Firentinske povijesti

(Istorie fiorentine)

Preveo
MATE MARAS

PRESVETOMU I PREBLAENOMU OCU

GOSPODINU NAEMU
KLEMENTU SEDMOMU
PONIZAN SLUGA
NICCOL MACHIAVELLI*
Poto mi V aa Svetost,1 Preblaeni i Presveti Oe, dok je jo m anja srea zapadae,
zapovjedi da opiem ono to uini firentinski narod, ja sam uloio sav onaj m ar i
umijee to mi ih priroda i iskustvo podarie, da Vam udovoljim .2 I poto piui stigoh
do onih vremena koja, zbog smrti Velianstvenog Lorenza M edicija, izmijenie oblije
Italije, pa mi bijae stvari to zatim uslijedie, jer su vie i vee, viim i veim duhom
opisati, prosudih da bi dobro bilo sve ono to do tih vremena opisah saeti u jedan
svezak i podastrijeti ga Presvetom Vaem Blaenstvu da Ono, jednim dijelom, pone
uivati plodove Svoga sjemena i mojih truda. itajui, dakle, to, Vae Presveto
Blaenstvo e ponajprije vidjeti, poto Rim sko Carstvo poe na zapadu gubiti mo, s
koliko razaranja i s koliko vladara, tijekom vie stoljea, mijenjae Italija svoje stanje;
vidjet e kako papa, M leani, N apuljsko Kraljevstvo i M ilansko Vojvodstvo prisvojie
prve asti i gospodstva te pokrajine; vidjet e kako N jegova dom ovina, ustavi da se
oslobodi od pokornosti carevima, sve dok se ne poe njome vladati pod okriljem
Njegove Kue, ostade otcijepljena. I budui da mi Vae Presveto Blaenstvo bijae
posebno naloilo i zapovjedilo da s mjerom opiem djela Njegovih prea, da bi se
vidjelo da sam bio daleko od svakoga ulagivanja (jer, koliko god Vam je milo uti
istinite pohvale ljudi, toliko Vam se ne mile kad su este i ljupko opisane), prilino
strahujem da e se V aoj Presvetosti uiniti da sam , opisujui dobrotu Giovannija,
mudrost Cosim a, ovjenost Piera i velianstvenost i razboritost Lorenza, prestupio
Njezine zapovijedi. Stoga molim oprost ako se N joj i kom u god takvi opisi, kao malo
vjerni, ne svide; jer mi je valjalo, nalazei pohvalam a ispunjene uspomene onih koji ih u
razliita vremena opisae, ili ih ispisati kako sam ih nalazio, ili ih u svojoj zavisti
preutjeti. A ako pod tim njihovim vrsnim djelima bijae skrito, kako neki kau,
astoljublje protivno (opoj) koristi, nije m oja dunost da ga opisujem kad ga ne
poznajem; jer u svemu mojem pripovijedanju nikada nisam htio neko neasno djelo
nekim asnim razlogom zaodjeti, niti neko hvale vrijedno djelo potamniti kao da je
izvreno s nekom oprenom svrhom. Ali koliko sam daleko od ulagivanja prepoznaje se
* U originalu: Storie fiorentine. Obino se prevodi kao Povijest Firence, ali mi se ovdje ini primjerenijim
prijevod Firentinske povijesti jer on plastinije odraava prijelaz od pri-povijesti do povijeti. (Bilj. prireivaa.)
1 Klement VII (Giulio Medici, sin Giuliana koji je poginuo u zavjeri Pazzijevih), papa od 1523. do 1534.
2 Formalni su naruioci djela tzv. asnici Firentinskog studija (Officiali dello Studio fiorentino), zapravo
rukovodstvo Firentinskog sveuilita. Djelo je narueno 1520. godine, na nagovor kardinala Giulija, kasnije Klementa
VII.

41

u svim dijelovima moje povijeti, a poglavito u osobnim besjedam a i raspravam a, kako

u tonima tako i u krivim a,3 koje bez ikakve iznimke, izriajima i slijedom, uvaju
dostojanstvo naravi osobe koja govori. N a svim se m jestim a briljivo uvam mrskih
rijei, jer su zaista nepotrebne dolinosti i istini povijeti. N e moe me, dakle, nitko tko
ispravno razm otri moje zapise ukoriti da sam laskavac, ponajvem a kad vidi kako o
uspomeni oca Vae Presvetosti nisam mnogo govorio; razlog tome bijae njegov kratak
ivot, u kojem se on nije m ogao istaknuti, niti sam ga ja opisom m ogao proslaviti.4 Ipak
su posve velika i uzviena bila njegova djela, budui da od njega potee V aa Presvetost;
a to njegovo djelo uvelike pretee sva djela njegovih prea i dodat e mu vie stoljea
slave nego to mu je opaka sudbina oduzela godina ivota. J a sam se, pak, trudio,
Presveti i Preblaeni Oe, da u ovim svojim opisim a, ne kaljajui istine, zadovoljim
svakoga; a m oda nikoga neu zadovoljiti; i ne bih se ni udio kad bi tako bilo, jer
sudim da je nemogue, ne uvrijedivi mnoge, opisati dogaaje svoga doba. Ipak veseo
izlazim na bojite, nadajui se da e me oruane legije Vaeg presvetog suda poduprijeti
i braniti, kao to me ovjenost V aeg Blaenstva asti i krijepi; te u s duhom i
pouzdanjem s kojim a sam do sada pisao nastaviti svoj pothvat, dok se od mene moj
ivot ne razdijeli i dok me V aa Presvetost ne ostavi.5

3 Tj. onima koji su navedeni u neposrednom ili posrednom obliku. (U originalu:. . . cosi retti come obliqui...
Ovdje obliqui potjee iz lat. sermo obliquus, tj. navedeni govor.)
4 Giuliano Medici (1453-1478), poginuo u zavjeri brae Pazzi protiv Mediejaca. Vidjeti: Firentinske povijeti,
VII, 36.
5 Machiavelli je 1525. Klementu VII u Rimu predao rezultat svog rada i za to dobio kao nagradu stotinu dukata.
Prvi put je djelo objavljeno gotovo istodobno u Rimu i Firenci, 1532. god. O njegovu doprinosu historiografiji vidjeti:
P. Carli, Contributo agli studi sul testo delle Stone fiorentine di Niccold Machiavelli, u: Memorie della R. Accademia
dei Lincei, CCCIV, 1909; G. G. Gervinus, Geschichte der florentinischer Historiographie, Frankfurt, 1833; E. Fueter,
Geschichte der modernen Historiographie, Munchen-Berlin, 1911, i Bibliografski dodatak u ovoj knjizi.

42

PROSLOV
M oj naum bijae, kad isprva nakanih pisati o stvarim a to se zbie u puku
firentinskom i izvan njega, poeti svoje pripovijedanje od godine 1434. kranskoga
vjerovanja, u koje doba obitelj M edici, zaslugam a Cosim a i njegova oca Giovannija,
zadobi vie vlasti nego ijedna druga u Firenci; jer miljah da su gospar Lionardo d
Arezzo i gospar Poggio,6 dva ponajvrsnija povjesniara, ispriali ponaosob sve stvari
to su se od toga vremena unatrag zbile. Ali poto sam zatim pom njivo proitao njihove
zapise, da vidim kojim su redom i nainom pisanja postupali da bi, oponaajui njih,
nae povijeti bile bolje prihvaene kod itatelja, naao sam kako oni u opisu ratova to
su ih Firentinci vodili s tuim vladarim a i narodim a bijahu veom a briljivi, ali o
graanskim neslogam a i unutarnjim neprijateljstvima, te o posljedicam a to se iz njih
rodie, jedan dio posvem a preuivahu a drugi ukratko opisivahu, tako da to itateljima
ne moe pruiti nikakve koristi ni uitka. A to su radili, mislim, ili zato to su im se ti
postupci inili tako nebitni da su ih drali nedostojnim a da budu pism om prenijeti u
spomen, ili zato to su se bojali da ne uvrijede potom ke onih koje bi u tim pripovijestima oklevetali. A ta mi se dva razloga (reeno uz njihov pokoj) ine posve nedostoj
nima velikih ljudi; jer, ako je u povijeti ita ugodno ili pouno, to je ono to se potanko
opisuje; ako je ijedno tumaenje korisno graanim a koji upravljaju republikam a, to je
ono koje pokazuje uzroke mrnji i razdvajanja gradova, da bi se mogli, postavi mudri
u opasnosti od tuina, odrati u jedinstvu. Pa ako svaki primjer republike7 potie,
primjeri koji se itaju o vlastitoj republici potiu mnogo vie i m nogo su korisniji; a ako
su rascjepi ijedne republike ikada bili znatni, rascjepi Firence su ponajznatniji; jer je
veina drugih republika o kojim a se neto zna bila zadovoljna jednim rascjepom ,8 kojim
su, prema zgodam a, as podizale as upropatavale svoj grad; ali Firenca, nezadovoljna
jednim rascjepom , m nogo ih naini. U Rimu, kao to svatko zna, poto su iz njega
prognani kraljevi, rodio se razdor izmeu plemia i puana, i u njemu se odra sve do
njegove propasti; tako bjee i s Atenom; tako i sa svim drugim republikam a to u ona
vremena cvjetahu.9 Ali u Firenci se najprije razdijelie izmeu sebe plemii, poslije
plemii i graani, te naposljetku graani i puani; i mnogo se puta zbi da se jedna od tih

6 Dva klasika humanistike historiografije: Leonardo Bruni Aretino, odnosno dArezzo (1374-1444) napisao je
Historiarum florentini populi libri XII, a Poggio Bracciolini (1380-1459) Historici florentina. Obojica su bili kancelari
Firentinske Republike, i pisanje historije svoga grada smatralo se njihovom redovitom dunosti. Oba su djela napisana
na latinskome. Bruni obrauje dogaaje od postanka grada do 1401, a Bracciolini od 1350. do 1455. god.
7 Ovdje je republika sinonim za dravu, u skladu s latinskom upotrebom pojma res publica.
8 Tj. bilo im je dosta jednog rascjepa. Usp.: V. Fiorini, Commento alle Istorie Fiorentine, Firenze, 1894.
9 Tu temu o pozitivnom znaenju unutranjih sukoba Machiavelli je ve obradio u poetnim poglavljima I knjige
Rasprava o prvoj dekadi Tita Livija, a zapazio ju je i K. Marx.

43

strana, postavi nadm ona, razdijeli nadvoje: iz takvih razdioba potekoe toliki mrtvi,
toliki prognani, tolika unitenja obitelji koliko ih nikada ne potee ni u jednom gradu
od pam tivijeka. I zaista, po m ojem miljenju, rekao bih da nijedan drugi primjer ne
pokazuje toliko snagu naeg grada koliko taj to govori o ovim razdiobam a, koje bi
imale silu da unite svaki velik i moan grad. Pa ipak, na je kanda od toga uvijek vei
po stajao: tolika bijae vrlina tih graana i snaga njihova um a i duha, mo da uzvise sebe
i svoju domovinu, da su toliki to ostajahu poteeni tolikih zala mogli vie svojom
vrlinom grad uzdignuti, nego to ga je zloa onih nevolja koje su ih titile m ogla zatrti. I
bez dvojbe, da je Firenca im ala toliko sree te, poto se oslobodila C arstva, primila
oblik vladavine koji bi je drao u jedinstvu, ne znam koja bi joj republika, suvremena ili
drevna, bila nadm ona: tolikom bi se vrlinom oruja i umijeima bila napunila. Jer se
vidi kako gvelfi, poto ona od sebe odagna gibeline u tolikom broju da ih bijae puna
T oskan a i Lo m bard ija,10 od onih to u njoj ostadoe, u ratu protiv Arezza, godinu dana
prije dana C am paldina,11 izvedoe iz grada, od samih svojih graana, tisuu dvjesta
oklopnika i dvanaest tisua pjeaka; zatim, u ratu to se zametnu protiv Filippa
Viscontija, vojvode od M ilana, poto su se bavili zanatim a i poslovim a a ne svojim
orujem, jer ga u to vrijeme ne potezahu, vidi se kako za pet godina, koliko potraja taj
rat, Firentinci potroie tri milijuna pet stotina tisua forinta; a kad je rat zavrio,12
nezadovoljni mirom, da jo pokau mo svoga grada, odoe na bojite pod L u ku .13 N e
razumijem, meutim, zbog kojih razloga ovi razdori nisu dostojni da budu potanko
opisani. Pa ako su se ti veom a plemeniti pisci suzdravali da ne povrijede uspomenu
onih o kojim a im valjae raspravljati, prevarili su se u tome i pokazali da su m alo znali o
astoljublju ljudi i elji koja ih opsjeda da ovjekovjee ime svojih prea i svoje; niti su
drali na umu da mnogi, nemajui prigode da steknu slavu nekim hvale vrijednim
djelom, nastoje da je steknu sramotnim inima; niti su uzeli u obzir da postupci koji u
sebi nose veliinu, kao to je nose postupci vlada i drava, kako god se o njima
raspravljalo, kakvu god svrhu imali, uvijek kanda donose ljudima vie asti nego
pokude.
Poto sve te stvari razmotrih, one me nagnae da mijenjam naum ; te odluih
krenuti sa svojom povijeti od poetka naega grada. I budui da mi nije nakana
zauzim ati tua m jesta, opisat u posebno, do godine 1434, sam o stvari koje su se
zbivale unutar grada, a o stvarim a izvana neu rei nita drugo osim onoga to bude
nuno za razumijevanje unutarnjih stvari; zatim, kad mine godina 1434, pisat u
potanko o jednoj i drugoj strani. Osim toga, da bi se bolje i o svakom dobu ova povijest
razumjela, prije nego to se prihvatim Firence, opisat u kako Italija potpade pod one
monike to u to vrijeme njome vladahu. A sve te stvari, kako talijanske tako i
firentinske zavrit e se sa etiri knjige: prva e ukratko ispriati sve dogaaje koji se
zbie u Italiji od pada R im skog Carstva do godine 1434; druga e sa svojom pripovijeu
doi od poetka grada Firence do rata koji se, poslije progonstva vojvode od Atene,
povede protiv p a p e ;14 trea e zavriti u godini 1414, smru kralja Ladislava Napulj-

10 Posljednji put su gibelini protjerani iz Firence 1267, poslije Manfredijeva poraza u Beneventu 1266. god.
11 Firenca je u proljee 1288. zapoela rat, na elu gvelfskog saveza, protiv gibelina iz Arezza, koji su bili
poraeni 11. lipnja 1289, u Campaldinu.
12 Taj rat je trajao od 1423. do 1428. Usp.: IV knj., 15. pogl.
13 Nezadovoljni uspjesima u ratu, Firentinci su poveli rat protiv Luke, koji je trajao od 1430. do 1438. U to doba
Lucca je bila jak zanatski i trgovaki centar, i firentinski trgovci su tim ratom htjeli onemoguiti konkurenciju Lukeana
u trgovini i zanatstvu.
14 Vojvoda Atene (Gautier de Brienne) prognan je 1343, a taj rat protiv pape nazvan je ratom osam svetaca.

44

sk o g a;15 a sa etvrtom emo doprijeti do godine 1434; od toga vremena nadalje

potanko e se opisati stvari to se zbie u Firenci i izvan nje, sve do ovoga naeg
dananjega d o b a.16

15 Smru Ladislava Napuljskog prestaju pokuaji talijanskih dravica da jedna drugoj nametnu svoju domina
ciju.
16 Machiavelli je u poetku zamislio napisati povijest Firence koja bi sezala do naih dana, to jest do
restauracije vladavine kue Medici i do ustolienja Klementa VII, ali su ga u tome omeli drugi poslovi i, najzad, ponovno
uspostavljanje republike 1527. ak i u ovoj knjizi on je namjeravao obraditi dogaaje do pohoda Karla VII u Italiju
1494, ali je stao na smrti Lorenza Velianstvenog, 1492. Tako je izbjegao raspravu o delikatnim pitanjima, kao to su
ocjena Savonarole (dakle kritika crkve) i protjerivanje porodice Medici iz Firence.

45

PRVA KNJIGA17
1.
N arodi koji obitavaju u sjevernim stranam a onkraj rijeke Rajne i Dunava,
budui da su roeni u rodnu i zdravu podruju,18 m nogo puta do tolikoga mnotva
narastu da dio njih nuno m ora naputati oinsku zemlju i traiti nove krajeve za
stanovanje. K ad se jedna od tih pokrajina eli rasteretiti stanovnika, dre se obiaja da
se rastave u tri dijela, rasporedivi se uvijek tako da svaki dio bude jednako popunjen
plemenitima i neplemenitima, bogatim a i sirom anim a; zatim onaj dio kojemu sudbina
naloi ode traiti svoju sreu, a dva dijela rastereena treega ostanu da uivaju oinska
dobra. T a su puanstva sruila Rim sko C arstvo; priliku su im pruili carevi koji su,
napustivi Rim, drevnu prijestolnicu C arstva, i otiavi prebivati u Konstantinopolu,
oslabili zapadni dio Carstva, jer su na nj manje pazili i izloili ga grabei ministara i
svojih neprijatelja. I zaista, da se srui toliko carstvo, utemeljeno krvlju tolikih vrlih
mueva, nije smjelo uzm anjkati ni mlitavosti u vladara, ni nevjernosti u m inistara, ni
snage ni upornosti u onih koji ga napadahu; jer ne bijae jedan narod, nego se mnogo
njih na njegovu propast uroti. Prvi koji iz tih sjevernih strana dooe protiv Carstva,
poslije Cim bra to ih rimski graanin M arije pobijedi, bijahu V izigoti;19 to ime u
njihovu jeziku znai ono to u naemu Z apadni G oti. Oni, poslije nekoliko okraja na
granicam a C arstva, s doputenjem careva dugo vremena zadrae svoje sijelo na rijeci
D unavu; i prem da su m nogo puta, zbog razliitih razloga i u razliita vremena, napadali
rimske provincije, ipak ih je uvijek mo careva suzbijala. I posljednji koji ih slavno
pobijedi bijae Teodozije; poto mu padoe u pokornost, ne izabrae nad sobom nikoga
za kralja, nego, zadovoljni plaom koja im bijae dana, pod njegovom vlau i
znamenjem ivljahu i vojevahu.20 Ali kad umrije Teodozije i ostadoe Arkadije i
H onorije, njegovi sinovi i batinici Carstva ali ne njegove vrline i sree, s vladarom se
promijenie i vremena. Teodozije je u tri dijela Carstva bio postavio tri nam jesnika:
Rufina u istoni, u zapadni Stilihona a G ildona u afriki; i nijedan od njih, poslije
17 U pisanju prve knjige Machiavelli se posluio djelom historiara Flavija Bionda, koji je prvi uveo u opu
upotrebu pojam srednjeg vijeka. Machiavelli je dajdestirao Bionda, prepisujui mjestimice i njegove greke, ali je dao
svoju sintezu historije srednjeg vijeka. Vidjeti: Biondi Flavii Forlivensis, Historiarum ab inclinatione Romanorum Libri
XXI, Basileae, MDXXXI, (napisano 1453).
18 Machiavellijev sud se ovdje podudara sa sudom Pavla akona (Paolo Diacono, Historia Langobardorum, lib.
I: Septentrionalia plagia, quanto magis ab aestu solis remota est, et bivali frigore gelida, tanto salubrior corporibus
hominum et propagandis est gentibus magis coaptata). Vidjeti: Monumenta Germaniae Historica, Hannover, 1878.
19 Cimbri, pleme keltskog porijekla, koje je upalo u Italiju 102. god. n. e. Porazio ih je Kaj Marije u bici kod
Aquae Sextiae. S njima su doli i Teutonci, germanskog porijekla, koje je Marije porazio kod Raudinskih polja (dananji
Vercelli).
20 Teodozije (378-395), nasljednik cara Gracijana, porazio je Vizigote i 382. prisilio ih na sklapanje mirovnog
ugovora u Konstantinopolu. Prema tom ugovoru, oni su se naselili u Meziji i Panoniji te obavezali braniti tzv. dunavsku
granicu od drugih barbarskih plemena.

46

vladarove smrti, nije mislio kako da dijelom upravlja, nego kako da ga kao vladar
prisvoji. O d njih Gildon i Rufino u sam im poecim a bijahu suzbijeni; ali Stilihon,
znajui bolje kriti svoj naum, pokua stei povjerenje novih careva, a s druge strane
tako im uznemiravati dravu, da mu je poslije lake bude zauzeti.21 I da bi izazvao
neprijateljstvo Vizigota, nagovori ih da im vie ne daju uobiajene namete. Osim toga,
inei mu se da ti neprijatelji nee biti dovoljni da ugroze Carstvo, uredi on da
Burgundi, Franci, Vandali i Alani, jednako tako sjeverni narodi, i ve u potrazi za
novim zem ljam a, napadnu rimske provincije. K ad Vizigoti, dakle, ostadoe lieni svojih
novaca, da bi se bolje sloili i osvetili za nepravdu, proglasie Alariha svojim kraljem ; i
napavi Carstvo, poslije mnogih zgoda opustoie Italiju te zauzee i poharae Rim .22
Poslije te pobjede umrije Alarih, i naslijedi ga Ataulf, koji za enu uze Placidiju, carsku
sestru;23 i zbog te svojte valjade njemu s njima poi u pom o Galiji i panjolskoj, jer te
pokrajine napadoe Vandali, Burgundi, Alani i Franci, potaknuti ve spomenutim
razlozima. Iz toga uslijedi da Vandale, koji bijahu zauzeli onaj dio panjolske to se
zove Betica,24 poto ih estoko potukoe Vizigoti i ne bjee im spasa, pozva Bonifacije,
koji u ime Carstva upravljae Afrikom, da dou zauzeti tu pokrajinu; jer on, poto se
odmetnuo, strahovae da e car doznati za taj njegov prijestup. Z b o g reenih razloga
Vandali se drage volje prihvatie toga pothvata i pod Genserikom , svojim kraljem,
zagospodarie Afrikom. Bijae, u meuvremenu, naslijedio Carstvo Teodozije, sin
A rkadije25 koji, m alo vodei rauna o zapadnim prilikam a, navede te narode na
pom isao da m ogu posjedovati ono to prigrabie.

2.
I tako Vandali zagospodarie Afrikom, a Alani i Vizigoti panjolskom ; Franci i
Burgundi ne sam o da zauzee G aliju nego oni krajevi to ih oni zaposjedoe dobie po
njima i ime; otada se jedan dio zove Francuska a drugi Burgundija. Njihovi sretni
uspjesi potakoe nove narode na ruenje C arstva; pa drugi narodi, zvani Huni, zauzee
Panoniju, provinciju na ovoj obali D unava, koja se danas, dobivi ime po tim Hunima,
zove U garska.26 Tim neredima se dodade ovo: car, videi da je napadnut s tolikih strana
i elei imati manje neprijatelja, poe as s V andalim a a as s Francim a sklapati
ugovore; tako je rasla vlast i mo barbara a Carstvo slabilo. N i otok Britanija, koji se
danas zove Engleska, ne bijae siguran od takve propasti; jer bojei se Britanci onih
naroda to zauzee Francusku, a ne videi kako bi ih car m ogao obraniti, zovnue u
pom o Angle, narode iz Germ anije.27 Prihvatie se Angli te zadae pod svojim kraljem
Vortigerijem, isprva su ih branili, a onda ih prognali s otoka i ostali na njemu stanovati,

21 Stilihon je bio kontroverzna figura: Vandal koji se uzdigao do asti rimskog vojskovoe i carstvo uspjeno
branio od barbara. Dva puta je porazio Alariha, odbio germanska i sarmatska plemena, na elu s gotskim voom
Radagajsom, kod Firence. Meutim, rimska aristokracija optuila je Stilihona da paktira s barbarima i da tolerira
poganstvo, pa je 408. god. optuen za zavjeru i pogubljen. Machiavelli je ovdje prema njemu nepravedan.
21
Nakon Stilihonove smrti Alarih je opet upao u Italiju i 410. godine opustoio Rim. Biondo smatra taj datum
poetkom pada Carstva (imperii inclinationem principium dicimus habuisse a Gothorum in urbem Romam irruptione).
Vidjeti: F. Biondo, nav. dj., I, I, 4. Taj dogaaj potakao je i Aurelija Augustina da napie svoju Civitas Dei.
23 Gala Placidija, Honorijeva sestra i Teodozijeva ki, zarobljena za vrijeme pustoenja Rima. Njezin je brak bio
tipini politiki, zamiljen da pomiri Honorija s barbarima.
24 Pokrajina Vandalusia (dananja Andaluzija), po rijeci Baetis (dananjem Guadalquiviru).
25 Teodozije II (408-A50).
26 Machiavelli ovdje grijei. Panonija je bila omeena Dunavom na sjeveru i istoku, te se njezin teritorij nije
podudarao s Ugarskom, a obuhvaala je podruja izmeu Save i Drave, tajersku, dio Austrije i manji dio Ugarske, koji
se nalazio'na desnoj strani Dunava. Sam naziv Maarska (lat. Hungaria) ne potjee od Huna, ve od Maara (Hungri ili
Vengri), koji su se naselili tek u IX st.
Britanci su esto pozivali u pomo Angle, Sase i Jute, ali radi obrane od barbara iz Irske i Kaledonije (kotske).

47

nazvavi ga po svojem imenu Anglija. Ali njegovi stanovnici, ostavi lieni svoje
domovine, postadoe nudom okrutni i namislie, prem da nisu mogli obraniti svoje
zemlje, da mogu neku tuu zauzeti. Prijeoe stoga s obiteljim a more i zauzee mjesta
koja naoe najblia obali, i po svojem imenu nazvae tu zemlju Bretanjom .28

3.
Huni, o kojim a rekosm o prije da su zauzeli Panoniju, izmijeavi se s drugim
narodim a koji se zovu Gepidi, Heruli, Turinzi i O strogoti (jer se u tom jeziku tako zovu
Istoni G oti), krenue u potragu za novim zem ljam a; i ne m ogavi ui u Francusku koju
su branile barbarske sile, stigoe u Italiju pod svojim kraljem Atilom koji malo prije
toga, da bude sam u kraljevanju, ubi svoga brata Bledu; postavi tako veoma moan,
njegovi podanici ostadoe Andarih, kralj G epida, i Velamir, kralj O strogota. D oavi,
dakle, Atila u Italiju, opsjede Akvileju, gdje stajae bez ikakve smetnje dvije godine; i u
toj opsadi opustoi on svu krajinu naokolo i raspri sve njezine stanovnike; i to, kako
emo na prikladnu mjestu rei, donese utemeljenje gradu M lecima. Poslije zauzea i
razorenja Akvileje i mnogih drugih gradova, okrenu se on prem a Rimu, ali se na papine
molbe suzdra da ga ne razori; toliko je papino tovanje djelovalo na Atilu, da je izaao
iz Italije i povukao se u Austriju, gdje je um ro.29 Poslije njegove smrti Velamir, kralj
O strogota, i druge voe drugih naroda digoe oruje protiv njegovih sinova Erika i
Urika, te jednoga ubie a drugoga prisilie da s Hunim a prijee D unav i vrati se u svoju
dom ovinu; pa se O strogoti i Gepidi smjestie u Panoniji, a Heruli i Turinzi ostadoe s
onu stranu Dunava. Poto Atila ode iz Italije, zapadni car Valentinijan namisli da je
obnovi; da bi mu je bilo lake braniti od barbara, napusti Rim i uspostavi svoje sjedite
u Ravenni. Te nevolje koje pritiskivahu zapadno carstvo bijahu uzrokom da car, koji
stanovae u Konstantinopolu, mnogo puta dopusti da ono prijee u posjed drugih, kao
neto to je puno opasnosti i trokova; i mnogo puta takoer Rimljani, videi da su
zaputeni, da bi se bolje obranili, proglasie sami sebi cara, ili bi pak netko svojom
vlau prigrabio carstvo: kao to se zbi u ono doba kad ga poslije Valentinijanove smrti
prigrabi Rimljanin M aksim ; i prisili Eudoksu, bivu njegovu enu, da ga uzme za
m ua.30 O na, eljna osvete za toliku nepravdu, jer joj carska krv ne m ogae podnositi
braka s obinim graaninom , potajno nagovori Genserika, kralja V andala i gospodara
Afrike, da doe u Italiju, pokazavi mu lakou i korist toga dobitka. On, primamljen
plijenom, sm jesta doe; i naavi naputen Rim, pohara ga i u njemu se zadra etrnaest
dana; zauze jo i pohara mnoge zemlje u Italiji, te napunivi sebe i svoju vojsku
plijenom, vrati se u Afriku.31 Rimljani, poto se vratie u Rim a M aksim bijae umro,
proglasie za cara Rim ljanina Avita. Zatim , poslije m nogo d ogaaja to se zbie u Italiji
i izvan nje, i poslije smrti nekoliko careva, pripade carstvo u Konstantinopolu Zenonu a
carstvo u Rimu Orestu i njegovu sinu Augustulu, koji ga na prijevaru zaposjee.32 I dok
se oni spremahu da ga silom zadre, Heruli i Turinzi o kojim a rekoh da se poslije Atiline
smrti smjestie s onu stranu D unava, nainivi savez, pod svojim vojskovoom Odoa28 Pogrean podatak: Bretanja je dobila ime po svojem autohtonom stanovnitvu.
29 Nakon bitke kod Katalaunskih polja, 451. god., u kojoj je rimski vojskovoa Flavije Aecije, na elu rimske
vojske u koju su uli Vizigoti, Franci i Burgundi, porazio Atilu, Huni su krenuli prema jugu i 452, za samo tri mjeseca,
razruili Aquileiju, Altino, Concordiju i Padovu te zauzeli Vicenzu, Veronu, Bresciu i Bergamo. Machiavelli je nasjeo
srednjovjekovnoj mistifikaciji susreta pape Lava I (440-461) i Atile, bia bojeg, na rijeci Ticino. U stvari, papa je na
elu rimskog poslanstva ponudio Atili visoku otkupninu i stalni danak. Vidjeti: Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija, I, 1.
30 Petronije Maksim, senator koji je bio na elu urote protiv Valentinijana III. Eudoksija je bila ki Teodozija II.
31 Vandali su opljakali Rim 455. god. Vandalizam je otada uao u svakodnevnu jezinu upotrebu.
32 Patricij Orest je zapoeo svoju karijeru kod Atile kao notar, a kasnije je bio njegov pomonik. Vrhovni je
vojskovoa za cara Julija Nepota, organizirao je pobunu i svrgavi ga, 475. god., doveo je na prijestolje svog sina
Romula Augustula.

48

krom banue u Italiju; a na m jesta koja ostadoe prazna iza njih uoe Langobardi,
jednako tako sjeverni narodi, pod vodstvom svoga kralja G od ooga, a oni bijahu, kako
emo na pravom mjestu rei, posljednja napast u Italiji. D oavi, dakle, O doakar u
Italiju, pobijedi i ubi O resta blizu Pavije, a Augustul pobjee. Poslije te pobjede
O doakar, budui da je Rim s moi mijenjao naslove, zapusti ime carstva i proglasi se
kraljem Rim a. I bijae prvi koji od voa naroda, koji su tada obilazili svijetom, poe
prebivati u Italiji; jer drugi, ili od straha da je nee moi zadrati stoga to joj je istoni
car lako m ogao u pom o priskoiti, ili zbog kojeg drugog skrivena razloga, nju su
pljakali a zatim traili druge zemlje da u njima ustale svoje sijelo.33
4.
Bijae, meutim, u to vrijeme drevno Rim sko Carstvo potpalo pod ove vladare:
Zenon, vladajui u Konstantinopolu, zapovijedao je cijelim istonim carstvom ; O stro
goti su gospodarili M ezijom i Panonijom ; Vizigoti, Svevi i Alani drali su G askonju i
panjolsku; Vandali Afriku, Franci i Burgundi Francusku, Heruli i Turinzi Italiju.
Kraljevstvo O strogota bijae zapalo Teodorika, Velam irova neaka, koji se sprijatelji s
istonim carem Zenonom i napisa mu kako se njegovim O strogotim a ini da je
nepravedno da budu nii od carstva, budui da su po vrlinama vii od svih drugih
naroda, i kako mu je nemogue da ih dri stisnute u granicam a Panonije; pa tako
htjede, videi da ih m ora pustiti da se late oruja i krenu u potragu za novim zemljama,
prvo to njemu dati na znanje da bi se m ogao pobrinuti, prepustivi im neku zemlju, gdje
mogu s njegovom m ilou najasnije i najudobnije ivjeti.34 Stoga Zenon, djelomice od
straha, djelomice od elje da progna O doakra iz Italije, dopusti Teodoriku da doe
protiv njega i prigrabi u posjed Italiju. Ovaj odm ah poe iz Panonije, gdje ostavi svoj
prijateljski narod Gepide; i doavi u Italiju, ubi O doakra i njegova sina, i ugledavi se u
nj uze naslov kralja Italije; i smjesti svoje sijelo u Ravennu, potaknut onim razlozima
koji ve cara Valentinijana ganue da u njoj prebiva. Teodorik bjee vrstan mu u ratu i
u miru; u prvom e vazda bijae pobjednik, a u drugome velik dobroinitelj svojim
gradovim a i narodim a.35 Razdijeli on O strogote po zem ljam a, zajedno s njihovim
voam a, tako da njima zapovijedaju u ratu i upravljaju u m iru; povea Ravennu,
obnovi Rim i Rim ljanim a iskaza svaku drugu poast osim vojnike stege; zadra unutar
njihovih granica, bez ikakve ratne pometnje nego sam o svojom vlau, sve barbarske
kraljeve to zaposjedoe C arstvo; izgradi zemlje i tvrave izmeu vrka Jadranskoga
m ora i Alpa, da bi lake zaprijeio prolaz novih barbara koji htjedoe provaliti u Italiju.
I da se pod konac njegova ivota tolike vrline ne okaljae nekim okrutnostim a
prouzroenim a razliitim sum njam a u njegovo kraljevstvo, kako to pokazuje smrt
presvetih ljudi Sim aka i Boecija,36 njegova bi uspom ena u svakom pogledu bila dostojna
33 Odoakar je bio zapovjednik palatinske strae (Guardia Palatina), i godina svrgavanja posljednjega zapadnorimskog cara Romula Augustula (476) smatra se godinom pada Zapadnoga Rimskog Carstva.
34 Machiavelli je izmislio to pismo da bi bolje iznio razloge koji su, po njegovu miljenju, naveli Teodorika da ue
u Italiju. Usp. komentar Firentinskim povijestima V. Fiorinija.
35 Teodorik je vladao od 493. do 526. god. Machiavelli u njemu vidi idealiziranog vladara koji u sebi utjelovljuje
vrlinu i mudrost: da bi opravdao svoju idealizaciju, preuuje injenice koje mogu baciti loe svjetlo na njegova junaka.
Neosporno je da se Teodorik potpuno uivio u svoju ulogu rimskog cara. Priio si je titulu Augusta i postao velik
oboavatelj rimske kulture, iako nije umio ni itati ni pisati na latinskom jeziku. Ali njegova je kerka zato postala
poznata spisateljica na latinskome i grkome, pa je ak prevela na grki Vergilijevu Eneidu. Sam Teodorik je naredio
obnovu mnogih starih palaa u Rimu te sagradio nove luke i javne vodovode, a rimskom piscu Kasiodoru naruio
pisanje Historije Gota. K. Marx kae da je njegova velika pogreka bila u tome to je ne samo zadrao rimsku
ekonomiju, zakone, magistraturu, itd., nego ih u odreenoj mjeri i obnovio.
36 Historiar Kvint Aurelije Simak autor je Rimske historije, a njegov zet, filozof i matematiar Severin Boecije
napisao je u zatvoru O utjesi filozofije i preveo Aristotelov Organon na latinski, koji je posluio kao model
srednjovjekovnoj filozofiji. Oba su osuena i smaknuta jer je uhvaena tajna prepiska rimskih senatora s Bizantom, iz
koje se vidi da je rimska aristokracija kovala urotu protiv gotske vladavine.
4 N. Machiavelli: IZABRANO DJELO II

49

svake asti, jer se njegovom krepou i dobrotom ne sam o Rim i Italija nego i svi drugi
dijelovi Z apadnoga Carstva, slobodni od trajnih borbi kroz tolike godine, uzdigoe iz
tolikih barbarskih poplava to ih pretrpjee, te se u skladan red i vrlo sretno stanje
vratie.

5.
I zaista, ako su ikada ikoja vremena bila jadna u Italiji i tim provincijam a to ih
pregazie barbari, to su vremena to od A rkadija i H onorija do njega protekoe.37 Jer
ako se razmotri na koliku je tetu nekoj republici ili nekom kraljevstvu mijenjati vladara
ili upravu, ne zbog neke vanjske sile nego sam o zbog graanske nesloge (gdje se vidi
kako male izmjene razaraju svaku republiku i svako kraljevstvo, pa bilo ono nadasve
mono), lako e se zatim zamisliti koliko u ta vremena pretrpje Italija i druge rimske
provincije; a one ne mijenjahu sam o uprave i vladare nego i zakone, obiaje, nain
ivljenja, vjeru, jezik, nonju, imena. A te e stvari svaka za se, kam oli nee sve zajedno,
i kad se na njih pom isli, kam oli nee kad se vide i trpe, ustraiti svaki vrst i postojan
duh. Od toga potee propast, roenje i po rast mnogih gradova. M eu onima koji
propadoe bijahu Akvileja, Luni, Chiusi, Populonia, Fiesole i mnogi drugi; meu onima
koji se nanovo izgradie bijahu M leci, Siena, Ferrara, A quila i mnoge druge zemlje i
tvrave to se radi kratkoe isputaju; oni to od malenih postadoe veliki bijahu
Firenca, Genova, Pisa, M ilano, N apulj i Bologna; svima njima pridruuje se propast i
obnova Rim a i mnogih drugih to bijahu razliito razarani i obnavljani. Izmeu tih
razvalina i tih novih naroda potekoe novi jezici, kako se to javlja u govoru koji se
uvrijeio u Francuskoj, u panjolskoj i u Italiji; taj govor pom ijean s materinskim
jezikom novih naroda i s drevnim rimskim jezikom stvara nov nain izriaja.38 Osim
toga, promijenie imena ne sam o provincije nego i jezera, rijeke, m ora i ljudi; Francu
ska, Italija i panjolska pune su novih imena, potpuno stranih starim imenima; tako se
vidi, preskaui m noga druga, da su Po, G arda, Arhipelag izobliena imena nadjenuta
drevnima; ljudi takoer od Cezara i Pompeja postadoe Petri, Ivani i M ateji. Ali meu
tolikim m ijenama ne bijae od neznatne vanosti mijenjanje vjere, jer borei se udesima
nove vjere protiv obinosti stare, raahu se teke pobune i nesloge meu ljudim a; a da je
pak kranska vjera bila jedinstvena, m alo bi nereda iz toga proisteklo; ali borei se
meusobno grka, rim ska i ravenska crkva, te k tome krivovjerne sekte s katolikom,
na m nogo naina oalostie svijet. Svjedok je tome Afrika koja podnese mnogo vie jada
zbog arijske sekte, u koju vjerovahu Vandali, nego zbog njihove lakom osti ili prirodne
okrutnosti.39 ivei, dakle, usred tolikih progona, ljudi su u oima nosili sliku straha
svoje due, jer povrh bezbrojnih zala to su ih podnosili, dobar dio njih nije se m ogao
utei za pom o Bogu, u kojega se svi ubogi uzdaju; zato, budui da veina njih bijae
nesigurna kojemu se bogu treba utei, lieni svake pom oi i svake nade, nevoljno
umirahu.
37 Ovo poglavlje je, prema P. Villariju (N. Machiavelli e i suoi tempi, Milano, 1895), ubaeno da bi se u sljedeem
poglavlju jo vie istakle pozitivne osobine Teodorikove vladavine. Meutim, ta digresija je zanimljiva i zbog
metodolokog znaenja, jer njome Machiavelli naputa koncepciju historije kao rerum gestarum i uvodi kulturnu
historiju u modernu historiografiju.
38 Machiavelli daje ovdje tumaenje kako su nastali romanski, odnosno neolatinski jezici. Ono je danas
prevladano, jer se smatra da su ti jezici nastali iz latinskoga rustinog jezika, a da su barbari obogatili te nove jezike
specifinom, vojnom terminologijom i tek manjim brojem drugih pojmova.
39 Ve u II st. poinju doktrinarne prepirke i interpretativne divergencije u kranskoj crkvi. Najvei kontrast
izbio je izmeu Arija i Atanasija, u IV st., u aleksandrijskoj crkvi u Egiptu. Arije je 318. god. istupio protiv ortodoksnog
kranskog uenja o trojstvu Boga. Arijanizam je osuen kao hereza na Nikejskom koncilu 325. god. Ta izma je imala i
konkretne reperkusije: arijanskoj sekti prila su mnoga germanska plemena, meu njima i Vandali, to se odrazilo i na
unutranje politike borbe.

50

6.
Prema tome, Teodorik ne zaslui tek osrednje hvale, jer on bijae prvi koji utia
tolika zla, tako da za trideset osam godina, koliko vladae u Italiji, dovede zemlju do
tolike veliine da se na njoj stari udarci vie ne poznavahu. Ali kad on umrije i na vlasti
ostade Atalarih to ga rodi njegova ki Am alasunta, do m alo vremena, budui da se
sudbina jo ne bijae iskalila, zapade u svoje stare nevolje; jer Atalarih, m alo poslije
svoga djeda, umrije; i kad ostade kraljevstvo na majci, nju izdade T eodat kojega ona
bjee zovnula da joj pom ogne upravljati kraljevstvom. On, poto nju um ori40 i sebe
proglasi kraljem , te tim inom postade m rzak O strogotim a, navede cara Justinijana na
pom isao da ga moe prognati iz Italije; i odredi on Belizara za vojskovou toga
pothvata, jer ve bijae osvojio Afriku i iz nje protjerao Vandale i vratio je Carstvu.
Zauze dakle Belizar Siciliju i odatle, preavi u Italiju, zauze N apulj i Rim. Videi tu
propast, G oti ubie kralja T eodata, kao uzrok njoj, i na njegovo m jesto izabrae
Vitigeta, kojega, poslije nekoliko kreeva, opsjede Belizar i zarobi u Ravenni. I dok jo
ne bjee dokonao pobjedu, Belizara opozva Justinijan i na njegovo m jesto postavi
Ivana i Vitala, potpuno nenaline njemu vrlinama i navikam a; tada se G otim a povrati
duh te oni proglasie svojim kraljem Ildovada koji bijae nam jesnik u Veroni. Poslije
njega, jer on bi ubijen, zapade kraljevstvo Totilu koji porazi carevo ljudstvo i preote
Toskanu i N apu lj, te podvre pod svoje kapetane gotovo sve drave to ih Belizar bijae
povratio.41 Stoga se Justinijanu uini da ga opet m ora poslati u Italiju. On, vrativi se s
malim snagam a, vie izgubi slavu prijanjih svojih djela nego to je iznova stee; jer
Totila, dok Belizar s ljudstvom bijae u Ostiji, pred njegovim oima osvoji Rim ; i videi
da ga ne moe ni pustiti ni drati, veim ga dijelom razori i narod iz njega protjera, a
senatore sa sobom povede; i ne drei mnogo do Belizara, ode odatle s vojskom u
K alabriju42 da se sukobi s vojskom to je dolazila iz Grke u pom o Belizara. Videi
dotle Belizar da je Rim naputen, prihvati se asna posla te, zaavi meu rimske
razvaline, najveom m oguom brzinom obnovi zidine toga grada i pozva unutra
stanovnike. Ali tom njegovu hvale vrijednom pothvatu usprotivi se sudbina, jer u to
vrijeme Justinijana napadoe Parti,43 te on zovnu Belizara; i on, posluavi svoga
gospodara, napusti Italiju; i ostade ta provincija na milost Totili, koji opet zauze Rim.
Ali ne postupi s njim okrutno kao prije, jer ga zam oli sveti Benedikt, o kojem u se u to
doba posvuda mislilo da ima veliku svetost, te se on prihvati da ga obnovi.44 Justinijan
u meuvremenu bijae uglavio mir s Partima, i kad naumi poslati novo ljudstvo u
pom o Italiji, zadrae ga Slaveni, novi sjeverni narodi koji prijeoe D unav i provalie
u Iliriju i T raciju; tako je T otila gotovo svu zauze.45 Ali kad Justinijan pobijedi Slavene,
posla on u Italiju sa etam a eunuha N arseta, odlina ratnika; on, stigavi u Italiju,
porazi i ubi T otilu; a ostaci G ota to se poslije toga poraza spasie povukoe se u Paviju,
40 Amalasunta je bila ljubiteljica rimske kulture (vidjeti 35. biljeku). Za vrijeme njezine vladavine ojaala je
prorimska struja, koja nije bila po volji gotskoj vojnoj aristokraciji. Zatoena na otoiu u jezeru Bolsenu, zadavljena je
535. god. Taj je dogaaj bio povod Justinijanovoj intervenciji i gotsko-bizantskim ratovima koji su trajali do 553. god.
41 Baduila, zvanog Totila (Besmrtni), izabrali su za kralja donji slojevi, kojima je obeao osloboenje od ropstva i
podjelu krupnih zemljoposjeda. Vladao je od 541. do 552. god. i bio vrlo popularan u narodu. Odbacio je bizantske
trupe do samog juga Italije. Machiavelli je nasjeo ideologiziranom stereotipu Totile kao okrutnog vladara, koji potjee iz
bizantske historiografije.
42 Kalabrija je stari naziv za dananju pokrajinu Puglia, i ne treba je mijeati s dananjom istoimenom
pokrajinom.
43 Rije je o Perzijancima. F. Biondo slijedi klasine obrasce i Partima naziva stanovnitvo koje je nekad
pripadalo partskom kraljevstvu.
44 Sveti Benedikt (Benedetto da Norcia) osniva je reda benediktinaca, ija je deviza ora et labora (moli se i
radi), koji su sagradili opatiju Montecassino. O susretu Totile i svetog Benedikta pripovijeda papa Grgur Veliki u svojim
Moralnim dijalozima.
45 Slavenska plemena prela su Dunav 547. god.

51

gdje proglasie za kralja Teju. S druge strane N arset, poslije pobjede, zauze Rim i
naposljetku se sukobi s Tejom , blizu Nocere, te ga ubi i porazi. N akon toga posvem a se
ugasi ime G ota u Italiji, gdje oni, od Teodorika do Teje, sedam deset godina vladahu.46

7. Ali im se Italija oslobodi G ota, umrije Justinijan, a nasljednikom mu postade

sin Justin koji, po nagovoru svoje matere Sofije, opozva N arseta iz Italije i onam o posla
Longina da ga naslijedi.47 Prihvati Longin obiaj drugih i nastani se u Ravenni; a povrh
toga dade Italiji novo oblije, jer ne postavi provincijske namjesnike, kako su inili
Goti, nego u sve gradove i zemlje od ikakve vanosti metnu glavare koje nazva
vojvodam a. I u toj podjeli ne poasti Rim a vie nego druge zemlje; jer uklonivi konzule
i senat, kojih se imena do toga doba bjehu zadrala, podvre ga jednom vojvodi koji se
svake godine onam o slao iz Ravenne, i to se zvae Rim sko V ojvodstvo; a onome tko je
za cara stajao u Ravenni i upravljao cijelom Italijom dade se ime egzarh. T a razdioba
olaka propast Italije i ubrza zgodu Langobardim a da je zauzm u.48

8. Silno se N arset bjee naljutio na cara to mu preote vlast nad tom pokrajinom
koju on svojom vrlinom i krvlju bijae osvojio; jer Sofiji ne bjee dovoljno nepravde to
ga opozva, nego tome dodade jo rijei punih klevete, govorei da ga eli vratiti da
prede s drugim eunusim a; stoga N arset, pun gnjeva nagovori langobardskog kralja
Alboina, koji tada vladae u Panoniji, da doe zauzeti Italiju.49 Langobardi bijahu,
kako je gore pokazano, uli u ta m jesta blizu D unava, koja napustie Heruli i Turinzi,
kad ih njihov kralj O doakar dovede u Italiju; poto tu provedoe neko vrijeme i
kraljevstvo zapade Alboina, grozna i sm iona ovjeka, prijeoe oni Dunav i pobie se s
Kom undom , kraljem G epida koji drae Panoniju, i pobijedie ga.50 I poto se u plijenu
nae Rozam unda, Kom undova ki, Alboin je uze za enu i zagospodari Panonijom; i
potaknut svojom groznom naravi, naini od Kom undove lubanje au iz koje je pio u
spomen te pobjede. Ali kad ga u Italiju zovnu N arset, s kojim se bijae sprijateljio u ratu
protiv G ota, prepusti on Panoniju Hunima, o kojim a rekosm o da se poslije Atiline smrti
bijahu vratili u svoju domovinu, te stie u Italiju; i naavi je razdijeljenu na onoliko
dijelova, zauze odjednom Paviju, M ilano, Veronu, Vicenzu, svu T oskanu i vei dio
Flaminije, koja se danas zove R om anja. Z bog tolikih i tako brzih osvajanja njemu se
uini da je ve pobijedio u Italiji, pa priredi gozbu u Veroni; i postavi veseo od obilna
pia, napuni Kom undovu lubanju vinom i ponudi je kraljici Rozam undi, koja je suelice
njemu jela, rekavi jakim glasom , tako da ga ona m ogae uti, da eli da i ona u tolikom
veselju pije sa svojim ocem. T a rije ostade kao rana u srcu te ene: i elei se osvetiti,
znajui da Elmelhild, m lad i estok lom bardijski plemi, ljubi jednu njezinu slukinju,
dogovori se s njom da potajno udesi tako da s Elmelhildom spava ona umjesto
slukinje. I poto Elmelhild po njezinu naputku doe da je potrai na nekom mranu
mjestu, mislei da je sa slukinjom, lee s Rozam undom . Ona mu se poslije ina otkri,
46 Zapravo je prolo ezdeset godina od pada Ravenne, 493. god., koja oznaava kraj Ooakrove vladavine, do
bitke kod Latarskih brda kod Nocere, 553. god. Machiavelli ovdje prepisuje pogreku koju je uinio F. Biondo u svojoj
Historiji.
47 Justin II (565-578) nije bio Justinijanov sin, ve neak, sin njegove sestre Vigilantije i Dulcisima.
48 Poetak decentralizacije vlasti datira, meutim, od Justinijanove pragmatike sankcije, 554. god., kojom je
talijanskim biskupima dodijeljena iroka autonomija i administrativna ovlatenja.
49 Taj podatak, koji pripada legendi a ne historiji, navodi Pavao akon u svojoj Historia Langobardorum (II
knj., 5. pogl.). Prenosi ga i Liber pontificalis, a ini se da ga je prvi spomenuo Isidor Seviljski u Chronicon (CIV pogl.).
50 Nije rije o Panoniji, ve o Daciji.

52

pa kad mu kaza kako po njezinu sudu m ora ili ubiti Alboina i zauvijek uivati nju i
kraljevstvo, ili od njega poginuti kao oskvrnitelj njegove ene, pristade Elmelhild da
umori Alboina. Ali poto ga ubie, videi da im ne uspijeva prigrabiti kraljevstvo, obuze
ih sumnja da e ih Langobardi zbog ljubavi prema Alboinu ubiti, te sa svim kraljevskim
blagom pobjegoe u Ravennu, gdje ih Longin asno primi. U tim nevoljam a bijae umro
car Justin, a na njegovo mjesto doe Tiberije koji, zauzet ratovim a protiv Parta, ne
m ogae pom oi Italiji; stoga se Longinu uini da je to zgodan as da postane, uz pom o
Rozamunde i njezina blaga, kralj Langobarda i cijele Italije; i povjeri joj taj svoj naum, i
nagovori je da ubije Elmelhilda i njega uzme za mua. O na to prihvati; i spravi pehar
otrovana vina, i svojom rukom ga prui Elmelhildu koji edan izae iz kupelji. K ad ga
on pola popi, osjetivi da mu nutrina gori i dosjetivi se to je posrijedi, prisili
Rozam undu da ispije ostatak; i tako, za kratko vrijeme, umrijee jedno i drugo, a
Longina napusti nada da e postati kralj.51 M eutim Langobardi, sabravi se u Paviji
koju nainie glavnim sijelom svoga kraljevstva, proglasie Klepha za kralja; on obnovi
Imolu, koju bjee razorio N arset, zauze Rimini i gotovo svako mjesto sve do R im a; ali
usred svojih pobjeda umrije. Taj Kleph ne bijae okrutan sam o prema tuincima nego i
prem a svojim Langobardim a te oni, ustravljeni kraljevskom moi, ne htjedoe vie
birati kralja; nego izmeu sebe izabrae trideset vojvoda da vladaju drugim a.52 T a
odluka bijae uzrokom to Langobardi nikada ne osvojie cijelu Italiju, i to njihovo
kraljevstvo ne prijee Benevento, i to se Rim, Ravenna, Crem ona, M antova, Padova,
M onselice, Parma, Bologna, Faenza, Forli, Cesena dijelom branjahu neko vrijeme, a
dijelom ih oni nikada ne osvojie. Jer nemajui kralja bijahu manje spremni ratovati; a
kad ga poslije izabrae, zbog toga to su neko vrijeme bili slobodni, postadoe manje
posluni i skloniji neslozi izmeu sebe; i to ih isprva uspori u pobjeivanju, a poslije ih
konano otjera iz Italije. Poto dakle Langobardi ostae u tim granicam a, Rimljani i
Longin se nagodie da svatko odloi oruje i uiva ono to posjeduje.

9.
U to doba poee pape zadobivati veu vlast nego to je prije imahu; jer prve su
poslije svetog Petra, zbog svetosti ivota i udesa, ljudi tovali, te njihovi primjeri toliko
proirie kransku vjeru da su se vladari, da bi doskoili velikoj pometnji to bijae na
svijetu, morali njoj pokoriti. Poto dakle car postade kraninom , i poavi iz Rim a ode
u Konstantinopol, uslijedi to, kako u poetku rekosm o, da Rim sko Carstvo bre
propade a rim ska crkva bre poraste. Pa ipak, sve do dolaska Langobarda, budui da
Italija bijae podlona carevima ili kraljevima, nikada u ta vremena ne zadobie pape
druge vlasti osim one to im ju je pribavljalo potovanje njihovih postupaka i njihova
nauka; u drugim su stvarim a bili pokorni ili carevima ili kraljevima, pa su ih oni
ponekad ubijali i kao svoje ministre u pothvatim a koristili. Ali dobie veu vanost u
talijanskim prilikam a kad Teodorik, kralj G ota, posadi svoj prijestol u Ravennu; jer
poto Rim ostade bez vladara, Rimljani dobie razlog da se za utoite vie pokoravaju
papi; pa ipak ne poraste zbog toga mnogo njihova vlast, tek postie to da rim ska crkva
bjee pretpostavljena ravenskoj. Ali kad stigoe Lom barani53 i kad se Italija raspade na
51 Cijela ta bizarna pria potjee od Pavla akona (II, 27-31) i pripada u legendu. Machiavelliju je ta epizoda
potrebna jer u svakoj povijesnoj situaciji on trai ivog ovjeka, ije psiholoke osobine utjeu na povijesna zbivanja.
Zato je i Machiavellijevo djelo jedinstvo suprotnosti: s jedne strane velika zbivanja na koja utjee sudbina, a s druge
strane protagonisti od krvi i mesa, sa svojim vrlinama i manama, koji zadovoljavaju njegovu sklonost prema
anegdotalnom i bizarnom.
52 Taj interregnum je trajao od 574. do 584. god.
53 Tj. Langobardi.

53

vie dijelova, imade p apa razloga d a ivne; jer postavi gotovo glavar Rim a, dok car
bijae u Konstantinopolu a Lom barani ga tovahu, preko pape Rim ljani se, ne kao
podlonici nego kao drugovi, povezae s Langobardim a i s Longinom . I tako, nastojei
da budu prijatelji as s Lom baranim a a as s Grcim a, dostojanstvo p apa poraste. Ali
poto zatim uslijedi propast Istonoga Carstva (koja se u to doba dogodi za cara
H eraklija,54 jer Slaveni, koje prije spom enusm o, ponovo provalie u Iliriju i zauzevi je
dadoe joj ime Slavonija; i druge dijelove toga carstva prije napadoe Perzijanci, zatim
Saraceni, koji pod M uham edom izaoe iz Arabije, te naposljetku Turci, i otrgnue mu
Siriju, Afriku i Egipat), ne ostade vie papi, zbog nemoi toga carstva, mogunosti da u
njega trai pom oi protiv svojih nevolja; a s druge strane, poto poraste snaga
Langobarda, pom isli da mu valja potraiti druge zatitnike, pa se obrati kraljevima
Francuske.55 I tako su sve ratove to su ih, poslije tih vremena, barbari vodili u Italiji,
najveim dijelom prouzroili pape; i sve su barbare to nju preplavie oni vie puta
pozivali. A takav nain postupanja traje i u ovo nae doba: i zbog toga je bila i jest
Italija razjedinjena i nemona. Z bog toga, u opisu stvari koje uslijedie do ovih naih
vremena, nee se vie prikazivati propast C arstva, koje je sve pod zemljom, nego uspon
p ap a i drugih vladara koji od tada do dolaska Karla VIII vladahu Italijom. Pa e se
vidjeti kako pape, prvo-zabranam a a poslije i njima i orujem zajedno, pom ijeanim a s
oprostim a, bijahu uasni i tovani; i kako, zbog zloupotrebe jednoga i drugoga, jedno
posvem a izgubie a u drugom ovise o volji drugih.

10.
Ali, vrativi se naem redu, velim kako p apa postade G rgur III a kralj
Langobarda Aistulf koji, unato uglavljenim sporazum im a, zauze Ravennu i povede rat
protiv pape.56 N a to Grgur, zbog ve opisanih razloga, ne uzdajui se u cara u
Konstantinopolu jer bijae slab, i ne elei se osloniti na vjeru Lom barana jer njome
vie puta okrenue, pribjee u Francusku Pipinu II,57 koji od gospodara Austrazije i
Brabanta bijaa postao kralj Francuske, ne toliko svojom vrlinom koliko vrlinom svog
oca Karla M artela i svoga djeda Pipina. Jer Karlo M artel, kao vladar toga kraljevstva,
nanese onaj glasoviti poraz Saracenim a kod T oursa na rijeci Loire, gdje ih izgibe vie od
dvije stotine tisua;58 stoga njegov sin Pipin, po oevoj slavi i svojoj vrlini, postade
poslije kraljem toga kraljevstva. N jem u papa Grgur, kako je reeno, posla po pom o
protiv Langobarda; i Pipin mu obea da e je poslati, ali da ga prvo eli vidjeti i osobno
poastiti. Stoga G rgur ode u Francusku, i prijee zemlje svojih dum ana Lom barana, a
oni ga u tome ne sprijeie: toliko bijae tovanje koje se iskazivalo vjeri. Otiavi,
dakle, G rgur u Francusku, onaj ga kralj poasti i sa svojom vojskom otprati u Italiju; i
oni opsjedoe Langobarde u Paviji. T ad a se Aistulf, natjeran nudom , nagodi s
Francuzim a, i oni pristadoe na nagodbu zbog m olitava pape koji ne poelje smrt svoga
54 Heraklije je vladao od 610. do 641. god.
55 Nekoliko je papa trailo pomo francuskih kraljeva: najprije papa Zaharije (751), zatim Stjepan Ii (753-754),
pa Hadrijan I (772). Konano, papa Lav III utekao je Karlu 779. god.
56 Tu je temu Machiavelli podrobno razradio u Raspravama. . . (I, 12), gdje je upozorio da Talijani treba da
zahvale papinstvu to je njihova zemlja razjedinjena i to je plijen ne samo monih barbara, ve i najobinijih vazala. U
toj kritici moemo uoiti aluziju na Klementa VII, koji je vodio istu politiku osam stoljea kasnije, no papa Klement VII
bio je zadovoljan tim djelom, to svjedoi i o njegovoj duhovnoj irini i o relativnoj duhovnoj toleranciji u doba
renesanse.
57 Nije rije o Grguru III, ve o Stjepanu II. Machiavelli prepisuje pogreku koju ini F. Biondo, koji je na temelju
jednoga pronaenog kodeksa sv. Ivana Lateranskog htio ispraviti Liber Pontificalis. Grgur III je vladao od 731. do 741.
god., a naslijedili su ga Zaharije (741-752) i Stjepan II (752-757). Aistulf je vladao od 749. do 756. god. Stjepan II je s
Pipinom ugovorio prvi franaki upad u Italiju 755. god.
58 Izmeu Toursa i Poitiersa, bitka poznata pod imenom bitka kod Poitiersa, 732. god.

54

dum anina, nego da se obrati i ivi: u toj nagodbi obea Aistulf vratiti Crkvi sve zemlje
to joj ih bjee uzeo. Ali kad se Pipinovo ljudstvo vrati u Francusku, Aistulf se ne osvrnu
na nagodbu, pa se p ap a opet utee Pipinu; on opet posla vojsku u Italiju, pobijedi
Langobarde i zauze Ravennu; i protiv volje grkoga cara, dade je papi zajedno sa svim
onim zem ljam a to bjehu pod njezinim egzarhatom , te tome dodade zemlju Urbina i
M arke.59 Ali Aistulf u predaji tih zem alja umrije, a Lom baranin Deziderije, koji bijae
vojvoda Toskane, zgrabi oruje da zauzme kraljevstvo, i zaiska pom o od pape
obeavajui mu svoje prijateljstvo; i on mu je prui, tako da drugi vladari popustie. I
Deziderije se u poetku drae vjere, te nastavi vraati zemlje papi prem a dogovoru
sklopljenu s Pipinom: i ne doe vie egzarh iz Konstantinopola u Ravennu, nego se
vladalo po volji papinoj.

11.
Zatim umrije Pipin, a kraljevstvo naslijedi njegov sin Karlo, i to bjee onaj
kojega zbog veliine njegovih djela nazvae Velikim. Dotle papinstvo naslijedi Teodor
I.60 On zapade u neslogu s Deziderijem te ga ovaj opsjede u Rim u; tada se p apa utee za
pom o Karlu koji, preavi Alpe, opsjede Deziderija u Paviji, zarobi njega i njegove
sinove i posla ih kao sunje u Francusku; i poe pohoditi papu u Rimu, gdje prosudi da
papu, nam jesnika Bojega, ne mogu ljudi suditi; a p apa i rimski narod njega proglasie
carem .61 Od tada Rim opet im aae cara na zapadu; i dok nekada p apa imae oslonac u
careva, tim izborom car poe trebati papu, te Carstvo stade gubiti svoje poloaje, a
Crkva ih zadobivati; i tako je stalno rasla njezina vlast nad svjetovnim vladarim a.
Langobardi su dvjesta trideset dvije godine bili u Italiji, i vie im od tuinaca ne ostade
nita osim imena; i kad Karlo htjede preurediti Italiju, to se zbi u doba pape Lava III,
zadovoljan bjee da oni prebivaju na onim m jestim a gdje se odgojie, i ta se pokrajina
po njihovu imenu nazva Lom bardija. I budui da oni tovahu rimsko ime, htjede on da
se sav njima najblii kraj Italije, koji bijae podloan egzarhatu Ravenne, nazove
Rom anja. I osim toga Pipin proglasi svojeg sina kraljem Italije; njegova se vlast
protezala sve do Beneventa; a sve ostalo je posjedovao grki car s kojim Karlo bijae
uglavio sporazum . U to se doba na papinsku ast uspe Paskal I, a upljani62 rimskih
crkava, da budu blii papi i da se nau pri njegovu izboru, da bi svoju mo uresili nekim
sjajnim naslovom , poee se nazivati kardinalim a; i stekoe oni toliki ugled, ponajvie
kad iskljuie rimski puk iz biranja pape, da se esto njegov izbor izvri iz njihovih
redova;63 tako, kad umrije Paskal, bijae izabran Eugen II, s naslovom svete Sabine.64 A
Italija, poto bjee u rukam a Francuza, izmijeni djelomino oblije i poredak, jer papa
zadobi vie svjetovne vlasti, a oni u nju bijahu uveli imena grofova i m arkiza, kao to
prije Longin, ravenski egzarh, bijae uspostavio imena vojvoda. Poslije nekoliko papa,
59 Pipin se ogluio o zahtjeve bizantskog cara Konstantina Koproniraa da Ravenski egzarhat vrati Bizantu.
Predajui papi te gradove i zemlje udario je temelj svjetovnoj dravi papa. Stjepanu II se pripisuje i falsificirana
Konstantinova darovnica po kojoj je Konstantin Veliki poklonio Zapad i Italiju papi Silvestru u IV st. Taj je falsifikat
otkrio humanist Lorenzo Valla sredinom XV st. i vrlo je udno to to Machiavelli ne spominje. Vidjeti: M. Brandt,
Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb, 1980.
60 V. Fiorini navodi da je Machiavelli, prepisujui Bionda, zamijenio Teodora i Hadrijana I. Meutim, papa je
tada postao Pavao I (757-767). Odlomak koji slijedi takoer je pun netonosti: Hadrijan I je bio papa kojega je u Rimu
opsjedao Deziderije, od 772. do 795. god., a pozvao je u pomo i Karla Velikog, to je izazvalo propast langobardskog
kraljevstva.
61 Stara formula rimske vlasti senatus populusque romanus sad je zamijenjena i glasi papa i rimski narod.
62 Treba stajati upnici (u originalu: parrocbiani, a treba parrocki).
63 Dekretom Lateranskog koncila, 1059. god., rimski je narod izuzet od biranja pape, to je postalo iskljuiv
prerogativ kardinalskoga kolegija. Narodu i niem kleru preostalo je samo da aklamacijom prihvate izbor kardinala.
64 Tj. kardinal upe Sveta Sabina.

55

zadobi tu ast Rimljanin O sporco koji, zbog runoe toga imena, naredi da ga zovu
Sergije; to bijae poetak mijenjanju imena to pape ine kad budu izabrani.65

12. U meuvremenu bijae umro car Karlo, i njega naslijedi sin mu Ludovik;
poslije njegove smrti rodie se meu njegovim sinovima tolike trzavice da carstvo, u
vrijeme njegovih unuka, bjee oteto francuskoj lozi i svedeno na G erm aniju; i proglasi
se prvi njemaki car Arnulf. I ne izgubi Karlovo potom stvo zbog svoje nesloge carstvo
nego i kraljevstvo Italije; jer se osilie Lom barani i poee ugroavati papu i Rimljane;
tako da papa, ne videi kome bi se utekao, od nude proglasi Berengarija, vojvodu
Furlanije, kraljem Italije.66 Ti dogaaji navedoe Hune, koji prebivahu u Panoniji, da
napadnu Italiju; i sukobivi se s Berengarijem, bijahu prisiljeni da se vrate u Panoniju,
odnosno Ugarsku, jer se ta provincija tako po njima zvala. U to je doba u Grkoj car bio
R om an, koji carstvo preote Konstantinu, dok bijae zapovjednik njegove vojske.67 I
budui da mu se na tu novost bijahu odmetnule Apulija i K alabrija koje, kako ve
rekosm o, bijahu pokorne njegovu carstvu, srdit zbog te bune dopusti on Saracenim a da
prou u. te krajeve; oni, doavi i zauzevi te provincije, pokuae osvojiti Rim. Ali
Rimljani, budui da Berengarije bijae zauzet suzbijanjem H una, uzee za svoga
vojskovou toskanskoga vojvodu Alberiga i s pom ou njegove vrline spasie Rim od
Saracena.68 Oni, okanivi se opsade, podigoe tvravu na brdu G alganu i odatle
vladahu Apulijom i Kalabrijom , a po ostatku Italije udarahu. I tako Italija u to doba
bijae strano ojaena, jer na nju od A lpa vojevahu Huni a od N apulja Saraceni.
Potrajae te muke u Italiji mnogo godina i pod vlau triju Berengarija to naslijedie
jedan drugoga; i u to vrijeme papa i Crkva bijahu stalno napadani, jer se ne im adoe
kam o utei zbog nesloge zapadnih vladara i nemoi istonih. U to su vrijeme Saraceni
opustoili grad Genovu i svu njezinu obalu; iz toga potee veliina grada Pise, kamo
pribjee mnogo naroda protjerana iz vlastite domovine. Te se stvari dogodie u 931.
godini kranske vjere. Ali kad carem postade Oton, sin saksonskoga vojvode H enrika i
M atilde, razborit i veom a glasovit mu, p apa Agabit obrati mu se s m olbom da doe u
Italiju i da je izbavi od nasilja Berengarija.69

13. U to su vrijeme drave u Italiji bile ovako ureene: Lom bardija je bila pod
Berengarijem III i njegovim sinom Albertom ;70 T oskan om i Rom anjom upravljao je
namjesnik zapadnoga cara; Apulija i K alabrija dijelom spadahu pod grkoga cara a
dijelom pod Saracene; u Rimu su se svake godine birala dva konzula meu plemiima i
oni su po starim obiajim a vladali; tome se dodavao jedan prefekt koji je puku dijelio
65
Ime Osporco znai svinjska usta (lat. os pora). Meutim, taj se obiaj uvrijeio kasnije, kad se Oktavijan
nazvao Ivan XII (955-963). ini se da je tu zabunu uveo A. Dandolo u svom djelu Chronicon, knj. VIII, 4. pogl.
6b Berengarije je bio markgrof, a ne vojvoda Furlanije (dananji Friuli), i vladao je od 888. do 924. god. Papa ga
je proglasio kraljem, a 915. i carem Italije. Sukobio se s Ugrima (ne Hunima, kako on navodi) 899. god., kad su uli u
Furlaniju i Lombardiju, poto ih je Arnulf odbacio s njemake granice. Machiavelli u ovom poglavlju navodi tri
Berengarija, a bila su samo dva: Berengarije II vladao je od 950. do 963.
67 Konstantin VII Porfirogenet (913959). Od 920. do 945. god. u njegovo je ime vladao njegov tast Roman
Lekapen, dok se on bavio knjigama i muzikom.
68 Srednjovjekovni historiari pripisivali su Romanu dolazak Saracena u Italiju, navodno na njegov poziv. Ali oni
su jo od 827. god. vladali Sicilijom, gdje su osnovali emirat s centrom u Palermu. Nekoliko su puta pokuavali osvojiti
Rim, a 846. su opljakali bazilike sv. Petra i sv. Pavla.
69 Oton I Saksonski, sin Henrika Ptiara, vladao od 936. do 973. god. Poveo je tri pohoda na Italiju: 951, 961. i
966. god. Rimskim carem bio je proglaen 962. god. Pontifikat Agapita II traje od 946. do 956. god.
70 Rije je o Berengariju II i njegovu sinu Adalbertu, koji su vladali s naslovom kralja Italije.

56

pravdu; imali su vijee od dvanaest ljudi koji su svake godine rasporeivali upravitelje
po njima podlonim zem ljam a. Papa je im ao i u Rimu i u cijeloj Italiji vie ili manje
vlasti, ovisno o naklonosti careva ili onih koji u njoj bijahu najmoniji. Stie dakle car
Oton u Italiju i preote kraljevstvo od Berengarija, koji tu vladahu pedeset pet godina, i
papi vrati njegovo dostojanstvo.71 Imade on sina i unuka, svaki se takoer zvae Oton,
koji jedan za drugim poslije njega batinie C arstvo.72 A u vrijeme O tona III Rimljani
prognae papu G rgura V ; stoga Oton sie u Italiju i opet ga posadi u Rim ; a papa, da se
osveti Rim ljanim a, odue im vlast da proglaavaju cara i dade je estorici vladara
Germanije: biskupim a M ainza, Triera i Kolna, te knezovima Brandenburga, Palatina i
Saksonije; to se zbi godine 1002.73 Poslije smrti Otona III, Izbornici proglasie carem
bavarskoga vojvodu Henrika kojega, dvanaest godina kasnije, okruni Stjepan VIII.74
Henrik i njegova ena Simeunda ivljahu veom a svetim ivotom ; to se vidi po mnogim
hram ovim a to ih pom agahu i podizahu, meu kojim a je i hram sv. M iniata, blizu
grada Firence. Henrik preminu 1024; njega naslijedi Konrad vapski, a njega poslije
Henrik II.75 Ovaj doe u Rim ; i budui da u Crkvi bijae raskol triju papa, on ih svu
trojicu zbaci i dade izabrati Klementa II, koji ga okruni za cara.76
14.
T ad a su Italijom upravljali dijelom narodi, dijelom knezovi, dijelom carevi
namjesnici od kojih se glavni zvao kancelar, i njemu se drugi obraahu.77 M eu
knezovima najmoniji bjee Gotfrid i njegova ena grofica M atilda, koju porodi
Beatrice, sestra H enrika II.78 N joj i njezinu muu pripadahu Lucca, Parm a, Reggio i
M antova, sa svim onim to se danas naziva Patrimonijem .79 Papam a je tada dodijavala
preuzetnost rim skoga puka, koji se isprva sluio njihovom vlau da se oslobodi careva;
kad je poslije uzeo gospodstvo nad gradom i preuredio ga onako kako mu se svidje,
odmah postade neprijatelj papam a; i mnogo vie nepravda njima zadade taj puk nego
ijedan drugi kranski vladar. I u doba kad su pape svojim zabranam a straili cio zapad,
imali su pobunjen rimski puk, te nijedan od njih nemae drugoga naum a nego da jedni
drugima preotmu slavu i vlast.80 K ada dakle papom postade N ikola II, kao to Grgur V
odue Rim ljanim a mo da imenuju cara, tako ih N ikola lii prava da biraju papu i
htjede da njegov izbor pripadne sam o kardinalim a. I ne bjee ni tim zadovoljan; jer kad
se sastade s knezovima koji upravljahu Kalabrijom i A pulijom ,81 zbog razloga koje
71 Posrijedi je ve spomenuti (vidjeti 68. bilj.) drugi pohod Otona I (961). Suprotno Machiavellijevoj tvrdnji, on
je nametnuo papi carski autoritet, o emu govori i tzv. Privilegium Othonis. Njime su bile potvrene donacije Pipina
Maloga i Karla Velikoga papinstvu, ali je car time uspostavio i kontrolu nad upravom u Papinskoj dravi. Uloga se
promijenila: tim dokumentom crkva je podvrgnuta dravi, i izabrani papa mora caru polagati zakletvu vjernosti.
72 Oton II je vladao od 973. do 983. god., a Oton III od 983. do 1002.
73 Sedmi izbornik je 1257. god. postao kralj eke.
74 Henrik II Bavarski, kojega je, meutim, okrunio Benedikt VIII, 1014. god., a ne Stjepan. Henrikova ena zvala
se Kunigunda, a ne Simeunda, i proglaena je sveticom.
75 Ta je zbrka oko imena Henrika posljedica toga to je Henrik II bio car i kralj Italije, a kao kralj Germanije
nosio je naziv Henrik III. Henrik I Ptiar bio je otac Otona I, Henrik II, zvan epavi, bio je nasljednik Otona III, a Henrik
III, zvan Crni, sin Konrada vapskog.
76 Benedikt IX, Silvestar III i Grgur VI.
7/ Tvrdnja da su Italijom upravljali dijelom n arodi... odnosi se na poetak stvaranja talijanskih komuna,
gradova, koji su poeli stjecati nezavisnost prema caru i papi. Machiavelli nije dovoljno istakao jedan bitan moment
razvoja feudalizma, koji e kasnije izazvati burne drutvene promjene.
78 Gotfrid Lotarinki i Matilda Toskanska (1046-1115), koja je bila vatreni pristaa papinstva.
79 Oevina sv. Petra, tj. Papinska drava.
80 Zabrane koje spominje Machiavelli zapravo su mnogobrojne ekskomunikacije. U to su doba Rim potresale
borbe izmeu papa i rimskog plemstva.
81 Sporazum u Melfiju 1059. god. izmeu Nikole II i Normana, koji su vladali jugom Italije na elu s Robertom
Guiscardom.

57

emo m alo poslije rei, prisili sve slubenike to ih po svom pravorijeku poslae
Rimljani da priznaju pokornost papi, a neke i lii njihove slube.

15. Poslije Nikoline smrti zbi se u Crkvi raskol, jer sveenstvo Lom bardije ne
htjede iskazati pokornost Aleksandru II, izabranom u Rimu, nego proglasi K adola iz
Parme za protupapu. Henrik, kojemu bijae m rska papinska m o, javi papi Aleksandru
da se odrekne prvosveenstva, a kardinalim a da dodu u Germ aniju i proglase novog
papu.82 Stoga on bijae prvi vladar koji poe osjeati kakvu vanost im aju duhovne
rane, jer p apa sazva koncil u Rimu i lii Henrika Carstva i kraljevstva. I neki talijanski
narodi pristadoe uz papu, a neki uz H enrika; to bijae sjeme struja gvelfa i gibelina, da
bi se Italija, kad joj uzm anjkae barbarske provale, razdirala unutranjim ratovim a.83
T ad a Henrika, poto bijae izopen, nagnae njegovi narodi da doe u Italiju i bos
klekne pred papu i zaite njegov oprost: to se dogodi godine 1080.84 Pa ipak, malo
poslije, rodi se nova nesloga izmeu pape i H enrika; zato ga p apa ponovo izopi, a car
posla svoga sina, takoer Henrika po imenu, s vojskom u Rim, te on uz pom o
Rim ljana, koji su mrzili papu, opsjede ga u tvravi; tada doe R obert G uiscard iz
Apulije da mu pom ogne, a Henrik ga ne doeka, nego se vrati u Germaniju. Sam o
Rimljani ostadoe uporni, tako da zbog toga R obert iznova opljaka Rim i vrati ga u
prijanje razvaline iz kojih ga mnogi pape prije toga podigoe. I budui da od toga
R oberta potee N apuljsko Kraljevstvo, ne ini mi se da je naodm et potanko pripovjediti
o njegovim djelima i puku.

16. Poto meu nasljednicima Karla Velikoga doe do rascjepa, kako gore
pokazasm o, prilika se prui novim sjevernim narodim a, zvanima N orm ani, da dou
napasti Francusku; i zauzee onu zemlju koja se danas, po njim a, zove N orm andija. Dio
tih naroda doe u Italiju, u vrijeme kad tu provinciju harahu Berengariji, Saraceni i
Huni, te zauzee neke zemlje u Rom anji gdje se, usred tih ratova, junaki odrae.85
Jednom od tih normanskih knezova, Tankredu, rodi se vie sinova, meu kojim a bijahu
Vilim, zvan Ferabak, i Robert, zvan G uiscard. V last bijae zapala Vilima, i nemiri u
Italiji djelomino prestae; ipak su Saraceni drali Siciliju i svakodnevno napadali obale
Italije; stoga se Vilim udrui s knezovima Capue i Salerna i s G rkom M elorhom , koji u
ime grkoga cara upravljae Apulijom i K alabrijom , da navale na Siciliju i da nakon
pobjede po dogovoru svakom od njih m ora etvrti dio plijena i drave pripasti. Pothvat
bijae sretan; i prognavi Saracene, osvojie Siciliju. Poslije te pobjede M elorh potajno
dovede ljudstvo iz Grke i zauze otok sam o za cara, a tek plijen razdijeli. Time Vilim
82 Ne Aleksandru, ve Grguru VII (1073-1085), kojega je Henrik IV na saboru u Wormsu zbacio. U odgovor na
to Grgur VII je sazvao koncil u Rimu i ekskomunicirao Henrika IV. Machiavelli nije dovoljno uoio znaenje tih
dogaaja i personalizira sukob pape i cara, koji je sveden na jedan od mnotva sporova meu vladarima.
83 Ime gvelfa potjee od bavarskog i saksonskog vojvode Wolfa. Meutim, gvelfi i gibelini se poinju spominjati
neto kasnije nego to navodi Machiavelli, i to 1140. god., u vrijeme graanskih ratova izmeu vapske i bavarske
dinastije u Njemakoj.
84 Trierski sabor obavezao je Henrika IV da poe u Canossu 1077, a ne 1080. Te godine (1080) Henrik je
proglasio antipapu Klementa III i krenuo u pohod na Rim. Grgur VII je pozvao u pomo Roberta Guiscarda, kojemu je
zauzvrat dopustio pljakanje Rima (1084). Pred bijesom rimskih graana papa je morao utei u Salerno, pod zatitu
normanskog kralja, gdje je i umro 1085. god.
85 Normani su se pojavili u Italiji 1016. god. kao najamnika vojska. Postepeno su ojaali i 1030. osnovali
grofoviju izmeu Napulja i Capue. Godine 1043. osvojili su Apuliju, a 1057. se Robert Guiscard proglasio vojvodom
Apulije i Kalabrije. Normani su 1061. osvojili Siciliju i otjerali Saracene, a 1130. slubeno je proglaeno Sicilsko
kraljevstvo.

58

bijae nezadovoljan; ali se suspree i ostavi da to pokae u prikladnije vrijeme, te

otputova sa Sicilije zajedno s knezovima Salerna i Capue. K ad ovi otioe od njega da se
vrate kui, Vilim ne produi u Rom anju nego se sa svojim ljudstvom okrenu prema
Apuliji i odm ah zauze M elfi, a zatim u kratko vrijeme, unato snagam a grkoga cara,
zagospodari gotovo cijelom Apulijom i K alabrijom , u kojim a u doba N ikole II vladae
njegov brat R obert G uiscard. I budui da imae m nogo razm irica sa svojim sinovcima
oko nasljea tih drava, poslui se papinom vlau da ih objedini; to p apa drage volje
izvri, elei pridobiti R oberta da ga brani od njemakih careva i drskosti rim skoga
puka; kao posljedica toga zbi se da on, kako smo prije pokazali, na poticaj G rgura VII
protjera Henrika iz Rim a i onaj puk ukroti. R oberta naslijedie njegovi sinovi Roger i
Vilim; njihovoj se dravi pripoji N apulj i sve zemlje to su izmeu N apulja i Rim a, a
zatim Sicilija; njihov gospodar postade Roger. Ali kad poslije toga Vilim poe u
K onstantinopol da uzme za enu carevu ker, Roger ga napade i ote mu dravu. I
uzoholivi se zbog tolike steevine, prvo se prozva kraljem Italije; poslije, zadovoljan
naslovom kralja Apulije i Sicilije, on prvi dade ime i red tome kraljevstvu; ono se jo i
danas nalazi unutar starih granica, prem da je vie puta m ijenjalo ne sam o krv nego i
narod; jer kad presahnu loza N orm ana, to kraljevstvo prijee na Nijem ce, od njih na
Francuze, od ovih na Aragonce, a danas ga posjeduju Flam anci.86

17.
Prvosveenstvo bjee dopalo U rbana II, kojega su mrzili u Rim u; i kad mu se
uini da zbog razjedinjenosti ne moe siguran boraviti u Italiji, prihvati se veliajna
pothvata, te sa svim sveenstvom ode u Francusku i u Auvergni okupi mnoge narode i
odra im govor protiv nevjernika;87 time im toliko podee duhove da odluie krenuti
u Aziju protiv Saracena; taj se pothvat i svi drugi njemu slini nazva kriarskim
pohodom , jer svi koji u njemu sudjelovahu bijahu na oruju i odori obiljeeni crvenim
kriem. Voe toga pohoda bijahu Godefroy, Eustahije i Balduin od Bouillona, grofovi
Bologne te neki Petar Pustinjak, slavan po svetosti i razboritosti;88 tu se mnogi kraljevi i
mnogi narodi stekoe s novcem, i mnogi pojedinci bez ikakve milosti vojevahu: toliko
tada bijae mona vjera u ljudskim duam a, kad bi ih ganuo primjer onih koji im bijahu
voe. Taj pohod bjee slavan u poetku, jer sva M ala Azija, Sirija i dio Egipta dooe
pod vlast krana; u njemu se zae red vitezova Jeruzalem a, koji jo danas dri otok
R od i njime vlada, ostavi jedinom preprekom moi M uham edanaca.89 O snova se jo
red tem plara, koji poslije kratka vremena, zbog njihovih zlih obiaja, nestade. Uslijedie
u razna vremena razni dogaaji, gdje se mnogi narodi i pojedini ljudi proslavie. U
pom o tome pothvatu priskoi kralj Francuske, pa kralj Engleske; i narodi pizanski,
mletaki i genoveki stekoe tu silnu slavu; i vojevahu uz promjenljivu sreu sve do
86 panjolski kralj Karlo V bio je flamanskog porijekla.
87 Crkveni sabor u Clermontu, 1095. U tom govoru obeane su i mnoge olakice za sudionike: oprost od dugova,
zatita crkve za njihova imanja i bogat plijen, a kmetovima je obeano osloboenje od gospodara.
88 Godefroy, Eustahije i Balduin bili su sinovi Eustahija Bouillona, grofa Boulogne (pokrajina Artois) i vojvode
Lorene; Petar Pustinjak, poznat i kao Petar Amijenski (po rijeima Marxa kao magarac glupi pustinjak, vidjeti:
Arhiv Marxa i Engelsa, tom V, str. 122). udno je da Machiavelli svodi kriarske ratove samo na to sumorno opisano
poglavlje i da, s obzirom na svoju sklonost bizarnome, ne opisuje poznati pohod sirotinje i demagogiju koja se razvila na
tlu kriarskih pohoda.
89 Duhovno-viteki red hospitalaca ili ivanita osnovan je 1070. god. Njihovo sjedite je bilo smjeteno na otoku
Rodosu od 1310. do 1522. god., kad su taj otok osvojili Turci. Na osnovi ovog odlomka F. Gilbert dokazuje da je I
knjiga Firentinskih povijeti pisana kasnije od preostalih sedam, to dokazuje injenicom da je Beograd pao 1521. i da je
vijest o padu Rodosa doprla u Evropu neto kasnije. Vidjeti: F. Gilbert, Machiavellis Istorie Fiorentine, u knjizi
Studies on Machiavelli, Milano, 1972. Red templara ili hramovnika osnovan je 1119, a likvidirao ga je francuski kralj
Filip IV Krasni 1307. god.

59

vremena Saracena Saladina; njegova valjanost i nesloga krana preote im naposljetku

svu slavu to je na poetku stekoe, te nakon devedeset godina bijahu prognani s toga
m jesta to ga s tolikom au sretno bjehu povratili.90

18.
Poslije Urbanove smrti papom je postao Paskal II, a Carstvo je pripalo
Henriku IV.91 On doe u Rim, hinei prijateljstvo s papom ; zatim baci papu i sve
sveenstvo u tam nicu; i ne oslobodi ih prije nego to mu bjee doputeno da po svojoj
volji raspolae crkvam a u Germaniji. U to doba umrije grofica M atilda i ostavi u
batinu Crkvi svu svoju dravu. Poslije smrti Paskala i H enrika IV uslijedi nekoliko
papa i nekoliko careva, sve dok papinstvo ne zapade Aleksandra III, a Carstvo Fridrika
Svapskog, zvanog Barbarossa. U ta su doba pape imali mnoge potekoe s rimskim
pukom i s carevima, a u vrijeme Barbarosse one silno porastoe. Fridrik je bio vrstan
mu u ratu, ali ispunjen tolikom gordou da ne m ogae podnijeti to to m ora popustiti
pred prvosveenikom; ipak poslije svog izbora doe u Rim radi krune, pa se mirno vrati
u Germaniju. Ali m alo ostade u tom raspoloenju, jer se vrati u Italiju da ukroti neke
zemlje u Lom bardiji koje mu se ne pokoravahu; u to doba zbi se da se kardinal sv.
Klementa, iz rim skog naroda, odijeli od pape Aleksandra te neki kardinali njega
proglasie papom .92 U to se doba Fridrik nalazio na bojitu pod Crem om ; pa kad mu se
Aleksandar potui na protupapu, on mu odgovori da i jedan i drugi dou k njemu i tada
e presuditi koji je od njih papa. N e svidje se taj odgovor Aleksandru; i videi da je
sklon da privoli protupapi, izopi ga i pobjee k Filipu, kralju Francuske. Dotle Fridrik,
nastavivi rat u Lom bardiji, zauze i razori M ilano; to bjee uzrok da se Verona, Padova
i Vicenza ujedine protiv njega u zajednikoj obrani.9j Uto umrije protupapa, pa Fridrik
na njegovo mjesto postavi G uida iz Crem one.94 U to vrijeme Rimljani, zbog odsutnosti
pape i smetnji to ih car imae u Lom bardiji, prigrabie donekle vlast u Rimu i poee
priznavati podanitvo zemljama koje im neko bijahu podlone. A budui da se
Tuskulanci ne htjedoe pokoriti njihovoj vlasti, pooe im oni bijesni u pohode; ovima
pom oe Fridrik te tako ametice porazie rimsku vojsku da se Rim nikada vie ne napui
niti obogati. U meuvremenu se papa Aleksandar vratio u Rim, jer mu se inilo da u
njemu moe siguran prebivati zbog neprijateljstva izmeu Rim ljana i Fridrika, te zbog
neprijatelja to ih ovaj imae u Lom bardiji. Ali Fridrik, odbacivi svaki obzir, doe pod
Rim; tu ga Aleksandar ne doeka nego pobjee k Vilimu, kralju Apulije, koji naslijedi to
kraljevstvo poslije Rogerove sm rti.95 Ali Fridrik, otjeran kugom , okani se opsade i vrati
se u Germ aniju; a lom bardijske zemlje koje se bjehu urotile protiv njega,96 da bi potukle
Paviju i Tortonu koje pristadoe uz carevu stranu, podigoe grad koji bijae sijelo toga
90 Machiavelli je ovdje pobrkao nekoliko pohoda: francuski i engleski kralj (Filip August i Rikard Lavljeg Srca)
sudjelovali su u treem pohodu (1189-1192), a tek nakon etvrtog pohoda (1203-1204) talijanski su gradovi razvili
trgovinu s Istokom; istodobno aludira na Saladinovo zauzee Jeruzalema 1187. god., koje je izazvalo trei pohod, pa se
moe pretpostaviti da on eli govoriti o drugom pohodu, u kojemu, meutim, nije sudjelovao engleski kralj, ve
francuski Luj VII i njemaki kralj Konrad III.
91 Car Henrik IV kao njemaki kralj bio je Henrik V, a vladao je od 1106. do 1125. Machiavelli u ovom
poglavlju prvi put spominje pravo investiture, ali ne uoava prave razmjere te borbe. Zaboravlja spomenuti konkordat u
Wormsu, kojim je zavrio prvi rat izmeu crkve i carstva.
92 Antipapa Viktor IV (1159-1164). Aleksandar III je bio papa od 1159. do 1181.
93 Milano je razoren, nakon dvogodinje opsade, 1162. god. Stanovnici Milana su s konopcem oko vrata morali
moliti cara za milost, na to je Fridrik presudio da se za kaznu grad mora razoriti, tako da ne ostane kamen na kamenu, i
da se na tome mjestu uzore plugom brazda u znak da se on vie ne smije obnavljati. Godine 1163. osnovana je Veronska
liga, kojoj se prikljuio i Treviso, a uivala je podrku Mletaka.
94 Guido iz Creme, a ne Cremone, koji je vladao kao Paskal III (11641168).
95 Vilim II Dobri (11661189), koji je, meutim, naslijedio Vilima I Zloestog.
Tzv. Lombardijska liga, 1167. god.

60

rata; nazvae ga Alessandria u ast papi Aleksandru i na sram otu Fridriku. Umrije i
protupapa G uido, a na njegovo mjesto se uspe Giovanni iz Ferm a, koji radi naklonosti
carevih pristalica stanovae u M ontefiasconiju.97

19. Uto p apa Aleksandar bjee otiao u Tusculum , na poziv toga puka, da ga
svojom vlau obrani od Rim ljana; tu mu dooe poslanici engleskoga kralja Henrika
da mu jave da u smrti blaenoga Tom e, biskupa Canterburyja, njihov kralj nema
nikakva grijeha, prem da je u javnosti za to oklevetan.98 Z bog toga papa posla dva
kardinala u Englesku da potrae istinu o tom e; oni, premda ne naoe kralja u
bjelodanoj krivnji, ipak zbog neuvena grijeha, i zato to ga nije astio koliko
zasluivae, zadae mu pokoru da se, sazvavi sve barune kraljevstva, pred njima uz
prisegu opravda; i da k tome sm jesta poalje dvije stotine vojnika u Jeruzalem , plaenih
za cijelu godinu, a da osobno, s najveom vojskom to je moe sabrati, prije nego to
prou tri godine onam o poe; i da mora ponititi sve ono to je u svom kraljevstvu
uinio na tetu crkvene slobode, te da dopusti da se svaki podanik, ako eli, moe
obratiti Rimu. Sve je te stvari Henrik prihvatio; i toj se presudi pokori jedan takav kralj,
a danas bi se i obian ovjek stidio da joj se pokori. Pa ipak, prem da je papa im ao toliku
vlast nad dalekim vladarim a, nije m ogao nagnati Rimljane na poslunost; od njih ne
m ogae izmoliti ni da prebiva u Rimu, prem da im obeavae izmeu ostaloga da ih nee
sveenstvo tititi: toliko ljudi vie strahuju od prividnih stvari izdaleka nego izbliza.99 U
to se vrijeme vrati Fridrik u Italiju, i dok se sprem ao obnoviti rat protiv pape, svi mu
njegovi prelati i baruni obznanie da e ga napustiti ako se ne pomiri s Crkvom ; tako
bjee prisiljen poi da mu se pokloni u M lecim a, gdje se pom irie;100 i u pomirbi papa
lii cara sve vlasti to je imae nad Rim om , i proglasi Vilima, kralja Sicilije i Apulije,
svojim saveznikom. A Fridrik, ne m ogavi biti bez ratovanja, poe u osvajanje Azije, da
protiv M uham eda iskali astoljublje koje ne m ogae iskaliti protiv Kristovih nam je
snika. Ali stigavi do rijek e. . . , primamljen bistrinom vode okupa se u njoj i zbog te
neumjerenosti um rije.101 I tako voda donese vie koristi M uham edancim a, nego
izopenje kranim a, jer ovo je zaustavilo njegov ponos, a ona ga je ugasila.
20. K ad umrije Fridrik, papi ostade sam o da ukroti ogluhu Rim ljana; i poslije
mnogih rasprava o ustanovljenju konzula, nagodie se da ih Rimljani po svom obiaju
biraju; ali ne m ogahu izabrati poglavarstvo prije nego to se zakunu da e sauvati
vjernost Crkvi. T a nagodba nagna protupapu Giovannija da pobjegne u M onte Albano,
gdje m alo zatim preminu. U to vrijeme umrije i Vilim, kralj N apulja, pa papa naumi
97 Ivan iz Strume, koji je vladao kao Kalist III (1168-1178).
98 Henrik II Plantagenet (1154-1189) ograniio je kompetencije crkvenih sudova i zabranio papino upletanje u
svjetovnu jurisdikciju tzv. Klarendonskim konstitucijama (1164). Primas engleske crkve nadbiskup u Canterburyju
Thomas Beckett otro se suprotstavio kralju, i nakon povratka iz egzila (1170) bio je ubijen u crkvi. Beckettovo ubojstvo
izazvalo je pobunu vlastele i naroda, pa je Henrik morao popustiti i podvrgnuti se javnom bievanju u znak podlonosti
papi.
99 Papa je obeao da e se baviti samo crkvenim stvarima i da se nee upletati u civilnu vlast. Vidjeti:
Rasprave.. I, 12. Ova maksima je preuzeta od Tacita: maior ex longinquo reverentia.
100 Rije je o Barbarossinu petom pohodu na Italiju, 1174-1178. god. Tom prilikom je Fridrik neuspjeno
opsjedao Aleksandriju i u bitki kod Legnana (koju Machiavelli, zaudo, ne spominje) doivio poraz. Godine 1177. car je
sklopio primirje s Lombardskom ligom, i u Veneciji se poklonio papi, kojemu je morao poljubiti papuu, vrativi mu sve
osvojene zemlje. Kasnije je, po traktatu u Konstanzi, 1183. god., car odustao od postavljanja svojih namjesnika u
gradovima. Barbarosa je pripadao porodici Hochenstaufen, koji su se zvali i Weiblingen, odakle i potalijanen naziv
gibelin. O gvelfima vidjeti 81. bilj.
101 Za treega kriarskog rata (11891192) u rijeci Selefke.

61

zauzeti to kraljevstvo, jer taj kralj ne ostavi drugih sinova osim Tankreda, vanbranoga
sin a;102 ali baruni ne pristadoe uz papu nego htjedoe da Tankred bude kralj. Bijae
tada p apa Celestin III koji, eljan da otme to kraljevstvo iz Tankredovih ruku, uznastoja
da se Fridrikov sin Henrik zacari, i obea mu N apuljsko Kraljevstvo uz uvjet da Crkvi
vrati zemlje koje joj pripadahu.103 I da bi to olakao, izvue iz sam ostana Konstancu,
ve ostarjelu Vilimovu ker, i dade mu je za enu. I tako N apuljsko Kraljevstvo prijee
od N orm ana, koji ga utemeljie, na Nijemce. C ar Henrik, poto prvo sredi stvari u
Germaniji, doe u Italiju sa enom Konstancom i siniem od etiri godine po imenu
Fridrik, te bez mnogo tekoa uze Kraljevstvo, jer Tankred ve bjee umro a za njim
ostade sam o malen djeak po imenu Roger. Poslije nekog vremena umrije Henrik na
Siciliji, pa ga u Kraljevstvu naslijedi Fridrik, a u Carstvu Oton, vojvoda od Saksonije,
proglaen milou pape Inocenta III.104 Ali poto prije uze krunu, protivno svaijem
miljenju, postade Oton neprijatelj papi, te zauze Rom anju i poe se spremati da
napadne Kraljevstvo; zbog toga ga p apa izopi, tako da svi od njega odbjegoe; a
Izbornici izabrae napuljskoga kralja Fridrika za cara. D oe Fridrik u Rim po krunu, a
p apa ga ne htjede okruniti, jer se bojae njegove moi i nastojae da ga odvue iz Italije
kao to iz nje bjee odvukao O tona; zato Fridrik, razljuen, ode u Germaniju i nakon
nekoliko ratova, pobijedi Otona. U meuvremenu umrije Inocent koji, povrh svojih
odlinih djela, sagradi bolnicu D uha Svetoga u Rimu. N jegov nasljednik bjee Honorije
III; u njegovo vrijeme nastade red svetog D om inika i svetoga Franje, godine 1218.105
Okruni taj papa Fridrika, kojemu Ivan, potom ak jeruzalem skog kralja Balduina, koji s
ostacim a krana bjee u Aziji i jo drae taj naslov, dade jednu svoju ker za enu i uz
miraz prepusti mu naslov toga kraljevstva:106 iz toga potee da se svaki kralj N apulja
naslovljuje i kraljem Jeruzalem a.

21.
U Italiji se tada ivjelo na ovaj nain: Rimljani nisu vie birali konzule, nego su
mjesto njih, s jednakom vlau, birali kad jednoga, kad vie sen ato ra;107 trajao je jo
savez to ga sklopie gradovi Lom bardije protiv Fridrika Barbarosse, a to bijahu
M ilano, Brescia, M antova, s najveim dijelom gradova Rom anje, te k tome Verona,
Vicenza, Padova i Treviso; na strani cara bijahu Crem ona, Bergam o, Parm a, Reggio,
M odena i Trento; ostali gradovi i utvrde Lom bardije, Rom anje i trevike M arke
pristajahu, prema potrebi, as uz jednu a as uz drugu stranu.108 U vrijeme O tona III
doe u Italiju neki Ezzelino, od kojega, kad ostade u Italiji, potee sin koji rodi jo
jednog Ezzelina.109 On postade bogat i moan i pridrui se Fridriku II koji, kako je
reeno, bijae postao dumanin papi; i doavi u Italiju nastojanjem i naklonou
102 Tankred iz Leccea (1149-1194) bio je vanbrani sin Rogera, apulijskog vojvode.
103 Tada je bio papa Klement III (1187-1191), a ne Celestin III (1191-1198). Henrik VI, koji je vladao od 1190.
do 1197. god., oenio se Konstancom iz roda Hauteville.
104 Oton IV iz kue Wolfa, sin Henrika Lava, ekskomuniciran 1210. god. Istodobno je za cara izabran i Filip
Svapski, brat Henrika VI iz kue Hochenstaufen. Postojanje dvojice vladara u Njemakoj omoguilo je papi da stekne
povoljan poloaj prema carskoj vlasti i da vjetim manevrima oslobodi Italiju njemake vladavine.
105 Red dominikanaca osnovan je 1216, a red franjevaca 1220.
106 Jolanda de Brienne. Njezin otac Jean de Brienne nosio je naslov jeruzalemskog kralja.
107 Dunosti konzula odavno su bile samo poasne. Srednjovjekovni i renesansni historiografi htjeli su isticanjem
konzulata naglasiti kontinuitet republikanskih tradicija od starog Rima do njihovih dana. Meutim, vlast je pripadala
Senatu. Inocent III je izvrio reformu uprave i zamijenio Senat jednim senatorom, 1205. god. Od 1238. as se bira jedan,
as dva senatora, koji upravljaju dravom.
108 Ovdje je rije o Drugoj lombardijskoj ligi, koja je osnovana 1226. god. protiv Fridrika.
109 U vrijeme Konrada II, a ne Otona III, i to 1036. god. Ezzelino III, zvan Okrutni, odnosno Ezzelino da
Romano, kojega Dante spominje kao estokoga gibelina koji svrava u paklu.

62

Ezzelina, zauze Veronu i M antovu, razori Vicenzu, osvoji Padovu i porazi vojsku
udruenih zem alja; a zatim poe prem a Toskani. Dotle Ezzelino pokori svu treviku
M arku, ali ne m ogae osvojiti Ferraru jer ju je branio Azzone da Esti i ljudstvo to ga
p apa im ae u L om bardiji;110 stoga papa, kad se die opsad a, dade taj grad u leno
Azzoneu Estenseu, od kojega potekoe oni to jo i danas njime gospodare. Z austavi se
Fridrik u Pisi, eljan da se dom ogne T oskane; i razaznajui tko je prijatelj a tko
neprijatelj te pokrajine, posija toliku neslogu da to bijae uzrok propasti cijele Italije; jer
se umnoie stranke gvelfa i gibelina, a gvelfima se zvahu oni to sljeahu Crkvu,
gibelinima oni to sljeahu careve; a u Pistoji se prvi put ulo to ime. O tiavi iz Pise
Fridrik, na mnoge naine iznapada i opustoi zemlje Crkve, tako da papa, nemajui
drugoga lijeka, proglasi protiv njega kriarski rat kao to njegovi predasnici injahu
protiv Saracena. A Fridrik, da ga ne bi odjednom napustili ljudi kao to uradie Fridriku
Barbarossi i drugim njegovim preim a, potkupi dobrano Saracene; pa da bi ih obvezao,
i da bi nainio trajnu prepreku Crkvi u Italiji, koja se nee bojati papinskih prokletstava, darova im N oceru u kraljevstvu tako da, imajui vlastito utoite, mogu njemu s
veom postojanou sluiti.111

22.
Prvosveenstvo zapade Inocenta IV; bojei se Fridrika, on ode u Genovu, a
odatle u Francusku, gdje sazva koncil, u Lyonu, na koji i Fridrik odlui doi.112 Ali ga
zadra pobuna Parme; poto bijae odbijen od njezina zauzea, ode u Toskanu, a zatim
na Siciliju, gdj-e umrije. I ostavi u vapskoj sina Konrada, a u Apuliji M anfreda, roena
od priljenice, kojega bjee proglasio vojvodom od Beneventa.113 D oe Konrad da
preuzme kraljevstvo, i stigavi u N apulj umrije; a za njim ostade maleni Konrad, koji se
nalazio u Germaniji. Z ato M anfred najprije, kao skrbnik m ladoga K onrada, zauze tu
dravu; zatim, obznanivi da je mladi Konrad umro, proglasi se kraljem, protiv volje
pape i N apoletanaca, koje silom natjera da ga potvrde. D ok se to u Kraljevstvu zbivalo,
uslijedie u Lom bardiji mnoge pometnje izmeu stranaka gvelfa i gibelina. Z a gvelfe su
se jedni vezali zbog pape; za gibeline bijae Ezzelino koji posjedovae gotovo svu
Lom bardiju onkraj rijeke Po. I stoga to se u toku rata od njega odmetnu Padova,
pogubi on dvanaest tisua Padovanaca; a i on umrije prije svretka rata, jer bjee u dobi
od osam deset go din a;114 poslije njegove smrti sve zemlje iz njegova posjeda stekoe
slobodu. N apuljski kralj M anfred produi svoje neprijateljstvo protiv Crkve po uzoru
na pree, i drae papu, koji se zvao Urban IV, u trajnoj tjeskobi; stoga prvosveenik,
da ga pokori, objavi protiv njega kriarski rat i poe u Perugiu da eka vojsku. I kad mu
se uini da stie m alo vojnika, a i to slabano i sporo, pom isli da za pobjedu nad
M anfredom treba pouzdanije pom oi; i okrenu se prema naklonosti Francuske, i za
kralja Sicilije i N apu lja proglasi Karla Anuvinca, brata francuskoga kralja L u ja,115 te
ga zovnu da doe u Italiju i preuzme to kraljevstvo. Ali prije nego to Karlo stie u Rim
papa umrije, a na njegovo m jesto doe Klement IV; u njegovo vrijeme stie Karlo s
trideset galija u Ostiju, i naredi da mu drugo ljudstvo doe kopnom . I dok je boravio u
110 Azzone da Esti je zapravo opsjedao, a ne branio Ferraru, a poslije je imenovan njezinim poglavarom
(podesta). Porodica Este je zagospodarila Ferrarom 1329. god. O porodici Este vidjeti u: Vladar, III pogl.
111 Fridrik je ve 1223. god. porazio Saracene na Siciliji i prisilio ih da se nastane u Luceri (a ne Noceri), uz uvjet
da vjerno slue caru.
112 Lionski koncil je zbacio Fridrika, koji je pokuao napasti grad. Umro je potom u Ferentinu, kod Lucere.
113 Konrad IV (12501254) osvojio je Napulj 1253. god. Manfred je bio princ Taranta, a ne vojvoda Beneventa.
114 Umro je od rana zadobivenih u bitki kod Cassana, na rijeci Addi, u ezdeset i petoj godini. Legenda kae da je
pao u zarobljenitvo i sam strgao zavoje sa svojih rana.
115 Luj IX (1225-1270).

63

Rimu, Rimljani ga u znak zahvalnosti imenovae senatorom , a papa ga ustolii u

Kraljevstvo, uz obvezu da svake godine plati Crkvi pedeset tisua forinta; i izdade nalog
da ubudue ni Karlo ni drugi koji e drati to kraljevstvo ne mogu biti carevi. I poavi
Karlo na M anfreda, porazi ga i ubi kraj Beneventa te zagospodari Sicilijom i Kraljev
stvom. Ali mladi Konrad, kojem u po oevoj oporuci pripadae to kraljevstvo, skupivi
mnogo ljudstva u Germaniji, doe u Italiju protiv Karla s kojim se sukobi kod
Tagliacozza; i prvo doivje poraz a zatim, poto neprepoznat umae, dopade suanjstva
i poginu.116

23.
Potraja mir u Italiji sve dok prvosveenikom ne postade H adrijan V. I budui
da Karlo bijae u Rimu i njime upravljae po svojoj senatorskoj slubi, papa ne m ogae
podnijeti njegove moi nego ode stanovati u Viterbo, molei cara R udolfa da doe u
Italiju protiv K arla.117 I tako prvosveenici, as zbog ganua prem a vjeri, as zbog
vlastitoga astoljublja, ne prestajahu prizivati nove smutnje u Italiju i izazivati nove
ratove; i poto bi ojaali jednog vladara, pokajali bi se zbog toga i radili o njegovoj
propasti; i nisu doputali da tko drugi posjeduje onu pokrajinu koju oni u svojoj
slabosti ne m ogahu drati.118 A vladari su ih se bojali jer su uvijek, ili borbom ili
bijegom , pobjeivali; sam o su na prijevaru mogli biti suzbijeni, kao to su carevi
Bonifacija VIII i neke druge, pod izlikom prijateljstva, znali uhvatiti. R udolf ne doe u
Italiju, jer ga zadra rat to ga je vodio s kraljem eke.119 U meuvremenu umrije
H adrijan, a prvosveenikom postade N ikola III iz kue Orsini, odvaan i astoljubiv
ovjek;120 on naumi da na svaki nain umanji Karlovu m o; i udesi da se car Rudolf
potui to Karlo dri nam jesnika u Toskani s obzirom na stranku gvelfa koju on, poslije
smrti M anfreda, u toj pokrajini ponovo ustolii. Popusti Karlo caru i povue odande
svoje namjesnike; a p apa onam o posla jednog svog sinovca kardinala za carskog
nam jesnika;121 i tako car, zbog te iskazane asti, vrati Crkvi Rom anju to joj je njegovi
prei bjehu preoteli, a papa proglasi Bertolda Orsinija vojvodom Rom anje. I pomislivi
da je dovoljno m oan da se suoi s Karlom , lii ga slube senatora i izdade zakon da
nitko od kraljevske loze ne moe vie biti senator u Rimu. Imae na umu oteti Karlu i
Siciliju, pa u tu svrhu kriomice stupi u vezu s Petrom, aragonskim kraljem, koja e
poslije, u vrijeme njegova nasljednika, doi do izraaja.122 Kanio je jo iz svoje kue
ustoliiti dva kralja, jednoga u Lom bardiji, drugoga u Toskani, da njihovom moi brani
Crkvu od N ijem aca koji bi htjeli doi u Italiju, i od Francuza koji bijahu u Kraljev
stvu.123 Ali s tim mislima umrije; i bijae prvi od p ap a koji otvoreno pokaza svoje
astoljublje i koji naumi, pod izlikom da uzvisuje Crkvu, pruiti ast i blagostanje
svojim a. I kao to se do tih vremena unatrag nikada ne spomenue neaci ni roaci
nijednoga pape, tako ih ubudue posta puna povijest to emo je prenijeti potom stvu; i
116 Mali Konrad (Corradino) pogubljen je 1268. god. u Napulju.
117 Machiavelli preuuje Grgura X (12711276) i istie Hadrijana V, koji je 1276. postao papa, umro ve nakon
39 dana svog pontifikata. Grgur X je prvi pozvao u Italiju Rudolfa Habsburkog (12731291), koji nije doao ni tada, a
ni kasnije, kada ga je pozvao Hadrijan V.
118 U ovoj reenici saet je Machiavellijev odnos prema papinstvu. Gotovo iste rijei on navodi u Raspravama...,
I, 12 .
119 Otokar II eki, koji je 1276. u ratu s Rudolfom izgubio Koruku, tajersku i Kranjsku.
120 Hadrijanov nasljednik bio je Ivan XXI, koji je vladao samo godinu dana, od 1276. do 1277, a naslijedio ga je
kardinal Giovanni Gaetano Orsini, kao Nikola III (1277-1280).
121 Kardinal Latino Malabranca, koji je boravio 1278. god. kao papinski legat, a ne kao carski namjesnik.
122 Petar III Aragonski nosio je naslov Petar I Sicilijanski i vladao je od 1276. do 1285.
123 To navodi Ptolemej iz Luke, Historia ecclesiastica (knj. XXIII, pogl. 34). Nigdje drugdje ta hipoteza nije bila
dokazana.

64

ne preosta papam a nita drugo nego da pokuaju, kako su ih do naeg doba promicali u
knezove, da im tako ubudue nakane ostavljati papinstvo u nasljee. Istina je, dodue,
da su kneevstva to ih oni stvorie im ala kratak ivot do sad a, jer najvie puta
prvosveenici, budui da m alo vremena ive, ne dospiju posaditi svoje biljke, a ako ih
ipak posade, ostave ih s tako rijetkim i slabim korijenjem da one na prvom vjetru, kad
uzm anjka one vrline to ih podupire, uvenu.124

24. N jega naslijedi M artin IV koji, jer bjee francuske narodnosti,125 pristade uz
K arla; u njegovu korist Karlo posla svoju vojsku u Rom anju koja se bijae odmetnula; i
kad bijae pod Forlijem, astrolog G uido Bonatto zapovjedi da ga na njegov znak narod
n apadn e;126 tako tu svi Francuzi bijahu uhvaeni i pobijeni. U to se vrijeme ostvari veza
to je papa N ikola uspostavi s aragonskim kraljem Petrom; preko nje Sicilijanci pobie
sve Francuze koji se zatekoe na tom otoku; a njegov gospodar postade Petar, govorei
da mu on pripada jer mu je ena M anfredova ki K onstanca.127 Ali Karlo, spremajui se
za novi rat da vrati'taj otok, umrije; a za njim ostade Karlo II, koji u onom ratu ostade u
tamnici na Siciliji, pa da zadobije slobodu, obea da e se vratiti u tamnicu ako za tri
godine ne izmoli od pape da aragonska kraljevska loza bude zakraljena u kraljevstvu
Sicilije.
25. C ar Rudolf, umjesto da doe u Italiju i u njoj obnovi slavu C arstva, posla
tam o jednoga svoga zastupnika s ovlatenjem da oslobodi svaki grad koji se otkupi;
stoga se mnogi gradovi otkupie i u slobodi promijenie nain ivljenja.128 Adolf
Saksonski naslijedi Carstvo, a papinstvo Pietro del M urrone koji se prozva papa
Celestin; kako bjee pustinjak i prepun svetosti, on se poslije est mjeseci odree
prvosveenstva; i bijae izabran Bonifacije VIII.129 N ebesa (koja su znala da m ora doi
vrijeme kad e se Francuzi i Nijem ci odstraniti iz Italije, i kad e ta provincija u cijelosti
ostati u rukam a T alijana), da ne bi m ogao papa, kad ponestane prekogorskih zapreka,
ni utvrditi ni uivati svoje moi, uzdigoe u Rimu dvije veoma mone obitelji, Colonna i
Orsini, tako da svojom jakou i blizinom oslabljuju papinstvo. Stoga papa Bonifacije,
koji to znae, naumi unititi obitelj Colonna, te ih prvo izopi a zatim proglasi kriarski
rat protiv njih. A to, prem da im donekle nakodi, nakodi vie Crkvi; jer ono oruje to
se za obranu vjere kreposno rabilo, kad se zbog vlastita astoljublja okrenu protiv
krana, poe da ne sijee; i tako se od velike udnje da iskaljuju svoje prohtjeve malo-pomalo pape razoruavahu. Povrh toga, dvojicu iz te obitelji to bijahu kardinali on lii
kardinalske asti.130 I dok glava te obitelji Sarra bjeae pred njim preruen, zarobie ga
124 Optuba za nepotizam takoer je karakteristina za Machiavellijevu kritiku papinstva. Javno mnijenje je bilo
uvjereno da je Aleksandar Medici vanbrani sin Klementa VII, kojemu Machiavelli posveuje svoje Firentinske povijeti.
O tome usp. i XI poglavlje Vladara, O crkvenim dravama.
125 Simon de Brie iz Toursa, 1281-1285. god.
126 Legenda govori o zasluzi astrologa Guida Bonatta (inae krovopokrivaa) za uspjeli prepad, ali pravu zaslugu
ima Guido da Montefeltro, zapovjednik vojske Forlija. Bonatta Dante smjeta u pakao.
127 Poznati ustanak pod imenom Sicilijanska veernja (1282). Ustanak se dugo pripremao, a povod je njegova
izbijanja bilo to to su poslije veernje mise u Palermu (otuda i ime ustanka) jednu sicilijansku plemkinju pretresli
francuski vojnici zbog sumnje da krije oruje.
128 Carev namjesnik bio je Prinzivalle del Fiesco, koji je 1285. obiao mnoge gradove u Toskani i obavezao ih da
plate teke namete, ali su se svi na to ogluili. Tvrdnja da su se mnogi gradovi otkupili i promijenili nain ivota nije
tona. Machiavelli je to preuzeo od Ptolemeja iz Luke, Historia ecclesiastica XXIV, 21.
129 Celestin (pustinjak Pietro da Morrone) bio je papa od 29. kolovoza do 13. prosinca 1294. Bonifacije VIII je
vladao od 1294. do 1303. god. Celestinu Machiavelli pripisuje krepost, a Dante kukaviluk {Pakao, III, 60). Izbor Pietra
bio je posljedica kompromisa, a njegov odlazak ishod spletaka kardinala Caetana, koji je postao Bonifacije VIII.
5

N . Machiavelli: IZABRANO D JE L O II

65

katalonski gusari i svezae za veslo; ali kad ga poslije u M arselju prepoznae, poslae ga
francuskom kralju Filipu, kojega Bonifacije bjee izopio i liio kraljevstva.131 I Filip,
razmiljajui kako je u otvorenom ratu protiv papa ili stalno gubio ili se izlagao velikim
pogibeljim a, pribjee varci; te hinei da se eli nagoditi s papom , potajno posla Sarru u
Italiju. Stigavi u Anagni, gdje bijae papa, on sazva nou svoje prijatelje i zarobi ga; i
prem da ga je m alo poslije puk Anagnija oslobodio, ipak on od jad a zbog te uvrede
bijesan umrije.

26. Bonifacije je ustanovio jubilej, godine 1300, i odredio da se slavi svakih sto
godina. U ta se vremena zbilo mnogo jad a izmeu stranaka gvelfa i gibelina; a budui
da carevi napustie Italiju, mnoge zemlje postadoe slobodne, ali mnoge zaposjele
silnici. Papa Benedikt vrati kardinalim a iz obitelji Colonna klobuk, a Filipa, kralja
Francuske, opet blagoslovi.132 N jega naslijedi Klement V, koji, jer bijae Francuz,
prenese dvor u Francusku godine 13 0 5 .133 U meuvremenu umrije napuljski kralj Karlo
II; njega naslijedi sin R obert; a Carstvo zapade Henrika Luksem burkog, koji doe u
Rim da se okruni prem da ne bijae pape u njem u.134 Z bog njegova dolaska nastadoe
mnoge trzavice u Lom bardiji; jer on vrati u zemlje sve izbjeglice, bili gvelfi, bili gibelini;
iz toga uslijedi da se ta pokrajina, kad jedni druge pognae, opet ispuni ratom ; a to car
ne m ogae uza sav trud sprijeiti. Otiavi iz Lom bardije, on preko Genove stie u Pisu;
tu namisli da otme Toskanu od kralja Roberta, ali ne zadobivi nikakve koristi, poe u
Rim ; tu ostade m alo dana jer ga Orsini, uz pom o kralja R oberta, odatle protjera; i
vrati se u Pisu; pa da bi pouzdanije zaratio s T oskanom i oteo je iz vlasti kralja Roberta,
navede Fridrika, kralja Sicilije, da je napadne.135 Ali kad se u jednom asu ponada da e
zauzeti Toskanu i kralju Robertu preoteti dravu, umrije. N jega u Carstvu naslijedi
Ludvig Bavarski. U meuvremenu papinstvo dopade Ivana X X II; u njegovo vrijeme car
ne prestajae progoniti gvelfe i Crkvu, koju ponajvem a branjahu kralj Robert i
Firentinci. Iz toga se rodie mnogi ratovi, a vodili su ih u Lom bardiji Visconti protiv
gvelfa, te Castruccio iz Luke u Toskani protiv Firentinaca.136 Ali budui da obitelj
Visconti udari temelje vojvodstvu M ilana, jednoj od pet kneevina koje poslije uprav
ljahu Italijom , valja mi s vieg m jesta prikazati njihove prilike.

27. Poto nastade u Lom bardiji onaj savez gradova to ih gore spom enusm o,137 za
obranu od Fridrika Barbarosse, kad se M ilano podie iz razvalina, da bi se osvetio za
nanesene nepravde, pridrui se tom savezu, koji zaustavi Barbarossu i neko vrijeme
udahnu ivot interesima Crkve u Lom bardiji; u nevoljam a onih ratova to zatim
uslijedie, postade u tom gradu veoma mona obitelj Della T orre; njezina slava je stalno
rasla, a carevi su u toj pokrajini m alo vlasti im ali.138 Ali kad u Italiju stie Fridrik II, te
130 Jacopo i Pietro Colonna.
131 Filip IV Valois, zvan Lijepi (12851314), izopen 1303. god.
132 Dominikanac Niccolo Boccasini iz Trevisa postao je papa 1303. god., pod imenom Benedikt XI, a umro je,
navodno otrovan, 1304. god. On, meutim, nije vratio brai Colonna kardinalsku ast.
133 Bertrand de Got, nadbiskup Bordeauxa, bio je papa od 1305. do 1914. i preselio je papinski dvor u Avignon
(1309) da udovolji Filipu. Usp.: Dante, Pakao, XIV, 85-87.
134 Henrik VII Luksemburki upao je 1310. u Italiju i okrunio se 1312. god.
135 Fridrik III Aragonski (1272-1337).
136 Castruccio Castracani porazio je Firentince u bitki kod Altopascia 1325. god.
137 Vidjeti 18. poglavlje u ovoj knjizi.
138 Godine 1240. Pagano della Torre postao je narodni kapetan (Capitano del popolo), i otada raste mo i ugled
porodice. Ovdje Machiavelli zaboravlja istaknuti da je glavni rezultat tih borbi bilo osamostaljenje talijanskih komuna.
66

zaslugom Ezzelina ojaa stranka gibelina, u svakom se gradu rodie struje gibelina; tako
u M ilanu meu onima koji drahu stranu gibelina bijae obitelj Visconti, koja protjera
obitelj Della Torre iz M ilana. Ali m alo ostadoe u progonstvu, jer kad se pomirie car i
papa, bjehu vraeni u svoju domovinu. Ali poto p apa s dvorom prijee u Francusku,
kad Henrik Luksem burki stie u Italiju da ode u Rim po krunu, u M ilanu ga primie
M affeo Visconti i G uido Della Torre, koji tada bijahu glave tih obitelji.139 M affeo,
namislivi da se poslui carem i protjera G uida i prosudivi da je pothvat lagan budui
da onaj bijae iz stranke protivne Carstvu, iskoristi ogorenost kojom bijae proet puk
zbog uasna ponaanja N ijem aca; pa potajno poe uokolo hrabrei sve da zgrabe
oruje i zbace s vrata jaram tih barbara. I kad mu se uini da je vodu na svoj mlin
natjerao, jedan od njegovih odanih ljudi podie bunu, a na to sav narod pograbi oruje
protiv njem akog im ena.140 im se zae sablazan, M affeo i njegovi sinovi i svi njegovi
sljedbenici naoe se pod orujem ; pohitae do Henrika i dojavie mu da taj ustanak
diu lanovi obitelji Della Torre koji, nezadovoljni to osobno prebivaju u M ilanu,
koriste priliku da ga opljakaju, ne bi li stekli zahvalnost gvelfa u Italiji i postali knezovi
toga grada; ali neka ne klone duhom, jer su oni, sa svojom strankom , spremni da ga na
svaki nain spase kad se htjedne braniti. Povjerava Henrik da je istina sve to to ree
M affeo, te sjedini svoje snage sa snagam a Viscontijevim, i napade lanove obitelji Della
Torre, koji se bijahu razletjeli na sve strane grada da suzbiju pobunu; i one koje m ogoe
uhvatiti ubie, a ostale, liivi ih imovine, poslae u progonstvo. Postade dakle M affeo
Visconti vladar M ilana, i poslije njega ostadoe G aleazzo i Azzo; a poslije njih Luchino i
Giovanni. Giovanni postade nadbiskup u tome gradu; a od Luchina, koji umrije prije
njega, ostadoe Bernabo i G aleazzo; ali poto m alo poslije umrije i G aleazzo, ostade za
njim Giovan G aleazzo, zvan grof V irtu.141 On, poslije smrti nadbiskupa, na prijevaru
ubi svog strica Bernaboa i ostade sam knez u M ilanu; on prvi imae naslov vojvode. Z a
njim ostadoe Filippo i G iovanm ariagnolo; kad on pogibe od m ilanskoga puka, ostade
drava na Filippu, za kojim ne ostade muke djece; stoga se ta drava prenese od kue
Visconti na kuu Sforza, na nain i zbog razloga o kojim a e se na pravom mjestu
pripovijedati.
28.
Ali vratim o se na ono od ega se udaljih; car Ludvig, da ojaa ugled svoje
stranke i uzme krunu, doe u Italiju;142 i naavi se u M ilanu, da dobije razlog da od
M ilanaca izvue novca, pokaza se da im daje slobodu i baci Viscontije u tamnicu;
poslije ih, posredstvom Castruccia iz Luke, oslobodi; otiavi u Rim, da bi lake
uznemirivao Italiju, proglasi Piera iz Corvare protupapom ;143 njegovim ugledom i
snagom Viscontija kanio je trajno oslabiti protivne stranke u T oskani i Lom bardiji. Ali
Castruccio umrije; ta smrt bijae uzrok poetka njegove propasti; jer Pisa i Lucca se
odvrgnue, i Pizanci poslae protupapu u tamnicu papi u Francuskoj; zato se car, oajan
zbog stanja u Italiji, vrati u Germaniju. im on ode, eki kralj Ivan doe u Italiju, na
poziv gibelina iz Brescie, i zagospodari njome i Bergam om .144 I budui da taj dolazak
139 Matteo Visconti je 1302. istjeran iz Milana, a vratio se s Henrikom VII.
140 U veljai 1311. god.
141 Bernabo i Galeazzo su sinovi Stefana, brata Luchina i Giovannija Viscontija. Gian Galeazzo (a ne Giovan)
oenio se keri francuskog kralja Izabelom Valois i dobio u miraz grofoviju Vertus u pokrajini Champagne. Njegovi
sugraani su talijanizirali njegovo ime, pa su ga posprdno zvali grof Virtu (na talijanskome virtu = vrlina).
142 Ludvik Bavarski (1314-1347), koji je 1327. upao u Italiju.
143 Ludvik je izabrao Pietra Rainalducci da Corbara (kod Aquile), iz franjevakog reda Male brae, zbog
ideolokih razloga, raunajui na podrku veeg dijela nieg klera, koji je prihvatio doktrinu potpunog siromatva crkve,
to je izazvala raskol. U to vrijeme je u Avignonu bio Ivan XXII (1316-1334).
144 Ivana su pozvali gvelfi iz Brescie, a ne gibelini. Brescia je bila pod opsadom vladara Verone Mastina Della
Scala. Opsjednuti gvelfi su Ivanu ponudili formalnu vlast nad gradom uz uvjet da ih oslobodi opsade.
5*

67

bijae s papinim pristankom , prem da je hinio protivljenje, legat u Bologni mu je bio

sklon, sudei da je to dobar lijek da onemogui carev povratak u Italiju.145 Z bog toga se
promijeni poloaj strana u Italiji; jer Firentinci i kralj Robert, videi da je legat sklon
pothvatim a gibelina, postadoe neprijatelji svim a onima kojim a legat i kralj eke
bijahu prijatelji; i ne obzirui se na stranke gvelfa i gibelina, s njima se sjedinie mnogi
knezovi, meu kojim a bjehu Visconti, Scala, Filippo G onzaga iz M antove, te oni iz
Carrare i oni iz E stija.146 Stoga ih p apa sve izopi; a kralj, strahujui od toga saveza,
poe kui da skupi vee snage; ali kad se poslije vrati u Italiju s vie ljudstva, ipak mu
bijae teak taj pothvat; zbog toga se m aloduan, na veliku alost legata, vrnu u eku;
i ostavi pod nadzorom sam o Reggio i M odenu, a M arsiliju i Pieru deR ossiju preporui
Parmu, jer oni u tom gradu bijahu najm oniji.14/ K ad on ode, Bologna se pripoji savezu,
a saveznici izmeu sebe podijelie etiri grada to ostadoe u dijelu Crkve; i dogovorie
se da Parm a pripadne obitelji Scala, Reggio obitelji G onzaga, M odena onima iz Estija, a
Lucca Firentincima. Ali u toku zauzim anja tih zem alja uslijedie mnogi ratovi, u kojim a
su poslije dobrim dijelom sudjelovali M leani. M oda e se nekom uiniti da je
neprilino to se mi, meu tolikim dogaajim a u Italiji, toliko ustezasm o raspravljati o
M leanim a budui da se njihova republika, po ureenju i moi, m ora slaviti iznad svake
druge kneevine u Italiji; ali jer toga divljenja m anjka, poim ajui razlog tome, vratit u
se podosta vremena unatrag, tako da svatko razumije kakvi bijahu njezini poeci, i
zato oni toliko vremena otezahu da se satiru u talijanskim nevoljam a.

29.
K ad hunski kralj Atila opsjede Akvileju, njezini stanovnici, poto se dugo
vremena branjahu, ne nadajui se vie spasu, sklonie se kako m ogoe, sa svojim
pokretnim stvarim a, na mnoge nenaseljene otoke na vrhu Jad ran skoga m ora. I Padovanci, videi blizak oganj i bojei se da ih kad padne Akvileja ne pohodi Atila, sve
pokretne stvari vee vrijednosti prenesoe na isto more, na m jesto zvano Visoki
p o to k ;148 tam o poslae takoer ene svoje, djecu i starce; a m ladost zadrae u Padovi
da je brane. Osim njih i stanovnici M onselicea, sa stanovnicima okolnih bregova,
pooe na otoke istoga m ora. Ali kad pade Akvileja, i poto Atila pohara Padovu,
M onselice, Vicenzu i Veronu, Padovanci i drugi najmoniji ostadoe stanovati u
m ovaram a koje bijahu oko V isokog potoka. Isto tako sav okolni puk te pokrajine to
se od davnina zove M letaka, nagnan istim nevoljam a, skloni se u te movare. T ako,
prisiljeni nudom, napustie veom a udobna i plodna mjesta, a nastanie se u jalovim a i
runima, lieni svake udobnosti. I budui da se m nogo naroda odjednom slee zajedno,
za veom a kratko vrijeme ta mjesta ne postadoe sam o dobra za stanovanje nego i
ugodna; i ustanovivi meu sobom red i zakon, oni meu tolikim razvalinam a u Italiji u
spokojnosti uivahu.149 I za kratko vrijeme stekoe ugled i snagu; jer osim ve
spomenutih stanovnika, tu pribjegoe mnogi iz gradova Lom bardije,150 koje ponajvema progna okrutnost langobardskog kralja Klepha; a to ne bijae malo poveanje
145 Papin legat je u to doba bio kardinal Bertando del Poggetto (1319-1333).
146 Taj je savez poznat pod imenom Liga Castelbaldo iz 1331. god., a godinu dana kasnije pridruili su im se
Firentinci i Robert Anuvinac.
147 Tri brata Rossi (Marsilio, Piero i Orlando) vladali su u Parmi, a Ivan eki ih je imenovao namjesnicima, i
nakon svog odlaska iz Italije, zbog njihove pomoi protiv Lige Castelbaldo, dodijelio im i Luku.
148 Rivo Alto (Visok potok), kasnije Rialto, otoi oko kojega je sagraena Venecija i gdje je poznati istoimeni
most.
149 Ovo poglavlje je takoer karakteristino za Machiavellijev pristup povijeti i ekonomskom aspektu povije
snih zbivanja. Usp.: Rasprave. . I, 6.
150 Odnosno iz podruja koja su zauzeli Langobardi.
68

toga grada; tako u vrijeme francuskoga kralja Pipina, kad on na papinu molbu doe da
protjera Langobarde iz Italije, u nagodbam a koje uslijedile izmeu njega i cara G rka
vojvoda od Beneventa i M leani ne posluae ni jednoga ni drugoga, nego izmeu njih
uivahu svoju slobodu.151 Osim toga, poto ih nuda navede da ive na vodi, tako ih
prisili da razm iljaju kako da od nje estito uzmognu ivjeti, jer nemahu koristi od
zemlje; i putujui svojim laam a po cijelom svijetu, punjahu svoj grad razliitom
trgovakom robom ; a drugi ljudi je trebahu, pa im je valjalo da se na to m jesto esto
stjeu. I mnogo godina ne miljahu oni o drugoj prevlasti osim o onoj koja e im trud
oko trgovine olakati; i zato pribavie mnoge luke u Grkoj i Siriji; a u pohodim a to ih
Francuzi poduzim ahu u Aziji, jer su se mnogo sluili njihovim laam a, predadoe im za
nagradu otok Kandiju.152 I dok ivljahu tako, njihovo ime na moru bijae strano, a u
Italiji tovano; i tako u mnogim prijeporim a to se raahu najee oni bijahu suci; tako
se zbi u trzavicam a to se rodie meu saveznicima oko onih zem alja to ih izmeu sebe
bijahu podijelili; jer kad se spor prepusti M leanim a, ostadoe Bergamo i Brescia u
rukam a V iscontija.153 Ali poto oni s vremenom zauzee Padovu, Vicenzu i Treviso, a
zatim Veronu, Bergamo i Bresciu, te u Kraljevstvu i Rom anji mnoge gradove, gonjeni
udnjom za vlau, stekoe tako moan glas da ne strahovahu od njih sam o talijanski
knezovi nego i prekogorski; stoga, poto se urotie protiv njih, u jedan dan im bijae
preoteta drava to su je m nogo godina uz neizmjeran troak stjecali;154 i prem da su je u
ovo nae posljednje doba dijelom vratili, ne vrativi ni ugleda ni snage, uz snoljivost
drugih ive kao svi ostali talijanski knezovi.

30.
Prvosveenstvo bjee zapalo Benedikta X II,155 pa poto mu se uini da je
posvem a izgubio vlast nad Italijom, a bojei se da njome ne zagospodari car Ludvig,
odlui on sprijateljiti se sa svima onima koji prigrabie zemlje to nekada bijahu
podlone caru, tako da bi imali razloga da se boje Carstva i da se okupe oko njega u
obrani Italije; i izdade odredbu da svi sam ozvanci u Lom bardiji posjeduju prigrabljene
zemlje s pravim naslovom .156 Ali poto u tom doputenju umrije p apa i proglasi se
Klement VI, vidje car s koliko dareljivosti prvosveenik bjee darovao zemlje Carstva,
pa da ni on ne bude manje dareljiv s tuim stvarim a nego to bijae papa, svima onima
koji bijahu sam ozvanci na zemljama Crkve darova njihove zemlje da ih s carskim
ovlatenjem posjeduju. T ak o G aleotto M alatesta i braa postadoe gospodari Riminija,
Pesara i Fana; Antonio da M ontefeltro M arke i Urbina; Gentile da V arano Cam erina;
G uido di Polenta Ravenne; Sinibaldo Ordelaffi Forlija i Cesene; Giovanni M anfredi
Faenze; Lodovico Alidosi Im ole;157 i osim njih mnogi drugi u mnogim drugim zem
151 Machiavelli je ovdje pomijeao Pipina, oca Karla Velikog, s njegovim sinom Pipinom koji je napao Veneciju
810. god. Prema miru sklopljenome izmeu njega i bizantskog cara, 812. god., Venecija je priznata bizantskim
posjedom. O neutralnosti Venecije usp.: Rasprave..., I, 1.
152 U ime nagrade za pomo kriarskim pohodima Mleani su nakon IV kriarskog rata (1204) dobili vie od
etvrtine Istonog carstva. Kandiju su dobili kasnije, u zamjenu za neke makedonske posjede pokraj Soluna.
153 Venecija tada nije bila u poziciji suca, ve je bila ukljuena u savez protiv kue Della Scala (1337) i podravala
Viscontije.
154 Protiv Mleana je osnovan savez pod imenom Cambraiska liga, 1508. god. (po mjestu Cambrai). Osim pape i
talijanskih vladara pristupili su joj francuski i panjolski kralj te njemaki car. Kod Agnadella su Mleani 14. svibnja
1509. doivjeli poraz i izgubili mnoge posjede. Usp.: Vladar, XII, Rasprave..., I, 6. i 53; II, 10; III, 31, a i Drugo
desetljee, stihovi 175177.
155 Benedikt XII bio je papa od 1334. do 1342.
156 U originalu: con giusto titulo, aluzija na poznatu definiciju samozvanca tiranina: ex defectu tituli, e parte
exercitii.
157 Galeotto Malatesta je imao samo jednog brata; Nolfo da Montefeltro je bio imenovan carskim namjesnikom,
a Antonio da Montefeltro je bio 1375. imenovan za papina namjesnika; Gentile II da Varano je, naprotiv, bio papm

69

ljam a, tako da od svih zem alja Crkve m alo koja ostade bez vladara. Z bog toga Crkva
sve do Aleksandra VI bijae nemona; u nae doba, nakon propasti njihovih potom aka,
on im nametnu svoju vlast. K ad uini ovaj ustupak, car se nalaae u Trentu, te razglasi
da hoe prijei u Italiju; stoga uslijedie mnogi ratovi po Lom bardiji, u kojim a obitelj
Visconti zagospodari Parmom. U to vrijeme umrije napuljski kralj Robert; i za njim
ostadoe sam o dvije unuke, porod njegova sina Karla koji umrije mnogo ran ije;158 i
ostavi da starija, po imenu G iovanna, bude batinica Kraljevstva i da se uda za Andriju,
sina ugarskoga kralja, njegova neaka. N e proivje mnogo Andrija s njom , jer ga ona
dade umoriti; pa se udade za drugoga svoga roaka, vladara T aran ta, koji se zvao
Lodovico. Ali ugarski kralj Ludovik, Andrijin brat, da osveti njegovu sm rt, doe s
vojskom u Italiju i protjera kraljicu Giovannu i njezina m ua iz Kraljevstva.
31. U to vrijeme zbi se u Rimu glasovita stvar, kad neki N iccolo di Lorenzo,
kancelar na Cam pidogliu, protjera rimske senatore i proglasi se, pod naslovom tribuna,
glavarom rimske republike;159 i tako je dovede u drevni oblik, s toliko ugleda u pravdi i
vrlini, da mu ne poslae poklisare sam o susjedne zemlje nego i cijela Italija; i tako
drevne provincije, videi da se Rim obnovio, podigoe glavu, te neke potaknute
strahom , neke nadom , stadoe ga tovati. Ali unato tolikom ugledu, N iccolo sam sebe
ve u poetku iznevjeri; jer klonuvi pod tolikim bremenom, potajno pobjee a da ga
nitko ne progna, i ode ekom kralju K arlu koji bijae po papinu nalogu, na ponienje
Ludvigu Bavarskom , izabran za cara. D a bi zahvalio p ap i,160 on mu posla N iccoloa u
tamnicu. D ogodi se zatim da poslije nekog vremena, po ugledu na njega, neki Francesco
Baroncegli zauze tribunat u Rim u i iz njega protjera senatore; zato p ap a, da ga
najspravnijim lijekom atre, izvue iz tamnice N iccoloa i posla ga u Rim davi mu
slubu tribuna; tako N iccolo preuze dravu i dade smaknuti Francesca. Ali poto mu
obitelj Colonna postade neprijateljem, kratko vrijeme poslije toga i on umrije, a njegova
se sluba vrati senatorim a.161

32. U meuvremenu kralj U garske, poto progna kraljicu Giovannu, vrati se u

svoje kraljevstvo; ali papa, kojem u bijae drae da kraljica bude susjeda Rim u nego taj
kralj, uznastoja tako te on pristade da joj vrati Kraljevstvo, uz uvjet da se njezin mu
Lodovico, zadovoljan naslovom kneza T aran ta, ne zove kraljem. Bijae stigla godina
1350, te se papi uini da se jubilej, to ga papa Bonifacije VIII odredi za svakih sto
godina, moe svesti na pedeset godin a; i uinivi to proglasom , Rim ljani za to
dobroinstvo pristadoe da poalje u Rim etiri kardinala da preurede stanje grada i da
po njegovoj volji izaberu senatore. Papa jo proglasi Lodovica iz T aran ta kraljem
N ap u lja; stoga kraljica G iovanna, za to dobroinstvo, dade Crkvi Avignon koji bijae u
namjesnik; Ostasio, a ne Guido di Palenta; umjesto Sinibalda Ordelafija trebao bi ovdje stajati Francesco, njegov sin;
Lodovico Alidosi je takoer bio na papinoj strani.
158 Ivana i Maria (koja se udala za Karla Drakog), keri Karla, vojvode Kalabrije, koji je umro 1328. god.
159 Niccolo di Lorenzo Gabrini, zvan Cola di Rienzo (1313-1354), bio je gradski notar (kancelar Kapitola) i
humanist, poklonik i prijatelj Petrarke. Organizirao je ustanak protiv feudalaca 1347. god. i proglasio republiku, a Rim
svjetskom prijestolnicom. U ustanku je masovno sudjelovala gradska sirotinja, pa je tako Gabrini bio proglaen pukim
tribunom.
160 Nije tono da je Cola pobjegao, a da nije bio prognan: papa Klement VI (1342-1352) poticao je rimske
feudalce protiv Cole, i on je bio prisiljen potraiti pomo od Karla IV, koji ga je 1350. uhapsio i otpremio papi.
161 Inocent VI (1352-1362) iskoristio je Colu protiv rimske vlastele i, oslobodivi ga, poslao ga u Rim i imenovao
senatorom, a ne tribunom. Cola je pokuao opet uspostaviti republiku, ali je ubijen u nemirima koje su organizirali
velikai, sedamdeset dana nakon povratka, 1354. god.

70

njezinu posjedu.162 U to vrijeme umrije Luchino Visconti, pa sam nadbiskup Giovanni

ostade gospodar M ilan a; on povede mnoge ratove s T oskanom i sa svojim susjedim a,
tako da postade veoma moan. Poslije njegove smrti ostadoe njegovi sinovci Bernabo i
G aleazzo; ali m alo poslije umrije G aleazzo, a za njim ostade Giovan G aleazzo, koji s
Bernaboom podijeli tu dravu.163 U to vrijeme car bijae Karlo eki, a prvosveenik
Inocent VI; on posla u Italiju kardinala Egidija, panjolske narodnosti, koji svojom
vrlinom ne vrati ugled Crkvi sam o u Rom anji i Rimu nego i u cijeloj Italiji:164 povrati
Bolognu to je nadbiskup M ilana bjee zauzeo; prisili Rimljane da prihvate stranog
senatora to ga svake godine p apa m orae poslati; uglavi asne nagodbe s Viscontijim a;
porazi i zarobi Engleza G iovannija A guta,165 koji sa etiri tisue Engleza ratovae po
Toskani na strani gibelina. Z b o g toga, kad se zapapi Urban V i doznade za tolike
pobjede, odlui pohoditi Italiju i Rim, kam o takoer doe i car K arlo; ali poslije
nekoliko mjeseci Karlo se vrati u Kraljevstvo, a papa u Avignon. Poslije Urbanove smrti
ustolii se G rgur X I; i budui da bjee umro i kardinal Egidio, Italija se vrati u svoje
stare nesloge to ih prouzroie saveznici protiv V iscontija; stoga papa najprije posla
jednog legata sa est tisua Bretonaca u Italiju,166 a poslije osobno doe i vrnu dvor u
Rim godine 1376, poto sedam deset jednu godinu bjee u Francuskoj. Ali poslije
njegove smrti bjee proglaen Urban VI, a m alo poslije deset kardinala u Fondiju,
govorei da Urban nije dobro izabran, proglasi Klementa VII.167 Genoveani, koji
m nogo godina ivljahu pod upravom Viscontija, u to se vrijeme pobunie; a izmeu njih
i M leana rodie se, zbog otoka Teneda, veoma vani ratovi u kojim a se razdijeli cijela
Italija; u tom ratu se prvi put vidje topnitvo, novo orue to ga pronaoe Nijemci. I
prem da neko vrijeme Genoveani bjehu nadmoni, te nekoliko mjeseci drahu Mletke
pod opsadom , ipak na koncu rata M leani ostadoe jai; i posredstvom pape sklopie
mir godine 1 3 8 1.168
33.
Bijae nastao, kako rekosm o, raskol u Crkvi; a kraljica G iovanna bjee sklona
papi raskolniku; stoga Urban navede protiv nje Karla D rakog, potom ka napuljskih
kraljeva, da uzme Kraljevstvo; on, doavi, ote joj dravu i zagospodari Kraljevstvom ; a
ona pobjee u Francusku. Francuski kralj, rasren time, posla Ludovika Anuvinca u
Italiju da vrati Kraljevstvo kraljici, te da protjera U rbana iz Rim a i u njemu posadi
protupapu. Ali Ludovik u toku toga pothvata umrije, a njegova vojska, razbijena, vrati
se u Francusku.169 Papa u meuvremenu ode u N apu lj; tu strpa u zatvor devet
kardinala, jer pristadoe uz stranku Francuske i protupape.170 Z atim se posvaa s
162 Zapravo ga je prodala za 80.000 fjorina.
163 Poto je umro Giovanni Visconti (1354), dravu su podijelili Matteo II, Galeazzo II i Bernabo. Nakon smrti
Mattea II (1355) ostala braa su podijelila i njegov dio, a nakon toga je Gian Galeazzo uklonio svog strica Bernaboa i
ostao jedini vladar Milana.
164 Kardinal Egidio Albornoz, panjolac koji se pokazao kao izvrstan vojskovoa i politiar. Doao je u Italiju s
Colom di Rienzom, kamo ga je poslao papa. Uspio je pregovorima, lukavou i orujem vratiti pod papinu vlast vei dio
talijanskog teritorija, i uvidio je potrebu reforme Papinske drave, koju je 1357. god. proveo donoenjem Constitutiones
Aegidianae, to su ostale na snazi do poetka 19. st.
165 pravim imenom John Hawkwood, Englez iz Essexa, najamnik koji je s Edvardom III doao u Evropu. Bio je
poznat po svojoj okrutnosti i dobio je nadimak Dera. Meutim, podatak da ga je zarobio kardinal Albornoz nije toan.
166 Papin legat bio je kardinal Robert od Geneve, kasnije antipapa Klement VII.
167 Grgur XI bio je papa od 1370. do 1378. Nakon njegove smrti poinje veliki raskol u zapadnoj crkvi, koji traje
do 1447. U Rimu je proglaen Urban VI (1378-1389), a francuski kardinali su u Avignonu proglasili Klementa VII
(1378-1394).
168 Torinski mir bio. je sklopljen 1381. posredstvom vojvode Amedea VI Savojskog, a ne pape.
169 Ivana se najprije udala za Andriju, kralja Ugarske, a potom za Ludovika Anuvinca (Tarantskog), kojega su
podravali Francuska i Klement VII. Karlo Draki je 1381. zauzeo Napulj i pogubio Ivanu.
170 Uhapenih kardinala je bilo est, i to u Noceri, a ne u Napulju.

71

kraljem, jer ne htjede proglasiti jednog njegova neaka knezom C apue; i hinei da mu
nije stalo, zam oli ga da mu prepusti N oceru da u njoj stanuje; tu on poslije ojaa, i
sprem ae se da kralja lii Kraljevstva. Z bog toga kralj poe da je opsjedne, a papa
pobjee u Genovu, gdje dade smaknuti one kardinale to ih imae u zatoenitvu.
O datle ode u Rim, te da stekne ugled, imenova dvadeset devet kardinala. U to vrijeme
napuljski kralj Karlo poe do U garske, gdje se okruni za kralja, a m alo poslije umrije; a
u N apulju mu ostadoe ena i djeca Ladislav i Ivana. U to vrijeme jo Giovan G aleazzo
ubi svoga strica Bernaboa i prigrabi svu milansku dravu; i ne bjee mu dosta to
postade vojvoda cijele Lom bardije, nego htjede osvojiti i T oskan u; ali kad namisli nad
njom zavladati i zatim se okruniti za kralja Italije, umrije. U rbana VI bijae naslijedio
Bonifacije IX. Umrije jo u Avignonu protupapa Klement VII, a ustolii se Benedikt
X III.171
34. Bijae u to vrijeme m nogo engleskih, njemakih i bretonskih vojnika u Italiji,
to ih dijelom dovedoe oni knezovi koji u razna vremena dolaahu u Italiju, a dijelom
poslae prvosveenici dok bijahu u Avignonu. S njima svi talijanski knezovi najee
vojevahu, sve dok se ne uzdie Lodovico da Conio iz Rom anje, koji osnova etu
talijanskih vojnika pod znamenjem svetog Ju r ja ;172 njezina vrlina i stega za kratko
vrijeme preote slavu tuinskom oruju i vrati je Talijanim a, kojim a se poslije knezovi
Italije, u ratovim a to se zametnue meu njima, okoristie. Z bog nesloge s Rim ljanim a,
p apa ode u Assisi i tu ostade sve dok ne doe jubilej godine 1400, u to vrijeme Rimljani,
da bi se vratio u Rim na korist toga grada, pristadoe da ponovo prihvate stranog
senatora to ga on posla, i dopustie mu da ojaa tvravu SantAngelo; i vrativi se uz te
uvjete, da bi obogatio Crkvu, naredi da svatko o blagdanim a plati godinji prinos
dvoru. K ad umrije milanski vojvoda Giovan G aleazzo, prem da za njim ostadoe dva
sina, G iovanm ariagnolo i Filippo, ta drava se raspade na mnoge dijelove;173 i u
nevoljam a to zatim uslijedie, G iovanm ariagnolo umrije a Filippo ostade neko vrijeme
zatvoren u tvravi Pavije, gdje se vjernou i sranou onoga katelana spasi. A meu
ostalim a koji zauzee gradove to ih posjedovae njihov otac, bijae Guglielmo della
Scala, koji se, kad pobjee, nalazio u rukam a Francesca iz Carrare, gospodara Padove;
njegovim posredstvom zadobi on dravu Veronu, ali m alo u njoj ostade jer ga, po
nalogu Francesca, otrovae i otee mu grad. Z bog toga stanovnici Vicenze, koji pod
titom Viscontija ivljahu spokojno, strahujui od veliine gospodara Padove, pribjegoe M leanim a; preko njih M leani povedoe rat protiv njega, pa mu prvo otee
Veronu, a zatim i Padovu.
35. U meuvremenu umrije p apa Bonifacije, i bjee izabran Inocent VII; njega
rimski puk zam oli da mu vrati tvrave i obnovi slo b od u ;174 na to papa ne htjede
171 Bonifacije IX (1389-1404) i Benedikt XIII antipapa (1394-1423). Valjalo je oekivati da e se Machiavelli
ire zadrati na linosti Gian Galeazza koji je pod svojom vlau elio ujediniti cijelu Italiju. Njegova je drava bila
najmonija i najvea talijanska Sinjorija, a vladao je despotski i okrutno, ali i prosvijeeno: golema sredstva uloena su u
graevinske pothvate, razvoj trgovine i industrije, a i u umjetnost.
172 Alberigo da Barbiano, grof Cunea. Najamnike su prozvali soldati, od talijanske rijei soldo (novac), odakle
i soldato (najamnik). Zapovjednici tih najamnikih odreda prozvani su kondotjeri (condottiere, od condotta= dogovor
o uvjetima najma), a sami odredi zvali su se i compagnie di ventura (druine sree). Vidjeti: Vladar, XI. Usp.: F. Lo
Monaco, I condottieri, Milano, 1937 (I izdanje 1805).
173 Giovanni Maria postao je vojvoda Milana (14021412), a Filippo Maria grof Pavije. Trei, vanbrani sin
Gabriele Maria postao je vladar Pise.
174 Pontifikat Inocenta VII trajao je od 1404. do 1406. god.

72

pristati; nato puk zovnu u pom o napuljskoga kralja Ladislava. K ad se poslije pomirie,
papa se vrati u Rim, jer od straha pred narodom bijae pobjegao u Viterbo gdje svoga
neaka Lodovica proglasi grofom M arke. Zatim umrije, a izabrae G rgura XII s
obvezom da se m ora odrei papinstva ako ga se i protupapa odrekne. I da udovolje
kardinalim a i pokuaju moe li se Crkva ujediniti, protupapa Benedikt doe u Porto
Venere, a G rgur u Luku, gdje dugo pregovarahu; ali nita ne uglavie, pa ih kardinali
jednoga i drugoga napustie, a od papa Benedikt ode u panjolsku a Grgur u Rimini. S
druge strane kardinali sazvae koncil u Pisi,175 gdje im pomoe Baldassare C ossa,
kardinal i legat Bologne; tu izabrae Aleksandra V, koji odm ah izopi kralja Ladislava i
dade naslov toga kraljevstva Ludoviku Anuvincu;176 te on i Firentinci, Genoveani i
M leani, a s njima i legata Baldassare C ossa, napadoe Ladislava i otee mu R im ,177 Ali
u estini toga rata umrije Aleksandar, a papa postade Baldassare C ossa, koji se prozva
Ivan X X III.178 On krenu iz Bologne, gdje bjee ustolien, i doe u Rim gdje nae
Ludovika Anuvinca, koji bjee doao s vojskom iz Provanse; i sukobivi se s Ladislavom, porazie ga. Ali krivnjom vojskovoa ne m ogahu nastaviti pobjedonosno; i tako
kralj, malo kasnije, pribra snage i preote Rim ; papa pobjee u Bolognu, a Ludovik u
Provansu. Papa razm iljajui kako bi suzbio Ladislavovu mo, uznastoja da ugarski
kralj Sigismund bude izabran za ca ra ;179 pa ga nagovori da doe u Italiju, i s njim se
susrete u M antovi; i dogovorie se da sazovu sveopi koncil, da se na njemu ujedini
Crkva; a ujedinjena lako bi se m ogla opirati snagam a svojih neprijatelja.

36.
Bijahu u to vrijeme trojica papa: Grgur, Benedikt i Ivan; zbog njih je Crkva
bila nemona i bez ugleda. Z a mjesto koncila bjee odabran Konstanz, grad u
Germaniji, protivno nakanam a pape Ivana;180 i prem da smru kralja Ladislava nestade
razloga koji navede papu da pokrene saziv koncila, ipak zbog date obveze ne m ogae
odbiti da na nj doe; i stigavi u Konstanz, poslije nekoliko mjeseci, kasno uvidjevi
svoju greku, pokua pobjei; zbog toga bijae baen u tamnicu i prisiljen da se odrekne
papinstva. Grgur, jedan od protupapa, odree se preko svoga izaslanika; a Benedikt,
drugi protupapa, kad se ne htjede odrei, bijae proglaen krivovjercem .181 N a p o s
ljetku, kad ga napustie njegovi kardinali, bijae i on prisiljen da se odrekne; a koncil
proglasi prvosveenikom O tona, iz kue Colonna, koji se poslije prozva papa M artin V.
I tako se Crkva ujedini, poto etrdeset godina bijae razdijeljena izmeu vie p a p a .182
175 Koncil u Pisi odran je 1409. god., a proglasio se kanonskim, tj. kvalificiranim da donese zakone vaee za
svu crkvu, i ekumenskim, tj. tumaem svega kranstva. Pozvani su bili Benedikt i Grgur, a posljedica toga bilo je to
da je crkva sada imala tri pape: Grgura XII (1406-1415), Benedikta XIII (1394-1423) i Aleksandra V (1409-1410).
176 Ludovik II, sin Ludovika Anuvinca, suparnika Karla Drakog.
177 U savez protiv Ladislava udruili su se Ludovik Anuvinac, Firenca, Siena i Aleksandar V. Genoveani i
Mleani nisu u tome sudjelovali, suprotno Machiavellijevoj tvrdnji.
178 Ivan XXIII bio je papa od 1410. do 1415. i autor dekreta Sacrosancta, po kojemu samo koncil ima pravo
interpretacije crkvene dogme, kao i izbor pape. Kardinal Giuseppe Roncalli je 1958. uzeo ime Ivan XXIII, da bi time ovu
epizodu predao zaboravu. I. Montanelli naziva taj dokument revolucionarnim, dogmatskim i antiautoritarnim.
Vidjeti: L Italia dei secoli d oro, Milano, 1967.
179 Sigismund Luksemburki (1410-1437), koji se s papom susreo u gradu Lodi, 1413. god., a ne u Mantovi.
180 Koncil u Konstanzu odran je od 1414. do 1418. pod pokroviteljstvom Sigismunda. Formalno je koncil
sazvao Ivan XXIII, koji je mislio da e pomou talijanskih kardinala dobiti veinu. Meutim, odlueno je da se glasa po
nacijama, tako da je ubrzo prevladalo miljenje da i Ivan XXIII mora abdicirati. Na kraju, optuen je za raskalaenost,
simoniju i tiraniju.
181 Grgur XII odrekao se papinskog poloaja preko svog zastupnika Carla Malateste. Zauzvrat mu je ostavljena
kardinalska ast i vlast nad Anconom. Benedikt XIII nije se htio odrei papinske tijare. ivio je do 1423. zatoen u
dvorcu Peniscola.
182 Martin V bio je papa od 1417. do 1431. Meutim, nakon ovog ujedinjenja crkva se ponovo podijelila. Tek je
1447, povlaenjem protupape Feliksa (Amedeo Savojski) i izborom Nikole V, prevladan raskol.

73

37. U to se vrijeme Filippo Visconti, kako rekosm o, nalazio u tvravi Pavije; ali
kad umrije Fazino Cane, koji bjee u sm utnjam a po Lom bardiji zagospodario Vercellijem, Alessandrijom , N ovarom i Tortonom i zgrnuo veliko bogatstvo, nemajui djece,
on ostavi da batinica njegovih posjeda bude ena mu Beatrice, i dogovori se s
prijateljim a da je uznastoje udati za Filippa.183 Postavi s pom ou toga braka moan,
Filippo osvoji M ilano i svu pokrajinu Lom bardiju. Poslije, kao uzdarje za velika
dobroinstva, kao to to gotovo uvijek ine knezovi, optui on svoju enu Beatrice za
nevjeru i dade je sm aknuti.184 Postavi tako veom a m oan, poe razm iljati da zavojti
na T oskanu, ne bi li izvrio ono to mu bjee naumio otac G iovan Galeazzo.

38. Poslije svoje smrti Ladislav, kralj N apulja, ostavi svojoj sestri Ivani osim
kraljevstva veliku vojsku pod zapovjednitvom glavnih vojskovoa Italije, meu kojima
se meu prve brojio Sforza da Cotignuola, kao najsraniji na oruju.185 D a izbjegne
sram otu to dri nekog Pandolfella, kojega bjee odgojila, uze kraljica za m ua Iacopa
della M arcia, Francuza od kraljevske loze, uz uvjet da bude zadovoljan naslovom kneza
od T aran ta,186 a njoj ostavi naslov i vladavinu Kraljevstvom. Ali ga vojnici, im stie u
N apulj, proglasie kraljem ; tako se izmeu mua i ene rodie velike nesloge, te vie
puta jedno drugo nadjaa; ipak naposljetku ostade kraljica na elu drave, ona poslije
postade papina neprijatelj ica, a Sforza, da je stjera u nevolju i navede da se na nj osloni,
na svoju ruku istupi iz njezine slube.187 T ako se ona odjednom nae razoruana; i
nemajui drugog lijeka, utee se za pom o Alfonsu, kralju Aragonije i Sicilije, posini ga i
unajmi Braccia da M ontonea, koji bjee na oruju slavan kao Sforza i papin dumanin,
jer mu on preote Perugiu i neke druge zemlje Crkve. Uslijedi zatim mir izmeu nje i
p a p e ;188 ali kralj Alfonso, jer sum njae da ona s njim ne postupi kao s muem, potajno
pokua zagospodariti tvravam a; no ona bijae lukava, pa ga pretee i uvrsti se u
napuljskoj tvravi. Poto dakle meu njima porastoe sumnje, prihvatie se oruja; i
kraljica uz pom o Sforze, koji se vratio u njezinu slubu, nadjaa Alfonsa i protjera ga iz
N apulja, te ga lii usvojenja a prihvati Ludovika Anuvinca: stoga se zae novi rat
izmeu Braccia, koji bjee pristao uz Alfonsa, i Sforze koji bjee sklon kraljici. U toku
toga rata, prelazei rijeku Pescaru, Sforza se utopi; tako opet kraljica ostade razoru
ana; i bila bi prognana iz Kraljevstva da joj ne priskoi u pom o milanski vojvoda
Filippo Visconti; on prisili A lfonsa da se vrati u Aragoniju. Ali Braccio, ne klonuvi zato
to ga napusti A lfonso, nastavi pothvat protiv kraljice; i k ada opsjede Aquilu, papa, ne
videi u Bracciovoj veliini koristi za Crkvu, unajmi Francesca, Sforzina sina; on ode
potraiti Braccia pod Aquilom , gdje ga porazi i ubi. Z a Bracciom ostade njegov sin
O ddo; njemu p apa preote Perugiu, a ostavi mu u posjedu M ontone. Ali m alo kasnije,
borei se u Rom anji za Firentince, on pogibe;189 tako od svih to vojevahu s Bracciom
na najveem glasu ostade N iccolo Piccino.
183 Facino Cane da Casal Monferrato (1360-1412), kondotjer u slubi Gian Galeazza i tutor njegove djece.
Njegova ena Beatrice di Tenda naslijedila je velika bogatstva i jaku vojsku.
184 Usp.: Rasprave. . . (I, 29), gdje Machiavelli govori o tome da su vladari nezahvalniji od naroda onima kojima
duguju pobjedu ili dravu.
185 Muzio Attendolo Sforza (13691424), kondotjer, otac Francesca Sforze koji je kasnije postao vojvoda
Milana.
186 Pravim imenom Jacques Bourbonski, daleki rod Anuvinaca, dobio je naslov kneza Taranta i vojvode
Kalabrije.
187 Usp.: Vladar, XII, i Vmijee ratovanja, I knj.
188 Mir je sklopljen izmeu Ivane i Ludovika Anuvinca 1422, a papa Martin V je bio posrednik.
189 Godine 1425, u ratu to ga je Firenca povela protiv Filippa Viscontija.

39.
Ali budui da se u naem pripovijedanju pribliismo onim vremenima koja mi
bijahu na umu, i budui da ovo to nam preostade obraditi najveim dijelom nije vano,
osim ratova to ih Firentinci i M leani vodahu s milanskim vojvodom Filippom, o
kojim a e se pripovijedati kad se potanko prihvatimo Firence, ne elim govoriti
unaprijed: sam o u ukratko prizvati u pamenje u kojim se granicam a Italija, pod kojim
knezovima i s kojim vojskam a nalazila u to doba do kojega stigosm o u pisanju. Od
glavnih drava kraljica Ivana II je drala N apuljsko Kraljevstvo; zemlje M arke,
Patrimonija i Rom anje dijelom su se pokoravale Crkvi, dijelom su ih zaposjeli nam je
snici ili silnici:190 tako je obitelj Esti bila u Ferrari, M odeni i Reggiu; M anfredi u Faenzi;
Alidosi u Imoli; O rdelaffi u Forliju; M alatesti u Riminiju i Pesaru; V arano u Camerinu.
Lom bardija se dijelom pokoravala vojvodi Filippu, dijelom M leanim a; jer svi koji u
njoj posjedovahu posebne drave bijahu zatrti, osim kue G onzaga koja vladae u
M antovi. N ad najveim dijelom Toskane gospodari bijahu Firentinci; sam o su Lucca i
Siena ivjele po svojim zakonim a: Lucca pod obitelji Guinigi, Siena slobodna. Genoveani, budui da bjehu as slobodni, as sluge francuskih kraljeva ili Viscontija, ivljahu
neaeni i ubrajahu se meu manje sile. N ijedna od tih glavnih sila nemae svoga
oruja: vojvoda Filippo, stojei zatvoren u svojim odajam a i ne pokazujui se, vodio je
ratove preko povjerenika; M leani, im se okrenue prema kopnu, zbacie sa sebe ono
oruje koje im pronese slavu morem, te slijedei obiaj drugih T alijana, svoju vojsku
prepustie tuim zapovijedim a; papa zato to mu kao sveeniku ne dolikovae pasati
oruje, a kraljica Ivana N apuljska zato to bijae ensko, od nude su inili ono to su
drugi inili od loa izbora; i Firentinci se pokoravahu tim istim potrebam a, jer se u
estim rascjepim a osu plem stvo, te poto republika ostade u rukam a ljudi odgojenih u
trgovini, nasljedovahu postupke i sudbinu drugih. Bijae, dakle, oruje Italije u ruci
manjih vladara ili ljudi bez drave; jer m anji vladari, nepoticani nikakvom slavom , nego
da ive bogatije ili spokojnije, laahu se njega; a oni drugi, zato to se u njemu odgajahu
od malena, ne poznajui nikakva drugoga zanata, kuahu da se na njemu prodie, bilo
bogatstvom , bilo mou. M eu njima tada se najvie spom injahu: Carm ignuola,191
Francesco Sforza, N iccolo Piccino, uenik Bracciov, Agnolo della Pergola, Lorenzo i
M icheletto Attenduli, T artaglia, Iacopaccio,192 Ceccolino da Perugia,- N iccolo da
Tolentino, G uido Torello, Antonio dal Ponte ad Era i mnogi drugi slini njima. S njima
bijahu oni gospodari o kojim a sam gore govorio; njima se pridruivahu rimski baruni
Orsini i Colonna, s drugim gospodarim a i plemiima iz Kraljevstva i Lom bardije; oni,
vodei rat, bijahu sklopili neku vrstu saveza i m eusobnog razum ijevanja, pretvorivi
ga u um jetnost; s njim su toliko oklijevali, da su najvie puta od zaraenika i jedna i
druga strana gubile; i na kraju sve to pretvorie u toliki kukaviluk da bi im svaki
osrednji kapetan, u kojem se rodi ikakva sjena stare vrline, nanio sram otu, uz divljenje
cijele Italije koja ih je nerazborito astila. Tih, dakle, dokonih knezova i toga kukav
noga oruja bit e puna m oja povjesnica.193 Ali prije nego to se nje prihvatim valja mi,
kako obeah u poetku, vratiti se pripovijesti o podrijetlu Firence, da bi svatko
podrobno razum io u kakvu je stanju bio taj grad u ovo doba, i na koji je nain, usred
tolikih nevolja to se tisuu godina zbivahu u Italiji, u nj zapao.

190 U originalu, tiranni. Dok je u klasinoj politikoj terminologiji tiranin sinonim za nasilnika, u renesansnom
rjeniku tiranin je svaki vladar koji nije dobio investituru crkve, za razliku od namjesnika (vikara).
191 Francesco Bussone, zvan Carmagnola (13801432), glasoviti kondotjer koji je vojevao za Filippa Viscontija,
a potom protiv njega na elu Mleana. Mleani su ga kasnije pogubili kao izdajnika. Usp.: Vladar, XII.
192 Angelo Lavello, zvan Tartaglia (Mucavac); Jacopo Caldora, zvan Jacopaccio.
193 Usp.: Vladar, XII i XXIV.

75

zvao Florenca, koji god razlog bio tome imenu; i tako, koji god uzrok bio njezinu
osnutku, rodila se pod Rimskim Carstvom , a pisci je poee spom injati u doba prvih
careva. A kada barbari nasrnue na Carstvo, i Florencu razori T otila, kralj O strogota, a
poslije, nakon 250 godina, obnovi je Karlo Veliki.200 O d toga vremena do ljeta
G ospodnjega 1215. proivje sudbinom to je proivljavahu oni koji zapovijedahu
Italijom. U tim vremenima gospodari joj bijahu najprije Karlovi potom ci, zatim
Berengariji, i naposljetku njemaki carevi, kao to u naoj opoj raspravi prikazasm o. I
u ta vremena ne m ogahu Firentinci ni porasti ni uiniti ita dostojno spom ena, zbog
moi onih kojim a se pokoravahu; ipak godine 1010, na dan svetoga R om ula i
fjezolanski blagdan, zauzee i razorie Fiesole;201 a to uinie ili s carskim pristankom ili
u vrijeme kad je od smrti jednoga do ustolienja drugoga svatko slobodniji bivao. Ali
poto pape zadobie veu vlast u Italiji, a njemaki carevi oslabie, u svim zem ljam a te
provincije vladalo se s manjim tovanjem vladara; tako se godine 1080, u vrijeme
Flenrika III, Italija otvoreno razdijelila izmeu njega i Crkve;202 usprkos tome, Firen
tinci sauvae jedinstvo sve do 1215, pokoravajui se pobjednicim a i ne traei drugoga
gospodstva osim sp asa.203 Ali kao to su u naim tijelima bolesti to opasnije i
smrtonosnije to su kasnije, tako Firencu, to kasnije pristade uz stranke u Italiji, to jae
poslije one ojadie. Uzrok prvog rascjepa je veoma poznat, jer ga proslavie Dante i
mnogi drugi pisci; ipak treba da ga ukratko ispripovjedim .204

3.
Bijahu u Firenci, izmeu ostalih, veom a mone obitelji Buondelmonte i Uberti;
za njima bijahu Amidei i Donati. Bijae u obitelji D onati neka bogata udovica, koja
imae ker prelijepa lika. I namisli ona u sebi da je uda za gospara Buondelmontea,
m lada viteza i glavu obitelji Buondelmonti. Taj svoj naum, ili zbog nemara, ili zbog
pouzdanja da za to uvijek ima vremena, ne bjee jo nikome otkrila; tada se zbi da se
gospar Boundelmonte obea oeniti nekom djevojkom iz obitelji Amidei, to strano
ozlovolji onu gospu. I nadajui se da moe kerinom ljepotom pomutiti taj pir prije
nego to se obavi, videi gospara Buondelmontea, koji je sam dolazio prem a njenoj
kui, sie u prizemlje i za sobom povede ker; i dok je on prolazio, izae preda nj,
rekavi: - Z aista se silno radujem to ste uzeli enu, prem da sam vam bila uvala ovu
m oju ker; i odkrinuvi vrata, pokaza mu je. K ad vidje djevojinu ljepotu, koja bijae
rijetka, i promisli kako ona po krvi i mirazu ne zaostaje za onom koju je odabrao, planu
tolikim arom za njom da, ne mislei na zadanu vjeru, ni na nepravdu koju ini ako
njome krene, ni na zla to ga zbog pogaene vjere mogu snai, ree: - K ad ste mi je
sauvali, ja bih bio nezahvalnik kad bih je odbio, jer je jo na vrijeme; - i ne oteui asa
proslavi on pir.205 K ad se to doznalo, obitelj Amidei se ispuni gnjevom, a obitelj Uberti
isto tako, jer ih ve drahu za svojtu; i sastavi se s m nogo drugih roaka, zakljuie da
200 Ovdje je Machiavelli preuzeo legendu koja kae, u jednoj verziji, da je grad razorio Totila, a u drugoj Atila.
Usp.: Dante, Pakao, XIII, 148149. Totila je, navodno, razruio grad 450. god., a Karlo Veliki ga je obnovio 805, dakle
nakon 355 godina, a ne 250. Machiavelli je preuzeo pogreku od Villanija (Cronaca, III, 3).
201 Ovaj podatak pripada legendi, a izvor je opet Villani (Cronaca, IV, 6). Firentinci su zauzeli Fiesole 1125. god.
202 Henrik IV (vidi I knj., 13. pogl.).
203 Godina 1215. znai za Machiavellija prekretnicu: tada je izbio sukob izmeu obitelji Uberti i Buondelmonte,
koji je podijelio grad u dvije stranke.
204 Dante, Raj, XVI, 136-144.
205 Istina je neto drukija: navodno je sukob izbio na gozbi, kad je Oddo dei Fifanti uvrijedio Uberta Infangatija,
a ovaj mu otro odgovorio. Na to ga je Oddo, razbjenjen, gaao tanjurom. Buondelmonte je priskoio svom prijatelju u
pomo i bodeom ranio Odda. Da bi se spor izgladio, predloen je brak izmeu Buondelmontea i djevojke iz porodice
Amidei, neakinje ranjenog Odda. Vidjeti: Br. Latini, Cronachetta, cit. po: G. Corazzini, Sommario di Storia Fiorentina,
Firenze, 1899.

78

se ta uvreda ne moe bez sram ote otrpjeti, niti se moe osvetiti drugom osvetom nego
smru gospara Buondelmontea. I prem da neki potegoe zla koja bi iz toga m ogla
nastati, M osca Lam berti ree da onaj tko o previe stvari misli nikada nijednu ne
dokona, kazavi onu otrcanu i poznatu izreku: Sto je, tu je .206 I tako M osca, Stiatta
Uberti, Lam bertuccio Amidei i Oderigo Fifanti dobie zadau da izvre to ubojstvo. Oni
se na dan U skrsa zatvorie u kue obitelji Amidei, smjetene izmeu Starog m osta i
Sv. Stjepana; i kad gospar Buondelmonte prelaae rijeku na konju bijelcu, mislei da se
tako lako zaboravlja uvreda poput odricanja svojte, napadoe ga oni na dnu m osta, pod
jednim M arsovim kipom, i ubie.207 T o ubojstvo podijeli cijeli grad, te se jedan dio
prikloni uz obitelj Buondelmonte, a drugi uz obitelj Uberti; i budui da te obitelji bijahu
mone, s kuam a i kulam a i ljudstvom , vojevahu mnogo godina meusobno a da jedna
drugu ne protjera; i to njihovo neprijateljstvo nije se okonalo mirom, nego se
produavalo prim irjim a; i tako, pratei nova zbivanja, as se stiavalo a as se
razbuktavalo.

4.
I trajae Firenca u tim nevoljam a sve do vremena Fridrika II;208 on, poto posta
kralj N apu lja, utuvi u glavu da m ora poveati svoje snage protiv Crkve; pa da bi
uvrstio svoju mo u Toskani, potpom ognu obitelj Uberti i njezine pristae; s njegovom
pom ou oni prognae Buondelm ontije;209 i tako se i na grad, kao to sva Italija bjee
podijeljena, podijeli na gvelfe i gibeline. I ne ini mi se suvinim spomenuti obitelji koje
pristadoe uz jednu i drugu stranku. Ovi dakle pristadoe uz stranku gvelfa: Buondelmonti, Nerli, R ossi, Frescobaldi, M ozzi, Bardi, Pulci, Gherardini, Foraboschi, Bagnesi,
Guidalotti, Sacchetti, M anieri, Lucardesi, Chiaram ontesi, Com piobbesi, Cavalcanti,
Giandonati, Gianfigliazzi, Scali, Gualterotti, Importuni, Bostichi, Tornaquinci, Vechietti, Tosinghi, Arrigucci, Agli, Sizi, Adimari, Visdomini, D onati, Pazzi, Della Bella,
Ardinghi, Tedaldi, Cerchi. Z a stranku gibelina bijahu: Uberti, M anegli, Ubriachi,
Filanti, Amidei, Infangati, M alespini, Scolari, Guidi, Galli, C appiardi, Lam berti, Soldanieri, Cipriani, Toschi, Amieri, Palermini, M igliorelli, Pigli, Barucci, Cattani, Agolanti,
Brunelleschi, Caponsacchi, Elisei, Abati, Tedaldini, Giuochi, G aligai.210 Osim toga i
jednoj i drugoj stranci ovih plemikih obitelji pristupie mnoge puke;211 tako gotovo
sav grad bijae nagrizen tim rascjepom . K ad gvelfi, dakle, bjehu prognani, povukoe se
u gornji kraj doline Arna, gdje imahu veinu svojih tvrava; i tako se to su bolje mogli
branjahu od svojih neprijatelja. Ali kad umrije Fridrik, oni to u Firenci bijahu u
sredini212 i uivahu vie pukoga povjerenja, pomislie da je bolje ujediniti grad nego ga
unititi podravanjem rascjepa. U znastojae dakle toliko da se gvelfi, preavi preko
nepravdi, vratie, a gibelini ih, preavi preko sumnji, prihvatie; i kad se sjedinie, uini
206 U originalu cosa fatta, capo ha, to se moe prevesti i sa to je zapoeto, treba i dovriti. Izraz,
vjerojatno, potjee od latinskoga Quod factum est infectum.
207 Stari most (Ponte Vecchio) najstariji je most u Firenci. Na njemu su bile smjetene radnje firentinskih
obrtnika, a na dnu mosta se nalazio kip paganskog patrona grada Marsa. Svadba Buondelmontea s djevojkom roda
Amidei trebala se odrati u veljai 1216 (po firentinskom kalendaru, to je jo bila 1215, jer je po njihovu raunanju nova
godina poinjala 25. oujka, a ne 1. sijenja). Buondelmonte je ubijen 11. travnja 1216. Usp.: Dante, Pakao, XIII, 144.
208
j] Hochenstaufen, kralj Sicilije (1212-1250).
209 1248. god.
210 Ovaj popis navodi Villani. Dante ih navodi u Raju, XV, 115-117; XVI, 58 i Paklu, XVII.
211 U originalu delle popolari. Popolani (puani) bili su graani Firence neplemenitog porijekla. Dijelili su se u
dvije skupine: popolo grasso (debeli narod) - krupni trgovci i obrtnici, i popolo minuto (mravi narod) - sitni
trgovci i obrtnici, najamni radnici, itd. Osim njih Machiavelli navodi i plebe, tj. sirotinju.
212 Machiavelli misli ovdje na popolo grasso, kojeg Fiorini zove i borghesia.

im se da je vrijeme da ustanove oblik slobodna ivota i odredbe da se mogu braniti, prije

nego to novi car prikupi snage.

5. I zato podijelie grad na est dijelova, i izabrae dvanaest graana, po dva iz

estine, da njime upravljaju; oni se zvahu Starjeine i svake se godine m ijenjahu.213 I da
bi se izbjegli razlozi neprijateljstava to se iz presuda raaju, odredie dvojicu stranih
sudaca, od kojih se jedan zvao puki kapetan a drugi naelnik, da presuuju kako
krivine, tako i graanske parnice koje nastanu meu graanim a.214 I budui da nijedan
poredak nije postojan ako mu se ne odredi branitelj, osnovae u gradu dvadeset
stjegova, a sedamdeset est u okolici, pod koje upisae svu m lade;215 i naredie da
svatko bude spreman i naoruan pod svojim stijegom, kad god ga kapetan ili starjeine
pozovu; i na njima se mijenjalo znamenje, prema tome kako se mijenjalo oruje, jer
jedno znamenje noahu strijelci a drugo kopljanici; i svake godine, na dan Duhova,
davahu s velikim slavljem znamenje novacim a, i nove voe svemu tome odreivahu. I
da bi im vojska velianstveno izgledala, kao i voa kojemu svatko, kad bi u okraju
uzm aknuo, pribjegavae, da bi pribjegavi ponovo m ogao udariti na neprijatelja,
nainie velika kola sa zapregom u kojoj su dva vola ogrnuta u crveno, a nad njima
bijae bijelo i crveno znamenje.216 I kad su htjeli izvesti vojsku, vukli su ta kola na N ovu
trnicu i uz sjajnu sveanost predavali ih voam a naroda. D a bi uveliali svoje pothvate,
imali su jo jedno zvono, nazvano M artinella, koje bi mjesec dana prije nego to bi .izveli
vojsku iz grada bez prekida zvonilo da bi im neprijatelj im ao vremena za obranu: toliko
je vrline tada bilo u tih ljudi i takva je velikodunost njima upravljala, da se iznenadni
napad na neprijatelja, koji se danas slavi kao junako i razborito djelo, onda sm atrae
podlou i prijevarom. T o zvono su jo nosili s vojskom , te su pom ou njega zapovije
dali straam a i drugim zatitam a u ratu.

6. Takvim vojnikim i graanskim odredbam a utemeljie Firentinci svoju slo

bodu. N e bi se m oglo ni zamisliti koliko vlasti i snage stee Firenca za kratko vrijeme; i
ne postade sam o glavni grad u Toskani nego se ubroji i meu prve gradove Italije; i bila
bi se uspela do koje god veliine da je ne pogodie esti i novi rascjepi. Pod tom
upravom proivjee deset godina;217 u to vrijeme prisilie graane Pistoje, Arezza i Siene
da s njima sklope savez; i vraajui se s vojskom od Siene, zauzeve Volterru; razorie
jo neke utvrde, a stanovnike povedoe u Firencu.218 Svi se ti pothvati izvrie na savjet
gvelfa, koji su bili mnogo moniji nego gibelini, kako zbog mrnje naroda protiv
njihova ohola dranja dok vladahu u vrijeme Fridrika, tako zbog toga to im bijae
213 Ta reforma vlade ula je u povijest pod nazivom prvi narodni ustav (Costituzione del primo popolo), a
Villani je zove popolo vecchio i primo popolo, za razliku od restauracije gvelfa, 1267. god., koja se zove secondo
popolo. Reforme su provedene i 1282. i 1293. god., kad su doneseni Ordinamenti di giustizia (Odredbe o pravdi),
temelj firentinske demokracije. Meutim, ovih dvanaest starjeina (anziani) biralo se iz redova debelog naroda, i oni
su upravljali samo malom komunom, tj. puanima.
214 Puki kapetan je takoer imao vlast samo nad jednim dijelom grada, nad puanima. Naelnik je pak
upravljao i plemiima i narodom, a njegova funkcija bila je uvedena mnogo prije. Usp.: R asprave..., I, 49.
215 Devedeset i est, a ne sedamdeset i est.
216 Ta su se kola zvala carroccio i prvi put su se pojavila u Milanu 1036. god., u vrijeme rata protiv Konrada II,
a Firentinci su ih uveli 1228. u ratu protiv Pistoje. O tome u: S.Ammirato, Istorie fiorentine, Virenze, s. a. (vjerojatno
oko 1560).
217 Od 1250. do 1260. god., kad su gvelfi pretrpjeli poraz u bici kod zamka Montaperti. Od 1260. do 1266.
Firencom su vladali gibelini.
218 Ti su se dogaaji zbivali od 1253. do 1255. god.

80

draa crkvena stranka nego carska; jer su se nadali da e uz pom o Crkve sauvati
slobodu, a pod carem su se bojali da e je izgubiti.219 M eutim gibelini, videi da im je
opala vlast, ne m ogahu se s tim pomiriti, nego sam o ekahu priliku da prigrabe vlast.
Uini im se da je prilika dola kad vidjee da Fridrikov sin M anfred zagospodari
Kraljevstvom N apulja i prilino smanji mo Crkve. Stoga potajno nastojahu da se s
njim dom ognu vlasti; ali se nisu znali tako ponaati da njihove postupke ne bi otkrile
Starjeine. Pa kad oni prozvae Ubertije, koji nisu sam o otkazali poslunost nego se
prihvatili i oruja, utvrdie se u svojim kuam a; stoga se gnjevan puk naorua i prisili
ih, uz pom o gvelfa, da napuste Firencu i sa svom gibelinskom strankom prijeu u
Sienu. Odatle zatraie pom o napuljskoga kralja M anfreda; i nastojanjem gospara
Farinate Ubertija vojska toga kralja, na rijeci Arbia, tako ametice potue gvelfe, da oni
koji se iz toga pokolja spasie ne pobjegoe u Firencu, sudei da im je grad izgubljen,
nego u Luku.220

7. Gibelinima bijae M anfred poslao, kao zapovjednika svoje vojske, grofa Giordana, veoma slavna ovjeka na oruju u to d oba.221 On poslije pobjede poe s
gibelinima u Firencu, i svu je svede u pokornost M anfredu, ukinuvi poglavarstvo i
svaku drugu odredbu u kojoj se nazirao ikakav oblik njezine slobode. Tu nepravdu,
nanesenu s m alo razbora, opinstvo primi s velikom mrnjom; i od neprijatelja gibelina
postade im ljuti dumanin; odatle u svemu potee, s vremenom, njihova propast. I poto
se grofu Giordanu, zbog potreba Kraljevstva, valjalo vratiti u N apulj, odredi on da u
Firenci bude kraljevski namjesnik grof G uido N ovello, gospodar Casentina. On sazva
sabor gibelina u Empoliju, gdje svi zakljuie da je potrebno, ako ele zadrati nadmo
gibelinske stranke u Toskani, razoriti Firencu koja je jedina sprem na, jer joj je puk za
gvelfe, obnoviti snage crkvenih stranaka. Toj okrutnoj presudi, izreenoj protiv jednog
tako plemenita grada, ne suprotstavi se nijedan graanin ni prijatelj, nego sam o
gospodar Farinata Uberti;222 on ga otvoreno i bez ikakva obzira poe braniti, govorei
da se ne bi uz tolike napore izlagao tolikim opasnostim a; ako ne bi m ogao prebivati u
svojoj domovini; i da ga nije prola volja za onim to je prije iskao, niti eli odbaciti ono
to mu je srea udijelila; ak da nije manji neprijatelj onima koji drugaije sm jeraju,
nego to bijae gvelfim a; te ako itko od njih strahuje od njegove domovine, nek je rui,
jer se nadao da e je obraniti onom sranou kojom je iz nje prognao gvelfe. Bijae
gospar Farinata ovjek velika duha, izvrstan u ratu, voa gibelina, i M anfred ga veoma
tovae: njegov ugled okona tu raspravu; i dom iljahu se drugim nainima da sauvaju
dravu.

8. Oni gvelfi to bjehu pobjegli u Luku, kad ih stanovnitvo otpravi zbog grofovih
prijetnji, pooe u Bolognu. Odatle ih gvelfi iz Parme zovnue protiv gibelina; tu, poto
svojom vrlinom nadjaae protivnike, dobie svu njihovu imovinu; tako da, uzdignuvi
se bogatstvom i au, kad saznae da je papa Klement zovnuo Karla Anuvinca da
219 Prvaci debelog naroda vidjeli su u papi garanciju odranja postignutih prava i sloboda, a u gibelinima i
caru opasnost od restauracije plemike samovolje.
220 Bitka kod rijeke Arbije, u podnoju zamka Montaperti, 4. rujna 1260. Arbija se zacrvenila od krvi, kae
Dante (Pakao, X, 85-86). Tom prilikom je poginulo 10.000, a zarobljeno 20.000 Firentinaca.
221 Giordano dAnglano, grof San Severina, Manfredijev brati, koji je sazvao sabor u Empoliju.
222 Farinata degli Uberti i Guido Novello su 12. rujna 1260. na elu gibelinske vojske uli u Firencu, nakon
pobjede kod zamka Montaperti. Machiavelli ovdje izraava i Danteovo miljenje o Farinati (Pakao, X, 91).
6 N. Machiavelli: IZA BR AN O D JE L O II

81

preotme Kraljevstvo M anfredu, poslae zastupnike papi da mu ponude svoje snage.223

T ak o ih p apa ne prihvati sam o kao prijatelje nego im dade i svoju zastavu; nju su uvijek
otada gvelfi nosili u ratu, a ona se i sada upotrebljava u Firenci.224 Poslije toga Karlo ote
Kraljevstvo M anfredu, te ovaj um rije;225 budui da u to bijahu umijeani gvelfi iz
Firence, njihova stranka u njoj postade snanija, a gibelinska stranka slabija; stoga oni
koji zajedno s G uidom N ovellom upravljahu Firencom prosudie da bi dobro bilo
kakvim dobroinstvom pridobiti puk kojemu su prije svaku nepravdu nanosili; ali ti
postupci, koji bi pom ogli da su bili provedeni prije nego to je stigla nevolja, kad se
poslije povedoe preko volje, ne sam o da nisu pom ogli, nego su ubrzali njihovu propast.
Prosudie dakle oni da e im puk postati prijatelj i njihov stranar ako mu vrate dio
onih asti i onih ovlatenja to mu ih bjehu oduzeli; pa izabrae trideset est graana
puana koji, zajedno s dva viteza dovedena iz Bologne, preuredie ustrojstvo grada.226
Oni, im se sastadoe, razdijelie sav grad na cehove, i nad svakim cehom odredie
poglavara da se brine o svojim podlonicim a; osim toga, svakom e dadoe po zastavu,
tako da se pod njom okupe svi ljudi pod orujem kad gradu bude od njih potreba. U
poetku bijae dvanaest tih cehova, sedam veih i pet m anjih;227 poslije manji
narastoe na etrnaest, tako da ih u svemu bijae, kao to ih sada ima, dvadeset jedan; i
jo se trideset est obnavljaa bavilo drugim stvarim a na zajedniku dobrobit.

9.
G rof G uido, da bi prehranio vojsku, naredi da se udari porez po graanim a;228
u tome naie na takve tekoe da se ne usudi silom ga ubrati; i pomislivi da je izgubio
dravu, udrui se s voam a gibelina, te odluie na silu oteti narodu ono to mu
neoprezno bjehu dopustili. I kad im se uini da su pripravni na oruju, a trideset
estorica bijahu zajedno, zametnue uzbunu; od toga se oni, ustraeni, povukoe u svoje
kue, a odm ah se istaknue zastave cehova s mnogo naoruanih pod njim a; i doznavi
da se grof Guido sa svojom strankom nalazi kod Svetog Ivana, uputie se do Svetog
T rojstva, i pokorie se gosparu Giovanniju Soldanieriju.229 S druge strane grof, uvi
gdje je narod, poe da ga nae; ni narod ne izbjegavae o kraja; nego poavi u susret
neprijatelju, sukobie se na mjestu gdje je danas loggia Tornaquinci. Tu grof bjee
odbaen, uz gubitak i sm rt vie pristaa; stoga se on, ustravljen, bojae da ga nou ne
napadnu neprijatelji i da ga, pored njegovih potuenih i prepalih, ne ubiju. I toliko
m oan u njemu bjee taj umiljaj da on, ne pom iljajui na drugi lijek, odlui da se
223 Rije je o Urbanu IV (1261-1264), a ne o Klementu IV (1265-1268). U vrijeme Klementa stigao je Karlo
Anuvinac, 1265. god.
224 Crveni orao na bijelom polju, ispod kojega je zeleni zmaj, a iznad glave crveni ljiljan.
225 Poginuo u bici kod Beneventa, 1266. god.
226 Iz Bologne su pozvana dva redovnika, Catalano dei Malavolti i Loderingo degli Andalo, koji su pripadali redu
Brae svete Marije, tzv. fratres gaudentes, jer su bili zatitnici nejakih i suci u sporovima. Catalano je bio gvelf, a
Loderingo gibelin. Dante ih naziva dvolinima, jer su se obogatili korupcijom. Meutim, za njihove vlasti proirilo se
sudjelovanje graana u upravljanju gradom, i taj datum, 1266, mnogi spominju kao uvrenje komunalne demokra
cije u Firenci.
227 Na elu svakog ceha bio je konzul, a konzuli su odluivali, uz pomo Posebnog i Opeg vijea, o svemu to je
bilo u interesu pripadnika cehova, odnosno graana. Bilo je ustanovljeno sedam cehova: suci i notari, trgovci inozemnim
suknom, mjenjai novca i bankari, vunari, lijenici i apotekari, svilari i krznari. Kasnije su ti cehovi nazvani veliki
(Arti maggiori), a ustanovljeni su i mali cehovi (Arti minori); iz njih se 1289. izdvojilo pet srednjih cehova: mesari,
postolari, kovai, klesari i stolari, lanari i kramari. Najnii su bili cehovi vinara, pekara, trgovaca ivenim namirnicama,
trgovaca drvom, koara, tavljaa i krojaa, oruara, bravara i gostioniara. Pripadnici velikih cehova inili su debeli
narod (popolo grasso), a malih su zvani mravi narod (popolo minuto). Novost je bila to su se i plemii morali
upisati u cehove, pa su tako oni svedeni na graane. Dante se upisao u ceh lijenika i apotekara, a Giotto je do 1327.
bio u cehu lanara, da bi tek tada bio prihvaen u ceh lijenika i apotekara.
228 Tj. da bi isplatio est stotina njemakih konjanika koje je grof Giordano doveo u Sienu u pomo gibelinima.
229 Gianni eSoldanieri bio je gibelin, pa ga Dante smjeta meu izdajnike (Pakao, XXXII, 121).

radije spasi bijegom nego borbom ; pa unato savjetim a starjeina i stranke, sa svom
svojom vojskom ode u Prato. Ali im ga minu strah stoga to se nae na sigurnu mjestu,
spoznade svoju greku; i elei je ispraviti, ujutro, kad svanu dan, vrnu se s vojskom u
Firencu, da na silu ue u taj grad to ga od kukaviluka bjee napustio; ali mu se ne
ostvari naum, jer onaj puk to bi ga teko m ogao protjerati, lako ga m ogae zadrati
napolju; zato on alostan i osram oen ode u Casentino; a gibelini se povukoe u svoje
dvore. Poto, dakle, pobijedi puk, po savjetu onih koji ljubljahu dobrobit republike,
odlui ujediniti grad i zovnuti sve graane, kako gvelfe, tako i gibeline, koji se nalaahu
izvan njega.230 Vratie se, dakle, gvelfi, est godina nakon to bjehu prognani, a i
gibelinima bjee oprotena skora nepravda te se vratie u svoju domovinu. Ipak su ih i
narod i gvelfi jako mrzili, jer ovi ne m ogahu izbrisati iz pam enja izgnanstvo, a on je
predobro pam tio njihovo nasilje dok je ivio pod njihovom upravom ; stoga ni jedna ni
druga strana ne poinu duom . D ok je Firenca u takvu stanju ivjela, prosu se glas da
M anfredov neak Konrad, s vojskom , dolazi iz Germanije da zauzme N apu lj; stoga se
gibelini ispunie nadom da e povratiti svoju vlast, a gvelfi poee razm iljati kako da se
osiguraju od neprijatelja; pa zaiskae pom o od kralja K arla da se mogu braniti kad
bude prolazio Konrad.231 K ad se stoga zaputi Karlova vojska, gvelfi postadoe toliko
drski i tako ustraie gibeline da oni, dva dana prije njezina dolaska, sami pobjegoe.

10.
K ad gibelini odoe, Firentinci preuredie stanje grada; pa izabrae dvanaest
voa da sjede u poglavarstvu dva mjeseca, a nisu se zvali Starjeine, nego Dobri ljudi; uz
njih bijae vijee od osam deset graana, koje se zvalo Vijee povjerenja;232 poslije njih
bijae stotinu osam deset puana, po trideset iz svake estine, koji se s Vijeem
povjerenja i dvanaest Dobrih ljudi zvahu Glavno vijee. Odredie jo jedno vijee od
stotinu dvadeset graana, puana i plemia, koje je izvravalo sve stvari to bi ih druga
vijea zakljuila; i preko njega su se dijelile slube u republici. Zadravi tu vladu,
ojaae jo stranku gvelfa poglavarstvim a i drugim odredbam a, da bi se s veim
snagam a mogli braniti od gibelina; a njihova dobra razdijelie na tri dijela, od kojih
jedan predae javnosti, drugi poglavarstvu stranke, po imenu Kapetanim a, a trei
gvelfima kao naknadu za pretrpljene tete. K tomu papa, da T oskan a ostane gvelfska,
proglasi kralja Karla carskim namjesnikom Toskane. Poto, dakle, Firentinci zahvalju
jui toj novoj vladi sauvae svoj ugled, iznutra zakonim a a izvana orujem, umrije
papa; i poslije duga natezanja, nakon dvije godine, bijae izabran za prvosveenika
Grgur X . On, budui da dugo bijae u Siriji, a tam o bjee i u vrijeme svoga izbora,
daleko od gloenja stranaka, nije do njih drao onoliko koliko su to inili njegovi
prethodnici.233 I zato, doavi u Firencu na putu za Francusku, ocijeni da je dunost
dobra pastira da ujedini grad; te uznastoja toliko da Firentinci pristadoe primiti
gibelinske prvake da se dogovore o njihovu povratku; i prem da se sporazum uglavi,
230 Istjerivanje grofa Guida iz grada bilo je prva politika pobjeda naroda, tj. organiziranih graana Firence,
kojima su dojadili i gvelfi i gibelini. Narod je bio u tom sukobu nesvrstan: njegov najprei interes bila je sloboda i
dobrobit Firence. Iz te orijentacije e se kasnije roditi politika ravnotee Lorenza Velianstvenog.
231 Konrad je uao u Italiju u listopadu 1267, ali su glasine o njegovu dolasku kolale ve 1266. god. Guido di
Monforte je na elu osamstotina francuskih konjanika uao u Firencu na Uskrs, 17. travnja 1267.
232 Institucija Dobrih ljudi (Buoni uomini) vue porijeklo iz langobardske drave, gdje su bili najvia sudska
instancija. Vijee povjerenja (Consiglio di Credenza) zapravo je bilo vlada, ujedno i najvii zakonodavni organ komune.
Zasjedanja Vijea povjerenja bila su tajna, pa odatle i njegovo ime (neki smatraju da mu ime dolazi od ljudi od
povjerenja koji su ga sainjavali).
233 Grgur X (1271-1276) izabran je nakon tri, a ne dvije godine natezanja. Kardinali okupljeni u Viterbu
podijelili su se oko izbora Francuza ili Talijana. Izbor Tedalda Viscontija iz Piacenze trebao je sprijeiti jaanje Karla
Anuvinskog. Zaudo, o njemu Machiavelli ne govori u svojoj I knjizi.

gibelini bijahu toliko ustravljeni da se ne htjedoe vratiti. Papa zbog toga optui grad i s
prezirom ga izopi; u tom izopenju ostade do smrti toga pape; ali kad on umrije, papa
Inocent V ga opet blagoslovi. Z a prvosveenika bijae ustolien N ikola III, rodom iz
kue Orsini; i budui da se pape uvijek bojahu onoga tko bi postao moan u Italiji, pa
m akar mu mo porasla s pom ou Crkve, i budui da je pokuavahu smanjiti, raahu se
iz toga esti nemiri i este promjene to se u njoj zbivahu; jer je strah od jednog
m onoga izazivao uzdizanje jednog slaboga; a kad bi se taj uzdigao, izazvao bi strah; a
strah bi tjerao pape da ga pokuaju sruiti: zbog toga je Kraljevstvo istrgnuto iz ruku
M anfredovih i preputeno K arlu; zbog toga je kasnije porastao strah od njega i
snovanje njegove propasti.234 Stoga N ikola III, potaknut tim razlozim a, uznastoja
toliko da Karlu, posredstvom cara, bijae oteta uprava nad T oskan om ; pa u tu
pokrajinu posla, u ime C arstva, svoga legata gospara Latina.235
11.
Bijae Firenca tada u prilino jadnu stanju, jer se gvelfsko plem stvo osili i ne
bojae se poglavarstava; tako svakog dana bijae m nogo ubojstava i drugih nasilja, a
poinitelji se ne kanjavahu jer ih je titio ovaj ili onaj plemi. Stoga puki glavari
pomislie kako bi dobro bilo da se prime natrag bjegunci i tako stane na put toj
drskosti; to prui zgodu legatu da ujedini grad; i gibelini se vratie. I um jesto dvanaest
starjeina odredie ih etrnaest, od svake stranke po sedam , da vladaju jednu godinu i
da ih bira papa.236 Potraja ta uprava u Firenci dvije godine, dok prvosveenstvo ne
zadobi p apa M artin, rodom Francuz, koji vrati kralju Karlu svu vlast to mu je N ikola
bijae oteo;237 stoga odm ah uskrsnue stranke u T oskani, jer Firentinci pograbie oruje
protiv Careva nam jesnika,238 a da bi gibeline liili uprave i monike drali na uzdi,
uvedoe nov oblik vladavine. Tekla je godina 1282, a cehovi su uivali znatan ugled,
poto im bijahu data poglavarstva i orunici; stoga oni naredie da se umjesto
etrnaestorice postave tri graanina koji e se zvati priorim a i dva mjeseca vladati
republikom, a mogu biti puani i velikai, sam o ako se bave trgovinom ili zanatom .239
Poslije prvog poglavarstva uvedoe estoricu, tako da iz svake estine grada bude po
jedan; taj broj se odra sve do 1342, kad se grad razdijeli na etvrti a broj priora povea
na o sam ;240 ipak ih je u meuvremenu ponekad, u osobitim zgodam a, bivalo i dvanaest.
K ako se s vremenom uvidje, ovo poglavarstvo donese propast plemiima, jer ih je narod
na razliite naine izostavljao i poslije bez ikakva obzira pobjeivao; na to su plemii u
poetku pristajali, da ne bi bili ujedinjeni, pa elei silno oteti vlast jedni drugim a, svi je
izgubie. Dodijelie tome poglavarstvu jednu palau da u njoj tajno prebiva, jer prije
bijae obiaj da se poglavarstva i odbori sastaju u crkvam a; i tu palau poastie jo
234 Usp.: Rasprave..., I, 12. i 23.
235 Kardinal Latino Frangipani pokuao je opet pomiriti zavaene stranke: izabrao je etrnaest Dobrih ljudi osam gvelfa i est gibelina da upravljaju gradom, i uveo njihov reizbor svaka dva mjeseca.
236 18. sijenja papin legat kardinal Latino Frangipani iz porodice Malabranca uspio je najprije meusobno
pomiriti gvelfe, a potom je gibelinima doputen povratak u grad pod uvjetom da se vjenanjima i pos'ebnim izjavama i
garancijama povezu s gvelfskim porodicama. (G. Villani, Cronica, transko izdanje iz 1857. god.) Umjesto dvanaesto
rice Dobrih ljudi postavljeno je etrnaest starjeina (anziani). Osam od njih su bili gvelfi, a est gibelini. Papa je
imenovao samo narodnog kapetana i gradonaelnika (podesta) na dvije godine.
237 Simon de Brion, koji je vladao pod imenom Martin IV od 1281. do 1285. god.
238 Carev namjesnik je bio Lotar (tal.: Loddo d Alemagna), ali je taj dogaaj sporedan.
239 Reforma iz 1282. god. znaila je kraj dvopartijskog sistema i uspostavljanje korporativnog sistema na elu s
priorima cehova. Od 1250. jaa utjecaj cehova a time i graanske klase. 15. lipnja 1282. predstavnici najvanijih cehova
(Calimala, trgovci suknom; Cambio, tj. bankari i mjenjai novca te Arte della Lana, tj. vunari) sastali su se u crkvi San
Procolo i uspostavili vladu cehovskih starjeina. Nakon dva mjeseca njihove vlasti uspostavljen je Priorat u koji su uli
predstavnici est vanijih cehova, a sedmi ceh - notari i suci - vrili su funkciju administracije.
240 Do 1343. god. grad je po suvremenom kalendaru bio podijeljen u sestiere, tj. u est dijelova.

84

asnicim a i drugim potrebnim slubenicima; i prem da su ih u poetku nazivali sam o

priorim a, ipak im poslije, radi veega dostojanstva, dadoe naziv lanova Sinjorije.241
Provedoe Firentinci neko vrijeme u unutranjem miru; dotle su vojevali s Aretincima,
koji su protjerali gvelfe, i sretno ih pobijedie u Cam paldinu.242 I poto grad ojaa u
ljudstvu i bogatstvu, odluie da mu jo poveaju zidine; i proirie gradski krug kako se
i danas vidi, jer prije njegov prom jer bijae sam o onaj razm ak koji see od Starog m osta
do crkve San Lorenzo.243
12. inilo se kao da su vanjski ratovi i unutranji mir ugasili gibelinsku i gvelfsku
stranku u Firenci; tinjale su sam o one mrnje kojih prirodno ima u svim gradovim a
izmeu monika i puka; jer kad narod eli ivjeti po zakonim a, a monici ih ele
prekrajati, meu njima je sloga nem ogua.244 D ok su im gibelini zadavali straha, ta se
mrnja ne otkri; ali im se ovi pokorie, pokaza ona svu svoju m o; i svakoga je dana
stradavao poneki puanin; a zakoni i poglavarstva ne bijahu dovoljni da ga osvete, jer
se svaki plemi s rodbinom i prijateljim a branio od snaga priora i kapetana. Stoga
cehovski prvaci,245 elei stati na put toj nevolji, odredie da svaka Sinjorija na poetku
svoje slube imenuje jednoga gonfalonijera pravde, ovjeka puanina, kojem u dodijelie
tisuu vojnika pod dvadeset zastava;246 on e sa svojim stijegom i svojim orunicima
spremno braniti pravdu, kad god ga zovnu oni ili kapetan. Prvi bjee izabran U baldo
Ruffoli. On istae stijeg i razori kue Gallettijeve, jer jedan iz te obitelji247 bjee ubio
nekog puanina u Francuskoj. Lako je bilo cehovima izdati tu zapovijed, kad su meu
plemiima vladala velika neprijateljstva; ovi se jo ne bijahu ni domislili kakva je
uredba protiv njih donesena, a ve osjetie estinu s kojom se provodi; i to ih isprva jako
ustrai; ali se m alo poslije toga ipak osilie; jer kako je uvijek netko od njih bio u
lanstvu Sinjorije, imali su m ogunosti sprijeiti gonfalonijera da ne vri svoju du
nost.248 Osim toga, kako je tuitelj nakon neke nepravde m orao dovesti svjedoke, nije
se m oglo nai nikoga tko bi htio svjedoiti protiv plem ia; tako Firenca za kratko
vrijeme zapade u isti onaj nered, i velikai nanoahu puku iste nepravde, jer suci bijahu
spori a presude se ne izvravahu.
13. I kada puani ne znae to bi inili, G iano della Bella, ovjek vrlo plemenita
podrijetla ali ljubitelj slobode grada, potaknu cehovske priore da preurede grad; i po
241 Godine 1282. je Sinjorija bila smjetena u Kestenov toranj (Torre della Castagna), a od 1290. u dvorcu
Gerardina Cerchija. Godine 1299. na mjestu dvorca porodice Vacca izgraen je dvorac priora, ili Sinjorija, po nacrtima
Arnolfa di Cambija, i doivio nekoliko pregradnji od 1343. do 1598. god., kad je na kraju dobio naziv Palazzo Vecchio.
U toku svog mandata lanovi Sinjorije boravili su u dvorcu i tamo se i hranili. Donato Giannotti u svom djelu Della
Repubblica Fiorentina istie da su ih namjerno prozvali lanovi Sinjorije, da bi izbjegli feudalni prizvuk naziva
Signori.
242 11. lipnja 1289. kod Campaldina (u podnoju brda Poppi) Firenca i njeni saveznici Lucca i Pistoia razbili su
gibelinsku vojsku. U toj bici sudjelovao je i Dante.
243 Firenca je drugi puta opasana bedemima krajem 11. i poetkom 12. stoljea. Godine 1285. odlueno je da se
proiri krug, ali je izgradnja poela tek 1299. god. U 14. stoljeu gradski bedemi su se prostirali u duini od 8,5
kilometara, visine 11 metara, sa 73 kule visine 23 metra.
244 Usp.: Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija, I, 5, i Vladar, IX.
245 Tj. najmoniji cehovski starjeine, najautoritativniji predstavnici cehova, koji su ujedno bili i najbogatiji
graani. O socijalnoj diferencijaciji u cehovima vidjeti: V. I. Rutenburg, Narodnie dvienija u gorodah Italii, XIV
naalo XV v, Moskva-Lenjingrad, 1958.
246 U sijenju 1293. donesene su Odredbe o pravdi (Ordinamenti digiustizia), po kojima je ustanovljena dunost
gonfalonijera pravde (Gonfaloniere di giustizia), kao predsjednika vlade (gonfaloniere stjegonoa).
247 lan porodice Galli, a ne Galletti.
248 Ovaj podatak je netoan. Plemii po novom zakonu (Odredbi o pravdi), koji ima snagu ustava, nisu mogli
vriti nikakve javne dunosti. Sankcije protiv plemia bile su vrlo otre i ne stoji ocjena o sporosti pravde. Naprotiv,
sudovi su donosili gotovo rakonske kazne protiv plemia.

85

njegovu se savjetu odredi da gonfalonijer prebiva s priorim a i da pod sobom imade

etiri tisue ljudi;249 i jo se svi plemii liie prava da budu lanovi Sinjorije; i obvezae
se sukrivci na istu kaznu kao krivac; ustanovi se da glas javnosti bude dovoljan
sudac.250 Po tim zakonim a, koji se prozvae O dredbam a o pravdi, stee puk velik ugled,
a G iano veliku mrnju; jer bijae na zlu glasu kod m onika kao zatornik njihove moi, a
bogati su mu puani zavidjeli jer miljahu da je prevelika njegova vlast; i to se pokaza u
prvoj povoljnoj prigodi. Sudbina dakle htjede te pogibe neki puanin u kavgi gdje se
um ijealo nekoliko plem ia, a meu njima i gospar C orso D onati; on bijae smjeliji od
ostalih, pa se na nj svali krivica; i zbog toga ga uhiti puki kapetan; i bilo to mu drago,
ili zato to gospar C orso ne bijae zgrijeio, ili zato to se kapetan bojae da ga osudi,
njemu bijae oproteno.251 T o oprotenje toliko ozlovolji puane, te zgrabie oruje i
pohitae do kue G iana della Belle i zam olie ga da mora uznastojati da se potuju
zakoni koje je sam smislio. G iano je elio da gospar C orso bude kanjen, pa ne naredi
da se odloi oruje, kako su mnogi sudili da m ora uiniti, nego im svjetova da izau
pred Sinjoriju, potue se na taj sluaj i zamole ih da se za nj pobrinu. Ali puk, pun
gnjeva, mislei da ga je kapetan uvrijedio a Giano napustio, ne poe do Sinjorije nego
do kapetanove palae, te je zauze i poh ara.252 Taj in ozlovolji sve graane; a oni koji su
prieljkivali Gianovu propast, optuivali su ga pripisujui njemu svu krivnju; i tako,
poto se meu lanovim a Sinjorije nae onih koji pristadoe uz njegove neprijatelje,
tuie ga kapetanu kao pobunitelja naroda. I dok se njemu sprem alo suenje, narod se
naorua i sjati oko njegove kue nudei mu obranu protiv Sinjorije i njegovih neprijate
lja. N e htjede G iano iskuavati tu puku naklonost, niti povjeriti svoj ivot sucima, jer
se bojae pokvarenosti ovih i nestalnosti onih; i tako, da neprijateljim a ne prui prilike
da mu naude, a prijateljim a da nakode domovini, odlui otputovati, i prepustiti mjesto
zavisti, i graane osloboditi straha to su ga od njega utjeli, i napustiti grad koji je na
svoj troak i pogibelj oslobodio od ropstva m onika; i dobrovoljno izabra izgnan1 SI
stvo.

14.
Poslije njegova odlaska plem stvo se ponada da e povratiti svoje dostojan
stvo; i prosudivi da se njihovo zlo rodilo iz nesloge, ujedinie se plemii i poslae
dvojicu svojih pred Sinjoriju, koju su sm atrali sklonom , da je zam ole ne bi li se
um ilostivila djelomice ublaiti otrinu zakona koji su protiv njih donijeti.254 Taj
zahtjev, im se otkrio, uzbuni duhove puana, jer miljahu da e im ga lanovi Sinjorije
odobriti; i tako, dok su plemii eljeli svoje a puani sumnjali svoje, prihvatie se oruja.
Plemii se utvrdie na tri m jesta: kod crkve San Giovanni, na N ovoj trnici i na trgu
249 Gonfalonijer pravde bio je uvar tzv. narodnog stijega (Gonfalone del popolo) i imao je pravo pozvati narod
pod oruje. U poetku je pod sobom imao tisuu orunika (berroviensbirri = biri), a u travnju 1293. taj je broj
povean na dvije tisue. Tek 1306. god. dodijeljeno je gonfalonijeru pravde 4000 ljudi.
250 Tj. uvaavao se dokaz po uvenju.
251 Corsu Donatiju sudio je podesta (gradonaelnik), a ne kapetan, u to vrijeme Gian di Luchino da Como. Javno
mnijenje je bilo uvjereno da je podesta potkupljen, a Giano je bio na strani puka, ali su cehovski prvaci stali na stranu
debelog naroda. Radi se, dakle, o tipinom klasnom sukobu.
252 Radi se o palai gradonaelnika, a ne kapetana. Machiavelli je pobrkao injenicu da je od 1254. do 1271.
godine u tom dvorcu boravio kapetan naroda, a potom podesta. Od 1574. u ovom dvorcu je smjeten zapovjednik
policije (Bargello), po kome i danas on nosi ime, a njegovi graditelji su Neri Fioravanti, fra Ristoro i fra Sisto.
253 Godine 1295. Giano Della Bella je otiao u Francusku i tamo se bavio trgovinom. Papa Bonifacije VIII ga je
ekskomunicirao, i time se jo jednom upleo u unutranje sukobe Firence.
254 Ovaj podatak se nigdje ne spominje u izvorima, pa izgleda da ga je Machiavelli izmislio. U stvari, plemii su
zahtijevali ublaavanje sankcija i posebno ukidanje dokaza po uvenju i porodine odgovornosti koja je bila predviena
po Odredbama, to je omoguavalo sankcije protiv suprunika i cijelog roda.
8 6

M ozzi; i bijahu trojica zapovjednika: gospar Forese Adimari, gospar Vanni M ozzi i
gospar Geri Spini; puani se u vrlo veliku broju slegoe pod svojim zastavam a pred
palau Sinjorije, a njezini lanovi tada stanovahu blizu San Brocola. I kako puani
sumnjahu u tu Sinjoriju, odredie est graana da njima upravljaju.255 D ok se jedna i
druga strana spremahu za okraj, neki od njih, kako plemii tako i puani, te stanoviti
sveenici na dobru glasu, stadoe izmeu njih da ih pomire, podsjeajui plemie da su
njihova oholost i njihova opaka vladavina bile uzrokom to su im otete asti i uvedeni
zakoni protiv njih; i da njihovo sadanje laanje oruja i nasilno posezanje za onim to
im je oteto zbog njihove nesloge i njihovih loih postupaka nije nita drugo nego elja
da se upropasti dom ovina i otea vlastito stanje; i neka ne smetnu s um a da im je puk
m nogo nadm oniji brojem , bogatstvom i mrnjom, i da se ne bori ono plemstvo preko
kojeg im se ini da drugi napreduju, nego bude, kad se potegne oruje, tek isprazno ime
koje ih ne moe obraniti od mnotva. Puk su s druge strane podsjeali da nije mudro
uvijek htjeti posljednju pobjedu, i da nikada nije bilo pam etno tjerati ljude u zdvojnost,
jer tko se ne nada dobru ne boji se zla; i da m oraju misliti kako je upravo to plemstvo
osvjetlalo Firencu u ratovim a, i da stoga nije dobro ni pravedno progoniti ga s tolikom
m rnjom; i kako su plemii lako podnosili to ne uivaju svoje vrhovno poglavarstvo,
ali ne m ogu podnijeti da ih svatko, s pom ou donesenih uredbi, moe protjerati iz
domovine; i zato bi dobro bilo ublaiti te uredbe, i za tu dobrobit odloiti oruje; i neka
ne izazivaju sudbinu u okraju pouzdavajui se u brojnost, jer se m nogo puta vidjelo
kako m anjina nadjaa veinu. U puku su vladala razliita miljenja: mnogi su eljeli da
se zametne bitka, jer do nje nuno m ora doi jednoga d an a; i zato je bolje to odmah
svriti, nego ekati da im neprijatelji ojaaju; pa ako se misli da e se zadovoljiti
ublaenim zakonim a, dobro bi ih bilo ublaiti; ali da je njihova oholost tolika te se
nikada nee smiriti, osim pod prisilom. M nogim a drugim a, koji bijahu mudriji i
smirenijega duha, inilo se da nije osobito vano ublaiti zakone, a da je zametnue
bitke veom a vano; i tako prevlada njihovo miljenje; i odredie da su za optube
plemia potrebni svjedoci.256

15.
Poto odloie oruje, jedna druga strana ostade puna sumnje, te je svaka
utvrivala kule i naoruavala se;257 a puk preuredi vlast svodei je na manji broj, jer su
lanovi Sinjorije bili skloni plemiima: na vlasti ostadoe M ancini, M agalotti, Altoviti,
Peruzzi i Cerretani. Zadravi to stanje, radi veeg dostojanstva i sigurnosti Sinjorije,
utemeljie im palau godine 1298; i nainie im trg od kua koje neko pripadahu
obitelji Uberti.258 U to isto doba poee se graditi i dravni zatvori; te graevine se
privedoe kraju za nekoliko godina.259 I nikada na grad ne bijae jai ni sretniji nego u
to doba, jer bjee pun ljudstva, bogatstva i slave: graana spremnih za oruje trideset
tisua, a oni iz okolice sezahu do sedamdeset tisua; sluala ga je cijela T oskan a, to u
pokornosti, to u prijateljstvu; i prem da izmeu plemia i puana ostade poneka
255 Reformom je broj priora smanjen na est.
256 Zakon je ublaen, ali je ostao na snazi dokaz po uvenju, s time to je sada za pokretanje procesa bilo
potrebno tri svjedoka umjesto dva, kako je prije bilo propisano. Ublaene su i neke novane kazne.
257 Netoan podatak, jer je prema Odredbama o pravdi plemiima bilo zabranjeno da se naoruavaju i utvruju.
Reforma uprave svela se samo na smanjenje broja priora.
258 Palaa je utemeljena 1299. god., a Machiavelli navodi dataciju po firentinskom kalendaru. Oko palae su
sruene kue Ubertijevih i tako je nastala dananja Piazza della Signoria.
259 Tzv. Stinche, u kojima je i Machiavelli boravio nakon pada Republike 1512. godine. Zatvor je izgraen na
ostacima starog rimskog amfiteatra (Le Burelle), kasnije palaa Peruzzi.

87

kivnost i sumnja, ipak one ne donesoe nikakvih zlih posljedica, nego svi ivljahu slono
i u miru. Taj mir, da ga nova unutranja neprijateljstva ne pom utie, nije m orao
strahovati od vanjskih opasnosti; jer grad bijae u takvu stanju da se nije m orao bojati
ni Carstva ni svojih bjegunaca,260 a svima talijanskim dravam a m ogae odgovoriti
vlastitim snagam a. M eutim , zlo koje mu ne m ogahu nanijeti vanjske sile, nanesoe mu
ga unutranje.

16. Bijahu u Firenci dvije obitelji veom a mone po bogatstvu, plemstvu i ljudstvu,
Cerchi i Donati. M eu njima je bilo nekih nesuglasica, jer bijahu susjedi u Firenci i
okolici,261 ali ne tako tekih da bi bilo dolo do oruja; i m oda ni ne bi bilo velikih
posljedica, da se ne javie mrnje zbog novih razloga. M eu prvim obiteljim a u Pistoji
bijae obitelj Cancellieri.262 Zbi se te se Lore sin gospara Guglielm a i Geri sin gospara
Bertake, oba iz te obitelji, u igri porjekae, i Lore lako rani Gerija. T a nezgoda
ozlovolji gospara Guglielm a; i mislei da e ovjenou izgladiti spor, jo ga povea;
jer zapovjedi sinu da ode do ranjenikova oca dom a i zamoli ga za oprost. Poslua Lore
oca; ipak taj ovjeni in nimalo ne ganu ogorenu duu gospara Bertake; i poto
zapovjedi slugam a da uhvate Lorea, radi veeg ponienja naredi da mu se na nekim
jaslam a odsijee ruka, rekavi mu: Vrati se svome ocu, i reci mu da se rane ne lijee
rijeima nego maem. - Okrutnost toga ina toliko rasrdi gospara Guglielma, te naredi
svojim a da zgrabe oruje i osvete ga; a gospar Bertacca se naorua za obranu; i ne
razdijeli se sam o ta obitelj nego i cijeli grad Pistoia. I kako Cancellieri potekoe od
gospara Cancellierea, koji imae dvije ene, a jedna se od njih zvala Bianca, tako se
stranka onih koji od nje potekoe nazva B ian ca, to e rei B ijela; a druga se nazva
N e ra , to e rei C rn a, da bi joj ime bilo protivno. Zam etnu se meu njima tokom
vremena mnogo bitaka, te mnogi ljudi izgiboe i mnoge se kue razorie; i ne mogavi se
pomiriti, iznemogli u tome zlu, i elei ili dokonati svoja trvenja ili ih poveati tuim
razjedinjenjem, dooe s njima u Firencu; i crnima bijae sklon gospar C orso, glavar
obitelji Donati, jer bijahu s njima u rodu; zbog toga se bijeli, da bi imali m oan oslon
koji e ih podrati protiv D onatija, utekoe gosparu Veriju Cerchiju, ovjeku koji ni u
kojem pogledu ne bijae manji od gospara C orsa.263

17. T a kivnost, potekla iz Pistoje, rasplam sa staru mrnju izmeu Cerchija i

D onatija; i bijae ve toliko oita te su priori i drugi estiti graani mislili da se meu
njima svakoga asa moe trgnuti oruje, i da e se zbog njih poslije cio grad razdije
liti.264 I stoga se utekoe Prvosveeniku, molei ga da svojom vlau stane na put tim
razbuenim strastim a koje sami ne mogahu suzbiti. Papa265 prizva gospara Verija i
zapovjedi mu da uglavi mir s Donatijevim a; na to se gospar Veri poe uditi, rekavi da
260 Godine 1294. je njemaki i rimski car Adolf iz roda Nassau poslao u Toskanu Jeana de Chalonsa s ciljem da
okupi gibeline i srui vladu u Firenci. Meutim, Firentinci su ga uspjeli potkupiti i on se vratio izdavi gibeline i Aretince.
261 U originalu: contado (= grofove zemlje, od conte = grof), bivi feudalni posjedi. O socijalnim sukobima
izmeu contada i grada vidjeti: V. I. Rutenburg, nav. dj.
262 Usp.: Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija, II, 21. i 25; III, 27, i Vladar, XX. Machiavelli je 1501. god. boravio
u Pistoji i o tome ostavio spis Ragguaglio delle cose fatte dalla Repubblica Fiorentina per quietare le parti di Pistoia.
263 U rodu su bili Cancellieri, Bianchi i Cerchi, suprotno od onoga to navodi Machiavelli.
264 Podjele su bile mnogo dublje nego to to moe izgledati na osnovi porodinih razmirica: na elo partije crnih
stali su plemii, dok su na strani bijelih bili bogati puani, tzv. debeli narod. U ovom sukobu nije aktivnije sudjelovao
firentinski puk.
26s Papa je tada bio Bonifacije VIII (Benedetto Gaetani), koji je vladao od 1294. do 1303. god.

s njima nije ni u kakvu neprijateljstvu; da ne zna zato je potreban mir, jer meu njima
nema rata, a bez rata nema ni mira. Poto se dakle gospar Veri vrati iz Rim a bez ikakva
drugog dogovora, strasti se toliko razbuktae da je u njemu zbog najm anjega prijepora
moglo prekipjeti, kao to se i zbilo. Bijae mjesec svibanj;266 u to se vrijeme u Firenci
blagdani javno svetkuju. T ak o se neki mladii, iz obitelji Donati, jaui s prijateljim a,
zaustavie da gledaju kako ene pleu kraj crkve Santa Trinita; pristigoe i neki iz
obitelji Cerchi, takoer s pratnjom mnogih plem ia; i ne prepoznavi D onatije koji
bijahu ispred njih, a eljni i oni da vide, natjerae konje meu njih i sudarie se s njima;
tada Donatijevi, sm atrajui da su uvrijeeni, trgnue oruje; njima Cerchijevi junaki
odgovorie; i poto svatko zadade i dobi mnoge rane, rastavie se. T aj nered bijae
poetak m nogoga zla; jer se cio grad razdijeli, kako velikai tako i puani; i stranke
preuzee imena bijelih i crnih. N a elu stranke bijelih bijae obitelj Cerchi, a uz njih
pristadoe obitelji Adim ari, Abati, djelomice Tosinghi, Bardi, R ossi, Frescobaldi, Nerli i
Mannelli, te svi M ozzi, Scali, Gherardini, Cavalcanti, M alespini, Bostechi, Giandonati,
Vecchietti i Arrigucci; njima pristupie mnoge obitelji puana, zajedno sa svim gibelinima to ih bijae u Firenci; tako oni, zbog velikoga m notva koje ih je pratilo, drahu
gotovo svu vlast u gradu. Obitelj D onati, s druge strane, bijae na elu crne stranke, a s
njima bijahu oni dijelovi spomenutih obitelji to ne pristadoe uz bijele, te k tome svi
Pazzi, Bisdomini, M anieri, Bagnesi, Tornaquinci, Spini, Buondelmonti, Gianfigliazzi,
Brunelleschi. I nije ta zla krv zatrovala sam o grad, nego se jo i sva okolica razdijeli;
stoga se kapetani gvelfske stranke i svi koji ljubljahu gvelfe i republiku uplaie jako da
taj novi raskol, s propau grada, ne uskrsne opet gibelinske stranke. I opet dojavie
papi Bonifaciju da nae tome lijeka, ako ne eli da taj grad, koji oduvijek bijae tit
Crkve, ili propadne ili postane gibelinski. Stoga papa posla u Firencu M attea Acquaspartu, portugalskoga kardinala, za legata;267 i poto naie na potekoe u bijeloj
stranci, koja se manje bojala jer mu se inilo da je m onija, otputova srdit iz Firence i
zabrani u njoj bogosluje; i tako ona ostade u veoj pometnji nego to je bila prije
njegova dolaska.

18.
Poto se dakle uzbunie svi duhovi, dogodi se te se na nekom pogrebu nae
zajedno mnogo Cerchija i mnogo D onatija gdje izmijenie teke rijei, a za njima se
latie i oruja; 268 ali od toga, privremeno, bijae sam o m nogo buke. I poto se svatko
vrati kui, odluie Cerchi napasti Donatije, pa ih s velikim mnotvom pooe potraiti;
ali sranou gospara C orsa bijahu odbijeni i mnogi meu njima ranjeni. Sav grad bijae
pod orujem; bijes m onika nadjaa Sinjoriju i zakone; mudriji i bolji graani ivljahu u
nedoumici. Obitelj D onati i njihove pristae se vie bojahu, jer su bili nemoniji; stoga
se gospar C orso sastade s crnim prvacim a i kapetanim a stranke da vijeaju;269 i
dogovorie se da se od pape zaite netko kraljevske krvi, tko bi doao uvesti reda u

266 Navedeni dogaaj zbio se u svibnju 1300. godine, a tadanji kroniari, D. Compagni i G. Villani, pripisuju
ovu provokaciju Donatima.
267 Acquasparta je bio kardinal Oporta. elio je ponovo vratiti vlast optimatima, to je izazvalo reakciju puka,
koji mu je zaprijetio atentatom. Kardinal je otiao u Romanju i pokrenuo postupak proglaenja interdikta nad Firencom
(tj. zabrane vrenja crkvenih obreda), ali proces protiv Firence nije okonan.
268 Dogaaj se zbio u sijenju 1297. god., ali se isprepliu u ovom poglavlju i dogaaji koji su se zbili 1301.
(sabor crne stranke), i progon iz grada koji se zbio godinu dana prije. Machiavelli je pobrkao kronologiju i uzrono-posljedine veze.
269 Takozvani sabor u crkvi Sv. Trojstvo (San Trinita), koji je posluio kao pokrie papi koji je ve u
studenome 1300. god. poslao u Italiju Karla Valoisa, brata Filipa Lijepoga.

89

Firenci, mislei da se tako mogu pobijediti bijeli. T a je odluka dojavljena priorim a, a

protivnika stranka ju je optuila kao urotu protiv ivljenja u slobodi.270 I kako obje
strane bijahu pod orujem, lanovi Sinjorije, meu kojim a u to vrijeme bijae i Dante,
po njegovu se savjetu i razboritosti ohrabrie i naoruae puane kojim a se mnogi iz
okolice pridruie; i zatim prisilie voe obiju strana da poloe oruje, a gospara C orsa
D onatija s m nogim a iz crne stranke prognae;271 i da bi pokazali kako su u tome sudu
nepristrani, prognae jo neke iz bijele stranke, ali se oni m alo poslije vratie pod
izlikom da su ih vodili estiti razlozi.

19.
G ospar C orso i njegovi odoe u Rim, jer miljahu da je p apa sklon njihovoj
stranci; i usmeno uvjerie papu u ono to su mu ve prije pismeno javili. N a papinu se
dvoru nalazio Karlo V alois, brat francuskoga kralja, kojega u Italiju zovnu napuljski
kralj da prijee na Siciliju.272 Stoga papa odlui da ga, na usrdne molbe prognanih
Firentinaca, poalje u Firencu im se ukae povoljno vrijeme za plovidbu. Stie dakle
K arlo;273 i prem da su bijeli, koji vladahu, u njega sumnjali, ipak mu se ne usudie
zaprijeiti dolazak, jer bijae poglavar gvelfa i poslan od pape; ali da ga pridobiju,
dadoe mu vlast da moe po volji raspolagati gradom . K ada Karlo zadobi tu vlast,
naredi da se naoruaju svi njegovi prijatelji i pristae; to izazva toliku sumnju u puku
koji se ne htjede liiti slobode, da svatko zgrabi oruje i stajae kod kue da bude
spreman ako K arlo to poduzme. Bijahu Cerchi i voe bijele stranke izazvali opu
mrnju, jer su neko vrijeme bili poglavari republike i oholo se ponaali; zbog toga se
gospar C orso i drugi crni prognanici osmjelie doi u Firencu, znajui pouzdano da e ih
Karlo i kapetani stranke prigrliti. I dok je grad bio pod orujem zbog sumnje u Karla,
gospar C orso i svi prognanici i mnogi drugi koji ga slijeahu uoe u Firencu a da ih
nitko ne zaustavi; i prem da neki svjetovahu gosparu Veriju Cerchiju da izae preda nj,
on to ne htjede uiniti govorei kako eli da ga kazni narod Firence protiv kojega dolazi.
Ali se dogodi suprotno, i narod ga ne kazni nego ga prihvati; a gosparu Veriju valjade
bjeati da se spasi; jer gospar Corso, poto provali kroz vrata Pinti, krenu prem a mjestu
San Piero M aggiore koje je blizu njegovih kua; i pribravi mnogo prijatelja i puana,
koji dohrlie eljni novina, ponajprije izbavi iz zatvora svakoga tko je u njemu zbog
javnog ili privatnog razloga leao; prisili lanove Sinjorije da se razrijeeni vrate
kuam a, a izabra nove koji bijahu puani i pristae crnih;274 i pet dana harae prvake
bijele stranke.275 Cerchi i druge voe svoje stranke bijahu izali iz grada i sklonili se u
tvrave, videi da im je Karlo protivnik a glavnina naroda neprijatelj; i prem da nikada
prije nisu htjeli sluati papine savjete, sad bijahu prisiljeni utei se njemu za pomo,
pokazujui mu kako je Karlo doao da razjedini Firencu, a ne da je ujedini. Stoga
ponovo papa onam o posla svog legata gospara M attea AcqUaspartu; on uglavi mir
izmeu Cerchija i D onatija, i ojaa ga enidbam a i zarukam a; i kada jo htjede da bijeli
sudjeluju u javnim slubam a, na to ne pristadoe crni koji drahu vlast; tako legat ne

270 Poetkom studenoga 1301. g.

271 Dante je bio prior poetkom 1300. god. Prvaci frakcija su prognani prije zavjere, nakon nemira koji su izbili
23. lipnja.
272 Napuljski kralj Karlo II Anuvinac (umro 1307).
273 Poetkom studenoga 1301. god. O tome svjedoi Cronica Dina Compagnija, koji je u nekoliko navrata bio
prior.
274 Nova Sinjorija je bila izabrana redovnim putem, a ne Corsovom voljom. Cehovski prvaci su izabrali u novu
Sinjoriju puane, pristae crne stranke, ali na sugestiju Karla Valoisa.
275 Nemiri su trajali od 5. do 9. studenoga.

90

otputova ni s vie zadovoljstva ni s manje srdbe nego proli put; i naputajui grad,
zabrani u njemu bogosluje zbog neposlunosti.276

20. O stadoe meutim u Firenci i jedna i druga stranka, obje nezadovoljne: crni
su se bojali, videi neprijateljsku stranku u blizini, da ona opet ne prigrabi izgubljenu
vlast na njihovu propast; a bijeli su osjeali da im nedostaje vlast i poasti. Tim
kivnostima i prirodnim sum njam a pridodae se nove nepravde. Krenuo gospar
N iccola Cerchi s nekoliko prijatelja na svoje imanje, a kad stie do m osta Affrico,277
napade ga Simone sin gospara C orsa D onatija. Zam etnula se strana borba, i na obje
strane zavri u plau, jer gospar N iccola pogibe a Simone dopade takvih rana da idue
noi umrije. T aj sluaj ponovo uznemiri cijeli grad; i prem da u tome bijae vie krivice
na crnoj stranci, ipak se sve svali na onoga tko se branio. I dok jo o tome ne bijae
suda, otkri se urota koju su spremali bijeli s Karlovim barunom Pierom Ferranteom,
pokuavajui da se s njegovom pom ou vrate na vlast;278 to izae na vidjelo po pism im a
koja su njemu slali Cerchi, unato miljenju da su pism a patvorena i da su ih Donati
smislili da prikriju sram otu steenu smru gospara Niccole. Prognae se meutim svi
Cerchi i njihovi sljedbenici iz bijele stranke, meu njima i pjesnik Dante, a njihova se
dobra zaplijenie i kue razorie.279 Rasprie se oni po mnogim mjestim a, s mnogim
gibelinima koji im se pridruie, traei novu sreu u novim nevoljam a; a Karlo, poto
obavi ono zbog ega doe u Firencu, otputova, i vrati se papi da nastavi svoj pohod na
Siciliju: u tome ne bijae ni mudriji ni bolji nego to je bio u Firenci; tako se osram oen
vrati u Francusku, izgubivi mnoge svoje ljude.

21. N akon Karlova odlaska ivjelo se u Firenci vrlo mirno: sam o gospar C orso
bijae nemiran, jer mu se inilo da ne zauzim a onaj poloaj u gradu koji je mislio da mu
pripada; tovie, budui da vlast drahu puani, vidio je kako republikom upravljaju
mnogi nii od njega. Potaknut tim jalom , smisli kako e potenim razlogom opravdati
nepotenje svoje due; pa stade klevetati mnoge graane koji upravljahu dravnim
novcima kao da su ih uporabili za osobne potrebe; i da bi ih dobro bilo prokazati i
kazniti. Uz to njegovo miljenje pristadoe mnogi koji su gajili istu elju;280 tome se
pridruivalo neznanje mnogih drugih koji miljahu da gospara C orsa potie ljubav
prema domovini. S druge su se strane oklevetani graani branili, jer uz njih pristajae
puk; i dotle stie ovaj prijepor da se poslije uljudnih rasprava prelo na oruje. S jedne
strane bijahu gospar C orso i gospar Lottieri, firentinski biskup, s mnogim velikaima i
nekim puanim a; s druge bijahu lanovi Sinjorije s glavninom p u k a;281 tako se na
nekoliko m jesta u gradu zametnue borbe. Videi u kakvoj se velikoj opasnosti nalaze,
lanovi Sinjorije zovnue u pom o Lukance;282 i odm ah se u Firenci nae sav puk iz
276 Ni ovaj put interdikt nije bio proglaen, to se vidi iz papinske bule od 11. rujna 1309. god., kako tvrdi
Fiorini.
277 Ponte ad Affrico, most kod rijeke Affrico.
278 Kroniari tog doba tvrde da je urota bila namjetena, i da su pisma Cerchija Ferranteu falsificirana. Meutim,
dogovor je uglavljen u notarskom aktu.
279 Dino Compagni je u to doba bio prior, a prema njegovim navodima Dante je u to doba bio ambasador u
Rimu. I Compagni i Dante pripadali su bijelima.
280 Tj. plemii i njihovi pristae.
281 Firentinski biskup bio je Lottieri della Tosa, a uz velikae su pristali i debeli graani. Na drugoj strani,
mravi puani su pristali uz Sinjoriju.
282 Lucca je u to doba bila pod vlau gvelfske stranke.

91

Luke; pod njegovim se pritiskom privremeno sredie stvari i prestadoe sukobi; i ostade
narod u blagostanju i slobodi, ne kanjavajui drukije pokretae nereda. Bijae i papa
douo za bunu u Firenci, pa onam o posla gospara N iccoloa Prata, svoga legata, da je
stia.283 Uivajui velik ugled po poloaju, uenosti i udoreu, taj ovjek odm ah stee
toliko povjerenje te dobi vlast da moe po svojoj volji urediti dravu; i kako bijae
gibelinskoga roda, leae mu na dui povratak prognanika; ali najprije htjede pridobiti
puane; i zbog toga obnovi starinske N arodne druine; ta uredba uvelike povea
njegovu m o, a smanji mo velikaa.284 Poto dakle legat zakljui da je obvezao
m notvo, odlui dopustiti da se vrate bjegunci; i pokuavae to na razliite naine, ali
mu nijedan ne uspjede, nego zbog toga na nj pade sumnja onih koji vladahu, pa bijae
prisiljen otii; i pun srdbe vrati se papi, a Firencu ostavi punu pometnje i sa zabranom
bogosluja. I nije taj grad smuivala sam o jedna mrnja nego mnoge; jer u njemu
vladahu neprijateljstva izmeu puka i velikaa, gibelina i gvelfa, bijelih i crnih. Bijae
dakle cio grad pod orujem i prepun o kraja; jer mnogi bijahu nezadovoljni legatovim
odlaskom , elei da se bjegunci vrate. I meu prvima koji zametnue bunu bijahu
M edici i Giugni,285 koji se otkrie da su uz legata u korist pobunjenika: bitke su se dakle
bile na sve strane po Firenci. Tom e zlu se pridrui poar koji najprije zahvati O rto San
Michele,286 planuvi u kuam a A batija; odatle preskoi na kue obitelji C apo u slijepoj
ulici i saee ih zajedno s kuam a obitelji M acci, Amieri, Toschi, Cipriani, Lamberti,
Cavalcanti i sa svom N ovom trnicom ; prijee odatle u kraj Porta Santa M aria i svega
ga spali; i skrenuvi kod Staroga m osta, saee kue obitelji Gherardini, Pulci, Amidei i
Lucardesi, a s njima tolike jo druge kojim a broj dosegnu tisuu i sedam stotina i vie.
M nogi miljahu da taj oganj sluajno planu u aru bitke; neki pak tvrahu da ga je
potpalio Neri Abati, prior sam ostana San Piero Scheraggio, rasputen i na zlo spreman
ovjek; videi da je narod zauzet borbom , on pomisli da moe uiniti opainu koju ljudi
nee sprijeiti, jer su zauzeti; i da mu to to bolje uspije, potpali oganj u kui svoje
subrae, gdje mu to najlake bijae uiniti. Bijae to godine 1304, u mjesecu srpnju, kad
Firencu pohara oganj i m a.287 Sam o se gospar C orso Donati ne naorua u tolikom
meteu; jer zakljui da e tako lake postati sudac objem a stranam a, kad se izmorene od
borbe htjednu pomiriti.288 I zaista odloie oruje, vie zbog zasienosti zlom nego zbog
jedinstva koje se meu njima rodi: iz svega toga potee da se odmetnici ne vratie, a
stranka njihovih pristalica ostade slabija.
22.
K ad se legat vratio u Rim ,289 a ulo se o novim sukobim a to se zbie u Firenci,
uvjeri on papu da mu je nuno, ako hoe ujediniti Firencu, pozvati k sebi dvanaestoricu

283 Papa je Benedikt XI (Niccolo Bocasi), koji je preuzeo tijaru u listopadu 1303. a umro je u srpnju 1304. god.
Niccolo da Prato je bio biskup Ostije i gibelin. Po dolasku je sazvana Balia koja mu je dodijelila ovlasti potrebne da
preuredi vlast u Firenci na vrijeme od godinu dana.
284 Tzv. Compagnie del popolo, koje su po prvim uredbama predstavljale oruani narod. Bilo ih je esnaest, a na
elu su im bili Gonfalonieri del popolo (narodni stjegonoe).
285 Machiavelli u ovom djelu prvi put spominje porodicu Medici. D. Compagni ih spominje ranije, u sukobima
izmeu bijelih i crnih. Naziva ih potenti popolan i- moni puani, koji su, meutim, na strani mravog puka.
Medici i Giugni su se pridruili crnima, ali istovremeno i protiv povratka prognanih.
286 Vrt Sv. Mihaela. Godine 1327. poinje na ovom prostoru izgradnja crkve Sv. Mihaela u vrtu (San Michele in
Orto, ili Or San Michele), a 1379. gradnja se odvija po planovima Simonea Talentija i dovrava se 1404. god. Dva
posljednja kata crkve sluila su kao magazini za ito u sluaju rata ili gladi.
287 Tonije, 10. lipnja.
288 Prava istina, koju navodi G. Villani, jest da je Corso Donati u to vrijeme bolovao od podagre i bio
nepokretan.
289 Ne u Rim, ve u Perugiu, kamo je Benedikt XI premjestio svoju rezidenciju.

92

izmeu prvih graana toga grada; pa se poslije, kad se ukloni izvor zla, lako moe
smisliti kako da se zlo iskorijeni.290 Prihvati prvosveenik taj savjet; i pozvani graani
posluae; meu njima bijae i gospar C orso Donati. N akon njihova odlaska dojavi
legat izgnanicima da im je vrijeme da se vrate, jer Firenca ostade bez poglavara; tako
bjegunci pohitae i stigoe do Firence, i. uoe u grad preko jo nezatienih zidina, i
prooe do trga San Giovanni. Znaajno bjee da oni koji su se m alo prije borili za
njihov povratak, dok su razoruani molili da im se dopusti povratak u domovinu, im
ih vidjee naoruane i voljne da na silu zauzmu grad, pograbie oruje protiv njih
(toliko su vie ti graani cijenili opu korist nego pojedinano prijateljstvo) i ujedinivi
se s cijelim pukom prisilie ih da se vrate onam o odakle su doli. Propade ovima pothvat
zato to su dijelove svoga ljudstva bili ostavili u Lastri291 i zato to nisu ekali gospara
Tolosetta Ubertija koji je m orao doi iz Pistoje s trista konjanika;292 jer miljahu da e
im prije brzina donijeti pobjedu nego snaga: i tako se esto u slinim pothvatim a zbiva,
da te sporost liava prigode, a brzina snage. K ad odoe odmetnici, Firenca se vrati u
svoje staro gloenje; pa da bi oteli vlast obitelji Cavalcanti, puani im silom uzee
Stinche, katel u dolini Grieve i njihovo starinsko sjedite; i kako uhienici iz toga
katela bijahu prvi strpani u nanovo sagraene zatvore, to se m jesto poslije prozva i jo
se zove Stinche, prem a katelu iz kojega stigoe. Oni koji bijahu prvaci republike
obnovie jo N arodne druine, i dadoe im orunike koji se prije okupljahu pod
stjegovima cehova; i prozvae se gonfalonijeri eta i odbori lanova Sinjorije; i htjedoe
da pom au Sinjoriji orujem u neredima i savjetom u miru; dodae starinskim rekto
rima jednog izvritelja koji je, zajedno s gonfalonijerim a, m orao nastupiti protiv
velikaa kad se osile.293 Uto umrije papa, pa se gospar C orso i drugi graani vratie iz
R im a; i bilo bi se spokojno ivjelo da nemirni duh gospara C orsa opet ne uzbuni
grad.294 Uvijek on zastupae miljenje opreno najm onijim a, da bi stekao ugled; i
kam o bi vidio da naginje narod, tam o bi se i on okrenuo, da ga pridobije za se; tako
bijae kolovoa svih prijepora i novina, i k njemu se stjecahu svi oni koji su eljeli neto
izvanredno postii; stoga su ga mnogi ugledni graani mrzili; i toliko je bjelodano rasla
ta mrnja, da se u crnoj stranci javljao otvoreni raskol, jer se gospar C orso oslanjae na
privatne snage i vlast, a protivnici na dravne;295 ali toliko moi u njegovoj osobi bijae,
da ga se svatko bojao. Ipak, da bi ga liili naklonosti puka koja se na taj nain moe
lako odvratiti, prosue glas da on hoe nasilno zavladati: lako bijae u to povjerovati,
jer je njegov nain ivljenja prevrivao svaku uljudnu mjeru. T o se miljenje jo vie
uvrsti kad se oenio keri Uguccionea Faggiuole,296 voe gibelinske i bijele stranke i
velikog m onika u Toskani.

290 O ovome usp. i Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija, III, 27, gdje se sugeriraju iste mjere za iskorjenjivanje
razmirica, pa autor svoje koncepcije stavlja u usta papinom legatu.
291 Lastra alla Loggia, malo mjesto kod Signe, udaljeno oko etiri kilometra od Firence, na putu za Bolognu.
292 Tolosato degli Uberti je vrio dunost kapetana u Pistoji i bio je gibelin.
293 Gonfalonieri delle compagnie (stjegonoe druina) tako su ponovo imali pod orujem gotovo cjelokupno
gradsko stanovnitvo, s izuzetkom plemia. Pod starinskim rektorima Machiavelli misli na gradonaelnika i narodnog
kapetana. Izvritelj je punim nazivom bio Izvritelj pravde protiv Granda, tj. protiv plemia (Esecutore degli ordini di
giustizia contro i Grandi. Kasnije je nazvan barigello, odn. bargello, a njegova sluba se pomalo pretvorila u dunost efa
policije.
294 Usp. Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija, I, 46. i 52.
295 Usp. Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija, III, 28.
296 Uguccione della Faggiuola bio je podesta u Arezzu, ali je postao monijim tek iza 1308. god. Nekoliko puta
ga je iz Arezza izbacivao Federico di Montefeltro, ali se uvijek uspijevao vratiti s ambicijom da postane vladar. Imao je tri
sina, Nerija, Francesca i ker nepoznatog imena kojom se oenio Corso.

93

23. T a enidba, im se obznani, podbode njegove protivnike; i digoe se na oruje

protiv njega; a narod ga, zbog istih razloga, ne branjae;297 ak veim svojim dijelom
pristade uz njegove neprijatelje. Voe njegovih protivnika bijahu gospar R osso T osa,
gospar Pazzino Pazzi, gospar Geri Spini i gospar Berto Brunelleschi. Oni se sa svojim
pristaam a i veim dijelom naroda zgrnue naoruani u podnoju palae Sinjorije, po
ijoj se naredbi izree optuba pred gosparom Pierom Brancom , narodnim kapeta
nom ,298 protiv gospara C orsa kao ovjeka koji uz pom o Uguccionea htjede postati
tiranin; poslije toga bijae prozvan a zatim, u odsutnosti, osuen kao pobunjenik:
izmeu optube i osude ne protekoe ni dva sata. K ad se izree ta osuda, lanovi
Sinjorije, s N arodnim etama pod zastavam a, pooe da ga nau. G ospar C orso, s
druge strane, ne ustraivi se ni kad vidje da ga mnogi njegovi napustie, ni kad se objavi
osuda, ni pred vlau Sinjorije, ni pred m notvom neprijatelja, utvrdi se u svojim
kuam a, nadajui se da se u njima moe braniti dok mu Uguccione, po kojega bjee
poslao, ne priskoi u pomo. On bijae zakrio svoje kue i ulice oko njih, a njegove ih
pristae poslije jo utvrdie; i tako su ih oni branili da ih narod, prem da bijae
m nogobrojan, ne m ogae osvojiti. Bitka bijae velika, s mrtvima i ranjenima s obje
strane; i videi da ga ne moe nadjaati s otvorena prostora, narod zauze kue u
njegovu susjedstvu; i provalivi ih, ue na neoekivanim mjestima u kuu. T ad a gospar
C orso, videi da ga opkolie neprijatelji, i ne uzdajui se vie u pom o Uguccionea,
odlui vidjeti moe li nai kakva naina da se spasi, jer pobjedu ve bjee pregorio; i
oprijevi se on i G herardo Bordoni, s m nogo drugih svojih najjaih i najodanijih
prijatelja, navalie na neprijatelje; i uspjee nekako, u borbi, da se probiju; i izaoe iz
grada kroz vrata kod Kria. Ipak se mnogi nadadoe za njim a; i Boccaccio Cavicciuli
ubi G herarda na Affricu; a gospara C orsa sustigoe katalonski konjanici, plaenici
Sinjorije, kod Rovezzana i uhvatie g a ;299 ali kad stigoe nadom ak Firenci, da ne gleda u
lice dum anskim pobjednicim a i ne dopadne m uka, pusti se da padne s konja; i kad se
nae na zemlji, zakla ga jedan od onih to ga vodahu; tijelo mu je pokupio jedan od
redovnika svetoga Salvija i bez ikakvih ga poasti pokopao. T akav je konac doekao
gospar C orso, po kojem u dom ovina i dio crnih upoznae m noga dobra i m noga zla; i da
je bio mirnijega duha, veselija bi bila njegova uspom ena; pa ipak zasluuje da bude
ubrojen meu rijetke graane to ih imae na grad. Istina je da njegov nemir nagna
dom ovinu i stranku da se ne spom inju obveza prem a njemu, a na svretku prouzroi
sebi smrt, te jednoj i drugoj od njih mnogo zala. Uguccione, dolazei u pom o zetu, kad
bjee u Remoliju, doznade kako je narod pobijedio C o rsa; pa pomislivi da mu vie ne
moe niim pom oi, da ne nakodi sebi ne koristei njemu, ode natrag.
24. K ad pogibe gospar C orso, to se zbi godine 1308, prestadoe bune; i ivjelo se
mirno sve dok se ne dou kako car Henrik sa svim firentinskim otpadnicim a dolazi u
Italiju; njima bijae obeao da e ih vratiti u njihovu domovinu. Stoga se poglavarim a
vlade uini da bi dobro bilo, da ih manje bude, smanjiti broj neprijatelja; i zato odluie
da se svi odmetnici prihvate, osim onih kojim a je po zakonu izriito bio zabranjen
povratak. Stoga ostade vani vei dio gibelina i neki od bijele stranke, meu kojim a
bijahu Dante Alighieri, sinovi gospara Verija deCerchija i G iana della Belle.300 Zov297 Pravi razlog narodnog nezadovoljstva leao je u tome to je Corso planirao zavjeru uz pomo Uguccionea,
svog tasta. U Firencu je Corso doao 1308. god. iz Trevisa, gdje je obavljao dunost gradonaelnika.
298 Piero Branca je tada, u listopadu 1308, bio poglavar (podesta), a ne kapetan.
299 Katalonski najamnici doli su 1305. god. u Toskanu s Robertom Anuvincem, u slubi Firence i Luke, i
porazili su 1306. god. Pistoju.
300 Taj je zakon poznat pod imenom reforma Balda dAguglione (27. kolovoza 1311), a pravi mu je cilj bio da

94

nue osim toga u pom o napuljskog kralja R oberta; i ne mogavi ga pridobiti kao
prijatelji, dadoe mu grad na pet godina, da ih kao svoj puk brani.301 Car u dolasku
udari preko Pise; i niz m ovarno primorje ode do Rim a gdje uze krunu godine 1312; a
zatim, odluivi pokoriti Firentince, doe preko Perugie i Arezza do Firence; i smjesti se
sa svojom vojskom u sam ostanu svetog Salvija, na jednu milju od grada, gdje ostade
pedeset dana bez ikakva uspjeha; stoga, zdvojan to ne m ogae nakoditi tome gradu,
poe u Pisu gdje se dogovori s Fridrikom , kraljem Sicilije, da zauzmu Kraljevstvo;302 i
krenuvi sa svojim ljudstvom , kad se on nadae pobjedi, a kralj Robert strahovae od
svoje propasti, nalazei se u Buonconventu, umrije.

25.
Zbi se, m alo vremena poslije toga, te Uguccione della Faggiuola postade
gospodar Pise, a m alo zatim i Luke, kam o ga postavi gibelinska stranka;303 i uz pom o
tih gradova nanoae teke tete susjedim a; jedni od njih, Firentinci, da bi se oslobodili,
zaiskae od kralja Roberta njegova brata Piera da zapovijeda njihovim vojskam a.304 S
druge strane, Uguccione ne prestajae poveavati svoju mo, te na silu i na prijevaru
zauze mnoge utvrde u dolini Arna i u dolini N ievolea; i poto poe da opsjedne
M ontecatini, Firentinci prosudie da im valja priskoiti u pom o, ako ne ele da im taj
poar ne saee svu zemlju. Sabravi veliku vojsku, stigoe u dolinu Nievolea, gdje se
sukobie s Uguccioneom ; i poslije velika kreeva doivjee poraz; tu pogibe Piero, brat
kraljev, a tijelo mu se nikada ne pronae; i s njim vie od dvije tisue ljudi bjee ubijeno.
N i s Uguccioneove strane ne bijae vesela pobjeda, jer tu mu poginu jedan sin, i s njim
mnoge druge vojnike voe.305 Poslije toga poraza Firentinci ojaae svoje zemlje u
okolici; a kralj Robert posla im za kapetana grofa od obitelji Andria, zvanog grof
N ovello; zbog njegova ponaanja, ili pak zato to je Firentincima prirodno da ne vole
nijedno stanje i da ih svaka nevolja razdijeli, grad se, unato ratu s Uguccioneom,
podijeli na kraljeve prijatelje i neprijatelje. Voe neprijatelja bijahu gospar Simone
T osa, obitelj M agalotti i neki drugi, puani, koji bjehu sposobniji od drugih u vladanju.
Oni uznastojae da se javi u Francusku, a zatim u Germaniju, da se odatle dovedu voe i
ljudi, da bi poslije, kad oni stignu, protjerali kraljeva nam jesnika grofa; ali sudbina
htjede da nikoga ne dobie. Ipak oni ne odustadoe od pothvata; i traei koga bi astili,
ne mogavi ga dobiti iz Francuske ni Germanije, uzee ga iz A gobija: te poto prvo
prognae grofa, dovedoe Landa iz A gobija da bude izvritelj, odnosno upravitelj;306
njemu dadoe svu vlast nad graanim a. On bijae grabeljiv i okrutan ovjek; i hodei s
mnogo orunika po zemlji, oduzim ae ivot ovome i onome, po elji onih koji ga
izabrae; i toliko drzak postade da iskova laan novac firentinskoga kova, a da mu se
nitko ne usudi suprotstaviti: do tolike ga veliine uzdignue nesloge u Firenci! Z aista
velik i bijedan grad; njega ni spomen na prole rascjepe, ni strah od Uguccionea, ni vlast
potvrdi progonstvo poimence navedenim ljudima opasnima za komunu, njih oko tisuu, meu kojima su i ovi koje
spominje Machiavelli.
301 Usp.: Rasprave. . II, 9. i 12.
302 Fridrik III Aragonski.
303 Uguccione je u listopadu 1313. postao vladar Pise, a u lipnju 1314. Luke.
304 Pietro, grof Gravina, mlai brarRoberta Anuvinca, koji je 18. kolovoza 1315. uao u Firencu.
305 Procjene broja poginulih u toj bitki znatno se razlikuju: Stefani tvrdi da je na firentinskoj strani poginulo
1900 ljudi, a Machiavelli u biografiji Castruccia Castracanija tvrdi da ih je poginulo vie od deset tisua. U bitki je
poginuo i Uguccioneov sin Francesco.
306 Lando deBecchi iz Gubbija, koji je 1316. pozvan u Firencu i imenovan upraviteljem (bargello). Mnoge
komune uvele su poloaj upravitelja, koji je obino bio stranac, a starao se o provoenju zakona; kasnije je poloaj
upravitelja spao na zapovjednitvo nad birima.

95

jednoga kralja ne m ogahu smiriti; zato se u stranu stanju nalazio, jer ga izvana
Uguccione napadae, a iznutra pljakae Lando dAgobio. Sve plemenite obitelji i puki
prvaci i svi gvelfi bijahu prijatelji kralja, a protivnici Landa i njegovih pristaa; pa ipak,
budui da protivnici imahu dravu u ruci, ne m ogahu se, osim uz veliku opasnost po
sebe, otkriti; ali nakani da se oslobode tako neasna nasilja, napisae potajno kralju
Robertu da za svoga nam jesnika u Firenci posadi G uida da Battifollea. I kralj to smjesta
naloi; a neprijateljska strana, prem da Sinjorija bijae protivna kralju, ne usudi se, zbog
dobrih osobina grofovih, da mu se opre; ipak on nemae m nogo vlasti, jer su Sinjorija i
stjegonoe eta pristajali uz Landa i njegovu stranku. I dok se u Firenci u tim nevoljama
ivjelo, proe ki germ anskoga kralja Alberta, koja bjee pola da se sastane s Karlom,
sinom kralja R oberta, svojim muem.307 N ju veom a poastie kraljevi prijatelji; i njoj se
poalie na stanje grada i na tiraniju Landa i njegovih pristaa; i tako prije nego to ona
otie, uz pom o njezinu i kraljevu to im pritee, graani se ujedinie, otee Landu vlast
i poslae ga natrag u Agobio s mnogo plijena i krvi. U preureenju vlade kralj produi
Sinjoriju za tri godine; i budui da ve bijae izabrano sedam lanova izmeu Landovih
pristalica, izabra ih se jo est izmeu kraljevih; pa uslijedie jo neka poglavarstva s
trinaestoricom ; poslije se ipak, po starom obiaju, svedoe na sedm oricu.308

26.
U to vrijeme bjee oteto Uguccioneu gospodstvo nad Lukom i Pisom; i
Castruccio Castracani od graanina Luke postade njezin go spo dar;309 i jer bijae mlad,
smion i okrutan, a u svojim pothvatim a sretan, za veom a kratko vrijeme postade voa
gibelina u Toskani. Z bog toga Firentinci, okanivi se graanske nesloge, najprije
nekoliko godina razm iljahu kako da ometu rast Castrucciove snage, a poslije, kad ona
protiv njihove volje poraste, kako da se od nje obrane. Pa da bi Sinjorija razboritije
odluivala i s veom vlasti odluke provodila, odabrae dvanaest graana, koje nazvae
D obrim ljudim a, i bez njihova savjeta i pristanka Sinjorija ne m ogae nijednu vanu
stvar uiniti.310 U meuvremenu doe konac gospodstvu kralja R oberta; i grad,
postavi sam svoj vladar, preuredi se s uobiajenim upraviteljima i poglavarstvim a;311 a
velika bojazan od Castruccia drae ga u jedinstvu. On, poslije mnogih inova to ih
poduze protiv gospodara Lunigiane, napade Prato:312 tad a Firentinci, odluivi da mu
pom ognu, zakljuae duane i listom onam o pooe; tu se sabra dvadeset tisua pjeaka
i tisuu petsto konjanika. I da oduzmu snage Castrucciu a dodaju ih sebi, Sinjorija sa
svoje strane oglasi da e svaki gvelfski odmetnik koji pritekne u pom o Pratu, poslije
bitke, biti primljen u dom ovinu; na to onam o dotee vie od etiri tisue odbjeglica. T a
tolika vojska, s tolikom hitrinom dovedena pod Prato, tako ustrai Castruccia da se on,
ne elei okuati bojnu sreu, povue prema Luki. Stoga se u firentinskom taboru rodi
razlika miljenja izmeu plemia i puka: on je htio za njima u potjeru i borbu, da ih
307 Katarina, kerka Alberta I Habsburkog i Elizabete Koruke.
308 Godine 1318. produeno je namjesnitvo Robertu Anuvincu na jo tri godine. To namjesnitvo (od 1313. do
1318) Machiavelli naziva Sinjorija, kao simbol vlasti; sedam Landovih pristaa bilo je est priora i gonfalonijer, a
pridodano je jo est priora. Ta su trinaestorica ponovo imenovana, a 1317. je njihov broj ponovo reduciran na sedam.
309 Dva puta je Uguccione vladao Lukom i Pisom: od listopada do studenoga 1316. i od prosinca 1316. do
sijenja 1317. Uguccione je zbaen ustancima u Pisi i Luki, dok se nalazio na pola puta prema Liiki, gdje je bio zatoen
Castruccio. Zavrio je kao kondotjer u Veroni. Usp.: E. Riccotti, Storia delle Compagnie di ventura, Torino, 1845.
310 Dobri ljudi (Bonomini) obavljali su savjetniku dunost, za razliku od istoimenih funkcionara ustanovljenih
1297, koji su imali upravnu i zakonodavnu vlast. Donato Giannoti e kasnije primijetiti u Discorso intorno alla forma
della Repubblica di Firenze (1527) da dobri ljudi, kao i stjegonoe, nisu imali drugog posla nego da izazivaju zbrku.
311 Postavi sam svoj vladar, od lat. sibi princeps, to znai suveren pojam koji je uveo pravni teoretiar
Bartolo da Sassoferrato. Dotada je kralj imenovao upravitelje (rettori), dok je ostale javne slube birala komuna.
312 Akcije u Lunigiani tokom 1321, a Prato je opsjedao 1323. god.

96

zatre; oni su se htjeli vratiti govorei da je dovoljno bilo izvri opasnosti Firencu da se
oslobodi Prato: a to je dobro bilo jer ih je nuda nagnala; ali sada kad nje nema, ne
treba, budui da se malo moe stei a izgubiti m nogo, iskuavati sudbinu. K ad se ne
m ogoe sloiti, prepusti se sud Sinjoriji, a oni u vijeima naioe na jednaku razliku
miljenja izmeu puana i velikaa; kad se to prou po gradu, skupi se mnogo ljudi na
Trgu gdje se zaue rijei pune prijetnje protiv velikaa; tako velikai, od straha,
popustie. Taj pohod, zato to kasno krenue, i mnogi preko volje, dade vremena
neprijatelju da se spaen povue u Luku.

27.
T aj nered toliko razljuti narod protiv velikaa, da se Sinjorija ne htjede drati
vjere zadane izbjeglicam a zbog svoga mira i spokoja. Izbjeglice to naslutie, pa ih
htjedoe preduhitriti; pa se prije vojske, da bi prvi uli u Firencu, pojavie na gradskim
vratim a; ali im to, jer se predvialo, ne poe za rukom, nego ih odbie oni koji bjehu
ostali u Firenci. Ali da vide mogu li dogovorom postii ono to ne m ogahu silom,
poslae osam ljudi, zastupnika, da podsjete Sinjoriju na zadanu vjeru i na opasnosti
kojim a se oni radi nje izvrgnue nadajui se nagradi koja im bijae obeana. I prem da su
se plemii, kojim a se inilo da su duni ispuniti tu obvezu, jer su posebno bili obeali
ono na to se Sinjorija obvezala, jako trudili u korist izbjeglica, ipak zbog sveopeg
nezadovoljstva to se protiv Castruccia nije odnijela pobjeda kakva se m ogla odnijeti,
ne postigoe nita: i to pade na teret i sram otu gradu. Budui da zbog toga mnogi od
plemia bijahu ozlojeeni, pokuae silom postii ono to se njihovim m olbam a
zanijeka; i dogovorie se s izbjeglicam a da naoruani dou u grad, a oni e iznutra
zgrabiti oruje na pom o njima. T o se uoi odreenog dana otkri; tako izbjeglice
naoe grad pod orujem, spreman da one izvana zaustavi a one unutra toliko uplai da
se nitko ne usudi prihvatiti oruja; i tako, ne ubravi nikakva ploda, odustae od
pothvata. Poslije njihova odlaska, htjedoe neki da se kazne oni koji bijahu krivi za
njihov dolazak; i prem da je svatko znao tko su krivci, nitko se nije usuivao ni da ih
spomene, a kamoli da ih optui. M eutim , da bi se saznala istina bez obzira, uredilo se
da u vijeima svatko popie krivce, i zapisi se potajno predoie kapetanu: tako
dopadoe optube gospar Amerigo Donati, gospar Teghiaio Frescobaldi i gospar
Lotteringo G herardini;313 oni, poto im sudac bjee naklonjeniji nego to to m oda
njihovi prijestupi zasluivahu, bijahu osueni na novanu kaznu.

28.
Neredi to se rodie zbog d olaska izbjeglica pred vrata pokazae da N arodnim
etama nije dovoljan jedan zapovjednik; i zato htjedoe da ubudue svaka ima tri-etiri
zapovjednika; i svakom stjegonoi dodae dvojicu-trojicu, koji se zvahu zastavnici, tako
da se moe, u sluaju kad ne treba cijela eta, upotrijebiti jedan njezin dio pod jednim
starjeinom.314 I k ao to se dogaa u svim republikam a, te se uvijek poslije neke nevolje
neki stari zakoni ponitavaju a neki drugi se obnavljaju, umjesto to se prije Sinjorija
tvorila s vremena na vrijeme, njezini tadanji lanovi i vijea, jer imahu dovoljno moi,
uznastojae da im se dade vlast da odrede lanove Sinjorije koja e stolovati iduih
313 Amerigo Donati je bio sin Corsa Donatija; Sinjorija je odluila da ih kazni blago, kako ne bi izazvala nove
podjele i frakcijske borbe u gradu.
314 Tako je u Firenci tada bilo 16 stjegonoa (gonfaloniera) i 56 zastavnika (pennonieri, od pennone = uska,
dugaka zastavica).
7 N. Machiavelli: IZABRANO DJELO II

97

etrdeset m jeseci;315 njihova su imena stavljali u torbu i izvlaili ih svaka dva mjeseca.
Ali prije nego to istee etrdeset mjeseci, jer mnogi graani sumnjahu da nisu bili
ubaeni u torbu, izvrie se nova ubacivanja. Iz tog naela potee odredba da se vie
vremena ubacuju sva poglavarstva, kako vanjska, tako i unutarnja; a prije su se potkraj
poglavarstava birali nasljednici u vijea; ta su se ubacivanja u torbu od tada zvala
glasanjem . I budui da se to vrilo svake tree, ili najdulje svake pete godine, inilo se da
tako grad skide s vrata nevolju i rijei se uzroka bunam a to su se, zbog mnogo
natjecatelja, prilikom svakog biranja poglavarstva raale; i ne znajui ih drugaije
popraviti, udarie tim putem, i ne poimahu nedostatke to su se pod tom neudobnou
skrivali.316

29. Bijae godina 1325, i Castruccio, poto zauze Pistoju, postade toliko moan
da Firentinci, bojei se njegove veliine, odluie da ga napadnu prije nego to u njoj
dobro uvrsti vlast, te da je izvuku iz njegova podanitva. I meu svojim graanim a i
prijateljim a sakupie dvadeset tisua pjeaka i tri tisue konjanika; i s tom vojskom se
utaborie pod A ltopasciom , da ga osvoje i njemu onemogue da tim putem priskoi u
pom o Pistoji. Uspjede Firentincima zauzeti to m jesto; zatim se uputie prema Luki
pustoei krajinu; ali zbog m alo razboritosti i jo manje vjere u kapetana, ne postigoe
se veliki uspjesi. Kapetan im bijae go spar R am ondo di C ardo n a:317 on, videi da su
Firentinci u prolosti bivali dareljivi svojom slobodom , te su je preputali as kralju,
as legatim a, as drugim ljudima nieg poloaja, pomisli da se moe lako desiti, ako ih
dovede u kakvu nevolju, da ga proglase vladarom . I nije ga na to trebalo esto
podsjeati; zahtijevao je da u gradu dobije onu vlast koju su mu dali u vojsci, inae je
pokazivao da ne moe stei onu poslunost koja je potrebna jednom kapetanu; i budui
da mu Firentinci to ne doputahu, on je gubio vrijeme, a Castruccio ga dobivao. Poslae
mu pom o Visconti i drugi tirani u Lom bardiji koji mu je bjehu obeali;318 i poto se
osnai vojskom , gospar R am ondo, kao to prije zbog malo vjere ne znade pobijediti,
tako poslije zbog m alo razboritosti ne znade se spasiti; nego kad sa svojom vojskom
polako nastavi, napade ga Castruccio u blizini A ltopascia i poslije velike bitke pobijedi:
tu bjehu zasunjeni i ubijeni mnogi graani, a zajedno s njima i gospar Ram ondo,
kojem u zbog nevjere i zlih nakana sudbina zadade onu kaznu koju od Firentinaca bijae
zasluio. tete to ih Castruccio poslije pobjede nanese Firentincima plijenom, tam ni
com , razaranjem i paleom ne bi se mogle ispripovjediti; jer nekoliko mjeseci, nemajui
protiv sebe nikakve vojske, on je jah ao i hitao kam o je htio; a Firentincima, poslije
takva poraza, ostade da spasavaju grad.

30. Ipak ne klonue toliko duhom da ne bi prikupili velik novac, unajmili vojsku i
obratili se prijateljim a za pom o. Ali nijedna od tih mjera ne bjee dovoljna da se
315 Ta je reforma provedena u listopadu 1323. Unaprijed se odluivalo tko e obavljati sve javne funkcije (a ne
samo najvie), za etrdeset i dva mjeseca, a ne etrdeset. Svi graani su se smatrali dostojnima javnih funkcija, ali su iz
tog popisa bile iskljuene pristae Landa iz Gubbija. Kasnije su i njihova imena ubaena u kone torbe, odakle su se
izvlaila imena funkcionara.
316 Machiavelli je u Raspravi o preureenju firentinske drave izrekao kritiku ovog sistema, smatrajui da su
izbori trebali biti ei i da je popise graana trebalo ee nadopunjavati.
317 Raimondo di Cardona, katalonski kondotjer, kojega je Robert Anuvinac 1321. poslao u pomo gvelfima i
koji je kasnije postao zapovjednik firentinske vojske.
318 Galeazzo Visconti iz Milana poslao mu je osam stotina konjanika, kojima je zapovijedao njegov sin Azzo, a
gospodar Mantove i Modene Passerino Bonaccossi poslao je dvije stotine konjanika.

98

zaustavi takav neprijatelj; zato bijahu prisiljeni izabrati za gospodara Karla, vojvodu od
Kalabrije i sina kralja Roberta, ako htjedoe da im priskoi u obranu; jer je njima,
sviknutima da gospodare Firencom, bila draa njezina pokornost nego prijateljstvo. Ali
budui da Karlo bjee upleten u ratove na Siciliji,319 pa zato ne m ogae doi da preuzme
vlast, posla onam o G ualtierija, po narodnosti Francuza i vojvodu od Atene.320 On, kao
namjesnik gospodarov, uze vlast u gradu i poe odreivati poglavarstva po svojoj volji.
Ipak njegovo ponaanje bijae skromno, i toliko opreno njegovoj naravi, da ga je
svatko volio. K ad se smirie ratovi na Siciliji, Karlo s tisuu konjanika stie u Firencu; u
nju ue u srpnju godine 1326; zbog njegova dolaska ne m ogae Castruccio slobodno
pljakati firentinsku okolicu. Ipak onaj ugled to se stee izvana, izgubi se iznutra, a
tete to ih ne poinie neprijatelji, prijatelji ih nanesoe: jer Sinjorija ne m ogae nita
uiniti bez vojvodina odobrenja; a u roku od jedne godine izvue on iz grada etiri
stotine tisua forinta, prem da se, prema ugovoru uglavljenu s njim, nije smjelo prijei
dvjesta tisua: toliki bijahu nameti kojim a svakog dana ili on ili njegov otac opterei
vahu grad. Tim tetam a dodae se nove gronje i novi dumani; jer se gibelini u
Lom bardiji toliko uznemirie zbog Karlova dolaska u T oskanu, da Galeazzo Visconti i
drugi lom bardijski tirani, novcem i obeanjim a, navedoe Ludviga Bavarskoga, koji
protiv papine volje bjee izabran za cara, da doe u Italiju.321 Stie on u Lom bardiju, a
odatle u T oskan u; i uz pom o Castrucciovu zagospodari Pisom; odatle, napunivi se
novcem, uputi se prema Rim u; to navede Karla da ode iz Firence, jer se bojae za
Kraljevstvo, a za njim ostade namjesnik gospar Filippo da Saggineto. Poslije careva
odlaska, Castruccio zagospodari Pisom ; a Firentinci mu po ugovoru otee Pistoju;
Castruccio tada poe da je opsjedne;322 i tu ostade s toliko sranosti i upornosti da
Firentinci, prem da vie puta pokuae da joj priteknu u pom o, te napadahu as
njegovu vojsku, as njegov posjed, nikako ne m ogoe, ni silom ni lukavstvom , da ga od
pothvata odvrate: toliko je eao da kazni Pistojance i nadjaa Firentince! T ako je
Pistoja bila prisiljena da ga prihvati za gospodara. T aj pothvat, prem da mu donese
toliku slavu, donese mu i toliku nevolju te on, vrativi se u Luku, umrije. I budui da
rijetko kada sudbina neko dobro ili neko zlo ne poprati nekim drugim dobrom ili nekim
drugim zlom, i u N apulju umrije Karlo, vojvoda od Kalabrije i gospodar Firence, tako
da se Firentinci u kratko vrijeme, nemajui to ni na kraj pameti, oslobodie gospodstva
jednoga i strahovanja od drugoga. Postavi slobodni, ponitie sve odredbe starih vijea
i izabrae dva, jedno od trist^ graana puana, drugo od dvjesta pedeset velikaa i
puana; prvo nazvae Vijeem naroda, drugo Vijeem opine.323
31.
Stigavi u Rim, car imenova protupapu i uradi m nogo stvari protiv Crkve, a
mnoge druge bez uspjeha pokua; naposljetku se sram otno vrati, i ode u Pisu; tu se
osam stotina njemakih konjanika, ili zbog nezadovoljstva ili zato to ne bjehu plaeni,
319 U svibnju 1326, a ne 1325. god.
320 Pravim imenom Gautier de Brienne, koji je naslijedio od svog pretka kriara naslov vojvode Atene, a od
Roberta Anuvinca dobio gospodstvo grada Lecce.
321 Oujak 1327. O razlozima dolaska Ludvika Bavarskog u Italiju vidjeti: I knj., 26. i 28. pogl.
322 U sijenju 1328. Firentinci su zauzeli Pistoju, u travnju 1328. Castruccio je zagospodario Pisom, a u svibnju je
poeo opsadu Pistoje.
323 Posrijedi je, zapravo, pojednostavnjenje ve postojeih oblika vlasti: Vijeem naroda nazvano je zajedniko
zasjedanje dvaju vijea narodnog kapetana, posebnog i glavnog vijea (vidjeti II, 10); Vijee opine je zajedniko
zasjedanje dvaju vijea naelnika (takoer posebnog i opeg). U prvo vijee su uli graani, a u drugo su mogli ui i
plemii. Vijee povjerenja je 1329. ukinuto, a odluke Sinjorije (koju sainjavaju priori i gonfalonijer pravde) podlone su
ocjeni Vijea naroda, potom i Vijea opine. O reformi izbornog sistema, koja je tada provedena, Machiavelli, meutim,
nita ne kae.
T

99

odmetnue od njega i utvrdie se u M ontechiaru, iznad Ceruglia. K ad car ode iz Pise da

prijee u Lom bardiju, oni zauzee Luku i iz nje protjerae Francesca Castracanija,
kojega ondje bjee ostavio car;324 i elei od toga plijena izvui kakvu korist, ponudie
grad Firentincima za osam deset tisua forinta; to bjee, po savjetu gospara Simonea
Tose, odbijeno. I ta bi odluka bila veom a korisna naem gradu, da Firentinci stalno pri
njoj ostadoe; ali bijae veoma tetna jer se oni malo poslije predom islie; jer ako su je
tada po niskoj cijeni u miru mogli dobiti, a ne htjedoe je, kasnije, kad je htjedoe, ne
dobie je prem da bi je po mnogo veoj cijeni bili kupili; to bjee uzrok to Firenca vie
puta, na svoju preveliku tetu, promijeni vladu. K ad a, dakle, Firentinci odbie Luku,
kupi je gospar Gherardino Spinoli iz Genove za trideset tisua forinta. I budui da su
ljudi ljeniji uzeti ono to mogu dobiti, nego poeljeti ono to ne mogu dosei, im se
otkri kupovina to je gospar Gherardino obavi, i po kako niskoj cijeni je sklopi, podee
se narod Firence krajnjom eljom da je stekne, korei sebe i onoga tko ga od toga
odgovori; pa da je se domogne silom, poto je ne htjedoe kupiti, posla svoju vojsku da
plijeni i pljaka Lukance. U meuvremenu car bijae otiao iz Italije; a protupapa, po
nalogu Pizanaca, poao kao zatoenik u Francusku; a Firentinci od Castrucciove smrti,
koja se dogodi 1328, do godine 1340. imahu mir unutra, i sam o se bavljahu vanjskim
stvarim a svoje drave,325 te u Lom bardiji, zbog dolaska ekog kralja Ivana, i u
Toskani, radi Luke, vodahu mnoge ratove. I uresie grad novim graevinam a; jer po
digoe toranj Santa R eparata, po savjetu tadanjeg veom a slavnog slikara G iotta;326 i
budui da se godine 1333, u jednom povodnju, dignue vode Arna na nekim mjestima
Firence vie od dvanaest lakata, te dio m ostova i mnoge graevine poruie, s velikim
m arom i trokom obnovie oteene stvari.

32.
Ali kad nastupi godina 1340, rodie se novi uzroci porem eaja. M oni su
graani imali dva naina da poveaju ili odre svoju mo: jedan je bio da tako suze
glasanje za poglavarstva, da uvijek pripadnu njima ili njihovim prijateljim a; drugi da
budu izvritelji izbora upravitelja;327 da bi im poslije bili skloni u svojim odlukam a. I
toliko su ovaj drugi dio cijenili da su, jer im ne bijahu dovoljne redovne starjeine,
ponekad i treega uvodili; tako su u to doba iznimno doveli, pod naslovom kapetana
strae, gospara lacopa Gabriellija iz A gobija, i dali mu svu vlast nad graanim a. On je
svaki dan, da ugodi onima koji vladahu, mnoge nepravde inio; a meu uvrijeenima
bijahu gospar Piero Bardi i gospar Bardo Frescobaldi. Oni, jer bijahu plemii i po
prirodi gordi, ne m ogahu podnijeti da ih jedan stranac, nepravo i po nagovoru ake
m onika, vrijea; i da bi se osvetili, urotie se protiv njega i onih koji vladahu; u toj
uroti bijahu mnoge plemenite obitelji i neke puanske, kojim a bijae dodijalo nasilje
vlastodraca. Bijae meu njima uglavljeno da svatko skupi dosta oruanih ljudi u kui,
te da ujutro poslije blagdana Svih Svetih,328 kad se svi nalaze po hramovima da mole za
svoje mrtve, zgrabe oruje, ubiju kapetana i prve od vlastodraca, pa da zatim, uz novu

324 U travnju 1329. god. Francesco Castracani je bio roak Castruccia, ali je otjerao njegova sina iz Luke.
32s U to vrijeme su kupili Pistoju (1331), Cortonu (1332) i Arezzo (1337).
326 Giotto di Bondone (roen oko 1266, umro 1337), po ijim je nacrtima sagraen toranj katedrale koja je
kasnije dobila ime, po zatitnici grada, Santa Maria dei Fiori (Sv. Marija od cvijea).
327 Pod upraviteljima Machiavelli ovdje razumijeva najvie dunosti u republici: gonfalonijer pravde (odnosno
stjegonoa), kapetan naroda, naelnik (podesta), izvritelj pravde, itd. U posljednje vrijeme bio se suzio krug iz kojega su
se birali najvii funkcionari, tako da je 1339. provedena nova reforma, po kojoj bi ime izabranoga za jednu funkciju bilo
na dvije godine brisano iz popisa kandidata za druge funkcije.
328 Tj. 2. listopada 1340.

100

Sinjoriju i novi zakon, preurede dravu. Ali budui da se opasni pothvati to tee
izvravaju to se dulje razm atraju, uvijek se zbije da se urote u kojim a ostane vremena
do izvrenja otkriju.329 M eu urotnicima bijae gospar Andrea Bardi u kojemu, kad je
ponovo razmislio o toj stvari, strah od kazne prevagnu nad nadom u osvetu; pa sve
otkri svom urjaku Iacopu Albertiju; Alberti to javi priorim a, a priori vlastodrcim a. I
budui da se opasnost bliila, jer Svi Sveti bijahu pred vratima, skupie se mnogi
graani u Palai; i prosudivi da bi pogibeljno bilo otezati, zahtijevahu od Sinjorije da se
udari u zvona i da se narod digne na oruje. Zapovjednik bijae T aldo Valori, a
Francesco Salviati lan Sinjorije: njima ne bijae po volji zvonjava, jer bijahu rod s
Bardijem, te napomenue da nije dobro oruati narod zbog svake sitnice, jer vlast to se
dade mnotvu koje ne kroti nikakva uzda nikada ne zavri na d obro;330 i da je lako
pokrenuti nerede, ali ih je teko zaustaviti; i da bi zato bolje bilo da se prvo razazna
istina o toj stvari i da se graanski kazni,331 nego da se pobunom , na tetu Firence, zbog
obine dojave ispravlja. Te rijei nijedna strana ne poslua; nego su lanovi Sinjorije
natjerani uvredljivim postupcim a i grubim rijeima da zvone: na tu zvonjavu sav se
narod pod orujem slee na Trg. S druge strane Bardi i Frescobaldi, videi da su
otkriveni, da bi slavno pobijedili ili asno izginuli, pograbie oruje, nadajui se da e
m oda obraniti dio grada preko rijeke, gdje bijahu njihove kue; i utvrdie se na
m ostovima, uzdajui se u pom o to je od plemia iz okolice i drugih svojih prijatelja
oekivahu. Taj im naum pokvarie puani koji prebivahu u tom dijelu grada, jer se
latie oruja u korist Sinjorije: zato oni, naavi se u procijepu, napustie mostove i
povukoe se u ulicu gdje ivljahu Bardi, jer bjee tvra od svake druge, i nju srano
branjahu. G ospar Iacopo d A gobio, doznavi da sva ta urota bijae protiv njega, bojei
se smrti, sav smeten i ustraen, smjesti se blizu palae Sinjorije usred svojih naoruanih
vojnika; ali drugi upravitelji, na kojim a bijae manje krivnje, bjehu hrabriji; a ponajvie
gradonaelnik, koji se zvao gospar M affeo Carradi. On se pojavi na bojitu; i ne bojei
se niega, preavi m ost Rubaconte,332 umijea se meu maeve Bardija i dade znak da
eli s njima govoriti: od tovanja prema tome ovjeku i njegovim djelima i drugim
velikim osobinam a, oni sm jesta zaustavie svoje oruje i mirno ga poue. Skromnim i
ozbiljnim rijeima on pokudi njihovu urotu; izloi im opasnost u kojoj se nalaze, ako se
ne pokore volji naroda; dade im nadu da e poslije biti sasluani i blago osueni; obea
im da e uznastojati da se pokae m ilost prema njihovu razboritom gnjevu. Vrativi se
zatim lanovima Sinjorije, nagovori ih da ne pobijede krvlju svojih sugraana, i da ih ne
osude bez sasluanja; i toliko se trudio da Bardi i Frescobaldi, uz pristanak Sinjorije,
napustie grad sa svojim prijateljim a i bez ikakvih se smetnji povukoe u svoje zamkove.
Kad oni odoe i narod se razorua, Sinjorija nastupi sam o protiv onih koji bjehu od
obitelji Bardi i Frescobaldi zgrabili oruje; te da bi ih liili moi, kupie od Bardija
zamkove M angona i Vernia, a zakonom utvrdie da nijedan graanin ne moe
posjedovati zam ak do dvadeset milja daleko od Firence. N ekoliko mjeseci kasnije
odrubljena je glava Stiatti Frescobaldiju i mnogim drugima iz te obitelji to se pobunie.
Ne bjee dovoljno onima koji vladahu to su nadjaali i ukrotili Frescobaldije i Bardije;
nego kao to gotovo uvijek ine ljudi, koji to gore rabe vlast to je vie imaju i to drskiji
329 Usp.: Rasprave. . III, 6.
330 Usp.: Rasprave..., I, 57.
331 Pod graanskim kanjavanjem Machiavelli razumijeva nain predvien graanskim zakonima.
332 Gradsku jezgru Firence povezivalo je nekoliko mostova s popularnim kvartom Oltrarno (Preko Arna). Most
Rubaconte dobio je ime po naelniku Rubaconteu da Mandello, koji je 1237. poloio kamen temeljac. Godine 1371.
sagraena je kod mosta mala crkva Santa Maria delle Grazie (Sv. Marija Zahvalnica), po kojoj je most kasnije nazvan
Ponte alle Grazie.

101

postaju, m jesto jednoga dotadanjeg kapetana strae to zadavae jade Firenci, izabrae
jo jednoga za okolicu i dadoe mu veoma veliku vlast, tako da njima sumnjivi ljudi ne
m ogahu prebivati ni u Firenci ni izvan nje; i tako se okom ie protiv svih plemia, da oni
bijahu spremni prodati i grad i njih da se osvete; i ekajui zgodu, ona doe, a oni je
dobro iskoristie.333

33.
Poslije mnogih nevolja to pritisnue Toskanu i Lom bardiju, grad Lucca pade
pod gospodstvo M astina della Scale, gospodara V erone;334 prem da je zbog obveze
m orade prepustiti Firenci, on joj je ne prepusti, jer bijae gospodar Parme pa prosudi da
je moe zadrati, a do zadane rijei ne bjee mu stalo. Stoga se Firentinci, da mu se
osvete, udruie s M leanim a i tako ga napadoe da on izgubi gotovo svu svoju
dravu.335 Ipak njima iz toga ne proistee nikakva druga korist osim m alo duevnog
zadovoljstva to su potukli M astina; jer M leani, kao to ine svi koji se sa slabijim a
udrue, poto zadobie Treviso i Vicenzu, sklopie mir ne osvrui se na Firentince.336
Ali poto m alo kasnije Visconti, gospodar M ilana, preote M astinu Parmu, te on zbog
toga prosudi da vie ne moe drati Luku, odlui da je proda. Nadm etali su se Firentinci
i Pizanci; i kad se uglavie pogodbe, uvidjee Pizanci da e je bogatiji Firentinci dobiti; i
stoga pribjegoe sili i uz pom o Viscontija pooe da je opsjednu. Firentinci zbog toga
ne odustadoe od kupovine, nego nainie ugovor s M astinom , platie dio novca a za
drugi dio dadoe jam stvo, a N add o Rucellai, Giovanni, sin Bernardina deM edicija, i
R osso, sin Ricciarda deRiccija, bijahu onam o poslani da preuzmu vlast; oni na silu
uoe u Luku, a M astinova vojska predade im grad. Pizanci su ipak nastavili svoj
pothvat, te su na sve naine nastojali da je silom zauzm u; a Firentinci su je eljeli
osloboditi opsade; i poslije duga rata bjehu Firentinci iz nje istjerani, izgubivi novac i
stekavi sram otu, a Pizanci postadoe njezini gospodari.337 G ubitak toga grada, kao to
se uvijek dogaa u slinim sluajevima, podbode narod Firence da se razgnjevi protiv
onih koji vladahu; pa su ih na svim m jestim a i na svim trgovim a javno klevetali,
optuujui ih za lakom ost i loe odluke. U poetku toga rata vlast bijae data
dvadesetorici graana da ga vode; oni bijahu izabrali gospara M alatestu iz Rim inija za
kapetana pothvata.338 On ga je vodio s malo sranosti i jo manje razboritosti; i budui
da bijahu zaiskali pom o napuljskoga kralja R oberta, on im posla Gualtierija, vojvodu
od Atene; on, po volji nebesa koja pripremahu stvari za zlu budunost, stie u Firencu
upravo u asu kad pothvat oko Liike bjee potpuno pro pao .339 Stoga ona dvadeseto
rica, videi da se narod srdi, pomislie da e ga ispuniti novom nadom ako izaberu
novog kapetana, i da e takvim izborom ili suzbiti prijekore ili ih liiti razloga;340 i
poto jo bijae razloga strahu, a vojvoda od Atene ih m ogae s vie vlasti braniti,

333 Usp.: Vladar, VII pogl.

334 Najprije je Lukom vladao Gherardo Spinola, koji ju je 1331. prepustio Ivanu ekom, potom je dola u ruke
Rossi di Parme, a Mastino della Scala je njome zagospodario 1335. god.
335 Mastino je bio obavezan prepustiti Luku Firentincima, koji su se 1332. pridruili ligi Castelbaldo (vidjeti I,
28). Za odmazdu, Firentinci su se udruili s Milanom, Ferrarom i Mantovom, te mu 1336. nanijeli strani poraz.
336 Firentinci su ipak u tom ratu dobili Arezzo (1337), dok je Venecija 1339. dobila Treviso i neke manje dijelove
trevike marke, a ne Vicenzu.
337 U srpnju 1342. god.
338 Malatesta da Rimini, sin vladara Riminija Pandolfa, bio je unajmljen za vrhovnog zapovjednika firentinske
vojske. Meutim, poto je prognan vojvoda Atene, njemu je vraeno zapovjednitvo, to upuuje na to da je Machiavelli
pogreno procijenio njegove sposobnosti.
339 Nije tono da je Robert poslao Gautiera, to mu ak nije bilo po volji; stigao je u Firencu 10. svibnja 1342.
340 Usp.: Vladar, III, i Rasprave. . III, 21.

102

izabrae ga prvo za uvara, a zatim za kapetana svojih oruanih ljudi.341 Velikai, koji
zbog gore spomenutih razloga ivljahu nezadovoljni, a mnogi od njih poznavahu
Gualtierija dok je u ranijim prigodam a u ime kalabrijskog vojvode Karla upravljao
Firencom,342 pomislie da je kucnuo as da mogu unitenjem grada ugasiti svoj poar;
jer prosudie da im nema drugoga naina da ukrote puk koji ih bjee ojadio nego da se
podvrgnu nekom vladaru koji e, kad spozna vrlinu jedne strane i bezonost druge,
jedne nagraditi a druge suzbiti: tome su dodavali nadu u dobro koje e im donijeti
njihove zasluge, kad on njihovom zaslugom stekne kneevstvo. Stoga se vie puta s njim
potajno sastadoe, i nagovorie ga da zagospodari svime, nudei mu najveu svoju
moguu pomo. Njihovu ugledu i nagovoru pridrui se ugled nekih pukih obitelji; to
su bile obitelji Peruzzi, Aciaiuoli, Antellesi i Buonaccorsi; one, optereene dugovim a, ne
m ogavi od svoga, htjedoe od tuega te dugove namiriti, i robovanjem domovine
osloboditi se robovanja svojim vjerovnicima. T a uvjeravanja podegoe vojvodin duh
najveom eljom za gospodstvom ; pa da bi stekao glas da je strog i pravedan, i tako
postao drai puku, poe progoniti one koji su upravljali ratom oko Luke; i tako gospar
Giovanni deM edici, N ad d o Rucellai i Guglielm o Altoviti izgubie ivot, i mnogi bijahu
osueni na progonstvo a mnogi na novane kazne.343

34.
T a sm aknua prilino ustraie srednje graane,344 sam o su velikaim a i puku
bila po volji: ovome zato to se po naravi veseli zlu, onima drugim a zato to su se time
osvetili za tolike nepravde to im ih nanijee puani. I kad je prolazio ulicam a, glasno se
hvalila iskrenost njegove due, i svatko ga je javno bodrio da otkriva i kanjava
graanske prijevare. Sluba dvadesetorice bjee se ugasila, ugled vojvode postao vei, a
strahovanje ponajvee; i tako svatko, da mu se pokae prijateljem, dade da mu se
njegov znak naslika na kui; sam o mu je naslov nedostajao da bude knez.345 I poto mu
se uini da spokojno moe pokuati to god hoe, dade na znanje Sinjoriji kako misli da
je potrebno, radi dobrobiti grada, da mu se dade odrijeeno gospodstvo; i da zato eli,
budui da cijeli grad na to pristaje, da na to pristanu i oni. lanovi Sinjorije, poto
odavno predviahu propast svoje domovine, svi se na taj zahtjev smutie; i prem da su
znali emu se izvrgavaju, ipak mu to estoko zanijekae, da ne izdaju domovinu. D a bi
to vie pokazao koliko je poboan i ovjean, vojvoda bjee za prebivalite izabrao
sam ostan M ale brae Svetoga kria; i eljan ostvariti svoju podm uklu m isao, dade
proglasiti da se iduega jutra sav narod skupi na trgu Svetoga kria, pred njim. T aj
proglas vie ustrai Sinjoriju nego to je prije ustraie njegove rijei; pa se povezae s
onim graanim a za koje su mislili da ljube domovinu i slobodu; ali znajui vojvodine
snage, ne pomislie da mogu ita uiniti osim da ga mole i da vide, kad im ne dotjee
snage, jesu li dovoljne molbe da ga odvrate od toga naum a ili da ublae njegovo
gospodstvo. Pooe dakle neki lanovi Sinjorije da ga pohode i jedan mu od njih izree

341
1. lipnja 1342. imenovan je za uvara i branitelja grada Firence i njegovih posjeda, a 1. kolovoza, poto je
Malatesti istekla funkcija, za kapetana.
342- Tokom 1326. god.
343 Giovanni Medici bio je optuen za korupciju, izdaju i prijevaru, a Rucellai i Altoviti za novane malverzacije.
344 Tj. debeli narod, koji se nalazio izmeu velikaa, s jedne strane, i mravog naroda i svjetine (plebsa), s
druge strane.
345 U poetku mu je Sinjorija, iz opreza, dala samo vojna ovlatenja, ali kad je istekao mandat dvanaestorici,
vojvoda je proirio svoja ovlatenja na upravne i financijske poslove.

103

ovaj govor:346 D olazim o k vam a, o gospodaru, potaknuti prvo vaim zahtjevima, a

zatim zapovijedim a to ste ih izdali da se skupi puk; jer nam se ini jam anim da vi
izvanredno elite postii ono to vam redovito nismo odobrili. M i se nikakvom silom ne
kanim o oprijeti vaim naum im a, nego vam sam o elimo pokazati koliko e vam biti
teko breme to ga uzimate na plea i pogibeljan cilj kojemu stremite, da biste se uvijek
mogli sjetiti naih savjeta, i savjeta onih to vam ih ne daju radi vae koristi nego zato da
iskale svoj bijes. Vi elite podvrgnuti u ropstvo grad koji oduvijek ivljae slobodno; jer
i gospodstvo to ga neko dopustism o napuljskim kraljevima bijae saveznitvo a ne
ropstvo. Jeste li pomislili koliko je vano i junano, u jednom ovakvom gradu, ime
slobode, koje nikakva sila ne ukrouje, nikakvo vrijeme ne troi i nikakva zasluga ne
nadoknauje.347 Pomislite, gospodaru, koliko se sile hoe da se dri u ropstvu ovakav
jedan grad: tuinske sile, koje uvijek moete imati, nisu dovoljne;348 u unutarnje se ne
moete pouzdati, jer oni koji su vam sada prijatelji i svjetuju vas da poduzmete taj
korak, im uz vau mo potuku svoje neprijatelje, iskat e kako da svrgnu vas i sebe
proglase knezovim a; puk, u koji se pouzdavate, na svaki i najmanji dogaaj se
okree:349 tako u skoro vrijeme moete se bojati da e vam sav ovaj grad biti dumanin;
a to e biti uzrok njegove i vae propasti. Tom e zlu neete moi nai lijeka; jer svoje
gospodstvo mogu ustaliti oni gospodari koji imaju m alo neprijatelja, koje je bilo smru,
bilo progonstvom lako zatrti;350 ali u sveopoj mrnji nikada se ne nalazi nikakva
spokojnost, jer ne zna odakle e se roditi zlo, a tko se svakog ovjeka boji ne moe se ni
u koga pouzdati, a ako to ipak pokua uiniti, jo si u veim opasnostim a, jer se oni
preostali jo vie podiu mrnjom i spremniji su na osvetu. A nada sve je izvjesno da
vrijeme nije dovoljno da se ugase elje za slobodom : jer esto se uje kako je u nekom
gradu obnove oni koji je nikada ne okusie, nego je ljubljahu sam o po uspomeni to im
je o njoj ostavie oevi, pa je zato, kad je povrate, unato svim protivljenjim a i
opasnostim a uvaju; a kad je ni oevi ne zapam te, na nju podsjeaju javne palae,
sudina sijela, znakovi slobodnih redova: te stvari treba da graani s najveom eljom
upoznaju. Kojim to svojim djelima vi elite nadoknaditi slast slobodna ivljenja, ili
nagnati ljude da se lie elje za sadanjim stanjem? N i da svojoj vlasti dodate cijelu
T oskanu, ni da se svaki dan u ovaj grad vratite kao pobjednik nad naim neprijateljima:
jer sva ta slava ne bi bila njegova, nego vaa, a graani ne bi stekli podanike, nego
supatnike, zbog kojih bi im se ropstvo otealo.351 I kad bi vam navike bile svete,
postupci blagi, presude pravedne, ne bi bilo dovoljno da vas vole; i ako biste to
pomislili, prevarili biste se, jer onome tko se sviknuo ivjeti odrijeen teak je svaki
lanac i svaka spona ga stee: prem da je nemogue nai nasilnu dravu s dobrim
vladarom , jer nuno m oraju ili da postanu slini, ili da se jedno zbog drugoga pokvare.
Vi, dakle, m orate vjerovati ili da treba da drite ovaj grad uz najvee nasilje (za to esto
nisu dovoljne utvrde, strae, prijatelji izvana),352 ili da budete zadovoljni onom vlau
to smo vam je mi dali. T o vam svjetujemo, podsjeajui vas da je trajna sam o ona
346 Taj govor je jo jedan primjer Machiavellijeve metode. Humanisti su uveli modu da u povijesna djela ubacuju
izmiljene govore protagonista. Machiavelli proiruje natuknicu koju je pronaao u kronici G. Villanija i, za razliku od
humanista iz ijih likova izbija prazna retorika, stavlja u usta svog junaka razloge, uzroke i povijesne konzekvencije i
implikacije dogaaja.
347 Usp.: Vladar, V.
348 Usp.: Vladar, XII i XX.
349 Usp.: Rasprave..., I, 58. U Raspravama je misao dovedena do kraja: svjetina nije nita manje prevrtljiva od
vladara.
350 Usp.: Rasprave..., I, 16., i Vladar, III.
351 Usp.: Rasprave..., II, 2.
352 Usp.: Rasprave..., II, 24, i Vladar, XX.

104

vladavina koja je dobrovoljna: i nemojte, zaslijepljeni s malo astoljublja, dospjeti do

m jesta odakle ete, ne m ogavi ni opstati ni uspeti se navie, na najveu vau i nau
tetu, nuno pasti.

35.
N e ganue ni u jednom dijelu ove rijei okorjelu vojvodinu duu; i ree da ne
kani oteti slobodu tome gradu, nego mu je dati: jer su sam o razjedinjeni gradovi ropski,
a ujedinjeni su slobodni;353 a ako bi se Firenca sam a od sebe liila stranaka, astoljublja
i neprijateljstava, ona bi dobila a ne izgubila slobodu; i kako ga ne navodi njegovo
astoljublje da preuzme tu dunost, nego molbe mnogih graana; i zato bi dobro uinili
oni kad bi se zadovoljili onim ime su drugi zadovoljni; a to se tie onih opasnosti
kojim a bi se zbog toga m ogao izvri, do njih ne dri, jer nije dobar ovjek koji zbog
straha od zla zaputa dobro, i kukavac je onaj koji zbog dvojbena cilja ne slijedi slavan
pothvat; i da vjeruje da e se tako ponaati da e oni za kratko vrijeme spoznati kako su
se u njega malo pouzdavali i previe od njega strahovali. Pristadoe dakle lanovi
Sinjorije, videi da ne m ogu nita bolje uiniti, da se iduega jutra okupi narod na
njihovu trgu;354 njegovim ovlatenjem dade se vojvodi na jednu godinu gospodstvo, uz
one uvjete uz koje je neko bilo dano Karlu vojvodi od Kalabrije. Bijae osmi dan rujna i
godine 1342, kad vojvoda, u pratnji gospara G iovannija T ose i svih svojih pristaa, te
mnogih drugih graana, stie na T rg; i zajedno sa lanovim a Sinjorije uspe se na
govornicu, jer tako Firentinci zovu one stube to su u podnoju palae Sinjorije;355 tu se
proita narodu pogodba sklopljena izmeu Sinjorije i njega. A kad se u itanju stie do
onog dijela gdje mu se daje gospodstvo na jednu godinu, povika se u narodu:
D O IV O T N O . A kad ustade gospar Francesco Rustichelli, jedan od lanova Sinjorije,
da govori i stia uzbunu, vika mu prekide rijei; i tako, uz pristanak naroda, ne bjee
izabran na jednu godinu gospodstva, nego trajno, a m notvo ga prihvati i stade nositi,
izvikujui Trgom njegovo ime.356 Obiaj je da onaj tko zapovijeda straom Palae, kad
je odsutna Sinjorija, bude zakljuan unutra; za tu je dunost tada bio odreen Rinieri di
Giotto: on, podmien od strane vojvodinih prijatelja, pusti ga unutra ne ekajui
nikakve prisile; a lanovi Sinjorije, ustraeni i osram oeni, vratie se svojim kuam a; a
vojvodina obitelj opljaka Palau, potrga narodnu zastavu i istaknu svoj grb na
Palai.357 T o su s bolom i nepojmljivom mukom pratili dobri ljudi, a s velikim uitkom
oni koji su, ili od neznanja ili od zloe, to odobravali.

36.
Poto se vojvoda domoe gospodstva, da bi oduzeo vlast onim a koji neko
bijahu hranitelji slobode, zabrani lanovima Sinjorije da se sastaju u Palai i dodijeli im
jednu privatnu kuu; ote stjegove zastavnicim a N arodnih eta; ukide odredbe pravde

353 Usp.: Rasprave. I, 4.

354 Ispred palae Sinjorije (dananji Pallazzo Vecchio), a ne na trgu Santa Croce, ispred vojvodine rezidencije.
355 Na tal. ringhiera (ograda), a dolazi od arringo, aringhiare (navoditi na to, poticati).
356 Zbor svih graana u Firenci zvao se parlament (od parlare = govoriti, dakle govorenje), a sazivao se radi
rasprave o javnim poslovima. Najee se svodio na formalno prihvaanje unaprijed donesene odluke, a ovaj i kasniji
primjeri naveli su vladu da ga 1495. ukine zbog opasnosti od zloupotrebe. Sinjorija je u pismu papi 10. lipnja 1344. o
vojvodinoj tiraniji ustvrdila da se on dvostruko ogrijeio o zakone: jer je sazvao zbor bez privole priora i jer se o takvim
stvarima nikada nije odluivalo na zborovima.
357 Stijeg naroda (gcmfalone del popolo) bio je simbol vlasti stjegonoe pravde (gonfalortiere di giustizia).
Trganjem tog stijega simbolino je likvidirana republika. Tom prilikom su spaljene i Odredbe o pravdi.

105

protiv velikaa;358 oslobodi utamnienike iz zatvora; naredi da se Bardi i Frescobaldi

vrate iz progonstva; zabrani da itko nosi oruje; i da bi se lake branio od ljudi u gradu,
sprijatelji se s ljudima izvan njega. Stoga dade mnoge povlastice stanovnitvu Arezza i
svim a drugim podanicim a Firentinaca; uglavi mir s Pizancima, prem da vladarom
postade da s njima ratuje; odue obveznice onim trgovcim a koji u ratu s Lukom bijahu
posudili novac republici. Povea stare dabine i nametnu nove, odue Sinjoriji svu vlast;
a njegovi upravitelji bijahu gospar Baglione da Perugia i gospar Guglielmo da Scesi, koji
su mu, zajedno s gosparom Cerrettierijem Bisdom inijem, bili savjetnici.359 Porezi to ih
nam etae graanim a bijahu teki, a njegove presude nepravedne; a ona strogost i
ovjetvo to ih je hinio, preobrazie se u gordost i okrutnost: stoga su mnogi ugledni
graani i plemeniti puani mueni globam a ili smru ili nekim novim nainom. A da se
ne bi vani bolje vladalo nego unutra, odredi on est redara za okolicu, koji su tukli i
gulili seljake. Sum njao je u velikae, prem da su ga oni uzvisili a on m nogim a vratio
dom ovinu:360 jer nije m ogao vjerovati da se uzvieni duhovi, kakvih znade biti u
plem stvu, mogu zadovoljiti poslunou prema njemu; i zato se okrenu da ini dobro
puku, mislei da s njegovom naklonou i tuinskim orujem moe ouvati tiraniju.361
Poto doe mjesec svibanj, u koje doba se narod obino veseli, naredi da se od sirotinje i
niega puka sloi vie druina, kojim a uz sjajne naslove dade zastave i novac;362 stoga
su oni dijelom obilazili grad u slavlju, a drugi su s velikom raskoi primali slavljenike.
K ako se irio glas o njegovoj novoj vladavini, dooe mnogi francuske krvi da ga
pohode; a on svim a, kao povjerljivim ljudim a, davae poloaje; tako Firenca u kratko
vrijeme ne postade sam o podlona Francuzima nego i njihovim obiajim a i nonji;363
jer su ih mukarci i ene, ne osvrui se na uljudan ivot ili kakav stid, oponaali. Ali
iznad svega drugoga nemilo bijae nasilje to su ga on i njegovi, bez ikakva obzira, vrili
nad enam a.364 G raani su, dakle, ivjeli puni gnuanja, gledajui uniteno velianstvo
svoje drave, iskvarene obiaje, ukinute zakone, trulo svako poteno ivljenje, zgaslu
svaku graansku skrom nost: jer oni koji bijahu navikli da ne gledaju nikakvu kraljev
sku rasko, ne m ogahu bez boli susretati njega okruena oruanim tjelesnim pratio
cim a, pjeacim a i konjanicima. Z ato su, videi iz blizine svoju sram otu, bili prisiljeni
astiti onoga koga su najvie mrzili: tome se pridodavao strah, gledajui esta sm a
knua i neprekidne poreze kojim a je osirom aivao i nitio grad. A vojvoda je znao za ta
gnuanja i strahove, i bojao ih se; ipak je svakom e htio dokazati kako vjeruje da je
obljubljen: stoga se desilo da vojvoda, kad mu je M atteo di M orozzo, ili da se njemu
dodvori ili da sebe izvue iz pogibelji, otkrio da se obitelj M edici s nekim drugima
protiv njega urotila, ne sam o to nije stvar istraio nego je dounika dao i bijedno
smaknuti: tim inom je obeshrabrio one koji bi ga htjeli izvijestiti da se spasi, a ohrabrio

338
Sinjorija je bila smjetena u palai Filipetri; ukinuo je narodne ete, odnosno gradsku miliciju, koja je pod
devetnaest stjegova mogla okupiti 25.000 ljudi; formalni dokument o ukidanju Odredaba o pravdi ne postoji, pa Paoli
smatra da su one i dalje bile na snazi. Vidjeti; C. Paoli, Della Signoria di Gualtieri Duca d Atene, u: Giornale Storico
degli Archivi Toscani, VI, 1862.
359 Guglielmo dAssisi postao je vojni zapovjednik, a Cerretierija deVisdominija, Firentinca po rodu, vojvoda je
proglasio plemiem. Vojvoda je osnovao i svoj savjet, tzv. savjet mudraca.
360 Usp.: Vladar, IV i IX.
361 Usp.: Vladar, IX.
362 Druine su nazvane Potenze (Moi), a ostale su i kasnije. Usp.: Vladar, XXI.
363 Ali Francuzi su zbog toga bili vie zabrinuti nego zadovoljni. Francuski kralj Filip VI Valois odvratio je na
priu o vojvodinim podvizima: Heberge est le pelerin, mais ii a mauvais hostel. Robert Anuvinac ga je upozoravao da
potuje zakone, da se oslanja na narod i da napusti palau Sinjorije. Vidjeti: G. Capponi, Storia della Repubblica di
Firenze, Firenze, 1930.
364 Usp.: Vladar, XVII i XIX, i R a s p r a v e ..III, 6. i 26.

106

one koji su eljeli njegovu propast.365 Jo je sa silnom nemilosrdnou dao da se

Bettoneu Ciniju, zato to je kudio poreze nametnute graanim a, odree jezik pa je ovaj
od toga umro: to je graanim a pojaalo prezir a vojvodi mrnju; jer taj grad, koji bijae
sviknut da slobodno sve ini i o svemu govori, ne m ogae podnijeti da mu ruke budu
svezane i zaepljena usta. Toliko, dakle, poraste taj prezir i ta mrnja da ne bi sam o
Firentinci, koji ne znaju zadrati slobodu a ropstvo ne mogu trpjeti, nego i svaki ropski
narod planuo da vrati slobodu. Stoga mnogi graani, svih stalea, odluie ili izgubiti
ivot ili zadobiti slobodu; i stvorie se u tri dijela, od triju vrsta graana, tri urote: od
velikaa, puana i zanatlija;366 jer osim opih uzroka velikae ganu pom isao da im nije
vraena drava, puane da su je izgubili, a zanatlije da im je nestalo zarade. N adbiskup
Firence bijae gospar Agnolo Acciaiuoli, koji je neko u svojim propovijedim a veliao
vojvodina djela i pribavio mu veliku naklonost naroda: ali kad ga vidje kako stoluje i
upozna njegove silnike postupke, uini mu se da je iznevjerio svoju domovinu; pa da bi
popravio poinjenu greku, pomisli da nema drugoga lijeka nego da ranu iscijeli ona
ruka koja je zadade; te postade voa prve i najjae urote; u njoj bijahu Bardi, R ossi,
Frescobaldi, Scali, Altoviti, M agalotti, Strozzi i M ancini. Glavari jedne od drugih dviju
bijahu gospari M anno i C orso D onati; a s njima Pazzi, Cavicciuli, Cerchi i Albizzi.
Prvak tree urote bijae Antonio Adim ari; a s njim M edici, Bordoni, Rucellai i
Aldobrandini.367 Pomislie oni da e ga ubiti u kui Albizzi, kam o miljahu da e poi
na dan Svetog Ivana da gleda konjske trke; ali poto on onam o ne ode, ne poe im to za
rukom. Pomislie da ga napadnu u etnji po gradu; ali uvidjee da je to teko, jer je iao
s jakom pratnjom i naoruan, a stalno je m ijenjao put, tako da ga se nigdje nije m oglo
pouzdano doekati. Razm atrahu da ga ubiju u vijeima: tu im se uini da e ostati,
prem da on bude mrtav, na milost njegovoj vojsci. D ok se meu urotnicima raspravljalo
o tim stvarim a, Antonio Adimari se oitova nekim svojim prijateljim a iz Siene, da od
njih dobije vojsku, otkrivi im dio urotnika uz tvrdnju da je cijeli grad spreman da se
oslobodi: tada jedan od njih priopi stvar gosparu Francescu Brunelleschiju, ne zato da
mu je otkrije, nego zato to je mislio da je i on meu urotnicima. G ospar Francesco, ili
od straha za sebe, ili od mrnje koju je gajio prema drugima, otkri sve vojvodi; stoga
Pagolo del M azzeca i Simone da M onterappoli bijahu uhieni; oni, otkrivi tko su
urotnici i koliko ih ima, ustraie vojvodu; i svjetovahu ga da ih radije priziva nego
hvata, jer ako pobjegnu, moe se progonstvom , bez sablazni, osigurati. Z ato vojvoda
naredi da se prizove Antonio Adim ari; on, pouzdavajui se u drugove, smjesta se pojavi.
N jega zatvorie; a gospar Francesco Brunelleschi i gospar Uguccione Buondelmonti
svjetovahu vojvodu da pod orujem prokrstari zemljom i smakne zatoenike; ali on ne
poslua, jer mu se inilo da im a prem alo vojske za tolike neprijatelje; i zato donese
drugu odluku kojom e, ako mu uspije, suzbiti neprijatelje i prikupiti snage. Imae
vojvoda obiaj zvati graane da mu daju savjete o tekuim poslovim a:368 poto u
meuvremenu bjee poslao izvan grada da mu se pribavi vojska, naini popis od trista
graana i naredi svojim asnicim a da ih prizovu, pod izlikom da se eli s njima
posavjetovati: a nam jeravao je, poto se skupe, da ih smru ili tam nicom zatre. Kad

365 Usp.: Rasprave.. .,111, 6.

366 perrens primjeuje: Zbog ljubavi prema simetriji Machiavelli govori da su od tri urote jednu organizirali
velikai, drugu puani, a treu obrtnici: imena urotnika i svjedoanstva suvremenika dokazuju suprotno. Vidjeti:
F. T. Perrens, Histoire de Florence, Pari, 1877-1883.
367 Altoviti, Magalotti, Strozzi i Mancini pripadali su debelom narodu, a ne velikaima. Donati, Pazzi i
Cavicciuli bili su velikai. Adimari je takoer bio velika.
368 Ba obrnuto: pozvani su posumnjali da neto nije u redu jer vojvoda nije obiavao pozivati nikoga da se
savjetuje, osim ve spomenutoga tzv. savjeta mudraca.

107

vojvoda zatvori Antonija Adimarija i posla po vojsku, to se ne mogae potajno uiniti,

ue strah u graane, a ponajvie u krivce; stoga najhrabriji otkazae posluh. I budui da
svatko proita popis, traili su jedan drugoga i sokolili se da zgrabe oruje, te da radije
umru kao ljudi, s orujem u ruci, nego da ih kao telad odvedu u klaonicu: tako se za
manje od jednog sata sve tri urote jedna drugoj otkrie; i odluie da iduega dana, koji
bijae 26. srpnja 1343, potaknu bunu na Staroj trnici, te da se zatim naoruaju i zovnu
narod ka slobodi.

37.
Kad svanu, dakle, idui dan i kucnu deveta, prema datoj naredbi pograbi se
oruje; i sav narod se naorua na glas o slobodi; i svi se utvrdie u svojim ulicama, pod
stjegovima s narodnim grbom, to ih urotnici bijahu potajno nainili. Sve glave obitelji,
kako pukih, tako i plemikih, sakupie se i prisegnue da e se braniti i usmrtiti
vojvodu; samo neki od Buondelmontija i Cavalcantija i onih etiriju pukih obitelji to
bjehu pohitale da ga proglase gospodarom,369 zajedno s mesarima i drugim najniim
puanima, naoruani, stekoe se na Trgu u korist vojvode. Na tu uzbunu vojvoda utvrdi
Palau, a njegovi, koji stanovahu na raznim stranama, pojahae konje da pou na Trg;
a usput su na mnogim mjestima napadani i ubijani; ipak onamo stie oko trista
konjanika. Vojvoda se dvoumio bi li izaao da se bori s neprijateljima, ili bi iznutra
branio Palau. S druge strane su Medici, Cavicciuli, Rucellai i druge obitelji koje je
najvie uvrijedio, sumnjali da e se, ako on izae napolje, mnogi to se latie oruja
pokazati kao njegovi prijatelji; i eljni da ga lie mogunosti da izae i povea snage,
jurnue i napadoe Trg. Kad oni nahrupie, one puke obitelji to se bijahu iskazale za
vojvodu, videi da su otvoreno napadnute, promijenie iskaze, jer se vojvodina srea
promijenila, i sve se pridruie svojim graanima; samo gospodar Uguccione Buondelmonti ode u Palau, a gospodar Giannozzo Cavalcanti, koji se s dijelom svojih pristaa
povukao na Novu trnicu, pope se na klupu i poe moliti narod, koji pod orujem
prolaae na Trg, da poe tamo u korist vojvode; pa da bi ih ustraio, poveavao je
njegove snage i prijetio im da e svi poginuti ako se, tvrdoglavi, okrenu protiv
gospodara u tom pothvatu; ali ne naavi nikoga da ga poslua, niti ikoga da ga za
njegovu drskost kazni, videi da se uzalud mui, povue se u svoje kue da vie ne
izaziva sudbinu. U meuvremenu, na Trgu se zametnu velika bitka izmeu naroda i
vojvodine vojske; i premda je vojsku pomagala Palaa, ipak je poraena; pa se dio nje
predade u vlast neprijatelja, a dio, ostavivi konje, pobjee u Palau. Dok se na Trgu
vodila borba, Corso i gospar Amerigo Donati, s dijelom naroda, provalie zatvore
Stinche, spalie spise gradonaelnika i poreznog ureda, opljakae kue upravitelja i
pobie sve vojvodine slubenike do kojih mogahu doi.3/0 S druge strane vojvoda,
videi da izgubi Trg i da mu je sav grad neprijatelj, bez nade i u kakvu pomo, pokua
ne bi li kakvim ovjenim djelom pridobio puk; i zapovjedivi da mu dovedu utamnienike, oslobodi ih uz ljupke i blage rijei; i Antonija Adimarija, premda protiv njegove
volje, proglasi vitezom; i naredi da se s Palae skine njegov stijeg i metne narodni: te
stvari, uinjene kasno i u nevrijeme, malo su mu pomogle jer bijahu na silu i preko
volje.371 Stoga bjee zlovoljan, opsjednut u Palai, videi kako gubi sve jer je previe

369 Porodice Peruzzi, Antellesi, Acciaiuoli, Bonaccorsi.

3 70 T r e b a stajati: Corso, od gospara Ameriga Donatija; Stinche je bio zatvor za velikae. Za puane je bio zatvor
Volognana, smjeten u naelnikovoj palai; ustanici su uz popis dugova spalili i popis Firentinaca osuenih na
progonstvo.
371 Usp.: Vladar, VIII.

108

htio; i bojao se da e za koji dan umrijeti ili od gladi ili od maa. Graani, da bi uredili
dravu, povukoe se u crkvu Santa Reparata; i odredie etrnaest graana, pola velikaa
i pola puana, da oni, zajedno s biskupom, imaju svu vlast da mogu preurediti
firentinsku dravu. Izabrae jo estoricu i dadoe im vlast gradonaelnika, dok ne doe
onaj koji bude izabran.372 U Firencu bijae dola mnoga vojska, u pomo puku, meu
njima Sijenci sa est poslanika, veoma aenih ljudi u njihovoj domovini.373 Oni
pokuae uglaviti nekakav sporazum izmeu naroda i vojvode; ali narod odbi svako
raspravljanje o sporazumu, ako mu se prije ne predaju u vlast gospodar Guglielmo
dAscesi i njegov sin, zajedno s gospodarom Cerrettierijem Bisdominijem. Vojvoda ne
htjede to dopustiti; ipak, kad mu zaprijeti vojska koja bjee s njim zatvorena, dade se
prisiliti. Vea se gnuanja zacijelo javljaju, i rane su tee, kad se vraa sloboda nego kad
se brani.374 metnue gospara Guglielma i njegova sina meu tisue neprijatelja; a sin jo
nemae osamnaest godina; ipak ga ni dob, ni oblije, ni njegova nevinost ne mogoe
spasiti od gnjevna mnotva; i oni to ih ne mogoe raniti ive, mrtve ih ranie; i ne
zasitivi se to ih izbodoe maevima, trgahu ih rukama i zubima. I poto sva osjetila
zadovoljie u osveti, jer prvo ue njihovu kuknjavu, vidjee im rane, dotaknue njihovo
rastrgano meso, htjedoe jo da u njima i okus uiva, tako da im ih se jo nutarnji
dijelovi zasite, kao to se vanjski zasitie.375 Taj gnjevni bijes koliko njima naudi, toliko
bjee koristan gosparu Cerrettieriju; jer kad se svjetina zamori okrutnou nad ovom
dvojicom, ne sjeti se njega: i jer ga vie ne zaiskae, on ostade u Palai, odakle ga kasnije
nou izvukoe do spasa neki njegovi roaci i prijatelji. Kad se mnotvo iskali nad krvlju
one dvojice, uglavi se nagodba: da vojvoda iv i zdrav ode, sa svojim ljudima i stvarima;
i da se odrekne svih prava to ih imae na Firencu; i da poslije, izvan podruja, u
Casentinu, potvrdi to odreknue. Poslije te nagodbe, na dan 6. kolovoza, otie on iz
Firence u pratnji mnogih graana; i stigavi u Casentino, potvrdi odreknue, premda
preko volje; i ne bi odrao vjere, da mu grof Simone na zaprijeti da e ga odvesti natrag
u Firencu.376 Bjee taj vojvoda, kako pokazuje njegova vladavina, lakom i okrutan;
teak u sluanju, u odgovaranju ohol: htio je robovanje, a ne blagonaklonost ljudi; i
tako je vie elio da ga se boje nego da ga ljube.377 Ni njegov izgled ne mogae biti
manje mrzak nego njegove navike; jer bijae malen, crn, imae dugu i rijetku bradu:
tako zasluivae mrnju u svakom pogledu: stoga mu, u roku deset mjeseci, njegove
opake navike oduzee onu vlast to mu je opaki savjeti drugih bijahu dali.

38.
Ovi dogaaji to se zbie u gradu ohrabrie sve gradove pod firentinskim
gospodstvom da vrate svoju slobodu; tako se odmetnue Arezzo, Castiglione,378
372 etrnaestorica su za naelnika izabrali grofa Simonea da Battifolle koji je odbio, pa je imenovan markiz
Giovanni da Valiano, koji je preuzeo slubu neto kasnije. Do njegova dolaska imenovani su vrioci dunosti: tri
velikaa i tri graana.
373 Iz Siene je dolo 300 konjanika i 400 strijelaca, iz San Miniata 200 pjeaka, a iz Prata 500 pjeaka; Simone da
Battifolle i njegov roak Guido doli su na elu 400 kopljanika.
374 Usp.: R asprave. . I, 28.
375 Guglielmov sin Gabriello nije bio nipoto nevin, kako ga Machiavelli opisuje. Sudjelovao je u muenjima i
odlikovao se posebnim sadizmom, iako je imao samo sedamnaest godina. Svi izvori navode kao istinit ovaj jedinstveni
sluaj kanibalizma.
376 Tj. Simone da Battifolle, kojega su Firentinci ovlastili da posreduje izmeu njih i vojvode; nakon toga je
vojvoda Atene otiao u Veneciju, potom na jug Italije, a najzad se vratio u Francusku, gdje je 1356. poginuo u bici kod
Poitiersa.
377 Usp.: Vladar, XVII. Ova epizoda posluila je Machiavelliju za isticanje velikih linosti kao povijesnih
primjera. U prvoj knjizi takav je protagonist Teodorik, a u drugoj vojvoda Atene.
378 Gradi Castiglion Fiorentino.

109

Pistoia, Volterra, Colle,379 san Gimignano; i Firenca odjedanput ostade liena tiranina i
svojih posjeda, jer vraajui svoju slobodu poui podanike kako i oni mogu vratiti
svoju. Poto dakle prognae vojvodu i izgubie svoje posjede, etrnaestorica graana i
biskup pomislie kako je bolje ublaiti podanike mirom nego ih ratom pretvoriti u
neprijatelje, te pokazati kako su njihovom slobodom zadovoljni kao vlastitom.380 I
poslae zastupnike u Arezzo da se odreknu vlasti koju imahu nad tim gradom i da s
njima uglave nagodbu, tako da se njihovim gradom okoriste kao prijatelji, kad ih ne
mogu zadrati kao podanike.381 I s drugim se gradovima tako nagodie to su bolje
mogli, samo da ih zadre u prijateljstvu, ne bi li im oni u slobodi pomogli odrati
njihovu slobodu. Ovaj mudro poduzeti korak imae vrlo sretan svretak; jer Arezzo
poslije nedugo godina opet pade pod firentinsku vlast, a drugi se gradovi za nekoliko
mjeseci vratie u prijanju pokornost.382 I tako se mnogo puta, bre i uz manje
opasnosti i troka, postignu stvari ako se izbjegavaju, nego ako se nastoje ostvariti sa
svom silom i upornou.

39.
Kad odahnue od vanjskih poslova, okrenue se unutranjima; i nakon
nekoga prijepora to izbi izmeu velikaa i puana, odluie da velikai imadnu treinu
u Sinjoriji a polovinu u drugim slubama. Bijae grad podijeljen na estine, kako prije
pokazasmo, pa se uvijek biralo est lanova Sinjorije, iz svake estine po jedan; iznimno
ih se znalo imenovati, u osobitim zgodama, ponekad dvanaest ili trinaest, ali su se malo
poslije toga opet vraali na estoricu. Trebalo je meutim izmijeniti tu uredbu, bilo zato
to estine bijahu loe rasporeene, bilo zato to valjae poveati broj lanova Sinjorije,
da bi velikai dobili u njoj dijela.383 Stoga razdijelie grad na etvrti, i u svakoj izabrae
po tri lana Sinjorije; izostavie gonfalonijere pravde i gonfalonijere Narodnih druina;
a umjesto tih dvanaest estitih ljudi imenovae osam savjetnika, od svake vrste po
etiri.384 Poto se s tom uredbom ustali ova vlast, grad bi bio poinuo da velikaima
bijae po volji ivjeti u skromnosti koja se ite u uljudnom ivotu;385 ali se oni suprotno
ponaahu; jer se kod kue ne htjedoe ni s kim druiti, a u poglavarstvima htjedoe biti
gospodari; i svakog se dana javljae poneki primjer njihove nasilnosti i oholosti: a to ne
bijae drago narodu; i tuio se da se umjesto jednog zatrtoga tiranina rodilo tisuu njih.
Toliko porastoe dakle s jedne strane nasilja a s druge srdbe, te voe puana iznesoe
pred biskupa nepotenje velikaa i njihovo neslaganje s narodom; i nagovorie ga da
nagna velikae da se zadovolje sudjelovanjem u drugim slubama, a poglavarstvo
Sinjorije da prepuste samo narodu. Bijae biskup dobre naravi, ali ga je lako bilo
okrenuti as na ovu as na onu stranu: otuda potee to to je, na poticaj svojih pristaa,
379 Colle Val dElsa.
380 Ovakav podatak ne moe se pronai ni kod Villanija ni kod Stefanija. NajvjerojatnijeMachiavelli frizira povijes
ne injenice da bi mogao potvrditi svoju teoriju o tretiranju saveznikih i neprijateljskih gradova, kako ju je iznio u Raspra
vam a o prvoj d ek a d i Tita Livija, II, 21. i 23. Usp. i O nainu k a k o se postupilo prem a pobun jenom narodu Valdicbiane.
381 Fiorini utvruje datum 12. kolovoza 1343. na osnovi: C. Paoli, D ella Signoria di Gualtieri Duca d Atene, u
Giornale Storio degli Archivi Toscani, 1862, tom VI.
382 Firenca je povratila Arezzo tek 1384. god., kad ga je Enguerrand de Coucy prodao Firentincima za 40.000
zlatnih fjorina. Pistoia je vraena 1351, Volterra 1361, Colle di Val dElsa i Gimignano ve 1349, a Castiglion Fiorentino
1384. god.
383 Gradske estine su bile nejednake, tako da su dvije estine Oltrarna (preko rijeke Amo) i estina San Piero
Scheraggio bili gotovo dvostruko vei od preostale tri (Borgo San Pancrazio, Porta del Duomo i Porta San Piero).
384 Atenski vojvoda je ve prije ukinuo dunosti gonfalonijera na obje razine, a istovremeno je suspendirao i
Odredbe o pravdi.
385 Radi donoenja novih mjera bila je sazvana Balia, a 1. rujna 1343. provedena je reforma kojom je trebalo
sprijeiti ponovo jaanje plemia koji su pod atenskim vojvodom uspjeli povratiti dio privilegija.

110

prvo bio sklon atenskom vojvodi, a poslije se, na savjet drugih graana, urotio protiv
njega; u preureenju drave bijae podupro velikae, pa tako sada nakani poduprijeti
narod, potaknut razlozima koje mu ti graani puani iznesoe. I vjerujui da e i u
drugima nai istu nestalnost koja bijae u njemu, ponada se da e nagodbom izgladiti
spor; i sazva etrnaestoricu, koji jo ne bijahu izgubili vlast, i najrazboritijim rijeima
to je umio svjetovae im da ast Sinjorije prepuste puanima, obeavajui im mir u
gradu, inae njihovu propast i unitenje. Te rijei silno uzburkae duhove velikaa; i
gospar Ridolfo Bardi386 ga ukori otrim rijeima, nazvavi ga ovjekom u kojemu nema
vjere i predbacivi mu prijateljstvo prema vojvodi kao povrnost i njegovo progonstvo
kao izdaju; i zakljui da one asti koje su uz vlastitu pogibelj stekli ele uz vlastitu
pogibelj i braniti. I otiavi s ostalima srdit od biskupa, obznani to svojim pristaama i
svim plemikim obiteljima. Puani su jo i drugima iznosili svoje miljenje; i dok se
velikai pripremahu i pomagahu za obranu svojih lanova Sinjorije, narod ne htjede
doekati da se posve spreme, i slee se naoruan pred Palau viui da hoe da se
velikai odreknu poglavarstva.387 Digla se velika buka i buna: lanovi Sinjorije ostadoe
naputeni, jer se velikai ne osmjelie latiti oruja, videi sav narod naoruan, nego
svatko ostade kod svoje kue; tako puki lanovi Sinjorije, poto se prvo potrudie
smiriti narod, zajamie mu da su ti njihovi drugovi skromni i dobri ljudi, a kada ne
uspjee, izabrae manje zlo i poslae ih kuama, kamo jedva ivi stigoe. Poto velikai
odoe iz Palae, odue se i sluba etvorici savjetnika velikaa, a umjesto njih izabrae
ak dvanaest puana; i osmorica preostalih lanova Sinjorije imenovae gonfalonijera
pravde i esnaest gonfalonijera Narodnih eta, i preustrojie vijea tako da sva uprava
ostade u rukama naroda.388

40.
Kad se te stvari dogodie, bijae u gradu velika oskudica;389 zato su velikai i
siroti puk bili nezadovoljni, on zbog gladi, oni zbog svoga izgubljenog dostojanstva: ta
stvar ohrabri gospara Andreu Strozzija da prisvoji slobodu grada. On je svoje ito
prodavao po nioj cijeni nego drugi, pa su se zato k njegovim kuama mnogi ljudi
stjecali; tako se jednog jutra osmjeli uzjahati konja i, s nekoliko njih iza sebe, pozvati
narod na oruje; i za kratko vrijeme okupi on vie od etiri tisue ljudi, s kojima ode na
trg Sinjorije i zatrai da im se otvori Palaa. Ali ga lanovi Sinjorije, prijetnjama i
orujem, udaljie s Trga; poslije ih toliko ustraie progonstvom, da se malo-pomalo svi
vratie svojim kuama; tako se gospar Andrea, naavi se sam, jedva mogae, bjeei,
spasiti od ruku sudaca. Ovaj dogaaj, premda bjee smion i doivje konac kakav slini
pokreti obino doive,390 dade nade velikaima da mogu podjarmiti narod, videi da je
386 Machiavelli je kod Villanija mogao proitati da su Bardi otro kritizirali biskupa, a jedini Bardi u Sinjoriji je
upravo Ridolfo, pa mu Machiavelli bez osnove pripisuje te rijei.
387 Otra podjela u Sinjoriji rezultirala je apelom priora-puana za podrku naroda, tako da ne izgleda vjerojatna
tvrdnja Machiavellija i Stefanija da su priori-puani branili svoje kolege koji su pripadali plemstvu. Naprotiv, priori-puani su uz masovnu podrku oduzeli vlast priorima-plemiima i na njihovo mjesto izabrali dvanaestoro savjetnika, s
ve tradicionalnim imenom Dobri ljudi (Boni Homines) i to sve iz redova puana.
388 Uspostavljeno je Vijee naroda (Consiglio del p o p olo) u koju je svaka etvrt birala po 75 graana.
389 U meuvremenu su se mnogi posjedi odmetnuli od Firence. Vijee etrnaestorice je provelo novu reformu:
umjesto na estine (sesti) grad je podijeljen na etvrti (quarti, odatle i quarliere = etvrt). U Sinjoriji su veinu od dvije
treine dobili graani, a u drugim slubama polovicu. Uveden je i savjet od osam lanova, etiri iz redova velikaa, a
etiri iz redova graana. Meutim, velikai nisu bili zadovoljni i zatraili su arbitrau biskupa, koji je pozvao velikae da
napuste Sinjoriju. Tako je 22. rujna 1343. sva vlast u gradu pripala graanima. Potvrene su opet Odredbe o pravdi i
doneseni novi propisi u prilog graana.
390 Epizoda o Andrei Strozziju je povijesno beznaajna. Machiavelli je istie samo zbog analogije sa Spurijem
Melijem, to je opisao u R a sp ra v a m a ... (III, 28). Svi se inae slau da je Strozzijev postupak sulud.

111

sirotinja s njim u neslozi; pa da ne propuste priliku, zakljuie da se oboruaju svim

vrstama pomoi, da s pravom na silu povrate ono to im je nepravedno, na silu, bilo
oteto. I toliko im poraste pouzdanje da e pobijediti, da se otvoreno opskrbljivahu
orujem, utvrivahu svoje kue, javljahu svojim prijateljima, sve do Lombardije, da im
pomognu. Narod se takoer, zajedno sa Sinjorijom, spremao sa svoje strane, oruajui
se i traei pomo od Perugie i Siene. Ve bijae stigla pomo i jednoj i drugoj strani:391
cijeli grad bijae pod orujem: velikai s ovu stranu Arna bijahu se utvrdili na tri mjesta:
kod kua obitelji Cavicciuli pokraj Svetog Ivana, kod kua obitelji Pazzi i Donati gdje je
Sveti Petar Veliki, te obitelji Cavalcanti na Novoj trnici; oni s onu stranu Arna bjehu se
uvrstili na mostovima i u ulicama uz svoje kue: Nerli branjahu most Carraia,
Frescobaldi i Mannegli Sveto Trojstvo, Rossi i Bardi Stari most i Rubaconte. S druge
strane, narod se skupljao pod stijeg pravde i zastave Narodnih eta.

41.
I stojei tako rasporeeni, narod uvidje da se vie ne moe izbjei okraj; i prvi
se pokrenue Medici i Rondinegli, koji napadoe Cavicciulije s one strane kuda se,
preko Trga svetog Ivana, ulazi u njihove kue. Tu bijae velika bitka, jer ih s kula
udarahu kamenjem, a odozdo ranjavahu strijelama. Potraja ta bitka tri sata; a narod je
ipak stalno rastao te se Cavicciuli, videi da e ih mnotvo nadjaati, a njima ne stie
pomo, ustraie i predae u vlast narodu; narod im spasi kue i imovinu; samo im
oduzee oruje i naredie im- da se, razoruani, razdijele po pukim kuama svojih
roaka i prijatelja. Nakon pobjede u tom prvom napadu, Donati i Pazzi su takoer lako
pobijeeni, jer bijahu slabiji od njih. S ovu stranu Arna ostadoe samo Cavalcanti, koji
bijahu jaki po ljudstvu i poloaju: ipak, videi protiv sebe sve stjegove, a samo tri stijega
bijahu nadvladala ostale, predae se bez velike obrane. Ve tri dijela grada bijahu u
rukama naroda: tek jedan dio ostade u vlasti velikaa; ali najtei dio, kako po snazi
onih to ga branjahu, tako po poloaju, jer ga je titila rijeka Arno; trebalo je osvojiti
mostove koji su bili branjeni na gore izloen nain. Tako se najprije napade Stari most;
njega su junaki branili, jer veoma estoki ljudi uvahu utvrene kule, zaprijeene
prolaze i prepreke; tako narod bjee odbijen uz velike gubitke. Videi dakle da se tu
uzalud trude, pokuae prijei preko mosta Rubaconte; i naiavi tu na iste potekoe,
ostavie etiri ete da uvaju ta dva mosta, a sa svim ostalima napadoe most Carraia. I
premda se Nerli muevno branjahu, ne mogahu odoljeti bijesu naroda, kako zbog toga
to most (nemajui obrambenih kula) bijae slabiji, tako zbog toga to ih napadoe
Capponi i druge puke obitelji iz susjedstva: tako oni, izloeni udarcima sa svake
strane, napustie prepreke i otvorie put narodu; narod, poslije njih, pobijedi Rossije i
Frescobaldije: jer se svi puani s onu stranu Arna pridruie pobjednicima. Ostadoe,
dakle, samo Bardi; njih ne mogae ustraiti ni propast ostalih, ni savez puana protiv
njih, ni mala nada u pomo; i htjedoe radije, borei se, ili izginuti ili vidjeti spaljene i
opljakane svoje kue, nego se dragovoljno podvri sudu svojih neprijatelja. I tako su se
branili da narod nekoliko puta uzalud pokua da ih pobijedi preko Starog mosta ili
preko mosta Rubaconte; i svaki put bijae odbaen uz mnogo mrtvih i ranjenih. U
davna vremena bijae nainjen put kojim se moglo odande gdje je Via Romana, hodei
izmeu kua obitelji Pitti, stii na zidine nad brijegom Sveti Juraj: tim putem posla
narod est eta, sa zapovijeu da s lea napadnu kue obitelji Bardi. Taj napad
obeshrabri Bardije i narodu donese pobjedu; jer kad oni to tiahu uline prepreke ue
da su im napadnute kue, napustie borbu i potrae da njih brane. Zbog toga bjee
391 Meutim, pomo je stigla samo graanima.

112

svladana prepreka na Starom mostu, a Bardi se na svim stranama dadoe u bijeg; njih
prihvatie Quaratesi, Panzanesi i Mozzi. A dotle narod, i to njegov najprostiji dio,
eljan plijena, pohara i opljaka sve njihove kue, te im palae i kule razori i spali s
toliko bijesa da bi se takva zatora svaki i najokrutniji neprijatelj firentinskog imena
sramio.

42.
Kad se pobijedie velikai, narod preuredi dravu; i budui da bijahu tri vrste
naroda, mona, srednja i nia vrsta, odredi se da moni imaju dva lana Sinjorije,
srednji tri i nii tri; a da gonfalonijer bude sad od jedne, sad od druge vrste. Osim toga,
obnovie se sve Odredbe o pravdi protiv velikaa; pa da bi ih oslabili, mnoge od njih
pomijeae s narodnim mnotvom. Ta propast plemstva bijae tako velika i toliko
nakodi njihovoj strani da se nikada vie ne osmjelie dii oruje protiv naroda, dapae
trajno postajahu ovjeniji i prezreniji. To bjee uzrok to Firenca ne ostade samo bez
vojske nego i bez ikakve plemenitosti.392 Poslije te propasti, potraja mir u gradu sve do
godine 1 3 5 3 ;393 u tome vremenu uslijedi ona glasovita kuga - to je gospar Giovanni
Boccaccio proslavi s onoliko rjeitosti od koje u Firenci preminu vie od devedeset est
tisua dua.394 Jo Firentinci povedoe prvi rat protiv Viscontija, zbog astoljublja
nadbiskupa koji tada bjee knez M ilana;395 i im se taj rat zavri, zaee se stranke
unutar grada; i premda plemstvo bijae uniteno, ipak sudbini ne ponestade naina da
novim rascjepima donese nove jade.

392 Velikai su nakon tog dogaaja definitivno sili s povijesne scene. Mnogi od njih su se proglasili graanima i
posvetili graanskim zanimanjima. Zbog toga Machiavelli ali to se vie nitko nije htio posvetiti vojnim slubama,
karakteristinima za velikae.
393 Machiavelli zaboravlja spomenute sukobe Firence s Karlom IV ekim i politike borbe to su doveli do
donoenja dekreta uprave gvelfske stranke, iz 1347. i 1349. god. Ovdje kao da se pourio da nadoknadi izgubljeno, i
zato prelijee preko cijelog decenija, takoer nabijenoga zbivanjima. Capponi kae: Machiavelli pie povijest u trku.
394 Kuga koju je Boccaccio opisao u D ecam eronu izbila je 1348, poto su dvije godine uzastopno velike kie
unitile ljetinu. Glad je harala gradom usprkos tome to su 94.000 stanovnika svakoga dana besplatno dobivale kruh od
gradske uprave. Firenca je tada imala 150.000 stanovnika, 25.000 graana bilo je sposobno za oruje, od kojih 1500
velikaa.
395 Nadbiskup Giovanni Visconti postao je vladar Bologne i poveo rat protiv Firence 1351. god., vjeto se
koristei neprijateljstvom Pise i gibelina u progonstvu. Rat je zavren 1354. mirom u Sarzani.
8

N. M achiavelli: IZ A B R A N O D JE L O II

113

TREA KNJIGA
1.
Teka i prirodna neprijateljstva to postoje izmeu puana i plemia, izazvana
eljom jednih da zapovijedaju a drugih da ne sluaju, uzroci su svih zala to se raaju u
gradovima; jer se razliitou tih raspoloenja hrane sve druge stvari koje uznemiruju
republike.396 Zbog toga je bio razjedinjen Rim; zbog toga je, ako je doputeno
izjednaavati male stvari s velikima, bila rascijepljena Firenca; tako su u jednom i
drugom gradu razliite posljedice nastajale: jer su se neprijateljstva to bijahu isprva u
Rimu izmeu puka i plemstva razrjeavala raspravama, a neprijateljstva u Firenci
borbama; u Rimu su se okonavala zakonom, u Firenci progonstvom i smru mnogih
graana; u Rimu su ona stalno poveavala vojniku snagu, u Firenci su je posvema
zatirala; ona su u Rimu od graanske jednakosti dovele grad u preveliku nejednakost, a
u Firenci su ga od nejednakosti svela na divnu jednakost.397 Ta razliitost posljedica
nuno je bila prouzroena razliitim ciljevima to ih ta dva naroda imahu: jer rimski je
narod elio uivati najvie asti zajedno s plemenitaima; firentinski se narod borio da
bude sam na vlasti, bez sudjelovanja plemenitaa. I budui da je elja rimskog naroda
bila razboritija, morali su i napadi na plemstvo biti podnoljiviji; tako je to plemstvo
lako i bez laanja oruja poputalo; jer su se sporazumijevali, poslije nekih razmimoilaenja, da se stvori zakon koji e zadovoljiti narod i sauvati dostojanstvo plemia. S
druge strane, elja firentinskog naroda bijae uvredljiva i nepravedna; stoga se plemstvo
s veim snagama pripremalo za obranu, i zato je dolazilo do krvi i progonstva graana;
a zakoni to se poslije stvarahu, nisu se odreivali radi opega dobra, nego svi u korist
pobjednika.398 Iz toga je jo slijedilo da je grad Rim u pobjedama naroda postajao
puniji vrlina; jer kad su puani mogli sudjelovati u upravljanju sudovima, vojskama i
carstvima s nadreenim plemiima, ispunjavali su se istom onom njihovom vrlinom, pa
je taj grad, u kojem je rasla vrlina, rastao u moi; ali kad bi narod pobijedio u Firenci,
plemii bi ostajali lieni uprave: pa kad su je eljeli ponovo stei, nuno im je bilo da
budu slini puanima ne samo ponaanjem, duhom i nainom ivljenja nego i milje
njem. Otuda potekoe promjene grbova, preinaivanja obiteljskih naslova to su ih
plemii zbog pukog miljenja vrili; tako se vrlina na oruju i veliina duha to bijae u
396 Usp.: Vladar, IX, i R a sp ra v e..., I, 4. i 5. Prvo poglavlje svake knjige Machiavelliju slui za izlaganje jednog
povijesno-politikog pitanja. Ta su opa razmatranja dragocjena jer nam pokazuju kako se povijest pretvara u politiku
nauku. Vidjeti: P. Villari, nav. dj., III knj.
397 Usp.: R asprave. . . , I, 2. i 4. Machiavelli idealizira rimsku povijest. Njegov je ideal komparticipativna drava,
u kojoj, reeno modernim jezikom, u vladanju sudjeluju svi drutveni slojevi.
398 Usp.: R a sp ra v e..., I, 49. Ovdje je vidljivo da drava mora realizirati interese svih graana, a ne samo
vladajuih slojeva. Machiavelli namjerno dramatizira uvoenjem prividnoga logikog paradoksa, da bi dokazao svoju
osnovnu tezu. Usp i: H. Mansfield, Party an d Sect in M achiavellis Florentine Histories, u knjizi: M achiavelli an d the
nature o f political thougbt, New York, 1972.

114

plemstvu gasila, a u puku, gdje je ne bijae, nije se mogla iznova upaliti; stoga Firenca
postajae sve poniznija i prezrenija. I dok Rim, poto se ona njihova vrlina preobrazi u
oholost, stie dotle da se ne mogae odrati bez vladara, Firenca zapade u takvo stanje
da ju je neki mudar zakonodavac lako mogao svesti na koji god oblik vladavine.399 Te
stvari se itanjem prethodne knjige mogu djelomino jasno spoznati, jer je izloen
osnutak Firence i poetak njezine slobode, s uzrocima njezina rascjepa, i kako su
stranke plemia i puana svrile s tiranijom vojvode od Atene i s propau plemstva.
Ostaje sada da se ispripovjede neprijateljstva izmeu naroda i sirotinje, te razliite
nevolje to iz njih potekoe.

2. Poto se ukroti mo plemstva, i poto se okona rat s milanskim nadbiskupom,

inilo se da u Firenci ne preostade nikakav razlog sablazni. Ali zla srea naega grada i
njegove slabe odredbe izazvae neprijateljstvo izmeu obitelji Albizzi i obitelji Ricci;
ono podijeli Firencu, kao to je prije podijeli neprijateljstvo Buondelmontija i Ubertija,
a poslije Donatija i Cerchija. Prvosveenici, koji tada prebivahu u Francuskoj, i carevi,
koji bijahu u Germaniji, da bi odrali svoj ugled u Italiji, slahu tamo u razliita vremena
mnotvo vojnika razliitih narodnosti;400 tako su se u to doba tu nalazili Englezi,
Nijemci i Bretonci. Oni, im bi zbog prestanka ratova ostali bez novca, pod stijegom
plaenikih eta ucjenjivahu as ovog, as onog vladara. Uto jedna od tih eta, godine
1353, stie u Toskanu pod vodstvom Monrealea iz Provanse; njezin dolazak prestrai
sve gradove te pokrajine;401 pa se Firentinci ne postarae samo za javnu vojsku nego se i
mnogi graani, meu kojima bijahu Albizzi i Ricci, naoruae radi vlastite obrane. Oni
su se meusobno estoko mrzili, te su i jedni i drugi smiljali kako da zatru protivnike,
ne bi li se domogli vladavine u republici: ali jo ne bjehu hvatali oruja, nego se samo po
sudovima i vijeima sukobljavahu.402 Poto se, dakle, sav grad nae pod orujem,
iskrsnu sluajno neka svaa na Staroj trnici, gdje se, kao to je obiaj u slinim
sluajevima, slee mnogo ljudi. I kada pue glas, dojavie Riccijima da ih napadaju
Albizzi, a Albizzijima da Ricci kreu na njih; zbog toga cijeli grad se podie, i
poglavarstva jedva uzmogoe suzbiti jednu i drugu obitelj, tako da u stvari ne doe do
borbe koja se sluajno, i bez krivnje jednih i drugih, bijae razglasila. Taj sukob, premda
malen, jo vie podee njihove duhove i navede ih da s veim marom stjeu pristae. A
budui da se graani, zbog propasti velikaa, toliko ve izjednaie da se poglavarstva
tovahu vie nego to se to prije inilo, nastojahu se nadmaiti redovnim putem i bez
posebnoga nasilja.403

3. Ispripovjedili smo sprijeda kako se, poslije pobjede Karla I, stvorilo poglavar
stvo gvelfske stranke i kako se njemu dala velika vlast nad gibelinima; tu vlast vrijeme,
399 Aluzija na adresata ovog djela, kojemu je jo dok je kao kardinal vladao Firencom, nakon smrti Lava X,
Machiavelli uputio prijedlog o reformi drutvenog ureenja u Firenci.
400 Npr. misije kardinala Bertranda del Poggetta (1319-1333) i Egidija Albornoza (13531367), a s druge strane
upadi Henrika VII i Ludvika Bavarskog.
401 Godine 1354, a ne 1353. Montreal dAlbarno (zvan i fra Moriale), Francuz, vitez Jeruzalemskog reda, bio je i
vranski prior (Vrana, Dalmacija). Zapoeo je svoju vojniku karijeru pod Karlom Drakim, a kasnije se pridruio
pustolovnoj druini koju je vodio Nijemac Guarnieri (Werner) dUrlingen (koji je na oklopu imao izvezen svoj moto:
(Neprijatelj boji i svake milosti). Ucjenjivao je Perugiu, Sienu, Firencu, Arezzo i Pisu, a pogubio ga je 1354. Cola di
Rienzo.
402 Sukob izmeu tih dviju porodica samo je odraz drutvenih sukoba izmeu bogatijih graana i siromanijih,
koji su bili iskljueni iz upravljanja gradom. Machiavelli nepotrebno personalizira sukob.
403 Borba za vlast se, drugim rijeima, poela voditi glasanjem i bitkama za pojedine slube.

8*

115

razliiti dogaaji i novi rascjepi toliko bacie u zaborav, da su mnogi potomci gibelina
vrili prve upravne dunosti.404 Stoga Uguccione Ricci, glava te obitelji, uznastoja da se
obnovi zakon protiv gibelina; meu njih spadahu, po miljenju mnogih, Albizzi koji,
roeni prije mnogo godina u Arezzu, bijahu doli stanovati u Firenci; tako Uguccione
namisli, obnovljenjem toga zakona, liiti Albizzije poglavarstava, jer se po tom zakonu
odreivalo da svaki potomak gibelina bude osuen ako bude vrio ikakvu javnu slubu.
Taj naum otkri Uguccione Pieru, sinu Filippa Albizzija; ovaj pomisli da ga odobri,
prosudivi da e, ako se opre, sam sebe proglasiti gibelinom. Ali taj zakon, kad se
njihovom preuzetnou obnovi, ne odue ugled Pieru Albizziju nego mu ga povea, a
postade zaetnik mnogih zala: i ne moe se u jednoj republici nainiti kodljiviji zakon
od onoga koji se tie davno prologa vremena.405 Poto dakle Piero podra taj zakon,
ono to mu njegovi neprijatelji izmislie kao smetnju bjee mu put do veliine; jer
postavi prvak toga novog poretka, uzimae sve vie vlasti, budui da mu ta nova
gvelfska struja bijae naklonjena prije nego ikome drugome. I jer ne bjee poglavarstva
koje bi istraivalo tko su gibelini, i zato doneseni zakon nemae velike vrijednosti,
odredi on da se kapetanima dade ovlatenje da otkrivaju gibeline i da im, kad se otkriju,
to obznane i upozore ih da se ne prihvaaju nikakve javne slube; pa ako ne posluaju
to upozorenje, da se osude. Odatle potee da se poslije toga svi oni koji su u Firenci
lieni mogunosti da vre slube zovu upozoreni. Poto, dakle, s vremenom kapeta
nima poraste smionost, oni bez ikakva obzira ne upozoravahu samo one koji su to
zasluivali nego koga im bjee volja, potaknuti bilo kakvim lakomim ili astoljubivim
razlogom; te od 1357, kad zapoe ta odredba, do 1366, nae se ve vie od dvjesta
upozorenih graana.406 Stoga kapetani i gvelfska stranka postadoe moni, jer ih je
svatko, od straha da ne bude upozoren, astio, a ponajvie glavare stranke, koji bijahu
Piero Albizzi, gospar Lapo da Castiglionchio407 i Carlo Strozzi. I premda taj drzak
nain postupanja bijae mrzak mnogima, meu njima Ricci bijahu zlovoljniji nego itko
drugi, jer im se inilo da su oni uzrok tome neredu, u kojem su vidjeli da propada
republika a njihovi dumani Albizzi, protivno njihovu naumu, postaju veoma moni.408

4.
Zato Uguccione Ricci, kao lan Sinjorije, htjede dokonati to zlo to ga on i
drugi njegovi zapoee, pa novim zakonom odredi da se estorici kapetana dodaju sa
strane jo trojica, od kojih dvojica valja da budu od niih zanatlija; i htjede da otkrivene
gibeline moraju potvrditi dvadeset etiri opunomoena graanina gvelfa.409 Ta odredba
tada dobrim dijelom ublai mo kapetana; tako upozoravanje veim dijelom izostade, a
ako neke ipak upozorie, malo ih bijae. Ipak su struje Albizzija i Riccija bdjele; pa su
zbog meusobne mrnje ometale saveze, pothvate, odluke. ivjelo se, dakle, u takvim
jadima od 1366. do 1371, kad ojaa struja gvelfa. Bijae u obitelji Buondelmonti jedan
vitez po imenu gospar Benchi, koji, zbog svojih zasluga u ratu protiv Pizanaca, bijae
404 To nije tono: cijeli je sukob poprimio ideologizirane oblike, iza kojih se skrivao pravi sukob izmeu bogatijih
i siromanijih graana, veinom novih doseljenika koji se nisu mogli pozivati na gvelfske tradicije svojih obitelji.
405 Usp.: R asprave. . I, 39.
406 Kanjavanje upozorenjem uvedeno je 1368, a ne 1357. Time su ublaene odredbe zakona protiv gibelina,
koji je izazvao velik otpor. Upozorenje je iskljuivalo iz javne slube ne samo upozorenoga, ve i njegovu rodbinu.
407 Lapo da Castiglionchio, pravnik i humanist, profesor kanonskog prava u Firenci i Padovi, za Urbana VI bio je
proglaen kurijskim advokatom i rimskim senatorom, aristokrat po uvjerenju.
''08 Machiavelli opet preskae jedan period firentinske povijesti: ne spominje urotu iz 1360. ni rat s Pisom
1362-1364, koji se odrazio na unutranja politika zbivanja.
409
Zakon je donesen 8. prosinca 1366. Machiavelli preuuje proceduralne pojedinosti, npr. da je u odluivanju
obavezno sudjelovao i jedan od kapetana iz redova niih zanata i da su odluke bile punovane ako su za njih glasala
najmanje 22 lana Vijea dvadeset etvorice.

116

proglaen puaninom, te je tako postao sposoban da bude lan Sinjorije; i kad

oekivae da zasjedne u to poglavarstvo,410 proglasi se zakon da to ne moe obavljati
nijedan velika proglaen puaninom. Taj in jako uvrijedi gospara Benchija, pa se
udrui s Pierom Albizzijem, i oni odluie da upozoravanjem obore nie puane i ostanu
sami u vladi. I zbog naklonosti to je gospar Benchi uivae kod staroga plemstva, a
Piero kod veine monih puana, omoguie gvelfskoj struji da obnovi snage, te novim
reformama to ih provedoe u stranci uredie stvari tako da su mogli po svojoj volji
raspolagati kapetanima i dvadeset etvoricom graana.411 Stoga se opet poe upozora
vati s vie smjelosti nego prije; a kua Albizzi, kao glava te struje, sve je vie rasla. S
druge strane, Ricci nisu proputali da s prijateljima, koliko mogahu, spreavaju njihove
naume;412 tako se ivjelo u velikoj sumnji, i svatko je strahovao od svakakve propasti.

5.
Stoga mnogi graani, potaknuti ljubavlju prema domovini, skupie se u crkvi
San Piero Scheraggio, te poto dugo raspravljahu o tim neredima, pooe do lanova
Sinjorije kojima jedan od njih, s najveim ugledom, izree ovaj govor:413 Skanjivasmo
se mnogi od nas, velianstvena gospodo, da se okupimo na privatan poticaj, premda
radi javnog razloga, drei da bismo mogli biti ili primijeeni kao drski ili osueni kao
preuzetni; ali poto zatim razmotrismo a se svakoga dana, i bez ikakva obziranja,
mnogi graani sastaju po trijemovima i kuama, i to ni zbog kakve javne koristi, nego
zbog vlastita slavoljublja, prosudismo, budui da se ne plae oni koji se zdruuju radi
ruenja republike, da se ne moraju plaiti ni oni koji se na ope dobro i korist sastaju; i
nije nam stalo to e drugi o nama suditi, jer ti drugi ne cijene ono to mi moemo suditi
o njima. Ljubav to je gojimo prema svojoj domovini, velianstvena gospodo, navela
nas je prvo da se udruimo a sada nas navodi da doemo k vama da bismo raspravljali o
zlu koje je ve veliko i koje stalno raste u ovoj naoj republici, te da se spremno
ponudimo pomoi vam da se ono zatre. Premda se pothvat ini teak, to bi vam moglo
uspjeti kad biste htjeli prijei preko osobnih obzira i upotrijebiti svoju vlast s javnim
snagama. Opa pokvarenost svih gradova Italije, velianstvena gospodo, pokvarila je i
trajno kvari va grad; jer otkad se ova pokrajina izvue ispod snaga Carstva, njezini
gradovi, nemajui mone uzde da ih ispravlja, nisu uredili svoje drave i vlade kao
slobodni, nego kao razdijeljeni na stranke.414 Iz toga su se rodila sva druga zla, svi drugi
neredi to se u njima pojavljuju. Ponajprije, ne moe se meu njihovim graanima nai
ni saveza ni prijateljstva, osim meu onima koji su obavijeteni o nekoj opaini,
poinjenoj ili protiv domovine ili protiv pojedinaca. A jer je u svima zgaslo vjerovanje i
strah pred Bogom, prisega i data vjera vrijede onoliko koliko su korisne: stoga se ljudi
410 U sijenju 1371. god.
411 Rije je o Uredbi o poglavarstvu gvelfske stranke (M agistrato della Parte Guelfa), 27. sijenja 1372.
412 Meutim, Ricci su napustili interese mravog naroda i pomirili se s Albizzima.
413 Tada je bio na snazi zakon po kojemu su mogli biti pogubljeni oni koji su se potajno okupljali, ako ih je bilo
vie od dvanaest. Zato su se nezadovoljnici najprije okupljali u kui graanina Simona Peruzzija, koji se proglasio
bolesnim. Isprva je bilo trideset zavjerenika, a kasnije stotinu. Na elu su im bili ve spomenuti Lapo Giovanni
Magalotti, Simone Peruzzi i Salvestro Medici. U oujku 1372. okupilo se 48 graana u crkvi San Piero Scheraggio, gdje
su se obino sastajala vijea, i predloila Sinjoriji da sazove Veliko vijee koje e sasluati njihov prijedlog. Sinjorija je
sazvala 500 graana, pred kojima je u ime 48 graana govorio Filippo di Cionetto Bastari, a potom i drugi zavjerenici,
kako navodi Marchione di Copo Stefani u svojoj knjizi Istoria fiorentina, koja je Machiavelliju posluila kao izvor grae
za ovu knjigu.
414 Govor Bastarija je bio mnogo jednostavniji, po navoenju Stefanija. Machiavelli ovdje iskoritava priliku i za
iznoenje svojih ideja o unutranjim podjelama u dravi na korisne i tetne: korisne su one podjele u kojima se stranke
spore zbog opeg dobra (bene pubblico), a loe su one u kojima stranke ele ostvariti ponajprije privatni interes (bene
privato). U ovom drugom sluaju Machiavelli upotrebljava pojam setta (sekta, ovdje prevedeno kao stranka, odnosno
struja). O tome vie u: Mansfield, nav. dj. Usp. i: R asprave. . I, 4.

117

ne zaklinju zato da to potuju, nego da im bude sredstvo da mogu lake varati; i to

prijevara lake i pouzdanije uspije, to se njome vea slava i hvala stjee: zbog toga se
kodljivi ljudi hvale kao promuurni, a dobri se kude kao glupi. I zaista se u gradovima
Italije stjee sve ono to se moe pokvariti i to moe pokvariti druge: mladi su lijeni,
stari pohotni, a svaki spol i svaka dob puni runih obiaja; to dobri zakoni, upropateni
loom upotrebom, ne lijee. Odatle se raa ona lakomost to se vidi u graana, i ona
udnja, ne za pravom slavom, nego za izvitoperenim astima, o kojoj ovise mrnje,
neprijateljstva, razmimoilaenja, struje; odatle potjeu mrtvi, progonstva, ojaivanje
dobrih, velianje alosnih. Jer dobri, pouzdavajui se u svoju nevinost, ne trae, kao zli,
tko e ih iznimno braniti i astiti, tako da nebranjeni i neaeni propadaju. Iz ovog
primjera raa se ljubav prema strujama i njihova mo; jer ih zli slijede zbog lakomosti i
astoljublja, a dobri zbog nevolje. A najpogubnije je vidjeti kako njihovi pokretai i
glavari kienim jezikom opravdavaju svoju nakanu i cilj; jer oni uvijek, premda su svi
dumani slobode, branei je pod izlikom velikake ili puke drave, nju zatiru. Jer kao
nagradu za pobjedu ne ele slavu to su oslobodili grad, nego zadovoljstvo to su druge
nadjaali i prigrabili vlast; a kad je se domognu, nema tako nepravedne, tako
okrutne ili pohlepne stvari koju se ne bi drznuli uiniti. Stoga se odredbe i zakoni ne
donose radi ope nego radi vlastite koristi; stoga se ratovi, pomirenja, prijateljstva ne
dogovaraju radi zajednike slave, nego radi zadovoljstva manjine. Pa ako su drugi
gradovi prepuni ovih nereda, na je njima vie nego ijedan drugi okaljan; jer se zakoni,
statuti i graanske odredbe nikada nisu u njemu odreivali i ne odreuju se prema
slobodnom ivljenju,415 nego prema astoljublju one stranke koja ostane jaa. Otuda
biva da uvijek, kad se progna jedna stranka i ugui jedna buna, izrasta druga; jer onaj
grad koji se eli odravati radije strankama nego zakonima, im u njemu ostane jedna
stranka bez protivnika, nuno se mora u sebi rascijepiti; jer se ne moe obraniti od onih
posebnih mjera to ih prije za svoj spas odredi. A da je to istina, dokazuju stari i novi
rascjepi u naem gradu. Svatko je vjerovao da e gvelfi, poto gibelini bjehu uniteni,
dugo zatim sretni i aeni ivjeti; pa ipak, poslije kratka vremena, rascijepie se na
bijele i crne. Poto poslije bijeli doivjee poraz, nikada ne bjee grad bez stranaka:
uvijek smo se tukli: as zbog potpomaganja izbjeglica, as zbog neprijateljstava naroda
i velikaa; pa da bismo drugima dali ono to dogovorom sami ne htjedosmo ili ne
mogosmo posjedovati, svoju smo slobodu podvrgavali as kralju Robertu, as bratu,
as sinu, i naposljetku vojvodi od Atene. Ipak ni u jednom stanju nikada ne poinusmo,
jer kakvi smo nikada se ne sloismo da ivimo slobodni, a ne pristajemo da budemo
roblje. I ne oklijevasmo (toliko je nae ustrojstvo spremno na rascjepe), ivei jo u
kraljevu podanitvu, zapostaviti njegovo velianstvo u korist jednog bezvrijedna ov
jeka roena u Agobiju. Na vojvodu od Atene, zbog asti ovoga grada, ne treba
podsjeati; njegov opor i tiranski duh trebalo je da nas umudri i poui ivotu: ipak, im
on bjee odagnan, pograbili smo oruje i potukli se s vie mrnje i s veom srditou
nego to se bjesmo ikada potukli; tako nae staro plemstvo doivje poraz i prepusti se
sudu naroda. I mnogi povjerovae da se nikada vie nee u Firenci roditi nikakav razlog
za sablazan i stranke, jer bjehu obuzdani oni koji su zbog svoje oholosti i nepodnoljiva
astoljublja bili kanda uzrok tome; ali sada se iz iskustva vidi koliko je ljudsko miljenje
varljivo a prosudba pogrena; jer se velikaka oholost i astoljublje he ugasie, nego ih
od njih preotee nai puani koji, prema obiaju astohlepnih ljudi, kuaju zauzeti prvu
poast u republici; pa nemajui drugog naina da to postignu osim neslogom, iznova
razdijelie grad, i uskrsnue ime gvelfa i gibelina, koje bijae zgasnulo i koje bi bolje bilo
415 O slobodnom ivljenju kao cilju politikog ivota vidjeti: R asprave. .

118

I, 16.

da ga nikada ne bjee u ovoj republici. Dato je odozgo da u svim republikama bude

kobnih obitelji koje se raaju na njihovu propast, eda u ljudskim stvarima ne bi bilo
niega vjena ni spokojna. Njima je naa republika obilovala vie nego ijedna druga, jer
nije jedna, nego su je mnoge remetile i jadile, kao to prvo Buondelmonti uinie i
Uberti, zatim Donati i Cerchi; a sada, o alosne i smijene li stvari, remete je i
razdjeljuju Ricci i Albizzi! Nismo vas podsjetili na pokvarene obiaje i stare i trajne nae
rascjepe da bismo vas ustraili, nego da vas podsjetimo na njihove uzroke i da vam
pokaemo da se, kao to se vi na njih moete podsjetiti, i mi na njih podsjeamo, te da
vam reknemo da vas primjer tih nevolja ne bi smio smesti da ove obuzdate. Jer u tih
starih obitelji bijae tolika mo, i tolike su velike naklonosti kneeva uivale, da ne
bijahu dovoljne graanske odredbe i postupci da ih obuzdaju; ali sada kad Carstvo
nema ovdje snage, kad se od pape ne strahuje, i kad sva Italija i ovaj grad dosegnue
toliku jednakost da se sami sobom mogu odravati, nema velikih tekoa.416 A ova naa
republika se ponajvie moe, unato starim primjerima koji su tome opreni, ne samo
odrati u jedinstvu nego i povratiti dobre obiaje i graanske navike, samo ako vaa
gospodstva nakane to uiniti. A mi vas, bez ikakvih osobnih poriva, nego ganuti
smilovanjem prema domovini, na to svjetujemo. I premda je njezina pokvarenost
velika, ugasite zasada ono zlo od kojega obolijevamo, onaj gnjev u kojem izgaramo,
onaj otrov koji nas ubija; i ne pripisujte stare nerede ljudskoj naravi, nego vremenima; a
budui da su se ona promijenila, moete se ponadati da e vam grad, s pomou boljih
odredaba, zapasti bolja srea. Njegova se zloa moe razboritou pobijediti, ako se
obuzda njihovo astoljublje, i ako se ukinu one odredbe koje pothranjuju struje, a
donesu one koje prilie pravom slobodnom i uljuenom ivljenju.417 I neka vam bude
po volji da to radije sada uinite blagou zakona, nego da ljudi, ako oklijevate, budu
prisiljeni da to uine snagom oruja.

6.
lanovi Sinjorije, potaknuti onim to prije sami znahu, a poslije ugledom i
savjetom tih ljudi, dadoe ovlatenje pedeset estorici graana da se postaraju za dobro
republike. iva je istina da su mnogi ljudi sposobniji sauvati neki dobar poredak nego
samo ga pronai.418 Ovi graani su vie mislili na to da ugue tadanje struje nego da
uklone uzroke buduih; i tako ne uslijedi ni jedno ni drugo; jer uzroke novih ne
maknue, a od postojeih uinie da jedna bude monija od druge, na veliku pogibelj
republici.419 U tome liie svih slubi, osim u gvelfskoj stranci, na tri godine, trojicu iz
obitelji Albizzi i trojicu iz obitelji Ricci, meu kojima bijahu Piero Albizzi i Uguccione
Ricci; zabranie svim graanima ulaz u Palau, osim u vrijeme kad poglavarstva
zasjedaju; odredie da se svatko koga napadnu, ili mu bude zaprijeeno posjedovanje
njegovih dobara, moe molbom potuiti vijeima i sve obznaniti velikaima, pa kad im
obznani, staviti to njima u dunost. Ta odredba podreza krila stranci Riccija a ojaa ih
stranci Albizzija; jer premda su obje njome bile obiljeene, ipak su Ricci vie stradali; jer
ako je Pieru420 bila zatvorena palaa Sinjorije, ostala mu je otvorena gvelfska palaa,
416 Carstvo je bilo razdirano krizama, koje su dovele do Zlatne bule Karla IV (1356), a papa je bio u tzv.
avinjonskom suanjstvu. Ovdje Machiavelli istie dobre strane jednakosti graana, koja moe dovesti do samouprave
graana.
417 Meutim, meu etrdeset osmoricom je bilo onih koji su i doveli do donoenja uredbe o gvelfskoj stranci.
418 Usp.: R a sp ra v e..., I, 9.
419 Ovlast pedeset estorice (Balia dei cinquantasei) u prvi mah je liila slube 96 graana, ali su morali revidirati
svoju odluku i izopiti po tri lana svake struje na pet godina (a ne tri, kako navodi Machiavelli). Ustanovljeno je i
posebno tijelo Desetorica slobode (Dieci della liberta), koje je vodilo istragu protiv onih koji su ugroavali dravu.
420 Piero di Filippo Albizzi.

119

gdje imae veoma veliku vlast; te ako prije on i njegove pristae bijahu vrui za
upozoravanje, poslije ove nepravde postae jo vrui. A toj zlovolji se dodae i novi
razlozi.

7. Prvosveenstvom stolovae papa Grgur X I koji, prebivajui u Avignonu,

upravljae Italijom, kao to injahu njegovi prethodnici, preko legata; oni, puni
lakomosti i oholosti, ojadie mnoge gradove. Jedan od njih, koji se u to doba nalazio u
Bologni, iskoristivi oskudicu to te godine zavlada Firencom, naumi zagospodariti
Toskanom;421 i ne samo da ne potpomoe Firentince iveom nego im granu proljee,
da ih lii nade u budue etve, napade ih s velikom vojskom, nadajui se da e ih lako
nadvladati kad ih zatee nenaoruane i izgladnjele. I moda bi mu to uspjelo, da ete s
kojima ih napade ne bijahu nevjerne i potkupljive: jer Firentinci, nemajui boljega
lijeka, dadoe sto trideset tisua forinta njegovim vojnicima i nagovorie ih da odustanu
od pothvata.422 Ratovi se zapoinju kada tko hoe, ali se kada tko hoe ne svravaju.
Taj rat, to se zapoe zbog legatova astoljublja, zbog ogorenosti Firentinaca se
nastavi; oni sklopie savez s Bernaboom i sa svim gradovima u neprijateljstvu s
Crkvom;423 i odredie osam graana da ga vode, s ovlatenjem da mogu djelovati bez
priziva i troiti bez polaganja rauna.424 Zbog toga rata povedenog protiv prvosvee
nika, premda Uguccione bjee umro,425 digoe se oni koji pristajahu uz struju Riccija
koji su se oduvijek, protiv Albizzija, priklanjali uz gospara Bernaboa i protivili se Crkvi,
to vie to su sva osmorica bila neprijatelji gvelfske struje. Zbog toga se Piero Albizzi,
gospar Lapo da Castiglionchio, Carlo Strozzi i drugi jo bliskije povezae u napadu na
svoje protivnike; pa dok su osmorica vodila rat, oni su upozoravali. Potraja taj rat tri
godine, i ne okona se sve do papine smrti; a voen je s toliko vrline i na toliko sveope
zadovoljstvo, da se Osmorici svake godine produivala sluba;426 i prozvae ih svecima,
premda su malo tovali izopenja, i crkvama oduzimali posjede, i sveenstvo prisiljavali
da vri slubu: toliko su onda ti graani vie cijenili domovinu nego duu. I pokazali su
Crkvi da joj mogu, kao neprijatelji, nakoditi, kako su je prije, kao prijatelji, branili; jer
navedoe cijelu Romanju, Marku i Perugiu da se od nje odmetnu.

8. Pa ipak, dok su papi zadavali toliko nevolja, nisu se mogli braniti od kapetana
stranke i njihove struje; jer je jal to su ga gvelfi utjeli prema Osmorici poveavao
njihovu drskost, pa se nisu suzdravali vrijeati i neke od Osmorice, a kamoli druge
plemenite graane. I toliko bahati kapetani stranke postadoe, da se od njih vie
strahovalo nego od lanova Sinjorije, i s manje se tovanja pristupalo k ovima nego k
njima, i vie se cijenila palaa stranke nego njihova; tako nijedan poslanik ne stie u
Firencu a da nemae poruke za kapetane. Poto dakle umrije papa Grgur i grad ostade
bez vanjskih ratova, unutra se ivljae u velikoj pometnji; jer s jedne strane drskost
421 Kardinal SantAngela, Guillame de Noellet, 1375. god.
422 Rije je o druini koju je vodio ve spomenuti John Hawkwood, a koju Sinjorija slikovito zove anglici
latrones (engleski lopovi).
423 Bernabo Visconti, vladar Milana i odluan protivnik papinstva. Firenca je ponudila savez Genovi, Veneciji,
Ferrari, Veroni, Carrari, Mantovi i Ludoviku Ugarskom, ali je pristupila samo Siena, a potom Pisa i Lucca.
424 Nazvani Ratna osm orica ili Ovlast osm orice (O tto di guerra, odnosno O tto di balia). estoricu su delegirali
vii cehovi a po jedan lan je bio iz redova velikaa i niih cehova.
425 Uguccione Ricci, koji je zapravo umro 1383. god.
426 Rat je trajao od 1375. do 1378. Firentinci su ga s ironijom prozvali rat osmorice svetaca, jer su se samo
sveci mogli bez straha oduprijeti papi.

120

gvelfa bijae nepodnoljiva, a s druge se nije vidio nain kako se mogu suzbiti: ipak se
prosuivalo da nuno mora doi do oruja, da se vidi koje e od dvaju sijela prevagnuti.
U stranci gvelfa bijahu svi stari plemii, s veim dijelom najmonijih puana; tu su,
kako rekosmo, gospar Lapo, Piero i Carlo bili voe.427 Na drugoj strani bijahu svi
puani nie vrste; njima glavari bijahu Osmorica od rata, gospar Giorgio Scali,
Tommaso Strozzi; uz njih su pristajali Ricci, Alberti i Medici. Ostatak mnotva, kao to
se gotovo uvijek zbiva, uz nezadovoljnu je stranu pristajao. Voama gvelfske struje
izgledale su protivnike snage junane, a njihova pogibelj velika, kad god ih je neka
njima neprijateljska Sinjorija htjela uniziti, pa pomislivi da je dobro preduhitriti,
okupie se te istraie prilike u gradu i svoje stanje. I uini im se da su im upozoreni, jer
porastoe u tolikom broju, natovarili takvo breme da im je cijeli grad neprijatelj. Tome
ne vidjee drugoga lijeka nego da im otmu i grad, kad su im ve oteli asti, zauzevi na
silu palau Sinjorije i podvrgnuvi svu dravu svojoj struji, po uzoru na stare gvelfe428
koji su samo zato spokojno ivjeli u gradu jer su iz njega bili prognali svoje protivnike.
Svatko se suglasi s tim; ali se ne suglasie o vremenu.

9.
Tekla je tada godina 1378, a bijae mjesec travanj; i gosparu Lapu nije se mililo
odgaanje, tvrdei da nijedna stvar ne moe koditi vremenu koliko vrijeme,429 a
ponajvie njima, jer u narednoj Sinjoriji lako moe gonfalonijer biti Salvestro Medici,
kojega su znali kao protivnika svoje struje. Piero Albizzi, s druge strane, bijae za
odgaanje, jer je smatrao da im treba snaga, a njih je nemogue sabrati da se to ne
opazi; a ako ih otkriju, u oiglednu e pogibelj zapasti. Stoga je prosuivao da je
potrebno priekati do skoroga Svetog Ivana;430 u to vrijeme, jer je to najsveaniji dan u
gradu, veliko se mnotvo u nj slegne, pa se u njemu lako moe skriti koliko mu drago
vojske; a da bi se doskoilo onome ega se od Salvestra strahuje, neka se upozori; a ako
se to ne dadne uiniti, neka se upozori netko iz odbora431 njegove etvrti, pa kad se
izvri zamjena, srea moe lako dati, zbog praznih torbi, da se izvue ovaj ili onaj
njegov drug koji e mu oduzeti mogunost da dobije mjesto gonfalonijera.432 Prihvatie,
dakle, tu odluku, premda joj se gospar Lapo nerado prikloni, sudei da odgaanje kodi
i da vrijeme nikada nije posve pogodno da se neto uini, pa onaj tko eka sve
pogodnosti ili nikada nita ne pokuava ili, ako pokua, to najvie puta ini na svoju
tetu. Upozorie odbor;433 ali ne poe im za rukom sprijeiti Salvestra, jer kad
Osmorica otkrie razloge, poradie na tome da se ne izvri zamjena. I tako bijae
izvuen za gonfalonijera Salvestro, sin gospara Alamanna Medicija. On, roen u veoma
plemenitoj pukoj obitelji, ne mogae podnijeti da aka monika tlai puk; poto
namisli dokrajiti tu bezonost, videi da mu je puk sklon i bliski mnogi plemeniti
puani, priopi svoj naum Benedettu Albertiju, Tommasu Strozziju i gosparu Giorgiu
Scaliju, koji mu obeae pruiti svaku pomo. Zasnovae, dakle, potajno zakon koji bi
obnovio pravosudne uredbe protiv velikaa, smanjio vlast kapetana stranke i upozore
427 Lapo di Castiglionchio, Piero Albizzi i Carlo Strozzi.
428 Machiavelli razlikuje stare gvelfe od nove gvelfske struje, koja je intranzigentna i koja vodi rauna o
posebnom interesu.
429 Usp.: Vladar, III.
430 Sv. Ivan Krstitelj, patron Firence, slavio se 24. lipnja.
431 Odbor Sinjorije (CoUegio) sainjavalo je esnaest stjegonoa i dvanaest Dobrih ljudi, ali se pojam odbora
(collegio) ee upotrebljavao za dvanaestoricu Dobrih ljudi.
432 Zakon je zabranjivao kumuliranje funkcija. Da je Salvestro, ili netko drugi iz njegove porodice, izabran za
lana Odbora (dvanaestorice), tada on ne bi mogao biti izabran za gonfalonijera.
433 Upozoren je bio Maso di Neri Funaioli.

121

nima dao mogunost da se vrate na poloaje. Pa da bi se gotovo u isto vrijeme iskuao i

prihvatio, budui da je trebalo da o tome prvo odlue odbori a poslije vijea, poto
Salvestro bijae predlagatelj434 (a tko vri tu ast, dok ona traje, postaje gotovo vladar
grada), naredi on da se istoga dana sastanu odbori i Vijee; pa prvo odborima,
odijeljenima od Vijea, predloi ustanovljeni zakon; on, kao nova stvar, naie kod
nekolicine na takav otpor da ne bjee prihvaen. Stoga Salvestro, videi da su mu
presjeeni prvi putovi prema njegovu prihvaanju, naini se kao da s toga mjesta ide
radi svojih potreba, i ode u Vijee a da to nitko drugi ne primijeti; i popevi se visoko,
gdje ga je svatko mogao vidjeti i uti, ree kako je vjerovao da je izabran za
gonfalonijera ne zato da bude sudac u privatnim parnicama, koje imaju svoje redovite
suce, nego da uva dravu, suzbija bezonost monika i blai one zakone za koje bi se
vidjelo da u primjeni kode republici; i kako je o tim objema stvarima pomnjivo
razmiljao i o njima se, koliko mu je bilo mogue, postarao; ali se ljudska zloa tako
oduprla njegovim pravednim nakanama, da je njemu zaprijeen put da ini dobro, a
njima,435 ne samo da o tome mogu odluiti nego i pouti ga. Stoga on, videi da vie
niim ne moe koristiti ni republici ni opem dobru, ne zna zbog kojega bi razloga vie
obavljao tu dunost; ili je ne zasluuje, ili drugi misle da je ne zasluuje; i zato eli poi
kui, da taj narod moe na njegovo mjesto metnuti nekog drugoga, koji e imati vie
vrlina ili bolju sreu nego on. I rekavi te rijei, krenu iz Vijea da poe kui.436

10.
Oni koji bijahu svjesni stvari, i oni koji poeljee novosti, dignue buku u
Vijeu: na to dotrae lanovi Sinjorije i odbora; i videi da im gonfalonijer odlazi,
zadrae ga molbama i ugledom, i nagnae ga da se vrati u Vijee, gdje vladae
pometnja; tu je mnogim plemenitim graanima zaprijeeno veoma uvredljivim rije
ima; meu njima je neki zanatlija zgrabio Carla Strozzija za prsi i htio ga ubiti, te su ga
jedva spasili oni to stajahu oko njih.437 Ali glavnu zbrku izazva i die na oruje cijeli
grad Benedetto Alberti; on s prozora Palae glasno zovnu narod na oruje; i smjesta se
Trg ispuni naoruanim ljudima; stoga odbori, ugroeni i ustraeni, uinie ono to prije
zamoljeni ne htjedoe uiniti. U to isto vrijeme, kapetani stranke bjehu skupili mnogo
graana u svojoj palai, da bi se posavjetovali kako e se braniti protiv odredbe
Sinjorije; ali im se zau buka i doznade to su Vijea odluila, svi se sklonie u svoje
kue. Nema nikoga tko zainje promjenu u nekom gradu, da bi vjerovao kako e je
poslije ili zaustaviti na odreenom cilju ili usmjeriti na svoj nain.438 Salvestro bijae
nakanio provesti onaj zakon i uspokojiti grad; a stvari su se drugaije razvijale; jer su
pokrenute strasti svakoga tako izmijenile, da se duani nisu otvarali, graani su se
utvrivali po kuama, mnogi su skrivali pokretnine po samostanima i crkvama, i inilo
se da svatko strahuje od nekog bliskoga zla. Sabrae se udruenja cehova, i svako izabra
glavara; stoga starjeine sazvae svoja vijea i te glavare i dogovarahu se cio dan kako
434 Odbor (Collegio) bio je savjet Sinjorije; postojala su dva vijea, Vijee narodnog kapetana i Vijee naelnika
(podesta) ili opine. Predlagatelj (prepot) je naizmjenino bio jedan od priora ili gonfalonijer, i on je bio na elu
Sinjorije. Naziv dolazi odatle to je samo on imao pravo da predlae zakljuke.
435 Tj. lanovima vijea. O nacrtu zakona nije se moglo raspravljati na vijeu ako je u prvoj fazi propao u
odborima.
436 Izvor grae za Machiavellijevu naraciju jest Gino di Neri Capponi, koji je u svom djelu Tumulto d ei C iom pi
(u Riccordi politici) potanko opisao to razdoblje.
437 G. Capponi u spomenutom djelu navodi da je postolar Benedetto di Carlone zgrabio Strozzija i rekao mu da
e se stvari razvijati drukije nego to je on zamislio te neka se stoga on i njegove pristae uklone s vlasti. Strozzi je
mudro odutio, a Machiavelli je po obiaju pretjerao u dramatizaciji.
438 Nemiri koje je izazvao Salvestro preli su okvire njegovih namjera. Suvremenici se slau u ocjeni da je to
poetak ustanka ciom pa.

122

da se grad na svaije zadovoljstvo smiri; ali budui da im miljenja bijahu razliita, ne

sloie se. Iduega dana439 cehovi istaknue svoje zastave: kad to doue lanovi
Sinjorije, sumnjajui u ono to se zbi, sazvae Vijee da tome nau lijeka. I jedva se bjee
skupilo, kad se die buka i odmah se stjegovi cehova, s velikim brojem naoruanih pod
sobom, pojavie na Trgu. Tada Vijee, da bi cehovima i narodu dalo nadu da e im
udovoljiti, i da bi im uskratilo priliku da poine zlo, dade opu vlast, koja se u Firenci
zove Balia,440 Sinjoriji, vijeima, Osmorici, kapetanima stranke i cehovskim priorima,
da preurede stanje u gradu na njegovu opu dobrobit. I dok se to odreivalo, neki
odredi cehova i niih stalea,441 poto ih podbodoe oni koji su se htjeli osvetiti za skore
nepravde to im ih nanesoe gvelfi, otrgnue se od ostalih te opljakae i spalie kuu
gospara Lapa Castiglionchija. On, im dou da je Sinjorija poduzela mjere protiv
gvelfskih odredaba i vidje narod pod orujem, nemajui drugoga lijeka nego da se
sakrije ili pobjegne, prvo se skri u crkvu Svetoga Kria a zatim, preruen u fratra,
pobjee u Casentino; tu se vie puta ulo kako se tui na sebe to se sloio s Pierom
Albizzijem, i na Piera to je htio ekati Svetog Ivana da prigrabi dravu. Ali Piero i Carlo
Strozzi sakrie se u prvoj buci mislei da e, kad to prestane, imajui mnogo roaka i
prijatelja, moi spokojni ostati u Firenci. Kad planu kua gospara Lapa, jer zla teko
poinju a lako rastu, poharae se i planue mnoge druge kue, to zbog sveope mrnje
a to zbog osobnih neprijateljstava. Pa da bi dobili drutvo koje e ih s veom eom od
njihove pratiti u krai tuih dobara, provalie javne zatvore; a zatim poharae
samostan Anela i zavod Duha Svetoga, gdje mnogi graani bjehu pohranili svoje
pokretnine.442 Ni dravna blagajna se ne bi spasila od ruku tih grabeljivaca da je nije
obranio ugled jednoga lana Sinjorije: on se na konju, s mnogo naoruanih iza sebe
odupirao gnjevu onoga mnotva kako je umio. Poto se djelomino stia taj narodni
bijes, koliko zbog vlasti Sinjorije, toliko zbog nadole noi, iduega dana Ovlast
pomilova upozorene, uz uvjet da tri godine ne mogu obavljati nikakvu slubu; i ukinue
zakone to ih nainie gvelfi s predrasudom prema graanima; proglasie odmetnicima
gospara Lapa Castiglionchija i njegove pristae, a s njim i vie drugih to svima bijahu
mrski. Poslije tih odluka izabrae se novi lanovi Sinjorije, od kojih gonfalonijer bijae
Luigi Guicciardini; oni probudie nadu da e stiati smutnje, jer se svakome inilo da su
miroljubivi ljudi i ljubitelji opeg spokoja.

11.
Ipak se ne otvarahu duani, niti graani odlagahu oruje, a po cijelom gradu
se uspostavie velike strae; stoga lanovi Sinjorije ne preuzee dunost ispred Palae, s
uobiajenom sveanou, nego unutra, ne potujui nikakve obrede. Ovi lanovi
Sinjorije prosudile da nikakva stvar nije korisnija da se uini u poetku njihova
poglavarstva nego da se umiri grad; stoga naredie da se odloi oruje, da se otvore
duani, da iz Firence odu mnogi sa sela to ih graani bjehu pozvali u pomo; na
mnogim mjestima u gradu postavie strae: tako bi se grad bio smirio, da su se
upozoreni mogli smiriti. Ali oni ne bijahu zadovoljni da ekaju tri godine na povratak

439 22. lipnja 1378.

440 Na talijanskome balia znai sila, vlast, ovlatenje. Pod tim nazivom tada se razumijevalo tijelo s velikim
ovlatenjima, koje je imenovano ad hoc i koje je u konkretnom sluaju imalo veu vlast od legalnih politikih institucija
Firentinske Republike. U daljnjem tekstu Balia se prevodi kao Ovlast. Ova Balia je nazvana Ovlast osamdesetorice (u
njoj je imenovano osamdeset graana), a mandat joj je trajao mjesec dana.
441 Prvi su se, zapravo, pokrenuli krznari, koji su pripadali viim cehovima.
442 Bio je obiaj bogatih Firentinaca da u opasna vremena pohranjuju svoja bogatstva u crkve i samostane,
vjerujui da e ih od pljake zatititi svetost mjesta.

123

asti; stoga se cehovi, na njihovo zadovoljstvo, ponovo sakupile i zaiskale od lanova

Sinjorije da, za dobrobit i mir grada, odrede da koji god graanin, u koje god vrijeme,
bude lan Sinjorije, odbora, kapetan stranke ili glavar kojega god ceha, ne moe biti
upozoren da je gibelin; i k tome, neka se u torbu ubace nova imena iz gvelfske stranke, a
dotadanja nek se spale.443 Te zahtjeve ne prihvati samo Sinjorija nego smjesta i sva
vijea; po tome se uini da e prestati bune koje se ve iznova bjehu zaele. Ali budui
da ljudima nije dovoljno povratiti svoje, nego ele prigrabiti tue i osvetiti se, oni koji se
uzdahu u nerede dokazivahu zanatlijama da nikada nee biti spokojni ako se mnogi
njihovi neprijatelji ne protjeraju i ne unite. Kad lanovi Sinjorije naslutie te stvari,
prizvae preda se poglavarstva cehova zajedno s glavarima; njima gonfalonijer Luigi
Guicciardini na ovaj nain progovori:444 Da ova gospoda i ja zajedno s njima ne
upoznasmo, ve prilino dugo, sudbinu ovoga grada koja uzrokuje da, im svre ratovi
izvana, ponu ratovi iznutra, vile bismo se udili neredima koji se zbile, i vile bi nam
jada zadali. Ali budui da obiajne stvari nose sa sobom manje nevolja, prolle smo
uzbune strpljivo podnosili, jer zapoele bez nale krivnje i jer se nadasmo da e, po
uzoru na minule, i one jednom doi kraju, poto tolikim i tako telkim valim zahtjevima
udovoljismo; ali nasluujui da se ne smirujete, nego ak elite da se vaim graanima
nanose nove nepravde i da se osuuju na nove izgone, s vaim nepotenjem raste naa
briga. I zaista, da smo vjerovali da e na grad, u doba naega poglavarstva, propadati
zato to vam se suprotstavljamo ili vam ugaamo, mi bismo bijegom ili izgnanstvom
umakli ovim astima; ali nadajui se da emo se nagoditi s ljudima koji u sebi imaju
neke ovjenosti, i neke ljubavi prema svojoj domovini, rado smo preuzeli poglavar
stvo, vjerujui da emo naom ovjenou na svaki nain pobijediti vae astohleplje.
Ali sada iz iskustva vidimo da to se poniznije ponaamo, to vam vie doputamo, to se
vile uzoholjujete i neasnije stvari zapovijedate.445 Pa ako ovako govorimo, ne inimo
to da vas uvrijedimo, nego da vas navedemo na pokajanje; jer elimo da vam netko
drugi kae ono Ito vam godi, a mi vam elimo rei ono Ito vam je korisno. Recite nam,
tako vam vjere, Ito je to to jo asno moete od nas poeljeti? Htjeli ste oteti vlast
kapetanima stranke: oteta je; htjeli ste da se spale njihova imena u torbama i da se
provedu nove reforme: na to smo pristali; htjedoste da se upozorenima vrate asti: i to
je doputeno; mi smo, na vae molbe, oprostili onima koji su palili kue i pljakali
crkve, a toliki asni i moni graani su poslani u progonstvo, da vam se ugodi; i velikai
su, na vae navaljivanje, suzbijeni novim odredbama. Kad e doi kraj tim vaim
zahtjevima, ili koliko ete vremena zloupotrebljavati nau irokogrudnost? Zar ne
vidite da mi s vie strpljivosti podnosimo to to smo poraeni, nego vi pobjedu? Kamo
e ti vai razdori odvesti ovaj va grad? Zar se ne sjeate da ga je, dok je bio razjedinjen,
pobijedio Castruccio, kukavni graanin Luke? I da ga je vojvoda od Atene, va
najmljeni vojskovoa, podjarmio? Ali kad je bio ujedinjen, nije ga mogao nadvladati ni
milanski nadbiskup, ni papa; oni su, poslije tolikih godina rata, ostali osramoeni.446
Zalto, dakle, hoete da vale nesloge, u miru, bace u ropstvo ovaj grad, kad su ga toliki
moni neprijatelji, u ratu, ostavili na slobodi? Sto ete drugo izvui iz svojih razmirica

443 Skuptine cehova su to iznijele u peticiji koja je podnesena Sinjoriji 9. srpnja 1378, s tim to ona nije mogla
sama odluiti, ve je to morala podastrijeti Vijeu naroda.
444 Nije potvreno da je tog dana govorio ba Guicciardini. Machiavelli je naveo Guicciardinija, vjerojatno, da bi
mu uveao povijesnu ulogu, djelomino i iz prijateljstva prema njegovu potomku, Francescu Guicciardiniju. Naravno,
sam govor je Machiavellijeva literarizacija.
445 Usp.: R a sp ra v e..., II, 14.
446 Rat osmorice svetaca upravo se bliio kraju. 18. srpnja je u Firencu uao vojnik s maslinovom granicom u
ruci, da najavi mir s papom. Mirovni ugovor potpisan je 28. srpnja.

124

osim ropstva? ili iz dobara to nam ih oteste ili biste oteli, to drugo nego siromatvo?
jer ona, uz nau marljivost, hrane cijeli grad; pa kad ostanemo bez njih, neemo ga moi
hraniti; a oni koji ih zauzmu, kao zlu steevinu, nee ih znati sauvati: iz toga e onda
uslijediti glad i siromatvo grada. Ja i ova gospoda zapovijedamo vam i, ako to potenje
doputa, molimo vas da jedanput umirite srce; i da vam bude po volji spokojno primiti
stvari koje smo odredili; a kada ipak ustreba neto novo, izvolite uljueno, a ne s
pobunama i orujem, to zatraiti; jer kada to bude poteno, uvijek e vam biti na volju,
i neete dati prilike zlim ljudima da pod vaim okriljem, na va teret i tetu, rue vau
republiku. - Te rijei, jer bijahu istinite, prilino dirnue due onih graana; i ovjeno
zahvalie gonfalonijeru to je prema njima ispunio dunost dobra gospodara a prema
gradu dobra graanina, ponudivi se da su pripravni posluati sve to im se naredi. I
lanovi Sinjorije, da im dadu za pravo, imenovae po dva graanina iz svake vanije
slube da oni, zajedno s glavarima cehova, istrae treba li koju stvar mijenjati radi
opega spokoja, pa da je dojave lanovima Sinjorije. .

12.
Dok su te stvari tako tekle, rodi se jo jedna pobuna koja mnogo vie nego
prva nakodi republici. Vei dio palea i krae to se zbie posljednjih dana izvrila je
najnia gradska sirotinja; i oni koji su se meu njima pokazali najsmionijima straho
vahu, kad se smirie i ustalie glavne trzavice, da e biti kanjeni za poinjene prijestupe
i da e ih, kao to se uvijek dogaa, napustiti oni koji su ih podbadali da ine zlo. Tome
se dodavala mrnja to ju je nii puk osjeao prema bogatim graanima i cehovskim
priorima, jer im se inilo da im se ne nadoknauje trud onako kako su vjerovali da po
pravdi zasluuju.447 Jer kad se grad, u vrijeme Karla Prvoga, razdijeli na cehove, dade se
svakom glavar i uprava, i odredi se da podanicima svakog ceha u graanskim
sporovima sude njihovi priori. Tih cehova, kako ve rekosmo, bijae u poetku
dvanaest; poslije, s vremenom, toliko se namnoie da stigoe do dvadeset jednog; a
bijahu tako moni da za nekoliko godina preuzee svu upravu u gradu. I budui da
meu njima bijae manje i vie aenih, razdijelie se na vie i nie; i sedam ih se nazva
viima a etrnaest niima. Zbog te podjele, i zbog drugih uzroka o kojima gore
pripovijedasmo, rodi se bahatost kapetana stranke; jer su graani koji od starine bijahu
gvelfi, a pod njihovom se vladavinom ta sluba uvijek vrtjela, podupirali puane iz viih
cehova, a puane iz niih i njihove branitelje progonili; stoga se protiv njih zae onoliko
pobuna koliko ih ispriasmo. Ali poto u osnutku zanatskih udruenja mnoge od onih
vjetina u kojima se mui sitan put i najnia sirotinja ostadoe bez svojih zanatskih
udruenja, pa se podvrgnue razliitim cehovima koji su srodni svojstvima njihovih
vjetina, iz toga potee da oni, kad god im ne bjee nadoknaen trud ili kad ih kako god
potlaie gazde, nemahu drugog utoita osim poglavarstva onog ceha koji njima
upravljae; i inilo im se da im ono ne udjeljuje onu pravdu koju po svojoj prosudbi
oekivahu. A meu svim cehovima, koji imahu i imaju tih podlonika,448 najvie ih
imae i ima vunarstvo; ono, kao najmonije i najpovlatenije izmeu svih, svojom
djelatnou prehranjivae i prehranjuje najvei dio sirotinje i sitnoga puka.
447 Pojam nii puk Machiavelli upotrebljava as za pripadnike niih cehova, a as za najamne radnike koji nisu
bili lanovi cehova. Ovdje je vidljivo da je posrijedi drugo znaenje pojma.
448 Podlonici, odnosno potinjeni (sottoposti) bili su najamni radnici, koji nisu imali nikakvih prava. lan ceha
je bio samo gazda. Ti najamni radnici nazvani su ciom pi, od iskvarenog com pare (drugar). Zanimljivo je da Machiavelli
nigdje ne spominje taj naziv, iako je on kolokvijalno u upotrebi jo iz vremena vojvode Atene, a upotrebljava se i u
povijesnim djelima (npr. Gino Capponi, nav. dj.).

125

13.
Puani su, dakle, kako podlonici Vunarskog ceha, tako i drugih, zbog
spomenutih razloga bili veoma nezadovoljni; kad se tome dodade strah zbog paljevina i
pohara to ih bjehu poinili, sastae se vie puta nou, raspravljajui o nastalim
sluajevima i pokazujui jedni drugima u kakvoj se opasnosti nalaze. Tu jedan od
najsmionijih i najiskusnijih, da bi ohrabrio ostale, izree ovaj govor:449 - Kad bismo
sada morali odluiti da li treba pograbiti oruje, paliti i harati kue graana, pljakati
crkve, ja bih bio jedan od onih koji bi prosudili da o tome ne treba ni misliti, i moda
bih se sloio s tim da pogibeljnom dobitku treba pretpostaviti spokojno siromatvo; ali
poto je oruje pograbljeno i mnoga zla ve poinjena, ini mi se da treba razmotriti
kako da se ono ne isputa i kako da se osiguramo zbog poinjenih zala. Ja zaista
vjerujem da nas na to napuuje nuda, kad nas nita drugo ne bi napuivalo. Vi vidite
da je sav ovaj grad pun kivnosti i mrnje prema nama: graani se udruuju, Sinjorija je
uvijek uz poglavarstva: vjerujte da se pripravljaju konopci za nas, i da se nove snage za
nae glave spremaju. Zbog toga moramo iskati dvije stvari i u naim odlukama imati
dva cilja: prvo, da ne smijemo narednih dana biti kanjeni za djela koja smo poinili,
drugo, da moemo s vie slobode i zadovoljstva ivjeti nego u prolosti. Zato nam valja,
prema mojem miljenju, zahtijevati da nam budu oproteni stari grijesi, initi nove
udvostruujui zla te umnoavajui paljevine i krae, i truditi se da u tome steknemo
mnogo drugova, jer kada mnogi grijee, nitko se ne kanjava, i mali prijestupi se kude a
veliki i teki se nagrauju;450 i kada mnogi pate, malo njih se gleda osvetiti, jer se ope
nepravde s vie strpljivosti podnose nego pojedinane. Umnoenje zala omoguit e
nam, dakle, da lake zadobijemo oprost, i otvorit e nam put da steemo ono to elimo
imati za svoju slobodu. I ini mi se da nas eka zajamen dobitak, jer oni koji bi nas
mogli sprijeiti razjedinjeni su i bogati: tako e nam njihova razjedinjenost dati
pobjedu, a njihova bogatstva, kad postanu naa, nju e odrati. I neka vas ne smuuje
starina krvi to nam je predbacuju; jer svi su ljudi, poto su imali jedan te isti poetak,
jednako od starine i priroda ih je napravila na isti nain. Svucite nas sve do gola, vidjet
ete da smo slini; zaodjenite nas njihovim ruhom a njih naim: mi emo bez dvojbe
izgledati plemenito a oni prosto; jer samo smo po siromatvu i bogatstvu nejednaki.451
Teko me jadi to osjeam da se mnogi od vas, zbog savjesti, kaju za poinjene stvari i
ele se ustegnuti od novih; i zaista, ako je to istina, vi niste oni ljudi koji vjerovah da
jeste; jer ne smije vas smesti ni savjest ni sramota; jer oni koji pobijede, kako god
pobijedili, nikada se time ne sramote.452 A o savjesti mi ne smijemo voditi rauna; jer
gdje postoji, kao u nama, strah od gladi i tamnice, ne moe i ne smije postojati strah od
pakla. Ali ako razmotrite nain kako postupaju ljudi, vidjet ete da su svi oni koji stiu
do velika bogatstva i velike moi dotle stigli ili na prijevaru ili na silu;453 a zatim te
stvari to su ih ili obmanom ili nasiljem prigrabili, da bi skrili runou steevine,
opravdavaju lanim naslovom dobitka. A oni koji ili zbog premalo razboritosti ili zbog
previe gluposti izbjegavaju te naine, uvijek se gue u ropstvu i siromatvu; jer vjerne
sluge uvijek su sluge, a dobri ljudi uvijek su siromani; i nikada se ne izvlae iz ropstva

449 Machiavelli je ovdje spojio dva sastanka ustanika: onaj kod mjesta Ronco izvan Firence i sastanak od 19.
srpnja u ulici San Gallo. Govor nepoznatog ciom pa podsjea, kako kae Villari, na Salustijeva Katilinu, i opet je
posluio Machiavelliju da iznese neke svoje ope politike maksime.
450 Usp.: R asprave. .., III, 49.
451 Ovu reenicu neki navode u prilog Machiavellijevu egalitarizmu. Meutim, Machiavelli smatra da su ljudi
nejednaki, ali da je ta nejednakost drutveno uvjetovana.
452 Usp.: Vladar, XVIII.
453 U renesansi je to jedna od omiljenih misli, koja se svakodnevno primjenjuje. Vidjeti: Lodovico Ariosto,
O rlando furioso, XV, 1-2 . Usp. i: Rasprave, II, 13, i III, 40, te Vladar, VIII.

126

ako nisu nevjerni i smioni, niti iz siromatva ako nisu grabljivi i himbeni. Jer Bog i
priroda postavie sva ljudska dobra meu njih; ona su izloenija otimanju nego
marljivosti, i zlim postupcima nego dobrima: otuda potjee to ljudi jedu jedni druge, i
uvijek gore prolazi onaj tko manje moe. Treba, dakle, primijeniti silu kad se za to
ukae prilika. A sudbina nam ne moe pruiti bolju od ove, jer graani su jo
razjedinjeni, Sinjorija je u dvojbi, poglavarstva ustraena: tako se mogu, prije nego to
se ujedine i priberu duh, lako nadjaati: stoga emo ili u svemu postati vladari grada ili
e nam pripasti toliki njegov dio da nam nee samo proli grijesi biti oproteni nego
emo imati i vlasti da im novim nepravdama zaprijetimo. Priznajem da je ovaj naum
drzak i pogibeljan; ali gdje nevolja pritisne, tu se drskost smatra razboritou,454 a
srani ljudi nikada u velikim stvarima ne vode rauna o opasnosti; jer pothvati koji
poinju s opasnou, uvijek zavravaju s nagradom, a iz jedne opasnosti nikada se nije
izalo bez opasnosti: tako da ja jo mislim, kad se vidi kako se pripremaju tamnice i
muenja i umorstva, da vie treba strahovati od mirovanja nego od traenja zatite od
toga; jer zla su u prvom sluaju jamana, a u drugom dvojbena. Koliko sam vas puta
uo kako se alite na lakomost vaih gazda i na nepravdu vaih poglavarstava! Sad je
vrijeme ne samo da se njih oslobodite nego i da im postanete toliko nadmoni, da se oni
vie ale i strahuju od vas nego vi od njih. Mogunost to nam je prilika prua odlijee,
a kada pobjegne, poslije se zalud pokuava iznova uhvatiti. Vi vidite pripreme svojih
protivnika: zabrinimo njihove misli; a tko od nas prvi zgrabi oruje, nedvojbeno e biti
pobjednik, na propast neprijatelja i na svoje likovanje: iz toga e mnogima od nas
uslijediti ast, a svima sigurnost. - Ta uvjeravanja estoko podegoe duhove koji bjehu
sami po sebi vrui na zlo, tako da odluie zgrabiti oruje, jer pridobie mnoge drugove
za svoj naum;455 i zakletvom se obvezae da e jedni drugima pomoi ako se dogodi da
nekoga od njih potlae poglavarstva.

14.
Dok se oni pripremahu zagospodariti republikom, za taj njihov naum doznade Sinjorija: stoga im pade u ruke neki Simone Piazza,456 od kojega doznadoe svu
urotu, i kako htjedoe iduega dana dii bunu. Stoga se, videi opasnost, okupie odbori
i graani koji zajedno s cehovskim priorima nastojahu oko jedinstva grada (a ve bjee
pala veer prije nego to se svi okupie), te oni svjetovae lanovima Sinjorije neka
narede da dou glavari cehova: a svi oni svjetovahu da se skupi sva naoruana vojska u
Firenci, i da ujutro narodne vojskovoe budu na Trgu sa svojim oruanim etama. U
ono vrijeme dok je Simone bio muen i dok su se graani sakupljali, neki Niccolo da
San Friano namjetae uru na Palai; i primijetivi to se zbiva, kad se vrati kui,
uznemiri sve svoje susjedstvo; tako se za tren oka vie od tisuu naoruanih ljudi skupi
na Trgu Duha Svetoga. Ta uzbuna doprije do ostalih urotnika; pa se Sveti Petar Veliki i
Sveti Lovro, njihova predviena mjesta, napunie oruanim ljudstvom. Bijae ve
svanulo, i dan bijae 21. srpnja,457 a na Trgu se ne pojavi vie od osamdeset orunika na
strani Sinjorije; a od stjegonoa ne doe nijedan, jer kad ue da je sav grad pod
orujem, bojahu se napustiti svoje kue.458 Prvi koji se od svjetine naoe na Trgu
454 Usp.: R asprave. . III, 44.
455 Ustanku su se pridruili i cehovi koje je nagovorio Salvestro Medici.
456 P. Carli, koji je kolacionirao suvremenu verziju ovog Machiavellijeva teksta, smatra da je rije o nadimku.
Suprotno njemu, Fiorini smatra da je on Simone dalla piazza, to jest da je to Simone iz mnotva (piazza = trg,
mnotvo).
457 20. srpnja, a ne 21.
458 Ne zbog straha, ve zato to se gradom proulo da je postignut dogovor izmeu cehova i ustanikih masa.

127

bijahu oni koji su se okupili u Svetom Petru Velikom; na njihov dolazak orunici se ne
pokrenue. Poslije njih pojavi se ostalo mnotvo; i ne naiavi na otpor, stranim
povicima zaiskae od Sinjorije svoje zatvorenike; pa da bi ih dobili na silu, posto im na
prijetnje ne bjehu izrueni, zapalie kue Luigija Guicciardinija; tako im ih lanovi
Sinjorije, bojei se gorega, predae. Poto ih dobie, otee zastavu pravde izvritelju, i
pod njom zapalie kue mnogih graana, progonei one koji su zbog javnih ili privatnih
razloga bili omrznuti. I mnogi graani, da bi se osvetili za osobne nepravde, povedoe ih
do kua svojih neprijatelja: jer dovoljno je bilo da jedan glas iz mnotva vikne: - Na
njegovu kuu! - ili da tamo krene onaj koji je drao zastavu. Spalie jo sve knjige
Vunarskog ceha.459 Poto izvrie mnoga zlodjela, da bi ih popratili kakvim hvale
vrijednim inom, proglasie Salvestra Medicija i tolike druge graane vitezovima, te
broj svih njih dosee ezdeset etiri;460 meu njima bijahu Benedetto i Antonio Alberti,
Tommaso Strozzi i njima slini povjerljivi ljudi, premda mnoge na silu proglasie. U
tom dogaaju valja istaknuti, vie nego ita drugo, da se vidjelo kako mnogima gore
kue i kako su njih malo kasnije, u jednom te istom danu, ti isti ljudi (toliko blizi bijahu
dobroinstvo i nepravda) proglaavali vitezovima: to se dogodilo Luigiju Guicciardiniju, gonfalonijeru pravde. lanovi Sinjorije, videi da ih u tolikim nemirima napustie
orunici, cehovski priori i njihove stjegonoe, bijahu izgubljeni; jer nitko im ne priskoi
u pomo prema datoj naredbi, a od esnaest stjegova pojavie se samo znaci Zlatnog
lava i Sure vjeverice to ih dovedoe Giovenco Stufa i Giovanni Cambi; ali oni malo
vremena ostadoe na Trgu, jer kad vidjee da ih drugi ne slijede, i oni odoe. Od
graana su s druge strane, videi bijes te razularene gomile i naputenu Palau, neki
stajali u svojim kuama, neki drugi slijedili naoruanu rulju da bi mogli, nalazei se
meu njima, lake braniti svoje i prijateljske kue: i tako je njihova mo rasla a mo
Sinjorije se smanjivala. Ta buna potraja cijeli dan; a kada pade no, zaustavie se kraj
palae gospara Stefana, iza crkve Svetog Barnabe.461 Njihov je broj premaivao est
tisua; i prije nego to svanu dan, prijetnjama nagnae cehove da im poalju svoje
stjegove. Kad zatim granu jutro, pod stijegom pravde i zastavama cehova odoe do
palae gradonaelnika; pa kad gradonaelnik odbi da im je preda u posjed, oni ga
napadoe i pobijedie.
15.
lanovi Sinjorije, elei pokuati da se s njima nagode, budui da ne vidjee
naina da ih silom suzbiju, zovnue etvoricu iz svojih odbora i poslae ih u palau
gradonaelnika da doznaju to kane. I naoe da su voe sirotinje, s cehovskim
priorima i nekim graanima, odluili to ele zaiskati od Sinjorije. Tako se vratie k
Sinjoriji sa etvoricom pukih poslanika i s ovim zahtjevima: da Vunarski ceh ne moe
vie drati suca tuinca;462 da se osnuju tri nova zanatska udruenja, jedno za
grebenare i mastioce, drugo za brijae, prsluare, krojae i sline rukotvorne zanate,
tree za sitan puk;463 i da iz tih triju novih zanata uvijek budu dva lana Sinjorije, a iz
459 G. Capponi kae da su ustanici svoj bijes usmjerili prema cehovskim funkcionarima i da su ih protjerali, tako
da ovu Machiavellijevu tvrdnju valja shvatiti kao metaforu.
460 Ustanici su proglasili narodnim vitezovima one ugledne graane koji su bili na njihovoj strani ili su im
prili. Tako je Guicciardini proglaen narodnim vitezom zato to je oslobodio zatoenike, a Salvestro Medici kao
zaetnik borbe protiv starog poretka.
461 Palaa u kojoj je ivio kanonik Stefano di Broye krajem XIII i poetkom XIV st.
462 Sudac tuinac (giudice forestiero) obino je bio notar, pozvan iz nekoga drugoga grada da se izbjegne
familijarnost u obavljanju dunosti. Rjeavao je sporove unutar ceha, a imao je pravo voditi i istrage i podvrgavati
muenju osumnjiene. Imao je pod sobom pet straara (berrovieri) i tajne istraitelje (exploratores segreti). Bio je
posebno ozloglaen meu najamnim radnicima, ciompima.
463 Trei ceh je trebao okupljati ciompe; oni se nazivaju i sitnim pukom.

128

etrnaest niih cehova tri; da se Sinjorija potara za kue u kojima e se ti novi cehovi
sastajati; da nijedan podanik tih cehova ne moe biti, za dvije godine, prisiljen da plati
dug manjega iznosa od pedeset dukata; da zalagaonica ukine kamate,464 i da se samo
glavnice vraaju; da se razrijee prognanici i osuenici; da se svima upozorenima vrate
asti.465 I mnoge su druge stvari, osim ovih, zahtijevali u korist svojih pojedinih
pristaa;466 a isto tako, naprotiv, htjedoe da se mnogi od njihovih neprijatelja prognaju
i upozore. Na te su zahtjeve, premda bijahu sramotni i teki za republiku, lanovi
Sinjorije, odbora i Vijea naroda smjesta pristali, bojei se gorega. Ali da bi se do kraja
proveli, trebalo je jo da ih prihvati Vijee opine; to je valjalo, budui da se u jedan dan
ne mogu sazvati dva vijea, odgoditi za drugi dan. Ipak se inilo da su se tada cehovi
umirili i puk zadovoljio; pa obeae da e, kad se zakon potpuno prihvati, prestati svaki
nemir. Kad zatim svanu jutro, dok se u Vijeu opine odluivalo, nestrpljivo i pohlepno
mnotvo, doavi pod obiajnim stjegovima na Trg, stade tako glasno i tako strano
vikati da se cijelo Vijee i lanovi Sinjorije uplaie. Stoga Guerriante Marignolli, jedan
od lanova Sinjorije, potaknut vie strahom nego ijednom drugom osobnom udnjom,
sie u prizemlje pod izlikom da uva vrata, i pobjee kui.467 Ali kad izae, ne mogae
se tako sakriti da ga gomila ne prepozna: i ne pretrpje druge nepravde osim to
mnotvo, im ga vidje, povika da svi lanovi Sinjorije napuste Palau; ako nee, da e
im pobiti djecu i zapaliti kue. U meuvremenu je zakon prihvaen i lanovi Sinjorije se
povukli u svoje sobe; a Vijee, siavi dolje, stajae na trijemu i dvoritu, oajno zbog
sudbine grada, videi toliko nepotenja u mnotva i toliku zlou ili strah u onih koji su
ga mogli ili suzbiti ili ukrotiti. I lanovi Sinjorije bijahu smeteni i zabrinuti za sudbinu
republike, videi da ih je jedan od njih napustio, a nijedan graanin ne samo a im ne
pomae nego im ni savjeta ne daje. Dok stajahu, dakle, neodluni to bi mogli ili morali
uiniti, gospar Tommaso Strozzi i gospar Benedetto Alberti, potaknuti ili vlastitim
astoljubljem, elei ostati gospodari Palae, ili to su pak vjerovali da je tako dobro,
uvjerie ih da popuste tom pukom prohtjevu i da se, razrijeeni, vrate kuama. Taj
savjet, jer ga dadoe oni koji bijahu voe pobune, premda drugi popustie, bjee uzrok
da se dva lana Sinjorije, Alamanno Acciaiuoli i Niccolo del Bene,468 uvrijedie; i poto
im se vrati malo hrabrosti, rekoe da ne mogu pomoi ako ostali ele otii, ali da oni ne
ele, dok ne doe za to vrijeme, ostaviti svoju vlast pa makar ivot s njom izgubili. To
razmimoilaenje udvostrui strah u Sinjoriji i srdbu u narodu; tada se gonfalonijer,
elei radije u sramoti svriti svoju slubu nego u pogibelji, preporui Tommasu
Strozziju; on ga izvue iz Palae i odvede ga svojoj kui. Ostali lanovi Sinjorije na
slian nain odoe jedan za drugim; stoga Alamanno i Niccolo, da se ne rekne da su vie
zadrti nego mudri, videi da ostadoe sami, takoer pooe; a Palaa ostade u rukama
puka i Ratne osmorice koji jo ne bjehu ostavili slubu.469

464 Ovdje se misli na dravni dug i na kamate koje su dobivali graani Firence koji su dravi posuivali novac za
voenje ratova i za javne izdatke. Taj zahtjev je, meutim, iao u prilog dravi, a na tetu bogatih graana koji su na taj
nain uveavali svoj kapital.
465 Meutim, zagrienim gvelfima zabranjen je povratak u grad.
466 Tako je Salvestru Mediciju doivotno dodijeljen sav prihod zanatskih radnji na Starom mostu (Ponte
Vecchio).
467 Gradski statuti su zabranjivali lanovima Sinjorije da za vrijeme svog mandata (dva mjeseca) izlaze iz palae,
kako bi se tako izbjegla mogunost njihove korupcije.
468 Niccolo di Lapo del Nero, a ne del Bene.
469 Ratna osmorica uivali su znatnu popularnost meu masama jer su se nejedanput izjasnili protiv gvelfske
stranke. Obavljali su dunost ve vie od tri godine, a na vijest o miru s papom podnijeli su ostavku, ali im je Sinjorija
produila slubu.
9

N . M achiav elli: IZ A BR A N O D JE L O II

129

16. Kad puk ue u Palau, stijeg pravde imae u ruci neki Michele di Lando,
grebenar vune.470 On se, bos i oskudno odjeven, pope u dvoranu praen cijelom
gomilom; i kad se nae u odaji Sinjorije, zaustavi se i, okrenuvi se mnotvu, ree: Vidite: ova Palaa je vaa, i ovaj grad je u vaim rukama. to sada treba initi? Na to
svi odgovorie da ele da on bude gonfalonijer i gospodar, pa da upravlja njima i
gradom po svojoj volji. Michele prihvati gospodstvo;471 i jer bijae mudar i razborit
ovjek, duniji prirodi nego sudbini, odlui smiriti grad i ustaviti pobunu. Pa da bi dao
posla narodu, a sebi vremena da se sredi, naredi da se potrai neki Nuto to ga gospar
Lapo Castiglionchio bjee odredio za zapovjednika strae:472 na tu zapovijed ode veina
onih to bijahu oko njega. Pa da bi s pravdom zapoeo vladavinu to je ljubaznou
stee, naredi da se javno zapovjedi da nitko nita vie ne pali i ne krade; i da bi svakoga
ustraio, podie vjeala na Trgu. A da bi otpoeo preureivanje grada, opozva cehovske
priore i imenova nove; i lii dunosti Sinjoriju i odbore; i spali izborne torbe javnih
slubi.473 Dotle gomila odvede onog Nuta na Trg i objesi ga za nogu o vjeala: i kad
svatko to bjee ondje otre od njega po komad, u tren oka ne ostade mu nita drugo
nego noga. S druge strane Ratna osmorica, mislei da su poslije odlaska Sinjorije ostali
vladari grada, ve bjehu odredili njezine nove lanove; kad to nasluti Michele, porui
im da smjesta otiu iz Palae, jer je svakome htio pokazati kako moe bez njihova
savjeta upravljati Firencom. Poslije toga naredi da se skupe glavari cehova i imenova
Sinjoriju: etvoricu iz sitnoga puka, dvojicu iz viih i dvojicu iz niih cehova.474 Osim
toga ustanovi novo glasanje, a dravu razdijeli na tri dijela; i htjede da jedan od njih
pripadne novim cehovima, drugi niima, a trei viima. Dade gosparu Salvestru
Mediciju upravu nad duanima na Starom mostu, a sebi naelnitvo Empolija,475 i
mnogim drugim graanima u prijateljstvu s pukom dade mnoge povlastice, ne toliko da
ih nagradi za njihova djela, koliko zato da ga u svako vrijeme brane od nenavidnosti.
17. Puku se uini da Michele, preureujui dravu, previe naginje vienijim
puanima; i pomislie da im ne pripada onoliki dio vlasti koliki bi im bio potreban da se
na njoj odre i da se mogu braniti; stoga, podbodeni svojom obiajnom drskou, opet
pograbie oruje i buei, pod svojim stjegovima, dooe na Trg; i zaiskae da lanovi
Sinjorije siu na govornicu da bi se odluile nove stvari u vezi s njihovom spokojnou i
dobrobiti. Michele, videi njihovu bahatost, da ih vie ne razljuuje, ne sluajui dalje
to hoe, ukori ih zbog naina na koji itu i svjetova im da odloe oruje, pa e im tada
biti odobreno ono to se ne moe na silu odobriti zbog dostojanstva Sinjorije. Stoga se
mnotvo, srdito na Palau, povue do Svete M arije Nove; tu izmeu sebe odredie osam
poglavara, s ministrima i drugim odredbama koje im dadoe ugled i potovanje: i tako
grad imae dva sijela i upravu dvaju razliitih vladara.476 Ti poglavari odluie izmeu
470 Michele di Lando (sin Landov, odnosno Orlandov) bio je u poetku grebenar, ali je napredovao do
nadglednika radnika. U ratu protiv Pise bio je ak kapetan ete strijelaca. Machiavelli previe slikovito ovdje eli
naglasiti njegovo socijalno porijeklo.
471 Parlament, sazvan istog dana, potvrdio je Micheleu poloaj gonfalonijera pravde do kraja kolovoza;
istodobno su on i glavari cehova i puka, Ratna osmorica i neki drugi graani ovlateni da provedu reformu vlasti.
472 Razjarena masa je samoinicijativno potraila Nuta i linovala ga. On je bio jedina rtva ustanka.
473 Od te tri mjere prvu nije proveo, druga je bila bespredmetna, jer im je mandat ve bio istekao a trea je ve
bila prihvaena na skuptini svih cehova.
474 Machiavelli precjenjuje njegovu ulogu. Ratna osmorica nastavila je obavljati svoj posao, i stajali su u pozadini
mudrih postupaka koje on pripisuje Micheleu. Novu Sinjoriju imenovala je ve spomenuta Ovlast (Balia).
475 Salvestro Medici je jo 21. srpnja, na zahtjev ustanika, dobio to pravo. Nije tono da je Michele dobio upravu
nad Empolijem.
470
Crkva Santa Maria Novella postala je sjedite ciompa-, zato se vodstvo zove i Osmorica iz S. Marije
Novelle, a i osmorica svetaca bojeg naroda, tj. onih na ijoj strani je pravda, prema legalnoj vladi, tzv. osmorici
svetaca.

130

sebe da osmorica, izabrana u udruenjima njihovih cehova, uvijek moraju prebivati u

Palai sa lanovima Sinjorije, i sve to Sinjorija odlui, to treba da oni potvrde; oduzee
gosparu Salvestru Mediciju i Micheleu di Landu sve ono to im drugim njihovim
odredbama bjee dodijeljeno; mnogima od svojih podadoe slube i potpore, da bi svoj
poloaj s dostojanstvom mogli odravati. Kad donesoe te odluke, da bi im pribavili
valjanost, poslae dvojicu svojih k Sinjoriji sa zahtjevom da im ih vijea potvrde,
napomenuvi da e to postii na silu ako ne budu mogli u sporazumu.477 Oni s velikom
drskou i silnom nadutou izloie Sinjoriji svoje poslanstvo; a gonfalonijeru predbacie dostojanstvo koje su mu dali, ast koju su mu iskazali, te s kolikom se nezahvalnou i malo tovanja prema njima ponio. A kad na koncu prijeoe s rijei na prijetnje,
ne mogae Michele otrpjeti toliku bahatost, te drei na umu vie poloaj koji
zauzimae nego svoje najnie podrijetlo, naumi na izvanredan nain suzbiti izvanrednu
bezonost; te potegavi ma to mu bjee pripasan, prvo ih teko izrani, a zatim naredi
da se veu i zatvore. Kad se to obznani, cijelo mnotvo planu od srdbe; i vjerujui da s
orujem moe postii ono to bez oruja nije uspjelo, u bijesu i buci zgrabi oruje i
pokrenu se da poe svladati Sinjoriju. S druge strane Michele, pretpostavivi da e se to
zbiti, odlui ih preduhitriti, mislei da mu je vea slava ako napadne druge nego ako
unutar zidina eka neprijatelja i moradne, kao njegovi prethodnici, pobjei na sramotu
Palae i na svoju bruku. Skupivi, dakle, velik broj graana, koji ve bjehu poeli
uviati svoju greku,478 uzjaha konja i u pratnji mnogih naoruanih krenu do Svete
Marije Nove da ih porazi. Puk koji bjee, kako gore rekosmo, donio istu odluku,
gotovo u isto vrijeme kad krenu Michele takoer se mae da poe na Trg; i sluaj htjede
da udarie razliitim ulicama, tako da se ne sukobie na putu. Stoga Michele, kad se
vrati, zatee zauzet Trg i Palau u borbi; i zametnuvi s njima boj, pobijedi ih; i dio njih
protjera iz grada, a dio prisili da odloi oruje i da se skrije. Poto mu to poe za rukom,
smirie se smutnje zaslugom gonfalonijera. On srcem, razborom i dobrotom nadmai
svakoga graanina u ono vrijeme, i zasluuje da se ubroji meu rijetke koji donesoe
koristi svojoj domovini: jer da je u njemu bilo ili zlobna ili preuzetna duha, republika bi
posve izgubila slobodu i zapala u veu tiraniju nego to bijae nasilje vojvode od
Atene;479 ali njegova dobrota nikada ne dopusti da mu u duu ue misao koja bi bila
oprena opem dobru, razbor ga navede da tako postupa da mu mnogi u njegovoj
stranci popustie a druge mogae orujem ukrotiti. Te stvari zaplaie puk, a najbolje
zanatlije uvidjee i shvatie kolika je pogrda, onima koji obuzdae oholost velikaa,
trpjeti smrad sirotinje.480

18.
Kad Michele odnese pobjedu nad pukom, ve bijae izabrana nova Sinjorija; u
njoj bijahu dvojica toliko prosta i sramna poloaja, da u ljudima poraste elja da se
oslobode tolike sramote. Poto se dakle prvoga dana u rujnu, kad nova Sinjorija preuze
slubu, Trg napuni oboruanim ljudima, im lanovi stare Sinjorije izaoe iz Palae,
izmeu oboruanih podie se s bukom glas da oni ne ele da itko od prostoga puka

477 C iom pi su pograbili oruje 27. kolovoza, dvovlae je uspostavljeno dan kasnije, a 31. kolovoza su ciom pi
postavili ultimatum Sinjoriji.
478 Pripadnici klasinih cehova (njih 21) plaili su se previe radikalnih zahtjeva ciom pa i ogradili se od njih.
Nastupa faza diferencijacije meu ustanicima, toliko prepoznatljiva u mnogim kasnijim revolucijama.
479 Michele di Lando, po svemu sudei, nije bio glavni protagonist. Iza njega je stajala Ratna osmorica i Salvestro
Medici.
480 Svi izvori koji su posluili Machiavelliju bili su na strani umjerenih snaga, a protiv ciom pa. I sam Machiavelli
se ovdje prikazuje ideologom graanske klase.

131

bude u Sinjoriji; tako Sinjorija, da im udovolji, lii slube onu dvojicu, od kojih se jedan
zvao Tria a drugi Baroccio;481 na njihova mjesta bjehu izabrani gospar Giorgio Scali i
Francesco di Michele. Ukinue takoer Ceh sitnoga puka, te njegove pripadnike, osim
Michelea di Landa i Lorenza di Puccija i nekih drugih istaknutih prvaka, liie
slube;482 poasti razdijelie na dva dijela, od kojih jedan dodijelie viim a drugi niim
cehovima; samo za lanove Sinjorije htjedoe da ih uvijek bude pet izmeu niih
zanatlija i etiri izmeu viih, a gonfalonijer da bude po redu as jedan a as drugi lan.
Tako ureena drava donese, privremeno, poinak gradu; i premda republika bjee
oteta iz ruku prostoga puka, ostali su moniji zanatlije nie vrijednosti483 nego
plemeniti puani; ovi su na to morali pristati da bi, zadovoljivi cehove, uskratili
prostom puku njihovu naklonost. To su takoer potpomagali svi koji su eljeli da budu
potueni oni koji su, u ime gvelfske stranke, velikim nasiljem nakodili tolikim
graanima. A budui da izmeu ostalih to su podupirali to nastojanje vlade bijahu
gospar Giorgio Scali,484 gospar Benedetto Alberti, gospar Salvestro Medici i gospar
Tommaso Strozzi, postadoe gotovo vladari grada. Te tako proslijeene i upravljene
stvari potvrdie ve zapoeti rascjep izmeu plemenitih puana i niih zanatlija, zbog
astoljublja Riccija i Albizzija: a zato to iz njega kasnije u razliita vremena uslijedie
preteke posljedice, pa e ga mnogo puta valjati spomenuti, jednu emo od tih stranaka
zvati narodnom a drugu pukom. Potraja to stanje tri godine,485 i bjee puno prognanih
i mrtvih, jer su oni koji upravljahu ivjeli u prevelikoj strepnji, zbog mnogo nezadovolj
nika unutar grada i izvan njega: nezadovoljnici iznutra ili su pokuavali ili su vjerovali
da pokuavaju svaki dan nove stvari; a oni izvana, nemajui obzira da ih obuzda, sad s
pomou ovog vladara, sad s pomou one republike, as u ovoj a as u onoj stranci,
sijahu razliite razdore.
19.
U to se doba u Bologni nalazio Giannozzo da Salerno, kapetan Karla
Drakoga, izdanka napuljske kraljevske loze, koji, snujui da preotme Kraljevstvo od
kraljice Ivane, drae ovog svoga kapetana u tome gradu zbog usluga to mu ih je papa
Urban, kraljiin neprijatelj, prije pruio.486 U Bologni su se jo nalazili mnogi firentinski
prognanici koji odravahu bliske veze s njim i s Karlom; to bjee razlog da su oni koji
upravljahu Firencom ivjeli u prevelikoj tjeskobi, i da se lako vjerovalo u klevete
graana koji bijahu pod sumnjom. Tada se dojavi poglavarstvu, u tolikoj neizvjesnosti,
da se Giannozzo da Salerno s izbjeglicama treba pojaviti u Firenci, i da e mnogi iznutra
pograbiti oruje i predati mu grad. U tom su pogledu mnogi bili optueni; meu njima
su prvi imenovani Piero Albizzi i Carlo Strozzi, a za njima Cipriano Mangioni, gospar
Iacopo Sacchetti, gospar Donato Barbadori, Filippo Strozzi i Giovanni Anselmi; svi oni,
osim Carla Strozzija koji pobjee, bjehu uhieni; a lanovi Sinjorije, da se nitko ne bi
usudio zgrabiti oruje da im pomogne, poslae gospara Tommasa Strozzija i gospara
Benedetta Albertija s mnogo orunika da straare gradom. Ti uhieni graani bijahu
ispitani; a prema optubi i istrazi, na njima se ne nae nikakve krivnje; zbog toga, kad
ih kapetan ne htjede osuditi, njihovi neprijatelji toliko podjarie narod i tolikom
srdbom ih podbodoe protiv njih, da na silu bijahu osueni na smrt. Ni Pieru Albizziju

481
482
483
484
485
486

132

Giovanni di Domenico, zvan Tria, i Bartolo di Jacopo Costa, zvan Baroccio.

Ukinut je ceh janjeta (ciom pa) ali su ostala druga dva ceha, koja su osnovana istodobno.
Tj. srednji slojevi.
Svoj sud o Scaliju Machiavelli iznosi u Vladaru, IX.
Tj. taj poredak u kojemu su nii cehovi imali veinu u dravnim tijelima.
(jrban VI. Vidjeti I knjigu, 33. pogl.

ne pomoe veliina kue, ni njegov ugled od starine, jer je vie puta bio aeniji i
strahovalo se od njega vie nego od svakog drugog graanina: stoga netko, ili njegov
pravi prijatelj, da ga potakne da bude ovjeniji u svojoj veliini, ili njegov pravi
neprijatelj, da mu zaprijeti prevrtljivou sudbine, kad on priredi gozbu za mnoge
graane, posla mu srebrn pehar pun slatkia, i meu njima sakri jedan avao; pa kad ga
otkrie i vidjee svi uzvanici, protumaie ga kao upozorenje Pieru da prikuje kota jer,
poto ga je Fortuna dovela na njegov vrhunac, ne moe biti drugaije, ako mu valja
opisati krug, nego da ga povue na dno:487 to tumaenje se obistinilo prvo njegovom
propau a zatim njegovom smru. Poslije ovog smaknua u gradu zavlada velika
pometnja, jer strahovahu i pobijeeni i pobjednici; ali su se zloudnije posljedice javljale
od strepnje onih koji vladahu, jer ih je svaka najmanja nezgoda navodila da nanose
nove nepravde stranci,488 osuujui, ili upozoravajui, ili aljui u progonstvo svoje
graane; tome su se dodavali novi zakoni i nove odredbe, koji su se esto donosili za
uvrenje drave. Sve te stvari su se provodile s nepravdom prema onima koji su bili
sumnjivi njihovoj struji; i zato odredie etrdeset est ljudi da zajedno sa lanovima
Sinjorije oiste republiku od osumnjienih. Oni upozorie trideset devet graana, i od
mnogih puana nainie velikae, a od mnogih velikaa puane;489 a da bi se mogli
oprijeti snagama izvana, unajmie gospara Giovannija Aguta, Engleza po narodnosti i
veoma slavna na oruju, koji je dugo vremena vojevao za papu i za druge u Italiji.
Strepnja izvana raala se zbog glasina kako se za zauzee Kraljevstva pripremaju mnoge
ete vojnika Karla Drakoga, a govorilo se da su s njim mnoge firentinske izbjeglice.
Protiv tih opasnosti, pored unajmljene vojske namaklo se i dosta novca; jer kad Karlo
stie u Arezzo, Firentinci mu dadoe etrdeset tisua dukata, a on obea da im nee
dodijavati; zatim uslijedi njegov pohod, te sretno zauze Napuljsko Kraljevstvo, a
zarobljenu kraljicu Ivanu posla u Ugarsku.490 Ta pobjeda iznova probudi sumnju u
onima koji drahu vlast u Firenci, jer ne mogahu vjerovati da je njihov novac jai u
kraljevu srcu nego staro prijateljstvo to ga ta kua neko odravae s gvelfima, koje su
oni s toliko nepravde tlaili.

20.
Kad poraste, dakle, ta sumnja, zbog nje porastoe i nepravde; a one je nisu
gasile, nego razbuktavale; tako je veina ljudi ivjela u prevelikom nezadovoljstvu.
Tome se dodavala bezonost gospara Giorgia Scalija i gospara Tommasa Strozzija; oni
su svojom vlau nadmaivali vlast poglavarstava, jer se svatko bojao da ga oni, uz
pristanak puka, ne satru. I ne samo dobrima nego je i buntovnima ta vladavina
izgledala tiranska i nasilna. Ali budui da je bezonost gospara Giorgia morala jednom
doi kraju, dogodi se te jedan od njegovih roaka optui Giovannija di Cambija da radi
protiv drave; a kapetan491 nae da je on nevin; zato sudac492 htjede kazniti tuitelja
onom kaznom koja bi zapala prijestupnika da mu je utvrena krivica; i kad ga gospar
Giorgio ne mogae spasiti ni molbama ni svojom vlau, on i gospar Tommaso Strozzi
487 Aluzija na alegorijski kota sree, omiljeni lajtmotiv renesansnih pisaca. Ova anegdota je, inae, izmiljena, a
njome Machiavelli eli naglasiti traginu sudbinu Piera Albizzija.
488 Tj. gvelfskoj stranci (Parte Guelfa).
489 Tih 46 ljudi dobiveno je tako da je svaki ceh (njih 23) predloio deset ljudi, a lanovi Sinjorije su meu njima
izabrali dvojicu. Upozorenima je bilo zabranjeno da tri godine obavljaju javne funkcije; dvadeset puana je bilo
proglaeno velikaima, to znai da su zauvijek izgubili pravo na javne slube, dok je dvadeset velikaa proglaeno
puanima, to opet znai da su oni dobili politika prava, uz uvjet da se odreknu svog roda.
490 Netono. Vidjeti I knjigu, 33. pogl.
491 Kapetan pravde (Capitano di Giustizia).
492 Odnosno narodni kapetan, koji je u to vrijeme bio Obizzo Alidosi iz Imole.

133

pooe s mnotvom naoruanih ljudi i na silu ga oslobodie, i poharae kapetanovu

palau, a njega natjerae da se skrije ako se elio spasiti. Taj in ispuni grad tolikom
mrnjom prema njemu, da njegovi neprijatelji pomislie da ga mogu unititi i otrgnuti
grad, ne samo iz njegovih ruku nego i iz ruku puka koji ga ve tri godine drae pod
jarmom svoje bahatosti.493 Tome i kapetan prui veliku priliku: on, kad prestade
uzbuna, doe pred Sinjoriju i ree kako se rado prihvatio te slube za koju ga njihova
gospodstva izabrae, jer je mislio da e sluiti pravednim ljudima, koji e se laati oruja
da pomognu pravdi, a ne da je spreavaju; ali poto je vidio i okuao upravljanje
gradom i nain njegova ivota, ono dostojanstvo to ga je rado prihvatio da stekne
korist i ast, rado ga njima vraa da se ukloni opasnosti i teti. lanovi Sinjorije utjeie
kapetana i ohodrie ga u duhu, obeavi mu naknadu za minule tete i sigurnost u
budunosti; i poto se dio njih udrui s nekim graanima, s onima koje su smatrali
ljubiteljima opega dobra i najmanje sumnjivima u gradu, zakljuie da se pruila
prilika da se grad izvue ispod vladavine gospara Giorgia i puka, jer se zbog te
posljednje bezonosti opinstvo bilo odvrgnulo od njega. Stoga oni naumie da je
najprije iskoriste za pomirenje zavaenih duhova, jer su znali da se naklonost opinstva,
zbog najmanje zgode dobiva i gubi; i prosudie da im valja, ako ele provesti naum,
izabrati njima na volju Benedetta Albertija, jer im se bez njihova pristanka opasan inio
taj pothvat. Gospar Benedetto bijae veoma bogat ovjek, duevan, strog, ljubitelj
slobode svoje domovine, a tiranski mu postupci bijahu veoma mrski: tako je lako bilo
smiriti ga i navesti ga da pristane na propast gospara Giorgia.494 Jer uzrok da je postao
neprijatelj plemenitim puanima i gvelfskoj struji, a prijatelj puka, bijae njihova
bezonost i njihovi tiranski postupci; stoga, videi poslije da voe puana postaju slini
njima, mnogo vremena ranije odstranio se i od njih, pa su nepravde to se nanesoe
mnogim graanima bile uinjene posvema bez njegova pristanka: tako ga isti oni
razlozi koji su ga naveli da stane na stranu puka, navedoe da ga napusti. Izabravi
dakle gospara Benedetta i cehovske priore po njihovoj volji, i opskrbivi se orujem,
uhvatie gospara Giorgia, a gospar Tommaso pobjee. A sutradan bijae gosparu
Giorgiu na takav uas njegove stranke odrubljena glava, da se nitko ne mae, dapae
svatko trkom dojuri na njegovo smaknue. Videi da ga eka smrt pred onim narodom
koji ga je malo prije toga oboavao, poali se na svoju zlu sudbinu i na zlobu graana
koji su ga, da bi ga krivo ocrnili, prisilili da ugaa i iskazuje ast mnotvu u kojega ne
bjee nimalo vjere ni zahvalnosti. I prepoznavi meu naoruanima gospara Benedetta
Albertija, ree mu: - Zar ti, gosparu Benedetto, pristaje na to da mi se nanese nepravda
koju ja, da sam na tvom mjestu, nikada ne bih dopustio da se tebi nanese? Ali ja ti
objavljujem da je ovaj dan svretak moga zla a poetak tvoga. Potui se zatim na sama
sebe, jer se previe pouzdavao u narod koji svaki glas, svaki in, svaka sumnja potie i
kvari.495 I s tim tualjkama umrije, usred svojih neprijatelja koji bijahu naoruani i
veseli zbog njegove smrti. Poslije njega poginue jo neki od njegovih najbliih prijate
lja, i narod ih rastre.
21.
Takva smrt ovoga graanina uzbudi cijeli grad; jer u njezinu izvrenju mnogi
se latie oruja da pomognu Sinjoriji i kapetanu naroda; latie ga se i mnogi drugi, bilo
493 Scali i Strozzi su imali podrku esnaest niih cehova; njihova propast je znaila definitivno udaljavanje niih
stalea s vlasti i pobjedu bogatoga graanstva.
494 Machiavelli je Scaliju htio suprotstaviti ovjeka od asti, toliko potenoga da se odricao i starih prijatelja ako
su oni poli putem nepravde. Meutim, Alberti je, umjesto da goni Strozzija, ostao sa svojim naoruanim pristaama u
gradu da brani svoju imovinu.
495 Usp.: Vladar, IX.

134

zbog svojeg astoljublja, bilo zbog vlastitih sumnji. I budui da grad bjee pun razliitih
nagnua, svatko je imao razliit cilj, i svi su eljeli ostvariti svoje prije nego to se odloi
oruje. Stari plemii, zvani velikai, ne mogahu podnijeti to su lieni javnih poasti, pa
se na svaki nain domiljahu kako da ih povrate, i zato im je bilo drago da se vlast dade
kapetanima stranke; plemenitim puanima i viim cehovima bijae mrsko to su se
izjednaili s niim cehovima i prostim pukom; s druge strane nii cehovi su radije htjeli
poveati a ne smanjiti svoju vlast; a prosti puk se bojao da ne izgubi sabore svojih
cehova. Zbog tih razlika u miljenjima, u toku jedne godine, mnogo se puta Firenca
uzdrmala; pa su se as velikai laali oruja, as vii cehovi, as nii i s njima sirotinja; i
vie puta svi bijahu odjednom naoruani u razliitim dijelovima zemlje. Iz toga
potekoe, i meu njima i s vojnicima iz Palae, mnogi okraji; jer je Sinjorija, as
poputajui, as udarajui, traila lijeka tolikim nevoljama kako je najbolje mogla. I
tako naposljetku, poto se odredie dvije skuptine i vie ovlasti da preurede grad,496
poslije mnogo teta, nevolja i veoma tekih pogibelji, uvrsti se jedna vlada koja vrati u
domovinu sve one to bijahu prognani otkad gospar Salvestro Medici postade gonfalonijerom; ukinue se povlastice i prednosti svima onima koji ih dobie od Ovlasti 1378;
vratie se asti gvelfskoj stranci; dva nova ceha se liie udruenja i uprava, a svaki
njihov podanik opet se podvre svojim starim cehovima; nii se cehovi liie gonfaloni
jera pravde,497 i asti im se svedoe od polovine na treinu, a i od tih im se oduzee one s
viom vrijednou. Tako stranka plemenitih puana i gvelfa preuze vlast, a stranka
puka je izgubi; a ona vladae od 1378. do 1381,498 kad uslijedie ove zgode.

22.
Ni ova vlast ne bijae manje nepravedna prema svojim graanima, niti manje
teka u poetku, nego to je bila vlast puka; jer mnogi plemeniti puani, proglaeni
njegovim hraniteljima, bijahu protjerani zajedno s velikim brojem pukih voa, meu
kojima bjee i Michele di Lando;499 ne spasi ga od stranakoga gnjeva ni to to njegova
vlast bjee razlog mnogim dobrima, kad je razularena gomila neobuzdano harala
gradom. Toliko mu za dobra djela njegova domovina bijae malo zahvalna: i zato to
mnogo puta vladari i republike zapadaju u tu pogreku, zbiva se da ljudi, uplaeni
slinim primjerima, napadnu svoje vladare prije nego to mogu osjetiti njihovu nezah
valnost.500 Ta progonstva i te smrti, to nikada nisu mrski, omrznue gosparu Benedettu Albertiju, pa ih je javno i privatno kudio; stoga su ga se bojali vladari grada, jer su
ga smatrali jednim od prvih, prijatelja puka i vjerovali da je pristao na smrt gospara
Giorgia Scalija, ne zato to su mu bili mrski njegovi postupci, nego da ostane sam na
vlasti. Njegove rijei i njegovo ponaanje pojaae sumnju; stoga svi iz stranke to
vladae upravie oi prema njemu, ne bi li im se pruila zgoda da ga obore. Dok se
ivjelo u tim okvirima, vanjske prilike ne bijahu veoma teke; zato sve to se zbivalo
izazivae vie straha nego tete. Jer u to vrijeme stie Ludovik Anuvinac u Italiju da
Napuljsko Kraljevstvo vrati kraljici Ivani i da iz njega protjera Karla Drakoga. Njegov
prolaz veoma ustrai Firentince; jer Karlo, po obiaju starih prijatelja, zapita od njih
496 U kratkom vremenu osnovane su tri Ovlasti: prva 20. sijenja 1379, druga 15. veljae, nakon nemira koje su
izazvali prognani povratnici, a trea 14. oujka, da ispravi odluke prvih dviju Ovlasti.
497 Tj. odreeno je da se gonfalonijer pravde bira samo iz redova sedam viih cehova.
498 Odnosno do 1382. god.
499 1 0. oujka je 25 graana osueno na progonstvo, meu kojima i Michele di Lando, u Chioggiu, na tri godine.
Ovlast od 15. oujka smanjila je tu kaznu na dvije godine i odredila mu za mjesto boravka Padovu. On je, meutim,
prebjegao u Luku i ondje se posvetio svom vunarskom zanatu, da bi 1383. na elu prognanih i pobunjenih Firentinaca
uao na teritorij republike, ali je poraen.
500 Usp.: R a sp ra v e..., 1,45.

135

pomo, a Ludovik zaiska, kao to ini onaj tko trai nova prijateljstva, da budu
nepristrani. Stoga Firentinci, da prividno zadovolje Ludovika i da pomognu Karlu,
unajmie za svoj novac gospara Giovannija Aguta i poslae ga papi Urbanu, Karlovu
prijatelju; tu je varku Ludovik lako prozreo, pa je smatrao da su ga Firentinci jako
uvrijedili. I dok se vodio rat izmeu Ludovika i Karla u Apuliji, doe iz Francuske nova
vojska u pomo Ludoviku;501 kad je stigla u Toskanu, aretinske je izbjeglice odvedoe u
Arezzo, te ona odande istjera stranku to vladae za Karla. A kad namislie promijeniti
vlast u Firenci kao to su je promijenili u Arezzu, uslijedi Ludovikova smrt; a poredak
stvari u Apuliji i Toskani mijenjae se sa sreom, jer Karlo osigura kraljevstvo koje
gotovo bjee izgubio, a Firentinci, koji su dvojili mogu li obraniti Firencu, zadobie
Arezzo, jer ga kupie od vojske koja ga je drala za Ludovika.502 Zatim Karlo, poto
osigura Apuliju, ode da preuzme ugarsko kraljevstvo, koje mu spadae po batini, a u
Apuliji ostavi enu i s njome dvoje jo nejake djece, Ladislava i Ivanu, kako to na
dotinom mjestu pokazasmo.503 Zadobi Karlo Ugarsku; ali malo poslije ondje umrije.

23.
Zbog toga dobitka priredi se u Firenci sveano slavlje, kakvo se nikada ni u
jednom gradu ni zbog koje vlastite pobjede ne priredi: tu se upozna javna i privatna
rasko, jer se mnoge obitelji natjecahu s javnou u slavlju. Ali obitelj Albertija nadmai
sve druge sjajem i veliajnou, jer oprema i oprava to ih ona naini bijahu dostojne ne
samo obinih ljudi nego i bilo kojega vladara. Te stvari veoma poveahu zavist prema
njoj, te ona, pridodana sumnji to ju je drava gojila prema gosparu Benedettu, bjee
uzrok njezine propasti;504 jer se oni koji upravljahu nisu mogli zadovoljiti njime, kad im
se inilo da se svaki as moe zbiti da on, uz pomo stranke, povrati ugled i njih protjera
iz grada. I dok stajahu u toj dvojbi, dogodi se da, pored njega to bjee stjegonoa
druine,505 za gonfalonijera pravde bijae izabran Filippo Magalotti, njegov zet: zbog
toga se udvostrui bojazan vladara drave, jer pomislie da se gosparu Benedettu
pridruuju prevelike snage a dravi prevelika opasnost. I elei tome doskoiti bez
pobune, ohrabrie Besea Magalottija, njegova roaka i neprijatelja, da javi Sinjoriji da
gospar Filippo, jer ne bje jo u dobi koja se ite za vrenje te dunosti,506 ne moe je i ne
smije dobiti. Taj sluaj ispitae lanovi Sinjorije izmeu sebe; i dio njih zbog mrnje, a
dio zbog izbjegavanja sablazni, prosudie da gospar Filippo nije prikladan za tu ast. I
namjesto njega bjee izabran Bardo Mancini, ovjek posvema protivan pukoj struji i
'ljuti dumanin gospara Benedetta; stoga on, preuzevi slubu, odredi ovlast koja,
prihvaajui i preureujui dravu,507 protjera gospara Benedetta Albertija i ostatak
obitelji upozori, osim gospara Antonija. Prije svog odlaska gospar Benedetto zovnu sve
svoje roake i, videi ih smuene i uplakane, ree im: - Vi vidite, oevi i prei moji,
kako je sudbina unitila mene i vama zaprijetila; tome se ja ne udim, a ne morate se ni
501 Njome je zapovijedao Enguerrand de Coucy.
502 Na vijest o Ludovikovoj smrti Coucy je prodao Arezzo Firentincima za 40.000 fjorina.
503 Vidjeti I knj., 33. pogl.
504 Luksuz Albertijevih, ovdje naveden, nije potvren kod drugih suvremenika. Bit e prije da je mrnja prema
Albertiju posljedica njegove uloge u pokretu ciom pa i njegove podrke niim staleima, to mu gvelfska stranka nije
mogla oprostiti.
505 Nije on bio stjegonoa druine, odnosno ete (gonfaloniere di compagnia), ve je izabran za jednog od 16
stjegonoa koji su trebali nastupiti 8. svibnja.
506 Gonfalonijer pravde nije mogao biti mlai od 26 godina.
507 Gonfalonijer nije imao ovlatenje da osnuje Ovlast (Baliju), ve je to mogao samo opi sabor svih tijela
(Sinjorija, kapetani stranke, odbori i vijea). No njezina ovlatenja u ovom sluaju nisu bila da preuredi dravu, ve
samo da nunim politikim mjerama uspostavi red i mir.

136

vi uditi, jer se tako uvijek dogaa onima koji meu mnogo opakih ele biti dobri, i koji
ele podrati ono to mnogi nastoje sruiti. Ljubav prema domovini nagna me da prvo
pristanem uz gospara Salvestra Medicija a da poslije otpadnem od gospara Giorgia
Scalija; ona me je takoer putila da zamrzim navade ovih to sada vladaju; oni, poput
onih koje nema tko kazniti, jo ne poeljee da ih itko ukori. I meni je drago to ih
svojim prognanstvom oslobaam one strepnje to su je osjeali ne samo od mene nego i
od svakoga za koga uju da poznaje njihove tiranske i zloinake postupke; i zato su
udarcima po meni zaprijetili ostalima. Ne alim sebe, jer one asti to mi ih je dala
slobodna domovina, ne moe mi oteti kad je robinja; a uvijek e mi vie uitka pruiti
spomen na moj proli ivot, nego to e mi neugodnosti zadati nesrea koja e uslijediti
za mojim progonstvom. Jako mi je ao to mi domovina ostaje plijenom malobrojnih,
podvrgnuta njihovoj oholosti i pohlepi; ao mi je vas, jer slutim da e ona zla to danas
zavravaju u meni a poinju u vama, na veu tetu progoniti vas nego to su mene
progonila. Svjetujem vam, dakle, da osnaite duh protiv svake nesree, i da se ponaate
tako da svatko spozna, ako vam se ikakva zlosretna stvar desi, a desit e se mnoge, da
su se desile nevino i bez vae krivnje.508 - Poslije toga, da ne izazove slabije miljenje o
svojoj dobroti vani, nego to ga bjee izazvao u Firenci, ode na Kristov grob, i na
povratku odande umrije na Rodu. Njegove su kosti prevezene u Firencu, gdje su ih s
najveim poastima pokopali oni koji su ih, za ivota, proganjali uz svakojake klevete i
nepravde.

24. U tim nevoljama grada nije stradala samo obitelj Alberti, nego su pored nje
upozoreni i protjerani mnogi graani, meu kojima bijahu Piero Benini, Matteo
Alderotti, Giovanni i Francesco del Bene, Giovanni Benci, Andrea Adimari,509 a s njima
i velik broj niih zanatlija; meu upozorenima bijahu Covoni, Benini, Rinucci, Formiconi, Corbizzi, Manelli i Alderotti. Bijae obiaj da se za neko vrijeme odredi Ovlast; ali
ti graani, poto bi obavili ono za to bi bili odreeni, asno su se odricali slube
premda jo ne bi isteklo vrijeme. Pa kad se tim ljudima uini da su ispunili svoju
dunost, htjedoe se, po obiaju, povui.510 Kad se to proulo, dojurie mnogi pod
orujem do Palae, zahtijevajui da oni, prije ostavke, jo mnoge druge prognaju i
upozore. To bijae jako mrsko lanovima Sinjorije; oni ih lijepim obeanjima toliko
zabavie dok ne ojaae, a zatim uznastojae da ih strah natjera da odloe ono oruje
to ih gnjev bjee naveo da ga pograbe. Ipak, da bi djelomino zadovoljili tako gnjevnu
porivu, i da bi pukim zanatlijama oteli to vie vlasti, odredie da im umjesto treine
asti pripadne etvrtina; a da bi u Sinjoriji uvijek bila dva lana izmeu najpovjerljivijih
vladi, ovlastie pravosudnog zapovjednika i etiri druga graanina da naine torbu s
izabranicima, od kojih e se u svaku Sinjoriju izvlaiti dvojica.511

25. Poto se tako uvrsti uprava koja se, poslije est godina, ustanovila 1381,
poivje grad prilino mirno sve do 1393. U to vrijeme Giovan Galeazzo Visconti, zvan
508 U ovom dirljivom govoru o vlastitom potenju i dobrim namjerama, a o tuoj nezahvalnosti, Machiavelli
aludira i na svoju zlu sudbinu. Machiavellijeve kosti lee danas u istoj crkvi (Santa Croce) gdje i Albertijeve.
509 Machiavelli navodi imena prognanih istim redom kao i Pietro Minerbetti u svojoj kronici, ali prenosi samo
prve na tom popisu, iako su najvanija posljednja dvojica na popisu, koji su bili i lanovi Sinjorije.
510 Ovaj podatak nije toan. Ovlast je imala mandat do 7. svibnja, kad su i izbili neredi, pa je mandat produen
do 15. svibnja.
511 Ovdje se navode dvije mjere u obrnutom kronolokom redu: prva je donesena 23. i 24. svibnja, nakon isteka
mandata Ovlasti, a druga prije 15. svibnja.

137

Grof Vrline,512 zatvori svoga strica gospara Bernaboa i tako postade vladar cijele
Lombardije. On povjerava da moe na silu postati kralj Italije, kao to je na prijevaru
postao vojvoda M ilana; i godine 1390. povede silan rat protiv Firentinaca; i s toliko ga
je promjenljivosti vodio,513 da je mnogo puta vojvoda bio blie opasnosti poraza, nego
Firentinci koji bi, da on nije umro, bili poraeni. Ipak su obrane bile estoke i dostojne
divljenja za jednu republiku,514 a svretak bjee mnogo manje lo nego to rat bijae
straan; jer vojvoda, poto zauze Bolognu, Pisu, Perugiu i Sienu, i pripravi krunu da se u
Firenci okruni za kralja Italije, umrije:515 ta smrt mu ne dopusti uivati u prolim
pobjedama, kao to Firentincima ne dopusti osjetiti tadanje gubitke. Dok trajae taj rat
s vojvodom, za gonfalonijera pravde bjee postavljen gospar Maso Albizzi,516 koji zbog
Pierove smrti postade dumanin obitelji Alberti. I budui da stalno bijahu budne
stranake strasti, namisli gospar Maso, premda gospar Benedetto preminu u progon
stvu, osvetiti se ostatku te obitelji prije nego to mu istekne sluba. Iskoristi priliku kad
netko, koga su ispitivali zbog odravanja veza s odmetnicima, imenova Alberta i
Andreu Albertija. Oni bjehu odmah uhieni, te se cio grad uzruja, tako da lanovi
Sinjorije, pripasavi oruje, sazvae narod na dogovor, i imenovae Ovlast, a zahvalju
jui njoj mnogi se graani protjerae i nainie se nova glasanja za slube. Meu
protjeranima bijahu gotovo svi lanovi obitelji Alberti; jo su mnoge zanatlije upozo
rene i ubijene; zbog tolikih nepravdi digoe se na oruje cehovi i prosti puk, jer im se
uini da je njima oduzeta ast i ivot. Jedan dio njih ode na Trg, a drugi jurnu do kue
gospara Verija Medicija koji, poslije smrti gospara Salvestra, bijae glava te obitelji.517
Onima to dooe na Trg lanovi Sinjorije, da ih uspavaju, dadoe za glavare gospara
Rinalda Gianfigliazzija i gospara Donata Acciaiuolija, sa stjegovima gvelfske stranke i
naroda u ruci, koji su puku, kao ljudi iz naroda, bili prihvatljiviji nego ijedni drugi. Oni
to odjurie do kue gospara Verija zamolie ga da se udostoji preuzeti vlast i osloboditi
ih od tiranije onih graana koji su zatornici dobrih ljudi i opega dobra. Svi oni koji
ostavie ikakav zapis o tim vremenima slau se kako je gospar Veri, da bijae vie
astoljubiv nego dobar, mogao bez ikakve zapreke postati vladar grada;518 jer su teke
nepravde to ih, s pravom ili krivom, pretrpjee cehovi i njihovi prijatelji na takav nain
podegle duhove na osvetu, da im je nedostajao samo neki voa da ih povede, pa da
zadovolje svoje udnje. Nije uzmanjkao ni onaj tko e gospara Verija podsjetiti na ono
to moe uiniti, jer ga je Antonio Medici, koji s njim dugo vremena bijae u ljutom
neprijateljstvu, nagovarao da uzme vlast u republici. Njemu gospar Veri ree: - Tvoje
prijetnje, dok si mi bio neprijatelj, nikada me nisu uplaile, niti mi sada, kad si mi
prijatelj, kode tvoji savjeti; i okrenuvi se mnotvu, ponuka ih da se uspokoje, jer eli
biti njihov branitelj, samo ako dopuste da im dade savjeta. I poavi meu njima na Trg,
i uzaavi odatle u Palau, pred Sinjoriju, ree da se ni na koji nain ne moe potuiti da
je ivio tako da narod Firence treba da ga voli, ali da mu je veoma ao to je o njemu
stvorio sud koji njegov proli ivot ne zasluuje; jer ne zna, budui da nikada od sebe
512 Usp. I knjigu, 33. pogl.
513 Usp.: R a sp rav e. . III, 43.
514 Firenca je u pomo pozvala Roberta Bavarskog, obeavi mu 200.000 zlatnih fjorina, i sklopila je savez s
Bonifacijem IX.
515 U rujnu 1402. god.
516 U rujnu 1393. god. Maso je bio neak Piera, kojemu je 1379. god. odrubljena glava.
517 Veri je bio brati Salvestra Medicija, takoer u ustanku ciom pa proglaen narodnim vitezom. Machiavelli
je ovdje pomijeao dvije grupe ustanika: s jedne strane gvelfsku stranku, a s druge strane nie obrtnike, koji nisu mogli
imati isti cilj, kako to po njemu proistjee.
518 Perrens smatra da je ovaj drugi dio 25. poglavlja izmiljen. Niti je Vieri mogao postati vladar, jer je u to
vrijeme oligarhija bila vrlo mona i ona je mogla bez krvi suzbiti sve pokuaje ustanka, niti je on to iz svojih klasnih
interesa htio. Vidjeti: F. T. Perrens, nav. dj., III knj.

138

nije dao sablanjiva ni astoljubiva primjera, odakle je poteklo to da se vjeruje da on

kao buntovan podupire sablazni, ili kao astoljubiv da grabi vlast. Zato moli njihova
gospodstva da se neznanje gomile ne pripisuje njemu u grijeh, jer to se njega tie, on se
podvrgnuo njihovoj upravi to je prije mogao. I podsjea ih da se udostoje skromno
rabiti sreu, i da im bude dovoljno da radije uivaju polovinu pobjedu sa spaenim
gradom, nego da ga unite elei je cijelu.519 lanovi Sinjorije pohvalie Verija i
ponukae ga da uznastoji da se odloi oruje; i da poslije toga oni nee propustiti da
uine ono to im on i drugi graani budu svjetovali. Poslije tih rijei vrati se gospar Veri
na Trg i sjedini svoje ete s onima to su ih predvodili gospar Rinaldo i gospar Donato.
Zatim svima ree da je u Sinjorije naao izvrsnu naklonost prema njima, i da su se
mnoge stvari raspravile, ali da se, zbog kratka vremena i zbog odsutnosti poglavarstava,
nisu zakljuile. Stoga ih moli da odloe oruje i pokore se Sinjoriji, svjedoei im da
treba da ih vie gane ovjenost nego oholost, vie molbe nego prijetnje, te da im nee
uzmanjkati ugode ni spokoja ako dopuste da on njima upravlja: i tako, vjerujui njemu,
svatko se vrati kui.

26.
Poto se odloi oruje, Sinjorija520 najprije naorua Trg; zatim popisae dvije
tisue graana odanih dravi, podjednako razdijeljenih pod stjegovima, kojima naredie da budu spremni da im priskoe u pomo kad god ih pozovu; a nepopisanima
zabranie da se oruaju. Izvrivi te pripreme, prognae i pobie mnoge zanatlije od onih
koji se u bunama pokazae okrutniji od ostalih; a da bi gonfalonijer pravde imao vie
dostojanstva i ugleda, odredie da mora imati bar etrdeset pet godina da bi vrio tu
dunost. Izdae i mnoge naloge za utvrenje drave, koji bijahu onima protiv kojih se
nainie nepodnoljivi, a dobrim graanima vlastite stranke mrski, jer su prosuivali da
nije dobra ni sigurna drava koju treba s tolikim nasiljem braniti. I nije toliko nasilje
bilo mrsko samo onim lanovima obitelji Alberti koji ostadoe u gradu, i onima od
Medicija kojima se inilo da su prevarili narod, nego i mnogim drugima. A prvi koji
pokua da im se suprotstavi bijae gospar Donato, sin Iacopa Acciaiuolija.521 On,
premda bijae velik u gradu, i prije vii nego jednak gosparu Masu Albizziju, koji zbog
stvari to ih naini za vrijeme svoga zapovjednitva bijae kao glavar republike, ne
mogae izmeu tolikih zala zadovoljno ivjeti, niti obraati, kako mnogi ine, opu
nevolju u osobnu ugodu; i stoga naumi pokuati moe li vratiti domovinu protjeranima,
ili bar slube upozorenima.522 I poe iriti to svoje miljenje od uha do uha ovog i onog
graanina, dokazujui da se drugaije ne moe smiriti narod ni zaustaviti previranje u
strankama; i nije oekivao nita drugo nego da bude u Sinjoriji, pa da se ostvari ta
njegova elja. I budui da u naim djelima odgaanje donosi amotinju a urba
pogibelj, on se nakani, da bi izbjegao amotinju, okuati pogibelj. Meu lanovima
Sinjorije bijahu njegov roak Michele Acciaiuoli i njegov prijatelj Niccolo Ricoveri;523
stoga se gosparu Donatu uini da mu se pruila prilika koja se ne proputa; i zatrai od
njih da se vijeima predloi zakon koji bi obuhvatio povratak graana. Poto ih uvjeri,
oni o tome porazgovorie s drugovima, a ovi odgovorie da nisu za to da se iskuavaju
519 Usp.: R a sp ra v e..., 11,27.
520 Treba stajati Ovlast, umjesto Sinjorija.
521 Donato Acciaiuolli bio je vrlo cijenjen: dva puta je bio izabran za gonfalonijera pravde, bio je poslanik u
vanim misijama u inozemstvu, a bio je proglaen i narodnim vitezom.
522 Ti su prijedlozi bili previe radikalni za oligarhiju na vlasti, kojoj je i on pripadao. Minerbetti navodi da je on
naumio samo reformirati izborni sistem.
523 Niccolo Ricoveri je postao gonfalonijer pravde 1. sijenja 1396.

139

nove stvari u kojima je dobitak dvojben a opasnost sigurna. Na to gospar Donato,

poto prvo uzalud pokua sve naine, potaknut srdbom dade im na znanje kako e se
grad urediti orujem, kad oni ne htjedoe da se odlukama uredi. Te rijei bijahu toliko
mrske da prvaci u vladi, kad im se priopi ta stvar, prizvae gospara D onata;524 i kad se
pred njima pojavi, natjera ga onaj kome on bjee povjerio poslanstvo da prizna, te ga
poslae u progonstvo u Barlettu. Bijahu jo prognani Alamanno i Antonio Medici, sa
svima onima koji u toj obitelji potekoe od gospara Alamanna, zajedno s mnogim
priprostim zanatlijama koji bijahu ugledni u puku. Te se stvari zbie druge godine poto
gospar Maso bjee preuzeo dravu.525

27.
Dok tako u gradu bijae mnogo nezadovoljnika i izvan njega mnogo progna
nika, meu prognanima, u Bologni, nalaahu se Picchio Cavicciuli, Tommaso Ricci,
Antonio Medici, Benedetto Spini, Antonio Girolami, Cristofano Carlone, s jo dvoji
com niska roda, ali svi mladi, divlji i spremni okuati svaku sreu da se vrate u
domovinu. Njima tajnim putem dojavie Piggiello i Baroccio Cavicciuli, koji ivljahu
upozoreni u Firenci, da e ih, ako kriomice dou u grad, primiti u kuu odakle poslije
mogu, kad izau, ubiti gospara Masa Albizzija i pozvati narod na oruje; a on se, jer je
nezadovoljan, lako moe dii, osobito zato to e ih slijediti Ricci, Adimari, Medici,
Manelli i mnoge druge obitelji. Pobueni tako tim nadama, dooe oni u Firencu na
dan 4. kolovoza 1397, te uavi potajice kamo im bjee reeno, poslae da se uhodi
gospar Maso, elei njegovom smru zaeti pobunu. Izae gospar Maso iz kue i
zaustavi se u jednog ljekarnika pokraj Svetog Petra Velikog. Onaj koji poe da ga uhodi
otra da to javi urotnicima, a oni, zgrabivi oruje i doavi na pokazano mjesto, vidjee
da je otiao; zatim, ne zabrinuvi se to im taj prvi naum nije uspio, krenue prema
Staroj trnici, gdje ubie jednoga iz protivnike stranke;526 i podigavi buku vikom: Narod, oruje, sloboda! i: Smrt tiranima! udarie prema Novoj trnici i na dnu
Calimale ubie jo jednoga;527 i nastavljajui put uz iste povike, a nitko ne pograbi
oruja, povukoe se na trijem Nighittose. Tu se popee visoko, a oko njih bijae veliko
mnotvo koje se sleglo vie zato da ih vidi nego da im pomogne, te glasno nukahu ljude
da zgrabe oruje i zbace ropstvo koje toliko mrze, tvrdei da su ih pritube nezadovolj
nika u gradu, vie nego vlastite nepravde, potakle da ih dou osloboditi; i da su uli
kako mnogi mole Boga da im prui priliku da se osvete, to bi uinili im bi imali vou
da ih pokrene; i da sada, kad se pruila prilika i kad imaju voe da ih pokrenu, oni
pogledavaju jedan drugoga i kao budale ekaju da pokretai njihova osloboenja budu
ubijeni a oni baeni u tee ropstvo; i da se ude kako se oni, koji su se za najmanju
nepravdu znali latiti oruja, za tolike nepravde ne miu, i hoe trpjeti da im toliki
sugraani budu prognani i toliki upozoreni; ali da je preputeno njihovu sudu da
prognanicima vrate domovinu i upozorenima dravu.528 Te rijei, premda istinite, ne
pokrenue nijedan dio mnotva, ili zbog straha, ili zbog toga to im nakon smrti one
524 Sinjorija je imenovala komisiju od dvanaest graana, koja je 8. sijenja ispitala stvar i osudila Donata. I
umjerene reforme za koje se zalagao Donato bile su previe smjele za tu konzervativnu oligarhiju.
525 Tj. 1396. god.
526 Urotnici su namjeravali ubiti Piera di Giovannija, koji je prije godinu dana bio gonfalonijer, a ne naavi ga,
ubili su njegova sina.
527 Ulica Calimala je bila sjedite najcjenjenijega ceha trgovaca suknom (po njoj nazvan L Arte di Calimala).
Ime ulice znai, izvorno, zla uliica (Cale mala).
528 Ve spomenuti Minerbetti istie da su urotnici obeali narodu da vie nee morati plaati ratni porez i da vie
nee biti nepotrebnih ratova. S. Ammirato smatra da je to bit njihova govora i politikog programa, jer je Firenca u to
vrijeme bila u ratu s grofom Vrline, koji je zbog velikih trokova izazvao nezadovoljstvo graana.

140

dvojice omrznue ubojice. Kad pokretai bune vidjee da ni rijei ni djela nemaju snage
da ikoga pokrenu, prekasno shvativi koliko je opasno htjeti osloboditi narod koji na
svaki nain eli biti roblje, odustae od pothvata i sklonie se u crkvu Santa Reparata,
gdje se zatvorie, ne zato da spase ivot, nego da odgode smrt. Uznemireni prvom
bukom, lanovi Sinjorije naoruae i zakljuae Palau; ali kad se poslije objasni sluaj,
i kad se doznade koji su izazvali nemire i kamo su se zatvorili, umirie se; pa zapovjedie
kapetanu529 s mnogim orunicima da pou da ih uhvate. Tako bez mnogo truda bjehu
provaljena vrata na hramu, te dio njih, branei se, izgibe, a dio bjee zarobljen.530 Pa
kad ih ispitae, ne nae se osim njih nitko kriv do Baroccia i Piggiella Cavicciulija, koje
zajedno s njima smaknue.

28.
Poslije ovog dogaaja zbi se jo jedan vee vanosti. U ta je vremena, kako gore
rekosmo, grad ratovao s vojvodom od Milana koji, videi da mu nisu dovoljne javne
snage da ga pokori, okrenu se tajnima, te s pomou prognanih Firentinaca, kojih bijae
puna Lombardija, sklopi ugovor, kojega mnogi unutra bijahu svjesni, u kojem bjee
zakljueno da u odreeni dan s najbliih mjesta Firenci krene velik dio izgnanika vinih
oruju, te da po rijeci Arno uu u grad; pa da oni, zajedno sa svojim prijateljima unutra,
jurnu na kue dravnih prvaka i da, kad ih pobiju, preurede republiku po svojoj volji.
Meu urotnicima unutra bijae jedan iz obitelji Ricci, po imenu Saminiato; i kao to se
u urotama esto zbiva, kad im malo ljudi nije dovoljno a mnogo ih otkriju,531 dok je
Saminiato pokuavao nai drugove, naao je tuitelja. Povjeri on tu stvar Salvestru
Cavicciuliju, koji je zbog nepravdi nanesenih njegovim roditeljima i njemu morao biti
vjeran; ipak on procijeni da mu je blii strah nego budua nada, pa smjesta cijelu
spletku prijavi Sinjoriji; njezini lanovi, poto uhitie Saminiata, prisilie ga da oituje
sve nakane urote. Ali od upletenih ne bjee nitko uhvaen osim Tommasa Davizija; on,
dolazei iz Bologne i ne znajui to se u Firenci zbilo, bijae uhien prije nego to stie:
svi drugi, poslije Saminiatova uhienja, pobjegoe od straha. Poto se, dakle, kaznie
Saminiato i Tommaso532 prema svojim prijestupima, dade se ovlast nekolicini graana
da trae zloince i zatite dravu. Oni prognae estoricu iz obitelji Ricci, estoricu iz
obitelji Alberti, dvojicu od Medicija, trojicu od Scalija, dvojicu od Strozzija, te Binda
Altovitija533 i Bernarda Adimarija, pored mnogo puana; upozorie jo cijelu obitelj
Albertija, Riccija i Medicija za deset godina,534 osim malo njih. Meu Albertijima bjee
neupozoren gospar Antonio, jer se dralo da je tih i miroljubiv ovjek. Dogodi se te, dok
jo ne zgasnu sumnja o uroti, uhvatie nekog redovnika koji je vien kako, u vrijeme
dok se urotnici dogovarahu, vie puta putuje iz Bologne u Firencu: priznade on da je
vie puta nosio pisma gosparu Antoniju; stoga ga odmah uhvatie, i premda isprva
zanijeka, redovnik ga navede da prizna, te ga osudie na novanu kaznu i progonstvo
trista milja daleko od grada. Pa da od Albertija ne bi svaki dan prijetila opasnost dravi,
prognae sve one koji u toj obitelji bijahu stariji od petnaest godina.

529 Kapetanu pravde.

530 Svih osam urotnika zarobljeno je bez borbe. Nakon suenja su pogubljeni, a s njima i Piggiello.
531 Usp.: R asprave. .., III, 6.
532 Rije je o Francescu, sinu Tommasa Davizija. Obojica su kanjeni smru.
533 Zapravo petoricu iz obitelji Ricci, jednog Medicija, trojicu Strozzija; ne Binda, ve Stonda, sina Binda
Altovitija.
534 Osim potomaka Niccoloa Albertija, meu kojima i Antonio; Ricci i Medici dobili su upozorenje na
dvadeset, a ne deset godina.

141

29.
Taj se dogaaj zbi godine 14 0 0 ;535 a dvije godine poslije toga umrije Giovan
Galeazzo, vojvoda od M ilana; njegova smrt, k^ko prije rekosmo, okona rat koji
trajae dvanaest godina. U to vrijeme, kad vlada uze vie vlasti jer ostade bez
unutranjih i vanjskih neprijatelja, izvri se pohod na Pisu i u njemu se odnese slavna
pobjeda;536 i u njoj se na miru ostade od 1400. do 1433537 Samo godine 1412, kad
Alberti prekrie progonstvo, osnova se protiv njih nova ovlast, koja novim odredbama
ojaa dravu i raspisa ucjenu za Albertije. U to vrijeme Firentinci jo povedoe rat s
napuljskim kraljem Ladislavom, ali se on okona kraljevom smru 1414. A u toku
vojevanja, kad kralj bijae slabiji, prepusti Firentincima grad Cortonu kojemu bijae
gospodar; ali malo zatim pribra on snage i s njima obnovi rat koji bjee mnogo
pogibeljniji nego prvi; i da nije zavrio njegovom smru, kao to ve zavri rat s
vojvodom od Milana, jo bi on, kao i onaj vojvoda, doveo Firencu u opasnost da ne
izgubi svoju slobodu. Ali ni taj rat ne svri s manjom sreom nego onaj, jer kad kralj
zauze Rim, Sienu, cijelu Marku i Romanju, i kad mu ne ostade nita drugo nego Firenca
da s vojskom udari na Lombardiju, umrije. I tako smrt uvijek bijae vea prijateljica
Firentincima nego ijedan drugi prijatelj, i monija da ih spasi nego ijedna njihova vrlina.
Poslije smrti toga kralja ostade grad u miru, izvana i iznutra, osam godina;538 po isteku
toga vremena, zajedno s ratovima milanskoga vojvode Filippa,539 obnovie se stranke;
one se ne smirie sve dok ne propade stanje koje je vladalo od 1381. do 1434.540 i s
toliko slave vodilo tolike ratove, pripojivi svojoj dravi Arezzo, Pisu, Cortonu, Livorno
i Monte Pulciano. I vee bi stvari bilo uinilo, da se grad odra u jedinstvu i da se iznova
ne zapalie stare strasti u njemu; a to e se u sljedeoj knjizi potanko pokazati.

535 Godine 1401, koja odgovara 1400. god. po firentinskom kalendaru.

536 Godine 1406.
537 Ta tvrdnja nije tona, i Machiavelli je demantira ve u sljedeoj knjizi, zajedno s planom iznesenim u
Proslovu, gdje se obavezuje da e treu knjigu dovriti sa smru Ladislava, 1414. god.
538 Dakle do 1422, koja oznaava kraj ove knjige.
539 Filippo Maria Visconti vladao je od 1412. do 1447.
540 Odnosno od 1382. do povratka Cosima Medicija, 1434, kad je vladala oligarhija Albizzijevih i krupne
buroazije.

142

ETVRTA KNJIGA
1. Gradovi, a poglavito oni koji nisu dobro ureeni, kojima se upravlja pod
imenom republike, esto mijenjaju svoje vlade i uprave, ne posredstvom slobode i
pokornosti, kako mnogi misle, nego posredstvom pokornosti i razuzdanosti. Jer ime
slobode slave samo zagovornici razuzdanosti, a to su puani, i zagovornici pokornosti,
a to su plemii,541 elei svi do jednoga da ne budu podvrgnuti ni zakonima ni ljudima.
Istina je, kad se ipak dogodi (to se rijetko kada dogaa) da se, na sreu nekoga grada, u
njemu uzdigne neki mudar, dobar i moan graanin, koji uredi zakone po kojima se
smire ta plemika i puka nagnua, ili se tako ogranie da ne mogu nanositi zla, tada se
moe taj grad zvati slobodnim, a uprava prosuditi postojanom i vrstom; jer ako je
zasnovana na dobrim zakonima i dobrim odredbama, ne treba joj vrline jednoga
ovjeka, kao to drugima treba, da je odrava. Takve su zakone i odredbe imale mnoge
stare republike, u kojima su uprave bile duga vijeka; takve odredbe i zakoni nedostajahu i nedostaju svima onima koje esto mijenjahu i mijenjaju svoje vlade od tiranskog
oblika u razuzdani i obrnuto.542 Jer u njima, zbog monih neprijatelja to ih svaka
vlada ima, nema i ne moe biti nikakve postojanosti; jer jedna se ne mili dobrim
ljudima, a druga je mrska mudrima; jedna moe lako uiniti zlo, druga teko moe
dobro uiniti; u jednoj bezoni ljudi imaju previe vlasti, u drugoj glupi; pa je i jednoj i
drugoj potrebno da je podravaju vrlina i sudbina jednoga ovjeka, koji moe ili zbog
smrti nestati, ili zbog nevolja postati nekoristan.

2. Velim, dakle, da se uprava, koja u Firenci zapoe smru gospara Giorgia Scalija
godine 1381,543 odravala prvo vrlinom gospara Masa Albizzija, a zatim vrlinom
Niccoloa da Uzana. Proivje grad mirno od 1414. sve do 1422, jer kralj Ladislav bjee
umro, a drava Lombardija razdijeljena na vie dijelova, tako da ga nita izvana ni
iznutra nije dovodilo u sumnju. Poslije Niccoloa da Uzana na vlasti bijahu graani
Bartolomeo Valori, Nerone Nigi, gospar Rinaldo Albizzi, Neri Gino i Lapo Niccolini.
Stranke to se rodie iz nesloge Albizzija i Riccija, i koje poslije s onoliko sablazni
uskrsnu gospar Salvestro Medici, nikada se ne zatre;544 i premda omiljenija stranka u
541 Ovdje se razotkriva Machiavellijeva ideologiziranost: faktor stabilnosti su srednji slojevi, odnosno graanska
klasa, koja u sebi ujedinjuje industria e tem peranza (marljivost i umjerenost). Do toga on dolazi empirijskom
spoznajom o ulozi proizvodnje i trgovine u drutvu, a s druge strane na osnovi uskrsnutog antikog principa sredine
kao vrline, koji on inae na drugim mjestima odbacuje.
542 Jo jedan dokaz o supremaciji zakona nad vladarem.
543 Odnosno 1382. god.
544 Slijedi saeta sinteza III knjige, koja pokazuje izjanjavanje u prilog mravog naroda, a protiv oligarhije
bogatih graana.

143

opinstvu vladae samo tri godine i bijae poraena 1381, ipak se nikada nije mogla
ugasiti, jer je vei dio grada poimao njezinu narav. Dodue, este rasprave i trajni
progoni, kojima su se izlagale njezine voe od 1381. do 1400, svedoe je gotovo ni na
to. Prve obitelji, koje su progonjene kao njezine voe, bijahu Alberti, Ricci i Medici,
ostavi vie puta bez ljudi i bez bogatstva; a ako su neki ostajali u gradu, njima su
oduzimane asti: od tih udaraca ta stranka postade krotka i gotovo ieznu. Ipak je u
mnogim ljudima tinjala uspomena na priinjene nepravde i elja za osvetom; a osveta,
nemajui se na to osloniti, ostajae skrivena u njihovim grudima. Plemeniti puani koji
su miroljubivo upravljali gradom nainie dvije pogreke koje prouzroie propast
njihove vladavine: prvo, od neprekidnog vladanja postadoe bezoni; drugo, zbog jala
jednih prema drugima, i zbog duga posjedovanja vlasti, ne pripazie na one koji su im
mogli nakoditi.545

3.
Obnavljajui, dakle, svakoga dana svojim nakaznim ponaanjem sveopu
mrnju, i ne pazei na kodljive stvari da ih se ne bi bojali, ili pothranjujui ih jalom
jednih prema drugima, prouzroie oni da obitelj Medici opet preuze vlast. Prvi koji se u
njoj uzdie bijae Giovanni Bicci, Poto postade veoma bogat, a po naravi bijae blag i
ovjean, on po doputenju onih koji upravljahu bijae doveden do najvie slube.546
Na to se opinstvo grada toliko razveseli, jer se mnotvu inilo da je dobilo branitelja,
da to najmudrijima bijae sumnjivo, jer se vidjelo da se poinju opet osjeati stare
strasti. I Niccolo da Uzano ne propusti da o tome izvijesti druge graane, pokazujui
koliko je opasno gojiti nekoga tko ima takav ugled u opinstvu; i kako se lako oprijeti
neredima u poetku, ali im je teko nai lijeka kad im se dopusti da narastu; i kako
prepoznaje da u Giovannija mnoga svojstva nadmauju svojstva gospara Salvestra. Ne
posluae Niccoloa njegovi premci, jer su mu zavidjeli na ugledu i eljeli stei drugove
da ga obore. I dok se u Firenci ivjelo u tim prilikama, koje su neprimjetno poinjale
previrati, Filippo Visconti, drugi sin Giovannija Galeazza, poto poslije bratove smrti547
postade gospodar cijele Lombardije te mu se uim da moe zasnovati neki pothvat,
poelje iznad svega zagospodariti Genovom, koja tada bijae slobodna pod dudevanjem gospara Tommasa da Campa Fregosa; ali se nije pouzdavao poduzeti ni taj ni koji
drugi pohod ako prije ne razglasi novi savez s Firentincima, jer je sudio da e mu ugled
toga saveza biti dovoljan za ispunjenje elja. Stoga posla svoje predstavnike u Firencu
da ga zaite. Mnogi graani savjetovahu da se ne sklopi; nego da se, ne sklapajui ga,
ustraje u miru koji se mnogo godina sam po sebi odravae, jer su znali kakvu uslugu
njemu donosi to sklapanje i kako malu korist iz njega izvlai grad.548 Mnogi drugi
bijahu za to da se sklopi, i da mu se u njemu nametnu granice, pa ako ih prijee, svatko
e upoznati njegov opaki duh, i moi e mu se, kad prekri mir, pravednije navijestiti
rat. I tako, poto se mnogo o tome raspravljalo, sklopi se mir u kojemu Filippo obea da
se nee mijeati u stvari koje se budu zbivale s ovu stranu rijeke Magre i Panara.549
545 Machiavelli smatra da nijedna drutvena grupa ne smije imati iskljuivu niti drugu vlast u drutvu, jer to moe
izazvati kvarenje drave (corruzione delto stato).
546 Giovanni Medici, sin Averarda zvanog Bicci, bio je lan Sinjorije 1402, a 1421. je postao gonfalonijer pravde,
usprkos protivljenju Niccoloa Uzzana.
547 Giovanni Maria, koji je zbog svoje okrutnosti u 24. godini pao kao rtva atentata.
548 Meu njima je bio i Gino Capponi koji se zalagao za savez s Genovom, koja je pala 1422.
549 Ugovorom iz 1420. podijeljene su sfere utjecaja: Viscontijevi su dobili Lombardiju i Genovu, a Firenca
Toskanu i Romanju.

144

4. Poto se uglavi ovaj sporazum, Filippo zauze Bresciu, a malo poslije i Genovu,
protivno miljenju onih koji u Firenci svjetovahu mir, jer su vjerovali da e Bresciu
braniti Mleani i da e Genova sama sebe obraniti.550 I kako u sklopljenoj nagodbi
Filippo prepusti genovekom dudu Sarzanu511 i druge gradove s ovu stranu Magre, uz
uvjet da ih dade Genoveanima ako ih htjedne otuiti, dogodi se te Filippo prekri mir:
bijae on, osim ovoga, sklopio sporazum i s legatom Bologne; zbog toga se uzbudie
duhovi naih graana te oni, strahujui od novih zala, poee razmiljati o novom
lijeku.552 Kad Filippo doznade za tu uznemirenost, da bi se opravdao, ili da bi iskuao
raspoloenje Firentinaca, ili da ih uspava, spremi u Firencu svoje poslanike, pokazujui
da se udi iskazanim sumnjama i nudei da e se odrei svakoga svoga ina koji bi
mogao pobuditi ikakvu sumnju. I ti poslanici postigoe samo to da se grad razdijelio; jer
jedna strana, i to oni koji imahu vie ugleda u upravi, prosudie da bi se dobro bilo
naoruati i spremiti da se neprijatelju pomrse rauni; pa kad se izvre pripreme, a
Filippo ostane miran, nee se povesti rat, ali e biti razloga za mir; mnogi drugi, bilo
zbog jala prema vlastodrcima, bilo zbog straha od rata, prosudie da se ne smije olako
posumnjati u prijatelja; i da njegovi inovi ne zasluuju tolike sumnje, ali se dobro zna
da imenovanje Desetorice i sazivanje ljudstva pod oruje znai rat; a ako se povede rat
protiv takva kneza, donijet e sigurnu propast gradu, i to bez nade u neku korist, budui
da ne bismo mogli zagospodariti osvojenim podrujima, kad je Romanja izmeu nas, i
budui da na Romanju ne smijemo ni pomiljati, kad nam je u susjedstvu Crkva. Ipak je
vie vrijedio ugled onih koji su se htjeli pripremiti za rat, nego onih koji su htjeli ekati
mir; i imenovae Desetoricu, i skupie ljudstvo i nametnue nove poreze.553 A porezi
ispunie grad ogorenou, jer vie pritisnue sirotinju nego bogate; i svatko osuivae
astohleplje i krtost monika, optuujui ih da ele zametnuti nepotreban rat, da bi
dali oduka svojoj pohlepi i potlaili narod radi vlasti.
5. Jo ne bijae dolo do otvorenog raskida s vojvodom; ali se u sve sumnjalo, jer
na zahtjev legata Bologne, koji se bojae gospara Antonija Bentivoglija to pobjee iz
grada u Castel Bolognese, Filippo posla vojnike u njegov grad;554 ti su vojnici budno
pazili to se zbiva u Firenci, jer bijahu blizu njezinih posjeda. Ali svakoga najvie uplai,
i dade velika povoda da se povede rat, ono to vojvoda uini od Forlija. Gospodar
Forlija bijae Giorgio Ordelaffi, koji na samrti ostavi sina Tibalda pod Filippovim
skrbnitvom; i premda ga majka, sumnjajui u toga skrbnika, posla svojem ocu
Lodovicu Alidosiju, gospodaru Imole,555 ipak ju je narod Forlija natjerao da potuje
550 Godine 1419. Filippo Maria Visconti povratio je cijelu Lombardiju, a 1421. zauzeo je Bresciu i Genovu.
551 Genoveki dud je tada bio Tommaso da Campofregoso, s kojim je Filippo sklopio sporazum 1420. god.
552 Filippo je s legatom Bologne sklopio sporazum da e braniti Bolognu od Bentivoglia. Meutim, njegov
kondotjer Agnolo della Pergola je namjeravao zadrati grad pod vlau Filippa.
553 Tijelo Desetorice slobode i mira (Dieci di liberta e di pace) osnovano je 1423. god., sa irokim ovlastima
zapovijedanja vojskom, voenja pregovora, imenovanja komesara itd. U tom je poslu savjetodavnu ulogu imalo tijelo
nazvano Giunta koju je imenovalo Veliko vijee (Consiglio generale). Giunta je imala osamdeset lanova. Desetoricu su
zvali i Ratna desetorica (D ieci di guerra) i Ovlast desetorice (Dieci della Balia), a najvie vlasti imalo je to tijelo u
razdoblju od 1499. do 1512. god., ba kad je Machiavelli vrio dunost njegova sekretara. Godine 1512. to je tijelo
zamijenjeno Izvrnom osmoricom (O tto di pratica), a 1527. ponovo je uspostavljena Ratna desetorica, ali s ovlastima
imenovanja a d b o e ambasadora i komesara s mandatom od samo petnaest dana. Vidjeti: B. Varchi, Storia fiorentina
(firentinsko izdanje iz 1858, III tom).
554 Anton Galeazzo Bentivoglio napustio je Bolognu 1420. nakon to je ona prela u papine ruke, a 1422. se
nalazio u Castel Bolognese. Odredima milanskog vojvode zapovijedali su Sicco da Montagnana i Agnolo della Pergola, a
tab im je bio u mjestu Lugo.
555 Lucrezia Alidosi, ki Ludovica Alidosija koji je bio papin vikar Imole. Godine 1423. Agnolo della Pergola ga
je izdajom zarobio i poslao u Milano gdje je bio zatoen do 1426. god., kad je Visconti prepustio Imolu papi Martinu V.
Alidosi je u zatvoru napisao traktat o vladanju, koji je ostao neobjavljen.
10

N. M achiavelli: IZ A B R A N O D JE L O II

145

oporuku njegova oca i da ga preda u vojvodine ruke.556 Tada Filippo, da skine sumnju
sa sebe, i da to bolje prikrije to smjera, naredi da markiz Ferrare poalje kao svog
namjesnika Guida Torella s vojskom da preuzme vlast u Forliju.557 Tako taj grad pade
pod Filippovu vlast. im se to doznalo u Firenci, a vijest donesoe i ljudi koji stigoe iz
Bologne, lake se bijae odluiti za rat, unato tome to mu bijae velikih prigovora i to
Giovanni Medici javno govorae protiv njega, dokazujui da bi bolje bilo ekati da te
vojvoda napadne nego silom ga izazvati protiv sebe, makar bili sigurni u njegovu
zlonamjernost; jer e u ovom sluaju pred licem talijanskih knezova jednako biti
opravdan rat s vojvodine strane kao i s nae, i nee se moi hrabro iskati sva ona pomo
koja bi se zaiskala kad bi se otkrila njegova nakana; i svoje se stvari brane drukijim
srcem i drukijom snagom nego tue.558 Drugi su govorili da neprijatelja ne treba ekati
kod kue; nego da ga valja potraiti; i da je srea sklonija onome tko napada nego
onome tko se brani; i da se s manje tete, makar s vie troka, ratuje u tuoj nego u
svojoj kui. I tako pobijedi ovo miljenje, i odlui se da Desetorica poduzmu sve korake
da se Forli otme iz vojvodinih ruku.
6.
Videi Filippo da Firentinci hoe zauzeti ono to on preuze braniti, okani se
obzira i posla Agnola Pergolu s velikom vojskom u Imolu, tako da gospodar toga grada
ne misli na skrbnitvo nad unukom nego da gleda kako e svoje obraniti.559 Stigavi
tako Agnolo nadomak Imole, a firentinska vojska bijae kod Modigliane, i velika
studen vladae te se bijahu zamrzli jarci oko grada, jedne noi on kriom zauze grad i
posla Lodovica kao sunja u M ilano.560 Videi da je izgubljena Imola i rat otkriven,
Firentinci poslae svoju vojsku u Forli; i vojska opsjede taj grad i stezae ga sa svih
strana. A da mu vojvodina vojska ne bi mogla objedinjena pritei u pomo, unajmie
grofa Alberiga koji se iz Zagonare, svoga grada, svakog dana zalijetae sve do vrata
Imole.561 Agnolo Pergola uvidje da ne moe odluno pomoi Forliju, jer naa vojska
drae jaku opsadu; pa namisli zauzeti Zagonaru, sudei da Firentinci nee dopustiti da
izgube to mjesto; a htjednu li mu priskoiti u pomo, morat e napustiti opsadu Forlija i
pod nepovoljnim uvjetima stupiti u bitku. Prisilie dakle vojvodini ljudi Alberiga da
zatrai primirje; i on ga dobi uz obeanje da e predati grad ako mu za petnaest dana ne
priteknu u pomo Firentinci. Doznade se za tu nevolju u firentinskom taboru i gradu,
pa elei svi da neprijatelji ne odnesu tu pobjedu, omoguie mu da odnese veu; naime,
kad vojska napusti Forli da pomogne Zagonari, razbi se u sukobu s neprijateljima, ne
toliko zbog snage protivnika koliko zbog pogana vremena; jer nai, nakon nekoliko sati
hoda po vrlo duboku blatu i po kii, naioe na odmorna neprijatelja kojemu bijae
lako odnijeti pobjedu.562 Ipak u takvu porazu, kojemu se pronese glas po cijeloj Italiji,
ne pogibe nitko osim Lodovica Obizzija i dvojice njegovih momaka koji padoe s konja
i uguie se u blatu.
556 Forlijanci su digli ustanak 1423. i pozvali papu da vlada gradom.
557 Markiz Ferrare je Niccolo III dEste. Dan nakon ustanka u Forli je uao Sicco da Montagnana, zajedno s
Guidom Torellom i drugim komesarom Luigijem Crottijem.
558 Giovanni Medici i Agnolo Pandolfini protivili su se ratu, dok je za rat bio Niccolo da Uzzano.
O obrani vlastite zemlje usp.: Vladar, X X V , i Kapitul o Fortuni, stihovi 163-166.
559 Rije je o Ludovicu Alidosiju.
560 U veljai 1424.
561 Alberigo da Barbiano iz roda grofova Cuneo, sin poznatog kondotjera Alberiga. Nakon poraza kod Zagonare
gdje se borio na strani Firentinaca preao je u najam milanskog vojvode.
562 Bitka kod Zagonare zbila se 28. srpnja 1424. Poginuli su Ludovico Obizzi iz Luke, Orso Orsini i Monte
Rotondo, zarobljen je i glavni zapovjednik Carlo Malatesta, a firentinska vojska je izgubila 3200 konja. G. Cavalcanti u
svojim Istorie govori o tekom porazu. Machiavelli karikira ovu bitku kako bi dokazao svoju tezu da kondotjerske
vojske samo simuliraju bitke.

146

7. Sva se Firenca oalosti na glas o tome porazu; ali ponajvie velikai koji su
zagovarali rat, jer vidjee da je neprijatelj sran, oni razoruani, bez prijatelja, a narod
protiv njih. Na svim trgovima ih napadahu uvredljivim rijeima, tuei se na plaene
poreze i rat poveden bez razloga, govorei: - Jesu li imenovali Desetoricu da zadadu
strah neprijatelju? Jesu li pritekli u pomo Forliju i oteli ga iz vojvodinih ruku? Otkrili
su se njihovi savjeti i cilj kojemu se uputie: ne da brane slobodu, koja je njihova
neprijateljica, nego da poveaju vlastitu mo; a nju je Bog pravedno smanjio. I nisu
samo tim pothvatom opteretili grad, nego mnogima; jer i pothvat protiv kralja
Ladislava bijae slian ovome.563 Kome e sada priskoiti u pomo? Papi Martinu,
kojega su izmuili zbog Braccia? Kraljici Giovanni, koju su napustili da padne pod
okrilje aragonskoga kralja? - I osim ovoga govorahu sve one stvari to ih zna rei
rasreni narod. Stoga lanovi Sinjorije odluie okupiti podosta graana koji e lijepim
rijeima stiati strasti to ih pokrenu mnotvo.564 Tako gospar Rinaldo Albizzi, koji
ostade prvenac gospara Masa i zbog vlastite vrline i oeve uspomene smjerae na najvii
poloaj u gradu, odra dugaak govor, dokazujui da nije razborito suditi stvari prema
posljedicama, jer mnogo puta dobri savjeti ne svre dobro a loi savjeti dobro svre: pa
ako se loi savjeti hvale zbog dobra svretka, samo se potiu ljudi da grijee; a to nanosi
velike tete republici, jer loi savjeti ne prolaze uvijek sretno; isto se tako grijei kad se
kudi mudar korak koji neveselo svri, jer se graani obeshrabruju da ne daju savjete
gradu i da ne kau to misle. Zatim dokaza da nuno bijae povesti onaj rat, jer da se
nije poveo u Romanji, bio bi se poveo u Toskani. Ali poto Bog htjede da im vojska
pretrpi poraz, gubitak e biti to tei to mu se vie prepuste; ali ako se iskua junaka
srea, pa uine sve to se moe uiniti, niti e oni osjetiti poraz niti vojvoda pobjede. I
neka ih ne plae budui trokovi i nameti; jer druge valja razborito promijeniti a prvi e
biti mnogo manji nego oni proli, budui da je manja oprema potrebna onome tko se
hoe braniti nego onima koji idu napadati. Dade im naposljetku savjet da se ugledaju u
oeve koji su se uvijek i od svakoga kneza obranili, jer nisu gubili hrabrosti ni u kakvoj
nesrei.
8. Posluae graani njegov savjet, pa unajmie Bracciova sina grofa Odda, i
dadoe mu za zapovjednika Niccoloa Piccina, Bracciova uenika i najslavnijeg od sviju
to pod njegovim stijegom vojevahu;565 a njemu pridodae druge vojskovoe i neke
svrgnute opet posadie na konje. Imenovae dvadeset graana da razreu nove namete;
poto ovi vidjee da su moni graani pokunjeni zbog minulog poraza, opteretie ih bez
ikakva obzira.566 Taj namet jako ojadi bogate graane; ali da bi izgledali poteniji, oni
se isprva ne potuie na teinu nameta, nego su ga kudili openito kao nepravdu i
savjetovali da se malo olaka. To mnogi doznae, pa Vijee sprijei njihov naum; a da bi
se na djelu osjetila njegova teina, i da ga mnogi zamrze, postigoe to da ga skupljai s
najveom strogou ubiru, dajui im vlast da mogu ubiti svakoga tko se opre javnim
slubenicima. Iz toga potekoe mnogi alosni dogaaji, jer su graani ginuli i dopadali
rana; stoga se inilo da e se strane zakrviti, i svatko razborit sluae neko budue zlo,
jer velikai, naviknuti na tue obzire, nisu mogli podnijeti da budu potinjeni, a drugi su
563 Vidjeti Firentinske povijesti, III, 29.
564 3 0. srpnja je sazvana Consulta (Savjet graana), a 3. kolovoza sazvano je vijee umoljenih (Ricbiesti).
565 Oddo Fortebracci, sin poznatog kondotjera Braccia da Montone, i Niccolo Piccinino, koji je 1424. preuzeo
zapovjednitvo nad Bracciovom vojskom.
566 Ovlast dvadesetorice (Balia dei venti), koja je nametnula graanima golem ratni porez od 150.000 zlatnih
fjorina, koji je ponovljen nekoliko puta, tako da je prikupljeno ukupno 900.000 fjorina. Teki nameti pogodili su itavo
stanovnitvo, a osobito bogate.

lo-

147

htjeli da svatko podnese jednak teret. Stoga se mnogi ugledni graani sastajahu i
razgovarahu kako im je nuno povratiti vlast; jer je njihov nemar ohrabrio ljude da
prigrabe javne slube i dao smjelosti onima koji znaju stati na elo mnotva. I poto
tako izmeu sebe raspravie ove stvari nekoliko puta, odluie da se sastanu svi
zajedno; i okupi se u crkvi Santo Stefano567 vie od sedamdeset graana, po doputenju
gospara Lorenza Ridolfija i Francesca Gianfigliazzija koji tada bijahu lanovi Sinjorije.
S njima se ne nae Giovanni Medici, bilo stoga to ga ne pozvae kao sumnjiva, bilo
stoga to ne htjede doi kao protivnik njihova miljenja.

9. Govor odra gospar Rinaldo Albizzi. Izloi im stanje grada; i kako se zbog
njihova nemara vratio pod vlast puka, a njihovi su ga oevi bili preoteli godine 1381;
spomenu zloine uprave koja vladae od 1378. do 1381; i kako je svima nazonima
poginuo kome otac kome djed; i kako se vraaju u iste opasnosti, a grad zapada u iste
nerede, jer je mnotvo ve razrezalo porez na svoj nain, a uskoro e i poglavarstva
odreivati po svojem sudu, ako ga ne suzbije via sila ili bolji poredak; a kad se to
dogodi, mnotvo e zauzeti njihova mjesta i unititi ono stanje koje je trajalo etrdeset
dvije godine na toliku slavu grada, a Firencom e vladati ili sluaj, pod samovoljom
mnotva, gdje e jedna strana ivjeti u razuzdanosti a druga u opasnosti, ili pojedinac
koji se proglasi voom mnotva. Stoga tvrae kako se svatko tko ljubi domovinu i
svoju ast nuno mora osvijestiti i sjetiti se vrline Barda Mancinija, koji porazi Albertije
i izvue grad iz opasnosti u kojima se tada nalazio;568 i kako uzrok toj smionosti
mnotva potee od velikih izbornih tijela koja nastadoe zbog njihova nemara, pa se
Palaa napunila novim i kukavnim ljudima. Zakljui stoga da tome vidi samo jedan
lijek: vratiti upravu velikaima i oteti vlast cehovima, smanjivi ih od etrnaest na
sedam; tada bi puk u Vijeima imao manje vlasti, kako zbog toga to bi im se smanjio
broj, tako i zbog toga to bi u njima vie vlasti imali velikai koji im zbog starog
neprijateljstva ne bi bili skloni: tvrdei da je mudrost znati okoristiti se ljudima prema
vremenima; jer, ako su se njihovi oevi znali okoristiti pukom da zatru nasilnost
velikaa, sada kad su velikai postali ponizni a puk se osilio dobro je suzbiti njihovu
drskost uz pomo velikaa; i kako treba sprovesti te stvari na prijevaru ili na silu koju je
lako primijeniti, budui da su neki od njih u poglavarstvu Desetorice i mogu potajno
dovesti u grad vojsku. Pohvalie gospara Rinalda i svatko odobri njegov savjet. A
Niccolo Uzano, meu ostalima, ree da je istina sve to je gospar Rinaldo rekao, ali lijek
je dobar i pouzdan samo kad se moe primijeniti bez oite podjele grada; a podjela bi
svakako nastala kad uz njih ne bi pristao Giovanni Medici; naime, ako se on pridrui,
svjetina e ostati bez voe i snage i nee biti opasna;569 ali ako se on ne pridrui, nee se
uspjeti bez oruja, a s orujem postoji opasnost da nee moi pobijediti ili da nee moi
uivati u pobjedi. I ponizno ih podsjeti na svoje davne uspomene; i kako nisu htjeli stati
na put tim potekoama u ono doba kad se to lako moglo uiniti; i kako sada vie nije
vrijeme da se to uini bez bojazni od vee tete; i da ne preostaje drugi izlaz nego da
567 Crkva Santo Stefano kod Ponte Vecchio (Starog mosta), u srpnju 1426.
568 Bardo Mancini je izvanrednim postupkom izabran za gonfalonijera pravde 29. travnja 1387. god. Bio je
inicijator otrih mjera protiv porodice Alberti. Vidjeti Firentinske povijesti, III, 23.
569 Mediejci su uspjeli stei naklonost puka jer su, iako srednjeg imovnog stalea, uvijek bili na strani puana i
otuda i njihov ugled koji su kasnije iskoristili da bi uvrstili svoju vlast. Niccolo da Uzzano je predlagao da se, ukoliko
pregovori s Medicijem propadnu, preuzme vlast na nain kako je to uinio Maso Albizzi 1393. godine, uvoenjem
imovinskog cenzusa i izbacivanjem iz konih torbi imena puana i nepriznavanjem statusa graana novopridolima, po
uzoru na Veneciju.

148

htjeli da svatko podnese jednak teret. Stoga se mnogi ugledni graani sastajahu i
razgovarahu kako im je nuno povratiti vlast; jer je njihov nemar ohrabrio ljude da
prigrabe javne slube i dao smjelosti onima koji znaju stati na elo mnotva. I poto
tako izmeu sebe raspravie ove stvari nekoliko puta, odluie da se sastanu svi
zajedno; i okupi se u crkvi Santo Stefano567 vie od sedamdeset graana, po doputenju
gospara Lorenza Ridolfija i Francesca Gianfigliazzija koji tada bijahu lanovi Sinjorije.
S njima se ne nae Giovanni Medici, bilo stoga to ga ne pozvae kao sumnjiva, bilo
stoga to ne htjede doi kao protivnik njihova miljenja.

9.
Govor odra gospar Rinaldo Albizzi. Izloi im stanje grada; i kako se zbog
njihova nemara vratio pod vlast puka, a njihovi su ga oevi bili preoteli godine 1381;
spomenu zloine uprave koja vladae od 1378. do 1381; i kako je svima nazonima
poginuo kome otac kome djed; i kako se vraaju u iste opasnosti, a grad zapada u iste
nerede, jer je mnotvo ve razrezalo porez na svoj nain, a uskoro e i poglavarstva
odreivati po svojem sudu, ako ga ne suzbije via sila ili bolji poredak; a kad se to
dogodi, mnotvo e zauzeti njihova mjesta i unititi ono stanje koje je trajalo etrdeset
dvije godine na toliku slavu grada, a Firencom e vladati ili sluaj, pod samovoljom
mnotva, gdje e jedna strana ivjeti u razuzdanosti a druga u opasnosti, ili pojedinac
koji se proglasi voom mnotva. Stoga tvrae kako se svatko tko ljubi domovinu i
svoju ast nuno mora osvijestiti i sjetiti se vrline Barda Mancinija, koji porazi Albertije
i izvue grad iz opasnosti u kojima se tada nalazio;568 i kako uzrok toj smionosti
mnotva potee od velikih izbornih tijela koja nastadoe zbog njihova nemara, pa se
Palaa napunila novim i kukavnim ljudima. Zakljui stoga da tome vidi samo jedan
lijek: vratiti upravu velikaima i oteti vlast cehovima, smanjivi ih od etrnaest na
sedam; tada bi puk u Vijeima imao manje vlasti, kako zbog toga to bi im se smanjio
broj, tako i zbog toga to bi u njima vie vlasti imali velikai koji im zbog starog
neprijateljstva ne bi bili skloni: tvrdei da je mudrost znati okoristiti se ljudima prema
vremenima; jer, ako su se njihovi oevi znali okoristiti pukom da zatru nasilnost
velikaa, sada kad su velikai postali ponizni a puk se osilio dobro je suzbiti njihovu
drskost uz pomo velikaa; i kako treba sprovesti te stvari na prijevaru ili na silu koju je
lako primijeniti, budui da su neki od njih u poglavarstvu Desetorice i mogu potajno
dovesti u grad vojsku. Pohvalie gospara Rinalda i svatko odobri njegov savjet. A
Niccolo Uzano, meu ostalima, ree da je istina sve to je gospar Rinaldo rekao, ali lijek
je dobar i pouzdan samo kad se moe primijeniti bez oite podjele grada; a podjela bi
svakako nastala kad uz njih ne bi pristao Giovanni Medici; naime, ako se on pridrui,
svjetina e ostati bez voe i snage i nee biti opasna;569 ali ako se on ne pridrui, nee se
uspjeti bez oruja, a s orujem postoji opasnost da nee moi pobijediti ili da nee moi
uivati u pobjedi. I ponizno ih podsjeti na svoje davne uspomene; i kako nisu htjeli stati
na put tim potekoama u ono doba kad se to lako moglo uiniti; i kako sada vie nije
vrijeme da se to uini bez bojazni od vee tete; i da ne preostaje drugi izlaz nego da
567 Crkva Santo Stefano kod Ponte Vecchio (Starog mosta), u srpnju 1426.
568 Bardo Mancini je izvanrednim postupkom izabran za gonfalonijera pravde 29. travnja 1387. god. Bio je
inicijator otrih mjera protiv porodice Alberti. Vidjeti Firentinske povijesti, III, 23.
569 Mediejci su uspjeli stei naklonost puka jer su, iako srednjeg imovnog stalea, uvijek bili na strani puana i
otuda i njihov ugled koji su kasnije iskoristili da bi uvrstili svoju vlast. Niccolo da Uzzano je predlagao da se, ukoliko
pregovori s Medicijem propadnu, preuzme vlast na nain kako je to uinio Maso Albizzi 1393. godine, uvoenjem
imovinskog cenzusa i izbacivanjem iz konih torbi imena puana i nepriznavanjem statusa graana novopridolima, po
uzoru na Veneciju.

148

njega pridobiju za se. Stoga zapade dunost gospara Rinalda da se nae s Giovannijem i
da ga pokua prikloniti njihovu miljenju.
10. Vitez izvri tu dunost i najljepim rijeima to je umio stade ga nagovarati da
se s njima prihvati toga pothvata, i da svojom naklonou ne ohrabruje mnotvo na
zator drave i grada. Njemu Giovanni odgovori kako vjeruje da mudar i dobar
graanin ima dunost ne kriti uobiajene uredbe svoga grada, jer nita ne srdi ljude
vie nego mijenjanje tih uredbi; jer treba mnoge uvrijediti, a gdje mnogi ostanu
nezadovoljni tu se svakog dana valja bojati neke nesree. I kako mu se ini da e ta
njihova nakana prouzroiti dvije vrlo pogubne stvari: prvo, dat e asti onima koji ih
manje tuju, jer ih nikada nisu imali, i manje razloga imaju da se potue, jer ih nemaju;
drugo, otet e ih onima koji se nikada nee smiriti dok im se ne vrate, jer su navikli da ih
imaju; i tako bi se vidjelo da je mnogo vea nepravda koja se nanosi jednoj strani nego
dobrobit koja se ini drugoj; tako bi njezin zaetnik stekao malo prijatelja i vrlo mnogo
neprijatelja; i ovi bi ga ee napadali nego to bi ga oni branili, jer su ljudi po prirodi
spremniji na osvetu zbog nepravde nego na zahvalnost zbog dobroinstva, mislei da
nam ova donosi tetu a ona druga korist i uitak.570 Zatim se obrati u govoru gosparu
Rinaldu i ree: A vi, da se spomenete minulih dogaaja i s kakvim se prijevarama u
ovom gradu slue, manje biste bili zagrijani za tu nakanu; jer onaj tko je zagovara,
poto s vaim snagama otme vlast narodu, otet e je i vama uz pomo onoga tko vam
zbog te nepravde postane neprijateljem; i proi ete kao gospar Benedetto Alberti koji
pristade, na nagovor onoga tko ga ne ljubljae, da propadnu gospar Giorgio Scali i
gospar Tommaso Strozzi, a malo poslije ga poslae u progonstvo isti oni koji ga
nagovarahu. Stoga mu dade savjet da zrelije razmilja o stvarima, i da se ugleda u svog
oca koji radi ope naklonosti snizi cijenu soli, odredi da onaj tko ima manje od pola
fjorina poreza moe a ne mora plaati, kako hoe, i htjede da u dan kad se sastaju
Vijea svatko bude siguran od svojih vjerovnika. I naposljetku mu izjavi da je sklon,
koliko se njega tie, ostaviti gradu njegove uredbe.
11. Doznade se u javnosti kako su se zbivale te stvari, i Giovanni stee jo vei
ugled a drugi graani mrnju. Ali se on toga klonio, da to manje ohrabruje one koji su
uz njegovu naklonost snovali nove stvari; i u svakome svojem govoru naglaavae
svakome da on nije za pothranjivanje stranaka, nego za njihovo guenje, i da, koliko
stoji do njega, ne trai nita drugo nego jedinstvo grada: stoga mnogi koji pristadoe
uza nj bijahu nezadovoljni, jer htjedoe da u svemu pokae vie ivota. Meu njima
bijae Alamanno Medici,571 ovjek okrutne naravi, koji ga ne prestajae podizati da
progoni neprijatelje i podupire prijatelje, osuujui njegovu mlakou i sporost u
djelovanju; i govorae da je to razlog to neprijatelji bezobzirno rade protiv njega; i da
e taj rad jednoga dana uroditi propau njegove kue i njegovih prijatelja. Za istu stvar
zagrijavae i njegova sina Cosima. Ipak Giovanni nije odstupao od svoje odluke, iako
mu sve to bijae odano i proreeno; ali unato tome stranka je ve bila otkrivena i grad
se oito razjedinio.572 Bijahu u Palai dva biljenika u slubi Sinjorije, ser Martino i ser
570 Usp. slinu misao koja se iznosi u Raspravam a o prvoj d ek a d i Tita Livija, I, 29, i Vladaru, VII. Za inspiraciju
mu slui Tacit, H istoriae, IV, 3.
571 Averardo, sin Alamanna, a ne Alamanno Medici.
572 Prema Machiavelliju izgleda da je stranka Mediejaca, usprkos Giovannijevoj umjerenosti i oprezu, ve
konstituirana. Meutim, jedini izvor koji o tome govori je Giovanni Cavalcanti kojeg Machiavelli uvelike prepisuje.
Poggio Bracciolini o tome uti.

149

Pagolo:573 ovaj je podupirao Uzanovu stranku, onaj drugi Medicije; i gospar Rinaldo,
videi kako im se Giovanni ne eli pridruiti, odlui liiti slube njegova ser Martina,
mislei da e mu poslije toga Palaa uvijek biti sklonija. T o naslutie protivnici, pa ne
samo to obranie ser Martina nego liie slube ser Pagola, to ozlovolji i uvrijedi
njegovu stranku. T o bi odmah bilo izazvalo teke posljedice, da ne bijae rata koji je
prijetio gradu; a grad bijae uplaen zbog poraza pretrpljenog kod Zagonare, jer dok se
ova muka muila u Firenci, Agnolo Pergola bijae s vojvodinom vojskom zauzeo sve
gradove u Romanji koje posjedovahu Firentinci, osim Castrocara i Modigliane, djelo
mice zbog slabosti tih mjesta, djelomice zbog propusta onoga tko ih je uvao. U zauzeu
ovih gradova zbie se dvije stvari po kojima se spozna koliko i neprijatelj cijeni ljudsku
vrlinu, i koliko je kukavnost i zloa mrska.

12. U tvravi Monte Petroso574 bijae katelan Biagio Melano. Naavi se potpa
ljen usred neprijatelja i ne videi nikakva spasa tvravi, nabaca haljina i slame s one
strane koja jo nije gorjela, i vrh toga baci dva svoja sinia, govorei neprijateljima: Otmite mi ona dobra koja mi dade srea i koja mi moete oteti; a dobra koja imam od
srca, gdje mi lei ast i slava, niti u vam ih dati, niti ete mi ih oteti! Pritrae
neprijatelji da spase djeake, a njemu pruahu konope i ljestve da se spasi; ali ih on ne
prihvati; vie je volio umrijeti u plamenu nego ivjeti spaen rukama protivnika svoje
domovine. Zaista, primjer dostojan one slavljene starine, a toliko je udesniji od
nekadanjih koliko je rjei! Neprijatelji vratie njegovim sinovima sve to se moglo
spasiti i s najveom ih brigom poslae njihovu rodu; i republika bijae prema njima
jednako ljubazna, jer dobivahu dravnu potporu do smrti. Suprotno tome dogodi se u
Galeati,575 gdje naelnik bijae Zanobi del Pino; on bez ikakve obrane predade tvravu
neprijatelju, i k tome svjetovae Agnola da napusti romanjolske planine i ode u
toskanske breuljke, gdje moe ratovati uz manju opasnost i vei probitak. Ne mogae
Agnolo podnijeti njegovu podlost i pokvarenu duu, pa ga predade u ruke svojih slugu
koji mu, nakon mnogih poruga, davahu da jede samo areno obojeni papir,576 govorei
da ga tako ele od gvelfa pretvoriti u gibelina; i gladujui tako, za nekoliko dana umrije.

13. U meuvremenu grof Oddo, zajedno s Niccoldom Piccinom, ue u dolinu

Lamone da pokua gospodara Faenze577 potaknuti na prijateljstvo s Firentincima, ili
bar suzbiti Agnola Pergolu da vie ne krstari slobodno po Romanji. Ali kako ta dolina
bijae vrlo jaka a stanovnitvo vino oruju, tu pogibe grof Oddo, a Niccolo Piccino
dopade tamnice u Faenzi.578 Ali srea htjede da Firentinci zadobiju ono to u porazu
izgubie i to moda ne bi zadobili da su pobijedili; jer Niccolo toliko uznastoja oko
gospodara Faenze i njegove majke, te se oni sprijateljie s Firentincima. U tome
pomirenju Niccolo Piccino izae na slobodu; on se ne drae savjeta koji drugima
davae, nego, pregovarajui s gradom o svojoj slubi, bilo zato to mu se uvjeti uinie
slabima, bilo zato to drugdje nae bolje, gotovo ex abrupto otputova iz Arezza, gdje
573 Martino Marrini i Paolo Fortini.
574 Monte Petroso je tvrava koja brani vaan prolaz u Apeninima, a bila je opsjednuta u travnju 1426.
575 Takoer utvrda u Apeninima, blizu Forlija.
576 Papir je, kako navodi Cavalcanti, bio oslikan viscontijevskim grbom u kome se nalazi zmija.
577 Vladar Faenze je bio Guidantonio Manfredi. Firentinci su unajmili i Ludovica Manfredija s obeanjem da e
mu prepustiti Faenzu.
578 Niccolo Piccinino je bio zarobljen u veljai 1425.

150

prebivae, i ode u Lombardiju i postade vojvodin plaenik.579 Uplaeni zbog toga

dogaaja i snudeni zbog estih poraza, Firentinci prosudie da vie ne mogu sami
voditi taj rat; i spremie poslanike Mleanima da ih zamole da se, dok im je to jo lako,
odupru veliini jednoga koji e, ako mu dopuste da ojaa, biti jednako poguban njima
kao i Firentincima.580 Na taj isti pothvat nagovarae ih i Francesco Carmignuola, ratnik
na veliku glasu u to doba, koji je prije vojevao za vojvodu ali se poslije od njega
odmetnuo. Mleani bijahu u dvojbi, ne znajui koliko se mogu pouzdati u Carmignuolu, sumnjajui da on i vojvoda ne hine neprijateljstvo. I u toj njihovoj neodlunosti
dogodi se da vojvoda, uz pomo jednog Carmignuolina sluge, njega otrova; taj otrov ne
bijae dovoljno jak da ga umori, ali ga dovede na prag smrti. Kad se otkrio uzrok
njegove bolesti, Mleani prestadoe sumnjati; i kako su ih Firentinci i dalje nagovarali,
sklopie s njima savez; i obje strane se obvezae voditi rat o zajednikom troku; i da
ono to se osvoji u Lombardiji bude Mleanima, a ono u Romanji i Toskani Firentin
cima; a Carmignuola bijae vrhovni zapovjednik saveza. Prema toj nagodbi, dakle,
zametnu se rat u Lombardiji gdje ga Carmignuola vrsno vodae;581 i za nekoliko
mjeseci ote on vojvodi mnoga mjesta, zajedno s gradom Bresciom; to se zauzee, u ono
doba i prema onakvim ratovima, smatrae udesnim.582

14.
Potraja taj rat od 1422. do 1427, i graanima Firence dodijae dotadanji
porezi, te se sloie da ih promijene. Pa da bi bili razmjerni bogatstvu, odredi se da se
razreu po imovini, i da onaj tko ima stotinu fjorina vrijednosti plati pola fjorina
poreza. Poto dakle porez nisu trebali dijeliti ljudi nego zakon, velik teret pade na
mone graane, pa oni bijahu protiv njega prije nego to se prihvatio.583 Samo ga je
Giovanni Medici otvoreno hvalio; i porez se prihvati. I budui da se u njegovu
razrezivanju svaija imovina skupljae na hrpu, to Firentinci kau accatastare, ovaj
poraz dobi ime katastar. Tako se djelomice dovede u red tiranija monika, jer ne
mogahu pobjeivati slabije i prijetnjama ih uutkivati u Vijeima, kako su prije mogli.
Prihvati dakle graanstvo taj porez, a monici ga doekae s najveim negodovanjem.
Ali kako se dogaa da ljudi nikada nisu zadovoljni, pa kad imaju jednu stvar nije im
ona dosta nego ele drugu, tako narod ne bijae zadovoljan jednakou poreza po
zakonu i zahtijevae da se vrati u prola vremena i da se vidi koliko su monici prema
katastru platili manje, pa da ih se natjera platiti toliko da se izjednae s onima koji su
prodavali imovinu da bi mogli platiti ono to nisu bili duni.584 Taj zahtjev uplai

579 U studenome 1425. god. Machiavelli ne spominje dva poraza Firence: bitku kod Anghiarija, 8. listopada, i
bitku kod Faggiuole, 17. listopada.
580 Firentinci su pregovarali s Mleanima o miru jo 1424. kad je pregovore vodio Rinaldo degli Albizzi.
Sporazum s Venecijom uglavili su, u ime Firence, Lorenzo Ridolfi, Palla Strozzi i Giovanni Medici.
581 Francesco Bussone, grof Carmagnole, bio je vrstan kondotjer, i u ime milanskog vojvode upravljao je
Genovom kao guverner. Sumnjiavi Filippo Maria Visconti odbijao je da mu povjeri znaajnije poslove, pa se
Carmagnola odmetnuo od njega. U to doba je u Veneciji bio dud Francesco Foscari koji je Carmagnoli dao vrhovno
zapovjednitvo nad saveznikom vojskom.
582 Savezu Firence i Venecije pristupili su u prosincu 1425. god. Ferrara, Mantova, Savoia i Alfons Aragonski, a
potom i Siena. U oujku 1426. Carmagnola je uao u Bresciu, ali ju je konano osvojio tek u studenome.
583 Porezne uredbe donesene su 1423, 1424. i 1425. god. Rinaldo degli Albizzi bio je autor porezne reforme iz
1425. i novog prijedloga uvoenja katastra, 22. svibnja 1427. Zakon je predviao da svaki graanin mora prijaviti svu
svoju imovinu i, nakon odbijanja kamata na kapital i 200 fjorina po glavi, bio je razrezan porez u visini od 0,5%
imovine. Za razliku od prethodnih poreznih uredbi, ova je imala zakonsku snagu.
584 Nove porezne mjere ile su na ruku jednom dijelu bogatih graana, i to onima koji su svoj kapital uloili u
financijske ili trgovake pothvate, a oteavao je poloaj zemljoposjednicima. Godine 1433. uveden je progresivan porez
od 1 do 3% na imovinu.

151

velikae mnogo vie nego katastar; pa da bi se od njega obranili neprestance su ga

kudili, tvrdei da je jako nepravedan, jer je nametnut i na pokretnu imovinu koju danas
ima a sutra je izgubi; i da, osim toga, ima mnogo osoba koje kriju novac koji katastar
ne moe obuhvatiti. Tome su dodavali da oni koji ostavljaju svoje poslove da bi
upravljali republikom treba da snose manji porez, jer je dovoljno to osobno rade, i da
nije pravedno to grad ima koristi od njihove imovine i rada, a od drugih dobiva samo
novac. Drugi, kojima katastar bijae po volji, odgovarahu da se zbog promjena
pokretne imovine mogu mijenjati i porezi, i da se njihovim mijenjanjem moe popraviti
ono to ne valja; a o onima koji skrivaju novce ne treba voditi rauna, jer nije razborito
da se plaa za novac koji se ne oplouje, a da bi se oplodio mora se otkriti; a ako im je
mrsko podnositi trud za republiku, neka se toga okane i neka se vie ne mue, jer e se
nai ljubaznih graana kojima nee biti teko da joj pomau novcima i savjetom; i da su
tolike pogodnosti i asti to se izvlae iz uprave, te bi im morale biti dovoljne da ih mine
elja za izbjegavanjem tereta. Ali zlo je lealo u onome to nisu spominjali; jer njih je
boljelo to ne mogu povesti rat bez vlastite tete, kad su morali sudjelovati u trokovima
kao i drugi; i da se tako bilo prije postupilo, ne bi se zametnuo rat s kraljem
Ladislavom, niti bi se sada ovaj vodio s vojvodom Filippom; oni su se vodili da se
zadovolje graani, a ne zbog nunosti. Ove uzburkane strasti stia Giovanni Medici,
pokazavi da nije dobro dirati u prole stvari, nego da je dobro pobrinuti se za budue;
pa ako su prijanji porezi bili nepravedni, treba zahvaliti Bogu to se naao nain da se
isprave i poeljeti da taj nain poslui ujedinjenju a ne razjedinjenju grada; a to bi se
zbilo kad bi se pregledavali proli porezi i izjednaavali se sa sadanjima; i tko je
zadovoljan osrednjom pobjedom uvijek e dobro postupiti, jer oni koji ele posvema
nju pobjedu esto gube..585 I takvim rijeima on stia te strasti, i postie da se o
izjednaavanju vie nije govorilo.

15.
Dok se i dalje vodio rat s vojvodom, posredovanjem jednog papina legata
uglavi se mir u Ferrari.586 Ali vojvoda se ve od poetka nije drao njegovih uvjeta, pa se
savez opet prihvati oruja; i sukobivi se s njegovom vojskom, pobijedi ga kod
M aclovija.587 Poslije toga poraza vojvoda potae nove pregovore o primirju, a Mleani
i Firentinci na njih pristadoe, ovi zato to sumnjahu u Mleane, jer im se uini da
mnogo troe na jaanje drugih, oni zato to vidjee da Carmignuola sporo napreduje
nakon poraza to ga zadae vojvodi, tako da im se uini da se vie ne mogu u njega
pozdavati. Uglavi se dakle mir godine 1428; njime Firentinci zadobie izgubljene
gradove u Romanji, a Mleanima ostade Brescia i jo im vojvoda dade Bergamo s
okolicom.588 Potroie u tome ratu Firentinci tri milijuna i pet stotina tisua dukata, i
njime poveae Mleanima bogatstvo i veliinu, a sebi siromatvo i neslogu. im
nastupi vanjski mir, zapoe unutranji rat. Ne mogavi velikai podnositi katastar, a ne

J8S Usp. Rasprave o prvoj d ek a d i Tita Livija, II, 27.

586 Mir u Ferrari bio je zakljuen 30. prosinca 1426. god. Papin legat bio je Niccolo Albergati, kardinal Santa
Croce. Po tom miru Visconti su ustupili Veneciji cijelu oblast Brescie.
587 Milanski vojvoda je prekrio mirovni dogovor, zakljuen 30. prosinca 1426. god., poetkom veljae 1427.
god., nadajui se pomoi Sigismunda Luksemburkog. Poraz je vojvodina vojska doivjeia 12. listopada 1427. god. kod
Maclodia. Saveznikom vojskom je zapovijedao grof Carmagnola, a vojvodinom Carlo Malatesta.
588 Mir je zakljuen 18. travnja 1428. u Ferrari. Venecija je dobila Bresciu i njezin teritorij zajedno s Cremonom i
Bergamom. Firentinci su povratili izgubljene posjede u Romanji.
Rat je stajao Firentince tri i pol milijuna fjorina, a ne dukata.

152

vidjevi kako da ga ukinu, domiljahu se kako da mu stvore to vie neprijatelja pa da

ga sa to vie pristaa napadnu. Stoga rekoe zaduenim slubenicima kako ih zakon
prisiljava da uvedu pod katastar i pokrajinska imanja,589 da se vidi ima li meu njima
firentinske imovine. Stoga objavie podanicima da do odreenog roka donesu popis
svoje imovine. Zbog toga se Volterranci poalie Sinjoriji; a slubenici se naljutie i
strpae ih osamnaestoricu u zatvor. Taj postupak jako rasrdi Volterrance; ipak se ne
digoe, jer imahu obzira prema njihovim zatvorima.590

16.
U to vrijeme obolje Giovanni Medici, pa znajui da mu je bolest smrtonosna,
zovnu sinove Cosima i Lorenza, i ree im: Mislim da sam proivio vrijeme koje mi
Bog i priroda darovae na roenju. Umirem zadovoljan, jer vas ostavljam bogate,
zdrave i sposobne da moete, nastavite li mojim stopama, ivjeti aeni i voljeni od
sviju u Firenci. Jer ni zbog ega ne umirem toliko spokojan koliko zbog spomena da
nikada nikoga nisam uvrijedio, nego sam radije svakome inio dobro koliko sam
mogao. T o vam savjetujem da i vi inite. Ako hoete ivjeti u spokojstvu, namaknite
onoliko imovine koliko vam doputaju zakoni i ljudi; to vam nikada nee donijeti ni
zavisti ni opasnosti, jer mrnju izaziva ono to ovjek otme a ne ono to mu je dato; i
uvijek ete imati mnogo vie onih koji elei tui dio gube svoj, a prije nego to ga
izgube ive u trajnim mukama. Takvim sam postupanjem ja, meu tolikim neprijate
ljima, meu tolikim gloenjima, ne samo sauvao nego i poveao svoj ugled u ovom
gradu. Tako ete se i vi odrati i porasti, ako budete slijedili moje stope. Ali kad
postupite drukije, znajte da vam kraj nee biti nimalo sretniji nego kraj onih koji su,
kako sami upamtismo, upropastili sebe i unitili svoju kuu. Umrije malo poslije,591 a
u cijelom gradu ostavi preveliku alost za sobom, kako i zasluie njegove ponajbolje
vrline. Giovanni bijae milosrdan; i ne samo to davae milostinju onome tko bi
zaprosio nego mnogo puta pomagae sirotinji kad ga ne bi iskali. Svakoga je ljubio;
dobre je hvalio, zle je saaljevao. Nikada nije traio asti, a sve ih je imao; nikada nije
iao u Palau, ako ga ne bi zovnuli. Ljubio je mir i bjeao od rata. Pritjecao je ljudima u
nevolji, pomagao im u blagostanju. Bijae protivnik otimanja dravnog blaga i neimar
opega dobra. U poglavarstvima ljubazan; ne bijae osobito rjeit, ali goleme razborito
sti. Na licu mu se pokazivala sjeta; ali u razgovoru bijae opet ugodan i duhovit. Umrije
vrlo bogat blagom, ali jo bogatiji slavom i dobrostivou. Njegovu batinu, kako
imovinska tako i duhovna dobra, ne samo to Cosimo ouva nego je jo i povea.

17.
Dodija Volterrancima amiti u zatvoru; pa da izau na slobodu obeae
posluati to im je zapovjeeno. Poto izaoe na slobodu, dakle, i vratie se u Volterru,
doe vrijeme da njihovi novi priori preuzmu poglavarstvo; meu njima bjee izabran
neki Giusto, ovjek puanin ali ugledan u narodu, koji bijae jedan od onih to

589 Pokrajina, odn. distrettoprikljuene ili osvojene zemlje kojima su prije vladali samostalni gradovi-komune
(tako je status distretta 1307. dobila Pistoia, 1336. kupljen je Arezzo itd.). Nova porezna politika poveala je prihode
Firentinske Republike sa 20.000 na 25.000 fjorina.
590 Volterra je zahtijevala da se mjere katastra ne primjenjuju na njezinu podruju. U Firencu je upueno
osamnaest poslanika, koji su tamo zatvoreni i drani est mjeseci. Cosimo je isprva podravao Volterrance, a onda
zahtijevao samo p ro form a pristanak da e provesti mjere katastra.
591 Giovanni Medici je umro 25. listopada 1429. god. Sam sprovod bio je manifestacija moi porodice Medici i
na njemu su sudjelovali mnogi poslanici iz svih krajeva Italije. Za sprovod je potroeno 3000 fjorina.

153

dopadoe zatvora u Firenci. U njemu je tinjala mrnja prema Firentincima, zbog javne i
osobne nepravde, a jo ga potaknu Giovanni d i.. .,592 plemi i njegov drug u poglavar
stvu, da s ovlatenjem priora i svojim ugledom pobuni narod, i grad iupa iz
firentinskih ruku, i sebe proglasi njegovim knezom. Po njegovu savjetu Giusto zgrabi
oruje, obie grad, uhvati kapetana koji bijae za Firentince, i uz pristanak naroda
proglasi se gospodarom grada. Ta novost u Volterri jako ozlovolji Firentince; ipak,
poto tek sklopie mir s vojvodom, i eljni da se dre ugovora, zakljuie kako jo ima
vremena da je pokore; i da ga ne bi gubili, poslae odmah na taj pohod povjerenike
gospara Rinalda Albizzija i gospara Pallu Strozzija. Dotle Giusto, slutei da e ga
Firentinci napasti, zovnu u pomo Sijence i Lukance. Sijenci mu je uskratie, rekavi da
su u savezu s Firentincima; a Paolo Guinigi, koji bijae gospodar Luke, da bi opet
stekao milost firentinskog naroda koju miljae da je izgubio u ratu s vojvodom kad se
otkrilo da je Filippov prijatelj, ne samo to uskrati Giustu pomo nego posla u zatvor u
Firencu onoga tko je doe od njega iskati. Dotle povjerenici, da bi zatekli nespremne
Volterrance, sabrae na okup sve svoje orunike, i unovaie po donjem Valdarnu i
okolici Pise mnogo pjeaka, i uputie se prema Volterri. Ali ni Giusto ne klonu, premda
ga napustie susjedi, a oekivae da ga Firentinci napadnu; nego se spremae za obranu,
pouzdavajui se u tvrd poloaj i debljinu zidina. Bijae u Volterri neki gospar Arcolano,
brat onoga Giovannija koji bjee nagovorio Giusta da prigrabi vlast, ovjek ugledan
meu plemstvom. On okupi neke svoje povjerljive ljude i pokaza im kako je u tom
nadolom dogaaju Bog pritekao u nevolji njihovu gradu; jer ako se sloe da zgrabe
oruje i Giusta lie vlasti i predaju grad Firentincima, nakon-toga e oni ostati prvi ljudi
toga grada, a njemu e ouvati njegove starinske povlastice. Poto se dakle u tome
sloie, pooe do Palae u kojoj prebivae gospodar, te dio njih se zaustavi u prizemlju,
a gospar Arcolano se s trojicom pope gore u dvoranu; i naavi onoga s nekim
graanima, povue ga u stranu, kao da s njim hoe razgovarati o nekoj vanoj stvari; i
rije po rije, odvede ga u sobu, gdje ga on i oni to bijahu s njim napadoe maevima.
Ali ne bijahu tako brzi da ne bi dali prilike Giustu da se mai svog oruja; i on teko rani
dvojicu od njih prije nego to ga ubie; ali ne mogavi naposljetku odoljeti tolikima,
bijae usmren i baen iz Palae na zemlju. I prihvativi se oruja, pristae stranke
gospara Arcolana predadoe grad firentinskim povjerenicima koji s vojskom bijahu u
blizini; oni u nj uoe ne ekajui drugih uvjeta. Poslije toga se pogora poloaj
Volterre, jer joj, meu ostalim, otcijepie glavninu okolice i pretvorie je u namjesni-

18.
Poto se dakle gotovo istodobno izgubi i opet zadobi Volterra, ne bijae
razloga novom ratu, da ga ljudsko astohleplje ne bjee ponovo zametnulo. U ratovima
protiv vojvode dosta dugo vojevae za grad Firencu Niccolo Fortebraccio, sin jedne
sestre Braccia iz Perugie. Kad se uspostavio mir, njega Firentinci otpustie, a kad izbi
sluaj Volterre, on jo prebivae u Fucecchiju; stoga se povjerenici posluie njime i
njegovom vojskom u tom pohodu. Vladalo je miljenje da ga je Rinaldo, dok s njim

592 Giovanni di Contugi.

593 Volterra je nakon svrenog ustanka bila pretvorena u vikarijat, krajem 1429. god. Organizator protuustanka,
Arcolano Contugi, iznio je zahtjev da se Volterra potedi katastra, bar za prvo vrijeme dok se ne smire duhovi. Meutim,
Firentinci nisu pristali, ali ni porez nije bio prikupljen, pa su nakon dvije godine Firentinci vratili Volterri zauzete katele
i uspostavili staru autonomiju. Usp. i: N. Capponi, Commentari, i G. Cavalcanti, nav. dj., V knjiga.

154

vodae taj rat,594 nagovorio da zbog neke tobonje svae napadne Lukance,595 jamei
mu da e, ako to uini, uznastojati u Firenci da se izvri pohod na Luku, a on e njime
zapovijedati. Poto pade Volterra i Niccolo se vrati boraviti u Fucecchiju, bilo po
nagovoru gospara Rinaldija, bilo po vlastitoj volji, on u studenome 1429, s tri stotine
konjanika i tri stotine pjeaka, zauze lukanske katele Ruoti i Compito; poslije sie u
ravnicu i zadobi golem plijen. Kad se vijest o tome napadu proula u Firenci, po cijelom
se gradu okupljahu svakojaki ljudi, a veina htjede da se osvoji Lucca. Od velikaa to
odobravahu pristae stranke Medicija, a njima se pridrui gospar Rinaldo, potaknut
milju kako je to zauzee korisno za republiku, ili gonjen vlastitim astohlepljem,
vjerujui da e ga zapasti dunost da bude na elu te pobjede; protiv pohoda bijahu
Niccolo Uzano i njegova stranka. I teko je vjerovati da u jednom gradu bijae takvo
opreno miljenje o pokretanju rata, jer graani i narod koji, nakon deset godina mira,
kuahu rat to ga bijahu poduzeli protiv vojvode Filippa da obrane slobodu, sada,
poslije tolikih trokova i tolikih nevolja u gradu, uporno zahtijevahu da se povede rat
protiv Luke i preotme tua sloboda; s druge strane, oni koji htjedoe onaj rat, kudili su
ovaj: tako se s vremenom mijenjaju miljenja, i toliko je mnotvo spremnije osvajati
tue nego braniti svoje, i toliko lake ljude pokree nada u dobitak nego strah od
gubitka; jer se u gubitak vjeruje tek kad je nadomak, a dobitku se nada jo kad je
daleko. A narod Firence bijae prepun nada zbog posjeda to ih osvoji i osvajae
Niccolo Fortebraccio, i zbog pisama to ih slahu vladari mjesta u blizini Luke; jer
namjesnici Vica i Pescie pisahu da im se dopusti da prihvate katele koji e im pripasti,
budui da e se uskoro osvojiti sva okolina Luke. Tome se pridrui i predstavnik kojega
gospodar Luke posla u Firencu da se poali na Niccoloove napade i zamoli Sinjoriju da
ne zamee rata protiv svoga susjeda i grada koji im oduvijek bijae prijatelj. Predstavnik
se zvao gospar Iacopo Viviani; njega malo prije toga drae Pagolo u tamnici jer se rotio
protiv njega; i premda mu se dokaza krivica, on mu oprosti ivot i ukaza mu povjerenje
mislei da mu je gospar Iacopo oprostio uvredu. Ali gospar Iacopo bolje upamti
pogibelj nego dobroinstvo, pa kada doe u Firencu, potajno nagovarae graane na
pohod. Ti nagovori, pridodani drugim nadama, navedoe Sinjoriju da okupi Vijee, te
se sastade etiri stotine devedeset i osam graana pred kojima gradski prvaci rasprav
ljahu o toj stvari.596

19.
Meu prvima koji se zauzimahu za pohod bijae, kako prije rekosmo, gospar
Rinaldo. On dokazivae koja se korist stjee tim zauzeem; dokazivae koliko je zgodna
prilika za pothvat, jer im grad prepustie na milost Mleani i vojvoda,597 a ni papa ih ne
moe sprijeiti, budui da se upleo u pitanja Kraljevstva.598 Tome dodavae kako ga je
lako osvojiti, budui da je pod vlau jednoga svoga graanina, izgubivi onu prirodnu
sranost i onu starinsku gorljivost da brani svoju slobodu; i tako, ili e im ga predati

594 Tj. u doba kad je pripremao i vodio pohod na Volterru.

595 U Liiki je vladao Paolo Guinigi, okrutni tiranin koji je najprije ponudio svog malodobnog sina Firenci da ga
stipendira, a potom ga je, na odgovor da Firentinci ne unajmljuju djecu, dao pod zastave Filippa Marije Viscontija.
Liikanski kateli su u nekoliko navrata traili od Firence da se rijee Guinigijevog suvereniteta.
596 Protiv rata s Lukom glasalo je samo devedeset i devet grana. Gonfalonijer pravde je u to doba bio Gino
Capponi, i nakon glasanja njegovom je odlukom odmah uspostavljena nova Ratna desetorica sa zadatkom voenja rata.
597 Po mirovnom ugovoru iz 1328. god. Lucca se smatrala saveznicom Firence i nije dobila nikakve garancije. U
stvari, nalazila se u neprijateljskim odnosima s Firencom.
598 Tj. u borbama za nasljedstvo u Napuljskom Kraljevstvu.

155

narod da svrgne tiranina, ili tiranin od straha pred narodom. Pripovijedae o uvredama
koje taj silnik nanese naoj republici,599 i o njegovoj zlomislenosti prema njoj; i koliko
je pogubno ako papa ili vojvoda opet zarate protiv grada; i zakljui da firentinski narod
nikada nije poduzeo laki ni korisniji ni pravedniji pohod. Suprotno tome miljenju
Niccolo Uzano ree da grad Firenca nikada nije poduzeo nepravedniji ni opasniji
pohod, niti mogahu iz ijednoga drugoga potei vee tete. I spomenu da e se napasti
jedan gvelfski grad, koji uvijek bijae prijatelj firentinskom narodu, i koji mnogo puta,
uz vlastitu opasnost, prihvati pod svoje okrilje gvelfe koji ne mogahu ostati u domovini.
I da se u naim ljetopisima nee nai da je slobodna Lucca ikada uvrijedila Firencu; ali
ako ju je uvrijedio onaj tko njome zagospodari, kao neko Castruccio600 ili sada ovaj,
krivnja se ne moe pripisati njoj nego tiraninu. I ako se moe zaratiti protiv tiranina a
da se ne zarati protiv graana, manje e mu biti mrsko; ali kako se to ne moe zbiti, ne
moe ni pristati na to da se jednom prijateljskom graanstvu otima imovina. Ali kako se
danas ivi tako da se ne vodi mnogo rauna o pravdi i nepravdi, htjede zanemariti tu
stranu i razmisliti samo o koristi za grad. Smatrae dakle da se korisnima mogu zvati
samo one stvari koje ne mogu lako nanijeti tete: stoga ne znae kako netko moe
nazvati korisnim onaj pothvat u kojem su tete sigurne a koristi dvojbene. Sigurne tete
su trokovi koje pothvat povlai za sobom, a toliki se oekuju da bi ih se morao uplaiti
i jedan io grad, a kamoli ne bi jedan izmoren od duga i teka rata, kao to je njihov;
korist od pohoda mogae biti zauzee Luke; i priznavae da bi bila velika, ali da treba
uzeti u obzir sumnje koje su uz to vezane i koje mu se ine tolikima te zakljuuje da je
osvojenje nemogue. I neka ne misle da bi to osvojenje bilo po volji Mleanima i
Filippu; jer se oni samo pretvaraju da to odobravaju kako ne bi izgledali nezahvalni,
poto nedavno osvojie toliko podruje s pomou firentinskog novca; a ovaj jedva eka
da se upletu u novi rat i nove trokove, tako da ih, dok su pritisnuti i iscrpljeni u svakom
pogledu, poslije toga opet napadne; i on nee propustiti zgodu da usred pohoda i
najvee nade u pobjedu pritekne u pomo Lukancima, bilo kriomice s novcem, bilo
tako da raspusti svoje vojnike pa ih kao pustolovne plaenike poalje da im po
mognu.601 Stoga svjetovae da se okane pohoda i ostave tiranina, ali tako da mu iznutra
stvore to vie neprijatelja, jer nema zgodnijega naina da se podjarmi grad nego kad se
pusti da ivi pod tiraninom koji e ga ojaditi i oslabiti; jer ako se bude mudro
postupalo, taj grad e se dovesti do toga da ga tiranin vie nee moi drati, a sam nee
ni znati ni moi sobom vladati, pa e nuno pasti pod njihovo okrilje. Ali da vidi kako
se razbuktavaju strasti i kako se njegove rijei ne sluaju. Ipak im eli prorei ovo:
povest e rat u kojemu e mnogo potroiti, iz njega e se roditi mnoge opasnosti u
gradu, a umjesto da zauzmu Luku, oslobodit e je tiranina, i od prijateljskog i pokornog
i nemonoga grada stvorit e slobodan grad koji e im biti neprijatelj i s vremenom
zapreka veliini njihove republike.602

599 U ratu protiv Filippa Marije Viscontija Guinigi je odbio pomagati Firencu, nakon to je ona odbila unajmiti
njegovog sina Ladislava. Guinigi je takoer odbio platiti i 14.000 fjorina to su mu ih razrezali Firentinci da bi pokrili
trokove unajmljivanja kondotjera Braccia da Montone, jo 1424. godine.
600 Castruccio Castracani degli Antelminelli, koji je vladao Lukom od 1320. do 1328. god. Usp. Firentinske
povi jesti, II, 29.
601 Paolo Guinigi je u to vrijeme s milanskim vojvodom i Venecijom vodio pregovore za pomo, to su Firentinci
dobro znali jer su ih o tome obavjetavali njihovi poslanici po Italiji kao i dobro organizirana pijunska sluba koja je
djelovala pod okriljem firentinskih trgovaca i bankara.
602 Machiavelli iznosi kroz Uzzanova usta svoju ideju da je bolje imati protiv sebe jednog tiranina, nego cijeli
narod.

156

20.
Poto se toliko govorilo u prilog pohoda i protiv pohoda,603 dolo se po
obiaju do toga da se tajno dozna volja ljudi; i od svih na broju, samo se devedeset
osmorica izjasnie protiv njega. Poto se tako donese odluka, i imenovae Ratnu
desetoricu,604 unajmie pjeake i konjanike; i bjehu imenovani povjerenici Astorre
Gianni i gospar Rinaldo Albizzi, a s Niccoloom Fortebracciom se uglavi sporazum da
prepusti zauzete zemlje i da nastavi pohod kao na plaenik. Kad povjerenici stigoe u
okolicu Luke s vojskom, razdijelie je; i Astorre se rairi ravnicom, prema Camaioreu i
Pietrasanti, a gospar Rinaldo se uputi prema brdima, sudei da e, kad se opustoi
okolina grada, njega poslije lako osvojiti. Nesretni su bili njihovi pothvati, ne zato to
ne osvojie dosta zemlje, nego zbog kleveta to ih u toku rata jedan i drugi zaradie.605
Istina je da Astorre Gianni dade bjelodan razlog za klevete protiv sebe. Postoji jedna
dolina blizu Pietrasante, zvana Seravezza, bogata i puna stanovnika; uvi da dolazi
povjerenik, oni izaoe preda nj i zamolie ga da ih primi kao vjerne sluge firentinskoga
naroda. Astorre se pokaza kao da prihvaa ponudu; poslije naredi svojim vojnicima da
zauzmu sve prolaze i utvrenja u dolini, a ljudima da se skupe u svom glavnom hramu; i
zatim ih sve zasunji, a svojim vojnicima zapovjedi da poharaju i razore cijelo selo na
okrutan i pohlepan nain, ne potedivi sveta mjesta ni ene, kako udate, tako i djevice.
im su se te stvari zbile, odmah su se doznale u Firenci, i bijahu mrske ne samo
poglavarstvu nego i cijelom gradu.606

21.
Neki stanovnici Seravezze, koji izmaknue iz povjerenikovih ruku, pohitae u
Firencu i stadoe pripovijedati svoje jade u svakoj ulici i svakome ovjeku; i tako, poto
ih naputie mnogi eljni da se povjerenik kazni, bilo kao zao ovjek, bilo kao protivnik
njihove stranke, odoe oni do Desetorice i zaiskae da budu sasluani. Pa kad ih
privedoe, jedan od njih progovori ovim rijeima:607 Sigurni smo, velianstvena
gospodo, da e nae rijei nai vjeru i suut u vaih gospodstava, kad doznate na koji je
nain nau zemlju zauzeo va povjerenik, i kako je poslije toga s nama postupao. Naa
je dolina, kao to vae stare zgode mogu biti pune uspomena na to, oduvijek bila
gvelfska, i mnogo je puta bila vjerno prihvatilite vaih graana, koji su se u nju
sklanjali pred gibelinskim progonima. I oduvijek smo nai preci i mi oboavali ime te
slavne republike, jer ona bijae voa i vladar krajine; a kad su Lukanci bili gvelfi, rado
smo sluili njihovoj vlasti; ali kad su poslije potpali pod tiranina, koji je napustio stare
prijatelje i pristao uz gibelinske stranke, pokorili smo se zbog prisile a ne svojom
voljom; a Bog nam je svjedok koliko smo ga puta molili da nam dade priliku da

603 Proteklih osam godina (14221430) u znaku je ratova protiv Filippa Marije Viscontija, s kojim je mir
sklopljen 1428. Da bi mogli voditi rat, koji je stajao 3,500.000 fjorina, uveden je katastar, tj. popis sve pokretne i
nepokretne imovine graana. Svaki je graanin morao plaati ratni porez u iznosu 0,5% od popisane imovine. Katastar
je uveao mo porodice Medici, jer su u njihovim bankama graani dizali zajmove da bi mogli otplatiti ratni dug. Ta je
mjera zaotrila kontraste izmeu bogatih graana i irih slojeva, personificirane u sukobu porodica Albizzi i Medici.
Giovannijev sin Cosimo zalagao se za pohod na Luku.
604 Godine 1423. ustanovljeno je posebno tijelo, ija je nadlenost bila voenje ratova i vanjskih poslova, nazvano
Desetorica slobode i mira (D ieci di liberta e di pace), a kolokvijalno i Ovlast desetorice (D ieci di Balia), odnosno
Ratna desetorica (D ieci della guerrd). Machiavelli je postao sekretar tog tijela u 29. godini (1498). Ovdje spomenuta
Ratna desetorica imenovana je 10. prosinca 1429.
605 Albizzi je tako bio pod kontrolom dvojice lanova Ratne desetorice, Nerija Capponija i Alamanna Salviatija.
606 Astorre Gianni je optuen da je prisvojio jednog konja i 33 fjorina, koji su pripadali katelanu, kako navodi
Giovanni Cavalcanti u svom djelu Istorie, koje slui kao predloak za ovu knjigu.
607 Ovaj se odlomak ubraja u smjele literarne konstrukcije kojima se Machiavelli slui da oivi naraciju i
predstavlja suvino karikiranje nebitnih epizoda.

157

pokaemo svoje nagnue prema staroj stranci. Koliko su ljudi slijepi u svojim eljama!
Ono to smo eljeli za na spas bijae naa propast. Jer im smo uli da vai stjegovi
dolaze prema nama, ne kao neprijateljima nego kao starim svojim gospodarima izali
smo u susret vaem povjereniku, i predali dolinu, nae bogatstvo i sebe u njegove ruke, i
preporuili se njegovoj vjeri, mislei da je u njemu duh, ako ne Firentinca, bar ovjeka.
Vaa gospodstva e nam oprostiti, jer nas potie da govorimo to to se ne moe
podnijeti gore od onoga to smo mi podnijeli. Taj va povjerenik nema od ovjeka nita
osim oblija, niti od Firentinca ita osim imena: smrtonosna kuga, okrutna zvijer,
uasna nakaza, kakvu nikada nijedan pisac ne uoblii; jer, skupivi nas u hramu pod
izlikom da s nama eli govoriti, cijelu dolinu porui i spali, a njezine stanovnike i dobra
ote, opljaka, pohara, istue, ubi; silova ene, oskvrnu djevice, i otrgnuvi ih iz majina
krila predade ih kao plijen svojim vojnicima. Da smo ijednom nepravdom, nanesenom
firentinskom narodu ili njemu, zasluili toliko zlo, ili da nas je zarobio naoruane u
obrani, manje bismo se alili, ak bismo sebe optuili da smo to svojim uvredama i
bahatou zasluili; ali budui da smo mu se slobodno predali, razoruani, a on nas je
poslije zarobio i s tolikom nepravdom i sramotom poharao, prisiljeni smo da se
potuimo. I premda smo mogli cijelu Lombardiju ispuniti jadikovkama, i na sramotu
ovome gradu po cijeloj Italiji prosuti glas o naim nepravdama, nismo to htjeli uiniti da
jednu tako asnu i milosrdnu republiku ne okaljamo nepotenjem i okrutnou jednog
njezina opaka graanina. A da smo prije nae propasti poznavali njegovu pohlepu, bili
bismo se potrudili da napunimo njegov lakomi duh, premda nema ni mjere ni dna, i tim
bismo putem, dijelom naih dobara, spasili ostatak; ali budui da je sada ve kasno,
htjeli smo se utei vama i zamoliti vas da pomognete svojim podanicima u nevolji, tako
da se zbog naeg primjera drugi ljudi ne ustrae doi pod vau vlast. Ako vas ne ganu
naa beskonana zla, neka vas gane strah od gnjeva Bojega, jer on je vidio opljakane i
spaljene svoje hramove, i na narod izdan pod njegovim okriljem. - I rekavi to, bacie
se na zemlju viui i molei da im se vrati imovina i domovina; i da uznastoje da im se
vrate (budui da se ne mogae ast) bar ene muevima, i oevima keri. Zvjerstvo te
zgode, koje se prvo ulo a poslije razumjelo iz ivih rijei onih koji su ga pretrpjeli, ganu
poglavarstvo; i bez odgaanja zapovjedie da se Astorre vrati, a zatim ga osudie i
upozorie.608 Potraie se dobra stanovnika Seravezze, pa se vratie ona koja se mogahu
pronai; a ostala je grad, s vremenom, na razliite naine nadoknadio.

22.
S druge strane, gospar Rinaldo Albizzi je optuen da ne vodi rat u korist
firentinskog naroda, nego u svoju; i da mu je, otkad je postao povjerenik, ishlapila iz
due udnja da osvoji Luku, jer mu je dovoljno pljakati okolinu i puniti svoja imanja
stokom i svoju kuu plijenom; i da mu nije dovoljan plijen to ga njegovi pratioci za nj
grabe, nego da ga kupuje i od vojnika, tako da je od povjerenika postao trgovac. Kad te
klevete stigoe do njegovih uiju, dirnue njegovu estitu i ponosnu duu vie nego to
prilii ozbiljnu ovjeku, i toliko ga uznemirie da se on, srdit na poglavarstvo i graane,
ne ekajui i ne pitajui dopusta, vrati u Firencu.609 I izaavi pred Desetoricu, ree da je
znao dobro koliko je teko i pogibeljno sluiti rasputenu narodu i razjedinjenu gradu,
jer jedan se puni svakojakim glasinama, a drugi opaka djela provodi, dobra ne
prema postojeim dokumentima, Gianni je nakon sasluanja izgren, ali nije bio ni osuen ni upozoren.
609 Rinaldo je nejedanput zatraio da ga opozovu, pa se najzad u travnju 1429. vratio da bi se opravdao pred
Desetoricom.
608

158

nagrauje a dvojbena optuuje; tako da te nitko ne hvali kad pobijedi, svatko te

osuuje kad pogrijei, svatko te klevee kad izgubi, jer te prijateljska strana progoni
zbog zavisti, a neprijateljska zbog mrnje; ipak nikada nije, strahujui od isprazne
klevete, propustio da izvri nijedno djelo koje donosi pouzdanu korist njegovu gradu.
Istina je da je nepotenje sadanjih kleveta nadjaalo njegovu strpljivost i nagnalo ga da
promijeni ud. Zato moli poglavarstvo da u budunosti bude spremnije braniti svoje
graane, tako da oni budu jo spremniji initi dobro za domovinu; i budui da im se u
Firenci ne obiava prirediti trijumf,610 neka se bar obiava da budu obranjeni od lanih
pogrda; i neka se sjete da su i oni graani ovoga gr,ada, i da i njima svakoga asa moe
biti natovarena kakva kleveta, pa e po njoj razumjeti koliku uvredu estitim ljudima
nanose lana sramoenja. Desetorica se potrudie da ga s vremenom smire; a brigu o
onom pothvatu preuzee Neri Gino i Alamanno Salviati. Oni, ostavivi po strani
jurnjavu po okolini Luke, primaknue se s taborom gradu; i budui da doba jo bijae
hladno, utaborie se u Capannoleu; tu se povjerenicima uini da gube vrijeme; a kad se
htjedoe vie primaknuti gradu, vojnici na to ne pristadoe zbog runa vremena, unato
tome to su Desetorica zahtijevala borbu i nisu prihvaala nikakvu izliku.

23.
ivljae u to doba u Firenci sjajan graditelj, po imenu Filippo, sin gospara
Brunellesca, i njegovih je djela pun na grad, tako da zaslui da mu, poslije smrti, bude
postavljen kip od mramora u glavnom hramu Firence, s natpisom u podnoju koji i
sada itatelju svjedoi o njegovim vrlinama.611 Pokaza on kako se Lucca moe
poplaviti, ako se proui poloaj grada i korito rijeke Serchio; i toliko je uvjeravao o
tome, da Desetorica naloie da se pokuaj izvede. Iz toga se ne rodi nita drugo nego
nered u naem taboru i spokoj meu neprijateljima; jer Lukanci podigoe nasip na
zemljitu prema onoj strani odakle su htjeli navesti Serchio, a zatim, nou, provalie
nasip jarka kojim su odvodili vodu te se ona, naavi visoku zapreku prema Luki a
nasip kanala otvoren, tako razli po cijeloj ravnici da opsada ne samo to se nije mogla
primaknuti gradu nego se morala udaljiti.612

24.
Poto, dakle, ne uspjede taj pohod, Desetorica to ponovo preuzee poglavarstvo
poslae kao povjerenika gospara Giovannija Guicciardinija.613 On opsjedegrad to je prije
mogao; stoga gospodar, videi da je opkoljen, po nagovoru nekog gospara Antonija del
Rossa iz Siene,614 koji u ime sijenske opine bijae kod njega, posla Salvestra
Trentu i Lionarda Buonvisija vojvodi od Milana. Oni ga u gospodarovo ime zamolie za
pomo; i naavi ga tvrda, zamolie ga potajno da treba da im dade vojsku; jer mu od
strane naroda obeae predati svoga gospodara, a zatim i posjed grada, izvijestivi ga da
e gospodar, ako on ne iskoristi tu ponudu, predati grad Firentincima koji ga podmi
uju mnogim obeanjima. Strah to ga vojvoda osjeti zbog toga nagna ga da zanemari
610
Tada su u drugim talijanskim gradovima, po uzoru na rimske obiaje, uspjenim vojskovoama prireivali
trijumfalni povratak u grad i taj dan proglaavali narodnim praznikom.
sn Machiavelli vrlo rijetko i en passant spominje slavna imena firentinske kulture, a kad to ipak ini, onda uvijek
u kontekstu politikih ili ratnih zbivanja: Dantea kao politikog prognanika, Boccaccia kao izvor podataka za opis kuge
i Brunelleschija kao ratnog arhitekta. Povijest je za nj i njegove suvremenike uglavnom reducirana na politika zbivanja,
a tek e Vaari kasnije otkriti tu novu dimenziju kulturne povijesti.
612 Pothvat je Firentinsku Republiku stajao 40.000 fjorina.
613 S njim je bio poslan i Dino Gucci, u srpnju 1430. O Guicciardiniju vidjeti: R asprave. .., I, 8.
614 Antonio Petrucci di Checco Rosso, koji je neuspjeno pokuao posredovati u sukobu.

159

obzire; i naredi da ga grof Francesco Sforza, njegov plaenik, javno zamoli za

doputenje da poe u Kraljevstvo.615 Dobivi ga, on poe sa svojom etom u Luku,
premda Firentinci, doznavi za tu vezu i bojei se onog to e se zbiti, poslae grofu
Boccaccina Alamannija, njegova prijatelja, da ga sprijei.616 Kad grof ipak stie u Luku,
Firentinci se s taborom povukoe u Librafattu; a grof odmah ode opsjesti Pesciu, gdje
namjesnik bijae Pagolo da Diacceto. On, ponukan strahom vie nego ijednim drugim
boljim lijekom pobjee u Pistoju; a da grad ne branjae Giovanni Malavolti, koji ostade
u njemu da ga uva, bio bi izgubljen. Stoga grof, ne mogavi ga osvojiti u prvom
napadu, ode do Borga a Buggiana, i zauze ga; a Stigliano, tvravu pokraj njega, spali.
Videi tu propast, Firentinci pribjegoe onim sredstvima koja su ih mnogo puta spasila,
znajui kako, kod plaenike vojske, pomae mito ako snage nisu dovoljne; i zato
ponudie grofu novac, a on, ne samo da ode nego im dade i grad. Kad grof uvidje da od
Luke ne moe vie izvui novca, lako se obrati onima koji ga imahu; i nagodi se s
Firentincima, ne da e im predati Luku, jer na to zbog asti ne htjede pristati, nego da e
je napustiti ako mu bude dato pedeset tisua dukata.617 I poto uglavi taj sporazum, da
bi ga narod Luke opravdao pred vojvodom, pomoe mu da Lukanci protjeraju svoga
gospodara.

25.
Bijae u Luki, kako gore rekosmo, gospar Antonio del Rosso, sijenski poslanik.
On, s ovlatenjem grofa, poradi s graanima na propasti Pagola. Voe urote bijahu
Piero Cennami i Giovanni da Chivizzano. Grof je boravio izvan grada, na Serchiju, a s
njim bijae Lanzilao, gospodarov sin.618 Stoga urotnici, etrdeset njih na broju, digoe
se nou, naoruani, da potrae Pagola; na njihovu buku on izae pred njih sav zapanjen
i upita za razlog njihova dolaska. Njemu Piero Cennami ree kako on njima ve dugo
vremena upravlja i kako ih je doveo, opsjednute neprijateljima, da umru od maa i od
gladi; i zato su odluili da ubudue oni vladaju. I zaiskae od njega kljueve grada i
gradsko blago. Njima Pagolo odgovori da je blago potroeno; a kljuevi i on u njihovoj
su vlasti; i zamoli ih samo da se udostoje, kako njegova vladavina poe i potraja bez
krvi, da se tako bez krvi okona. Grof Francesco odvede Pagola i sina vojvodi; oni
poslije umrijee u tamnici. Grofov odlazak oslobodi Luku od tiranina i Firentince od
straha od njegove vojske, pa se jedni spremahu na obranu a drugi opet poduzee
napade; i izabrae za kapetana grofa od Urbina,619 koji, pritisnuvi estoko grad,
natjera ponovo Lukance da se uteknu vojvodi; on, pod istom izlikom pod kojom im
bjee poslao grofa, posla im u pomo Niccoloa Piccina. Njemu se, na ulasku u grad,
isprijeie nai na Serchiju; i prelazei rijeku zapadoe u okraj, i tu doivjee poraz; a
povjerenik se s malo nae vojske skloni u Pisu. Taj poraz oalosti sav na grad; a budui
da pohod poduze opinstvo, pa puani ne znahu na koga bi se okomili, klevetahu one
koji su ga vodili, jer ne mogahu klevetati one koji su se na nj odluili, te obnovie
pogrde na raun gospara Rinalda. Ali vie nego itko drugi bijae ocrnjen gospar
Giovanni Guicciardini, pod optubom da je mogao, poslije odlaska grofa Francesca,
okonati rat, ali da ga je pokvario novac, i da je jednu svotu poslao kui; i navoahu
tko je novac nosio i tko ga je primio. I odoe toliko daleko te glasine i te optube da
kapetan naroda, potaknut tim javnim govorkanjem i pogurnut nastojanjem protivnike
615
616
617
618
619

160

Vojvoda se najprije obratio Piccininu, koji je odbio.

Istodobno je u Milano poslan Lorenzo Medici, Cosimov brat, ali ni on nije uspio.
Tj. 50.000 fjorina.
Gospodar Luke bio je Paolo (Pagolo) Guinigi, a njegov sin se zvao Ladislao (a ne Lanzilao).
Guidantonija da Montefeltra.

stranke, njega prizva. Odazva se gospar Giovanni pun gnuanja; tada njegovi roaci,
radi svoje asti, ishodie da kapetan zanemari postupak. Lukanci, poslije pobjede, ne
povratie samo svoje zemlje nego zauzee i svu okolicu Pise osim Bientine, Calcinaie,
Livorna i Librafatte;620 i da se nije otkrila jedna urota koja se spremala u Pisi, i taj bi se
grad izgubio.621 Firentinci preustrojie svoju vojsku, i za kapetana metnue Micheletta,
Sforzina uenika.622 S druge strane vojvoda proslijedi pobjedu; pa da bi sa to vie
snage nakodio Firentincima, naredi da se Genoveani, Sijenci i gospodar Piombina623
ujedine u obrani Luke, i da unajme Niccoloa Piccina za svoga kapetana; zbog toga se
sve otkrilo. Zato Mleani i Firentinci obnovie savez, i poe se otvoreno ratovati u
Lombardiji i Toskani. 1 u jednoj i u drugoj pokrajini zaredae bitke, s razliitom
sreom; tako se, kad se svi iscrpie, uglavi sporazum meu protivnicima, u svibnju
1433, po kojemu Firentinci, Lukanci i Sijenci, koji u ratu bjehu jedni drugima zauzeli
vie tvrava, napustie sve njih i svatko opet postade vlasnik svojih.624

26.
Dok se vodio taj rat, unutra su ipak previrale stranake strasti; a Cosimo
Medici, poslije smrti svog oca Giovannija, postupae s vie srca u javnim stvarima i s
vie obazrivosti i dareljivosti prema prijateljima nego otac; i tako oni koji se razveselie
nad smru Giovannija,625 raalostie se kad vidjee kakav je Cosimo. Bijae Cosimo
veoma razborit ovjek, ozbiljna i ugodna lika, potpuno irokogrudan, potpuno ovje
an; i nikada nita ne pokua protiv stranke ni protiv vlade,626 nego nastojae svakome
uiniti dobro i svojom blagonaklonou pridobiti mnoge graane.627 Tako su zbog
njegova primjera rasli prigovori na raun onih koji vladahu; a on je sudio da e tako ili
ivjeti u Firenci moan i spokojan kao bilo tko drugi ili, ako zbog astoljublja
protivnika bude nagnan na krajnosti, da e biti i orujem i pristaama nadmoan. Veliki
pomagai u uspostavljanju njegove moi bijahu Averardo Medici i Puccio Pucci: njih
dvojica, Averardo smionou, Puccio opreznou i mudrou, pribavljahu mu naklo
nost i veliinu; i toliko se cijenio Pucciov savjet i sud, i toliko bio svakome poznat, da se
Cosimova stranka nije nazvala po njemu nego po Pucciu.628 Iz tako razjedinjena grada
izvren je pohod na Luku, kad su se stranake strasti podegle, a ne zgasnule. I premda
ga je Cosimova stranka zagovarala, ipak je u njegovo voenje bilo poslano mnogo ljudi
iz protivne stranke, jer bijahu ugledniji u dravi: i budui da Averardo Medici i ostali ne
mogahu to sprijeiti, trudili su se svim sredstvima i nainima da ih okleveu; pa ako se
ikakav gubitak desio, a desilo ih se mnogo, nije se bacala krivnja na sreu ili na snagu
neprijatelja, nego na povjerenikovu nerazboritost. Zbog toga oteae grijesi Astorrea
Giannija; zbog toga se razgnjevi gospar Rinaldo Albizzi i bez doputenja odustade od
svoga poslanstva; zbog toga je i kapetan naroda dao prizvati gospara Giovannija
Guicciardinija; iz toga potekoe svi drugi prigovori koji se natovarie poglavarima i
povjerenicima, jer su se istiniti poveavali, neistiniti su se hinili, a u istinite i neistinite je
vjerovao onaj narod koji ih je ponajvie mrzio.
620 Te utvrde je osvojio Andrea da Pontedera, voa pizanskih prognanika.
621 Na elu joj je bio Giovanni Gualandi. U to vrijeme je komesar Pise bio Averardo Medici, a kapetan Giuliano
di Tommaso di Guccio. Na strani Firence je bio nadbiskup Pise Giuliano Ricci.
622 Micheletto Attendolo.
623 Jacopo dAppiano.
624 Tonije, 26. travnja 1433. Pregovori su voeni u Ferrari, a posrednici su bili Ludovico di Saluzzo i Niccolo III
dEste.
625 Umro 1429. god.
626 Tj. protiv gvelfske stranke, koja je u oligarhijskoj vladi nala svoj kontinuitet.
627 Usp.: Vladar, VIII, i R asprave. . . , I, 33.
628 prist:ae Medicija esto su zvali puccini.
11

N . M achiavelli: IZ A B R A N O D JE L O II

161

27.
Te i takve stvari i izvanredne naine postupanja odlino su poznavali Niccolo
da Uzano629 i druge voe stranke; i mnogo su puta raspravljali kako da im doskoe; i
nisu nalazili naina, jer im se inilo da je opasno pustiti stvar da se razvija, a teko
pokuati da se zatre. A Niccolo da Uzano bijae prvi kojemu se nisu milile izvanredne
mjere; stoga, dok se ivjelo s ratom izvana i s tim nevoljama iznutra, Niccolo
Barbadori,630 elei nagovoriti Niccoloa da Uzana da ne pristane na Cosimov zator,
pohodi ga kod kue, gdje ga nae svega zamiljenog u jednoj njegovoj odaji, te ga stade
nukati najboljim razlozima to ih je znao navesti da se sloi s gosparom Rinaldom da
Cosima prognaju. Njemu Niccolo da Uzano odgovori ovim rijeima:631 - Bolje bi bilo
tebi, tvojoj kui i naoj republici, kad bi ti i drugi koji te slijede u tom miljenju imali
srebrnu bradu umjesto zlatne, kako se kae da je ti ima, jer bi njihovi savjeti, koji
potjeu iz sijede glave i pune iskustva, bili mudriji i korisniji svima. I ini mi se da oni
koji misle protjerati Cosima iz Firence moraju, prije svega ostaloga, odmjeriti svoje i
Cosimove snage. Vi ste nau stranku krstili strankom plemia, a protivnu strankom
puana: kad bi imenu odgovarala istina, u svakom sukobu pobjeda bi bila dvojbena, a
mi bismo se vie morali bojati nego nadati, potaknuti primjerom starih plemstava
ovoga grada koja su puani zatirali. Ali nama se valja mnogo vie bojati, jer naa je
stranka rascjepkana a protivnika cjelovita. Prije svega, Neri Gino i Nerone Nigi,
dvojica od prvih naih graana, nikada se nisu tako izjasnili da bi se moglo rei kako su
vei prijatelji nama nego njima. Mnoge su obitelji, ak i mnoge kue razdijeljene; jer
mnogi, zbog zavisti brae ili roaka, nenakloni su nama a nakloni njima. elim te
podsjetiti na neke od najvanijih: drugima e se i sam domisliti. Od sinova gospara
Masa Albizzija, Luca je preao na njihovu stranu, zbog jala na gospara Rinalda; u kui
Guicciardinija, od sinova gospara Luigija, Piero je neprijatelj gosparu Giovanniju i
sklon je naim protivnicima; Tommaso i Niccolo Soderini, zbog mrnje prema svom
stricu Francescu, otvoreno su protiv nas. I tako, ako se dobro razmotri tko su oni i tko
smo mi, ne znam zato je naa stranka zaslunija nego njihova da se zove plemenitom.
A ako je to zato to uz njih pristaje sav puk, onda smo mi zbog toga u gorem poloaju a
oni u boljem; i ba stoga, ako doe do oruja ili odluka, mi se neemo moi oduprijeti.
A ako smo jo ouvali dostojanstvo, to potjee od starog ugleda ove vlade koja se
odrala pedeset godina; ali im zapadne u iskuenje i im se otkrije naa slabost, mi
emo je izgubiti. A kad bi rekao da e pravedna stvar koja nas potie poveati na ugled
a njihov smanjiti, odgovaram ti da tu pravednost treba da razumiju i povjeruju u nju
drugi kao mi; a to je potpuno opreno; jer stvar koja nas potie sva je utemeljena na
bojazni da se on ne proglasi vladarom ovoga grada: ako mi osjeamo tu bojazan, ne
osjeaju je drugi; dapae, to je jo gore, oni optuuju nas za ono za to mi njega
optuujemo. Evo Cosimovih djela koja u nama bude bojazan: usluuje svojim novcem
svakoga, i ne samo pojedince nego i javnost, i ne samo Firentince nego i strane
vojskovoe; potpomae ovog i onog graanina kojemu je potrebna sluba; uzdie, uz
blagonaklonost to je uiva u opinstvu, ovog i onog svoga prijatelja na vie stupnjeve
asti. Trebalo bi, dakle, kao razloge da se progna navesti to da je milosrdan, usluan,
dareljiv i voljen od svakoga. Reci mi sada: koji to zakon zabranjuje ili kudi i osuuje
milosre, dareljivost i ljubav kod ljudi? I premda su sve to naini koji vuku ljude u letu
prema vladarskoj asti, ipak se oni ne shvaaju tako, niti smo mi dovoljni da ih ljudima
629 Niccolo da Uzzano je svojedobno bio za rat protiv Milana, a protiv rata s Lukom.
630 B arbadoro - tal. zlatna brada. Usp.: R a sp ra v e..., I, 52.
631 Dva motiva vode Machiavellija: prvi je da zadovolji narudbu i ispuni obeanje iz posvete Klementu VII da e
opisati Cosimovu mudrost, a opet bez laskanja; drugi je njegov sud o tetnosti stranake borbe, odnosno o opasnosti kad
stranka na vlasti ikanira opoziciju.

162

razjasnimo, jer smo svojim postupcima izgubili povjerenje, a grad, koji je naravno
pristran i iskvaren zato to oduvijek ivi u stranci,632 ne moe sluati takve optube. Ali
pretpostavimo da vam poe za rukom protjerati ga, to bi uz naklonjenu Sinjoriju
moglo lako uspjeti: kako biste uope mogli, meu tolikim njegovim prijateljima koji bi
ostali i izgarali od udnje za njegovim povratkom, sprijeiti da se on ne vrati? To bi bilo
nemogue, jer kad ih je toliko i kad imaju sveopu blagonaklonost, ne biste se mogli
osigurati; i to biste vie njegovih prvih otkrivenih prijatelja prognali, to biste vie
neprijatelja stekli; tako bi se on poslije kratka vremena vratio; a time biste dobili to da
biste ga prognali dobra, a on bi vam se vratio zao; njegova bi se ud pokvarila zbog
onih koji bi ga prizvah, jer im se kao njihov dunik ne bi mogao oprijeti. A ako biste
naumili da ga pogubite, to vam nikada ne bi uspjelo pomou poglavarstava, jer bi ga
njegovi novci i vae podmitljive due uvijek spasili. Ali pretpostavimo da umre, ili da se
ne vrati iz progonstva: ne vidim to time dobiva naa republika; jer ako je oslobodite od
Cosima, pretvarate je u robinju gospara Rinalda; a to se tie mene, ja spadam meu
one koji ele da nijedan graanin ne nadmauje drugoga po moi i vlasti; ali kad bi
jedan od njih dvojice morao prevagnuti, ne znam koji bi me razlog naveo da vie volim
gospara Rinalda nego Cosima. I neu ti drugo rei, nego neka Bog ouva ovaj grad da
nijedan njegov graanin ne postane u njemu vladar; ali ako to nai grijesi ipak zaslue,
pazi da bude posluan njemu. Nemoj dakle svjetovati da se donese odluka koja je u
svakom pogledu opasna; i nemoj vjerovati da se moe oduprijeti volji mnogih ako te
rijetki prate: jer svi su ovi graani, dijelom zbog neznanja, dijelom zbog zlobe, pripravni
prodati ovu republiku; a sudbina im je takva prijateljica, da su nali kupca. Upravljaj se
dakle po mojem savjetu: nastoj ivjeti skromno; pa e, to se tie slobode, sumnjati
jednako u ove iz nae stranke, kao u one iz protivnike; a kad se zametne kakva guva,
ako ivi nepristrano, bit e svakome drag; i tako e pomoi sebi, a nee koditi
svojoj domovini.633

28.
Te rijei donekle obuzdae Barbadorovu naglost, te se stanje smirilo dok
trajae rat s Lukom; ali kad nastupi mir, a s njim i smrt Niccoloa Uzana,634 ostade grad
i bez rata i bez uzde. Stoga se bezobzirno razbuktae zle strasti; a gosparu se Rinaldu
uini da je ostao sam na elu stranke, pa bez prestanka moljae i podbadae sve
graane, koji po njegovu miljenju mogahu biti gonfalonijeri, da se naoruaju i
oslobode domovinu od onog ovjeka koji ju je zbog zloe malobrojnih i zbog neznanja
mnogih vodio u ropstvo. Ova nastojanja gospara Rinalda i ona nastojanja onih koji
pristajahu uz protivni tabor drahu grad na velikom oprezu; i kad god bi se proglasilo
neko poglavarstvo, javno bi se reklo koliko ih u njemu sjedi od jedne i koliko od druge
stranke; a u drijebu lanova Sinjorije uzbunjivae se cio grad. Svaki sluaj koji bi
dospio pred poglavarstva, makar i najmanji, pretvarae se u njihovo meusobno
natjecanje; tajne se odavahu; i dobro i zlo se zatiivalo i progonilo; dobri i zli se
jednako kanjavahu; nijedno poglavarstvo nije obavljalo svoje slube. Dok se Firenca
nalazila u tome meteu, a gospar Rinaldo voljan smanjiti Cosimovu mo i svjestan da

632 Tj. pod vlau jedne stranke.

633 Meutim, nedugo zatim je Uzzano umro, a Rinaldo je naumio likvidirati Cosima. Nije uspio jer je Cosimo
podmitio gonfalonijera pravde, pa je bio osuen na progonstvo. Godine 1434. izabrana je Sinjorija koja je bila sklona
Cosimu i pozvala ga je natrag. Rinaldo je uz pomo Barbadorija, Ridolfa Peruzzija i Palle Strozzija pokuao izvriti pu,
ali nije uspio i morao se predati, u emu je posredovao i papa Eugen IV, koji se u to vrijeme bio sklonio u Firencu.
Cosimo se trijumfalno vratio u grad 6. listopada 1434, a Rinaldo i njegovi drugovi su prognani.
634 U studenome 1432. god.

163

Bernardo Guadagni635 moe biti gonfalonijer, plati on njegove poreze zato da ga javni
dug ne lii tog poloaja. Kada se poslije pristupi drijebanju lanova Sinjorij, htjede
sudbina, prijateljica nae nesloge, te izvukoe Bernarda da bude gonfalonijer u rujnu i
listopadu. Gospar Rinaldo ga odmah poe posjetiti i ree mu koliko se plemika
stranka i svi koji ele mirno ivjeti razveselie to njega zapade ta ast; i kako mu valja
initi tako da njihovo veselje ne bude uzaludno. Pokaza mu zatim kojim se opasnostima
izvrgavaju u neslozi, i kako nema drugoga puta prema jedinstvu nego da se ukloni
Cosimo; jer ih samo on razjedinjuje, zahvaljujui svome neumjerenom bogatstvu; i
kako se popeo toliko visoko da e im postati knezom, ako se tome ne stane na put; i da
njemu kao dobru graaninu pripada dunost nai tome lijeka, sazvati narod na Trg,
preuzeti vlast i svojoj domovini vratiti slobodu. Podsjeti ga kako je gospar Salvestro
Medici mogao nepravedno obuzdati veliinu gvelfa, kojima pripadae uprava zbog krvi
to je prolie njihovi preci;636 i kako ono to onaj mogae nepravedno protiv onolikih
uiniti, moe isto tako i on pravedno uiniti protiv jednoga jedinoga. Svjetova ga da se
ne boji, jer e prijatelji pod orujem biti spremni da mu pomognu; a o puku koji ga
oboava neka ne vodi rauna, jer od njega Cosimo nee izvui vee koristi nego to je
neko izvue Giorgio Scali; i neka ne dvoji zbog njegova bogatstva, jer kad padne pod
vlast lanova Sinjorije, i ono e biti njihovo;637 i zakljui da e tim inom republika
postati sigurna i slona, a on slavan. Na te rijei Bernardo ukratko odgovori kako misli
da je nuno uiniti to to mu je rekao; i kako vrijeme treba provoditi u djelu, neka se
pripremi sa snagama da bude spreman kad on pridobije drugove u poglavarstvu. Kad
Bernardo preuze poglavarstvo, a drugovi mu se sloie i dogovorie s gosparom
Rinaldom, prizva Cosima;638 premda ga mnogi prijatelji odgovarahu, on se pojavi,
pouzdavajui se vie u svoju nevinost nego u milosrdnost lanova Sinjorije.639 Kad
Cosimo ue u Palau, te ga u njoj zadrae, gospar Rinaldo s mnogim ljudima pod
orujem izae iz kue, a uskoro za njim i cijela stranka, te se slegoe na Trg; ovdje
lanovi Sinjorije sazvae narod i izabrae ovlast od dvije stotine ljudi da promijene
dravno ureenje.640 U toj ovlasti, im se uzmoglo, poe rasprava o preureenju, te o
ivotu i smrti Cosima. Mnogi htjedoe da se poalje u progonstvo; mnogi da se osudi na
smrt; mnogi drugi uahu, bilo zbog saaljenja prema njemu bilo zbog straha od njih.
Ta razilaenja u miljenju ne dopustie da se ita zakljui.

29.
U tornju Palae postoji mjesto, veliko koliko doputa veliina tornja, a zove se
gostionica;641 ovdje bjee zatvoren Cosimo i predan na uvanje Federigu Malvoltiju.
S toga mjesta Cosimo sluae kako se vode rasprave, i zveket oruja koji dopirae s
635 Porodica Guadagni spadala je meu bogatije graane. Godine 1378. ciom pi su spalili kue porodice
Guadagni, ali porodica nikada nije povratila svoje prijanje bogatstvo. Guadagni je dugovao zaostali porez, a Albizzi je
uinio isto to i Cosimo, po emu je postao popularan u gradu. Cosimo je, naime, obiavao plaati tua dugovanja iz
svojeg depa i time stekao glas dobroinitelja.
636 Vidjeti Firentinske povijesti, III, 9.
637 Donato Giannotti je u svom djelu R epubblica Fiorentina pokazao kako su ovlasti Sinjorije u to doba ve bile
vrlo iroke, i usporeuje ih s tiranskom vlau. U to doba gonfalonijer pravde vie nije bio primus inter pares, ve je u
svojim rukama koncentrirao i sudsku vlast.
638 Rinaldo degli Albizzi je poeo konspirirati protiv Cosima jo od sijenja 1433. god., kad je kritizirao
Cosimovo voenje pregovora za sklapanje mira u Ferrari, u kojima je sudjelovao i Palla Strozzi.
639 Cosimo se u to doba povukao u Mugello nakon to mu je istekao mandat lana Ovlasti desetorice i vratio se u
Firencu 4. rujna, a uhapen je 7. rujna i optuen za djelovanje protiv drave.
640 Pristae oligarhije su demonstrirali 7. rujna, ali je imenovanje Ovlasti dvije stotine obavljeno na drugom
skupu koji je odran 9. rujna.
641 U originalu: alberghettino.

164

Trga, i esto oglaavanje ovlasti, pa se poboja za svoj ivot; ali se jo vie bojae da ga
pojedini neprijatelji kriomice ne umore. Stoga se uzdravae od hrane, tako da za etiri
dana ne htjede okusiti nita drugo osim malo kruha. To opazi Federigo pa mu ree: Ti
sumnja, Cosimo, da e te otrovati; i hoe umrijeti od gladi, i mene osramotiti,
vjerujui da bih i ja mogao sudjelovati u takvoj podlosti.642 Ja ne vjerujem da e
izgubiti ivot: tolike prijatelje ima u Palai i izvan nje; ali ako ga ve mora izgubiti,
budi siguran da nee upotrijebiti mene kao slugu da ti ga oduzmem, nego e to na drugi
nain uiniti, jer ne elim uprljati ruke niijom krvlju, a najmanje tvojom kad me nikada
nisi uvrijedio. Stoga budi dobre volje, uzmi hranu i ostani iv prijateljima i domovini. A
da to s veim pouzdanjem moe uiniti, i ja u s tobon jesti istu hranu. - Ove rijei
posvema umirie Cosima; i sa suzama u oima zagrli i poljubi Federiga, te mu ivim i
snanim rijeima zahvali za takvu milosrdnu i ljubaznu uslugu, obeavi da e mu biti
veoma haran ako mu srea ikada za to prui prigodu. Poto se Cosimo donekle umiri, a
o njegovu se sluaju raspravljalo meu graanima, dogodi se te Federigo, da mu ugodi,
dovede sa sobom na veeru nekog gonfalonijerova slugu, aljiva i vesela ovjeka po
imenu Farganaccio. I pred kraj veere Cosimo, koji se htjede okoristiti njegovim
dolaskom, jer ga vrlo dobro poznavae, dade znak Federigu da ode. Dosjetivi se
razlogu, ovaj se uini kao da ide po neto ega nedostajae na veeri; i kada ovi ostadoe
sami, nakon nekoliko ljubaznih rijei upuenih Farganacciu, Cosimo mu dade zalog i
zadui ga da ode ravnatelju bolnice Santa Maria Nuova po tisuu sto dukata: stotinu
neka uzme za se, a tisuu neka odnese gonfalonijeru; i neka ga zamoli da pod potenom
izlikom doe k njemu na razgovor. Ovaj prihvati zadatak: novci se isplatie; zbog toga
Bernardo postade ovjeniji: i poslije toga Cosimo bjee prognan u Padovu, protiv volje
gospara Rinalda koji ga htjede unititi. Jo bjee prognan Averardo i mnogi iz kue
Medicija; i s njima Puccio i Giovanni Pucci.643 A da bi uplaili one koji bijahu
nezadovoljni Cosimovim progonstvom, dadoe ovlast Osmorici od strae i kapetanu
naroda.644 Nakon tih odluka, na dan 3. listopada 1433. izae Cosimo pred lanove
Sinjorije koji mu priopie progonstvo, dajui mu savjet da se tome pokori ako ne eli
da se jo otrije postupi protiv njega i njegove imovine. Vesela lica Cosimo prihvati
progonstvo, tvrdei da e rado ivjeti gdje god ga ta Sinjorija poalje. I zamoli da mu
obrane ivot, kad su mu ga ve sauvali; jer dou da su na Trgu mnogi eljni njegove
krvi.645 Ponudi k tome, gdje god bude, sebe i sve to ima gradu, narodu i Sinjoriji. Njega
umiri gonfalonijer i zadra ga u Palai dok ne pade no. Zatim ga povede svojoj kui,
veera s njim i naredi da ga mnogi orunici otprate u progonstvo. Kuda god proe,
Cosimo bjee primljen s poastima, a Mleani su ga javno pohodili, astei ga ne kao
prognanika nego kao da je uzdignut na najvii poloaj.646
30.
Kad Firenca ostade udova za takvim i tako openito obljubljenim graani
nom, svatko se zgranu; i jednako se bojahu oni koji pobijedie i oni koji bjehu
pobijeeni. Stoga gospar Rinaldo, slutei svoju zlu sudbinu, da ne iznevjeri sebe i
642 Opis ovih dogaaja ostavio je sam Cosimo u rukopisu pod naslovom R icordi di Cosim o, a preuzima ga
G. Cavalcanti.
643 Averardo je bio prognan na 10 godina u Napulj, njegov sin Giuliano u Rim, Lorenzo u Veneciju, a Orlando
Medici, sin Guccija, na pet godina u Anconu.
644 Ovlast osmorice se bavila pravosuem, a sjedite joj je bilo u palai gradonaelnika. Ovlast osmorice je
donosila sudske presude ne samo u krivinim procesima, ve i u sluaju urote protiv drave, za to je bio optuen
Cosimo. Vidjeti o tome jo i Rasprave o p rv oj d ekad i Tita Livija, I, 49.
645 Intranzigentne je poticao i Ormanno Albizzi, Rinaldov sin.
646 Cosimo je dobro doekan u Pistoji, u Modeni i Ferrari, a u Veneciju je stigao 11. listopada, da bi odsjeo u
Padovi sa svojim pristaama. Veneciji je Cosimo poklonio 15.000 dukata, da bi se oduio za gostoprimstvo.

165

stranku, okupi mnoge graane prijatelje i ree im da vidi kako se sprema njihova
propast, jer su dopustili da ih svladaju molbe, suze i novci njihovih neprijatelja.647 I nisu
bili svjesni da e uskoro zatim oni morati moliti i plakati, i da njihove molbe nee biti
usliane, a nikoga nee nai da ga ganu njihove suze; a od uzetog novca vratit e
glavnicu i platiti kamate u mukama, smrti i progonstvu. I da bi im mnogo bolje bilo da
su mirovali, nego to su Cosima ostavili na ivotu a njegove prijatelje u Firenci; jer se
velikai ili ne smiju dirati ili ih valja unititi kad se dirnu.648 I da ne vidi drugog izlaza
nego da ojaaju u gradu, pa kad se osvijeste neprijatelji, a uskoro e se osvijestiti, da ih
mogu orujem protjerati kad ih na uljudan nain nisu mogli prognati. I da nema
drugoga lijeka do onoga to ga je davno prije spominjao: pridobiti velikae dajui im i
preputajui im sve asti u gradu, i ojaati s tom strankom, budui da su njihovi
protivnici jaki s pukom.649 I kako e zbog toga njihova stranka biti to snanija to u njoj
bude vie ivota, vie vrline, vie duha i vie povjerenja; tvrdei da ne vidi, ako ne
prihvate taj posljednji i pravi lijek, na koji se drugi nain moe sauvati vlast meu
tolikim neprijateljima, i da nazire skoru propast njihove stranke i grada. Tome se
oduprije Mariotto Baldovinetti, jedan od okupljenih, dokazujui da je nepodnoljiva
oholost velikaa i njihova narav; i da ne treba hitati pod njihovu sigurnu tiraniju, da bi
se izbjegle dvojbene opasnosti od puka. Tada se gospar Rinaldo, videi da se ne slua
njegov savjet, poali na nesreu koja zadesi njega i njegovu stranku, okrivljujui za sve
vie nebesa, koja tako hoe, nego ljudsko neznanje i sljepou. Dok su stvari dakle tako
stajale, i nita se potrebno nije poduzimalo, pronae se neko pismo to ga gospar
Agnolo Acciaiuoli napisa Cosimu, pokazujui mu kako je grad njemu naklonjen i
savjetujui mu da uznastoji ne bi li se poveo kakav rat, te da se sprijatelji s Nerijem
Ginom;650 jer smatrae, im gradu ustrebaju novci, nee se nai nikoga da mu ih prui,
pa e se u graanima obnoviti uspomena na njega i elja da mu se dopusti povratak; a
ako se Neri odijeli od gospara Rinalda, njihova e stranka toliko oslabiti da nee biti
sposobna obraniti se. Zbog toga pisma, kada doe u ruke poglavarstvu, bijae uhvaen
gospar Agnolo, muen na konopu i poslan u progonstvo.651 Ali ni taj primjer nije
nimalo suzbio raspoloenje u korist Cosima. Bijae se ve napunila gotovo godina od
dana kad Cosimo ode u progonstvo, i potkraj kolovoza 1434. zapade drijebom da
gonfalonijer za idua dva mjeseca bude Niccolo Cocco, a s njim i osam Cosimovih
pristaa postade lanovima Sinjorije; tako takva Sinjorija uplai gospara Rinalda i svu
njegovu stranku. I budui da prije preuzimanja poglavarstva lanovi Sinjorije ostaju tri
dana bez vlasti, gospar Rinaldo se opet sastade s voama svoje stranke; i najavi im
sigurnu i blisku opasnost; i da je jedini spas pograbiti oruje i natjerati Donata Vellutija,
koji tada obnaae ast gonfalonijera, da sazove narod na Trg, imenuje novu ovlast, lii
nove lanove Sinjorije poglavarstva i odredi druge, koji odgovaraju dravi, te da se
spale izborne torbe i da se nove listine ispune prijateljima.652 Mnogi prosudie da je ta

647 29. rujna je, pored izgnanstva, donijeta presuda po kojoj se Mediejciraa dodjeljuje plemstvo, to je znailo da
su automatski nepodobni za izbor na bilo koju javnu funkciju. Meutim, najvanija mjera nije bila donesena, a to je
oduzimanje imanja. Tako je zahvaljujui korupciji Cosimo mogao spasiti glavu i imanje. Za nagradu je Bernardo
Guadagni dobio mjesto kapetana u Pisi nakon to mu je istekao mandat gonfalonijera.
648 Usp. Rasprave o prvoj d ekad i Tita Livija, II, 23, i III, 6, i O nainu k a k o se postupilo prem a pobun jenom
narodu Valdichiane.
649 Vidjeti Firentinske povijesti, IV, 9.
650 Neri, sin Gina Capponija.
651 U oujku 1434. poslat je Acciaiuoli u progonstvo, nakon muenja, u Cosenzu ili na Levant, po vlastitom
izboru. Acciaiuoli se pridruio svojoj porodici koja je vladala u Kefaloniji.
f,s2 Vidi se da Olbizzi i njegovi nisu bitno izmijenili politiki sistem nakon progonstva Cosima, te da oligarhija
nije uspjela skriti otpor puana koji su, opet, igrali na kartu Cosima protiv instauracije oligarhijske tiranije.

166

odluka sigurna i potrebna, a mnogi drugi da je previe nasilna i da nalae prevelik teret.
A meu onima kojima se ne svidje bijae gospar Palla Strozzi, ovjek miran, plemenit i
ovjean, vie sklon prouavanju knjievnosti nego obuzdavanju neke stranke ili
suzbijanju graanske nesloge. I ree da lukave ili smione odluke u poetku izgledaju
dobre, ali u provedbi postaju teke a na svretku tetne; i da vjeruje kako e strah od
vanjskih ratova, jer vojvodina vojska bijae u Romanji na naim granicama, nagnati
Sinjoriju da se vie bavi njima nego unutranjom neslogom;653 ipak, kad se bude vidjelo
da ele neto mijenjati (to ne mogu uiniti a da se ne dozna), uvijek e biti vremena da
se late oruja i provedu ono to misle da je nuno za ope dobro; a kad se to zbog nude
uini, proi e uz manje uenje naroda i uz manje njihovih tegoba. Stoga odluie da se
novim lanovima Sinjorije dopusti nastup i da se bdije nad njihovim ponaanjem; i im
se douje ita protiv njihove stranke, da svatko zgrabi oruje i doe na trg San
Pulinari,654 koji je blizu Palae, odakle e zatim moi krenuti kamo budu mislili da je
potrebno.
31.
Poto donesoe ovaj zakljuak, nova Sinjorija preuze poglavarstvo; a gonfalo
nijer, da bi stekao ugled i zaplaio one koji su kanili da mu se odupru, osudi svoga
prethodnika Donata Vellutija na zatvor kao ovjeka koji se okoristio dravnim novcem.
Poslije toga iskua drugove jesu li za Cosimov povratak; i naavi ih sklone tome,
porazgovara s onima koje smatrae glavarima stranke Medicija, pa kad ga oni zagrijae,
zovnu gospara Rinalda, Ridolfa Peruzzija i Niccoloa Barbadora, kao prvake protivne
stranke. Poslije toga poziva pomisli Rinaldo da se vie ne smije oklijevati; pa izae iz
kue s velikim brojem orunika; njemu se odmah pridruie Ridolfo Peruzzi i Niccolo
Barbadoro.655 Meu njima bijahu i mnogi drugi graani, te mnogo plaenika koji se
nalaahu u Firenci bez slube; i svi se prema dogovoru zaustavie na trgu San Pulinari.
Gospar Palla Strozzi, premda okupi dosta vojnika, ne izae; slino uini gospar
Giovanni Guicciardini; stoga gospar Rinaldo posla da ih zovnu i da ih ukore to kasne.
Gospar Giovanni odgovori da e dovoljno nakoditi neprijateljskoj stranci ako, ostajui
kod kue, zadri brata Piera da ne poe u pomo Palai; gospar Palla, nakon mnogih
poslanstava koje mu spremie, doe jaui na San Pulinari, s dva pjeaka i nenaoruan.
Njemu gospar Rinaldo izae u susret i estoko ga ukori zbog nemara; i da se nije
pridruio ostalima zbog pomanjkanja vjere ili zbog pomanjkanja hrabrosti; te da i
jedan i drugi taj razlog mora biti daleko od ovjeka koji eli da ga smatraju onakvim
kakvim njega smatraju. I da se vara ako vjeruje kako e mu neprijatelji, ako pobijede,
oprostiti ivot ili progonstvo zato to nije izvrio svoju dunost prema stranci. A to se
tie njega, ako se dogodi kakva nesrea, imat e zadovoljstvo to nije uskratio savjeta
prije opasnosti i snage u opasnosti; ali e se njemu i drugima udvostruiti neugodnosti
kad pomisle da su tri puta izdali domovinu: prvi put kad su spasili Cosima; drugi put
kad nisu posluali njegove savjete; trei put tada, kad joj nisu pomogli orujem. Na te
rijei gospar Palla ne odgovori nita to bi razumjeli ljudi oko njega; nego mrmljajui
okrenu konja i vrati se kui. lanovi Sinjorije, saznavi da su gospar Rinaldo i njegova
stranka pograbili oruje, i videi da su naputeni, naredie da se zakljua Palaa, jer ne
653 Meunarodni poloaj Firence u meuvremenu se pogorao. Rim i pokrajina Marche pobunili su se protiv
pape Eugena IV, koji se morao skloniti u Firencu; u Bologni je izbila pobuna koju je podravao Filippo Maria Visconti, a
udruena vojska Venecije i Firence pod zapovjednitvom Niccoloa da Tolentina i Gattamelate doivjela je poraz kod
Imole 28. kolovoza.
654 Trg SantApollinare.
655 26. rujna 1434. Sinjorija, u kojoj je bio i Luca di Buonaccorso Pitti, pozva Albizzija, Peruzzija i Barbadora, s
namjerom da ih optui za kovanje urote kojom se htjelo sprijeiti novoj Sinjoriji da preuzme svoje zakonite ovlasti.

167

znadoe to bi odluili i uinili. Ali dok gospar Rinaldo oklijevae doi na Trg, ekajui
one snage koje ne stigoe, izgubi priliku da pobijedi, i njih ohrabri da se snau, a
mnogim graanima omogui da odu do njih i dadu im savjet kako bi stupili u pregovore
da se odloi oruje. Pooe dakle neki manje sumnjivi,656 u ime Sinjorije, do Rinalda; i
rekoe da Sinjorija ne zna zato nastadoe ti pokreti, i da nikada nije pomiljala da ga
uvrijedi; te ako se i raspravljalo o Cosimu, nije se pomiljalo da ga se vrati; pa ako je to
razlog sumnji, oni e ga razuvjeriti; i neka se udostoje doi u Palau; i lijepo e ih primiti
i udovoljiti svakom njihovu zahtjevu. Te rijei ne promijenie naum gospara Rinalda;
nego ree da se eli osigurati tako da ih razrijei asti; a poslije e se na ope dobro
preurediti grad. Ali se uvijek dogaa, kad su vlasti jednake a miljenja razliita, da se
neke stvari esto okrenu na dobro. Ridolfo Peruzzi, ganut rijeima tih graana, ree da
on ne ite nita drugo nego da se ne vrati Cosimo; i poto je to postignuto, za njega je
pobjeda dovoljna; i ne eli ispuniti grad krvlju da bi je poveao; i zato hoe posluati
Sinjoriju. I poe sa svojom vojskom do Palae, gdje ga radosno primie. Dakle,
zaustavljanje gospara Rinaldija na San Pulinariju,657 pomanjkanje hrabrosti u gospara
Palle i Ridolfov odlazak otee gosparu Rinaldu pobjedu u tom pothvatu; i poe se
smanjivati onaj prvi ar u duama graana koji uza nj pristajahu. Tome se jo pridoda
utjecaj pape.
32. Prebivae papa Eugen u Firenci, poto ga narod progna iz Rima.658 Doznavi
za ove bune, pomisli on da ih je duan stiati, pa posla gospara Giovannija Vitelleschija,659 patrijarha i velikog prijatelja gospara Rinalda, s molbom da doe k njemu; jer
njemu nee uzmanjkati ni utjecaja ni vjere da mu prui zadovoljstvo i sigurnost kod
Sinjorije, bez krvi i stradanja graana. Poto dakle gospar Rinaldo povjerova prijatelju,
poe sa svima pod orujem koji ga slijeahu do crkve Santa Maria Novella, gdje je
stanovao papa. Njemu papa priopi kako mu je Sinjorija dala povjerenje i prepustila da
izgladi svau; i kako e se stvari urediti po njegovoj volji, kad odloi oruje. Poto vidje
ohladnjelost gospara Palle i nepostojanost Ridolfa Peruzzija, a nemae boljeg izlaza,
predade se u njegove ruke, mislei da e ga papa svojim ugledom spasiti. Tada papa
naredi da se javi Niccolou Barbadoru i drugima koji ga vani ekahu da odloe oruje,
jer gospar Rinaldo ostaje kod prvosveenika da pregovara o nagodbi sa Sinjorijom. Na
tu vijest se svi razioe i razoruae.660

33. Kada lanovi Sinjorije vidjee da se njihovi protivnici razoruae, pristadoe

da s papinim posredovanjem uglave nagodbu; a s druge strane potajno poslae po
656 Prema Machiavelliju izgleda da je Sinjorija prela u defenzivu: meutim, za takvo zakljuivanje nema osnove
ni u postojeim dokumentima, ni u svjedoenjima Cavalcantija, ni u kasnijim spisima P. Bracciolinija, S. Ammirata i
drugih. Istina je da su kao posrednici Albizziju upueni Pagolo Rucellai, Niccolo Serragli i Bernardo Giugni.
657 Rinaldo degli Albizzi je, meutim, uza se imao jake snage od gotovo osam stotina naoruanih pjeaka.
Sinjorija je raspolagala s mnogo manje naoruanih ljudi, a na periferiji grada u rajonu Bellosguardo ekale su vojske
Nerija Capponija i Gianozza Pittija da vide kakav e biti ishod pa da se pridrue pobjednicima.
658 Papa je u to doba bio Eugen IV (Gabriel Condulmier), koji je vladao od 1431. do 1447. god. Protjerao ga je
rimski narod na nagovor porodice Colonna i rimskih gibelina, a njegove su zemlje raznijeli Visconti i Francesco Sforza,
kome je morao prepustiti Anconu. Utekao je u Firencu, gdje se smjestio u samostan Santa Maria Novella. Kasnije ga je
Bazelski koncil zbacio i imenovao antipapu Feliksa V (Amadea VIII, savojskog vojvodu).
659 Biskup Recanatija i guverner Marche, u kojoj je izbio ustanak zbog njegove okrutne vladavine. Godine 1435.
postao je nadbiskup Firence, a 1437. kardinal. Bio je prijatelj Albizzija i Cosima Medicija.
660 27. rujna zbio se posljednji pokuaj Barbadora da se situacija razrijei orujem, ali su ustanici popustili na
nagovor pape. Istog dana se Peruzzi pokorio Sinjoriji, a pridruio im se i jedan Albizzi - Luca, koji je bio oenjen jednom
Mediejkom.

168

pjeake iz planine kod Pistoje; i dovedoe ih nou, sa svim ljudstvom pod orujem, u
Firencu; i poto zauzee uporita u gradu, sazvae narod na Trg i odredie novu Ovlast.661
im se ona sastade, povrati u domovinu Cosima i sve druge koji bijahu s njim
prognani; a od neprijateljske stranke protjera gospara Rinalda Albizzija, Ridolfa
Peruzzija, Niccoloa Barbadora i gospara Pallu Strozzija, te mnoge druge graane; i
toliko ih mnogo protjera da ostadoe u Italiji rijetki gradovi gdje ne bijahu poslani u
progonstvo, a i mnogi izvan Italije bijahu puni njih;662 tako se Firenca u toj zgodi lii ne
samo estitih ljudi nego i bogatstva i proizvodnje. Papa se jako ozlovolji kad vidje toliku
propast onih koji na njegovu molbu odloie oruje; i raali se nad gosparom Rinaldom
zbog nepravde koju mu nanesoe uz njegovu zadanu vjeru; i potae ga na strpljivost i
nadu u dobro zbog promjenljivosti sree. Njemu gospar Rinaldo odgovori: - Premala
vjera onih koji su mi morali vjerovati i prevelika moja vjera u vas upropastie mene i
moju stranku; ali ja vie korim sebe nego ikoga drugoga, jer povjerovah da me u mojoj
domovini moete zadrati vi koji ste protjerani iz svoje. A hirove sam sree dovoljno
iskusio; i kako sam se malo uzdao u blagostanje, tako me i nesree jo manje ojauju; i
znam da e mi se nasmijeiti kad je bude volja; ali ako je nikada ne bude volja, uvijek u
malo cijeniti ivot u gradu gdje manje mogu zakoni nego ljudi; jer je poeljna ona
domovina u kojoj se zajameno moe uivati u imovini i prijateljima, a ne ona gdje ti
imovinu mogu lako oteti i gdje te prijatelji, strahujui za svoja dobra, naputaju u tvojoj
najveoj nevolji. I uvijek je mudrim i dobrim ljudima manje teko bilo sluati o zlu svoje
domovine nego ga gledati; i mnogo je slavnije biti astan odmetnik nego ropski
graanin. I poto ode prepun srdbe od pape, korei esto sam u sebi svoje odluke i
ohladnjelost prijatelja, poe u izgnanstvo.663 S druge se strane Cosimo, douvi da mu
je osvjetlana ast, vrati u Firencu.664 I rijetko se bijae zbilo da nekoga graanina, kad se
vraae nakon pobjede, njegova domovina doeka s tolikim okupljenim narodom i s
tolikim iskazivanjem naklonosti, s kolikim bjee on doekan na povratku iz progonstva.
I svatko ga drage volje pozdravi kao narodnog dobroinitelja i oca domovine.

661 Udar je izvren nou od 27. na 28. rujna. 28. rujna se sastala Ovlast na poziv Filippa Peruzzija. Tri stotine i
pedeset graana donijelo je odluku da se ponitavaju odluke svih ovlasti od 1393. naovamo, ukinuto je progonstvo
Cosimu i Albertijevima, vraena su sva politika prava i preinaene liste moguih kandidata za vrenje javnih slubi.
Sjednici ove Ovlasti prisustvovali su i papini izaslanici, Vitelleschi, i biskupi iz Tarentasie i Concordie.
662 Oko stotinjak Firentinaca poslano je tada u progonstvo na Rodos, u Avignon i u Dubrovnik, kamo e nakon
1512. pobjei i gonfalonijer Piero Soderini, Machiavellijev zatitnik.
663 3. studenoga otputovao je u Napulj, gdje mu je odreeno boravite.
664 Cosimo Medici je krenuo iz Venecije jo 29. rujna i stigao je u Firencu 6. listopada.

169

PETA KNJIGA
1.
Pokrajine znaju ponajee, u promjenama to ih doivljuju, od reda stii do
nereda, a zatim opet od nereda prijei na red; jer, budui da priroda nije dopustila
svjetovnim stvarima da se ustale, im one dosegnu svoje krajnje savrenstvo, nemajui
vie kamo uzlaziti, treba da silaze; i slino, kad silaze i zbog nereda stignu do zadnje
dubine, ne mogavi vie silaziti, nuno treba da se penju; i tako se uvijek od dobra silazi
do zla, i od zla se uzlazi do dobra.665 Jer vrlina raa spokoj, spokoj dokolicu, dokolica
nered, nered propast; i slino se iz propasti raa red, iz reda vrlina, iz nje slava i dobra
srea. Stoga su razboriti zamijetili kako knjievnost dolazi poslije oruja, i kako se u
pokrajinama i gradovima prvo raaju vojskovoe a poslije filozofi. Jer, poto dobro i
sreeno oruje rodi pobjede, a pobjede mir, ne moe se jakost oruanih duhova
potenijom dokolicom iskvariti nego to je dokolica znanosti;666 niti dokolica moe s
veom i opasnijom prijevarom nego to je ta ui u dobro ustanovljene gradove. A to je
Katon, kad su filozofi Diogen i Karnead, poslani iz Atene kao zastupnici u Senatu, stigli
u Rim, izvrsno spoznao; on je, videi kako ih rimska mlade poinje s divljenjem
slijediti, i znajui kakvo zlo iz te potene dokolice moe zadesiti njegovu domovinu,
odredio da se nijedan filozof ne smije u Rim primiti.667 U meuvremenu poee
propadati pokrajine; zapavi u to stanje, a ljudi se zbog udaraca opametie, opet su se,
kako je reeno, vraale redu, ako ne ostae zaguene nekom izvanrednom silom. Zbog
tih razloga, prvo posredstvom Toskanaca, poslije Rimljana, Italija bijae as sretna a
as bijedna. I premda se poslije na rimskim razvalinama ne uzdie nita to bi je tako iz
njih izvuklo da bi pod nekom vrlom vladavinom mogla slavno opstojati, ipak se pojavi
tolika vrlina u nekima od novih gradova i novih gospodstava to se izmeu rimskih
razvalina rodie, da su se ipak, premda jedni ne vladahu drugima, tako meusobno
slagali i rasporeivali da je oslobodie i obranie od barbara. Meu tim gospodstvima
Firentinci, premda imahu manje podruje, nemahu manje vlasti ni moi;-'dapae,
nalazei se usred Italije, bogati i pripravni na napade, ili su uspjeno odolijevali ratu
povedenom na njih, ili su donosili pobjedu onome uz koga bi pristali. Ako se, dakle,
zaslugom tih novih kneevina ne rodie vremena spokojna u dugu miru, ona ne bjehu ni
pogibeljna zbog estine rata; jer ne moe se tvrditi da je mir ondje gdje kneevine esto
jedna drugu orujem napadaju; ni ratovima se ne mogu nazvati sukobi u kojima se ljudi

665 Omiljena konstrukcija ciklikog dogaanja povijesti, to ga je Machiavelli preuzeo od Polibija. Usp.:
R asprave. .., I, 2. i 39, II, Proslov, III, 43. Vidjeti i: Zlatni magarac, V, 31. i dalje.
666 U originalu: lettere, to ima ire znaenje od prevedenoga pojma knjievnosti, ali ne i moderno znaenje
pojma znanosti.
667 Machiavelli nije poklonik filozofije, poput renesansnih humanista, on je ljubitelj praktine mudrosti, a to je
za nj politika znanost, najvie ovjekovo umijee.

170

ne ubijaju, gradovi ne pljakaju, kneevine ne razaraju: jer ti ratovi toliko oslabie, da

se zapoinjahu bez straha, vodahu se bez pogibelji i okonavahu bez tete.668 Tako se
ona vrlina, koja se u drugim pokrajinama znala ugasiti zbog duga mira, u Italiji ugasila
zbog njihove kukavnosti, kako e se moi jasno spoznati po opisu onoga to se zbivalo
od godine 1434. do 1494; tu e se vidjeti kako se naposljetku iznova otvorio put
barbarima, i kako je Italija iznova pala u njihovo ropstvo. Pa ako se podvizi naih
vladara napolju i kod kue, ne budu, kao podvizi starih, itali s divljenjem zbog njihove
vrline i veliine, moda e to biti zbog drugih njihovih odlika, koje se s nita manjim
divljenjem razmatraju, videi kako su tolike plemenite narode drale na uzdi tako slabe
i loe upravljane vojske. Pa ako se u opisivanju dogaaja to se zbie u ovom
iskvarenom svijetu i ne bude pripovijedalo o jakosti plaenika, ili o vrlini vojskovoe, ili
o graanskoj ljubavi prema domovini, vidjet e se s kakvim prijevarama, s kakvim su
lukavstvima i umijeima vladari, plaenici i glavari republika postupali da bi zadrali
ugled koji ne zasluivahu. A to moda nee biti manje korisno da se upozna nego drevne
zgode, jer ako one potiu slobodarske duhove da ih nasljeduju, ove e ih potaknuti da
od njih bjee i da ih zatiru.669

2.
Oni koji upravljahu Italijom bijahu je doveli u takvo stanje da su svaki mir koji
bi se slogom vladara rodio, malo poslije naruavali oni koji drahu oruje u ruci:670 i
tako, niti su ratom stjecali slavu niti mirom spokojnost. Kad se, meutim, sklopi mir
izmeu vojvode od Milana i saveza, godine 1433, plaenici htjedoe produiti rat pa se
okrenue protiv Crkve. Bijahu tada u Italiji dvije vojnike stranke:671 jednoj je bio voa
grof Francesco, sin Sforze, a drugoj zapovjednici Niccolo Piccino i Niccolo Fortebraccio: tim su se strankama pridruivale gotovo sve talijanske vojske. Od njih je Sforzina
bila na veem glasu, kako zbog grofovih vrlina, tako zbog obeanja vojvode od Milana
da e mu dati svoju vanbranu ker Bianku; nada u to oroenje donosila mu je velik
ugled. Napadoe, dakle, te vojnike stranke, poslije mira u Lombardiji, zbog razliitih
razloga, papu Eugena: Niccolo Fortebraccio bjee potaknut starim neprijateljstvom to
su ga njegovi preci osjeali prema Crkvi; grofa je potaklo astoljublje; i tako Niccolo
napade Rim a grof zagospodari Markom.672 Stoga Rimljani, ne elei rata, prognae
Eugena iz Rima. Pobjegavi uz opasnosti i tekoe, stie on u Firencu,673 gdje,
razmotrivi opasnost u kojoj se nae, i vidjevi da su ga napustili vladari koji se zbog
svojih razloga ne htjedoe iznova laati oruja to ga s najveom eljom bjehu odloili,
uglavi sporazum s grofom i prepusti mu gospodstvo nad Markom, premda je grof
nepravdi to ju je zauzeo dodavao i prezir, jer je, potpisujui pisma svojim zastupni
cima, govorio latinskim rijeima, po talijanskom obiaju: Iz naeg Girfalco Firmano,
pozivam Petra i Pavla. I nije bio zadovoljan preputanjem zemalja, nego je elio da bude
668 Primjer estog pretjerivanja o neefikasnosti ratova plaenika: u IV knjizi tako je prikazao bitku kod Zagonare
(1424) kao farsu u kojoj su poginula samo tri konjanika, i to zato to su s konja pali u ivo blato; u-V knjizi tako e proi
poznata (po Leonardovim i Michelangelovim unitenim freskama u Palazzo Vecchio) bitka kod Anghiarija, 1440.
Preutio je prave podatke o gubicima jer se nisu uklapali u njegovu namjeru. Usp.: Vladar, XII.
669 Usp.: Vladar, XIV.
670 Tj. kondotjeri.
671 Dva stila ratovanja. Usp.: Vladar, XII.
672 Nakon mira u Ferrari, u travnju 1423, Fortebraccio je napao Rim i osvojio Tivoli. Sforza je iskoristio
nezadovoljstvo stanovnitva prema papinu namjesniku Vitelleschiju i zauzeo Anconu, Osimo, Recanati i okolicu.
673 U oujku 1434. papa je priznao Sforzinu vlast u Marchi. Piccinino se uputio u pomo Fortebracciu u
dogovoru s Viscontijem. U Rimu je izbila pobuna 29. svibnja, pred kojom je papa pobjegao u Firencu, a odande u
Bolognu (1436).

171

proglaen vojskovoom Crkve; i sve mu bjee ugoeno:674 toliko se Eugen vie bojao
opasna rata nego sramotna mira. Poto tako grof postade papin prijatelj, poe goniti
Niccoloa Fortebraccia, te meu njima uslijeie po zemljama Crkve, u toku mnogih
mjeseci, razliiti sukobi, koji svi nanesoe vie tete papi i njegovim podanicima, nego
onima koji su vodili rat; stoga se meu njima, posredstvom vojvode od Milana, sklopi
ugovor o primirju, po kojemu i jedan i drugi ostadoe vladari u zemljama Crkve.

3.
Kad se taj rat u Rimu ugasi, nanovo ga razbukta Battista Canedolo u Romanji.
On u Bologni ubi neke lanove obitelji Grifoni, a papina upravitelja675 i druge svoje
neprijatelje progna iz grada; a da bi silom zadrao taj grad, obrati se za pomo Filippu;
a papa, da bi se osvetio za nepravdu, zatrai je od Mleana i Firentinaca. I jednom i
drugom oni pomogoe, te se uskoro u Romanji naoe dvije velike vojske. Kapetan
Filippove bijae Niccolo Piccino; mletakim i firentinskim ljudstvom zapovijedahu
Gattamelata676 i Niccolo Tolentino; i zametnue boj blizu Imole; u njemu Mleani i
Firentinci doivjee poraz, a Niccolo Tolentino bjee poslan vojvodi u suanjstvo; on, ili
od vojvodine podmuklosti, ili od boli zbog pretrpljene nevolje, za nekoliko dana umrije.
Poslije te pobjede vojvoda, bilo zato to oslabi u minulim ratovima, bilo zato to
povjerova da e savez poslije toga poraza predahnuti, ne nastavi za vojnom sreom,
nego dade vremena papi i saveznicima da se ponovo ujedine. Oni za svoga kapetana
izabrae grofa Francesca,677 pa krenue u pohod da protjeraju Niccoloa Fortebraccia iz
zemalja Crkve, da vide mogu li okonati taj rat to ga zapoee u korist prvosveenika.
im Rimljani vidjee da je papa junaan na bojnom polju, zatraie da s njim sklope
mir; i dobie ga, i primie jednog njegova povjerenika. Izmeu ostalih gradova Niccolo
Fortebraccio posjedovae Tiboli, Montefiasconi, Citta di Castello i Ascesi. Ne mogavi
opstati u borbi, Niccolo se bjee sklonio u taj grad; tu ga grof opsjede; i poto se opsada
otegnu, jer Niccolo se muki branio, uini se vojvodi da mu valja ili pomrsiti tu pobjedu
savezu, ili se pripremiti da poslije nje brani svoje posjede. elei stoga odvratiti grofa od
opsade, zapovjedi da Niccolo Piccino preko Romanje prijee u Toskanu; nato savez,
sudei da je potrebnije obraniti Toskanu nego zauzeti Ascesi, naredi grofu da Niccolou
zaprijei prolaz; a on ve bijae sa svojom vojskom u Forliju. S druge strane grof krenu
sa svojim ljudstvom i stie u Cesenu, poto bratu Lioneu ostavi rat u Marki i brigu o
svojim posjedima. I dok Piccino nastojae da proe, a grof da ga sprijei, Niccolo
Fortebraccio napade Lionea, i s velikom slavom zarobi njega i ljudstvo mu opljaka;
nastavi pobjedonosno i s istim poletom zauze mnoge gradove u Marki. Taj dogaaj
jako oalosti grofa, jer pomisli da je izgubio sve svoje posjede; pa ostavivi dio vojske
protiv Piccina, s ostatkom krenu u susret Fortebracciu, te se s njim sukobi i pobijedi ga;
u tom porazu Fortebraccio ostade zasunjen i ranjen; i od te rane umrije. Ova pobjeda
vrati papi sve gradove to mu ih Niccolo Fortebraccio bjee oteo, i natjera vojvodu od
Milana da ite mir; on se uglavi posredstvom Niccoloa da Estija, markiza od Ferrare.678
Njime se gradovi to ih vojvoda zauze u Romanji vratie Crkvi; i vojvodina se vojska
vrati u Lombardiju; a Battista Canedolo, kako se dogaa svima onima koji snagom i
vrlinom drugih dre neki posjed, kad ode vojvodina vojska iz Romanje, ne mogavi se
674 Papa je obnovio ugovor sa Sforzom u studenome 1434.
675 Mare Condulmier, biskup Avignona.
676 Kondotjer Erasmo da Narni, zvan Gattamelata, ovjekovjeen u Donatellovu spomeniku u Padovi. Tu je bitku
opisao Ammirato, navodei da se od 9000 vojnika saveznike vojske spasilo samo 1000 konjanika.
677 U lipnju 1435. Sforza je izabran za vrhovnog zapovjednika saveza.
678 20. kolovoza 1435. u Ferrari.

172

svojom snagom i vrlinom odrati u Bologni, pobjee iz nje; tamo se vrati voa
protivnike stranke, gospar Antonio Bentivoglio.679

4.
Sve se te stvari dogodie u vrijeme Cosimova progonstva. Poslije njegova
povratka, oni koji ga vratie i mnogi oteeni graani namislie, ne obzirui se ni na to,
osigurati svoj poloaj. A Sinjorija koja preuze slubu u studenom i prosincu,680
nezadovoljna onim to njezini prethodnici uinie u korist stranke, produi i promijeni
mnoga progonstva,681 i mnoge nanovo protjera; a graanima nisu toliko kodila
stranaka nagnua, koliko bogatstva, rodbina i privatna neprijateljstva. A da je uz tu
proskripciju i krv potekla, bila bi slina proskripcijama Oktavijana i Sule;682 i ipak se
ponegdje i krvlju obojila, jer bjee smaknut Antonio, sin Bernarda Guadagnija, a etiri
druga graanina, meu kojima bjehu Zanobi Belfrategli i Cosimo Barbadori, kad
prijeoe granicu i naoe se u Mlecima, Mleani, drei vie do Cosimova prijateljstva
nego do svoje asti, poslae mu ih kao sunje, te ovi bijahu muki umoreni. Taj dogaaj
donese velik ugled stranci i jo vei strah neprijateljima, uzevi u obzir da tako mona
republika prodade svoju slobodu Firentincima; a vjerovalo se da je to uinjeno ne toliko
da se pomogne Cosimu koliko da se podjare stranke u Firenci, i da se krvlju rascjep
naega grada jo pogora; jer Mleani ne vidjee drugog takmaca svojoj veliini osim
jedinstva Firence. Poto se dakle grad otrese neprijatelja i bojazni za vlast, stadoe
nagraivati novu vojsku da bi im stranka bila jaa: pa obitelj Alberti i sve druge
prognanike vratie u domovinu; sve velikae, osim veoma rijetkih iznimki, svrstae u
puki stale; prognaniku imovinu podijelie izmeu sebe po niskim cijenama. Poslije
toga ojaae se zakonima i novim odredbama, i nainie nova glasanja, izvukavi iz
torbi neprijatelje i napunivi ih svojim prijateljima. I poueni propau protivnika,
sudei da za postojano uvrenje njihove vlasti nisu dovoljna probrana glasanja,
namislie da slube koje imaju vlast nad krvlju zauvijek pripadnu prvacima njihove
stranke; i zato htjedoe da nadzornici pri novom glasanju, zajedno sa starom Sinjorijom, imadnu ovlatenje da biraju novu; dadoe osmorici od strae vlast nad krvlju;
odredie da se prognanici, nakon isteka vremena, ne mogu vratiti ako se prije od
lanova Sinjorije i odbora, kojih ima trideset sedam na broju, njih trideset etiri ne sloe
s njihovim povratkom; zabranie da se njima pie i da se od njih pisma primaju; a svaka
rije, svaki mig, svaki postupak koji se na bilo koji nain ne bi svidio onima koji
vladahu, estoko se kanjavao. Pa ako u Firenci ostade ita sumnjivo to ove kazne ne
zahvatie, to potpade pod udar nameta to se iznova nametnue;683 i za kratko vrijeme,
poto protjerae i osiromaie svu neprijateljsku stranku, uvrstie oni svoju vlast. A da
im ne bi uzmanjkalo pomoi izvana, i da bi je uskratili onima koji se spremahu da im
nakode, povezae se s papom, Mleanima i vojvodom od Milana u obrani vlasti.684

679 U prosincu 1435.

680 Godine 1434.
681 Rinaldo i Ormanno Albizzi su isprva bili prognani na osam godina, ali im je kazna produena na deset
godina, a prebivalite im je odreeno u Napulju i Gaeti. Palla Strozzi je bio na deset godina prognan u Padovu.
682 Oktavijan August (6314. god. pr. n. e.) i Lucije Kornelije Sula (138-78. god. pr. n. e.), oba poznata po
masovnom istrebljenju svojih protivnika. Sula se za svoje prve diktature (82-79. god. pr. n. e.) koristio proskripcijama,
javnim popisima politikih protivnika osuenih na smrt, progonstvo ili konfiskaciju. Meutim, masovne proskripcije
uveli su Pompej, Cezar i Kras.
683 Godine 1441. uveden je progresivni porez na imovinu, koji je iznosio 10% svih pokretnih i nepokretnih
posjeda, tzv. decima scalata.
684 U kolovozu 1435.

5. Dok takvo, dakle, stanje potraja u Firenci, umrije napuljska kraljica Ivana, i
oporuno ostavi Rinierija Anuvinca batinikom Kraljevstva. Tada se na Siciliji nalazio
Alfonso, kralj Aragonije;685 on se, zbog prijateljstva s mnogim barunima, spremae
zauzeti to kraljevstvo. Napoletanci i mnogi baruni bijahu na strani. Rinierija; papa, s
druge strane, ne eljae da ga zauzme ni Rinieri ni Alfonso, nego je htio da njime
upravlja neki njegov namjesnik. Uto Alfonso stie u Kraljevstvo, i primi ga vojvoda od
Sesse;686 tu on dovede o svom troku neke knezove, s nakanom (jer njegova bjee
Capua, koju knez od Taranta68/ drae u ime Alfonsa) da prisili Napoletance da mu
uine po volji; i posla vojsku da napadne Gaetu koja bijae na strani Napoletanaca;
zbog toga Napoletanci zatraie pomo od Filippa. Ovaj nagovori Genoveane da se
prihvate toga pohoda; oni, ne samo da ugode vojvodi, svom vladaru, nego da spase
svoju trgovaku robu to je imahu u Napulju i Gaeti, opremie silno brodovlje. S druge
strane Alfonso, douvi to, povea svoje i glavom poe u susret Genoveanima; i poto
se sukobie iznad otoka Ponza,688 aragonsko brodovlje bjee razbijeno, a Alfonsa,
zajedno s mnogim knezovima, zarobie Genoveani i predadoe u ruke Filippu. Ta
pobjeda ustrai sve knezove u Italiji koji se pribojavahu Filippove moi, jer prosudie da
mu se prua velika prilika da zagospodari svime. Ali on (toliko su razliita miljenja
ljudi) donese odluku posvema oprenu tome miljenju. Alfonso bijae lukav ovjek, pa
im uzmoe govoriti s Filippom, pokaza mu koliko se vara to je sklon Rinieriju a
nesklon njemu; jer Rinieri, kad postane kralj Napulja, mora se svim silama potruditi da
Milano pripadne kralju Francuske, da bi mu bila blizu pomo i da ne mora iskati, kad
ga pritisne nevolja, da se otvori put onome tko mu pohita u pomo; a to ne moe
drugaije osigurati nego njegovom propau, postigavi da ta drava pripadne Francu
skoj. A suprotno bi se dogodilo kad bi on bio vladar dolje; jer ne bojei se drugoga
dumanina do Francuza, on nuno mora voljeti i tovati te napose sluati onoga tko
moe njegovim dumanima otvoriti put; i zato bi kraljevski naslov pripao Alfonsu, ali
vlast i mo bi pripale Filippu. Zato valja mnogo vie njemu nego Alfonsu razmotriti
opasnosti od jedne odluke i korist od druge, ako mu moda nije drae zadovoljiti jedan
svoj hir, nego zatititi svoj poloaj; jer u jednom sluaju on e biti vladar i slobodan, a u
drugom, nalazei se izmeu dvaju veoma monih vladara, ili e izgubiti poloaj, ili e
trajno ivjeti u tjeskobi, te e ih poput roba sluati. Toliko se ove rijei dojmie
vojvodina duha da on, promijenivi odluku, oslobodi Alfonsa i asno ga otpremi u
Genovu, a odatle u Kraljevstvo.689 On se preseli u Gaetu koju, im se doznalo za
njegovo osloboenje, bjehu zauzeli neki plemii, njegovi sljedbenici.690

6. Genoveani, videi kako vojvoda, ne potujui njih, oslobodi kralja, i da on

stee ast uz njihovu pogibao i o njihovu troku, i kako njemu ostade hvala za
osloboenje a njima nepravda za zarobljenje i poraz, svi se razgnjevie na njega. U
gradu Genovi, kad ivi u slobodi, bira se slobodnim glasanjem poglavar, kojega zovu
dudom, ne zato da bude vrhovni vladar, ni da on sam odluuje, nego da kao glavar

685 Ivana II umrla je 11. veljae 1435, a naslijedio ju je Rene Anuvinac, zvan Dobri; mlai brat Ludovika III
Anuvinca, koji je umro 1434, a kojega su pape priznale napuljskim kraljem; Alfons I Aragonski, zvan Velikoduni,
kraljevao je Napuljem od 1442. do 1458. god.
686 Giovanni Antonio Marzano.
687 Gian Antonio Orsini.
688 5. kolovoza 1435.
689 Osim toga, milanski vojvoda je vratio Alfonsu brodove koje su Genoveani zarobili kod otoka Ponza.
690 U prosincu 1435. Gaetu je zauzeo Alfonsov brat Pierre.

174

preporuuje to bi slube i vijea trebalo da odlue. U tom gradu ima mnogo plemenitih
obitelji, koje su toliko mone da se teko pokoravaju vlasti poglavarstava. Monije od
svih drugih su obitelji Fregosa i Adorna: od njih potjeu rascjepi toga grada i krenje
graanskih odredbi; jer preotimajui jedni drugima ovu kneevinu, ne uljueno nego
najvie puta orujem, slijedi da je jedna stranka uvijek potlaena a druga vlada; a
ponekad se dogodi da oni koji ostanu lieni svojih slubi prizivlju tuinske vojske, pa
svoju domovinu kojom ne mogu oni vladati podvrgavaju tuinskoj vlasti. Odatle se
raalo i raa da oni koji vladaju u Lombardiji, najee i Genovom upravljaju, kako se
zbilo onda kad je Alfonso od Aragonije bio zarobljen. A meu prvim Genoveanima
koji prouzroie da ona potpadne pod Filippa bijae Francesco Spinola; on, nedugo
zatim poto svoju domovinu vre u ropstvo, kako u slinim sluajevima uvijek biva,
postade sumnjiv vojvodi. Stoga on, uvrijeen, gotovo dobrovoljno izabra progonstvo u
Gaeti; nalazei se tu u asu kad se zgodi pomorska bitka s Alfonsom, i iskazavi se
junakim uslugama u tom podvigu, uini mji se da je ponovo postao toliko zasluan
kod vojvode da bi mogao, u ime nagrade za svoje zasluge, bar spokojno prebivati u
Genovi. Ali videi da vojvoda i dalje sumnja, jer ne mogae vjerovati da onaj tko nije
volio slobodu svoje domovine voli njega, odlui iznova okuati sreu i odjednom vratiti
domovini slobodu a sebi slavu i sigurnost, sudei da sa svojim graanima nema drugoga
izlaza nego da postupi tako da se odande odakle se rodila rana rodi njezin lijek i
zdravlje. I videi da protiv vojvode vlada sveopa mrnja zbog osloboenja kralja,
prosudi da je zgodno vrijeme da ostvari svoje naume; i priopi tu svoju nakanu nekima
za koje je znao da su istoga miljenja, te ih ponuka i nagovori da ga slijede.

7. Bijae osvanuo slavan dan svetog Ivana Krstitelja,691 kad Arismino, novi
namjesnik to ga posla vojvoda, ue u Genovu; i kad ve ue, u pratnji starog
namjesnika Opicina692 i mnogih Genoveana, Francesco Spinola ne htjede vie odga
ati, te izae iz kue naoruan, zajedno s onima koji pristadoe uz njegovu odluku; i
kad se nae na trgu ispred svoje kue, kliknu ime slobode. Divno bijae vidjeti s
kolikom spremnou onaj narod i oni graani dojurie; tako nijedan od onih koji, bilo
zbog osobne koristi bilo zbog kojega drugog razloga, bijahu uz vojvodu, ne samo da
nemae vremena zgrabiti oruje nego jedva se mogae odluiti na bijeg. Arismino se s
nekoliko Genoveana to bijahu s njim skloni u tvravu koja bijae pod vojvodinom
straom; Opicino, pretpostavljajui da e moi, ako pobjegne u Palau gdje imae dvije
tisue orunika pod svojim zapovjednitvom, ili se spasiti ili osokoliti prijatelje da se
brane, udari tim putem, ali prije nego to stie na trg bijae ubijen i razuen na mnogo
dijelova i po svoj Genovi razvuen. I vrativi svom gradu slobodna poglavarstva,
Genoveani za koji dan zauzee katel i ostale tvrave to ih zaposjede vojvoda, te se
posvema oslobodie od jarma vojvode Filippa.

8. Takav razvoj dogaaja, koji u poetku zgranue talijanske vladare jer se bojahu
da e vojvoda postati prejak, prui im nadu da ga mogu obuzdati, kad vidjee kakav im
konac bjee; pa usprkos nanovo sklopljenu savezu, Firentinci i Mleani se pomirie s
Genoveanima.693 Stoga se gospar Rinaldo Albizzi i druge firentinske izbjeglike voe,
691 Genoveki ustanak izbio je na dan sv. Ivana Evanelista, 27. prosinca 1435, a ne sv. Ivana Krstitelja.
Vojvodin namjesnik zvao se Erasmo Trivulzio.
692 Opicino dAlzate.
693 Savez Firence i Genove sklopljen je u svibnju 1436, a sporazum Firence s Venecijom u kolovozu 1435. god.

175

videi da su se stvari poremetile i da je svijet promijenio lice, ponadae da e moi

navesti vojvodu na otvoren rat protiv Firence; i poto odoe u M ilano, gospar Rinaldo
progovori vojvodi ovim rijeima: - Ako mi, tvoji bivi neprijatelji, dolazimo sada
potajno i zaklinjemo te za pomo da se vratimo u svoju domovinu, ni ti niti itko drugi
tko razmotri kako teku ljudske stvari, i kako je srea promjenljiva, ne smijete se tome
uditi; unato tome to za svoje prole i sadanje postupke, i prema tebi, za ono to prije
uradismo, i prema domovini, za ono to sada radimo, moemo imati bjelodane i
razumne izlike. Nijedan dobar ovjek nikada nee ukoriti nikoga tko pokuava obraniti
svoju domovinu, na koji god je nain branio. Ni naa svrha nikada nije bila da ti
nanesemo nevolju, nego da domovinu zatitimo od nevolja: o tome ti moe posvjedoiti
to to smo mi, u jeku najveih pobjeda naeg saveza, kad spoznasmo da si sklon istinitu
miru, eljniji bili toga mira nego ti: stoga ne mislimo da smo ikada ita inili da bismo
posumnjali da ne moemo od tebe ishoditi koju god milost. Ni naa se domovina ne
moe potuiti da te sada nukamo da protiv nje pograbi ono oruje od kojega smo je s
onoliko upornosti branili; jer ljubav svih graana zasluuje ona domovina koja sve
svoje graane jednako ljubi, a ne ona koja, zanemarivi sve ostale, oboava samo
rijetke. I nitko neka ne osuuje oruje kako god bilo dignuto protiv domovine; jer
gradovi,694 premda su sloena tijela, imaju slinosti s jednostavnim tijelima, pa kako se
u ovima mnogo puta jave boljke koje se bez ognja i maa ne mogu izlijeiti, tako u
onima mnogo puta sunu tolike neugode te bi jedan blag i dobar graanin, makar tu bio
potreban ma, mnogo vie zgrijeio da ih ostavi neizlijeene nego da ih lijei. Koja,
dakle, vea bolest moe biti na tijelu jedne republike nego ropstvo? Koji je lijek nunije
upotrijebiti nego onaj to je iz te slaboe uzdie? Pravedni su samo oni ratovi koji su
nuni, a milostivo je samo ono oruje gdje nema nikakve nade osim njega.695 Ja ne
znam koja je nuda vea od nae, ili koje milosre moe natkriliti ono koje domovinu
izvlai iz ropstva: stoga je naa stvar zacijelo milosrdna i pravedna; to moramo i mi i ti
uzeti u obzir. Ni s tvoje strane ne manjka te pravde; jer Firentinci se nisu sramili, poslije
onako sveano proslavljena mira s tobom, povezati se s Genoveanima, tvojim odmet
nicima: stoga, ako te naa stvar ne potie, neka te potakne tvoja srdba. Tim vie to se
vidi da je pothvat lak: jer te ne smiju smuivati proli primjeri, kad si upoznao mo
onog naroda i upornost u obrani; te bi te dvije stvari, naravno, jo morale straiti, kad
bi bile iste snage kao onda: ali sada e sve opreno nai: jer koja to mo hoe da bude
u gradu koji je nedavno protjerao najvei dio svoga bogatstva i svoje proizvodnje? koja
to upornost hoe da bude u narodu to su ga tako razliita i nova neprijateljstva
razjedinila? T o nejedinstvo je razlog to se ni ona bogatstva koja u njemu ostae ne
mogu, na onaj nain kako se onda mogahu, utroiti; jer ljudi drage volje troe svoje
imanje kad vide da se ono troi za slavu, za ast i za njihovu vlast, nadajui se da e lako
nadoknaditi u miru ono to im rat proguta, a to ne ine kad vide da su jednako
potlaeni u ratu i u miru, jer u jednom moraju podnositi nepravde neprijatelja, a u
drugom bezonosti onih koji njima upravljaju. A narodima mnogo vie kodi lakomost
njihovih graana nego grabeljivost neprijatelja; jer se nadaju da e prvoj nekada
doekati kraj, a drugoj nikada. Ti si, dakle, u prolim ratovima dizao oruje protiv
cijeloga grada, sada ga die protiv njegova najmanjeg dijela; dolazio si da otme
dravu mnogim i dobrim graanima, sada dolazi da je otme malobrojnima i jadnima;
dolazio si da jednom gradu otme slobodu, sada dolazi da mu je vrati. I nije razborito
da bi u tolikoj nejednakosti razloga uslijedile jednake posljedice; dapae, u tome se
694 Tj. drave.
695 Usp.: Vladar, XXVI, i R asprave. .., III, 12.

176

treba nadati jamanoj pobjedi. A lako moe prosuditi koliko e ona osnaiti tvoju
dravu, kad ti Toskana postane prijateljica, takvom i tolikom obvezom vezana, koja e
ti u pohodima vie valjati nego M ilano; i dok bi se nekada ovo osvojenje prosudilo
astoljubivim i nasilnim, sada e se smatrati pravednim i milosrdnim. Ne dopusti,
dakle, da ti izmakne ova prilika; i promisli da su ti drugi tvoji pohodi na taj grad raali
osim potekoa troak i sramotu, a ovaj e ti, s lakoom, uroditi silnom koristi i veoma
asnom slavom.696

9. Nije trebalo mnogo rijei da se vojvoda nagovori da zapone rat s Firentincima,

jer ga je poticala nasljedna mrnja i slijepa preuzetnost, koja mu je to isto zapovijedala;
na to su ga jo vie nagonile nove uvrede, zbog saveza sklopljenog s Genoveanima.
Ipak su ga zabrinjavali proli trokovi, pretrpljene opasnosti, s uspomenom na nedavne
gubitke i isprazne nade izbjeglica. Taj vojvoda, im je uo za odmetnue Genove, bijae
poslao Niccoloa Piccina, sa svom njegovom vojskom i onim pjeacima to ih mogae
skupiti po krajini, na taj grad da ga pokua vratiti prije nego to graani ojaaju duhom
i odrede novu vladu, uzdajui se mnogo u katel to se unutra, u Genovi, za njega
branio. I premda Niccolo otjera Genoveane u brda, i preote im dolinu Polcevera gdje
se bijahu utvrdili, te ih odagna iza gradskih zidina, ipak naie na tolike tekoe u
napredovanju, zbog uporna junatva graana u obrani, da se morae udaljiti. Tad mu
vojvoda, po nagovoru firentinskih izbjeglica, zapovjedi da napadne primorje s istoka, i
da blizu granica Pise zametne to vei rat u okolici Genove, mislei da e mu taj pohod
pokazati koje odluke s vremena na vrijeme treba donijeti. Niccolo, dakle, napade Sarzanu i
zauze je. Zatim, poto nanese mnogo tete da bi to vie uznemirio Firentince, ode u
Luku,697 pustivi glas698 da eli proi na putu prema Kraljevstvu, u pomo kralju
Aragonije. Zbog tih novih dogaaja papa Eugen otputova iz Firence i ode u Bolognu;699
tu je pregovarao o novim sporazumima izmeu vojvode i saveza, dokazujui vojvodi da
e, ako ne pristane na sporazum, on biti prisiljen da savezu prepusti grofa Francesca,
koji je tada, kao njegov saveznik, vojevao na njegovoj plai. I premda se prvosveenik
mnogo oko toga trudio, ipak mu sav taj trud proe uzalud; jer se vojvoda nije htio
sporazumjeti bez Genove, a savez je elio da Genova ostane slobodna. I zato se svatko,
ne vjerujui u mir, spremae za rat.

10. Poto uto Niccolo Piccino stie u Luku, Firentinci se pobojae novih pohoda,
pa poslae Nerija di Gina da s vojskom odjae u okolicu Pise, a od pape izmolie da mu
se pridrui grof Francesco, pa se s vojskom zaustavie u Santa Gondi. Piccino, koji
bijae u Luki, zaiska prolaz da poe u Kraljevstvo; a kad mu ga uskratie, zaprijeti da e
ga dobiti na silu. Vojske su bile jednake po snazi i po kapetanima, pa zato, poto
nijedan od njih ne htjede izazivati sudbinu a jo ih zadravae hladno vrijeme jer bijae
prosinac, dugo vremena ostadoe ne napadajui jedni druge.700 Prvi se od njih pokrenu
696 U ovaj govor Rinalda Albizzija utkane su refleksije o unutranjopolitikim pitanjima, ali to ne opravdava
previe gorljiv apel za intervenciju izvana. Bit e prije da se Machiavelli koristi okolinim nainom da izrazi svoju kritiku
Cosimove vlade, koju je iznio i u 4. poglavlju. Tako je sam ovla dodirnuo zbivanja u Firenci od 1434. do 1440,
posvetivi se vanjskopolitikim zbivanjima i mnogobrojnim ratovima.
697 U listopadu 1436. god.
698 U travnju 1436. god.
699 U listopadu 1436. god.
7o prancesco Sforza je odugovlaio jer je u to vrijeme s Viscontijem pregovarao o svojoj enidbi s Biancom,
njegovom vanbranom kerkom. Vidjeti 2. poglavlje.
12

N . M achiavelli: IZ A B R A N O D JE L O II

177

Niccolo Piccino, kojemu bijae javljeno da e lako zauzeti Vico Pisano ako ga napadne
po noi. Niccolo krenu u pohod; i poto mu ne uspjede zauzeti Vico, opljaka njegovu
okolicu, a utvrdu San Giovanni alla Vena pohara i spali.701 Taj pohod, premda dobrim
dijelom bijae zaludan, ipak ohrabri Niccoloa da nastavi naprijed, videi osobito da se
ni grof ni Neri ne pomaknue; i zato napade Santa M aria in Castello i Filetto, i osvoji ih.
Ni zbog toga se jo ne pomaknue firentinske snage; ne zato to se grof bojae, nego
zato to se poglavarstva u Firenci jo ne bijahu odluila za rat, zbog potovanja prema
papi koji pregovarae o miru. I to to Firentinci injahu od razboritosti, neprijatelji
miljahu da ine od straha, pa se ojunaie na nove pothvate; tako odluie preoteti
Bargu, i sa svim se snagama pod njom pojavie. Taj novi napad natjera Firentince da,
okanivi se obzira, ne samo priskoe u pomo Bargi nego se odluie da napadnu
okolicu Luke. Uto grof poe u susret Niccolou, i kad se pod Bargom zametnu boj
pobijedi ga i gotovo unitena otjera ga s opsade.702 U meuvremenu Mleani, poto im
se uini da je vojvoda prekrio mir, odluie da Giovan Francesco da Gonzaga, njihov
kapetan, poe u Ghiaradaddu; on, nanijevi mnogo tete vojvodinoj zemlji, natjera ga
da opozove Niccoloa Piccina iz Toskane. Taj opoziv, zajedno s pobjedom to je
odnesoe nad Niccoloom, osokoli Firentince da udare na Luku s nadom da e je
osvojiti. U tome nemahu nikakva straha ni obzira, videi da vojvoda, kojega se jedinoga
bojahu, ratuje s Mleanima, a da se Lukanci, zato to su prihvatili u kuu njihove
dumane i dopustili im da ih napadnu, ne mogu ni na to poaliti.

11.
Stoga u travnju 1437. pokrenu grof vojsku; i prije nego to e napasti druge,
Firentinci htjedoe povratiti svoje; i zauzee mjesto Santa Maria in Castello i svako
drugo mjesto to ga osvoji Piccinino. Zatim, okrenuvi se prema krajini Luke, napadoe
Camaiore;703 njegovo se stanovnitvo predade, jer u njima bijae jai strah od bliskog
neprijatelja nego vjera u dalekog prijatelja. Na isti nain pokorie Massu i Sarzanu. Kad
to obavie oko svretka svibnja, bojite se okrenu prema Luki, te izgazie sva ita i
penicu, popalie sela, posjekoe loze i voke, zaplijenie stoku, i ne oprostie nita to
se protiv neprijatelja zna i moe uiniti. S druge strane Lukanci napustie krajinu, videi
da ih je vojvoda odbjegao i da je ne mogu obraniti; pa opkopima i svim drugim
prikladnim sredstvima utvrivahu grad, ne sumnjajui da ga neko vrijeme nee moi
braniti, jer grad bijae pun branitelja i jer se tome nadahu potaknuti primjerom drugih
firentinskih pohoda protiv njih.704 Samo se bojahu nepostojanih dua puana koji bi
mogli, kad im dodije opsada, vie cijeniti vlastitu opasnost nego tuu slobodu i natjerati
ih na neku sramotnu i tetnu nagodbu. Stoga ih okupie na trgu, da ih podegu na
obranu, i jedan od najstarijih i najmudrijih im progovori ovim rijeima: Vi ste odavno
razumjeli da se za djela poinjena u nudi ne smije i ne moe zasluiti ni pohvala ni
pokuda.705 Stoga, kad biste nas optuili, vjerujui da smo sami izazvali ovaj rat to ga
sada Firentinci protiv vas vode, jer smo primili u grad vojvodinu vojsku i dopustili joj
da ih napadne, vi biste se grdno prevarili. Vama je poznato drevno firentinsko
neprijateljstvo prema vama, koje nisu prouzroile ni vae nepravde ni njihov strah, nego
701 U prosincu 1436. god.
702 8. veljae 1437.
703 Opis ove vojne kampanje Machiavelli crpi iz memoara Nerija Capponija, Commentari.
704 Francesco Sforza je prvi put upotrijebio teku artiljeriju, zahvaljujui kojoj je osvojio Santa Maria di Castello
nakon prve kanonade, stvorivi breu kroz koju je upala pjeadija. Zato su se gradovi na njegovom putu stali ubrzano
utvrivati.
705 Usp. Rasprave o prvoj d ekad i Tita Livija, II, 29.

178

vaa slaboa i njihovo astohleplje; jer im prvo daje nadu da e vas pokoriti, a drugo ih
tjera da to uine. I ne vjerujte da ih ijedna vaa zasluga moe odbiti od te nakane, niti ih
ijedna vaa uvreda moe jae podei da vam nanesu nepravdu. Stoga oni moraju raditi
na tome da vam otmu slobodu, a vi da je obranite; i svatko se moe poaliti na ono to
oni i mi u tu svrhu inimo, ali se ne moe uditi. Poalimo se dakle to nas napadaju da
nam otmu gradove, da nam spale kue i poharaju krajinu; ali tko je od nas toliko lud da
se tome udi? Jer kad bismo mogli, mi bismo njima slino ili gore uinili. Pa ako su oni
ovaj rat poveli zbog dolaska Niccoloa, da on ne bjee doao, bili bi ga poveli zbog
nekog drugog razloga; i da je to zlo bilo razliito, moda bi bilo jo vee. Stoga ne treba
optuivati taj dolazak, nego nau zlu sreu i njihovu preuzetnu narav; tim prije to
nismo mogli uskratiti vojvodi da ne primimo njegovu vojsku, niti smo je mogli, kad je
ve dola, zadrati da ne povede rat. Vi znate da se ne moemo spasiti bez pomoi
nekog monika; i ne postoji mo koja bi nas vjernije i jae mogla obraniti nego u
vojvode: on nam je dao slobodu, razumno je da je on i brani; on je oduvijek bio najljui
neprijatelj naih vjenih neprijatelja. Da smo stoga naljutili vojvodu, da se ne zamjerimo
Firentincima, bili bismo izgubili prijatelja, a neprijatelj bi postao jai i spremniji da nas
napadne. Tako je mnogo bolje imati ovaj rat s vojvodinom ljubavlju, nego mir s
njegovom mrnjom; i moramo se nadati da e nas izvui iz opasnosti u koju nas je
uvukao, samo ako ga ne napustimo. Vi znate s kakvom su nas estinom Firentinci
mnogo puta napali, i s kakvom smo se slavom od njih obranili; a esto nam je ostajala
samo nada u Boga i vrijeme; i to nas je dvoje spasilo. Pa ako smo se tada branili,706 zbog
ega se sada ne bismo branili? Tada nas je cijela Italija bila ostavila njima za plijen;707
sada imamo vojvodu na naoj strani, a moramo vjerovati da e i Mleani prijei preko
naih uvreda jer im nije drago da poraste mo Firentinaca. Onoga puta Firentinci bijahu
razuzdaniji, i vie su se nadali pomoi, a i sami bijahu jai; a mi u svemu bijasmo slabiji,
jer tada branjasmo jednog tiranina a sada branimo sebe; tada slava obrane pripadae
drugima, sada je naa; tada nas ovi napadahu ujedinjeni, sada nas napadaju nesloni jer
je cijela Italija puna njihovih odmetnika. Ali kad ne bi bilo ovih nada, krajnja nas nuda
mora nagnati da se uporno branimo. Svakoga se neprijatelja morate s pravom bojati, jer
e svi htjeti svoju slavu i vau propast; ali iznad svih vas moraju plaiti Firentinci, jer
njima ne bi bila dovoljna pokornost i nai porezi uz vlast nad ovim gradom, nego bi
htjeli nae ivote i nau imovinu, da mogu krvlju zasititi svoju okrutnost, a stvarima
pohlepu: stoga ih se svatko mora bojati, kojega god poloaja bio. I neka vas ne dira to
to vidite da su vam poharana polja, popaljena sela, zauzeti gradovi; jer ako spasimo
ovaj grad, i oni e se nuno spasiti; ako ga izgubimo, ne bi nam bilo koristi da se oni
spase; jer ostanemo li slobodni, na ih neprijatelj teko moe zaposjesti; izgubimo li
slobodu, zalud emo ih posjedovati. Stoga se latite oruja, i kad se borite, mislite da
pobjeda ne donosi spas samo domovini nego i vaim kuama i vaoj djeci. Posljednje
njegove rijei prihvati taj narod s velikim oduevljenjem u dui i svatko slono obea da
e prije umrijeti negoli se predati ili pomisliti na nagodbu koja bi imalo okaljala njihovu
slobodu. I dogovorie se meusobno o svemu to je potrebno za obranu jednoga grada.

12.
Dotle firentinska vojska nije gubila vrijeme, te nakon mnogo poinjenih teta
po krajini zauze po dogovoru Monte Carlo; poslije njegova osvojenja poe opsjesti
Nozano; tako bi se Lukanci nali opkoljeni sa svih strana i ne bi se mogli nadati
706 Godine 1429, kada je u Luki vladao Paolo Guinigi.
707 Vidjeti Firentinske povijesti, IV, 19.
12*

179

pomoi, pa bi se prisiljeni glau predali. Ovaj katel bijae vrlo jak i pun strae, tako da
ga ne bijae lako zauzeti kao druge. Kad Lukanci vidjee da su opkoljeni, utekoe se
vojvodi, kao to bijae razborito, i preporuie mu se na lijepe i na rune; pa su mu as u
razgovoru isticali svoje zasluge, as firentinske uvrede; i koliko e se drugi njegovi
prijatelji osokoliti ako ih obrani, a koliko uasnuti ako ih ostavi nezatiene; te ako oni
osim slobode gube ivot, on osim prijatelja gubi ast i vjeru svih onih koji bi mu se za
ljubav ikada u nekoj opasnosti utekli; i rijeima dodavahu suze, tako da ga gane
saaljenje ako ga ne gane dunost. Tako vojvoda, dodavi staroj mrnji prema
Firentincima novu obvezu prema Lukancima, a nadasve eljan da Firentinci ne ojaaju
nakon tolikog osvojenja, odlui poslati veliku vojsku u Toskanu ili s takvom estinom
napasti Mleane te e se Firentinci nuno okaniti svojih pothvata da bi njima pritekli u
pomo.

13.
im je donijeta ta odluka, odmah se u Firenci doznade da se vojvoda sprema
poslati vojsku u Toskanu; zbog toga Firentinci poee gubiti nadu u svoj pothvat; pa da
bi vojvoda bio zauzet u Lombardiji, nagovarahu Mleane da ga pritisnu svim svojim
snagama. Ali oni jo bijahu uplaeni, jer ih bjee napustio markiz od Mantove i postao
vojvodin plaenik;708 i stoga, naavi se kao razoruani, odgovarahu da ne mogu ne
samo poveati nego ni odravati taj rat, ako im oni ne poalju grofa Francesca da bude
zapovjednik njihove vojske, ali uz uvjet da se obvee osobno prijei Pad. Ne htjedoe se
drati starih ugovora po kojima ovaj ne bjee obvezan da ga prijee, jer bez kapetana
nisu htjeli ratovati, a drugome se nisu mogli nadati nego grofu; a od grofa im ne bi bilo
koristi ako se ne obvee da e ratovati na svakom mjestu. Firentincima je bilo potrebno
da se u Lombardiji povede estok rat; s druge strane, ako ostanu bez grofa, propast e
im pohod na Luku; a izvrsno su znali da Mleani potegoe taj zahtjev ne toliko zbog
toga to im je potreban grof koliko zbog toga to im ele osujetiti taj pothvat. S druge
strane grof pristajae poi u Lombardiju kamo god htjedne savez; ali nije htio prekriti
obveze, ne elei se liiti nade u krvnu vezu koju mu obea vojvoda.709 Firentince dakle
razdirahu dvije udnje, elja da zadobiju Luku i strah od rata s vojvodom. Ipak, kako se
uvijek dogaa, pobijedio je strah; i pristadoe da grof, poto padne Nozano, poe u
Lombardiju. Ostade jo jedna potekoa koja Firentincima zadade veu muku i navede
ih da sumnjaju vie nego prije, jer ne bijae u njihovoj moi da je svladaju; naime, grof
ne htjede prijei Pad, a Mleani ga drukije ne prihvaahu. I poto se ne nae naina da
dobrovoljno pristanu jedni drugima popustiti, nagovorie Firentinci grofa da se obvee
prijei tu rijeku u pismu koje treba napisati firentinskoj Sinjoriji, dokazujui mu da to
osobno obeanje ne kri javne ugovore, i da je poslije ne mora ni prijei; a iz toga e
potei korist da e Mleani, kad bukne rat, morati da ga vode; i tako e se preobratiti
ono raspoloenje kojega se bojahu. A Mleanima s druge strane rekoe kako je
dovoljno to osobno pismo da ga obvee, pa neka im ono bude dosta; jer da je, gdje god
mogu potedjeti grofa u njegovim odnosima prema tastu, dobro to uiniti; i da nije
korisno ni njemu ni njima odavati ga bez oite nude.710 I tako se odlui o grofovu
prijelazu u Lombardiju; i poto zauze Nozano, i podie neke utvrde oko Luke da opkoli
708 Markiz od Mantove Gian Francesco Gonzaga napustio je mletaku slubu u rujnu 1437, a u lipnju 1438.
sklopio je sporazum sa Viscontijem po kojem su Gonzaga i Visconti podijelili mletake posjede u Lombardiji. Umjesto
Gonzage Venecija je unajmila Gattamelata.
709 Autor ovog diplomatskog pokuaja bio je Neri Capponi, u to vrijeme poslanik Firence u Veneciji, koji je o
tome ostavio zapis u svojim Komentarima.
710 Tj. obeani brak s Biancom Marijom Visconti, vojvodinom vanbranom kerkom.

180

Lukance i preporui taj rat povjerenicima, prijee planine i ode u Reggio;711 ovdje
Mleani, sumnjajui u njegove korake, prije svega zatraie od njega da prijee Pad i
pridrui se ostaloj njihovoj vojsci, da bi otkrili to mu je na dui. Grof to posvema odbi,
te mletaki zastupnik Andrea Mauroceno712 i on razmijenie uvredljive rijei, optuu
jui jedan drugoga zbog velike oholosti i male vjere; i poto se dugo prepirahu, jedan da
nije obvezan sluiti, drugi platiti, vrati se grof u Toskanu, a onaj drugi u Veneciju. Grof
se nastani u okolici Pise; i nadahu se da ga mogu navesti na obnovu rata protiv
Lukanaca. Ne naoe ga spremna na to; jer vojvoda, doznavi da grof zbog potovanja
prema njemu nije htio prijei Pad, pomisli da preko njega moe i Lukance spasiti; i
zamoli ga da nastoji sklopiti mir izmeu Lukanaca i Firentinaca, te da po mogunosti i
njega u to ukljui, dajui mu nadu da se moe po volji vjenati s njegovom keri. To je
oroenje snano poticalo grofa, jer se nadae da preko njega moe postati gospodar
Milana, budui da vojvoda nemae muke djece; i zbog toga je Firentincima stalno
mrsio ratne raune i tvrdio da se nee maknuti dok mu Mleani ne dadu plau i
najamninu; i da mu nije dovoljna samo plaa, jer ako hoe biti siguran za svoje posjede,
mora imati i drugi oslon osim Firentinaca. Stoga, ako ga napuste Mleani, on mora
misliti na svoje poslove; i vjeto je prijetio da e pristati uz vojvodu.
14.
Ovo mudrijaenje i zavaravanje bijae jako mrsko Firentincima, jer su vidjeli
da im propade pohod na Luku, a k tome su se bojali za svoju dravu ako se grof i
vojvoda udrue. Pa da bi nagnali Mleane da produe grofu najamninu, poe Cosimo
Medici u Veneciju, vjerujui da e ih svojim ugledom potaknuti.713 Stoga nadugo
govorae o toj stvari u njihovu senatu, izlaui u kakvu se stanju nalazi Italija, kolike su
vojvodine snage, gdje je slava i mo oruja; i zakljui da e se, ako se vojvodi pridrui
grof, oni vratiti na more714 i raspravljati o vlastitoj slobodi. Na to Mleani odgovorie
da poznaju svoje snage i snage Talijana, i da vjeruju kako se u svakom sluaju mogu
obraniti, tvrdei da nemaju obiaja plaati vojnike koji slue drugima; neka se stoga
Firentinci pobrinu da plate grofa, jer njima slui; i da im je bolje, ako ele spokojno
uivati svoje posjede, potkresati grofovu oholost negoli ga plaati, jer ljudskoj preuzet osti nema granica, pa ako sada dobije plau bez slube, malo poslije e zaiskati neto
nepotenije i opasnije. Stoga oni misle da je ponekad potrebno obuzdati njegovu
drskost i ne dopustiti joj da toliko naraste te postane nepopravljiva; pa ako ga oni, bilo
zbog straha bilo zbog ega drugoga, hoe zadrati u prijateljstvu, neka ga plate. Vrati se
dakle Cosimo neobavljena posla. Ipak Firentinci navaljivahu na grofa da ne istupi iz
saveza; i on ga je nerado raskidao; ali zbog elje za enidbom bijae u dvojbi, tako da ga
je svaka najmanja nezgoda mogla navesti da se odlui, kako se i zbilo. Bijae grof
ostavio da mu posjede u Markama uva Furlano, jedan od njegovih prvih vojsko
voa.715 Njega je toliko salijetao vojvoda, te on odbi sluiti za plau u grofa i prikloni se
njemu; to nagna grofa da zanemari svaki obzir i da se, u strahu za sebe, nagodi s
vojvodom;716 i meu ostalim uvjetima pristade da se ne mijea u prijepore po Romanji i
Toskani. Poslije te nagodbe grof uporno nagovarae Firentince da sklope mir s
711 Tj. preao je Apenine, u listopadu 1437. god.
712 Andrea Morosini, koji je optuio grofa za nedovoljnu borbenost.
713 Cosimo je otiao u Veneciju u travnju 1438. god., s namjerom da osigura grofov pohod na Luku, ali je dud
Francesco Foscari odbio da podri partikularne interese Firence da ne bi ojaala spram Venecije.
714 Tj. izgubit e svoje posjede na kopnu, a i Firentincima e biti ugroena sloboda.
715 Taliano Furlano, manje poznati kondotjer iz Furlanije.
716 Vojvoda mu je potvrdio tom prilikom ruku Bianke Marije Visconti, vlasnitvo Astija i Tortone kao miraz i
30.000 fjorina u gotovu.

181

Lukancima; i tako ih pritisnu da oni, videi da drugog izlaza nema, sklopie s njima mir
u mjesecu travnju godine 1438. Po tome miru ostade Lukancima sloboda, a Firentin
cima Monte Carlo i neki drugi njihovi kateli.717 Zatim razaslae po svoj Italiji pisma
puna jadikovki, govorei kako su s Lukancima sklopili mir, kad Bog i ljudi ne htjedoe
da padnu pod njihovu vlast. I rijetko se kada dogodilo da je nekome bilo toliko ao to
izgubi vlastite posjede, koliko tada bijae ao Firentincima to ne osvojie tue.
15. U to doba, premda Firentinci bijahu zauzeti tolikim pohodom, ipak ne
prestae misliti na svoje susjede i ukraavati svoj grad. Kako rekosmo, umrije Niccolo
Fortebraccio, a za njega bjee udata jedna ki grofa od Poppija.718 Ovaj drae, nakon
Niccoloove smrti, u svojim rukama Borgo a San Sepolcro i tvrave u tome kraju,
kojima zapovijedae u zetovo ime dok on jo bijae iv. Zatim, poslije njegove smrti,
govorae da ih posjeduje kao miraz svoje keri, i ne htjede ih prepustiti papi; ovaj ih je
zahtijevao kao zauzeta crkvena dobra, te posla patrijarha s vojskom da ih osvoji.719
Videi grof da se ne moe oduprijeti tome napadu, ponudi grad Firentincima, a oni ga
ne htjedoe. Ali kad se papa vrati u Firencu, umijeae se izmeu njega i grofa da ih
pomire;720 i poto u pomirenju naioe na potekoe, patrijarh napade Casentino, te
osvoji Prato Vecchio i Romenu, i jednako ih ponudi Firentincima;721 ni njih ne htjedoe
primiti Firentinci, ako papa ne pristane da ih mogu vratiti grofu. Na to papa nakon
mnogoga natezanja pristade; ali htjede da mu Firentinci obeaju kako e uznastojati
oko grofa od Poppija da mu vrati Borgo. Poto tako udovoljie papinoj dui, Firentinci
odluie, budui da stolni hram njihova grada, zvan Santa Reparata (koji se davno prije
zapoe graditi),722 bjee toliko dovren da se u njemu mogla vriti sluba Boja, zamoliti
njega da ga osobno posveti. Na to papa rado pristade; i radi veeg dostojanstva grada i
hrama, te radi vee poasti prvosveeniku, podie se trijem od crkve Santa Maria
Novella, gdje stanovae papa, do hrama koji je trebalo posvetiti, irok etiri i visok dva
hvata, sav pokriven odozgo i sa strana skupim tkaninama, kojim proe samo papa sa
svojom pratnjom, te oni gradski poglavari i graani koji bijahu odreeni da ga prate;
sve ostalo graanstvo i narod slegoe se na putu, po kuama i u hramu da vide taj
prizor. Poto dakle izvri sve obrede koji se u takvim posveenjima vre, papa u znak
najvie ljubavi poasti vitetvom Giuliana Davanzatija,723 tadanjeg gonfalonijera
pravde i u svako doba vrlo ugledna graanina; njemu Sinjorija, da ne bude manje
dareljiva od pape, prepusti upravu nad Pisom za godinu dana.

16. Bijahu u to isto doba izmeu rimske i grke crkve724 neke razlike, tako da se
ne slagahu u svakom dijelu bogosluja; i kako su na posljednjem koncilu u Baselu725
717 Firenca je dobila Montecarlo, Uzzano i Motrone.
718 Niccolo Fortebraccio je umro 18. listopada 1435. od rana zadobivenih u bici s Francescom Sforzom. Vidjeti
Firentinske povijesti, V, 3.
Poppi je mali gradi Casentina, a njime su vladali grofovi Guidi di Battifolle. ena Fortebraccia je bila Ludovica,
ki Francesca Guidija di Battifolle.
719 Giovanni Vitelleschi, koji je u to vrijeme bio patrijarh Recanatija. Vidjeti Firentinske povijesti, IV, 32.
720 27. sijenja 1439.
721 Usp.: G. Cavalcanti, Istorie Fiorentine, XIII, 6.
722 Posveenje katedrale Santa Maria del Fiore obavljeno je 25. oujka 1436. Do tada se hram zvao Santa
Reparata, a graena je na osnovi projekta Arnolfa di Lupa i Filippa Brunelleschija. Usp. Firentinske povijesti, II, 31.
723 Djed poznatog historiara Bernarda Davanzatija, prvog prevodioca Tacita na talijanski (1529-1606).
724 Tj. bizantske crkve, nazvane takoer i Istona crkva. Podjela kranske crkve na zapadnu (rimsko-katoliku) i
istonu (pravoslavnu odnosno grko-katoliku) zbila se 1054. godine.
725 Koncil u Baselu sazvan je 23. srpnja 1431. godine, a 1437. je premjeten u Ferraru, ali je zbog epidemije kuge

182

prelati zapadne crkve mnogo govorili o toj stvari, odluilo se da se svim silama
uznastoji kako bi car i grki prelati doli na koncil u Baselu, da se iskua mogu li se
sloiti s rimskom crkvom.726 I premda ta odluka bjee protiv velianstva grkoga
carstva, a njegovim prelatima bjee mrsko popustiti rimskom prvosveeniku, ipak
odluie popustiti, jer ih pritisnue Turci, a prosudie da se ne mogu sami obraniti, pa e
s vie pouzdanja moi zahtijevati da im drugi pomognu. I tako car i patrijarh i drugi
grki prelati i baruni dooe u Veneciju, da bi prema odluci koncila stigli u Basel; ali se
pobojae kuge i odluie da se njihovi prijepori okonaju u gradu Firenci. Poto se dakle
rimski i grki prelati sastajahu nekoliko dana u stolnoj crkvi, nakon mnogih i dugih
rasprava Grci popustie, te se pomirie s rimskom crkvom i prvosveenikom.727

17.
Poto se uglavi mir izmeu Lukanaca i Firentinaca, te izmeu vojvode i
grofa,728 miljae se da se lako moe smiriti oruje u Italiji, osobito ono koje harae
Lombardijom i Toskanom; jer se oruje dignuto u Napuljskom Kraljevstvu izmeu
Renata Anuvinca i Alfonsa Aragonca moralo odloiti zbog propasti jednoga od njih
dvojice.729 I premda papa ostade nezadovoljan jer bjee izgubio mnoge svoje posjede, a
znalo se kolika je pohlepa u vojvode i u Mleana, ipak se procjenjivalo da se papa zbog
nunosti a drugi zbog iscrpljenosti moraju zaustaviti. Ali su se stvari drukije razvijale,
jer se ni vojvoda ni Mleani ne smirie; stoga se opet latie oruja, a Lombardija i
Toskana se ispunie ratovima. Ne mogae oholi vojvodin duh podnijeti da Mleani
posjeduju Bergamo i Bresciu,730 a jo manje vidjeti ih pod orujem i kako mu svakog
dana na mnogim mjestima upadaju na podruje i uznemiruju ga; i miljae da bi mogao
ne samo njih na uzdi drati nego i povratiti svoje gradove, kad bi ih napustili papa,
Firentinci i grof. Stoga naumi oteti papi Romanju, sudei da ga papa nee moi napasti
kad je zauzme, a Firentinci, kad vide oganj u blizini, ili se nee maknuti od straha za
sebe, ili ga nee moi pogodno napasti, ako se maknu. Vojvodi jo bijae poznato
koliko su Firentinci kivni na Mleane zbog pitanja Luke, pa je sudio da su manje
spremni zgrabiti oruje za njih. Sto se tie grofa Francesca, vjerovao je da e ga zadrati
na miru novo prijateljstvo i nada u enidbu; pa da bi izbjegao teret i svakome dao manje
razloga da se pokrene, osobito ne mogavi napasti Romanju zbog ugovora to ga sklopi
s grofom, naredi da na taj pohod krene Niccolo Piccino, kao da to ini zbog vlastita
astohleplja. Niccolo bijae u Romanji, kad se uglavi nagodba izmeu vojvode i grofa; i
u dogovoru s vojvodom pokaza on da se ljuti zbog prijateljstva sklopljena izmeu njega
i grofa, njegova vjenog neprijatelja; pa s vojskom sie u Camuratu, mjesto izmeu
Forlija i Ravenne, gdje se utvrdi, kao da tu eli dugo prebivati, sve dok ne nae novu
slubu.731 I poto se posvuda prosu glas o toj njegovoj ljutnji, Niccolo dojavi papi
kolike su njegove zasluge pred vojvodom i kakva je njegova nezahvalnost; i kako on
najavljuje da e osvojiti Italiju, jer ima gotovo svu njezinu vojsku pod zapovjednitvom
dvaju kapetana; ali ako Njegova svetost hoe, moe se dogoditi da mu od ona dva
premjeten ponovo u Firenzu. Godine 1438. papa Eugen IV je u tu svrhu dobio od Firentinaca zajam za izdravanje 700
sveenika Istone crkve, koji su boravili u Firenci kao papini gosti.
726 U Firencu je stigao i sam car Ivan VIII Paleolog (1425-1448) s patrijarhom Konstantinopola.
727 Sporazum je postignut 6. srpnja 1439. i sankcioniran je potpisom na buli Laetentur Coeli, kojom je priznat
primat pape i prihvaena dogma o proizlaenju Duha Svetog iz Oca i Sina (tzv. filioque). Vei dio Istone crkve je
odbacio ovaj sporazum, a pristae sjedinjenja nazivaju se Grci unijati.
728 Vidjeti Firentinske povijesti, V, 13-14.
729 Rene dAnjou, lorenski vojvoda i pretendent na napuljsko prijestolje. Vidjeti Firentinske povijesti, V, 5.
730 Venecija je dola u posjed Brescie 1427. a Bergama 1428. god.
731 Niccolo Piccinino je doao u Romanju u oujku 1438. god., otputen od Viscontija.

183

kapetana kojima se hvasta da ih ima jedan bude neprijatelj a drugi nekoristan; jer ako
ga opskrbi novcem i podri u oruju, on e napasti posjede to ih grof preote Crkvi,
tako da grof nee moi poduprijeti Filippa u astohleplju, jer e morati misliti na svoje
poslove. Povjerova papa tim rijeima, jer mu se uini da su razborite; pa posla Niccolou
pet tisua dukata, i obasu ga obeanjima, nudei posjede njemu i njegovoj djeci/32 I
premda mnogi upozorie papu na prijevaru, on u to nije vjerovao niti je mogao
podnijeti da itko govori suprotno. Ravennom upravljae Ostasio Polenta u ime Crkve.
Kad Niccolo vidje da je dolo vrijeme za njegov nastup, jer mu sin Francesco na veliko
papino zgraanje pohara Spoleto, odlui napasti Ravennu, bilo zato to miljae da je
taj pothvat lagan, bilo zato to se potajno dogovori s Ostasiom; i nekoliko dana nakon
napada zauze je uz nagodbu.733 Poslije toga osvojenja zauze jo Bolognu, Imolu i
Forli.734 A najudnije bijae to od dvadeset tvrava, koje u tim posjedima drae papa,
ne ostade nijedna koja ne prijee pod Niccoloovu vlast. I ne bijae mu dosta to tom
nepravdom uvrijedi papu, nego mu se jo htjede narugati rijeima kako to uini djelima;
pa mu napisa da mu je s pravom zauzeo te gradove, jer ga ne bijae sram te pokua
razvrgnuti prijateljstvo izmeu vojvode i njega i po cijeloj Italiji razaslati pisma u
kojima bi objavio kako on napusti vojvodu i prikloni se Mleanima.

18.
Poto Niccolo osvoji Romanju, ostavi je pod paskom svoga sina Francesca, a
on s glavninom vojske poe u Lombardiju. I spojivi se s ostatkom vojvodine vojske,
navali na okolicu Brescie i svu je za kratko vrijeme osvoji;735 zatim opsjede taj grad.
Vojvoda eljae da mu Mleani ostanu preputeni na milost, pa se opravdavae pred
papom i Firentincima i grofom, dokazujui da sve ono to Niccolo poini po Romanji
bijae ne samo protiv ugovora nego i protiv njegove volje; i javljae im po tajnim
glasnicima da e im bjelodano dokazati tu neposlunost, kad mu to dopuste prilike i
vrijeme. Firentinci i grof mu nisu vjerovali; nego su vjerovali, kao to i bijae istina, da
je ono oruje potegnuto kako bi ih drao podalje, tako da moe ukrotiti Mleane. A ovi,
puni oholosti, vjerujui da se sami mogu oduprijeti vojvodinim snagama, ne udostojae
se zatraiti niiju pomo, nego povedoe rat sa svojim kapetanom Gattamelatom.736
Poelje grof Francesco, s doputenjem Firentinaca, poi u pomo kralju Renatu, ako ga
dogaaji u Romanji i Lombardiji ne budu zadrali; i Firentinci bi mu jo bili rado
dopustili, zbog starog prijateljstva to ga njihov grad odravae s francuskom kraljev
skom kuom; ali bi se vojvoda priklonio Alfonsu, zbog prijateljstva koje s njim sklopi u
njegovu nastupu.737 Ali se obje strane, zauzete bliim ratovima, ustezahu od daljih
pothvata. Videi dakle Firentinci kako vojvodine snage zauzee Romanju i potukoe
Mleane, zbog tue propasti pobojae se za svoju, pa zamolie grofa da doe u
Toskanu; ovdje e se ispitati to im je initi da se odupru vojvodinim snagama koje
bijahu vee nego ikada prije; i napomenue da e, ako se njegova drskost nekako ne
obuzda, za kratko vrijeme stradati svi koji neto posjeduju u Italiji. Grof je znao da se
Firentinci s razlogom boje; ipak je oklijevao zbog elje da se orodi s vojvodom; a
732 Papa mu je obeao Perugiu, Assisi i Citta del Castello.
733 U travnju 1438. god. Ostasio da Polenta je prije bio saveznik pape i Venecije, a potom je priznao vlast Filippa
Marije Viscontija.
734 U svibnju 1438. U Bologni je Piccinino naiao na podrku pristaa obitelji Bentivoglio koji su mu otvorili
gradska vrata. Tom prilikom je osvojio i Bagnacavallo, Faenzu i Borgo San Sepolcro.
735 U lipnju 1438. god.
736 Gattamelatu je poetkom 1440. pogodila paraliza. Umro je u Padovi 1443. god., gdje mu je Donatello
podigao poznati spomenik.
737 Tj. za vrijeme zatoenitva. Vidjeti Firentinske povijesti, V, 5.

184

vojvoda je poznavao tu njegovu elju, pa mu je davao velike nade, ako ne digne oruje
protiv njega. I budui da djevojka ve bijae dorasla do udaje, nekoliko puta pristade na
to da se obave sve pripreme za vjenanje; a poslije se pod razliitim izlikama sve
odgaalo. A da bi to bolje uvjerio grofa, obeanjima dodade i djela; i posla mu trideset
tisua fjorina koje mu je morao dati prema ugovoru o sklapanju braka.738

19.
Ipak se rat u Lombardiji rasplamsavae; i Mleani svakog dana gubljahu nove
posjede; i sve njihovo brodovlje po onim rjeicama pobijedi vojvodina vojska, i zauze
svu okolicu Verone i Brescie, a ta dva grada tako pritisnu da joj po opem miljenju
mogahu jo kratko vrijeme odoljeti;739 markiz od Mantove, koji mnogo godina bijae
vojskovoa njihove republike, bijae ih protivno svim njihovim oekivanjima napustio i
pristao uz vojvodu: i tako ono to im u poetku rata ne dopusti oholost da uine, u
njegovu ih nastavku natjera strah da uine. Jer poee traiti prijateljstvo Firentinaca i
grofa, videi da drugoga izlaza nemaju; premda su se sramili i bili puni sumnje, bojei se
da im Firentinci ne vrate onaj odgovor koji od njih dobie u pohodu na Luku i u pitanju
grofa. Ali ih naoe naklonjenije nego to se nadahu i nego to bijahu zasluili svojim
postupcima: toliko je u Firentincima bila jaa mrnja prema drevnom neprijatelju nego
srdba na staro i obiajno prijateljstvo. I budui da mnogo prije spoznae u kakvu e
nudu zapasti Mleani, dokazivahu grofu kako bi njihova propast bila i njegova
propast, i kako se vara ako misli da e ga vojvoda vie cijeniti u dobru nego u zlu, i kako
ga je samo strah od njega natjerao da mu obea ker. I budui da se nuda jo obzire na
stvari koje obea, potrebno je da vojvodu zadri u toj nudi; a to se ne moe uiniti bez
jakih Mleana. Stoga mora drati na pameti da e mu, ako Mleani budu prisiljeni
napustiti kopnene posjede,740 uzmanjkati ne samo koristi koje od njih moe izvui nego
i sve koristi koje moe imati od drugih koji se njih boje. I ako dobro promisli o
dravama u Italiji, vidjet e koja je kukavna, a koja mu je neprijatelj: ni Firentinci nisu
dovoljni da se na njih osloni, kako je sam vie puta rekao; stoga je za njega u svakom
pogledu vano da Mleani ostanu moni na kopnu. Ta uvjeravanja, pridodana mrnji
koju je grof osjeao prema vojvodi mislei da se s njim narugao kad mu je obeao brak,
navedoe ga da pristane na pogodbu; pa ipak ni tada se jo ne htjede obvezati da e
prijei rijeku Pad. Taj ugovor se sklopi u veljai 1438: po njemu Mleani preuzee dvije
treine trokova, a Firentinci jednu;741 i svatko se obveza da e o svom troku braniti
grofove posjede u Markama. Ali savez ne bijae zadovoljan tim snagama; jer se vojsci
gospodara Faenze pridruie sinovi gospara Pandolfa Malatestija iz Riminija i Pietrogiampaulo Orsino; te premda su velikim obeanjima mamili markiza od Mantove, ipak
738 Vidjeti Firentinske povijesti, V, 14.
739 Niccolo Piccinino je u seriji uspjenih bitaka porazio Veneciju nekoliko puta u razdoblju izmeu lipnja 1438. i
veljae 1439. god., osvojivi Montechiaro, Salo i Chiari. U travnju 1439. zajedno s vojvodom Mantove Giovan
Francescom Gonzagom Piccinino je preao rijeku Adige i osvojio vei dio teritorija Verone i Vicenze. U rujnu 1439.
Venecija je poraena na rijeci Garda.
740 Tj. posjede koji su sezali do rijeke Adda, a koje je Mletaka Republika postepeno osvajala od 1338. do 1428.
god., da bi ih tada inkorporirala u svoj dravni teritorij. Cilj Firentinaca bio je da pomaui Veneciji udalje ratnu
opasnost od svojih teritorija, jer bi se u tom sluaju Firenca nala u klijetima. Stoga je Firenca pristala da posreduje u
korist svog vjekovnog rivala, Venecije. Praktini izvrilac ovog zadatka bio je opet Neri Capponi, koji se pokazao opet
uzorom renesansne diplomatske vjetine.
741 Neri Capponi svjedoi da je Sforza dobivao od Firentinaca 8400 fjorina na mjesec za odravanje vojske, a
Venecija se obavezala plaati 9000 fjorina na mjesec. O ovom ratu pored Capponija i Poggia Bracciollinija pisali su
Giovanni Simonetta (Com m entarii rerum gestarum Francisci Sfortiae, prvo izdanje iz 1480. god.), te Loderisio Crivelli i
Cristoforo da Soldo iz Brescie.
Ugovor o kome je rije je iz 1439. god., po novom kalendaru.

185

ga ne mogoe otrgnuti od vojvodina prijateljstva i plae; a gospodar Faenze, poto mu

savez ustegnu najamninu, prijee k vojvodi gdje nae bolje uvjete; to savez lii nade da
bi mogao brzo obaviti poslove u Romanji.742

20. Bijae u to vrijeme Lombardija u nevolji, jer tako vojvodina vojska opsjede
Bresciu te se mislilo da se svaki dan moe predati zbog gladi, a i Verona bijae tako
pritisnuta te se strahovalo da jednako ne zavri; a kad bi se jedan od tih dvaju gradova
izgubio, smatralo se da bi sve pripreme za rat bile uzaludne i svi dotadanji trokovi
izgubljeni. I tome se nije vidjelo pouzdanijega lijeka nego da grof Francesco pristane
prijei u Lombardiju. U tome su leale tri tekoe: prvo, privoljeti grofa da prijee Pad i
ratuje na svakome mjestu; drugo, Firentincima se inilo da e ostati preputeni na
milost i nemilost vojvodi, kad ne bude bilo grofa (jer se vojvoda lako mogao povui u
svoje utvrde, te s jednim dijelom vojske odbijati grofa, a s drugim dijelom doi u
Toskanu zajedno s njihovim odmetnicima od kojih su tadanji vlastodrci uasno
strahovali); tree, kojeg se puta mora drati grof sa svojom vojskom, da ga pouzdano
dovede nadomak Padove gdje bijae ostala mletaka vojska.743 Od te tri tekoe
najdvojbenija bijae druga, koja se ticala Firentinaca; ipak oni, spoznavi potrebu, i
umorni ve od Mleana koji na svu silu zahtijevahu grofa, dokazujui im da e se bez
njega predati, pretpostavie tuu nudu svojim strahovanjima. Ostade jo tekoa puta;
i odlui se da put osiguraju Mleani. I kako bijae Neri, sin Gina Capponija, poslan da
pregovara o ovoj nagodbi s grofom i da ga navede da prijee, naredi mu Sinjorija da ode
i u Veneciju, da njihovoj Sinjoriji bude jo vie po volji to dobroinstvo, te da se grofu
zajami put i spokojan prijelaz.

21. Otputova dakle Neri iz Cesene i brodom stie u Veneciju. I nikada nijednoga
kneza ne doeka njihova Sinjorija s tolikom au s kolikom njega doeka; jer smatrahu
da o njegovu dolasku, i o onome to se njegovim posredovanjem bude odluilo i
uredilo, ovisi sudbina njihove drave. Poto dakle uvedoe Nerija u Senat, on im izree
ovaj govor:744 Oni moji gospodari, presvijetli knee, oduvijek miljahu da e
vojvodina veliina biti propast ove drave i njihove republike; i da e spas obiju ovih
drava biti vaa i naa veliina. Da su to isto vjerovala vaa gospodstva, mi bismo se
nalazili u boljem poloaju, a vaa drava bi bila sigurna od onih opasnosti koje joj sada
prijete. Ali zato to nam u duno doba vi ne pruiste ni pomoi ni vjere, mi vam nismo
mogli odmah priskoiti u pomo kad vas zadesi zlo; a ni vi je ne mogoste odmah
zatraiti, jer nas u svom blagostanju i nevoljama malo upoznaste, pa ne znate da smo mi
takvi te ono to jednom zavoljesmo zauvijek volimo, a ono to jednom zamrzismo
zauvijek mrzimo. Ljubav koju osjeasmo prema ovoj vaoj presvijetloj Sinjoriji vi sami
poznajete, jer vie puta vidjeste kako napunismo Lombardiju svojim novcem i svojom
vojskom, da vama pomognemo; mrnja koju gojimo prema Filippu je ona mrnja koju
oduvijek gojismo prema njegovoj kui, to zna sav svijet; i nije mogue da se jedna stara
ljubav ili mrnja lako izbrie zbog novih zasluga ili zbog novih uvreda. Znamo i sigurni
742 Savezu su pristupile kasnije i Genova i papa.
743 Gattamelata se u svibnju 1439. povukao u Padovu pred nastupajuom vojskom kojom su zapovijedali
Piccinino i Gonzaga.
744 Poslanik se obraao mletakom dudu Francescu Foscariju, koji je vladao od 1421. do 1457. Njegova vlada je
protekla u znaku irenja u Lombardiji, a pred kraj ivota je morao abdicirati jer je optuen da eli ukinuti republikanski
sistem, uz pomo svog sina.

186

smo da smo u ovom ratu mogli ostati nepristrani, na veliko vojvodino zadovoljstvo i uz
nevelik na strah; jer kad bi on s vaom propau postao gospodar Lombardije, ostalo
bi nam u Italiji jo toliko ivota da ne bismo morali zdvajati zbog svoga spasa; jer ako
raste neija mo i drava, rastu mu jednako neprijateljstva i zavisti; a iz toga se poslije
moe izlei rat i teta. Znali smo i kolike bismo trokove izbjegli, da smo izbjegli
sadanje ratove; kolikim bismo se nadvijenim opasnostima uklonili; i kako bi se ovaj
rat to se sada vodi u Lombardiji, ako se upletemo, mogao prenijeti u Toskanu. Ipak je
sve te dvojbe nadjaala stara ljubav to je osjeamo prema ovoj dravi; i odluismo da s
onom spremnou priteknemo u pomo vaoj dravi s kojom bismo pritekli naoj da je
napadnuta. Stoga me moji gospodari, smatrajui da je prije svega ostaloga potrebno
pohitati u pomo Veroni i Bresci, i smatrajui da se to ne moe uiniti bez grofa, poslae
najprije da njega nagovorim da prijee u Lombardiju i ratuje na svakome mjestu (jer
znate da nije obvezan prijei Pad): privoljeh ga na to, potaknuvi ga istim razlozima koji
nas potaknue. A on, koji smatra da je nepobjediv na oruju, ne eli ni zbog ljubaznosti
biti pobijeen, pa hoe nadmaiti velikodunost koju vidi da vam mi iskazujemo; jer
dobro zna u kakvoj opasnosti ostaje Toskana nakon njegova odlaska, pa videi kako mi
zapostavljamo svoje opasnosti radi vaega spasa, i on htjede radi njega zapostaviti svoje
poslove. Dolazim dakle da vam ponudim grofa sa sedam tisua konjanika i dvije tisue
pjeaka, spremna da poe i nae neprijatelja na svakome mjestu. Molim vas lijepo, a
tako vas mole i moji gospodari, da ga, zato to broj njegova ljudstva premauje broj s
kojim bi vam prema obvezi morao sluiti, jo nagradite u svojoj dareljivosti, da se on
ne pokaje to je doao u vau slubu, i da se mi ne pokajemo to smo ga na to
nagovorili. Onaj Senat sluae Nerijev govor pozorno kao to bi sluao neko
proroanstvo, i toliko se podegoe sluatelji njegovim rijeima, te nemahu strpljenja
priekati da mu knez po obiaju odgovori, nego ustadoe i uzdignutih ruku, dok je
veina njih plakala, zahvaljivahu Firentincima za tako divnu uslugu, i njemu to ju je
toliko mudro i brzo izvrio;745 i obeavahu da se nikada i ni u koje vrijeme to nee
izbrisati ne samo iz njihovih srdaca nego ni iz srdaca njihovih potomaka, i da ta
domovina zauvijek mora biti zajednika Firentincima i njima.
22.
Poto prestade to oduevljenje, raspravljalo se o putu kojim grof treba proi,
da se mogu osigurati mostovi, istine i sve drugo. Postojala su etiri puta: jedan preko
Ravenne, du morske obale; njega ne prihvatie jer je u najveem dijelu stijenjen
obalom i movarama; drugi bijae izravan put; na njemu se isprijeila tvrava zvana
Uccellino, s vojvodinom posadom, i trebalo ju je osvojiti da bi se prolo, a to bijae
teko uiniti za tako kratko vrijeme da se ne bi propustila prilika hitanja u pomo, to
zahtijevae brzinu i urbu; trei bijae kroz umu Lugo;746 ali kako se Pad bjee razlio
preko nasipa, prolazak bijae ne samo teak nego nemogu; ostade etvrti put, kroz
podruje Bologne, da se prijee most Puledrano, pa Cento i Pieve, te da se preko Finalea
i Bondena stigne do Ferrare, odakle se poslije, to vodom to kopnom, moe doprijeti
do Padove i sastati se s mletakom vojskom. Iako je na ovom putu bilo mnogo tekoa, i
mogao ga je neprijatelj na nekom mjestu napasti, izabran je kao najmanje zlo. Kad je
dojavljeno grofu, on krenu na taj put velikom brzinom i stie do Padove dana 20. lipnja.
Dolazak ovog kapetana u Lombardiju ispuni Veneciju i svu njezinu dravu dobrim
745 Machiavelli pretjeruje, jer je mletaki Senat bio podijeljen, budui da se bojao podvale Firentinaca. O tome
svjedoe mletaki izvori, B. Giustiniani (D e origine urbis venetiarum), Marin Sanudo (Diarit), i Flavio Biondo
Forlivensis (D ecade).
746 Mjesto Lugo di Romagna.

187

nadama; i dok prije Mleani zdvajahu nad vlastitom sudbinom, sad se poee nadati
novim osvajanjima. Grof najprije poe u pomo Veroni;74/ da bi to omeo, Niccolo sa
svojom vojskom ode u Soave, katel izmeu Vicenze i Verone, i opasa se jarkom koji se
protezao od Soavea do movara uz rijeku Adige. Videi grof da mu je zaprijeen prolaz
ravnicom, prosudi da moe krenuti kroz brda i tim putem se spustiti do Verone, mislei
kako Niccolo nee vjerovati da e udariti tim putem, ili da nee, ako povjeruje, imati
vremena da ga suzbije; i opskrbivi se hranom za osam dana, prijee s vojskom brda i
stie u ravnicu ispod Soavea. I premda Niccolo bijae podigao neka utvrenja da grofu
zaprijei i taj put, ona ipak ne bjehu dovoljna da ga zadre. Videi dakle Niccolo da je,
protivno svim njegovim oekivanjima, neprijatelj proao, povue se s onu stranu rijeke
Adige,748 da ne stupi u bitku pod nepovoljnim okolnostima; i grof ue u Veronu bez
ikakve zapreke.

23.
Poto tako sretno grof svlada prvu nevolju i Veronu oslobodi od opsade,
ostade mu druga, da pomogne Bresci. A taj grad je tako blizu jezera Garde749 da bi mu
se, premda bude opsjednut s kopna, uvijek mogla preko jezera doturati hrana. To bijae
razlog to se vojvoda utvrdio na jezeru i u poetku svojih osvajanja zauzeo sva mjesta
koja bi mogla preko jezera pruiti pomo Bresci. Mleani su jo ondje imali galije, ali
nisu bile dovoljne za bitku protiv vojvodine vojske.750 Stoga grof prosudi da je potrebno
kopnenom vojskom pomoi mletakom brodovlju, jer se nadao da se lako mogu
osvojiti mjesta zbog kojih gladovae Brescia. Zato opsjede Bardolino, katel na jezeru,
nadajui se da e se drugi predati kad njega osvoji. U tom pothvatu srea okrenu lea
grofu, jer mu se dobar dio vojske razbolje, tako da se grof okani pothvata i poe u
Zevio, veronski katel, zdravo mjesto i puno obilja. Kad Niccolo vidje da se grof
povukao, pomisli da moe zagospodariti jezerom, pa da ne bi propustio zgodu, napusti
tabor Vegasio, i s odabranim ljudstvom poe na jezero, te s tolikim poletom i najveom
estinom napade mletako brodovlje da ga gotovo svega zarobi.751 Poslije te pobjede
malo katela ostade na jezeru to se ne predae Niccolou. Ustraeni tim gubitkom, i
bojei se da se zbog toga ne preda Brescia, Mleani poticahu grofa glasnicima i pismima
da joj pritekne u pomo. I videi grof kako propade nada da joj se pomogne preko
jezera, a kopnom bijae nemogue zbog jaraka, utvrda i drugih zapreka to ih podie
Niccolo, jer bi ulazak neprijateljske vojske meu njih znaio put u oevidan poraz,
odlui poi u pomo Bresci preko brda, kao to je prije spasio Veronu. Poto dakle grof
tako naumi, krenu iz Zevija i dolinom Acrija ode do jezera Santo Andrea, te stie u
Torbole i Penedu na jezeru Gardi. Odatle poe do Tenna752 i opsjede ga, jer je trebalo
osvojiti tu tvravu da bi se prolo prema Bresci. Shvativi grofove nakane, Niccolo
povede vojsku u Peschieru; zatim s markizom od Mantove i dijelom svoga poizbor
ljudstva krenu u susret grofu; i kad se zametnula bitka, Niccolo doivje poraz, a
747 Veronu je opsjedao Niccolo Piccinino, a zapovijedao je njenom obranom kondotjer Bartolomeo Colleoni,
koji je 1445. postao glavnim zapovjednikom mletake vojske. Prije toga je sluio pod zapovjednitvom Gattamelate i
Sforze, a prouo se kao sjajni taktiar, vjeto se koristei mogunostima artiljerije iju ulogu Machiavelli nije shvatio.
Andrea del Verrochio mu je digao spomenik u Veneciji po nalogu Sinjorije.
748 Na desnu obalu rijeke Adige, prema Gardi.
749 Brescia je udaljena od Garde osamnaest kilometara.
750 Mleani su prebacili preko brda uz rijeku Adige cijelu malu flotu od dvije galije, tri golete i dvadeset i pet
naoruanih barkasa. Flota se usidrila kod Torbole, blizu utoke rijeke Sarco. Vojvoda je takoer pripremio svoju flotu u
Peschieri.
751 Bitka se odigrala kod Maderna, na sjeveru zaljeva Salo, u rujnu 1439. god.
752 Tenno, mali katel u dolini rijeke arca.

188

ljudstvo mu se razbi; i dio toga ljudstva pade u ropstvo, dio pobjee k vojsci, a dio na
brodovlje.753 Niccolo se povue u Tenno; i kada pade no, pomisli da e, ako na tom
mjestu doeka dan, neizbjeno pasti neprijatelju u ruke; pa da bi izbjegao sigurnu
opasnost, izvre se jednoj dvojbenoj. Pokraj tolikih svojih, imae Niccolo samo jednoga
slugu, njemakoga roda, koji bijae velike tjelesne snage i njemu oduvijek vrlo vjeran.
Njega Niccolo nagovori da ga strpa u vreu, digne na rame i, kao da nosi opremu svoga
gospodara, prebaci na sigurno mjesto. Oko Tenna bijae opsada, ali zbog pobjede u bici
ostade bez strae i bez ikakva reda; tako Nijemcu bjee lako spasiti gospodara, jer ga
zabaci na lea, obuen kao prtljaar, i proe kroz cijeli tabor bez ikakve smetnje, tako
da ga zdrava donese njegovoj vojsci.

24.
Da se ova pobjeda, dakle, iskoristila onako sretno kako se izvojevala, pruila
bi Bresci veliku pomo a Mleanima veliku radost; ali njezino zlorabljenje prouzroi da
veselje brzo ieznu, a Brescia ostade u istim tekoama. Jer kad se Niccolo vratio u
svoju vojsku, pomisli kako mu valja nekom novom pobjedom ponititi taj poraz i
Mleanima onemoguiti da pomognu Bresci. Poznavae on poloaj tvrave u Veroni, a
od zarobljenika u tom ratu doznade da je slabo uvana, te da je na lak nain moe
osvojiti. Stoga mu se uini kako mu srea prua priliku da osvjetla svoju ast i da veselje
neprijatelja nakon skore pobjede preokrene u alost zbog jo skorijega poraza. Grad
Verona je smjeten u Lombardiji, u podnoju planina to dijele Italiju od Germanije,
tako da se prostire po njima i po ravnici. Rijeka Adige istjee iz doline Trenta, a pri
ulasku u Italiju ne razlijeva se odmah nizinom, nego skrenuvi nalijevo, du planina,
nailazi na taj grad i prolazi posred njega, ali ne tako da mu dijelovi budu jednaki, jer ga
mnogo vie ostavlja prema ravnici nego prema planinama.754 Na planinama su dvije
tvrave, jedna zvana San Piero, druga San Felice; one su jae zbog poloaja nego zbog
zidina, i nalazei se visoko gospodare cijelim gradom. U ravnici s druge strane rijeke
Adige, prislonjene uz gradske zidine, dvije su druge tvrave, jedna od druge daleko
tisuu koraka; jednu od njih nazivaju starom, a drugu novom tvravom; od jedne, s
unutranje strane, polazi zid koji se spaja s drugom, tvorei tako gotovo tetivu luka to
ga zatvaraju obine gradske zidine koje idu od jedne do druge tvrave. Sav taj prostor
izmeu jednog i drugog zida pun je stanovnitva i naziva se predgrae San Zeno. Te
tvrave i to predgrae naumi Niccolo Piccino zauzeti, mislei da e mu to lako uspjeti,
kako zbog trajno nemarne tamonje strae, tako zbog uvjerenja da je nakon nove
pobjede taj nemar jo vei i zbog spoznaje kako u ratu nijedan pothvat nije toliko
ostvarljiv koliko onaj u koji neprijatelj ne vjeruje da ga moe poduzeti. Poto dakle
izabra ljudstvo, poe zajedno s markizom od Mantove do Verone, nou, neopaeno se
uspe na novu tvravu i zauze je.755 Odatle sioe njegovi vojnici u grad i provalie vrata
Santo Antonio te kroz njih pustie unutra svu konjicu. Oni koji za Mleane uvahu
staru tvravu, zauvi prije buku kad izginu straa u novoj tvravi, a poslije kad
provaljivahu vrata, spoznae da su to neprijatelji te stadoe vikati i zvoniti narodu da se
lati oruja. Od toga se probudie graani, posve uzbunjeni, te oni hrabriji pograbie
oruje i pojurie na namjesniki trg. Dotle Niccoloovi vojnici bjehu opljakali pred
grae San Zeno i krenuli naprijed, pa graani, razumjevi da je u gradu vojvodina
vojska i ne vidjevi kako bi se obranili, svjetovahu mletakim namjesnicima da se sklone
753 poraz se /bio 9 _ rujna 1439. god. Nakon bijega iz Tenna Piccinino se spojio s Gonzagom u Peschieri.
754 Trentom je u to doba vladao biskup i imao je status carskog feuda. Machiavelli smatra granicu mletakih
posjeda granicom Italije.
755 Piccinino je osvojio Veronu 17. studenog 1439.

189

u tvrave i spase svoj ivot i njihov grad; i dokazivahu im kako je bolje da oni sauvaju
glavu, a grad bogatstvo, dok ih ne zadesi bolja sudbina, nego da izbjegavajui sadanju
oni izginu a grad osiromai. I tako se namjesnici i svi drugi mletakoga imena sklonie u
tvravu San Felice. Poslije toga neki vieniji graani pooe pred Niccoloa i markiza od
Mantove, molei ih da radije asno zauzmu bogat grad, nego sramotno siromaan;
ponajvie zbog toga to se oni nisu branili, pa niti pred prijanjim gospodarima
zasluie naklonosti niti pred njima mrnje. Njima se Niccolo i markiz smilovae; i
koliko u onoj vojnikoj rasputenosti mogahu, zatitie ih od pljake. I kako bijahu
gotovo sigurni da e se grof vratiti ne bi li preoteo grad, uznastojae svim marom
zadrati u svojim rukama utvrena mjesta; a ona koja ne mogahu zaposjesti, jarcima i
branama odijelie od grada, tako da neprijatelju bude teko u njih prodrijeti.

25. Grof Francesco bijae sa svojom vojskom u Tennu, pa kad dou te vijesti,
najprije pomisli da su lane, ali poslije, kad iz pouzdanijih izvora dozna istinu, htjede na
brzinu popraviti skoranji nemar. I premda mu svi zapovjednici njegove vojske svjetovahu da napusti pohod na Veronu i Bresciu, te da poe u Vicenzu, da ga ne bi napali
neprijatelji dok se tu nalazi, on ne htjede na to pristati, nego htjede iskuati sreu
preotimanjem onoga grada; i obrativi se usred tih kolebanja duha mletakim nadgle
dnicima i Bernardettu Mediciju, koji bijae firentinski povjerenik kod njega, obea im
sigurno osvojenje, ako njemu pripadne jedna od tvrava. Poto dakle naredi da se
spremi vojska, najveom brzinom krenu prema Veroni. Kad ga vidje Niccolo, pomisli
da ide u Vicenzu, kako su mu njegovi i svjetovali; ali kad poslije vidje da skree prema
gradu i s vojskom se upuuje prema tvravi San Felice, htjede se spremiti za obranu. Ali
ne bijae na vrijeme, jer brane oko tvrave ne bijahu podignute, a vojnici bijahu
nesloni zbog pohlepe na plijen i otkupnine; i ne mogae ih tako urno objediniti da bi
grofovoj vojsci sprijeili da se ne primakne tvravi i preko nje ne sie u grad. I sretno ga
preotee, na Niccoloovu sramotu i na tetu njegova ljudstva;756 on zajedno s markizom
od Mantove najprije pobjee u glavnu tvravu, a zatim preko polja u Mantovu. Odatle,
skupivi ostatke ljudstva koje se spasilo, pridruie se drugima koji bijahu u opsadi
Brescie. Tako vojvodska vojska za etiri dana osvoji i izgubi Veronu. Poslije te pobjede,
kako ve nadoe zima i velika studen, grof najprije uz mnogo tekoa posla namirnice u
Bresciu, a zatim ode da prezimi u Veroni;757 i naredi da se tokom zime u Torboleu
sagradi nekoliko galija, da bi u proljee bio tako jak na kopnu i na vodi te mogao
posvema osloboditi Bresciu.758
26. Videi vojvoda da je rat privremeno obustavljen, a propala mu nada da e
zauzeti Veronu i Bresciu, i da su svemu tome krivi novci i savjeti Firentinaca, koje ni
uvrede to ih podnesoe od Mleana ne mogahu odbiti od njihova prijateljstva, ni
obeanja to im ih on zadade ne bi li ih pridobio, odlui napasti Toskanu da oni
izbliega osjete plodove svoga sjemena. Na to ga nagovorie firentinske izbjeglice i
Niccolo: ovoga je poticala elja da osvoji Bracciove posjede i protjera grofa od Marka,
a one je morila udnja da se vrate u domovinu; i svatko podbadae vojvodu razlozima u
skladu sa svojom eljom i probitkom. Niccolo mu je pokazivao kako njega moe poslati
756 20. studenog 1439.
757 Nakon to se jo jednom sukobio s vojvodinom vojskom kod Arca, na podruju Trenta.
758 Opsada Brescie je opisana u mnogim suvremenim kronikama, a detaljno je opisuje Cristoforo da Soldo, u:
Cronache.

190

u Toskanu i drati Bresciu pod opsadom, da bude gospodar jezera te da vlada

utvrenim i dobro opskrbljenim mjestima na kopnu, gdje e ostaviti zapovjednike i
ljudstvo da se moe oduprijeti grofu ako se opet odlui na pohod (ali mu to nije
razborito initi dok ne oslobodi Bresciu, a nju je nemogue osloboditi); tako e povesti
rat u Toskani, a nee zapustiti pothvata u Lombardiji; pokazivao mu je jo kako e
Firentinci, im njega vide u Toskani, morati pozvati grofa ili se predati; pa to god se od
to dvoje zbije, znait e pobjedu. Prognanici su mu tvrdili kako je nemogue, ako se
Niccolo s vojskom primakne Firenci, da onaj narod nee zgrabiti oruje protiv svojih
monika, jer je izmoren njihovim nametima i bezonou; pokazivali su mu da je lako
doprijeti do Firence, obeavajui mu otvoren put preko Casentina, zbog prijateljstva
izmeu gospara Rinalda i onoga grofa:759 tako se vojvoda, iz poetka i sam tome sklon,
zbog njihova nagovaranja jo vre odlui na taj pohod. S druge strane Mleani,
unato otroj zimi, ne posustajahu u nagovaranju grofa da s cijelom vojskom pritekne u
pomo Bresci; a grof je odricao da se to po takvu vremenu moe uiniti, nego da se
mora ekati proljee, a dotle sagraditi brodovlje i poslije joj pritei u pomo s vode i s
kopna. To ozlovoljavae Mleane, te bijahu aljkavi u opskrbljivanju, tako da mnogo
ljudstva u njihovoj vojsci pomrije.
27.
Znajui pouzdano sve te injenice, Firentinci se uplaie, videi da im na vrat
stie rat, a u Lombardiji se ne bijae mnogo postiglo. Nimalo ih manje nisu muile
sumnje u Crkvinu vojsku; ne zato to bi im papa bio neprijatelj, nego zato to vidjee da
te snage vie sluaju patrijarha, njihova najljueg neprijatelja, nego papu. Stjegonoa
kod aleksandrijskog patrijarha bijae Giovanni Vitelleschi, prije apostolski biljenik, a
poslije biskup u Recanatiju; ali kada napokon postade kardinalom, bjee imenovan
kardinalom Firence.760 Bijae on hrabar i lukav; i stoga znade tako postupati, da ga
papa silno zavolje i postavi na elo Crkvine vojske; i bjee on zapovjednik svih papinih
pothvata u Toskani, u Romanji, u Kraljevstvu i u Rimu; tako stee toliku vlast pred
vojskom i pred papom, te se ovaj bojae da mu nareuje, a vojska sluae samo njega i
nikoga drugoga. Naavi se dakle taj kardinal s vojskom u Rimu kad se pronese glas da
Niccolo hoe prijei u Toskanu, udvostrui se strah meu Firentincima; jer nakon
protjerivanja gospara Rinalda taj kardinal bijae stalan neprijatelj njihovoj dravi,
vidjevi da se sporazumi sklopljeni njegovim posredovanjem izmeu stranaka u Firenci
ne potuju,761 nego se ak uglavie na tetu gospara Rinalda koji zbog njih odloi oruje
i prui neprijateljima priliku da ga prognaju; tako se vlastodrcima uini da je kucnuo
as da se gosparu Rinaldu nadoknade tete, ako se pridrui Niccolou kada taj stigne u
Toskanu. I jo su vie strahovali to im se inilo da je Niccoloov odlazak iz Lombardije
neumjestan, jer bi napustio jedan gotovo uspjean pohod da bi se upustio u drugi
potpuno dvojben; a to nisu vjerovali, osim ako ne sprema neki novi naum ili skrivenu
varku. O toj svojoj sumnji izvijestie papu, koji ve bjee spoznao svoju pogreku to
drugima dade preveliku vlast. Ali dok Firentinci tako stajahu u nedoumici, srea im
pokaza put kako e se zatititi od patrijarha. Drae njihova republika u svim mjestima
pozorne uhode to paze na glasnike s pismima, da se otkrije ako tko sprema neto
protiv njihove drave. Dogodilo se te u Montepulcianu zaplijenie pisma to ih patrijarh
posla Niccolou Piccinu bez prvosveenikove suglasnosti; njih ratno poglavarstvo
759 Francesco Guidi di Battifolle. Vidjeti Firentinske povijesti, V, 15.
760 Vitelleschi je postao biskupom Recanatija 1431. god., a patrijarhom Aleksandrije u veljai 1435. U listopadu
je postao nadbiskup Firence. Kardinalom je postao u kolovozu 1437. god.
761 Vidjeti Firentinske povijesti, IV, 32.

191

odmah predoi papi.762 I premda bijahu napisana neobinim slovima, a njihov sadraj
tako zamren da se iz njega nije mogao izvui nikakav odreen smisao, ipak ta
tajnovitost, povezana s neprijateljevom djelatnou, probudi u prvosveeniku toliku
sumnju da se odlui osigurati s te strane; pa brigu o tome pothvatu povjeri Antoniju
Ridu iz Padove, koji bijae zapovjednik strae u rimskom katelu. Ovaj bijae spreman
posluati zapovijed, pa ekae da mu se ukae zgoda. Odlui patrijarh provaliti u
Toskanu; pa elei idueg dana otputovati iz Rima, izvijesti katelana da izjutra bude
na mostu katela, jer bi htio na prolazu s njim o neem razgovarati. Antoniju se uini da
se ukazala zgoda; i naredi svojima to im je initi; i na vrijeme prieka patrijarha na
mostu koji se mogao prema potrebi dizati i sputati, radi sigurnosti tvrave. I kad se
patrijarh nae na njemu, dade znak svojima da dignu most, kako se prije s njima bjee
dogovorio; tako patrijarh u jednom asu od zapovjednika nad vojskama postade suanj
jednoga katelana. Njegovo ljudstvo isprva poe gunati, ali kad poslije doznae da je
to uinjeno po papinoj volji, svi se smirie. A kad patrijarh stade ovjenim rijeima
nagovarati katelana, obeavajui mu da se dobru nada, ovaj mu odgovori da se veliki
ljudi ne hvataju da bi se pustili, pa oni koji zasluuju da se zarobe, ne zasluuju da se
puste.763 I tako on malo poslije umrije u tamnici;764 a papa imenova Lodovica,
akvilejskog patrijarha, zapovjednikom vojske.765 I premda se nikada dotada ne htjede
upletati u ratove izmeu saveza i vojvode, tada mu bjee po volji da se umijea; i obea
da e odmah priskoiti u obranu Toskane, s etiri tisue konjanika i dvije tisue pjeaka.

28.
Kad se Firentinci oslobodie toga straha, ostade im jo bojazan od Niccoloa i
od zbrke u Lombardiji, zbog neslaganja izmeu Mleana i grofa; stoga, da bi bolje
razumjeli stanje, poslae Nerija, sina Gina Capponija, i Giuliana Davanzatija u Vene
ciju; njima povjerie da utvrde kako e se voditi rat idue godine; a Neriju naredie da,
kad uje miljenje Mleana, poe do grofa da uje i njegovo, te da ga nagovori na ono
to je potrebno savezu da se odri. Ne stigoe ti poslanici ni do Ferrare,766 kad doue
da je Niccolo Piccino sa est tisua konjanika preao Pad; zbog toga se pourie na
putu; i stigavi u Veneciju, zatekoe Sinjoriju koja je eljela da se pritekne u pomo
Bresci, ne ekajui druge zgode, jer taj grad ne mogae doekati pomo u drugoj zgodi,
niti dok se sagradi brodovlje, nego bi se predao neprijatelju, ne videi drugoga spasa;
tako bi vojvoda odnio pobjedu u svemu, a oni bi izgubili sve posjede na kopnu. Zbog
toga Neri poe u Veronu da uje grofa i ono to navodi protiv pohoda. Ovaj mu s
mnogo razloga dokaza kako je nastup prema Bresci privremeno nekoristan i tetan za
budui pothvat; naime, s obzirom na vrijeme i na poloaj, u Bresci se ne bi postiglo nita
korisno, samo bi se uneredila i izmorila njegova vojska, tako da bi se, kad grane
proljee koje je podesno za ratovanje, nuno morao vratiti u Veronu s vojskom da se
opskrbi onim to potroi zimi i onim to mu treba za nadolazee ljeto; tako bi se cijelo
vrijeme koje je zgodno za ratovanje potroilo na odlazak i povratak. S grofom u Veroni
bijahu gospar Orsatto Iustiniani i gospar Giovanni Pisani, poslani da se ue toj vjetini.
Poslije mnogih rasprava oni zakljuie da Mleani za iduu godinu dadu grofu
/ 2 Glasnik je presretnut u Montepulcianu i kriom mu je oduzeto ifrirano pismo. U Rim je odmah upuen Luca
Pitti koji je aranirao Vitelleschijevo hapenje.
763 Usp. Rasprave o prvoj d ekad i Tita Livija, II, 23, i III, 6 , i O nainu k a k o se postupilo prem a pobunjenom
narodu Valdichiane.
764 2. travnja 1440.
765 Ludovico Scarampi.
766 9 veljae 1440. Piccinino je preao Pad 7. veljae.

192

osamdeset tisua dukata, a ljudstvu etrdeset dukata po kopljaniku, te da dopuste da se

izae sa svom vojskom i napadne vojvoda, tako da on od straha za svoje podruje
naredi Niccolou da se vrati u Lombardiju. Poslije toga zakljuka vratie se oni u
Veneciju. A Mleani vrlo sporo ispunjavahu te obveze, jer svota novca bijae velika.

29.
U meuvremenu Niccolo Piccino nastavi svojim putem i ve stie u Romanju;
i toliko uznastoja oko sinova gospara Pandolfa Malatestija, da oni napustie Mleane i
pristadoe uz vojvodu. Taj dogaaj ozlovolji Veneciju; ali mnogo vie Firencu; jer su
vjerovali da se na tome putu mogu oduprijeti Niccolou; ali videi da se Malatesti
odmetnue, obuze ih strah, ponajvie zato to se bojahu da ne nastrada njihov kapetan
Pietrogiampaulo Orsino, koji se nalazio na posjedima Malatestija, te da ne ostanu
razoruani. T a vijest jednako ustrai grofa, jer se bojao da ne izgubi Marke, kad
Niccolo provali u Toskanu; i nakan poi u pomo svome domu, ode u Veneciju; i kad
ga uvedoe ka knezu,767 pokaza mu kako je njegov odlazak u Toskanu koristan savezu,
jer se rat mora voditi gdje je neprijateljska vojska i vojskovoa, a ne gdje su njegovi
gradovi i posade; jer, porazi li vojsku, dobio si rat; ali ako osvoji gradove, a vojska
ostane cjelovita, rat tada esto postaje jo ei; i tvrae da su Marke i Toskana
izgubljene, ako se Niccolou ne prui junaki otpor; a ako one padnu, nema spasa ni
Lombardiji; ali kad ima spasa, on nee napustiti svoje podanike i svoje prijatelje; i kad
je u Lombardiju doao kao gospodar, nee iz nje otii kao osvaja. Njemu knez
odgovori kako je oito da e oni izgubiti svu svoju dravu na kopnu, ako on ne samo
ode iz Lombardije nego i s vojskom prijee Pad; a oni vie ne bi nita troili da je
obrane, jer nije mudar onaj tko pokuava braniti neto to je u svakom sluaju
izgubljeno; a manja je sramota i manja teta izgubiti samo posjede, nego posjede i
novce. A kad bi se dogodilo da oni izgube posjede, tada bi se vidjelo koliko je vana
mletaka snaga da se odre Toskana i Romanja. Stoga su posve protivni njegovu
miljenju, jer vjeruju da e onaj koji pobijedi u Lombardiji pobijediti i na svakome
drugom mjestu; a pobijediti je lako, kad je nakon Niccoloova odlaska vojvodina drava
tako nemona da se moe prije sruiti nego to on uzmogne opozvati Niccoloa ili nai
neki drugi spas. I tko sve mudro razmotri vidjet e kako je vojvoda poslao Niccoloa u
Toskanu samo zato da grofa odbije od ovog pothvata, te da rat iz svoje kue preseli na
drugo mjesto; i tako, kad bi grof za njim poao, ako ne iskrsne prije neka krajnja nuda,
ispunili bi se njegovi naumi i omoguilo bi mu se da uiva u svojoj namjeri; ali ako se
vojska zadri u Lombardiji, a u Toskani se snau kako mogu, vidjet e se poslije koliko
je pogrena bila njegova odluka, jer e nepovratno biti poraen u Lombardiji, a nee
pobijediti u Toskani. Poto dakle svatko ree svoje miljenje i dobi odgovor, zakljuie
da se prieka nekoliko dana i vidi hoe li donijeti ploda mir izmeu Malatestija i
Niccoloa, i mogu li se Firentinci osloniti na Pietrogiampaula, te je li papa na strani
saveza kako im je obeao. Poto tako zakljuie, nakon nekoliko dana se uvjerie da su
Malatesti sklopili onaj mir vie od straha nego od neke zle nakane, i da je Pietrogiam
paulo poao s vojskom prema Toskani, te da je papa voljniji pomoi savezu nego prije.
Te vijesti smirie grofov duh. I pristade ostati u Lombardiji; a Neri Capponi neka se
vrati u Firencu s tisuu svojih konjanika i pet stotina drugih; pa ako se stvari u Toskani
budu tako razvijale da bi grof nuno morao doi, neka mu pie; i tada e grof bez
ikakvih obzira krenuti. Stie dakle Neri s tim ljudstvom u Firencu u travnju, a istog
dana doe i Giampaulo.
7hl Tj. dudu, Francescu Foscariju.
13

N . M achiav elli: IZ A B R A N O D JE L O II

193

30. Dotle Niccolo namjeravae sii u Toskanu, jer u Romanji sve mirovae; i
elei prijei planine kod San Benedetta, dolinom Montone, nae da ta mjesta tako
dobro uva Niccolo da Pisa, te prosudi da bi mu bio uzaludan svaki napor na toj strani.
A kako Firentinci u tome naglom napadu bijahu bez vojske i bez voa, poslae mnogo
svojih graana u te planinske prolaze da ih zajedno sa urno unajmljenim pjeacima
uvaju; meu njima bijae gospar Bartolommeo Orlandini, vitez, kojemu bijae povje
ren na uvanje katel Marradi i prolaz kroz te planine. Poto dakle Niccolo Piccino
prosudi da ne moe svladati prolaz San Benedetto, zbog sranosti onoga tko ga uvae,
pomisli da moe osvojiti prolaz Marradi,768 zbog kukavnosti onoga tko ga mora
braniti. Marradi je katel smjeten u podnoju planina to dijele Toskanu od Romanje,
ali na onoj strani to gleda prema Romanji, na poetku doline Lamone; i premda je bez
zidina, ipak je zbog rijeke, planina i stanovnika jak; jer su ljudi ratoborni i vjerni, a
rijeka je tako izlokala tlo, i tako su joj visoke litice, da je nemogue proi prema dolini,
ako se brani mosti koji je iznad rijeke; a s planinske su strane hridine tako vrletne da je
mjesto vrlo sigurno. Ipak su zbog kukavnosti gospara Bartolommea ti ljudi bili
kukavice, a to mjesto vrlo slabo; jer im je uo buku neprijateljske vojske, on je zajedno
sa svima svojima pobjegao; i nije se zaustavio prije nego to stie u Borgo a San
Lorenzo. Poto zaposjede naputena mjesta, udei se jako to nisu branjena i veselei se
to ih osvoji, Niccolo sie u Mugello; ondje zauze neke katele; vojsku zaustavi u
Puliccianu,769 odakle se zalijetao po svoj krajini sve do brda kod Fiesolea. I bijae toliko
hrabar, te prijee Arno, i prokrstari okolicom Firence do tri milje daleko i pohara je.770

31. S druge strane, Firentinci se ne uplaie, nego prije svega nastojahu odrati
vrstu vlast; za nju nisu morali strahovati, jer je Cosimo bio obljubljen u narodu, i jer su
prva poglavarstva ograniili na malo monika koji su ih strogo drali, ako se ipak nae
netko nezadovoljan ili eljan promjena. Znali su takoer, prema nagodbi u Lombardiji,
s kolikom se snagom vraa Neri, a i od pape su oekivali vojsku: ta ih je nada odrala
na ivotu do Nerijeva povratka. Poto nae grad u tome neredu i strahu, Neri odlui
izai u bitku, da donekle suzbije Niccoloa da ne pljaka krajinu; i oduprijevi se
pjeacima, sve samim puanima, koji se naoe uz onu konjicu, izae iz grada i preote
Remole to ga drahu neprijatelji; utaborivi se ondje, spreavao je Niccoloa u haranju,
a graanima davao nadu da e im otjerati neprijatelja. Videi Niccolo kako Firentinci
bez vojske nita ne poduzimaju, i razumjevi koliko je siguran njihov grad, uini mu se
da zalud gubi vrijeme; i odlui krenuti na druge pohode, tako a Firentinci imaju
razloga poslati za njim vojsku i pruiti mu priliku da zametne bitku; pa ako u njoj
pobijedi, miljae da e mu sve ostalo poi za rukom. U Niccoloovoj vojsci bijae
Francesco, grof od Poppija, koji se odmetnu od Firentinaca i prekri savez im
neprijatelj stie u Mugello. I premda su i prije Firentinci u njega sumnjali, htjedoe ga
pridobiti dobroinstvima, pa mu poveae plau i imenovae povjerenikom za sve svoje
gradove u njegovu susjedstvu. Ipak (toliko je u ljudima jaka ljubav prema stranci)
nijedno dobroinstvo i nijedan strah ne mogahu ga navesti da zaboravi privrenost
gosparu Rinaldu i drugima koji bijahu na vlasti u prijanjoj upravi;771 tako se odmah
768 Prolaz Val di Lamone, koji je branio katel Marradi.
769 Montepulciano.
770. U travnju 1440.
771
Francesco di Battifolle je elio uvrstiti svoj poloaj vladara Casentina (brdovitog podruja izmeu gornjeg
Arna i Tibra) udajom svoje keri Gualdrade za Piera, sina Cosima Medicija, ali su se tome usprotivili Neri Capponi i
drugi prvaci Firence, smatrajui da e na taj nain onemoguiti pripajanje Casentina Firenci. Stoga je preporueno

194

priklonio Niccolou, im je uo da mu se pribliio; i uporno ga je nagovarao da se udalji

od grada i prijee u Casentino, dokazujui mu kako je jak taj kraj i s kolikom e
sigurnou odande drati u aci neprijatelje. Stoga Niccolo poslua taj savjet; i doavi u
Casentino, zauze Romenu i Bibbienu; zatim opsjede Castel San Niccolo. Taj katel lei
u podnoju planina koje dijele Casentino od doline Arna; i budui da se nalazi na vrlo
visoku mjestu, a u njemu bijae dovoljna straa, teko ga bjee osvojiti, premda ga je
Niccolo neprekidno zasipao kamenjem iz bacaa i slinih ratnih strojeva. Trajae ta
opsada vie od dvadeset dana, pa Firentinci za to vrijeme skupie vojsku; a otprije
imahu u Fegghineu772 nekoliko plaenika s tri tisue konjanika, kojima zapovijedahu
kapetan Pietrogiampaulo i povjerenici Neri Capponi i Bernardo Medici.773 K njima
dooe etvorica, poslana iz katela San Niccolo, molei ih da im priskoe u pomo.
Istraivi poloaj, povjerenici uvidjee da im mogu pomoi samo preko planina to se
pruaju prema dolini Arna; a njihove je vrhove mogao zauzeti neprijatelj prije nego oni,
jer mu je krai put, a njihov dolazak se ne moe prikriti; tako bi se pokualo neto u
emu se ne moe uspjeti, a iz toga bi mogla potei propast njihove vojske. Stoga
povjerenici pohvalie njihovu vjernost i naputie ih da se predaju, kad se vie ne budu
mogli braniti. Zauze dakle Niccolo taj katel nakon trideset i dva dana opsade, i toliko
izgubljeno vrijeme za tako malen dobitak bijae dobrim dijelom uzrok propasti njegova
pothvata; jer da se s vojskom zadrao u blizini Firence, vlastodrci bi tek s mnogo
obzira mogli prisiliti graane da daju novce; i s vie bi tekoa skupljali vojsku i
obavljali sve druge pripreme da im je neprijatelj bio pred vratima, a ne daleko; i mnogi
bi se bili osmjelili zagovarati nekakvu nagodbu da bi se mirom osigurali od Niccoloa,
videi da e rat potrajati. Ali elja grofa od Poppija da se osveti onim katelanima, koji
mu odavno bijahu neprijatelji, navede ga da dade onaj savjet; a Niccolo ga prihvati da
mu ugodi; i to bijae propast jednoga i drugoga: i rijetko se dogodi da pojedinane
mrnje ne nakode opoj koristi. Niccolo nastavi pobjedonosno i zauze Rassinu i
Chiusi. Grof od Poppija mu svjetova da se zaustavi u tome kraju, pokazujui mu kako
moe rasporediti vojsku izmeu Chiusija, Capresea i Pievea; pa e biti gospodar planina
i moi e po volji silaziti u Casentino, u dolinu Arna, u dolinu Chiane i u dolinu Tibra, i
biti spreman na svaki neprijateljski potez. Ali Niccolo se sjeti vrletnosti tih mjesta i ree
mu da njegovi konji ne jedu kamenje; pa ode u Borgo a San Sepolcro gdje ga prijateljski
primie. Odatle iskua raspoloenje stanovnika mjesta Citta di Castello, a oni ga ne
usliae zbog prijateljstva s Firentincima.774 I elei pridobiti Perudince, odjaha on s
etrdeset konjanika u Perugiu gdje ga ljubazno doekae, jer im bijae sugraanin. Ali
za nekoliko dana postade sumnjiv, pa pokua kojeta s legatom775 i s Perudincima, i
nita mu ne uspjede; stoga se, poto od njih dobi osam tisua dukata, vrati k vojsci.
Odatle stupi u pregovore s Cortonom ne bi li je oteo Firentincima; i kako sve ve zarana
izae na vidjelo, njegovi se naumi izjalovie. Meu prvim graanima toga grada bijae
Bartolommeo di Senso; poavi on uveer po kapetanovoj zapovijedi na strau kod
jednih vrata, dojavi mu jedan prijatelj iz okolice da ne ide onamo ako ne eli poginuti.
Htjede Bartolommeo dokuiti temelj toj stvari, i otkri da se vode pregovori s Niccoloom. To Bartolommeo po dunosti dojavi kapetanu; ovaj, poto pohvata voe urote i
Cosimu da za Piera izabere Lucreziu Tornabuoni, koja je bila graanskog porijekla. Firenca je Francesca imenovala
svojim komesarom u Casentinu i plaala mu vojsku.
772 Figline.
773 Pietro Gian Paolo Orsini. S njima je bio i patrijarh Akvileje Ludovico Scarampi, kao zapovjednik papine
vojske, i kondotjer Micheletto Attendolo Sforza. O tome piu S. Ammirato i G. Cavalcanti, u: Istorie fiorentine, XIV.
774 Vidjeti Rasprave o prvoj d ekadi Tita Livija, II, 30.
775 T j. s kardinalom Ludovicom Scarampijem.
13*

195

podvostrui strae na vratima, prieka da doe Niccolo prema uglavljenom dogovoru; i

on doe nou u dogovoreno vrijeme; i videi da je otkriven, vrati se u svoje boravite.
32. Dok se u Toskani ovako redahu dogaaji, s malim dobicima za vojvodinu
vojsku, u Lombardiji se nije mirovalo, nego je vojvoda trpio tetu i gubitak. Jer grof
Francesco, im mu je dopustilo vrijeme, izae s vojskom da ratuje; a kako Mleani
sagradie brodovlje na jezeru,776 htjede grof prije svega ostaloga zagospodariti vodama
i protjerati vojvodu s jezera, sudei da e mu sve drugo biti lako kad to uini. Napade
stoga vojvodino brodovlje uz pomo mletakoga i porazi ga,777 a uz pomo kopnene
vojske zauze katele koji se pokoravahu vojvodi; i tako se druge vojvodine snage, koje s
kopna opsjedahu Bresciu, kad ue za taj poraz, razioe: i tako Brescia postade
slobodna nakon tri godine opsade. Nakon te pobjede grof poe u potjeru za neprijate
ljem koji se bjee povukao u Soncino, katel smjeten na rijeci Oglio; i istjera ga odande
i nagna ga da se povue u Cremonu; ondje se vojvoda utvrdi i s te strane branjae svoje
posjede. Ali kako ga grof iz dana u dan sve vie stezae, i strahujui da ne izgubi sve
svoje posjede ili njihov dobar dio, spozna kakvu je nesretnu odluku donio kad je poslao
Niccoloa u Toskanu; pa da bi ispravio pogreku, napisa Niccolou u kakvu se stanju
nalazi i kamo su ga doveli njegovi pohodi: stoga neka napusti Toskanu i vrati se u
Lombardiju to prije bude mogao. Dotle Firentinci bijahu pod svojim povjerenicima
sjedinili vojsku s papinom i zaustavili se u Anghiariju, katelu smjetenom u podnoju
planina to dijele dolinu Tibra od doline Chiane, udaljenom etiri milje od Borga a San
Sepolcro, gdje je put ravan, a polja zgodna za prolaz konjice i voenje bitke. I budui da
doznae o grofovim pobjedama i o Niccoloovu opozivu, prosudie da su s maem u
koricama i bez dizanja praine pobijedili u tome ratu; stoga napisae povjerenicima da
se ustegnu od bitke, jer Niccolo se ne moe dugo zadrati u Toskani. Ta zapovijed doe
do uiju Niccolou; i videi da mora otii, odlui zametnuti bitku, da ne propusti i to
pokuati, nadajui se da e zatei neprijatelje nepripravne i s mislima daleko od borbe.
Na to su ga nagovarali gospar Rinaldo, grof od Poppija i drugi firentinski bjegunci, koji
vidjee svoju oitu propast ako Niccolo ode, ali ako se zametne bitka, vjerovahu da
mogu ili pobijediti u pothvatu ili biti asno poraeni. Poto dakle donese tu odluku,
pokrenu vojsku odande gdje bijae, izmeu mjesta Citta di Castello i Borga; i stigavi do
Borga neprimijeen od neprijatelja, povede iz toga grada dvije tisue ljudi koji pooe
za njim eljni plijena, pouzdavajui se u kapetanovu vrlinu i njegova obeanja.
33. Poto se dakle Niccolo uputi s etama u bitku, prema Anghiariju, bjee se
primakao neprijatelju na manje od dvije milje, kadli Micheletto Attendulo ugleda oblak
praine; i dosjetivi se da su to neprijatelji, zovnu na oruje.778 Nastade velika pometnja
u firentinskom taboru, jer su te vojske po obiaju taborovale bez ikakve stege, a sad se
tome pridruio i nemar zbog miljenja da im je neprijatelj daleko i raspoloemji za bijeg
nego za kreevo; tako svatko bijae razoruan, daleko od konaita, na mjestu gdje ga
odvue elja da se skloni od velike ege ili da se oda kojoj drugoj zabavi. Ipak
povjerenici i kapetan bijahu toliko pomnjivi, te prije nego to neprijatelj stie uzjahae
konje i spremie se da se odupru njegovu naletu. I kako Micheletto prvi opazi
776 Mleani su prenijeli brodovlje s rijeke Adige. Vidjeti Firentinske povijesti, V, 25.
777 10. travnja 1440.
778 Piccinino je 28. lipnja izveo lanu demonstraciju naputanja bojita, da bi 29. lipnja 1440. napao, ali je
izostalo iznenaenje, koje se zasnivalo i na injenici da je bilo malo vjerojatno za obje strane da e se bitka zametnuti na
dan 29. lipnja, kad se slavi znaajni praznik Sv. Petra.

196

neprijatelja, tako bijae prvi naoruan da se s njim sukobi; i pojuri sa svojim ljudstvom
na most gdje cesta presijeca rijeku nedaleko od Anghiarija. I budui da prije neprijate
ljeva dolaska Pietrogiampaulo bjee poravnao jarke oko ceste izmeu mosta i Anghia
rija, kad Micheletto zasjede suelice mostu, zdesna nastupie papin vojskovoa Simoncino i legat, a slijeva firentinski povjerenici sa svojim kapetanom Pietrogiampaulom; i
rasporedie pjeake s obje strane du strme rijene obale. Ne ostade stoga neprijateljima
drugi otvoren put da se sudare s protivnicima nego ravno preko mosta; ni Firentinci se
nemahu drugdje boriti osim kod mosta; samo su zapovjedili pjeacima da neprijateljske
pjeake, ako siu s ceste ne bi li doli s boka njihovim orunicima, tuku strijelama da ne
bi s boka ranjavali njihove konje dok prolaze mostom. Dotle Micheletto junaki zadra
prve borce koji se pojavie i k tome ih odbaci; ali nadooe Astor i Francesco Piccinino i
s odabranim ljudstvom tako estoko udarie na Micheletta, da mu otee most i odbie
ga do ruba padine koja se sputa prema trgovitu Anghiariju; njih poslije suzbie i
odagnae preko mosta oni to ih napadoe s krila. Potraja to kreevo dva sata, a most
drae as Niccolo, as firentinska vojska. I premda bitka za most bijae neodluena,
ipak se i s ove strane i s one strane mosta vodila u mnogo nepovoljnijim uvjetima za
Niccoloa. Jer kad su Niccoloovi ratnici prelazili most, nalazili su mnotvo neprijatelja
koji se, zbog poravnata zemljita, mogahu prebacivati i izmorenima mogahu svjei
pritjecati u pomo; ali da su ga firentinski ratnici preli, Niccolo ne bi mogao osvjeiti
svoje snage, jer mu smetahu jarci i nasipi oko ceste: kako se i zbilo; jer mnogo puta
Niccoloova vojska osvoji most, i uvijek je svjee protivnike snage odbacivahu natrag;
ali im Firentinci osvojie most, tako da njihova vojska stupi na cestu, a Niccolo ne
mogae na vrijeme osvjeiti svoje snage zbog estine prodora i zbog nepogodnosti
poloaja, tako se pomijea prethodnica i zalaznica da jedni druge uneredie, te se sva
vojska morade nadati u bijeg, i svatko pobjee glavom bez obzira prema Borgu.
Firentinski se plaenici doepae plijena; i plijen bijae golem u zarobljenicima, opremi i
konjima, jer se s Niccoldom ne bjee spasilo tisuu konjanika. Stanovnici Borga, koji
krenue za Niccoldom da bi plijenili, od pljenitelja postadoe pljenjenici, jer svi
ostadoe zarobljeni i ucijenjeni; stjegovi i kola s opremom bijahu oteti. I pobjeda bjee
mnogo vie korisna Toskani nego tetna vojvodi; jer da su Firentinci izgubili bitku,
Toskana bi bila njegova; a kad ju je on izgubio, izgubio je samo oruje i konje svoje
vojske; a njih je bez mnogo novca mogao opet nabaviti. I ni u jedna druga vremena ne
bijae rat u tuim zemljama manje opasan za onoga tko ga vodi, nego u ta vremena. I u
takvu porazu i tako dugu kreevu, koje potraja od dvadeset do dvadeset etiri sata,779
zaglavi samo jedan ovjek; a ni on od rana ili kojeg sranog udarca, nego pade s konja i
zgruhan izdahnu: s tolikom su se sigurnou ljudi tada borili, jer bijahu svi na konju, i
zatieni oklopom, i sigurni od smrti kad god bi se predali, pa ne bijae razloga da
umru, ako ih u bici zatiivahu oklopi, a kad se vie ne bi mogli boriti, predaja.780
34.
Ova bitka je velik primjer nesree tih ratova, po onome to se zbivalo u borbi i
poslije nje; jer poto pobijedie neprijatelje i Niccolo se skloni u Borgo, povjerenici ga
779 Firentinci su raunali sate drukije nego danas: dvadeset i etiri sata znailo je, zapravo, dvadeset sati: prema
tome bitka je trajala od etiri do osam sati naveer.
780 Machiavelli minimizira znaenje okraja, nalazei tako potvrdu za svoju tezu o kukaviluku najamnikih
vojski. Meutim, drugi izvori istiu suprotne podatke: Neri Capponi, koji je u to doba bio firentinski komesar na
bojitu, te prema tome oevidac, tvrdi da su neprijatelji natjeram u bijeg, ali su Firentinci usporili svoje napredovanje jer
su imali mnogo ranjenih, a zarobljeno je 1540 neprijatelja; Flavio Biondo govori o ezdeset mrtvih i etiristo ranjenih
vojvodinih vojnika, a deset mrtvih i dvjesto ranjenih na strani Firentinaca, dok je ubijeno est stotina konja zahvaljujui
artiljeriji; Poggio Bracciolini govori o etrdeset mrtvih i mnogo ranjenih.

197

htjedoe goniti i opsjesti u tome gradu da bi pobjeda bila potpuna; ali ih neki
vojskovoa i vojnik ne htjede posluati, govorei da eli pohraniti plijen i lijeiti rane. A
jo je znaajnije to drugoga dana, u podne, bez doputenja i bez obzira prema
povjereniku ili kapetanu, odoe do Arezza, i kad ondje ostavie plijen, vratie se u
Anghiari: taj postupak je toliko protivan svakome hvalevrijednom vojnikom redu i
stezi, da im je svaki ostatak kakve god ureene vojske mogao lako preoteti pobjedu
koju su nezaslueno izvojevali. Osim toga, povjerenici su htjeli da oni zadre zarobljene
ratnike i tako ne dadu neprijatelju priliku da se oporavi, ali ih oni protiv njihove volje
oslobodie. Zbog svega toga se valja uditi kako u jednoj takvoj vojsci bijae toliko
sranosti da je znala pobijediti, te kako u neprijatelju bijae toliko kukavnosti da ga je
tako neuredna vojska mogla pobijediti. Dok su dakle firentinski vojnici otili u Arezzo i
vratili se, Niccolo imae vremena krenuti iz Borga, pa ode prema Romanji; s njim
umaknue i firentinski prognanici. Oni, videi kako im propade svaka nada da e se
vratiti u Firencu, razioe se na sve strane po Italiji i izvan nje, kako kome bijae
zgodno. Gospar Rinaldo izabra Anconu za prebivalite: pa da bi stekao nebesku
domovinu kad je izgubio zemaljsku, poe na Kristov grob; kad se odande vratio, dok je
slavio udaju jedne keri, iznenada na piru umrije:781 i bjee mu u tome sklona srea, jer
mu zadade smrt u najmanje nesretnom danu njegova izgnanstva. Bijae taj ovjek zaista
aen u srei i nesrei, ali jo vie bi bio da se rodio u nekome slonom gradu; jer mu
mnoge njegove odlike u neslonu gradu nakodie, a u slonome bi mu donijele
nagradu. Povjerenici se, dakle, poto im se vojska vrati iz Arezza, a Niccolo umae,
pojavie u Borgu. Stanovnitvo se htjede predati Firentincima, ali ga oni ne prihvatie; i
dok se pregovaralo o nagodbi, papin legat posumnja u povjerenike da hoe taj grad
oteti Crkvi; i tako meu njima padoe uvredljive rijei; i uslijedio bi nered izmeu
firentinske i papine vojske, da se pregovaranje oteglo; ali kako se privede kraju po
legatovoj elji, sve se smirilo.782

35.
Dok se to zbivalo u Borgu, pronese se glas da je Niccolo Piccino otiao prema
Rimu; a drugi glasovi su govorili prema Markama; stoga legat i Sforzino ljudstvo
odluie poi prema Perugi, da pomognu ili Markama ili Rimu, kako ve Niccolo udari;
i s njima neka poe Bernardo Medici; a Neri neka s firentinskom vojskom ide osvojiti
Casentino. Nakon te odluke Neri poe opsjesti Rassinu, i zauze je; i u istom naletu
zauze Bibbienu, Prato Vecchio i Romenu; i zatim opsjede Poppi, te ga opasa s dviju
strana: jednim dijelom u ravnici Certomondo, a drugim na brijegu to se prua prema
Fronzoliju. Videi da ga napustie Bog i ljudi, grof se zatvori u Poppiju, ne zato to bi se
nadao ikakvoj pomoi, nego da po mogunosti sklopi to manje tetan mir. I kako ga
Neri sve vie stezae, zatrai od njega uvjete; i dobi ono to je u to vrijeme mogao
oekivati: da spasi sebe i djecu i ono to moe sa sobom ponijeti; a grad i posjede da
prepusti Firentincima. I kad se nagodie, sie on na most preko Arna, koji tee podno
grada, i sav tuan i alostan ree Neriju: - Da sam dobro odmjerio svoju sudbinu i vau
mo, sada bih vam bio prijatelj da se s vama veselim pobjedi, a ne neprijatelj koji vas
zaklinje da mi propast bude manja. Sadanja sudbina, koliko je vama velianstvena i
radosna, toliko je meni alosna i bijedna. Imao sam konje, oruje, podanike, dravu i
bogatstvo: kakvo je udo to ih nerado naputam? Ali ako elite i moete zapovijedati
781 Rinaldova ki je Margherita, udata za Gherardija Gambacortija. Rinaldo je umro 1442. Vidjeti: Guido
Cavalcanti, Istorie fiorentine, XIV, 35.
782 Papinoj dravi su vraeni svi teritoriji, a Firenca je dobila Borgo San Sepolcro uz odtetu od 25.000 dukata.

198

cijelom Toskanom, nuno je da vam se mi pokorimo; pa da ja ovako ne zgrijeih, moja

se sudbina ne bi upoznala, niti bi se vaa velikodunost mogla upoznati; jer ako me
potedite, dat ete svijetu vjean uzor svoje blagosti. Neka stoga vae milosre nadjaa
moj prijestup; i ostavite bar ovu samu kuu odvjetku onih od kojih vai oevi primie
bezbrojna dobroinstva. Njemu Neri odgovori kako je zbog prevelikih nadanja od
onih koji malo mogahu tako zgrijeio protiv firentinske republike, te mu je nuno,
dodavi tome sadanje prilike, predati sve svoje i ta mjesta napustiti kao neprijatelj
Firentinaca, kad ih nije htio drati kao njihov prijatelj; jer im se takvim inom iskazao
da ga ne mogu ostaviti ondje gdje bi, u svakoj promjeni sree, mogao nakoditi toj
republici; jer se ne boje njega nego njegovih posjeda; ali ako u Germaniji mogne postati
knezom, taj grad e ga poeljeti, i zakrilit e ga za ljubav tih njegovih predaka to ih
navodi. Na to grof, vrlo srdit, odgovori da bi elio Firentince s jo vee udaljenosti
gledati. I tako, okanivi se ljubazna razgovora, grof predade grad i sva svoja prava
Firentincima, jer ne vidje drugog izlaza; i poe sa svime to je imao, zajedno sa enom i
djecom, plaui; i jadae se da je izgubio posjed koji njegovi oevi drahu devet stotina
godina.783 Kad se o svim ovim pobjedama dou u Firenci, doekae ih vlastodrci i onaj
narod s udesnim veseljem. I kada Bernardetto Medici uvidje kako bijae la da je
Niccolo krenuo prema Markama ili Rimu, vrati se s vojskom onamo gdje bijae Neri; i
kad se zajedno vratie u Firencu, obasue ih svim najveim poastima kojima se, prema
gradskoj uredbi, mogu obasuti graani nakon pobjede; a napose ih primie lanovi
Sinjorije i kapetani, i zatim cio grad, kao to se slavljenici doekuju.784

783 Grofovi Poppi su vladali svojim imanjem od X stoljea, prema tome radi se o petsto godina.
784 Glavni izvor za cijelu ovu knjigu je Neri, sin Gina Capponija, koji je u svojim zapisima (C om m entan) ostavio
svoje svjedoanstvo. Umro je 1457, a djelo mu je objavio L. Muratori u svojoj zbirci Rerum italicarum scriptores (djelo u
25 tomova, objavljeno izmeu 1723. i 1751).

199

ESTA KNJIGA
1.
Oduvijek bijae svrha onima koji povedu rat obogatiti sebe a osiromaiti
neprijatelja, i to je razumljivo; i ne trai se zbog drugoga razloga pobjeda, niti se zbog
drugoga ega ele dobici, nego da sam postane moan a protivnik slab.785 Iz toga
slijedi, kad god te pobjeda osiromai ili te dobitak oslabi, da si premaio svrhu radi koje
se vode ratovi ili da je nisi dosegnuo. U ratnim pobjedam a se obogauju onaj knez i ona
republika koji unite neprijatelje i domognu se plijena i otkupnina; u pobjedama
osiromauje onaj koji, premda je odnio pobjedu, ne moe unititi neprijatelje, a plijen i
otkupnine ne pripadnu njemu nego njegovim vojnicim a. Ovakav je knez u porazima
nesretan a u pobjedam a jo nesretniji; jer kad je poraen, trpi nepravde koje mu nanose
neprijatelji; a kada pobijedi, trpi one koje mu nanose prijatelji; a ove nepravde su
nepodnoljivije, jer su besmislenije, budui da je knez prisiljen opteretiti svoje podanike
novim porezima i nepravdama; pa ako u sebi ima imalo ovjenosti, ne moe se od srca
veseliti onoj pobjedi zbog koje se svi njegovi podanici raalouju. Stare i dobro ureene
republike obiavale su u svojim pobjedam a napuniti blagajnu zlatom i srebrom, dijeliti
narodu darove, olakavati podanicima poreze i zabavljati ih igrama i sveanim prosla
v am a;786 ali pobjede u vremenima koja opisujemo najprije su ispranjavale blagajnu,
zatim osiromaivale narod, a od neprijatelja te nisu zaklanjale. Sve se to raalo iz
nereda s kojim su se ti ratovi vodili; jer kad bi oplijenio pobijeene neprijatelje, a ne bi
ih zarobio ni pobio, oni su onoliko odgaali da opet ne napadnu pobjednika koliko su
ekali da ih onaj tko ih je unajm io ponovo opskrbi orujem i konjim a. Kako su jo
otkupnine i plijen pripadali plaenicima, knezovi pobjednici se nisu mogli njima
okoristiti u novom troku za novu najam ninu, nego su ga izvlaili iz utrobe svog
naroda; i pobjeda nije narodu donosila druge dobrobiti, osim to ga je zbog nje knez
upornije i bezobzirnije tlaio.787 A za njega su rat vodili oni plaenici koji su jednako od
pobjednika i od pobijeenoga zahtijevali nove novce da bi mogli zapovijedati svojim
ljudstvom, jer ga je jedan m orao opremiti, a drugi nagraditi; i kao to se jedni nisu
mogli boriti ako ne pojau nove konje, tako se drugi nisu htjeli boriti bez nove plae. Iz
toga je slijedilo da je jedan malo uivao u pobjedi, a drugi malo patio u porazu; jer je
785 U ovom poglavlju Machiavelli pokazuje, u usporedbi s dosadanjim ratovima u historiji, koja je sutina rata u
novoj epohi: dok su prije feudalni ratovi amalgamirali stanovnitvo, sada ratovi buroaske epohe predstavljaju
sublimirani oblik borbe za ekonomsku mo, a trokove rata snose uvijek najsiromaniji slojevi. Usp.: Vladar, XIIXIV, i
zavrno poglavlje Umijea ratovanja. O novom karakteru ratovanja usp.: M .M allett, M ercenaries an d Their Masters.
War in Renaissance Italy, London, 1974, i: C. C. Bayley, War an d Society in Renaissance Florence, Toronto, 1961.
786 Usp.: Vladar, XXI. O proslavama pobjeda vidjeti Firentinske povijesti, VII, 1, i VIII, 36.
787 Ratovi, prema tome, za narod imaju isti rezultat, a to je vee i bezobzirnije tlaenje. Na taj nain Machiavelli
svodi rat na sukobe izmeu vladajuih klasa, koje onda uvlae u ratni sukob i cijele drave. Iz toga izlazi da Machiavelli
prihvaa kao pravedni rat jedino ratove pokrenute za svrgavanje tirana, odnosno uzurpatora, a za obrambene ratove
to se podrazumijeva. O tome usp. i: G. Livet, G uerre et p aix d e M acbiavel a H obbes, Pari, 1972.

200

pobijeeni imao vremena da se oporavi, a pobjednik nije imao vremena da iskoristi

pobjedu.

2. Zbog toga nereda i izopaenog smisla vojevanja N iccolo Piccino je opet bio u
sedlu prije nego to se po Italiji proula njegova propast; i ee je vojtio protiv
neprijatelja poslije poraza nego prije.788 T ak o se dogodilo da je poslije pada Tenna
m ogao zauzeti V eronu; tako se dogodilo da je, ostavi bez ljudstva u Veroni, m ogao s
jakom vojskom sii u T o sk an u ;/89 tako se dogodilo da je nakon poraza kod Anghiarija,
prije nego to je stigao u Rom anju, bio na bojitu moniji nego prije, te je mogao
vojvodu od M ilana ispuniti nadom da e obraniti Lom bardiju koja mu se zbog njegove
odsutnosti inila gotovo izgubljenom. Jer dok je N iccolo izazivao pometnju u Toskani,
vojvoda se nalazio u takvu stanju da je strahovao za svoju dravu; i sudei da prije moe
uslijediti njegova propast nego to mu N iccolo Piccino pritekne u pom o nakon poziva,
da bi suzbio grofov nalet i dom iljatou ublaio sudbinu koju snagom ne mogae
izdrati, utee se onim sredstvima koja su mu u slinim okolnostim a mnogo puta ve
pom ogla; i posla N iccoloa da Estija, kneza od Ferrare, u Peschieru gdje bijae grof. On
ga sa svoje strane poe nagovarati na mir, dokazujui kako taj rat grofu ne odgovara:
jer ako vojvoda toliko oslabi te vie ne mogne odravati svoju vlast, on e prvi zbog
toga pretrpjeti tetu, jer ga M leani i Firentinci vie nee plaati. A kao zalog elje za
mirom, vojvoda mu nudi da se orode: i poslat e ker u Ferraru; nju mu obeaje dati
kad se uglavi mir. G rof odgovori da e vojvoda lako postii mir, ako ga zaista eli, jer to
Firentinci i M leani ele: istina je da se u to teko moe povjerovati, znajui da on
nikada nije sklapao mira, osim u nudi; i im nuda proe, njemu se vraa volja za
ratovanjem ; ni njegovu obeanju braka se ne moe vjerovati, jer ga je ve toliko puta
prevario; jer on e svejedno, ako se uglavi mir, o braku odluiti ono to mu prijatelji
budu savjetovali.

3. M leani, koji u svoje plaenike sumnjaju i bez razloga,790 poee s razlogom

silno sumnjati u ove pregovore; elei izbjei tu sumnju, grof nastavi junaki ratovati.
Ipak se ta estina, u njega zbog astohleplja a u M leana zbog sumnje, toliko ublaila da
se do konca ljeta malo pothvata izvrilo; i tako, kad se N iccolo Piccino vratio u
Lom bardiju, a ve bijae poela zima, sve se vojske povukoe u zimovalita: grof u
Veronu, vojvoda u Cremonu, firentinsko ljudstvo u Toskanu, a papino u Rom anju.
Papina vojska, poslije pobjede kod Anghiarija, napade Forli i Bolognu da ih otme iz
ruku Francesca Piccinina koji njim a upravljae u oevo ime; i ne uspjede, jer ih je
Francesco srano branio. Ipak taj njihov dolazak toliko prestrai Ravenjane da nee
opet pasti pod vlast Crkve, te se u dogovoru sa svojim gospodarom Ostasiom Polentom
sklonie pod okrilje M leana; a ovi, kao nagradu za dobiveni grad, da im nakon nekog
vremena ne bi Ostasio na silu ono oteo to im je neoprezno dao, poslae ga zajedno s
jednim sinom da pogine u K andiji791 Unato pobjedi kod Anghiarija, u tim pohodima

788 Tj. nakon poraza u Anghiariju. Vidjeti Firentinske povijesti, V, 3334.

789 Usp. Firentinske povijesti, V, 2 3 -2 6 .
790 Machiavelli aludira na sluaj grofa Carmagnole, koji je osumnjien da sabotira rat protiv Milana, i pogubljen
1432. god.
791 Tj. na Kreti. Ostasio III da Polenta bio je posljednji iz roda Polente i s njim je utrnula loza. Ostasio da Polenta
je najprije konfiniran u Treviso a potom u oujku 1441. u Kandiju. Venecija je zagospodarila Ravennom u veljai 1441.
god.

201

ponestade papi novaca, pa prodade Firentincima katel Borgo a San Sepolcro za

dvadeset pet tisua dukata.792 D ok je dakle trajalo ovakvo stanje, i svakome se inilo da
je zbog zime siguran od rata, vie se nije razmiljalo o miru; a najm anje je razmiljao
vojvoda, jer ga ohrabrie N iccolo Piccino i godinje doba. I zbog toga on prekide sve
pregovore o nagodbi s grofom ; i s velikom pom njom obnovi N iccoloove snage; i
obavljae sve druge pripreme koje se itu za budui rat. Kada grof dou te vijesti, poe u
Veneciju da se s njihovim Senatom posavjetuje to im je initi sljedee godine. S druge
strane N iccolo bijae posve spreman, pa videi da je neprijatelj nespreman, ne poeka
da grane proljee; i u najljuoj zimi prijee Addu, provali u podruje Brescie, i zauze svu
tu krajinu osim Asole i O rcija ;793 pri tome porazi i zarobi vie od dvije tisue Sforzinih
konjanika koji ne oekivahu taj napad. Ali grofa najvie ozlovolji, a M leane najvie
uplai, to se Ciarpellone, jedan od prvih grofovih kapetana, od njega odm etnuo.794 Na
te glase grof odmah otputova iz Venecije, i kada stie u Bresciu, doznade da se N iccolo
nakon pohare vratio u svoje prebivalite; stoga grof ne htjede opet potpaljivati rat koji
se ve ugasio; nego odlui iskoristiti pogodnosti koje mu pruie vrijeme i neprijatelj za
pripreme, da bi se mogao zatim u proljee osvetiti za stare uvrede. Stoga naredi da
M leani zovnu vojsku koja je u Toskani sluila Firentincim a, i da umjesto Gattam elate,
koji um rije,795 unajme M icheletta Attendula.

4.
Kad ogranu proljee, N iccolo Piccino prvi krenu u bitke; i opsjede Cignano,
katel udaljen od Brescie dvanaest m ilja; u pomo katelu priskoi grof; i rat se vodae
izmeu tih dvaju kapetana, kako ve naviknue. I posumnjavi u Bergam o,796 poe grof
opsjesti M artiningo, katel smjeten na takvu poloaju da se iz njega, kad ga osvoji,
moe lako pomoi Bergamu; a taj grad bjee N iccolo teko poharao; i budui da bjee
predvidio da ga neprijatelj moe suzbiti samo preko M artininga, opskrbio je taj katel
jakom obranom ; tako morade grof poi na to osvojenje sa svim snagama. Stoga
N iccolo sa svom svojom vojskom zaposjede mjesto odakle e spreavati grofovo
opskrbljivanje, i tako se utvrdi opkopima i uporitima da ga je grof m ogao napasti
samo uz svoju oitu pogibao; i zbilo se tako da opsjedatelj bijae u veoj opasnosti nego
oni u M artiningu, koji bijahu opsjednuti. Jer grof zbog gladi ne mogae vie drati
opsadu, niti je mogae zbog opasnosti dii; i nasluivala se bjelodana pobjeda za
vojvodu, a za M leane i grofa izrazita propast. Ali srea, kojoj nikada ne ponestane
naina da pomogne prijateljim a i naudi neprijateljim a, probudi u N iccolou Piccinu
toliku slavinost i drskost, te on, nadajui se toj pobjedi i nemajui obzira prema
vojvodi ni prema sebi, porui mu da mu javi kako, poto toliko dugo vojuje pod
njegovim stijegom, a jo nije stekao ni onoliko zemlje koliko mu treba da ga u nju
pokopaju, eli od njega doznati kojim e nagradama biti nagraen za svoje trude; jer je
u njegovoj moi da ga uini gospodarom Lom bardije i da mu sve neprijatelje preda u
ruke; i budui da misli kako sigurna pobjeda mora donijeti i sigurnu nagradu, eli da
mu prepusti grad Piacenzu,797 da se katkada moe odmoriti od tako duga vojevanja. I
792 Vidjeti Firentinske povijesti, V, 34.
793 Cristoforo da Soldo navodi da je Piccinino preao rijeku Oglio s 8000 konjanika i 3000 pjeaka, a mletake su
se snage u panici povukle u Chiari. Piccinino je zauzeo Palazzolo i dolinu rijeke Iseo.
794 Ciarpellone je ponovo stupio u grofovu slubu, da bi 1443. osigurao pobjedu Sforzi manevrom u pozadini
neprijatelja, a zatim ga opet izdao. Vidjeti Firentinske povijesti, VI, 11.
795 Godine 1443. u Padovi, nakon tri godine od modanog udara.
796 Tj. posumnjavi da se Bergamo nee moi obraniti. Martinengo je bio utvren katel u dolini i dominirao je
putevima prema Cremoni i Bresci.
797 Viscontijevi vojskovoe su zaprijetili da e prestati ratovati ako Piccinino ne dobije Piacenzu, Lodovico dal

202

na kraju se ne zasrami zaprijetiti vojvodi da e napustiti boj ako mu se ne odobri taj

zahtjev. T a j uvredljiv i drzak nain zahtijevanja toliko rasrdi vojvodu, te odlui radije
izgubiti bitku nego na nj pristati. I gdje ga nisu slomile tolike opasnosti i tolike prijetnje
neprijatelja, slomi ga bezono ponaanje prijatelja: i odlui on sklopiti nagodbu s
grofom , te mu posla A ntonija Guidobuona iz Tortone; i po njemu mu ponudi ker i
mirovne uvjete; tu ponudu pohlepno prihvatie i on i svi saveznici. I poto potajno
uglavie meusobnu nagodbu, vojvoda zapovjedi Niccolou da s grofom sklopi primirje
na godinu dana, navodei kako je toliko iznemogao od trokova da ne moe propustiti
siguran mir zbog dvojbene pobjede. Ostade N iccolo zauen tim korakom , jer ne
mogae razumjeti koji ga razlog potae da se odrekne tako slavne pobjede; i ne mogae
vjerovati da hoe spasiti neprijatelje samo da ne bi nagradio prijatelje. Stoga se opirao
toj odluci kako mu se inilo da je najbolje; tako vojvoda bijae prisiljen, da ga smiri,
zaprijetiti mu kako e ga izruiti plaenicima i neprijateljim a, ako se ne pokori. Poslua
ga dakle N iccolo, raspoloen u dui kao ovjek koji prisilno naputa prijatelje i
domovinu, alei se na svoju zlu sudbinu; jer mu as srea, a as vojvoda, otimahu
pobjedu nad neprijateljim a. Kad se sklopilo primirje, proslavi se vjenanje gospe Bianke
i grofa; i za njezin miraz vojvoda mu predade grad Crem onu.798 Poslije toga uglavi se
mir u studenome 1 4 4 1 ; potpisae ga Francesco Barbadico i Paulo T ron o za M leane, a
za Firentince gospar Agnolo Acciaiuoli; po njemu M leani stekoe Peschieru, Asolu i
Lonato, katele grofa od M antove.799
5.
Poto prestade rat u Lom bardiji, ostadoe jo nemiri u Kraljevstvu; i ti nemiri se
ne mogahu stiati, pa prouzroie da se u Lom bardiji opet prihvate oruja. D o k trajae
rat u Lom bardiji, Alfonso Aragonski ote kralju Renatu cijelu kraljevinu osim N apulja;
tako Alfonso, mislei da ima pobjedu u ruci, odlui za vrijeme opsade N apulja Oteti
grofu Benevento i druge posjede koje ovaj imae u onoj okolici; jer miljae da e mu to
lako uspjeti, budui da grof bijae zauzet ratovanjem u Lom bardiji. Stoga Alfonso lako
ostvari taj pothvat; i s malo truda zauze sve one gradove; ali kad nastupi novi mir u
Lom bardiji, Alfonso se poboja da grof ne doe po svoje gradove, u korist Renata, a
Renato se tome ponada zbog istih razloga. Posla stoga Renato ljude da potaknu grofa,
molei ga da doe pom oi jednom prijatelju i osvetiti se jednom neprijatelju.800 S druge
strane Alfonso m oljae Filippa da zbog prijateljstva prema njemu zada grofu toliko
nevolja, kako bi ovaj bio zauzet veim pothvatima i prisiljen okaniti se njega. Prihvati
Filippo taj poziv, ni ne pom iljajui da kri mir koji je malo prije onako nepovoljno
sklopio. Stoga dojavi papi Eugenu kako je dolo vrijeme da vrati gradove koje je grof
oteo Crkvi; i za taj mu posao ponudi plaenog N iccoloa Piccina dokle god bude rat
trajao ; a ovaj je nakon sklopljenog mira boravio s vojskom u Rom anji. Eugen pohlepno
prihvati taj savjet, zbog mrnje prema grofu i elje da vrati svoje; pa ako ga je prije s
Verme Tortonu a Loovico Sanseverino Novaru. To je prisililo Viscontija na sklapanje mira kad nije ve mogao biti
siguran u svoju vojsku.
798 Maria Bianca Visconti je dobila u miraz Cremonu, vei dio Bergamasca (podruja Bergama) i Pontremoli, s
izuzetkom Pizzighettona na podruju Cremonesea. Venecija je bila obeala grofu Sforzi Mantovu, ili Milano, ili
Cremonu.
799 Primirje je sklopljeno u kolovozu 1441. god. 24. listopada odrana je svadba, a mir (nazvan mir u Cavriani,
po mjestu gdje se nalazio Sforzin tab u rujnu i gdje se pregovaralo o mirovnim uvjetima) potpisan je 20. studenog 1441.
u Cremoni i objavljen 10. prosinca. Mleani su tim mirom dobili Peschieru i tako prisvojili jezero Gardu. Tajnim
protokolom vojvodi je priznato osvajanje crkvenih teritorija u Romanji i vlast nad Perugiom i Sienom, a grofu osvojene
zemlje crkve i Napuljskog Kraljevstva. Papa je odbio da potpie takav mir i ubrzo je opet dolo do rata.
800 U studenom 1441. Sforza je dobio pismo s takvom molbom. Ranije, u travnju 1441. god., Sforza je stupio u
slubu pape Eugena IV. U oujku je obeao da e sii u Napuljsko Kraljevstvo u svibnju iste godine.

203

tom istom nadom N iccolo prevario, sada vjerovae da ne moe sum njati u prijevaru, jer
se umijeao vojvoda; te sjedini vojsku s N iccoloovom i provali u M arke. Iznenaen tim
neoekivanim napadom, grof stade na elo svoje vojske i poe u susret neprijatelju. Uto
kralj Alfonso zauze N ap u lj;801 tako pod njegovu vlast doe sva ona kraljevina, osim
Castelnuova. A Renato ostavi dobru strau u Castelnuovu i otputova; i stigavi u
Firencu, bijae primljen s najveim poastim a; ostade tu nekoliko dana, pa videi da
vie ne moe ratovati, krenu u M arselj.802 Dotle Alfonso zauze Castelnuovo; a grof je u
M arkam a bio slabiji od pape i N iccoloa; stoga se obrati M leanim a i Firentincima da
mu pomognu ljudstvom i novcem, dokazujui im da e malo poslije, ako ne misle
suzbiti papu i kralja dok je on jo iv, m orati misliti na vlastiti spas, jer e se oni udruiti
s Filippom i razdijeliti Italiju izmeu sebe. Ostadoe Firfentinci i M leani neko vrijeme
neodluni, kako zbog prosuivanja je li dobro stupiti u neprijateljstvo s papom i
kraljem , tako zbog zauzetosti pitanjem Bologne. Bijae Annibale Bentivogli prognao iz
toga grada Francesca Piccinina, pa da bi se mogao braniti od vojvode, koji je bio na
Francescovoj strani, zatrai pomo od M leana i Firentinaca;803 i oni mu je ne
uskratie; i tako, zauzeti tim pothvatom , ne mogahu se odluiti da pomognu grofu. Ali
kad uskoro Annibale porazi Francesca Piccinina,804 pa se inilo da je to pitanje rijeeno,
odluie Firentinci poduprijeti grofa; ali prije obnovie savez s vojvodom , da bi se
osigurali od njega. Iz toga saveza ne istupi vojvoda, premda bjee pristao da se ratuje
protiv grofa dok kralj Renato bijae pod orujem, ali kad vidje da je poraen i lien
cijeloga Kraljevstva, ne bijae mu po volji da grof ostane bez svojih posjeda; i stoga ne
pristade samo na pom o grofu nego napisa Alfonsu neka se dobrovoljno vrati u
Kraljevstvo i vie s njim ne ratuje. I premda to Alfonso vrlo nerado uini, ipak odlui
udovoljiti vojvodi zbog obveza prema njemu, te se povue s vojskom preko Tronta.

6.
D ok su ovako tekli dogaaji u Rom anji, Firentinci nisu mirovali izmeu sebe.
Bijae u Firenci, meu uglednim graanima na vlasti, Neri sin Gina C apponija; njegova
se ugleda Cosim o M edici bojae vie nego iijega drugoga, jer je velikom ugledu koji
uivae u gradu dodavao ugled koji uivae meu vojnicim a; naime, kako je mnogo
puta bio zapovjednik firentinske vojske, pridobio ih je vrlinom i zaslugama. Osim toga,
zbog pobjeda koje se priznavahu njemu i njegovu ocu Ginu (jer otac zauze Pisu,805 a sin
pobijedi N iccoloa Piccina kod A nghiarija806), mnogi su ga voljeli, a bojali su ga se oni
koji u vlasti nisu eljeli imati drutva. Meu mnogim drugim firentinskim vojskovo
ama bijae Baldaccio di Anghiari, izvanredan ratnik, jer u to vrijeme ne bijae u Italiji
ovjeka koji bi ga nadmaio u tjelesnoj snazi i hrabrosti; i uivae toliki ugled meu
pjeacim a, jer je uvijek njim a zapovijedao, te je svatko smatrao da bi oni uza nj pristali
na svaki pothvat i na svaku njegovu elju. Bijae Baldaccio veliki N erijev prijatelj, jer ga
je volio zbog vrlina kojim a je uvijek bio svjedokom ; a to je u drugim graanima
izazivalo preveliku sumnju. I prosudivi da ga je opasno otpustiti a jo opasnije
zadrati, odluie da ga unite. T o j njihovoj namisli bijae sklona srea u ovome: bijae
801 Napulj je osvojen 2. lipnja 1442. god.
802 Rene Anujski je stigao u Firencu u srpnju 1442. i krenuo u Marseille 22. rujna. Alfons je tako vladao
Napuljom do 1458. Vidjeti 35. poglavlje ove knjige.
803 Niccolo Piccinino je u oujku 1442. ostavio svog sina Francesca u Bologni, a Bentivoglio ga je otuda otjerao
6. lipnja 1443. O Bentivogliama usp.: Vladar, XIX.
804 Annibale Bentivoglio je 14. kolovoza porazio jednog od Viscontijevih kondotjera, a ne Piccinina. Radilo se o
Alviseu Dal Verme.
805 Vidjeti Firentinske povijesti, III, 29.
806 Vidjeti Firentinske povijesti, V, 33. i 34.

204

gonfalonijer pravde gospar Bartolom m eo O rlandini; kad ga poslae, kako prije reko
smo, da brani M arradi pri provali N iccoloa Piccina u Toskanu, on bjee kukaviki
pobjegao i napustio prolaz koji se gotovo svojim smjetajem mogao bran iti;807 toliki
kukaviluk ozlovolji Baldaccia, pa uvredljivim rijeim a i pismima razglasi njegovo
pom anjkanje hrabrosti: zbog toga se gospar Bartolom m eo jako posrami i rasrdi; i silno
se eljae osvetiti, mislei da smru optuitelja moe izbrisati sramotu svoje krivice.
7.
Drugi graani poznavahu tu elju gospara Bartolom m ea, tako da ga bez mnogo
truda nagovorie da onoga uniti, te da se u isti mah osveti za svoju uvredu i dravu
oslobodi ovjeka kojega je trebalo ili plaati uz opasnost ili otpustiti uz tetu. Poto
dakle Bartolom m eo odlui da ga ubije, zatvori u svoju sobu m nogo mladih orunika; i
kada Baldaccio doe na Trg gdje svakog dana dolaae raspravljati s poglavarstvima o
svojoj najam nini, posla gonfalonijer po njega; on poslua bez ikakva straha. Gonfaloni
jer mu izae u susret, i s njim se proeta dva-tri puta hodnikom, du soba lanova
Sinjorije, razgovarajui o njegovoj najam nini. Zatim u zgodan as, doavi blizu sobe
gdje bjee skrio mlade orunike, dade im znak. Oni izletjee i ubie ga onako sama i
nenaoruana; i izbacie ga mrtva kroz prozor koji iz Palae gleda na Carinarnicu; a
odatle ga iznesoe na Trg, odsjekoe mu glavu, i cio dan ga cijelom narodu pokazi
vahu.808 Ostade za njim sin jedinac kojega mu ena Annalena rodi nekoliko godina
prije toga, ali ne poivje dugo. I ostavi Annalena bez sina i mua, ne htjede se vie
udavati za drugoga ovjeka; nego od svojih kua naini samostan, zatvori se s mnogim
plemenitim enama koje joj se pridruie, te u njemu svetaki poivje i um rije.809
N jezina e uspomena, zbog samostana koji osnova i koji se po njoj prozva, zauvijek
ivjeti kako i sada ivi. Ovaj dogaaj djelomice smanji Nerijevu mo, liivi ga ugleda i
prijatelja. I ne bjee to dovoljno graanima u upravi; jer kako ve proe deset godina od
poetka njihove uprave, i kako istee mo ovlasti,810 a mnogi postadoe na rijei i na
djelu drskiji nego to treba, prosudie poglavari da m oraju opet prigrabiti upravu, ako
je ne ele izgubiti, dajui ponovo mo prijateljim a i zatirui neprijatelje. I stoga godine
1 4 4 4 . imenovae po vijeima novu O vlast;811 ona preuredi slube, dade rijetkim a m o
da mogu imenovati lanove Sinjorije; obnovi Biljenitvo prom jena,812 oduzevi ga ser
Filippu Peruzziju i davi ga ovjeku koji e se ravnati prema miljenju m onika; produi
prognanicima rok progonstva; strpa u zatvor Giovannija, sina Simonea Vespuccija; lii
asti izbornike neprijateljske uprave,813 a meu njim a bijahu sinovi Piera Baroncellija,
807 Vidjeti Firentinske povijesti, V, 30.
808 Dogaaj se zbio 6. rujna 1441. god. i znaio je podjelu na frakcije u okviru mediejske partije. Ostaje,
meutim, da je Baldaccio doao na zao glas kao okrutan kondotjer, koji se htio doepati Piombina, a ini se da je
njegovom uklanjanju pridonijelo i njegovo unajmljivanje kod pape Eugena IV ba na dan prije ubojstva.
809 Baldacciova ena bila je Annalena Malatesta. Samostan Annalene nalazio se blizu Rimskih vrata (Porta
Romana), a zatvorili su ga Francuzi 1808. god.
810 Vidjeti Firentinske povijesti, V, 4.
811 Godine 1434. je Ovlast koja je dovela natrag u Firencu porodicu Medici zakljuila da e se Ovlast (Bal'ta)
sazivati svakih pet godina. Nova Ovlast poela je djelovati 1. svibnja 1444, a inilo ju je 250 graana, gotovo svi iz
redova pristaa Mediejaca. Godine 1434. ukinut je katastar, jer je poeo onemoguavati bogaenje Mediejskoj
oligarhiji.
812 Biljenitvo promjena (Cancelleria delle riformazioni) bilo je posebno tijelo zadueno za podnoenje
prijedloga reformi politikog sistema. Vidjeti u zborniku Form e e tecniche del p otere nella citta (seccoli XIVXVII),
Annali della Facolta di Scienze Politiche, Perugia, 1979-1980, i usp.: N. Rubinstein, II governo d i Firenze sotto i
M edici (1434-1494), tal. prijevod, Firenze, 1970.
Filippo Peruzzi je prognan na deset milja od Firenze.
813 Izbornici (u orig. accoppiatori) bili su graani koji su morali verificirati stavljanje na listu svih graana koji su
imali graanska prava. Meutim, kako su obino bili lieni svih graanskih prava pristae suprotne stranke, izbornici su
imali velike mogunosti manipulacije.

205

svi iz obitelji Serragli, Bartolom m eo Fortini, gospar Francesco Castellani i mnogi drugi.
I na taj nain oni stekoe mo i ugled, a neprijateljim a i sumnjivima oduzee ponos.

8. Poto tako uvrstie i preuzee upravu, okrenue se prema vanjskim stvarima.

Bijae kralj Alfonso, kako prije rekosm o, napustio N iccoloa Piccina, a grof uz firentin
sku pom o postao m oan; stoga on napade N iccoloa kod Ferma i tako ga porazi da se
N iccolo, ostavi gotovo bez sve vojske, s malo njih skloni u M ontecchio; ovdje se
utvrdio i tako branio da mu se uskoro vratilo cijelo ljudstvo, i to u tolikom broju da se
lako mogao obraniti od grofa, osobito zbog ve nadole zime, kad su kapetani bili
prisiljeni poslati vojnike u prebivalita. N iccolo je cijelu zimu nastojao poveati vojsku,
a pomogoe mu papa i kralj A lfonso; i tako, kada granu proljee, vratie se oni kapetani
u borbu; ali N iccolo bjee nadm oan, te se grof nae u velikoj nudi; i bio bi poraen da
vojvoda nije pomrsio N iccolou raune.814 Porui mu Filippo i zamoli ga da odmah doe
k njemu, jer mu ima usmeno priopiti neke vrlo vane stvari. Stoga N iccolo, eljan da ih
uje, napusti sigurnu pobjedu radi nesigurnog dobra; i ostavivi zapovjednitvo nad
vojskom svome sinu Francescu, poe u M ilano. Kada to dou grof, ne htjede propustiti
priliku da zametne bitku dok je N iccolo odsutan; i kad se sukobie kod katela M onte
Loro, pobijedi N iccoloovu vojsku i zarobi Francesca.815 Stigavi u M ilano i videi da ga
je Filippo izigrao, te doznavi za poraz i sinovo zarobljenje, N iccolo od alosti umrije,
godine 1 4 4 5 , u dobi od ezdeset etiri godine;816 bio je vojskovoa s vie vrline nego
sree. Za njim ostadoe Francesco i Iacopo, koji su imali manje vrline i opakiju sreu
nego otac; tako se vojska obitelji Braccio gotovo zamela, dok je vojska obitelji Sforza,
stalno uz pom o sree, postajala sve slavnija. Videi papa da je N iccoloova vojska
poraena i on umro, a ne nadae se mnogo u Aragonevu pom o, ponudi grofu m ir; i
mir se sklopi uz posredovanje Firentinaca.817 Po njemu ostadoe papi od gradova u
M arkam a Osim o, Fabriano i Recanati: svi drugi padoe pod grofovu vlast.

9. N akon mira u M arkam a cijela bi se Italija bila smirila da je ne uznemirie

stanovnici Bologne. Bijahu u Bologni dvije vrlo mone obitelji, Canneschi i Bentivo
glio:818 prvima bijae glava Batista, a drugima Annibale. Da bi se mogli jedni u druge
to bolje pouzdati, bijahu se meusobno orodili; ali meu ljudima koji tee istoj veliini
mogu se lako sklapati enidbe, ali ne prijateljstvo. Bologna bijae u savezu s Firentin
cima i M leanim a; taj se savez sklopio posredovanjem Annibalea Bentivoglia, poto
protjerae Francesca Piccinina;819 i znajui Batista koliko vojvoda eli da mu taj grad
bude sklon, dogovori se s njim da ubije Annibalea i da taj grad svede pod njegovu vlast.
I poto se dogovorie kako e postupiti, na dan 2 4 . lipnja 1 4 4 5 . napade Batista sa
svojima Annibalea i ubi ga; zatim obie grad izvikujui vojvodino im e.820 U Bologni
bijahu mletaki i firentinski povjerenici; oni se na prvu graju povukoe u kue; ali videi
poslije kako narod nije na strani ubojica, nego se mnogi naoruae i dooe na trg alei
se na Annibaleovu smrt, ohrabrie se i pridruie se tome narodu; i sukobie se, te
814 U jeseni 1444. Piccinino je opsjedao Sforzinu vojsku koja se utvrdila u Fanu, kad se pojavila aragonska flota.
815 16. kolovoza 1444.
816 Piccinino je umro zapravo u rujnu 1444.
817 Mir je bio zakljuen u Perugi 30. rujna 1444. a objavljen je 18. listopada 1444. god. Cosimo Medici i Neri
Capponi nastupili su kao posrednici.
818 Canneschi su bili skloni prijateljstvu s Milanom. O tome vidjeti: Vladar, XIX.
819 Vidjeti: Firentinske povijesti, VI, 5, i Vladar, XIX.
820 Annibale Bentivoglio je ubijen za vrijeme neke svetkovine u kui Francesca Ghislierija, jednog od zavjerenika.

206

navalie na vojsku Canneschija i za kratko je vrijeme porazie; i djelomice ih pobie, a

djelomice protjerae iz grada. N em ajui Batista vremena pobjei, a ni neprijatelji ga ne
stigoe ubiti, sakri se on u kui u neki trap nainjen za spremanje ita; i poto su ga
neprijatelji traili cio dan, a znali su da nije iziao iz grada, toliko ustraie njegovu
poslugu, da im ga jedan sluga pokaza od straha; i izvukavi ga odande, jo pod orujem,
prvo ga ubie, zatim ga vukoe po zemlji i spalie. T ak o vojvodin ugled bijae dovoljan
da ga navede na taj pothvat, ali njegova mu mo ne mogae na vrijeme pritei u pomo.

10. Poto smru Batiste i bijegom Canneschija prestadoe ovi nemiri, ostadoe
Bolonjci u velikoj pom etnji, jer u kui Bentivoglio ne bijae nikoga sposobna da vlada, a
iza Annibalea ostade samo sini od est godina, po imenu Giovanni;821 tako se
strahovalo da meu prijateljim a Bentivoglia ne doe do raskola, pa bi se vratili
Canneschi na propast domovine i njihove stranke. I dok bijahu tako u nedoumici, grof
Francesco od Poppija,822 naavi se u Bologni, porui gradskim prvacima da ih on moe
uputiti, ako ele da njim a upravlja netko od Annibaleove krvi. I ispria im kako zna da
je Ercule, Annibaleov roak iz Poppija, prije dvadesetak godina poznavao neku
djevojku u onom katelu, te je ona rodila sina po imenu Santi kojega je Ercule mnogo
puta priznao svojim ; a to nije ni mogao nijekati, jer tko poznavae Erculea i sada
poznaje mladia vidi meu njim a golemu slinost. T i graani povjerovae njegovim
rijeim a; i ne poasie asa da svoje graane ne poalju u Firencu gdje e upoznati
mladia i uznastojati oko Cosim a i N erija da im ga prepuste. Bijae umro onaj tko se
sm atrao Santijevim ocem, tako da mladi ivljae pod skrbi strica koji se zvao Antonio
da Cascese. Bijae Antonio bogat i bez djece, a prijatelj N erijev; stoga Neri, kada to
dozna, prosudi da ne moe ni odbiti ni hrabro prihvatiti; i htjede da Santi pred
Cosim om razgovara s onima to ih poslae iz Bologne. Sastadoe se oni; i Bolonjci nisu
samo astili Santija nego su ga gotovo oboavali: toliko u njihovim duama bijae jaka
ljubav prema strankama. I ne bi se tada nita zakljuilo, da Cosimo ne zovnu u stranu
Santija, te mu ovako ree: - N itko ti u ovom sluaju ne moe dati boljeg savjeta od tebe;
jer mora izabrati ono emu ti dua naginje; bude li sin Erculea Bentivoglia, bavit e se
poslovima koji su dostojni one kue i tvog oca; ali bude li sin Agnola da Cascesea,823
ostat e u Firenci da ubogo provede ivot u vunarskom zanatu.824 - Te rijei ganue
mladia; i dok je prije gotovo odbijao poduzeti takav korak, sad ree da u svemu
pristaje na ono to Cosim o i Neri odlue; i tako, nakon dogovora s bolonjskim
poslanicim a, poastie ga odjeom , konjim a i slugama; i malo poslije, poto ga mnogi
ispratie, odvedoe ga u Bolognu i postavie da upravlja Annibaleovim sinom i gradom.
I s tolikom razboritou upravljae, da ondje gdje sve njegove pretke pobie neprijatelji,
on mirno poivje i vrlo asno um rije.825

11. N akon smrti N iccoloa Piccina i mira koji nastupi u M arkam a, poelje Filippo
imati kapetana koji e zapovijedati njegovim vojskam a; i stupi u tajne pregovore s
Ciarpelloneom , jednim od prvih zapovjednika u grofa Francesca; i poto uglavie
sporazum, zaiska Ciarpellone doputenje u grofa da poe u M ilano, gdje e zaposjesti
821
822
823
824
825

Vidjeti: Vladar, XIX.

Vidjeti Firentinske povijesti, V, 35.
Machiavelli grijei. Umjesto Agnola treba stajati Antonija.
Sante je bio slubenik vunarskog ceha.
Sante je umro 1462. Vidjeti: Vladar, XIX.

207

neke katele koje mu je Filippo u minulim ratovim a darovao. Sum njajui to je

posrijedi, pa da se vojvoda ne bi njime posluio protiv njegovih nakana, grof ga najprije
zadra a zatim ga smaknu, navodei da ga je zatekao u uroti protiv sebe. Zbog toga se
Filippo silno ozlovolji i naljuti; a to bijae veoma drago Firentincim a i M leanim a, jer se
bojahu da grofovo oruje i Filippova mo ne postanu prijatelji. Ova ljutnja bijae
uzrokom da se- u M arkam a razbuktao novi rat. Gospodar Rim inija bijae Gismondo
M alatesti826 koji se nadae gospodstvu nad Pesarom, jer bijae grofov zet; ali ga grof,
nakon zauzea grada, dade svome bratu Alessandru,827 zbog toga se Gismondo jako
naljuti. T a ljutnja se povea kad Federigo di M ontefeltro, njegov neprijatelj, uz grofovu
naklonost zadobi gospodstvo nad U rbinom ;828 zbog toga Gismondo pristade uz
vojvodu kojega nagovarahu papa i kralj da povede rat protiv grofa. A grof, da bi
Gismondu pokazao prve plodove rata koji eli, smisli da ga pretekne te ga iznenada
napade. Stoga se odmah R om anja i M arke ispunie nem irim a,829 jer Filippo, kralj i
papa poslae veliku pom o Gismondu, a Firentinci i M leani opskrbie grofa novcima
kad ve ne mogoe vojnicim a. I ne bjee Filippu dosta rat u Rom anji, jer naumi oteti
grofu Cremonu i P ontrem oli;830 ali su Pontrem oli branili Firentinci, a M leani Cre
monu. T ak o se opet obnovi rat u Lom bardiji: u njemu, nakon nekoliko okraja u
okolici Cremone, vojvodin kapetan Francesco Piccinino pretrpje kod Casalea poraz od
M icheletta i mletake vojske.831 Poslije te pobjede ponadae se M leani da mogu
osvojiti vojvodinu dravu; i poslae jednoga svoga povjerenika u Cremonu, te napadoe
porjeje Adde i zauzee ga svega osim Creme; zatim prijeoe Addu i zalijetahu se sve
do M ilana; stoga se vojvoda obrati Alfonsu i zamoli ga za pom o, dokazujui mu kakva
opasnost prijeti Kraljevstvu kad Lom bardija padne u m letake ruke. O bea mu Alfonso
poslati pom o; a ta je pom o teko mogla proi bez grofova pristanka.

12.
Stoga se Filippo obrati s molbam a grofu: da ne napusti tasta, ve ostarjela i
slijepa. G rof je sm atrao da ga je vojvoda uvrijedio kad je zapoeo rat: s druge strane mu
se nije milila veliina M leana, a ve mu je i novca nedostajalo, i savez ga je krto
opskrbljivao, jer u Firentinaca ieznu strah od vojvode koji ih je gonio da nagrauju
grofa, a M leani su eljeli njegovu propast jer su prosuivali da im vlast nad Lom bardi
jom ne moe oteti nitko drugi osim grofa. Ipak oni, dok ga je Filippo pokuavao
dovabiti svojim novcima i nudio mu zapovjednitvo nad svom svojom vojskom , ako
napusti M leane i Rom anju vrati papi, poslae k njemu svoje zastupnike obeavajui
mu M ilano, ako ga zauzmu, i trajno zapovjednitvo nad svojim vojskam a, samo da
nastavi rat u M arkam a i sprijei da Alfonsova pom o ne doe u Lom bardiju. Bijahu
826 Sigismondo Malatesta (1417-1468), vanbrani sin Pandolfa Malateste. U razdoblju izmeu 1433. i 1464.
borio se u gotovo svim internim ratovima u Italiji. Bio je veliki mecena i po njegovom nalogu L. Alberti je izgradio
poznati Malatestin hram (Tempio Malatestiano) koji su oslikali Piero della Francesca i Agostino di Duccio. Uao je u
historiju kao okrutan i nemoralan vladar.
827 Francesco Sforza je kupio Pesaro od Galeazza Malateste u prosincu 1444. Pesaro je branio Federigo da
Montefeltro za raun Galeazza od Sigismonda Malateste.
828 Federigo II da Montefeltro vladao je od 1444. do 1482. Za njegove vladavine porodica Montefeltro je postala
jedna od najuglednijih u Italiji. Svoju ker udao je za papinog neaka Giovannija della Rovere, pa je nakon njegove smrti
urbinsko vojvodstvo prelo u ruke porodice della Rovere.
829 U kolovozu 1445.
830 U travnju 1446.
831 Francesco Piccinino je poraen 28. rujna 1446. kod Casalmaggiorea. Marin Sanudo u svojoj Stona d i Venezia
navodi da je ratni plijen bio 4000 konja: Micheletto je za sebe uzeo osam stotina, Guglielmo di Monferrato stotinu,
Taddeo dEste est stotina, Gentile da Narni (Gattamelatin sin) osam stotina, Tiberio Brandolino etiri stotine, i Guido
Randone etiri stotine. U tim bitkama pobjeda se mjerila koliinom i vrijednou ratnog plijena. Poto bi im oduzeli sve
vrijednosti, putali bi zarobljene neprijatelje, osim kondotjera za koje su traili otkupninu.

208

dakle m letaka obeanja golema, a njihove zasluge jo golemije, jer oni pokrenue taj
rat da spase Cremonu za g rofa;832 a s druge strane, vojvodine uvrede bijahu svjee, te
njegova obeanja nepouzdana i slaba. Ipak se grof dvoumio koju bi odluku donio: jer
ga s jedne strane poticahu obveze prema savezu, zadana vjera, svjee zasluge i budua
obeanja; s druge strane tastove molbe, a nadasve otrov koji miljae da se krije pod
golemim m letakim obeanjim a; jer prosudi da e u sluaju pobjede ovisiti, i to se tie
obeanja i to se tie posjeda, o njihovoj milosti; a njoj se nijedan razborit vladar nikada
ne bi prepustio, osim u nevolji.833 Tu grofovu tekou da se odlui ukloni astohleplje
M leana; oni, ponadavi se da e zauzeti Cremonu uz pom o uhoda koje imahu u tome
gradu, poslae onam o svoju vojsku pod drugom izlikom. Ali naum otkrie oni to ga
uvahu u grofovo ime; i tako se izjalovi njihova nam jera, jer ne osvojie Cremonu, a
izgubie grofa; on prijee preko svih obzira i prikloni se vojvodi.834

13.
Bijae umro papa Eugen, i nasljednik mu postade N ikola V ;835 a grof ve skupi
svu vojsku u Cutignuoli da prijee u Lom bardiju, kad mu stie vijest da je umro Filippo,
posljednjeg dana u kolovozu, godine 1 4 4 7 .836 T a novost ojadi grofa: vojska mu nije
bila u redu, jer ne dobie cijelu plau; bojao se M leana, jer se digoe na oruje njegovi
neprijatelji koji odnedavno napustie njih i pridruie se vojvodi; plaio se Alfonsa,
svoga vjenog neprijatelja; nije se uzdao ni u papu ni u Firentince: u njih zato to bijahu
povezani s M leanim a, u njega zato to je sam posjedovao gradove Crkve. Ipak odlui
okuati sreu, pa e se prema njezinoj prom jenljivosti ravnati; jer se mnogo puta na
djelu otkriju putovi koji bi u mirovanju zauvijek ostali skriveni. Velikom ga je nadom
ispunjavalo uvjerenje da se M ilanci, ako se hoe obraniti od mletake najezde, ne mogu
obratiti drugoj vojsci osim njegovoj. Stoga se ohrabri i prijee u podruje Bologne; i
proavi zatim M odenu i Reggio, zaustavi se s vojskom na Enzi i posla ponudu M ilanu.
Nakon vojvodine smrti dio M ilanaca htjede ivjeti slobodno, a dio pod nekim vladarem ;8j7 od onih koji bijahu za vladara, jedan je dio elio grofa, drugi kralja Alfonsa.
Stoga, kako su oni koji Ijubljahu slobodu bili sloniji, nadjaae one druge i uspostavie
na svoj nain republiku;838 njoj se mnogi gradovi u vojvodstvu ne pokorie, jer
pomislie da i oni mogu uivati svoju slobodu kao M ilano; a ni oni koji nisu teili k
slobodi ne htjedoe milanskoga gospodstva. Stoga se Lodi i Piacenza predadoe
M leanim a; Pavia i Parma postadoe slobodne. Douvi za tu zbrku, grof ode u
Crem onu; ovdje se njegovi pregovarai sastadoe s milanskim pregovaraim a,839 i
zakljuie da grof bude milanski vojskovoa uz uvjete koje bjee s vojvodom Filippom
naposljetku ugovorio. N jim a dodae da Brescia bude grofova, te kad osvoji Veronu,
neka ona bude njegova, a Bresciu neka vrati.
832 Vidjeti Firentinske povijesti, VI, 11.
833 Usp.: Vladar, X X I.
834 Ovi dogaaji su se zbili izmeu prosinca 1446. i oujka 1447.
835 Eugen IV je umro 23. veljae 1447. Za papu je 6. oujka izabran Tommaso Parentucelli da Sarzana. Umro je
1455. Bio je prvi renesansni papa: osnovao je vatikansku knjinicu i proslavio se kao mecena. Uspio je raspustiti bazelski
koncil I privui velik broj kulturnih stvaralaca iz Bizanta u Italiju.
836 Filippo Maria Visconti umro je 13. a ne 31. kolovoza 1447.
837 Usp. R asprave o p rv oj d ek a d i Tita Livija, I, 17.
838 Zlatna Ambrozijanska Republika (Aurea R epubblica A m brosiana) nazvana je po imenu zatitnika Milana
sv. Ambrozija. Nastala je kao aristokratska tvorevina. Na elu joj je stajao Savjet devet stotina graana, a izvrnu vlast su
vrila dvadeset etiri kapetana i zatitnika slobode. Trajala je od 14. kolovoza 1447. do 27. veljae 1450. Godine 1449.
dolo je do ustanka u kome je smijenjena vlada.
839 Luigi Bossi i Pietro Cotta.
14

N . M achiavelli: IZ A B R A N O D JE L O II

209

14. Prije nego to vojvoda umrije, papa N ikola, nakon ustolienja, pokua
uspostaviti mir meu talijanskim knezovima; i zbog toga uznastoja s pregovaraima,
koje mu Firentinci poslae prigodom ustolienja, da se sazove sabor u Ferrari gdje e se
raspravljati ili o dugom primirju ili o stalnom miru. Sastae se dakle u tom e gradu papin
legat i m letaki, vojvodini te firentinski zastupnici; ne dooe predstavnici kralja
Alfonsa. On se nalazio u Tivoliju ,840 s mnogo pjeaka i konjanika, i odande podupirao
vojvodu; i misli se da su Firentinci i M leani, poto pridobie grofa, htjeli otvoreno
napasti, a ono vrijeme dok grofova vojska ne stigne u Lom bardiju otegnuti mirovne
pregovore u Ferrari; onam o kralj ne posla predstavnike, poruujui da e potvrditi ono
to vojvoda zakljui. M nogo se dana pregovaralo o miru; i nakon mnogo natezanja841
zakljuilo se da bude ili zauvijek mir ili primirje za pet godina, to od to dvoje bude po
volji vojvodi; i kada vojvodini pregovarai odoe u M ilano da uju njegovu volju,
zatekoe ga mrtva. Unato njegovoj smrti, M ilanci htjedoe pristati na dogovor; ali ne
htjedoe M leani, jer se silno ponadae zauzeti tu dravu, osobito kad vidjee kako im
se Lodi i Piacenza odmah nakon vojvodine smrti predae; tako se ponadae da e, to
silom to nagodbom, za kratko vrijeme liiti M ilano svih posjeda, a zatim i njega tako
pritisnuti da e se i sam jo predati prije nego to mu itko priskoi u pom o; u to bijahu
jo uvjereniji kad vidjee kako se Firentinci upletoe u rat s kraljem Alfonsom.

15. Bijae taj kralj u Tivoliju, i elei poduzeti pohod na Toskanu, kako se bjee
dogovorio s Filippom, a miljae kako e mu ve zametnuti rat u Lom bardiji dati
vremena i zgode, htjede stei uporite u firentinskoj dravi prije nego to otvoreno
krene; i zbog toga stupi u pregovore s tvravom Cenninom, u gornjem toku Arna, i
zauze je .842 Zateeni tim nenadanim dogaajem, i videi da je kralj ustao protiv njih,
Firentinci unajmie vojsku, imenovae Desetoricu i spremie se po obiaju za rat.843
Bijae ve kralj s vojskom stigao do sijenskoga podruja, i trudio se svim silama da
pridobije taj grad: ipak njegovi stanovnici ostadoe postojani u prijateljstvu s Firentin
cima, i ne primie kralja u Sienu, niti u koji drugi svoj grad; dobro ga opskrbljivahu
nam irnicam a, opravdavajui se svojom nemoi i silinom neprijatelja. Ne htjede kralj
prodrijeti dolinom Arna, kako je prije kanio, to zbog ponovnog gubitka Cennine, to
zbog toga to se Firentinci ve bjehu djelomice opskrbili vojskom ; nego se uputi prema
Volterri, te zauze mnoge katele u njezinoj okolici.844 Odatle poe prema Pisi; uz
naklonost koju mu iskazae Arrigo i Fazio, grofovi od Gherardeske, zauze neke katele i
iz njih napade Campigliu; nju ne mogae osvojiti, jer su je branili Firentinci i zima.
Stoga kralj ostavi u osvojenim gradovima posade da ih brane i da se mogu zalijetati po
krajini, a s ostatkom vojske se povue na zimovanje u okolicu Siene. Dotle Firentinci
pod okriljem zime m arljivo namicahu vojsku, a zapovjednici joj bijahu Federigo,
gospodar Urbina, i Gism ondo M alatesti iz Rim inija; i premda meu njim a vladae
nesloga, ipak su se, razboritou povjerenika Ginova sina N erija i Bernardetta M edicija,
840 Alfons je doao u Tivoli odmah nakon smrti Eugena IV zbog nemira koji su se zbili u Rimu uslijed sukoba
pristaa obitelji Colonna i obitelji Orsini.
841 Grof Sforza je traio da mu se prepusti vikarijat Jesi, pa su se pregovori produili do poetka kolovoza.
842 Najprije je pregovarao o predaji, a potom zauzeo tvravu Cenninu, 9. kolovoza 1447, i nakon toga je morao
napustiti.
843 Sam in imenovanja Ovlasti desetorice i unajmljivanje vojske znailo je otpoinjanje rata. Usp. Firentinske
povijesti, IV, 4.
Najprije su unajmili Federiga Montefeltra, urbinskog vojvodu, a potom Sigismonda Malatestu, koga je prije
unajmio Alfonso.
844 Krajem listopada 1447.

210

tako sloili da se jo po velikoj zimi pokrenue u boj i preotee izgubljene gradove u

okolici Pise i Pom arance kod Volterre; a kraljevi plaenici, koji se prije zalijetahu po
M arem m i845 sada se tako suzbie da jedva mogahu zadrati gradove koji im bijahu
povjereni na uvanje. Ali kad granu proljee, povjerenici se zaustavie sa svom svojom
vojskom u Spedalettu, a brojili su pet tisua konjanika i dvije tisue pjeaka; a kralj sa
svojom vojskom od petnaest tisua stie na tri milje od Campiglie. I kad se pomislilo da
e opet opsjesti taj grad, on se baci na Piom bino, nadajui se da e ga lako zauzeti, zato
to taj grad bijae slabo utvren, i zato to prosudi da je to zauzee njemu vrlo korisno a
Firentincim a tetno; jer iz toga mjesta mogae dugim ratom iscrpljivati Firentince,
opskrbljujui ga preko m ora i uznemirujui cijelu pizansku krajinu. Stoga taj napad ne
bijae po volji Firentincim a; i dogovarajui se to da se radi, prosudie da e kralj, ako
mognu s vojskom ostati u umama Campiglie, m orati otii poraen i osram oen. I zato
opremie etiri velike galije u Livornu i njim a prebacie trista pjeaka u Piom bino, i
smjestie se u Caldane, m jesto gdje ih je teko bilo napasti, jer prosudie da je opasno
boraviti u umama, u ravnici.
16.
Firentinska vojska dobivae namirnice iz okolnih naselja, koja su bila rijetka i
slabo napuena, pa su ih teko priskrbljivala; tako je vojska njim a oskudijevala, a
ponajvie im nedostajae vina, jer se ondje nije dobivalo, a izaljega ne mogae doi, pa
nije bilo mogue da ga bude za svakoga. Ali kralj, premda pritijenjen firentinskom
vojskom , obilovae svime, od krme nadalje, jer se svime opskrbljivao preko mora.
H tjedoe stoga i Firentinci pokuati mogu li svoje ljudstvo pom oi preko m ora, pa
nakrcae svoje galijune iveom; i kad ih uputie, izae im na put sedam kraljevih galija,
te dva bijahu zarobljena a dva pobjegoe.846 Tim gubitkom izgubi firentinska vojska
nadu da e se okrijepiti; stoga dvije stotine prtljaara, ili vie, prebjegoe u kraljev
tabor, ponajvie zbog nestaice vina; i drugo je ljudstvo m rm ljalo, tvrdei da im se ne
ostaje u vrlo vruem kraju gdje nema vina a vode su loe; tako povjerenici odluie
napustiti to mjesto, te se okrenue na preotim anje nekih katela koji jo preostae u
kraljevim rukama. On s druge strane, premda mu nije m anjkalo ivea a bijae
nadmoan vojskom , vidje da ga eka poraz, jer mu vojsku napadoe bolesti koje se u to
doba javljaju po m ovaram a; i bijahu tako opake da mnogi umirahu a gotovo svi
oboljee. Stoga se povedoe pregovori o miru, i kralj zahtijevae pedeset tisua fjorina,
te da mu Piom bino ostane na raspolaganju. Kad se o tom e vijealo u Firenci, mnogi
eljni mira pristadoe, tvrdei da ne znaju kako se mogu nadati pobjedi u ratu koji
zahtijeva tolike trokove; ali N eri Capponi ode u Firencu847 i takvim ih razlozima
razuvjeri te se svi graani sloie da ne prihvate mir; i gospodara Piom bina prihvatie za
svoga saveznika,848 i obeae mu pomo u vrijeme mira i rata, samo da se ne preda nego
da se nastavi braniti kao to je dotada inio. Kada kralj doznade tu odluku i vidje da s
bolesnom vojskom ne moe zauzeti grad, odustade od opsade kao da je poraen; ondje
ostavi vie od dvije tisue mrtvih; i s ostatkom bolesne vojske povue se u sijensku
krajinu, a odatle u Kraljevstvo, vrlo srdit na Firentince, prijetei im novim ratom u
proljee.849
845 Maremma toskansko movarno primorje.
846 Galijuni (u orig. galeazze) imali su tri jarbola, a galije po dva jarbola. Dogaaj se zbio sredinom srpnja 1448.
god.
847 Iz Piombina, gdje se nalazio s firentinskom vojskom.
848 Vladar Piombina je od 1445. Rinaldo Orsini, koji je zadobio Piombino enidbom sa Catarinom dAppiano,
kerkom Gherarda.
849 Meutim, prijetnja nije ostvarena.
14 *

211

17. Dok se ovi dogaaji u Toskani zbivahu na ovakav nain, grof Francesco u
Lom bardiji, poto postade milanski vojskovoa, najprije se sprijatelji s Francescom
Piccininom, koji vojevae za M ilance,850 tako da mu u pohodima bude naklonjen i da
bude obzirniji ako ga napadne. Krenu dakle s vojskom u osvajanje, i stanovnici Pavije
prosudie da se ne mogu oduprijeti njegovoj sili; a ne elei se s druge strane pokoriti
M ilancim a, ponudie mu grad uz uvjet da ih ne podvrgne vlasti M ilana. elio je grof
posjedovati taj grad, jer mu se to uini valjanim poetkom ostvarivanja svojih na
k an a;851 nije ga zadravao strah ni stid to kri vjeru, jer veliki ljudi sramotom nazivaju
gubitak, a ne dobitak na prijevaru;852 ali je dvojio nee li se nakon njezina osvojenja
M ilanci tako naljutiti da se predaju M leanim a; a ako je ne osvoji, bojao se vojvode od
Savoje kojemu se mnogi graani htjedoe predati; i u jednom i u drugom sluaju mu se
inilo da ostaje bez posjeda u Lom bardiji. Pa ipak, razm otrivi da je m anja opasnost
uzeti taj grad nego pustiti da ga uzme netko drugi, odlui ga prihvatiti,853 nadajui se da
e nekako umiriti M ilance. N jim a objasni kakva im je opasnost prijetila da nije
prihvatio Paviju; jer bi se ti graani predali ili M leanim a ili vojvodi; a u jednom i u
drugom sluaju njihova bi drava propala; i kako m oraju biti zadovoljniji to imaju za
susjeda njega prijatelja, nego nekog m onika i neprijatelja, a to im je svaki od njih. T aj
sluaj dobrano smuti M ilance, jer im se uini da su otkrili grofovo astoljublje i svrhu
ka kojoj stremi; ali prosudie da se ne smiju odati, jer ne vidjee, ako se zavade s
grofom , kome bi se drugom obratili osim M leanim a, a strahovahu od njihove oholosti
i tekih uvjeta; stoga odluie da se ne odjeljuju od grofa, i da s njime privremeno
zaljeuju zla koja ih pritiu, nadajui se da e se, kad se njih oslobode, osloboditi i
njega; jer ih ne napadoe samo M leani nego i Genoveani i vojvoda od Savoje, po
imenu Karlo Orleanski, sin jedne Filippove sestre.854 G rof je s malo napora odbio taj
napad. Ostadoe mu dakle neprijatelji samo M leani koji s m onom vojskom htjedoe
zauzeti tu dravu,855 a ve drahu Lodi i Piacenzu; nju grof opsjede i nakon mnogo
truda zauze je i opljaka.856 Poslije toga, kad nadoe zima, odvede vojsku u stalno
prebivalite, a on ode u Cremonu gdje se cijele zime odmarae sa enom.
18. Ali kad stie proljee, izaoe m letake i milanske vojske na bojite. M ilanci su
eljeli osvojiti Lodi i poslije sklopiti mir s M leanim a, jer su im ratni trokovi ve
dodijali, a sumnjali su u vjernost svoga kapetana;857 stoga su nadasve eljeli mir da se
odmore i da se osiguraju protiv grofa.858 Stoga odluie da njihova vojska poe osvojiti
8'0 Vidjeti Firentinske povijesti, VI, 13.
851 Tj. da zadobije cijelu Lombardiju. Usp.: Vladar, VII i XIV.
852 Usp.: Vladar, XVIII.
853 1 7. listopada 1447. Pavia je priznala njegovo gospodstvo, ali je Sforza svom naslovu ve bio pridodao naslov
grofa od Pavije.
854 Karlo Orleanski, sin Luja Orleanskog i Valentine Visconti, sestre Filippa Marije Viscontija, zahtijevao je Asti
kao dio majinog miraza. Milanski vojvoda je zauzeo Asti 1438. god. Savojski vojvoda je bio Ludovico, sin Amedea
VIII, a genovski dud je bio Giano Fregoso.
855 Vojnu akciju je zapoeo na podruju Alessandrije Rene de Dresnay, zapovjednik vojske Karla Orleanskog. U
rujnu 1447. Sforzi su se predali Vigevano, Mortara i Tortona, a Bartolomeo Colleoni porazio je Francuze u listopadu.
856 U studenome 1447. Opsada i zauzimanje Piacenze predstavljalo je prekretnicu u upotrebi artiljerije u opsadi
gradova. S tri velike bombarde Sforza je svake noi zasipao grad s ukupno 180 topovskih kugli. Piacenza je bio drugi po
veliini utvreni grad Lombardije i po mnogima neosvojiv. Nakon pada je izvrgnut pljaki i teroru. Pobjednici su, kako
navodi Sismondi, prodali 10.000 stanovnika u roblje i s kua skidali eljeznu i drvenu opremu da bi je prodavali po
drugim talijanskim gradovima. (Storia delle R epubbliche ltaliane, knjiga LXXII)
857 Kapetan je bio Micheletto Attendolo.
858 Mirovni pregovori su zapoeti u sijenju 1448. ali su prekinuti. U svibnju 1448. Sforza je zauzeo Treviglio i
Cassano dAdda, a u srpnju je Colleoni preao Mleanima a Sforza je porazio mletaku flotu kod Casalmaggiore, kojom
je zapovijedao Andrea Querini.

212

Caravaggio, nadajui se da e se Lodi predati im taj katel bude otet iz neprijateljskih

ruku. G rof poslua M ilance, premda mu je na srcu lealo prijei Addu i provaliti u
podruje Brescie. Poto dakle opsjede Caravaggio,859 ojaa se jarcim a i drugim zaklo
nima, tako da ga M leani m oraju napasti pod nepovoljnim okolnostim a, ako ga
htjednu odbiti od opsade. S druge strane M leani dooe sa svojom vojskom , pod
kapetanom M ichelettom , na dva strelometa od grofova tabora; ovdje ostadoe neko
liko dana i zametnue mnogo okraja. Ipak je grof i dalje stezao katel, te ga je doveo
dotle da se m orao predati; to se nije mililo M leanim a, jer im se inilo da e im propasti
pothvat ako ga izgube. Ali meu njihovim vojskovoama nastade velik prijepor oko
toga kako mu treba pom oi; i ne vidje se drugi nain nego da se zae meu utvrenja i
potrai neprijatelj; a to bijae vrlo nepovoljno; ali toliko im bijae teak gubitak toga
katela, da mletaki Senat, inae bojaljiv i nesklon svakoj sumnjivoj i opasnoj odluci,
htjede izvrgnuti opasnosti sve, samo da ne izgubi njega, jer njegovim gubitkom propada
cio pothvat. Donesoe dakle odluku da na svaki nain napadnu grofa; i digavi se
jednog jutra rano na oruje, napadoe ga s najm anje uvane strane, te u prvom naletu,
kako se dogaa u neoekivanim napadima, smetoe svu Sforzinu vojsku. Ali grof
odmah ispravi sav nered tako da neprijatelji, koji nakon mnogo napora svladae nasipe,
bijahu ne samo odbaeni nego tako natjerani u bijeg i potueni da se od sve vojske, gdje
bijae vie od dvanaest tisua k on ja,860 ne spasi ni tisuu, a sva im oprema i kola padoe
kao plijen; i nikada do toga dana ne doivjee M leani vee ni strasnije propasti. I meu
plijenom i zarobljenim a nae se mletaki providur,861 koji prije okraja i u toku
ratovanja govorae uvredljivo o grofu, nazivajui ga kopiletom i kukavicom ; i tako,
dopavi poslije poraza u suanjstvo, i pamtei svoje prijestupe, a bojei se da ne bude
nagraen prema zasluzi, kad stie pred grofa, sav smeten i ustraen, prema naravi
oholih i kukavnih ljudi koji su u blagostanju drski a u nevolji jadni i ponizni, baci se
plaui na koljena i zamoli oprost za nanijete uvrede. Podie ga grof; i uhvati ga ispod
ruke, i utjei ga da se nada dobru. Poslije mu ree da se udi kako jedan ovjek takva
razbora i ozbiljnosti, kakvim eli da ga sm atraju, zapade u toliku pogreku da govori
tako podlo o onima koji to ne zasluuju; a to se tie onoga to mu je predbacivao, on
ne zna to je njegov otac Sforza s njegovom m ajkom Lucijom inio,862 jer nije bio ondje
i nije mogao gledati na koji se nain sljubljuju, tako da o onome to injahu on misli da
se ne moe ni pokuno ni pohvalno govoriti; ali zna dobro da se u onome to je sam
imao uiniti ponio tako da mu nitko nita ne moe predbaciti; o tom e on i njegov
Senat863 mogu dati svjee i istinito svjedoanstvo. Svjetova mu da ubudue bude
skromniji kad o drugima govori i oprezniji u svojim postupcima.
19.
Poslije te pobjede prijee grof sa svojom pobjednikom vojskom u podruje
Brescie i zauze svu onu krajinu; zatim se utabori na dvije milje od Brescie. S druge strane
859 Krajem srpnja 1448. opsjednut je Caravaggio, velika utvrda izmeu rijeka Adde i Serio, na junom podruju
Bergamske pokrajine.
860 Meutim, izvori na osnovi kojih Machiavelli pie poglavlja 17-22. navode drukije: 5000 konjanika i 12.000
pjeaka. Vidjeti: G. Simonetta, Com m entarii rerum gestarum Francisci Sfortiae, Milano, 1480, i B. Corio, Patria
Historia, Padova, 1646. Za Machiavellijeve izvore usp.: G. M. Anselmi, Ricerche sul M achiavelli storico, Pisa, 1979, i
A. Garosci, L e istorie Fiorentine d el M achiavelli, Torino, 1973.
861 15. rujna 1448. U rukopisu se na mjestu imena providura nalazi praznina. Mletaki providuri su bili
Gherardo Dandolo i Ermolao Dona. Mletaka Republika je imenovala dva providura: Provveditore del Com une
(opinski providur) bio je zaduen za javne zgrade i policiju (poput edila u Rimu), dok je P rovveditore di M are (morski
providur) bio zaduen za mornaricu i vojsku, i zamjenjivao vrhovnog zapovjednika (poput rimskog kvestora).
862 Francesco je bio vanbrani sin Lucije di Terzano i Muzija Attendola koji se nije mogao njome oeniti jer je,
zatoen u Napulju, bio prisiljen oeniti se Caterinom Alopo, sestrom Pandolfella Alopa, ljubavnika kraljice Ivane II.
86J Tj. mletaki senat.

213

M leani, strahujui nakon poraza da e Brescia biti prva napadnuta, kako se i zbilo,
osigurae je posadom kako su najbolje i najbre mogli; zatim s velikim marom
objedinie snage, i skupie zajedno ostatke svoje vojske, a od Firentinaca u ime saveza
zaiskae pom o; ovi bijahu slobodni od rata s kraljem Alfonsom , pa im poslae u
pomo onih tisuu pjeaka i dvije tisue konjanika. S tim snagama M leani dobie
vremena da razmisle o primirju. N eko vrijeme M letaka Republika gotovo sudbinski
gubljae u ratovim a a dobivae u prim irjim a; i ono to bi u ratu izgubili, mir im poslije
dvostruko vraae. Znali su M leani kako M ilanci sumnjaju u grofa, te kako grof ne
eli biti vojskovoa nego gospodar M ilanaca, i kako po njihovu sudu treba sklopiti mir
s jednom stranom , jer ga on eli zbog astohleplja, a oni zbog straha; i izabrae da ga
sklope s grofom, te da mu ponude pomo u pothvatu. I uvjerie se da e se M ilanci od
srdbe, kad vide da ih je grof prevario, prije pokoriti bilo kome drugome nego njemu; i
kada dospiju u kripac da se ne mogu sami braniti, niti se u grofa pouzdavati, bit e
prisiljeni, nemajui kam o, pasti pod njihovo okrilje. Odluivi tako, iskuae to misli
grof; i naoe ga vrlo spremna za mir, jer je elio da pobjeda kod Caravaggia pripadne
njemu a ne M ilancim a. Uglavie dakle sporazum864 po kojemu se M leani obvezae
platiti grofu, ako on odgodi osvajanje M ilana, trinaest tisua fjorina za svaki mjesec i k
tome, za vrijeme toga rata, pom oi mu s etiri tisue konjanika i dvije tisue pjeaka; a
grof se s druge strane obveza vratiti M leanim a gradove, zarobljenike i sve drugo to u
tome ratu zadobi, zadovoljivi se samo s onim gradovima koje posjedovae vojvoda
Filippo na samrti.
2 0.
Kad se u M ilanu ulo za taj sporazum, on vie oalosti taj grad nego to ga
bjee pobjeda kod Caravaggia razveselila. alili su se plemii, jadali su se puani,
plakale su ene i djeca, a svi zajedno nazivahu grofa izdajicom i nevjernikom; i premda
vjerovahu da ga ni m olbam a ni obeanjim a nee odvratiti od njegova nezahvalnog
nauma, poslae mu predstavnike da vide s kojim licem i kakvim rijeim a poprauje tu
svoju podlost. Doavi dakle pred grofa, jedan od njih ovako progovori:865 - Oni koji
ele od nekoga neto isprositi, znaju ga salijetati molbam a, nagradama ili prijetnjam a,
tako da se on zbog smilovanja ili koristi ili straha udostoji uiniti ono to ele. Ali u
okrutnih i vrlo pohlepnih ljudi, koje jo smatraju m onima, nema mjesta za ta tri
naina, pa se zaludu mue oni koji vjeruju da e ih m olbam a ganuti ili nagradama
pridobiti ili prijetnjam a zaplaiti. Stoga mi, poznajui sada, iako kasno, tvoju okrut
nost, astohleplje i oholost, dolazimo k tebi ne zato da te neto m olimo, niti zato to
mislimo da bismo ita postigli kad bismo iskali, nego zato da te podsjetimo na
dobroinstva koja si primio od milanskoga naroda, i da ti pokaemo s kolikom si se
nezahvalnou za njih oduio, tako da se u tolikim jadim a to ih osjeam o outi malo
uitka to smo te zbog njih ukorili. T i se mora vrlo dobro sjeati u kojem stanju bijae
nakon smrti vojvode Filippa: bio si papin i kraljev neprijatelj; napustili te Firentinci i
M leani, kojim a postade gotovo neprijatelj, kako zbog pravedne i nove ljutnje, tako
zbog toga to im vie nisi bio potreban; bio si izmoren ratom to si ga vodio protiv
Crkve, s malo vojske, bez prijatelja, bez novaca i lien svake nade da e zadrati svoje
posjede i nekadanji ugled. Zbog toga bi bio lako propao, da ne bijae nae gluposti: jer
864 Mirovni sporazum je potpisan u Rivoltelli, blizu Peschiere, 18. listopada 1448. Venecija je po njemu dobila
Cremu, Ghiaradaddu i sve zemlje Bresciana. Vidjeti: Vladar, VII, i Umijee ratovanja, I.
865 Villari navodi da je Machiavelli intimno na strani Ambrozijanske Republike, iako je ona nastala kao
aristokratska republika, i zbog toga ne priznaje Sforzi nesumnjive vojne i politike sposobnosti. Sforza je posluio
Machiavelliju za ilustraciju prototipa uzurpatora. Vidjeti: P. Villari, N iccold M achiavelli e i suoi tempi, III, Milano,
1897. Usp.: Vladar, I i VII.

214

mi te sami primismo u kuu, ganuti tovanjem blage uspomene naega vojvode; budui
da se ti s njim orodi i ponovo sprijatelji, miljasmo da e tvoja Ijubav prijei na njegove
nasljednike i da e, ako se njihovoj dobrobiti doda naa, ta ljubav biti ne samo
postojana nego i neraskidiva; i stoga starim dogovorima dodadosmo Veronu ili
Bresciu.866 to smo ti vie mogli dati ili obeati? I to si m ogao, ne kaem od nas, nego i
od koga u ono vrijeme, ne kaem dobiti, nego poeljeti? T i dakle od nas dobi
neoekivano dobro; a mi zauzvrat od tebe dobivamo neoekivano zlo. I nisi ni dosada
oklijevao da nam pokae svoju opaku duu; jer im si postao knezom nae vojske,
odmah si protiv svake pravde primio Paviju;86/ to nas je m oralo upozoriti kakav e biti
zavretak toga tvoga prijateljstva. Ovu nepravdu podnesosmo, mislei da e taj dobitak
svojom veliinom zajaziti tvoju pohlepu. Jao , dio ne moe zadovoljiti one koji ele sve.
O beao si nam da emo uivati ono to poslije toga osvoji, jer si dobro znao da nam
odjedanput moe preoteti ono to nam u mnogo navrata dade; kao to bjee nakon
pobjede kod Caravaggia; nju smo prije svojom krvlju i novcem pripremili, a poslije nam
je propast donijela. O, jadni gradovi, kojim a prijeti pohlepa onoga tko ih eli podjar
miti da bi im obranio slobodu; ali su mnogo jadniji oni koji se m oraju braniti
plaenikim i vjerolomnim orujem kao to je tvoje! Neka ovaj na primjer bar bude od
koristi potomstvu, kad nama nije bio od koristi primjer Tebe i Filipa M akedonskoga:
nakon pobjede nad neprijateljim a, on od vojskovoe prvo postade njihov neprijatelj, a
zatim vladar.868 Stoga nas nitko ne moe optuiti zbog neke druge krivice osim to smo
se previe pouzdali u onoga u koga smo se morali m alo pouzdati; jer nas je m orao
upozoriti tvoj proli ivot, tvoj pohlepni duh, nikada zadovoljan nikakvim poloajem ni
posjedom; nismo smjeli polagati nade u onoga tko je izdao gospodara Luke, ucjenjivao
Firentince i M leane, malo cijenio vojvodu, grdio jednoga kralja, te nadasve tolikim
nepravdama udarao na Boga i Crkvu; nismo nikada smjeli povjerovati da su toliki
knezovi imali m anje ugleda u srcu Francesca Sforze nego M ilanci, te da e nama odrati
vjeru koju je drugima toliko puta prekrio. Ipak ta razboritost koja nas okrivljuje ne
opravdava tvoju nevjernost, niti pere sramotu koja e ti zbog naih pravednih tubi
puknuti po cijelom svijetu; niti e sprijeiti da te ne progoni pravedna grinja savjesti
kad oruje, koje smo mi pripremili da napadne i uplai druge, doe da rani i povrijedi
nas; jer e sam spoznati da si zasluio kaznu koju zasluuju ocoubojice. A kad te ipak
slavohleplje zaslijepi, cijeli e ti svijet svjedoanstvom tvoga bezakonja otvoriti oi;
otvorit e ti ih Bog, ako su mu mrska krivokletstva, prekrena vjera i izdajstva, te ako ne
htjedne stalno biti prijatelj opakih ljudi, to je do sada zbog nekog skrivenog dobra
inio. Ne nadaj se dakle sigurnoj pobjedi, jer e ti je pravedni Boji gnjev zaprijeiti; a
mi smo spremni u smrti izgubiti slobodu, jer bismo je prije prepustili kojem u god
drugom vladaru nego tebi, ako je ipak ne mognemo obraniti; ako su ipak nai grijesi
toliki te protiv svoje volje padnemo u tvoje ruke, zastalno vjeruj da e vladavina koju
zapone u prijevari i nepotenju zavriti u sramoti i propasti, s tobom ili s tvojim
sinovima.
21.
Premda osjeae da ga Milanci. ujedaju sa svih strana, grof odgovori, ne
pokazujui ni rijeim a ni kretnjam a nikakvu osobitu ljutnju, da je voljan pripisati
njihovim rasrenim duhovima teku uvredu njihovih nerazumnih rijei; na njih bi
866 Vidjeti Firentinske povijesti, VI, 13.
867 Vidjeti Firentinske povijesti, VI, 17.
868 Makedonski kralj Filip II (382-336. god. pr. n.e.) najprije je priskoio u pomo Tebancima, a potom su se
Tebanci i Atenjani okrenuli protiv Filipa koji ih je porazio u bici kod Heroneje, 338. god. pr. n. e.

215

potanko odgovorio, kad bi bio pred nekim tko bi sudio o njihovim prijeporim a, jer bi se
vidjelo da on nije nanio nepravdu M ilancim a, nego se osigurao da je oni ne nanesu
njemu. Je r dobro znaju kako su se ponaali poslije pobjede kod Caravaggia; naime,
um jesto da ga nagrade Veronom ili Bresciom, pokuavali su sklopiti mir s M leanim a,
tako da samo na njemu ostane breme neprijateljstva, a njim a pripadnu plodovi pobjede,
s au mira i svom koriu koja se izvukla iz rata. T ak o se oni ne mogu poaliti to je
on sklopio nagodbu koju su oni prije pokuavali sklopiti; a da je imalo oklijevao
poduzeti taj korak, sada bi m orao njih koriti za nezahvalnost zbog koje oni njega kore.
A je li to istina ili nije, pokazat e na zavretku toga rata onaj Bog kojega oni zazivaju
kao osvetitelja svojih nepravdi; kroz taj zavretak e vidjeti tko e mu od njih biti vei
prijatelj i koga e s veom pravdom poraziti. Kad odoe izaslanici, grof se pripremi da
moe napasti M ilance, a oni se spremie za obranu; i nakanie da uz pom o Francesca i
Iacopa Piccinina,869 koji bijahu vjerni M ilancim a zbog stare mrnje meu obiteljim a
Braccio i Sforza, brane slobodu bar dotle dok ne uzmognu odijeliti M leane od grofa,
jer nisu vjerovali da e oni s njim dugo biti u vjeri i prijateljstvu. S druge strane grof, koji
je to isto znao, pomisli da bi mudro postupio ako bi ih uza se zadrao nagradom, kad
sm atra da obaveza nije dovoljna. I stoga, razdjeljujui ratne pothvate, bjee mu drago
to e M leani napasti Cremu, a on s drugom vojskom ostatak te drave. T a meka
metnuta pred M leane bjee razlog to toliko ustrajae u prijateljstvu s grofom , da grof
bijae ve zauzeo svu gospotinu M ilanaca i tak o ih stisnuo u gradu te se ne mogahu
niim potrebnim opskrbiti; tako oni, ne videi nikakve druge pom oi, poslae pregova
rae u Veneciju da ih zamole da se smiluju na njihov poloaj; i da im bude po volji, kako
treba da bude obiaj meu republikama, zakriliti njihovu slobodu, a ne tiranina kojega,
ako mu uspije zagospodariti tim gradom, nee m oi obuzdati kada to budu htjeli. I neka
ne vjeruju da e se on zadovoljiti uglavljenim granicam a, nego e zahtijevati da se
priznaju stare granice te drave. Ne bijahu M leani jo zagospodarili Crem om ,870 pa
elei njom e zagospodariti prije nego to prom ijene ud, odgovorie javno da im ne
mogu pom oi zbog nagodbe sklopljene s grofom ; ali ih potajno nagovorie da, uzdajui
se u sporazum, prue svojim gospodarima vrstu nadu u njega.871
22.
Bijae grof sa svojom vojskom tako blizu M ilana da se borio po predgraima,
kad M leani, zadobivi Cremu, odluie da vie ne odgaaju prijateljstvo s M ilancim a;
s njim a se sporazumjee, a meu prvim uvjetima obeae iznad svega braniti njihovu
slobodu. Poto sklopie sporazum ,872 poruie svojim vojnicim a koje imahu kod grofa
da napuste njegov tabor i povuku se na m letako podruje. Javie i grofu da su uglavili
mir s M ilancim a, i dadoe mu rok od dvadeset dana da ga prihvati.873 Ne zaudi se grof
postupku M leana, jer ga je odavno predviao i bojao se da e se svakog dana desiti;
ipak se nije m ogao suspregnuti, kad se dogaaj zbio, da se ne poali i ne outi onu
zlovolju koju outjee M ilanci kad ih je napustio. Zaustavi m letake izaslanike, koji
stigoe iz Venecije da ga izvijeste o miru, dva dana da ekaju odgovor;874 za to vrijeme
869 Francesco i Jacopo Piccinino su sinovi Niccoloa. I sami su stekli slavu kao kondotjeri, prvo u slubi vojvode a
zatim Milanske Republike. Francesco je ubrzo umro, a Jacopo je poginuo 1465. god.
870 Tj. prije nego to su se nagodili s Milancima i prekrili sporazum s Francescom Sforzom, sklopljen u listopadu
1448. Vidjeti Firentinske povijesti, VI, 19.
871 Pregovori Milanaca s Mletakom Republikom poeli su u sijenju 1449. U srpnju je u Milanu dola na vlast
plemika stranka, a u rujnu je dola na vlast plebejska stranka koja je teila separatnom miru s Venecijom da bi sredila
unutranje prilike. Pregovore je vodio komesar Enrico Panigarola.
872 24. rujna 1449.
873 Sforzi je doputeno da zadri Cremonu, Parmu i Paviju a morao je vratiti uz novanu odtetu Milano, Como i
Lodi.
874 Mletaki poslanici bili su Pasquale Malipiero i Orsatto Giustiniani:

216

odlui zadrati M leane i ne okaniti se pothvata. I stoga javno ree da prihvaa mir, i
posla izaslanike s punim ovlatenjim a u Veneciju da ga potvrde; ali im kriom naredi da
ga nipoto ne potvrde, nego da raznim doskoicam a i cjepidlaenjem odgaaju njegovo
zakljuenje.875 Pa da bi mu M leani povjerovali vie nego to je zaista rekao, sklopi s
M ilancim a primirje na mjesec dana, i udalji se od M ilana, i rasporedi vojsku da boravi
po mjestima koja bjee osvojio u okolici. T aj postupak bjee uzrok njegove pobjede i
propasti M ilanaca; jer se M leani pouzdae u mir i sporo se pripremahu za rat, a
M ilanci, videi da je sklopljeno primirje i da se neprijatelj udaljio i da su im M leani
prijatelji, povjerovae posvema da se grof sprema odustati od pothvata. T o im miljenje
nakodi na dva naina: prvo, zapustie brigu o obrani; drugo, posijae mnogo ita po
slobodnim ravnicama, jer bjee vrijeme sjetve, tako da ih grof moe lake moriti glau.
Grofu je s druge strane pom agalo sve to je neprijatelju kodilo; i to mu vrijeme k tome
omogui da predahne i da se potara za pomo.
23.
U ovom se ratu u Lom bardiji ne bjehu Firentinci izjasnili ni za jednu stranu,
niti su imalo pomogli grofu, ni kad je branio M ilance ni poslije; jer to grof nije ni
posebno zahtijevao, budui da mu ne bijae potrebno; samo su nakon poraza kod
Caravaggia poslali pomo M leanim a zbog preuzetih obveza. Ali kada grof Francesco
ostade sam, nemajui se kam o utei, m orao je smjesta zaiskati pom o u Firentinaca, i
javno od drave, i privatno od prijatelja, a ponajvie od Cosima M edicija s kojim je
uvijek odravao neprekidno prijateljstvo i koji ga je u svakom pothvatu vjerno
savjetovao i dareljivo pomagao. Ni u ovoj velikoj nudi ga Cosim o nije napustio, nego
mu privatno obilno pomae i ohrabri ga da nastavi pothvat; htio je jo da mu i grad
javno pomogne, ali tu je bilo tekoa. U Firenci bijae vrlo moan Neri, sin Gina
Capponija. Njem u se inilo da gradu nee biti od koristi ako grof zauzme M ilano; i
vjerovao je da e Italiji biti bolje ako grof potvrdi mir876 nego ako nastavi rat. U prvom
redu on se bojao da se M ilanci, zbog mrnje prema grofu, ne predaju posvema
M leanim a; a to bi bila svaija propast; zatim, ako mu ipak uspije osvojiti M ilano,
inilo mu se da e toliko oruje i tolika drava biti strani kad se udrue zajedno; te ako
je on bio nepodnoljiv kao grof, smatrao je da e biti jo nepodnoljiviji kao vojvoda.877
Stoga je tvrdio a je bolje i za Firentinsku Republiku i za Italiju da grof ostane sa svojom
vojnikom slavom, a Lom bardija neka se podijeli izmeu dvije republike; one se nikada
nee udruiti protiv drugih, a svaka sama za sebe ne moe im nakoditi. A da bi se to
uinilo nema boljega puta nego da se grofu uskrati pom o i da se odri stari savez s
M leanim a. Te razloge ne prihvatie Cosimovi prijatelji; jer su vjerovali da se Neri za to
zauzima ne zbog toga to misli da bi to bilo dobro za republiku nego zbog toga to ne
eli da Cosimov prijatelj grof postane vojvodom, bojei se da tako Cosimo ne postane
previe m oan. A Cosimo je opet razlono dokazivao kako je pomaganje grofa vrlo
korisno i republici i Italiji; jer smatrae kako je nerazumno vjerovati da M ilanci mogu
sauvati slobodu; jer su svojstva stanovnika, njihov nain ivljenja i stare stranke u
tome grau protivni svakom uljuenom obliku vladavine;878 stoga je potrebno ili da
grof postane njihovim vojvodom ili M leani njihovim gospodarima; a u takvu izboru
875 Sforzini poslanici su bili Angelo Simonetta i Andrea Birago, a vodio ih je Francescov brat Alessandro Sforza.
876 Mletako-milanski sporazum bio je potpisan 24. rujna 1449.
877 Machiavelli za ovo poglavlje koristi Cavalcantijeve lstorie, II tom. Meutim, u kontaktima sa Sforzom Neri
nije bio tako kategorian, kako to proizlazi iz depea Sforzinog poslanika u Firenci. Vidjeti: G. Capponi, Storia della
Repubblica di Firenze, II, 3.
878 Tj. governo civile, sinonim republikanske vladavine. Machiavelli smatra da je unutarnja iskvarenost Milana
(kao i Napulja) bila prevelika (corruzione) da bi se mogao odrati republikanski oblik vlasti. Usp. Rasprave o prvoj
dekadi Tita Livija, I, 17.

217

nitko nije toliko lud da dvoji to je bolje, imati za susjeda m onog prijatelja ili imati jo
m onijeg neprijatelja. I nije vjerovao da treba dvojiti kako e se M ilanci podvrgnuti
M leanim a da bi zaratili protiv grofa; jer grof ima stranku u M ilanu, a ne oni; tako e
se svaki put, kada se ne mognu slobodni obraniti, uvijek prije podvrgnuti grofu nego
M leanim a. Te razlike u m iljenjima drahu grad u velikoj nedoum ici; i naposljetku
odluie da se poalju izaslanici koji e s grofom raspraviti o obliku nagodbe; pa ako
vide da je grof toliko snaan te se moe nadati pobjedi, neka je uglave, a ako ne, neka je
izbjegavaju i odgaaju.
24.
Bijahu ti izaslanici879 u Reggiu kad razumjee da je grof postao gospodarom
M ilana. Je r kada proe vrijeme prim irja, grof se slee s vojskom na taj grad nadajui se
da e ga, usprkos M leanim a, ubrzo osvojiti;880 jer su mu oni mogli pritei u pomo
samo preko Adde, a taj se prolaz lako m ogao zatvoriti; i nije se bojao da e ga M leani
uskoro opsjesti, jer bijae zima; a nadao se da e odnijeti pobjedu prije nego to proe
zima, osobito kad je umro Francesco Piccinino i ostao sam njegov brat Iacopo na elu
M ilanaca. Bijahu M leani poslali jednoga svoga predstavnika881 u M ilano da nagovara
graane da budu spremni za obranu, obeavajui im veliku i skoru pom o. Uslijedie
dakle, tokom zime, neki laki okraji izmeu M leana i grofa; ali kad se ublailo
vrijeme, M leani se s vojskom zaustavie na Addi, pod vodstvom Pandolfa M alatestija.882 V ijeajui treba li napasti grofa i iskuati bojnu sreu, da bi pomogli M ilanu,
njihov vojskovoa Pandolfo prosudi da se ne smiju uputati u takvu kunju, poznava
jui vrline grofa i njegove vojske. A miljae da mogu sigurno pobijediti bez borbe, kad
grofa otjera oskudica krme i ita. Stoga svjetova da ostanu na tom e poloaju, da prue
M ilancim a nadu u pom o, kako se ne bi u beznau predali grofu. M leani odobrie taj
korak, kako zbog toga to im se uini sigurnim, tako i zbog toga to se nadahu da e
M ilanci biti prisiljeni prijei pod njihovo okrilje, ako ih zadre u toj nevolji; bijahu
uvjereni da se nikada nee predati grofu, uzevi u obzir nepravde koje pretrpjee od
njega. D otle M ilanci zapadoe gotovo u krajnju bijedu; i kako taj grad prirodno
obilovae sirotinjom , umiralo se na ulicama od gladi; to je izazivalo glasine i pla u
raznim predjelima grada; poglavarstva se jako bojahu toga, pa su se pom no starali da se
ne okupljaju ljudi. M notvo dugo oklijeva da pristane na zlo; ali kad pristane, pokree
ga najneznatniji dogaaj. D vojica dakle, neugledna poloaja, raspravljahu kod Novih
vrata o gradskoj nevolji i svojoj bijedi, i o tome kako bi se spasili, kad im se poee
pridruivati drugi, tako da ih se nakupi velik broj; stoga se M ilanom prosu glas da su se
oni kod Novih vrata digli na oruje protiv poglavarstava. Zbog toga cijelo mnotvo
pograbi oruje, jer ekae samo da ga neto pokrene; i na elo im stade Gasparre da
V icom ercato,883 te pooe onam o gdje se okupljaju poglavarstva.884 I tako navalie na
njih da pobie sve koji nisu mogli pobjei; meu njim a umorie i Lionarda Veniera,
m letakog poslanika, zato to bijae uzrok njihovoj gladi i zato to se veselio njihovoj
bijedi. I tako, postavi gotovo vladari grada, raspravljahu meusobno to bi trebalo
initi ako ele isplivati iz tolikih jada i jedanput odahnuti.885 I svatko je prosuivao
879
880
sporazum
881
882
883
884
88'
Sforzi.

218

Firentinski poslanici bili su Neri Capponi, Cosimov sin Piero Medici, Dietisalvi Neroni i Luca Pitti.
Francesco Sforza je poetkom prosinca 1449. razvrgnuo sporazum s Venecijom, koja je 24. prosinca sklopila
protiv njega s Ambrozijanskom Republikom.
Poslanik Venecije je bio Leonardo Veneri.
Sigismondo Pandolfo Malatesta. O njemu vidjeti u: Firentinske povijesti, VI.
Pravim imenom Gasparre da Vimercate. Uz njega su na elu bune bili Piero Cotta i Cristoforo Pagano.
U crkvi Santa Maria della Scala.
Rasprava o budunosti republike trajala je od 25. do 27. veljae 1450, kada su dogovoreni uvjeti predaje

kako se treba utei nekome knezu da ih brani, kad se ve ne moe ouvati sloboda; i
netko je elio da gospodarom nazovu kralja Alfonsa, netko vojvodu od Savoje, netko
francuskoga kralja. O grofu nitko nita ne ree: toliko jo bijae jaka srdba prema
njemu. Ipak, kad se ne sloie o drugima, Gasparre da Vicom ercato prvi spomenu
grofa; i nairoko pokaza kako nema drugog izlaza nego njega zovnuti, ako se hoe
skinuti rat s vrata; jer milanskom je narodu potreban siguran i skori mir, a ne dugaka
nada u neku buduu pomo. U govoru opravda grofove pothvate; optui M leane;
optui sve druge talijanske knezove koji ne htjedoe, tko zbog astohleplja, tko zbog
pohlepe, da oni ive u slobodi. Pa kad se njihova sloboda m ora predati, neka se preda
nekome tko e je znati i moi braniti; tako da se bar iz ropstva rodi mir, a ne vee tete i
opasniji rat. Sasluae ga s divnom pozornou; i kad on zavri svoj govor, svi povikae
da se zovne grof; i odredie da Gasparre bude izaslanik koji e ga pozvati. Po zapovijedi
naroda poe on u posjet grofu i donese mu tako radosnu i sretnu vijest. Grof je veselo
primi; i kad ue kao vladar -u M ilano, 2 6 . veljae 1 4 5 0 , doekae ga s velikim i
udesnim veseljem oni koji ga doskora s tolikom mrnjom psovahu.886
25.
Kada vijest o tome zaposjednuu stie u Firencu, naredi se firentinskim
izaslanicima koji bijahu na putu da se, umjesto da s grofom pregovaraju o miru,
razvesele s vojvodom zbog pobjede. Vojvoda primi asno te izaslanike i bogato ih
nadari; znao je da protiv mletake moi ne moe u Italiji imati vjernijih ni hrabrijih
prijatelja od Firentinaca; a vidjelo se da se oni, poto skinue s vrata strah od kue
Visconti, m oraju boriti protiv aragonskih i mletakih snaga; jer aragonski kraljevi
Napulja bijahu njihovi neprijatelji zbog prijateljstva koje znaju da firentinski narod
oduvijek goji prema francuskoj kraljevskoj kui, a M leani su znali da ih eka stari
strah od V isco n tija;887 i kako znahu s kolikom su upornou proganjali Viscontija,
bojei se istih proganjanja, traili su njihovu propast. T o su bili razlozi da se novi
vojvoda lako povezao s Firentincim a, te da se M leani i kralj Alfonso sloie protiv
zajednikih neprijatelja:888 i obvezae se prihvatiti oruja u isto vrijeme; i da kralj
napadne Firentince a M leani vojvodu, jer vjerovahu da im on, zato to tek stupi na
poloaj, ne moe odoljeti ni vlastitim snagama ni uz pomo drugih. Ali kako jo trajae
savez izmeu Firentinaca i M leana, a i kralj bijae sklopio s njima mir poslije rata za
Piom bino,889 ne htjedoe prekriti mir ako prije ne opravdaju rat nekom izlikom. I
stoga jedni i drugi poslae izaslanike u Firencu; oni u ime svojih gospodara objasnie da
je savez nainjen ne zato da se netko napadne nego da se brane vlastite drave.890 Poali
se zatim M leanin to su Firentinci dali prolaz preko Lunigiane vojvodinu bratu
Alessandru da s vojskom provali u Lom bardiju; i k tome su bili pom agai i zagovarai
ugovora izmeu vojvode i markiza od M antove.891 Sve te stvari oito bijahu suprotne
njihovu odnosu i zajednikom prijateljstvu; i zbog toga ih ljupko podsjetie da onaj tko
886 Iako je na strani republike, Machiavelli smatra da ona nije mogla opstati u uvjetima unutarnje iskvarenosti
(korupcije) i diplomatskih igara iza kojih su stajali interesi Venecije i Firence, iako on svoje miljenje stavlja u usta Neriju
Capponiju.
887 Tj. da se strah od Viscontijevog ekspanzionizma pretvorio u strah od mletakih osvajakih namjera. Sforza je
nakon rujna 1449. upozoravao Cosima Medicija na tu opasnost, istiui potrebu saveza Milana i Firence. Za ovo
poglavlje vidjeti: D. Buoniinsegni, lstoria Fiorentina, cit. prema: G. M. Anselmi, Ricerche sul M achiavelli storico, nav.
dj.
888 Venecija i Alfons Aragonski sklopili su sporazum 2. srpnja 1450. godine, a u proljee 1451. osnovali su vojnu
ligu, kojoj su pristupili Siena, Ludovico Savojski i Giovanni di Monferrato.
889 Vidjeti Firentinske povijesti, VI, 15. i 16.
890 Poslanik Venecije Matteo Vettori i poslanik napuljskog kralja Antonio da Palermo boravili su u Firenci u
oujku 1451. g.
891 Markiz od Mantove je bio Ludovico Gonzaga (1444-1478).

219

uvrijedi s krivom daje drugome razlog da bude s pravom uvrijeen, i onaj tko prekri
mir neka oekuje rat. Sinjorija povjeri odgovor Cosim u;892 on u dugom i mudrom
govoru nabroji sva dobra koja njegov grad uini M letakoj Republici; pokaza koliko je
podruje osvojila s firentinskim novcem, ljudstvom i savjetom ; i podsjeti ih da od
Firentinaca nikada nee potei povod za neprijateljstvo, jer je od njih potekao povod za
prijateljstvo; i kako su oduvijek bili ljubitelji mira, jako su hvalili meusobno sklopljeni
ugovor koji je uglavljen radi mira a ne radi rata. Istina je da se prilino udi njihovim
pritubama, videi da je jednoj takvoj republici stalo do tako neznatnih i ispraznih
stvari; ali kad bi ipak bile dostojne razm atranja, po njim a je svakome jasno kako oni
ele da njihova zemlja bude slobodna i svakome otvorena, te da je vojvoda sposoban da
s M antovom sklopi prijateljstvo bez njihove naklonosti i savjeta. I zbog toga misli da se
pod tim pritubama moda ne krije drugi otrov koji ne pokazuju; a kad bi to bilo, svima
bi lako pokazali da je firentinsko neprijateljstvo toliko tetno koliko je njihovo
prijateljstvo korisno.
26.
T a stvar tada lako proe, i inilo se da izaslanici odlaze posve zadovoljni.893
Ipak sklopljeni savez i ponaanje M leana i kralja tjerahu Firentince i vojvodu da vie
strahuju od novoga rata nego da se nadaju trajnom miru. Stoga se Firentinci povezae s
vojvodom ; u meuvremenu izae na vidjelo podlost M leana, jer sklopie savez sa
Sijencim a, i prognae sve Firentince i njihove podanike iz grada i sa svoga podruja. A
m alo poslije slino uradi Alfonso, ne osvrui se nimalo na mir uglavljen prethodne
godine,894 i nemajui za to ne samo pravedan nego ni tobonji razlog. Pokuae M leani
osvojiti Bolognu, pa naoruae izbjeglice i ubacie ih s mnogo vojske, nou, kroz
odvodne kanale u grad; i nije se znalo za njihov ulazak, dok sami nisu digli galamu.
Poto se na to probudi Santi Bentivogli,895 doznade da su cio grad zauzeli odmetnici; i
premda ga mnogi svjetovae da bijegom spasi ivot, jer svojim ostankom ne mogae
spasiti vlast, on se ipak htjede suoiti sa sudbinom; i zgrabi oruje, i ohrabri svoje, i
povede nekoliko prijatelja, i napavi dio pobunjenika, porazi ih, mnoge od njih ubi, a
ostale progna iz grada. Tada svi rekoe da je uistinu dokazao da pripada kui
Bentivogli. T a djela i dokazi uvrstie u Firenci vjeru u budui rat; i zato se Firentinci
vratie svojoj staroj i obiajnoj obrani; i stvorie slubu D esetorice,896 unajmie nove
vojskovoe, poslae pregovarae u Rim , u N apulj, u M letke, u M ilano i u Sienu da itu
pom oi od prijatelja, da izloe sum nje, da upoznaju dvojbe i otkriju nakane neprijatelja.
Od pape se ne izvue nita osim openitih rijei, dobre nakane i savjeta o miru; od
kralja prazne isprike to je zapustio Firentince, nudei da e dati utoite svakome tko
ga zaite. I premda se na sve naine dovijao da skrije svoj naum o novom ratu, ipak
izaslanici proniknue u njegov zao duh i otkrie mnoge njegove pripreme da nakodi
njihovoj republici. S vojvodom se iznova uz razliite obveze utvrdi savez; i njegovim se
posredstvom sklopi prijateljstvo s Genoveanima, a stara neslaganja zbog odmazde i
892 17. oujka 1451.
893 U proteklom desetljeu (1440-1450) odvijali su se u Italiji mnogobrojni ratovi, u kojima su se esto mijenjali
saveznici i ratna srea; 1447. umro je Filippo Maria Visconti, i nakon trideset mjeseci republikanske vlasti u Milanu
Francesco Sforza je preuzeo vlast i proglasio se vojvodom. Mleani i Alforis Aragonski su 1451. sklopili savez koji je
ugrozio Firentince. Cosimo je pokuao ukloniti opasnost, podsjeajui na podrku i pomo koju je Firenca slala Veneciji,
ali su njegovi izaslanici dobili samo prazna obeanja.
894 Mir sklopljen u lipnju 1450, nakon neuspjenog dvogodinjeg ratovanja Alfonsa protiv vladara Piombina
Rinalda Orsinija, saveznika Firence.
895 Santi je bio sin Ercolea Bentivoglia, bratia vladara Bologne, Annibalea Bentivoglia. Zahvaljujui zalaganju
Nerija Capponija, Santi je proglaen vladarom. Usp.: Vladar, XIX.
896 T j. imenovali su novu Ratnu desetoricu. Vidjeti IV knjigu, 20.

220

mnoge druge svae se izgladie, premda su M leani na sve naine nastojali poremetiti to
pom irenje. Ne zaboravie ni cara u Konstantinopolu897 zamoliti da protjera firentinsku
eljad iz svoga carstva: s tolikom mrnjom oni poduzee taj rat; i tolika bjee u njim a
pohlepa za vlau, da bez ikakva obzira htjedoe unititi one koji bijahu uzrok njihove
veliine; ali taj ih car ne uslia. M letaki senat zabrani firentinskim poslanicim a da uu
na podruje te republike, tvrdei da ih, zato to su u prijateljstvu s kraljem , ne mogu
sasluati bez njegova sudjelovanja. Sijenci primie poslanike lijepim rijeim a, bojei se
da ne budu prije uniteni nego to ih savez uzmogne obraniti; i zato naumie uspavati
ono oruje koje ne mogahu suzbiti. Htjedoe M leani i kralj, prema onome to se tada
nagaalo, da bi opravdali rat, poslati pregovarae u Firencu; ali m letakom pregova
rau ne dopustie pristup u firentinsko podruje, a kraljev nije elio sam obaviti taj
posao, pa poslanstvo ostade nedovreno; po tome M leani spoznae da ih jo manje
cijene oni Firentinci koje su oni prije nekoliko mjeseci malo cijenili.898

2 7 . Usred strahovanj a od tih nemira, car Fridrik III899 prijee u Italiju da se okruni, te
na dan 3 0 . sijenja godine 1 4 5 1 . ue u Firencu s tisuu petsto konjanika, a njezina ga
Sinjorija doeka s najveim poastim a; i ostade on u tom gradu sve do dana 6. veljae,
kad krenu u Rim na svoju krunidbu. Poto se ondje sveano okruni, i proslavi vjenanje
s caricom koja morem bjee stigla u Rim , vrati se u Germ aniju; te u svibnju opet proe
kroz Firencu,900 gdje mu bijahu prireene iste poasti kao na njegovu dolasku. I u
povratku, da bi se oduio markizu od Ferrare koji mu iskaza usluge, prepusti mu
M odenu i Reggio. Ne propustie Firentinci, u to isto vrijeme, da se pripreme za
neizbjean rat; pa da bi poveali svoj ugled i neprijateljski strah, sklopie, oni i vojvoda,
savez s kraljem Francuske za obranu zajednikih drava; njega s velikim sveanostima i
slavljem objavie po cijeloj Italiji. Bijae ve mjesec svibanj godine 1 4 5 2 , kad se
M leanim a uini da vie ne treba odgaati rat protiv vojvode, te ga sa esnaest tisua
konjanika i est tisua pjeaka napadoe sa strane Lodija; a u isto vrijeme markiz od
M onferrata, ili zbog vlastita astoljublja, ili po nagovoru M leana, takoer ga napade
sa strane Alessandrije.901 S druge strane vojvoda bjee skupio osam naest tisua k on ja
nika i tri tisue pjeaka, te poto vojskom zatiti Alessandriju i Lodi, i jednako tako
osigura sva m jesta gdje ga neprijatelji mogahu napasti, navali on sa svojim ljudstvom na
Bresciano, gdje nanese goleme gubitke M leanim a; i s obje su se strane pljakala sela i
harali nezatieni gradovi. Ali poto vojvodina vojska porazi markiza od M onferrata
kod Alessandrije, mogao se vojvoda zatim s veim snagama suprotstaviti M leanim a i
napadati njihovo podruje.
2 8 . D ok se tako otezao rat po Lom bardiji s razliitim ali kukavnim dogaajima
nedostojnim a spomena, u Toskani isto tako planu rat izmeu kralja Alfonsa i Firenti
naca, koji se nije vodio ni s veom estinom ni s veom pogibelji nego to se vodio rat u
Lom bardiji. U Toskanu stie Ferrando, nezakoniti Alfonsov sin, s dvanaest tisua
plaenika, a zapovjednik im bijae Federigo, gospodar Urbina. U prvom svom pohodu
897 Konstantina Paieologa.
898 Machiavelli je ovdje zaboravio spomenuti misiju Agnola Acciaiuolija kod francuskog kralja Karla VII u rujnu
1451, koja je dovela do sklapanja saveza, to se ovdje spominje, u veljai 1452.
899 Njemaki car Fridrik III Habsburki (1440-1493).
900 1 6. oujka 1451. vjenali su se Fridrik III i Eleonora Portugalska, neakinja Alfonsa Aragonskog. 19. oujka
je okrunjen, a na povratku se zadrao u Firenci, od 5. do 7. svibnja 1451.
901 U srpnju 1452. Venecija je navijestila rat Sforzi 16. svibnja, a Alfons Aragonski je navijestio rat Firenci 2.
lipnja.

221

napadoe Foiano u dolini C hiane;902 jer zbog prijateljstva se Sijencima s te strane

prodrijee na firentinsko podruje. Utvrda bijae malena, slabih zidova, i zato s malo
stanovnika; ali u ono vrijeme bijahu na glasu po okrutnosti i vjernosti. U njoj bijae i
dvjesta plaenika to ih Sinjorija posla da je brane. Tu tako opremljenu utvrdu opsjede
Ferrando; i tako velika bijae vrlina onih unutra ili tako malena njegova, da je osvoji tek
nakon trideset est dana. T o vrijeme dade prilike gradu da druga mjesta osigura veim
sredstvima, i da ih bolje pripremi za obranu nego prije. Poto neprijatelji zauzee tu
utvrdu, prijeoe u C hianti,903 gdje ne mogoe osvojiti dva im anja u vlasti privatnih
graana. Odatle, okanivi se njih, odoe opsjesti Castellinu, tvravu na granici Chiantija, na samo deset m ilja od Siene, slabu po upravi, a jo slabiju po poloaju; ali ipak te
dvije slabosti ne mogoe nadmaiti slabost vojske koja je napade, jer poslije etrdeset
etiri dana, koliko ostade da je osvoji,, sram otno se povue. T ako strahovite bijahu te
vojske i pogibeljni ti ratovi, da su se oni gradovi to se danas naputaju kao mjesta koja
je nemogue braniti, tada branila kao neto to je nemogue osvojiti. I dok je Ferrando
boravio s vojskom u Chiantiju, mnogo je puta provalio u firentinsko podruje i
oplijenio ga, te je stigao na samo est m ilja od grada, zadavi mnogo straha i tete
firentinskim podanicima. Firentinci u to vrijeme, poto odvedoe vojsku, osam tisua
plaenika na broju, a zapovijedahu im Astor da Faenza i Gismondo M alatesti, prema
tvravi Colle, drahu je daleko od neprijatelja, bojei se da ne budu prisiljeni zametnuti
bitku; jer su prosuivali da ne mogu izgubiti rat ako ne izgube vojsku; pa ako se maleni
gradovi izgube, oni se povrate primirjem, a za velike su gradove bili sigurni, znajui da
ih neprijatelj nee napasti. Jo je kralj imao flotu od dvadesetak korablja, to galija a to
brodica, na moru ispred Pise; i dok se na kopnu vojevalo oko Castelline, navali on s tom
flotom na hrid Vadu, i zauze je zbog zapovjednikova neopreza; stoga neprijatelji kasnije
dodijavahu selima u okolici; to dodijavanje lako okona eta plaenika to ih Firentinci
poslae u Campigliu, jer oni natjerae neprijatelja da se dri mora.

29.
Papa se nije upletao u ove ratove, osim to je vjerovao da moe pomiriti
stranke;904 i premda se uzdravao od rata napolju, zamalo ne nae pogibeljniji kod
kue. ivljae u to doba neki gospar Stefano Porcari, rimski graanin, plemenit po krvi
i odgoju, ali jo vie po vrsnoi duha. On je elio, prema obiaju ljudi koji ude slavu, ili
uiniti, ili bar pokuati, neto dostojno spom ena; i prosudi da ne moe pokuati drugo
nego vidjeti moe li svoju domovinu istrgnuti iz ruku prelata i vratiti je u negdanje
stanje, nadajui se da e zbog toga, ako uspije, biti prozvan novim utemeljiteljem i
drugim ocem toga grada. Nadu u sretan zavretak toga pothvata davali su mu opaki
obiaji prelata i nezadovoljstvo rimskih baruna i naroda; ali nada sve su u njemu budili
nadu oni Petrarkini stihovi, u kanconi k oja poinje: Vrli due to vodi ono tijelo,
gdje kae:
Nad Tarpeiom e vidjeti, kancono,
Viteza, koga sva Italija tuje,
to m anje za se neg se s drugih brine.905
902 Opsada Fogliana trajala je od srpnja do rujna 1452.
903 pretJ0 izmeu Siene i Firence, poznat po vinogradarstvu i po znamenitoj sorti vina Chianti, koje se spominje u
dokumentima ve 1398. god.
904 U to doba papa je bio Nikola V (1447-1455), koji je naslijedio Eugena IV.
905 F. Petrarca, Rime, LIII, 9 9 -1 0 1 , preveo F. ale. Po nekima, ta je pjesma posveena Coli di Rienzu, a po
drugima Stefanu Colonni.

222

Znao je gospar Stefano da su pjesnici esto puni boanskoga i proroanskoga

duha; stoga je sudio da se na svaki nain mora zbiti to to Petrarca u toj kanconi
prorie, i da je on onaj koji m ora biti izvritelj tako slavna pothvata, jer je mislio da po
rjeitosti, po uenosti, po ljupkosti i po prijateljim a nadmauje svakog drugog R im lja
nina. Obuzet dakle tom milju, ne mogae tako oprezno postupati da se ne otkrije
rijeim a, inima i nainom ivljenja, tako da postade sumnjiv prvosveeniku, koji ga, da
mu ne da prilike za zlodjelo, progna u Bolognu,906 a namjesniku toga grada zapovjedi
da ga svaki dan nadzire. N ije gospara Stefana smutila ta prva smetnja, ak je s veim
marom nastavio svoj posao, te je na najopreznije mogue naine odravao veze s
prijateljim a; i vie je puta otiao u Rim i vratio se tolikom brzinom da se na vrijeme
m ogao javiti namjesniku u zapovjeenom roku. Ali kad mu se uini da je privukao
dovoljno ljudi za svoj naum, odlui da vie ne odgaa s izvrenjem stvari; i ree
prijateljim a koji bijahu u Rimu da u odreeno vrijeme priprave sjajnu veeru, na koju
neka pozovu sve urotnike s naredbom da svatko sa sobom imadne najodanije prijatelje;
i obea da e im se pridruiti prije nego to se zavri veera. Sve bjee ureeno onako
kako on dojavi; i gospar Stefano ve bjee stigao u kuu gdje se veeravalo; pa kad se
okona veera, obuen u pozlaene haljine, s ogrlicam a i drugim uresima koji mu
davahu velianstvenost i ugled, pojavi se on meu uzvanicima, te poto se s njim a izgrli,
ponuka ih dugim govorom da osnae duh i prihvate se tako slavna pothvata. Zatim
rastumai postupak; i odredi da jedan dio njih iduega jutra zauzme papinu palau, a
drugi dio da po Rimu poziva narod na oruje. Doznade za tu stvar papa po noi: jedni
kau da se to desilo zbog nevjere urotnika, a drugi da se proulo da je gospar Stefano u
Rimu. Kako god bilo, papa naredi da se, te iste noi kad je prireena veera, uhvati
gospar Stefano s najveim dijelom drugova, i da se zatim prema zasluzi, s obzirom na
njihove prijestupe, smaknu. Takav konac doeka taj njegov naum. I zaista netko moe
pohvaliti njegovu nakanu, ali e mu svatko uvijek pokuditi prosudbu; jer ako takvi
pothvati imaju u sebi, dok se sm iljaju, i trunak slave, u provedbi ih gotovo uvijek
zatekne propast.

3 0.
Trajae rat u Toskani gotovo godinu dana, i ve doe vrijeme, godine 1 4 5 3 , da
se vojske sukobe u bici, kad u pom o Firentincim a priskoi gospodar Alessandro
Sforza, vojvodin brat, s dvije tisue konjanika; i zato, poto firentinska vojska poraste a
kraljeva se smanji, odluie Firentinci poi da vrate izgubljeno; i s malo truda vratie
neke gradove. Poslije toga pooe u opsadu Foiana; on zbog nebrige namjesnika bjee
opljakan;907 zato se stanovnici, poto se bjehu rasprili, s velikom mukom vratie u nj
stanovati, a privukoe ih izuzeem od poreza i drugim nagradama. Jo se preote hrid
Vada, jer neprijatelji, videi da je nee moi zadrati, napustie je i spalie. I dok je
firentinska vojska svravala te poslove, aragonska vojska, nemajui smjelosti da se
priblii neprijateljskoj, bjee dola nadom ak Sieni, te se mnogo puta zalijetala u
firentinsko podruje i izazivala otim aine, bune i pregolem strah. A nije taj kralj
propustio da vidi moe li na koji drugi nain napasti neprijatelja, i razjediniti mu snage,
i ustraiti ga novim tegobam a i nasrtajim a. Gospodar doline Bagna bijae Gherardo
Gam bacorti koji, ili zbog prijateljstva ili zbog obveza, uvijek bijae, kao i njegovi
prethodnici, ili plaenik ili saveznik Firentinaca. S njim stupi u vezu kralj Alfonso, ne bi

906 porcarj j e poetkom 1452. konfiniran u Bolognu, gdje je papin namjesnik bio kardinal Bessarion, a vratio se u
Rim 26. prosinca 1452.
907 U kolovozu 1453. god.

223

li mu on dao tu dravu, a on e ga, zauzvrat, nagraditi drugom dravom u Kraljevstvu.

T a se veza otkri u Firenci; pa da bi mu se proniklo u duu, bjee mu otpravljen izaslanik
da ga podsjeti na obveze njegovih prethodnika i njegove, i da ga ponuka da i dalje bude
vjeran republici. Zaudi se Gherardo silno, i s tekim zakletvama ustvrdi da mu tako
podmukla misao nikada nije pala na pam et; i da e osobno doi u Firencu kao zalog
svoje vjernosti; ali budui da se ne osjea dobro, sin e uiniti ono to on ne moe
uiniti; i predade ga kao taoca izaslaniku, koji ga sobom odvede u Firencu. Te rijei i taj
dokaz uvjerie Firentince da Gherardo istinu govori, a da je njegov optuitelj laac i
nitkov; i zato se uljuljkae u toj misli. Ali Gherardo s veim arom nastavi pregovore s
kraljem ; kad se oni zakljuie, kralj posla u dolinu Bagna fratra Puccia, jeruzalemskog
viteza, s mnogo vojske, da zauzme Gherardove tvrave i gradove. Ali stanovnici Bagna,
veoma privreni Firentinskoj Republici, nerado obeavahu podanitvo kraljevim povje
renicima. Fratar Puccio bjee zauzeo gotovo svu tu dravu: samo mu je nedostajalo da
zagospodari klisurom Corzano. D ok je Gherardo obavljao te predaje, meu njegovima
to bijahu oko njega bjee i Antonio Gualandi, Pizanac, mlad i hrabar, kojemu se ta
Gherardova izdaja nije m ilila; i razmotrivi poloaj tvrave, i ljudstvo koje je uvae, i
videi im na licu i po kretnjam a nezadovoljstvo, a Gherardo se nae na vratima da pusti
unutra aragonske vojnike, okrenu se A ntonio prema unutranjosti utvrde, i objem a
rukam a gurnu Gherarda izvan nje, a straarima zapovjedi da pred licem tako podla
ovjeka zatvore tvravu i da je sauvaju za Firentinsku Republiku. im se taj glas zau u
Bagnu i u drugim oblinjim m jestim a, svatko od toga stanovnitva zgrabi oruje protiv
Aragonaca i, podigavi zastave Firence, protjerae ih. im se o tome doznalo u Firenci,
Firentinci zatvorie Gherardova sina koji im bijae dan kao talac, pa u Bagno poslae
vojsku da taj grad obrane za svoju republiku, a dravu kojom je upravljao vladar
svedoe na namjesnitvo. Ali Gherardo, izdajica svoga gospodara i sina, na jedvite jade
pobjee, a enu908 i svoju obitelj, sa svom imovinom, ostavi u vlasti neprijatelja. M nogo
se u Firenci cijenio taj dogaaj, jer da je kralju bilo uspjelo zagospodariti onim krajem , s
malo bi troka m ogao po volji hitati u dolinu Tibra i u Casentino; time bi toliko jada
zadavao republici, da Firentinci ne bi mogli suprotstaviti sve svoje snage aragonskoj
vojsci koja se nalazila u Sieni.

31.
Bijahu Firentinci, osim poduzetih mjera u Italiji za obuzdavanje snaga neprija
teljskog saveza, poslali gospara Agnola Acciaiuolija kao svoga predstavnika francu
skome kralju909 na pregovore da on omogui kralju Renatu Anuvincu prijei u Italiju u
korist vojvode i njih, tako da doe braniti prijatelje da bi poslije, kad bude u Italiji,
m ogao misliti na osvajanje N apuljskoga Kraljevstva; i u tu svrhu mu obeavahu pom o
u ljudstvu i novcu. I tako, dok se u Lom bardiji i Toskani vodio rat kako ispriasmo,
izaslanik sklopi ugovor s kraljem R enatom :910 da treba u lipnju stii s dvije tisue i etiri
stotine konjanika u Italiju; i po njegovu dolasku u Alessandriju savez mu treba dati
trideset tisua fjorina, a poslije, tokom rata, po deset tisua svakoga mjeseca. Kad
htjede kralj po tome ugovoru prijei u Italiju, zadrae ga vojvoda od Savoje i markiz od
M onferrata koji mu, kao m letaki prijatelji, ne dopustie proi; Stoga firentinski
izaslanik svjetova kralja da se radi ugleda prijatelja vrati u Provansu i s dijelom vojske
sie u Italiju preko m ora; a s druge strane neka prisili francuskoga kralja da uznastoji
908 Margheritu, ker Rinalda Albizzija.
909 Karlo VII, zvani Pobjednik (le Victorieux), 1403-1461. Poznat po svojoj energinoj unutarnjoj i vanjskoj
politici kojom je svrstao Francusku u evropske velesile.
910 Sporazum u Toursu, 11. travnja 1453. god.

224

oko onog vojvode kako bi mu vojska prola kroz Savoju.911 I zbilo se prema tome
savjetu; jer se Renato preko m ora preveze u Italiju, a njegovu vojsku nakon kraljeva
zauzimanja prihvati Savoja. Vojvoda Francesco doeka kralja Renata s najveim
poastim a; i spojivi talijanske i francuske snage, napadoe tako estoko M leane da za
kratko vrijeme preotee sve gradove to ih ovi bijahu osvojili u podruju C rem one;912 i
ne zadovoljivi se time, zauzee gotovo cijelo podruje Brescie; a mletaka se vojska
bijae povukla do zidina Brescie, jer se ne pouzdavae ostati u okolici. Ali kako nadoe
zima, odlui vojvoda povui vojsku na stanita, a kralju Renatu prepusti prebivalite u
Piacenzi. I tako, poto provedoe zimu 1453. ne poduzimajui nikakva pothvata, kad
poslije stie ljeto, i kad se smatralo da e vojvoda krenuti u pohod i oteti M leanim a sve
posjede na kopnu, Renato porui vojvodi da se mora vratiti u Francusku. Bjee ta
odluka vojvodi nova i neoekivana, i stoga ga vrlo ozlovolji; i premda odmah poe k
njemu da ga odvrati od nakane, ne mogae ga ganuti ni molbama ni obeanjim a; samo
mu obea ostaviti dio svoje vojske i poslati sina Ivana da umjesto njega bude na usluzi
savezu. T aj odlazak ne bijae mrzak Firentincim a, jer ve vratie svoje katele i ne
bojahu se vie kralja,913 a s druge strane nisu eljeli da vojvoda stekne ita drugo osim
svojih gradova u Lom bardiji. Otputova dakle Renato i posla sina u Italiju, kako obea;
on se ne zaustavi u Lom bardiji nego doe u Firencu gdje ga doekae s najveim
poastim a.
32.
Kraljev odlazak nagna vojvodu da se rado okrene miru; a eljeli su ga i
M leani i Alfonso i Firentinci, jer svi bijahu izmoreni; i papa ga je svim silama elio i
elio, jer te iste godine silni Turin Mehmed osvoji Konstantinopol i zagospodari
cijelom G rkom .914 T o osvojenje uplai sve krane, a M leane i papu vie nego ikoga
drugoga, jer se njima ve inilo da uju zveket njegova oruja u Italiji. Stoga papa
zamoli talijanske monike da mu poalju predstavnike s ovlatenjem da sklope sveopi
m ir.915 Svi ga posluae; i kad se sastadoe da to obave, u pregovorima iskrsnue mnoge
tekoe: kralj htjede da mu Firentinci nadoknade trokove onog rata, a Firentinci
htjedoe da se njihovi namire; M leani zahtijevahu od vojvode Cremonu, a vojvoda od
njih Bergamo, Bresciu i Crem u; tako se inilo da je nemogue rijeiti te tekoe. Ipak,
ono to se u Rimu mnogima inilo teko ostvariti, u M ilanu se i u Veneciji vrlo lako
udvoje rijeilo; jer dok su se u Rimu vodili pregovori o miru, vojvoda i M leani ga
sklopie 9. travnja 1 4 5 4 .916 Po njemu se svatko vrati u gradove koje posjedovae prije
rata, a vojvodi bjee doputeno da preotme gradove koje mu bjehu zauzeli vladari
M onferrata i Savoje;91/ a drugim talijanskim vladarima dade se mjesec dana da ga
potvrde. Papa i Firentinci, a s njim a Sijenci i drugi manji m onici, potvrdie ga na
vrijem e;918 i ne bjee im to dosta nego se izmeu Firentinaca i vojvode i M leana uglavi
911 Prolaz francuske vojske kroz Piemont (Asti) imao je za cilj osvajanje Genove, koju su genoveki prognanici
ponudili nasljedniku francuskog kralja, buduem Luju XI.
912 U listopadu 1453.
913 Alfonsa Aragonskog.
914 Konstantinopol je pao 29. svibnja 1453, i to je bio kraj Istonorimskog Carstva. Za vladavine posljednjeg
bizantskog cara Konstantina X I Paleologa (vladao je od 1449. do 1453) Bizant se sveo samo na svoju prijestolnicu.
Nakon pada Konstantinopola mnogi Grci su prebjegli u Italiju irei grku kulturu. Mehmed II zvani Osvaja (E1 Fatih)
vladao je od 1451. do 1481. god.
915 Firentinski poslanici bili su Bernardo Giugni i Gianozzo Pitti; milanski Giacomo Trivulzio i Sceva da Corte;
napuljski Mariano Caracciolo i Michele Riccio, a mletaki Orsatto Giustiniani i Cristoforo Moro.
916 Mir u Lodiju.
917 Markiz Giovanni di Monferrato je morao vratiti Novaru, a vojvoda Ludovico Savojski Tortonu i Aleksandriju.
918 Firentinci su ratificirali mir 14. svibnja.
15

N . M achiavelli: IZ A B R A N O D JE L O II

225

mir na dvadeset pet godina. Od talijanskih vladara samo kralj Alfonso pokaza da je
nezadovoljan tim mirom, jer mu se inilo da ga sramoti, budui da u njemu nije
obuhvaen kao glavna nego kao sporedna stranka; i zato je dugo vremena ostao
neodluan, ne pokazujui to smjera. Ipak, poto mu papa i drugi vladari poslae
mnoga sveana izaslanstva, pristade da ga ona, a osobito prvosveenik, nagovore, te
ue u taj savez sa sinom na trideset godina;919 i orodie se vojvoda i kralj i proslavie
dvostruk pir, dajui jedan drugome ker za sina.920 Ipak on, da se u Italiji ne zatre sjeme
rata, ne pristade uglaviti mir ako mu prije saveznici ne dadu slobodu da, bez njihova
protivljenja, moe zaratiti protiv Genoveana, protiv Gismonda M alatestija i protiv
Astora, vladara Faenze.921 I kad se sklopi taj mir, njegov sin Ferrando, koji bijae u
Sieni, vrati se u Kraljevstvo, poto svojim dolaskom u Toskanu ne osvoji nikakva
posjeda a izgubi mnogo svoga ljudstva.

33.
Kad se dakle uspostavio taj opi mir, strahovalo se samo da ga ne narui kralj
Alfonso zbog svoga neprijateljstva s Genoveanima; ali se to drukije dogodilo, jer ga
nije otvoreno naruio kralj nego pohlepa vojnika plaenika, kao to se i prije uvijek
zbivalo. Bijahu M leani po obiaju, kad je sklopljen mir, otpustili iz slube svoga
vojskovou Iacopa Piccinina;922 njemu se pridruie neki drugi plaenici bez posla, pa
prijeoe u Rom anju, a odatle u podruje Siene, gdje se zaustavie, te Iacopo zapoe rat
i zauze Sijencima neke gradove. U zametku tih dogaaja, a u poetku godine 1 4 5 5 ,
umrije papa N ikola, i za nasljednika mu izabrae Kalista III.923 Ovaj prvosveenik, da
bi uguio nov i bliz rat, odmah pod svojim kapetanom Giovannijem Ventimigliom
okupi najvie vojske to mogae, te je zajedno s ljudstvom Firentinaca i vojvode, koji
takoer priskoie da se ugue ti nemiri, posla protiv Iacopa. I kad se srazie blizu
Bolsene, unato tome to Ventimiglia pade u suanjstvo, Iacopo izgubi bitku i poraen
se skloni u Castiglione della Pescara; i da mu Alfonso ne pomoe novcima, ostao bi
potpuno uniten. Zbog toga svatko povjerova da je taj potez Iacopo uinio po
zapovijedi toga kralja; stoga Alfonso, jer mu se uini da je otkriven, a elio se pomiriti
sa saveznicima koje tim jadnim ratom gotovo odbi od sebe, uznastoja da Iacopo vrati
Sijencim a njihove zauzete gradove, a oni da njemu dadu dvadeset tisua fjorina; i kad se
tako nagodie, prihvati Iacopa i njegovu vojsku u Kraljevstvo. U to vrijeme, premda papa
miljae kako e suzbiti Iacopa Piccinina, ipak ne zanemari pripreme za pom o
kranstvu,924 jer se vidjelo da e ga Turci pritisnuti; i stoga posla po svim kranskim
pokrajinam a izaslanike i propovjednike da nagovaraju vladare i narode da se oruaju za
obranu svoje vjere, te da novano i osobno potpomau pothvat protiv zajednikog
njezina neprijatelja. T ak o se u Firenci skupilo dosta m ilodara; mnogi se jo obiljeie
crvenim kriem, u znak da su spremni krenuti u rat; priredie se jo sveane ophodnje, i
nije se propustilo, ni privatno ni javno, pokazati kako grad hoe savjetom , novcem i

919 Alfons Aragonski je svom vanbranom sinu Ferdinandu oporukom ostavio prijestolje. Papin izaslanik je bio
kardinal Domenico Capranica, a Alfons je ratificirao sporazum u Lodiju 26. sijenja 1455.
920 Ippolita Sforza je obeana Alfonsu Aragonskom, knezu kapuanskom, koji je bio sin Ferdinanda Aragonskog;
Eleonora Aragonska je obeana Francescu Mariji Sforzi, ali se kasnije udala za Ercolea dEste.
921 Astorre II Manfredi, vladar Faenze (1448-1468).
922 Iacopo Piccinino je dobivao od Mleana 100.000 dukata godinje, ali se pokazao kao nepouzdan plaenik.
Umjesto njega je unajmljen za vrhovnog zapovjednika kondotjer Bartolomeo Colleoni.
923 Nikola V je umro 24. oujka 1455, a nakon njega je papa postao panjolski kardinal Alfonso Borgia (Borja),
koji je vladao od 1455. do 1458.
924 Nikola V je proglasio kriarski rat u rujnu 1453, u suglasnosti s carem Fridrikom III. Kalist III je svojom
bulom od 15. svibnja 1455. najavio poetak rata za oujak 1456.

226

ljudstvom biti meu prvim kranim a u tome pothvatu. Ali se ta zagrijanost za kriarski
pohod donekle ublaila kad stie vijest kako Ugri porazie i potukoe Turina koji bjee
s vojskom opsjeo Beograd, tvravu u Ugarskoj ponad rijeke Dunava, da ga osvoji.925
T ak o se, poto prvosveenika i krane minu onaj strah koji se bijae zaeo pri padu
Konstantinopola, nastavie pripreme za rat s vie m lakosti; i u Ugarskoj se jednako
ohladie, jer umrije Ivan Vojvoda, vojskovoa u onoj pobjedi.926

34.
Ali vraajui se na zbivanja u Italiji, rekoh kako je tekla godina 1 4 5 6 . kad
prestadoe nemiri to ih izazva Iacopo Piccinino; ali kad ljudi odloie oruje, kao da ga
Bog htjede uzeti, tako velik bijae olujni vjetar koji tada nastade; jer u Toskani ostavi
dotada neuvene posljedice, da im se udi i da ih pamti onaj tko za njih dozna u
budunosti. Podie se 2 4 . kolovoza,927 jedan sat prije svanua, vrtlog tmastih i gustih
oblaina, zauzimajui gotovo dvije milje prostora u svakom smjeru, te s m ora iznad
Ancone prijee Italiju i ue u more ispod Pise.928 T a oblaina, gonjena vinjim silama,
bile one naravne ili nadnaravne, sama se u sebi razbijala, sama se u sebi borila; a
raskom adani oblaci se m eusobno sudarahu, as uzlazei k nebu, as silazei k zemlji; a
as se okretahu u krugu s vrlo velikom brzinom, stvarajui pred sobom vjetar
neusporedive estine; i esto se u njihovu sukobljavanju javljahu munje i presjajne
strijele. Od tih tako razbijenih i pom ijeanih maglutina, od tih tako bijesnih vjetrova i
estih svjetlaca, stvarae se tutanj kakav se nikada nije uo u potresu ili grmljavini koje
god vrste ili veliine; od njega se irila takva strava te je svatko tko ga zau mislio da
stie smak svijeta i da se zem lja, voda i ostatak neba i svijeta, m ijeajui se zajedno,
vraaju u drevni kaos. T aj strani vihor, kuda god proe, ostavi za sobom neuvene i
zapanjujue posljedice; ali znaajnije nego igdje drugdje uslijedie oko katela San
Casciano. T aj je katel smjeten osam m ilja daleko od Firence, na brijegu koji dijeli
doline Pese i Grevea. Izmeu spomenutoga katela, dakle, i trgovita Santo Andrea koje
je smjeteno na istome brijegu, proe ta estoka oluja, i ne dohvati trgovite Santo
Andrea, a San Casciano okrznu tako da srui samo zupana krunita i dimnjake na
nekim kuam a; ali vani, u prostoru to je izmeu tih mjesta, mnoge kue bjehu sruene
do prizemlja. Krovovi hramova San M artino a Bagnuolo i Santa M aria della Pace
odneseni milju daleko, onako cijeli kako gore stajahu; neki koija, zajedno s dvije
mule, pometen s ceste i naen mrtav u oblinjoj dolini; svi najvei hrastovi, sva
najsnanija stabla, koji ne htjedoe popustiti pred tolikim bijesom , bjehu ne samo
okljatreni nego odneseni vrlo daleko od mjesta gdje pustie korijenje; stoga ljudi, kad
proe oluja i osvanu dan, ostadoe silno zapanjeni. Vidjela se poharana i opustoena
okolica; vidjele se razvaline kua i hramova; ula se kuknjava onih koji gledahu
unitenu imovinu i koji pod ruevinama ostavie mrtvu svoju stoku i svoju rodbinu; tko
je to vidio i uo, osjeae suut i silan strah. Bog je bez dvojbe htio vie upozoriti nego

925 Bitka kod Beograda se odigrala 22. srpnja 1456. Machiavelli po tadanjem obiaju locira Beograd u Ugarsku.
926 Janos Hunyadi, vojvoda Transilvanije (1387-1456) i regent Ugarske (14441456). Machiavelli misli da je
Vojvoda prezime. Poznat u naoj narodnoj predaji kao Sibinjanin Janko, umro je 11. kolovoza 1456. u Zemunu od
kuge.
927 F. Gaeta u svom komentaru Firentinskim povijestim a navodi Tommasinijeva i Carlijeva istraivanja, po
kojima je historijski izvor ovog poglavlja jedno pismo P. Bracciolinija (Epistulae, XVI, 30), ali i usmena svjedoanstva
stanovnika San Casciana, u ijoj je blizini bila Machiavellijeva kua u koju je prognan nakon 1512. god. Tommasini
navodi da je po jednom izvjetaju Giovannija Ruccelaia nevrijeme poelo 22, a ne 24. kolovoza.
928 Tj. nevrijeme je prelo s Jadranskog mora (na latinskom nazvano i M are Superum Gornje more) na
Tirensko more (nazvano M are Inferum Donje more).
15*

227

kazniti T oskan u ;929 jer da je takva oluja zala u neki grad, meu guste kue s mnogo
stanovnika, kao to zae meu hrastove i stabla i malo rijetkih kua, nema sumnje da
ne bi donijela najveu pusto i bi to se moe zamisliti. Ali Bog htjede da tada bude
dovoljan taj mali primjer koji e meu ljudima obnoviti spomen na njegovu mo.

3 5. Vraajui se onam o odakle krenuh,930 bijae kralj A lfonso, kako prije reko
smo, nezadovoljan m irom ; i poto mu rat koji za njega pokrenu Iacopo Piccinino protiv
Sijenaca bez ikakva razborita razloga ne donese nikakva vana ploda, htjede vidjeti
kakvim e plodom uroditi onaj koji mogae pokrenuti prema dogovoru saveza. I stoga
godine 1 4 5 6 . povede s mora i s kopna rat protiv Genoveana, elei dati vlast obitelji
Adorni i oduzeti je obitelji Fregosi koja tada upravljae; s druge strane naredi lacopu
Piccininu da prijee T ronto protiv Gismonda M alatestija. Budui da ovaj imae jake
posade u svojim gradovima, malo drae do Iacopova napada; tako s te strane kraljev
pothvat ne donese nikakva ploda; ali pohod na Genovu donese njemu i njegovu
kraljevstvu vie rata nego to ga je elio. Bijae tada genoveki dud Pietro Fregoso.931
M islei kako nee m oi odoljeti kraljevu naletu, on odlui dati ono to ne mogne
zadrati bar nekome tko e ga braniti od neprijatelja i tko e ga jednom moda
pravedno nagraditi za takvu uslugu. Stoga posla izaslanike francuskom e kralju Karlu
VII, i ponudi mu vlast nad Genovom. Prihvati Karlo ponudu i posla Ivana Anuvinca,
sina kralja Renata, koji malo prije toga bjee otputovao iz Firence i vratio se u
Francusku, da zaposjedne taj grad.932 I Karlo vjerovae da e Ivan bolje upravljati tim
gradom nego tko drugi, jer bijae prilino sviknut talijanskim obiajim a; sudio je
djelomice da e odatle m oi pom iljati na zauzee N apulja; to kraljevstvo bjee Alfonso
oteo njegovu ocu Renatu. Poe dakle Ivan u Genovu, gdje ga primie kao vladara i
dadoe mu vlast nad gradskim tvravama i dravom.

3 6. Taj dogaaj ozlovolji Alfonsa, jer mu se uini da je navukao na se previe

vana neprijatelja; ipak se ne uplai nego vedra duha nastavi svoj pothvat; i bjee ve
doveo brodovlje pod Villu M arinu, kod Portofina, kad ga zatee nenadana bolest i
umrije. Z bog te se smrti Ivan i Genoveani oslobodie rata; a Ferrando, koji naslijedi
kraljevstvo svog oca Alfonsa, bijae pun straha, jer mu se tako slavan neprijatelj pojavio
u Italiji, a sumnjao je u vjernost mnogih svojih baruna koji bi, eljni prom jena, mogli
pristati uz Francuze. Bojao se i pape, kojega je astohleplje poznavao, da ga ne naumi
liiti kraljevstva koje je tek zadobio. Uzdao se samo u vojvodu od M ilana; ovaj ne bijae
manje zabrinut za stanje Kraljevstva nego Ferrando, jer se bojae da Francuzi, ako
njime zagospodare, ne odlue osvojiti i njegovu dravu, znajui kako oni vjeruju da je
mogu zahtijevati kao neto to njim a pripada.933 Stoga taj vojvoda, odmah nakon
Alfonsove smrti, posla Ferrandu pismo i vojsku: vojsku da mu prui pomo i ugled,
pismo da ga ohrabri, javljajui mu da ga nee ni u jednoj njegovoj nevolji napustiti.
929 Usprkos racionalnom skepticizmu to ga primjenjuje na drutvo, Machiavelli ostaje vezan za srednjovjekovne
predrasude kao to su predskazanja i si. O tome usp. Umijee ratovanja i Rasprave o prvoj d ek a d i Tita Livija, I, 52. O
praznovjerju u to doba vidjeti: A. Graf, Miti, legende e superstizioni nel M edio Evo, Torino, 1923.
930 T j. u 33. poglavlju VI knjige.
931 Pietro Fragoso je vladao Genovom od 1450. do 1459. god.
932 Ivan Anuvinac je ve u svibnju 1458. doao u Genovu, a Genova je potpala pod vlast Francuske 25. lipnja
1458.
933 Francuzi su smatrali zakonitim nasljednikom Milanskog Vojvodstva Valentinu Visconti, sestru Filippa Marije
Viscontija, koja je bila udata za Luja Orleanskog.

228

Prvosveenik odlui poslije Alfonsove smrti dati to kraljevstvo svome neaku Pietru
Lodovicu Borgi; pa da bi opravdao taj pothvat i dobio suglasnost drugih talijanskih
vladara, objavi kako eli to kraljevstvo svesti pod vlast Rimske crkve; i stoga uvjeravae
vojvodu da ne smije pruiti nikakvu uslugu Ferrandu, nudei mu gradove koje nekada
posjedovae u tome kraljevstvu. Ali usred tih nakana i novih briga Kalist um rije;934 i
naslijedi ga na stolici Pio II, rodom Sijenac, iz obitelji Piccolom ini, po imenu Enea. Ovaj
prvosveenik, mislei samo kako e uiniti dobro kranim a i uzvisiti Crkvu, okani se
svake privatne elje, i na molbe vojvode od M ilana okruni Ferranda za kralja, sudei da
e se prije smiriti talijansko oruje ako zadri dotadanjeg vladara, nego ako se prikloni
Francuzima da zauzmu to kraljevstvo ili ako ga naumi, kao Kalist, uzeti za sebe. Ipak
Ferrando, zbog toga dobroinstva, proglasi knezom papina neaka Antonija M alfija i
udade za nj jednu svoju nezakonitu ker.935 Jo Crkvi vrati Benevento i Terracinu.

37.
inilo se dakle da se smirilo oruje u Italiji, i papa se spremae pokrenuti
kranstvo protiv Turaka, kako to ve bjee zapoeo K alist,936 kad izmeu obitelji
Fregosi i Ivana, gospodara Genove, pue raskol zbog kojega buknue vei i vaniji
ratovi nego prije. Bijae Petrino Fregoso u nekom svome katelu na Rivijeri. Njem u se
inilo da ga Ivan Anuvinac nije nagradio koliko zasluuju on i njegova kua, jer ga oni
dovedoe da vlada tim gradom: zbog toga meu njim a nasta otvoreno neprijateljstvo.
Bijae to drago Ferrandu, kao jedini lijek i pravi put k njegovu spasu; pa pomoe
Petrinu ljudstvom i novcima, sudei da s njegovom pomou moe otjerati Ivana iz one
drave. A kad ovaj to doznade, posla po pomo u Francusku; s tom pomoi poe na
Petrina, ali on bijae vrlo sran zbog mnoge podrke koja mu pristie; tako se Ivan
povue da brani grad. Jedne noi ue Petrino u grad i zauze neka mjesta u njemu; ali
kad svanu dan, Ivanova ga vojska porazi i ubi, a sve njegove vojnike ili pobi ili
zarobi.937 T a pobjeda osokoli Ivana da krene u pohod na Kraljevstvo; i u listopadu
1 4 5 9 . otplovi s monim brodovljem iz Genove prema njem u; i doplovi u Baju, a odatle
u Sessu gdje ga primi onam onji vojvoda.938 Pridruie se Ivanu vladar T aran ta,939
Akvilanci, te mnogi drugi gradovi i vladari;940 tako ono kraljevstvo bijae gotovo cijelo
u rasulu. Videi to, Ferrando se utee papi i vojvodi da mu pomognu; a da bi imao
manje neprijatelja, sklopi mir s Gismondom M alatestijem . Z bog toga se Iacopo
Piccinino tako ras'rdi, jer bijae prirodni neprijatelj Gismondu, da istupi iz Ferrandove
slube i pristupi Ivanu. Posla jo Ferrando novce Federigu, gospodaru Urbina, i to prije
mogae okupi dobru vojsku za ono doba; i izae pred neprijatelje na rijeku Sarni;941 i
934 Kalist je umro 6. kolovoza 1458. Naslijedio ga je 19. kolovoza kardinal Enea Silvio Piccolomini, koji je
vladao do 1464. god. Piccolomini je bio poznat kao pjesnik i humanist, 1446. se zaredio, 1447. postao je biskupom
Trenta, a 1450. Siene. Napisao je Com m entarii rerum m em orabilium , H istoria B ohem ica, D e Gestis Basiliensis concilii,
C osm ographia itd. Od 1442. bio je sekretar cara Fridrika III koji ga je proglasio kraljem svih pjesnika. Kada je postao
papa, stao je braniti apsolutnu vlast vladara.
935 Antonio Piccolomini je zajedno s rukom Ferdinandove keri Marije dobio titulu vojvode Amalfija i grofa
Celana.
936 Pio II je uspio na Saboru u Mantovi ostvariti naelno jedinstvo zapadnoevropskih vladara za sudjelovanje u
novom kriarskom ratu, i tom prilikom imenovao za vrhovnog zapovjednika Filipa Burgonjskog. Sve je, meutim, palo
u vodu smru Pia II. Vidjeti: J. Sismondi, Stona delle R epubbliche Italiane, LXXVI.
937 13. rujna 1459.
938 Marino Marzano, vojvoda Sesse i knez Rossana.
939 Giovanni Antonio Orsini.
940 Gradovi Foggia, Manfredonia, Nocera i Troia.
94: Bitka se odigrala na prostoru izmeu dvije male rijeke kod grada Sarno, blizu Nole. Aragonska vojska je
potuena do nogu, a Ferdinand se vratio u Napulj sa samo dvadeset konjanika.

229

kad se zametnu bitka, Ferrando bude pobijeen, a mnogi njegovi vani kapetani
zarobljeni. N akon toga poraza ostade vjeran Ferrandu samo grad Napulj s malim
brojem knezova i gradova: glavnina se predade Ivanu. Htjede Iacopo Piccinino da Ivan
s tom pobjedom ode u Napulj i zagospodari prijestolnicom Kraljevstva; ali ovaj nije
htio, govorei da ga najprije eli liiti svih posjeda pa ga onda napasti, mislei da e
zauzee N apulja biti lake kad ostane bez svojih gradova. I ta naopako donesena
odluka istre mu pobjedu u tome pothvatu; jer on nije spoznao kako lake udovi slijede
glavu nego glava udove.

38.
Poslije poraza se Ferrando bjee sklonio u Napulj gdje prihvaae prognanike
iz svojih gradova; i prikupivi novce na najovjeniji nain to mogoe, zasnova malu
jezgru vojske. Posla opet po pom o papi i vojvodi, te mu jedan i drugi pomogoe mnogo
bre i obilnije nego prije, jer ivljahu u velikom strahu da ne izgubi svoju kraljevinu.942
Zbog toga se kralj Ferrando osmjeli te izae iz N apulja; i poto mu se poe vraati
ugled, vraae i izgubljene gradove. I dok se u Kraljevstvu vodio rat, zbi se dogaaj koji
Ivanu Anuvincu odnese sav ugled i mogunost da pobijedi u pothvatu. Bijae Genoveanima dodijala pohlepna i ohola uprava Francuza, tako da pograbie oruje protiv
kraljevskog namjesnika i prisilie ga da se skloni u C astelletto; i u tome pothvatu bijahu
sloni Fregosi i Adorni,943 a pomoe ih vojvoda od M ilana novcem i vojskom , kako da
zadobiju dravu tako da je i ouvaju; te kralj Renato, koji zatim stie s brodovljem u
pom o sinu, nadajui se da e zbog Castelletta opet osvojiti Genovu, doivje takav
poraz prilikom iskrcavanja vojske da se morade osramoen vratiti u Provansu.944 Kad
vijest o tome stie u N apuljsko Kraljevstvo, Ivan Anuvinac se jako zabrinu; ipak ne
odusta od pothvata, nego dugo izdra rat, a pomagahu mu baruni koji zbog svoga
odmetnua ne vjerovahu da imaju m jesta kod Ferranda. Ipak se naposljetku, nakon
mnogih okraja, dvije kraljevske vojske sukobie u bici; u njoj bjee poraen Ivan, blizu
T ro je, godine 1 4 6 3 .945 I ne nakodi mu toliko poraz koliko odlazak Iacopa Piccinina,
koji se prikloni Ferrandu; tako se on, ostavi bez vojske, skloni na Ischiju, odakle se
poslije vrati u Francusku. Potraja taj rat etiri godine; a izgubi ga zbog svoje nemarnosti
onaj koji zbog vrline svojih plaenika bjee nekoliko puta u njemu pobijedio. U taj rat se
Firentinci ne upletoe na ovaj nain: istina je da od njih Ivan Aragonski, tek ustolieni
kralj u onom kraljevstvu nakon Alfonsove sm rti,946 zatrai preko svog izaslanstva da
priteknu u pomo njegovu sinovcu Ferrandu, kako ih obvezivae nedavno sklopljeni
savez s njegovim ocem Alfonsom . Njem u Firentinci odgovorie da prema njemu nemaju
nikakvih obveza; i da nee pomagati sinu u ratu koji otac sa svojom vojskom povede;
pa kako je zapoet bez njihova savjeta i znanja, neka se tako bez njihove pom oi vodi i
zavri. Stoga izaslanici u ime svoga kralja zaprijetie kaznom zbog obveze i kamatama
zbog tete; i odoe puni srdbe na taj grad. Ostadoe dakle Firentinci za vrijeme toga
rata, to se tie vanjskih zbivanja, u miru; ali ne mirovahu unutra, kako e se potanko
pokazati u sljedeoj knjizi.
942 Ferdinanda Aragonskog je stalno podravao Pio II, glavni saveznik mu je bio Francesco Maria Sforza, a u
pomo je pritekao i Skenderbeg.
943 3. oujka 1461. Na elu ustanka su bili Prospero Adorno i da Campofregoso.
944 17. srpnja 1461.
945 1 8. kolovoza 1462.
946 Pod krunom Alfonsa Aragonskog nalazile su se Aragonsko Kraljevstvo, Valencia, Sicilija, Napulj i Sardinija.
Nakon njegove smrti 1458. Napuljsko Kraljevstvo je pripalo njegovom vanbranom sinu Ferdinandu, a Aragonsko
Kraljevstvo i Sicilija pripali su njegovom bratu Ivanu, zakonitom nasljedniku aragonske loze i ocu panjolskog kralja
Ferdinanda Katolikog.

230

SEDMA KNJIGA
1.
Uinit e se moda onima koji budu itali gornju knjigu da je pisac firentinskih
zgoda previe otegnuo s pripovijedanjem onoga to se zbivalo u Lom bardiji i Kraljev
stvu; ja se ipak nisam klonio niti u se ubudue kloniti takva pripovijedanja, jer, premda
nisam nigdje obeao da u pisati o zbivanjima u Italiji, ne mislim zbog toga zapustiti da
ne ispriam ono to e u toj pokrajini biti znamenito. Jer ako to ne ispriam, naa e
povijest biti manje razumljiva i m anje ugodna; osobito zbog toga to se djelima drugih
talijanskih naroda i vladara najee izazivaju ratovi u koje se Firentinci m oraju
um ijeati; tako se iz rata izmeu Ivana Anuvinca i kralja Ferranda rodie mrnje i ljuta
neprijateljstva to se poslije nastavie izmeu Ferranda i Firentinaca, a posebno s
obitelji M edici. Je r u tom se ratu kralj jadao ne samo da mu nije pruena pom o nego
da su uinjene usluge njegovu neprijatelju; ta srdba je bila uzrok prevelikim nevoljam a,
kako e se u naoj prii pokazati. I budui da sam, piui o izvanjskim stvarima, stigao
do godine 1 4 6 3 , valja mi, ako hou ispriati trzavice koje se unutra zbie u to vrijeme,
vratiti se mnogo godina unatrag. Ali prvo hou, raspravljajui po naem obiaju, neto
rei o tome kako se oni koji se nadaju da jedna republika moe biti ujedinjena u toj nadi
jako varaju. Istina je da jedni rascjepi kode republikama, a drugi im koriste: kode oni
koji su popraeni strankam a i pristaam a; koriste oni koji se odravaju bez stranaka i
bez pristaa.947 Kada se, dakle, utemeljitelj jedne republike ne moe postarati da u njoj
ne bude neprijateljstva, m ora se bar pobrinuti da u njoj ne bude stranaka. I zato treba
znati kako graani na dva naina stjeu ugled u gradovima: ili javnim putem, ili
privatnim vezama. Javno se stjee pobjedom u nekoj bici, osvojenjem nekog grada,
hitrim i opreznim poslanstvom, mudrim i sretnim davanjem savjeta republici; privatno
se stjee ako se uini dobro ovom ili onom graaninu, ako ga se brani od poglavarstava,
ako mu se prua novana pom o, ako se nezaslueno promie do asti, i ako se javnim
igrama i darovima pridobiva puk. Iz toga naina postupanja raaju se stranke i pristae;
i koliko ovako steen ugled kodi, toliko onakav koristi kad nije pomijean sa
strankam a, jer je tada utemeljen na opem dobru, a ne na pojedinanom . I premda se
meu takvim graanima takoer ni na kakav nain ne moe sprijeiti da ne bude
prevelikih mrnji, ipak, nemajui pristaa koji bi ih slijedili radi vlastite koristi, oni ne
mogu nakoditi republici; ak joj m oraju koristiti, jer je potrebno, ako se ele dokazati,
da se okrenu prema njezinu uzvisivanju, te da osobito paze jedni na druge da se ne kre
graanske odredbe. N eprijateljstva u Firenci uvijek su izazivale stranke, i zato su uvijek
bila tetna; i nikada nijedna pobjednika stranka nije ostala jedinstvena, osim onoliko
koliko je neprijateljska stranka bila iva; ali im bi se pobijeena zatrla, nemajui
947 U originalu je upotrijebljen pojam setta, odnosno sekta. Usp.: R asprave. .., I, 2 -5 .

231

pobjednika vie straha da je zadri ni unutranjeg ureenja da je obuzda, ona bi se

ponovo razdijelila.948 Stranka Cosim a M edicija ostade nadmona godine 1 4 3 4 ; ali
budui da potuena stranka bijae velika i puna veoma monih ljudi, zadra se neko
vrijeme, od straha, jedinstvena i ovjena, jer oni izmeu sebe ne nainie nikakve
pogreke, a narod ih ni zbog kojeg njihova groznog djela ne zamrzi; i tako koji god put
ta uprava ustreba narod da uvrsti svoju vlast, uvijek ga nae spremna da njezinim
glavarima prepusti svu silu i m o koju su eljeli. I tako od 1434. do 1455, to ini
dvadeset jednu godinu, preuzee oni, pored redovitih vijea, est puta m o Ovlasti.

2.
Bijahu u Firenci, kako vie puta rekosm o, dva veoma mona ovjeka, Cosimo
M edici i Neri Capponi; od njih Neri bijae onaj koji svoj ugled stee javnim putem, tako
da imae mnogo prijatelja a malo pristaa; s druge strane Cosim o, poto svojoj moi
otvori javan i privatan put, imae mnogo i prijatelja i pristaa. I dok bijahu u slozi, za
ivota njih obojice, uvijek mogahu bez ikakve tekoe postii od naroda to god su
htjeli, jer se u njim a m o m ijeala s pravednou. Ali kad nastupi godina 1 4 5 5 , i umrije
N eri,949 a neprijateljska stranka se ugui, vlada naie na tekoe u ostvarivanju svog
ugleda; a upravo Cosimovi prijatelji, veoma moni u vladi, bijahu uzrok tome, jer se
nisu bojali protivnike stranke, koja se zatrla, a drago im je bilo da um anje njenu mo.
Od toga jala poee rascjepi koji uslijedie poslije toga, godine 1 4 6 6 ; tako oni kojim a
pripadae vlast, u vijeim a gdje se javno raspravljalo o javnim slubama, svjetovahu da
bi dobro bilo da se ne obnavlja Ovlast, i da se zaveu torbe, a da se slube, prema
prednostima prolih glasanja, izvlae kockom . Cosim o, da bi suzbio taj pokret, imae
jedan od dva lijeka: ili na silu uzeti vlast, s pristaama koji mu preostae, i prignjeiti sve
ostale; ili pustiti da se stvari razvijaju pa s vremenom navesti prijatelje da uvide kako ne
njemu nego samima sebi oduzimaju upravu i ugled. Od tih dvaju lijekova izabra
posljednji; jer je dobro znao da se takvim nainom vladanja, budui da torbe bijahu
pune njegovih prijatelja, ne izlae nikakvoj opasnosti, i da po miloj volji moe vratiti
svoj poloaj. Poto stoga grad poe kockom odreivati poglavarstva,950 veini se
graana uini da im se vratila sloboda, a poglavarstva nisu vie sudila po volji m onika,
nego po vlastitoj prosudbi; na taj nain as ovaj prijatelj jednog m onika, as onaj
nekog drugoga bijae oboren; i tako oni koji su znali viati svoje kue pune posjetilaca i
darova, vidjee ih prazne bez imovine i ljudi. I vidjee takoer da su postali jednaki
onima koji su nekada bili mnogo nii od njih, i vidjee da su vii od njih oni koji nekada
bijahu jednaki njim a. Ne bijahu tovani ni aeni, nego mnogo puta izvrgnuti ruglu i
podsmijehu, a po ulicama i trgovima o njim a se i o republici bez ikakva obzira
raspravljalo; tako ubrzo spoznae da su vlast izgubili oni, a ne Cosimo. A Cosim o se u
tome nevjet inio; i im bi se rodila ijedna odluka koja e biti draga narodu, on bjee
prvi da je podupre. Ali ono to najvie ustravi velikae, a Cosimu dade najveu priliku
da ih nagna da priznaju svoju zabludu, bijae obnovljenje zemljinih knjiga iz godine
1 4 2 7 , kad tekoe ne nametnue ljudi nego zakoni.951
948 Vidjeti III knjigu, 1. pogl.
949 Neri Capponi, sin Gina, umro je 1457, dokad dopiru i njegovi Comm entari, memoarski dnevnik protkan
opim razmiljanjima, kojim se i Machiavelli koristio kao graom za svoje djelo.
950 U veljai 1454. donesen je zakon o izboru javnih funkcionara kockom, ali se poeo primjenjivati tek od srpnja
1455.
951 Tzv. katastar je 1433. pootren i uveden je progresivni porez, koji je iznosio 1 do 3% od ukupne imovine.
Obnovljen je u sijenju 1458, a izvrenje je povjereno desetolanoj komisiji, kojoj je mandat trajao osamnaest mjeseci.
Osloboenje od takvog poreza u sluaju albe moglo se donositi samo jednoglasno.

232

3. Kad se prihvati taj zakon i ve se odredi sluba da ga provodi, svi se oni

ujedinie i pooe do Cosim a, molei ga da njih i sebe izvue iz ruku puka, i da vladi
vrati onaj ugled koji njemu davae m o a njim a ast. Cosim o im odgovori da je na to
spreman; ali da eli da se zakon provodi redovito i s voljom naroda, a ne na silu o kojoj
nipoto ne treba da mu govore. U vijeima se pokua donijeti zakon da se imenuje nova
Ovlast, ali bez uspjeha; stoga se graanski prvaci vraahu Cosimu, i svim ga izrazima
poniznosti m oljahu da pristane na narodni sabor; to je Cosim o posvema odbijao, elei
ih dovesti u poloaj da potpuno uvide svoju pogreku. I budui da Donato Cocchi,
postavi gonfalonijer pravde,952 htjede bez njegova pristanka sazvati sabor, Cosimo
navede lanove Sinjorije to su s njime sjedili da ga tako ismiju, te on pom ahnita i kao
lud bijae poslan kui. Ipak, budui da nije dobro putati stvari da toliko teku da se
poslije ne bi mogle vratiti na pravo m jesto, poto za gonfalonijera pravde doe Luca
Pitti, sran i hrabar ovjek, Cosimu se uini da je vrijeme da njemu prepusti upravu nad
tom stvari, tako da se svaka pokuda, ako se iz toga pothvata rodi, pripie Luki a ne
njemu. A Luca, u poetku svoje slube, predloi mnogo puta narodu da se obnovi
Ovlast, a kad to ne postie; zaprijeti onima koji su sjedili u vijeima uvredljivim rijeim a
i punim oholosti. N jim a malo zatim dodade i djela; jer u kolovozu 1 4 5 8 , uoi Svetog
Lovre,953 poto ispuni Palau orunicima, sazva narod na Trg, i natjera ih prisilom i
orujem da pristanu na ono na to prije nisu htjeli dobrovoljno pristati. Poto se tako
prigrabi vlast i odredi Ovlast, a zatim i prve slube prema miljenju m alobrojnih,954 da
bi s tlaenjem poela ta uprava to je oni na silu stvorie, protjerae gospara Girolam a
M achiavellija955 s nekim drugima, a jo mnoge liie poasti. Toga gospara G irolam a,
zato to se nije pokoravao progonstvu, proglasie poslije odm etnikom ; i dok je obilazio
Italiju, potiui vladare protiv svoje domovine, zbog nevjere jednog od te gospode bijae
uhvaen u Lunigiani; i kad ga odvedoe u Firencu, umrije u tamnici.

4. Takva bijae ta vladavina, koja u nepodnoljivosti i nasilju potraja osam

godina; jer Cosim o, ve star' i oronuo i oslabio zbog trona zdravlja, ne mogae biti
nazoan nego se tako brinuo o javnoj upravi, pa je nekolicina graana plijenila taj grad.
U ime nagrade za djela to ih uini za dobrobit republike, Luca Pitti bijae proglaen
vitezom; te on, da ne bi bio manje zahvalan prema njoj nego to je ona bila prema
njemu, ushtjede da se oni koji se prije zvahu priori cehova, da bi od izgubljena posjeda
vratili bar naslov, nazovu priorima slobode: htjede jo da gonfalonijer, koji je prije
sjedio zdesna upraviteljim a,956 ubudue sjedi u sredini meu njim a. I budui da se inilo
da je prst Boji umijean u te prom jene, priredie javne ophodnje i sveane obrede da
mu zahvale za vraene asti. Gospar Luca primi bogate darove od Sinjorije i Cosim a, a
za njima se sav grad u tome poe natjecati; i mislilo se da su darovi dosegli svotu od
dvadeset tisua dukata.957 Stoga stee takav ugled, da ne vladae gradom Cosim o nego
gospar Luca. I zadobi toliko pouzdanje da zapoe dvije graevine, jednu u Firenci,
952 U to vrijeme je gonfalonijer bio Matteo Bartoli, a ne Donato Cocchi (oujak 1458),
953 Ne uoi sv. Lovre, 10. kolovoza, ve dan kasnije.
954 Imenovanu Ovlast sainjavali su lanovi Sinjorije i 250 graana, na vrijeme od pet godina, a poglavarstva su
imenovana na sedam godina.
955 Machiavellijev roak. Ta je porodica, inae, Firenci dala 12 gonfalonijera i 56 priora. Girolamo i Pietro
Machiavelli, kao i Paolo Benizzi, osueni su na 25 godina progonstva u Avignon, a drugim kaznama je osueno jo 15
graana. Girolamo je umro u srpnju 1460.
956 Odnosno rektori (upravitelji ili rektori zvali su se nosioci tzv. prava maa: narodni kapetan, strani suci,
gradonaelnik i izvritelj pravde). Ta je reforma provedena u sijenju 1459.
957 U prosincu 1463. god.

233

drugu u Rucianu, u mjestu koje je pokraj grada na jednu m ilju, obje velianstvene i
kraljevske; ali ona u gradu bijae u svemu vea od svake druge to je do toga dana
ijedan privatni graanin bjee sagradio. I da bi ih doveo koncu, nije se klonio nijednog
izvanrednog sredstva; jer nisu ga samo graani i pojedinci nadarivali i pomagali mu
stvarima koje su potrebne za gradnju nego su mu opine i cijela iteljstva pruali
pom o. Osim toga, svi prognanici, i tko god mu drago to bjee poinio ubojstvo, krau
ili to drugo pa se zato bojao javne kazne, samo ako je bio koristan toj gradnji, unutar
tih graevina se u sigurnost sklanjao.958 Drugi graani, premda nisu gradili koliko on, ipak
ne bijahu m anje nasilni ni m anje grabeljivi od njega; i tako, ako Firenca nemae
vanjskoga rata da je uniti, unitavali su je njezini graani. U to vrijeme uslijedie, kako
ve rekosm o, ratovi Kraljevstva, a neke povede i prvosveenik u R om anji protiv obitelji
M alatesti; jer on im htjede oteti Rim ini i Cesenu, to bijahu u njihovu posjedu; i tako, u
tim pothvatim a i mislima da poduzme pohod protiv Turina, papa Pio provede svoje
prvosvecenstvo.

5.
Ali Firenca produi u svojim neslogama i nevoljam a. Zapoe nesloga u
Cosim ovoj stranci 1 4 5 5 , i to zbog reenih razloga koje njegova razboritost, kako
ispriasmo, za neko vrijeme primiri. Ali kad nastupi godina 1 4 6 4 , Cosimu se pogora
bolest, tako da preminu s ovoga svijeta.960 N jegova smrt oalosti prijatelje mu i
neprijatelje; jer oni koji ga zbog uprave nisu voljeli, videi kakva bijae grabeljivost
graana za njegova ivota, a zbog tovanja prema njemu bijahu manje nepodnoljivi,
posumnjae da e biti potpuno upropateni i uniteni kad njega ne bude; a u njegova
sina Piera nisu se mnogo uzdali, jer premda bijae dobar ovjek, ipak su smatrali da e
se, zbog toga to i on bijae boleljiv i neiskusan u vladanju, m orati na njih oslanjati,
tako da e oni, bez uzde u ustima, biti jo nezajaljiviji u svojoj grabeljivosti. Stoga on
ostavi za sobom u svakom golemu alost.961 Cosimo bijae, ovjek bez oruja,962
najslavniji i najtovaniji graanin to ga ikada imae ne samo Firenca nego bilo koji
drugi grad od pam tivijeka; jer on nije samo vlau i bogatstvom nadmaivao svakoga
drugoga u svoje vrijeme nego i dareljivou i razboritou; jer pored svih drugih
svojstava to ga uinie vladarom njegove domovine bijae on iznad svih drugih ljudi
irokogrudan i velianstven. N jegova se irokogrudnost pokaza mnogo vie poslije
njegove smrti, kad Piero, njegov sin, htjede ustanoviti njegovu imovinu; jer ne bjee
nijednog graanina, koji u gradu imae ikakvu vanost, kojem u Cosimo nije uzajmio
veliku svotu novca; i mnogo je puta, kad bi naslutio da je koji plemi u nevolji, bez
pitanja pom agao. N jegova se velianstvenost pokaza u obilju graevina to ih izgradi;
jer ne samo da obnovi samostane i hramove svetog M arka i svetog Lovre i samostan
svete Verdiane u Firenci, te svetog Girolam a i O patiju u brdima Fiesolea, i hram male
brae u Mugellu, nego ih od tem elja nanovo podie. Osim toga naini presjajne oltare i
958 Javno mnijenje je osudilo tu rasko i rastronost; dananja Palaa Pitti, u kojoj se nalazi jedna od najuvenijih
pinakoteka, sagraena je prema nacrtima Filippa Brunelleschija; preuredila ju je Eleonora iz Toleda, supruga kasnije
velikoga toskanskog vojvode Cosima I Medicija (1537-1574).
959 Papini lokalni ratovi u Italiji potrajali su od 1460. do 1463, a 1464. je papa uspio dobiti obeanje talijanskih
dravica da e sudjelovati u borbi protiv Mehmeda, ali je umro 15. kolovoza 1464. u Anconi, dok se spremao na pohod.
960 1. kolovoza 1464. u vili Careggi, nedaleko od Firence, gdje e 1492. umrijeti i Lorenzo Velianstveni, a koju
je 1433. obnovio Michelozzo Michelozzi.
961 U originalu: Lascid pertanto di se in ciascuno grandissim o desiderio. Misli se na Cosima. Piero je ivio od
1418. do 1469, a majka mu je bila Contessina Bardi.
962 Tj. nije bio vojnik, ve jedinstven primjer moi prikupljene ne orujem, ve oprezom i lukavou (P. Villari) u
slobodnom dravnom ureenju.

234

kapelice u Svetom Kriu, u Slugama, u Anelima, u Svetom M iniatu; te hramove i

kapelice, osim to ih podie, takoer opskrbi ruhom i svim drugim to je potrebno da se
uresi sluba Boja. Ovim svetim graevinama pridruie se njegove privatne kue; od
njih je jedna u gradu, u onakvu stanju kakvo dolikuje takvu graaninu;963 etiri su vani,
u Careggiju, u Fiesoleu, u Cafaggiuolu i u Trebbiju: sve same palae, ne privatne
graanske, nego kraljevske. I budui da mu u velianstvu graevina ne bijae dovoljno
da bude poznat u Italiji, podie jo u Jeruzalemu prihvatilite za uboge i bolesne
hodoasnike; u tim gradnjam a potroi on pregoleme svote novca. I premda ta njegova
prebivalita i sva druga djela i nastojanja bijahu kraljevska, a sam u Firenci bijae
vladar, ipak ga je toliko blaila njegova razboritost da nikada ne prekorai graanske
skrom nosti:964 jer u razgovorima, u posluzi, u jahanju, u cijelom nainu ivljenja i u
rodbini uvijek bijae slian bilo kojem u skrom nom graaninu; jer je znao kako
izvanredne stvari, koje se svaki as vide i javljaju, izazivaju mnogo vie zavisti kod ljudi
nego one koje su vrijedne i koje se potenjem zaodijevaju. Stoga kad je trebalo da sinove
oeni, nije iskao da se orodi s vladarima, nego za G iovannija isprosi Corneliju iz obitelji
Alessandri, a za Piera Lucreziju iz obitelji Tornabuoni; a od unuka, Pierovih keri,
Bianku udade za Guglielma Pazzija, a Nanninu za Bernarda Rucellaija. Nijedan vladar
ni graanska vlada u njegovo vrijeme ne dostie ga po bistrini vladanja: odatle po
tjee to on u tako prevrtljivoj srei, i u tako nestalnu gradu i nepostojanu gra
anstvu, vladae trideset jednu godinu; jer je u svojoj velikoj opreznosti
nazirao zla izdaleka,965 pa je zato im ao vremena ili da im ne da rasti, ili da se tako
pripravi da mu ne mognu nakoditi kad narastu: stoga ne pobijedi samo domae i
graansko astoljublje nego nadjaa i astoljublje mnogih vladara s toliko sree i
razboritosti da se svatko udruivao s njim i s njegovom domovinom, a on ostajae ili
jednak ili nadmoan neprijatelju, te tko god mu se usprotivi, izgubi ili vrijeme i novac,
ili poloaj. Tom e dobro mogu posvjedoiti M leani; oni su s njim uvijek bili jai od
vojvode Filippa, a kad bi se odijelili od njega, uvijek su ih, prvo Filippo, a poslije
Francesco, pobjeivali i tukli; a kad se s Alfonsom ujedinie protiv Firentinske Repu
blike, Cosimo svojim potraivanjim a tako isprazni Napulj i M letke od novca da bijahu
prisiljeni pristati na onakav mir kakav im se ponudi. Sve tekoe, dakle, to ih Cosimo
imae, unutar grada i napolju, okonae se za njega slavno a pogibeljno za neprijatelje; i
zato su mu graanske nesloge stalno uzdizale poloaj u Firenci, a vanjski ratovi m o i
ugled: tako on pripoji pod vlast svoje republike Borgo a San Sipolcro, M ontedoglio,
Casentino i dolinu Bagna. I tako njegova vrlina i srea zatre sve njegove neprijatelje, a
uzvisie prijatelje.

6.
Rodio se godine 1 3 8 9 , na dan svetog Cosima i D am iana.966 M ladost mu je bila
ispunjena potekoam a, kako to pokazuju progonstvo, hvatanje i smrtne opasnosti; a
od koncila u Konstanzu, kam o je iao s papom Ivanom, poslije njegove propasti m orao
je preruen bjeati, da spasi ivot.967 Ali kad prevali .etrdesetu godinu,968 poivje
963 Dvorac Medici (1670. preao u vlasnitvo porodice Riccardi) u Via Larga (danas ulica Cavour), graen po
projektima Michelozza od 1444. do 1459. Osim njega, Cosimov omiljeni arhitekt bio je Brunelleschi.
964 Tj. skromnosti koja dolikuje slobodnom ivotu (u originalu: m odestia civile). Usp. dolje pojam governo civile,
odnosno graanska, slobodna vlada, tj. vlast.
965 Odnosno na vrijeme. Usp.: Vladar, III i XIII.
966 Tj. 27. rujna.
967 Cosimo je u Konstanzu pratio papu Ivana XXIII, kojega je koncil opozvao 1415. god. (vidjeti I knjigu, 35), i
iskoristio priliku da sklopi unosne bankarske poslove.
968 Odnosno etrdeset i petu (od 1434).

235

veoma sretno, tako da u njegovoj srei ne sudjelovahu samo oni koji mu se pridruie u
javnim slubama nego i oni koji po cijeloj Evropi upravljahu njegovim blagom : odatle
potekoe mnoga pretjerana bogatstva brojnih obitelji u Firenci, kako se obogatie
Tornabuoni, Benci, Portinari i Sassetti; a osim njih, obogatie se i svi oni koji bijahu
ovisni o njegovu savjetu i srei: tako se on, premda je trajno troio na gradnju hramova
i na m ilostinju, ponekad znao potuiti prijateljim a da nikad ne moe onoliko novca
potroiti na slavu Boju koliko ga nalazi u svojim dunikim knjigam a.969 Bio je srednje
veliine, maslinaste puti i potovana lika. Bio je neuk,970 ali veoma rjeit i obdaren
prirodnom razboritou; i zato je bio usluan prijateljim a, milosrdan siromasim a, u
druenju koristan, u savjetima oprezan, u izvrenjima brz; a u svojim izrekama i
odgovorima bijae otroum an i ozbiljan. Porui mu Rinaldo Albizzi, u prvim danima
svoga progonstva, da koko lei na jajim a, a njemu Cosim o odgovori da uludo lei
izvan gnijezda; a drugim odm etnicim a, koji mu dojavie da ne spavaju, odvrati da im
vjeruje, jer im je san pokvario. Ree za papu Pija, kad on pozivae vladare u pohod na
Turina, da je star a hvata se mladenakog posla. M letakim predstavnicima, koji
zajedno s predstavnicima kralja Alfonsa dooe da se potue na republiku, pokaza
otkrivenu glavu, i upita ih kakve je boje; oni nato odgovorie: Bijele - a on tada
dodade: - N ee proi dugo vremena, a vaim e senatorim a pobijeljeti kao meni. Upita ga ena, nekoliko sati prije smrti, zato dri sklopljene oi, a on odgovori" - D a ih
priviknem. Kad mu neki graani, poslije njegova povratka iz progonstva, rekoe da se
kvari grad i da se radi protiv Boga to se iz njega toliki dobri ljudi tjeraju, odgovori da
mu je drai pokvaren grad nego izgubljen; i da dva hvata ruiaste tkanine ine dobra
ovjeka;971 i da se vlast ne odrava s oenaim a u ruci: te rijei dadoe neprijateljim a
grae da ga kleveu kao ovjeka koji vie voli sebe nego domovinu, i vie ovaj nego
drugi svijet. M ogle bi se navesti mnoge druge njegove izreke koje e se, kao suvine,
izostaviti. Bio je Cosimo i ljubitelj i uzvisitelj uenih ljudi; i zato dovede u Firencu
A rgilopola,972 ovjeka grke narodnosti i veoma uena u ono vrijeme, da on firentinsku
mlade pouava u grkom jeziku i u drugim svojim znanostim a; u svojoj je kui hranio
M arsilija Ficina, drugog oca platonske filozofije, kojega je nada sve ljubio; pa da bi
mogao mirnije prouavati knjige, i da bi mu s mirom m ogao biti korisniji, darova mu
imanje u blizini svoga u Careggiju.973 Z bog te njegove razboritosti, dakle, zbog toga
njegova bogatstva, naina ivljenja i sree, u Firenci su se graani njega bojali i ljubili
ga, a vladari, ne samo u Italiji, nego po cijeloj Evropi, s udivljenjem su ga cijenili. Tako
on svojim potomcima ostavi takav tem elj, da ga mogahu vrlinom dostii a bogatstvom
daleko nadmaiti, a onu vlast to je Cosim o imae u Firenci, imati ne samo u tome
gradu nego u cijelom kranstvu.974 Ipak u posljednje dane svoga ivota outje preteke
neugodnosti; jer mu od dvaju sinova to ih imae, Piera i Giovannija, ovaj potonji
969 Lorenzo Velianstveni je u svojim Uspom enam a (Riccordi) izraunao da su Cosimo i Piero izmeu 1434. i
1470. na gradnju novih graevina potroili 663.755 zlatnih fjorina. Za usporedbu, Machiavellijeva plaa drugog
sekretara iznosila je godinje 100 fjorina, i to 1498. god.
970 U originalu senza dottrina. Machiavelli pretjeruje, jer je Cosimo, osim latinskim, vladao i grkim, a uitelji su
mu bili Roberto Rossi i Bizantinac Manuel Krizolor (1350-1415), jedan od prvih uitelja grkoga u Zapadnoj Evropi.
Druga svjedoanstva govore o tome da je Cosimo esto s najveim eruditima epohe vodio konverzaciju o literaturi i
filozofiji.
971 Usp.: Vladar, IX.
972 Ivan Argiropulos, bizantski erudit koji je doao u Italiju nakon pada Konstantinopola. Predavao je grki jezik
i filozofiju na Firentinskom sveuilitu od 1457. do 1471, i od 1477. do 1481.
973 Marsilio Ficino (1433-1499), dekan Platonske akademije koja je osnovana 1459. Cosimo mu je 1462.
poklonio vilu Montecchi.
974 Aludira na pape iz porodice Medici (Lav X , alias Giovanni, bio je sin Lorenza, odnosno Cosimov praunuk.
Klement VII, alias Giulio, bio je vanbrani sin Giuliana i takoer Cosimov praunuk).

236

umrije, a u nj se vie pouzdavao, budui da mu prvi bijae boleljiv i, zbog tjelesne

slabosti, nepodoban za javne i privatne poslove.975 Tako on, davi da ga nose kui,
poslije sinovljeve smrti, ree uzdiui: Ovo je prevelika kua za tako malu obitelj. Jo mu je veliinu duha titila misao da nije poveao firentinsko podruje nekom
asnom teevinom ; a to se vie tuio, to mu se vie inilo da ga je Francesco Sforza
prevario; ovaj mu je, dok bijae grof, obeavao da e za Firentince osvojiti Luku, ako
ikad zagospodari M ilanom . Ali to se nije ispunilo, jer taj grof sa sreom prom ijeni ud,
pa kad je postao vojvoda, htio je na tom poloaju uivati u onom miru to ga je ratom
stekao; i zato nije htio ni Cosimu ni nikome drugom udovoljiti nikakvim svojim
pothvatom ; niti je poslije, kad je postao vojvoda, vodio ikakvih ratova osim onih na
koje je bio prisiljen zbog obrane. T o je bilo uzrokom prevelika Cosimova jada, jer mu se
inilo da se mnogo trudio i troio da uzvisi jednog nezahvalna i nevjerna ovjeka. inilo
mu se, osim toga, da zbog tjelesne nemoi ne ulae vie svoju nekadanju m arljivost u
javne i privatne poslove; zato je mislio da jedni i drugi propadaju, jer grad su unitavali
graani, a imovinu upravitelji i sinovi. Z bog svih tih stvari proveo je posljednje doba
svog ivota u nemiru. Ipak je umro ovjenan slavom, glasovita imena u gradu i izvan
njega. Svi graani i svi kranski vladari iskazae sinu mu Pieru suut zbog njegove
smrti, te ga svi graani s najveom raskoi otpratie do groba, i ukopae ga u hramu
svetog Lovre, i javnom odlukom napisae mu na grobu O TA C D O M O V IN E . Ako ja,
piui o Cosimovim djelima, oponaam one koji piu o ivotima vladara, a ne one koji
piu ope povjesnice, neka se nitko tome ne udi, jer kad bijae izniman ovjek u naem
gradu, m orao sam ga na izvanredan nain hvaliti.976

7.
U to vrijeme, dok se Firenca i Italija nalaahu u reenim prilikam a, francuski
kralj Luj se izvre veoma teku ratu to mu ga njegovi baruni, uz pom o bretonskoga
vojvode Franje i burgundskoga vojvode Karla, nam etnue;977 rat je imao toliki zamah
da on ne mogae ni pomisliti da pomogne vojvodi Ivanu Anuvincu u osvajanju Genove
i Kraljevstva; dapae, sudei da mu je potrebna pom o od svakoga, a grad Savona bjee
u vlasti Francuza, dade je on u gospodstvo milanskom vojvodi Francescu, i napomenu
mu da, ako eli, moe s njegovim blagoslovom osvojiti i Genovu. Tu stvar Francesco
prihvati; te s ugledom to mu ga dade kraljevo prijateljstvo, i s naklonou to mu je
iskazae Adornijevi zagospodari G enovom ;978 a da se ne bi pokazao nezahvalan prema
kralju za ukazana dobroinstva, posla mu na pom o u Francusku tisuu petsto
konjanika, sa svojim prvoroencem Galeazzom na elu.979 Ostadoe meutim Ferrando
od Aragonije i Francesco Sforza, jedan vojvoda od Lom bardije i vladar Genove, drugi
kralj cijelog Napuljskoga Kraljevstva, te poto se izmeu sebe orodie,980 razmiljali su
na koji bi nain uvrstili svoje drave, da u njim a za ivota mogu spokojno uivati a
poslije smrti ih slobodno ostaviti svojim batinicima. I zato prosudie da je potrebno da
975 Giovanni je umro 1463, a Piero je bolovao i umro od podagre i po tome nazvan podagrini Piero (Piero ii
gottoso).
976 Machiavelli osjea potrebu da se opravda zbog pretjeranog hvaljenja Cosima, koji je inae zasluan za
likvidaciju graanskog ivljenja (vivere civile), tj. komunalne demokracije.
977 U Francuskoj je vladao graanski rat: Luj XI (1461-1483) borio se protiv Lige javnog dobra, koju su
sainjavali Karlo Smjeli, burgundski vojvoda, vojvode Bourbona i Nemoursa, Kalabrije i Barija, grofovi Charolois,
Dunois, dArmagnac i Dammarfin.
978 Luj X I je za pomo u ratu protiv Lige prepustio Francescu Sforzi Savonu 1463. i Genovu 1464.
979 Galeazzo Maria Sforza (14441476) naslijedio je oca na poloaju milanskog vojvode 1466.
980 1465. obavljeno je dvostruko vjenanje: ki Francesca Sforze Ippolita vjenala se s Alfonsom, vojvodom
Kalabrije (sin Ferdinanda i unuk Alfonsa), a Eleonora Aragonska (takoer Ferdinandova ki) s Francescom Marijom
Sforzom, treeroenim vojvodinim sinom.

237

se kralj osigura od onih baruna koji su ga napali u ratu s Ivanom Anuvincem, a da

vojvoda uznastoji zatrti plaenike ete, prirodne neprijatelje njegove krvi, koji su se
pod Iacopom Piccinom vinuli do golema ugleda, jer on bjee ostao prvi kapetan u Italiji,
a budui da ne imae drave, m orao ga se bojati svatko tko bijae na vlasti, a ponajvie
vojvoda koji, potaknut svojim prim jerom , ne mogae misliti da e zadrati vlast niti da
e je u spokojnosti ostaviti sinovima dok ivi Iacopo. Stoga kralj svim sredstvima
pokua sklopiti sporazum sa svojim barunim a, i poslui se svim umijeem da ih
pridobije; to mu sretno poe za rukom , jer ti vladari su vidjeli da ih eka oita propast
ako ostanu u ratu s kraljem , a o njoj su dvojili ako sklope sporazum i u nj se pouzdaju. I
budui da se ljudi uvijek radije klone onoga zla koje je jam ano, iz toga slijedi da vladari
lako mogu prevariti nie m onike: povjerovae ti vladari u mir s kraljem , videi
bjelodane opasnosti u ratu, pa kad se predae pod njegovo okrilje, on ih poslije na
razliite naine i pod razliitim izlikama posm ica.981 T o uznemiri Iacopa Piccina, koji
se sa svojim etama nalazio u Solm oni;.pa da ne da kralju priliku da ga zatre, preko
svojih prijatelja uspostavi vezu s vojvodom Francescom da se s njim pom iri; i poto
mu vojvoda dade najvea mogua obeanja, odlui se Iacopo predati u njegovo okrilje,
pa poe s pratnjom od stotinu konjanika da ga posjeti u M ilan u.982
8. Iacopo je pod ocem i s bratom 983 dugo vremena vojevao, najprije za vojvodu
Filippa a poslije za narod M ilana, tako da je zbog duga druenja imao u M ilanu mnogo
prijatelja i sveopu dobrohotnost; nju su tadanje prilike poveale, jer je dobra srea i
trenutna m o rodila jal prema obitelji Sforza, a prema Iacopu su nesree i dugo
izbivanje izazvali u tom narodu suut i golemu elju da ga vide. Sve se to oitova pri
njegovu dolasku, jer ostade malo plemia koji ga ne pozdravie, a ulice kojim a proe
bijahu prepune onih koji su ga eljeli vidjeti; posvuda se izvikivalo ime njegove eljadi.
Te poasti ubrzae njegovu propast, jer u vojvodi poraste sumnja i elja da ga uniti. Pa
da bi to mogao to prikrivenije uiniti, htjede da proslavi pir s Drusianom , njegovom
vanbranom keri, koja se davno prije za nj udala; zatim se dogovori s Ferrandom da ga
unajmi s naslovom zapovjednika svojih eta i s plaom od stotinu tisua forinta. Poslije
tog dogovora Iacopo, zajedno s jednim vojvodinim izaslanikom i svojom enom
Drusianom , ode u N ap u lj;984 tu bjee veselo i asno primljen te svakovrsnim prosla
vama zabavljan mnogo dana. Ali kad zatrai dopust da poe u Solmonu, gdje mu je bila
vojska, kralj ga pozva na gozbu u Katel, a poslije gozbe ga, zajedno s njegovim sinom
Francescom , baci u tamnicu i kratko vrijeme zatim um ori.985 I tako su se nai talijanski
vladari bojali u drugih one vrline koje nisu imali u sebi, i zatirali je: zato, poto je nitko
ne imae, izloie ovu zemlju onoj propasti koja je, poslije neduga vremena, nagrdi i
ojadi.986
9. U to vrijeme papa Pio bjee sredio prilike u R om anji; i zato mu se uini da je
as, videi da nastade sveopi m ir, da pokrene krane protiv Turina; pa obnovi sve
981 Marino Marzano je bio zatoen u Castel Nuovo, a Giovanni Antonio Orsini je iezao u sumnjivim
okolnostima.
982 U ljeto 1493.
983 Francesco Piccinino.
984 Izaslanik je bio Pietro Pusterla, vojvodin tajnik. Ali Drusiana Sforza nije tom prilikom otila u Napulj.
985 Piccinino je uhapen u lipnju 1465. a u srpnju je umoren. Ferdinand Aragonski se pokuao opravdati zbog te
izdaje u pismu talijanskim vladarima. Nije utvreno da li je bio u dosluhu sa Sforzom, ali je tadanja javnost okrivila i
Sforzu. Ferdinand je na taj nain prigrabio Solmonu i zemlje koje je Piccinino posjedovao u Abbruzzima.
986 Usp.: Vladar, XXIV.

238

one odluke to ih njegovi prethodnici donesoe; i svi vladari obeae ili novac ili vojsku,
a posebno ugarski kralj M atija i burgundski vojvoda Karlo obeae da e osobno biti s
njim , pa ih papa imenova vojskovoam a pohoda.987 I toliko se prvosveenik zanese
nadom, da poe iz Rim a i otputova u Anconu, gdje je bilo odreeno da se slegne sva
vojska; a M leani mu bjehu obeali lae da ga prevezu u Dalm aciju. T ak o se u tom
gradu, poslije papina dolaska, slee toliko vojske da za nekoliko dana ponestade ivea
to bijae u gradu i to se mogae dopremiti iz okolnih m jesta, te svakoga pritisnu glad.
Osim toga ne bijae novca da se opskrbe oni kojim a ga je trebalo, niti oruja da se
opreme oni koji ga nemahu; a M atija i Karlo se ne pojavie, dok M leani poslae
jednoga svoga kapetana s nekoliko galija, vie zato da pokau svoju rasko i da sa
odrali zadanu vjeru nego da prevezu onu vojsku.988 Stoga papa, jer bijae star i
nem oan, usred tih nevolja i nereda umrije. Poslije njegove smrti svatko se vrati svojoj
kui. Kad umrije papa, godine 1 4 6 5 , za prvosveenstvo bjee izabran Pavao II, mletake
narodnosti.989 Pa da bi gotovo sve drave u Italiji prom ijenile vladara, sljedee godine
umrije i Francesco Sforza, vojvoda od M ilana,990 esnaest godina poslije zauzea toga
vojvodstva, a vojvodom bijae proglaen njegov sin Galeazzo.

10.
Smrt toga vladara bijae razlogom da rascjepi u Firenci postanu ei i da
ranije donesu posljedice. Poslije Cosimove smrti, njegov sin Piero, koji ostade batinik
oeve imovine i vlasti, odredi da uza nj bude gospar Dietisalvi N eroni, ovjek velika
ugleda i veoma tovan meu drugim graanima, u kojega se Cosimo toliko pouzdavao
da je Pieru, na samrti, naloio da imovinom i dravom u svemu upravlja po njegovu
savjetu. Stoga Piero pokaza gosparu Dietisalviju onu vjeru koju Cosimo u nj imae; i jer
je htio sluati oca poslije smrti kako ga je sluao za ivota, elio se s njim savjetovati o
batini i o upravljanju gradom. Pa da bi poeo s vlastitom imovinom, naredit e da se
prikupe svi rauni njegovih knjiga i predat e mu ih u ruke, tako da moe razaznati red i
nered u njim a, pa kad razazna, dati mu savjet po svojem razboru. O bea gospar
Dietisalvi da e uz to m arljivo i vjerno prionuti; ali kad stigoe rauni, i kad ih dobro
proui, uvidje da posvuda ima mnogo nereda. I budui da ga je vie proimalo vlastito
astoljublje nego ljubav prema Pieru ili starim dobroinstvim a to ih primi od Cosima,
pomisli on da bi mu lako bilo okrnjiti ugled i liiti ga vlasti to mu je otac ostavi kao
batiniku. Stoga gospar Dietisalvi doe k Pieru sa savjetom koji se inio posvema poten
i razuman; ali pod njim bijae skrivena njegova propast.991 Pokaza mu nered u
njegovim poslovima, i koliko mu valja pribaviti novca ako ne eli izgubiti, zbog
potraivanja, ugled svoje imovine i vlasti. I zato mu ree da ne moe s veim potenjem
doskoiti tom e neredu nego da pokua izvui one novce to ih njegov otac potraivae
od mnogih, kako sugraana, tako tuinaca: jer Cosim o, da bi stekao pristae u Firenci i
prijatelje vani, bijae veoma dareljiv nudei svakome udjela u svojoj imovini, tako da

987 Pio II je sazvao Opi sabor kranstva u Mantovi (1459-1460). 22. listopada 1463. izdao je bulu kojom je
proglasio kranski rat protiv Turaka. Najzdunije pristae kranskog rata bili su ugarski kralj Matija Korvin
(1458-1490) i Filip Dobri (a ne Karlo Smjeli, koji je postao burgundski vojvoda tek 1467).
988 Mleani nisu poslali jednog svog kapetana, nego je doao sam dud, Cristoforo Moro. Mleani su bili,
suprotno Machiavellijevim tvrdnjama, naklonjeni tom pohodu.
989 Pio II je umro 15. kolovoza 1464, a ne 1465. Iste godine je za papu izabran Mleanin Pietro Barbo, koji je pod
imenom Pavao II vladao od 1464. do 1471.
990 8. oujka 1466.
991 Machiavelli pripisuje tu odluku Neroniju, kojega je Cosimo doista obavezao da pomae Pieru u voenju
poslova. Meutim, tu odluku je Piero sam donio, to je povealo njegovu nepopularnost, a uvrstilo antimeiejsku
struju, iju su jezgru inili Dietisalvi Neroni, Luca Pitti, Agnolo Acciaiuoli i Niccolo Soderini.

11*

239

novac to ga on zbog tih razloga dade na vjeru naraste do velike i veoma vane svote.
Taj se savjet Pieru uini dobar i poten, jer je htio svojim sredstvima doskoiti svome
neredu; ali im naredi da se ti novci zaitu, graani se uvrijedie, kao da on htjede oteti
njihovo a ne potraiti svoje; pa svi redom loe govorahu o njemu, i klevetahu ga kao
nezahvalnika i lakom ca.

11. Dakle, kad vidje gospar Dietisalvi tu opu i javnu nevolju u koju Piero zapade
po njegovim savjetima, povezae se on i gospar Luca Pitti i gospar Agnolo Acciaiuoli i
N iccolo Soderini, te zakljuie da Pieru preotmu ugled i vlast. Pokrenue njih razliiti
razlozi: gospar Luca je elio naslijediti Cosimovo m jesto, jer bjee postao tako velik da
mu se bilo mrsko obzirati na Piera; gospar Dietisalvi, koji znae da gospar Luca nije
sposoban biti na elu vlade, mislio je da e, kad se ukloni Piero, ta ast uskoro i nuno
pripasti njem u; N iccolo Soderini je htio da grad slobodnije ivi i da se vlada prema volji
poglavarstava. Gospar Agnolo je posebno mrzio M edicije zbog ovih razloga: bijae
njegov sin, davno prije, uzeo za enu Lessandru Bardi s golemim mirazom ; nju su, ili
zbog njezinih nedostataka ili zbog tuih mana, zlostavljali svekar i mu; stoga Lorenzo
di Larione,992 njezin roak, ganut milosrem prema toj djevojci, jedne je noi u pratnji
mnogo orunika ote iz kue gospara Agnola. Poalie se Acciaiuoli zbog te uvrede koju
im nanesoe Bardi: sluaj doe pred Cosim a; on presudi da Acciaiuoli m oraju vratiti
Lessandri miraz, a zatim prepusti djevojci da odlui hoe li se vratiti muu. Ne uini se
gosparu Agnolu da je Cosim o tim pravorijekom s njim postupio kao s prijateljem ; i
kako se nije mogao osvetiti Cosimu, odlui se osvetiti njegovu sinu. Ipak su ti urotnici, u
tolikoj razliitosti poriva, iznosili jedan te isti razlog, tvrdei kako ele da gradom
upravljaju poglavarstva a ne m alobrojno vijee.993 Porastoe osim toga mrnje prema
Pieru i razlozi kivnosti na njega zbog toga to u to vrijeme propadoe mnogi trgovci; za
to javno okrivie Piera, jer ih je on, elei neoekivano natrag svoje novce, nagnao da
propadnu na sramotu i tetu grada. Tom e se jo nadoda to se tada pregovaralo da se
njegovu prvencu Lorenzu dade za enu Clarice degli O rsini;994 to svakome dade jo vie
grae da ga klevee; govorilo se kako se na njemu jasno vidi, kad odbija oroditi sina s
nekom firentinskom obitelji, da mu grad vie ne odgovara kao graaninu nego se
sprema zauzeti vladarsko m jesto; jer onaj tko ne eli da mu sugraani budu roaci taj
eli da mu budu robovi, pa je onda razumljivo da mu ne budu ni prijatelji. inilo se tim
voama bune da imaju pobjedu u ruci, jer uz njih pristade veina graana, zavedena
imenom slobode koje oni uzee kao stijeg da bi opravdali svoj pothvat.

12. Poto dakle nastadoe takva previranja u gradu, uini se svakome tko nije
volio graansku neslogu kako treba da se ona pokuaju suzbiti nekim novim veseljem,
jer je besposlen narod najee sredstvo u rukama onoga tko eli prevrat. Da bi se dakle
992 Lorenzo di Larione je kasnije bankrotirao zbog duga od 160.000 fjorina. Razlog nezadovoljstva u Firenci
prema Pieru bila je i ekonomska kriza koja je izbila 146465. zbog visokih zaduenja stranaca u firentinskim bankama i
nemogunosti da te dugove otplate i da se dunici prisile na to. Istovremeno, rat izmeu Venecije i Turske unitio je sve
ekonomske interese Firence na istoku.
993 Odluke su bile koncentrirane u rukama Savjeta stotine (Consiglio dei Cento), koji je izmeu ostaloga
kontrolirao i podobnost graana za izbor na javne dunosti. Stoga je antimediejska struja poela isticati historijske
slobode i jednakost graana koji su bili svojstveni republici. O tome opirnije u: J. R. Hale, Florence an d the M edici.
The Pattern o f Control, London, 1977.
994 Clarice Orsini (umrla 1488. god.), ki Giacoma, zapovjednika papine vojske i pripadnika jedne od
najutjecajnijih rimskih porodica, tradicionalnih rivala kue Colonna.

240

doskoilo toj dokolici i ljudima dalo neto o emu e razm iljati, da se okane misli o
vlasti, jer proe ve godina dana od Cosimove smrti, odluie kako bi dobro bilo
razveseliti grad, te upriliie dvije sveanosti,995 vrlo raskone prema drugima koje se
prireuju u tome gradu: jedna je prikazivala kako tri kralja dooe s Istoka za
zvijezdom koja im je objavila Kristovo roenje; ona bijae tako sjajna i velianstvena da
se njezinom pripremom i izvedbom bavio cijeli grad nekoliko m jeseci; druga bjee jedan
turnir (tako se zove prizor koji predstavlja bitku konjanika), gdje se natjecahu prvi
mladii u gradu zajedno s najslavnijim vitezovima Italije. A meu firentinskim mladi
ima najglasovitiji bijae Lorenzo, Pierov prvenac, koji ne zbog naklonosti nego upravo
zbog svoje sranosti odnese prvu nagradu. Kad se proslavie te sveanosti, graanima se
vratie iste misli, i svatko je upornije nego ikada zastupao svoje m iljenje: iz toga se
raahu velike nesuglasice i nevolje; a njih silno poveae dva dogaaja: prvo, prestade
m o O vlasti,996 drugo, umrije milanski vojvoda Francesco. Stoga Galeazzo, novi
vojvoda, posla u Firencu izaslanike da potvrdi ugovor koji njegov otac Francesco imae
s gradom; u njemu se, meu ostalim , odreivalo da se tom e vojvodi svake godine isplati
stanovita svota novca.997 Stoga protivnici M edicija iskoristie taj zahtjev i javno se, u
vijeima, oduprijee toj odluci,998 dokazujui da prijateljstvo nije sklopljeno s Galeazzom nego s Francescom ; pa kad je umro Francesco, umrla je i obveza; i nema razloga da
se ona uskrsava, jer u Galeazzu nema one vrline koja bijae u Francescu, pa se stoga ne
smije i ne moe od njega oekivati onakva korist; te ako se od Francesca malo dobilo,
od ovoga e se dobiti jo m anje; a ako ga neki graanin eli unajmiti radi svoje moi, to
je protiv uljuenog ivljenja i slobode grada. Piero je, naprotiv, dokazivao kako nije
dobro izgubiti toliko potrebno prijateljstvo zbog krtosti; i kako nita nije toliko
spasonosno za republiku i za cijelu Italiju koliko savez s vojvodom , tako da se M leani,
videi ih ujedinjene, ne nadaju da e lanim prijateljstvom ili otvorenim ratom podjar
miti to vojvodstvo; jer im uju da su se Firentinci otuili od toga vojvode, pograbit e
oruje protiv njega, i naavi ga mlada, neiskusna u vladanju i bez prijatelja, lako e ga
na prijevaru ili silom nadjaati; a i u jednom i u drugom sluaju se nazire propast
republike.

13.
Ne prihvatie se ti razlozi, i neprijateljstva se poee otvoreno pokazivati; i
svaka se strana sastajala nou na razliitim m jestim a; jer su prijatelji M edicija dolazili u
Crocettu, a protivnici u Pieta;999 i ovi, odluivi unititi Piera, navedoe mnoge graane
da se potpiu kako odobravaju njihov pothvat. I naavi se opet tako jedne noi
zajedno, odrae posebno vijee o tome kako e postupiti; i svakome bjee po volji da se
smanji m o M edicija, ali se razlikovahu po nainu. U m jerenija i skrom nija strana
htjede, poto mu bjee istekla mo ovlasti, da se uznastoji kako bi se sprijeilo da je
ponovo ne zadobije; i kad se to uini, ostvarit e se svaiji naum, jer e vijea i
poglavarstva upravljati gradom, a Pierova vlast e se za kratko vrijeme ugasiti; i s
gubitkom ugleda u upravi doi e i gubitak povjerenja u trgovini, jer su njegova sredstva
995 U pripremanju prve sveanosti sudjelovali su gotovo svi firentinski slikari i kipari. Piero je bio poznat, za
razliku od oca, kao ljubitelj dekoracija. Izvor Machiavelli nalazi u opisu fra Giovannija di Carla, Libri d e tem poribus
suis. Vidjeti: R. Hatfield, A source fo r M achiavellis A ccount o f the Regim e o f Piero d e M edici, u knjigi Studies on
M achiavelli, ed. M. Gilmore, Firenze, 1972. Druga sveanost se odrala 7. veljae 1469, a opjevao ju je Luca Pulci.
996 16. rujna 1465. donijeta je odluka o ukidanju B alie (Ovlasti) koja je trebala zasjedati do kraja rujna.
Francesco Sforza je umro 8. oujka 1466.
997 U srpnju 1466. Piero Medici je ponudio 40.000 dukata iz banke Medici.
998 Voe opozicije Agnolo Acciaiuoli, Dietisalvi Neroni, Luca Pitti i Niccolo Soderini.
999 Crkva milosra - Chiesa della Pieta.
16

N . M achiav elli: IZ A B R A N O D JE L O II

241

takva da e nuno propasti ako mu se strogo zaprijei da se ne moe koristiti dravnim

novcem ;1000 a kad se to zbije, od njega vie nee biti nikakve opasnosti; i tako e se stei
sloboda, bez progonstava i bez krvi; a to svaki dobar graanin m ora eljeti. Ali ako se
pokua primijeniti sila, moe se zapasti u premnoge opasnosti; jer ovjek puta da
padne onaj koji pada sam od sebe, ali ga pridri ako ga drugi gurnu. Osim toga, ako se
protiv njega ne uini nita izvanredno, nee imati razloga da se orua ili da trai
prijatelje; a kad bi to uinio, bilo bi to na toliki njegov troak i izazvalo bi u svakom
ovjeku toliku sumnju, da bi time olakao svoju propast i drugima dao veu zgodu da
ga unite. M nogim drugima to se okupie ne bijae drago to otezanje, tvrdei da
vrijeme radi u njegovu korist a ne u njihovu: jer ako pristanu da budu zadovoljni
obinim stvarima, Pieru ne prijeti nikakva opasnost, a njim a mnoge prijete; jer e ga
njegovi neprijatelji u poglavarstvima pustiti da iskoritava grad, a prijatelj e ga
proglasiti vladarom na njihovu propast, kako se zbilo 1 4 5 8 .1001 Pa ako su prijanji
savjet dali dobri ljudi, ovaj daju mudri ljudi; i stoga ga valja zatrti dok su jo ljudi
raspaljeni protiv njega. I to ovako: naoruati se u gradu, a vani unajmiti markiza od
Ferrare, da ne bude bez vojske; i kada srea dade da imadnu sklonu Sinjoriju, biti
spremni da je pridobiju. Ostadoe dakle pri ovom dogovoru: da se prieka nova
Sinjorija, pa da se prema njoj ravnaju. Bijae meu ovim urotnicim a ser N iccolo Fedini,
koji im bijae kao biljenik. Privuen pouzdanijom nadom, on otkri Pieru sve to mu
spremahu neprijatelji i donese mu popis urotnika i potpisnika. Uplai se Piero kad vidje
koliki su i kakvi su graani protiv njega, pa se posavjetova s prijateljim a i odlui da i on
napravi popis prijatelja; i povjerivi taj posao jednome od svojih najvjernijih ljudi, otkri
toliku prom jenljivost i nestalnost u duama graana, jer se mnogi od potpisnika protiv
njega potpisae i u njegovu korist.

14.
Dok se ti dogaaji tako zbivahu, doe vrijeme da se obnovi vrhovno poglavar
stvo; u njemu gonfalonijerom pravde postade N iccolo Soderini.1002 Bijae udesno
vidjeti koliko mnotvo ne samo aenih graana nego i cijelog naroda otprati njega do
Palae; i na putu mu metnue maslinov vijenac na glavu, da se pokae kako e o njemu
ovisiti spas i sloboda domovine. Po ovome i mnogim drugim iskustvima se vidi kako
nije poeljno prihvatiti poglavarstvo ili vlast uz izvanredno odobravanje; jer kad mu se
ne moe odgovoriti djelima, budui da ljudi ele vie nego to mogu uraditi, ono ti s
vremenom donese ljagu i sramotu. Bijahu gospar Tom m aso Soderini i N iccolo braa:
N iccolo bijae silovitiji i nagliji, a gospar Tom m aso mudriji. Ovaj bijae veliki Pierov
prijatelj, pa poznajui narav brata koji je elio samo slobodu gradu i da se vlast uvrsti
tako da se nikome ne nakodi, on ga nagovori da provede nove izbore u kojim a e se
torbe napuniti graanima koji vole ivjeti u slobodi; kad se to uini, moi e se uvrstiti
i osigurati vlast bez nemira i bez iije tete, prema njegovoj elji. N iccolo lako povjerova
bratovim savjetima i poe u tim zaludnim mislima troiti vrijeme svoga poglavarstva; a
voe urotnika, njegovi prijatelji, pustie ga da ga troi,1003 jer od zavisti nisu eljeli da se
vlast obnovi pod N iccoloovom mou, a stalno miljahu kako e biti vremena da se to
1000 injenica je da su se u to doba poele ispreplitati financije banke Medici i dravni erar. Meutim, banka
Medici je i sama financirala mnoge akcije Firentinske Republike, od mnogih condotta do financiranja unutarnjeg duga.
Vidjeti: R. De Roover, T he M edici B an k: Its Organisation, M anagement, O perations an d Decline, New York, 1948.
1001 Vidjeti Firentinske povijesti, VIII, 3.
1002 jyja prjtisak opozicije vraen je stari obiaj da se imena funkcionara izvlae iz konih torbi, bez diskrimina
cije. Na taj nain je u toku studenog i prosinca izabrano 537 javnih slubenika. Soderini je izabran 1. studenoga 1465.
io3 u recjovjma opozicije dolo je do rascjepa: Soderini je htio doista restaurirati stare republikanske obiaje,
dok su ostali (Acciaiuoli, Neroni i Pitti) htjeli uspostaviti oligarhiju.

242

isto provede pod nekim drugim gonfalonijerom . Stoga doe kraj N iccoldova poglavar
stva, te kako zapoe mnoge stvari a ne zavri nijednu, napusti on vrlo neasno ono to s
mnogo asti bjee preuzeo.1004

15.
Ovaj prim jer osokoli Pierovu stranku; i prijatelji se njegovi utvrdie u nadi jo
vie, a oni koji bijahu nepristrani pristadoe uz Piera; i tako, budui da se stvari
izjednaie, nekoliko se mjeseci oklijevalo bez novih nemira. Ipak je Pierova stranka
stalno jaala; stoga se neprijatelji osvijestie i zbie redove; te ono to nisu znali ili htjeli
uiniti lako i uz pom o poglavarstava, namislie uiniti silom; i zakljuie da treba ubiti
Piera koji bijae bolestan u Careggiju; i da se u tu svrhu markiz od Ferrare uputi prema
gradu;1005 pa kad ubiju Piera, da svi naoruani dou na Trg i natjeraju Sinjoriju da
odredi vladu prema njihovoj volji; jer iako im svi u njoj ne bijahu prijatelji, nadahu se
kako e protivniki dio strahom nagnati da popusti. Gospar Dietisalvi, da bi to bolje
prikrio svoj naum, esto posjeivae Piera i govorae mu o slozi u gradu i davae mu
savjete. Sve te spletke bijahu otkrivene Pieru; i k tome mu jo gospar Dom enico M artelli
javi kako mu je Francesco Neroni, brat gospara Dietisalvija, nudio da im pristupi,
dokazujui mu sigurnu pobjedu i uspjean pothvat. Stoga Piero odlui prvi dii oruje; i
iskoristi zgodu kad njegovi protivnici pregovarahu s m arkizom od Ferrare. Izmisli dakle
da je dobio pismo od gospara G iovannija Bentivoglia, vladara Bologne, koji mu javlja
da se markiz od Ferrare nalazi s vojskom na rijeci Albo, te da se javno govori kako ide
na Firencu. I tako, zbog te vijesti Piero se lati oruja i s velikim mnotvom naoruanih
ljudi doe u Firencu.1006 Poslije toga naoruae se sve pristae njegove stranke; a
protivnika strana uini to isto; ali vie reda bijae u Pierovoj stranci, jer bijahu
spremni, a drugi se prema svojem naumu jo ne bijahu pripremili. Gospar Dietisalvi se
ne osjeae sigurnim u svojoj kui, jer mu bijae blizu Pierove; nego iae as u Palau
kako bi savjetovao Sinjoriji da naredi Pieru da odloi oruje, a as da nae gospara
Lucu kako bi ga zadrao uz stranku. Ali od svih se najivljim pokaza N iccolo Soderini;
on zgrabi oruje, a za njim pristade gotovo sav puk iz njegove etvrti, i poe do kue
gospara Luke i zamoli ga da uzjae na konja i doe na Trg da podri Sinjoriju, koja je za
njih; tako bi bez dvojbe pobjeda bila sigurna; a ne htjedne li, te ostane kod kue, ili e
ga naoruani neprijatelji podlo pokoriti, ili e ga nenaoruani sram otno prevariti; i da
e se jednom kajati to nije uinio ono za to vie nee biti vremena da se uini; te ako
eli s ratom Pierovu propast, lako je moe pospjeiti; a ako eli mir, mnogo je bolje biti
u poloaju da zadaje nego da prihvaa njegove uvjete. Ne ganue te rijei gospara Lucu,
kao da je izgubio hrabrost, a bijae ga pridobio Piero obeanjim a novih oroenja i
novih poloaja; jer bijahu ve jednu njegovu neakinju udali za G iovannija Tornabuon ija.1007 T ak o on savjetova N iccolou da se okani oruja i da se vrati kui; jer bi mu
moralo biti dovoljno da gradom upravljaju poglavarstva; a tako e biti, i svi e odloiti
oruje, a lanovi Sinjorije, meu kojim a oni imaju veinu, bit e suci u njihovim
prijeporima. Ne mogavi ga dakle N iccolo na drugo nagovoriti, vrati se kui; ali mu
prije ree: - Ja ne mogu sam donijeti dobro svome gradu; ali mu mogu dobro prorei
1004 Da je suditi po namjerama, Machiavelli bi vjerojatno bio blai u ocjenjivanju Soderinija; ali njega zanima
konani efekt akcije, a po tome Soderini nije uspio u uspostavljanju republikanske vlasti.
io5 Markiz Ferrare Borso dEste je obeao Agnolu Acciaiuoliju da e mu poslati u pomo svoju vojsku na elu sa
svojim bratom Ercoleom. Esteova vojska je dola do Fiumalba i tamo se ulogorila, a imala je osam stotina konjanika,
1 000 strijelaca i 2 000 pjeaka.
1006 q
Capponi navodi da je Bentivogliovo pismo bilo istinito, a ne izmiljeno. Piero je doao u Firencu 27.
kolovoza, dan prije izbora za koji su strepili Pierovi protivnici.
1007 Tj. obeali Giovanniju Tornabuoniju. Govorilo se i o moguem braku njegove keri s Lorenzom Medicijem.

243

zlo: zbog te odluke koju donosite naa e domovina izgubiti slobodu, vi poloaj i
imovinu, a ja i ostali domovinu.
16. U tom nemiru Sinjorija bijae zatvorila Palau i zdruila se sa svojim poglavar
stvima, ne pokazujui naklonosti nijednoj strani. Graani, osobito oni koji pristadoe
uz gospara Lucu, kad vidjee da je Piero naoruan a njegovi protivnici nenaoruani,
poee razm iljati ne kako bi nakodili Pieru nego kako bi postali njegovi prijatelji.
Stoga se graanski prvaci, voe stranaka, sastadoe u Palai gdje u prisutnosti lanova
Sinjorije mnogo raspravljahu o vladavini gradom i o njegovu pom irenju.1008 I kako
Piero zbog tjelesne slabosti ne mogae u tome sudjelovati, svi jednoduno odluie da
mu pou u pohode kui, osim to N iccolo Soderini, koji prije toga preporui gosparu
Tom m asu djecu i imovinu, ode u svoj ljetnikovac da ondje doeka svretak koji sluae
da e njemu biti nesretan a njegovoj domovini tetan. Poto dakle drugi graani stigoe
Pieru, jedan se od njih, koji bijae zaduen govoriti, poali na nemire to se javie u
gradu, dokazujui kako je za njih najvei krivac onaj tko je prvi zgrabio oruje; pa ne
znajui to je htio Piero koji ga je prvi zgrabio, dooe da uju njegovu volju i da se s
njom sloe ako bude na dobrobit grada. Na te rijei Piero odgovori kako nije uzrok
sablazni onaj tko se prvi mai oruja nego onaj tko prvi dade povoda da ga se drugi
mae; pa ako bolje razmisle kako su prema njemu postupali, manje e se uditi onome
to je uinio da se spasi: jer e uvidjeti kako su ga noni sastanci, skupljanje potpisa i
dogovaranja da mu se oduzme grad i ivot nagnali da se naorua; a budui da se to
oruje nije m aklo iz njegove kue, jasan je znak da ga je uzeo s nakanom da brani sebe a
ne da napadne druge. I niti je to drugo htio ni poelio nego svoju sigurnost i
spokojnost; i nikada nije niim pokazao da eli neto drugo; jer kad mu je istekla mo
ovlasti, nikada nije pomislio da je na neki izvanredan nain vrati, nego je vrlo
zadovoljan da poglavarstva upravljaju gradom, ako je njim a to po volji. I neka se
spomenu kako su Cosim o i njegovi sinovi znali uz poasti ivjeti u Firenci, s Ovlau i
bez Ovlasti, i kako nju godine 1458. nije obnovila njegova kua nego njihova; pa ako je
sada ne ele, ne eli je ni on; ali da to njima nije dovoljno, jer je vidio kako vjeruju da ne
mogu opstati u Firenci ako on bude u njoj. T o zaista nikada ne bi ne samo povjerovao
nego ni pomislio, da e njegovi i oevi prijatelji vjerovati kako ne mogu ivjeti s njim u
Firenci, a nikada ne dade drugoga znaka od sebe nego da je tih i m iroljubiv ovjek.
Poslije se u govoru obrati gosparu Dietisalviju i brai mu, koja bijahu nazona, i
predbaci im tekim rijeim a punim srdbe dobroinstva koja primie od Cosima, vjeru
koju imae u njim a i veliku njihovu nezahvalnost. I bijahu tako snane njegove rijei, te
se neki od prisutnih tako ganue da bi ih napali orujem, da ih Piero ne zadra. Zakljui
na koncu Piero da je voljan odobriti sve to oni i Sinjorija odlue, i da on ne zahtijeva
nita drugo osim m irna i sigurna ivljenja. Govorilo se jo o mnogim stvarima, ali se
tada nita ne odlui, osim openito da je potrebno preurediti grad i uvesti nov poredak
u vladu.

17. Stolovae u to vrijeme kao gonfalonijer pravde Bernardo Lotti, ovjek u kojega
Piero nemae povjerenja; tako mu se uini da ne treba nita pokuavati dok je on u
poglavarstvu; i prosudi da to nije osobito vano, jer se bliio kraj njegova poglavarstva.
Ali kad dooe izbori lanova Sinjorije koji zasjedaju u rujnu i listopadu godine 1466,
1008
28. rujna je trebala biti izabrana nova Sinjorija, a spomenuta rasprava se odrala 30. rujna, u prisutnosti
novih lanova Sinjorije.

244

za vrhovnog poglavara izabrale Ruberta Lionija; im on preuze poglavarstvo, budui

da sve drugo bijae spremno, sazva narod na Trg i odredi novu O vlast,1009 svu iz Pierove
stranke; ona malo poslije toga imenova poglavarstva po volji nove vlade. T i dogaaji
uplaie voe neprijateljske stranke; i gospar Agnolo Acciaiuoli pobjee u N apulj,
gospar Dietisalvi N eroni i N iccolo Soderini u V eneciju;1010 gospar Luca Pitti ostade u
Firenci, uzdajui se u Pierova obeanja i novo oroenje. Proglasie one koji pobjegoe
odmetnicima, i cijela se obitelj Neroni raspri; a gospar Giovanni N eroni, tadanji
firentinski nadbiskup, da bi se uklonio veem zlu, izabra dobrovoljno izgnanstvo u
Rim u.1011 M nogi drugi graani koji odmah odoe bijahu protjerani u razna mjesta. I ne
bijae dosta to, nego se priredi ophodnja da se uznese hvala Bogu to je ouvao vladu i
objedinio grad; u toj sveanosti bijahu neki graani uhvaeni i mueni,1012 a zatim dio
njih ubijen a dio otjeran u progonstvo. U toj promjeni stvari ne bijae nita znaajnije
od sluaja gospara Luke Pittija; jer se odmah upozna razlika izmeu pobjede i poraza,
izmeu sram ote i asti. U njegovoj kui nastade velika osam ljenost, a prije ga posjei
vahu premnogi graani; na ulicama se prijatelji i roaci bojahu ne samo pratiti ga nego i
pozdraviti, jer neki od njih ostadoe bez poasti, neki bez imovine, a svi jednako bijahu
ugroeni; velianstvene graevine koje bjee zapoeo napustie graditelji;1013 dobroin
stva koja mu se prije iskazivahu obratie se u nepravde, poasti u uvrede; tako mnogi od
onih koji mu bjehu ljubazno darovali neku skupu stvar, zahtijevahu je kao da su mu je
posudili; a drugi koji ga bjehu obiavali hvaliti do neba, psovahu ga kao nezahvalna i
nasilna ovjeka. T ak o se on pokaja, kasno, to nije vjerovao N iccolou Soderiniju, i
radije asno umro s orujem u ruci, nego da ivi neasno meu neprijateljim a koji
pobijedie.

18.
Oni koji se naoe u progonstvu poee sm iljati razliite naine kako bi
ponovo zadobili grad koji nisu znali zadrati. Ipak gospar Agnolo Acciaiuoli, koji se
nalazio u N apulju, prije nego to e ita poduzeti, htjede iskuati Piera da vidi moe li se
nadati u pom irenje s njim ; i napisa mu pism o1014 ovakvim rijeim a: Smijem se alama
sree i tome kako po njezinoj miloj volji prijatelji postaju neprijatelji, a neprijatelji
prijatelji. T i se moe sjetiti kako ja, kad prognae tvog oca, mislei vie na tu nepravdu
nego na vlastitu opasnost, zbog toga izgubih domovinu a zam alo ne izgubih i ivot; i
nikada nisam propustio tovati vau kuu i biti uz nju, dok ivljah s Cosim om ; a ni
poslije njegove smrti ne imadoh srca da tebi nakodim. Istina je da me tvoje slabo
zdravlje i m laahna dob tvojih sinova toliko uplaie, te prosudih kako vladi treba dati
takav oblik da poslije tvoje smrti ne propadne naa domovina. Iz toga potekoe
uinjene stvari, ne protiv tebe nego za dobrobit m oje domovine; pa to, premda bijae
pogreka, treba izbrisati iz mojih misli i mojih prolih djela. Ne mogu vjerovati, poto
tvoja kua toliko vremena imae povjerenja u mene, da ja ne mogu nai milosra u tebe,
te da tolike m oje zasluge moe ponititi jedan jedini prijestup. -- Kad Piero dobi to
pismo, ovako mu odgovori: Tam onji tvoj smijeh je razlog to ja ne plaem ; jer da se
jsjova Ovlast je poela s radom 2. rujna 1466.
1010 6. rujna nali su se Acciaiuoli, Neroni i Soderini kod vojvode Borsa dEste, odakle su stigli iz Siene.
1011 11. rujna je Ovlast donijela odluku da se vri kontrola izbornih torbi u razdoblju od deset godina, a u
progonstvo su poslani: Acciaiuoli sa sinovima u Barlettu (Napuljsko Kraljevstvo), Neroni sa svoja dva brata u Siciliju,
Niccolo Soderini u Provansu, svi na dvadeset godina, a Gualtieri Panciatichi, njihov saveznik, na deset godina.
1012 ^4 ruj na 1466 .
1009

1013 Nedovrena Palaa Pitti s parkom Boboli, ija je izgradnja zapoeta 1458. god. prema prvotnoj osnovi F.
Brunelleschija, prela je u vlasnitvo Mediejaca i kasnije je bila rezidencija toskanskih velikih vojvoda.
1014 Pisma Agnola Acciaiuolija i Piera Medicija objavio je A. Fabroni u M agni Cosim i M edicei Vita, Pisa, 1789.

245

smije u Firenci, ja bih plakao u Napulju. Priznajem da si ljubio mog oca; priznat e i ti
da je on ljubav uzvraao; tako je tvoja obveza bila onoliko vea koliko se vie m oraju
cijeniti djela nego rijei. A ko si dakle bio nagraen za svoje dobro, ne smije se sada
uditi to za zlo dobiva pravedne nagrade. I ne opravdava te ljubav prema domovini;
jer nikada nitko nee povjerovati da su ovaj grad manje voljeli i razvijali M edici nego
Acciaiuoli. Stoga ivi tam o obeaen, kad nisi znao ovdje aen ivjeti.

19.
Izgubivi dakle nadu da e izmoliti oprotenje, gospar Agnolo Acciaiuoli ode u
Rim i pridrui se nadbiskupu i drugim bjeguncima, te su se na sve mogue naine trudili
da okrnje ugled obitelji M edici u poslovima kojim a se bavila u R im u ;1015 Piero se tome
teko opirao; ipak mu pomogoe prijatelji, pa njihov naum propade. S druge strane
gospar Dietisalvi i N iccolo Soderini uporno nastojahu pokrenuti mletaki senat protiv
svoje domovine, sudei da Firentinci ne bi mogli izdrati novi rat, zato to je vlada nova
i omraena. Bijae u to vrijeme u Ferrari Giovan Francesco, sin gospara Palle Strozzija,
koji bijae prognan s ocem iz Firence u prevratu 1 4 3 4 .1016 Imae on velik ugled i
smatrae se, prema drugim trgovcim a, veoma bogatim . Pokazae ovi novi prognanici
Giovan Francescu kako bi se lako bilo vratiti u domovinu kad bi se M leani prihvatili
pothvata; a vjerovali su da bi ga se lako prihvatili kad bi se negdje namaknuli trokovi;
u to su inae sumnjali. Giovan Francesco se elio osvetiti za nanesene nepravde, pa
lako povjerova njihovim savjetima i obea da e svim svojim bogatstvom podrati taj
pothvat. Stoga oni odoe do duda i poalie mu se na progonstvo, rekavi da ga
dopadoe samo zato to su htjeli da njihova domovina ivi prema zakonim a i da se aste
poglavarstva a ne m alobrojni graani: jer su Piero M edici i drugi njegovi sljedbenici,
koji su naviknuti ivjeti u nasilju, na prijevaru pograbili oruje, na prijevaru njih naveli
da ga odloe i na prijevaru ih zatim protjerali iz domovine; i ne bjee im to dosta, nego
se posluie i Bogom da potlae mnoge druge koji pod zadanom vjerom ostadoe u
gradu; i kako su u javnim i svetim obredima i sveanim m olitvama, da Bog bude
sudionikom njihovih izdajstava, mnogi graani zatvoreni i usmreni: a to je uzor
bezbonosti i izopaenosti.1017 A da bi se osvetili, ne znaju kamo bi se s vie nade mogli
obratiti nego tome senatu; on je uvijek bio slobodan i zato bi se m orao smilovati onima
koji su izgubili svoju slobodu. Potiu dakle slobodne ljude protiv nasilnika, pobone
protiv bezbonika; i neka se spomenu kako im je obitelj M edici otela podruje
Lom bardije kad je Cosim o, protiv volje drugih graana, stao na stranu Francesca i
pomogao ga protiv tog senata;1018 i tako, ako ih nee ganuti prevedna stvar, m orale bi
ih ganuti pravedna m rnja i pravedna elja za osvetom.

20.
Ove posljednje rijei dojmie se svega onog senata; i odluie da Bartolom eo
Colione, njihov kapetan, napadne firentinsku dravu.1019 I okupi se vojska to se bre
m oglo; njoj se pridrui Ercule da E sti,1020 kojega posla Borso, markiz od Ferrare. Oni u
prvom napadu, jer Firentinci jo ne bijahu pripravni, spalie trgovite Dovadolu i
1015
1016
1017
1018
1019
otpustili iz
1020

246

Banka Medici je sudjelovala i u mnogim transakcijama u Rimu, u koje je bio uvuen i sam papa.
Tj. kad se Cosimo Medici vratio u Firencu.
Misli na progone koji su nastali 14. rujna 1466.
O Cosimovoj pomoi Sforzi vidjeti Firentinske povijesti, VI, 23.
Bartolomeo Colleoni je u to vrijeme bio smatran jednim od najboljih kondotjera. U ovoj prilici Mleani su ga
slube, da ne bi ispalo da oni kre nedavno sklopljeni mir s Firentincima.
Radi se o buduem vojvodi Ferrare, Ercoleu I dEste, koji je vladao od 1471. do 1505.

poinie dosta tete u okolici.1021 Ali Firentinci, poto protjerae Pierove neprijatelje,
bjehu sklopili novi savez s milanskim vojvodom Galeazzom i kraljem Ferrandom, a za
kapetana unajmili Federiga, grofa od U rbina;1022 i tako, poto bijahu u redu s
prijateljim a, obeshrabrie neprijatelje; jer Ferrando posla svoga prvenca A lfonsa,1023 a
Galeazzo doe osobno, obojica s prikladnom vojskom ; i svi se sastae kod Castracara,
firentinskoga katela smjetenog u podnoju planina to iz Toskane silaze u Rom anju.
Dotle se neprijatelji bjehu povukli prema Im oli; i tako meu tim dvjema vojskama,
prema obiaju onog vremena, dolaae do lakih okraja; a ni jedna ni druga ne napade
niti opsjede neki grad, niti prui neprijatelju priliku da zametne bitku; nego je svatko
ostajao pod svojim atorima i svatko se strano kukaviki ponaao. T o bijae mrsko
Firenci; jer vidje da je pritisnuta ratom u kojem se mnogo troi a m alo se moe
oekivati; i poglavarstva se poalie graanima koje bjehu odredili da budu povjerenici
u tom pothvatu. Oni odgovorie da je svemu tome kriv vojvoda Galeazzo, jer ima
mnogo moi a malo iskustva, i ne zna poduzeti korisne korake a ne vjeruje onima koji
to znaju; i da im je nemogue uiniti ita estito ili korisno dok on prebiva s
vojskom .1024 Stoga Firentinci javie tome vojvodi kako im je dovoljno ugodno i korisno
to im je osobno pritekao u pom o, jer je ve toliki ugled bio sposoban zaplaiti
neprijatelja; ipak oni mnogo vie cijene sigurnost njegovu i njegova poloaja nego
vlastitu udobnost, jer dok ga ouva, oni se nadaju svakom napretku, ali ako ga izgubi,
boje se svake nesree. Stoga misle kako nije dobro da on mnogo vremena izbiva iz
M ilana, jer nije dugo na vlasti i ima mone i sumnjive susjede, tako da bi lako mogao
protiv njega neto splesti onaj tko bi to htio. Stoga mu savjetuju da se vrati u svoju
dravu i ostavi dio vojske za njihovu obranu. Svidje se Galeazzu taj savjet, i ne
razm iljajui dalje vrati se on u M ilan o .1025 Kad ostadoe dakle firentinski kapetani bez
te smetnje, pritisnue jae neprijatelja, da bi pokazali to je bio pravi razlog da su ih
optuili za sporo napredovanje; i tako se sukobie u pravoj bici koja potraja pola dana,
a nijedna strana ne podlee.1026 Ipak u njoj nitko ne pogibe: samo neki konjanici
zadobie rane, te s obje strane neki padoe u zarobljenitvo. Bijae ve stigla zima i doba
kad se vojske obino povlae na stalna boravita; stoga se gospar Bartolom eo zaputi
prema Ravenni, a firentinsko ljudstvo u Toskanu; kraljeve i vojvodine snage se
povukoe u drave svojih gospodara. Ali poto se zbog toga napada ne osjeti nikakav
nemir u Firenci, kako firentinski prognanici obeavahu, a unajm ljeno ljudstvo ne dobi
plau, bijae ponuen mir i on se nakon kratkih pregovora zakljuio.1027 Stoga se
firentinski odmetnici, lieni svake nade, razioe po raznim mjestim a: gospar Dietisalvi
poe u Ferraru, gdje ga prihvati i opskrbi m arkiz B orso; N iccolo Soderini ode u
Ravennu, gdje uz malu potporu koju dobi od M leana ostarje i umrije. Smatrahu toga
ovjeka pravednim i sranim, ali u odlukama bijae kolebljiv i spor; stoga je kao
gonfalonijer pravde propustio onu priliku za pobjedu koju je poslije kao obian
graanin traio a nije mu se pruila.
1021 10. svibnja 1467. Colleoni je preao rijeku Pad, a u studenom je doao u Dovadolu kod Imole.
1022 Savez je sklopljen u Rimu, 4. sijenja 1467.
1023 Alfons, vojvoda Kalabrije, a kasnije kralj Napulja Alfons II (1494-1495), oenjen Ippolitom Sforza.
1024 Galeazzo je s obzirom na svoj rang bio imenovan vrhovnim zapovjednikom, iako je mnogo sposobniji od
njega bio potinjeni Federigo da Montefeltro.
i 2 J 2 1 . srpnja 1467. Galeazzo je bio pozvan u Firencu, a u njegovoj odsutnosti je Montefeltro napao Colleonija.
Firentinci su uspjeli nagovoriti Galeazza da se vrati u Lombardiju zbog prijetnji Amedea IX Savojskog, koji je u listopadu
1467. sklopio savez s Venecijom.
i 2 6 Bjj-kg koci Molinelle, 23. srpnja 1467. Machiavelli minimizira i ovu bitku, dok Muratori i Sismondi navode
da su gubici bili teki i da su obje strane izgubile vie od 1000 vojnika.
1027
Papa Pavao II (Pietro Barbo) nametnuo je mir svojom bulom od 2. veljae 1468, prijetei ekskomunikacijom
onima koji ne pristanu. Mir je konano sklopljen u Firenci 26. svibnja.

247

2 1 . Kada nastupi mir, graani koji nadjaae u Firenci miljahu da nisu pobijedili
ako ne nanesu svaku nepravdu ne samo neprijateljim a nego i sumnjivima u njihovoj
stranci, pa uznastojae oko Barda Altovitija, koji bijae gonfalonijer pravde, da se opet
mnogi graani lie asti, a mnogi drugi grada.1028 T o njima povea mo, a drugima
strah; i tu mo su tako bezobzirno koristili, te se inilo da su im srea i Bog dali taj grad
kao plijen. M alo je tih stvari bilo poznato Pieru, a i to mu je bilo poznato nije mogao
sprijeiti zbog bolesti; jer bijae tako uzet da se m ogao samo jezikom posluiti. I mogao
ih je samo opom injati i m oliti da uljueno ive i uivaju radije spaenu nego unitenu
domovinu. Pa da bi razveselio grad, odlui velianstveno proslaviti svadbu svog sina
Lorenza kojega je oenio Clariceom , roenom u kui O rsini;1029 i ta svadba se
proslavila uz raskone priredbe i svako drugo velianstvo koje se ite za takva ovjeka;
tu je nekoliko dana proteklo u novim plesnim priredbama, gozbama i starinskim
predstavama. Tom e se dodadoe, da bi se pokazala veliina kue M edici i drave, dva
vojnika prizora: jedan izvedoe konjanici, te se prikaza bitka u p o lju ;1030 drugi pokaza
zauzee jednog grada; sve to bijae izvedeno s najveim moguim redom i vrsnoom.

2 2 . Dok se to na taj nain zbivalo u Firenci, ostatak Italije ivljae m irno, ali u
velikom strahu od Turina koji je u pothvatima i dalje pobjeivao krane i zauzeo
N egropont na veliku sramotu i tetu kranskom e im enu.1031 Umrije u to doba Borso,
markiz od Ferrare,1032 i naslijedi ga njegov brat Ercule. Umrije Gism ondo od Rimin ija,1033 vjeni neprijatelj Crkve, a nasljednikom njegove drave ostade Ruberto, njegov
vanbrani sin, koji poslije bijae ponajvrsniji meu talijanskim vojskovoam a u
ratu.1034 Umrije papa Pavao, i nasljednikom mu proglasie Siksta IV, koji se prije zvao
Francesco od Savone, ovjek vrlo niska i prosta p od rijetla;1035 ali zbog svojih vrlina
bijae postao generalom reda Svetog Franje, a poslije kardinalom. Bijae taj prvosvee
nik prvi koji poe pokazivati koliko moe jedan papa, te kako se mnoge stvari, koje se
dotad nazivahu grijesima, mogu sakriti ispod prvosveenike vlasti. U njegovoj obitelji
bijahu Pietro i Girolam o, i svatko miljae da su njegovi sinovi;1036 nije ih ak ni
prikrivao pod drugim estitijim imenima. Piero bijae fratar, pa njega dovede do
dostojanstva kardinala, u upi sv. Siksta; Girolam u dade grad Forli, otevi ga Antoniju
O rdelaffiju kojega preci dugo bijahu vladari toga grada. Zbog takvih postupaka
smatrahu ga astoljubivijim od talijanskih vladara, i svatko ga kuae pridobiti za
prijatelja; i zbog toga milanski vojvoda dade Girolam u za enu svoju vanbranu ker
Caterinu,1037 a za njezin miraz grad Imolu koji ote Taddeu Alidosiju. Izmeu toga
vojvode i kralja Ferranda sklopi se nova rodbinska veza, jer se Elisabella,1038 ki
kraljeva prvenca Alfonsa, udade za Giovan Galeazza, prvog vojvodina sina.
jj ja se nekj gra<janj! upozore, a to znai da se proglase nepodobnima, a drugi da se poalju u progonstvo.
1029 Clarice je bila neakinja utjecajnog kardinala Napoleona Orsinija. Vjenanje je odrano 4. lipnja 1469.
i30 Qva fingjrana bitka je posluila Agnolu Polizianu kao motiv za jednu herojsku poemu, L a Giostra, koja je
ostala nezavrena zbog smrti Giuliana Medicija u zavjeri Pazzijevih.
1031 Negropont je pao 11. lipnja 1470.
1032 Borso je umro 20. kolovoza 1471.
1033 Sigismondo Pandolfo Malatesta, koji je umro 9. listopada 1468.
1034 Roberto Malatesta je bio sin Sigismonda i Vannette Toschi, a papa Nikola V ga je proglasio zakonitim sinom
1450. god.
1035 Pavao II je umro 26. srpnja 1471, a Francesco della Rovere (sin ribara iz Celle kod Savone) bio je izabran 9.
kolovoza. Njegov neak Giovanni, knez Senigaglie i prefekt Rima oenio se kerkom Federiga Montefeltra, tako da je
njegov sin Francesco Maria naslijedio urbinsko vojvodstvo. O Sikstu IV vidjeti: Vladar, XI.
103S U stvari, bili su sinovi njegove sestre Bianke della Rovere i Paola Riarija.
1037 Girolamo Riario se oenio Caterinom Sforza, o kojoj e biti rije u VIII knjizi.
1038 Isabella Aragonska, ki Alfonsa II i Ijjpolite Sforza.
1028

248

2 3. ivjelo se dakle u Italiji prilino spokojno, i glavna briga tim vladarima bijae
da paze jedni na druge, te da se enidbama, novim prijateljstvim a i savezima jedni od
drugih osiguravaju. Ipak, usred tolikoga mira, Firenci u njezini graani zadavali silne
jade, a Piero se ne mogae oduprijeti njihovoj hlepnji jer ga spreavae bolest. Ipak, da
olaka svoju savjest i da vidi moe li ih nagnati da se posrame, zovnu ih sve k sebi i
ovako im ree: Ne bih nikada povjerovao da moe doi vrijeme kad e me postupci i
ponaanje prijatelja natjerati da ponem voljeti i eljeti neprijatelje, a um jesto pobjede
poraz; jer sam mislio da sam u drutvu ljudi koji u svojoj lakom osti imaju neku granicu
ili mjeru, te da im je dovoljno da spokojni i aeni ive u domovini, osvetivi se jo
svojim neprijateljim a. Ali sada spoznah koliko sam se silno prevario, kao ovjek koji
malo poznavae prirodnu pohlepu svih ljudi, a najm anje vau: jer vama nije dovoljno
to ste u ovolikom gradu vladari i to vas m alo ima one asti, dostojanstva i koristi
kojim a se nekada znahu diiti mnogi graani; nije vam dosta to ste izmeu sebe
podijelili dobra svojih neprijatelja; nije vam dosta to moete sve druge pritisnuti
javnim teretim a, dok vi, lieni njih, uivate sve javne pogodnosti; nego svakome
nanosite svakovrsne nepravde. Otim ate imovinu blinjega svoga, prodajete pravdu,
izbjegavate graanske presude, tlaite miroljubive ljude, uzdiete drznike. Ne vjerujem
da u cijeloj Italiji ima toliko primjera nasilja i lakom osti koliko ih ima u ovom gradu. Je
li nam dakle ova naa domovina dala ivot da ga mi njoj oduzmemo? Je li nam donijela
pobjedu da je unitimo? asti li nas zato da je osram otim o? Ja vam obeavam, tako mi
vjere koja se zadaje i prima meu dobrim ljudima, da u, ako se nastavite ponaati tako
da se moram kajati to sam pobijedio, takoer postupiti tako da ete se vi pokajati to
se zlorabili pobjedu. Odgovorie ti graani kako je dolikovalo vremenu i mjestu; pa
ipak se ne ustegnue od svojih opakih djela. Stoga Piero uredi da gospar Agnolo
Acciaiuoli potajno doe u Cafaggiuolo, te s njim dugo raspravljae o stanju u gradu; i
nimalo se ne sumnja kako bi, da ga nije smrt pom ela,1039 sve izbjeglice vratio u
domovinu, samo da suzbije otim aine u gradu. Ali se tim njegovim nadasve asnim
nakanam a usprotivila smrt; jer, srvan tjelesnom boleu i duevnim tjeskobam a, umrije
u dobi od pedeset tri godine. Njegovu vrlinu i dobrotu ne mogae mu domovina u
cijelosti spoznati, jer ga je gotovo do konca ivota pratio otac Cosim o, i jer je ono malo
godina to ga nadivje proveo u graanskim sukobima i bolesti. Pokopae Piera u
hramu Svetog Lovre,1040 pokraj oca; i njegov sprovod se obavio uz rasko kakvu takav
graanin zasluivae. Ostadoe za njim dva sina, Lorenzo i Giuliano, koji u svakome
probudie nadu da e biti vrlo korisni republici, ali se ipak svatko plaio zbog njihove
m ladosti.1041
2 4 . Bijae u Firenci meu prvim graanima u vladi, a vrlo nadmoan drugima,
gospar Tom m aso Soderini, koji po razboritosti i ugledu ne bijae poznat samo u Firenci
nego i kod svih vladara u Italiji. Njega poslije Pierove smrti sluae cio grad; i mnogi ga
graani posjeivahu kod kue, kao poglavara grada, i mnogi mu vladari pisahu. Ali on
bijae mudar i izvrsno poznavae svoju sudbinu i sudbinu svoje kue, pa ne odgovarae
na vladarska pisma, a graanima napominjae da se ne smije pohoditi njegova kua
nego kua M edicija. Pa da bi na djelu pokazao to savjetovae, skupi sve prvake iz
plemikih obitelji u samostanu Santo Antonio, gdje jo zovnu Lorenza i Giuliana
M edici; i ondje u dugom i ozbiljnom govoru izloi stanje grada, stanje Italije i
i39 pjer0 Medici je umro 2. prosinca 1469.
1040 Crkva San Lorenzo, u ijoj kripti su sahranjeni i Giuliano, vojvoda Nemoursa, i Lorenzo, urbinski vojvoda.
1041 Lorenzo je tada imao dvadeset, a Giuliano esnaest godina.

249

raspoloenje njezinih vladara; i zakljui kako je nuno, ako ele da se u Firenci ivi
slono i mirno, u spokojnosti od unutranjih rascjepa i vanjskih ratova, potivati te
mladie i podravati ugled te kue: jer se ljudi nikada ne ale kad rade ono to su navikli
raditi,1042 dok se novosti onako brzo zaputaju kako se brzo prihvaaju; i uvijek je lake
odrati mo koja je svojom dugotrajnou ugasila zavist, nego uzdii novu koja se zbog
tisuu razloga lako moe zatrti. Poslije Tom m asa progovori Lorenzo; i premda bijae
mlad, govorae tako umno i umjereno, da u svakome probudi nadu da je ono to poslije
i postade. I prije nego to napustie to m jesto, graani se zaklee da e ih uzeti za sinove,
a oni njih za oeve. Ostavi dakle pri tome zakljuku, astili su Lorenza i Giuliana kao
vladare drave; a oni ne odstupahu od savjeta gospara Tom m asa.1043

2 5 . I poto se ivjelo prilino mirno iznutra i izvana, jer ne bijae rata koji bi
pomutio opi mir, die se neoekivana buna koja bjee kao neko znamenje buduih
nevolja. Meu obiteljim a koje propadoe sa strankom gospara Luke Pittija bijae i
obitelj N ardi; jer Salvestra i brau, prvake te obitelji, poslae najprije u izgnanstvo, a
poslije ih, u ratu to ga povede Bartolom eo Colioni, proglasie odmetnicima. Meu
njim a bijae Bernardo, Salvestrov brat, nagao i sran m ladi.1044 Ne mogavi on zbog
siromatva podnositi progonstvo, i ne vidjevi zbog sklopljena mira nikakva naina da
se vrati, odlui pokuati neto ime bi dao povoda za novi rat: jer mnogo puta slabaan
poetak urodi snanim posljedicama, budui da su ljudi spremniji slijediti zapoetu
stvar nego zapoeti je. Imae Bernardo mnogo znanaca u Pratu, i jo vie u okolici
Pistoje, a najvie u obitelji Palandra koja, premda seljaka, obilovae ljudima koji,
poput drugih Pistojanaca, bijahu naoruani i hrabri.1045 Z nao je kako su nezadovoljni,
jer su ih u onim neprijateljstvim a firentinska poglavarstva zlostavljala. Poznavao je
osim toga raspoloenje stanovnika Prata, i kako miljahu da se njim a oholo i pohlepno
vlada; i znao je da je svakome omrzla vlada. Zbog svega toga on se ponada da moe
zapaliti poar u Toskani, ako pobuni Prato, pa e mnogi priskoiti da ga podjare i nee
biti dovoljno onih koji ga htjednu ugasiti. Priopi on tu svoju misao gosparu Dietisalviju; i upita ga kojoj se pomoi od vladara moe nadati uz njegovo posredovanje, ako
mu uspije zauzeti Prato. Gosparu Dietisalviju se uini da je taj pothvat vrlo opasan i
uspjeh gotovo nemogu; ipak, videi da moe uz tuu pogibelj iznova okuati sreu,
savjetova mu da tako uradi, obeavajui vrlo jam anu pom o iz Bologne i Ferrare ako
uzmogne zadrati i braniti Prato bar petnaest dana. Ispunivi se dakle veselom nadom
zbog tog obeanja, Bernardo potajno ode u Prato; i kada nekima priopi naum, nae ih
vrlo spremnima. Isto raspoloenje i volju nae u obitelji Palandra; i dogovorivi se o
vremenu i nainu, Bernardo o svemu izvijesti gospara Dietisalvija.

26. Bijae naelnik Prata u ime firentinskog naroda Cesare Petrucci. Imaju takvi
upravitelji gradova obiaj drati kljueve vrata uza se; i kad god ih netko iz grada,
osobito u mirno doba, zapita da nou izae ili ue u grad, oni mu ih daju. Bernardo
1042 Usp.: Vladar, II, i Rasprave o prvoj d ekad i Tita Livija, III, 5.
1043 U obradi ovih dogaaja Machiavelli se slui biografijom Lorenza N. Valorija, Vita di Lorenzo i neobjavlje
nim rukopisom Giovannija di Carla (Libri d e tem poribus suis). G. M. Anselmi navodi i mogunost da se Machiavelli za
obradu VII knjige koristio neobjavljenim dnevnicima A. Rinuccinija (Riccordi storici) i anonimnim rukopisom pod
naslovom D iario istorico di quello c h e seguito nella citta di Firenze, com inciando ii 1435 a tutto U 1522.
1044 Bernardo je bio sin Andrea Nardija, koji je 1446. bio gonfalonijer pravde, a 1466. je prognan iz grada.
1045 O dogaajima u Pistoji i njihovoj historijskoj pozadini Machiavelli je napisao kratki spis Ragguaglio delle
co se fatte dalla R epu bblica Fiorentina per quietare le parti in Pistoia.

250

poznavae taj obiaj, pa se u svanue, zajedno s Palandrama i sa stotinjak naoruanih,

primae vratima koja gledaju prema Pistoji; naoruae se i unutra oni koji su znali to se
sprema; a jedan od njih zapita u naelnika kljueve, pravei se da ih pita netko iz grada
da ue.1046 Naelnik ne mogae posumnjati u takav sluaj, pa posla slugu s kljuevima:
njemu ih otee urotnici im se malo udaljio od palae; i kad se otvorie vrata, ue
Bernardo sa svojim orunicima; i kad se sastae, podijelie se na dva dijela; jedan dio,
pod vodstvom Salvestra Pratesea, osvoji tvravu; drugi, zajedno s Bernardom, zauze
palau; a Cesarea sa svom njegovom obitelji predadoe nekima od svojih na uvanje.
Poslije digoe uzbunu, te iahu po gradu izvikujui ime slobode. Ve bjee svanuo dan,
pa na tu uzbunu mnogi puani dojurie na trg; i kad saznae da su tvrava i palaa
zauzeti, a naelnik sa svojima zarobljen, uahu se kako se taj dogaaj mogao zbiti.
Osm orica graana koji u tome gradu zauzimaju najvii poloaj sastadoe se u svojoj
palai da vijeaju to im je initi. Ali Bernardo i njegovi, poto neko vrijeme obilaahu
gradom i vidjee da ih nitko ne slijedi, kad doznae da su se Osm orica sastala, poe on k
njim a; i ispria im kako je razlog njegova pothvata elja da njihovu i svoju domovinu
oslobodi ropstva; i kolika e biti njihova slava ako zgrabe oruje i pridrue mu se u
tome slavnom pothvatu u kojem e stei trajan mir i vjean dobar glas. Podsjeti ih na
njihovu nekadanju slobodu i sadanje stanje; pokaza im jam anu pom o, ako se
htjednu samo nekoliko dana opirati onim snagama to ih Firentinci uzmognu skupiti;
ustvrdi da u Firenci ima uhode koje e se javiti im uju da mu se taj grad pridruio. Te
rijei ne ganue O sm oricu; i odgovorie mu da ne znaju ivi li Firenca slobodna ili
porobljena, jer se to od njih ne ite da razumiju; ali da znaju dobro kako oni nikada ne
poeljee druge slobode osim sluenja onim poglavarstvima koja upravljahu Firencom ;
a ona im nikada ne nanesoe takve nepravde da bi morali protiv njih dignuti oruje.
Stoga mu svjetovahu da pusti naelnika na slobodu i da grad napuste njegovi ljudi; i da
se urno izvue iz opasnosti u koju se nerazumno uvalio. Ne uplai se Bernardo zbog tih
rijei; nego odlui vidjeti hoe li strah pokrenuti stanovnike Prata kad ih molbe ne
pokrenue: pa da ih uplai, nakani ubiti Cesarea; i izvukavi ga iz tam nice, zapovjedi da
ga objese o prozor palae. Bijae Cesare ve blizu prozora, s konopcem oko vrata, kad
vidje Bernarda koji zahtijevae njegovu smrt. I obrativi mu se ree: Bernardo, ti me
tjera u smrt, mislei da e te poslije slijediti stanovnici Prata: a postii e protivno; jer
je toliko tovanje to ga ovaj narod iskazuje namjesnicima koje im alje narod Firence te
e se u njemu, kad vidi koju si mi nepravdu uinio, zaeti tolika mrnja protiv tebe da e
ti donijeti propast. Stoga ne moe m oja smrt biti uzrok tvoje pobjede nego moj ivot: jer
ako im ja zapovjedim ono to ti poeli, lake e mene nego tebe posluati; i kad ja
budem izvravao tvoje naredbe, postii e svoju svrhu. - Uini se Bernardu, koji
nemae velika izbora, da je taj savjet dobar; i zapovjedi mu da izae na balkon to gleda
na trg i naredi narodu da ga poslua. I kada to Cesare uini, vratie ga u tam nicu.1047

27.
Bijae se ve otkrila slabost urotnika; i mnogi se Firentinci to stanovahu u
gradu sastadoe, a meu njima bjee gospar Giorgio Ginori, vitez od R od a.1048 On prvi
potee oruje protiv njih; i napade Bernarda koji je obilazio trg, as molei, as prijetei
1046 Dogaaj u Pratu se zbio 6. travnja 1470.
1047 P. Villari navodi da je ovaj podatak izmislio Machiavelli, jer Cesare nije odrao nikakav govor pod vjealima
i tako dramatino obrnuo situaciju.
1048 Tj. lan reda hospitalaca ili ivanita, tj. reda sv. Ivana Jeruzalemskog. Godine 1309. ovaj red je zauzeo otok
Rodos, a istjerao ih je Sulejman II 1522. Otada se taj viteki red zove red maltekih vitezova, jer im je Karlo V dodijelio
Maltu.

251

ako mu se ne pridrue i ne posluaju ga; i kad navali na njega s mnogima koji se

pridruie Giorgiu, rani ga i svlada. Kad je to uinjeno, lako bijae osloboditi naelnika
i nadjaati ostale, jer kako bijahu m alobrojni i podijeljeni na nekoliko dijelova, gotovo
svi bjehu uhvaeni ili ubijeni. U meuvremenu stie glas o tom e dogaaju u Firencu, i to
0 mnogo veem nego to se zbio, jer se ulo da je zauzet Prato, naelnik s obitelji ubijen,
grad pun neprijatelja; i da je Pistoia pod orujem, a mnogi njezini graani da su u toj
uroti; tako se smjesta ispuni Palaa graanima, jer dooe da se posavjetuju sa
Sinjorijom . Bijae tada u Firenci Ruberto da San Severino, glasoviti ratni vojsko
voa:1049 stoga odluie da u Prato poalju njega s najvie vojske to se moglo skupiti; i
naredie mu da se primakne gradu, da dobro istrai to se desilo, te da poduzme korake
koje mu razbor svjetuje. Bijae Ruberto tek minuo katel Campi, kad ga susrete
Cesareov glasnik koji javi da je Bernardo uhvaen, njegovi drugovi rastjerani ili pobijeni
1 svaka buna uguena. Stoga se on vrati u Firencu; i m alo poslije dovedoe onamo
Bernarda; i kad ga poglavarstvo zapita istinu o pothvatu, pa prosudi da je neuvjerljiva,
on ree da je to uinio zato to htjede, poto bjee odluio radije umrijeti u Firenci nego
ivjeti u progonstvu, da njegovu smrt bar prati neki dogaaj koji se pamti.

2 8 . Poto se gotovo u isti mah rodi i ugui ova buna, vratie se graani svome
svakidanjem nainu ivljenja, mislei kako e bez ikakva obzira uivati u stanju koje su
uspostavili i uvrstili. Stoga se u gradu pojavie zla koja esto znadu nastati u miru; jer
su mladi, razuzdaniji nego obino, troili prekom jerno na odjeu, gozbe i druge sline
razblude, a zbog besposlice su gubili vrijeme i imovinu u igrama i sa enama; i trsili su
se da se pojavljuju u sjajnim haljinam a i da govore mudro i dosjetljivo; i onaj tko je
vjetije bockao druge taj je bio pam etniji i potovaniji. Takve obiaje potaknue dvorani
milanskog vojvode, k o ji'sa enom i cijelim svojim vojvodskim dvorom doe u Firencu
da ispuni, kako ree, neki zavjet;1050 ovdje ga doekae s raskoi s kojom je valjalo
doekati takva vladara i takva prijatelja grada. Tada se vidje neto to se u ono doba jo
ne bjee vidjelo u naem gradu, jer bijae vrijeme korizme, kad crkva zapovijeda da se
posti i ne jede meso, a taj se dvor, ne tujui ni crkvu ni Boga, sav hranio mesom. I kako
se u njegovu ast izvedoe mnoge priredbe, meu kojim a se u hramu Svetoga Duha
prikazalo kako je apostolima udijeljen Duh Sveti, i kako zbog mnogo ognja koji se u
slinim sveanostima pali sav onaj hram izgorje, mnogi su vjerovali da time Bog htjede,
rasrdivi se na nas, pokazati znak svoga gnjeva. Ako dakle taj vojvoda nae Firencu
punu dvorskih ubavosti i obiaja koji su protivni svakoj skladnoj uljuenosti, ostavi
grad jo puniji; stoga dobri graani pomislie da je to nuno obuzdati, pa novim
zakonom odredie granice odijevanju, pogrebima i gozbama.

2 9 . Usred tolikog mira buknu nova i neoekivana pobuna u Toskani. U okolici

Volterre neki njezini graani pronaoe rudnik stipse, pa znajui kolika je od nje korist,
da bi imali nekoga tko e ih pomoi novcem i zatititi mou, udruie se s nekim
firentinskim graanima, te su dijelili dobit koju su izvlaili iz rudnika.1051 U poetku je
1049 Vidjeti: Vladar, XII.
1050 Milanski vojvoda Galeazzo Maria Sforza doao je u Firencu u pratnji svoje ene Bone Savojske 15. oujka
1471. Gorio opisuje tu spektakularnu povorku od dvije tisue vitezova i dvije stotine tovarnih magaraca i petsto parova
lovakih pasa. Vojvoda je na to putovanje potroio 200.000 zlatnih dukata.
1051 Stipsa je bila dragocjena u preradi sukna. Na elu kompanije koja je proizvodila stipsu nalazio se graanin
Siene Benuccio Capacci, a pristupili su joj graani Volterre Paolo Inghirami i Benedetto Riccobaldi. Medici su htjeli
ostvariti monopol na proizvodnju stipse.

252

narod Volterre slabo za to m ario, kao to se esto dogaa u novim pothvatim a; ali kad
je s vremenom uvidio korist, htio je kasno i uzaludno popraviti ono to bi se rano lako
bilo popravilo. Poelo se to pitanje potezati u vijeima, gdje su tvrdili kako nije dolino
da se bogatstvo naeno na javnom zemljitu pretvara u osobnu korist. Poslae zbog
toga zastupnike u Firencu, i sluaj se prepusti nekim graanima; oni, ili zato to ih je
stranka potkupila, ili zato to prosudie da je tako poteno, izjavie da volteranski
narod ne postupa pravedno kad eli svoje graane liiti njihovih truda i m ara;1052 i da
stoga oni rudnici pripadaju njima a ne narodu; ali bi bilo dolino da svake godine plate
stanovitu svotu novaca, u znak da priznaju njegovo vrhovnitvo. T a j odgovor ne smanji
nego povea uzbunu u V olterri; i ni o emu se drugome nije raspravljalo ne samo u
njihovim vijeima nego i vani, po cijelom gradu; puanstvo je zahtijevalo ono to
miljae da mu je oteto, a pojedinci su htjeli zadrati ono to prije bijahu stekli i to su
im poslije Firentinci pravorijekom potvrdili. T ak o u tim svaama pogibe jedan ugledan
graanin toga grada, po imenu Pecorino,1053 a poslije njega mnogi drugi to uza nj
pristadoe, i kue im bjehu opljakane i popaljene; i gonjeni tim istim porivom, jedva se
suzdrae da ne pobiju namjesnike koji ondje bijahu u ime firentinskog naroda.

30.
N akon toga prvog napada odluie, prije iega drugoga, poslati pregovarae u
Firencu; oni objavie lanovima Sinjorije da e grad zadrati u nekadanjoj pokornosti
samo ako budu zadrali i nekadanje uvjete nagodbe. M nogo se raspravljalo o
odgovoru. Gospar Tom m aso Soderini svjetovae da Volterance treba primiti na kakav
god se nain htjednu vratiti, jer miljae kako nije vrijeme da se tako blizu potie
plamen koji bi mogao spaliti nau kuu; jer se bojae papine udi i kraljeve m oi, a ne
pouzdavae se ni u m letako ni u vojvodino prijateljstvo, jer nije znao koliko u jednome
ima vjere a koliko u drugome vrline; i spomenu onu otrcanu izreku: bolje mrav mir
nego debela pobjeda. S druge strane Lorenzo M edici, mislei kako mu se ukazala zgoda
da pokae koliko vrijedi njegov savjet i razboritost, osobito kad ga na to potaknue oni
koji gosparu Tom m asu zaviahu na m oi, odlui krenuti u pohod i orujem kazniti
drskost V olteranaca; jer ako se oni ne pokaraju prim jerom koji e se pamtiti, tvrdio je,
drugi nee oklijevati da bez ikakva potovanja ili straha to isto uine zbog najneznatnijega povoda. Poto se dakle donese odluka o pohodu, Volterancim a odgovorie da ne
mogu zahtijevati potivanje onih uvjeta koje su sami prekrili, i neka se stoga pokore
sudu te Sinjorije ili neka oekuju rat. Kad se dakle Volteranci vratie s tim odgovorom,
poee se spremati za obranu, utvrujui grad i obraajui se svim talijanskim vlada
rima da im alju pom o; i rijetki ih usliae, jer im samo Sijenci i gospodar Piom bina1054
dadoe neku nadu u pom o. S druge strane Firentinci, mislei da im je vano postii
brzu pobjedu, skupie deset tisua pjeaka i dvije tisue konjanika, koji se pod
zapovjednitvom Federiga, gospodara Urbina, pojavie u okolici Volterre i svu je lako
zauzee.1055 Opsjedoe zatim grad koji se mogao osvojiti samo s onoga kraja gdje je
hram Santo Alessandro, jer je smjeten na uzvisini i gotovo sa svih strana odsjeen.
Bijahu Volteranci unajmili oko tisuu plaenika za obranu; oni se nisu pouzdavali da ga
mogu obraniti, videi estoka firentinska osvajanja, pa su bili spori na obranu a vrlo
1052 8. sijenja 1472.
1053 Paolo Inghirami, 26. travnja 1472. Ustanak je bio demokratskog karaktera, kako navodi V. I. Rutenburg u
svojim komentarima.
1054 Iacopo III dAppiano (1405-1441).
1055 1 0. svibnja 1472. unajmljen je Federigo di Montefeltro, koji je ve 20. svibnja zauzeo sve katele na podruju
Volterre. Potom je preao u slubu napuljskog kraja.

spremni na nepravde koje svakog dana zadavahu Volterancim a. Te jadne graane,

dakle, izvana pobjeivahu neprijatelji, a iznutra prijatelji zlostavljahu; stoga, videi da
im nema spasa, poee razmiljati o nagodbi, pa ne naavi boljega naina predadoe se
u ruke povjerenicima. Oni naredie da se otvore vrata, uvedoe glavninu vojske i pooe
do palae u kojoj bijahu njihovi p riori;1056 njima zapovjedie da se vrate kui; i jednog
od njih na putu neki plaenik svue, da ga osramoti. Kako su ljudi spremniji na zlo nego
na dobro,1057 od toga povoda se rodi unitenje i pohara onoga grada; cio su ga dan
pljakali i gulili; nije se pratalo ni enama ni posveenim mjestim a; a plaenici, kako
oni to su ga slabo branili tako oni koji su ga osvojili, liie ga njegova bogatstva.1058
Vijest o toj pobjedi doekae Firentinci s velikim veseljem; i kako sve to bijae Lorenzov
pothvat, stee on veliku slavu. Stoga jedan od njegovih najbliih prijatelja ukori gospara
Tom m asa Soderinija rekavi mu: - to kaete sada kad je Volterra osvojena? - Njemu
gospar Tom m aso odgovori: M eni se ini da je izgubljena: jer da ste je primili s mirom,
iz nje biste vukli korist i sigurnost; ali kad je m orate silom drati, u hudim e vam
vremenima stvarati tekoe i nevolje, a u mirnima tete i trokove.

3 1.
U to doba papa, elei drati u pokornosti gradove Crkve, naredi da se
opljaka Spoleto koji se zbog unutranjeg rascjepa bjee odm etnuo; poslije opsjede i
Citta di Castello koji bjee jednako nepokoran. U tome gradu vladae N iccolo Vite lli:1059 odravae on veliko prijateljstvo s Lorenzom M edicijem ; stoga mu ovaj ne
uskrati pom oi, koja ne bjee tolika da obrani N iccoloa, ali bijae sasvim dovoljna da
baci prvo sjeme neprijateljstva izmeu Siksta i M edicija; ono malo poslije urodi
najgorim plodovima. I ne bi dugo bilo trebalo ekati da se pokau, da ne uslijedi smrt
Piera, kardinala sv. Sik sta;1060 jer taj kardinal bjee obiao cijelu Italiju, i otiao u
Veneciju i M ilano, pod izlikom da ide poastiti pir Erculea, markiza od Ferrare,1061
iskuavajui sklonosti tih vladara da vidi kako su raspoloeni prema Firentincim a. Ali
umrije po povratku u Rim , ne bez sumnje da ga nisu otrovali M leani, jer se oni bojahu
Sikstove moi kad bi se posluio hrabrou i djelom fratra Piera; jer premda potee od
priprosta roda, a zatim se grubo odgoji meu zidovima nekog samostana, im je stigao
do kardinalske asti, u njemu se javi tolika oholost i tolika slavinost, te mu ne bijae
dosta ne samo kardinalska nego ni prvosveenika ast; jer nije oklijevao proslaviti
gozbu u Rimu koja bi se smatrala izvanrednom za kojega god kralja; za nju je potroio
vie od dvadeset tisua fjorina.1062 Poto dakle Sikst ostade bez ovog pom onika,
nastavi svoje naume s veom sporou. Ipak, poto Firentinci i vojvoda i M leani
obnovie savez,1063 i ostavie u njemu mjesta da uu papa i kralj, Sikst i kralj takoer
sklopie savez, ostavivi mjesta drugim vladarima da u nj mogu ui. I ve se Italija
vidjela razdijeljena na dvije stranke, jer se danomice javljahu stvari koje izazivahu
1056
lipnja 1472. firentinski komisari bili su Bongiovanni Gianfigliazzi i Giacomo Guicciardini.
1057 Usp.: Vladar, XVIII i R asprave o prvoj d ekad i Tita Livija, I, 3. i 9.
1058 Dogovor o predaji Volterre bio je zakljuen 16. lipnja 1472. ali pored toga je 18. lipnja grad podvrgnut
pljaki i razaranju. Taj dogaaj je poznat kao pljakanje Volterre (Sacco di Volterra) i nakon toga je Volterra
ukljuena u sastav Firentinske Republike.
1059 O tome vidjeti: Vladar, X X i Rasprave o prvoj d ek a d i Tita Livija, II, 24. Kardinal Giuliano della Rovere
zauzeo je grad 1. rujna 1474.
1060 Kardinal Pietro Riario, koji je bio i nadbiskup Firence. Umro je 5. sijenja 1474.
1 0 6 ! papa Pavao II dodijelio je titulu markiza od Ferrare Borsou dEste 14. travnja 1471, a ovaj je umro 20.
kolovoza iste godine. Ercole dEste se oenio Eleonorom, keri Ferdinanda Aragonskog.
1062 Banket je bio organiziran u ast Eleonore Aragonske, a o njemu piu Corio, Muradori, Sismondi i S.
Infessura, u: Diaria Rerum Rom anorum (prvo izdanje 1890).
1063 gavez je obnovljen ugovorom u Veneciji, 2. listopada 1474. Cipar je zauzet u lipnju 1474.

254

mrnju izmeu ta dva saveza; kao to se zbilo s otokom Ciprom , za kojim je teio kralj
Ferrando, a M leani ga zauzee;1064 tako su se papa i kralj sve vie povezivali. Dralo se
u to doba da je najvrsniji u oruju Federigo, vladar Urbina, koji mnogo vremena
vojevae za firentinski narod. Odluie stoga kralj i papa pridobiti Federiga, da
neprijateljski savez lie toga vojskovoe; i papa mu dade savjet a kralj ga zamoli da mu
doe u pohode u Napulj. Poslua Federigo, na veliko uenje i negodovanje Firentinaca
koji vjerovahu da e mu se dogoditi to i Iacopu Piccininu. Ali mu se dogodilo suprotno:
jer se Federigo vrati iz N apulja i Rim a s velikim poastim a, postavi vojskovoom
njihova saveza. Ne propustie jo kralj i papa iskuati due vladara u R om anji i
Sijenaca, ne bi li ih pridobili i preko njih jo vie naudili Firentincim a. Kad oni to
doznae, oruahu se svim prikladnim sredstvima protiv njihovih nam jera; i poto
izgubie Federiga od Urbina, unajmie Ruberta od R im in ija;1065 obnovie savez s
Perudincima, i povezae se s gospodarom Faenze. Kao razlog mrnje prema Firentin
cima papa i kralj navoahu kako ele da se raziu s M leanim a i da se pridrue njim a;
jer je papa sudio da Crkva ne moe sauvati svoj ugled, niti grof Girolam o posjede u
Rom anji, ako Firentinci i M leani budu ujedinjeni. S druge strane Firentinci miljahu
kako ih oni ele zavaditi s M leanim a ne zato da se s njim a sprijatelje nego da im lake
nakode: tako se u ovim sumnjama i razliitim raspoloenjim a ivjelo dvije godine prije
nego to nastade ikakav nemir. Ali prvi koji nastade, premda malen, bijae u Toskani.

32.
Z a Bracciom iz Perugie,1066 koji bijae vrlo slavan ratnik, kako vie puta
pokazasm o, ostadoe dva sina: Oddo i C arlo. Ovaj bijae jo mlad, a onoga drugoga
ubie ljudi iz doline Lam one, kako prije navedosm o;1067 ali Carla, kada doraste do
vojnike dobi, primie M leani meu vojskovoe svoje republike, zbog uspomene na
oca i zbog nade koju u nj polagahu. Bjee u to vrijeme doao kraj njegovu najm u; i on
ne htjede da mu ga tada onaj senat potvrdi; nego odlui vidjeti moe li se, sa svojim
imenom i oevom slavom, vratiti u svoje posjede kod Perugie. N a to M leani lako
pristadoe, jer su u prom jenam a stvari uvijek znali proiriti svoju vlast. Stoga Carlo
stie u T o sk an u ;1068 i videi da e mu teko biti s Perugiom, jer ona bijae u savezu s
Firentincim a, a elei da taj njegov pohod urodi neim dostojnim spom injanja, napade
Sijence, tvrdei da su mu oni dunici za usluge koje im je u poslovima te republike
pruio njegov otac, i da se zato eli nam iriti; i napade ih s tolikom estinom da im
gotovo cijelo podruje poremeti. Ovi graani uvijek lako povjeruju zlo o Firentincima,
pa videi takvu navalu, pomislie da je sve to uinjeno s njihovim pristankom ; te se silno
poalie papi i kralju. Poslae jo izaslanike u Firencu; oni se potuie na toliku
nepravdu i spretno pokazae kako ih C arlo ne bi bio mogao napasti s onolikom
sigurnou da mu netko nije pomogao. N ato Firentinci navedoe isprike, tvrdei kako
su spremni sve uiniti da se C arlo suzdri od napada;1069 te kako izaslanici htjedoe,
tako oni Carlu zapovjedie da odustane od napada na Sijence. Carlo se zbog toga
potui, dokazujui kako su Firentinci, to mu ne pomogoe, liili sebe velikog dobitka a
njega liili velike slave; jer im za kratko vrijeme obeavae zaposjednue onoga grada:
1064 Ciprom je vladala porodica Lusignano od 1191. ali nije imala vie nasljednika, pa je na Cipar pretendirao
napuljski kralj koji je ve u svojoj tituli imao naslov kralja Cipra i Jeruzalema. Godine 1489. kraljica Cipra Caterina
Cornaro, udovica posljednjeg Lusignana, prepustila je otok Veneciji. Godine 1571. osvojili su ga Turci.
1065 Roberto Malatesta.
1066 Braccj0 da Montone, zvani Fortebraccio. Vidjeti Firentinske povijesti, I, 38.
1067 Vidjeti Firentinske povijesti, IV, 13.
10,58 U ljeto 1474.
1069 Usp. Rasprave o prvoj d ekad i Tita Livija, II, 25.

255

toliko kukaviluka bjee naao u njemu, a toliko malo spremnosti za obranu. Otie
Carlo, dakle, i vrati se u uobiajenu mletaku slubu; a Sijenci, iako se uz pomo
Firentinaca izvukoe iz tolikih nevolja, ipak ostae puni mrnje prema njim a, jer im se
inilo da nemaju nikakvih obveza prema onima koji su ih oslobodili zla to su ga prije
sami prouzroili.1070
3 3 . D ok su se ti dogaaji izmeu kralja i pape te u Toskani zbivali kako je
naprijed ispriano, zbi se u Lom bardiji sluaj vee vanosti i bjee znamenje veih zala.
Prve gradske mladie u M ilanu pouavae latinskom jeziku Cola M ontano, uen i
astoljubiv ovjek.1071 Bilo zato to je mrzio vojvodin ivot i navike, ili ga je pak koji
drugi razlog tjerao, on u svim svojim predavanjima klevetae ivot pod vladarom koji
nije dobar, nazivajui slavnima i sretnima one ljude kojim a priroda i srea udijelie da
se rode i ive u nekoj republici; dokazivae kako se svi slavni ljudi odgojie u
republikama a ne pod vladarim a; jer one odgajaju vrle ljude, a ovi ih gue, one imaju
korist od tue vrline, a ovi je se boje. S njim najprisniji bijahu mladii Giovannandrea
Lam pognano, Carlo Visconti i Girolam o Olgiato. S njim a raspravljae mnogo puta o
vrlo opakoj naravi vladara, o nesrei onih kojim a on vlada; i stee toliko povjerenje u
srcu i dui tih mladia, te ih navede da se zakunu kako e, kad im to dob omogui,
osloboditi svoju domovinu od tiranije toga vladara. Poto dakle ti mladii bijahu puni
te elje, koja je s godinama sve vie rasla, vojvodine navike i postupci, a ponajvie
pojedinane nepravde nanesene njim a, pourie ih da je ostvare. Bijae Galeazzo
pohotan i okrutan, a zbog estih primjera tih dviju opaina postade vrlo omraen; jer
mu ne bijae dovoljno upropatavati plemkinje, nego jo uivae da to obznanjuje; i ne
bijae zadovoljan to tjera u smrt ljude, ako ih na kakav okrutan nain ne bi umorio.
Pratila ga je jo sramota da je umorio vlastitu m ajku; jer kako mu se inilo da nije
vladar dok je ona nazona, tako se prema njoj ponaao, te se ona poelje povui na svoj
miraz u Crem oni; na tom putovanju ona obolje i umrije: stoga mnogi pomislie da ju je
sin otjerao u sm rt.1072 Bijae taj vojvoda preko ena obeastio C arla i Girolam a, a
Giovannandrei nije htio prepustiti posjed opatije u M iram ondu, koju prvosveenik
bjee dodijelio jednom njegovu roaku. Ove privatne nepravde pojaae u tim mladi
im a elju da, osveujui se za njih, oslobode domovinu od tolikih zala; nadahu se, ako
im poe za rukom te ga ubiju, da e uz njih pristati ne samo mnogi plemii nego i sav
narod. Odluivi se dakle na taj pothvat, esto se sastajahu; zbog starog druenja nitko
se tome nije udio: stalno razgovarahu o tom e, pa da bi bili to odluniji na djelu,
udarahu jedan drugoga po bokovim a i prsima koricam a maeva koje odredie za taj
in. Raspravljahu o vremenu i mjestu: u katelu im se inilo da nije sigurno; u lovu,
nepouzdano i pogibeljno; u vrijeme kad onaj iae u etnju gradom, teko i neizvedljivo; na gozbama, sumnjivo. Stoga odluie da ga smaknu na nekoj sveanosti i javnoj
proslavi, gdje su bili sigurni da e on doi, a oni pod raznim izlikama mogu ondje
okupiti svoje prijatelje. Zakljuie jo, ako kojega od njih na kakav god nain dvorani
zadre, da ga drugi uz pomo m aa i oruanih neprijatelja m oraju ubiti.
3 4 . T ekla je godina 1 4 7 6 , i bliio se blagdan Kristova roenja; i kako na dan
Svetog Stjepana vladar obiavae u velikoj raskoi pohoditi hram toga muenika,
1070 Federigo da Montefeltro je u rujnu 1474. poslao u pomo Sijencima svog sina Antonija.
1071 Pjravim imenom Niccolo Capponi di Gaggio della Montagna (kod Bologne). Vidjeti Rasprave o prvoj d ekadi
Tita Livija, III, 6.
1072 Bianca Visconti je umrla u Cremoni, 1468. god. Pretpostavlja se da je bila otrovana.

256

odluie da to bude m jesto i vrijeme prikladno za izvrenje njihova nauma. Poto dakle
osvanu jutro toga blagdana,1073 naoruae neke od svojih najvjernijih prijatelja i slugu,
rekavi da ele poi u pom o Giovannandrei koji protiv volje nekih svojih takm aca
htijae provesti vodovod do svojih posjeda; i njih tako naoruane odvedoe u hram,
navodei da se ele oprostiti od vladara prije nego to krenu. Zovnue na to mjesto, pod
raznim izlikama, jo mnogo svojih prijatelja i znanaca, nadajui se da e im se nakon
svrenog ina svatko pridruiti u ostatku njihova pothvata. A bijae im nam jera, kad
ubiju vladara, udruiti se s naoruanima i otii u onaj dio grada gdje vjerovahu da e
najlake pobuniti puk i naoruati ga protiv vojvotkinje1074 i vlastodraca. I miljahu da
e ih narod lako slijediti, zbog gladi koja ga je m orila, jer im namjeravahu dati da
oplijene kue Cecca Simonette, Giovannija B ottija i Francesca Lucanija, vlastodraca, i
tako sebe osigurati, a narodu vratiti slobodu. Poto skovae tu osnovu i uvrstie se u
nakani da je izvre, Giovannandrea i ostali poranie u hram; zajedno sluahu misu; i
kad je ue, Giovannandrea se okrenu kipu Svetog Am brozija i ree: O zatitnie ovog
naega grada, ti zna nau nakanu i svrhu radi koje se elimo izvrgnuti tolikim
opasnostim a: budi naklonjen ovom naem pothvatu; i pokai, zagovarajui pravdu, da
ti je nepravda mrska. Vojvodi se s druge strane, prije polaska u hram, ukazae mnogi
znaci njegove budue smrti: jer kada doe dan, on navue oklop, kako esto obiavae,
ali ga odmah zatim svue, kao da mu smeta izgledu ili tijelu; htjede sluati misu u
katelu, a doznade da je njegov kapelan otiao u hram Svetog Stjepana sa svom
opremom iz kapele; htjede da umjesto njega biskup iz C om a1075 govori misu, a ovaj
navede neke opravdane zapreke:1076 tako, gotovo u nudi, odlui poi u hram ; i prije
naredi da mu dovedu sinove Giovangaleazza i Erm esa, te ih mnogo puta zagrli i poljubi,
i inilo se kao da se od njih ne moe rastati; ipak naposljetku, odluivi poi, izae iz
katela, te stade izmeu poslanika iz Ferrare i M antove i poe u hram. Dotle se urotnici,
da izazovu to manju sumnju i da se zatite od prevelike studeni, bjehu sklonili u sobu
nadupnika crkve, svoga prijatelja; a kada ue da vojvoda dolazi, uoe u crkvu: i
Giovannandrea i Girolam o stadoe s desne strane ulaza u hram, a Carlo s lijeve.
Ulaahu ve u hram oni koji idu ispred vojvode; zatim ue on, okruen velikim
mnotvom, kako odgovarae vojvodskoj raskoi u toj sveanosti. Prvi nastupie Lampognano i Girolam o. Flinei da prave mjesta vladaru, oni mu se pribliie, te stisnuvi
kratko i otro oruje koje skrivahu u rukavima, navalie na njega. Lam pognano mu
zadade dvije rane, jednu u trbuh, drugu u grlo; Girolam o ga jo udari u grlo i u prsi.
Carlo Visconti, jer stajae blie vratim a, pa vojvoda proe kraj njega, ne mogae ga
udariti sprijeda, kad ga njegovi drugovi napadoe, nego mu s dva udarca probode lea i
rame. I bijae tih est rana zadano tako brzo i tako naglo, da vojvoda pade na zemlju
gotovo prije nego to itko opazi taj in; a on ne mogae nita drugo uiniti ni rei, nego
u padu samo jedanput zazva u pom o Gospino ime. Kad vojvoda pade na zemlju,
podie se velika buka; isukae se mnogi maevi, te kako u nepredvienim sluajevima
biva, netko bjeae iz hrama, a netko trae prema guvi ne znajui nita pouzdano to
se i zato se dogaa. Ipak oni koji bijahu najblii vojvodi, i koji vidjee kako vojvoda
pogibe i prepoznae ubojice, pojurie za njim a. A od urotnika, Giovannandrea htjede
umaknuti iz crkve, pa ue meu ene, kojih bijae mnogo i koje po obiaju sjeahu na
1073 Galeazzo Maria Sforza je ubijen 26. prosinca 1476. god.
1074 Vojvotkinja je Bona Savojska.
1075 Branda di Castiglione (1466-1487).
1076 P. Verri u svom djelu Storia di M ilano, XVIII, navodi loe predznake: dok je vojvoda boravio u Abiategrassu
pojavila se kometa; u njegovoj sobi u Milanu izbio je poar, a na povratku iz Abiategrassa tri gavrana zagraktala su mu
iznad glave. Ovakvo praznovjerje bilo je uobiajeno u doba renesanse.
17

N . M achiav elli: IZ A B R A N O D JE L O II

257

zemlji, i zaplete se i zape meu njihovim haljinam a, te ga jedan crnac, vojvodin

konjuar, stie i ubi. I Carla ubie oni koji se naoe oko njega. Ali Girolam o Olgiato,
kada kroz mnotvo svijeta izae iz crkve, videi da su mu drugovi poginuli, ne znade
kamo bi pobjegao pa poe kui; tu ga ne prihvatie ni otac ni braa. Samo se m ajka
smilova na sina i preporui ga nekom sveeniku, starom prijatelju njihove obitelji; on ga
zaodjenu u svoje haljine i odvede ga svojoj kui; ondje ostade dva dana, nadajui'se
svejednako kakvoj buni u M ilanu koja e ga spasiti. A kad se to ne dogodi, bojei se da
ga na tom e mjestu ne otkriju, htjede neprepoznat pobjei; ali ga prepoznae, te dospjede
pred sud pravde gdje prokaza kako je tekla urota. Imae G irolam o dvadeset tri godine; i
bijae jednako hrabar u smrti kao u djelu; jer kad se nae gol pred krvnikom, koji
drae u ruci no da ga probode,1077 ree ove rijei na latinskom jeziku, jer bijae uen:
- Mors acerba, fama perpetua, stabit vetus memoria facti. 1078 - Ovi nesretni mladii
potajno pripremie i junaki izvrie taj pothvat; i propadoe kad ih ne obranie niti im
se pridruie oni od kojih se nadahu da e im se pridruiti i da e ih obraniti. Neka se
stoga vladari ue tako ivjeti i tako stjecati potovanje i ljubav, da se nitko ne ponada
kako e se spasiti ako ih ubije; a oni drugi neka spoznaju koliko je varljiva misao koja
nas navodi da se previe pouzdavamo kako e te mnotvo, premda je nezadovoljno,
slijediti i pratiti u tvojim nevoljam a.1079 Od toga se dogaaja prepade sva Italija; ali jo
mnogo vie od onih koji se zbie u Firenci, kratko vrijeme poslije toga; oni naruie mir
koji u Italiji potraja dvanaest godina, kako em o pokazati u iduoj knjizi. Iako e njezin
svretak biti alostan i plaan, ona e imati krvav i strahovit poetak.

Giro}amo Olgiati je bio osuen da mu se ivome odere koa.

1078 B. Corio u svom djelu Storia di M ilano, III, navodi da su. rijei bile: C ollige te, H ieronym e! Stabit vetus
m em oria facti. M ors acerba, fam a perpetua. (Budi vrst, Girolamo! Dugo e trajati uspomena na tvoje djelo. Smrt je
uasna, ali je slava vjena.)
1079 Vidjeti: Vladar, X IX , i Rasprave o prvoj d ekad i Tita Livija, III, 6.
107 7

258

OSMA KNJIGA
1. Budui da poetak ove, osme knjige pada izmeu dviju urota, jedne ve
ispriane, koja se zbila u M ilan u,1080 i druge na redu da se ispripovjedi, k oja se dogodila
u Firenci, bilo bi prikladno, ako se elimo drati naeg obiaja, da raspravljam o o
svojstvima tih urota i o njihovoj vanosti; a to bi se drage volje uinilo kad o tome ve
ne bih bio govorio na drugom m jestu,1081 ili kad bi to bila graa koja se moe na brzinu
prijei. Ali budui da to zahtijeva mnogo razm atranja, a ve je drugdje reeno, preko
toga emo prijei; i maivi se druge grae, rei emo kako je vlast M edicija, poto je
pobijedila sva neprijateljstva koja su je otvoreno napadala, da bi ta kua preuzela svu
upravu nad gradom i istakla se uljuenim ivljenjem od ostalih, trebalo da nadjaa i one
koji su potajno protiv nje radili. Jer, dok su se M edici u jednakosti vlasti i ugleda borili s
nekima od drugih obitelji, mogli su im se graani od jala na njihovu m o otvoreno
opirati, ne bojei se da e ve u poetku svoga neprijateljstva biti zgaeni; jer, poto
poglavarstva postadoe slobodna, nijedna se stranka, osim poslije poraza, nije imala
razloga bojati. Ali poslije pobjede 1 4 6 6 ,1082 tako pristade sva drava uz M edicije, koji
toliku vlast uzee, da je onima koji time bijahu nezadovoljni valjalo ili strpljivo
podnositi takav nain ivljenja, ili, ako ga pak htjedoe sruiti, potajno i urotam a
pokuati da to uine: a one, jer se teko izvode, najee donesu propast onom e tko ih
kuje, a veliinu onome protiv koga su kovane. Stoga gotovo uvijek vladar nekoga
grada, kad se protiv njega skuje urota, ako ne bude ubijen kao vojvoda od M ilana, to
se veoma rijetko dogaa, uzdie se do vee m oi, i esto, ako je bio dobar, postane zao;
jer mu urote svojim primjerom daju razloga da se boji, bojazan da se osigura, osiguranje
da ini nepravde: iz toga se poslije raaju mrnje, i mnogo puta njegova propast. I tako
te urote odmah unite onoga tko ih kuje, a onome protiv koga se kuju u svakom sluaju
s vremenom nakode.

2. Bijae Italija, kako smo prije pokazali, razdijeljena na dva tabora: papa i kralj
na jednoj strani; na drugoj M leani, vojvoda i Firentinci; i premda meu njim a jo ne
1080 [j 2 3 . i 24. poglavlju VII knjige Machiavelli opisuje urotu protiv okrutnog milanskog vojvode Galeazza
Sforze, kojega su ubili Giovanni Andrea Lampognano, Carlo Visconti i Girolamo Olgiato, pod utjecajem svog uitelja
Nicole Montana, koji se u svojim predavanjima estoko obarao na Galeazzovu tiraniju. Urotnici su poginuli, a
oekivana pobuna puka nije izbila. Pouka koju Machiavelli izrie jest: neka vladari naue da ive na nain da budu
potovani i voljeni, tako da nitko ne pomisli da e se nakon njihova ubojstva spasiti, a urotnici koliko je uzaludno
oslanjati se na puk, bez obzira na to koliko on bio nezadovoljan (VII, 34).
1081 O besmislenosti urota Machiavelli je temeljitije pisao u R aspravam a. . III, 6 .
1082 -pe godine je izabrana Sinjorija od Pierovih pristaa, koja je sazvala skuptinu i jo jedanput reformirala
gradsku upravu, tako da su veinu u svim tijelima dobili Pierovi ljudi. Pierovi neprijatelji su prognani iz grada, mueni ili
ubijeni. Perrens navodi pismo Dietisalvija Neronija koji 8 . listopada 1466. prvi put spominje Piera kao gospodara.

17*

259

bjee planuo rat, ipak je svakoga dana bilo novih razloga da plane; a prvosveenik se
poglavito, u kojemu god svome pothvatu, trudio da nakodi firentinskoj dravi. Pa tako
papa, kad umrije pizanski nadbiskup gospar Filippo M edici, protiv volje Sinjorije u
Firenci na stolicu te nadbiskupije posadi Francesca Salviatija, kojega je poznavao kao
neprijatelja obitelji M edici: stoga, kad mu Sinjorija uskrati taj posjed, uslijedie izmeu
pape i nje, u rjeavanju tog spora, nove uvrede.1083 Osim toga, u Rimu je iskazivao goleme
asti obitelji Pazzi, a obitelj M edici je u svakom svojem inu zanemarivao. Tada je obitelj
Pazzi, po bogatstvu i plemstvu, bila sjajnija od svih drugih obitelji u Firen ci:1084
glava jo j je bio gospar Iacopo, kojega je narod, zbog njegova bogatstva i plemstva,
proglasio vitezom. N ije imao djece osim jedne vanbrane keri: im ao je pak mnogo
sinovaca, to se rodie njegovoj brai Pieru i A ntoniju; prvi od njih bijahu Guglielmo,
Francesco, R inato, Giovanni, a zatim Andrea, N iccolo i G aleotto.1085 Cosim o M edici,
videi njihovo bogatstvo i plemstvo, bijae udao svoju unuku Bianku1086 za Guglielma,
nadajui se da e ta svojta jae ujediniti njihove obitelji i ukloniti neprijateljstva i mrnje
to se najee mogu roditi iz sumnje. Ipak, toliko su nae nakane nepostojane i
varljive, stvar se drugaije razvijala: jer onaj tko je svjetovao Lorenza pokazivao mu je
kako je veoma opasno, a njegovoj vlasti protivno, kad se u graana stjeu bogatstva i
poloaji. Z bog toga gosparu Iacopu i njegovim sinovcima ne bijahu udijeljeni oni
stupnjevi asti koji su im, prema drugim graanima, zaslueno pripadali:1087 iz toga se
u obitelji Pazzi rodi prva kivnost a u obitelji M edici prvi strah; i im bi jedno od toga
poraslo, davalo bi drugome razloga da poraste; stoga na Pazzije, u svakom poslu gdje se
stjecahu drugi graani, poglavarstva ne gledahu dobro. A poglavarstvo Osm orice, zbog
nitavna razloga, kad Francesco Pazzi bijae u Rim u, prisili ga da se vrati u Firencu, ne
iskazujui mu ono tovanje koje se prema prvim graanima obino iskazivalo.1088 Z ato
su se Pazzi, posvuda, alili rijeim a uvredljivim i punim ljutnje; time su drugima
poveavali sumnje a sebi nepravde. Bjee se Giovanni Pazzi oenio kerju Giovannija
Buonrom eija, veoma bogata ovjeka, pa njegova imovina poslije smrti, jer nemae
druge djece, spadae njegovoj keri. M eutim C arlo, njegov sinovac, prisvoji dio tih
dobara; pa kada doe do parnice, donese se zakon na temelju kojega ena Giovannija
Pazzija bjee liena oinstva, koje se dosudi C arlu; tu nepravdu Pazzi u cijelosti
pripisae M edicijim a.1089 Zbog toga se Giuliano M edici mnogo puta potuio svom
bratu Lorenzu, govorei mu kako strahuje da e, elei imati previe, sve izgubiti.

3.
Ipak Lorenzo, plah od mladosti i m oi, htjede na sve misliti, i da svatko u
svemu njega prepoznaje. Poto, dakle, Pazzi, kraj tolikoga plemstva i tolikoga bogat
stva, ne mogoe podnositi tolike nepravde, poee razm iljati kako da se osvete. Prvi
1083 injenice su drukije: Sikst IV (1471-1484) htio je imenovati Salviatija nadbiskupom Firence. Lorenzo se
usprotivio i isposlovao imenovanje Rinalda Orsinija, svog urjaka. Godine 1474. Salviati je postavljen za pizanskog
nadbiskupa, ali je Sinjorija otezala s pristankom (tzv. exequator), koji je dan tek 1477.
1084 itava urota Pazzijevih opisana je u R aspravam a. . III, 6.
1085 Giovanni, Guglielmo i Francesco bili su sinovi Antonija, koji je umro 1458. Renato je bio Pierov sin, a ostali,
takoer Pierovi sinovi, nisu imali vaniju ulogu u politikom ivotu Firence.
1086 Lorenzova sestra.
1087 Nije tono: Jacopo je 1472. izabran u Ovlast koja je povela rat protiv Volterre zbog spora oko rudnika
mramora.
1088 Razlog je bio sve prije nego nitavan: Sikst IV je htio kupiti Imolu za svog neaka Girolama Riarija, ali je i
Lorenzo bacio oko na nju i naredio Francescu Pazziju da odbije posuditi papi novac za tu kupnju. Pazzi se poalio papi,
koji je Lorenzu oduzeo titulu depozitara Apostolske komore, to znai papina bankara. Nato je Francesco Pazzi pozvan
u Firencu.
1089 Beatrice Borromeo je bila liena nasljedstva na temelju zakona koji je nametnuo Lorenzo: po njemu je, s
retroaktivnim djelovanjem, nasljedstvo a b intestato pripadalo neacima ako pokojnik nije imao sinova.

260

koji potae ikakva dogovaranja protiv M edicija bijae Francesco. On bijae sraniji i
osjetljiviji nego itko drugi; stoga odlui ili zadobiti ono to mu nedostaje, ili izgubiti ono
to ima. I budui da mu je bila mrska uprava u Firenci, ivio je gotovo uvijek u Rimu,
gdje je, po obiaju firentinskih trgovaca, namaknuo mnogo blaga. I jer bijae prisan
prijatelj grofa G irolam a, esto su se jedan drugome alili na M ed icije:1090 tako oni,
poslije mnogo albi, zakljuie kako je potrebno, ako jedan eli biti spokojan u svojoj
dravi a drugi u svom gradu, prom ijeniti vladu u Firenci: a mislili su da se to ne moe
uiniti ako se Giuliano i Lorenzo ne usmrte. Prosudie da e se papa i kralj lako s tim
sloiti, samo ako im se pokae koliko je stvar jednostavna. Poto se, dakle, uhvatie te
misli, priopie sve Francescu Salviatiju, pizanskom nadbiskupu, koji im se rado
pridrui, jer bijae preuzetan i jer ga malo prije toga uvrijedie M edici. I ispitavi izmeu
sebe to treba initi, odluie, da bi se posao to lake obavio, privoliti za se gospara
Iacopa Pazzija, bez kojega ne vjerovahu da ijedna stvar moe uspjeti. Valjade, dakle, da
Francesco Pazzi u vezi s tim poslom ode u Firencu, a nadbiskup i grof da ostanu u Rimu
kako bi bili s papom kad kucne as da mu to priope. Francesco zatee gospara Iacopa
opreznijeg i tvreg nego to bi oekivao; pa kad to dojavi u Rim , pomislie da je
potreban netko ugledniji da ga pridobije: stoga nadbiskup i grof odluie da se sa svim
tim upozna Giovan Batista da M ontesecco, papin vojskovoa.1091 On je bio veoma
cijenjen u ratu, a obvezan grofu i papi: ipak i on pokaza kako je stvar teka i pogibeljna;
te opasnosti i tekoe nastojae nadbiskup zanijekati, navodei pom o koju e papa i
kralj pruiti tom pothvatu, i k tome mrnju graana Firence protiv M edicija, rodbinu
to je Salviati i Pazzi imaju iza sebe, lakou s kojom e ih ubiti jer po gradu hode bez
pratnje i bez straha, i zatim , kad budu mrtvi, lakou s kojom e prom ijeniti vladu. U te
stvari Giovan Batista nije posvema vjerovao, jer je uo kako mnogi drugi Firentinci
drugaije govore.

4.
Dok su jo trajala ta um ovanja i misli, dogodi se da se gospodar Faenze Carlo
razbolje, tako da se vjerovalo da e um rijeti.1092 Tada se nadbiskupu i grofu uini da im
se pruila prilika poslati Giovana Batistu u Firencu, a odatle u Rom anju, pod izlikom da
zaposjedne neke gradove to ih je gospodar Faenze zauzimao. Stoga grof naredi Giovanu Batisti da razgovara s Lorenzom , da od njega zaite savjet kako se valja
vladati u poslovima Rom anje; a poslije da razgovara s Francescom Pazzijem i da
zajedno nastoje nagovoriti gospara Iacopa Pazzija da se prikloni njihovoj volji. Pa da bi
ga mogao potaknuti pomou papina ugleda, htjedoe da prije polaska razgovara s
pontifeksom ; ovaj uini sve to je najvie m ogao u prilog pothvata.1093 Stigavi, dakle,
Giovan Batista u Firencu, razgovarae s Lorenzom koji ga je vrlo ljudski primio i o
traenim ga pitanjim a mudro i ljubazno svjetovao; stoga mu se Giovan Batista zadivi,
1090 Girolamo Riario je bio neak Francesca della Rovere, alias pape Siksta IV, a titulu grofa je dobio enidbom s
Katerinom, vanbranom keri Galeazza Marije Sforze.
1091 Montesecco je dan prije svog pogubljenja napisao ispovijed, koju je kancelar Bartolomeo Scala, zajedno s
drugim spisima, poslao svim vladarima i kraljevima Evrope da bi ih informirao o dogaajima (Excusatio Florentinorum). Ta je ispovijed (Confessione) prvi put tampana kao prilog djelu Comm entarium Pactianae coniurationis to ga je
napisao Agnolo Poliziano. Machiavelli se koristi Monteseccovom ispovijedi, uz Commentarium, kao i Aktima
Firentinskog sinoda (odgovor na papinu ekskomunikaciju).
1092 Carlo Manfredi, vladar Faenze koja je bila pod protektoratom Firence, brat Galeotta kojem je preoteo
gospodstvo nad gradom i koji je pao kao rtva urote svoje ene (vidjeti 35. poglavlje).
1093 Svom neaku Girolamu Riariju, koji mu je nagovijestio mogunost ubojstva Giuliana i Lorenza te oekivao
papin pristanak, Sikst IV je odgovorio, kako navodi Montesecco: Ti si ivotinja. Ne elim niiju smrt, ve promjenu
vlade. Vidjeti: Giovan Battista da Montesecco, Confessione, objavljena u dodatku knjige Gina Capponija, Storia della
R epubblica di Firenze, Firenze, 1930.

261

jer mu se uini da je naao drugog ovjeka a ne onoga to mu je bio pokazan; i prosudi

da je posvema ovjean, posvema mudar i veliki grofov prijatelj. Ipak je elio razgova
rati s Francescom ; i ne zatekavi ga ondje, jer je bio otiao u Luku, razgovarae s
gosparom Iacopom i nae ga u poetku jako daleko od stvari, ali kad ipak nastavi,
papin ga ugled malo pokrenu; i zato ree Giovanu Batisti da poe u Rom anju i da se
vrati, a da e dotle Francesco biti u Firenci pa e tada potanje raspraviti o toj stvari.
Giovan Batista poe i vrati se; i s Lorenzom M edicijem nastavi himbeni razgovor o
grofovim stvarima; zatim se zblii s gosparom Iacopom i Francescom Pazzijem; i toliko
su uznastojali da je gospar Iacopo pristao na pothvat. Raspravljali su o nainu. Gosparu
Iacopu se inilo da je pothvat neizvodljiv dok su oba brata u Firenci; i zato da se poeka
dok Lorenzo ne ode u Rim , kako se pronio glas da e ii, pa da se onda stvar izvri.
Francescu je bilo drago da Lorenzo bude u Rim u; ipak, ako tamo ne ode, tvrdio je da se
ili na svadbi, ili pri igri, ili u crkvi oba brata mogu zatrti. A to se tie vanjske pom oi,
inilo mu se da papa moe sabrati vojsku za zauzee tvrave M ontone, imajui
pravedan razlog da je preotme grofu C arlu,1094 stoga to je ovaj izazvao ve spomenute
bune u okolici Siene i Perugie. Ipak se zakljuilo samo to da Francesco Pazzi i Giovan
Batista odu u Rim i ondje s grofom i s papom sve uglave. U Rimu se iznova pretresala ta
graa; i naposljetku se zakljuilo, poto je odlueno da se zauzme M ontone, da
Giovanfrancesco da Tolentino, papin najam nik, poe u Rom anju, a gospar Lorenzo da
C astello1095 u svoj kraj; i da svaki od njih, sa svojim zem ljacim a, dri svoje ete
spremnima da izvre to im nadbiskup Salviati i Francesco Pazzi narede; a oni s
Giovanom Batistom da M onteseccom dooe u Firencu gdje se postarae o svemu to
bjee potrebno za izvrenje pothvata; tom pothvatu je kralj Ferrando, preko svoga
poslanika, obeao svaku pom o. Poto nadbiskup i Francesco Pazzi stigoe u Firencu,
privukoe u svoju urotu Iacopa, sina gospara Poggia, mladoga knjievnika, ali astoljubiva i eljna novih stvari;1096 privukoe u nju dva Iacopa Salviatija, od kojih jedan bijae
brat, drugi roak nadbiskupov; pristupie im Bernardo Bandini1097 i N apoleone Franzesi, hrabri mladii i jako privreni obitelji Pazzi. Od stranaca, osim ve spomenutih,
pridruie im se gospar Antonio da V olterra i neki sveenik Stefano, koji je u kui
gospara Iacopa poduavao njegovu ker latinskom e jeziku.1098 Rinato Pazzi, oprezan i
ozbiljan ovjek koji je vrlo dobro znao kakva se zla raaju iz takvih pothvata, ne
pristade na urotu; ak ju je prezreo i prijeio na nain kojim se poteno m ogao posluiti.

5.
Papa je na pizanskom sveuilitu drao R affaella R iarija, unuka grofa G iro
lama, da prouava papinska pism a; jo dok je bio na tom mjestu, papa ga je prom aknuo
na kardinalsku ast.1099 Stoga urotnici namislie dovesti toga kardinala u Firencu, tako
da se njegov dolazak i urota poklope, jer su se u njegovoj obitelji mogli prikriti urotnici
koji su im trebali, a on se m ogao iskoristiti za njezino izvrenje. Stie, dakle, kardinal, i
gospar Iacopo Pazzi prihvati ga u svojoj vili M ontughi blizu Firence. Urotnici su preko
njega eljeli primamiti zajedno Lorenza i Giuliana pa ih, im se to dogodi, ubiti. Stoga
uredie da spreme gozbu za kardinala u svojoj vili u Fiesoleu; tam o Giuliano, ili
1094 Carlo, sin Braccia da Montone, pokuao je osvojiti Perugiu.
1095 Lorenzo Giustini.
1096 Giac0m0; sin povjesniara Poggia Bracciolinija kojega Machiavelli navodi u proslovu ove knjige.
1097 Bernar(Jo, sin Bandina Baroncellija.
1098 Antonio Maffei, apostolski notar i volteranski sveenik. Bio je kivan na Lorenza zbog pokolja u Volterri;
Stefano Bagnone, upnik Montemurla, uitelj Jacopove vanbrane keri.
1099 Raffaello Sansoni, sin jedne od sestara Girolama Riarija, studirao je kanonsko pravo, a promaknut je za
kardinala 10. prosinca 1477.

262

sluajno ili hotice, ne doe; stoga, kad im se izjalovio naum, prosudie da e, ako mu
prirede gozbu u Firenci, obojica na nju m orati doi. I davi takvu zapovijed, u nedjelju
dana 2 6 . m jeseca travnja godine 1 4 7 8 . pozvae ih na tu gozbu. M islei, dakle, da ih
mogu usred gozbe ubiti, urotnici se sastae u subotu obno te odluie o svemu to je
idueg jutra valjalo izvriti. Kad je svanulo, javie Francescu da Giuliano ne dolazi na
gozbu. Stoga se voe urote ponovo sastae i zakljuie da se ne smije odustati od njezina
izvrenja, jer je bilo nemogue da se ne otkrije kad je tolikim a bila poznata. I zato
odluie da ih ubiju u katedrali Santa R eparata, gdje e oba brata, zbog nazonoga
kardinala, po obiaju doi. H tjeli su da se Giovan Batista pobrine o ubojstvu Lorenza, a
Francesco Pazzi i Bernardo Bandini G iuliana.1100 Giovan Batista odbi to uiniti; ili mu je
prisnost s Lorenzom smekala duh, ili ga je ganuo koji drugi razlog: ree da mu duh
nikada ne bi m ogao podnijeti da poini takvo djelo u crkvi te da izdaju poprati
svetogrem. T o je bio poetak propasti njihova pothvata: jer su zbog oskudice vremena
bili prisiljeni prepustiti tu brigu gosparu Antoniju da Volterri i sveeniku Stefanu,
dvojici koji po vjetini i prirodi bijahu jako neprikladni za takav pothvat: jer ako se i u
jednom poslu ite velik i vrst duh, odluan na ivot i smrt zbog velika iskustva,
potrebno ga je imati u ovome, gdje se mnogo puta vidjelo kako ljudima koji su vjeti
oruju i ogrezli u krvi ponestane hrabrosti. Poto se, dakle, donese ta odluka, odredie
da znak za napad bude priest sveenika koji slui misu u glavnom h ram u ;1101 i da usred
toga nadbiskup Salviati, zajedno sa svojima i s Iacopom gospara Poggia, zauzme javnu
palau, tako da im Sinjorija, dobrovoljno ili prisilno, poslije smrti dvaju mladia bude
naklona.

6.
Odluivi tako, pooe u hram kam o je kardinal zajedno s Lorenzom M edicijem ve bio stigao. Crkva je bila puna svijeta i sluba Boja poela, a Giuliano M edici
jo ne bijae u crkvi; stoga Francesco Pazzi i Bernardo, odreeni da ga usmrte, pooe k
njegovoj kui da ga nau, te ga m olbam a i varkam a dovedoe u crkvu. Z aista je
vrijedno spomenuti kako su toliku mrnju, takvu misao o takvu dijelu mogli s tolikim
srcem i s tolikom upornou duha Francesco i Bernardo prikrivati: jer su ga, vodei ga u
hram, i putem i u crkvi zabavljali alama i m ladenakim razgovorim a; a Francesco nije
propustio da ga, kao da ga miluje, prstima i rukam a stisne i vidi ima li na njemu oklopa
ili druge sline obrane.1102 Znali su Giuliano i Lorenzo da su Pazzi kivna duha na njih, i
da im ele oteti vlast u dravi; ali nisu strahovali za ivot, jer su vjerovali da bi oni, kad
bi neto i pokuali, morali to uiniti uljueno i bez takva nasilja; i zato su i oni, ne
vodei rauna o svojoj sigurnosti, hinili da su im prijatelji. Poto se dakle spremie
ubojice, jedni kraj Lorenza gdje se, zbog mnotva koje bijae u hramu, lako i
neupadljivo moglo stajati, a drugi s Giulianom , kucnu sueni as; i Bernardo Bandini,
kratkim orujem nainjenim za tu zgodu, probode prsi Giulianu koji nakon nekoliko
koraka pade na zemlju; na nj se baci Francesco Pazzi i prekri ga ranam a; i s tolikom ga
je estinom probadao da je, zaslijepljen mahnitou koja ga je tjerala sam sebe teko
ranio u nogu. S druge strane gospar A ntonio i Stefano napadoe Lorenza i, zadavi mu
nekoliko udaraca, nanesoe mu laku ranu na vratu; jer, ili zbog njihova nemara, ili zbog
Lorenzova duha koji se, videi da je napadnut, obranio svojim orujem, ili zbog pom oi
1100 Montesecco je stigao u Firencu u pratnji trideset strijelaca, s izgovorom da su u kardinalovoj pratnji.
1101 Niccolo Valori u svojoj Laurentii M edices vita (Firenze, 1847) iF . Guicciardini u Storie fiorentine navode da
je taj trenutak trebao biti nakon Ite missa est, kad ljudi poinju naputati svoja mjesta i zazvone crkvena zvona.
1102 Ovaj podatak je izmiljen da bi naracija dobila na dramatinosti.

263

onih to bijahu s n jim ,1103 sve je njihovo nastojanje bilo uzaludno. T ak o oni, ustraeni,
pobjegoe i sakrie se; ali kad ih poslije naoe, sram otno su usmreni i po cijelom gradu
povlaeni.1104 Lorenzo, pak, sa svoje strane, zbivi se s prijateljim a koji bijahu oko
njega, zatvori se u svetite hrama. Bernardo Bandini, kad vidje da je mrtav Giuliano, ubi
jo Francesca N orija, velikog prijatelja M edicija, bilo zato to ga je otprije mrzio, bilo
zato to je Francesco pokuao pom oi G iulianu;1105 i ne zadovoljivi se s ta dva ubojstva,
pohita da nae Lorenza i svojom sranou i brzinom nadoknadi ono to su drugi
sporou i mlitavou propustili; ali naavi ga da se sklonio u svetite, ne mogae to
uiniti. Usred tih tekih i bunih zbivanja, koja su bila tako strahovita te se inilo da se
hram rui,1106 kardinal se stisnuo uz oltar, gdje su ga sveenici titili dok nije Sinjorija,
kad je prestala guva, mogla da ga odvede u svoju palau; u njoj je u prevelikoj sumnji
boravio do svog osloboenja.1107
7. U to su se vrijeme u Firenci nalazili neki ljudi iz Perugie, protjerani iz svojih
kua zbog stranakih sukoba, koje su Pazzi pridobili za sebe obeavajui im povratak u
domovinu; stoga ih je nadbiskup Salviati, koji je poao zauzeti Palau zajedno s
Iacopom gospara Poggia i svojim Salvijatijim a i prijateljim a, poveo sa sobom . I stigavi
u Palau, ostavi dio svojih dolje sa zapovijeu da, im uju buku, zauzmu vrata; a on, s
glavninom ljudi iz Perugie, pope se gore; i zatekavi Sinjoriju na ruku, jer ve bijae
kasna ura, malo poslije ga primi Cesare Petrucci, gonfalonijer pravde.1108 Tako on,
uavi s malo svojih, ostavi ostale vani; veina njih se sama od sebe zatvori u pisarnici,
jer su ta vrata bila tako nainjena da su se m ogla, nakon zatvaranja, otvoriti samo
pomou kljua, kako izvana, tako i iznutra. M eutim, nadbiskup, uavi kod gonfalo
nijera pod izlikom da mu eli priopiti neke stvari od pape, poe mu govoriti
isprekidanim i sumnjivim rijeim a; stoga mijene to ih je pokazivao u licu i u rijeim a
probudie u gonfalonijeru toliku sumnju da on naglo, viui, izleti iz sobe, i naavi
Iacopa, 'sina gospara Poggia, zgrabi ga za kosu i predade ga u ruke svojim straarima. I
podigavi uzbunu meu lanovima Sinjorije, od oruja to im se sluajno nae pri ruci,
svi oni to se s nadbiskupom popee gore, budui da su dijelom bili zatvoreni a dijelom
ustraeni, ili na mjestu izgiboe, ili onako ivi izletjee kroz prozore Palae; meu njima
nadbiskup, oba Iacopa Salviatija i Iacopo gospara Poggia bijahu objeeni. Oni to bjehu
ostali u prizemlju Palae svladae strau i zauzee vrata i sve prizemne dijelove, tako da
graani to se na buku stekoe oko Palae ne mogahu ni s orujem pom o ni bez oruja
savjet pruiti lanovima Sinjorije.
8. D otle Francesco Pazzi i Bernardo Bandini, videi da se Lorenzo spasio a jedan
od njih, u kojega se polagala sva nada pothvata, teko ranjen, poee strahovati; stoga
Bernardo, mislei na svoj spas s onom iskrenou due s kojom je mislio na urotu protiv
M edicija, videi da je stvar propala, iv i zdrav pobjee.1109 Francesco, vrativi se kui
1103 U pomo Lorenzu priskoili su Agnolo Poliziano (autor D e Pactiona coniuratione), Antonio Ridolfi, Andrea
i Lorenzo Cavalcanti.
1104 Pronaeni su nakon nekoliko dana u crkvi Badia gdje su se sakrili.
licb prancesco Nori je titio Lorenza, a ne Giuliana.
1106 Agnolo Poliziano kae o tome: Fuerunt et qui crederent tem plum corruere.
1107 Kardinal Sansoni je 5. lipnja 1478. premjeten iz dvorca Medici u samostan Dei Servi i osloboen 12. lipnja.
1108 petrucci je 1470. bio naelnik Prata (podesta), kad je Bernardo Nardi skovao zavjeru protiv Firence, iza koje
je stajao Dietisalvi Neroni, i tada se jedva spasio vjeala, a urota je propala jer je graani Prata nisu podrali.
1109 Bernardo, sin Bandina Barroncellija, uspio je pobjei ak u Istanbul, gdje se krio vie od godinu dana, ali ga
je Mehmed II, koji je s Firencom odravao mnoge poslove i prijateljske veze, izruio Lorenzu. Objeen je 29. prosinca
1479.

264

ranjen, pokua moe li se drati na konju; jer bijae pala zapovijed da orunici opkole
grad i da se narod zovne na slobodu i na oruje; ali ne mogae: toliko je duboka bila
rana, i toliko je zbog nje krvi izgubio; stoga on, svukavi se, lee gol na svoju postelju i
zamoli gospara Iacopa da uini ono to on ne mogae. Gospar Iacopo, premda star i
nevjet takvim bunama, da posljednji put iskua njihovu sudbinu, uzjaha konja i sa
stotinjak orunika, otprije spremljenih za slian pothvat, izae na trg pred Palau i
zovnu u pom o narod i slobodu. Ali kako je narod zbog bogatstva i dareljivosti
M edicija postao gluh, a sloboda ostala nepoznata u Firenci, nitko mu se ne odazva.
Samo su ga lanovi Sinjorije, koji su gospodarili gornjim dijelom Palae, pozdravili
kam enjem i ustraili prijetnjam a koliko god su mogli. I dok je gospar Iacopo neodluan
stajao, susrete ga Giovanni Serristori, njegov urjak; on ga najprije ukori zbog sablazni
to su ih izazvali, zatim ga svjetova da se vrati kui, tvrdei mu da su narod i sloboda u
srcu drugim graanima kao i njemu. Ostavi, dakle, gospar Iacopo bez ikakve nade,
videi da mu je Palaa neprijatelj, Lorenzo iv, Francesco ranjen, a pristae nijednoga,
ne znajui to bi drugo inio, odlui bijegom , bude li m ogao, spasiti ivot; i s onom
etom to je imae uza se na Trgu izae iz Firence da ode u R om anju .1110
9.
U meuvremenu sav grad se digao na oruje; i Lorenzo M edici, u pratnji
mnogih orunika, vratio se svojoj kui: narod je osvojio Palau, a oni to je zaposjedoe
svi bijahu zarobljeni ili mrtvi. Ve se po svemu gradu izvikivalo ime M ed icija;1111 a
udovi m rtvaca vidjeli su se ili nabijeni na iljke oruja ili vueni po gradu; i svatko je,
rijeim a punim gnjeva i djelima punim okrutnosti, progonio Pazzije. N jihove je kue
ve bio zauzeo narod; a Francesca, onako gola, izvukoe iz kue, odvedoe do Palae i
objesie pokraj nadbiskupa i ostalih. I nije m ogao, na nepravdu koja mu je putem i
poslije uinjena ili reena, ni rijei progovoriti; nego je zurei u druge, ne jadajui se
drukije, nijemo uzdisao. Guglielmo Pazzi, Lorenzov zet, spasio se u njegovoj kui zbog
svoje nevinosti i zbog pomoi svoje ene Bianke. N ije bilo graanina koji nije, naoruan
ili nenaoruan, doao do Lorenzove kue u toj nevolji; i svatko mu je nudio sebe i svoju
imovinu: takva je bila srea i m ilost to ju je ta kua bila stekla svojom razboritou i
dareljivou. R inato Pazzi, kad se taj sluaj zbio, povukao se u svoju vilu; odatle je
htio, douvi to je, preodjeven pobjei: ipak je na putu prepoznat i uhvaen i sproveden
u Firencu. Jo je uhvaen gospar Iacopo pri prolazu kroz planine;1112 jer kada su oni
gortaci uli to se desilo u Firenci, i vidjeli njega kako bjei, napali su ga i doveli u
Firencu: i nije ih m ogao, premda ih je to vie puta m olio, ganuti da ga na putu ubiju.
Gospar Iacopo i Rinato bjehu osueni na smrt, etiri dana poslije tih dogaaja; a
izmeu tolikih smrti to se tih dana zadae, to ljudskim udovima ispunie ulice, ni na
jednu drugu nije se gledalo s ganuem kao na Rinatovu, jer je smatran mudrim i dobrim
ovjekom , a nije bio poznat po oholosti zbog koje su drugi iz te obitelji bili optueni. I
da ovaj sluaj ne bi ostao lien nijednog izvanrednog prim jera, gospar Iacopo je najprije
bio pokopan u grobnicu svojih predaka; odatle je zatim, kao izopenik, izvaen i
zakopan kraj gradskih zidina;1113 i odatle je opet iskopan i za ue o kojem je umro vuen je
po cijelom gradu gol; i zatim, jer se u gradu nije nalo m jesta za njegov ukop, oni isti
1110 jacopo Pazzi je uspio izai iz grada kroz Krina vrata (Porta della Croce), koja je uvao Montesecco sa
svojim strijelcima. Usp.: VIII knj., 5. pogl.
1111 U porodinom grbu Medicija nalazilo se est lopti (palle) koje su simbolizirale pilule, znak lijenikog
stalea, tako da se povikom Palle! Palle! manifestirala privrenost Medicijima. Njihove se pristae zovu i pallescbi
(loptai).
1112 Kod Castagnetta.
1113 Tih dana su na Firencu pale velike kie, a narodno praznovjerje je nastale poplave pripisalo pokapanju
zavjerenika u posveenu zemlju.

265

to su ga vukli bacie ga u rijeku Arno kojoj tada bijahu vrlo visoke vode. Z aista velik
prim jer sudbine, vidjeti kako ovjek tolikoga bogatstva i tako sretna stanja, u toliku
nesreu, s tolikom propau i s takvom sram otom pade! Pria se o nekim njegovim
porocim a, meu kojim a je bilo igara i psovki vie nego to bi ijednom izgubljenom
ovjeku priliilo; te je poroke s mnogo m ilodara iskupljivao, jer je mnoge ubogare i
dobrotvorne ustanove obilno pom agao. O njemu se moe jo ovo dobro rei: u subotu
uoi one nedjelje suene za onolika ubojstva, da nikoga drugoga ne uvue u svoju zlu
sudbinu, sve je svoje dugove platio, i svu robu to ju je im ao na carini i u kui, a
pripadala je drugima, sa udesnom je briljivou predao vlasnicima. Giovanu Batisti
da M onteseccu, poslije duga ispitivanja kojem u je podvrgnut, odrubljena je glava;
N apoleone Franzesi se bijegom spasio smrtne kazne; Guglielmo Pazzi je prognan, a
njegovi sinovci to ostadoe na ivotu baeni su u tamnicu na dnu tvrave Volterra. Kad
su se smirile sve bune i kad su kanjeni urotnici, obavljen je Giulianov pogreb; njega su
sa suzama ispratili svi graani, jer u njemu je bilo toliko dareljivosti i ovjenosti1114
koliko ih se od ikoga roena u takvoj srei moe poeljeti. Ostade za njim nezakoniti
sini, koji se rodio nekoliko mjeseci poslije njegove smrti, a nazvan je imenom G iulio;
on bijae pun one vrline i bogatstva to ih u dananje vrijeme cio svijet poznaje, koje
emo mi, kad stignemo do dananjih stvari, podari li nam Bog ivota, opirno
prikazati.1115 V ojnici to ih gospar Lorenzo da Gastello u dolini T ibra a Giovan
Francesco da Tolentino u R om anji skupie, bili su krenuli prema Firenci da podupru
Pazzije; ali kad poslije doznae o propasti pothvata, vratie se.

10.
Ali poto se u Firenci ne prom ijeni vlast, kako su papa i kralj eljeli, odluie
oni ratom uiniti ono to ne mogahu uiniti urotam a; te i jedan i drugi, s prevelikom
brzinom , sabrae svoju vojsku da napadnu Firencu, objavljujui da od toga grada ne
ele nita drugo nego da iz sebe izbaci Lorenza M edicija, koji je jedini od svih
Firentinaca njihov neprijatelj. Ve je kraljeva vojska bila prela Tron to, a papina se
nalazila blizu Perugie; pa da bi Firentinci, osim svjetovnih rana osjetili i duhovne, papa
ih izopi i prokle.1116 Stoga se Firentinci, videi da na njih stie tolika sila, pripremie
pom njivo na obranu.1117 A Lorenzo M edici htjede, prije svega ostaloga, budui da se rat
navodno vodio protiv njega, okupiti u Palai, osim lanova Sinjorije, sve istaknute
graane, vie od tri stotine njih na broju ; njim a on izree ovaj govor: - Ne znam,
uzvieni lanovi Sinjorije, i vi, dini graani, bih li vam se poalio na stvari koje
uslijedie, ili bih se njim a veselio. I zaista, kad promislim s kolikom sam prijevarom , s
kolikom sam mrnjom ja bio napadnut a brat mi ubijen, ne mogu na ino nego da se
raalostim i da vam se svim srcem i svom duom zbog toga potuim. Kada zatim
razmotrim s kakvom je spremnou, s kolikom revnou, s kakvom ljubavlju i s kolikim
objedinjenim pristankom cijeloga grada moj brat osveen a ja obranjen, valja da se ne
samo tome obraujem nego da se sam u svemu uzvisim i proslavim. I zaista, ako mi je
iskustvo pokazalo kako sam u ovom gradu imao vie neprijatelja nego to sam mislio,
ono mi je takoer pokazalo kako sam u njemu imao vie gorljivih i bliskih prijatelja

1114 U originalu: liberalita e umanita. Pojam liberalita je takoer oznaavao razboritost u javnom ivotu, pa zato
P. Carli smatra da liberalita valja itati kao civil tem peram a (graanska umjerenost).
1115 Rije je o buduem Klementu VII, kojemu je i posveeno ovo djelo.
1116 Sikst IV je 1. lipnja 1478. ekskomunicirao Lorenza i lanove Sinjorije posebnom bulom u kojoj je naveo sva
neprijateljska djela koja su Firentinci uinili protiv njega, ukljuujui i pogubljenje crkvenih lica, meu kojima i
nadbiskupa Salviatija i zatoenje svog neaka, kardinala Riarija.
1117 13. lipnja imenovana je Ratna desetorica, a meu njima i Lorenzo.

266

nego to sam vjerovao. Prisiljen sam, dakle, da vam se poalim na tue nepravde, i da se
razveselim zbog vaih zasluga; ali primoran sam, takoer, da vam se toliko vie poalim
na nepravde, koliko su one rjee, besprim jernije i od nas nezasluenije. Pomislite, dini
graani, dokle je huda srea dovela nau kuu, kad meu prijateljim a, meu rodbinom,
u crkvi nije bila sigurna. Oni koji strahuju od smrti obiavaju se utjecati prijateljim a
radi pom oi, obiavaju se utjecati roacim a; a mi ih naosmo naoruane na nau
propast; obiavaju se sklanjati u crkve svi oni koji su progonjeni zbog javnoga ili
privatnoga razloga. D akle, oni to druge brane, nas usm ruju; gdje su ocoubojice i
m oritelji sigurni, M edici su nali svoje zatornike. Ali Bog, koji nikada prije ne zapusti
nae kue, opet nas je spasio i uzeo u obranu nau pravednu stvar. Je r koju smo mi
nepravdu ikome nanijeli, da zasluuje toliku udnju za osvetom? I zaista, ovi to nam se
pokazae tolikim dumanima, nikada ih privatno nismo uvrijedili; jer da smo ih
uvrijedili, oni ne bi imali mogunosti da nas uvrijede. Ako nama pripisuju javne
nepravde, kad neka od njih bijae njim a nanesena, a to ne znam, oni vie vrijeaju vas
nego nas, vie ovu palau i velianstvo ove vlasti nego nau kuu, pokazujui da vi zbog
nas nezaslueno nanosite nepravdu svojim graanima. A to je sasvim daleko od istine;
jer mi da smo i mogli, a vi da ste i eljeli, ne bismo toga inili: jer tko dobro potrai
istinu nai e da vi nikada niste s tolikom slogom uznosili nau kuu zbog drugoga
razloga, nego samo zbog toga to se ona trudila da ovjenou, dareljivou i
dobroinstvim a svakoga pridobije. Ako smo dakle astili tuince, kako bismo vrijeali
rod?1118 Ako ih je na to potakla elja do gospodare, kako pokazuje zauzee Palae i
dolazak s orunicima na Trg, koliko je taj razlog ruan, astohlepan i za osudu, samo se
po sebi otkriva i osuuje; ako su to uinili od mrnje i zavisti to su je gojili protiv nae
vlasti, vrijeaju vas, ne nas, jer ste nam je vi dali. I zaista, mrnju zasluuju one vlasti to
ih ljudi prigrabljuju, a ne one to ih ljudi dareljivou, ovjenou i irokogrudnou
pribavljaju.1119 A vi znate da se naa kua nikada ne pope ni za jedan stupanj veliine
ako je ova palaa i vaa objedinjena sloga na nj ne uzdigoe: ne vrati se moj djed
Cosim o iz progonstva s orujem i na silu, nego uz va pristanak i savez; moj otac, star i
bolestan, ne obrani dravu od tolikih neprijatelja, nego vi je svojom vlau i dobronamjernou obraniste; ne bih ja, koji poslije oeve smrti ostadoh tako rei dijete, odrao
poloaj svoje kue da ne bijae vaih savjeta i usluga; ne bi mogla niti bi m oja kua
odrala ovu republiku da je vi, zajedno s njom , ne odraste i ne odravate. Ne znam
stoga koji moe biti razlog njihove mrnje protiv nas, ili koji pravedan razlog zavisti:
neka mrze svoje pretke koji, oholou i pohlepom, upropastie glas to ga nai znadoe
stei, oprenim marom nego oni. Ali dopustimo da su nepravde koje im mi nanesosmo
velike, i da su zaslueno poeljeli nau propast: zbog ega dooe povrijediti ovu
palau? zbog ega sklopie savez s papom i s kraljem protiv slobode ove republike?
zbog ega naruie dugi mir u Italiji? Z a to oni nemaju nikakve isprike; jer morali su
vrijeati onoga tko njih uvrijedi, a ne m ijeati privatna neprijateljstva s javnim
nepravdama; zbog toga, kad se oni zatre, nae zlo je jo vee, jer su uzrokom to na nas
krenue papa i kralj u pohode s orujem: a za taj rat tvrde da ga vode protiv mene i moje
kue. D ao Bog da je to istina; jer lijek bi bio spravan i pouzdan; i ne bih ja bio tako lo
graanin da bih vie cijenio svoj spas nego vae pogibelji; dapae, rado bih va poar
ugasio svojom propau. Ali budui da m onici uvijek zaodijevaju manje neasnim

1118 Aluzija na srodstvo s Pazzijima, ostvareno vjenanjem Lorenzove sestre Bianke s Guglielmom Pazzijem.
1119 Sline rijei Machiavelli stavlja u usta umiruem Giovanniju Mediciju 1429. godine. U ovom govoru
Machiavelli donekle legitimira vlast Medicija jer je utemeljuje na javnom konsenzusu, a to ini prije svega zbog
potovanja prema Lorenzovoj politici ravnotee u Italiji i diplomatskoj vjetini.

267

ruhom nepravde to ih ine,1120 oni su odabrali taj nain da prikriju svoju neasnu
nepravdu. Pa ipak, mislite li drukije, ja sam u vaim rukam a; vi me m orate podrati ili
napustiti; vi ste mi oevi, vi ste mi hranitelji; i to god mi zapovjedite da inim, uvijek u
rado uiniti; i nikada neu ustuknuti, ako to zaitete, da ovaj rat to se zapoe krvlju
moga brata zavrim svojom krvlju. - Ne mogahu graani, dok je Lorenzo govorio,
zadrati suza; i s kakvom je suuti sasluan, s takvom mu je jedan od njih, kojega drugi
zaduie, odgovorio; i ree mu kako taj grad priznaje tolike zasluge njegove i njegovih,
da ga drage volje podrava, jer e istom brzinom kojom su osvetili smrt njegova brata i
njemu sauvali ivot, sauvati mu glas i poloaj; i nee ga izgubiti, dok oni domovinu ne
izgube. Pa da bi djela odgovarala rijeim a, javno odredie stanovit broj orunika za
uvanje njegova tijela, da ga brane od domaih zasjeda.1121

11.
Zatim su se poeli pripremati za rat, prikupljajui vojsku i novac koliko god
su vie mogli. Zatraie pom o, na temelju saveza, od m ilanskoga vojvode1122 i od
M leana; i budui da se papa pokazao kao vuk a ne kao pastir, da ne budu rastrgani
kao krivci, opravdavali su se na sve mogue naine, te svoj Italiji obznanie izdajstvo
poinjeno protiv njihove drave,1123 istiui prvosveenikovu nemilosrdnost i njegovu
nepravdu; i kako loe vri papinsku ast koju je na zlo primio, jer je poslao one koje je
postavio na prva prelatska m jesta da, u drutvu izdajica i ocoubojica, poine takvu
izdaju u hramu, usred slube Boje, pri podizanju sakram enta; a zatim, jer mu nije
uspjelo pobiti graane, prom ijeniti vladu njihova grada i po elji ga opljakati, izopuje
ga te mu prijeti i vrijea ga papinskim prokletstvim a. Ali ako je Bog pravedan, ako su
N jem u mrska nasilja, m orala su mu biti mrska i nasilja toga njegova nam jesnika; i
m oralo mu je biti ugodno to su se uvrijeeni ljudi, ne naavi m jesta kod onoga, utekli
Njemu. Je r Firentinci ne samo to nisu prihvatili izopenje i pokorili mu se nego su i
natjerali sveenike da vre slubu Boju; sazvali su sabor, u Firenci, svih toskanskih
prelata podlonih njihovoj vlasti, na kojemu su za budui koncil iznijeli prvosveenikove nepravde. Ipak papi nije ponestalo razloga da opravda svoju stvar; tvrdio je da je
prvosveenikova skrb ruiti strahovlade, zatirati zle, uznositi dobre; i da on te stvari
mora vriti svakim prikladnim lijekom ; a da nije dunost svjetovnih knezova pritvarati
kardinale, vjeati biskupe, ubijati, razuivati i vui sveenike, te m oriti nevine ljude i
zloince bez ikakve razlike.1124

12.
Ipak, pored tolikih svaa i optuaba, Firentinci vratie papi kardinala kojega
su imali u rukam a; na to ih papa, bez ikakva obzira, svim svojim i kraljevim snagama
napade. I uavi te dvije vojske, pod Alfonsom , prvoroencem Ferrandovim i vojvodom
od K alabrije, a zapovijedao je Federigo, grof od U rbina,1125 u Chianti uz pom o Sijenaca
koji bijahu na neprijateljskoj strani, zauzee Raddu i vie drugih katela, te cijelu
1120 Usp.: Vladar, XVIII.
1121 Slino se dogodilo Pizistratu u Ateni, kojemu je Agora odredila uvare.
1122 Gian Galeazzo Sforza (14761494).
1123 U odgovor na papinu bulu od 1. lipnja 1478. Firentinci su sazvali sabor svih teologa i strunjaka kanonskog
prava Toskane i osporili valjanost toga papina dokumenta. Ti su spisi poznati kao A kti Firentinskog sinoda, njihovi su
autori aretinski biskup Gentile Becchi i firentinski nadbiskup Rinaldo Orsini, a obznanjeni su 23. srpnja 1478. Drugi
odgovor bio je ve spomenuti spis Bartolomea Scale, kancelara Sinjorije, poznat kao Excusatio Florentinorum (vidjeti
614. biljeku).
1124 Papa je kasnije tumaio svoju ekskomunikaciju Firence namjerom da osujeti Medicije, a ne cijeli grad.
Meutim, taj in su mnogi evropski vladari protumaili kao pokuaj pape da se mijea u unutranje poslove drava.
1125 Federigo da Montefeltro, vladar Urbina.

268

krajinu poharae; zatim pooe s taborom u Castellinu. Videi te napade, Firentinci

zapadoe u velik strah budui da bijahu bez vojske a prijateljska im pom o spora; jer,
premda je vojvoda poslao pom o, M leani su poricali da su duni pom agati Firentin
cima u privatnim sporovim a; naime, budui da je rat bio objavljen privatnim osobam a,
nisu bili obvezni da im u njim a priteknu, jer posebna se neprijateljstva ne m oraju javno
braniti.1126 Z bog toga Firentinci, da bi M leane potakli na zdravije umovanje, otpremie
gospara Tom m asa Soderinija u njihov senat kao poslanika; a u meuvremenu unajmie
vojnike i za kapetana njihovih eta odredie Erculea, m arkiza od Ferrare. D ok su se
vrile te pripreme, neprijateljska vojska tako pritisnu Castellinu da se njezini stanovnici,
oajavajui za pom oi, predae poslije etrdeset dana odbijanja opsade. Odatle neprija
telji udarie prema Arezzu i napadoe M onte San Sovino. Firentinska je vojska ve bila
pripravna, te poe u susret neprijateljim a, postavivi se blizu njih na tri milje, i
toliko ih uznemiri da je Federigo od Urbina zatraio primirje od nekoliko dana. Ono im
je odobreno s tolikom nepovoljnou za Firentince, da se oni koji su ga iskali zaudie
to im je usliano; jer da ga nisu dobili, bili bi morali sram otno otii; ali kad su dobili te
dane da se na miru prestroje, im je prolo vrijeme prim irja, zauzee oni onu tvravu
pred licem nae vojske. Ali ve bijae stigla zima pa se neprijatelji, da bi zimovali na
udobnijem mjestu, povukoe u okolicu Siene. I firentinska se vojska povukla na
udobnija stanita; a markiz od Ferrare, poto bijae od male koristi za sebe i jo manje
za druge, vrati se u svoju dravu.

13.
U to vrijeme odmetnu se Genova od milanske drave zbog ovih razloga: poto
umrije Galeazzo, a ostade mu sin Giovan Galeazzo u dobi neprikladnoj za vladanje,
rodi se svaa izmeu njegovih ujaka, Lodovica i Ottaviana i Ascanija iz obitelji Sforza, i
gospe Bone, njegove m atere;1127 jer svatko je od njih elio preuzeti skrbnitvo nad
malenim vojvodom . U tome prijeporu gospa Bona, stara vojvotkinja, po savjetima
gospara Tom m asa Soderinija, tadanjeg firentinskog poslanika u toj dravi, i gospara
Cecca Simonette, Galeazzova dravnog tajnika, ostade nadmona. I tako, kad su Sforze
bjeali iz M ilana, O ttaviano se utopi pri prijelazu Adde, a drugi ostadoe protjerani u
razliitim mjestima zajedno s gospodinom Rubertom od San Severina koji je u tim
trzavicam a bio napustio vojvotkinju i priklonio se n jim a.1128 Poto zatim opet uslijedie
nemiri u Toskani, ti knezovi, nadajui se da e u novim dogaajima moda nai novu
sreu, provalie granice i svaki od njih pokua se iznova vratiti na svoj posjed. Kralj
Ferrando, videi da je Firentincim a samo M ilano pritekao u nevolji, da bi im odsjekao i
tu pom o, naredi da se vojvotkinji zada toliko glavobolje u vlastitoj dravi da se ne
mogne brinuti o pom oi Firentincim a; te uz pom o Prospera Adorna i gospodina
Ruberta i odm etnika Sforza navede Genovu da se pobuni protiv vojvode. U njegovoj
vlasti ostade samo C astelletto, pa vojvotkinja, uzdajui se u njega, posla mnogu vojsku
da vrati grad; i tu bijae poraena;1129 tako ona, videi zlo koje mogae snai sinovljevu
dravu i nju ako taj rat potraje, a Toskana u neredu i Firentinci u koje se jedine uzdala
poraeni, odlui da Genovu, kad je ne mogae pokoriti, pridobije prijateljstvom ; i
1126 Mleani su se izgovarali da je to rat protiv Mediejaca, a ne protiv Firence. Spomenuta Soderinijeva misija
datira, meutim, nakon pada Monte San Sovina, nakon ega je opozvan Roberto Malatesta, vladar Riminija.
1127 Ludovico zvani Moro; Ottaviano i Ascanio bili su sinovi prvog vojvode i braa umrlog Galeazza; Bona
Savojska, njegova udovica, bila je kerka vojvode Ludovica, vladara Savoje i Piemonta, a proglaena je regentkinjom 3.
sijenja 1477.
1
1128 Ruberto od San Severina bio je 1469. firentinski kapetan, u doba pokuaja Bernarda Nardija da osvoji Prato.
Vie puta je mijenjao strane ali je uivao famu odvanog i vjetog kondotjera.
1129 9. kolovoza 1478.

269

dogovori se s Batistinom Fregosom, neprijateljem Prospera Adorna, da e mu dati

Castelletto i posaditi ga za kneza Genove, samo ako iz nje protjera Prospera i ne
pomogne odmetnicima iz obitelji Sforza.1130 Poslije te nagodbe Batistino, uz pom o
katela i stranke, zagospodari Genovom i postade, prema njihovu obiaju, dud; tako
Sforze i gospodin Ruberto, protjerani s podruja Genove, s vojskom koja ih je pratila
odoe u Lunigianu.1131 Stoga papa i kralj, videi kako nevolje u Lom bardiji prestae,
okoristie se tim prognanicima iz Genove da uznemire Toskanu prema Pisi, ne bi li
Firentinci, kad razdijele snage, oslabili; zato uznastojae, dok jo ne proe zima, da
gospodin Ruberto sa svojom vojskom krene iz Lunigiane i napadne okolicu Pise. Izazva,
dakle, gospodin Ruberto preveliku pom etnju, i mnoge utvrde oko Pise pohara i zauze, i
naposljetku pljakajui udari prema gradu Pisi.

14.
Stigoe u to vrijeme u Firencu izaslanici cara i francuskoga kralja i ugarskoga
kralja, koje njihovi knezovi imenovae kod prvosveenika, te oni nagovorie Firentince
da poalju predstavnike papi, obeavajui da e svim silama poraditi kod njega da se
povoljnim mirom okona taj rat.1132 Ne odbie Firentinci uiniti taj pokuaj, ne bi li se
kod bilo koga opravdali kako se s njihove strane eli mir. Poto, dakle, pooe
poslanici, vratie se bez ikakve nagodbe. Tada Firentinci, da se podie ugledom
francuskoga kralja, jer su ih Talijani dijelom povrijedili a dijelom napustili, poslae kao
predstavnika tome kralju D onata A cciaiuolija, ovjeka vrlo upuena u grku i latinsku
knjievnost, kojega su preci uvijek zauzimali visoke poloaje u gradu.1133 Ali na putu,
poto stie u M ilano, um rije; tada dom ovina, da nagradi onoga tko za njim ostade i da
poasti njegovu uspomenu, o javnom ga troku dino pokopa, te sinovima odobri
izuzee od poreza a kerima dade dolian miraz za udaju; i umjesto njega posla kao
predstavnika kralju gospara GuidA ntonija Vespuccija, ovjeka vrlo vjeta carskim i
papinskim spisim a.1134 Napad gospara Ruberta na okolicu Pise, poput svih neoekiva
nih stvari, jako uznemiri Firentince; jer, im ajui od sijenske strane vrlo teak rat, ne
vidjee kako bi se moglo m jestim a kod Pise pom oi; ipak priskoie u pom o Pisi
orunicima i drugim slinim m jeram a. A da bi Luku odrali u vjernosti, kako ne bi ni
novcem ni hranom pomogla neprijatelju, poslae tam o kao poklisara Piera, sina Gina,
sina N erija C apponija; oni su ga s tolikom sumnjom primili, zbog mrnje to je taj grad
osjea protiv firentinskoga naroda, roene iz drevnih nepravdi i neprekidna straha, da
se mnogo puta izvrgao opasnosti da ga tu narod ne u bije:1135 tako je taj njegov odlazak
prouzroio novu nesnoljivost umjesto nove sloge. Zovnue Firentinci opet markiza od
Ferrare, unajmie markiza od M antove, te s velikim navaljivanjem zaiskae od M leana
grofa Carla, Bracciova sina, i Deifeba, sina grofa Iacopa, koje su im napokon, poslije
duga izm otavanja, M leani prepustili;1136 jer, poto sklopie mir s Turinom 1137 i zato
1130 Battista Fregoso, sin Piera, koji je bio dud Genove. Dogovor je sklopljen 12. listopada 1478.
1131 Battista je proglaen dudom 26. studenoga 1478. Sforze i Roberto su se povukli u Lunigianu tek u sijenju
1479.
1132 Luj XI je stao na stranu Firentinaca i, u znak podrke Lorenzu, odmah nakon urote Pazzijevih poslao Filipa
Commynesa, a u prosincu 1478. jo osam poslanika u Milano, Rim, Napulj i Firencu, koji su osim podrke Lorenzu
zagovarali sazivanje crkvenog sabora u Francuskoj. O tome usp.: R asprave. . II, 11. Svoje posredovanje je ponudio i
ugarski kralj Matija Korvin.
1133 Acciaiuoli je u vrijeme zavjere Pazzijevih bio firentinski poslanik u Rimu.
l!34 -pj vjet u graanskom i kanonskom pravu.
1135 Za vrijeme nemira koje je potakao Cola Montano, inspirator urote protiv Galeazza Marije Sforze.
H36 rco[e dEste se nakon poraza kod Monte San Sovina vratio na svoje posjede; markiz od Mantove bio je
Federico I Gonzaga; Carlo je bio sin Braccia di Montone, a Deifebo je bio sin Eversa delFAnguillare, a ne Jacopa, i
Franceske Orsini.
1137 prjmirje s Mehmedom II sklopljeno je u sijenju 1479.

270

nemadoe izlike za pokrie, bijae ih stid ne drati se saveza. Stigoe, dakle, grof C arlo i
Deifebo s prilinim brojem ljudi pod orujem ; i kad se s njim a udruie svi orunici to
su se mogli otrgnuti od vojske koja se pod markizom od Ferrare opirala sili vojvode od
K alabrije, uputie se prema Pisi da se sukobe s gospodinom Rubertom koji se sa svojim
vojnicim a nalazio kraj rijeke Serchio. I premda se pretvarao kao da e doekati nau
vojsku, ipak je nije doekao; nego se povukao u Lunigianu, na ona stanita s kojih je,
kadno ue u podruje Pise, bio krenuo. Poslije njegova odlaska grof Carlo je vratio sva
ona mjesta to ih je neprijatelj bio osvojio u okolici Pise.

15.
Poto se Firentinci oslobodie napada prema Pisi, svedoe svu svoju vojsku
izmeu C ollea1138 i San Gimignana. Ali kad se u toj vojsci, poslije dolaska grofa Carla,
naoe lanovi obitelji Sforza i Braccio, odmah se osjetie njihova stara neprijateljstva; i
vjerovalo se, kad bi morali dugo zajedno ostati, da bi se meu njim a poteglo oruje.
Stoga je radi manjega zla odlueno da se vojska razdijeli, te da se jedan njezin dio pod
grofom Carlom poalje u okolicu Perugie, a drugi dio da se zaustavi kod Poggibonzija
gdje e nainiti jako uporite kako bi zadrali neprijatelje da ne uu na firentinsko
podruje. Procijenili su da e tom razdiobom i neprijatelje prisiliti da razdijele vojsku;
jer su vjerovali ili da e grof Carlo zauzeti Perugiu, gdje su mislili da ima mnogo
pristaa, ili da e papa biti nagnan da za njezinu obranu poalje onam o veliku vojsku.
Uredie osim toga, kako bi papu doveli u jo veu nevolju, da gospar N iccolo Vitelli,
prognanik iz Citta di C astella1139 gdje je vladao njegov dumanin gospar Lorenzo, s
vojskom krene na grad, na silu iz njega protjera protivnika i odbije ga od poslunosti
papi. U tim poecim a inilo se da e srea biti sklona firentinskoj strani; jer se vidjelo
kako grof C arlo silno napreduje kod Perugie; a gospar N iccolo Vitelli, premda mu ne
bjee polo za rukom ui u Castello, bio je sa svojom vojskom nadmoan na bojitu, pa
je oko grada harao bez ikakvih sm etnji; isto tako vojnici to ostadoe kod Poggibonzija
svaki dan su navaljivali na zidine Siene: meutim, sve te nade naposljetku se izjalovie.
Prvo je umro grof C arlo, usred nadanja u njegove pobjede.1140 N jegova je smrt jo
poboljala firentinski poloaj, da se pobjeda to iz nje nastade znala iskoristiti; jer, im
se saznalo za grofovu smrt, crkvena vojska, k oja se sva ve bjee okupila kod Perugie,
odmah se ponadala da e poraziti firentinske ete; te izaavi na polje, utabori se ona
nad Lagom , tri milje daleko od neprijatelja. S druge strane Iacopo Guicciardini, koji
bijae zapovjednik vojske, po savjetu velianstvenog Ruberta od R im inija1141 koji po
smrti grofa Carla ostade prvi i najugledniji u toj vojsci, saznavi za razlog neprijateljske
gordosti, odlui ih doekati; i tako, kad im padoe pod ruke kraj jezera, gdje nekada
H anibal slavno pobijedi R im ljane,1142 bijae vojska Crkve poraena. Tu pobjedu u
Firenci primie voe s pohvalam a i svatko s radovanjem ; i bio bi na ast i korist taj
pothvat, da neredi to se rodie u vojsci koja se nalazila kod Poggibonzija nisu sve
poremetili. I tako je sve dobro to ga uini jedna vojska druga posvema unitila: jer, dok
su oni vojnici harali okolicom Siene, doe pri podjeli plijena do prijepora izmeu
markiza od Ferrare i m arkiza od M antove; i latie se oruja i napadoe jedni druge uz
svakovrsne uvrede; i bjee tako te se odluilo, kad Firentinci prosudie da im ne mogu
vie obojica biti od koristi, da se markiz od Ferrare sa svojim ljudstvom vrati kui.
1138 Ispravno: Colle Val dElsa.
1139 Citta di Castello je 1473. osvojio kardinal Pietro Riario, a potom je njome vladao Lorenzo Giustini.
1140 17. lipnja 1479. u Cortoni.
1141 Roberto Malatesta, vladar Riminija.
1142 Misli na bitku kod Trazimenskog jezera, 217. god. pr. n. e., gdje je Hanibal pobijedio rimsku vojsku pod
zapovjednitvom konzula Gaja Flaminija. Tom prilikom je poginulo 15.000 rimskih vojnika.

271

16. Poto, dakle, oslabi ta vojska i ostade bez voe, a zapovijedanje u svakom
njezinu dijelu bijae unereeno, vojvoda od Kalabrije, koji se sa svojom vojskom
nalazio blizu Siene, ohrabri se da im krene u susret; i kad uini to je naum io, firentinski
vojnici, videi da su napadnuti, ne pouzdae se ni u oruje, ni u mnotvo koje bijae
nadmono neprijatelju, ni u svoj poloaj koji bijae vrlo jak , nego bez ekanja, dok jo
ne vidjee dumanina, im se ugledala praina, pobjegoe i ostavie neprijateljim a
streljivo, komoru i topnitvo: tolikog su kukaviluka i nereda tada bile pune te vojske,
da je okretanje glave ili sapi jednog konja donosilo poraz ili pobjedu u nekom
pothvatu.1143 T aj poraz napuni kraljeve plaenike plijenom a Firentince strahom ; jer
njihov grad nije ugroavao samo rat nego i strana poast; ona je tako zaposjela grad da
su se svi graani, kako bi umaknuli smrti, sklonili u svoje vile. Z bog toga je taj poraz
izgledao jo strahotniji; jer oni graani koji imahu posjede u dolini Pese i u dolini Else,
poto se na njih sklonie, im je uslijedio poraz, ne samo sa svojom djecom i stvarima
nego i s teacima pohitae u Firencu: tako se inilo kao da vjeruju da bi se svakog asa
neprijatelj m ogao pojaviti u gradu. Oni koji bjehu zadueni da se brinu o ratu, videi taj
nered zapovjedie etam a koje su odnosile pobjede oko Perugie da, napustivi pothvat
protiv Perugie,1144 dou u dolinu Else gdje e se oduprijeti neprijatelju koji je, poslije
pobjede, bez ikakve smetnje krstario zemljom. I premda su one tako bile stegle grad
Perugiu da se svakog asa oekivala pobjeda, ipak Firentinci htjedoe prvo obraniti
svoje nego iskati da osvoje tue: tako ona vojska, kad je odstranie od njezinih sretnih
uspjeha, bijae odvedena u San Casciano, katel udaljen od Firence osam m ilja,
prosudivi da se drugdje ne moe oprijeti sve dok se ne okupe ostaci poraene vojske. S
druge strane neprijatelji, oni to bijahu kod Perugie, slobodni zbog odlaska firentinskih
eta, postae smioni, vrei svaki dan velike pohare u okolici Arezza i C ortonea; a oni
drugi, koji pobijedie kod Poggibonzija pod Alfonsom , vojvodom od K alabrije, prvo su
zagospodarili Poggibonzijem, zatim Vicom , a Certaldo opljakali; i poto izvrie ta
zauzea i pljake, pooe opsjednuti katel Colle, koji se u to vrijeme smatrao vrlo
jakim , a stanovnici su mu bili vjerni firentinskoj dravi, pa su mogli odbijati neprijatelja
sve dok se ne bi okupila vojska. Poto, dakle, Firentinci sabrae sve snage u San
Cascianu, a neprijatelji svim silama navaljivahu na Colle, odluie da im se primaknu i
osokole stanovnike Collea na obranu. Pa da bi neprijatelji vie oklijevali pri napadima,
kad bi im protivnik bio blie, poslije one odluke podigoe tabor iz San Casciana i
postavie ga u San Gimignanu, pet m ilja daleko od Collea, odakle su lakom konjicom i
drugim pokretljivim plaenicim a svakoga dana uznemirivali vojvodin tabor. Ipak ta
pom o ne bijae dovoljna Colleu; jer kad im ponestade potreptina, predadoe se 13.
studenoga, na alost Firentincim a i na preveliku radost neprijateljim a, a ponajvie
Sijencima koji su, osim ope mrnje to je ute prema gradu Firenci, posebno mrzili
stanovnike C ollea.1143
17. Bila je ve duboka zima, i vremena strana za ratovanje; stoga papa i kralj,
potaknuti ili eljom da prue nadu u mir ili eljom da spokojnije uivaju u postignutim
pobjedam a, ponudie Firentincim a primirje na tri mjeseca i dadoe im deset dana za
odgovor; ono je smjesta bilo prihvaeno.1146 Ali kako se svakome dogaa da jae osjea
1143 Taj se dogaaj zbio kod mjesta Poggio Imperiale, kljunoga za obranu same Firence, 7. rujna 1479.
Spomenut i u Vladaru, XII.
1144 Poto su se markizi od Mantove i Ferrare sporjekali zbog plijena, osvojenoga katela Casolija, zbog ega je
markiz od Ferrare poslan kui, Roberto Malatesta je 27. lipnja u okolici Perugie porazio neprijatelja.
1145 Pravi datum predaje je 15. studenoga.
1146 prjrajrje je sklopljeno 24. studenoga 1479.

272

rane kad se ohladi krv nego kad ih zadobije, u tom kratkom odmoru Firentinci bolje
spoznae pretrpljene nevolje. A graani, slobodno i bez obzira, optuivahu jedni druge i
pokazivahu greke poinjene u ratu: isticahu uzalud nainjene trokove, nepravedno
naturene namete; o tim se stvarima estoko razgovaralo ne samo kod kue nego i u
javnim vijeima. I netko se toliko osm jeli,1147 te se okrenu Lorenzu M ediciju i ree mu:
- Ovaj grad je iscrpen i ne eli vie rata; - i zato je bilo nuno da misli na mir. Stoga se
Lorenzo, spoznavi tu nunost, sastade s prijateljim a koje drae najvjernijim a i
najm udrijim a, pa najprije zakljuie, videi kako su M leani hladni i nevjerni, a vojvoda
dijete i upleten u graanske nesloge, da valja s novim prijateljim a potraiti novu sreu;
ali bijahu u sumnji pod ije okrilje im se valjae zakloniti, ili papino ili kraljevo. I kada
sve ispitae, sloie se za kraljevo prijateljstvo, kao postojanije i pouzdanije: jer
kratkoa ivota papa, izm jenjivanje nasljednika, mali strah to ga Crkva uti od
knezova, mali obziri to ih ona ima kad pristaje uz stranke, uzrokuju da se svjetovni
knez ne moe posvema osloniti na prvosveenika, niti svoju sudbinu moe bez bojazni
povezati s njegovom ; jer tko je papin prijatelj u ratovim a i pogibeljim a, imat e u
pobjedam a drutvo a u propasti e biti sam, jer prvosveenika duhovna mo i ugled
podravaju i brane.1148 Poto, dakle, zakljuie da bi korisnije bilo pridobiti kralja,
prosudie da se to najbolje i najstalnije moe uiniti Lorenzovom nazonou; jer to se
dareljivije postupi s onim kraljem , to vie vjerovahu da se moe nai lijeka prolim
neprijateljstvim a. Poto Lorenzo odlui hrabro poi na taj put, preporui grad i dravu
gosparu Tom m asu Soderiniju, koji u to vrijeme bijae stjegonoa pravde, te poetkom
prosinca krenu iz F iren ce;1149 i stigavi u Pisu, napisa Sinjoriji razlog svoga polaska. A
ta gospoda, da ga poaste i da s veim ugledom moe pregovarati o miru s kraljem ,
proglasie ga poslanikom firentinskoga naroda, i ovlastie ga da se s njim nagodi kako
mu se bude inilo da je najbolje za republiku.1150

18.
U to isto vrijeme gospodin Ruberto od San Severina, zajedno s Lodovicom i
Ascaniom , jer njihov brat Sforza bjee um ro,1151 ponovo napadoe milansku dravu da
se vrate na vlast u n jo j; i poto zauzee T ortonu , a M ilano i sva okolica bijahu pod
orujem, vojvotkinji Boni je svjetovano da primi Sforze u domovinu, te da s njima
podijeli vlast kako bi se liila tih graanskih sukoba. Zaetnik toga savjeta bijae
A ntonio Tassino iz Ferrare koji, rodivi se u niskom staleu, doe u M ilano i pripade
vojvodi Galeazzu, a ovaj ga dade svojoj eni vojvotkinji za sobara. O n, ili zbog tjelesne
ljepote ili zbog koje druge svoje tajne vrline, poslije vojvodine smrti stee takav ugled
kod vojvotkinje, da je gotovo upravljao dravom; to je jako bilo mrsko gosparu Ceccu,
izvanrednom ovjeku po razboritosti i veliku iskustvu;1152 tako se on trudio, u emu je
mogao, da i kod vojvotkinje i kod drugih iz vlade smanji Tassinovu mo. Opazivi to
1147 Girolamo Morelli, Lorenzov prijatelj.
1148 Indirektno upozorenje to ga Machiavelli upuuje Klementu VII, koje su kasnija zbivanja opravdala. Usp. i: I
knj., 23. pogl., i Vladar, XI.
1149 6. prosinca 1479.
1150 Odlazak Lorenza u Napulj bio je jedno od remek-djela Lorenzove diplomacije. Put je bio briljivo
pripremljen, uz posredstvo Ludovica Mora i francuskog kralja, a teren je pripremio i Filippo Strozzi koji je nakon
primirja otiao Ferdinandu Aragonskom. Lorenzo je krenuo u Napulj tek poto se posavjetovao s Ratnom desetoricom i
s etrdeset uglednih graana koje je sazvala Ovlast desetorice. Taj dogaaj vie svjedoi o niskom autoritetu Sinjorije,
iako Machiavelli dri do ugleda te republikanske institucije.
1151 Sforza Maria Sforza, vojvoda Barija, umro 27. srpnja 1479. u Vareseu. Njegov naslov preao je bratu
Ludovicu Moru, koji je od 1480. bio regent, a potom i vojvoda Milana. Tortona je pala 2 3 -2 4 . kolovoza 1479.
1152 Cicco Simonetta iz Kalabrije, savjetnik Galeazza i brat Giovannija Simonetta, povjesniara koji je na
latinskome opisao ivot Francesca Sforze. Spomenut u XIII poglavlju.
18

N. M achiav elli: IZ A B R A N O D JE L O II

273

ovaj, da se osveti za nepravde i da uza se imadne nekoga tko e ga braniti od gospara

Cecca, nagovori vojvotkinju da primi natrag Sforze; ona ih, sluajui njegove savjete i
ne spominjui nita o tome gosparu Ceccu, primi: tada joj ovaj ree: - D onijela si
odluku koja e meni oduzeti ivot a tebi dravu. I to se malo poslije zgodi; jer
gospodin Lodovico naredi da se gospar Cecco um ori,1153 a kad je poslije nekog vremena
iz vojvodstva prognan Tassino, vojvotkinja se zbog toga toliko ojadi da otputova iz
M ilana i ostavi u Lodovicovim rukam a sinovljevu vlast. Poto, dakle, Lodovico ostade
sam na vlasti u milanskom vojvodstvu, on postade, kako e se pokazati, uzrokom
propasti Italije.1154 Lorenzo M edici bjee otputovao u N apulj, a primirje meu protivni
cima trajae, kadli mimo svakog oekivanja Lodovico Fregoso, jam ano poslije dogo
vora s nekim iz Serezane, potajno ue s orunicima u Serezanu i zauze taj grad, a
svakoga tko u njemu bijae za firentinski narod baci u suanjstvo.1155 T aj dogaaj
estoko rasrdi prvake firentinske drave, jer su bili uvjereni da je sve to uinjeno po
nareenju kralja Ferranda. I poalie se vojvodi od Kalabrije, koji s vojskom prebivae u
Sieni, da su za vrijeme prim irja novim ratom napadnuti; on na sve naine dokaza, i
pismima i poslanstvima, da se ta stvar zbila bez oeva mu i bez njegova pristanka. Ipak
se Firentincim a inilo da su u groznim prilikam a, jer vidjee da su bez novca, da im je
glava republike u kraljevim rukam a, da imaju stari rat s kraljem i s papom a novi s
Genoveanima, te da su bez p rijatelja; jer u M leane se nisu uzdali, a od milanske vlade
su strahovali jer bijae prom jenljiva i nepostojana. Firentincim a je preostajala samo
nada u ono to e Lorenzo M edici uglaviti s kraljem .

19.
Stie Lorenzo u N apulj, m orem ; tu ga ne samo kralj nego i cio taj grad primi s
poastim a i velikim oekivanjem ,1156 jer kad se onoliki rat rodio samo zato da njega
zatre, veliina njegovih neprijatelja i njega je uinila veoma velikim. Ali kad doe pred
kralja i na takav nain progovori o prilikama u Italiji, o udima njezinih knezova i
naroda, o tom e emu se valja nadati u miru i ega se valja bojati u ratu, da se kralj vie
zaudi, poto ga saslua, veliini njegova duha i bistrini uma i ozbiljnosti prosudbe,
nego to se prije udio kako on sam mogae odoljeti tolikom e ratu; stoga udvostrui
poasti i stade razm iljati kako bi mu drae bilo zadobiti ga kao prijatelja nego zadrati
ga kao neprijatelja. Ipak ga uz razliite izlike zabavi od prosinca do oujka, ne samo da
se o njemu dvostruko osvjedoi nego i o gradu; jer Lorenzu nije m anjkalo neprijatelja u
Firenci koji bi voljeli da ga je kralj zadrao i s njim postupio kao s Iacopom Piccininom ;
pa su pod himbenim aljenjem po cijelom gradu o njemu govorili, a u javnim odlukama
su se protivili onome to bijae u Lorenzovu korist. I na taj nain pustie glas da e se u
Firenci prom ijeniti vlast, ako ga kralj toliko dugo dri u Napulju. Z bog toga je kralj
oklijevao to vrijeme da ga poalje; da vidi nee li se u Firenci roditi kakvi nemiri. Ali
videi kako stvari prolaze u miru, otpusti ga na dan 6. oujka godine 1 4 7 9 ;1157 a prije
toga pridobi ga svakovrsnim dobroinstvim a i iskazivanjem ljubavi; i meu njim a doe
do trajna sporazuma o ouvanju zajednikih drava. Stoga se Lorenzo vrati u Firencu
1153 Organiziravi zavjera, sa svojim pristaama koji su se prozvali gibelini, Ludovico je zarobljen i zatoen u
Paviji, gdje mu je 30. listopada 1480. odrubljena glava.
1154 Ludovico Moro se obino smatra krivcem propasti Italije, jer je pozvao u pomo francuskog kralja Karla
VIII. Ali Machiavelli ne stie do tog datuma, koji on inae smatra prekretnicom u povijesti zemlje.
1155 Ludovico da Campofregoso je Sarzanu prodao Firentincima 1468, a 1479. ju je uzeo natrag. Za to je
Lorenzo saznao poto je doao u Pisu.
1156 Lorenzo se u Pisi ukrcao na brodove koje je po nj poslao aragonski kralj i stigao u Napulj 18. prosinca 1479.
1157 Odnosno 1480 (1479. po firentinskom nainu oznaavanja godina). Datum 6. oujka nije toan, jer se
jo 1. oujka Lorenzo nalazio u Gaeti, na putu u Firencu.

274

mnogo vei nego to iz nje bjee poao; i grad ga je primio s onakvim veseljem kakvo su
njegove velike odlike i najnovije zasluge zasluivale, jer bjee izloio vlastiti ivot da
svojoj domovini vrati mir. Drugoga dana po njegovu dolasku objavi se sporazum
uglavljen izmeu republike Firence i k ra lja :1158 u njemu se obje strane obvezae sauvati
zajednike drave; a gradove to ih u ratu preotee Firentincim a valjalo je po kraljevu
sudu vratiti; i da se Pazzi baeni u kulu Volterra oslobode; a vojvodi od Kalabrije da se
na odreeno vrijeme odreene svote novca plaaju.1159 T aj mir, im je proglaen, ispuni
gnjevom papu i M leane: jer papi se inilo da ga premalo tuje kralj, a M leanim a da ih
ne tuju Firentinci; jer, budui da su i on i oni sudjelovali u ratu, poalie se to nemaju
dijela u m iru.1160 T aj gnjev, kad se dozna i povjerova u Firenci, odmah svakoga proe
sumnjom da se iz toga sklopljenoga mira ne rodi vei rat: stoga prvaci drave odluie
ograniiti vladu, i da se vane odluke svedu na m anji b ro j; i stvorie vijee od
sedamdeset graana s najveom ovlau to joj je mogoe dati u glavnim postupcima.
T a nova odredba suzbi polet u onima koji su htjeli traiti nove stvari.1161 I da bi stekli
ugled, prije svega ostaloga prihvatie mir to ga Lorenzo uglavi s kraljem ; i odredie da
poslanici kod pape i kod njega budu gospodar Antonio Ridolfi i Piero Nasi. Ipak,
unato tome miru, Alfonso, vojvoda od Kalabrije, nije s vojskom naputao Sienu,
pokazujui da su ga zadrale nesloge njezinih graana; one su bile takve da njega, koji
je boravio izvan grada, uvedoe u nj i postavie za suca svojih prijepora. Iskoristivi tu
priliku, mnoge od tih graana vojvoda oglobi u novcu, mnoge od njih osudi na
tamnicu, mnoge na progonstvo, a neke na smrt: tako postade sumnjiv, ne samo
Sijencima nego i Firentincim a, da eli biti vladarom toga grada. I tome se nije znalo
nikakva lijeka, jer je grad bio u novom prijateljstvu s kraljem , a u neprijateljstvu s
papom i s M leanim a.1162 T a sumnja se nije pojavila samo u svemu narodu Firence, koji
je istanani tum a svih stvari, nego i u prvacima drave; i svatko tvrdi da na grad
nikada ne bijae u tolikoj opasnosti da izgubi slobodu. Ali Bog, koji je uvijek u slinim
krajnostim a vodio o njoj posebnu skrb, odredi da se zbije neoekivani dogaaj, koji
kralju, papi i M leanim a zadade preih misli nego to su misli o Toskani.

20.
Bjee veliki Turin Mehmed poao sa silnom vojskom zaposjesti Rodos, te ga
je mnogo mjeseci napadao; ipak, premda su njegove snage bile goleme, a upornost u
zauzimanju te zemlje vrlo velika, nae je on jo veu kod opsjednutih; oni su se toliko
hrabro i s tolikim poletom branili da je M ehm ed m orao sram otno odustati od te
opsade.1163 Poto otie s Rodosa, dio njegove m ornarice pod Jacom ettom krenu prema

1158 Sporazum je objavljen 25. oujka 1480.

1159 U Volterri je bio zatoen Guglielmo Pazzi sa svojim bratiima; vojvodi Kalabrije je trebalo isplatiti 60.000
fjorina.
1160 Papin poslanik u Napulju Lorenzo Giustini pristao je na mir bez papina ovlatenja, ali se papa kasnije s tim
suglasio. Ali ve u veljai papa je posredstvom svog zastupnika Antonija Crivellija protestirao to se Ferdinand ne dri
zajednikog dogovora. Mleani su se proglasili neutralnima u tom sukobu. Vidjeti: VIII knj., 17. pogl.
1161 Uredbe donesene izmeu 9. i 19. travnja sankcionirale su Lorenzovu dominaciju u dravnikim poslovima i
njegovu kontrolu nad aparatom. Ukinuto je i dotadanje pravo privatnih graana da podnose peticije i prijedloge. Vijee
sedamdesetorice imenovalo je sve dravne funkcionare, a iskljuivo pravo zakonodavne inicijative imala je Sinjorija,
koju je od 1490. imenovala posebna komisija, sastavljena od 17 lanova. Te uredbe su definitivno ukinule i posljednje
ostatke komunalne samouprave.
1162 17. travnja 1480. Mletaka Republika i Papinska Drava osnovale su vojni savez s Girolamom Riariom na
elu. Nato je 25. travnja osnovan savez Firence, Ferarre i Napulja.
1163 Opsada Rodosa je trajala od proljea do kraja kolovoza 1480. Obranom Rodosa zapovijedao je veliki uitelj
Jeruzalemskog reda Pierre dAubusson, uz pomo koju je poslao Ferdinand Napuljski.

275

V elon i;1164 pa ili zato to on vidje lakou pothvata, ili pak to mu to gospodar zapovjedi,
pristavi uz obalu Italije iskrca on, odjednom, etiri tisue vojnika na kopno; i napavi grad
O tranto, odmah ga zauze i opljaka; a sve njegove stanovnike p o bi.1165 Zatim ,
najbolje to je m ogao, utvrdi se u njemu i u luci; i poto tamo dovede dobru konjicu,
krstario je okolicom i pljakao. Videi kralj taj napad, i znajui kakav ga je vladar
poduzeo, razasla posvuda glasnike da ga obznani i da pozove u pom o protiv
zajednikoga neprijatelja, a s velikom hitnjom pozva vojvodu od Kalabrije i njegove
vojnike koji bijahu u Sieni.

21.
T aj napad, koliko rastui vojvodu i ostatak Italije, toliko razveseli Firencu i
Sienu, jer se ovoj inilo da je opet stekla slobodu, a onoj da je izala iz opasnosti od
kojih je strahovala da e je izgubiti. T o m iljenje je poraslo od vojvodina jadanja na
polasku iz Siene, jer je optuivao sudbinu da mu je, neoekivanim i nerazumnim
dogaajem, otela vlast nad Toskanom . Z bog toga istog sluaja papa je prom ijenio
m iljenje; i dok prije nikada ne htjede sluati nijednog firentinskog poslanika, sada je
postao tako krotak da je sluao svakoga tko bi govorio o opem m iru :1166 zato su Firentinci
bili uvjereni da e, ako se prignu i zamole papu, dobiti oprost. Stoga nije valjalo propustiti
tu priliku da proe; i poslae prvosveeniku dvanaest poklisara,1167 njih papa,
poto stigoe u Rim , zadravae na razne naine prije nego to im dopusti pristup.
Ipak, naposljetku se dogovorie stranke kako e u budunosti ivjeti, te koliko e u miru
i koliko e u ratu svaka od njih priloiti. Poslije toga dooe poklisari pred noge
prvosveeniku koji ih je, okruen svojim kardinalim a, oekivao s pretjeranom ra
skoi.1168 Oni se opravdae za ono to se dogodilo, as optuujui nudu, as tuu zlou,
as narodni bijes i njegovu pravednu srdbu; i kako su nesretni oni koji su prisiljeni ili
ratovati ili umrijeti. I zato to se sve m ora podnijeti da se umakne smrti, podnosili su
rat, izopenja i druge nelagode to uslijedie za prolim stvarima, da njihova republika
umakne ropstvu koje znade biti smrt slobodnih gradova. Ako su ipak, premda
prisiljeni, poinili kakav grijeh, spremni su ga ispatati; i uzdaju se u njegovu blagost
koja e ih, po uzoru na Vinjeg O tkupitelja, primiti u svoje premilosrdne ruke. N a te
isprike papa odgovori rijeim a punim oholosti i srdbe, predbacujui im sve to su u
prolim vremenima uinili protiv Crkve: ipak, radi ouvanja Bojih propisa, rado e im
udijeliti oprost to ga itu; ali da po njemu razumiju kako im valja sluati; i kada
prekre poslunost, tu slobodu to je sada umalo ne izgubie izgubit e poslije, i to po
pravdi; jer zasluno su slobodni oni koji se istiu dobrim a ne zlim djelim a; tko
zloupotrijebi slobodu, kodi sebi i drugima; a malo potovati Boga i jo m anje Crkvu ne
dolikuje slobodnu ovjeku, nego rasputenu i naklonjenijem zlu nego dobru; a takve
popravljati nije dunost samo knezova nego i svakoga kranina. T ak o se zbog minulih
stvari m oraju potuiti na njih, jer su zlim djelima prouzroili rat i jo gorim ga
pothranjivali; a on se ugasio vie zbog tue blagosti nego zbog njihovih zasluga. Zatim
se proitao obrazac ugovora i blagoslova; njemu papa dodade, izvan uobiajenih i
1164 Valona (stara Aulona); Jacomettom Machiavelli naziva Keduk Ahmed-pau, za kojega se govorilo da radi po
nalozima Venecije, iji su se interesi sukobili s napuljskima.
1165 Opsada je poela 28. srpnja, a zavrila je padom Otranta 11. kolovoza 1480. Muratori u svojoj povijesti
Italije navodi da je pobijeno vie od deset tisua stanovnika, a da je isto toliko prodano u roblje. Vidjeti: L. A. Muratori,
Rerum Italicarum Scriptores, Milano, 1723-1751.
1166 Sikst IV je u poetku zahtijevao da se Lorenzo osobno njemu ispria.
1,67 Dvanaestolana delegacija bila je sastavljena 4. studenoga 1480. Njezini su lanovi bili najugledniji graani
Firence, a meu njima i Antonio Ridolfi, Luigi Guicciardini, Guidantonio Vespucci i Francesco Soderini.
1168 Poslanici su primljeni kod pape, nakon vietjednog ekanja, 3. prosinca 1480. u crkvi svetog Petra.

276

stalnih stvari, da Firentinci, ako ele uivati plodove toga blagoslova, dre petnaest
galija opremljenih o svom novcu, sve vrijeme to se Turin bude borio s kraljev
stvom .1169 Poklisari se jako poalie na taj teret naturen poslije sklopljena ugovora; i ne
mogoe ga ni u jednom dijelu, nijednim sredstvom ni uslugom, niti ijednom pritubom
olakati. Ali kad se vratie u Firencu, Sinjorija posla papi predstavnika gospara
Guidantonija Vespuccija, koji se malo prije vratio iz Francuske, da uvrsti taj m ir.1170
On svojom razboritou svede sve stvari u podnoljive okvire, a od prvosveenika
zadobi mnoge m ilosti; i to bijae znak najveeg pom irenja.
22.
Poto se dakle Firentinci pomirie s papom a Siena bijae slobodna i oni ne
strahovahu od kralja zbog odlaska vojvode od Kalabrije iz Toskane, a uslijedi rat s
Turcim a, pritisnue oni kralja svim sredstvima da im vrati utvrde to ih vojvoda od
K alabrije, otiavi, bjee ostavio u rukama Sijenaca.1171 Stoga kralj posum nja da e se
Firentinci u tolikoj njegovoj nevolji otrgnuti od njega i dizanjem rata na Sijence odsjei
mu pom o kojoj se od pape i drugih T alijana nadao. I zato je bio zadovoljan da im se
one vrate, te novim obvezama iznova obveza Firentince: i tako sila i nuda, a ne povelje
i obveze, nagone knezove da se dre vjere.1172 Dobivi, dakle, utvrde i sklopivi to novo
saveznitvo, Lorenzo M edici vrati onaj ugled to mu ga prije rat a poslije mir, kad se
sum njalo u kralja, bijahu umanjili: i nije u ta vremena nedostajalo onih koji su ga
otvoreno klevetali govorei kako je, da sebe spasi, prodao domovinu; i kako su se u ratu
gubili gradovi, a da e se u miru izgubiti sloboda. Ali kad se zadobie gradovi, i s
kraljem se uglavi astan mir, a gradu se vrati njegova stara slava, u Firenci se, u gradu
ednu govora koji sudi po uspjesima a ne po nam jeram a, prom ijeni m iljenje: i Lorenzo
se slavio do nebesa; govorilo se da je njegova razboritost umjela u miru stei ono to mu
je zla sudbina bila otela u ratu; i kako je njemu vie valjao njegov savjet i sud nego
oruje i sila neprijatelju. Turinovi napadi otklonie rat to se, zbog srdbe koja podee
papu i M leane nakon sklopljena mira, spremao zametnuti; ali kako je poetak toga
napada bio nenadan i uzrok mnogome dobru, tako je svretak bio neoekivan i uzrok
velikome zlu: jer veliki Turin Mehmed umrije kad na to nitko nije pom iljao,1173 pa
kada meu njegovim sinovima nastade nesloga, oni to se nalaahu u Apuliji, naputeni
od svoga gospodara, prepustie sporazumno O tranto kralju .1174 Kad nestade, dakle,
toga straha to smirivae duhove pape i M leana, svatko se poe bojati novih nemira. S
jedne strane bijahu u savezu papa i M leani; s njim a bijahu Genoveani, Sijenci i drugi
manji m onici; s druge strane bijahu Firentinci, kralj i vojvoda; uz njih pristadoe
Bolonjci i mnoga druga gospoda. Poeljee M leani zagospodariti Ferrarom ; i njim a se
uini da imaju razuman razlog za pothvat i pouzdanu nadu da e im uspjeti. Razlog je
bio to je markiz tvrdio da vie ne m ora od njih primati namjesnika ni njihovu sol, jer je
prema nainjenom ugovoru, poslije sedamdeset godina, taj grad osloboen jednog i
drugog tereta.1175 S druge strane M leani su odgovarali da koliko vremena dri Pulesine,
1169 T j. s Napuljskim Kraljevstvom. Zahtjev za opremanje petnaest galija je kasnijeg datuma.
H70 Yespucci je doao u Rim tek 1482, kad je papa ve bio zauzet drugim politikim igrama na Apeninskom
poluotoku.
1171 Meu tim utvrdama bile su Colle, Poggibonsi, Poggio Imperiale i Monte San Sovino, koje su vraene Firenci
u oujku 1481.
1172 Usp.: Vladar, XVIII.
1173 3. oujka 1481. Nakon njegove smrti nastala je borba za nasljedstvo izmeu njegovih sinova ema i
Bajazida, koji je kasnije postao sultan.
1174 Otranto je vraen napuljskom kralju 10. kolovoza 1481.
1175 Visdomino (vice-dominus) bio je dudov namjesnik koji se brinuo o zatiti mletakih graana i interesa na
podruju protektorata, gdje je Mletaka Republika imala monopol prodaje soli koja se dobivala iz laguna Comacchia,
na podruju Ferrare.

277

toliko m ora primati namjesnika i sol. I kad markiz ne htjede na to pristati, uini se
M leanim a kako imaju pravedan razlog da se late oruja, a vrijeme im bijae prikladno
da to uine, videi da je papa pun srdbe na Firentince i kralja. Pa da bi ga to vie
pridobili, kad grof Girolam o stie u M letke, oni ga primie s najviim poastim a, i
dadoe mu taj grad i svoje plemstvo, oduvijek znak velike asti komu god ga dadu.1176
Da bi bili spremni za rat, nametnuli su nove carine, a za zapovjednika svoje vojske
postavili gospodina Ruberta da San Severina koji, naljutivi se na gospodina Lodovica,
vladara u M ilanu, bjee pobjegao u Tortonu, pa kad su tu nastali neki nemiri, otiao u
Genovu; dok je ondje boravio, pozvae ga M leani i postavie ga za kneza svoje
vojske.1177

23.
T e pripreme za nove pokrete, kad za njih doznade protivniki savez, nagnae i
njega da se pripremi za rat: pa vojvoda od M ilana za svoga kapetana izabra Federiga,
gospodara Urbina, a Firentinci Costanza, gospodara Pesara.1178 A da bi iskuao papinu
ud i vidio da li M leani s njegovim pristankom diu rat protiv Ferrare, kralj Ferrando
posla Alfonsa, vojvodu od Kalabrije, s vojskom na Tron to, i zatrai od pape prolaz da
ode u Lom bardiju u pom o m arkizu;1179 to mu je papa potpuno uskratio. I tako, kad se
kralju i Firentincim a uini da su se osvjedoili o njegovoj udi, odluie pritisnuti ga
silom, tako da im od nude postane prijatelj, ili zadati mu toliko smetnji da ne mogne
pruiti pom oi M leanim a. Je r oni ve bijahu zavojtili i krenuli u rat protiv m arkiza, te
mu prvo pregazie krajinu a zatim opsjedoe Ficheruolo, vrlo vanu utvrdu za dravu
toga vladara.1180 Poto u meuvremenu kralj i Firentinci odluie napasti pontifeksa,
Alfonso, vojvoda od Kalabrije, udari prema Rimu, te uz pom o obitelji Colonna, koji se
bjehu ujedinili jer Orsini pristadoe uz papu, nanese mnogo tete okolici; a s druge
strane firentinska vojska pod gosparom N iccoloom Vitellijem napade C itta di Castello,
i zauzee oni taj grad i otjerae iz njega gospara Lorenza koji ga drae za papu, a za
njegova kneza postavie gospara N icco lo a.1181 Dotle se papa nalazio u velikoj nevolji,
jer Rim su iznutra razdirale stranke, a izvana je neprijatelj gazio okolicu. Ipak, kao
estok ovjek koji ne eli popustiti neprijatelju nego pobijediti, dovede on za kapetana
velianstvenog Ruberta od R im in ija;1182 i zovnuvi ga u Rim , gdje se sabrae svi njegovi
ljudi pod orujem, pokaza mu kolika ga ast eka ako, protiv snaga jednoga kralja,
oslobodi Crkvu jada u koje je zapala; i koliku e mu obvezu, ne samo on nego i svi
njegovi nasljednici dugovati; i kako e mu ne samo ljudi nego i Bog iskazati zahvalnost.
Dini Ruberto, pregledavi najprije papine orunike i sve njegove naprave, nagovori ga
da namakne to vie pjeaka; to se s velikom pom njom i brzinom izvri. Bijae vojvoda
od Kalabrije blizu Rim a, tako da je svaki dan dopirao i pljakao sve do gradskih vrata;
to je toliko razjarivalo rimski narod, da su se mnogi dobrovoljno ponudili da budu s
1176 Girolamo Riario je doao u Veneciju u kolovozu 1481, u namjeri da osvoji Faenzu i da krene na Ferdinanda
Aragonskog. Ondje je proglaen poasnim graaninom-plemiem Mletake Republike.
1177 Roberto da San Severino ostavio je Milano u rujnu 1481. i krenuo u Tortonu, a zatim u Genovu, odakle je u
veljai 1482. krenuo morskim putem u Toskanu.
1178 Costanzo Sforza (14471483), kondotjer i vladar Pesara.
1179 Ercole dEste.
1180 Venecija je objavila rat Ferrari 3. svibnja 1482. Roberto da San Severino je napao Ferraru, a Roberto
Malatesta, vladar Riminija, napao je Bagnacavallo. Obje strane su imale velike gubitke jer su velike vruine pospjeile
irenje raznih zaraza meu vojskom i stanovnitvom.
1181 U lipnju 1482. U Rimu je ojaala frakcija porodice Colonna, pa je Sikst IV dao uhapsiti kardinale Savellija i
Colonnu.
1182 Roberta Malatestu, kojega su Mleani posudili papi za tu priliku i koji je imao glas najboljeg kondotjera
stoljea i vladarsku titulu velianstveni.

278

dinim Rubertom pri oslobaanju R im a; svima njim a zahvali taj gospodin i prihvati ih.
Doznavi za to pripremanje, vojvoda se malo odmaknu od grada mislei da, kad bude
daleko, dini Ruberto nee imati hrabrosti i poi za njim ; osim toga oekivao je svoga
brata Federiga, kojega mu je s novom vojskom poslao otac. Dini Ruberto, videi da je
po orunicima gotovo jednak vojvodi, a po pjeacim a nadm oniji, izae odvano iz
Rima i utabori se na dvije milje od neprijatelja. Videi da ga pritisnu protivnik mimo
svakog oekivanja, vojvoda prosudi kako mu valja ili da se bori, ili da kao poraen
bjei; stoga, gotovo prisiljen, da ne bi uinio neto to je neasno za sina jednoga kralja,
odlui da se bori; i okrenuvi lice neprijatelju, svaki rasporedi vojsku onako kako se
tada rasporeivala, i zametnue boj koji potraja do podne.1183 I ta se bitka vodila s vie
vrline nego ijedna druga to se u toku pedeset godina zgodila u Italiji, jer u njoj izgibe,
to s jedne a to s druge strane, vie od tisuu ljudi; a njezin ishod bijae slavan za
Crkvu, jer mnotvo njezinih pjeaka tako naudi vojvodinim konjanicim a da on bijae
prisiljen uzmaknuti; i bio bi vojvoda dopao suanjstva da ga mnogi Turci, od onih to
su bili u Otrantu i tada s njim vojevali, ne spasie.1184 Poto dini Ruberto odnese tu
pobjedu, vrati se u Rim kao slavodobitnik. Ali je malo m ogao u njoj uivati jer kada, zbog
dnevnih napora, popi mnogo vode, uhvati ga proljev od kojega za nekoliko dana
um rije.1185 Njegovo je tijelo papa svakovrsnim astima poastio. Poto prvosveenik
iznese ovu pobjedu, smjesta posla grofa1186 prema Citta di Castello, da pokua vratiti taj
grad gosparu Lorenzu i da k tome iskua grad Rim ini; jer poto poslije smrti dinoga
Ruberta za njim ostade, pod skrbnitvom ene, nejaki sin, pomisli da bi mu lako bilo
zauzeti taj grad. I to bi mu sretno bilo polo za rukom , da onu enu ne obranie
Firentinci; oni mu se tako estoko suprotstavie, da nije m ogao ni protiv Castella ni
protiv Rim inija nita uiniti.

24.
D ok se to zbivalo u Rom anji i u Rim u, zauzee M leani Ficheruolo i sa svojom
vojskom prijeoe P ad ;1187 a tabor vojvode od M ilana i m arkiza bijae u neredu, jer
Federigo, grof od Urbina, obolje i, preavi u Bolognu na lijeenje, u m rije;1188 tako je
markizov poloaj postajao sve loiji, a M leanim a je svakoga dana rasla nada da e
osvojiti Ferraru. S druge strane, kralj i Firentinci nastojahu svim sredstvima prikloniti
papu svojoj volji; i kad im ne poe za rukom nagnati ga da se okani oruja, zaprijetie
mu koncilom to ga je car ve bio oglasio za B asel;1189 stoga je preko njegovih poslanika,
koji su se nalazili u Rim u, i preko prvih kardinala, koji su eljeli mir, papa uvjeren i
nagnan da razm ilja o miru i o ujedinjenju Italije. Tada prvosveenik, od straha a i od
spoznaje kako je veliina M leana na propast Crkvi i Italiji, pristade na dogovaranje sa
savezom; i posla svoje nuncije u Napulj gdje na pet godina uglavie savez papa, kralj,
vojvoda od M ilana i Firentinci, uvajui m jesto i za M leane da ga prihvate.1190 Kad i to
bjee, papa dade M leanim a na znanje da se ustegnu od rata za Ferraru. M leani ne
htjedoe to posluati, nego se s jo veim snagama spremie za rat; te poto porazie
1183 Bitka kod Campomorta (S. Pietro in Formis), 21. kolovoza 1482.
1184 Alfons je od turskih zarobljenika stvorio linu gardu koja ga je u toj bici spasila.
1185 10. rujna 1482. Istog dana umro je u Ferrari njegov tast Federigo da Montefeltro, urbinski vojvoda.
1186 Girolama Riarija.
1187 29. lipnja 1482.
1188 U Ferrari, a ne u Bologni. Vidjeti 708. biljeku.
1189 U ime Fridrika III taj je koncil pripremao kranjski nadbiskup Andrej Zamometi, koji je vodio cijelu akciju iz
Ljubljane. Lorenzo je uputio svog poslanika Baccija Ugolinija u Ljubljanu, koji je savjetovao caru da odustane od
namjere.
1190 Savez je sklopljen u prosincu 1482. Firenca mu je pristupila poetkom 1483. O tome usp.: Vladar, XI.

279

vojvodinu i markizovu vojsku kod Argente, tako se primaknue Ferrari da su svoj tabor
podigli u markizovu perivoju.

2 5 . Stoga savez uvidje da ne moe vie odgaati sa slanjem junake pom oi onom
gospodinu, te zapovjedie vojvodi od K alabrije da sa svojom i s papinom vojskom
prijee u Ferraru; isto tako i Firentinci svu svoju vojsku onam o poslae. Pa da bi se bolje
dogovorili o ratnom rasporedu, sazvae saveznici sabor u Crem oni, gdje dooe papin
legat s grofom G irolam om , vojvoda od K alabrije, gospodin Lodovico i Lorenzo M edici
s mnogim drugim talijanskim vladarim a;1191 tu se izmeu tih vladara raspravljalo o svim
oblicim a buduega rata. I budui da prosudie kako se Ferrari ne moe bolje pomoi
nego da se izvri junaki boni napad, htjeli su da gospodin Lodovico pristane na to da
stupi u rat s M leanim a za dravu vojvode od M ilan a; na to ovaj gospodin ne htjede
pristati, strahujui da e natovariti na vrat rat koji poslije nee moi ugasiti. I stoga se
odluilo da se sa svom vojskom nasrne na Ferraru; i skupivi etiri tisue orunika i
osam tisua pjeaka, krenue na M leane koji su imali dvije tisue dvjesta orunika i
est tisua pjeaka. Savez nakani, prije svega, napasti m ornaricu to su je M leani imali
na Padu; i napavi je pokraj Bondena, porazie je i unitie vie od dvjesta brodova; tu
dopade suanjstva gospar Antonio Iustiniano, zapovjednik m ornarice.1192 Kad su M leani
vidjeli da se cijela Italija ujedinila protiv njih, da bi podigli svoj ugled, bili su doveli vojvodu
od Rena s dvjesta orunika;1193 tako su, kad im je nanesena ova teta m ornarici, poslali
njega s dijelom svoje vojske da zadri neprijatelja; a gospodinu Rubertu da San
Severinu naredie da s ostatkom njihove vojske prijee Addu, i da se primakne M ilanu
uzvikujui ime vojvode i gospe Bone, njegove m ajke; jer povjerovae da e tako izazvati
bunu u M ilanu, mislei da su gospodin Lodovico i njegova vlada omraeni u tom gradu.
T aj napad izazva isprva velik strah i die na oruje taj grad; ipak donese ishod oprean
naumu M leana, jer ono to gospodin Lodovico nije htio prihvatiti, ova nepravda ga
natjera da prihvati. I zato, ostavivi m arkiza od Ferrare sa etiri tisue konjanika i dvije
tisue pjeaka da se brani, vojvoda od K alabrije s dvanaest tisua konjanika i pet tisua
pjeaka ue na tlo Bergam a, a odatle na tlo Brescie, pa onda V eron e;1194 i tim trima
gradovima, budui da im M leani ne mogoe nimalo pom oi, ote gotovo svu okolicu;
jer gospodin Ruberto sa svojom vojskom jedva je m ogao spasiti gradove. S druge strane
i markiz od Ferrare bjee vratio velik dio svoga posjeda, jer mu se vojvoda od Rena,
njegov protivnik, nije mogao oprijeti sa samo dvije tisue konjanika i tisuu pjeaka. I
tako je cijeloga toga ljeta godine 1 4 8 3 . savez sretno vojevao.

2 6 . Kad ogranu proljee naredne godine, jer se zima provela u miru, vratie se
vojske na bojite; a savez, da bi mogao bre potui M leane, bijae svu svoju vojsku
zajedno skupio. I da se rat odrao kao minule godine, lako bi se M leanim a preotela sva
zemlja to su je drali u Lom bardiji; oni su se vratili sa est tisua konjanika i pet tisua
1191 Sabor u Cremoni odran je 28. veljae 1483. Papin legat je bio kardinal Mantove Francesco Gonzaga.
Sudjelovali su jo Ludovico i Ascanio Sforza, Ercole dEste, Federico Gonzaga i Lorenzo Medici. Taj je savez nazvan
presvetim (Lega santissima).
1192 Ovaj poraz je preuvelian. Mleani su, zapravo, 7. oujka 1483. izgubili nekoliko brodova a zarobljeno je
samo 15 Mleana.
1193 Rene Lorenski, mu Jolande, keri Renea Anuvinca, imenovan je u lipnju 1483. zapovjednikom mletake
vojske.
1194 Ta ratna kampanja trajala je od srpnja do rujna 1483. Marin Sanudo u svojoj povijesti Venecije navodi da je
sa sobom vodio vojsku od 1500 konjanika i 1000 pjeaka te da su mu Mleani obeali pomoi u njegovoj namjeri da
osvoji Napuljsko Kraljevstvo.

280

pjeaka, a protiv sebe su imali trinaest tisua konjanika i est tisua pjeaka; jer vojvoda
od Rena, kad se navri godina dana njegova najm a, bjee otiao kui.1195 Ali kako se
esto dogaa gdje se mnogi s jednakom vlau slegnu, gotovo uvijek njihova nesloga
dade pobjedu neprijatelju. Poto umrije Federigo Gonzaga, markiz od M antove, koji je
svojom vlau drao u slozi vojvodu od K alabrije i gospodina Lodovica, poee se meu
njim a raati neslaganja, a iz neslaganja ljubom ora: jer Giangaleazzo, vojvoda od
M ilana, bjee ve u dobi da mogae preuzeti vlast u svojoj dravi, a za enu imae ker
vojvode od K alabrije,1196 pa ovaj poelje da dravom ne upravlja Lodovico nego njegov
zet. Spoznavi dakle Lodovico tu vojvodinu elju, odlui ga pomesti da je ne ispuni.1197
Kad M leani doznae za tu Lodovicovu sumnju, htjedoe je iskoristiti; i prosudie da
mogu, kako su uvijek inili, pobijediti u miru poto su poraeni u ratu; i pripremajui
potajno ugovor s gospodinom Lodovicom , uglavie ga u kolovozu 1 4 8 4 .1198 Kad za nj
doznae ostali saveznici, bijae im jako nepoudan, osobito kad su vidjeli kako se
M leanim a m oraju vratiti otete zemlje i ostaviti im Rovigo i Pulesine, to ih oni bijahu
zauzeli za markiza od Ferrare, i da zatim zadre sve povlastice to su ih u starini imali nad
tim gradom. I svakome se inilo da su vodili rat u kojemu se mnogo p otroilo,1199 da
se u njegovu voenju stekla ast a u zavretku sram ota, jer su se osvojene zemlje vratile,
a nepovraene izgubile. Ali saveznici bijahu prisiljeni primiti ga, jer su ih trokovi
iscrpli, i jer vie nisu htjeli, zbog tuih greaka i astoljublja, iskuavati svoju sudbinu.

2 7 . D ok su se u Lom bardiji stvari odvijale tako, papa je, preko gospara Lorenza,
opsjedao Citta di Castello da iz njega istjera N iccoloa Vitellija kojega je savez, da bi
pridobio papu, bio napustio; i u opsadi grada, oni koji unutra bijahu N iccoloove
pristae izaoe napolje, pobie se s neprijateljim a i porazie ih. Stoga papa pozva grofa
G irolam a iz Lom bardije, naredi mu da doe u R im , gdje e obnoviti svoje snage i vratiti
se onom pothvatu; ali prosudivi da mu je bolje pridobiti gospara N iccoloa mirom
negoli nanovo ga napadati ratom , nagodi se s njim ; i pomiri ga s gosparom Lorenzom,
njegovim protivnikom , koliko je najbolje m ogao. N a to ga je vie prisilila sumnja u
nove nemire nego ljubav prema miru, jer je vidio da se izmeu Colonna i Orsinija budi
zla krv. N apuljski je kralj, u ratu izmeu njega i pape, oteo od O rsinija okolicu
Tagliacozza, i dao je Colonnam a koji su bili na njegovoj strani: kad je poslije sklopljen
mir izmeu kralja i pape, Orsini su je na temelju dogovora zahtijevali. M nogo puta je
papa upozorio Colonne da je vrate; ali oni, ni na molbe Orsinija ni na papine prijetnje
ne pristadoe na vraanje; tovie, iznova stadoe vrijeati Orsinije pljakom i drugim
slinim nepravdama. Stoga prvosveenik, ne mogavi to vie trpjeti, krenu na njih sa
svom svojom vojskom i s vojskom O rsinija; pa pohara njihove kue to ih imahu u
Rimu, a onoga tko ih htjede braniti ubi i zaro b i;1200 i ote im velik dio njihovih katela: i
tako te trzavice ne prestadoe zbog mira, nego zbog nevolje jedne strane.

2 8 . Jo se u Genovi i u Toskani ne bjehu stiale stvari: jer su Firentinci drali grofa

A ntonija od M arciana sa etam a na granici Serezane, pa dok je trajao rat u Lom bardiji,
1195 15. lipnja 1484.
1196 Izabelu Aragonsku.
1197 Aluzija na glavni motiv koji je naveo Ludovica Mora da pozove u Italiju Karla VIII, koji je pretendirao na
aragonsku krunu.
1198 Mir je sklopljen u Bagnolu 7. kolovoza 1484. i tipian je primjer renesansne tajne diplomacije.
1199 Kroniar Domenico Malipiero navodi da je Venecija potroila na taj rat dva milijuna dukata.
1200 3 0. svibnja 1484. Na elu vojske bili su Girolamo Riario i Virginio Orsini.

281

dodijavali su stanovnicima Serezane upadima i slinim lakim okrajim a; a u Genovi je

Batistino Fregoso, dud toga grada, pouzdavajui se u nadbiskupa Pagola Fregosa,
zajedno sa enom i djecom pao u njegovo suanjstvo; a on postade vladar.1201 Jo je
m letaka m ornarica napala kraljevstvo, i zauzela Galipoli, a druga je m jesta u okolici
uznemirivala.1202 Ali kad nastupi mir u Lom bardiji, prestadoe svi nemiri, osim u
Toskani i u Rim u; jer kad je proglaen mir, papa poslije pet dana umrije, ili zato to
stie skonanje njegova ivota, ili zato to ga bol zbog sklopljena m ira, kao njegova
neprijatelja, ubi.1203 Ali taj prvosveenik ostavi u miru Italiju koju je za ivota stalno u
ratu drao. Zbog njegove smrti Rim se odmah lati oruja: grof Girolam o povue se sa
svojim ljudstvom ka C astellu;1204 Orsini se uplaie da e se Colonne osvetiti za
najnovije nepravde; Colonne zaiskae svoje kue i katele; stoga za koji dan uslijedie
ubojstva, otim aine i palei na mnogim m jestim a u tome gradu. Ali kad kardinali
nagovorie grofa da preda Castello u ruke vijea, i da ode u svoj kraj i lii Rim svoje
vojske, on, elei stei blagonaklonost buduega prvosveenika, poslua; i vrativi
Castello vijeu,1205 ode u Imolu. I tako, poto se kardinali oslobodie toga straha, a
baruni pom oi kojoj su se u svojoj neslozi nadali od grofa, pristupilo se imenovanju
novoga prvosveenika; i poslije stanovita neslaganja izabran je G iovanbatista Cibo,
kardinal od M alfette, Genoveanin, i prozva se Inocentom V III;1206 on po svojoj blagoj
udi, jer bijae ovjean i m iran, postie da se odloi oruje i u to vrijeme primiri Rim .

29.
Poslije mira u Lom bardiji, Firentinci se nisu mogli smiriti, jer im se inilo
sram otno i runo da ih jedan obian plemi lii tvrave Serezane. I budui da u stavcima
mira bijae navedeno ne samo da se moe zahtijevati natrag izgubljeno nego i povesti
rat protiv svakoga tko sprijei to zaposjedanje, odmah pripremie novac i vojsku za taj
pothvat. Stoga Agostino Fregoso, koji bjee zauzeo Serezanu, videi da sa svojim
privatnim snagama nee m oi odoljeti takvu ratu, darova taj grad Svetom Ju rju .1207 Ali
budui da se Sveti Ju raj i Genoveani m oraju spomenuti vie puta, ini mi se da nee biti
naodmet prikazati ureenje i odredbe u tom gradu, jer je jedan od glavnih gradova
Italije. Poto Genoveani sklopie mir s M leanim a, poslije onog veoma vana rata to
su ga prije mnogo godina vodili izmeu sebe,1208 kad republika ne mogae podmiriti one
graane koji joj posudie goleme svote novca, prepusti im carinske prihode i odredi da
svatko, prema uzajm ljenoj svoti i koliini glavnice, sudjeluje u diobi tih prihoda sve dok ih
opina potpuno ne isplati; a da bi se mogli sastaj ati, prepusti im palau koja se nalazi povrh
carinarnice.1209 Ti vjerovnici, dakle, uredie izmeu sebe posebnu upravu da
1201 U Genovi se takoer vodio stranaki rat. Uz pomo Milana izabran je za duda Battista Fregoso, protiv
kojega je 1480. dravni udar pokuao Obietto del Fiesco. Uspio ga je zbaciti s vlasti njegov stric nadbiskup Paolo
Fregoso, koji se proglasio dudem 25. studenoga 1483, ali je opozicija bila toliko jaka da se morao nakon samo petnaest
dana povui.
1202 Mletaka flota, kojom je zapovijedao Jacopo Marcello, isplovila je s Krfa i zauzela Galipolje 19. svibnja
1484, koje je nakon mira u Bagnolu vraeno Ferdinandu.
1203 11. kolovoza 1484.
1204 Aneoska utvrda (Castel SantAngelo), bivi Hadrijanov mauzolej, u koju su se pape povlaile u sluaju
opasnosti za Rim.
1205 Tj. kardinalskom kolegiju koji je u interregnumu bio na elu Papinske Drave, 25. kolovoza 1484.
1206 Inocent VIII vladao je od 1484. do 1492, godine Lorenzove smrti.
1207 Rije je o Banci Svetog Jurja (Cassa di San Giorgio), koja je u Genovi imala znaajnu ekonomsku i politiku
ulogu. Sarzana je pripala Sv. Jurju 1484.
1208 Chioggianski rat koji je zavren torinskim mirom 1381.
lz09 Godine 1451. Banka Sv. Jurja dobila je dvorac sagraen jo 1260. U jednoj od tih soba djelovala je jo od
1443. banka.

282

odluuje o javnim poslovima, te poglavarstvo od osam graana koje e, kao vlast nad
svima, izvravati te odluke; i svoja potraivanja razdijelie na dijelove, koje nazvae
mjestim a, a cijelom svom udruenju dadoe ime Svetog Ju rja. Kad se tako razdijeli
njihova uprava,1210 gradsku opinu pritisnue nove nevolje, te se ona utee Svetom
Ju rju za novu pom o; on joj ju je, zbog svog bogatstva i dobre uprave, m ogao pruiti; a
opina zauzvrat, kako mu je prije prepustila carinu, poe mu, u zalog za dobiveni
novac, preputati svoje posjede. I toliko se u tome ustrajalo, zbog potreba opine i
usluga Svetog Ju rja, da je ona pod njegovu upravu vrgla vei dio posjeda i gradova
podvrgnutih genovekoj vlasti; njim a on upravlja i brani ih, i svake godine, putem
javnih izbora, u njih alje svoje upravitelje, a da se opina ni u emu u to ne mijea.
Odatle je poteklo da su ti graani uskratili ljubav opini, smatrajui je tiranijom , i
podarili je Svetom Ju rju , smatrajui ga strankom u kojoj se dobro i pravedno upravlja:
odatle potjeu lake i este prom jene uprave, i to to as jednog svoga graanina, as
jednog stranca sluaju, jer ne m ijenja vladu Sveti Ju ra j, nego opina. I tako, kad se
Fregosi i Adorni bore izmeu sebe za dravu, veina graana se sklanja u stranu, jer se
vodi borba za opinsku upravu, i preputa je kao plijen pobjedniku; nita drugo ne ini
ni sluba Svetog Ju rja, osim to ga onaj tko preuzme upravu natjera na prisegu da e
potovati zakone; a oni se do ovih dana nisu prom ijenili, jer kad imaju oruje i novac i
upravu, ne mogu se m ijenjati bez izvrgavanja pogibelji neizbjene i opasne bune. Zaista
je rijedak primjer, i filozofi ga u tolikim svojim izmiljenim i vienim republikama
nikada ne otkrie,1211 kad se vidi unutar jednog te istog kruga, izmeu istih graana
sloboda i tiranija, uljuen i pokvaren ivot, pravda i bezakonje: jer samo takav poredak
odrava taj grad pun drevnih i divnih obiaja; a ako se dogodi, to e se s vremenom u
svakom sluaju dogoditi, da Sveti Ju raj preuzme sav taj grad, bit e to republika
glasovitija od m letake.1212

30.
Tom e Svetom Ju rju , dakle, Agostino Fregoso prepusti Serezanu. On je rado
prihvati, i pobrinu se za njezinu obranu; i odmah izvede brodovlje na more, a vojsku
posla u Pietrasantu, da sprijei da nitko ne prijee u firentinski tabor koji se ve nalazio
blizu Serezane. Firentinci su, s druge strane, eljeli zauzeti Pietrasantu kao posjed zbog
kojega, ako ga ne dre, osvojenje Serezane biva m anje vano, jer se taj posjed nalazi
izmeu nje i Pise; ali nemahu opravdanja da ga opsjednu ako im stanovnici Pietrasante,
ili drugi koji se u njoj nau, ne sprijee zauzee Serezane. Pa da bi se to zbilo, poslae iz
Pise na bojite veliku koliinu ratne opreme i ivea, a uz nju slabu pratnju, tako da onaj
tko bude u Pietrasanti zbog m alobrojne strae m anje strahuje, a zbog velika plijena vie
poeli da ih napadne. I sve se zbilo prema njihovu naumu: jer oni to bijahu u
Pietrasanti, kad pred oim a vidjee onoliki plijen, prigrabie ga; to Firentincim a dade
zakonit razlog da krenu u p oh od;1213 i tako, ostavivi po strani Serezanu, utaborie se
pod Pietrasantom , koja bijae puna branitelja to je junaki branjahu. Poto Firentinci
postavie svoje topnitvo u ravnicu, nainie jo jednu utvrdu na brijegu, da bi je i s te
strane mogli pritisnuti. Zapovjednik vojske bijae Iacopo Guicciardini; i dok se
vojevalo pod Pietrasantom , genoveka m ornarica zauze i spali hrid Vadu, a njezine ete,
1210 Takva organizacija uspostavljena je 1411. i specifian je politiki sistem u kojemu dominira financijska
oligarhija.
1211 Machiavelli ne skriva, kad god moe, svoju ironiju prema filozofiji.
1212 Machiavelli je ovdje evidentno ideolog emergentnih drutvenih klasa.
1213 Rat s Genovom se dugo pripremao. Banka Svetog Jurja je svojom konkurencijom ugrozila mediejske banke
koje su iskoristile prvi pretekst kao casus belli.

283

kad se iskrcae, poee krstariti po okolici i pljakati je. Protiv njih se posla gospar
Bongianni Gianfigliazzi s pjeacim a i konjanicim a; on djelomino obuzda njihov ponos,
te su s m anje bezakonja krstarili. Ali m ornarica, nastavljajui dodijavati Firentincim a,
otplovi do Livorna, te se am cima i drugom opremom primae novoj kuli i vie dana
udarae po njoj topnitvom ; ali videi da od toga nema nikakve koristi, sram otno se
vrati.
31.
Dotle se oko Pietrasante vodila mlitava borba; stoga neprijatelji, ojunaivi se,
napadoe utvrdu i osvojie je; a to se dogodi s tolikom njihovom slavom i prepau
firentinske vojske, da se umalo sama od sebe raspala; stoga se ona udalji etiri milje od
grada; i njezine voe prosudie, jer ve bjee mjesec listopad, da se valja povui na
stanite i odgoditi to osvojenje do proljea. T aj nered, im se doznao u Firenci, probudi
srdbu u poglavarima drave; pa smjesta, da bi osnaili opsadu poletom i vojskom ,
izabrae za nove zapovjednike A ntonija Puccija i Bernarda Nera. Oni s velikom svotom
novca odoe na bojite, te onim kapetanima obznanie gnuanje Sinjorije, uprave i
cijeloga grada, ako se s vojskom ne vrate pod zidine; i kolika bi im bila sram ota kad
takvi kapetani, s takvom vojskom , im ajui protiv sebe tek malenu posadu, ne bi mogli
takav kukavan i tako slab posjed osvojiti.1214 Pokazae im sadanju i buduu korist ko
joj se od toga dobitka mogu nadati; tako se srca svih osokolie da se vrate pod zidine; a
prije svega odluie preoteti utvrdu. U njezinu osvojenju se vidjelo to u plaenikim
srcima mogu uiniti ovjenost, prijaznost, lijepe elje i rijei; jer Antonio Pucci,
nukajui ovog plaenika, obeavajui onom drugom, pruajui jednome ruku, grlei
drugoga, navede ih da s tolikim poletom krenu u taj napad da u trenu osvojie utvrdu;
ali osvojenje ne proe bez gubitaka, jer grof A ntonio da M arciano pogibe od topa. Ta
pobjeda toliko ustravi one u gradu da poee razm iljati o predaji: stoga, da se sve
zavri s najveom slavom, Lorenzo M edici odlui doi na bojite; i kad on stie, za
nekoliko dana se osvoji tvrava.1215 Ve bijae banula zima, i zato se tim kapetanima ne
dade nastaviti s osvajanjem , nego odluie priekati proljee, ponajvie zato to ta jesen,
svojim nezdravim zrakom , nakodi vojsci, a mnogi od zapovjednika teko oboljee;
meu njim a A ntonio Pucci i gospar Bongianni Gianfigliazzi ne samo da se razboljee
nego i um rijee,1216 na svaiju alost, tolika bjee om iljenost to je A ntonio stee svojim
djelima pod Pietrasantom . Poto Firentinci zauzee Pietrasantu, poslae Lukanci pred
stavnike u Firencu da je zatrae kao bivi posjed svoje republike, jer naveoe da meu
dunosti spada i to da se vrate prvom gospodaru svi posjedi to ih jedni od drugih
preotm u.1217 Firentinci ne zanijekae te dogovore; ali odgovorie da ne znaju treba li, u
miru o kojem se pregovara izmeu njih i Genoveana, da je njim a predaju; i zato ne
mogu donijeti odluke prije toga vremena; pa ako je zaista ne budu m orali predati,
potrebno je da Lukanci misle na to da im nadoknade trokove i tetu to im je nanese
smrt tolikih njihovih graana; te kada to uine, mogu se lako nadati da e je dobiti.
Proe dakle cijela ta zima u pregovorima o miru izmeu Genoveana i Firentinaca, koji
su se vodili u Rimu s papinim posredovanjem. Ali kad se ne zakljui, Firentinci bi u
proljee bili napali Serezanu, da ih ne zaprijeie bolest Lorenza M edicija i rat to se
zametnu izmeu pape i kralja Ferranda: jer Lorenza ne pritisnu samo kostobolja, koja
1214
tu epizodu
1215
1484.
1216
ni?

284

Pod Pietrasantom su Firentinci uspjeli skupiti velik broj kondotjera i kapetana, ali Machiavelli preuveliava
i pridaje joj karakteristike sline kasnijoj bici kod Sarzane.
Da Marciano je poginuo 21. listopada 1484, a Pietrasanta je pala, poslije petodnevnih borbi, 8. studenoga
Umrli su od malarije, kao i velik broj vojnika.
-pe su obaveze preuzete sklapanjem mira u Bagnolu.

ga je nasljedno po ocu muila, nego ga uhvatie i uasni bolovi u elucu tako da je

m orao poi u toplice na lijeenje.

32.
Ali vaniji je razlog bio rat; a ovo je njegov uzrok. Grad Aquila bijae tako
podloan N apulju da gotovo slobodno ivljae. U njemu je velik ugled, uivao grof od
M on torija. Blizu Tronta se nalazio vojvoda od Kalabrije, sa svojom vojskom , pod
izlikom da eli uguiti neke pobune koje su se javile meu seljacim a u tim krajevim a; i
elei posvema podvrgnuti Aquilu u kraljevu pokornost, posla po grofa od M on torija,
kao da mu treba njegova pom o u poslu kojim se tada bavio. G rof se odazva, ne
posumnjavi nita; a kada stie k vojvodi, ovaj ga uhvati i kao sunja posla u N ap u lj.1218
Kad se to doulo u Aquili, cio grad se uzbuni; i poto se listom pograbi oruje, poginue
Antonio C oncinello, kraljev namjesnik, i s njime neki graani o kojim a se znalo da su
pristae njegova velianstva. I da bi Aquila imala branitelja u buni, istaknue oni
zastave Crkve; i poslae predstavnike papi da mu predaju grad i sebe, molei ga da im,
kao svojim a, pomogne protiv kraljevske tiranije. Prvosveenik od svega srca pristade da
ih brani, jer je zbog privatnih i javnih razloga mrzio k ra lja ;1219 i budui da gospodin
Ruberto da San Severino bjee neprijatelj milanske drave i bez slube, unajmi ga za
svoga vojskovou i naredi da s najveom hitnjom doe u R im .1220 Osim toga, nagovori
sve prijatelje i roake grofa od M ontorija da se pobune protiv kralja: tako vladari
Altemure, Salerna i Bisignana pograbie oruje protiv njega.1221 Videi kralj da se izvre
tako naglu ratu, obrati se Firentincim a i vojvodi od M ilana za pom o. Firentinci se
naoe u dvojbi to bi trebalo da rade; jer im se teko inilo da radi drugoga napuste
svoje pothvate; a ponovo zgrabiti oruje protiv Crkve smatrali su opasnim. Ipak, kao
lanovi saveza, pretpostavie vjeru svojoj uobnosti i opasnosti, pa unajmie O rsinije; i
k tome poslae sve svoje ete, pod vodstvom grofa Pitiglianija, prema Rim u, u pom o
kralju. D otle taj kralj otvori dva ratita: jedan dio vojske, pod vojvodom od Kalabrije,
posla prema Rimu da se zajedno s firentinskim etam a suprotstavi Crkvi; s drugim se,
pod svojom upravom, oprije barunim a; te se na jednoj i na drugoj strani ovaj rat vodio s
prom jenljivom sreom. N aposljetku, kad kralj ostade pobjednikom na oba kraja, u
kolovozu godine 1486. posredovanjem izaslanika panjolskoga kralja zakljui se
m ir,1222 na nj papa, ne elei vie izazivati sudbinu koja ga je porazila, pristade: tada se
svi m onici Italije ostavivi samo Genoveane po strani, ujedinie kao odmetnici od
milanske drave i stanovnici firentinskih posjeda. Gospodin Ruberto da San Severino,
kad se uglavi mir, poto u ratu ne bijae osobito vjeran prijatelj papi niti drugima estok
neprijatelj, poe iz Rim a odakle ga protjera papa; i budui da su ga progonile vojvodine
i firentinske ete, kad minu Cesenu, videi da ga sustiu, nadade se u bijeg i s m anje od
stotinu konjanika stie u Ravennu; a druge njegove vojnike dijelom prihvati vojvoda,
dijelom razbie seljaci. Poto uglavi mir i pomiri se s barunim a, kralj smaknu Iacopa
Coppolu i Antonella dAnversa sa sinovima, kao one koji u ratu otkrie njegove tajne
prvosveeniku.
pjetro Camponeschi, grof Montorija, uhvaen je u lipnju 1485.
1219 Inocent VIII je uzeo u zatitu pobunjene velikae protiv napuljskog kralja iz osvete Ferdinandu koji je odbio
papi platiti danak, s izgovorom da je najvie pridonio borbi protiv Turaka, pa se tako taj rat zove i barunski rat.
1220 Vojvoda San Severino je, u stvari, doao u Rim u studenome 1485. da bi se borio protiv Orsinija, a papi ga je
privremeno prepustila Venecija.
1221 Vladar Altemure je u to vrijeme bio Pirro del Balzo, u Salernu je vladao Antonetto Sanseverino, a u Bisignanu
Girolamo Sanseverino.
1222 panjolski kralj je u to doba bio Ferdinand Katoliki, iz aragonske loze (vladao je od 1479. do 1516); mir je
sklopljen 11. kolovoza 1486.
1218

285

33.
N a primjeru toga rata spozna papa s kolikom spremnou i marljivou
Firentinci uvaju svoja prijateljstva; tako on, umjesto to ih je prije, i zbog naklonosti
prema Genoveanima i zbog pom oi to su je pruili kralju, mrzio, sad ih poe voljeti i
iskazivati njihovim poslanicima vee milosti nego to je uobiajeno. Kad tu sklonost
upozna Lorenzo M edici, uznastoja da je svim sredstvima podri; jer je sudio da mu je
od velika ugleda ako prijateljstvu s kraljem mogne pridodati i prijateljstvo pape. Imae
prvosveenik sina po imenu Francesco,1223 i elei ga obasuti astim a i prijateljim a da ih
moe zadrati poslije njegove smrti, ne vidje s kim bi ga u Italiji m ogao postojanije
oroditi nego s Lorenzom ; i zato poradi na tome da mu Lorenzo dade jednu svoju ker za
enu.1224 Poto se sklopi taj brak, papa poelje da Genoveani pristanu na to da
Serezanu prepuste Firentincim a, dokazujui im da ne mogu drati ono to je Agostino1225 prodao, niti Agostino moe darovati Svetom Ju rju ono to nije njegovo. Ipak
nije uspio izvui nikakvu korist; ak Genoveani, dok se o tome pregovaralo u Rimu,
opremie mnoge svoje lae i, dok se u Firenci o tome nita nije znalo, iskrcae na kopno
tri tisue pjeaka i napadoe tvravu Serezanello, smjetenu iznad Serezane i s firentin
skom posadom ; a gradi koji se nalazi pokraj nje oplijenie i spalie; a zatim, postavivi
topnitvo na tvravu, stadoe je svom estinom tui. T aj napad bijae nagao i
neoekivan u Firenci; stoga se odmah njezina vojska, pod vodstvom Virginija Orsina,
okupi u Pisi; i poalie se papi da, dok on pregovarae o miru, Genoveani s njima
zaratie. Zatim poslae Piera C orsinija u Luku, da taj grad odri u podanitvu; poslae
Pagolantonija Soderinija u M letke, da iskua to kane u toj republici; zaiskae pom o
od kralja i od gospodina Lodovica, ali ne dobie je ni od koga, jer kralj ree da strahuje
od turskog brodovlja, a Lodovico pod drugim izlikama odbi da je poalje.1226 I tako su
Firentinci u svojim ratovim a gotovo uvijek sami, i ne nalaze tko bi im onako srano
pom ogao kako oni drugima pomau. Ali se ni taj put, jer im ne bjee novost, nisu
ustraili to ih saveznici napustie; i sabravi veliku vojsku, poslae je pod Iacopom
Guicciardinijem i Pierom Vettorijem protiv neprijatelja; oni se utaborie na rijeci
M agri. Tada je Serezanello bio pod jakim pritiskom neprijatelja, koji su ga prokopim a i
svim drugim silama osvajali: stoga zapovjednici odluie da mu priskoe u pom o; ni
neprijatelji ne odustadoe od bitke; i kada se pobie, Genoveani doivjee p oraz;1227 tu
pade u suanjstvo gospar Luigi dal Fiesco, s mnogo drugih asnika neprijateljske vojske.
T a pobjeda ne uplai stanovnike Serezane toliko da bi se predali; dapae, tvrdoglavo se
pripremie za obranu, a firentinske vojskovoe za napad: tako se vodila junaka borba i
obrana. I kad se to osvajanje otegnu, Lorenzo M edici odlui doi na bojite. Kad stie
tam o, nai se vojnici osokolie, a oni u Serezani klonue; jer kad vidjee s koliko ih
upornosti Firentinci napadaju i s koliko im hladnoe Genoveani ne pomau, svojom se
voljom i bez ikakvih uvjeta predae pod Lorenzovo o k rilje;1228 i kada dospjee pod vlast
Firentinaca, s njima se, osim s nekoliko voa pobune, ovjeno postupalo. Gospodin
Lodovico, dok je trajalo to osvajanje, bjee poslao svoje ete u Pontremoli, da pokae

1223 papin sjn Franceschetto Cibo, roen je 1449, prije nego to je Giovanni Battista Cibo odabrao sveeniki
poziv koji e ga kasnije dovesti do papinske tijare.
1224 Brak s Lorenzovom kerkom Maddalenom sklopljen u oujku 1487.
12z5 Agostino Adorno, koji je vladao Genovom u ime milanskog vojvode Gian Galeazza Sforze.
1226 Netono. Pod Pietrasantom se skupio povei broj kondotjera i firentinskih saveznika, meu kojima i grof od
Pitigliana, vladari Piombina i Faenze, nekoliko vitezova iz obitelji Orsini, Galeotto Pico della Mirandola, a pristigla je i
pomo od Ludovica Sforze koji je poslao etiri stotine kopljanika, dok je napuljski kralj uputio u Livorno est galija s
namjerom da napadne genoveke poloaje na Korzici.
1227 Genoveani su doivjeli poraz 13. travnja 1487. Tom prilikom su zarobljeni Gian Luigi dal Fiesco i njegov
brat Obietto.
1228 Sarzana je kapitulirala 22. lipnja 1487.

286

kako dolazi nama na pom o; ali im ajui vezu u Genovi, die se stranka protiv onih koji
upravljahu, te se uz pom o njegovih eta predae vojvodi od M ilan a.1229

34.
U to vrijeme N ijem ci povedoe rat protiv M leana; a Boccolino iz Osima u
M arki bjee odvrgnuo Osim o od pape i u njemu nametnuo tiraniju. Poslije mnogih
nevolja on pristade, po nagovoru Lorenza M edicija, da vrati taj grad papi;1230 pa poe u
Firencu gdje, na Lorenzovu vjeru, provede mnogo vremena u velikoj asti, a zatim ode u
M ilano; tu ne nae istu vjeru, nego ga gospodin Lodovico dade ubiti. M leani,
napadnuti od N ijem aca, doivjee poraz u blizini grada Trenta, a njihov vojskovoa
Ruberto da San Severino pogibe.1231 Poslije toga gubitka M leani, prema udi njihove
sree, sklopie sporazum s N ijem cim a, ali ne kao poraeni, nego kao pobjednici: toliko
je bio astan za njihovu republiku. U to se vrijeme jo rodie bune u Rom anji, veoma
znaajne. Francesco dOrso iz F orlija bijae veoma moan ovjek u tom gradu: na njega
posumnja grof Girolam o, te mu vie puta zaprijeti; stoga prijatelji i roaci svjetovahu
Francesca, koji ivljae u velikoj strepnji, da prvi udari; i budui da se boji da e ga onaj
umoriti, neka on prije ubije njega i tako, tuom smru, izmakne svojoj pogibelji. Poto,
dakle, donesoe tu odluku i ohrabrie srce na taj pothvat, izabrae vrijeme na dan sajma
u Forliju; jer u taj dan odlaae mnogo seljaka, njihovih prijatelja u grad, pa pomislie
da se mogu njim a okoristiti ne pozivajui ih da dou. Bijae mjesec svibanj, kad veina
T alijana ima obiaj veeravati jo za sunca.1232 Smislie urotnici da je prigodan as da ga
ubiju poslije njegove veere, jer u to vrijem e, dok mu obitelj veerava, on ostaje gotovo
sam u svojoj odaji. Poto to smislie, u taj odreeni as poe Francesco do grofovih
kua, te ostavivi druinu u prvim sobam a, stie do odaje u kojoj bijae grof, i ree
jednom njegovu sobaru da mu javi da on eli s njim razgovarati. Uvedoe Francesca, i
on, naavi ga sama, poslije nekoliko rijei hinjena razgovora ubi ga; i kad zovnu
drugove, ubie i sobara. Sluajno doe gradski kapetan na razgovor grofu, pa kad ue u
dvoranu s malo svojih, grofove ubojice umorie i njega.1233 Poslije tih umorstava digoe
veliku buku, i grof ovu glavu bacie kroz prozor; i viui Crkva i sloboda! potaknue na
oruje sav narod, koji je mrzio grofa zbog njegove lakom osti i okrutnosti; i poto mu
opljakae kue, zarobie groficu Caterinu i svu njezinu djecu.1234 Ostade jo samo da se
osvoji tvrava, pa da im se pothvat privede sretnu koncu. Kad na to ne htjede pristati
katelan, zamolie groficu da ga nagovori da je preda. Ona obea da e to uiniti, ako je
puste da ue unutra; a da u zalog vjere zadre njezinu djecu. Povjerovae urotnici
njezinim rijeim a, i dopustie joj da ue. im ona bjee unutra, zaprijeti im smru i
svakovrsnim mukama da osveti mua; a kad oni njoj zaprijetie da e joj pobiti djecu,
odgovori ona da ima naina da napravi drugu. Stoga se uplaie urotnici, videi da im
1229 U kolovozu 1488.
1230 Boccolino Guzzoni je organizirao ustanak u Osimu u travnju 1486. Papa je protiv njega uputio kardinala
della Roveru u oujku 1488, a kasnije i Gian Giacoma Trivulzija. Zapovjednitvo je u srpnju preuzeo francuski kardinal
Jean de Balue koji je posredstvom Lorenza ponudio Boccolinu 7000 dukata da prepusti Osimo.
12jl Rat izmeu Mleana i nadvojvode Sigismunda Austrijskog izbio je u svibnju 1487. Mleani su poraeni 10.
kolovoza, a mir je sklopljen 13. studenoga iste godine uz posredovanje Inocenta VIII.
1232 prav; datum je 14. travnja 1488. Povod urote bili su visoki porezi koje je nametnuo Girolamo Riario. Sanudo
navodi da je iza urote stajao, uz Giovannija Bentivoglia, i sam Lorenzo, s namjerom da Forli prepusti svom zetu
Franceschettu Cibu. O toj uroti Machiavelli govori i u R aspravam a. .., III, 6.
1233 Dunost kapetana je tada obavljao Antonio da Montecchio.
1234 Caterina Sforza je bila vanbrana kerka milanskog vojvode Galeazza Marije Sforze. Po drugi put se udala za
Giovannija Medicija i rodila mu sina Giovannija, koji je kasnije postao slavan kao najvei kondotjer XVI stoljea,
nazvan Giovanni delle Bande Nere (Giovanni od crnih druina). Kod Caterine Sforze je Machiavelli poslan u svoju prvu
diplomatsku misiju.

287

papa ne pomae i u ju kako gospodin Lodovico, grofiin stric,1235 alje njoj vojsku u
pom o, pa uzee od imovine to mogahu ponijeti i odoe u Citta di Castello. Tako
grofica, vrativi vlast, osveti smrt svoga mua okrutnou svake vrste. Firentinci, uvi
za grofovu smrt, iskoristie zgodu da vrate utvrdu Piancaldoli, to im je nekada grof
bjee oteo. I poslavi onam o svoje ete, povratie je, a u njoj pogibe Cecca, slavni
graditelj.1236

35.
T o j pobuni u Rom anji pridrui se jo jedna pobuna u toj pokrajini, jednake
vanosti. G aleotto, gospodar Faenze, bijae oenjen kerju gospara G iovannija Bentivoglija, vladara Bologne.1237 Ona je, ili zbog ljubom ore, ili zbog mueva zlostavljanja, ili
zbog svoje opake udi, mrzila svoga mua; i dotle ona dotjera sa svojom mrnjom da ga
odlui liiti drave i ivota. I pravei se da je bolesna, lee u postelju; i tu naredi da neki
njezini povjerljivi ljudi, koje radi toga sakri u odaji, ubiju Galeotta kad joj doe u
pohode. U taj svoj naum bjee ona uvukla i oca koji se nadao, kad mu zet bude mrtav,
da e postati gospodar Faenze. Poto uto doe vrijeme odreeno za ubojstvo, ue
G aleotto u eninu odaju, po svojem obiaju; i poto se s njom m alo porazgovori,
izaoe iz tajnih dijelova odaje njegove ubojice i ubie ga a da se on tome ne mogae
oduprijeti.1238 Poslije njegove smrti nastade velika guva: ena pobjee u kulu s nejakim
sinom koji se zvao A storre; narod pograbi oruje; gospar Giovanni Bentivogli, zajedno s
nekim Bergam inom , vojskovoom vojvode od M ilan a,1239 poto se unaprijed spremio s
mnogo orunika, ue u Faenzu, gdje jo bijae Antonio Boscoli, firentinski poslanik. I
kad se u toj guvi sastae svi ti prvaci, te poee govoriti o upravi u tome gradu,
stanovnitvo iz doline Lam one, koje bjee na onu buku listom dojurilo, okrenu oruje
protiv gospara Giovannija i Bergam ina; te ovoga ubie, a prvoga zarobie; i izvikujui
imena Astorrea i Firentinaca, preporuie grad njihovu poslaniku. T aj sluaj, kad se
dou u Firenci, bijae svakome mrzak; ipak naredie da se oslobode gospar Giovanni i
njegova ki, te po volji svega naroda uzee skrb nad gradom i A storreom .1240 Osim ovih
pobuna, u toku mnogo godina, kad prestadoe glavni ratovi izmeu najveih vladara,
uslijedie jo mnoge po Rom anji, po M arki i u Sieni; a o njim a je, jer bijahu od male
vanosti, suvino pripovijedati. Istina je da bune u Sieni, poto odande ode vojvoda od
Kalabrije poslije rata 1 4 7 8 , bijahu ee; i poslije mnogih prom jena, u kojim a nadjaa
vae as puk, as plemstvo, plemii ostadoe pobjednici; meu njim a uzee vie vlasti
nego drugi Pandolfo i Iacobo Petrucci; oni, jedan po sranosti, drugi po duhu,
postadoe kao vladari toga grada.

36.
Ali Firentinci, kad se zavri rat za Serezanu, poivjee sve do 1 4 9 2 , kad umrije
Lorenzo M edici, u veoma velikoj srei: jer Lorenzo, kad se smiri talijansko oruje, koje
se zaustavi zbog njegove mudrosti i vlasti, okrenu svoj duh k tome da uzvelia sebe i
svoj grad; i svoga provoroenca Piera oeni Alfonsinom, kerju viteza O rsin a;1241 zatim
1235 Ludovico Moro.
1236 Arhitekt Francesco dAngelo, zvani Cecca, roen 1447. Piancaldoli je pao 27. travnja 1488.
1237 prancesca) kerka Giovannija II Bentivoglia.
1238 Galeotto Manfredi je ubijen 31. svibnja 1488.
1239 Giampietro Bergamino, guverner Forlija.
1240 Lorenzo je zatraio izruenje Bentivoglia i oslobodio ga 9. lipnja.
1241 Alfonsina, kerka Roberta Orsinija, grofa Bracciana, udala se za Piera u veljai 1487.

288

G iovannija, svoga drugog sina, uzvisi na dostojanstvo kardinala.1242 T o bjee jo slavnije

to je on, bez ijednog primjera u prolosti, doveden na taj poloaj kad jo nemae ni
etrnaest godina; to bijahu stube da svoju kuu podigne do nebesa, to e se poslije, u
narednim vremenima, zbiti. G iulianu,1243 treem svom sinu, zbog njegove m alodobnosti
i kratka vremena to Lorenzo poivje, nije m ogao namijeniti iznimnu sudbinu. Od
keri, jednu udade za Iacopa Salviatija, drugu za Francesca Ciba, treu za Piera
R idolfija; etvrta, koju bjee udao za Giovannija M edicija, da ouva kuu u jedinstvu,
um rije.1244 U drugim svojim privatnim stvarima, to se tie trgovine, on bijae veoma
nesretan; jer zbog nereda slubenika, koji nisu njegovim poslovima upravljali kao
obini ljudi nego kao knezovi, na mnogim se stranam a mnogo njegove imovine rasulo;
stoga je trebalo da mu domovina pomae velikim svotama novca. Z ato se on, da vie ne
kua takvu sreu, ostavivi po strani bavljenje trgovinom, okrenuo k zemljinim
posjedima kao postojanijem i tvrem bogatstvu; pa u okolici Prata, Pise i u dolini Pese
izgradi posjede koji po koristi i po svojstvima graevina kao da ne spadahu obinom
graaninu nego nekom kralju. Poslije toga prionu da uljepa i povea svoj grad; i zato,
budui da u njemu bijae mnogo prostora bez nastam bi, u njim a odredi nove ulice da se
ispune novim graevinama; od toga ovaj grad postade ljepi i vei. A da bi u svojoj
dravi spokojnije i sigurnije ivio, i da bi svoje neprijatelje m ogao izdaleka potui ili
suzbiti, prema Bologni, usred brda, ojaa tvravu Fiorenzuolu; prema Sieni zapoe
graditi Poggio Imperiale i silno ga utvrivati; prema Genovi, osvojenjem Pietrasante i
Serezane, zatvori put neprijatelju. Zatim , plaom i iveom odravae svoje prijatelje
Baglionije u Perugi, Vitellije u Citta di Castello; a nad Faenzom je imao posebnu
upravu: sve su to bile jake zatitnice njegova grada. Jo je u ta mirna vremena stalno
odravao slavlja u svojoj domovini, gdje su se esto viali turniri i predstave o starim
zgodama i pobjedam a; a svrha mu je bila da grad bude u izobilju, narod u jedinstvu i
plemstvo u asti. Silno je volio svakoga tko je u nekoj umjetnosti bio izvrstan; titio je
knjievnike, o emu mogu tvrda svjedoanstva dati gospar Agnolo da M ontepulciano,
gospar Cristofano Landini i gospar Dem etrio iz G rke; stoga grof Giovanni della
M irandola, gotovo boanstven ovjek, zapustivi sve druge krajeve Evrope to ih bjee
obiao, potaknut Lorenzovom dareljivou, izabra za svoje prebivalite Firencu.1245
udesno se veselio graditeljstvu, glazbi i pjesnitvu; i jo se javljaju mnogi njegovi
pjesniki sastavi, koje nije samo sloio nego ih je i rastum aio. A da bi se firentinska
mlade mogla vjebati u knjievnom nauku, otvorio je u Pisi uilite kam o je doveo sve
najizvrsnije ljude to tada ivljahu u Italiji. Redovniku M arianu da Ghinazzanu, iz reda
svetog Augustina, zato to bijae veoma vrstan propovjednik, sagradi samostan pokraj
Firence.1246 Bio je veliki ljubim ac sree i Boga; zato svi njegovi pothvati imadoe sretan
svretak, a svi njegovi neprijatelji nesretan: jer su ga, osim Pazzija, jo htjeli ubiti Batista
Frescobaldi u Carmineu i Baldinotto iz Pistoje u svom ljetnikovcu; i svaki je od njih,
zajedno s dionicima njihovih tajni, dobio pravednu kaznu za svoje zle m isli.1247 Taj
1242 G j o v a n n i j e proglaen za kardinala 1489, u dobi od etrnaest godina, a kasnije je postao papa pod imenom
Lav X i vladao je od 1513. do 1521.
1243 Giuliano, vojvoda Nemoursa (14781516).
1244 etiri keri Lorenza jesu Lucrezia, Maddalena, Contessina i Luisa. Luisa je umrla u jedanaestoj godini, a
njezin nesueni mu se kasnije oenio Caterinom Sforza.
1245 Angelo Ambrogini iz Montepulciana, zvani ii Poliziano (14541494), pjesnik i humanist, uitelj Lorenzove
djece; Cristofano Landini, humanist i knjievnik, autor poznatog komentara Boanstvene kom edije; Demetrios
Kalkondil, bizantski filolog i humanist, porijeklom iz Atene; Giovanni Pico della Mirandola (1463-1494), humanist i
filolog, koji je od 1488. ivio u Firenci.
1246 Mariano da Genazzano je bio jedan od najeih protivnika Girolama Savonarole, a Lorenzo mu je pomogao
da bi suzbio utjecaj Savonarole koji se estoko obarao na Lorenza i njegovu vladavinu.
1247 Smaknuti su u lipnju 1481.

19

N . M achiav elli: IZ A B R A N O D JE L O II

289

njegov nain ivljenja, tu njegovu razboritost i sreu, s udivljenjem su poznavali i tovali

ne samo vladari Italije nego i vladari dalekih zem alja: ugarski kralj M a tija 1248 mnogim
znacima iskaza ljubav prema njem u; sultan1249 mu je svoje predstavnike i darove slao u
pohode i na poklon; veliki T u rin 1250 mu je izruio Bernarda Bandinija, ubojicu njegova
brata. Zbog svega toga mu se Italija divila. A ta je slava svakoga dana rasla zbog
njegove razboritosti; jer u raspravi o neemu bijae govorljiv i otrouman, u rjeavanju
mudar, u izvrenju brz i sran. A tom e se ne mogu pridodati poroci koji bi okaljali
tolike njegove vrline, premda su ga zabavljali drski i zajedljivi ljudi, te djeje igre, vie
nego to bi takvu ovjeku priliilo; tako je mnogo puta vien kako se uplee u razonodu
svojih sinova i keri. I kad se tako razmotre njegov nesputan i pohotan ivot i
ozbiljnost, vidi se da su u njemu postojale dvije razliite osobe, spojene gotovo
nemoguom sponom .1251 Posljednje je dane proivio u velikim jadim a to mu ih je
zadavala bolest koja ga je uasno muila, jer je patio od nepodnoljivih bolova eluca:
oni ga toliko obrvae da je umro u travnju godine 1 4 9 2 , u dobi od etrdeset i etiri
ljeta.1252 N ikada nitko nije umro, ne samo u Firenci nego ni u Italiji, toliko slavan po
razboritosti i na toliku alost svojoj domovini. A da e iz njegove smrti potei prevelike
propasti, to pokaza nebo mnogim bjelodanim znamenjem: izmeu ostaloga, grom
oinu s tolikom estinom visoki vrak hrama Santa Reparata, da se velik dio toga iljka
srui, na prepast i uenje svih. Oalie, dakle, njegovu smrt svi sugraani i svi vladari
Italije: o tome pruie oite dokaze, jer ne ostade nijedan koji, po svojim poslanicima,
ne izrazi Firenci svoju tugu zbog tolikoga gubitka. Ali oni su imali pravoga razloga da
ale, kako uskoro to pokazae posljedice; jer kad Italija bjee liena njegova savjeta, oni
koji ostadoe ne naoe naina ni da zadovolje ni da obuzdaju astoljublje Lodovica
Sforze, nam jesnika vojvode od M ilan a.1253 Z bog njega, im preminu Lorenzo, rodi se
ono opako sjeme koje za kratko vrijeme, jer ne bjee iv onaj tko ga je znao zatrti, poe
razarati Italiju, i jo je razara.

1248 Matija Korvin.

1249 Rije je o egipatskom sultanu.
1250 Sultan Mehmed II.
1251 U opisivanju Lorenza Machiavelli je vrlo obazriv, da ne povrijedi osjeaje Klementa VII, iako na nekoliko
mjesta aludira na njegovu okrutnost i neumjerenost. Ovo je jedno od tih mjesta. U Machiavellijevo je vrijeme ipak
prevladavala pozitivna ocjena Lorenzovih zasluga, osobito njegove vanjske politike ravnotee koja je Italiju sauvala od
kasnijih upada tuinaca, to mu Machiavelli kao iskusni praktini diplomat priznaje.
1252 Lorenzo je umro 8. travnja 1492. Prije smrti je razgovarao sa Savonarolom, koji ga je blagoslovio, prema
svjedoenju Poliziana, dok Schnitzer (Savonarolin dominikanski biograf) tvrdi da je Savonarola zatraio od Lorenza
vraanje slobode Firenci.
1253 Ludovico Moro je vladao Milanom u ime Gian Galeazza Sforze, koji je bio nesposoban za dravnike obaveze.
Ludovico je sam elio postati vojvoda i pretpostavljao je da e se tome opirati napuljski kralj, koji je bio u srodstvu s
Gian Galeazzom, pa je potakao francuskog kralja Karla VIII da doe u Italiju i da osvoji Napuljsko Kraljevstvo. Tako
1494. godina oznaava poetak pustoenja stranih armija po Italiji i definitivni silazak s povijesne scene talijanskih
gradova-drava.

290