuda! U guvi, meu sudskim straarima, sve do predvorja!
- Prilian izazov, generale.
- Plan B stvara diverziju koja nam je potrebna. Nikome to nije drago, osobito
ne Wopotamijima, ali provodi se. Oni su spremni za svoju zadau.
- Kako to prima onaj luak Sutton? - upita Cyrus. - Taj kurvin sin nije mi
najdrai ovjek, ali vjerujem da je straan glumac.
- to da vam kaem? On kae da e to biti najvea predstava njegova ivota!
- Ako doivi da proita kritike... Dobro, prijem i gotovo, generale, vidimo
se ujutro.

- A Desiji i Roman Z.? - iznenada upadne Hawkins. - Uz taj posao oko

estorice, nisam ih unio u scenarij.
500
- Ako mislite da sam ih ja ispustio, onda biste, gospodine generale, morali
istiti poljske zahode.
- Svia mi se va odgovor, pukovnie!
- Gotovo.
okirani R. Cookson Frazier vratio se svojom limuzinom na Louisburg Square, a
u vili se iznenaeni sekstet naao pred Cy-rusom koji je stajao pred bijelim
stoliem. Jennifer Redwing sjela je na kau izmeu Aarona Pinkusa i Sama
Devereauxa, a Desi Jedan i Dva stali su iza njih, okruivi svog novog
prijatelja Romana Z. Sva su usta bila irom otvorena, a pogledi prikovani uz
na terenu imenovanog pukovnika.
- To vam je scenarij, drutvo - ree impozantni crni plaenik - a kao asnik
za vezu s generalom, prenosim vam da se, ako tko to eli, moe povui. A kao
netko tko je bio izloen mnogim infiltracijskim strategijama, mogu vam rei da
uglavnom nema mnogo boljih od ove. General Hawkins nije poslao legendom tako
to je to pisalo u informacijama za novinstvo... on je prava stvar i jako je
dobar, a ja to ne kaem lako.
- Pa, kako bi gica Erin rekla, doista dobro govori za crnog "brata", ha, D
-Jedan?
- Zavei, D-Dva.
- Hvala na pohvalnom komentaru, Desi.
- Kui sada?
- Ako smijem - ree Aaron Pinkus, naginjui se naprijed - ova jako sloena
arada, koliko god bila dosjetljivo zamiljena, ini mi se kao - pa,
prekomplicirana, preteatralna, takva kakva jest. Mora li to tako biti?
- Na vae u pitanje, gospodine Pinkus, odgovoriti openitim odgovorom:
sloena teatralnost je najbolja diverzija.
- To lako moemo razumjeti, Cvruse - ree Jennifer, lijevom rukom vrsto
drai Devereauxovu desnicu. - Ali, kako kae gospodin Pinkus, je li to doista
nuno? ini mi se da bi Samova zamisao da se jednostavno uzme zrakoplov i
zatim laki do Vrhovnog suda... bez limuzine i privlaenja pozornosti... bilo
sasvim dovoljno.
501
...iiMHMHL,.
\
- Bilo bi u normalnim okolnostima, ali ove okolnosti nisu normalne. Imamo
mone i vrlo sposobne protivnike. Vrlo sposobne, onakve kakve va prijatelj
Sam eli izbaciti iz nae vlade makar i po cijenu vlastitog ivota, kako smo
se danas uvjerili.
- Bio je divan! - vikne Jennifer, pritiui usnama njegov lijevi obraz. Preplivati toliko milja u oluji...
- Nije to nita - ree Sam. - Samo est-sedam, moda osam... Ako sam dobro
shvatio, Cvruse, ti kae da je ta "diverzija", kako si to nazvao, nuna, jer
nas nai vrlo sposobni neprijatelji kane fiziki presresti prije ulaska u
zgradu, zar ne?
- U glavnim crtama tako.
- U glavnim crtama? ega jo ima?
- S dodatnim elementima - kratko doda plaenik.
- Neu se praviti da to razumijem, ali ako imamo razloga povjerovati da
postoji nekakva prijetnja, moemo traiti policijsku pratnju. Zajedno s vama,
ako ste vi momci s nama, to bi nam jo moglo trebati?
- Jedna ili dvije stvari koje nisam spomenuo. .
- to?

- Gledajte, vi ste pravnici, a ja nisam, a Washington nije Boston, gdje

marinirana govedina s kupusom gospodina Pinku-sa ima pozitivan uinak na
policiju. U D.C.-u, kad zatraite zatitu plavih anela, bolje vam je da
pokaete opravdane razloge. Pa oni ne mogu rijeiti ni vlastite probleme.
- A "opravdani razlozi" bi, naravno znailo otkriti imena onih na visokim
poloajima - upadne Jenny - a ak i kad bismo imali ja jedan primjerak vrpce,
ne bismo je se usudili pustiti kao dokaz.
- Zato ne? - bijesno uzvikne Devereaux. - Ve mi je odavno dosta tog majeg
uljanja okolo! Javno je povjerenje izigrano, zakone su prekrili... zato ne?
- Maje su ape s razlogom stvorene takvima kakve jesu, Sam - ree Pinkus.
- O, pa samo mi je to jo trebalo. Moj ef, pendapski prorok s Himalaja! Bi
li siao s planine i objasnio to?
- Dragi moj, ti si uzbuen...
- Reci mi neto to ne znam!... Moda je bilo desetak milja i moda je ta
oluja zapravo bila blia orkanu... recimo snage devedeset i devet ili kako to
ve zovu.
- Ono to ti pokuavam rei - ree Pinkus mirnim glasom, pogleda prikovanog
na Devereauxa - jest da je tih pristup lovini obino djelotvorniji nego kad je
uznemiri.
- Ja bih to rekao drugim rijeima - doda Cyrus. - Nema te policijske postaje
u Washingtonu koja bi, s vrpcom ili bez nje, ila protiv nekoga tko je na
poloaju dravnog tajnika.
- Ali on je u ludnicil
- Razlog vie da drava pokua odrati ravnoteu - ree kemiar-plaenik. Vjerujte mi, je to znam.
- Sve je to korupcijal - urlao je Sam.
- Samo su neki korumpirani - ree Jennifer. - Najvea veina su prezaposleni,
nedovoljno plaeni birokrati odani svom poslu... birokrati u najboljem smislu,
ljudi koji ine to mogu da bi uredili probleme koje im donose politiari koji
se bore za glasove. Nije im lako, dragi.
Devereaux oslobodi ruku iz njezine, prinese je elu i izvali se natrag na
naslon. - U redu - ree on umorno. - Ja sam najtuplji klinac u kvartu. Ljudi
rade strane stvari i svi na to ute; odgovornost smo bacili kroz prozor!
- Ne ba, Sam - ispravio ga Aaron. - Nikad tako ne bi dobio proces, znam te
ja. Prije nego to se pojavi pred porotom ili bilo ega drugog, ti bi
najprije pokrio sve izlaze. Zato si najbolji odvjetnik u mojoj kui... kad si
pri sebi.
- U redu, u redu. Mi emo sutra biti klaunovi u cirkusu s tri arene!... A
stoje ono to ti, Cvruse, nisi spomenuo?
- Pancirne koulje i eline kacige ispod onoga to imate na glavi, odgovori
plaenik kao da nabraja sastojke okoladnih kolaia.
- to?
uli ste. Odvjetnice, mi sada govorimo o tvrdoj igri. Vie je milijardi da milijardi - ovisno o vaem nastupu sutra nego to moete prizvati i u
svojoj nesputanoj mati.
- jCaramba! - vikne Desi Dva. - Zar ne govori dobro?
- Zavei! Mogli bi biti muertol
502
503
;;
- Njemu svejedno. On u pravu!
- I ja se slaem, pa to? Mi smo
locol
- To je u Romanove tarot-karta, frendz! - vikao je Roman Z., okreui se na
mjestu, a ispod velikog rupca kojim se opasao pokae se njegov dugi no. Romanov no ree vrat svakoga tko napadne nau svetu stvar... koja bila.
- Dosta Cyrus! - urlikne Devereaux. - Pod takvim uvjetima neu dopustiti ni
Jenny ni Aaronu da u tome sudjeluju.

- Ne govori u moje ime! - vikne Afrodita Samovih snova.

- Ni u moje, mladiu! - ree Pinkus, ustajui s kaua. - Zaboravlja da sam
bio na Omaha Beachu. Moda nisam bio vaan, ali jo uvijek nosim geler koji je
dokaz mojih napora. Tada smo doista imali sveti cilj, a to je jasno srodno s
ovim ovdje. Kad ljudi silom uskrauju prava drugih, jedina je posljedica
tiranija. A ja to neu trpjeti u ovoj naoj zemlji!
- Hap-cih, Hap-cih, Hap-cih!
;
504
30
5:45
Dok je nad Washingtonom rudila zora i nastajala ukasta izmaglica, tihi
mramorni hodnici Vrhovnog suda polako su oivjeli dolaskom ekipa istaica
koje su gurale svoja kolica iz jedne sobe u dragu. Na gornjem dijelu kolica
stajali su sapuni, isti runici, papirnati rupii, a u prednjem dijelu
kolica visjela je velika plastina vrea za jueranje otpatke.
Jedna su se kolica, meutim, razlikovala od svih ostalih u hodnicima
velianstvene graevine posveene Bojim i ljudskim zakonima. Razlikovala se i
postarija prosjeda ena koja ih je gurala; bila je vidljivo razliita od
ostalih istaica u zgradi. Paljiviji bi pogled otkrio da su joj sijede
kovre savreno napravljene, plavo sjenilo za oi bilo je suptilno vidljivo, a
grekom je na zglavku nosila i dijamantno-smaragdnu narukvicu koja je
vrijedila mnogo godinjih plaa drugih istaica. Takoer je na depu odore
nosila i veliku naljepnicu na kojoj je pisalo: Privremeno. Provjerena.
Ono po emu su se razlikovala njezina kolica bila je plastina vrea za
otpatke. Bila je puna jo prije nego to je stigla do prvog ureda na svom
putu... ureda u koji se nerado uputila, to su potvrivale i rijei koje je
ulazei mumljala.
- Escremento!... Vincenzo, ti pazzo. Najdrae mi i najvo-ljenije dijete moje
najdrae sestre trebalo bi biti u bolnici za dementi. Mogla bih kupiti svaki
kip u cijeloj ovoj zgradi!... I zato ovo radim?... Jer moj dragi neak misli
da moj propalica od mua ne treba raditi. Mannaggia... Aha, tu je taj ormar.
Bene! Ostavim sve ovdje, idem kui, gledam malo televiziju, a onda u kupnju s
curama. Molto bene!
505
8:15
Neupadljivi smei i crni automobili meko su parkirali na Prvoj ulici nedaleko
Capitol streeta. Iz svakoga su izala po tri mukarca u tamnim odijelima,
namrtenih obrva i robotski ukoena pogleda; bili su to strijelci
"revolverai", unajmljeni da obave posao, a pogrijeiti bi znailo vratiti se
na najgore nekadanje poslove oko sindikata, a to je gore od smrti. Dvanaest
odanih profesionalaca nisu imali pojma emu su oni to odani, osim da dvojica
na fotografijama koje su nosili u depovima ne smiju nikako ui u zgradu
Vrhovnog suda na drugoj strani ulice. Nema problema. Nitko nikad nije naao
Jimmvja Hoffu.
9:12
Dva vozila s dravnim registarskim oznakama nakratko su se parkirala ispred
zgrade Vrhovnog suda. Po nalogu glavnog tuitelja, osmorica koji su izali iz
njih trebali su uhititi dva ovjeka koje se trai zbog stranih zloina protiv
drave. Svaki agent FBI-a imao je fotografiju biveg i zauvijek
diskreditiranog generala MacKenziea Hawkinsa i njegovog suradnika, nekog
podzemnog odvjetnika imenom Samuel Lansing Devereaux, koji se jo uvijek
nalazi na potjernicama zbog izdajnikih djelatnosti zadnjih dana vijetnamske
akcije. Nije bilo nikakve mjere ni granica njegovim zloinima. Umrljao je
ugled svojih pretpostavljenih i izvukao korist iz njihove nesree. Federalni
su agenti mrzili takve momke: kako im to samo uspijeva?
10:22

Tamnoplavi kombi skrenuo je u zavoj na Capitol Hillu, na strani Vrhovnog suda.

Stranja su mu se vrata otvorila i sedam graniarskih komandosa u kamuflanim
zeleno-crnim borbenim odorama iskoilo je na cestu. Oruje im je bilo
sakriveno u irokim depovima. Na kraju krajeva, nisu htjeli biti upadljivi.
Njihovu je tajnu zadau definirao siuni ministar obrane, usmeno, a ne
pismeno. "Gospodo, ta dvojica propalica mogli bi otetiti prvu crtu amerikih
padobranskih snaga, to je sve to
506
vam mogu rei. Morate ih zaustaviti bez obzira na sve. Rijeima naeg velikog
zapovjednika, "dii ih Scottv"... tovie, to dalje od naih oiju." ...
Komandosi su mrzili ljam poput takvih! Ako itko treba mlatnuti po nebeskim
skakaima, to su trebali biti oni\ Ti skakai preotimali su im svu slavu i
glavne naslove i jo bi se stigli vratiti kui na odrezak, dok su oni ostajali
u blatu! Ne! Ako itko treba navaliti na letee, to su onil
12:03
MacKenzie Hawkins, zatvorio se u hotelskoj sobi i prouavao lik Henrvja
Irvinga Suttona. Odobravajui kimne glavom. - Prokletstvo, gospodine glumce,
pa to bih mogao biti ja.
- Nije to bilo teko, mon general - ree Sutton, skidajui zlatom obrubljenu
asniku kapu, otkrivajui kratko oianu sijedu kosu. - Odora izvrsno stoji,
a vrpce su, doista, dojmljive. Ostalo je govorna intonacija, to je
jednostavno. Moje sinkronizacije reklama kolovale su jedno od moje djece, ne
mogu se sjetiti koje.
- I jo uvijek traim od vas da nosite kacigu...
- Nemojte biti smijeni, to bi upropastilo uinak i tetilo naoj namjeri.
Moja je uloga da navuem ljude, a ne da ih plaim. Borbena kaciga jasan je
znak da se sprema sukob, a to znai i obrambene mjere poput prikrivenog
naoruanog osoblja za zatitu. Motivacija mora biti jasna i konzistentna,
generale, ne smije biti zamagljena, jer tako biste ostali bez publike.
- Mogli biste izgubiti... pa mogli biste i vi biti meta, znate.
- Ne bih rekao - ree glumac, ije su oi bljesnule na Hawkovu nedovrenu
reenicu. - Ne uz ono to se tamo dogaa. U usporedbi sa sjevernoafrikim
pijeskom ovo je praktiki izvan pozornice. Kako god uzeli, opasnost je mala,
za to dobivam dobru naknadu... Kad to ve spominjemo, kako ide naim
ratnicima Stanislavskog iz Samoubilake estorke?
- Dolo je do promjene plana...
- Oh? - prekine ga Sutton otro i sumnjiavo.
- Na bolje za svakoga - brzo ree Hawkins, u trenutku prepoznavi gotovo
panian izraz na glumcu, obinu stvar za
507
zanat gdje ima ga, srce, straan si! obino znai jadnik je propalica, dajte
mi nekoga sa stilom, poput Sonnyja Tuftsa. - Oko etiri poslijepodne bit e u
Los Angelesu. Moja ena, moja biva ena, jedna od njih, zapravo prva, htjela
je da dou tamo kako bi imala na oku svu estoricu.
Lijepo od nje. - Glumac dotakne dvije zvijezde na svom ovratniku. - A,
budimo izravni, je li se to promijenilo glede mog pojavljivanja u filmu?
- Dovraga, ne. Deki vas ele, a to god poele, dobit e.
- Jeste li sigurni? Znate, oni nemaju kvocijent priznatosti.
- to god to bilo, nije im potrebno. U njihovim je rukama "najvrui ludi
uspjeh na blagajnama, najvei mega-buster, to god to bilo, kojega se bilo tko
u zapadnom dijelu ovoga luakog grada moe sjetiti. U svakom sluaju, sve je
u rukama agencije William Morris i...
- William Morris?
- Je li to ime?

- Itekako! Mislim da je jedna od mojih keri pravnica u njihovom pravnom

odjelu... posao je dobila vjerojatno zato to je moja ki. Kako se ono zvala;
vidimo se svakog Boia.
- Dogovor vode dva ovjeka, Robbins i Martin, moja ena, moja biva, znate
to mislim, kae da su najbolji.
- Jesu, naravno, itao sam o njima u strunim listovima. Mislim daje moja
ki, Becky ili Betty... koja bila, bila zaruena za tog Robbinsa, ili je to
bio Martin? Da, moraju doista biti sjajni, jer ona je stvarno bistra cura...
Antoinette, to joj je ime! Uvijek mi poklanja tri broja prevelik demper, pa
ja sam uvijek na pozornici ispadao velik... znate, to se zove prisutnost.
- Valjda. Momci idu na zapad i sve je prvorazredno, kae mi Ginny.
Naravno. Neete poslati est karata dijamanata bez pratnje podzemnom
eljeznicom. Iznenaen sam da nisu angairali poseban mlanjak.
To mi je objasnila moja biva. Kae da svi studiji i agenti zapoljavaju
ljude kojima je jedini posao da prate kretanje zrakoplova koji pripadaju
studijima i, ako im se ita uini sumnjivo, potplate pilote. Kae da je prije
tjedan dana jedan
508
Learjet izgubljen u aljaskanskoj tundri, a naen je tek juer dva sata nakon
to je konkurentski studio potpisao ugovor s nekim tipom koji se zove Warner
Batty.
Zvono na vratima hotelske sobe iznenadilo je obojicu. - Tko bi sad mogao biti?
- proape Hawk. - Henry jesi li kome rekao...
- Apsolutno nikome, takoer aptom, ali naglaenije. - Drao sam se teksta,
dragi moj, bez ijedne izmjene u didaska-lijama! Pristojno sam se prijavio kao
trgovac cijevima iz Akro-na - pravo poliestersko odijelo, iznoeni eir...
vrlo lijepo odigrano, ako doputa.
- Tko bi to mogao biti?
- Prepustite to meni mon general - Sutton prie vratima i zauzme nesiguran
poloaj pijanog ovjeka, olabavi kravatu i dijelom raskopa koulju. - Skloni
se u ormar MacKen-zie! - ree on tiho, a onda, podigavi intonaciju, progovori
glasnim pijanim glasom: - Je, tojje to? Ovo je pprivatna zabava, ja i moj
komad ne elimo goste!
- Hej, fazooll - zauje se reei odgovor kroz vrata. - Ako misli igrati jo
jednu od onih jebenih igara poput one kad smo bili u Bostonu, gradu graha,
zaboravi! Pusti me unutra!
Sir Henry okrene se; vrata ormara istodobno se otvore i pokae se lice
MacKenziea Hawkinsa zgreno od oka. - Boe, pa to je Mali Joseph!... Otvori
mu, k vragu.
- Dakle? - ree Joe, ruku za leima i uspravan do pune visine od metar i pol,
plus-minus nekoliko centimetara. - Ako je glava ovoga fazoola koji proviruje
iz tog ormara taj tvoj komad, vojnice, ekaju te veliki problemi s vojskom.
Tko je taj patuljak koji oito govori patuljskim jezikom? - upita glumac,
sa zajedljivom srdbom.
- Tebe je lako prepoznati kao fazoola broj dva. Otkad si se susreo s velikim
fazoolom na krianju F-Streeta i Desete, s tim trzanjem desnog ramena i
lijevom rukom kojom si mahao prema jugu kao da ima delirium tremens, znao sam
da si ti veza. Nikoga nisi mogao zavarati.
- Dovodite li u pitanje moju tehniku, gospodine? Mene, koji sam doivio
odobravanje tisue kritiara irom zemlje!
509
- Tko je ovaj blesavi sladoled? - upita Mali Joey, dok je zbunjeni Hawk
izlazio iz ormara. - Mislim da bi Bam-Bam i ja morali to znati, zna na to
mislim?
- Joseph, to radi ovdje? - zarei MacKenzie ija se zbunjenost povlaila i
poela skretati prema prijetnji.

- Smiri se, fazool. Vinnie ima tvoje interese na dui, mora to znati. Sjeti
se, ja sam pokrov. Mogu biti bilo gdje, otii bilo kamo, nitko me ne
primjeuje. Kao to me niste primijetili kad ste doletjeli jutros iz New
Yorka, a ja sam vam bio za petama.
- I onda?
- Moda nekoliko stvari. Bam-Bam eli znati treba li pozvati eskadru torpeda
iz Toronta.
- Ne. Nikako!
- Oekivao je to. Nema vremena... Dobro, zatim eli da zna da je njegova
blaena teta Angelina uinila kako si rekao, jer je njezin mu Rocco pokvareni
kurvin sin i jer ona voli svog neaka Vincenza. Stvari koje si traio nalaze
se u drugom ormaru u hodniku desno.
- Dobro!
- Nije ba sve tako dobro. Bam-Bam je ovjek s ponosom, fazool, a vai
izvorno ameriki kompii nisu tako dobri s njim. Kae da se prema njemu
ponaaju kao prema smeu, a perje mu ne stoji dobro na glavi.
12:18
Upravitelj hotela Embassy Row na aveniji Massachusetts nije bio pripremljen na
sadanje ponaanje jednoga od svojih najdraih gostiju, odvjetnika Aarona
Pinkusa. Kao i obino, kad bi slavni pravnik bio u Washingtonu,
podrazumijevalo se da je njegov boravak povjerljiv, kao, uostalom, i kad bi to
bilo koji gost zatraio, ali ovoga je poslijepodneva gospodin Pinkus doveo
tajnovitost do krajnjih granica. Traio je da on i njegovi suradnici uu na
ulaz za dostavu i do svojih spojenih apartmana dou teretnim dizalom. Nadalje,
samo je upravitelj osobno smio znati za njihovu nazonost; u knjigu gostiju
trebalo je unijeti lana imena, i, dakle, bude li telefonskih poziva za njega,
treba510
lo je odgovoriti da nikakvog Aarona Pinkusa nema na popisu gostiju i da ga
nema. Dou li, meutim, pozivi na broj sobe, trebalo ih je spojiti.
Nije slino Pinkusu da izdaje takve naloge, pomislio je upravitelj, ali
pomislio je da mu je jasno emu to. Washington se tih dana pretvorio u
zooloki vrt i nesumnjivo je tako struan odvjetnik bio pozvan da pred
Kongresom svjedoi o nekom sloenom pravnom pitanju glede nekoga zakona
bremenitog posebnim interesima. Bilo je oito da je Pinkus sa sobom doveo
cijeli kontingent najboljih odvjetnika svoje tvrtke koji e ga savjetovati
tijekom presluavanja.
Zato je upravitelj bio potpuno zbunjen kad mu je, dok je rutinski provjeravao
recepciju, priao ovjek u naranastoj svilenoj koulji, s modrim svilenim
alom i zlatnom naunicom koja mu se njihala s lijevog uha, i pitao gdje je
"drogarija".
- Jeste li vi, gospodine, hotelski gost? - upitao je sumnjiavi slubenik.
- Neg" to? - odgovorio je Roman Z. i pokazao klju sobe. Upravitelj je bacio
pogled na ploicu. Bio je to broj jednoga od Pinkusovih apartmana.
- Evo, tamo, gospodine - ree umrtvljeni slubenik, pokazujui preko
predvorja.
- A, fino! Trebam kelnersku vodu. Plaanje na raun, ne? Samo nekoliko minuta
kasnije, dva tamnoputa ovjeka u
odorama koje upravitelj nije mogao prepoznati, oito iz neke junoamerike
revolucije, pomisli on, nahrupe na alter.
- Kamo je taj krenuo, ovjee? - upita vii od te dvojice, kojemu je
nedostajalo nekoliko zubi.
- Tko? - upita slubenik, odmiui se od altera.
- Onaj gitano sa zlatna naunica! - ree drugi Latinoa-; merikanac. - On ima
klju sobe, ali moj je aroigo pritisnuo krivi gumb na liftu. Mi gore, on
dolje!

- Dva lifta?
- Je securidad, zna?
- Osiguranje?
- Tak je, gringo - odgovori ovjek s nedostajuim zubima, promatrajui
slubeno odjevenog slubenika u fraku. 511
Ima zgodno odijelo kao to sam ja imao vispera neki dan juer. Vrati ujutro
i ne plati toliko najam. itao na markici.
- Da, ali ovo nije unajmljeno.
- Kupio si to? Madre de dios, ti ima dobar kop.
Divan posao, gospodine - ree zapanjeni upravitelj.
- Va je prijatelj otiao u drogariju - u drogeriju, gospodine. To je tamo.
- Gracias, amigo. Samo uvaj ovaj lijepi posao.
- Doista, gospodine - promuca slubenik dok su Desiji Jedan i Dva jurili
preko predvorja za Romanom Z. - Tko su ti ljudi? - upita on, okrenuvi se
prema upravitelju. - Taj je klju bio od jednoga od boljih apartmana.
- Svjedoci? - upita zgroeni upravitelj, u ijem je odgovoru bio traak nade.
- Pa da, naravno, mogu biti samo svjedoci. Vjerojatno je to neka rasprava o
mentalno zakinutima.
- Stoje?
- Nije vano, ionako e otii preksutra.
Gore u apartmanu koji je Aaron Pinkus rezervirao za Jen-nifer, Sama i sebe,
slavni je odvjetnik obrazlagao izbor hotela.
- Obino moemo odbiti radoznalost tako da joj se suprotstavimo i
obeshrabrimo je - ree - osobito, ako ima posla s ustanovom koja dobro
zarauje na tvom boravku. Da sam takve zahtjeve postavio u nepoznatom hotelu,
poele bi se iriti glasine.
- A ti nisi neznanac u ovom gradu - doda Devereaux.
- Moe li imati povjerenja u upravitelja?
- U svakom sluaju, to je dobar ovjek. Meutim, budui da svaki smrtnik ima
svoje slabosti, a u ovom su gradu lovci na senzacije leinari koji stalno
tragaju za informacijskim strvinama, jasno sam mu objasnio da je on jedina
osoba koja zna da smo ovdje. Nije mi bilo drago to to inim; nije to bilo
nuno.
- Postoje oni koji se osiguraju i oni kojima je poslije ao to nisu,
gospodine Pinkus - ree Redwingova, prilazei prozoru i gledajui na ulicu. Tako smo blizu - ne znam emu, ali to me zastrauje. Za nekoliko dana moj e
narod biti ili gospodari ili parije, a sada se osjeam tako da bih se mogla
kladiti na parijstvo.
512
- Jenny - pone Aaron, s priguenom tugom u glasu. - Nisam te htio
uznemiriti, ali kad razmislim, mislim da mi nikad ne bi oprostila da ti to
sada ne kaem.
- to to? - Ona se okrene od prozora i zagleda u Pin-kusa, a zatim baci
pogled na Sama, koji zatrese glavom, pokazujui da ne zna o emu to Aaron
govori.
Jutros sam razgovarao sa starim prijateljem, u stvari kolegom iz davnih
vremena, koji je sada lan Suda.
- Aarone! - vikne Devereaux. - Nisi valjda spomenuo ovo poslijepodne?
- Naravno, nisam. Bio je to samo prijateljski razgovor. Rekao sam da sam
ovdje poslom i da bismo mogli na veeru.
- Hvala nebesima! - ree Jenny.
- On je spomenuo ovo poslijepodne - tiho ree Pinkus. ;
- to?
- to?

- Ne u detalje, nego kada je rije o toj veeri... Rekao je da je mogue da

nee moi veeras jer bi se mogao skrivati ili biti pod straom u podrumu
Vrhovnog suda.
- to?
- To sam i ja rekao...
- I?
- Rekao je da je danas jedan od najudnijih dana u analima Vrhovnog suda.
Odravaju specijalnu sjednicu oko tube u sluaju koji je jako podijelio suce.
Nijedan od njih ne zna kako e na kraju drugi glasovati, ali odluili su da e
se rijeiti poetne odgovornosti, to znai da e objaviti prilino jaku tubu
protiv vlade. Uinit e to odmah nakon to sasluanje zavri.
- to? - vrisne Redwingova. - Danas poslijepodne?
- Najprije su to drali izvan sudskog kalendara zbog interesa nacionalne
sigurnosti i mogunosti represalija nad strankama, Wopotamijima, vjerojatno;
zatim je, ini se administracija, zatraila da se vijesti o tubi zadri u
tajnosti na due vrijeme.
- Hvala Bogu na nekomel
- Na predsjedniku suda Reebocku - objasni Aaron - koji nije najugodniji
ovjek na svijetu, iako je prilino bistar.
513
Nepredvidivo i suprotno svojim normalnim stajalitima, Ree-bock se priklonio
Bijeloj kui. Kad su to ostali suci uli, veina se jednostavno pobunila, pa
tako i moj prijatelj. Objasnio je da zajedno s ostalima, pa i onima s kojima
se ideoloki ne slae, izvrna grana vlasti nema ustavnog prava da se
suprotstavi sudskoj... Ponekad se sve to moe svesti na ego, zar ne? Zaboravi
ravnotee, ego je najvei ujednaitelj.
- Gospodine Pinkus, moj e narod biti na ulicama i na stubitu Vrhovnog suda.
Bit e to pokolf.
- Nee, draga moja, ako general odigra prave karte.
- Ako postoji pogrena karta, on e odigrati ba nju - vikala je Jennifer. Taj je ovjek automat za mrnju. Nema na svijetu nikoga koga taj ne bi mogao
uvrijediti.
- Ali ti dri palubu - prekine je Devereaux. - On zakonski ne moe uiniti
ba nita bez tvog odobrenja; obvezuje ga ugovor s tobom.
- Je li ga to ikad zaustavilo? Prema onome to znam o tom vaem
predpovijesnom dinosauru, on gazi po meunarodnim zakonima ponaanja, po
vlastitoj vladi, Glavnom stoeru, Katolikoj crkvi, opim zamislima
moralnostim pa i po tebi, Sam, za koga kae da si mu kao sin! Nisi ti taj koji
e se popeti na tu posveenu govornicu i napasti nepravdu, ne, to e biti on,
a da bi dobio taj spor, on e minirati cijeli sustav i pretvoriti Wopotamije u
najveu prijetnju ovoj naciji jo od Miinchena 1939! On e biti ta munja koju
treba uzemljiti prije nego to i sto drugih manjina pomisli da se sada vidi
kako su i one bile prevarene, pa e posvuda izbiti pobune na ulicama... Moemo
to popraviti razumom i vremenom, ali ne na njegov nain, koji znai kaos!
- Aarone, ima neto u tome to ona kae.
- I opet jedan izvanredan prikaz, draga moja, ali zaboravljate temeljni zakon
prirode.
- A koji to, gospodine Pinkus?
- Moe ga se zaustaviti ako ga se omota kao tijesto. .
- Ali za Boga
miloga, kako?
U tom se trenutku vrata apartmana naglo otvore i udare u ziiiod snage udarca
bijesnoga Cvrusa koji je stajao na ulazu.
Ali bio je to neki drugi Cyrus; bio je odjeven u raskono i skupo odijelo po
mjeri, cipele Bally i svilenu kravatu. - Ti su kurvini sinovi otili van! urlao je. - Jesu li ovdje?

- Misli na Romana i dva Desija? - upita Sam, zadravajui dah. - Zar su

dezertirah!
- Ma ne, ali oni su kao djeca u Disnevlandu; moraju istraivati. Vratit e se
oni, ali prekrili su zapovijed.
- Kako to mislite, pukovnie? - upita Aaron.
- Pa, otiao sam... otiao sam u zahod i rekao im da se ne miu, a kad sam se
vratio vie ih nije bilo!
- Pa rekli ste da e se vratiti - pomirljivo e Devereaux. - U emu je onda
problem?
- elite da ti majmuni tre po predvorju?
- U stvari bi to moglo biti prilino zabavno - ree Aaron kroz smijeh. Mogli bi unijeti malo ivota meu onu armiju diplomata, koji hodaju tako
ukoeno da bi se moglo pomisliti kako stalno imaju teke vjetrove... oprostite
mi to, draga moja.
- I opet je isprika nepotrebna, gospodine Pinkus. - ree Jennifer, iji se
pogled zaustavi na golemom plaeniku. - Cy-rus - ree ona - izgleda tako... o
ne znam kako to nazvati, ali tako... ugledno.
- Stvar je u krojaima, Jenny. Nisam nosio takvo odijelo jo otkad se
etrdeset i est roaka u Georgiji skupilo i kupilo mi odijelo u Peachtree
Centeru kad sam doktorirao. Prije toga si to nisam mogao priutiti, a ni
poslije toga. Drago mi je da ti se svia; svia se i meni. To je poklon
gospodina Pinkusa, iji krojai skau kroz uicu igle kad on kihne.
- Nije ba tako, prijatelju - ree Aaron. - Oni jednostavno razumiju to
znai kad je neto hitno... A nije li nam pukovnik dojmljiv prizor?
- Straan - oklijevajui se sloi Sam.
- Rodski kolos odjeven za sastanak IBM-ova odbora direktora - doda Jennifer,
potvrdno kimajui glavom.
- Pa, onda je moda vrijeme da vas upoznam s novim suradnikom na dananjem
sasluanju... Dopustite da vam predstavim suca Corneliusa Oldsmobilea, koji e
vas pratiti u dvo- /
514
515
.,"*mm*Lranu kao izvanredni gostujui amicus curiae, zahvaljujui ljubaznosti moga
starog prijatelja koji je lan suda. Ne smije govoriti, smije samo promatrati,
ali sjedit e uz generala Hawkin-sa koji e logino misliti da je tu kao vojno
osiguranje. Na kraju sasluanja, bude li na general ba odluan ubaciti kakve
zapaljive primjedbe, na me "Sudac Oldsmobile" uvjerio da e znati nekoliko
naina da ga pri tome sprijei, meu kojima je i metaboliki napad koji za
ovjeka u generalovim godinama znai da odmah mora van.
- Aarone, stara lisice! - krikne Sam, skaui na noge.
Bilo mi je bolno i zamisliti takvu akciju, ali mora se misliti na
alternativu kakvu je opisala draesna Jennifer.
Isuse, teta to niste trideset godina mladi! - viken Redwingova. - Ma,
barem dvadeset!
- I meni je to ao, ali bit u vam zahvalan ako to nikad ne spomenete mojoj
Shirlev.
- Moda ja spomenem, ako se Pocahontas ne upristoji - ree Devereaux. - Zna,
moglo je biti deset ili petnaest milja u onoj oluji, ali ja sam previe
skroman da bih o tome govorio.
Arnold Subagaloo uvue svoje iroke kukove u kapetanski stolac, siguran da e
tijesni okvir naslona drati njegovo tijelo dok se bavi svojom najdraom
zabavom u uredu. Kad bi podigao ruku da baci strelicu, njegov bi se krukasti
lik zatvorio u nametnute parametre, to bi osiguralo bolje gaanje, jer se
tako pokret donjega dijela tijela smanjivao na minimum. Na kraju krajeva, ipak

je on bio inenjer s kvocijentom inteligencije 785 i znao je sve to se moe

znati o bilo emu, osim realpolitike, ponaanja i prehrane.
Pritisnuo je gumb koji je podigao ravnu zavjesu na zidu i tako otkrio golem
kino-ekran koji se irio od zida do zida s poveanim licima sto i est
osoba... sve samih neprijatelja! Liberala, iz obiju stranaka, ekolokih budala
koje nikad nee shvatiti raun dobitka i gubitka, feminacistkinja koje stalno
nastoje kastrirati boji poredak muke superiornosti, te iznad svega onih
senatora i kongresmena koji su imali drskosti rei mu da
"1
on nije predsjednik!... Pa, moda i nije, ali to oni misle, tko je mislio za
predsjednika? Svakog sata, svake minute!
im se Subagaloo pripremio baciti prvu strelicu, zazvonio je njegov tajni
telefon, zbog ega je otri i zailjeni projektil skrenuo i proao kroz
otvoreni prozor, nakon ega je uslijedio glasni vrisak vrtlara iz ruinjaka.
- Taj kurvin sin opet to radi! Dosta mi je, dajem otkaz! Arnold smjesta
zanemari tu ljubaznu primjedbu; trebao je
vrtlara pogoditi meu oi... oito je to lan nekog socijalistikokomunistikog sindikata koji trai dva tjedna plaenog dopusta za triavih
dvadeset godina staa. Na nesreu, Subagaloo se nije mogao izvui iz stolca;
njegovi su nabrekli bokovi zapeli i nisu mogli izai iz tijesnih okvira
naslona. Nemajui drugog izbora, progegao je, nabijen na stolac, do telefona
koji je neprestano zvonio.
- Tko je to i odakle vam ovaj broj? - vikne ef osoblja.
Smiri se, Arnolde, ovdje Reebock, a ovdje se borimo na istoj strani.
- O, gospodin predsjednik Vrhovnog suda! Spremate se napraviti mi jo jedan
problem kakav mi nije potreban?
- Ne, nego sam upravo rijeio va najvei problem.
- Wopotamije?
- Sada slobodno mogu krepati u svom glupom rezervatu i koga briga za to?
Sino sam priredio mali rotilji, bio je tamo cijeli Sud. Naravno, budui da
je moj vinski podrum najbolji u Washingtonu, svi su se nalili do vrha, osim
gospoe, ali ona i nije vana. Vodili smo vrlo ameriki, intelektualni
razgovor uz bazen. Vrlo uen, vrlo pravniki.
- Pa to onda?
est prema tri, protiv Wopotami divljaka, zajameno. Dvojica brae
izmotavali su se, ali urazumili su se kad su nae privlane konobarice skinule
sve sa sebe i skoile u bazen. Naa dva suosjeajna brata tvrdila su da su u
bazen bili gurnuti, ali na fotografijama se to ne vidi. Takvo nesudako
ponaanje... tabloidi bi podivljali, jasno sam im to pokazao.
- Reebock, vi ste genij! Ne dodue kao ja, ali niste loi, uope niste
loi... I neka to ostane meu nama, u redu?
516
517
- Subagaloo, mi govorimo istim jezikom. Naa je zadaa da ti neameriki
devijantni tipovi ostanu u kutu. Oni su opasni, svaki pojedini je opasan.
Moete li zamisliti gdje bismo sada bili da nema poreza na dohodak i onih
zakona o graanskim pravima?
- U raju, Reebock, u raju!... I zapamtite, nismo razgovarali.
- A to mislite, zato sam vas nazvao na taj broj? ;
- Odakle vam?
- Imam i ja krticu u Bijeloj kui.
i
- Koga, za ime Boje?
,
, ;
- Ma hajde, Arnolde, nije poteno.
- Vjerojatno nije, jer i ja imam krticu u Sudu.
, ..:,.
- Stare decisis, prijatelju.
>:
;
- I to jo ima novog? - ree Arnold Subagaloo.

12:37
Golemi Trailblaze autobus kojeg je unajmio i platio netko za koga u kompaniji
nikad nisu uli, zaustavio se pred impozantnim ulazom u Vrhovni sud. Voza se
sruio preko velikog volana, oajnike suze potekoe mu iz oiju, jer bio je
zahvalan to putnici njegovog prepunog autobusa napokon odlaze. Kilometrima i
kilometrima vikao je, urlao i napokon skviao u panici da vatra... kuhanje...
nije doputeno u autobusu!
ovjee, pa mi ne kuhamo - odgovorio mu je tada mirni glas straga. - Mi
samo mijeamo boje, a za to moramo otopiti vosak.
- to?
Gle! - pred oima mu se iznenada nalo groteskno oslikano lice, od ega je
zaplesao po virdinijskoj autocesti, kli-ui medu drugim vozilima iz
suprotnog pravca, dok se napokon nije uspio vratiti u svoju traku.
Zatim je slijedilo neto to bi se moglo opisati samo kao niz dogaaja od
kojih je vlasnik motela Posljednja graba kod Arlingtona s razlogom vritao iza
cijelog brda putnih torbi: - Radije u ovo jebeno mjesto dignuti u zrak nego
ove opet pu518
stiti unutra! Kakvo sranje! Jebeni ratniki plesovi oko jebene lomae na
parkiralitu! Svi gosti iz drugih soba otili su... zbrisali glavom bez
obzira... a nisu mi platili ni novia.
- Grijei, stari, ovo su ti obredni plesovi. Zna ono, kao molitva za kiu i
dobar porod ili ponekad i za komade.
- Van, van, vani
im su se putne torbe ukrcale, a nekoliko su ih morali privezati i za krov,
serija nepodnoljivih dogaaja se nastavila u dimu i smradu otopljene Crayola
minke. - Zna, ovjee, kad ih pomijea s parafinom i utrlja u kou, to se
od tjelesne topline rastopi i curi ti niz lice. To preplai bljedolike do
sri.... Vidi? - Voza je vidio. Potoii ivih boja polako su curili niz
lice nekoga imenom Calfnose. Autobus je gotovo udario u stranji dio limuzine
s diplomatskim ploicama i tanzanijskom zastavom; no okrznuo je samo odbojnik,
zatim skrenuo lijevo, proao pokraj limuzine i odbio desni vanjski retrovizor
limuzine u kojoj je nekoliko crnih lica irom otvorenih oiju zurilo u arena
lica na prozorima autobusa.
Zatim su doli zvukovi, najprije polaki, duboki bum-bum najmanje tuceta
bubnjeva. Bum-bum, bum-bum, bum-bum - bum-bum, bum-bum! - Hai-ja-hai-ja-haija! - Fanatini pripjev razvijao se u histerinom crescendu, a vozaeva se
glava klimala naprijed-natrag iznad volana u ritmu bubnjeva, poput pijetla u
ljubavnom zanosu. Olakanje mu je dolo kada su bubnjevi i pjevanje naglo
prestali, kao na zapovijed.
- Deki i cure, mislim da je ovo pogreno! - uzviknuo je terorist zvan
Calfnose. - Nije li to proslava prve brane noi?
- Sto puta bolje od Ravelova Boleral - odgovorio mu je muki glas iz
stranjeg dijela pretrpanog autobusa.
- Ma tko bi to mogao razlikovati? - viknuo je drugi glas, ovaj put enski.
- Ne znam - odgovori Calfnose - ali Gromoglavi je rekao da bi Indijanski
poslovi mogli poslati nekoliko strunjaka, jer nas nitko ne oekuje i ne zna
zato tamo idemo.
- Ako to budu Mohawe, posrat e se na nas! - vikne netko trei, sudei po
glasu, neki od starijih lanova plemena.
519
- Legenda kae da su nas izbacivali iz naih vigvama kad god bi pao snijeg!
- Pa onda, za svaki sluaj, uvjebajmo onaj pozdrav zori. To bi odgovaralo.
- Koja je to, Johnnv? - upita neka ena.
- Ona koja zvui kao tarantella...

Samo kad se izvodi vivace, Calfy - ispravi ga jedan oslikani ratnik iz

prednjeg dijela. - Kad se izvodi aagio, moglo bi biti Sibeliusova tualjka.
Onda idemo s onim balachy. Dobro, cure, idemo u prolaz i vjebajte. I ne
zaboravite, Gromoglavi trai da se vide noge, zbog televizije, ali ne kao one
stvari s halterima. Moramo biti isti i neporoni.
,
:.;;>
Oh, oh, oh... sranje! - zauju se muki glasovi.
- Idemo, sad!
: Bubnjanje i zborno pjevanje iznova je poelo, pojaano
udaranjem enskih nogu u prolazu medu sjedalima, dok se voza pokuavao
koncentrirati u sve jaem prometu Okruga Kolumbija. Nesretnim sluajem, jedna
se limenka sa zapaljivom smjesom ispod lonca sjajnocrvene minke prevrnula i
zapalila arenu suknju jedne plesaice. Nekoliko ratnika brzo se bacilo na
gaenje vatre.
- Sebi ruke! - vriskala je uvrijeena indijanska gospoica.
Vozaeva se glava okretala na sve strane, a autobus je skliznuo u hidrant
pokraj ceste, odbio mu vrh i oslobodio gejzir vode koji je zalio Aveniju
Independence, zalijevajui sve automobile i pjeake u okolini. Pravila njegove
tvrtke traila su da svaki voza kojemu se dogodi takva nezgoda odmah stane,
ra-diom se javi svom dispeeru i prieka policiju. Voza autobusa punog
divljaka s ijih je lica curila votana boja, zakljui da je to poslovna
politika koja se apsolutno nikako ne bi mogla primijeniti na njegal Bio je pet
blokova od cilja, a u trenutku kad iskrca svoj teret zapaljivih rasplesanih
barbara u koi i arenoj odjei te njihove torbe i transparente, on e
odjuriti u garau, na brzinu napisati otkaz, odvesti se kui, zgrabiti enu i
zajedno s njom prvim zrakoplovom odletjeti to dalje bude mogue. Na sreu,
njihov je sin jedinac bio pravnik; borbeni odvjetnik
520
koji e se pobrinuti za posljedice. Uostalom, on je tog malog umiljenka
kolovao za pravnika!... Nakon trideset i est godina za volanom, kao voza
taloga ljudskoga roda, sada je ve morao znati prepoznati znak da je neega
dosta. Bilo je to kao u Francuskoj u Drugom svjetskom ratu, kada su ih vabe
stalno udarali, a onda je veliki ovjek, general Hawkins, preuzeo diviziju i
povikao: "Vojnici, jednom doe vrijeme kad mora ili odrezati i pustiti da
riba pobjegne ili se baciti na stvarno veliku ribu! Ja kaem naprijed! Kaem,
napadamo.1"
I Boga mu, napali su. Veliki je ovjek bio u pravu tada, ali ovdje i sada nije
bilo niega to bi mogao napasti, nikakvog naoruanog neprijatelja koji je
odluan da e te ubiti; samo cijele vojske luaka kojima je jedini cilj da ti
uskoe u autobus i izlude te!
Trideset i est godina; dobar ivot, plodan ivot... ono izvan autobusa. Ali
sada, u tom kritinom trenutku, nije bilo niega, niega to bi mogao napasti.
Bilo je vrijeme da se presijee... Voza se pitao to bi general Hawkins
rekao. Mislio je da zna.
"Ako ti neprijatelj nije vrijedan truda, nai drugog!"
Voza se spremao odsjei udicu. Neprijatelj nije bio vrijedan truda.
Zadnji terorist koji je ostao u autobusu bio je onaj kojega su zvali Calfnose,
manijak s grotesknim prugama boje koja mu se slijevala niz lice. - Evo,
ovjee - ree divljak, dodajui vozau mali metalni novi nikakve
prepoznatljive vrijednosti. - Poglavica Gromoglavi traio je da se ovo preda
onome tko nas dovede do nae "sudbinske toke". Proklet ja ako znam zato to,
ali uzmi to, prijatelju. - Calfnose skoi na plonik njiui svojim
transparentom, koji je bio prikucan uz neku granu, prebaen preko desnog
ramena.
- ... naa sudbinska toka. Nita vie nee biti isto nakon nae akcije.
Napadamo! - General MacKenzie Hawkins u Francuskoj, prije etrdeset godina.

Voza se zagleda u novi na svom dlanu i uzdahne. Bila je to replika znaka

njihove divizije prije etrdeset godina. S likom njihova velikog zapovjednika!
Znak s neba? Vrlo malo
521
vjerojatno, jer su on i njegova ena jo odavno uspjeli zaobii crkvu.
Nedjeljna jutra bila su za sve one televizijske emisije u kojima su politiari
podgrijavali njegov bijes, a njegova ga je ena hladila aama koktela Bloody
Mary s tabascom. Dobra ena... ali ovo! Njegova stara divizija i rijei
najboljeg zapovjednika koji je ikada ivio! Isuse, morao je otii odavde. Bilo
je to sablasno!
Voza upali motor, nagazi na gas i pojuri niz Prvu ulicu, videi u retrovizoru
gomilu oslikanih lica kako jure za njim. - Jebite se! - glasno je viknuo. - Ja
odlazim, gotovo je! Ja i moja djevojka idemo na zapad... moda tako daleko na
zapad da postane istok, moda na neko mjesto kao to je Amerika Samoa!
Ono to je voza previdio bilo je trideset i sedam putnih torbi privezanih za
njegov krov.
522
31
13:06
Zvono je zazvonilo u apartmanu, i dok su Aaron i Sam kliznuli u spavau sobu,
ne bi li izbjegli opasnost da e ih tko prepoznati, Jennifer prijee preko
sobe, osvrne se i ree: - Da? Tko je to?
Molim, gospoice Janey! - odgovori nezamjenljivo karakteristian glas
Romana Z. - Ovo jako teko!
Redwingova otvori vrata, a tamo je doeka Roman ispred dvojice Desija, koji su
drali ruke goleme brodske krinje, a ela su im bila znojna.
- Nebesa, zato niste rekli efu posluge da to poalje gore?
- Moj najdrai kompa, koji sada sluajno ispada brutalni i divlji "pukovnik",
kae da to moramo sami donijeti gore. - Ciganin ue u sobu. - Inae, ako
sluajno padne i otvori se, ja moram zaklati svakoga tko vidi... Doite ovdje,
moj drugi i trei najdrai kompiu!
- Ne mogu povjerovati da bi Cyrus izdao takvu zapovijed - pobuni se Jennifer
dok su Desi Jedan i Dva s mukom i znojnih ela nosili preveliki brodski
sanduk, unijeli ga u apartman i postavili ga uspravno. - Mogli ste bar uzeti
japaner.
- to to? - upita Desi Dva briui znoj s ela.
- Mala platforma s kotaiima, dovoljno velika za teku prtljagu.
- Ti ree da ne smijemo uzeti! - vikne Desi Jedan na Romana.
- Jer je veliki pukovnik govorio ludim ljudima na kamionu i sve to ree bilo
je "nosi gore i uri!" ne "nosi gore na toj spravi i uri". Moj najdrai
kompi je mudar; nikad ne zna
523
kad je neto takvo zamka. Je 1" bi ti iz diskonta bjeao s punim kolicima?
Onda zvoni, je li gospodina Janey?
- Pa na robi ima oznaka koja se ponite kad prode preko reetke na
blagajni...
- Vidi? Moj najdrai kompa spasio nam ivote]
Bit ete dobro nagraeni za taj napor - ree Aaron Pinkus, izlazei iz
spavae sobe. Devereaux ga je slijedio. - Neka to netko otvori - ree Pinkus,
gledajui koveg.
- Nema kljua - ree Roman. - Brojke na bravi.
Ja imam brojeve - objavi savreno, skupo odjeveni Cyrus. Uao je kroz
otvorena vrata i odmah ih zatvorio. - Naalost, morao sam potpisati jo jednu
dostavnicu za svoju tvrtku, gospodine Pinkus.
- Dao si im moje ime?

- Ma ne, ali bi izvorni ugovara mogao navaliti na vas ako cijela ova stvar
propadne.
- Za to u se ja pobrinuti! - uzvikne Sam. - Zapoljavati za obavljanje
prljavih poslova pobjegle zatvorenike i plaenike za kojima su raspisane
tjeralice. Ha! Sitnica!
- Dragi moj, pa i mi to inimo - ree Jennifer.
- Da?
- Za ime Boje, otvaraj taj koveg! Osjeam kako mi Shir-ley die za vratom,
a to nije jako ugodan osjeaj. Nisam je nazvao jo od juer ujutro.
- Ovamo njen broj - ree Roman Z. omotavajui svoj plavi al oko desne ruke
preko naranaste svilene koulje. - Ima ena i ena, a malo ih izdri moj
arm. Jel tako moji dragi prijatelji?
1 - Shirlev bi te dala zatvoriti u ludnicu - odgovori Pinkus. - Sumnjam da bi
tvoja odjea bila na visini njezinih kriterija.
- Evol - ree Cyrus, obradivi brave i otvorivi krinju.
- Isuse! - ree Sunrise Jennifer Redwing. - Koliko metala!
- Rekao sam ti, Jenny - ree Cyrus, gledajui obilje elinih oklopa i
titnika za glave ispred vjealica s udnom odjeom. - Ovo je otra igra.
524
13:32
Sadraj goleme krinje bio je podijeljen i poeo je proces pre-ruavanja za
infiltraciju. Prema Hawkovim zapovijedima (kojima bi njegov sadanji glavni
vojni pomonik Cyrus dodao ili oduzeo poneki detalj) poetni je cilj bio
obmanuti neprijateljske izviae koji bi ih traili vani, i, obmanuvi ih,
uspjeti ui na ulaz u veliko predvorje Vrhovnog suda. Kad se nau unutra,
glavni je cilj bio proi kroz osiguranje tako da Sam, Aaron, Hawk i Jenny ne
moraju otkriti svoj stvarni identitet. MacKen-zie je bio uvjeren da su
straarima dali njihove opise, sigurno barem Devereauxa i njega, a budui da
je Sam bio Pinkusov namjetenik, vjerojatno i Aarona; budui da je SJ. Redwing
ve prije bila na raspravama pred sudom, a ako je netko dobro obavio svoju
zadau i shvatio da je ona lan plemena Wopota-mi, mogla bi i ona biti na
popisu. Naravno, bilo je slabo vjerojatno da to s Jenny bude, ali nevjerojatne
su bile i nebrojene milijarde dolara u vlasnitvu pohlepnih neprijatelja
"pokojnoga" Vincenta Mangecavalla.
Trea je poluga ovisila samo o tome hoe li Sam, Aaron i Hawkins nai muki
zahod, a Jennifer enski prije nego to ih uvedu u visoke odaje. Prema
detaljnim nacrtima koje su odnekud nabavili "roaci" Vinniea Bam-Bama i koje
je potvrdila njegova najdraa teta, Angelina Go-Go, u hodniku na drugom katu,
gdje su bili uredi, bila su dva takva mjesta, na suprotnim stranama mramornog
hodnika. Razlog potrebe za zahodima vraa nas poetnom cilju, zavaravanju
strae Vrhovnog suda i prodoru u urede. Meutim, sadraj krinje natjerao je
Jenny da iz svoje sobe zavriti.
- Sam, ovo je nemogue]
- to to? - ree Sam, izlazei iz druge sobe odjeven u glomazno kockasto
odijelo sa irokim hlaama, koje su njegovom vitkom stasu dodale bar trideset
pet kilograma. Glava mu je bila jo udnija; pokrivala ju je kovrava smea
vlasulja, ije su duge kovre padale ispod okruglog plosnatog eira., omiljenog pokrivala studenata iz dvadesetih godina. Gurnuo je Jenni-ferina
poluotvorena vrata i stao na njima. - Mogu li ti pomoi?
525
- Jooo!
- Vriti. Je li to potvrdno ili nijeno?
- A tko bi ti trebao biti?
- Sudei prema vozakoj dozvoli i glasakoj iskaznici koju sam dobio s
odjeom, ime mi je Alby-Joe Scrubb i imam neku farmu za uzgoj pilia... A tko
si k vragu tP.

- Biva plesaica! - odgovori Jenny, iznova pokuavajui privrstiti plou na

svoje obilne grudi. - Evo! Nema veze, uspjela sam!... A sada ova glupa
utozelena bluzica koja ne bi uzbudila ni seksualno izgladnjelog gorilu.
- Mene uzbuuje - ree Sam.
- Ti si stupanj nie od gorile i lake te je uzbuditi.
- Hej, smiri se, pa mi smo na istoj strani. Ozbiljno, tko bi ti trebala biti?
- Recimo laka ena ije bi bujno poprsje pod ovim neprobojnim steznikom uz
neto sree trebalo odvui straare od postupka putanja u zgradu.
- Hawk je mislio na sve.
- Sve do libida - sloi se Jennifer, navlaei kriavo zelenu bluzu preko
glave i gurajui je u utu minicu. Malo se nagnula naprijed, gledajui u
nabreklo poprsje u irokoj bluzi. - To je sve to mogu uiniti - ree s
uzdahom.
- Hajdmo to razraditi...
- Sjedi i mai repom... A sada, najgori dio. "Pokrivalo za glavu", kako to
zove jedan moj prijatelj.
- To je ve neto drugo - primijeti Devereaux. - Kosa ti izgleda smijeno;
sva je prikopana ukosnicama ili tako nekako.
- To je priprema za prapovijesne osvete tog tvog neandertalca. - Jenny
dohvati veliku kutiju koja je leala na krevetu i izvadi platinastu vlasulju
uvrenu na elinoj kacigi. -Taj oklop za glavu tako je teak da u cijeli
ostatak godine imati ukoen vrat, ako uope i doivim ostatak godine.
- Da, i ja imam neto takvo - ree Sam, dok je Jenny namjetala oklopnu
vlasulju na glavu. - Moe tresti glavom, ali ako kimne mogla bi ti slomiti
nos.
- Tresenje glavom ne uklapa mi se u ulogu.
526
Je, razumijem to eli rei. Ako je to prapovijesna osveta, a to e biti
povijesna?
- Mislim da je to oito. Namjestit e mi preruenog policajca iz odjela za
poroke kao "muteriju", a taj e me uhititi kao kurvu.
- Sami - dovikne Aaron Pinkus iz dnevne sobe. - Treba mi pomo.
Trebaju me! - Devereaux pouri iz spavae sobe, a Jenny mu je bila za
petama. Ono to su vidjeli bilo je najnevje-rojatnije to su mogli vidjeti,
osim kad bi pogledali same sebe u zrcalu. Lik malog, ali impozantnog
najistaknutijeg bostonskog odvjetnika nestao je. Umjesto njega, tu je, u dugom
crnom kaf-tanu i s plitkim irokim eirom, ispod kojega su visjela dva
pramena upletene crne kose, bio lik hasidskog rabina.
- eka ispovijed ili toga u vas nema? - upita Sam.
- Nisi ni najmanje zabavan - odgovori Aaron, pokuavajui napraviti nekoliko
koraka naprijed. Izgubivi ravnooteu, uhvatio se za rub stolne svjetiljke,
koja je, naravno pala na pod i razbila se. - Cijelo mi je tijelo sputano
elikoml - srdito povie.
- To je zato da bi vas zatitilo, gospodine Pinkus - ree Jennifer, koja
zaobie Sama i prihvati starca za ruke. - Cyrus je jasno rekao da se morate
zatititi.
- Ta e me zatita ubiti, dijete moje. Na Omaha Beach nosio sam dvadeset kila
teku naprtnjau na leima, zbog ega sam se gotovo utopio u metar vode, a
tada sam bio znatno mlai. Ovo metalno rublje znatno je tee, a ja sam znatno,
znatno stariji.
- Jedini e vam problem biti stubite pred sudom, a budui da se moramo
razdvojiti, pobrinut u se da vam Johnny Calfnose nae kakvu pomo.
- Calfnose? ini mi se da se sjeam tog imena; to nije ime koje bih lako
zaboravio.
- On je Macov glavonja u plemenu - ree Sam.

- Pa da, on je nazvao u Sidnevevu kuu, a Jennifer i na general natjecali su

se u urlanju, koliko se sjeam.
Johnny Calfnose i MacKenzie Hawkins zajedno su
527
savren par. Calfnose mi jo uvijek duguje novac za kauciju, a Hawkins mi je
duan duu i karijeru... Bezo obzira na to, John-ny e nai nekoga tko e vam
pomoi. I bolje mu je da to uini, jer u ga inae tuiti za pronevjeru tisua
dolara od novca za mito generala Gromoludog.
- Zar je to doista uinio? - upita Devereaux.
- Zapravo nemam pojma, ali, poznajui ga, njemu bi bilo potpuno prirodno da
je to pokuao.
Na vratima se zauje brzo kucanje. Sam im prie i otvori, i iznova ga iznenadi
Cvrusova krupna elegancija. - Uite, pukovnie. Iskreno reeno, izgleda mi
kao tamnija verzija Tatice Warbucksa...
- To i jest zamisao, Sam, a da te jo vie prosvijetlim, dopusti da ti
predstavim dvojicu svojih prijatelja. Ili, da budem precizniji, prijatelje
"suca Oldsmobilea". - Cyrus ue i pokretom pozove Desije Jedan i Dva. Meutim,
nisu to bila ona dva Desija Arnaza koje su ljudi u sobi poznavali. D-Jedan,
koji je umetnuo i umjetno zubalo, bio je odjeven u klasino sivo odijelo i
oksfordsku plavu koulju koja je naglaavala njegov bijeli sveeniki
ovratnik. D-Dva bio mu je vjerski kolega, ali druge vjere, i nosio je crno
odijelo sa sveenikim ovratnikom i zlatni kri na prsima. Dopustite da
predstavim veleasnog Elmera Pritina, sveenika Episkopalne crkve, i njegova
sudruga u prosvjedu, monsinjora Hectora Alizonga iz neke katolike dijeceze u
Rocky Mountainsu.
- Blago nebo! - ree Aaron, sruivi se u naslonja.
- Boe! - doda platinasta kurva Jenny.
- On vas uje - ree D-Dva i blagoslovi sam sebe, a zatim se ispravi i
blagoslovi sve u sobi, ali naopako.
- Nemoj biti blasfemo - promrmlja Desi Jedan.
- Ti loco. Ukljuio sam i tebe, a ti si glupi protestante.
- Dobro, dobro, momci - ree Devereaux. - Shvatili smo... Cyrus, stoje to?
- Najprije u vas pitati jeste li sve nali. Imali smo i popis svih tih
stvari. - Jennifer, Sam i Aaron kimnue, a na njihovim se licima vidjela
primjetna sumnja. - Dobro - nastavi plaenik. - Imate li kakvih problema s
opremom za van-kam?
528
- to je to? - upita Pinkus iz svog naslonjaa.
Skraenica za "vanjska kamuflaa"... nae lano ruho. elimo da vam bude
udobno koliko god moe biti u zadanim okolnostima. Ima li problema?
Iskreno, pukovnie - odgovori Aaron, moda biste trebali unajmiti
dizalicu za mene.
- Nije to problem - ree Jennifer. - Nai u nekog iz plemena da pomogne
gospodinu Pinkusu.
- alim, Jenny, ali ne smije biti ba nikakvog komuniciranja s Wopotamijima.
A nije ni potrebno.
- ekaj malo - upadne Devereaux. - Moj cijenjeni ef jedva hoda u tom
srednjevjekovnom oklopu.
- Naa e ga dva sveenika pridravati i pomagati mu na svakomm koraku.
- Nai DesijP, - ree Jennifer.
- Tako je. To je Hawkinsova zamisao, divota od zamisli... "Veleasni Pristin"
i "monsinjor Aligonzo" pridruili su se "nadrabinu Rabinovvitzu" u prosvjedu
pred Vrhovnim sudom protiv nedavnih odluka koje smatraju jednako
antikrcanskima kao i antisemitskima. Ne moe se provui bolje, osim ako
ubaci malo rasistikog, to bi smanjilo interes televizije.

- U svakom je sluaju jedinstveno - priznao je Sam. - Kad smo ve kod toga, a

gdje je Roman Z.?
- Smui mi se kad i pomislim - odgovori Cyrus.
- Nije valjda dezertirao? - ree Jenny.
- Ni govora. Stara ciganska poslovica ukradena od Kineza kae da ovjek
kojemu je netko spasio ivot moe ivjeti na -njegov raun do kraja ivota.
- Nisam siguran da sam to shvatio - ree Aaron. - Mislim da je obratno.
- Naravno da jest - potvrdi Cyrus - ali Cigani su to promijenili i to je
njemu dovoljno.
- I gdje je sada?
Dao sam mu novac da unajmi video-kameru. Mislim da sada krade kameru od
prodavaa koji nita zla ne oekuje, i to tako to mu kae da samo eli
provjeriti lom svjetlosti na sunanom svjetlu. Moda grijeim, ali ne
vjerujem. On mrzi
529
plaati bilo to... mislim da on doista vjeruje kako je to nemoralno.
- Trebao bi se kandidirati za Kongres - ree Sam.
<
- A emu kamera? - upita Jenny.
- To je moja zamisao. Mislim da bismo trebali imati audiovizualni zapis
prosvjeda Wopotamija, to opirniji, i to tako da se vide svi odreeni
pojedinci koji se pokuaju umijeati, ometati ili spreavati graane da
ostvare svoje pravo slobodnog okupljanja i pravo na podnoenje zahtjeva.
- Znao sam - ree Pinkus. - Moda je on profesionalni vojnik ili kemiar, ali
je i pravnik.
- Ne ba, gospodine - usprotivi se Cyrus. - Zbog zabluda neobuzdane rane
mladosti, morao sam, odnosno morali smo, nauiti neka temeljna ustavna prava.
- ekaj malo - ree Devereaux, u ijem se tihom glasu ula nota nevjerice. Pustimo sada borbene pjesme pokreta za graanska prava i vratimo se tamo kamo
mislim da nas to vodi. Nemontirana video-vrpca na kojoj se u svakoj sliici
vidi vrijeme i datum, uglavnom se priznaje kao neoboriv dokaz, zar ne?
- Rekao bih da e se vei broj kongresmena i senatora, kao i poneki
gradonaelnik sloiti s tobom, Sam - potvrdi plaenik, na ijem se licu
vidjela naznaka osmijeha. - Osobito oni koji su se privremeno odrekli omleta
Benedict za volju in-stant-omleta na ne ba elegantnom posudu.
- A ako imamo "odreene pojedince" koji se ponaaju nezakonito i nasilno za
vrijeme prosvjednog skupa Wopota-mija...
- I - upadne Redwingova, bacivi pogled prema Deve-reauxu, koji potvrdno
kimne kao "samo izvoli" - ako te zloeste pojedince uspijemo identificirati
kao osobe koje rade po zapovijedima ove ili one vladine agencije, imali bismo
prilino jaku pravnu polugu.
- I ne samo protiv vlade - ree Cyrus. - Ima tamo gomila nasilnika koji su
plaeni da vas zaustave. Njihovi su poslodavci u tolikim dugovima da i od same
pomisli na vas ponu gristi sagove, iznutra prljajui hlae.
530
- Nasilno ometanje sudskog postupka - doda Sam. - Pod prijetnjom deset godina
zatvora nijedan od tih grubijana nee ostati neslomljiv.
- Svaka ast, pukovnie! - ree Aaron, s mukom ustaju-i, uz zvuk struganja
metala o metal. - ak i ako to poe po zlu, imamo rezervne obrambene
poloaje.
Ja bih to nazvao potpaljivanjem vatre pod guzicama onih koji su htjeli
potpaliti pod vaom, g. Pinkus.
- Ba tako! Znate, s praavnikom diplomom ili bez nje, volio bih da
razmislite o zapoljavanju u mojoj tvrtki, recimo kao strateg u odjelu za
krivino pravo.
- Poaen sam, gospodine, ali mislim da bi bilo bolje da porazgovarate sa
svojim prijateljem Cooksonom Frazierom. ini se dao on ima kuu na Karibima,

dvije u Francuskoj, stan u Londonu i nekoliko, ijeg se tonog broja ne moe

sjetiti, na skijalitima u Utahu i Coloradu. U sve je te kue prevaljivano, pa
bi on htio da se pobrinem o sigurnosti.
- asna rije, nije li to dobro za vas! Jako e vam dobro platiti. Naravno,
prihvatit ete?
- Moda na nekoliko tjedana, ali ako to ikako uspijem postii, rado bih se
vratio u laboratorij. Ja sam kemijski tehno-log, to me najvie zanima.
- Sada sam sve uo - ree Devereaiuc, tresui glavom, od ega mu se zavrti
eir nad kockastim odijelom.
Na vratima se zauje divlje kucanje. - Ostanite gdje ste, - mirno ree Cyrus
vidjevi da su se ostali uznemirili. - To je Roman. On misli da je svaki
njegov ulazak nekamo gala-pred-stava. Osobito kad bjei pred policijom. Plaenik otvori vrata; lik pred njima doista je bio Roman Z., ali umjesto
jedne video-kamere imao je u svakoj ruci po dvije, a sa irokih ramena visjela
mu je plastina torba na irokom remenu. Nestala je i naranasta koulja,
plavi plat, uske crne hlae i zlatna naunica. Bio je slika i prilika
zaposlenog medijskog djelatnika, jednoga od onih koje moete vidjeti kako
iskae iz televizijskih kombija na poprite neke nesree ili poara. Nosio je
uredne, ali iz-noene levisice ispod majice s kratkim rukavima na kojoj je
velikim slovima pisalo:
531
WFOGTV PRESS
- Zadata uspjeno obavljena, moj najdrai kompa... gospodine pukovnie objavi Roman, ulazei u sobu, a rijei mu utihnu kad je vidio Sama, Jenny i
Aarona. - Imate i medvjeda koji plee?
- Ako imamo, to si ti - odgovori Cyrus. - Medvjed na pai. to e ti etiri
kamkordera?
- Moda koji nastrada - naceri se Ciganin. - I mnogo vrpce - doda, pokazujui
torbu.
- A gdje je priznanica? "
- to?
- Onaj papir na kojemu pie iznos najamnine i koliko si kaucije ostavio.
- A, oni to ne trae. Bili su sretni to su pomogli.
- 0 emu to govori, Romane? - upita Jennifer.
- Odgoeno plaanje, gospodina Janey... ako ste to vi pod tom lijepom
opravom.
- Kome? - upita Devereaux.
- Tima ljudima! - Ciganin ponosno pokae svoju majicu. - Jako mi se urilo i
oni su to shvatili.
.
. - Ne postoje takvi ljudi! - vikne Cyrus.
- Jedan dan u im napisati pismo. Rei da alim sluaj.
- Molim vas, pukovnie - ree Pinkus ustajui uz Jen-nynu pomo. - Nemamo
vremena za sasluavanja. to emo sad?
- To je jednostavno - odgovori Cyrus. Nije bilo tako.
14:16
;
Buum-buum, buum-buum, buum-buum - buum-buum, buum-buum, buum-buum! ... Hai-jai-ja-ja-i-ja! Bubnjevi su grmjeli, plesai udarali pjevali, transparenti su
podignuti, prolaznici omamljeni, a stube Vrhovnog suda bile su ludilo
Wopotamija. Turisti su se zgledali, vie ene, nego muevi, jer su plesaice532
........
nikad nije bilo.
demonstrantice bile sve do jedne neotv
su im letjele visoko.
lno atraktivne, a suknje
- Jebediah, ne moemo se probi*.
- Da.
""
- Gdje je policija...

- Da.
- Olafe, ovi luaci nas nee pustk.
_ Qa
c* da prodemo!
- Moralo bi biti zakona]
- Da.
- Stavrose, u Ateninu hramu -Da.
- Prestani buljiti!
- Ne... o, oprosti, Olvmpia.
Iza ugla na Capitol Streetu, u pov,
stajala su dva visoka ovjeka. Jedan je .Uenom kolnom ulazu, anoj
generalskoj odori, a drugi je bio, *v bllstao u PunoJ sve" odjei. Skitnica
pouri iz njihova zaklon** lznoenJ skitmkoj i potri natrag generalu.
*" zavm lza ula zrade
- Henry, stvari napreduju - re^
- Doista su ugrijali atmosferu.
MacKenzie Hawkins.
- Jesu li novinari stigli? - upita
sam ti savreno jasno rekao da ne ulazitv tton" glumac- ~ Ja bude kamera.
n na Pozornicu dok ne
- Dolo je nekoliko radio-stanica
mikrofonima.
" Vldl se P JJudima s
mere.
- To nije dovoljno, dragi mome, v
^riito sam rekao ka- Dobro, dobro... - Hawk opet isK .
i pouri natrag. - Upravo je stigla jedna ,Cl van" PSIeda okol
- Koje stanice? Je li neka mrea?
televizlJska ekipa.
;
- Kako da to znam?
- Doznaj, mon general. Ja imam svr,.
- Isuse na ljuljacil
Je knterue.
- Nema mjesta bogohuljenju, Maclf
- Henry, ti si nemogui
e"zle- Pogledaj opet.
- Nadam se. U ovom poslu to je jen.
Mmi
nain da ita po533
stigne. Pouri sada. Osjeam potrebu za nastupom; to je onaj poticaj publike,
kad ih uje kako hrle u gledalite.
- Zar nikad nema tremu?
- Dragi prijatelju, nikad me nije strah pozornice, ona se boji mene. Ja po
njoj stupam kao grom.
- Sranje! - Hawk opet istri van, ali umjesto da pouri natrag glumcu, ostane
na mjestu i vidje ono emu se nadao. etiri su se taksija zaustavila na drugoj
strani Prve ulice, u razmacima od samo nekoliko sekundi. Iz prvoga izaoe tri
sveenika; pastor, monsinjor i postariji rabin kojemu su dvojica krana
pomagala. Iz drugoga se taksija pojavi Marilvn Monroe svih kurvi, maui
kukovima pomalo nespretno, ali tko bi to prouavao? Trei je taksi iskrcao
najveu seljainu jugoistone Alabame, koji je izgledao kao da mu se sa eira
i kockastog odijela cijedi pilee govno. etvrti je taksi nadoknadio banalnost
prethodna tri. Golemi, elegantno odjeveni crnac stao je na rub plonika, a
njegova golema glava i divovsko tijelo uinili su da je vozilo pokraj njega
izgledalo manje.
Kako je i bilo planirano, Jennifer, Sam i Cvrus poli su u razliitim
smjerovima, ne prepoznajui se, ali nijedno od njih nije prelo ulicu i prilo
Sudu. Tri su vjerska zanesenjaka ostala na ploniku, prepirui se, meusobno.
Rabinova je glava padala naprijed dok su dvojica sukobljenih krana
naizmjence kimali i nijekali glavama. Hawk posegne u svoj otrcani dep i

izvue walkie-talkie. - Calfnose, javci se. Javi se, Calfnose! - (Za lanim
imenom nije bilo potrebe.)
- Ne vii, Gromoglavi, meni je ta stvar u uhu!
- Na je kontingent stigao...
- I pola seksualno izgladnjelog stanovnitva Washingtona. Samo pola. Druga
polovica rado bi skalpirala nae djevojke!
- Reci im neka jo podignu!
- Koliko? Zar do pojasa?
- Ma ne to! Samo podignite pjesme i neka bubnjevi budu jo jai. Treba mi jo
deset minuta.
- Dobit e ih, Gromoglavi.
Hawk se vrati u povueni ulaz. - Henry, jo deset minuta do tvog izlaska.
534
- Tako dugoi
- Moram obaviti jo nekoliko stvari, a kad se vratim, izlazimo zajedno.
- to mora uiniti?
- Eliminirati nekoliko neprijatelja.
- to?
- Nita ne brini. Mladi su i neiskusni. - MacKenzie izjuri u svom zguvanom
skitnikom odijelu.
Jednog po jednog, etvoricu graniarskih komandosa u ma-skirnim zeleno-cmim
odorama stari je skitnica potapao po ramenu, a zatim onesvijestio. Svakoga je
odnio do ruba plonika, gdje bi mu lice zalio s nekoliko aica Southern
Comforta i ostavio do buenja.
Meutim, onih je "deset minuta" postalo dvanaest, pa dvadeset i, napokon
gotovo pola sata, od ega je Sir Henry postajao sve nestrpljiviji. Hawk je
opazio pet zakopanih federalnih agenata ukoenih lica i estoricu gospode
ije su namrtene obrve i iroka ela bili nisko, moda i nie od gorila u
magli. Njih je rasporedio na slian nain. "Amateri"! proaptao je Hawk u
sebi. "Kakvi li su im zapovjednici?" Tko god bili, imali su pokrivene odnose s
javnou. Neki kurvin sin u majici s kratkim rukavima stalno je snimao,
najvie one protudemon-strante, oito za one koji su im izdavali zapovijedi.
Ha! ala mala! Ali svaki put kad bi Mac pokuao uhvatiti gada s kamerom, ovaj
bi se okrenuo kao balerina i nestao u gomili.
A gomila je bila velika i gusta u vrijeme kada se Mac vratio u ulaz. Sir
Henrvja Irvinga Suttona nije bilo famo! Kamo je k vragu nestao?... Glumac je
bio tri metra dalje na uglu i zapanjeno je promatrao guvu na stubama Vrhovnog
suda. Ispred etrdesetak raspjevanih, rasplesanih i razbubnjanih Wopota-mija
koji su mahali transparentima izbila je tunjava, no inilo se da divlji sukob
nema veze s Indijancima.
- O, Boe! - ree Hawkins, stavivi ruku na Suttonovo rame. - Nisam vie mlad
kao nekad.
- Ni ja. Pa to onda?
- Prije nekoliko godina nijedna od tih nitarija ne bi se podigla. Ili ih je
vie nego to sam vidio.
535
- Koga?
- Onih budala koje se mlate pred gomilom turista.
I doista, tukli su se. Zakopani su se derali na maskirne komandose, koji su
ih bacali preko ramena, a grubijani, koji su zakljuili da svaka tunjava
znai da u njoj moraju pobijediti ili se moraju vratiti u sindikat, uskoile s
bokserima i pendrecima. Ne moe se rei da je nastajao veliki nered, jer nered
je ve nastao. Bijesni turisti, koje su sudionici tunjave gurali i bubotali,
vritali su, oni u borbi na ivot i smrt, zbunjeni nedostatkom odora i bilo
kakvog znaka raspoznavanja neprijatelja, lupali su sve to se u blizini

micalo, a idiot s video-kamerom stalno je poskakivao okolo, uzvikujui

glorioso!
- Naprijed, Zlatice!
Odmah, Sunovrate, ali imamo problema - zauje se glas pukovnika Cvrusa.
- Kakvih problema?
- S vjerskim triom je sve u redu, ali izgubili smo kurvu i seljainu.
- to se dogodilo?
- Pocahontas je podivljala kad je neka turistkinja bacila nekoliko petardi
pod noge plesaica i poela vikati neto na grkom. Naa je cura navalila na
tu kravu, a Sam na nju\
- Vrati ih, za ime Boje!
- Stvarno eli da se sudac Oldsmobile zatri u tu gubu i razbija glave?
- Prokletstvo, nemamo mnogo vremena! Ve je etvrt do tri, a mi do tri moramo
ui, presvui se i pojaviti pred pretori-ma ureda.
Moda imamo i koju minutu vie - ree Cyrus. - ak i suci moraju znati
kakav je ovdje kaos.
- To je kaos Wopotamija, Zlatice! Recimo da nam to ne ide u prilog, iako bez
toga ne moemo.
- ekaf. Naa peradarska seljaina dovlai Pocahontas... silom, mogu ti rei.
S vremena na vrijeme taj se momak zbroji!... Raspodijeli snage i idemol
- Sad u. Kada dolazi general?
*i
:

536
- im vidim da seljaina i princeza prelaze preko ulice, odvojeno, i pobrini
se da ona bude prva... Gdje su tri bogomoljca? Ne vidim ih.
- Ne bi ni mogao. Oni su na ovoj strani i probijaju se kroz guvu. Oekivalo
bi se da e ljudi pokazati vie potovanja prema Bojim ljudima. Desiji Jedan
i Dva ve su mlatnuli desetak klipana, a mogao bih se zakleti da je D-Jedan
maznuo bar pet satova.
- Samo nam je to jo trebalo... propovjednik-nasilnik!
Samo takve imamo, Sunovrate... Evo, izlaze nai odvjetnici, kao Punch i
Judy.
- Stjeraj ih u red, pukovnie. To je zapovijed!
Sluajte, gospon, srea vaa to sam ja pametniji od vas, jer bih se inae
mogao uvrijediti.
- Ha?
- Nema veze, va je osjeaj u redu. Gotovol
Hawk vrati talkie-waalkie u svoj poderani dep i okrene se Suttonu. - Samo jo
nekoliko minuta, Henry. Spreman?
- Spreman? - ree glumac u ijem se glasu osjeao prigueni bijes. - Idiote!
Kako bih mogao vladati pozornicom u ovoj tunjavi?
- Hajde, Hank, prije samo nekoliko sati rekao si mi da je ovo praktiki
nita.
- Bila je to objektivna analiza, a ne subjektivna interpretacija. Nema malih
uloga, ima samo malih glumaca.
- Ha?
- Jako si neosjetljiv kad je rije o umjetnosti, MacKenzie.
- Da?
- Ljupka Jennifer prelazi preko ulice... Boe, pa gardero-bijerku treba
smjesta otpustiti! Ona je kurvetina!
- Tako je i zamiljeno... Eno Sama...
- Gdje?
- Momak u kockastom odijelu.
- Onaj sa smijenim eirom?
- Izgleda drukije, zar ne?
- Izgleda potpuno glupo!
- To smo i htjeli. Ovdje ne trebamo mudrog odvjetnika.

537
III
: :
- Blagi Boe? - uzvikne glumac. - Jesi li vidio ono? .".;<
- to?
- Sveenik u sivom odijelu... tamo onaj koji se penje uza stube s katolikim
sveenikom i onim to se ini kao stari rabin... izmeu njih!
- On, on... to se dogodilo?
- Kunem se da je vikar upravo mlatnuo nekog ovjeka i ukrao mu sat. Skinuo mu
ga je s ruke!
Prokletstvo! - Rekao sam pukovniku da nam sada samo jo treba sveenik
koji pljaka svoje stado.
- Ti poznaje...? O, pa da, naravno da zna. Starac u ra-binskom odijelu je
Aaronl A druga dvojica su oni momci iz Argentine ili Meksika!
- Portorika, ali nije to sada vano. Doli su do vrha, ui e!... Va nastup,
gospodine generale!
Iz Hawkovog radija se zauje um; on ga izvue iz depa, a Cvrusov se glas
probije. - Prelazim ulicu. Poeli mi sreu!
- Sve ide kao po loju, pukovnie... Calfnose, javi se!
- Tu sam, ne deri se. to je?
- Prekini indijanske tosove i idemo na dravnu himnu.
- Naa je bolja, moe se pjevati.
- Odmah, Johnnv! Na general izlazi.
- Dobro, bljedoliki!
s ; ;
- To je to, Henry! Neka bude dobro!
v
- Ja nikad nisam igrao loe, magare jedan - ree glumac, nekoliko puta
duboko udahne, uspravi se u punu visinu i potegne prema svjetini koja se tukla
i iznenadnoj Wopotami interpretaciji dravne himne. Zbor je bio, jednom
rjeju, spektakularan. Glasovi su se dizali do nebesa, a prizor etrdeset
namazanih, rastopljenih lica izvornih stanovnika Amerike imao je snaan
utjecaj na gomilu. ak i agresivni komandosi, u divljoj borbi s razbijaima
sindikata, pustili su svoje protivnike koje su dotad drali za vrat. Plaeni
ubojice ispustili su boksere i pendreke i svi su zurili u tragine likove koji
su iz svega srca pjevali, u odanosti zemlji koja im je bila ukradena. Suze
poee zamagljivati pogled promatraima.
Sada je zima naega nezadovoljstva] - urlikne Sir
Henry Irving Sutton svojim najgrlatijim glasom, popevi se na etvrtu stubu i
okrenuvi se svjetini. - Psi mogu reati na nas, ali naa je vizija jasna.
Strano je zlo poinjeno, a mi smo tu tla ga ispravimo! Biti ili ne biti,
pitanje je sad...
- Taj bi kurvin sin mogao tako nastaviti sat vremena - proape MacKenzie
Hawkins u radio. - Gdje ste? Odgovorite po broju.
- Mi smo u velikom kamenom hodniku, ali Heneral, vi ne kuite...
- Princeza i seljaina su sa mnom - ree Cyrus - i ti stvarno ne razumije!
- O emu vi to govorite?
O sitnici na koju nisi mislio - objasni plaenik. - Ovdje imaju detektore
metala, a ako Jenny ili Sam ili gospodin Pinkus prou kroz njih, upalit e se
svi alarmi u zgradi i vjerojatno veina njih u Washingtonu.
- O, Boe, kamo ide ova zemlja?
- Valjda bih ja sada trebao rei "pogledaj u temeljne razloge" ali sada smo
jebeni.
- Jo nismo, Zlatice - vikne Hawk. - Calfnose, uje me?
- Naravno, Gromoglavi, a i mi imamo problema. Mojima je dosta tvoga
prijatelja Vinniea. Hoi rei ba je gnjavator.
- to je uinio? S vama je tek od jutros... to je mogao uiniti?
- Kva, kva kva, eto to je sve to radi! Onda se pojavi njegov prijatelj, onaj
mali koji govori kao pile, i prije nego to kae Geronimo, ve se u motelu
dogodi deset partija kockanja, a taj Joey kako li se zove, tri iz sobe u sobu

i hvata u igru. I to, rekao bih, s vrlo udnim kockicama. Razbio je banku i
oistio mnoge nae ratnike.
- Nemamo sada vremena za to!
- Stvori vrijeme, dok tvoj general, a moram priznati da ti je slian, jo
uvijek urlie. Nai su deki i cure bijesni i vie to nee podnositi. Oni hoe
da se ta dva prevaranta izbace i da im vrate novac!
- Dobit e ga uvean pedeset puta, obeajem to.
539
- O, sranja] Vidi li ti to?
- Ja sam na uglu zgrade, a previe je toga...
- Neki momci u smijenim crno-zelenim odijelima probijaju se kroz nae
redove... ekaj! Neki drugi, ili ragbijai ili majmuni u odijelima... sada im
se pridruuju. Idu na tvog generala]
Izvedite Plan B, najvea hitnost! Izvedite ga odavde! Ne smije mu se nita
dogoditi... Pjevajte i pleite. Odmah!
- A ona dva govnara, Vinnie i pile?
- Sjednite na njih!
- Ve jesmo, u autobusu. Mali je ugrizao Oko Sokolovo u guzicu.
- Izvrite. Ja kreem!
Pukovnik Tom Deerfoot, vjerojatno najpametniji asnik Zranih snaga
Sjedinjenih Drava i sigurno kandidat za mjesto budueg naelnika Zdruenog
stoera, lutao je ulicama Washin-gtona, pokazujui svom neaku i neakinji
poznate vidike. Kad je njih troje skrenulo desno iz Avenije Constitution prema
Vrhovnom sudu, Deerfootove ui uhvate neke poznate zvuke koji su mu bili
pohranjeni duboko u sjeanju; napjeve koji su ga vratili etrdeset i nekoliko
godina unatrag u sjeverni dio drave New York blizu kanadske granice. Tom
Deerfoot je bio istokrvni Mohawk, a rijei i ritmovi koje je uo bili su
neznatno razliita inaica jezika njegova vlastitog jezika.
Hej, ujae Tommy - vikne njegov neak, djeak od esnaest godina - tu su
neki neredi!
- Moda bi bilo bolje da se vratimo u hotel - predloi njegova neakinja,
mlada dama kojoj je bilo etrnaest godina.
- Ne, ovdje ste potpuno sigurni - ree ujak. - ekajte ovdje, odmah u se
vratiti. Dogaa se neto ludo. Deerfoot je bio, kako mu i ime Srnina Noga,
govori, izvrstan trka pa je u manje od pola minute doao do ruba
ispremijeane, podivljale gomile pod stubama Vrhovnog suda. I Moje ludo!
Indijanci... njihovi Indijanci... u ratnikim bojama plesali su i pjevali i
urlali neke fanatine prosvjede, iju je pravu narav bilo teko odrediti.
540
A zatim su se vratila sjeanja na legende koje su starci prenosili s koljena
na koljeno. Jezik koji je uo bio je slian, ali drugi, udaranje nogama u
plesu imitiralo je, ali nije bilo autentino. Blagi Boe, pa to su Wopotamiji
iz starine. Mogo je bilo starih pria o tome kako su krali sve to bi nali,
pa zato ne bi i jezik, i kako nikad nisu naputali svoje atore kad bi
snijeilo! Pukovnik Deerfoot previnuo se od smijeha, drei se za trbuh da se
ne bi sruio na plonik. Divlje ludilo prosvjednog plesa i uvjerljivi plesni
pokreti bili su "Proslava Svadbene noi".
Ti Wopotamiji nikad nita nisu izveli kako treba!
- Calfnose, sluaj i izvri! - otro proape Hawkins u radio probijajui se
kroz plesae prema ulazu u Sud.
- to sad? Izveli smo tvoga generala koji je stalno vritao da "nije
zavrio"! Mali Joey je u pravu, on je fazool]
- Mali Joey. ... Fazool?
- Da, dogovorili smo se. On e vratiti pola novca, a ja u ubrati dvadeset
posto od njegovog dijela za posredovanje.
- Johnnv, mi smo u krizi]

- Nismo, ta dva gada su u baru na kraju ulice. Zna, Vin-niejeva crvena

vlasulja nije korisna za na ugled u javnosti. Stvarno je neukusna, zna to
mislim?
- Isuse, pa ti govori kao on!
- U stvari i nije on tako lo kad ga upozna. Jesi li znao da su pravi
Indijanci jako na cijeni u Las Vegasu? Nevada je nekad bila veliki teritorij
crvenokoaca, kui?
Ja ti govorim o ovome sadal Plan B, prioritet dva... mirni upad u Sud.
- Ti si potpuno lud! Mogli bi pucati na nas.
- Ne bi, ako se bacite na koljena i klanjate se kad uete. Neameriki je
ubiti nekoga tko je na koljenima.
- Tko to kae?
- Pie u Ustavu. Nee ubiti nikoga tko je na koljenima, jer se taj moli i
umrijet e blaen, a tebe e Bog kazniti.
- Ne zeza?
- Ne alim se. Idite]
541
Hawk vrati radio u dep svog otrcanog kaputa u velikom predvorju Vrhovnog
suda, gdje je Cyrus drao Aarona, Jenny, Sama i dvojicu Desija po strani,
daleko od detektora metala. - A sada me sluajte, drutvo - ree kemiarplaenik. - Kad Wopotamiji provale ovamo, D-Jedan i D-Dva e podii ovu uad,
a vi... Sam, Jenny i gospodin Pinkus - kliznuti i krenuti na drugi kat. Idite
stubitem ili dizalom, to ve bude, i krenite do drugog ormara desno. Vaa
vas odjea eka u plastinoj vrei. Presvucite se u zahodima i naemo se u
sudnici na zapadnom kraju hodnika. ekat u vas.
- A Mac? - upita Devereaux.
- Ako ga dobro poznajem, a mislim da sam ga dosad dobro upoznao, on e biti
pred tim ormarom i podijelit e vam robu. ovjee, kako bi dobro bilo da je
taj vodio neke od bitaka u kojima sam bio. Ja sam dobar, ali on je vrh...
mislim opako dobar!
- Je li to preporuka, Cyrus? - upita Pinkus.
- Vjerujte mi, rabbi. Slijedio bih ga u pakao i natrag, siguran da u se
vratiti.
- Pa, sad, on nikad nije preplivao dvadeset milja u orkanu...
- Tiho, Sam... Oh, evo ih, dolaze]
- Veliki Abrahame! - proape Aaron Pinkus vidjevi kako horda Wopotamija, s
oslikanim licima s kojih se groteskno cijedilo, provaljuje kroz vrata i odmah
pada na koljena, jednoglasno pjevajui, glavama prema stropu, i zazivajui
bogove da ih spase. (Da je itko znao, a nitko nije, jo uvijek je to bila
"Proslava Svadbene noi")
Oruje desetak straara bilo je izvan korica, cijevi uperenih u glave
demonstranata. Nijedan metak nije ispaljen. Nekako, bilo je to u Ustavu, ili
bar u glavama policije Vrhovnog suda, da se ne puca u ljude koji mole. Umjesto
toga zauli su se alarmi, ali ne od detektora, nego unutar same zgrade. U
nekoliko sekundi pojavi se jo mnogo straara, slubenika i tehnikog osoblja
koje se slilo u glavno predvorje. Nastala je opa ludnica.
- Sad! - proape Cyrus, a Desiji podigoe debele barunaste konope i Aaron,
Sam i Jenny provukoe se ispod njih
542
dok su se policija i pomono osoblje Vrhovnog suda suoavali s ludilom.
A dok je trajao taj novi i potpuno neoekivani kaos, Mac-Kenzie Hawkins proao
je kroz detektore metala, zahvalio nekome nevidljivom i potrao stubitem koje
je vodilo na drugi kat.
..>.-.
:

Problem. Naravno. Vinnie Bam-Bamova teta Angelina Go-Go pomijeala je drugi

ormar desno sa sobom ureaja za klimatizaciju i nekoliko dragocjenih minuta

crna plastina vrea s njihovim stvarima nije pronaena. Iznenada se zauje

prigueni prasak na koji nitko od njih nije obratio pozornost.
- Tu je! - viknuo je Sam i, povukavi u svom oduevljenju polugu, iskljuio
klimatizaciju. - Sve je stalo - ree on, zbunjen zaustavljanjem golemog
pogona.
- Ba te briga! - vikne Jennifer, pridravajui Pinkusa, dok je Hawk trao
hodnikom, zbacujui svoj skitniki kaput.
- A, tu ste! - vikao je - Prokleto je stubite bilo izvana zakljuano.
- Kako si uao? - upita Devereaux, vadei Jenniferinu odjeu iz vree.
- Uvijek nosim malo plastinog eksploziva - nikad se ne zna.
- Uinilo mi se da ujem prasak - ree iscrpljeni Pinkus.
- uo si ga - prizna Hawkins. - Idemo!
- Gdje je enski zahod? - upita Redwingova.
- Dolje na kraju - odgovori MacKenzie, pokazujui prema istoku.
- A nai - upita Sam.
- Mnogo blie, odmah tu lijevo.
Rasprili su se, a onda se Jennifer iznenada okrene i vikne: - Sam! Mogu li se
presvui s tobom? Imamo samo tri minute, a ona su vrata tri nogometna
igralita daleko.
- ovjee, samo sam ekao na te rijei!
Platinasta kurva pouri prema peradarskom "Albi-Joeu Scrubbu" i zajedno pooe
za Aaronom i Hawkom. Jenny utr543
f
a u jednu kabinu, a mukarci jednostavno skinue gornju odjeu i vlasulje i
zamijenie ih ozbiljnijom odjeom koju su nosili ispod vanjske kamuflae.
Osim Hawka. Na dnu velike vree za otpatke bilo je, paljivo sloeno da bi se
lake izvadilo, teko i potpuno sveano ruho Gromoglavog, poglavice
Wopotamija, zajedno s najduom i najarenijom perjanicom od vremena kada je
Okeechobees pozdravio zabludjelog kozmetiara imenom Ponce de Leon na obali
budueg Miami Beacha. Brzo je odbacio skitnike hlae i prljavu koulju i
zamijenio ih konim hlaama i izvezenim kaputom od bivolje koe. Zatim, pred
iznenaenim pogledima Aa-rona i Sama, paljivo postavi gargantuovsku perjanicu
na glavu. Padala je du cijela njegova dva metra, sve do poploenog poda.
Minutu kasnije, Jennifer je izala iz kabine u tamnom kostimu, kao slika i
prilika uspjene i hladnokrvne odvjetnice koja se nimalo ne plai suoenja s
Vrhovnim sudom gdje dominiraju mukarci. Meutim, ono to ju je na trenutak
uplailo bio je pogled na MacKenziea Hawkinsa. - Aah! - vrisne ona.
- I ja sam pomislio ba to - ree Devereaux.
- Generale - ree Pinkus glasom u kojem se osjeala tiha, ali iskrena molba.
- Ovo nije folklorna parada u Rose Bowlu u Pasadeni. Ovi su procesi
najozbiljniji i najugledniji u cijelom naem pravnom sustavu, a vaa je
odjea, koliko god sjajna bila, u neskladu s prigodom.
- Kakvom prigodom?
- Odluivanja o budunosti plemena Wopotami i velikog dijela obrambenog
sustava ove drave.
- Slaem se s prvim dijelom. Sluaj je zakljuen. Uostalom, nema druge, osim
ako elite da tamo uem kao lan Drutva anonimnih skitnica... to, s druge
strane, i nije loa zamisao.
- Radije s perjem, generale - brzo e Jennifer.
- Onaj prljavi kaput je vjerojatno jo u hodniku - meditirao je Hawkins. Ovdje nema nikoga tko bi ga naao; svi su dolje... Zamislite, propali
siromaak iz obespravljenog naroda... u prnjama, a mogao bih se drati za
eludac... od gladi...
- Ne, Mac! - vikne Sam. - Odvukli bi te van na rasku-ivanje.
- Mislim da je i to mogue. Ovo je grad bez srca.

- Trideset i pet sekundi - objavi Jennifer, gledajui na sat. - Bolje da

poemo.
- Ne mogu zamisliti da bi minuta ili dvije zakanjenja imalo kakvog utjecaja
- ree Aaron. - Hou rei, dolje je pravi ustanak, mase srljaju na barikade...
- Ne srljaju, Zapovjednice, nego mole. To je neto drugo.
- U pravu je Aarone, i to nam ne ide u korist - ree De-vereaux. - im
straari shvate da je to u stvari miran prosvjed, alarm e biti otkazan i svi
e se vratiti na svoja mjesta... Vi ste ve bili ovdje na takvim
ispitivanjima, zar ne, efe?
- Tri ili etiri puta - odgovori Pinkus. - Provjeri se autentinost
tuiteljeva identiteta, kao i slubenog odvjetnika i svih koji su amici
curiae, koji pribivaju. Zatim se iznose argumenti.
- Tko je na vratima dvorane?
- Jedan straar i pravosudni inovnik, generale.
- Bingol - povikne Hawk. - Jedan od njih, ili obojica e imati naa imena na
popisu. Oni e se javiti radiom i doi e ih jo deset i iznijeti nas van.
Nikad neemo ui!
- Ne alite se - ree Jennifer. - Ovo je Vrhovni sud. Nitko ne moe potkupiti
straare i inovnike da uine neto takvo.
- Pokuaj zamisliti milijarde duga i crvena lica u Pentagonu i State
Departmentu, Ministarstvu pravde i jo nekoliko krvopija u Kongresu, koji
dravnim dotacijama za javne radove financiraju svoja ljetovanja, prema
nekoliko stotina tisua dolara podijeljenih u ovim posveenim prostorima!
- Dobro je to Mac postavio - ree Sam.

- Smrtnici su slabi - ree Aaron.

- Gubimo se odavde - zakljui Jennifer.
Tako su i uinili, urei koliko su god mogli dostojanstveno prema velikim
izrezbarenim vratima sudnice. Laknulo im je kad su vidjeli veliki Cvrusov lik
pred sobom; zbunilo ih je kad su vidjeli kako sa svake njegove strane klei po
jedan Desi u sveenikom ruhu.
544
545
- Pukovnie, to moji pobonici trae ovdje?
- Generale, pa to ste to stavili na sebe?
Ruho svoje plemenske dunosti, naravno. A sada vi odgovorite meni.
- To je palo na pamet Desiju Jedanm. Rekao je da kad su ve doli dovde, iako
nije ba siguran to je to, misli da bi vam dobro dola dodatna zatita. Nije
ih bilo teko dovesti ovamo... dolje je ludnica.
- Ba lijepo od njih - ree Jennifer.
- Kako glupol - vikne Devereaux. - Vidjet e ih, uhititi i cijela pria o
naem ilegalnom ulasku u zgradu bit e vijest dana.
- Ne kui - ree D -Jedan, podiui glavu, dok su mu ruke jo uvijek bile
sklopljene na molitvu. - Numero uno, mi nita ne govorimo. Numero dos, mi smo
misioneros koji preobraamo jadne barbaros na Kristov put. Tko bi mogao
uhititi takve padresl Takoer, neka probaju, pa nee hodati nekoliko mjeseci,
a unutra nee ui nitko osim vas.
- Neka sam proklet - promrmlja Hawkins i s toplinom u oima spusti pogled na
svoje aides de champ. - Dobro sam vas odgojio momci. U tajnim operacijama
treba uvijek imati neto ljudstva kao odstupnicu; oni su obino prvi na udaru.
Obino ih nerado imenujemo, jer znamo kakve su anse, ali vi niste oklijevali
da se dobrovoljno prijavite. Lijepa gesta, ljudi.
- Lijepo, Heneral - ree Desi-Dva - ali ne morate biti prokleti. Ja u
skinuti s vas prokletstvo, ne moj amigo. Znate, ja sam catolico, a on
protestante... njega se ne rauna.
Gromoviti zvuk nogu koje su trale po dugom hodniku sve ih je natjerao da se
iznenaeno okrenu. ok se brzo smanjio kad su vidjeli kako prema njima tri

Roman Z., s po jednim kamkorderom u svakoj ruci. Najlonska mu je torba

poskakivala po kukovima, a majica s natpisom WFOG bila je natopljena znojem. Moji najdrai najvoljeniji kompiil - viknuo je za-stavi bez daha. - Neete
povjerovati kako sam velianstven! Imam slike ba svakoga, pa i tri ovjeka
koje je moj no uvjerio da kau kako ih je poslao "glavni odvjetnik" i mali
ovjek, tajnik nekoga koga zovu "obranba" i jednoga velikog igraa nogo546
meta koji kae da je on, samo nita ne zna, predstavnik nekakvoga "Drutva
Fanny Hill".
- Jako dobro! - ree Sam. - Ali kako si doao ovamo?
- Lako je! Tamo dolje u velikom mramornom hodniku svi pleu i pjevaju i smiju
se i plau kao moji najbolji ciganski preci. Ljudi u ludim stvarima s
namazanim licima nose boce s vonim sokom i svi su tako sretni da me to
podsjea na na logor u moravskim planinama. Tako je gloriosol
- O, Boe! - uzvikne Jennifer. - Destilat javr-jau*.
- Jao to, draga moja?
- Destilat, gospodine Pinkus. Najjae pie koje je civilizirani ili
necivilizirani ovjek ikad razvio. Mohawci kau da su ga oni izumili, ali mi
smo ga rafinirali i uinili dvadeset puta jaim. Zabranjen u rezervatu, a ako
je itko mogao nai te stare kotlove i osposobiti ih, to bi bio on, kurvin sin
Johnnv Calfnose!
- Pa, sada bih rekao da je u tome potpuno zakonit, kako roenjem, tako i po
izboru trenutka.
- Dakle na taj ste nain... na taj smo nain... nadmudrili naseljenike na
Zapad - ree Hawk.
- To je nevano, generale.
- Jest, ali je zanimljivo.
- Idemo unutra - ree Cyrus, sada zapovjednim glasom. - Takav sok ima dva
uinka - zaborav i naglo sjeanje i priznanje zaboravljenih dunosti i
odgovornosti, to dovodi do panike, koja nam nije potrebna. Otvaram vrata. Uinio je to i dodao: - Najprije vi, generale.
- Tako treba, pukovnie.
MacKenzie Hawkins uhoda, vijui svoje perje u veliku dvoranu obloenu
mahagonijevim ploama; za njim pone dostojanstveno ulaziti njegov potporni
kontingent, kad iznenada zagluujue gromoglasni zvui indijanskih ratnikih
pjesama, bubnjeva i pjevanja, ispuni posveeni prostor. Do tada ukoenih lica,
suci na polukrunom podiju reagirali su panino i svi do jednoga i jedne ene
bacie se pod stol; pojavili su se jedan po jedan, uznemireni i zgroeno, ali
s olakanjem to nije bilo nasilja. Zinuli su vidjevi pernato udovite dolje
pred sobom; nisu ustali, ostali su sjediti ukoenih lica.
547
- Koga si to vraga uinio? - apne Sam Hawku.
- Mali trik koji sam nauio u Hollywoodu - odgovori MacKenzie ispod glasa. Malo filmske glazbe podie napetost kad to rijei ne mogu uiniti. U depu
imam vrlo glasni magnetofon sa zvunikom trostruke impedancije.
- Ugasi to sranje!
- Hou, im one uzdrhtale bundeve priznaju da je Gro-moglavi, poglavica
Wopotamija, pred njima i da njegov plemenski poloaj nalae potovanje.
I opet, jedan po jedan, zgromljeni suci Vrhovnog suda polako se digoe s
koljena... ali nijedno od njih preko prsa. Glazba se utia, a zatim zaustavi.
Suci se upitno zgledae, a zatim sjedoe na svoja mjesta.
- ujte me, mudri starci pravde ove drave! - zagrmio je Gromoglavi, a glas
mu je odjekivao od zidova. - Vai su ljudi uhvaeni u podloj uroti koja nam je
prevarom trebala oduzeti naa vlasnika prava i oduzeti nam polja i planine i
rijeke koje nam daju to nam je potrebno za ivot i preivljavanje. Zatvorili
ste nas u getoe iskrenih uma i sunih zemljita iz kojih ne raste nita osim

najnepoeljnijega korova. Zar ovo nije naa zemlja? Naa zemlja u kojoj je
tisuu plemena ivjelo u miru i ratovalo, kao to ste i vi s nama, kao to ste
sa panjolcima, pa Francuzima, i Engletima, pa napokon i meu vama samima? Zar
nemamo pravo na vie povlastica negoli oni koje ste osvojili, a onda primili u
svoju kulturu? Crnci u ovoj zemlji proli su kroz dvije stotine godina
ropstva; mi smo izdrali pet stotina. Hoete li i danas, u ovo doba, dopustiti
da se to nastavi?
- Ja neu - brzo ree jedan sudac.
- Ni ja - ree drugi jo bre.
- Ja sigurno neu - pobuni se jo jedan, snano tresui glavom, tako da su mu
obrazi skakali.
- Boe, deset sam puta itala taj podnesak i svaki sam put plakala - ree
ena-sudac.
- Ne bi to smjela - ree predsjednik Vrhovnog suda, otro je gledajui, a
zatim iskljui mikrofone da bi se suci mogli nesmetano dogovarati.
548
Volim ga - proape Jennifer Samu na uho. - Mac je u nekoliko reenica
rekao sve!
- Nikad nije preplivao trideset i sedam milja kroz orkan.
- Na je general vrlo rjeit - apne Pinkus - i dobro poznaje stvar.
- Ne svia mi se njegova usporedba s crncima - ree Cyrus, takoer aptom. K vragu, njegove indijanske brau i sestre nisu okivali lancima i prodavali,
ali glavna mu je poanta tona.
- Ne, Cyrus, nisu nas okivali - ree Redwingova. - Samo su nas klali ili
izgonili na mjesta gdje emo umrijeti od gladi.
- U redu, Jenny. ah-mat.
Mikrofoni se opet ukljue. - Da, dobro, ahm\ - ree jedan sudac s desnoga
kraja suda. - Budui da je cijenjeni bostonski odvjetnik, savjetnik Pinkus
ovdje nazoan s nama, mi, naravno, prihvaamo vae akreditive, ali jeste li
svjesni veliine svoje tube?
- Traimo samo ono to je nae. O svemu drugom moe se pregovarati... bilo
to drugo je neprihvatljivo.
- To nije bilo potpuno jasno u podnesku, poglavico Gromoglavi - ree crni
sudac, u ijim se sjajnim oima osjealo neodobravanje dok je uzimao list
papira. - Va slubeni odvjetnik je neki Samuel Lansing Devereaux, je li tako?
- Tako je, a to sam ja, gospodine - odgovori Sam istupajui uz Hawkinsa.
- Strano dobar podnesak, mladiu.
- Hvala gospodine, ali iskreno...
- Vjerojatno e vas zbog toga netko ustrijeliti u glavu - nastavi sudac kao
da Devereaux nije ni progovorio. - Ali u cijelom tom tekstu vidim da je u
pozadini natopljen otrovom, kao da vas nije toliko zanimala pravda, koliko
osveta.
- Kad bolje razmislim, i bio sam uvrijeen nepravdom.
- Niste plaeni da biste bili uvrijeeni, odvjetnice - ree jedan sudac s
lijevoga krila. - Plaeni ste za to da predstavite istinu svoga zahtjeva.
Iznijeli ste neke teke optube na raun nekih ljudi koji su ve dugo pokojni
i ne mogu se braniti.
549
materijalu, gospodine, bile su - Na otkrivenom dokazi^ se tQ ^ svia>
spekulacije.
se tQ
to, istina, insinuacije, ili, ako vam
ijednoj nije nedostajalo P^P
gospodine
- Vi ste profesionalni Povjes0icar" i
V
to, istina, insinuacije, ili, ako vam
u
ovijesnim injenicama. Ali
nijednoj nije nedostajalo P^P
gospodine Devereaux?

- upita drugi sudac.

profesionalni pravnik koji
- Ne gospodine Suce, j"s* t0 siguran sam> znate i vi. zna itati i slijediti
trag dokaza, *?
naemu kolegi takvu sp0- Lijepo od vas to prii
sobnost - ree jedan drugi.
gospodine.
- Nisam mislio nita uvr^U
"
rijeimai moe vas Se
- A ipak, prema vaim vl*
kinja _ Dakle moram za-uvrijediti, odvjetnice primij^1.
kljuiti da ste sposobni i uvrije^
dan0; gospoo.
- Kad povjerujem daje to w
enu0 tu notu otrova u
- Na to sam mislio kada ^
da ne pristajete ni na to vaem podnesku. Imao
sam W*
kapitulaciju vlade, potpu-drugo nego bezuvjetnu poniaV^J
no
teak teret na svakog nu kapitulaciju koja bi nanijet "
Taj bi teret bio
znatno vei poreznog obveznika u ovoj zefl^J . ,nego to bi ova nacija mogla Pd^uti - upadne Gromoglavi,
- Ako mi Sud dopusti fc^\. mladi savjetnik poznat je poglavica Wopotamija moj SJ > se radi 0 pravednoj stvari... po pravednom gnijevu kad osjeti
laktQm u Hawkinsova
- Sto? - proape Sam, uaardJU
rebra. - Da se niste usudili...
stazama kojima Se ni aneli
- On se usuuje uputiti O&1
okriviti stvarno potena o-ne bi usudili, ali
tko od nas m? %&
otlaene? Vi ste mu, go-vjeka koji strasno vjeruje u
pravL\ u(k uvrijeen... pri emu ste spodine, rekli da nije plaen d*
p]aen> negQ je uvrije. samo napola u pravu, jer on u^P Qekuje nagradu za
svoja va-en u svoje slobodno vrijeme i *
:erenja tako vode da radi za
trena uvjerenja... A kakva ga \O ^ f. m bolje> umjest0 ikakvih nas? Dopustite
da pokuam oWa*-c"
jeti desetak rezervata u mojih objanjenja, neka svaki
Su . sami t0 je bijeii ovjek ui-kojima nai ljudi ive. Uvjerite f
narOdima. Pogledajte nau nio nekada ponosnim indijanS**
, Upitajte se
biste li mo-bijedu, na jad, nau... da, nai* n
"
:<leni- Ova 0 sWili
e zemlja bila naa, a
mi m<\Ma bi se mogla pojavi-biti njezinim dije-u stranu,
gli tako ivjeti, a ne biti kad ste nam je oteli, nekako ti jo vea, jedna
nacija i da b lom... Ali do toga nije dolo. < zatvorili u izolirane rezervate
pretku. To je dokumentirana . bez_ ------ti Dakle, ako je na ueni s^0V1Jest i ni^ udjela u vaem na-kom ljutnjom...
otrovom, ak^vJetI*ik ispuijko to ne moe Pobi" ui u kronike naeg vremena y
var^ se taV^10 svoi Podnesak ne-U ime oteenih Wopotamija^ao ^larencj0 vie
svia... on e - tovanje, poglavico <^mi &i tujei^ Darrow naih dana.
_ ree, mrtei se, krupni c^omoiavi, .V kao idola.
svoga boga ili govedo ili iko^1 .Sllclac. ma utjecaja na Sud, niti bi ^r
samo zakon. Mi prosuujern
tre"
ne na temelju uvjerljivih spe)? na -.
izvora starih vie od sto godk Ulacija
godiO - Hej, ekajte malo!
^
KTZ"
^lije stvar ovoga Suda, Svatko moe tovati in^jega gurua, ali to ne-.jj^ti.
Mi ovdje tujemo dokazivih injenica, ^enih iz nepotvrenih
Sarry
- Ja sam proitao
od
vj
jetme - prekine ga
fcria, ^

taj podnesak...
- Mislili smo da ste g^ sutkinja. - Zar nistel
- Jesam... pa, to je po^
ja jako dobar odvjetnik i d^b^ fcria, ^ podnesak i povijesne dokazi^ saI*i sa
sviVh rei i vam da kleto su blizu neoborivima*.
* ^terijaie Jj strana
provjerio taj te dokaze zbog pragmatiki^ \N*aalje, ^oji ga potvruju pro- ega, odvjetnice? -. oWt^ ond^ ovaJ Sud zanemari
- Prokletstvo, rei u -j. uPl1;^ sudac ^ ste ^ nrPa...
- Volim te, Sam - ^ ~ kukavikoga krila. amor zgroenih suda^11^.
Jetinifer. ^!
glasom poglavice Gromogk^ bje r\aglo r
Hawkinsa. - Molim vas, v *og alias M^ekinut gromoglasnim
ukradenoj zemlji, smijem li ^llkl djeliteiji^cKenziea Lockinvara
to, ti pernati te^voritj?
pravde u ovoj od nas hovnog suda
Reebock.
ltu- zak
- Upravo ste pribivaj
..
^estl predsjednik Vr-odvjetnika koji
je voljan odV blJeSU pOtev
^acm sjajnu k *a ovjeka, istaknutog \ijeru, jer je meu sk-55!
BBI^^Hlil^^BI^^^^^^M^^^^milB^BBMHHHBiiilitLiiMin t ibt faj i
livenim prijepisima naao istinu koja nikad nije smjela na sunce. Takvi su
beskompromisni muevi uinili ovu zemlju velikom, jer suoili su se s istinom
i shvatili njezinu velianstve-nost. Istinu, bila dobra ili zla, moramo
prihvatiti u svoj njezinoj slavi, a sve rtve koje su joj prinesene sjajno su
svjetlo koje je dovelo ovu naciju do njezine veliine i njezine vlastite
slave. Sve to on trai, sve to mi traimo, to cijela indijanska nacija
trai, jest da budemo dijelom te velike zemlje koju smo nekad zvali svojom. Je
li vam to tako teko?
Gospodine, postoje ozbiljni nacionalni obziri - ree crni sudac, ija je
namrtenost poputala. - Izvanredni trokovi, teki porezi na politiko
tijelo, to se ne moe podnijeti. Kako su to mnogi prije nas rekli, ovaj
svijet i preesto nije pravedan.
- Onda pregovarajte, gospodine! - vikne poglavica Gro-moglavi. - Orao se ne
obruava da bi unitio ranjenog vrapca, nego, kako je to na mladi odvjetnik
izrekao, moni orao lebdi nebesima, to je udo leta, ali, jo vanije, stalan
simbol moi slobode.
- Ja sam rekao da...
- util... Vi, suci, dajte tom vrapcu da nae neto nade u sjeni velikoga
orla. Nemojte nas opet odbaciti jer za nas vie nema mjesta kamo bismo mogli
odlutati. Dajte nam odavno zakanjelo potovanje - dajte nam nadu koja nam je
potrebna da bismo preivjeli. Bez nje emo umrijeti, i na e pokolj biti
zavren. elite li to na svojim rukama? Zar jo nisu dovoljno krvave?
Tiina. Svuda.
Osim: - Hej, Mac, nije ti to loe - proape Sam, slijeva. ... I: Velianstvenol - proape Jennifer straga.
- ekaj, drebice - odgovori priguenim glasom Hawk, okreui glavu. - Sada
dolazi ugriz, kao kad je moj kolega, general McAuliffe, rekao "nuts" vabama u
bitci u Depu.
- Kako? - upita Aaron Pinkus.
Sluajte - proape Cyrus. - Znam odakle general dolazi. Sada e ih ubosti
gdje je najbolnije. U same mjehure. Od toga e sranje postati beton.
- Nije to sranje - pobuni se Redwingova. - To je istina.
- Za njih je to neizbjeno istinsko sranje, Jenny, jer oni su izmeu kamena i
vrlo tvrdog nakovnja.
Mikrofoni su bili iskljueni dok su se suci dogovarali. Na kraju progovori
vrlo suhi sudac iz Nove Engleske. - Bio je to vrlo dirljiv govor, poglavico
Gromoglavi - ree on tiho - ali takve bi optube mogle podii mnoge manjine,

bilo gdje. Povijest nije bila njena s tim ljudima, to je meni osobno vrlo
ao. Kako je jedan od naih predsjednika rekao "ivot nije pravedan," ali mora
se nastaviti na dobrobit veine, a ne nesretnih manjina koje trpe. Mi bismo
svim srcem bili sretni kad bismo promijeniti taj scenarij, ali to nam nije
sueno. To je "brutalnost povijesti, kako je to nazvao Schopenhauer. alim
zbog tog zakljuka, ali mu priznajem realnost. Mogli biste otvoriti brane koje
bi u ovoj zemlji potopile zajednice mnogo, mnogo vee nego to je tuiteljska.
- to elite rei, gospodine?
- Uzevi u obzir sve to je s tim u svezi, kakav bi bio va odgovor kad bi
Sud u svojoj mudrosti presudio protiv vas?
Jednostavno
odgovori poglavica Gromoglavi
- Objavili bismo
Sjedinjenim Amerikim Dravama rat, znajui da imamo razumijevanje svoje
indijanske brae irom zemlje. Mnoge tisue bijelaca ne bi preivjele. Mi
bismo izgubili, ali biste izgubili i vi.
Kakvo sranjel - kroz nos izgovori predsjednik Reebock. - Ja imam kuu u New Mexicu...
U zemlji ratobornih Apacha, gospodine? - nevino
upita Hawk.
- Pet kilometara od rezervata - odgovori predsjednik,
gutajui slinu.
- Apache je na krvni brat. Neka vam Veliki Duh da brzu i relativno bezbolnu
smrt.
- A Palm Beach? - upita, nabranih obrva, jedan drugi
sudac.
- Seminole su nai roaci. Oni kuhaju krv bijelaca da je proiste od
neistoa... naravno, dok je krv jo u tijelu; tako meso bolje smeka.
552
553
- Aspen...? - oklijevajui upita trei. - Tko je tamo?
- Nagli Cherokkei, gospodine. Oni su nam jo blii rod, zbog prostornog
rasporeda. Meutim, mi nikad nismo skrivali neslaganje s njihovom glavnom
metodom osvete. Oni svoje neprijatelje objese licem prema mravinjaku mravaubojica.
- Auh! - zagrcne se Jennifer.
Lake... Lake George? - upita blijedi sudac s lijeve strane, ije je lice
odavalo strah. - Imam tamo krasan ljetnikovac.
- U gornjem dijelu drave New York? Treba li i pitati? MacKenzie spusti glas,
kao da hoe potvrditi neizrecivi
uas. - Lovita i grobovi Mohawka?
- Neto takvo... ini mi se.
- Nae je pleme izdanak Mohawka, gospodine, ali, iskreno, mi smo osjetili da
je bolje pobjei prema zapadu, to dalje od naih najbliih krvnih roaka.
- Zato?
- Ratnik Mohawka je moda najokrutniji i najdrskiji od svih nas... ali, pa,
mislim da ste razumjeli.
- Razumio... to?
- Kad ih se dirne, oni nou spale atore svojih neprijatelja, a spale i sve
to pripada neprijatelju. Ta nam se politika spaljene zemlje inila pregrubom
za nau granu. Naravno, Mo-hawci nas jo uvijek smatraju svojima. Nije lako
isprati krvne veze. Nema sumnje da bi se oni pridruili naim naporima.
- Mislim da bismo opet morali vijeati}. - prasne predsjednik Vrhovnog suda
Reebock, mikrofoni se iskljue, a suci, ije su se glave klimale naprijednatrag, aptali su meu sobom.
- Maci - prosike Redwingova. - Nita od toga to si rekao nije istina!
Apachei su potomci Atabaska i nisu nam u rodu, Cherokeei ne bi nikoga objesili
nad mravinjak, to je neuveno, a Seminole su najmiroljubivije pleme svih ovih

naroda!... Mohawci, pa, u redu, oni rado bacaju kocke jer to donosi novac, ali
oni nikad nisu napali nikoga tko prije toga nije napao ili krao od njih, a
sigurno nikad ne bi palili zemlju, jer onda na njoj nita ne bi raslo.
- Molim te, keri Wopotamija - ree Hawk, ponosno
554
uspravljen sa svojom perjanicom i gledajui Jennifer s visoka. - Pa to glupi
bljedoliki znaju o tome?
- Ti ocrnjuje sve indijanske narode!
- to su ti ljudi radili nama sve ove godine? , - Nama?
Razglas opet pucne, i opet se iz zvunika zauje mrui nazalni glas
predsjednika Vrhovnog suda. - Neka se zapie da e sud preporuiti vladi
Sjedinjenih Drava da odmah prie pregovorima s narodom Wopotamija ne bi li se
potrailo razumno rjeenje za ranije nepravedne postupke. Sud podrava razloge
podnositelja zahtjeva. Suenje se prekida sine did - A zatim, ne shvativi da
je mikrofon jo uvijek u pogonu, predsjednik Vrhovnog suda doda: "Neka netko
nazove Bijelu kuu i kae Suba-galoou da se goni u vraju mater s tim. Taj
kurvin sin uvalio nas je u ovu kau, kao i uvijek. Vjerojatno nam je on
iskljuio i klimatizaciju. Znojan sam do upka!.. Oprostite, draga moja".
Vijesti o trijumfu Wopotamija stigle su do predvorja zgrade Vrhovnog suda ve
za nekoliko minuta. Poglavica Gromoglavi, u potpunom ruhu, siao je niz
mramorni hodnik u veliku dvoranu oekujui divljenje i slavlje svog naroda.
Dolje je doista i bila proslava, ali inilo se da su razlozi slavlju bili
nebitni samim slavljenicima. Golema je galerija bila puna ljudi i ena svih
dobi, koji su poskakivali i plesali sve mogue plesove, od udnih valcera do
tvrdog rocka; vrtjeli su se i ljuljali na zvuke snimljene i obraene, ubrzane
izvorne indijanske glazbe iz velikih zvunika. ak su se i uvari, turisti i
oblasni policajci pridruili; uzviena je dvorana postala popritem divljega
karnevala.
- Blagi Boe! - uzviknula je Sunrise Jennifer Redwing izlazei iz dizala sa
Samom i Aaronom.
- Pa ovo je radostan dogaaj - ree Pinkus. - Tvoj je narod s pravom veseo.
- Moj narod? Nije to moj narod.
- Kako to misli? - upita Sam.
- Pogledaf. Vidi li ijednoga Wopotamija, ijedno obojeno lice ili indijansku
suknju kako plee ili pjeva ili vie?
555
ih.
rirtrttttffririiiiiH
- Ne, ali vidim mnogo Wopotamija na podu.
- I ja, ali ne razumijem to rade.
- Pa, ini se da idu od skupine do skupine, ohrabrujui oh, pa oni nose...
- Papirne ae! I plastine boce... To je ono o emu je Roman govorio. Oni
dijele yaw-yaw sok!
- Mali ispravak - ree Sam. - Oni ga prodaju.
- Ubit u tog Calfnosea!
- Imam bolji prijedlog, Jennifer - ree Aaron, hihoui. - Stavi ga radije u
svoj financijski odbor.
EPILOG
The New York Daily News WOPOVI DOBILI SAC
Washington, DC, petak - Iznenaujuom je presudom Vrhovni sud podrao
legitimnost tube koju je protiv Sjedinjenih Drava podiglo pleme Wopotami iz
Nebraske. Sud je jednoglasno odluio da je teritorij od oko tisuu etvornih
kilometara u i oko Omahe pravno vlasnitvo Wopotamija, u skladu sa sporazumom
koji je godine 1878. potvrdio 49. Kongres. Na tom je zemljitu i stoer
Zapovjednitva stratekog zrakoplovstva - SAC. Sazvane su izvanredne hitne

sjednice Senata i Predstavnikog doma, a za skoranje pregovore zanimanje su

iskazali pravnici iz nekoliko tisua odvjetnikih kua.
II Progresso Italiano
Questo giornale muove obiezione all"insensibilita del Daily News facendo uno
di espressione denigra-toria nella tastata di ieri. Noi non siamo dei
"pellaro-sa salvaggi"!
(Ovaj list ograuje se od neosjetljivosti Daily Newsa koji je u jueranjem
naslovu upotrijebio pogrdni izraz za etniku pripadnost. Mi nismo "crvenokoni divljaci"!)
556
557
Hollywood Varietv
Beverly Hills, srijeda - Izvrni efovi Agencije William Morris, gospoda
Robbins i Martin objavili su da je izmeu njihovih klijenata, u ovom trenutku
poznatih samo kao est strahovitih glumaca koji su proteklih pet godina radili
za dravu kao antiterori-stika jedinica, i Consolidated-Colossal Studios,
koje predstavlja producent Emmanuel Greenberg, potpisan ugovor za 100 milijuna
dolara teak film u kojem e njihove stranke glumiti same sebe. Na
konferenciji za novinstvo odranoj u Merv"s Placeu, pojavio se i veliki
kazalini glumac, Henry Irving Sutton i izjavio da je toliko dirnut tim
materijalom da e se vratiti iz mirovine i odigrati jednu od glavnih uloga.
ini se da je i Greenberg bio mucho potresen... povremeno je plakao i grcao
tako da nije mogao govoriti. Mnogi na tom skupu tumaili su da je to od
ponosa, a ostali dre da je to posljedica pregovora. Na skupu je viena i
Greenbergova biva ena, Lady Cavendish. Ona se samo smjekala.
k
The New York Times DIREKTOR CIA-e PRONAEN IV
SPAEN NA JEDNOM OTOKU
U SUHIM TORTUGAMA
"
Miami, etvrtak - S jahte Contessa, iji je vlasnik meunarodni industrijalac
Smvthington-Fontini, primijeen je dim od vatre na plai nenastanjenog otoka u
Suhim Tortugama. Stigavi do obale, posada i putnici uli su glasne povike
upomo na engleskom i panjolskom, i vidjeli su tri mukarca koji su potrali
u vodu puni zahvalnosti to su pronaeni. Jedan od te trojice bio je Vincent
F. A. Mangecavallo, direktor
558
Sredinje obavjetajne agencije, za koga se do jutros smatralo da je prologa
tjedna poginuo u brodolomu. Ta se pretpostavka temeljila na injenici da je
pronaena podrtina jahte Gotcha Baby, na kojoj je gospodin Mangecavallo bio
putnik i koja je bila unitena u tropskoj oluji. Na podrtini je naeno
nekoliko direktorovih osobnih stvari.
Pria o preivljavanju svjedoi o izvanrednom osobnom junatvu gospodina
Mangecavalla. Prema rijeima dvojice Argentinaca iz posade, koji su odletjeli
svojim obiteljima u Rio de Janeiro, direktor ih je doslovno dovukao kroz vode
pune morskih pasa tako to su mu se drali za noge, a on je plivao prema
spomenutom pustom otoku. uvi za sretan ishod, Predsjednik je rekao: "Znao
sam da e se moj stari drug iz mornarice izvui!" Kao to je i prije
primijeeno, u Upravi Mornarice nisu rekli nita osim - "Ba lijepo".
U Brooklvnu, NY, neki je Rocco Sabatini, proitavi uz doruak vijest o
izbavljenju, svojoj eni rekao: "Hej, pa to je to? Bam-Bam ne zna plivati."
The Wall Street Journal
NIZ STEAJEVA POGODIO

FINANCIJSKU AMERIKU
New York, petak - Kroz hodnike velikih amerikih korporacija danas tre
pravnici, koji, pokuavajui skrpati desetke golemih nepopravljivo propalih
poduzea, ulijeu u dvorane za sastanke i na zasjedanje upravnih odbora. Zdrav
razum govori da je to nemogue zbog golemih prezaduivanja nastalih u nedavnoj

groznici kupovanja tvrtki, a velike kupnje paketa dionica ostavile su mnoge

industrijske divove, pojedinano i u zajednikim pothvatima, s praznim
depovima, crvenim obrazima i, u mnogim sluajevima, iznenadnom eljom da
napuste zemlju.
559
Zapaeno je da je u zranoj luci Kennedv predsjednik jedne od tih tvrtki
histerino vikao: "Bilo kamo, samo ne u Kairo! Ne elim istiti pisoare!" Nije poznato na to se odnosi njegova primjedba.
v
STARS AND STRIPES Novine Kopnene vojske Sjedinjenih Drava
UNAPRIJEENI BJEGUNCI S KUBE
Fort Benning, subota - Prvi put u naoj vojsci, dvojica visoko cijenjenih
bivih asnika u Castrovoj vojnoj maineriji, strunjaci za sabotae,
pijunau, tajne operacije, obavjetajni i protuobavjetajni rad, unaprijeeni
su u ovdanjoj vojnoj bazi u in natpo-runika, objavio je general Ethelred
Brokemichael, proelnik Odjela za informacije i odnose s javnou.
Nakon jezine poduke i stomatolokog lijeenja, Desi Romero i njegov roak
Desi Gonzalez, koji su pobjegli od nepodnoljive situacije u svojoj domovini,
vodit e jednu jedinicu Specijalnih snaga koja se osniva u Benningu.
Vojska pozdravlja takve hrabre i iskusne ljude koji su stavili na kocku svoje
ivote da bi potraili slobodu i ast. Rijeima generala Brokemichaela, "o
njihovim bi se pothvatim dao snimiti velik film i za to emo se pobrinuti."
Ljeto je ve prolazilo, a letargija se povlaila kao predigra energinim
jesenskim igrama. Sjeverni su vjetrovi jutrima postajali hladniji,
podsjeajui stanovnike Nebraske da e uskoro biti hladnije, pa vrlo hladno,
pa na kraju tako da koa utrne; to je, opet, predigra zimskim snjegovima.
Meutim, takve su misli bile daleko od naroda Wopotami, jer je Washington, dok
su pregovori odmicali, naao pogodnim da u rezervat poalje dvjesto dvanaest
najmodernijh pokretnih auto-kua, kojima su zamijenili vigvame i klimave zgrade koje su prije rabili kao okupljalita i
sklonita protiv zimskih snjegova. Naravno, u Washingto-nu nisu znali da je
samo nekoliko tjedana prije toga nekoliko stotina savreno ispravnih koliba
strojevima sravnjeno sa zemljom i da su tepees ili wigvami ve dugo rijedak
prizor u rezervatu, osim onih nekoliko oko ulaza za turiste. MacKenzie Hawkins nije previdio ni detalje, ni ono to je stralo na vidljivom zemljitu;
to se ne bi moglo dogoditi nijednom vojno kolovanom ovjeku. Sve je to
ulazilo u strategiju, a nijedna bitka nikad nije zavrila pobjedom bez plana.
- Jo uvijek ne mogu povjerovati - ree Jennifer hodajui sa Samom po
nepoploenoj cesti u rezervatu. Drali su se za ruke. Na polju desno od njih
bili su razbacani prostrani moderni kamioni za stanovanje, a svakome je na
krov bila postavljena satelitska televizijska antena. - Sve ispada onako kako
je Mac i mislio da e ispasti.
- Znai, pregovori idu dobro?
- Nevjerojatno. Ako se mi namrtimo samo zato to neto nije jasno, oni se
uznemire i povuku i dou s boljom ponudom. Nekoliko puta morala sam prekidati
ljude iz vlade i objanjavati im da je financijska strana savreno
zadovoljavajua i da samo elim da se objasni neka pravnika sintagma. Jedan
pravnik iz Ureda za reviziju viknuo je "ne svia vam se? Ne brinite,
izbacujemo to!"
- Lijepo je biti u takvom poloaju.
- A ja sam se samo htjela ispriati to u otii u zahod.
- To samo potvruje moje rijei... A zato si tako njena s njima?
- Ma daj, Sam, to to su ponudili, ve je toliko vie od naih najljepih
snova da bi bilo zloin traiti jo.
- A zato onda uope pregovarate? to traite?
- Za poetak, zakonski obvezujui i zajamen raspored za zadovoljavanje naih
neposrednih potreba, poput dobrih kua, dobrih kola, asfaltiranih cesta,

pravo selo s poetnim novcem za trgovine i lokale, kako bi se tu moglo

pristojno ivjeti. A zatim nekoliko finih stvari poput opinskog bazena i
dozvole da na planini Eagle Eye napravimo ski-liftove i restoran... ali,
560
561
\
naravno, ovo drugo e se smatrati dijelom nae trgovine. Bila je to
Charliejeva zamisao; on se voli skijati.
- Kako je on?
- Dragi, ja sam tom djetetu mijenjala pelene, a sada se osjeam gotovo
incestuozno.
- Ha?
- On je tako slian tebil Brz je i pametan i, da, zabavan...
- A ja sam vrlo ozbiljan sudski djelatnik - upadne joj, smijeei se, u rije
Devereaux.
- Ti si luak, a i on je, i obje su vae ludosti ublaene brzinom opaanja,
strahovitim pamenjem i sposobnou reduciranja sloenog na jednostavno, ali
bitno.
- Ne znam ni to to znai.
- Ne zna ni on, ali obojica ste takvi. Jesi li znao da se on sjetio one lude
i nevane nakaze u povijesti naeg zakonodavstva zvane non nomen amicus curiae
kad je Hawkins podigao zahtjev? Tko bi drugi uope znao to je to, a kamoli se
toga sjetio?
- Ja se toga sjeam. Sluaj Jackson protiv Bucklev, 1827; jedan je drugome
ukrao svinje...
- Daj, zavei! - Jenny pusti njegovu ruku, a zatim je iznenada opet zgrabi.
- A to e Charlie raditi kad ovo zavri?
- Uvodim ga kao slubenog odvjetnika za pleme. Uz taj posao, zimi moe voditi
skijaki centar.
- Zar to ne ograniuje?
- Ne vjerujem. Netko mora biti ovdje i provjeravati kako Washington ispunjava
svaki lanak sporazuma o obnovi. Kad se bavi tako velikim izgradnjama, treba
ti odvjetnik kojeg moe bilo kada pozvati. Jesi li ikada postigao da radovi
na tvojoj kui budu gotovi na vrijeme? A trebala bih dodati i da sam postavila
klauzule o tekim penalima za sve to se odnosi na gradnju.
- Charlie e imati pune ruke posla. A to si jo dobila iz Washingtona?
Mislim, uz "najhitnije potrebe"?
- Vrlo jednostavno: neopozivi i nedodirljivi fond, utemeljen na neporecivim
jamstvima dravne riznice da e pleme sljedeih dvadeset godina dobivati po
dva milijuna dolara godinje, to e se prilagodavati inflaciji.
562
- Pa to je sitni, Jenny! - vikne Sam.
- Ne, nije, dragi moj. Ako do tada ne uspijemo, onda to ni ne zasluujemo. Ne
treba nam ivot na tui raun, traimo samo priliku da se ubacimo u glavne
tokove. A poznajui svoje Wopotamije, znam da emo vama bljedolikima uzeti i
zadnji novi. Ako dobro poznajem svoje pleme, a dobro ga poznajem, za
dvadeset godina va e predsjednik vjerojatno imati prezime poput "Sundovra"
ili "Moonbeam", vjeruj mi na rije. Nismo mi tek tako izumili destilaciju yawyawa.
- I, to sad? - upita Devereaux.
- I to to sad?
- to s nama?
- Jesi li to morao spomenuti?
- Zar nije vrijeme za to?
- Naravno da jest, ali se bojim.
.
- titit u te.

- Od koga? Ti?
- Ako zatreba. Ustvari, to je vrlo jednostavno i, kako si i rekla, Charlie i
ja znamo reducirati sloene stvari u jednostavne teme koje svatko moe
razumjeti.
- to ti to pria, Sam?
O reduciranju sloene situacije na vrlo jednostavan problem.
- to je to, ako smijem pitati?
Odbijam proivjeti ostatak ivota bez tebe, a nekako mi se ini da i ti
tako gleda.
- Recimo da u tome to kae ima neko zrnce istine, pa i velika jezgra, ali
kako? Ja sam u San Franciscu, a ti u Bostonu. To nije dobar raspored.
- S tvojim akreditivima, Aaron bi te odmah zaposlio, i to sa stranom plaom.
- S tvojim uspjesima, tebe bi Springtree, Basl and Karpas iz San Francisca
prije uinili partnerom nego mene.
- Nikad ne bih mogao napustiti Aarona, zna to, a ti si ve napustila jednu
tvrtku u Omahi. Dakle, shvaa, to je sada jednostavno ili-ili utemeljeno na
pretpostavci da bismo oboje pustili plin ako ne moemo biti zajedno.
/:
563
- Nisam tako daleko dola.
- Ja jesam. Ti ne moe?
- Odbijam odgovoriti na temelju ega me se moe optuiti.
- Ipak, imam rjeenje. ."
- Kakvo?
Mac mi je dao medaljon svoje stare divizije iz Drugog svjetskog rata, one
koja se probila kroz Dep, i ja ga uvijek nosim sa sobom za sreu. - Devereaux
posegne u dep i izvue ovei, lagani, lani novi s licem MacKenziea
Hawkinsa ugraviranim u sredini. - Ja u ga baciti i pustiti da padne na cestu.
Meni glava, tebi pismo. Ako je pismo, ti se vraa u San Franci-sco i oboje
smo u paklu. Ako je glava, ide u Boston sa mnom.
Dogovoreno. - Medaljon se prevrtao u zraku i pao na zemljanu cestu.
Jennifer se sagne. - Blagi Boe, glava je. - Htjela je podii novi, ali
Samova ruka poklopi njezinu.
- Ne, Jenny, ne smije se tako saginjati!
- Kako tako?
- To je jako loe za kria! - Devereaux je uspravi i stisne medaljon u svojoj
desnoj ruci.
:
Sam, to to govori?
^;
,,
;,.: ";.
- Prva je dunost mua da titi enu.
- Od ega?
- Od bolova u kriima. - Devereaux kvrcne prstom medaljon i odbaci ga u
panjak lijevo od ceste. - Vie ne trebam nikakvih amajlija - ree on
zagrlivi Jenny. - Imam tebe, i to je sva srea koja mi treba.
- Ili moda ne eli da vidim drugu stranu tog novia - proape ona u
njegovo uho, grickajui ga. - Hawk mi je u Hooksettu dao takav novi. Njegova
je glava na obje strane. Da si rekao pismo, ubila bih te.
Obijesna zvijeri - proape Sam, grickajui joj usne kao impanza koji je
naao kikiriki. - Ima li ovdje kakvo udaljeno polje u koje bismo mogli
odlutati?
- Ne sada, Mac nas eka.
i;
- S njim je gotovo, sada je kraj.
.
I ja se iskreno nadam, dragi moj, ali kad realist, pitam se na kako dugo?
s;r
564
Zali su za ugao zemljanog puta gdje je stajao velik i aren ator od vie
slojeva umjetne koe koja je visjela sa iroko razmaknutih kolaca. Iz otvora
je izbijao dim.

- Ovdje je - ree Devereaux. - Obavimo taj oprotaj na brzinu i jednostavno

kao drago-nam-je-to-smo-se-upoznali, a -sada-se -gubi -iz -naih -ivota!
- Sam, to je ipak malo pregrubo. Vidi to je napravio za moj narod.
- Jenny, njemu je sve to igra. Zar to jo nisi shvatila?
- Onda je igra koju igra dobra, dragi moj, zar to jo nisi shvatio?
- Ne znam, uvijek me zbunjuje...
Pustimo to - ree Redwingova. - On izlazi. Boe, pogledaj ga!
Sam zine od nevjerice. General MacKenzie Lockinvar Haw-kins iliti Gromoglavi,
poglavica Wopotamija, vie nije na sebi imao ita od ijedne od tih uloga. Bilo
je neto malo vojnika, a znatno manje uzvienosti Indijanca; ustvari, nije
bilo dostojanstva koje bi se pripisalo ijednoj od tih uloga. Kraljevsko
dranje sada je zamijenjeno nespretnou i nakienou plitkog ovjeka, to je
na neki nain bilo i vre i uvjerljivije. Djelomice pokrivi svoju kratko
ianu sijedu kosu utom beretkom, i s tankim zacrnjenim brkom pod nosom, te,
jo nie, purpurnom kravatom u plamenom kontrastu s ruiastom svilenom
kouljom, koja je bila u skladu s tijesnim sjajnocrvenim hlaama, koje su se
uzdizale nad parom bijelih Guccijevih cipela. Naravno, koveg koji je nosio,
bio je Louis Vuitton.
- Mac, tko bi ti zapravo trebao biti? - vikne Devereaux.
- A tu ste, vas dvoje - ree Hawk ne odgovorivi na pitanje. - Mislio sam da
u morati otii,a da se i ne vidim s vama. U stranoj sam urbi.
- U stranoj urbi? - ree Jennifer. - Mac, pa tko si ti?
- Mackintosh Quartermine - odgovori Hawk ponizno, - veteran kotskih
grenadira. To je Gin-Ginina zamisao.
- to?
- Na putu u Hollywood - promrmlja Hawkins. - Ja sam koproducent i tehniki
savjetnik na Greenbergovom projektu.
565
- Projektu...?
- Tek toliko da pripazim na Mannvjevu financijsku matu... i moda jo
poneto. Hollywood je u neredu, trebaju mu, znate, inovatori bistrijih
glava... ujte, bilo je fajn lijepo popri-at s vama, dragi moji, ali ja
stvarno nemrem ekat. Moram se nai sa svojim novim pobonikom...
asistentom... pukovnikom Romanom Zabritskim, iz nekadanje sovjetske vojne
filmske kue, eka me u zranoj luci. eka nas zrakoplov za Obalu.
- Roman Z.? - upita zaprepatena Jennifer.
- A to je s vrusom? - upita Sam.
- Negdje je na jugu Francuske, provjerava jedan od Fra-zierovih dvoraca. Bila
je provala.
- Zar se nije htio vratiti u laboratorij?
- Pa sad, sa zatvorskom prolou i svim ostalim... a o-okson namjerava
kupiti neku kemijsku tvornicu... Gle, sreka, ba je divno to ste me doli
ispratiti, ali sad moram nestat. Poljubi me, srce, i ako ikad poeli probno
snimanje, zna gdje sam. - Zapanjena Jennifer primi Hawkov poljubac. - A vi,
porunice - nastavi MacKenzie, stiui Devereauxa - jo ste uvijek najbolja
pravnika lubanja na svijetu, osim moda zapovjednika Pinkusa i ove mlade dame
ovdje.
- Mac! - vikne Sam. - Zar ne vidi to radi? Poeo si sve ispoetka! Od Los
Angelesa nee ostati nita!
- Ne, sine, vara se, jako se vara. Vratit emo ga u zlatne godine. - Hawk
podigne svoj koveg i mrtenjem prigui pojavu suza. - Ciao, babes - ree on,
brzo se okrene i pouri zemljanom stazom, kao ovjek s velikom zadaom.
Zato imam dojam da e jednom negdje u Bostonu zazvoniti telefon i da e
se javiti Mackintosh Quartermine? - ree Devereaux, grlei Jennifer dok se
Hawkov lik smanjivao u daljini.

- Zato to je to neizbjeno, dragi moj, i to ne bismo ni podnijeli da je

drukije.