You are on page 1of 5

*

Branka Miloevi Pujo


Emanuel Jurevi**

BRODARSTVO

ISSN 0469-6255
(34-38)

TRAGANJE I SPAAVANJE NA
MORU
Search and Rescue at Sea
UDK 656.61*627.7
Struni lanak
Professional paper

Saetak

1. Uvod

U radu autori se bave problematikom traganja i


spaavanja na moru, analizirajui odredbe Meunarodne
konvencije o traganju i spaavanju na moru koju je
diplomatska konferencija u Hamburgu izglasala 1979.
godine. Konvencija je stupila na snagu 1985. godine.
Republika Hrvatska ratificirala ju je 1996. godine.
Temeljem odredba Hamburke konvencije, RH je
1998. godine donijela Nacionalni plan traganja i
spaavanja ljudskih ivota na moru, ime je
uspostavljena nacionalna sluba traganja i spaavanja
sukladno
Zakonu
o
potvrivanju
Meunarodne
konvencije o traganju i spaavanju.
Kljune rijei: traganje, spaavanje, meunarodna
konvencija, nacionalni plan, sluba traganja i spaavanja.

Summary
The authors have discussed the topic on Search and
Rescue at sea, analyzing the International Convention on
Search and Rescue at Sea that was adopted by
Conference in Hamburg in 1979. The Convention entered
into force in 1985. The Republic of Croatia ratified it in
1996.
On the basis of the provisions of Hamburg
Convention, The Republic of Croatia brought National
Plan of Search and Rescue and Salving Human Service
of Search and Rescue in compliance with the Law of
Certifying International Convention of Search and
Rescue.
Key words: Search and Rescue, International
Convention, national plan, service of Search and Rescue.

* prof. dr. sc. Branka Miloevi Pujo, Sveuilite u Dubrovniku,


mentorica
** Emanuel Jurevi, ing. pomorskog prometa, Sveuilite u
Dubrovniku

34

Introduction
Pruanje pomoi osobama koje su u opasnosti na
moru, u poetku je bila obveza predviena obiajnim
pravom, a poslije je postala sastavni dio nekih
meunarodnih konvencija. Meutim, uz naelne odredbe
o pruanju pomoi navedene primjerice u enevskoj
konvenciji o otvorenom moru iz 1958., Konvenciji o pravu
mora iz 1982. i SOLAS-konvenciji 1974., donesena je u
Hamburgu 1979. godine posebna Konvencija o traganju i
spaavanju na moru (International Convention on
Maritime Search and Rescue SAR). Konvencija je
stupila na snagu 22. 6. 1985. Danas ona obvezuje 85
1
drava, ili 52% svjetske tonae.
SAR-konvencija je dopunjena amandmanima iz 1998.
godine koji su stupili na snagu 1. 1. 2000. Najnovije
izmjene SAR-konvencije donesene su u svibnju 2004., a
stupile su na snagu 1. 1. 2006. Te izmjene ukljuuju
dodavanje novoga paragrafa u 2. poglavlju koji se odnosi
na definiranje osoba u pogibelji, zatim novog paragrafa u
3. poglavlju koji se odnosi na pomo zapovjedniku u
prijevozu osoba spaenih na moru do sigurnog mjesta i
novoga paragrafa u 4. poglavlju koji se odnosi na
koordinaciju centara za spaavanje to zapoinju proces
identifikacije najpogodnijih mjesta za iskrcaj osoba koje
su u pogibelji.
Osim osnovnoga teksta uz Konvenciju je doneseno i
vie rezolucija kojima se preporuuje dravama da se
koriste prirunicima to ih je izradila Meunarodna
2
pomorska organizacija (IMO). Ti su prirunici sljedei:
MERSAR Merchant Ship Search and Rescue
Manual, namijenjen trgovakim brodovima koji sudjeluju
u akciji traganja i spaavanja. U prvom poglavlju
MERSARa nalaze se odredbe o koordinaciji postupaka
traganja i spaavanja. U drugom su poglavlju odredbe o
1
O statusu Konvencije vidi www imo.org na dan 31.12.2005. Hrvatska je
ratificirala SAR-konvenciju 1996. - vidi Narodne novine, Meunarodni
ugovori, 14/96.
2
International Maritime Organization je specijalizirana ustanova
Ujedinjenih naroda za pitanja pomorstva, sa sjeditem u Londonu. Pod
okriljem IMO-a donesen je velik broj konvencija i rezolucija koje reguliraju
sigurnost plovidbe i zatitu mora od oneienja.

"Nae more" 53(1-2)/2006.

B. Miloevi Pujo, E. Jurevi: Traganje i spaavanje na moru


tome kako e postupati brod u nevolji; primjerice,
odailjanje poruke o nezgodi, sastavni dijelovi poruke o
nezgodi, kao to su podatci za identifikaciju broda,
poziciju broda, vrstu opasnosti, kurs i brzinu broda, vrstu
tereta i dr. U sljedeem je poglavlju postupak broda koji
prua pomo, kao to je primanje poziva i potvrivanje
prijema poruke o pogibli, zatim pokuaj odreivanja
odakle dolazi poruka, kako brod koji je u opasnosti
obavijestiti o svojemu identitetu, poziciji, brzini i
predvienom vremenu dolaska. Vano je poglavlje o
voenju traganja, koje obuhvaa: vizualno traganje,
3
traganje radarom, upute za manevriranje i dr.
IMOSAR International Maritime Organization
Search and Rescue, prirunik je namijenjen vladama
drava ugovornica kako bi organizirale vlastite slube
traganja i spaavanja. S tim u vezi, u prosincu 1998.
Hrvatska je donijela Nacionalni plan traganja i
spaavanja, ime su ispunjene obveze povezane s
uspostavom Nacionalne slube traganja i spaavanja na
moru.
MAREC CODE - Maritime Search and Rescue
Recognition Code, slui kao dodatak IMOSARu, a
sadrava zbirku znakova za raspoznavanje brodova i
plovnih objekata davanjem opisa i njihovih glavnih
karakteristika.
Uz ove prirunike, za traganje i spaavanje vani su:
Meunarodni
Code of Signals),

signalni

kodeks

(International

IAMSAR
(International
Aeronautical
and
Maritime Search and Rescue Manual) prirunik koji je
donio IMO u suradnji s Meunarodnom organizacijom za
civilno zrakoplovstvo International Civil Aviation
Organization (ICAO).

2. Traganje na moru

(34-38)

2.1. Meunarodni signali pogibelji


International Distress Signals
Da bi brod, zrakoplov ili osobe na moru mogli skrenuti
pozornost na sebe ili na stanje u kojemu se nalaze,
moraju se koristiti dogovorenim meunarodnim
signalima. Signali pogibli mogu biti:
-

radiosignali,

vizualni signali,

zvuni signali,

radiooznake za oznaivanje pozicije opasnosti.

Radiosignali su: radiotelefonski signal pogibelji koji se


sastoji od izgovorene rijei MAYDAY, kojemu treba, po
mogunosti, prethoditi radiotelefonski alarmni signal.
Radiotelegrafski signal pogibelji sastoji se od skupine
SOS Morzeovih znakova poslanih kao jedan signal, a po
mogunosti treba mu prethoditi radiotelegrafski alarmni
signal. Radiotelegrafski alarmni signal ima istu svrhu kao
i radiotelefonski a sastoji se od 12 signala upuenih u
jednoj minuti.
Vizualni signali su: rakete ili sline naprave to
izbacuju crvene zvjezdice u kratkim razmacima, rakete s
padobranom ili rakete koje daju crveno svjetlo, signal koji
se sastoji od Morzeovih znakova SOS danih signalnom
svjetiljkom, bljeskajuim svjetlom, ogledalom i sl. te dimni
signal s veom koliinom naranasta dima.
Zvuni signali su: pucanj ili drugi eksplozivni signal
ispaljivan u razmacima od jedne minute, neprekidno
trubljenje brodskim ureajem kojim se koristi u magli i
signal od Morzeovih znakova SOS odaslanih jednim od
sredstava zvune signalizacije (brodska sirena, zvono ili
zvidaljka).

2.2. Poetak traganja

Search and Rescue at Sea

The Start of Search and Rescue Operation

Brod koji je u nevolji mora odaslati odgovarajui


alarmni signal iza kojeg slijedi poziv i poruka o pogibelji
na jednoj od dviju meunarodnih frekvencija pogibelji:
500 kHz (radiotelegrafija) i 2.182 kHz (radiotelefonija).
Poruka o pogibli treba sadravati:
-

identifikaciju broda,

poziciju broda,

prirodu opasnosti (poar, prodor vode,


nasukanje ili sudar),

vrstu potrebne pomoi,

svaku drugu obavijest koja moe olakati


traganje, npr. kurs i brzinu broda ako plovi,
podatke o broju osoba koje naputaju brod
ili o vrsti tereta ako je rije o opasnom
teretu.

Nakon prijema obavijesti o pogibli, centar za


koordinaciju traganja i spaavanja na kojega se podruju
objekt nalazi, zapoinje traganje. Ono moe zapoeti i
ako nije primljena poruka o opasnosti kad postoje
okolnosti u kojima je razumno pretpostaviti da su ljudi u
opasnosti. U takve okolnosti ubrajaju se kanjenja
brodova to odravaju redovite linije ili brodova koje je
zateklo nevrijeme. U tako nastalim okolnostima centar za
koordinaciju utvruje stupanj opasnosti. Stupnjevi
opasnosti mogu biti:
-

stupanj nesigurnosti,

stupanj pripravnosti,

stupanj pogibli.

Stupanj nesigurnosti utvruje se kad postoji sumnja u


sigurnost broda ili drugoga plovnog objekta i osoba na
njima jer je brod zakasnio na odredite, ili nije poslao
izvjee o poloaju. Centar za koordinaciju u takvim
okolnostima pokuat e pribaviti obavijesti o ruti, lukama
ticanja, vremenu dolaska broda i vremenu kad je trebao
stii u luku odredita. Temeljem tih podataka pokuat e
odrediti poloaj broda.

3
Vidi R. Capar, Traganje i spaavanje na moru, Pomorski fakultet, Rijeka,
1996, str. 28-30.

"Nae more" 53(1-2)/2006.

35

B. Miloevi Pujo, E. Jurevi: Traganje i spaavanje na moru


Stupanj pripravnosti proglasit e se ako postoji sumnja
o sigurnosti broda zbog toga to se nakon utvrivanja
stupnja nesigurnosti nije uspjela uspostaviti veza s
brodom. Nakon proglaenja stupnja pripravnosti Centar
e odrediti koordinatora traganja i spaavanja.
Stupanj pogibelji proglasit e se ako je primljena
sigurna obavijest da su brod ili osobe u ozbiljnoj i
neposrednoj opasnosti i da im je potrebna pomo, ili ako
se nakon utvrenog stupnja pripravnosti bezuspjeno
pokua uspostaviti veza s brodom. Nakon proglaenja
stupnja pogibelji, centar za koordinaciju poduzet e
traganje i spaavanje u skladu s planom i uputama.
Ujedno e obavijestiti o nastalim okolnostima brodara i
brodovlasnika i izvjetavat e ga o daljnjem razvoju
dogaaja. Ako je potrebno, zatrait e pomo zrakoplova
i drugih brodova i sluba koje nisu izravno ukljuene u
traganje.
Brodovi to kreu prema podruju nezgode, odmah
nakon to prime poziv upomo, trebaju na karti ucrtati
stvarni ili procijenjeni poloaj broda u nevolji, te e na
temelju svojega kursa i brzine odrediti vrijeme dolaska.
Brod koji polazi u pomo treba pribaviti to detaljnije
podatke o prilikama na mjestu nezgode, o stanju mora i o
stanju ljudi u nevolji.
Da bi traganje moglo zapoeti, potrebno je odrediti
podruje traganja. Cilj je traganju pretraiti cijelo podruje
u kojemu se mogu nalaziti osobe u opasnosti. To se
podruje naziva moguim podrujem traganja. Ono je
esto tako veliko da se u razumnom vremenu ne moe
4
pretraiti na zadovoljavajui nain. Da bi se olakalo
pretraivanje, podruje se traganja dijeli u manje dijelove
kojima se dodjeljuje i stanovita vjerojatnost oekivanja da
e se tu nalaziti ljudi u opasnosti. Ta vjerojatnost naziva
se vjerojatnost sadravanja, a cilj je osobama koje
koordiniraju traganjem i spaavanjem da usmjere napore
spaavatelja na ona podruja za koja se dri da imaju
najveu vjerojatnost sadravanja. Svakoj toki unutar
podruja traganja moe se dodati stanovita vjerojatnost
da se na tom mjestu nalaze ljudi u nevolji. Toke s
najveom vjerojatnou nazivaju se polaznim ili
referentnim tokama. Ako se prvo traganje pokae
neuspjenim, podruje traganja mora se proiriti i
pomaknuti u smjeru oekivanoga zanoenja. Tom
prilikom treba uzeti u obzir utjecaj mora i vjetra u
podruju traganja.

2.3. Traganje brodovima i zrakoplovima


Searching by Vessels and Airplanes
Nakon stizanja na mjesto nezgode, spasilake jedinice
zapoinju postupak traganja. Traganje se provodi prema
preporuenim nainima traganja, a oni se razlikuju s
obzirom na broj i vrstu spasilakih ekipa te doba dana, pa
se dijele na traganje brodovima, zrakoplovima i
zajedniko traganje.
Tijekom traganja svi su se brodovi duni koristiti
radarom za potrebe navigacije, tj. za radarsko otkrivanje
cilja. Brod koji nema radar ili mu je on u kvaru, treba
4

Pod razumnim vremenom misli se na vrijeme u kojemu bi ljudi koji su u


nevolji mogli biti ivi a to, u prvom redu, ovisi o temperaturi mora i zraka a
potom i o drugim uvjetima koji su trenutno na moru.

36

(34-38)

zaostajati za drugim brodovima pri smanjenoj vidljivosti te


e o tomu izvijestiti koordinatora povrinskoga traganja.
Za vrijeme traganja vrijede pravila o izbjegavanju
sudara na moru, a njihovoj primjeni treba posvetiti
posebnu pozornost zbog brojnih manevara tijekom
5
plovidbe po preporuenim obrascima.
Tijekom traganja na svakom se brodu mora nalaziti
dostatan broj motritelja a njihov broj i poloaj treba biti
tako izabran da se osigura pregled svih 360, kako bi
mogli primijetiti signale osoba u opasnosti i kada je brod
ve proao. Pri ogranienoj vidljivosti ili tijekom traganja
nou, preporuuje se povremeno zaustavljati stroj kako bi
se uli povici ili zvidaljke osoba u opasnosti.
Zadueni centar za koordinaciju, u suradnji sa
slubom nadzora zranog prometa u traganje e ukljuiti
i zrakoplove. Namjenski zrakoplovi koji obavljaju traganje
najee e cilj oznaiti izbacivanjem radiooznaka,
dimnih naprava i svjetlosnih ili obojenih oznaka. Za
traganje zrakoplova preporuuje je nekoliko obrazaca
traganja. To su: traganje po stazama, usporedno
traganje, traganje po vijugavoj stazi, traganje po
kvadratnoj shemi, traganje po sektorima i elektroniko.
Svi ti obrasci traganja sadrani su u Meunarodnom
6
priruniku o traganju zrakoplovima (IAMSAR).
Zajedniko traganje brodova i zrakoplova najee je
najuspjeniji nain. U takvu traganju brod slui kao
osnovna navigacijska toka zrakoplovu u letu, to je
posebno vano tijekom traganja daleko od obale kad
nema drugih uoljivih toaka. Zajedniko traganje
najee se obavlja tako da brod plovi najveom brzinom
u smjeru zanoenja dok zrakoplov plovi vijugavom
putanjom okomito na smjer kretanja broda, tako da
povremeno presijeca njegovu putanju, redovito po krmi.
Zajedniko traganje brodova i zrakoplova mogue je i u
nonom traganju, pri emu zrakoplov izbacuje svijetlee
rakete uz vjetar tako da se one nau iza broda tono u
polovici vremena osvjetljavanja.

2.4. Obustava i prekid traganja


Stop and Interruption of Search and Rescue
Operation
Odluka o prekidu traganja moe se donijeti tijekom
sva tri stupnja opasnosti. Odluka da se prekine traganje
tijekom stupnja pogibelji donijet e se ako opasnost nije
otklonjena, kad se utvrdi kako nema razumne nade da e
se osoba u opasnosti pronai. Prekid traganja moe biti
privremen ili trajan.
Do privremenoga e prekida doi ako tijekom traganja
nastupe takve okolnosti to prijete sigurnosti ljudi koji
tragaju ili zbog tehnikih ogranienja spasilakih jedinica.
Nakon privremene obustave traganja procijenit e se sve
naknadno primljene obavijesti pa e se na temelju njih
donijeti odluka o nastavku traganja ili o konanom
prekidu.
5

Pod okriljem Meunarodne pomorske organizacije (IMO) na


diplomatskoj konferenciji u Londonu 1972. godine donesena su
Meunarodna pravila za izbjegavanje sudara na moru (COLREG). Tekst
Pravila vidi u Priruniku za pomorce, kolska knjiga, Zagreb,1988.
6
O obrascima traganja vidi vie u: Damir Zec, Sigurnost na moru,
Pomorski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2001., str. 86.

"Nae more" 53(1-2)/2006.

B. Miloevi Pujo, E. Jurevi: Traganje i spaavanje na moru


Odluku o prekidu traganja najee donosi centar za
koordinaciju uz suglasnost mjerodavne osobe na mjestu
nezgode. Nakon donoenja odluke o prekidu traganja, o
njoj treba izvijestiti sve jedinice traganja i sve slube to
su sudjelovale u pothvatu.

3. Spaavanje
Salving
Spaavanje osoba u nevolji iznimno je sloena
operacija tijekom koje su nerijetko ugroeni ivoti
pronaenih ljudi. Spaavanje se moe obaviti brodovima
i zrakoplovima.

(34-38)

3.2. Spaavanje zrakoplovima


Salving by Airplanes
Ako su brodica ili splav uoeni iz zrakoplova, pilot e
to potvrditi na jedan od sljedeih naina: isputanjem
poruke, letei nisko iznad cilja sa svjetlima, bljeskanjem
7
signalnom svjetiljkom, Morzeovim signalima i dr.
Istodobno ili neposredno nakon otkrivanja cilja,
zrakoplov e izvijestiti koordinatora povrinskoga
traganja o zateenom stanju radi usmjeravanja drugih
spasilakih jedinica prema cilju. Ako brod koji moe
obaviti spaavanje nije u blizini, zrakoplov moe ispustiti
spremnike s hranom i opremom i cijelo vrijeme motriti
prostor na kojemu je otkriven cilj. Kad se zrakoplov mora
udaljiti prije dolaska broda, poloaj pronaenog cilja
oznait e dimnim napravama, svjetlima, obojenim
oznakama ili radiooznakama.

3.1. Spaavanje brodovima


Salving by Vessels
Ako je brod otkrio cilj, duan je u to kraemu
vremenu izvijestiti cilj da je otkriven, i to bljeskanjem
signalnom svjetiljkom, zvunim signalom ili ispaljivanjem
dviju po mogunosti zelenih oznaka u razmaku od
nekoliko sekunda. Dok se brod pribliava cilju, duan je
obavijestiti koordinatora povrinskog traganja o otkrivanju
cilja. Nakon to je cilj pronaen, zapovjednik mjesta
nezgode ili koordinator povrinskoga traganja trebaju
donijeti odluku o nainu spaavanja i spasilakim
jedinicama koje e obaviti zadau.
Prije poetka spaavanja treba pokuati uspostaviti
radiovezu izmeu brodice i spasilaca, i doznati: broj
osoba u brodici, broj ena, djece i starijih osoba, broj
ozlijeenih i vrste ozljeda, duinu boravka u brodici, ime i
dravu pripadnosti broda kojemu brodica pripada. Kad je
veza uspostavljena, spaavatelji trebaju izvijestiti
zapovjednika o tome kako e se spaavanje provesti. Za
spaavanje preivjelih osoba iz plovila ili mora valja
odrediti najprikladnije opremljen brod (onaj koji ima
najmanje nadvoe). Smjer prilaenja brodu ili
preivjelima ovisi o raznim initeljima, npr. brodu ili
brodici u plamenu prilazi se iz privjetrine, a splavi za
spaavanje iz zavjetrine. Preivjelima u vodi treba prilaziti
iz zavjetrine. Prilaenje mora biti pramcem vodei rauna
da vjetar u trenutku zaustavljanja ne nanese brod bono
na plovilo ili na ljude u moru.
Kad se spasilaki brod nae na udaljenosti manjoj od
200 m, treba se koristiti spravom za bacanje konopa i
tako dodati tegalj brodici ili splavi, a prethodno se moraju
radiovezom ili znacima upozoriti osobe u brodici da budu
spremne prihvatiti konop kako pritom netko ne bi ispao iz
brodice ili se brodica prevrnula.

3.3. Posebno o spaavanju ovjeka u moru


Man Overboard
Podizanje ovjeka iz mora veoma je sloen manevar
na otvorenomu moru. Bez obzira na razloge i nain zbog
kojih se ovjek naao u moru, svatko uoivi osobu u
moru mora to je bre mogue baciti pojas za
spaavanje i time oznaiti njegov poloaj. Ovisno o
okolnostima, brodski manevar nakon uoavanja ovjeka
u moru moe biti:
-

neposredni zaokret,

Williamsonov zaokret,

Scharnowov zaokret.

Neposredni zaokret moe posluiti brodovima ako


mogu uiniti puni okret manjega promjera okreta i kad
mogu zaustaviti brod na razmjerno maloj udaljenosti.
Neposredni zaokret obavlja se tako da se neposredno po
dojavi o uoavanju ovjeka u moru, kormilo okrene na
stranu na kojoj je ovjek uoen.
Williamsonov zaokret obavlja se kad je s veega
broda uoena osoba u moru a posebno se to odnosi na
pad ovjeka s broda u plovidbi. Tim se zaokretom brod
dovodi u smjer suprotan prvotnomu pa se esto
upotrebljava kad je zapovjednik naknadno obavijeten o
padu ovjeka u more.
Scharnowov zaokret izvodi se priblino u istim
okolnostima kao i Williamsonov. Prije izvoenja okreta
prijeko je potrebno upozoriti slubujuega asnika stroja
o potrebnomu manevru te, prije postavljanja kormila na
stranu, smanjiti brzinu broda. To se posebno odnosi na
brodove to plove veim brzinama.

U poaru, loem vremenu i svim okolnostima kad brod


preuzimajui ljude ne moe pristati uz bok brodu ili
brodici, prekrcaj treba obaviti vlastitom splavi ili brodicom
za spaavanje.

4.

Zakljuak

Conclusion
Pruanje pomoi osobama koje se nalaze u ivotnoj
opasnosti, a da se time ne izlau opasnosti spasilac ili
druge osobe, danas je opa obveza u svim civiliziranim
zemljama.
7

Vie o tome vidi D. Zec, o. c., str. 93.

"Nae more" 53(1-2)/2006.

37

B. Miloevi Pujo, E. Jurevi: Traganje i spaavanje na moru

(34-38)

Operacija spaavanja ljudi u moru povezana je s


operacijom traganja. Traganje prethodi operaciji
spaavanja ako pozicija osoba ili objekta koji je u
opasnosti nije poznata.

obalnih promatrakih jedinica (Coast


watching units), to obuhvaa sve luke
ispostave svih lukih kapetanija i obalne
radiopostaje i uvane svjetionike,

Ovisno o mjestu pomorske nezgode izabiru se i


sredstva kojima se traga i spaava. U takvim operacijama
u blizini obale mogu se rabiti brodovi, zrakoplovi,
helikopteri i obalna sredstva za spaavanje, dok e na
oceanu posluiti brodovi i zrakoplovi, pri emu e
trgovaki brodovi koji se nalaze u blizini mjesta nezgode
imati vanu ulogu.

jedinica traganja i spaavanja (rescue


units), a to su pomorske zrakoplovne i
kopnene jedinice.

Traganje i spaavanje na moru nije mogue bez dobro


organizirane slube traganja i spaavanja. Meunarodna
konvencija o traganju i spaavanju na moru obvezuje
drave da organiziraju takve slube, samostalno ili u
suradnji s drugim dravama.
Republika Hrvatska potpisnica je Meunarodne
konvencije o trganju i spaavanju na moru, pa slijedom
toga ini dio Svjetskog pomorskog sustava pogibelji i
sigurnosti GMDSS (Global Maritime Distress and
Safety System). Temeljem Meunarodne konvencije,
Republika je Hrvatska u prosincu 1998. godine donijela
Nacionalni plan traganja i spaavanja na moru, kojim je
ispunila obveze utvrene Zakonom o potvrivanju
Meunarodne konvencije o traganju i spaavanju na
moru.
Ustroj slube traganja i spaavanja sastoji se od:

Nacionalna sredinjica traganja i spaavanja na moru


- MRCC Rijeka, odrava 24-satnu slubu motrenja i
njezino podruje obuhvaa unutranje morske vode i
teritorijalno more te podruje meunarodnih voda
utvreno ugovorom sa susjednim dravama i prijavljeno
Meunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO). Unutranje
morske vode i teritorijalno more podijeljeni su u
potpodruja, za koja su uz MRCC Rijeka odgovorne i
podsredinjice.

Literatura
Literature
Damir Zec, Sigurnost na moru, Pomorski fakultet,
Rijeka , 2001.
Rudolf Capar, Traganje i spaavanje ljudi na moru,
Pomorski fakultet, Rijeka, 1996.
Ivo Grabovac, Pomorsko pravo, knjiga
Sveuilite u Splitu, Via pomorska kola, 2001.

Stoera slube,

Nacionalne sredinjice za usklaivanje


traganja i spaavanja na moru (MRCC
Rijeka Maritime rescue coordination
centre),

Neautorizirana predavanja prof. dr. sc. Branke


Miloevi Pujo iz kolegija Pomorsko upravno pravo

podsredinjic spaavanja (MRSC Maritime rescue sub centres), to se odnosi


na luke kapetanije u Republici Hrvatskoj,

Zakon o potvrivanju Meunarodne konvencije o


traganju i spaavanju na moru (Narodne novine,
164/98.)

Konvencija o traganju i spaavanju na moru (vidi tekst


u International Maritime Organization, edition 1979.)

Rukopis primljen: 30.3.2006.

38

prva,

"Nae more" 53(1-2)/2006.

You might also like