1

Rimanov integral

Posmatrajmo funkciju f : [a, b] R. Podjela segmenta [a, b] je bilo koji

kona
can skup tacaka xi , takav da je
a = x0 < x1 < . . . < xk1 < xk = b.
Dakle, tackama x1 , . . . , xk1 je segment [a, b] podijeljen na k podsegmenata
[xi1 , xi ]. Duzina najduzeg segmenta [xi1 , xi ] je dijametar podjele. Podjele cemo oznacavati grckim slovima (najcesce ). Dijametar podjele cemo
oznacavati sa d(). Skup svih podjela segmenta [a, b] cemo oznacavati sa
[a, b]. Koristicemo i sljedecu oznaku
= {1 , 2 , . . . , k() },
gdje je i neka tacka iz [xi1 , xi ]. Tada za kazemo da je izbor ta
caka
koji odgovara podjeli . Izraz
(f, , ) =

k()

f (i )(xi xi1 )

(1)

i=1

zovemo integralna suma funkcije f u odnosu na podjelu i izbor

ta
caka .
Definicija 1.1. Za funkciju f : [a, b] R kazemo da je integrabilna (u
Rimanovom smislu) na [a, b] ako postoji realan broj L takav da vazi sljedece:
( > 0) ( > 0) ( [a, b]) ( ) d() < = |(f, , ) L| < . (2)
Broj L zovemo Rimanov integral funkcije f na intervalu [a, b] i oznacavamo
b
sa a f (x)dx.
Recenica (2) se moze procitati na sljedeci nacin: Svaka dovoljno sitna
podjela segmenta [a, b] generise integralnu sumu (f, , ) koja je proizvoljno blizu broju L, bez obzira na izbor tacaka .
1

Lema 1.1. Ako je funkcija f : [a, b] R ogranicena i ako svaka dovoljno

sitna podjela segmenta [a, b] koja sadrzi tacku c (a, b) generise integralnu
sumu (f, , ) koja je proizvoljno blizu broju L (bez obzira na izbor proizvoljnih tacaka ), tada je funkcija f integrabilna na [a, b].
Dokaz. Oznacimo sa [a, b] skup svih podjela segmenta [a, b] koje sadrze
(fiksiranu) tacku c. Pretpostavke leme su:
1. |f (x)| M, x [a, b],
2. ( > 0)( > 0)( [a, b])( ) d() < = |(f, , ) L| < .
Treba pokazati da, zbog 1 i 2, druga pretpostavka vazi i kad u njoj [a, b]
zamijenimo sa [a, b].
Fiksirajmo pozitivno . Neka je proizvoljna podjela segmenta [a, b].
Ako podjela sadrzi tacku c tada direktno primijenjujemo pretpostavku 2.
Ako podjela ne sadrzi c, tada podjeli mozemo dodati tacku c i dobiti
novu podjelu 1 . Neka je
= {a, x1 , . . . , xk1 , b}
i neka je
1 = {a, x1 , . . . , xi1 , c, xi , . . . , xk1 , b}.
Ocigledno je d(1 ) d(). Posmatrajmo sada proizvoljno . Tacka i iz
segmenta [xi1 , xi ] se nalazi u jednom od segmenata [xi1 , c] ili [c, xi ]. Bez
smanjenja opstosti mozemo pretpostaviti da i [xi1 , c]. Tada izboru tacaka
mozemo dodati neku tacku iz segmenta [c, xi ] i dobiti odredeni izbor
tacaka za podjelu 1 kojeg cemo oznaciti sa 1 . Sada je

(f, , ) = (f, 1 , 1 ) + (xi c)(f (i ) f ()).

Zbog pretpostavke 2 imamo da postoji 1 tako da vazi: ako je d(1 ) < 1
2M .
onda je |(f, 1 , 1 ) L| < . Zbog pretpostavke 1 je |f (i ) f ()|
Na kraju zakljucujemo da ako uzmemo da je
d() < = min{1 ,

}
2M

dobijamo
< + 2M.
|(f, , ) L| |(f, 1 , 1 ) L| + |(xi c)(f (i ) f ())|
2M
2
2

Prethodna lema govori da se prilikom dokazivanja integrabilnosti funkcije mozemo ograniciti na podjele koje sadrze neku fiksiranu tacu (ili vise
njih). Zahtijeva se jos da je funkcija ogranicena. Medutim, to ne predstavlja
dodatnu otezavajucu okolnost jer je ogranicenost ionako neophodan uslov za
integrabilnost.
Teorema 1.1. Ako je funkcija f integrabilna na [a, b], onda je ona ogranicena
na [a, b].
Dokaz. Pretpostavimo da je f neogranicena na [a, b] i pokazimo da ona
nije integrabilna na [a, b]. Neka je proizvoljna podjela segmenta [a, b], a
M proizvoljno veliki realan broj. Neka je dalje neki izbor tacaka koji
odgovara podjeli . Funkcija f je neogranicena na nekom od segmenata
podjele , npr. na [xj1 , xj ]. Uvedimo i sljedecu oznaku:

f (i )(xi xi1 )|.

B=|
i=j

> M +B . Ako u
Na segmentu [xj1 , xj ] postoji tacka takva da je |f ()|
xj xj1
zamijenimo tacku j tackom dobijamo novi izbor tacaka za koji vazi

j xj1 ) +
|(f, , )| = |f ()(x

f (i )(xi xi1 )|

i=j

j xj1 )| |
|f ()(x

f (i )(xi xi1 )|

i=j

M +B
(xj xj1 ) B
xj xj1
= M.

>

Dakle, za svaku podjelu postoji takvo da je |(f, , )| proizvoljno

veliko, tj. takvo da (f, , ) ne pripada intervalu (L , L + ) za bilo koje
fiksirano L i .
2

Osobine Rimanovog integrala

Teorema 2.1. Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b], onda je i funkcija

f + g integrabilna na [a, b]. Vazi i formula

(f + g)(x)dx =
a

f (x)dx +
a

g(x)dx.
a

Dokaz. S obzirom da su f i g integrabilne, za proizvoljno > 0 vazi

sljedece:
(1 ) ( [a, b]) ( ) d() < 1 = |(f, , ) L1 | < ,
(2 ) ( [a, b]) ( ) d() < 2 = |(g, , ) L2 | < ,
b
b
za neko L1 i L2 . Naravno, L1 = a f (x)dx, a L2 = a g(x)dx. Primijetimo
da je
(f + g, , ) = (f, , ) + (g, , ).
Sada za = min{1 , 2 } dobijamo
|(f + g, , ) (L1 + L2 )| = |((f, , ) L1 ) + ((g, , ) L2 )|
|((f, , ) L1 )| + |((g, , ) L2 )|
< + .
2
Teorema 2.2. Ako je funkcija f integrabilna na [a, b], onda je i funkcija f ,
gdje je proizvoljan realan broj, takode integrabilna na [a, b]. Vazi i formula

f (x)dx =
a

f (x)dx.
a

Dokaz. Teoremu dokazujemo na slican nacin kao prethodnu. Koristimo

da je
(f, , ) = (f, , ).
2
Teorema 2.3. Ako je funkcija f integrabilna i nenegativna na [a, b], tada je
b
f (x)dx 0.
a
Dokaz. Neka je f integrabilna i nenegativna na [a, b]. Pretpostavimo da
b
je a f (x)dx = L < 0. Za 0 < < |L|, bi morali postojati i takvi da je
L < (f, , ) < L + < 0.
Ovo je nemoguce jer je (f, , ) 0, za svako i za svako .

Posljedica 2.1. Neka su funkcije f i g integrabilne na [a, b], i neka je g(x)

b
b
f (x), za svako x [a, b]. Tada je a g(x)dx a f (x)dx.

Za funkciju f koja je ogranicena na [a, b] postoje sljedeci brojevi za bilo

koje [a, b]:
m = inf (f, [a, b]), mi = inf (f, [xi1 , xi ]),
M = sup(f, [a, b]), Mi = sup(f, [xi1 , xi ]).
Sume
s(f, ) =

k()

mi (xi xi1 ) i S(f, ) =

i=1

k()

Mi (xi xi1 )

i=1

zovemo donja i gornja Darbuova suma funkcije f u odnosu na podjelu . Iz

m mi f (i ) Mi M,
slijedi
m(b a) s(f, ) (f, , ) S(f, ) M (b a),
za svako [a, b] i za svako . Skup svih donjih Darbuovih suma je
ogranicen odozgo, pa ima supremum koji se oznacava sa I. Skup svih gornjih

Darbovih suma je oranicen odozdo, pa ima infimum koji se oznacava sa I.

Skup svih integralnih suma u odnosu na fiksiranu podjelu je ogranicen i
odozdo i odozgo. Njegov infimum je s(f, ), a supremum je S(f, ).
Teorema 2.4. Neka je funkcija f ogranicena na [a, b]. Funkcija f je integrabilna na [a, b] ako i samo ako
( > 0) ( > 0) ( [a, b]) d() < = S(f, ) s(f, ) < .
Dokaz. Ako je f integrabilna na [a, b] tada ( > 0) ( > 0)
( [a, b]) ( , ) d() < = |(f, , ) (f, , )| < /2.
Dalje zakljucujemo da razlika supremuma i infimuma skupa svih integralnih
suma u odnosu na podjelu za koju je d() < ne moze biti veca od /2.
Dakle, S(f, ) s(f, ) < .
Pretpostavimo sada da za svaku dovoljno sitnu podjelu (d() manje od
nekog ) je S(f, ) s(f, ) proizvoljno malo (manje od bilo kog izabranog
S obzirom da je
pozitivnog ). Odatle slijedi da je I = I.
s(f, ) I S(f, ) i s(f, ) (f, , ) S(f, )
za svako , zakljucujemo da je
|(f, , ) I| S(f, ) s(f, ).
5

Desna strana posljednje nejednakosti je manja od kad god je d() < , pa

slijedi da je funkcija f integrabilna na [a, b] i da je
b

f (x)dx = I = I.
a

2
Teorema 2.5. Neka je [c, d] [a, b]. Ako je f integrabilna na [a, b] onda je
f integrabilna i na [c, d].
Dokaz. Neka za f vazi sljedece
( > 0) ( > 0) ( [a, b]) d() < = S(f, ) s(f, ) < .
Svaka podjela segmenta [c, d] ciji je dijametar manji od se moze prosiriti
(dodavanjem novih tacaka iz [a, b] \ [c, d]) do podjele segmenta [a, b] ciji je
dijametar takode manji od . Tada imamo
S(f, ) s(f, ) S(f, ) s(f, ) < .
2
Teorema 2.6. Funkcija f je integrabilna na [a, b] ako i samo ako je f integrabilna i na [a, c] i na [c, b], za svako c (a, b). Vazi i formula
b
c
b
f (x)dx =
f (x)dx +
f (x)dx.
a

Dokaz. Ako je f integrabilna na [a, b] onda integrabilnost od f na [a, c]

i [c, b] slijedi direktno iz teoreme 2.5.
Pretpostavimo sada da je funkcija f integrabilna na [a, c] i [c, b] za proizvoljno fiksirano c (a, b). Dakle, za fiksirano > 0 vazi:
( ) ( [a, c]) ( ) d( ) < = |(f, , ) L1 | < ,
( ) ( [a, b]) ( ) d( ) < = |(f, , ) L2 | < .
Svaka podjela segmenta [a, b] koja sadrzi tacku c se moze prikazati kao
unija jedne podjele segmenta [a, c] i jedne podjele segmenta [c, b]. Isto
vazi i za bilo koji : = . Ako je d() < = min{ , }, tada je
d( ) < i d( ) < . Tada imamo
|(f, , ) (L1 + L2 )| = |(f, , ) + (f, , ) (L1 + L2 )|
|(f, , ) L1 | + |(f, , ) L2 |
< + .
6

Funkcija f je ograncena na [a, b] (jer je ogranicena na [a, c] i [c, b]), pa na

osnovu leme 1.1 zakljucujemo da je f integrabilna na [a,b] i da je
b
c
b
f (x)dx = L1 + L2 =
f (x)dx +
f (x)dx.
a

2
Teorema 2.7. Ako je funkcija f neprekidna na [a, b], onda je ona integrabilna na [a, b].
Dokaz. Ako je funkcija f neprekidna na [a, b], onda je ona i ravnomjerno neprekidna na [a, b], tj.
( > 0) ( > 0) (x, y [a, b]) |x y| < = |f (x) f (y)| <

.
2(b a)

To znaci da za svaku podjelu segmenta [a, b] za koju je d() < vazi

Mi mi /(2(b a)). Dakle, za svaku takvu podjelu imamo
S(f, ) s(f, ) =

k()

(Mi mi )(xi xi1 )

i=1

< .
2
2

Teorema 2.8. Neka je funkcija f ogranicena na [a, b]. Dalje, neka > 0
postoji konacno mnogo otvorenih intervala ukupne duzine manje od koji
pokrivaju sve tacke prekida funkcije f . Tada je f integrabilna na [a, b].
Dokaz. Neka su Di , i = 1, . . . , k, otvoreni itervali iz formulacije teoreme.
Njihovu uniju oznacimo sa D = D1 . . .Dk . Na osnovu leme 1.1 dovoljno je
posmatrati podjele segmenta [a, b] koje sadrze krajeve intervala Di . Tada
mozemo pisati
S(f, ) s(f, ) =

(Mi mi )(xi xi1 ) +

(Mi mi )(xi xi1 ),

le
z
e
u
[a,
b]
\
D,
dok
suma
gdje suma obuhvata sve segmente koji

ce biti proizvoljno mala ako je

obuhvata sve ostale segmente. Suma
podjela dovoljno sitna,
jer
je
funkcija
f
neprekidna
na [a, b] \ D (vidjeti

teoremu 2.7). Suma

je proizvoljno mala po pretpostavci teoreme.
2
Dakle, i funkcije koje nisu neprekidne mogu biti integrabilne. Npr. ako
f : [a, b] R ima samo konacno mnogo tacaka prekida na [a, b], tada je
f integrabilna na [a, b]. Takode, ako funkciji f promijenimo vrijednosti u
konacno mnogo tacaka, dobijamo novu funkciju koja je integrabilna na [a, b].
Sljedeca teorema kaze da je integral te nove funkcije jednak integralu od f .
7

Teorema 2.9. Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] i razlikuju se samo

u konacno mnogo tacaka, onda je
b
b
f (x)dx =
g(x)dx.
a

b
b
Dokaz. Neka je L1 = a f (x)dx, L2 = a g(x)dx, i M takav broj da je
|f (x)| M i |g(x)| M , za x [a, b]. Fiksirajmo > 0. Tada postoji
1 > 0 takvo da je
|L1 (f, , )| <

i |L2 (g, , )| < ,

3
3

za svaku podjelu takvu da je d() < 1 . Oznacimo broj tacaka u kojima

se razlikuju funkcije f i g sa k. Izaberimo novo na sljedeci nacin: =

}. Za svako za koje je d() < vazi

min{1 , 12kM
|L1 L2 | |L1 (f, , )| + |(f, , ) (g, , )| + |(g, , ) L2 |.
Prvi i treci sabirak na desnoj strani prethodne nejednakosti su manji od /3.
Ostaje jos pokazati da je i drugi sabirak manji od /3. Primijetimo da je
k

|(f, , ) (g, , )| = |
(f (i ) g(i ))(xi xi1 )|
i=1

(f (i ) g(i ))(xi xi1 )|,

gdje
obuhvata segmente na kojima se f i g poklapaju, a obuhvata

segmente u kojima se
ima najvise
f i g razlikuju u bar jednoj tacki. Suma
2k sabiraka. Suma
je ocigledno jednaka nuli, dok je
|

(f (i ) g(i ))(xi xi1 )| + |

(f (i ) g(i ))(xi xi1 )| 2M

(xi xi1 ) 2M 2k

= .
12kM
3

Dakle, za proizvoljno je |L1 L2 | < , odakle slijedi L1 = L2 .