Psihologija U Zastiti Mentalnog Zdravlja Prirucnik

JA
U
ZA
GIJA U ZATI
Viktor Boievi / Sinia Brlas / Marina Gulin
PSIHOLOGIJA U ZATITI
MENTALNOG ZDRAVLJA
HOLOGIJA
U ZATITI
Prirunik za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja
ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO SVETI ROK VIROVITIKO-PODRAVSKE UPANIJE
PSIHOLOGIJA U ZATITI
MENTALNOG ZDRAVLJA
PRIRUNIK ZA PSIHOLOKU
DJELATNOST U ZATITI
I PROMICANJU MENTALNOG ZDRAVLJA
UREDNICI
Mr. sc. Viktor Boievi, prof.

Sinia Brlas, prof.
Mr. spec. Marina Gulin, dipl. psih.
NAKLADNIK
Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok

Virovitiko-podravske upanije
LEKTORICA
Danijela Fabric Fabijanac, prof.

NASLOVNICA
Definicija, Zagreb
PRIPREMA I TISAK
Grafiti Becker, Virovitica

NAKLADA
500 primjeraka
Virovitica 2012.
Prvo izdanje
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne

i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 821384
ISBN 978-953-7756-06-2
Nijedan dio ove publikacije ne smije se

umnoavati, fotokopirati ni na bilo koji nain
reproducirati bez nakladnikova pismenog
doputenja.
Viktor Boievi
Sinia Brlas
Marina Gulin
PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

PRIRUNIK ZA PSIHOLOKU DJELATNOST
U ZATITI I PROMICANJU MENTALNOG ZDRAVLJA
Virovitica 2012.
SADRAJ
1.
2.
3.
PREDGOVOR
10
Zato prirunik i kome je namijenjen
11
INTERDISCIPLINARNI PRISTUP U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA
14
2.1.
Slavko Sakoman: Koncept zatite mentalnog zdravlja; mjesto i uloga

psihologije i psihologa 15
2.2.
Marina Kuzman: Intersektorska suradnja u zatiti mentalnog zdravlja mladih
22
2.3.
Jadranka Mustajbegovi: Mentalno zdravlje i radno mjesto: cilj i put
27
2.4.
Miroslav Venus: Meusektorski pristup u zatiti mentalnog zdravlja i mjesto

i uloga psihologa u strunim timovima u javnozdravstvenom sustavu
31
2.5.
eljko Kljuevi: Suradnja psihologa i psihijatara u interdisciplinarnom

pristupu zatiti mentalnog zdravlja u strunim timovima u
javnozdravstvenom sustavu 34
2.6.
Hrvoje Gligora: Psiholozi i promicanje mentalnog zdravlja
40
PSIHOLOKA DJELATNOST U ZATITI I PROMICANJU MENTALNOG ZDRAVLJA 46

3.1.
Vizija, misija i ciljevi psiholoke djelatnosti u zatiti i promicanju

mentalnog zdravlja 47
3.2.
Unaprjeivanje mentalnog zdravlja u opoj populaciji
49
3.2.1. Nataa Basani u, Sandra Milotti Apan i Marijana Rajevi Kazalac:

Projektni rad u zajednici na unaprjeenju mentalnog zdravlja u opoj
populaciji 50
3.2.2. Maja Lipanovi i Ivana Juki: Jaanje roditeljskih odgojnih kompetencija,
odgovorno roditeljstvo 61
3.2.3. Mirjana Nazor: Promicanje odgovornosti, pozitivnih drutvenih vrijednosti,
etikih i moralnih principa u odgojno-obrazovnom procesu i medijima
66
3.3.
74
Unaprjeivanje mentalnog zdravlja djece i mladih
3.3.1. Marta Ljubei: Roditeljske vjetine i rana interakcija te rana intervencija u

zajednici 75
3.3.2. Ana Uranija: Psiholoka potpora obitelji u zatiti mentalnog zdravlja
87
3.3.3. Vesna Rusijan Ljutina: Djeji vrti i mentalno zdravlje djece iskustva i
preporuke 94
3.3.4. Vesna Rak: Unaprjeivanje kvalitete psihosocijalnog okruenja i potpore
uenicima u koli: iskustvene preporuke i upute za rad psihologa 100
3.3.5. Marina Gulin: Rano prepoznavanje problema mentalnog zdravlja kod djece
i mladih i psiholoka intervencija
124
3.3.6. Branka Luki Cesarik: Psiholoka procjena i rana intervencija kod djece i
mladih s potekoama u razvoju uz podrku njihovim obiteljima 137
3.3.7. Branka Luki Cesarik: Prepoznavanje problema u obitelji i psiholoka intervencija 147
3.3.8. Berta Bacinger-Klobuari: Uloga lokalne zajednice u podrci djeci i mladima

s problemima mentalnog zdravlja: od ranog prepoznavanja do rane intervencije 156
3.3.9. Dragana Matekovi i Gordana Buljan Flander: Prevencija zlostavljanja
djece i meuvrnjakog nasilja
172
3.3.10. Dean Ajdukovi: Prevencija nasilja u mladenakim vezama
183
3.4.
200
Unaprjeivanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu
3.4.1. Cvjetko Vretenar i Sara Visintin: Upravljanje ljudskim resursima koje

osigurava produktivnost i odrivi razvoj radne snage
201
3.4.2. Hrvoje Gligora: Afirmiranje partnerskog odnosa i rjeavanje sukoba

poslodavaca i zaposlenika 212
3.4.3. Ratko Kovai i eljka Paalat: Obrazovanje koje priprema za rad
219
3.4.4. Anita ureti-Bartolovi: Odabir najpogodnijih radnika za zahtjeve radnog

mjesta i razvoj karijere
234
3.4.5. Zoran Suanj: Organizacijske intervencije u procesima upravljanja ljudskim

resursima: uloga rukovoditelja u ouvanju mentalnog zdravlja
246
3.4.6. Marina Gulin: Upravljanje stresom na radnom mjestu
264
3.4.7. Viktor Boievi: Osoba naruenog mentalnog zdravlja - psiholoka

potpora na radnom mjestu 271
3.5.
Unaprjeivanje mentalnog zdravlja ranjivih populacijskih skupina: rtava

rata i njihovih obitelji, nezaposlenih te osoba starije ivotne dobi
278
3.5.1. Zdenka Panti: Psihosocijalne intervencije prema braniteljima i njihovim obiteljima
279
3.5.2. Zdenka Panti: Psihosocijalne intervencije prema civilnim rtvama rata i

njihovim obiteljima
289
3.5.3. Mirjana Zeirevi, Marijana Senjak i Irena Baeli: Razvoj kompetencija za

poboljanje zapoljivosti dugotrajno nezaposlenih osoba kojima prijeti

socijalna iskljuenost
305
3.5.4. Marlena Plavi: Potpora osobama starije ivotne dobi, sprjeavanje nasilja
nad starijim osobama i unaprjeivanje kvalitete ivota i mentalnog
zdravlja
322
3.6.
Psihologija u prevenciji poremeaja mentalnog zdravlja te lijeenju i

rehabilitaciji osoba s poremeajima mentalnog zdravlja
336
3.6.1. Viktor Boievi: Interdisciplinarna suradnja u provoenju dijagnostike i

tretmana problema mentalnog zdravlja 337
3.6.2. Mladen Mavar, Lucijana Rupi i Maja Vuenovi: Unaprjeivanje
psihosocijalnih metoda rehabilitacije osoba s poremeajem mentalnog

zdravlja
344
3.6.3. Marina Plea: Institucionalna skrb i psihosocijalna potpora o psihiki

bolesnim odraslim osobama u sustavu socijalne skrbi
352
3.6.4. Gordan Bokovi: Vanost prepoznavanja rizinih i protektivnih imbenika

za samoubojstvo, procjena rizika, tretmani u prevenciji suicida
363
3.6.5. Sinia Brlas: Unaprjeivanje mjera prevencije i suzbijanje ovisnosti; mjesto

i uloga psihologa
386
4.
3.6.6. Pino Tuftan: Indicirana prevencija kockanja i novih oblika ovisnosti
395
3.7.

408
Meusektorska suradnja i suradnja s medijima u podruju zatite mentalnog

zdravlja u zajednici
3.7.1. Dean Ajdukovi i Dragan Jusupovi: Suradnja u lokalnoj zajednici: model,

iskustva i evaluacija unapreenja meusektorske suradnje u suzbijanju

nasilja u obitelji
409
3.7.2. Marlena Plavi: Mediji i suradnja s medijima u funkciji zatite i unaprjeenja

mentalnog zdravlja u zajednici
425
3.8. Mogui pristupi istraivanjima u podruju zatite mentalnog

zdravlja
435
3.8.1. Ljiljana Kaliterna Lipovan, Josip Burui i Maja Tadi: Indikatori kvalitete
ivljenja
436
3.8.2. Sinia Brlas: Planiranje tijeka akcije; kako da ciljevi budu ostvarivi
444
3.8.3. Josip Burui, Ljiljana Kaliterna Lipovan i Maja eri: Evaluacijska

istraivanja u podruju zatite i promicanja mentalnog zdravlja te

unaprjeenja kvalitete ivota
450
3.9.
462
Kako pomoi pomagaima da sauvaju svoje mentalno zdravlje
3.9.1. Marina Ajdukovi: Psihologija o psiholozima; a tko mene pita kako mi je... ?
462
BILJEKE O AUTORIMA
470
1. PREDGOVOR
Zato prirunik i kome je namijenjen
ivot na nain na koji ga ivimo i svijest o potrebi skrbi o zdravlju odreuju nae
svakodnevno ponaanje, a sve vie i strune postupke usmjerene ouvanju zdravlja i
kvalitete ivota openito. Mentalno zdravlje dio je naega zdravlja, a nainom ivota i
mentalno je zdravlje sve ugroenije. Psiholoka struka zasigurno je meu onima koje u
podruju skrbi o mentalnom zdravlju moe ponuditi lepezu mjera i postupaka u razliitim
podrujima ivota i rada, koje su usmjerene u prvome redu ouvanju zdravlja i prevenciji
obolijevanja, ali i postupke tretmana za one pojedince (i/ili skupine) kojima je mentalno
zdravlje ve narueno.
Nacionalna strategija zatite mentalnog zdravlja za razdoblje od 2011. do 2016. godine
prepoznala je podruja u kojima je vano djelovati kako bi se uvalo mentalno zdravlje
populacije te je u skladu s time i denirala mjere za djelovanje odnosno smjernice za
unaprjeenje postojeih i razvoj novih naina zatite mentalnog zdravlja.
U tome je kontekstu velik prostor za djelovanje povjeren javnozdravstvenom sustavu,
koji ima formirane strune timove koji se ve godinama bave lijeenjem, prevencijom i
suzbijanjem ovisnosti, to ukljuuje i brigu o mentalnom zdravlju ovisnika, ali i zdravih, te
je skrb o mentalnom zdravlju u ovim slubama u irem kontekstu prepoznata i naglaena
kao primarna djelatnost te stavljena na prvo mjesto kako bi se iskoristili kapaciteti za
djelotvorne intervencije u smjeru ouvanja mentalnog zdravlja, ne zanemarivi pri tome
poslove lijeenja i prevencije ovisnosti koje su ove slube nastavile i dalje obavljati.
Slijedom toga skupina psihologa zaposlenih u upanijskim zavodima za javno zdravstvo,
osobito urednici ove knjige, prepoznali su prostor za psiholoki struku i kapacitete
psihologije za djelotvorne intervencije u podruju brige za mentalno zdravlje. Uslijedila
je javna rasprava za koju je poticaj bila knjiga Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja,
objavljena 2010. godine u izdanju Zavoda za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitikopodravske upanije. Javna je rasprava rezultirala izradom prijedloga smjernica za psiholoku
djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja, koje su 2011. godine objavljene
u knjizi Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja; prijedlog smjernica za psiholoku
djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja. Ove smjernice definiraju mjere i
postupke koje psiholozi provode ili mogu provoditi u zatiti i promicanju mentalnog
zdravlja. Ovako koncipiran pristup projektu nametnuo je potom i potrebu kreiranja
publikacije koja bi upuivala, na temeljima dobre psiholoke prakse i iskustva, u strune
postupke koje psiholozi provode ili imaju znanja i vjetine za njihovo provoenje. Tako
je nastala ova knjiga Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja; prirunik za psiholoku
djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja, koja sadrajem obuhvaa prioritetna
podruja Nacionalne strategije i prezentira dobru psiholoku praksu u tim podrujima,
afirmirajui strune aktivnosti psihologa u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja.
Knjiga je koncipirana kao temelj psiholoke djelatnosti u unaprjeivanju meusektorske
PRIRUNIK ZA PSIHOLOKU DJELATNOST U ZATITI I PROMICANJU MENTALNOG ZDRAVLJA
11
suradnje u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja, s ciljem potpunijeg ukljuivanja

psihologije i psihologa te uinkovite primjene potencijala psiholoke struke u ovome
podruju. Nadogradnja je dakle publikaciji Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja;
prijedlog smjernica za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja
u kojoj su operacionalizirane i definirane mjere i aktivnosti te poslovi kojima psiholozi
mogu pridonijeti ostvarenju ciljeva, odnosno uinkovitosti i uspjenosti mjera djelovanja
definiranih u prioritetnim podrujima Nacionalne strategije zatite mentalnog zdravlja
od 2012. do 2016..
Prirunik je stoga namijenjen psiholozima kao vodi u neposrednoj praksi i kao takav
prva je struna knjiga koja, u potpunom suglasju s najvanijim dravnim stratekim
dokumentom u podruju zatite mentalnog zdravlja, afirmira kapacitete psiholoke
struke. Jasno je da je ovo pionirsko djelo i kao takvo u njemu jo ima prostora za
napredovanjem i poboljanjima. Stoga smo uvjereni da e kolegice i kolege prirunik
itati dobronamjerno te promiljati o moguim poboljanjima i tako dati svoj kreativni
struni doprinos moebitnim iduim izdanjima za koja se nadamo da e uslijediti.
Urednici
12
2. INTERDISCIPLINIRANI PRISTUP U
ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA
Slavko Sakoman
2.1.
Koncept zatite mentalnog zdravlja; mjesto i

uloga psihologije i psihologa
Uvod
Premda je u definiciji pojma zdravlje mentalno njegova jednakovrijedna sastavnica
kao i tjelesno, nevjerojatan je i po ovjeka tetan disbalans u poziciji, vrjednovanju i
resursima koje javno zdravstvo troi na taj aspekt zdravstvene zatite ljudi. U javnosti vrlo
afirmirana suvremena somatska medicina guta enormne materijalne resurse. Zato je to
tako? Mentalno zdravlje i preventivna medicina openito, posve su marginalizirani. Tko
se proslavio ili ostvario velik profit bavei se zatitom mentalnog zdravlja? Na kreiranje
zdravstvene politike (orijentirane na bolest), na alost, znaajan utjecaj imaju sustavi
koji usmjeravaju veliki novac na dijagnostiku i lijeenje bolesti (osobito farmakoterapiju).
Premda su posljednjih nekoliko decenija mozak i ono psihiko u njemu (kao temeljno
izvorite ljudskog ponaanja i funkcioniranja) u fokusu neuroznanstvenika i suvremene
psihologije, mala je vjerojatnost da e se u doglednoj perspektivi osigurati adekvatan
prostor i sredstva za razvoj metoda i organizaciju sustava koji bi svojim djelovanjem titili
i unaprjeivali mentalno zdravlje ljudi.
Nema zdravlja i osjeaja prirodne ivotne radosti koja daje smisao postojanju, bez
mentalnog zdravlja. Mentalna funkcionalnost osoba odraava se u svim aspektima
ljudskog ponaanja. Mentalno biti funkcionalan znai imati takav konstrukt osobnosti
kojim ovjek sve svoje darove i resurse, od inteligencije do fizikih dispozicija, optimalno
i balansirano koristi zadovoljavajui osobne, ali i pridonosei potrebama drugih i
zajednice. Tijelo moe biti u svakom detalju zdravo, genska dispozicija bez optereenja,
inteligencija izvrsna, a osoba moe biti posve neuinkovita u svom funkcioniranju, ak
vrlo tetna ponaanjem po sebe ili zajednicu, moe biti nesretna do razine suicidalnosti,
ak i unato vrlo povoljnih trenutnih ivotnih okolnosti. Na izgradnju, strukturiranje,
organizaciju i moralnost osobnosti, njenu snagu, stabilnost i kapacitete potrebne za
prilagodbu na nepovoljne okolnosti ili ustrajnost i vjetinu kojom e rjeavati probleme ili
mijenjati stvarnost (ne na tetu drugih), od presudnog je znaaja odgoj i kvaliteta ivota
u procesu odrastanja. U kojoj mjeri (znanost) znanja iz podruja razvojne psihologije
posjeduju i koriste oni koji odgajaju djecu (roditelji, nastavnici, zdravstveni djelatnici),
da bi odgojni postupak bio optimalno funkcionalan? Kvalitetnim odgojem mozak dobiva
ansu da svoje resurse, um ispred svega, na najbolji nain stavi u funkciju upravljanja
ivotnim procesima, to se meu ostalim potvruje i kroz ponaanja kojima ovjek uva i
unaprjeuje vlastito tjelesno i mentalno zdravlje, a istovremeno kroz interakcije pridonosi
dobrobiti drugih. Odgoj za samosvjesno, samozatitno ponaanje najvaniji je element
15
preventivnog djelovanja. O ljudskoj psihi i ponaanju ovjeka, od svih struka najvie zna
psihologija i ta znanstvena disciplina uz pedagogiju mora u drutvu dobiti daleko vei
prostor i utjecaj.
Dananja psihijatrija i njeni dosezi u zatiti mentalnog zdravlja
Psihijatrija pria svoju priu. Zdravstvena politika je pridonijela prevelikoj
razdvojenosti primarne od sekundarne zdravstvene zatite, ali i strunih resursa; onih
angairanih na programe lijeenja od onih koji se bave prevencijom. Prema opisu
posla specijalista psihijatar zaposlen u bolnikoj ustanovi ne treba se baviti prevencijom,
osobito ne na terenu. Tijekom petogodinjeg specijalistikog staa gotovo nita niti ne
ui o modalitetima preventivnog djelovanja (zatiti mentalnog zdravlja u zajednici). U
dodiplomskoj izobrazbi lijenika kao i u programu specijalizacije psihijatrije, premalo je
prostora ostavljeno za uenje psihologije ponaanja i doivljavanja. Najvei dio vremena
specijalizanti psihijatrije provode uz bolesniki krevet uei farmakoterapiju psihoza
i depresije. Bez dobrog poznavanja normalne ljudske psihologije (ali i pedagogije) i
iskustva u radu s institucijama lokalne zajednice (od kole do zatvora), psihijatar ne moe
biti organizator, edukator, kreator, a ni strunjak koji neposredno i kvalitetno provodi
mjere univerzalne i selektivne prevencije psihikih poremeaja. Kako savjetovati roditelje u
svezi odgoja djece ako o pedagogiji i metodama odgoja i modalitetima disfunkcionalnosti
obitelji lijenik gotovo nita nije uio? Jedino na podruju bolesti ovisnosti, dio psihijatara
je angairan na terenu radei prevenciju ovisnosti ili rehabilitaciju ovisnika o alkoholu
(rad u klubovima lijeenih alkoholiara).
Psihijatrija je zatvorena u svoja dvorita i okrenuta pasivnom ekanju bolesnika. Pod
utjecajem bioloke paradigme, u tretmanu je dominantno usmjerena na farmakoterapiju
svega nekoliko kategorija pacijenata. Kao medicinska grana propustila je svoju priliku
drutveno se angairati u preventivnoj medicini, pridonosei razvoju suvremenog,
uinkovitog, jeftinog i lako dostupnog sustava, koji bi u provoenju mjera selektivne
i indicirane prevencije, preferirajui etioloki pristup, psihoedukacijom, psiholokim
intervencijama i psihosocijalnim postupcima pomagao obiteljima, djeci, mladima,
odraslima osnaiti svoje kapacitete i to prije uspostaviti mentalnu ravnoteu ukoliko
se pojavi rizik i/ili naznake i prvi simptomi psihikog poremeaja radi stresa, loih
navika, tekoa prilagodbe ili ivotnih problema i nepovoljnih okolnosti razne naravi.
Psihijatrijske ustanove (bolnice, klinike) u pruanju sekundarne specijalistike zdravstvene
zatite najvei dio svojih resursa troe na hospitalni tretman. Posthospitalno, ambulantno
lijeenje, programi socijalne rehabilitacije (osobito teih duevnih bolesnika) u mnogim
podrujima Hrvatske nisu dostupni i adekvatno potrebama organizirani. Kako onda
oekivati da bi sadanji sustav nae psihijatrije bio u stanju preuzeti odgovornost za
kreiranje, organizaciju i provedbu Nacionalnog programa zatite mentalnog zdravlja?
U svakom sluaju, da bi se uinio korak naprijed prema organizaciji novog sustava za
zatitu i unaprjeenje mentalnog zdravlja, potrebno je uspostaviti liniju razgranienja,
definirati modalitete suradnje (vanost komplementarnosti) i razuman balans u troenju
sredstava javnog zdravstva izmeu psihijatrije i farmakoterapije s jedne i sustava za
16
mentalno zdravlje s druge strane. Taj bi sustav na terenu provodio mjere univerzalne i
selektivne prevencije mentalnih poremeaja u nekoliko posebno definiranih populacija
(kolska djeca, radno aktivno stanovnitvo), a u okviru mjera indicirane prevencije
osiguravao bi pomo ugroenoj populaciji koristei psihoedukaciju, savjetovanje i neke
druge oblike psihoterapije, ovisno o razini osposobljenosti raspoloivih strunih resursa.
Farmakoterapija bi trebala biti u posve drugom planu.
Vanost dokumenta Nacionalna strategija zatite mentalnog zdravlja
Hrvatska je u zaecima izgradnje suvremenog sustava za zatitu mentalnog zdravlja. Jo u
vremenu tampareve medicine, postojali su Dispanzeri za mentalno zdravlje. Godine su
prole od prvog osnivanja nacionalnog Zavoda za mentalno zdravlje, graevine od slova na
papiru. Bila su imenovana i dva ravnatelja te praktino nepostojee ustanove. Od toga se
koncepta, koji se u sutini naslanjao na postojei psihijatrijski sustav, na koncu odustalo,
a briga za mentalno zdravlje puanstva stajala je i dalje na margini hrvatske medicine. Bilo
je pitanje kako krenuti u kreiranje novog sustava koji bi drukijim pristupom, mnogo
uinkovitije i izvan postojee psihijatrije (s kojom bi ipak trebao biti komplementaran),
mogao bolje pridonositi poboljanju mentalnog zdravlja ljudi u zajednici, prevenciji
mentalnih poremeaja, ranom otkrivanju rizinih populacija i afirmaciji uloge psiholokih
i drugih nefarmakolokih intervencija u tretmanu onih kojima je to potrebno. Okvir za taj
projekt definiran je tijekom izrade dokumenta Nacionalna strategija zatite mentalnog
zdravlja. Ministarstvo zdravlja je sa skupinom strunjaka izradilo navedeni dokument i
to je osobito vano, odredilo se u odnosu na institucionalni model za ustroj sustava. Mrea
Zavoda za javno zdravstvo postaje nositelj tog vanog projekta, njihove novo osnovane
Slube za mentalno zdravlje preuzimaju kreiranje i neposredno provoenje mnogih mjera
predvienih provedbenim Programom, kojemu je Strategija dala okvir za djelovanje.
Zavod za zatitu mentalnog zdravlja ili integracija u mreu Zavoda za javno
zdravstvo?
Zavodi za javno zdravstvo u upanijama i HZJZ ine dobro organiziranu mreu ustanova
koja je danas, nakon razaranja tampareve medicine i marginalizacije pozicije Domova
zdravlja, ostala stoerni sustav odgovoran za uvanje javnog zdravlja. Obzirom da nema
zdravlja bez mentalnog zdravlja, uvanje i unaprjeenje javnog zdravlja nije mogue ako
se ne vodi rauna o mentalnom zdravlju. Da bi Zavodi u pravom smislu rijei i u punini
odraivali svoju zadau, trebali su proiriti svoje djelovanje i na tu komponentu zdravlja.
Prvi korak u tom smislu dogodio se 2007. godine nakon to su izmjenama Zakona te
ustanove prihvatile baviti se prevencijom i izvanbolnikim lijeenjem ovisnika o drogama.
Kasnije, u odluivanju gdje locirati novi sustav za zatitu mentalnog zdravlja, pomoglo
je to dragocjeno iskustvo jer su se Zavodi potvrdili kao ustanove koje mogu dati puno
vie. U drugom koraku, Slube za prevenciju i lijeenje ovisnosti o drogama u mrei
upanijskih zavoda za javno zdravstvo, stratekom odlukom Ministarstva zdravlja nakon
provedene zakonske procedure, prerasle su u Slube za zatitu mentalnog zdravlja,
prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti. Time su i nai Zavodi za javno zdravstvo,
17
proirenjem podruja svoga rada na podruje mentalnog zdravlja, dobili mogunost i

obvezu da svojim djelovanjem pridonose zatiti sveukupnog, a ne samo somatskog
zdravlja graana.
Taj je organizacijski model mnogo racionalniji, a u strunom smislu uinkovitiji jer
nekoliko postojeih djelatnosti Zavoda (npr. kolska medicina, epidemiologija, prevencija
ovisnosti), stvarajui suradniki odnos, mogu osigurati mnogo veu uinkovitost
u provedi Programa, no to bi se postiglo razvijajui od poetka posve novu mreu
specijaliziranih upanijskih institucija pod koordinacijom sredinje ustanove (Zavoda za
mentalno zdravlje). Konano, taj se model ve potvrdio neisplativim. Ne samo da bi
prolo i izgubilo se mnogo vremena, ve bi i financijski trokovi za osiguranje prostora
za rad, reije, hladni pogon, upravnu strukturu i administraciju takve nove ustanove bili
neusporedivo vei. Isplativije je osigurati neto vie sredstva postojeoj mrei Zavoda za
javno zdravstvo, da kadrovski i struno poboljaju ekipiranost postojeih timova i time
poveaju uinkovitost svog djelovanja.
Komparativne prednosti psihologije u odnosu na psihijatriju
U normativnom ureenju navedenih Slubi ZJZ, psiholozi su uz psihijatre u strunim
timovima za mentalno zdravlje dobili istaknuto mjesto. Njihova profesija im daje
prednost jer o psiholokom najvie znaju, a u rjeavanju psihikih problema ljudi
moraju koristiti psiholoke metode jer farmakoterapiju kao metodu lijeenja, za razliku
od lijenika (psihijatara), psiholozi ne mogu koristiti. Nakon zavrenog petogodinjeg
studija psihologije, uz kratko i ciljano dokolovanje, mogu postati specijalizirani za
provoenje brojnih mjera i aktivnosti predvienih Nacionalnim programom zatite
mentalnog zdravlja. Psihijatri su takoer neophodni, ali njihovo je kolovanje dugotrajno
i skupo, na tritu rada ih je malo, specijalizacija im na alost ne daje znanja i usmjerenje
bavljenja preventivnim radom u (lokalnoj) zajednici, pa im je, premda su specijalisti,
takoer potrebno dokolovanje za posebnost posla koji ih oekuje u Zavodima za
javno zdravstvo. Konano, otvaranjem vrata u podruje mentalnog zdravlja, psiholozi
su, vidjevi svoju priliku i ne ekajui pasivno da im netko odredi to e i kako raditi,
pokrenuli inicijativu da sami trasiraju svoju ulogu u tom velikom razvojnom projektu.
Nakon provedenih rasprava u svojim strunim krugovima, odluili su izraditi Prijedlog
smjernica za psiholoku djelatnost u Programima zatite mentalnog zdravlja kao
okvir za budue vlastito djelovanje i to ne samo unutar zdravstvenog sustava, ve i mnogo
ire. Kao korak dalje, pripremili su i ovaj Prirunik neophodan za edukaciju buduih
strunjaka za mentalno zdravlje.
Preuzimanje jo znaajnije uloge primijenjene psihologije u drutvu bilo bi mogue ukoliko
bi psiholozi u okviru svoje Komore i HPD profunkcionirali kao jedna velika jedinstvena
mrea profesionalaca, koja svojim umijeem, profesionalnim identitetom, etikom i
djelovanjem, gdje god bili ili radili (kola, zdravstvo, socijalna skrb, radne organizacije,
zatvori, itd.), slue ovjeku zauzimajui se za njegove psiholoke potrebe. U tom bi
sluaju psiholozi zaposleni u Slubama za mentalno zdravlje, u brojnim institucijama,
imali mnogo vanjskih suradnika. Slino etici koja obvezuje lijenika, i psiholog bi trebao
18
biti duan uvijek i svugdje pomoi ovjeku koji je neposredno psiholoki ugroen.
Lijeniku nije doputeno uiniti pogrjeku umijea ili znanja koristiti u svrhu manipulacije
bolesnikom radi bilo kojeg interesa. Ako bi u tom bi pravcu i psiholozi profilirati svoju
profesionalnu etiku, to bi sprijeilo nastojanja nekih sustava da tu profesiju koriste
radi interesnog manipuliranja ljudima (npr. u marketingu, u kompanijama u interesu
poslodavca, torturama represivnog aparata, kroz pristranost u rjeavanju maritalnih ili
radnih problema), mogue i na tetu ovjeka.
Psiholoke metode, a ne psihofarmakoterapija u Slubama za mentalno zdravlje?
U provoenju mjera indicirane prevencije, psihijatri su suvie skloni rjeavati
psihike probleme ljudi uporabom psihofarmaka. Dananji zdravstveni sustav troi
enormna financijska sredstva na farmakoterapiju, a posebno je evidentan rast potronje
psihofarmaka. Ljudima koji imaju psihike probleme nastale radi stresa, tekoa
prilagodbe, poremeaja meuljudskih odnosa (u obitelji, poslu), preoptereenja,
ivotnih tragedija, treba strunjak koji e ih uti, razumjeti, koji e s njima razgovarati
i voditi ih prema izlazu iz problema. Psihijatri su naueni vrlo brzim rjeenjima kroz
simptomatsku psihofarmakoterapiju antidepresivima, anksioliticima, stabilizatorima
raspoloenja, hipnoticimapa i nekim antipsihoticima. Zato se s pravom mora postaviti
pitanje je li isplativo psihijatrima koji rade i koji e raditi u timovima za mentalno zdravlje,
omoguiti lijeenje uporabom lijekova. Ako se to dogodi, tada emo na terenu imati samo
povean broj psihijatrijskih ambulanti i moda jo veu potronju lijekova. Potrebna
je ozbiljna rasprava da se odgovori na to strateko pitanje. Potronju psihoaktivnih
lijekova mogue je smanjiti samo ako se afirmira preventivno djelovanje i osigura rana
intervencija psiholokim metodama kod ljudi koji imaju psiholoki problem, dakle prije
no to razvije tei oblik psiholokog (psihijatrijskog) poremeaja. Takvim pristupom bi se
uz malu investiciju u psiholoki orijentirane timove moglo utedjeti i velik novac koji
se danas troi na lijeenje brojnih (psiho)somatskih poremeaja. Povien krvni tlak jedan
je od najeih i kod veine ljudi razvija se kao posljedica prolongirane izloenosti stresu.
Promjenom stila ivota, navika ili drukijim odnosom prema ivotnim problemima
(rjeavanje, kad god je mogue, a kada nije, promjenom odnosa prema izvanjskom,
frustrirajuem realitetu), mogue je sniziti ili posve normalizirati krvni tlak, ublaiti
stenokardije, smiriti gastritis... i time utedjeti velik novac koji bi se troio na lijeenje
navedenih psihofiziolokih poremeaja i bolesti.
Koje bi populacije prioritetno trebalo zahvatiti mjerama univerzalne, selektivne i
indicirane prevencije i kako?
Nacionalni program zatite mentalnog zdravlja razvojni je projekt. Nije realno za
oekivati da e tek formirani i slabo ekipirani timovi u Slubama za mentalno zdravlje
ZJZ biti u stanju preuzeti odgovornost za provoenje svih mjera zacrtanih u dokumentu
Nacionalna strategija zatite mentalnog zdravlja, od zatite mentalnog zdravlja djece
tijekom kolovanja, uposlenika na radnom mjestu, do preuzimanja brige za mentalne
probleme graana tree dobi. Treba ii korak po korak, potrebno je odrediti prioritete.
19
Obzirom da se u odnosu na ciljeve preventivnog djelovanja najvie moe postii utjecanjem

na populaciju djece u procesu odrastanja i da postojee Slube za mentalno zdravlje i
ovisnosti imaju najvie iskustva u radu sa kolom, ta bi populacija trebala biti u fokusu.
Samo primjera radi, nekoliko rijei o konceptu zatite mentalnog zdravlja djece tijekom
kolovanja. U okviru mjera univerzalne prevencije, treba uiniti sve to je mogue da se
djeci osigura kvalitetan ivot i odgoj. Puno toga treba uiniti drukije (obitelj, kola, lokalna
zajednica), da bi veina djece odrastala radosna. Provoenje mjera selektivne prevencije
podrazumijeva potrebu da se to prije prepoznaju djeca koja su pod viim rizikom (za
razvoj ovisnosti, poremeaja linosti, delikvencije, drugih psihikih poremeaja, itd),
kako bi im se, sukladno individualnim potrebama, osiguralo provoenje nekih posebno
razraenih dodatnih zatitnih mjera, poput diskretnog osobnog postupka u okviru
kolskog programa prevencije rizinih ponaanja. No kako uoiti, identificirati rizinu
djecu? kole same uoavaju problematinu djecu, esto to osjeaju i sami roditelji,
samo ne znaju kome se obratiti za pomo. Potrebno je razviti sustav za ranu dijagnostiku
djece koja su pod visokim rizikom i kojima su neophodne mjere selektivne ili, za tee
sluajeve, indicirane prevencije. Neke Slube za mentalno zdravlje ve na tome rade. U
suradnji sa kolskom medicinom, uz redovite sistematske preglede kojima se do sada
poglavito procjenjivao somatski status, razvijaju instrumentarij za screening djece koja
bi po mentalnom statusu i/ili trenutnim okolnostima ivljenja mogla biti procijenjena
visoko rizinim. Ima ih oko 10%.
Etioloki gledano, djeca mogu biti u riziku radi disfunkcionalnosti obiteljskog sustava,
izloenosti nekim izvanobiteljskim psiho(fizikim) traumama ili radi svoje psihobioloke
dispozicije. Mogu biti osobito teke naravi. Ako ih se ne uoi na vrijeme i nita ne
poduzme, vremenom dolazi do progresije poremeaja za koji su disponirani. Treba li
ekati da se kod djeteta koje je povieno depresivno (to se obino ne prepozna na vrijeme)
razvije ovisnost ili teki depresivni poremeaj s prvim suicidalnim pokuajem pa da se
tek tada psihijatrijski intervenira? Ili da se kod tjeskobnog djeteta razvije teki anksiozni
poremeaj, da se kod hiperaktivnog djeteta s poremeajem ophoenja, radi nestrune ili
nikakve dodatne pomoi razvije delikvencija koju e kasnije rjeavati represivni aparat.
U psihijatrijskom bi sustavu bilo puno manje pacijenata, a u zatvorskom sustavu manje
zatvorenika, ako bi se djeci pod visokim rizikom na vrijeme osigurala adekvatna dodatna
struna pomo s ciljem zaustavljanja progresije poremeaja koji prijeti da se razvije
u veliku nevolju. Mjere selektivne prevencije provodi kolski psiholog ili razrednik u
suradnji s roditeljima, ponekad e se konzultirati kolski ili obiteljski lijenik. Ako se
problem ne rijei, neka od djece e biti u obiteljskom postupku strunog tima Slubi za
mentalno zdravlje ZJZ. Mjere indicirane prevencije potrebno je osigurati za djecu kod
koje se razvio tei mentalni poremea. Ovisno i vrsti i teini poremeaja, osigurat e se
terapijski postupak. Posebno sloene sluajeve e lijeiti ambulantno ili bolniki psihijatar
specijaliziran za djeju i adolescentnu psihijatriju.
Po slinom je modelu potrebno razraditi provedbene mjere kojima e se tititi i unaprjeivati
mentalno zdravlje drugih ciljnih populacija. Zatita mentalnog zdravlja na radnom mjestu je,
nakon zatite djece, po vanosti na drugome mjestu prioriteta sadanjih Slubi za mentalno zdravlje.
20
Suradnja s drugim institucijama

Struni timovi Slubi za zatitu mentalnog zdravlja moraju razviti modalitete suradnje
sa strunjacima svih institucija koji mogu pridonijeti ciljevima koji su postavljeni. U
kreiranju mjera univerzalne prevencije, njihova je zadaa poticati na akciju, motivirati,
afirmirati, educirati i promicati u javnosti vanost mentalnog zdravlja i o tome kako
se sprjeava nastanak mentalnih poremeaja i psihosomatskih bolesti. O tome se u
medijima malo zna i govori. Bolesti i individualni sluajevi teke patologije uma koji su
poinili zloin, svakodnevno okupiraju medijski prostor. No o tome kako odgojiti dijete
da odraste u normalnu, moralnu i stabilnu osobu, ili kako radnike uiniti zadovoljnim, ili
kome se i gdje obratiti ako ima problem (u braku, koli, s djecom, na poslu, sa sobom),
a ne eli ii na psihijatriju, treba mnogo vie i glasnije govoriti. Nakon to su objavljeni
rezultati velikog paneuropskog istraivanja (HZJZ, 2010., Ponaanje u vezi sa zdravljem u
djece kolske dobi, HBSC - Svjetska zdravstvena organizacija Regionalni ured za Europu)
po kojima je Hrvatska locirana na posljednje mjesto od 33 zemlje, po postotku (7%)
djece 11 i 15-godinjaka, koja su potvrdno odgovorila na pitanje da vole kolu, to su
Ministarstvo prosvjete i ZJZ sa Slubama za mentalno zdravlje i kolsku medicinu hitno
trebali uiniti? Koji bi odgovor dobili na pitanje uposlenika u naim kompanijama,
poduzeima, ustanovama, kako se osjeaju na radnom mjestu? Koliko bi ih odgovorilo da
su frustrirani, nezadovoljni, izloeni mobingu...? Kako educirati i uvjeriti poslodavce da
je u njihovom interesu imati zadovoljne, mentalno zdrave, visoko produktivne i lojalne
uposlenike? Kako se boriti protiv mobinga?
U svim ciljnim skupinama (od djece do starih) postoje populacije odreenih karakteristika
(osobnih ili okolinskih) koje su pod veim rizikom i za njih treba razraditi mjere selektivne
i indicirane prevencije. Glede mjera indicirane prevencije, najjednostavniji nain da
se doe do osoba kojima treba psiholoka struna pomo, jest uspostaviti suradnju s
lijenicima ope medicine. Brojni njihovi pacijenti, u prvom koraku, prije no to dobiju
sedative ili antidepresive, umjesto u psihijatrijsku, trebalo bi upuivati u Savjetovalite za
mentalno zdravlje ili Centre za psiholoku pomo
Zakljuno
Psihologija kao znanost, slino specijalizacijama u medicini, sve je vie fragmentirana u
brojne psihologije koje se bave ljudima unutar vrlo specifinih okolnosti. Psiholozi
koji djeluju ili e djelovati u mrei Slubi za zatitu i unaprjeenje mentalnog zdravlja
trebaju razvijati integralni pristup kroz individualiziranu, ali cjelovitu psihologiju koja se
bavi ovjekom s ciljem da mu se pomogne, istovremeno ga sagledavajui u svim njegovim
ulogama i prateim mentalnim procesima. Ako bi se psihologija razvijala i etiki profilirala
u tom pravcu, mogla bi postati ne samo temeljni stup Programa zatite i unaprjeenja
mentalnog zdravlja unutar zdravstvenog sustava, ve jedan od najvanijih dionika brige
o ovjeku u suvremenoj civilizaciji, u kojoj su mnoge stvari krivo sloene i u kojoj je sve
manje ljudi koji su prirodno sretni i mentalno funkcionalni.
21
Marina Kuzman
2.2. Intersektorska suradnja u zatiti mentalnog

zdravlja mladih
Svjetska zdravstvena organizacija opisuje mentalno zdravlje kao stanje blagostanja u

kojem osoba ostvaruje svoje sposobnosti, moe se suoiti s normalnim ivotnim stresom,
moe produktivno raditi i sposobna je doprinositi svojoj zajednici. S tog pozitivnog
motrita mentalno je zdravlje temelj ljudskog blagostanja i djelotvornog funkcioniranja
za pojedinca i zajednicu. Taj kljuni koncept mentalnog zdravlja konzistentan je i u
razliitim inaicama interpretacije kulturoloki razliitih sredina.
Od svih elemenata zdravlja, koje Svjetska zdravstvena organizacija definira kao
tjelesno, mentalno i drutveno blagostanje, mentalno se zdravlje povijesno najmanje
razumjelo i esto bilo zaboravljano. No u posljednjem su desetljeu uloeni veliki napori
za prevladavanje barijera u prevenciji problema mentalnog zdravlja, unaprjeenju
zdravstvene i druge skrbi te potpunog ukljuivanja mentalnog zdravlja u javno zdravstvo
u itavom svijetu. Danas je mentalno zdravlje visoko u meunarodnim i nacionalnim
prioritetima, te su i tijela upravljanja i zdravstveni profesionalci svjesni njegove vanosti
za sveobuhvatno zdravlje pojedinaca, zajednice pa i itavih nacija.
U vrijeme krize, kada rastu sukobi izmeu pojedinaca i zajednica, a ekonomske se
nejednakosti poveavaju, svijest o snanoj povezanosti temeljnih graanskih, politikih,
ekonomskih, drutvenih i kulturnih prava i mentalnog zdravlja, osobito je vana. Dobro
mentalno zdravlje proizlazi i iz okruenja mira, stabilnosti i uspjeha.
Na mentalno zdravlje i mentalne bolesti, kao i na druge bolesti i stanja, djeluju mnogostruki
i isprepleteni imbenici, koji se povezuju sa siromatvom, niskom razinom obrazovanja,
niskim prihodima i loim uvjetima stanovanja. Za te je rizine skupine karakteristina
pojava osjeaja nesigurnosti, beznaa, straha od drutvenih promjena te tjelesne bolesti, a
meu njima je ea uporaba sredstava ovisnosti, nasilje i zlostavljanje. Na individualnoj
razini na mentalno zdravlje osobe djeluju individualni imbenici i iskustvo svakodnevnog
ivota, u obitelji, koli, na ulici, na poslu i drugim mjestima i okolnostima ivljenja.
Istodobno, na sve sastavnice konteksta djeluje i mentalno zdravlje svakog pojedinca jer
pojedinac doprinosi cjelokupnom zdravlju zajednice u kojoj ivi i djeluje.
Usprkos tome, mentalno zdravlje i mentalna bolest se najee oivljavaju izvan
tradicionalnog koncepta javnog zdravlja. Posljedice su dvojake: s jedne strane nisu
dovoljno iskoritene mogunosti unaprjeenja mentalnog zdravlja u zajednici, a s druge
su strane organizirani napori zemalja za smanjenje drutvenog i ekonomskog optereenja
zbog mentalnih bolesti usmjereni ponajprije ka tretmanu oboljelih.
22
Mentalno zdravlje podrazumijeva dobru mentalnu sposobnost i osjeanje vie nego

samo odsustvo bolesti. Nije jednostavno procijeniti dobro mentalno zdravlje, kao to
nije jednostavno procijeniti niti zdravlje kao takvo. Poimanje zdravlja ponekad ovisi o
geografskom smjetaju, kulturi, povijesnom razdoblju, ivotnoj dobi, aktualnom utjecaju
bolesti ili onesposobljenja i slino. Istraivanja su utvrdila temeljne naine meusobnog
utjecaja mentalnog i tjelesnog zdravlja pojedinca te meudjelovanja s drutvenim i
okolinskim imbenicima zdravlja. Jedan od naina je izravno kroz fizioloko djelovanje
neuroendokrinog i imunosnog sustava, a drugi kroz razliita usvojena ponaanja povezana
sa zdravljem. Fiziologija i ponaanje djeluju svaki za sebe, no djeluju i meusobno, a i
u odnosu na drutvenu okolinu. Ponaanje se, na primjer, moe odraavati na fizioloke
funkcije (puenje moe otetiti imunosni sustav), ali i obratno fizioloke funkcije mogu
djelovati na ponaanje (na primjer umor moe pogodovati nezgodama i ozljedama). U
integrativnom modelu zdravlja temeljenom na dokazima mentalno je zdravlje kljuna
sastavnica cjelovitog zdravlja.
Kompleksna je povezanost odrednica zdravlja, ponaanja i mentalnog zdravlja u razliitim
ivotnim razdobljima. U adolescenata su depresija i nisko samopotovanje povezani s
puenjem, ekscesivnim pijenjem, poremeajima hranjenja i rizinim seksualnim
ponaanjem, poveavajui rizik mnogih bolesti ukljuujui razvoj ovisnosti, spolno
prenosive ili zloudne bolesti. Poremeaji raspoloenja mogu poveavati rizik od ozljeda
ili nezgoda kao i otetiti tjelesno funkcioniranje. Odavno je utvreno da je uporaba droga
u mladoj ivotnoj dobi povezana s rizikom nastanka ovisnosti o drogama ili alkoholu
u odrasloj dobi. Nedostatak mogunosti zaposlenja moe biti povezan s depresijom te
zlouporabom droga i alkohola. U loim drutvenim kontekstima vea je vjerojatnost za
nasilje, kuno nasilje, zlouporabu droga i alkohola te posttraumatske stresne sindrome.
Cjeloivotni pristup pomae pri razumijevanju drutvenih inaica i utjecaja na zdravlje
i mentalno zdravlje. Izloenost negativnim iskustvima i rizinom okoliu kumulira se
tijekom ivota i poveava rizik obolijevanja u odrasloj dobi kao i rizik prijevremene
smrtnosti. Taj pristup rasvjetljava bioloki i drutveno rizina razdoblja u kojima bi
politike koje pojedinca brane od nakupljanja rizika bile osobito znaajne.
Dokazi da je mentalno zdravlje nedjeljivo povezano s tjelesnim zdravstvenim ishodima
nedvojbeni su i jednoznani. Za promjenu zdravstvenog stanja neke zajednice, mentalno
je zdravlje od presudnog znaenja. Intervencije usmjerene samo na osobu, kao trening
socijalnih vjetina ili samokontrola, nee imati dugoroan utjecaj na ponaanje niti na
zdravstvene ishode, ukoliko obitelj, radna okolina i iri drutveni utjecaji ne podravaju
promjene.
Za mjerila i ishode mentalnog zdravlja tradicionalni pokazatelji koji se rabe u zdravstvenom
podruju takoer nisu primjenjivi. Jedan od pristupa je i poznati salutogenetski pristup
Antonovskog, koji se usredotouje na mogunost suoavanja vie nego na stres i
imbenike zdravlja vie nego patogenetske utjecaje. U salutogenezi se pretpostavlja da
bogato, kompleksno ljudsko bie nije mogue identificirati ili izjednaiti sa specifinom
23
patologijom, nemoi ili ogranienim brojem rizinih imbenika. Pretpostavka te teorije

je da je osjeaj koherentnosti, odnosno vjerovanje razumijevanja postavljenih izazova,
vjerovanje da osoba raspolae nainima za suoavanje te da je za suoavanje motivirano,
temeljno za zdrave ishode i upravljanje osjeajem zdravlja. Neki su znanstvenici, radei
na djelovanju oekivanja na akcije i ishode, utvrdili da su globalna pozitivna ili negativna
oekivanja relativno stabilna u vremenu i kontekstu i da predstavljaju vanu znaajku
osobnosti. Nije neoekivano da se optimisti pokazuju aktivnijim sudionicima, s manje
izbjegavanja i voljnijima za sudjelovanje u akcijama dobrim za zdravlje.
Zatitnim se imbenicima smatraju utjecaji koji modificiraju osobnu reakciju na rizine
situacije i imbenike i nisu uvijek uoljivi ukoliko rizine situacije tijekom ivota izostaju.
Na razvoj otpornosti na stres mogu utjecati interaktivni procesi koje valja promatrati u
kontekstu i izbjegavati izravne zakljuke koji ne uzimaju u obzir kompleksnost odnosa.
Na primjer, mentalni e poremeaj roditelja biti stresan i pretkazivati djeji emocionalni
poremeaj kroz utjecaj nefunkcioniranja obitelji, osobito ako je dijete ukljueno u konflikt,
ukoliko nema zatitnog dobrog odnosa s drugim roditeljem i mogunosti restrukturiranja
harmoninih odnosa.
U tijeku djetinjstva i adolecencije djeca vie desetaka tisua sati provode u koli. Uitelj je
pritom logian pozitivan model i vana osoba u promicanju i zatiti mentalnog zdravlja.
No uloga koja zahtijeva vjetinu i koherentnost nije jednostavna i stavovi i miljenja o
tome kako primijeniti i prenijeti te vjetine razlikuje se i u zemljama i izmeu zemalja. U
nekim se zemljama suprotstavljanje i izazivanje uitelja smatra prihvatljivim, u drugima
se stogo kanjava. Stoga i u procjeni mentalnog zdravlja, kao i u kreiranju i prihvaanju
programa uneprjeenja socijalnih vjetina, treba uzeti u obzir specifine aspekte. No bez
obzira na te razliitosti uitelji su u vrlo monom poloaju. Njihovo ponaanje i stavovi
o tome to je dobro mentalno zdravlje izravno utjeu na koncept mentalnog zdravlja koji
e uenici usvojiti. Uitelji su i na druge naine ukljueni u proces razvoja mentalnog
zdravlja djece: mogu djelovati na unaprjeenje smopotovanja, na usvajanje prihvatljivih
komunikacijskih vjetina, na sposobnost suoavanja sa stresom i nepovoljnim okolinskim
imbenicima.
Adolescenti su nedvojbeno vulnerabilna skupina i esto im nedostaju znanja i vjetine
za donoenje neovisnih odluka koje su za njih najpovoljnije. Emocionalno, drutveno i
ekonomsko okruenje mladih snano utjee na emocionalni, psihiki, ali i tjelesni razvoj.
Suprotno opem vjerovanju, adolescencija je razdoblje u kojem se pojavljuju mnogi
problemi ponaanja i mentalnog zdravlja, koji mogu utjecati i na mlade i na njihovu
okolinu kao obitelj, vrnjake i iru zajednicu. Zbog nepravovremenog prepoznavanja tih
problema njihov se utjecaj moe protezati i u odraslo doba.
Ne treba zanemariti da je mentalno zdravlje za mnoge osobe povezano s osobnim
odnosom prema konceptu Boga i da se neki aspekti problema mentalnog zdravlja trebaju
sagledavati i kroz percepciju mogueg poremeenog odnosa prema tom konceptu.
24
U realnom su svijetu zdravstveni profesionalci i oni koji planiraju politike i donose odluke
esto potpuno zaokupljeni neposrednim problemima oboljelih te ne obraaju pozornost
na one koji su prividno zdravi. Teko prihvaaju i injenicu da brze promjene drutvenih
i okolinskih uvjeta u gotovo svim zemljama svijeta nemaju uvijek pozitivan utjecaj na
mentalno zdravlje populacije. Takva je percepcija manje povezana s nedostatkom dokaza
ili koncepta o djelotvornim akcijama promicanja mentalnog zdravlja, ve vie ovisi o
edukaciji, sagledavanju uloge u drutvu i drutvenom oekivanju. Nije nezanemarivo ni
vrlo prisutno oklijevanje da se o problemima mentalnog zdravlja progovori otvoreno.
Obzirom na kompleksnost geneze i mogunosti preventive i tretmana, u podruju
mentalnog zdravlja je nedvojbeno nuan interdisciplinarni pristup. Pritom se to ne
odnosi samo na meudjelovanje zdravstvenih i suradnih struka, ve i na ukljuivanje
drugih sektora koji mogu djelovati na odrednice zdravlja. Unaprjeenje mentalnog
zdravlja zahtijeva politike i programe u dravnom i poslovnom sektoru ukljuujui
obrazovanje, zapoljavanje, pravosue, okoli, socijalnu skrb, ali i specifine aktivnosti u
podruju zdravstva usmjerene prevenciji i lijeenju. Osobito su vani donositelji odluka
na nacionalnoj i lokalnim razinama, ije aktivnosti mogu na mentalno zdravlje i posredno
djelovati.
Upravo kompleksna interakcija izmeu odrednica mentalnog zdravlja moe rezultirati
kompleksnom suradnjom izmeu profesionalaca u pojedinim sektorima kao i izmeu
sektora. Ponekad se moe initi da su brojne slube jedna drugoj kontradiktorne, iako
su sve utemeljene s istim ciljevima i svrhom. U traenju rjeenja i pomoi pojedinci se
mogu nai u situaciji kruenja od jedne do druge slube i osjeati se izgubljeni u sustavu.
Neosporno je vano da zdravstveni profesionalci koji rade u podruju mentalnog zdravlja
prepoznaju i razumiju nunost suradnje s drugim zdravstvenim radnicima kao i nunost
suradnje sa strunjacima i dionicima iz drugih sektora.
Multidisciplinarni pristup podrazumijeva spoznaju da nitko nije sam pored pacijenata,
odnosno osobe koja treba pomo, ve da mora suraivati s timom (lijenici, psiholozi,
socijalni radnici, defektolozi...). Intersektorska suradnja ukljuuje i druge dionike koji
mogu imati utjecaja na pojedine sastavnice odrednica mentalnog zdravlja. Doivljavati
osobnu ili usko profesionalnu ulogu kao ekskluzivnu u ovom podruju, znai ne razumjeti
kompleksnost znaenja mentalnog zdravlja kao ni njegovih poremeaja.
Programi i aktivnosti koji mogu pomoi u sprjeavanju i suzbijanju problema mentalnog
zdravlja trebaju biti usmjereni svim interesnim skupinama. Programi podrke roditeljima
pokazali su se djelotvornima u suzbijanju nesigurnosti, anksioznosti i stresa, osobito kod
majki, kao i u podizanju samopotovanja i komunikacije unutar obitelji, to je sve utjecalo
na zdravstvene ishode djece.
25
Dobro oblikovane intervencije mogu djelovati na smanjenje vrnjakog nasilja i

iskljuenosti, kao i smanjenje agresivnog rjeavanja sukoba. Programi usmjereni smanjenju
nasilja, poveanju empatije i unaprjeenju komunikacije mogu biti uspjeno primijenjeni
u osnovnim i srednjim kolama.
Rano prepoznavanje i intervencija kod rizika poremeaja ponaanja i mentalnih poremeaja
kljuni je imbenik u njihovom djelotvornom sprjeavanju i lijeenju. Utvreno je da
preventivne strategije za depresiju i anksioznost u djetinjstvu i adolescenciji djelotvorno
smanjuju rizik od novih sluajeva depresije kao i drugih problema mentalnog zdravlja.
Programi usmjereni vjetinama rjeavanja problema i usvajanju socijalnih vjetina mogu
znaajno unaprijediti spoznaju, emocionalno znanje i vjetine suoavanja s rizinim
situacijama. Za djecu s rizikom ili koja ve imaju subklinike probleme neka od terapijskih
tehnika kao kognitivno-bihevioralna, realitetna, individualna ili obiteljska psihoterapija
mogu biti djelotvorne u smanjenju postojeih simptoma i sprjeavanju recidiva.
Suoavanje s i sprjeavanje stigme i diskriminacije treba biti integralni dio potpornog
procesa za sve osobe s problemima mentalnog zdravlja, a osobito za djecu i mlade.
Specifine mjere za tu populaciju ukljuuju informiranje o posvemanjoj proirenosti tih
zdravstvenih problema, omoguavanje otvorenih dijaloga, kontrolu medija i sprjeavanje
obiljeenosti. Mladi nemaju okotale i nepomirljive stavove odraslih i stoga su kljuna
skupina za mijenjanje percepcije i dugoronog unaprjeenja sagledavanja vanosti tih
problema, a na nama je da ih pritom usmjerimo i pomognemo im.
Literatura:
1.
Antonovsky, A. (1996.): The salutogenic model as a theory to guide health promotion, Health
Promotion International, 11(1):11-18
2. Carver, C. S., Scheier, M. F., Weintraub, J. K. (1989.): Assessing coping strategies: a theoretically
based approach, Journal of Personality and Social Psychology, 56:267283
3. Costello, E. J. et al. (2003.): Relationships between poverty and psychopathology; a natural
experiment, JAMA, 290:20232029
4. Holland, P. et al. (2000.): Life-course accumulation of disadvantage: childhood health and hazard
exposure during childhood, Social Science and Medicine, 50:12851295
5. Lahtinen, E. et al., eds (1999.): Framework for promoting mental health in Europe, Helsinki,
National Research and Development Centre for Welfare and Health (STAKES)
6. Patel, V., Kleinman, A. (2003.): Poverty and common mental disorders in developing countries,
Bulletin of the World Health Organization, 81:609615
7. Rutter, M. et al. (2004.): Are there biological programming effects for psychological development?
Findings from a study of Romanian adoptees, Developmental Psychology, 40:8194
8. Sartorius, N. (2003.): Social capital and mental health, Current Opinion in Psychiatry, 16(suppl.
2):101105
9. Von Rueden, U. et al. (2006.):The European KIDSCREEN group, Socioeconomic determinants
of health related quality of life in childhood and adolescence: results from a European study,
Journal of Epidemiology and Community Health; 60:130135
10. WHO (2002.): Prevention and promotion in mental health, Geneva, World Health Organization
11. WHO (2005.): Child and Adolescent Mental Health: Policies and Plans
26
Jadranka Mustajbegovi
2.3. Mentalno zdravlje i radno mjesto: cilj i put
Ljubav i rad su dva uporita na kojima poiva zdravlje.

S. Freud
Neraskidiva veza sveukupnosti psihikog i fizikog zdravlja i socijalnog blagostanja kao
sastavnica definicije zdravlja prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) nigdje se ne
potvruje tako zorno kao u odnosu mentalnog zdravlja i rada: mentalni poremeaji vrlo
esto kompromitiraju svekupno socijalno funkcioniranje oboljelog i predstavljaju uzrok
nastupanja trajne radne nesposobnosti. Osim to su po zdravlje tetani tzv. loi poslovi,
dugotrajni izostanci s posla zbog bolovanja predstavljaju snane prediktore nesposobnosti
i mortaliteta (workintunewithlife.eu). U zahtjevima za procjenu radne nesposobnosti, u
zajednicama koje prolaze krizna razdoblja, najee su psihijatrijske i kardiovaskularne
bolesti, pri emu se vie od polovine svih onih koji dolaze s psihijatrijskom dijagnozom,
kad se nau pred invalidskom komisijom, proglaavaju nesposobnima za rad (Kecmanovi,
1989.). Time se, s razine pojedinca, njegovo mentalno zdravlje dodatno ugroava, a s
pozicija drutva, kriza produbljuje jer je, kao to je reeno, mentalno funkcioniranje
povezano s fizikim i socijalnim funkcioniranjem; npr. depresija je imbenik rizika za
razvoj raka i bolesti srca, a osobe koje boluju od kroninih bolesti imaju znatno veu ansu
razviti neku psihiku bolest kao to su anksiozni i depresivni poremeaji. Psihike bolesti
u komorbiditetu s tjelesnim bolestima esto ostaju neprepoznate i nelijeene, a dokazano
je da snano doprinose poveanju broja i teine komplikacija tjelesnih bolesti, smanjuju
kvalitetu ivota, poveavaju trokove lijeenja, poveavaju stopu samoubojstava (Sadock,
2000.). Naime, kod mentalnih bolesti, osim bolesti i organskih modanih oteenja,
kao mogui uzroci invalidnosti navode se i psihosocijalni imbenici. Zato se, u uvjetima
prolongirane drutveno-ekonomske krize, pojaava pritisak na psihijatrijske slube
u cilju rjeavanja radnog i materijalnog statusa pojedinca (Wan, 2006.). Tako se zbog
svojih specifinosti psihijatrija svrstava u red medicinskih disciplina koje predstavljaju
pogodan teren za zadovoljenje brojnih nemedicinskih motiva. A zanemaruje se izrazito
vana spoznaja da 90% ljudi s mentalnim zdravstvenim potekoama eli raditi (Waddell,
2006.).
U prvih dvadeset uzroka invalidnosti u svijetu, pet je psihijatrijskih: unipolarni depresivni
poremeaj, alkoholizam, shizofreni
ja, bipolarni afektivni poremeaj, Alzheimerova i
druge demencije (WHO, 2001.). U Republici Hrvatskoj duevni se poremeaji nalaze
na treem mjestu prema vrstama oteenja kod osoba s invaliditetom, na temelju Zakona
o registru o osobama s invaliditetom (NN 64/01.): 23,2% osoba s invaliditetom ili 28
na 1000 stanovnika (nakon oteenje lokomotornog sustava i oteenje drugih organa)
(Benjak, 2011.).
27
Posebno velik znaaj i pozornost strune i ope javnosti pojavljuje se tek kad problemi
s mentalnim zdravljem vode do izostanaka s posla ili onemoguavaju pronalazak
posla (workintunewithlife.eu). Loe mentalno zdravlje odgovorno je za velik postotak
dugotrajnih izostanaka s posla, a samo se 50% onih koji su izvan posla 6 i vie mjeseci
vrate na posao (Blank, 2008.). S druge je strane dugotrajna nezaposlenost velik rizik po
zdravlje: vei rizik nego mnoge bolesti ubojice; vei rizik nego mnogi opasni poslovi
(npr. graditeljstvo); dva do tri puta vei rizik za mentalne potekoe; vodi u trajni
gubitak radne sposobnosti to opet neminovno ima za posljedicu socijalnu iskljuenost i
siromatvo (Waddell, 2006.).
Obzirom na to da mentalne bolesti, za razliku od tjelesnih, u veoj meri onesposobljavaju
nego to dovode do prijevremene smrti, procjenu takozvanog zdravstvenog tereta nije
mogue prikazivati iskljuivo u terminima incidencijeprevalencije i mortaliteta. Zato
se znaaj invalidnosti ogleda i u tome to se kao jedinice za izraunavanje globalnog
tereta bolesti (GBD) uvode godine ivota izmijenjene zbog invalidnosti (disability
adjusted life years - DALY) i godine proivljene s invalidnou (YLDs). Procjena radnog
funkcioniranja u psihijatrijskim istraivanjima esto je zapostavljena (Elsayed, Y. A.,
2009.), djelimino i zbog nedostatka vladinih instrumenata. Jedan od pouzdanih i
kliniki znaajnih instrumenata je Occupational Functioning Scale (OFS), posebno
primjenjivan kod nepsihotinih (anksioznih i depresivnih poremeaja) (Hannula, J.,
2006.): radna nesposobnost, odnosno izostanci s posla, ei su zbog depresije nego zbog
arterijske hipertenzije ili eerne bolesti. etiri od est vodeih uzroka godina provedenih
s onesposobljenou (YLD) su depresija, alkoholizam i bolesti uzrokovane alkoholom,
shizofrenija i bipolarni afektivni poremeaj: psihijatrijske bolesti su odgovorne za 13%
izgubljenih godina ivota (DALY) (Mathers, 2001., str. 10).
Svakoga od nas pogaa loe mentalno zdravlje. Osjetljivot na psihosocijalni stres, burnout i ostali mentalni problemi postaju sve vei i vei izazovi kako se mijenja priroda posla
u Europi. Opsena su istraivanja odnosa mentalnog zdravlja i imbenika psihijatrijskih
bolesti, depresije i stresa, donijela redoslijed imbenika koji predviaju uspjean povratak
na posao. Pokazalo se da je na prvom mjestu imbenika koji predviaju uspjean povratak
na posao radno mjesto (dobri poslovi), dok je samo medicinsko stanje oboljelog tek na
petom mjestu, iza obiteljske anamneze, po zdravlje rizinih ponaanja i socijalnog statusa
(workintunewithlife.eu).
Imajui u vidu injenice kao to je esto spominjani podatak da 1% do 2% populacije
ima ozbiljne probleme u vezi svog mentalnog zdravlja (npr. shizofrenija, bipolarni
poremeaji), a da e jedna od etiri osobe tijekom ivota patiti od nekog oblika
mentalnih potekoa (workintunewithlife.eu); te rjee naglaavanu injenicu da e jedna
od est osoba radno aktivne dobi imati simptome povezane s mentalnim potekoama
(npr. problemi sna, umor.) koji ne budu dijagnosticirani te da e jedna od est osoba
radnoaktivne dobi imati dijagnoze u vezi oteenja mentalnog zdravlja (npr. depresija,
anksioznost, itd.) (RC Psych, 2008.), jasno je da rjeenja treba traiti na samim radnim
mjestima, u radnim organizacijama, prekidajui zaarni krug koji je u prksi najee
prisutan.
28
injenicu da mnogi poslodavci nemaju nikakva pravila kako se nositi u sluaju mentalnih
potekoa zaposlenih potvruju i rezultati istraivanja: 60% neposrednih rukovoditelja
podcjenjuje postotak svojih zaposlenika s mentalnim potekoama, a 76% neposrednih
rukovoditelja svjesno je da trebaju raditi najmanje s jednom osobom s mentalnim
potekoama, u raskoraku je s injenicom da je samo 13% rukovoditelja obuavano s
ciljem podizanja svijesti o mentalnom zdravlju. Svega nekoliko neposrednih rukovoditelja
misli da se mogu obratiti lijeniku koji skrbi za radnika, a obino ne vjeruju lijeniku,
osobito ako se radi o stresu (Employers Forum on Disability survey 2008.).
U mnogim se zemljama, uglavnom razvijenim, jo uvijek troi novac na velike psihijatrijske
bolnice i azile, koje se fokusiraju na mali dio onih kojima treba lijeenje, a potpuni je
nedostatak znanja i vjetina na razini primarne zdravstvene zatite koja se ostvaruje u
samoj radnoj organizaciji: tvrtki, poduzeu...
Rad, osim to predstavlja mogunost unaprjeenja osobnog zdravlja i blagostanja,
ima neprijeporan pozitivan utjecaj na zdravlje u dobro ureenim organizacijama.
Organizacijske karakteristike povezane sa zdravim nainom rada i uvjetima rada
s niskim razinama stresa, a s visokim razinama produktivnosti radne organizacije,
izravno poivaju na produktivnosti svakog zaposlenog pojedinca u njoj (workawesome.com).
Poslodavci trebaju znati to se dogaa na njihovim radnim mjestima. Ne mogu oekivati
neposredne rukovoditelje da ih dre informiranima o tetnim, nepovoljnim stanjima ili
dogaanjima na dnevnoj bazi (Starks, 2005., str. 123). Kljuna je primarna prevencija
prepoznatih imbenika, a ne rjeavanje ishoda (sekundarna & tercijarna prevencija).
Radno mjesto predstavlja vano mjesto za rjeavanje i prevenciju mentalnih problema te
promicanje mentalnog blagostanja (workintunewithlife.eu). Upravo je to nakana skupa
koji se odrao u svibnju 2012. godine u Bruxellesu: Breaking the Link between Mental
Health and Labor Exclusion in Europe: Towards an EU-Wide Action Plan.
Bitno je da poslodavac u svoje zadae upravljana, u okvirima svoje nadlenosti, prepozna,
naui sagledati ulogu radnog mjesta u odnosu na imbenike utjecaja i ouvanja mentalnog
zdravlja svojih zaposlenih kao to su:
o priznanje zaposlenicima za radnu uspjenost
o mogunosti za napredak u karijeri
o organizacijska kultura koja cijeni pojedinog zaposlenika
o djela poslovnog vodstva koja su dosljedna organizacijskim vrijednostima
(workawesome.com).
I neizostavno poduzimanje preventivnih aktivnosti koje, sukladno zakonskim propisima
ouvanja zdravlja na radu, ukljuuju slube za zatitu zdravlja na radu s psihologom i
specijalistom medicine rada.
29
Literatura:
1.
18.
Benjak, T., Petreski, N., Radoevi, M.: Izvjee o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj
2010., Hrvatski zavod za javno zdravstvo, dostupno na: http://www.hzjz.hr/epidemiologija/kron_
mas/invalidi10.pdf
Blank, L., Peters, J., Pickvance, S., Wilford, J., MacDonald, E. (2008.): Asystematic Review of the
Factors which Predict Return to Work for Perople Suffering Etpisodes of Poor Mental Health, J
Occup Rehabil 18:27-34
Elsayed, Y. A., Al-Zahrani, M. A., Rashad, M. M. (2009.): Factors affecting mental fitness for work
in a sample of mentally ill patients, Int J Ment Health Syst 3(1):25
Employers Forum on Disability survey (2008.), dostupno na: http://www.efd.org.uk/disability/
disability-facts
Hannula, J., Lahtela, K., Jrvikoski, A., Salminen, J., Mkel, P. (2006.): Occupational functioning
scale (OFS): an instrument for assessment of work ability in psychiatric disorders. Nordic J Psychiatry
60(5):372-8
Kaplan & Sadocks Comprehensive textbook of psychiatry (monograph on CD - ROM), Sadock, B.
J., Sadock, V. A., Lippincot Williams & Willkins, 16th ed., Version 3.11.4., New York, 2000.
Kecmanovi, D., Trogranci, Z., Ceri, I. (1989.): Working ability of mentally ill people in times of
social crisis, Acta Psychiatr Scand 80(4):340-5
Mathers, C. D., Vos, T., Lopez A. D., Salomon, J., Ezzati, M. (ed.) (2001.): National Burden of
Disease Studies: A Practical Guide. Edition 2.0. Global Program on Evidence for Health Policy,
Geneva, World Health Organization (dostupno na: http://www.depresija.org/forum/index.
php?showtopic=3188)
Skaki, O. i Trajanovi, Lj. (2011.): Procena radne sposobnosti mentalno obolelih osoba u uslovima
drutveno-ekonomske krize, Med Pregl; LXIV (1-2): 41-45
Stranks, J. (2005.): Stress at Work - Management and Prevention, Elsevier Butterworth-Heinemann,
Oxford, 169-200
Virtenen, M. (2012.): Working too much is correlated with 2-fold increase in likelihood of depression,
objavljeno 20. 01. 2012., dostupno na: http://www.plos.org/
What is Personal Productivity? 2012., dostupno na: http://workawesome.com/productivity/personalproductivity/
Waddell, G., Burton, K. (2006.): Is work good for your health and well-being?, London, TSO,
dostupno na: http://www.tsoshop.co.uk
Wan, J., J., Morabito, D., J., Khaw, L., Knudson, M., M., Dicker, R., A. (2006.): Mental illness as
an independent risk factor for unintentional injury and injury recidivism, J. Trauma 61(6):1299-304
WHO, Investing in mental health, Geneva, 2003.
WHO, World health report 2001., Mental health, new understanding, new hope, Geneva
The Royal College of Psychiatrists (2008.): Mental Health and Work, dostupno na: http://www.
rcpsych.ac.uk/mentalhealthinfo/www.workintunewithlife.eu
Zakon o registru o osobama s invaliditetom, NN 64/01.
30
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
Miroslav Venus
2.4. Meusektorski pristup u zatiti mentalnog

zdravlja i mjesto i uloga psihologa u strunim
timovima u javnozdravstvenom sustavu
...bolesniku treba najprije ponuditi rije, a tek onda lijek.

Hipokrat
Sustav javnog zdravstva oznaava drutveni i politiki koncept s ciljem unaprjeenja
zdravlja, produenja i unaprjeenja kvalitete ivota stanovnitva kroz zdravstveno
prosvjeivanje, sprjeavanje bolesti, te druge oblike zdravstvenih i drugih intervencija.
Prema konceptu stratekog plana razvoja javnog zdravstva, ono predvia ukljuivanje
javnozdravstvenih funkcija u sve segmente drutva uz razvoj partnerskog odnosa i
intersektorske suradnje.
Republika Hrvatska zemlja je s dugom tradicijom na podruju zatite javnog zdravlja
s doprinosima znaajnim u svjetskim razmjerima. Prema Nacionalnoj strategiji zatite
mentalnog zdravlja postoji uzlazni trend u broju psihijatara u RH, postoje i drugi
specijalisti na podruju zatite duevnog zdravlja, kao to su psiholozi, socijalni radnici,
radni terapeuti i specijalisti u edukaciji, ali je vrlo malo specifinih i dobro razvijenih
programa njihovog djelovanja u zajednici. Suradnja meu sektorima postoji, posebice
kod mree centara za pomo ovisnicima o drogama u zavodima za javno zdravstvo koji se
znaajnije oslanjaju na navedenu meusektorsku suradnju.
Mentalno zdravlje, kao dio opeg zdravlja, predstavlja vano podruje za pojedinca,
obitelj i drutvo u cjelini, tako da je prevencija, rano otkrivanje, dijagnostika, lijeenje
i rehabilitacija duevnih poremeaja i bolesti, kao i bolesti ovisnosti od posebnog
zdravstvenog interesa stanovnitva za RH. Na razini primarne zdravstvene zatite duevni
poremeaji sudjeluju s udjelom od 4 do 5%, dok su hospitalizacije zbog istih poremeaja
zastupljene sa 6 do 7% u ukupnom bolnikom pobolu i to najvie (oko 70%) u radno
aktivnoj dobi od 20 do 59 godina ivota. I inae, prema podacima Hrvatskog zavoda
za zdravstveno osiguranje, najvei dio izdataka za zdravstvo u RH otpada na bolniko
lijeenje (u 2011. godini preko 8 milijardi kn ili oko 45% izdataka za zdravstvenu zatitu).
Cilj javnozdravstvenog sustava svakako bi trebao biti smanjivanje razlike izmeu
oekivanog trajanja ivota i oekivanog trajanja zdravog ivota kroz kontinuirano
praenje mortaliteta i morbiditeta u RH. Oekivano trajanje zdravog ivota pri roenju
u RH je ispod prosjeka zemalja EU-27 i iznosi 57,4 za mukarce i 60,6 godina za ene.
U zemljama EU-27 prosjek za mukarce je 61,7 i za ene 62,6 godina ivota.
31
Oekivano trajanje zdravog ivota pri dobi od 65 godina pokazuje da je ono u RH relativno
kratko, svega 6,4 godina za oba spola, dok je u zemljama EU-27 prosjek za mukarce 8,7
i za ene 8,8 godina. Udio osoba s kroninim bolestima ili dugotrajnim problemima sa
zdravljem, u koje se ubrajaju i duevne bolesti, jedan je od vanijih pokazatelja morbiditeta
i esto je koritena mjera opeg zdravlja populacije. Kronini zdravstveni problemi, koji
su po svojoj prirodi dugotrajni i zahtijevaju dugotrajno lijeenje, jedan su od temeljnih
generatora trokova javnog zdravstvenog sustava, a udio osoba s kroninim bolestima
ili dugotrajnim zdravstvenim problemima u RH je relativno visok i iznosi 38% ukupne
populacije te zauzima visoko tree mjesto meu zemljama EU-27.
Osim tzv. objektivnih demografskih pokazatelja zdravstvenog statusa populacije, postoje
i mjere koje se temelje na subjektivnoj procjeni pojedinca, kao to je npr. samoprocjena
zdravlja. Stanovnici Hrvatske su u 2010. godini prema percepciji osobnoga zdravlja bili
na samome dnu meu promatranim zemljama EU-27, sa 46,4% stanovnika koji su svoj
osobni zdravstveni status ocijenili s vrlo dobrim ili dobrim, dok je s druge strane 28%
njih svoje osobno zdravlje ocijenilo loim ili izrazito loim.
Holistikim, cjelovitim pristupom ljudskom zdravlju kao filozofiji koja uzima u obzir
cjelinu, a ne samo pojedine dijelove, pokazuje se da je ljudski organizam cjelina koja
funkcionira temeljem meusobne uvjetovanosti i uzajamnosti. Prema tome, suvremena
medicina prihvaa spoznaju da se lijei ovjek, a ne bolest, upravo zbog nedjeljivosti
fizikog i psihikog. Kao izraziti model interdisciplinarnog pristupa u suvremenoj
medicini moe posluiti primjer psihoneuroimunologije (PNI), novije znanosti
koja se bavi interakcijama izmeu psiholokih procesa te ivanog i imunolokog
sustava u tijelu, a koja ukljuuje psihologiju, neuroznanost, imunologiju, fiziologiju,
farmakologiju, molekularnu biologiju, psihijatriju, bihevioralnu medicinu, infektologiju,
endokrinologiju, reumatologiju, itd.
Razumijevanje psihologije bolesnika i lijenika nezaobilazni je dio lijeenja somatskih
bolesti jer omoguava prepoznavanje psiholoke podloge zahtjeva koje bolesnik postavlja
lijeniku. Zanemarivanje psiholokog u lijeenju somatskih bolesti moe dovesti do
interpersonalnih konflikata i nesuradljivosti bolesnika. Lijenik je u apostolskoj ulozi
pod velikim psiholokim optereenjem jer ga ta uloga gura preko njegovih realnih
mogunosti i okvira zdravstvene usluge. Lijenik obuzet apostolskom ulogom ne
doivljava bolesnika kao jednako vrijednog sudionika u procesu lijeenja, a teko prihvaa
i pomo, savjet i suradnju drugih kolega u lijeenju. Odustajanjem od navedene uloge, od
uvjerenja da o bolesniku ve sve zna bolje i od njega samoga, lijenik sluanjem kolega,
a kasnije i bolesnika, postupno razvija empatiju za psiholoku i emocionalnu podlogu
njegovih zahtjeva i albi.
Zbog svega navedenog, potrebno je provoditi promociju mentalnog zdravlja za sve,
pristupati duevnim poremeajima kroz preventivne aktivnosti, uz promociju rane
intervencije i lijeenja, te unaprijediti kvalitetu ivota osoba s mentalnim poremeajima
kroz socijalnu inkluziju i zatitu njihovih prava i dostojanstva. Umjesto isticanja
32
mentalnog zdravlja pojedinca, treba ojaati mentalno zdravstveni pristup na razini

populacije promjenom dosadanjeg shvaanja tradicijski vezanog za mentalne poremeaje.
Pozornost suvremene medicine i javnozdravstvenih aktivnosti treba usmjeriti na dobro, a
ne iskljuivo na narueno mentalno zdravlje.
Zakonom o zdravstvenoj zatiti definirana je javnozdravstvena djelatnost s nositeljem i
koordinatorom na nacionalnoj razini u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i upanijskim
zavodima koji imaju zadau provedbe i koordinacije na razini upanija. Praenje i ocjena
zdravstvenog stanja i optereenja boleu populacije, kao i razliitih vulnerabilnih skupina
kljuni je dio javnozdravstvenog djelovanja. Mreom javne zdravstvene slube utvrena je
mrea timova za zatitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti
u zavodima za javno zdravstvo, s psiholozima kao strunjacima u timu zaduenima za
podruje prevencije poremeaja u ponaanju, provedbu psiholokih postupaka i tretmana
u okviru lijeenja, rehabilitacije i resocijalizacije bolesnika. Optimalna zdravstvena zatita
takvih osoba, u skladu sa suvremenim stavovima, postie se uravnoteenim sustavom
koji ukljuuje bolnike i izvanbolnike usluge, ukljuujui zavode za javno zdravstvo sa
svojom dugogodinjom tradicijom u promociji zdravlja i prevenciji bolesti.
Uloga psihologa, kao dio strunih timova u zavodima, u provedbi navedenih ciljeva
je neizostavna upravo zbog njihove formalne naobrazbe potpomognute dodatnim
edukacijama. Spremnost na suradnju i timski rad koji ukljuuje ostale strunjake
predstavlja conditio sine qua non u njihovom radu, posebice u kontekstu rada na brojnim
razliitim podrujima koji su, uostalom, vidljivi i u ovom Priruniku. Svako zdravo
drutvo, temeljeno na znanju i opem zdravlju, ukljuuje i visoku razinu mentalnog
zdravlja koje se najuinkovitije postie ulaganjem u prevenciju. Postojea mrea zavoda
za javno zdravstvo najidealnije je mjesto kroz koju se postavljeni visoki zahtjevi mogu
provesti (i provode se) gotovo u potpunosti. Najzdravije tkivo u sustavu hrvatskog
zdravstva pri tome participira s vrlo malo sredstava od ukupnog zdravstvenog kolaa
pa se tako namee potreba za osjetno veim izdvajanjem sredstava za promociju zdravlja
i prevenciju bolesti uope. U 2010. godini tako je udjel izdataka za prevenciju u RH
iznosio svega 0,68% ukupnih izdataka za zdravstvo, u susjednoj Republici Sloveniji iste
godine on je iznosio 3,58%, dok je u zemljama EU taj udjel bio 2,68%.
U opisanim uvjetima psiholozi kao dio javnozdravstvenog preventivnog tima na podruju
zdravstvene zatite mentalnog zdravlja ve sada postiu zapaene rezultate i u potpunosti
su opravdali svoje uvrtavanje u sustav zavoda za javno zdravstvo.
33
eljko Kljuevi
2.5. Suradnja psihologa i psihijatra u

interdisciplinarnom pristupu zatiti
mentalnog zdravlja u strunim timovima u
javnozdravstvenom sustavu
2.5.1. Uvod
Interdisciplinarnost je vrsta suradnje kojom strunjaci razliitih disciplina tee prema
zajednikimciljevima.
Interdisciplinarnipristupobino se primjenjuje kad tradicionalne discipline pojedinano
nisu u mogunosti poluiti rezultate kakve elimo postii.
Brojni strunjaci iz razliitih podruja vjeruju kako je gorue probleme ovjeanstva
mogue rijeiti jedino kroz interdisciplinarne pristupe, bez obzira radi li se o kratkoronom
vremenu neke intervencije, ili o kontinuitetu djelovanja.
Interdisciplinarne skupine stvaraju strunjaci iz razliitih podruja i rade na istom
programu, i/ili projektu. Tako doprinose raznolikosti pristupa i otvaraju mogunost
sveobuhvatnijeg odnosa u radu.
2.5.2. Javno zdravstvo i mentalno zdravlje

Javno zdravstvo je drutveni i politiki koncept jasno definiranog cilja, a to je unaprjeenje
zdravlja, produenje i unaprjeenje kvalitete ivota stanovnitva, suzbijanje bolesti te
druge zdravstvene intervencije.
Mentalno je zdravlje izrazito vano za pojedinca, obitelj kao temeljnu jedinicu drutva
te drutvo u cjelini. Jedan je od prioritetnih javnozdravstvenih problema u svijetu, EU
i Republici Hrvatskoj zbog relativno visoke prevalencije, nastanka u mlaoj odrasloj
nerijetko djejoj dobi. Suvremene strategije za zatitu i unaprjeenje mentalnog zdravlja
usmjeravaju sve vie pozornosti prema multidisciplinarnoj i multisektorskoj suradnji ne
zaboravljajui temeljni individualni pristup prema pojedincu kao ovjeku.
2.5.3. Sastav i uloga interdisciplinarnog tima u javnom zdravstvu

Struni intersdisciplinarni tim u javnom zdravstvu koji se bavi problematikom mentalnog
zdravlja ine: psihijatar, psiholog, defektolog, socijalni radnik, sociolog i medicinska
sestra. Vodeu ulogu, zadau i odgovornost za uspjeno funkcioniranje ovakvog tima
prvenstveno imaju psihijatar i psiholog.
34
Psihijatrija(grkipsyche - dua, iatrea - lijeenje) temeljno je definirana kaomedicinska

struka ije je podruje zanimanja razvoj, manifestacija bolesti i poremeaja ovjekove
linosti koji nastaju iz subjektivnoga ili njegova odnosa s okolinom.
Dva su temeljna podruja u medicinskoj struci predmet zanimanja psihijatrije, mentalni
poremeaji i individualno ponaanje u zdravlju i bolesti. Oba podruja obiljeava stupanj
znanstvene nesigurnosti, stoga psihijatrija upotrebljava modele ponaanja i mentalne
aktivnosti da bi smanjila tu nesigurnost organizirajui znano u konceptualni okvir.
Psihologija je izraz koji potjee iz grkog psiha () = duh, dua, ivot, um,
dah i logos () = govor, studij, rasuivanje. Moderna psihologija je prirodna i
drutvena znanost koja se bavi procesima u mozgu i njihovim izraavanjem u ponaanju.
Nastoji sustavnim empirijskim istraivanjima stei znanje o uzrocima i nainu ponaanja
ljudi (i ivotinja), na koji nain ljudi doivljavaju svijet u kojem ive.
Jasno je koliko zajednikih interesa imaju ove dvije discipline te je njihova vodea
uloga u multidisciplinarnom timu od krucijalne vanosti kako bi se ispunili definirani
ciljevi i to: promocija mentalnog zdravlja za sve, promocija rane intervencije i lijeenja
mentalnih poremeaja, unaprjeenje kvalitete ivota osoba s mentalnim poremeajima ili
dizabilitetom kroz socijalnu inkluziju, razvoj informiranja, istraivanja i sustava znanja
na podruju mentalnog zdravlja. Timski struni rad podrazumijeva pristup korisniku
specifinim znanjima i vjetinama svakog lana tima, rad je koordiniran radi dobrobiti
korisnika te svaki strunjak neposredno ili posredno doprinosi kvalitetnoj procjeni i
odreivanju tretmana. Uz obradu slijedi i redovita koordinacija s drugim institucijama,
ukoliko je potrebita, kako bi pristup bio uinkovitiji.
2.5.4. Suradnja psihijatra i psihologa u interdisciplinarnom timu u javnom

zdravstvu
Uloga psihologa u postupcima i procedurama pogotovo savjetovanja u javnom zdravstvu
kao vaanog segmenta neizostavna je, otklanja mogue brojne stigme i predrasude prije,
ali i nakon intervencija psihijatra. Psiholog je uvijek prihvatljiv terapeut bez hipoteke
stigme, netko tko razumije i sadrava potekoe korisnika i obitelji, kao pomoni ego,
prati, potie i signalizira potrebitu suradnju ostalih lanova tima.
Neposredna suradnja psihijatra i psihologa kao okosnice interdisciplinarnog tima ne tee
samo kroz savjetodavan rad s korisnicima, dijagnostiku i terapiju, nego kroz sve segmente
prevencije gdje je neophodno razviti suradnju s drugim institucijama, udrugama, ali i
pojedincima svakodnevno i neposredno, irei mreu suradnje.
Rano otkrivanje, dijagnostika, terapija djece i adolescenata s poremeajima ponaanja i
problemima mentalnog zdravlja jedan je od prioriteta dananjice s kojim se uspjeno moe
nositi jedino interdisciplinarnim pristupom, interdisciplinarni tim noen prvenstveno
neposrednom, neformalnom i plodonosnom suradnjom psihijatra i psihologa.
35
Senzibiliziranje i edukacija primarne zdravstvene zatite za rano prepoznavanje razvojnih

i drugih potekoa iz kruga mentalnog zdravlja, rad s djelatnicima predkolskih i kolskih
ustanova u cilju ranog prepoznavanja, dijagnosticiranja, ali i interveniranja kod razliitih
poremeaja djece i adolescenata poseban je izazov testiranju uspjenosti interdisciplinarnog
koncepta.
2.5.5. Primjeri dobre prakse
Kako bi se ovakva suradnja na neki nain standardizirala potrebno je napraviti i slijediti
radne procedure. Broj radnih procedura nije ogranien i one se mogu mijenjati i
nadograivati. Kako izgledaju vidljivo je iz slijedeih primjera dobre prakse u Nastavnom
zavodu za javno zdravstvo SD, Sluba za zatitu mentalnog zdravlja, prevenciju i
izvanbolniko lijeenje ovisnosti:
Procedura: Savjetovalini rad s djecom i adolescentima s emocionalnim potekoama
Svrha:
Pruanje pomoi i podrke djeci, mladima i njihovim roditeljima, koji imaju
potekoe vezane uz mentalno zdravlje.
Odnosi se na postupke namijenjene zatiti, odravanju i poboljanju mentalnog
zdravlja pojedinaca i njihovih obitelji te poboljanju kvalitete ivota uz optimalno
iskoritavanje osobnih potencijala.
1. Podruje primjene:
Pruanje pomoi i podrke odnosi se na djecu, adolescente i njihove roditelje, koji
imaju potekoe vezane uz mentalno zdravlje.
Proceduru primjenjuju djelatnici Savjetovalita za zatitu djece i mladih u Slubi za
zatitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti NZJZ SD,
razliitih struka (psiholog, defektolog, specijalist kolske medicine, socijalni radnik).
2. Odgovornosti:
U proceduri kao odgovorni djelatnici Slube sudjeluju struni suradnici Savjetovalita,
medicinska sestra, te odgovorni djelatnici ustanova socijalne skrbi, sudstva, te kolstva
po potrebi.
Javljanje u Savjetovalite moe biti samoinicijativno ili na zahtjev roditelja, ali i
na preporuku strunih slubi kole, nadlenih lijenika, Zavoda za socijalnu skrb,
Opinskog dravnog odvjetnitva, suda i sl., a ukljuuju se u program praenja,
individualne i obiteljske tretmane.
3. Postupak:
U Savjetovalite se dolazi po prethodnom telefonskom ili osobnom dogovoru s
medicinskom sestrom ili strunim suradnikom u zakazani termin. Po dolasku u
ekaonici Savjetovalita medicinska sestra vri potvrdu identiteta i upisuje klijenta u
knjigu protokola. Ukoliko je rije o ve evidentiranom klijentu pronalazi osobni list
36
u kartoteci, a ako osoba dolazi prvi put, nakon konzultacije sa strunim suradnikom
uzima osobne podatke, podatke o zdravstvenom osiguranju, te ih upisuje u osobni
list klijenta. Postupak rada s klijentom je razliit, ovisno je li rije o novom klijentu
ili ve prije evidentiranom.
Novi klijent: Kod prvog razgovora sa strunim suradnikom osim samog klijenta
najee je prisutan jedan ili oba roditelja jer se uglavnom radi o maloljetnim
osobama, osobama koje su jo u sustavu obrazovanja ili pak dolaze na inicijativu
roditelja. Obavlja se prvi intervju pri emu se uzima cjelovita osobna i obiteljska
anamneza, razlog dolaska te se ti podaci unose u Osobni list korisnika. U
dogovoru s klijentom i prema procjeni strunog suradnika dogovaraju se daljnji
dijagnostiki i terapijski postupci, pregled i obrada specijaliste psihijatra, te nain
i intenzitet dolazaka.
Ve zabiljeen klijent: Po dolasku u ekaonicu Savjetovalita klijent se prijavljuje
medicinskoj sestri, ostavlja svoje osobne podatke te ga se nakon identifikacije
upuuje strunom suradniku koji je zaduen za voenje savjetodavnog tretmana.
Vre se potrebni terapijski i dijagnostiki postupci, pregled i obrada specijaliste
psihijatra.
Od samoga se poetka u programa praenja u savjetovalini rad ukljuuje i obitelj.
U Savjetovalitu se zaprimaju na uvid ili kopiraju po potrebi nalazi prethodno
napravljeni u svrhu dijagnostike u drugim ustanovama, zbog upotpunjavanja
informacija potrebnih za provoenje tretmana. Takoer se zaprimaju i dokumenti
razliitih dravnih institucija (sud, opinsko dravno odvjetnitvo, zavod za socijalnu
skrb, kola i sl.) ukoliko je osoba upuena na tretman od strane slubene osobe.
Izvjetaji o tijeku i uspjenosti provedenog tretmana, potpisani od strane odgovorne
osobe, protokoliraju se u centralnom protokolu i potom alju na odgovarajuu
adresu.
Svaki dolazak korisnika biljei se u knjizi protokola.
4. Zapisi:
osobni list klijenta
izvjetaji.
Procedura: Preventivni programi/projekti, edukacije i rad na unaprjeenju mentalnog
zdravlja
1. Svrha:
Osnovni je cilj preventivnih programa/projekata rad na zatiti i unaprjeenju
mentalnog zdravlja, prevencija ovisnosti kod mladih, sprjeavanje rizinog ponaanja
te promicanje zdravih stilova ivota. Ovim se aktivnostima nastoji osvijestiti vanost
ouvanja mentalnog zdravlja populacije djece i mladih kroz informiranje i educiranje
kako djece i mladih, tako i svih koji sudjeluju u odgojnom procesu (roditelji,
odgojitelji, zdravstveni djelatnici, nastavnici i struni suradnici).
37
2. Podruje primjene:
Primjenjuje se na djecu predkolskih ustanova osnovnih i srednjih kola, nastavnike
i strune suradnike kola, sve zainteresirane strunjake koji se u svakodnevnom
neposrednom radu bave s djecom i mladima, kao i roditelje. Postupak provode
psiholog i psihijatar, ali i ostali struni suradnici Savjetovalita za zatitu djece i
mladih, cijeli multidiscipilinarni tim (defektolog, specijalist kolske medicine,
socijalni radnik, sociolozi).
3. Postupak:
Preventivne aktivnosti Slube provode se na razliite naine ovisno o potrebama
korisnika preventivnih programa i projekata potujui krajnji cilj i ciljanu skupinu,
svrhu, ali i mogunosti djelovanja Slube. Provode se samostalno ili u suradnji s
drugim institucijama. Najee su to zdravstvene, odgojno-obrazovne i socijalne
ustanove (vrtii, osnovne i srednje kole, sl.), zavodi socijalne skrbi, pravosue te
udruge koje se bave zatitom mentalnog zdravlja. Preventivni sadraji evaluirani
su upitnicima i evaluacijskim listama, fokus skupinama, zbog potrebe planiranja
buduih preventivnih aktivnosti.
Naini na koje se provode ovakvi programi su slijedei:
Edukacijske aktivnosti- ukljuuju izobrazbu pojedinaca i skupina, nastavnika
i strunih suradnike, roditelja, iz podruja ovisnosti i mentalnog zdravlja.
Edukacije se provode na slijedee naine:
Predavanja, tribine, radionice te izrada prigodnih informativnih,
edukativnih, ali i promidbenih materijala. Naini i tematike edukacija
prilagoene su skupini kojoj su namijenjene. Predavanja i radionice
zamiljene su za provodbu jednokratno, kako bi se skrenula pozornost.
Edukacija edukatora za djelatnike vrtia, kola, socijalne skrbi, strunih
suradnika koji rade s djecom i adolescentima, a provode se kroz
predavanje i seminare.
Vrnjaka edukacija- edukacija odabrane skupine djece/adolescenata
koje educiraju djelatnici Savjetovalita za rad s vrnjacima. Edukacija
se provodi kroz radionice i predavanja, a obrauju se razliite teme
iz podruja ovisnosti (puenje, pijenje alkohola, konzumacija droga,
nove/teh noloke ovisnosti) i mentalnog zdravlja (samopotovanje,
donoenje odluka, utjecaj okoline/medija, komunikacijske vjetine).
Po zavretku edukacije skupine vrnjaka edukatora, projekt se nastavlja
radom s ostalim uenicima, gdje vrnjaci edukatori odravaju edukaciju
kroz kraa predavanja i radionice u razredima na satovima razrednog
odjeljenja, a uz pomo strunih suradnika kole. Edukacija pripremljena
na ovakav nain traje tijekom kolske godine, a tempo i broj susreta
prilagoeni su mogunostima kole i uenika.
Krizne intervencije- ukljuuju niz preventivnih aktivnosti koje djelatnici
Savjetovalita provode na inicijativu i prema potrebi ustanove koja se
38
obratila za pomo, a u sluaju kada je potrebna intervencija strunjaka

koji se bave problematikom ovisnosti i mentalnim zdravljem.
Kampanje- obuhvaaju niz aktivnosti u kojima je ukljuen vei broj
djece i mladih. Sudjeluju na javnom obiljeavanju dana znaajnih za
problematiku ovisnosti i mentalnog zdravlja. Kroz razliite kreativne
i iskustvene radionice osmiljava se promoviranje vanosti zatite
mentalnog zdravlja, zdravih stilova ivota i prevencija ovisnosti.
2.5.6. Zakljuak
Znaajan broj ljudi u opoj populaciji ima sklonost predrasudama, zabludama i
stereotipijama, kada je u pitanju mentalno zdravlje, ukljuujui i krajnje korisnike.
Nerijetko se boje potraiti pomo, pogotovo psihijatra jer se plae neprimjerenih
komentara, etiketiranja i nerazumijevanja okoline. Smatraju kako njihovim potekoama,
problemima ili patnji nema pomoi jer shvaaju normalnost kao prosjek, a ne kao
raspon. Skrivaju svoje probleme dok ne razviju nekakav emocionalni poremeaj, to je u
dananjem vremenu i dalje prisutno, nepotrebno i nedopustivo!
Kvalitetna, neposredna, plodonosna, neformalna, protona suradnja psihijatra i psihologa
kao vodeih lanova interdisciplinarnog tima u javnom zdravstvu, omoguava odgovorno
javno djelovanje na primjeren nain o vanosti zatite i ouvanja mentalnog zdravlja.
Njihove su uloge jasno definirane, vano je da se meusobno poznaju, uestalo
razmjenjuju informacije o vrsti pruenih usluga, daljnim planovima i potezima, da je
procedura meusobnog upuivanja klijenata neformalna.
Interdisciplinarnim pristupom jezgre tima psiholog-psihijatar uvijek se otvaraju razliite
nove mogunosti. Suradnja na tom putu zapoinje promicanjem preventivnih zahvata od
rane dobi, kako bi kasnije mogue potekoe bile lake rjeive. Kvalitetno djelovanje u
ranoj dobi izuzetna je prilika za poetak emocionalnog opismenjavanja, stvaranja buduih
emocionalnih kompetencija svakog pojedinca dananjeg drutva.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
Nacionalna strategija zatite mentalnog zdravlja 2009. - 2013., MZS RH

Sakoman, S. (2009.): Osnove koncepta programa zatite mentalnog zdravlja pri slubama Zavoda za
javno zdravstvo, prezentacija, Sisak
Silobri Radi, M., Hrabak-erjavi, V. (2009.): Mentalno zdravlje u EU i strategija zatite
mentalnog zdravlja u Hrvatskoj, prezentacija, Sisak
Mesi, M. (2010.): Uloga psihologa u prevenciji ovisnosti i mentalnom zdravlju; tko smo, kako nam
je i to radimo, Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja str. 23 - 32
Plan razvoja Javnog zdravstva za razdoblje 2011. - 2015., MZ RH
39
Hrvoje Gligora
2.6.
Psiholozi i promicanje mentalnog zdravlja
Psihologija je, komparativno gledajui, mlada profesija, iako je evidentno da su

psiholoke koncepcije kroz povijest bile prisutne i u filozofiji i u religiji. No, psihologija
se kao znanost poela razvijati u 19. stoljeu, prouavanjem percepcije, reakcija i drugih
mentalnih procesa, to je dovelo do stvaranja teorija i, u konanici, do primijenjene
discipline kakvu imamo danas.
2.6.1. Psihologija i psiholoka djelatnost

Kakva je psihologija danas?
Psihologija je danas jasno definirana djelatnost u gotovo svim europskim zemljama, a
psiholozi rade s pojedincima, skupinama, obiteljima i institucijama, usmjereni su i na
pouavanje psihologije, a i podrka su drugim profesijama u raznim sustavima.
Psihologija istrauje i nastoji razumjeti uzroke ljudskog ponaanja, pomae pojedincima
da sami razumiju svoje ponaanje, pomae preveniranju problema i smanjenju patnje/boli
te pomae u stvaranju okruenja koje promovira zdravo, dobrobiti usmjereno sudjelovanje
u produktivnoj provedbi raznih aktivnosti. I sve ovo u razliitim podrujima kao to su
zdravlje, kolstvo, rad i organizacija, zajednica, promet, sport i pravo.
Psiholoka djelatnost u Hrvatskoj je, kao i u brojnim europskim zemljama, profesija
regulirana posebnim zakonom Zakonom o psiholokoj djelatnosti kojim se ureuje
sadraj, podruje primjene, uvjeti i naini obavljanja te organizacija i nadzor psiholoke
djelatnosti u Republici Hrvatskoj (NN, 47/03.). Spomenuti Zakon psiholoku
djelatnost odreuje kao sustav pojedinano ili skupno usmjerenih strunih postupaka,
mjera i sredstava utemeljen na naelima i spoznajama psiholoke znanosti koji obuhvaa:
psiholoku dijagnostiku, psiholoke tretmane i savjetodavni rad, edukacijske aktivnosti,
psiholoka stuna istraivanja i psiholoku evaluaciju (NN, 47/03.).
U suvremenim drutvima, profesije imaju vanu ulogu u pruanju javnih usluga i u
oblikovanju javnih politika. Struno znanje i kompetencija osiguravaju ostvarenje
interesa korisnika za kvalitetnom profesionalnom uslugom, ali i javni interes drutva da
osigura pruanje kljunih profesionalnih usluga (Musa, Dini, 2012.). Razne profesije
predstavljaju stalno zanimanje, zahtijevaju posebno prethodno obrazovanje i kasnije
usavravanje i udruivanje u strukovne udruge, a mogunost obavljanja profesionalne
djelatnosti regulira se propisom (odnosno zakonski) te je profesionalni rad podvrgnut
profesionalnoj etici i kontroli pripadnika iste profesije.
Profesija u osnovi ukljuuje visok stupanj znanja i/ili vjetina utemeljenih na obrazovanju
i/ili usavravanju, lanstvo u profesionalnoj organizaciji s visokim stupnjem standarda
za ulazak, posveenost javnoj slubi iznad osobnih interesa te etiki kodeks (Jacob i
Boisvert, 2010.).
40
U Hrvatskoj se psiholokom djelatnou kao zanimanjem mogu baviti samo psiholozi,

koji se obvezno udruuju u Hrvatsku psiholoku komoru, kao samostalnu i neovisnu
organizaciju sa svojstvom pravne osobe koja regulira pitanja vezana uz obavljanje
psiholoke djelatnosti i prati i nadzire provoenje Kodeksa etike psiholoke djelatnosti.
Prema podacima iz Registra lanova (HPK, 2012.), u Hrvatskoj na dan 15. oujka 2012.
godine, osnovnu dopusnicu za obavljanje psiholoke djelatnosti posjeduje 2.274 psihologa
koji psiholoku djelatnost obavljaju u podrujima navedenim u Tablici 1.
PODRUJE
I.
Klinika psihologija, zdravstvena psihologija, psiholoko

savjetovanje i medicina rada
438
19,3
II.
Organizacijska psihologija i psihologija rada
433
19,0
III.
kolska i predkolska psihologija
733
32,2
IV.
Socijalna skrb i obiteljski centri, penoloka psihologija
308
13,6
V.
Znanost
154
6,8
VI.
Privatna praksa
52
2,3
VII.
Nevladine organizacije
25
1,1
VIII.
Ostalo
116
5,1
IX.
lanovi komore koji ne obavljaju psiholoku djelatnost
15
0,7
Ukupno
2.274
Tablica 1. Broj psihologa lanova Hrvatske psiholoke komore po podrujima obavljanja psiholoke djelatnosti
2.6.2. Psiholozi i mentalno zdravlje

Svjetska zdravstvena organizacija je 2001. godine definirala mentalno zdravlje kao stanje
dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, moe se nositi s normalnim
ivotnim stresom, moe raditi produktivno i plodno, te je sposoban priodonositi zajednici
(Brlas, S. i Gulin, M., 2010.).
Europska unija takoer naglaava vanost mentalnog zdravlja Europski pakt za mentalno
zdravlje i dobrobit (European Pact for Mental Health and Well-being), je pod patronatom
Svjetske zdravstvene organizacije prihvaen na konferenciji na visokoj razini 2008. godine
s namjerom promocije znaaja mentalnog zdravlja za javno zdravstvo, produktivnost,
uenje i drutvenu koheziju u Uniji.
41
Pet podruja koja su obuhvaena planom aktivnosti Pakta su:

(1) prevencija samoubojstava i depresije
(2) mentalno zdravlje u mladosti i obrazovanju
(3) mentalno zdravlje na radnom mjestu
(4) mentalno zdravlje starijih osoba
(5) suprotstavljanje stigmi i socijalnoj iskljuenosti.
Ova su podruja obuhvaena i Nacionalnom strategijom zatite mentalnog zdravlja za
razdoblje od 2011. do 2016. godine, usvojene 16. rujna 2010. godine na 79. sjednici Vlade
Republike Hrvatske. Podruja djelovanja Strategije usmjerena su na: (1) unaprjeenje
mentalnog zdravlja u opoj populaciji, (2) unaprjeenje mentalnog zdravlja u dobnospecifinim i vulnerabilnim populacijama, (3) unaprjeenje mentalnog zdravlja na
radnom mjestu, (4) prevenciju, lijeenje i rehabilitaciju duevnih poremeaja, (5) zatitu
mentalnog zdravlja u zajednici, te (6) suradnju s drugim sektorima, razmjeni informacija
i znanja te istraivanju.
Koja je uloga psihologa kada govorimo o mentalnom zdravlju?
Ulazei u svijet psiholoke profesije, neizostavno nam se postavljaju pitanja zbog ega se
bavimo psihologijom i koja je naa uloga u drutvu, odnosno za to nas plaaju? Koja je
bit naeg rada, i to je to to nas ini drukijim od ostalih profesija? Za neke je profesije,
pogotovo one s dugom tradicijom, to jednostavno odrediti: na primjer, sveenici su
tu da odrede smisao ivljenja ljudi sa zajednikim kulturnim identitetom i osiguraju
stabilnost zajednikog sustava interesa i skupnu koheziju. Zadaa lijenika svima je jasna
smanjenje patnje, boli, lijeenje bolesti, odgoda smrti, odvjetnici i pravnici imaju za
zadau rjeavanje konflikata i doprinos stvaranju i odravanju drutvenog reda. Zato je
odreivanje uloge i poslova psihologa ponekad teko jasno odrediti?
Traei odgovor, moemo krenuti od pretpostavke da u svijetu nema katastrofa, bolesti,
sukoba i ratova, ukratko, da ljudi ive u miru i bez patnje, vjerojatno ne bi bilo potrebe za
psiholozima, a vjerojatno ne bi bilo ni psiholoke profesije. No, ljudski su ivoti obiljeeni
i nesreama, i bolestima, i smru, svi smo mi ponekad izloeni traumi i nesigurnosti, i
ratu i sukobima, svi imamo iskustvo boli, stresa i frustracije, a svje primjer nam je i
stvarnost svakodnevice posljednjih nekoliko godina aktualne svjetske gospodarske krize,
gdje su pojmovi briga, aksioznost i depresija postali dio svakodnevice, a potronja cigareta,
alkohola i antidepresiva u konstantnom je porastu. Kao posljedicu takve situacije, treba
stvoriti smisao ivotu i reducirati ljudsku patnju. I ovdje na scenu nastupaju psiholozi, no
to je samo jedna od njihovih uloga, odnosno uloga samo jednog dijela psihologa koji se
bave ovim podrujem. Spoznaje i metode suvremene psihologije, kao i pozicije psihologa
u razliitim sustavima i podrujima, od odgoja i obrazovanja, preko zapoljavanja i
rada, do zdravstvene i socijalne skrbi, omoguuju psiholozima da znaajno doprinesu
unaprjeenju mentalnog zdravlja u populaciji na mnogo naina.
42
Psiholozi svojim kompetencijama temeljenim na strunom obrazovanju i radnom iskustvu

s razliitim problemima unutar podruja u kojima rade, mogu znaajno doprinositi
identificiranju imbenika koji doprinose dobrom mentalnom zdravlju, kao i imbenika
koji predstavljaju rizik za mentalno zdravlje, ali i razvoju uinkovitih intervencija
usmjerenih unaprjeenju mentalnog zdravlja u populaciji.
Unutar podruja odgoja i obrazovanja, u kojem je najvie zaposlenih psihologa, osim
radom na ciljanim preventivnim programima i radom s djecom i mladima kojima je
potrebna struna psiholoka pomo, psiholozi mogu doprinijeti unaprjeenju kvalitete
obrazovanja, odnosno kvalitete odgojnog i obrazovnog rada i kvalitete kolskog ivota
uenika.
U podruju rada takoer je jako velik prostor u kojem psiholozi mogu djelovati na
unaprjeenje mentalnog zdravlja, kako na jaanju kapaciteta pojedinaca za noenje sa
stresom, tako i na unaprjeenju radnih i organizacijskih uvjeta, odnosno oblikovanju
zdravog radnog mjesta.
U podruju zdravstva psihozi su zaposleni na svim razinama zdravstvene zatite,
najee u okviru psihijatrije, medicine rada i zdravstvene zatite djece, gdje sudjeluju u
interdisciplinarnim timovima u dijagnostici i tretmanu psihoterapiji. Doprinos i rad
psihologa u podruju zdravstvene psihologije prihvaen je i priznat i od zdravstvenih
djelatnika i od pacijenata. Novost u zdravstvenom sustavu je ukljuivanje psihologa
kao lana standardnog tima na razinu primarne zdravstvene zatite, u slube za zatitu
mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti pri upanijskim
zavodima za javno zdravstvo, to je ureeno Zakonom o zdravstvenoj zatiti (NN 150/08.)
i Mreom javne zdravstvene slube (NN 98/09.), a ime su stvorene pretpostavke za
snaniji razvoj psihologije u podruju zatite i unaprjeenja mentalnog zdravlja.
Podruje skrbi o ranjivim skupinama, posebno aktualno zbog posljedica rata i
gospodarske krize, veliko je podruje u kojem psiholozi mogu doprinijeti razvoju i
provedbi psihosocijalnih intervencija usmjerenih osnaivanju pojedinaca za ukljuivanje
u zajednicu, kao i u unaprjeivanju kapaciteta zajednice u podruju socijalne skrbi.
Prema Nacionalnoj strategiji zatite mentalnog zdravlja za razdoblje od 2011. do 2016.
godine, za njenu uinkovitost je kljuna suradnja svih sudionika u provedbi, a posebno
sustava zdravstva, socijalne skrbi, obrazovanja, gospodarstva, pravosua, obiteljsko-pravne
zatite i unutarnjih poslova kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini, a od posebne
vanosti je suradnja s civilnim drutvom. Istraivake institucije i strune udruge imaju
takoer kljunu ulogu u pronalaenju novih spoznaja i njihovom irenjem ne samo prema
profesionalcima u zdravstvu, ve i prema iroj zajednici.
Zahvaljujui ukljuenosti psihologa u sve sustave koji provode Nacionalnu strategiju
zatite mentalnog zdravlja, kao i kompetencijama psihologa, psiholoka struka pokazuje
da ima znaajan potencijal za uinkovit rad u podruju zatite i unaprjeenja mentalnog
zdravlja u populaciji. Ovo takoer obvezuje psihologe da potencijale struke i svoje osobne
43
razvijaju i dalje i da tako budu jo osposobljeniji za sustavan rad na pitanima i ciljevima

koje je postavila Nacionalna strategija.
Literatura:
1.
9.
Brlas, S. i Gulin, M. (ur.) (2010.): Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja, ZZJZ Sveti Rok
Virovitiko-podravske upanije, Virovitica
European Pact for Mental Health and Well-being, EU High-level Conference Together for Mental
Health and Wellbeing, 12.-13. June 2008., Brussels
Gligora, H. (2012.): Treba li nam psihologija?, Izlaganje na konferenciji Psihologija za gospodarstvenike
(neobjavljeno), 5. Tjedan psihologije Rijeka psihologije, Rijeka
Hrvatska psiholoka komora: Analiza podataka iz Registra lanova na dan 15. 03. 2012. godine
predstavljena na 20. sjednici Skuptine Hrvatske psiholoke komore, 24. 03. 2012. godine, Zagreb
Jacob, S. i Boisvert, Y. (2010.): To Be or Not to Be a Profession: pros, cons and challenges for
evaluation, Evaluation 16(4): 349-369
Mrea javne zdravstvene slube, NN 98/09.
Musa, A. i Dini, J. (2012.): Europska regulacija profesija i komore u Hrvatskoj: razvoj upravne profesije
i drugih profesija u javnoj upravi, Institut za javnu upravu, Zagreb
Nacionalna strategija zatite mentalnog zdravlja za razdoblje od 2011. do 2016. godine usvojena na 79.
sjednici Vlade Republike Hrvatske, 16. rujna 2010. godine, Zagreb
Zakon o psiholokoj djelatnosti, NN 47/03.
10.
Zakon o zdravstvenoj zatiti, NN 150/08.
44
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
3. PSIHOLOKA DJELATNOST U ZATITI I

PROMICANJU MENTALNOG ZDRAVLJA
3.1.
Vizija, misija i ciljevi psiholoke djelatnosti u

zatiti i promicanju mentalnog zdravlja
Cilj je javnozdravstvenog pristupa u zatiti mentalnog zdravlja postii optimalnu

kvalitetu ivljenja u cijeloj populaciji te blagostanje svih stanovnika koje osigurava
i psiholoku dobrobit pojedinaca. U zajednici orijentiranoj na dobrobit pojedinci
ostvaruju svoje potencijale i iskoritavaju prostor za napredovanje, mogu se nositi sa
svakodnevnim ivotnim tekoama i stresom, mogu raditi produktivno i plodno te su
sposobni pridonositi zajednici. Kroz to zajednica svojim funkcioniranjem omoguuje
zadovoljavanje zajednikih potreba ljudi i skupina, omoguuje produktivnost pojedinaca
i organizacija te tako gradi i svoj kapacitet za potporu pojedincima, obiteljima, a posebno
ranjivim skupinama.
Pred psiholozima je prostranstvo potreba ljudi i zajednice u cjelini. Podruje je to
velikih izazova za struku i strunjake kao pojedince. Prostor je to i prilika za psihologiju
i psihologe, ali je to i pitanje profesionalne i drutvene odgovornosti. Psihologija kao
znanost i struka treba znati formulirati ciljeve djelovanja i iste usklaivati s potrebama
zajednice. Psihologija takoer treba razmatrati i razvijati svoje snage, mogunosti i
potencijale kako bi psiholozi bili uinkovita podrka zajednici u postizanju zajednikog
cilja, a to je dobrobiti svih ljudi koji ive u zajednici.
Bez jasne slike (vizije) o tome gdje kao struka u budunosti elimo biti u podrujima
zatite i promicanja mentalnog zdravlja ne moemo niti usmjeravati djelovanje svi u istome
smjeru, a niti afirmirati kapacitete primijenjene psihologije za djelotvorne intervencije u
podruju zatite i promicanja mentalnog zdravlja. Stoga je kao prvi korak nuno osvijestiti
osobne snage, ali i prostor za napredovanje te identificirati okolinske initelje (i prilike i
prijetnje) kako bismo mogli kreirati putove ka ostvarivim ciljevima djelovanja.
Zato ovdje jasno i nedvosmisleno elimo definirati viziju kao zamisao o eljenom i
predvidljivom razvoju psihologije u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja, zadati misiju
koja e aktivirati resurse psiholoke struke ka djelovanju i potom slijediti ciljeve; od
globalnog prema sasvim specifinim i operativnim ciljevima djelovanja.
Vizija
Kao dalekosena zamisao o eljenom i predvidljivom razvoju dogaaja ili pothvata vizija
je projekta Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja bila i ostala osnaiti kapacitete
psiholoke struke kako bi psihologija mogla konstruktivno doprinositi dobrobiti u
zajednici. Ova vizija usmjeravala je nae djelovanje tijekom realizacije projekta; od
poticanja na strunu javnu raspravu, preko izrade smjernica za psiholoku djelatnost u
zatiti i promicanju mentalnog zdravlja pa do konkretnih iskustvenih uputa za neposredan
pomagaki rad koji je i smisao djelovanja psihologa.
47
Misija
Misija je zadatak veeg znaaja koji je od opeg interesa i aktivira resurse psiholoke
struke na djelovanje pa je stoga zadaa projekta Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja
afirmirati kapacitete primijenjene psihologije za djelotvorne intervencije u podruju zatite
i promicanja mentalnog zdravlja kako bi psihologija doista i stvarno praktinim radom
psihologa bila operativno korisna ljudima. Slijedei naelo bolje sprijeiti nego lijeiti
elimo da aktivnosti psiholoke struke budu usmjerene sve vie mjerama univerzalne
prevencije (u ouvanju mentalnog zdravlja i prevenciji poremeaja) na organizacijskoj i
socijalnoj razini, u kolama, radnim organizacijama i zajednici te da u potpunosti budu
usklaene s podrujima i mjerama Nacionalne strategije.
Ciljevi
Ciljevi su zamiljena, budua stanja koja elimo postii odreenim aktivnostima i
odreenim sredstvima i neposredno proizlaze iz vizije.
Projektom Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja moemo definirati:
1. Globalni cilj
Ovaj se cilj definira kao konano stanje u kojemu elimo biti u budunosti, a
to je psihologija koja konstruktivno u zajednici doprinosi zatiti i promicanju
mentalnog zdravlja populacije.
2. Specifine ciljeve
Ovi se ciljevi odnose na uinke koji se mogu neposredno i objektivno mjeriti.
Stoga ovaj prirunik iznimnu pozornost posveuje metodologiji istraivanja u
podruju zatite i promicanja mentalnog zdravlja te unaprjeenja kvalitete ivota
kako bi aktivnosti imale okvir za djelovanje i evaluaciju (praenje) procesa i
(mjerenje) uinaka.
3. Operativne (izvedive) ciljeve
To su sva u ovom priruniku opisana konkretna ponaanja dakle djelovanje
psihologa koje e voditi prema globalnom cilju, a time i afirmirati viziju u
stvarnosti.
48
3.2. Unaprjeivanje mentalnog zdravlja u opoj

populaciji
Nacionalna strategija navodi kako jedna od etiri osobe u Europi barem jednom u ivotu
ima izravne tekoe s mentalnim zdravljem dok je puno vie onih koji su neizravno
u riziku. Stoga je nuno poveati znanje stanovnika o vanim pitanjima vezanima uz
mentalno zdravlje, a psiholozi kroz psihoedukaciju i motiviranje stanovnika osobito mogu
pomoi razvijati svijest o zdravim nainima ivljenja i rizinim imbenicima, poboljati
sposobnost graana da itaju, procjenjuju i razumiju informacije vezane uz mentalno
zdravlje (zdravstvenu pismenost) kako bi mogli stvarati utemeljeno miljenje, poticati
aktivnosti kojima se osigurava sigurna okolina i smanjuju rizini imbenici, poticati
aktivnosti kojima se destigmatiziraju duevne bolesti, razvijati smjernice za odgovorno
medijsko praenje pitanja vezanih uz mentalno zdravlje te omoguiti vee sudjelovanje
i utjecaj javnosti, a posebice korisnika usluga i osoba koje o njima skrbe, u donoenju
planova i odluka vezanih uz mentalno zdravlje.
U ovome poglavlju tekstovi obuhvaaju dobru praksu i iskustva sudjelovanja psihologa
u projektnom radu na unaprjeivanju mentalnog zdravlja u lokalnoj zajednici te vana
podruja djelovanja na unaprjeivanje mentalnog zdravlja u populaciji usmjerenoj
na djecu i mlade u kojem psiholozi mogu osobito znaajno pridonijeti, promicanje
odgovornog roditeljstva i promicanje odgovornosti i pozitivnih drutvenih vrijednosti u
odgojno-obrazovnom procesu.
49
Nataa Basani u, Sandra Milotti Apan i Marijana Rajevi Kazalac
3.2.1. Projektni rad u zajednici na unaprjeenju

mentalnog zdravlja u opoj populaciji
3.2.1.1. Lokalna zajednica kao imbenik zatite mentalnog zdravlja pojedinca i

obitelji
Lokalna zajednica je mjesto u kojem ljudi ive, rade i provode najvei dio svoga ivota.
Njezina je uloga viestruka: od osiguravanja elementarnih uvjeta za ivot, rad i gospodarski
napredak do razvijanja osjetljivosti zajednice, pogotovo lokalnih politikih vlasti, za
psihosocijalne i zdravstvene potrebe graana odnosno stvaranje uvjeta za veu kvalitetu
ivota i zdravlja u zajednici uope.
Zajednicu moemo odrediti i kao drutveni identitet koji se oituje kroz bliske, neformalne
odnose meu njezinim lanovima, ogranienu socijalnu i prostornu mobilnost, postojanje
vrste kohezije zasnovane na pripadanju. Zajednica predstavlja populaciju iji se lanovi
svjesno identificiraju jedni s drugima. Oni se isto tako identificiraju i s lokalnom
zajednicom kao cjelinom, budui da ive u istim prostorima i ukljuuju se u zajednike
aktivnosti. Zajednica, dakle nije samo skupina ljudi koji ive u istom susjedstvu, etvrti,
mjestu ili gradu, nego je to i skupina ljudi koji se drue, dijele zajednike probleme i
imaju zajednike interese i jasno definiraju potrebe zajednice odnosno okruenja kojemu
pripadaju.
Psiholoki i socijalno ljudi trebaju drutvo drugih ljudi i emocionalnu sigurnost koja
proizlazi iz osjeaja pripadnosti socijalnoj skupini iji lanovi dijele i naine ponaanja.
Navedene uloge lokalne zajednice u uskoj su meuovisnosti te meusobnim interaktivnim
djelovanjem utjeu na ukupni razvoj zajednice i svih njenih stanovnika u cjelini.
Put koji bi trebalo zacrtati, u svakoj zajednici, usmjeren je jaanju zatitnih imbenika u
vidu podrke osobnom rastu i razvoju svakog pojedinca, pruanju potpore razvoju zdravih
i funkcionalnih obitelji te umreavanje, suradnja i projektno partnerstvo u zajednici radi
stvaranja zdravijeg okruenja koje potie sigurnost ljudi, unaprjeuje kvalitetu ivota i
zdravlje.
Zajednica ima izuzetnu ulogu u prevenciji i zatiti zdravlja pa tako i u segmentu zatite
mentalnog zdravlja. Znaaj i vrijednost pristupa prevenciji i unaprjeenju mentalnog
zdravlja proizlazi iz svijesti o odgovornosti lokalnih snaga za podizanje kvalitete ivota
i zdravlja graana mobiliziranjem lokalne politike vlasti, aktivnim ukljuivanjem
graana, ustanova, civilnog sektora, poticanjem meusektorske suradnje, kontinuiranim
educiranjem lokalnih strunih kadrova, stvaranjem socijalne mree podrke te ukljuivanjem
resursa lokalnih profesionalca u kreiranje autorskih programa za zdravlje zajednice.
50
U okviru raznih lokalnih i globalnih nastojanja da se djeluje na unaprjeenje zdravlja

i podizanje kvalitete ivota susreemo pojam prevencija, a brojni programi, aktivnosti i
ciljana djelovanja za zdravlje nazivaju se preventivnim aktivnostima.
Prevencijska znanost bavi se stjecanjem i razumijevanjem informacija o rizinim i zatitnim
imbenicima prisutnim u okruenju razvoja mladog ovjeka, stavljajui te nalaze u akciju
primjenom razliitih obeavajuih programa (Bloom, 1996.; Albee i Gullotta, 1997.;
prema Bai, Feri lehan i Kraneli Tavra, 2007.). To je mlada znanost, koja se na
svjetskoj razini razvija unatrag 15-tak godina kao odgovor na spoznaju o postojanju
razliitih rizinih imbenika za razvoj djece i mladih suvremenoga doba. Prema komisiji
za mentalno zdravlje SAD-a (Albee, 1998.; prema Bai, Feri lehan i Kraneli Tavra,
2007.) glavni se pravci prevencije trebaju odnositi na stvaranje uvjeta u drutvu koje se
brine o djeci i mladima, ali i o odraslim osobama kao vanim imbenicima djejeg razvoja.
Prema najnovijim istraivanjima, nigdje u svijetu rizici za razvoj ljudske jedinke nisu
jednaki nuli, dapae oni postoje i svako je dijete, kao i svaki ovjek, tijekom svog odrastanja
izloeno nekima od njih. Pri tome treba naglasiti da razlikujemo unutarnju ranjivost
odnosno otpornost svake jedinke (osobni rizini/zatitni imbenici) od vanjskih rizinih/
zatitnih imbenika (u obitelji, koli, drutvu vrnjaka te u zajednici uope) na koje se
osmiljenim i dostupnim programima i aktivnostima moe djelovati u cilju sveobuhvatne
zatite. Prevencijska znanost usmjerena je izuavanju zakonitosti meuodnosa rizika i
zatite za razvoj svake jedinke te stremi stvaranju optimalnih uvjeta za rast i razvoj svake
osobe u njenom neposrednom okruenju. Uloga zajednice u prevenciji mentalnog zdravlja
i unaprjeenju zdravlja uope neosporna je, a strateki dokumenti za zdravlje odgovornih
politikih vlasti sastavni su dio dugorone vizije razvoja svake zajednice.
U uvjetima ivota i zahtjevima suvremenog svijeta, u kojemu se sukobljavaju surovi
materijalizam postojanju ovjeka kao socijalnog, drutvenog i nadasve emotivnog bia,
sve je ugroenije psihosocijalno zdravlje ljudi, njihova emocionalna stabilnost odnosno
mentalno zdravlje.
Znanstvenici europskog konzultacijskog tima za promociju mentalnog zdravlja navode
vie odgovora na pitanje Zato tako velika potreba za prevencijom u zajednici?
Evo nekih od razloga:
Svi imamo pravo na zadovoljavanje osnovnih psiholokih i fiziolokih potreba i
prava, na opu dobrobit, na mentalno zdravlje
Postoje brojne evidencije o poveanju broja djece/mladih i odraslih s razliitim
oblicima rizinih ponaanja, poremeaja, patnji i bolesti ije manifestacije ozbiljno
naruavaju normalan razvoj djeteta/mladog ovjeka ili odgovornost odraslih i
njihovu produktivnost u razliitim ivotnim podrujima i odgovornostima (po
nekim pokazateljima radi se o ukupne populacije).
Po nekim procjenama u Europi samo u podruju mentalnih bolesti to odnosi/
trai oko 3-4% bruto nacionalnog dohotka.
Ako se ne intervenira kod problema u djetinjstvu, cijena e biti vea u odrasloj
dobi.
51
Vano je stvarati evidenciju preventivnih programa (evidence-based) te pratiti

njihovu uinkovitost i utjecaj na zdravlje u zajednici s ciljem da se dugorono
implementiraju oni preventivni programi koji dokazuju svoju uspjenost.
Na razini Svjetske zdravstvene organizacije i Europskog projekta za promociju mentalnog
zdravlja opisan je Ottawa Charter for Health Promotion (SZO, 1986., prema Llopis i sur.,
2005.) konceptualni okvir za strategije prevencije koji sugerira intervencije u zajednici
kako slijedi:
izgradnja javnozdravstvene politike (brige o zdravlju, prehrani, okoliu, stanovanju,
obrazovanju)
kreiranje podravajue okoline (podravajua obiteljska okolina potpora
obiteljima s rizikom, podrka roditeljima od strane lokalne zajednice, intervencije
potrebne roditeljima, predkolske intervencije, kole kao podravajua okolina za
uenje i rast, podravajua okolina na radnome mjestu)
jaanje aktivnosti zajednice (jaanje mrea u zajednici, akcije zajednice prema
zlouporabi droga, medijske kampanje)
razvoj osobnih vjetina (jaanje otpornosti i promocija socijalne kompetencije,
ciljana prevencija depresije, rjeavanje negativnih posljedica nezaposlenosti...)
nova orijentacija zdravstvenih servisa (kratke intervencije u primarnoj zatiti,
intervencije za nove majke, rane intervencije za osobe s mentalnim poremeajima).
Iz gore navedenog proizlazi da je strateko planiranje i djelovanje za zdravlje u zajednicama,
kao odraz odgovornosti lokalnih politikih struktura, u skladu s europskim i svjetskim
standardima koji se postavljaju pred suvremene lokalne zajednice. Spremnost kljunih
ljudi za ulaganje u prevenciju u zajednici znaajan je zatitni imbenik.
Koncept rizika i zatite ima veliku vanost za prevenciju u zajednici. Zadatak je odgovornih
lokalnih zajednica neprestano smanjivanje rizika i poveavanje zatite usmjerene
graanima u vlastitom okruenju. Kljuni su ljudi oni koji donose odluke i imaju
znaajan utjecaj na zajednicu. Ukoliko su oni spremni suraivati s lokalnim strunjacima
i izdvajati financijska sredstva za prevenciju te ako ih evidentno izdvajaju, oni posredno
alju poruku zajednici da je prevencija vana i postaju njezini zastupnici. Istovremeno
fokusiraju ovjeka/graanina kao najveu vrijednost vlastite zajednice, a njegovo fiziko i
mentalno zdravlje kao osobni imperativ i odgovornost.
Istraivanja potreba, rizika i zatite u zajednici trebaju biti sastavni dio ukupnog plana
razvoja lokalne zajednice. U ista trebaju biti ukljuen sve populacione skupine - djeca,
mladi, odrasli, roditelji djece i mladih, odgajatelji, uitelji, struni suradnici, graani
i kljuni ljudi u zajednici (ljudi koji donose odluke). Ispitanici tada procjenjuju svoje
okruenje, ponaanje, kompetencije, relevantne potrebe te ukupne resurse zajednice ime
definiraju prioritete i smjernice djelovanja u vlastitoj zajednici.
Rizini imbenici definiraju se kao bilo koji utjecaji koji pojaavaju vjerojatnost prvog
pojavljivanja poremeaja, pojaavaju vjerojatnost napredovanja prema vrlo ozbiljnom
52
stanju i podravaju problematina stanja. Snaga osobe da se odupre takvim utjecajima

odnosno da usprkos njima ne razvije problematina ponaanja, jest ono to se odnosi na
zatitne imbenike.
Zatitni imbenici su oni uvjeti koji tite ljude od negativnih posljedica izloenosti
riziku i to kroz smanjivanje utjecaja rizika ili utjecanje na nain na koji e ljudi odgovoriti
na rizik, odnosno rizine imbenike. Npr., rizini imbenici zajednice jesu dostupnost
alkohola i droga, te potivanje zakona i normi u zajednici, a zatitni imbenici u zajednici
jesu javna politika ne-koritenja alkohola i droga, mree podrke i prilike za socijalno
vezivanje, sigurnost u zajednici i spremnost kljunih ljudi na ulaganje u prevenciju.
Strategijski procesi koji podupiru razvoj sloenih/sveobuhvatnih preventivnih programa u
zajednici ukljuuju mobiliziranje zajednice, procjenu potreba zajednice, voenje procesa
planiranja prilikom identificiranja potreba, implementiranje programa do koordiniranja
svih programa i njihove evaluacije.
Uspjeni preventivni programi utjeu na podizanje kvalitete ivota graana u njihovu
neposrednom okruenju lokalne zajednice ili nekoliko manjih lokalnih zajednica koje
su u neposrednoj blizini, a tek onda na podruju regije i ire. Programi su uspjeniji
kada se: identificiraju potrebe, razvijaju razliite strategije za njihovo zadovoljavanje,
naprave mostovi izmeu mnogih institucija i servisa u zajednici koji te potrebe mogu
zadovoljavati. Prevencija bazirana na dostupnim programima u zajednici je uinkovita
budui da koristi resurse svakodnevnog okruenja u kojemu ljudi ive i rade. Dostupni
i uinkoviti programi te lokalni struni resursi potiu prosocijalno ponaanje i dovode
zatitu mentalnog zdravlja na kuni prag, ine je istinski dostupnom svakom ovjeku.
Preventivne intervencije za zatitu mentalnog zdravlja graana u kontekstu njihova
svakodnevnog ivota imaju bolje rezultate jer se provode u okruenju, esto uz rad i
podrku obitelji, ekonomine su i dostupne, osiguravaju kontinuitet i odraavaju bazinu
sigurnost graanima.
Ukoliko zajednica eli kontrolirati rizine imbenike to moe initi mobilizirajui vlastite
odgovornosti i resurse u svrhu ostvarivanja uvjeta u kojima e se ljudi zdravo razvijati i
ostvarivati svoje potencijale, zahvaljujui podrci okruenja u kojem ive.
Izuzetan resurs zajednice ine njezini profesionalci koji u okviru razliitih organizacija
mogu ostvariti posebne doprinose za svoju zajednicu i svoje sugraane. Profesionalni
resurs zajednice za unaprjeenje i uvanje mentalnog zdravlja zasigurno ine psiholozi,
pedagozi, lijenici, socijalni pedagozi i drugi strunjaci, a njihovo organiziranje na razini
vlastite zajednice od izuzetnoga je znaaja. Takvi, hvalevrijedni primjeri organiziranja
lokalnih zajednica u skrbi za mentalno zdravlje u Hrvatskoj postoje i veoma ih je vano
isticati.
U hrvatskim se gradovima zatita mentalnog zdravlje graana lokalno najee odvija
dijelom kroz aktivnosti i programe institucija sustava (zdravstvo, socijala, vrtii, kole)
te kroz rad neprofitnih organizacija i svjetski priznatih projekta kao to je, primjerice,
projekt zdravih gradova Svjetske zdravstvene organizacije. Jedan od gradova koji moe
posluiti kao primjer dobre prakse lokalne skrbi o mentalnom zdravlju svih svojih
sugraana zasigurno je Pore.
53
Pore je grad u kojemu se psiholozi i strunjaci srodnih struka (lijenici, socijalni

pedagozi, pedagozi...) iznimno zalau za koncept lokalnog modela podrke zatiti
mentalnog zdravlja kroz projekt Zdravi grad, gradsko psiholoko savjetovalite i druge
psiho socijalne programe koji predstavljaju lokalni nadstandard. Poreki su psiholozi dali
znaajan peat zatiti mentalnog zdravlja promovirajui zdrave ivotne izbore tijekom
rasta i razvoja svakog ovjeka razvijajui sadraj projekta Zdravi grad Pore. Organizirali
su lokalni rad s graanima putem sveobuhvatnih programa za zatitu obitelji, prevenciju
ovisnosti i drugih rizika za zdravlje, kojima se, u najirem smislu, unaprjeuju socijalne i
komunikacijske vjetine graana, potie razvoj sposobnosti i ukupnog potencijala itavih
obitelji te pozitivno utjee na promjene kvalitete ivota pojedinaca i itavih skupina. Tako
se u Poreu psiholozi godinama ukljuuju u rad: gradskog Savjetovalita za djecu, mlade,
brak i obitelj, pripremu mladih parova za porod i prihvat bebe, edukaciju mladih volontera
u zajednici, realizaciju raznih kreativnih radionica, realiziraju podrku sportaima i
mladim voditeljima porekih udruga, realiziraju program promjene ponaanja kod osoba
s prekomjernom tjelesnom teinom, osiguravaju podrku starim i bolesnim osobama,
organiziraju humanitarne i preventivne akcije u zajednici posebno usmjerene zatiti djece
i mladih te prevenciji poremeaja u ponaanju, pruaju podrku mentalno bolesnim
osobama, osobama s posebnim potrebama, aktivno utjeu na destigmatizaciju bolesnih
osoba i stvaranje ukupnog senzibiliteta zajednice za sve ranjive skupine graana. U
dinamici ivota i rada koje karakterizira 21. stoljee psiholozi Porea zasigurno su pokazali
da su strunjaci koji imaju znaajnu ulogu u ivotima svojih sugraana i unaprjeenju
njihova mentalnog zdravlja u najneposrednijem okruenju.
3.2.1.2. Psihosocijalni servisi zajednice kao imbenik zatite mentalnog zdravlja
graana
Razvoj zajednice je proces koji se odvija i uspostavlja kao posljedica suradnikih,
kolektivnih akcija, promiljanja i stratekog planiranja, uoavanja problema zajednice,
konsenzusa u njihovu rjeavanju, a sve kako bi se postigli dugoroni socijalni, ekonomski
i ekoloki uvjeti u zajednici. Primarni cilj razvoja zajednice je kreiranje boljeg ivota za sve
ljude u njoj. Cilj organizacije zajednice ili njezina razvoja je i uspostavljanje zajednice kao
mjesta vanog za zadovoljavanje potreba njezinih graana. est je prepoznatih dimenzija
razvoja: socijalni, ekonomski, politiki, kulturni, razvoj okolia te osobni razvoj. Socijalni
razvoj pretpostavlja razvoj servisa u zajednici, socijalno planiranje te socijalnu animaciju.
Potrebe ili problemi oko kojih se organiziraju skupine u zajednici nuno mora identificirati
sama zajednica s ciljem planiranja i implementiranja lokalnih intervencija koje direktno
utjeu na veu kvalitetu ivota. Veoma je vaan princip planiranja iz baze i oslukivanja
bila graana kada se ivot u zajednici eli oplemeniti potrebnim zatitnim servisima.
Samoorganiziranje zajednice u osiguravanju servisa za zatitu mentalnog zdravlja ukljuuje
iri krug ljudi i institucija, omoguava razvijanje kreativnih sposobnosti velikog broja
strunjaka, ali i laika, razvija osjeaj odgovornosti lokalne zajednice za ishod projekta.
Prevencija u zajednici usmjerena je dijelom na mogunosti lokalnih socijalnih institucija,
ali i sve druge resurse/servise koji pozitivno utjeu na mentalno zdravlje ljudi i smanjuju
54
rizine imbenike. Socijalne institucije su razliite grupacije i organizacije, ukljuujui

obitelji, kole, resorne sustave, prijateljske mree, klubove, drutva i organizacije, civilni
sektor te projekti koji ljude povezuju, pruaju sigurnost i jaaju socijalne mree zajednice.
Neophodna je integracija usluga na razini zajednice te osiguravanje kontinuiteta lijeenja
i pruanja skrbi i izvan sustava zdravstva kao to su lokalni terapijski modeli obiteljske
potpore u neposrednom okruenju po tipu savjetovalita za djecu, mlade, brak i obitelj.
Mentalno zdravlje je preduvjet razvoja drutva pa se suvremene strategije za zatitu i
unaprjeenje zdravlja sve vie usmjeravaju prevenciji i rehabilitaciji, multidisciplinarnoj
i meusektorskoj suradnji, individualiziranom pristupu prema bolesniku te brizi za
oboljele u zajednici i njihovom ukljuivanju u drutveni ivot grada.
Programi u zajednici koji unaprjeuju kvalitetu ivota i zdravlje graana te stvaraju
okruenje koje prua socijalnu sigurnost i zatitu svim skupinama graana direktno
utjeu na razvoj i napredak lokalne zajednice. Kako bi zajednica postala socijalno
osjetljiva u zatiti svih svojih graana, pojedinaca i obitelji te kako bi poduprla razvoj
funkcionalnih obitelji, potrebno je jaati lokalni socijalni program, razviti vlastite projekte
i savjetovalite, implementirati verificirane evidence base programe iz Europe i svijeta
koji odgovaraju na identificirane potrebe zajednice i ostvariti projektno partnerstvo s
relevantnim ustanovama u lokalnoj zajednici te civilnim sektorom u cilju unaprjeenja
mentalnog zdravlja.
Zdrave zajednice imaju slijedee karakteristike:
- nude svojim lanovima sigurno mjesto za ivot
- nude pristup onim dobrima i servisima koji zadovoljavaju potrebe njenih lanova
- sadre odnose koji povezuju njihove lanove
- sadre zajednitvo vrijednosti i ciljeva koji pomau zajedniki ivot lanova
- posjeduju resurse za povezivanje, umreavanje i stvaranje nove kvalitete u zajednici
za zatitu mentalnog zdravlja.
Socijalno osjetljive zajednice su mjesto gdje se ljudima daje najvei znaaj, gdje su
svakodnevni odnosi meu lanovima predvidljivi (osiguravaju sigurnost), imaju
prepoznato mjesto za svakog lana unutar socijalne strukture, nude prilike za rast i razvoj,
osiguravaju razliite oblike pomoi i podrke, dovoljno su homogene kako bi se izbjegli
ozbiljni konflikti u okruenju, dovoljno heterogene kako bi njegovale bogatstvo razliitosti,
izrazito su reaktibilne u odnosu na najranjivije skupine graana, razvijaju strateki pristup
zatiti zdravlja kreirajui dugorone strategije i razvojne planove za unaprjeenje zdravlja
graana, izrauju i donose strateke dokumente temeljem koji se prati, procjenjuje,
modificira lokalni model zatite mentalnog zdravlja (kao primjer navodimo dokumente
Gradska slika zdravlja grada Porea i okvir gradskog plana za zdravlje, Zdravi grad Pore,
2008.; Obiteljska politika Grada Porea, Zdravi grad Pore, 2010. i sl.). Za sve navedeno
koriste lokalne profesionalce, meu kojima psiholozi imaju veoma znaajno mjesto.
Dinamika lokalne organizacije na putu do implementacije razliitih servisa za podrku
mentalnom zdravlju moe se opisati u koracima. Prvo je bitno osnivanje ili samoinicijativno
formiranje inicijativne skupine. Inicijativu moe dati lokalna vlast, mogu je dati lokalni
55
profesionalci, civilni sektor, postojee institucije drutva (socijala, prosvjeta..). Drugi

korak ini osnivanje odbora/tijela/strune skupine u kojemu su predstavnici javnih
djelatnosti i to kolstva, policije, zdravstva, socijalnog rada, civilnog sektora, lokalnih
inicijativa graana i dr. Ovo operativno tijelo prua priliku za identificiranje problema
unutar pojedinih slubi, a ukljuivanjem razliitih struka i veeg broja ljudi stvara se
ire podravajue okruenje, unaprjeuje meusektorska komunikacija i otvara put
utvrivanju potreba graana u zajednici. Isto radno tijelo, po osnivanju, treba raditi
na: traenju konkretne financijske i institucionalne podrke od lokalne vlasti, animirati
skupinu strunjaka te odrediti nositelja primarne, sekundarne i tercijarne prevencije,
te pronai adekvatan prostor za lociranje pojedinih lokalnih servisa npr. savjetovalite
u zajednici. Trei je korak edukacija lokalnih strunih timova radi stvaranja lokalnih
profesionalnih resursa koji e osiguravati trajnu zatitu mentalnog zdravlja graana.
Za realiziranje prevencije i intervencija u lokalnoj zajednici od izrazite je vanosti
potivanje razina preventivnog djelovanja:
1. univerzalna
2. selektivna
3. indicirana.
Univerzalni programi podrazumijevaju programe koji su usmjereni pojedincima i
obiteljima koji nisu identificirani na osnovi individualnog rizika ve ine zdravu
populaciju. Programi na ovoj razini usmjereni su podrci svim graanima ( npr. tematski
roditeljski sastanci, javne tribine, predavanja, radionice, okrugli stolovi koji podravaju
zdravo odrastanje djece i mladih te pruaju podrku roditeljima, socijalne akcije, programi
za kvalitetno slobodno vrijeme djece i mladih u zajednici i dr.).
Selektivni programi usmjereni su na pojedince, roditelje i itave obitelji u zajednici kojima
su potrebne specifine informacije kao npr. o odgoju djeteta (trae odgovore na dileme i
probleme), ele se dodatno educirati, suraivati ili su identificirani na ranoj razini rizika
te trebaju strunu pomo i podrku.
Indicirani programi i intervencije namijenjeni su djeci, mladima, odraslim osobama,
roditeljima i/ili itavim obiteljima koje su visoko rizine, a podrazumijevaju pomo
pojedincu, obiteljsko savjetovanje, pruanje potpore obitelji za razvijanje strategija
funkcionalnog napredovanja svakog njezinog lana (gradska psiholoka savjetovalita,
centri za lijeenje ovisnosti, razvoj civilnog sektora u zajednici i dr).
Prevencija utemeljena na sveobuhvatnom djelovanju u zajednici je budunost, bez
obzira na to je li rije o prevenciji koja se realizira kroz postojee institucije drutvenog
sustava ili se radi o organiziranju zajednice u promoviranju pozitivnog razvoja ljudskog
resursa, jaanju zatitnih imbenika, organiziranom djelovanju graana, profesionalca
i znanstvenika, neformalnih i formalnih sustava, stvaranju koalicije za prevenciju u
zajednici, medijskom podupiranju programa prevencije.
56
3.2.1.3. Ukljuivanje medija i promicanje zdravlja kao temeljne vrijednosti

Masovni mediji imaju velik utjecaj na oblikovanje stavova javnosti. Njihov utjecaj koriste
svi segmenti drutva od mone politike elite, preko korporacija do pripadnika razliitih
struka koji posjeduju mo znanja. Psiholozi, osim to imaju mo znanja, imaju moralnu
i etiku dunost doprinositi razvoju pojedinca i zajednice kao i odgovornost pronalaenja
najuinkovitijeg naina na koji da to uine razumijevajui ljudsko ponaanje, modele
uenja, znajui zakone percepcije i mnoge druge. Pomou medija se moe puno uiniti
za poveanje osjetljivosti zajednice na probleme kao i za koritenje svih sauvanih
kapacitete pojedinaca, moe se djelovati na destigmatizaciju povremenih ivotnih kriza,
duevnih bolesti i slino. Informiranje o zdravlju i bolesti, utjecaj na razvoj stavova i
ponaanja te formiranje zdravih stilova ivota zadaa su i odgovornost zajednice, kao i
samoga pojedinca. U tome im mediji mogu uvelike pomoi. Za to je potrebna timska
profesionalna suradnja u oblikovanju zdravstvenih poruka koje su (a) struno provjerene
i tone, (b) etiki opravdane te (c) oblikovane na nain koji odgovara razliitim medijima.
Neophodno je u lokalnu timsku suradnju ukljuiti upravo predstavnike lokalnih medija,
doprinijeti njihovoj edukaciji i senzibilizaciji za teme mentalnog zdravlja, zdravlja djece
i mladih te itavih obitelji. Psiholozi i drugi strunjaci mogu temeljiti svoju suradnju
s medijima i na aktivnom izvjetavanju, pisanju o raznim temama koje se odnose na
mentalno zdravlje, javnim nastupima kad god im se za to prui prilika te tako podizati
opu osjetljivost za razumijevanje znaaja podrke ranjivim skupinama ljudi.
Iz svega proizlazi da je prvi cilj promicanje zdravlja kao procesa koji ljudima omoguava
da unaprjeuju vlastitu kvalitetu ivota i poveaju osobnu kontrolu ime se postie
preuzimanje osobne odgovornosti za svoje zdravlje. Promicanju zdravlja psiholozi mogu
pridonijeti ukljuujui se u:
1.
2.
3.
4.
5.
izgradnju javno-zdravstvene politike usmjerene zdravlju

stvaranju okolia koji doprinosi zdravlju
jaanju aktivnosti na razini zajednice
razvijanju osobnih znanja i vjetina
reorijentiranjem zdravstvenih slubi i usluga.
Razina ukljuenosti struke pokriva itavu vertikalu, od ope politike razine ka specifinoj,
usmjerene pojedincu (o vanosti povezivanja istih bit e govora u poglavlju 3.2.1.5.), a
zajedniki rast i razvoj kao najvii oblik suradnje potrebno je provoditi na svim razinama.
Stoga treba voditi rauna o temeljnim principima rada koji trebaju biti:
prilagoeni kontekstu spol, dob, socio-ekonomski status, identitet, moraju se
potivati, razumjeti i cijeniti
informativni i proaktivni graani imaju pravo pravovremeno i na zadovoljavaju
nain biti informirani o tome to, kako i kada moe utjecati na njihov ivot.
Distribucijom jednostavnih i razumljivih informacija poveava se interes i
motivacija za osobnim angamanom.
57
prilagodljivi i komunikativni graani su heterogena skupina, a razlike se

oituju u obrazovanju, moi, vrijednostima kao i interesima. Stoga je potrebno
slijediti pravila uinkovite komunikacije kreui od pojednostavljivanja tekstova
do fleksibilnog koritenja svih dostupnih medija i naina obavjetavanja te
informiranja (televizija, internet, radio, edukativne broure, bilteni, javne tribine
i slino).
ukljuivanje i ravnopravnost potrebno je osigurati potivanje interesa svih pa
i onih koji nemaju svojih predstavnika (npr. duevni bolesnici) ili su njihovi
interesi slabije zastupljeni
edukativni- potrebno je osigurati uzajamno potivanje i razumijevanje svih
sudionika, njihovih vrijednosti, interesa, prava i dunosti. Predstavnici struke
moraju znati granicu izmeu psihologije kao sredstva obrazovanja ili sredstva za
poveanje zabave (gledanosti, itanosti). Takoer je potrebno da psihologija u
medijima tumai, educira i pokua podrati/ojaati ljude, izbjegavajui gotove
savjete.
suradniki potrebno je promicati suradnju i konsenzus kad god je to mogue.
Koliko god smo spremni kritizirati i oekivati da se politika/mediji promijene i
prilagode naim oekivanjima vrijedi se podsjetiti postulata vlastite struke koji
kae da ne moemo promijeniti druge ve sami sebe.
odgovorni trenutke/trendove iji se utjecaji procjenjuju potrebno je mijenjati s
obzirom na rezultate. K tomu dodano potrebno je osigurati povratnu informaciju
svim sudionicima u procesu, poglavito o tome na koji je nain njihov doprinos
asimiliran u postupku donoenja odluka. Primjera radi reality show popularan
je u modernom svijetu. Psiholozima se u takvim programima nudi sudjelovanje
na vie naina. Uz istraivanja koja upozoravaju na negativne posljedice takvih
emisija tu su i injenice (privatnosti gotovo da nema, visoka razina stresa) koje
dovode u pitanje etinost takovih programa. Kad je rije o ovakvim ili slinim
sadrajima psiholozi ne bi trebali podravati njihovo emitiranje (Sindik, 2007.).
3.2.1.4. Multidisciplinarni pristup unaprjeenju mentalnog zdravlja u zajednici
Potrebno je imati u vidu da svaka lokalna zajednica ima brojne specifinosti, potrebe, ali
i resurse. Stoga je izuzetno vano lokalne resurse umreiti, meusobno povezivati, stvarati
socijalnu mreu podrke, sigurno okruenje za zadovoljavanje specifinih potreba graana
to neposrednije u njihovu ivotnom okruenju. Multidisciplinarni pristup omoguava
sagledavanje problema mentalnog zdravlja i zdravlja uope s razliitih aspekata te
kreiranje zatitnih programa iznad standarda postojeih drutvenih sustava. Povezivanje
resursa omoguava lokalnim zajednicama osmiljavanje preventivnih intervencija u onom
dijelu u kojemu ih socijalne i zdravstvene ustanove ne pokrivaju, dakle daje mogunost za
izbjegavanje preklapanja i stvaranje optimalnih uvjeta za zatitu i podrku svim graanima.
58
Povezivanje graana, gradske vlasti, strunih resursa zajednice, nevladinih organizacija i

svih drugih resursa koji unaprjeuju kvalitetu ivota i zdravlja zajednice najbolji su klju
za uspjeh u zatiti mentalnog zdravlja. Odgovornost za povezivanje imaju sve pomagake
struke, a meu njima i psiholozi u zajednici. Za Pore je koordinacija zatite mentalnog
zdravlja u zajednici potekla od lokalnog projekta Zdravi grad Pore, no isto moe biti
koordinirano na razliite naine u drugim zajednicama. Upravo iz tog razloga potrebno
je jaati koncept lokalne zatite i realizacije lokalnih programa u svim zajednicama koje
za to posjeduju resurse. Lokalni su programi utoliko uinkovitiji jer osiguravaju direktan
kontakt s graanima, kroz njih se moe djelovati na poveanje osjeaja ukljuenosti,
osobne kompetentnosti i funkcionalnosti svake osobe i/ili obitelji. Upravo su dostupni
lokalni programi imperativ dananjice i uvjet gospodarskog napretka sredine. Lokalne
zajednice koje su razvile te i dalje razvijaju strategije djelovanja, a u okviru njih i programe
kao odgovor na zahtjeve graana dananjice, stvaraju uvjete za sretniji, dulji, kvalitetniji i
zdraviji ivot, za uspjean ivot i napredak.
Jedno od vanih mjesta u strategiji lokalnog djelovanja za zdravlje upravo je obrazovanje
lokalnih strunjaka s ciljem osiguravanja i jaanja profesionalnih resursa u gradu koji
mogu doprinijeti realizaciji preventivnih programa za unaprjeenje zdravlja u zajednici.
Njezina operacionalizacija osigurava snagu lokalnih profesionalaca koji svom gradu
i graanima usmjeravaju specifina znanja te daju doprinos realizaciji ekonominih,
dostupnih, strunih i sveobuhvatnih programa za podrku zdravlju svih populacijskih
skupina (djece, mladih, predbranih parova, roditelja, starijih, osoba s invaliditetom,
bolesnih, ovisnika). Na razini drave postoje brojne nacionalne strategije iz podruja
socijalne zatite i unaprjeenja zdravlja, no njihova realizacija najee ovisi o razini
suradnikih odnosa, povezivanju, organiziranosti, socijalnoj osjetljivosti, resursima i
kreativnosti svake lokalne zajednice te njezinim kapacitetima za samoorganizaciju u zatiti
graana.
Rezultati viekratnih anketiranja /istraivanja u naoj lokalnoj zajednici, gradu Poreu,
od 90-tih godina do danas pokazuju da graani imaju potrebu da ih se osnauje
psihosocijalnim uslugama u zajednici (podrka osobnom rastu i razvoju, unaprjeenje
komunikacijskih vjetina u obitelji, jaanje za roditeljsku ulogu i partnerstvo, podrka
mentalno bolesnim osobama i njihovim obiteljima, podrka osobama s posebnim
potrebama i obiteljima i dr.).
Rezultati suradnje strunih timova Porea te porekih psihologa i drugih strunih resursa
u okviru nae zajednice/upanije s djelatnicima primarne zdravstvene zatite u ZZJZ Pula,
lokalno povezivanje s vrtiima i kolama, Centrom za socijalnu skrb, civilnim sektorom i
graanima, viekratno su ukazali na postojei deficit dostupnih psiho-socijalnih usluga za
graane u postojeim institucijama drutva (zdravstvo, socijala, kolstvo...). U navedenim
institucijama izostaju adekvatni uvjeti (financijski, kadrovski, prostorni) za temeljito,
dugorono i kontinuirano pruanje podrke svim podrujima unaprjeenja mentalnog
zdravlja graana. Vezano uz navedeno, odgovorne lokalne zajednice mogu znaajno
doprinijeti mentalnom zdravlju graana povezivanjem vlastitih resursa te ulaganjem u
programe/projekte/servise koji pruaju specifine usluge graanima.
59
Dakle, programi u zajednici usmjereni jaanju zatitnih imbenika u odnosu na pojedinca,

obitelj, vrnjake, kolu i zajednicu mogue je realizirati kroz:
- postojee institucije drutva (vrtie, kole, domove zdravlja, centre za socijalnu
skrb, domove za starije i nemone)
- specifine psihosocijalne programe koje su neke zajednice i/ili upanije razvile
u cilju zatite zdravlja s posebnim naglaskom na podruju mentalnog zdravlja
graana (obiteljski centri, gradska psiholoka savjetovalita, organizacije civilnog
sektora, projekti zdravih gradova i dr.)
- socijalni program grada koji je sadran u socijalnoj odluci grada i radu upravnih i
strunih tijela gradova
- suradnju grada s civilnim sektorom (Drutvo naa djeca, Drutvo invalida, Klub
lijeenih alkoholiara, Crveni kri, Centar za graanske inicijative, centri za
inkluziju osoba s posebnim potrebama i druge)
- upni ured i dr.
Projektno partnerstvo i umreavanje na razini lokalne zajednice uvijek je podlono
promjenama. U projektno partnerstvo ukljuuju se gradske organizacije i udruge prema
gradskim prioritetima, a u skladu s kapacitetom udruga za sudjelovanje u realizaciji
psihosocijalnih programa u zajednici te u skladu s potrebama nadopune usluga postojeih
drutvenih sustava.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
60
Bai, J. (2009.): Teorije prevencije: prevencija poremeaja u ponaanju i rizinih ponaanja djece i
mladih, kolska knjiga, Zagreb
Bai, J., Feri lehan M., Kraneli Tavra V. i sur. (2006.): Zajednice koje brinu kao model prevencije
poremeaja u ponaanju, Sveuilite u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
Bai, J., Feri lehan M., Kraneli Tavra V. (2007.): Model prevencije poremeaja u ponaanju:
Epidemioloka studija mjerenje rizinih i zatitnih imbenika u Istarskoj upaniji, Pula-Zagreb
Bai, J., Grozi-ivoli, S. (2010.): Zajednice koje brinu-model prevencije poremeaja u ponaanju
djece i mladih: Razvoj implementacija i evaluacija prevencije u zajednici, Pula-Zagreb
Mikuli, T., Basani u, N., Rajevi, M., ogori, S. (2008.): Gradska slika zdravlja i okvir gradskog
plana za zdravlje grada Porea, Zdravi grad Pore i Grad Pore, Pore
Milotti Apan, S., Basani u, N. (2010.): Obiteljska politika grada Porea (psihosocijalni aspekt),
Zdravi grad Pore i Vijee za socijalnu politiku Grada Porea, Pore
Sindik, J. (2007.): Status psihologije u medijima u Hrvatskoj i zapreke komunikaciji izmeu znanosti i
javnosti, Metodiki ogledi, 14, 1, 77-91
Maja Lipanovi i Ivana Juki
3.2.2. Jaanje roditeljskih odgojnih kompetencija,

odgovorno roditeljstvo
to se tie roditeljstva, nema dobrih starih vremena, kae Jesper Juul danski obiteljski
terapeut i jedan od vodeih strunjaka u ovome podruju.
Isti autor (Juul, 2011.) dodaje kako je roditeljstvo uvijek bilo teko i emocionalno
uznemirujue, ali ukazuje i na injenicu da su se uvjeti roditeljstva u posljednja dva
desetljea znaajno promijenili. Roditelji vie nemaju vanu vanjsku podrku jedinstveni
moralni konsenzus u drutvu o tome to je poeljno roditeljsko ponaanje, vie ne postoje
opeprihvaene metode odgoja. Nema zajednikih vrijednosti i uspjenih metoda te
su roditelji suoeni sa zadatkom da postanu roditelji iznutra: potaknuti su da istrauju,
propituju sebe i svoje dijete, upoznaju i odrede svoje jedinstvene vrijednosti, jedinstvenu
osobnost svog djeteta i budu na putu svog jedinstvenog naina meusobne prilagodbe.
injenica je da roditelji i dalje vape za djelotvornim odgojnim metodama, gotovim
rjeenjima za svakodnevne izazove ivljenja s djetetom. Takav cilj esto si postavljaju i
strunjaci, ime u stvarnosti odobravaju koncept uklanjanja simptoma umjesto razvijanja
kvalitete odnosa unutar obitelji.
Suvremeno drutvo prepoznaje teinu roditeljske uloge, koja se odvija u kontekstu brojnih
drutvenih promjena, te kontinuirano razvija naine pruanja pomoi i potpore roditelju.
Konvencija UN-a o pravima djeteta iz 1989. godine (2001.) oznaava poetak neupitne
afirmacije djejih ljudskih prava. Konvencija ujedno predstavlja poetak pomicanja
roditeljstva iz sfere privatnog u sferu javnog, kao i paralelno preuzimanja odgovornosti
drave i drutva da na struan i strukturiran nain podrava djecu i roditelje. Roditeljstvo
tako postaje predmetom javnih politika, koje u svom djelovanju ukljuuju rad i miljenje
strunjaka mentalnog zdravlja pa tako i psihologa.
Poetno je fokus strunjaka i sustava bio na razvijanju razliitih mehanizama zatite
djeteta od neprihvatljivih roditeljskih postupaka, dok je danas fokus na definiranju
drutveno poeljnog roditeljstva koje se naziva razliitim imenima: pozitivno roditeljstvo,
roditeljstvo u najboljem interesu djeteta, poticajno roditeljstvo, odgovorno roditeljstvo,
dovoljno dobro roditeljstvo, kompetentno roditeljstvo... Svi se ovi termini odnose na
roditeljska ponaanja koja optimalno tite dobrobit djeteta i potiu njegov pun, cjelovit
razvoj (intelektualni, emocionalni, socijalni, tjelesni).
Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta oslanja se na humanistike vrijednosti i prava
koja promie Konvencija UN-a o pravima djeteta, kao i na suvremene teorijske spoznaje
razvojne psihologije i psihologije roditeljstva (Penik i Fer lehan, 2011.). Juul (2011.)
smatra da bi strunjaci u svoja promiljanja i rad trebali ukljuivati i znanja, spoznaje
iz sistemske teorije, odnosne (relacijske) psihologije (Stern, Fonagy i dr.), kao i ostalih
razliitih izvora: pedijatrije, neuroznanosti, pedagogije i sociologije (s naglaskom na
longitudinalne studije).
61
Vano je prepoznati i to da se dijete vie ne promatra kao pasivni odgojni objekt odraslih.
Ono je prepoznato kao aktivni sudionik svoje socijalizacije. Roditelj naravno utjee na
dijete, ali i dijete na roditelja. Posebno je vano prepoznati doprinos kvalitete odnosa
roditelj-dijete, tj. subjekt-subjekt odnosa za dobrobiti djeteta i kvalitetu roditeljstva
(Juul, 1998.). Naglasak se vie stavlja na optimalno djetinjstvo djeteta, a ne na njegove
optimalne razvojne ishode u budunosti.
Republika Hrvatska se unutar svojih dokumenata i smjernica odluila za pojam
odgovornog roditeljstva. Ono obuhvaa etiri kategorije roditeljskih ponaanja
i vrijednosti za koje se smatra da slijede dobrobit djeteta: brino ponaanje, pruanje
strukture, granica i voenja, uvaavanje djeteta kao osobe te omoguavanje osnaivanja
djeteta (Penik, 2008.; Penik i Fer lehan, 2011.).
Od koristi je spomenuti osnovne postavke teorije samoodreenja (Ryan, Deci, Grolnick,
prema Penik i Starc, 2010.) prema kojoj svi ljudi, i odrasli i djeca, za razvoj samomotivacije/
inicijative i mentalno zdravlje trebaju imati zadovoljene temeljne psiholoke potrebe: za
autonomijom, povezanou i kompetentnou. Ponaanja roditelja koja omoguavaju
zadovoljenje tih temeljnih potreba (tzv. sredinje dimenzije roditeljskog konteksta) su:
roditeljska osobna ukljuenost, pruanje strukture i podravanje djetetove autonomije.
Norveka je autorica Kari Killen (2001.) utvrdila sedam sredinjih roditeljskih funkcija
presudnih u djejem razvoju, bez obzira na kulturu i povijesni kontekst:
1. sposobnost realistinog opaanja djeteta
2. sposobnost prihvaanja odgovornosti za prepoznavanje djetetovih potreba
3. sposobnost postavljanja realistinih oekivanja o djetetovim mogunostima
suoavanja
4. sposobnost ukljuivanja u pozitivnu interakciju s djetetom
5. sposobnost suosjeanja s djetetom (empatija)
6. sposobnost davanja prednosti zadovoljenju djetetovih temeljnih potreba
7. sposobnost obuzdavanja osobne frustracije i bola pred djetetom.
U nastavku se predlae da odgovorno roditeljstvo podrazumijeva i preuzimanje tri vrste
odgovornosti roditelja (Juul, 2006.): odgovornost za dobrobit i razvoj djeteta, odgovornost
za kvalitetu odnosa s djetetom te odgovornost za osobnu dobrobit i razvoj kao roditelja.
Juul (2008.) navodi da je vaan i potreban oprez u koritenju definicije odgovornog
roditeljstva kako bi se izbjegla opasnost da propisivanje obiljeja odgovornog roditeljstva
dovede do toga da dijete postane roditeljski projekt (opet pasivni objekt).
Odgovorno roditeljstvo nije samo odgovornost roditelja nego i drutvene zajednice
koja preuzima svoju odgovornost za stvaranje socijalnih uvjeta za roditeljsko ponaanje
u najboljem interesu djeteta. Od omoguavanja roditeljeve ukljuenosti u svakodnevni
ivot djeteta, do osiguravanja sadraja i resursa u zajednici pomou kojih roditelj moe
osnaivati dijete (Penik i Fer lehan, 2011.). Drutvene zajednice na regionalnim i
lokalnim razinama u Republici Hrvatskoj trebale bi se svjesnije i aktivnije baviti temom
roditeljstva, stvarajui okvire unutar kojih strunjaci, psiholozi mogu i trebaju djelovati.
62
3.2.2.1. Potrebna struna znanja psihologa

Bez obzira na kojem radnom mjestu i s kojim programom psiholog radi s roditeljima i
djecom, duan je biti obavijeten o drugim ustanovama koje pruaju odreenu vrstu
usluge obiteljima te o ustanovama koje imaju specifine zakonske obveze.
Nadalje, s obzirom na uvodno navedene promjene drutvenog konteksta kao i suvremenom
drutvu inherentnu neprestanu promjenjivost, psiholog je upuen trajno pratiti nove
spoznaje vezane uz shvaanje djeteta (dijete je do 18-te godine!) i roditeljstva, kao i
naine pruanja podrke pozitivnom roditeljstvu te ta znanja primjenjivati u svome radu.
Komunikacijska kompetentnost, odnosno sposobnost voenja razgovora uz preuzimanje
profesionalne odgovornosti, imperativ je za svakog psihosocijalnog strunjaka: razvija je
psiholog i ima je pravo oekivati od drugih. Psiholog je profesionalno pozvan biti vjet u
radu i s majkama i s oevima, kao i u radu s djecom i obiteljima.
Stoga od poetka radnog staa psiholog nuno pohaa odgovarajua struna predavanja i
seminare, a uputno je, nakon upoznavanja s opim znanjima i vjetinama u savjetodavnom
radu, usmjeriti se prema nekoj od postojeih savjetodavno-terapeutskih edukacija.
Ova znanja, u kombinaciji s uenjem u podruju razvojne psihologije i psihologije
roditeljstva, omoguavaju savjetodavni rad individualno ili s roditeljskim parom. Osim
izravnog kontakta, savjetovanje se nudi (i ima svoje specifinosti) telefonom i on-line.
Sastavni su dio rada psihologa i predavanja za roditelje. Vie nisu dopustivi ex katedra
monolozi, ve se kreiraju dinamina informativna izlaganja koja obvezno u nastavku
ukljuuju roditelje s njihovim pitanjima i komentarima. Za navesti je da Jesper Juul i
njegovi suradnici ove aktivnosti nazivaju inspirativna predavanja.
Jedan od najpopularnijih naina rada s roditeljima je skupni rad, tako da je poznavanje
metoda skupnog rada temelj ovakvih aktivnosti.
Odgovorno roditeljstvo je vrlo iroko podruje skupnog rada s obzirom na sadraj
programa, ciljne skupine roditelja, broj i estinu susreta. Psiholog rijetko i sluajem (za
sada) moe doi u priliku educirati se za provoenje nekog licenciranog programa. Puno
je ee u situaciji da sam razvije neki program radionica za roditelje, ovisno o potrebama
radnog mjesta. Radionice se ponekad nazovu i kolama za roditelje ili radionice za
trening roditeljske kompetentnosti, psihoedukativne radionice i slino. Njihov je opi
cilj pruanje podrke, poticanje osobnog razvoja roditelja i edukacija. Radionice se sastoje
od dinaminih prezentacija strunih informacija, raznolikih prorada/vjebi na odabranu
temu, uz povremene domae zadae. Po mogunosti se roditeljima prireuju posebno
pisani materijali. Skupna interakcija i razmjena iskustava roditeljima je vrlo poticajna te u
tom kontekstu strunjak djelotvornije moe roditelje usmjeriti prema preuzimanju novih
znanja i vjetina. Naravno, neophodno je razraditi nain evaluacije programa i naina
rada.

63
Sadraj programa za opu populaciju uobiajeno ukljuuje slijedee teme: obitelj kao
sustav; razvojni ciklusi obitelji; to znai biti odgovoran roditelj/roditelj u najboljem
interesu djeteta; osvjetavanje roditeljskih osobina/vrijednosti/ciljeva; razvojne faze djeteta;
komunikacija; pravila/ granice/rjeavanje sukoba; roditeljski stres; osjeaji...potrebe; itd.
Obino se organiziraju dvosatni skupni susreti jedan puta tjedno ili dvotjedno, 6 do 12
susreta u slijedu. Skupina uobiajeno broji 10 do 12 roditelja. Neka iskustva ukazuju na
uputnost formiranja poetno vee skupine jer dio roditelja redovito odustane. Uputno je
i da skupinu vode dva voditelja.
esto je prisutan problem motiviranja roditelja za ukljuivanje u ovakav nain rada.
Najvie se odazivaju roditelji koji su najblie kriteriju dovoljno dobrih. Pokazuje se da
je kod sastavljanja skupine esto presudan osoban pristup roditelju. Konkretnije, vea je
vjerojatnost da e se roditelj ukljuiti u skupinu ako ga na nju uputi strunjak s kojim
i inae ostvaruje dobru suradnju. Radi toga je psihologu od koristi da dobro surauje
sa svima koji su u neposrednom kontaktu s roditeljima. Roditelji kao da cijene izreku
Ljude ne zanima koliko znate, sve dok ne saznaju koliko vam je stalo. I naravno ovdje
vrijedi i izreka dobar glas daleko se uje.
U ovom se podruju rada slijedi naelo da je strunjak partner roditeljima, on gradi odnos
ravnopravnosti i pristupanosti. Strunjak roditelja upoznaje sa strunim znanjima i u
dijalogu mu pomae da sam odredi to mu je od toga iskoristivo. Roditelja se upuuje
da istrai svoje snage, vrijednosti, ciljeve i granice. Postaje oito da nema univerzalnih
recepata i metoda. Roditeljima se ukazuje da dijete nije objekt odgoja, projekt roditelja,
ovjek u nastajanju, ve subjekt - ljudsko bie sa svim znanjima, ali nedostatkom iskustva,
u potrebi roditeljskog voenja i skrbi.
Na koncu, psiholog je upuen poznavati politiku roditeljstva izloenu u dokumentima
Vijea Europe i UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta, i razumjeti njihov utjecaj na
praksu. Isto se odnosi i na strateke dokumente Repulike Hrvatske (kao npr. Obiteljska
politika, Nacionalni plan za prava i interese djece, Nacionalna strategija prevencije
poremeaja u ponaanju djece i mladih...).
Relevantno je da psiholozi stvaraju prostor koji e im omoguiti promiljanje o
vlastitom radu i njegovom utjecaju na roditelje i djecu. Kao i da evaluiraju svoj rad
u praksi, koristei i evaluaciju od strane kolega i supervizora, s posebnim naglaskom na
povratne informacije djece i roditelja (prema Daly, 2008.).
Zakljuno
U neposrednom radu psihologa od znaaja je prepoznavanje i slanje poruke roditeljima
da nema savrenog roditelja, odnosno da mogu biti dovoljno dobri roditelji. Roditelji sa
svim svojim osobinama i znaajkama, s kljunim elementom preuzimanja odgovornosti za
svoje roditeljstvo i odnos s djetetom. Da ih potaknemo da se ne bave traenjem krivca,
ve da se usmjere osvjetavanju odnosa roditelj-dijete i ostalih odnosa u obitelji, kao i
uvaavanju utjecaja obiteljske atmosfere na iste.
64
Posao nam je podrati roditelje u tome da budu svoji, autentini, oslukuju sebe i svoje
dijete te ih na prikladan nain motivirati da uju i promiljaju to o roditeljstvu i djeci
imaju za rei strunjaci.
Roditeljima osvjetavamo koliko je odnos roditelj-dijete uzajaman, kako oni utjeu na
svoju djecu, ali i njihova djeca na njih. Kao i to da roditelji i djeca nisu ravnopravni u
odluivanju, ali jesu u dostojanstvu postojanja. Koncept ravnopravnog dostojanstva (Juul,
2006.) koj nas usmjerava na jednako potivanje miljenja, osjeaja i potreba i roditelja
i djeteta, zastupljen je i u odnosu psihologa i roditelja. Profesionalna je odgovornost
psihologa da izrie svoja struna znanja i opaanja te da time potie i uvaava miljenja i
stavove roditelja, lieno vrijednosnih prosudbi i procjena strunjaka s visoka. Dijete nema
koristi od roditelja koji iz interakcije sa strunjakom odlazi s osjeajem obezvrijeenosti
i omalovaavanja.
Pregrad (2009.) zakljuuje da mi kao strunjaci moemo pomoi roditelju ostvariti cilj
stvaranja svoje obitelji, a kao jedan od naina je i upuivanje roditelja u to kako ivjeti
sa svojim djetetom. Ona ujedno navodi da je mjesto u kojem nam djeca postaju subjekti
ono mjesto od kojeg sve u ivljenju obitelji ide lake.
Osnovna bi misao nas psihologa trebala biti prepoznavanje i naglaavanje vanosti
individualnosti svake odrasle osobe i djeteta, kao i njihovog jedinstvenog odnosa.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
Daly, M. (2008.): Roditeljstvo u suvremenoj Europi: pozitivan pristup, Ministarstvo obitelji, branitelja
i meugeneracijske solidarnosti, Zagreb
Juul, J. (1998.): Vae kompetentno dijete, Educa, Zagreb
Juul, J. (2011.): Metode odgoja u roditeljstvu zato i zato ne?, www.familylab.hr
Juul, J. (2008.): ivot u obitelji: najvanije vrijednosti u zajednikom ivotu i odgoju djece, Pelago, Zagreb
Killen, K. (2001.): Izdani: Zlostavljana djeca su odgovornost svih nas, Drutvo za psiholoku pomo, Zagreb
Konvencija UN-a o pravima djeteta (2001.), Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei, Zagreb
Penik, N. (2008.): Suvremeni pogledi na dijete, roditeljstvo i socijalizaciju, Dijete i drutvo, 10 (1-2), str. 99-115
Penik, N. i Feri lehan, M. (2011.): Odreenje odgovornog roditeljstva, analiza mjera rane pomoi u
suoavanju s imbenicima rizika i prijedlozi novih preventivno-savjetodavnih oblika pomoi obiteljima u
riziku, Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, Zagreb
Penik, N. i Starc, B. (2010.): Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrka roditeljima najmlae
djece, Ured UNICEF-a za Hrvatsku, Zagreb
Pregrad, J. (2009.): Bolje biti dosljedan nego idealan roditelj, www.glasistre.hr
Literatura koju preporuamo:

1.
Ajdukovi, M. (1997.): Grupni pristup u psihosocijalnom radu: naela i procesi, Drutvo za
psiholoku pomo, Zagreb
2.
Gordon, Th. (1996.): kole roditeljske djelotvornosti;ili kako s djetetom biti prijatelj, Poduzetnitvo
Jaki, Zagreb
3.
Juul, J. (1995.): Razgovori s obiteljima: perspektive i procesi, Alinea, Zagreb
4.
Longo, I. (2005.): Biti djetetu blizu- prilozi za radionice djelotvornog roditeljstva, Liga za borbu
protiv narkomanije, Split
5.
Longo, I. (2010.): Roditeljstvo se moe uiti, Alinea, Zagreb
6.
Petak, O. i Osmak Franji, D. (2002.): kola za roditelje, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Zagreb
65
Mirjana Nazor
3.2.3. Promicanje odgovornosti, pozitivnih drutvenih

vrijednosti, etikih i moralnih principa u
odgojno-obrazovnom procesu i medijima
Naa djeca to je naa starost.

Pravilan odgoj, to je naa sretna starost;
lo odgoj, to je naa budua nesrea, nae suze,
naa krivnja pred drugim ljudima, pred itavom zemljom.
Makarenko
3.2.3.1. Zaboravljena odgovornost, izokrenute pozitivne drutvene vrijednosti

ESPAD, istraivanje o navikama pijenja alkoholnih pia u mladih, provedeno u Hrvatskoj
2007. godine na reprezentativnom uzorku od 3042 pokazalo je da se najmanje jednom u
ivotu opilo 62% djeaka i 48% djevojica prvih razreda te 72% djeaka i 59% djevojica
drugih razreda srednje kole. U tzv. binge drinkingu (pijenje pet i vie pia jedno za
drugim), u posljednjih 30 dana barem je jednom sudjelovalo vie od polovice ispitanih
uenika, dok se 50% adolescenata opija gotovo redovito vikendom.
U Hrvatskoj oko 60 000 djece ima neki psihiki poremeaj.
Svakodnevno, ili gotovo svakodnevno, 27% djece doivljava neke oblike nasilja u koli
(verbalnog i/ili tjelesnog). Vie od 4000 djece u Hrvatskoj svakodnevno je izloeno
obiteljskom nasilju, a tek se oko jedne petine obrati odrasloj osobi za pomo.
Oito je da se mnogi mladi ponaaju neodgovorno, da ne cijene rad, pristojnost, pomaganje
drugima i ostale pozitivne vrijednosti. Takoer je oito da je velik dio tinejderske i
adolescentne populacije izloen nepovoljnim utjecajima vrnjake i/ili obiteljske okoline.
Odgovorna i neodgovorna djeca i mladi, ona s psihikim poremeajima, i ona (za sada)
mentalno zdrava, izloena su preesto nepovoljnim utjecajima sredine u kojoj odrastaju.
Nadam se da ne vjerujemo da su mladii koji su napali Luku Ritza jedini krivci za njegovu
smrt, kao i neki drugi mladi nasilnici za smrt ili teke ozljede bilo kojeg drugog mladog
bia. Njihove ruke i noge su to uinile, to je nesporna injenica, ali kaos u njihovim
glavama iz kojeg je proizalo nasilniko ponaanje nije njihov autohtoni proizvod on je
uzgojen na plodnom tlu naeg svakodnevnog licemjerja i istinske nebrige za mlade, kako
roditelja, tako i uitelja i drutva u cjelini.
Djeci i mladima potrebna je pomo: i onima koji jo nemaju problema s mentalnim
zdravljem kako bi ga sauvali i, naravno, onima koji iskazuju odreene poremeaje kako
stanje ne bi bilo jo tee i zahtjevnije.
66
3.2.3.2. Djelujemo li preventivno?

Temeljni pokazatelj odgovornosti drutva u cjelini prema djeci i mladima je preventivno
djelovanje, kako bi se sauvalo njihovo mentalno zdravlje odnosno prevenirala devijantna
ponaanja i nastajanje razliitih psihikih poremeaja.
to bi zapravo znailo biti odgovoran, odnosno odgovorno djelovati? Odgovoran
pojedinac se ponaa odgovorno prema sebi, drugima i svijetu oko sebe. A to u prvom redu
znai da odgovara na potrebe, osobne, ali i druge osobe, tj. prepoznaje svoje potrebe i
nastoji ih na prikladan nain zadovoljiti te pomae zadovoljavanju potreba drugoga.
Odgovorni odrasli, na prvome mjestu roditelji i profesionalni odgojitelji, morali bi svojim
djelovanjem odgovarati na potrebe djece i mladih, tj. prepoznati njihove potrebe i
omoguiti njihovo zadovoljavanje. Neke od tih potreba su: potreba za samoaktualizacijom,
autonomijom ili slobodom, kompetentnou, zabavom, postignuem, prisnou odnosno
ljubavlju... Zadovoljavanjem tih potreba koje nisu kod svakog pojedinca jednako
izraene, ali se u odreenom intenzitetu ipak javljaju, pomae se uravnoteen razvoj
osobe. Nezadovoljenje potreba ini djecu i mlade frustriranima, nasilnima, egoistinima,
anksioznima i depresivnima. Nezadovoljavanje elementarnih potreba je i svojevrsno
nasilje nad djecom jer ugroava njihovu psiholoku dobrobit i esto postaje poticaj za
njihovo skretanje u devijantno ponaanje, a time i naruavanje mentalnog zdravlja.
Obiteljski i institucionalni odgoj trebao bi se temeljiti na potivanju u prvom redu
sebe (roditelj/uitelj) kao ljudskog bia, jedinstvenog i neponovljivog, slobodnog i
odgovornog. Odrasla osoba (roditelj/uitelj) trebala bi prihvaati svoje dijete/uenika kao
osobu koja ima osobne interese, motive i sposobnosti. Mlade treba poticati da se bave
onim aktivnostima koje e doprinijeti razvoju njihovih potencijala i zadovoljavanju malo
prije spomenutih potreba.
Primjerom i razgovorom potrebno je poticati razvoj pozitivnih drutvenih vrijednosti kao
to su: potenje, tolerancija, solidarnost, razumijevanje, odgovorna sloboda, meusobno
potivanje, pomaganje potrebnima... Cilj odgoja, kako obiteljskog tako i onog koji se
odvija u odgojno-obrazovnim institucijama, trebao bi biti razvoj osobe koja e prihvaati
etike i moralne standarde sredine i drutva u kojem odrasta, ali ne zbog straha od kazne
ili nametnutog autoriteta, ve kao osobni izbor. Vano je da mladi shvate i prihvate
moralne standarde kao smjernice osobnoga razvoja i instrumente ostvarivanja psiholoke
dobrobiti, kako svoje tako i drugoga.
Psiholokoj dobrobiti i razvoju samopotovanja doprinosi osjeaj kompetentnosti. Koliko
e se mladi osjeati kompetentnima za savladavanje razliitih problema i izazova ovisi u
velikoj mjeri o percepciji osobnoga utjecaja na ta dogaanja. Ukoliko njihovo iskustvo
pridonosi tome da atribucije uspjeha i neuspjeha pripisuju uglavnom dogaanjima koje
ne mogu kontrolirati, to e potaknuti razvoj nauene bespomonosti. To je reakcija
odustajanja koja uslijedi zbog uvjerenja da nai postupci ne mogu utjecati na ishod
(Seligman, M., 2006., str. 30). Poveana depresivnost u mladih vjerojatno se djelomino
67
moe objasniti upravo sve eom pojavom nauene bespomonosti. Depresija je

poremeaj naeg ja kad smo u vlastitim oima neuspjeni u odnosu na svoje ciljeve.
U drutvu u kojem je individualizam uzeo maha, ljudi sve ee vjeruju da su sredite
svijeta (Seligman, 2006., str. 7). To je jo jedna zamka u koju upadaju mladi ljudi jer su u
kriznim situacijama esto preputeni sami sebi ili eventualno roditeljima odnosno jednom
roditelju. Mree socijalnih odnosa koje su prije funkcionirale u mnogim obiteljima i bile
dragocjeno uporite danas postaju sve tanje i lomljivije. Odnos s djedovima i bakama i
ostalom rodbinom koji bi mogli predstavljati odreeni socijalni oslonac i zatitu, esto
nije adekvatan ili u potpunosti izostaje.
U odgojno-obrazovnim institucijama, naalost, esto se puno vea vrijednost pridaje
obrazovnoj komponenti dok se odgojna zanemaruje. Meutim, dok je propuste u znanju
uvijek mogue nadoknaditi, u odgoju to uglavnom nije sluaj.
esto se zaboravlja da roditelji i uitelji odgojno ne djeluju samo kada djecu potiu i
osnauju nego i onda kada ih omalovaavaju, vrijeaju i prekomjerno kritiziraju; odgojno
djelujemo i onda kada cijenimo samo odlian uspjeh u koli, a zanemarujemo potenje,
odgovornost, suosjeajnost, tolerantnost, dakle, pozitivne drutvene vrijednosti;
odgojno djelujemo i onda kada se razgovor s mladima zapravo pretvara u monolog
neupitnog autoriteta; odgojno djelujemo i kada proputamo djecu nauiti da su neuspjesi
sastavni dio ivota svakog pojedinca, a ne privilegija nesposobnih; odgojno djelujemo i
ako ih ne uimo da su gotovo svi problemi rjeivi, samo je potrebno obratiti se nekome za
pomo umjesto da probleme skrivamo i pravimo se da ne postoje.
Pitanje je koliko esto u odnosu s djecom i mladima promiemo pozitivne drutvene
vrijednosti, vrijednosti usklaene s odreenim etikim i moralnim principima i
standardima, a koliko je esto nae ponaanja zapravo izravno krenje poeljnih normi i
vrijednosti?
Roditelji i uitelji su modeli s kojima e se dijete/uenik identificirati. Dijete/uenik
e oponaati ponaanje modela te e od njega dobivati i povratne informacije o svom
ponaanju. Nuno je da se modeli ponaaju dosljedno, jasno i nedvosmisleno definiraju
dobra i poeljna ponaanja kao i neprihvatljiva. Ukoliko postoji raskorak izmeu onoga
to modeli govore i preporuuju te naina na koji se sami ponaaju, to stvara konfuziju
u mladim glavama i moe postati poticaj za licemjerno ponaanje. Osim to e takvim
ponaanjem modeli izgubiti vjerodostojnost, oni alju i vrlo nemoralnu poruku da su
odreena loa ponaanja i krenje odreenih pravila, privilegija odraslih: Ti se mora
ponaati u skladu s pravilima, ali za mene to ne vrijedi!
Mlade treba motivirati da se ponaaju na odgovoran, drutveno prihvatljiv nain. Samo
poznavanje pravila ponaanja i normi koje vrijede u nekom drutvu, nije dovoljno. Znati
i ponaati se u skladu s tim znanjem dva su razliita kolosijeka.
68
Uz postojanje adekvatnih modela koji se ponaaju u skladu s pozitivnim drutvenim

vrijednostima i ujedno djeluju motivirajue na mlade, potrebno je i potkrepljivati
pozitivno ponaanje. Ukoliko povratne informacije nema ili se ak podcjenjuje pozitivno
ponaanje, izostat e pozitivni rezultati. Naravno da e se neka djeca i mladi i bez pohvale,
bez pozitivne povratne informacije ponaati prihvatljivo, u skladu s pozitivnim drutvenim
vrijednostima, ali dio populacije mladih to zasigurno nee initi.
U preventivnoj djelatnosti svakako bi i mediji trebali odigrati znaajnu ulogu jer su oni
u dananje vrijeme postali vrlo vaan element socijalizacije. Ne umanjujui odgovornost
roditelja i uitelja u ovome se podruju danas ne moe zanemariti uloga medija.
Konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine zahtjeva da se u medijskim politikama, kao i
obrazovnim i kulturnim, posveti nuna pozornost medijskim i komunikacijskim pravima
djece. Na papiru su mnogi problemi oito adekvatno rijeeni, ali u provedbi napisanog
vrlo esto nastupaju tekoe i djelovanje suprotno proklamiranim stavovima. Mediji
imaju i ambivalentnu ulogu u suvremenoj odgojnoj paradigmi jer su, s jedne strane,
obrazovno-informativnog sadraja, dok s druge strane, u odreenim sadrajima poprimaju
najsofisticiraniji oblik manipuliranja i/ili indoktrinacije mlade generacije.(Milia,
Zlokovi, 2008., str. 131)
3.2.3.3. Odgovornost/neodgovornost odgovornih
Agresija i depresija kod djece i mladih u porastu su, kao i konzumacija alkohola! U
Hrvatskoj danas na podruju djejeg mentalnog zdravlja rade tek 34 psihijatra, dakle
jedan na 35 tisua djece. Ni s adolescentima situacija nije puno bolja.
U kolama nedostaje strunih suradnika, ali naalost i njihova prisutnost nije garancija
kvalitetnijeg djelovanja u odgojno-obrazovnoj instituciji jer esto obavljaju administrativne
poslove na tetu profesionalnog rada s djecom, uiteljima i roditeljima.
kolski uspjeh toliko ne ovisi o fondu injenica kojima dijete raspolae ili o dragocjenoj
sposobnosti itanja, koliko o emocionalnim i drutvenim pokazateljima: samopouzdanju
i zainteresiranosti; svijesti o tome kakvo se ponaanje od njega oekuje i kako ovladati
nagonom koji ga potie na neprihvatljivo ponaanje; sposobnosti ekanja, pridravanja
uputa, obraanja uiteljima za pomo; i izraavanja potreba uz slaganje s drugom djecom
(Goleman, 1997., str. 199)
kolska djeca provode vie vremena ispred televizora nego u bilo kojoj drugoj aktivnosti,
izuzev spavanja. Ankete pokazuju kako do 35% Britanaca u dobi od 11 do 15 godina
provede vie od 7 sati na dan pred zaslonom raunala, to ne ukljuuje aktivnosti vezane
za mobilni telefon (Honore, 2009., str. 39). Oito je da roditelji imaju sve manje vremena,
ali i znanja, a ponekad i interesa za bavljenje svojom djecom. esto ne znaju gdje im se
maloljetna djeca nalaze, s kim se drue i to rade. Mnogi su ak vrlo zadovoljni ako je
njihovo dijete pred nekim ekranom jer su uvjereni da je na taj nain zatieno od tetnih
utjecaja ulice i vrnjaka, ne shvaajui koliko poguban utjecaj mogu imati elektroniki
mediji.
69
Ciljevi edukacije u koli trebali bi biti mnogo ire postavljeni od usvajanja znanja iz
razliitih podruja. kole su ipak jo uvijek odgojno-obrazovne institucije. Nuno je da
djeca usvoje znanja iz razliitih kolskih predmeta, ali to bi trebalo biti uporabno, a ne
papagajsko znanje. To znai da je nuno povezivati znanja iz razliitih podruja kako bi
djeca dobila to cjelovitiju i smisleniju slika o onome to ue. Uz to je potrebno uenike
poticati na kritiko razmiljanje, analizu i sintezu nauenog jer e samo na temelju
takvog znanja biti osposobljeni i za kvalitetno djelovanje. kolovanje u cjelini treba biti
proeto i uenjem i poticanjem samostalnosti, odgovornosti, tolerantnosti, brinosti
To je zadaa svakoga tko radi u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Jo je Sokrat rekao da je
edukacija potpaljivanje lampi, a ne punjenje praznih posuda. U naim se kolama esto
umjesto u svjetiljke uenike pretvara u kontejnere u koje se ubacuju gomile podataka koje
uenici ne razumiju te ih ne mogu ni smisleno koristiti.
Roditeljski odgojni stilovi doprinose postavljanju ili nepostavljanu granica u

ponaanju, odnosno ispravnom shvaanju njihova znaenja. Granice bi trebale
biti pravila ponaanja koja pomau pojedincu da sam upravlja svojim ivotom,
sebe izgrauje kao osobu pomaui mu da ne upadne u ponor koji e ugroziti
njegovo mentalno zdravlje. Kako istie Sammons: To kako se roditelji odnose
prema djetetu mnogo je znaajnije, od toga tko su (Sammons, 2010., str. 95).
Uloga medija moe biti informacijska, zabavna, estetska, edukacijska... Televizija je danas,
uz internet, jedan od najutjecajnijih masovnih medija. Ona na izravan ili neizravan nain
utjee na usvajanje vrijednosti i stavova, dakle na ponaanje djece, ali i odraslih.
Prema nekim istraivanjima dokazano je da reklamiranje alkoholnih pia zaista i utjee,

u odreenoj mjeri na njihovo konzumiranje, tj. dovodi do poveanja broja mladih koji
uivaju alkohol. Tko je zapravo odgovoran za postojanje brojnih reklama o pivu na naim
ekranima? Onaj tko ih emitira ili oni koji nita ne poduzimaju da bi se takve reklame
uklonile barem iz javnih medija (Moravak, 2011.).
O medijima se esto govori kao o sveprisutnim izvorima nasilja s kojima se susree veina
djece (Groves, 1997., str. 88). Studije pokazuju kako igranje nasilnih videoigara tijekom
30 minuta smanjuje aktivnost eonog renja djejeg mozga i to podruja povezanog s
koncentracijom i kontrolom nagona (Honore, 2009., str. 105).
Ervin i Morton, na temelju rezultata jedne 15-godinje studije naglaavaju kako se
izloenost medijskom nasilju u djetinjstvu dovodi u vezu s agresivnim ponaanjem djeteta,
ali je i prediktor nasilnikog ponaanja (Ervin, Morton, 2008., str. 109).
Britanski Institut za zdravlje djece procjenjuje da se kod petogodinjaka za svaki dodatni sat
gledanja televizije tijekom vikenda za 7% poveavaju njegovi izgledi da pati od debljine
u odraslijoj dobi (Honore, 2009., str. 39). Debljina moe u kasnijim godinama biti uzrok
nezadovoljstva svojim izgledom te biti i okida za anoreksiju i bulimiju. Danas mediji
nameu potpuno nove ideale muke i enske ljepote to utjee na promjene u nainu
prehrane i stilu ivota. Kod mladih ljudi kao posljedica toga moe biti negativna slika o
70
sebi, smanjeno samopouzdanje, a to moe rezultirati ve prije spomenutom anoreksijom

i bulimijom.
Reklame sugeriraju nunost posjedovanja svega to se reklamira, ime djeci stvaraju krive
predodbe o vrijednostima. Moe se javiti osjeaj tuge i nezadovoljstva kada djeca shvate
da ne mogu dobiti to to ele. Ponekad su reklame i poticaj da se na neprihvatljive naine
doe do eljenog. Masovni mediji pomou stereotipa oblikuju razumijevanje i pogled
na svijet. Upravo zbog sve veeg utjecaja masovnih medija i njihove sve vee i znaajnije
uloge u ivotima djece i mladih, iako ne samo njih, danas se sve vie govori o medijskom
opismenjavanju kao nunom procesu u stvaranju medijske pismenosti. Ona se najee
definira kao sposobnost pristupa, analize, vrjednovanja i odailjanja poruka posredstvom
medija.
Konvencija UN-a o pravima djeteta u 17. lanku istie pravo djece na odgovarajuu
informaciju. Zahtijeva se da vlade svih drava prepoznaju vanost medija u ivotu djece,
u njihovu pravilnom psihikom, fizikom i drutvenom razvitku, te da zbog toga stvore
uvjete kako bi mediji bili izvor korisnih sadraja, koristan partner i saveznik u odrastanju
djece.
Namee se pitanje tko u dananjoj obitelji odluuje o izboru sadraja medijske ponude,
vremenu koje e dijete posvetiti medijima, igrakama koje e se djetetu kupovati, uzorima
s kojima e se djeca i mladi identificirati i slino? Postoji li u obitelji ili zvan nje netko
tko bi s djecom ozbiljno prokomentirao ono to gledaju na ekranima: filmove, reklame,
spotove i bio spreman na argumentiranu raspravu o tim sadrajima?
3.2.3.4. Jesmo li spremni bilo to mijenjati?
Durkheim je uveo pojam anomije da bi opisao drutveno stanje u kojemu postojee
norme vie ne mogu kontrolirati ponaanje zbog brzih drutvenih promjena. Anomija
se opisuje i iskazuje s tri dimenzije: devalvacija normi, interpersonalna dezintegracija i
nesigurna budunost (ram, 2007., str. 104). Mnogi mladi, kako je ve reeno, imaju
nisko samopotovanje, esto prisutan osjeaj osobne neadekvatnosti i tendenciju da sebe
krive za neuspjehe. Osjeaj besperspektivnosti u pogledu budunosti dodatno potie
javljanje fenomena nauene bespomonosti. Rezultat toga je pasivnost, bezvoljnost i
gotovo nemogunost da se bilo to poduzme.
Anomalije koje u drutvu postoje ne mogu se sakriti od mlade generacije, niti ih je
mogue zatiti u potpunosti od njih. A upravo su oni najranjiviji dio populacije jer jo
nemaju razvijene mehanizme za obranu i borbu s razliitim tekoama, nedosljednostima
i nepotivanjem moralnih normi.
Temeljno je pitanje jesmo li kao drutvo spremni mijenjati okruenje u kojem ivimo,
a koje u mnogim podrujima nepovoljno djeluje na mentalno zdravlje svih, a pogotovo
djece i mladih?
71
Oekivati odgovornost djece i mladih, u drutvu gdje se populacija odraslih ponaa kao da
ne zna pravi sadraj toga pojma, naivno je. Oekivati da mladi ive u skladu s pozitivnim
drutvenim vrijednostima i moralnim principima ako je takvo ponaanje u drutvu na
niskoj razini i ee se ismijava nego to se cijeni, takoer je naivno.
ini se da bismo se morali ozbiljnije pozabaviti promoviranjem etikih i moralnih principa
te potivanjem i razvijanjem pozitivnih drutvenih vrijednosti. Taj bismo angaman mogli
nazvati zastupanjem duhovne ekologije.
Ako se djeca i mladi ponaaju neprimjereno i kre odreene norme represivne su mjere
ponekad neizbjene, ali moraju biti primjerene poinjenom djelu i dobi djeteta. Ako se
radi o maloljetnicima jasno je da roditelji moraju snositi svoj dio odgovornosti, ali ni
kola u takvim situacijama nikada nije potpuno nevina.
Meutim, injenica je da dok ne shvatimo da djecu od najranije dobi treba odgajati - u
obitelji, u predkolskim ustanovama, u kolama, u upama, u klubovima, putem medija,
dakle u svim segmentima drutvu s ljubavlju, ali i s jasno postavljenim granicama i jasno
definiranom i opeprihvaenom ljestvicom vrednota - nita se bitno promijeniti nee.
Vrlo esto, slikovito reeno, i u obitelji, i u koli, i u drutvu u cjelini zapravo sijemo brokve
te se ne bismo trebali uditi to ne raste cvijee svugdje oko nas! Oito je potrebno brizi
za mentalno zdravlje svih, ali primarno djece i mladih pristupati preventivnim akcijama.
Opasno je ekati naruavanje mentalnog zdravlja da bi se tek tada neto poduzelo.
elimo li mentalno zdravu djecu moramo imati odgovorne i moralno izgraene
edukatore od obitelji, preko kole, sportskih klubova, kulturno-umjetnikih drutava,
upa dakle svi koji na bilo koji nain dolaze u kontakt s djecom i mladima ne mogu
izbjei zapovjednu odgovornost kada je u pitanju promicanje odgovornosti, pozitivnih
drutvenih vrijednosti te etikih i moralnih principa.
3.2.3.5. A to sada?
Etinost i odgovornost odgovornih ne bi se smjela oitovati samo u analiziranju stanja
mentalnog zdravlja djece i mladih, pisanju radova na tu temu i organiziranju okruglih
stolova. S deklarativne brige za mlade nuno je konano prijei na djelovanje. Djelovanje
ne bi smjelo biti senzacionalistiko, povrno, politikantsko i nabijeno deprimirajuim
informacijama.
Svatko tko radi s djecom i mladima trebao bi pod povealom, pogledati svoju odgovornost
osobnu u smislu ljudske etinosti, ali naravno i profesionalnu. Osobna odgovornost je
teko objektivno dohvatljiva, ali profesionalna odgovornost uitelja, kolskih psihologa i
novinara morala bi biti jasnije definirana, kako bi se lako uoilo neodgovorno djelovanje
koje bi trebalo podlijegati odreenim unaprijed definiranim sankcijama.
Bilo bi nuno konano definirati to zapravo znai preventivno djelovanje u odgojnoobrazovnim institucijama i u medijima. esto se naa prevencija svodi na sprjeavanje
72
veeg zla kada je manje ve prisutno. Ali i to uvjetno reeno malo zlo mogue je prevenirati
ne uvijek, ali mnogo ee nego to se to sada dogaa.
elimo li sauvati mentalno zdravlje mladih treba im osim stjecanja znanja u kolama
omoguiti i stjecanje odreenih socioemocionalnih vjetina. Na tom bi planu psiholozi
trebali raditi s uenicima, ali i s uiteljima.
Drutveno poeljne vrijednosne orijentacije moraju biti jasno javno iskazane, a ponaanja
u skladu s pozitivnim drutvenim vrijednostima potkrepljivana. Jedino e tako mladi znati
to se u drutvu potuje i cijeni. Javni bi mediji vie vremena trebali posveivati pitanjima
iz podruja odgoja i obrazovanja, kulture, znanosti, ee odravati kontakt emisije u
kojima e sudjelovati strunjaci koji e u okviru odreenog podruja kompetentno
odgovarati na pitanja gledatelja. Vie bi prostora u medijima trebalo dati djeci i mladima
koji su uspjeni u sportu, glazbi, znanosti, bilo kojoj drutveno prihvatljivoj aktivnosti.
Mnogo bi vie trebalo isticati vanost volonterskog rada i vrjednovati ga na primjeren
nain.
Nije dovoljno pronai stolicu u razredu redovne osnovne kole i zakljuiti kako smo na
taj nain integrirali dijete s potekoama u razvoju. Forma je na taj nain zadovoljena, ali
nita vie od toga. Na slian smo nain do sada postupali u vezi mentalnog zdravlja djece
i mladih. I sada smo tu gdje jesmo. Iskreno se nadam ne zadugo!
Literatura:
1.
Ervin, E. J., Morton, N. (2008.): Exposure to Media Violence and Young Children with and
without Disabilities: Powerful Opportunities fao family-Professional Partnership, Eary Childhood
Education Journal, 36, str. 105-112
2. Groves, B. (1997.): Growing up in a violent world: The impact of family and community violence
on young children and their families, Topics in Early Childhood Special Education, 17 (1), 74-102
3.
European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs, ESPAD, 2007.
4.
Honore, C. (2009.): Pod pritiskom spaavanje djece od kulture hiper roditeljstva,
Zagreb, Algoritam, str. 39, 105
5.
Hrvatski akcijski plan o alkoholu (2010.), Zagreb, str. 10
6.
Konvencija o pravima djeteta, Glavna skuptina UN-a, 1989.
7.
Milia Z., Zlokovi J. (2008.): Odgoj i manipulacija djecom u obitelji i medijima,

Zadar-Rijeka: MarkoM usluge d.o.o., str. 131
8.
Moravak, D. (2011.): www.dnevno.hr
9.
Sammons, P. (2010.): Does pre-school make a difference? Identifying the impact of pre-school on
childrens cognitive and social behavioral development at different ages, U: Sylva, K., Melhuish, E.,
Sammons, P., Siraj-Blatchford, I., Taggart, B. (ur.): Early Childhood Matters: Evidence from the
Effective Pre-school and Primary Education project, Routledge, Taylor & Francis Group, str. 92-113
10.
Seligman, M. (2006.): Naueni optimizam, IEP DZ, Zagreb, str. 7, 30
11. ram, Z. (2007.): Anomija, depresivnost i antizapadna orijentacija, Revija za sociologiju, Vol
XXXVIII., No 34: 103118
73
3.3. Unaprjeivanje mentalnog zdravlja djece i mladih
Djeca i mladi osobito su ranjivi dio ope populacije i upravo kod djece i mladih,
od roenja pa do ulaska u svijet odraslih, psihologija i psiholozi mogu znaajno
pridonijeti unaprjeenju mentalnog zdravlja. Psiholozi su u naoj zemlji angairani u
razliitim sustavima koji skrbe o djeci i mladima i ovo iskustvo zasigurno psihologe ini
kompetentnim strunjacima u radu s djecom i mladima dovoljno senzibiliziranim za
prepoznavanje potreba i rizika kojima su djeca i mladi izloeni, ukljuujui i njihovo
mentalno zdravlje. Veliki su izazovi za psihologiju u podrci ranoj interakciji i roditeljstvu,
podrci obitelji, podrci razvoju djece, njihovom odgoju i obrazovanju, razvoju potencijala,
osamostaljivanju, pripremanju za ivotne uloge. Isto tako, znaajan doprinos mentalnom
zdravlju djece i mladih psihologija moe dati angairajui se na unaprjeivanju kvalitete
odgojnog i obrazovnog rada u koli, na unaprjeenju kvalitete kolskog ivota, na
unaprjeenju podrke mladima u zadovoljavanju njihovih potreba u zajednici.
74
Marta Ljubei
3.3.1. Roditeljske vjetine i rana interakcija te rana

intervencija u zajednici
Djeca openito, a djeca rane ivotne dobi (0-6) posebno su vulnerabilna skupina i stoga
imaju posebnu drutvenu pozornost i zatitu. Analiza stanja i prava djece u Hrvatskoj
(Braja ganec i sur., 2011.) pokazala je da je to jedno od podruja u kojem je posljednih
godina zabiljeen znaajan napredak, ali da jo uvijek postoje nerijeeni izazovi, osobito
za najvulnerabilniji dio djeje populacije koju ine djeca bez roditeljske skrbi, djeca
iji su roditelji u zatvoru ili iz razliitih razloga smanjeno sposobni brinuti se o njima,
djeca ije obitelji ive u tekim okolnostima i mlaa djeca s razvojnim odstupanjima,
te se i psiholozi trebaju dodatno usmjeriti na promicanje i zatitu njihovog mentalnog
zdravlja. Spomenuta analiza pokazuje da iako je Hrvatska potpisnica brojnih dokumenata
o pravima djece, te je razradila i brojne nacionalne dokumente, postoji oita potreba
za boljom koordinacijom, snanijom provedbom mjera, jaanjem koordinacije, te
osiguravanjem suradnje izmeu jedinica lokalne i regionalne samouprave, centara
socijalne skrbi, obiteljskih centara, nevladinih organizacija i drugih odgovornih tijela
(Braja ganec i sur., 2011., str. 188). Posebno zahtjevne okolnosti nastaju onda kada je
istovremeno prisutno vie nepovoljnih imbenika zajedno, primjerice razvojne tekoe
udruene s nedostatnom roditeljskom skrbi zbog bolesti ili siromatva, te smo u takvim
okolnostima svi pozvani na potporu djetetu i obitelji.
Drutvene su mjere ponajprije usmjerene na zatitu zdravlja i sigurnosti djece, te na
djetetove roditelje i druge pomagae (dadilje, odgajatelje) jer oni njeguju, odgajaju i
stvaraju uvjete u kojima se djeca razvijaju. Oni su aktivni sudionici djetetova razvoja i
puno su vaniji od bogatstva materijalne okoline koja okruuje dijete. Stoga su roditeljske
vjetine i kvaliteta interakcije koju bliski odrasli ostvaruju sa svojim malianima od
presudne vanosti za razvoj i ouvanje mentalnog zdravlja djece.
3.3.1.1. Roditelji i mentalno zdravlje djeteta

Svi se mi raamo s jedinstvenom biologijom koja ini svakog pojedinca razliitim od svih
ostalih. Ono to se provlai kroz svu tu razliitost je ljudska prosocijalna priroda koja od
najranije dobi ljudsko bie ini posebno osjetljivim i odgovorljivim na socijalne signale.
Ljudsko bie za razliku od drugih ivih bia ne dolazi na svijet s gotovim obrascima
ponaanja, ono ih ui. Dakle, raa se nejako u tjelesnom i u psiholokom pogledu i
ne moe preivjeti bez roditeljske skrbi. Znanstvena su nam istraivanja donijela obilje
novih informacija koje nam omoguuju da sve tonije razumijemo rano djetinjstvo,
te su istovremeno potvrdila izuzetnu vanost brine roditeljske skrbi. Meutim, niti
ta roditeljska skrb ne nastaje u nekom zrakopraznom prostoru, ona je pod utjecajem
75
kulture koja oblikuje djetetovu razvojnu niu u kojoj se ostvaruju odnosi djeteta i roditelja
(Lewis, 2000.). A roditeljska skrb nedjeljivo utjee na tjelesni i psihiki razvoj djeteta.
Zadovoljavanje tjelesnih potreba, npr. u hranjenju, njezi, uspavljivanju ili oblaenju,
prua roditelju priliku da istovremeno odgovara i na psihike potrebe svog djeteta. On
to ini u skladu s onim to je nekad davno sam iskusio, preuzeo kao vrijednosni sustav
od zajednice, ali i u skladu s onim to je na svjesnoj razini nauio o ranom odgoju: o
tome to znai maziti, a to razmaziti, je li vrijeme provedeno u igri s djetetom dobitak ili
gubitak, ima li smisla postavljati djetetu granice te kada i kako. U skladu s time roditelj
odgovara na djetetove emocionalne, socijalne i kognitivne potrebe. Razliite okolnosti
mogu ugroziti ovaj proces te se s razlogom stvaraju razliiti programi potpore roditeljstvu.
Primjerice UNICEF je omoguio razvoj ciklusa radionica kao podrku roditeljima
najmlae djece Rastimo zajedno koje se izvode po vrtiima u veem broju upanija
(Penik i Starc, 2010.).
Ve je dugo poznato da sredinje mjesto u kvaliteti skrbi u najranijojn dobi pripada
roditeljskoj osjetljivosti i odgovorljivosti na djetetove signale to ukljuuje emocionalnu
dostupnost roditelja i toplinu (Ainsworth i sur., 1978., Bornstein i Tamis LeMonda,
1989.). Da bi senzitivno reagirali djetetu bliske osobe moraju biti u stanju vidjeti onako
kako dijete vidi, osjeati onako kako ono osjea i u svom odgovaranju biti usklaeni s
djetetovim sposobnostima kognitivne obrade. I roditelji to doista oduvijek ine, iako ne
jednako senzitivno i uravnoteeno. Zato su roditelji ne samo uvari djetetovog tjelesnog i
mentalnog zdravlja, nego i njegovi sustvaratelji, a u odreenim ga okolnostima oni mogu
i ugroavati. Za mentalno zdravlje dojenadi s dugoronim uincima kljuno je stvaranje
sigurne privrenosti izmeu djeteta i bliskih odraslih osoba.
to psiholozi mogu uiniti za razvoj sigurne privrenosti?
Pisati i drati javna predavanja o privrenosti i njezinoj vanosti za zdrav
razvoj. Osobito uinkovite mogu biti edukacije za roditelje i druge strunjake
(pedijatre, odgajatelje i druge koji rade s najmlaom populacijom) koje se
odvijaju vie u obliku rasprave negoli pouavanja. One mogu biti u formi
rasprave o tome to roditelji poduzimaju za zdravi razvoj svog djeteta.
Roditelji doista ine mnogo toga to je vano: redovito idu pedijatru i cijepe
dijete, brinu o njezi i zdravoj prehrani, vode rauna jesu li igrake sigurne
i poticajne za djetetovo istraivanje, pruaju toplinu i stvaraju podravajui
odnos s djetetom. U tom razgovoru psiholog dobiva priliku naglasiti kako
je odnos s djetetom od posebne vanosti. U razgovoru valja provjeriti koliko
su sudionici osvijeteni da djeca ve od prvoga dana pokazuju to trebaju i
da je zadovoljavanje njihovih potreba dvosmjerna cesta. Ona emocionalno
povezuje dva bia, roditelja i dijete, i stvara zdravu, sigurnu privrenost.
Zahvaljujui njoj dojene e odrasti u pouzdanu i brinu odraslu osobu
sposobnu da stvara i odrava odnose tijekom cijeloga ivota. Roditelji, ali i
drugi strunjaci koji u svome radu susreu dojnead i mlau djecu te njihove
roditelje trebaju znati da:
76
o sigurna privrenost ovisi o ponaanju osoba koje brinu o djetetu,

konkretno o tome koliko one senzitivno odgovaraju na djetetove
signale
o privrenost pomae dojenadi otkriti da je odrasla bliska osoba
sigurna baza iz koje dijete moe zapoeti istraivanje svijeta koji ga
okruuje
o sigurna privrenost pomae djetetu da se uspjeno nosi s frustracijom
i stresom, razvije socijalne vjetine i odnose, izgradi samopouzdanje,
razvije motivaciju za uenje i uspjeh u koli te razvije vjetine
rjeavanja problemskih situacija.
Osim to psiholozi trebaju senzibilizirati djeci vane osobe (roditelje, dadilje,

odgajatelje, lijenike, bolniko osoblje i dr.) o vanosti privrenosti, oni im
trebaju ukazati da se na izgradnju sigurne privrenosti moe utjecati na nain
da:
o pozornost bude usmjerenija na djetetove komunikacijske signale.
Njih dijete ne alje namjerno, ali oni odraavaju njegovo stanje i
raspoloivost za komunikaciju. Djeca odaju kako im je: jesu li
potitena, pospana, spavaju li ili su smireno budna, uznemirena ili
prestraena. U senzitivnoj komunikaciji polazimo od djetetovog
stanja i prva reakcija odraslog je povezana sa stanjem djeteta.
o Roditelj pomae djetetu u uspostavljanju samoregulacije upravo na
nain da uvaavanjem komunikacijskih signala prepoznaje njegovo
stanje i kroz interakciju mu pomogne u smirenom prijelazu iz jednog
stanja u drugo, primjerice iz pospanosti u san, iz uznemirenosti
u aktivnu budnost. Ova pomo ne moe biti racionalno voena,
ve je intuitivno voena djetetovim signalima. Zato psiholog
nee tumaiti to roditelj treba raditi, ve e osnaivati njegovo
samopouzdanje i pomagati mu u strategijama noenja sa stresom
kako bi se oslobodilo roditeljevo intuitivno djelovanje. Tada e
roditelj sam otkriti to najbolje smiruje njegovo dijete u pojedinom
trenutku i nee listati knjige da pronae to znanost kae o tome.
Ovo je i nain kako dijete stjee sigurnost i povjerenje jer odrasta uz
roditelja koji dobro ita, odgovara na njegove signale i pomae mu
u uspostavljanju samokontrole i uravnoteenosti.
o Roditeljevo odgovaranje mora biti dosljedno jer samo tako
omoguava djetetu da otkrije odreene pravilnosti koje e mu onda
omoguiti da djeluje proaktivno, ali i da prepoznaje ljude oko sebe.
77
Prepoznavanje i razlikovanje osoba kojima je dijete okrueno bitno

je za razvoj usmjerene privrenosti, tog snanog osjeaja povezanosti
s jednom osobom i temeljnog odnosa na koji se nadograuju svi
kasniji odnosi. Dosljednost u odgovaranju je vana kod svih osoba
koje brinu o djetetu.
o Roditelje treba ohrabrivati za to vie tjelesne njenosti s djetetom
od najranije dobi. Brojna moderna pomagala, lijepa, a esto
suvina odjea, nosilice, hranilice i kolica, dugi sati u vonji i sl.,
ostavljaju sve manje vremena za tjelesni kontakt i tjelesne igre,
smijeh i pjesmu. Sva su osjetila vana za razvoj i uspostavljanje
odnosa. Djeca trebaju puno tjelesne njenosti i tjelesnog kontakta
jer dodir je znaajna stimulacija za razvoj privrenosti, a svi oblici
hranjenja i njege daju obilne prilike koje ne treba proputati.
o Roditelji osjeaju sreu kad se dijete smije i kad se igraju s njime,
a za dijete su igra i smijeh neto to hrani njihov emocionalni
razvoj i privrenost. Uvijek je vano naglasiti da se mame i tate
ne igraju na isti nain, te da dijete treba i jednu i drugu vrstu igre.
Oevi su poznati po akcijskim igrama koje prte energijom, dok
mame naginju suptilnijim i smirenijim igrama. Igru ini igrom
upravo djetetovo pravo da vodi igru te nije na odmet roditeljima
pripomenuti: Slijedite svoje dijete!
o Premoren i brigama preplavljen roditelj teko e biti dobar partner
za razvoj privrenosti. Zato roditeljima uvijek treba naglaavati
da, ako ne iz nekog drugog razloga, onda zbog djeteta, trebaju
brinuti o sebi. Roditelji su skloni zanemarivanju svojih potreba,
zaboravljajui pritom da samo ako su oni dobro i njihovom
djetetu moe biti dobro. Ovo osobito vrijedi za roditelje bolesne ili
razvojno ugroene djece.
Psiholozi mogu puno uiniti i na redefiniranju poimanja potreba dojenadi
i mlae djece. Informacije o tome ponovno trebaju roditelji i strunjaci koji
u svome radu susreu mlau djecu i njihove roditelje, ali i opa javnost, te
posebno donositelji politikih odluka jer njihove odluke u velikoj mjeri
pridonose uvjetima ivota koji utjeu na tjelesno i mentalno zdravlje
najmlaih. Poznati ameriki pedijatri Brazelton i Greenspan upozorili su
u svojoj knjizi (Brazelton i Greenspan, 2000.) o temeljnim, nezaobilaznim
potrebama djece. Iako u drutvima blagostanja nitko nema pravo ignorirati
te potrebe, to se ipak mnogima dogaa. Stoga je vano javno promovirati
to svako dijete treba da bi zdravo odrastalo te da bi moglo uiti i biti
sretno. Nie taksativno navodimo do kakvih su zakljuaka spomenute
autore dovela njihova istraivanja. Vodei rauna o potrebama za zdrav
78
razvoj valja utjecati na organizacijske oblike skrbi za najmlau djecu. Ove

su potrebe posebno ugroene kod mlae djece s razvojnim odstupanjima jer
roditelji ne dobivaju odgovarajui oblik potpore u suoavanju s injenicom
da je dijete drukije, te ih se esto pretvara u koterapeute koji svoje dijete
treniraju u skladu s njegovom kronolokom, a ne razvojnom dobi.
Prema Brazeltonu i Grenspanu (2000.) temeljne, nezaobilazne potrebe djece
su:
(1) Potreba za toplim i podravajuim odnosom bitnija je za emocionalni
i intelektualni razvoj od ranog kognitivnog treninga ili edukativnih igara.
Autori upozoravaju da u ovom naem ubrzanom nainu ivota ee nagoli se
misli izostaje razvoj bliskog odnosa s dojenetom. Bliski se odnos razvija kroz
zajedniko druenje djece i njihovih roditelja. Dijete do godine dana, dok je u
budnom stanju, ne bi smjelo biti vie od jedne treine vremena preputeno sebi
dok bi oko dvije treine vremena trebalo biti u interakciji s bliskom osobom.
(2) Potreba za zatitom, sigurnou i regulacijom. Ova potreba biva zadovoljena
ako djetetova okolina uinkovito titi dijete od tjelesnih ozljeda, toksinih
djelovanja i/ili nasilja. Na kvalitetu zadovoljavanja ove potrebe utjeu i dobro
organizirana pedijatrijska skrb i mrea rane intervencije.
(3) Potreba za stjecanjem iskustva koje je prilagoeno individualnim potrebama
djeteta trai da se svakom djetetu prizna njegovu jedinstvenost i pravo na
usvajanje znanja osobnim tempom. Autori, koji su i sami po svojoj temeljnoj
izobrazbi lijenici, upozoravaju da je u medicinskim krugovima koji rade s
mlaom djecom nedostatno prisutna izobrazba koja bi im ukazala na potrebu
i dosege rane intervencije. Oni navode da gotovo 99% lijenika koji uoe rano
razvojno odstupanje smatra da treba priekati kako bi se vidjelo hoe li se to samo
od sebe normalizirati (Brazelton i Greenspan 2002., str. 182). Takav je stav u
suprotnosti s potrebom stjecanja ranog iskustva na individualno primjeren nain
i to bez odgode i ekanja da se pokae ozbiljnije zakazivanje.
(4) Potreba za razvojno primjerenim iskustvima e biti zadovoljena ako se
razumije da se djeca iz dana u dan mijenjaju, tj. ona se razvijaju emocionalno,
intelektualno i socijalno, a izloenost informacijama, postupcima i openito
prilikama za stjecanje iskustva mora biti prilagoena njihovom razvojnom
stupnju. Nerealistina oekivanja i izloenost razvojno neprimjerenim zadacima
ometaju stoga djetetov razvoj.
(5) Potreba za strukturom i granicama, kada je zadovoljena, omoguava da okolina
djetetu postane predvidiva i jasnija. Usvajanje pravila i potivanje granica koje se
odvija u toplim i bliskim obiteljskim odnosima omoguava djetetu internalizaciju
granica, kanaliziranje agresije i smireno rjeavanje problema. Da bi se ostvarili
ti ciljevi djeca trebaju okolinu koja je istovremeno i empatina i sposobna
79
postaviti granice, te koja djeluje ponajprije svojim pozitivnim oekivanjima.

Za zadovoljavanje ove potrebe vano je da odrasli imaju povjerenja u djetetove
potencijalne i dobro razumiju njegove slabosti.
(6) Potreba za stabilnom i podupiruom zajednicom i kulturalnim kontinuitetom
vana je da bi se dijete osjealo integrirano i sigurno u svojoj zajednici, tj. ono
treba odrastati u stabilnim uvjetima kakve osigurava kontinuitet u obiteljskim
vrijednostima, skupinama vrnjaka, te u irem kontekstu religija i kultura.
(7) Zatita budunosti je takoer temeljna potreba koja ovisi o zdravom okoliu
i kooperaciji meu ljudima jer su danas pojedinci i narodi meuovisniji negoli
ikada ranije. Zanemarivanje ove injenice, prema miljenju autora, ugroava
budunost sve nae djece.
3.3.1.2. Odgojno-obrazovne usluge i mentalno zdravlje djeteta
Suvremeni nain ivota esto ve rano trai smjetavanje djeteta u neki od oblika drutvene
skrbi za djecu kao to su jaslice, vrti ili angairanje dadilje. Ono to vrijedi za kvalitetu
odnosa roditelj-dijete, vrijedi i za kvalitetu odnosa odgajatelj/dadilja-dijete. Da bi se taj
odnos mogao razviti nije vaan samo topao i na djetetove potrebe usmjeren odgajatelj, ve
i dovoljno prilika da se odnos moe uspostaviti. To u velikim skupinama nije mogue, a nije
mogue niti ako iz razliitih (objektivnih) razloga dolazi do eih promjena odgojitelja u
skupini. Neki rezultati amerikih istraivanja govore da vie vremena provedeno u skupini
u predkolskoj dobi daje drukije socijalizacijsko iskustvo koje rezultira u impulzivnijem
i riziku sklonijem ponaanju u adolescenciji (Vandell i sur., 2010.). Zanimljivo je da je
korelacija bila neovisna o kvaliteti predkolske skrbi koju su djeca imala. Nedvojbeno,
djeca trebaju roditelje vie nego to ih imaju. Kada se razmatra uloga odgojno-obrazovnih
usluga sa stanovita utjecaja na dijete u literaturi nailazimo na razliite pristupe. S jedne
se strane na jaslice i vrtie gleda kao na mjesta koja promiu djetetove socijalne vjetine
i pripremaju ga za zahtjeve kole (Lamb i Ahnert, 2006.), dok istraivanja koja su se
vie fokusirala na pitanja razvoja privrenosti esto upozoravaju da veoma rano odvajanje
moe biti rizino za razvoj sigurne privrenosti te rezultirati s problemima ponaanja u
djeteta (Egeland i Hiester, 1995.). Ove razliite perspektive i esto dobiveni kontroverzni
rezultati govore o potrebi daljnjeg istraivanja povezanosti rane skrbi i kasnijeg razvoja.
Valja biti svjestan injenice da suvremeni roditelji esto nemaju velike mogunosti izbora.
Zahtjevi radnog mjesta, uvjeti na tritu rada i druge drutvene okolnosti primoravaju
ih da zatrae pomo u brizi za djecu i da se odvoje od njih i na desetak sati dnevno. K
tomu pronalaenje odgovarajueg smjetaja na prikladnoj lokaciji koji daje dobre uvjete
za zadovoljavanje djetetovih potreba u roditelja prati esto visoka razina stresa. Tu su
osobito ugroene jednoroditeljske obitelji, kao i one obitelji koje imaju dijete koje u
razvoju ne slijedi urednu liniju. Valja imati na umu da problem odvajanja nije prisutan
samo na strani djeteta, njega osjeaju i roditelji. Stoga psiholozi trebaju:
pruiti podrku roditeljima u pronalaenju najbolje odgojno-obrazovne usluge za dijete

80
iriti informacije o potrebama mlae djece, osobito one s odstupanjima, ali i

njihovih roditelja
rabiti svaku priliku za utjecaj na kreatore javnih politika, osobito u svojoj,
lokalnoj sredini te im osvjetavati kako su ulaganja u ljudski potencijal, osobito
u najranijoj dobi, vana investicija u budunost drutva
stvarati partnerski odnos s roditeljima; to nikako ne znai da su oni izjednaeni
u znanjima i ulogama s psiholozima, ve da je roditelj ekspert za svoje dijete, a
psiholog za razliita podruja teorijske i primjenjene psihologije.
3.3.1.3. Roditeljstvo: mitovi i realnost
Iako smo svjedoci sve veeg broja inicijativa za potporu roditeljstvu u ovoj domeni
jo uvijek vladaju neki mitovi koji oteavaju roditeljima suoavanje s izazovima
roditeljstva. Izrei emo ih u onom obliku kako se roditelji susreu s njima. Nasuprot
ovim, neutemeljenim tvrdnjama, koje ne ojaavaju roditeljske kompetencije, nego ih
naruavaju, davanje kratkog objanjenja problema koji brine roditelje, rije ohrabrenja
i potpore, te ukljuivanje prirodnih pomagaa (rodbine, prijatelja) mogu biti veoma
uinkoviti i pridonijeti osnaivanju roditelja koje je u najboljem interesu djeteta.
Budui da psiholozi susreu roditelje mlae djece, osvjetavanjem da ovi mitovi postoje
i svojim suprostavljanjem mitovima, kao i pruanjem podrke roditeljstvu, psiholozi
aktivno pridonose unaprjeivanju mentalnog zdravlja najmlae populacije. Temeljem
dugogodinjeg autoriinog rada u savjetovanju roditelja i upoznavanju najeih komentara
i sugestija koje roditelji dobivaju, izdvojeno je sljedeih sedam najrasprostranjenijih
pogrjenih tvrdnji:
1. Mit: Svaki roditelj zna i moe umiriti/nahraniti/uspavati svoje dijete!
Istina je da gotovo jedna etvrtina dojenadi ima probleme s regulacijom svog ponaanja, te se poetni
djetetovi problemi u samoregulaciji znatno lake prevladavaju uz strunu savjetodavnu pomo
roditeljima. Izostane li ona roditelji koji se suoavaju s ovakvim tekoama naglo gube samopouzdanje
te lako dolazi do ozbiljnih interakcijskih poremeaja i ugroavanja mentalnog zdravlja dojeneta.
2. Mit: Ne uzimajte dijete preesto na ruke, razmazit ete ga.
Upravo suprotno, tjelesni kontakt daje djetetu doivalj ugode i sigurnosti te potie razvoj
privrenosti.
3. Mit: Ne tepajte djetetu, govorite mu od poetka, istim knjievnim jezikom
Dojenetov je mozak drukiji negoli mozak starijeg djeteta i govor okoline obrauje na dukiji nain.
Upravo tzv. maminski - poseban nain kako se odrasli obraaju dojenetu privui e mu pozornost i
ono e paljivo sluati. A i maminski se mijenja kako dijete odrasta. Odraz je spontanosti u obraanju
djetetu, to je jezik srca. Nakon to dijete poinje izgovarati rijei, treba mu model kako ta rije zvui
u govoru odraslih.
81
4. Djetetov razvojni ishod ovisi o tome koliko e roditelji s djetetom vjebati.

Ovu tvrdnju uju brojni roditelji djece s neurorazvojnim rizikom i ive s osjeajam krivnje
ako dijete ne napreduje kao ostala djeca. Istina je da je razvojni ishod rezultanta utjecaja
biolokih i okolinskih uvjeta bez jasnih granica, te da prekomjerno vjebanje moe biti
i tetno. Ono ne dovodi do napretka: u djeteta stvara osjeaj neadekvatnosti i nauenu
bespomonost, a u roditelja pridonosi nastanku sindroma sagorijevanja.
5. Mit: Roditelji su subjektivni i pretjeruju, vide problem i ondje gdje ga nema.
Roditelji imaju svoju, roditeljsku percepciju. Ona za strunjaka sadrava obilje vanih
informacija i zato ih treba pozorno sluati. U pravilu gdje roditelj vidi problem, problem
i postoji.
6. Mit: Roditeljima dojenadi i mlae djece treba jasno i izravno ukazati na djetetova
razvojna odstupanja, kako bi postali realni i poeli se vie baviti djetetom.
Nikako! Uplaeni roditelj postaje nesposoban uinkovito se baviti svojim djetetom.
Djeca u svakodnevnim interakcijama trebaju oputene i vedre roditelje koji mogu itati
djetetove komunikacijske signale i poticati ih kroz igru. Roditeljima treba uvijek rei
istinu, ali nain kako to initi, to je neto to se ui. To je vana i zahtjevna vjetina u kojoj
se psiholozi nikad ne smiju prestati usavravati.
7. Mit: Kupujte djetetu igrake poznatih proizvoaa, kupovanje igraaka je investicija
u razvoj.
Istina je da je roditelj najbolja igraka svom dojenetu i da smo okrueni brojnim
predmetima koji mogu posluiti u kreativnoj igri djeteta i odraslog. Tradicijske pjesmice,
brojalice i igre za dojenad usklaene su s onim to je znanost potvrdila da dojene i malo
dijete trebaju u odrastanju i vrijeme provedeno s djetetom i ispunjeno njima je prava
investicija u razvoj.
3.3.1.4. Potpora roditeljstvu: kako razvijati, provoditi, evaluirati uinkovitost i
unaprjeivati programe potpore roditeljstvu u zajednici
Ve u prethodnome poglavlju naveden je niz smjernica za borbu protiv uvijeenih i
iroko rasprostranjenih predrasuda o roditeljima i njihovom postupanju. Psiholozi na
brojnim radnim mjestima poput predkolskih ustanova, klinika, obiteljskih centara, ali i
u privatnoj praksi trebaju pruati podrku roditeljstvu jer time najbolje rade na prevenciji
problema mentalnog zdravlja u djece najranije dobi. Ove je informacije potrebno slati
opoj javnosti i tako pruati zatitu roditeljstvu od iskoritavanja u komercijalne svrhe,
ali i prema suradnim strukama, osobito u podruju biomedicine gdje zaokupljenost
tjelesnim bolestima i kurativom esto ne ostavlja dovoljno prostora zatiti i promicanju
mentalnog zdravlja.
82
Ljudsko je bie bie koje stvara odnose i bie koje koje u interakciji s bliskim osobama
razvija kognitivne vjetine i sve sloenije obrasce ponaanja. Ba stoga to ih ne posjeduje,
nego stvara, ono je u djetinjstvu i posebno vulnerabilno i ovisno o roditeljskoj skrbi. Ove
injenice nisu psiholozima nepoznate i stoga oni imaju posebnu odgovornost u zatiti
roditeljskih vjetina te zagovaranju potreba roditelja kako bi njihove roditeljske vjetine
bile uinkovite u zatiti i poticanju djetetovog razvoja. Naime, roditelji su prvi djetetovi
uitelji, a nain roditeljskog djelovanja ide kroz interakcije. U tim interakcijama roditelji
su oduvijek pokazivali izuzetnu sposobnost itanja signala koje dijete nesvjesno odailje
i koji govore o njegovoj trenutnoj sposobnosti za prihvat i integraciju iskustava kojima
je dijete izloeno u danome trenutku. Ova se roditeljska sposobnost i zove intuitivna
roditeljska didaktika (Papouek i Papouek, 2002.). Didaktika stoga jer su znanstvene
analize pokazale da roditeljska reaktivnost na djetetove signale slijedi didaktika naela
pouavanja iako roditelji na svjesnoj razini nita o tome ne znaju niti mogu izvjestiti.
Njihova je odgovorljivost na predsvjesnoj, intuitivnoj razini te kao takva i usklaena sa
sposobnostima kognitivne obrade dojeneta koja istom gradi svjesnu razinu spoznaje.
Stoga i potpora roditeljstvu treba biti organizirana na razliite naine, ovisno o razvojnoj
dobi djeteta, te o roditeljskim potrebama, odnosno ovisno o problemu koji uoava
roditelj. to je dijete mlae, to se vie potpora treba davati na nain da se ne narui
roditeljska spontanost i intuitivnost, te su u ranoj dobi znatno uinkovitiji oni programi
koji osnauju roditelje u odnosu na one koji na racionalnoj razini educiraju.
3.3.1.5. Rana intervencija i uloga psihologa
Rana intervencija kao novi pojam u (re)habilitacijskoj litaraturi postoji ve pedesetak
godina, ali se temeljna pitanja rane intervencije, kao i naini pruanja kontinuirano
mijenjaju. Na pragu 21. stoljea glavno pitanje s kojim se suoava podruje rane
intervencije je pitanje kako kapitalizirati najnovije znanje i mobilizirati zajednike
resurse da se osigura bolji zdravstveni i razvojni ishod u djece s razvojnim rizicima ili
ve utvrenim tekoama (Meisels i Shonkoff, 2003.). Rana intervencija slijedi ideju
prevencije jer intervencija kree od prepoznatog rizika za atipinu razvojnu krivulju te
razliitim postupcima usmjerenim na dijete jednako kao i na njegovu okolinu (roditelje,
ali i proirenu obitelj i zajednicu) optimira uvjete za djetetovo uenje i razvoj. Ona stoga i
najee i zapoinje prije postavljanja medicinske dijagnoze. Sama medicinska dijagnoza,
osim to stie odgoeno, veoma malo govori o individualnim obiljejima uenja u djeteta
te nita o obiteljskim potrebama. Intervencija mora biti balansirano i planski voen
proces u kojem se rehabilitacijski postupci namijenjeni unaprjeenju djetetovih vjetina
primijenjuju paralelno sa strategijama koje trebaju minimalizirati negativne uinke
biolokih ogranienja/oteenja na razvojni ishod. Stoga ona i moe biti uinkovita
samo ako je sustav rane intervencije dovoljno razvijen, raznolik i timski kako bi mogao
odgovoriti individualnim potrebama svakog djeteta i njegove obitelji, ako se koriste
metode zasnovane na znanstvenoj evidenciji te se usluge pruaju u prirodnoj i inkluzivnoj
okolini (Bruder, 2010.). Guralnick (2011.) navodi da rizini i zatitini imbenici djeluju
na tri razine: razini djetetovih socijalnih i kognitivnih sposobnosti, razini obiteljskih
interakcijskih obrazaca i na razini obiteljskih resursa, a svi se oni odraavaju na obiteljske
83
interakcije koje su okvir u kojem se odigrava djetetovo uenje. Stoga je sredinji zadatak u
ranoj intervenciji obnoviti obiteljske interakcijske obrasce i podii ih na najbolju moguu
razinu.
Psiholozi u ranoj intervenciji sudjeluju u svim komponentama sustava: u probiru, ranoj
detekciji i identifikaciji djece s razvojnim rizicima i razvojnim tekoama, u njihovom
upuivanju u sveobuhvatnu procjenu kao i u samoj procjeni, u organizaciji i provoenju
tretmana te njegovoj evaluaciji. Vana komponenta u sustavu rane intervencije je i
planiranje i potpora pri prijelazu u neki drugi sustav, a ta je komponenta u nas slabije
razvijena negoli ostale. Ona je bitna stoga jer su razvojni obrasci djece s tekoama veoma
osjetljivi i nedovoljno stabilni, te se lako naruavaju upravo onda kao prijelaz u novi
sustav nije planirano voen i struno podravan (npr. prijelaz iz strune potpore u obitelji
u predkolsku ustanovu, ili iz vrtia u kolu i sl.). Upravo stoga to razumiju da je rano
uenje drukije od kolskog, da se ono odvija u prirodnom okruenju djeteta gdje se ono
osjea sigurno i zatieno, te u interakciji sa senzitivnom odraslom osobom i vrnjacima,
psiholozi se mogu zauzeti za rane i uinkovite oblike potpore u skladu s filozofijom rane
intervencije. A rana intervencija ne eka da se problem stvori, ve kod uoenih rizika
daje takav oblik potpore djetetovoj prirodnoj okolini da rano uenje bude podrano na
najbolji mogui nain.
Pri tom je od posebne vanosti i nain komunikacije s roditeljima djece s tekoama u
razvoju. Naime, kroz razvojnu procjenu i komunikaciju s psihologom roditelj najee
dobiva prvu potvrdu da djetetov razvoj ne slijedi urednu razvojnu liniju. U najveem
broju sluajeva roditelji su to i sami uoili, ali su skloni odstupanja pripisati injenici
da je svako dijete drukije i ima svoj tempo razvoja (to je tono), te da oni kao roditelji
moda i pretjeruju. Psiholog e na osnovu primjene razvojnih testova i drugih metoda
primjerenih za razvojnu procjenu u najranijoj dobi doi do podatka prelazi li odstupanje
onu granicu kada govorimo o znaajnim odstupanjima ili razvojnim poremeajima (tj.
kada je rezultat za vie od dvije standardne devijacije udaljen od prosjeka).
Sama razvojna evaluacija u ranoj je dobi zahtjevnija negoli kod starije djece. Ona se ne
svodi na primijenu testova, ve treba ukljuivati sintezu informacija iz strukturirane
procjene i opservacije djetetovog ponaanja s onima koje daju roditelji i druge osobe
koje su imale priliku opaati dijete. Dojenad i mlaa djeca su jo predjezina ili su u
ranoj fazi jezine komunikacije, njihovo su raspoloenje i otvorenost za suradnju ovisni o
osjeaju sigurnosti u datom trenutku i mnoge njihove tek izranjajue sposobnosti znatno
su vidljivije kod kue u poznatom okruenju negoli tijekom formalne procjene (Gilliam
i Mayes, 2000.). Zbog toga psiholoka razvojna procjena treba predstavljati kombinaciju
strukturiranih i nestrukturiranih postupaka.
Ipak, najzahtjevnija situacija nastaje onda kada roditeljima treba saopiti nalaz procjene,
dakako ako nalaz potvruje negativne slutnje. Ako je saopavanje neeljene vijesti voeno
vjeto, rezultati psiholoke procjene mogu biti toka obrata s terapijskim uinkom na
roditelje jer e im pomoi da razumiju djetetove posebne edukacijske potrebe te da i
odgovore na njih. Saopavanje se nalazi na kontinuumu gdje na jednom kraju imamo
84
kruti realizam koji se oituje kroz navoenje i objanjavanje djetetovih deficita, dok
je na drugom kraju optimizam usmjeren na roditeljski proces suoavanja i naine
kako potpomognuti djetetov napredak. Drugim rijeima razgovor se moe kretati od
objanjavanja ogranienja do objanjavanja potencijala. Roditelji ele i trebaju uti istinu,
ali se ona nikako ne svodi na navoenje ogranienja, a da nisu objanjene i djetetove
mogunosti, te naini kako se moe poduprijeti djetetov napredak. Budui da dijete
odrasta i ui u obiteljskom kontekstu, vano je poduprijeti i roditeljski proces suoavanja
i prilagodbe na nove okolnosti. Roditeljima pristupaan nain razgovora ukljuuje
(Bartolo, 2002.):

pokazivanje empatije za roditeljsku zabrinutost

iskazivanje pozitivnog odnosa prema djetetu

prepoznavanje da roditelji ve uspjeno zadovoljavaju neke djetetove potrebe
i potvrivanje roditeljima da to ve ine

povezivanje strunih i roditeljskih procjena, npr. pitati roditelje kako oni
procijenjuju raznu djetetovog razvoja

prethodno usuglaavanje procjena lanova tima, kako roditelji ne bi dobili
nepovezane ili suprostavljene procjene koje roditelj ne moe integrirati

da se roditeljima ostavi dovoljno vremena da mogu izraziti svoju zabrinutost
i pitati sve to ih zanima.
Ovakav nain razgovora, kako navodi Bartolo (2002.) moe se ostvarivati na nain da se (1)
fokus razgovora sasvim odmakne od neeljenih vijesti o poremeaju na pitanja djetetovog
napretka i odgojno-obrazovnih i terapijskih programa koji su mu potrebni, odnosno
(2) da se razgovor vodi uz paljivu kombinaciju informacija o djetetovim ogranienjima
utvrenim u razvojnoj procjeni i uoenim postignuima. To znai da bi uvijek prvo
trebalo navesti ono to dijete ve radi dobro, u emu je uspjeno, a potom negativne
rezultate procjene. Negativne rezultate treba saopavati umekanom terminologijom.
Primjerice, kod trogodinjaka urednog motorikog razvoja koji ne govori, te je dobiven
razvojni kvocijent manji od 50 (npr. na Bayley ljestvici mentalnog razvoja) moe se rei
Djeak je iv i spretan, pun energije. Vi se odlino snalazite s njegovom aktivnou koja
i od vas trai neprekidno kretanje i usmjernost na dijete. Rekli ste da Vas brine to on ne
surauje i ne igra se na nain kako to vidite kod vrnjaka. Rezultati dobiveni na mjernim
instrumentima i opaanje tijekom ispitivanja potvruju da se on znaajno razlikuje
od vrnjaka u razini usvojenih vjetina. On se za sada ne moe ponaati na sloeniji i
suradljiviji nain jer je njegov nain obrade informacija kojima je izloen drukiji i za to
nitko nije kriv. To je jednostavno posljedica naina na koji njegov mozak obrauje i pamti
informacije. Zato u bavljenje s njime treba unijeti puno vie strukture i jasnoe, jer e mu
to olakati usvajanje vjetina i znanja. Stoga je i njemu i Vama potrebna dodatna podrka
kako biste se jo bolje snalazili u odgojnim postupcima i kroz svakodnevne situacije
podupirali njegov razvoj...
Ranu intervenciju ini uinkovitom upravo ova usmjernost na obitelj i osnaivanje
roditelja jer u najranijoj dobi djeca ue kroz svakodnevene interakcije s bliskim osobama
85
i kroz istraivanje okoline koju takoer oblikuju osobe koje brinu o djetetu, a to je
takoer ogromna domena u kojoj psiholozi trebaju dati svoj doprinos. Pri tome ne treba
zaboraviti niti na roditelje jer su oni takoer zbog okolnosti koje su zadesile dijete dodatno
izloeni pojaanom stresu. Istraivanje provedeno na uzorku roditelja djece s tekoama u
razvoju iz hrvatske populacije (Kralj, 2011.) govori da je ak 40% majki izloeno kliniki
signifikantnoj razini stresa, tj. onoj koja poinje ugroavati tjelesno zdravlje. Moemo rei
da rana intervencija prevenira probleme mentalnog zdravlja i u djece i u roditelja.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
86
Ainsworth, M. D., Blehar, M. C., Waters, E., Wall, S. (1978.): Patterns of attachment: A psychological
study of the strange situation, Hillsdale, NJ.: Erlbaum
Bartolo, P. A. (2002.): Communicating a diagnosis of developmental disability to parents:
multiprofesional negotiation frameworks, Child: Care, Health and Development, 28, 65-71.
Bornstein, M. H., Tamis-LeMonda, C. S. (1989.): Maternal responsivness and cognitive development
in children, U: Bornstein, M. H. (ur.): Maternal responsiveness: Characteristics and consequences for
child development, San Francisco: Jossey-Bass, 49-61
Brajia-ganec, A., Franc, R., Merke, M., Radai, I., eri, M. i iki-Mianovi, L. (2011.),
Analiza stanja prava djece i ena u Hrvatskoj, Zagreb, Unicef
Brazelton, B. T. i Greenspan, S. I. (2000.): The irreducible needs of children, NewYork, Perseus
Books
Bruder, M. B. (2010.): Early childhood intervention: A promise to children and families for their
future, Exceptional Children, 76, 339-355
Egeland, B. i Hiester, M. (1995.): The long-term consequences of infant day-care and mother-infant
attachment, Child Development, 66,474-485
Gilliam, W. S. i Mayes, L. C. (2000.): Developmental assessment of infants and todlers, U: Zeanah:
Ch. H. (ur.): Handbook of infant mental health, London: The Guilford Press, 236-248
Guralnick, M. (2011.): Why early intervention works, Infants and Young Children, 24, 6-28
Kralj, T. (2011.): Optereenje i potrebe roditelja male djece s razvojnim potekoama, Struni
magistarski rad, Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu
Lamb, M. E. i Ahnert, L. (2006.): Nonparental child care: Context, concepts, correlates, and
consequences, U: Renninger, K. A. i Sigel, I. E. (ur.): Handbook of child psychology: vol.4., Child
psychology in practice, Hoboken, NJ: Wiley, 950-1016
Lewis, M. L. (2000.): The cultural context of infant mental health: The developmental niche of
infant- caregiver relationships, Uzeanah, Ch. J. (ur.): Handbook of infant mental health, New York:
Guilford, 91-107
Meisels, S. J. i Shonkoff, J. P. (2003.): Early childhood intervention: A continuing evolution, U:
Shonkoff, J. P. i Meisels S. J. (ur.): Handbook of early childhood intervention, Cambridge: Cambridge
University Press; 3-31
Papouek, H. i Papouek, M. (2002.): Intuitive parenting, U: Bornstein, M. H. (ur.): Handbook of
parenting, 2. sv. Biology and ecology of parenting, Mahwah, NJ.: Lawrence Erlbaum, 183-203.
Penik, N., Starc, B.: Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrka roditeljima najmlae djece,
Zagreb, UNICEF
Vandell, D. L., Belsky, J., Burchinal, M., Steinberg, L., Vandergrift, N. i NICHD Early Child Care
Research Network (2010.): Do effects of early child care extend to age 15 years?, Child Development,
81, 737-756
Ana Uranija
3.3.2. Psiholoka potpora obitelji u zatiti mentalnog

zdravlja
U podruju zatite mentalnog zdravlja, odnosno prevencije problema mentalnog zdravlja,

neovisno o podruju psiholokog djelovanja i ciljanim korisnicima usluga psiholoke
pomoi, nemogue je zaobii obitelj. Nema ovjeka koji nije dio nekog obiteljskog
sustava po svojoj biolokoj ili/i socijalnoj pripadnosti, ovjeka iji se psiholoki razvoj nije
odvijao u nekom obiteljskom kontekstu (ak i kad je obitelj odsutna, disfunkcionalna) i
ija se osobnost nije strukturirala u znaajnoj zavisnosti o strukturi i dinamici obiteljskih
odnosa. Intrapsihiki svijet pojedinca, razvoj njegovih bioloki predisponiranih osobina i
kapaciteta, razvija se i modelira kroz interpersonalne odnose, bazino s prvom znaajnom
osobom ili osobama u djetetovom ivotu, a kasnije kroz odnose i s drugim znaajnim
osobama.
injenica nezaobilaznosti obitelji indicira da na razini univerzalne prevencije, svaka
struna psiholoka pomo pojedincima i skupinama, a koja doprinosi poveanju kvalitete
ivota i jaanju kapaciteta suoavanja i prilagodbe tijekom ivotnog ciklusa pojedinaca
i skupina, ujedno predstavlja psiholoku potporu obitelji kojoj taj pojedinac ili lanovi
skupine pripadaju.
Usmjerenost psiholokog djelovanja direktno na obitelj mladim psiholozima esto izgleda
neprivlano, gotovo zastraujue. Zamiljanje slike vielane disfunkcionalne obitelji s
jedne strane i psihologa, koji se bori izmeu razumijevanja obiteljske dinamike i zatite
osobnoga integriteta, s druge strane, moe ostaviti dojam previe kompleksnog zadatka u
kojem svaka naa intervencija daje malo rezultata. Da, ponekad je rad s obiteljima upravo
takav. Meutim, umjesto da odustanemo i odemo u atraktivnija podruja psiholokog
djelovanja, mogli bismo se zapitati nije li to rezultat naih propusta, odsutnosti
pravovremene preventivne profesionalne raspoloivosti? Jesmo li kao struka dovoljno
prisutni i podravajui naim obiteljima u njihovom ivotnom ciklusu?
U praksi esto susreemo obitelji koje se u svojim potekoama osjeaju usamljeno i
odbaeno te izvjetavaju o nailaenju na nepremostive prepreke i nerazumijevanje pri
pokuajima pronalaska strune pomoi u rjeavanju nekog svog problema.
S druge strane susreemo strunjake koji profesionalno mnogo ulau u rad s obiteljima, a
izvjetavaju o nezadovoljstvu rezultatima i visokom profesionalnom izgaranju.
Oito je da imamo profesionalaca sa znanjem i pozitivnom motivacijom za rad s obiteljima
i obitelji kojima su potrebne njihove profesionalne usluge.
87
U emu je onda problem? Bolje reeno, u emu su problemi? Namee se mnogo

hipotetskih pitanja: Stiu li intervencije psihologa usmjerene prema obitelji u pravo
vrijeme? Zna li psiholog iskoristiti pozitivne kapacitete obitelji na kojima se mogu
graditi promjene? Potuje li psiholog vrijednosni sustav obitelji neovisno o osobnom? Je
li realan u postavljanju profesionalnih ciljeva, uvaavajui kapacitete obitelji, ali i svoje
profesionalne i osobne kapacitete? Oekuju li se kompleksni odgovori na ova pitanja ili
nam je potrebna jednostavnost, sustavnost, transparentnost, rezonantnost, dostupnost...?
Je li potrebno ekati da obitelj sama shvati da ima problem ili nae intervencije moraju
biti dostupne obiteljima u svakodnevici, poput hrane?
3.3.2.1. Kada je obitelji potrebna psiholoka pomo i potpora?
Promatramo li obitelj kao ivi sustav koji prolazi svoje faze ivotnog ciklusa, sa specifinim
zadaama u svakoj od njih:
- faza mladia ili djevojke, samaca iji je zadatak separacija od roditeljskog doma,
diferencijacija od emocionalnog programa obitelji, postizanje osobnog identiteta i
ivotnog stila
- faza para iji je zadatak stvaranje para, odvajanje od primarne obitelji, emocionalna
neovisnost
- faza obitelji s malim djetetom kojeg karakterizira nastajanje obitelji, sa zadacima
prestrukturiranja sustava, usklaivanja, dogovaranja, prilagodbe specifinim
razvojnim potrebama djeteta, gdje uz ulogu branog para, par dobiva i ulogu
roditeljskog para
- faza obitelji s adolescentom koja je istovremeno teka i obogaujua za roditelja,
obiteljske granice moraju postati elastine da adolescenta puste i prime ga natrag
- svoenje/saldiranje rauna, odlazak djece iz obitelji i dolazak svojte u obitelj,
prihvaanje djece kao odraslih osoba
- faza obitelji u starosti koju karakterizira starost, bolesti, gubici, ovisnost, drutvena
marginalizacija.
Postaje nam jasno da je vrlo iroko podruje kompetencije psihologa. Istovremeno, ne
oekuje se od jednog psihologa univerzalna kompetencija. Naprotiv, svatko moe prema
svojim specifinim profesionalnim znanjima i nagnuima nai ue podruje u kojem e
predstavljati podrku obiteljima.
Openito, obiteljima je potrebna dostupna i kontinuirana afirmativna podrka
gdje bi mogli dobiti savjet i poduku u vezi:
- branih problema (uzajamna prilagodba partnera i kapacitiranje za stvaranje nove
obitelji, prevladavanje uobiajenih ili/i specifinih branih kriza, komunikacija u
paru, nenasilno rjeavanje partnerskih sukoba i frustracija)
- obiteljskih problema (prilagodba branih partnera na nove ire obitelji,
komunikacija i konstruktivno rjeavanje problema, formiranje zdravih granica u
odnosu para sa irom obitelji, prilagodba obitelji u razliitim fazama obiteljskog
ciklusa)
88
- odgoja djece (razvojna problematika, razvoj privrenosti u obitelji, pozitivni

odgojni postupci)
- snalaenja i podrke u branim/obiteljskim/roditeljskim ulogama kad je obitelj
pod stresom:
zbog karakteristika roditelja (nezrelost, bolest, krize, rastava)
zbog karakteristika djeteta/ce (razvojni problemi, ponaajni ili/i emocionalni
problemi, obrazovni problemi, bolest)
zbog specifine dinamike uvjetovane nekim drutvenim uvjetom (stambeni
ili/i materijalni problemi, gubitak posla, preseljenje, ostarjeli roditelji
potekoe u prilagodbi na nove faze ivotnog ciklusa)
Nemaju sve obitelji sreu i privilegiju doivljavati stres samo zbog potrebe prilagoavanja
formativno oekivanim ivotnim promjenama. Naalost mnoge obitelji susreu se s
izvanrednim, nepredvidivim potekoama: razvojne potekoe kod djece, specifine
obrazovne potekoe, bolesti, prerani gubici, nagle promjene egzistencijalnih uvjeta
ivota, traumatizacije uslijed osobnih ili/i drutvenih dogaanja, tranzicije i sl. Ovakve
se potekoe tee predviaju, a prilagodba je najee teka i bolna. Uloga psihologa u
organizaciji pomoi takvim obiteljima je mogue marginalizirana pred drugim profesijama
koje su primarne u rjeavanju nastalih problema (npr. lijenicima ). To, meutim, ne
umanjuje nau profesionalnu obvezu da svojim pravovremenim prepoznavanjem
posljedica traumatizacije ili traumatske spoznaje o potekoama lana ili lanova obitelji
upravo pravovremeno interveniramo kako bismo umanjili posljedice koje proizlaze iz
potekoa psiholoke prilagodbe. Prepoznavanje, podrka, rezoniranje s problemima
obitelji moe znaajno utjecati na jaanje kapaciteta obitelji i njihovo usmjeravanje u
rjeavanje primarnog problema.
Kao to je vidljivo, irok je spektar potencijalnih potreba obitelji, a to iziskuje i razvoj
iroke mree profesionalne psiholoke pomoi. Pritom je vano da svaki profesionalac
zna granice svoje kompetencije, ali i da potencijalnim korisnicima, kao i njihovim
uputiteljima, bude jasno koju vrstu pomoi gdje mogu dobiti. To iziskuje i prethodnu
dobru procjenu obitelji od strane uputitelja ili dobar uvid lanova obitelji u svoj problem.
3.3.2.2. Oblici psiholoke pomoi i potpore obiteljima
Slijedei je korak ui izbor oblika i organizacije strune pomoi. To je ujedno korak
na kojem mnogi odustanu zbog brojnih prepreka na koje se moe naii. Na testu je
povjerenje psihologa u osobni program i prepoznatljivost potrebe odreenog programa u
nekom drutvenom kontekstu.
Ovdje je, uz struna znanja, dobro posegnuti za osloncem u zakonskoj regulativi. Ne
treba oekivati gotove nacrte, uhodane prakse, zakonske institute unutar kojih bi se
odreeni program kao psiholoka djelatnost mogao odvijati, jer to najee ne moemo
nai. Naprotiv, dobro je pripremiti sebe za ulogu strunjaka koji upravo moe svoje
profesionalno znanje postaviti u odreene zakonske okvire.
89
Postojee zakonodavstvo u pravilu regulira odreene obveze iz podruja pravne i socijalne

skrbi, odgoja i obrazovanja, zdravstva, a koja se oslanjaju na meunarodno zakonodavstvo
i nacionalne strategije u zatiti obitelji i pojedinih njezinih lanova.
Najjasniji zakonski oslonac za psiholoke intervencije najee je vezan uz zakonski
indicirane tretmane (npr. kola za roditelje, psihosocijalni tretman poinitelja nasilja
u obitelji, nadzor nad izvravanjem roditeljske skrbi, pojaana briga i nadzor nad
maloljetnim poiniteljima kaznenih djela). To su ujedno tretmani koji se u pravilu
obavljaju u prisilnom kontekstu, rjee u dobrovoljnom, ali oni ne pokrivaju sve potrebe
obitelji i mogunosti psiholokih intervencija.
Stoga je zadaa na kreativnosti i inventivnosti samih psihologa nai naina da na svom
radnom mjestu ili kroz neku drukije organiziranu profesionalnu aktivnost (udruge,
projekti) nametnu svoja profesionalna znanja i indikativne psiholoke intervencije.
Pritom je znaajna senzibiliziranost samog psihologa za prepoznavanje potreba obitelji,
prepoznavanje rezonantnog drutvenog konteksta unutar kojeg je mogue provesti
profesionalne ideje za rad s obiteljima, te osobnih profesionalnih kapaciteta.
Pri izboru oblika psiholoke intervencije dobro je podsjetiti se onog to sam ranije
naglasila kako je irok spektar potencijalnih potreba obitelji, koje ujedno iziskuju razvoj
iroke mree profesionalne psiholoke pomoi. Osim to obvezuje, ovo nam daje slobodu
izbora djelatnosti prema ososbnim preferencijama, a to poveava nae kompetencije i
autentinost u radu.
Na razini univerzalne prevencije (prevencije kojom se psiholokim intervencijama
usmjerenim na cijelu populaciju uinci mjere i u podruju pomoi obiteljima i poboljanju
kvalitete njihovog ivota) to moe biti organiziranje javnih tribina, pisanih broura,
znanstvenih radova, javnog istupanja u medijima, na teme koje su specifino vezane
uz obiteljski ivot (dinamika obiteljskih odnosa i znaaj razvojne prilagodbe, vanost
privrenosti za kvalitetu obiteljskih odnosa, komunikacijske vjetine, prevladavanje stresa,
odgoj djece, gubitci, starenje i smrt, transgeneracijski obiteljski obrasci itd.).
Na razini selektivne prevencije, koja je usmjerena na specifinu uu populaciju ili problem
(normativni ili specifini) u nekoj fazi ivotnog ciklusa obitelji, psiholoke intervencije
mogu biti usmjerene na:
- djecu i adolescente (stjecanje ivotnih vjetina: komunikacijske vjetine,
suoavanje sa stresom, uenje asertivnosti, formiranje privrenosti s vrnjacima i
u ljubavnim vezama, spolnost)
- mlade parove pred ulaskom u brak i formiranje obitelji (restrukturiranje
obiteljskih odnosa, formiranje privrenosti i vjetine njegovanja dugotrajnih
odnosa, komunikacijske vjetine)
- brane parove i roditelje (jaanje ivotnih vjetina, dinamika obiteljskih odnosa
i znaaj razvojne prilagodbe, razvojni ciklus pojedinca od roenja do smrti,
odgojne vjetine i znanja, prevladavanje ivotnog stresa)
- starije i nemone lanove obitelji (ouvanje psihofizikih kapaciteta, prilagodba
na gubitke: uloga, odnosa, osoba)
90
osobe ili/i obitelji pogoene nekim specifinim oblikom razvojnog, zdravstvenog

ili socijalnog problema.
Navedeni ciljani korisnici i podruja (teme) psiholokih intervencija ne moraju biti nuno
drukiji u provoenju indicirane prevencije, tj. prevencije usmjerene na populaciju u
riziku ili kod koje se ve manifestiraju potekoe. Razlika je vie u stupnju pritiska ili prisile
obitelji na podvrgavanje psiholokoj intervenciji, te u eventualnoj zakonskoj regulativi
koja je direktivnije naznaena kad se radi o obiteljima iji su problemi identificirani od
strane nadlenih institucija (obrazovne, socijalne, zdravstvene).
Obzirom na karakteristike obitelji i njihove potekoe, nain rada s njima trebao bi biti
organiziran na nain da omoguava:
individualni rad
tretman u branom paru
obiteljski tretman
grupni tretman.
Odluka o nainu rada s obitelji ili/i njezinim pojedinim lanovima trebala bi se temeljiti
na procijenjenoj uinkovitosti psiholoke intervencije i ouvanju psihofizikog integriteta
svakog pojedinog lana obitelji. Posljednje je vrlo znaajno u obiteljima u kojima se
odnosi temelje na dominaciji i kontroli pojedinih lanova obitelji ili koalicija u obitelji, a
to se u pravilu susree pri pojavnosti obiteljskog nasilja.

U praksi su se pokazali uinkovitima i ekonominima grupni tretmani, homogenizirani
prema problematici na kojoj se radi. Iskustveno edukativnim pristupom u grupnom radu
korisnici mogu dobiti:
> poduku o odreenoj problematici
> kognitivni i emocionalni uvid u osobno doivljavanje i ponaanje
> podrku
> poticaj za razvoj i jaanje strategija za noenje s tekoama
> poticaj za uvanje osobnih granica.
Na taj se nain osobama u tretmanu, neovisno o kontekstu ukljuivanja (prisilnom
ili dobrovoljnom) omoguava promjena i osobni rast u podravajuoj, afirmativnoj,
nedirektivnoj i diskretnoj klimi skupnog rada, a ujedno se jaa osobna odgovornost za
osobne izbore, spontanost i komunikoloka sposobnost.
Da bismo omoguili konstruktivnu i produktivnu klimu u radu s obiteljima, neovisno
primamo li sve ili samo neke lanove obitelji, moramo paljivo isplanirati pristupanje
obiteljima. Svaka osoba ili obitelj koja dolazi sa svojim problemom kod psihologa, neovisno
dolazi li dobrovoljno ili pod prisilom, dolazi s izvjesnom tjeskobom i nepovjerenjem,
sklonija je zatvaranju u sebe nego otvorenom iskazivanju problema, moda je i svjesna
svojih potekoa, ali ne vidi rjeenja i izlaz iz nastale situacije. S druge strane psiholog ima
profesionalna oekivanja od sebe, ali takoer na neki nain i osobno doivljava obitelj.
91
Situacija je kompleksna i previe direktivno suoavanje s identificiranim problemom obitelji

nee biti uinkovito ako ne ukljuimo razumijevanje cijelog konteksta: razumijevanje
i prihvaanje obrambenih mehanizama obitelji pri ulasku u psiholoki tretman,
upoznavanje obitelji i razumijevanje nastajanja problema ba u kontekstu te konkretne
obitelji, upoznavanje njihovog vrijednosnog sustava, procjenu akutne opasnosti problema
za pojedinog lana obitelji, ali i razumijevanje osobnih kontratransfera i vrijednosnog
sustava koji moe biti vrlo razliit od onog u kojem ivi obitelj u tretmanu.
Prvi bi kontakt s obitelji stoga trebao ii u smjeru uspostavljanja odnosa obitelji s
psihologom, te definiranja ciljeva i naina rada s obitelji koje ukljuuje i percepciju
obitelji, a ne samo strunjaka.
Potivanje vrijednosnog sustava obitelji neovisno o osobnom u iznalaenju najboljeg
rjeenja za pojedinu obitelj, strpljenje psihologa i planirana uvremenjenost intervencija
prilagoena kapacitetima obitelji, razumijevanje bez osuivanja, podrka i ohrabrenje
pri uvoenju promjena neovisno koliko neznatne one bile, ali i otvorenost i iskrenost
psihologa te postavljanje jasnih profesionalnih granica i ciljeva uvjeti su za konstruktivan
i produktivni rad s obitelji.
Obiteljima ne trebaju naa gotova i direktivna rjeenja, nego rezonantno, nepristrano i
odgovorno voenje kroz preuzimanje odgovornosti lanova obitelji za nastalu situaciju i
uvoenje promjena.
Od psihologa se oekuje direktivnost jedino u situaciji kad se radi o akutnoj ugroenosti
nekog lana obitelji ili ugroavajuem ponaanju nekog lana obitelji bez adekvatnog
uvida i kapaciteta za promjenom.
Ono to je jedinstveno i neizostavno vano u radu s obiteljima jest dostupnost,
transparentnost i kontinuitet afirmativne psiholoke podrke obiteljima. Ako su ti uvjeti
zadovoljeni, tada je zadovoljen jo jedan znaajan kriterij - pravovremenost. Mi trebamo
biti dostupni obiteljima, a ne da nas oni trae kad se problem intenzivirao. Moramo
im nuditi svoju pomo i senzibilizirati ih za uvianje problema u nastajanju, djelovati
primarno preventivno gdjegod se za to prua mogunost.
Ujedno, moramo biti na usluzi obiteljima i u situacijama kad su se potekoe intenzivirale,
osobito kad institucije drutva vre pritisak na obitelj i ukazuju na njezinu disfunkcionalnost.
To je za obitelj vrlo sloena pozicija, esto ukljuuje njezino kvantitativno i kvalitativno
restrukturiranje, te su rjeenja kompleksna i bez strune pomoi nedovoljno kvalitetna,
to moe ostaviti dalekosean trag na pojedinane obitelji kroz generacije, ali i na ire
drutvene odnose.
92
Preporuena literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
Ajdukovi, M. i sur. (2010.): Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji,
Drutvo za psiholoku pomo, Zagreb
Ajdukovi, M. i Pavlekovi, G. (2004.): Nasilje nad enom u obitelji, 2. dopunjeno izdanje, DPP,
Zagreb
Arambai, L. (2005.): Gubitak, tugovanje, podrka, Naklada Slap, Zagreb
Berk, L. E. (2008.): Psihologija cjeloivotnog razvoja, Naklada Slap, Jastrebarsko, prijevod 3. izdanje
Bion, W. R. (1983.): Iskustva u radu s grupama, Naprijed, Zagreb
Brown, R. (2006.): Grupni procesi Dinamika unutar i izmeu grupa, Naklada Slap, Jastrebarsko,
prijevod 2. izdanje
Buljan-Flander, G. i Kocijan-Hercigonja, D. (2003.): Zlostavljanje i zanemarivanje djece, Marko M.
usluge d.o.o., Zagreb
Cirrillo, S. i dr. (1989.): La famiglia maltrattante, Diagnosi e terapia, Raffaello Cortina Editore,
Milano
udina Obradovi, M. i Obradovi, J. (2006.): Psihologija braka i obitelji, Golden marketingteh nika knjiga, Zagreb
Fraenkel, P., Sheinberg, M., True, F. (1996.): Making family safe for children
Habdbook for a family-centered approach to intrafamilial child sexual abuse,
Ackerman Institute for the family, New York
Jankovi, J. (2004.): Pristupanje obitelji sustavni pristup, Alinea, Zagreb, 2. izmjenjeno i
dopunjeno izdanje
Jusupovi, D. i dr. (2008.): Psihosocijalni tretman poinitelja nasilja u obitelji, Prirunik za voditelje
tretmana, Drutvo za psiholoku pomo, Zagreb
Kazneni zakon RH, NN 110/97.
Kellerman, P. F. i Hudgins, M. K. (2001.): Psihodrama i trauma - Odigravanje sopstvenog bola,
International Aid Network, Beograd
Killen, K. (2001.): Izdani - zlostavljana djeca su odgovornost svih nas, Drutvo za psiholoku pomo,
Zagreb
Klarin, M. (2006.): Razvoj djece u socijalnom kontekstu, Roditelji, vrnjaci, uitelji kontekst
razvoja djeteta, Naklada Slap, Jastrebarsko i Sveuilite u Zadru
Nikoli, S. i dr. (1996.): Osnove obiteljske terapije, Podrka mentalnom zdravlju obitelji, Medicinska
naklada, Zagreb
Obiteljski zakon Republike Hrvatske, NN 116/03., 17/04.,136/04., 107/07.
Penik, N. (2006.): Meugeneracijski prijenos zlostavljanja djece, Naklada Slap, Jastrebarsko
Pregrad, J. (1996.): Stres, trauma, oporavak: Udbenik programa Osnove
psihosocijalne traume i oporavka, Drutvo za psiholoku pomo, Zagreb
Protokol o postupanju u sluaju nasilja u obitelji (2006.), Vlada RH, MOBMS
Schaie, K. W. i Willis, S. L. (2001.): Psihologija odrasle dobi i starenja, Naklada Slap, Jastrebarsko
Van der Kolk, B. A. i dr. (2007.): Traumatic stress The Effects ov Overwhelming
Experience on Mind, Body and Society, Guilford Press, New York
Zakon o zatiti od nasilja u obitelji, NN 137/09., 124/10., 60/10.
93
Vesna Rusijan Ljutina
3.3.3. Djeji vrti i mentalno zdravlje djece iskustva i

preporuke
Polaskom u djeji vrti briga za mentalno zdravlje djeteta poinje dobivati stalan i trajan
institucionalni okvir. Na ivot djeteta i obitelji poinju znaajno utjecati mnogi i raznovrsni
imbenici, koji u velikoj mjeri nisu unutar njihove kontrole. Kontrolu preuzima osoblje
vrtia, u najveoj mjeri odgajateljice koje su u neposrednom radu/odnosu s djetetom i
svakodnevnom kontaktu s roditeljima. Posredstvom njih drutvo, sukladno aktualnim
propisima i aktualnom sustavu vrijednosti te uz organizaciju strunog i poslovnog
nadzora, regulira odgoj djece u ranoj odnosno predkolskoj dobi, kompenzirajui tako
djeci odgojnu ulogu zaposlenih roditelja i zadovoljavajui sloenu potrebu djece za
socijalizacijom s njihovim vrnjacima.
3.3.3.1. Postojei propisi i mogue uloge psihologa
Zakon o predkolskom odgoju i naobrazbi ( NN 10/97. i 107/07. ) propisuje okvire unutar
kojih se predkolska djelatnost u Hrvatskoj moe odvijati. Unutar tih okvira osigurani
su uvjeti za humanistiki pristup razvoju djeteta i roditeljstvu suvremenih zaposlenih
roditelja. U interesu ouvanja i unaprjeivanja mentalnog zdravlja djece, kao i u interesu
zatite institucije obitelji i roditeljstva, istiemo potrebu za poboljanjem spomenutih
zakonskih uvjeta. Na primjer: navedenim je Zakonom omogueno da dijete zapone
s dolaskom u jaslice nakon navrenih 6 mjeseci ivota, ime je u prvi plan drutvenih
interesa stavljen roditeljev (najee majin ) radni status, a ne djetetova dobrobit. Iskustva
iz prakse pokazuju nam da je veoma teko osigurati kvalitetno zadovoljavanje djetetove
potrebe za privrenou, koje je temelj razvoja djetetovog mentalnog zdravlja, ukoliko je
ve od estog mjeseca ivota odvojeno od majke oko osam sati dnevno i boravi u instituciji.
Takoer, susreemo se s osjeajem krivnje majki koje su prinuene zbog obveze prema
poslodavcu upisati estmjeseno dijete u jaslice i time staviti u drugi plan svoj odnos s
djetetom. Obzirom da tako regulirana mogunost polaenja estomjesenog djeteta u
djeji vrti nije u interesu mentalnog zdravlja niti djeteta, niti majke/roditelja, psiholozi
se mogu aktivno zauzeti za izmjenu ove zakonske odredbe, struno argumentirajui znaaj
rane privrenosti djeteta za njegov kasniji emocionalan i socijalni razvoj. U tom je smislu
mogue, primjerice, uputiti pismo zakonodavcu u ime strukovnih institucija (Hrvatske
psiholoke komore i Hrvatskog psiholokog drutva) u kojem se obrazlae razloge za
ukidanje mogunosti upisa djeteta u ustanovu prije navrene prve godine ivota.
S druge strane, spomenutim Zakonom nije propisano da sva djeca u godini prije polaska
u osnovnu kolu moraju biti obuhvaena programom predkolskog odgoja i naobrazbe,
iako za to postoji poseban drutveni interes i interes svakog pojedinog djeteta. Nota
94
bene, Zakon o predkolskom odgoju i Elementi dravnog pedagokog standarda iz 1983.

godine isto su propisivali! Istini za volju, injenica je da je gotovo 100% djece u Hrvatskoj
ukljueno barem u program tzv. predkole: kratkog, najee 200-satnog programa
predkolskog odgoja. No, u razliitim se sredinama predkola organizira na vrlo razliite
naine, s ponekad vrlo dvojnim uincima. Program predkole ne moe nadomjestiti uinke
cjelogodinjeg boravka djeteta u redovitom cjelodnevnom ili poludnevnom programu
predkolskog odgoja prije polaska u osnovnu kolu. Za to bi naa drava trebala osigurati
uvjete, to znai propisati da djeca u godini prije polaska u kolu imaju prioritet pri upisu
u vrtie. Psiholozi zaposleni u sustavu odgoja i obrazovanja u tom dijelu mogu i trebali bi
utjecati, na jednak nain kojeg smo naveli u prethodnom odlomku.
Istim je Zakonom regulirano da se osnivanje predkolskih ustanova omoguava raznim
pravnim i fizikim osobama, ime je zaista omogueno zadovoljavanje iroke palete
raznovrsnih potreba i interesa graana (prvenstveno roditelja) u podruju predkolskog
odgoja. Meutim, nije osiguran dovoljan nadzor nad kvalitetom materijalnih i pedagokih
uvjeta u kojima tako osnovane ustanove rade. Osnivaima je dozvoljeno u velikoj mjeri
samostalno odluivati ne samo o materijalnim uvjetima rada vrtia, ve i o kvaliteti
odgojno-obrazovnog procesa, to nije u konanom interesu djece. Time to je, primjerice,
jedinicama lokalne samouprave ili privatnim osobama omogueno da sukladno svojim
mogunostima financiraju predkolsku djelatnost, otvoren je prostor za znaajne raspone
u razliitostima materijalnih i pedagokih uvjeta unutar kojih se provodi ova djelatnost.
Od grada do grada, od opine do opine, od vrtia do vrtia, razlike mogu biti nedopustivo
velike. S aspekta zatite i promicanja jednakog prava sve djece na odgoj i obrazovanje,
koja slijedi iz Konvencije o pravima djece UN-a (NN 12/93.) duni smo reagirati. U
interesu je dobrobiti djece da zakonodavac propie sve elemente materijalnih uvjeta
unutar kojih e se ova djelatnost odvijati i osigurati nadzor nad provoenjem propisanih
pedagokih standarda. Zakonodavac mora zatititi jednaka prava sve djece u ovoj dravi,
a na nama je strunjacima da reagiramo ukoliko se to ne ini. Gorue pitanje oko kojega
se treba angairati je injenica da tisue djece u Hrvatskoj, iji su roditelji izrazili potrebu
za upisom djeteta u vrti, to nisu uspjeli. Ako se naa drava deklarira kao prijatelj djece,
onda hitno treba stvoriti uvjete da se razrijei ova nepravda.
Dravnim pedagokim standardom kojeg je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
porta donijelo u svibnju 2008. godine (NN 63/08.) pokrenulo se poboljanje uvjeta
za provoenje predkolske djelatnosti. Osobito je vano da se broj djece u skupinama
i broj skupina u jednom vrtiu znaajno smanjio u odnosu na ranije razdoblje. Time je
omogueno da se svakom djetetu pristupi kao individui, omogui mu se prepoznavanje
i poticanje njegovog jedinstvenog razvoja. Napose uz uvjet da dijete odgaja kvalitetno
obrazovan i struno osposobljen odgajatelj kojeg podrava i usmjerava kompetentni vrtiki
struni tim, na elu s odgovornim, na dobrobit djeteta i djece usmjerenim ravnateljem.
Uloga nas psihologa zaposlenih u vrtiima je da svakodnevno pokazujemo i dokazujemo
nau korisnost, jer jo uvijek ne postoji uvjerenost da je svakom djetetu i svakoj obitelji,
kao i odgajateljima u vrtiu potreban stalna i trajna struna podrka psihologa. I dalje
se prednost pri zapoljavanju u vrtiima daje pedagozima, mada iskustvo praktiara
95
govori da je korisnost i jednih i drugih strunjaka jednako vrijedna. Dapae, tek u

interdisciplinarnom pristupu postie se optimum i za dijete i za cijeli proces predkolskog
odgoja i obrazovanja.
Slijedom navedenog psiholozima u zatiti i unaprjeivanju mentalnog zdravlja djece,
roditelja i obitelji moe se preporuiti:
angaman na praenju i mijenjanju zakonske regulative kojom se propisuje razina
zatite potreba, prava i interesa djece, roditelja i obitelji
provoenje edukacije roditelja za zatitu njihovih prava i prava njihove djece
pokretanje javnih aktivnosti kojima se mobilizira zajednica u zatiti mentalnog
zdravlja djece
istupanje u medijima, kako bi se na temelju znanstveno utemeljenih i strunih
spoznaja promicala briga za mentalno zdravlje djece, te zatita roditeljstva i obitelji
pred mnogobrojnim korisnicima razliitih medija
utjecanje na programe obrazovanja, strunog osposobljavanja i usavravanja
odgajatelja, psihologa i drugih strunih suradnika vrtia
neposredno provoenje edukacija odgojitelja s ciljem promicanja zatite mentalnog
zdravlja djece
provoenje edukacije ravnatelja i predstavnika osnivaa i financijera vrtia, s ciljem
promicanja zatite mentalnog zdravlja djece, roditeljstva i obitelji
poticanje timskog rada, interdisciplinarnosti i multidisciplinarnosti prilikom
dijagnostikih i intervencijskih, napose terapijskih postupaka s djecom, roditeljima
i obiteljima
provoenje supervizije strunih djelatnika u odgojno-obrazovnom procesu.
3.3.3.2. Kako psiholozi utjeu na dobrobit djece u vrtiu?
Od trenutka kada dijete zajedno s roditeljima prvi puta doe u vrti, psiholozi vode
rauna o tome da i dijete i roditelji doive vrti kao sigurno, korisno i ugodno mjesto
za odrastanje. Nekada samostalno, a nekada zajedno s odgajateljima i drugim strunim
djelatnicima vrtia, ve kod postupka upisa djeteta u vrti zapoinju s graenjem
odnosa koji e djetetu i roditeljima poslati poruku povjerenja u ustanovu. U velikim
vrtiima, naroito u onima u kojima se godinje upisuje vie od stotinu nove djece,
postupak upisa je najee uglavnom administrativan. Najvie se pozornosti poklanja
prikupljanju raznovrsnih dokumenata, popunjavanju obrazaca, a komunikacija s
djetetom i roditeljima o njihovim potrebama i oekivanjima od vrtia, naalost, izostaje.
Zapravo nema opravdanih organizacijskih ili bilo kojih drugih razloga zbog kojih bi tako
trebalo biti! Psiholozi su na potezu: ve i sam prvi ulazak djeteta i roditelja u ustanovu
mogu uinit humanim. Na njima je da ostalim sudionicima u postupku upisa ukau na
vanost tog dogaaja za daljnji proces ivota djeteta u ustanovi, te da osmisle postupak,
96
pripreme pisane informativne, edukativne i druge materijalne dokaze djeci i roditeljima

da su dobrodoli (na primjer: male poklone novoj djeci izraene rukama djece koja su ve
polaznici vrtia).
Nakon to se upiu, a naalost u mnogim hrvatskim vrtiima to mnogoj djeci ne polazi
za rukom, strunim djelatnicima vrtia predstoji da roditeljima i djeci pomognu u
prilagodbi na nove ivotne okolnosti. Treba im dati sve informacije koje ih zanimaju,
kvalitetno predstaviti program i organizaciju vrtia, upozoriti ih na mogue probleme u
prilagodbi djeteta i obitelji i dati im upute kako ih prebroditi. U tom dijelu poslova su
psiholozi u vrtiima osobito vani i potrebni. U svakodnevnoj vrtikoj praksi susreemo
se s vrlo razliitim stavovima i postupcima prilikom odvajanja djeteta od roditelja,
najee majke. Veliki dio odgajatelja smatra da je bezbolnije za dijete da otrpi trenutak
bolnog, traumatinog odvajanja i ostajanja u vrtiu bez roditelja, nego li da se dugotrajno,
postupno i zajedno s roditeljima prilagoava na novo ivotno okruenje i nove ivotne
navike. Na psiholozima je da pomognu odgajateljima prepoznati stvarnu potrebu i
dobrobit svakog djeteta, te da potaknu odgajatelje na uvid u postupke koje ine iz osobnih
potreba i interesa, a to u interesu mentalnog zdravlja pojedinog djeteta i cijele obitelji.
Nune su strune rasprave izmeu odgajatelja i lanova strunog tima o ovoj temi, koja
je za djecu i roditelje presudno vana, a nerijetko se odgajateljima preputa da postupe
prema svojoj savjesti, pa i neodgovorno. U istarskim vrtiima osobito je uznemiravajua
izjava odgajatelja, koja se ponekad moe uti, koja je identina izjavama neukih uvarica
djece. Ona glasi: Ne bude mu, ne, ni! Da, u tome trenutku djetetu zaista nee biti
nita, osim to e neutjeno plakati, ali e zato traumu odvajanja od roditelja i dolaenja
u vrti dugo pamtiti, kao in koji je bio protivan potivanju njegove osobnosti. esto
pomae ukoliko se odgojiteljicama ili drugim osobama ukljuenim u ovaj proces, situaciju
ponaanja djeteta pojasni jednostavnim pitanjem: Kako je Vama kada morate ostati na
nekom mjestu kojeg ne poznajete i kada to ne elite, a prisiljavaju Vas? Iz razgovora s
roditeljima moe se zakljuiti da upravo taj trenutak odvajanje djece od roditelja zbog
ostanka u vrtiu, prepoznaju kao mjestu na kojem bi psiholozi zaposleni u vrtiu najvie
trebali raditi. Kada pogledamo izvjetaje o radu psihologa u pojedinim vrtiima utvrditi
emo da se toj problematici posveuju u manjem broju sluajeva nego li, na primjer,
problematici procjene spremnosti djeteta za polazak u osnovnu kolu. Iz toga bi se moglo
zakljuiti da su psiholozi u prosijeku vie u slubi funkcioniranja odgojno-obrazovnog
sustava, nego li u slubi zatite dobrobiti pojedinog djeteta i njegovog mentalnog zdravlja.
Po uestalosti poslova koje psiholozi obavljaju u vrtiima na prvome su mjestu poslovi
na procjeni djetetovog razvojnog statusa i utvrivanju odstupanja u odnosu na djecu iste
kronoloke dobi. Ovi poslovi obuhvaaju dijagnostiki postupak za koji ne raspolaemo
adekvatnim psihodijagnostikim instrumentarijem, postupcima i teh nikama nuno
potrebnim za kvalitetnu i pouzdanu procjenu djetetova ponaanja i funkcioniranja. Kada
je rije o neurotskom, rjee psihotinom tipu poremeaja kod djece psiholozi zaposleni u
vrtiima esto upuuju djecu klinikom psihologu. Pitanje je je li to optimalno rjeenje?
Drimo da bi bilo bolje u interesu zatite djece koja polaze vrti da se dijagnostiki i
terapijski postupci, kad god je to opravdano, provode u vrtiu. Stoga je potrebno osigurati
97
kontinuirano struno osposobljavanje i usavravanje psihologa koji rade u vrtiima, kako

u dijagnostikim, tako i u terapijskim postupcima, s naglaskom na edukacije iz podruja
savjetovanja.
Drugo je mogue rjeenje osnivanje mobilnih strunih timova, koji bi zbog potrebe
dijagnostike, ali i tretmana djece, mogli obilaziti vrtie na podruju npr. jedne upanije
ili veeg grada. Takav pristup u kojem strunjaci dolaze k djeci, umjesto obrnuto, moe
biti uinkovitiji u brizi o djejem zdravlju, a mogue i jeftiniji. Bilo bi korisno elaborirati
ovaj prijedlog. Zasigurno bi takvim pristupom bili oduevljeni naroito roditelji djece
s tekoama u razvoju, koji ulau mnogo napora prilikom odlaenja na este preglede i
tretmane kod strunjaka u ponekad do pedesetak kilometara udaljenim gradovima.
Preporuke:
potaknuti osnivae i financijere vrtia da poveaju kapacitete, kako bi se
upisala sva djeca koja se prijavljuju
uiniti postupak upisa djeteta u vrti dobrodolicom za dijete i roditelje
pomoi djeci, roditeljima i odgajateljima u adaptaciji na vrti
razviti dijagnostiki instrumentarij za procjenu razvojnog statusa djece
predkolske dobi
osigurati jaanje kompetencija psihologa u strunom radu kroz struno
usavravanje u dijagnostikom procjenjivanju, savjetovanju i psihoterapijskim
intervencijama
razvijati mobilne strune timove pri institucijama na razini upanija ili veih
gradova.
3.3.3.3. Kako psiholozi mogu brinuti o sebi?
Na web stranicama Hrvatskog psiholokog drutva - Sekcije za predkolsku psihologiju
istaknuto je da je zadatak psihologa zaposlenih u vrtiu:
osiguravanje odgovarajueg, sigurnog stabilnog i poticajnog okruenja, u kojem e svako
dijete, zadravajui svoju osobnu i obiteljsku autonomiju, rasti i razvijati se u ono to na
osnovu svojih potencijala moe postati
Iz ovoga zadatka slijedi da su psiholozi zadueni i za pitanja odgovarajueg, sigurnog,
stabilnog i poticajnog okruenja u vrtiu. U tom je dijelu neophodno da su psiholozi u
stanju kvalitetno suraivati sa svim lanovima strunog tima vrtia, koji ukljuuje najee
ili u najboljem sluaju: ravnatelja, pedagoga, defektologa, logopeda, medicinsku sestru; a
ponekad i neke druge strunjake (lijenika, socijalnog radnika, socijalnog pedagoga).
Znanja o timskom radu i vjetine participacije u njemu zahtjevni su. Timski je rad est i
nezaobilazan. Stoga je potrebno da se psiholozi jo tijekom studiranja osposobljavaju za
timski rad. U praksi svjedoimo da se psiholozi vrlo esto opredjeljuju upravo za struno
usavravanje iz timskog rada, jer se tu osjeaju nedovoljno kompetentni.
98
Slijedee to ih zanima je suoavanje sa stresom i supervizija njihovog rada. O tome valja

voditi rauna kada se brine o mentalnom zdravlju psihologa.
Preporuke:
omoguiti psiholozima tijekom studiranja vei broj sati praktine nastave
omoguiti psiholozima tijekom studiranja usvajanje vjetina timskog rada
omoguiti psiholozima superviziju njihovog rada
osmisliti i provoditi program potpore u upravljanju stresom na radu za psihologe i
ostale djelatnike u vrtiu.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Bredekamp, S. (ur.) (1996.): Kako odgajati djecu, Razvojno primjerena praksa u odgoju djece od
roenja do osme godine, Educa, Zagreb
Bruner, J. (2000.): Kultura obrazovanja, Educa, Zagreb
Hadiselimovi, D., Plavi, M., Pregrad, J., Rusijan Ljutina V. (ur.) (2009.): Psihologija mediji
etika: iskustva i promiljanja za bolju suradnju, Drutvo psihologa Istre i Naklada Slap, Pula
Gopnik, Meltzoff, Kuhl (2003.): Znanstvenik u koljevci, Zagreb, Educa
Hansen, Kaufman, Walsh (2004.): Kurikulum za vrtie, Zagreb, Korak po korak
Miljk, A. (1996.): Humanistiki pristupteoriji i praksi predkolskog odgoja, Persona, Zagreb
Miljak, A. (2009.): ivljenje djece u vrtiu, Zagreb, SM Naknada
Miljak, A. ,Vujii, L. (ur.) (2000.): Djeji vrti- djeja kua, odrastanje u skladu s djejom prirodom,
Djeji vrti Radost, Pore
Petrovi-Soo B. (2009.): Mijenjanje konteksta i odgojne prakse djejih vrtia, Zagreb, Mali profesor
Slunjski, E. (2001.): Integrirani predkolski kurikulum rad na projektima, Zagreb, Mali profesor
Slunjski, E. (2008.): Djeji vrti zajednica koja ui, Zagreb, Spektar medija
Vasta, R., Haith, M. M., Miller, S. A. (2005.): Djeja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko
99
Vesna Rak
3.3.4. Unaprjeivanje kvalitete psihosocijalnog

okruenja i potpore uenicima u koli:
iskustvene preporuke i upute za rad psihologa
Unaprjeenje kvalitete psihosocijalnog okruenja i potpore uenika u koli podrazumijeva

odmak od tradicionalne i razvijanje suvremene kole u kojoj je nastava usmjerena na uenika
u okrilju humanistikoga kurikuluma, podrana od svih dionika odgojno-obrazovnog
procesa: uenika, uitelja i roditelja. U takvoj se koli uenici razvijaju slobodno,
samostalno i osobno, raste njihov osjeaj osobne kompetentnosti, samopouzdanja i
autonomije i pokazuju svoju kreativnost i znanje.
Na taj nain kola prerasta u izvanobiteljsku bazu sigurnosti iz koje djeca dodatno crpe
poticaj za cjeloviti i cjeloivotni razvoj jer je osjeaj uspjeha oduvijek najbolji motivator.
Neposredni nositelji preobrazbe tradicionalne u suvremenu kolu jesu uenici i uitelji
iji se rad vrjednuje u podruju obrazovnih postignua, ali i psihosocijalnih odnosa. U
tim smjerovima definirala sam ulogu kolskog psihologa kao, uz ravnatelja, jednu od
kljunih osoba u funkciji razvoja kole i razvojnog planiranja.
3.3.4.1 Usmjerenost na uenike
U aritu unaprjeivanja kvalitete kole trebao bi biti ueniku usmjeren pristup koji kao
sredinju temu i kao primarni cilj postavlja osiguravanje optimalne podrke za osobni i
akademski razvoj osobnih potencijala svakog uenika, tj. zadovoljavanje razvojnih potreba
svakog uenika.
U formalnom kolskom kontekstu psiholog treba stvarati optimalne uvjete za poticanje i
aktualizaciju potencijala svakog uenika, a posebice uenika s posebnim potrebama koje
ine uenici s razvojnim potekoama i daroviti uenici.
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli (NN 87/08., 86/09., 92/10.,
105/10.-ispr., 90/11., 5/12. i 16/12.), l. 63 propisuje obvezu identifikacije, praenja,
poticanja i dodatnog rada s darovitim uenicima.
Identifikacija darovitih osigurava se cjelovitim i timskim pristupom psihologa, uitelja,
roditelja i uenika u razrednom odjelu. Mjerni instrumenti koje psiholog u tu svrhu
koristi jesu test SPM, Ljestvica PROFNAD (za uitelje), Upitnik PRONAD-R (za
roditelje), Upitnik PRONAD-U (za uenike).
Identifikacija se provodi u 3. razredu osnovne kole. Radi cjelovitog statusa uenika
100
uputno je tablino prikazati rezultate postignute u testu, ljestvici i upitnicima, zatim

kolski uspjeh i dodatni rad, izvannastavne i izvankolske aktivnosti kao i naznaiti
osobne interese svakog uenika.
Poticanje darovitih ostvaruje se kroz obrazovnu potporu, potporu za osobni rast i razvoj
(socijalni i emocionalni) te potporu za kreativni razvoj.
Obrazovna potpora ostvaruje se kroz obogaene nastavne programe, a nositelji su uitelji.
Potpora za osobni i kreativni razvoj ostvaruje se kroz programe neformalnog obrazovanja,
a nositelj je kolski psiholog.
Obogaenje nastavnog programa ostvaruje se:
- dodatnim sadrajima predmeta za poveanje irine i dubine odreenog sadraja u
redovitoj i dodatnoj nastavi i
- promjenama u nainu uenja sadraja (kritiko miljenje, divergentno miljenje,
kreativnost, analiza, sinteza, generalizacija).
Program neformalnog obrazovanja provodi se:
kroz radionice za unaprjeivanje prezentacijskih vjetina (primjerice, priprema
PP prezentacije, struktura PP prezentacije, poticanje komunikacije s publikom,
savladavanje treme i neverbalna komunikacija)
pouavanjem vrijednosti pozitivnog miljenja
kroz radionice za poticanje kreativnog miljenja (primjerice, kreiranje prostornih slagalica)
kroz debatni klub
obogaivanjem rjenika
upoznavanjem strukture znanstvenog istraivanja kroz praktini rad (primjerice:
ispitivanje stavova mladih prema glazbi, filmu i modi postavljanje hipoteze,
definiranje predmeta istraivanja, konstruiranje i primjena ankete, statistika obrada
rezultata i donoenje zakljuka)
kroz radionice usmjerene osobnom razvoju linosti (razvoj samopouzdanja, pozitivne
slike o sebi, tolerancije na frustraciju, komunikacijske vjetine, prepoznavanje i
izraavanje osjeaja, razvijanje optimizma, timski rad, otpornost na stres i sl.)
radionice sa socijalizacijskim sadrajima
uenje medijacije u cilju meuvrnjake pomoi u rjeavanju sukoba
razvijanjem intelektualnih sposobnosti kroz rjeavanje problemskih zadataka
divergentnim miljenjem
usvajanjem strategija itanja u samoreguliranom uenju i sl.
Metode pouavanja darovitih uenika obuhvaaju:
rad na obrazovno-istraivakim projektima
rad u malim homogenim skupinama
rad s mentorom
kontakti sa strunjacima iz podruja interesa
101
posjete ustanovama iz podruja interesa.

Na plenarnom roditeljskom sastanku roditelja darovitih potrebno je upoznati roditelje s
nainom i svrhom identifikacije, planom i programom rada te kroz daljnje pojedinane i
skupne informacije obavjetavati ih o uspjehu obrazovanja, osobnog razvoja i socijalizacije
uenika.
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli, l. 62, uz darovite kao uenike
s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama definira i uenike s tekoama, a u l. 65
navodi vrste tekoa.
Uloga psihologa u poticanju i aktualizaciji potencijala ove populacije uenika je pruiti
emocionalnu potporu kroz savjetodavni rad.
Psiholog redovno komunicira i surauje s roditeljima i terapeutima uenika te
kontinuirano komunicira s uiteljima sa svrhom davanja preporuka za rad s uenikom
(temeljem preporuka dijagnostiara i terapeuta kao i preporuka iz strune literature).
Psiholog kao lan sudjeluje u radu Povjerenstva za utvrivanje psihofizikog stanja
djeteta koje se najee sastaje i odluuje:
pri upisu djece u 1. razred
pri odreivanju primjerenog oblika kolovanja za uenike s razvojnim
potekoama (individualni postupci uz redovan nastavni plan i program ili
prilagoeni nastavni program)
pri odreivanju napredovanja darovitih uenika.
Polazak djeteta u kolu nedvojbeno je znaajna prekretnica u njegovu ivotu. Stoga
je potrebno utvrditi nekoliko vrsta spremnosti za kolu: tjelesnu, govornu, kognitivnu,
emocionalnu i socijalnu, ali i motiviranost. U tu je svrhu potrebno usustaviti postupak
procjene psihofizikog stanja djeteta te on najee obuhvaa standardizirani intervju s
djetetom, intervju s roditeljem i primjenu Testa spremnosti za kolu. U cilju stvaranja uvjeta
za to bru i uspjeniju prilagodbu djeteta kolskim zahtjevima i usklaivanje pouavanja
njegovim psihofizikim mogunostima nuna je i suradnja sa strunjacima iz vrtia
(psiholozima, pedagozima, defektolozima) za djecu koja su obuhvaena predkolskim
odgojem radi njihova miljenja o razvojnim potrebama djeteta i preporukama.
Temeljem svih prikupljenih podataka psiholog formira uravnoteene razredne odjele 1.
razreda.
Sveobuhvatnom procjenom djeteta i odgovarajuom intervencijom izbjei emo
mogue reaktivno stanje djeteta na polazak u kolu (odgojne tekoe, agresivnost,
neposlunost, durenje, depresivno stanje - plaljivost, anksiozno stanje - strah od odvajanja,
strah od uiteljice, konverzivne simptome: mokrenje, muninu, povraanje, tik, mucanje,
glavobolju, drhtanje, neuredan san, selektivni mutizam dijete ne govori pred odreenim
osobama ili u odreenim situacijama). Ovakva stanja najee su posljedica emocionalnosocijalne nezrelosti. Psiholog savjetuje roditelje, djecu i uiteljicu o odgojnim postupcima
i atmosferi kojom okruuju dijete.
102
Temeljni dokument Nacionalni okvirni kurikulum navodi osam temeljnih kompetencija,

prema definiranju Europske unije, za cjeloivotno obrazovanje koje uenik treba stei na
kraju svog osnovnokolskog obrazovanja. Jedna od njih jest uiti kako uiti koja otvara
mogunost psihologu da provoenjem radionica o samoreguliranom uenju i treningom
strategija itanja doprinosi unaprjeenju kolske uspjenosti uenika.
U podruju profesionalnog usmjeravanja uenika psiholog:
saziva i odrava plenarni roditeljski sastanak za roditelje uenika 8. razreda
na kojem informira o vrstama srednjih kola, uvjetima upisa u srednje kole,
suradnji kole s Hrvatskim zavodom za zapoljavanje i sl.
odrava predavanje o vanosti izbora primjerenog srednjokolskog obrazovnog
programa i upisu u srednju kolu namijenjeno uenicima
prikuplja podatke o ivotnim vrijednostima i ciljevima uenika primjenom
ankete i tijekom informativnog razgovora s uenikom interpretira rezultat
ispituje dominantnu vrstu inteligencije po Gardnerovom modelu primjenom
upitnika i tijekom informativnog razgovora s uenikom interpretira rezultat
u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapoljavanje primjenjuje licencirani
raunalni program Moj izbor namijenjen individualnoj primjeni na uenicima,
a za ispitivanje profesionalnih interesa
detektira uenike s razvojnim, socijalnim i zdravstvenim tekoama te ih upuuje
na profesionalno usmjeravanje u Hrvatski zavod za zapoljavanje
u suradnji sa kolskom knjinicom informira uenike o srednjim kolama putem
njihovih promotivnih letaka, CD i DVD materijala, kolskih listova, prirunika
individualno savjetuje i informira uenika
individualno savjetuje i informira roditelje.
Svojim znanjem i strunou psiholog aktivno doprinosi i provedbi kolskih
preventivnih programa koji se planiraju Godinjim planom i programom rada kole
kao i kolskim kurikulumom. Navedeni programi realiziraju se razliitim oblicima i
metodama rada (radionicama, izradom plakata, predavanjima, igranjem uloga, debatama
i sl.). Ovo je zahvalno podruje za proirivanje suradnje s lokalnom zajednicom, tj.
udrugama, centrima, savjetovalitima koji se ukljuuju svojim temama i strunjacima kao
realizatorima aktivnosti u koli, ali i educiraju strune suradnike i uitelje za provedbu
odreenih programa. Podruja prevencije, primjerice, jesu: seksualno nasilje (Centar za
seksualna prava enska soba), ovisnost (Obiteljski centar grada Zagreba, Zavod za
javno zdravstvo), nasilje (Udruga Civitas Zagreb, Savjetovalite Luka Ritz) i dr.
Psiholog utvruje i analizira socijalni status uenika u razrednom odjelu sociometrijskim
ispitivanjem. Sociometrija je teh nika kojom ispitujemo prilagodbu uenika skupini
(razrednom odjelu). Obuhvaa dva emocionalna sociometrijska kriterija (S kim bi elio
sjediti u klupi? S kim bi elio ii na izlet?) i jedan funkcionalni sociometrijski kriterij (S
kim bi elio sudjelovati u kolskom projektu?).
Daje nam mjeru prihvaenosti pojedinca u skupini vrnjaka koju izraavamo kvantitativnim
podacima pomou individualnog indeksa uenika. Kvalitativna analiza atributa osobina
103
uenika koje uenici iznose kao razloge biranja/nebiranja pojedinog uenika daje nam
dodatne korisne podatke (vidi prilog br. 1). Temeljem svih rezultata psiholog unaprjeuje
skupnu koheziju i homogenost skupine uenika u razrednom odjelu kroz radioniki oblik
rada.
3.3.4.2. Usmjerenost na uitelje
Da bi se shvatila istinska kakvoa ljudi, potrebno je zaviriti
u njihov um i prouiti ono emu streme i od ega zaziru.
Marko Aurelije
Nastojei osigurati napredno, zdravo i sretno odrastanje svakog uenika te izgraditi

uenika da bude dorastao razliitim ivotnim situacijama i da one stresne pretvara
u izazove, odgojni je izazov za uitelje i strune suradnike u koli. Cilj je zajedniki:
pripremiti i osnaiti uenike za odgovorno ponaanje prema osobnom i ivotu drugih
te im u svakom trenutku poslati poruke i smjernice za odabir pravih ivotnih vrednota i
pronalaenje osobnoga puta prema ostvarenju konstruktivnih ivotnih planova.
Postati i ostati kompetentan po svim parametrima vanim za uinkovito djelovanje u
okviru obrazovne i odgojne uloge u koli, a na putu k izvrsnosti, zahtijeva od uitelja
osobno razvijanje neprestanim uenjem. Pri tome, zadan je imperativ usmjerenosti na
uenika pojedinca te podrka edukacijskoj integraciji uenika s potekoama. Stoga je,
kroz svoju djelatnu ulogu u timu struno razvojne slube kole, psiholog usmjeren na
poticanje, doprinoenje i evaluiranje profesionalnog razvoja uitelja.
Specifinom edukacijom o razumijevanju i objanjavanju ljudskih procesa koju psiholozi
posjeduju, osobno trebaju kroz savjetodavni rad, predavanja i radionice namijenjene
uiteljima i uenicima u kojima se stjeu komunikacijske vjetine unaprjeivati
meuljudske odnose na relaciji uitelj-uenik, uitelj-roditelj, uitelj-uitelj, uenik-uenik
(Weeks, 2000.).
Periodino organizira komunikacijske radionice za uitelje koje imaju za cilj unaprjeenje
pozitivnog emocionalnog odnosa uitelja i uenika, a na koji utjee priznavanje rada
uenika kroz verbalnu pohvalu, vrjednovanje napretka koji uenik ostvaruje u svladavanju
gradiva, a ne samo kvalitete uenikog uratka, dobro raspoloenje uitelja i sl.
Educira uitelje o recentnim saznanjima iz podruja razvojne, kognitivne i primijenjene
psihologije (primjerice: rjeavanje sukoba, nove paradigme za stvaranje kvalitetne kole,
o darovitosti i dr.). Osposobljava uitelje za bolje razumijevanje uenikih potreba i
ponaanja.
104
Educira uitelje putem predavanja na temu zato i kako raditi s darovitima, o odgojnoobrazovnim potrebama darovite djece, ulozi uitelja u razvoju darovitosti, metodici rada
i dr., s ciljem ostvarivanja suvremenih obrazovnih zahtjeva za veom individualizacijom,
kreativnou i fleksibilnou nastave.
Podruje rada kojem psiholog moe bitno doprinijeti svojim znanjem i strunou je i
praenje i unaprjeivanje odgojno-obrazovne djelatnosti kole.
Kako bi kola zadrala dominantnu ulogu, ne samo u obrazovanju ve i u odgoju
uenika, psiholog ima zadau educiranja uitelja razrednika za provoenje tematskih
pedagokih radionica koje doprinose razvoju integrirane linosti uenika emocionalnih,
socijalnih i kognitivnih potencijala (Beane, A. L. (2008.), Raenovi, A. (2007.), Uzelac,
M. (1997.), Uzelac, M. (2000.), Uzelac, M. (2005.), Weltmann Begun, R. ( 2007.)).
Ovakvim aktivnostima jaamo odgojnu ulogu kole.
U podruju obrazovne djelatnosti temeljno je utvrditi trenutno stanje kvalitete
pouavanja u pojedinim nastavnim predmetima kao i motivaciju uenika za uenje
pojedinog predmeta. Podaci se prikupljaju, primjerice, skalama procjene i anketama,
npr. o motivaciji za uenje namijenjenim uenicima (vidi prilog br. 2) ili upitnikom za
uitelje kojim samovrjednuju svoju pripremu za projektni dan (vidi prilog br. 3). Nadalje,
opservira rad uenika i uitelja na nastavnom satu (vidi prilog br. 4). Analizom rezultata
psiholog uoava prednosti i nedostatke procesa pouavanja te dogovara s uiteljima daljnje
smjernice za rad. Nakon odreenog vremena provodi evaluaciju uinjenog.
Na taj nain psiholog doprinosi razvoju uitelja s ciljem potaknuti ih na razmiljanje o
njihovoj profesionalnoj kakvoi i pomae im otkriti njezine pokazatelje i razviti takvu
kakvou. Pomae trajno struno usavravanje uitelja na strunim aktivima kole kroz
predavanja i radionice. Primjerice, educiranjem uitelja o potrebi i korisnosti akcijskih
istraivanja uiteljske prakse unaprjeujemo odgojno-obrazovnu praksu i razvijamo
potencijale uitelja i uenika.
Pouavanje je zanimanje koje ukljuuje refleksivno miljenje, trajno struno usavravanje,
odgovornost, kreativnost, istraivanje i donoenje osobnih sudova.
Unutar politike ljudskih potencijala kole treba provoditi selekciju uiteljskog osoblja
psihodijagnostikim sredstvima koja e izborom najkvalitetnijih uitelja podupirati i
jamiti kakvou procesa uenja i osobnog razvoja uenika. Kakvoa uitelja opi je pojam
koji ne obuhvaa samo znanja i vjetine, nego i osobna obiljeja (potivanje, brinost,
hrabrost, empatiju itd.) kao i osobne vrijednosti, stavove, identitet, vjerovanja te strukturu
linosti i dr.
105
3.3.4.3 Samovrjednovanje kole

Najvea otkria u ivotu se raaju iz
osporavanja statusa quo, a ne iz njegovog prihvaanja.
Dryden i Vos
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli (NN 87/08., 86/09., 92/10.,
105/10.-ispr., 90/11., 5/12. i 16/12.) propisuje obvezu kole da koristi rezultate
vanjskog vrjednovanja i samovrjednovanja za unaprjeivanje vlastite kvalitete rada. U
tu svrhu u kolama su ustrojene radne skupine - kolski timovi za kvalitetu koji provode
samovrjednovanje kole. Opi zadatak Tima jest izgraivanje kolskog ozraja koje se
naziva kultura kvalitete, a kojega karakterizira zajedniki stav da je kvaliteta obrazovanja
zajednika, nadreena vrednota i kolektivna odgovornost svih zaposlenika kole.
Nezaobilazni lan, a nerijetko i voditelj kolskog tima za kvalitetu jest kolski psiholog.
Zadatak je Tima unaprjeivati i podravati dosljedno provoenje projekta
samovrjednovanja u koli koji obuhvaa vrjednovanje obrazovnih postignua uenika,
procesa unutar kole (odnos uenika prema drugim uenicima i koli, odnos uenika
i uitelja, pouavanje i uenje, vrjednovanje uenikog napretka i postignua, odnos
uitelja, roditelja i kole, planiranje nastavnog procesa, radno ozraje) i organizacije rada
kole (organizacija nastave i rada, materijalni uvjeti i opremljenost kole, izvannastavne
aktivnosti, dodatna, dopunska i izborna nastava, pedagoke mjere, ukljuenost kole
u projekte, struna sluba, suradnja s lokalnom zajednicom, struno usavravanje
zaposlenika kole).
Uloga psihologa u procesu samovrjednovanja kole je doprinijeti utvrivanju postojeeg
stanja kvalitete rada u koli kritikom analizom empirijskih podataka dobivenih
putem ispitivanja miljenja uitelja, uenika i roditelja (intervjuima, na radionicama,
na sastancima, anketama) i djelotvornom razvojnom planiranju. Izvedbeni plan treba
sadravati prioritete unaprjeenja, operativne ciljeve koje elimo ostvariti, aktivnosti
koje emo poduzimati, nune resurse, nositelje aktivnosti, termine ostvarenja i mjerila
uspjenosti ostvarenja plana (vidi prilog br. 5).
U definiranju kolskog razvojnog plana najbolji je, tzv. pristup cijele kole odnosno na
razini Uiteljskog vijea provesti SWOT analizu, odrediti koja su prioritetna podruja
unaprjeenja rada kole u kratkoronom jednogodinjem razdoblju i timski pristupiti
ostvarenju zacrtanih ciljeva.
U projektu samovrjednovanja kole nuna je podrka ravnatelja kao poslovodnog, ali
i strunog organa kole. Temeljem rezultata SWOT analize i egzaktnih pokazatelja
postojeeg stanja, Tim predlae i uz suglasnost ravnatelja provodi definirane aktivnosti
usmjerene razvoju kole.
106
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

8.
9.
Beane, A. L. (2008.): Uionica bez zlostavljanja, Mosta d.o.o., Zagreb

Dudley, W. (2000.): Osam najvanijih koraka u rjeavanju sukoba, ouvanju dobrih odnosa na radu,
kod kue i u zajednici, Sunce drutvo za psiholoku pomo, Osijek
Nacionalni okvirni kurikulum (2010.), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta RH, Zagreb
Raenovi, A. (2007.): Prirunik za razrednike, Alineja, Zagreb
Uzelac, M. (2000.): Za Svemire, Mali korak - Centar za kulturu mira i nenasilja, Zagreb
Uzelac, M. (1997.): Za Damire i Nemire, Mali korak Centar za kulturu mira i nenasilja, Zagreb
Uzelac M. (2005.): 111 koraka prema demokraciji i ljudskim pravima, Mali korak
Centar za kulturu mira i nenasilja, Zagreb
Weltmann Begun, R. (2007.): Socijalne vjetine za tinejdere, Naklada Kosinj d.o.o., Zagreb
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli, NN 87/08., 86/09., 92/10., 105/10. -ispr.,
90/11., 5/12. i 16/12.
107
PRILOG BR. 1
(pripremila Vesna Rak)
INTERPRETACIJA REZULTATA SOCIOMETRIJE

REZULTATI
Uoljivo je da uenici po oba emocionalna i funkcionalnom sociometrijskom kriteriju
dosljedno izabiru kao prihvaene Doru B. i Doru P. to upuuje na odlinu prilagodbu
ovih dviju uenica razredu i to na izvrsnu razinu prihvaenosti od suuenika jer je
vrijednost njihovog individualnog indeksa prihvaenosti znatno vea od ostalih.
Nasuprot njima, vano je istaknuti dosljedno nepovoljno pozicioniranje uenika
Vladimira, Dominika, Lucije, Marije i Roka (tablica ukupnog sociometrijskog statusa)
koji nisu prihvaeni od veine svojih kolega zbog neuspjene prilagodbe skupini to za
njih predstavlja oteavajuu okolnost u ovoj fazi odrastanja. Djeca ove dobi, naime, trae
svoju neovisnost i individualnost distancirajui se od roditelja i postaju sve otvoreniji za
utjecaje prijatelja.
Savjet uiteljici:
- Ovaj nepovoljan rezultat zbog jednoznano detektiranih neprihvaenih uenika
zahtjeva rad na stvaranju konstruktivne socijalne klime te s tog temelja homogeniziranje
i stvaranje kohezije u razrednom odjelu na satovima razrednog odjela kroz interaktivne
radionice.
- Socijalne odnose meu uenicima mogue je razvijati i skupnim radom u nastavi kao
oblikom kooperativnog uenja. U ovom razdoblju razvijaju se iznimno sofisticirane
socijalne vjetine, djeca ue kako se uklopiti i pristupiti skupinama, kako raspoznati
drutvena pravila, kako razumjeti druge, kako se nositi s konfliktima na pozitivan i
obostrano koristan nain.
- Djeci ove dobi jako je potrebna ljubav i prihvaenost roditelja i okoline, iako esto
takve osjeaje skrivaju da bi se pokazali to odraslijim i zrelijim osobama. Iako malo
adolescenata ove dobi to priznaje, roditelji su jo uvijek glavni izvor njihove sigurnosti.
Stoga u savjetovanju roditelja naglasiti vanost roditeljske prisutnosti u ivotu djeteta
i uloge uzora koju imaju.
Analizom uoavamo da gore navedeni uenici osim Roka jesu oni koji ni po jednom
sociometrijskom kriteriju (emocionalnom i funkcionalnom) nisu prihvaeni od ostatka
razrednog odjela. Meu njima dosljedno najzadnje mjesto po rangu prihvaenosti (dakle,
najneprihvaeniji) po svim kriterijima sociometrijskog statusa ima Vladimir, a slijede ga
Dominik i Lucija.
Savjet uiteljici: Promisliti - je li osjeaj manje vrijednosti prisutan kod Vladimira
- kompenzira li Vladimir svojim ponaanjem nedostatak
sigurnosti koju osjea u obitelji s obzirom na specifinost odnosa djeteta i roditelja koji
se primjerice oituje u Vladimirovoj instrumentaliziranosti u procesu donoenja odluka
koje se tiu prvenstveno njega (npr. izbor izvannastavnih aktivnosti) kao i u utjecaju
108
roditeljskih negativnih (pesimistinih) stavova o svijetu oko njih na Vladimira na to

roditeljima treba skrenuti pozornost.
Kvalitativna analiza razloga biranja ili odbijanja pojedinog uenika ukazuje na
Vladimirove slabo razvijene socijalne vjetine, a to su one razvijenije osiguran je vei
sociometrijski status u skupini vrnjaka. Omoguavaju pojedincu lake snalaenje u
interpersonalnim odnosima s drugim uenicima i uiteljima, lake podnoenje frustracije,
bolju prilagodljivost u odnosima, empatiju i samokontrolu (komponente emocionalne
inteligencije).
Savjet uiteljici: - Upoznati roditelje s potrebom razvijanja socijalnih vjetina (pohaanjem
razliitih programa) te ga ukljuiti u savjetovalite s ciljem da doprinesemo njegovom
socioemocionalnom rastu te organizirano utjeemo na njegovu bolju prilagodbu skupini
suuenika i na formiranje njegovog karaktera napose samopouzdanja (kako bi prestao
imati potrebu da podcijeni drugoga) i samokritinosti (kako bi imao moralan odnos
prema osobnim postupcima, a posebno prema osobnim pogrjekama), neagresivnosti
(kako ne bi bio sklon prema drugome verbalno reagirati izazivaki i neprestano se od
nekoga braniti) i altruizma (kako bi uvijek bio spreman pomoi drugome).
Na satovima razrednog odjela provoditi radionice koje utjeu na razvoj komponenti
emocionalne inteligencije.
U razlozima sociometrijskog izbora uenici navode vrijeanje i ruganje Vladimira i
Dominika, a i ire.
Savjet uiteljici: Pouite uenike koji su tome izloeni kako da se zatite i obeshrabre
one koji vrijeaju. Primjerice, predloite im da se nasmiju na njihov komentar ili da se
ne obaziru na njih ili da se udalje od njih i pridrue veoj skupini uenika ostavljajui ih
same.
Pouite uenike koji su izloeni vrijeanju nekim dobrim odgovorima kao: Ja sam guma,
a ti ljepilo. to god kae odbije se od mene i zalijepi se na tebe. Ili: to god veli to si
sam. Ili: Moda ti je malo popustilo pamenje; ja se zovem Marija. Nekoliko dobrih
odgovora dovest e do toga da oni koji vrijeaju izgube zanimanje za takvu zabavu.
SAVJET UITELJICI: U iskorjenjivanju svih nepoeljnih oblika ponaanja uenika
navedenih u RAZLOZIMA SOCIOMETRIJSKOG IZBORA najbolje je biti uporan.
Razmisliti o moguoj tetnosti razgovora s uenikom neprimjerenog ponaanja pred
ostalim uenicima i dovoenja u neugodnu situaciju prekoravanjem ili dranjem
predavanja kako se takvim postupkom ne bi postiglo da se vrijeanje obavlja potajice.
Umjesto toga odmah treba prekinuti takvo ponaanje i pozvati uenika na stranu da biste
s njim nasamo porazgovarali. Odluno iskaite svoje miljenje o vrijeanju i odredite gdje
su granice.
SAVJET UITELJICI: Ueniku ne objanjavati to ne smije raditi (npr. Nemoj gurati
uenicu.), ve mu rei to elite da ini (npr. Dominik, molim te budi dobar prema
uenici. Ako eli proi, jednostavno reci: Samo malo...). Primjeujte i pohvalite i
najmanji oblik poeljnog ponaanja. Uvijek reagirajte pozitivno kad se uenik ponaa
onako kako elite.
109
SAVJET UITELJICI: Ako vas uenik ne slua kad neto od njega traite, pobrinite se
da ga pogledate u oi. Ako ne odgovara na va zahtjev, traite da ponovi to ste rekli, npr.:
Roko, to sam ti rekla da uini?. Kad uenik ponovi va zahtjev, onda znate da vas je
uo (i da on zna da vi znate da vas je uo) i vjerojatnije je da e uiniti to mu je reeno.
Nemojte openitim napomenama ukazivati na to to biste htjeli da uenik napravi.
Nemojte zvuati kao da uenik moe i ne mora posluati zapoinjui reenicu s: Hoe
li? Moe li? ili zavravajui reenicu s: U redu?. Vae molbe trebaju biti jasne, kratke i
odreene: Molim te, ne uzimaj Mariji gumicu, a da je nisi za to pitao.
Nemojte poticati takvu neposlunost uenika time to ete postavljati zahtjeve na kojima
neete inzistirati. Ako je uobiajeno da sve ponavljate tri ili etiri ili dvanaest puta prije
nego to neto poduzmete, uenik e nauiti da vas moe ignorirati prvih nekoliko puta,
a kao posljedicu toga trpjet e jedino dosadan ritam vaeg glasa. Budete li ekali da uenik
pone suraivati svojom voljom i redovito, neete biti uspjeni u mijenjanju njegova
ponaanja. Potrebna vam je vjeba, strpljenje i upornost.
SAVJET UITELJICI: Ako ste odluili obavijestiti roditelje da se uenik loe ponaa u
razredu, predloite sastanak uiteljice - roditelja uenika. Ovakav sastanak je bolji od
sastanka roditelja s uiteljicom bez uenika jer time potvrujete injenicu da je uenik
odgovoran za svoje ponaanje. Naiete li na roditeljsku obranu njegova djeteta i pokuaj
da okrivi nekog drugog ili trai isprike zamolite ih da odvoje injenice od svojih osjeaja.
Ispriajte im polako o emu je rije kako bi raspolagali stvarnim injenicama umjesto
openitim pritubama.
SAVJET UITELJICI: Svaki put kad uenik nekoga vrijea, odmah ga njeno uhvatite za
ramena, pogledajte ravno u oi i recite: Kad nekoga vrijea, onda se ne igra. Odvedite
uenika do stolice i neka mirno sjedi dok ne procijenite da se smirio (jedno od dobrih
jednostavnih pravila za odreivanje duine takve stanke jest minuta po godini ivota).
Ako uenik opet nekog vrijea kad ustane i vrati se u igru, recite: Jo nisi spreman za
igru. i usmjerite ga natrag na mjesto s kojega je ustao.
Posvetite vie pozornosti ueniku koji je uvrijeen nego onome koji vrijea. Nakon
kratkog ukora okrenite lea tom ueniku i posvetite se ueniku koji je uvrijeen. Na taj
nain uskrauje se pozornost ueniku koji vrijea pa in vrijeanja drugih nee biti nain
da dobije pozornost.
Nauite uenika da izbroji do deset svaki put kad osjeti elju uvrijediti drugog uenika.
Ovaj postupak daje mu neposredni nain da zastane i izrazi svoju ljutnju primjerenijim
rjenikom. Nagradite ga pohvalom svaki put kad vidite da je to uspjeno izveo.
Praktina primjena
Sociometrija je inicirana pokazati poloaj uenika Vladimira u razrednom odjelu i njegove
interpersonalne socijalne odnose s vrnjacima kako bismo na temelju rezultata doprinijeli
poboljanju istih.
Rezultati ukazuju da postoji tenzija u interpersonalnom socijalnom odnosu zbog
uzajamnog neadekvatnog ponaanja.
110
Predloena su rjeenja u obliku savjeta i preporuene literature uiteljici.

PREPORUENA LITERATURA
s obzirom na specifine potrebe razrednog odjela detektirane sociometrijskim ispitivanjem
i rani adolescentni uzrast kada djeca aktivno izgrauju svoju osobnost i socijalnu
kompetenciju:
- Amnesty International Hrvatske: Prvi koraci Prirunik o odgoju i obrazovanju
za ljudska prava, Zagreb, 2000.
- Ivanek, A. i sur.: Kreativni razrednik/razrednica (40 primjera pedagokih
radionica), Profil International d.o.o., Zagreb, 2005.
napose:
- pedagoka radionica Na razred s ciljem upoznavanja slinosti i razliitosti
uenika razrednog odjela
- pedagoka radionica Zlatna markica s ciljem uoavanja osobnih pozitivnih
osobina i osobina uenika oko nas
- pedagoka radionica Asertivno ponaanje s ciljem osvjetavanja uenika kako
mogu bolje zadovoljiti svoje potrebe, a da pri tomu ne ugroavaju druge i slino.
PRILOG BR. 2 Upitnik za ispitivanje motivacije za uenje fizike

runo
teko
veselo
zanimljivo
lijepo
lako
tuno
nezanimljivo
111
nevano
vano
privlano
odbojno
motiviran
nemotiviran
1.
Utjee li aktivnost i motiviranost uitelja na satu na tvoju motiviranost da ui taj nastavni

predmet? (zaokrui odgovor)

2.
DA
NE
Ako da, kako procjenjuje motiviranost uitelja iz fizike?

(procijeni na skali od 1 nemotiviran uitelj do 5 izrazito motiviran uitelj)
Procjena: ______
3.
Motivira li te kada uitelj od tebe zahtijeva aktivnije sudjelovanje na satu? (zaokrui

odgovor)
DA
NE
4.
Ako da, koliko aktivnosti na satu trai uitelj iz fizike?

(procijeni na skali od 1 ne trai aktivnost do 5 trai izrazitu aktivnost)
Procjena: _____
5.
Poredaj od 1 do 5 imbenike koji te motiviraju za uenje i to tako da je broj 1 najslabiji

motivator, a 5 najjai motivator:
112
a)
___________ ocjena
b)
___________ priznavanje tvog uenja (rada) izraeno verbalnom pohvalom
c)
___________ sam rad (uenje)
d)
___________ osobna odgovornost za uspjeh
e)
___________ razumljivost i korisnost onoga to ui
6.
Procijeni koliko je imbenik iz prethodnog pitanja kojeg si oznaio s 5 (najjai motivator)

prisutan u fizici:
(1 nije prisutan, 2 srednje prisutan, 3 dovoljno prisutan)
Procjena: ______
7.
U kojoj mjeri uitelj iz fizike ima pozitivan stav prema tebi?
(1 u potpunosti, 2 djelomino, 3 nema pozitivan stav)
Procjena: ______
8.
Na praznu liniju napii ovisi li tvoj uspjeh u fizici vie o:
A osobnim aktivnostima, osobnim sposobnostima i zalaganju

B srei, postupcima i raspoloenju uitelja (unesi oznaku A ili B)
Oznaka: ______
9.
Vrjednuje li uitelji fizike:
A samo kvalitetu tvog uratka

B napredak koji ostvaruje u svladavanju gradiva
C - oboje (unesi oznaku A, B ili C)
Oznaka: ______
10.
Koji od navedenih predmeta najradije ui (najvie si motiviran) i zato?

(zaokrui slovo ispred predmeta)
a) Fiziku,
zato to __________________________________________________________
b) Kemiju,
zato to _________________________________________________________
c) Biologiju,
zato to ________________________________________________________
d) Matematiku,
zato to _____________________________________________________
11.
Koji od navedenih predmeta najmanje voli uiti (najmanje si motiviran) i zato?
(zaokrui slovo ispred predmeta)
a) Fiziku,
zato to __________________________________________________________
113
b) Kemiju,

zato to _________________________________________________________
c) Biologiju,

zato to ________________________________________________________
d) Matematiku,

zato to _____________________________________________________
12.
Smanjuje li se tvoja motivacija za uenje ako drugi uenici ometaju sat? (zaokrui odgovor)
DA
NE
13.
Je li ometanje sata obino prisutno na satu fizike? (zaokrui odgovor)

DA
14.

15.
NE
Djeluje li obrazloenje uitelja za postignutu ocjenu pozitivno na tvoju motivaciju?

(zaokrui odgovor)
DA
NE
Obrazlae li ti obino uitelj fizike razloge tvoje postignute ocjene? (zaokrui odgovor)
DA
NE
16.
Motivira li te vie za uenje kad ui teoriju ili kad ui istraujui? (zaokrui odgovor)
a. uenje teorije
b. uenje istraivanjem
c. podjednako
17.
Ui li istraujui na nastavnim satovima fizike? (zaokrui odgovor)
a. ne
b. djelomino
c. da
18.
to bi jo vie podiglo tvoju motivaciju za uenjem fizike kako bi ostvario jo bolje

obrazovno postignue?
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
114
PRILOG BR. 3
ANKETA ZA SAMOVRJEDNOVANJE U PROJEKTNOM DANU
Potovani uitelji!
Ova anketa slui za samovrjednovanje Vaih obrazovno-odgojnih uinaka tijekom kolskog
projektnog dana te samoprocjenu osobnoga zadovoljstva postignutim rezultatima uenika, stoga
su rezultati ankete namijenjeni iskljuivo Vama.
U svrhu to vee objektivnosti samoprocjene, anketu ispunite anonimno.
Unaprijed zahvaljujemo na Vaem trudu i izdvojenom vremenu!
1) KOLIKO STE ZADOVOLJNI TEMELJITOU SVOJE PRIPREME ZA
PROJEKTNI ZADATAK U SLJEDEIM KOMPONENTAMA (ocijenite na skali od
1 5):
ocjena
a) formuliranju sadraja i cilja projektnog zadatka uenicima........................ ____
b) uputi uenicima kako raditi..................................................................... ____
c) izradi plana rada i vremena....................................................................... ____
d) podjeli rada meu uenicima.....................................................................____
e) samostalnosti uenika u radu.................................................................... ____
f ) osiguranju uenike suradnje u donoenju potrebnog materijala i pribora...____
2) JESTE LI UNAPRIJED RAZRADILI POSTUPAK ZA MOTIVIRANJE UENIKA
ZA PROJEKTNI DAN (zaokruite):
da ne
U EMU SE SASTOJALO MOTIVIRANJE?
______________________________________________________
______________________________________________________
3) PREMA KOJEM STE KRITERIJU FORMIRALI RADNE SKUPINE UENIKA?
______________________________________________________
______________________________________________________
4) JESTE LI KORISTILI NEKU OD KREATIVNIH TEHNIKA ZA PRODUKCIJU

IDEJA O IZGLEDU PLAKATA VAEG RAZREDNOG ODJELA (zaokruite):
da ne
115
KAKO STE DOLI DO IDEJE?
______________________________________________________
______________________________________________________
5) KOLIKO STE ZADOVOLJNI POBUENIM STVARALATVOM UENIKA

(ocijenite na skali od 1 5): ______
ZATO?
______________________________________________________
______________________________________________________
6) KOLIKO STE POTAKNULI UENIKE NA ISTRAIVAKO UENJE

(ocijenite na skali od 1 5): ______
7) JE LI SVAKI UENIK SVOJIM SPOSOBNOSTIMA PRIDONIO OSTVARIVANJU
CILJA (zaokruite):
da ne ne znam
8) JE LI SKUPNA INTERAKCIJA BILA DOBRA (zaokruite):
da ne ne znam
PO EMU?
____________________________________________________________________
____________________________________________________________________
9) TIJEKOM RJEAVANJA
(ocijenite na skali od 1- 5 ):
PROJEKTNOG
ZADATKA
KOLIKO
STE
a)
b)
c)
d)
poticali kod uenika socijalnu kooperativnost ......................................

savjetovali i usmjeravali uenike u radu ................................................
jaali samopouzdanje uenika ..............................................................
postigli da svaki uenik doivi ostvarenje projektnog zadatka kao
zajedniki cilj .......................................................................................
e) postigli samostalnost uenika u radu ....................................................
10) JESTE LI RAZVILI OSOBNU ODGOVORNOST UENIKA ZA OSOBNI
DOPRINOS SKUPNOM RADU (zaokruite):
da ne
KAKO?
____________________________________________________________________
____________________________________________________________________
116
11) JESTE LI KONTINUIRANO I DOSLJEDNO NADGLEDALI RAD NA

PROJEKTNOM ZADATKU ( zaokruite ):
da ne
12) JESTE LI NAKNADNO RASPRAVILI I VRJEDNOVALI S UENICIMA
(zaokruite):
a) rad pojedinih lanova skupine .............................................................. da ne
b) aktivnosti koje su pridonijele uspjenosti i aktivnosti koje su ometale
proces uenja ........................................................................................ da ne
c) rezultate rada ........................................................................................ da - ne
13) KOLIKO STE ZADOVOLJNI (ocijenite na skali od 1 5):
a) radom svih uenika ................................................................................______
b) postignutim ciljem na projektnom danu ................................................______
ZATO?
____________________________________________________________________
____________________________________________________________________
14) ZNATE LI KOLIKO SU UENICI ZADOVOLJNI SVOJIM REZULTATOM

RADA NA PROJEKTNOM ZADATKU (zaokruite):
da ne
AKO DA, KOLIKO SU ZADOVOLJNI (ocijenite na skali od 1 5):
______
ZATO?
___________________________________________________________________
___________________________________________________________________
15) PREMA VAOJ PROCJENI, KOLIKO JE ZADOVOLJENA POJEDINA RAZINA
UENJA TIJEKOM RADA NA PROJEKTNOM ZADATKU (ocijenite na skali od
1 5):
a) uenje sadraja i injenica (uenici znaju, razumiju, prepoznaju...) ...... ______
b) uenje metoda i strategija (uenici trae informacije, strukturiraju ih,
organiziraju, planiraju, odluuju, oblikuju, vizualiziraju...) .................. ______
c) socijalno-komunikativno uenje (uenici sluaju, obrazlau, argumentiraju,
pitaju, raspravljaju, surauju, integriraju, razgovaraju, prezentiraju...) .. ______
d) afektivno uenje (uenici izgrauju samopouzdanje, poistovjeuju se sa
skupinom, angairaju se, stvaraju vrijednosne sudove...) .................... _______
117
16) TIJEKOM RADA NA PROJEKTNOM ZADATKU POISTOVJEUJETE LI

SVOJU ULOGU SA (zaokruite):
a) sveznajuim izvorom podataka
b) pomagaem i moderatorom rada
c) oboje.
17) JESTE LI ZAJEDNIKI S UENICIMA PREDLOILI MJERE
UNAPRJEIVANJA RADA NA PROJEKTNOM ZADATKU (zaokruite):
da ne
AKO DA, KOJE?
____________________________________________________________________
____________________________________________________________________
18) TO BISTE PROMIJENILI U SVOM PRISTUPU PROJEKTNOM ZADATKU
SLJEDEE GODINE?
____________________________________________________________________
____________________________________________________________________
19) SMATRATE LI DA STE DOVOLJNO EDUCIRANI ZA PRIMJENU SKUPNOG
RADA (zaokruite):
da - ne
118
PRILOG BR. 4
UVID
U IZVOENJE NASTAVE METODIKE JEDINICE
- Izvjee kola: ____________________________
Razredni odjel: ____
Mjesto: ___________________________
Nastavni predmet: Geografija
Metodika (nastavna) jedinica: GEOGRAFSKA RAZNOLIKOST HRVATSKE
Uitelj: ___________________
Nadnevak: ______________
TIJEK VOENJA (ORGANIZACIJE) NASTAVNOG SATA
Artikulacija metodike jedinice:
Izostala je najava cilja nastavnog sata.
Metodika jedinica ne sadri Uvodni dio u kojem uiteljica uvodnim pitanjima uvodi uenike u
sadraj koji e obraivati na ovome satu. Ne iznosi praktino iskustvo s temom (npr. Kad putujete
Lijepom naom na more kakve geografske raznolikosti vidite na putu?).
Metodika jedinica zapoinje s Glavnim dijelom u okviru kojega se obrauje novi sadraj
nastavnom metodom usmenim izlaganjem. S obzirom da izlaganje nije obogaeno slikama (iako
je tema zahvalna za slikovni prikaz) prikraeni su uenici koji preferiraju vizualni nain uenja.
Tijekom obrade uiteljica esto povezuje nove sadraje s obraenim temama na prethodnim
satovima ime ostvaruje ponavljanje nauenog dosjeanjem i meusobno povezivanje sadraja.
estim postavljanjem kratkih pitanja na koja uenici uspjeno kratko odgovaraju postie
interaktivan proces pri emu ukljuuje razliite uenike. Uenici promiljaju odgovore na
postavljena pitanja iz novog gradiva jer uiteljica trai logiko povezivanje injenica. Neki od
osnovnih parametara geografske raznolikosti Hrvatske zapisuju se na plou (i u biljenice) iako
su ve zapisani na prethodnim satovima (na to podsjea dvoje uenika jer su zbunjeni koliinom
ponovljenog gradiva, a uiteljica objanjava da su spominjali, ali da je ovo nova cjelina to uenike
nije ba uvjerilo). Tema se obrauje logikim slijedom i sustavno. Znaenje nepoznatih pojmova
objanjava uz misaoni angaman uenika (npr. funkcionalna podjela u podnaslovu).
Tek nakon 20-tak minuta sata uiteljica podsjea da otvore geografski atlas. Korisno upuuje
uenike kako da si olakaju i ubrzaju zapisivanje kraticama registarskih automobilskih oznaka.
Izostalo je vjebanje pa obraene sadraje uiteljica nije postavila u novi kontekst i ukljuila
reprezentativne primjere u cilju podizanja usvojenog gradiva na viu razinu generaliziranosti (npr.
Koje europske zemlje imaju slina geografska obiljeja kao Hrvatska, a koje vrlo razliita obiljeja?).
Metodika jedinica ne zavrava Zakljunim dijelom (ukupno trajanje sata je potroeno na
obradu nove teme) pa je stoga izostala provjera ostvarenosti obrazovnih zadataka (mjerljivo
ponavljanjem netom nauenog) kao i naglaavanje sadraja kojeg uenici trebaju upamtiti o
geografskoj raznolikosti Hrvatske.
Budui da ni obrada nove teme nije zavrena do kraja nastavnog sata, nakon zvona uiteljica zadaje
ostatak neobraenog sadraja iz udbenika i pisanu domau zadau.
119
Nastavna sredstva i pomagala:

Udbenik, ploa i kreda, geografska karta Hrvatske
Nastavni oblici rada:
Frontalni rad
IZGLED PLOE
Preglednost informacija je ostvarena no, razliitost geografskih cjelina Hrvatske bi bila vizualno
naglaenija koritenjem kreda u boji (posebice za uenike vizualce). Monotonost ispisanog teksta
izbjegla bi se koritenjem i tablinog prikaza podataka.
PSIHOFIZIKA PRIPREMLJENOST UENIKA
Iako je prolo 10-tak minuta od poetka sata, cca. 22% sata, kroz vrata uionice u kolskom
hodniku se uje uenika graja, uiteljiin povieni ton i meusobno nadvikivanje to govori da
uiteljica u tom trenutku ne vlada razredom, a uenici mentalno ni emocionalno nisu spremni
za rad.
Ulaskom pedagoginje i mene u uionicu spontano se uspostavlja radna disciplina. Nakon cca. 1
minute tiine uiteljica informira uenike da e obraditi novu temu te s dodatnim zakanjenjem
ispisuje naslov na plou.
Tijekom cijelog sata jakne na klupi dijela uenika predstavljaju distraktore za psihofiziku
pripremljenost uenika za rad na nastavnom satu jer asociraju na zavretak rada koji jo traje i koji
zahtjeva od uenika aktivan rad (ili osjeaj uenika da su tu u prolazu i sl.) te time ometaju umnu
usredotoenost na aktualnu aktivnost. Od uenika zahtjevamo da na satu ne sjede u jaknama, a
uiteljica ju nosi.
Koncentriranje uenika je oteano zbog nedinaminosti procesa emu pridonosi jednolian ritam
i boja glasa uiteljice te predvidljivost rada: kratko pitanje uiteljice kratak odgovor uenika
zapisivanje na plou. Jednolinost rada je povremeno prekidana zahtjevom da uenik pokae
pojam na geografskoj karti.
Uoivi da uenik nema pred sobom na klupi geografski atlas ne primjeuje da drugi uenik sjedi
sam u klupi s atlasom te ne konkretizira rjeenje kao ni dogovor s uenikom za ubudue, ve preko
uenikovog ponaanja i nepripremljenosti za sat, iako je verbalizirala problem, olako prelazi.
EMOCIONALNI ODNOS S UENIKOM
Ozbiljno fiziko dranje uiteljice usklaeno je s ozbiljnou komuniciranja s uenicima. Nedostaje
toplina u nastupu koja se moe realizirati povremenim pohvalama uz osmjeh za npr. disciplinu
koja postoji na satu, kvalitetu ranije nauenog, uspjeno snalaenje na karti, dodatna pitanja
zainteresiranih uenika.
Uiteljica nastoji uenike povremeno opustiti aljivim tonom i primjedbama temeljenim na
prigovorima zbog inae neprimjerenog odnosa prema radu ili nediscipline na satovima to kod
uenika stvara tenziju iako su na ovom satu uspjeni. Time ih ne potie na zadravanje takvog
pozitivnog ponaanja i ubudue, ve se neprestano vraa korak nazad pridajui veu vanost
prolom nego buduem.
Uiteljica je svjesna razliitih individualnih sposobnosti uenika i u najboljoj namjeri da pohvali,
120
psiholoki gledano, nespretno se izraava spram uenika slabijih sposobnosti ne dajui mu potporu
za ubudue dobar rad (npr. O, pa to je lijep rukopis u odnosu na inae ueniku s individualiziranim
pristupom). Pomalo ironino se obraa inae manje discipliniranom ueniku umjesto da ga pohvali
za ostvareno ponaanje (npr. Doi na kartu da i tebe ujemo; reci, utljiv si danas, a inae nisi).
Uiteljica je senzibilizirana za potrebe i mogunosti razliitih uenika, ali verbalne komunikacijske
vjetine u obraanju ueniku nisu uvijek primjerene zbog slanja nepodravajuih, neafirmativnih
pa i izazivakih poruka poput: malo se digni, danas nisi ba hrabar, pa te moramo podii
(aludirajui na uobiajenu nedisciplinu uenika), makni se na karti da drugi vide pokazuje li
dobro! - (umjesto: da naui i druge!), ti pie, samo provjeravam (umjesto: drago mi je da
sve stigne zapisati!). Ovakvom komunikacijom uiteljica ne ostvaruje svoju odgojnu ulogu (da
hrabri, pozitivno usmjerava uenika, pomae razvoju meusobne suradnje, doprinosi afirmaciji
svakog uenika u razrednom odjelu). Dunost je uitelja da mlade ljude ukljui u drutvo, a ne da
ih iskljui.
Pri kritiziranju se treba usmjeriti na in, a ne na uenika pa komentar uiteljice: svakog otkrivam
po malo i u pozitivnom i u negativnom nije primjeren. Uloga uiteljice jest da uenika pripremi
da bude otvoren za dijalog kad ga kritizira, a ne da ga ui zauzimati nuno obrambeni stav.
Uiteljica najee stoji pred ploom na strani katedre (krajnje desno u uionici) ime ne uspostavlja
ravnopravan kontakt s uenicima iz reda klupa kod vrata (krajnje lijevo) zbog ega uenici mogu
osjeati nelagodu budui da je uiteljica manje usredotoena na njih u odnosu na ostale kao to
nema ni uvid to pojedinci rade.
Ukoliko se uenik loije snalazi u verbaliziranju odgovora, uiteljica ga ne potie da samostalno
jezgrovito oblikuje odgovor i time razvija svoju rjeitost, ve ona sama daje saet odgovor ime
uenika prikrauje za osjeaj zadovoljstva zbog uspjeha.
Dojam je da uiteljica ne doivljava sebe kao trenera koji uvijek prua potporu kada uoi i osjeti
poboljanje u radu i ponaanju uenika, jer radne se navike stjeu kao to se i ponaanje ui.
Ne izraava osjeaj radosti kad uoi dobre rezultate uenika. Dojam je da strepi zbog mogue
nediscipline uenika zbog ega se ne moe, unato svojim kompetencijama, opustiti pa je atmosfera
malo nategnuta. Pri tome bi trebala imati na umu da nain na koji gleda na disciplinu u
mnogoemu ovisi o nainu na koji promatra uenike, mlade osobe: predstavljaju li oni potencijalan
rizik koji treba drati pod kontrolom ili su i oni ljudska bia poput nje, samo mlaa i neiskusnija.
Nadalje, voditi rauna da je autoritet uitelja neto to on treba zasluiti, a ne neto to podrazumijeva
uiteljska funkcija. Izgradnju zdravog autoriteta pomoi e i adekvatan emocionalan odnos s
uenicima uz sva pravila, dosljednost, zahtjeve i ostalo.
IZGLED UIONICE
Uredna kolska ploa. Na manje adekvatnom mjestu visi geografska karta jer dio zaklanja katedra.
U kutu uionice na jednoj kolskoj klupi raireni plakati ueniki radovi zapraeni, to ostavlja
lo dojam o uiteljskoj nebrizi spram uloenog truda uenika, tvoraca plakata.
SAETO:
Ako uiteljicu sagledavamo s dvije toke gledita: osobne i profesionalne, preporuke su da na
osobnom planu vie iskazuje empatinosti i uvaavanja, a na profesionalnom vie inovativnosti.
U ______________
Struni suradnik psiholog:

Vesna Rak, prof.
121
122
Preispitati i
unaprijediti
osobnu
praksu.
Struno usavravanje
i profesionalni razvoj
djelatnika kole
Podii razinu
atraktivnosti
kole.
Stei nove
kompetencije
i proiriti
struna
znanja.
Poveati
motivaciju
djelatnika za
profesionalni
razvoj.
Podii
motivaciju
uenika i
poveati
obrazovna
postignua
uenika
CILJEVI
Znanja i vjetine iz
predmeta prirodoslovlja
(fizika, biologija,
kemija, matematika)
PRIORITETNO
PODRUJE
UNAPRJEENJA
Vrijeme za pripremu i
odravanje predavanja
i radionica te akcijskog
istraivanja.
Struna znanja psihologa i
pedagoga.
Vrijeme za praenje
nastave.
Vrijeme za mentorske
konzultacije.
Sudjelovati na tematskim
seminarima.
Predavanja i radionice
vanjskih strunjaka u koli.
Struna literatura.
Vrijeme za konstrukciju
i primjenu upitnika te
obradu rezultata.
Struno znanje o svrsi

i strukturi akcijskog
istraivanja.
Novac za upitnike, vrijeme

za konstrukciju, primjenu
i obradu upitnika, struna
znanja psihologa.
NUNI RESURSI
Pratiti izvoenje nastave

drugih uitelja (sustrunjaka
i nesustrunjaka) u koli
kroz mentorstvo u paru.
Suraivati s kritikim
prijateljem iz redova
kolskog tima za kvalitetu.
Predavanja i radionice.
Primijeniti upitnik o
motivatorima na poetku
edukacije.
Akcijsko istraivanje.
Primijeniti primjeren upitnik

o zadovoljstvu uenika.
Primijeniti primjeren upitnik

o motivaciji, statistiki
obraditi podatke i utvrditi
razinu motivacije uenika na
poetku godine.
METODE I
AKTIVNOSTI ZA
OSTVARIVANJE
CILJEVA
Tijekom
nastavne
godine.
Do 31. svibnja
2009.
Do 31. listopada
2009.
DATUM DO
KOJEGA
E SE CILJ
OSTVARITI
KOLSKI RAZVOJNI PLAN
lanovi kolskog tima

za kvalitetu.
Psiholog i pedagog.
Svi uitelji razredne

i predmetne nastave
i PB-a.
Psiholog
OSOBE
ODGOVORNE
ZA PROVEDBU
AKTIVNOSTI
Broj praenih nastavnih

satova po uitelju.
Rezultati evaluacijskog
upitnika o ostvarenom
unaprjeenju uiteljske
prakse za kritikog
prijatelja.
Rezultati evaluacije
predavanja i radionica.
Utvrditi razinu motivacije

na kraju edukacije
ponovnom primjenom
upitnika.
Izvjee akcijskog
istraivanja (intervjui s
uenicima, anketni upitnici
za uenike, evaluacije rada
uenika od strane uenika,
dnevnik istraivanja,
fotografije i dr.)
Ponovno primijeniti upitnik

nakon godinu dana i
utvrditi razinu motivacije.
Broj kanjenja uenika na
nastavni sat.
Usporediti broj
neopravdanih izostanaka
uenika u 7. i 8. razredu.
Rezultati upitnika o
zadovoljstvu uenika na
kraju godine.
MJERLJIVI
POKAZATELJI
OSTVARIVANJA
CILJEVA
PRILOG BR. 5
123
Odnos uenika prema

drugim
uenicima i koli
Radno ozraje
PRIORITETNO
PODRUJE
UNAPRJEENJA
Senzibilizirati uenike za
kvalitetnije meuljudske odnose.
Potaknuti osobni i socijalni

razvoj uenika (konstruktivno
rjeavanje problema, nenasilna
komunikacija, solidarnost).
Odravati tematska
predavanja.
Provoditi tematske radionice na

satovima SRO-a.
Razvijati kod uenika potovanje

i toleranciju prema drugim
uenicima te uvaavanje razlika.
Razvijati emocionalnu
inteligenciju uenika.
Unaprijediti kvalitetu rada Vijea

uenika izradom i provedbom
programa rada za ostvarenje
zacrtanih ciljeva.
Dogovoriti nain rjeavanja

konfliktne situacije prema
internom Protokolu o
jedinstvenom postupanju uitelja
i strune slube u ostvarivanju
odgojno-obrazovnog cilja u O
Pantovak.
Predavanje i radionica za
djelatnike kole na temu
uspjenijeg komuniciranja uz
evaluacijski upitnik.
Primijeniti primjeren upitnik,

statistiki obraditi podatke i
odrediti razinu zadovoljstva svih
sudionika u komunikaciji.
Provoenje ciljanih radionica.
Poticati i razvijati demokratski

duh kod uenika, osjeaj
pripadnosti razredu, pozitivan
stav prema koli.
Poboljati meusobnu suradnju

kolega uitelja u odgojnoobrazovnom procesu.
Poboljati komunikaciju uitelja i

strunih suradnika.
Poboljati suradnju uitelja i

strunih suradnika u odgojnoobrazovnom procesu.
CILJEVI
METODE I AKTIVNOSTI
ZA OSTVARIVANJE
CILJEVA
Tehnika pomagala
Suradnja s vanjskim
strunjacima.
Pedagoko-psiholoka
znanja uitelja,
struna znanja
pedagoga i psihologa,
struna literatura.
Vrijeme za pripremu
radionica i predavanja
te projekta.
Vrijeme za sastanke
Vijea uenika.
Vrijeme za sastanke,
struna znanja
uitelja, struna
znanja strunih
suradnika, struna
literatura.
Novac za upitnike,
vrijeme za
konstrukciju, primjenu
i obradu upitnika,
struna znanja
psihologa.
Priprema za
provoenje radionica.
NUNI
RESURSI
Tijekom nastavne
godine.
Po potrebi tijekom
godine.
Do 30. studenog 2009.
Po potrebi tijekom
godine.
DATUM DO
KOJEGA E SE
CILJ OSTVARITI
Psiholog, pedagog,
razrednici i ostali
uitelji
Psiholog i pedagog
Psiholog i pedagog
Psiholog
Psiholog
Psiholog
OSOBE
ODGOVORNE
ZA PROVEDBU
AKTIVNOSTI
Rezultati evaluacijskih
izvjea razrednika
o provedenim
radionicama i odranim
predavanjima
Evaluacijski rezultati
lanova Vijea uenika.
Broj sastanaka.
Broj rijeenih situacija i
situacija u rjeavanju u
odnosu na konfliktne.
Rezultati evaluacije
kvalitete predavanja i
radionice.
Utvrditi razinu
zadovoljstva
komunikacijom na
kraju godine ponovnom
primjenom upitnika.
Broj izvedenih radionica

i rezultati evaluacije.
MJERLJIVI
POKAZATELJI
OSTVARIVANJA
CILJEVA
Marina Gulin
3.3.5. Rano prepoznavanje problema mentalnog

zdravlja kod djece i mladih i psiholoka
intervencija
Mentalno zdravlje je stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, moe
se nositi s normalnim ivotnim stresom, moe raditi produktivno i plodno te je sposoban
pridonositi zajednici . (WHO, 2001.)
3.3.5.1. Rizici za mentalno zdravlje u djetinjstvu i mladenatvu

Hoe li tijekom djetinjstva i mladenatva ostvariti razvojne zadatke i u odrasloj dobi moi
ostvarivati svoje potencijale, nositi se s normalnim ivotnim stresom, te produktivno i
plodno raditi i pridonositi zajednici ne ovisi samo o pojedincu djetetu, a kasnije mladoj
osobi. Koliko e uinkovito pojedinac koristiti prilike koje vode k jaanju, pridonose
razvoju svojih potencijala i izbjegavati rizike koji vode u destrukciju i propadanje mlade
osobe, u velikoj mjeri ovisi o uspjenosti odgojnog procesa u obitelji i uspjenosti
procesa obrazovanja. Kako e uspjeno obiteljski odgoj i proces institucionalnog odgoja
i obrazovanja ostvariti svoju funkciju ovisi o mnogim zatitnim i rizinim imbenicima.
Zatitni imbenici povezani su sa smanjenjem mogunosti javljanja neprihvatljivih
ponaanja i nepovoljnih ishoda, a rizini ih imbenici ine vjerojatnima. Svrhovita
skrb drutva za djecu i mlade, usmjerena razvoju i odgoju odgovornih, produktivnih i
plodnih lanova zajednice, u svom djelovanju treba pruati uinkovitu potporu obitelji
u ostvarenju odgojne funkcije, a proces institucionalnog odgoja i obrazovanja uiniti to
je mogue svrhovitijim. U djelovanju usmjerenom prevenciji, odnosno smanjenju rizika
za javljanje nepoeljnih ponaanja kod djece i mladih potrebno je obuhvatiti osnaivanje
zatitnih imbenika i smanjivanje utjecaja rizinih imbenika.
U istraivanjima usmjerenim poboljanju sustava prevencije ovisnosti Nacionalni
institut za istraivanje zlouporabe droga SAD (Cire, 2002.; prema Sakoman, 2009. -1)
utvrdio je najznaajnije zatitne i rizine imbenike:
Zatitni imbenici:
vrste i pozitivne obiteljske veze
nadzor roditelja nad aktivnostima svoje djece i njihovih vrnjaka
jasna pravila ponaanja koja se dosljedno provode unutar obitelji
ukljuenost roditelja u ivot svoje djece
uspjeh u kolovanju
vrste veze s institucijama poput kolskih i vjerskih organizacija
usvajanje (prihvaanje) ustaljenih normi o uporabi droge.
124
Rizini imbenici:
kaotina obiteljska okolina, posebno ona u kojoj roditelji zlorabe drogu ili boluju
od duevnih bolesti
neuinkovito roditeljstvo, posebice s djecom teke naravi ili s poremeajima u
ponaanju
nedostatak veza roditelj-dijete i nedostatak odgoja
neprikladno, povueno ili agresivno ponaanje u razredu
neuspjeh u kolovanju
loe sposobnosti (vjetine) snalaenja u drutvu
druenje s vrnjacima koji su skloni devijantnom ponaanju
opaanje odobravanja uporabe droge unutar obitelji, posla, kole, vrnjaka i
zajednice.
Istraivanja su potvrdila da navedeni imbenici osim na uzimanje droge utjeu i na druge
oblike neprihvatljivog ponaanja, poput nasilja kod mladih, mladenake delikvencije,
prekida kolovanja, rizinog seksualnog ponaanja i maloljetnike trudnoe.
Navedeni zatitni i rizini imbenici neprihvatljivog ponaanja mladih vrlo jasno upuuju
na zatitnu ulogu obitelji, odnosno na nefunkcionalnost obitelji kao znaajan imbenik
rizika. Drugo, vana zatitna podruja su kolska uspjenost i vrnjako okruenje.
kolska (ne)uspjenost nije samo problem i pokazatelj uspjenosti djeteta i njegovih
roditelja, ve jednako tako problem i pitanje uspjenosti kole u ostvarenju odgojnih
i obrazovnih ciljeva, meu kojima je svakako znaajan cilj spremnost mlade osobe za
ulazak u svijet rada. Kvaliteta vrnjakog okruenja djece i mladih, osim to je podruje
odgojnog utjecaja roditelja svakog pojedinog uenika, rezultat je i uspjenosti ostvarenja
odgojno-obrazovnih ciljeva kole, odnosno ostvarenja odgojne funkcije kole.
3.3.5.1.1. Zatitni i rizini imbenici u obitelji
Uloga obitelji u sazrijevanju i osamostaljivanju djece moe biti dvojaka. Obiteljski

odgoj moe biti vrlo snaan zatitni imbenik, a isto tako obiteljsko funkcioniranje
moe biti snaan imbenik rizika za javljanje nepoeljnog ponaanja djece.
Poznavanje naina na koji funkcioniranje obitelji sudjeluje u nastanku nepoeljnih
ponaanja, kao i poznavanje naina na koji obitelj ostvaruje svoju zatitnu ulogu
u procesu odrastanja djeteta omoguuje uinkovite intervencije usmjerene
poboljanju funkcioniranja obitelji, a u svrhu prevencije problema i unaprjeenja
mentalnog zdravlja djece i mladih.
Nain djelovanja zatitnih i rizinih imbenika u procesu odrastanja djeteta, odnosno
njihov utjecaj na javljanje ovisnikog ponaanja mladih, detaljno je pojasnio Sakoman
(2009.; 2009.). Navodi da je za uspjenost odgoja djeteta kljuno roditeljsko umijee
voenja procesa odrastanja, to se posebno ogleda tijekom adolescencije djece u
nainu na koji roditelji uspijevaju odravati optimalnu ravnoteu izmeu dviju naoko
suprotstavljenih tenji:
125
1. odravanja kontrole (nadzora nad ponaanjima djece vani, koji iz godine u godinu
tijekom adolescencije mora biti sve manji i suptilniji)
2. poticanja procesa separacije i socijalnog sazrijevanja davanjem sve vee slobode.
Autoritativni odgojni pristup i dinamino odravanje uravnoteenosti izmeu kontrole
i poticanja procesa osamostaljivanja daje najbolje rezultate u odgoju djece, uz uvjet da
je odnos izmeu roditelja i djece utemeljen na bezuvjetnoj ljubavi, a usmjeravanje na
poeljno ponaanje postie se prvenstveno pohvalom i ohrabrivanjem.
Rizini imbenici za neuspjeh roditelja u voenju procesa odrastanja djece, koji znaajno
pridonose preranom ili prenaglom gubitku nadzora roditelja nad ponaanjem svoje djece
te njihovoj usmjerenosti vrnjacima koji ekstremno pokazuju svoju slobodu otkaenim
ponaanjem i konzumiranjem droga su:
- autoritaran odgojni pristup u kojem roditelji na vrlo krut nain postavljaju svoje
zahtjeve i odreuju granice, a usmjeravanje djece prema (za njih) poeljnom
ponaanju ostvaruju prvenstveno stalnim prijetnjama, kaznom i drugim neugodnim
posljedicama koje e imati ako neto ne uine ili uine krivo
- liberalan odgojni pristup u kojem roditelji djeci daju veliku autonomiju, slobodu i
povjerenje uz slabu kontrolu i nadzor
- prezatitniki odgojni pristup u kojem roditelji onemoguuju separaciju te pokuavaju
s djecom stvoriti i odravati simbiotski odnos, pri tom se podreuju djejim eljama i
zahtjevima, u svemu im udovoljavaju proputajui ih uiti redu, radu i odgovornosti
- disfunkcionalnost odgoja u odnosu na individualne znaajke i razliitost potreba
pojedinog, ali normalnog djeteta, kad se moe raditi o nevjetosti roditelja da
odgojni pristup individualno prilagodi.
Tijekom adolescencije, kada se proces separacije ubrzava, ometa ili opstruira, najvie
dolaze do izraza posljedice neuspjeno voenog procesa osamostaljivanja djeteta. Posebno
su riziku izloeni tinejderi optereeni obiteljskom patologijom, odrasli u obiteljima u
kojima je tee poremeena komunikacija meu roditeljima i u kojima vlada nesuglasje.
Visokorizini su tinejderi koji su u tekim konfliktima s roditeljima, oni koji u ivotu
imaju vie problema (npr. u obitelji i koli) i koji se zbog toga loe osjeaju, kao i njeno
odgajani koji su tijekom ivota bili frustrirani zbog odvajanja od roditelja, te tinejderi
koji su uz konflikte ili bez njih naglo izmakli kontroli roditelja, a nisu bili adekvatno
pripremljeni za snalaenje u prostoru slobode koju su osvojili.
U procesu nastanka nepoeljnih ponaanja djece i mladih kljunu ulogu ima
disfunkcionalni odgoj. Sakoman (2009., 1.) navodi pojavne oblike disfunkcionalnosti
odgoja u obitelji i/ili koli:
- neprilagoavanje odgojnog pristupa u odnosu na razvojnu fazu odrastanja (dob)
djeteta
- neprilagoen (krivi) odgojni pristup u odnosu na individualne ili specifine potrebe
pojedinog normalnog djeteta (uenika)
- neprilagoen (nestruni) odgojni pristup prema djeci (uenicima) koja su rizina i
tee odgojiva zbog teke naravi
- izostanak bilo kakvog odgoja ili izloenost djece patnji i frustracijama zbog tekog
poremeaja strukture obiteljskog sustava (raspad obitelji, bolest obiteljskih odnosa)
126
ili se radi o bolesnim interpersonalnim odnosima na relaciji djecaodgajatelji, kojima

uenici mogu biti izloeni u koli.
Zbog vanosti odgojne uloge u prevenciji ovisnosti o drogama i drugih nepoeljnih
ponaanja mladih, zauzima se da kolski preventivni programi budu integralni dio
odgojno-obrazovnog procesa. Glavne toke koje se odnose na primarno-preventivnu
aktivnost kola su afirmacija uspjenog roditeljstva, uenje ivotnih vjetina, specifina
edukacija o tetnim posljedicama uzimanja sredstava ovisnosti i pravovremeni diskretni
personalni zatitni programi za rizinu djecu.
3.3.5.1.2. kolska (ne)uspjenost
Osim to je kolska uspjenost snaan zatitni imbenik za zdravo i uspjeno odrastanje,
ona je zbog svojih posljedica na zapoljivost i konkurentnost na tritu rada znaajan
imbenik mentalnog zdravlja odrasle osobe. Pretpostavka za uspjeno osamostaljivanje u
mladoj odrasloj dobi je zapoljivost, odnosno odgovarajue obrazovanje koje omoguuje
ulazak u svijet rada i ponovno zapoljavanje nakon mogueg gubitka posla. Gledajui i
iz ovog zornog kuta, kolska neuspjenost nadilazi razinu problema pojedinca i njegove
obitelji i ukazuje na nunost sustavnog bavljenja kolskom neuspjenou na razini
drutva. Potreba za uinkovitom prevencijom kolske neuspjenosti ukazuje na nunost
da se pri razmatranju imbenika tekoa u uenju i kolske neuspjenosti arite interesa
usmjeri s pojedinca i njegove unutarnje prirode na okolinu u kojoj se odvija proces uenja,
na kurikulum, ukljuujui i prikriveni kurikulum.
Koncept rada s uenicima s potekoama u uenju usmjeren prevenciji kolske
neuspjenosti razradile su Magajna i suradnice (2008.). Suvremeni pristupi u podruju
uenja i poduavanja usmjereni su na interaktivnu prirodu procesa uenja te na utjecaj
neusklaenosti znaajki uenika i okoline u kojoj se odvija proces uenja (metode,
gradivo, materijali, klima i sl.) pri nastajanju tekoa. Zbog postizanja bolje usklaenosti
te kompetencija za uenje i psihosocijalnih kompetencija uenika i okoline, ovi pristupi
naglaavaju planiranje i izvedbu znaajnih promjena u okolini kao i tretman djeteta. Iz
vidika interakcijskog pristupa autorice potekoe u uenju dijele na tri tipa:
Tip I. Uzroci potekoa primarno su u okolini uenika
U ovu skupinu spadaju potekoe pri uenju koje su posljedica kulturne i ekonomske
prikraenosti, nedovoljnoga ili neodgovarajueg poduavanja i prikrivenog kurikuluma,
tekoe povezane s viejezinou i viekulturalnou te s trajnijim stresnim podraajima
u obitelji. Ovdje spadaju, primjerice, djeca koja se zateknu u okolini koja je po
vrijednostima, aspiracijama i navikama potpuno razliita od njihove obiteljske, djeca
koja slabo znaju jezik na kojem se odvija poduavanje, djeca izloena stalnom stresu u
obiteljskom okruenju ili u razredu odnosno u koli te djeca koja iz bilo kojeg razloga
esto izostaju s nastave, mijenjaju uitelje ili kole.
Tip II. Uzroci potekoa su u kombinaciji imbenika (uzajamnoj interakciji) meu
pojedincem i okolinom
U pojedinom djetetu ili pojedincu su odreeni unutarnji imbenici koji znae veu
127
ranjivost, veu sklonost razvoju odreenih opih ili specifinih potekoa uenja. Premda
e se potekoe u uenju jasno pojaviti jedino ako okolina nije planirana i osposobljena za
odgovarajue rjeavanje tih ranjivosti, posebnosti ili sklonosti. Ovdje spadaju, primjerice,
djeca s blaim potekoama u uenju, djeca i mladi s epilepsijom ili drugim kroninim
oboljenjima te potekoe koje nastupe kao posljedica odgoja u obitelji ili u koli, koji je
neusklaen sa znaajkama djetetova temperamenta.
Tip III. Uzroci potekoa primarno su u pojedincu
Ovo mogu biti neuroloki poremeaji, razvojne ili motivacijske specifinosti, umjerene
do tee specifine potekoe u uenju, itd. Ovaj tip potekoa obino je najozbiljniji,
kronian i esto ukljuuje vie podruja. Djeca s ovim tipom potekoa vjerojatno e
uvijek imati potekoe i potrebna e im biti vea prilagodba u okolinama koje su obino
odgovarajue. Najveu skupinu ovog tipa potekoa ine uenici s umjerenim i prije svega
teim oblikom specifinih potekoa uenja, na primjer djeca s epilepsijom kad epilepsiju
prate specifini poremeaji uenja ili posljedice dodatnih oteenja mozga.
U svrhu uinkovitog prepoznavanja i planiranja pomoi pojedinom ueniku s potekoama
u uenju ova jako heterogena skupina dijeli se na nekoliko podskupina, koje zbog estih
kombinacija potekoa i interakcijskih utjecaja nije mogue jasno razlikovati. Magajna i
suradnice (2008.) navode sljedee podskupine:
- lake i umjerene specifine potekoe u uenju i jezine potekoe
- potekoe u uenju zbog smetnji pozornosti i hiperaktivnosti
- potekoe u uenju zbog sporijeg opeg razvoja
- potekoe u uenju zbog slabije razvijenih samoregulacijskih vjetina
- potekoe u uenju zbog nedostane motivacije za uenje
- emocionalno uvjetovane potekoe u uenju
- potekoe u uenju zbog bilingvizma te socijalno-kulturalne razliitosti
- potekoe u uenju zbog socijalno-ekonomske prikraenosti
te naglaavaju da bi kola trebala posvetiti pozornost i uenicima s blaim vidnim, slunim,
govornim i/ili motorikim oteenjima.
Specifine potekoe u uenju suvremeni pristupi pojanjavaju s pojmom
neurorazliitosti, neurorazvojne varijacije kod koje uenje ne tee na isti nain. Radi
se o prisutnosti drukije modane organizacije koja daje prednost odreenim drugim
nainima obrade informacija, a tekoe proizlaze iz neusklaenosti neurorazvojnog profila
sa zahtjevima okoline (Magajna, 2011.). Na neurorazvojnu varijaciju ne bismo smjeli
gledati kao na neke vrste patologije jer svi uenici imaju svoje jedinstvene neurorazvojne
profile, svoje kombinacije jakih i slabih podruja (Pohlman, 2008.; prema Magajna,
2011.).
Proces prepoznavanja i otkrivanja uenika koji imaju potekoe u uenju treba biti
usmjeren pruanju pomoi djetetu te davanjem povratnih informacija podravati prije
svega napredovanje uenika, pomoi im da sami ue, poboljaju procese uenja i bolje
napreduju. Dijagnostiko procjenjivanje mora razotkriti imbenike koji ometaju proces
usvajanja neke aktivnosti uenja (npr. tehnike glasnoga itanja) i tako nadii dodjeljivanje
128
oznaka i uvrtavanje pojedinaca s odreenim problemom pri uenju u neku kategoriju

(Pohlman, 2008.; prema Magajna, 2011.). Dijagnostikim procjenjivanjem potekoa u
uenju koje:
- omoguuje uvid u napredovanje uenika izvoenjem sustavnog opaanja, pitanja i
testiranja
- daje uenicima bolju mogunost za razvijanje samovrjednovanja osobnog napretka
- omoguuje detaljniji uvid u potekoe uenika,
uenicima se prua potrebna potpora i pomo u uenju te razvija rezilijentnost i
omoguuje planiranje dugoronije pomoi (Magajna, 2011.). Procjenjivanje je na cjelinu
usmjeren proces koji moe ukljuivati bilo koji vidik djetetovog odgojno-obrazovnog
funkcioniranja. Moe se koristiti u svrhu probira, identifikacije vrste potekoa u uenju,
utvrivanja intenziteta potekoa i potrebe po usmjeravanju, planiranja ili oblikovanja
programa pomoi pojedinom djetetu, praenja uenikova napredovanja te evaluacije
adekvatnosti programa.
Magajna i suradnice (2008.) definiraju naela po kojima se profesionalci koji rade s
uenikom i drugi pomagai trebaju ravnati kako bi osigurali uinkovitost pomoi kod
potekoa u uenju. Da bi pomo bila uinkovita treba biti cjelovita, interdisciplinarna i u
partnerskoj suradnji s roditeljima. Treba biti usmjerena otkrivanju i poticanju djetetovih
jakih podruja, njegovoj ukljuenosti te poticanju unutarnje motivacije i samoodreenosti.
Tijekom pruanja pomoi djetetu treba postavljati optimalne izazove, pomo odgovorno
i planirano provoditi te vrjednovati uenikov napredak. Pomo djetetu s potekoama
u uenju treba biti usmjerena dugoronom osiguravanju kvalitetnoga ivljenja unato
nedostacima, odnosno potekoama.
3.3.5.2. Prepoznavanje problema mentalnog zdravlja kod djece i mladih
Rano prepoznavanje problema mentalnog zdravlja, odnosno osobnih i okolinskih rizika
za mentalno zdravlje djece i mladih, kao i zatitnih imbenika, od velike je vanosti za
pravovremenu i uinkovitu intervenciju, za prevenciju problema, unaprjeenje mentalnog
zdravlja i stvaranje pretpostavki za ostvarenje potencijala te dobrobit u ivotnoj perspektivi.
Uinkovite strategije za rano uoavanje rizika za mentalno zdravlje djece i mladih, osim
probirnih postupaka, su osvjetavanje roditelja i svih profesionalaca koji su u kontaktu
s njima o rizicima, vanosti diskretnog prepoznavanja problema i otkrivanja osobe
s rizikom, na nain koji potpomae savladavanje problema te za pruanje potpore u
granicama svojih mogunosti i kompetencija. U provedbi ovih strategija vano je da su svi
profesionalci svjesni svojih mogunosti i ogranienja te svjesni svoje osobne i profesionalne
odgovornosti za dobrobit djeteta.
Psiholoko dijagnostino procjenjivanje
Donoenje psiholoke dijagnostike procjene djeteta ili adolescenta je proces koji ukljuuje
koritenje nestandardiziranih i standardiziranih postupaka procjenjivanja jakih i slabih
strana, razvojnih mogunosti i potreba, interakcije s roditeljima, vrnjacima i u koli, u
129
svrhu procjene rizika za njegovo mentalno zdravlje i dobrobit, kao i procjenu zatitnih
imbenika te resursa za podrku u obitelji i koli, koju bismo u planiranju i provedbi
potpore i pomoi mogli koristiti. Strategiju primjene pojedinih postupaka dijagnostikog
procjenjivanja prilagoavamo aktualnom problemu, potrebama i mogunostima djeteta,
svrsi procjenjivanja, te situaciji u kojoj procjenjivanje vrimo. Vano je da je proces
psiholokog dijagnostikog procjenjivanja voen na nain da uz slabe strane uvijek
osvjetljava i jake strane, podie svjesnost o mogunostima za nadvladavanje problema,
te usporedno koristi sve raspoloive resurse za potporu djetetu ili adolescentu, u obitelji,
koli i meu vrnjacima.
Koritenje neformalnih strategija moe znatno pridonijeti otkrivanju potreba pojedinca i
planiranju uinkovite pomoi. Osim to je njihov doprinos nezamjenjiv u procjenjivanju
socijalnog funkcioniranja osobe, kvalitativne metode nam omoguuju uvid u procese
(metakognitivne vjetine, organizacija, kvaliteta miljenja) koji su jako vani za
razumijevanje neke vjetine ili znanja, ili razotkrivanje prepreka uinkovitijem uenju.
Neformalni (alternativni) naini procjenjivanja omoguuju sakupljanje relevantnih
informacija na podrujima koja su s obzirom na spoznaje kognitivne teorije i suvremenih
istraivanja uenja sredinjeg znaenja za postizanje optimalnog razvoja potencijala,
posebno pri iznimnim uenicima: na podruju samoregulacije, metakognicije, kvalitete
miljenja i razumijevanja, transfera uenja i koritenja povratnih informacija za
napredovanje u uenju (Lupart, 2004.; prema Magajna, 2011.).
Dijagnostikim procjenjivanjem djeteta usmjereni smo na imbenike u samoj prirodi,
razvojnim obiljejima i sposobnostima djeteta kao i na imbenike u odgojnom
pristupu roditelja, usklaenosti odgojnog pristupa roditelja i znaajki prirode djeteta,
te na imbenike funkcioniranja obitelji. Dijagnostikim procjenjivanjem uinkovitosti
djeteta u podruju uenja usmjereni smo u otkrivanje imbenika koji ometaju uenje
u samom djetetu ili tinejderu kao i u njegovoj okolini u kojoj se odvija proces uenja.
Kod procjenjivanja funkcioniranja djeteta ili tinejdera u odnosu s vrnjacima takoer
smo usmjereni na imbenike unutar pojedinca i imbenike unutar vrnjake skupine.
U okviru samog procesa procjenjivanja potrebno je pozornost usmjeriti na utvrivanje
jakih podruja, koja djetetu ili tinejderu omoguavaju kompenziranje potekoa i
dobro funkcioniranje unato ustrajanju tekoa te analizirati povoljan utjecaj zatitnih
imbenika u okolini.
Kod dijagnostikog procjenjivanja potekoa u uenju analiza mora obuhvatiti
prouavanje moguih interaktivnih utjecaja i neusklaenosti izmeu znaajki uenika
i njegovog stila uenja te znaajki pouavanja i okoline u kojoj se odvija proces uenja
(Magajna, 2011.). Glavni ciljevi dijagnostikog procjenjivanja potekoa u uenju (Reid,
1999.; prema Magajna, 2011.) su:
- identificirati opa jaka podruja uenika i slabosti
- utvrditi aktualnu razinu djetetove izvedbe i postignua
- objasniti nedostatak napretka
- identificirati one vidike uenikove izvedbe pri itanju, pisanju, raunanju, pravopisu i
130
-
-
-
drugim kolskim spretnostima, koje su svojstvene za tipian uzorak pogrjeaka

identificirati specifina podruja kompetentnosti
razumjeti uenikov stil uenja
utvrditi pokazatelje u kurikulumu koji mogu biti zanimljivi ueniku ili ga motivirati.
Svrha je dijagnostikog procjenjivanja procijeniti vrstu i intenzitet potekoa djeteta,

te potrebu po dodatnoj, prilagoenoj ili posebnoj pomoi. Kvalitativnim metodama
dobivena procjena izvrsna je podloga za primjenu standardiziranih postupaka koji
ukljuuju koritenje testova opih i specifinih sposobnosti, emocionalnog i socijalnog
funkcioniranja te za preciznije identificiranje prirode problema djeteta. Za donoenje
potpunije i preciznije psiholoke dijagnostike procjene esto je vrlo korisno primijeniti
i tehniku funkcionalne analize ponaanja.
Funkcionalna procjena ponaanja
Kad su kod djeteta ili adolescenta prisutni problemi ponaanja neprilagoeno,
nepoeljno, socijalno neprihvatljivo ponaanje, te bilo koje ponaanje koje negativno
utjee na njegovo uenje, funkcioniranje, zdravstveno stanje ili na funkcioniranje i
dobrobit drugih u njegovoj okolini, da bismo dobili to bolji uvid u ponaanje i mogli
planirati odgovarajui tretman uputno je napraviti funkcionalnu procjenu ponaanja.
Funkcionalna procjena ponaanja je neformalna teh nika procjenjivanja namijenjena
sakupljanju informacija u svrhu planiranja pozitivnog ponaajnog plana za uenike s
manje primjerenim ponaanjem (Taylor, 2009.; prema Pulec Lah, Janjuevi, 2011.).
Funkcionalnom procjenom ponaanja razmatramo odnose meu imbenicima koji
mijenjaju i odravaju odreeno ponaanje (Pulec Lah, Janjuevi, 2011.), kako bismo:
- utvrdili kakvu svrhu ili funkciju ima ponaanje pojedinca, koje oznaavamo kao
problematino, ometajue, manje primjereno ili nepoeljno
- utvrdili kako razliiti imbenici u okolini uvjetuju javljanje, ustrajanje ili intenziviranje
manje primjerenog ponaanja
- na temelju utvrenih spoznaja ciljano planirali pristup, odnosno tretman za
ublaavanje ometajueg ponaanja, odnosno za nadomjetanje tog ponaanja s
prihvatljivijim.
Postoje razliiti pristupi funkcionalne procjene ponaanja i svaki ukljuuje poneto razliit
niz postupaka, ali svima su zajedniki sljedei osnovni koraci (ONeill i dr., 1997.; prema
Pulec Lah, Janjuevi, 2011.):
1. Identifikacija i opis ponaanja koje tretiramo, ukljuujui i sklopove uzoraka
ponaanja koja se obino javljaju zajedno.
2. Identifikacija ciljeva koji utjeu na ponaanje:
- identifikacija dogaaja, razdoblja, situacija, koje izazivaju ponaanje ili najavljuju
kad e se neprimjereno ponaanje javiti ili se nee javiti tijekom razliitih tipinih
dnevnih rutina
- identifikacija posljedica koje utjeu na neprimjereno ponaanje (odravaju,
potiu, ublaavaju).
131
3. Oblikovanje i provjeravanje hipoteza koje objanjavaju ponaanje (opisuju specifino

ponaanje, specifinu vrstu situacije, u kojoj se javlja ponaanje) te posljedice ili
potkrjepljenja koja odravaju ponaanje u toj situaciji.
4. Oblikovanje plana pozitivne potpore ponaanja.
U postupku procjenjivanja ponaanja koristimo neposredno promatranje djeteta i
intervju s djetetom i drugim osobama koje poznaju dijete i njegovo ponaanje (roditelji,
uitelji, drugi), a prema potrebi i dostupnu dokumentaciju o djetetu te njegove
uratke. Preporuljivo je da su u postupak procjenjivanja ponaanja djeteta ukljueni
roditelji. Djetetovo ponaanje opserviramo u razliitim okruenjima i situacijama. Pri
procjenjivanju usmjeravamo pozornost na uestalost, trajanje i intenzivnost promatranog
ponaanja, a prema specifinostima ponaanja biramo razliite strategije promatranja.
Ponaanje odredimo s obzirom na okolnosti u kojima se ponaanje javlja, imbenik koji
je izazvao ponaanje i posljedice ponaanja. Pri tom razmotrimo i imbenike i posljedice
koji se povezuju s poeljnim ponaanjem. Pri analizi okolnosti u kojima se ponaanje
javlja uzimamo u obzir mogue uzroke iz neposredne okoline, ire okoline i imbenike
koji mogu proizlaziti iz samog djeteta. U opisu ponaanja detaljno opiemo ponaanjedogaaj, te zabiljeimo uestalost, trajanje, intenzitet, vrijeme koje proe od imbenika
koji je izazvao ponaanje do reakcije i gdje se ponaanje javlja.
Psiholoki pregled djeteta (ili adolescenta)
Kada procijenimo da vrsta i intenzitet potekoa ili neadaptiranosti kod djeteta ili
adolescenta zahtijevaju specifiniji pristup tretmana, u svrhu potpunije i podrobnije
identifikacije prirode potekoa i planiranja odgovarajueg tretmana koristimo kvalitativne
i standardizirane kvantitativne pristupe procjenjivanja, objedinjene u psiholokom
pregledu djeteta (adolescenta). Cilj psiholokog pregleda djeteta ili adolescenta je
dobivanje to cjelovitije i podrobnije slike o njemu i njegovom funkcioniranju, u svrhu
planiranja odgovarajue potpore i pomoi.
Krajnji je cilj i svrha psiholokog procjenjivanja djeteta pruanje pomoi u njegovom
najboljem interesu. Za uinkovito postizanje ove svrhe psiholog mora identificirati
i evaluirati znaajne djetetove jake snage, izglede i povoljne prilike u njegovu ivotu,
jednako dobro kao i njegove kapacitete i nedostatke (Blau, 1991.). Stoga potpuni
psiholoki pregled (procjenjivanje) ukljuuje:
1 procjena potreba odreenih pritiscima okoline, koje djeluju ili bi mogle utjecati na
dijete
2 psiholoko ispitivanje djeteta prema prethodno aktualiziranim pitanjima (problemima),
to ukljuuje testiranja, mjerenja i druge naine sakupljanja podataka u svrhu pojanjenja
statusa i potencijala djeteta
3 integriranje prethodno sakupljenih informacija o djetetu u ranijim fazama
procjenjivanja, koje se mogu koristiti za oblikovanje razvojnih intervencijskih strategija i
preporuka radi boljeg noenja s uoenim nedostacima (problemima) u djetetovu razvoju
132
4 priopavanje i interpretiranje rezultata psiholokog procjenjivanja roditeljima i

drugima koji sudjeluju u pruanju pomoi djetetu, u njegovom najboljem interesu
5 procjena moguih ishoda, potrebe po ponovnom pregledu ili intervencijskim
strategijama i daljnje preporuke.
3.3.5.3. Psiholoka intervencija usmjerena razvijanju rezilijentnosti i jaanju
potencijala za napredovanje
Psiholoka intervencija usmjerena razvijanju rezilijentnosti i jaanju potencijala za
napredovanje, usmjerena je jaanju kapaciteta djeteta i njegovih roditelja za savladavanje
problema, smanjivanju neusklaenosti odgojnog pristupa i znaajki djeteta te oblikovanju
potpore u okolini, iroj obitelji, koli ili meu vrnjacima. Njeni vani elementi su
omoguavanje upoznavanja i razumijevanja, svjesnosti svojih jakih i slabih strana kod
djeteta i roditelja te pletenje mree jakih strana kako bi ih se to uinkovitije koristilo
za jaanje potencijala za napredovanje. Poznavanje i razumijevanje sebe, svjesnost svojih
slabih i jakih podruja, jaa rezilijentnost pojedinca, povezano je s dugotrajnim povoljnim
ishodima, unato ustrajnosti tekoa (Raskind, Goldberg, Higgins in Herman, 1999.;
prema Magajna, 2011.).
Psiholoka intervencija kod djeteta ili adolescenta poinje ve samim razgovorom,
konstatiranjem razloga dolaska psihologu te tee tijekom cijelog procesa dijagnostikog
procjenjivanja. Uz pomno biranje smjera i sadraja, glavna orua psiholoke intervencije
usmjerene razvijanju rezilijentnosti i jaanju potencijala za napredovanje tijekom procesa
dijagnostikog procjenjivanja su:
- nain voenja procesa dijagnostikog procjenjivanja, koji osvjetljava problem kao jasan
i ogranien, osvjetljava jake strane djeteta ili adolescenta, podie svjesnost i mobilizira
potencijal za savladavanje problema te za potporu i pomo u neposrednoj okolini
- odnos prema djetetu ili adolescentu i njegovim roditeljima, koji krijepi njihovo
samopotovanje i samopouzdanje, pozitivno ih uvaava i prihvaa te razumije njihovo
vienje i odnos prema problemu.
133
Intervencija prema djetetu ili adolescentu

Psiholoku intervenciju prema djetetu ili adolescentu usmjeravamo jaanju njegovog
kapaciteta da uinkovito, u skladu sa svojim potrebama, vrijednostima i interesima,
postavlja ciljeve i usmjerava svoje aktivnosti prema tim ciljevima, uvaavajui obiljeja
uvjeta okolia. Pri tom da vjeto i primjereno situaciji te svojim mogunostima i
ogranienjima, koristiti svoje sposobnosti, znanja i vjetine te da to iskustvo uspjeno
integrira u potencijal za uinkovito savladavanje novih ivotnih situacija, na svoju
dobrobit.
Intervencija obuhvaa psiholoko poduavanje, savjetovanje i trening potrebnih vjetina
(Gulin, 2010.). Psiholokom podukom nastojimo djetetu ili adolescentu, primjereno
uzrastu, pojasniti sve aspekte problema potrebne za njegovo razumijevanje situacije u kojoj
se naao i iznalaenje rjeenja. Primjereno uzrastu, zajedno s njim dogovorimo ciljeve,
strategiju, sadraj i oblik pomoi koju pruamo te zajedno izradimo plan uvjebavanja
potrebnih vjetina. Vodimo rauna da su dogovoreni ciljevi djetetu ili adolescentu
smisleni u njegovoj ivotnoj perspektivi, kao i da je sadraj, obim, intenzitet, redoslijed
i dnevni raspored vjebanja, trening, prilagoen potencijalu i specifinom problemu
djeteta ili adolescenta te zahtjevima okolia. Kako bismo odrali njegovu motiviranost
za sudjelovanje u tretmanu, trening vjetina treba biti koliko god je mogue osmiljen i
integriran u stvarni ivot te dobro usklaen s ostalim aktivnostima. Sukladno potrebama
djeteta ili adolescenta i procijenjenom prioritetu parcijalnih ciljeva unutar tretmana,
poduavanje i trening vjetina te primjenu steenih vjetina u konkretnim ivotnim
situacijama pratimo psiholokim savjetovanjem.
Proces savjetovanja i primjenjivanja novih vjetina u stvarnim ivotnim situacijama
vodimo tako da djetetu i adolescentu omoguimo razumijevanje i uvid u sve aktualne
aspekte problema koji rjeavamo te da mu omoguimo stjecanje iskustva pozitivnog
potkrjepljivanja u stvarnim ivotnim situacijama u kojima primjenjuje vjetine.
Intervenciju usmjeravamo jaanju njegovih samoregulacijskih kompetencija, kao i
kompetencija za uspostavljanje kvalitetnih odnosa s okolinom te za koritenje potpore iz
okoline, prije svega obitelji, kole i vrnjaka.
Intervencija prema obitelji djeteta ili adolescenta
Intervencija prema obitelji djeteta ili adolescenta usmjerena je oblikovanju poticajnog
obiteljskog okruenja za zdrav razvoj i uspjeno osamostaljivanje djeteta, odnosno
usmjerena potpori uspjenom ostvarenju roditeljske uloge. udina-Obradovi i Obradovi
(2003.) naglaavaju da je za uspjeno roditeljstvo nuno provoditi postupke nadzora
nad djetetovim aktivnostima, komunikacije s djetetom i sudjelovanja u zajednikom
odluivanju, sudjelovanja u kolskom uenju te postavljanja kriterija ponaanja i
usporeivanja stvarnog ponaanja s kriterijem. Dalje navode da je za uspjeno roditeljstvo
vano iskazivanje meusobnog potovanja i ljubavi te brige za ukljuivanje u pozitivnu
134
skupinu vrnjaka i strukturiranost slobodnog vremena, kao i izbjegavanje negativnoga

zaaranog kruga prkosni adolescent otre mjere.
Koliko e roditelji biti uspjeni u svojoj roditeljskoj ulozi ovisi o odgojnom stilu i njihovoj
vjetini voenja procesa odrastanja djeteta. Samo kvalitetnim odnosom u autoritativnom
voenju procesa osamostaljivanja djeteta mogue je u mentalnom prostoru graditi savjest,
izvorite intrinzine motivacije vane za potivanje postavljenih granica, a ponaanje
sukladno dobro izgraenoj savjesti i potivanje roditeljskih ogranienja garancija su djeci
da e ouvati odnos s roditeljima (Sakoman, 2009., 2.).
Psiholoku intervenciju usmjeravamo razvoju roditeljskih kompetencija potrebnih za
uspjeno prevladavanje aktualnog problema, kao i prema oblikovanju i prilagoavanju
odgojnog stila djetetovim potrebama i znaajkama. Posebno smo usmjereni na vjetinu:
- postavljanja i pomicanja granica prema potrebama i razvojnim mogunostima djeteta,
onoliko koliko je ono sposobno preuzimati odgovornost za svoje ponaanje, a da ne
nanese tetu sebi ili drugima
- na uspostavljanje pravila unutar tih granica koja pridonose razvijanju odgovornosti i
meusobnog povjerenja djeteta i roditelja.
U odreivanje ciljeva intervencije i vrjednovanju uspjenosti ukljuujemo i dijete i
roditelje, a pri tom nastojimo postii njihovu to bolju usklaenost. Pri tom trebamo
biti nepristrani, usmjereni usklaivanju njihovih meusobnih oekivanja. Vrlo esto
psiholoka intervencija prema obitelji djeteta ili adolescenta zapoinje medijacijom,
odnosno posredovanjem s ciljem ublaavanju ili rjeavanja njihovog meusobnog
konflikta (medijacija). Psiholoka intervencija ponekad treba biti usmjerena i ublaavanju
i rjeavanju konflikta roditelja sa kolom, odnosno unaprjeivanju kompetencija roditelja
za pomo djetetu u uenju i suradnju sa kolom.
Oblikovanje potpore u kolskoj okolini
Intervenciju oblikovanja potpore ueniku u kolskoj okolini usmjeravamo dogovaranju
zajednike strategije sa kolom za provedbu potpore i pomoi ueniku u uenju i adaptaciji
na kolske zahtjeve i okruenje. U koli treba omoguiti podravajuu razrednu klimu
u kojoj nema stigmatiziranja i podravati uenika u svladavanju problema. Usmjereni
smo oblikovanju uvjeta u razredu koji e omoguiti optimalno napredovanje uenika s
potekoama u uenju i ponaanju, u granicama odreenim kolskim pravilima. Pri tom,
trebamo voditi rauna da intervencije ne kre kolska pravila, te da intervencija u kolsko
okruenje ne nanese tetu ueniku na drugi nain, da ga ne stigmatizira i na taj nain
stupnjuje problem ili izazove novi problem s vrnjacima ili nastavnicima.
U intervenciji nastojimo osnaiti partnerski odnos roditelja i kole. Za oblikovanje
odgovarajue potpore ueniku u koli vano je da kola i roditelji uspostave partnerski
odnos koji nije optereen traenjem odgovornosti (krivnje) za uenikov neuspjeh, u
jednom ili drugom smjeru, ve da zajedno dogovore i usklade odgovarajuu podrku
ueniku u izvravanju kolskih obveza, kod kue i u koli (Gulin, 2010.).
135
Ponekad u posredovanju prema koli intervenciju usmjeravamo i podrci uitelju, u

noenju sa zahtjevnom i za njega stresnom situacijom u uenikovu razredu ili u odnosu
prema roditeljima koji ne pokazuju dovoljno spremnosti za suradnju.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
136
Blau, T. H. (1991.): The Psychological Examinationof the Child, John Wiley & Sons, Inc., New York
udina-Obradovi, M., Obradovi, J. (2003.): Potpora roditeljstvu: izazovi i mogunosti, Revija za
socijalnu politiku, god. 10, br. 1, str. 45-68, Zagreb
Gulin, M. (2010.): Jaanje osobnog potencijala za napredovanje, U: Brlas, S., Gulin, M. (ur.)(2010.):
Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja, ZZJZ Sveti Rok VP, Virovitica
Magajna, L., Kavkler, M., ainovi Vogrini, G., Pejak, S., Bregar Golobi, K. (2008.): Une
teave v osnovni oli: koncept dela, Zavod Republike Slovenije za olstvo, Ljubljana
Magajna, L. (2011.): Prepoznavanje in diagnostino ocenjevanje unih teav: osnovna izhodia in
pristopi, U: Magajna, L., Velikonja, M. (ur.) (2011.): Uenci z unimi teavami; Prepoznavanje in
diagnostino ocenjevanje, Pedagoka fakulteta, Ljubljana
Pulec Lah, S., Janjuevi, P. (2011.): Funkcionalna ocena vedenja, U: Magajna, L., Velikonja, M. (ur.)
(2011.): Uenci z unimi teavami; Prepoznavanje in diagnostino ocenjevanje, Pedagoka fakulteta,
Ljubljana
Sakoman, S. (2009.): kolski programi prevencije ovisnosti, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb
Sakoman S. (2009.): Uloga obitelji u razvoju ovisnikih ponaanja, MEDICUS 2009, Vol. 18, No.
2, 193-204
Branka Luki Cesarik
3.3.6. Psiholoka procjena i rana intervencija kod djece

i mladih s potekoama u razvoju uz podrku
njihovim obiteljima
Iskustvo mladia koji je u svojim dvadesetim godinama postupno gubio vid, sedam
godina bio potpuno slijep te nakon operativnog zahvata znaajno povratio vid:
Postao sam super-slijepac. Svi su se divili kako lako rjeavam sve probleme u svom ivotu. Putovao
sam tako dobro da su se ljudi alili kako zapravo sve to glumim. Nisu mogli shvatiti kako se slijepac
moe tako dobro kretati, ak i bez tapa. A tada, posve iznenada, ponovo sam postao sasvim obian
ovjek; nita posebno. Izgubio sam svoj poseban poloaj i niotkud vie nije bilo potpore za ono kroz
to sam prolazio. Kada sam ljudima pokuavao izrei to osjeam, oni bi me uutkali rijeima Ne
elim to sluati. Unitava sve one divne stvari koje su ti se dogodile. Jasno je da ne elim ponovno
biti slijep, no volio bih malo razumijevanja da sve to mi se dogodilo nije ba sretni zavretak iz bajke
bez ikakvih problema u prilagodbi. Nije ugodno kad te ljudi smatraju ludim. (Vash, C., Crewe, N., 2010., str. 8)
Ova pria pokazuje kako rizik po mentalno zdravlje pojedinca moe doi u razliitim
situacijama i u svakom trenutku ovjekovog razvoja: kada doivimo gubitak ili pak
prijetnju gubitka, kada su ugroene nae potrebe, kad se pojave nepovoljne okolnosti u
ivotnom okruenju ili pak kad se pojave mogunosti za povoljne ishode. Svaka promjena
nosi sa sobom i priliku i rizik.
3.3.6.1. Dijete s potekoama u razvoju i njegova obitelj
Obitelj je sustav koji karakterizira sloen odnos meu lanovima. Obitelj kao cjelina
utjee na razvoj svakog svog lana pojedinano, ali i svaki lan obitelji utjee na strukturu
i funkcioniranje obitelji svojim roenjem, osobnim promjenama tijekom odrastanja te
socijalnim odnosima izvan svoje obitelji.
Obitelj se moe promatrati kao svaki ivi organizam koji se raa, raste, razvija i umire.
Obiteljski razvojni ciklus zapoinje neovisnou mladih osoba koje se nalaze izmeu
obitelji iz koje dolaze i one koju e tek stvoriti. Za zdravlje budue obitelji bitno je da obje
mlade osobe postignu emocionalnu, fiziku, socijalnu i financijsku samostalnost, da su
razvijenog osobnog identiteta i sposobnosti za stvaranje bliskosti i odravanje odnosa koji
mogu izdrati izazove svakodnevnog ivota. Slijedea razvojna faza je formiranje branog
para (bez obzira kojim ritualom stvoren, vjenanjem ili individualnim obeanjem).
Brani par pretpostavlja da su partneri posveeni i odani jedno drugom te da je stvoren
novi obiteljski sustav, razliit od njihovih primarnih obitelji, ali pod utjecajem istih kroz
sustav ideja, oekivanja i vrijednosti koje su partneri iz njih donijeli . U ovoj fazi bitno je
i odreenje prema vanim lanovima iz primarnih obitelji, stvaranje granica u odnosima,
137
odreivanje zajednikih ciljeva i prioriteta to zahtjeva sposobnost prilagodbe i mentalno

zdravlje oba partnera. Trea je faza razdoblje ivota s malim djetetom. Roenje svakog
djeteta zahtjeva velike promjene u sustavu obitelji, a razvojna faza obitelji odreena je
dobi najstarijeg djeteta. Polaskom prvoroenog djeteta u kolu zapoinje etvrta faza
obiteljskog ciklusa i u tom se trenutku obitelj nuno otvara iroj drutvenoj zajednici koja
dobiva uvid u obiteljske procese. Adolescencijom djece zapoinje peta faza koja zahtjeva
velike promjene u odnosima roditelja i djece zbog jaanja neovisnosti djece te posljedino
ponovnog okretanja partnera jednog drugome na novoj razini, otkrivanja novih interesa
roditelja ili pak razvoja karijere. U estoj fazi, fazi praznog gnijezda, djeca odlaze iz
obitelji, a kao zreli ljudi postiu ravnopravan odnos sa svojim roditeljima. U zadnjoj
fazi roditelji stare, postaju djedovi i bake, odlaze u mirovinu, mijenja se nain ivota
i socijalno okruenje i na koncu prvo jedan, a zatim i drugi partner nestaje (Nikoli,
Vidovi, Maranguni, i Bujas-Petkovi, 2008.).
Prijelaz iz jedne u drugu razvojnu fazu za svaku je obitelj krizno razdoblje jer zahtjeva
prilagodbu i promjenu odnosa, a ako obitelj u tim procesima ne uspije dolazi do zastoja u
razvoju, obitelj ostaje vezana uz jednu odreenu fazu i treba pomo obiteljskog terapeuta
kako bi nastavila svoj razvoj. Iznimne situacije iz okruenja (nepovoljni ekonomski
dogaaji, politike promjene, rat, prirodne katastrofe) i unutar same obitelji (tjelesne
ili psihike bolesti, nenadane smrti, neplanirana roenja) stvaraju jo vee zahtjeve za
prilagodbom obiteljskog sustava te je potreban visok stupanj fleksibilnosti i kohezije
da bi su u tekoj situaciji obitelj mogla odrati u relativnoj stabilnosti. Utjecaj spoznaje
da vlastito dijete odstupa u psihofizikom razvoju u odnosu na vrnjake je konstantno,
u veoj ili manjoj mjeri, frustrirajue za roditelje (i obitelj), a posebno u poetnom
prepoznavanju problema te u kriznim razdobljima tijekom odrastanja svakog djeteta
(poetak kolovanja, promjene tijekom kolovanja, pubertet, izbor budueg zanimanja,
osamostaljivanje djeteta te posebno postojanje progresivnog invaliditeta kod djeteta).
U takvim situacijama nije dovoljna samo obiteljska terapija ve obitelji treba usklaeno
provoenje intervencija iz raznih sustava (zdravstvo, socijalna skrb, kolstvo) kako bi
se poveale osobne snage djeteta i roditelja te poveala socijalna podrka pojedinim
lanovima obitelji i obitelji kao cjelini.
Djeca s potekoama u razvoju rastu i razvijaju se (vrlo generalizirano reeno) i u zdravim
i u rizinim obiteljima. Zdrava obitelj je ona u kojoj roditelji u emotivno toploj atmosferi
pruaju svom djetetu pozornost i potporu tijekom odrastanja, sve do osamostaljenja.
Rizina obitelj je ona obitelj koja svojom strukturom i odnosima moe nepovoljno utjecati
na ukupan razvoj djeteta. U ovakvim obiteljima postoje sukobi, tajni savezi, agresivno
ponaanje, hladni i zanemarujui odnosi meu lanovima obitelji. Nepovoljne uvijete za
razvoj djece najvie uzrokuju roditeljski sukobi, nekvalitetno roditeljstvo (nemar, nebriga,
emocionalna nedostupnost, izostanak potpore i financijske tekoe obitelji).
138
Iskustva iz prakse pokazuju da roditelji djece s tekoama u razvoju navode kako se

najee susreu sa sljedeim preprekama:
- nedostatak mogunosti za otvorenim, iskrenim, ljudskim razgovorom o
problemima koje imaju
- potekoe u suoavanju s injenicom da imaju dijete s tekoama u razvoju
-
nerazumijevanje, predrasude i nerealna oekivanja od djece s tekoama u
razvoju u okviru obrazovnog procesa
- nesnalaenje u velikom broju propisa koji reguliraju prava njihove djece.
3.3.6.2. Razvijanje odnosa s djetetom i njegovim roditeljima
U najboljem interesu svih ukljuenih u proces, a primarno djeteta, jest razvijanje
djelotvornog suradnikog odnosa od prvog susreta s roditeljima i djetetom. Time
im ukazujemo duno potovanje, ne nameemo se kao moni profesionalni autoritet i
dajemo do znanja kako smo otvoreni za zajedniki osobni rast i uenje.
Slijedea bitna komponenta gradnje kvalitetnog odnosa s djetetom i roditeljima jest
empatija, to podrazumijeva suivljavanje promatraa s psihikim svijetom klijenta,
zadravajui realan uvid u stanje, bez osobnog proivljavanja. U susretu s klijentom bitno
je dati mu do znanja da smo prepoznali i prihvatili njegove emocije. Ovo je zahtjevno u
situacijama kada su klijenti preplavljeni ljutnjom prema nekom drugom strunjaku ili
nama samima. U takvim bi sluajevima mogla pomoi slijedea reenica: Neke majke
su se ljutile na mene kada sam im rekla rezultate ispitivanja. Ovom reenicom dajemo do
znanja da smo prepoznali i prihvatili majinu ljutnju, nismo majku etiketirali te da nismo
povrijeeni njenom ljutnjom.
Na kraju, naa je profesionalna zadaa zadrati umjereni optimizam pri poduzimanju svih
intervencija, a u najteim situacijama, kao to je progresivni invaliditet, pokuati pronai
smisao za dijete, roditelje i za sebe same.
Tijekom rada s roditeljima i njihovom djecom stalno smo u procesu savjetovanja.
Savjetovanje je proces koji pomae roditeljima i djeci da se promijene. Savjetovanjem
se pokuava roditelje i djecu (i mlade) s potekoama u razvoju usmjeriti ka novim i
dubljim razinama razumijevanja problema, uzimajui u obzir njihove snage i razvijajui
nove strategije u noenju s tekim situacijama. Savjetovanje je usmjereno na jaanje
osobnih potencijala, samopotovanja, samopouzdanja i samozastupanja. Cjelokupni
proces savjetovanja u ovom sluaju nije vremenski ogranien, ali kroz susrete s klijentima
opetovano prolazimo kroz temeljne faze savjetovanja:
- uvodni dio (uspostavljanje odnosa)
- sredinji dio (utvrivanje problema i pregovaranje ciljeva)
- zavrni dio (intenzivan rad na postizanju ciljeva).
139
Ciljevi savjetovanja su ogranieni, uglavnom su usmjereni na poticanje rasta i razvoja

linosti i vie se odnose na trenutanu situaciju osobe. Savjetovanje esto ima i edukativnu
funkciju i pojedincu pomae bolje funkcionirati u odreenim ivotnim ulogama.
Primjer:
Cilj savjetovanja: Poboljanje razumijevanja nekog problema kojeg istiu roditelji.
Tijekom psiholokog savjetovanja roditelji postaju svjesni svojih osjeaja i somatskih reakcija
vezanih za problem, svojih misli i ponaanja vezanih uz problem te interpersonalnih odnosa
koji utjeu ili proizlaze iz postojeeg problema.
Ishod: Razumijevanje razliitih dimenzija problema pomae roditeljima jasnije
percipirati realnost i osjetiti veu kontrolu nad svojim reakcijama na nastali problem.
Psiholoko savjetovanje roditelja i djece s potekoama u razvoju indicirano je u svim
situacijama u kojima odreeni problem ili potekoa ometa svakodnevno funkcioniranja
te kad stari mehanizmi rjeavanja problema nisu djelotvorni u postojeoj problemskoj
situaciji.
Ponekad stres izazvan spoznajom da dijete ima neko tjelesno ili mentalno oteenje do
te mjere narui psiholoko, tjelesno i socijalno funkcioniranje roditelja da je potrebna i
dodatna struna pomo. To su situacije kada se javlja jaka anksioznost, osjeaji krivnje,
stida i ljutnje, depresivne reakcije, agresivnost, okrivljavanje drugih za nastalu situaciju,
psihika i fizika iscrpljenost. Tada je uz individualnu psihoterapiju indicirano i skupno
savjetovanje te obiteljska terapija.
Posebnu pozornost treba posvetiti obiteljima s djetetom s progresivnim invaliditetom
(postojanje aktivne bolesti koja progresivno unitava tkivo (kosti, ivce, miije ili drugo
tkivo)). U takvim situacijama nuna je maksimalna psiholoka, socijalna i duhovna
podrka invalidnom djetetu, roditeljima, brai i sestrama.
Velik broj obitelji nakon izvjesnog vremena prihvate injenicu da njihovo dijete ima
potekoe u razvoju, organiziraju svoj ivot u novonastaloj situaciji, potiu razvoj djeteta
u okviru njegovih mogunosti, suprotstavljaju se potekoama u hodu i kroz njih
doivljavaju osobni i obiteljski rast i razvoj. Neke obitelji proivljavaju duboke krize i
raspadaju se. Neki pak roditelji zbog svoje osobnosti i niskih kapaciteta za suoavanje sa
ivotnim potekoama naputaju svoje dijete.
Drutveno gledano, najtea je situacija kada se dijete s tekoama u razvoju rodi u obitelji
koja objektivno ima smanjene roditeljske kompetencije uslijed intelektualnih tekoa
roditelja uz minimalnu ili ak rizinu socijalnu podrku od strane delinkventnih
pojedinaca te ovakve situacije zahtjevaju energine intervencije unutar socijalne skrbi
i pravosua.
140
3.3.6.3. Rane intervencije

Rane intervencije podrazumijevaju razne oblike poticanja usmjerenog prema djeci i
savjetovanja usmjerenog prema roditeljima koji se primjenjuju kao izravne i neposredne
posljedice nekog utvrenog razvojnog uvjeta. Rane intervencije u ovom odlomku
definiraju se kao rane na kontinuumu rizika, to podrazumijeva nastojanje da se rano
prepoznaju rizici u ponaanju djece i mladih s potekoama u razvoju te rizini imbenici
unutar obiteljskog okruenja kako bi se poduzele odgovarajue intervencije (Ajdukovi,
2008.).
Nivo rizika po mentalno zdravlje djeteta s potekoama u razvoju nije direktno vezan
uz vrstu i stupanj tjelesnog ili mentalnog oteenja ve je usko povezan s roditeljskim
ponaanjem i strukturom i odnosima unutar obitelji. Tako npr. injenica da dijete ima
vie teih oteenja u tjelesnom i mentalnom funkcioniranju ne iscrpljuje samo dijete
koliko roditelje i obitelj te zahtjeva rane intervencije u smislu podrke i savjetovanja
roditelja kao i podrke i savjetovanja zdravih sestara i brae.
Ovisno o vrsti i stupnju potekoe djeteta s jedne strane te fazi prilagodbe roditelja,
roditeljskim kompetencijama (znanja, vjetine i stavovi o odgoju), obiteljskim snagama i
slabostima, stupnju socijalne interakcije obitelji sa zajednicom i prisustvu psihosocijalnih
stresora s druge strane, razlikujemo mali, umjereni i veliki rizik za mentalno zdravlje i
razvoj djece s potekoama u razvoju i lanova njihovih obitelji te shodno tome biramo i
provodimo razliite programe intervencija. Radi preglednosti, mogue intervencije prema
djeci i obitelji, prikazane su tabelarno.
Tablica 1. Mali rizik za mentalno zdravlje i razvoj djece s potekoama u razvoju
1. Postojanje blaeg odstupanja u jednom segmentu psihofizikog razvoja, koje se ne moe razvrstati na osnovu Pravilnika o
sastavu i nainu rada tijela vjetaenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima
(NN 64/02.).
Intervencije prema djetetu
- Savjetodavno praenje i poticanje
djetetovog razvoja
Intervencije prema obitelji:

- Podrka i savjetovanje obitelji
- kole za roditelje namijenjene svim roditeljima
U timu s ostalim strunjacima aktivnosti obavljaju:

psiholozi u predkolskim ustanovama, kolski psiholozi, psiholozi u zdravstvu.
2. Postojanje blaih i povremenih potekoa u savladavanju gradiva
Intervencije prema djetetu:
- Ope poticanje djetetovog samopotovanja (rad na slijedeim - Podrka i savjetovanje obitelji
elementima: poznavanje sebe, osobno ja i drugi, prihvaanje sebe, - kole za roditelje namijenjene svim roditeljima
oslanjanje na osobne snage, samoizraavanje, samopouzdanje,
svijest o sebi)
- Razvijanje strategija uenja (npr. u odnosu na itanje, pisanje,
zapamivanje, matematiku, pripreme za testove, dnevnog planiranja,
postavljanje kratkoronih i dugoronih ciljeva, organiziranosti)
kolski psiholozi, ako ih nema onda psiholozi u zdravstvu.
3. Pojava stresa ili krize u zdravoj obitelji, a koji nisu direktno vezani uz djetetovu potekou u razvoju
(npr. selidba, gubitak zaposlenja, smrt lana ire obitelji, teka bolest lana ire obitelji)
djetetovog razvoja

-Kroz razgovor s roditeljima poticati obiteljske procese kao
to su uzajamna emocionalna potpora, uzajamno pomaganje
partnera, jasna komunikacija, konstruktivno rjeavanje
problema, koritenje resursa lokalne zajednice
Nositelj aktivnosti:
PRIRUNIK
ZApovjere
PSIHOLOKU
DJELATNOST U ZATITI I PROMICANJU MENTALNOG ZDRAVLJA
Onaj psiholog
kojem roditelji
svoju priu.
Tablica 2. Umjeren rizik za mentalno zdravlje i razvoj djece s potekoama u razvoju
141
- Ope poticanje djetetovog samopotovanja (rad na slijedeim - Podrka i savjetovanje obitelji

elementima: poznavanje sebe, osobno ja i drugi, prihvaanje sebe, - kole za roditelje namijenjene svim roditeljima
oslanjanje na osobne snage, samoizraavanje, samopouzdanje,
svijest o sebi)
- Razvijanje strategija uenja (npr. u odnosu na itanje, pisanje,
zapamivanje, matematiku, pripreme za testove, dnevnog planiranja,
postavljanje kratkoronih i dugoronih ciljeva, organiziranosti)
Nastavak
tablice ako
br. ih1 nema onda psiholozi u zdravstvu.
kolski psiholozi,
3. Pojava stresa ili krize u zdravoj obitelji, a koji nisu direktno vezani uz djetetovu potekou u razvoju
(npr. selidba, gubitak zaposlenja, smrt lana ire obitelji, teka bolest lana ire obitelji)
djetetovog razvoja

-Kroz razgovor s roditeljima poticati obiteljske procese kao
to su uzajamna emocionalna potpora, uzajamno pomaganje
partnera, jasna komunikacija, konstruktivno rjeavanje
problema, koritenje resursa lokalne zajednice
Nositelj aktivnosti:
Onaj psiholog kojem roditelji povjere svoju priu.
Tablica 2. Umjeren rizik za mentalno zdravlje i razvoj djece s potekoama u razvoju

1. Postojanje odstupanja u jednom segmentu psihofizikog razvoja u skladu s Pravilnikom o sastavu i nainu rada tijela
vjetaenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN 64/02.)
- Sustavno smanjivanje osobnih ogranienja djeteta kroz
habilitacijske i rehabilitacijske programe, ovisno o djetetovoj
razvojnoj potekoi
- Vjebanje aktivnosti svakodnevnog/samostalnog ivota
- Savjetodavno praenje i poticanje djetetovog razvoja

- Ukljuivanje roditelja u planiranje aktivnosti prema djetetu
- Ukljuivanje roditelja u radionice namijenjene specifinim
problemima s kojima se suoavaju

kolski psiholozi, psiholozi u sustavu zdravstva i socijalne skrbi.
2. kolovanje po prilagoenom programu i/ili uz individualizirani pristup ueniku u skladu s Pravilnikom o osnovnokolskom
odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju (NN 23/91.)
djetetovog razvoja
- Ope poticanje djetetovog samopotovanja
- Razvijanje strategija uenja
- Otkrivanje i praenje djetetovih interesa i jakih snaga

- Ukljuivanje roditelje u planiranje aktivnosti prema djetetu

kolski psiholozi, psiholozi u sustavu zdravstva.
3. Dijete s tekoama u razvoju ulazi u novu razvojnu fazu (pubertet, spolno sazrijevanje)
- Sustavno praenje djetetovog razvoja u svim segmentima
ponaanja, posebno njegovo emocionalno i socijalno
funkcioniranje
- Kroz individualne razgovore i skupni rad raditi na razvijanju
socijalnih vjetina
- Poticanje odgovornog spolnog ivota

- Obiteljska terapija, po potrebi

kolski psiholozi, psiholozi u sustavu zdravstva i socijalne skrbi.
4. Izbor budueg zanimanja
- Profesionalna orijentacija


kolski psiholozi, psiholozi u sustavu zdravstva i socijalne skrbi, psiholozi u zavodima za zapoljavanje.
Nastavak tablice br.2

5. Jedan od roditelja ne prihvaa injenicu da dijete ima potekou u razvoju
funkcioniranje
socijalnih vjetina
- Poticanje djetetovog samopotovanja

- Kroz individualni rad s roditeljem, rad u paru, skupni rad i
obiteljsku terapiju raditi na osvjetavanju otpora i poticanju
promjene
- Po potrebi psihoterapija s roditeljem

psiholozi u sustavu zdravstva, kolski psiholozi, psiholozi u sustavu socijalne skrbi, licencirani psihoterapeuti.
6. Jedan od roditelja ima slabije roditeljske kompetencije
142

- Sustavno praenje i poticanje djetetovog razvoja
- Kroz individualni, rad u paru s drugim roditeljem i skupni rad
- Sustavno smanjivanje osobnih ogranienja djeteta kroz konstantno raditi na poveavanju roditeljskih kompetencija


kolski psiholozi, psiholozi u sustavu zdravstva i socijalne skrbi, psiholozi u zavodima za zapoljavanje.
Nastavak tablice br.2

5. Jedan od roditelja ne prihvaa injenicu da dijete ima potekou u razvoju
funkcioniranje
socijalnih vjetina
- Poticanje djetetovog samopotovanja

- Kroz individualni rad s roditeljem, rad u paru, skupni rad i
obiteljsku terapiju raditi na osvjetavanju otpora i poticanju
promjene
- Po potrebi psihoterapija s roditeljem

psiholozi u sustavu zdravstva, kolski psiholozi, psiholozi u sustavu socijalne skrbi, licencirani psihoterapeuti.
6. Jedan od roditelja ima slabije roditeljske kompetencije
- Sustavno praenje i poticanje djetetovog razvoja
habilitacijske i rehabilitacijske programe, ovisno o djetetovoj
razvojnoj potekoi
- Vjebanje aktivnosti svakodnevnog /samostalnog ivota

konstantno raditi na poveavanju roditeljskih kompetencija
(znanja, vjetina i stavova o odgoju)
- Demonstriranje na konkretnim primjerima iz ivota djeteta i
roditelja

psiholozi u sustavu socijalne skrbi, kolski psiholozi, psiholozi u predkolskim ustanovama.
7. Pojava krize u zdravoj obitelji koja je direktno vezana uz djetetovu potekou u razvoju (saznanje za djetetovu potekou,
prelazak djeteta u drugu kolu, izbor zanimanja, seksualno ponaanje djeteta)
- Dijete ukljueno u tretman obitelji
- Po potrebi individualno savjetovanje s djetetom

- Psihoedukacija i prorada odgovarajuih sadraja uz pomo
broura i prirunika za roditelje

psiholozi u sustavu zdravstva i socijalne skrbi, kolski psiholozi.
8. Ulazak obitelji u novi ivotni ciklus (faza polaska djeteta u kolu i ulazak u adolescenciju)
- Dijete ukljueno u tretman obitelji
- Po potrebi individualno savjetovanje s djetetom

- Po potrebi i kraa obiteljska terapija

kolski psiholozi, psiholozi u sustavu zdravstva i socijalne skrbi, licencirani obiteljski terapeuti.
Tablica 3. Velik rizik za mentalno zdravlje i razvoj djece s potekoama u razvoju

1. Postojanje vie vrsta oteenja koja uzrokuju odstupanja u psihofi zikog razvoja djeteta u skladu s Pravilnikom o sastavu
i nainu rada tijela vjetaenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i drugih prava po posebnim propisima (NN
64/02.)
habilitacijske i rehabilitacijske programe, ovisno o djetetovim
razvojnim potekoama
- Savjetodavno praenje i poticanje djetetovog razvoja
- Vjebanje aktivnosti svakodnevnog/samostalnog ivota
funkcioniranje
socijalnih vjetina

- Ukljuivanje roditelja u skupine za samopomo

psiholozi u zdravstvu i socijalnoj skrbi, kolski psiholozi, psiholozi u zavodima za zapoljavanje.
2. kolovanje po posebnom programu u skladu s Pravilnikom o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama
u razvoju (NN 23/91.)
PRIRUNIK
ZA PSIHOLOKU
DJELATNOST U ZATITI
MENTALNOG ZDRAVLJA
143
- Sve to je navedeno
uz toku
1
- PodrkaI PROMICANJU
i savjetovanje obitelji
- Vjebanje vjetina u podruju izvrnih funkcija (planiranje, - Ukljuivanje roditelja u radionice namijenjene specifinim
organizacija, rjeavanje problema, kontrola ponaanja)
- Vjebanje vjetina u podruju kognitivnih funkcija (percepcija, - Ukljuivanje roditelja u skupine za samopomo
orijentacija, pozornost, pamenje, miljenje)

funkcioniranje
socijalnih vjetina
Nastavak
tablice br. 3
2. kolovanje po posebnom programu u skladu s Pravilnikom o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama
u razvoju (NN 23/91.)
- Sve to je navedeno uz toku 1
- Vjebanje vjetina u podruju izvrnih funkcija (planiranje,
organizacija, rjeavanje problema, kontrola ponaanja)
- Vjebanje vjetina u podruju kognitivnih funkcija (percepcija,
orijentacija, pozornost, pamenje, miljenje)


kolski psiholozi, psiholozi u zdravstvu i socijalnoj skrbi, psiholozi u zavodima za zapoljavanje.
3. Progresivni invaliditet
- Sve gore navedeno
- Maksimalna psiholoka, emotivna i duhovna potpora djetetu

- Sve gore navedeno
- Maksimalna psiholoka, emotivna i duhovna potpora
roditeljima i brai i sestrama
- Poveanje socijalne podrke kroz angairanje skupina potpore
meu lanovima ire obitelji, prijateljima, susjedima
- Poveanje resursa okruenja kroz pomo obitelji u ostvarivanju
svih moguih prava

4. Niti jedan od roditelja ne prihvaa injenicu da dijete ima potekou u razvoju
(negiranje problema)
- Sve gore navedeno
- Ukljuiti roditelje u planiranje aktivnosti za dijete
- Sustavno praenje djetetovog razvoja u svim segmentima - Kroz individualni rad s roditeljem, rad u paru, skupni rad te
ponaanja, posebno njegovo emocionalno i socijalno obiteljsku terapiju raditi na osvjetavanju otpora i poticanju
funkcioniranje
promjene
kolski psiholozi, psiholozi u sustavu zdravstva i socijalne skrbi, licencirani terapeuti.
5. Oba roditelja imaju slabije roditeljske kompetencije
- Sve gore navedeno
- Sustavno praenje djetetovog razvoja u svim segmentima konstantno raditi na poveavanju roditeljskih kompetencija
ponaanja, posebno njegovo emocionalno i socijalno (znanja, vjetina i stavova o odgoju)
- Demonstriranje na konkretnim primjerima iz ivota djeteta i
funkcioniranje
roditelja
- Poveanje socijalne podrke u okruenju kroz obitelj za
podrku
- Dnevno udomiteljstvo
- Poludnevni smjetaj djeteta u ustanovu
- Nadzor nad izvrenjem roditeljske skrbi
psiholozi u sustavu socijalne skrbi, kolski psiholozi.
6. Pojava krize u disfunkcionalnoj obitelji koja je direktno vezana uz djetetovu potekou u razvoju (saznanje za djetetovu
potekou, prelazak djeteta u drugu kolu, izbor zanimanja, seksualno ponaanje djeteta)
- Sve to je gore navedeno
- Sustavno praenje djetetovog razvoja u svim segmentima - Ukljuivanje roditelja u radionice namijenjene specifinim
ponaanja, posebno njegovo emocionalno i socijalno problemima s kojima se suoavaju
funkcioniranje
- Individualna terapija
- Obiteljska terapija
psiholozi u sustavu socijalne skrbi i zdravstva, kolski psiholozi, licencirani terapeuti.
7. Mentalne bolesti i/ili invalidnost drugih lanova obitelji
- Sve gore navedeno
funkcioniranje
144

- Formiranje i voenje skupne potpore meu osobama sa
slinim problemom (npr. klub lijeenih alkoholiara)
- Angairanje skupne potpore meu lanovima ire obitelji,
prijateljima, susjedima
- Sve to je gore navedeno

- Sustavno praenje djetetovog razvoja u svim segmentima - Ukljuivanje roditelja u radionice namijenjene specifinim
ponaanja, posebno njegovo emocionalno i socijalno problemima s kojima se suoavaju
funkcioniranje
- Individualna terapija
- Obiteljska terapija
psiholozi utablice
sustavubr.
socijalne
skrbi i zdravstva, kolski psiholozi, licencirani terapeuti.
Nastavak
3
7. Mentalne bolesti i/ili invalidnost drugih lanova obitelji
- Sve gore navedeno
- Formiranje i voenje skupne potpore meu osobama sa
- Sustavno praenje djetetovog razvoja u svim segmentima slinim problemom (npr. klub lijeenih alkoholiara)
ponaanja, posebno njegovo emocionalno i socijalno - Angairanje skupne potpore meu lanovima ire obitelji,
funkcioniranje
prijateljima, susjedima

psiholozi u sustavu socijalne skrbi i zdravstva.
8. Zanemarivanje i zlostavljanje djeteta
- Sve gore navedeno
funkcioniranje
- Maksimalna psiholoka, emotivna i duhovna potpora djetetu

- Sustavno smanjivanje osobnih ogranienja roditelja kroz
psihosocijalni tretman nasilnikog ponaanja te lijeenje
alkoholizma i drugih ovisnosti roditelja
- Nadzor nad izvravanjem roditeljskog prava
- Smjetaj djeteta u udomiteljsku obitelj

psiholozi u sustavu socijalne skrbi i zdravstva.
Legenda polja u tablicama:
3.3.6.4. Zakljune napomene
genda polja u tablicama:
Prepoznat problem kod djeteta
Prepoznat problem u obitelji
Intervencija prema djetetu
Intervencija prema obitelji
Prepoznat problem kod djeteta
Prepoznat problem u o
prema djetetu
Intervencija
prema obi
Dijete s potekoama u razvojuIntervencija
i njegova obitelj
dolaze u susret s psiholozima
u razliitim
ustanovama iz sustava socijalne skrbi, bolnicama, zavodima za javno zdravstvo, vrtiima,
kolama, obiteljskim centrima, zavodima za zapoljavanje te psiholozima u privatnoj
praksi. Sigurno je kako svojim klijentima elimo najbolje i svjesni svojih profesionalnih
kompetencija djelujemo u smjeru najboljeg. No, trebali bismo biti svjesni i osobnih i
sustavnih ogranienja.
Kao strunjaci trebamo biti svjesni osobnih kompetencija i samostalno primjenjivati

samo one metode rada s klijentima za koje smo u potpunosti osposobljeni, to znai da
smo spremni na konstantno uenje i suradnju s drugim kolegama, bilo kao uenici, bilo
kao uitelji.
Kao strunjaci ne smijemo pretpostavljati da smo duni rijeiti sve probleme naih
klijenata, koliko god to eljeli, jer emo sigurno podbaciti i izgubiti volju za rad s djecom
s potekoama u razvoju i njihovim obiteljima. Osim toga takvim stavom oduzimamo
roditeljima ravnopravnost u odnosu pri planiranju aktivnosti za njihovo dijete i obitelj te
mogunost zajednikog uenja i rasta.
Na kraju svaki sustav u kojem psiholog djeluje zakonima i pravilnicima definira oblike
pomoi djeci s potekoama u razvoju i njihovim roditeljima i uvijete za njihovo
145
ostvarivanje. Ako svom klijentu elimo pomoi, korektno je raspitati se o svim aspektima
donoenja nekih odluka. Informacije je mogue dobiti kroz literaturu i prouavanje
propisa, ali teko e ita od toga biti potpuno bez osobnog kontakta, suradnje i razmjene
informacija s kolegama iz drugih sustava. Kako pri donoenju svih odluka vezanih uz prava
djece i njihovih roditelja strunjak prvo mora potivati pozitivne zakonske propise unutar
sustava u kojem djeluje, a zatim struku, nuno je da se kao kolege drimo kompetencija i
ovlasti koje nam daje taj sustav i ne zalaziti u kompetencije kolega iz drugih sustava.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
146
Literatura:
Ajdukovi, M. i Radoaj, T. (ur.) (2008.): Pravo djeteta na ivot u obitelji, Struna pomo obiteljima
s djecom i nadzor nad izvravanjem roditeljske skrbi kao proces podrke za uspjeno roditeljstvo,
Ured UNICEF-a za Hrvatsku, Zagreb
Nikoli, S., Vidovi, V., Maranguni, M. i Bujas-Petkovi, Z. (2008.): Obitelj podrka mentalnom
zdravlju pojedinca, Naklada Slap, Jastrebarsko
Vas, C. L. i Crewe, N. M. (2010.): Psihologija invaliditeta, Naklada Slap, Jastrebarsko
Pravilnik o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju (NN 23/91.)
Pravilnik o postupku utvrivanja psihofizikoga stanja djeteta, uenika te sastavu strunoga
povjerenstva (NN 55/11.)
Pravilnik o sastavu i nainu rada tijela vjetaenja u postupku ostvarivanja prava iz socijalne skrbi i
drugih prava po posebnim propisima (NN 64/02.)
Branka Luki Cesarik
3.3.7. Prepoznavanje problema u obitelji i psiholoka

intervencija
Psiholoke intervencije u obitelji i procjene koje im prethode odreene su ovlastima i

ogranienjima sustava u kojem psiholog djeluje s jedne strane te profesionalnim znanjima
i vjetinama s druge strane. Visoko specijalizirane intervencije u obitelji poduzimaju
psiholozi iz sustava socijalne skrbi i licencirani obiteljski terapeuti. Psiholozi u sustavu
socijalne skrbi, kao lanovi strunog tima, sudjeluju u sveobuhvatnoj procjeni obitelji i
donoenju direktivnih rjeenja za obitelji. Obiteljski terapeuti ulaze u vieslojnu analizu
obiteljskog sustava, svojim intervencijama ulaze u najintimnija i najsloenija podruja
pojedinaca i njihovih obitelji, njihova znanja i vjetine stjeu se sustavnom i dugotrajnom
edukacijom i ovaj tekst nije njima namijenjen. Tekst je namijenjen psiholozima koji
tijekom psiholokog savjetovanja procijene da bi ukljuivanje klijentove obitelji
pridonijelo rjeavanju odreenog problema, a kada je klijent dijete onda je to i obvezno.
Cilj psiholokog savjetovanja s obitelji je pomoi obitelji, to jest njezinim lanovima,
bolje razumjeti i operacionalizirati problem s kojim su se suoili, prepoznati obiteljske
potencijale, otkriti nekoritene snage i resurse te da, polazei od tog novog uvida,
nau rjeenja koja ranije nisu mogli vidjeti. Ovako odreen cilj savjetovanja, osim u
sluajevima akutne ugroenosti nekog od lanova obitelji (otkrivanje zlostavljanja djeteta,
npr.), iskljuuje nuenje gotovih i direktivnih rjeenja obitelji. Od psihologa se oekuje
nepristrano, rezonantno i odgovorno voenje obitelji do iznalaenja rjeenja, a lanovi
obitelji preuzimaju odgovornost za izbore promjena koje ele i mogu napraviti.
Obitelj je sloena i povezana cjelina, ona je sustav koji se sastoji od vie podsustava, a kao
cjelina je dio suprasustava, tj. okoline u kojoj ivi. Obitelj kao cjelina utjee na razvoj
svakog svog lana pojedinano, ali i svaki lan obitelji utjee na strukturu i funkcioniranje
obitelji svojim roenjem, smru, osobnim promjenama tijekom odrastanja te socijalnim
odnosima izvan svoje obitelji. Promjene u bilo kom dijelu sustava utjeu na svakog lana
obitelji te na obitelj u cijelosti, bile one negativne ili pozitivne. Obitelj kao sustav moe
imati zatitnu i rizinu ulogu za rast i razvoj svakog svog lana, a posebno djeteta. U
suradnikom odnosu s obitelji treba otkrivati zatitne imbenike, ali i osvijestiti rizine,
istraujui:
- naine na koje je obitelj reagirala u stresnim situacijama (izvori stresa:

gubitak zaposlenja, teka bolest lana obitelji, smrt lana obitelji, selidba,
razvod, financijska kriza, siromatvo, socijalna iskljuenost, drutvena
nesigurnost, rat)
- kako se nosila s rjeavanjem problema
147
- kakva je komunikacija meu lanovima u obitelji

- jesu li jasno definirane obiteljske uloge
- kakva je emocionalna potpora i pomaganje meu lanovima, a posebno
meu branim partnerima
- postoji li emotivna toplina, ljubav i predanost obitelji
- obiteljski sustav vjerovanja
- strukturu obitelji
- koritenje resursa lokalne zajednice.
U praksi socijalnog rada za procjenjivanje obiteljske situacije i potreba djece primjenjuju
se instrumenti kao to su Lista za procjenu roditeljskih snaga, Kempeov inventar
obiteljskih stresora, itd. (Ajdukovi i Sladovi, 2008.), shematski prikazi obitelji
(genogrami, ekoloke mape), terenski izvidi, intervjui. Obiteljski terapeuti u svom radu s
obiteljima esto koriste genogram istraujui obrasce funkcioniranja, odnose i strukture
koje se nastavljaju ili ponavljaju od jedne do druge generacije. Za potrebe psiholokog
savjetovanja obitelji genogram moe posluiti kao dobra tehnika za otkrivanje zatitnih i
rizinih imbenika u obitelji, ali i kao psiholoka intervencija u obitelj.
3.3.7.1. Genogram
Genogram je shematski prikaz obiteljske strukture, odnosa i povijesti obitelji najmanje
u tri generacije, predstavlja grafiki prikaz ivota svake obitelji u sadanjosti, u prolosti,
a moe upuivati i na ivot obitelji u budunosti. Informacije koje sadri genogram
integracija su verbalnih, vizualnih i emotivnih podataka dobivenih od lanova obitelji.
Pri izradi genograma uobiajenim genogramskim simbolima prikazujemo pojedine
bioloke i zakonske povezanosti obitelji te pojedine dogaaje (smrt, razvod i sl.) koji
su prikazani na slici 1. (McGoldrick i Gerson, 1885.). Osobu zbog koje smo se susreli
s obitelji obiljeimo dvostruko, krug u krugu, kvadrat u kvadratu. Za odnose meu
lanovima obitelji moemo koristiti razliite linije, npr. za nejasne odnose valovitu liniju,
za konfliktne cik-cak, za vrlo bliske odnose dvije paralelne linije, za bliske, ali konfliktne
odnose dvije paralelne linije i jednu cik-cak, za simbiotski odnos tri paralelne linije itd.
Kako ete vi to initi odluite sami, moete koristiti i linije u bojama ili neto drugo,
genogram prvenstveno slui vama i konkretnoj obitelji s kojom radite.
Genogram se izrauje po mogunosti uz nazonost cijele nuklearne obitelji, ili barem
dijela obitelji. Moe se raditi i s pojedincem, ali se tada gube sve informacije do kojih
dolazimo temeljem interakcije meu lanovima obitelji.
Za izradu genograma potrebno je 60 do 90 minuta, moe se izraditi u jednom susretu
s obitelji, ali nije poeljno uriti s njegovom izradom, moe se graditi postupno u vie
susreta jer nikada se ne zna koje probleme, traume i osjeaje lanovi obitelji mogu iznijeti,
148
a svaki susret treba integrirano zatvoriti.

Istovremeno s konstrukcijom genograma vodi se specifini genogramski intervju.
3.3.7.2. Genogramski intervju
Genogramskim intervjuom prikupljamo sve relevantne podatke o obitelji i unosimo ih
u crte. Poinjemo s nuklearnom obitelji (roditelji i djeca) i lanovima obitelji koji ive
zajedno, a zatim prelazimo na obitelji porijekla, obitelj oca i obitelj majke (na slici 2.
vidimo izgled genograma u trenutku kada emo propitivati o obitelji majke). U poetnoj
fazi biljee se demografske informacije: uzrast, zanimanje i obrazovanje lanova obitelji;
datumi koji odreuju ulaz i izlaz iz obitelji (roenje, smrt, vjenanje, razvod); mjesto
ivljenja obitelji i porijekla (ako su ranije ivjeli u drugom naselju, okruenju). Potom
se unose funkcionalne informacije: o zdravlju, lijeenju, bolovanju, ponaanju lanova
obitelji, njihovim osjeajima. Slijede kritini dogaaji u obitelji: gubitci, preseljenja,
uspjesi, to se moe upisati i na posebnom listu (kronoloki se navodi kratak opis ivotnih
dogaaja u nekom kritinom razdoblju, prvo vezano za problem zbog kojeg se organizira
susret s obitelji, a potom i za razdoblja koja su bitna za obitelj). O obiteljskim odnosima,
to je kljuni dio genograma, doznajemo temeljem izjava lanova obitelji i direktnog
promatranja interakcija meu lanovima obitelji za vrijeme susreta.
Cjelokupnu sliku o obitelji dobivamo obazrivim i postupnim ispitivanjem u vie pravaca:
- od problema zbog kojeg dolaze (sasvim uski kontekst) prema irem kontekstu
obiteljskog ivota
- od nuklearne obitelji ka proirenoj obitelji i irim drutvenim sustavima
- od aktualnih dogaanja kroz kronologiju dogaanja u prolosti ka oekivanoj
budunosti
- od leernih informacija o obitelji ka tekim pitanjima koja izazivaju anksioznost
kod lanova obitelji
- od vidljivih injenica do procjene i pretpostavki o funkcioniranju obitelji i
odnosima unutar nje.
U razgovoru s obitelji ne postavljamo pitanja zato jer na njih ni djeca ni odrasli lanovi
u biti nemaju odgovor, a umjesto odgovora moemo izazvati niz obrana, racionalizacija ili
netonog pripisivanja uzroka. U postavljanju pitanja treba koristiti kako, kad, tko, to
pitanja. Pitanja treba formulirati:
- u terminima specifinog interaktivnog ponaanja u specifinim uvjetima
- u terminima razlike u ponaanju
- u terminima klasifikacije nekog specifinog ponaanja u nekoj konkretnoj
interakciji od strane nekoliko lanova obitelji
- u terminima ponaanja koje ukazuje na promjene u odnosu prije i poslije nekog
konkretnog dogaaja
- u terminima razlike u odnosu na pretpostavljene okolnosti (hipotetska pitanja).
149
Obitelj trebamo prihvatiti onakvu kakva ona jest, prii joj otvoreno, bez predrasuda.
Tijekom susreta s obitelji vidjet emo da svaki lan obitelji ima svoj osobni, subjektivni
pogled na dogaaje i probleme u obitelji, a mi moramo voditi rauna o stvarnostima svih
lanova. Niti jedna stvarnost nije tona ili netona. Psiholog treba poticati iznoenje
razliitih pogleda i realiteta i pri tome ostati neutralan. U procesu savjetovanja s obitelji
valja izbjegavati vezivanje uz pojedinog lana obitelji, a koaliranje je iskljueno.
3.3.7.3. Interpretacija gengrama
Nema uniformnih i jasnih principa za interpretaciju genograma ve samo podsjetnik na
kategorije obiljeja obitelji koja nas vode kroz istraivanje potencijalnih snaga i slabosti
konkretne obitelji.
1. obiteljska struktura
a) sastav kuanstva - cjelovita obitelj ili ne; nuklearna ili proirena obitelj; jednoroditeljska
obitelj; novi brak; djeca iz vie brakova
b) sibling pozicija - red roenja; razlika u spolu i uzrastu izmeu siblinga; znaajni
dogaaji u obitelji u vrijeme roenja djeteta; osobine svakog djeteta; oekivanja
roditelja u odnosu na svako dijete; sibling pozicija djeteta u odnosu na sibling poziciju
roditelja
(Sibling
- svako od dvoje ili vie djece koji imaju jednog ili dva zajednika roditelja)
c) neobine obiteljske konfiguracije - serijski razvodi, izvanbrane veze unutar obitelji.
2. ivotni ciklus obitelji prilagodba obitelji na prijelazu iz jedne u drugu razvojnu
fazu; premladi ili stari roditelji; kratak razmak izmeu emocionalnih veza
3. ponavljanje obrazaca kroz generacije
a) obrazaca funkcioniranja alkoholizam; nasilje; iste profesije
b) obrazaca odnosa bliskosti, distance, konflikti izmeu odreenih lanova obitelji
c) strukturalnih obrazaca npr. isti broj djece, isti red roenja.
a)
b)
c)
d)
150
4. ivotni dogaaji i obiteljsko funkcioniranje

koincidencija ivotnih dogaaja (npr. brak koindicira sa smru roditelja jednog od
suprunika ili roenje djeteta s bolesti roditelja)
utjecaj ivotnih promjena, trauma i tranzicija
reakcije na godinjice relevantnih obiteljskih dogaaja
utjecaj drutveno-politikih i ekonomskih dogaaja na obitelj.
5. obrasci odnosa i trokuti

Primjeri obiteljskih trokuta: dijete i roditelji; suprunici i svekrva; suprunici i punica;
suprunici i mueva karijera; suprunici i ljubavnik. Primjeri trokuta u razvedenim
obiteljima (dijete-otac-maeha; dijete-majka-maeha; dijete-otac-ouh; mu sa sadanjom
i bivom suprugom; ena sa sadanjim i bivim muem). Postoje i viegeneracijski trokuti
(dijete-roditelj-baka/djed), trokuti specifini za obitelji s posvojenom djecom (dijeteposvojitelji-bioloki roditelji), itd.
6. obiteljska ravnotea i neravnotea
a)
b)
c)
d)
u obiteljskoj strukturi (npr. obitelj porijekla oca velika, a majke mala)

u ulogama (netko u obitelji ima malo, a netko puno uloga)
u funkcioniranju (razliiti stavovi prema odgoju djece, vrijednostima, radu)
u resursima (zdravlje, financije, kompetencije).
3.3.7.4. Primjena genograma u psiholokom savjetovanju

Iako su podatci koje prikupljamo genogramom relativno objektivni, njihova interpretacija
je u velikoj mjeri subjektivna. Spoznaje o sloenim obiteljskim fenomenima pruaju nam
dobru osnovu za postavljanje hipoteza koje emo provjeravati tijekom rada s obitelji te
daju sugestije za daljnje istraivanje obitelji i psiholoke intervencije prema obitelji ili
pojedinim lanovima. Tijekom psiholokog savjetovanja genogram moemo koristiti za:
- lake uspostavljanje kontakta
- stvaranje referentnog okvira za rad
- ukljuivanje cijele obitelji (rado prihvaaju rad na zajednikom zadatku)
- deblokiranje obiteljskog sustava (iri se fokus, smanjuje rigidnost)
- konstrukciju novog referentnog okvira obitelji (vie informacija za stvaranje
alternativnih uvida i rjeenja)
- kreiranje strategija daljnjih psiholokih intervencija s obitelji i pojedinim
lanovima obitelji
- oslobaanje negativnih emocionalnih naboja na prihvatljiv nain
- neutraliziranje destruktivnih konflikata
- stvaranje uvida u obiteljske snage u pogledu razliitih mogunosti za rjeavanje
problema (kako su to drugi lanovi obitelji inili ranije)
- mogunost preventivnog djelovanja.
Slijedom izreenog moemo zakljuiti kako je genogram ekonomian i koristan
instrument prikupljanja potrebnih informacija o obitelji, ali i psiholoka intervencija koja
kod blae obiteljske patologije omoguuje ukljuenim lanovima bolje razumijevanje i
operacionaliziranje problema s kojim su se suoili, prepoznavanje obiteljskih potencijala,
otkrivanje nekoritenih snaga i resursa te, polazei od tog novog uvida, pronalaenje
rjeenja koja ranije nisu mogli vidjeti.
151
Literatura:
1.
2.
Ajdukovi, M. i Sladovi Franz, B. (2008.): Instrumenti socijalnog rada za procjenjivanje obiteljske

situacije i potreba djece, U: Ajdukovi, M. & Radoaj, T., ur.: Pravo djeteta na ivot u obitelji,
Struna pomo obiteljima s djecom i nadzor nad izvravanjem roditeljske skrbi kao proces podrke za
uspjeno roditeljstvo, Ured UNICEF-a za Hrvatsku, Zagreb, 195-207
McGoldrick, M, & Gerson R. (1985.): Genograms in family assessment, W.W. Norton, New York
152
Slika 1. Genogramski simboli

Muko:
ensko:
28
Smrt:
BROJ OZNAAVA
STAROST OSOBE
22
1938. - 97.
god. roenja
god. smrti
npr.
Brak:
2008.
godina sklapanja braka)
2008.
Izvanbrana veza:
(godina poetka veze)
1999.
Odvojeni ivot branog para:
Razvod:
Djeca redom roenja:
26
48
44
24
13
12
153
Posvojeno dijete:
Blizanci:
Jednojajani:
Trudnoa:
Namjerni ab:
5. mj.
Spontani ab:
Dijete umrlo
na porodu:
Domainstvo:
70
51
30
35
5
154
50
ANTE
IVIN skrbnik
KV radnik
50
1940.-2012.
student
IVAN
ANTONIJA
pred
udajom
sezonski
rad
kuharica
24
IVA
- ment. ret.
40
26
48
1942.-2010.
bjei od
kue
neuspjeh
u koli
ANA
13
44
62
odlina uenica
tatina miljenica
MARIJA
12
- kuanica
- O
MARIJANA
36
- ment. ret.
60
Slika 2. Genogram Ane xy
155
Berta Bacinger-Klobuari
3.3.8. Uloga lokalne zajednice u podrci djeci i mladima

s problemima mentalnog zdravlja: od ranog
prepoznavanja do rane intervencije
Problemu mentalnog zdravlja djece i mladih drutvo posljednjih desetljea prilazi sve
intenzivnije i konkretnije. Poremeaj mentalnog zdravlja za dijete znai nepovoljnu
perspektivu, dok je dobro mentalno zdravlje djeteta pretpostavka dobrog mentalnog
zdravlja u odrasloj dobi. Kao to se navodi u Nacionalnoj strategiji zatite mentalnog
zdravlja od 2011. do 2016. godine, gdje se promovira rana intervencija mentalnih
poremeaja, ...unaprjeenje mentalnog zdravlja djece i mladih je ulaganje u budunost.
Radi se o dijelu populacije koji je najranjiviji i naspram kojeg su odrasli najranjiviji, stoga
su tu usmjereni pozornost i aktivnosti te preventivni i ranointerventni programi niza
organizacija i strunjaka.
3.3.8.1. Rano prepoznavanje problema mentalnog zdravlja djece i mladih
Prema mjerama Nacionalne strategije zatite mentalnog zdravlja od 2011. do 2016. godine
potrebno je poboljati prepoznavanje problema mentalnog zdravlja kod djece i mladih sa
svrhom trenutnog interveniranja i preveniranja razvoja teih poremeaja. Identifikacija
ranih faza problema mentalnog zdravlja kod djece i mladih podrazumijeva uoavanje
promjena ponaanja u negativnom smjeru u poetnom stadiju. To znai uoavanje
znakova upozorenja, primjerice beznae, nedostatak energije, emocionalni ispadi do
tada neuobiajeni, slabljenje kolskih ocjena, promjene u apetitu ili spavanju... Rano
prepoznavanje problema mentalnog zdravlja znai i uoavanje djece u riziku, uzimajui
u obzir rizine razvojne imbenike. Naime, razmatrajui razvoj djece, nuno je uvaiti
utjecaj meudjelovanja individualne razine (bioloki potencijal, psiholoki imbenik) i
socijalnog okruja. Prema tome, rizina djeca i mladi mogu se identificirati na osnovi:

(A) imbenika na individualnoj razini

(B) socijalnih rizinih imbenika

za koje se zna da mogu biti povezani s poetkom problema mentalnog zdravlja.
(A) Poznavanjem psihofizikih karakteristika samog djeteta i usmjeravanjem pozornosti
na ona podruja koja pogoravaju probleme, moemo evidentirati rizino dijete za razvoj
problema mentalnog zdravlja: djeca s razvojnim smetnjama i zdravstvenim problemima,
djeca s ADHD sindromom i s tekoama uenja, djeca sa socio-emocionalnim smetnjama
i tekoama socijalne prilagodbe, sa slabom kontrolom emocija, uoavanje djece
smanjenog samopouzdanja i sl. U ranoj detekciji problema mentalnog zdravlja potrebno
je i poznavati tipina odstupajua ponaanja u funkciji dobi. Rizini imbenik kod djece
156
predkolske dobi moe biti, primjerice, hiperaktivnost (prema Wenar, 2003., str. 91).
Poetkom kolovanja mogu se pojaviti kolska fobija, tekoe uenja, osjeaj inferiornosti,
kao poeci problema mentalnog zdravlja. Najei problemi tinejderske dobi: depresija
i delinkvencija - manifestacije koje je pogrjeno minorizirati uz obrazloenje puberteta
kao razdoblja bure i stresa, tj. kao prolazne poremeaje. Psiholoki rizini imbenici kod
adolescenata: kriza identiteta; s adolescencijom se esto javljaju poremeaji hranjenja.
(B) Detektiranje rizinih okruja u kojima odrastaju djeca i mladi - od obitelji do
izvanobiteljskog konteksta.
NEPOVOLJNA SOCIO-OBITELJSKA OKRUJA :

- siromane i marginalizirane obitelji rizinih egzistencijalnih uvjeta, socijalno
iskljuene, iskljuene iz sustava zdravstva i zaposlenosti

- roditelji naruenog mentalnog zdravlja: psihiki bolesni, ovisnici

- visoka izloenost obitelji stresu, npr. teke bolesti ili smrt u obitelji, loa
obiteljska klima, razvod braka

- razliiti oblici neodgovornog roditeljstva: zanemarena ili zlostavljana djeca,
negativna interakcija roditelj-dijete, izloenost djeteta obiteljskom nasilju ili manipulaciji
tijekom razvoda; negativni modeli u obitelji - roditelji skloni asocijalnom ili antisocijalnom
ponaanju.
IZVANOBITELJSKI KONTEKST:

- interpersonalni utjecaji: pripadnost skupini vrnjaka odstupajueg ponaanja,
socijalna izoliranost (nedostatak prijateljskih veza), vrnjako zlostavljanje

- kulturalni imbenici: kriminogena sredina, dostupnost droge i oruja,
pripadnost subkulturi gdje su uobiajeni nasilje, strahovi, loe roditeljstvo
- rizini imbenici vezani uz zajednicu: siromatvo i ekonomska deprivacija,
visoka razina nezaposlenosti, nedovoljna dostupnost usluga namijenjenih obiteljima,
odsustvo korisnih i kvalitetnih programa za djecu i mlade izvan kolskog sustava, medijsko
prezentiranje nasilja i tolerancija na nasilje, laka dostupnost alkohola, liberalni stavovi
prema koritenju droga i prema kriminalnim radnjama.

Ranim uoavanjem rizika otvara se put za promptnu intervenciju prije razvoja poremeaja.
U to ranijoj detekciji djece u riziku, organiziraju se segmenti zajednice - oni kojima je cilj
promocija dobrog mentalnog zdravlja djece i mladih, zatim njihova meuorganiziranost,
te spremnost svakog strunjaka unutar svog resora na akciju.
U postupcima ranog identificiranja problema znaajna je uloga psiholokog procjenjivanja
sa irokom lepezom metoda, radi dobivanja to jasnijeg uvida u prirodu problema
mentalnog zdravlja i utvrivanja slabih i jakih podruja kako bi se moglo odabrati i
provesti odgovarajuu intervenciju. Strunjaci se, pri identificiranju ireg spektra djece u
riziku, mogu osloniti i na rezultate ispitivanja i na kvalitativna istraivanja unutar lokalnih
zajednica primjenom anketa i upitnika koji se primjenjuju u kolama.
157
3.3.8.2. Organizirana lokalna zajednica u zatiti mentalnog zdravlja djece i mladih

Na razvoj djeteta neprestano djeluje njegova unutarnja sfera (osobna obiljeja, osobna
iskustva), a odrastanje istovremeno upotpunjuju vanjski imbenici u smislu socijalizacijskih
utjecaja - roditelja i obitelji, kolske sredine, vrnjaka, susjeda, zajednice - kao davatelja
standarda kulture i ivotnih vrijednosti. Ranije opisani rizini imbenici mogui su
u svim sferama. Od trenutka kad se uoe prvi znaci mogueg problema mentalnog
zdravlja, zapoinje rana intervencija s ciljem sprjeavanja irenja problema. Radi se o
kompleksnom procesu koji zahtjeva vieslojnost. Tu se podrazumijeva zadovoljenje niza
potreba - psiholokih, psihosocijalnih, pedagokih, zdravstvenih, socijalnozatitnih - na
individualnoj i kontekstualnoj razini. Uinkoviti pristup ranim intervencijama proizlazi
iz kvalitetnog organiziranja zajednice mobiliziranjem mree raspoloivih institucija i
organizacija iji sadraj rada i ovlasti zadiru u prava djece i mladih, krenuvi od angairanja
slubi za zatitu mentalnog zdravlja pri upanijskim zavodima za javno zdravstvo do
komplementarnog nadopunjavanja s drugim sektorima. Za to je u zajednici potrebno
identificirati postojee resurse i njihove mogunosti za pruanje usluga, i mogunosti za
uklanjanje initelja koji negativno djeluju na mentalno zdravlje.

3.3.8.2.1. Identificiranje potencijala zajednice
Cjelokupna lokalna zajednica objedinjuje brojne imbenike, i zatitne i rizine, koji
odreuju kvalitetu sazrijevanja i odrastanja djece. Tako postoji niz prednosti u zajednici
koje mogu poticati dobrobit djece i mladih, a njihovo pronalaenje, iskoritavanje i
jaanje mogu pridonijeti pozitivnom mentalnom zdravlju.
imbenici zatite:
I.
Svjesnost kljunih ljudi na kljunim pozicijama u zajednici o vanosti podrke
djeci i mladima i o vanosti ulaganja u dostupnost i kvalitetu usluga.
II.
Mogunost lokalne zajednice da prui svojim lanovima socijalizacijske poticaje
(zajednica koja usauje norme i vrijednosti npr. tradicija, obrazovanje) i socijalno
sudjelovanje (zbog irenja mree socijalne podrke).
III.
Osjeaj sigurnosti u zajednici: netolerantni stavovi prema injenju kaznenih
djela, prema naputanju kole; potivanje zakona o zabrani prodaje alkohola osobama
mlaima od 18 godina ; postojanje socijalne kontrole, poruke protiv delinkvencije.
IV.
Senzibilizirani graani koji smatraju da je odgovornost svih da provode i podupiru
aktivnosti za zatitu djece kroz aktivan doprinos zajednici, udrugama.
V.
Stvaranje uvjeta za stabilne obitelji - konkretna podrka roditeljima za posveenost
svojoj roditeljskoj ulozi.
VI.
Mrea slubi koja promie zatitu mentalnog zdravlja djece i mladih stvarajui
podravajue okruenje i uvjete u kojima se djeca i mladi pozitivno razvijaju i ostvaruju
svoje potencijale, i gdje se iskoritava pozitivni kontekst njihovog svakodnevnog ivljenja.
Realizira se putem otvorenih organizacija i institucija, te kompetentnih strunjaka;
lociranjem strunjaka u zajednici na nain da budu poznati i dostupni. To su viestruke
stimulativne domene, npr. kolska sredina koja prua mogunost afirmacije; mogunost
za pruanjem intervencija na mjestima kao to su savjetovalita; sadraji za korisno i
158
kvalitetno provoenje slobodnog vremena i slino.

Poznavanje ovih imbenika znaajno je za sustavno kreiranje, planiranje i provoenje
intervencija jer naini na koje lokalna zajednica izvrava ove zadae utjeu na socijalizaciju
i zdrav razvoj djece. Koritenje zatitnih imbenika zajednice u preventivnim programima
i aktivnostima svakako rezultira prepoznatljivim uinkom u prevenciji problema i
poremeaja mentalnog zdravlja.
3.3.8.2.2. Segmenti drutvene zajednice u podrci mentalnom zdravlju djeci i
mladima
Jedan od istaknutih protektivnih imbenika u kvalitetno organiziranoj zajednici je
viesustavni interventni pristup u provoenju aktivnosti usmjerenih na dobrobit djece.
Tu su ukljueni brojni sustavi kojima su obavijena djeca i mladi, to znai da intervencije
obuhvaaju obiteljske, edukativne, zdravstvene, psiholoke, socijalne, kulturalne potrebe
djece i mladih u riziku. Brojni sektori djeluju usklaeno i suradniki, s participacijom
strunih aktera - psiholozi, lijenici, defektolozi, pedagozi, uitelji, socijalni radnici, suci
za mlade, policijski djelatnici - koji raspolau strunim kompetencijama i znanjima o
postupcima pomoi mladima i djeci s problemima mentalnog zdravlja.

Otkako je zatita mentalnog zdravlja obuhvaena Zakonom o zdravstvenoj
zatiti (NN 150/08.) kljunu ulogu u provoenju mjera i aktivnosti zatite mentalnog
zdravlja djece i mladih imaju timovi u djelatnostima zdravstvene zatite mentalnog
zdravlja, prevencije i izvanbolnikog lijeenja ovisnosti (u daljnjem tekstu: djelatnosti
za zatitu mentalnog zdravlja) u upanijskim zavodima za javno zdravstvo, ime je skrb
o mentalnom zdravlju dostupnija i djelotvornija nego ikada ranije, to istie Marina
Kuzman u predgovoru knjige Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja (Brlas i Gulin, ur.,
2010.). U strune multidisciplinarne timove djelatnosti za zatitu mentalnog zdravlja
ulaze psiholog, psihijatar i medicinska sestra. Djelatnosti za zatitu mentalnog zdravlja
predstavljaju neizostavni element u osmiljavanju i provoenju raznih oblika programa
zatite djece i mladih, s koordinativnom ulogom pri poduzimanju mjera.

Zdravstveni sektor u okviru zatite mentalnog zdravlja djece i mladih.

- Pedijatar, brine o ukupnom zdravlju djece, radi na pravovremenom otkrivanju
odstupanja u razvoju i opem zdravlju.

- Zdravstvena zatita kolske djece i mladei s primarnim zadatkom poduzimanja
specifinih preventivnih mjera zdravstvene zatite kolske djece i mladih. Usmjerena i na
rano uoavanje poremeaja edukativnog zdravlja i simptoma odstupajueg funkcioniranja
tipinog za kolsku dob, te time na zatitu mentalnog zdravlja. Domene djelovanja su i
pitanja reproduktivnog zdravlja, zdrave prehrane i razvojnih problema.

- Lijenik ope medicine koji prati zdravlje i odrastanje djeteta u obiteljskom
okruenju; suradnjom s roditeljima svojim savjetima i strunim postupcima lijeenja
dovodi dijete do bolje kvalitete ivota.

- Psihijatar kao dio tima djelatnosti za zatitu mentalnog zdravlja. U sklopu
specijalistike zdravstvene zatite lijei psihike bolesti i titi mentalno zdravlje osoba.

- Zdravstveni suradnici (psiholog, defektolog, socijalni radnik) upotpunjuju
dijagnostike i interventne postupke lijenika u sklopu postupaka ouvanja dobrobiti
djece i mladih.
159

Podrka djeci u odgojno-obrazovnim ustanovama.

U vrtiima odgojitelji i struni suradnici detektiraju rane probleme i odstupanja
u ponaanju djece.
U kolama je zadatak nastavnika, uitelja i strunih suradnika pravovremeno
otkrivanje djece koja trebaju posebnu strunu potporu u uenju i ouvanju psihikog
zdravlja, i detektiranje tekoa snalaenja u kolskoj i vrnjakoj sredini. kola je
neosporno vaan imbenik u zajednici polazei od njezine odgojno-obrazovne uloge koja
obuhvaa svu djecu. Vaan je imbenik u razmatranjima ouvanja mentalnog zdravlja
djece i mladih zbog injenice da je uspjeno obrazovanje temelj zadovoljstva jer uspjeh u
koli predstavlja prvu stubu kasnijih ivotnih mogunosti.

Iz populacije studenata na fakultetima se mogu regrutirati volonteri za specifine
angamane u pomoi djeci i mladima s problemima mentalnog zdravlja

Ovlasti i obveze sustava socijalne skrbi temelje se najvie na Zakonu o
socijalnoj skrbi (NN 33/12.), Zakonu o sudovima za mlade (NN 84/11.) i Obiteljskom
zakonu (NN 116/03.). Uloga u pogledu zatite dobrobiti djece i mladih je osiguranje
potpore obiteljima i roditeljima u odgoju ukljuenjem strunjaka razliitih profila, uz
moguu primjenu mjera obiteljsko-pravne zatite djece; socijalna promocija djece i
mladih kroz struan rad s djecom koja odrastaju u nepovoljnim okruenjima, djecom
sa smetnjama u psihofizikom razvoju, djecom rtvama nasilja, djecom sklonom
delinkventnom ponaanju. Uslugu savjetovanja, izvan osnovne domene poslova
socijalne slube, povjerava djelatnosti za zatitu mentalnog zdravlja, obiteljskom centru,
zdravstvenom sektoru. U postupanju s maloljetnim delinkventima oslanja se na kaznenopravni sustav.

Uloga represivnog aparata.
- Policija - vezano za rizik od razvoja problema mentalnog zdravlja kod djece i
mladih, rad policije odnosi se na kaznenopravnu zatitu djece i maloljetnika; na otkrivanje
kaznenih djela kojima se ugroava njihov tjelesni integritet, zdravlje i nesmetani razvoj;
suzbijanje maloljetnike delinkvencije; redukciju rizinih imbenika odrastanja djece.
- Pravosue: pri opinskim i upanijskim dravnim odvjetnitvima i sudovima
postoje Odjeli za mlade koji posebnu pozornost obraaju na pitanja interesa djece.
Teite u postupcima se stavlja na osobu, a ne na samo djelo, to znai uvaavanje potreba,
oekivanja i problema mlade osobe, primjenjujui naelo: pomo umjesto kazne. Dravna
odvjetnitva nalau, a sudovi za mlade izriu odgojne mjere u skladu sa Zakonom o
sudovima za mlade (NN 84/11.) u ijoj provedbi sudjeluju socijalna sluba i djelatnosti
za zatitu mentalnog zdravlja.
Tijela podrune samouprave i tijela lokalne samouprave, i njihova

savjetodavna tijela kao to su Povjerenstvo za suzbijanje zlouporabe opojnih droga,
Vijea uenika, Savjet mladih, i sl., usmjerena su na meuresornu suradnju u utvrivanju
potreba djece i mladih, motiviranje i ukljuivanje djece i mladih u provoenje postupaka
suzbijanja negativnih drutvenih pojava koje tete razvoju djece. Navedena tijela lokalne
i podrune samouprave mogu osiguravati resurse koji slue aktivnostima za rad s djecom
i mladima, i koordinirati razliite partnere.

Nevladine humanitarne udruge graana, oformljene s ciljevima za opu
korist i dobrobit djece i mladih, mogu pokrivati irok raspon intervencija, primjerice,
160
organiziranje aktivnosti za ostvarivanje prava djece, promoviranje zdravih stilova ivota,

provoenje aktivnosti s djecom u njihovom slobodnom vremenu, ukljuuju se u programe
vrnjake pomoi i socijalizacije.
Obiteljski centri pruaju usluge savjetodavnog karaktera u sklopu ranih

intervencija, i organiziranje preventivnih aktivnosti u cilju podizanja kvalitete ivota djece
i mladei; djelokrug aktivnosti je propisan Zakonom o socijalnoj skrbi (NN 33/12.).

Vjerske udruge koje se openito zauzimaju za ljude u nevolji, osobito su
zainteresirane za pomo djeci, mladima i obiteljima kroz pruanje duhovnih sadraja i
sadraja koji se temelje na pozitivnim vrijednostima.

Zavodi za zapoljavanje s ulogom profesionalnog usmjeravanja djece
(informiranje, savjetovanje) pri odabiru budueg zanimanja odnosno obrazovanja,
promatrajui odabir budueg zvanja kao vaan aspekt zadovoljstva u kasnijem ivotu.
Profesionalno usmjeravanje predstavlja ranu intervenciju i ima preventivno znaenje kao
pomo pri donoenju primjerene odluke o izboru obrazovnog programa.

Predstavnici gospodarstva, koji nude mentore, opremu, slue kao modeli za
uenje o karijeri, pomau pri osposobljavanju za posao. Usko su vezani s drugim resorima
(odgojno-obrazovni, tijela samouprave).

Zabavne, kulturne, sportske udruge - mjesta pozitivnog afirmiranja, razvoja
talenata, pripadnosti interesnoj skupini, izgradnji i uenju prosocijalnog ponaanja,
poticanja inicijative. Upuene su na interaktivnu suradnju s resorima koji su ukljueni u
provedbu projekata za dobrobit djece i mladih.
Lokalni mediji kritinim reklamiranjem stvaraju realne ciljeve, formiraju

negativne stavove prema nepoeljnim navikama i oblicima ponaanja, osvjeuju javnost
o irokoj problematici mentalnog zdravlja djece i mladih.

U cilju pruanja podrke mentalnom zdravlju djece i mladih potrebno je
jaanje volonterskih inicijativa za dobrobit djece.
Razliiti resori nude razliite oblike posrednog i neposrednog rada s korisnicima. Razina
i oblik se razlikuju zavisno od ovlasti i djelokruga rada, uz aktivnosti suradnje s drugim
resorima.
3.3.8.2.3. Znaaj multidisciplinarnog pristupa i intersektorskog udruivanja kao
organiziranja zajednice u rjeavanju problema
Zajednica raspolae spektrom gore navedenih slubi koje brinu o djeci i mladima, koje
imaju mogunost ranog prepoznavanja odstupanja ponaanja i prepoznavanja problema
mentalnog zdravlja djece i mladih, i mogunost, a i obvezu, pruanja podrke. U
uspjenom rjeavanju problema mentalnog zdravlja djece i mladih kao vaan imbenik
mora se istaknuti nain na koji su organizirani segmenti drutva i stupanj interakcije meu
njima. Uinkovita umreenost struktura u praktinoj provedbi interventnih programa
znai slijeenje naela koja se podrazumijevaju u sustavu multidisciplinarnosti i koja su
imperativ ukoliko drutvo nastoji postii dobitak za djecu i mlade:
- Svaki resor sa svojom domenom djelovanja pridonosi poveanju mentalnih i adaptacijskih
kompetencija djece i mladih.
161
- Dostupnost i proaktivnost unutar svakog segmenta.

- Koordinacija sustava u cilju jaanja povezanosti davatelja usluga na svim razinama i
usklaenosti djelovanja.
- Komplementarni pristup - provoenje intervencija koje nadopunjavaju nedostatke
intervencija drugih institucija ime se kompetencije i meusobni napori meusobno
jaaju.
- Multidisciplinarnost nije mogua bez meusobnog povjerenja i uvaavanja struka
na osobnoj razini, elje za suradnjom potrebne kod svake strane, shvaanja koristi od
meusobne suradnje, postojanja kontinuiranog sustava razmjena informacija kroz
dogovor o intervencijama uz razjanjavanje nejasnoa i spremnost na timski rad.
Time se sustav koji titi djecu i mlade uini koherentnim jer jaa dosljednost i kolektivnu
snagu u pruanju podrke.

3.3.8.3. Rane intervencije u ouvanju mentalnog zdravlja djece i mladih
Rana intervencija zatite mentalnog zdravlja djece i mladih podrazumijeva reagiranje na
prve znakove uoenog problema. Prua se zbog neodgodive potrebe rjeavanja problema
i poboljanja stanja prije razvoja dubljeg i teeg oblika poremeaja. Sastoji se od niza
strunih aktivnosti pruanja usluga, u cilju smanjenja neeljenog stanja i postizanja
pozitivnih promjena. Tu ulaze usluge u rasponu od identifikacije problema do izravne
intervencije u smislu pruanja pomoi, uz ciljanje na dugorone promjene.
U ranointerventnim mjerama podrke mentalnom zdravlju djeci i mladima svakako je
potrebno implementirati programe senzibiliziranja ope i strune javnosti za pravovremeno
prepoznavanje problema mentalnog zdravlja kod djece i mladih putem tribina, predavanja
i kampanja; edukaciju o ranim fazama problema; informiranje o rizinim imbenicima za
razvoj problema mentalnog zdravlja, te omoguavanje dostupnosti potrebnih informacija.
3.3.8.3.1. Intervencije prema djeci i mladima s problemima mentalnog zdravlja:
primjeri za aktivnosti
Usluge u zajednici koja obuhvaa sve ranije navedene i opisane resurse kojima je cilj
suzbijanje razvoja problema mentalnog zdravlja kod djeteta ili mlade osobe, znae
poduzimanje ciljanih intervencija, poput poveanja sposobnosti djece i mladih za noenje
s problemima, razvijanja sposobnosti socijalnog uklapanja i udovoljavanja zahtjevima koji
se postavljaju pred njih. Intervencije su pri tome razvojno prilagoene, uz sagledavanje
viestrukih imbenika koji oblikuju osobu, a time i problem. Pored individualnih
razvojnih prednosti (kao to su socio-emocionalna kompetentnost, odgovornost,
pozitivne vrijednosti i sl.) intervencije se oslanjaju i na kontekstualne - odnose se na
podravajui milje odrastanja (obitelj, prijatelji, podrka slubi npr. kole, zdravstva). Svi
aspekti razvojnih prednosti - individualnih i okolinskih - su zatitni imbenici i mogu
jaati, a njihov razvoj u velikoj mjeri zavisi od organiziranja zajednice. Zajednica koja
naglaava vrijednost protektivnih imbenika razvija i potie izgradnju usklaenog sustava
mree svih slubi za zatitu mentalnog zdravlja djece i mladih.
162
Razliiti su vidovi meuresorne inicijative interventnih tretmana djece i mladih, i treba ih

razmatrati na razliitim razinama.
U detektiranju rizinih imbenika za razvoj problema mentalnog zdravlja

potuje se interdisciplinarni pristup: radi se procjena problema s razliitih aspekata:
psiholokog, medicinskog, defektolokog, pedagokog, socijalnog. Nakon identificiranja
problema i utvrivanja potreba djeteta ili mlade osobe, a i njezine obitelji, pristupa se
odreivanju razina u sustavu djetetovih problema, time vezano odreivanju potrebnih
postupaka slijedom definiranih ovlasti pripadnih institucija te se poduzimaju daljnji koraci
u cilju pomoi. Na svakoj razini potreban je angaman pripadne struke ili institucije.
Intervencije koje slijede u okviru su osobne odgovornosti strunjaka i odgovornosti
zajednice. Kao to opisuje Nino ganec u knjizi Prevencija poremeaja u ponaanju djece
i mladih u lokalnoj zajednici (Jankovi i Bai (ur.), 2001., str. 60), multidisciplinarnost
znai preuzimanje one funkcije za koju je pojedini lan tima kompetentan. Pri tome
preuzima dunost na kontakt s predstavnicima drugih tijela u cilju razmjene saznanja o
djetetu umjesto monopoliziranja saznanjima, u cilju sprjeavanja dupliciranja pojedinih
intervencija, i smanjivanja mogunosti kontradiktornih procjena i poduzetih akcija.
Oekuje se kompetentnost strunjaka ne samo u strunom pogledu, ve i da djeluju
komplementarno i koordinirano uz nadilaenje osobne promocije. Naglaava se uloga
strunjaka koji ne prebacuju odgovornost na druge i ne ignoriraju probleme.
Kroz praenje u aktivnostima i kroz produbljivanje spoznaja o djetetu i okolini, donosi
se procjena dugoronosti intervencija. Neizostavno je sustavno evaluiranje i praenje
kvaliteta usluga i uinaka svih aktivnosti koje se provode, u cilju unaprjeenja i planiranja
daljnjih koraka.

Strunjaci u djelatnostima za zatitu mentalnog zdravlja temeljem
osobne i strune odgovornosti, svojim aktivnim angairanjem provode niz programa i
interventnih postupaka usmjerenih uinkovitom ouvanju mentalnog zdravlja djece
i mladih. Djelatnosti zatite mentalnog zdravlja u tom se smislu promatraju kao baza
aktivnosti zbog sredinje uloge u zatiti mentalnog zdravlja u okviru zdravstvene zatite.
Prema Marini Kuzman (predgovor knjige Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja, Brlas
i Gulin (ur.), 2010.), multidisciplinarnost i nunost suradnje meu profesijama i meu
sektorima oituje se ne samo u raznorodnosti sastava timova ve i u poveznikom poloaju
djelatnosti za zatitu mentalnog zdravlja.
PRIMJERI ZA AKTIVNOSTI djelatnosti za zatitu mentalnog zdravlja.
Senzibilizacija javnosti za probleme djece i mladih u riziku ukazivanjem na vanost
mentalnog zdravlja djece i mladih i na mogunost doprinosa ire socijalne mree u zatiti
rizine djece i mladih.
Senzibilizacija strune javnosti za partnerstvo u djelovanju: naglasak na (1) povjerenju
meu strukama i tijelima kao uvjetu vieslojnosti intervencija i uspjenog suradnog
odnosa; (2) paralelnosti odvijanja intervencija aktivnom koordinacijom struktura koje
djeluju u istom pravcu, a svaka sa svojom ulogom kojom pridonosi zajednikom cilju;
(3) osiguranju zajednikih dogovora s ciljem izgradnje trajnog odnosa meu suradnicima.
Planiranje intervencija. Kao prvi korak u planiranju rjeavanja problema potrebno je
163
identificirati zatitne i rizine imbenike u unutarnjem i vanjskom svijetu osobe radi

jaanja zatitnih i reduciranja rizinih. Reduciranje rizinih vanjskih imbenika ukljuuje
socijalnu slubu prema neuinkovitim obiteljima; policiju u postupanju prema nesigurnoj
zajednici; kole uklanjajui negativnu vrnjaku dinamiku. U cilju jaanja vanjskih zatitih
imbenika poveanjem socijalno-obiteljske podrke planira se ukljuenje udruga, kola,
centra za socijalnu skrb. Kompozicija ukljuenih institucija i struka tijekom intervencije
ovisi o problemu: nakon utvrivanja potreba osobe i ciljeva koji se ele postii, planiraju
se timovi i sektori koji e u meusuradnji biti akteri intervencije. U koordinativnoj ulozi
djelatnosti za zatitu mentalnog zdravlja oslanjaju se na prednost lake dostupnosti ime
lako povezuju ostale segmente i komponente drutva.
U cilju kreiranja i razrade mehanizama postupanja s djecom i mladima radi pravovremene
i uinkovite strune pomoi potrebno je rukovoditi se stratekim dokumentima u kojima
su koncipirane osnovne smjernice planiranja tretmana za razvitak mentalnog zdravlja
djece i mladih (kao npr. Nacionalna strategija zatite mentalnog zdravlja od 2011. do
2016. godine, Smjernice za planiranje, provedbu i evaluaciju prevencijskih i tretmanskih
programa zatite djece od nasilja, 2010. g, Nacionalni program za mlade od 2009. do
2013. godine) i konkretnim mjerama propisanima u njima.
Neposredno pruanje pomoi jaanjem osobnih snaga. Prednost djelatnosti za zatitu
mentalnog zdravlja je pruanje osjeaja sigurnosti zbog nerestriktivnog pristupa i
nestigmatiziranja.

Formiranje strunih timova koji e tijekom pomaganja djeci i mladima
unositi vlastite mogunosti interveniranja i djelokrug svojih specifinih ovlasti. Uz
doprinos djelatnosti zatite mentalnog zdravlja, ukljuuju se potrebni resori.
Mogunosti kole su detekcija rizine djece na osnovi psiholokih i socijalnih imbenika.
kola je u poziciji opservirati djecu u formalnim i neformalnim situacijama, situacijama
pritisaka i zahtjeva, snalaenja meu vrnjacima, stjee barem djelomini uvid u matinu
sredinu djeteta. Nakon identifikacije problema, struna sluba kole djeluje prema
djeci i roditeljima u savjetodavnom smislu, a prema potrebi - ukoliko problem nadilazi
mogunost djelovanja unutar kole, koristi resurse lokalne zajednice, od zdravstvenog
resora i djelatnosti za zatitu mentalnog zdravlja, do nevladinih organizacija.
HODOGRAM MEUSEKTORSKOG POVEZIVANJA.
Detektirane tekoe uenja: upuivanje djeteta upanijskom zavodu za javno zdravstvo
- Zdravstvenoj zatiti kolske djece i mladei, koja u cilju multidisciplinarne procjene
upuuje dijete djelatnostima za zatitu mentalnog zdravlja ili strunom povjerenstvu za
utvrivanje psihofizikog stanja djeteta.
Znaci zanemarivanja ili zlostavljanja djeteta: upuivanje u centar za socijalnu skrb.
Socio-emocionalne smetnje - dijete se upuuje u savjetovalite djelatnosti za zatitu
mentalnog zdravlja ili u obiteljski centar, ukljuuje u aktivnosti nevladinih udruga,
vjerskih udruga.
PRIMJERI ZA AKTIVNOSTI unutar kole uz meusektorski pristup.
Promatrajui kolu kao instituciju koja promie i nagrauje prosocijalne vrijednosti:
organiziranje zajednikih akcija uenika, kolskih djelatnika i zajednice.
164
Stvaranje projektnih skupina s uenicima, s temama koje obuhvaaju njima vana ivota
podruja i na nain koji potie alternativno miljenje s ciljem produciranja ideja za
rjeavanje problema.
Za rizinu djecu provoenje radionica organiziranih prema potrebama djece - uenje
ivotnih i socijalnih vjetina, kooperativno uenje, primjereno izraavanje osjeaja,
meukulturalno uvaavanje i prihvaanje razliitosti, promicanje prosocijalnih normi,
promocija zdravih ivotnih navika i odgovornog ponaanja.
Nuenje relevantnih tema za obradu na satovima razrednih odjela shodno uoenim
dominantnim tekoama u razredu.
Intervencije u vrtiima - usmjerene prema djeci predkolske dobi. Rano djetinjstvo
izuzetno je vano za razvoj samopotovanja i prosocijalnog ponaanja te usvajanja
pozitivnih ivotnih vrijednosti, kao preduvjetima dobrog mentalnog zdravlja u kasnijoj
dobi. Fokus bavljenja djecom nije iskljuivo na samome djetetu, ve na djetetu u
kontekstu, u obitelji, najee s roditeljima (skrbnicima) koji utjeu na djetetov razvoj i
njegovo mentalno zdravlje, i to kroz ciljano osmiljene programe.
PRIMJERI ZA AKTIVNOSTI uz intersektorsku suradnju, npr. s djelatnostima za zatitu
mentalnog zdravlja.
Provoenje programa preveniranja ponaajnih i emocionalnih problema djece, s ciljem
razvoja specifinih zatitnih imbenika kao to su samokontrola, svjesnost o osobnim
emocijama, samopouzdanje, njegovanje dobrih odnosa s drugima.
Senzibiliziranje roditelja i odgojitelja na vanost poznavanja i praenja cjelokupnog, a
osobito socio-emocionalnog razvoja djeteta.
Educiranje djelatnika vrtia usmjereno na rane intervencije u zatiti mentalnog zdravlja
djece.
PRIMJERI ZA AKTIVNOSTI u suradnji s pedijatrima, defektolozima: suportivnosavjetodavna pomo roditeljima djece s potekoama prilagodbe ili s potekoama u
razvoju; ujecaj na roditelje da prepoznaju i podre stimulacijske postupke koji unaprjeuju
razvoj djece.
Medicinsko praenje djeteta/mlade osobe iziskuje ukljuenje lijenika.
POSTUPANJE LIJENIKA U MULTIDISCIPLINARNOJ SURADNJI.
U cilju upotpunjavanja dijagnostike ukljuuju se polikliniko-konzilijarna zdravstvena
zatita i zdravstveni suradnici. U prepoznavanju ranih faza problema mentalnog zdravlja
obraaju se strunjacima za zatitu mentalnog zdravlja. Po pitanjima psihikih poremeaja
i ovisnosti intervenira lijenik specijalist psihijatrije. Kod uoenih znakova zlostavljanja/
zanemarivanja djeteta ukljuuje se centar za socijalnu skrb.
Zdravstvena zatita kolske djece i mladei ostvaruje permanentnu interaktivnu meuvezu
s odgojno-obrazovnim ustanovama zbog pravovremenog prepoznavanja problema
edukativnog zdravlja i prepoznavanja ranih faza problema mentalnog zdravlja. Usko
surauje i sa socijalnom slubom te s djelatnosti za zatitu mentalnog zdravlja.
PRIMJERI ZA AKTIVNOSTI suradno sa strunjacima iz podruja mentalnog zdravlja:
senzibiliziranje lijenika za prepoznavanje poetnih znakova problema mentalnog
zdravlja djece i mladih; promocija vanosti pravodobnog prepoznavanja djece i mladih u
poveanom riziku kroz obvezne lijenike sistematske preglede.
165
Socijalne slube.
MEUSEKTORSKO POVEZIVANJE proizlazi iz zakonske regulative.
Socijalna sluba izrie i primjenjuje mjere obiteljsko-pravne zatite djece u sluaju
potrebe jaanja obiteljskih resursa ili ublaavanja nepovoljnih obiteljskih okolnosti
koje su detektirane kao rizini imbenici. U provedbi tih mjera podrazumijeva se
multikomponentnost ukljuujui, osim socijalnog sustava, djelatnosti zatite mentalnog
zdravlja sa svojom savjetodavnom ulogom, zdravstvo, kole, te po potrebi druge resore u
cilju irenja mrea usluga namijenjenih jaanju roditeljskih kompetencija i umanjivanju
rizinog imbenika nepovoljnog obiteljskog miljea.
U sklopu procesuiranja kaznenih djela koja su poinjena na tetu djece, socijalna se sluba
povezuje s policijom, zdravstvom, savjetodavnim slubama.
Provoenje odgojnih mjera izreenih maloljetnim i mlaim punoljetnim poiniteljima
kaznenih djela - suradnja s pravosuem, policijom, odgojno-obrazovnim institucijama,
savjetovalitima, nevladinim udrugama i privrednim sektorom.
Kod uoene potrebe za osnaivanjem rizine djece i mladih - upuivanje u savjetovalite
djelatnosti za zatitu mentalnog zdravlja, u nevladine udruge.
PRIMJERI ZA AKTIVNOSTI izvan izrijekom propisanih zakonskih mjera: ukljuenje
djece i mladih u druenje s udomljenom djecom, s invalidnom djecom; intenziviranje
suradnje s tijelima lokalne i regionalne samouprave radi pravodobne zatite uoenih
rizinih obitelji.
Detektiranje naruenog mentalnog zdravlja djeteta/mlade osobe kao rezultat negativnih
pojava u bliskom okruenju, ili kada u zajednici postoje problemi koji ugroavaju osjeaj
sigurnosti, ili problemi koji ometaju skladan svakodnevni ivot djece i mladih, iziskuje
ukljuenje policije koja djeluje prema vanjskim rizinim imbenicima.
Policija je odgovorna za unaprjeenje kvalitete ivota i za sigurnost graana. Koncept
svog djelovanja u zajednici zasniva na pristupanosti, pruanju usluga i prilagodljivosti,
nastojei promijeniti stav graana o policiji kao ovlatenoj za primjenu iskljuivo sredstava
prisile.
Povezanost s gospodarskim sektorom uz ukljuenje zavoda za zapoljavanje, za
pomo mladima da konkretno planiraju budunost integrirajui svoja dosadanja iskustva
iz svijeta rada.
RANO INTERVENTNE AKTIVNOSTI:
- u cilju profesionalnog usmjeravanja provoenje individualnog rada savjetovanjem
- skupni rad u vidu radionica s temama poput Kako odabrati zanimanje?, Samoprocjena
potencijala...
Ukljuenje lokalnih autoriteta u tijelima samouprave radi potpore:
- djelovanja savjetovalita za djecu i mlade
- djelovanja klubova, udruga (sportskih, KUD-ova) kao mjesta za kvalitetno provoenje
vremena djece i mladih i za socijalizaciju.
Obiteljski centri, unutar mree podrke djeci i mladima te njihovim obiteljima, od
posebne su vanosti kao mjesta oblikovanja savjetovalinih programa.
PRIMJERI ZA AKTIVNOSTI: promoviranje pozitivnih ivotnih stilova i vrijednosti,
166
razvoj osobnih potencijala, poticanje tolerancije prema drukijima, osnaivanje djece i

mladih s posebnim potrebama, provoenje kole za roditelje.
Suradnja s civilnim udrugama za pomo djeci i mladima lako je ostvariva zbog njihove
fleksibilnosti shodno aktualnim potrebama. Unutar mree pomoi djeci i mladima, sektori
ih ukljuuju imajui na umu da udruge osmiljavaju, organiziraju i vode aktivnosti s
rizinom djecom i mladima i s djecom u ranim fazama problema mentalnog zdravlja,
u pravcu korigiranja odstupajueg ponaanja i navika. Koriste razne vidove djelovanja,
skupne radionice, djeje forume..., sa sadrajima poput poticanja adaptabilnijeg
ponaanja, izgradnje samokontole, saniranja posljedica niskog samovrjednovanja i drugo.
Zbog pojava kao to su pritisak vrnjakih skupina, nesigurnost kod djece i mladih,
dosada, nedostatak prostora u kojima bi mladi umjesto u kafiima mogli sadrajnije
provoditi vrijeme, od izuzetnog je znaaja organizacija aktivnosti djece, sa svrhom da
strukturirano i kvalitetno provode slobodno vrijeme konstruktivnim sadrajima koji nisu
komercijalne naravi. Pri poduzimanju konkretnih akcija poeljno je ukljuenje tijela
poput Savjeta mladih, voditelja kolskih preventivnih programa, predstavnika roditelja iz
Vijea roditelja kola, voditelja udruga i klubova, uz osobu koordinatora kojoj je primarni
cilj promicanje dobrobiti djece, radi poticanja na inicijativu, organiziranja, okupljanja
vanih osoba, usmjeravanja, usklaivanja dogovora.
PRIMJERI ZA AKTIVNOSTI:
Organiziranje drutvenih akcija u zajednici, poput ekoloke (npr. osiguravanje istih i
sigurnih igralita); volonterski servisi izvan kole; aktivnosti brige o osobnom zdravlju;
formiranje klubova zajednikog uenja: kooperativno uenje i poticanje navika
meusobnog pomaganja; organizacija i ohrabrivanje akcija darivanja i druge humanitarne
akcije; poticanje djece i mladih za pruanje raznih vrsta pomoi djeci s posebnim
potrebama, starijima i nemonima; osiguravanje besplatnih ulaznica za kulturne
manifestacije; ukljuenje crkve pri oblikovanju slobodnog vremena mladih: crkveni zbor,
debatne skupine, izrada upnih listia.
Oslanjajui se na dobro poznatu injenicu o znaajnom meuutjecaju vrnjaka, mogue
je uspostaviti programe vrnjake pomoi: razvoj socijalnih vjetina kroz mentorstvo
starijeg djeteta mlaem, pruanje instrukcija u razredu, mladi edukatori vrnjacima i sl.
Profit je obostran: djeca i mladi s problemima nailaze na unutargeneracijsko razumijevanje
zbog slinih interesa i stavova, dok mlada osoba - pomaga stjee korisna znanja i vjetine,
ujedno pomagaka aktivnost pridonosi jaanju osjeaja samouinkovitosti; njeguje se
timski rad, meusobno uvaavanje, utvruje vrijednost zajednitva, razvija vrnjaka
komunikacija.
Osnivanje skupina mladih ili klubova za mlade s osmiljenim drutveno-korisnim
ciljevima: osvjeivanje javnosti o mentalnom zdravlju, promicanje kvalitetnih drutvenih
sadraja, razvijanje programa vrnjake pomoi u lokalnoj zajednici.
Opisane aktivnosti mogu se realizirati i sa irokim obuhvatom djece i mladih u sklopu
preventivnih akcija.
167
3.3.8.3.2. Ciljane intervencije prema obiteljima

Obzirom na znaaj obitelji kao drutvene vrijednosti, kvalitetno roditeljstvo nije
samo odgovornost roditelja nego i drutvene zajednice. Obitelj omoguava ouvanje
mentalnog zdravlja djece kroz udovoljavanje kako elementarnim ivotnim potrebama
tako i temeljnim psiholokim potrebama (npr. stvaranje uvjeta za bazine osjeaje
sigurnosti i pripadnosti, privrenost). Obitelj je primarni imbenik formiranja pozitivne
prilagodbe djeteta i obrane od neeljenih utjecaja. Zasluuje velike koliine pozornosti
drutva i time podrku od strane lokalne zajednice. Stoga je na razini lokalne zajednice
potrebno osigurati ispunjenje drutvene odgovornosti prema djeci i roditeljima kroz irok
raspon mjera za podrku, od stvaranja osnovnih socio-ekonomskih uvjeta za roditeljsko
ponaanje u najboljem interesu djeteta kojima e se omoguiti normalni uvjeti za voenje
brige o djeci, preko omoguavanja roditeljeve ukljuenosti u svakodnevni ivot djeteta,
do osiguravanja sadraja u zajednici koji omoguavaju podrku roditeljima u odgoju
djece podiui kvalitetu ivota obitelji putem koje roditelj moe osnaivati dijete. Tu se
ukljuuje niz institucija kroz mjere: stambeno-materijalna pomo, mjere obiteljsko-pravne
zatite djece, psihologijsko savjetovanje obitelji, provoenje zdravstvene brige nuenjem
programa za bolju obiteljsku zdravstvenu skrb, pruanje mogunosti za usklaivanje
obiteljskog i profesionalnog ivota, podrka roditeljima u podizanju i odgoju djece.
Kao preventivne aktivnosti: razni vidovi edukativnih aktivnosti koje potiu kompetentno
i odgovorno roditeljstvo, programi koji promoviraju prosocijalne vrijednosti u obitelji;
senzibiliziranje roditelja za probleme s kojima se mogu suoavati djeca i mladi; informiranje
o negativnim oblicima ponaanja; isticanje znaaja obitelji u prevenciji razvoja poremeaja
mentalnog zdravlja. Medijsko promicanje koncepcije pozitivnog roditeljstva.
Interventni pristupi - savjetovalini rad usmjeren na obitelj po mjeri individualnih potreba
obitelji. Poduavanje odgojnim metodama; restrukturiranje obiteljskih interakcija i
komunikacije; planiranje buduih odgojnih strategija. Ranije spomenute mjere obiteljskopravne zatite djece. Povezivanje obitelji s resursima lokalne zajednice radi zadovoljavanja
irih i sveobuhvatnih potreba.

3.3.8.4. Uloga psihologa u podrci djeci i mladima s problemima mentalnog zdravlja
U kreiranju i provoenju postupaka zatite djece i mladih pogoenih problemima
mentalnog zdravlja zahtjeva se svekolika participacija i angaman psihologa. Psihologijski
profesionalni identitet podrazumijeva skrb za mentalno zdravlje ljudi. Psihologijske
kompetencije proizlaze iz znanstveno utemeljenog i primjenjivog skupa znanja o
mentalnom ustroju i ukupnom funkcioniranju ovjeka. Psihologijska saznanja i metode
omoguuju otkrivanje i utvrivanje ranih znakova naruenog mentalnog zdravlja,
procjenu potekoa i uzroka disfunkcionalnosti, utvrivanja osobina i opih mogunosti
i snaga osobe, to je kljuno za odreivanje vrste tretmana prema potrebama ponaosob.
Sagledavajui osobu sa svojim kapacitetima, s mentalnim procesima i u okrilju okolinskog
konteksta, psiholog osmiljava puteve pomoi. U cilju to sveobuhvatnije pomoi
168
pojedincu, ukljuuje razliite struke i strunjake u smislu partnerstva: ispreplitanjem niza

institucija i profesija mogue je kompletnije pridonijeti ukupnim nastojanjima zatite
mentalnog zdravlja djece i mladih.
Rukovodei se dosad viekratno isticanom potrebom za multidisciplinarnim pristupom,
uloga psihologa usmjerena je na:
- senzibiliziranje strunjaka za vanost rane pomoi djeci, mladima i obiteljima
- ojaavanje kompetentnosti strunjaka dodatnim educiranjem u smislu pruanja novih
saznanja i vjetina potrebnih za djelotvorno prepoznavanje problema mentalnog zdravlja
kod djece i mladih, i znanja i vjetina potrebnih za pruanje djelotvorne ranointerventne
pomoi
- poticanje sustrunjaka da postanu svjesni svoje kompetentnosti
- promicanje znaaja savjetovalinog rada
- iniciranje intenziviranja dijaloga u svim pravcima meu sudionicima u procesu pruanja
pomoi razmjenom iskustava i podataka, to ukljuuje radne sastanke, korespodencije,
konzultacije, timsku potporu, meusobno informiranje
- isticanje zajednikog i suradnog odnosa unutar struke i meu strukama, bez
samoafirmacije i rivaliteta koji tete interesima djece.
Senzibiliziranje donositelja odluka na lokalnoj razini za pomo pri poduzimanju mjera za
dobrobit djece i mladih.
Relevantna je uloga psihologa u radu s obiteljima i prema roditeljima. Pored savjetodavnog
obiteljskog pristupa, aktivnosti se mogu usmjeriti i na rad s obiteljima u vidu kole za
roditelje i skupnog rada s roditeljima, sa sadrajima poput unaprjeenja obiteljskih
interakcija, jaanja odgojnih kompetencija i snaga roditelja, promicanja odgojnih
vrijednosti.
Usluge koje prua psiholog u individualnom radu s djetetom ili mladom osobom u
odreenom razdoblju njegove psihike neravnotee irokog su spektra s univerzalnim
ciljem da se smanje nepovoljni imbenici za razvoj mentalnog poremeaja i pobolja
ope funkcioniranje. Primjenjuje se niz razliitih interventnih mjera jaanja sposobnosti
pojedinca u prevladavanju problema, uenja uspjenog koritenja osobnih mehanizama
suoavanja i rjeavanja problema, osnaivanja u nevoljama, poticanja na samoukljuenje
i odgovornost, uenja socijalno kompetentnog ponaanja.
Evaluacija aktivnosti i postojeeg stanja, to podrazumijeva procjenu uspjenosti
unaprijed planiranih intervencija, prosudbu uinaka i eventualnu potrebu za promjenom
intervencija.
3.3.8.5. Zakljuak
Organizirana lokalna zajednica, kao zatitni imbenik u ouvanju mentalnog zdravlja djece
i mladih, raspolae nizom mogunosti za podrku djeci i mladima u vidu spleta ukljuenih
slubi i strunjaka koji odgovaraju na potrebe djeteta ili mlade osobe, koji djeluju u cilju
uklanjanja ili ublaavanja potekoa i usmjereni su na ouvanje mentalnog i tjelesnog
zdravlja. Na razini lokalne zajednice potrebno je stalno unaprjeivati multikomponentni
pristup i koordiniranost, uvaavanjem potreba i mogunosti zainteresiranih strana,
169
ali i irenjem izvan okvira vlastite lokalne zajednice. Time se postie meusuradnja
vie lokalnih zajednica koje takoer primjenjujui naela interdisciplinarne suradnje s
naglaskom na razmjenu dobrih iskustava, mogu profitirati svaka unutar vlastitog prostora.
Stalno napredovanje uiniti e sustav prepoznatljivim, pouzdanim i sve uinkovitijim te
optimistinim u pogledu vjere graana u mogunost modificiranja neeljenih pojava kod
djece i mladih.
Literatura:
1.
21.
Ajdukovi, D. (ur.) (2003.): Socijalna rekonstrukcija zajednice: psiholoki procesi, rjeavanje sukoba
i socijalna akcija, Drutvo za psiholoku pomo, Zagreb
Ajdukovi, M. (2008.): Rane intervencije i ostale intervencije u zajednici kao podrka roditeljima
pod rizicima, U: Ajdukovi, M., Radoaj, T. (ur.): Pravo djeteta na ivot u obitelji, Zagreb: Ured
UNICEFa za Hrvatsku, 57-75
Bai, J. (2001.): Lokalna zajednica u prevenciji poremeaja u ponaanju: odreenje i teorijski
pristupi, U: Jankovi i Bai (ur.): Prevencija poremeaja u ponaanju djece i mladih u lokalnoj
zajednici, Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladei i zatitu djece
s poremeajima u ponaanju, Zagreb, 33-47
Berk, L. E. (2008.): Psihologija cjeloivotnog razvoja, Naklada Slap, Jastrebarsko
Bijedi, M. (2010.): imbenici uinkovitosti izvaninstitucionalnih intervencija usmjerenih djeci i
mladima rizinog ponaanja, Odgojne znanosti, 12, 1, 131-149
Brlas, S., Gulin, M. (ur.) (2010.): Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja, ZZJZ Sveti Rok
Virovitiko-podravske upanije, Virovitica, 11-14
Bouillet, D. (2005.): Primjena meunarodnih standarda i preporuka u djelovanju hrvatskog drutva
prema djeci i mladima s poremeajima u ponaanju, Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 12
(1), 107-130
Essau, C. A., Conradt, J. (2006.): Agresivnost u djece i mladei, Naklada Slap, Jastrebarsko
Feri, M., Kraneli, V. (2001.): Lokalna zajednica u osmiljavanju i postavljanju programa prevencije
poremeaja u ponaanju, U: Jankovi i Bai (ur.): Prevencija poremeaja u ponaanju djece i mladih
u lokalnoj zajednici, Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladei i
zatitu djece s poremeajima u ponaanju, Zagreb, 65-86
Kregar, K. (2001.): Zdravi gradovi: primjer lokalnog razvoja i organiziranja zajednice, Ljetopis
Studijskog centra socijalnog rada, 8 (1), 51-69
Munjas Samarin, R., Taki, V. (2009.): Programi za poticanje emocionalne i socijalne kompetentnosti
kod djece i adolescenata, Suvremena psihologija, 12, 2, 355-370
Nacionalna strategija zatite mentalnog zdravlja za razdoblje od 2011. do 2016. godine
Nacionalni plan aktivnosti za dobrobit, prava i interese djece od 2006. do 2012. godine
Nacionalni program za mlade od 2009. do 2013. godine
Obiteljski zakon RH, NN 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11.
Priprema za zapoljavanje (2005.), preuzeto 25. travnja 2012. g. na: http://www.hzz.hr/default.
aspx?id=6086
Smjernice za planiranje, provedbu i evaluaciju prevencijskih i tretmanskih programa zatite djece od
nasilja, 2010.
Uvodi-uri, D., Zadravec Baranai, A. (2010.): Pokrenimo zajednicu u prevenciji ovisnikih
ponaanja mladih, Hrvatski asopis za javno zdravstvo, 6, 23, 197-201
Wenar, C. (2003.): Razvojna psihopatologija i psihijatrija, Naklada Slap, Jastrebarsko
Zadravec Baranai, A. (2008.): Prirunik za mlade edukatore vrnjaka o ovisnostima, Autonomni
centar - ACT, akovec
Zakon o socijalnoj skrbi, NN 33/12.
170
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
22.
23.
24.
Zakon o sudovima za mlade Zakon o sudovima za mlade, NN 84/11.

ganec, N. (2001.): Prevencija poremeaja u ponaanju u lokalnoj zajednici, U: Jankovi i Bai
(ur.): Prevencija poremeaja u ponaanju djece i mladih u lokalnoj zajednici, Povjerenstvo Vlade RH
za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladei i zatitu djece s poremeajima u ponaanju,
Zagreb, 49-64
ganec, N. (2002.): Prevencije zlostavljanja djece u svjetlu ekolokog pristupa i rada u zajednici,
Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 9 (2), 259-270
171
Dragana Matekovi i Gordana Buljan Flander
3.3.9. Prevencija zlostavljanja djece i meuvrnjakog

nasilja
3.3.9.1. Prevencija zlostavljanja djece

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije zlostavljanje djece sastoji se od svih
oblika fizikog i/ili emocionalnog neprimjerenog postupanja, seksualnog zlostavljanja,
zanemarivanja ili nepaljivog postupanja, eksploatacije ili drugih oblika iskoritavanja
koji rezultiraju stvarnom ili moguom povrjedom djetetovog ivota, zdravlja, razvoja ili
digniteta u kontekstu odgovornosti, povjerenja ili moi. Znaajne i dugotrajne posljedice
koje ostavlja, kao i velika vjerojatnost meugeneracijskog prenoenja, nasilje prema djeci
ini ozbiljnim problemom drutva te je neupitna vanost aktivnog djelovanja strunjaka
kroz intervenciju, ali i prevenciju. Za uinkovitu prevenciju najprije je vano imati to
cjelovitiju sliku, tj. to jasnije razumijevanje ove pojave, a to ukljuuje poznavanje
informacija o rasprostranjenosti, rizine uvjete za nastanak, posljedice koje ostavlja na
djecu, kao i imbenike koji djeluju zatitno, odnosno smanjuju vjerojatnost pojave nasilja
prema djeci.
Rairenost zlostavljanja i zanemarivanja djece
Prema podacima svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 2010.) 20% ena i 5-10%
mukaraca je seksualno zlostavljano u djetinjstvu, dok je 25-50% djece doivjelo fiziko
zlostavljanje. Nadalje, podaci amerikih centrara za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC,
2012.) ukazuju da je 10,6% djece emocionalno zlostavljano, njih 28,3% doivjelo je
fiziko zlostavljanje, 20,7% je seksualno zlostavljano (svaka etvrta djevojica i svaki esti
djeak), a 14,8% djece tijekom djetinjstva je bilo zanemareno. Takoer je vaan podatak
da se veina zlostavljanja djece, ak do 65% dogaa unutar obitelji, a u 90% sluajeva od
strane djetetu poznate osobe. Prema podacima dobivenim kroz istraivanje Poliklinike za
zatitu djece grada Zagreba (Buljan Flander, 2007.) na uzorku djece irom RH doznaje
se o slinim trendovima. Naime, prema dobivenim rezultatima tjelesno zlostavljanje
doivjelo je 16,7% djece, emocionalno zlostavljanje 37,7% djece, spolno zlostavljanje
18,1% djece, a nasilju u obitelji svjedoilo je 16,8% djece.
Istraivanja o transgeneracijskom prijenosu nasilja (Egeland, 1993.; Ehrensaft i sur.,
2003., Ross, 1996.) pokazuju da e 30-40% roditelja zlostavljanih u djetinjstvu nastaviti
zlostavljati svoju djecu kasnije u ivotu. S druge strane, kod majki koje su kao djeca imale
kvalitetnu njegu u samo 3% sluajeva postoji rizik da e zlostavljati svoju djecu. Meutim,
mogue su priline promjene kroz generacije. U skladu s tim, mnoge zlostavljane osobe
prekidaju krug zlostavljanja, a pokazalo se da tomu pridonose slijedei imbenici:

dostupnost emocionalno podravajue odrasle osobe tijekom djetinjstva
172
podravajue veze (prijatelji, partner, suprunik)

psihoterapija
stabilan dom
minimalni stresogeni ivotni dogaaji
minimalna anksioznost i depresivnost
svjesnost i razumijevanje
minimalna sklonost disocijaciji (Egeland, 1993.).
Rizini imbenici
Za poduzimanje kvalitetnih preventivnih aktivnosti od kljune je vanosti poznavati rizine
i zatitne imbenike koji utjeu na pojavu nasilnih obrazaca unutar obitelji. Pregledom
literature uoavaju se odreeni uvjeti u kojima je vjerojatnost pojave zlostavljanja djece
poveana. Ti uvjeti nazivaju se rizinim imbenicima za nastanak zlostavljanja. Rizine
imbenike za zlostavljanje djece mogue je svrstati u nekoliko kategorija: one koji se
odnose na roditelje, one koji se odnose na djecu, kao i one koji se odnose na karakteristike
drutva u cjelini. Ovdje emo detaljnije razmotriti prve dvije kategorije, budui da unutar
njih kao psiholozi moemo znaajno doprinijeti.
Pokazalo se da su za zlostavljanje djece riziniji oni roditelji kod kojih se pronalaze jedno
ili vie slijedeih obiljeja:
prisutnost ovisnosti
problematina konzumacija alkohola
psihopatologija
iskustvo zlostavljanja ili zanemarivanja u djetinjstvu (poremeaj privrenosti)
izolacija (nedostatak socijalne podrke, osobito jednoroditeljske obitelji bez
socijalne podrke)
visoka razina okolinskog stresa (brani konflikti, financijski problemi)
nedostatak komunikacijskih vjetina roditelja
slabija kontrola impulsa i niska tolerancija na frustracije
razvod (osobito visokokonfliktni razvod)
egzistencijalna pitanja (ivotne krize)
obitelji s puno djece
mladi roditelji (nedovoljna svijest i znanje o djejem razvoju i potrebama)
iskrivljena percepcija djeteta, tj. negativne atribucije djejih ponaanja
(Ammerman i sur., 1999.; Black, Heyman i Smith Slep, 2001.; Brown i sur, 1998.).
Kao to je ve spomenuto utvrene su i karakteristike djece koje ih ine rizinijima
za zlostavljanje od druge djece. Istraivanja pokazuju da se zlostavljanje ee javlja u
slijedeim skupinama djece:
mlaa djeca (manje od 6 godine) ili adolescenti
djeca s ADHD-om
djeca s potekoama u razvoju
djeca sa smetnjama uenja
neeljena djeca ili djeca koja ne uspijevaju zadovoljiti roditeljska oekivanja
djeca s kroninim bolestima ili posebnim potrebama
djeca iji su roditelji u postupku razvoda braka (Brown i sur., 1998.).
173
Zatitni imbenici
Zatitni imbenici odnose se na uvjete koji smanjuju rizik za zlostavljanje djece, jaaju
otpornost obitelji, te koji potiu razvoj i odranje zdravih i dobrih kapaciteta pojedine
obitelji. Pokazalo se da se takvi zatitni imbenici kod djece odnose na:
prisutnost zatiujueg, nezlostavljajueg roditelja ili nekog drugog zatiujueg
lana obitelji
uinkovite strategije djeteta za suoavanje sa stresom (podrka prijatelja, traenje
pomoi, zamiljanje pozitivnih ishoda)
dobro tjelesno zdravlje i visoke kognitivne sposobnosti djeteta
bavljenje hobijima i interesima
dobra slika o sebi
razvijene socijalne vjetine
unutarnji lokus kontrole (Harrington i Dubowitz, 1999.).
Identificirani su i odreeni uvjeti kod roditelja u kojima je vjerojatnost pojave zlostavljanja
djece smanjena, a odnose se na:
uspostavljenu sigurnu privrenost s djetetom
proraena osobna iskustva zlostavljanosti tijekom djetinjstva
podrku drugih lanova obitelji
prisutnost socijalne podrke
stabilne odnosi s vlastitim roditeljima
stabilno i suportivno obiteljsko okruenje (cjelovite obitelji s jasnim pravilima
i granicama ponaanja i roditeljskom kontrolom, kao i uspostavljenim toplim
emocionalnim vezama s vlastitom djecom)
visoko-obrazovane roditelje koji promiu prosocijalne oblike ponaanja
(Harrington i Dubowitz, 1999.).
Posljedice zlostavljanja
Zlostavljanje na djecu ostavlja teke i dugotrajne posljedice. Najee su to osjeaj
bespomonosti, nisko samopouzdanje, nisko samopotovanje, lo uspjeh u koli,
poremeaji ponaanja, razni poremeaji ishrane (kod djevojica), alkoholizam, razvoj
ovisnosti, anksiozni poremeaji, fobije, a mogue su i jo ozbiljnije posljedice, poput
PTSP-a suicidalnosti, disocijacije, poremeaja osobnosti i slino (Buljan Flander i
Kocijan Hercigonja, 2003.). Razina ozbiljnosti i dugotrajnosti posljedica ovisi o raznim
imbenicima, kao to su oblik zlostavljanja, trajanje i intenzitet zlostavljanja, razina
bliskosti sa zlostavljaem, karakteristike osobnosti i strategije suoavanja sa stresom kod
djeteta, dostupnost podrke i kvaliteta bliskih odnosa u socijalnoj okolini. Takoer,
budue emocionalno stanje zlostavljanog djeteta uvelike ovisi i o tome je li bilo ukljueno
u tretman strunjaka mentalnog zdravlja (Buljan Flander i Kocijan Hercigonja, 2003.).
Primarna prevencija
Podizanje javne svijesti o problemu zlostavljanja prvi je korak u zatiti zlostavljane i
zanemarene djece. Stoga je na opoj razini prevenciju potrebno provoditi kroz suradnju s
razliitim institucijama i ustanovama (odgojno-obrazovnim i zdravstvenim), nevladinim
sektorom i medijima. U okviru primarne prevencije nae mogunosti i odgovornosti kao
174
psihologa mogue je ostvariti kroz:

osobno educiranje o problemu zlostavljanja i zanemarivanja djece s ciljem to boljeg
i to ranijeg prepoznavanja zlostavljanja
provoenje psihoedukacije strunjaka u razliitim sustavima, a s ciljem osvjetavanja
problema zlostavljanja, nainima prepoznavanja, posljedicama i mogunostima
reagiranja
publiciranje strunih i znanstvenih radova vezanih uz temu obiteljskog nasilja
organizaciju i sudjelovanje u akcijama usmjerenim na zatitu djece
publiciranje i distribuciju edukativno-promotivnih materijala (plakati, broure, radne
biljenice, prirunici, letci za roditelje, strunjake, djecu)
suradnju s medijima (lanci, televizijske emisije).
Sekundarna ili usmjerena (ciljana) prevencija
Sekundarna prevencija ciljano je usmjerena prema rizinim skupinama, najee
obiteljima (roditeljima) koji su visoko rizini za zlostavljanje i zanemarivanje djece, ali jo
nisu evidentirani kao zlostavljai, kao i prema djeci koja su u riziku za zlostavljanje. Cilj je
sekundarne prevencije identificirati okolinske, obiteljske i osobne initelje koji pridonose
nasilju nad djecom (rizine imbenike) te pruanje pravodobne pomoi obiteljima u
krizi. U sekundarnoj ili usmjerenoj prevenciji moe se djelovati kroz:
istraivaki rad kojim se utvruju rairenost zlostavljanja i initelji rizika
zlostavljanja
edukaciju strunjaka koji neposredno rade s obiteljima i djecom (kao i u okviru
primarne prevencije)
psiho-edukaciju djece i razliite oblike skupnog i individualnog rada s djecom
(osvjetavanje osobnih granica, pouavanje o djejim pravima, poticanje
povjeravanja odraslima o neugodnim i stresnim iskustvima, edukacija o dobrim
i loim dodirima, razvijanje samozatitnih strategija)
rad s buduim roditeljima i roditeljima male djece
rad s roditeljima (individualno i skupno).
Kroz rad s roditeljima na ovoj razini vano je omoguiti im prostor da otvoreno govore
o svojim potekoama i frustracijama, te im pruiti razumijevanje i podrku za njihove
potekoe (stresni uvjeti) te istovremeno promicati odgovorno roditeljstvo i vanost
kvalitetne meuroditeljske komunikacije, pruati strune informacije o specifinostima
djejeg razvoja i djejih potreba, zajedno s roditeljima istraivati uinkovite i za obje
strane (roditelji i djeca) zadovoljavajue naine suoavanja s izazovima roditeljstva, te
zajedno s njima istraiti mogunosti podrke za sebe unutar vlastite socijalne okoline.
Takoer je, osobito u visokorizinim obiteljima, potrebno suraivati s drugim nadlenim
institucijama (najee CZSS), a s ciljem detaljnijeg praenja obitelji, odnosno to
adekvatnije zatite djeteta.
175
Tercijarna ili indicirana prevencija

Tercijarna prevencija poduzima se onda kada je zlostavljanje (traumatizacija) ve poinjeno.
Cilj tercijarne prevencije je sprijeiti, odnosno prekinuti ponavljanje zlostavljanja i
retraumatizaciju, te pomoi djetetu (rtvi) u procesu oporavka. U okviru toga, uloga
psihologa je:
obavijestiti policiju, dravno odvjetnitvo i nadleni Centar za socijalnu skrb o
opravdanoj sumnji na poinjeno zlostavljanje, a to je zakonska obveza regulirana
pravnim sustavom RH
procijeniti razinu rizika, odnosno zatienosti za dijete unutar obitelji te u skladu
s tim suraivati i kontaktirati nadlean CZSS, a vezano uz poduzimanje mjera iz
domene obiteljsko pravne zatite djece
suraivati s ostalim zdravstvenim i odgojno-obrazovnim ustanovama, obiteljskim
centrima, savjetovalitima i nevladinim sektorom, ukljuenima u zatitu djeteta
osigurati pomo djetetu koje prolazi kroz pravosudni proces odnosno suraivati
sa sudom u cilj prevencije reviktimizacije djeteta svjedoka.
Prevencija na ovoj razini ukljuuje i direktan rad sa zlostavljanom i zanemarenom djecom
i njihovim obiteljima. Budui da rad s ovom skupinom djece iziskuje specifina znanja
i vjetine, potrebno je dodatno se educirati, kako bi bili u mogunosti pruiti to bolju
pomo i podrku ovoj djeci. U radu s traumatiziranom djecom potrebna su nam znanja
o djejem razvoju i obiteljskim sustavima, kao i specifina znanja o provoenju intervjua
sa zlostavljanom djecom.
Tijekom samog rada sa zlostavljanim djetetom potrebno je:
provesti kvalitetnu strunu obradu, s ciljem utvrivanja trenutnog emocionalnog
stanja djeteta i utvrivanja njegovih trenutnih potreba
planiranje primjerenog tretmana u skladu s procijenjenim trenutnim
emocionalnim stanjem djeteta
slijedei specifina znanja o radu s traumatiziranom djecom, osigurati im proradu
traumatskih iskustava, kako bi ih uspjeno integrirali u osobno, dosadanje,
ivotno iskustvo
s djetetom istraiti dostupnu podrku u njegovoj okolini (rodbina, prijatelji,
ostale vane odrasle osobe)
raditi na simptomima koji su posljedica traumatskog iskustva
raditi s nezlostavljajuim roditeljem koji ukljuuje:
- pruanje podrke
- naglaavanje vanosti njihove uloge u djetetovom oporavku
- informiranje o trenutnom djejem emocionalnom stanju
- psihoedukaciju o djejim reakcijama na traumu, kao i adekvatnim
reakcijama na takve djeje reakcije
- istraivanje sustava socijalne podrke roditelja
- poticanje i razvijanje i drugih uinkoviti strategija suoavanja sa stresom
- upuivanje u druge institucije koje mogu biti od pomoi.
176
Psiholozi znaajno mogu doprinijeti rjeenjima problema zlostavljanja, i to na nain

da djeluju kroz sve navedene razine prevencije, a s ciljem smanjenja rizinih uvjeta za
nastanak zlostavljanja djece te istovremeno podravajui i razvijajui zatitne imbenike.
Takoer je izuzetno vana koordinacija i suradnja s ostalim strunjacima i institucijama
ukljuenima u rad s djetetom.
3.3.9.2. Prevencija meuvrnjakog nasilja
Prema jednoj od najee koritenih definicija, vrnjako zlostavljanje odreuje se kao
zbir namjernih negativnih postupaka koji su dugotrajni, usmjereni na istog uenika
ili skupine uenika, najee dva do tri uenika zlostavljaju jednoga (Olweus, 1998.).
Ovi negativni postupci odnose se na tjelesno i/ili psihiko zlostavljanje te izolaciju. Pri
definiciji vrnjakog nasilja vano je napomenuti da je odnos zlostavljaa i rtve uvijek
praen nerazmjerom snaga, u smislu da je zlostavlja uvijek na neki nain moniji nego to
je to rtva. Takoer, vrnjako zlostavljanje ukljuuje elju da se nekoga povrijedi, akciju
povrjeivanja, ponavljanje takvog ponaanja, nesrazmjer snaga i nepravedno koritenje
snage, namjeru zlostavljaa da ponizi rtvu, vidljivo uivanje zlostavljaa ili pak hladnou
i nedostatak suosjeanja sa rtvom te osjeaj potlaenosti rtve (Rigby, 2003.).
Rairenost nasilja meu djecom
UNICEF-ovo istraivanje (Pregrad, 2011.) provedeno u osnovnim kolama u RH,
ukazuje da je 10,4% uenika bilo izloeno vrnjakom nasilju (opetovano, 2 do 3 puta
mjeseno), 22,3% doivjelo je neki oblik nasilja jedan do dva puta u posljednjih nekoliko
mjeseci, a 67,3% uenika nije bilo izloeno nijednom obliku nasilja. Rezultati su pokazali
i da se 11,9% uenika ponekad, esto ili gotovo uvijek ponaa nasilno prema drugoj
djeci, a njih 19,8% povremeno (rijetko) su nasilni prema drugima. Rezultati istraivanja
Poliklinike za zatitu djece grada Zagreba (Buljan Flnder, Durman Marijanovi i ori
poljar, 2007.), koje je takoer provedeno na populaciji osnovnokolske djece u RH
pokazalo je da otprilike svako etvrto dijete, tj. 27% ispitanih uenika, doivljava barem
jedan od oblika nasilja u koli skoro svakodnevno, pri emu su 19% djece pasivne rtve
(samo doivljavaju nasilje), a 8% djece su provokativne rtve (doivljavaju nasilje, ali ga
i ine). Istraivanje je pokazalo da je 8% djece svakodnevno nasilno prema drugoj djeci, a
sama ne doivljavaju nasilje (tj. ukupno 16% djece se svakodnevno ponaa nasilno prema
drugoj djeci), dok 65% djece nije ukljueno u niti jedan oblik nasilja.
Razvojem modernih tehnologija vrnjako se nasilje proirilo te postalo prisutno ne
samo na kolskim hodnicima, ve i u domovima djece rtava, to ovaj problem ini jo
ozbiljnijim i kompleksnijim jer se moe dogaati 24 sata na dan, svih sedam dana u
tjednu.
Posljedice vrnjakog nasilja
Posljedice koje vrnjako nasilje ostavlja na djecu mogu biti duboke i dugotrajne. Brojnim
studijama pokazalo se da djeca rtve vrnjakog nasilja pokazuju znaajne simptome
depresivnosti (potitenost, gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti, potekoe spavanja
177
i hranjenja), anksioznosti (napetost, strahovi, zabrinutost), nedostatak samopotovanja,

te ponekad i sklonost agresivnosti (Rejintes i sur., 2010.; Smokowski i Kopasz, 2005.).
Takoer se, kao posljedice mogu javiti i brojne psihosomatske smetnje (glavobolje,
trbobolje), odbijanje odlazaka u kolu, samodestruktivno ponaanje, a u ekstremnim
sluajevima i suicid (Fekkes, Pijpers i Verloove-VanHorick, 2003.; Notvig, Albrektsen
i Qvarnstrm, 2001.). Neke od ovih posljedica nastavljaju se i u odrasloj dobi, i to
najee u smislu osjeaja trajne uznemirenosti, samookrivljavanja, brojnih strahova i
internaliziranih poremeaja, a najee depresivnosti i anksioznosti (Rejintes i sur., 2010.).
Preventivne aktivnosti
Meuvrnjako nasilje moe se smanjiti dobro planiranom i sustavno provoenom
prevencijom, a smanjenje je vee ukoliko se takvi programi provode na razini itave kole
te kroz dui vremenski period (Rigby, 2002.).
Osobito korisnima pokazale su se slijedee aktivnosti:
jaanje javne svijesti o problemu meuvrnjakog nasilja
osnaivanje, tzv. skupine promatraa, tj. osvjetavanje njihove uloge i snage u
zaustavljanju meuvrnjakog nasilja
aktivno ukljuivanje sve djece u rjeavanje problema, i to kroz vrnjaku podrku,
medijaciju i sl.
jaanje specifinih strunih kompetencija povezanih s problematikom (znanja o
rtvama, nasilnicima, bullyingu openito) kod svih odraslih ukljuenih u rad s
djecom
djelovanje na vie razina (kola, obitelj, drutvo).
Ono to stoji u pozadini ove ideje jest injenica da je za zaustavljanje vrnjakog nasilja
potrebna kontinuirana i koordinirana suradnja svih odraslih ukljuenih u rad s djecom,
koji tvore stabilnu mreu podrke s istim stavom i istim ciljem sprjeavanja vrnjakog
nasilja.
Unutar ovako iroko postavljenih aktivnosti, uloga psihologa uglavnom se odnosi na
rad s djecom i roditeljima. No, prije svega je potrebno raditi na formiranju vrstog i
jasnog stava meu svom djecom da je nasilje nedopustivo, a kako bi ih potaknuli da
to prije progovore o osobnim nasilnim iskustvima, ali i kao svjedoci nasilnih ponaanja
drugih. Djecu rtve esto karakterizira povuenost, loa slika o sebi i nedovoljno razvijene
vjetine zastupanja sebe (Olweus, 1998.). Uzevi to u obzir, moe se pretpostaviti da je
meu ovom djecom smanjena vjerojatnost povjeravanja odraslima o svojim negativnim
iskustvima, budui da na nekoi nain smtraju kako zasluuju takve postupke od drugih
uenika, ne misle da su takva ponaanja neprimjerena, ve ive u uvjerenju da bolje niti ne
zavreuju. Ako tome dodamo i injenicu da se vrnjako nasilje uglavnom dogaa izvan
vidokruga odraslih, jasno je da se radi o kompleksnom problemu, te da je izuzetno vano
jaati djecu (i rtve i promatrae) da progovaraju o ovakvim iskustvima (Pregrad, 2011.).
Tek nakon to se sazna za nasilje, mogue je zapoeti s drugom razinom prevencije, i to
radei s djecom rtvama, kao i s djecom koja se ponaaju nasilno, odnosno s roditeljima
ove djece.
178
Rad s djecom rtvama vrnjakog nasilja

Kao to postoje rizini imbenici za nasilje odraslih prema djeci, utvreni su i rizini
imbenici za meuvrnjako nasilje, te su povezani, kako s karakteristikama djece
nasilnika, tako i s karakteristikama djece rtava.
U skladu s tim identificirane su tipine karakteristike djece koja najee postaju rtvama
vrnjakog nasilja, odnosno koje ih ine rizinima:
tiha i povuena, submisivna
plaljiva, oprezna, nesigurna i anksiozna
osjetljiva, esto na neugodna iskustva reagiraju plaem i povlaenjem
slabijih socijalnih vjetina
snienog su samopotovanja
esto sama, nemaju prijatelja ili ih imaju nekoliko (odbacivanje od strane drugih)
imaju nedostatak samopouzdanja
imaju prezatiujue roditelje
u pravilu nisu agresivni
fiziki slabije grae.
Rad s djecom rtvama potrebno je temeljiti na razvoju socijalnih vjetina i strategija
zalaganja za sebe. No, da bi se postigao uspjeh u ovim podrujima, u tretman je prije svega
vano ukljuiti roditelje ove djece. Naime, ukoliko razmotrimo obiteljsku pozadinu djece
rtava vrnjakog nasilja, esto emo naii na pretjerano zabrinute i protektivne roditelje
koji iz osobne (pre)naglaene brige, osjeaja odgovornosti i/ili nastojanja da ouvaju dijete
od prekomjernih napora i stresova ivota, reagiraju na i najmanju djetetovu potrebu ili
naznaku nevolje u njegovom okruenju. Ponaajui se na taj nain, roditelji alju poruku
djetetu da se oni sami ne mogu brinuti za sebe, da se nisu sposobni nositi sa svijetom
koji ih okruuje, niti im daju priliku da oni sami iskuse odreenu razinu frustracija i
naue kako da ih prevladaju. Kao posljedica se javlja nerazvijeno samopouzdanje djece,
nesamostalnost, povlaenje i nerazvijene socijalne vjetine. Ono to je ovoj djeci u situaciji
vrnjakog nasilja potrebno, jest to da im odrasli prue podrku kako bi razvili vjetine
koje nemaju, a ne da samo preuzmu ulogu zatitnika i ukore zlostavljaa, jer na taj nain
samo ponavljamo obrazac njihovih roditelja i podravamo djetetov osjeaj neuinkovitosti
i nedostatka povjerenja u osobne sposobnosti (Pregrad, 2011.). U radu s ovom djecom
mogue je provoditi slijedee intervencije:
istraiti socijalnu mreu koja djetetu moe biti podrka te ga osnaiti da trai
pomo za sebe
razvijati osjeaj samosvijesti (tko sam ja, kakav sam ja; to volim, to ne volim;
to smatram dobrim, a to loim i sl.)
raditi na osvjetavanju njihovih osobnih granica (to mi odgovara, to mi ne
odgovara; ) i otvorenom komuniciranju osobnih elja, potreba, miljenja stavova
(elim.., mislim, trebam)
raditi na ekspresiji osjeaja (osobito onih koje potiskuje)
omoguiti im iskustvo zauzimanja za sebe i osobne potrebe najprije u sigurnom
okruenju, a zatim ih osnaivati da nauene strategije prenose u svakodnevne
situacije
179
osnivati socijalizacijske skupine u kojima je mogue vjebati vjetine socijalne

interakcije, asertivnosti, kao i uinkovite strategije suoavanja s problematinim
situacijama.
Rad s djecom poiniteljima vrnjakog nasilja
Takoer je utvren tipian skup karakteristika djece koja su sklona zlostavljanju. Takva
djeca u svom ponaanju pokazuju:
agresivnost (i prema djeci i prema odraslima)
impulzivnost
suprotstavljanje odraslima
elju za moi i kontroliranjem drugih
nedostatak povjerenja u druge i svijet oko sebe (svijet je nesigurno mjesto)
nedostatak empatije i kajanja
okrutnost prema ivotinjama
naglaenu potreba za koriu
pozitivan stav spram agresivnosti
fiziki jai djeaci.
Ova djeca esto dolaze iz obitelji u kojima nije bilo emocionalne topline i suosjeanja (a
mogue je da je bilo i direktnog zlostavljanja i zanemarivanja) i to osobito tijekom rane
djeje dobi, zbog ega razvijaju poremeaje privrenosti. Drugim rijeima, ova djeca na
svojim ranim nepovoljnim iskustvima s primarnim skrbnicima temelje svoja, uglavnom
negativna, uvjerenja o svijetu drugima i odnosima s drugima (Levy i Orlans, 2004.).
To mogu biti djeca o kojima se, prema nekim objektivnim, vanjskim pokazateljima
adekvatno skrbilo (imali su hranu, odjeu, adekvatnu zdravstvenu brigu i materijalne
uvjete), no roditelji nisu dovoljno brinuli o stvarnim djetetovim unutarnjim emocionalnim
potrebama, niti su na adekvatan nain postavljali granice djejim ponaanjima, tolerirali
su agresivnost, a u situacijama poveane frustracije, reagirali fizikim kanjavanjem (Dacy
i Kenny, 1994.; prema Pregrad, 2011). Takva djeca svijet vide kao nestabilno i nesigurno
mjesto, smatraju da nisu vrijedna ljubavi i potovanja drugih pa se na taj nain odnose
i prema drugima. Budui da nemaju iskustvo brinih i empatinih odnosa, jednostavno
nemaju niti kapacitet za razvoj takvih osjeaja prema drugima. Takoer, njihove strategije
zadobivanja pozornosti i zadovoljenja potreba temelje se na neadekvatnim iskustvima
i modelima, kao to su agresivnost, impulzivnost, smanjena tolerancija na frustraciju,
potreba za moi i kontroliranjem drugih i sl. (Levy i Orlans, 2004.).
Djeca koja se nasilno ponaaju vrlo lako u nama izazovu osjeaje ljutnje i potrebu da ih
kaznimo. No, znajui na koji nain su ova djeca razvila svoje naine reagiranja, jasno je
da e im u najmanjoj mjeri koristiti dodatno poniavanje i nae agresivne reakcije. Za
prevenciju vrnjakog nasilja prije svega je nuno vidjeti ovu djecu kao djecu u nevolji
kojoj je takoer potrebna pomo i podrka odraslih, a kako bi promijenili tijek osobnoga
razvoja. Stoga, struni rad s djecom poiniteljima vrnjakog nasilja treba temeljiti na
pruanju empatije, kako bi ju i oni sami mogli razvijati prema drugima jer je to kljuno
iskustvo koje im nedostaje i to uzrokuje njihova nasilna ponaanja, kao i postavljanju
pravednih granica njihovom ponaanju (Pregrad, 2011.).
180
U okviru toga, s ovom djecom valja raditi na:

kontroli osobne impulzivnosti
razvoju suosjeanja prema drugima (to nije mogue bez da pokazujemo
razumijevanje i suosjeanje prema njima)
vjetinama suradnje s drugima
postavljanju jasnih i pravednih granica njihovim neprimjerenim nainima
reagiranja
uiti ih da je svijet (ako potujemo ove granice) sigurno, predvidljivo i prijateljsko
mjesto (Pregrad, 2011.).
Rad s djecom neukljuenom u nasilje (promatrai)
Slijedea izuzetno vana skupina su takozvani promatrai, odnosno djeca koja nisu
direktno ukljuena u vrnjako nasilje. Istraivanja ukazuju da su drugi uenici
(promatrai) prisutni u 85% situacija vrnjakog nasilja. U UNICEF-ovom istraivanju
(Pregrad, 2011.) pokazalo se da velika veina te djece zapravo nema neutralnu ulogu.
Naime, njih 90% ne odobrava zlostavljanje i suosjea sa rtvom, a njih 63% kae da im
je ao i da su spremni pomoi. Relativno je mali postotak (9,5%) onih koji ili odobravaju
nasilje ili su ravnoduni prema njemu. Unato tome to pokazuju spremnost za pomo,
mali broj uenika uistinu i pokua neto uiniti. Vie od polovice uenika (njih 55%)
gotovo nikad ili rijetko neto pokuaju uiniti s ciljem zaustavljanja vrnjakog nasilja,
dok svega 17% to ini esto ili gotovo uvijek. Na taj nain efekt promatraa podrava i
odrava problem vrnjakog nasilja. Ovu utljivu veinu od 90%, koja ima zdravi stav
spram nasilja, moemo promatrati kao znaajan potencijal koji se iz utljive i nemone
veine moe razviti u glasnu i monu (Pregrad, 2011.). Stoga je od velikog znaaja raditi
na resursima ove skupine, u smislu njihova poticanja da redovito i kontinuirano na neki
nain reagiraju na vrnjako nasilje.
U radu s ovom djecom vano je:
upoznati ih s rizinim imbenicima i posljedicama vrnjakog nasilja
prikazati vanost uloge veine neukljuene u nasilje (promatraa)
osigurati im adekvatan sustav podrke (odrasli kojima se mogu obratiti za pomo)
osvijestiti osjeaj osobne odgovornosti da reagiramo
poduiti ih vjetinama meuvrnjake medijacije.
Takoer je vano dati podrku i nastavnicima i kolskom osoblju, kako bi pravovremeno
reagirali i na najmanji oblik nasilja, te time svojim postupcima pokazali nultu stopu
tolerancije na nasilje. Naime, pokazalo se da se vrnjako nasilje znaajno smanjilo u
onim kolama koje su ne samo deklarativno govorile protiv nasilja, ve zaista svojim
postupcima demonstrirale netoleranciju na nasilje (Olweus, 1993.). Na taj e nain i
uenici imati vie povjerenja u nastavnike i u veoj se mjeri osjeati sigurnima u zatitne
postupke odraslih, a time i vjerojatnije povjeravati se odraslima i traiti pomo.
181
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
182
Ammerman, R., Kolko, D., Kirisci, L., Blackson, T. i Dawes, M. (1999.): Child abuse potential in
parents with histories of substance abuse disorder. Child Abuse and Neglect, 23, 1225-1238.
Black, D. A., Heyman, R. E. i Smith Slep, A. M. (2001.): Risk factors for child physical abuse.
Aggression and Violent Behavior, 6, 121-188.
Brown, J., Cohen, P., Johnson, J. G. i Salzinger, S. (1998.): A longitudinal analysis of risk factors for
child maltreatment: Findings of a 17-year prospective study of officially recorded and self-reported
child abuse and neglect. Child Abuse & Neglect, 22(11), 1065-1078
Buljan Flander, G., Durman Marijanovi, Z. i ori poljar, R. (2007.): Pojava nasilja meu djecom
s obzirom na spol, dob i prihvaenost/odbaenost u koli, Drutvena istraivanja, 16(87-88), 157174
Buljan Flander, G. i Kocijan Hercigonja, D. (2003.): Zlostavljanje i zanemarivanje djece. Zagreb,
MarkoM.
Buljan Flander, G. (2007.): Izloenost djece nasilju: Jesmo li neto nauili? U: V. Kolesari (ur.):
Psihologija i nasilje u suvremenom drutvu Zbornik radova znanstveno-strunog skupa Psihologija
nasilja i zlostavljanja, Osijek, 45-52
Child Welfare Information Gateway, Childrens Bureau, FRIENDS National Resource Center For
Community-Based Child Abuse Prevention, Center for the Study of Social Policy-Strengthening
Families (2012.): Preventing Child Maltreatment and Promoting Well-Being. Preuzeto s: http://
www.childwelfare.gov/can/factors/protective.cfm
Egeland, B. (1993.): A history of abuse is a major risk factor for abusing the next generation, U:
R. J. Gelles and D. R. Loseke (ur.): Current Controversies on Family Violence, Sage Publications,
Newbury Park, California
Ehrensaft, M., Cohen, P., Brown, J., Smailes, E., Chen, H. i Johnson, J. (2003.): Intergenerational
transmission of partner violence: A 20-year prospective study, Journal of Consulting and Clinical
Psychology, 71, 741-753
Fekkes, M, Pijpers, F. I. M. i Verloove-VanHorick, S. P. (2004.): Bullying behavior and associations
with psychosomatic complaints and depression in victims. Journal of Pediatrics, 144, 17-22.
Harrington, D. i Dubowitz, H. (1999.): Preventing child maltreatment. U: R. L. Hampton (ur.),
Family violence: 2nd edition. Prevention and treatment. Thousand Oaks, CA: Sage Publications
Levy, T. i Orlans, M. (2004.): Attachment disorder, antisocial personality, and violence. Annals of the
American Psychotherapy Association, 7(4), 18-23.
Notvig, G. K., Albrektsen, G. i Qvarnstrm, U. (2001.): Psychosomatic Symptoms among Victims
of School Bullying. Journal of Health Psychology, 6 (2), 365-377.
Olweus, D. (1993.): Bullying at school: What we know and what we can do, Blackwell Publishing,
SAD.
Olweus, D. (1998.): Nasilje meu djecom u koli: to znamo i to moemo uiniti. Zagreb, kolska
knjiga.
Pregrad, J. (2011.): Stop nasilju meu djecom. Prirunik programa prevencije vrnjakog nasilja,
Zagreb, Ured UNICEF-a za Hrvatsku
Rigby, K. (2002.): A meta-evaluation of methods and approaches to reducing bullying in pre-schools
and in early primary school in Australia. Canbera, Commonwealth Attorney-Generals Department.
Rigby, K (2003.): Consequences of Bullying in Schools. The Canadian Journal of Psychiatry, 48,
583-590.
Reijntes, A., Kamphuis, J. H., Prinzie, P. i Telch, M. J. (2010.): Peer victimization and internalizing
problems in children: A meta-analysis of longitudinal studies, Child Abuse & Neglect, 34; 244-252
Ross, S. M. (1996.): Risk of physical abuse to children of spouse abusing parents, Child abuse
neglect, 20(7), 589598
Smokowski, P. R. i Kopasz, K. H. (2005.): Bullying in school: An overview of types, effects, family
characteristics, and intervention strategies, Children & Schools, 27; 101-110
World Health Organization. (2010.): Child maltreatment (Fact Sheet No. 150). Preuzeto s: www.
who.int/mediacentre/factsheets/fs150/en/index.html
Dean Ajdukovi
3.3.10. Prevencija nasilja u mladenakim vezama
U ovom smo prilogu opisali razvoj, provedbu i evaluaciju dugorono odrivog programa
prevencije nasilja u mladenakim vezama kao primjer kreativnog angairanja postojeih
resursa u zajednici u svrhu poveanja kvalitete ivota i zatite mentalnog zdravlja mladih.
3.3.10.1. Zato je nasilje u mladenakim vezama drutveni problem?
Tijekom adolescencije odvijaju se brojni procesi psihosocijalnog sazrijevanja koji
ukljuuju i oblikovanje odnosa u mladenakim ljubavnim vezama. Svaka mlada osoba do
adolescencije ima bogato iskustvo sa svim drugim oblicima bliskih odnosa (s lanovima
obitelji, prijateljima, vrnjacima), ali pred njom stoji nov i osjetljiv razvojni zadatak
oblikovanja sasvim nove vrste bliskog odnosa koja se naziva ljubavna ili romantina veza.
Ovi su razvojni odnosi vani jer omoguuju zadovoljavanje niza potreba: za pripadanjem,
bliskosti, odnosa privrenosti s osobom koje nije lan obitelji niti prijatelj, za izgradnjom
osobnog i posebno rodnog identiteta, zbog usvajanja obrazaca komuniciranja svojih
specifinih potreba i postavljanja granica, itd. Romantini odnosi su dugotrajnije
dobrovoljne interakcije koje takvima prepoznaju oba partnera, a obiljeava ih intenzivno
izraavanje emocija, fizika i seksualna privlanost (Collins, 2003.), visoka razina
meuovisnosti i emocionalne ukljuenosti (Brehm, 1992.). Ovi su odnosi obino praeni
specifinim osjeajem zaljubljenosti koji je razliit od svih drugih osjeaja s kojima mlada
osoba ve ima iskustvo. U adolescenciji su romantini odnosi razvojno primjereni i
oekivani, a porastom dobi raste proporcija mladih koji imaju takvo iskustvo. Veina
hrvatskih sedamnaestogodinjaka navodi da su u prethodnih est mjeseci imali iskustvo
romantine veze (Ajdukovi, Lw i Suac, 2011.).
U partnerskom odnosu poseban je izazov za mlade osobe postizanje ravnotee izmeu
elje za to veom bliskosti s partnerom ili partnericom i tenje za osobnom slobodom
u tom odnosu. Zbog toga adolescentske veze karakteriziraju snani osjeaji, impulzivne
reakcije i esti sukobi. Tekoe u balansiranju izmeu intimnosti i nezavisnosti, kao i
nain na koji dvije osobe u takvoj vezi rjeavaju svoje razliitosti stvaraju potencijal za
meusobno upoznavanje, poveanje bliskosti, uvaavanje i ljubav, ali i za agresiju i nasilna
ponaanja.
Pojava partnerskog nasilja u svakoj bliskoj vezi oigledan je paradoks jer se radi se o
odnosu koji je po definiciji dobrovoljan, a svaki oblik nasilja negira tu dobrovoljnost i
opasno ugroava vezu. U sluaju partnerskog nasilja u odrasloj dobi brojni su razlozi radi
kojih takva veza traje usprkos nasilju. Neki od njih su snana emocionalna vezanost uz
partnera (koji puta i traumatska vezanost uz nasilnika), nedovoljno samopouzdanje i s
time povezano uvjerenje da osoba ne moe ivjeti bez partnera, preuzimanje odgovornosti
183
na sebe za nasilno ponaanje partnera, umanjivanje ozbiljnosti nasilja, relativiziranje

nasilja uvjerenjem da se ono javlja u veini veza, nada da rtva moe pomoi nasilnom
partneru da promijeni svoje ponaanje samo ako bude ustrajna i dovoljno dobra, strah
od veih posljedica ako se nasilje razotkrije ili ako rtva prekine vezu, nedovoljna socijalna
podrka i socijalna izoliranost, oekivanje okoline da se ustraje u vezi pod bilo koju cijenu,
uvjerenje da se nita ne moe promijeniti i bojazan da drutvene slube nee pruiti
uinkovitu zatitu od nasilja, briga za osobnu egzistenciju i materijalna ugroenost, itd.
Neki od ovih razloga, prvenstveno emocionalnih i odnosnih, vrijede i za adolescentske
veze u kojima ima nasilja, premda je socijalna obveza objektivno neusporedivo manja.
No, istraivanja u svijetu i u nas pokazuju da je nasilje u adolescentskim vezama vrlo
raireno. Zabrinjavajue je da se dosljedno pokazuje da izmeu 60% i 80% naih mladih
u dobi od oko sedamnaest godina izjavljuje da su doivjeli, a od 40% do preko 90% ih
priznaje da su poinili neki oblik nasilja u vezi (Hodi, 2009.; Ajdukovi, Lw i Suac,
2011.).
Nasilje u vezama praktiki je uvijek nastojanje da se koritenjem prisile (psihike, fizike
ili seksualne) ostvari mo nad partnerom ili partnericom, odnosno da se utjee ne njegovo
ili njezino ponaanje. Meutim, mladenake veze imaju neke specifinosti vezane za to
razvojno razdoblje. Za razliku od veza odraslih, one su heterogenije obzirom na stupanj
intimnosti, oekivane uloge i trajanje. To je doba kada se znaajno oblikuju uvjerenja o
tome kakva treba biti kvalitetna veza, ali i o zloupotrebi moi i kontrole u odnosu. Ti su
procesi u velikoj mjeri pod utjecajem normi vrnjakih skupina i slike koju prikazuju
mediji, gdje se esto prikazuju stereotipne i neravnopravne rodne uloge u vezi. elja
za samostalnou od odraslih, prvenstveno roditelja, doprinosi da nasilje u vezi ostaje
skriveno i podcijenjeno. Sve to smanjuje sposobnosti mladih da prepoznaju zlostavljaka
ponaanja, njihovu spremnost da prekinu nasilnu vezu, prijave nasilje i potrae
odgovarajuu pomo. Raiford i suradnici (2007.) pokazali su da veina adolescenata koji
su u nasilnoj vezi opisuju tu vezu dobrom ili vrlo dobrom. Znaajan postotak tih
pojedinaca (55%-63%) ostaje i dalje u takvoj vezi, bez obzira na viktimizaciju.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, nasilje je namjerna upotreba fizike sile ili
moi, prijetnjom ili ponaanjem koje dovodi ili ima veliku vjerojatnost da dovede do
ozljede, smrti, psiholoke tete, deprivacije ili nerazvijenosti (Krug i sur., 2002.). Nasilna
ponaanja u adolescentskim vezama odgovaraju ovoj definiciji, a posebno aspektu
psiholoke tete pa time ugroavaju mentalno zdravlje.
Nasilje u adolescentnim partnerskim odnosima manifestira se u tri glavna pojavna
oblika: psihikom, fizikom i seksualnom. Psihiko nasilje najzastupljeniji je oblik nasilja
u vezama mladih. Ono se najee javlja kao verbalna agresija koja tipino ukljuuje
emocionalne prijetnje, vrijeanje, ismijavanje i poniavanje, kontroliranje partnerovog
kretanja, odijevanja i ponaanja, ucjenjivanje. Manipulacija se obino koristi radi
socijalnog izoliranja partnera od prijatelja i obitelji, to je sredstvo za slabljenje sposobnosti
samostalnog odluivanja i smanjenje samopotovanja. Nedovoljno poznavanje svojih
prava u vezi i niska sposobnost odravanja osobnih granica u ljubavnoj vezi nasuprot
184
snanim osjeajima zaljubljenosti, olakava pristajanje i na odnose koji mladoj osobi

nisu ugodni. Poznato je da ljubomorno ponaanje, koje moe poprimiti specifian
oblik psihikog nasilja, mladi esto tumae izrazom ljubavi i privrenosti. Zbog toga
rijetko prepoznaju ove rane znakove emocionalnog zlostavljanja. Upravo se ljubomora
i kontrolirajue ponaanje navode kao esti imbenici rizika za pojavu fizikog nasilja
(Ajdukovi i Ruevi, 2009.). Istraivanja pokazuju da se u vezama mladih ljubomora i
nasilje vremenom pojaavaju, esto se ponavljaju i u sljedeim vezama, a kasnije i u braku
(Grasley, Wolfe, Wekerle, 1999.). Bitno je upozoriti da ne treba umanjivati posljedice
koje psihiko nasilje nosi, koje partneri i njihova bliska okolina esto ne prepoznaju,
premda moe imati vrlo tetne posljedice.
Fiziko nasilje su svi agresivni postupci koji nanose bol ili povredu, a mogu biti razliitog
intenziteta i opasnosti po fiziku dobrobit osobe. Kod mladih su to najee pljuskanje,
guranje, tipanje, upanje i povlaenje te bacanje predmeta na partnera/partnericu. U
adolescentskim vezama je fiziko nasilje manje prisutno od psihikog, no brojna istraivanja
pokazuju opasno visoku prevalenciju. Uz ljubomoru, mladi mogu prema partneru ili
partnerici biti fiziki nasilni i zbog straha od prekida veze ili doivljaja provociranja od
partnera ili partnerice.
Seksualno se nasilje oituje u neeljenim i neugodnim ponaanjima seksualne prirode,
a usko su povezana s prva dva oblika nasilja Ono obuhvaa neeljene dodire, geste i
komentare, nagovaranje, ucjenjivanje i prisiljavanje na seksualne aktivnosti. Ovaj je oblik
najmanje rairen oblik nasilja u adolescentskim vezama. Mladi su u razdoblju srednje do
kasne adolescencije najizloeniji seksualnom nasilju u vezi, kao i vjerojatnosti ponovne
viktimizacije (Young i Furman, 2008.). Vjerojatni razlog je mladenaka nesigurnost i
nedostatak iskustava za prepoznavanje rizinih situacija i reguliranje svojih granica,
nasuprot potrebi za pripadanjem. Jedan od najvrih nalaza u podruju istraivanja
nasilja u vezama mladih je da djevojke u znatno veem postotku nego mladii iskazuju
seksualnu viktimizaciju u vezi (Sherer, 2009.).
O nasilju u bliskoj vezi govorimo kada se radi o jednokratnom i izoliranom dogaaju,
ali i kad postoji obrazac ponaanja koji pokazuje da se radi o nasilnom odnosu. Premda
istraivanja pokazuju da veina mladih koji su imali iskustvo nasilja izjavljuju da su
doivjeli ili poinili jedan ili dva nasilna incidenta, jedan dio mladih ivi u nasilnom
partnerskom odnosu. Valja upozoriti da je uzajamno nasilje u vezi najee, tj. da su
oni koji doive neki oblik nasilja istodobno i sami nasilni prema partneru (nasuprot
prepoznatljive uloge rtve u uloge poinitelja), a da je takvo nasilje povezano s veim
rizikom ozljeivanja (Straus, 2004.).
Tek je osamdesetih godina prolog stoljea nasilje u adolescentskim vezama u svijetu
prepoznato kao vaan drutveni i javnozdravstveni problem jer ugroava mentalno i
tjelesno zdravlje mladih. Podatak da je nasilje u partnerskim vezama mladih oko tri puta
ee nego u oenjenih odraslih je za mnoge bio iznenaujui (Straus, 2004.). Na temelju
velikog komparativnog istraivanja na studentima u 16 zemalja, Murray Straus je upozorio
185
da su neke od rairenih pretpostavki o ljubavnim vezama mladih ljudi jednostavno

netone. Tako je pokazao da je u prethodnih 12 mjeseci (u prosjeku) 29% studenata
fiziki napalo svojeg partnera/partnericu (raspon meu zemljama od 17% do 45%); 7%
partnera je nanijelo ozljedu (raspon od 2% do 20%); da je veina fizikih napada u
vezama mladih manjeg intenziteta (npr. bacanje predmeta na partnera, udarac po licu),
ali da je proporcija djevojaka koje su fiziki udarile partnera bila vea nego mladia, dok
su kod seksualnog napada mlade ene daleko najee rtve; da su djevojke ee bile blae
i tee nasilne nego njihovi mladii, ali da su ozljede ee nanijeli mladii djevojkama; da
opravdavanje nasilja u vezi pozitivno korelira s poinjenjem nasilja; da izloenost fizikom
kanjavanju i svjedoenje nasilju meu roditeljima u djetinjstvu korelira s poinjenjem
nasilja prema partneru/partnerici u vrijeme adolescencije i mlae odrasle dobi. Kingsfogel
i Gryich (2004.) utvrdili su da su mladii koji su kao djeca vie svjedoili sukobima meu
roditeljima ee smatrali da je agresija prihvatljiva u romantinim vezama, slabije su
kontrolirali svoju srdbu, bili su uvjereni da je nasilno ponaanje raireno meu njihovim
vrnjacima. Oni su istodobno bili psihiki i fiziki nasilniji prema svojim partnericama.
Ova povezanost nije utvrena za nasilno ponaanje djevojaka. Vano je istaknuti da je
iskustvo fizikog zlostavljanja u mladenakoj vezi snaniji prediktor kasnijeg nasilja u
obitelji u odrasloj dobi nego to je to izloenost nasilju u primarnoj obitelji tijekom
djetinjstava (Smith i sur., 2003.).
U jednom od rijetkih nacionalno reprezentativnih istraivanja adolescenata (preko 7.500
mladih Amerikanaca od 12 do 18 godina prosjene dobi 17 godina), Halpern i suradnici
(2010.) potvrdili su da je psihiko nasilje najei oblik (29%), a slijedi fiziko nasilje
(12%). Viktimizacija je bila podjednaka za mladie i djevojke, osim kod seksualnog
nasilja gdje su djevojke bile rtve znatno ee. Osim toga, djevojke i mladii koji su
imali vie romantinih veza i slabiji kolski uspjeh su bili pod znaajno veim rizikom
fizike i psihike viktimizirane. Kad su kontrolirali broj veza u tom razdoblju, pokazalo
se da su starije djevojke (18 do 21 godine) znaajno ee viktimizirane nego one u dobi
od 15 do 17 godina, to pokazuje da kod starijih adolescenata i mladih odraslih u ovom
dobnom rasponu raste vjerojatnost nasilnog ponaanja u vezi. Ta se vjerojatnost smanjuje
u kasnijoj dobi. Djevojke koje su bile odline uenice imale su 1/3 vjerojatnosti da budu
viktimizirane u usporedbi s vrnjakinjama koje su bile loe ili vrlo loe uenice.
Nagovaranje na seks i prisutnost alkohola redovito se spominju kao rizini imbenici za
nasilje u bliskim vezama mladih. Pri tome se izjave mladia i djevojaka znatno razlikuju.
U istraivanju Molidor, Tolman i Kober (2000.) pokazalo se da je 17% mladia navelo
da su doivjeli fiziko nasilje zbog nagovaranja partnerice na seks, dok je 37% djevojaka
navelo da su bile izloene fizikom nasilju zbog istog razloga. Gotovo 37% mladia koji
su doivjeli fiziko nasilje su izjavili da su tada bili pijani, dok je 55% djevojaka izjavilo
da su njihovi mladii bili pijani u trenutku nasilnoga incidenta. Devet posto djevojaka je
bilo tada pijano. Kao to se iz ovih vidi podataka, postoji znatna razlika izmeu djevojaka
i mladia u percepciji okolnosti koje su povezane s nasiljem u bliskoj vezi. No u svakom
sluaju, vidljivo je da su alkohol i prisila na seks dva situacijska rizina imbenika koja su
visoko povezani s fizikim nasiljem kao oblikom rjeavanja sukoba izmeu adolescentnih partnera.
186
U pregledu meunarodnih istraivanja Ajdukovi i Ruevi (2009.) su izdvojile tri skupine

imbenika koji pridonose riziku za doivljavanje i injenje nasilja u adolescentskim
vezama: individualne, interpersonalne i imbenike rizika na razini zajednice, odnosno
drutva. Individualni imbenici ukljuuju: nisko samopotovanje, nesigurnu ili
preokupiranu privrenost partneru, iskustvo viktimizacije u primarnoj obitelji, potrebu
za dokazivanjem u vezi pod svaku cijenu, pretjeranu ljubomoru, stereotipna uvjerenja
o muko-enskim odnosima, neprepoznavanje nekih ponaanja u vezi kao nasilna,
nepoznavanje svojih i tuih prava u vezi, pozitivan stav o nasilju kao nainu rjeavanja
nesuglasica te konzumaciju alkohola/droge. Pod interpersonalne imbenike rizika su
ubrojile slabe komunikacijske vjetine, tekoe u izraavanju osjeaja te slabe vjetine
rjeavanja sukoba pregovaranjem. iri drutveni imbenici su pozitivan odnos vrnjaka
prema nasilju, prihvatljivost nasilja u medijima, openito vea koliina nasilja i tolerantan
odnos drutva prema nasilju.
Nalazi domaih istraivana sukladni su onima u svijetu. Ovisno o metodologiji istraivanja,
nalazi se varijabilitet u proporciji sudionika koji su imali iskustvo nasilja u vezi. Tako je
Penik (1990.) nala da oko 90% studenata u njenom uzorku izvjetava o osobnoj ili
partnerovoj verbalnoj agresiji, a otprilike treina o fizikom nasilju u situacijama sukoba.
Dvadeset godina kasnije, Ajdukovi i suradnice (2011.) su na uenicima od 17 godina
utvrdili da je od onih koji su u posljednjih 6 mjeseci bili u vezi, njih 86,4% doivjelo
nasilje, a veina je to doivjela jednom ili dva puta. Meu mladima koji su imali iskustvo
veze u tom vremenskom razdoblju, 86,2% doivjelo je neki oblik psihikog nasilja,
37,2% neki oblik fizikog nasilja, a 26,6% seksualnog. I iz ovih podataka vidljivo je da u
Hrvatskoj postoji velika potreba za razvojem i provedbom preventivnih programa.
Istraivanja u nas, kao i u svijetu, sustavno pokazuju da djevojke iskazuju vie poinjenog
psihikog i fizikog nasilja u vezi nego mladii (Penik, 1990.; Ajdukovi i Ruevi,
2009.; Ajdukovi i sur., 2011.; Deteli, 2011.; Kian, 2011.; Teak, 2012.). No cilj
fizikog nasilja kojeg ine djevojke i mladii prema svojim partnerima ili partnericama je
razliit. Djevojke ee koriste fiziko nasilje u samoobrani, a mladii kako bi kontrolirali
partnericu. Fiziko nasilje koje poine djevojke prema svojim mladiima je lake naravi
nego obratno, tako da je i vjerojatnost ozljeivanja manja (Hickman, Jaycox i Aronoff,
2004.). Osim toga, djevojke ee koriste kombinaciju psihikog i fizikog nasilja (Sears,
Byers i Price, 2007.). Ovi su autori nali da je mladiima i djevojkama prihvatljivije da
djevojke koriste fiziko nasilje u partnerskim odnosima nego da to ine mladii. Sukladno
tome, to potvruje valjanost navedenih nalaza u nas, mladii iskazuju vie doivljenog
psihikog i fizikog nasilja od djevojaka (Ajdukovi i sur., 2011.; Deteli, 2011.; Kian,
2011.; Teak, 2012.), a vie poinjenog seksualnog. To potvruju i izjave djevojaka. No
valja ponoviti da su u sluajevima obostranog fizikog nasilja, djevojke izloene teim
oblicima fizikog nasilja i s teim posljedicama.
U svim naim istraivanjima dosljedno se pokazuje da sudionici koji imaju netonija
uvjerenja o kvalitetnoj vezi, koji slabije prepoznaju to je sve nasilno ponaanje u vezi,
u veoj mjeri ine i doivljavaju nasilje u vezi. U prediktivnim modelima poinjenja
187
nasilja najbolji prediktor je iskustvo viktimizacije u vezi, to vrijedi za oba spola, ali je
posebno istaknuto kod djevojaka (Hickman i sur., 2004.; Lw, Ajdukovi i Suac, 2010.;
Teak, 2012.). Isto je utvrdio i OKeefe (1977.), odnosno da poinjenje nasilja poveava
vjerojatnost nasilne reakcije ili budueg nasilnog reaktivnog ponaanja. OKeefe je, kao
i mi, naao da je opravdavanje ili prihvaanje nasilja kao prikladnog naina rjeavanja
sukoba povezano s uestalijim nasilnim ponaanjem.
3.3.10.2. Veza nasilja u mladenakim vezama i mentalnog zdravlja
Kako to lijepo opisuje Teak (2012.), mladi parovi koji su dulje u vezi, sazrijevanjem
i uenjem zajedno rastu i stvaraju vlastitu partnersku zajednicu. Upoznavanjem sebe i
partnera te zajednikim ulaganjem u odnos doprinosi se kvalitetnom zajednikom ivotu.
To nije mogue bez potivanja linosti i granica partnera, kao i izbjegavanja nanoenja
emocionalne i fizike boli. Biti dobar par ne znai odrei se sebe, ali sigurno znai
prilagoditi se i mijenjati. No, kao to je ve navedeno, ti odnosi mogu biti obiljeeni loim
nainima rjeavanja sukoba, to je potencijal za izbijanje i eskalaciju nasilja u vezi.
Osim fizikih ozljeda, nasilje u vezi ostavlja psihike i emocionalne posljedice. Molidor
i suradnici (2000.) utvrdili su da su one razliite za djevojke i za mladie. Djevojke su
navodile znatno vie negativnih posljedica. Veina mladia (56%) nije osjeala emocionalne
posljedice nakon najgoreg nasilnog dogaaja kojem su bili izloeni, dok se tako osjealo
samo 9% djevojaka, a jako se osjealo povrijeenima njih 48%. Samo je 3% mladia bilo
fiziki ozlijeeno nasuprot 29% djevojaka. Najea reakcija mladia na takav dogaaj
je bilo da im je to bilo smijeno (54%), nasuprot samo 10% djevojaka. Oko treine
djevojaka se fiziki suprotstavilo kad su bile izloene fizikom napadu. Uz to, nasilje u
vezi ima i dugorone posljedice za rtvu, kao i za poinitelja, njihove obitelji i zajednicu.
Neki od nepovoljnih uinaka su poveana zlouporaba alkohola i droga, kasnije rizino
seksualno ponaanje, antisocijalno i nasilno ponaanje, depresivno raspoloenje i vea
sklonost samoubojstvu (OKeefe, 2005.). Obrasci ponaanja naueni u adolescentskim
vezama mogu se prenositi i na kasnije veze u odrasloj dobi (Wolfe i sur., 2003.; Ajdukovi
i Ruevi, 2009.).
Osim toga, nasilje u adolescentskim vezama je povezano s veom vjerojatnosti drugih rizinih
ponaanja mladih, rizicima za mentalno i tjelesno zdravlje te socijalno funkcioniranje
(OKeefe, 2005.). Partnersko nasilje mladih je esto samo jo jedan pojavni oblik ireg
obrasca antisocijalnog ponaanja, a moe biti povezano s kontekstom socijalizacije u
obitelji kao to je opa agresivnost, zlouporaba droge, roditeljski nasilni odnosi. Ako se
s time povee nekvalitetno roditeljstvo (nedovoljni nadzor, nedosljednost roditeljskih
postupaka, nesigurna privrenost i emocionalna hladnoa), velika je vjerojatnost tekoa
u interpersonalnim bliskim odnosima (Halpern i sur., 2001.).
Viktimizacija fizikim nasiljem u adolescentnoj dobi poveava rizik ponovne
viktimizacije tijekom mlae odrasle dobi. Studentice koje su imale iskustvo fizikog
nasilja u adolescenciji su tijekom prve godine studiranja bile 3 puta vjerojatnije ponovno
188
viktimizirane (Smith i sur., 2003.), a to se nastavilo i tijekom narednih godina studija.

Pokazalo se da je izloenost nasilju u mladenakoj vezi bilo snaniji prediktor viktimizacije
tijekom studija nego izloenost nasilju u djetinjstvu. Kao to je ranije spomenuto, obrazac
nasilnog rjeavanja sukoba vjerojatno se prenosi u odnose u odrasloj dobi, a na temelju
naeg klinikog iskustva moemo rei da je vidljiv u mnogim sluajevima obiteljskog
nasilja. Osim toga, iskustvo s nasiljem u adolescenciji nerijetko predstavlja dio ivotnog
kontinuuma koji zapoinje iskustvom s nasiljem u djejoj dobi u primarnoj obitelji,
nastavlja se u mladenakim vezama i kasnije nasiljem u vlastitoj obitelji odrasle osobe.
3.3.10.3. Potreba za programima prevencije nasilja u mladenakim vezama
Na temelju izloenih spoznaja koje su vrlo dobro empirijski utemeljene u istraivanjima
provedenim u svijetu i u nas, oigledno je da je nasilje u vezama mladih ozbiljan problem
s potencijalno vrlo negativnim posljedicama na dobrobit njih samih, ali i njihovih
buduih obitelji. Ignoriranje ovih injenica vodi dugoronom ugroavanju mentalnog
zdravlja i dobrobiti mladih ljudi i visokim drutvenim trokovima koji se vezuju uz nasilje
u obitelji. Zbog toga je potrebna uinkovita strategija prevencije primjerena ovoj dobnoj
skupini i njenim specifinim potrebama. Pri izradi preventivnih programa treba poi od
rezultata istraivanja koji upuuju na podruja kojima treba posebno obratiti pozornost,
vodei rauna o rodnim razlikama i specifinostima.
Hoe li ranije navedeni imbenici poveanog rizika za nasilje u mladenakim vezama
doista dovesti do tog nepoeljnog ishoda u velikoj mjeri ovisi o kombinaciji osobina
dvije osobe koje ine par. Kad u vezu uu dvije osobe od kojih svaka ima vie rizinih
imbenika za nasilje, poveava se vjerojatnost nasilnog rjeavanja njihovog sukoba i
uspostave nasilnog odnosa. S druge strane, kao to istiu Halpern i suradnici (2009.),
partnerski odnos s osobom koja nema ili ima malo rizinih osobina, omoguuje partneru
s rizinim imbenicima da naui konstruktivne interpersonalne procese i tako izbjegne
nasilje u vezi. U tome vanu posredujuu ulogu mogu imati upravo iroko dostupni
preventivni programi koji e velikom broju mladih ljudi pomoi da razumiju uzroke i
posljedice nasilja u njihovim vezama, da ga bre i tonije prepoznaju i da znaju to sve
mogu uiniti za sebe, svoje partnere i prijatelje kako bi odrastali u sigurnijem ljubavnom
okruenju.
Veina preventivnih programa vezuje se uz kole budui da se najvei broj mladih odreeni
broj godina nalazi u sustavu kolovanja. Dakako da ne treba zanemariti injenicu da oni
mladi koji prekinu proces kolovanja predstavljaju posebno rizinu skupinu (i) za nasilje
u vezama. No, zbog potencijalnog dosezanja vrlo velikog broja mladih, programi koji se
provode u okviru kolskog programa ili su uz njega u svijetu najei. Oni su uglavnom
usmjereni na promjenu stavova i poveanje znanja uenika u vezi nasilja u vezama i
upoznavanja njegovih posljedica (Hickman i sur., 2004.). Kao posljedica promjene stavova
i znanja, oekuje se da ovi programi dovedu i do pozitivnih promjena u ponaanju.
189
Zbog navedenih razloga oigledno je bilo potrebno u hrvatski sustav obrazovanja uvesti
preventivne programe na razini srednjeg obrazovanja i tretmanske programe za rtve i
poinitelje nasilja u vezama mladih. Ovi programi trebaju biti usmjereni na kognitivne
i emocionalne procese koji mogu dovesti do smanjivanja nasilja te na jaanje vrnjakih
normi koje ne opravdavaju nasilje pod bilo kojim uvjetima. Kako bi bili uinkoviti, oni
moraju moi dovesti do sustavne promjene, tj. zahvatiti kljune elemente zaustavljanja
nasilja u mladenakim vezama, osigurati resurse za trajnu provedbu i dosei veliki broj
korisnika, mladih ljudi. Upravo smo takav preventivni program razvili, provjerili i
evaluirali.
Programi ope i selektivne prevencije koji imaju ambiciju dovesti do sustavne promjene,
tj. do izgradnje pretpostavki koje e kod mladih ljudi voditi do smanjivanja nasilja u vezi,
trebaju po naem miljenju zadovoljiti sljedeih nekoliko uvjeta.
1. Moraju biti uinkoviti, to se provjerava evaluacijom postignua.
2. Moraju biti dovoljno jednostavni da ih moe na standardan nain provoditi velik
broj osoba koje ne moraju nuno imati visoko specifino obrazovanje o nasilju
u vezama.
3. Moraju biti jeftini kako bi se osigurala provedivost u financijski oskudnom
obrazovnom okruenju.
4. Moraju biti fokusiranog sadraja i kratkog trajanja kako bi se mogli realizirati u
okviru redovitog nastavnog programa.
5. Moraju se odvijati kontinuirano (tj. svake kolske godine) i doprijeti do vrlo
velikog broja uenika i uenica.
6. Trebaju biti sadrajem i metodikim nainom rada zanimljivi i privlani mladim
ljudima.
7. Trebaju ukljuivati relevantne sadraje koji su primjereni svakodnevnom iskustvu
u romantinoj vezi najveeg broja mladih ljudi.
8. Trebaju biti vremenski odnosno dobno primjereni potrebama mladih ljudi,
tako da oni mogu prepoznati neposrednu korist od takvih programa za svoje
svakodnevno iskustvo.
9. Moraju biti dugorono odrivi tako to e resursi biti stalno osigurani.
10. Moraju imati iskrenu podrku nadlenih institucija (Ministarstva obrazovanja,
kola, strunih udruga).
Iskustva provedbe i evaluacije programa koji ciljaju na smanjenje vjerojatnosti poinjenja
i doivljavanja nasilja u bliskim odnosima, a temelje se barem na nekim od navedenih
naela su vrlo oskudna. Jednu od prvih evaluacija preventivnih programa spominju
Hickman i suradnici (2004.) koju je 1998. provela Jones u Minnesoti. Program je trajao
pet kolskih sati, a provodili su ga nastavnici u niim razredima srednje kole. U odnosu
na kontrolnu skupinu u kolskim razredima u kojima je proveden program poveani
su rezultati znanja o nasilju u vezama mladih, ali se stavovi nisu promijenili. Promjene
su kod djevojaka bile neto vee nego kod mladia, pa i u pogledu stavova. Vjerojatno
je najpoznatija evaluacija amerikog Safe Dates programa (Foshee i sur., 2000.) koja
190
je obuhvatila 955 uenika u intervencijskim razredima i 1.010 uenika u kontrolnim

razredima u 14 kola. Sam intervencijski program ukljuivao je niz aktivnosti koje su se
odvijale u zajednici i u koli (10 sati nastave, natjecanje u izradi plakata i izradu kolske
predstave). Nakon mjesec dana utvrene su znaajne razlike prema kontrolnoj skupini
u pogledu manjeg poinjenja psihikog i spolnog nasilja, a poinjenje fizikog nasilja
se takoer smanjilo, ali neznaajno. Nakon godine dana, bili su i dalje vidljivi pozitivni
uinci programa na varijable znanja i stavova, ali ne i u ponaanju.
Na temelju stranih iskustava, osobnih istraivanja i iskustava u razvijanju preventivnih
programa za mlade osobe, pristupili smo razvoju, primjeni i evaluaciji preventivnog
program primjerenog realitetu hrvatskog obrazovnog sustava i potrebama mladih ljudi1.
3.3.10.4. Razvoj preventivnog programa
Cilj je ovog trajnog programa proaktivne prevencije razviti samoodrivi sustav suzbijanja
nasilja u mladenakim vezama za velik broj uenika srednjih kola diljem Hrvatske uz
niske trokove. Program je doprinos ostvarenju s Nacionalne strategije protiv nasilja u
obitelji Vlade RH za razdoblje 2008.-2010. godine, prema kojoj su pojedina ministarstva
i druge organizacije nositelji ili izvritelji konkretnih mjera. Ciljna populacija su uenici
3. razreda srednjih kola u Republici Hrvatskoj, a program je trajnog karaktera.
Nositelj programa prevencije je Drutvo za psiholoku pomo (DPP) u suradnji s
Odsjekom za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Program je razvijen u okviru
projekta Izgradnja kapaciteta za koordinirano djelovanje u suzbijanju rodno uvjetovanog
nasilja financiranog kroz Matra program Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine
Nizozemske i u suradnji s nizozemskom nevladinom organizacijom Movisie u razdoblju
od 2009. do 2011. godine.
Razvoj programa poivao je na kreativnom doprinosu strunih suradnika iz niza
srednjih kola2, konzultanata iz Nizozemske i suradnika Drutva za psiholoku pomo,
te viestrukoj empirijskoj provjeri sadraja i naina rada. Na trodnevnom seminaru (tj.
prvi modul) sudjelovalo je 56 strunih suradnika iz srednjih kola iz 34 grada iz svih
upanija. Oni su zajedno s konzultantima iz nizozemske organizacije Movisie i voditelja
seminara iz DPP izradili radne verzije radionica. Materijal za radionice i kurikulum su
suradnici DPP-a uobliili u upute za provedbu radionica koje su bile opisane u radnoj
verziji priruniku za voditelje. Zajedniki sadraj etiri radionice vodi ostvarenju svrhe
preventivnog programa.
1
U koncipiranju i pripremi programa sudjelovali su uz autora ovoga teksta Marina Ajdukovi, eljka Kamenov, Sanja Cesar, Ajana Lw
i Nika Suac.
U razvoju programa sudjelovali su sljedei struni suradnici: Danica Bavevi, Mirta Benovi, Ivana Biljan, Sanja Bjelinski Alfier,
Matija Boji, Renata Brekalo Papac, Sanja Crnkovi, Zlata atovi, Brankica avui, Tomislav ekolj, Anita Daek, Rua
Fosin, Davorka Glavina Stankovi, Dubravka Glavini, Goran Graanin, Romana Gran, Sanja Grgurevi , Koraljka HausnetLasovi, Ana Ivakovi, Ana Jakopec, Boica Jengi, Marina Jurui, Nada Kemei, Lidija Komljenovi, Mihael Kozina, Ana Krti,
Andrea Kuhner, Ivan Laki, Melita Majurec, Ljiljana Matoevi, Jasna Matuli, Ankica Medved, Neda Nefat, Ante Papi, urica
Petreevi, Marijana Petri, Ljerka Puljevi, Ksenija Romani, Ines Roso Peri, Elizabeta Sablji, Suada Sali, Mira Soldi, Vesna
Stipi Sladovi, Marina Sviben, Davorka orak, Sanela tubelj, Mirjana utalo, Danijela Tomica, Marijana Vekari, Mira Verunica,
Mirjana krapi, Helena trucelj, Jasminka Zagorac, Zrinska Zrni Krajnovi, Jadranka arkovi, Marija ivkovi.
191
Definirani su sljedei ciljevi koji se postiu sudjelovanjem uenika u radionicama:

1. Razjasniti uvjerenja o dobroj i sigurnoj vezi.
2. Poveati poznavanje svojih prava u vezi.
3. Podii razinu prepoznavanja nasilja u mladenakim vezama.
4. Unaprijediti prepoznavanje osobne izloenosti i svojeg nasilnog ponaanja u vezi.
5. Osvijestiti svoju spremnost na prekidanje nasilnih obrazaca u vezi.
6. Poveati spremnost na traenje i pruanje pomoi u sluaju nasilja u vezi.
Nakon prvog modula, struni su suradnici u svojim kolama isprobali radionice, na
drugom su modulu na temelju povratnih informacija one doraene i zatim ponovno
isprobane tijekom prvog polugodita k. god. 2010./2011. Tijekom dvije provedbe pilot
radionica na 750 i 2.500 uenika prikupljena su vrijedna iskustva o tome kako su uenici
prihvatili temu i nain rada, o primjerenosti i korisnosti radnih materijala, izvedivosti
radionice u planiranom vremenu, tekoama s pojedinim dijelovima radionica i slino.
Svoja zapaanja o svakoj radionici struni suradnici su biljeili u formular za procesnu
evaluaciju prve verzije programa. Pokazalo se da su sadraji i nain rada vrlo dobro
prihvaeni od uenika i uenica te da ih ova tema jako zanima.
Nakon provedbe pilot radionica uenici su evaluirali itav program. Koristili su kratki
evaluacijski instrument. Pokazalo se da su uenici vrlo dobrim ocijenili korisnost sadraja
(4,1 na skali od 1 do 5), kao i provedbu radionica (3,9), pisane materijale (3,8), velikom
veinom bi preporuili sudjelovanje na radionicama svojim prijateljima (4). Ove ocjene
i kvalitativne povratne informacije su posluile za poboljanje kurikuluma i prirunika.
Struni suradnici su se zadnji puta sastali na jednodnevnom okupljanju i razmijenili
iskustva o provedbi programa, kada je definirana konana verzija kurikuluma standardnih
radionica.
Konanu verziju programa radionica su struni suradnici u svojim kolama proveli s
2.800 uenika. Osim njih, posebno pripremljeni studenti radionice su proveli s 2.350
uenika. U prvoj godini primjene su na taj nain radionice provedene u 82 kole (39
gimnazija i 43 strukovne kole) u 36 gradova, s ukupno 5.150 uenika i uenica. Jo
vei broj uenika nove generacije treih razreda srednjih kola (oko 5.800) proao je kroz
radionice 2011./2012. kolske godine.
Struktura i nain provedbe radionica
Svaka od etiri radionica traje jedan kolski sat (45 minuta). Provode se u okviru redovite
nastave, obino satova razredne zajednice, jer se tako osigurava dostup do svih uenika.
Naime, kada bi se ovaj program provodio kao dodatna ili izvannastavna aktivnost, postoji
realna opasnost da ne bi sudjelovali uenici i uenice koji su pod veim rizikom da doive
ili ine nasilje u vezi.
Budui da je rad u radionicama intenzivan, a vrijeme za provedbu aktivnosti kratko, vano
192
je da uenici unaprijed znaju da e se raditi na odnosima u ljubavnim vezama mladih.

Potreban materijal za provedbu radionica je vrlo jednostavan i jeftin te lako dostupan.
Realni trokovi vezani su uz neto potronog materijala za svakog uenika, a kreu se oko
3 kune po ueniku. Osim toga, uz prirunik sav materijal je prireen na CD-u kojeg
provoditelji radionica dobiju. Na njemu se nalaze PowerPoint prezentacije za radionice,
kratki video film te radni materijali. Predvieno je da uenici nakon svake radionice mogu
ponijeti sa sobom kratke letke o temama kojima su se bavili na toj radionici. Oprema za
provedbu aktivnosti je uobiajena u veini srednjih kola.
Vjerojatno e u nekim kolama provedba ovog programa potaknuti uenike na kreativno
ukljuivanje u dodatne aktivnosti i osobni angaman u prevenciji nasilja u vezama. Na
to upuuje iskustvo iz slinih programa u svijetu. Primjeri su izrada kolskih plakata,
snimanje kratkih tematskih video filmova i njihovo prikazivanje u koli u okviru drugih
obrazovnih aktivnosti, stvaranje dramskih predstava i slino. Korisnim se pokazalo uputiti
uenike na web portale na hrvatskom i drugim jezicima gdje mogu dobiti informacije i
pratiti promjene u suzbijanju nasilja u bliskim vezama i u obitelji, a i sami uenici mogu
kreirati svoje web-stranice u vezi ove teme. Bilo bi dobro da se nastavniko vijee i vijee
roditelja upozna s ovim preventivnim programom. Takoer je korisno na roditeljskim
sastancima dati informaciju o programu i razlozima njegovog provoenja.
Izborni kolegij za studente
Glavni resurs odrivosti ovog preventivnog programa i niskih trokova je oslanjanje na
studente pomagakih struka za provedbu standardnih radionica s uenicima srednjih kola
i rad sveuilinih nastavnika u pripremi studenata. Na taj se nain osigurava kontinuitet
resursa (novi studenti koji se svake godine na razliitim hrvatskim visokokolskim
ustanovama osposobljavaju za voenje radionica), niski trokovi (sveuilini nastavnici
svake godine obrazuju novu generaciju studenata u okviru svog redovnog posla) i
omoguavanje velikom broju uenika srednjih kola iz razliitih dijelova Hrvatske (vie
tisua) da imaju korist od sudjelovanja u radionicama.
U izradi standardnih radionica sudjelovala je i skupina sveuilinih nastavnika sa studija
pomagakih struka (psihologija, socijalna pedagogija, socijalni rad).3 Uzevi u obzir
ove radionice, oni su izradili nastavni program izbornog predmeta o nasilju u bliskim
vezama koji je prvi puta ponuen tijekom k. god. 2010./11., a upisalo ga je 114
studenata. Godinu dana kasnije jo vei broj studenata je upisao ovaj kolegij. Pridruili
su se jo neki studiji, tako da je izborni kolegij ponuen studentima u Zagrebu, Osijeku,
akovcu, Rijeci, Gospiu i Zadru, to omoguuje pokrivanje razliitih dijelova Hrvatske
radionicama za uenike. U skoroj budunosti oekuje se da e nastavnici na jo nekoliko
studijskih programa u drugim dijelovima zemlje ponuditi ovaj izborni predmet.
3
U koncipiranju nastavnog programa izbornog predmeta sudjelovali su: Dean Ajdukovi (Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet
Zagreb), Vera ubela Adori (Odjel za psihologiju, Sveuilite u Zadru), Darko Hren (Filozofski fakultet Split), Ajana Lw (Odsjek
za psihologiju, Filozofski fakultet Zagreb), Jelena Marii (Studij psihologije, Hrvatski studiji), Anela Nikevi Milikov (Uiteljski
fakultet Rijeka, Studij u Gospiu), Gabriela Ratkajec (Edukacijsko-rehabilitacijskoi fakultet), Danijela incek (Studij psihologije,
Filozofski fakultet Osijek), Nika Suac (Studij socijalnog rada, Pravni fakultet Zagreb).
193
Studenti diplomskih studija se kroz ovaj predmet temeljito osposobljavaju za provedbu

standardnih radionica u razrednim odjelima, a pri tome stjeu ire znanje o nasilju u
partnerskim odnosima i u obitelji, te vjetine izrade i voenja preventivnih programa. Dio
studentskih obveza je da svatko od njih provede etiri standardne radionice u razrednim
odjelima treih razreda srednjih kola. Do sada, svake godine oko 3.000 uenika na ovaj
nain ima koristi od radionica koje vode studenti. Struni suradnici pomau studentima
da lake uu u kole i podravaju ih svojim iskustvom i savjetima. Provedbu radionica
koje u kolama vode studenti odobrilo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,
uz pozitivno miljenje Agencije za odgoj i obrazovanje. Program je podrala i Udruga
ravnatelja srednjih kola.
3.3.10.5. Evaluacija uinaka programa
Kao dio pripreme za evaluaciju, suradnici DPP konstruirali su instrumente za evaluaciju
uinaka projekta. Instrumenti su primijenjeni u dvadesetak kola sa 671 uenikom. Na
temelju provedenih analiza instrumenti su skraeni, dopunjeni i metrijski ureeni. Tako
su dobiveni evaluacijski i istraivaki instrumenti odlinih metrijskih svojstava.
Evaluacija uinaka radionica morala je odgovoriti na sljedea kljuna pitanja:
1.) Jesu li radionice pridonijele jasnijim uvjerenjima o tome to je zdrava i sigurna
veza?
2.) Jesu li poveale znanje o tome to je sve nasilno ponaanje?
3.) Jesu li smanjile osobnu viktimizaciju i poinjenje nasilja u vezi?
4.) Jesu li poveale poznavanje svojih prava u vezi?
5.) Je li poboljana svijest o svojem kapacitetu za postavljanje granica u vezama koje
nisu sigurne
6.) Je li poboljana spremnost na traenje i pruanje pomoi kad se radi o nasilnoj
vezi?
Uinkovitost programa provjerena je koritenjem kvazieksperimentalnog nacrta prijeposlije s usporednim skupinama. Prije provedbe druge verzije radionica, struni suradnici
su na uenicima 3. razreda svoje kole primijenili instrumente za evaluaciju u dvije
skupine razrednih odjela. U intervencijskim odjelima su zatim provedene radionice,
dok su komparabilni odjeli sluili kao kontrolna skupina. U intervencijskim odjelima
sudjelovalo je 829, a u komparabilnim odjelima 758 uenica i uenika. Od provedbe
radionica (intervencije) do evaluacijskog retesta prolo je 6 mjeseci, to je omoguilo
procjenu uinaka preventivnog programa.
U tablici 1. vidljivo je da se prije provedbe radionica intervencijski i komparabilni razredi
nisu razlikovali u varijablama poinjenja ili viktimizacije nasiljem u bilo kojem od tri
aspekta ponaanja (psihiko, fiziko i seksualno nasilja). U veini ostalih indikatora, ako je
postojala razlika prije provedbe radionica, situacija je bila neto nepovoljnija u razredima u
kojima su zatim provedene radionice. To znai da ako je promjena u kriterijima evaluacije
zbog radionica bila uinkovita, njena je veliina mogla biti samo podcijenjena, a nikako
194
precijenjena. Evaluacija je pokazala da su est mjeseci nakon provedbe radionica uenici u

razrednim odjelima koji su proli program iskazali da su inili i doivljavali manje nasilnih
ponaanja nego u razrednim odjelima istih kola u kojima nisu provedene radionice. Isto
tako su uenici nakon radionica pokazali tonija uvjerenja o tome to je zdrava i kvalitetna
veza, bolje prepoznavanje nasilnih ponaanja i bolje su poznavali svoja prava u vezi. Sve su
ove razlike bile visoko statistiki znaajne (p<0.001).
Veliina uinka preventivnih radionica mjerena Cohenovim d-indeksom bila je srednje
veliine (oko 0,4) za smanjenje poinjenog nasilnog ponaanja, to je posebno vrijedan
indikator uinkovitosti ovog programa. Ovaj uinak je bio dosljedan za sva tri aspekta
nasilnog ponaanja (psihiko, fiziko i seksualno). Uinak programa na smanjenu
viktimizaciju je bio manji (veliina uinka 0,1), ali vidljiv za manju fiziku i spolnu
viktimizaciju u odnosu. I svi drugi pokazatelji su dosljedno pokazivali pozitivne uinke
programa: smanjivanje netonih uvjerenja o kvalitetnoj vezi, bolje poznavanje svojih
prava u vezi, bolje prepoznavanje nasilnih ponaanja i spremnost na pruanje pomoi
prijatelju ili prijateljici u nasilnoj vezi.

Tablica 1. Aritmetike sredine za kontrolne (M cont) i intervencijske (M interv) razredne
odjele prije provedbe preventivnih radionica (test) i 6 mjeseci kasnije (retest). Cohenov
d-indeks pokazuje veliinu uinka izmeu ovih skupina u dvije vremenske toke.
Varijabla
Fiziko
test
retest
Psihiko
test
retest
Seksualno
test
retest
M cont
0,5
0,9
0,4
0,8
0,7
1,0
0,3
0,6
Doivljeno nasilje
test
retest
0,4
0,7
0,6
0,5
n.s
0,1
Fiziko
test
retest
0,3
0,7
0,3
0,4
n.s.
0,2
Psihiko
test
retest
0,5
0,7
0,5
0,6
n.s.
n.s.
Seksualno
test
retest
test
retest
0,3
0,5
0,2
0,4
n.s.
0,2
2,1
1,9
4,0
4,4
0,2
0,4
0,2
0,2
3,7
3,9
0,1
0,1
Poinjeno nasilje
test
retest
Poznavanje prava
test
retest
2,2
2,2
4,1
4,2
Pruanje pomoi
test
retest
3,5
3,8
Netona uvjerenja
M interv
0,6
0,6
0,4
0,7
0,7
0,8
0,3
0,4
d-indeks
n.s.
0,3
n.s.
0,2
n.s.
0,3
n.s.
0,2
195
Traenje pomoi
test
retest
2,3
2,3
2,4
2,4
0,2
n.s.
Postavljanje granica
test
retest
2,2
1,7
2,2
1,6
n.s.
-0,2
Prepoznavanje nasilja
test
retest
2,1
2,0
2,2
2,2
0,1
0,2
Biljeka: Oznaka n.s. pokazuje da nije postojala statistiki znaajna razlika izmeu dvije
skupine. Vrijednost Cohenovog d-indeksa pokazuje je li razlika izmeu dvije skupine ili
dvije vremenske toke ne samo statistiki znaajna nego je li ona i smislena; za vrijednosti
od 0,2 do 0,4 se smatra da pokazuju umjereno velike uinke intervencije.
3.3.10.6. Ogranienja i prednosti ovog preventivnog programa
Ogranienje ovog preventivnog programa je njegovo trajanje od samo 180 minuta
u okviru redovite nastave. Sukladno tome se moe oekivati da je i postignue ciljeva
programa i radionica ogranieno, a ne dramatino veliko. Za one uenike i uenice
koji pokau zanimanje za ovu temu, preporuuje se ukljuivanje u programe Centra za
edukaciju, savjetovanje i istraivanje (CESI) koji su opseniji i dugotrajniji te omoguuju
uvjebavanje promjena u ponaanju, a odvijaju se kao izvannastavna aktivnost za uenike
i uenice koji su posebno zainteresirani.
Glavna je prednost ovog preventivnog programa njegova potencijalna i kontinuirana
dostupnost jako velikom broju uenika i uenica koji su u ivotnom razdoblju kad
uspostavljaju romantine veze.
Daljnje su prednosti ovog programa to se osposobljava velik broj studenata za metodiki
radioniki rad s uenicima, da su studenti dobro pripremljeni za provedbu preventivnih
radionica s mladima koji su im bliski po dobi i to program pridonosi suradnji izmeu
sveuilinih studija i srednjih kola u suzbijanju nasilja u bliskim odnosima. Kontinuirano
ukljuivanje znatnog broja studenata omoguuje da velik broj uenika svake godine
proe kroz radionice bez dodatnih trokova ili velikog dodatnog radnog optereenja
strunih suradnika. Na ovaj je nain uspostavljen samoodrivi sustav prevencije nasilja
u mladenakim vezama u Hrvatskoj s godinjim obuhvatom od najmanje 6.000 uenika
uz minimalne trokove. Oekuje se da e broj studenata koji e svake godine upisivati
izborni kolegij rasti, kao i ukljuivanje novih studija pomagakih struka, tako da se
tijekom godina oekuje jo vei obuhvat uenika.
Struni suradnici u srednjim kolama nisu dodatno optereeni kontinuiranom provedbom
ovog preventivnog programa, kao to je to inae sluaj, ve e prvenstveno pomagati
studentima da organizacijski lake provedu radionice u kolama. Angaman studenata ne
prijei da struni suradnici koji za to imaju interesa i sami vode radionice. Dapae, ve se
pokazalo da se svake godine javi pet do deset novih strunih suradnika koji su saznali za
ovaj preventivni program i ukljuili su se tako to provode radionice u svojim kolama.
196
Zakljuak
Ovaj preventivni program je primjer postizanja sinergijskog uinka su-djelovanjem
strunjaka iz srednjih kola i fakulteta, koji je rezultirao znaajnom dodatnom vrijednou
za sve ukljuene. Povezivanje njihovih komplementarnih znanja i vjetina dalo je novu
vrijednost u obliku dobro pripremljenog kurikuluma preventivnih radionica koji je
prilagoen stvarnosti srednjih kola i aktiviralo veliki resurs kojeg predstavljaju studenti
i njihovi nastavnici. Odrivost ovog preventivnog programa i dosezanje velikog broja
adolescenata svake godine primjer je strategije aktiviranja resursa zajednice uz izrazito
male trokove.
Budui da se provedbom radionica tijekom redovne nastave dopire do svih uenika, a
ne samo onih s posebnim interesom za temu nasilja u mladenakim vezama, postiu se
ciljevi ope prevencije. Rigorozna je evaluacija pokazala da je ovaj preventivni program
uinkovit u smanjivanju poinjenja i doivljavanja nasilja, poboljanju znanja o nasilju
u mladenakim vezama, prepoznavanju nasilnih ponaanja, poznavanju svojih prava u
vezama i stavovima o zdravim i kvalitetnim partnerskim odnosima. Obzirom na vrlo
ogranien intenzitet intervencije, odnosno trajanje radionica za uenika (samo 180
minuta), moe se ocijeniti da je preventivni program visoko uinkovit, uz izrazito povoljan
odnos trokova i koristi.
Studenti pomagakih struka na veem broju studija i u razliitim dijelovima zemlje su
dobili novi izborni predmet kojeg smatraju relevantnim i korisnim te dobro pripremljeni
dolaze u realnu situaciju razrednih odjela gdje provode radionice. Dobna bliskost uenika
i studenata dodatno poveava vjerojatnost preventivnih uinaka radionica. Osim tog
praktinog iskustva koje smatraju vrlo dragocjenim, studenti savladavaju nove sadraje
koje procjenjuju vrlo vanim ne samo za svoj profesionalni razvoj, nego i osobni rast, a uz
to razvijaju kompetencije izrade preventivnih programa koje e moi koristiti u svojem
buduem radu u razliitim strunim podrujima.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Ajdukovi, D., Lw, A., Suac, N. (2011.): Rodne razlike i prediktori partnerskog nasilja u
mladenakim vezama, Ljetopis socijalnog rada, 18, 527-553
Ajdukovi, M., Ruevi, S. (2009.): Nasilje u vezama mladih, Medicus, 18, 217-225
Brehm, S. S. (1992.): Intimate relationships, New York: McGraw-Hill
Centres for Disease Control and Prevention (2006.): Youth Risk Behaviour Surveillance
United States, 2005.: Surveillance Summaries, Morbidity and Mortality Weekly Report, 55, 1-108.,
http://www.cdc.gov/mmwr/PDF/SS/SS5505.pdf
Collins, A. W. (2003.): More than myth: The developmental significance of romantic relationships
during adolescence, Journal of Research on Adolescence, 13, 1-24
Deteli, M. (2011.): Nasilje u adolescentskim romantinim vezama: uloga pogrenih uvjerenja,
prepoznavanja nasilnog ponaanja u vezi i rodnih uloga, neobjavljeni diplomski rad, Zagreb, Odsjek
za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Foshee, V. A., Bauman, K. E., Greene, W. F., Koch, G. G., Linder, G. F., MacDougall, J. E. (2000.):
The Safe Dates program: 1-year follow-up results, American Journal of Public Health, 90, 1619-1622
197
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
198
Halpern, C. T., Oslak, S. G., Young, M. L., Martin, S. L., Kupper, L. L. (2001.): Partner violence
among adolescents in opposite-sex romantic relationships: Findings from the National Longitudinal
Study of Adolescent Health, American Journal of Public Health, 91, 6791685
Hickman, L. J., Jaycox, L. H., Aronoff, J. (2004.): Dating violence among adolescents: Prevalence,
gender distribution and prevention program effectiveness, Trauma, Violence & Abuse, 5 (2), 123142
Hodi, A. (2009.): Nasilje ne prolazi samo od sebe: Izvjetaj o istraivanju rodno uvjetovanog nasilja
u adolescentskim vezama u Republici Hrvatskoj, Zagreb, CESI
Jezl, D. R., Molidor, C. E., Wright, T. L. (1996.): Physical, sexual and psychological abuse in high
school dating relationships: Prevalence rate and self esteem issues, Child and Adolescent Social Work
Journal, 13, 69-87
Jones, L. (1998.): The Minnesota School Curriculum Project: A statewide domestic violence
prevention project in secondary schools, U: B. Levy (ur.), Dating violence: Young women in danger,
Seattle, WA: Seal Press, 258-266
Kingshofel, K. M., Grych, J. H. (2004.): Interparental conflict and adolescent dating relationships:
Integrating cognitive, emotional, and peer influences, Journal of Family Psychology, 18,505515
Kian, I. (2011.): Doprinos pojedinih osobina pri doivljavanju nasilja u parnterskim odnosima
mladih, neobjavljeni diplomski rad, Zagreb, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Krug, E. G., Dahlberg, L. L., Mercy, J. A., Zwi, A. B., Lozano, R. (2002.): World report on violence
and health, Geneve, World Health Organization
Molidor, C., Tolman, R. M., Kober, J. (2000.): Gender and contextual factors in adolescent dating
violence, Prevention Research, 7, 1-4
OKeefe, M. (1997.): Predictors of dating violence among high school students, Journal of
Interpersonal Violence, 12, 546-568
OKeefe, M. (2005.): Teen dating violence: A review of risk factors and prevention efforts, National
Electronic Network on Violence Against Women [online]
Lw, A., Ajdukovi, D., Suac, N. (2010.): Predvianje uestalosti poinjenog i doivljenog nasilja
u mladenakim vezama, III. Znastveno-struni skup Psihosocijalni aspekti nasilja u suvremenom
drutvu izazov obitelji, koli i zajednici, u.: Kolesari, V., Ruevi, S. incek, S. (ur.): Program i
saeci izlaganja, Osijek, Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera, 32-33
Penik, N. (1990.): Nasilje u ljubavnim vezama mladia i djevojaka i stavovi prema fizikom
zlostavljanju ena, neobjavljeni diplomski rad, Zagreb, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u
Zagrebu
Raiford, J. L., Wingwood, G. M, Diclemente, R. J. (2007.): Prevalence, incidence and predictors of
dating violence: A longitudinal study of African American female adolescents, Journal of Womens
Health, 16, 822-832
Sears, H. A., Byers, E. S., Price, E. L. (2007.): The co-occurrence of adolescent boys and girls use of
psychologically, physically, and sexually abusive behaviours in their dating relationships, Journal of
Adolescence 30, 487-504
Sherer, M. (2009.): The nature and correlates of dating violence among Jewish and Arab youths in
Israel, Journal of Family Violence, 24, 11-26
Smith, P. H., White, J. W., Holland, L. J. (2003.): A Longitudinal perspective on dating violence
among adolescent and college-age women, American Journal of Public Health, 93, 1104-1109
Straus, M. A. (2004.): Prevalence of violence against dating partners by male and female university
students worldwide, Violence Against Women, 10, 790-811
Straus, M. A. (2007.): Dominance and symmetry in partner violence by male and female university
students in 32 nations, Children and Youth Services Review, 30, 252-275
Teak, K. (2012.): Predvianje viktimizacije i poinjenja nasilja u adolescentskim vezama, neobjavljeni
diplomski rad, Zagreb, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Young, B. J., Furman, W. (2008.): Interpersonal factors in the risk for sexual victimization and its
recurrence during adolescence, Youth Adolescence, 37, 297-309
Wolfe, D. A., Wekerle, C., Scott, K., Straatman, A., Grasley, C., Reitzel-Jaffe, D. (2003.): Dating
violence prevention with at-risk youth: A controlled outcome evaluation, Journal of Consulting and
Clinical Psychology, 71, 279-291
3.4. Unaprjeivanje mentalnog zdravlja na radnom

mjestu
Produktivnost pojedinaca, organizacija i zajednice u cjelini jedan je od znaajnijih

ciljeva zajednice. Omoguava njenu odrivost te kapacitet za razvoj i za potporu
zajednice pojedincima, obiteljima i posebno ranjivim skupinama. Kljuno je pitanje
kako unaprjeivati upravljanje ljudskim resursima da ono osigura visoku produktivnost
i odriv razvoj radne snage. Ovo je velik izazov i prostor u kojem psihologija i psiholozi
mogu znaajno pridonijeti u iznalaenju rjeenja, od unaprjeivanja obrazovanja koje
bi trebalo pripremati za rad, preko razvoja potencijala, sve do kreiranja radnog mjesta
i organizacijskih uvjeta koji omoguuju visoku produktivnost i istovremeno ouvanje
zdravlja.
200
Cvjetko Vretenar i Sara Visintin
3.4.1. Upravljanje ljudskim resursima koje osigurava

produktivnost i odriv razvoj radne snage
3.4.1.1. Produktivnost i odriv razvoj radne snage

Produktivnost u interesu poslodavca i dobrobiti zajednice
Gledamo li na produktivnost kao uspjenost pri obavljanju nekog posla u odnosu na
upotrebljene resurse onda moemo primijetiti implicitnost doprinosa produktivnog rada
ne samo u organizaciji, ve i iroj zajednici te gospodarstvu uope. Kvalitetan i produktivan
rad odraava se na zaposlenost, trite, standard pojedinca i drutva kao i kvalitetu ivota
openito. Uzimajui u obzir da su ljudi oni koji su produktivni razumijemo bitnost
brige o resursu zvanom ovjek. U poduzetnikom drutvu briga za kadrove i njihovu
motivaciju, specijalizaciju i promociju postaje dijelom programa uspostavljanja i razvoja
integralne kvalitete poduzea. Ukoliko su glavni imbenici profesionalnog razvoja prisutni
u poduzeu se javlja motivacija, zadovoljstvo, proizvodnost i ravnomjeran razvoj. Briga o
ovjeku na radnom mjestu veoma je bitna budui da kroz posao ovjek postie kvalitetu
ivota, socijalnu jednakost, potovanje samoga sebe, samokontrolu i naposljetku upravlja
svojom karijerom te mu je stoga nuno pruiti savjetovanje i podrku. Takvim nainom
podrke i usmjerenosti ka ovjeku jaamo kruni kontinuirani proces koji poinje s
ovjekom te putem rada, organizacije, zajednice i gospodarstva proces se ponovno na
njega i vraa.
Obrazovanje koje omoguuje zapoljivost i konkurentnost pojedinaca na tritu rada
Jednostavan primjer velikih promjena koje su nastupile zadnjih par desetljea u odnosu
na obrazovanje, zapoljavanje i poveznicu s gospodarstvom moemo zatei u primjeru
djeje igre. Klikeri, lovice, graniar, crvena kraljica i mnogo druge otile su u zaborav.
Primjetno je smanjenje igara koje potiu senzomotoriku i drutvene aktivnosti u
zamjenu za televiziju i raunala. U kolama je sve manje obrazovnih aktivnosti koje
potiu fini motoriki razvoj. Kao jedan od negativnih ishoda promjene naina ivota,
primijeena je sve manja manualna spretnost kao i manji interes prema zanimanjima
usredotoena na motorici. Kao primjer, navodimo problematiku upisa u Industrijskoobrtnike kole koje ne uspijevaju sakupiti dovoljan broj uenika za pokretanje smjerova
nunih za industriju i zadovoljenje manjka deficitarnih zanimanja. Upis u takve kole
ograniio se na djecu koja nisu zadovoljila ocjenama za upis u druge obrazovne ustanove
etverogodinjeg obrazovanja. Organizacije koje zapoljavaju moraju uloiti mnogo
sredstava za organiziranje teajeva i osposobljavanja za nuna deficitarna zanimanja.
S druge strane, promjene koje donose nove tehnologije i tehnoloke procese oteavaju
201
obrazovnim ustanovama pratiti te brze promjene koje se dogaaju u tehnolokom ciklusu.

Organizacije su prisiljene pratiti promjene i razvoj ukoliko im je u interesu opstanak i
konkurentnost na tritu. Stoga, vano je participirati u podizanju kvalitete radne snage
na tritu rada i njenog usklaivanja s potrebama poslodavaca i to:
-
-
-
-
-
-
provoenjem i unaprjeivanjem profesionalnog usmjeravanja

provoenjem i unaprjeivanjem savjetovanja u razvoju karijere tijekom obrazovanja
za zanimanje
sudjelovanje u usklaivanju i kreiranju obrazovnih programa za zanimanje u skladu
sa zahtjevima poslova za koja se obrazuje (unutar obrazovnog sustava, u partnerstvu
s poslodavcima)
u suradnji s ostalim strunjacima kreirati, pratiti, provjeravati i verificirati
kompetencije potrebne za uspjeno sudjelovanje na tritu rada
sudjelovati u izradi i provedbi obrazovnih programa, kako bi onim uenicima i
polaznicima obrazovanja odraslih, tijekom obrazovanja za rad, omoguili stjecanje
kompetencija potrebnih za obavljanje poslova radnog mjesta
sudjelovati u izradi, provedbi i verifikaciji obrazovnih programa za obrazovanje
odraslih cjeloivotnog obrazovanja (stjecanje novih kompetencija, usavravanja,
osposobljavanja, osvjeavanja) s ciljem stjecanja veih mogunosti na tritu rada i
usklaivanja s potrebama poslodavaca.
Takoer, iskustvo pokazuje da je suradnja izmeu fakulteta i organizacija nuno potrebna

kako ne bi dolazilo do prevelike diskrepance izmeu sveuilinih znanja i proizvodnog
procesa. Istiemo vanost rada institucija na problematikama s kojima se organizacije
susreu u radnom procesu, kao i vanost otvorenosti organizacija prema novim znanjima,
metodama i teh nologijama dobivenim istraivanjima instituta. Predlaemo sporazume
izmeu fakulteta i organizacija kako bi se omoguilo i gospodarstvu i mladom ovjeku
odgovarajua sprema i kompetentnost za ulazak na trite rada s obzirom da su znanja i
vjetine radni kapital koji omoguuje realnu konkurentnost na tritu rada.
3.4.1.2. Razvijanje zdravih uvjeta na radnom mjestu
Osiguravanje zdravih uvjeta na radnom mjestu prema zakonski reguliranim aktima
Kako bi mogli pruati ovjeku zdravo okruenje, prvenstveno je nuno da poslodavac i
radnik dobro poznaju radnu okolinu i oekivanja radnog mjesta. Temeljni dokument koji
opisuje zadatke, ovlasti i odgovornosti za odreenu poziciju je opis radnog mjesta. Svrha
mu je da zaposlenik i rukovoditelj imaju jasnu predodbu o zaduenjima i obvezama na
konkretnom radnom mjestu, kako bi se ustanovilo preklapaju li se zaduenja, ovlasti
i odgovornosti razliitih osoba i radnih mjesta. Takoer, ukljuuje i popis potrebnih
kvalifikacija za obavljanje zadataka tog radnog mjesta, kao i vane procese i procedure
vezane za njega.
202
Prilikom zapoljavanja za neka radna mjesta u odreenim podrujima rada poput

industrije, prema pravnim aktima, radnicima treba biti osigurano osposobljavanje vezano
uz mjere sigurnosti na radnom mjestu poput zatite od poara i sigurnosti i zatite na
radu (ari, Ribi, engi, Serti, 1984.). S obzirom na specifinosti nekih radnih mjesta,
zakonom je propisana i specifina zdravstvena zatita koju je potrebno realizirati putem
periodinih zdravstvenih i psiholokih pregleda. Radnike je potrebno postavljati na radna
mjesta za koje imaju kvalifikaciju i osposobljenost, no ukoliko postoji potreba za prelaske
na druga ili slina radna mjesta nuno je radnike dodatno osposobiti pruajui im time
adekvatnu zatitu.
Bitno je da organizacija usko surauje s lijenicima specijalistima medicine rada u
provoenju mjera specifine zdravstvene zatite to ukljuuje:
- davanje savjeta o zdravlju, sigurnosti, organizaciji rada i zatitnim sredstvima
- stalnu skrb o boljoj prilagoenosti rada, ukljuujui vrijeme, nain i uvjete rada
- sudjelovanje u informiranju, strunom osposobljavanju i obrazovanju iz zatite
zdravlja na radu, sigurnosti na radu i organizacije rada, ocjenjivanje uvjeta
rada na pojedinom radnom mjestu radi zatite radnika od ozljeda na radu i
profesionalnih bolesti.
Vanost suradnje medicine rada i organizacije vidljiva je i u mjerama profesionalne
rehabilitacije radnika ije zdravstvene sposobnosti vie ne odgovaraju zahtjevima posla
koji su obavljali.
Organizacijska klima i kultura kao preduvjet zdravih uvjeta na radnom mjestu
Organizacijski koncepti klime i kulture nuno su povezani jer organizacijska kultura
referira na bitne vrijednosti, predodbe i uvjerenja koja djeluju na razmiljanja zaposlenika,
njihove fantazije, viziju, socijalnu energiju, svijet i osjeaje (upuuje na nain na koji
organizacija obavlja ili nastoji obavljati svoj posao), a klima predstavlja individualnu
svijest i stav djelatnika prema razliitim organizacijskim entitetima (upuuje na misli i
osjeaje djelatnika prema organizacijskoj situaciji).
Organizacijska klima relativno je stabilno obiljeje internalne okoline, ona je iskustvo
lanova pa utjee na osnovne organizacijske procese komuniciranja, rjeavanja problema,
uenje, motivaciju, uinkovitost i proizvodnost organizacije, inoviranje i zadovoljstvo
poslom. Stoga, koncept organizacijske klime postaje nezaobilazan koncept uinkovitog
upravljanja organizacijom jer obuhvaa ljude, njihove meusobne interakcije i sinergiju
koju tvore. Naime, za suvremenu organizaciju postaje bitno da djelatnici vole ii na
posao, da ih posao oplemenjuje i usreuje (kako bi bili odani i privreni organizaciji) jer
samo zadovoljan ovjek s mogunou izraavanja svojih sposobnosti moe optimalizirati
upotrebu skupih materijalnih resursa i tako stvarati proizvode i usluge prema visokim
kriterijima i najizbirljivijih potroaa. Osim toga, da bi ljudi u potpunosti koristili
svoje potencijale i bili zainteresirani stalno uiti i produbljivati svoja znanja i vjetine u
organizacijske svrhe, potrebno je tako koncipirati organizaciju (stvarati takvo klimatsko
ozraje) da se djelatnici u njima osjeaju dobro, kao kod kue, budu im odani i ele
203
ostvarivati njihove ciljeve. Stoga bi se bez pretjerivanja moglo rei da je menadment

budunosti zapravo menadment organizacijske klime (koji izvire iz jake organizacijske
kulture), gdje kvalitetni djelatnici funkcioniraju na optimumu svojih mogunosti, pa
tako predstavljaju visoku vrijednost svojim organizacijama (Bogdanovi, 2003.).
Uloga organizacijskog psihologa moe biti od velike koristi u ispitivanju organizacijske
klime s obzirom da je dijagnoza organizacijskog stanja, dakako, tek prvi korak u nastojanju
poboljanja. Neke od preporuka za poboljanje klime jesu:
1. Poboljanje jasnoe
- tono definirati organizacijsku viziju, misiju, strateke ciljeve
- definirati uloge, procese i zapovjedne linije
2. Standardi poslovanja
- razvijati standarde poslovanja u odnosu prema: poslu, organizaciji, kolegama,
korisnicima
- poseban se naglasak stavlja na razvitak sustavnog dokumentiranja procesa, kao
temelja dobrih standarda
3. Definirati odgovornosti
- tono definirati podruja odgovornosti po radnim mjestima
- davati zaposleniku sve relevantne informacije i ovlasti koje su mu potrebne za
odgovorno odluivanje
4. Uvoenje pravednog i transparentnog sustava nagraivanja i napredovanja
- davati kvalitetne povratne informacije o radu djelatnika
- postaviti dugorone i kratkorone ciljeve djelatnika i redovito pratiti njihov
napredak
5. Poveati fleksibilnost
- kratki i esti sastanci na kojem se iznose nove ideje
- pravodobna povratna informacija o novim idejama
- brzina u uvoenju novih ideja
- manje procedura i pravila
6. Poboljanje timskog rada i uvoenje projektnih timova
- razviti redovite mehanizme otvorene komunikacije (individualni i skupni
sastanci)
- ukljuivati zaposlenike u procese rjeavanja problema i donoenja odluka
- ad hoc sastavljanje timova usmjerenih na rjeavanje nekog problema
U radu na organizacijskoj klimi i kulturi nezaobilazno podruje rada je problematika
dostojanstva radnika. Hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje definiciju mobinga te u
Zakonu o radu l. 22a (NN 149/09.) navodi da je zatita dostojanstva radnika zatita od
uznemiravanja i zatita od spolnog uznemiravanja, dok pojam mobing ili u hrvatskom
jeziku zlostavljanje na radu predstavlja svako ponaanje koje je opetovano, sustavno i
izravno usmjereno na radnika ili skupinu radnika, a koje ima za cilj poniziti, viktimizirati
ili zastraiti te koje predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost. Najpotpunija definicija mobinga
navedena je u novom francuskom zakonu o mobingu. Definicija mobinga u francuskom
204
Zakonu socijalne modernizacije br. 200273 od 17. sijenja 2002. glasi: Mobing je
psihiko maltretiranje to se ponavlja putem akcija kojima je cilj ili posljedica degradacija
radnikovih radnih uvjeta, koje mogu uzrokovati napad i nanijeti tetu ljudskim pravima
i ljudskom dostojanstvu, natetiti fizikom ili mentalnom zdravlju ili kompromitirati
rtvinu profesionalnu budunost (Kosteli-Marti, 2005.).
Prema zakonu o radu (NN 149/09.) poslodavac je duan prevenirati uznemiravanje i
spolno uznemiravanje te sprijeiti nastavak ukoliko se ono stvarno dogaa. Postupak
zatite dostojanstva radnika prethodi sudskom postupku, a sastoji se u tome to je
uznemiravani radnik duan poslodavcu, tj. povjereniku za zatitu dostojanstva radnika
(obveza imenovanja ukoliko poslodavac zapoljava vie od 20 radnika) dostaviti pritubu,
a poslodavac ili povjerenik za zatitu dostojanstva radnika duni su u roku utvrenom
kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim izmeu radnikog vijea i poslodavca
ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritube ispitati
pritubu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom sluaju radi sprjeavanja
nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ako se utvrdi da ono postoji. Ono to
poslodavac moe napraviti kako bi umanjio i sprijeio sluajeve uznemiravanja je:
- ohrabriti sve zaposlene na radnom mjestu da se meusobno odnose profesionalno
i s potovanjem
- pokuati rijeiti problem prije nego to stanje postane ozbiljno
- upoznati sve zaposlene to se smatra zlostavljanjem na radnom mjestu i kome se
mogu obratiti za pomo
- osobe na upravljakim poloajima trebaju pratiti stanje u radnom kolektivu i po
potrebi djelovati preventivno
- prema svim prigovorima treba se odnositi ozbiljno i rjeavati ih brzo i u povjerenju.
Potpora zaposlenicima koja osigurava produktivnost i kvalitetu ivota
Istiemo vanost upravljanja ljudskim resursima koje osigurava produktivnost i kvalitetu
ivota putem sustavnog provoenja univerzalne (preventivne) organizacijske intervencije
u razliitim procesima upravljanja ljudskim resursima, usmjerene redukciji stresora
vezanih uz kontekst i sadraj rada i u svrhu optimizacije radnog procesa i podizanja
produktivnosti te unaprjeenja psihosocijalne klime u organizaciji. Na osnovi iskustvenih
spoznaja i pozitivne prakse, smatramo da podjela iz smjernica (Boievi, Brlas, i Gulin,
urednici, 2011.) na dobar nain segmentira ulogu organizacijskog psihologa u praenju i
podrci procesa upravljanja ljudskim resursima:
1. organizacijsko funkcioniranje i organizacijsku kulturu kroz:
- precizno definiranje ciljeva i zadataka
- adekvatne naine rjeavanja problema u poslu
- rjeavanje komunikacijskih problema u organizaciji
- poboljanje silazne i uzlazne komunikacije
- razvoj povjerenja, suradnje i suportivne klime u organizaciji.
Organizacijski bi psiholog trebao biti ukljuen u svaki od navedenih segmenata i kao podrka
i kao edukator.
205
2. radne/organizacijske uloge kroz:

- jasnou radne uloge
- smanjenje konflikta radnih uloga
- povratnu informacija o uinku i razvoju kompetencija
- pomo u suoavanju sa stresom kod trajne izloenosti klijentima/kupcima.
Smatramo definiranje radne organizacijske uloge vanim dijelom diskretnog pristupa radniku
i poslovodstvu.
3. motivaciju i stavove zaposlenih kroz:
- redovito praenje zadovoljstva poslom
- poboljanje distributivne pravednosti (omjeri meu plaama zaposlenih,
transparentnost i dosljednost u vrjednovanju rada kod odreivanja fiksne plae)
- poboljanje proceduralne pravednosti (unaprijed odreeni kriteriji i postupci
mjerenja uspjenosti, odreivanje i provoenje adekvatne materijalne i
nematerijalne stimulacije dobrog rada)
- poboljanje interakcijske pravednosti (razvoj rukovoditelja u svrhu veeg
koritenja participativnog stila i dijaloga).
Naglasak stavljamo na koordinatornu, kontrolnu i edukativnu ulogu organizacijskog
psihologa.
4. razvoj karijere kroz:
- osiguravanje mogunosti razvoja karijere
- zadovoljstvo statusom u organizaciji
- djelovanje na opedrutveno vrjednovanje rada.
Praenje pojedinca i njegovog razvoja jedna je od sredinjih zadaa organizacijskog psihologa
gdje moe utjecati na razvojni put radnika i organizacije.
5. donoenje odluka kroz:
- veu participaciju u donoenju odluka
- ukljuivanje u postavljanje ciljeva
- veu kontrolu nad poslom.
Gore navedene stavke opisuju moderan pristup poslu participacijom svih dionika u procesu.
6. meuljudske odnose na poslu kroz:
- sprjeavanje socijalne ili fizike izolacije
- poboljanje odnosa s nadreenima
- poveanje socijalne ili praktine podrke na poslu.
Putem organizacijske klime i kulture moderira se okruenje za bolje socijalno funkcioniranje.
7. dizajn posla kroz:
- dobro definiranje posla
- smanjenje nesigurnosti u poslu
- poveanje raznolikosti kraih radnih ciklusa
- sprjeavanje rascjepkanosti/beznaajnosti posla
206
- poveanje koritenja vjetina

- uspostavljanje ravnotee ovlasti i odgovornosti
- poveanje kontrole nad tempom rada (radno optereenje/ radni ritam)
- ergonomsku prilagodbu rada ovjeku i ovjeka radu.
Gore navedene toke ukazuju da klasini zadaci organizacijskog psihologa imaju osnova da
persistiraju i u dananje vrijeme.
8. kvantitetu i kvalitetu rada kroz:
- smanjenje radnog preoptereenja/podoptereenja
- razvoj vjetina suoavanja s visokim pritiskom zbog rokova.
Gornje toke dio su pristupa razvijanja vjetina i optimalizacije radnih procesa u svrhu
dobivanja maksimalnog uinka uz minimalne tete.
9. radni raspored kroz:
- uvoenje primjerenih oblika smjenskog rada
- uvoenje fleksibilnog radnog rasporeda
- poveanje predvidljivosti radnog vremena
- pravilnu organizaciju pauza i odmora tijekom rada.
Konstruktivno-istraivake komponente organizacijskog psihologa mogu utjecati na odluke o
optimalnoj organizaciji radnog vremena iz vizure radnika.
Uspostavljanje ravnotee izmeu poslovnog i privatnog ivota
Sustav motivacije zaposlenih uz materijalne kompenzacije mora obuhvaati i one
nematerijalnog karaktera jer mu je cilj zadovoljenje raznolikih ljudskih potreba
(Bahtijarevi-iber, 1999.). to vie potreba zadovoljava to je instrumentalniji za
ostvarenje organizacijskih ciljeva. Budui da potrebe nisu samo materijalne, ve i socijalne
i psiholoke (potrebe rasta i razvitka pojedinca, priznavanje sposobnosti, statusa, suradnje
i socijalnih kontakata, sigurnosti, itd.), potrebno je sustav materijalne stimulacije
dopuniti mehanizmima koji ukazuju na znaenje svakog pojedinca za organizaciju i
njegov individualni doprinos. Velik dio svog ivota radnik provodi na radnom mjestu te
je stoga vano uspostavljanje interakcije i ravnotee izmeu poslovnog i privatnog ivota.
Ne moemo pojedinca smatrati zbrojem zasebnih karakteristika, on je cjelovit i jedino
takav funkcionalan. Svjesni toga, naglaavamo vanost razvijanja sljedeih podruja:
Aktivno promoviranje odgovarajue socijalne politike u radnom okruenju
Kroz poticanje povoljnijeg rjeavanja stambenih pitanja poput subvencioniranja
kamata ili formiranja garancijskog fonda za dobivanje kredita organizacija uvelike
pomae radnicima u njihovom zbrinjavanju. Takoer, osiguravanje dostupnih
mjesta u predkolskim ustanovama i dogovora s gradom u svezi sudjelovanja u
djelu trokova, ili pak formiranja vlastitog vrtia unutar poduzea, radnicima se
prua potpora i pomo. Postoji jo niz ideja putem kojih se moe promovirati
socijalna politika pa tako navodimo formiranje financijskog fonda za zbrinjavanje
starijih radnika u vidu smjetaja u dom, pruajui im financijsku i zdravstvenu
potporu te podravanje humanitarnih udruga unutar poduzea koje financijski
pomau radnicima i njihovim obiteljima u sluaju zdravstvenih potekoa.
207
Aktivno promoviranje kulturno sportsko rekreativne aktivnosti

Osim ulaganja u znanje i resurse potrebne za svoju osnovnu djelatnost vana
su kontinuirana ulaganja i u zdrav ivot svojih djelatnika, njihovih obitelji,
umirovljenika i sumjetana kroz pomo u organizaciji aktivnog koritenja
slobodnog vremena kroz sportske i druge drutvene i kulturalne aktivnosti od
sportsko ribolovnog drutva, do sekcije biciklizma, aha, streljatva, nogometa,
planinarstva, fotografije i drugih. Osnivanjem klubova ili plaanje lanarine
u gradskoj knjinici poduzee pokazuje socijalnu osjetljivost prema svojim
zaposlenicima.
Kreiranje poticajnih organizacijskih uvjeta
Uzimajui u obzir privatne i obiteljske obveze radnika - mogunost uvoenja
fleksibilnog radnog vremena i rada kod kue mogu podizati zadovoljstvo
poslom i kvalitetu rada. Razne studije pokazuju da i poslodavci i zaposlenici
uglavnom imaju koristi od uvoenja fleksibilnosti radnog vremena. Zaposlenici
su, primjerice, pokazali zadovoljstvo radom, ne planiraju traiti novi posao,
zadovoljni su poslom i boljeg su zdravlja.
Osmiljavanje i provoenje aktivnosti usmjerene senzibiliziranju
poslodavaca na vanost mentalnog zdravlja i educiranje poslodavca o
korisnosti i isplativosti intervencija usmjerenih na sprjeavanje negativnog
ponaanja na poslu, to ukljuuje:
- dosljedne, stalne i pravovremene reakcije organizacije na eventualnu pojavu
negativnog ponaanja na poslu
- razvijanja primjerenih i uinkovitih algoritama postupaka i radnji na sprjeavanju
i saniranju konflikata i nasilja na radnom mjestu
- osvjeivanja zaposlenika o prihvatljivim nainim ponaanja
- osvjeivanje i educiranje poslodavca o mentalnom zdravlju kao akciji prevencije
- uvoenja i praenja provedbe etikog kodeksa ponaanja.
Razvijanje, provoenje, evaluiranje uinkovitosti i unaprjeivanja psiholoke
intervencije u sluaju kriznih situacija u organizaciji
Razgovori, pripreme ili pak, uslijed kritinih situacija, podrka i upuivanje u
naine intervencija usmjereni su jaanju kolektiva za prevladavanje problema ili
noenje s problemima, optimizaciji radnog procesa, podizanju uinkovitosti i
stvaranju poticajne klime u organizaciji.
Provoenje psihosocijalne pomoi te psiholokog savjetovanja i rehabilitacije
za osobe koje su bile izloene uznemiravanju, zlostavljanju/nasilju ili drugim
oblicima negativnog ponaanja na radnom mjestu.
208
Razvijanje struno utemeljenih postupaka ranog prepoznavanja problema

mentalnog zdravlja i algoritma postupanja
Postupci i intervencije mogu se implementirati putem radionica i edukativnih
programa. Time se omoguuje diskretna rana intervencija i to bra i bolja
prilagodba radnika zahtjevima posla (u suradnji s lijenicima obiteljske medicine,
psihijatrima).
Razvijanje postupaka i metoda mjerenja stresa u radu
Identificiranje radnih uvjeta, socijalnih odnosa i okruenja, osobnosti pojedinaca,
radnih zadataka i radne uloge kao izvora stresa u radu mogu se lake analizirati,
pratiti i definirati indikatori pojave radnog stresa.
Provoenje savjetovanja u svezi karijere
Razvoj karijere vrlo je bitan za ovjeka budui da kroz posao postie kvalitetu
ivota, socijalnu jednakost, potovanje samog sebe, samokontrolu i naposljetku
upravlja osobnom karijerom te mu je stoga nuno pruiti savjetovanje i podrku.
Savjetovanje se odnosi na periode od uvoenja u posao pa sve do priprema
za umirovljenje. Putem godinjih razgovora, postavljanjem individualnih i
organizacijskih ciljeva, radnike se prati i podrava u njihovom procesu razvoja.
3.4.1.3. Primjeri dobre prakse prijedlozi mjera
S ciljem pruanja pomoi i ideja o nainima Upravljanja ljudskim resursima koje
osigurava produktivnost i odrivi razvoj radne snage navodimo primjere postupanja na
osnovu iskustva i dobre prakse jednog hrvatskog brodogradilita.
a. Resursi odjela ljudskih resursa u brizi za mentalno zdravlje radnika na radnom
mjestu
U odjelu ljudski resursa, posao i radne uloge organizirane su na nain da postoji
mrea kljunih strunjaka kojima je zadatak briga za mentalno zdravlja radnika na
radnom mjestu. Struni tim sainjavaju suradnici za zdravstvo, socijalni radnici i
psiholozi ojaani dobrom suradnjom sa Slubom zatite na radu te specijalistima
medicine rada.
b. Prije svega pravi ovjek
Korisno bi bilo da svaki kandidat koji se zapoljava prolazi selekcijski intervju (Cooper
i Robertson, 2007.)
Na osnovi odgovarajueg iskustva i obrazovanja kandidati se upuuju na lijeniku i
psiholoku obradu s ciljem odabira najadekvatnijeg radnika za traeno radno mjesto.
Poetna obrada slui kao temelj prevenciji i praenju mentalnog zdravlja radnika na
radnom mjestu.
c. Seminari za radnike i ovlatenike poslodavca
Svi radnici organizacije, osim to su obvezni proi obuku zakonski predvienih
209
teajeva zatite na radu i zatite od poara, prolaze i uvodno informativne seminare

za novoprimljene radnike. Prilikom seminara radnici se upoznaju sa svojim pravima
i obvezama, kao i obvezama poslodavca prema radniku. U svrhu prevencije, praenja
radnika i podizanja kvalitete rada cikliki se organiziraju edukacije namijenjene
poslovoama i rukovoditeljima, a s ciljem informiranja te pozivanja na suradnju s
odjelom ljudskih resursa.
d. Uvoenje novih radnika u posao
Nerealno je vjerovati da e svi novi zaposlenici imati vjetine i sposobnosti potrebne
da odmah obavljaju zadae na odreenom nivou (http://ohioline.osu.edu/hrmfact/0003.html). Tako su na primjer kolovanom brodomonteru dobro dola znanja
i iskustava majstora koji e biti odgovoran za uvoenje u posao novoprimljenog
radnika. Dobro planiranje i provoenje orijentacije i obuke stoji vremena i
truda i zaposlenika i poslodavca, ali dalekosene koristi rezultiraju u pozitivnim,
produktivnim i motiviranim pojedincima. Stoga, uloga poslodavca ili osobe koja
e obuavati postaje uloga uitelja u procesu uvoenja u posao. Bitno je odrediti
mentore instruktore educirane andragoko-pedagoko-psiholokim znanjima.
Uvoenjem u posao daju se zaposlenicima potrebne tehnike i profesionalne vjetine
te im se pokazuje da ulaemo u njih i da smo za njih zainteresirani.
e. Stalna skrb o fizikom i mentalnom zdravlju radnika na radnom mjestu
Dobro uspostavljena mrea suradnje specijalista medicine rada, ljudskih resursa,
slube zatite na radu i radne sredine omoguuju radniku konstantnu podrku i
praenje. Od zakonski predvienih periodinih pregleda medicine rada i psihologa do
izvanrednih pregleda i potreba, radnik je praen s ciljem odravanja funkcionalnosti
i sposobnosti za rad. Raspon intervencija trebao bi se kretati od sukoba u radnoj
sredini do fizikih ogranienja i ozljeda pa sve do smanjene funkcionalnosti zbog
razliitih duevnih poremeaja ili ovisnosti. Naglasak je potrebno staviti na suradnju
i senzibilizaciju tematike.
f. Intervencije u rehabilitaciji
Ukoliko doe do smanjenja ili ogranienja radne sposobnosti radnika, na organizaciji
je da prouava, nalazi i nudi najprikladnija rjeenja kako bi radnik iskoristio preostalu
radnu sposobnost. Kao primjer, navodimo intervenciju za skupinu mlaih radnika
iz proizvodnje, koji su fiziki ogranieni u obavljanju svojih poslova radi ozljeda na
radu ili drugog. U njihovom je sluaju oformljen interni teaj za osposobljavanje
za radno mjesto konstruktora kako bi njihove intelektualne sposobnosti i znanja
mogli biti iskoriteni u drugim podrujima u kojima ne postoji opasnost naruavanja
mentalnog i fizikog zdravlja.
g. Praenje karijere radnika i razvoj kompetentnosti
Razvoj osobe kao cjeline bitan je aspekt moderne organizacijske brige i odgovornosti.
Razvoj ocjenjivanja, planiranja i nagraivanja, ugraenih u djelotvoran sustav
210
unutar organizacije, kljuni su za razvoj pojedinca i organizacije, kojoj to

predstavlja dodatnu vrijednost na tritu rada. Jasna je stoga potreba za sustavom
koji omoguuje zaposlenicima i organizaciji usklaivanje osobnih i organizacijskih
ciljeva. Uvoenjem sustava omoguava se kadrovima da uz pomo strunjaka iz
ljudskih resursa i rukovoditelja mentora, aktiviraju edukativne i profesionalne
kompetencije iz kojih e izgraivati profesionalnu karijeru u organizaciji. Na taj se
nain motivira radnike na preuzimanje inicijative i odgovornosti za osobni razvoj i
profesionalnu karijeru te im pomae u procesu spoznavanja sebe, svojih mogunosti
i aspiracija te odreivanja godinjih osobnih i profesionalnih ciljeva koje e dostizati
tijekom rada. Time se i odreuju individualne potrebe za usavravanjem koje su bitne
pri analizi i planiranju obrazovnih aktivnosti. Putem procjena i godinjih razgovora
izmeu rukovoditelja i radnika te ljudskih resursa razvija se proces uspostavljanja
bolje komunikacije izmeu rukovoditelja i radnika te osnauje sustav upravljanja
ljudskim resursima.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Bahtijarevi-iber, F. (1999.): Management ljudskih potencijala, Golden Marketing, Zagreb

Bogdanovi, M. (2003.): Dijagnosticiranje organizacijske klime, EKONOMSKI PREGLED, 54 (910), 829-856
Cooper, D. i Robertson, I. T. (2007.): Psihologija odabira zaposlenika, Naklada Slap, Jastrebarsko
Kosteli Marti, A. (2005.): Mobing: psihiko maltretiranje na radnome mjestu (kako prepoznati
mobing, kako se obraniti i kako ga sprijeiti), kolska knjiga
http://ohioline.osu.edu/hrm-fact/0003.html
ari, M., Ribi, Z., engi, Z., Serti, Z. (1984.): Radna sposobnost Poslovi s posebnim uvjetima
rada; Opa i posebna zdravstvena sposobnost, Prirunik, Zagreb: Institut za medicinska istraivanja
i medicinu rada i Via teh nika kola za sigurnost pri radu
Boievi, V., Brlas, S. i Gulin, M. (ur.) (2011.): Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja; prijedlog
smjernica za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja, Zavod za javno zdravstvo
Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije, Virovitica
Zakon o radu (NN 149/09.)
211
Hrvoje Gligora
3.4.2. Afirmiranje partnerskog odnosa i rjeavanje

sukoba poslodavaca i zaposlenika
3.4.2.1. Komunikacija i stres na radnom mjestu

Komunikacija kao proces prijenosa informacija, stavova, razmiljanja i ideja je jedna od
najosnovnijih poslovnih ili organizacijskih funkcija i kljuna poveznica organizacijskih
dijelova, bez obzira na njihovu veliinu. U kontekstu mentalnog zdravlja na radnom
mjestu, treba voditi rauna o raznim komunikacijskim odnosima u organizaciji od
odnosa radnika/zaposlenika i rukovodstva, preko koritenja kvalitetne komunikacije
za jaanja radne motivacije do poveanja uinkovitosti ili produktivnosti. Nedostatak
kvalitetne komunikacije, manjak komunikacije i loe komuniciranje navode se kao
negativni stresori na radnom mjestu, to u uestalom obliku dovodi do poremeaja
mentalnog zdravlja. Ovdje jo spadaju i loi meuljudski odnosi, sukokobljavanje,
diskriminacija, drutveno iskljuivanje, uznemiravanje i mobbing.
Uslijed loih komunikacijskih odnosa u organizaciji dolazi do pojave stresa. Stres na
radnom mjestu obuhvaa svakog u radnom procesu i poslodavce, i radnike, i menadere,
kao i poduzetnike, supervizore, savjetnike itd. Stres na radom mjestu prirodna je reakcija
na intenzivni pritisak koji se javlja u odreenom vremenskom periodu. Troak koji nastaje
zbog posljedica stresa kree se primjerice u Europskoj uniji na razini izmeu 2,6-3,8%
BDP-a, a stres je uzrok 50-60% izgubljenih radnih dana.
Meunarodna organizacija rada upozorava na poveanje mentalnih bolesti kao posljedica
stresa na radnom mjestu i ova je pojava uoena ne samo u Europskoj uniji, ve i u ostalim
dijelovima svijeta. Kao najei razlozi spominju se pretrpanost informacijama i loa
komunikacija; poveanje obima posla i skraenje vremenskog roka za njegovu realizaciju;
visoki zahtjevi koji se odnose na mobilnost i fleksibilnost; zahtjev za konstantnom
dostupnou uz koritenje suvremene mobilne tehnologije; te zabrinutost oko zadravanja
ili gubitka posla gdje je upravo ovaj imbenik u vrijeme gospodarske krize naroito izraen
(EC, 2008.). Prema posljednjem istraivanju Eurobarometra iz 2010. godine, ak 25%
radnika u Europskoj uniji osjea strah zbog gubitka posla, a jasno je da se s nesigurnou
svjetskih gospodarstava taj strah poveava (EC, 2010.).
Mogue rjeenje ili barem ublaavanje ovog problema svakako lei u kvalitetnoj
meusobnoj komunikaciji svih sudionika radnog procesa: uska suradnja menadmenta
i radnika bitna je za pronalazak rjeenja za sigurno i zdravo radno mjesto. Ukljuivanje
radnika, predstavnika radnika i sindikata kod donoenja kljunih odluka kljuno je
za prevenciju stresa na radnom mjestu, pogotovo u vremenima svjetske gospodarske
212
krize koja ima znaajan utjecaj na pojavu stresa na radnom mjestu. Financijska kriza
manifestira se u rezanju trokova, padu javne potronje, padu proizvodnje, poveanju
nezaposlenosti i gaenju nekih djelatnosti, to vodi do organizacijskih promjena koje
se ogledaju u smanjenju neproizvodnih funkcija, smanjenju sredstava za podruje
sigurnosti i zatiti zdravlja na radnom mjestu, te u poveanju povremenih poslova i
zaposlenou na odreeno vrijeme, poveanju podugovaranja, odnosno outsourcinga, te
otputanju radnika, a sve to poveava rizine imbenike za mentalno zdravlje smanjujui
orijentiranost na sigurnost i zatitu na radu, zdravlje na radnom mjestu, poveava rizike
kod prekovremenog rada, poveava nesigurnost, kao i psihosocijalni stres odnosno strah
od gubitka posla (Baumann, 2010.). Posljedica je poveanje nezgoda na radnom mjestu,
kao i ve spomenuto poveanje mentalnih bolesti kao posljedica stresa na radnom mjestu
ve spomenuti Eurobarometar navodi kako je 15% radnika Europske unije zbog
osjeaja nesigurnog radnog mjesta zatrailo strunu pomo, a 7% ih koristi antidepresive
zbog anksioznosti i depresije (Slika 1.).
Slika 1. Utjecaj financijske krize na mentalno zdravlje
213
3.4.2.2. Sukob na radnom mjestu

Sukob je neizbjean dio brojnih ivotnih segmenata pa je tako prisutan i na radnom
mjestu.
Sukob na radnom mjestu, odnosno organizacijski sukob je nesuglasje koje se javlja kada
su ciljevi, interesi ili vrijednosti razliitih pojedinaca ili skupina nekompatibilni i kada
ti pojedinci blokiraju jedni drugima napore za postizanje ciljeva. S obzirom na iroki
spektar ciljeva razliitih interesenata u organizaciji, sukob postaje neizbjean element
radnog okruenja.
Uzroke sukoba pronalazimo u loem rukovoenju, neadekvatnom linijskom menadmentu
te slabim upravljanjem procesima, a takoer i u sukobu koji proizlazi iz razlika u osobnosti
pojedinaca (CIPD, 2008.).
Suvremeni pristup sukobu na radnom mjestu vidi sukob kao priliku, odnosno ansu i
tada govorimo o funkcionalnom sukobu koji pridonosi ostvarivanju ciljeva skupine ili
organizacije ovakvu vrstu sukoba treba njegovati, za razliku od disfunkcionalnog sukoba
koji sprjeava organizaciju u ostvarenju ciljeva.
Danas se organizacijskim sukobima pristupa kroz interakcijsku perspektivu koja sukob
ne samo da prihvaa, ve i opravdava njegovo kontrolirano i umjereno stimuliranje u
uvjetima stagnacije poduzea i nedostatka kreativnih idejnih rjeenja, to znai da je
optimalna razina sukoba ipak potrebna odreenoj organizaciji jer izostanak sukoba
moe upuivati na to da uprava naglaava konformizam i gui inovacije (Bahtijareviiber, 1993.; Robbins, 1993.). Interakcijski teoretiari smatraju da rijetka pojava sukoba
poduzee vodi u stagnaciju, skupna razmiljanja i skupne stavove te zanemarivanje
potrebnih organizacijskih promjena, dok e umjerena koliina konstruktivnih konflikata
poveati inventivnost, kreativnost, a potom i konkurentnost poduzea. Ova suvremena
perspektiva ukazuje na mogue funkcionalno, pozitivno djelovanje konflikata koji kao
takvi poboljavaju sveukupan organizacijski potencijal (Gordon, 1998.; Greenberg,
1996.).
Upravljanje sukobom ukljuuje sve elemente koji mogu pridonijeti rjeavanju ili
sprjeavanju sukoba u to spadaju disciplina, poboljanje komunikacije i uzimanje u obzir
ivotnih faza ukljuenih strana. Rezultati disfunkcionalnih sukoba na radnom mjestu
oituju se u smanjenju zadovoljstva poslom koji rezultira naputanjem radnog mjesta,
izostajanjem s radnog mjesta, zdravstvenim problemima, i u konanici loim poslovnim
rezultatima.
U literaturi nalazimo pet stilova razrjeavanja sukoba:
(1) Forsirajui ukljuuje rjeavanje sukoba na nain da se zadovolje potrebe jedne
na tetu druge strane
214
(2) Suradniki nagrauje sukob traei prikladno rjeenje za sve strane

(3) Kompromisni ukljuuje rjeavane sukoba tako da se svaka od strana u sukobu
odrekne dijela vrijednosti
(4) Izbjegavajui ukljuuje rjeavanje sukoba povlaenjem iz sukoba ili ih suzbijajui
(5) Prilagoavajui ukljuuje rjeavanje sukoba stavljanjem tuih potreba iznad
svojih.
Meu najuspjenije strategije rjeavanja sukoba na radom mjestu spadaju rasprava o
problemu i uzrocima sukoba, otvorena komunikacija, postizanje kompromisa izmeu
dviju strana u sukobu, ili postizanje koncenzusa te rotiranje/izmjena odgovornosti. Manje
uspjene strategije ukljuuju izbjegavanje, odnosno ignoriranje postojanja problema.
Suvremeni pristup rjeavanja sukoba usmjeren je ka iskoritavanju pozitivnih uinaka
sukoba, a tu spadaju smanjenje emocionalnih sukoba, odravanje umjerene razine
kognitivnih sukoba u podruju rjeavanja poslovnih zadaa koje nemaju rutinski
karakter, te osposobljavanje zaposlenih za primjenu i prilagodbu razliitim nainima
upravljanja sukobima u razliitim situacijama. U procesu upravljanja konfliktima vano je
i oblikovanje sudjelovanja organizacije unutar koje e zaposleni biti spremni za primjenu
novih saznanja koja e omoguiti prihvaanje novih naina razmiljanja, ponaanja i
rjeavanja problema.
3.4.2.3. Prema zdravom radnom mjestu
Zdravo radno mjesto je radno mjesto na kojem radnici i menadment surauju na
konstantnom poboljanju radnog procesa kako bi zatitili i promovirali zdravlje, sigurnost
i dobrobit svih sudionika radnog procesa te odrivost radnog mjesta vodei se pritom
sljedeim pretpostavkama: (1) zdravlje i sigurnost povezani su s fizikim okruenjem
radnog mjesta; (2) zdravlje, sigurnost i dobrobit povezani su s psihosocijalnim radnim
okruenjem u to spadaju organizacija posla i organizacijska kultura; (3) izraena je
potreba za zdravstvenim resursima pojedinca na odreenom radnom mjestu; (4) djelovanje
zajednice je usmjereno unaprjeenju zdravlja radnika, njihovih obitelji i drugih lanova
drutva.
Kako bi se ostvario cilj zdravog radnog mjesta, prema preporukama Svjetske zdravstvene
organizacije, potrebno se usmjeriti na etiri podruja: fiziko okruenje radnog mjesta;
psihosocijalno okruenje radnog mjesta; zdravstvene resurse pojedinca na radnom mjestu;
te na ukljuenje gospodarstva u ovu tematiku (WHO, 2010.).
Za psihologe ukljuene u proces kreiranja zdravih radnih mjesta bitno je upravo
psihosocijalno radno okruenje koje ukljuuje organizacijsku kulturu, stavove, vrijednosti
i vjerovanja kao i svakodneno ponaanje na radnom mjestu koje utjee na mentalno
zdravlje i dobrobit svih zaposlenih. Dobro je spomenuti kako prema ranije spomenutom
istraivanju Eurobarometra 20% radnika Europske unije ne osjea potovanje na radnom
mjestu i ne dobiva zaslueno priznanje za svoj rad.
215
Primjeri uzronika, odnosno stresora na radnom mjestu su sljedei:

-
loa organizacija rada: problemi sa zahtjevima posla, vremenski pritisak,

zemljopisna rasprenost organizacije i razine odluivanja, lo sustav
nagraivanja i plaa, nedostatak podrke nadreenih, nejasno definiran posao,
loa komunikacija
organizacijska kultura u kojoj nedostaju politika i procesi vezani uz dignitet

i potivanje svih zaposlenika, u kojoj su prisutni ikaniranje i mobbing,
diskriminacija po bilo kojoj osnovi, stigmatizacija i netolerancija prema
nacionalnoj ili nekoj drugoj razliitosti, i generalno gdje se ne podrava zdravi
stil ivota
loa linija odluivanja i stil rukvoenja u kojem nama konzultiranja, dovoljno

komunikacije, konstruktivnih povratnih informacija i gdje menadment nema
podrku
nedostatak podrke u ravnotei privatnog i poslovnog ivota
strah od gubitka posla kao posljedica spajanja, preuzimanja ili restrukturiranja

tvrtki ili kao posljedica situacije na tritu, to se posebno posljednjih nekoliko
godina oituje u svjetskom gospodarstvu.
Djelovanje na psihosocijalno radno okruenje ukljuuje:

-
uklanjanje ili modificiranje izvora stresa: smanjenje prekovremenog rada,

premjetaje poslovoa i educiranje o komunikaciji i stilovima rukovoenja,
uspostavljanje nulte tolerancije na uznemiravanje na radnom mjestu
zatitu radnika podizanjem svijesti radnika o potrebi sprjeavanja sukoba na

radnom mjestu i uznemirujuih situacija
poveanje utjecaja radnika u odluivanju stvaranje demokratine radne sredine:

dopustiti stvaranje ravnotee izmeu privatnog i poslovnog ivota, omoguiti
podrku kolega i nadreenih, omoguiti fleksibilnost radnog vremena, omoguiti
pravovremenu, otvorenu i iskrenu komunikaciju.
Zdravo radno mjesto ukljuuje vodstvo usmjereno na temeljnim ljudskim vrijednostima;

ukljuuje radnike i njihove predstavnike u proces planiranja i evaluacije (radnici moraju
biti aktivno ukljueni u procese odluivanja kroz uvaavanje njihovih miljenja i ideja
od samog procesa sluanja do primjene); analiziranje rascjepa izmeu stvarne i eljene
situacije u radnom procesu; uenje od drugih (akademska zajednica, sindikati, nevladin
sektor); odrivost; vanost integracije svih elemenata / dijelova odreene organizacije, bez
obzira na veliinu.
216
3.4.2.4. Afirmacija parterskog odnosa poslodavaca i zaposlenika i doprinos psihologa

tom procesu
Uvidom u brojnu literaturu iz podruja organizacijske psihologije i psihologije rada
moemo zakljuiti da se najvei doprinos psihologa moe oekivati u analizi i preoblikovanju
posla vodei se njegovom sloenou, zahtjevima, povratnim informacijama i potrebama
radnika, kao i stvaranju mogunosti za razvojem suradnje i timskog rada.
Osim toga, od psihologa se moe oekivati i utjecaj na top menadment koji bi trebao
biti funkcionalan, transparentan, otvoren, komunikativan i operativno uinkovit u
takvim situacijama gdje menadment prepoznaje znaaj ljudskog imbenika u uspjenosti
organizacije, moe se oekivati da e od psihologa traiti ulaganje napora u stvaranje
zdravog radnog mjesta. Prostor koji se otvara za djelovanje psihologa je i sudjelovanje u
stvaranju demokracije na radnom mjestu kao i stvaranje uvjeta za sudjelovanje zaposlenih
u kreiranju organizacijske strategije te sudjelovanje u kreiranju organizacijske kulture koja
e promovirati zdravo radno mjesto (EFPA, 2011.).
Uloga psihologa u kreiranju zdravog radnog mjesta moe obuhvatiti praenje mentalnog
zdravlja zaposlenika na radnom mjestu, praenje uvjeta rada i identificiranje rizinih
imbenika za mentalno zdravlje na radnom mjestu, planiranje i sudjelovanje u
intervencijama usmjerenim upravljanju izvorima stresa i jaanju otpornosti zaposlenika
na stres; jaanju kompetencija rukovoditelja za upravljanje stresom u organizaciji te
savjetovanje menadmenta o temama bitnim za psihosocijalne aspekte zdravog radnog
mjesta.
Psiholozi naglaavaju probleme koji se dogaaju u komunikacijskom procesu i pozornost
usmjeravaju na identifikaciju prepreka za uspjenu komunikaciju, posebno onih koji se
odnose na meuljudske odnose. Meuljudski odnosi predstavljaju izvor razliitih otpora,
sukoba, nesporazuma, nametanja osobnih interesa i interesa formalnih i neformalnih
skupina, to u odreenim situacijama dovodi do razliitih sukoba.
Upravo stoga je prevencija, odnosno vanost prepoznavanja moguih sukoba
najuinkovitiji nain smanjenja uestalosti sukoba. Afirmacija partnerskih odnosa
nadreenih i podreenih jedan je od elementa uspjenosti organizacije. Ona se moe
ostvariti kroz rano prepoznavanje potencijalnih sukoba, vie neformalnih individualnih
kontakata sudionika radnog procesa, redovite (svakodnevne) konzultacije sudionika
poslovnog procesa o predstojeim aktivnostima, jasno izraavanje oekivanja, jasno
odreivanje odgovornosti, konzistentno uzorno ponaanje u skladu sa zahtjevima posla,
osiguravanje savjetovanja za zaposlenike pod stresom i medijacijom kada se sukob razvije.
217
Literatura:
1.
8.
9.
10.
Bahtijarevi-iber, F. (1993.): Zadaci menadera u upravljanju konfliktima u poduzeima,

Raunovodstvo i financije, br. 5, Zagreb
Baumann, A., ur. (2010.): Mental health and well-being at the workplace protection and inclusion
in challenging times, WHO
Gordon, J. R. (1998.): Organizational Behavior a diagnostic approach, Prentice Hall, Inc., New
Jersey
Greenberg, J. (1996.): Managing behavior in Organizations, Second edition, Prentice-Hall Inc.,
1996., U.S.A.
Healthy workplaces: a model for action: for employers, workers, policymakers and practitioners,
WHO, 2010.
Leadership and the management of conflict at work Survey report, Chartered Institute of
Personnel and Development, London, 2008.
Mental health and wellbeing at the workplace What psychology tells us, EFPA Position Statement,
2011.
Mental Health In Workplace Settings Consensus Paper, European Commission, 2008.
Mental Health Special Eurobarometar 345, European Commission, 2010.
Robbins, S. P. (1993.): Bitni elementi organizacijskog ponaanja, III. izdanje, MATE, Zagreb
218
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Ratko Kovai i eljka Paalat
3.4.3. Obrazovanje koje priprema za rad
Saniranje dugoronih posljedica Domovinskog rata, ublaavanje ekonomske krize,

razvijanje suradnje u regiji, razvijanje zdravog kritikog stava prema svemu to donosi
kapitalizam i demokracija, nalaenje svog mjesta u Europi - to su neki od izazova s
kojima e se generacije koje sada obrazujemo suoavati u svom radnom vijeku. Nema
paradigme koju im moemo prenijeti kao recept za siguran uspjeh, kao to nema ni recepta
za rjeavanje problema gladi u svijetu, globalnog zatopljenja ili terorizma. U mnogim od
tih situacija se ne mogu osloniti na iskustvo prijanjih generacija, ve trebaju nai svoj put
pri emu e vrlo vjerojatno djelovati na naine koje mi nismo ni predvidjeli.
Naslov ovog poglavlja je Obrazovanje koje priprema za rad, to je zapravo pleonazam jer je
jedan od glavnih ciljeva obrazovanja priprema za ivot i rad. Meutim, u ovom smo tekstu
eljeli objediniti naine na koje psiholozi koji rade u obrazovanju mogu unaprjeivati
kvalitetu te pripreme, tako da uenici iz kole ponesu sa sobom ono to e im uistinu biti
korisno u svijetu rada. Iako ne znamo za kakav tono svijet svoje uenike pripremamo,
vjerujemo da im, opremajui ih nekim temeljnim vrijednostima i kompetencijama kako
to predvia Nacionalni okvirni kurikulum, moemo dati najbolje to u ovom trenutku
znamo.
U nastavku teksta slijede smjernice za rad psihologa u obrazovanju koje su grupirane
u tri domene rada, i od kojih je svaka podskupina detaljnije pojanjena, uz prijedloge
aktivnosti i neke praktine naputke iz iskustva autora. Glavna ideja koja se provlai
kroz nain pristupanja radu u ovoj domeni jest da pozivamo kolege na domiljatost i
hrabrost u oblikovanju svog pristupa ovoj problematici, uz human i suosjeajan odnos
prema svim ljudima koje u svom radu susreu, od uenika i roditelja do nastavnika.
Naime, postoji domena rada u kojoj smo kao psiholozi vrlo dobri i koje je opisom posla
najee definirano kako nae podruje par excellence. Tu ponajprije mislimo na primjenu
psihometrijskih instrumenata, te davanje miljenja i procjena, to su vrlo vrijedni i vani
doprinosi psihologa. Meutim, ostanemo li na onome to znamo, proputamo priliku
da u veoj mjeri pomognemo uenicima. Iskustvo pokazuje da je ponekad potrebno
pokuati neto to nije standardna obrazovna ili psiholoka praksa kako bi se dolo
do produktivnijeg rjeenja, pa nam je stoga elja da si, uz sve ono vrijedno to znamo
kao psiholozi (i ono to ovdje pie), dopustimo jo uenja kroz pokuaje i pogrjeke,
improvizaciju i domiljanje na temelju osobnoga iskustva sa svojim uenicima, na svojoj
koli, u specifinim socijalnim uvjetima u kojima radimo i u vremenu akceleriranih
promjena koje nas vrlo napadno stimuliraju na stalno osvjeavanje svog pristupa.
219
3.4.3.1. Poticanje interesa uenika za svijet rada i promicanje radnih vrijednosti u

praksi kole, od osnovne kole pa dalje tijekom obrazovanja
Kako su obrazovne ustanove prve radne organizacije koje uenici imaju priliku dobro
upoznati iznutra, znaajan dio onoga to e nauiti i ponijeti sa sobom u ivot odnosi
se ne samo na ono to se radi, nego kako se radi. Pedagokim rjenikom moemo rei
da je vaan skriveni kurikulum kakva je radna atmosfera u koli, znaju li se pravila i
drimo li ih se, dolaze li nastavnici na vrijeme na nastavu, rade li motivirano i savjesno,
kakva je klima meu zaposlenicima, kakva je klima meu uenicima, kakva je kvaliteta
odnosa izmeu nastavnika i uenika. kola je pogotovo specifina domena rada jer je
velik dio rada, odnosno pola radnog vremena koje se odnosi na pripreme za nastavu, rad
s roditeljima i sline poslove, preputeno osobnoj odgovornosti i savjesti nastavnika, pa
je kod uenika i roditelja esta percepcija (opravdana ili ne) da se u koli malo ili nevoljko
radi. Ako je jedan od ciljeva obrazovanja promicanje radnih vrijednosti, potrebno je da
zaposlenici kole u oima svojih klijenata imaju kredibilitet za prenoenje tih vrijednosti.
Psiholozi koji rade u obrazovnim ustanovama imaju priliku promicati radne vrijednosti u
kolskoj praksi te time poticati interes uenika i pripremati ih za svijet rada kroz:
(1) unaprjeivanje radne atmosfere u koli
Kad govorimo o aktivnostima kroz koje unaprjeujemo radnu atmosferu u koli,
obino mislimo na radionice usmjerene na poveanje motivacije i zadovoljstva poslom
kod nastavnika, promoviranje kvalitetnog rada nastavnika i uenika, gradnju povjerenja
i unaprjeivanje suradnje meu zaposlenicima, razvoj relacijskih kompetencija i sl.
Meutim, i svi drugi standardni poslovi psihologa poput pruanja individualne podrke
nastavnicima, medijacije u sukobima, informiranja nastavnika o relevantnim temama,
rada s uenicima, itd., pridonose boljoj radnoj atmosferi u koli i kad im to nije prvi cilj,
i time stvaraju preduvjet za prenoenje radnih vrijednosti uenicima. Iskustvo u radu s
profesorima kod kojih je potrebno unaprijediti nain rada pokazuje da ponekad naa
dijagnostika sklonost moe biti problem i djelovati kao prepreka uspostavljanju dobrog
odnosa s kolegom koji trai poticaj za profesionalni rast i razvoj. Ukratko, produktivnije
je razmiljati o tome to je nastavniku koji je relativno neuspjean potrebno da bude
uspjeniji i to mu od toga mi moemo dati, nego na nain to kolega radi loe, gdje
grijei u svom radu. (Specifinosti relacijskih kompetencija unutar obrazovnog sustava su
odlino opisane u iroko dostupnoj literaturi autora koji se bave tom tematikom, poput
dolje navedenih Williama Glassera, Jespera Juula i drugih)
220
(2) posredovanje izmeu nastavnika i ravnatelja

Vrlo esto kolski psiholozi imaju vie kontakta i s ravnateljem i s nastavnicima nego to
oni imaju meusobno, odnosno esto predstavljamo sponu izmeu radnika i efa.
Tako se ponekad moemo nai u prilici kad je neku odluku odozgo potrebno objasniti
i pribliiti zainteresiranom ili zbunjenom nastavniku i pomoi mu da nae nain da radi
u skladu s tom odlukom, ali i s onim to mu je osobno prihvatljivo i izvedivo. Isto tako,
moe se javiti potreba da neke povratne informacije od nastavnika i zapaanja o njihovim
potrebama proslijedimo uzlazno ili barem ohrabrimo nastavnike da to uine sami.
Kao prijedlog za nain rada u takvim situacijama bismo iznijeli gledite koje je suprotno
od pretjeranog ograivanja (npr. zahtijevanje da, ako postoje neke nedoumice izmeu
nastavnika i uprave kole, oni to moraju izravno sami rijeiti). Ovakav stav je vrlo est
u kolskoj praksi i svodi se na to da, vjerojatno iz straha od pogrjeke, svaki zaposlenik
radi samo ono to ga se usko tie. Nastavniku koji trai pomo se tada dogaa da ga
alju od vrata do vrata i zapravo mu nitko ne izlazi u susret. Mi vidimo ulogu kolskog
psihologa kao takvu da otvara kanale za komunikaciju i stvara prostor za suradnju, a
osim toga uvaava razliite naine na koje pojedinci trae pomo. Ako je netko doao do
psihologa sa svojim problemom, to je uinio s razlogom. Naravno, u praksi je potrebno
voditi rauna o tome da nekim nastavnicima (kao i nekim ravnateljima) odgovara da
psiholog usko surauje s ravnateljem (i vide ga kao legitimni put do ravnatelja, ako im je
teko komunicirati s njim izravno), dok nekima smeta kad se mijeaju poslovi podrke i
savjetovanja s poslovima upravljanja kolom (i u tom sluaju vide psihologa kao da nije
jedan od njih, nego s druge strane). Treba uzeti u obzir i injenicu da ne pomaemo ni
nastavnicima ni sebi ako oni na neki nain postanu ovisni o psihologu, oslanjajui se na
nas kad god treba neto provjeriti, obaviti ili rei.
Kako se radna atmosfera uenika esto moe usporediti s radnom atmosferom u zbornici,
tako i vodstvo koje razvijaju nastavnici prema uenicima, vrlo esto ovisi o tipu vodstva
ravnatelja kole. U praksi su esti pokuaji da se metodama pritiska i postavljanja
uvjeta pokuava motivirati nastavnike na savjesniji rad i bolji odnos s uenicima, to
obino zavrava neuspjehom ili samo prividnim uspjehom. Stoga se u literaturni moe
nai preporuka da je za radnu atmosferu vrlo vano da se uprava kole odnosi prema
zaposlenicima kao to elimo da se oni odnose prema uenicima (Juul i Jensen, 2010.).
(3) skrb o sadanjim potrebama i interesima uenika
Kako bi ciljevi obrazovanja koji su usmjereni na budunost uenika (npr. pripremiti ih za svijet
rada, razvijati kompetencije potrebne u ivotu, i specifinije, uspjeno savladati gradivo do kraja
kolske godine, poloiti dravnu maturu, upisati eljeni fakultet) bili ostvarivi, potrebno je skrbiti
i o sadanjim potrebama i interesima uenika, odnosno o kvaliteti njihova kolskog ivota. Ako u
tome ne uspijemo i uenici se ne poveu sa kolom, i ne doive ju kao mjesto gdje su vani, oni
nee biti motivirani za sve ono ostalo dobro to im kola eli ponuditi (Glasser, 2005.). Kako bi
se nain rada u koli mogao organizirati tako da ne bude u konfliktu s psiholokim potrebama
(npr. za druenjem, oputenom atmosferom, za vanou itd.) ili tako da barem bude u boljoj
ravnotei s njima, potrebno je prikupiti informacije o tome to uenicima uistinu treba.
221
Aktivnosti primjerene za ispunjavanje ovoga cilja mogu ukljuivati provoenje inicijalnog

upitnika interesa i motivacije za kolu kako bismo bolje upoznali novoupisane uenike
(u srednjoj koli), aktivno traenje povratne informacije to uenicima nedostaje u koli
kako bi se dobro osjeali kroz posjete satu razrednog odjela, i uvaavanje svih informacija
koje uenici spontano iznose u individualnim razgovorima kod psihologa. Pritom i sasvim
obini projekti poput uvoenja tuiranja nakon nastave tjelesnog odgoja i voenje brige
da se to odvija na nain da se ne ugroava dostojanstvo uenika predstavljaju neto u to
se psiholog moe aktivno ukljuiti. U nekim e se kolama veina tako organiziranih
aktivnosti odnositi na osnovne potrebe, poput higijene, razmjena knjiga ili odjee i sl.,
dok e u drugim kolama te potrebe biti adekvatno zadovoljene kod veine uenika pa e
oni traiti intervencije usmjerene na neto drugo. Pritom je produktivno ako osoba koja
radi na mjestu psihologa osjea odreenu slobodu u radu te mu moe pristupiti kreativno
jer je malo toga to je dobro za uenike, a da se u to, ako ima vremena i volje, ne moe
ukljuiti, ili barem podrati, i njihov psiholog.
Osim mogunosti djelovanja na tri navedena naina usmjerena stvaranju preduvjeta za
kvalitetno obrazovanje u uem smislu (dakle pouavanje i usvajanje znanja), psiholozi
mogu pridonositi unaprjeivanju prenoenja i stjecanja znanja i:
(4) poticanjem intrinzine motivacije uenika, prepoznavanjem talenta i
osiguravanjem podrke mentorskom radu
Kad razmiljamo o uenicima na kojima je kolski sustav podbacio (ili prema drugom
gleditu, koji se nisu uklopili), tada smo najee usmjereni na uenike koji doive
kolski neuspjeh (u smislu negativnih ocjena ili ponavljanja razreda). No, ima razloga
vjerovati da se i obrazovanje najuspjenijih uenika moe znaajno unaprijediti.
Inspirirani otvorenim pismom harvardskom studentu koje je napisao 2004. godine
tadanji dekan tog prestinog sveuilita, smatramo potrebnim osvrnuti se na injenicu
da uenici (i studenti) koji su posluno i brzo (u roku!) obavili sve zadatke koje im
je obrazovni sustav zadao, esto ne razvijaju ljubav prema uenju, iskru, radoznalost,
ar. Kako je i u naim kolama esta pojava da (i) najbolji uenici ne ele uiti nita
izvan onog to je za ocjenu ili se boduje na dravnoj maturi ili na prijemnom ispitu, kao
vanu domenu rada psihologa u obrazovanju predlaemo buenje intrinzine motivacije
uenika, prepoznavanje talenta i osiguravanje podrke mentorskom radu. Konkretne
aktivnosti kojima moemo doprinijeti tom cilju se esto ne mogu ispuniti jednokratnom
radionicom nego dugotrajnim razvijanjem inspirativne kolske klime kroz, npr., praksu
dranja motivacijskih govora za uenike i nastavnike (koje mogu drati ravnatelj kole
ili zainteresirani profesori); isticanje postignua uenika i profesora u izvannastavnim
aktivnostima na web stranici kole, u kolskim novinama, na oglasnim ploama; izlaganje
trofeja, nagrada i priznanja uenicima na vidljivim mjestima u koli; kroz fleksibilnost kole
prema uenicima koji su intenzivno angairani u radu izvannastave ili u dodatnoj koli
(npr. glazbena kola) u smislu dogovora o terminu ispitivanja i slino. Poseban dio je i
individualna podrka vrlo motiviranim uenicima koja se vrlo esto, za razliku od rada sa
222
svim ostalim uenicima, svodi na davanje dozvole da budu nesavreni, djeca i ne budu
stalno (pre)odgovorni. S druge strane, konkretan doprinos samom radu takvih uenika
moemo dati kroz poticanje suradnje s lokalnim udrugama koje se bave inovacijama ili
poticanjem na javljanje na projekte inovacija koje sponzoriraju lokalna poduzea ili tijela
lokalne uprave i samouprave, tijela na dravnoj razini ili EU.
Kod rada s vrlo motiviranim ili talentiranim uenicima ponekad se sreemo s uvjerenjem da
uenik nee imati priliku dovoljno nauiti ako u razredu ima uenika slabijih sposobnosti
(ee tako misle roditelji osnovnokolaca). Tome moemo doskoiti tako da razvijamo
stav da je uenje neto puno ire od nastavnog gradiva iz udbenika, a konkretno za
uenika osmislimo (u suradnji s nastavnicima) aktivnosti u okviru individualiziranog
pristupa poput posebnih projekata ili dodjeljivanja vanije ulogu u razredu kod uenja.
Na primjer, moemo im postaviti uistinu teak zadatak kako ono to je tebi zanimljivo
uiniti vanim tvojim nemotiviranim kolegama? To je vrsta problema s kojim e se
vjerojatno susretati u realnom ivotu i za ije rjeavanje treba osim svojih intelektualnih
resursa aktivirati i emocionalne kapacitete i socijalne vjetine.
U okviru toke o aru i interesu uenika za uenje moemo predloiti i praenje onih
podruja za koja uenici imaju manje interesa (npr. prirodne i tehnike znanosti) i
osmiljavanje programa za poticanje interesa za njih (npr. Dani znanosti, Dani pokusa,
Studije sluaja poznatih znanstvenika).
(5) suradnja izmeu razliitih kolskih institucija
Jo jedna od vanih zadaa obrazovanja, usko vezana uz sam interes za uenje, a u koju
moe biti ukljuen i psiholog, je razvijanje interesa za tijek osobnog obrazovanja i njegovo
planiranje. Okosnica rada u tom podruju je razvijanje stava da je obrazovanje neto ime
pojedinac aktivno upravlja, a ne neka mrea u koju je prisilno baen sa est godina i koja
mu je okupirala cijeli ivot, kako to uenici esto verbaliziraju, zakljuujui pritom da se
pojedinac moe samo pasivno pustiti da ga sustav nosi kamo god je taj sustav ve zamislio
da treba ii. U razvijanju pozitivnijeg i aktivnijeg stava prema tijeku osobnog obrazovanja
uenicima moemo pomoi razvijanjem perspektive o mogunostima koje im stoje na
raspolaganju. Tako psiholog moe sudjelovati u organizaciji posjeta predstavnika srednjih
kola na SRO zavrnih razreda osnovnih kola (kampanje za upis u srednje kole),
ili obrnuto, organizirati posjete zainteresiranih kandidata iz osnovnih kola srednjim
kolama, pogotovo praktinoj nastavi odreenih zanimanja, vjebama, radionicama, na
danima otvorenih vrata. Gimnazijskim uenicima i uenicima etverogodinjih programa
drugih srednjih kola prema njihovom interesu moemo omoguiti kontakt sa studentima
razliitih fakulteta kroz posjete gosta studenta na satove razrednog odjela, predavanja
za zainteresirane skupine uenika na razini cijele kole, posjete manjih skupina uenika
pojedinim fakultetima i izlaganje prikupljenih informacija i dojmova na satu razrednog
odjela, u kolskim novinama, na web stranici kole, u lokalnim novinama. Suradnja je
vana i zbog odgojne komponente rada tako se primjerice u praksi esto pokazuje da
uenici odustanu od kole oko 7. razreda a planiranjem intervencija usmjerenih na
tu dob u suradnji razliitih obrazovnih institucija moe se smanjiti broj uenika koji u
obrazovanju ne vide svoju perspektivu.
223
(6) kontakt s razliitim aspektima svijeta rada

Kako je za uenike poticajno da si mogu predoiti svoj budui tijek obrazovanja, tako je
vano i da na to neposredniji nain doive svijet rada kako bi mogli stvoriti sliku sebe kao
budueg radnika. Aktivnosti na tom planu mogu krenuti ve u niim razrednima osnovne
kole (pa i u predkolskom odgoju) kad moemo organizirati i provoditi posjete uenika
razliitim radnim organizacijama i poticati uitelje na projekte u kojima uenici na svojoj
koi iskuavaju ulogu nekih zaposlenika kole npr. ulogu domara, istaice (u sklopu
odravanja istoe kole), ulogu nastavnika (kroz pripremanje i dranje dijela nastavnog
sata za svoje suuenike), sve na nain koji je prilagoen dobi i interesima uenika. Kod
nas je neto rjea praksa (ali vrijedi pokuati!) da se kroz suradnju s razliitim radnim
organizacijama u kojima su zaposleni roditelji uenika organiziraju akcije poput dana kad
uenik ide na posao s roditeljem.
U mnogim srednjim kolama struni suradnici u suradnji s razrednicima dogovore posjet
strunjaka iz podruja za koje se uenici koluju kako bi im prenijeli svoja profesionalna
iskustva i objasnili svoj profesionalni put. Projekti volontiranja uenika znae priliku
za stjecanje osobnog iskustva ulaganja svojeg vremena u neto korisno, prihvaanje
odgovornosti koje im nisu zadane, osjeaj ispunjenja zbog dobro obavljenog posla.
Uenicima koji se spremaju na fakultet koristit e i kontakt sa strunjacima koji su zavrili
fakultete razliitih podruja, kroz posjete gosta na satove razrednog odjela, predavanja
za zainteresirane skupine uenika na razini cijele kole, posjete manjih skupina uenika
strunjacima na njihovom radnom mjestu i izlaganje prikupljenih informacija i dojmova
u koli. Najizravniji kontakt uenika sa svijetom rada moe se postii kroz rad uenike
zadruge, gdje psiholog moe pratiti i unaprjeivati njezin rad.
Posebna skupina kojoj imamo priliku osigurati iskustvo s njihovim buduim poslom
su studenti psihologije i psiholozi pripravnici uvid u svoje podruje rada im moemo
omoguiti kroz ulogu gosta predavaa na fakultetu, posjet studenata svojoj radnoj
organizaciji, obavljanje mentorstva, strune prakse i programa volontiranja studenata i
pripravnika.
3.4.3.2. Razvoj profesionalnih kompetencija tijekom obrazovanja
Druga vana domena rada psihologa u obrazovnom sustavu odnosi se na to kako je slubeni
kolski plan i program pretoen u stvarni ivot uenika i nastavnika. Ciljevi uenja odnose
se na razvijanje kompetencija, specifinih za profil za koji se uenik obrazuje, i opih,
poput samoreguliranog uenja, organiziranja, timskog rada, vjetina samoprezentacije,
rjeavanja sukoba, itd. Razvoj specifinih kompetencija ostvaruje se kroz kvalitetu rada
kole (u smislu kvalitetne izvedbe programa) i sadraje programa osposobljavanja, koji bi
trebali biti usklaeni sa stvarnim potrebama na tritu rada, dok na ope kompetencije
vie utjee sveukupna klima u koli, vrijednosti koje se promiu kroz nain rada kole i
nain na koji se odvija nastava kao i izvannastavni programi usmjereni upravo na razvoj
tih vjetina.
Kako bismo na to obuhvatniji nain stimulirali razvoj kompetencija uenika tijekom
obrazovanja predlaemo poduzimanje slijedeih mjera:
224
(1) ohrabrivanje nastavnika u njihovom individualnom profesionalnom razvoju

kolske se ustanove meusobno jako razlikuju po tempu kojim prihvaaju nove spoznaje
i pedagoke prakse. Takoer se esto dogaa da je jedan aspekt razvoja kole jako naglaen
dok su ostali zanemareni, npr. kola koja je u tehnolokom smislu dobro opremljena,
moe sporo usvajati praksu individualiziranog pristupa uenicima ili obrnuto. Ono to u
praksi najee koi nastavnike da unaprijede svoj rad je osjeaj vrlo ograniene slobode
u ostvarivanju nastavnog plana, tako da je jedna od poticajnijih mjera koju moemo
predloiti sa svrhom poveanja kvalitete rada kole podrka nastavnicima u istraivanju,
pokuajima i pogrjekama, razvoju pristupa koji odgovara i njima i njihovim uenicima.
Kako kola ne bi zapala u koloteinu, potrebno je podjednako prihvaati nove nastavnike
i cijeniti njihovu svjeinu i potencijal za unoenje promjena, kao i iskusne nastavnike
koju ulau trud da bi pratili nain na koji se drutvene promjene odraavaju na ivot u
uionici.
Jedan od imbenika koji nam se ine vrlo vani za otvaranje umova uenika za ono
to im ele prenijeti nastavnici jest otvorenost nastavnika za lekcije koje moemo nauiti
od uenika. U praksi obino oekujemo njihovu prijemljivost za svoja znanja, a imamo
otpor prema onome u emu su uenici bolji. Tako se npr. vrlo esto moe uti da dananji
uenici predobro znaju svoja prava, a ne znaju obveze, to je zapravo i druga strana
injenice da nae starije generacije (koje su bile relativno poslune prema autoritetima)
ne znaju dobro svoja prava i kako se za njih boriti, a mnogo toga rade iz obveze. Ako
uenici znaju bolje od nas sadraj pravilnika koji se odnose na na (zajedniki!) rad, to
moemo shvatiti kao dobronamjernu poruku da se i mi trebamo tako temeljito pripremiti
za suradnju (a ne kao, npr. objavu rata).
(2) implementacija elementa koji su vani u svijetu rada za nastavni proces
Kako bismo kroz nastavni proces dobro pripremali uenike za svijet rada potrebno je
primjeivati i nagraivati trud, tonost, odgovornost, pouzdanost, poduzetnost, kolegijalno
ponaanje, zrelo i uravnoteeno prihvaanje uspjeha kao i prihvaanje neuspjeha. Jedna je od
vrsto ukorijenjenih praksi u kolama da se znanje vrjednuje vie od truda i odnosa prema
radu. Tako je npr. ocjena iz aktivnosti obino manje vana od ocjene iz pismenog ispita.
Ako uzmemo u obzir da veinu suhoparnih injenica koje smo usvojili zaboravljamo ako
se dalje ne bavimo njima, a s druge strane, odnos prema radu je navika koja nam ostaje,
moemo zakljuiti da su to dovoljni razlozi za promjenu te prakse (dakle, zato ne bi
ponaanje uenika bilo vano kao i poznavanje injenica, ili vanije, za konanu ocjenu?).
U suprotnom, est je stav uenika da ocjena iskljuivo ovisi o tome koliko netko lako
shvaa (dakle o neem na to imaju mali utjecaj inteligenciji) pa je klima u cijelim
razredima takva da nitko nita ne radi, a ocjene se uistinu distribuiraju prema tome koliko
je netko uspio usput zapamtiti. Vano je da uenici uspjeh u prvom redu povezuju s
trudom! Iako je ideja o obrazovanju, i specifinije, ocjenjivanju koje motivira uenika za
rad i ulaganje truda u uenje, naglaena u Nacionalnom okvirnom kurikulumu, Zakonu
o odgoju i obrazovanju te Pravilniku o ocjenjivanju, u praksi nastavnicima treba mnogo
podrke kako bi tu ideju mogli provesti u djelo. Drugi indikatori koji ukazuju na potrebu
225
za unaprjeivanjem nastave su velik broj uenika koji uzimaju instrukcije, esta pojava
plagijata kad se trai kreativan rad uenika (lektira i sastavci s interneta), kao i razoaranje
nekih najboljih (najposlunijih) uenika pitanjima s dravne mature koja se odnose na
zakljuivanje i primjenu znanja.
Aktivnosti koje najee provodimo na radnom mjestu kolskog psihologa kako bismo
pridonosili podizanju kvalitete nastave kroz naglaavanje onoga to je vano u radu
su aktivno sudjelovanje na raspravama razrednih i nastavnih vijea (na temu kriterija
vrjednovanja i relativne vanosti znanja i truda te praktine nastave i opeobrazovnih
predmeta) i provoenje radionica i predavanja za nastavnike o nastavi koja priprema
za rad (i ivot). Moemo i sami te ideje provoditi u nastavi psihologije (u kolama gdje
postoji nastava psihologije) ili ii korak dalje i osmisliti i provoditi fakultativne predmete
ili izvannastavne aktivnosti poput: Upravljanja karijerom, Socijalnih vjetina i vjetina
organizacije, Primijenjene psihologije i sl., usmjerenih na razvoj kompetencija vanih
u svijetu rada. Takoer postoji mogunost ostvarivanja suradnje s udrugama koje ele
provoditi sline programe u koli.
(3) aktivno unaprjeivanje kvalitete rada kole
Povezivanje nastave i onoga to je vano u svijetu rada samo je jedan od aspekata kvalitetnog
rada kole, uz koji moemo i provoditi projekt samovrjednovanja kole, ukljuivati se u
organizaciju edukacija i razmjene strunjaka, strune posjete i prenoenje iskustva drugih
kola i drugih drava, sudjelovati u istraivanjima u suradnji s drugim obrazovnim
institucijama, pa i izravno kontaktirati nadleno ministarstvo kroz dopise, molbe i peticije
kad imamo zapaanja i prijedloge za unaprjeenje sustava obrazovanja. Uz to je potrebno
aktivno unaprjeivati i osobni rad kroz permanentno obrazovanje konzultiranjem
strune literature, praenjem aktualnih drutvenih promjena i promjena u svijetu
rada, ukljuivanjem u formalne i neformalne oblike obrazovanja, kroz razmjenjivanje
iskustva s kolegama aktivnim sudjelovanjem na upanijskim strunim vijeima, strunim
skupovima te aktiviranjem pomoi vanjskih suradnika (poput Mobilnog tima Agencije za
odgoj i obrazovanje).
(4) poticanje sudjelovanja uenika u upravljanju radom kole
Aktivnosti kojima se razvijaju vjetine poput (samo)organiziranja, upravljanja, timskog
rada i donoenja odluka moemo provoditi i izvan nastave, na primjer: poticanjem
veeg sudjelovanja uenika u donoenju odluka oko organizacije rada svog razreda i naina
ureenja uionice, a u svrhu poticaja razvoja inicijative i odgovornosti kod uenika;
razvijanjem prakse samovrjednovanja uenika i aktivnog odnosa prema osobnom znanju;
ukljuivanjem u rad Vijea uenika sa svrhom vjebanja proaktivnog pristupa izazovima
s kojima se uenici susreu u svojoj kolskoj okolini; angairanjem uenika u opremanju
kole kroz lobiranje i traenje sponzora za ureenje dijela kole ili nabavljanje opreme,
ili akciju u kojoj uenici sami osmisle i odrade ureivanje svoje uionice ili dijela kole.
226
(5) posveivanje posebne pozornosti razvoju profesionalnih kompetencija kod

uenika s potekoama
Potrebno je aktivno sudjelovati u radu kolskog povjerenstva za utvrivanje psihofizikog
stanja djeteta i predlagati primjerene oblike kolovanja i oblike pomoi za uenike s
potekoama prilagoeni program i individualizirani pristup te sudjelovati u organizaciji
odgovarajue potpore u uenju i izvravanju kolskih obveza djeci koja imaju potekoa u
praenju nastavnog programa i kolskoj uspjenosti.
(6) koritenje znanja i iskustva uenika iz teih socijalnih prilika
Kad se radi o ivotnim znanjima i vjetinama, uenici iz teih socijalnih prilika su u nekim
podrujima puno odrasliji od onih zatienih uenika iz povoljnijih socijalnih prilika
koji ih esto nadmauju u kolskom znanju. Kroz izravan doticaj s brigama odraslih poput
siromatva i nezaposlenosti te preuzimanjem odgovornosti za ono od ega djecu obino
elimo potedjeti, poput skrbi o lanovima obitelji i privreivanja za obitelj, oni u veoj
mjeri mogu sagledati svijet oko sebe oima odrasle osobe koja se na neki nain treba snai
u ivotu. Ovo nipoto nije argument kojim pokuavamo rei da bismo djeci trebali davati
veu odgovornost nego to oni mogu preuzeti, ve samo konstatiramo da u mnogim
obiteljima to tako realno jest, i da mi neto s tim moemo napraviti u koli (a i ako nita
ne uinimo, to se opet osjea u ivotu kole). Ono to je vrijedno za druge uenike jest da
njihovi vrnjaci imaju iskustvo traenja posla i rada, razvoja odgovornosti, prilagodljivosti
i samostalnosti te su imali prilike formirati pozitivni stav prema obrazovanju i marljivom
radu kao najsigurnijem izlazu iz tekih socijalnih prilika (moda su imali i negativna
iskustva i bili u situaciji da moraju razviti svoje naine noenja s tim iskustvima, to isto
moe biti korisno i poticajno za ostale uenike).
S jedne strane, uenici ija iskustva znaajno odstupaju od tipinih iskustava njihovih
vrnjaka su u veem riziku od socijalne marginalizacije u koli ako se ta njihova iskustva
ne interpretiraju kao vana i zanimljiva. S druge strane, ti su uenici blii svojim kolegama
od odraslih, pa samim time i uspjeniji u prenoenju znanja i stavova. Uzimajui to u obzir
na psihologu je da osmisli kako e u koli i meu uenicima na pozitivan nain dati na
vanosti tim uenicima i njihovom znanju, vjetinama i iskustvu, kao i vanim porukama
koje ele prenijeti svojim vrnjacima kako bi se iz toga izvukla viestruka dobrobit.
3.4.3.3. Profesionalno usmjeravanje uenika i potpora u razvoju karijere tijekom
obrazovanja
Profesionalno usmjeravanje je skup razliitih aktivnosti koje pojedincima omoguuju
identificirati osobne mogunosti, kompetencije i interese u razliito doba ivota, kako bi donijeli
odluke o obrazovanju, osposobljavanju i zapoljavanju i upravljali vlastitom profesionalnom
karijerom. Kao to vidljivo iz definicije profesionalnog usmjeravanja koju je 2004. godine
Vijee ministara EU navelo u Rezoluciji o cjeloivotnom profesionalnom usmjeravanju,
radi se o veem broju aktivnosti od kojih se neke provode u obrazovnim ustanovama.
227
Na mjestu kolskog psihologa provodimo:

(1) ispitivanje motivacije uenika za kolu
Budui da se svaka generacija na neki nain razlikuje od prethodne, jedna od aktivnosti
kojima je korisno zapoeti rad na profesionalnom usmjeravanju su upitnici (ili, u kolama
gdje vrijeme to doputa, individualni razgovori) kojima je cilj ispitati motivaciju uenika
za kolu (npr. kod svih novoupisanih uenika neke kole), oekivanja od srednje kole i
budueg zaposlenja, planove za zapoljavanje i/ili nastavak kolovanja i sl., kako bismo
pratili trendove i usklaenost oekivanja uenika i onoga to obrazovne institucije nude. U
tom su smislu zanimljive usporedbe rezultata na inicijalnim upitnicima kod upisa uenika
u kolu (ili na fakultet) i zavrne, pred zavretak srednjeg kolovanja (ili fakulteta). Dakle,
informacije koje na taj nain prikupimo slue kao orijentir za daljnji rad s uenicima.
(2) profesionalno informiranje
Ova vana aktivnost u sklopu profesionalnog usmjeravanja se uglavnom, bar u nekoj
mjeri, radi organizirano na svim kolama. Obino na razini cijele populacije uenika
provodimo aktivnosti pruanja relevantnih informacija koje im mogu pomoi kod
donoenja odluke o odabiru zvanja, zanimanja i podruja rada kao i za planiranje daljnjeg
profesionalnog razvoja. U suradnji s Hrvatskim zavodom za zapoljavanje, uenici zavrnih
razreda osnovnih kola upoznaju se sa zanimanjima za koja se mogu kolovati u lokalnom
podruju, te o zanimanjima koja su traena na lokalnom podruju, odnosno zanimanja s
kojima se tee zapoljava. Uenike srednjih kola kroz posjete satovima razrednog odjela
informiramo o fakultetima koji postoje u RH, nainima i uvjetima studiranja i slino. No,
adekvatni alati za proaktivno i samostalno nalaenje informacija vjerojatno predstavljaju
ono najkorisnije to uenicima moemo dati u sklopu profesionalnog informiranja.
Individualno profesionalno informiranje provodi se kod strunih suradnika u koli na
zahtjev uenika ili roditelja te obvezno kod svih izvanrednih dogaaja poput kolskog
neuspjeha uenika koji je esto praen idejom o odustajanju od kolovanja. U takvim
sluajevima uenici imaju na raspolaganju vie mogunosti poput ponavljanja godine,
promjene programa i obrazovanja odraslih, u koje e ih psiholog uputiti.
Poseban je sluaj kad je uenicima izreena pedagoka mjera Iskljuenja iz kole uz koju zbog
neinformiranosti esto dolazi do problema. Tako mnogi roditelji zakljue ili su netono
informirani da izricanje ove pedagoke mjere za njihovo dijete znai prestanak statusa
uenika u odreenoj koli (i svih prava koja imaju na temelju toga, kao npr. prava na
zdravstveno osiguranje). esto su informirani i da je uenika iz nekog razloga bolje ispisati
i na taj nain preduhitriti pedagoku mjeru iskljuenja iz kole, mislei da oba postupka
rezultiraju istim statusom za njihovo dijete. Iskljuenje iz kole ipak je samo pedagoka
mjera kojom se ueniku ukazuje na to da je njegovo ponaanje neprihvatljivo i da e
mu stoga biti uskraen dio suradnje sa kolom koji se odnosi na njegovo prisustvovanje
nastavi te kolske godine. Meutim, ta je osoba i dalje uenik kole, samo s izreenom
najstroom pedagokom mjerom. Kako je zakonom predvieno da uenik kojem je
228
izreena navedena mjera ima pravo polagati razredni ispit, i samim time mogunost da,
ako se potrudi, uspjeno zavri kolsku godinu, a s druge strane, predvieno je da se
sve pedagoke mjere izriu samo za tekuu kolsku godinu, uenik koji se dovede do te
teke situacije ima mogunost da idue godine redovito upie razred i pohaa nastavu sa
svojim suuenicima. To je zakonski okvir koji uvaava spoznaju da su uenici jo uvijek
osobe koje se razvijaju i sazrijevaju; da ukoliko naprave pogrjeku imaju pravo novim
pokuajem odraditi neto kako treba; te da se pedagoke mjere donose radi dobrobiti
uenika (za uenika je uistinu korisno da se suoi s posljedicama svog ponaanja), a ne
radi kanjavanja, iz osvete ili kako bi se kola rijeila svog dijela odgovornosti za vodstvo
uenika i prebacila ga na neku drugu kolu ili instituciju. Provedba tih ideja obino trai
puno osjetljivosti od strane strunog suradnika, prije svega prema ueniku (iako je struni
suradnik vrlo esto i sam razoaran neuspjenom suradnjom s njim), ali i u komunikaciji
s roditeljima (tako da prihvate rjeenje kao pravednu posljedicu za ponaanje koja je
unaprijed dogovorena i definirana kolskim Statutom, i da znaju da postoje izlazi koji bi
trebali biti poticajni za uenika) i nastavnicima (kod kojih se esto javlja osjeaj nepravde
ako su se oni trudili, a suradnja s uenikom nije uspjela pa prema njihovom doivljaju
jedino uenik moe biti kriv za to). Svi poslovi podrke, dogovaranja, praenja uenika
koji na taj nain zavrava razred ulaze u podruje (openitog) psiholokog savjetovanja,
ali i profesionalnog savjetovanja kojem emo se detaljnije posvetiti.
(3) profesionalno savjetovanje i praktini poslovi povezani s tim
Za vrijeme srednje kole provodimo aktivnosti iz djelokruga profesionalnog savjetovanja
najee kao pomo ueniku pri odluci o izboru izbornih i fakultativnih predmeta, o
premjetaju u drugi program ili drugu kolu i pri odluci o nastavku kolovanja.
Kao oblik brze osnovne pomoi u profesionalnom savjetovanju u obrazovnim ustanovama
imamo priliku koristiti raunalni program Moj izbor za profesionalno usmjeravanje, koji
nakon relativno kratke primjene daje rezultate u obliku popisa predloenih zanimanja, a
ima i vrlo korisne informacije poput opisa zanimanja, slinih zanimanja, opisa uvjeta
rada i slino. Uz sam program potrebno je provesti razgovor s uenikom prije testiranja
o njegovim oekivanjima i nedoumicama te nakon testiranja o tome kako je doivio
predloene rezultate.
Kod individualnog profesionalnog savjetovanja neki uenici samoinicijativno trae pomo
oko nastavka kolovanja i izbora karijere, dok se kod drugih kroz rad na nekim drugim
problemima iskristalizira potreba za usmjeravanjem. Osim ve spomenutih uenika koji
su svojim ponaanjem zaradili pedagoku mjeru iskljuenja iz kole, tu je velik broj
uenika kod kojih su prisutni manji, ali znaajni problemi s disciplinom poput ometanja
nastave ili povrjede uenikih dunosti poput neizvravanja kolskih i domaih zadaa
i kolski neuspjeh. Tada psiholoka intervencija poput definiranja problema (esto
usmjerenog na uenika, npr. uenik je nemotiviran) i nalaganja rjeenja u smislu naina
na koji se uenik moe prilagoditi situaciji nije zadovoljavajua ako se kao objanjenje
njegove nemotiviranosti identificira odabir pogrjenog programa obrazovanja, tada je to
je jedna od rijetkih situacija u kojima imamo priliku direktno rijeiti problem klijenta
kroz promjenu programa kolovanja.
229
Za veinu ostalih situacija kaemo da ne moemo rjeavati neije probleme umjesto njih
samih no, u ovom sluaju, obino je kolski psiholog taj koji usporeuje programe, uz
konzultacije s razrednim vijeem identificira predmete iz kojih e uenik koji mijenja
program trebati polagati razredni ispit kao i rok u kojem se oekuje da to napravi. Sam
sadraj ispita obino odreuje svaki predmetni nastavnik u dogovoru s uenikom. Treba
ipak napomenuti da su premjetaji u toku 2. razreda srednje kole (i nadalje) teko
izvedivi zbog praktinih razloga (vei broj razlikovnih ispita i velik broj sati prakse koju
treba nadoknaditi). Pritom je vrlo vano miljenje razrednog vijea onog razreda iz kojeg
uenik odlazi kao i onog razreda u koji uenik ide, a poeljno je organizirati i aktivnosti
poput konzultacija uenika s novim profesorima ili malog prijemnog ispita u vanijim
predmetima kako bi uenik imao priliku potvrditi svoju motivaciju i sposobnost da dalje
uspjeno prati program (pogotovo kad se radi o premjetaju u zahtjevniji program).
S druge strane, vano je i da se profesori imaju priliku izjasniti o tome kako vide taj
premjetaj (iako ne donose odluku) i osjetiti uenikovu motivaciju (ponekad, ako se
postupak ne provede paljivo, nastavnici nevoljko prihvaaju rjeenja o premjetajima
pogotovo ako su uenici bili nemotivirani u starom programu). Za uenike strukovnih
kola esto je potrebno i miljenje Agencije za strukovno obrazovanja i Hrvatske obrtnike
komore (i/ili strunih aktiva odreenih predmeta) kako bi se utvrdilo moe li uenik i
na koji nain nadoknaditi razliku u praktinoj nastavi. Ako postupak premjetaja bude
uspjeno proveden uloga psihologa je i dalje pratiti uspjenost uenika, tempo polaganja
razlikovnih ispita, snalaenje u novoj socijalnoj sredini itd.
Osim vrste programa koji uenik pohaa, savjetovanje i s njim povezani postupci se
ponekad odnose i na nain kolovanja osim ve spomenute situacije kad je ueniku
izreena pedagoka mjera iskljuenja iz kole, nastavak naina kolovanja se razlikuje od
standardnog i u drugim situacijama poput dugotrajnog lijeenja, trudnoe, profesionalnog
bavljenja sportom itd. Naini koji dolaze u obzir su polaganje razrednog ispita, obrazovanje
odraslih, dopisne kole i slino. Nije naodmet spomenuti injenicu da je polaganje
razrednog ispita za uenika besplatno (na to uenik ima pravo ako je iskljuen ili ako iz
bilo kojeg drugog razloga nije prisustvovao nastavi, a taj razlog nastavniko vijee smatra
opravdanim), dok se ostali naini obrazovanja plaaju.
Osim individualnog, profesionalno savjetovanje mogue je organizirati i skupno u obliku
radionica na kojima uenici imaju priliku osvijestiti osobne potencijale i interese. No, za
razliku od predavanja u svrhu profesionalnog informiranja koje se moe raditi u velikim
skupinama uenika, produktivnost ovih radionica je obino vea u manjim skupinama, a
ponekad ima smisla formirati skupine po slinosti uenikih potreba i interesa.
230
(4) upuivanje u Hrvatski zavod za zapoljavanje

Sve uenike kojima je potrebno opsenije profesionalno usmjeravanje od onog koje
moemo provesti u koli upuujemo u Hrvatski zavod za zapoljavanje. Uglavnom to
radimo iz sasvim praktinih razloga kad ne raspolaemo tonim informacijama o
onom podruju rada koje uenika zanima ili potrebnim psihometrijskim instrumentima
(kole se jako razlikuju po tome osiguravaju li, i u kojoj mjeri, testove i ostale materijalne
preduvjete za rad psihologa). Osim specifinog znanja i bogatijeg iskustva u profesionalnom
usmjeravanju, kolege koji rade u Zavodu obino raspolau i onim vrijednim neformalnim
informacijama koje nigdje ne piu, a odnose se, npr. na to jesu li odreene kole sklone
odobravati premjetaje u svoje programe i koliko je nain rada neke kole u skladu s
uenikovim potrebama i eljama te zahtjevima potencijalnih poslodavaca.
(5) profesionalno usmjeravanje uenika s tekoama

Kao posebno osjetljivu kategoriju uenika kad se radi o potrebi za profesionalnim
usmjeravanjem moemo istaknuti uenike s tekoama. Pravilnik o postupku utvrivanja
psihofizikoga stanja djeteta, uenika te sastavu strunoga povjerenstva (2011.) predvia
da prije utvrivanja psihofizikoga stanja za potrebe upisa u primjereno srednjokolsko
obrazovanje, uenik s tekoama obvezno prolazi postupak profesionalnoga usmjeravanja
u Hrvatskom zavodu za zapoljavanje. Sluba za profesionalno usmjeravanje izrauje
miljenje o raspoloivim sposobnostima i motivaciji te interesima kandidata s popisom
moguih zdravstvenih kontraindikacija za potrebe upisa u to primjerenije srednjokolsko
obrazovanje. Postupak utvrivanja psihofizikoga stanja djeteta provodi se i u druge svrhe
osim profesionalnog savjetovanja, odnosno utvrivanja primjerenog programa kolovanja
(utvrivanje primjernih oblika pomoi), ali su i ti razlozi usko povezani s otkrivanjem i
razvojem uenikovih potencijala.
(6) profesionalno usmjeravanje na fakultetima
Kao posebnu preporuku za psihologe koji imaju prilike djelovati u ustanovama
visokokolskog obrazovanja istiemo da bi bilo korisno na fakultetima u sklopu
psiholokih savjetovalita ponuditi profesionalno usmjeravanje uz dodatak praktinih
programa koji imaju za cilj lansirati mlade strunjake u svijet rada. Aktivnosti mogu
obuhvaati informiranje o posebnim domenama profesije i specifinostima rada u
njima, ukljuivanje u programe volontiranja i stairanja, informiranje o izvannastavnim
aktivnostima na fakultetu poput demonstratora i posebnih projekata u koje se mogu
ukljuiti studenti, povezivanje s tvrtkama u kojima se mogu zaposliti mladi strunjaci itd.
* * *
Zakljuno, kako bismo mogli ukratko odrediti ulogu psihologa u okviru obrazovanja
koje priprema za rad? U kolskoj e se svakodnevici to pitanje provlaiti u obliku upita o
tome na ijoj smo strani, ili jo ee, u obliku optubi da smo na strani uenika (prema
vienju nastavnika) ili na strani kole (prema vienju uenika), ili na strani uprave kole
231
(prema vienju nastavnika) itd. Prema naem vienju, okosnica rada psihologa moe biti
upravo podsjeanje uenika, nastavnika i roditelja na to da smo se u koli organizirali sa
zajednikim ciljem i da svi stojimo na istoj strani. Zajedniki je cilj kvalitetno obrazovanje
koje priprema uenika za produktivan rad i omoguuje mu zapoljivost i konkurentnost
na tritu rada, sposobnost cjeloivotnog uenja (u najirem smislu) i prilagoavanja
novim uvjetima rada.
Iz iskustva stjeemo dojam da je ono to je kolama najpotrebnije od strunog suradnika
pristup koji vodi rauna o ovjeku (bio to nastavnik, uenik ili roditelj) i o konstruktivnim
odnosima meu ljudima. Razliite metode i postupci mogu biti uspjeni ako klijenti
s kojima radimo osjete da su nam vani i da im imamo volje nekako pomoi. Dovoljno
je podsjetiti se na medicinsko naelo Primum non nocere, prije svega ne koditi, koje je
primjenjivo i u naem radu. Ljudi nam dolaze ranjivi kad se obraaju za pomo i mali
znakovi nerazumijevanja i nesusretljivosti ih mogu lako povrijediti. Uistinu nam se ini
da je bolje nita ne napraviti nego nakoditi onome koji trai pomo.
Osim toga, u naoj kulturi jo uvijek vlada uvjerenje da je bolje ne dizati previe praine
oko problema jer emo tako stvoriti jo vie problema, pogotovo kad se radi o odnosu
unutar bilo kojeg sustava, pa tako i kolskog sustava. To se moe vidjeti kod velikog
broja uenika, pogotovo onih poslunih i relativno uspjenih koji daju sve od sebe da se
prilagode svakoj situaciji i spremni su trpjeti gotovo sve samo da ne ispadne da stvaraju
probleme (ukazujui na njih). Opet je ovo jedna od onih situacija u kojoj veina nas
moe puno nauiti o zdravoj dozi asertivnosti od nediscipliniranih uenika koji se
ne suzdravaju ukazati na probleme (i na taj nain nam zapravo pomau da budemo
bolji). Kod roditelja je nepovjerenje prema sustavu esto vidljivo po tome to se odluuju
doi i razgovarati tek kad su jako ljuti (ili u rijetkim ekstremnim situacijama dolaze i
alkoholizirani). Iz toga moemo vidjeti da su imali velike zadrke i oklijevali nam se
obratiti dok god je razina problema bila nekako podnoljiva, a pokrenulo ih je tek snano
emocionalno stanje. Naravno, ovo je idealna situacija u kojoj moemo odigrati ulogu
kafkijanskog inovnika u sustavu i pitati (tako esto postavljano pitanje u koli): Gdje
ste bili do sad?, i time samo uvrstiti uvjerenje da nema smisla traiti pomo unutar
kole za probleme koje imaju sa kolom. Iz razliitih posrednih izvora poput rasprava na
internetskim forumima, iskaza uenika i neformalnih razgovora moemo primijetiti da i
profesori mnogo toga trpe u razredu i pritom ne trae pomo iz straha da ih se ne proglasi
nesposobnima ukazujui im kako ne znaju voditi (i disciplinirati) uenike, a bez stvarne
pomoi oko tako definiranih problema.
Na nama je da se svojim radom odupremo predrasudi o sustavu koji nema razumijevanja
za svoje korisnike jer smo mi esto ti koji predstavljaju sustav (ili barem onaj dio njega
s kojim se moe komunicirati) pred uenicima, roditeljima ili nastavnicima kad im to
treba. Nain na koji se odnosimo prema ljudima je ono to daje boju ili melodiju
svemu to se radi u sustavu obrazovanja. Na posao u okviru obrazovanja koje priprema
za rad mogao bi se svesti na jedan cilj pomoi. Kad se ljudi ohrabre za traenje pomoi
(a za to stvarno treba i hrabrosti i odgovornosti), na nama je da im pruimo iskustvo iz
232
kojeg e nauiti da su donijeli pravu odluku obrativi nam se, i koje e ih potaknuti na
proaktivnu i konstruktivnu daljnju suradnju. Kad im pomaemo u sklopu prevencije,
koristit e pristup koji isto tako vodi rauna o ljudskim biima, u ovom sluaju uvaavajui
nesavrenost ovjeka (i ivota). Mnoge pametne, lijepe i korisne ideje koje su prisutne u
pedagogiji i psihologiji ve desecima godina izazivaju otpor jer su prezentirane na nain
koji vie naginje ideologiji, a nije povezan sa stvarnim iskustvom ljudi s kojima radimo.
esto nas doivljavaju kao da promiemo pristupe koji ne doputaju pogrjeke, pa ljudi
kojima bi nova znanja sama po sebi mogla biti korisna unaprijed odustaju jer znaju da
se njihov ivot ne moe uklopiti u neku idealiziranu sliku. Ako elimo biti pristupaniji,
trebali bismo se pobrinuti da nai uenici, roditelji i nastavnici znaju da traimo rjeenja
koja su daleko od idealnog, ali su ipak bolja od trenutne problematine situacije i da je to
samo po sebi vrijedno i isplativo, da svaki trud da se neto unaprijedi ima smisla. Isto
vrijedi i za na rad jer uz sve ono to pie u zakonima i strunoj literaturi, koliko emo
biti uspjeni u opremanju naih uenika za rad i ivot u velikoj mjeri ovisi o nama i
naoj senzibiliziranosti, etinosti, osobnoj odgovornosti te optimizmu i vjeri da se moe
i vrijedi truditi.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Armstrong, T. (2008.): Najbolje kole Kako istraivanje razvoja ovjeka moe usmjeravati pedagoku
praksu, Educa, Zagreb
Glasser, W. (2005.): Kvalitetna kola kola bez prisile, Educa, Zagreb
Juul, J. I Jensen,H.(2010.): Od poslunosti do odgovornosti, Kompetencija u pedagokim odnosima,
Naklada Pelago, Zagreb
Honor, C. (2009.): Pod pritiskom, Spaavanje djece od kulture hiperroditeljstva, Algoritam, Zagreb
Lewis, H. R. (2004.): Slow down. Getting More out of Harvard by Doing Less (otvoreno pismo
harvardskog dekana studentima dostupno na: http://people.seas.harvard.edu/~lewis/SlowDown2004.
pdf )
Nacionalni okvirni kurikulum za predkolski odgoj i obrazovanje te ope obvezno i srednjokolsko
obrazovanje (2010.), Republika Hrvatska, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, Zagreb
Pravilnik o nainima, postupcima i elementima vrjednovanja uenika u osnovnoj i srednjoj koli
(2010.), Republika Hrvatska, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, Zagreb
Pravilnik o postupku utvrivanja psihofizikoga stanja djeteta, uenika te sastavu strunoga
povjerenstva (2011.), Republika Hrvatska, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta, Zagreb
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli (2008.), Republika Hrvatska, Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i porta, Zagreb
233
Anita ureti-Bartolovi
3.4.4. Odabir najpogodnijih radnika za zahtjeve radnog

mjesta i razvoj karijere
Izaberi posao koji voli i vie nikada nee

niti jednog dana morati raditi u svom ivotu.
Konfucije
Svaka osoba koja je odabrala raditi posao prema svojim interesima i eljama sretna je
i ispunjena osoba. Samo ravnotea svih podruja ivota, i osobnog i profesionalnog i
obiteljskog, vodi k sretnosti i mentalnom zdravlju. Rad je vaan dio dobrobiti svakog
ovjeka, a time i izvor zdravlja. Rad unaprjeuje zdravlje kad su zadovoljene osnovne
ljudske potrebe. Zdravi radnici i radnici koji su motivirani su i radnici koji rade bolje, koji
su lojalni, stabilni i doprinose tvrtki.
Brojna su istraivanja utvrdila da postoji visoka povezanost zadovoljstva poslom i
mentalnog zdravlja, i to na nain da to je vee zadovoljstvo poslom i pozitivna motivacija
za rad, to je bolje mentalno zdravlje radnika i vea produktivnost rada (Marui, 2001.,
str. 255). Istraivanja su potvrdila i jaku povezanost nezadovoljstva poslom i mentalnog
zdravlja. Ako radnik radi posao koji ne voli ili su zahtjevi rada vei ili manji od njegovih
sposobnosti, javlja se nezadovoljstvo i moe doi do problema ili do naruavanja
mentalnog zdravlja. Mentalno zdravlje radnika jednako je vano kao i tjelesno, kako za
samog radnika tako i za poslodavca. Interes za mentalno zdravlje poslodavac nalazi u
terminima produktivnosti, a radnici u terminima kvalitete ivljenja i dobrobiti za sebe.
Interes u tome pronalazi i socijalna politika u terminima socijalne sigurnosti.
Dobar pokazatelj zadovoljstva i mentalnog zdravlja je vanost koju pridajemo poslu kojeg
radimo.
Stoga je ve od profesionalne orijentacije pa sve do selekcije za radno mjesto potrebno
obratiti pozornost na sposobnosti i karakteristike osobe na nain da se prepozna osoba za
zanimanje koje e biti adekvatno i pravo ba za tu osobu.
Psiholozi u podruju profesionalne orijentacije usmjeravaju osobe prema zanimanjima
koja bi mogla za njih biti odgovarajua, rade selekciju za zanimanje. Slinu ulogu imaju
i psiholozi u timu medicine rada, koji takoer rade selekciju za zanimanje, jer tijekom
psihologijske obrade zajedno s lijenikom medicine rada trae kontraindikacije osobe za
odreeno zanimanje.
Psiholog u radnoj organizaciji radi dvojaku selekciju selekciju za zanimanje i selekciju
234
za tvrtku. Psiholog radi selekciju za tvrtku, tj. odabire one osobe koje svojim osobinama,
sposobnostima, znanjima i motivacijom najbolje odgovaraju zahtjevima odreenog
radnog mjesta u odreenoj organizaciji.
Takoer, psiholog radi i selekciju za zanimanje, jednu vrstu profesionalne orijentacije
u tvrtki, tj. trudi se za osobu pronai odgovarajui posao (npr. ako doe do podizanja
obrazovne razine radnika tijekom rada u organizaciji, ili pada sposobnosti, ili prilikom
umirovljenja).
Sva podruja rada organizacijskog psihologa, ali i psihologa u timu medicine rada,
povezana su s podizanjem i odravanjem mentalnog zdravlja radnika. Ovdje e biti
prikazan samo jedan dio poslova psihologa u radnoj organizaciji, koji je vezan uz poslove
brige o radnicima od njihovog ulaska u tvrtku do izlaska iz tvrtke otkaza ili mirovine.
Psiholog je u radnoj organizaciji obino rasporeen u podruje upravljanja ljudskim
potencijalima. U tom podruju radi aroliki opseg poslova vezan uz same radnike. Tako
se brine za pronalaenje i odabir kadrova te njihovo zapoljavanje, uvoenje u posao,
razvoj kompetencija i zadravanje kadrova, razvoj karijere, sustav napredovanja, sustav
vrjednovanja i nagraivanja rada, praenje zadovoljstva na radu, kroz praenje promjena
u zdravlju radnika (kako promjene u zdravlju utjeu na rad i kako promjene u radu
utjeu na zdravlje), sudjeluje u procesu zatite zdravlja radnika kroz sustav zatite na radu
i kao lan tima u postupku procjene opasnosti, te je ukljuen u odlazak radnika iz tvrtke
i prekid radnog odnosa bez obzira radi li se o otkazivanju ugovora o radu ili mirovini.
Takoer se bavi i edukacijom, promocijom dobrog zdravlja radnika, kako fizikog tako i
mentalnog, reagira na zdravstvene potekoe radnika, provodi razne programe edukacije
za dobrobit radnika.
3.4.4.1. Radnik rad poslovi radnog mjesta
Za obavljanje odreenih poslova u organizaciji postoje, tzv. Kontraindikacije i/ili
karakteristike koje su conditio sine qua non za posao na odreenom radnom mjestu pa je
prije poetka rada potrebno utvrditi ima li radnik propisane karakteristike i sposobnosti da
moe raditi na tom radnom mjestu, tj. Provjeriti da nema kontraindikacije za obavljanje
tih poslova. Tri su skupine takvih poslova:
- poslovi s posebnim uvjetima rada (rad na visini, teki fiziki poslovi, poslovi u
kojima ima razliitih tetnosti, opasni poslovi i sl.)
- poslovi koji su definirani posebnim pravilnicima, kao poslovi prije kojih je
potrebno prethodno utvrivanje zdravstvene sposobnosti (promet, zdravstvo i
sl.)
- poslovi koji su prema propisima o mirovinskom osiguranju utvreni kao osobito
teki i tetni za radnika sta osiguranja s poveanim trajanjem.
Poslovi koji su povezani s veim rizikom zbog izloenosti radnika razliitim toksinim,
fizikalnim ili biolokim tetnostima ili s mogunou ozljeivanja, ili poslovi koji
zahtijevaju od radnika poveana fizika i/ili psihika optereenja, ili se obavljaju u
235
smjenama, zovu se poslovi s posebnim uvjetima rada (Pravilnik o poslovima s posebnim

uvjetima rada, NN 5/84.).
Postoje odreene djelatnosti i poslovi unutar tih djelatnosti koji su definirani posebnim
pravilnicima koji prije samog zapoljavanja na takve poslove predviaju prethodno
utvrivanje zdravstvene sposobnosti (promet, zdravstvo i sl.).
Neki od pravilnika su: Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozaa i kandidata za
vozae (NN 1/11.); Pravilnik o utvrivanju uvjeta zdravstvene sposobnosti lanova
posade pomorskih brodova, brodica i jahti (NN 93/07.); Pravilnik o utvrivanju
uvjeta zdravstvene sposobnosti lanova posade pomorskih brodova i brodova unutarnje
plovidbe (NN 111/02.); Pravilnik o utvrivanju zdravstvene sposobnosti zrakoplovnog
osoblja i uvjetima kojima mora udovoljavati poduzetnik koji obavlja lijenike preglede
zrakoplovnog osoblja (NN 31/10., 110/11.); Pravilnik o posebnim zdravstvenim
uvjetima kojima moraju udovoljavati eljezniki radnici koji neposredno sudjeluju

u obavljanju eljeznikog prometa (NN 53/91.); Pravilnik o utvrivanju zdravstvene
sposobnosti za vojnu slubu (NN 127/10.); Pravilnik o mjerilima i nainu utvrivanja

posebne duevne i tjelesne sposobnosti policijskih slubenika Ministarstva unutarnjih
poslova (NN 54/06., 37/07., 4/09.); Pravilnik o utvrivanju ope zdravstvene sposobnosti
i posebne sposobnosti zatitara i privatnog detektiva (NN 5/97.); Pravilnik o utvrivanju
ope i posebne zdravstvene sposobnosti uvara i zatitara u privatnoj zatiti (NN 38/04.,
106/04., 16/11.); Pravilnik o zdravstvenim pregledima za utvrivanje zdravstvene
sposobnosti za dranje ili dranje i noenje oruja (NN 79/92.); Pravilnik o mjerilima
i nainu utvrivanja duevne, tjelesne i zdravstvene sposobnosti pirotehniara (NN
26/96.); Pravilnik o najmanjim zahtjevima za unaprjeenje sigurnosti i zatite zdravlja
radnika zaposlenih u naftnom rudarstvu (NN 40/07.); Pravilnik o najmanjim zahtjevima
za unaprjeenje sigurnosti i zatite zdravlja zaposlenih u rudarstvu kod povrinskih i
podzemnih rudarskih radova (NN 40/07.); Pravilnik o posebnoj zdravstvenoj sposobnosti
dravnih slubenika na poslovima osiguranja u kaznionicama i zatvorima uprave za
zatvorski sustav (NN 20/04.); Pravilnik o poslovima na kojima radnik moe raditi samo
nakon prethodnog i redovitog utvrivanja zdravstvene sposobnosti (NN70/10.).
Nadalje, postoje i poslovi koji su prema propisima o mirovinskom osiguranju utvreni
kao osobito teki i tetni za radnika sta osiguranja s poveanim trajanjem, te je prije
zapoljavanja i na takve poslove potrebno uputiti osobu na prethodno utvrivanje
zdravstvene sposobnosti (Zakon o stau osiguranja s poveanim trajanjem (NN71/99.,
46/07., 41/08.)). To su poslovi koje smiju obavljati samo osobe koje osim opih uvjeta za
zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju i posebne uvjete u pogledu dobi, spola, strunih
sposobnosti, zdravstvenog, tjelesnog ili psihikog stanja, psihofiziolokih i psihikih
sposobnosti koji se zahtijevaju iskljuivo radi sprjeavanja tetnog utjecaja na ivot i
zdravlje radnika.
Uz njih su vezana i posebna pravila zatite na radu jer neke poslove mogu obavljati
samo osobe koje ispunjavaju odgovarajue uvjete i time se sprjeava nastajanje ozljeda,
profesionalnih i drugih bolesti.
236
a. Zdravstvena sposobnost radnika za obavljanje poslova radnog mjesta

Ovisno o tipu radne organizacije, radna mjesta su sistematizirana i opisana u slubenim
dokumentima. Svako radno mjesto ima opisane zadatke, odgovornosti, uvjete,
znanja, kompetencije. Takoer, svako radno mjesto ima propisane uvjete rada, npr.
kontraindikacije za radno mjesto. Ako se radi o takvom tipu radnog mjesta, propisan je i
nain i dinamika provjere zdravstvene sposobnosti. Ovisno o djelatnosti rada za odreena
su radna mjesta propisani Pravilnici koji reguliraju zdravstvene preglede radnika koji
rade na tim radnim mjestima (Pravilnik o poslovima na kojima radnik moe raditi samo
nakon prethodnog i redovitog utvrivanja zdravstvene sposobnosti, NN70/10.). Pregledi
se obavljaju u djelatnosti medicine rada.
Uobiajeno je da o prethodnim i redovitim zdravstvenim pregledima brigu vodi Sektor
upravljanja ljudskim potencijalima. Odluka o slanju na prethodni zdravstveni pregled
donosi se u sklopu procesa zapoljavanja radnika i to je trenutak kada psiholog u organizaciji
dolazi u kontakt s lijenikom medicine rada i psihologom u timu medicine rada. Redovite
zdravstvene preglede, ovisno o pravilniku koji regulira zdravstvene preglede radnika, prate
ili Sluba zatite na radu, ako radnik radi na poslovima s posebnim uvjetima rada, ili
administracija u organizacijskoj jedinici u kojoj radi radnik koji po uvjetima radnog
mjesta ima propisane zdravstvene preglede. Taj proces se u tvrtkama obino propisuje
kroz internu dokumentaciju.
Radnici koji se zapoljavaju na takvim poslovima, prije samog zapoljavanja, trebaju
obaviti lijeniki pregled u podruju medicine rada.
Djelatnost medicine rada obuhvaa zatitu i ouvanje zdravlja radnika u sigurnoj i
zdravoj radnoj okolini te se bavi specifinom zdravstvenom zatitom radnika. Specifina
zdravstvena zatita radnika obuhvaa: lijenike preglede radi utvrivanja radne
sposobnosti, praenje zdravstvenog stanja radnika, identifikaciju i procjenu rizika za
zdravlje na radnom mjestu, sistematske kontrolne preglede radnika s obzirom na spol,
dob i uvjete rada te pojavu profesionalnih bolesti, ozljeda na radu i kroninih bolesti,
davanje savjeta o zdravlju, sigurnosti, higijeni rada, organizaciji i zatitnim sredstvima,
preglede radnika koji se obvezno provode radi zatite od tetnih utjecaja iz radnog
okolia i druge obvezne zdravstvene preglede, organiziranje i pruanje prve pomoi
i hitnih medicinskih intervencija na licu mjesta u procesu rada, sudjelovanje u analizi
ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, kontinuiranu skrb o boljoj prilagoenosti rada
radnicima ukljuujui vrijeme, nain i uvjete rada, suradnju u obavjetavanju, strunom
osposobljavanju i obrazovanju u djelatnosti medicine rada, higijene rada i organizacije
rada, ocjenjivanje uvjeta rada na pojedinom radnom mjestu radi zatite od profesionalnih
bolesti, zdravstveni odgoj i zdravstveno prosvjeivanje radnika, provoenje medicinski
programiranoga aktivnog odmora radi poboljanja radne sposobnosti radnika, sudjelovanje
u mjerama rehabilitacije radnika.
U timu medicine rada ukljuen je i psiholog. Hrvatska psiholoka komora osmislila je
237
plan i program edukacije psihologa u medicini rada kao jedan od uvjeta za stjecanje
posebne dopusnice iz podruja medicine rada.
Psiholog u timu medicine rada sudjeluje u utvrivanju zdravstvene sposobnosti na nain
da daje svoje miljenje o psihikim i psihofizikim sposobnostima radnika za obavljanje
poslova koji se ne mogu raditi bez prethodnog utvrivanja zdravstvene sposobnosti. Uloga
psihologa u specifinoj zdravstvenoj zatiti je prije svega preventivna.
Psiholog u medicini rada radi selekciju za zanimanje u kojoj je naglasak na psihikim
ili psihofizikim sposobnostima koje su uvjet za obavljanje nekog posla; naglasak je na
traenju karakteristika koje osoba mora imati da bi uope mogla raditi neki posao i/ili
onih karakteristika koje bi osobi mogle odmoi u radu na takvom radnom mjestu. Npr.,
prema Pravilniku o utvrivanju ope zdravstvene sposobnosti i posebne sposobnosti
zatitara i privatnog detektiva (NN 5/97.), propisano je da psiholog u timu medicine
rada obavi krai razgovor s pristupnikom/ovlatenikom te ispita perceptivne i spacijalne
sposobnosti, kognitivne sposobnosti uz propisani instrumentarij (RSB) te crte linosti s
takoer propisanim instrumentima (EPQ). Psiholog tijekom takvog ispitivanja (intervju
i rezultati testova), na temelju dogovorenih i propisanih strunih kriterija, donosi svoju
ocjenu je li osoba koja eli raditi kao zatitar i/ili privatni detektiv sposobna za obavljanje
tog posla. Pri tome psiholog ne ocjenjuje karakteristike te osobe za rad u nekoj tono
odreenoj tvrtki i u tono odreenom okruenju.
U zemljama EU ne postoji pojam poslova s posebnim uvjetima rada, ve dinamiku i
sadraj pregleda i ostalih preventivnih aktivnosti za sprjeavanje profesionalnih bolesti,
bolesti vezanih uz rad i ozljeda na radu (obilazak radnog mjesta, ankete radnika o
zdravstvenim tegobama vezanim uz rad, edukacija radnika i poslodavaca) procjenjuje
specijalist medicine rada zajedno sa strunjacima zatite na radu, a oni ovise o vrsti poslova
koje radnik obavlja, tetnostima i njihovim razinama na konkretnim radnim mjestima.
Pravilnikom o provoenju mjera specifine zdravstvene zatite radnika uskladit e se ovaj
dio specifine zdravstvene zatite s europskim standardima.
Psiholog zaposlen u organizaciji surauje s lijenikom medicine rada, ali i psihologom u
timu medicine rada u gotovo svim segmentima specifine zdravstvene zatite. Cilj je podjela
informacija o radniku u cilju bolje brige za njegovo zdravlje. Koliko je organizacijskom
psihologu vano imati informaciju o zdravstvenom statusu radnika prije zapoljavanja
na odreeno radno mjesto, isto vrijedi i ukoliko se radi o radnicima koji trebaju ii na
redovite preglede u medicinu rada: ako radnik radi na poslovima koji zahtijevaju redovite
lijenike preglede, informacije o njegovom ponaanju na radnom mjestu neprocjenjivi
su doprinos boljoj procjeni njegove zdravstvene sposobnosti.
Psiholog zaposlen u organizaciji, u okviru svojih poslova vezanih uz socijalnu politiku
organizacije, prati radnike i vodi brigu o njihovom psihikom i fizikom zdravlju na
nain da se samoinicijativno javljaju ili na indikaciju njihovih nadreenih. U tom sluaju,
psiholog u organizaciji surauje s timom medicine rada i trai se najpovoljnije rjeenje i
nain da se radniku pomogne.
238
Ako doe do naruavanja mentalnog ili fizikog zdravlja radnika, psiholog surauje sa
strunjacima u medicini rada s ciljem da se to bolje procijeni preostala radna sposobnost
radnika te mu se omogui daljnji rad u skladu s njegovim preostalim potencijalima.
Psihologu u organizaciji treba biti vana preostala radna sposobnost, uz informaciju o
interesu radnika za odreeno podruje djelatnosti, kako bi u suradnji s rukovoditeljima
razliitih dijelova tvrtke mogao pronai radno mjesto koje bi bilo prikladnije za tog
radnika, na kojem bi se mogao ostvariti unato zdravstvenim ili psihikim potekoama.
Ponekad nije toliko vano to osoba ne moe vie raditi, puno je vanije to jo moe raditi
kako bi se ostvarila u profesionalnom smislu.
U sluaju naruavanja mentalnog ili fizikog zdravlja radnika, realna je mogunost da
radnik vie ne bude sposoban bilo to subjektivno ili po samim propisima obavljati
posao koji je do tada obavljao moda i itav svoj dotadanji radni vijek. Takva radikalna
promjena predstavlja ve sama po sebi velik stres za radnika, emu moe dodatno
pridonijeti i egzistencijalna nesigurnost zbog straha od otkaza, tj. Potpunog gubitka
radnog mjesta i sredstava za osiguranje egzistencije. Psiholog koji radi unutar organizacije
ovdje moe odigrati viestruko pozitivnu ulogu.
Ponajprije, kao savjetnik, psiholog moe u razgovoru s radnikom bilo da taj razgovor
inicira sam radnik, bio psiholog, bilo dotadanji rukovoditelj, bilo netko od radniku
bliskih kolega pruiti radniku potporu u trenucima krize i spomenutog egzistencijalnog
straha, pomoi radniku da svoju novonastalu situaciju pokua promatrati ne iz
perspektive gubitka, neuspjeha ili promaaja ve jednostavno kao promjenu, preobrazbu
ili novi korak u karijeri i ivotu, odnosno usmjeriti ga od straha i oaja prema nadi i od
rezignacije prema (novoj) aktivnosti. Takoer, ukoliko je upoznat sa situacijom u tvrtki i
ona je za radnika povoljna bez obzira na njegovo trenutno stanje (u smislu da na nekom
drugom mjestu postoji potranja i potreba za radnikovim strunim znanjem i iskustvom
bez obzira na njegovu umanjenu radnu sposobnost), psiholog moe radnika itekako
potaknuti na aktivnost i optimizam. Napokon, glede same bolesti odnosno smanjene
sposobnosti, psiholog moe svojim strunim znanjem pomoi radniku da naui prihvatiti
novu situaciju i ivi s njom, ili ga uputiti odgovarajuem savjetniku koji e mu u tome
moi jo adekvatnije pomoi.
Potom, kao strunjak psiholog moe u istom razgovoru (ili, dakako, u kontinuiranom
savjetovanju ako je situacija sloena) pruiti radniku neku vrstu profesionalne orijentacije
ad hoc, u smislu da kroz razgovor i zajedniko promiljanje pomogne radniku otkriti
preostale (ili nove) potencijale koje nosi u sebi, a koji bi mogli biti od pomoi i koristi
na novom radnom mjestu, ne samo samom radniku, nego i samoj organizaciji. Naime,
ovjek koji due vrijeme, ili ak itav svoj radni vijek, provede na istom radnom mjestu
a pogotovo ako je njime u potpunosti zadovoljan najee nema potrebe ni prilike
razmiljati o tome to bi drugo mogao i elio raditi ili kamo bi ga njegove sposobnosti,
znanja i afiniteti mogli usmjeriti. Kad se zbog novonastale situacije prisiljen suoiti upravo
s tim pitanjima, psiholog mu svojim strunim znanjem moe biti od velike pomoi u
promiljanju i otkrivanju osobnih potencijala i interesa, te samim time i u odabiru novog
usmjerenja vlastite karijere.
239
Napokon, kao dio slube upravljanja ljudskim potencijalima, psiholog dobro poznaje
ustrojstvo tvrtke, sistematizaciju radnih mjesta unutar tvrtke, potrebne sposobnosti i
kvalifikacije za odreena radna mjesta te to je osobito vano i trenutnu potranju
za odreenim kadrovima na odreenim radnim mjestima. U sluaju da se radi o velikoj
tvrtki i da nije detaljno sa svime upoznat, njegova mu pozicija omoguuje da se o svim
tim pojedinostima raspita i time otkrije mogue smjerove kojima bi radnik mogao
krenuti u novonastaloj situaciji. Naime, radnik u veoj tvrtki obino dobro poznaje
samo svoj sektor i sektore s kojima u okviru svojih radnih zadaa neposredno surauje,
tako da o ostalim sektorima u kojima bi eventualno mogao raditi u trenutku kad zbog
smanjene radne sposobnosti vie nije u stanju obavljati svoj dotadanji posao zna malo
ili gotovo nita. Psiholog koji se u tvrtki bavi upravljanjem ljudskim potencijalima i koji
je sa svim spomenutim upoznat, moe radniku pokazati nove perspektive i mogunosti
preraspodjele unutar tvrtke; kroz razgovor s rukovoditeljima dotinih sektora, moe
radniku pomoi u pronalaenju novog radnog mjesta (moda i vie njih) na kojemu bi
radnik svojim profesionalnim znanjem, iskustvom i preostalim sposobnostima najvie
mogao pridonijeti dobrobiti kako svojoj tako i tvrtke, pogotovo ako za to ve unaprijed
posjeduje odgovarajue kvalifikacije i ako mu je potrebno samo uvoenje u novi posao;
napokon, poto zajedno s radnikom otkrije radnikove afinitete, interese i sposobnosti
(kao i ogranienja), moe mu pomoi da od raspoloivoga odabere ono usmjerenje koje
bi mu najbolje odgovaralo i u kojem bi se mogao najbolje ostvariti.
b. Opasnosti za zdravlje radnika na radnom mjestu
Zbog odgovornosti za sigurnost i zdravlje radnika na radnom mjestu poslodavac je duan
izraditi procjenu opasnosti (Zakon o zatiti na radu, NN 59/96., 114/03., 100/04.).
Procjena opasnosti je postupak kojim se utvruje rizik za oteenje zdravlja na pojedinom
radnom mjestu i pri izloenosti pojedinoj tetnosti ili skupini tetnosti. Ova obveza je
u Hrvatskoj ureena i provodi se prema Pravilniku o izradi procjene (Pravilnik o izradi
procjene opasnosti, NN48/97., 114/02., 126/03., 144/09.). Procjenu opasnosti provodi
multidisciplinarni tim u kojem obvezno sudjeluje specijalist medicine rada.
Suradnja s timom medicine rada, posebno s lijenikom specijalistom medicine rada, moe
omoguiti ukljuivanje psihologa u elaborat procjene opasnosti na radnim mjestima
u organizaciji, unato injenici da psiholog nije obvezni lan tima. Za svako radno
mjesto, uz procjenu izloenosti razliitim tetnostima, potrebno je utvrditi izloenost
glede psihofiziolokih napora. Ta je procjena posebno vana u odreenim zanimanjima.
Psihologijska struka ima znaajne mogunosti za detaljno utvrivanje psihofizikih napora
prilikom rada na nekom radnom mjestu. Psiholog sa svojim znanjima i kompetencijama
moe procijeniti je li izloenost psihofizikim naporima na radnom mjestu takva da moe
utjecati na psihiko zdravlje radnika. Hrvatsko zakonodavstvo o zatiti zdravlja i sigurnosti
na radu zahtjeva procjenu opasnosti za praktiki sve poslodavce. Takvo postupanje
omoguuje poduzimanje uinkovitih i djelotvornih mjera u cilju zatite zdravlja radnika.
240
Procjena opasnostije temeljni dokument za provedbu mjera zatite zdravlja na radu.

Poslodavac mora osigurati odgovarajua osobna zatitna sredstva i skrbiti da ih radnici
koriste pri radu te je duan osigurati da budu u svakom trenutku u ispravnom stanju
(Pravilnik o uporabi osobnih zatitnih sredstava (NN 39/06.), Pravilnik o uvjetima za
osposobljavanje radnika za rad na siguran nain (NN 114/02., 126/03.)). Meutim,
esto radnici zbog neudobnosti ne prihvaaju noenje osobnih sredstava te ih je potrebno
poticati.
U tom kontekstu, zatite na radu, psiholog takoer ima svoju ulogu. Osim sudjelovanja
u izradi procjene opasnosti, to predstavlja preventivnu, ali i kurativnu ulogu, vie
preventivna uloga je sudjelovanje u provoenju edukacije radnika o opasnostima radnih
mjesta, promidbe koritenja zatitih sredstava na radnim mjestima, promicanja svijesti o
potrebi i vanosti zatite na radu, koristei znanja psihologije promidbe.
Tako psiholog moe u suradnji sa slubom zatite na radu sudjelovati u osmiljavanju
plakata, edukacija, broura o vanosti noenja zatitinih sredstava, vanosti zatite na radu
i prihvaanju principa zatite na radu.
3.4.4.2. Zapoljavanje ulazak radnika u organizaciju
Poslodavcu je najvanija uinkovitost i djelotvornost radnika tijekom radnog vijeka pa je
uloga psihologa pronai i razviti radnike koji e sav svoj profesionalni potencijal uloiti
kod poslodavca.
Profesionalna selekcija u tvrtki ima svoj smisao i svrhu kako poslodavcu tako i kandidatima
za zapoljavanje. S jedne strane pomae kandidatima za zapoljavanje da se zaposle na
radnim mjestima koja su po zahtjevima kompatibilna s njihovim sposobnostima, interesima
i osobinama. S druge strane slui tvrtki, jer je to selekcija za tvrtku, kao postupak odabira
onih kandidata koji e svojim osobinama, sposobnostima i znanjima najbolje odgovarati
zahtjevima odreenog radnog mjesta. Selekcija se radi prema kriterijima koji se temelje
na analizi i opisu poslova.
I u ovom sluaju moemo rei da se radi o preventivnim aktivnostima jer se trai prava
osoba za odreeno radno mjesto u odreenoj tvrtki. Trai se i bira ona osoba koja ima
sposobnosti, vjetine, osobine i motivaciju obavljati poslove odreenog radnog mjesta, ali
i uklopiti se u tim postojeih radnika te odgovariti projekciji planiranog razvoja kadrova.
Na taj se nain osigurava zadovoljstvo radnika, ali i poslodavca.
U profesionalnoj selekciji uvijek se trae snage kandidata za daljnji razvoj.
Odabrani kandidat potpisuje s poslodavcem ugovor o (zadovoljnom) radu.
Selekcija kandidata je prirodni slijed procesa planiranja ljudskih potencijala, odnosno
planiranja kadrova kao kljunog procesa upravljanja ljudskim potencijalima. Na
241
temelju plana kadrova (a u nekim tvrtkama to se radi i bez plana kadrova) zapoinje
proces pridobivanja kadrova. Da bi se pridobilo nove kadrove postoji nekoliko naina
privlaenja: interni ili vanjski oglasi, sustav otvorenih molbi, evidencija kadrova, dani
karijere u razliitim obrazovnim ustanovama. Planiranje ljudskih potencijala obino
slijedi strategijski plan tvrtke.
Planiranje ljudskih potencijala definira se kao proces permanentnog praenja kretanja
ljudskih potencijala u tvrtki. Ovisno o brojnim imbenicima, fluktuacija kadrova slijedi
odreenu dinamiku pa je potrebno ta kretanja pomno pratiti, a s ciljem osiguranja
dovoljnog broja kadrova u svakom trenutku. Cilj je osigurati raspoloivost novih kadrova
na vrijeme, kako se ne bi gomilali trokovi u sluaju neplaniranih odlazaka radnika iz
tvrtke. Tenja svakog poslodavca je osigurati i zadrati odgovarajui broj i kvalitetu
radnika koji su potrebni tvrtki, postii njihovu maksimalnu produktivnost i predvidjeti
potencijalne trokove vezane uz viak ili manjak radnika.
Proces pribavljanja kadrova ima za cilj privui to vei broj kandidata koji su zainteresirani
za neki posao, kako bi se mogao izvriti adekvatan izbor.
Jedan od najboljih naina popune radnih mjesta je interni oglas, ako je to mogue. Na taj
se nain dobiju informacije o motivaciji i interesu radnika za promjenom radnog mjesta.
Rotacije unutar tvrtke uvijek su dobar nain da se povea zadovoljstvo radnika jer se na
taj nain radniku daje mogunost da ui, da se ostvaruje u nekom drugom podruju ili
podruju u kojem se dodatno kolovao. Time tvrtka dobiva lojalne i zadovoljne radnike
(Noe, Hollenbeck, Gerhart, Wright, 1996., str. 397).
Jedan od naina poboljanja zadovoljstva radnika, ali i poboljanja procesa selekcije, je
koritenje sustava pisanih preporuka. Svaki radnik moe u pisanom obliku preporuiti
osobu koju poznaje, a koja je kandidat za zapoljavanje i koja se javila na natjeaj za posao
unutar tvrtke, i na taj nain dati dodatnu vrijednost kandidatu za posao, uz rezultate
selekcijskog procesa.
Bez obzira kako se pribavljaju kandidati, selekcijska procedura treba biti za sve jednaka
kako bi svi kandidati imali jednaku ansu.
Nakon procesa zapoljavanja, slijedi proces uvoenja novog radnika u posao. U dobro
organiziranim tvrtkama postoje propisane procedure uvoenja novih radnika u tvrtku.
Ako se radi o pripravniku, dakle osobi koja se prvi puta zapoljava na poslu za koji se
kolovala, procedura uvoenja u posao definirana je potrebom polaganja strunog ispita.
Ako se radi o radniku koji ve ima radnog iskustva, procedura uvoenja u posao je
drukija.
Novi radnik moe informacije o tvrtki dobiti u pisanom obliku kao brouru, preko intranet
stranice ili usmeno od svog nadreenog rukovoditelja. Osim formalnih informacija koje je
potrebno dati novom radniku, potrebno ga je uputiti i u neformalne obiaje, u socijalnu
242
skupinu u kojoj e raditi. Potrebno je osigurati susret s kolegama koji bi novog radnika
mogli uputiti u nepisana pravila organizacijskog ponaanja i komuniciranja.
Posebnost uvoenja pripravnika u rad je u tome to to prvo iskustvo znaajno utjee na
cjelokupan profesionalan razvoj i napredovanje osobe, u radnom okruenju.
Ulaganje vremena i truda u tu aktivnost uvoenja u posao je maleno, a dobitak je velik.
3.4.4.3. Karijera zaposlenika u organizaciji
Planiranje razvoja karijere
Proces razvoja karijere zapoinje trenutkom zapoljavanja. U procesu razvoja karijere
svakog radnika sudjeluje kako tvrtka tako i sam radnik. Tvrtka, tj. Sluba upravljanja
ljudskim potencijalima, provodi proces razvoja radnika i njegove karijere, pratei
strategijske i kadrovske planove, educirajui radnike u smjeru koji je tvrtki potreban.
Meutim, za razvoj karijere odgovoran je i sam radnik, koji svojim interesima, motivacijom
i aktivnou usmjerava svoje resurse u odreenom smjeru.
Savjetovanje vezano uz razvoj karijere u pravilu provodi psiholog u organizaciji.
Savjetovanje moe pokrenuti ili sam radnik ili rukovoditelj organizacijske jedinice, ili se
provodi u okviru velikih restrukturiranja tvrtke.
Proces razvoja karijere te educiranje i napredovanje radnika pokazuje se u brojnim
istraivanjima kao jedan od najslabijih procesa upravljanja ljudskim potencijalima.
Radnici redovito izvjetavaju da je izvor njihova nezadovoljstva poslom nedostatak
kolovanja, edukacije, profesionalnog razvoja.
Poznato je i indikativno da se kao prvi korak u tednji, tijekom krize, smanjuje broj i
veliina kolovanja i edukacija radnika, a time i uskrauje njihovo pravo na napredovanje
i razvoj.
Mogue je unutar tvrtke osnovati Centar za razvoj karijere u kojem e psiholog
periodiki moi pruati usluge profesionalnoga informiranja i savjetovanja te savjetovanja
o upravljanju profesionalnim razvojem i karijerom. Time bi se omoguilo struno
profesionalno usmjeravanje svima kojima je u razvoju karijere potrebno.
243
Potpora prilikom izlaska iz organizacije

Prekid radnog odnosa moe biti iniciran ili od strane radnika ili od strane organizacije.
Odlazak obrazovanih i vrijednih kadrova preskup je za tvrtku, a to je osobito vano ako je
tvrtka dodatno uloila u kolovanje radnika. Jedan od naina sprjeavanja odlaska kadrova
je izrada plana zadravanja takvih radnika. Plan moe sadravati razliite motivacijske
imbenike koji mogu biti materijalne ili nematerijalne prirode, uvjeti rada i slino.
Psiholog ima sve kompetencije da sudjeluje i izrauje takve planove zadravanja kadrova.
Odlazak iz tvrtke, posebno ako se radi o otputanju radnika zbog tehnolokog vika ili
financijskih potekoa tvrtke, nije samo stresan za radnike koji odlaze, ve i za one koji
ostaju. Radnici koji ostaju postaju preoptereeni radnim zadacima, poveava se broj
prekovremenih sati rada, ne ostvaruju se planirani rezultati, postoje prekidi u tijeku
rada te rizik od nezgoda na radu. Kod radnika koji ostaju u tvrtki stresna je i situacija
neizvjesnosti do kada e trajati otputanja i hoe li se financijska situacija popraviti te
tjeskoba oko sljedeeg otputanja?
Psiholog tu moe pomoi u obliku savjetovanja radnika tehnikama ublaavanja stresa.
Otputanja radnika su realnost i veliki stres. Meutim, ako u organizaciji radi psiholog, on
moe pomoi radnicima u noenju s tom situacijom. Ako se pravovremeno i sistematino
napravi plan otkazivanja, informira radnike o situaciji, pazi na jednakost postupanja,
planiraju razgovori s radnicima, otputanje (ali i ostanak) radnika ne mora biti stresno.
Takoer je preporuljivo provesti postupak profesionalne orijentacije s radnicima, budui
da je prestanak rada u jednom zanimanju i tekoa nalaska novog posla u istom zanimanju
prilino teko. Radnici se mogu savjetovati o nekim drugim mogunostima, uputiti ih da
se okrenu svojim potencijalima i resursima koje do sada nisu koristili, uputiti ih kako
asertivno i aktivno traiti novi posao. Jednom rijeju, pomoi radnicima da razviju nove
vjetine koje e im biti potrebne u novim okolnostima potrage za poslom na tritu rada.
U novije vrijeme prepoznat je program outplacement kao program individualnog
savjetovanja radnika koji su zbog organizacijskih promjena prisiljeni napustiti radno
mjesto. Kroz program im se pomae u to kraem roku pronalaenje novog i odgovarajueg
radnog mjesta.
Bilo da se radi o umirovljenju ili otkazu ugovora o radu, dakle bilo kojem razlogu za
odlazak iz tvrtke, radnici dobivaju pomo u obliku izlaznog intervjua, profesionalne
orijentacije i savjetovanja ili programa outplacement, to je jedna od zadaa psihologa u
organizaciji.
Umirovljenje kao poseban oblik naputanja posla i radnog mjesta je naputanje posla i
radne uloge i velika tranzicija u ivot bez posla.
244
Kao pomo buduim umirovljenicima, psiholog u organizaciji moe kroz savjetovanje

sudjelovati u planiranju i organizaciji privatnog ivota, u razvoju osobnih interesa, u
planiranju povremenog posla unutar ili izvan tvrtke. Ako postoji vei broj radnika koji
u tijeku nekog kraeg vremenskog razdoblja odlaze u mirovinu, postoji mogunost da
se skupno rade seminari s razliitim temama vezanim uz budue umirovljenike, kao to
su odravanje zdravlja, financije, slobodno vrijeme, honorarni poslovi, dobrovoljni rad i
slino. Osim skupnog rada, kroz seminare i radne skupine, moe se individualno raditi s
radnicima kroz savjetodavne razgovore.
Uloga psihologa u unaprjeenju mentalnog zdravlja na radnom mjestu odnosi se na
koritenje svih njegovih/njezinih znanja i vjetina kako bi se omoguilo da rad za sve
radnike bude siguran, ugodan i produktivan. Na taj nain pridonosi veoj produktivnosti
rada, uz zatitu i unaprjeenje mentalnog i fizikog zdravlja radnika.
Od njihovog ulaska u tvrtku do izlaska, psiholog prati radnike te istrauje signale
koji mogu ukazivati na probleme mentalnog zdravlja radnika u radnoj organizaciji:
apsentizam izostanci s posla, fluktuacija radnika, promjene u radnom uinku, promjene
u stavovima prema radu i ponaanju (motivacija), meuljudski odnosi na radu (konflikti,
disciplinski problemi), bolovanja. Ako doe do znaajnih promjena u bilo kojoj od tih
pojava, psiholog treba djelovati u smjeru otkrivanja izvora tih promjena i planiranja
otklanjanja uzroka.
Psiholog u organizaciji provodi proaktivne postupke usmjerene odravanju i unaprjeenju
mentalnog zdravlja radnika i zadovoljstva poslom. Meu njima su najznaajniji i najvidljiviji
sudjelovanje u procesu zapoljavanja, adekvatnog uvoenja radnika u posao, sudjelovanje
u odabiru projektnih i drugih vrsta timova; sudjelovanje u razvoju i planiranju karijere
radnika, provoenje procesa rotacije radnika, sudjelovanje u provoenju promocija i
democija radnika, praenje bolovanja i povratka na posao, sudjelovanje u izradi sustava
kompenzacija materijalnih i nematerijalnih (dodatno zdravstveno osiguranje, lijeniki
pregledi, besplatni prijevoz, plaena rekreacija i sl.), osiguravanje sigurnih i zdravih radnih
uvjeta.
Literatura:
1.
2.
Marui, S. (2001.): Upravljanje ljudskim potencijalima, Adeco, Zagreb

Noe, R. A., Hollenbeck, J. R., Gerhart, B., Wright, P. M. (1996.v): Human Resource Management
Gaining a Competitive Advantage, Irwin McGraw-Hill
245
Zoran Suanj
3.4.5. Organizacijske intervencije u procesima

upravljanja ljudskim resursima: uloga
rukovoditelja u ouvanju mentalnog zdravlja
3.4.5.1. Uvod
Rad sam po sebi, osiguravajui vremensku strukturu, socijalni kontakt, kolektivni
napor i svrhu, socijalni identitet i regularnost aktivnosti, omoguuje psihiki doivljaj
koji promovira mentalno zdravlje pojedinca. Vano je i kako pojedinac doivljava svoj
posao i organizaciju u kojoj radi. Istraivanja sukladno potvruju pozitivnu povezanost
zadovoljstva poslom i razliitih aspekata mentalnog zdravlja zaposlenika (Faragher, Cass
i Cooper, 2005.). No, rad sam po sebi i stavovi zaposlenika nisu dovoljni. Mentalno
zdravlje pojedinca moe biti ozbiljno narueno kao posljedica radnih i organizacijskih
stresora. Cox (1993.) je, na temelju opsenog pregleda literature, popisao razliite
karakteristike posla, radne okoline i organizacije koje su se pokazale stresne, odnosno
opasne po mentalno zdravlje. Svrstao ih je u dvije ire kategorije: stresore vezane uz
kontekst i stresore vezane uz sadraj rada. Prvoj kategoriji pripadaju razliiti oblici stresora
vezanih uz organizacijsko funkcioniranje i kulturu, radne i organizacijske uloge, razvoj
karijere, donoenje odluka i meuljudske odnose na poslu. Stresori koji se odnose na
sadraj rada ukljuuju dizajn posla, radno optereenje i radni ritam, kvantitetu i kvalitetu
posla te radni raspored.
Kako bi umanjile ili sprijeile negativno djelovanje navedenih radnih stresora na mentalno
zdravlje zaposlenih, organizacije nastoje: 1) ublaiti simptome stresa kod pojedinca
(najee nekim od oblika savjetovanja), 2) razvijati vjetine pojedinca za bolje suoavanje
ili upravljanje stresom (putem treninga, terapijskim ili programima zdravog naina ivota) i
3) reducirati stresore u organizaciji (primjerice kroz redizajn posla, poveanje participacije
i autonomije u radu ili kroz razvoj mree podrke). Prve dvije navedene kategorije
organizacijskih intervencija usmjerene su na posljedice stresa kod pojedinaca, odnosno
na ublaavanje stresnih reakcija i jaanje otpornosti na stres. Intervencije navedene u
treoj kategoriji, koje se obino nazivaju univerzalnim (preventivnim) organizacijskim
intervencijama, usmjerene su na uzrok stresa u radnom okruenju, odnosno na redukciju
stresora vezanih uz kontekst i sadraj rada.
S obzirom da su upravo univerzalne intervencije one za koje su i organizacija i pojedinac
dugorono vie zainteresirani u ovome se radu nastoji pokazati kako ih je, u svrhu ouvanja
i poboljanja mentalnog zdravlja zaposlenih u organizaciji, mogue sustavno provoditi u
razliitim procesima i aktivnostima upravljanja ljudskim resursima. Pritom je kao okvir za
njihovu analizu koriten procesni model upravljanja ljudskim resursima.
246
3.4.5.2. Procesni model upravljanja ljudskim resursima

Univerzalne intervencije ne moraju nuno biti posebno dizajnirane za prevenciju radnih
stresora, ve ih je potrebno provoditi u okviru redovitih procesa, sustava i aktivnosti
upravljanja ljudima u organizaciji. Ove e intervencije biti djelotvornije ukoliko su ti
procesi, sustavi i aktivnosti rukovoenja meusobno dobro povezani. Stoga u pregledu
organizacijskih intervencija namijenjenih prevenciji poremeaja mentalnog zdravlja
zaposlenih kao okvir moe posluiti procesni model upravljanja ljudskim resursima
prikazan na slici 1.
Slika 1. HR Navigator model cjelovitog upravljanja ljudskim resursima
1. Strateka
usmjerenja
8. Kadrovske
analize
3. Pribavljanje
i selekcija
2. Zahtjevi
9. Nagraivanje
4. Mjerenje i
praenje
7. Karijera
5. Godinji
razgovor
rezultata rada
ocjenjivaki
kompetencija
razvojni
10. Posebne
teme
11. Pravni
vidici
6. Osposobljavanje
12. Administracija
247
HR Navigator je procesni model upravljanja ljudskim resursima. Razvila ga je AT

Adria, savjetodavna kua specijalizirana za razvoj ljudskih resursa. Model je nastao na
temelju iskustava u radu na razvoju procesa i sustava upravljanja ljudskim resursima
u organizacijama razliitih djelatnosti. Prvenstveno je namijenjen rjeavanju izazova
upravljanja organizacijama i rukovoenja u regiji (Cimerman, Jerman, Klari, Loar i
Suanj, 2003.). U nazivu modela HR oznaava ljudske resurse (eng. Human resources),
a Navigator upuuje na procesno poimanje rada s ljudima. Model polazi od nekoliko
kljunih pretpostavki:
o uspostavlja relacije meu svim kljunim procesima, sustavima i aktivnostima
upravljanja ljudskim resursima
o povezuje ih s procesom stratekog planiranja i razvoja organizacije
o godinjim razgovorima, utemeljenim na prikladnom praenju rezultata rada
i kompetencija zaposlenih, dodjeljuje sredinju ulogu integracije razliitih
kadrovskih procesa i sustava
o razlikuje razvojne procese od sustava nagraivanja i potpornih kadrovskih procesa
i sustava (administrativnih, radno-pravnih poslova i posebnih tema).
Iz modela proizlazi i savjetodavni proces (Jerman, Suanj i Cimerman, 2009.), koji
omoguuje pregled i unaprjeenje svih programa i aktivnosti upravljanja ljudskim
resursima u organizaciji te jasno odreuje uloge rukovodstva, zaposlenih i strunjaka za
ljudske resurse.
U ishoditu procesnog modela upravljanja ljudskim resursima su strateka kadrovska
usmjerenja organizacije. Na osnovi njih oblikovani su zahtjevi radnog mjesta koje
organizacija postavlja pred zaposlenike. Definirani zahtjevi su temelj kako za pribavljanje
i odabir novih, tako i za praenje rezultata rada i razvoja kompetencija postojeih
zaposlenika. Godinji razgovori s nadreenima odnose se na povratne informacije o
uinku i razvoju zaposlenika. Na njih se nadovezuju sustavi osposobljavanja i karijere.
Nagraivanje se temelji na vrjednovanju zahtjeva radnog mjesta, ali i na izmjerenim
individualnim rezultatima rada i razvoju kompetencija. Svi prethodni elementi modela
osnova su za kadrovske, odnosno analize ljudskih potencijala organizacije. U podlozi
modela nalaze se posebne teme te radno-pravni i administrativni poslovi, koji zajedno
predstavljaju podlogu za uinkovito izvoenje svih gore navedenih procesa i sustava
upravljanja ljudskim resursima.
U nastavku su ukratko prikazani pojedini elementi HR Navigatora pri emu je namjera
odrediti temeljnu svrhu i postupke svakog dijela procesa upravljanja ljudskim resursima.
Zatim se cijeli proces promatra u kontekstu implementacije univerzalnih intervencija
namijenjenih ouvanju mentalnog zdravlja zaposlenih u organizaciji. Na kraju su posebno
istaknute razlike u ulogama strunjaka (organizacijskog psihologa) i menadmenta
(rukovoditelja svih razina) u redukciji organizacijskih stresora.
248
Strateka usmjerenja
Svrha ovog dijela procesa upravljanja ljudskim resursima je, na temelju strateke namjere
organizacije, odnosno poslovnih ciljeva i strategija, jasno oblikovati ciljeve i strategije
ljudskih resursa te inspirirati i mobilizirati zaposlene za provedbu strateke namjere.
Organizacije na razliite naine oblikuju svoja strateka usmjerenja. esto se dogaa da
je taj proces usmjeren primarno na vanjsku poslovnu okolinu, a da se pritom zanemaruje
unutarnja okolina, odnosno ljudska strana organizacije. Nepotivanje kadrovskih
pokazatelja u procesu oblikovanja stratekih usmjerenja obino dovodi do ozbiljnih
potekoa pri njihovoj implementaciji. Kadrovski strunjaci trebaju sudjelovati u procesu
stratekog planiranja barem iz dva razloga. Prvo, oni moraju posredovati poslovodstvu
svoje poznavanje i razumijevanje stanja ljudskih potencijala organizacije. Drugo, za
kvalitetno upravljanje i razvoj ljudskih resursa, kadrovski strunjaci trebaju dobro
poznavati i razumjeti strateka usmjerenja organizacije. Navedeni razlozi jasno postavljaju
kadrovske strunjake u ulogu stratekog partnera poslovodstvu.
Na temelju stratekih usmjerenja i funkcijskih strategija postavljaju se ciljevi i strategije
razvoja ljudskih resursa. One se prevode u godinje planiranje kadrova, odnosno
kratkoronu operacionalizaciju djelovanja kadrovske funkcije. Godinje planiranje
ukljuuje ne samo promjene u broju i strukturi zaposlenih, ve nacrt svih aktivnosti
povezanih s kadrovskim procesima.
Poslovna i kadrovska strateka usmjerenja potrebno je jasno i redovito komunicirati
svim zaposlenima. Pri tome kadrovski strunjaci mogu pomoi u oblikovanju naina
komuniciranja sa zaposlenicima, i to moderiranjem sastanaka, skupova i radionica prilikom
pripreme i objave stratekih i godinjih poslovnih planova. Od pravilno komuniciranih
stratekih usmjerenja organizacija moe oekivati razliite beneficije. Naime, poznavanje
i razumijevanje stratekih usmjerenja organizacije od strane svih zaposlenih rezultirat
e usmjeravanjem napora k jasnim i usklaenim ciljevima, uspostavljanjem konteksta
za svakodnevni rad, boljim operativnim odluivanjem, veim ukljuivanjem te veom
zaokupljenou i motivacijom zaposlenika. Stoga je u proces stratekog planiranja i
prenoenja tog plana zaposlenima neophodno ukljuiti sve rukovoditelje i kljune kadrove
u organizaciji.
Zahtjevi
Osnovni je smisao ovoga dijela procesa upravljanja ljudskim resursima jasno i praktino
odreivanje zahtjeva za izvrioce na pojedinim radnim mjestima u okviru organizacijske
strukture. Jednostavno, radi se o prevoenju stratekih usmjerenja organizacije u zahtjeve
za svako radno mjesto. Naime, da bi mogli provoditi razliite kadrovske procese, potrebno
je imati jasnu sliku zahtjeva postavljenih pred svakog pojedinog lana organizacije.
U tu svrhu najprije se definira organizacijska struktura kao temelj za upravljanje
organizacijom. Sistematizacija (katalog) radnih mjesta popisuje sve poslove u
organizacijskoj strukturi, a vana je kako za radno pravni, tako i za razvojni vid funkcije
249
ljudskih resursa. Svrha je odrediti posao kojeg zaposlenik treba obaviti i poziciju tog posla
u odnosu na druge poslove u organizaciji.
Analizom radnih mjesta podrobnije su definirani svi poslovi u organizaciji. Opisi poslova
prije svega odreuju zadatke i aktivnosti koje treba izvravati, ciljeve koje je potrebno
dostii, odgovornosti i ovlasti pojedinog radnog mjesta, a onda i uvjete rada i druge
znaajke radne situacije. Kad je posao opisan, potrebno je odrediti i zahtjeve koje mora
ispunjavati izvritelj da bi u tom poslu bio uspjean. U praksi postoje razliiti naini
odreivanja zahtjeva za izvritelja posla, a obino se odreuju potrebna znanja, vjetine,
sposobnosti, osobine linosti, motivacija, stavovi i prethodno radno iskustvo zaposlenika.
Dobro je za svaki od navedenih elemenata opisa osobe odrediti koje su nune, koje
poeljne, a koje kontraindicirane znaajke izvritelja za uspjeno obavljanje odreenog
posla.
Pojednostavljeno, odreivanje zahtjeva ukljuuje dvije velike kategorije: oekivane
rezultate rada i potrebne kompetencije da se oni postignu. Rezultati i kompetencije
predstavljaju kriterije uspjenosti, odnosno osnovu za kasnije mjerenje i praenje uinka i
razvoja svakog pojedinca u organizaciji.
Pribavljanje i selekcija
Smisao ovog dijela HR procesa je jednostavan: postaviti prave ljude na prava mjesta.
Da bismo napravili dobar odabir novih zaposlenika posluit e u prethodnom koraku
jasno definiran opis posla i opis osobe. Vrlo pojednostavljeno, prije pribavljanja i selekcije
moramo precizirati to osoba koju traimo za odreenu poziciju moe (sposobnosti,
znanja, vjetine i iskustva), kakva je (crte linosti, ponaanja) i to eli (oekivanja, radna
motivacija, stavovi).
U proces pribavljanja i selekcije okvirno ulaze planiranje i praktina priprema postupaka,
pribavljanje putem razliitih kanala, smislena upotreba razliitih selekcijskih metoda i
tehnika s potivanjem naela etinosti i profesionalnosti, uvoenje kandidata u posao i
konani odabir na temelju uinka u probnom radu.
Proces pribavljanja i selekcije bit e uinkovitiji i toniji ukoliko osposobimo rukovoditelje
i strunjake za provoenje selekcijskog razgovora, standardiziramo selekcijski proces,
koristimo psiholoko testiranje kandidata koje ukljuuje testove, upitnike i druge
relevantne metode predvianja budueg radnog ponaanja osobe na odreenom radnom
mjestu te ukoliko konani odabir vrimo prema unaprijed definiranom programu i
kriterijima uspjenog probnog rada.
Mjerenje i praenje
Periodino provjeravanje dostie li pojedinac postavljene zahtjeve glede ostvarivanja
rezultata rada i razvoja kompetencija osnovna je svrha ovog HR procesa. Praenje
dostizanja postavljenih ciljeva i napretka u osobnom razvoju potrebnih kompetencija
250
na godinjoj razini kljuni su imbenici upravljanja ljudima u organizaciji, za to su

odgovorni neposredni rukovoditelji.
Na temelju kriterija uspjenosti u radu i osobnom razvoju najprije je potrebno razviti
metode i instrumente za njihovo mjerenje i praenje u konkretnoj organizaciji. Rezultati
rada najee se prate analizom dostizanja planiranih ciljeva (objektivni kriteriji uinka) ili
procjenom uspjenosti u izvoenju zadataka i aktivnosti na radnom mjestu (subjektivne
metode mjerenja radne uspjenosti). Razvoj kompetencija zaposlenika mogue je pratiti
upotrebom viesmjernog procjenjivanja svakog pojedinca na unaprijed konstruiranim
ljestvicama razliitih oblika, koje obino sadre jasno definirane opise ponaanja u radu.
Ovakve ljestvice, kroz opise poeljnih i nepoeljnih ponaanja u organizaciji, zapravo
oslikavaju potrebne kompetencije zaposlenika na odreenom radnom mjestu.
Kad su kriteriji radne uspjenosti i osobnog razvoja jasno definirani i operacionalizirani
te razvijeni instrumenti i postupci za njihovo mjerenje i praenje, potrebno je osposobiti
sve ukljuene izvritelje i rukovoditelje za njihovu uporabu. Tek se onda sustav uvodi u
organizacijsku praksu i redovito provodi.
Godinji razgovor
Sustav godinjih razgovora predstavlja strukturirani organizacijski dijalog, ijim se
redovitim izvoenjem osigurava praenje izvoenja poslovnih i planova razvoja. Osnovna
mu je svrha pruanje povratne informacije o uinku i osobnom razvoju te planiranje
aktivnosti u narednom razdoblju. Godinji razgovor je integrator razliitih HR procesa
i stoga sredinji alat kojega na raspolaganju imaju rukovoditelji i sluba za upravljanje
ljudskim resursima za ostvarivanje zacrtane poslovne i razvojne strategije. Kada je jednom
uspostavljen, predstavlja i najjednostavniji nain uvoenja organizacijskih promjena i
utjecaja na organizacijsku kulturu.
Sustav godinjih razgovora potrebno je paljivo isplanirati i provoditi u cijeloj organizaciji.
Dobro je odijeliti ocjenjivaki (analiza postignutog u proteklom i postavljanje ciljeva za
naredno razdoblje) od razvojnog razgovora (analiza razvoja potrebnih kompetencija,
planiranje potrebnog osposobljavanja i profesionalnog razvoja). I jedan i drugi razgovor
provodi nadreeni rukovoditelj kroz dijalog sa svakim od svojih ljudi posebno, s tim da se
ocjenjivaki razgovor obino izvodi poetkom, a razvojni sredinom kalendarske godine.
Tipian sadraj ocjenjivakog razgovora odnosi se na uvodni pregled poslovanja i stratekih
usmjerenja organizacije u cjelini te posebno one organizacijske jedinice kojoj zaposlenik
pripada. Zatim se prelazi na povratnu informaciju o uinku pojedinca. Analiziraju se
konkretan radni rezultati zaposlenika, obino prema prethodne godine dogovorenim
kriterijima uspjenosti (postavljenim ciljevima ili definiranim kljunim podrujima rada,
zadacima i aktivnostima koje je bilo potrebno izvoditi). Nakon usuglaavanja ocjene
uinka, koja bi trebala imati i reperkusije na varijabilni dio plae, prelazi se na planiranje
ciljeva, zadataka ili aktivnosti za narednu godinu. Ocjenjivaki razgovor prilika je da
se u cijeloj organizaciji usklaeno odreuju prioriteti, a vremenom i bolje definiraju i
preciznije utvrde kriteriji radne uspjenosti svakog pojedinog radnog mjesta.
251
Dobar razvojni razgovor utemeljen je na prethodno analiziranim procjenama radnog

ponaanja, koje mogu biti prikupljene iz razliitih izvora: samoprocjene, procjene
nadreenog, podreenih, suradnika, pa ak i vanjskih ili unutarnjih klijenata ili korisnika,
ovisno o radnom mjestu zaposlenika. Interpretacija dobivenih procjena slui za utvrivanje
razvojnih prednosti i slabosti pojedinca te za izradu konkretnog akcijskog plana razvoja
kompetencija u sljedeoj godini. Plan osobnog razvoja moe ukljuivati razliite vrste
osposobljavanja namijenjenih usvajanju strunih znanja ili razvoju potrebnih vjetina, ali
i odluke o konkretnim promjenama radnog ponaanja, uvoenju novih naina rada ili
drugih aktivnosti.
I ocjenjivaki i razvojni razgovor potrebno je zavriti usklaenim dogovorom zaposlenika
i nadreenog rukovoditelja o tome na to se, u pogledu uinka i razvoja kompetencija,
obvezao zaposlenik i kako e se pratiti izvrenje dogovorenog plana. Dobro je unaprijed
dogovoriti i neke kontrolne toke, obino krae kvartalne ili polugodinje razgovore
namijenjene praenju i eventualnoj korekciji postavljenih planova.
Osposobljavanje
Smisao je ovog vanog dijela upravljanja ljudskim resursima uinkovito izvoenje
svrhovitog osposobljavanja i zakonski propisanog obrazovanja zaposlenika. Glavni izazov
osposobljavanja nije njegovo programiranje ili sama izvedba, ve to bolja povezanost
osposobljavanja sa zahtjevima organizacije. Osposobljavanje pojedinca treba se temeljiti
na zahtjevima koji proizlaze iz strateke namjere (eljeno stanje), na rezultatima mjerenja i
praenja (stvarno stanje) te na dogovoru izmeu zaposlenika i neposrednog rukovoditelja
(utvreni plan razvoja).
Osposobljavanje u organizaciji mora biti ciljno usmjereno. Sustav osposobljavanja
prvenstveno je namijenjen usvajanju potrebnih strunih znanja, razvoju sposobnosti i
treningu konkretnih vjetina za bolje obavljanje posla zaposlenika. Stoga treba ukljuivati
i mehanizme provjere prijenosa novonauenih znanja i vjetina u svakodnevnu radnu
praksu.
Osposobljavanja se uglavnom planiraju kroz oblikovanje kataloga obrazovanja i proces
internog proraunskog planiranja, gdje se izraene potrebe i elje za osposobljavanjem
usklauju s realnim financijskim mogunostima po pojedinim organizacijskim
jedinicama. Mnoga osposobljavanja mogue je dobrim sustavom osmisliti i provoditi
kroz interni prijenos znanja, uz pomo sustava mentorstva i internih savjetnika. Ipak,
za neke oblike osposobljavanja organizacija e angairati strunjake izvana ili uputiti
svoje zaposlenike na razliite formalne programe specijalistikog usavravanja. Neka su
osposobljavanja zakonski propisana i organizacija ih je duna provoditi (zatita na radu,
obnavljanje licenci i certifikata i slino).
Ciklus osposobljavanja ima nekoliko glavnih koraka. Prvi se odnosi na utvrivanje
potreba za osposobljavanjem. Osnovu ovog koraka provodi neposredni rukovoditelj na
razvojnom razgovoru sa zaposlenikom. U preciznom definiranju potreba za obrazovanjem
pojedinog zaposlenika sudjeluje i HR-strunjak, pri emu se analiziraju i podaci praenja
252
radne uspjenosti zaposlenika zabiljeeni na ocjenjivakom razgovoru. Tako utvrene

individualne potrebe za obrazovanjem dopunjuju se podacima iz stratekih usmjerenja
razvoja organizacije u cjelini, te se definiraju konkretni ciljevi ili mete osposobljavanja.
Slijedi izbor i/ili planiranje programa osposobljavanja, priprema kataloga osposobljavanja
i sama provedba obrazovnih aktivnosti. Na kraju se provodi ne samo evaluacija samog
treninga ili obrazovanja, ve i validacija njihove djelotvornosti, odnosno utvruju se
stvarni praktini uinci osposobljavanja.
Karijera
Sustav razvoja karijere u organizaciji odnosi se na usklaivanje buduih potreba organizacije
s ambicijama, eljama i realnim potencijalima pojedinaca. Osnova sustava je karijerna
politika kojom se odreuju temeljna naela razvoja karijere u organizaciji: mogui
smjerovi razvoja karijere, opi uvjeti za napredovanje, politika informiranja/poticanja
karijernih ambicija, politika jednakih mogunosti i financiranja razvoja zaposlenika.
Odgovornost za karijeru zaposlenih podijeljena je izmeu pojedinca i organizacije. Iako
bi se moglo rei da je karijera ponajprije ovisna o inicijativi pojedinca i da je osobna
odgovornost na prvom mjestu, organizacija moe poticati zaposlenike na osobni razvoj
i nuditi im razliite mogunosti napredovanja. Ovo se postie osvjeivanjem potreba za
razvojem i informiranjem o prilikama za profesionalni razvoj. Organizacija u tu svrhu
koristi razliite komunikacijske kanale i sustave: od informiranja putem internog glasila
ili intraneta, preko internog oglaavanja slobodnih radnih mjesta, zatim seminara ili
radionica namijenjenih osposobljavanju o osobnom razvoju i planiranju karijere, do
profesionalnog usmjeravanja i savjetovanja kroz sustavne karijerne razgovore koje vre
HR-strunjaci.
Za razliku od ostalih organizacijskih razgovora (ocjenjivakog i razvojnog), koje u pravilu
izvode neposredno nadreeni rukovoditelji, karijerni razgovor provodi osposobljeni
kadrovski strunjak uz neposrednu koordinaciju poslovodstva organizacije. Razgovori o
karijeri u organizaciji obino ukljuuju otvorenu raspravu o dugoronijim karijernim
namjerama i aspiracijama zaposlenika te razvojnim potrebama i mogunostima organizacije.
Dogovor o karijeri naelno odreuje predvieni razvojni put pojedinca, treba ukljuivati
kako obveze zaposlenog, tako i obveze organizacije, ali nikako ne garantira automatsko
napredovanje. Radi se zapravo o podrci koju struna sluba za razvoj ljudskih potencijala
prua pojedincu kroz prenoenje znanja o organizacijskoj strukturi, realistino opisivanje
posla, informiranje o dogaajima u razliitim jedinicama, pruanje povratne informacije
o ocjeni potencijala odnosno kompetencijama zaposlenika, definiranje eljenih buduih
kompetencija zaposlenih, otkrivanje novih prilika i alternativnih naina razvoja karijere.
Napredni sustavi razvoja karijere ukljuuju odabir i praenje potencijalnih/perspektivnih
kadrova, odabir i razvoj nasljednika/namjesnika kljunih rukovoditelja te sustav mentora/
internih savjetnika.
253
Kadrovske analize
Smisao je ovog dijela HR procesa pripremiti i distribuirati informacije o ljudskim
resursima koje su potrebne upravi, rukovoditeljima i HR strunjacima u svrhu praenja
i poboljavanja procesa upravljanja ljudima u organizaciji. Analize i istraivanja koja se
provode u okviru HR procesa predstavljaju jednu od osnova za proces stratekog planiranja.
esto ih susreemo i pri rjeavanju tekoa u organizaciji. Stalno praenje i primjerene
analize stanja ljudskih potencijala u organizaciji mogu posluiti kao sustav upozorenja
na latentne probleme koji bi mogli imati ozbiljne posljedice za uspjenost organizacije
u budunosti. Zadatak je HR strunjaka razviti sustav stalne organizacijske dijagnostike
koji cjelovito i uinkovito usmjerava upravljanje i razvoj kadrova te na godinjoj razini
ocjenjuje djelovanje kadrovskog procesa iz perspektive HR struke, rukovoditelja i svih
zaposlenika.
Podruja kadrovske dijagnostike mogu se svrstati u est razliitih kategorija. Prva, analiza
vanjske okoline, ukljuuje predvianje kretanja na tritu radne snage, predvianje vanjske
ponude kadrova te praenje razvoja strunih metoda i alata HRM-a. Drugu kategoriju
ine analize unutarnje okoline: analiza znanja i vjetina zaposlenih (svojevrsna inventura
kompetencija), predvianje unutarnje ponude kadrova, ispitivanja stavova prema radu
i organizaciji i praenje organizacijske klime i kulture. U treu kategoriju, projekciju
buduih zahtjeva za kadrovima, spadaju analize razliitih stratekih i planskih dokumenata
organizacije, priprema i vrjednovanje razliitih scenarija i kadrovskih projekcija te
analiza buduih potreba organizacije. etvrtu kategoriju ine razliite statistike analize
kadrovskih pokazatelja: analize fluktuacije, apsentizma, bolovanja, nezgoda na radu i
strukturne analize. Peta se kategorija odnosi na komparativna istraivanja unutar brane/
trita, odnosno analizu dobre prakse, to podrazumijeva usporedbu HR procesa u
odnosu na referentne organizacije. estu kategoriju ine analize uinkovitosti (ponekad i
isplativosti) pojedinih dijelova ili HR procesa u cjelini.
Svrha je organizacijske dijagnostike ne samo pratiti brojane podatke o kadrovima, ve
imati stalan izvor valjanih i pouzdanih informacija o tome to ljudi misle o svom poslu
i organizacijskim sustavima i procesima, kako se osjeaju u radnoj okolini, koliko su
zadovoljni, kako razumiju svoj poloaj u organizaciji i svoju radnu i organizacijsku ulogu,
kako doivljavaju svoje rukovoditelje i koliko su rukovoditelji uspjeni u radu s ljudima.
Na osnovi rezultata ovakvih periodinih istraivanja pripremaju se iscrpni izvjetaji koji
predstavljaju dobru podlogu za odluivanje i planiranje organizacijskih promjena.
Nagraivanje
Svrha ovog dijela HR procesa nije samo kompenzacija za rad. Sustav nagraivanja ima
dvije temeljne funkcije: treba motivirati zaposlenike na dobar rad i podravati njihov
osobni razvoj u skladu s potrebama organizacije. Nagraivanje ukljuuje i materijalni
i nematerijalni dio, od kojih je ovaj potonji vaniji za razvoj ljudskih potencijala.
Iz perspektive zaposlenika sustav nagraivanja je, uz razvoj karijere, najdelikatniji i
motivacijski najsnaniji dio HR procesa.
254
Ovaj proces mora proizlaziti iz jasne vizije organizacije te poticati ono ponaanje zaposlenika
koje vodi ostvarenju postavljenih ciljeva i planova organizacije, a sankcionirati nepoeljna
ponaanja. Uspostavljanje dobrog procesa nagraivanja i sankcioniranja odrazit e se
na poveanje organizacijske uinkovitosti, podravat e eljenu organizacijsku kulturu,
motivirati ljude za suradnju te omoguiti organizaciji da privue i zadri najbolje kadrove.
Sustav materijalnog nagraivanja se obino sastoji od sljedeih kljunih elemenata:
osnovne plae determinirane zahtjevima pojedinog radnog mjesta (fiksno nagraivanje),
stimulacije za dodatno zalaganje, rezultate rada ili napredak u razvoju kompetencija
(varijabilno nagraivanje) i razliitih beneficija (dodatnih poticaja kojima se ili nagrauje
radna uspjenost ili pak potie odanost zaposlenika organizaciji). Moe se rei da ne
postoji jedan najbolji nain materijalne kompenzacije, odnosno idealno rjeenje sustava
plaa. No, dobro odabrani model materijalnog nagraivanja osigurat e osnovna primanja
primjerena onima na tritu rada, ukljuivati poveanje plae adekvatno uloenom trudu i
ostvarenim rezultatima te osigurati internu pravednost raspodjele. Teorijski, dobar sustav
materijalnog nagraivanja zadovoljava osnovne potrebe zaposlenih, osigurava percepciju
distributivne pravednosti kod veine zaposlenih, uvruje zaposlenikovu procjenu
vjerojatnosti da nakon uspjenog rada slijedi odgovarajua naknada, jasno je povezan
s organizacijskim ciljevima i vrijednostima te potkrepljuje kvantitetu i kvalitetu rada i
unaprijed definirane poeljne oblike organizacijskog ponaanja.
Nematerijalno nagraivanje motivira zaposlenike tako da zadovoljava njihove razvojne
potrebe, osigurava pozitivnu percepciju proceduralne i interakcijske pravednosti,
pojaava procjenu vjerojatnosti da za dobar rad slijedi odgovarajue priznanje i da
nakon neadekvatnog uinka ili nedovoljnog truda slijedi konstruktivna kritika. Jedan od
najvanijih motivacijskih aspekata koji spada u nematerijalno nagraivanje je i koritenje
participacije u rukovoenju, odnosno ukljuivanje zaposlenika u donoenje njemu vanih
odluka.
Posebne teme
Posebne teme ljudskih resursa se, upravo zbog posebnih obiljeja radne snage, razlikuju od
organizacije do organizacije. Ovisne su dijelom o specifinostima djelatnosti organizacije
(industrije ili brane), dijelom o povijesnim i drutvenim okolnostima njenog razvoja, ali
i o razliitim organizacijskim rjeenjima koja se odnose na mjesto i ulogu sektora ljudskih
resursa u funkcioniranju organizacije.
Sadrajno se posebne teme upravljanja ljudskim resursima u organizacijama ponajprije
odnose na osiguravanje standarda specifine zatite zdravlja, kvalitete ivota i socijalne
zatite. Oni ukljuuju sigurnost i zatitu na radu, socijalni standard zaposlenih (prehranu,
djeji vrti, cjelodnevni boravak kolske djece, rekreacijske kapacitete, odmaralita),
potporu ravnotei radnog i osobnog ivota, promicanje zdravlja i zdravog naina ivota,
informiranje (interno glasilo, intranet), pravnu pomo, socijalnu skrb o osobama
umanjene zdravstvene radne sposobnosti te sudjelovanje u akcijama drutveno odgovornog
poslovanja u lokalnoj zajednici.
255
Posebne teme upravljanja ljudskim resursima mogu se odnositi i na specifine situacije

i pojave u radnom okruenju koje su zbog svojih posljedica posebno vane i pojedincu
i organizaciji. Radi se, primjerice, o uestalim izvanrednim dogaajima (nezgodama na
radu, incidentima), zlostavljanju na radu, zlouporabi alkohola i droga na radnom mjestu
te drugim rizinim ponaanjima zaposlenika.
Pravni vidici
Ureeni radno-pravni odnosi nuna su pretpostavka normalnog funkcioniranja
organizacije. Moe se rei da je to pitanje organizacijske infrastrukture, odnosno
higijene organizacije. Organizacija se mora pobrinuti da razliite ope akte, pravilnike,
kolektivne i/ili individualne ugovore koji reguliraju odnose zaposlenika i organizacije
uskladi s pozitivnim zakonskim propisima, to moe utjecati na broj moguih radnopravnih sporova.
Poseban element ovoga dijela procesa upravljanja ljudskim resursima odnosi su s
predstavnicima zaposlenih, pri emu je potrebno izgraditi primjeren odnos kako s
radnikim vijeem, tako i s predstavnicima sindikata.
Administracija
Ureenost dokumentacije i korektnost pri izvravanju kadrovskih postupaka, esto
propisanih Zakonom o radu i drugim zakonskim aktima, osnova je za sve ostale elemente
upravljanja ljudima u organizaciji. Bez te osnovne administrativne ureenosti nemogue
je izvoditi kompleksnije kadrovske procese.
Kadrovska administracija odnosi se na provoenje postupaka prijave i odjave zaposlenika,
arhiviranje, uvanje radnih knjiica, voenje kadrovske evidencije i kartoteke te
uruivanje razliitih dokumenata. Veliku pomo u kontroli dokumenata, provoenju
razliitih postupaka i upravljanju kadrovskim podacima prua primjeren kadrovski
informacijski sustav koji je, s razliitim ovlastima, dostupan kako HR strunjacima, tako
i rukovoditeljima i zaposlenicima.
3.4.5.3. Uloga rukovoditelja u prevenciji radnih stresora
Ouvanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu utemeljeno je na nekoliko vanih principa
koji se esto zaboravljaju. Prvo, zdravlje pojedinca i organizacije su meuovisni. Drugo,
rukovoditelji su odgovorni za zdravlje pojedinca i organizacije. Nadalje, naruavanje
zdravlja pojedinca i organizacije nije neizbjeno. I konano, i pojedinac i organizacija
reagiraju na narueno zdravlje na sebi svojstven i jedinstven nain.
Uvaavajui navedene principe, univerzalne je intervencije za prevenciju poremeaja
mentalnog zdravlja u organizaciji potrebno provoditi u okviru redovitog odvijanja svih
procesa i aktivnosti upravljanja ljudima u organizaciji. U tome najvaniju ulogu, pored
256
HR strunjaka, imaju rukovoditelji svih razina upravljanja. U tablici 1. prikazane su

organizacijske intervencije namijenjene reduciranju radnih stresora razvrstane u pojedine
dijelove procesnog modela upravljanja ljudskim resursima prikazanog ranije. Popis
radnih stresora odabran je i prilagoen iz veeg broja preglednih radova ili prirunika
u kojima se na razliite naine klasificiraju stresne karakteristike posla i organizacije
(Cotton i Hart, 2003.; Sonnentage i Frese, 2003.; Jex, 2002.; Hart i Cooper, 2001.; Cox,
Griffiths i Rial-Gonzales, 2000.; Cox, 1993.; Kahn i Byosiere, 1992.; Kasl, 1991.). U
prikazu organizacijskih intervencija nastoji se jasno odrediti i razlikovati uloga strunjaka
(organizacijskog psihologa) i menadmenta (rukovoditelja svih razina) u redukciji stresora
vezanih uz kontekst i sadraj rada.
257
258
2. Zahtjevi
1. Strateka usmjerenja
Procesi upravljanja
ljudskim resursima
sudjelovanje u analizi radnih mjesta

rad na sistematizaciji radnih mjesta
auriranje opisa poslova kod uvoenja
organizacijskih promjena
definiranje potrebnih kompetencija za
uspjeno obavljanje posla
neodreenost radne uloge
sukob radnih uloga
preoptereenje ili podoptereenje radnim

ulogama
neravnotea ovlasti i odgovornosti u radu
prekidi u radu
varijacije u radnom optereenju
raspored rada i odmora
brz tempo rada ili visok pritisak zbog rokova
rascjepkanost ili neznaajnost posla
kratki radni ciklusi
monotonija u radu
nedostatak kontrole nad poslom, manjak

autonomije u radu
radna uloga koja ukljuuje visoku odgovornost

za ljude
sudjelovanje i pomo rukovoditelju u

preraspodjeli poslova i zadataka u svrhu
optimalnog koritenja znanja i vjetina
zaposlenih
usklaivanje strategije razvoja ljudskih

potencijala i plana kadrova s poslovnim
strategijama
loa komunikacija stratekih namjera

organizacije
nejasan zapovjedni lanac (organizacijska

struktura, hijerarhija odgovornosti)
sudjelovanje u stratekom upravljanju

organizacijom
Uloga strunjaka u prevenciji radnih stresora
nejasno definiranje poslovnih ciljeva i

strategija organizacije
Radni stresori vezani uz kontekst i sadraj rada
poticanje zaposlenika na sudjelovanje u

odlukama koje utjeu na njihov posao
smanjenje radnog preoptereenja/

podoptereenja zaposlenika
poveanje kontrole nad tempom rada (radno

optereenje/radni ritam) i openito poveanje
kontrole nad poslom
uspostavljanje ravnotee ovlasti i

odgovornosti zaposlenika na radnom mjestu
preraspodjela poslova ili zadataka u svrhu

poveanja koritenja vjetina
poveanje raznolikosti kraih radnih ciklusa,

sprjeavanje rascjepkanosti/ beznaajnosti
posla
smanjenje nesigurnosti u poslu
smanjenje sukoba radnih uloga
osiguranje jasnoe radne uloge kroz precizno

definiran opis posla, jasno definiranje
ciljeva i zadataka, inzistiranje na definiranju
odgovornosti u poslu
osiguravanje jasnoe i openito poboljanje

silazne komunikacije
razjanjavanje i prikladno komuniciranje

vizije, strategije, vrijednosti i ciljeva
organizacije
Uloga rukovoditelja u prevenciji radnih stresora
Tablica 1. Intervencije za prevenciju radnih stresora u procesima upravljanja ljudskim resursima: uloga
strunjaka i rukovoditelja
259
5. Godinji razgovori
4. Mjerenje i praenje
3. Pribavljanje i
selekcija
interpersonalni sukobi
loi odnosi s nadreenim
nedostatak participacije u donoenju odluka
nedostatak podrke kod rjeavanja problema

u radu i osobnog razvoja
neadekvatne mjere radne uspjenosti
nedostatak definiranja potrebnih

kompetencija za uspjean rad
nejasni kriteriji mjerenja radne uspjenosti
openito diskriminatorne politike odabira i

zapoljavanja
izloenost predrasudama vezanih uz dob,

spol, etniku pripadnost i slino
nepodudarnost u oekivanjima i/ili

vrijednostima pojedinca i organizacije
nepristrano donoenje odluka o zapoljavanju
osposobljavanje rukovoditelja za
nepristrano odluivanje pri odabiru novih
zaposlenika
pomo rukovoditeljima kod rjeavanja

interpersonalnih sukoba
osposobljavanje i razvoj rukovoditelja u

svrhu veeg koritenja participativnog stila
voenja i dijaloga
uspostava postupaka i voenje evidencije

o praenju uspjenosti i razvoju
kompetencija svih zaposlenika
konstrukcija i validacija instrumenata za

procjenu radne uspjenosti
unaprjeenje metoda i tehnika mjerenja i

praenja uspjenosti
pomo rukovoditeljima u definiranju

potrebnih kompetencija zaposlenika
sudjelovanje u postupcima odreivanja

kriterija i standarda radne uspjenosti
evaluacija postupaka pribavljanja, selekcije

i zapoljavanja i predlaganje mjera za
poboljanje
osiguravanje proceduralne pravednosti pri

odabiru kandidata za zaposlenje
praenje unutarnje i vanjske ponude

kadrova
ukljuivanje zaposlenih u ocjenjivanje uspjeha

i postavljanje ciljeva
poveanje participacije zaposlenih u

donoenju odluka
poveanje interakcijske pravednosti
pruanje povratne informacije o uinku i

razvoju kompetencija
razvoj povjerenja, suradnje i klime podrke u

organizaciji
poboljanje uzlazne komunikacije
adekvatno rjeavanje problema u poslu
odreivanje i upoznavanje zaposlenika

s kriterijima materijalne i nematerijalne
stimulacije dobrog rada i razvoja
kompetencija
odreivanje kriterija i postupaka mjerenja

uspjenosti i razvoja unaprijed i uz
sudjelovanje samih zaposlenika
poboljanje proceduralne pravednosti vezane

uz ocjenjivanje uspjenosti u radu i razvoja
potrebnih kompetencija
precizno definiranje kriterija praenja

uspjenosti tijekom probnog rada
upoznavanje kandidata za zaposlenje

u postupku selekcije s organizacijskim
oekivanjima kroz realan opis posla
sudjelovanje u postupcima pribavljanja

i odabira uz potivanje pravila struke i
etinosti u radu
260
8. Kadrovske analize
7. Karijera
6. Osposobljavanje
Procesi upravljanja
ljudskim resursima
programiranje potrebnih obrazovnih

aktivnosti
nedovoljno koritenje vjetina
sudjelovanje u praenju razvoja karijere

zaposlenika
odabir i razvoj nasljednika
sudjelovanje u odluivanju o napredovanju

ili nazadovanju
sudjelovanje u odabiru i praenju kljunih i
perspektivnih kadrova
sudjelovanje u istraivanjima i praenju

stavova prema radu i organizaciji
redovito praenje organizacijske klime,

zadovoljstva poslom i drugih stavova
prema radu i organizaciji
praenje pokazatelja uspjenosti HR
procesa, upoznavanje rukovodstva i
predlaganje mjera za poboljanje
osiguravanje prilika za izraavanje stavova i

miljenja zaposlenih
praenje organizacijskih i individualnih

izvora stresa u radu
nemogunost izraavanja prigovora ili

nezadovoljstva poslom
analiziranje i uvaavanje kadrovskih

pokazatelja, rezultata istraivanja
organizacijske klime i zadovoljstva poslom i
planiranje poboljanja
djelovanje na ope drutveno vrjednovanje

rada, promoviranje cjeloivotnog uenja i
zapoljivosti
openito niska drutvena vrijednost rada
poveanje zadovoljstva zaposlenika statusom

u organizaciji
osiguravanje mogunosti napredovanja i

razvoja karijere
evaluacija uinkovitosti provedenog

osposobljavanja i transfera nauenog u
svakodnevnom radu
razvoj sustava profesionalnog razvoja ili

karijere u organizaciji
evaluacija provedenog osposobljavanja

i predlaganje poboljanja i razvoja
obrazovnih aktivnosti
sudjelovanje u programiranju obrazovnih

aktivnosti
razvoj sustava mentorstva i razvoja

nasljednika
lo status ili nepodudarnost statusa
nemogunost upotrebe znanja, vjetina i

sposobnosti
nesigurnost posla ili suficitarnost zanimanja
nesigurnost karijere
stagnacija, nemogunost napredovanja
pomo rukovoditeljima u utvrivanju

potreba za obrazovanjem
sudjelovanje u osposobljavanju
rukovoditelja i zaposlenika
osiguravanje uvjeta za potrebno

osposobljavanje zaposlenika
razvoj sustava osposobljavanja
nedostatak osposobljavanja potrebnog za

uspjeno obavljanje posla
provoenje osposobljavanja zaposlenika na

radnom mjestu
utvrivanje potreba za obrazovanjem

zaposlenih
Uloga rukovoditelja u prevenciji radnih stresora
usklaivanje plana obrazovanja zaposlenih

s poslovnim strategijama organizacije
Uloga strunjaka u prevenciji radnih stresora
nedostatak prilika za usvajanje novih znanja i

uenje novih vjetina
nedovoljna razvojna orijentacija organizacije
Radni stresori vezani uz kontekst i sadraj rada
261
12. Administracija
11. Pravni vidici
10. Posebne teme
9. Nagraivanje
niske plae
zahtjevne administrativne procedure
nepridravanje odredbi internih pravilnika

kojima se reguliraju prava i obveze
zaposlenika
nepotivanje odredbi kolektivnog ugovora
nepotivanje zakonskih propisa
tehnoloke promjene
nefleksibilno ili nepredvidljivo radno vrijeme
konfliktni zahtjevi radne i obiteljske uloge
rad u smjenama
socijalna ili fizika izolacija
izloenost nasilju, prijetnjama ili zlostavljanju
olakavanje administrativnih procedura
promoviranje tolerancije, sigurnosti i

pravednosti na radnom mjestu
potivanje odredbi i internih pravilnika u

kreiranju sustava i postupaka upravljanja
ljudima
pojednostavljenje administracije
potivanje zakonskih odredbi i internih

pravilnika u svim procesima i aktivnostima
upravljanja ljudima
uvoenje primjerenih oblika smjenskog rada,

fleksibilnog radnog rasporeda i poveanje
predvidljivosti radnog vremena
poveanje socijalne ili praktine podrke na

poslu
sprjeavanje socijalne ili fizike izolacije
eliminiranje tetnih uvjeta rada
razvoj povjerenja, suradnje i klime podrke u

organizaciji
razvoj vjetina suoavanja zaposlenika s

visokim pritiskom zbog rokova
pomo u suoavanju sa stresom kod trajne

izloenosti zaposlenika klijentima/kupcima
rjeavanje komunikacijskih problema u

organizaciji
odreivanje i provoenje adekvatne

materijalne i nematerijalne stimulacije i
nagraivanja dobrog rada zaposlenika
poboljanje distributivne pravednosti

osiguranjem pravednih omjera meu plaama
zaposlenih, transparentnim i dosljednim
vrjednovanjem rada kod odreivanja fiksne
plae
sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju

i kreiranju internih pravilnika i ugovora o
radu
pomo pri osposobljavanju kod uvoenja

tehnolokih promjena
ispitivanje sukoba radne i obiteljske uloge i

predlaganje poboljanja
rad na poboljanju odnosa s nadreenima
sudjelovanje u kreiranju radnog ciklusa i

sustava smjenskog rada
definiranje i prepoznavanje nasilja i

zlostavljanja na radnom mjestu
sudjelovanje u razvoju specifinih vjetina

zaposlenika potrebnih za bolje suoavanje
sa stresnim radnim uvjetima
potreba za skrivanjem negativnih emocija

tijekom interakcije s klijentima / korisnicima
stalna izloenost radu s klijentima /

korisnicima,
ispitivanje sposobnosti i osobina radnika

kod poslova s posebnim uvjetima rada
edukacija rukovoditelja o radnoj motivaciji
predlaganje mjera za poveanje

distributivne pravednosti
ispitivanje motivacije za rad i evaluacija

uinkovitosti sustava nagraivanja
teki, rizini, neugodni ili opasni fiziki uvjeti

rada
mehanizmi plae koji utjeu na radni ritam

(plaanje po satu ili uinku)
neadekvatno nagraivanje dodatnog

zalaganja ili rezultata
nedostatak priznanja ili nagrade za dobar rad
3.4.5.4. Zakljuak
Prikazana uloga organizacijskog psihologa u univerzalnim intervencijama ouvanja
mentalnog zdravlja u organizaciji upuuje na izrazitu sloenost zahtjeva koji se danas
postavljaju pred HR strunjake u svrhu smanjenja stresora u radnoj okolini. Naime,
HR funkcija u organizaciji ukljuuje etiri razliite i nerijetko proturjene uloge: ulogu
stratekog partnera rukovodstvu organizacije, ulogu zagovaratelja i zastupnika zaposlenih,
ulogu administrativnog eksperta i ulogu nositelja organizacijskih promjena (Schein,
2008.). Svaka od ovih uloga iziskuje posve razliit skup znanja, vjetina i stavova, to je
samo po sebi stresno za izvritelja navedenih strunih aktivnosti. Stoga je organizacijski
psiholog u situaciji da, vodei brigu o mentalnom zdravlju organizacije, ponajprije dobro
uskladi i balansira razliite radne uloge u svom poslu.
S druge strane, uloga rukovoditelja u ouvanju mentalnog zdravlja zaposlenih prvenstveno
se temelji na upotrebi suportivnog i participativnog stila rukovoenja ljudima. Prema
modelu organizacijskog zdravlja (Cotton i Hart, 2003.) ponaanje rukovoditelja trebali
bi karakterizirati pristupanost i osjetljivost na zahtjeve zaposlenih, razumijevanje
njihovih problema, razjanjavanje oekivanja, ciljeva i prioriteta u poslu, aktivno traenje
sudjelovanja i neposredne ukljuenosti zaposlenika u odluivanju, pruanje prilika i
poticanje zaposlenih na suradnju, delegiranje i ohrabrivanje zaposlenih na preuzimanje
inicijative, pouzdanost u radu pod pritiskom, pruanje podrke zaposlenicima kada posao
ne ide dobro, osiguravanje este i neformalne razvojno orijentirane povratne informacije
zaposleniku, tretiranje ljudi s obzirom i potovanjem, poticanje drugih da ine isto te
nepristrano i pravedno vladanje prema svojim zaposlenicima. Ovakvim ponaanjem
rukovoditelj provodi univerzalne intervencije sprjeavanja radnih stresora koji proizlaze iz
zahtjeva posla i radnih uloga, nedostatka kontrole i podrke u radu, meuljudskih odnosa
te uvoenja organizacijskih promjena.
Usklaeno djelovanje psihologa i rukovoditelja u svim ranije opisanim procesima
upravljanja ljudskim resursima za posljedicu e imati jasnije radne i organizacijske uloge,
veu radnu motivaciju i pozitivne stavove zaposlenih, bri razvoj potrebnih kompetencija,
kvalitetnije donoenje odluka, bolje meuljudske odnose, povoljniju organizacijsku klimu
i jaku organizacijsku kulturu te openito optimalno organizacijsko funkcioniranje.
Ukratko, uz strunu podrku organizacijskog psihologa, rukovoditelj treba upravljati
svojim ljudima na nain koji osigurava prevenciju problema mentalnog zdravlja na
radnom mjestu i tako dugorono utjee na zdravlje i dobrobit i zaposlenika i organizacije.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
262
Cimerman, M., Jerman, S., Klari, R., Loar, B., Suanj, Z. (2003.): Manager, prvi med enakimi:
knjiga o slovenskem managementu, Ljubljana: GV Zaloba
Cotton, P., Hart, P. M. (2003.): Occupational Wellbeing and Performance: A Review of Organizational
Health Research, Australian Psychologist, 38, 1, pp.118-127
Cox, T. (1993.): Stress Research and Stress Management: Putting Theory to Work, Sudbury: HSE Books
Cox, T., Griffiths, A., Rial-Gonzales, E. (2000.): Research on Work related Stress, European Agency for
Safety and Health at Work
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Faragher, E. B., Cass, M., Cooper, C. L. (2005.): The ralationship between job satisfaction and
health: a meta-analysis, Occupational & Environmental Medicine, 62, 105-112
Hart, P. M., Cooper, C. L. (2001.): Occupational Stress: Toward a More Integrated Framework,
in Anderson, N., Ones, D. S., Sinangil, H. K. and Viswesvaran, C. (eds.): Handbook of Industrial,
Work and Organizational Psychology, Vol. 2 Organizational Psychology, pp.93-114, London: Sage
Publications
Jex, S. M. (2002.): Organizational Psychology: A Scientist-Practicioner Approach, New York: John
Wiley and Sons
Kahn, R. L., Byosiere, P. (1992.): Stress in Organizations, in Dunnette, M. D. and Hough, L. M.
(eds.): Handbook of Industrial and Organizational Psychology, 2nd edition, Vol. 3, pp. 571-650, Palo
Alto: Consulting Psychologists Press
Kasl, S. V. (1991.): Assesing health risk in the work setting, in Schroeder, H.E. (ed.): New directions
in health psychology assessment, pp. 95-125, New York: Hemisphere publishing
Jerman, S., Suanj, Z., Cimerman, M. (2009.): Procesni model HRM - HR Navigator
http://www.atadria.com/cro-index.php
Schein, E. H. (2008.): Promjena uloge rukovoditelja za ljudske potencijale, Bled, IEDC Poslovna ola
Sonnentage, S., Frese, M. (2003.): Stress in organizations, in Borman, W. C., Ilgen, D. R. and
Klimoski, R. J. (eds.): Handbook of psychology, Vol. 12 Industrial and Organizational Psychology, pp.
453-492, New Jersey: John Wiley and Sons
263
Marina Gulin
3.4.6. Upravljanje stresom na radnom mjestu
3.4.6.1. Uvod
Prekomjerna izloenost stresu na radnom mjestu dugorono ima tetne posljedice za
organizaciju u vidu nie produktivnosti zaposlenika i uestalijih izostanaka s posla zbog
bolovanja. Posredno je povezana i s veom uestalosti izvanrednih dogaaja, incidenata i
nezgoda na radu uzrokovanih ljudskim imbenicima, koji imaju za posljedicu neposrednu
tetu za organizaciju, a ujedno su i znaajan izvor stresa u organizaciji. Prekomjerna
izloenost stresu, na ovaj nain je posredno povezana i s veom fluktuacijom zaposlenika,
to poveava trokove za trening, uvoenje na radno mjesto. Financijski aspekt ovih
pojava predstavlja objektivan argument koji opravdava uvoenje programa upravljanja
stresom na radnom mjestu u uobiajenu poslovnu praksu radne organizacije.
Osim to se upravljanjem stresom na radnom mjestu dugorono poveava produktivnost
i kvaliteta roba i usluga, u prilog isplativosti intervencija usmjerenih upravljanju stresom
na radnom mjestu govori injenica da su trokovi prevencije nii od trokova za bolovanja,
kao i od trokova uzrokovanih nezgodama. Financijski je isplativo i provoditi mjere zatite
radnika od opasnosti na radnom mjestu koje bi mogle uzrokovati ozljede ili bolesti, koje
su pravno regulirane, a krenje ovih propisa ima financijske posljedice za poslodavca.
Takoer, u kontekstu nove socijalne politike koja promie drutveno odgovorno poslovanje
i naglaava potovanje etikih naela. Primijenjeno na radno mjesto ovo znai osigurati
zaposleniku zdravlje i sigurnost pa zdravlje radnika postaje vano poslovno sredstvo
tvrtke, postaje imbenik konkurentnosti te tako poslodavcu financijski isplativo. Zdravo
radno mjesto postaje ujedno interes poslodavaca i zaposlenika te je znaajan imbenik
koji omoguuje visoku produktivnost uz odrivi razvoj radne snage.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO, 2010.), zdravo radno mjesto je ono u
kojem radnici i rukovoditelji surauju pri koritenju kontinuiranog procesa poboljanja
za zatitu i promicanje zdravlja, sigurnosti i dobrobiti svih radnika i odrivosti radnog
mjesta, na osnovi identificiranih potreba, uzimajui u obzir sljedee:
zdravstvene i sigurnosne probleme u okoliu fizikog rada
brigu za zdravlje, sigurnost i dobrobit u psihosocijalnom radnom okruenju,
ukljuujui i organizaciju rada na radnom mjestu i kulturu
osobne zdravstvene resurse na radnom mjestu
naine sudjelovanja u zajednici sa svrhom unaprjeenja zdravlja radnika, njihovih
obitelji i drugih lanova zajednice.
264
Za stvaranje zdravog radnog mjesta, poduzee treba uzeti u obzir naine ili podruja
utjecaja gdje se odreene aktivnosti mogu najbolje odvijati i najuinkovitije procese kojima
poslodavci i radnici mogu poduzeti akciju. WHO (2010.) predlae model oblikovanja
zdravog radnog mjesta, razvijen kroz sustavan pregled literature i strune revizije, prema
kojem je kroz inicijative za zdravo radno mjesto mogue mobilizirati ili utjecati na etiri
kljuna podruja:
fiziki radni okoli
psihosocijalni radni okoli
osobne zdravstvene resurse
sudjelovanje poduzea u zajednici.
Kritini aspekti procesa u modelu oblikovanja zdravog radnog mjesta ukljuuju naglasak
na kontinuirane, korak-po-korak, procese mobilizacije radnika i njihovo ukljuivanje u
zajedniki skup etike i vrijednosti u organizaciji.
3.4.6.2. Kako upravljati stresom na radnom mjestu
Kljuno podruje na kojem psiholozi mogu najvie pridonijeti u oblikovanju zdravog
radnog mjesta je psihosocijalno radno okruenje, koje ukljuuje organizacijsku kulturu,
kao i stavove, vrijednosti, uvjerenja i dnevne prakse u poduzeu koje utjeu na mentalno
i fiziko zdravlje zaposlenika.
WHO (2010.) navodi primjere psihosocijalnih rizika za mentalno i fiziko zdravlje
zaposlenika koji ukljuuju, ali nisu ogranieni na:
lou organizaciju rada (problemi s radnim zahtjevima, pritiskom vremena, vremenom
donoenja odluka, nagrade i priznanja, potpora nadzornih tijela, jasnoa posla, dizajn
posla, loa komunikacija)
organizacijsku kulturu (nedostatak politike i prakse u vezi s dostojanstvom i
potovanjem za sve radnike, uznemiravanje i zlostavljanje, rodna diskriminacija,
stigmatizacija zbog HIV statusa, netolerancija za etnike i vjerske raznolikosti,
nedostatak podrke zdravim stilovima ivota)
stil rukovoenja i nadzor uprave (nedostatak konzultacija, pregovaranje, dvosmjerna
komunikacija, konstruktivne povratne informacije, potovanje, upravljanje uinkom)
nedostatak podrke za uravnoteenost profesionalnog i privatnog ivota
strah od gubitka posla u vezi s udruivanjem, stjecanjem ili reorganizacijom trita
rada/ gospodarstva.
Pri rjeavanju identificiranih opasnosti za zdravlje u psihosocijalnom radnom okruenju,
koje se obino procjenjuju pomou anketa i intervjua, kontrolu i intervencije treba
primijeniti na rjeavanje imbenika rizika (WHO, 2010.) ukljuujui:
uklanjanje ili izmjenu na samom izvoru: preraspodijeliti posao da se smanji optereenje,
ukloniti nadzornike ili trenirati komunikaciju i organizacijske sposobnosti, primijeniti
nultu toleranciju za uznemiravanje i diskriminaciju na radnom mjestu
smanjivanje utjecaja na radnike: dopustiti fleksibilnost u noenju sa situacijama
konflikta profesionalnog i privatnog ivota, osigurati nadzor i podrku suradnika (resursi
i emocionalna potpora), dopustiti fleksibilnost na mjestu i u vremenu rada, te osigurati
pravovremenu, otvorenu i iskrenu komunikaciju
265
zatitu radnika podiui njihovu svijest i omoguavajui im obuavanje, na primjer

vezano uz sprjeavanje sukoba ili situacije zlostavljanja.
Intervencije upravljanja stresom na radnom mjestu, usmjerene redukciji stresora vezanih
uz kontekst i sadraj rada u svrhu optimizacije radnog procesa i podizanja produktivnosti
te unaprjeenja psihosocijalnog okruenja, potrebno je provoditi u okviru redovitih
procesa, sustava i aktivnosti upravljanja ljudima u organizaciji. Na taj nain se djeluje
na organizacijsko funkcioniranje i organizacijsku kulturu, radne/organizacijske uloge,
motivaciju i stavove zaposlenih, razvoj karijere, donoenje odluka, meuljudske odnose
na poslu, dizajn posla, kvantitetu i kvalitetu rada te radni raspored. Ove e intervencije
biti djelotvornije ukoliko su ti procesi, sustavi i aktivnosti rukovoenja meusobno dobro
povezani, pa kao okvir pregledu organizacijskih intervencija namijenjenih upravljanju
stresom i prevenciji problema mentalnog zdravlja moe posluiti procesni model
upravljanja ljudskim resursima (Suanj, 2012.).
U praksi je teko mogue postii idealan uspjeh preventivnih intervencija i kad su one
dobro integrirane u procese upravljanja ljudskim resursima jer se u radnom i poslovnom
procesu neprestano javljaju nove situacije i zahtjevi kojima se treba prilagoavati, a koje
mogu predstavljati rizike za stres. Stoga je korisno pratiti mogue izvore stresa koji se
javljaju u organizacijskoj praksi i sustavno ih kontrolirati te intervenirati.
Upravljanje stresom na radnom mjestu (Managing stress in the workplace;2000.) trebalo
bi obuhvatiti procese:
-identificiranja i procjenjivanja aktualnih i potencijalnih rizika
- razvoja strategija upravljanja s ciljem eliminiranja ili kontroliranja ovih rizika
- osvjetavanja zaposlenih o stresnim reakcijama, kod njih i kod suradnika.
Implementacija programa upravljanja stresom na radnom mjestu provodi se u sljedeim
koracima: senzibiliziranje menadmenta, definiranje oekivanja od programa, izrada
plana, identificiranje izvora/opasnosti za stres, procjenu rizika za provedbu programa,
kontrolu rizika provedbe, praenje stanja, evaluaciju i unaprjeivanje programa.
Upravljanje stresom na radnom mjestu potreba je proizala iz radne prakse opravdana
poslovnim interesom. Principi izrade i implementiranja programa upravljanja stresom
na radnom mjestu u praksu organizacije trebaju biti poslovno opravdani, smisleno
postavljenih ciljeva, uklopljeni u radnu rutinu te uinkoviti i uspjeni. Za unaprjeenje
psihosocijalnog okruenja i odnosa na radnom mjestu, kao potporu oblikovanju zdravog
radnog mjesta, vano je u organizacijsku kulturu implementirati etike principe.
Za organizaciju su zbog svojih neposrednih tetnih posljedica na radni proces i
produktivnost, organizacijsku klimu, zdravlje zaposlenika i mogue pravne posljedice,
posebno zanimljivi incidenti i nezgode te postupci diskriminacije i povrjede dostojanstva
radnika. Povrjede dostojanstva radnika mogu biti jasno prepoznatljivi dogaaji ili pak
suptilni procesi zlostavljanja, koje je esto teko prepoznati. Mogu biti posredno ili
neposredno povezani s izloenou stresu, a njihovo javljanje u organizacijskom okruenju
predstavlja znaajan rizik za izloenost prekomjernom stresu zaposlenih.
266
3.4.6.3. Prevencija izvanrednih dogaaja na radnom mjestu

Izvanredni dogaaj je neeljeni, nenamjerni ili neoekivani dogaaj ili slijed takvih dogaaja
u organizaciji, koji ima za posljedicu bilo koju vrstu tete. Odnosi se na neto to se zbilo
u neko odredivo vrijeme i na odredivom mjestu, to odudara od uobiajenog rasporeda,
sastava, plana ili programa u okviru djelatnosti organizacije. teta moe biti materijalna
i/ili nematerijalna ozljeda ili povrjeda zdravlja, dostojanstva, asti, ugleda, prava osobe,
uzrokovana tuom radnjom ili proputanjem radnje. Ovisno o vrsti i intenzitetu tetnih
posljedica, odnosno o njihovom utjecaju na stanje uneravnoteenosti kod pojedinaca i
u organizaciji, izvanredni dogaaj moe za organizaciju i sudionike predstavljati kritini
dogaaj. Neposredno ili posredno ukljueni sudionici kritini dogaaj mogu doivjeti
razliito intenzivno, kao stresni ili kao traumatski dogaaj i on za njih moe imati
razliite posljedice. Bez obzira na intenzitet posljedica, za uspjeno upravljanje stresom
u organizaciji korisno je prevenirati izvanredne dogaaje jer i kad nemaju jasno uoljive
posljedice mogu ostaviti trag u meuljudskim odnosima, izazvati konflikte koji mogu biti
podloga nastanku novog izvanrednog dogaaja ili pokretai procesa zlostavljanja.
Za uinkovitu prevenciju, odnosno uspjeno smanjenje uestalosti javljanja izvanrednih
dogaaja u organizaciji, vano je opredijeliti mogue izvanredne dogaaje glede na
djelatnost organizacije, organizacijske vrijednosti i politiku. Vano je identificirati rizine
imbenike koji mogu pridonijeti javljanju izvanrednih dogaaja, kao i zatitne imbenike
unutar organizacije koji smanjuju vjerojatnost javljanja izvanrednih dogaaja. Osim
fizikih, sigurnosnih i zdravstvenih imbenika, za javljanje izvanrednih dogaaja znaajnu
ulogu imaju psiholoki i psihosocijalni imbenici.
Kljunu ulogu u prevenciji izvanrednih dogaaja imaju rukovoditelji na svim razinama pa je
potrebno i opravdano preventivne aktivnosti usmjeravati na jaanje njihovih kompetencija
i pruanje potrebne potpore u rukovoenju u vidu supervizijskog nadzora, odgovarajue
potrebama razine na kojoj rukovode (Gulin, 1996.). Kompetencije rukovoditelja trebale
bi obuhvatiti potrebna znanja i razumijevanje svih aspekata funkcioniranja ovjeka u
radnom i organizacijskom okruenju te vjetine organiziranja, komuniciranja, rjeavanja
konflikata, prepoznavanja problema i odgovarajueg reagiranja na problem. Pozicija
neposrednih rukovoditelja omoguuje dobar uvid u probleme zaposlenih, pravovremeno
prepoznavanje problema kod pojedinca ili u skupini, pravovremenu inicijalnu intervenciju
potpore i pomoi, te upuivanje u postupak pruanja strune pomoi, ako je ta potrebna.
Poziciju rukovoditelja moe se djelotvorno koristiti u prevenciji izvanrednih dogaaja, uz
uinkovit sustav strune potpore u kompetencijama rukovoditelja i rjeavanju problema
u hodu te supervizijski nadzor kvalitete rada.
Pojave koje mogu biti vaan imbenik u nastanku incidenata i nezgoda na radnom mjestu ili
same predstavljati izvanredni dogaaj trebale bi biti obuhvaene preventivnim aktivnostima
usmjerenim oblikovanju zdravog radnog mjesta. Zbog svoje uestalosti, prirode i tetnih posljedica
za organizaciju posebno su aktualni: zamor radne snage, zlouporaba alkohola i droga, kockanje,
267
nasilje i zlostavljanje, diskriminacija, seksualno uznemiravanje i nasrtanje, interpersonalni konflikti.

Zlouporaba alkohola i droga na radnom mjestu predstavlja krenje propisa, a zbog
posljedica za zdravlje obuhvaena je u nacionalnim preventivnim programima, koje bi
trebale provoditi i radne organizacije. Zbog specifinog utjecaja problematinog koritenja
alkohola i droga i bolesti ovisnosti na radno funkcioniranje, neovisno o nacionalnim
preventivnim programima, radne bi organizacije trebale provoditi preventivne aktivnosti
zbog svog poslovnog interesa. Ovim preventivnim aktivnostima trebalo bi biti obuhvaeno
i kockanje, ponaajna ovisnost koju tee uoavamo, ali moe imati snane posljedice na
radno funkcioniranje i na meuljudske odnose.
Mogui vaan imbenik za javljanje izvanrednih dogaaja je kritini dogaaj koji je
izazvao veliku tetu pa povlai pitanja utvrivanja odgovornosti, ili za posljedicu ima
snane stresne reakcije ili traumatske posljedice za pojedince. Uinkovita prevencija
kako posljedica stresa kod pojedinaca, tako i moguih novih izvanrednih dogaaja je
pravovremena psiholoka krizna intervencija ili debriefing (eng.) nakon kriznog dogaaja.
Korisno je debriefing (eng.) raditi kod svih sudionika kritinih dogaaja sa snanim
stresnim reakcijama. Kad se radi o traumatiziranoj osobi, treba oprezno provoditi
inicijalni razgovor o traumatskom dogaaju i osobu ukljuiti u postupak specijalizirane
pomoi i potpore.
3.4.6.4. Zlostavljanje na radu (eng. mobbing, bullying)
Zbog pravnih posljedica zlostavljanja na radu za poslodavca, kao i zbog posljedica po
zdravlje zaposlenih i njihovo radno funkcioniranje, iznalaenje uinkovitih preventivnih
intervencija koje bi smanjile rizike za javljanje zlostavljanja na radu u organizaciji od vanog
je interesa za poslodavca. Zlostavljanje na radu esto je suptilan proces koji promatrai
u okolini teko prepoznaju. Obino je od strane vritelja zlostavljanja tako voen da
e okolina, kad problem toliko eskalira da je rtva iscrpljena i postane preosjetljiva,
vjerojatno uoiti rtvu kao osobu koja neprimjereno reagira. Slaba prepoznatljivost procesa
zlostavljanja od strane vanjskih promatraa, kao i interesna ukljuenost promatraa u
odnose u organizaciji i radi toga nemotiviranost za prepoznavanje zlostavljanja, oteavaju
njegovo dokazivanje. Strah rtve da e ona biti oznaena kao udna, ako se poali na
zlostavljanje, u praksi se esto pokae opravdan. Time su znatno ograniene mogunosti
i dosezi preventivnih aktivnosti usmjerenih na poinitelja i rtvu kao glavne igrae u
procesu zlostavljanja. Mogunosti za smanjenje uestalosti zlostavljanja na radu ograniava
i poticanje kompeticije unutar organizacije. Ove injenice upuuju na nunost traenje
rjeenja u organizacijskom funkcioniranju, koje bi trebalo omoguiti pravovremenu zatitu
i pomo rtvi zlostavljanja, te jasno u praksi provoditi netolerantnost prema zlostavljanju.
Da bi to bilo mogue, potrebno je u organizacijsku kulturu implementirati etike principe,
prije svega naelo da se ne ini teta drugome. Postizanjem uravnoteenosti izmeu
kompetitivnosti pojedinca i njegovog odgovornog ponaanja prema drugima, a time i
prema organizaciji, ako su etiki principi vrijednosti organizacije, mogue je oblikovati
radno okruenje koje je svima ugodno i poticajno, koje ne doputa ugroavanje drugih.
268
Zlostavljanje na radu je uporno opetovano (perzistirajue) niim opravdano ponaanje

neposredno usmjereno osobi ili skupini osoba na radnom mjestu, koje stvara rizik za
zdravlje i sigurnost (Bullying in the workplace;www.comcare.gov.au). Zlostavljanje na radu
moe biti usmjereno:
- prema gore, neposredno usmjereno rukovoditeljima ili supervizorima
- usporedno, neposredno usmjereno kolegama
- prema dolje, neposredno usmjereno prema podreenima.
Na poveanje rizika za zlostavljanje na radu mogu utjecati brojni organizacijski imbenici,
koji bi trebali biti razmatrani pri identifikaciji rizika, kao i pri planiranju intervencija za
smanjenje rizika. Ovi imbenici ukljuuju organizacijske promjene, obiljeja radne snage,
odnose na radnom mjestu i sustav rada.
Organizacijski proaktivni pristup prevenciji zlostavljanja na radu obuhvaa sljedee
korake:
- podizanje organizacijske ukljuenosti ukljuivanjem rukovoditelja vie razine,
unaprjeivanjem djelotvornosti komunikacije preko savjetovanja, te promicanjem
svjesnosti o zlostavljanju na radu i vanosti prevencije
- razvoj politike i procedure, koja omoguuje djelotvorno rjeavanje pritubi na
zlostavljanje
- informiranje, poduavanje i uvjebavanje u svrhu smanjivanja rizika za zlostavljanje
na radu
- poduzimanje trajnog upravljanja rizicima, identificirajui izvore potencijalne tete te
procjenjujui i kontrolirajui rizike
- praenje, evaluaciju i unaprjeivanje intervencija.
Inicijative za prevenciju zlostavljanja na radnom mjestu trebale bi obuhvatiti:
1. Utvrivanje imbenika radnog mjesta kao rizinih imbenika koji pridonose
vjerojatnosti javljanja zlostavljanja na radu. Strategije mogu ukljuivati organizacijski
sveobuhvatne odgovore ili ciljane simptome u specifinom podruju, meutim kada
su identificirani viestruki imbenici rizika prikladniji su organizacijski sveobuhvatni
odgovori.
2. Minimiziranje uinka zlostavljanja na radu na zaposlenike ohrabrivanjem ranog
prijavljivanja zlostavljanja i brzog odgovaranja na njih. Inicijative ovog tipa nazivaju
se inicijative rane intervencije budui da ciljaju na prepoznavanje situacije i
intervenciju u ranom stadiju, kako bi prevenirale situaciju eskaliranja do toke u
kojoj osoba razvija ozbiljnu bolest ili ozljedu.
269
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
270
Bullying in the workplace; A guide to prevention for managers and supervisors, Australian
Government (www.comcare.gov.au)
Gulin, M. (1996.): Psiholoka prevencija izvanrednih dogaaja i drugih oblika neprilagoenog
ponaanja ronih vojnika u postrojbama Hrvatske vojske (usmeno izlaganje), IV. Vojnopsihologijski
znanstveno - struni skup, 4. Konferencija hrvatskih psihologa, Opatija
Managing stress in the workplace (2000.): A practical guide for managers, NT WorkSafe, Department
of Employment, Education and Training, Northern Territory Government
Suanj, Z. (2012.): Organizacijske intervencije u procesima upravljanja ljudskim resursima: uloga
rukovoditelja u ouvanju mentalnog zdravlja (ovaj svezak)
WHO (2010.): Healthy workplaces: a model for action: for employ-ers, workers, policymakers and
practitioners
Viktor Boievi
3.4.7. Osoba naruenog mentalnog zdravlja

- psiholoka potpora na radnom mjestu
Rad, posebno plaeni rad, podloga je egzistencijalne sigurnosti i znaajno pridonosi

osjeaju dobrobiti svake osobe u radnoj dobi. U radnom odnosu interesi poslodavaca
i zaposlenika donekle su komplementarni. Interes poslodavca je da zaposlenik u poslu
koji obavlja bude to produktivniji. Interes zaposlenika je da svojim radom osigura
sebi i obitelji primjerenu egzistenciju i zadovolji potrebe i interese. U novije vrijeme
sve oitijom postaje notorna injenica da je samo zadovoljan zaposlenik produktivan
zaposlenik. Zadovoljstvu zaposlenika, uz aktivnosti izvan radnog okruenja, doprinosi i
cjelina radnih odnosa i uvjeta pod kojima se rad za koji je plaen obavlja. O odnosu rada i
mentalnog zdravlja te zato je potrebno baviti se zatitom mentalnog zdravlja na radnom
mjestu pogledajte Mustajbegovi, 2012. (ovaj svezak). Svaki posao koji obavljamo nosi
sa sobom odreenu razinu stresa, bilo da se radi o distresu ili eustresu, no mi govorei o
stresu ee govorimo o distresu. Distres u pravilu djeluje motivirajue, no kad predugo
traje ili je prevelikog intenziteta i premda sam po sebi nije bolest, moe izazvati cijelu
paletu zdravstvenih problema pa tako i probleme s mentalnim zdravljem. Problemi s
mentalnim zdravljem kojima stres na poslu moe biti uzronik su PTSP, sagorijevanje na
poslu, poremeaji prilagodbe, odnosno depresija i anksioznost (Australian Goverment,
2006.). O upravljanju stresom na radnom mjestu vidi Gulin, 2012. (ovaj svezak). Uz
radne zadae na koje se prilagoava operativno, zaposlenik se, kao osoba, prilagoava
i svim uvjetima u kojima radi i ivi. Zaposlenici se znaajno razlikuju u svojim
sposobnostima za prilagodbu radnom mjestu, ali i za prilagodbu ivotnim okolnostima
izvan radnog okruenja. Utjecaj ove dvije vrste imbenika se ispreplee. Ovdje govorimo
o imbenicima koji djeluju na mentalno zdravlje izvan radnog okruenja samo ako i
ukoliko nam mogu pomoi da zaposleniku omoguimo da na radnom mjestu funkcionira
to produktivnije i bude zadovoljan svojim radom. Usmjereni smo na imbenike unutar
poduzea koji mogu pridonijeti dobrom stanju mentalnog zdravlja zaposlenika, njegovoj
produktivnosti i zadovoljstvu poslom. Zaposlenici dolaze u poduzea s razliitim stanjem
mentalnog zdravlja, od onih za koje kaemo da su zdravi, do onih za koje znamo da im
je mentalno zdravlje u veoj ili manjoj mjeri naeto no jo uvijek su radno sposobni i
produktivni. Vie smo usmjereni na osobe kojima stanje mentalnog zdravlja nije najbolje
te im moe, pod odreenim okolnostima, smanjiti uinkovitost na radnom mjestu, no
govorei o aktivnostima usmjerenim na njih veim dijelom govorimo i o postupanju
s osobama ije je stanje mentalnog zdravlja zadovoljavajue toliko da djeluje povoljno
na uinkovitost na radnom mjestu, no ak i ono u nepovoljnim uvjetima moe biti
narueno toliko da i te osobe ponu pokazivati probleme s mentalnim zdravljem sa svim
posljedicama po profesionalni i osobni ivot. Naime, ono to na radnom mjestu pomae
osobama naruenog mentalnog zdravlja, pomae i osobama dobrog mentalnog zdravlja
da im to zdravlje ostane sauvano.
271
3.4.7.1. Mentalno zdravlje i dobrobit (well-being) na radnom mjestu i kako ih

unaprijediti
Premda je gospodarstvo gotovo posvuda u recesiji i mnoga se poduzea bore za
preivljavanje, ulaganje u ouvanje mentalnog zdravlja zaposlenika dobra je investicija u
odnosu na izbjegavanje suoavanja s problemom i trokove koje to donosi. Pokazalo se
da ulaganje u prevenciju i zatitu mentalnog zdravlja iznosi 45 puta manje u odnosu na
gubitke koje donosi neosjetljivost za probleme mentalnog zdravlja zaposlenika i manjak
skrbi za mentalno zdravlje na radnom mjestu. Poveani trokovi za poslodavce dolaze s
tri strane, a to su: odsutnost zaposlenika s posla zbog bolesti, smanjena produktivnost na
poslu (presenteeism) i fluktuacija radnika. Svaka se od ovih komponenata moe mjeriti
adekvatnim postupcima na razinama od individualne do ire drutvene pa se tako moe
odrediti i njihova cijena kotanja za gospodarstvo i tvrtku (The Sainsbury Centre for
Mental Health, 2007.)
Obino se kae da je dobrobit na radnom mjestu rezultanta interakcije radne okoline,
prirode posla i pojedinca. Odmah na poetku vano je naglasiti da briga o mentalnom
zdravlju u svakom poduzeu, bez obzira na veliinu, mora biti posao svih zaposlenih,
posao koji se odvija u meusobnom partnerstvu i uvaavanju. Vano je da poslodavci
prepoznaju da je briga za mentalno zdravlje i dobrobit zaposlenika u najmanju ruku
jednako vana kao i briga za tjelesno zdravlje.
NICE (2009.) daje vie preporuka za djelovanje u unaprjeivanju mentalne dobrobiti
(zdravlja) zaposlenika. Ove preporuke pokrivaju podruja od politike i organizacije
poslovanja poduzea do intervencija na individualnoj razini. Preporuke se odnose na:
1. strateki i koordinirani pristup unaprjeenju mentalne dobrobiti zaposlenika
2. odreivanje podruja i mogunosti za unaprjeenje mentalne dobrobiti
zaposlenika i upravljanje rizicima
3. omoguavanje fleksibilnog radnog vremena
4. ukljuivanje poslovoa (predradnika) u unaprjeivanje mentalnog zdravlja
5. podrku unaprjeivanju mentalne dobrobiti u malim, manjim i srednje velikim
poduzeima.
Dakle, postupci kojima se unaprjeuje mentalno zdravlje i osjeaj dobrobit na radnom
mjestu mogu biti provoeni organizacijski na razini cijelog poduzea te, u uskoj povezanosti
i interakciji s intervencijama na organizacijskoj razini,i postupcima i intervencijama na
razini pojedinih zaposlenika. O organizaciji tvrtke i organizacijskim intervencijama
pogledajte Suanj, 2012. (ovaj svezak). Intervencije pokrivaju cijeli niz aktivnosti, od
treninga vjetina potrebnih za obavljanje posla i uenja teh nika savladavanja stresa,
poboljavanja objektivnih okolnosti u kojima se odvija ivot zaposlenika, dostupnosti i
traenja adekvatne medicinske pomoi, pomoi na bolovanju i pri povratku s bolovanja.
Da bi osjeaj dobrobiti bio stalno prisutan i da zaposlenici rade i na unaprjeenju osobnog
mentalnog zdravlja preporua se (ShiftLine ManagerResource, 2009., str. 10) da se radi
na stvaranju pozitivne radne okoline i pozitivnog ozraja.
272
To trai od voditelja timova da:

razvijaju radnu kulturu gdje e svatko biti tretiran s potovanjem, a pojave
poput zlostavljanja i uznemiravanja nisu tolerirane
razvijaju kulturu koja ohrabruje otvoreno i iskreno komuniciranje, a podrka i
uzajamno potovanje su norma ponaanja. Ohrabruje se klima u kojoj osoblje
zna da je u redu govoriti o mentalnom zdravlju i da je sigurno da e ako otkrije
stanje svog mentalnog zdravlja pripomoi da se smanji stigma koja se oko toga
stvara ili postoji. Ovo takoer omoguuje zaposleniku da voditelju tima kae
ako treba bilo kavu prilagodbu u radnom procesu, koja bi mu pomogla da bolje
obavlja svoj posao
da daju zaposlenicima kontrolu nad njihovim poslom. Poznato je da manjak
kontrole poveava stres
su sigurni da osoblje nije preoptereeno
da osigura mogunost rada u fleksibilnoj satnici, tako da zaposlenici mogu
uravnoteiti zahtjeve koje na njih postavlja privatni ivot i zahtjeve na poslu, te
na kraju da
provjerava fizike znaajke radne sredine i eliminira stresore kao to je npr.
treperava rasvjeta (ShiftLine ManagerResource, 2009., str. 10).
3.4.7.2. Aktivnosti kojima moemo pomoi osobama s poremeajem mentalnog
zdravlja pri ukljuivanju na radno mjesto
Ove aktivnosti poinju raspisivanjem natjeaja (oglaavanjem) slobodnog radnog mjesta.
Da se izbjegne utjecaj stigmatizacije potrebno je u oglasu dati do znanja da se za posao
jednakopravno natjeu svi koji zadovoljavaju uvjete natjeaja, ukljuujui osobe koje su
imale ili imaju problema s mentalnim zdravljem. Ovo se naravno tie poslova na kojima
nema propisanih posebnih uvjeta rada. Zadaa je poslodavca da za posao odabere osobu
koja e, uz prilagodbu, uspjeno i uinkovito obavljati posao za koji je odabrana. Budui
da u vrijeme odabira potencijalnih zaposlenika nije mogue znati tko bi mogao imati
problema s mentalnim zdravljem, obino se oni koji odabiru orijentiraju na osobe koje su
ve takvih problema imale. Ono to ovdje valja naglasiti kao misao vodilju jest injenica
da ni dijagnoza ni teina simptoma nisu dobri prediktori toga koliko e osoba biti
uspjena u poslu (ShiftLine ManagerResource, 2009., str. 8)
Za vrijeme provoenja odabira kandidata prikuplja se velik broj podataka o svakom
kandidatu pa tako i podatci koji se tiu svih aspekata zdravlja, ukljuujui i mentalno
zdravlje. Postoji velik broj tehnika kojima se relevantni podaci prikupljaju, a u prikupljanju
podataka, ovisno o veliini tvrtke, moe sudjelovati samo jedna osoba, npr. vlasnik
tvrtke kad se radi o malim tvrtkama, ili vei broj strunjaka razliitih profila u veim
i velikim tvrtkama. Kandidatima se mora naglasiti da se prikupljeni podatci koriste u
procesu selekcije, ali i da e biti koriteni u svrhu prilagoavanja i rada njima i njih
radu, ukljuujui trening dodatnih vjetina potrebnih da se lake ukljue u posao i budu
273
uinkoviti na radnom mjestu. Raspolaganje ovim podacima i njihova uporaba moraju biti
ogranieni na uski krug ljudi koji odabiru zaposlenike i ljudi koji e pomoi odabranima
ukljuiti se u rad. Kod prikupljanja podataka o mentalnom zdravlju kandidata ne
treba uvijek oekivati otvorenost kandidata. Neki e kandidati otvoreno govoriti o
svojim problemima s mentalnim zdravljem, neki meutim na to nee biti spremni,
kako zbog loeg ranijeg iskustava, kad su moda oni osobno (bili) ili je netko drugi bio
diskriminiran zbog stanja mentalnog zdravlja i stigme povezane s naruenim mentalnim
zdravljem, koju nerijetko nalazimo u opoj populaciji, a ponekad i kod strunjaka kad
se radi o problemima mentalnog zdravlja. Neki kandidati nerado otkrivaju podatke o
svom mentalnom zdravlju zbog toga to imaju malo povjerenja u bilo koga kad se radi o
stanju njihova zdravlja, a onda i mentalnog zdravlja. Ne moemo ovdje dovoljno naglasiti
koliko je potrebno sauvati informaciju koja se dobije prilikom razgovora s kandidatima
za posao. Osobe koje saznaju povjerljive informacije o stanju neijeg mentalnog zdravlja
dune su uvati tu informaciju jednako kao to se uvaju informacije o stanju neijeg
tjelesnog zdravlja. Nadalje, osobe koje razgovaraju s potencijalnim kandidatima, da bi se
sprijeila pristranost u zakljuivanju o neijoj sposobnosti za odreeni posao, ne bi smjele
biti upoznate s eventualnim nalazima lijenika ope prakse ili medicine rada dok se ne
zakljui je li neka osoba po svojim kvalifikacijama pogodan kandidat za posao ili nije. Iz
ovog se iskljuuje postupak kad se radi o radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, tad
je preporuljivo na samom poetku postupka pitati kandidata o stanju njegova zdravlja,
ukljuujui i mentalno zdravlje.
3.4.7.3. Rani znakovi naruenog mentalnog zdravlja na radnom mjestu i intervencije
povezane s njima
Rani znakovi mijenjanja stanja mentalnog zdravlja na loije najee su promjene u
uobiajenom ponaanju zaposlenika, koje se mogu oitovati kao pad produktivnosti,
lako zamaranje, odsutnost s posla i esto kanjenje, ee konzumiranje alkohola,
ee odlaenje u prostor za puenje, plaljivost, promjene raspoloenja, eksplozivnost,
svadljivost, povlaenje i slino. Takoer je mogue i da osoba pone ranije dolaziti na posao
i kasnije odlaziti s posla jer osjea da ne moe udovoljiti zahtjevima posla u regularnom
radnom vremenu ili, ako je izvor problema u privatnom ivotu, izbjegava odlaenje kui.
Potrebno je ustanoviti to se nalazi iza tih promjena i u skladu s tim spoznajama odluiti
kako pomoi zaposleniku. Raspon uzroka moe biti od privatnih problema izvan posla,
preko stresa na poslu do ozbiljnijih mentalnih poremeaja kao to je depresija. to ranije
promjene budu primijeene i to se prije na njih primjereno reagira to e intervencija
biti uspjenija. Neke od promjena na loije najprije e uoiti suradnici, koji s osobom s
problemima rade svakodnevno. To ukljuuje i zaposlenike na istoj razini radne uspravnice
u nekoj tvrtki, ali i one koji se nalaze i iznad i ispod razine na kojoj neka osoba koja
pokazuje probleme radi. Da se iskljui ukljuivanje prevelikog broja osoba koje bi trebale
reagirati na pojavu vie ili manje izraenih, esto veoma diskretnih, promjena u neijem
ponaanju koje mogu upuivati na probleme s mentalnim zdravljem, preporua se da
na njih prvenstveno reagira direktni nadreeni suradnik (poslovoa, predradnik, voa
smjene, voditelj tima, menader). Preveliki broj ukljuenih moe samo izazvati zbrku
274
i onemoguiti operativno reagiranje, koje mora pomoi osobi za koju se primijeti da

ima problema i zbog toga se smatra da je neposredno nadreeni onaj u uspravnici od
kojeg kree akcija da se osobi pomogne i da se problem razrijei. Jasno da su dobrodole
dobronamjerne informacije od ostalih koji primijete da se neto s nekim zaposlenikom
dogaa. Javljanje problema s mentalnim zdravljem obino se primjeuje u slijedeim
pojavama, a na njih se unutar tvrtke najee i reagira jer ugroavaju produktivnost i
uinkovitost, a time i zaradu koju tvrtka ostvaruje. To su:
a) pad produktivnosti zaposlenik i dalje redovito dolazi na posao i radi, ali
produktivnost mu je zamjetno manja nego ranije (engleski: presenteeism).
Izgleda da zaposlenik dolazi na posao samo da bi bio na broju, posao obavlja
tako da mu se ne moe rei da ne radi, no moe mu se rei da ne radi dovoljno.
Na neposredno nadreenom je da uoi ovu pojavu i porazgovara taktino sa
zaposlenikom. Razgovor moe biti neformalan, u obliku svakodnevnog razgovora.
U sluaju da je u tvrtki stvoreno ozraje povjerenja, koje smo ranije spomenuli,
zaposlenik e imati manje straha da se povjeri suradnicima i nadreenom tako
da e moi bre dobiti odgovarajuu pomo. U tom je sluaju i na taj nain vea
vjerojatnost da se stanje mentalnog zdravlja nee pogorati i da se poremeaj nee
kronificirati. Ponekad se moe dogoditi da zaposlenik u svom stanju mentalnog
zdravlja ne primjeuje promjene u na loije, no tada mu takoer moe pomoi
direktno nadreeni, koji je te promjene primijetio i uputiti ga prema adekvatnoj
pomoi. Ne bude li ranog prepoznavanja tekoa, problem moe postati samo
vei, ponaanje osobe s problemom naruava odnose s drugim zaposlenicima,
tako da i oni postaju manje uinkoviti, a stanje problemom pogoene osobe
postaje loije.
b) izostanci s posla - zaposlenik najednom ee izostaje s posla i ima za to mnotvo
razliitih izgovora, kao to je izjava da se nalazi pod stresom, ima neodreene
bolove i senzacije u razliitim dijelovima tijela iza kojih ne stoje objektivni nalazi,
glavobolje, bolove u leima, ne osjea se dobro, govori o napetosti ili ne daje
nikakvo obrazloenje za izostanke. U ovakvim situacijama pogrjeno je kanjavati
jer e to samo pogorati stanje kanjenog zaposlenika i stvoriti nepovjerenje kod
ostalih, koji i sami mogu osjeati sline probleme koje osjea osoba koja izostaje
pa e izbjegavati povjeriti se osobama unutar tvrtke koje mogu pomoi da se
problem rijei. U pravilu vano je saznati to unutar radnog procesa eventualno
smeta zaposlenika i pokuati taj dio promijeniti odnosno u razumnim granicama
prilagoditi zaposleniku, a ako se ne radi o objektivnim okolnostima unutar radnog
procesa, zaposlenika valja uputiti na strunu pomo, najprije unutar tvrtke ako se
radi o velikoj tvrtki koja ima odgovarajuu slubu, a ako takve slube nema, kao
to je to sluaj kod malih tvrtki i tvrtki srednje veliine, zaposlenike valja uputiti
na slube izvan tvrtke, obino u okviru zdravstvenog sustava. U ozbiljnijim
sluajevima morat e postojati suradnja i koordiniranje pomoi slubi iz tvrtke,
ako postoje, i slubi izvana.
275
Da bi vam bili jasniji razmjeri, problemi i trokovi koje smanjena produktivnost i

izostajanje s posla donose tvrtki i drutvu u cjelini, a i da biste mogli bolje objasniti
zato je potrebna zatita mentalnog zdravlja zaposlenika upuujemo vas na publikaciju
Developing the business case (The Sainsbury Centre, 2007.).
Naglaavamo ulogu osoblja koje radi direktno sa zaposlenicima. Da bi zaposlenici na
razliitim razinama uspravnice, a time i nadreeno osoblje koje radi s njima i iju ulogu
ovdje naglaavamo, bili informirani o problemima mentalnog zdravlja potrebno ih je sve na
razliite naine informirati o moguim pojavama i simptomima povezanim s mentalnim
zdravljem i njegovom utjecaju na radne procese, kao i moguem uzajamnom utjecaju
osobina radnog procesa i mentalnog zdravlja. Openito informiranje o mentalnom
zdravlju, njegovoj vanosti i znaajkama i problemima moe biti obavljeno lako
dostupnim publikacijama, ija razina objanjenja ne smije prelaziti razinu obrazovanosti
zaposlenika. Za zaposlenike koji imaju vodee uloge u proizvodnim (radnim) timovima
treba organizirati dodatne edukacije kako u prepoznavanju ranih simptoma problema
s mentalnim zdravljem, tako i u vjetinama komuniciranja sa zaposlenicima u raznim
situacijama, ukljuujui i one situacije u kojima sa zaposlenikom treba taktino razgovarati
o njegovim problemima na poslu, bilo da su povezani s radnim procesom, znai s onim
to se dogaa unutar tvrtke, bilo uvjetima i dogaajima u ispitanikovom ivotu izvan
tvrtke. Ove dodatne edukacije voditelja timova zahtijevaju detaljniju razradu u nekom od
buduih projekta, koji e se baviti mentalnim zdravljem na radnom mjestu. Ovdje emo
samo nabrojati neke od moguih sadraja ovih dodatnih edukacija. To su:
a. detaljnije upoznavanje sa stresom na poslu, njegovim izvorima, osobinama,
reakcijama na stres i uincima koje stres moe imati na mentalno zdravlje
b. vrste mentalnih poremeaja iza kojih moe biti stres na poslu. Kako smo ve rekli
tu pripadaju posttraumatski stresni poremeaj (PTSP), sagorijevanje na poslu i
poremeaji prilagodbe u koje idu depresija, anksioznost i mijeani poremeaji
(Australian Goverment, 2006.)
c. upoznavanje s najeim poremeajima mentalnog zdravlja, koji ne moraju biti
povezani sa stresom na poslu
d. vjetine komuniciranja s osobama koje teko govore o svom mentalnom zdravlju
e. vjetine komuniciranja s osobama koje reagiraju pretjerano emocionalno i
negativistino kad se s njima pokua razgovarati o temama koje se tiu njihova
mentalnog zdravlja
f. upravljanje timom u kojem jedna osoba stanjem svojeg (naruenog) mentalnog
zdravlja utjee loe na ostale lanove tima
g. odreivanje koliine informacije o neijem mentalnom zdravlju koju se moe
priopiti ostalim lanovima tima
h. prepoznavanje kad nekom treba profesionalna pomo i upuivanje prema
odgovornim strunjacima unutar tvrtke i u zdravstvenom sustavu
i. organiziranje podrke i odravanje kontakta sa zaposlenicima koji su na bolovanju
j. prihvaanje zaposlenika po povratku s bolovanja, prilagodba poslu i prilagodba
posla zaposleniku
k. uvanje osobnog mentalnog zdravlja (Shift Line ManagerResource, 2009.).
276
Svako od ovih podruja iziskuje posebnu razradu i dodatno uvjebavanje. Siguran sam da
psiholozi unutar tvrtki, ali i oni iz specijaliziranih agencijate zdravstvenih ustanova ovdje
mogu nai svoj interes.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Shift Line ManagerResource, a practical guide to managing people with mental health problems in
the workplace, update dedition, 2009., www.shift.org.uk/employers
Suanj, Z. (2012.): Organizacijske intervencije u procesima upravljanja ljudskim resursima: uloga
rukovoditelja u ouvanju mentalnog zdravlja (ovaj svezak)
Mustajbegovi, J. (2012.): Mentalno zdravlje i radno mjesto: cilj i put (ovaj svezak)
Gulin, M. (2012.): Upravljanje stresom i prevencija izvanrednih dogaaja na radnom mjestu (ovaj
svezak)
Richmond Foundation, Impact Assessment of Mental Health on Employment for Policy
Development, 2011., http://www.richmond.org.mt
Australian Goverment & Australian Safety and Compensation Counsil, Work related Mental Disorders
in Australia, 2006. http://www.safeworkaustralia.gov.au/sites/SWA/AboutSafeWorkAustralia/
WhatWeDo/Publications/Documents/416/Workrelated_Mental_Disorders_Australia.pdf
The Sainsbury Centre for Mental Health, Polici Paper 8, Mental Health at Work: Developing the
business case, 2007., http://www.centreformentalhealth.org.uk/publications/publications_list.
aspx?SortID=a
NICE (National Institute for Health andClinicalExcellence), Promoting mental wellbeing at work,
2009., http://www.nice.org.uk/nicemedia/live/12331/45895/45895.pdf
277
3.5. Unaprjeivanje mentalnog zdravlja ranjivih

populacijskih skupina: rtava rata i njihovih
obitelji, nezaposlenih te osoba starije ivotne dobi
Unaprjeivanje potpore zajednice posebno ranjivim skupinama pri njihovom to

uspjenijem integriranju u zajednicu te tako sprjeavanje socijalne iskljuenosti veliki je
izazov za drutvo u cjelini. Meu pomagakim zanimanjima psiholoka struka svakako
ima vrlo istaknutu ulogu u provoenju ovih aktivnosti te moe znaajno pridonijeti
iznalaenju boljih rjeenja.
Ovo je izuzetno vano pitanje zbog posljedica Domovinskog rata, velike gospodarske
krize i nezaposlenosti te starenja populacije.
Ratna dogaanja ostavila su duboke oiljke u ljudima i mnoge ranjene i jo uvijek
ranjive populacijske skupine. Psiholozi svojim znanjem i iskustvom u podrci ratnim
stradalnicima mogu znaajno pridonijeti unaprjeivanju psihosocijalne potpore rtvama
rata i njihovim obiteljima te tako pridonijeti ublaavanju posljedica rata na zajednicu.
Podrka prilagoavanju nezaposlenih potrebama mijenjajueg se trita rada, podizanje
njihove zapoljivosti i konkurentnosti na tritu rada, te posebno podrka integriranju
dugotrajno nezaposlenih u trite rada, podruje je u kojem je uloga i mogu doprinos
psiholoke struke nezamjenjiv.
Nae je drutvo sve starije pa skrb o starijim i nemonim osobama postaje sve istaknutija
aktivnost kojom se bavi sve vie psihologa, osobito u specijaliziranim ustanovama. Ovaj
struni rad zahtjeva od psihologa izniman senzibilitet, gotovo entuzijazam te neospornu
strunost i iskustvo kako bi oni bili u mogunosti poticati aktivnosti kojima se sprjeava
nasilje nad starijim osobama, poticati i podravati aktivnosti usmjerene na borbu protiv
stigme kojom su oznaene ranjive populacijske skupine te poticati aktivno starenje i
sudjelovanje u volonterskim i drugim programima u lokalnoj zajednici.
278
Zdenka Panti
3.5.1. Psihosocijalne intervencije prema braniteljima

i njihovim obiteljima
3.5.1.1. ivotne okolnosti i mentalno zdravlje branitelja Domovinskog rata

Jedan je od vodeih uzroka invalidnosti i invaliditeta u hrvatskih branitelja posttraumatski
stresni poremeaj, a njegova se uestalost procjenjuje izmeu 18 i 40% (Nacionalni
program psihosocijalne i zdravstvene podrke, 2005.; kao najvei imbenik rizika navodi se
odnos ire drutvene zajednice prema braniteljima). Kod nas nedostaju znanstvene studije
o dugotrajnim posljedicama ratnog stradanaja i utjecaju posttraumatskog konteksta na
razliitie skupine stradalnika Domovinskog rata pa tako i epidemiolokih podataka o
uestalosti drugih oboljenja kod branitelja osim PTSP: branitelji se ne vode posebno u
zdravstvenom sustavu, stoga nema ni cjelovitih podataka o koritenju zdravstvenih usluga.
Iskustvo i postojee klinike studije govore o negativnom utjecaju ratom uzrokovanih
stresova na imunoloki status i druga oboljenja branitelja. Kao najee uzroke smrti dr.
Lonar iz Ministarstva hrvatskih branitelja navodi srani i modani udar te razne oblike
karcinoma; smatra se da presudnu ulogu za nastanak tih bolesti u braniteljskoj populaciji
ima kumulativni, ratni stres, koji pogoduje ranijem nastanku te brzom razvoju bolesti.
Brojnost ove populacije, uz podatke o stopi suicida meu braniteljima (posebno meu
ratnim vojnim invalidima) kao i iznadprosjenoj stopi smrtnosti, govori kako je ovoj
skupini (i lanovima obitelji) potrebna posebna pozornost u javnozdravstvenoj strategiji.
Spomenuti dokument prikazuje piramidalnu strukturu sustava integralne skrbi, tj.
pristupu sudionicima i stradalnicima rata i na lokalnoj/ upanijskoj, regionalnoj i
nacionalnoj razini putem centara za psihosocijalnu pomo (aktivnosti iz socijalne, pravne,
psiholoke i savjetodavne pomoi) i regionalnih centara za psihotraumu (psihopatoloke
posljedice ratne traume), a u Zagrebu djeluje Nacionalni centar za psihotraumu te Centar
za krizna stanja. U dokumentu se, meutim, takoer navodi kako unato brojnim
naporima pojedinih entuzijasta sustav zapravo nije samostalno zaivio (statusni problemi,
nepostojanje strune koordinacije i funkcionalnog uvezivanja sustava psihosocijalne i
zdravstvene skrbi).
Kao ilustraciju o nekim pitanjima vezanim uz mentalno zdravlje branitelja navodimo
sljedea dva istraivanja u kojima je vidljiv znaaj posttraumatske okoline i dugotrajno
nakon rata:
Istraivanje Evaluacija psihoterapije klijenata s iskustvom ratne traume metodoloki
i kliniki aspekti (Panti i dr., 2007.) ukazuje na visoki stupanj simptoma i desetak
godina nakon primarne traume, osobito na uzorku ratnih veterana, kao i na brojne
sluajeve dugotrajne izloenosti traumatskom iskustvu. Preliminarni rezultati pokazali su
minimalno smanjenje simptoma unutar prva tri mjeseca terapije, te da su vani prediktori
279
razine prilagodbe na poetku tretmana vezani uz kvalitetu odnosa izmeu klijenta i

terapeuta, psihosocijalni kontekst u kojemu se terapija odvija, poetna oekivanja klijenata,
osobine linosti, osnovni oblici suoavanja, opa kvaliteta ivota te pacijentova percepcija
uvaavanja njihova stradanja od strane socijalne okoline. Predikcija promjena tijekom
tretmana znatno je manje uinkovita, pri emu autori naglaavaju vanost karakteristika
posttraumatske okoline na uinkovitost tretmana.
U istraivanju o rezultatima lijeenja i percepcije socijalnog priznanja veterana i izbjeglica
koji imaju dijagnosticiran PTSP (Ljubotina i dr., 2007.) utvreno je koliko je za rezultate
tretmana znaajna percepcija socijalnog priznanja drutva. U uzorku veterana pronaeno
je da percipiraju socijalnu podrku i priznanje od svoje okoline u znatno manjoj mjeri nego npr.,
izbjeglice u RH. Tako u ispitivanom uzorku 38,1% veterana smatra da lanovi njihove obitelji
ne razumiju njihove probleme i ne priznaju ono to su veterani proli, a ak njih 95%
smatra da ih drava ne razumije i ne priznaje. Ipak se veina izjanjava da najvie podrke
prima upravo od svoje obitelji. Autori zakljuuju kako ostaje pitanje je li opaeni manjak
socijalnog priznanja u ovom uzorku posljedica stanja ispitanika (utjecaj traume), odgovor
njihove posttraumatske okoline (drutvo, obitelj) ili rezultat crta linosti koje interferiraju
s tretmanom. Jasno je da se ne moe generalizirati na osnovi jednog istraivanja, ali
autori zakljuuju da se moemo upitati jesu li oekivanja veterana nerealna ili oni doista
doivljavaju nedostatak razumijevanja u zajednici: ini se da materijalne beneficije nisu
mogle zamijeniti simbolike izraze priznanja (tj. veteranima su potrebni jasni odgovori o
priznanju patnje i doprinosa zajednici nasuprot nejasnim odgovorima drutva o njihovoj
ulozi to pojaava ljutnju, zbunjenost i interferira s rezultatima tretmana).
Velik broj branitelja oboljelih od PTSP umirovljen je u mladoj dobi, to je za mnoge znailo
pasiviziranje i neulaenje u svijet rada u produktivnoj dobi (nepoznato je koliko ih je trajno
nesposobno za rad). Mladi ljudi formirali su identitet oko iskustva rata/ratne traume (i to
ne samo zbog utjecaja traume nego i naknadnih odluka o njihovom zbrinjavanju): time je
otean put rehabilitacije (osobni razvoj, integracija traume) i ukljuivanja u mirnodopski
ivot (tako npr. povezivanje statusa i prava branitelja s PTSP zapravo ne potie motivaciju
za lijeenje, osobito kada nemaju perspektivnu u radu). Mnogi ranije zaposleni branitelji
po povratku u mirnodopski ivot suoili su se s gubitkom radnih mjesta i nemogunosti
zapoljavanja (to je bitno promijenilo njihovu ivotnu perspektivu), a to opet doprinosi
negativnim osjeajima, ometa integraciju, kreiranje smisla i dr.
3.5.1.2. Psihosocijalni tretman branitelja oboljelih od PTSP
Kako djelovati u tim sloenim okolnostima? Budui da su mnoge vanjske okolnosti
koje utjeu na ivot branitelja izvan dosega njihovog utjecaja, u postupcima lijeenja i
rehabilitacije upravo je stoga potrebno razvijati one procedure koje e djelovati na snage
samopomoi i preuzimanja odgovornosti za svoj ivot u to veoj mjeri (unato proteku
vremena), nasuprot (nerealnim) oekivanjima od drutva, nasuprot ljutnji, pasivizaciji.
Sigurno je da u mjerama rehabilitacije ukljuivanje u svijet rada i ivot zajednice treba
imati to vei znaaj.
280
Psiholozi (i drugi) mogu predstavljati relevantnu okolinu branitelju (i njegovoj obitelji)

koji se nalazi u psihosocijalnoj, psiholokoj, zdravstvenoj i drugoj potrebi.
Kako pristupiti branitelju, vjerojatno viestruko traumatiziranom, s dugotrajnim i
kronificiranim posljedicama?
Branitelj se u susretu s psihologom moda pita (Lewis Herman, 1992.):
1. Moe li me ova osoba sasluati (tj. moe li uope uti sve to imam rei sve strane
doivljene i/ili poinjene stvari)?
2. Ako moe, koji su mu/joj motivi? Istraiteljski? Voajeristiki (kod dugotrajne i
ponavljane traume pacijentovo nepovjerenje u motive posebno je izraeno i otporno na
promjenu)?
3. to mi zapravo (psiholog) poruuje? eli li zavladati nada mnom ili se mogu prepustiti
(dinamika dominacije i podreivanja koje je iskusila traumatizirana osoba prenosi se na
sve tipove odnosa, pa tako i u terapiji (strah od viktimizacije, potreba za kontrolom i dr.))?
U susretu s veteranom vano je imati na umu:
- nema tipine slike veterana (oni su razliiti uli u rat po dobi, ranijim traumatskim
iskustvima, sociodemografskim i osobinama linosti, motivima; proli su razliita
traumatska iskustva - uglavnom viestruke traumatizacije te razliitu posttraumatsku
okolinu koja je mogla djelovati u pravcu kronifikacije simptoma ili kao zatitni imbenik...)
- iznimno je vaan prvi susret s klijentom/pacijenom/korisnikom (kao uostalom i svugdje
u dijagnostici i tretmanu): tehniki shvaena uloga i hladan, objektivan, znanstven
stav ometa uspostavljanje povjerenja i odravanje odnosa s veteranom
- potreban je stav uvaavanja i otvorenosti, stjecanje znanja o dogaajima u kojima su
veterani sudjelovali; politikoj i socijalnoj klimi u kojoj su se dogaaji odvijali u ratu i
poslije njega ime se svladava nepovjerenje kao tipina odlika traume
- istanana je osjetljivost traumatiziranog veterana za nesvjesnu i neverbalnu komunikaciju
- potrebno je imati i dozu opreza za neke prie traumatiziranih veterana budui da
trauma i PTSP kao najei poremeaj ponekad mogu biti isticani i sa svrhama koje nisu
prihvatljive
- u pripremi za rad s veteranima vano je osvijestiti svoje granice, moi uti teke sadraje,
postupke (moi sasluati bez osude), izdrati ljutnju veterana te imati profesionalnog
i osobnog integriteta u suoavanju veterana s eventualnim nerealnim oekivanjima,
neprihvatljivim postupcima, znati na neizazivaki nain postupati s uznemirenima i dr.
- iznimno je vano prepoznati i potaknuti izolirane osobe te one koji ne trae pomo, a
ona im je potrebna (rizine za samoubojstvo).
281
to je bitno za lijeenje PTSP?

Budui da je odgovor na traumu kompleksan (vidi odjeljak o rtvama muenja) i lijeenje
traba biti cjelovito (obuhvatiti bioloke, psiholoke i socijalne komponente).
Lewis Herman, J. (1992.) u lijeenju traume prije svega navodi princip uspostave
ljekovitog odnosa (uspostava povjeranja, osnaivanje), a faze u procesu oporavka su
uspostavljanje sigurnosti, potom prisjeanje i alovanje svojih gubitaka (o savjetovanju
i terapiji alovanja Worden, 1991.) te napokon ponovno povezivanje sa svakodnevnim
ivotom i sredinom (razumljivo, ovaj proces nije linearan!).
U lijeenju PTSP vana su tri aspekta: psihoedukacija, psihosocijalna podrka, psihoterapija
i primjena psihofarmakolokih metoda lijeanja (vidi i odjeljak o rtvama muenja).
Razumljivo, kod razliite teine PTSP-a s komorbidnim poremeajima i promjenama
osobnosti potrebno je kombinirati metode lijeenja (kod prevencije i lijeenja PTSP
branitelja i cijele obitelji izniman je znaaj lijenika obiteljske medicine).
Braniteljima oboljelima od PTSP-a potrebno je ponuditi psiholoki tretman bez obzira
na vrijeme koje je prolo od traume: tako Foy (1992.) istie kao metode izbora psiholoki
tretman veterana fokusiran na traumu kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT se smatra
pogodnom budui da je fokusirana na aktualne probleme, analizu situacija, analizu rekcija
u organizmu/fizioloke, emocionalne, misli/interpretacije te kratkotrajne i dugorone
posljedice odreenog ponaanja) i EMDR.
Iako se smatra da se kod nas u zdravstvu najee koristi psihodinamski orijentirana
psihoterapija, sve je vie educiranih strunjaka iz kognitivno-bihevioralne i Getalt
terapije; u praksi se elementi razliitih pristupa kombiniraju.
Budui da se uz PTSP javljaju i drugi psihijatrijski poremeaji (depresija, anksiozni i
panini poremeaj, alkoholizam, druge ovisnosti, poremeaj linosti...) koje treba lijeiti,
a u kojima je prisutna i suicidalnost, vano je da su psiholozi/strunjaci koji rade s
veteranima educirani za i rad sa suicidalnim osobama.
to je bitno u susretu sa suicidalnom osobom (prema Kocijan Herciginja, Folnegovi
malc, 1999.)?
1. empatija (gradi povjerenje; rezervirati dovoljno vremena)
2. procjena rizika o psihijatrijskim bolestima: (intervju, skale; otvoreno
pitati o suicidu ne izbjegavati i ne okoliati; dobiti uvid u misli, povijesti
samoozljeivanja, ranijih pokuaja suicida, psihijatrijskim bolestima, gubicima,
osjeaju beznaa, sadanjim namjerama; ima li zloupotrebe alkohola, droge; koji
su zatitni imbenici podrka, uvjerenja...)
3. ponuditi drukiji nain razmiljanja (ima li drugih rjeenja osim suicida - nastoji
se dobiti na vremenu za djelovanje)
4. pomaganje u rjeavanju problema (koje su altrenative, kako se jo problemi
mogu rijeiti)
282
5.
6.
7.
8.
pronalaenje rjeenja (pronalaenjem povjerenja u osobne snage)

sueljavanje s posljedicama samoubojstva (na blisku okolinu)
eliminiranje sredstava za samoubojstvo kroz sklapanje ugovora
ublaavanje simptoma koji mogu dovesti do samoubojstva (poduzimanje
dugotrajnih aktivnosti; prevencija suicida).
3.5.1.3. Psihosocijalni tretman obitelji branitelja oboljelog od PTSP

to se dogaa s obitelji branitelja oboljelog od PTSP?
U razmatranju utjecaja traume na obitelj treba imati na umu kako su:
1. stres i krize u ivotu obitelji normativne
2. stres postavlja ekstremne zahtjeve na pojedinca i obitelj
3. veina se obitelji uspjeno suoava sa stresom
4. kada poetni napori za adaptacijom na stres ne uspiju to predstavlja novi stres za obitelj
(Wilson, Kurtz, 1995.).
Promatrajui obitelj iz sistemske perspektive (tj. shvaanje obitelji kao ivog organizma;
transgeneracijski obiteljski pristupi M. Bowen, I. Boszormeny Nagj, u: Piercy, F.
(1996.) trauma jednog lana utjee na cijelu obitelj, a njezin odgovor opet se iri na
sve lanove - to moe dovesti do poremeaja postojee obiteljske strukture, potekoa
suoavanja i adaptacije te poveanog osjeaja tjeskobe. Upravo oni koji su najblie povezani,
najtee su pogoeni traumom. Dok u normalnim okolnostima osjeajni, kognitivni i
interpersonalni sustavi obitelji djeluju istovremeno, kod traume koja izaziva PTSP najvie
je pogoen kapacitet za regulaciju osjeaja to stvara probleme u bliskim odnosima i
lanovi obitelji nisu sposobni podrati jedni druge. Iritabilnost, nepovjerenje, ljutnja,
krivnja, strah, povlaenje, nesamostalnost oboljelog utjeu na bliske odnose. Traumatski
utjecaj PTSP na obiteljski sustav izaziva prekide inae funkcionalnih i integralnih
emocionalnih odnosa na vie razina u toj obitelji. Obitelj odgovara fuzijom (pojaanim
zajednitvom), emocionalnom distancom (prekid) ili konfliktom (nerijeena napetost).
Jedna od tema koja nije dovoljno prisutna u javnosti, a iznimno je vana, to je mentalno
i tjelesno zdravlje supruga i djece u obiteljima veterana oboljelih od PTSP. U tisku
povremeno nailazimo na uznemirujue podatke o pojaanom pobolijevanu supruga od
karcinoma i drugih bolesti. Upravo supruge veterana oboljelih od PTSP su one koje
najvie pomau i nose teret obiteljskog ivota te one i djeca ne smiju ostati skriveni
pacijenti.
U istraivanju o sekundarnoj traumatizaciji supruga veterana oboljelih od PTSP Centra
za psihotraumu Rijeka (Stevanovi, A., specijalistiki rad, 2012.) pokazano je da samo
tri od 56 ispitanih supruga veterana nisu imale simptoma sekundarnog traumatskog
stresa (emocionalna reakcija na traumatsko iskustvo bliske osobe osjeaji i ponaanja
koja nastaju kao rezultat pomaganja traumatiziranoj osobi), dok su kod njih 39% bili
ispunjeni kriteriji za postavljanje dijagnoze PTSP!
Tako i sama supruga sanja traumatski dogaaj, izbjegava podsjeanje, pojaano je
283
pobuena, ima smetnje sna, iritabilna je, teko se koncentrira i slino. Osobito su u riziku
supruge u dugotrajnom braku kao i one nezaposlene.
Poznato je da se kod djece u obiteljima oboljelog branitelja od PTSP mogu takoer
javiti simptomi iz kruga PTSP, depresivne i anksiozne smetnje, smetnje u ponaanju,
protekoe u sazrijevanju, slabe vjetine suoavanja i drugo (te dijete nerijetko ima
jednog bolesnog roditelja i drugog iscrpljenog, preplavljenog svakodnevnom brigom
za obitelj, koji takoer ne moe odgovoriti na njegove potrebe). Djeca mogu biti i
oznaeni pacijent u obitelji o emu govori slijedi (supervizijski) primjer: Uenik je
dijagnosticiran kao hiperaktivan; prema vrnjacima u razredu je agresivan; uspjeh u koli mu
je odlian. kola je zatraila pomo te se uvodi asistent u nastavi kako bi se djetetu pomoglo
i omoguilo normalno funkcioniranje u tom odjelu. Ocu djeaka dijagnosticiran je PTSP
(i sam ima nekontrolirane ispade u obitelji), sina savjetuje da bude odluan i uzvrati na
svaku provokaciju iz okoline silom... majka se s time ne slae, ali se osjea posve nemonom.
Djeak je identificiran s ocem. Nakon nekog vremena poinje uviati da zapravo ne eli biti
nasilan, ali osjea da mora slijediti upute oca... Ovdje je indicirano lijeenje cijele obitelji
kao i pojedinana psiholoka pomo/psihijatrijsko lijeenje. U ovako kompleksnim situacijama
potreban je interdisciplinarni i meusektorski pristup, imajui u vidu da, primjerice, ovdje
roditelji zapravo nisu u mogunosti postupati u najboljem interesu djeteta.
U spomenutom istraivanju o suprugama navodi se takoer kako se od pozvanih u
istraivanje odazvao mali broj supruga oboljelih veterana. Od njih su dvije treine izrazile
potrebu za psiholokom pomoi, ali su se samo tri doista obratile za pomo.
Znamo da su obitelji s problemima zatvorene i vrlo im je teko potraiti pomo (i tamo
gdje za to ima mogunosti), stoga je iznimno vano planirati razliite aktivnosti kojima
bi se obuhvaala cijela veteranska obitelj. Svaki ulazak u obitelj je odreena intervencija u
njezin organizam; u poetnim susretima vano je djelovati na takav nain da se ne pojaa
inae izraena tjeskoba u obitelji te da se njeni lanovi pridobiju za smislene aktivnosti.
Kako pristupiti veteranskoj obitelji?
Meu prvim zadacima (obiteljskog terapeuta) u susretu s obitelji oboljelog veterana je
olakavanje redukcije generalne razine anksioznaosti i emocionalne reaktivnosti lanova
obitelji (Kako funkcionira obitelj? Kako vide utjecaj traume i reakcije oboljelog? Koji su
resursi obitelji? Procjena obitelji pomae usitniti problem na manje dijelove te s njom
planirati sljedee korake).
U pristupu veteranskoj obitelji individualnim i/ili obiteljskim savjetovanjem nastoji
se obnoviti njihovo zajednitvo, kreirati prostor za razgovor o dnevnim potekoama i
bolnim iskustvima ime se prevenira retraumatizacija (lijenik obiteljske medicine je prvi
koji je upoznat sa situacijom pojedine obitelji). Potie se razgovor o osjeajima kako bi se
popravila komunikacija, odnosi, kako bi se prekinulo s tajnama u obitelji. Psihoedukacija
se koristi kao obiteljska intervenacija kojom se potie proces integracije, osnaivanja,
razvoja strategija suoavanja i unaprjeenja rjeavanja problema. Takoer je vano
284
poticanje obitelji na sudjelovanje u zajednikim dogaanjima u zajednici, proslavama,

akcijama koje osnauju obiteljsku jedinicu i potiu pozivnu, zdravu dinamiku.
Navodimo ovdje primjer koji pokazuje kako civilno drutvo u lokalnoj zajednici moe
kreirati aktivnosti i motivirati korisnike za sudjelovanje neposredno, praktino,
odgovarajui cjelovito na potrebe korisnika, koristei struna znanja i partnerski pristup s
korisnicima, djelujui iz baze:
U organizaciji Udruga MINE AID iz Zagreba i Drutva multiple skleroze Sisako-moslavake
upanije u Sisku je tijekom godine dana (2011./12.) provoen projekt zdravstvenih radionica
i psihosocijalne podrke za hrvatske branitelje i lanove njihovih obitelji (u navedenim
udrugama ima i osoba sa statusom hrvatskog branitelja, dragovoljca i hrvatskih ratnih vojnih
invalida; bilo je ukljueno 55 osoba). Projekt pod nazivom O S I (osnaivanje, sinergija i
integracija) bio je podran od Ministarstva socijalne politike i mladih, a susreti su se odravali
u Domu za stare i nemone osobe Sisak.
Programe psihosocijalne podrke vodila je mr. sc. Daa Poredo Lavor koja je organizirala
i vodila individualne, skupne i obiteljske susrete podrke, javne tribine i razgovaraonice.
Takoer su odravane i kreativne stvaraonice (a lanovi ove velike skupine svoje su uratke
izlagali na promotivno-informativnom tandu povodom Meunarodnog dana osoba s
invaliditetom i Dana volontera). Fizioterapeutkinja Katica Bari organizirala je i vodila
radionice zdravstvenog savjetovanja i tjelesne rekreacije, a ila je i u kune posjete.
O S I projekt je obuhvaao rad s cijelim obiteljima pa su tako u raznim sadrajima uz
stradale i oboljele hrvatske branitelje sudjelovale i njihove partnerice, kao i djeca. Programe za
djecu, uz Dau Poredo Lavor vodili su Jelena Mihanovi Tepe i Dalibor Juri.
Projekt je zavren dvodnevnim edukativnim seminarom na Poljoprivrednom gospodarstvu
Tiini nedaleko Petrinje gdje su polaznici prvog dana sudjelovali u cjelodnevnoj radionici
pod nazivom ivot nakon traume, a drugog dana teme susreta bile su vezane za mogunosti
samozapoljavanja, stvaranja samostalnog poslovnog plana, prikupljanje ljekovitog i
samoniklog bilja, uz razgledavanje prirodnih ljepota i bogatstava Banovine.
Cjelovit pristup ovjeku kao biolokom, emocionalnom, drutvenom i duhovnom biu, te rad
s cijelom obitelji pokazao je znaajne rezultate (evaluacija projekta) u vidu emocionalnog
osnaivanja za ivot u sadanjosti, osnaivanja prilagodbenih kapaciteta, pri integraciji
doivljene traume, unaprjeenju meusobne komunikacije, poticanja boljeg meusobnog
(meugeneracijskog) razumijevanja, prevenciji obiteljskog nasilja i uenju uspjenijih
socijalnih vjetina (U Sisku 28. kolovoza 2012., mr. sc. Daa Poredo Lavor).
Kroz razliite aktivnosti (edukacija, savjetovanje, rad u zajednici...), korisno je dati neke
praktine upute (Coetzer, 2012.) za podrku, koje mogu pomoi obiteljima s tekom
traumatizacijom i prevenirati prijenos traume na slijedee generacije (transgeneracijski
prijenos traume je pojava potekoa i traumatskih simptoma kod slijedee generacije koja
nije neposredno doivjela traumu krivnja, ljutnja, nepovjerenje, osjeaj marginalizacije
i dr.):
285
Kako se emocije prenose na slijedeu generaciju?

U literaturi se navode etiri radna modela: utnja, otvoreno iskazivanje drastinih
injenica traume (radi pripreme potomaka u opasnom svijetu), identifikacija, ponovno
proivljavanje traume (kada bliski ponu osjeati kao da su i oni isto doivjeli ili da su oni
sami poinitelji).
Ovdje navodimo ire objanjenje samo za prijenos traume putem identifikacije: Djeca
koja ive s traumatiziranim roditeljem mogu biti konstantno izloena posttraumatskim
reakcijama koje su nepredvidive i djeci zastraujue. Ona se esto osjeaju odgovornima
za roditeljsko stanje te misle da ukoliko bi oni bili dovoljno dobri, njihovi roditelji ne bi
bili toliko ljuti ili alosni. Djeca ratnih veterana identificiraju se s iskustvom svoga oca
kako bi mu bila blie, kako bi ga bolje poznavala. Pokuavaju osjetiti to on osjea, to
moe voditi do razvoja paralelne simptologije.
Kako pomoi obitelji da se smanji opasnost prijenosa traume?
1. Djeca mogu pomoi roditeljima navodei ih da im ispriaju ili napiu svoju traumatsku
priu.
2. Djeca mogu biti rtve splittinga traumatiziranih roditelja ili projektivne identifikacije
(neproraena trauma roditelja sram, krivnja i dr., neprihvaanje svojih negativnih
dijelova projicira se u djecu). U radu s obiteljima i roditelji i djeca trebaju pozitivne
identifikacijske modele izvan obitelji koji mogu pruiti podrku i brigu (npr. mala
skupina).
3. Podrati obitelji da razgovaraju o traumatskom iskustvu roditelja razmjenjujui osjeaje
na smislen i iskren nain.
4. Pomaga/okolina treba imati na umu da je za djecu roditelja koji su poinili nedjela,
kljuno pouzdanje u pomagaa, koji nee kriviti potomke za nedjelo njihovih roditelja.
5. Djeci/potomcima roditelja/predaka koji su poinili neka agresivna djela kljuno je
pomoi u samoprihvaanju i razvoju identiteta; meu ostalim otkrivajui osjeaj krivnje i
pomaui da se on smanji (nakon borbe dobra i zla, shvatiti da je oboje prisutno u svakoj
osobi; tako se otvara mogunost alovanja i integracije bolne obiteljske povijesti).
6. Oporavak od traume je olakan kada se ona vidi kao obiteljski problem ako kaemo
da je trauma zarazna, onda nije dovoljno tretirati samo traumatiziranog pojedinca!
7. Trauma suava pogled na svijet kao i mogunost odgovora na promjenljivu stvarnost:
cilj je svake intervencije omoguiti obitelji iri raspon odgovora.
8. Pomoi prekidu utnje u obiteli budui da utnja/tajna/negacija ne sprjeava prijenos
traume: naprotiv, utnja je mehanizam prijenosa budui da se negativna emocionalna
poruka prenosi i bez sadraja.
9. Za unuke je vano poznavati povijest obitelji radi razvoja njihove osobnosti a to
pomae i smanjenju simptoma roditelja/djeda i bake: prekida se tiina, a oslobaa nada
za obitelj.
10. Olakavanje dijaloga o tajni traume esto je kljuno u tretmanu sadanjih simptoma
i prevenciji buduih problema.
286
11. Pojava simptoma kod djece nakon doivljene traume moe biti povezana s ranijom
neproraenom roditeljskom traumom (zbog koje su kao roditelji emocionalno nedostupni,
prezatitniki, nepredvidivi-iritabilni i dr.). Stoga kod ispitivanja posljedica traume kod
djece treba provjeriti eventualan utjecaj roditeljske traume.
12. Skupni tretman moe biti koristan zbog povezivanja kroz dijeljenje slinog traumatskog
iskusta (trauma, utjecaj, tugovanje) i meusobne identifikacije (dijeljenje slinog iskustva
vodi do osjeanja oslobaanja). Razvojem svjesnosti o meugeneracijskom procesu
prijenosa traume, isti moe biti zaustavljen.
13. Lijeei sebe, lijeimo rane svojih prethodnika i omoguujemo zdravlje jo neroenima.
14. Otvaranje komunikacije meu generacijama omoguava vee razumijevanje i donosi
olakanje u obiteljima. Unuci mogu biti katalizatori u komunukaciji u obiteljima s
neproraenom traumom iz prolosti o kojoj se ne govori (vlada tiina). Starei, stari
roditelji preispituju svoj ivot, krize, gubitke, imaju veu potrebu govoriti o svojim
iskustvima.
15. Oporavak u obitelji moe biti olakan komunikacijom izmeu starih traumatiziranih
roditelja i njihovih unuka: djedovi i bake lake s unucima mogu govoriti o prolosti nego
to su mogli sa svojom djecom (npr. elei ih zatititi od stranih iskustava, postupaka).
16. U razgovoru meu generacijama pojavljuju se uspomene o ivotu (injenice o ivotu
prije i nakon traume, neke sretne uspomene, naini preivljavanja, te se moe povezati
ivot prije traume) i uspomene o smrti. U ovim drugima pojavljuju se neiskazive emocije.
Otvorena komunikacija s unucima donosi vee razumijevanje i olakanje obiteljima:
unuci mogu doprinijeti ljekovitom uinku kroz otvoren dijalog s preivjelima tako to
neispriani traumatski strah postaje ivotna pria djeda i bake.
17. Tugovanje u odnosu na originalnu traumu moe (spomenutim meugeneracijskim
dijalogom) biti zavreno (Coetzer ovu uputu, kao i sve navedene, potkrepljuje citatom iz
Biblije: Blaeni oni koji aluju, jer e biti utjeeni).
18. Na obiteljskim seansama gdje roditelji ispriaju svojoj djeci o nekazanim tajnama iz
prolosti, tajnama, tabuima odnosi se mogu popraviti, a simptomi reducirati.
19. Kako bi se prevenirali problemi u kasnijim generacijama, potrebno je raditi s obiteljima
u riziku na problemu prijenosa traume i tamo gdje nema otvorenih simptoma.
Nakon ratova svugdje dolazi do gubitka interesa za veterane pa ak i zanemarivanja
steenih znanja o utjecaju rata na mentalno zdravlje veterana (Lewis Herman, 1992.),
mada problemi vezani uz ratnu traumu trajno optereuju pojedinca, obitelji, zajednicu.
Profesionalna i znanstvena zajednica treba ukazivati na usku povezanost konteksta
(kulturalnih, socijalnih, povijesnih i politikih imbenika) i razumijavanja te pristupa
traumatskom stresu doprinosei trajnoj (i prikladnoj) podrci veteranima i njihovim
obiteljima i onda kada oni nisu u ii javnosti.
287
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
288
Coetzer, W. (2012.): The Impact of Intergenerational Trauma with Reference to Some Biblical
Perspectives, internet
Foy, D. (1993.): Lijeenje PTSP: kognitivno-bihevioralni postupci, Slap, Zagreb
Kocijan Herciginja, D., Folnegovi malc, V. (1999.): Prirunik za prepoznavanje, rano otkrivanje
i sprjeavanje suicidalnosti, MOBMS
Lewis Hermann, J. (1992.): Trauma and Recovery, New York: Basic books
Ljubotina, D. and &Treatment Outcomes and Perception of Social Acknowledgment in War
Veterans: Follow-up Study Croat Med J., 2007. April; 48(2): 157166
Nacionalni program psihosocijalne i zdravstvene pomoi sudionicima i stradalnicima iz Domovinskog
rata, 2005., MOBMS
Panti, Z., Ljubotina, D., Priebe, S., Franikovi, T. (2005.): Evaluacija psihoterapije klijenata s
iskustvom ratne traume metodoloki i kliniki aspekti
XVII. dani Ramira i Zorana Bujasa, Zagreb: knjiga saetaka - Hrvatsko psiholoko drutvo, 79-79
(ISBN: 953-175-241-9)
Piercy, F. (1996.): NY London, Family Therapy Sourcebook, The Guilforg Press
Stevanovi, A. (2012.): Sekundarna traumatizacija supruga veterana oboljelih od PTSP saetak
specijalistikog rada, Filozofski fakultet Zagreb
Wilson, P. J., Kurtz, R. R. (1995.): Assessing Psychological Trauma and PTSD: A Handbook for
Practitioners, Guilford Press
Worden, W. (1991.): Savjetovanje o dubokoj alosti i terapija alosti: Prirunik za praktiare
mentalnog zdravlja, Routledge, London
Zdenka Panti
3.5.2. Psihosocijalne intervencije usmjerene prema

civilnim rtvama rata i njihovim obiteljima
3.5.2.1. Uvod
U tekstu e biti razmotren doprinos psihologa, samostalno ili u suradnji s drugim
profesijama (prije svega u zdravstvu i socijalnom radu, prosvjeti, ali i policiji, pravosuu
te civilnom drutvu) u radu s nekim ranjivim skupinama te osobama sa specifinim
problemima i potrebama. Doprinos psihologije i psihologa ovdje shvaamo kao djelovanje
u zatiti i unaprjeenju mentalnog zdravlja i dobrobiti imajui u vidu spoznaje i metode
koje psihologija moe ponuditi, a sa eljom da psiholozi razviju stav o potrebi veeg
drutvenog angamana, izau u zajednicu, ponude svoja znanja, trud i vrijeme na opu
dobrobit.
Moda se ovaj stav ini pomalo naivnim u vremenu kada je vrijeme novac, drutvo je u
krizi, vlada nesigurnost i nejasno je koje vrijednosti ivimo. Ipak, vjerujem da odgovoran
doprinos zajednici moe donijeti koristi svima. Uostalom, napor pokretaa cijele akcije
i urednika ovoga Prirunika upravo tako i shvaam: kao potrebu i elju za zajednikim
kreiranjem smisla, impulsu za zajedniko djelovanje nasuprot nezainteresiranosti i osjeaju
nemoi.
Pojam ranjivih skupina nije tako dugo u upotrebi, a odnosi se na skupine s poveanim
rizikom ranjivosti, osjetljivosti te skupine koje su podlone utjecaju okoline. Dakle, u
ranjive skupine spadaju svi koji na bilo koji nain ne mogu normalno funkcionirati u
svakodnevnom ivotu.
Prije svega to su rtve rata i njihove obitelji koje trpe dugotrajne posljedice doivljenih
traumatskih iskustava kao i razliite gubitke (trauma je uvijek gubitak neega!). Ovo
nipoto nije jedinstvena skupina i to je vano imati na umu, a trebaju posebnu pozornost i
odgovornost drutva. U planiranju i provoenju razliitih intervencija vezano uz metalno
zdravlje valja imati na umu specifine potrebe razliitih skupina o kojima se u struci manje
govori kao to su rtve muenja i krupnih krenja ljudskih prava (prema Konvenciji UN-a
o zabrani muenja i drugog degradirajueg postupanja), obitelji nestalih osoba, civilne
rtve rata, svjedoci na sudu rtve ratnog zloina (kao i lanovi njihovih obitelji).
Openito, u raspravi o utjecaju (ratne) traume treba imati na umu razliku izmeu izloenosti
traumatskim dogaajima i moguih posljedica u psihosocijalnom funkcioniranju. Vano
je istaknuti da izloenost nepovoljnim okolnostima i traumi ne mora znaiti da kod
289
osoba koje su ih doivjele nuno mora doi do oteenja psihosocijalnog funkcioniranja.

Neki ljudi preivljavaju teke i traumatske doivljaje, a da to ne oteti njihovu psiholoku
dobrobit (Mooren, 2001., prema Durakovi Belko, E., Powell, S., 2001.).
Openito, u raspravi o ranjivim skupinama i osobama sa specifinim problemima
i potrebama te unato okolnostima i iskustvima koje ugroavaju mentalno i socijalno
zdravlje, nuno je imati na umu imbenike otpornosti/rezilijentnosti kao zatitnim
imbenicima mentalnog zdravlja i dobrobiti.
Zbog usmjerenosti na psihopatologiju mogu se zanemariti drugi odgovori na rat
kako meu zdravom populacijom tako i meu populacijom koja pati od psiholokih
poremeaja. ak i ljudi s izraenom simptomatologijom mogu imati zdrave snage i
dobru adaptaciju u drugim ivotnim podrujima. esto se uju rijei da je potrebno
okrenuti se sadanjosti i budunosti, a ne vraati se na ratne traume. Znanje o ratnoj
traumi i posljedicama (dugotrajnim, odgoenim, utjecaju aktualnog konteksta,
transgeneracijskom prijenosu traume, imbenicima rizika za razvoj psihopatologije)
iznimno je vano u brizi za mentalno zdravlje i dobrobit stanovnitva.
Poziv da se odmaknemo od ratne traume ima jo jednu implikaciju, a to je potekoa
drutva suoiti se s odgovornosti prema onima koji su pogoeni. Neka istraivanja o
posljedicama ratne traume i utjecaju poslijeratnog konteksta daju jasne poruke o znaaju
istraivanja i potrebi provoenja odgovarajuih psihosocijalnih mjera (Priebe, 2009.;
Ljubotina, 2007.).
Meu skupine sa specifinim problemima spadaju i dugotrajno nezaposleni, socijalno
iskljueni, pojava beskunika. Ove skupine takoer trebaju biti prepoznate u planiranju
psihosocijalnih intervencija (dok je odgovornost na drugim strukturama u drutvu za
kreiranje odnosa koji bi omoguili pravo na rad, dostojanstven ivot i solidarnost). I
osobe starije ivotne dobi esto moemo prepoznati kao skupinu s viestrukom ranjivou
(posebno u podrujima od posebne dravne skrbi (PPDS)). Iskustvo viestruke ranjivosti
imaju, npr. i jednoroditeljske obitelji, osobito u podrujima s manje mogunosti.
Nadalje, ulaskom u EU moemo u veoj mjeri oekivati pojavu imigranata, s ime se
takoer valja suoiti. Meu imigranitima traiteljima azila pojavljuju se, npr. i rtve
muenja koje, prema Konvenciji UN drava u kojoj zatrae azil ih ne moe izruiti drugoj
dravi ukoliko postoji opasnost da e tamo ponovno doivjeti muenje. Za oekivati je
odrasle i djecu bez roditeljske pratnje koji e trebati procjenu, podrku i pomo izmeu
ostalih i psihologa u rjeavanju njihova statusa i integraciji: poznavanje drugih kultura,
prilika, izbor tehnika te rad s prevodoteljima samo su neki od izazova.
to sve ovdje spomenute skupine/osobe imaju zajedniko? To je potreba za psihosocijalnom
podrkom.
Ve je napomenuto kako traumatizacija ne mora nuno izazvati teke posljedice u
psihosocijalnom funkcioniranju. Ipak, iz teorije kao i istraivanja stresa i traume te
290
klinike prakse poznato je da e osobe koje su doivjele stres visokog intenziteta ipak
imati posljedice. Uz to je vea i vjerojatnost da e doivjeti i vie trauma u budunosti
(Van der Kolk and all, 1996.).
U psihosocijalnom pristupu identificiran je nositelj patnje bilo da je to pojadinac,
obitelj ili skupina, svima treba istovremeno biti pruena podrka (Weine, 2000., prema
Durakovi Belko, E., Powell, S., 2001., Sarajevo). Ovaj pristup ujedno naglaava
kako su imbenici koji su doveli do patnje, kao i oni koji pomau prevenciji i lijeenju
patnje, psiholoki i socijalni te da su povezani (Machel, 2000., prema Durakovi Belko,
Powell, 2001., Sarajevo). Tako, primjerice, kod psiholokih, socijalnih i egzistencijalnih
problema kod dugotrajno nezaposlenih, nipoto nije dovoljna samo psiholoka pomo: uz
psihosocijalne intervencije mogue je razvijati socijalno poduzetnitvo i tako kreirati nova
radna mjesta ili barem organizirati svrsishodne aktivnosti u zajednici (Rehabilitacijski
centar za stres i traumu, 2010./11.).
Kod skupina i pojedinaca o kojima se govori u ovome tekstu vano je istaknuti da su
problemi u psihosocijalnom funkcioniranju veim dijelom nastali zbog utjecaja izvana
(a u manjoj mjeri zbog njihovih osobina ili slabosti kako na potekoe gleda medicinski
model). Stoga se ovdje zalaemo za socijalni model u razumijevanju, objanjavanju
potekoa i oteenja te mjera prevencije i lijeenja. Ovaj pogled podrazumijeva odgovornost
drutva za oporavak tih skupina, socijalnu akciju, a to stavlja i drukiji naglasak na ulogu
psihologije/psihologa u zajednici i drutvu. Iako psiholozi nisu trenirani za drutvene
aktiviste, u razumijevanju problema s kojima se susreu te prevenciji i tretmanu, nuan je
pogled kao i suradnja iz vie perspektiva.
3.5.2.2. Neke skupine sa specifinim problemima
Ovdje e zbog prostora biti spomenute tek tri skupine, kao ilustracija skupina sa specifinim
problemima (viestruke ranjivosti), u sva tri primjera vezanom uz rat i njegove dugotrajne
posljedice (koje se esto zanemaruju). Kako je ve napomenuto, fenomeni koje susreemo
te potrebe i mogunosti u pruanju intervencija nadilaze spoznaje i mogunosti jedne
profesije. Takoer elimo naglasiti kako je u radu s ranjivim skupinama iznimno vano
to bolje poznavanje njihovih karakteristika, okolnosti iz kojih dolaze s potrebom za
naim intervencijama. Vano je imati na umu da je u podlozi mnogih potekoa mogua
ratna trauma (i njezin transgeneracijski prijenos). Unato nastojanjima za znanstvenim
pristupom i objektivnou, neutralnou, potrebno je uvijek imati kritiki odmak i
reflektirati o svom radu (bilo da je to istraivanje, dijagnostika i tretman, drutvena akcija)
kako bi na prvom mjestu ostala humanistika orijentacija.
Ovdje npr. kao viestruko ranjiva nije spomenuta skupina dugotrajno nezaposlenih osoba
- danas vrlo velik broj radno sposobnog stanovnitva u RH koja takoer zasluuje veliku
pozornost. Iz naih spoznaja ranjivost ove skupine u najveoj mjeri proizlazi iz drutvenih
okolnosti koje kreiraju situaciju nedostatka radnih mjesta i mogunosti da ostvare pravo
na rad i time dostojanstven ivot. Nae je iskustvo (NVO RCT Zagreb) da se rehabilitacija
i integracija u drutvo pripadnika ranjivih skupina velikom dijelom ostvaruje kroz rad,
291
tj. da psiholoke metode nisu dovoljne bez mogunosti za rad; rad je bitan u prevenciji
drugih zdravstvenih, posebno bolesti vezanih uz stres i psiholokih posljedica. Ova tema
nadilazi svrhu ovog Prirunika, ali neizbjena je kako za psihologe tako i drutvo.
Ranija traumatizacija i starenje
Starenje predstavlja razdoblje pojaanog stresa u ivotnom ciklusu: odlazak u mirovinu i
gubitak ranijih uloga i propitivanje smisla ivota, gubitak branog druga, pobolijevanja
(neke od brojnih civilizacijskih bolesti), odnos okoline prema starijima - upravo su neki
razlozi zbog kojih stare ljude i smjetamo u skupinu vulnerabilnih osoba.
Poznato je da je u starijoj dobi prisutna visoka pojavnost depresivnosti i anksioznosti (no
lijenici ope/obiteljske medicine ih vrlo rijetko prepoznaju i lijee (Vadla, 2011.), pri
emu je vano to ranije utvrditi dijagnozu, omoguiti lijeenje, planirati odgovarajue
mjere ouvanja i unaprjeenja mentalnog zdravlja starije populacije.
Uspjena adaptacija na suoavanje sa starenjem zahtjeva sljedee (Schmid, 1991., Ericson,
1965., prema van der Kolk, 1996.):
- tugovanje za gubicima tijekom ivota
- davanje smisla ranijim i sadanjim iskustvima
- prihvaanje osobne prolosti i sadanjeg stanja
- obnavljanje osjeaja koherencije i kontinuiteta
- dostizanje integracije ega.
Obzirom na velik broj osoba koje su bile pogoene ratom 1991./95., a sada su ve u
poodmakloj dobi (meu kojima mnogi imaju iskustvo i Drugog svjetskog rata), vano je
razumjeti odnos ranije traumatizacije i starenja - stariji s iskustvom ranije traumatizacije
predstavljaju viestruko ranjivu skupinu.
Kada se usporeuju razvojni zadaci u starijoj dobi i posljedice PTSP-a (kao najee
spominjanog poremeaja nakon traume), starenje je rizini imbenik za ranije
traumatizirane osobe. Simptomi PTSP-a (odgoena pojava ili pogoranje) mogu
nastupiti i nakon desetljea uspjenog noenja s ranijim traumatskim iskustvom; uz
to se u starosti, kako smo vidjeli, javlja i druga posttraumatska simptomatologija te
pojaana osjetljivost na stres. Tako je Krystal, 1981. (prema van der Kolk, 1996.)
prepoznao da je prihvaanje gubitaka kroz ivot u starijoj dobi te dostizanje ego
integriteta kljuni razvojni zadatak starenja, ali i kritiko postignue u procesu oporavka
od traume. Analogija izmeu razvojnih konflikata starenja i odgovora na traumu pomau
razumijevanju dekompenzacije kod starijih, ak i niz godina nakon (dovoljno dugotrajne
i teke) traumatizacije. Neizbjeni gubici u starenju mogu aktivirati neproraene traume.
Ove su spoznaje (uglavnom zasnovane na istraivanjima preivjelih iz Drugog svjetskog
rata, posebno rtava Holokausta) iznimno vane: Ukoliko obiteljski lijenik i strunjaci
za mentalno zdravlje (meu njima i psiholozi) pogrjeno procijene posttraumatske
simptome (depresija, tjeskoba, sjeanja koja se nameu, kronian umor, poremeaji sna)
292
kao (iskljuivo) degenerativni proces vezan uz starenje, mogu promaiti ono kljuno u
dijagnozi: na taj e nain uskratiti starijim ranije traumatiziranim osobama, suosjeajno
razumijevanje i odgovarajui tretman. Za najprikladniji tretman neophodno je pozorno
istraiti to je dovelo do dekompenzacije, pri emu je nuan multidisciplinarni pristup
i odmak od ranije dominantnog modela deficita (i pesimistikog shvaanja o prognozi
psihoterapije kod starijih).
Psiholozi na razliite naine mogu doprinijeti u (multidisciplinarnom) istraivanju ovih
problema, planiranju ouvanja i unaprjeenja mentalnog zdravlja, dijagnostici i lijeenju/
tretmanu.
Ratna trauma: rtve muenja i krupnih krenja ljudskih prava
Unato ljudskoj sposobnosti adaptacije na iznimno teke dogaaje, tako da neki pojedinci
nee razviti psihiki poremeaj, mnogi e ipak ostati zarobljeni u traumatskom iskustvu.
Koji je odgovor ljudskog bia na traumu (dogaaj izvan granica uobiajenog ljudskog
iskustva koji preplavljuje sposobnosti suoavnja, a posljedice su neizbjene i univerzalne)?
Trauma izaziva intenzivan strah, bespomonost, gubitak kontrole, povezanosti, smisla,
prijetnju unitenja. Pored tjelesnih povrjeda i trajnog invaliditeta (kod psihofizikog
zlostavljanja), PTSP-a i depresija najee su bolesti/posljedice, a povezane psihijatrijske
bolesti su: alkoholizam, depresivni poremeaji, anksiozni (tj. tjeskoba), disocijativni
(prekid inae integriranih funkcija svijesti, pamenja, identiteta ili doivljaja okoline...),
somatoformni (tj. tijelo pokazuje psihiku patnju) pa i psihotini poremeaji.
Velik broj osoba u Domovinskom ratu 1991./95. doivio je iskustvo muenja i krupnih
krenja ljudskih prava (namjerno nanoenje patnje od strane slubenih osoba ili u njihovo
ime kao i uz njihovo znanje, a da to nisu sprijeile); svrha je namjerno unitavanje ne
samo tjelesnog i emocionalnog blagostanja pojedinaca nego dostojanstva i volje pojedinca,
itavih zajednica te uspostave kontrole i straha u zajednici. Smatra se da se u ratnim
skukobima meu izbjeglicama/prognanicima nalazi oko 20% rtava muenja.
rtve muenja (Konvencija UN protiv muenja i drugog okrutnog i degradirajueg
ponaanja, 1984.) najosjetljivija su i viestruko ranjiva skupina stradalih u ratu. Doivjeli
su traume zbog kojih bi svatko imao odreene posljedice; slaba im je dostupnost razliitih
vidova obeteenja (restitucija, kompenzacija, rehabilitacija); jedna od posljedica muenja
je i osiromaenje, doivljaj nepostojanja pravde i drugo. Uz trajne psihike simptome i
tjelesne posljedice doivljene traume, oni u pravilu osjeaju socijalnu izolaciju i to zbog
prirode traume kao i zbog nevoljkosti drutva da prepozna i odgovori na njihove potrebe.
Ovo su i razlozi zbog kojih je potrebno razvijati proaktivne programe kojima bi se na
korisnicima prihvatljiv nain i uz njihovu suradnju kao partnera nudili potrebni vidovi
psihosocijalne podrke.
293
U nas se najee govori o boravku u logorima i zatvorima (izvan Hrvatske) kao mjestu
muenja/torture, ali postojao je niz mjesta, situacija i oblika muenja izvan i unutar
zemlje (te je naalost mogue izraditi mapu muenja). Toan broj stradalih nije poznat,
a uz lanove obitelji rtava (budui da je trauma zarazna i utjee na okolinu) teko je
procijeniti broj ukupno pogoenih osoba. U psiholokom smislu rtvom traume smatamo
i osobu koja je svjedoila patnji drugih.
Iako je u suvremenom svijetu muenje zabranjeno, ono se masovno javlja u ratovima,
nedemokratskim reimima (u novije vrijeme u ime borbe protiv terorizma zemlje koje
se die svojom demokracijom ponovno vre i zagovaraju muenje, dokidajui tako
demokraciju i vladavinu prava). Ipak, krenje ljudskih prava i muenje moe se javiti
svugdje gdje postoji mo obespraviti druge primjer su, tzv. totalne institucije kao npr.:
zatvori, ali i policijske postaje, zatvoreni psihijatrijski odjeli, domovi za stare i nemone i
druge ustanove. Neke su skupine u veem riziku biti izloene muenju kao, npr. pripadnici
manjinskih skupina, osobe homoseksualne orijentacije, invalidi, neke skupine bolesnika
i slino.
Treba imati na umu i to da su neke profesije u veem riziku svjedoiti, ali i sudjelovati
u tim neprihvatljivim aktivnostima muenja. O ovim problemima vano je govoriti i
osiguravati zaposlenima u tim institucijama prikladne uvjete rada, potrebnu edukaciju
i podrku u radu. Stoga je za psihologe vano poznavanje teorije traume, ciljeva i vrsta
muenja, njegovih posljedica, oblika pomoi. U naposrednom radu s korisnicima/
klijentima/pacijentima vano je poznavati sadanji i raniji kontekst iz kojega korisnik
usluga dolazi. Iako je prolo puno vremena od ratnih trauma, posebno iskustva logora te
drugih oblika muenja, upravo u susretu s ratnom traumom muenja (osobe koje su bile
u logoru - rtve muenja, silovane ene, ali i mukarci, osobe s velikim gubicima, srodnici
nestalih...) vano se upitati:
Odakle je osoba, to se dogaalo u ratu u tom kraju? Koje je etniko, vjersko, kulturno i
drugo porijeklo osobe vezano uz moguu izloenost traumi? Koliko je osoba imala godina
u vrijeme traumatizacije ili svjedoenja patnji bliske osobe?
Psiholozi su duni poznavati drutvene, politike prilike i dogaaje (nasuprot tome esto
ujemo kako ih politika ne zanima). Poznavanje situacije iz koje pacijent dolazi pomae
boljem razumijevanju okolnosti kako se ne bi zanemarila izloenost traumi o kojoj
pacijent (iznosei svoje tegobe) i ne mora izvijestiti (zbog proteka vremena ili upravo iz
bolne ambivalencije rtve da li da traumu/muenje otkrije, izbjegavajui bolno prisjeanje,
bojei se da e biti smatran poremeenim, sramei se, mislei da mu nitko nee vjerovati,
zbog neinformiranosti i pogrjenih uvjerenja o razlozima svoga stanja).
Openito, poznavanje traumatskog konteksta bitno je za razumijavanje traume,
omoguuje bru uspostavu povjerenja i doprinosi boljoj dijagnostikoj orijentaciji, ali
takoer je bitno i u istraivanju (iskustva RCT Zagreb).
Prvi kontakt sa rtvom muenja najee imaju zdravstveni djelatnici koji bi trebali biti
trenirani o traumi te imati na umu da su problemi i simptomi kod nekih pacijenata
uzrokovani muenjem i organiziranim nasiljem. Iako je prolo dugo vremena od toga,
294
pacijenti moda (kako je ve reeno) ne povezuju svoje traumatsko iskustvo sa sadanjim

potekoama. Volonteri i aktivisti nevladinih organizacija tekoer ostvaruju kontakte s
osobama koje su doivjele ratnu traumu, muenje i krenja ljudskih prava te bi takoer
trebali biti upueni u osnovne probleme mentalnog zdravlja i traume, kao to je potrebno
povezivati vladin sektor i civilno drutvo kao sve utjecakniji imbenik na razliita podruja
ivota (trenutno je to npr., najvidljivije kod brojnih aktivista koji se bave tranzicijskom
pravdom gdje su potrebna znanja iz psihologije traume, refleksija o svom radu, povezivanje
s vladinim sektorom).
Kod procjene mentalnog zdravlja rtve muenja i evaluacije tretmana psiholozi koriste
strukturirane intervjue i skale procjene, posebno kada je potrebno dokumentirati
posljedice muenja, kao i u istraivake svrhe. Ipak, mjerenja treba kombinirati s klinikim
intervjuom radi dobivanja cjelovite slike.
Zadnjih godina razvijen je Istambulski protokol, neobvezan, ali vrlo koristan dokument
Prirunik za djelotvornu istragu i dokumentiranje muenja i drugog svirepog, nehumanog
ili poniavajueg postupanja ili nekanjavanja (UN, New York, Geneva, 2004.) namijenjen
razliitim profesijama koje dolaze u dodir sa rtvama muenja i predstavlja sadanje stanje
znanja u ovome podruju.
Budui da rtve muenja imaju odreena prava na obeteenje zagarantirana
meunarodnim dokumentima (koja se svugdje teko ostvaruju), vano je dokumentirati
muenje. U irem smislu dokumentiranje sluajeva muenja slui ostvarivanju pravde za
rtve, borbi protiv nekanjavanja i sprjeavanju ponavljanja.
Iako ovdje naglaavamo rizik da se stara traumatska iskustva ne prepoznaju, elimo takoer
istaknuti kako ne bi bilo dobro ni tragati za (ratnom) traumom i muenjem pod svaku
cijenu upravo stoga to odnos traume i posljedica nije jednoznaan, a ne treba zaboraviti
otpornost i podrku okoline kao zatitne imbenike mentalnog zdravlja!
Cjelovita procjena stanja i potreba rtava muenja treba sadravati (RCT Field Manual,
2007.):
- ispitivanje mentalnog statusa
- tjelesni pregled
- procjenu razine funkcioniranja osobe - dasanjeg i ranijeg
- ranije psiholoke ili druge zdravstvene probleme
- povijest izloenosti nasilju kroz ivot, ukljuujui i muenje.
Vano je imati na umu:
- kod procjene osobe treba se orijentirati tome pripada li osoba skupini viskog
rizika budui da to poveava i rizik muenja
- rtve mogu biti nespremne govoriti o svojim iskustvima. Korisno je stoga
promatrati verbalnu i neverbalnu komunikaciju
- uspostava uzajamnog povjerenja uvjet je za poetak intervencije
- neke situacije mogu izazvati podsjeanje na traumatsko iskustvo; potrebno je
izbjegavati mogue okidae
- dozvolite osobi da ispria svoju priu na svoj nain; ne pourujte, budui da to
moe oteati njihovu situaciju
295
-
-
-
-
-
osigurajte da je okolina u kojoj se odvija procjena sigurna

budite svjesni da osoba moe imati viestruke probleme: tjelesne, psiholoke,
socijalne, pravne...
ukoliko je mogue osigurajte podrku za tjelesne, praktine, socijalne potrebe
osobe
kod procjene budite svjesni da simptomi ne moraju biti konstantni nego oni
variraju u ovisnosti o vanjskim imbenicima
podrite ideoloka ili religiozna uvjerenja osobe; ona su osobi vaan nain
suoavanja sa situacijom.
Rad s traumom openito mijenja osobu. Nemogue je zatiti se na nain da ostanemo

profesionalni, humani, nedotaknuti nepravdom i suoenjem sa zlom koje ljudi nanose
jedni drugima. Ovdje naglaavamo rizik od sagorijevanja na poslu zbog rada s tekim
traumatskim materijalom koji nuno ostavlja posljedice i na profesionalce.
Stoga je nuna procjena rizika sagorijevanja profesionalaca vezano uz uvjete i organizaciju
rada:
- ispitati obim stalnog kontakta, optereenja i broja kontakata s teko
traumatiziranim osobama
- jasno definirati ciljeve u radu
- otkriti nejasne uloge i oekivanja od voditelja i drutva
- procijeniti kontaminaciju poveznu s pojedinim sluajem
- je li na poslu premalo mogunosti za osobni razvoj
- negativna spirala iscrpljenosti negativno e se odraziti na smislenost posla:
potrebno je voditi brigu o psihosomatskim simptomima kao to su glavobolja,
umor, problemi probava, visok tlak.
ene - rtve seksualnog nasilja u ratu
Seksualno nasilje nad enama dio je redovotih postupaka protiv ovjenosti za vrijeme
ratnih/oruanih sukoba kao i u postkonfliktnim situacijama svugdje u svijetu. Ovo je tema
o kojoj se nerado razgovara, okruena je sramom, tabuima te iracionalnim uvjerenjima.
Drutvena i individualna utnja o silovanjima u ratu ima za posljedicu da se malo zna o
obimu i oblicima zlostavljanja, te kako ene, njihove obitelji i zajednice odgovaraju na
psihoseksualnu traumu.
Za ene seksualno nasilje najee podrazumijeva silovanje. Pri tome trajan problem
predstavlja zavjera utnje i to ne samo u drutvu nego i meu profesionalcima za
mentalno zdravlje ime se zapravo doprinosi njihovom stigmatiziranju umjesto zatiti.
ene se zbog razliitih razloga suzdravaju od izlaska u javnost sa svojim problemom
osjeajui sram, elju da zatite svoje blinje, zbog socijalnog tabua da se o tome govori,
straha i nemogunosti nalaenja rijei za svoju patnju, kaotinih osjeaja. Njihova je
situacija karakterizirana izolacijom, bolovima, problemima u odnosima, osjeaju krivnje,
srama, prisjeanju traume i dugo vremena nakon tog iskustva (ima kronian tijek ili se
vraa).
296
Niz godina nakon dogaaja neke su pronale naine noenja sa svojom patnjom ili ne
vjeruju i nadalje se boje traiti pravdu te tako ostaju u odreenoj emocionalnoj izolaciji
i ive svoj tajni i javni ivot. Najee njihovo tijelo kroz razliite zdravstvene probleme
govori o patnji (Popovi, u: Arcel i Tocilj-imunkovi, 1998.), one trpe bolove, patile su
od razliitih infekcija, moda postale sterilne. Zbog toga to ne mogu ni s blinjima pa ni
terapeutom govoriti o svom iskustvu, esto imaju potekoe u bliskim odnosima.
Navodimo preporuke (koje vrijede i za sluajeve koji nisu vezani uz rat).
Komponente odgovora zajednice na silovanje (RCT Field Manual, 2007.):
- normalizacija iskustva podrazumijeva informiranje i razumnu podrku
progovaranju
- postaviti jasna pitanja radi detekcije problema
- izbjegavati prosuivanje (mnogi profesionalci usko definiraju silovanje)
- krizni servisi (u naim okolnostima nakon dugo vremena od traume silovanja u
ratu krizna intervencija moe biti potrebna kod npr. retraumatizacije svjedoenjem
na sudu, susretom s poiniteljiem, odgovorem obitelji na eventualno otkrivanje
istine i dr.)
- krizno savjetovanje (osobni kontakt s treniranim osobljem) poeljno izvan
institucija
- savjetovanje u bolnici podrazumijeva pruanje informiranog pristanka o
evidenciji, potekoama, pravnom aspektu
- djelovanje policije podrazumijevaju trenirano osoblje za ovu problematiku,
potrebno je da su ukljuene ene kako bi se uzelo u obzir emocionalno i fiziko
stanje ene za vrijeme inicijalnih intervjua
- neposredno nakon silovanja mnoge rtve trebaju kratkotrajne forme savjetovanja
kako bi se potakao oporavak, a sprijeio razvoj PTSP-a, kao i pomo obiteljima.
Druge rtve trebaju dugotrajnu terapiju i to od strane strunjaka koji poznaje
probleme silovanja.
Recentna rasprava o silovanju ena za vrijeme rata u Hrvatskoj i traenje njihovih prava
suoava drutvo s pojavom i obvezom o kojoj se nije javno govorilo. ene rtve seksualnog
nasilja u ratu takoer su ranjiva skupina s viestrukim i specifinim problemima koja ima
odreena prava (kao i druge rtve kako je ve spomentuo, prema Deklaraciji UN iz 2005.
o osnovnim principima pravde za rtve kriminala i zloupotrebe moi predvia se da rtve
trebaju dobiti neophodnu materijalnu, medicinsku te socijalnu pomo i podrku). Kod
nas se to nije ostvarilo (dok su neka prava ene u BiH ostvarile).
DORH je poetkom 2012. godine saopio kako je silovanje jedan od naina izvrenja
ratnog zloina te pozvao pogoene osobe da se jave radi moguih postupaka istrage,
kanjavanja.
Ovdje je vano napomenuti nain na koji politika i slube zaduene za provoenje reda
odgovaraju na poinjene zloine, pokazuju ozbiljnost kojom zajednica/drutvo reagira na
ove zloine to je i poruka rtvama.
Moda nije kasno ni nakon toliko godina progovoriti, ispitati, pomoi, procesuirati
297
nepravdu. Ipak, prije svega potrebno je na pravi nain pomoi rtvama prikladno
njihovim sadanjim potrebama i razumijevanju osobne situacije osigurati sigurnost rtava
u zajednici (na sudu kada se pojavljuju kao svjedoci). Iako je velik protek vremena od
traume potreban je velik oprez s ovom problematikom kako se ne bi nanijela vea teta
nego pruila pomo.
Psiholozi tu imaju mnogo toga za initi od treninga razliitih profesija (policija,
odvjetnici, zdravstveno osoblje, strunjaci za mentalno zdravlje, volonteri, suci, dravni
odvjetnici...) koje dolaze u dodir sa rtvama i njihovom okolinom, medija, do pomoi i
podrke rtvama u neposrednoj okolini i edukacije u zajednici o problemima seksualnog
nasilja, promovirajui stavove o podrci, nasuprot preuivanju te promovirajui sigurnost
i solidarnost.
ini nam se da e zbog sloenosti problema i stavova prema pojavi seksualnog nasilja u
ratu ova skupina rtava vjerojatno teko postati skupina koja djeluje javno i zagovara svoja
prava, pokazuje solidarnost i povezanost te meusobno prua podrku. Kod nas postoje
nevladine organizacije koje se kontinuirano i struno bave ovom problematikom i izvor
su znanja i iskustva koji treba ukljuiti u razliite vidove unaprjeenja mentalnog zdravlja
ove skupine. Njihovo prepoznavanje i zatita povezana je izmeu ostaloga s ostvarenjem
pravde, normalizacijom poslijeratnog drutva i drugoga. Budui da nee svi (ratni) zloini
moi biti procesuirani, postoje napori za kreiranjem novih modela pravde - tzv enski
sudovi kao alternativna mogunost unutar civilnog drutva i drutvenih pokreta koji
pruaju enama ne samo mogunost svjedoenja o iskustvu nepravde, nego i stvaranje
novog koncepta pravde i mira. Na taj je nain takoer mogue pomoi sebi i drugima.
3.5.2.3. Intervencije: to znamo, to moemo, u to (sve) vjerujemo
Dok se mnogo govori o sloenosti problema ranjivih skupina te potrebi interdisciplinarnog
pristupa u kome se razmatra poloaj psihologa (posebno odnos prema medicini,
psihijatrima i suradnji), u novije nam se vrijeme sve vanijim ini zagovarati razvoj
suradnje psihologa s policijom i pravosuem imajui u vidu potrebe rtava za suenjima
za krivina djela (te posebno ratni zloin) gdje se zbog prirode pravnih postupaka esto
dodatno ugroava dobrobit rtava, o emu jo ne postoji svijest te potrebna znanja i
odgovornost. Ovdje emo kazati vie o jednom drugom takoer zanemarenom mjestu
susreta.
Psihologija i religija
Dok je kljuna zadaa ljudskih drutava osigurati lanovima tradicije, institucije,
vrijednosni sustav koji ih titi od preplavljenosti stresnim iskustvima, religiozna uvjerenja
oblikuju ljudski odgovor na traume i stresne dogaaje. Dajui osjeaj smisla stavljanjem
tekih iskustava u iri kontekst, afirmira zajednitvo u patnji kroz generacije, vrijeme,
prostor, prua osjeaj povezanosti (van der Kolk, Traumatic Stress, 1996.). Upravo
davanje smisla ljudskom iskustvu koje prua religija, osjeaj da ljudi nisu sami, pomae
298
ponovnom uspostvaljanju povjernja i povezanosti s drugima (Lewis Hermann, 1992.)

koje trauma prekida i kritiko je iskustvo u oporavku nakon traume.
Pargament (u Shanfranske, 1996.) raspravlja o pozitivnim stranama religije na mentalno
zdravlje te navodi kako se ini da su psiholozi previdjeli znaaj religioznog poimanja svijeta.
Sami najee manje religiozni od korisnika svojih usluga, okrenuti znanosti i uvjerenju
modernog ovjeka o predvidivosti i osobnoj kontroli nad ivotom te slobodnom izboru,
nerijetko podcjenjuju znaaj religije kod mnogih ljudi. ini se da je religija intimno
ukljuena u ivot ljudi u najteim ivotnim okolnostima i onda kada se oni ne izjanjavaju
kao religiozni. Istraivanja su pokazala da o funkciji religije u ivotu ne govore toliko
religijske prakse pojednica, kao to religijske prakse ne govore nuno o mehanizmima koji
utjeu na prilagodbu u tekim ivotnim okolnostima.
Konzistentno s teorijom kopinga, pokazalo se da je bolji prediktor za suoavanje s krizom
religiozni koping nego genaralni indikatori religioznosti. Obzirom na to da religija nastoji
osigurati svojim lanovima mehanizme koji pomau sauvati ono to je vano u tekom
razdoblju, moemo govoriti o religijskoj prevenciji: sustav vjerovanja i religijske prakse
imaju preventivnu ulogu (nepoeljna se ponaanja proglaavaju nedozvoljenim, tabuom),
religija sadrava naina proienja, ima rituale kao naine suoavanja s tekim ivotnim
situacijama. Odravanje smisla okretanjem boanskome u krizi (ali shvaeno kao vie
suradni tip suoavanja sa stresom nego pasivno oekivanje spasa), kau istraivanja,
smanjuje se osjeaj tjeskobe, omoguuje bolje fiziko i mentalno zdravlje i vee
psihosocijalne kompetencije te manja socijalna stigmatizacija obraanjem duhovniku.
Daju li religijske metode suoavanja sa stresom neto to je razliito od nereligijskih?
Religija odgovara na mnoge potrebe na puno razliitih naina, pomo se moe zatraiti od
Boga, ali vano je naglasiti i od mnogih osoba i institucija povezanih s crkvom. Potrebna
je otvorenost za susret s obje strane.
Iako psiholoke i religijske zajednice nemaju puno zajednikog, obje su posveene (bez
obzira na svoje razloge) dobrobiti ljudi. Za rad s populacijama u stresu vano je poznavati
istraivanja o religioznosti i religijskoj praksi. U naim prilikama sigurno je da bi se
vie nego do sada moglo zajedno raditi na promociji mentalnog zdravlja. Potrebna je
otvorenost s obje strane.
Informiranje i psihoedukacija
Teko je vriti dobro kontrolirane studije tretmana u radu s osjetljivim skupinama budui
da nije mogue kontrolirati sve varijable koje mogu djelovati na rezultate tretmana.
U svakodnevnom radu kliniari veinom koriste eklektiki pristup stalno vrjednujui
postignua, imajui u vidu da je odnos s pomagaem ono to je kljuno za uspjeh
tretmana. Kod psihosocijalnih intervencija s pripadnicima ranjivih skupina informiranje,
psihoedukacija i savjetovanje predstavljaju osnovu.
Kako bi ljudi u potrebi za psihosocijalnom pomoi postali sposobni sami sebi pomoi,
potrebno je da razumiju problem, znaju s njime postupati te promijene ponaanje.
Nune su im informacije o problemu (npr. zdravstvenom) ime se izbjegava tjeskoba
299
zbog nepoznavanja i nerazumijevanja osobne situacije; dobra informiranost pozitivno

utjee na donoenje odluka, kao i vanost razumijevanja osobne uloge u rjeavanja problema
nasuprot oekivanju da e to uiniti netko drugi. Ukoliko osoba oekuje da netko drugi
rjeava njezine probleme, njena motiviranost i mobilizacija sposobnosti slaba je, pa tako
i rezultati. Stoga se npr. u medicini kod rehabilitacije informiranje koristi kao baza u
multidimenzinalnim tretmanima. Pri informiranju je vano koristiti pisane materijale
kao npr. letke, ali je uz to nuno pobrinuti se i da oni budu ukljueni u intervencije u
praksi, budui da sami pisani materijali imaju slabe uinke.
Psihoedukacija, iskustvo uenja o psiholokim aspektima problema (npr. veza osjeaja
tjelesne boli i traume) o tjeskobi i drugim simptomima, uenje o uinkovitim strategijama
noenja sa stresom mijenja disfunkcionalne stavove i strahove vezano uz problem.
Primjerice, radei na projektu osnaimo najslabije na tritu rada (RCT Zagreb i Sirius,
2010./2011. IPA), nezaposleni su pohaali odreene edukacije u svrhu bolje zapoljivosti,
provodili smo i informiranje te psihoedukaciju nezaposlenih o psiholokim posljedicama
nezaposlenosti, motivaciji te o specifinim problemima koje ova viestruko ranjiva
skupina ima: ovo je rezultiralo smanjivanjem tjeskobe, veim povjerenjem u sebe i boljoj
povezanosti unutar skupine i konano boljem uspjehu u edukaciji. Posebno je vrijedno
iskustvo bilo kako je mogue na ovaj nain izbjei strah od stigmatizacije zbog moguih
psiholokih problema i to unutar skupine nezaposlenih s vrlo razliitim potekoama
(obiteljsko nasilje, ratna trauma, migracije, manjinski problemi i dr.) koje pojedinci imaju
i koje su ih dovele do nezaposlenosti (i ovdje ponovno naglaavamo kako je po naem
sudu ipak veim dijelom razlog nezaposlenosti politika koje je dovela do propadanja
industrijske proizvodnje i gubitka radnih mjesta).
Psihoedukacija je korisna metoda psiholokog tretmana koja nije skupa, kljuni je koncept
u promoviranju samopomoi. Npr., rtve muenja mogu osjeati velike potekoe zbog
stresa i tjeskobe, mislei pri tome da su se tjelesno razboljeli. Psihoedukacija ovdje pomae
na nain da shvate kako mentalni problemi mogu proizvesti fizike simptome.
Savjetovanje
Ovdje opisan pristup savjetovanju (RCT Field Manual 2007.) sastoji se iz dvije faze:
u prvoj fazi predvia savjetovatelja kao zadravstvenog pomonika, tj. nije nuno
akademsko obrazovanje, a profesionalac/psiholog se ukljuuje kada je to potrebno.
Odabrali smo ovaj pristup koji je prikladan za podruja i situacije s manje mogunosti
te psiholozi mogu obuiti medicinske sestre, volontere, aktiviste Crvenog kria, aktiviste
iz civilnog drutva) o osnovnim principima savjetovanja (kao i o tome kada je potreban
strunjak). U obje faze ukljuena je prorada eventualnih osobnih trauma kod tih
savjetovatelja kao i (barem vrnjaka) supervizija njihova rada. Tako shvaene usluge
savjetovanja kao vrste podrke ponuene su individualno, obiteljima i skupinama.
S ime su susreu savjetovatelji kada pruaju pomo neposredno traumatiziranim osobama
(meu njima i rtvama muenja)?
Neki od problema koje moe imati traumatizirana osoba/osoba u dugotrajnom stresu
300
su: bolna iskustva iz prolosti, psihiki i fiziki problemi (bol u leima, ubrzan rad srca,
znojenje, teko disanje, umor; poremeaj apetita i prehrane; osjeaj izoliranosti i tuge;
gubitak obitelji, prijatelja, doma, bolna iskustva u prolosti; socijalni problemi u vezi
obitelji; osjeaj straha ili razdraljivost, brze promjene raspoloenja; potekoe spavanja,
teki snovi i none more; osjeaj krivnje i srama; izbjegavanje situacija ili razgovora koji
podsjeaju na bolna iskustva; zloupotreba alkohola ili droga).
Svrha savjetovanja traumatizirane i osobe u dugotrajnom stresu je 1. ljeidbena tj.
olakavanje mentalne patnje i 2. osnaujua tj. mobiliziranje resursa u rjeavanju
sadanjih problema kao i buduih ivotnih zahtjeva.
Savjetovanje se odvija kroz tri faze poetna, faza susreta te zavrna faza (tako su
struktirirane i pojedine seanse), a uspjeno savjetovanje znai pomoi osobi da pomogne
sama sebi.
Ukljuivanje profesionalca/psihologa i elementi osnovne savjetodavne pomoi:
-
-
-
-
-
Prije svega to je ve spomenuta samorefleksija svog rada.

Uspostava povjerenja: savjetovatelj je dosljedan, pouzdan, organiziran, povjerljiv,
sposoban pokazati empatiju.
Procjena motivacije za savjetovanje (procjena bio mentalnog zdravstvenog
statusa i nivo funkcioniranja su nuni) vri se prije poetka savjetovanja.
Izbor pristupa ovisi o sociokulturnom kontekstu, potrebama te dostupnim
resursima (tj. nema univerzalnog pristupa).
etiri razine: Savjetovanje se vri na individualnom, skupnom, obiteljskom te
razini zajednice. Cilj je odreenim aktivnostima osigurati sposobnost zajednice
kroz osnaivanje, kreiranje osjeaja pripadnosti i drugo. Pruiti vie zatite onima
kojima je najpotrebnija i uputiti ih na dodatne mjere lijeenja, podrke (iskustva
NVO RCT Zagreb u radu u PPDS).
Navodimo neke pristupe kao izbor savjetodavnog pristupa:

- kognitivnobihevioralni pristup
- terapija svjedoenjem
- nedirektivno, klijentu usmjereno savjetovanje
- psihoedukacija (vidi gore)
- autogeni trening
- podravajue i savjetovanje usmjereno rjeavanju problema.
Napominjemo kako je u psihosocijalnom radu sa rtvama krenja ljudskih prava potrebno
i pravno savjetovanje, tj. te su usluge dio paketa koji osigurava neka organizacija putem
pravnika, ali to, razumljivo, nije psiholoko savjetovanje i pomo mada spada u tretman i
svakako doprinosti dobrobiti korisnika.
301
Djeca STOP model

Dobrobit djece iz obitelji koje pripadaju ranjivim skupinama u riziku je zbog potekoa
roditelja da im prue odgovarajuu brigu i emocionalnu podrku najee preplavljen
svakodnevnim ivotmin problemima. U radu s ovim obiteljima koristan je, tzv., STOP
model koji ukljuuje (prema engleskom) S= Structure/struktura, T= Talking and Time/
pripovijedanje i vrijeme, O= Organized Play/organizirana igra, P= Parental Support/
podrka roditeljima.
U radu s djecom iz ranjivih obitelji kao i onda kada su i sama djeca pogoena traumom,
posebna pozornost je potrebna u podravanju/obnavljanju samopouzdanja i osnaivanja
svih aspekata identiteta. Koristan pristup u radu s traumatiziranim/ranjivim obiteljima, uz
skupni rad s djecom, je i paralelno skupni rad s roditeljem/majkom u kome se uz pruanje
pomoi djeci istovremeno osnauju roditelji/ obitelj kao djeiji zatitni it (Panti, Z., u:
Arcel, L. i Tocilj-imunkovi, G., 1998.)
Etiki pricipi u radu
Je li dovoljno rei da se psiholog u svome radu rukovodi etikim principima struke?
Psiholog je duan iriti znanstvene spoznaje o ovjeku i njegovom ponaanju i primjenjivati
ih s ciljem unaprjeenja kvalitete ivota pojedinca i zajednice.
Susret s ranjivim skupinama, traumatiziranim ljudima, socijalnom nepravdom,
temama morala i socijalnih vrijednosti - pitanja su prema kojima se nije lako odrediti.
Rad s traumom kliniara i istraivaa suoava s brutalnim injenicama ivota i ljudske
sposobnosti za dominacijom, kontrolom, nasiljem. Stoga je neprihvatljivo skrivati se iza
tobonje znanstvene objektivnosti psihologije kao znanosti. Ono to se inae dogaa u
susretu s traumom i nepravdom moe biti prisutno i kod psihologa: neugodna pitanja
lake je izbjei gradei se znanstvenom objektivnou, distanciranjem od ljudske patnje,
a postoji opasnost da se titimo stigmatizirajui i okrivljavajui rtve.
Psiholozi (ali i lijenici, socijalni radnici...) nisu trenirani kao borci za drutvenu pravdu
niti da razotkriju socijalne iluzije o obiteljskim vrijednostima i mranoj strani ljudskog
ponaanja. Znanstveni i profesionalni stav te procjena koju donosi psiholog utjeu
na ivot drugih ljudi, te stoga mora biti krajnje oprezan kako se njegova uloga ne bi
zlouporabila ili bila na tetu pojedinca. Unato nastojanjima za znanstvenim pristupom i
objektivnou, neutralnou, potrebno je uvijek imati kritiki odmak i reflektirati o svom
radu (istraivanje, dijagnostika i tretman, drutvena akcija...) kako bi na prvom mjestu
ostala humanistika orijentacija.
Ukoliko psiholozi ele provoditi uinkovite intervencije i tretman, ali isto tako u
istraivakom radu, njihovi osjeaji i stavovi moraju biti uzeti u obzir. Posebno je osjetljiv
rad s traumom gdje se mogu dogoditi dvije opasnosti za profesionalca: iz psihoterapije
je poznato kako zbog iznimno iscrpljujuih emocija koje se javljaju u radu s traumom,
profesionalac lako moe postati spasitelj ili progonitelj u svome radu; obje varijante
se negativno odraavaju na rtvu, budui da zamagljuju profesionalnu ulogu i dunost, a
302
najee zavre kao repeticija traume (Van der Kolk, 1996.).

Vano je naglasiti kako rtve i profesionalci mogu razliito razumjeti traumu: profesionalci
se ponekad nalaze u konfliktu interesa izmeu svojih pacijenata/korisnika/stranaka i
institucija/organizacija gdje rade, zatim iz potrebe da zadre profesionalnu distancu te da
se zatite od tue patnje (zaraznost emocija).
I u podruju mjerenja traumatskih stresora mogu je utjecaj drutvenih stereotipa.
Istraiva, primjerice, definira stresor prilino usko zbog kulturalno uvjetovanih stavova
kojih nije svjestan ili zbog izbjegavanja realiteta nasilja u drutvu (npr. seksualno nasilje
protiv mukaraca nije dovoljno rasvijetljeno do nedavno) kao i nasilja vezanog uz rasu,
etnicitet, religiju, seksualnu orijentaciju i slino.
Vezano uz, tzv. znanstvenu neutralnost u radu s traumom i socijalnom nepravdom,
vano je istaknuti kako je potrebno pokazati ljudsku solidarnost za doivljenu nepravdu;
ispitiva/terapeut svoju profesionalnu ulogu zadrava time da ne utjee na odluke klijenta.
O tome se vrlo jasno izraava Lewis-Herman (1992.). Ukoliko realitet traume nije priznat
(Ljubotina i &, 2007.), a promatra ne uzme u obzir osobne osjeaje (primjerice zgraanja)
pri susretu s tim realitetima uinkovit tretman nije mogu (van der Kolk 1996.). Stoga je
i briga o pomagaima etika obveza prema korisnicima usluga te treba biti nuan dio i u
psihosocijalnom radu s ranjivim skupinama (vidi odjeljak o muenju).
Na kraju, dobro je sjetiti se Ericha Fromma koji 1947. pie o razdvajanju psihologije
od etike te kae (Fromm, 1987.): Nai vrijednosni sudovi odreuju nae postupke i o
njihovoj valjanosti ovisi nae mentalno zdravlje i srea, zalaui se za to da psihologija
treba traiti valjane norme ponaanja. To je stajalite suprotno pravcu koji prevladava
u modernoj psihologiji i koji vie naglaava prilagodbu nego dobrotu i priklanja se
etikom relativizmu, navodi autor dalje i kae kako se psihologija ne moe razdvajati
ni od filozofije i etike, sociologije i ekonomije. Takoer istie kako lijeenje znai
uklanjanje zapreka koje sprjeavaju da ljudska sposobnost upravljanja tenjom za sreom
i zdravljem (kao dijelom svoje prirodne opreme) postane djelotvorna.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Arcel, L. i Tocilj-imunkovi, G. (1998.): War, violence, Trauma and Coping Process, Naklada
Lumin, Zagreb
Konvencija UN protiv muenja i drugog okrutnog i degradirajueg ponaanja, 1984.
Durakovi Belko, E., Powell, S. (2001.): Rezultati empirijskih istraivanja provedenih na podruju
bive Jugoslavije, Sarajevo
Etiki kodeks HPK
Franikovi, T. & all (2008.): Health Care and Community-based Interventions for War-traumatized
People in Croatia: Community-based Study of Service Use and Mental Health, Croatian Medical
Journal, August, 49(4), 483-490
Fromm, E. (1987.): ovjek za sebe, Naprijed, Nolit, Zagreb, Beograd
Lewis Hermann, J. (1992.): Trauma and Recovery, New York, Basic books
303
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
304
Ljubotina, D. &Treatment Outcomes and Perception of Social Acknowledgment in War Veterans:

Follow-up Study Croat Med J., 2007., April; 48(2): 157166
Panti, Z., Ljubotina, D., Priebe, S., Franikovi, T. (2005.): Evaluacija psihoterapije klijenata s
iskustvom ratne traume metodoloki i kliniki aspekti, XVII. dani Ramira i Zorana Bujasa, Zagreb:
knjiga saetaka - Hrvatsko psiholoko drutvo, 79-79 (ISBN: 953-175-241-9)
Priebe, S.: Consequences of Untreated Posttraumatic Stress Disorder Following War in Former
Yugoslavia: Morbidity, Subjective Quality of Life, and Care Costs Croatian Medical Journal (03539504) 50 (2009), 5; 465-475
Prirunik za djelotvornu istragu i dokumentiranje muenja i drugog svirepog, nehumanog ili
poniavajueg postupanja ili nekanjavanja, UN, New York, Geneva, 2004.
RCT Field Manual on Rehabilitation (2007.), Ed. Sjolund, B., H., RCT Copenhagen
Rehabilitacijski centar za stres i traumu, 2010/11. projekt IPA Osnaimo najslabije na tritu rada
- izvjetaj
Shanfranske, E. P. (1996.): Religion and the Clinical Practice of Psychology, Washington, DC: APA
Vadla, D. (2011.): Znaaj samoprocjene zdravlja za ocjenu mentalnog zdravlja i koritenje zdravstvene
zatite starijih osoba, doktorska disertacija, Medicinski fakultet u Zagrebu
Van der Kolk, B. A., McFarlane, A. C., Weisaeth, L. (ur.) (1996.): Traumatic Stress: the effects of
overwhelming experience on mind, body and society, New York, The Guilford Press
Mirjana Zeirevi, Marijana Senjak i Irena Baeli
3.5.3. Razvoj kompetencija za poboljanje zapoljivosti

dugotrajno nezaposlenih osoba kojima prijeti
socijalna iskljuenost
Svjetski procesi globalizacije, starenja populacije i poveane urbanizacije kao i posljedice

klimatskih promjena odrazili su se na karakteristike globalnog trita rada ija su
dominantna obiljeja postale ubrzane promjene na samome tritu rada te posljedino
neusklaenost ponude i potranje neophodnih vjetina traenih na tritu rada za
obavljanje odreenih poslova. Statistiki podaci pokazuju da je 43% radne snage u
Europskoj uniji bez potrebne kvalifikacije to je jedan od imbenika nezaposlenosti i
potencijalne socijalne iskljuenosti. Sve izraenija produljena nezaposlenost dovodi do
pada financijskih resursa drutva i pojedinca i poveanja socijalne izoliranosti, a na razini
pojedinca i stvaranja osjeaja smanjene mogunosti kontrole/upravljanja nad osobnim i
profesionalnim ivotom odnosno doivljaja poveane nesigurnosti.
Stoga se pred suvremeno trite rada postavljaju novi zahtjevi: usmjerenost na cjeloivotni
razvoj kompetencija, naglaena potreba za mobilnou radne snage, porast potranje
transverzalnih kljunih kompetencija, fleksigurnost-strategija koja ukljuuje novi pristup
radnom mjestu i zapoljavanju - prijelaz sa sigurnog radnog mjesta na sigurnu
zapoljivost.
Kako bi odgovorila na izazove razvoja i ublaila posljedice brzih promjena u strukturi
drutva Europska je komisija objavila integrirane smjernice za provedbu strategije
Europa 2020.: Europska strategija za pametni, odrivi i inkluzivni rast.
Glavni ciljevi za provoenje smjernica Strategije Europa 2020.:
Glavni su ciljevi definirani u podrujima porasta zapoljavanja, poveanja udjela mlaeg
visokoobrazovanog stanovnitva u obrazovnoj strukturi drutva, kao i smanjenje udjela
mladih osoba koje rano naputaju kolovanje, smanjenje broja stanovnika koji ive ispod
praga siromatva, kako slijedi:
o Podii stopu zaposlenosti stanovnitva u dobi izmeu 20 i 64 godine sa sadanjih
69% na najmanje 75%.
o Smanjiti udio osoba koje rano naputaju kolovanje na 10% sa sadanjih 15%
te poveati udio stanovnitva u dobi izmeu 30 i 34 godine koji su visokog
obrazovanja s 31% na najmanje 40%.
o Smanjiti broj Europljana koji ive ispod praga siromatva za 25% (potrebno je
smanjiti broj osoba ugroenih siromatvom za 20 milijuna).
Navedeni su ciljevi meusobno povezani. Primjerice, poveanje razine obrazovanja
305
poveava zapoljivost, dok napredak u poveanju stope zapoljavanja pomae smanjenju

siromatva.
EU strateke inicijative
Kako bi stvorila podlogu za ostvarivanje ciljeva Strategije Europa 2020. Europska unija je
donijela niz stratekih inicijativa od kojih navodimo one koje jesu i bit e temelj razvoja
cjeloivotnog profesionalnog usmjeravanja u Republici Hrvatskoj u narednom razdoblju:
Strategija za nove poslove i vjetine (engl. New Skills for New Jobs) je instrument
kojim se nastoji pomoi EU da dostigne zajedniki cilj usvojen u okviru strategije Europa
2020., a kojim je zacrtano da se do 2020. na razini EU dostigne stopa zaposlenosti
do 75% (u dobnoj skupini 20-64 godine). Ulaganje u razvoj kompetencija osnovni je
preduvjet za razvoj gospodarstava i temelj europskog socijalnog modela. Trita rada e
u budunosti zahtijevati vie razine i drukije kombinacije kompetencija i kvalifikacija.
Nunost usvajanja transverzalnih kompetencija i cjeloivotnog uenja bit e sve izraenija.
Program Mladi u pokretu (engl. Youth on the Move) dio programa EUROPA 2020.
usmjeren je mladima koji predstavljaju petinu europske populacije, ije e kompetencije
biti presudne u postizanju ciljeva Europe 2020. Cilj je poveati uinkovitost i privlanost
institucija visokog obrazovanja u EU, podizanje kvalitete svih razina obrazovanja i
osposobljavanja uz promidbu studentske i mobilnosti edukatora, te poboljanje
zapoljivosti mladih osoba.
Mladi na djelu (engl. Youth in Action) je program Europske unije namijenjen mladima
u dobi od 15 do 28 godina (iznimno 13-30 godina). Uspostavljen je Odlukom Europskog
parlamenta i Vijea EU za razdoblje 2007.- 2013. Cilj je potaknuti aktivno graanstvo,
solidarnost i toleranciju meu mladim Europljanima i ukljuiti ih u oblikovanje
budunosti Unije.
Smjernice vezane uz politiku zapoljavanja u dravama lanicama Europske unije

o Poveati sudjelovanje na tritu rada i smanjiti strukturnu nezaposlenost (vezana
uz cilj iz Strategije Europa 2020., do tada 75% stanovnitva u dobi izmeu 20 i 64
godine treba biti zaposleno).
U cilju osiguranja sudjelovanja svih skupina na tritu rada preporua se primjena principa
fleksigurnosti, uz kombinaciju fleksibilnih i pouzdanih ugovora o zapoljavanju, politike
aktivnih mjera zapoljavanja, uinkovitog cjeloivotnog uenja, politike promicanja
mobilnosti i primjenjivih sustava socijalne sigurnosti te jasnog definiranja prava i obveza
nezaposlenih osoba kako bi aktivno traile posao. Kako bi se povealo sudjelovanje na
tritu rada, potrebno je osmisliti politike aktivnog starenja, jednakopravnosti spolova i
plaa te ukljuivanja mladih, osoba s invaliditetom, legalnih migranata i ostalih osjetljivih
skupina.
306
o Razviti vjetu radnu snagu koja e odgovarati potrebama trita rada, promicati
kvalitetu poslova i cjeloivotno uenje.
Preporua se osigurati odgovarajue razine znanja i vjetina radne snage kako bi se uskladila
sadanja i budua ponuda i potranja na tritu rada. Naglaava se potreba kvalitetnog
osobnog obrazovanja, privlanog strukovnog obrazovanja, uinkovitih poticaja za
cjeloivotno uenje, ciljanih politika migracije i integracije. Potrebno je otkloniti barijere
za profesionalnu i geografsku mobilnost radne snage te poticati kako niskokvalificirane
i starije radnike tako i visokokvalificirane radnike i istraivae. Potrebno je ukljuiti
nedavno diplomirane na trite rada, kroz programe stairanja i pripravnitva.
o Poboljati uinak obrazovnih sustava i sustava obuavanja na svim razinama i poveati
sudjelovanje u visokom obrazovanju (vezana uz cilj iz Strategije Europa 2020. do
2020. godine stopa ranog naputanja kole treba biti ispod 10%, a najmanje 40%
mlade populacije u dobi izmeu 30 i 34 godine treba imati visokokolsku diplomu).
Preporua se uinkovito ulaganje u obrazovanje i sustave obuavanja kako bi se podigla
razina vjetina radne snage i to na svim obrazovnim razinama - od predkolskog do
visokog obrazovanja, strukovnog obrazovanja i obrazovanja odraslih. Pritom treba uzeti u
obzir i neformalno uenje.
o Promicati socijalnu ukljuenost i boriti se protiv siromatva (vezana uz ciljiz
Strategije Europa 2020. do 2020. godine umanjiti broj ugroenih siromatvom,
smanjivi njihov ukupni broj za preko 20 milijuna)
U nastojanju za smanjenjem siromatva potrebno je promicati potpuno sudjelovanje
svih skupina u drutvu i gospodarstvu koristei sredstva Europskog socijalnog fonda.
Potrebno je osigurati provedbu politike jednakih mogunosti i suzbijanja diskriminacije
te poboljati sustav socijalne skrbi, cjeloivotnog uenja i aktivne politike ukljuenosti.
3.5.3.1. Obiljeja nezaposlenosti u Hrvatskoj
Krajem 2011. godine u Hrvatskoj je ukupno registrirano 315.438 nezaposlenih osoba, a
prosjena stopa registrirane nezaposlenosti za 2011. godini iznosi 17,8%.
Struktura nezaposlenih osoba prema podacima krajem prosinca 2011. godine pokazuje
da ene ine 52% u ukupnoj registriranoj nezaposlenosti u Hrvatskoj, da se 28% od
ukupnog broja nezaposlenih osoba nalazi u dobi izmeu 20 i 29 godine, a dodatnih 23%
spada u dobnu kategoriju od 50 do 59 godine. Prema obrazovnoj strukturi u evidenciji
Hrvatskoga zavoda za zapoljavanje dominantna je kategorija nezaposlenih osoba sa
zavrenim srednjokolskim obrazovanjem koji ine 62% ukupnog broja nezaposlenih
osoba od ega 34% nezaposlenih osoba ima trogodinja strukovna zanimanja ili zavrenu
kolu za kvalificirane ili visokokvalificirane radnike. Nezaposlene osobe bez zavrene
osnovne kole ine 6% od ukupnog broja nezaposlenih osoba. Prema duljini boravka
307
u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapoljavanje preko 45% nezaposlenih osoba se u

evidenciji nalazi dulje od godine dana i prema kriterijima Europske komisije i Svjetske
organizacije rada spadaju u dugotrajno nezaposlene osobe.
Stopa registrirana nezaposlenosti 2005. - 2011.
*U cilju aktualnosti podataka prikazujemo i stopu registrirane nezaposlenosti za prvo tromjeseje 2012. godine.
Posljedice dugotrajne nezaposlenosti

Pored egzistencijalnih problema zbog smanjenja ili gubitka plae, raireno je miljenje
da nezaposlenost ostavlja razliite posljedice na zdravlje nezaposlenih osoba. Istraivanja
potvruju ovu tezu naroito kada su u pitanju razliiti aspekti mentalnog zdravlja, kao to
su izraenije depresivne smetnja, osjeaj beznadnosti, osjeaj tjeskobnosti, psihosomatski
simptomi i nisko samopouzdanje. Brojne su studije pokazale da nezaposlene osobe imaju
slabije mentalno zdravlje od zaposlenih osoba jednakih karakteristika. Longitudinalne
studije koje su pratile osobe koje su iz zaposlenosti ule u nezaposlenost i obrnuto potvrdile
su da je nezaposlenost ea kod osoba slabijeg mentalnog zdravlja, ali i da nezaposlenost
dovodi do slabijeg mentalnog zdravlja.
Dugotrajna nezaposlenost povezana je i s naruenim tjelesnim zdravljem. Provedena
istraivanja pokazuju da nezaposlene osobe, ee nego zaposlene, izvjeuju o doivljaju
slabijeg zdravstvenog stanja. One ee navode psihosomatske tegobe, ee posjete
lijeniku, ea bolovanja, poveanu uporabu lijekova. Kod nezaposlenih osoba, u
usporedbi sa zaposlenim osobama jednakih obiljeja (spol, dob, obrazovanje) ee se
navode kardiovaskularne smetnje kao i via stopa mortaliteta. Meutim, rezultati ovih
istraivanja nisu jednoznano potvreni. Situacija nezaposlenosti predstavlja stresnu
308
situaciju, a esto i produenu stresnu situaciju koja poprima obiljeja situacijske ili
ivotne krize, koja dovodi do pojaane napetosti i promjena u hormonalnoj regulaciji to
pogaa imunoloki sustav, utjee na porast razine kolesterola u krvi i krvnog tlaka, to
dalje dovodi do poveanog rizika od razvoja kardiovaskularnih oboljenja.
Istraivanje koje su proveli Gali i verko (2008.) potvrdilo je da meu nezaposlenima ima
vie osoba slabijeg mentalnog zdravlja u odnosu na zaposlene osobe jednakih obiljeja, dok
kod tjelesnog zdravlja razlike izmeu ove dvije skupine nisu naene. Rezultati istraivanja
koje je ispitivalo utjecaj produljene nezaposlenosti na socijalno ukljuivanje (ekonomske
deprivacija, socijalna iskljuenost i vjerojatnosti ponovnog zapoljavanja) kojeg su proveli
verko, Gali i Masli-Seri (2006.) pokazali su da produena nezaposlenost u Hrvatskoj
osiromauje i socijalno izolira nezaposlene osobe. Tijekom neto vie od godine dana, kod
sudionika koji su ostali nezaposleni, pokazao se znatan pad financijskih resursa i poveanje
socijalne izoliranosti, a kod onih koji su se zaposlili pokazalo se poboljanje materijalnih
prilika i smanjenje socijalne izolacije. Uz to je usporedba obiljeja onih koji su se zaposlili i
onih koji su ostali nezaposleni pokazala da je proces zapoljavanja diskriminirajui prema
odreenim kategorijama nezaposlenih. Pokazalo se da su najugroeniji pojedinci osobe
starije od 45 godina, nie naobrazbe, siromani, dugotrajno nezaposleni te pojedinci
naruenog psihikog i fizikog zdravlja. Kombinacija ovih svojstava znaajno smanjuje
mogunosti njihovog zapoljavanje i determinira njihovu pripadnost irokoj skupini
socijalno iskljuenih.
Takoer nezaposleni niskog obrazovanja pokazivali su nii stupanj psihikog zdravlja u
usporedbi s nezaposlenim osobama vieg stupnja obrazovanja (Gali, 2007.).
Istraivanje verko, Gali, Masli-Seri i Galei (2008.) pokazalo je da na aktivno traenje
posla osobito utjeu motivacijske varijable - odlunost za zaposlenjem i percipirana
financijska dobit. One su u slaboj vezi s realiziranim (ponovnim) zapoljavanjem.
Demografske varijable osobito obrazovanje, dob i trajanje zapoljavanja glavni su
imbenici (ponovnog) zapoljavanja. Vjeruje se da ovi imbenici utjeu na odluku
poslodavca o zapoljavanju odreene osobe. Mukarci, mlai, bolje obrazovani, s kraom
duljinom u evidenciji nezaposlenih u veoj mjeri pokazuju spremnost aktivnog traenja
posla.
Kad je rije o nezaposlenim osobama s invaliditetom, dugotrajna nezaposlenost, osobito
ako joj nije prethodilo neko znaajnije radno iskustvo, vrlo esto dovodi do znatnijeg
gubitka steenih znanja i vjetina to dodatno umanjuje mogunost zapoljavanja.
Istraivanje Zapoljivost nezaposlenih osoba s invaliditetom (Ki Glava, Majsec
Sobota, Soka, Gavrilovi, Sobota, 2008.) ukazuje na podatak da oko 55% anketiranih
nezaposlenih osoba s invaliditetom smatra da je tijekom nezaposlenosti izgubilo dosta
strunih znanja i vjetina. Oko 45% smatra da jo uvijek posjeduje gotova sva struna
znanja. to je via razina obrazovanja to je doivljaj gubitka steenih znanja manji, a
razumljivo to je nezaposlenost dugotrajnija to je gubitak znanja i vjetina vei. Zbog
gubitka znanja i vjetina, a jo vie zbog sve breg zastarijevanja znanja i nunog
309
prilagoavanja potrebama trita rada, vrlo je vano postoji li kod nezaposlenih osoba s
invaliditetom spremnost na daljnje i dodatno obrazovanje. Ohrabruje injenica da je oko
77% anketiranih osoba s invaliditetom iskazalo spremnost na daljnje obrazovanje radi
lakeg zapoljavanja.
Aktivnosti Hrvatskoga zavoda za zapoljavanje kao potpora nezaposlenim osobama
Djelujui u podruju unaprjeenja zapoljivosti i poticanja socijalne ukljuenosti,
posebice dugotrajno nezaposlenih i socijalno osjetljivih skupina kojima prijeti socijalna
iskljuenost, Hrvatski zavod za zapoljavanje u svome radu promie i implementira sve
relevantne UN i europske politike, smjernice i inicijative. Istovremeno Zavod sudjeluje
u stvaranju, razvoju i provedbi nacionalnih politika u podruju poticanja zapoljavanja,
suzbijanja diskriminacije, razvoja ljudskih potencijala, socijalnog ukljuivanja,
izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom, zatite i promicanja ljudskih prava,
promicanja ravnopravnosti spolova, zatite od nasilja u obitelji, resocijalizacije lijeenih
ovisnika, zatite stradalnika od minskoeksplozivnih i drugih ubojnih sredstava i slino.
Hrvatski zavod za zapoljavanje (u daljnjem tekstu Zavod) javna je ustanova koja obavlja
poslove posredovanja pri zapoljavanju kroz Sredinju slubu, 22 podrune slube i 96
ispostava. Razvoj usluga Hrvatskoga zavoda za zapoljavanje prema razliitim skupinama
korisnika temelji se na primjeni zakonskih propisa u podruju posredovanja pri
zapoljavanju, profesionalne rehabilitacije, obrazovanja i dr., te primjeni svih zakonskih
akata kojima se definira ustroj i rad Hrvatskoga zavoda za zapoljavanje, ukljuujui Zakon
o posredovanju pri zapoljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (NN80/08., 94/09.,
121/10.), Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapoljavanjuosoba s invaliditetom (NN
143/02., 33/05.), Pravilnik o aktivnom traenju posla i raspoloivosti za rad (NN 39/09.)
i dr. Djelovanje Zavoda odreeno je i Nacionalnim planom za poticanje zapoljavanja
2011. - 2012.
Osnovne funkcije Hrvatskog zavoda za zapoljavanje su priprema za zapoljavanje,
posredovanje i mjere aktivne politike te prava za vrijeme nezaposlenosti.
Prema Zakonu o posredovanju pri zapoljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti
priprema za zapoljavanje ukljuuje sljedee:
1)
2)
3)
4)
310
profesionalno usmjeravanje
upoznavanje metoda i tehnika aktivnog traenja posla
obrazovanje za zapoljavanje
profesionalnu rehabilitaciju.
3.5.3.2. Djelovanje u podruju profesionalnog usmjeravanja, profesionalne

rehabilitacije i obrazovanja za potrebe trita rada
Profesionalno usmjeravanje je skup strunih postupaka koje pojedincima omoguuju
identificiranje osobnih mogunosti, sposobnosti i interesa u razliitoj ivotnoj dobi,
kako bi donijeli odluke o obrazovanju, osposobljavanju i zapoljavanju te upravljali
profesionalnim razvojem. Aktivnosti profesionalnog usmjeravanja definirane su i
usklaene s Rezolucijama Vijea Europske unije.
Profesionalno usmjeravanje definira se kao alat politike zapoljavanja ime se naglaava
njegova posrednika uloga izmeu obrazovne ponude i potranje na tritu rada, odnosno
ishoda obrazovanja i zahtjeva trita rada.
Strategija profesionalnog usmjeravanja u Hrvatskom zavodu za zapoljavanje
je temeljni dokument koji daje smjernice za sve postupke profesionalnog usmjeravanja
ije su glavne odrednice: jedinstvena osnova rada, razvoj sustava kvalitete usluga prema
ciljnim skupinama, unaprjeenje i razvoj novih usluga, jedinstvena primjena i evaluacija,
naelo fleksigurnost, unaprjeenje kompetencija savjetnika, promidba usluga, nunost
razvoja usluga prema poduzeima, partnerski pristup.
U cilju osiguravanja jedinstvene i prepoznatljive vrste usluga korisnicima u svim
podrunim slubama, lakeg utvrivanja potreba korisnika, lake mogunost praenja,
usporedbe i vrjednovanja kvalitete, te olakanog uvoenje u rad novih savjetnika u
Zavodu su sainjeni i primjenjuju se Standardi kvalitete profesionalnog usmjeravanja
i selekcije u Hrvatskom zavodu za zapoljavanje.
Uloga Zavoda vana je u podrci korisnicima u cjeloivotnom razvoju vjetina upravljanja
karijerom kao dio cjeloivotnog uenja. Aktivnostima informiranja i savjetovanja
nezaposlenim se osobama prua pomo u definiranju osobnog i radnog potencijala u
planiranju i provoenju aktivnosti putem kojih e unaprijediti svoju zapoljivost i bolju
poziciju na tritu rada. Skupni oblici rada s nezaposlenima predstavljaju vrijedan alat
za unaprjeenje znanja i vjetina aktivnog traenja posla, vjetina samo-procjene i samoprezentacije te ostalih kompetencija vanih u razvoju karijere.
Nadalje, u cilju bolje pristupanosti i dostupnosti usluga sve se vie potie samoinformiranje i samo-procjena profesionalnih interesa putem info punktova, internet
stranica, informativnih materijala, broura, raunalnih programa, e-uenja i drugih
usluga namijenjenih ciljanim skupinama korisnika.
Rane intervencije - Profesionalno usmjeravanje uenika
U Republici Hrvatskoj je Hrvatski zavod za zapoljavanje prepoznat kao glavni nositelj
sustavno organiziranih aktivnosti cjeloivotnog profesionalnog usmjeravanja (izvor:
European Training Foundation (ETF) & European Centre for the Development of Vocational
Training (CEDEFOP, 2005., 2009., 2011.).
Upravo aktivnosti profesionalnog usmjeravanja koje se u Zavodu provode s uenicima,
311
posebno onima za koje je identificirano da bi nakon zavretka kolovanja mogli imati

otean pristup tritu rada (uenici s tekoama u razvoju, zdravstvenim tekoama,
tekoama u uenju, poremeajima u ponaanju i dr.) predstavljaju, tzv. rane intervencije
i imaju preventivno znaenje kao pomo pri donoenju odluka o izboru obrazovnih
programa i zapoljavanja kao i smanjenja rizika od naputanja daljnjeg obrazovanja i
mogue socijalne iskljuenosti.
Razvoj i unaprjeenje strunih i prenosivih kompetencija
Kompetencije su set vjetina, znanja i stavova koji se odraava u tipovima ponaanja koje
obrazovni sustav ili sustav zapoljavanja razvija ili zahtjeva od sudionika u obrazovnom
procesu ili od zaposlenika kako bi na najbolji mogui nain ostvarili predviene ishode
uenja i poboljali svoju zapoljivost i posljedino radnu uinkovitost. Kompetencije
odraavaju i trenutne zahtjeve zadanog mjesta unutar organizacije, koje e vjetine i
ponaanja biti traene u budunosti te, tamo gdje je to mogue, odraavaju vane
organizacijske i kulturoloke promjene planirane unutar organizacije. Okvir kompetencija
moe primijeniti u podruju upravljanja ljudskim potencijalima, ukljuujui
osposobljavanje i razvoj, procjenu zaposlenika i napredovanje u karijeri.
Kljune kompetencije su:
o komuniciranje na materinjem jeziku (komunikacija je sposobnost izraavanja
i tumaenja misli, osjeaja i injenica u usmenom i pismenom obliku - sluanje,
govorenje, itanje i pisanje i lingvistiko uzajamno djelovanje na odgovarajui
nain u itavom nizu drutvenih i kulturnih sadraja obrazovanja i izobrazba,
posao, dom i slobodno vrijeme)
o komuniciranje na stranom jeziku (komuniciranje na stranim jezicima u
velikoj mjeri ima istu dimenziju vjetina komuniciranja na materinjem jeziku;
komuniciranje na stranom jeziku zahtjeva vjetine poput posredovanja i
meukulturnog razumijevanja)
o matematika pismenost i osnovna znanja iz znanosti i teh nologije
(matematika pismenost je sposobnost zbrajanja, oduzimanja, mnoenja,
dijeljenja i izraunavanja omjera pri mentalnom i pismenom izraunavanja
u svrhu rjeavanja niza problema u svakodnevnim situacijama; ona ovisno o
kontekstu ukljuuje sposobnost i spremnost koritenja matematikih oblika
miljenja; znanstvena kompetencija je sposobnost i spremnost da se upotrijebi
sklop znanja i metodologija koje se koriste u znanosti da bi se objasnio svijet
prirode dok se tehnoloka kompetencija tumai kao primjena znanja da bi se
promijenilo prirodno okruenje u odgovoru na uoene ljudske elje ili potrebe)
o digitalna kompetencija (podrazumijeva sigurnu i kritiku upotrebu elektronskih
medija na poslu, u slobodnom vremenu i komuniciranju; ova je kompetencija
povezana s logikim i kritikim razmiljanjem, visokom razinom vjetine
upravljanja informacijama i dobro razvijenom vjetinom komuniciranja)
o uiti kako se ui (predstavlja sposobnost i umijee organiziranja i ureivanja
312
vlastitog uenja to ukljuuje umijee uinkovitog raspolaganja vremenom,

rjeavanje problema, stjecanje, procesuiranje, ocjenjivanje i asimiliranje znanja
te primjenu novog znanja i vjetina u razliitim kontekstima openito uiti
kako se ui znaajno doprinosi upravljanju osobnom karijerom)
o meuljudska i graanska kompetencija (obuhvaa sve oblike ponaanja
kojima treba ovladati da bi pojedinac uinkovito i konstruktivno mogao
sudjelovati i rjeavati probleme kada je to potrebno; meuljudske vjetine su
nune za uinkovitu socijalnu interakciju i primjenjuju se u javnoj i privatnoj
domeni; opseg graanskih kompetencija je iri od meuljudskih zbog njihovog
postojanja na drutvenoj razini te mogu biti opisane kao kompetencije koje
pojedincu omoguavaju sudjelovanje u graanskom ivotu drutva)
o poduzetnitvo (ima aktivnu i pasivnu komponentu te ukljuuje sklonost da sami
unosima promjene kao i sposobnost da prihvaamo podravamo i prilagoavamo
inovacije vanjskih imbenika; podrazumijeva prihvaanje odgovornosti za svoje
postupke, bilo pozitivne ili negativne, razvijanje strateke vizije, postavljanje
ciljeva i njihovo postizanje te motiviranost za uspjeh)
o kulturno izraavanje (prihvaanje vanosti kreativnog izraavanja ideja,
iskustava i osjeaja u itavom nizu medija ukljuujui glazbu, tjelesno izraavanje,
knjievnost i plastine umjetnosti).
Kljune kompetencije su od bitne vanosti za sljedee aspekte ivota:
Osobno ostvarenje i razvitak tijekom itavog Kulturni kapital
ivota
Kljune kompetencije trebaju pojedincima omoguiti ostvarivanje osobnih individualnih ciljeva koji su
rezultat njihovih osobnih interesa, aspiracija i elja da nastave uiti tijekom itavog ivota
Aktivna graanska svijest i ukljuenost
Drutveni kapital
Kljune kompetencije trebaju svakom pojedincu omoguiti da kao aktivni graanin sudjeluje u drutvu
Sposobnost zapoljavanja
Ljudski kapital
Sposobnost svake pojedine osobe da na tritu rada dobije pristojan posao
Osim posjedovanja strunih vjetina za ostvarenje nekog zadatka potrebne su fleksibilnije,

generike i prenosive kompetencije koje e pojedinca opskrbiti itavim sklopom
vjetina, znanja i stavova koji su primjereni pojedinoj situaciji.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ivotne vjetine su skup
psihosocijalnih kompetencija i meuljudskih vjetina koje pomau pojedincu u procesu
donoenja odluka, rjeavanja problema, kritikog i kreativnog miljenja, uinkovite
komunikacije, uspostavljanju zdravih odnosa i suosjeanja s drugima te upravljanjem
osobnim ivotom na zdrav i produktivan nain.
313
Za ulazak pojedinca na trite rada pored strunih znanja sve vei znaaj ima razvijenost
komunikacijskih vjetina nezaposlene osobe. esto se one danas smatraju presudnima za
uspjeh na poslu. Zbog toga se zadnjih godina osobita pozornost posveuje kontinuiranom
i sustavnom razvoju vjetina koje su kljune za zapoljivost osobe. Osim vjetina koje se
odnose na struna znanja (tzv. hard skills), sve vei naglasak u posljednje vrijeme
stavlja se na razvoj, tzv. mekih vjetina (soft skills). To su vjetine koje se odnose na
sposobnost osobe za prilagoeno i pozitivno ponaanje koje joj omoguuje djelotvorno
suoavanje sa zahtjevima svakodnevnog ivota. Ove vjetine u velikoj mjeri odreuju
osobnost pojedinca i sposobnost rjeavanja problema i tekoa na poslu.
Strategija uenja za poduzetnitvo 2010. - 2014. podrazumijeva sinergiju aktivnosti
svih dionika obrazovnog sektora, gospodarstva, trita rada, nevladinog sektora. Hrvatski
zavod za zapoljavanje prepoznao je vanost razvoja poduzetnike kompetencije kroz
razvoj vjetina upravljanja karijerom (engl. career management skills).
Obrazovne aktivnosti
Vlada Republike Hrvatske sukladno smjernicama EU strategija donijela je Uredbu
o praenju, analizi i predvianju potreba trita rada za pojedinim zvanjima, te izradi i
uzimanju u obzir preporuka za obrazovnu upisnu politiku. Temeljem ove Uredbe, Upravno
je vijee Zavoda donijelo Plan i metodologiju praenja, analize i predvianja potreba trita
rada za pojedinim zvanjima te izradi preporuka za obrazovnu upisnu politiku i politiku
stipendiranja. Sukladno utvrenoj metodologiji, Zavod izrauje Preporuke i dostavlja
ih Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, tijelima jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave, sektorskim vijeima te obrazovnim ustanovama.
Planiranje i provoenje obrazovnih aktivnosti vaan je segment usklaivanja kompetencija
nezaposlenih osoba i traitelja zaposlenja s trenutnim i prognoziranim potrebama na tritu
rada i preduvjet poveanja njihove zapoljivosti i radne mobilnosti. Hrvatski zavod za
zapoljavanje provodi obrazovne aktivnosti u okviru Mjera aktivne politike zapoljavanja
i u suradnji s jedinicama lokalne i regionalne (podrune) samouprave te unutar razliitih
programa financiranih iz fondova Europske unije.
Postupci profesionalne rehabilitacije
U Hrvatskome zavodu za zapoljavanje velika se pozornost pridaje postupcima
profesionalne rehabilitacije koji ukljuuju niz aktivnosti namijenjenih nezaposlenim
osobama s invaliditetom kojima se osigurava stjecanje znanja i vjetina potrebnih za
zapoljavanje ili zadravanje zaposlenja.
Postupci profesionalne rehabilitacije nezaposlenih osoba s invaliditetom obuhvaaju:
1) utvrivanje preostalih radnih i opih sposobnosti
2) profesionalno informiranje, savjetovanje i procjenu profesionalnih mogunosti
3) radno osposobljavanje, prekvalifikaciju, dokvalifikaciju i programe odravanja i
usavravanja radno-socijalnih vjetina i sposobnosti u razdoblju do zapoljavanja
314
4) pojedinane i skupne programe unaprjeenja radno-socijalne ukljuenosti u

zajednicu.
Aktivnost profesionalnog usmjeravanja i profesionalne rehabilitacije odvijaju se kroz slijedee
oblike rada:
1. Skupno informiranje
2. Osnovno profesionalno informiranje - provodi savjetnik za zapoljavanje
3. Ciljano profesionalno informiranje - provode savjetnici za profesionalno
informiranje - za podruje obrazovanja, odnosno posebno educirani savjetnici za
rad s pojedinim skupinama, primjerice za rad s osobama s invaliditetom. Primarne
kompetencije savjetnika za ovaj tip informiranja su poznavanje stanja na tritu
rada, poznavanje obrazovnih mogunosti i specifina znanja o radu s pojedinim
ciljnim skupinama
4. Osnovno profesionalno savjetovanje - provodi savjetnik za zapoljavanje osoba s
invaliditetom
5. Definiranje Profesionalnog Plana
6. Profesionalno usmjeravanje koje obuhvaa:
Profesionalno informiranje je proces kojim se pojedinim skupinama korisnika
pruaju informacije relevantne za donoenje odluka o odabiru zvanja, zanimanja
i podruja rada. U tom postupku informacije moraju biti pripremljene i
prezentirane tako da korisnicima pruaju temelj za donoenje racionalnih i
primjerenih odluka.
Profesionalno savjetovanje - podrazumijeva postupak tijekom kojega se na
temelju prikupljenih relevantnih podataka (obrazovna i radna povijest, interesi,
motivacija, sposobnosti, zdravstveno stanje) pomae korisniku definirati daljnje
profesionalne aktivnosti, uzimajui u obzir zahtjeve trita rada, kao i mogunosti
obrazovanja koje mogu rezultirati kompetencijama potrebnim na tritu rada u
svrhu donoenja odluke o najprimjerenijim izborima obrazovanja, rehabilitacije
i zapoljavanja.
Zdravstveni pregled ukljuuje pregled specijaliste medicine rada, a po potrebi
i preglede drugih specijalnosti.
Kazuistika sjednica sjednica multidisciplinarnog tima na kojoj se sintetizira
struno miljenje i donosi zajednika odluka o upuivanju osobe s invaliditetom
u neki od oblika profesionalne rehabilitacije. Struni tim ine:
o lijenik specijalista medicine rada
o savjetnik za profesionalno usmjeravanje
o savjetnik za zapoljavanje
o savjetnik iz Odsjeka Mjera aktivne politike zapoljavanja
o vanjski suradnici (prema potrebi).
o Izdavanje miljenja o profesionalnoj rehabilitaciji.
315
7. Individualno savjetovanje sa savjetnikom za zapoljavanje

8. Radionice Aktivnog traenja posla za osobe s invaliditetom prilagoene su
mogunostima i potrebama osoba s invaliditetom, primjerice uz koritenje tumaa
znakovnog jezika za osobe s oteenjem sluha.
Radionica Kako traiti posao

Namijenjena je nezaposlenim osobama i traiteljima zaposlenja koji ele poboljati
metode i tehnike traenja posla.
Radionica Kako se predstaviti poslodavcu
Namijenjena je nezaposlenim osobama i traiteljima zaposlenja kojima treba pomo
u pripremi za kontakt s poslodavcem.
Radionica Samoprocjene
Namijenjena je nezaposlenim osobama i traiteljima zaposlenja kojima treba pomo
u procjeni osobnih radnih potencijala i definiranju ostvarivog profesionalnog cilja,
druge specijalizirane radionice za osobe s invaliditetom
Definiranje jedinstvenog osnova utvrivanja invaliditeta
Radi usklaivanja s definicijom invaliditeta utvrenom UN Konvencijom o pravima
osoba s invaliditetom, odnosno uvoenja jedinstvene definicije osobe s invaliditetom na
razini Republike Hrvatske koja bi vrijedila za sve sustave u sklopu rada Meuresorne
skupine, pristupilo se definiranju jedinstvenog osnova utvrivanja invaliditeta to
ukljuuje izradu Jedinstvene liste oteenja i Jedinstvene liste funkcionalnih sposobnosti,
analizu vaeih zakonskih propisa, izradu Nacrta Zakona o jedinstvenom tijelu vjetaenja
i nainu utvrivanja invaliditeta.
Tijekom 2011. godine provedena je probna primjena Prijedloga Jedinstvene liste
funkcionalnih sposobnosti (utemeljena na ICF/MKF Meunarodnoj klasifikaciji
funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja) u navedenim sustavima. Hrvatski zavod
za zapoljavanje je sudjelovao u provedbi probne primjene Prijedloga Jedinstvene liste
funkcionalnih sposobnosti procjenjujui 31 varijablu (preteito kognitivne sposobnosti,
psihomotorike sposobnosti, crte linosti, motivacija, interesi i radne vrijednosti) na 51
nezaposlenoj osobi s invaliditetom u tri podrune slube.
U sklopu IPA projekta Usluge HZZ-a klijentima: Unaprjeenje cjeloivotnog
profesionalnog usmjeravanja i ICT podrka nastavlja se s radom na unaprjeenju
kategorizacije osoba s invaliditetom i ostalim imbenicima oteane zapoljivosti
utemeljene na socijalno-medicinskom modelu invaliditeta ije je naglasak na preostaloj
radnoj sposobnosti i ouvanim funkcionalnim sposobnostima.
316
3.5.3.3. Projektne aktivnosti u cilju pripreme za zapoljavanje dugotrajno

nezaposlenih osoba kojima prijeti socijalna iskljuenost
Dugotrajna nezaposlenost i socijalna iskljuenost osoba s invaliditetom i ostalih osjetljivih
skupina zahtjeva stalno praenje potreba, individualizirani i holistiki pristup kao i vei
opseg usluga profesionalnog usmjeravanja i profesionalne rehabilitacije u cilju razvoja
strunih i prenosivih kompetencija ovih skupina u usporedbi s ostalim nezaposlenim
osobama.
Stoga Hrvatski zavod za zapoljavanje kroz projekte iz EU pretpristupnih i strukturnih
fondova (IPA i ESF), putem razvoja novih modela profesionalne rehabilitacije, koristei
se europskim politikama u podruju zapoljavanja i upravljanja karijerom i razmjenom
iskustava u meunarodnim asocijacijama za cjeloivotno profesionalno usmjeravanje radi
na podizanju njihove zapoljivosti i konkurentnosti na tritu rada.
IPA projekt Poticanje intenzivnijeg ukljuivanja osoba s invaliditetom na trite
rada
U okviru IV Komponente IPA programa Razvoj ljudskih potencijala Hrvatski
zavod za zapoljavanje proveo je projekt Poticanje intenzivnijeg ukljuivanja osoba
s invaliditetom na trite rada u razdoblju od sijenja 2010. do oujka 2011. godine.
Opi cilj projekta bio je promicanje socijalne ukljuenosti osoba s invaliditetom i njihova
integracija na trite rada.
U sklopu projekta izraena je studija Poloaj i potrebe osoba s invaliditetom na tritu
rada iji su zakljuci i preporuke dali smjernice za izradu akcijskih planova za zapoljavanje
osoba s invaliditetom u osam odabranih upanija. Provedena je edukacija 89 savjetnikaposrednika na tritu rada o zakonodavnom okviru u podruju zapoljavanja osoba s
invaliditetom i uinkovitom radu s poslodavcima.
Dovrena je izrada tri prirunika: prirunika za savjetnike na tritu rada o metodama
i tehnikama primjenjivim u radu s osobama s invaliditetom, prirunika namijenjenog
poslodavcima te prirunika namijenjenog osobama s invaliditetom za aktivno traenje
posla. U sklopu tree komponente projekta, koju je provodio Fond za profesionalnu
rehabilitaciju i zapoljavanje osoba s invaliditetom, dovrena je izrada jedinstvenog web
portala namijenjenog osobama s invaliditetom, poslodavcima i iroj javnosti.
U sklopu IPA projekta dodijeljeno je 19 darovnica za realizaciju projekata za unaprjeenje
socijalnog ukljuivanja i zapoljavanja osoba s invaliditetom u cijeloj Hrvatskoj.
Partnerski pristup u razvoju novih modela profesionalne rehabilitacije
Sukladno Nacionalnoj strategiji izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom
od 2007. do 2015. godine koja predvia osnivanje regionalnih centara za profesionalnu
rehabilitaciju, u tijeku je provedba projekta Profesionalna rehabilitacija kao metoda
integracije osoba s invaliditetom na hrvatsko trite iji su nositelji URIHO i Fond
317
za profesionalnu rehabilitaciju i zapoljavanje osoba s invaliditetom, a partneri u provedbi

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Hrvatski zavod za zapoljavanje i zatitne radionice
Centar oprema iz Rijeke, DES iz Splita i Centar za profesionalnu rehabilitaciju iz Osijeka.
Uz prijenos metoda i tehnika rada od strane Centra za profesionalnu rehabilitaciju BBRZ
iz Austrije, u sklopu projekta se nastoji razviti struni koncept regionalnih centara te
utjecati na stvaranje uvjeta za njihovo osnivanje i odrivost.
Hrvatski zavod za zapoljavanje, Podruna sluba Zagreb i Grad Zagreb partneri su s
URIHO-m, kao glavnim nositeljem, u provedbi IPA projekta Uvoenje modela
virtualne radionice za dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom s ciljem
poveanja njihove zapoljivosti. Cilj projekta je uspostaviti virtualnu radionicu
za dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom i osposobiti ih za administrativna,
komercijalna ili raunovodstveno - financijska zanimanja. Korisnici u virtualnoj radionici
stjeu radno iskustvo u obavljanja razliitih operacija poslovanja neophodnih za rad i
voenje svih poduzea. Navedenim modelom se uvjebavaju i meke ili ivotne vjetine
kao to su: timski rad, donoenje odluka, komunikacijske vjetine, suoavanje sa stresom,
kreativno i kritiko miljenje i sl.
Aktualni i planirani projekti
IPA projekt Usluge HZZ-a klijentima: Unaprjeenje cjeloivotnog profesionalnog
usmjeravanja i ICT podrka
Hrvatski zavod za zapoljavanje je tijekom 2011. godine zapoeo s provedbom projekta
Usluge HZZ-a klijentima: Unaprjeenje cjeloivotnog profesionalnog usmjeravanja i ICT
podrka, u sklopu IV. komponente Instrumenta pretpristupne pomoi (IPA) Razvoj
ljudskih potencijala. Opi cilj projekta je poduprijeti razvoj kapaciteta javnih institucija
i relevantnih dionika u podruju obrazovanja i zapoljavanja za provedbu profesionalnog
usmjeravanja. Nadalje, svrha projekta jest i razviti unaprjeen ICT sustav Zavoda
utemeljen na modelu integracije i razmjene podataka izmeu kljunih dionika trita rada
ime e se olakati praenje korisnika usluga profesionalnog usmjeravanja. Kroz aktivnosti
projekta planirana je uspostava, tzv. Nacionalnog foruma za cjeloivotno profesionalno
usmjeravanje te izrada prijedloga nacrta zakonske regulative u podruju profesionalnog
usmjeravanja. U tijeku je sadrajna i tehnika priprema za osnivanje sedam Centara za
informiranje i savjetovanje o karijeri izvan prostora Zavoda ime e se omoguiti vea
dostupnost informacija i usluga.
Grant shema za dodjelu bespovratnih sredstava Poboljanje pristupa tritu rada
ugroenim skupinama
U tijeku je evaluacija podnijetih projektnih prijedloga na natjeaju za dodjelu bespovratnih
sredstava na grant shemi Poboljanje pristupa tritu rada ugroenim skupinama
u sklopu IPA programa 2007.- 2011. odnosno 2011.-2013. godine. Projekt predvia
provoenje aktivnosti u podruju osiguravanja treninga za osposobljavanja direktnih
korisnika, razvoj socijalnog poduzetnitava i podizanja svijesti javnosti i poslodavaca o
318
radnim mogunostima osoba s invaliditetom i drugih osjetljivih skupina.

Sudjelovanje u meunarodnim asocijacijama
Europska mrea politika cjeloivotnog profesionalnog usmjeravanja
Republika Hrvatska je od 2011. godine ukljuena u rad Europske mree politika
cjeloivotnog profesionalnog usmjeravanja (engl. European Lifelong Guidance Policy
Network skr. ELGPN), koja je utemeljena 2007. godine na inicijativu Europske komisije
s ciljem ujednaavanja politika cjeloivotnog profesionalnog usmjeravanja u podruju
zapoljavanja i obrazovanja u zemljama lanicama EU i zemljama kandidatima. Podrka
je razvoju sustava nacionalnih politika cjeloivotnog profesionalnog usmjeravanja,
povezivanja s politikama zapoljavanja, cjeloivotnog uenja i socijalnog ukljuivanja te
razmjene iskustava i znanja meu njenim lanicama. Hrvatski zavod za zapoljavanje
je odlukom dvaju ministarstava nadlenih za obrazovanje i zapoljavanje imenovan
nacionalnim predstavnikom i operativnim partnerom projekta na razini Republike
Hrvatske.
Euroguidance Centar Hrvatska utemeljena je pri Agenciji za mobilnost kao dio mree
centara koji povezuju sustave profesionalnog usmjeravanja u Europi. Euroguidance
promovira mobilnost, omoguuje strunu pomo savjetnicima za profesionalno
usmjeravanje te pojedincima u boljem razumijevanju mogunosti dostupnih svim
graanima Europe.
3.5.3.4. Zakljuci i preporuke
U uvjetima pojaane ponude i smanjene potranje radne snage, osobe s invaliditetom
i drugim imbenicima oteane zapoljivosti teko se zapoljavaju na otvorenom tritu
rada. Razlozi oteanog zapoljavanja osoba s invaliditetom i ostalih osjetljivih skupina su
mnogostruki, a svakako najevidentniji su nedovoljna informiranost, kako ire javnosti,
tako i poslodavaca o radnim mogunostima i potencijalima osoba s invaliditetom te
nedovoljna senzibiliziranost drutva u cjelini za potrebe i prava osjetljivih skupina.
Navedenom svakako doprinosi i neadekvatna obrazovna struktura, dugotrajna
nezaposlenost i nedostatno radno iskustvo samih osoba s invaliditetom. Dugotrajna
nezaposlenost, osobito ako joj nije prethodilo neko znaajnije radno iskustvo, vrlo esto
dovodi do znatnijeg gubitka steenih znanja i vjetina to dodatno umanjuje mogunost
zapoljavanja. Istraivanja pokazuju, to je via razina obrazovanja, to je doivljaj gubitka
steenih znanja manji, a razumljivo to je nezaposlenost dugotrajnija to je gubitak znanja i
vjetina vei. Zbog gubitka znanja i vjetina, a jo vie zbog sve breg zastarijevanja znanja
i nunog prilagoavanja potrebama trita rada, vrlo je vano postoji li kod nezaposlenih
osoba s invaliditetom spremnost na daljnje i dodatno obrazovanje. Ohrabruje injenica
da je oko 77% anketiranih osoba s invaliditetom u porvedenom istraivanju iskazalo
spremnost na daljnje obrazovanje radi lakeg zapoljavanja.
Znanja i kompetencije koje osobe s invaliditetom stjeu u sustavu obrazovanja nisu
319
sukladne potrebama trita rada. Stoga je opravdano stavljanje teita politike rada na
usavravanje, obrazovanje, prekvalifikacije i razvoj kljunih kompetencija i transverzalnih/
prenosivih kompetencija, posebice za nezaposlene i neaktivne kategorije radno sposobnog
stanovnitva. Tako su mjere iz Nacionalnog plana za poticanje zapoljavanja za 2011.
- 2012. godinu usmjerene na zapoljavanje i obrazovanje dugotrajno nezaposlenih
osoba, mladih osoba bez radnog iskustva, osoba starije ivotne dobi, osoba nie razine
obrazovanja, osoba koje se nalaze u nepovoljnom poloaju, odnosno posebnih skupina
nezaposlenih osoba kao to su osobe s invaliditetom.
Uinkovita integracija osoba s invaliditetom i drugih osjetljivih skupina na trite rada
zahtjeva multisektorski i koordinirani pristup svih segmenata drutva, poevi od sustava
zdravstva i socijalne skrbi i mirovinskog sustava, preko usklaivanja obrazovnih politika s
potrebama trita rada, uz iznimno vanu podrku obitelji, udruga osoba s invaliditetom
i udruga koje skrbe o osobama s invaliditetom, te aktivno sudjelovanje samih osoba s
invaliditetom.
Takoer je neophodno da se u obrazovnim politikama usmjerenim prema osobama s
invaliditetom naini zaokret prema njihovom obrazovanju za nove vjetine temeljene na
suvremenim teh nologijama sukladno potrebama lokalnog, regionalnog i nacionalnog
trita rada.
Poticanju zapoljavanja osoba s invaliditetom sigurno e doprinijeti i proirenje kvotnog
sustava zapoljavanja na sva poduzea, razvoj novih oblika profesionalne rehabilitacije
(radni centri, virtualne radionice), osnivanje regionalnih centara za profesionalnu
rehabilitaciju kao i jaanje nacionalnih politika i zakonodavnog okvira za razvoj socijalnog
poduzetnitva koje ima velik potencijal u zapoljavanju osjetljivih skupina.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
320
CEDEFOP-European Centre for the Development of Vocational Training (2011.): Lifelong guidance
across Europe: reviewing policy progress and future prospects
Centar za civilne inicijative (2011.): Knjiga kompetencija Obrazovanjem do posla, zavrna
publikacija IPA projekta Vrata prema tritu rada za drutveno iskljuene skupine
European Training Foundation (ETF) & European Centre for the Development of Vocational
Training (CEDEFOP) (2005.): Case Study Contributions from the European Training Foundation,
Guidance and counseling to fight early school leaving in Croatia
European Commission (2010.): Europe 2020 - European strategy for smart, sustainable and inclusive
growth
European Commission (2010.): An Agenda for new skills and jobs: A European contribution towards
full employment
European Commission (2010.): Europe 2020 Integrated guidelines for the economic and
employment policies of t he Member States
European Commission (2010.): SynerJob Conference Public Employment Services Vision for
2020.
Gali, Z., & verko, B. (2008.): Effects of prolonged unemployment and reemployment on
psychological and physical health,Review of Psychology,15, 3-10
Gali, Z. (2007.): Psychological consequences of unemployment: Moderating role of education,
Review of Psychology, 14, 25-34
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
Gali, Z. (2008.): Nezaposlenost, traenje posla i zapoljavanje: longitudinalna analiza psiholokih

aspekata, doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb
Hrvatski zavod za zapoljavanje (2005.): Nacrt Standarda kvalitete usluga profesionalnog usmjeravanja
i selekcije u Hrvatskom zavodu za zapoljavanje
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Medicinska naklada (2010.): Meunarodna klasifikacija
funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja
Ki Glava, L., Majsec Sobota, V., Soka, K., Gavrilovi, A., Sobota I. (2008.): Zapoljivost
nezaposlenih osoba s invaliditetom, UNDP Hrvatska Program ujedinjenih naroda za razvoj
verko, B., Gali, Z. i Masli Seri, D. (2006.): Nezaposlenost i socijalna iskljuenost: longitudinalna
studija, Revija za socijalnu politiku, 13, 1-14
verko, B., Gali, Z., Masli Seri, D. & Galei, M. (2008): Unemployed people in search for a job,
Reconsidering the role of search behaviour, Journal of Vocational Behavior, 72, 415-428
Vijee Europske unije (2004.): Jaanje politika, sustava i praksi usmjeravanja tijekom ivota
Vijee Europske unije (2008.): Bolja integracija cjeloivotnog usmjeravanja u strategije cjeloivotnog
uenja
Zeirevi, M. (2011.): Cjeloivotno profesionalno usmjeravanje u Republici Hrvatskoj s aspekta
Hrvatskoga zavoda za zapoljavanje, Zbornik radova Meunarodne konferencije 80 godina
cjeloivotnog profesionalnog usmjeravanja u Republici Hrvatskoj: Novi izazovi i pristupi
Zeirevi, M., Baeli, I. (2011.): National Report on Guidance in Group Settings, NAVIGUDE
LLPP-LDX-TOI-11-AT-0010,
Zeirevi, M., Baeli I., Bolari-kare M. (2011.): Jaanje poduzetnike kompetencije korisnika
kroz razvoj vjetina upravljanja karijerom u Hrvatskoj, Zbornik radova 1. Meunarodna konferencija
o uenju za poduzetnitvo
Zeirevi, M., Senjak, M. i Krianec, T. (2011.): Razvoj sustava podrke zapoljavanju osoba s
invaliditetom u hrvatskog zavodu za zapoljavanje, Zbornik radova 7. Meunarodnog strunog
skupa Uloga pruatelja usluga u profesionalnoj rehabilitaciji i zapoljavanju osoba s invaliditetom
Europska i hrvatska iskustva
Zeirevi, M., Senjak, M. i Krianec, T. (2012.): Usklaivanje radnih mogunosti osoba s
invaliditetom sa zahtjevima i potrebama trita rada, Zbornik radova 8. Meunarodni struni skup
Zahtjevi i potrebe trita rada kao izazov za osobe s invaliditetom
UNDP Hrvatska - Program ujedinjenih naroda za razvoj (2006.): Neumreeni: Lica socijalne
iskljuenosti u Hrvatskoj
321
Marlena Plavi
3.5.4. Potpora osobama starije ivotne dobi, sprjeavanje

nasilja nad starijim osobama i unaprjeivanje
kvalitete ivota i mentalnog zdravlja
Postoje podruja kompetencije za psihologe i psihologinje koje se bave potporom

mentalnom zdravlju i kvaliteti ivota starijih osoba, a meu njima ovo su najea:
- razvojna psihologija: perceptivni (vidna, sluna, taktilna, njuna percepcija, percepcija
temperature...), kognitivni (panja, inteligencija, miljenje, pamenje; promjene
u sadraju i koliini), emocionalni (raspon i intenzitet emocija) i socijalni procesi
(povlaenje, izolacija, podrka, kvantiteta i kvaliteta socijalnih odnosa...)
- naini noenja s gubicima (vjetina, sposobnosti, osoba, uloga, zdravlja, prihoda,
statusa, ivota...)
- proces tugovanja
- proces suoavanja sa smru
- proces umirovljenja
- mentalno zdravlje i kvaliteta ivota (imbenici, povezanost)
- stavovi, stereotipi, predrasude, ageizam, diskriminacija
- nasilje nad starijim osobama (pojavnost, oblici, uestalost, rizici, zatita).
U tekstu su dani prikazi najvanijih spoznaja iz navedenih podruja, a nakon toga i
primjeri potpore koju psihologinje i psiholozi mogu dati mentalnom zdravlju i kvaliteti
ivota starijih osoba, uz obrazloenja specifinosti doprinosa psiholoke struke.
3.5.4.1. Stanovnitvo koje stari
Svjetsko stanovnitvo sve je starije, a udio starijeg stanovnitva u populaciji u stalnom
je porastu. U Hrvatskoj je trenutano oko 20% osoba starijih od 60 godina (Dravni
zavod za statistiku, 2011.), a stanovnitvo starije od 80 godina ima najbre rastui udio
u populaciji. Svjetska zdravstvena organizacija identificirala je sedam izazova vezanih za
stariju populaciju: (1) pomak od zaraznih prema nezaraznim bolestima; (2) povean rizik
za nemo i nesposobnosti; (3) pruanje skrbi uz odravanje ravnotee izmeu autonomne
brige, neformalne i formalne skrbi; (4) feminizaciju starenja; (5) etiku i nejednakost
dobnu diskriminaciju u dostupnosti medicinskih inovacija; (6) ekonomiju starije
populacije; te (7) stvaranje nove paradigme koja gleda na starije ljude kao na aktivne
sudionike i doprinositelje u drutvu koje je dobno integrirano (Buttanshaw, 1997.).
Europska je unija mentalnom zdravlju vei znaaj dala 2008. godine kada je pokrenula
European Pact for Mental Health and Well-being s ciljem promocije znaaja mentalnog
zdravlja za javno zdravstvo, produktivnost, uenje i drutvenu koheziju. Jedan od pet
prioriteta odnosi se na mentalno zdravlje starijih i obuhvaa: (1) promoviranje aktivnog
322
sudjelovanja starijih osoba u ivotu zajednice, ukljuujui njihove fizike aktivnosti

i obrazovne prilike; (2) razvijanje fleksibilnih shema za umirovljenje koje omoguuju
starijim ljudima da ostaju dulje raditi; (3) osiguravanje mjera koje promoviraju mentalno
zdravlje i dobrobit meu starijim osobama koje dobivaju njegu (medicinsku i/ili socijalnu)
kako u zajednici, tako i u institucijama; te (4) uvoenje mjera za podrku njegovateljima
i njegovateljicama (European Union, 2008.).
U usporedbi s mlaom dobi, razvoj u starijoj dobi obiljeava pomak u smjeru vie
gubitaka i manje dobitaka. Neki resursi, kao to su fizika snaga, zdravlje, senzorna otrina,
sposobnost za izvoenje paralelnih zadataka i funkcionalna mozgovna uinkovitost opadaju
s dobi (Lindenberger, Lvdn, Schellenbach, Li i Krger, 2008.). Tijekom starenja dolazi
i do slabljenja imunosnog sustava. Posebice je prouavano imunosno stanje starijih osoba
koje njeguju kronino bolesne lanove obitelji (npr. s Alzheimerovom demencijom) u
kojima je utvreno slabljenje imunosnog sustava (Lutgendorf i Costanzo 2003.). Neke
sposobnosti ostaju stabilne s dobi, kao npr. implicitno pamenje (Ballesteros, Nilsson i
Lemaire, 2009.). to se dobitaka tie, starije osobe mogu nastaviti stjecati, na primjer,
drutveni status, materijalna sredstva, znanja, strunost, verbalne sposobnosti. Novija
istraivanja neuroplastinosti pokazuju da, osim to mozak odrasle osobe moe stvarati
nove ivane veze, moe stvarati i nove ivane stanice kao odgovor na uenje ili trening i
u starijoj dobi (Garland i Howard, 2009.).
Osim manifestiranja razliitih sposobnosti u starijoj dobi, u usporedbi s mlaom,
zanimljiva su oekivanja koja se veu uz stariju dob. Znatan broj starijih ljudi nastavlja
imati aktivan ivotni stil koji doprinosi njihovoj dobrobiti i mnogi ljudi imaju razna
oekivanja vezana uz dob (koliko biti aktivan, koliko povuen). Meutim, to je to to
se oekuje od starije osobe i nije posve jasno. Relativan nedostatak drutvenih oekivanja
za starije, s obzirom na ciljeve za koje se oekuje da postave i ostvare, moda proizlazi iz
injenice da je potrebno vrijeme da bi se razvile drutvene norme. Ba kao institucije,
i drutva zaostaju u mijenjanju prilika u svojim strukturama da bi se prilagodila
demografskim promjenama. Dakle, povijesno gledajui, stara dob prilino je nova pojava
koja se dogaa sve veem broju ljudi pa vjerojatno treba vie vremena da bi se razvile takve
norme i oekivanja za dobno prikladne zadatke i norme (Freund, Nikitin, i Ritter, 2009.).
3.5.4.2. Kvaliteta ivota starijih osoba i mentalno zdravlje
Kvaliteta ivota podrazumijeva subjektivno doivljavanje osobnoga ivota odreeno
objektivnim okolnostima u kojima osoba ivi, karakteristikama linosti koje utjeu na
doivljavanje realnosti i njenog specifinog ivotnog iskustva (Krizmani i Kolesari,
1989.). U veini se istraivanja javlja nekoliko osnovnih podruja vezano za procjenu
kvalitete ivota: zdravlje, emocionalna dobrobit, materijalno blagostanje, bliski odnosi
s drugim ljudima, produktivnost, blagostanje zajednice i sigurnost (Gullone, Jones,
i Cummins, 1999.). Starija hrvatska gradska populacija, primjerice, kao odrednice
osobne kvalitete ivota najee navodi: zdravlje (18,9%), obitelj (14,4%), financijsko i
materijalno stanje (10,6%) te drutveni ivot (7,2%) (Vuleti i Mujki, 2002.).
323
Iako je mnogo vie podataka o negativnim aspektima mentalnog zdravlja, u zadnje se

vrijeme sve vie poinju istraivati i pozitivni aspekti. Razlog tome je zasigurno to to se
zajednica vie angaira kada je nekom loe, a kada je nekome dobro, to ne iziskuje takve
intervencije. Meutim, promicanje dobrobiti i pozitivnih obiljeja mentalnog zdravlja
pomae u preveniranju pojave mentalnih poremeaja ili u njihovom ublaavanju.
Zadovoljstvo ivotom jedna je od najeih mjera pozitivnih aspekata mentalnog zdravlja.
Definirano je kao kognitivna evaluacija komponente subjektivnog osjeaja dobrobiti.
Istraivanja pokazuju da zadovoljstvo ivotom i emocije ugodnog hedonistikog tona
rastu s dobi, malo, ali konzistentno. Istodobno, smanjuje se udio emocija neugodnog
hedonistikog tona koje svoj vrhunac dostiu u ranoj odrasloj dobi, a zatim se smanjuju
do 60 i ostaju na jednakoj razini (Kardum, Graanin, Danki i Perhat, 2008.). Isti trend
nalazi se i u ocjeni kvalitete ivljenja oko tri etvrtine osoba u dobi 65-69 godina
ocjenjuje je vrlo visokom, dok u starijoj dobi taj udio pada na polovinu ili treinu
(Bowling, 2005.). injenica da neka istraivanja nalaze visoku kvalitetu ivljenja kod
starijih, visoko zadovoljstvo ivotom i bolju psiholoku dobrobit nego kod mlaih
odraslih osoba, nazvana je paradoksom starije dobi i interpretira se u terminima prilagodbe
ili stabilnosti zadovoljstva ivotom kroz ivot (Dragomireck i sur., 2008.). Svjesno ili
ne, veina se ljudi starije dobi prilagodi, bilo opadajuim stanjima, bilo u svom odnosu
prema zdravstvenim, socioekonomskim ili drugim imbenicima jer se ele osjeati sami
sa sobom to je bolje mogue (Bowling, 2005.).
Negativna obiljeja mentalnog zdravlja ukljuuju mentalne poremeaje i suicid. Osim
patnje koju veina njih povlai sa sobom, bilo za pojedinca, bilo za njegovu okolinu,
mentalni poremeaji nose i skupou lijeenja i uzrokuju raniju smrt (Kardum, Graanin,
Danki i Perhat, 2008.). Osobe s mentalnim poremeajima socijalno su izolirane i
imaju loiju kvalitetu ivota, ee su izloene krenju ljudskih prava, stigmatiziranju
i diskriminaciji. Mentalni poremeaji esto dovode i do loijeg ishoda pri lijeenju
tjelesnih bolesti, smanjuju radnu sposobnost oboljelih i osoba koje se o njima brinu,
utjeu na njihovu produktivnost i prihode, pa tako i na ekonomiju drutva u cjelini
(European Union, 2008.). U mentalne poremeaje osoba starije dobi ubrajaju se svi
psihiki poremeaji koji se javljaju u odrasloj dobi, te su se najvjerojatnije javili i prije
starije dobi, uz organske modane poremeaje - demenciju i delirij (Davison i Neale,
1999.). Otprilike 5% osoba starijih od 65 godina ima demenciju gubitak intelektualnih
funkcija i sposobnosti, bilo uzrokovanu izravnim oteenjem mozga (cerebrovaskularne
demencije, Alzheimerova demencija), bilo uzrokovanu drugom boleu ili stanjem koji ne
napadaju mozak izravno (npr. AIDS, depresija, upala plua) (Perlmutter i Hall, 1992.).
Delirij predstavlja konfuzno stanje u kojem osoba ima velikih tekoa u koncentraciji,
odravanju pozornosti i ne moe zadrati suvisli tijek misli. Uzrokuje ga najee
trovanje lijekovima, ali i metabolika i prehrambena neravnotea, neuroloki poremeaji,
infekcije, stres. Delirij vodi veim stopama smrtnosti nego demencija, a stariji su ljudi
osjetljiviji nego mlai. Stope suicida znaajno rastu s dobi, a kod mukaraca su trostruko
vie nego kod ena. Za starije osobe uobiajenije je da rjee priopavaju svoje namjere
da izvre samoubojstvo i da ine manje pokuaja, no kad pokuaju, ee se uspijevaju
324
ubiti. Podaci o broju suicida vrlo vjerojatno podcjenjuju situaciju kod starijih osoba jer
one imaju puno vie prilika odustati od ivota, npr. zanemarivanjem uzimanja lijekova ili
pravilne prehrane. tovie, Butler i Lewis (1982., prema Davison, i Neale, 1999.) tvrde
da je samoubojstvo starijih racionalna ili filozofska odluka ee nego ona mlaih ljudi.
Depresivnost i anksioznost, bilo kroz simptome, bilo kroz poremeaje, pojavljuju se ee
od ostalih simptoma i poremeaja i to u svim ivotnim razdobljima (Davison i Neale,
1999.).
3.5.4.3. Planiranje potpore osobama starije dobi
Kako bi se mogla planirati uinkovita potpora osobama starije dobi, potrebno je znati
koji sve mogu biti imbenici koji djeluju na mentalno zdravlje i kvalitetu ivota. Te se
imbenike moe podijeliti na bioloke, psiholoke i socijalne.
a) Bioloki imbenici
Dob. Pitanje raste li prevalencija mentalnih poremeaja u starijoj dobi nema jednoznaan
odgovor. Openito je prihvaeno da, osim demencija, postoji relativno niska prevalencija
svih mentalnih poremeaja meu starijima. Meutim, pretpostavlja se da su psihijatrijski
simptomi podcijenjeni uslijed kognitivnog opadanja, fizikih poremeaja, ageizma ili stoga
to stariji ljudi pripisuju osjeaj depresije starijoj dobi i zato ne trae pomo ili ne spominju
simptome. Sumirajui brojna istraivanja Wernicke, Linden, Gilberg i Helmchen (2000.)
nalaze da opi psihijatrijski morbiditet, i to onaj koji implicira potrebu za profesionalnom
pomoi, pogaa 20-25% osoba starijih od 65 godina, a procjene raspona variraju od 12%
do ak 54%. Za osobe starije od 85 godine vrijednosti su vie, najvie zbog poveanja
udjela demencija.
Spol. ene, u prosjeku, ive due od mukaraca, a bogato je dokumentirano da imaju viu
stopu morbiditeta, ukljuujui i psihijatrijski morbiditet, vie simptoma depresivnosti,
anksioznosti, emocionalne patnje, vie ogranienja u funkcionalnim sposobnostima i
kretanju te da vie koriste usluge zdravstvene skrbi. Odnos zastupljenosti psihijatrijskog
morbiditeta u ena naspram mukaraca varira od 3 : 2 do 2 : 1 (Wernicke i sur., 2000.).
Najvei udio razlika objanjava se veom izloenosti ena drutveno uvjetovanim rizicima
(nie obrazovanje, nii prihodi, slabija osposobljenost u zanimanjima, ee udovitvo, vea
socijalna izolacija, slabije zdravlje, vea fizika ogranienjima u usporedbi s mukarcima).
U prilog drutveno uvjetovanim razlikama idu i podaci koji ne pokazuju razlike meu
enama i mukarcima u zemljama u kojima su rodne uloge izjednaene (npr. u vedskoj)
(Zunzunegui i sur., 2007.). No ini se da se spolne razlike smanjuju u starijoj dobi (poslije
85. godine) pa i nestaju kod najstarijih starih osoba. Mogue je da se to dogaa uslijed
pada u osjeaju kontrole kod mukaraca, to se pokazuje vanim prediktorom mentalnog
zdravlja mukaraca, a ne i ena (Carmel i Bernstein, 2003.).
Fiziko zdravlje. Starije su osobe podlonije utjecaju fizikih rizinih imbenika (rat,
glad, visoka temperatura) od mlaih, a vie od 80% osoba starijih od 70 godina ima
barem jednu kroninu bolest, dok mnogi imaju viestruka kronina stanja (Young i
325
Vitaliano, 2007.). Fiziko se zdravlje konzistentno pokazuje povezanim s mentalnim

zdravljem, odnosno, uz funkcionalne sposobnosti, njegovim najboljim prediktorom.
Postoji, dakle, vrsta povezanost izmeu depresivnosti, fizikih bolesti i nesposobnosti.
No povezanost izmeu tjelesne bolesti i depresije ne postoji samo zbog obeshrabrujuih
aspekata neke bolesti, nego i zbog uzimanja nekih lijekova. Mentalno i fiziko zdravlje
povezani su u velikoj mjeri i preko negativnih stereotipa o gubitku zdravlja te fizikih i
psihikih funkcija sa starenjem. Negativni stereotipi mogu poveati psiholoku osjetljivost
na bolest ako ih starije osobe internaliziraju i stoga ne trae pomo te ako takve stereotipe
internaliziraju i osobe koje im pruaju skrb (Golub i Langer, 2007.).
Funkcionalne sposobnosti. Funkcionalne sposobnosti potrebne za obavljanje
svakodnevnih aktivnosti (pripremanje hrane, jedenje, odijevanje, odravanje higijene,
pospremanje stana, kupovina) predstavljaju univerzalni imbenik koji je znaajno povezan
s mentalnim stanjima. S veim tekoama u fizikim funkcionalnim sposobnostima rastu
i depresivni simptomi, a smanjuje se zadovoljstvo ivotom (Hsu, 2009.). Neka kronina
zdravstvena stanja postaju ea s dobi (artritis, dijabetes, slabljenje vida i sluha...) to
doprinosi smanjenju funkcionalnih sposobnosti, a funkcionalna nesposobnost vodi
izravno u depresiju (Fiksenbaum, Greenglass, Marques, i Eaton, 2005.). Openito se
uz starenje vee reducirana fizika aktivnost, ne samo u svrhu funkcionalnih aktivnosti,
nego i u svrhu razgibavanja. Starije osobe u veini sluajeva shvaaju mobilnost kao
uvjet bez kojeg ne mogu ivjeti. Povezanost fizikih aktivnosti, i to umjerenih, s boljim
kognitivnim funkcioniranjem dokazana je u mnogim istraivanjima. Redovita tjelovjeba
sprjeava rizike za bolesti, utjee na percepciju stresa, smanjuje anksioznost i depresivnost
kod blaih oblika, pridonosi odravanju samostalnosti u svakodnevnom ivotu, a nije
zanemarivo ni to da bolja fizika aktivnost moe pomoi pri mijenjanju stereotipa o
starijim osobama kao pasivnim i nekorisnim (Saccomani, 2006.).
b) Psiholoki imbenici
Suoavanje sa stresom. Hudek-Kneevi i Kardum (2006.) prikupili su rezultate
istraivanja koja pokazuju da se vee ivotno iskustvo, vea fleksibilnost i realistinija
percepcija mogunosti kontrole nad situacijom istiu kao prednosti osoba u starijoj dobi
za suoavanje sa stresom. Zreliji naini suoavanja sa stresom tako mogu biti: suoavanje
usmjereno na problem i humor, kognitivno prilagoavanje, ponovno procjenjivanje,
kontrola impulzivnosti, prihvaanje. U usporedbi s mlaima, starije osobe doivljavaju
blae negativne uinke stresnih dogaaja (imaju nii intenzitet doivljenog stresa i niu
anksioznost), a posljedice nezgode percipiraju kao manje dugotrajne. Za aktivne strategije
suoavanja sa stresom u starijoj je dobi od velike vanosti i osjeaj smisla (Stowell, KiecoltGlaser i Glaser 2001.).
Osobine linosti. Od mnogih osobina linosti koje su se prouavale kao rizini ili
zatitni imbenici povezani sa zdravljem, hostilnost, neuroticizam i optimizam imaju
najvie empirijske potpore. Hostilnost se odnosi na doivljaj drugih osoba prijeteima, na
obezvrjeivanje drugih te na agresiju prema drugima kao posljedino ponaanje. Neka
326
istraivanja potvruju povezanost hostilnosti s loijim zdravljem (kardiovaskularnim

bolestima) i kraim ivotnim vijekom. Postoje potvrde za to da se hostilnost ee javlja
zajedno s anksioznou i depresivnou kod starijih kardiolokih pacijenata (Moser i sur.,
2010.). Hostilnost se pokazuje rizinim imbenikom za suicid u starijoj ivotnoj dobi,
ponovno u kombinaciji s depresivnou i anksioznou. Mogue objanjenje za to je da je
hostilnost praena neuspjehom u kontroli impulsa, a to moe biti kljuno za suicidalno
ponaanje (Scocco, Meneghel, Dello Buono i De Leo, 2001.). Neuroticizam i emocije
neugodnog hedonistikog tona potiu osjetljivost za razvoj kliniki dijagnosticiranih
poremeaja raspoloenja i anksioznih poremeaja. Potvreno da su ove crte povezane s
poveanim rizikom za kardiovaskularne bolesti i s kraim ivotnim vijekom. Vjerojatno je
veza sa zdravljem osigurana preko loih socijalnih kontakata i loijih zdravstvenih navika.
Mnogi dokazi potvruju da optimistinije osobe rjee pobolijevaju i u prosjeku ive due
od manje optimistinih. Optimizam pomae u kontroli stresa, jaanju imunosnog sustava,
prevladavanju traumatskih dogaaja, noenju s pasivnou i depresijom. Optimizam
moe poticati naine na koje se ljudi suoavaju s nedaama, trae socijalnu podrku i,
kao rezultat, imaju manje simptoma depresije. Napokon, i bioloka osnova, kao to je
neravnotea neurotransmitera vezanih za raspoloenje ili genetska predispozicija, mogu
objasniti zato niska razina optimizma ima veze sa simptomima depresije (Anolli 2005.).
Lokus kontrole. Unutarnji lokus kontrole, osjeaj da sami imaju utjecaja nad dogaajima
vezanih za njih same, kao kod svih, pa tako i kod stariji osoba, povezan je s pozitivnim
afektivnim stanjima. Starije osobe s vanjskim lokusom kontrole imaju negativnije stavove,
depresivnije su, niih funkcionalnih sposobnosti i doivljavaju niu kvalitetu ivota
(Spitek-Zvonarevi i Taki 2004.).
c) Socijalni imbenici
Socijalna podrka. Socijalna podrka povezana je s pozitivnim afektivnim stanjima
(poveani osjeaj pripadnosti, intimnost, povean osjeaj osobne vrijednosti, povean
osjeaj kontrole). Osobe koje se procjenjuju najmanje sretnima u starijoj dobi su udovci,
udovice i osobe koje ive same, dok su najsretnije one osobe koje su u braku, odnosno
koje ive s partnerom, djecom, u proirenoj obitelji ili prijateljima (Ambrosi-Randi i
Plavi, 2008.). Socijalna podrka moe biti i izvor korisnih informacija koje poveavaju
suoavanje. Potvreno je da je ona mehanizam koji moe smanjiti funkcionalnu
nesposobnost, depresivne simptome, povezana je s manjim mortalitetom i jedan je od
znaajnih prediktora zadovoljstva ivotom. No mogui su i negativni imbenici. Oni se
najee objanjavaju pretjeranom brigom, odnosno anksioznou davatelja podrke ili
potkrepljivanjem uloge bolesnika. Negativni imbenik podrke obitelji objanjava se i
time da razliite funkcije podrke mogu kod bolesnika smanjiti osobni osjeaj kontrole,
to dovodi do bespomonosti i ovisnosti o drugim osobama te do poveanja simptoma
depresivnosti. Stoga se kljunim za zdravlje ini - nemati loe odnose (Hudek-Kneevi i
Kardum, 2006.).
327
Nasilje nad starijim osobama. Do polovice ovog desetljea nije bilo prikupljanih podataka
u Hrvatskoj, ali ni u svijetu se ta tematika ranije nije puno istraivala. No od poetnih
objanjenja pojmova i teorijskih podloga, ubrzo se razvijaju instrumenti za istraivanje
rasprostranjenosti, ali i senzibilnosti za nasilje nad starijim osobama (Ajdukovi,
Musli, Rusac i Ogresta, 2008.; Ogresta, Rusac i Ajdukovi, 2008.). Prvi rezultati
pokazuju visoku prisutnost nasilja nad starijim osobama (61,1%), svih vrsta (psihikog,
socioemocionalnog, tjelesnog, seksualnog i zanemarivanja), ali najee psihikog. Kao
najei poinitelji nasilja navode se suprug, a neto rjee djeca (Ajdukovi, Ogresta.
i Rusac, 2009.; Ogresta, Rusac i Ajdukovi, 2008.). Psihiki zlostavljane starije osobe
iskazuju loije psihiko i fiziko zdravlje (Rusac, 2010.; 2011.). Prepoznati imbenici
rizika vezani za rtvu su starija dob (80+), enski spol, nii stupanj obrazovanja, ekonomska
ovisnost, loija kvaliteta obiteljskih odnosa te loije tjelesno i mentalno zdravlje. imbenici
rizika vezani za poinitelja su mentalna bolest, emocionalni problemi, ovisnost, novani
problemi, interpersonalno nasilje i konzumiranje alkohola. Najvei imbenik rizika vezan
uz zajednicu je ageisam (negativni stereotipi prema starijim osobama). U zatitne se
imbenike ubrajaju socijalna podrka te duhovna i religijska uvjerenja (Rusac u TomekRoksandi i sur., 2011.).
Socioekonomski status. Financijska sigurnost jedan je od glavnih imbenika povezan
s kvalitetom ivljenja starijih osoba. Starije osobe vieg socioekonomskog statusa imaju
bolje mentalno zdravlje nego one nieg (Lampinen, Heikkinen, Kauppinen i Heikkinen,
2006.). No kad se jednom dosegne osnovna razina zadovoljenja ljudskih potreba u
drutvu i kad se dosegne odreena koliina prihoda, materijalna imovina relativno malo
dalje doprinosi veem osjeaju sree (James, 1997., 2003., prema Bowling, 2005.). Ono
to se pokazuje vanim je uti kako ljudi sami doivljavaju svoje socioekonomsko stanje, a
manje su vani kvantitativni socioekonomski indikatori (Chiu, Hsieh, Mau i Lee, 2005.).
Koritenje zdravstvenih i socijalnih usluga. S poveanjem dobi raste i broj kroninih
bolesti koje osobe imaju, to poveava zahtjeve za razliitim oblicima skrbi i usluga.
Podaci o koritenju psiholokih usluga pokazuju da su ih stariji ljudi manje skloni
traiti u usporedbi s mlaima. Za koritenje usluga vano je nekoliko imbenika:
osobna procjena potrebe za uslugom, osobna procjena koristi od usluge, okolnosti ili
individualne karakteristike koje oteavaju ili olakavaju koritenje usluga (pristupanost,
znanje o uslugama, mogunost komuniciranja s pruateljima, razina socijalne podrke,
socioekonomski status...) te vjerovanje u mogunost kontrole nad osobnim ivotom i
briga o svojoj dobrobiti (Wolinsky i Johnson, 1991.). Starije osobe (s kroninim bolestima)
koje dobivaju proaktivnu zdravstvenu njegu u kui, u usporedbi s onima koji je dobivaju
samo na zahtjev, imaju bolje mentalno zdravlje, manju depresivnost i percipiraju socijalnu
podrku veom za nikakvo poveanje trokova (Markle-Reid i sur., 2006.).
Povijesni kontekst. Istraivanje europske kvalitete ivljenja iz 2003. pokazuje da je ope
zadovoljstvo ivotom u svim postkomunistikim zemljama nie od europskog prosjeka
(Dragomireck i sur., 2008.). Vjerovanja o zdravlju i bolesti mogu se formirati rano u
ivotu, kao i mnoga druga vjerovanja. Starije osobe novijih generacija oekuju dobro
328
zdravstveno stanje i funkcionalne sposobnosti, no ne kao krajnji cilj, nego kao standard
koji treba imati nadogradnju.

3.5.4.4. Potpora osobama starije ivotne dobi - doprinos psiholoke struke
Iz navedenih opisa pokazatelja i mjera mentalnog zdravlja i kvalitete ivljenja starijih osoba,
jasno je da je to interdisciplinarno podruje kojem se moe uinkovito doprinijeti jedino
interdisciplinarno: iz medicine, socijalnog rada, ekonomije, sociologije, ergonomije,
prava, psihologije, pri emu to ne dovrava popis. Stoga je potrebno naglasiti koje su
specifinosti doprinosa psihologijske struke.
Doprinos psihologijske struke moe se podijeliti u nekoliko segmenata, ali se ne ograniava
samo na njih:
a) Razvojni procesi
Psihologinje i psiholozi imaju znanja o razvojnoj psihologiji o razvoju kognitivnih,
emocionalnih i socijalnih procesa te to mogu povezivati s adekvatnim prilagoavanjem
okoline, materijala i naina komuniciranja sa starijim osobama. Vezano za promjene
u starijoj dobi, psiholozi i psihologinje mogu senzibilizirati (u javnim i medijskim
nastupima, kampanjama...), informirati i educirati stariju populaciju, lanove obitelji i
osobe koje rade sa starijima (bilo profesionalno, bilo volonterski), ali i opu populaciju
o temama starenja i vrstama usluga koje se nude. Na primjer, psiholozi i psihologinje
mogu dati upute osobama koje rade sa starijima kako da prilagode svoju komunikaciju
(brzinu govora, upotrebu pomagala, pripremu pisanih odgovora na najea pitanja...)
starijim osobama. Mogu educirati starije osobe o nainima suoavanja sa stresom ili
strategijama uspjenog starenja (pr. selekcije, kompenzacije, optimizacije). Nadalje,
mnoge starije osobe podlijeu gerijatrijskom sindromu nestanka seksualnosti, to u stvari
predstavlja samoispunjavajue proroanstvo. Potrebno je, stoga senzibilizirati strunjake
i strunjakinje, educirati o seksualnosti u starijoj dobi jer je seksualnost mjera kvalitete
ivota (Dijani Pla i Mamula 2007.). Znanja iz razvojne psihologije pomau i u
prepoznavanju emocija vezanih za gubitke (zdravlja, odnosa s drugim ljudima, uloga,
ivota...), a specifini segment odnosi se na promoviranje palijativne skrbi - podrke
terminalno bolesnima i njihovim obiteljima.
b) Nasilje nad starijim osobama
Zlostavljanje i zanemarivanje ne samo starijih osoba, ve osoba bilo koje dobi, krenje je
ljudskih prava i predstavlja zdravstveni, pravni, socijalni i ekonomski problem. Psiholozi
i psihologinje mogu biti ukljueni u sve segmente: u sprjeavanje nasilja, u rehabilitaciju
rtve nasilja, u rehabilitaciju poinitelja nasilja, u pristupe smanjenja tete. Potrebno je
educirati strunjake i strunjakinje o vrstama i oblicima nasilja nad starijim osobama,
na najee previde, tabue, mitove i mehanizme neukljuivanja i obrane da se nasilje
ne primijeti. Potrebno je jaati zatitne imbenike starijih osoba i smanjivati imbenike
329
rizika, bilo kod rtve, poinitelja, bilo u zajednici. Mogue je pruiti usluge besplatnih
telefonskih linija, savjetovanja, kriznih slubi, sklonita, educirati starije o njihovim
pravima te medijskim putem podizati javnu svijest o temi (Rusac u Tomek-Roksandi i
sur., 2011.).
c) Grupni procesi i stavovi
Poznavajui procese iz socijalne psihologije, psihologinje i psiholozi mogu moderirati
grupne procese. Razumijevajui te procese, mogu provoditi edukaciju voditelja i
voditeljica grupa za poboljanje voenja grupa. Na primjer, mogu poticati osnivanje
grupa za samopomo (starijih osoba, strunjaka i strunjakinja koji se njima bave, lanova
i lanica obitelji starijih osoba) i educirati voditelje i voditeljice za njihovo voenje. Osim
grupnih procesa, vaan segment koji ukljuuje socijalna psihologija su stavovi, stereotipi,
predrasude i diskriminacija. Psiholozi i psihologinje, razumijevajui segmente stavova,
razloge njihove otpornosti i naine nastajanja, mogu pomoi u osvjeivanju stavova i
stereotipa, bilo kod osoba koje rade sa starijom populacijom, bilo kod same starije
populacije, kako bi mogle razumjeti u emu ih takvi stavovi sprjeavaju te to bi mogli
uiniti da to promijene.
d) Savjetovanje i supervizija
Psiholozi i psihologinje educirani za savjetovanje mogu pruati usluge iz tog podruja,
ne samo starijim osobama, nego i njihovim obiteljima i osoblju koje sa starijim ljudima
radi. Osim savjetovanja, psihologinje i psiholozi educirani u superviziji, doprinose u
sprjeavanju izgaranja na poslu strunjaka i strunjakinja koji rade poslove u pomauim
strukama.
e) Psihologija rada i ergonomija
Imajui znanja iz psihologije rada, psihologinje i psiholozi mogu ih primijeniti, bilo u
radu sa starijim osobama, bilo s onima koje e to postati. Primjer za prve jest organiziranje
aktivnosti za aktivno starenje: poticanje, pripremanje i ukljuivanje starijih osoba u
volonterske aktivnosti, educiranje organizacija koje bi primale starije volontere, pomo
u kreiranju programa za vrnjake (dobrosusjedska pomo, klubovi 50+...). Primjer za
druge predstavljaju pripreme radnog stanovnitva za umirovljenje. Naime, nemogue je
oekivati da e osoba, samim time to gubi jednu ulogu koja je zauzimala veliki dio ivota,
odlaskom u mirovinu odjednom uskoiti u novu ulogu i osjeati se sretno i ispunjeno u
njoj. Dobra je praksa, stoga, pripremati osobe koje jo nisu u kategoriji starijih osoba
na mogunosti koje se nude, kako bi to prepoznale i iskoristile kada im bude potrebno.
Potrebno je, takoer, senzibilizirati starije osobe i one koje e to tek postati, kao i pruatelje
usluga, na prevenciju koja moe pomoi da se padovi u funkcioniranju i zdravstvenom
stanju to je mogue vie odgode ili uspore. Znanja psihologa i psihologinja iz ergonomije
mogu pomoi u prilagodbi okoline starijim osobama. Na primjer, uzimajui u obzir
brzinu obrade informacija, psihologinje i psiholozi mogu pomoi u oblikovanju pisanih
330
materijala tako da ih je starijim osobama lake pratiti. Mogu sudjelovati i u pravovremenoj

pripremi i savjetima za seljenje na nie katove, zgrade s dizalima, osvjetljenjem i bojama
koje mogu koristiti, ugradnjom tu-kabine, a ne kade i tome slino.
f ) Istraivanja
Psiholozi i psihologinje educirani su za prepoznavanje metodolokog pristupa koji na
prikladan nain moe ispitati neku pojavnost, povezanost ili uzrono-posljedinu vezu
meu pojavama. Tako se, na primjer, mogu istraivati rizini i zatitni imbenici vezani
uz demencije, anksioznost, zdravlje njegovatelja i njegovateljica starijih osoba. Jedno od
podruja koje je vezano za planiranje je istraivanja vrste i prikladnosti organiziranog
smjetaja za starije osobe. Za planiranje aktivnosti i usluga nuno je ispitivati osobe
predstarake dobi o potrebama i oekivanjima vezanim za stariju dob. Svi ovi primjeri
ukljuuju redovitost i ponavljanje jer se tako mogu ispitati eventualne generacijske
promjene u mentalnom zdravlju i kvaliteti ivota.
g) Instrumenti
Psihologinje i psiholozi koriste se dijagnostikim instrumentima za procjenu psiholokog
stanja starijih osoba (kognitivnog, emocionalnog, socijalnog...), a sa znanjima iz
psihometrije mogu se ukljuiti i u osmiljavanje razliitih instrumenata ili u izradu
normi, primjerice vezano za konstrukte kvalitete ivljenja i mentalnog zdravlja. Budui
da sve vie ljudi due ivi, subpopulacije starijih osoba sve su brojnije, to je prednost pri
zakljuivanju o rezultatima.
h) Evaluacija
Metodoloka i teorijska znanja pomau psiholozima i psihologinjama u prepoznavanju
kriterija i prediktora za evaluaciju. Budui da se za potporu starijoj populaciji poduzimaju
razne mjere, akcije, aktivnosti, projekti, potrebno je provjeriti njihovu uinkovitost. Na
taj se nain mogu planirati najkorisnije intervencije jer su utemeljene na dokazima te to
moe pomoi u usmjeravanju financija u najkvalitetnije aktivnosti.
331
3.5.4.5. Unaprjeenje kvalitete ivota starijih osoba suradnja s drugim strukama

Interdisciplinarni pristup potpori mentalnom zdravlju i kvaliteti ivota starijih osoba ima
mnoge primjere dobre prakse.
Jedan od korisnih uvjeta za meusektorsku (javni, civilni i gospodarski sektor) suradnju
poinje sa stvaranjem ireg okvira - izradom planova i strategija za potporu starijim
osobama na lokalnoj i upanijskoj razini. Tako, primjerice, Upravni odjel za zdravstvo
i socijalnu skrb Istarske upanije donosi prioritete za zdravstvo u svom planu za zdravlje
(Istarska upanija, 2005.; 2010.) te meu njih uvodi socio-zdravstvenu zatitu starijih
osoba. Budui da je trend samakih i dvolanih kuanstava kod starijih ljudi sve prisutniji,
oekivanja od zajednice da prui razliite vrste usluga koje e omoguiti funkcionalan
ivot u vlastitom domu, sve su jasnija i vea. Prednost je lokalne zajednice da pokriva
manje podruje pa je stoga u mogunosti bre i lake prilagoditi se promjenjivim
potrebama starije populacije, a mogue je bolje uskladiti i povezati sve postojee izvore
skrbi u manjem podruju, stoga je pruanje skrbi uinkovitije (Havelka, Luanin, Despot
Luanin i Petrak, 2004.).

Na osnovi identificiranja potpore starijoj populaciji, kao prioriteta, potrebno je provesti
istraivanja o uvjetima i kvaliteti ivota, o potrebama starijih osoba te o uslugama koje
im se nude u konkretnom geografskom podruju jer neki aspekti ivljenja ovise i o
geografskom poloaju i povezanosti (otoci, priobalje, rjee naseljeni krajevi). Primjeri
takvih istraivanja odnose se na Primorsko-goransku upaniju (Spitek-Zvonarevi i Taki,
2004.), grad Rijeku (Danki i sur., 2006.; Kardum i sur., 2008.), Istarsku upaniju (Plavi
i Ambrosi-Randi, 2005.), grad Split (itnik i Muini, 2007.) i otoke (Podgorelec,
2008.). Obuhvatna istraivanja ukljuuju, osim demografske slike, indikatora zdravlja te
kvalitete ivota i usluga - i socijalnu sliku koja obuhvaa, na primjer volontiranje, uvjete
stanovanja, infrastrukturu, promet, cjeloivotno obrazovanje te mogunost utjecaja
starijih osoba na ivot u zajednici (kolika je njihova zastupljenost na mjestima gdje se
donose odluke).
Na temelju podataka iz takvih istraivanja sljedei korak moe biti izrada vodia za starije
osobe. Takvi materijali mogu sadravati razliite informacije korisne za starije osobe.
Neki od primjera su vodii Krievako-koprivnike upanije, Varadinske upanije,
Grada Zagreba, Vodi za pod stare dane u Zadarskoj upaniji. Takvi vodii ukljuuju
adrese i podatke o: ustanovama i uredima socijalne skrbi, ustanovama zdravstvene skrbi,
domovima, ustanovama za pomo i njegu u kui, palijativnoj skrbi, udrugama, kulturi,
sportu, rekreaciji.
Osim vodia za starije osobe, osobito koristan materijal koji se moe dati starijim osobama,
onima koji s njima rade i obiteljima, predstavljaju prirunici sa savjetima za starije osobe.
Obino su to savjeti u razliitim podrujima: prehrana, tjelesna aktivnost, mentalne
aktivnosti, zdravstvena stanja (visok krvni tlak, eerna bolest, osteoporoza, bolesti oka,
zubi...), padovi, opekline, koritenje lijekova, izlaganje visokim i niskim temperaturama,
alovanje, ugovori o doivotnom i dosmrtnom uzdravanju, oporuke... Primjeri takvih
332
prirunika su Zlatno doba ivota - prirunik sa savjetima za starije osobe i Vodi za starije
graana grada Zagreba.
Suradnja sa strunjacima i strunjakinjama drugih struka nuna je za uspjenu potporu
starijim osobama, a jedna od vanih stvari je i osobno ukljuivanje u donoenje razliitih
pravilnika, zakona, lobiranje za svoju struku i osiguravanje ulaska psihologa u normative
kadrova, npr. za domove za starije i nemone.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
Ajdukovi, M., Musli, Lj., Rusac, S. i Ogresta, J. (2008.): Senzibilnost za nasilje nad starijima u
obitelji razvoj skale i prvi rezultati, Ljetopis socijalnog rada, 15(2), 265-287
Ajdukovi, M., Ogresta, J. i Rusac, S. (2009.): Family violence and health among elderly in Croatia,
Journal of Aggression, Maltreatment and Trauma, 18(3), 261-279
Ambrosi-Randi, N. i Plavi, M. (2008.): Uspjeno starenje, Drutvo psihologa Istre Sveuilite J.
Dobrile Istarska upanija, Pula
Anolli, L. (2005.): Lottimismo, Il Mulino, Bologna
Ballesteros, S., Nilsson, L.-G. i Lemaire, P. (2009.): Ageing, cognition, and neuroscience: An
introduction, European Journal of Cognitive Psychology, 21(2/3), 161-175
Bowling, A. (2005.): Ageing Well: Quality of Life in Old Age, Open University Press, McGraw-Hill
Education, Maidenhead
Buttanshaw, C. (1997.): Tipping the balance towards primary healthcare network, Proceedings of the
10th anniversary conference, The Nordic School of Public Health, Gteborg
Carmel, S. i Bernstein, J. H. (2003.): Gender differences in physical health and psychosocial well
being among four age-groups of elderly people in Israel, International Journal of Aging & Human
Development, 56(2), 113-131
Chiu, H.-C., Hsieh, Y.-H., Mau, L.-W. i Lee, M.-L. (2005.): Associations between socioeconomic
status measures and functional change among older people in Taiwan, Ageing and Society, 25(3),
377-395
Danki, K., Mrakovi, M., Perhat, A., Mukovi, K. i Stojanovi, . (2006.): 50+ u Rijeci: stari li se
zdravo u Rijeci?, Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb, Rijeka
Davison, G. C. i Neale, J. M. (1999.): Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap, Jastrebarsko
Dijani Pla, I. i Mamula, M. (2007.): Seksualnost u treoj ivotnoj dobi: identifikacija i uklanjanje
postojeih predrasuda, Centar za prevenciju, istraivanje i suzbijanje seksualnog nasilja i ensku
seksualnost - enska soba, Zagreb
Dragomireck, E., Bartoov, J., Eisemann, M., Kalfoss, M., Kilian, R., Martiny, K., von Steinbchel,
N. i Schmidt, S. (2008.): Demographic and psychosocial correlates of quality of life in the elderly
from a cross-cultural perspective, Clinical Psychology and Psychotherapy, 15(3), 193-204
Dravni zavod za statistiku (2011.): ene i mukarci u Hrvatskoj / Women and men in Croatia,
Zagreb
European Union (2008.): European Pact for Mental Health and Well-being, EU High Level
Conference Together for Mental Health and Well-being, Brussels
Fiksenbaum, L. M., Greenglass, E. R., Marques, S. R. i Eaton, J. (2005.): A psychosocial model of
functional disability, Ageing International, 30(3), 278-295
Freund, A. M., Nikitin, J. i Ritter, J. O. (2009.): Psychological consequences of longevity the
increasing importance of self-regulation in old age, Human Development, 52(1), 1-37
Garland, E. L. i Howard, M. O. (2009.): Neuroplasticity, psychosocial genomics, and the
biopsychosocial paradigm in the 21st century, Health & Social Work, 34(3), 191-199
333
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
334
Golub, S. A. i Langer, E. J. (2007.): Challenging assumptions about adult development. U: Aldwin,

C. M., Park, C. L. i Spiro III, A. (ur.): Handbook of health psychology & aging (str. 9-29), Guilford,
New York
Gullone, E., Jones, T. i Cummins, R. A. (1999.): Coping Styles and Prison Experience as Predictors
of Psychological Well-Being in a Sample of Male Prisoners, Presentations from the Australian Society
for Quality of Life Studies (OzQol) Conference 1999 Proceedings, www.deakin.edu.au/research/
acqol/conferences/abstracts-papers/1999/ozqol-conference-proceedings-1999.pdf, pristupljeno: 14.
5. 2012.
Havelka, M., Luanin, D., Despot Luanin, J. i Petrak, O. (2004.): Uloga lokalne zajednice u skrbi
za starije osobe. U: Matijevi, Z. (ur.): Identitet Istre ishodita i perspektive, Knjiga saetaka (str.
51-51), Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Hrvatski institut za povijest, Filozofski fakultet u Puli,
Centar za promicanje socijalnog nauka crkve HBK, Biskupija poreko-pulska, Pula
Hsu, H.-C. (2009.): Physical function trajectories, depressive symptoms and life satisfaction among
the elderly in Taiwan, Aging & Mental Health, 13(2), 202-212
Hudek-Kneevi, J. i Kardum, I. (2006.): Psihosocijalne odrednice tjelesnog zdravlja: Stres i tjelesno
zdravlje, Naklada Slap, Jastrebarsko
Istarska upanija, Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb (2005.): Plan za zdravlje, www.istraistria.hr/fileadmin/dokumenti/zdravstvo/Plan_za_zdravlje.pdf pristupljeno: 2. 6. 2011.
Istarska upanija, Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb (2010.): Plan za zdravlje, www.istraistria.hr/fileadmin/dokumenti/zdravstvo/Operativni_plan_aktivnosti_2010.g..pdf pristupljeno: 2.
6. 2011.
Kardum, I., Graanin, A., Danki, K. i Perhat, A. (2008.): Mentalno zdravlje Rijeana/Mental health
of Rijekas citizens, Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb, Rijeka
Krizmani, M. i Kolesari, V. (1989.): Pokuaj konceptualizacije pojma kvaliteta ivota,
Primijenjena psihologija, 10, 179-184
Lampinen, P., Heikkinen, R.-L., Kauppinen, M. i Heikkinen, E. (2006.): Activity as a predictor of
mental well-being among older adults, Aging & Mental Health, 10(5), 454-466
Lindenberger, U.: Lvdn, M., Schellenbach, M., Li, S.-C. i Krger, A. (2008.): Psychological
principles of successful aging technologies: A mini-review, Gerontology, 54(1), 59-68
Lutgendorf, S. K. i Costanzo, E. S. (2003.): Psychoneuroimmunology and health psychology: An
integrative model, Brain, Behavior, and Immunity, 17(4), 225-232
Markle-Reid, M., Weir, R., Browne, G., Roberts, J., Ganfi, A. i Henderson, S. (2006.): Health
promotion for frail older home care clients, Journal of Advanced Nursing, 54(3), 381-395
Moser, D. K., Dracup, K., Evangelista, L. S., Zambroski, C. H., Lennie, T. A., Chung, M. L.,
Doering, L. V., Westlake, C. i Heo, S. (2010.): Comparison of prevalence of symptoms of depression,
anxiety, and hostility in elderly patients with heart failure, myocardial infarction, and a coronary
artery bypass graft, Heart & Lung, 39(5), 378-385
Ogresta, J., Rusac, S. i Ajdukovi, M. (2008.):Izloenost starijih osoba nasilju u obitelji, Revija za
socijalnu politiku, 15(1), 3-22
Perlmutter, M. i Hall, E. (1992.): Adult Development and Aging, John Wiley & Sons, Inc
Plavi, M. i Ambrosi-Randi, N. (2005.): U sjeni ladonje: slika starenja u Istri, Drutvo psihologa
Istre, Pula
Podgorelec, S. (2008.): Ostarjeti na otoku: kvaliteta ivota starijega stanovnitva hrvatskih otoka,
Institut za migracije i narodnosti, Zagreb
Rusac, S. (2010.): Nasilje nad starijim osobama u obitelji na podruju grada Zagreba, Ljetopis
socijalnog rada, 16(3), 573-594
Rusac, S. (2011.): Psihiko i fiziko zdravlje starijih osoba i povezanost s doivljenim nasiljem u
obitelji, Socijalna psihijatrija, 39(1), 12-17
Saccomani, R. (ur.) (2006.): Lattivit fisica nella terza et, Raffaello Cortina Editore, Milano
Scocco, P., Meneghel, G., Dello Buono, M. i De Leo, D. (2001.): Hostility as a feature of elderly
suicidal ideators, Psychological Reports, 88 (3 Pt 1), 863-868
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
Spitek-Zvonarevi, V. i Taki, V. (2004.): Uvjeti ivota starijih osoba u Primorsko-goranskoj

upaniji: komparativni pokazatelji rezultata istraivanja u Gorskom Kotaru, Kvarnerskim otocima i
u priobalju, Naklada Ljevak, Zagreb
Stowell, J. R., Kiecolt-Glaser, J. K. i Glaser, R. (2001.): Perceived stress and cellular immunity: When
coping counts, Journal of Behavioral Medicine, 24(4), 323-339
Tomek-Roksandi, S. i sur. (2011.): etiri stupnja gerijatrijske zdravstvene njege sa sestrinskom
dokumentacijom i postupkom ope/obiteljske medicine u domu za starije osobe, Centar za
gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija tampar, Zagreb
Vuleti, G. i Mujki, A. (2002.): to ini osobnu kvalitetu ivota: Studija na uzorku Hrvatske gradske
populacije, Lijeniki Vjesnik, 124 supl. 2, 64-70
Wernicke, T. F., Linden, M., Gilberg, R. i Helmchen, H. (2000.): Ranges of psychiatric morbidity
in the old and the very old results from the Berlin Aging Study (BASE), European Archives of
Psychiatry and Clinical Neuroscience, 250(3), 111-119
Wolinsky, F. i Johnson, R. (1991.): The use of health services by older adults, Journal of Gerontology:
Social Sciences, 46(6), 345-357
Young, H. i Vitaliano, P. (2007.): Methods in health psychology. U: Aldwin, C. M. , Park, C. L i
Spiro III, A. (ur.): Handbook of health psychology & aging (str. 54-74), Guilford, New York
itnik, E. i Muini, R. (2007.): Kvaliteta ivota starijih osoba: rezultati istraivanja, Udruga Mi,
Split
Zunzunegui, M., Minicuci, N., Blumstein, T., Noale, M., Deeg Dorly, J. H., Jylh, M. i Pedersen,
N. (2007.): Gender differences in depressive symptoms among older adults: A cross-national
comparison, Social Psychiatry & Psychiatric Epidemiology, 42(3), 198-207.
335
3.6. Psihologija u prevenciji poremeaja mentalnog

zdravlja te lijeenju i rehabilitaciji osoba s
poremeajima mentalnog zdravlja
Psihologija i psiholozi ve dugo imaju svoj prostor u interdisciplinarnim timovima

za lijeenje i rehabilitaciju osoba s poremeajima mentalnog zdravlja te znaajnu no
nedovoljno afirmiranu ulogu u prevenciji poremeaja mentalnog zdravlja. Svakako,
razvojem podruja skrbi o mentalnom zdravlju kao i razvojem psihologije i njezinih grana
i disciplina neprestano se otvara novi prostor i javljaju se novi izazovi, a pojedine grane
primijenjene psihologije prosperiraju.
336
Viktor Boievi
3.6.1. Interdisciplinarna suradnja u provoenju

dijagnostike i tretmana problema mentalnog
zdravlja
3.6.1.1. Uvod
Prije prikaza razina skrbi o mentalnom zdravlju i predstavljanja interdisciplinarne suradnje
u dijagnostici i tretmanu problema mentalnog zdravlja, smatram se obveznim rei poneto
o naizgled oiglednim stvarima u poimanju zdravlja i bolesti, o odnosu prema zdravlju
i dobrobiti, o tjelesnom i o mentalnom zdravlju i to nas, pored uobiajenih nozolokih
kategorija, oekuje u skrbi za mentalno zdravlje.
U svakodnevnom ivotu graanina obino briga o zdravlju esto izgleda kao neto
apstraktno sve dok se ne suoi s problemom u njegovom finalnom obliku, odnosno dok
se ne razboli i od strane ovlatenog strunjaka bude postavljena dijagnoza bolesti. Briga
o zdravlju uope, a i problemi s tjelesnim i mentalnim zdravljem esto budu potiskivani
u drugi plan, zanemarivani i podreeni ostalim ivotnim ciljevima i aktivnostima pa se
tako zdravlje neke osobe moe i pogorati i tek tada doi do kvalificirane osobe koja moe
pomoi, ponekad i prekasno kad se, u sluaju nelijeenja ili zakanjelog lijeenja, radi o
bolestima s estim fatalnim ishodom. Lake primjeujemo da je tome tako u sluaju
kada govorimo o tjelesnom zdravlju, no jo je vie izraeno potiskivanje zabrinutosti za
zdravlje kada govorimo o mentalnom zdravlju. Tjelesno zdravlje nikada nije bilo samo
pitanje ugode ili neugode, koje osjeamo ovisno o tome jesmo li zdravi ili bolesni, ono je
vrlo esto i pitanje ivota i smrti, invalidnosti, pitanje ivljenja ivota u njegovoj punini
i zadovoljstvu ili u boli i patnji. Problemi tjelesnog zdravlja su oigledniji od problema
mentalnog zdravlja, kako osobi koja pati od bolesti ili poremeaja, tako i najblioj okolini
te osobe. Tome je vie razloga. Upozorenja koje tijelo stvara u sluaju tjelesnih bolesti
uoljivija su, razumljivija i prihvatljivija od onih koja se tiu promjena u mentalnom
zdravlju. Ova upozorenja i signali takoer su bolje prostorno i vremenski locirana u
odnosu na postupne promjene i nagovjetaje da se neto dogaa s mentalnim zdravljem.
Kod problema s mentalnim zdravljem obraanje za pomo oteano je i strahom od
stigme, koju se predvia i oekuje ak i kad se samo nasluti da se neto krivo dogaa s
mentalnim zdravljem, jer se podrazumijeva da stigma automatski u drutvu jo uvijek
sa sobom donosi mogunost da neto nije u redu s nama kao osobom, naim razumom,
razmiljanjima, uvstvima i percepcijom. Tako esto, gotovo atavistiki, sami sebi
nepotrebno dajemo stigmu, a to nije potrebno, bar ne u novije vrijeme, kad se dogaaju
znaajni pomaci u stavovima prema zdravlju i prema nekad stigmatiziranim bolestima,
bilo da se radi o bolestima tijela, bilo o problemima s mentalnim zdravljem. Svjedoci
smo postupnog pomicanja razumijevanja zdravlja prema jednoj vioj razini na kojoj
337
postaje samorazumljivo da su tjelesno i mentalno zdravlje nerazdvojne sastavnice zdravlja

i dobrobiti u naim ivotima. Naime, premda jo uvijek vie vodimo brigu o tjelesnom
zdravlju, esto se upitamo ne polaemo li previe na tjelesno zdravlje, a mentalno zdravlje
zanemarujemo. Taj je pomak vaan posebno u svjetlu injenice da se fenomeni tjelesnog
i mentalnog ne odvijaju odvojeno jedni od drugih, da je osoba koje se tiu i u kojoj
se odvijaju jedna nedjeljiva cjelina u kojoj su odnosi svega to se dogaa unutar tijela,
bilo da se radi o samoregulirajuim procesima, bilo o interakciji osobe s drutvenom
okolinom, pasivnoj ili jo ee aktivnoj interakciji, isprepleteni, stopljeni jedni s
drugima i samo ih mi zbog ogranienosti naih naina spoznaje, a radi lakeg prouavanja
i koritenja prouavanjem steenog znanja, razdvajamo. Na ovaj su nain nastale sve
znanstvene discipline, bilo da su preteno teorijske naravi, bilo da su vie orijentirane na
primjenu spoznaja. Jasno je da imamo vrlo ivu interakciju ove dvije orijentacije i njihovo
uzajamno dopunjavanje. Interakcija je nazona unutar pojedinih struka i disciplina, ali
i izmeu struka i disciplina koje su samo naizgled odvojene. Slijedom razvoja pojedinih
znanstvenih disciplina, a i njihovom interakcijom s drugim disciplinama, povremeno se
dogaaju velike sinteze steenih spoznaja ili se bar stvore obuhvatne misli vodilje, koje
vode prema velikim sintezama i novim nazorima otvarajui drukije putove u znanostima,
u prouavanju predmeta dotine znanosti, ali i drukijoj, korisnijoj, praktinoj primjeni
ve steenih znanja. Jedna od tih velikih sinteza u podruju psihologije i dodirnih
disciplina, za koju smatram da joj dosezi nisu jo dovoljno sagledani, a jo smo dalje
od toga da je dovoljno primjenjujemo u svakodnevnom radu i ivotu jest i Bowlbyjeva
(http://en.wikipedia.org/wiki/Joh n_Bowlby) teorija privrenosti (attachement) http://
en.wikipedia.org/wiki/Attachment_theory, kako je kod nas preusko preveden i shvaen
taj Bowlbyjev izraz, a i pitanje je moemo li ga uope jednom rijeju prikladno i prevesti.
Izvor te teorije je teorija objektnih odnosa klasine psihoanalize, a strunjaci je svode na
razvoj meuljudskih odnosa. Naa je tvrdnja da se ovdje radi o bazinoj ljudskoj potrebi
za drugim ljudskim biem, toliko bazinoj da je stavljamo ravnopravnom s potrebama za
kisikom, vodom i hranom. Poetke ovog shvaanja nalazimo u starogrkom pojmu agape
i posebno kranskom pojmu Ljubavi (takoer agape) u najirem smislu te rijei, kojem se
pridruuju ostali pojmovi koji oznaavaju povezanost i privrenost, bilo da nisu povezani
sa seksualnou (filia), bilo da imaju seksualnu konotaciju i oznaavaju seksualnost
(eros). Odnos prema ovim razinama privrenosti donekle objanjava i razlike meu
ljudskim zajednicama, koje su danas oigledne, usporedimo li postindustrijski Zapad sa
zajednicama koje su bar dijelom, ponekad i u potpunosti, preuzele moderne tehnologije,
ali su u ljudskim odnosima unutar zajednice veim dijelom zadrale tradicionalne
vrjednote povezane vie s pojmovima filia i agape, za razliku od potroakog Zapada u
kojem dominiraju eros i filia. S poremeajima privrenosti sve vie se sreemo i kod
nas i jo emo se vie sretati jer ih ima sve vie zbog viedesetljetnih, kroz vie narataja
postepeno akumuliranih posljedica promjena u podizanju i odgoju djece. Bilo bi bolje da
ovu plimu doekujemo i doekamo spremni.
338
3.6.1.2. Psiholozi u dijagnostici i tretmanu poremeaja mentalnog zdravlja

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO, 2009., str. 21-26) preporua da se briga o
mentalnom zdravlju populacije organizira unutar dvije osnovne razine, neformalnoj i
formalnoj, koje su meusobno povezane. Unutar neformalne razine skrbi za mentalno
zdravlje nalazimo rjeavanje problema mentalnog zdravlja na razini samopomoi i na
razini neformalne skrbi za mentalno zdravlje u lokalnoj zajednici. Na formalnoj razini
na prvom mjestu nalazi se skrb za mentalno zdravlje na razini primarne zdravstvene
zatite, koja je spona izmeu formalne i neformalne razine skrbi za mentalno zdravlje,
zatim psihijatrijski servisi u opim bolnicama, koje mogu i ne moraju raspolagati
vlastitim stacionarom, te servisi skrbi za mentalno zdravlje u zajednici locirani izvan
bolnikih institucija, no usko povezani s njima, a na vrhu piramide su ustanove za
dugotrajno lijeenje i smjetaj, koje ukljuuju i specijalizirane psihijatrijske servise.
to se tie potrebe za pojedinim servisima i njihovim trokovima kotanja za drutvo, odnos
je obrnuto proporcionalan. Najvea je potreba za samopomoi i za neformalnom skrbi u
lokalnoj zajednici, a njihova cijena kotanja za drutvo je najmanja. Prema Nacionalnoj
strategiji zatite mentalnog zdravlja od 2011. do 2016. godine slube i odjeli za zatitu
mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti u zavodima za
javno zdravstvo i psiholozi zaposleni u tim slubama primarna su razina skrbi u
zatiti mentalnog zdravlja i meu najvanijim su nositeljima zatite mentalnog zdravlja,
ne iskljuujui naravno iz zatite mentalnog zdravlja ni psihologe ni djelatnike drugih
struka, zdravstvenih i nezdravstvenih, na bilo kojoj razini zatite zdravlja i mentalnog
zdravlja da su zaposleni i aktivni. To ukljuuje i lijenike raznih specijalnosti, od primarne
zdravstvene zatite navie, klinike psihologe, kolske psihologe, psihologe u centrima
za socijalnu skrb, psihologe u NVO udrugama, logopede, socijalne pedagoge, socijalne
radnike, pedagoge, da ih ne nabrajamo sve. Da bi se pojasnila i tonije odredila uloga
psihologije i psihologa u zatiti mentalnog zdravlja izraen je i objavljen Prijedlog smjernica
za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja (Boievi, Brlas, Gulin,
2011.). Za dodatno pojanjenje zato psihologija i psiholozi u zatiti mentalnog zdravlja
pogledajte i Sakoman, 2012. (ovaj svezak). Psiholozi zaposleni u slubama i odjelima
za zatitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti u zavodima
za javno zdravstvo po svom poloaju komuniciraju i surauju sa svim razinama zatite
mentalnog zdravlja, formalnim i neformalnim, kako smo ih gore nabrojali. Posebno
moraju njegovati komunikaciju s osobama u neformalnoj skrbi o mentalnom zdravlju
jer e s tih razina u slube i odjele dolaziti velika veina klijenata, a na tim e razinama
imati i vie edukacijskih i preventivnih akcija. Komunikacija s primarnom zdravstvenom
zatitom takoer e biti esta i bit e potrebne dodatne edukacije za zdravstvene radnike
u primarnoj zdravstvenoj zatiti da bi ih senzibilizirali i nauili prepoznavati probleme
s mentalnim zdravljem, koje im klijenti donose u ordinacije. Sa slubama na viim
razinama brige o mentalnom zdravlju komunikacija nee biti tako esta, no bit e struno
zahtjevnija. Jasno je da se tijekom ove suradnje komunikacija unutar zdravstvenih timova
i meu partnerima u zatiti mentalnog zdravlja mora odvijati po najboljim pravilima
komunikacije u zdravstvu (Luanin i Despot Luanin, 2010., posebno str. 153 -173).
Da bi psiholozi, posebno psiholozi zaposleni u slubama i odjelima za zatitu mentalnog
zdravlja, prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti u zavodima za javno zdravstvo,
339
mogli udovoljiti svim zahtjevima koji se postavljaju pred njih u zatiti mentalnog
zdravlja morat e se dodatno i kontinuirano obrazovati u podrujima psihologije
abnormalnog doivljavanja i ponaanja, razvojne psihologije, psihologije osobnosti i
istraivakim metodama u prevenciji i promicanju zdravlja i mentalnog zdravlja. Ovo
dodatno obrazovanje, uz bazinu izobrazbu za vrijeme studija psihologije, mora se za
sada oslanjati na postojee samoobrazovanje, a ono e biti neophodno i onda kad se
obrazovanje psihologa za poslove zatite mentalnog zdravlja i institucionalizira i pretvori
u specijalistiko obrazovanje, koje e se morati provoditi u suradnji izmeu studija
psihologije i dodirnih zdravstvenih i nezdravstvenih struka. Za poetak i kao dodatak, da
bi komunikacija meu psiholozima zaposlenim na razliitim razinama zatite mentalnog
zdravlja bila bez suvinih umova, donosimo ovdje kao prilog podsjetnik za provoenje
klinikog intervjua, kompiliran iz razliitih izvora. Primjena ovakvih i slinih podsjetnika
u dijagnostikom i terapijskom radu unaprijediti e i suradnju psihologa meusobno, ali
i suradnju sa zdravstvenim i nezdravstvenim djelatnicima s kojima e psiholozi iz slubi i
odjela za za zatitu mentalnog zdravlja suraivati.
Jasno je da sa svim klijentima, ovisno o njihovoj dobi i problemima radi kojih dolaze
psihologu, ne treba aplicirati cijeli intervju ve samo njegove dijelove, koje odabiremo
prema naoj prosudbi temeljenoj na strunom znanju.
Prilog:
KLINIKI INTERVJU Podatci o klijentu koje prikupljamo intervjuom podsjetnik za provoenje intervjua kompiliran iz vie izvora
I. PODATCI O IDENTITETU KLIJENTA
Ime i prezime, adresa stanovanja i adresa na poslu, brojevi telefona
Dob datum roenja, mjesto roenja
Spol i rodna orijentacija
Nacionalna, religijska ili kulturalna pripadnost
Brani status, djeca
Posao od kojeg osoba ivi, izvori prihoda za klijenta i obitelj ako je ima
II. OPI IZGLED KLIJENTA
Priblina teina, priblina visina
Kratki opis klijentove odjee, urednosti, opi utisak, posebni znaci
III. SADANJI KLIJENTOVI PROBLEMI (pitaj o svakom problemu ili o svakoj
potekoi koju klijent spomene)
Potekoa (zapiite doslovno to klijent kae):
Kad je problem poeo? to se jo dogaalo u to vrijeme?
Kako esto se problem pojavljuje?
Koje su misli, osjeaji i vidljive promjene u ponaanju povezane s problemom?
Kada i gdje se problem najee javlja? Kada i gdje je najrjei?
Postoje li situacije ili osobe koje mogu: izazvati problem; mogu pogorati problem; mogu
ublaiti problem?
Koliko problem interferira s klijentovim svakodnevnim funkcioniranjem?
340
Kako je klijent pokuavao rijeiti problem i s kojim/kakvim rezultatom?

to je klijenta navelo da potrai pomo, odnosno to je navelo osobu koja izvjetava o
klijentu da se obrati za pomo?
IV. ZDRAVSTVENO RAZVOJNA ANAMNEZA
Tijek trudnoe iz koje je klijent roen- trudnoa bez problema, odravana lijekovi,
mirovanje, eljena ili neeljena
Porod (na vrijeme, prijevremen, kasniji, spontan, provociran) i eventualne komplikacije
pri porodu (uz drip, vakuum ekstraktorom, porod zatkom, trajanje, carski rez), zaplakao
odmah ili oivljavan, bolesti dijagnosticirane pri porodu, Apgar ocjena
Dojen - koliko dugo?
Rani razvoj, u kojoj dobi je progovorio, prohodao, kontrola sfinktera?
Djeje bolesti, ranije znaajne bolesti, ranije operacije
Tei padovi, lomovi kostiju, jai udarci u glavu (potres mozga), ozbiljnije povrjede
Sadanje tekoe sa zdravljem ili bolesti (npr. glavobolje, visok tlak, eerna bolest)
Tretman za sadanje tekoe. Koji tip tretmana i od koga propisan?
Datum zadnjeg lijenikog pregleda i rezultati
Znaajni zdravstveni problemi u klijentovoj rodbini, posebno kod roditelja, djedova i
baka i brae i sestara
Kako klijent spava, koliko spava, smetnje u vrijeme spavanja, snovi?
Prehrana (apetit), broj obroka, koliina hrane, raznovrsnost, pretilost ili mravost,
poremeaji hranjenja
Lijekovi koje klijent uzima (ukljuujui lijekove za bol, vitamine i minerale, kontracepcijska
sredstva, sredstva za mravljenje)
Alergije (na lijekove i ostalo)
to jo klijent konzumira (kava, sva alkoholna i bezalkoholna pia, psihoaktivna sredstvadroge), povijest i koliina sredstava koja konzumira ili je konzumirao
Vjebanje odnosno sve fizike aktivnosti usmjerene na odravanje tjelesne kondicije
V. PSIHIJATRIJSKO/PSIHOLOKA ANAMNEZA
Prethodni psihijatrijski i/ili psiholoki tretman
Tip tretmana
Duina tretmana
Ustanova i lijenik/psiholog;
Sadanje psihike tekoe i problemi
Ishod ranijih tretmana i razlozi za prekid
Ranije hospitalizacije i lijekovi na recept ili u slobodnoj prodaji uzimani za psihike
(emocionalne) probleme
VI. OBRAZOVANJE
Kakav je uenik bio/bila klijent/ica?
to je ilo dobro, a to loe od prvog razreda do kraja obrazovanja?
Stegovni problemi (bjeanje iz kole, tunjave, disciplinske mjere)
Odnos prema uiteljima i suuenicima
341
VII. RAD I ODNOS PREMA RADU

Klijet je zaposlen ili nezaposlen? Koliko dugo?
Koliko poslova i koliko tvrtki je klijent promijenio?
Koliko dugo su ta zaposlenja trajala?
Zato je klijent mijenjao poslove i tvrtke ? pitajte za svaki posao i svaku tvrtku posebno
Odnosi sa suradnicima na poslu
Specifino obrazovanje i trening za obavljane poslove, kako i gdje su steeni?
Aspekti rada koji su bili stresni ili su smetali klijenta
Aspekti posla koji su bili najmanje stresni i u kojima je klijent najvie uivao i nalazio
zadovoljstvo
Opa razina zadovoljstva sadanjim poslom.
VIII. SOCIJALNO RAZVOJNA ANAMNEZA
Sadanja ivotna situacija (tipian dan/tjedan, s kime ivi, kako organizira ivot, posao i
imovinsko stanje, kontakti s drugim ljudima s kime)
Drutvene aktivnosti/ aktivnosti u slobodno vrijeme, hobiji
Vjera i vjernike aktivnosti s njom povezane, koliko dubokom procjenjuje svoju
religioznost?
Vojna sluba, sudjelovanje u ratu, ranjavanje, zarobljavanje
Najvanije vrijednosti, planovi i uvjerenja
Vani dogaaji u razvoju klijenta poredani kronoloki (onako kako ih klijent iznosi)
Najraniji dogaaji koje pamti
Znaajni dogaaji poredani po razvojnim razdobljima
Predkolski (od 0 do 6 godina) jaslice, vrti, mala kola, hospitalizacije, druga odvajanja
od roditelja
Srednje djetinjstvo (od 7 do 13 godina)
Adolescencija (od 14 do 21 godine)
Mlaa odrasla dob (od 22 do 30 godine)
Srednja odrasla dob (od 31 do 65 godine)
Starija odrasla dob (od 65 godine navie)
IX. OBITELJSKA, BRANA I SEKSUALNA POVIJEST
Podaci o majci i ocu: osnovni identifikacijski podaci o njima
Odrastanje u cjelovitoj ili jednoroditeljskoj obitelji
Naini na koje je majka nagraivala ili kanjavala klijenta
Naini na koje je otac nagraivao ili kanjavao klijenta
Aktivnosti koje je klijent obino obavljao s majkom
Kako se klijent slagao s majkom?
Aktivnosti koje je klijent obavljao s ocem
Kako se klijent slagao s ocem?
Kako su se roditelji slagali: svae, prevare, nasilje, razvod - u kojoj dobi klijenta?
Braa i sestre: osnovni identifikacijski podatci o njima, stariji, mlai, red roenja, poloaj
u obitelji
Koga su roditelji/majka/otac/ voljeli najvie/najmanje?
342
Ako je brae i sestara bilo vie, tko se najbolje/najmanje slagao s ostalima?

Podaci o ranijim psihijatrijskim bolestima i hospitalizacijama u klijentovoj rodbini
Kad je klijent/ica poeo/la izlaziti s djevojkama/mladiima?
Zaruke/brakovi- razlozi za prekidanje odnosa
Odnosi sa sadanjim branim partnerom (kako se dobro slau, problemi, stresovi, uitci,
zadovoljstva, zajednike aktivnosti i sl.)
Broj i uzrast klijentove djece
Ostale osobe koje ive u obitelji ili esto posjeuju obitelj
Opis ranijih seksualnih iskustava ukljuujui mi prvo (zapisati radi li se o hetero-, homoili biseksualnim iskustvima)
Sadanje seksualne aktivnosti: masturbacija, snoaji, estina
Pritube i problemi u sadanjem seksualnom ivotu, stavovi
enski klijenti dodatno: povijest menstruacija, vrijeme prve menstruacije, regularnost,
PMS, trudnoe, pobaaji-spontani, namjerni
X. KLIJENTOV NAIN KOMUNICIRANJA obino ispitiva kompletira nakon
razgovora
Klijentov dominantni reprezentacijski/senzorni sustav
Neverbalno ponaanje tijekom razgovora:
Kineziko ponaanje (kontakt oima, pokreti tijela, geste)
Paralingvistiko ponaanje (razina glasa, visina, fluentnost, vokalne pogrjeke)
Proksemiko ponaanje (osobni prostor, teritorijalnost).
XI. DIJAGNOSTIKI SAETAK (ako se moe napraviti):
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Kliniki sindromi
Osobnost i specifini razvojni poremeaji
Tjelesni poremeaji
Psiholoki stresori (na poslu, u koli, pravni, financijski, socijalni)
Adaptivno funkcioniranje
Sadanje funkcioniranje (na poslu, u koli, u obitelji, s ostalim ljudima)
Literatura:
1. WHO (2009.): Improving Health Systems and Services for Mental Health, World Health Organization,
Geneva
2. Boievi, V., Brlas, S., Gulin, M. (2011.): Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja: Prijedlog smjernica za
psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja, Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok
3. Sakoman, S. (2012.): Koncept zatite mentalnog zdravlja; mjesto i uloga psihologije i psihologa, ovaj
svezak
4. Luanin, D., Despot Luanin, J. (2010.): Komunikacijske vjetine u zdravstvu, Zdravstveno veleuilite i
Naklada Slap, Jastrebarsko
343
Mladen Mavar, Lucijana Rupi i Maja Vuenovi
3.6.2. Unaprjeivanje psihosocijalnih metoda

rehabilitacije osoba s poremeajem
mentalnog zdravlja
3.6.2.1. Uvod
Mentalno je zdravlje integralni dio zdravlja pojedinca i zajednice. Stoga se moe rei
kako mentalno zdravlje zajedno s tjelesnim pokazateljima predstavlja temelj biolokog
integriteta, a njegovo oteenje uzrokuje mnogo sloenije poremeaje s obzirom na
mnogostruko socijalno znaenje zbog uestalosti, izrazitog patogenog djelovanja na
uu i iru okolinu, raznolikih sociokulturnih imbenika koji se upliu u etiologiju i u
strukturu mentalnih poremeaja, proces lijeenja i resocijalizacije. Sama rehabilitacija
osoba s poremeajem mentalnog zdravlja sloen je i dugotrajan proces kojemu je cilj da
se osobu to je prije mogue povrati u stanje socijalnog funkcioniranja koje je postojalo
prije bolesti. Za planiranje rehabilitacijske skrbi osoba oboljelih od psihikih bolesti nije
dovoljno samo utvrivanje medicinske dijagnoze ve poblie definiranje i odgovaranje
na pitanje kako bolest utjee na ivot osobe, njene svakodnevne aktivnosti, suivot u
obitelji i iroj lokalnoj zajednici. Stanovite o multikauzalnoj etiogenezi mentalnih bolesti
koje osim genetskih i biokemijskih ukljuuje i psiholoke i socijalne initelje namee i
pitanje multidimenzionalnog pristupa u rehabilitaciji oboljelih. Cilj je ovakvog pristupa
postizanje maksimalno mogueg u obnavljanju ili uspostavljanju psihikih, socijalnih,
profesionalnih i tjelesnih funkcija bolesnika uz adekvatno i maksimalno koritenje
preostalih sposobnosti. Stoga je vanost interdisciplinarnog koncepta u radu s osobama
s poremeajima mentalnog zdravlja koje ukljuuje suradnju psihijatrije s jedne strane s
drugim medicinskim i drutvenim znanostima neupitna. Samo psihijatrija u zajednici ili
samo bolnika psihijatrija nisu dovoljne za potpunu uslugu u tretmanu i rehabilitaciji
osoba oboljelih od mentalnih poremeaja. Kada se govori o interdisciplinarnom djelovanju
kod unaprjeenja mentalnog zdravlja programi rada usmjereni na podizanje svijesti
javnosti, znaajni su za promociju mentalnog zdravlja i zdravog naina ivota, poveavaju
znanje o rizinim imbenicima i estim simptomima, okrenuti su ka destigmatizaciji
duevnih poremeaja te promoviraju rano unaprjeenje mentalnog zdravlja. Istovremeno,
stvaranjem sigurne i poticajne okoline stvaraju se preduvjeti za unaprjeenje mentalnog
zdravlja. Poboljava se i radna reintegracija ljudi s problemima mentalnog zdravlja.
Optimalna zatita osoba oboljelih od mentalnog poremeaja postie se uravnoteenim
sustavom koji ukljuuje bolniko i izvanbolniko lijeenje, to je posebno vano i zbog
injenice to rehabilitacija (radna, obiteljska i drutvena) moe biti uspjenija, ako se
bolesnik ne izdvaja iz sredine u kojoj se rehabilitacija prirodno provodi.
344
3.6.2.2. Psihosocijalna rehabilitacija
Mentalno zdravlje je bitan okvir za dobrobit i funkcioniranje pojedinca te doprinosi

funkcioniranju drutva i utjee na ukupnu produktivnost. Poremeaji mentalnog
zdravlja znaajno naruavaju svakodnevno ivljenje te uzrokuju disbalans u tri podruja
ovjekovih aktivnosti: samozbrinjavanju, produktivnosti i slobodnom vremenu. Odabir,
organiziranje i aktivna participacija u produktivnim aktivnostima pojedinca naruenog
mentalnog zdravlja znaajno su ograniene i/ili onemoguene zbog smanjene motivacije,
nemogunosti zadovoljenja zahtjeva produktivnih uloga, smanjenih sposobnosti rjeavanja
svakodnevnih problema, naruenih socijalnih vjetina, smanjenog uvida u osobno stanje
te stigme mentalne bolesti koja naruava odnos radne okoline prema pojedincu (Radi;
krbina, 2011., str. 72).
esto je miljenje u javnosti kako se rehabilitacija psihijatrijskih pacijenata odnosi
iskljuivo na uzimanje lijekova. Manje je poznato kako postoji niz drugih postupaka
rehabilitacije koji su dugotrajni i sloeni: psihoterapija i socioterapija (Liberman, 1988.).
U lijeenju osoba oboljelih od mentalnih poremeaja od izuzetnog je znaaja psihosocijalna
rehabilitacija. Psihosocijalna rehabilitacija odreuje se kao terapijski pristup koji potie
osobu s mentalnim poremeajima da razvije svoje pune kapacitete (Bachracht, 1996.),
pobolja sposobnosti i kompetencije te se prilagodi svojim deficitima osobnih vjetina
najboljom moguom uporabom rezidualnih sposobnosti, kako bi to bolje funkcionirale
(Benet, 1978.). Rehabilitacija se zasniva na principima osnaivanja i oporavka (Roberts i
sur., 2006.; Spaniol i sur., 2002.). Nedostatak mogunosti programa rehabilitacije moe
se tretirati kao ugroavanje zdravlja i ljudskih prava na adekvatno lijeenje (trkalj-Ivezi,
2012.).
3.6.2.2.1. Planiranje rehabilitacije
Vano je naglasiti kako se rehabilitacija odnosi na osobu s mentalnim poremeajem u
kontekstu njegove specifine okoline te se provodi u odnosu na realnu ivotnu situaciju.
Zbog toga je nuno da se uzmu u obzir ivotne okolnosti u kojima osoba s mentalnim
poremeajem ivi, odnosno situacije s kojima e se najvjerojatnije susretati u svom
svakodnevnom ivotu (Bachrach, 2000.). Samo lijeenje pa ni psihosocijalna rehabilitacija
ne moe biti nametnuta osobi oboljeloj od mentalnog poremeaja. Uspjena rehabilitacija
pretpostavlja prije svega suradljivost i motiviranost osobe oboljele od mentalnog
poremeaja. Pri tome se osoba oboljela od mentalnog poremeaja tretira kao ravnopravan
partner u lijeenju, a vodei rauna o svim aspektima tretmana i rehabilitacijskog procesa
(Farkas i sur., 2005.). U provedbi dogovorenih ciljeva lijeenja u sklopu psihosocijalne
rehabilitacije istie se vanost multidisciplinarnog pristupa. Timski rad koji podrazumijeva
sudjelovanje psihijatra, psihologa, radnog terapeuta, socijalnog radnika, medicinske sestre
i po potrebi i drugih strunjaka razliitog profila, ima za cilj pomoi osobi oboljeloj od
mentalnog poremeaja u suoavanju s problemima koje ima.
Tijekom rehabilitacije javljaju se specifine tekoe: premorbidni poremeaji kao to su
nedostatna intelektualna razina bolesnika, nizak stupanj naobrazbe i eventualni tjelesni
invaliditet. Potekoe stvaraju i primarni poremeaji koji su neposredna posljedica bolesti,
345
a manifestiraju se u klinikoj simptomatologiji najee kao paranoidno-halucinatorni

sindromi, poremeaji miljenja i ostali manifestni znaci bolesti. Posebnu tekou
stvaraju sekundarni poremeaji koji su indirektna posljedica bolesti, a manifestiraju
se kao hospitalizam. Bez obzira na psihiko stanje pacijenta, sve dok se on nalazi u
psihijatrijskoj ustanovi, ne moe se smatrati ni oporavljenim ni izlijeenim, a ponajmanje
rehabilitiranim. Kad se govori o dulje hospitaliziranim pacijentima nalazi veeg broja
autora (pr. Cross, 1957.; Brown, 1959.) pokazali su da nakon dvije godine kontinuiranog
boravka u psihijatrijskoj ustanovi drastino opada ansa pacijenta da bude otputen.
Razvoj metoda rehabilitacije i poveanje svijesti o ljudskim pravima doveli su do nove
faze u razvoju psihijatrije koju obiljeava oporavak od psihike bolesti.
3.6.2.2.2. Psihosocijalne metode
Strategije psihosocijalne rehabilitacije ukljuuju izgradnju vjetina potrebnih za
svakodnevni ivot i rad, uspjenu socijalnu (re)integraciju, odnosno radno ukljuivanje,
ime se prevenira i/ili smanjuje optereenje pojedinca i drutva kao cjeline. Intencija bi
dakle, trebala biti provoenje psihosocijalne rehabilitacije kao sastavnog i neodvojivog
dijela lijeenja, a ovisno o stanju pacijenta i fazi bolesti moe biti manje ili vie intenzivna.
Procjena za izbor terapijskih postupaka i intervencija svakog individualnog sluaja temelji
se na procjeni klinikog stanja pacijenta, kapaciteta koje pacijent posjeduje, raspoloivosti
podrke okoline u kojoj pacijent ivi i mogunostima lijeenja u postojeim ustanovama.
Psihosocijalnu rehabilitaciju mogue je organizirati u specijaliziranim psihijatrijskim
institucijama (psihijatrijske bolnice, gerijatrijske ustanove) kao i u razliitim psihijatrijskim
jedinicama izvan institucije kao to su, primjerice: jedinice mentalnog zdravlja, dnevne
bolnice, udruge pacijenata, klubovi, institucije socijalne skrbi, centrima mentalnog
zdravlja i slino. Kada je rije o psihijatrijskim ustanovama obino postoje zasebni
odjeli na kojima se provodi psihosocijalna rehabilitacija. Program se provodi planski i
svakodnevno. Najee se primjenjuju terapijska zajednica, radno-okupacijska terapija,
uenje socijalnih vjetina i rekreacija. Ples, terapija glazbom, kinopredstave, sportske
aktivnosti i slino u praksi su manje zastupljene, to ovisi o tipu (akutna, kronina)
ustanove i njenim kapacitetima (Rui i sur., 2009.).
Openito, psihosocijalne metode ukljuuju: edukaciju bolesnika i obitelji o bolesti, plan
sprjeavanja recidiva bolesti, trening socijalnih vjetina, problem solving tehnike, tehnike
samokontrole i samousmjeravanja, radnu terapiju, profesionalnu rehabilitaciju, programe
potpomognutog zapoljavanja te rekreativnu kao i razne oblike kreativne terapije. Uloga
psihosocijalne rehabilitacije je vrlo sloena jer se njome doprinosi poboljanju vjetina
pacijenata, a ujedno i smanjuju i neodgovarajui odgovori drutva.
3.6.2.2.3. Smanjenje utjecaja stresa
Stres pogorava simptome bolesti i moe biti triger imbenik za pojavu bolesti. Uz
stres je vezan psiholoki kapacitet za savladavanje stresa. Kada stresni dogaaji dovode
do psiholoke i tjelesne reakcije i osoba ne moe savladati stres pomou psiholokih
mehanizama sueljavanja ili je dugotrajno izloena stresnim dogaajima, tada govorimo o
346
negativnom utjecaju stresa koji postaje rizini imbenik za pojavu bolesti. Psihobiosocijalni
model nam prua mogunost da razumijemo da postoje rizini i protektivni imbenici
koji utjeu na pojavu bolesti ili sprjeavaju njezinu pojavu (trkalj-Ivezi, 2012.).
Razvijanjem strategija suoavanja sa stresom te prilagodba u oporavku od mentalnog
poremeaja naglaava prednosti same osobe te stavlja fokus na samu individuu, a ne na
bolest. Pacijente se ui nove vjetine kojima prevladavaju osobne nedostatke te smanjuje
razinu stresa ime bolest postaje manje simptomatska, a vie funkcionalna.
Bez obzira na veu ili manju autonomiju mikrosredine u kojoj ivi, injenica je kako osoba
oboljela od mentalnog poremeaja boravei u ustanovi ne ivi samostalno i bez nadzora.
Praksa je pokazala da je jedan broj psihijatrijskih bolesnika nakon hospitalnog tretmana
loe adaptiran na socijalnu sredinu u koju se vraa, stoga se odreenim terapijskim
metodama djeluje na bolesnika u cilju poboljanja njegovih odnosa u sredini u kojoj ivi
i radi. Kod pojednica razvija osjeaj pripadnosti cjelini, iskustvo realnosti- prilagodbi
skupnim standardima i vrijednostima (Rui i sur., 2009.).
3.6.2.2.4. Uvjebavanje za ivot u zajednici
Jedna od korisnih metoda koja se primjenjuje je uvjebavanje za ivot u zajednici, a
koju zagovaraju Stein i Test (1980.), podrazumijeva iskusan i istrajan tim strunjaka
koji praktino cijeli dan vre obuku bolesnika u uspjenom savladavanju zadataka
svakodnevnog ivota i uope, socijalno to smislenijoj organizaciji svakodnevnog ivota.
U program bi se trebali ukljuiti, ako je to mogue, i lanovi obitelji. Obitelj osobe
oboljele od mentalnih poremeaja ima neprocjenjivu vanost u lijeenju bolesnika,
a same obiteljske intervencije predstavljaju bitan potencijal u lijeenju. Rad s obitelji
odvija se individualno ili skupno, iako istraivanja pokazuju da skupine sastavljene od vie
obitelji pruaju bolje rezultate od skupnog rada sa samo jednom obitelji. Moe ukljuivati
psihoedukaciju o bolesti, rad na poboljanju komunikacije u obitelji i jedno i drugo.
Informacije o bolesti mogu pomoi da lanovi promijene svoje stavove o psihikoj bolesti
koje mogu biti prepreka pruanju podrke bolesnom lanu. Stoga obitelj kao takva treba
stalnu potporu i pomo u stvaranju pozitivnog emocionalnog okruenja to dokazano
smanjuje relaps duevne bolesti. Potrebe bolesnika oboljelih od mentalnih poremeaja
i njihovih obitelji su mnogostruke te variraju prema stadijima bolesti i prema brojnim
socioekonomskim imbenicima. Obiteljskim se intervencijama ujedno smanjuje i otpor
okoline, razvija osjeaj obiteljske odgovornosti te se osigurava pozitivna potpora bolesniku
u provoenju odluka koje je donio. Budui da skrb o oboljelome predstavlja stres i za
obitelj, u radu s obiteljima vana je suradnja u razradi ciljeva i prioritetnih zadataka.
Suradnjom i podrkom s obitelji oboljelih unaprjeuje se kvalitetaivota svih lanova
obitelji bolesnika oboljelog od mentalnog poremeaja, unaprjeuje se duevno zdravlje,
stjee edukacija o samim duevnim bolestima to sve skupa rezultira smanjenjem stresa u
lanova obitelji koji skrbe o oboljelom.
347
Trening socijalnih vjetina

Trening socijalnih vjetina jo je jedna od metoda iji je cilj razvijanje i/ili uveavanje
sposobnosti u savladavanju razliitih konkretnih zadataka i situacija u svakodnevnom
ivotu. Posebno je strukturiran u odnosu na potrebe osoba s mentalnim poremeajem, a
koje su socijalno disfunkcionalne pa imaju cijeli niz potekoa u ostvarivanj samostalnog
ivota, poevi od osnovne brige o sebi do sloenijih interakcija s ljudima i ispunjavanja
razliitih uloga. Naini uenja ukljuuju uenje po modelu, mogu se koristiti filmovi,
literarna djela, demonstriranje od strane terapeuta i igranje zadanih uloga.
Osoba oboljela od mentalnog poremeaja bi trebala iznijeti potekoe i razloge nesnalaenja
u rjeavanju odreenih svakodnevnih zadataka ili to ini njegova obitelj, ako on sam iz
bilo kojeg razloga ne eli govoriti o osobnim potekoama i nedovoljnim sposobnostima.
Terapeut savjetuje pacijenta to treba raditi i kako se ponaati da bi lake, jednostavnije i
bre izaao na kraj s nekom situacijom ili poslom koji za njega predstavljaju nesavladivu
prepreku ili je njegovo obavljanje praeno znaajnim porastom anksioznosti. Tamo gdje
se ne postignu eljeni rezultati analiziraju se individualno ili skupno mogui i vjerojatni
razlozi neuspjeha i odreuje se nova strategija suoavanja s konkretnom socijalnom
situacijom ili zadatkom.
Pri osnaivanju resursa pacijenta jedna od kako se pokazalo korisnih tehnika je metoda
socijalnog uenja putem, tzv. eton ekonomije koju su uveli Paul i Lentz (1977.). Ta
se metoda koristi bilo kod hospitaliziranih pacijenata za poticanje njihovog socijalnog
ivota u ustanovi ili u otvorenoj ivotnoj zajednici kada budu otputeni. Postupak poiva
na vie-manje klasinim principima uvjetovanja: nagrauje se poeljno, a uskraivanjem
nagrade, kanjava se nepoeljno ponaanje. Za sudjelovanje u razliitim vidovima socijalne
aktivnosti (briga oko izgleda, ureivanje okoline, obavljanje radno-okupacionih zadataka,
osobna inicijativa u to smislenijem uobliavanju slobodnog vremena i sl.) bolesnik
dobije tono odreen broj etona koje onda kasnije moe mijenjati za neke privilegije.
to se bolesnik vie socijalno aktivira i osamostaljuje, uloga nagrade i kazne u njegovom
socijalnom uenju postaje sve manja.
Fizika aktivnost
Uenje o zdravim stilovima ivota ukljuuje edukacija vezanu za poduavanje o principima
zdrave prehrane i fizike aktivnosti to se pokazala kao vrlo korisna psihosocijalna
metoda koja osigurava mnogostruku dobrobit osobi oboljeloj od mentalnog poremeaja.
Istraivanja su pokazala kako primjerena fizika aktivnost utjee na smanjenje anksioznosti,
depresije, nemira, problema sa spavanjem, poboljava emocionalnu stabilnost i smanjuje
osjeaj umora (Fasting, 1982., prema Jaki, ., Kovai, L., 1999.).
Fizikom se aktivacijom pokreu motorne snage organizma bolesnika, izazivaju zdravi
uinci koji onda postaju snana poluga daljnjeg zahvaanja bolesnika. Poemo li od
osnovne postavke da zdravo tijelo prua temelj zdravijeg psihikog ivota, onda je jasno
da je kod osobe oboljele od mentalnog poremeaja prijeko potrebno usmjeriti terapiju
fizikom rekreacijom na vraanje organizma u prijanje zdravo stanje, na njegovo jaanje
348
kako bi se to prije dobio zdraviji organizam sposoban za borbu. Zahvaljujui boljem

poznavanju anatomskih i fiziolokih injenica o miinoj aktivnosti, prua se mogunost
primjene fizike rekreacije koju valja iskoristiti.
Fizika terapija podrazumijeva onaj vid lijeenja koji u sebi objedinjuje sve metode
fizike kulture, sportskih i drugih aktivnosti u osnovi kojih je pokret. Naime, u
disharmoninom svijetu i ivotu duevno oboljelih, nastoji se postii sklad psihofizikog
statusa i putem mobiliziranja motorikih funkcija. Kompleksnost psihomotorike kao i
njihova uzajamnost, opravdava mogunost ovakvog pristupa. Koristei se pokretom kao
osnovnim elementom metode, izaziva se podraaj motornog dijela kore sredinjeg ivanog
sustava koja putem asocijativnih veza pobuuje rad ostalih areala kore, subkortikalnih
ganglija, retikularne formacije i periferije. Misaona slika pokreta, sama ideja pokreta ve
predstavlja odreenu aktivnost. Misao kao takva aktivira itav lanac struktura sredinjeg
ivanog sustava, integrirajui njihov rad u eljeni cilj pokret. Istovremeno dolazi do
metabolikih aktivnosti odgovarajuih organa, odnosno do aktivnosti ovjeka u svim
njegovim funkcijama. Fiziki napor skree ovjekovu pozornost od aktualnog misaonog
sadraja, pa i bolesnog, usmjeravajui energiju u odreenom trenutku prema fizikom
naporu.
Pri pokretu kao osnovnom terapijskom imbeniku ove metode prate se svi njegovi
sustavni dijelovi: snaga, obujam, ritam, simetrija, sklad, stil, brzina, mogunost
imitiranja, usavravanja, kreiranja, zapamivanja slijeda radnje, ustrajnost, koordinacija,
proporcionalnost, deficit, sloene ciljane koordinirane radnje, usmjereno oblikovanje
pri sloenijim sportovima. Promatra se i motivacija, pristup i ukljuivanje u skupni
tretman, prati se odnos bolesnika prema samome sebi, drugim bolesnicima, terapeutima,
prema spravama, pomagalima, odjei, obui i higijenskim navikama kao i elemente u
smislu pojave koenja, otpora, bijega, stereotipija, bizarnosti, maniriranosti, poremeaja
percepcije, reakcije, disocijacije pokreta i dr. Mogue je pratiti i usavravanje tehnike u
pojedinim disciplinama, sklonost prema nekima od njih, ponaanje bolesnika za vrijeme
treninga i borbi individualno i u skupini. Integracijom navedenih elemenata dobiju se
dragocijeni podaci o afektivitetu, emocionalnosti, koordinaciji, defektima u verbalnoj
i neverbalnoj komunikaciji, fizikoj i psihikoj kondiciji, mogunosti adaptacije te na
kraju i stupnji i fazi remisije.
ovjek u svojoj biolokoj osnovi ima potrebu za pokretom i prema tome su fizike
aktivnosti duboko vezane za afektivno - nagonsku sferu. Zbog toga bavljenje fizikom
rekreacijom moe biti izvor zadovoljstva duevnog bolesnika to je i znaajan imbenik
u lijeenju. Osjeanjem snage i sposobnosti svog tijela bolesnik dobiva volju za ivotom,
volju za borbom, elju za aktivnim suprostavljanjem bolesti. Izazivanje umora i potreba
za relaksacijom povoljno se odraavaju u nemirnih i napetih bolesnika. Jednostavne
aktivnosti kao bacanje lopte i slino, pruaju mogunosti sublimiranja agresivnih
impulsa, a raznim natjecanjima dolazi do socijalno prihvatljive kompetitivnosti, to
rezultira smanjenjem agresivnih reakcija. Fizike vjebe slue kao sredstvo izraavanja te
omoguuju i najregrediranijem shizofrenom bolesniku odreene oblike komunikacije.
Odgovarajuim programom fizike aktivnosti moe se ubrzati resocijalizacija. Naime,
349
pozitivna emocionalna klima i kooperativne aktivnosti razvijaju odgovornost te potiu

interpersonalne odnose. Zakoeni i povueni bolesnik lake komunicira preko objekta
nego putem razgovora, npr. kod bilo kojeg oblika aktivnosti koji ukljuuje loptu ukljuen
je interpersonalni kontakt, to izaziva razvijanje drugih oblika komunikacije.
Rad i potpomognuto zapoljavanje
Rad je kljuna komponenta svih osmiljenih metoda integriranja u zajednicu, a neki
e rei da je i najbitnija. Rad nesumnjivo poboljava i pridonosi kvaliteti ivota osoba
oboljelih od mentalnih poremeaja (Fabian, 1992.). Na radnom mjestu osobu oboljelu
od mentalnog poremeaja potrebno je prihvatiti, diskretno poticati na radne obveze i
svakodnevne radne zadatke. Radno funkcioniranje jest sredinji element psihosocijalne
rehabilitacije. Rad ne samo da pospjeuje aktivnost i socijalne kontakte, ve moe
potaknuti napredak na planu samopotovanja i kvalitete ivota. Rad i zaposlenost su
korak ka neovisnosti i drutvenoj integraciji (Harding i sur., 1987.). Potpomognuto
zapoljavanje znai zapoljavanje u konkretnom poslu uz pruanje potrebne pomoi na
samom radnom mjestu zbog ogranienja koje osoba ima zbog bolesti. Potpomognuto
zapoljavanje pomae u poboljanju radnog funkcioniranja kod razliitih mentalnih
poremeaja. Potrebna je stalna podrka i trening kako bi osoba oboljela od mentalnog
poremeaja mogla zadrati posao. Uinkovito potpomognuto zapoljavanje ukljuuje
individualni pristup odabiru posla, brzo pronalaenje radnog mjesta u kompetitivnom
zapoljavanju, kontinuiranu podrku na poslu i integraciju slubi za zapoljavanje i slubi
za mentalno zdravlje (Lehman, 2004.).
Zakljuak
Iz svega ranije napisanog od primarne je vanosti organizirana i kontinuirana edukacija
pruateljima usluga psihosocijalne skrbi osobama s mentalnim poremeajima (psihologa,
psihijatara, socijalnih radnika, radnih terapeuta i ostalog medicinskog osoblja). S
ciljem podizanja kvalitete ivota samih bolesnika bilo u ustanovi bilo izvan nje vano je
unaprjeivanje kompetencije psihologa kao i suradnih djelatnika.
Mentalni je bolesnik nedjeljivo vezan za okolinu jer sredina u kojoj ivi daje i njemu i
njegovoj bolesti neka bitna obiljeja. Pitanje odnosa i drutva prema ovakvim pacijentima
javljalo se u svim drutvenim formacijama. Drutvo je na tu pojavu reagiralo nizom
propisa, pravila i stavova koji su uvijek zavisili o stupnju razvijenosti samoga drutva i
njegovoj strukturi. Danas bi se moglo rei da su u naem drutvu mentalnom bolesniku
priznata sva prava i status bolesnika, ali pitanje same stigmatizacije ostaje jo uvijek
aktualno. Umanjivanjem i uklanjanjem svih oblika diskriminacije spram osoba oboljelih
od mentalnih poremeaja i njihovih obitelji kao logino bi trebao rezultirati zajednikim
ivotom s oboljelima lien strahova iz predrasuda. Stigmatizacija osoba koje boluju od
psihike bolesti definira se kao negativno obiljeavanje, marginaliziranje i izbjegavanje
osoba upravo zato to imaju psihiku bolest. Valja naglasiti kako se stigmatizacija najee
dogaa iz neznanja o psihikim bolestima to na neki nain daje smjernice za to uspjeniji
350
proces destigmatizacije. Edukacija, informiranje pa i kontakt s bolesnima stavove, kao

to je primjerice ideja o zaraznosti psihike bolesti, moe mijenjati. Stigmatizacija ima
negativne posljedice za oboljelog i lanove njegove obitelji, te psihijatriju kao struku i cijelu
zajednicu. Oslabljuje svoje rtve, pojaava osjeaj otuenja, ime nepovoljno utjee na
tijek bolesti. Osobe oboljele od mentalnih poremeaja trebaju podrku u organiziranju i
ostvarivanju produktivnih uloga zbog potekoa povezanih uz bolest, negativnih stavova
okoline i drutvenih stereotipa. Pruanje jednakih mogunosti i osnaivanje osjetljivih
drutvenih skupina uvelike e poveati njihove izglede da aktivno i produktivno sudjeluju
u drutvu. Rehabilitacija izvan institucije ima svoje prednosti nad bolnikim lijeenjem.
Ona je u ekonomskom smislu isplatljivija, a jednako je uinkovita. Lijeenjem izvan
institucije izbjegavamo stigmatizaciju osoba oboljelih od mentalnih poremeaja koja je
jo uvijek prisutna. Trend suvremene psihijatrije je u tendenciji smanjenja broja bolnikih
kreveta u psihijatrijskim institucijama. Reorganizacija zdravstvene skrbi ima naglasak na
poliklinikom radu i na drugim oblicima lijeenja. Upravo zato svi psihosocijalni postupci
i metode imaju vrlo dobru perspektivu u novoj organizaciji i u lijeenju osoba oboljelih
od mentalnih poremeaja.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Rui, K., Medved, P., Dadi-Hero, D. (2009.): Rehabilitacija u psihijatriji-socioterapija, Medicina,

Vol. 45, No. 4, Zagreb 338-343
Harding, C. M., Strauss, J. S., Hafez, H. (1987.): Work and mentall illness, I. Toward na integration
of the rehabilitation process, J Nerv Ment Dis, 175, 317-326
trkalj-Ivezi, S. (2012.): to nakon lijeenja akutne faze?, Programi rehabilitacije i potpomognutog
zapoljavanja u Hrvatskoj i u svijetu za osobe s shizofrenijom, Medicinska naklada, Zagreb, 99-112
Bachrach, L. L. (1992.): Case managment revised. Hospital and communitiy psychiatry, 209-210
Lehman, A. F., Goldman H. H., Dixon, L. B., Churchill, R. (2004.): Evidence- Based Mental Health
Treatments and Service: Exsamples to Inform Public Policy, Milbank Memorial Fund
Roberts, G., Holloway, F., Davenport, S., Tatan, T. (2006.): Rehabilitation and recovery now, U: The
Royal College of psychiatrists
Spaniol, L., Wewiorski, N. J., Gagne, C., Anthony, W. A. (2002.): The process of recovery from
Schizophrenia, International Review of Psychiatry, 327-336
Hudolin, V., Maljkovi, I. (1985.): Rehabilitacija u psihijatriji i bolnica Ugljan, Stvarnost, Zagreb
Radi, S., krbina, D. (2011.): Uloga radnog terapeuta u rehabilitacija oboljelih od izofrenije, Med
Jad 41(1-2), Zagreb, 71-81
351
Marina Plea
3.6.3. Institucionalna skrb i psihosocijalna potpora

psihiki bolesnim odraslim osobama u sustavu
socijalne skrbi
Nije vano koliko radi, ve je vano koliko ljubavi

unosi u ono to radi i koliko to daruje drugima.
Majka Tereza
3.6.3.1. Definicija institucionalne skrbi i domene u sklopu iste

3.6.3.1.1.Nain primanja korisnika, usluge koje prua institucionalna skrb
Prije pisanja samog konkretnog teksta koji e, nadam se, dati dobre smjernice ili upute za
rad na ovome podruju, valja spomenuti da autor ovog teksta pie iz pozicije psihologa
zaposlenog pri Domu za psihiki bolesne odrasle osobe. Dakle, tekst se zasniva na
dosadanjem iskustvu prikupljenom u konkretnom radu s korisnicima, kao i samim
djelatnicima koji su u direktnom doticaju s osobama smjetenim u takvu ustanovu.
Institucionalna skrb odnosi se na brigu oko korisnika smjetenih u ustanovu takvog tipa,
namijenjenu zadovoljavanju irokog spektra korisnikovih potreba. Openito, domovi za
socijalnu skrb pruaju usluge u vidu pomoi i njege kako starijim osobama tako i svim
ostalim korisnicima kojima je potrebna ovakva vrsta skrbi. Kako je ovdje rije o instituciji
koja bez iznimke zbrinjava psihiki bolesne odrasle osobe, potrebna je suradnja djelatnika
zaposlenih u Domu socijalne skrbi i Zavodu za socijalnu skrb. Korisnici se smjetavaju
Rjeenjem o smjetaju upuenim od strane Zavoda za socijalnu skrb (Zakon o socijalnoj
skrbi, NN 33/12.), a svi korisnici smjeteni u ustanovu socijalne skrbi imaju pravo
uivanja u cjelodnevnom smjetaju, brigu o zdravlju, prehrani, istoi, psihosocijalnoj
rehabilitaciji, radnoj terapiji, odgoju te obrazovanju. Prema Zakonu o zatiti osoba s
duevnim smetnjama (NN 79/02.) svaki od korisnika ima pravo ukljuiti se u radnu
terapiju koja donosi viestruku korist. S jedne strane, korisnik nije besposlen ime se
uvruje osjeaj potrebitosti drugima, dok s druge strane osjeaj korisnosti poveava
elju za skupnom suradnjom i uvrivanjem skupne kohezije.
Pravilo je da korisnika (i njegovu obitelj koja je u pratnji) pri samom prijemu u ustanovu
trebaju doekati struni radnici. Sama priroda odnosa i nain komunikacije s ovakvim
korisnicima bit e opisana neto kasnije u tekstu.
352
3.6.3.1.2. Privola obitelji i nain komunikacije s obitelji

Samim identificiranjem postojanja bolesnog lana u obitelji naruava se uobiajena/
normalna dinamika funkcioniranja obitelji. Poznato je da oboljenje jednog lana obitelji
neminovno djeluje i na ostale lanove - u veoj ili manjoj mjeri. Obitelj korisnika esto
se nalazi u nedoumici oko smjetavanja korisnika u ustanovu ili daljnjeg zbrinjavanja
izvan primarne obitelji upravo zbog same negativne konotacije koju za sobom vue
institucionalizirani nain ivota osoba s psihijatrijskom dijagnozom (kasnije se u tekstu
nalaze rezultati provedene ankete meu korisnicima Doma za psihiki bolesne odrasle
osobe Borova, a obuhvaa ispitivanje upravo njihovih potreba). Iako je ova problematika
u potpunosti shvatljiva sa strane obitelji budueg korisnika socijalnih usluga, postoji
mogunost za moebitnim preveniranjem averzivnog stava prema ovakvom nainu
zbrinjavanja. Naime, kvalitetna suradnja s lijenicima ope prakse u smislu potpunog
informiranja o duevnim bolestima, psiholokim aspektima iste, nainima lijeenja
(upoznavanja s psihoterapijskim pravcima koji su se pokazali uspjenima u suzbijanju
simptoma odreenih duevnih bolesti) nainima samopomoi, kao i pravima iz sustava
socijalne skrbi, sigurno bi doprinijela destigmatizaciji same duevne bolesti. Naime, upravo
su lijenici obiteljske medicine prve osobe u lancu koje saznaju za prirodu problema
pojedinca, a samim time i obitelji. Suradnja s psihijatrima dosada je bila zadovoljavajua,
ali iskustva psihologa zaposlenima u ustanovama ovakvoga tipa ili na psihijatrijskim
odjelima govore upravo u prilog potrebe intenziviranja suradnje s psihijatrima,
upoznavanja s nainima rada i djelovanja medikamentozne terapije te individualnog
rada samog psihijatra. Nepotpuna upoznatost ostalih sudionika s terapijskim postupcima
specijaliste psihijatra, a koji su ukljueni u korisnikov ivot, ostavlja trag i na kvalitetu
ivota korisnika socijalne usluge. Ovdje je potrebna suradnja svih kolega psihologa koji
rade kako u sustavu socijalne skrbi tako i u sustavu zdravstva. Svakako bi se napredak u
suradnji ogledao u poboljanju uvjeta u specijalnim bolnicama, naroito za one neleee
pacijente kroz pribliavanje bolnikih uvjeta onima domainskog tipa svijetla boja
zidova, sitni detalji koji podsjeaju na dom. Psiholozi su svjesni injenice da nije samo
fiziko zdravlje faktor koji utjee na ozdravljenje. Pacijenti koji se osjeaju zadovoljnima,
ispunjenima i aktivnima u procesu svog ozdravljenja ozdravljaju puno bre, to upravo
predstavlja injenicu koja daje direktne smjernice i smisao podruju djelovanja samog
psihologa i psihologiji kao struci. Uloga psihologa u ovom sluaju odnosila bi se na
poboljanje i rad na komunikaciji na svim razinama, razvoj empatije i osvjetavanje
pozitivnih i negativnih emocija.
Znaajnu ulogu u olakavanju ionako teke odluke smjetanja lana obitelji u ustanovu
socijalne skrbi imaju struni radnici, dakle i psiholog. Treba diferencirati i razjasniti,
odnosno detaljnije upoznati samu obitelj prije smjetanja lana obitelji u ustanovu o
mogunostima koje se nude, te uslugama koje se pruaju. Sama emocionalna potpora
potrebna je i lanovima obitelji koji su osobno involvirani u cijeli proces. Obitelj
je ta koja najbolje poznaje budueg korisnika i koja moe dati iscrpne informacije o
samom korisniku te pritom dati smjernice osoblju kako olakati prilagodbu, okupirati
korisnika i izvui ono najbolje iz trenutne situacije. Ponekad e, upravo kao u procesu
353
savjetovanja, biti dovoljno samo posluati lanove obitelji i dozvoliti da ispriaju svoju
situaciju, nedoumice, tekoe vezane uz osobni ivot, dok e ponekad, pak, biti potrebno
detaljnije upoznavanje s obitelji, ventiliranje, ali i podrobnije upoznavanje s ustanovom
i nainom ivota u njoj. Korisno je lanove obitelji posluati zajedno s korisnikom te
u prisustvu strune osobe korisniku koji prua otpor ovakvom nainu ivota objasniti
razloge smjetanja i izdvajanja iz obitelji. Uspjenost prilagodbe korisnika u direktnoj
je vezi s prirodom ostvarene komunikacije sa zaposlenicima. Ovdje se nalazi slinost s
leeim pacijentima u bolnicama koji se takoer ale na iste probleme kao i na lou
komunikaciju s bolnikim osobljem.
Za dobru komunikaciju u ovakvim situacijama kljuno je pristupiti blagonaklono, s
maksimalnim potivanjem svake osobe. Trenutna negativna ponaanja korisnika pri
samom prijemu treba zanemariti i pripisati klasinim mehanizmima obrane. Aktivno
sluanje, empatija i zainteresiranost za klijenta (korisnika) jedan je od univerzalnih
pomauih faktora koji jedino moe djelovati u pozitivnom smjeru.
3.6.3.2.Vodei problemi koji se pojavljuju u institucijama socijalne skrbi
3.6.3.2.1.Problemi s kojima se susreu korisnici socijalne skrbi u odnosu na vanjski
svijet
Institucionalna skrb nuno se razlikuje od smjetaja domainskog tipa, stoga se korisnici
ovakvih ustanova sreu s velikim i teko prebrodivim predrasudama jer su ve po
svom nazivu drukiji. esto se susreu s nerazumijevanjem socijalne okoline. Uzrok
takvoj reakciji najee lei u potpunom neznanju ili nedovoljnom poznavanju naina
funkcioniranja osoba u kojih je postavljena dijagnoza duevne bolesti kao i same etiologije
duevne bolesti.
Stigma koju prati samo izricanje rijei duevne bolesti predstavlja veliko breme koju
svakodnevno na svojoj koi osjeaju sve osobe s postavljenom psihijatrijskom dijagnozom.
Jedna od najveih zabluda lei u pretpostavci da je duevna bolest neminovno vezana uz
hostilnost pacijenta, a neinformiranost i neznanje najvea su prijetnja kvaliteti pristupa
i uope odnosa prema ivotu i nainu ivljenja obiteljima oboljelih. Kao lijek tomu
mogu se ponuditi transparentniji naini objavljivanja informacija o nainima lijeenja,
rehabilitaciji, radnom pristupu oboljelima. Uvoenje sustavnog educiranja i informiranja,
kako javnosti tako i samih djelatnika iji je rad vezan za rad s duevnim bolesnicima,
uvelike bi olakalo i doprinijelo kvaliteti ivota duevnih bolesnika, a na kraju krajeva i
njihovih obitelji. Institucionalizam, naalost predstavlja najei krajnji nain rjeavanja
problema i zbrinjavanja duevnih bolesnika.
Najee postavljena dijagnoza duevne bolesti odnosi se na shizofreniju i njezine
pripadajue oblike: hebefreni, katatoni, nediferencirani, rezidualni oblik te simplex forma
(trkalj Ivezi, Bauman, 2009.). Znajui ovaj podatak potrebno bi bilo organizirati
predavanja, radionice i slino. Pomou njih bismo, kako duevne bolesnike, njihove
obitelji, ali i samo osoblje, poblie upoznali s nainom funkcioniranja i mogunostima
354
pomaganja i noenja s problemima. Uloga psihologa u takovim aktivnostima bila bi

naglaena kroz pouavanje o komunikacijskim vjetinama, o funkcioniranju skupine i
razvoju skupne kohezije ometajuim i facilitirajuim faktorima. Takoer, velika bi uloga
psihologa ovdje bila na razvoju empatije jer je upravo empatija, sposobnost uivljavanja i
pribliavanja kognitivnom i konativnom statusa korisnika pomaui element u jenjavanju
simptoma shizofrenije. Razbijanjem stigme moglo bi se postii pojaanom promocijom,
npr. pojaanim oglaavanjem na internetu, sudjelovanjem u projektima ime se direktno
proiruje mrea socijalnih kontakata postojeih korisnika kao i suradnjom sa kolskim
psiholozima. Odreeni broj korisnika socijalnih usluga sposoban je nastaviti kolovanje, a
suradnjom i pripremom kako samog korisnika i uenika uvelike se olakava njegov prijem
u kolu.
3.6.3.2.2.Problemi s kojima se najee susreu korisnici unutar ustanove
Jedan od svakodnevnih, konstantnih i neizbjenih problema jest nedovoljan kontakt
s rodbinom. Ova injenica i stanje u kojem se nalazi korisnik socijalne usluge jest u
potpunosti shvatljiva ako uzmemo u obzir da je novopridoli korisnik naviknut na svoju
primarnu obitelj i svoje najblie. Kod korisnika koji due vrijeme borave u instituciji ovaj
problem ipak nije izraen u tolikoj mjeri. Ono to je, naalost, vrlo est sluaj jest da dio
korisnika nema rodbinu, ve se po slubenoj dunosti za skrbnika postavlja netko od
djelatnika nadlenog Zavoda za socijalnu skrb (prijanjeg Centra) koji smjetava korisnika
to je, svakako, imbenik koji moe oteavati napredovanje i osobni rast korisnika.
Ne dolaze svi korisnici dobrovoljno u ustanovu, dio njih jednostavno je prisiljen
biti u ustanovi. Stoga iz ove injenice, a to je i shvatljivo, proizlaze i elje korisnika za
izmjetanjem iz ustanove i odlazak na boravak u udomiteljsku ili primarnu obitelj, gdje u
veoj mjeri mogu ostvariti svoju intimu. Za dio korisnika to i nije nemogue.
3.6.3.2.3.Standardi kvalitete u sustavu socijalne skrbi anketa o ispitivanju potreba
korisnika smjetenih u institucionalni oblik skrbi
Anketa koja je (u sklopu uvoenja Standarda kvalitete u institucije socijalne skrbi)
provedena u Domu za psihiki bolesne odrasle osobe Borova (Plea, M., 2011.),
sastavljena od 12 pitanja kojom su ispitivane potrebe korisnika iz podruja zdravstvene
brige, informiranosti o pravima, meusobne komunikacije i meuljudskih odnosa te
samostalnosti, pokazuje odreene rezultate koji mogu posluiti kao putokaz upravo u
pokuaju podizanja standarda ivota korisnika ovakvih ustanova.
Kao to je i za pretpostaviti, najee postavljena psihijatrijska dijagnoza odnosi se na
shizofreniju - 62% korisnika ima postavljenu dijagnozu shizofrenije.
Anketom je obuhvaen 31 korisnik, a procjena se vrila na nain procjenjivanja na
skali od 5 estica, odabirom ponuenih odgovora te slobodnim odgovorima. Rezultati
355
upuuju na injenicu da korisnici, bez obzira na ukupno vrijeme provedeno u Domu, jo

uvijek nisu u dovoljnoj mjeri upoznati sa svojim pravima iz sustava socijalne skrbi, ali zato
smatraju da mogu dobiti skoro sve informacije vezane za njihovo zdravlje.
Prosjenom su ocjenom ocijenjena ona podruja koja se odnose na odnos djelatnika
prema korisnicima, kao i motiviranje na bavljenje preferiranim aktivnostima. Smatraju
da ne mogu u dovoljnoj mjeri prijateljski komunicirati sa zaposlenicima, a da takav odnos
najee ostvaruju s psihologom, socijalnim radnikom i radnim terapeutom, dakle onima
koji su najvie ukljueni u drutveni ivot korisnika i razvoj socijalnih vjetina.
Djelomino zadovoljstvo iskazuju i u podruju samostalnog odluivanja o osobnom
ivotu.
Najvee zadovoljstvo korisnici iskazuju u podruju zdravstvene brige i prehrane.
Dakle, rezultati postavljaju zakljuak o postojanju prostora za poboljanjem. Rezultati bi
se ogledali u poboljanju komunikacije, napose nenasilne te djelovanje na razini korisnik
djelatnik, a to bi trebao biti svakodnevni zadatak psihologa kroz trajnu edukaciju i
jaanje drutvene kohezije. Osim toga, potrebno je individualizirati pristup korisnicima,
uzimajui u obzir specifine potrebe te organizirati kvalitetnije provoenje slobodnog
vremena.
Ovaj zakljuak ostavlja prostora i za ukljuivanjem interdisciplinarnog tima sastavljenog
od drutveno humanistikih strunjaka, naroito u podrujima oko osamostaljivanja,
informiranja o vlastitim pravima te brizi za zdravlje.
3.6.3.3.Interdisciplinarni timski rad i uloga psihologa u instituciji socijalne skrbi za
psihiki bolesne odrasle osobe
Psihosocijalne intervencije predstavljaju one intervencije koje poduzimaju psiholog,
socijalni radnik, radni terapeut i struni radnici zaposleni u ustanovi ovakvog tipa, a u
svrhu ouvanja preostalih sposobnosti ili razvoj skupne kohezije.
Psiholog ima znaajnu suradniku ulogu u interdisciplinarnom radu pri ustanovi za
socijalnu skrb. Psiholog u suradnji sa svim ostalim lanovima (Strunim timom) izrauje
individualni plan skrbi za svakog korisnika, a po kojem se i odvija svaka daljnja aktivnost
s istim. Posebnost pristupa ovakvoj populaciji sastoji se u individualnom pristupu za
svakog korisnika te uvaavanjem elja istog.
*Struni tim sastavljen je od psihologa, socijalnog radnika, radnog terapeuta, medicinskog
osoblja, a po potrebi i ostalih struni radnika zaposlenih u ustanovi socijalne skrbi.
Slikoviti prikaz odnosa izmeu korisnika socijalnih usluga i svih ostalih lanova ukljuenih
u brigu oko korisnika mogao bi se prikazati na sljedei nain:
356
Timski rad ogleda se, kako u samom direktnom radu s korisnicima, tako i u pripremi za
samostalno stanovanje odnosno pripremu za izmjetanjem iz ustanove u neki drugi oblik
stanovanja.
Kako je ve prije spomenuto, institucionalizam predstavlja najei oblik zbrinjavanja
psihiki bolesnih osoba. Iako se ta praksa pokazala zadovoljavajuom jer zadovoljava sve
osnovne potrebe korisnika, ipak ne smijemo zaboraviti da su to samo bazine potrebe. U
Hrvatskoj se sve vei naglasak stavlja se na, tzv. Samostalno stanovanje, Organizirano
stanovanje, gdje se oni korisnici koji, po procjeni strunih radnika, imaju preostale
mogunosti (a naroito oni korisnici mlae ivotne dobi) smjetavaju u zasebne objekte,
i nastoje pripremiti za povratak u primarnu obitelj ili udomiteljsku obitelj sukladno
Master planu deinstitucionalizacije i transformacije domova i drugih pravnih osoba u
Republici Hrvatskoj 2011. 2016. (2018.). Naglasak se stavlja na individualni pristup
te brigu za svakog korisnika, upravo kako bi taj isti nakon pripremnog perioda bio u
potpunosti (ili barem veim dijelom) spreman za ivot izvan ustanove. U suradnji s
ostalim strunim radnicima, psiholog poduava korisnike i nadzire njihovo napredovanja
u smislu razvoja meusobnih odnosa i napretka uenja novih vjetina.
Psiholog je taj koji potie klijente za samostalan ivot, kao i rjeavanje svih problema koje
nastaju u skupini. Poznavajui mehanizme funkcioniranja skupine i rjeavanje nastalih
konflikata, psiholog radi kako individualno sa svakim korisnikom, tako i na razini
skupine provodi skupno savjetovanje, odrava redovite sastanke te aktivno sudjeluje
u poboljanju komunikacije meu stanarima. Posebna se pozornost posveuje pruanju
podrke onim stanarima za koje postoji mogunost razvijanja negativnih osjeaja i osjeaja
izdvajanja iz skupine, jer, podsjetimo se da se nakon odreenog vremena provedenog u
ustanovi postoji problem u prilagodbi drukijim uvjetima ivota, upravo kao to postoji
i problem u prilagodbi na nain ivota u ustanovi te je kod nekih korisnika potrebno
357
pojaano raditi na procesu resocijalizacije. Odabir stanara koji su sposobni za samostalan

ivot odvija se u suradnji sa svim strunim radnicima, gdje svaki djelatnik sa svog aspekta
iznosi svoje miljenje za svakog korisnika. Iz navedenih aktivnosti uoava se da psiholog
daje svoj doprinos, u onom stupnju koliko je to mogue, u aktivnostima koje pokuavaju
neke korisnike vratiti u njihove obitelji.
3.6.3.3.1. Uloga psihologa u instituciji socijalne skrbi
Kako bi se uvaili svi dosadanji uloeni napori u svrhu poboljanja rada i podizanja
kvalitete ivota u ustanovama socijalne skrbi, izdane su i smjernice koje definiraju
podruja djelovanja psihologijske struke.
Neke od smjernica za rad na ovom podruju su sljedee:
Na razini univerzalne prevencije:
I. Aktivno sudjelovati u medijima (radio i televizijske emisije, tiskani mediji, internet)
vezano uz teme o duevnim poremeajima i mogunostima lijeenja i rehabilitacije.
II. Osmiljavati i provoditi interakativne radionice, tribine, predavanja i sline
oblike aktivnosti s ciljem senzibiliziranja javnosti o duevnim bolestima/psihikim
poremeajima s naglaskom na destigmatizaciji.
III. Informirati javnost o simptomima pojedinih duevnih poremeaja te nainu
traenja pomoi i institucijama/strunjacima kojima se mogu obratiti za pomo.
IV. Kreirati publikacije koje e upuivati na neposredan kontakt s pojedinim slubama
i ustanovama u kojima se moe dobiti dijagnostika, savjetodavna i psihoterapijska
pomo za osobe s duevnim poremeajem.
V. Razviti interaktivne platforme putem interneta koje e sadravati informacije,
mogunost samoocjenjivanja prisutnosti problema i putove za traenje pomoi za
sebe i blinje radi to ranijeg prepoznavanja problema mentalnog zdravlja.
VI. Poticati educiranje iz priznatih psihoterapijskih pravaca i sudjelovati u kreiranju
novih pristupa u svrhu pruanja adekvatne i to kvalitetnije pomoi osobama s
problemima u psihosocijalnom funkcioniranju.
VII. Poticati i unaprjeivati suradnju meu pruateljima usluga psihosocijalne skrbi
o osobama s duevnim smetnjama (psihijatri, socijalni radnici, lijenici obiteljske
medicine, volonteri u udrugama) kako bi se unaprijedio proces od dijagnostike,
preko rane intervencije, lijeenja do sveobuhvatne skrbi i podigla razina kvalitete
skrbi o osobama s duevnim problemima.
358
VIII. Sudjelovati kao lanovi tima u radu terapijskih zajednica.

IX. Sudjelovati kao dio interdisciplinarnog tima u kreiranju i provoenju postupaka
lijeenja koji se osnivaju na suvremenim teorijama socijalnog uenja.
X. Suraivati kao lanovi tima s ostalim strukama u psihoterapiji, socioterapiji i
radno okupacijskim aktivnostima.
XI. Sudjelovati u multidisciplinarnim istraivanjima te u razvijanju, provedbi,
evaluaciji uinkovitosti i unaprjeivanju suvremenih metoda rehabilitacije.
XII. Definirati i provoditi poslove psihologa u okviru psihosocijalne rehabilitacije te
osmisliti i provoditi sustavnu edukaciju psihologa za rad u ovome podruju.
Na razini selektivne prevencije:
I. Organizirati terapijske skupine u kojima e psiholozi imati ulogu savjetodavca,
supervizora, terapeuta ili suradnika.
II. Organizirati i provoditi individualni i skupni terapijski rad.
- preuzeto iz Prijedloga smjernica za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog
zdravlja (2010.)
*Napomena: Za potrebe teksta preuzete su samo one smjernice koje su sadrajno i smisleno
vezane uz problematiku kojom se autor u ovom tekstu bavi te nisu na isti nain oznaeni i
numerirane kao i u objavljenoj publikaciji ve su obuhvaene u jednu cjelinu
359
Uloga psihologa zaposlenog u domu za psihiki bolesne odrasle osobe mogla bi se prikazati
i na slijedei nain (Plea, M., 2010.)
PSIHOLOG U DOMU
RAD S KORISNICIMA
INDIVIDUALNI
RAD
GRUPNI
RAD
ORGANIZIRANO
STANOVANJE
RAD S DJELATNICIMA
RAD S
DJELATNICIMA
GRUPNI
RAD
EDUKACIJA
I SURADNJA
INDIVIDUALNI
SAVJETODAVNI
RAD
GRUPNI
SAVJETODAVNI
RAD
PROCJENA
KORISNIKA ZA
ORGANIZIRANO
STANOVANJE
SAVJETODAVNI
RAD
KOMUNIKACIJSKE
VJETINE
SENZIBILIZIRANJE
ZA POTREBE
KORISNIKA
INDIVIDUALNI
TERAPIJSKI
POSTUCI
RAD U MALIM
GRUPAMA
PRIPREMA ZA
ORGANIZIRANO
STANOVANJE
OUVANJE
MENTALNOG
ZDRAVLJA
GRUPA
I GRUPNA
DINAMIKA
STRUNO
USAVRAVANJE
PRAENJE I
EVALUACIJA
TRETMANA
GRUPNI
TERAPIJSKI
POSTUPCI
GRUPNA
DINAMIKA
PSIHODIJAGNOSTIKA
RJEAVANJE
MEUSOBNIH
KONFLIKATA
PRAENJE
NAINA
PRILAGODBE
UVOENJE
NOVIH
KORISNIKA
UBLAAVANJE
POSLJEDICA
INSTITUCIONALNE
NEUROZE
RJEAVANJE
SPECIFINIH
PROBLEMA
EDUKACIJA
KORISNIKA
360
SURADNJA
S OSTALIM
INSTITUCIJAMA
Najvanija uloga psihologa u domovima jest podizanje svijesti, sprjeavanje nastanka

institucionalne neuroze, kao i osposobljavanje za samostalan ivot korisnika.
Uloga psihologa usmjerena je na postupke koji se okvirno mogu podijeliti na rad s
korisnicima te rad s djelatnicima. Posebnost uloge psihologa u skrbi za korisnike oituje
se u injenici da navedeni oblik skrbi esto ukljuuje njihov trajni smjetaj i ireverzibilna
psihika stanja. Stoga se u ovakvim ustanovama razvijaju specifini naini doivljavanja
i ponaanja koji zahtijevaju primjerene strune postupke. Osim brige za korisnike, u
institucijama ovog tipa potrebno je odreenim postupcima obuhvatiti i same djelatnike
od kojih mnogi nemaju potrebite kapacitete za komunikaciju s korisnikom populacijom.
Stoga psiholog svoje aktivnosti usmjerava na:
1. Rad s korisnicima: individualni, skupni te program samostalnog stanovanja.
Kako u Hrvatskoj ima svega nekoliko psihologa zaposlenih pri domovima za psihiki
bolesne odrasle osobe jo uvijek nije izdan program rada psihologa s takvim klijentima.
Okvirno, taj bi program mogao izgledati ovako:
PROGRAM RADA PSIHOLOGA S KORISNICIMA USLUGA DOMA

ZA PSIHIKI BOLESNE ODRASLE OSOBE
OKVIRNI PROGRAM ZA SVE KLIJENTE
Susret Aktivnosti
Cilj
Voditelj
1.
Upoznavanje s klijentom, iznoenje

problema
Uspostavljanje dobrog odnosa
Psiholog
Intervju
Upoznavanje s primarnim problemom i

dobivanje egzaktnih klinikih podataka
Psiholog
2.
Ako je korisnik u mogunosti u ovoj fazi

koristi se psihodijagnostika
Testiranje i komentiranje relevantnih

rezultata
Psiholog
Detaljnije iznoenje problema. Nalaenje Produbljivanje odnosa povjerenja

korelacije s ostalim aspektima ivota.
Psiholog
Trajanje ove faza savjetovanja ovisi o klijentu i dubini problema kao i potrebama klijenta
3.
Ukljuivanje lanova obitelji korisnika

u proces savjetovanja (ovisi o volji i
objektivnoj mogunosti)
Sagledavanje problema sa svih strana
Cijeli struni
tim
Ispitivanje preferencija
Poveanje motivacije za sudjelovanjem u Cijeli struni

tim
procesu savjetovanja.
Priopavanje bitnih informacija ostalim
strunim radnicima.
Dogovaranje ciljeva, iznalaenje

zajednikog rjeenja
Poveanje motivacije korisnika za

uspjeno rjeavanje problema
Psiholog
Odreivanje konkretnih eljenih ciljeva

-
Susret s psihologom ne prestaje s formalnim procesom savjetovanja ve se susreti odvijaju ovisno
o elji i potrebama korisnika
2. Rad s djelatnicima: individualni,

meuinstitucionalna suradnja.
skupni
te
edukacija
djelatnika
i
361
Literatura:
1.
6.
7.
Master plan deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba u
Republici Hrvatskoj 2011. 2016. (2018.)
Plea, M. (2011.): Koje su potrebe razliitih u sustavu institucionalne skrbi za psihiki bolesne odrasle
osobe?, 19. godinja konferencija hrvatskih psihologa u Osijeku
Plea, M. (2010.): Uloga psihologa u sustavu institucionalne skrbi i programu Organiziranog stanovanja
za psihiki bolesne odrasle osobe, 18. godinja konferencija hrvatskih psihologa u Opatiji
trkalj-Ivezi, J., Bauman L. (2009.): Shizofrenia put oporavka, Udruga za promicanje i zatitu
mentalnog zdravlja Svitanje, Hrvatsko drutvo za kliniku psihijatriju Sekcija za psihoterapiju i
psihosocijalne metode lijeenja psihoza, Zagreb
Zakon o socijalnoj skrbi (NN 33/12.)
Zakon o zatiti osoba s duevnim smetnjama (NN 79/02.)
362
2.
3.
4.
5.
Gordan Bokovi
3.6.4. Vanost prepoznavanja rizinih i protektivnih

imbenika za samoubojstvo, procjena rizika,
tretmani u prevenciji suicida
3.6.4.1. Uvod
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da gotovo oko milijun ljudi godinje
diljem svijeta izvri samoubojstvo, ali i da se isto tako registrira deset do petnaest puta vie
pokuaja samoubojstva. U pokuaju da odgovore na ovaj rastui problem mnoge zemlje
izrauju nacionalne, regionalne i lokalne strategije u pokuaju prevencije suicidalnog
ponaanja. U prevenciji samoubojstva svakako se koristi i javnozdravstveni pristup
koji kree od pojedinca do njegove zajednice ili pak itavog drutva u pokuaju da se
prevenira suicidalno ponaanje. U tim nastojanjima svoje mjesto nalaze i kole, i primarna
zdravstvena zatita, i obiteljska medicina, centri za krizna stanja i brojni drugi.
Samoubojstvo je kroz povijest bila uznemirujua i zagonetna pojava. Ljudi su je razliito
tumaili i razumijevali. Filozofski diskurs o samoubojstvu see barem od vremena stoikih
uenja prije kojih se o samoubojstvu govorilo sporadino u drevnome mediteranskom
svijetu. Ni antiki grki ni latinski jezik nisu imali rije kojom bi se opisalo samoubojstvo
(Cooper, 1989.).
Platon je govorei o samoubojstvu naglaavao da je ono uvijek pogrjean, sramotan in
i da poinitelji trebaju biti pokopani neoznaeni. Meutim, i Platon je priznavao etiri
iznimke od ovog naela: prvu, kada je um moralno korumpiran pa time njegov karakter
ne moe biti spaen; drugu, kada se samoubojstvo radi po nalogu ili dozvoli; treu, kada je
samoubojstvo prisila izazvana ekstremnom i nezaobilaznom osobnom nesreom i etvrtu,
kada samoubojstvo proizlazi iz srama zbog sudjelovanja u ekstremno nepravednim
postupcima.
Aristotelove rijetke rasprave o samoubojstvu bile su zbunjujue u pokuaju objanjenja
kako samoubojstvo moe biti nepravedno. On navodi da je samoubojstvo krivnja
drave, iako ne opisuju prirodu takve krivnje. Ono to je moda najupeatljivije oko
Platonovih i Aristotelovih tekstova o samoubojstvu je relativna odsutnost interesa za
individualnu dobrobit ili autonomiju suicidanata.
Suprotno tome, stoika uenja uglavnom su naglaavala da moralna doputenost
samoubojstva ne ovisi o moralnom karakteru pojedinca ve samoubojstvo moe biti
opravdano bez obzira na karakter i vrline pojedinca. Dok prirodne prednosti kao to je
tjelesno zdravlje mogu biti dovoljne i nedovoljne za sretan ivot, pojedinac koji odlui
zavriti svoj ivot niti poveava niti smanjuje svoju moralnu vrlinu.
363
Visoka uestalost samoubojstava meu pripadnicima vie klase u starom Rimu dovela je
do ideje da je samoubojstvo herojski i astan in i temeljno pitanje drutvenog obiaja.
Kad su ovjeku okolnosti u skladu s prirodom, prikladno je za njega da ostane iv,
suprotno tome, kad su mu okolnosti neprirodne prikladno je za njega da napusti ivot. U
tom je duhu Seneca tvrdio da ivjeti loe, ali ivjeti, nije dobro.
Prema kranskoj doktrini samoubojstvo je moralno pogrjeno. Sv. Augustinu se obino
pripisuje prvo temeljito opravdanje kranske zabrane samoubojstva koji je istu vidio kao
nastavak pete Zapovijedi. Za njega je samoubojstvo bilo neoprostiv grijeh (Amundsen,
1989.).
Najvei dio renesansnih mislilaca podravao je manje ili vie zabranu samoubojstva. Dvije
intrigantne intelektualne iznimke u 16. st. bili su T. More i M. de Montaigne. U njihovim
tekstovima samoubojstvo se gotovo preporuuje za one koji pate od neizljeivih bolesti.
Tekstovi su imali satirian i anegdotalan karakter jer se nisu bavili moralnom pozicijom
samoubojstva ve konceptualizacijom problema u terminima prava pojedinca na osobnu
prosudbu i savjest (Ferngren, 1989.).
Protestantski reformatori takoer su osudili samoubojstvo i podrali zabranu zbog svog
interesa za moralna pitanja. Meutim, doputali su mogunost lijeenja pokuaja
samoubojstva nakon pokajanja. Ipak, tradicionalno kransko gledite prevladavalo sve
do kraja XVII. stoljea, gdje je inae liberalni mislilac J. Locke ponovio ranije stavove
tvrdei da ovjek nema pravo samounitenja iako mu je osobna sloboda darovana te da ta
darovana sloboda ne ukljuuje slobodu samounitenja (Minois, 1999.).
Rani liberalni prosvjetiteljski stavovi o samoubojstvu poetkom 18. st. bili su vie pod
utjecajem znanosti. Prosvjetiteljski filozofi razmiljaju o samoubojstvu u svjetovnim
terminima koji proizlaze iz injenica vezanih za pojedinca, njegove osobne i socijalne
karakteristike. Tako je D. Hume gledao na tradicionalne stavove prema samoubojstvu
kao na konfuzne i praznovjerne. U svom radu Hume zakljuuje da samoubojstvo moe
biti slobodno od krivnje i okrivljavanja (Minois, 1999.).
Prosvjetiteljstvo, naravno, nije bilo slono u svojim relativno dopustivim stavovima o
samoubojstvu. Najbuniji protivnik samoubojstva u tom razdoblju bio je I. Kant. Njegovi
argumenti ukazuju da je samoubojstvo napad na sami izvor samostalne racionalne volje,
odnosno moralnog autoriteta (Cholbi, 2000.).
Kraj devetnaestog i poetak dvadesetog stoljea donio je nekoliko zanimljivih pojava, koje
iako nisu eksplicitno filozofske, imaju uoblienu i filozofsku misao o samoubojstvu. Prva
je bila pojava romantizma kada su u svojim romanima Rousseau, Goethe, Flauber i drugi,
posebno bili zabavljeni temom samoubojstva i opisivali ga kao idealiziranu skriptu
prema kojoj je samoubojstvo neizbjean odgovor na krivo shvaenu ili tjeskobnu duu
(Lieberman, 2003.).
Druga je bila priznavanje znanstvenih postavki psihologije, sociologije, psihijatrije
i drugih znanstvenih podruja kao samostalnih disciplina koje su bile metodoloki
dovoljno razvijene za prouavanje socijalne patologije kao i za dijagnosticiranje i lijeenje
psihopatologije koje su imanentne u inu samoubojstva.
Zahvaljujui radu sociologa kao to su Durkheim i Laplace, na samoubojstvo se sve
vie gleda kao na socijalnu patologiju koja odraava otuenje, anomiju, strah i druge
nusprodukte civilizacije.
364
Razvijaju se i brojne psiholoke teorije samoubojstva koje vrlo uvjetno moemo podijeliti
u analitike i neanalitike (Jackson, 1957.).
Veina psihoanalitikih uenja i teorija o samoubojstvu poinje od Freudovih teorijskih
doprinosa - razradom dinamike depresije u melankoliji i njegovih postulata o instinktu
smrti koji je imanentan s one strane naela ugode. Nepsihoanalitika uenja o
samoubojstvu formuliraju stanje iscrpljenosti, uzrokujui ogranienje u polju svijesti
zbog depresije, neuspjele prilagodbe, poremeaja psiholoke ravnotee, infantilnog
prosvjeda, neprijateljstva, zabrane, inata, bunta (Jackson, 1957.).
Samoubojstvo je bila vana tema i za egzistencijaliste dvadesetog stoljea koji su u njemu
vidjeli mogunost izbora da se dokine ljudsko iskustvo o apsurdnosti ili besmislu svijeta
i ljudskog djelovanja.
Albert Camus ilustrira ovu apsurdnost u svom mitu o Sizifu koji herojski ne pokuava
pobjei od svog apsurdnog zadatka ve umjesto toga ustraje i na taj se nain opire
samoubojstvu. Camus tvrdi da nas samoubojstvo privlai preutnim obeanjem o iluziji
slobode od apsurdnosti naeg postojanja, ali i naeg odricanja odgovornosti da se suoimo
ili prihvatimo apsurdnost postojanja (Campbell i Collinson, 1988.).
Jean-Paul Sartre takoer govori o mogunosti samoubojstva kao afirmaciji autentine
ljudske volje koja gleda u lice apsurda. Samoubojstvo je, prema njemu, prilika za
razumijevanje biti pojedinca u bezbonom svijetu. Za egzistencijaliste samoubojstvo
nije bio izbor oblikovan moralnim razlozima, ve izvor znaenja u besmislenom svijetu
(Campbell i Collinson, 1988.).
Samoubojstvo je danas objekt multidisciplinarnih znanstvenih istraivanja sociologije,
antropologije, psihologije, psihijatrije, bioetike, itd., koja pruaju znaajne uvide u
fenomenologiju samoubojstva. Razvoj suicidologije oznaio je znaajan napredak u
znanstvenom razumijevanju suicidalnog ponaanja kao i razliitih mentalnih stanja koja
su povezana sa samoubojstvom (Stoff i Mann, 1997.).
Ve u pokuaju odreenja samoubojstva pojavljuju se potekoe pa zbog toga nema ni
jednoznano prihvaene definicije. Rasprave u vezi s odreenjem samoubojstva vode se
u smislu mogunosti svjesnog i dobrovoljnog donoenja odluke o samoubojstvu jer ako
takva odluka izostaje, mogue je govoriti i o nesretnom sluaju (npr. samoubojstvo u
okviru delirantne epizode). S obzirom da je ovjekovo ponaanje determinirano i svjesnim
i nesvjesnim motivima vrlo je teko govoriti o idealnom sluaju potpuno svjesnog i
slobodnog izbora pri donoenju odluke o samoubojstvu. U suvremenoj suicidologiji sve
se vie prihvaa stav da svako suicidalno ponaanje nije izraz psihikog poremeaja, ve se
u odreenom broju sluajeva ipak moe razumjeti svjesna i autonomna odluka pojedinca
koji vie ne eli ivjeti u odreenim okolnostima.
Ipak odreena pitanja o samoubojstvu padaju jo uvijek izvan domene znanosti pa tako
samoubojstvo kad se dogodi i danas podsjea da kao i u antiko vrijeme, nemamo sve
odgovore u pokuaju spoznaje svijeta i ivota kojem pripadamo, koji nas okruuje i na taj
nain otvara niz konceptualnih, teolokih, etikih i drugih pitanja.
365
3.6.4.2. Dimenzija problema u Republici Hrvatskoj

U razdoblju od 1985. do 2010. godine broj samoubojstava u Republici Hrvatskoj
pokazuje trend pada.
Tijekom ovog razdoblja registrira se znaajan varijabilitet do 2000. godine, dok je nadalje
prisutan trend pada broja samoubojstava. Poetkom razdoblja, odnosno 1985. godine,
poinjeno je 1.050 samoubojstava. U promatranom razdoblju najvei broj samoubojstava
registriran je 1987., odnosno 1.153 samoubojstva, i 1992. godine kada je izvreno 1.156
samoubojstava. Najmanji broj izvrenih samoubojstava zabiljeen je 2010. godine kada
je izvreno 777 samoubojstava to prua nadu da e se silazni trend broja samoubojstava
nastaviti u narednom razdoblju (Grafikon 1.).
Grafikon 1. Broj samoubojstava u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1985. do 2010. godine
Izvor: DZS i NZJZ
366
Grafikon 2. Broj samoubojstava u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1995. do 2010. godine prema spolu
Izvor: DZS i NZJZ

Broj samoubojstava prema spolu u promatranom razdoblju pokazuje, uz odreene
varijabilnosti, silazni trend broja samoubojstava i kod osoba mukog i kod osoba enskog
spola. Kod osoba mukog spola od 2007. do 2009. godine registrira se povean broj
samoubojstava dok se kod osoba enskog spola biljei blai porast tijekom razdoblja
2004. do 2006. godine nakon ega se broj samoubojstava osoba enskog spola poeo
smanjivati. Tijekom itavog promatranog razdoblja broj samoubojstava znaajno je vei
kod mukaraca nego kod ena te se omjer kretao u rasponu od 2,2 do 3,6 : 1.
Grafikon 3. Stopa samoubojstava u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1985. do 2010. godine
Izvor: DZS i NZJZ

Na 3. grafikonu uoljivo je da je poetkom razdoblja, odnosno 1985. godine, stopa
iznosila 21,5 na 100.000 stanovnika da bi 2010. godine stopa iznosila 17,5 na 100.000
367
stanovnika.
Grafikon 4. Broj samoubojstava u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1995. do 2010. prema dobnim razredima
Izvor: DZS i NZJZ

Broj samoubojstava prema dobnim razredima pokazuje trend pada, osim u dobnom
razredu od 50 do 59 godina gdje se registrira porast od 2008. godine, kao i u dobnom
razredu od 20 do 29 godina gdje se neto vei porast samoubojstava registrira od 2007.
godine, ali ve tijekom 2009. i 2010. godine pokazuje smanjenje u odnosu na 2008. godinu.
Grafikon 5. Prosjean godinji broj samoubojstava u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1995. do 2010. godine
prema dobnim razredima
Izvor: DZS i NZJZ

Prosjean godinji broj samoubojstava prema dobnim razredima pokazuje da je najvei
godinji prosjean broj samoubojstava u dobnom razredu od 60 do 69 godina (155
samoubojstava) kao i u dobnom razredu od 70 do 79 godina (165 samoubojstava). Prikaz
trenda jasno oslikava porast samoubojstava prema dobi. Alarmantan je podatak da u promatranom
368
razdoblju prosjeno godinje izvri samoubojstvo i 109 osoba mlaih od 29 godina.
Grafikon 6. Prosjean godinji broj samoubojstava u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1995. do 2010. godine
prema dobnim razredima i spolu
Izvor: DZS i NZJZ

Prikaz samoubojstava prema dobnim razredima i spolu pokazuje takoer trend porasta
prosjenog godinjeg broja samoubojstava prema ivotnoj dobi kod osoba oba spola. Dok
kod mukaraca imamo podjednak broj samoubojstava u dobi od 40 do 69 godina starosti,
kod ena se znaajniji porast broja samoubojstava dogaa u dobi od 60 do 79 godina.
Grafikon 7. Usporedba broja samoubojstava i broja poginulih osoba u prometnim nezgodama u Republici
Hrvatskoj razdoblju od 1995. do 2010. godine
Izvor: DZS, NZJZ, MUP RH

Usporedba broja samoubojstava s brojem poginulih osoba u prometnim nezgodama u
razdoblju od 1995. do 2010. godine jasno pokazuje da godinje vie ljudi izgubi ivot
izvravajui samoubojstvo nego to ih pogine u prometnim nezgodama. Ovaj pokazatelj,
iako je trend broja samoubojstava u RH u padu, jasno ukazuje na potrebu ire drutvene
akcije u ovom podruju.
369
3.6.4.3. Procjena suicidalnog rizika

Procjena suicidalnog rizika je dio svakodnevne prakse u kojoj profesionalci u podruju
mentalnog zdravlja procjenjuju i rizik od samoozljeivanja, od ozljeivanja drugih, ili
ipak relativne rizike i dobrobiti od pojedinih vrsta tretmana i postupaka (Kapur, 2000.).
Kao i u itavom podruju tako i u podruju suicidologije, koncept mentalnog zdravlja
moe se s aspekta pojedinca promatrati i kao koncept eudamonijske dobrobiti ili WellBeing prema kojem cilj nije ivjeti ugodno ve ivjeti dobro ili bolje (Bokovi i endulaJengi, 2008.).
Procjena suicidalnog rizika nije egzaktna znanost. Problemi u prepoznavanju rizinih
imbenika prilino su veliki. Poznate karakteristike opisuju i odnose se vie na vulnerabilne
skupine nego na pojedince. Znaajke rizika variraju izmeu skupina, dok se okolnosti u
kojima se rizini imbenici pojavljuju kod pojedinca mogu mijenjati tijekom vremena
inei tog pojedinca vie ili manje vulnerabilnim u razliitim razdobljima ivota, ili
u razliitim razdobljima bolesti. Poznati podaci iz literature dobiveni su na razliitim
skupinama osoba koje su izvrile suicid bez obzira na injenicu jesu li nekad bili u nekom
tretmanu ili nisu (Hawtone, 1987.). U svakom sluaju nije mogue uvijek predvidjeti
suicidalni rizik ak i uz dobro prepoznavanje rizinih imbenika. Istraivanja u svijetu
pokazuju da je etvrtina osoba s mentalnim poremeajima i poremeajima u ponaanju
koji su izvrile suicid bila prethodno u kontaktu s nekom razinom zdravstvene zatite
primanom ili specijalistikom (Appleby i sur. 2001.). Bez obzira na to, injenica je i da
najvei broj osoba koje su izvrile suicid nije prethodno bio u kontaktu s profesionalcima
u podruju mentalnog zdravlja to osnauje ulogu svih razina zdravstvene zatite kao i
nevladinog sektora koji se bavi ovim podrujem kako u prepoznavanju suicidalnih osoba
tako i u uinkovitom tretmanu istih.
Procjena suicidalnog rizika svakako zahtjeva visok stupanj strunih znanja i vjetina kako
bi se utvrdili imbenici koji pojedinca ili skupinu ine visokorizinom.
to je rizik?
Najjednostavnije reeno rizik je vjerojatnost dogaanja odreenog dogaaja. Istraivai, a i
praktiari, imaju tendenciju prikazivanja tzv. binarnog modela rizika u terminima visokog
ili niskog rizika, no treba znati da binarni model prikazivanja rizika kreira artificijelnu
paradigmu jer je rizik zapravo kontinuum koji ovisi o irokom broju imbenika koje ne
uzimamo uvijek u procjeni rizika. Nadalje, to je i dinamian, a ne statian kontinuum,
kontinuum koji varira izmeu i unutar skupina, kod pojedinaca u razliitim razdobljima.
ak i kod osoba s mentalnim poremeajima rizik moe varirati ovisno o razdoblju bolesti,
ali i o itavom broju situacijskih imbenika (Snowden, 1997.). Ove su injenice bitne
za svakog profesionalca kojem je procjena rizika od suicidalnog ponaanja svakodnevni
posao.
Vrste procjene rizika
Tradicionalno, procjena rizika je usmjerena na predvianja. Npr. u forenzikom podruju
370
predviamo rizik od ponovnog poinjenja nasilnog djela (Monahan, 1981., 1996.).

Meutim ukupno gledano, predvianja nisu impresivna (Webster i Bailes, 2004.). U
novije vrijeme, u procjeni rizika pokuavaju se ujediniti rezultati istraivanja s dokazima iz
klinike prakse. Alati za procjenu rizika su poeli ukljuivati aspekte upravljanja rizicima.
Procjena rizika je preformulirana u proces identifikacije i prouavanja opasnosti kako
bi se smanjila vjerojatnost pojavljivanja te opasnosti (Hart, 2007.). Drugim rijeima,
dolo je do pomaka od zaokupljenosti s predikcijom na zaokupljenost s prevencijom
rizika. Postoje tri iroka pristupa u procjeni rizika: kliniki pristup, aktuarski pristup i
strukturirana profesionalna procjena (Douglas i sur., 1999.).
Kliniki pristup
U klinikom se pristupu odluke donose na osnovi procjene kliniara. Ova se procjena
uobiajeno radi na temelju iskustva, ali je isto tako subjektivna, intuitivna i determinirana
iskustvom. U procjeni rizika od samoubojstva kliniari donose rutinske odluke o
lijeenju, nadzoru i hospitalizaciji na temelju strunog miljenja. Takve su odluke vrlo
esto kritizirane jer se temelje vie na intuiciji nego na injenicama i dokazima. Jedan od
problema klinikog pristupa je nepreciznost predvianja. Predikcijski modeli suicidalnosti
konstantno ukazuju na visoku stopu lano pozitivnih predikcija, to znai da se u
klinikom uzorku esto predvia visok rizik od suicidalnosti koji se naknadno pokae
lanim (Monahan, 1981.; Grove i Meehl, 1996.).
Aktuarski pristup
Aktuarski pristup procjeni rizika pojavio se kao reakcija na nedostatke klinike procjene.
Ovaj pristup populariziran je u SAD-u. U procjeni se koriste metode procjene koje
formalno, algoritamski slijede objektivne postupke za klasifikaciju rizika. Krajnji cilj
je doi do vjerojatnosti ili numerikog iznosa rizika budueg ishoda: npr. osoba ima
40% anse da e napraviti recidiv u slijedee tri godine. Iako u forenzikom podruju
aktuarski pristup moe biti najprecizniji pristup (Dvoskin i Heilbrun, 2001.) pojavljuje
se problem to vjerojatnost predikcije ne prua kliniarima podatke o okolnostima i teini
ili neizbjenosti akta. To znai da vjerojatnost rizika za osobu A moe biti matematiki
sasvim tona, ali ima ogranienu korisnost u klinikoj praksi gdje se zahtjeva formulacija
rizika u terminima osobi A usmjerenih informacija. Drugi, vaniji problem ovog pristupa
je neuzimanje u obzir fluktuacija u stupnju rizika s obzirom na mogunost izmijenjenih
okolnosti kod osobe A.
Strukturirana profesionalna procjena
Strukturirana profesionalna procjena je pristup procjeni rizika, a ne specifian instrument.
Cilj ovoga pristupa je kombinirati dokaze za rizine imbenike s pojedinanom procjenom
stanja bolesnika. Strukturirana profesionalna procjena pomae, ali ne zamjenjuje
standardno psihijatrijsko miljenje. Kliniari rade strukturiranu profesionalnu procjenu
koja se koristi i u kreaciji i formulaciji plana za upravljanja rizicima. To nuno dovodi
371
procjenu rizika i upravljanja rizikom u domenu multidisciplinarnih timova. Strukturirana

profesionalna procjena je korisna, ne samo jer se temelji na dokazima iz prakse, ve zbog
toga to dovodi i do transparentnosti u odluivanju za potrebe upravljanje rizicima. Sve
do nedavno instrumenti za procjenu rizika na temelju strukturiranih prosudbi koriteni
su uglavnom u forenzikom podruju i nisu se koristili u standardnim klinikim uvjetima
(Bouch i Marshall, 2003.).
Rizini imbenici za samoubojstvo
Rizini imbenici za samoubojstvo mogu se kategorizirati u nekoliko kategorija: kao
statini, stabilni, dinamiki i budui imbenici (Bouch i Marshall, 2003.). Statiki rizini
imbenici su fiksni i imaju povijesnu dimenziju: npr. model suicida u obitelji. Stabilni
imbenici rizika su dugoroni i vjerojatno e trajati dui niz godina, ali nisu fiksni: npr.
dijagnoza poremeaja osobnosti (aktuarski pristup oslanja se iskljuivo na procjenu
statikih i stabilnih imbenika rizika op. aut.). Dinamiki imbenici rizika neizvjesni su
u vremenu. Oni mogu znaajno varirati i u trajanju i intenzitetu, npr. akutni simptomi
anksioznosti. U kratkom roku, jedan dogaaj moe izazvati dramatine promjene u nizu
rizinih imbenika i na taj nain pojaavati ukupni rizik. Budui rizini imbenici su oni
koji se mogu oekivati i mogu rezultirati iz promjenjivih obiteljskih ili socijalnih okolnosti
pojedinca: npr. otpust bolesnika iz akutne jedinice, konflikt u obitelji po demisiji itd.
Treba naglasiti da se stabilni i statiki imbenici mogu uzeti kao pokazatelj ope sklonosti
pojedinca za samoubojstvo, ali ne govore nita o fluktuirajuoj prirodi rizika. Stoga je
i procjena dinamikih imbenika i buduih imbenika bitna za razmatranje odreenih
uvjeta i okolnosti koje pojedinca mogu izloiti posebnom odnosno dodatnom riziku.
Sveobuhvatna procjena rizika daje i prua mogunost upravljanja rizikom. U 2. tablici
prikazani su opi rizini imbenici koji pojedinca ine vulnerabilnijim za samoubojstvo.
Tablica 2. Opi rizini imbenici za samoubojstvo
Usamljenost
Muki spol
Zloporaba alkohola ili ovisnost o alkoholu
Zloporaba psihoaktivnih sredstava ili ovisnost o istima
Drugi psihijatrijski poremeaji, posebice depresija
Prethodna samoozljeujua ponaanja
Psihijatrijske bolesti u obitelji
Beznadnost
Suicidalne namjere
- Izbor naina izvrenja
- Pristup sredstvima za samoubojstvo
- Plan izvrenja (promjene oporuke, oprotajna pisma, itd.)
372
Nia socijalna klasa

Nezaposlenost
Poremeaji osobnosti (posebice komorbiditetni imbenici)
Tee tjelesne bolesti
Nepovoljni ivotni dogaaji
-
-
-
-
-
-
-
-
Emocionalni gubitak i krivnja

Zlostavljanje (seksualno, fiziko, emocionalno)
Problemi u obitelji
Problemi u partnerskim odnosima
Problemi sa zakonom
Financijski problemi
Gubitak roditelja kroz separaciju ili u ranom djetinjstvu
Izloenost suicidalnom ponaanju (npr. u obitelji, skupini vrnjaka, itd.)
Prema: Cooper i Kapur, 2004.

U tablici 3. prikazana je klasifikacija rizinih imbenika za samoubojstvo prema stabilnosti
i dinamici imbenika
Tablica 3. Klasifikacija rizinih imbenika za samoubojstvo
Statiki i stabilni imbenici rizika za samoubojstvo
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Povijest samoozljeivanja
Ozbiljnost prethodnih pokuaja suicida
Prethodne hospitalizacije
Mentalni poremeaj u anamnezi
Zloporabe psihoaktivnih sredstava u anamnezi
Poremeaj osobnosti / specifine osobine
Zlostavljanje u djetinjstvu
Obiteljska anamneza suicida
Dob, spol i brani status
Dinamiki imbenici rizika za samoubojstvo

-
-
-
-
-
-
-
-
Suicidalno promiljanje, komunikacija i namjera

Beznadnost
Aktivni psihopatoloki simptomi
Odnos prema tretmanu
Zloporaba psihoaktivnih sredstava
Psihijatrijski prijem i otpust
Psihosocijalni stres
Deficiti u vjetini rjeavanja problema
Budui imbenici rizika za samoubojstvo
373
-
-
-
-
-
Dostupnost eljenog naina izvrenja

Odsustvo kontakta sa sustavom za zatitu mentalnog zdravlja
Neodgovarajui odgovor na medikamentoznu terapiju
Neodgovarajui odgovor na psihosocijalne intervencije
Oekivani psihosocijalni stres
Prema: Bouch i Marshall, 2005.

Stupanj rizika
Stupanj rizika moe se izraziti na razliite naine. Strukturirana procjena moe jednostavno
koristiti binarni model visokog i niskog rizika koji se moe proiriti na vie kategorija,
npr. kako bi se razlikovao akutni rizik, kronino visok rizik ili kronino visok rizik s
akutnim egzarcerbacijama. Pri tome je akutni rizik vremenski odreen, ali moe prijei u
kronini. Visok kronini rizik javlja se kod pojedinaca s vie prethodnih pokuaja suicida
i predstavlja stalnu opasnost. Akutna egzarcerbacija ovih stanja javlja se u ovisnosti o
intenzitetu psihopatolokih simptoma i stanja bolesti. Zanimljivu klasifikaciju rizika
ponudili su Gask i Morris (2003.). Ona ukljuuje razliite kategorije rizika zajedno s
aktivnostima koje valja poduzeti kod svake pojedine kategorije rizika. Ova klasifikacija
prikazana je u tablici 4.
Tablica 4. Kategorije rizika i pripadajuih odgovarajuih aktivnosti
Niski rizik
-
-
-
-
-
Kratkotrajna razmiljanja o samoubojstvu koja e se uskoro odbaciti

Odsustvo plana za samoubojstvo
Mentalni poremeaj bez ili s nekoliko simptoma depresivnosti
Bez zloporabe alkohola i psihoaktivnih sredstava
Stabilna psiholoka situacija
Aktivnosti za niski rizik

-
-
-
Ne zahtjeva praenje zbog suicidalnog rizika

Ublaiti emocionalni distres koliko je mogue
Napraviti screening za prisutnost mentalnog poremeaja ako postoji prisutnost
dogovoriti tretman
Umjeren rizik
-
-
-
-
-
-
Kratkotrajna razmiljanja o samoubojstvu

Odsustvo plana za samoubojstvo
Evidentiran mentalni poremeaj
Evidentirana zloporaba alkohola i/ili psihoaktivnih sredstava
Nestabilna psiholoka situacija bez neposredne krize
Rijetko opasno ponaanje (u smislu poveanja rizika od samoubojstva)
Aktivnosti za umjeren rizik
374
-
-
-
Ublaiti emocionalni distres to je prije mogue

Pratiti razvoj unutar najmanje 74 sata do jednog tjedna
Napraviti punu procjenu mentalnog stanja, aktualne psihosocijalne problematike i
zapoeti kriznu preventivnu strategiju
Umjereni visoki rizik

-
-
-
-
Uestala ili fiksirana razmiljanja o samoubojstvu

Mogu se utvrditi razmiljanja o nainu izvrenja, ali nema neposrednih namjera niti
specifinog plana
Znaajna mentalna bolest
Nestabilna psiholoka situacija s nadolazeom krizom
Aktivnosti za umjereni visoki rizik

-
-
-
-
Ublaiti emocionalni stres to je prije mogue

Ukloniti i/ili ograniiti dostupnost sredstava za izvrenje
Pratiti obvezno slijedea 24 sata
Visok rizik
-
Postoji definiran plan samoubojstva
-
-
-
-
-
Postoji pristup sredstvu izvrenja

Znaajna mentalna bolest
Znaajna uporaba alkohola i/ili psihoaktivnih sredstava
Vrlo nestabilna psiholoka situacija s nadolazeom krizom
Eskalacija opasnog ponaanja (u smislu poveanja rizika od suicida)
Aktivnosti za visok rizik

-
-
-
-
Trenutno osiguranje sigurnosnih uvjeta, 24 satnu podrku i praenje

Uklanjanje i/ili ograniavanje dostupnosti sredstava za izvrenje samoubojstva
Ublaavanje emocionalne krize
Prema: Gask i Morriss, 2003.

Protektivni imbenici
Protektivni imbenik je obiljeje ili atribut koji smanjuje vjerojatnost pokuaja

ili izvrenja samoubojstva. Protektivni imbenici su vjetine, snage ili resursi koji
pomau ljudima uinkovitije suoavanje sa stresnim dogaajima. Oni osnauju
pojedinca u suprotstavljanju rizinim imbenicima. Oni su dinamini i mogu
znaajno smanjiti izglede pojedinca za pokuaj ili izvrenje samoubojstva.
Protektivni imbenici smanjuju rizik od samoubojstva ublaavanjem ili dokidanjem
postojeih imbenika rizika.
375
Procjena rizika od samoubojstva ne moe biti kompletna bez procjene razloga za

ivot odnosno bez procjene protektivnih imbenika (Overholser i Spirito, 2003.).
Skalu za procjenu koja se obino koristi u adolescentskoj populaciji razradili su
Osman i sur. 1996. Sastoji se od etiri dimenzije koje su relevantne za suicidalni
rizik: 1. dimenzija moralnog prigovora, 2. dimenzija preivljavanja i suoavajui
sustav uvjerenja, 3. dimenzija odgovornosti prema obitelji i 4. dimenzija strah od
suicida.
Donaldson, Spirito, i Overholser su 2003. naglasili da prepoznavanje i identifikaciju

niske razine tuge i pesimizma treba zapoeti prije nego se razviju visoki intenziteti.
Ukljuenje u terapijske aktivnosti moe biti znaajan protektivni imbenik. Utjecaj nekih
rizinih imbenika moe biti smanjen i odreene su intervencije, kao to je hospitalizacija
i pruanje medikacije za depresivne bolesnike, nune kada je to potrebno, uz jaanje
socijalne podrke u zajednici (Baldessarini, Tando i Hennen, 1999.).
Neki rizini imbenici koji nisu promjenjivi (kao to su prethodni pokuaji samoubojstva)
mogu upozoriti na pojaani rizik od samoubojstva tijekom razdoblja recidiva mentalnog
poremeaja ili nakon znaajnih stresnih ivotnih dogaaja (Oquendo et al., 1999.).
Protektivni imbenici su vrlo razliiti i ukljuuju individualne osobine, stavove i ponaanja,
kao i atribute okoline (Plutchik i Van Praag, 1994.). Prepoznavanje i razumijevanje
protektivnih imbenika jednako je vano kao i prepoznavanje i razumijevanje imbenika
rizika. Neki vaniji protektivni imbenici navedeni su u 5. tablici.
Tablica 5. Opi protektivni imbenici za samoubojstvo
Uinkovita klinika skrb za mentalne poremeaje
Dostupnost razliitih klinikih intervencija i podrke u kriznim situacijama
Povezanost s obitelji i podrka u zajednici
Socijalne vjetine (donoenje odluka, rjeavanje problema i sukoba)
Jaka i stabilna uvjerenja o smislu i vrijednosti ivota
Kontrola ljutnje
vrsta veza s prijateljima, obitelji i podrka znaajnih ljudi
Kulturna, religijska ili duhovna uvjerenja koje obeshrabruju samoubojstvo
Strah od rizinih ponaanja
Nada u budunost i optimizam
Trezvenost
Potivanje osobnog zdravlja i dobrobiti
Osjeaj osobne vrijednosti i samopotovanja
Prema: Plutchik i Van Praag, 1994.; McLean, Maxwell, Platt, Harris i Jepson, 2008.
376
3.6.4.4. Prevencija suicidalnog ponaanja

S obzirom da u RH godinje vie ljudi izgubi ivot izvrenjem samoubojstva nego u
prometnim nezgodama i uz relativno stabilnu ratu suicida kroz zadnjih 20-tak godina
jasno je da postoji potreba kako za preventivnim programima tako i za preventivnim
intervencijama. Kao to je opisano postoji velik broj moguih imbenika rizika kao
i protektivnih imbenika za suicidalno ponaanje i svaka se prevencija, odnosno
intervencija, temelji na prepoznavanju i razumijevanju istih. Iako su razvijani razliiti
programi prevencije kao i razliiti tretmani za sprjeavanje suicidalnog ponaanja vrlo
malo njih pokazalo je znaajan uinak u smanjenju suicidalnog ponaanja ili dugotrajno
odrive rezultate (Goldney, 2000.).
Hospitalni tretman
Budui da veina objavljenih radova i klinikog iskustva pokazuje da prisustvo mentalnih
poremeaja znaajno poveava rizik za samoubojstvo, rano prepoznavanje i lijeenje istih,
vana je strategija za sprjeavanje samoubojstva. Posebnu vanost ovdje imaju shizofrenija,
poremeaji raspoloenja posebice depresija, ovisnost o alkoholu i dugim psihoaktivnim
sredstvima te neki poremeaji linosti. U tom je smislu vana edukacija profesionalaca
na razini primarne zdravstvene zatite za rano prepoznavanje suicidogenog potencijala i
upuivanje pojedinaca s visoko izraenim rizikom na daljnju obradu i po potrebi bolniko
lijeenje. Bolniko lijeenje uz primjenu suvremenih, visoko diferenciranih psihofarmaka
moe biti znaajan protektivni imbenik za samoubojstvo u osoba s izraenim specifinim
mentalnim poremeajima jer uz osiguravanje sigurne okoline, omoguava pored
suvremenog farmakoterapijskog tretmana rani poetak psihoterapijskih intervencija koje
dugorono mogu smanjiti rizik od relapsa ili ponovnog pokuaja samoubojstva (Verkes i
sur., 1998.).
Psihoterapijski tretmani
Unato injenici da je samoubojstvo prepoznato kao javnozdravstveni problem postoji
relativno mali broj empirijski podranih dokaza za pojedine psihoterapijske tretmane koji
bi pokazali uinkovito smanjenje suicidalnog ponaanja u randomiziranim kontroliranim
istraivanja (Rathus i Miller, 2002.). Primjena i/ili prilagodba empirijski podranih
tretmana za lijeenje depresivnih adolescenata na suicidalne adolescente nije sasvim
prikladna jer ne ukljuuje specifine strategije za prevenciju samoubojstva. U nastojanju da
se usmjeri na adolescentsku populaciju s poveanim rizikom za samoubojstvo, dijalektika
bihevioralna terapija je adaptirana te koristi tehnike i ciljeve prilagoene suicidalnom
ponaanju. Eksperimentalna prilagoene istraivanja dijalektike bihevioralne terapije u
odnosu prema uobiajenoj skrbi kod suicidalnih adolescenata s graninim poremeajem
osobnosti nalaze da su u DBT skupini, iako ne i statistiki znaajno, ispitanici imali
manje pokuaja samoubojstva od ispitanika koji su bili u uobiajenoj skrbi.
Obiteljske, skupno orijentirane i kratke psihosocijalne intervencije takoer su testirane
na suicidalnim adolescentima. Wood, Trainor, Rothwell, Moore i Harrington, 2001.,
evaluirali su uinkovitost skupne terapije za adolescente sa suicidalnim ponaanjem,
377
tretman usmjeren na rjeavanje problema, kognitivnu terapiju, DBT i psihodinamsku

skupnu terapiju. Adolescenti su sudjelovali u est akutnih skupnih radionica organiziranih
oko pojedinih tema (odnosi, kolski problemi i vrnjaki odnosi, obiteljski problemi,
upravljanje ljutnjom, depresivnost i samoozljeivanje, beznadnost i razmiljanje o
budunosti). Eksperimentalni tretmani, u odnosu na rutinsku skrb, pokazali su smanjenje
epizoda samoozljeivanja, produeno vrijeme do ponavljanja suicidalnog ponaanja i
poveanje prisutnosti u kolskim obvezama. Nije bilo razlika u uinkovitosti lijeenja
depresije, suicidalnih promiljanja ili konanog ishoda tretmana.
Multisistemska terapija (MST) kao obiteljski tretman koji je razvijen prvenstveno za
tretiranje antisocijalnog ponaanja pokazao se korisnim u smanjenju broja pokuaja
samoubojstva, ali ne i u smanjenju suicidalnog promiljanja, osjeaja beznadnosti
i depresije (Huey, Henggeler, Rowland i sur., 2004). Meutim, rezultati se teko
interpretiraju zbog oko 50% tinejdera koji se zaprimaju na hitno bolniko lijeenje pa
time bolniko lijeenje moe biti razlogom za nii broj pokuaja samoubojstva. Cotgrove,
Zirinsky, Balck i Weston, 1995., nali su da adolescenti kojima se doputa bolniko
lijeenje na osobni zahtjev pokazuju smanjenje broja pokuaja samoubojstva kroz godinu
dana praenja, ali bez statistike znaajnosti. ini se da analize pokazuju da je otvoreni
pristup (u zajednici) uinkovit samo kod adolescenata s niskim ili umjerenim rizikom za
ponovni pokuaj samoubojstva, dok oko 11% zahtjeva hitno bolniko lijeenje.
Ostala randomizirana kontrolirana istraivanja na populaciji adolescenata s visokim
rizikom za samoubojstvo koji su testirali uinkovitost kratkih kognitivno-bihevioralnih
obiteljskih i intervencija u hitnim ili kriznim slubama pokazala su da ovaj tretman
nije bio uspjean u smanjenju ili sprjeavanju suicidalnog ponaanja (Rotheram-Borus,
Piacentin, Cantwel, Belin i Song, 2000.). Proporcija ponovnih pokuaja samoubojstva
i suicidalnih promiljanja tijekom 18-mjesenog razdoblja praenja nije se razlikovala
izmeu dviju skupina. Pokazao se trend smanjenja proporcije ponovnih pokuaja u
eksperimentalnoj skupini koji nije bio znaajan (8,7% prema 14,6%). Harrington,
Kerfoot, Dyer, McNiven i sur., 1998., su u istraivanju usporedili skupinu adolescenata
koji su uz rutinsku skrb prisustvovali i programu od pet radionica obiteljskih intervencija
sa skupinom koja je imala samo rutinsku skrb za adolescente koji su pokuali izvriti
samoubojstvo. Iako je istraivanje pokazalo da intervencije u eksperimentalnoj skupini
nisu bile uspjenije od skupine koja je imala samo rutinsku skrb u smanjenju suicidalnih
promiljanja ili ponovnih pokuaja, meu nedepresivnom skupinom adolescenata
pronali su da obiteljske intervencije smanjuju suicidalna promiljanja vie od uobiajene
rutinske skrbi.
U nastojanju da se pronau primjereni modeli tretmana kreirani su i noviji modeli
kao model cjeloivotne podrke u kojem suicidalni adolescenti identificiraju odraslu
osobu u svom ivotu koja e im biti izvor trajne podrke (King, Kramer, Preuss, Kerr,
Weisse, Venkataraman i sur., 2006.). Istraivanje je, meutim, pokazalo da ne postoji
znaajan uinak na smanjenje suicidalnih promiljanja ili pokuaja, ali je kod ena u
eksperimentalnoj skupini (s izborom osobe za trajnu podrku) prijavljeno smanjenje
suicidalnih promiljanja u odnosu na ene u kontrolnoj skupini.
378
Evidentno postoji potreba za empirijski podranim tretmanima suicidalnih adolescenata

kako bi se sprijeili ponovni pokuaji suicida. Intervencije kojima je cilj smanjiti teinu ili
broj utvrenih imbenika rizika za suicidalno ponaanje, kao to su depresija, suicidalna
promiljanja, impulzivnost, itd., mogu biti korisne. Takve e intervencije vjerojatno biti
najuinkovitije ako su usmjerene na istaknute imbenike rizika koji postoje u akutnim
suicidalnim krizama.
Jedan od takvih tretmana je kognitivno-bihevioralni tretman prevencije suicidalnog
ponaanja (CBT-SP), koji vodi k smanjenju rizika, ukljuuje pristup prevencije relapsa
i usmjeren je iskljuivo na smanjenje budueg suicidalnog ponaanja u suicidalnih
adolescenata.
Kognitivno-bihevioralni tretman prevencije samoubojstva (CBT-SP) je specifini tretman
za adolescente koji su nedavno imali pokuaj samoubojstva (unutar 90 dana). Iako je
CBT-SP dizajniran za osobe s pokuajem samoubojstva takoer se moe primijeniti na
onima koji doivljavaju epizode akutnog suicidalnog promiljanja (za razliku od ispitanika
s kroninim ustrajnim suicidalnim promiljanjima).
Adolescenti koji pokuavaju samoubojstvo ili oni koji imaju akutna suicidalna promiljanja
obino imaju i vie psihijatrijskih i problema u okolini (Bridge, Goldstein i Brent, 2006.).
CBT-SP je usko usmjeren tretman koji nije osmiljen rjeavati sve adolescentske probleme,
ve je usmjeren na razvijanje vjetina (kognitivnih, bihevioralnih i interakcijskih) koje
e omoguiti adolescentu suzdravanje od daljnjeg suicidalnog ponaanja. Roditelji
adolescenta takoer su ukljueni u tretman.
Temelji se na modelu stres - dijateze suicidalnog ponaanja (Mann, 2002.). Teoretski,
dijateza suicidalnog ponaanja ukljuuje kombinaciju vie rizinih imbenika, kao to
su spol, dob, obiteljske i genetske komponente, rana iskustva iz djetinjstva, mogunost
psihosocijalne podrke sustava itd. Prema ovom modelu stresori aktiviraju suicidalno
ponaanje u specifinom kontekstu pojedinca.
U sreditu pozornosti ovog tretmana je identifikacija rizinih imbenika i stresora,
ukljuujui i emocionalne, kognitivne, bihevioralne i obiteljske procese koji su aktivni
neposredno prije i nakon pokuaja samoubojstva adolescenata ili nedavne suicidalne
krize. Ti procesi ukljuuju deficit u sposobnostima suoavanja adolescenta ili deficit u
motivaciji za suoavanje tijekom suicidalne krize. Npr., takvi nedostaci mogu ukljuivati
nesposobnost regulacije emocija, nemogunost rjeavanja problema, nesposobnost
tolerancije stresa, nesposobnost promjene negativnih misli ili uvjerenja koji su uzrokom
osjeaja beznadnosti i bezvrijednosti. Rizini se imbenici mogu prepoznati u detaljnoj
bihevioralnoj analizi slijeda dogaaja i reakcija na te dogaaje koji su doveli do suicidalne
krize. Jezgra tretmana je individualizirana konceptualizacija sluaja koja identificira
problematina podruja na koja e biti usmjerene intervencije u akutnoj fazi tretmana.
Pojedinane i obiteljske strategije u tretmanu odabrane su na temelju njihove relevantnosti
iz perspektive terapeuta, adolescenta i obitelji u cilju smanjenja rizika. Konkretno,
strategije se biraju u suradnji terapeuta i adolescenta, s posebnim osvrtom na one
strategije koje e najvjerojatnije imati utjecaj na smanjenje rizika za samoubojstvo kao i
one koje e osnaiti postojee snage (Linehan, 1993.; Brent i Poling, 1997.; Brent, Bridge
379
i Bonner, 2000.; Brown, Henriques, Ratto i Beck, 2002.; Brown, Have, Henriques, Xie,
Hollander i Beck, 2005.). Ove strategije mogu ukljuivati razliite tehnike CBT opisane
u literaturi; strategije restrukturiranja kao to su prepoznavanje i valorizacija automatskih
misli, strategije regulacije emocija kao to su akcije izbora, emocionalnog termometra,
paradoksalne reakcije, vjetine tolerancije tjeskobe, bihevioralnu aktivaciju, strategije
rjeavanja problema i brojne druge (Linehan, Armstrong, Suarez, Allmon i Heard, 1991.;
Linehan, Heard, i Armstrong, 1993.).
Obiteljska pitanja koja su zamijeena od strane suicidanta, njegove obitelji i kliniara
rjeavaju se u mjeri u kojoj su relevantna za konceptualizaciju sluaja i prevenciju
buduih pokuaja samoubojstva. CBT-SP uvaava da se suicidalne krize javljaju unutar
socijalnog konteksta adolescenata kao i imbenike iz ovog konteksta koji poveavaju
rizik za samoubojstvo. Takvi imbenici mogu ukljuivati problematine
vrnjake ili
romantine odnose, fiziko, verbalno ili seksualno zlostavljanje, disfunkcionalni obiteljski
sustav uvjerenja, visoka ili niska obiteljska oekivanja, odsustvo nagraivanja ili skromnije
kolsko postignue itd. CBT-SP takoer ukljuuje odreene tehnike obiteljske terapije
u rjeavanju kontekstualnih problema (Curry, Wells, Brent i sur., 2000.; Wells i Curry,
2000.).
Struktura CBT-SP sastoji se od akutne faze i nastavka koje se, u pravilu, dovravaju u
roku od est mjeseci. Akutna faza se sastoji od priblino 12 do 16 tjedana individualnih
radionica te do 6 obiteljskih radionica. Akutna faza tretmana sastoji se od inicijalne faze,
srednje faze te zavrne faze akutnog tretmana. Prevencija relapsa dogaa se u zavrnoj fazi
akutnog tretmana. Zadatak prevencije relapsa je in vivo ispitati uinkovitost stjecanja
vjetina i sposobnosti suoavanja u prevenciji suicidalnog ponaanja u budunosti
(Henriques, Beck i Brown, 2003.; Berk, Henriques, Warman, Brown i Beck, 2004.).
Nastavak tretmana traje dodatnih 12 tjedana, a sastoji se od radionica koje se prorjeuju.
Osim toga, tri radionice u nastavku tretmana mogu biti i obiteljske ukoliko je potrebno.
Centri za prevenciju u zajednici
Osim hospitalnih intervencija specifinih za slube koje se bave zatitom mentalnog
zdravlja, u zajednici postoje i preventivni i/ili krizni centri za pojedince s izraenim
suicidalnim ponaanjem koji nude, u pravilu prvu pomo, najee putem telefonske
ili neke druge elektronske veze, ali postoje i razliiti programi kriznog savjetovanja.
Kvantitativni pregledi uinkovitosti prevencije suicida u centrima za prevenciju nisu
pokazali bilo pozitivan bilo negativan uinak na stope samoubojstva (Dew i sur., 1987.).
Meutim pregled je imao znaajne metodoloke nedostatke s obzirom da je proporcija
samoubojstava meu klijentima koji su koristili usluge centara za prevenciju bila vea
od udjela samoubojstava u opoj populaciji. Treba naglasiti da su pojedinci koji su imali
izraeno suicidalno ponaanje i/ili koji su izvrili suicid bili i jedini korisnici usluga ovih
centara. Ovi rezultati pokazuju da centri za prevenciju ipak privlae velik broj pojedinaca
s visokim rizikom od poinjenja samoubojstva kojima je pomo potrebna.
kolske preventivne intervencije
Programi kolskih intervencija postavljeni su na nain da educiraju zaposlenike kole,
lanove zajednice i pruatelje zdravstvenih usluga na primarnoj razini zdravstvene zatite
380
u identifikaciji i prepoznavanju pojedinaca s izraenim rizikom za samoubojstvo te ih

upuuju u centre za zatitu mentalnog zdravlja. Ekstenzitet edukacije razlikuje se od
programa do programa, ali u svim sluajevima jaka povezanost s lokalnim centrima za
zatitu mentalnog zdravlja je od esencijalne vanosti. Meutim Lester (1992.) sugerira
oprez navodei da u programima, npr. zaposlenici kole nesumnjivo dobivaju vie znanja,
ali time uenike i studente upuuju znaajno rjee profesionalcima u podruju mentalnog
zdravlja to samo po sebi moe dovesti do poveanja broja samoubojstava.
Iako je edukacija zaposlenika kole, roditelja i drugih koji su ukljueni u kolske programe
vrlo vana, ti ljudi ne mogu zamijeniti profesionalce u podruju mentalnog zdravlja. Stoji
i injenica da zdravstvene ustanove same po sebi ne mogu zadovoljiti sve potrebe mladih
ljudi, i kole moraju biti u mogunosti djelovati i kao mjesta za provoenje preventivnih
programa.
Ograniavanje pristupa sredstvima
Ograniavanje pristupa sredstvima za izvrenje samoubojstva posebno je vano kada takav
pristup moe lako biti pod kontrolom. Ovo se prvi put pokazalo korisnim 1972. godine
u Australiji kada su istraivanja pronala smanjenje stope samoubojstava nakon to je
znaajno reduciran pristup sedativima (Oliver i Hetzel, 1972.).
Osim ove studije o sedativima postoje i dokazi o smanjenju stope suicida kada su druge
otrovne tvari stavljene pod kontrolu, primjerice pesticidi, koji su iroko diseminirani u
ruralnim podrujima u mnogim zemljama u razvoju.
Isto tako u zemljama u kojima je dozvoljen posjed oruja u kuanstvima utvrena je
povezanost sa stopom samoubojstva kao i s nainom izvrenja (Lester, 1998.; Clarke i
Lester, 1987.).
Profesionalna etinost medijskih izvjea o samoubojstvu
Potencijalni utjecaj medija na stopu samoubojstava je poznat due vremena. Vie od dva
stoljea, nairoko itani roman nadahnuo je velik broj mladih ljudi za imitacije
samoubojstava. J. W. Goethe je u romanu Die Leiden des jungen Werther opisao
unutarnji nemir i tjeskobu zbog neuzvraene ljubavi i posljedino samoubojstvo mladog
Werthera. Uinak na itatelje bio je fascinirajui. Roman je inspirirao ne samo romantine
emocije, ve i val samoubojstava mladih slino kostimiranih kao junak romana plavi
kaput i uti prsluk (Reed, 1984.).
Dananja istraivanja sugeriraju da utjecaj medija na poticanje imitacije samoubojstva
uvelike ovisi o nainu izvjetavanja koji se koristi kao i slikovnom materijalu koji se koristi.
Ekstremna komercijalizacija i vulgarizacija izvjetaja o samoubojstvima moe stvoriti kult
oprotajne kulture u kojoj se samoubojstvo vidi kao prihvatljiv nain izlaska iz problema.
Razliite su organizacije predloile smjernice za izvjetavanje o suicidalnom ponaanju,
ukljuujui i Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u Sjedinjenim Dravama, Svjetsku
zdravstvenu organizaciju (WHO, 2000.) i druge.
Umjesto zakljuka
Samoubojstvo je jedan od vodeih uzroka smrti u svijetu i vaan je javnozdravstveni i
drutveni problem. Ono je istovremeno kompleksna pojava koja se javlja u pojedinanoj
381
formi u ovisnosti o brojnim interaktivnim i sinergikim biolokim, psiholokim,

psihijatrijskim, socijalnim i situacijskim imbenicima. Sloenost uzroka nuno zahtjeva
iri integrativni drutveni pristup od prevencije do lijeenja. S obzirom na brojnost i
varijabilnost rizinih imbenika, strategije prevencije koje imaju uinak kod jednog
pojedinca ne moraju imati uinak kod drugog.
Ozbiljni, struni, dugoroni i interdisciplinarni programi i znaajne investicije
potrebne su kako za istraivanja tako i za programe prevencije i lijeenja. Stupnjevita
i pravovremena struna i financijska evaluacija programa je potrebna radi eventualnih
korekcija u tijeku izvoenja programa. Nacionalni programi u izradi prevencije suicida
trebali bi se rukovoditi smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije. Evidencija
suicidalnog ponaanja, posebice razdvajanje suicidalnog ponaanja od nesretnih sluajeva
i operacionalizacija i objektivizacija protokola za prikupljanje podataka trebala bi biti
aktualni prioritet. Podaci, osnovani na jedinstvenim kriterijima, trebali bi biti ujednaeni
u razliitim sektorima (zdravstveni sustav, pravosue, policija, kolstvo i obrazovanje).
Objektivizacija sustava prikupljanja podataka neophodna je zbog mogueg preklapanja
podataka.
Profesionalci u podruju mentalnog zdravlja izvanbolnikog sustava trebali bi biti
osposobljeni za prepoznavanje rizinih ponaanja i pravovremene reakcije.
Potrebna je izrada nacionalne, regionalne i lokalnih strategija prevencije suicidalnog
ponaanja osnovana na interdisciplinarnoj strunoj suradnji u kojoj e svoje mjesto
pronai kole, primarna zdravstvena zatita i obiteljska medicina, centri za krizna stanja
kao i zdravstvene ustanove na sekundarnoj i tercijarnoj razini koje se bave zatitom
mentalnog zdravlja.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
382
Amundsen, D. (1989.): Suicide and Early Christian Values, in Suicide and Euthanasia: Historical
and Contemporary Themes, B. Brody (ed.), Dordrecht: Kluwer
Appleby, L., Shaw, J., Sherratt, J., Amos, T., Robinson, J., McDonnell, R., et al. (2001.): Safety First:
National Confidential Inquiry into Suicide and Homocide by People with Mental Illnes, London,
department of Health
Baldessarini, R., Tondo, L., & Hennen, J. (1999.): Effects of lithium treatment and its discontinuation
on suicidal behavior in bipolar manic-depressive disorders, Journal of Clinical Psychiatry, 60 (Suppl.
2), 77-84
Berk, M. S., Henriques, G. R., Warman, D. M., Brown, G. K., Beck, A. T. (2004.): A cognitive
therapy intervention for suicide attempters: An overview of the treatment and case examples, Cogn
Behav Pract 11(3): 265277
Bilten o sigurnosti cestovnog prometa (2005. 2010.), Ministarstvo unutarnjih poslova Republike
Hrvatske, RH, Zagreb
Bokovi, G., endula-Jengi, V. (2008.): Mental Health as Eudaimonic Well-Being? (Editorial)
Psychiatria Danubina, 20 (2008) 4: 452-455
Bouch, J. & Marshall, J. J. (2005.): Suicide risk: structured professional judgement, Advances in
Psychiatric Treatment (2005.), vol. 11, 8491
Brent, D., Bridge, M., Bonner, C. (2000.): Cognitive Behavior Therapy Manual for TORDIA,
Pittsburgh, PA: University of Pittsburgh
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
Brent, D., Poling, K. (1997.): Cognitive Therapy Treatmen Treatment Manual for Depressed and
Suicidal Youth, Pittsburgh, PA: University of Pittsburgh
Bridge, J. A., Goldstein, T. R., Brent, D. (2006.): Adolescent suicide and suicidal behavior, J. Child
Psychol Psychiatry 47(34):372394
Brown, G. K., Have, T. T., Henriques, G. R., Xie, S. X., Hollander, J. E., Beck, A. T. (2005.):
Cognitive Therapy for thePrevention of Suicide Attempts: A. Randomized Controlled Trial, JAMA
294(5):563570
Brown, G. K., Henriques, G., Ratto, C., Beck, A. T. (2002.): Cognitive Behavior Therapy for Adult
Suicide Attempters, Philadelphia PA: University of Pennsylvania
Campbell, R. and Collinson, D. (1988.): Ending Lives, Oxford: Basil Blackwell
Cholbi, M. (2000.): Kant and the Irrationality of Suicide, History of Philosophy Quarterly, 17(2):
159176
Clarke, R. V., Lester, D. (1987.): Toxicity of car exhausts and opportunity for suicide, Journal of
Epidemiology and Community Health, 41:114120
Cooper, J. i Kapur, N. (2004.): Assessing suicide risk, In: Duffy, D. and Ryan, T. (2004.): New
Approaches to prevent Suicide, Manual for Practitioners, Jessica Kingsley Publication, London, 20 -39
Cooper, J. M. (1989.): Greek Philosophers on Suicide and Euthanasia, in Suicide and Euthanasia:
Historical and Contemporary Themes, B. Brody (ed.), Dordrecht: Kluwer
Cotgrove, A., Zirinsky, L., Balck, D., Weston, D. (1995.): Secondary prevention of attempted suicide
in adolescence, J. Adolesc, 1995;18(5):569577
Curry, J., Wells, K., Brent, D. et al. (2000.): Cognitive Behavior Therapy Manual for TADS, Durham
NC: Duke University
Dew, M. A. et al. (1987.): A quantitative literature review of the effectiveness of suicide prevention
centers, Journal of Consulting and Clinical Psychology, 55:239244
Donaldson, D., Spirito, A. & Overholser, J. (2003.): Treatment of adolescent suicide attempters, In:
A. Spirito & J. C. Overholser (Eds.), Evaluating and treating adolescent suicide attempters: From
research to practice (pp. 295-321), New York: Academic Press
Douglas, K. S., Cox, D. N. & Webster, C. D. (1999.): Violence risk assessment: Science and practice,
Legal and Criminological Psychology, 4, 149184
Dravni zavod za statistiku (1992. 2010.), Statistiki ljetopis, RH, Zagreb
Dvoskin, J. A. & Heilbrun, K. (2001.): Risk assessment and release decision making: toward resolving
the great debate, Journal of the American Academy of Psychiatry and Law, 29, 610
Ferngren, G. B. (1989.): The Ethics of Suicide in the Renaissance and Reformation., in Suicide and
Euthanasia: Historical and Contemporary Themes, B. Brody (ed.), Dordrecht: Kluwer
Gask, L. and Morriss, R. (2003.): Assessment and immediate management of people at risk of
harming themselves, Psychiatry, 2, 8-12
Goldney, R. D. (2000.): Prediction of suicide and attempted suicide, In: Hawton K, van Heeringen
K, eds.: The international handbook of suicide and attempted suicide, Chichester, John Wiley &
Sons, 585595
Grove, W. M. & Meehl, P. E. (1996.): Comparative efficiency of informal (subjective, impressionistic)
and formal (mechanical, algorithmic) prediction procedures: theclinical statistical controversy,
Psychology, Public Policy and Law, 2, 293323
Harrington, R., Kerfoot, M., Dyer, E., McNiven, F. et al. (1998.): Randomized trial of a homebased family intervention for children who have deliberately poisoned themselves, J Am Acad Child
Adolesc Psychiatry 37(5):512518
Hart, D. S., Michie, C. and Cooke, J. D. (2007.): Precision of actuarial risk assessment instruments,
British Journal of Psychiatry, 190, 49: 60-65
Hawtone, K. (1987.): Assessment of suicide risk, British Journal of Psychiatry, 152, 359-366
Henriques, G. R., Beck, A. T., Brown, G. K. (2003.): Cognitive therapy for adolescent and young
adult suicide attempters, Am Behav Sci 2003;46(9):12581268
383
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
384
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2000.-2010.), Hrvatski zdravstveno statistiki ljetopis, RH,
Zagreb
Huey, S. J. Jr, Henggeler, S. W., Rowland, M. D. et al. (2004.): Multisystemic Therapy Effects on
Attempted Suicide by Youths Presenting Psychiatric Emergencies, J Am Acad Adolesc Psychiatry
43(2):183190
Jackson, D. (1957.): Theories of Suicide. Pages 17-21 in Edwin S. Shneidman and Norman L.
Farberow (editors), Clues to Suicide, New York: McGraw-Hill
Kapur, N. (2000.): Evaluating risks. Advances in Psychiatric Treatment 6, 399-406
King, C. A., Kramer, A., Preuss, L., Kerr, D. C., Weisse, L., Venkataraman, S. (2006.): YouthNominated Support Team for Suicidal Adolescents (Version 1): a randomized controlled trial, J
Consult Clin Psychol 74(1):199206
Lester D. (1992.): State initiatives in addressing youth suicide: evidence for their effectiveness, Social
Psychiatry and Psychiatric Epidemiology, 27:7577
Lester D. (1998.): Preventing suicide by restricting access to methods for suicide, Archives of Suicide
Research, 4:724
Lieberman, L. (2003.): Leaving You: The Cultural Meaning of Suicide, Chicago: Ivan R. Dee
Linehan, M. M., Armstrong, H. E., Suarez, A., Allmon, D., Heard, H. L. (1991.): Cognitivebehavioral treatment of chronically parasuicidal borderline patients, Arch Gen Psychiatry,
1991.;48(12):10601064
Linehan, M. M., Heard, H. L., Armstrong, H. E. (1993.): Naturalistic follow-up of a behavioral
treatment for chronically parasuicidal borderline patients, Arch Gen Psychiatry 50(12):971974.
Mann, J. J. (2002.): A current perspective of suicide and attempted suicide. Ann Intern Med
2;136(4):302311
Minois, G. (1999.), History of Suicide: Voluntary Death in Western Culture, Baltimore: Johns
Hopkins University Press
Monahan, J. (1981.): Predicting Violent Behaviour: An Assessment of Clinical Techniques, Beverly
Hills, CA: Sage
Monahan, J. (1996.): Violence prediction: the last 20 and the next 20 years, Criminal Justice and
Behaviour, 23, 107120
Oliver, R. G., Hetzel, B. S.: Rise and fall of suicide rates in Australia: (1972.) relation to sedative
availability, Medical Journal of Australia, 1972, 2:919923
Overholser, J. & Spirito, A. (2003.): Precursors to adolescent suicide attempts. In: A. Spirito & J. C.
Overholser (eds.), Evaluating and treating adolescent suicide attempters: From research to practice
(pp. 19-40), New York: Academic Press
Oquendo, M. A., Malone, K. M., Ellis, S. P., Sackeim, H. A. & Mann, J. J. (1999.): Inadequacy
of antidepressant treatment for patients with major depression who are at risk for suicidal behavior,
American Journal of Psychiatry, 156, 190-194
Plutchik, R. & Van Praag, H. M. (1994): Suicide risk: Amplifiers and attenuators. In: M. Hillbrand
& N. J. Pollone (eds.): The psychobiology of aggression, Binghamton, NY: Haworth Press
Rathus, J. H., Miller, A. L. (2002.): Dialectical behavior therapy adapted for suicidal adolescents,
Suicide Life Threat Behav 32(2):14657
Reed, T. J., Goethe (1984.): Oxford University Press (Past Masters Series)
Rotheram-Borus, M. J., Piacentini, J., Cantwell, C., Belin, T. R., Song, J. (2000.): The 18-month
impact of an emergency room intervention for adolescent female suicide attempters, J. Consult Clin
Psychol 2000.; 68(6):108193
Snowden, P. (1997.): Practical aspects of clinical risk assessment and management, British Journal of
Psychiatry, 32, 2-4
Verkes, R. J. et al. (1998.): Reduction by paroxetine of suicidal behaviour in patients with repeated
suicide attempts but not with major depression, American Journal of Psychiatry, 155:543547
Webster, C. D. & Bailes, G. B. (2004.): Assessing violence risk in mentally and personality disordered
individuals. In The Essential Handbook of Offender Assessment and Treatment (ed. C. R. Hollon)
57.
58.
Chichester: John Wiley & Sons

Wells, K., Curry, J. F. (2000.): Family Cognitive Therapy Manual for TADS. Durham, NC: Duke
University
Wood, A., Trainor, G., Rothwell, J., Moore, A., Harrington, R. (2001.): Randomized trial of group
therapy for repeated deliberate self-harm in adolescents, J Am Acad Child Adolesc Psychiatry 40
(11): 124653
385
Sinia Brlas
3.6.5. Unaprjeivanje mjera prevencije i suzbijanje

ovisnosti; mjesto i uloga psihologa
Psiholozi imaju znaajnu suradniku, a u pojedinim segmentima i jedinstvenu ulogu u

sustavnom pristupu prevenciji i suzbijanju ovisnosti; sudjeluju u multidisciplinarnim
timovima koji unutar javnozdravstvenog sustava kreiraju i provode mjere prevencije i
suzbijanja ovisnosti, esto su voditelji kolskih programa prevencije ovisnosti, sudjeluju
u probiru djece i mladih kod kojih se manifestira ovisniko ponaanje, sudjeluju u
tretmanu ovisnika i osoba rizinog ponaanja. Dakle, sudjeluju i u prevenciji na svim
razinama, kao i u suzbijanju ovisnosti neposrednim strunim postupcima (koji ukljuuju
i tretman ovisnika). Zadae provode dijelom samostalno, a dijelom suraujui s ostalim
pomagakim strukama (u interdisciplinarnom pristupu rjeavanju problema). Posebno su
vana ona podruja djelovanja u kojima psiholozi ili samostalno provode strune postupke
ili su nositelji aktivnosti u postupcima koji se provode u suradnji sa strunjacima neke
druge struke. Stoga e u dijelu koji slijedi naglasak biti na podrujima djelovanja psihologa
koja je potrebno unaprjeivati unutar kompleksa prevencije i suzbijanja ovisnosti.
Distinkcija pojmova prevencija i suzbijanje (ovisnosti)
Iako se ponekad u literaturi, a svakako jo uestalije u svakodnevnom govoru pojmovi
prevencija i suzbijanje koriste kao inaice, u kreiranju mjera prevencije i suzbijanja
(ovisnosti) svakako je potrebno poznavati ovu distinkciju.
Prevencija ovisnosti skup je mjera i postupaka usmjerenih ranom otkrivanju znakova
koji upuuju na elemente ovisnikog ponaanja i ukljuuje osmiljavanje osnaivanja
kapaciteta pojedinaca, njihovih obitelji te strunih osoba i nadlenih tijela u donoenju
pozitivnih odluka i smanjivanju tete zbog donesenih negativnih odluka. Dakle, smisao
je prevencije sprijeiti nastanak problema i stoga ona ukljuuje ukupnost radnji koje se
poduzimaju da se sprijei nastanak, odravanje i razvoj ovisnikog ponaanja i ovisnosti.
Posljedica je prevencije dakle zatita od ovisnosti.
Suzbijanje ovisnosti usmjereno dokidanju problema koji se ve aktualizirao, ili barem
umanjivanju nastale (ili mogue) tete od posljedica aktualnog problema. Ukljuuje
svjesne napore kojima se problem koji je ve nastao svodi pod manju mjeru, dovodi pod
kontrolu ili dokida potiskivanjem (neprihvatljivog ponaanja), stiavanjem (na primjer
epidemije).
3.6.5.1. Razine preventivnog djelovanja
U smislu prevencije zlouporabe sredstava ovisnosti od ranije je prihvaena podjela prema
kojoj se prevencija dijeli na primarnu, sekundarnu i tercijarnu.
386
Primarna prevencija
Ukljuuje informativni, edukativni i savjetodavni rad o moguim tetnim posljedicama
ovisnikog ponaanja, ali i sloene mjere i postupke usmjerene osnaivanju i pomoi
pojedincima i skupinama u razvijanju pozitivnih ivotnih stilova i uenju donoenja
pozitivnih odluka u ivotu.
Sekundarna prevencija
Ukljuuje neposredan rad s osobama koje se rizino ponaaju i/ili ve eksperimentiraju
sa sredstvima ovisnosti, ali i selektivno usmjerene aktivnosti prema onim skupinama koje
moemo nazvati rizinima.
Tercijarna prevencija
Ukljuuje kompleksne psihosocijalne i medicinske tretmane osoba koje su u doticaju sa
sredstvima ovisnosti, a u smjeru sprjeavanja daljnjeg ovisnikog ponaanja ili smanjivanja
tete od takvoga ponaanja.
Moe se uoiti da relativno noviji pristupi preventivnom djelovanju od sredine devedesetih
godina prologa stoljea prepoznaju razliku izmeu univerzalne, selektivne i indicirane
prevencije koja donekle zamjenjuje prijanji koncept primarne, sekundarne i tercijarne
prevencije.
Univerzalna prevencija
Usmjerena je na cijelu populaciju jer se pretpostavlja da svi pojedinci imaju jednaki
rizik za zloupotrebu, odnosno toga rizika nema. Cilj mjera koje se provode unutar ove
preventivne razine je sprijeiti poetak tetne zloupotrebe.
Selektivna prevencija
Usmjerena je rizinim pojedincima i/ili skupinama. Stoga se na ovoj preventivnoj
razini naglaava vanost identifikacije rizinih initelja za razumijevanje poetka tetne
zlouporabe, posebice meu mladima.
Indicirana prevencija
Usmjerena je na pojedince sa znaajnim rizikom razvoja tetne zlouporabe i/ili ovisnosti
te na ciljane specifine intervencije.
3.6.5.2. Podruja djelovanja psihologa koja je potrebno unaprjeivati unutar
prevencije i suzbijanja ovisnosti
Prevencija i suzbijanje ovisnosti u naoj su zemlji prilino razvijeni te je na temelju
pozitivnih iskustava i dobrih rezultata, posebno u provedbi mjera na prevenciji ovisnosti,
vano nastaviti provoditi i poboljavati mjere borbe protiv svih oblika ovisnosti. U skladu s
ovim imperativom su i kreirane smjernice za psiholoku djelatnost kojih je sr sudjelovanje
psihologa u provoenju i poboljavanju raznolikih preventivnih mjera borbe protiv svih
oblika ovisnosti primjenjujui suvremene psihologijske spoznaje i metode rada.
387
Smjernice su sljedee:
A) na razini univerzalne prevencije:
I. Unaprjeivati iru meusektorsku suradnju u prevenciji i lijeenju ovisnosti, a posebno
suradnju meu psiholozima koji rade u razliitim sektorima i na razliitim razinama
zdravstvene zatite
II. Sudjelovati u kreiranju stratekih dokumenata za prevenciju i suzbijanje ovisnosti te u
izradi operativnih planova i programa prevencije i suzbijanja ovisnosti
III. Istraivati i publicirati rezultate istraivanja i razvijati psiholoku disciplinu koja se
bavi ovisnikim ponaanjem
IV. Sudjelovati u senzibiliziranju javnosti:
- o opasnostima ovisnikog ponaanja
- za prepoznavanje znakova ovisnikog ponaanja kod bliskih osoba
- o nunosti pravovremenog reagiranja i traenja strune pomoi
- za aktivno sudjelovanje u prevenciji ovisnosti kroz angaman u udrugama
(nevladine organizacije)
V. Kreirati, provoditi, evaluirati uinkovitost i unaprjeivati programe poticanja usvajanja
pozitivnih drutvenih vrijednosti te razvoja emocionalnih i socijalnih vjetina
VI. Razvijati mehanizme istraivanja i praenja pojavnosti svih oblika ovisnosti
VII. Razvijati mehanizme istraivanja i praenja rizinih ponaanja djece i mladih za
razvoj ovisnosti (rano pijenje, ekscesivno pijenje alkohola za zabavu, uzimanje droga).
B) na razini selektivne prevencije:
I. Razvijati, sudjelovati u provoenju, evaluirati uinkovitost i unaprjeivati sveobuhvatne
preventivne intervencije u zajednici usmjerene jaanju zatitnih i suzbijanju rizinih
imbenika za razvoj ovisnosti i pojavnost razliitih oblika ovisnosti
II. Sudjelovati u provedbi preventivnih programa, posebno kolskih programa prevencije
ovisnosti
III. Provoditi psihoedukaciju o samozatitnim mehanizmima izbjegavanja ovisnikog
ponaanja
IV. Razvijati primjereni psihodijagnostiki instrumentarij za identificiranje ovisnikog
ponaanja
388
V. Razvijati mehanizme evaluacije uinkovitosti preventivnih postupaka i programa

VI. Razvijati, provoditi, evaluirati uinkovitost i unaprjeivati programe savjetodavnog
rada s osobama koje su visokorizine za razvoj ovisnosti.
C) na razini indicirane prevencije:
I. Sudjelovati u provoenju tretmana osoba koje su u skupinama koje su procijenjene
visokorizinima za razvoj ovisnosti
II. Provoditi diskretan osobni zatitni program osoba koje u skupinama koje su procijenjene
visokorizinima za razvoj ovisnosti ili pokazuju elemente ovisnikog ponaanja
III. Sudjelovati u savjetovanju tijekom lijeenja ovisnika, posebno u postupcima
rehabilitacije i resocijalizacije (lijeenih) ovisnika.
3.6.5.3. Kreiranje ciljeva u tretmanu ovisnika
Mjere i postupci koji se provode u borbi protiv ovisnosti usmjereni su ciljevima; ne
provode se stihijski i ad-hoc, ve su usmjereni zamiljenim ponaanjima kojima se tei
(ciljevi su, dakle, opisana zamiljena ponaanja kojima se u radu tei). Stoga je na poetku
aktivnosti usmjerenih prevenciji i/ili suzbijanju ovisnosti kljuno definirati ciljeve. Ciljevi
usmjeravaju djelovanje i potiu motivaciju. Presudno je u tome da ciljevi budu ostvarivi.
Neposredno iskustvo u dosadanjemu radu s ovisnicima upuuje na to da ciljevi u radu s
ovisnicima mogu biti:
o Usvajanje znanja (psihoedukacija i specifina edukacija)
Informiranje korisnika s ciljem trajne promjene ponaanja (uenja). Tona i nedvosmislena
informacija ovisnicima moe ubrzati tijek lijeenja, pomoi u donoenju ispravnih i zdravih
odluka i u konanici spasiti ivot. Ovisnike i mlade rizinog ponaanja potrebno je poduiti
i tetnosti djelovanja sredstava ovisnosti, ali posebno je vano nauiti ih donoenju zdravih
ivotnih odluka, prihvaanju osobnih emocija, samokritinosti te osnovnim ivotnim
znanjima o tome kako stjecati nova znanja i kako prepoznati problem i potraiti pomo.
o Promjene ponaanja (modifikacija ponaanja)
Temeljno je polazite za rad na ostvarenju ovoga cilja injenica da ovisnici manifestiraju
ovisnika ponaanja. Ona su usmjerena traenju podraaja kroz (zlo)upotrebu droge
posljedica ega je unitavanje osobnoga i ivota bliskih im osoba. Takva (ovisnika)
ponaanja u postupku tretmana ovisnika potrebno je modificirati. Promjenom obrasca
ponaanja od ovisnikog prema neovisnikom ponaanju ovisnik prestaje traiti drogu i
zadovoljstvo poinje nalaziti u normalnim i svakodnevim ivotnim aktivnostima. Slian se
pristup primjenjuje i prema osobama rizinog ponaanja koje jo ne manifestiraju ovisniko
ponaanje i prema kojima se u smislu selektivne i indicirane prevencije usmjeravaju strune
aktivnosti koje ukljuuju modifikaciju ponaanja.
389
o Promjene navika
Ovisnici su postali ovisnicima ponavljanjem ovisnikog ponaanja koje ih je dovodilo
do droge. Ovisnici su dakle usvojili naviku ovisnikog ponaanja koja svakim novim
drogiranjem postaje sve vra, ak i automatizirana (navike su uenjem steeni obrasci
ponaanja, a formiraju se i uvruju opetovanim ponavljanjem iste aktivnosti).
Meutim, budui da se naueno moe i oduiti, ako je osoba motivirana, pa je stoga je
u postupku odvikavanja ovisnika vano kao cilj definirati kako e se ovisnike navike
dezautomatizirati, da bi se one potom ugasile, odnosno nestale.
o Promjene stavova
Ako je kod ovisnika objekt stava sredstvo ovisnosti odnosno droga, i ako ovisnici
imaju pozitivan stav prema drogi (a uglavnom imaju, osobito u poetku drogiranja),
tako formirane stavove teko je mijenjati (stavovi su steene i na promjene otporne
organizacije emocija, vrjednovanja i ponaanja prema onome to je objekt stava).
Meutim, ako se ovisnika dovede u situaciju da isproba nova i pozitivna ivotna
iskustva koja nisu povezana s drogiranjem, onda se otvara prostor za promjenom stava,
a time i za promjenom ponaanja koja su sa stavom povezana.
o Izljeenje
Ovisnost je bolest i kao kod svake bolesti cilj je postupaka usmjerenih prema bolesniku
ili njegovo izljeenje ili barem smanjivanje tete od bolesti.
o Rehabilitacija
Razvojem ovisnosti i ovisnikog ponaanja ovisnik postaje nefunkcionalna osoba.
Obino u ivotu ovisnika ostaje pusto koju je potrebno ponovno osmisliti u sadrajan
ivot i biveg ovisnika uiniti ponovno funkcionirajuom osobom.
o Resocijalizacija
Ovisnost za sobom povlai i naruene socijalne odnose. Mrea socijalnih odnosa
ovisnika bitno je suena i odnosi se uglavnom na krug ostalih ovisnika i kriminalni
milje u kojemu se ovisnik kree kako bi nabavljao ili preprodavao drogu. U postupku
odvikavanja ponovno ukljuivanje osobe u mreu normalnih i zdravih socijalnih
odnosa (resocijalizacija) sredstvo je, a esto i pretpostavka uspjenog rehabilitiranja u
socijalno funkcionalnu i drutveno korisnu osobu.
390
Vano je uoiti kako svi navedeni ciljevi ukljuuju aktivnosti koje su dijelom ili iskljuivo
i u podruju strunoga djelovanja psihologa. Na ovaj se nain jo jednom pokazuje kako
su mjesto i uloga psihologa u sustavu prevencije i suzbijanja ovisnosti nezamjenjivi.
3.6.5.4. Rad na unaprjeivanju strunih postupaka psihologa
S obzirom na ovako postavljene ciljeve u radu i u skladu s njima, psiholozima je vano
ulagati napore u smjeru unaprjeivanja najvie onih strunih postupaka (mjera i
aktivnosti) u kojima upravo psiholozi sudjeluju kao nositelji.
Kljune aktivnosti psihologa mogu se objediniti u sljedeih deset podruja djelovanja:
1. Istraivanje pojavnosti i planiranje aktivnosti
Pretpostavka korisnoj prevenciji i uspjenom suzbijanju ovisnosti poznavanje
je stanja u populaciji. Stoga je prije odreivanja ciljeva u radu, odnosno prije
planiranja aktivnosti usmjerenih ciljevima, nuno istraiti pojavnost; prije svega
kontaminiranost populacije kojoj su mjere usmjerene, a potom i initelje koji
doprinose riziku (ovdje je posebno vano razlikovati uzroke, uzronike, motive i
povode za ovisniko ponaanje). Budui da su psiholozi u pravilu dobro opskrbljeni
znanjima o kreiranju i provedbi istraivanja te tumaenju dobivenih nalaza, u
ovome dijelu struka ima predvodniku ulogu.
2. Savjetovanje
Pomaganje pojedincu da iskoristi osobne snage u odnosu na slabosti i da u smislu
samopomoi i usmjerenosti rjeavanju problema iskoristi preostali osobni prostor
za napredovanjem.
Kod nas nema mnogo razvijenih programa savjetodavnoga rada s ovisnicima, a
ovdje se navodi jedan iskustveni model koji se u Zavodu za javno zdravstvo Sveti
Rok Virovitiko-podravske upanije provodi ve godinama.
OKVIRNI PROGRAM SAVJETODAVNOG RADA S KLIJENTIMA

(problem konzumiranja sredstava ovisnosti)
Trajanje
aktivnost
ciljevi
korisnici
EVIDENTIRANJE
prvi susret
Upoznavanje s nainom rada,

razgovor o problemu i o razlozima
koji su do problema doveli.
Aktualiziranje problema.
Uspostavljanje odnosa
savjetovatelj-klijent.
eksperimentatori
ovisnici
prvi susret
Poetak detoksikacije (u
ambulantama ili bolnicama).
ienje organizma.
ovisnici
drugi susret
Ukoliko klijent doe drugi put,

dogovoriti zajednike daljnje
aktivnosti, upoznati ga s
programom i ispuniti Pompidou
upitnik.
Odreivanje strukture i
cilja savjetovanja.
Planiranje tijeka akcije.
Evidentiranje klijenta.
eksperimentatori
ovisnici
391
AKTIVIRANJE
trei susret
Zajedniko pronalaenje naina

prestanka konzumiranja (ukoliko
je konzument), upoznavanje sa
sustavom testiranja.
Aktiviranje klijenta.
Poveanje svjesnosti
klijenta.
eksperimentatori
ovisnici
etvrti susret
Prvo testiranje (test trake i sl.).
Utvrivanje konzumira li
klijent sredstva ovisnosti.
eksperimentatori
ovisnici
peti susret
Komentiranje rezultata testiranja i

dogovaranje o ukljuivanju lanova
obitelji u rad (klijent sam odabire
lana obitelji ili prijatelja koji e mu
biti podrka).
Produbljivanje povjerenja i
podrke.
eksperimentatori
ovisnici
ODVIKAVANJE
esti susret
Obiteljski savjetodavni rad.
Ustrojiti sustav obiteljske

podrke.
eksperimentatori
ovisnici
sedmi susret
Informiranje klijenta o vrstama

sredstava ovisnosti i tetnosti
njihova utjecaja.
Educiranje.
eksperimentatori
Motiviranje.
eksperimentatori
ovisnici
osmi susret
Poticanje klijenta da pronae

alternativne (zdrave) naine
ivljenja.
VRJEDNOVANJE
deveti susret
Drugo testiranje (test trake i sl.).
Retestiranje
eksperimentatori
ovisnici
deseti susret
Procjenjivanje uinkovitosti
dolaenja.
Valorizacija rada i
procjenjivanje uinaka
savjetovanja.
eksperimentatori
Cjeloviti program podrobnije je opisan u knjigama Kako pronai izlaz; vodi za pomo
u suzbijanju ovisnosti meu djecom i mladima (Brlas, 2008., str. 47-60) i Vano je ne
zapoeti; neki temeljni pojmovi psihologije ovisnosti (Brlas, 2010., str. 67-78).
3. Modifikacija stavova i ponaanja
Kao to je u tekstu ve i navedeno, psiholozi imaju instrumente kojima e
pomoi ovisnicima u promjeni obrasca ponaanja od ovisnikog ka neovisnikom
ponaanju; ovisnik prestaje traiti drogu i zadovoljstvo poinje nalaziti u normalnim
i svakodnevim ivotnim aktivnostima. Ovisnika se dovede u situaciju da isproba
nova i pozitivna ivotna iskustva koja nisu povezana s drogiranjem kako bi se
otvorio prostor za promjenom stava, a time i za promjenom ponaanja koja su sa
stavom povezana.
4. Podrka u promjeni navika
Pomaganje pojedincu u aktiviranju njegove motivacijske snage usmjerene rjeavanju
392
problema temeljna je zadaa tretmana i pretpostavka lijeenja ovisnika. Podrka

ovisniku svakako ukljuuje strunu pomo psihologa koji poznaje mehanizme
poticanja motivacijske snage i razvijanje sustava obiteljske podrke ovisniku.
Motivacija je vana kako bi se ovisnike navike dezautomatizirale, da bi se potom
ugasile odnosno nestale.
5. Edukacija (specifina edukacija i psihoedukacija)
Specifina edukacija u kojoj sudjeluju psiholozi usmjerena je tetnosti djelovanja
sredstava ovisnosti i ovisnikog ponaanja.
Nespecifina je edukacija psihoedukacija (koju provode iskljuivo psiholozi)
o usvajanju i razvijanju zdravih stilova ivota, pozitivne slike o sebi, razvoju
samopotovanja i samopouzdanja, donoenju odluka, kvalitetnoj meuljudskoj
komunikaciji i obiteljskim odnosima, kvalitetnom provoenju slobodnog vremena,
stilovima roditeljstva i slinome.
6. Informiranje
Bolesnici bi svakako trebali, koliko im zdravstveno stanje to doputa, biti aktivnim
sudionicima svojega lijeenja. Niti ovisnici nisu izuzetak. Kapacitiranje pojedinca
informacijama o njegovu psihofizikom i zdravstvenom statusu, o predvianju
tijeka poremeaja u sluaju da pojedinac ima poremeaj u psihofizikom ili
psihosocijalnom funkcioniranju, kao i o suvremenim spoznajama i trendovima
u podruju ponaanja i doivljavanja zadaa je psihologa. Ustvari, tijekom
preventivnih aktivnosti i tretmana ovisnicima treba uiniti dostupnima sve
relevantne informacije na osnovi kojih pojedinac moe donositi dobre odluke za
sebe.
7. Podrka medicinskim postupcima u cjelovitoj zdravstvenoj zatiti
Ovisniko ponaanje znai izloenost velikom riziku od nastanka psihopatolokih
procesa (komorbiditet je gotovo pravilo kod ovisnika) te zarazi visikorizinim
oboljenjima (kone i spolne bolesti ukljuujui HIV/AIDS, hepatitis B i C).
Program predvia prevenciju i ovih bolesti kroz specifinu edukaciju koju provode
zdravstveni djelatnici i modifikaciju ovisnikog ponaanja koju provode psiholozi
(ovdje se moe vidjeti kako su navedeni ciljevi meusobno povezani i kako su
meuovisni u provedbi te kako je interdisciplinarnost imperativ cjelovitog tretmana
ovisnika).
8. Evaluacija (vrjednovanje)
Vrjednovanje (i samovrjednovanje) postupak je koji se provodi s ciljem da se utvrde
postignua, elje, planovi i htijenja prema kriterijima kojima je tko pouen ili ih je
postavio sam sebi; ono je presudno vano kako bismo na temelju povratnih informacija
(od drugih ili od sebe samih) kreirali nove i prikladnije postupke u osobnome radu.
Sastavnica preventivnih aktivnosti moe biti i informiranje i educiranje korisnika o
nainima njihove evaluacije programa u kojima sudjeluju, ali i razvijanje mehanizama
samovrjednovanja rada. Oboje zahtjeva i psihometrijska znanja koja imaju uglavnom psiholozi.
393
9. Supervizija
U sloenim aktivnostima kakve su zasigurno prevencija i suzbijanje ovisnosti nuno
je pomoi strunjaku savladati prepreke u radu i to je mogue vie i bolje iskoristiti
osobni prostor za napredovanjem. Zato je supervizija vaan alat kojim psiholozi
mogu upravljati osobnim razvojem jer kroz proces supervizije supervizant dolazi
do podataka o svome radu, a to je ishod sukladan ishodu (samo)vrjednovanja rada.
Razvijanje interakcije supervizora i supervizanta u kojemu je cilj transformirati
spoznaje do kojih je supervizant doao kroz proces supervizije u njegovu (buduu)
profesionalnu aktivnost.
10. Cjeloivotno obrazovanje
Pojava novih psihoaktivnih tvari na narko tritu, nove spoznaje o biopsihosocijalnim
utjecajima, promjene u trendovima zloupotrebe i ostali nezavisni initelji koji se
mogu opaati (pa i mjeriti) zahtijevaju stalno struno usavravanje (individualno
i/ili skupno), praenje recentne literature i osobni profesionalni rast i razvoj
psihologa kako bi se moglo udovoljiti izazovima u kreiranju novih i uinkovitijih
pristupa prevenciji i suzbijanju ovisnosti.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
394
Brlas, S. (2008.): Kako pronai izlaz; vodi za pomo u suzbijanju ovisnosti kod djece i mladih,
Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije, Virovitica
Brlas, S. (2010.): Kako znati kamo idemo; vrjednovanje i samovrjednovanje rada s ovisnicima, Zavod
za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije, Virovitica
Brlas, S. (2012.): Planiranje, programiranje i evaluacija preventivnih aktivnosti, Zavod za javno
zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije, Virovitica
Brlas, S. (2005.): Program savjetodavnoga rada u okviru provedbe kolskoga preventivnoga programa
u srednjoj koli, ivot i kola broj 13, Osijek
Brlas, S. (2011.): Savjetodavni rad s ovisnicima, Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitikopodravske upanije, Virovitica
Brlas, S. (2011.): Terminoloki opisni rjenik ovisnosti; opis vanih termina iz podruja ovisnosti o
drogama, alkoholizma i problematinog i patolokog kockanja, Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok
Brlas, S. (2010.): Vano je ne zapoeti neki temeljni pojmovi psihologije ovisnosti, Zavod za javno
zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije, Virovitica
Brlas, S. i Gulin, M. (ur.) (2010.): Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja, Zavod za javno zdravstvo
Pino Tuftan
3.6.6. Indicirana prevencija kockanja i novih oblika

ovisnosti
Pojava problematinih i patolokih kockara, kao posljedica kockarskih aktivnosti, ope

je poznata i prihvaena injenica posljednjih desetak godina. Krajem 2007. godine
zapoinju u Hrvatskoj sustavnija lijeenja kockara i njihovih obitelji.
3.6.6.1. Metoda izbora lijeenja skupni rad
Koi i Zorii, navode temeljne postavke strategije lijeenja kockara i njihovih obitelji u
Hrvatskoj.
Najuinkovitijim, a i u ekonomskom smislu najjeftinijim pokazao se pristup pomaganja
osobama s problemom kockanja u skupinama za osobe s problemom kockanja, po
naelima samopomoi, gdje struni voditelji samo pomau klijentima da si sami
pomognu. Kontinuirana suportivna terapija niska intenziteta, a visoke uestalosti i duga
trajanja metoda je izbora lijeenja ovisnika o kockanju. Bolnika uspostava lijeenja nije
prihvaena kao standardna mjera u lijeenju kockara. Izvanbolnika uspostava apstinencije
jednako je sigurna i uinkovita kao ona bolnika, a opet jeftinija i, budui da ne mora
boraviti u bolnici, bitno konformnija za samog kockara (Zorii, Z., 2009., str. 209).
Openito govorei, najbolja terapijska kombinacija koja utjee na retenciju i apstinenciju
(patolokog i problematinog kockanja op.aut.) je kombinacija medikacije, psihoterapije,
skupina samopomoi, obiteljske terapije i prevencije. Treba znati da nema arobnog lijeka
i da je medikacija podloga psihosocijalne terapije (Koi, E., 2009., str. 106-107).
Najstrukturiranijim oblikom lijeenja patolokih kockara u Hrvatskoj trenutno se smatra
ono u Zagrebu i Rijeci. U Zagrebu djeluju est kluba lijeenih ovisnika o kocki - KLOK te
jedan u Rijeci. Uz njih postoji jo skupina obitelji otvorenog tipa u Rijeci pri Odsjeku za
prevenciju i izvanbolniko lijeenje bolesti ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo
PG Rijeka. Prva skupina osnovana je u listopadu 2008. godine u Rijekom NZZJZ.
Ostali oblici rada s kockarima iskljuivo su individualni, partnerski i obiteljski. Skupni
rad na problematici patolokog kockanja s vie obitelji danas je priznat kao metoda izbora
(Tuftan, P., 2009., str. 23-24).
Ponekad je iluzorno zahtjevati potpunu apstinenciju, iako je to primarni cilj. Uspjenost
e biti vea ako u lijeenju sudjeluje obitelj ili netko od znaajnih osoba. Uspjehom se
smatra i redukcija kockanja, odnosno smanjenje tete (harm reduction program) koji je
kod dijela patolokih kockara realnija pretpostavka nego potpuna apstinencija (Koi, E.,
395
2007., str. 106108). Sam kockar, ali i obitelj, zadovoljni su i sa znaajnim smanjenjem
tete. Iako je apstinencija primarni cilj, u radu s kockarima esto se uvia da je smanjenje
kockanja realniji cilj za patoloke kockare od potpune apstinencije.
Dio obitelji, ali i samih kockara, ima moralistiko shvaanje patologije kockanja, koje
im odmae u oporavku, stoga je neophodna edukacija o etiologiji i lijeenju bolesti
kockanja. U nedostatku pisanih materijala valja ih uputiti na stranice www.kockanje.info.
hr, autorice dr. Elvire Koi, koje su najkvalitetnije i najsadrajnije u Hrvatskoj.
Koristi se i trening tehnika rjeavanja problema, trening socijalnih vjetina, trening
prevencije relapsa, individualna kontrola stimulusa, trae se putovi za izbjegavanje
situacija velikog rizika za kockanje, averzivni tretman, izlaganje i preventivni odgovor.
Posebno je korisna sustavna imaginarna desenzitizacija tijekom koje se nakon uvoenja u
relaksaciju zamiljaju scene u kojima je pacijent izloen porastu oekivanja koja bi dovela
do kockanja. Potreba za kockanjem openito raste za vrijeme razdoblja depresije ili stresa
pa valja lijeiti prateu depresiju, maniju, eventualnu zlouporabu psihoaktivnih tvari ili
seksualne smetnje i opa zdravstvena stanja koja su povezana uz stres (Koi, 2009., str.
29).
Skupna je psihoterapija, s tehnikama zrcaljenja, socijalizacije, podrke, skupine kao
kondenzatora, terapijske zajednice, uz princip ovdje i sada, metoda izbora. No nema
koristi od uspostave apstinencije ako ona nije praena rehabilitacijskim programom
oporavka kockara. Detoksikacija bez psiholoke i socijalne, u prvom redu obiteljske i
radne, rehabilitacije kockara ini recidiv kockanja vie nego sigurnim (Zorii, 2009., str.
208).
Terapeuti, voditelji skupina u svom skupnom, individualnom i obiteljskom radu
kombiniraju prvenstveno struku u kojoj jesu (psihijatri, psiholozi, lijenici), dodatnu
edukaciju koju imaju, te nazaobilazno i svoju osobnost. Najee se spominje rad
s kockarima u okviru kognitivno-bihevioralnog pristupa, prvenstveno zbog njene
zastupljenosti u Hrvatskoj.
Bagari navodi sljedee ciljeve terapije: podrati kockare u elji za oporavkom, graditi
kapacitet za povratak osjeaja samopotovanja, destigmatizacija, utjecati na komunikaciju
i smanjiti obiteljske konflikte, eliminirati nezakonita ponaanja, raditi na financijskom
oporavku i koritenju legalnih mogunosti, financijsko savjetovanje i upoznavanje zakona,
rjeavanje bankrota, limiti na kreditnim karticama te lanovima obitelji sainiti odvojene
raune. U okviru kognitivno-bihevioralna terapije on navodi restrukturiranje specifine
kognitivne distorzije, razumijevanje pogrjenih vjerovanja i zabluda (npr. iluzija
kontrole, the gamblers fallacy, kockanje e sve srediti), ukljuenje averzivnog
tretmana kao i sistematske imaginarne desenzitizacije, a kako dalje navodi - svi koriste
tehnike relaksacije, posebno vizualizaciju, kao i edukacija pacijenata.
396
3.6.6.2. Rad psihologa s kockarima i njihovim obiteljima, iskustva skupine

samopomoi
Prije ulaska u skupinu priprema se obitelj (svi lanovi koji ele sudjelovati u radu pruajui
pomo kockaru u obitelji), provodi se psihologijska obrada te upoznavanje s osnovnim
pravilima rada. Obvezan je pregled kod psihijatra (Odsjeka), koji, prema potrebi, odreuje
medikamentoznu terapiju (Tuftan, 2009., str. 23-24).
Veina zapadnih strunjaka za pomo ovisnicima o kocki suglasna je da najvee izglede
za oporavak i izljeenje imaju kockari koji su dovoljno dugo i dovoljno esto pohaali
sastanke i pripadali bratstvu Anonimnih kockara. (Torre, 2007., str. 95-96)
Kako navedene inaice bratstva u Hrvatskoj jo uvijek nema, od posebnog su znaaja
navedeni modaliteti KLOK-ova ili skupine lijeenih kockara i njihovih obitelji pri
(Nastavnim) Zavodima za javno zdravstvo koji se nalaze u svakoj upaniji.
Prije ulaska u skupinu pouava se obitelj i sam kockar o patologiji kockanja, posljedicama
i nainu lijeenja, raspolaganja novcima te upoznavanje s osnovnim pravilima rada
skupine. Priprema za ulazak u skupinu traje izmeu jedan i dva mjeseca. Iako nisu svi
kockari, kao ni sve obitelji voljni ui u skupinu, jedan od ciljeva je zadrati ih u tretmanu
te ponuditi skupni rad kao metodu izbora.
Provodi se psihologijska obrada kockara (Tuftan, 2010., a str. 115-125). Dobiveni
rezultati ukazuju openito na poveanu depresivnost, smanjenu bojaljivost, poveanu
nekontroliranost, emocionalnu nestabilnost, ekstravertiranost i poveanu agresivnost.
Kockari su skloniji krimogenom ponaanju i u manjoj mjeri ovisnikom ponaanju,
anksiozniji su i autodestruktivniji. esto iznad prosjenih intelektualnih sposobnosti.
Konzistentnih rezultata na SPM (Tuftan, 2010. b, str. 115).
Psihoterapija se temelji na kognitivno-bihevioralnim tehnikama razumijevanja pogrjenih
vjerovanja i zabluda, korekciji percepcije i oekivanja, individualnoj kontroli stimulansa,
averzivnim tretmanima i sistemskoj imaginarnoj desenzitizaciji. Individualna psihoterapija
slui rjeavanju ambivalentnosti pri donoenju odluke o lijeenju te rjeavanju niza
emocionalnih kriza i otpora, sve kroz poticanje unutranje, skrivene motivacije, apelirajui
na pacijentovu odgovornost te koristei pomo obitelji, koja je sama u pravilu vri
oslonac od samog pacijenta (Zorii, 2009., str. 208).
Uspostavljanje apstinencije kod veeg dijela kockara koji prihvaaju skupni tretman esto
ne predstavlja vei problem u poetku lijeenja. Najvjerojatnije je vezano za ozbiljnost
trenutnog problema uzrokovanog kockanjem. Zanimljivo je da pojedinci, s duim
kockarskim staem, sami znaju vrlo precizno procijeniti svoje minimalno vremensko
razdoblje u kojem nee kockati! Apstinencija sama po sebi je dobra, ali nije dostatna za
proces oporavka. Temeljni problem, sr, nalazi se u promjeni osobnosti kockara. Ona se
poinje javljati nakon otprilike 8 12 mjeseci. esto je percepcija obitelji najmjerodavnija
u pogledu pozitivnih promjena kod kockara. Sama nas apstinencija moe zavarati, tako
397
da olako ocijenimo stanje kockara kao dobro, poboljano i slino. Pojedini terapeuti
provode skupine kockara u kraim vremenskim razdobljima i eim tjednim dolascima
(npr. trajanje skupine tri mjeseca, susreti dva puta tjedno) te prenagljuju u uinkovitosti
tretmana. Za promjenu osobnosti, iako se moe primijetititi unutar prve godine dana,
prema nekim autorima treba najmanje tri godine. ak i obitelji, koja eli povjerovati u
promjenu osobnosti, prihvaa da je za to potreban znatno due vremensko razdoblje.
Upravo je ta promjena osobnosti koja zahtjeva viegodinji tretman garancija da se nee
vratiti svijetu kocke. Tu je opasnost i da se jedna ovisnost, ako se ne mijenja osobnost,
samo zamijeni drugom. Na primjer kocka s alkoholom.
3.6.6.3. Sadraj rada s kockarima
Okvirni sadraj rada s problematinim ili patolokim kockarom i njegovom obitelji
obuhvaa:
- inicijalni susret
- inicijalni intervju
- problemetika klijenta
- problemetika obitelji
- dogovor oko daljnjeg tijeka lijeenja (dolasci, obveze koje klijent i obitelj trebaju
izvravati...)
- vano je prema DSM-IV, 20 GA ili SOGS, SOG- RA - dijagnosticirati stupanj
patologije (je li patoloki kockar, problematian...)
- anamneza
- psihologijska obrada
- nalaz i miljenje
- savjetovanje - savjetodavno-terapijski rad, potrebno okvirno dogovoriti
vremensko razdoblje
- individualni rad
- modifikacija ponaanja
- psihoterapija
- savjetovanje para, obitelji, partnera, suprunika
- skupina ovisnika
- skupina obitelji
- mogunost tematskih edukacija (jednostavni prikazi u Power pointu vrste
kockara, mogunosti lijeenja, statistiki podaci, prikazi sluajeva...)
- od posebnog znaaja je transparentnost kockara i njegove obitelji, partnera u
voenju financija; ogranienje dostupnosti financija kod kockara, odgovornost
kockara i obitelji za sprovoenje pojedinih zadataka
- poticanje obitelji za redovitost u dolascima usko je povezana s uspijenou
tretmana
- poticanje u voenju dnevnika kockara
- poticanje u transparentnosti voenja trokova domainstva
- prijenos materijalnih sredstava i sprjeavanje dostupnosti kockaru
398
-
-
-
-
popis dugovanja koje kockar ima

obavijeivanje blie i daljnje rodbine te ostalim vanim osobama o lijeenju
kockara
dogovor za idui termin uz mogunost promjene istog
neophodna je suradnja s psihijatrom (ukljuuje prvi pregled, odreivanje
medikamentozne terapije, te kontrolne preglede podaci ukazuju da najmanje
50% kockara ima prepisanu medikamentoznu terapiju (Pojedini autori
medikamentoznu terapiju smatraju osnovnom (Koi, 2007., 2009.), dok
primjerice Zorii smatra medikamentoznu terapiju pomonim sredstvom. U
svakom sluaju neophodan je psihijatrijski pregled unutar kojeg e se odrediti (ili
ne) medikamentozna terapija.)
voenje osobnog kartona (jo uvijek ne postoji registar patolokih kockara) knjige
dolazaka kockara i obitelji te ostalih osoba ukljuenih u postupak lijeenja.
Od psihologijskog instrumentarija moemo koristiti MMPI-2, 16 PF, SPM, WB-sp, S,

PIE, EPQ R/A, BDS, TNR i slino. Osim klasinih mjernih psihologijskih instrumenata
moemo likovnim tehnikama raditi panoramu ivota, panoramu kockanja, odnos
s obitelji. Terapija ne mora (ne smije) biti iskljuivo verbalna. Pet stupova identiteta,
izrada panorame ivota, kockanja, oporavka, osnovne potrebe, neke su od mogunosti
unutar razliitih terapijskih pravaca. Mogue je testni materijal dati nekome iz obitelji s
naputkom da ga rjeava onako kako bi ga (njihov) kockar rijeio.
Jedna od najizraenijih dimenzija kod novopridolih kockara je depresivnost. Znaajan je
gubitak kontroliranosti, esto poveane agresivnosti, pojaane bojaljivosti. Intelektualne
sposobnosti u rasponu od supriornih do umanjenih, no ee su one viih sposobnosti.
Potrebno je provjeriti konzistentnost rezultata te dodatno napraviti jo jedan likovni test.
Potrebno je uzeti anamnezu, heteroanamnezu, moe se zatraiti i ivotopis. Sklonost
ovisnostima, bolesti, tee bolesti, ozlijede glave su relativno este, kao i psihike bolesti.
Vjerojatna su i prijanja lijeenja, kao i postojea medicinska dolumentacija. Dio kockara
se ve lijeio od kockanja. Bitno je raspitati se o hereditetu (esto postoje kockari u obitelji
ponekad i do tri koljena, pojava alkoholizma, ostale ovisnosti). Mladenovi i Laeti
naglaavaju potrebe genograma koji obuhvaa znaajne dogaaje, posebno hereditet u
posljednje tri generacije (Mladenovi, Laeti, 2012., str. 76).
Neophodno je procijeniti motivaciju za lijeenje. Dio kockara nije motiviran za lijeenje,
ali nastavlja dolaziti uslijed pritiska obitelji, partnera i slinog. Dio kockara dolazi, ali
uvelike nije u prvim tjednima ili ak mjesecima prisutan u tretmanu. Mogui su razlozi
vezani za tee psihiko stanje uslijed pokuaja suicida, depresija i slino te medikamentozne
terapije koju su poeli nedavno uzimati, no postupno se poinju aktivnije ukljuivati u
skupinu. Kod pojedinih kockara supruge trae rastavu braka, uzimaju djecu pod svoju
skrb, dolazi do sudskih sporova, posredovanja, ukljuivanja CZSS i slino, a to dodatno
optereuje i onako oteanu situaciju kockara. Istraivanje Ricijaa (Ricija, 2011.)
pokazuje da na jednog problematinog ili patolokog kockara srednjokolca dolazi 17
399
osoba koje imaju posredno ili neposredno probleme poradi nastalih problema. Podatak
je to koji upuuje na mreu osoba, najee iz kruga obitelji koje su optereene nastalom
problematikom kockanja. Nerijetko se pojedini lanovi obitelji u tijeku lijeenja kockara
tee razbole.
Vano je raditi na odgovornosti kockara, ali i suprunika, partnera, te cijele obitelji,
ponekad i poslodavca. Planiranje odgovornosti provlai se cijelo vrijeme lijeenja.
Statistiki podaci ukazuju da 3 od 5 kockara ine nezakonita djela vezana prvenstveno za
financiranje kockanja. Presude i istrani postupci u tijeku lijeenja, kao i mjere obveznog
lijeenja u trajanju do godine dana sve su ee.
Bitno je pravilno iskoristito njihovu poveanu elju za zaradom te im pomoi (poticati) u
traenju dodatnog posla i zarade.
Znaajan je doprinos Plenkovia na problematici slobodnog vremena mladih, a time
posredno i kockara. Kako je jedna od posljedica prestanka kockanja i viak nastalog
vremena, izuzetno je vano ponuditi razliite aktivnosti te potai kockara na ukljuivanje
u jednu ili vie aktivnosti. On navodi: Da bi se ova patologija slobodnog vremena mogla
zaustaviti, nuno je stvarati oblike pozitivnog djelovanja u slobodnom vremenu. Danas
u uvjetima velike koliine slobodnog vremena ovjek ne zna to e s tim vremenom i u
to e ga iskoristiti da bi ispunjavao sebe i pomagao drugim u njihovoj emancipaciji.
(Plenkovi, 2000., str. 38). Stoga se potie i preporua bavljenje nekim od aktivnosti
kojim se ranije kockar bavio. Osim sporta, bitno je pronai aktivnost ili vie njih koje e
eljeti i moi prihvatiti. To moe biti i dodatni posao, koji e osmisliti dio dana, pridonijeti
poveanju budeta, a time i smanjeniti nastale dugove, ali i pridonijeti boljem osjeaju.
Kockari su openito izrazito radno sposobni i u tom ih pravcu treba poticati. U stanju su
bez veeg napora obavljati dva i vie poslova.
Neete moi dobro i kvalitetno raditi s kockarima i njihovim obiteljima ako ih osuujete.
Vano je prihvatiti kockanje kao bolest koja ima dijagnozu (dijagnoze). Kockari su
zahvalna populacija i zahvalno je s njim raditi. Uglavnom su visokomotivirani za lijeenje
(od onih koji dolaze) i prihvaaju dobar dio ponuene pomoi. Nema moraliziranja od
strane terapeuta, savjetodavca, voditelja skupine.
Znaajan je i element humora najee na sam raun kockara, koji dovodi do prepoznavanja
i uvida u apsurdne i tragine (tragikomine) situacije samih kockara, i koji je posebno
esta pojava na individualnim, obiteljskim i skupnim susretima.
Preporua se i koritenje, odnosno izrada, nekog od prirunika za terapeute i samopomo.
Jedan od dostupnih je Patoloko kockanje s Prirunikom za samopomo (Mladenovi,
Laeti, 2012., str. 87-89). Autori Mladenovi i Laeti posebno navode znaaj kratkih
intervencija kod kockara i njihovih obitelji ili samo lanova obitelji, za koje navode da
su one uinkovita metoda promocije zdravih stilova ivota te da osim terapeutskog
znaaja imaju i motivacijsko znaenje za ozbiljniji i dugotrajniji tretman kockanja.
400
Dugotrajnost tretmana je realnost patologije kockanja te se najee provodi lijeenje

unutar najmanje dvije do tri godine. Poeljno je nastaviti s lijeenjem jo dvije dodatne
godine. Dugotrajnost lijeenja posljedica je viegodinjeg kockanja, ali i komorbiditeta
koji je prisutan kod kockara te problematike i patologije odnosa i stila ivota obitelji.
3.6.6.4. Kognitivne distorzije kod kockara
Jedno od znaajnih i za kockanje specifinih podruja intervencije je podruje kognitivnih
distorzija. Oteenja su prisutna kod svih kockara koji se javljaju na lijeenje, kao i kod
onih koji se nisu odluili za lijeenje.
Koi navodi da je: Veina studija tretmana danas je bazirana na kognitivno-bihevioralnoj
terapiji (KBT), koja je i u Hrvatskoj jedna od najzastupljenijih psihoterapija (op. aut.).
Ona se poduzima s ciljem restrukturiranja specifinih kognitivnih distorzija, vjerovanja i
zabluda (iluzija kontrole, kockarska srea, kockanje e sve srediti). Potrebno je razviti
svijest o netonoj percepciji i oekivanjima i kognitivno korigirati netonu percepciju (Ja
sam dobitnik).
ene kockari se ee osjeaju prezrene, odbaene ili usamljene, posebno od strane majki
koje su bile ili izrazito dominantne ili izrazito slabe osobe, neuinkovite, nesklone zatititi
djecu od oeva. Dio ena kockara ima loa iskustva s oevima, ukljuujui i silovanja.
ene se vie samooptuuju zbog kockanja i imaju naruenu sliku o sebi od mukaraca
kockara. Zapravo se svojim ponaanjem ponovno dovode u poziciju prezrene, usamljene
i odbaene osobe. U veine ena koje kockaju s razvijenim poremeajem anamnestiki
je naeno iskustvo traume, depresija, anksioznost. ene su sklonije depresiji i kockanje
im je kao hipomana obrana, jedan nain bijega od stvarnosti, a moe se javiti i tijekom
manine epizode. Upravo su to podruja na kojem se preporua raditi sa enama. (Koi,
2009., str. 43)
Pomisao da se moe odjednom obogatiti, da ima izglede da bez muke dobije veliku
novanu svotu, moe ovjeka, zahvaenog igrakom groznicom, dovesti u stalno stanje
uzbuenja slino drogiranosti. Katkada, kao posljedica silne ivane napetosti, u igraa se
javljaju poremeaji, depresivna stanja i duevni slom, i to ne samo nakon velikih gubitaka
u igri ve naprosto zbog prevelikog i jednostranog ivanog optereenja. (Gizicki, Gorny,
1973., str. 17)
I zaista, kako navode dva francuska autora: Dobitak u igri doista predstavlja za sve nas, na
razini mate, ostvarenje svih naih matarija ili svih naih elja. Upravo zato volimo igrati
na lotu ili na drugim vrstama lutrija, unato vrlo slaboj mogunosti dobitka. Meutim,
od kupnje sreke pa do izvlaenja smijemo sanjariti o svemu to bismo poduzeli u sluaju
dobitka, onda kada nam postane mogue. Ti snovi o dobitku usporedivi su s djejim
igrama, u kojima je mogue zamiljati da posjedujemo najljepe automobile, zapovijedamo
vojskama, da smo gospodari svijeta. (Valeur, Matysiak, 2008., str. 86)
401
Najea misaona oteenja kod kockara su sljedea:

-
-
-
-
-
-
-
-
jedini nain da se doe do novaca je kockanje jedno je od najjaih i najklasinijih,

ali moda i najjaih i najopenitijih kognitivnih oteenja kod kockara, te su
veina ostalih distorzija povezane upravo s ovom
ako nastave kockati, uskoro moraju dobiti
ako nastave kockati, povratit e sve ono to su izgubili
kockanje je rjeenje njihovih financijskih problema
kockanje je jedini izravan bijeg od stresa
jedini nain da se zaustavi potreba za kockanjem je upravo kockanje
kockar danima gubi, no hrani se milju da e kad-tad, prije ili poslije
ponovno dobiti
kockar dobiva kroz krae ili due vremensko razdoblje i takvo potkrjepljenje
potvruje mu da e i dalje dobivati
veliki dobitak, jack pot, koji e sve promijeniti.
-

Niti jedno od ovih vjerovanja nije tono, stoga je bitan rad na osvjetavanju
kognitivnih distorzija koje imaju snaan upliv u razvoju patologije.
3.6.6.5. Rad s obitelji kockara koji ne eli prihvatiti lijeenje
Znaajan je rad s obitelji kockara na njihovom jaanju i oporavku. U terapeutski proces

moemo ukljuiti lana ili lanove obitelji u kojima kockar ne eli prihvatiti lijeenje.
Njih treba prvenstveno poduiti o patologiji i modalitetima kockanja, o mogunostima
lijeenja te o dugotrajnosti lijeenja. U sluajevima kada kockar odbija lijeenje, moemo
ponuditi obitelji ili nekom od lanova savjetodavno-terapijski rad, koji u sebi sadri
neophodnu edukaciju o postanku bolesti, ukazati na postojanje klasifikacija bolesti
i poremeaja koje definiraju kockanje kao bolest. Prema vaeoj DSM-IV klasifikaciji
kockanje kao poremeaj kontrole nagona i impulzivnosti (F63.0) spada u kategoriju F63
(uz piromaniju, kleptomaniju, manija upanja kose, intermitentni eksplozivni poremeaj
i poremeaj kontrole poriva, neodreen, kao: patoloko kupovanje, internet ovisnost i
SMS manija) koji obiteljima pridonose prihvaanju ozbiljnosti teine i zahtjevnosti
patologije kockanja. Iako pojedine obitelji, ali i kockari, poznaju patologiju kockanja
nisu svi u stanju odmaknuti se od moralistikog shvaanja te ne prihvaaju kockanje kao
bolest. S njimaje potrebno neophodno raditi na promjeni smjera u prihvaanju kockanja
kao bolesti.
Drava Victoria na poseban nain preporuuje strategije pomoi za one koje ne kockaju,
a imaju u svojoj obitelji ili na poslu kockara. Naglaava se da moda ne moete pomoi
kockaru u svojoj obitelji, ali moete pomoi sebi.
Strategije za nekog od obitelji ili prijatelja koji ne kocka, Community Care Division,
Victorian Government Department of Human Services, (2003.): Prirunik za osobe
s problemom kockanja, njihove partnere, obitelji i osobe koje im pruaju potporu,
402
Strategije za promjenu, www.problemgambling.vic.gov.au)

1. Zatite se i brinite za sebe. Pronaite nekoga za razgovor, na primjer prijatelja, zatraite
pomo savjetnika.
2. Normalno je da se osjeate izdanim od strane svog prijatelja, lana obitelji ili partnera.
Imate pravo na svoje osjeaje.
3. Normalno je da ste ljuti. Prepoznajte svoj bijes, razgovarajte s nekim i nauite
odgovarajue naine kako ga izraziti.
4. Nemojte pokuavati preuzeti kontrolu nad kockarovim ivotom - to e vas uiniti
nesretnima.
5. Odnosite se prema kockaru kao ravnopravnoj osobi. Nemojte ih pokuati zatititi.
6. Koristite svoju energiju kako bi promijenili svoju situaciju, a ne kockarovu.
7. Dopustite kockaru da preuzme odgovornost za svoje ponaanje.
8. Budite iskreni i neka kockar nosi posljedice svojeg ponaanja.
9. Odluite moete li sami upravljati kockarovim novcem. Ako ne moete, moda ete
morati odravati odvojene bankovne raune i kreditne kartice.
10. Nemojte posuivati novac kockaru!
11. Ne plaajte kockaru dugove!
12. Traite pravne, financijske i druge savjete, istraite vae mogunosti.
13. Izrazite svoje osjeaje prema osobi koja kocka. Uinite to paljivo i otvoreno.
3.6.6.6. Financijsko savjetovanje i upravljanje financijama je neophodno
Kako jo uvijek nema suradnje sa strunjacima koji bi pomagali kockarima i njihovim
obiteljima oko uvida u trenutno financijsko stanje, te bi praktinim savjetima iznali
put ka olakanju, najee izrazito loe financijske situacije obitelji, taj neizostavni dio u
procesu oporavka potrebno je da provode sami psiholozi kao njihovi terapeuti, odnosno
kao dio terapeutskog posla! Nemojmo zaboraviti da je upravo novac i materijalna strana
ta koja prvenstveno potie obitelji i kockare da zatrae pomo.
Iako psiholozi nisu financijski savjetnici, bez osnovnog plana rada na sanaciji nee moi
kvalitetno pomoi kockaru i njegovoj obitelji. Jedna od brojnih inaica je ona osmiljena
od strane vlade Viktorije u Australiji (www.problemgambling.vic.gov.au) i jedna je od
strukturiranijih naputaka za pomo obiteljima, ali i strunjacima koji se bave patologijom
kockanja nudi u obliku financijskog savjetovanja.
-
-
-
-
-
-
Dogovorite se da vam netko u koga imate povjerenja pomogne upravljati novcem.

Razmotrite kratkorone i dugorone dogovore prema vaim potrebama.
Neka vam se plaa izravno isplauje na raun.
Moe se napraviti dogovor da osoba koja vam u tome pomae, podigne vau
plau.
Otkaite kreditne i ostale kartice ili ih dajte osobi koja vam u tome pomae.
Nosite sa sobom samo ogranienu koliinu novca.
Dogovorite s bankom da moete podizati samo male dnevne koliine novca na
bankomatima.
403
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Recite obitelji i prijateljima to inite te da vam ne posuuju novce.

Razmislite o tome da imate dvije osobe kao potpisnika na svojim raunima.
Izbacite mogunost podizanje gotovine na kreditnim karticama.
Plaajte raune izravnim skidanjem iznosa s rauna ili ekom.
Ako vam rad s tuim novcem predstavlja izazov, izbjegavajte poslove u kojima
rukujete gotovinom.
Izbjegavajte dranje velike koliine novca u kui.
Platite to vie osnovnih rauna na dan isplate plae.
Razmotrite plaanje nekih rauna unaprijed.
Razmotrite to je to to biste zaista voljeli i redovito odvajajte novce za to.
Od posebnog je znaaja kontrolirati njihove trokove, prihode i rashode. Klasini patoloki

kockar (a oni se kao kategorija najee javljaju za pomo i lijeenje) nije sposoban
kontrolirati svoje prihode, kao ni rashode. Kockar je izgubio osjeaj za novac, u dubini je
krt, a poremeaj nagona potie ga s druge strane na nekontrolirano troenje novaca na
kockanje. Bez organiziranja kontrole trokova od strane ukuana samo e lijeenje imati
znaajno manju mogunost oporavka.
Obitelj i kockar vode cjelokupne financije dnevno. Potrebno je uzimati raune prilikom
svake kupnje i transakcije te ih evidentirati, kao i prihode. Napraviti tjedne i mjesene
obraune, prokomentirati ih s terapeutom - savjetodavcem.
Posebna se borba vodi oko nastalih dugovanja. Iako kockar zna sve svoje dugove do u
lipu, velik dio njih nije sprema priznati sve svoje dugove. U dugovanja spadaju i krediti
u bankama, pozajmice, ekovi, minusi na karticama i raunima. U sluajevima da kockar
ne navede zaista sva dugovanja, odnosno ako zataji ak i neznatan dug, to su mala vrata
za skori povratak kockanju.
Pojedinim kockarima drugi duguju, najee sami kockari. U procesu lijeenja vano je
pozornost pokloniti i tom problemu. Najee im duguju sami kockari, te odlaze u casina
i automat klubove kako bi namirili postojea dugovanja (ponekad odlaze jednostavno
da samo popiju kavu kako bi se uvjerili da vie ne kockaju). Visok je rizik i velika
vjerojatnost da e uskoro nastaviti s kockanjem, stoga je bitno ukazati im na pogubnost
takvog ponaanja. Briga terapeuta o financijskoj strani kockara i obitelji integralni je dio
rada te je neophodna u procesu izljeenja kockara i njegove obitelji.
U Hrvatskoj postoji mogunost samoizbacivanje u HL. Potrebno je ispuniti zahtjev u
nekoj od poslovnica Hrvatske lutrije. Zahtjev moe bit na odreeno vrijeme, godinu
dana, nekoliko godina ili doivotno. Pojedinac, kao i obitelj, moe zatraiti i ogranienje
poslovne sposobnosti kockara.
404
3.6.6.7. Internet ovisnost

Uzroci prekomjernog koritenja interneta su razliiti. Najee je to nisko samopotovanje
i samopouzdanje, nesposobnost donoenja osobnih odluka, nezrelost, zabrinutost,
anksioznost, stidljivost, depresivnost, suoavaje s problemima u koli ili obitelji,
zlostavljanje od strane vrnjaka, stres, usamljenost i dosada.
Ako se radi o djeci, adolescentima presudno je ukljuiti roditelje, odnosno obitelj, no
slino je i u radu s odraslima kod kojih je sudjelovanje bliske (bliskih) osobe nazaobilazno.
Ukljuenje obitelji pomae kockaru, cyber-ovisniku, Face-ovisniku, ali i samoj obitelji.
Nemogue je tretman lijeenja provoditi ako obitelj nije ukljuena. Upravo je obitelj ta
koja, uz pomo strunjaka, provodi, kontrolira i vrjednuje oporavak oboljelog pojedinca.
Obitelj je ta koja je pozvana mijenjati svoje ponaanje, uei nove strategije nadzora i
kontrole.
Pomo u rjeavanju raznih intrenet ovisnosti najee samo djelomino moemo postii
kontroliranim ograniavanjem aktivnosti. U sluaju djece i adolescenata neophodna
je podrka roditelja i obitelji, koji e kroz vie kratkih intervencija nauiti mehanizme
nastanka poremeaja, kao i strategiju suoavanja s nastalim problemom. Problem nije
izdvojen te je potrebno sagledati potencijale obitelji iz koje dolazi dijete, osoba u zrelim
godinama, pa i umirovljenici. Obitelj e nuno trebati odreeni stupanj preustroja,
pouavanja, edukacije i nadzora nad provoenjem lijeenja rehabilitacije.
Obitelj je imbenik koji e se nuno trebati prilagoditi i nauiti nove obrasce ponaanja.
Obitelj je ta koja e se nauiti preuzimati odgovornost i zapoeti graditi ustrajnost.
Pojedine obitelji nemaju uvida i tehnoloki su nepismene te nisu u mogunosti sagledati
mogue posljedice prekomjernog koritenje interneta. Njima isto treba omoguiti
sagledati patologiju ovisnosti te im predoiti posljedice nemijenjanja obrasca ponaanja
obitelji i pojedinca.
Na podruju internet ovisnosti (Internet adiction disorder - IAD) najee se radi o
ovisnosti raunalnim igrama, on line i off line, kao i u sluaju prekomjernog programiranja,
ovisnosti o drutvenim mreama u kojima se stvarni odnosi podreuju virtualnim.
Koritenje pornografskih sadraja su jedna od najeih podruja internet ovisnosti.
Posebna varijanta kockanja je internet kockanje. Dio krorisnika interneta postaje ovisan
o beskrajnom pretraivanju najrazliitijih sadraja. Posebno podruje su aukcije na
internetu, koje mogu prouzrokovati financijske probleme, kao i kockanje preko interneta.
Postoji varijanta kojoj pribjegava dio off i on kockara u kojoj oni zamijene kockanje s
primjerice kupovinom najrazliitijih online dionica.
Pomo strunjaka u uenju vjetina suoavanja sa stresom, depresijom ili agresijom
neophodna je u tretmanu oporavka.
Samo lijeenje moe biti dugotrajno. Obino su naueni obrasci ponaanja zajednice ili
obitelji duboko ukorijenjeni, a poetni uspijeh tretmana nije dovoljno dug da bi se
postojee strukture poele ozbiljnije mijenjati.
405
Znaajno je postojanje komorbiditeta, posebice kod on-line kockanja, te ga treba

prepoznati i suoiti se s njime.
Metodologija rada je vrlo slina kao kod one s patolokim kockanje (poglavlje Okvirni
sadraj rada s problematinim ili patolokim kockarom i njegovom obitelji).
este su preporuke strunjaka o voenju dnevnika, ukljuivanje u neke od sportskih te
razliite edukacijske aktivnosti. Nije preporuljivo da ovisnik samo zamijeni aktivnosti,
nego da se obitelj, partner aktivno ukljue u proces oporavka, prihvaajui svoju
odgovornost zateenog stanja koje omoguavaju realne kontakte s drugim osobama
osnaujui dijete.
Kod kolske populacije esta su izostajanja s nastave i loe ocijene te je potrebna dodatna
pomo i vrijeme za uenje nastavnog gradiva. Potpuno uskratiti internet zapravo nije
mogue. Kod mlae populacije moete izazvati suprotni uinak, stoga se predlae
transparentnost kod uporabe raunala smjetajui ga u kuni prostor u kojem je trenutno
mogu uvid u raunalne aktivnosti. Preporua se da se zajedniki odlazi na internet. Vano
je postavljanje te provoenje granica za koritenje raunala. Ograniavanje koritenja
intreneta, ali i gledanja televizije, DVD filmova i slino, podrazumijeva preustroj obitelji.
Posebno se preporuaju aktivnosti izvan prostora stanovanja. Bitno je zajedno s djetetom,
ukljuujui cijelu obitelj, nainiti popis aktivnosti.
Provoenje danih aktivnosti predstavlja dodatan problem i ukazuje na kapacitet obitelji
(roditelja) na ustrajnost i dosljednost. esto je problem u obitelju u nedosljednosti
provoenja odabranog programa. Neophodan je rad posebno s roditeljima koji su
u procesu preuzimanja odgovornosti za ponaanje djeteta. Proraditi na komunikaciji
unutar obitelji kao i vjetini meusobnog komuniciranja, samim time i jaanjem osjeaja
prihvaenosti.
Vrijeme je da ponovno ukljuite obitelj i pojedince u ivot vaeg djeteta ili pak odraslog
lana obitelji, jedan je od temeljnih motiva rada na podruju novih ovisnosti.
Literatura:
1.
6.
Community Care Division, Victorian Government Department of Human Services (2003.):

Prirunik za osobe s problemom kockanja, njihove partnere, obitelji i osobe koje im pruaju potporu,
Strategije za promjenu, www.problemgambling.vic.gov.au
Gizicki i Gorny (1973.): ovjek i hazard, Prosvjeta, Zagreb, 17
Koi, E. (2009.): Problematino i patoloko kockanje, Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok
Koi, E., Per-Konjak, J., orevi, V. (2007.): Sredstva i metode lijeenja osoba s izraenim
patolokim kockanjem, Zbornik saetaka, 1. hrvatski interdisciplinarni simpozij s meunarodnim
sudjelovanjem, Lions Club Vereucha Virovitica, Virovitica, 106108
Mladenovi, I., Laeti, G. (2012.): Patoloko kockanje s Prirunikom za samopomo, Elit medica,
Beograd
Plenkovi, J. (2000.): Slobodno vrijeme mladei, Drutvo prijatelja Hrvatska - Japan Rijeka,
406
2.
3.
4.
5.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
Sveuilite u Rijeci Graevinski fakultet, Rijeka

Ricija, N. i sur. (2011.): Navike i obiljelja kockanja adolescenata u urbanim sredinama RH, Zagreb
Torre, R. (2007.): Gamblers anonymus Anonimni kockari, 1. hrvatski interdisciplinarni simpozij
s meunarodnim sudjelovanjem, Zbornik saetaka, Lions Club Vereucha Virovitica, Virovitica,
95 96
Tuftan, P. (2009.): Problem patolokog kockanja Zdravlje i ivot na kocki, Rizik br. 8, NZZJZ
PG, Rijeka, 23-24
Tuftan, P. (2010. a): Izvanbolniki psihosocijalni tretman u ovisnikoj populaciji; kako pronai
svjetlo na kraju tunela, Psihologija u zatiti mentalnog zdravlja, ZZJZ Sveti Rok, Virovitica, 115125
Tuftan, P. (2010. b): Patoloko kockanje grupa samopomoi pri Centru za prevenciju ovisnosti
NZZJZ PG, XVII: Dani psihologije, Zadar, 115
Valeur M., Matysiak, J. C. (2008.): Patologije ekscesa. Droga, alkohol, igre, seks..., Zastranjivanja
naih strasti, Provincija franjevaca treoredaca, Zagreb, 86
Zorii, Z. (2009.): Kockanje i klaenje ovisnosti novog doba, Medicus, vol. 18, br. 2, Zagreb, 209
407
3.7. Meusektorska suradnja i suradnja s medijima u

podruju zatite mentalnog zdravlja u zajednici
U podruju unaprjeivanja usluga zatite mentalnog zdravlja u zajednici psihologija

i psiholozi imaju znaajan prostor za sudjelovanje i mogu dati znaajan profesionalni
doprinos. Profesionalno su ukljueni u sve sektore koji sudjeluju u zatiti mentalnog
zdravlja te mogu biti vana spona za unaprjeivanje meusektorske suradnje. Vano
podruje u kojemu psiholozi mogu znaajno pridonijeti unaprjeenju u korist boljeg
mentalnog zdravlja populacije je i medijsko komuniciranje.
408
Dean Ajdukovi i Dragan Jusupovi
3.7.1. Suradnja u lokalnoj zajednici: model, iskustva i

evaluacija unapreenja meusektorske suradnje
u suzbijanju nasilja u obitelji
U ovom e se prilogu prvo objasniti zbog ega je suzbijanje nasilja u obitelji podruje u
kojem je od presudnog znaaja uinkovita suradnja izmeu razliitih institucija, slubi
i sektora na razini lokalne zajednice. Univerzalna, selektivna i indicirana prevencija u
ovom podruju usko su povezane i meuovisne. Kao temelj za razumijevanje sloenih
meuovisnih veza koje valja uzeti u obzir kako bi se unapredila meusektorska suradnja
posluit e socio-ekoloki model odnosa izmeu etiri razine funkcioniranja pojedinca,
obitelji i zajednice. No glavni je sadraj ovoga priloga prikaz programa za unapreenje
suradnje u lokalnoj zajednici radi poveanja uinkovitosti suzbijanja nasilja u obitelji i
rezultati njegove evaluacije koji svjedoe o uinjenom napretku. Program je bio usklaen
sa smjernicom 3.2.5. za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja, a
koja navodi da valja podravati postojee i razvijati nove aktivnosti u podruju prevencije
obiteljskog i vrnjakog nasilja.
3.7.1.1. Socio-ekoloki model suzbijanja nasilja u obitelji
Suzbijanje nasilja u obitelji istaknuti je primjer u kojem viestruka uzronost pojave
zahtjeva visoko usklaeno djelovanje razliitih sustava koji imaju izravnu ili posrednu
ulogu u zatiti rtava i poticanju poinitelja da promijene svoje ponaanje. Obiteljsko
je nasilje izrazito kompleksna pojava koja se temelji na uzajamnom djelovanju brojnih
imbenika na vie razina.
Za razumijevanje izazova, prepreka i mogunosti usklaenog meusektorskog djelovanja
u suzbijanju obiteljskog nasilja moe biti korisna sistemsko-ekoloka analiza resursa
zajednice. Ovaj model (Ajdukovi, 2010.) polazi od nunosti postizanja promjena na
sve etiri razine kako bi se poveala uinkovitost suzbijanja obiteljskog nasilja: razina
pojedinca (rtve i/ili poinitelja nasilja), njegovog ili njezinog neposrednog socijalnog
okruenja, profesionalnog djelovanja strunjaka te razine zajednice i ireg drutva.
Prva je razina osoba rtve i/ili poinitelja nasilja s njenim unutarnjim resursima, a
koji mogu biti vani za zaustavljanje nasilja u obitelji. Ovisno o vrsti i koliini resursa,
moemo ih smatrati imbenicima rizika, odnosno zatite od nasilja. Resursi osobe su, npr.
modeli ponaanja socijalizirani u primarnoj obitelji, prepoznavanje oblika, posljedica i
uzroka nasilja, pripisivanje odgovornosti za nasilno ponaanje, uvjerenja o partnerskim i
unutarobiteljskim odnosima, pojam o sebi, rodni identitet i uvjerenja o rodnim odnosima,
dostignuta razina moralnog razvoja, svijest o samoodgovornosti kao rtve ili/i poinitelja
409
nasilja, oblik privrenosti i reguliranje bliskosti i autonomije u partnerskom odnosu i

slino. Premda se zaustavljanje nasilja u obitelji dogaa na ovoj, individualnoj, razini, to
se teko moe postii bez povoljnog djelovanja iz ostalih razina ovog modela.
Drugu razinu socio-ekolokog modela suzbijanja nasilja ini neposredni socijalni kontekst
referentnih skupina i pojedinaca. On ukljuuje interpersonalne odnose s partnericom/
partnerom, lanovima ue i proirene obitelji, normativna ponaanja vrnjaka, prijatelja
i vanih osoba iz radnog okruenja. Na ovoj se razini odvija dinamika partnerskih i
obiteljskih odnosa i druge socijalne transakcije pojedinca i obitelji. Obiljeava ih socijalnoemocionalna bliskost i psiholoka vanost. Mogunost utjecaja neposrednog socijalnog
konteksta na zaustavljanje nasilja je velika jer relevantni pojedinci i referentna skupina
snano djeluju na interpretaciju situacija, uvjerenja i norme, to pridonosi modeliranju
naina rjeavanja sukoba u bliskim odnosima. Kljuno je pitanje: Pod kojim uvjetima e
osobe iz neposrednog socijalnog okruenja neto poduzeti kako bi se zaustavilo obiteljsko
nasilje za koje znaju da se dogaa? Odgovor su gotovo prije pola stoljea dali socijalni
psiholozi Latane i Darley (1970.). Njihov model donoenja odluke o pomaganju u
izvanrednim situacijama ukljuuje pet koraka: 1.) treba uoiti situaciju (tj. osoba treba
uoiti da se dogaa neto to bi moglo biti nasilje), 2.) protumaiti da se radi o nekom
od oblika obiteljskog nasilja (tj. da e posljedice biti tetne), 3.) preuzeti odgovornost da
se neto uini, 4.) znati to uiniti i 5.) primijeniti odluku (tj. neto uiniti, pomoi ili
intervenirati). Posljednji korak je posebno osjetljiv jer ukljuuje ocjenjivanje moguih
loih posljedica pomaganja: neugode, mogueg naruavanja odnosa s lanovima obitelji
u kojoj ima nasilja, opasnosti, vremenskog angamana i slino. Zbog svoje socijalne
moi, neposredno socijalno okruenje moe posluiti kao vaan mehanizam zaustavljanja
nasilnog ponaanja, a jasno je to treba initi da se on pokrene.
Treu razinu modela suzbijanja nasilja ine institucije i strunjaci u ustanovama i
slubama koje dolaze u kontakt s konkretnom rtvom ili/i poiniteljem nasilja i njihovim
neposrednim socijalnim okruenjem. Ovisno o situaciji, to mogu biti odgajatelji, uitelji
i nastavnici, policajci, suci i dravni odvjetnici, psiholozi, socijalni radnici, zdravstveno
osoblje, paraprofesionalci koji rade sa rtvama i slini. Ove osobe imaju znatnu strunjaku
i institucionalnu mo jer raspolau znanjima i mogunostima uvoenja pozitivnih
promjena, ali i sredstvima prisile. esto, meutim, nemaju odgovarajue znanje, iskustvo
i motivaciju da pridonesu zaustavljanju nasilnog ponaanja na uinkovit nain. Osim
toga, osobno ivotno iskustvo s nasiljem, stavovi i uvjerenja koja neizbjeno nose iz svoje
osobne povijesti, mogu biti prepreka njihovom uinkovitom djelovanju. Vana je, takoer,
percepcija strunjaka da li i koliko drugi strunjaci i drugi sustavi funkcioniraju dobro
ili slabo, prebacuje li se odgovornost sa sebe na druge. Strunjaci koji rade s obiteljskim
nasiljem se u nekim aspektima mogu osjeati slino rtvama nasilja: mogu imati doivljaj
bespomonosti i izoliranosti zbog nefunkcionalnih sustava koji meusobno nedovoljno
uinkovito surauju. Promjene na ovoj razini postiu se prikladnim educiranjem i
osnaivanjem strunjaka, povezivanjem s drugim strunjacima koji rade u podruju
nasilja, zajednikim traenjem naina za poveanjem uinkovitosti kroz praktinu
suradnju na razini lokalne zajednice te osiguravanjam konzultacija i supervizije.
410
Budui da ova razina suzbijanja nasilja u obitelji ima veliku mo djelovanja na dvije
ue razine (osobna i neposredno socijalno okruenje), njeno uinkovito funkcioniranje je
bitno za suzbijanje nasilja.
etvrtu razinu ini zajednica (lokalna i ira drutvena) koja ostvaruje svoj utjecaj stvaranjem
preduvjeta i okruenja u kojima funkcioniraju prethodne tri razine ovog modela. Na ovoj
se razini formiraju vrijednosni sustavi i socijalne norme, stvaraju mehanizmi za njihovo
provoenje (zakoni i uvjeti za njihovu provedbu, ukljuujui izgradnju kapaciteta i
financiranje), formalizira oblik i stupanj socijalne kontrole kroz sredstva represije i definira
kako e institucije odgoja, obrazovanja, socijalne skrbi i zdravstva, policija, pravosue,
mediji i drutvene organizacije (ukljuujui i crkvu) osigurati da se proklamirane
vrijednosti ostvare u praksi. Utjecaji na ue razine socijalne ekologije posebno se
snano ostvaruju mehanizmima represije prema poiniteljima nasilja i nedjelotvornim
strunjacima, ali istodobno i stvaranjem uvjeta za kvalitetnu podrku rtvama obiteljskog
nasilja, tretman poinitelja nasilja i poduavanje javnosti. Odgovornost zajednice (drave,
upanije, gradova) za suzbijanje nasilja, poiva na primjeni meunarodnih standarda,
prihvaanju vrijednosti da je obiteljsko nasilje oblik ugroavanja ljudskih prava i da je
zajednica odgovorna da to sprijei. To se ogleda u donoenju primjerenih i provedivih
zakona kojima se titi obitelj od nasilja i u osiguravanju njihove uinkovite provedbe.
Jedan od praktinih preduvjeta je osigurati da ustanove i slube stvarno meusobno
surauju, a da se strunjaci osposobljavaju i osnauju.
Premda je koordinirano povezivanje resursa razliitih razina socijalne ekologije kljuno,
ono se u praksi nedovoljno postie zbog toga to izmeu razliitih dionika postoje sukobi
zbog razliitih interesa i prioriteta ili nedovoljnih kapaciteta. Stoga bismo mogli rei da
ire razine socijalne ekologije (strunjaci i institucije, zajednica) ne podravaju pozitivne
procese na uim razinama (osobnoj, neposrednog socijalnog okruenja). No ne treba
zanemariti i utjecaj povratnih veza koje iz uih razina socijalne ekologije mogu oteati
ulogu strunjaka, institucija i zajednice u suzbijanju obiteljskog nasilja. Primjerice,
strunjaci iz institucija mogu imati odreeno osobno iskustvo nasilja u primarnoj obitelji,
ili su ponekad poinitelji nasilja u svojoj obitelji, imaju patrijarhalna uvjerenja i osobne
norme o partnerskom odnosu, itd. To utjee na dio profesionalnog i institucionalnog
odnosa prema rtvama i poiniteljima nasilja, zakonska rjeenja i medijski odnos prema
nasilju.
Meuodnosi u opisanom modelu su vremenski vrlo dinamini. Promjene se dogaaju
unutar i izmeu svake od navedenih razina. Na primjer, zadnjih desetak godina oite
su zakonske promjene u tretiranju obiteljskog nasilja, promjene u policijskoj i sudskoj
praksi, izgradnja mree organizacija za podrku rtvama i psihosocijalni tretman
poinitelja, osposobljavanje strunjaka za prepoznavanje i postupanje u sluajevima
nasilja, angairanje medija u razotkrivanju propusta u djelovanju sustava itd. Vremenska
dimenzija je vrlo vana jer moemo uoiti da preventivno djelovanje sa irih razina daje
rezultate na razinama neposrednog socijalnog okruenja i pojedinca. To je jasno vidljivo
iz narasle javne svijesti da je obiteljsko nasilje neprihvatljivo, velikog porasta broja
411
prijavljenih sluajeva policiji (u desetak godina gotovo pet puta vie, tako da je sada broj
policijskih intervencija preko 15.000 godinje) i primjerenijeg medijskog praenja takvih
sluajeva.
Iskustvo je pokazalo da je kritino ogranienje uinkovitijeg suzbijanja obiteljskog nasilja
nedovoljna usklaenost djelovanja iz irih razina prema prvoj i drugoj razini (osobnoj i
neposrednog socijalnog okruenja) gdje se zaustavljanje nasilnog ponaanja treba postii.
Stoga je postizanje sustavno usklaenog djelovanja u praksi kljuno.
Kakva je u tom kontekstu uloga, mogunosti i odgovornost psihologije i psihologa kao
dionika zatite mentalnog zdravlja obitelji u kojoj ima nasilja? To se ogleda u dva aspekta:
Prvi je da psihologija vlada spoznajama o ljudskom ponaanju koja su relevantna za nasilno
ponaanje i njegovo prekidanje. To su npr: modeli uenja ponaanja, naini postizanja
promjene ponaanja, vrijednosti i stavovi kao motivator ponaanja, socijalni utjecaji i
socijalne interakcije u kojima se javlja nasilje, emocije i upravljanje njima, kognitivni
konstrukti o stvarnosti, procjene i interpretacije tueg ponaanja, transakcije koje se
odvijaju u interpersonalnim i bliskim odnosima, suoavanje sa stresom, upravljanje
sukobima, psihopatoloka ponaanja, profesionalni stres strunjaka, evaluacija tretmana
Drugo podruje doprinosa psihologije suzbijanju obiteljskog nasilja je praksa u koju se
ugrauju spomenuta znanja i spoznaje, a ogleda se u psiholokom savjetovanju, podrci
i tretmanu rtava, psihosocijalnom tretmanu poinitelja nasilja, provedbi psiholokih
kriznih intervencija, profesionalnoj podrci strunjacima koji rade s nasiljem i razvijanju
programa izobrazbe i evaluaciji programa koji pridonose smanjenju nasilja kako bi se
unaprjeivala praksa utemeljena na dokazima.
3.7.1.2. Meusektorska suradnja kao strategija
Djelotvornije postupanje u sluajevima nasilja u obitelji je profesionalni izazov svim sustavima
policiji, pravosuu, socijalnoj skrbi, zdravstvu, lokalnoj samoupravi, nevladinom sektoru. U
posljednjih je desetak godina dolo do vidljivog napretka u zakonskom okviru i dostupnosti
drutvenih intervencija u sluajevima nasilja u obitelji. Primjeri su donoenje posebnog
Zakona o zatiti od nasilja u obitelji, promjene u Kaznenom zakonu i Zakonu o kaznenom
postupku, proirivanje mree savjetovalita i sklonita za rtve, uvoenje tretmanskih centara za
poinitelje nasilja u obitelji u vie od deset gradova u Hrvatskoj.
Strana iskustva (npr. Wolfe i Jaffe, 1999.) pokazuju da problem obiteljskog nasilja treba
rjeavati koritenjem razliitih, ali komplementarnih strategija (npr. poduavanje djece i
mladih u kolskom sustavu, izobrazba strunjaka iz pomauih struka u zdravstvu, socijalnoj
skrbi i nevladinim organizacijama, strunjaka u policiji i pravosuu). Na taj se nain izgrauje
kapacitet zajednice da uinkovitije reagira na sluajeve nasilja u obitelji, ali takoer da se ublae
posljedice nasilja, posebno na mentalno-zdravstvenom planu.
412
Nae iskustvo pokazuje da je za djelotvornu uporabu resursa zajednice nuno razvijati

kapacitet strunjaka u sljedeim podrujima: 1.) poboljavanje specifinih znanja u
svojem podruju rada s nasiljem u obitelji, 2.) stjecanje znanja o nasilju u obitelji koja
su zajednika razliitim strunjacima, institucijama i sektorima, 3.) osvjetavanje i
razumijevanje uloge osobnih stavova i vrijednosti u radu s nasiljem, 4.) dobro poznavanje
mogunosti i ogranienja koje u radu imaju drugi strunjaci, institucije i organizacije, 5.)
razvijanje profesionalnog povjerenja i suradnog odnosa s drugim strunjacima na razini
lokalne zajednice i 6.) poznavanje djelotvornosti intervencija za zaustavljanje nasilja u
obitelji kako bi ih mogli ciljano koristiti.
Prepoznajui tekoe meusektorske suradnje u suzbijanju obiteljskog nasilja, Vlada
Republike Hrvatske je donijela Protokol o postupanju u sluaju obiteljskog nasilja (2005.,
2006., 2008.). On sadri niz mjera kojih su se dravne institucije dune pridravati
prilikom pruanja pomoi i zatite osobi izloenoj bilo kojem obliku nasilja u obitelji.
Svim tijelima naloeno je obzirno postupanje prema rtvama nasilja i koritenje rodno
osjetljivog pristupa. Kad je dijete rtva nasilja, obvezno je postupati prema naelu
najboljeg interesa djeteta, prikladno dobi i stupnju psihofizikog razvoja, zdravstvenog i
emocionalnog stanja.
Svrha je Protokola osigurati uvjete za djelotvoran, cjelovit i usklaen rad nadlenih tijela
radi unaprjeenja zatite i pomoi rtvi nasilja u obitelji te pomoi poiniteljima u
zaustavljanju njihovog nasilnog ponaanja. Propisane su obveze, oblici i naini meusobne
suradnje nadlenih tijela (policije, centara za socijalnu skrb, zdravstvenih i odgojnoobrazovnih ustanova te pravosudnih tijela) koja sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju nasilja
te pruanju pomoi i zatite osobama izloenim nasilju u obitelji. Premda organizacije
civilnog drutva (tj. nevladine udruge) i tijela lokalne uprave i samouprave nisu navedeni
u Protokolu, logino je da u njegovoj provedbi i oni sudjeluju. injenica da je Vlada
donijela ovaj dokument izraz je narasle spoznaje da je nuno usklaenije djelovanje
razliitih sektora kao odgovor na sloenu pojavu nasilja u obitelji. Za neke od sektora
postoje posebni (interni) pravilnici i upute.
Uprkos velikim pomacima posljednjih godina, praksa upozorava da suradnju razliitih
sektora na razini lokalne zajednice treba dalje razvijati. To je mogue uiniti na tri razine:
1.) unapreenje prakse unutar svake slube ukljuene u suzbijanju nasilja u obitelji, 2.)
ubrzavanje razmjene informacija i izgradnja profesionalnog povjerenja meu sektorima
(policija, socijalna skrb, pravosue, zdravstvo, obrazovanje, organizacije za pomo rtvama,
organizacije za tretman poinitelja) i 3.) prihvaanje vee odgovornosti lokalne zajednice
za suzbijanje nasilja u obitelji. Osim unutar sustava policije, umreenost i razmjena
informacija su objektivno ogranienje. Tako npr. u zdravstvu ne postoji standardizirana
evidencija koja bi omoguila pouzdane podatke o zdravstvenim uslugama i skrbi za
rtve obiteljskog nasilja. Krovne institucije koje prate epidemiologiju ozljeda i pruanje
zdravstvenih usluga nemaju podatke je li usluga pruena zbog nasilja u obitelji ili zbog
ozljede nanesene od drugih osoba.
413
No, kljuno ogranienje vezano je uz nedovoljno meusektorsko poznavanje konkretnih

postupaka, mogunosti i ogranienja koja ima pojedini sustav. Iskustvo projekta
Unapreeenje meusektorske suradnje u suzbijanju obiteljskog nasilja pokazuje da, nakon
to se sudionici iz sustava koji moraju suraivati na razini lokalne zajednici izravno
upoznaju kao strunjaci, te prepoznaju ogranienja i mogunosti pojedinog sustava i
poveaju meusobno povjerenje, razmjena informacija postaje laka i djelotvornija, a
rad na suzbijanju obiteljskog nasilja uinkovitiji. To ujedno donosi i zadovoljstvo samim
strunjacima koji rade ovaj teki posao.
3.7.1.3. Izgradnja kapaciteta za meusektorsku suradnju
Brzina i koordinirano reagiranje na otkriveni sluaj obiteljskog nasilja ovisi o uinkovitoj
razmjeni informacija izmeu ukljuenih strunjaka i institucija. Istodobno, brzina
reagiranja je vrlo vaan imbenik zaustavljanja nasilja: rtva dobiva poruku da su institucije
kompetentne i angairane, a poinitelj nasilja i neposredna socijalna okolina poruku da se
nasilje shvaa ozbiljno i kao drutveni prioritet. Zbog toga je u okviru suradnje Drutva
za psiholoku pomo (DPP), Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva zdravstva i
socijalne skrbi, Pravosudne akademije i Visokog prekrajnog suda razvijen i proveden
projekt izgradnje kapaciteta za unapreenje meusektorske suradnje u suzbijanju
obiteljskog nasilja na razini lokalne zajednice. Projekt je trajao od 2009. do 2011. godine,
a proveden je u 13 upanija i Gradu Zagrebu.
Porast svijesti o problemu nasilja u obitelji ima barem dvije posljedice. Prvo, ee
prijavljivanje takvih sluajeva nadlenim institucijama i organizacijama civilnog drutva.
To je praeno veim oekivanjem da sustavi uinkovito reagiraju, kako bi se odmah
prekinulo nasilno ponaanje u ugroenim obiteljima i posljedino dovelo do smanjivanja
nasilja openito. Drugo, postalo je oigledno da postoji znaajan prostor za poboljanje
koordiniranog reagiranja svih nadlenih slubi, institucija i organizacija. Nae ranije
iskustvo s izobrazbom ovih strunjaka pokazalo je da su i oni sami nezadovoljni zbog
nedovoljne uinkovitosti cjelokupnog reagiranja na sluajeve obiteljskog nasilja. U
Nacionalnoj strategiji protiv nasilja u obitelji (2008.-2010.) procijenjeno je da je potrebno
u izobrazbu ukljuiti oko 3.600 djelatnika policije, socijalne skrbi, zdravstva, pravosua i
organizacija civilnog drutva kako bi se uinkovitost koordiniranog reagiranja podigla na
viu razinu. Naalost, sredstva za dostizanje ovog ambicioznog cilja nisu bila osigurana.
U tom je kontekstu pokrenut spomenuti projekt Drutva za psiholoku pomo koji je
putem Matra Programa financiralo nizozemsko Ministarstvo vanjskih poslova i Grad
Zagreb, kako bi se pridonijelo ostvarenju navedenog stratekog cilja izobrazbom oko
18% ciljane skupine strunjaka. U ranijem razdoblju (2002.-2006.) DPP je u suradnji
s nizozemskom NVO Admira, takoer u okviru projekta Matra, po slinom modelu
osposobio 650 djelatnika policije, socijalne skrbi, pravosua i zdravstva.
Ovaj program izobrazbe je jedinstven po tome to je u fokusu imao unapreenje suradnje
u zajednici izmeu sektora koji rade u podruju obiteljskog nasilja. Za razliku od njega,
drugi su programi bili usmjereni na dodatno osposobljavanje strunjaka unutar pojedinog
sustava. Tako je, primjerice, Poliklinika za zatitu djece obuila preko tisuu nastavnika za
414
prepoznavanje djece koja su izloena obiteljskom i vrnjakom nasilju. Druge nevladine

organizacije, kao to su enska soba, Centar za edukaciju i istraivanje (CESI), enska
grupa Korak i B.a.b.e. su provodile izobrazbu o temama povezanim s nasiljem u obitelji i
rodno utemeljenom nasilju za pojedine skupine strunjaka.
DPP-ov program je proveden u dva koraka. Prvi korak (svibanj 2009.) je bila trodnevna
izobrazba za rukovoditelje institucija iz ciljanih upanija. Pozvani su zamjenici naelnika
policijskih uprava, ravnatelji centara za socijalnu skrb, predsjednici prekrajnih i opinskih
kaznenih sudova, zamjenici dravnog odvjetnika, rukovoditelji domova zdravlja i
voditelji nevladinih organizacija koje se bave podrkom rtvama i tretmanom poinitelja.
Najbolji je odaziv bio iz sustava socijalne skrbi i policije, a zatim iz prekrajnih sudova (37
polaznika). Najslabiji je odaziv bio iz sustava zdravstva i nevladinog sektora (nitko nije
sudjelovao).
Primarni je cilj ove izobrazbe bio pomoi rukovoditeljima kljunih institucija u
ciljanim upanijama bolje razumjeti dinamiku obiteljskog nasilja, prepreke boljoj
suradnji u zajednici, te da zajedniki razmotre konkretne korake koje e poduzeti u
kratkom vremenu kako bi se unaprijedila brzina razmjena informacija izmeu njihovih
institucija i zajedniko djelovanje. Sekundarni je cilj ove izobrazbe bio da rukovoditelji
upoznaju program kroz koji e proi njihovi zaposlenici te da preuzmu vodeu ulogu za
unaprjeivanje meusektorske suradnje.
Drugi je korak izgradnje kapaciteta bila provedba izobrazbe u trajanju od 3 + 1 dan za
skupine strunjaka iz 13 upanija i dvije iz Zagreba. Sudionici su bili birani tako da je iz
svakog mjesta u pojedinoj upaniji u kojoj postoje policijska postaja, centar za socijalnu
skrb, zdravstvene ustanove, pravosudna tijela i nevladine organizacija, pozvan jedan ili
dva strunjaka iz svake organizacije koji se najvie bave pitanjem obiteljskog nasilja. U
nekim mjestima nije bilo svih nabrojanih institucija pa su pozivani strunjaci iz onih
ustanova koje postoje i koji su neminovno upueni na meusobnu suradnju u podruju
obiteljskog nasilja. Bilo je zanimljivo vidjeti kako je za mnoge ovo bila prva prilika da
osobno upoznaju osobu s kojom inae komuniciraju pismenima, dakle samo formalno.
Tijekom provedbe projekta tiskan je Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju
nasilja u obitelji (2010., izdavai UNDP i DPP, urednik Ajdukovi, D.) koji je namijenjen
svim slubama koje dolaze u kontakt sa rtvama i poiniteljima obiteljskog nasilja. Ovaj
prirunik je iroko distribuiran ne samo polaznicima izobrazbe i njihovim ustanovama,
nego i drugim institucijama, organizacijama i studijima pomagakih struka.
Format izobrazbe ukljuivao je prvo trodnevni seminar koji je bio utemeljen na modelu
iskustvenog uenja, kratkim predavanjima i radionicama u malim skupinama. Na kraju
susreta svaka je skupina polaznika iz istog mjesta dobila zadau u vezi s unapreenjem
suradnje koju su trebali ostvariti u sljedeih mjesec dana. Otprilike 6 tjedana nakon
prvog seminara, odran je jednodnevni susret na kojem su polaznici izvjetavali o
napretku u suradnji, te preprekama na koje su naili u ostvarenju svojeg zadatka. Govorili
415
su o konkretnim pokazateljima unaprjeene suradnje. Ovaj je nain rada omoguio

polaznicima uvjebati nove vjetine i primjenu novih znanja u svom radnom okruenju,
meusobno poticanje i podravanje. Jednodnevni susret je takoer sluio za pojanjavanje
dvojbi koje su se pojavile u praktinom radu te za rad na dodatnim temama koje su
polaznici naveli kao posebno vane. Kompletan program zavrilo je 589 polaznika, ija je
struktura prikazana u tablici 1.
Tablica 1. Struktura polaznika programa izgradnje kapaciteta za meusektorsku suradnju u suzbijanju nasilja u obitelji.
upanija
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Grad Zagreb
ibensko-kninska
Primorsko-goranska
Krapinsko-zagorska
Bjelovarsko-bilogorska
Istarska
Dubrovako-neretvanska
Zadarska
Brodsko-posavska i Poeko
slavonska
10. Splitsko-dalmatinska
11. Liko-senjska
12. Zagrebaka
13. Sisako-moslavaka
Ukupno:
39
14
18
14
16
17
15
17
14
Soc.
skrb
28
8
15
13
11
13
9
7
7
Sektor
Pravo
Zdrav
sue
stvo
13
5
11
13
13
2
14
2
8
8
11
3
9
11
14
14
17
16
225
12
16
10
14
153
15
10
13
6
141
Policija
2
1
1
30
Obit.
centri
3
2
2
2
2
2
2
2
2
NVO
2
2
2
2
2
2
2
2
24
1
1
16
Ukupno:
85
31
48
42
44
50
44
42
43
46
31
44
39
589
3.7.1.4. Evaluacija unapreenja meusektorske suradnje

Provedena je formativna evaluacija uinkovitosti i kvalitete provedbe projekta i sumativna
evaluacija njegovih uinaka.
Formativna evaluacija (provedbe projekta)
Glavno je pitanje na koje evaluacija provedbe projekta treba odgovoriti: Kakva je bila
kvaliteta i uinkovitost provedbe i koliko izobrazba zadovoljava potrebe korisnika?
Uinkovitost i kvaliteta provedbe izobrazbe evaluirana je koritenjem standardnih
upitnika koji su ukljuivali 12 14 estica sa skalom od 5 stupnjeva, od 1 (loe, uope
ne) do 5 (odlino, potpuno) te 4 pitanja otvorenog tipa. Upitnik je primijenjen na kraju
svakog trodnevnog seminara i kasnijeg jednodnevnog susreta. Podaci za rukovodno
osoblje navedeni su tablici 2.
416
Tablica 2. Formativna evaluacija izobrazbe za unapreenje meusektorske suradnje za rukovodno osoblje policije,
pravosua i socijalne skrbi. Prosjeci za N = 37.
Prosjek
Pitanja
(M)
Jeste li dobili jasnu sliku o ciljevima izobrazbe?
4,4
1.
2.
Je li Vam seminar pruio nova znanja i vjetine znaajne za Va rad na

podruju obiteljskog nasilja?
4,0
3.
Koliko su bila korisna predavanja?
4,2
4.
Koliko su bile korisne radionice?
4,0
5.
Koliko e Vam sadraj seminara koristiti u radu?
4,0
6.
Koliko su treneri bili pripremljeni?
4,7
7.
Kako biste ocijenili pisane materijale i pruene informacije?
4,3
8.
Koliko je vrijeme bilo djelotvorno iskoriteno?
4,5
9.
Kakva je bila atmosfera u skupini?
4,5
10.
Kako biste ocijenili praktine aspekte organizacije (lokacija, ruak, itd.)?
4,3
11.
Biste li ovakav seminar preporuili ostalim kolegama?
4,7
12.
Kako biste ocijenili izobrazbu u cjelini?
4,3
Od pozvanih 50 rukovoditelja, trodnevnu izobrazbu zavrilo je 37 osoba. Sudjelovanje

rukovoditelja iz zdravstva je potpuno podbacilo, a bilo je i neto manje osoba iz pravosua.
Sudionici iz ostala tri sektora su procijenili sve aspekte izobrazbe kao vrlo dobre ili vie.
To je pokazalo da su sadraj i oblik rada vrlo primjereni njihovim potrebama. Ovo nam je
bilo posebno vano jer su ovi rukovoditelji imali znaajnu ulogu u odabiru i motiviranju
svojih zaposlenika da sudjeluju u kasnijim seminarima.
Ocjene provedbe 14 seminara koje su dali strunjaci (N=589) iz svih sektora nakon
provedene izobrazbe prikazane su u tablici 3. Oni su ocijenili program izobrazbe vrlo
visokim ocjenama: za 8 od 12 pitanja koja su se izravno odnosila na kvalitetu provedbe i
korisnost ove izobrazbe, ocjene su bile odlian.
Najnia prosjena ocjena (3.3) odnosi se na to koliko su njihovi pretpostavljeni znali o
ciljevima ove izobrazbe. To je bilo iznenaujue jer su rukovoditelji svake od institucija
i organizacija koje su ukljuile svoje lanove u ovu izobrazbu na vrijeme dobili punu
informaciju o ciljevima, sadraju i obliku izobrazbe, te kome je namijenjena. Oni su
oigledno dobro odabrali polaznike (kao to to pokazuje estica 13.), ali bez dovoljnog
znanja o ciljevima izobrazbe. To je bilo pogotovo vidljivo kod policajaca, sudaca i
zamjenika opinskih dravnih odvjetnika. Tijekom rasprave s polaznicima, pokazalo se
da su pretpostavljeni smatrali da se radi o izobrazbi o obiteljskom nasilju, ali ne da e
naglasak biti na unapreenju meusektorske suradnje. Ovo je iskustvo tim vanije jer su
rukovoditelji i sami proli kroz ovaj program te su ga mogli dobro upoznati. No budui da
na seminaru za njih nisu sudjelovali svi pozvani rukovoditelji, razumljivo je da su u nekim
ustanovama rukovoditelji svoje odluke temeljili na opem dojmu, a ne poznavanju sutine
417
ove izobrazbe. Osim toga, neki od rukovoditelja koji su pohaali seminar promijenili su
radno mjesto ili ustanovu, a novi rukovoditelji nisu bili posebno zainteresirani poslati
najprikladnije zaposlenike na ovu izobrazbu. No kako su rukovoditelji bili vrlo zadovoljni
izobrazbom koju su dobili, dugorono gledano, to je bila dobra investicija jer su oni ostali
raditi u svojim sustavima (premda na drugim radnim mjestima) pa e vjerojatno nastaviti
zagovarati vanost meusektorske suradnje.
Jednodnevni susreti odrani su 6 do 10 tjedana nakon trodnevnih seminara. U njima
je sudjelovalo 74% polaznika koji su zavrili seminar. Razlozi izostajanja bili su bolest,
neizbjene obveza (npr. sudska rasprava, slubeni put, deurstvo).
Tablica 3. Formativna evaluacija izobrazbe za unapreenje meusektorske suradnje za
osoblje policije, pravosua i socijalne skrbi, obiteljskih centara, zdravstava i nevladinog
sektora. Prosjeci za N=589.
Tablica 3. Formativna evaluacija izobrazbe za unapreenje meusektorske suradnje za
osoblje policije, pravosua i socijalne skrbi, obiteljskih centara, zdravstava i nevladinog sektora. Prosjeci za N=589.
Pitanje
1.
Jesu li Vam treneri jasno objasnili ciljeve ovog seminara?
2.
Je li Vam seminar pruio nova znanja i vjetine vane za unapreenje

meusektorske suradnje u podruju obiteljskog nasilja?
4.
Obzirom na posao koji radite koliko ete ono to ste dobili na ovom seminaru
moi koristiti u podruju obiteljskog nasilja?
Koliko su bila korisna predavanja?
3.
Prosjek
(M)
4,7
4,2
4,1
4,5
5.
Koliko su bile korisne radionice?
4,6
6.
Koliko e Vam sadraj seminara koristiti u radu?
4,1
7.
Koliko su treneri bili pripremljeni?
4,9
8.
Koliko je vrijeme bilo djelotvorno iskoriteno?
4,7
9.
Kakva je bila atmosfera u skupini polaznika?
4,8
10.
Kako biste ocijenili praktine aspekte organizacije (lokacija, ruak, itd.)?
4,6
11.
Biste li ovakav seminar preporuili ostalim kolegama?
4,9
12.
Koliko su Vas Vai pretpostavljeni upoznali s namjenom ovog seminara?
3,3
13.
Koliko ste Vi bili dobro odabrani za ovaj seminar obzirom na posao koji
radite?
4,7
14.
Kako biste ocijenili izobrazbu u cjelini?
4,9
Zakljuno se moe rei da je izobrazba provedena kako je bilo planirano. Polaznici su

dosljedno i vrlo visoko ocijenili kvalitetu, uinkovitost provedbe, radne materijale,
kompetencije voditelja, nova znanja i vjetine. injenica da bi oni u vrlo velikom broju
sluajeva preporuili svojim kolegama sudjelovanje u ovoj izobrazbi takoer svjedoi
da je program zadovoljavao njihove potrebe u podruja rada s obiteljskim nasiljem i
unaprjeenja meusektorske suradnje.
Sumativna evaluacija (postignua projekta)
418
Evaluacija postignua projekta treba odgovoriti na dva kljuna pitanja: Jesu li se dogodile
promjene u praksi strunjaka u podruju obiteljskog nasilja? Je li meusektorska suradnja
poboljana nakon provedbe ovog projekta?
Podaci za evaluaciju postignua ili uinaka projekta na unapreenje meusektorske
suradnje prikupljeni su koritenjem mjeovite metodologije. Kvantitativni dio anketiranja
sadravao je pitanja sa skalom od pet stupnjeva. Sva su se pitanja odnosila na mogue
promjene u meusektorskoj suradnji, pripisivanje tih promjena uincima seminara,
svijest o vanosti takve suradnje kod rukovoditelja i korisnost Protokola. Provedeno je
anonimno anketiranje sudionika pisanim putem. Anketni podaci prikupljeni su od
281 polaznika (stopa odgovaranja 64,4%). Najei razlozi neodgovaranja su bili to je
osoba promijenila posao, bila na bolovanju ili duljem putovanju. Usporedba osobina
svih polaznika izobrazbe i onih koji su popunili i vratiti upitnik pokazala je da izvor
pristranosti samoselekcije nije djelovao.
Kvalitativni dio evaluacije ukljuivao je intervjuiranje rukovoditelja i fokusne grupe sa
strunjacima koji su zavrili program te niz otvorenih pitanja u anketnom upitniku.
Intervjui i fokusne grupe provedeni su s namjernim uzorkom polaznika iz 12 razliitih
mjesta i razliitih dijelova zemlje. Intervjui su provedeni s 5 rukovoditelja i 15 fokusnih
grupa s ukupno 83 sudionika. To je omoguilo identificiranje novih inicijativa rukovoditelja
i zaposlenika u pogledu meusektorske suradnje, praenje emu oni pripisuju promjene
u suradnji, identificiranje prepreka boljoj suradnji i utvrivanje njihovih prijedloga za
unapreenje suradnje. Primjeri bolje meusektorske suradnje u podruju suzbijanja
obiteljskog nasilja na razini lokalne zajednice ilustriraju postignute promjene.
Rezultati kvantitativnog dijela anketiranja:
78,4% sudionika procjenjuje obuku vrlo korisnom za poboljanje meusektorske
suradnje (medijan = 4 na skali od 1 do 5)
91,6% sudionika procjenjuje da su njihovi nadreeni svjesni potrebe za
multisektorskom suradnjom (medijan = 4)
91,6% sudionika smatra da trening za poboljanje multisektorske suradnje u istom
formatu svakako treba nastaviti (medijan = 5)
75,8% sudionika smatra da je Protokol vrlo koristan u rjeavanju sluajeva obiteljskog
nasilja (medijan = 4)
84,4% sudionika primijetilo je poboljanje u multisektorskoj suradnji nakon
provedenog treninga (medijan = 4)
93,6% sudionika pripisuje napredak u suradnji uincima treninga (medijan = 4).
Ovi nalazi jasno pokazuju da je izobrazba postigla cilj poveanja multisektorske suradnje
na razini lokalne zajednice jer 84,4% sudionika navodi poboljanja u suradnji, a 93,6%
ih ta poboljanja pripisuje uincima treninga.
Daljnje statistike analize pokazuju da su sudionici bili vrlo homogeni u njihovim
419
procjenama uinaka treninga, gotovo bez obzira na njihove individualne karakteristike.

Jedine statistiki znaajne razlike bile su da su ene izrazile veu potrebu za nastavkom
treninga (p<0,05); da su visokoobrazovani sudionici i oni iz podruja socijalnih usluga
procijenili da su njihovi nadreeni vie svjesni vanosti multisektorske suradnje (p<0,05);
sudionici iji je posao bio vie vezan uz obiteljsko nasilje primjetili su vee poboljanje
multisektorske suradnje i procijenili da je Protokol bio korisniji u ovoj suradnji (p<0,05).
Stariji sudionici smatrali su da je trening bio vrlo koristan i izrazili veu podrku nastavku
tog treninga te su smatrali da im je Protokol bio vie od pomoi u suradnji (p<0,05).
Rezultati kvalitativnog dijela anketiranja:
Kvalitativna analiza odgovora na otvorena pitanja i komentari u istraivanju identificirali
su nekoliko podruja koja pruaju dublji uvid u promjene postignute treningom. To su:
1. Promjene u multisektorskoj suradnji nakon izobrazbe:
Poboljana izravna komunikacija pruatelja usluga izmeu razliitih sektora (npr.
direktni kontakt s odreenom osobom, telefonski kontakt kao legitiman nain
pokretanja postupka, poveano povjerenje izmeu pruatelja usluga koji su zajedno
bili na treningu, manje formalna komunikacija...).
ei kontakti izmeu pruatelja usluga koji rade na konkretnom sluaju (npr.
zajedniki planski sastanci, dogovori o koracima koje treba poduzeti u konkretnom
sluaju...).
Poboljana suradnja (npr. redovni sastanci o koordinaciji u radu na specifinim
sluajevima, meusobna potpora u rjeavanju posebno tekih sluajeva...).
Poboljani protok informacija (npr. bra razmjena informacija, krae vrijeme pripreme
relevantnih dokumenata, bolje povratne informacije meu razliitim sektorima...).
Poboljana kvaliteta rjeavanja sluajeva (npr. bolja kvaliteta sudskih presuda,
prijave koje dovode do presuda, poboljana zatita rtvi tijekom policijskih i sudskih
postupaka, detaljniji opisi sluajeva nasilja u policijskoj dokumentaciji, vea osobna
predanost davatelja usluga, ei interdisciplinarni pristup odreenom sluaju, manje
neslaganja izmeu policije i sudova...).
Krae vrijeme rjeavanja sluajeva (npr. krae ukupno vrijeme obrade sluajeva, bre
postupanje u kriznim situacijama, krae vrijeme do presude poinitelju...)
Bolje razumijevanje meu razliitim sektorima (npr. poboljano razumijevanje
procedura, ogranienja i mogunosti izmeu razliitih sektora, bolje poznavanje
problema u drugim sektorima, vee potovanje prema davateljima usluga u drugim
sektorima, vie povjerenja prema ljudima iz drugih sektora, jasnija oekivanja od
drugih sektora...).
420
Poveana svijest o sloenosti rodno uvjetovanog nasilja i sluajeva nasilja u obitelji

(npr. senzibilniji pristup rtvama nasilja, vie izvjetaja iz zdravstvenog sektora, bolje
razumijevanje problema dinamike obiteljskog nasilja, ozbiljniji pristup sluajevima
nasilja u obitelji...).
Poveana svijest o potrebi za multisektorskom suradnjom (npr. poveana odgovornost
za suradnju...).
2. Prepreke boljoj multisektorskoj suradnji:

Nedostatak resursa (npr. nedostatak osoblja, preoptereenost poslom, slaba teh nika
i materijalna podrka...).
Neadekvatna osposobljenost pruatelja usluga (npr. pogreke u prepoznavanju rtvi
rodno uvjetovanog nasilja, nedovoljno treninga policijskih slubenika, pomanjkanje
razumijevanja specifinosti rtava i poinitelja unutar sudstva, nedostatak strunjaka
specijaliziranih za nasilje u obitelji, premali broj voditelja tretmana za poinitelje
nasilja...).
Pomanjkanje svijesti o potrebi za meusektorskom suradnjom (npr. nedostatak
takve svijesti na rukovodeim razinama, zatvorenost institucija u nekim sluajevima,
uvjerenje da jedna institucija moe sama rijeiti probleme nasilja u obitelji, pretjerani
osjeaj vanosti vlastitih institucija i osoba u njima...).
Slaba koordinacija (npr. slaba interna komunikacija u institucijama, nedostatak
informacijske mree, udaljene lokacije institucija koje trebaju raditi zajedno...).
Slaba suradnja (npr. zdravstvo i kole vrlo malo izvjeuju o nasilju u obitelji,
tuiteljstvo nije dovoljno kooperativno, este rotacije policijskog i pravosudnog
osoblja...).
Komunikacijski problemi (npr. nepruanje odgovarajuih informacija, inzistiranje na
redovitoj komunikaciji putem pote umjesto elektronike pote, ne davanje povratne
informacije o sluajevima...).
Nedostatak razumijevanja izmeu razliitih sektora (npr. razliiti pogledi u vezi s
obiteljskim nasiljem i rodno uvjetovanim nasiljem, slabo poznavanje rada ostalih
sektora, nedostatak fleksibilnosti upravljanja u nekim ustanovama...).
Slaba uinkovitost (npr. sporo reagiranje na sluajeve nasilja, dugo vrijeme ekanja na
poetak tretmana poinitelja, bavljenje samo posljedicama nasilja, a ne i prevencijom
i ranim prepoznavanjem...).
Neadekvatni zakonski propisi i rjeenja (npr. tretman poinitelja nije dovoljno
dostupan, loa rjeenja u pogledu poinitelja s mentalno zdravstvenim problemima,
nedostaci u Protokolu...).
421
Rezultati intervjua i fokusnih grupa

1. Najkorisniji aspekti osposobljavanja za poboljanje meusektorske suradnje:
Osobno upoznavanje s kolegama iz drugih sektora koji rade na sluajevima
obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja, to je pomoglo uspostaviti uinkovitiji,
izravniji i manje formalni kontakt kod rada na konkretnim sluajevima.
Prilika za razumijevanje ogranienja i mogunosti ostalih sektora kojih sudionici
nisu bili svjesni.
Potvrda da je izobrazba pridonijela boljoj meusektorskoj suradnji i uinkovitosti
svakog od sektora, isticanje da je ova izobrazba neophodna i ostalim kolegama koji
nisu bili ukljueni kao i kolegama iz drugih dijelova drave.
Prilika za susret s predstavnicima institucija koje nisu dobro komunicirale u prolosti
i rasprava o problemima.
Mogunost za rad s kolegama iz razliitih sektora u malim skupinama na sluajevima
u kojima su svi bili ukljueni. To je omoguilo usporeivanje razliitih perspektiva,
dublju analizu onoga to je uinjeno te to se moglo uiniti drukije.
2. Promjene u meusektorskoj suradnji:
Neki su od rukovoditelja, nakon izobrazbe na kojoj su sudjelovali, organizirali
sastanak svih institucija na razini upanije, na kojem su se sloili da e svoje
podreene, koji izravno rade s obiteljskim nasiljem, predloiti za pohaanje
treninga. Uinci takvih dogovora bili su vidljivi u upanijama u kojima su
provedeni.
Razmjena informacija je mnogo bra, bolje je razumijevanje sposobnosti i
mogunosti drugih sektora, oekivanja od drugih sektora su puno realnija.
Zahtjev za informacijama i odgovaranje na zahtjeve je bre, kao posljedica manje
formaliziranih kontakata izmeu sudaca, policajaca, socijalnih radnika, osoblja
nevladinih organizacija.
Umjesto koritenja redovite pote za razmjenu formalnih dokumenata poveana
je upotreba telefona nakon ega slijedi faks ili elektronika pota i tako je uvelike
poveana uinkovitost i skraeno vrijeme reagiranja (npr. 24 sata umjesto dva
tjedna).
Izravni kontakti meu operativcima iz razliitih sektora obavljaju se putem
telefona, to smanjuje vrijeme odaziva, nakon ega se alju i pisani dokumenti
koji su potrebni nadreenima.
Policijski slubenici su razmijenili brojeve mobitela sa strunjacima u centrima za
socijalnu skrb to je povealo uinkovitost suradnje.
Sektori dijele korisne informacije i neformalno (npr. centar za socijalnu skrb
neformalno dobije adresu gdje poinitelj ili rtva nasilja stvarno ivi; policija
razmjenjuje informacije o akutnoj situaciji u obitelji u vrijeme nasilnog dogaaja
to pomae socijalnim slubama da dobiju potpuniju sliku).
422
Razliiti sektori poeli su raditi na vremenski bolje usklaen nain, ne eka se

vie da jedan sektor dovri svoj dio posla i tek onda poalje dokumente.
U osobito tekim sluajevima (kojih ima oko 5%), strunjaci iz razliitih sektora
sastali su se i donijeli zajedniki plan koji je pomogao rijeiti sluaj bolje i u
kraem vremenu.
ei su i izravniji kontakti izmeu policije i prekrajnih sudova, to je smanjilo
propuste u postupanju i poboljalo kvalitetu dokumenata koji prate prijavu
nasilja.
Suci iz prekrajnih sudova (prije svega oni koji su sudjelovali u treningu) poeli
su slati pisane presude policiji i centrima za socijalnu skrb, to je vano za njihov
rad.
Neke su zdravstvene ustanove poele slati povratnu informaciju u sudove, kada
se poinitelj prijavi za lijeenje ovisnosti, koje je odreeno od strane suda, a te se
informacije zatim podijele i s policijom.
Centri za socijalnu skrb poeli su slati poboljane socijalne anamneze sudovima.
Centri za socijalnu skrb smanjili su vrijeme davanja izvjea policiji.
Centri za socijalnu skrb i rtve nasilja primaju kopije presuda od strane sudova za
svaki sluaj nasilja u obitelji.
Uvedeni su redoviti mjeseni sastanci operativnih timova tijekom kojih se
raspravlja o trenutnim problemima i zajedno dolazi do rjeenja.
Dobivanje povratnih informacija od drugih sektora pomoglo je organizaciji i
voenju posla unutar jednog sektora (npr. policiji u vezi s poiniteljima koji su
prekrili sudske mjere sigurnosti).
Postoji manji broj pritubi (kao to su pritube policije da je centar za socijalnu
skrb ili sud propustio uiniti svoj
dio posla, albe graana na postupanje
policijskih slubenika).
Poinitelji su primijetili da sektori sve vie i uinkovitije razmjenjuju informacije,
to je smanjilo prostor za njihove manipulacije.
3. Razlozi koji su doveli do bolje suradnje:
Izobrazba o meusektorskoj suradnji provedena u okviru spomenutog projekta.
Poboljano znanje i razumijevanje procedura i ogranienja drugih sektora, to
rezultira smanjenjem tenzija.
Bolje razumijevanje zato je traenje informacija i izvjetaja od drugih sektora
bitno za te sektore.
Osobno upoznavanje s kolegama koji rade na istim sluajevima u drugim
sektorima.
Poveano uzajamno povjerenje meu kolegama iz razliitih sektora, to vodi do
direktne komunikacije i uspjenog pruanja brze pomoi (npr. centar za socijalnu
skrb trai pomo od policijskih slubenika).
Manje prebacivanja odgovornosti izmeu sektora i okrivljavanja drugih.
Pruatelj usluga nema vie osjeaj da je sluaj preputen samo njemu, zato to
sada ima osobni kontakt s drugim sektorom, to dovodi do podjele optereenja.
Poboljano znanje o obiteljskom i rodno uvjetovanom nasilju.
423
4. Prijedlozi za poboljanje multisektorske suradnje:

Multisektorsku suradnju treba njegovati; izobrazbu kao to je ova trebalo bi
odravati svakih 1 do 2 godine za iste pruatelje usluga.
Obuka za meusektorsku suradnju bi u budunosti trebala ukljuivati vie
osoblja iz zdravstvenih ustanova, obrazovanja (vrtii, osnovne i srednje kole),
vie sudaca prekrajnih i kaznenih sudova i dravnih odvjetnika koji se bave
obiteljskim nasiljem.
Vii rukovoditelji iz svih sektora trebali bi se redovito sastajati na upanijskoj
razini kako bi raspravili probleme suradnje koje signaliziraju pruatelji usluga.
Sastanci, radionice, fokusirane diskusije o posebno osjetljivim sluajevima nasilja
u obitelji, te treninzi, trebaju biti planirani i redovito provoeni kako bi se
odravala i poboljavala meusektorska suradnja.
Zbog kadrovskih rotacija u svakom sektoru, osposobljavanje za meusektorsku
suradnju treba provoditi sa svim zaposlenicima koji su premjeteni na poslove na
kojima e se baviti problemima obiteljskog nasilja.
Zakljuak
Opisani projekt razvijen je na temelju teorijskog socio-ekolokog modela suradnje u
zajednici za suzbijanje nasilja u obitelji. Velik broj polaznika koji su zavrili izobrazbu za
unapreenje meusektorske suradnje na razini lokalne zajednice predstavlja novi kapacitet
za uinkovitije suzbijanje nasilja. Analiza evaluacijskih podataka pokazala je da je nakon
provedenog projekta izgradnje kapaciteta za bolju suradnju ona stvarno unaprijeena i
da se Protokol primjenjuje uinkovitije nego prije. Ovaj se zakljuak temelji na podacima
kao to su ovi koji pokazuju da je 84,4% sudionika izvijestilo o unaprijeenoj suradnji, a
93,6% ih je to pripisalo uincima ovog projekta. Budui da je ovaj model i sadraj rada
pokazao da pridonosi unaprjeenju meusektorske suradnje u lokalnoj zajednici, logino
bi bilo da se on nastavi primjenjivati u svim lokalnim zajednicama.
Literatura:
1.
2.
3.
424
Ajdukovi, D. (2010.): Sistemski pristup suzbijanju obiteljskog nasilja, Pozvano predavanje na

znanstveno-strunom skupu Psihosocijalni aspekti nasilja u suvremenom drutvu izazov obitelji,
koli i zajednici, Osijek, 25. - 27. 11. 2010.
Latane, B., Darley, J. M. (1970.): The unresponsive bystander: Why doesnt he help? Englewood
Cliffs, NJ: Prentice Hall
Wolfe, D. A., Jaffe, P. G. (1999.): Emerging strategies in the prevention of domestic violence,
Domestic Violence and Children, 9, 3, 134-144
Marlena Plavi
3.7.2. Mediji i suradnja s medijima u funkciji zatite i

unaprjeenja mentalnog zdravlja u zajednici
U predgovoru priruniku Psihologija mediji etika: iskustva i promiljanja za bolju

suradnju Zlatko Krajina vrlo jednostavno kae:
Ne smijemo zanemariti osnovnu injenicu da smo svakodnevno izloeni
raznovrsnim medijima, medijskim dogaajima i ljudima te tu injenicu
ne smijemo, manjkom interesa ili znanja, podcijeniti (Krajina, 2009.,
str. 10).
Kada treba doprijeti bilo do ope (univerzalne) ili specifine populacije (populacije u
riziku i indicirane), mediji su ti koji e lake, bre i obuhvatnije prenijeti poruku nego svi
pripadnici i pripadnice neke struke zajedno. Mediji nikada nee biti zamjena za struku,
ali mogu biti izvrsna dopuna i podrka u promociji. Stoga je, s obzirom na prisutnost i
dostupnost medija masovne komunikacije, prikladno, mudro i nuno koristiti taj prisutni
alat u funkciji zatite i unaprjeenja mentalnog zdravlja iz perspektive psiholoke struke.
3.7.2.1. Mediji saveznici u zatiti i unaprjeenju mentalnog zdravlja
Psiholozi i psihologinje postaju sve svjesniji da rad s pojedincima i skupinama nije
uvijek dovoljan da se postigne uinkovita i trajnija promjena. Unaprjeivanje kvalitete
ivota pojedinaca, skupina i ljudske zajednice nije mogue ostvariti bez neke vrste
angairanosti u vanjskome svijetu (Radoaj, 2009.). Osim djelovanja prema sustavima
(npr. ministarstvima), uinci psiholoke struke vei su uz suradnju s medijima.
Kolegica Irena Bezi obrazlae svrhe koje psiholozi i psihologinje svojim angairanjem u
medijima mogu postii:
U skladu s principom potivanja osobe kao cjeline, psiholozi bi u medijima
trebali zastupati specifinost i kompleksnost pojedinca i skupine, u smislu borbe
protiv stereotipa i predrasuda, u svrhu smanjivanja straha od nepoznatog u
publike te poticanja razvoja vee tolerancije razliitosti. U tom smislu bi
psiholozi u medijima mogli biti imbenici socijalnih promjena javnom
promocijom svojega znanja mogli bi poticati javnost na mogunosti promjene
(npr. znanjem iz razvojne psihologije moglo bi se vie ukazivati na neusklaenost
dananjeg kolstva s razvojno uvjetovanim nainom razmiljanja i uenja djece
u osnovnoj koli). U tom kontekstu ono to nedostaje psihologijskoj struci jest vie
425
samopouzdanja i angamana u razrjeavanju drutvenih problema. Psiholozi

se esto zaustavljaju na razini komentara, a manje ukljuuju u konkretne
politike akcije u kojima bi svojim strunim znanjem pokrenuli promjene
npr. promjenu osnovnokolskoga nastavnog programa. S druge strane,
svijetli primjeri medijskoga ukljuivanja psihologa, popraenoga konkretnom
drutvenom akcijom, projekti su na temu zlostavljanja djece, obiteljskog nasilja
i vrnjakog nasilja u kolama. Uspjeh je tih projekata u multidisciplinarnom
pristupu, pogotovo u dobroj suradnji s medijima (Bezi, 2009., str. 110).
Kolega Devdet Hadiselimovi povezuje angaman psihologa i psihologinja s
psihopolitikom pismenosti:
Psihopolitika pismenost, koju bi svakako trebali usvojiti pripadnici psiholoke
struke, podrazumijeva odgovorno odabiranje i ponudu psiholokih spoznaja,
informacija ili strunih interpretacija, a koje u izvjesnim situacijama
i momentima mogu pripomoi da se neki problem u uoj ili iroj zajednici
najpovoljnije shvati, postavi ili razrijei. Psihopolitiki pismena osoba odgovorno
e reagirati na odreeni drutveni dogaaj ili pojavu nastojei da svojim
znanjima i stavovima stvara pretpostavke vioj kvaliteti ivota i socijalnoj
pravednosti u zajednici u kojoj djeluje i ivi (Hadiselimovi, 2009., str. 54).
Suradnja psihologinja i psihologa s medijima ostvaruje se na nekoliko naina: odgovaranjem
na pozive za gostovanjem koje upuuju mediji, pozivanjem medija da poprate neku
akciju psiholoke struke te ukljuivanjem predstavnika i predstavnica medija u zajednike
aktivnosti.
Kada se radi o prvom sluaju, s njime kolegice i kolege imaju najvie iskustva. Pozive
dobivaju kako bi komentirali neka aktualna dogaanja, bilo vezana uz neku kriznu
situaciju, bilo uz svakodnevnu, ili pak uz posve trivijalnu. Pozive dobivaju da budu
redoviti gosti/goe i surauju, npr. u odgovaranju na pitanja itatelja/ica, sluatelja/ica
itd. Mnoga iskustva u takvim sluajevima kolegice i kolege rado su prenijeli i ona su
saeto navedena u sljedeem poglavlju - Podrka psiholozima i psihologinjama.
Drugi i trei sluaj tema su ovoga poglavlja. Jedna od vanijih spoznaja u suradnji s
medijima jest svijest da se u tom procesu moe i treba biti ravnopravan i aktivan. To znai
da psiholozi i psihologinje mogu imati inicijativu u pozivanju medija na suradnju te da
se o uvjetima suradnje moe dogovarati i pregovarati. Dakle, zajedniki se moe kreirati
cijeli proces.
U zatiti i unaprjeenju mentalnog zdravlja, mogue je proaktivno plasirati u medijski
prostor: redovite teme i aktivnosti, predvidive aktualne teme te teme koje se ne dogaaju
po predvienom planu.
Redovite teme i aktivnosti odnose se na uobiajeni rad o kojem se informira, senzibilizira
i educira bilo indicirana, bilo univerzalna, bilo populacija u riziku. To se odnosi na
auriranje internetskih stranica, izdavanje broura i letaka koji olakavaju komuniciranje
s klijenticama i klijentima (npr. informiranje o nekom novom projektu, priprema letaka
426
o zatiti djece od elektronikog nasilja, ili o stupovima zdravog starenja...). Priprema

i objavljivanje redovnih priopenja i izvjetaja (mjesenih, godinjih) o provedenim
aktivnostima ubraja se u ovu skupinu proaktivnog plasiranja informacija u medijski
prostor. Mogue je sazvati konferenciju za medije i takve izvjetaje priopiti.
Neke teme koje e biti aktualne mogue je predvidjeti praenjem kalendara koji
obiljeavaju razliite dane, tjedne, mjesece ili godine (Dan zatite mentalnog zdravlja,
Dan borbe protiv depresije, Dan osoba s invaliditetom, Dan nenasilja, Djeji tjedan, Mjesec
borbe protiv ovisnosti, Godina aktivnog starenja...) te pripremiti priloge, pozvati medije da
naprave reportau i dati im materijale koji govore o temi sa svjeim podacima (npr. o
broju osoba koje imaju dijagnozu depresije ili o ponudi usluga vezanih uz prevenciju ili
tretman depresije) koji se tiu lokalne zajednice.
I teme koje se ne dogaaju po predvienom planu mogue je donekle predvidjeti. Ako se
razmotre teme koje se ubrajaju u krizne (npr. stradanja, zlostavljanja, suicidi...), mogue
je pripremiti se i za njih, iako se ne zna kada se mogu dogoditi. Za takve je dogaaje
uputno provjeriti i zakonske i etike principe te uputiti i predstavnike i predstavnice
medija na to.
U suradnju s medijima ubraja se i osobna ponuda suradnje, npr. u radijskim emisijama,
pisanje tekstova za novine i asopise koji mogu popularizirati teme iz mentalnog zdravlja.
Primjer za to je Drutvo psihologa Istre koje je iniciralo suradnju s Glasom Istre, dnevnim
novinama koje se u upaniji najvie itaju, da se u tjednu psihologije objavljuje svaki dan
po jedan tekst nekog kolege ili kolegice. Ve odavno internet nije novost pa je i taj medij
prigoda da s javnou psihologinje i psiholozi komuniciraju i davanjem informacija,
edukativnih tekstova, pa i savjeta, putem foruma, blogova, mrenih stranica. Kolegice
i kolege najee i koriste taj medij upravo za teme kojima se unaprjeuje mentalno
zdravlje (teme odgovornog roditeljstva, podruja odgoja, odnosa, psihikih problema,
poticanja zdravih stilova ivota, strategija noenja s problemima...), esto objanjavajui
ulogu psiholoke struke.
S predstavnicima i predstavnicama medija korisno je suraivati zajednikim ukljuivanjem
u tematska zbivanja, bilo u znanstvenim, bilo u strunim projektima (vidjeti primjer
u poglavlju Podrka novinarima i novinarkama), bilo u planiranja koja se tiu razvoja i
suradnje obiju struka (kao to je npr. bila konferencija s temom Psihologija mediji etika
u Poreu 2008. u suorganizaciji strukovnih drutava obiju struka).
Zatiti i unaprjeenju mentalnog zdravlja pridonosilo bi i kada bi psiholozi i psihologinje
vie stigli pratiti medijski prostor (to i na koji nain mediji objavljuju iz tema mentalnog
zdravlja) te davati povratne informacije pohvaljivanjem gdje je to napravljeno korektno
i u skladu s etikom struke, a korigiranjem u sluajevima kada to nije tako (pismima,
demantijima, pisanjem Vijeu asti Hrvatskog novinarskog drutva...). Primjerice, mogu
se dodjeljivati godinja priznanja novinarima/kama ili medijskim kuama za etiko
praenje tema iz podruja mentalnog zdravlja. S druge bi strane bilo korisno poticati
praenje i evaluaciju sudjelovanja psihologa i psihologinja u medijima (npr. koliko su
esto zastupljeni, s kojim temama, koliko su im izvjetaji dugi, koliko su proaktivno
inicirali suradnju s medijima, koliko su razumljivi, koliko su jasno izrekli poruke...).
427
Specifinost doprinosa psihologa i psihologinja zatiti i unaprjeenju mentalnog zdravlja u

zajednici moe biti i poticanje i doprinos razvoju metodologije procjenjivanja prikladnosti
medijskih proizvoda za pojedini uzrast i subpopulaciju. Znanja iz metodologije, ali i
razvojne i socijalne psihologije temelj su ovog doprinosa psihologijske struke. Kolegica
Maja Gabelica upljika (2009.) navodi niz rezultata istraivanja o utjecajima pozitivnih/
prosocijalnih i agresivnih/antisocijalnih sadraja na djecu i o vjerovanju ljudi o utjecaju
i snazi medija. Takvi se podaci obino koriste kao argumenti za promociju medijske
pismenosti. Nunost razvijanja medijske pismenosti, osobito kritinog konzumiranja
medijskih sadraja, razlikovanja realnog i virtualnog svijeta proizlazi prvenstveno iz
negativnih utjecaja medija (izloenost nasilju i kriminalu, neprimjerenim seksualnim
sadrajima, stereotipima, otuenosti i pasivizaciji, politikoj i svjetonazornoj manipulaciji,
jezinoj nekulturi, videomedijskoj ovisnost, elektronikom nasilju...), na koje su osobito
osjetljiva djeca i adolescenti/ice (iljan Bembi, upan i Gliha Drueti, 2012.). Naime,
mogui negativni utjecaj nekog medijskog sadraja lei u nesposobnosti osobe, a najee
se pritom misli na dijete, da ga analizira i vrjednuje njegove poruke, da osvijesti svoje
oekivanje i njegovu ostvarenost. Zato je potrebno medijski opismeniti, odgojiti i pomoi
ne samo djeci, nego svima zakinutima za kritiki odnos spram poruka prenesenih putem
masovnih medija, da izgrade medijsku kulturu, obrazovanost i spremnost za razlikovanje
realnog od virtualnog svijeta. Medijski obrazovan ovjek razumjet e da je medijski sadraj
neiji konstrukt i nain prenoenja tue ideje, miljenja, vienja (Gabelica upljika,
2009.). Stoga je vana uloga psihologa i psihologinja da pokuaju utjecati na obrazovne
programe u cijelom sustavu (od predkolske dobi do programa cjeloivotnog uenja), s
naglaskom na medijsko opismenjavanje.
Mnogi e psiholozi i psihologinje prepoznati razliku u suradnji s manjim, lokalnim
medijima u odnosu na vee, nacionalne. Prednosti lokalnih nad nacionalnim medijima
obino se prepoznaju u tome da prilozi traju due i openito je u njima osigurano vie
prostora. Tu je, osim manje potranje i pritiska koje lokalni mediji imaju u odnosu na
nacionalne medijske kue, vea vjerojatnost da se novinari/ke i psiholozi/ginje poznaju
kao sugraani i sugraanke, pa su i odnosi bliskiji.
Specifian oblik suradnje primjeri su medijskih kampanja. Primjer kampanje velikih
razmjera zbio se 2005. godine. Ured UNICEF-a za Hrvatsku pokrenuo je nacionalnu
kampanju Svako dijete treba obitelj kojoj je bio cilj podii svijest javnosti o udomiteljstvu
kao boljem obliku skrbi za djecu o kojoj se ne mogu brinuti njihovi bioloki roditelji.
Rezultati su bili viestruki, a jedan od vanijih je da je preko 100 obitelji postalo
udomiteljskima. Ovdje se nije radilo o reakciji na neku trenutanu, ve kontinuiranu
potrebu djece.
Drugi primjer da psihologiji nije mjesto samo u uredima, ordinacijama i ustanovama, ve
i na ulici i meu ljudima, akcija je koju su 2009. godine uz minimalna sredstva, ali uz
veliku podrku, inicirale kolegice Ana Karlovi i Sena Puhovski: Ugasi lo program i upali
svoj stav! Akcija se odnosila na potpisivanje peticije protiv neetinosti u medijima, a bila
je potaknuta televizijskom emisijom Trenutak istine. Akciji su na vanosti dale i brojne
medijske kue, a ta je emisija nakon nekoliko tjedana prestala s emitiranjem. Akcija je
428
pokazala da psihologija kao struka moe i treba dati svoj glas javnim zbivanjima i time
aktivno sudjelovati u javnoj komunikaciji.
Oba su primjera detaljnije opisana u knjizi Psihologija mediji etika.
Od praktine je vrijednosti u svim ovim oblicima rada odrediti osobe koje e voditi
brigu o odnosima s medijima. One e voditi rauna o tome da se pripremaju medijske
aktivnosti, bilo kroz sadraje, teme, naine, ritam ili osobe koje e sudjelovati. Uputno je
u redoviti (npr. godinji) plan rada uvrstiti suradnju s medijima.
3.7.2.2. Podrka psiholozima i psihologinjama
Tanja Radoaj, kolegica s puno iskustva u medijskim nastupima usporeuje odnos
psihologa i psihologinja prema medijima s onime to im se i samima esto dogaa u
praksi:
Moglo bi se rei da mi psiholozi u odnosu prema medijima dosta esto biramo
raditi ono to rade i mnogi nai klijenti: odustajemo, ljutimo se, tvrdimo da
drugi grijee, mislimo da mi znamo kako bi oni trebali raditi svoj posao,
elimo promijeniti njih Oekujemo da se mediji promijene i prilagode naim
oekivanjima i naim stilovima komuniciranja. Koliko god da smo esto u pravu
u svojim kritikama, vrijedi se podsjetiti vanog postulata nae vlastite struke sebe moemo puno lake mijenjati nego druge.
(Radoaj, 2009., str. 115)
Za suradnju s medijima osnovni sastojci su: 1.) prihvaanje da je nastup u medijima
koristan za struku, 2.) razumljiv i najee saet nain izraavanja te 3.) spremnost na
shvaanje da zapravo nee sve kolege i kolegice gledati taj prilog i posvetiti mu puno
razmiljanja.
Oko razumljivog i saetog naina izraavanja postoje preporuke, bilo novinarske struke,
bilo kolegica i kolega koji imaju iskustvo u medijskim nastupima. Dobro je, stoga, navesti
neka uporita koja su korisna prilikom pripremanja za nastup u medijima.
Prije svega, treba se podsjetiti da su novinari i novinarke sugovornici i partneri jer gledanje
na njih kao na nekoga tko je na suprotnoj strani, od poetka utjee na doivljavanje
situacije kao nelagodne. U partnerskom poimanju situacije odnos psiholog/inja-novinar/
ka doivljava se kao ravnopravan odnos. Ravnopravan odnos znai da pravila komunikacije
ne odreuje samo jedna strana (Bezi, 2009.) i to ne treba ni u jednom trenutku smetnuti
s uma.
Osjeaju osobne kompetentnosti u medijskom nastupu najbolje e koristiti priprema.
Ona ukljuuje traenje od novinara/novinarki pitanja ili barem podruja o kojima e se
raspravljati. Ukoliko novinar/ka nema pripremljena pitanja, psiholog/inja im ih moe
sugerirati i dostaviti. Na taj se nain rasprava usmjerava na ono to psiholog/inja smatra
vanim, osjeaj kontrole nad situacijom time se poveava, a trema smanjuje.
U pripremu se ukljuuje i raspitivanje o koliini prostora (npr. ako je rije o tekstu za
novine ili internetski portal) ili vremena (na radiju ili televiziji) koji su raspoloivi za
429
odgovore, saznavanje informacija ide li emisija uivo, ima li i koliko jo gostiju i goi
u studiju, hoe li gledatelji/ce ili sluatelj/ce postavljati izravno pitanja... Na temelju
dobivenih ili nedobivenih odgovora na ovakva pitanja, treba se zatim odluiti za jednu od
tri mogue opcije: a) prilagoditi se namijenjenim (ili neizvjesnim) uvjetima, b) pokuati
pregovarati za drukije okvire ili c) odustati.
Ukoliko je odluka odustati, valja novinaru/ki objasniti razloge. To moe biti
razmimoilaenje oko davanja na vanosti nekoj temi, mogu biti uvjeti koji su neadekvatni,
a nema vjerojatnosti da e se promijeniti, mogu biti loa prethodna iskustva s tim
medijem ili novinarem/kom, urednikom/com, ili se radi o procjeni psihologa/inje da bi
fokusiranje na neku temu donijelo vie tete nego koristi. O moguem tetnom djelovanju
medijske panje dobro je uputiti novinare/ke na kodeks struke i na stranice komore (npr.
prilikom izvjetavanja o suicidima). Stoga je potrebno redovito, ili barem prije medijskog
nastupa, pratiti to pie na portalima struke, pogotovo na stranicama etikih odbora.
Valjan argument za odustajanje je i taj da se netko ne bavi temom za koju su novinari/ke
zainteresirani te da postoje kolege/ice koje su bolje upuene.
Ako je odluka pregovarati, njezino je polazite da su novinari/ke i strunjaci/kinje
ravnopravni i da zajedniki oblikuju priliku da neka poruka bude na to bolji nain
odaslana publici. Dobro je objasniti zato postojei uvjeti nisu adekvatni i koji bi mogli
biti bolji i zbog ega (npr. lokacija snimanja, manji broj gostiju, vea koliina vremena).
Kada je odluka - pristanak na zadane ili pregovarane uvjete, tada je potrebno pripremiti se
tono unutar okvira pa i krae jer e u suprotnom netko drugi (novinar/ka, urednik/ica,
montaer/ka) odluiti umjesto strunjaka/strunjakinje to je najvanije. Jedno od estih
nerazumijevanja je da vanost koju strunjaci i strunjakinje pridaju temi (kojom se bave
i vie godina svog radnog ivota) nije jednaka vanosti koju toj istoj temi pridaju novinari/
ke i urednici/ce. To je injenica koje nuno treba biti svjestan pa e onda i frustriranost
uslijed manjeg vremenskog okvira datoga nekoj temi biti manja. Ne treba zaboraviti da
odgovornost za promociju teme nije samo na novinarima/kama i urednicima/ma, nego i
na strunjacima/kinjama koji se (ne) ele medijski ukljuiti.
U pripremu se ubraja istraivanje o temi, prikupljanje podataka, izrada skice ili cijelog
teksta. Potrebno je prouiti ima li uputa o specifinim situacijama u dokumentima (na
internetskim stranicama) matine komore ili konzultirati upute kolegica i kolega (npr.
tekstove Ajdukovia i Joki Begi navedene u popisu literature). Dobro je izgovoriti na
glas ono to se planira rei, izmjeriti vrijeme, zamoliti nekoga da poslua. Kada je rije o
pisanom tekstu, i njega je dobro dati nekom od kolegica i kolega, ali i nekome tko nije iz
struke, posebice ako je tekst namijenjen nepsiholozima/ginjama da proita i da komentar.
Dobro bi bilo zatraiti intervju, ako ide u novine, prije objavljivanja. To je autorizacija
koju neki novinari/ke podrazumijevaju, a neki shvaaju kao sumnju usmjerenu na njihov
rad.
Ponekad e biti potrebno brzo reagirati na poziv novinara/ke jer za neke dogaaje nema
vie od jedne pounuene prilike za davanje odgovora. Iako je na svakome da odlui hoe
li taj kratki rok prihvatiti ili odbiti, valja imati na umu da se proputanjem prilike moda
430
proputa uiniti neto dobro. Kadgod je to mogue, korisno je imati napisanu izjavu za
medije koja se daje predstavnicima i predstavnicama medija (pola do jedne stranice teksta
ireg proreda s podacima za kontaktiranje). Njima to koristi da usporede s onime to su
uli, a s druge strane, to poveava vjerojatnost da se poruka to tonije prenese.
U medijskom nastupu reenice trebaju biti kratke, razumljive, razgovjetne, s minimumom
strunog argona i brojeva te s ilustracijama iz ivota. Dobro je govoriti u zaokruenim
cjelinama od nekoliko reenica, tako da se oblikuje jedna do dvije jasne poruke. Ako
novinar/ka postavi pitanje koje nije bilo najavljeno, a odgovori nisu pripremljeni,
treba rei ili da podaci nisu pripremljeni/ dostupni, ili ponoviti/rei poruke koje su
pripremljene, odnosno one za koje postoji podloga u znanju.
Nakon medijskog nastupa korisno je proitati osobni tekst koji je objavljen, posluati
emisiju i pogledati se na televiziji. To su najbolja iskustva iz kojih se moe nauiti i popraviti
ono to se ini potrebnim (npr. govoriti sporije, razgovjetnije, izbaciti potapalice, suvine
pokrete...).
Dakle, korisno je posvetiti dio svoga rada pripremi za osobne medijske nastupe, ali i
podravanju kolegica i kolega da surauju s medijima. Dobro je napraviti edukaciju
temeljenu na pravilnicima, kodeksima struka (psiholoke i novinarske) te iskustvu u
suradnji s medijima, a najkorisnije bi bilo imati edukaciju koju provode strunjaci i
strunjakinje u podruju odnosa s medijima. Jedna od vanih preporuka u sustavnom
obuavanju buduih psihologa i psihologinja bilo bi ugraivanje kolegija iz podruja
psihologije i medija tijekom studija.
Nastup psihologa/ginje u medijima, zakljuno, ukljuuje zastupanje sebe uz brigu o
psihologiji kao znanosti/struci i brigu o osobnom profesionalnom dignitetu te uvaavanje
digniteta novinara (Arambai, 2009.). Zadovoljstvo osobnim javnim nastupom vee je
ako je ono to se predstavlja proivljeno i spontano, a ne usredotoeno samo na gotove
formulacije i tua iskustva (Bezi, 2009.).
Za brojne upute i iskustva o suradnji psihologa/ginja s novinarima/kama preporuam
tekst L. Arambai: to, kako, koliko... mediji trae/ele od nas psihologa? I moramo li im ba
sve to dati? naveden u popisu literature.
3.7.2.3. Podrka novinarkama i novinarima
Etiki kodeksi novinarske i psiholoke struke podudarni su u mnogim vanim tokama
(Kodeks asti hrvatskih novinara, 2009., Kodeks etike psiholoke djelatnosti, 2004.) jer
veina novinara i novinarki polazi od istih vrijednosti kao i psiholozi i psihologinje. Stoga
e u suradnji esto biti dovoljno podsjetiti i njih (predstavnike i predstavnice medija) i
sebe na zajedniki interes - zastupanje humanih ciljeva (Joki Begi i orko Metrovi, 2009.).
Ba kao to je podrka potrebna psiholozima i psihologinjama da razumiju zakonitosti i
431
pravila u novinarskoj struci, podrka je potrebna i novinarima i novinarkama da razumiju

principe relevantne za psiholoku struku. Govorei o mentalnom zdravlju, psiholozi i
psihologinje mogu pruiti specifinu podrku novinarima i novinarkama na nekoliko
naina:
a) Informiranjem i senzibiliziranjem za teme iz mentalnog zdravlja
Iz psihologije uenja poznato je da se najbolje ui i pamti iskustveno, osobnim
ukljuivanjem u neku aktivnost. Oekivanje da e novinari i novinarke razumjeti teme
i vanost mentalnog zdravlja to je vee to je njihova uloga u temi aktivnija. Stoga je
dobar princip da psiholozi i psihologinje ukljuuju predstavnike i predstavnice medija u
razne aktivnosti vezane za mentalno zdravlje, primjerice, u stvaranje planova za mentalno
zdravlje. Ne samo da prate temu radi izvjetavanja, nego da budu, na primjer, lanovi neke
fokus skupine koja tematizira potrebe zajednice. Time je mogue dobiti informacije od
novinara/novinarke koji/koja se bavi temom, a istodobno i on/a postaje jo informiraniji/a
o temi. Neki projekti to su uspjeno inili (npr. projekt Edukacijsko-rehabilitacijskog
fakulteta iz Zagreba i Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Istarske upanije
Zajednice koje brinu kao model prevencije poremeaja u ponaanju).
b) Educiranjem o nainu tretiranja specifinih tema iz mentalnog zdravlja
Bilo da se radi o novinarima i novinarkama koji su specijalizirani za praenje nekih
podruja (npr. zdravlja ili mentalnog zdravlja), bilo da se radi o onima koji nemaju
prigode za specijalizirano praenje, nego prate razna podruja, nije realno oekivati da
su im poznata pravila praenja svih situacija i etiki principi psiholoke struke. Stoga je
potrebno posebno istaknuti to je specifino vezano uz vulnerabilnost pojedinih skupina
populacije te koje mogu biti tetne posljedice neodgovarajueg prikazivanja pojedinih
situacija (vidjeti tekstove Ajdukovia i Joki Begi navedene u popisu literature).
Primjeri dobre prakse iz vrlo osjetljivih kriznih intervencija pokazuju da i u takvim
sluajevima, kada je rizik potrage za senzacionalizmom najvei, postoje naini na koje
je mogue novinarima i novinarkama pojasniti situaciju koja e biti na etiki ispravan
nain preneena u medijima (Arambai, 2009.). Edukacije mogu biti organizirane kroz
specijalizirane serije izlaganja ili radionica na temu vulnerabilnih populacija i praenja u
medijima, ali uvijek je potrebno u kontaktiranju s novinarkama i novinarima prenijeti
pojanjenja vezana za specifinu osjetljivu situaciju, bez obzira koliko se to psiholozima i
psihologinjama ini banalno, ponavljajue i samo po sebi razumljivo.
c) Pruanjem pomoi u zatiti mentalnog zdravlja osoba koje rade u medijima
Novinarski je posao jedan od najpodlonijih burn-outu. Brojni su razlozi za to: kratki
rokovi, teko dostupni izvori, zahtjevi urednitva, zahtjevi vlasnika medija, brzina
prebacivanja u razliite teme, teke teme, javni nastupi, reakcije javnosti, prijetnje,
nepredvidiv i naporan ritam rada. Profesionalna psiholoka podrka koja bi novinarima i
novinarkama pomogla u noenju sa svakodnevnim stresnim dogaajima nije organizirana
432
u okvirima posla. Posljedice koje iz tog proizlaze nisu tetne samo po mentalno zdravlje
novinara i novinarki, nego i po kvalitetu njihova rada, a time i publike. Dakako, samo
postojanje potrebe ne znai istodobno i spremnost novinara i novinarki da za psiholokom
podrkom i posegnu. Sve ovo pokazuje koliki je prostor u kojem psiholoka struka moe
imati svoje mjesto u zatiti i unaprjeenju mentalnog zdravlja novinara i novinarki
(informiranjem i educiranjem o psiholokoj podrci te pruanjem podrke - redovite, u
kriznim situacijama...).
3.7.2.4. Etika podrka
Aktivnim ukljuivanjem psihologinja i psihologa u oblikovanje poruka o mentalnom
zdravlju, vjerojatnost da te poruke budu shvaene na onaj nain na koji su ih psiholozi i
psihologinje htjeli odaslati time je vea. Djelujui tako oni ispunjavaju i propisane etike
standarde struke.
U Kodeksu etike psiholoke djelatnosti (2004.) nekoliko je lanaka koji upuuju na obvezu
psihologa i psihologinja na javnost njihovog djelovanja. Eksplicitno se navodi da psiholog/
inja obavlja svoju profesionalnu ulogu i javnim nastupima (l. 35.). Ono to je u osnovi
javnih nastupa jesu ciljevi, a to su: iriti valjane spoznaje o ovjeku i njegovom ponaanju,
primjenjivati ih u svrhu poboljanja kvalitete ivota pojedinca i ljudske zajednice te
pomagati pri upoznavanju i razumijevanju pojava koje se tiu ljudskog doivljavanja i
ponaanja u zajednici (l. 1.). Pritom se od psihologa/inje oekuje da svojim moralnim
standardima i ponaanjem potie izgradnju pozitivnog stava javnosti prema psihologiji i
prema psiholozima/ginjama (l. 4.) te da ulogu psihologa/inje u drutvu objanjava svim
zainteresiranim strankama i nastoji djelovati u skladu s tom pozitivnom ulogom (l. 5.).
Etiki kodeks titi klijente, klijentice, ali i psihologe i psihologinje od naruavanja
povjerljivosti ili nanoenja tete bilo kome ukljuenome. Tako, na primjer, jasno kae
da psiholog/inja mora dati do znanja ako je zakonima ili nekim drugim propisima
sprijeen/a u davanju podataka (l. 7.) i ne smije sudjelovati u aktivnostima koje su
usmjerene manipulaciji pojedinaca, skupina ili javnog mnijenja, a u slubi su promocije
neije socijalne moi (l. 11.). U javnim nastupima ne smije davati netone podatke
koji bi mogli zavesti primatelja informacija. Duan/duna je davati tone podatke o
osobnom obrazovanju, iskustvu i kompetentnosti, akademskom stupnju, publikacijama
i rezultatima istraivanja, o svom profesionalnom statusu i zaposlenju, o uslugama koje
prua, o znanstveno ili kliniki potvrenim rezultatima pruanja tih usluga i o cijenama
pruanja usluga (l. 36.). Psiholog/inja mora nastojati da njegov/njezin nastup bude
utemeljen na odgovarajuoj psihologijskoj literaturi i praksi te da iznesene tvrdnje i
sveukupno ponaanje bude u skladu s Kodeksom (l. 37.).
Kodeks predvia i mogunost pogrjenog tumaenja rijei koje je dao psiholog/inja
te podrava da se na to reagira. Ako uoi zlouporabu ili krivu interpretaciju rezultata
osobnoga rada, psiholog/inja je duan/duna poduzeti odgovarajue korake da ispravi
ili na najmanju moguu mjeru svede ovakve zlouporabe ili krive interpretacije (l. 11.).
I svakako, uvijek valja podsjetiti, pa to ini i etiki kodeks, da svaki psiholog/inja u
433
svom djelovanju preuzima potpunu osobnu odgovornost za osobne nastupe te nastupa

kao nezavisna osoba, dopunjujui i oplemenjujui pravila Kodeksa osobnim sustavom
humanih vrijednosti, kulture i ivotnog iskustva (l. 1. i 36.).
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
434
Arambai, L. (2009.): to, kako, koliko... mediji trae/ele od nas psihologa? I moramo li im ba
sve to dati?, U: Hadiselimovi, D., Plavi, M., Pregrad, J. i Rusijan Ljutina, V. (ur.): Psihologija
mediji etika: iskustva i promiljanja za bolju suradnju (str. 77-91), Drutvo psihologa Istre i
Naklada Slap, Pula
Bezi, I. (2009.): Medijski nastup kao ekvilibrij izmeu osobne autentinosti i zastupanja
psihologijskih spoznaja, U: Hadiselimovi, D., Plavi, M., Pregrad, J. i Rusijan Ljutina, V.
(ur.): Psihologija mediji etika: iskustva i promiljanja za bolju suradnju (str. 107-112), Drutvo
psihologa Istre i Naklada Slap, Pula
Gabelica upljika, M. (2009.): Zato je vano da djeca budu medijski pismena?, U: Hadiselimovi,
D., Plavi, M., Pregrad, J. i Rusijan Ljutina, V. (ur.): Psihologija mediji etika: iskustva i
promiljanja za bolju suradnju (str. 62-68), Drutvo psihologa Istre i Naklada Slap, Pula
Hadiselimovi, D. (2009.): (Ne)pismeni u svijetu spektakla, U: Hadiselimovi, D., Plavi, M.,
Pregrad, J. i Rusijan Ljutina, V. (ur.): Psihologija mediji etika: iskustva i promiljanja za bolju
suradnju (str. 49-61), Drutvo psihologa Istre i Naklada Slap, Pula
Joki Begi, N. (2009.): Medijska panja i samoubojstva, U: D. Hadiselimovi, M. Plavi, J.
Pregrad i V. Rusijan Ljutina (ur.): Psihologija mediji etika: iskustva i promiljanja za bolju
suradnju (str. 92-97), Drutvo psihologa Istre i Naklada Slap, Pula
Joki Begi, N. i orko Metrovi, I. (2009.): Psiholog u medijski eksponiranom sluaju. U:
Hadiselimovi, D., Plavi, M., Pregrad, J. i Rusijan Ljutina, V. (ur.): Psihologija mediji etika:
iskustva i promiljanja za bolju suradnju (str. 98-102), Drutvo psihologa Istre i Naklada Slap, Pula
Karlovi, A. i Puhovski, S. (2009.): Ugasi lo program i upali svoj stav!, U: Hadiselimovi, D.,
Plavi, M., Pregrad, J. i Rusijan Ljutina, V. (ur.): Psihologija mediji etika: iskustva i promiljanja
za bolju suradnju (str. 36-45), Drutvo psihologa Istre i Naklada Slap, Pula
Kodeks asti hrvatskih novinara (2009.): http://www.hnd.hr/uploads/20091130114042Kodeks_
casti_hrvatskih_novinara.doc , pristupljeno 19. 5. 2012.
Kodeks etike psiholoke djelatnosti (2004.): http://www.psiholoska-komora.hr/static/documents/
dok_kodeks_etike.pdf , pristupljeno 19. 5. 2012.
Krajina, Z. (2009.): Kolektivni voajerizam, U: Hadiselimovi, D., Plavi, M., Pregrad, J. i Rusijan
Ljutina, V. (ur.): Psihologija mediji etika: iskustva i promiljanja za bolju suradnju (str. 7-10),
Drutvo psihologa Istre i Naklada Slap, Pula
Radoaj, T. (2009.): Mediji kao (dobri) saveznici, U: D. Hadiselimovi, M. Plavi, J. Pregrad i
V. Rusijan Ljutina (ur.): Psihologija mediji etika: iskustva i promiljanja za bolju suradnju (str.
114-117), Drutvo psihologa Istre i Naklada Slap, Pula
iljan Bembi, H., upan, M. i Gliha Drueti, M. (2012.): Program: Sigurno kroim kroz svijet
medija, Prirunik za provoenje programa, Drutvo psihologa Istre i Istarska upanija, Pula
3.8. Mogui pristupi istraivanjima u podruju zatite

mentalnog zdravlja
Doprinos psihologije i psihologa gotovo je nezamjenjiv u provoenju istraivanja

mentalnog zdravlja i kvalitete ivljenja, kao i u provedbi evaluacije i istraivanja usmjerenih
na koritenje strunih postupaka i intervencija, sve u svrhu provjere postojeih i razvijanja
uinkovitijih postupaka i intervencija u zatiti mentalnog zdravlja. Doprinosi prevencije
openito su teko mjerljivi pa je stoga iznimno vano u kreiranju preventivnih aktivnosti
planirati tijek akcije koja e biti provedena, a nakon provedenih postupaka nuno je iste
evaluirati. Stoga tekstovi u ovome poglavlju daju mogui metodoloki okvir za preventivno
djelovanje psihologa i provjeru uinkovitosti primijenjenih postupaka.
435
Ljiljana Kaliterna Lipovan, Josip Burui i Maja Tadi
3.8.1. Indikatori kvalitete ivljenja
Unazad tridesetak godina sve vie raste interes za znanstvenu analizu kvalitete ivljenja,
odnosno, prouavanje i praenje stupnja u kojem pojedinci uivaju u svojim ivotima
(Veenhoven, 2008.). Osnovni je cilj istraivanja kvalitete ivljenja prepoznavanje
imbenika koji doprinose ostvarivanju ciljeva i potencijala pojedinaca te ivljenju eljenog
ivotnog stila (Bejakovi i Kaliterna, 2007.). Istraivai Centra za istraivanje kvalitete
ivljenja sa Sveuilita u Torontu (Quality of Life Research Unit) definiraju kvalitetu
ivljenja kao stupanj u kojem osoba uiva u mogunostima koje joj ivot prua, pri emu
se te mogunosti odnose na rezultate ansi i ogranienja nastalih u interakciji osobe i
njezine okolice. Svjetska zdravstvena organizacija poima kvalitetu ivljenja kao percepciju
osobe o vlastitom ivotu u kontekstu kulturnog i vrijednosnog sustava u kojem ivi, a s
obzirom na svoje ciljeve, oekivanja i ogranienja.
Iz navedenih definicija razvidno je da je kvaliteta ivota irok, vieslojan i sloen koncept,
koji podrazumijeva mogunosti koje ljudi imaju, znaenje i smisao koje pridaju svojim
ivotima i nain na koji uivaju u onome to imaju (Stiglitz, Sen & Fitoussi, 2010.).
Kvaliteta ivljenja je iri pojam od ivotnog standarda, ona ukljuuje cijeli niz imbenika
koji oblikuju ono to cijenimo u ivotu, a meu najvanijima su: meuljudski odnosi,
psihiko i fiziko zdravlje, materijalno stanje, sigurnost, obrazovanje, rad, duhovnost,
fizika okolina i stupanj autonomije.
Sukladno tomu, unazad dva desetljea razvila su se dva osnovna pristupa istraivanju
kvalitete ivljenja: tzv. objektivni i subjektivni, koji se razlikuju ovisno o vrsti indikatora
koji su u sreditu istraivanja. Objektivni pristup usredotoen je na prouavanje
zastupljenosti razliitih vanjskih indikatora kao to su materijalno stanje, stanje okolia,
politike slobode, stupanj demokratinosti u drutvu i sl., dok se subjektivni pristup
preteno bavi subjektivnim doivljajima i iskustvima pojedinaca (Diener i Suh, 1997.;
Oliver, Holloway i Carson, 1995.).
Objektivni pristup prouavanja kvalitete ivljenja tradicionalniji je i zasnovan na nizu
pretpostavki o tome to ivot ini dobrim te je preteno usredotoen na identifikaciju
vanjskih uvjeta koji vode poboljanju ivota. Taj pristup koristi razliite dogaaje (npr. rat,
razvod), okolinske uvjete (npr. BDP, sustav zdravstvene i socijalne zatite) i demografske
imbenike (npr. dob, spol, radni status) kao indikatore kvalitete ivljenja, odnosno, nastoji
zakljuiti o kvaliteti ivljenja na osnovi objektivnih karakteristika pojedinaca i uvjeta u
kojima ive. Istraivanja koja prouavaju ovu vrstu indikatora tipino ukljuuju velike
nacionalno reprezentativne uzorke ispitanika koji pripadaju razliitim socioekonomskim
skupinama. Tako je npr. Wilson (1967.) zakljuio da su sretne osobe one koje su u
braku, mlade, zdrave, obrazovane, viih prihoda, ekstravertirane, optimistine, religiozne,
436
skromnih aspiracija. Meutim, danas znamo da je situacija daleko sloenija (Hagerty,

i sur., 2001.; Heady, 2008.). Sociodemografski imbenici poput prihoda, zdravlja,
obrazovanja, branog statusa objanjavaju relativno mali postotak varijance subjektivne
dobrobiti (tipino se kreu izmeu 8% i 20%), zbog ega se dri da objektivni uvjeti
sami za sebe nisu dovoljno dobri indikatori subjektivne dobrobiti (Diener, Oishi, Lucas,
2003.; Diener i sur., 1999.; Lyubomirsky, Sheldon, Schkade, 2005.). Osim toga, Diener i
Oishi (2004.) utvrdili su da veina ljudi smatra da je vanije biti sretan nego imati visoke
prihode, dobro zdravlje ili biti privlaan.
Subjektivni pristup prouavanju kvalitete ivljenja polazi od pretpostavke da je vano
imati uvid u kognitivne i afektivne reakcije pojedinca na njegov/njezin vlastiti ivot u
cjelini, ali i na pojedine aspekte ivota (npr. zdravlje, odnosi, rad), kako bismo razumjeli
kvalitetu ivljenja i subjektivnu dobrobit pojedinca (Diener i Suh, 1997.). Taj pristup
podrazumijeva izravno mjerenje doivljaja dobrobiti, pri emu se najee radi o
samoprocjeni pojedinih komponenata i/ili cjelokupnog doivljaja subjektivne dobrobiti,
kao npr. putem pitanjaKada razmotrite svoj ivot u cijelosti, rekli biste da ste jako zadovoljni,
preteno zadovoljni, ne ba zadovoljni ili potpuno nezadovoljni?.
U odnosu na objektivni, subjektivni pristup je sloeniji, ali novija istraivanja pokazuju
da je relevantniji i korisniji jer su subjektivni indikatori bolji prediktori globalne procjene
ivota od objektivnih, to je razumljivo ako se uzmu u obzir definicije koncepta kvalitete
ivljenja koje smo prethodno naveli (Diener i sur., 1999.; Oliver i sur., 1995.). Pojedinac
najbolje sam za sebe moe odrediti koliko je sretan i zadovoljan u svom ivotu u cijelosti
ili u pojedinim ivotnim podrujima. Potekoe sa subjektivnim pristupom odnose se
prije svega na probleme mjerenja i stabilnost subjektivne dobrobiti. Konkretno, ljudi
se meusobno uvelike razlikuju po vanosti koju pridaju odreenom podruju ivota.
Svaka osoba ima jedinstvenu kombinaciju pondera za pojedina ivotna podruja,
utemeljenu na svojim iskustvima i socijalnim odnosima, to utjee na njegovu globalnu
procjenu kvalitete ivljenja. Postoji i itav niz pristranosti o kojim treba voditi rauna
kada se nastoji izmjeriti neija subjektivna dobrobit, kao to su npr. utjecaj raspoloenja
i konteksta na procjenu (Kah neman i Krueger, 2006.), procesi pamenja i dosjeanja
(Krueger i sur., 2008.; Robinson i Clore, 2002.) te standardi usporedbe (Schwart i Starck,
1999.; Siegrist, 2003.). Kao jedno od moguih rjeenja tih pristranosti nude se tzv. izravne
mjere subjektivne dobrobiti, kao to su metoda uzorkovanja iskustava (Scollon i sur.,
2003.) i metoda rekonstrukcije dana (Kahneman i sur., 2004.).
3.8.1.1. Meunarodne usporedbe kvalitete ivljenja
Kontinuirano mjerenje i praenje kvalitete ivljenja provodi se u brojnim zemljama diljem svijeta,
to omoguuje usporeivanje kroz vrijeme, ali i kroz nacije i regije (Kaliterna i Prizmi, 2006.).
Za mjerenje nacionalnog blagostanja i kvalitete ivljenja koriste se razliiti indeksi koji se sastoje
od niza subjektivnih i/ili objektivnih indikatora. Meu najistaknutijim takvim indeksima istiu
se Meunarodni indeks dobrobiti, Indeks ljudskog razvoja, Indeks sretnih godina ivota, Indeks
planetarne sree te Indeks kvalitete ivljenja koje provodi asopis The Economist.
437
Indeks ljudskog razvoja (Human Development Index-HDI) je jedan od najee

spominjanih objektivnih indikatora kvalitete ivljenja, a uveden je poetkom devedesetih
godina 20. stoljea od strane UN-a. Osnovni je cilj HDI-a procjena razvijenosti drutava,
pri emu se svakoj dravi daju bodovi u rasponu od 0,001 do 1. Tri glavna indikatora
HDI-a su oekivana ivotna dob, obrazovanje i bruto nacionalni dohodak (Eftimovski,
2006.; Ravallion, 2010.). Na temelju ostvarenih bodova rangiraju se i usporeuju drave.
Prema UN-u drave s HDI-om veim od 0,8 smatraju se razvijenima. Meu prvih dvadeset
drava nalaze se drave Europske unije (osim Grke, panjolske, Portugala i 12 novih
lanica), lanice EFTA-e (osim Lihtentajna) i pet izvaneuropskih drava: Kanada, SAD,
Australija, Japan i Novi Zeland. Prema tom indeksu, Hrvatska je u 2011. godini osvojila
0,796 bodova i bila rangirana na 46. mjestu od 187 zemalja za koje se indeks raunao. Na
prvome mjestu bila je Norveka, a na zadnjem Demokratska republika Kongo.
Indeks kvalitete ivljenja - The Economist (Economist Intelligence Units Quality of Life
Index) je indeks kvalitete ivota osmiljen 2005. godine s ciljem stvaranja jedinstvene i
sveobuhvatne metodologije mjerenja kvalitete ivljenja unutar razliitih svjetskih nacija.
Taj indeks, iako najavljen da e kombinirati objektivne i subjektivne indikatore, zapravo
ukljuuje razliite objektivne indikatore te procjene strunjaka o prilikama u pojedinoj
dravi, ali ne ukljuuje subjektivne procjene stanovnika. Pojedinani indikatori kvalitete
ivljenja koje taj indeks ukljuuje su: materijalno blagostanje (BDP), zdravlje (oekivani
ivotni vijek), politika stabilnost i sigurnost (procjene politike stabilnosti i sigurnosti),
obiteljski ivot (postotak razvoda), ivot unutar zajednice (u kojem stupnju se pohaaju
crkvene aktivnosti, lanstva u sindikatima, volontiranje), klimatske prilike i zemljopisni
poloaj, sigurnost posla (stopa nezaposlenosti), politika sloboda (procjene politikih i
graanskih sloboda) i jednakost spolova (omjer prihoda mukaraca i ena).
Indeksi su izraunati za 111 drava 2005. godine (Hrvatska je zauzela 46. mjesto,
prvorangirana je bila Irska, a zadnja Zimbabve). U sklopu istraivanja utvreno je da
su najvaniji prediktori kvalitete ivljenja: zdravlje, materijalno blagostanje, politika
stabilnost i sigurnost te obiteljski odnosi i ivot u zajednici, a nakon njih klimatski uvjeti,
sigurnost zaposlenja, politika sloboda i na kraju jednakost spolova.
Indeks planetarne sree (Happy Planet Index-HPI) polazi od toga da je razmatranje vrijednosti
i kvalitete ivljenja u nekoj dravi prvenstveno na osnovu BDP-a, zastarjeli, rigidan i nedostatan
nain procjene stvarne kvalitete ivljenja. HPI (Marcs i sur., 2006.) nova je i drukija mjera
dobrobiti drutva: polazi od pretpostavke da je dobrobit ili blagostanje krajnji cilj, a konzumacija
resursa planete osnovni input. Cilj razvoja nekog drutva je postizanje visokih stupnjeva dobrobiti
uzimajui u obzir ogranienja odgovornog koritenja planetarnih resursa. Sukladno tome, HPI
je zapravo mjera ekoloke uinkovitosti postizanja dobrobiti, a sastoji se od tri komponente:
ivotno zadovoljstvo, oekivani ivotni vijek i ekoloki otisak (footprint).
Indeks planetarne sree = ivotno zadovoljstvo X Oekivani ivotni vijek/ Ekoloki otisak
Najnoviji podaci ovoga indeksa govore da se najkvalitetnije ivi u Kostariki, najmanje kvalitetno
u Zimbabveu, dok je Hrvatska zauzela 60. mjesto od 143 zemlje.
438
Indeks sretnih godina ivota (Happy Life Years-HLY). HLY mjera je stupnja u kojem
ljudi ive dugo i sretno u odreenom vremenu, a razvio ju je nizozemski sociolog Ruut
Veenhoven (Veenhoven, 2005.; Marcs i sur., 2006.). Za izraunavanje nacionalnog HLY
potrebno je procjene globalnog zadovoljstva ivotom pomnoiti s prosjenim oekivanim
ivotnim vijekom pri roenju:
Sretne godine ivota = Oekivani ivotni vijek pri roenju X Srea ili Globalno ivotno zadovoljstvo
Visok HLY podrazumijeva da graani ive dugo i sretno, dok nii rezultati upuuju na to
da je ivot prosjenog stanovnika kratak i ne ba sretan. Srednje vrijednosti HLY-a mogu
znaiti tri stvari: a) srednje trajanje ivota i srednje zadovoljstvo ivotom, b) dugotrajan
ivot, ali nesretan, c) kratak, ali sretan ivot (Veenhoven, 2005.). Autori prethodno
opisanog Planetarnog indeksa sree (HPI) Marcs i suradnici (2006.) istiu pozitivne
strane Indeksa sretnih godina ivota: istraivanja pokazuju da ova mjera znaajno korelira
s prihodima, stupnjem politikih sloboda, sigurnou i jednakou spolova, ali nije u
potpunosti objanjena tim imbenicima, to upuuje na to da subjektivna komponenta
ima vaan i konceptualno razliit doprinos od objektivnih mjera kvalitete ivljenja.
Meutim, isti autori kao slabost indeksa istiu injenicu da on podrazumijeva da su
sve godine ivota podjednako (ne)sretne. Kada se zbroje podaci dobiveni istraivanjima
u razliitim zemljama izmeu 2000. i 2009. godine ini se da se najkvalitetnije ivi u
Kostariki, gdje stanovnici prosjeno provedu 66,7 godina sretnog ivota, a najmanje
kvalitetno u Zimbabveu, gdje je srea zagarantirana za svega 12,5 godina. U Hrvatskoj,
koja je na listi od 111 zemalja zauzela 60. mjesto, moemo oekivati 45,5 godina sretnog
ivota. Ako uzmemo u obzir da je oekivani ivotni vijek u Hrvatskoj 77 za ene i 73 za
mukarce, ovaj indeks nam prognozira bar 30-ak godina nesretnog ivota.
Svi opisani indeksi temelje se na objektivnim indikatorima kvalitete ivljenja ili na
kombinaciji objektivnih i subjektivnih indikatora. Jedini indeks koji u obzir uzima samo
subjektivne indikatore je Meunarodni indeks dobrobiti (International Wellbeing IndexIWI; Cummins, 2002.; Cummins i sur., 2003.), a sastoji se od Indeksa osobne dobrobiti
(eng. Personal Wellbeing Index, PWI) i Indeksa nacionalne dobrobiti (eng. National
Wellbeing Index, NWI). Osobna se dobrobit sastoji od sedam estica kojima se procjenjuje
koliko je osoba zadovoljna svojim materijalnim stanjem, zdravljem, postignuima u ivotu,
odnosima s obitelji i prijateljima, osjeajem fizike sigurnosti, prihvaanjem od okoline i
buduom sigurnosti. Nacionalna dobrobit procjenjuje se pomou est estica koje mjere
zadovoljstvo pojedinca irom okolinom u kojoj ivi, odnosno, ispituje zadovoljstvo
ekonomskom situacijom, okoliem, socijalnim uvjetima, vladom, biznisom i nacionalnom
sigurnou.
Zadovoljstvo se na oba indeksa procjenjuje na skalama od Uope nisam zadovoljan do
Izrazito sam zadovoljan, a rezultat se izraava za svaku dimenziju posebno ili kao prosjeni
broj bodova za osobnu i nacionalnu dobrobit. Psihometrijske analize pokazuju visoke
pokazatelje pouzdanosti ( PWI= .83; NWI= .88; Ganglmair-Wooliscroft i Lawson,
2008.), konvergenciju s drugim mjerama subjektivne dobrobiti, te osjetljivost na razlike
u spolu, dobi te geografskom poloaju, zbog ega se smatra vrijednim instrumentom za
439
mjerenje kvalitete ivljenja (Cummins i sur., 2003.). Indeks se koristi u mnogim svjetskim
zemljama, ukljuujui Hrvatsku (Kaliterna Lipovan i sur., 2011.), ali za sada se jo ne
upotrebljava na nain da se raunajui prosjene vrijednosti rangiraju razliite zemlje.
3.8.1.2. Kvaliteta ivljenja u Hrvatskoj
Meunarodni indeks dobrobiti koristi se za ispitivanje kvalitete ivljenja hrvatskih graana
od 2003. godine u istraivanjima na reprezentativnim uzorcima Instituta drutvenih
znanosti Ivo Pilar. Rezultati dosadanjih istraivanja pokazali su da su hrvatski graani
od aspekata koji se odnose na osobnu dobrobit, najzadovoljniji odnosima s obitelji i
prijateljima i prihvaenou od okoline u kojoj ive, a najmanje zadovoljni sigurnou
u budunosti i svojim ivotnim standardom. S obzirom na nacionalnu dobrobit,
najzadovoljniji su okoliem i nacionalnom sigurnou, a najmanje zadovoljni vladom i
ekonomskom situacijom u Hrvatskoj. Koeficijenti unutarnje konzistencije za obje skale
iznose = 0.87, to upuuje na relativno visoku pouzdanost skala.
Meunarodni indeks dobrobiti vrlo je jednostavan za koritenje, a kao jednu vrstu
normi prikazujemo rezultate dobivene na reprezentativnom uzorku hrvatskih graana
(N=4.000) u jesen 2008. godine:
MEUNARODNI INDEKS DOBROBITI:
Molimo Vas da nam odgovorite koliko ste zadovoljni pojedinostima u svom ivotu i
openito u Hrvatskoj, koristei ocjene od 0 = nimalo nisam zadovoljan, 5 = ni zadovoljan
ni nezadovoljan do 10 = u potpunosti sam zadovoljan4.
OSOBNI IVOT
Koliko ste zadovoljni ?
svojim ivotnim standardom
10
svojim zdravljem
10
onim to postiete u ivotu
10
svojim odnosima s blinjima
10
svojim osjeajem sigurnosti
10
pripadnou okolini u kojoj ivite
10
osjeajem sigurnosti u budunosti
10
IVOT U HRVATSKOJ
Koliko ste zadovoljni ?
ekonomskom situacijom u Hrvatskoj
10
stanjem prirodnog okolia u Hrvatskoj
10
socijalnim uvjetima u Hrvatskoj
10
vlastima i upravom u Hrvatskoj
10
biznisom i poduzetnitvom u Hrvatskoj
10
nacionalnom sigurnou u Hrvatskoj
10
Tablica 1. Aritmetike sredine (M) i standardne devijacije (Sd) indeksa osobne i nacionalne dobrobiti i njihovih
pojedinih estica (N=4000, 2008.)
440
Postignuti rezultat se mnoi s 10 tako da je najvee zadovoljstvo izraeno ocjenom 100.
Hrvatska
Zadovoljstvo..
Sd
svojim odnosima s blinjima
82
21.1
onim to postiete u ivotu
66
23.4
pripadnou okolini
74
22.9
svojim zdravljem
67
25.9
svojim osjeajem sigurnosti
70
23.6
svojim ivotnim standardom
58
24.3
osjeajem sigurnosti u budunosti
57
25.2
INDEKS OSOBNE DOBROBITI
68
17.7
Vladom
38
23.8
Socijalni uvjetima
44
22.0
Biznisom i poduzetnitvom
46
22.6
Ekonomskom situacijom
42
22.2
Nacionalnom sigurnou
56
22.4
Stanjem okolia
60
23.0
INDEKS NACIONALNE DOBROBITI
48
18.0
441
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
442
Bejakovi P., Kaliterna Lipovan, Lj. (2007.): Quality of life in Croatia: Key findings from national
research, Dublin: European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions
Cummins, R. A., Eckersley, R., Pallant, J., van Vugt, J. i Misajon, R. (2003.): Developing a national
index of subjective wellbeing: the Australian unity wellbeing index, Social Indicators Research, 64,159190
Cummins, R. A. (2002.): International Wellbeing Index, Version 2 [online], dostupno na: http://acqol.
deakin.edu.au/inter_wellbeing/Index-CoreItemsDraft2.doc
Diener, E. (2005.): Guidelines for National Indicators of Subjective Wellbeing and Ill-being, Distributed
by e-mail communication to ISQOLS list server group
Diener, E. i Oishi, S. (2004.): Are Scandinavians happier than Asians? Issues in comparing nations
on subjective well-being, U: F. Columbus (ur.), Politics and economics of Asia, Hauppauge, NY: Nova
Science
Diener, E., Oishi, S. i Lucas, R. E. (2003.): Personality, culture and subjective well-being: Emotional
and Cognitive Evaluations of Life, Annual Review of psychology, 54: 403-425
Diener, E. i Suh, E. (1997.): Measuring quality of life: economic, social and subjective indicators,
Social indicators research, 40, 189-216
Diener, E., Suh, E. M., Lucas, R. i Smith, H. L. (1999.): Subjective Well-Being: Three Decades of
Progress, Psychological Bulletin, 125 (2)
Economist Intelligence Unit (2005.): The Economist Intelligence Units Quality of Life Index
[dostupno na: http://www. economist.com/media/pdf/QUALITY_OF_LIFE.pdf ]
Eftimoski, D. (2006.): Measuring Quality of lie in Macedonia-using human development indicators,
Zbirka radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, 24 (2), 257-272
Ganglmair-Wooliscroft, A. G. W. i Lawson, R. (2008.): Applying the International Wellbeing Index
to investigate subjective wellbeing of New Zealanders with European and with Maori heritage,
Kotuitui: New Zealand Journal of Social Sciences Online, 3, 5772
Hagerty, M. R., Cummins, R. A., Ferriss, A. L. i sur. (2001.): Quality of life indexes for national
policy: review and agenda for research. Social Indicators Research, 55, 196
Heady, B. (2008.): Life goals matter to happiness: a revision of set point thoery, Social indicators
research, 86, 213-231
Kahneman, D. i Krueger, A. B. (2006.): Developments in the Measurement of Subjective WellBeing, Journal of Economic Perspectives, 20 (1), 324
Kahneman, D., Krueger, A. B., Schkade, D., Schwartz, N., Stone, A. (2004.): A Survey Method for
Characterizing Daily Life Experience: The Day Reconstruction Method, Science 3, 306 (5702),1776
1780.
Kaliterna-Lipovan, LJ. i Prizmi-Larsen, Z. (2006.): Kvaliteta ivljenja, ivotno zadovoljstvo i osjeaj
sree u Hrvatskoj i Europskoj uniji/ Pridruivanje Hrvatske Europskoj uniji, Izazovi sudjelovanja /
Ott, Katarina (ur.), Zagreb, Institut za javne financije, Zaklada Friedrich Ebert, str. 181-198
Kaliterna-Lipovan, LJ., Prizmi-Larsen, Z. i Brkljai, T. (2011.): Meunarodni indeks dobrobiti
- podaci za Hrvatsku// Kvaliteta ivota i zdravlje / Vuleti, Gorka (ur.), Osijek, Sveuilite J. J.
Strossmayera u Osijeku, str. 41-51
Krueger, A. B., Kahneman, D., Schkade, D., Schwartz, N., Stone, A. (2008.): National Time
Accounting: The Currency of Life (http://www.nber.org/chapters/c5053.pdf )
Lyubomirsky, S., King, L. i Diener, E. (2005.): The Benefits of Frequent Positive Affect: Does
Happiness Lead to Success?, Psychological Bulletin, 131(6), 803-855
Marcs, N., Abdullah, S., Simms, A., Thompson, S. (2006.): Happy Planet Index Report, London:
New Economics Foundation (www.happyplanetindex.org)
Oliver, N., Holloway, F., Carson, J. (1995.): Deconstructing quality of life, Journal of Mental Health,
4, 1-4
Robinson, M. D., & Clore, G. L. (2002.): Belief and feeling: Evidence for an accessibility model of
emotional self-report, Psychological Bulletin, 128, 934-960
23.
24.
25.
26.
27.
28.
Schwartz, N. i Strack, F. (1999.): Reports of subjective well-being: judgmental processes and their
methodological implications. U: Kahneman, D., Diener, E. & Schwartz, N. (ur.), Wellbeing, the
foundations of hedonic psychology, New York, Russell Sage Foundation
Scollon, C. N., Kim-Prieto, C. i Diener, E. (2003.): Experience sampling: Promises and pitfalls,
strengths and weaknesses, Journal of Happiness Studies, 4, 534
Siegrist, J. (2003.): Subjective well-being:new conceptual and methodological developments in healthrelated social sciences, rad prezentiran na ESF SCSS radionici Income, Interactions and subjective
well-being, Pariz
Stiglitz, J. E., Sen, A. i Fitoussi, J.-P. (2010.): Mismeasuring our lives: why GDP doesnt add up, New
York, The New Press
Veenhoven, R. (2005.): Apparent Quality of life in nations: How long and happy people live?, Social
Indicators Research, 2005., vol 71., pp: 61-68
Wilson, W. (1967.): Correlates of avowed happiness, Psychological Bulletin, 67, 294-306
443
Sinia Brlas
3.8.2. Planiranje tijeka akcije; kako da ciljevi budu

ostvarivi
3.8.2.1. Poznavanje stanja i utvrivanje mogunosti (SWOT analiza)

Dinamika priroda pomagakih aktivnosti, posebno preventivnih, ini ih teko mjerljivima
i teko dostupnima kontroli kvalitete i uinka. Meutim, praenje uinaka posebno je
neophodno kod uvoenja u rad novih metoda i postupaka. Temeljno je polazite u radu,
a posebno prilikom osmiljavanja akcije, da rad moe biti bolji, a moe biti bolji ako
afirmiramo osobne snage i to je vie mogue iskoristimo prostor za napredovanjem. Bolji
rad dakle ukljuuje poboljanja, i to po pitanju:

radnog uinka

kvalitete rada

osobnog zadovoljstva radom (skrbi o osobnom mentalnom zdravlju)

zadovoljstva korisnika provedenim postupcima (posredne skrbi o mentalnom
zdravlju korisnike populacije).
Za promjene u radu stoga je nuno:
a)
dobro poznavati sadanje stanje
b) kreirati ostvarive ciljeve za rad u budunosti
c)
osmisliti puteve koji vode do cilja.
Tijek akcije koji slijedi ideju stalnog reorganiziranja osobnoga rada s ciljem poboljanja
osobne kompetentnosti i uinkovitosti zapoinje upoznavanjem unutarnjih kapaciteta (to
ukljuuje poznavanje kako snaga tako i slabosti), ali i vanjskih initelja (kako mogunosti
tako i prijetnji koji dopiru iz okoline). Poznavanje unutarnjih i vanjskih mogunosti i
ogranienja presudno je vano iz najmanje dva razloga:
1. Nuno je kako bi se aktivnosti uope mogle usmjeriti u eljenome smjeru,
odnosno kako bi se mogli postaviti ciljevi u radu.
2. Nuno je kako bi se mogao pratiti osobni profesionalni rast i razvoj, odnosno
kako bi se aktivnosti mogle evaluirati, po potrebi mijenjati i prilagoavati,
a sve u cilju poboljanja osobne kompetentnosti i uinkovitosti, odnosno
zadovoljstva u radu koje je temelj skrbi o osobnom mentalnom zdravlju.
Stoga cjelovita akcija planiranja, praenja i reprogramiranja strunih postupaka slijedi ove
korake:
Upoznavanje (analiza) stanja:
1. Provest emo detaljnu subjektivnu samoanalizu (subjektivno samovrjednovanje).
Provodi se iz perspektive svih dionika u preventivnim aktivnostima (individualno i
444
zajedniki).
2. Provest emo objektivno samovrjednovanje (instrumentima), uoavanjem osobnih
prednosti (snaga), nedostataka (slabosti) i mogunosti (ukljuujui ogranienja) u radu.
Takoer se provodi iz perspektive svih dionika u preventivnim aktivnostima (individualno
i zajedniki).
Planiranje tijeka akcije kojim putem do cilja (izrada preventivnih programa):
3. Na temelju prethodnog odredit emo razvojne prioritete i ciljeve kroz izmjene u
preventivnim aktivnostima ili postupcima za koje je dobro da budu dijelom osobnog i/
ili timskog razvojnoga plana. Plan je kljuni element kojim se definiraju ciljevi, metode,
izvritelji, vremenski okvir izvrenja i nain evaluacije.
Evaluacija i reprogramiranje programa:
4. Provedbom aktivnosti, ponovnom evaluacijom tretmana i reprogramiranjem razvojnog
plana evaluirat emo preventivni program.
3.8.2.1.1. SWOT analiza
Ve je dugo standardno orue strategijskog planiranja koje potie identificiranje unutarnjih
snaga i slabosti i stavlja ih u odnos s vanjskim prilikama i prijetnjama SWOT analiza.
SWOT je akronim od engleskih rijei Strengths (snage, prednosti), Weaknesses (slabosti,
prostor za napredovanjem), Opportunities (prilike, mogunosti) i Threats (prijetnje,
opasnosti). Radi jednostavnijeg razumijevanja koncept se moe prikazati i shematski:
Shema meuodnosa snaga, slabosti, prilika i prijetnji u SWOT konceptu

445
U ovome konceptu snage otvaraju put k realizaciji svojih ciljeva, slabosti su zapravo
unutarnje nesposobnosti koje ometaju konanu realizaciju ciljeva, dok su prilike i
prijetnje u izravnoj vezi s kompleksnom heterogenom i dinaminom okolinom. Pritom
prilike kao vanjski initelji svojim potencijalom poveavaju vjerojatnost realizacije ciljeva,
a prijetnje kao vanjski initelji mogu ozbiljno onemoguiti realizaciju ciljeva.
Cjelovitu sliku o tomu to i kako radimo moemo dobiti ako prikupljamo podatke o
napredovanju i od sebe samih (samovrjednujemo se), ali i od onih koji u okruenju prate
na rad ili u njemu sudjeluju (tada drugi vrjednuju na rad). Vrjednovanje odnosno
samovrjednovanje postupci su koje svaki subjekt provodi samostalno s ciljem utvrivanja
svojih ili tuih postignua, elja, planova i htijenja prema kriterijima kojima je pouen ili
ih je postavio sam sebi.
Svaki postupak u koji se svjesno upustimo s namjerom da doemo do informacija o tome
koliko smo uspjeni u onome to radimo gotovo po pravilu zapoinje nekim oblikom
samoprocjene. Prilikom utvrivanja snaga i slabosti stoga je samovrjednovanje (osobnoga)
rada prvi korak. Samovrjednovanje (samoprocjena) osobnoga rada vaan je ispravljaki
mehanizam u radu. Izvor je to podataka o tome koliko pridonosimo i koliko smo uspjeni
u pribliavanju prije postavljenim ciljevima rada. S obzirom na tekoe na koje nailazimo
u svom strunom radu, poduzimamo niz mjera i postupaka kojima elimo poboljati
kvalitetu rada, a time i dati doprinos kvalitetnijem radu u cjelini. Stoga je vano, pa ak
moemo rei i nuno, osvijestiti osobno miljenje o svom mjestu i ulozi koju izvodimo.
Temeljna pitanja koja treba postaviti pri samovrjednovanju su:
a) Kakva smo ustanova?
b) Kakav sam strunjak?
c) Kakav smo tim?
d) Kako sve to znam(o)?
e) to moemo uiniti da budemo bolji?
f ) to mogu uiniti da budem uspjeniji (uspjenija)?
Cilj je (samo)vrjednovanja poboljanje radnu uinkovitost i kvalitetu rada. Dok
je u pojedinim ljudskim aktivnostima uinkovitost mogue lako mjeriti, pa i kvalitetu
rada, a to je zato to je rad mogue normirati. U pomagakom radu s ljudima to je
vrlo teko, a ponekad je i nemogue normirati rad. No, i u takvim situacijama potrebna
nam je povratna informacija o tome kako radimo. Stoga je introspektivni uvid u
osobne kapacitete u pomagakim aktivnostima posebno znaajan korak u cjelokupnim
aktivnostima upoznavanja stanja i utvrivanja mogunosti.
Metodologija je relativno jednostavna i vrlo je lako prilagodljiva razliitim oblicima
ljudskih aktivnosti. SWOT analiza primarno je poduzetniki koncept koji polazi od ideje
da se poduzetnik svojim kvalitetama i slabostima u dinaminim i turbulentnim uvjetima
okoline uvijek nastoji orijentirati rastu i razvoju, a to e moi tek onda kada e spoznati
i osvijestiti osobne mogunosti i uskladiti ih s osobnim slabim tokama to e mu
pomoi izbjegavati rizine situacije, a iskoritavati osobne potencijale kao bi se u tome
smjeru mogao razvijati. Ovako opisani pristup jaanja snaga i minimiziranja opasnosti
vrlo je primamljiv i za ostale radne aktivnosti, a posebno za one koje ukljuuju teko
mjerljive uinke u neposrednom, a posebno u posrednom pomagakom radu s ljudima.
446
3.8.2.1.2. Metodologija upoznavanja stanja i utvrivanja mogunosti (radionica za

SWOT analizu)
Prvi korak
Podijelimo se u tri skupine. U svakoj skupini odredimo koordinatora skupine, zatim
zapisniara te osobu koja e izvjetavati o zakljucima skupine.

Zadae za pojedine skupine su sljedee:

1. skupina: Utvrditi koje su nae prednosti?

2. skupina: Utvrditi koje su nae slabosti?

3. skupina: Utvrditi koje su nae mogunosti?
Drugi korak
Radimo u skupinama 60 minuta, zatim izvjetavamo sve ostale o zakljucima skupine te
svi zajedno (kao tim) revidiramo i usklaujemo stavove do konanih zakljuaka.
Trei korak
Na temelju uoenih prednosti, slabosti i mogunosti odreujemo ciljeve s obzirom na
mogunosti, a zatim slijedi izrada razvojnog plana i programa naih aktivnosti.
3.8.2.2. Odreivanje ciljeva s obzirom na mogunosti
Ciljevi su opisana zamiljena ponaanja kojima se u radu tei. Rezultat SWOT analize
treba biti identifikacija kapaciteta i ogranienja za kreiranje ostvarivih ciljeva. Ciljevi u
pomagakim zanimanjima mogu biti openitiji:
1. usvajanje znanja
2. razvoj i vjebanje vjetina
3. promjene stavova
4. promjene navika
ili specifiniji (na primjer, u radu s vulnerabilnom populacijom)
1. (re)habilitacija
2. (re)socijalizacija
3. lijeenje.
3.8.2.3. Razvojno planiranje i programiranje (izrada programa i plana aktivnosti u
realizaciji programa)
Identifikacijom ostvarivih ciljeva pristupa se izradi razvojnoga plana koji e do ciljeva voditi
kroz daljnju afirmaciju unutarnjih kapaciteta (snaga) i koritenje prilika, uz minimiziranje
unutarnjih slabosti i vanjskih prijetnji. U nekim sluajevima organizacija rada podlijee
spregama koje nastaju kao kombinacija unutarnjih slabosti i vanjskih prigoda, pa se
prepoznaju osobne mogunosti, ali smo ih nemoni realizirati zbog ogranienja.
Razvojni plan i program je kljuni element koji je strateki dokument osobnog ili timskog
razvoja i kojim se definiraju prioriteti i ciljevi, ali i metode, izvritelji, vremenski okvir
447
izvrenja i nain evaluacije. Ustvari je optimalno rjeenje da razvojni plan i program bude i
osobni i timski. Razvojni plan definira razvojne prioritete i ciljeve te iste redefinira (nakon
evaluacije) kroz izmjene u aktivnostima ili postupcima, dok programski dio strategije
definira ciljeve, metode, izvritelje, vremenski okvir izvrenja i nain evaluacije.
3.8.2.4. Evaluacija tretmana i evaluacija programa
S obzirom na tekoe na koje nailazimo u svom strunom radu, poduzimamo niz mjera
i postupaka kojima elimo poboljati kvalitetu rada, a time i dati doprinos kvalitetnijem
radu u cjelini. Stoga je vano pa ak moemo rei i nuno osvijestiti svoje miljenje o svom
mjestu i ulozi koju izvodimo, a kako je navedeno to se provodi vrjednovanjem odnosno
samovrjednovanjem tijekom procesa evaluacije rada. Samovrjednovanje (samoprocjena)
rada vaan je ispravljaki mehanizam u radu i po pravilu zapoinje nekim oblikom
samoprocjene. Ta samoprocjena moe biti strukturirana, ali se puno ee radi o ad-hoc
promiljanju o osobnoj uspjenosti u onome to radimo i o promiljanju o moguim
putovima i ishodima onoga to emo initi ubudue. Svakome od nas prilino je lako
sjetiti se takvih trenutaka u svojemu radu. Dakle, iako ovakvi postupci nemaju formalnu
strukturu, nisu niti normirani pa esto ak niti unaprijed planirani, ipak su nam spoznaje
do kojih dolazimo na ovaj nain vane u planiranju daljnjega rada. Ono to je nedostatak
ovakvoga pristupa jest to se uinci (zakljuci) takve samoprocjene vrlo brzo izgube; ako
ne biljeimo ono to smo zakljuili, a uglavnom je tako, korist od takve samoprocjene
uglavnom je kratkorona. Meutim, ako iskustva do kojih smo doli na opisani nain
pokuamo usustaviti i razviti sustavniji pristup samoopaanju, nastat e instrument koji
ima prednosti pred ad-hoc samoprocjenom. Te prednosti su slijedee:
1.
Primjenom standardiziranog i unificiranog pristupa uvijek emo imati isti
podraajni sklop (ista pitanja koja si postavljamo) na temelju kojega emo
procjenjivati osobni rad.
2.
Podatke do kojih doemo na ovakav nain ne moramo jo i dodatno biljeiti ili
pamtiti jer su upisani u obliku odgovora na pitanja koja smo sami sebi postavili.
3.
Nalaze dobivene uzastopnom primjenom ovakvoga pristupa (i instrumenta) bit
emo u mogunosti meusobno usporeivati, to e nam omoguiti sustavno
samopraenje u vremenskom slijedu.
4.
Na poslijetku, primjenom istoga pristupa i kod drugih (recimo, kod sustrunjaka)
imamo mogunost komparativne analize naih i tuih postupaka, te gotovo
trenutano moemo procijeniti svoje mjesto u nekom strunom ili suradnikom
kontekstu.
Dakle, bilo da je samoprocjena onoga to inimo paualna ili je ona sustavna i strukturirana,
doi emo do podataka o tome kako vidimo svoj rad. Dapae, izgradit emo i vrijednosne
sudove prema njemu.
448
Koja je svrha toga? Svrha samovrjednovanja jest:

1.
uoiti osobne prednosti (snage) u aktivnostima koje izvodimo
2.
uoiti osobne nedostatke (slabosti), odnosno prepoznati prostor za osobnim ili
skupnim napredovanjem
3.
uoiti osobne mogunosti i ogranienja.
U strukturalnom se smislu pristup vrjednovanju i samovrjednovanju ne razlikuju;
razlikuju se prvenstveno u sadrajnom dijelu. Presudno je imati razvijen standardizirani
postupak odnosno strukturu koja e nam omoguiti sljedee:
-
dobivanje jasnih i nedvosmislenih odgovora na postavljena pitanja
-
usporeivanje odgovora vie osoba koje su nas vrjednovale na isti nain
-
usporeivanje nalaza o provedenom vrjednovanju u vremenu (praenje
napredovanja u radu)
-
izraavanje nalaza statistikim vrijednostima i
-
praenje emocionalnog zdravlja u radu.
Standardizacija postupka (samo)vrjednovanja omoguuje nam kvantitativnu i kvalitativnu
analizu na temelju koje emo to je mogue vie objektivno procjenjivati rezultate rada
i uvoditi mogue promjene u radu. Navedeno ili pojedino od toga moe biti cilj radne
aktivnosti i ako se ostvari, poveava uspjeh ili vjerojatnost uspjeha u radu.
3.8.2.5. Prilagodba ciljeva rezultatima evaluacije i reprogramiranje razvojnoga plana
Tijekom rada, odnosno izvoenja aktivnosti, moemo opisati trenutna ponaanja i
postignua i usporediti ih s opisanim zamiljenim ponaanjima i postignuima pa ako se
u odreenoj mjeri podudaraju, tada znamo da smo na pravom putu k ostvarivanju cilja,
no ako se ne podudaraju, vrijeme je za promjenom pristupa ili za ulaganjem dodatnog
napora u eljenome smjeru.
Kada spoznamo da se ne pribliavamo ciljevima te utvrdimo razloge za to, poduzimaju se
postupci u smjeru:
o

Korekcije plana i programa rada

Pomagake su aktivnosti uvijek sloen proces koji mora biti organiziran tako
da nuno ukljuuje dobro planiranje i programiranje, a ono ukljuuje, izmeu
ostaloga, i postavljanje ciljeva u radu odnosno vrjednovanje rada s obzirom na
postavljene ciljeve. Ukoliko rezultati provedenih postupaka (samo)vrjednovanja
ukau na to da se planiranim i programiranim oblicima rada ne postiu postavljeni
ciljevi, potrebno je mijenjati strukturu i sadraj plana i programa te ih uskladiti s
ciljevima.
Preusmjeravanja i modificiranja aktivnosti
Ponekad se tijekom rada pokae kako je plan i program dobar okvir za rad, ali su
pojedini postupci neadekvatni. Tada se modifikacija rada usmjerava samo prema
tim pojedinim postupcima.
449
Josip Burui, Ljiljana Kaliterna Lipovan i Maja eri
3.8.3. Evaluacijska istraivanja u podruju zatite i

promicanja mentalnog zdravlja te unaprjeenja
kvalitete ivota
Podruje zatite i promicanja mentalnog zdravlja objedinjuje vie znanstvenih podruja,

kao to su na primjer bioloke, biomedicinske, drutvene i humanistike znanosti,
unutar kojih djeluju istraivai i strunjaci formalno obrazovani u razliitim znanstvenim
disciplinama. Stoga ne iznenauje kako su mogui razliiti pristupi u razmatranju i
klasificiranju istraivanja u ovome podruju, koji se razlikuju s obzirom na metode i nacrte
istraivanja, teorijske okvire u kojima se istraivanja provode te osnovnu svrhu zbog koje
se istraivanja provode. Temeljna istraivanja u okviru biolokih i biomedicinskih znanosti
u kontekstu mentalnog zdravlja pokuavaju izolirati biokemijske procese u mozgu i u
ivanom sustavu koji su povezani s razliitim mentalnim procesima te istraiti ulogu
gena i nasljedstva u razliitim tipovima disfunkcionalnosti u mozgu. Drutvene znanosti
svojim istraivanjima daju snaan doprinos opem razumijevanju povezanosti mentalnih
bolesti s razliitim tipovima ponaanja. Tu se izdvajaju istraivanja u psihologiji kao
posebno vana za razumijevanje problematike mentalnog zdravlja (Joint Commission on
Mental Illness and Health, 1979.).
Uobiajena podjela istraivanja u ovom podruju jest na temeljna i primijenjena istraivanja.
Temeljna istraivanja se uglavnom definiraju kao ona iji je cilj otkrivanje i generaliziranje
injenica o prirodi i ovjeku. Primijenjena ili klinika istraivanja odnose se na ispitivanja
koja su izravno usmjerena prema praktinim problemima prevencije i lijeenja bolesti
te pitanja brige o pacijentima. Temeljna istraivanja uglavnom organiziraju i provode
istraivai na istraivakim institutima i sveuilitima, dok se primijenjena istraivanja
u pravilu odvijaju u zdravstvenim institucijama gdje ih provode praktiari. U okviru
primijenjenih istraivanja, najee se istrauju teme kao to je npr. interakcija bolesne
osobe s drugim ljudima u prirodnom okruenju, psihoterapeutski procesi te uinkovitost
razliitih tipova psihoterapije u populacijama ljudi s razliitim problemima, generalni i
specifini utjecaji psihofarmakolokih sredstava te provjeravanje uinkovitosti tretmana
kroz razliite oblike evaluacijskih istraivanja (Joint Commission on Mental Illness and
Health, 1979.).
U kontekstu ove knjige posebice je vano razmotriti skupinu primijenjenih istraivanja
koja su usmjerena na evaluaciju odreenih programa ili intervencija u podruju mentalnog
zdravlja. Takvi programi i intervencije imaju drutvenu vanost i usmjereni su ka brizi
o ouvanju i promicanju mentalnog zdravlja ljudi. Stoga emo na poetku opisati te
usporediti evaluacijska istraivanja, kao oblik primijenjenih istraivanja, s temeljnim
znanstvenim istraivanjima. Zatim emo razmotriti pojedine vane sastavnice evaluacijskih
450
istraivanja to ukljuuje definiciju ciljeva, standarda i okvira za uinkovitu evaluaciju, te

opis koraka u evaluaciji razliitih programa. Uz kratak opis najeih istraivakih metoda
koje se koriste u sklopu evaluacijskih istraivanja, na kraju su izloene najee potekoe
s kojima se susreu istraivai u tome podruju, nedostaci takvih istraivanja te prijedlozi
strategija za njihovo poboljanje.
3.8.3.1. Evaluacijska istraivanja
U istraivanjima mentalnog zdravlja osobito je vano odabrati prikladan pristup u
odgovaranju na pojedina istraivaka pitanja, pri emu je potrebno koristiti to vie
razliitih metoda kako bi se odgovorilo na vei broj problema, koji se u pravilu javljaju,
to osigurava kasnije maksimiziranje utjecaja dobivenih spoznaja na skrb o mentalnom
zdravlju (Slade i Priebe, 2006.). Kako podruje zatite, ouvanja i promicanja mentalnog
zdravlja karakteriziraju prije svega razliiti oblici programa i intervencija, ne udi stoga to
je jedan od najrairenijih pristupa evaluacija programa i intervencija. Neovisno o krajnjoj
svrsi, metodoloko utemeljenje ili vrstu koritenih istraivakih tehnika, evaluacija je
u sutini primijenjeno istraivanje koje aktivno nastoji otkriti ima li neki program ili
intervencija djelotvoran uinak na javno zdravlje (Stoto i Cosler, 2008.).
Budui da evaluacijska istraivanja prvenstveno slue za poboljanje prakse i usluge,
za nadzor i opravdavanje koritenja sredstava, te za pruanje informacija potrebnih za
kvalitetno donoenje odluka, jasno je uoljiva njihova razlika u odnosu na temeljna
znanstvena istraivanja koja su usmjerena na utvrivanje injenica kojim se statistiki
potvruju ili opovrgavaju neka teorijski derivirana pitanja (Parry i Watts, 1996.).
Rezultati evaluacijskih istraivanja neposredno su vezani uz odreeni program, dok
su rezultati temeljnih istraivanja dobiveni u kontekstu istraivakih potreba vezanih
uz teorije spoznaje. Temeljna istraivanja u pravilu se oslanjaju na standardizirane
instrumente, rigoroznu kontrolu te su im znanstveni standardi na najvioj razini. Kod
evaluacijskih istraivanja koriste se postupci mjerenja i istraivaki alati esto ad hoc
naravi gdje je istraivaka kontrola tee ostvariva. Prilikom provoenja evaluacije od
primarne su vanosti budui korisnici istraivanja, dok su u temeljnim istraivanjima
oni sekundarni, a esto nisu ni identificirani. Vana odrednica temeljnih istraivanja jest
ponovljivost i pouzdanost to kod evaluacijskih istraivanja esto nije (Milne, 1987.,
prema Parry i Watts, 1996.). U temeljnim istraivanjima nacrt istraivanja proizlazi kao
potreba kritikog odgovora na pitanja koja su teorijski nejasna, pri emu se u pravilu
tei odgovoriti na pitanja koja su nerijeena od prijanjih istraivanja. Rezultat toga jest
javljanje potencijalno neogranienog broja pitanja koja se mogu postaviti i istraivakih
nacrta koji se mogu osmisliti u svrhu nalaenja odgovora. U evaluaciji programa broj vanih
pitanja i odgovarajuih nacrta mnogo je manji. U znanstvenim istraivanjima nastoji se
testirati hipotezu koja je od teorijske vanosti dok se u evaluacijskim istraivanjima nastoji
odgovoriti na vana pitanja koja primarno postavljaju zainteresirane strane. Veina pitanja
u evaluacijskom istraivanju nastoji odgovoriti na derivacije jednog ili vie sljedeih pitanja:
Djeluje li program? Kako se moe poboljati? Je li program konzistentan s originalnim
ciljevima? Opravdavaju li rezultati programa financijsku potporu nositelja aktivnosti koje
451
ih financiraju?, i slino. Pri tome je nezaobilazno napomenuti da evaluacije programa i

intervencija ne ignoriraju pitanja koja su od teorijske vanosti. Kako se dobri programi
primarno razvijaju iz snanih teorija jasno je da i evaluacija programa moe pruiti
odgovore koji imaju teorijsku vrijednost. Ono to se eli naglasiti jest da unaprjeenje
teorije nije od sredinje vanosti u evaluacijskim istraivanjima jer je pozornost usmjerena
na evaluaciju i usavravanju postojeih programa (Richard i Huprich, 2008.).
Evaluacija programa prua vitalan alat za razvoj, provedbu i procjenu intervencija u praksi.
U pravilu prisutna interdisciplinarna orijentacija predstavlja jednu od glavnih snaga tog
podruja te osigurava sagledavanje vanih pitanja iz niza perspektiva. Za razliku od vrlo
kontroliranih laboratorijskih eksperimenata gdje se dri konstantnim sve osim nezavisne
varijable, evaluacije programa se pojavljuju unutar socijalnog okruja koja su fluidna i
esto se mijenjaju. Da bi se moglo nositi s kompleksnosti koju izazivaju takva dinamina
socijalna okruenja, proces planiranja, provoenja i zavravanja evaluacije programa
zahtjeva irok raspon tehnikih vjetina i vjetina rjeavanja socijalnih problema. Kliniki
psiholozi se mogu susresti s evaluacijom programa u bilo kojoj radnoj aktivnosti te imaju
posebnu ulogu u evaluaciji programa jer su mnoge intervencije povezane s unaprjeenjem
mentalnog zdravlja. Informacije koje se generiraju prilikom evaluacijskih istraivanja
posebno su korisne u informiranju istraivaa i praktiara o uinkovitosti strategija
ukljuenih u procjenu, dijagnozu i tretman psiholokih problema. Na iroj socijalnoj
razini, rezultati evaluacije programa mogu igrati vanu ulogu u pomaganju klinikim
psiholozima prilikom zastupanja u javnosti (Richard i Huprich, 2008.).
3.8.3.2. Vani elementi u osmiljavanju i provedbi evaluacijskih istraivanja
Programi za unaprjeenje mentalnog zdravlja u pravilu su vrlo raznoliki te se kreu od
specifinih aktivnosti u nekoj zdravstvenoj ustanovi do sveobuhvatnih intervencijskih
aktivnosti u zajednici, gdje su programi zajednice znatno vei izazov za osmiljavanje
provoenja evaluacijskog istraivanja (Stoto i Cosler, 2008.). Zbog viestrukih uvjeta
skrbi, kompleksnih mjera intervencije, potekoa u mjerenju i kontroli vanih varijabli,
pronalaenju prikladnih kriterija i indikatora ishoda te razliitih metoda prikupljanja
podataka zahtjevno je osigurati i unutarnju i vanjsku valjanost dobivenih rezultata.
Izolirati razloge za opaene promjene te primijeniti rezultate na druge populacije, usluge
ili sustave njege zajednice ponekad je izuzetno teko (Hafner i An Der Heiden, 1996.).
U skladu s time, podruje mentalnog zdravlja vrlo esto karakteriziraju openiti ciljevi
koji se odnose na sveukupno mentalno zdravlje te vrlo raznoliki i individualizirani ciljevi
vezani uz pojedine drutvene skupine (Kiresuk i Sherman, 1968.).
Postoji vie definicija ciljeva intervencija i programa u podruju mentalnog zdravlja.
Recimo, Milne (1987.; prema Hafner i An Der Heiden, 1996.) smatra da evaluacija,
u svojim opim ciljevima, nastoji otkriti pomau li odreene intervencije u podruju
mentalnog zdravlja primijenjene na odreenu skupinu pojedinaca da se doe do
napretka u odreenom vremenskom razdoblju. Rootman, Goodstadt, Potvin i Springett
(2001.) zakljuuju da se veina definicija ciljeva odnosi na eljeni krajnji ishod u smislu
poboljanog zdravlja ili dobrobiti, s time da neki ukljuuju i odravanje zdravlja kao cilj.
452
Analiza oporavka dovela je uz to do viestrukih i kompleksnih kriterija ishoda kao to

su redukcija simptoma, smanjenje ili prevencija nesposobnosti nastale zbog poremeaju
te poboljanje sposobnosti za produktivan rad ili izvrenje vanih socijalnih uloga. ak
i kad priroda temeljne bolesti ini njeno izljeenje slabim ili neizvjesnim, dobar tretman
poveava kvaliteti ivota pacijenta, njegove obitelji, njegovatelja i olakava rad zdravstvene
slube. Ope ciljeve potrebno je uvijek prevesti u specifinije i mjerljivije objektivne
ciljeve kako bi posluili kao uporite za mjerenje ishoda intervencije. Konceptualni ciljevi
ukljuuju neposrednu pomo u hitnim sluajevima, odravanje socijalnih kontakata
tijekom tretmana i reintegraciju pacijenata nakon to su otputeni iz bolnice, te ih treba
specificirati operacionalnim ciljevima. Operacionalni ciljevi, kao konceptualni ciljevi koje
formira Svjetska zdravstvena organizacija, mogu biti formulirani na opsenoj ili dovoljno
detaljnoj razini (Hafner i An Der Heiden, 1996.).
Murphy (2001.) smatra da postoji odreena kategorija brige o mentalnom zdravlju koje
naziva vizionarskim ciljevima. Glavni vizionarski cilj zdravstvene usluge je nastojati
pruiti pojedincima ispunjavajui i zahvalan ivot im je vie mogue te osigurati
uobiajene potrebe u ivotu dom, ispunjene dnevne aktivnosti, emocionalnu potporu
kroz prijateljstva i socijalne kontakte te priznanje individualnih graanskih prava (Hafner
i An Der Heiden, 1996.). Subjektivni aspekt kvalitete ivota, o emu je bilo dosta govora
u ovoj knjizi, moraju se uzeti u obzir prilikom evaluacije razliitih tretmana i intervencija.
Pored glavnih ciljeva, kao redukcija simptoma, postoje i indirektni ciljevi kao to je
mogunost pacijenta da produktivno radi i ispunjava vane socijalne uloge. Ispunjenje tih
ciljeva ne ovisi samo o uinkovitosti odreenog tretmana, ve i o vanjskim preduvjetima
koji su nuni za ispunjenje indirektnih ciljeva. Recimo, omoguavanje pacijentima da
produktivno rade ovisi o mogunostima zaposlenja to esto predstavlja drutveni problem
u velikom broju zemalja. Dakle, pacijentima je potrebna pomo u vie podruja ivota koja
su izvan repertoara same intervencije mentalnog zdravlja te esto ovise o prevladavajuim
ekonomskim i socijalnim uvjetima. Stoga ne ude pokuaji postavljanja prioriteta u skrbi
za mentalno zdravlje. Murphy (2001.) je identificirala prioritetne skupine. One ukljuuju
pacijente s akutnim poremeajima opasnim po osobni ili tui ivot, pacijente koji su u
pritvoru, odrasle pacijente s ozbiljnim kroninim bolestima, starije ljude koji boluju od
demencije, adolescente s ozbiljnim bihevioralnim problemima, prekritelje koji boluju
od odreenih mentalnih poremeaja te pacijente s izrazito uznemirujuim neurotskim
simptomima.
Kako bi evaluacija bila uinkovita, nuni su odreeni standardi kojih se evaluacijski
istraivai trebaju pridravati, te je potrebno kroz odreene korake provesti evaluaciju.
Ameriki Centar za kontrolu bolesti i prevenciju nedavno je objavio skup standarda i
opi okvir za uinkovitu evaluaciju programa u javnom zdravstvu. Evaluacija, da bi bila
uinkovita, treba prije svega biti korisna u smislu da slui potrebama korisnika. Sljedei
je standard da treba biti izvodljiva, tj. evaluacijski trud mora biti realistian, razborit,
diplomatski i tedljiv. Nakon toga slijedi standard koji se odnosi na ispravnost, odnosno
legalno i etino ponaanje evaluacijskih istraitelja. I naposljetku, evaluacija treba biti
tona, tj. treba otkrivati i prenositi tehniki tone informacije. Vie je autora opisalo korake
u evaluacijskom ciklusu na razliite naine, ali ono to je zajedniko svima jest shvaanje
evaluacijskog ciklusa kao iterativnog procesa, to znai da se koraci mogu ponavljati,
453
te se ne moraju nuno uvijek odvijati istim slijedom (Centers for Disease Control and
Prevention, 2006.; Kusters, van Vugt, Wigboldus, Williams i Woodhill, 2011.; de Zoysa,
Habicht, Pelto i Martines, 1998.).
Nastojali smo iz razliitih opisa izdvojiti glavne i najvanije korake u evaluacijskom
procesu, te emo ih ukratko opisati:
Korak 1: Identificiranje zainteresiranih strana i korisnika: priprema za evaluaciju
Prvi korak u evaluacijskom ciklusu sastoji se veinom u prepoznavanje zainteresiranih
strana i njihovom ukljuivanju u evaluaciju. Zainteresirane su strane pojedinci, skupine
ili organizacije koji su ukljuene u program, koje zanimaju rezultati evaluacije i/ili imaju
udjela u tome to e biti uinjeno s tim rezultatima. Mogu se najee svrstati u tri
kategorije, a to su: oni koji su ukljueni u programske operacije (npr. osoblje, ustanove
koje financiraju program), oni koji su pod utjecajem programa (npr. lanovi zajednice,
pacijenti ili klijenti), te oni koji koriste rezultate programa (osobe koje su u poziciji za
donoenje odluka kao npr. agencije koje su financirale program ili partneri) (Centers
for Disease Control and Prevention, 2006.). Da bi evaluacija bila omoguena potrebno
je sloiti se oko toga tko su kljune zainteresirane strane, one trebaju biti spremne na
suradnju te spremne na prihvaanje i upotrebu dobivenih rezultata evaluacije (Kusters i
sur., 2011.).
Korak 2: Opis programa zdravstvene intervencije
Nakon to su prepoznate i angairane zainteresirane strane, slijedei je korak u
evaluacijskom ciklusu obino opis programa. Sve programe javnog zdravstva karakteriziraju
njihova ulazna sredstva (npr. financije, osoblje), proces (osposobljavanje, komunikacija,
ukljuivanje javnosti), uinak (npr. bolja usluga, sigurnija okolina, olakan pristup) te
ishodi (poboljano zdravstveno stanje) (Parish, 2001.). Program treba biti sveobuhvatan
i detaljan to se tie opisa sastavnica i oekivanih ishoda kako bi usmjerio evaluaciju
prema najvanijim pitanjima na koje treba odgovoriti (Centers for Disease Control
and Prevention, 2006.). Za poetak, potrebno je istaknuti zato je program potreban,
tj. da je usmjeren na neki vaan zdravstveni problem (Centers for Disease Control and
Prevention, 2006.; de Zojsa i sur., 1998.). Ta se potreba moe definirati u terminima
posljedica za zajednicu, sveukupne veliine problema, veliine problema u razliitim
segmentima populacije i/ili drugih znaajnih promjene u incidenciji ili prevalenciji
(Centers for Disease Control and Prevention, 2006.). De Zojsa i sur. (1998.) predlau
provoenje epidemiolokog istraivanja kako bi se opisala priroda i veliina problema.
Takoer je potrebno navesti ciljane skupine ljudi nunih za provedbu programa.
Slijedea komponenta opisa programa su oekivani ishodi koji se odnose na promjene
koje se nastoje postii primjenom programa (npr. poboljanje kvalitete ivota korisnika
programa). Nadalje, opis programa treba sadravati i aktivnosti pri emu se misli na
stvarne akcije postavljene od strane programa i njegovog osoblja kako bi se postigli eljeni
ishodi. One variraju od programa do programa, ali neke tipine aktivnosti uglavnom
454
ukljuuju, izmeu ostaloga, obuku, financiranje, pruanje usluge, suradnju, itd.

Uinak se odnosi na direktne ishode programskih aktivnosti, poeljno iskazan u mjerljivim
(brojivim) terminima. Takoer su bitna i ulazna sredstva koja se odnose na ljude, novac i
potrebne informacije nune za uspjenu implementaciju eljenih programskih aktivnosti.
Treba voditi rauna i o stadiju realizacije nekog programa jer je fokus evaluacije razliito
usmjeren kod programa koji su tek u fazi planiranja, nego kod programa koji postoje
ve nekoliko godina. Potrebno je i razumijevanje konteksta, odnosno ireg okruenja
u kojem se program odvija, zbog utjecaja razliitih vanjskih imbenika koji mogu i
pozitivno ili negativno utjecati na provedbu programa (Centres for Disease Control and
Prevention, 2006.). Ovo moe ukljuivati i opis bihevioralnih i socijalnih procesa jer
velik dio problema javnog zdravlja nastaje kao rezultat ljudskog ponaanja. Osim toga,
razumijevanje konteksta omoguuje generalizaciju na vie populacija. Opis programa
moe ukljuivati i identifikaciju rizinih imbenika povezanih s ishodima programa to
slui za pruanje uvida u kauzalne mehanizme i specificiranje rizinih skupina (de Zojsa i
sur., 1998.). I na kraju, kad se identificiraju sve komponente opisa programa, korisno je i
saeti vezu izmeu odreenih (ili svih) komponenti programa. Postoji nekoliko naina za
prikazivanje tih veza, ali najee se koriste logiki modeli (Centers for Disease Control
and Prevention, 2006.) odnosno teorije promjene (Kusters i sur., 2011.) koje slue za
vizualan prikaz odnosa izmeu programskih aktivnosti i oekivanih rezultata (promjena).
Korak 3: Usmjeravanje evaluacije
Logiki modeli, odnosno teorije promjene, uspostavljene u prethodnom koraku,
predstavljaju osnovu za primjereno usmjeravanje evaluacije. Pri tome je nuno odrediti
najvanija pitanja na koja se nastoji odgovoriti, odabrati prikladan evaluacijski pristup
te se voditi ranije spomenutim evaluacijskim standardima (Centers for Disease Control
and Prevention, 2006.; Kusters i sur., 2011.). Centar za kontrolu bolesti i prevenciju
(2006.) u ovaj korak ubraja i odabir prikladnog nacrta koji e se koristiti za evaluaciju
(eksperimentalni, kvazi-eksperimentalni ili neeksperimentalni nacrt). Kusters i sur.
(2011.) smatraju da je za ovaj korak potrebno postii slaganje oko svrhe evaluacije
kljunih zainteresiranih strana, naina koritenja evaluacije i njenih posljedica, te je nuno
definirati granice evaluacije. Sve do sada navedene komponente utjeu na definiranje
granica evaluacije, a osim njih postoje i dodatni elementi kao to su: razina ukljuenosti
zainteresiranih strana, tip potrebnih informacija i razina detaljnosti, kapaciteti i uvjeti
(npr. financije, strunost, poticaji), zemljopisna pokrivenost te vremensko razdoblje.
Korak 4: Provedba evaluacije: prikupljanje empirijskih podataka, analiziranje i
izvoenje zakljuaka
Idui zadatak u evaluacijskom ciklusu je osigurati vjerodostojne dokaze, to e se realizirati
prikupljanjem empirijskih podataka temeljem razliito operacionaliziranih indikatora.
Indikatori su specifini, vidljivi i mjerljivi za razliku od sastavnica programa koje su
esto openite i u nekoj mjeri apstraktne. Mogue indikatore potrebno je raspraviti sa
zainteresiranim stranama, posebice s korisnicima usluga. Nakon to se napravi skup
455
indikatora, podaci vezani uz indikatore mogu se prikupiti iz ve postojeih izvora podataka

(sekundarno prikupljanje podataka) ili se moe organizirati prikupljanje novih podatke
(primarno prikupljanje podataka). Pri tome treba voditi rauna o kvaliteti podataka u
smislu da su oni pouzdani, valjani i informativni, te o njihovoj kvantiteti to je potrebno
dovesti u vezu i s prikladnom veliinom uzorka. Nakon prikupljanja podataka slijedi
njihova analiza i interpretacija te izvoenje zakljuaka. Zakljuci se trebaju usporediti
s vrijednostima zainteresiranih strana te ocijeniti u skladu s njima. Kusters i suradnici
(2011.) u ovaj korak ukljuuju i kritiki osvrt na evaluacijski proces i njegove ishode,
odnosno raspravu o tome u kojoj je mjeri program ispunio oekivanja: to je dobro
napravljeno? to se moe idui puta bolje napraviti? to je naueno?
Korak 5: Upotreba rezultata i prijenos znanja
Steeno znanje prilikom evaluacije potrebno je iskoristiti u svrhu poboljanja programa,
prije svega radi uinkovitijeg dosezanja postavljenih ciljeva programa, a to je mogue
ostvariti prenoenjem spoznaja zainteresiranim sudionicima na nepristran i dosljedan
nain. Vano je i pruanje i primanje povratnih informacija, ne samo u ovom ve u svim
koracima, kako bi svi zainteresirani bili dovoljno informirani te kako bi se uspostavilo
povjerenje izmeu zainteresiranih strana.
Unutar izloenog okvira koji sadri pet koraka, mogua su pojedina odstupanja ovisno o
razliitim tipovima evaluacije. Recimo, Kusters i suradnici (2011.) razlikuju formativnu
evaluaciju koja je usmjerena na uenje i poboljanje evaluacije, te sumativnu evaluaciju
koja procjenjuje sveukupnu vrijednost programa. Potvin, Haddad i Frohlich (2001.) i
Centar za kontrolu bolesti i prevenciju (2006.) prave razliku izmeu evaluacije procesa
i evaluacije ishoda. Evaluacija ishoda nastoji otkriti rezultira li program promjenama za
koje je namijenjen, a zadatak evaluacijskog istraitelja je uspostavljanje kauzalnih veza
izmeu programa i opaenih promjena (Potvin i sur., 2001.) te procjena razvoja sekvenci
ishoda na koje se program odnosi (Centers for Disease Control and Prevention, 2006.).
S druge strane, evaluacija procesa analizira primijenjene aktivnosti programa s ciljem
poboljanja komponenti programa, dokumentiranja nepodudarnosti izmeu planiranog
i provedenog programa te dobivanje informacija nunih za interpretaciju ishoda (Potvin
i sur, 2001.). Drugim rijeima, nastoji se ustanoviti je li program implementiran kao to
je planirano (Centers for Disease Control and Prevention, 2006.). Stoto i Cosler (2008.)
su identificirali neto vie tipova evaluacija, a osim ve spomenutih to su: tradicionalna
evaluacija, koja se fokusira na procjenu utjecaja specifinih aktivnosti na definirane
ishode, ekonomska evaluacija koja kombinira informacije o uinkovitosti programa s
ekonomskim sredstvima u kvantitativnim terminima, evaluacija osposobljavanja iji je
cilj utvrivanje postojeih snaga i slabosti za poboljanje programa te mjere uinka koje
koriste statistike metode.
Evaluacija u svojoj sutini nastoji otkriti ima li program djelotvoran uinak na javno
zdravlje, stoga ne udi to se pitanje uinkovitosti neprestano provlai kroz sva razmatranja
dosega pojedinih programa i intervencija. Meutim, ukoliko se pokae da je neki program
uinkovit u kontroliranim situacijama, on moda ipak nee djelovati u okolnostima gdje
su drukiji uvjeti. Uinkovitiost se odnosi na mogunost programa da daje rezultate u
456
uvjetima manjim od optimalnih. Uinkoviti programi koriste dobro razvijene materijale

i obuku tako da se mogu generalizirati, tj. prenositi na druge okolnosti. Evaluacija
programa i intervencija zahtjeva istraivanje usmjereno na procjenu istih uinaka
intervencije, koje su izvan neke promjene, koja se mogla pojaviti zbog mnotva drugih
imbenika. U klinikoj praksi ovo nije uvijek mogue zbog etinih i praktinih razloga,
pa su stoga evaluacijski istraivai razvili generalni konsenzus o relativnoj snazi razliitih
istraivakih nacrta. Najvia razina dokaza vezana je uz eksperimentalne nacrte koji
ukljuuju nasuminu raspodjelu sudionika u tretmansku i u kontrolnu skupinu. Kvazieksperimentalni nacrti predstavljaju drugu razinu jaine dokaza dok se najnia razina
jaine dokaza javlja kod ne-eksperimentalnih nacrta u koje se ubrajaju serije sluajeva i
studije sluaja (Stoto i Cosler, 2008.).
3.8.3.3. Metode i pristupi unutar evaluacijskih istraivanja
Unutar evaluacijskih istraivanja koristi se vie istraivakih metoda i pristupa. Opisat
emo neke od najeih koritenih metoda, uz navoenje njihovih prednosti i nedostataka.
Meu metodama i pristupima u evaluacijskim istraivanjima koje treba izdvojiti i opisati
su pregled literature, epidemioloke metode, studija sluaja, eksperimentalni i kvazieksperimentalni nacrt.
Prva od metoda koja stoji na raspolaganju u evaluacijskim istraivanjima jest pregled
literature. S njom zapoinje svako istraivanje te ukljuuje tri openite svrhe: kritika
evaluacija postojeih istraivanja, izvoenje na injenicama utemeljenih zakljuaka te
generiranje istraivakih ideja za budua istraivanja. Jedan od tipova pregleda literature
je meta-analiza ija je svrha ista kao i kod pregleda literature, pri emu meta-analiza
ukljuuje i kvantitativnu analizu postojeih istraivanja gdje se rezultati transformiraju u
zajednike podatke, veliinu uinka te se udrueno analiziraju. Dobar pregled literature
zapravo predstavlja evaluaciju prolih istraivanja te donosi utemeljene prijedloge za
budua istraivanja. Meutim, snaga pregleda literature ovisi o tome koliko je ona dobro
provedena. Potrebno je uzeti u obzir sve kriterije za dobro organiziran i proveden pregled
literature jer propust u udovoljavanju jednom kriteriju, kao npr. koritenje zastarjele
literature, u pravilu umanjuje vrijednost ukupne analize (Durlak, 2009.).
Od velike vanosti za evaluaciju raznih programa i intervencija jesu epidemioloke metode,
tj. istraivanje distribucije i determinanti uvjeta u populaciji povezanih sa zdravljem.
Epidemioloki se pristup bavi problemima kao to su ukupan broj sluajeva specifinih
poremeaja u populaciji (prevalencija) i broj novih sluajeva koji nastaju unutar odreenog
vremenskog okvira (incidencija). Prednosti epidemiolokog pristupa su koritenje
sofisticiranih metoda i statistikih tehnika te veinom istraivanje na nacionalnoj razini.
Takoer, epidemioloki se pristup bavi i kvantificiranjem stupnja u kojem su pojedini
imbenici predisponirajui ili preventivni. Ogranienja epidemiolokog pristupa su:
mogunost da se sudionici koji su pristali sudjelovati u istraivanju razlikuju od onih koji
u njemu ne sudjeluju te da sudionici iz odreenih okolina mogu biti nereprezentativni
za opu populaciju. Osim toga, kronini bolesnici mogu biti pretjerano uzorkovani u
457
usporedbi s onima kojima je potrebna kraa hospitalizacija (Streiner i Cairney, 2009.).

Sljedei pristup u evaluaciji istraivanja podrazumijeva koritenje studije sluaja. Ona
je prije bila vrlo vana osobito u psihologiji te predstavlja metodu izbora ukoliko se
radi o pacijentima s rijetkim sindromima. Jo jedna prednost studije sluaja jest to to
se nikome ne uskrauje tretman, ve se prije svega varira vrijeme tretmana. Temeljna
pretpostavka u studijama sluaja jest da se prouavaju promjene kod pojedinca, tj. zanima
nas intrasubjektni varijabilitet i promjene do kojih dolazi. Svaki pojedinac sam sebi slui
kao kontrola. Ovaj je nacrt takoer kompatibilan s terapeutskim procesom jer se mjerenje
provodi tijekom terapije. Meutim, studija sluaja je tijekom vremena izgubila na
vjerodostojnosti. Kada se naprave skupne usporedbe pri emu se analizira vie dostupnih
studija sluaja, rezultati i spoznaje znaju ponekad biti zbunjujui. U veini studija neki
pacijenti se oporave, a neki ne, te prosjek rezultata dovodi do sveukupnog uinka bez
razlike. Problem ove metode je i nemogunosti generalizacije rezultata. Isto tako, ukoliko
se stanje pacijenta poboljava, moe se raditi o prirodnom oporavku ili nekom drugom
razlogu, a ne o samom uinku tretmana (Wilson, 2006.).
U eksperimentalnim nacrtima, kao esto prisutnim metodolokim pristupom unutar
evaluacijskih istraivanja, usporeuje se kontrolna skupina koja nije primila odreeni
tretman sa skupinom koja je primila tretman, kako bi se ustanovilo postoje li razlike u
ishodima. Ukoliko one postoje, moe se pretpostaviti da je to zbog intervencije budui
da nasumini razmjetaj smanjuje vjerojatnost pripisivanja opaenih razlika drugih
imbenicima. Nasumina raspodjela takoer omoguava statistiko zakljuivanje, tj.
procjenu jesu li dobivene razlike posljedica sluaja ili ne. Ukoliko postoji potencijal za
sudionike da imaju korist od tretmana te ukoliko su dovoljno informirani i daju pristanak
za sudjelovanje, odabir sluajem je etiki prihvatljiv. Mogu se organizirati liste ekanja
tako da svaki klijent s vremenom primi uslugu s time da su sluajno odabrani oni koji
e prvi primiti uslugu te se usporeuju s onima koji e ju primiti kasnije (Stoto i Cosler,
2008.). Meutim, u zdravstvenim programima ovakav nacrt moe biti teko izvediv
ili neetian te se u tom sluaju moe koristiti kvazi-eksperimentalni nacrt (Centers for
Disease Control and Prevention, 2006.).
U kvazi-eksperimentalni nacrt spadaju analize koje koriste usporedbe neekvivalentnih
skupina i istraivanja jedne skupine prije i poslije tretmana. Neto kompleksniji nacrt
moe koristiti kombinaciju ova dva pristupa (Stoto i Cosler, 2008.). Neki ovdje ukljuuju
i studije sluaja, odnosno serije sluajeva dok ih neki klasificiraju kao ne-eksperimentalne
metode (Catts, OToole, Carr, Lewin, Neil, Harris, Frost, Crissman, Eadie i Evans, 2010.).
Kvazi-eksperimentalni nacrt ne moe dati nepristrane procjene uinka intervencije jer
sudionici nisu rasporeeni po sluaju. Na primjer, nacrt u kojem se istrauju iste skupine
prije i poslije uvoenja tretmana, podloan je raznim pristranostima ili prijetnjama
valjanosti. Ovakav se nacrt moe poboljati prikupljanjem viestrukih podataka prije i
poslije uspostave programa te paljivim pregledom drugih imbenika koji bi mogli biti
odgovorni za oigledni uinak. U drugom moguem kvazi-eksperimentalnom nacrtu
usporeuju se dvije skupine koje nisu sluajno rasporeene, ali se smatra da su sline
skupini koja je primila intervenciju. Ovdje veliki problem predstavlja to da se tretmanska
458
skupina moe razlikovati na neki drugi nain osim intervencije koji bi mogao objasniti
ishod. Kada sluajna raspodjela nije mogua ili se ne izvodi, statistikim metodama se
moe smanjiti uinak selekcije ili drugih pristranosti te izolirati pravi uinak intervencije
(Stoto i Cosler, 2008.).
Jedan od pokuaja koji bi nadvladao nedostatke tradicionalnih pristupa i metoda u
evaluacijskim istraivanjima navode Pawson i Tilley (2004.) i nazivaju ga realistina
evaluacija. Realistina evaluacija koristi multimetodski pristup, kvantitativni i
kvalitativni, budui da u evaluacijskim istraivanjima eksperimentalni nacrt esto ne
moe biti ostvaren. U stvarnom svijetu, u kojem se programi i intervencije provede,
kontrolna je skupina izloena svakojakim vanjskim utjecajima. Zdravstveni programi su
znatno kompleksniji te su stoga potrebne ovakve mjeovite metode nacrta za utvrivanje
multi-dimenzionalnih uinaka programa, pozitivnih i negativnih. Realistina evaluacija
podrava niz metoda i prua fleksibilan okvir za razumijevanje kako pojedinci reagiraju
na intervencije ili programe u svjetlu lokalnih uvjeta, ukljuujui i drutvene, socijalne i
politike imbenike. Suvremena evaluacijska istraivanja primjenom realistine evaluacije
mentalnog zdravlja omoguuju istraiteljima vrijednu priliku za stvaranje rezultata koji
osvjetljavaju to funkcionira za nekoga i pod kojim uvjetima.
Premda su temeljni pristupi i istraivake metode u evaluacijskim istraivanjima znani, zbog
specifinosti i posebnosti podruja mentalnog zdravlja te osobito podruja unaprjeenja
kvalitete ivota osnovni koncepti za evaluaciju pojedinih tretmana u neprestanom su
razvoju (Goodstadt, Hyndman, McQueen, Potvin, Rootman i Springett, 2001.). esto se
u istraivanjima dogaa da su kontrolne skupine neprikladne, kao na primjer u istraivakim
situacijama da se uzorkuju pacijenti s istim deficitima, dok u rehabilitacijskim uvjetima
veina pacijenata ima viestruke tekoe (Wilson, 2006.). Osim toga, mnogi rezultati
istraivanja imaju malu percipiranu vrijednost u svakodnevnoj praksi (Gilbody, House
i Sheldon, 2002.). Zajedno to ukazuje na glavno ogranienje evaluacijskih istraivanja
unutar podruja mentalnog zdravlja koje se oituje u nemogunost generalizacije. Svako
istraivanje programa nalazi se u razliitim fizikim i socijalnim okruenjima, s razliitim
djelatnicima i drugim obiljejima. Meutim, mnoge od nauenih lekcija iz jednog
programa mogu se primijeniti i testirati u drugim programima sa slinim postavkama ili
mogu u najmanju ruku posluiti kao modeli za poboljanje drugih programa ili njihovih
komponenti (Anderson, 1999.).
Zakljuak
Evaluacija programa i intervencija predstavlja vrlo izazovno podruje u
istraivanjima mentalnog zdravlja. esto se tvrdi da su ishodi tretmana tei za procjenu
u podruju skrbi za mentalno zdravlje nego u drugim podrujima skrbi o ljudima. Stoga
je potrebno razviti istraivake pristupe i metode koje mogu pouzdano i valjano mjeriti
ishode u klinikoj praksi (Holloway, 2002.), te prije svega razviti odriv, valjan i uinkovit
evaluacijski plan. Jedan od glavnih problema prvih generacija evaluacijskih istraivanja
bio je otpor u prihvaanju raznolikih metodolokih pristupa, gdje se nastojalo prije svega
koristiti neku od metoda utemeljenih na eksperimentalnoj paradigmi. Danas je podruje
459
evaluacije programa i intervencija otvoreno za sva iskustva i istraivake postupke, gdje su

evaluacijski pristupi cjelovitiji te su prilagoeni realistinim uvjetima u kojima se programi
provode. Time su stvorene pretpostavke za stvarno utvrivanje to djeluje, za koje pacijente,
pod kojim okolnostima u intervencijama u podruju mentalnog zdravlja (Anderson,
1999.). Kao i drugdje i u evaluacijskim istraivanjima u podruju mentalnog zdravlja
se dogaaju stalne promjene, u smislu neprekidnih zahtjeva za njihovim usavravanjem.
Istraivai imaju zadatak biti cjelovito informirani te biti u stanju osmiljavati nacrte
evaluacijskih istraivanja koji uzimaju u obzir razliitost, multidisciplinarnost i specifini
kontekst. Iako jo nije pronaen savren pristup niti istraivaki nacrt za evaluacijska
istraivanja, dosadanje spoznaje iz znanstvena literatura omoguavaju provoenje dosta
dobrih i uinkovitih istraivanja (McQueen i Anderson, 2001.).
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
460
Anderson, A. J. (1999.): Methodological Approaches in Mental Health Services Research and

Program Evaluation, International Journal of Psychosocial Rehabilitation, 4, 73-92
Bowling, A. (2002.): Research Methods in Health: Investigating health and health services, Buckingham,
Philadelphia: Open University Press
Catts, S. V., OToole, B. I., Carr, V. J., Lewin, T., Neil, A., Harris, M. G., Frost, A. D. J., Crissman,
B. R., Eadie, K. i Evans, R. W. (2010.): Appraising Evidence for Intervention Effectiveness in Early
Psychosis: Conceptual Framework and Review of Evaluation Approaches, Australian and New
Zealand Journal of Psychiatry, 44 (195), 195-219
Centers for Disease Control and Prevention (2006.): Introduction to program evaluation for public
health programs: Evaluating appropriate antibiotic use programs, Atlanta, GA: Centers for Disease
Control and Prevention
de Zoysa, I., Habicht, J. P., Pelto, G. i Martines, J. (1998.): Research steps in the development and
evaluation of public health interventions, Bulletin of the World Health Organization, 76 (2), 127-133
Durlak, A. J. (2009.): Literature Reviews and Meta Analysis, U: J. C. Thomas i M. Hersen, Handbook
of Clinical Psychology Competencies (483-497), SAD: Springer Science+Business Media
Gilbody, S. M., House, A. O. i Sheldon, T. A. (2002.): Outcomes research in mental health:
Systematic review, The British Journal of Psychiatry, 181, 8-16
Goodstadt, S. M., Hyndman, B., McQueen, D. V., Potvin, L., Rootman, I. I., Springett, J. (2001.):
Evaluation in health promotion: synthesis and recommendations, U: WHO, Evaluation in health
promotion Principles and perspectives (517-533), Danska: WHO Regional Publications, European
Series, 92
Hafner, H. i An Der Heiden, W. (1996.): Background and goals of evaluative research in community
psychiatry. U: H. C. Knudsen i G. Thornicroft, Mental Health Service Evaluation (19 36), UK:
University Press, Cambridge
Holloway, F. (2002.): Outcome measurement in mental health - welcome to the revolution, British
Journal of Psychiatry, 181, 1-2.
Joint Commission on Mental Illness and Health (1979.): Action For Mental Health, New York: Basic
Books
Kiresuk, T. J. i Sherman, R. E. (1968.): Goal Attainment Scaling: A General Method for Evaluating
Comprehensive Community Mental Health Programs. Community Mental Health Journal, 4 (6),
443-453
Kusters, C. S. L., van Vugt, S., Wigboldus, S.,Williams, B. i Woodhill, J. (2011.): Making evaluations
matter: A practical guide for evaluators, Centre for Development Innovation, Wageningen University
& Research centre, Wageningen, The Netherlands
McQueen, D. V. i Anderson, L. M. (2001.): What counts as evidence: issues and debates, U:
WHO, Evaluation in health promotion Principles and perspectives (63-82), Danska: WHO Regional
Publications, European Series, 92
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
Murphy, E. (2001.): Setting Priorities During the Development of Local Psychiatric Services, U: G.
Thorhicroft, Measuring Mental Health Needs (144-158), Glasgow, UK: Bell & Bain Limited
Parry, G. i Watts, F. N. (1996.): Behavioural and mental health research: a handbook of skills and
methods, UK: TJI, Digital, Padstow, Cornwall
Parish, R. (2001.): Health promotion: towards a quality assurance framework, U: WHO, Evaluation
in health promotion Principles and perspectives (171-184), Danska: WHO Regional Publications,
European Series, 92
Potvin, L., Haddad, S. i Frohlich, K. L. (2001.): Beyond process and outcome evaluation. A
comprehensive approach for evaluating health promotion programmes, U: WHO, Evaluation in
health promotion Principles and perspectives (45-60), Danska: WHO Regional Publications, European
Series, 92
Pawson, R. i Tilley, N. (2004.): Realistic evaluation, London, England: Sage
Richard, D. C. S. i Huprich, S. K. (2008.): Clinical psychology: assessment, treatment, and research,
SAD: Elsevier Academic Press
Rootman, I., Goodstadt, M., Potvin, L. i Springett, J. ( 2001.): A framework for health promotion
evaluation, U: WHO, Evaluation in health promotion Principles and perspectives (7-38), Danska:
WHO Regional Publications, European Series, 92
Slade, M. i Priebe, S. (2006.): Who is research for?, U: M. Slade i S. Priebe: Choosing methods in
mental health research:mental health research from theory to practice, SAD, Kanada: Taylor & Francis
Group
Stoto, M. A. i Cosler, L. E. (2008.): Evaluation of public health interventions, dostupno na: http://
www.jblearning.com/samples/0763738425/38425_CH18_495_544.pdf
Streiner, D. L. i Cairney, J. (2009.): Epidemiology, U: J. C. Thomas i M. Hersen: Handbook of
Clinical Psychology Competencies (457-487), SAD: Springer Science+Business Media
Tyrer, P. (2004.): Psychiatry in the future: The future of mental health services research, Psychiatric
Bulletin, 28, 353-354
Wilson, B. A. (2006.): Single-case experimental designs, U: N. Slade i S. Priebe, Choosing methods
in mental health research:mental health research from theory to practice (9-23), SAD, Kanada: Taylor &
Francis Group
461
3.9. Kako pomoi pomagaima da sauvaju svoje

mentalno zdravlje
Marina Ajdukovi
3.9.1. Psihologija o psiholozima: A tko mene pita kako

mi je ... ?
Dobro je poznato da su strunjaci koji rade kao pomagai izloeni viestrukim izvorima
profesionalnog stresa. Takoer je dobro poznato da ukoliko se sustavno ne radi na
prevenciji i olakavanju profesionalnog stresa, posljedice kao to je npr. sagorijevanje
ili/i posredna traumatizacija mogu bitno naruiti mentalno zdravlje pomagaa, a tako
i kvalitetu neposrednog rada s klijentima (Ajdukovi i Ajdukovi, 1996.). Izazov je
kako da se mi psiholozi samoangairamo i sustrunjaki angairamo da znanja koja
imamo o profesionalnom stresu i posrednoj traumatizaciji primijenimo u prevenciji ili/i
smanjivanju nepovoljnih uinak u svom radu. Izazov je da ne oekujemo da nas netko
drugi pita: A kako je vama...?, ve da djelujemo u svom profesionalnom okruenju tako
da poslodavcima bude jasno da im se isplati investirati u sve ono to osnauje psihologe
kao strunjake u sloenom i zahtjevnom podruju rada kao to je to mentalno zdravlje.
S obzirom da se o izvorima i uincima profesionalnog stresa i sagorijevanja u nas ve dosta
pisalo (npr. Ajdukovi i Ajdukovi, 1996.; Hudek-Kneevi i Kardum, 2006.) osvrnut u
se samo na neke specifine izvore profesionalnog stresa koji su po meni znaajni u radu
psihologa u podruju mentalnog zdravlja.
1. Obiljeja klijenata
Neka specifina obiljeja klijenta koji imaju probleme ili poremeaje mentalnog
zdravlja mogu predstavljati dodatni stresor u radu psihologa. Tako je, primjerice, rad
s traumatiziranim klijentima vrlo naporan i sloen s obzirom da tipine posljedice
dugotrajne traumatizacije mogu dovesti kod rtvi do potekoa u regulaciji osjeaja i do
tekih emocionalna stanja kao to je tjeskoba, oajanje, agresija prema sebi i drugima,
depresija i razmiljanje o samoubojstvu. Posljedice mogu biti i narueni osjeaj osobnog
identiteta, slike o sebi i drugima. Stoga traumatizirane osobe druge ljude, pa tako i
strunjake, prihvaaju esto s nepovjerenjem. To oteava uspostavljanje profesionalnog
kontakta i moe stvoriti osjeaj bespomonosti i nedjelotvornosti kod strunjaka (Groen,
2005.; Ajdukovi, 2010.).
Strunjaci koji rade s traumatiziranim osobama mogu pokazivati i znakove posredne
462
ili vikarijske traume odnosno mogu imati sline reakcije kao i traumatizirane osobe s
kojima rade. Pri tome se kod strunjaka najee javljaju depresivnost, razdraljivost,
osjeaj bespomonosti, kronini umor, probavne smetnje, vea podlonost nezgodama
i infekcijama i slino. Posljedice posredne traume su i nesposobnost uivanja u poslu,
neprijateljstvo ili nepovjerenje prema kolegama koji vole svoj posao, osjeaj otuenosti
od kolega koji ne rade isti posao, pretjerana osjetljivost u razgovoru o sluaju, izbjegavanje
supervizora ili/i kolega s kojima bi mogli priati o sluaju, nemir i potekoe s
koncentracijom, gubitak profesionalnog samopouzdanja i slino (Ajdukovi, 2010.).
I druge skupine klijenata kao to su npr. depresivni klijenti, ovisnici, poinitelji nasilja,
viestruko deprivirane obitelji i pojedinci, mogu biti teki za strunjake zbog toga to
se u radu s njima suoavaju s nizom prepreka da olakaju postizanje poeljnih promjena
u njihovim ivotima. Te prepreke mogu biti vezane uz smanjene psiholoke i zdravstvene
kapacitete samih klijenata, njihovo nepovjerenje da je promjena mogua, iscrpljenosti
obitelji kao izvora podrke, malih resursa u zajednici.
2. Raskorak izmeu oekivanja razliitih dionika i profesionalnih standarda
Klijenti koji imaju potekoa mentalnog zdravlja, lanovi njihovih obitelji ili za klijenta
druge znaajne osobe, strunjaci drugih profila, pretpostavljeni, zakonodavci, javnost
mogu imati oekivanja od psihologa koja nisu realna ili koja su meusobno suprotstavljena.
Mogu ak imati oekivanja koja se kose s etikom rada psihologa u podruju mentalnog
zdravlja. Tako npr. mogu oekivati da im se daju preporuke ili miljenja koje bi im olakale
ostvarivanje nekih prava iako za to ne postoji valjani profesionalni temelje. U podruju
obiteljskog nasilja strunjaci mogu biti suoeni s razliitim nerealnim oekivanjima. S
jedne su strane izloeni oekivanju rtve, zakonodavca i javnosti osiguraju brzu promjenu
poinitelja nasilja, a s druge strane, poinitelji nasilja esto dolaze na tretman sa stavom
da se ne trebaju promijeniti oni, ve okruenje ili rtva. Mnogi od njih smatraju da je to
to su se ukljuili u tretman samo po sebi dovoljno te da vie nita posebno ne trebaju
raditi i opiru se promjenama. Polazei od spoznaje da je promjena sloen i teak proces u
kojem je povratak na stare oblike ponaanja ee pravilo nego izuzetak ovakva oekivanja
javnosti i nekih drugih sustava (npr. pravosua) mogu biti dodatni pritisak na psihologe.
Ovakvi pritisci mogu predstavljati dodatni stresor psiholozima, pogotovo ako su u svojoj
profesionalnoj sredini osamljeni.
Uz to, sve ee smo kao struka suoeni s opravdanim zahtjevima za boljom kvalitetom i
veom djelotvornosti usluga. No ta oekivanja u pravilu nisu popraena odgovarajuim
promjenama neposrednog radnog okruenja. Okolnosti kao npr.: brojnost sluajeva,
nedovoljan broj strunjaka, nedovoljno jasna uloga psihologa u nekim sustavima (npr.
psiholozi koji rade u zdravstvu nemaju status zdravstvenih djelatnika), umanjivanje
znaaja nekih poslova koje obavljaju psiholozi, nedovoljna pripremljenost za neke zadatke,
nedostatak supervizije, izostanak uvoenja novih oblika intervencija i izbjegavanje
sustavne evaluacije postojeih intervencija i slino, esto je dio svakodnevnice psihologa
koji rade u podruju mentalnog zdravlja.
463
3. Medijski pristup temama u podruju mentalnog zdravlja na senzacionalistiki

nain U prezentaciji skupina korisnika koji imaju problem mentalnog zdravlja mediji
esto pristupaju senzacionalistiki, naglaavajui neuinkovitost rada strunjaka. Iskustva
dobre prakse i sadraji koji bi imali psiho-edukativni uinaka teko nalaze mjesto u
medijima. To stvara dodatno nepovjerenje klijenata i javnosti u strunjake i sustave u
podruju mentalnog zdravlja i dovodi do odgaanja traenja pomoi. I sami psiholozi
nerado sudjeluju u medijima vezano uz ove teme jer su oni sami ili njihove kolegice/
kolege imali neugodne iskustva s fragmentiranim ili iskrivljenim prikazivanjem njihovih
miljenja to predstavlja dodatni stresor u radu strunjaka u ovom osjetljivom i tekom
podruju rada.
4. Povezanost mentalnog zdravlja s imbenicima koji su izvan mogunosti utjecaja
psihologa i slabo razvijena mrea usluga u lokalnoj zajednici
U veem broju istraivanja potvrena je povezanost mentalnog zdravlja s nepovoljnim
socijalnim okolnostima. Tako je npr. empirijski potvrena povezanost psihikog (ali i
tjelesnog) zdravlja i prisilne nezaposlenosti i financijske deprivacije (npr. Gali, Masli
Seri i verko, 2006.) te pozitivni znaaj rada za mentalno zdravlje (Galei, Masli Seri
i verko, 2002.). No mogunosti djelovanja pojedinog psihologa u otklanjanju socijalnih
nepovoljnih okolnosti su male i svode se na smanjivanje negativnih uinaka mentalno
zdravstvenih potekoa i poremeaja. Takoer, esto se u lokalnoj zajednici ne razvijaju i
ne uvode novi odgovarajui mentalno zdravstveni preventivni i tretmanski programi koji
bi omoguili klijentima adekvatnu uslugu. Sve to moe pridonositi osjeaju profesionalne
bespomonosti.
5. Nedovoljna profesionalna kompetentnost
Koliko god bio kvalitetan studij samo daje temelje na koje se treba graditi generike i
specifine kompetencije strunjaka. Samo se kompetentan strunjak moe dobro nositi
sa zahtjevnim klijenta, razliitim pritiscima, slabim tretmanskim mogunostima zajednice
i slinim nepovoljnim okolnostima. Stoga je obveza i pravo psihologa na cjeloivotno
profesionalno usavravanje nuna. Pri tome strukovna komora treba osigurati mehanizme
osiguranja kvalitete ishoda izobrazbe. eljela bih upozoriti na jednu okolnost. I najbolje
edukacije ukoliko radno okruenje ne osigurava dobar kontekst za njegovu primjenu,
nee same po sebi pridonijeti osjeaju profesionalne kompetencije. to vie esto sam bila
u situacijama u kojima nakon neke sjajne edukacije strunjaci poinju pokazivati znakove
PTSP (post-trening-stresni-poremeaj) jer se suoe s raskorakom izmeu saznanja o
neem to bi zaista moglo bitno korisno za klijente i malih ili nikakvih mogunosti da to
uvedu u svakodnevnu praksu.
Zbog svih prethodno navedenih razloga nuno je da briga za svoje mentalno zdravlje
psihologa bude sustavna i osvijetena te da bude i dio strategije organizacija koje djeluju
u podruju prevencije i skrbi za mentalno zdravlje graana. Za preoblikovanje ovih i
slinih stresora u izazove znaajnu ulogu imaju i strukovne udruge (1) zagovarajui i
uspostavljajui standarde kvalitete usluga (ukljuujui zahtjeve za uvoenjem novih
oblika intervencije i njihovu evaluaciju) te uvjeta profesionalnog djelovanja i (2) sustavno
464
promiui pozitivnu vidljivost psihologa koji se bavi mentalnim zdravljem u javnosti i

osiguravajui naine sustavnog, nestigmatizirajueg informiranja javnosti o mentalnom
zdravlju.
Ukoliko to ne postoji, svjedoci smo da strunjacima ne preostaje nita drugo nego koristiti
razliite mehanizme preivljavanja na poslu. No ti mehanizmi u pravilu nisu djelotvorni
niti za korisnike, ali niti za profesionalni identitet i razvoj strunjaka. Najee se javljaju
sljedee strategije preivljavanja (Groen, 2005.; Ajdukovi, 2010.):
1. Spaavanje nasuprot osnaivanju. Zbog slabog ulaganja u ciljanu prevenciju,
psiholozi esto budu ukljueni u rad s klijentima tek kad oituju ozbiljne potekoe
mentalnog zdravlja. U takvim situacijama, pod pritiskom hitnosti i esto velikih
oekivanjima okruenja s jedne strane, a malih tretmanskih resursa zajednice s
druge strane, strunjak moe potpuno preuzeti odgovornost za sluaj, pretjerano
zatiivati i uvati klijenta te pruati pomo i u stvarima koje klijent moe uraditi
sam. Takav pristup ne pomae osnaivanju klijenta. Uz to, pokazalo se da je takav
pristup pouzdan put u sagorijevanje (Groen, 2005.).
2. Povlaenje nasuprot preuzimanja realne profesionalne odgovornosti. Da bi
emocionalno preivio stresnost rada na nekim sluajevima, strunjak upuuje
klijenta drugom strunjaku ili u drugi sustav i onda kada to ne bi trebalo. Tako,
primjerice, psiholog u timu za brak i obitelj moe podravati slanje roditelja na
vjetaenje u situaciji manipulacije djecom tijekom ili nakon razvoda, iako bi i
u tom konkretnom sluaju i sam mogao napraviti odgovarajuu profesionalnu
procjenu. Takav pristup dovodi do toga da se nepotrebno produljuje rad na
odreenim sluajevima, to u prethodnom primjeru nije u najboljem interesu
djece. S druge strane pridonosi smanjivanju osjeaja profesionalne kompetencije
psihologa jer netko drugi e to napraviti bolje ili ovako u biti manje izloen na
sudu ako se klijenti nastave sporiti.
3. Pretjerano suosjeanje umjesto djelotvornosti. Strunjak je pretjerano suosjeajan i
poistovjeen s klijentom tako da poinje imati osjeaj da je sam rtva. Izrazito
je angairan, ali su aktivnosti esto neprikladne i konfuzne. Ovakve se reakcije
esto oituju u situacijama rada sa rtvama nasilja. Kao to je poznato, suosjeanje
je znaajno u uspostavi i odravanju djelotvornog suradnog odnosa klijenta i
psihologa, no ono ne moe zamijeniti neke intervencije koje idu u smjeru podrke
promjeni klijenta i njegove ivotne situacije5.
4. Umanjivanje i potiskivanje. Da bi izbjegao dodatno radno optereenje ili da bi
se zatitio od emocionalne iscrpljenosti, strunjak ne vidi odnosno porie ili
umanjuje problem (Ima i puno teih sluajeva), premjeta problem (Sve je to
zbog siromatva / alkohola), povlai se i udaljava (ula sam za to od drugih,
ali sam mislila da nije tako strano), posredno okrivljuje klijenta (Mogla bi se i
ona malo potruditi). Ovakav pristup predstavlja potekou kad se tako psiholog
izbjegava suoiti s injenicama u vezi klijenta s kojima ne zna to bi radio ili kad bi
to radio ili je nedovoljno educiran.
5
Vie o teoriji promjene i tzv. motivirajuem razgovoru se moe nai u poglavlju Dijaloki i profesionalni razgovor u knjizi autorica
iak, Vizek Vidovi i Ajdukovi (2012.).
465
Navedene reakcije psihologa mogu biti i posljedice sagorijevanja, ali i neto to pridonosi
daljnjem sagorijevanju. Prisjetimo se Christina Maslach (1993.) koja opisuje sagorijevanje
kroz tri dimenzije: 1.) emocionalnu iscrpljenost, 2.) depersonalizaciju opisanu kao
negativni stav prema korisnicima, osobnu iskljuenost ili gubitak ideala i 3.) smanjenje
postignua i posveenosti poslu. Sve to moemo prepoznati u prethodno opisanim
reakcijama strunjaka koje sam imenovala kao preivljavanje. Valja imati na umu da
se radi o procesu koji se ne dogaa preko noi ve se poetno veliko i entuzijastino
razumijevanje za klijente postupno mijenja u cinizam i ravnodunost. Zvui na prvi pogled
paradoksalno, no sagorijevanje je u najveoj mjeri posljedica nekih pozitivnih obiljeja
strunjaka kao to su altruizam, idealizam i posveenost profesiji, ali i nekih obiljeja
linosti kao to je tekoa uspostavljanja granica (znati i htjeti rei ne), nesposobnost
delegiranja dijela posla drugima, prevelikih oekivanja od poduzetih intervencija. S druge
strane, sagorijevanje je takoer posljedica nekih situacija koja ovise o organizaciji rada i
osobinama korisnika. Tako sagorijevanju pridonosi loa organizacija posla, nedostatna
priprema za konkretan posao, preveliko radno optereenje, loi radni uvjeti i nedostatak
potrebne opreme, izostajanje podrke, profesionalna izolacija i drugo.
Polazei od navedenog, nedvojbeno je da je nuno razvijati preventivne strategije (samo)
pomoi, kako na osobnoj tako i na organizacijskoj razini. Na osobnoj je razini vano da si
osiguramo vrijeme za relaksaciju, vjebanje i rekreaciju, brinemo se o svojim fiziolokim
potrebama (dobra i zdrava ishrana, dovoljno sna), provedemo odgovarajue vrijeme s
dragim osobama, njegujemo hobije, ali prije svega pratimo svoje stavove i vrijednosti
vezane uz rad. No, vano je imati na umu da je nuno, ali ne i dovoljno da sami ulaemo
u prevenciju sagorijevanja na poslu. I organizacije u kojima radimo trebaju za to osigurati
vrijeme i resurse. To je potrebno zbog odravanje kvalitete rada s klijentima. Naime,
istraivanja su pokazala da ako se na organizacijskoj razini pokae odgovarajua osjetljivost
za potrebe strunjaka i oni e moi pokazati veu osjetljivost za potrebe korisnika (Bell,
Kulkarni i Dalton, 2003.).
Organizacije iji djelatnici rade u podruju mentalnog zdravlja trebale bi osigurati
njihovo sustavno obrazovanje i stvaranje mogunosti za kontinuirano uenje te primjenu
novih spoznaja u praksi, ravnomjerno rasporeivanje tekih sluajeva, razvijanje timova
i zajednikog rada, osiguravanje psiholokih kriznih intervencija kad to situacija zahtjeva,
superviziju kao dio radnog vremena, otvorenost prema drugim sustavima i realan uvid
u njihove potekoe i resurse. Takav je pristup na organizacijskoj razini dobar temelj
za prevenciju moguih problema mentalnog zdravlja strunjaka, vee zadovoljstvo
zaposlenika te tako i bolju kvalitete rada s klijentima.
Maslach (2011.) navodi da djelotvoran pristup prevenciji sagorijevanja ukljuuju tri
aspekta: razvijanje posveenosti poslu (building engagement), redovite organizacijske
procjene i rano prepoznavanje znakova sagorijevanja. Posebnu pozornost posveujem
konceptu posveenosti poslu kojeg smatram iznimno znaajnim, a u nas se rijetko
spominje. Kao to pokazuje slika 1. pretpostavka za razvoj posveenosti poslu je uspostava
ravnotee izmeu strunjaka i radnog okruenja kroz razumno radno optereenje i
466
smislene radne zadatke za koje je strunjak kompetentan, mogunosti izbora u obnaanju

posla i kontrolu radnog procesa, priznanje i nagraivanje postignua, podraavajua
radna klima i zajednitvo, pravednost i potovanje djelatnika, jasne organizacijske
vrednote. Posveenost poslu predstavlja pozitivnu suprotnosti sagorijevanju i oituje se
u energiji nasuprot iscrpljenosti, ukljuenost nasuprot cinizmu te djelotvornost nasuprot
nedjelotvornosti te je medijator niza dobrih ishoda kako za strunjaka, tako i za klijente
i radno okruenje.
Us klaenos t s
pos lom
odgovarajue
radno optere enje
kontrola i
mogunos ti izbora
priznanje i
nagraivanje
pripadanje
pravednos t i
po tovanje
jas ne
organizac ijs k e
vrednote
s mis leni radni
zadac i
Is hodi
P os ve enos t
energija
uk ljuenos t
djelotvornos t
bolja tims ka s uradnja

bolje radno
pos tignu e
zadovoljs tvo koris nik a
djelotvornos t rada
dobro mentalno
zdravlje s trunjaka
os je aj z adovoljs tva i
s mis lenos ti pos la
Slika 1. Medijacijska uloga posveenosti poslu (prilagoeno prema Maslach, 2011.)
Uz sustavno usklaivanje zahtjeva posla s mogunostima i kompetencijama strunjaka

na organizacijskoj razini, za postizanje posveenosti poslu iznimno je vana razvojno
integrativna supervizija (Ajdukovi i Cajvert, 2004.). Takva supervizija primarno
slui razvoju pojedinaca i organizacija. Ona unaprjeuje ponaanje ljudi u njihovim
profesionalnim ulogama u odreenom institucionalnom kontekstu uzimajui interaktivno
u obzir osobni, organizacijski, drutveni i politiki aspekt. Proces je u kojemu se susreu
osobne dispozicije, emocionalne reakcije prema klijentima i kompetentnost, s jedne
strane, sa zahtjevima profesionalnog djelovanja s druge strane. Pri tome treba imati na
umu da je supervizija samo jedan od naina profesionalnog i organizacijskog razvoja te
da je uz ve spomenutu kontinuiranu edukaciju potrebno promicanje sustavnog timskog
i organizacijskog razvoja.
Juul i Jensenova (2010.) vrlo ilustrativno navode kad nam je nuna supervizija ili neki
drugi oblik profesionalne podrke. To je kad osjetimo nizak prag tolerancije na frustraciju,
loe noenje sa sukobima, nisku razinu radne energije, estu tjelesnu napetosti i nervozu
na poslu, osjeaj da se moram pribrati kako bi otiao/la na posao, okrivljavanje sebe i
stalna sumnja u osobnu vrijednost i kompetencije, sklonost prema okrivljavanju drugih
suradnika ili/i suradnih institucija.
467
Osobno se slaem s konceptom Christine Maslach da je posveenost smislenom poslu

jedan od kljunih aspekata prevencije sagorijevanja na poslu. No malo znamo o tome kako
nai psiholozi u tome uspijevaju, koje strategije koriste da bi zadrali posveenost ak i u
nepovoljnim okolnostima. Stoga bi dobar nastavaka ove knjige bilo kvalitativno istraivanje
o tome kako psiholozi pronalaze smisao u svome poslu, kako odravaju posveenost poslu,
to im (na osobnoj, organizacijskoj razini) pomae da se nose s profesionalnim stresom,
kako vide u tome ulogu profesionalnih udruga. Znaajna pitanja u takvom kvalitativnom
istraivanju bi bila kako zastupaju svoje profesionalne i mentalno zdravstvene potrebe
u razliitim sustavu zdravstvu, socijalnoj skrbi, pravosuu, emu pripisuju primjere
dobre, a emu loe praske u prepoznavanje i brizi za njihovih profesionalne potrebe. Tako
bi dobili autentian odgovor na poetno pitanje: A tko mene pita kako mi je...?, koje bi
dali sami psiholozi psiholozima.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
468
Ajdukovi, M. (2010.): Zbog ega je obiteljsko nasilje osjetljivo podruje rada?, U: Ajdukovi, D.
(ur.): Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji, Drutvo za psiholoku
pomo i UNDP, Zagreb
Ajdukovi, M., Ajdukovi, D. (1996.): Pomo i samopomo u skrbi za mentalno zdravlje pomagaa,
Drutvo za psiholoku pomo, Zagreb
Ajdukovi, M., Cajvert, Lj. (ur.) (2004.): Supervizija u psihosocijalnom radu, Drutvo za psiholoku
pomo, Zagreb
Bell, H., Kulkarni, S., Dalton, L. (2003.): Organizational prevention of vicarious trauma, Families in
Society, The Journal of Contemporary Human Services, 463 470
Juul, J., Jensen (2010.): Od poslunosti do odgovornosti, Pelago, Zagreb
Galei, M., Masli Seri, D., verko, B. (2002.): Psiholoki aspekti nezaposlenosti, Filozofski
fakultet, Odsjek za psihologiju, Zagreb
Gali, Z., Masli Seri, D., verko, B. (2006.): Financijski prihodi i zdravlje nezaposlenih u
Hrvatskoj, Vodi li financijska deprivacija do loijeg zdravlja?, Revija za socijalnu politiku, 13 (3),
257-269
Groen, M. (2005.): The war within the care worker, U: Mulders, M. (ed.): Speaking of war, Utrecht,
Admira Foundation, 75 86
Hudek-Kneevi, J., Kardum, I. (2006.): Stres i tjelesno zdravlje, Naklada Slap, Jastrebarsko
Leiter, P., Maslach, C. (2011.): Sprijeite sagorijevanje na poslu, Mate d.o.o., Zagreb
Maslach, C. (1993.): Burnout: A multidimensional perspective, U: Schaufeli, W. B., Maslach, C.,
Marek, T. (eds.): Professional burnout, Recent developments in theory and practice, DC: Taylor &
Francis, Washington
Maslach,
C.
(2011.):
Burnout
and
engagement
in
the
workplace:
New Perspectives, Plenarno predavanje, 20. dani Ramira i Zorana Bujasa, Zagreb
iak, A., Vizek Vidovi, V., Ajdukovi, M. (2012.): Interpersonalna komunikacija u profesionalnom
kontekstu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultete, Zagreb
469
4. BILJEKE O AUTORIMA
Ime i prezime
Dean Ajdukovi
Zvanje i titule
psiholog, prof.dr. sc.
Datum i mjesto roenja
3. rujna 1952. u Osijeku
Zaposlen
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Kratak profesionalni ivotopis
Redovni profesor u trajnom zvanju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u

Zagrebu (1999.). Diplomirao psihologiju na zagrebakom Filozofskom fakultetu 1976.,
magistrirao 1980., a doktorirao 1982. godine. Bio je Fulbright senior scholar (1987./88.)
i gost profesor na University of Denver (2007.). Bio je predstojnik Katedre za socijalnu
psihologiju, proelnik Odsjeka za psihologiju, a 15 godina je vodio Poslijediplomske studije
psihologije. Mentor je brojnih diplomskih, magistarskih, specijalistikih i doktorskih
radova. Nastavnik na vie poslijediplomskih studija. Objavio je vie od 100 radova, podnio
90 znanstvenih priopenja i odrao desetak pozvanih predavanja na meunarodnim
kongresima. Knjige u kojima je urednik i autor prevedene su na makedonski, albanski, ruski
i engleski. Recenzent je u desetak vodeih meunarodnih asopisa. Vodio je dvadeset
projekata i organizirao est meunarodnih konferencija u Hrvatskoj. Bio je predsjednik
(2003-2005) i lan uprave European Society for Traumatic Stress Studies (1997-2007). lan
je, utemeljitelj i predsjednik Drutva za psiholoku pomo (1993.), predsjednik Hrvatskog
drutva za traumatski stres (2010.). Dobitnik je nagrade Ramiro Bujas za znanstveni
rad (2005.), godinje dravne nagrade za znanost (2006.), nagrade Hrvatskog psiholokog
drutva Fiat Psychologia za unaprjeenje primijenjene psihologije (2009.) i nagrade
Wolter de Loos za posebni i istaknuti doprinos europskoj psihotraumatologiji (2011.).
Ime i prezime
Marina Ajdukovi
Zvanje i titule
psihologinja, prof. dr. sc.
29. oujka 1958. u Osijeku
Zaposlena
Sveuilite u Zagrebu, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada
Diplomirala (1980.) i doktorirala (1986.) psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog

fakulteta u Zagrebu. Dodatno je educirana u podruju supervizije, sistemske obiteljske
terapije, psihosocijalnog tretmana poinitelja nasilja, obiteljske medijacije te rada u podruju
traume.
Na Studijskom centru socijalnog rada je zaposlena od 1985. godine i vodi kolegije iz
podruja metoda socijalnog rada, socijalnog rada s mladima i obiteljskog nasilja. Voditeljica
je doktorskog studija iz socijalnog rada i socijalne politike te specijalistikih studija iz
psihosocijalnog pristupa u socijalnom radu i superviziji.
Glavni istraivaki interesi su joj u podruju nasilja u partnerskim odnosima, nasilja nad
djecom u obitelji, problema u ponaanju djece i mladih, djejih prava, mentalnog zdravlja
strunjaka.
Aktivno je sudjelovala u uvoenju supervizije u sustavu socijalne skrbi, u uvoenju supervizije
u Pravilnik o sadraju, rokovima i postupku strunog usavravanja i prijavi strunog skupa za
usavravanje psihologa, te vodi edukacije za supervizore u skladu s europskim standardima.
Aktivna je lanica Drutva za psiholoku pomo i u okviru njegovih aktivnosti radi kao
savjetovateljica, obiteljska medijatorica i voditeljica tretmana otklanjanja nasilnikog
ponaanja.
lanica je Hrvatskog psiholokog drutva, Hrvatske psiholoke komore, Hrvatskog drutva
za superviziju i organizacijski razvoj, Hrvatskog drutva za traumatski stres te veeg broja
meunarodnih udruga u podruju prevencije nasilja nad djecom, traume i supervizije.
Autorica je ili urednica 15 knjiga od neposrednog znaaja za psihologiju te vie od 150
znanstvenih radova.
471
Ime i prezime
Berta Bacinger Klobuari
Zvanje i titule
prof. psihologije
1. rujna 1971. u Varadinu
Zaposlena
Zavod za javno zdravstvo Meimurske upanije

Djelatnost za zatitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti
Diplomirala psihologiju 1996. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radno iskustvo

stjecala dominantno u podruju socijalne skrbi te dijelom u podrujima obrazovanja i
pravosua. U zatiti mentalnog zdravlja djece i mladih i u prevenciji ovisnosti djeluje od
1999. godine, poetno temeljem ugovora o djelu, a od 2010. godine kao stalna zaposlenica
pri Zavodu za javno zdravstvo Meimurske upanije. Ima iskustvo rada u ispitivanju javnog
mijenja, istraivakoj djelatnosti, u projektima fondova Europske unije. Zavrila dva stupnja
bihevior kognitivne terapije. Volontirala u nevladinim organizacijama u radu s djecom i
mladima. Koautor u nekoliko publikacija. Angairana kao lan niza strukovnih udruga i tijela.
Ime i prezime
Irena Baeli
Zvanje i titule
prof. pedagogije
12. lipnja 1968. u Zagrebu
Zaposlena
Hrvatski zavod za zapoljavanje
Profesionalno iskustvo stjee radei na poslovima savjetnika za zapoljavanje u Podrunoj

slubi Hrvatskog zavoda za zapoljavanje te u radu s poslodavcima u provoenju mjera
aktivne politike zapoljavanja posebice kada je rije o skupinama korisnika s oteanim
pristupom otvorenom tritu rada.
Znaajno radno iskustvo odnosi se na organiziranje i provoenje obrazovnih aktivnosti
nezaposlenih osoba; utvrivanje obrazovnih potreba pojedinca sukladno zahtjevima trita
rada i usklaivanje istih s mreom obrazovnih institucija. Dio radnog iskustva odnosi se
na cjeloivotno profesionalno usmjeravanje uenika posebno uenika sa zdravstvenim
tekoama, tekoama u razvoju, emocionalnim i socijalnim tekoama.
S ciljem poveanja zapoljivosti i razvoja kompetencija potrebnih za aktivno traenje posla
nezaposlenih osoba sudjelovala u provoenju skupnih oblika rada s nezaposlenim osobama
posebno kad je rije o osjetljivim skupinama korisnika.
Takoer je sudjelovala na mnogim nacionalnim i meunarodnim projektima usmjerenim
unaprjeenju sustava obrazovanja, zapoljavanja i socijalne ukljuenosti, ukljuujui
suradnju javnog, privatnog i civilnog sektora.
lanica je radne skupine u Europskoj mrei politika cjeloivotnog profesionalnog
usmjeravanja, kao predstavnica RH.
472
Ime i prezime
Nataa Basani u
Zvanje i titule
prof. psihologije
26. veljae 1968. u Puli
Zaposlena
Fond Zdravi grad Pore
Diplomirala psihologiju na Pedagokom fakultetu u Rijeci 1991. godine. Nakon povratka

s fakulteta zapoela rad u struci u tada porekoj Ugostiteljskoj i trgovakoj koli u ulozi
nastavnika psihologije u okviru predmeta - psihologija poslovnog komuniciranja te strunog
suradnika psihologa u istoj koli.
Od 1998. godine stalno zaposlena na radnom mjestu kordinatorice Fonda Zdravi grad Pore
i voditeljice gradskog psiholokog Savjetovalita za djecu, mlade, brak i obitelj.
Zavrila edukaciju iz Teorijae izbora i Realitetne terapije s europskom diplomom -EART
psihoterapeut (EUROPEAN ASSOCIATION FOR REALITY THERAPY) i lanica EAP (europskog
udruenje psihoterapeuta). Pohaala i brojne druge edukacije: Sistemska obiteljska terapija,
Kognitivno i Bihevioralna terapija, Krizne intervencija, osnove Gestalt psihoterapije,
Tugovanja i gubitci, edukacije iz oblasti evaluacije i pisanja programa/projekata. lanica
gradskih strunih timova, lanica predsjednitva Hrvatske mree zdravih gradova.
Ime i prezime
Gordan Bokovi
Zvanje i titule
mr. psihologijske struke
17. kolovoza 1963. u Zadru
Zaposlen
Psihijatrijska bolnica Rab
Gordan Bokovi, diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirani

psiholog /profesor psihologije, od 2007. magistar psihologijske struke.
Pri Filozofskom fakultetu u Rijeci 1996. zavrio edukaciju iz CBT terapije, 2002. godine
zavrio meunarodnu edukaciju Leadership and Management of Health Services pri
Medicinskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu - kola narodnog zdravlja Andrija tampar.
Godine 2008. zavrio edukaciju za provoenje psihosocijalnog tretmana nasilja u obitelji, od
2008. u edukaciji iz Grupne analize pri Institutu za psiholoku medicinu u Zagrebu, od 2010.
godine doktorand sveuilinog poslijediplomskog studija Biomedicina pri Medicinskom
fakultetu Sveuilita u Rijeci.
Autor je i koautor brojnih strunih i znanstvenih radova, kongresnih priopenja, dijelova
prirunika, izvoa praktine nastave izbornih kolegija pri Filozofskom fakultetu, Pravnom
fakultetu i Medicinskom fakultetu Sveuilita u Rijeci, jedan od urednika asopisa
Suvremena Psihologija, stalni sudski vjetak psihologijske struke, ue podruje
profesionalnog interesa psihologija abnormalnog ponaanja i doivljavanja. lan Hrvatske
psiholoke Komore i lan Hrvatskog psiholokog drutva.
473
Ime i prezime
Viktor Boievi
Zvanje i titule
prof. psihologije, mr. sc. medicinskih znanosti
23. lipnja 1949. u Otocu
Zaposlen
Odjel za prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti i zatitu mentalnog zdravlja, Zavod za

javno zdravstvo Liko-senjske upanije, Gospi, Senjskih rtava 2
Studij psihologije i sociologije zavrio pri Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u

Zagrebu. Poslijediplomski studij iz djeje i adolescentne psihijatrije zavrio je pri Medicinskom
fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao. Najvie zbog osobne radoznalosti, a neto i zbog
potrebe da se radi i ivi, promijenio je vie radnih mjesta, sredina i drava (propagandist u
OZEHA, kliniki psiholog u KBC Zagreb-Rebro i Neuropsihijatrijskoj bolnici Dr. Ivan Barbot
u Popovai, asistent pri Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru, counsellor u
radu s odraslim autistinim osobama pri Christian Horizons u Torontu, Kanada, psiholog pri
medicini rada u DZ Peenica u Zagrebu, postrojbeni psiholog u UHKOV u Zagrebu, psiholog u
CZSS u Gospiu). Uz rad pohaao i zavrio vie edukacija u podruju psiholoke dijagnostike,
terapijskih postupaka i postupaka savjetovanja. Studijski boravak u Max-Planck Institutu
for Human Development u Berlinu. Vie puta aktivno sudjelovao na strunim i znanstvenim
skupovima. lan HPD od 1973., a HPK od osnivanja.
Ime i prezime
Sinia Brlas
Zvanje i titule
prof. psihologije
4. listopada 1969. u Virovitici
Zaposlen
Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije, Djelatnost za

prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti sa zatitom mentalnog zdravlja
474
Zavrio je studij psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

1995. godine. U odgojno-obrazovnom sustavu napredovao je u zvanje strunog suradnika
mentora. Bio je voditelj strunih vijea psihologa u osnovnim i srednjim kolama. Radio je
kao struni suradnik psiholog i nastavnik u osnovnim i srednjim kolama, u sustavu socijalne
skrbi (referada za brak i obitelj, provedba mjera nadzora nad izvrenjem roditeljske skrbi i
pojaane brige i nadzora) i u policiji (kao slubenik za skrb o stradalnicima Domovinskog
rata). Ima iskustva i u sustavu obrazovanja odraslih. Volontirao je kao psiholog u Domu
za psihiki bolesne odrasle osobe Borova. Takoer ima iskustvo rada u ispitivanju javnog
mnijenja te u izdavakoj djelatnosti. Bio je lan Upravnog odbora i dopredsjednik Drutva
psihologa Virovitiko-podravske upanije. Kratko je bio lan Matice Hrvatske. lan je Strune
radne skupine Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske za izradu
Nacionalne strategije i Nacionalnog akcijskog plana. U strunom je timu Agencije za odgoj i
obrazovanje za provedbu edukacije voditelja kolskih programa prevencije ovisnosti. lan je
Povjerenstva za suzbijanje bolesti ovisnosti Virovitiko-podravske upanije. Zavrio je vie
edukacija. Do sada je napisao vie knjiga iz podruja prevencije i suzbijanja ovisnosti, jedan
rjenik ovisnosti i jedan srednjokolski udbenik, te je jedan od urednika i autor poglavlja u
dvije knjige o mentalnom zdravlju. Tri autorske knjige otkupljene su sredstvima Dravnog
prorauna za sve kole u zemlji. Bavi se istraivakim radom vezanim uz pitanja djece i
mladih, autor je ili koautor petnaestak strunih i popularnoznanstvenih lanaka u razliitim
publikacijama, koautor je petnaestak publikacija te je svojim radovima ili u koautorstvu
aktivno sudjelovao na nizu domaih i inozemnih strunih i znanstvenih skupova.
Ime i prezime
Gordana Buljan Flander
Zvanje i titule
psiholog, prof. dr. sc.
20. kolovoza 1957. u Dubrovniku
Zaposlena
Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba
Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica je Poliklinike za zatitu djece grada Zagreba.
Trideset godina svoje karijere bavi se radom s djecom. Kao djeji psiholog u Klinici za djeje
bolesti Zagreb esto se susretala sa zlostavljanom i zanemarivanom djecom koja nisu imala
potrebnu zatitu odraslih. Stoga je bila meu prvima koji su poetkom 90.-ih godina u
Hrvatskoj prepoznali ovaj problema, te mu posvetila svoj daljnji rad. U skladu s tim osnovala
je savjetodavnu liniju za zlostavljanu i zanemarenu djecu Hrabri telefon te inicirala
osnivanje Poliklinike, koja sada radi punih devet godina. Dobitnica je brojnih priznanja
za svoj rad, meu kojima se istie Nagrada multidisciplinarnom timu Poliklinike koju joj
je dodijelilo Meunarodno udruenje za prevenciju zlostavljanja i zanemarivanja djece
(ISPCAN) 2008. godine. Uz struni rad aktivno se bavi i znanstvenim radom, te je objavila
i na meunarodnim skupovima prezentirala svoje brojne znanstvene i strune radove.
Objavljuje i knjige, prirunike i broure iz podruja djeje psihologije, namijenjene roditeljima,
djeci i strunjacima. Posebno je posveena prenoenju svojih znanja i iskustava buduim
strunjacima, kao profesorica na Filozofskom fakultetu u Osijeku i Hrvatskim studijima u
Zagrebu, a svojim javnim predavanjima kontinuirano radi na osvjetavanju problematike
zlostavljanja djece kako meu strunjacima, tako i u iroj populaciji. Takoer djeluje kao
stalni sudski vjetak za zlostavljanu i zanemarenu djecu.
Ime i prezime
Josip Burui
Zvanje i titule
psiholog, prof. dr. sc.
20. svibnja 1969. u Gradacu
Zaposlen
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Maruliev trg 19
Prof. dr. sc. Josip Burui, vii znanstveni suradnik na Institutu drutvenih znanosti
Ivo Pilar gdje je voditelj Centra za istraivanje znanja, obrazovanja i ljudskog kapitala.
Diplomirao je 1995. godine na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita
u Zagrebu jednopredmetni studij psihologije. Disertacijom Individualne razlike i stilovi
samopredstavljanja doktorirao je na Sveuilitu u Zagrebu 2003. godine. Podruje
interesa njegovih znanstvenih istraivanja obuhvaa psihologiju linosti i psihologiju
meuljudskih odnosa, obrazovna istraivanja i istraivaku metodologiju. Nastavnik je
na Odjelu za psihologiju Hrvatskih studija Sveuilita u Zagrebu od samog osnivanja te
nositelj kolegija iz linosti i istraivake metodologije. Nastavnik je i na Zagrebakoj koli
ekonomije i managmenta gdje predaje predmete Organizacijsko ponaanje i Mjerenje uinka,
nagraivanje i timovi. Do sada je bio voditelj veeg broja istraivakih projekata u podruju
obrazovanja te je objavio 30 radova. lan je nekoliko znanstvenih i strunih udruga.
475
Ime i prezime
Anita ureti Bartolovi
Zvanje i titule
prof. psihologije
26. srpnja 1967. u Zagrebu
Zaposlena
Hrvatska kontrola zrane plovidbe
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjeku za psihologiju, 1992. godine stjee diplomu

profesorice psihologije. Nakon zavretka studija kratko radi u osnovnim kolama kao struni
suradnik i jedno vrijeme kao srednjokolski profesor psihologije. Od 1995. do 2003. godine
profesionalno je ukljuena i radi u podruju medicine rada kao zdravstveni suradnik, psiholog
u timu medicine rada (Zavod za prometnu medicinu i psihologiju prometa te Hrvatski zavod
za medicinu rada, Zagreb). Godine 2003. profesionalna joj se karijera nastavlja u podruju
organizacijske psihologije (Croatia Airlines, Specijalist upravljanja ljudskim potencijalima u
Sektoru upravljanja ljudskim potencijalima), te od 2011. do danas radi u Hrvatskoj kontroli
zrane plovidbe kao psiholog.
Godine 2008. zapoela je edukaciju iz teorije izbora i realitetne terapije u Hrvatskoj
udruzi za realitetnu terapiju u Zagrebu i planira je zavriti do 2013. godine. Volontirala je
u telefonskom savjetovalitu Plavog telefona, a trenutno je ukljuena kao volonter u rad
Obiteljskog savjetovalita Caritas u podruju savjetovanja.
Ime i prezime
Hrvoje Gligora
Zvanje i titule
prof. psihologije
18. rujna 1971. u Rijeci
Zaposlen
Brodograevna industrija 3. maj dioniko drutvo Rijeka
Diplomirao psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Rijeci.

Od 2001. godine zaposlen na radnom mjestu voditelja Ureda za odnose s javnou pri direkciji
Sektora Kadrovski i opi poslovi Brodograevne industrije 3. maj, Rijeka.
Od 2009. godine predsjednik Hrvatske psiholoke komore.
U razdoblju od 2004. do 2009. godine bio je predsjednik Hrvatskog psiholokog drutva, od
2007. do 2011. lan Izvrnog odbora Europske federacije psiholokih drutava (EFPA). Jedan
od utemeljitelja i dugogodinji glavni urednik Hrvatskog psihologijskog magazina Psiholog.
476
Ime i prezime
Marina Gulin
Zvanje i titule
psihologinja, mr. spec. klinike psihologije
8. prosinca 1964. u ibeniku
Zaposlena
Zavod za javno zdravstvo ibensko-kninske upanije
Studij psihologije zavrila je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a poslijediplomski studij,

specijalizaciju iz klinike psihologije, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Volonterski je stjecala struno iskustvo u savjetovanju na telefonu za djecu i mlade i djejoj
klinikoj neuropsihologiji te radila kao nastavnik psihologije u srednjoj koli.
Najznaajniji dio karijere radila je u podruju vojne psihologije (1994.-2005.), u postrojbama
HV-a i u institucijama vojnog sustava obavljala je poslove psiholokog dijagnostikog
procjenjivanja, psiholokog savjetovanja i tretmana, kriznih intervencija, procjenjivanja
radne sposobnosti, selekcije, edukacije, psiholokih priprema pojedinaca i skupina, praenja
psihosocijalne klime, savjetovanja u rukovoenju, izrade i provoenja programa psiholoke
prevencije izvanrednih dogaaja i zlouporabe sredstava ovisnosti, te na poslovima pripreme,
organiziranja, potpore i praenja provedbe vojnopsihologijske djelatnosti.
Od 2006. godine zaposlena je u djelatnosti zatite mentalnog zdravlja, prevencije i
izvanbolnikog lijeenja ovisnosti, gdje kao kliniki psiholog radi s djecom, mladima i
njihovim obiteljima.
Ime i prezime
Ivana Juki
Zvanje i titule
psihologinja, mr. spec. klinike psihologije
1. lipnja 1980. u Splitu
Zaposlena
Obiteljski centar Splitsko-dalmatinske upanije
Godine 2003. diplomirala psihologiju pri Odjelu za psihologiju Sveuilita u Zadru. Potom
upisuje Poslijediplomski struni studij iz psihologije, pri Odsjeku za psihologiju Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu te 2011. godine stjee zvanje magistra specijalista klinike
psihologije.
Tijekom 2003. godine bila je volonter u Djejem vrtiu Radost u Splitu, a od 2004. do 2007.
godine struni je djelatnik u Savjetovalitu za djecu, mlade, brak i obitelj, pri Centru za
socijalnu skrb Split. U tom je razdoblju bila koordinator i voditelj preventivnog programa za
mlade te savjetovatelj za mlade.
Od 2007. godine struni je djelatnik Obiteljskog centra Splitsko-dalmatinske upanije na
poslovima savjetovanja (djece, roditelja, partera, obitelji), kreiranja i provedbe preventivnih
programa i predavanja za djecu, mlade i roditelje.
Od 2002. godine redovito sudjeluje na strunim skupovima i predavanjima. Sudjelovala
je na edukaciji iz Bihevioralno-kognitivne terapije te zapoela s edukacijom iz Gestalt
psihoterapije.
477
Ime i prezime
Dragan Jusupovi
Zvanje i titule
psiholog, mr. sc.
20. veljae 1952. u Sarajevu
Zaposlen
Drutvo za psiholoku pomo, Kneza Mislava 11, Zagreb
Studij psihologije zavrio na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita

u Zagrebu 1977. godine. Na istom fakultetu magistrirao 1984. godine. Zavrio razliite
izobrazbe za intervencije u podruju stresa, traume i oporavka, obiteljsku medijaciju,
psihosocijalni tretman poinitelja nasilja u obitelji, te pripremu, voenje i evaluiranje
psihosocijalnih projekata. Radio kao istraiva u podruju marketinga i predava psihologije.
Suosniva udruge Drutvo za psiholoku pomo i stalno zaposlen u udruzi od 1994. godine
kao glavni tajnik te trener/voditelj brojnih seminara i radionica. Od 2006. godine voditelj
psihosocijalnog tretmana poinitelja nasilja u obitelji. Objavio sedam strunih priloga u
hrvatskim psihologijskim asopisima te dva priloga u prirunicima Drutva za psiholoku
pomo. Koautor Prirunika za voditelje psihosocijalnog tretmana poinitelja nasilja u obitelji.
Ime i prezime
Ljiljana Kaliterna Lipovan
Zvanje i titule
2. travnja 1954. u Varadinu
Zaposlena
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Maruliev trg 19
Ljiljana Kaliterna Lipovan, prof. dr. sc., pomonica ravnatelja Instituta drutvenih znanosti
Ivo Pilar, Zagreb. Doktorirala je 1989. godine iz podruja drutvenih znanosti, polje psihologija
na Sveuilitu u Zagrebu. Znanstveni interesi: subjektivni indikatori kvalitete ivljenja,
psihosocijalne posljedice starenja i psihofiziologija rada. Predaje kolegije Psihologija rada i
Psihologija ponaanja u organizaciji na Odjelu za psihologiju Hrvatskih studija Sveuilita
u Zagrebu. Vodila je 5 meunarodnih i 10 domaih znanstvenih projekata, objavila 85
znanstvenih lanaka, sudjelovala na 46 meunarodnih i 32 domae znanstvene konferencije.
lan je 4 meunarodne i 2 domae profesionalne udruge, urednitva meunarodnog asopisa
International Journal of Happiness and Development te Nacionalnog vijea za znanost.
Nacionalni je predstavnik u COST Odboru Pojedinac, drutvo, kultura i zdravlje Europske
zaklade za znanost (ESF).
478
Ime i prezime
eljko Kljuevi
Zvanje i titule
dr. med. specijalista psihijatar
18. sijenja 1961. u Slavonskom Brodu
Zaposlen
Nastavni zavod za javno zdravstvo SD
Diplomirao 1987. godine na Medicinskom fakultetu u Rijeci, 2001. zavrio specijalizaciju iz

psihijatrije, 1995. poslijediplomski studij Terapija PTSP-a, 1996. poslijediplomski studij iz
Grupne analize, sada doktorand na Medicinskom fakultetu u Splitu. Od 1988. do 1991. radio
kao obiteljski lijenik, od 1991. do 2007. u Ministarstvu obrane RH, od 2007. na dalje voditelj
slube za zatitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolniko lijeenje ovisnosti NZJZ
SD, od 2011. vanjski predava iz zatite mentalnog zdravlja u Struno-razvojnom centru za
edukaciju kadrova u predkolskom obrazovnom sustavu.
Ime i prezime
Ratko Kovai
Zvanje i titule
prof. psihologije
22. rujna 1966. u Zagrebu
Zaposlen
Elektrostrojarska kola Varadin
Ratko Kovai diplomirao je psihologiju 1993. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za

vrijeme i poslije studija ukljuio se u Hrvatsku vojsku i ondje radio od 1992. do 2002. godine,
najprije kao vojni psiholog u brigadi, kasnije kao voditelj kadrovske slube. Krae je vrijeme
radio u jednom poduzeu, a od 2003. godine radi u srednjoj koli kao kolski psiholog. U svom
je radu ponajprije usmjeren na organizacijske aspekte realizacije individualnih potencijala,
bez obzira na to u kojoj se sredini pojedinac nalazio. Stalno radi na osobnom usavravanju
i poboljavanju osobnih vjetina. Osim psihologijom bavi se i prevoenjem iz podruja
psihologije i opih tema.
Ime i prezime
Marina Kuzman
Zvanje i titule
prof. dr. sc., dr. med.
1. kolovoza 1951. u Beogradu
Zaposlena
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo voditeljica Slube za kolsku medicinu i prevenciju

ovisnosti, pomonica ravnatelja za kvalitetu i predsjednica Znanstvene jedinice. Magistrirala
i obranila doktorsku disertaciju na Medicinskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, stekla
naslov primarijusa. Profesor visoke kole na Zdravstvenom veleuilitu u Zagrebu. Ukljuena
u suradnju sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom niz godina, sada suradnik za razvoj
politike vezane uz alkohol, bila ukljuena u projekte promicanja zdravlja kao nacionalna
koordinatorica ENHPS, voditeljica meunarodnih istraivanja povezanih sa zdravljem
mladih (ESPAD, HBSC). Nacionalna koordinatorica za Drugi program zajednice EU.
Predstavnica Hrvatske za PDU indikator u Europskoj agenciji za praenje droga.Sudjelovala
u meunarodnim projektima Svjetske zdravstvene organizacije EUPHIN-EAST, EUROHIS,
Komisije EU ECHIM, kao i u projektu izrade metodologije za Smjernice postupanja s djecom
prekomjerne tjelesne teine. Predsjednica Europske Unije za kolsku i sveuilinu medicinu
i zdravlje. Vodila projekte povezane s rizinim ponaanjima mladih (RAR) kao i projekt
Otvoreni centri za mlade u Hrvatskoj. Urednica prvog i drugog hrvatskog izdanja MKB-10,
niz godina urednica Hrvatskog zdravstveno-statistikog ljetopisa. Sudjelovala u organizaciji
kongresa u zemlji i inozemstvu te na teajevima trajne edukacije u zemlji i inozemstvu. Autor
ili koautor 25 knjiga i prirunika te 36 znanstvenih i strunih radova od kojih je 11objavljeno u
Current Contents indeksiranim asopisima.
479
Ime i prezime
Maja Lipanovi
Zvanje i titule
prof. psihologije
27. rujna 1960. u Splitu
Zaposlena
Obiteljski centar Splitsko-dalmatinske upanije
Diplomirala 1984. godine na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Od 1985. do 2007. zaposlena je u Centru za socijalnu skrb Split u timu za brak i obitelj na
poslovima vezanim za probleme braka i roditeljstva. Godine 2004. prelazi u novi odjel Centra,
Savjetovalite za djecu, mlade, brak i obitelj. S osnivanjem Obiteljskog centra 2007. god.
postaje struna djelatnica te ustanove, koja razvija i prua programe potpore obitelji. Rad s
obiteljima u svoj raznolikosti njihovog ivljenja kontinuirano je njezino podruje rada.
Posao joj ukljuuje savjetovanje, voenje radionica, predavanja, sudjelovanje na tribinama,
okruglim stolovima, istupe u medijima te suradnju sa svima u zajednici kojima je dobrobit
obitelji zanimanje i poziv. Od prvih mjeseci rada do danas redovito se ukljuuje na edukacije,
od predavanja relevantnih strunjaka do viegodinjih izobrazbi, kao poslu bez kojeg se ne
moe za profesionalca u podruju koje svaki dan donosi nova pitanja i izazove.
Ime i prezime
Branka Luki Cesarik
Zvanje i titule
prof. psihologije
3. rujna 1958. u akovu
Zaposlena
O Dobria Cesari Poega
Studij psihologije zavrila je na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

(1981.). Od zavretka studija do danas sudjelovala je u brojnim strunim edukacijama iz
podruja klinike psihologije, rada s djecom i obiteljima, Edukacija iz sistemske obiteljske
terapije (1997.-2000.), itd. Voditelj je tima za krizne intervencije, lanica upanijskog tima
za zdravlje Poeko-slavonske upanije. lanica HPD, HPK DPP. Dobitnica priznanja HPDa
Marko Maruli za osobiti doprinos hrvatskoj primijenjenoj psihologiji (Zadar, 2003.). Od
poetka profesionalne karijere radi s djecom s potekoama u razvoju i njihovim obiteljima,
prvotno u koli s posebnim odjelima, potom 23 godine u Centru za socijalnu skrb, a od 2008.
godine u Osnovnoj koli Dobria Cesari Poega koju uspjeno pohaa tridesetak uenika s
tekoama u razvoju. Od 1988. lanica je PTV pri Centru za socijalnu skrb Poega i raste i ui s
mnogobrojnim obiteljima koje odgajaju ili su odgojile dijete s tekoama u razvoju.
Ime i prezime
Marta Ljubei
Zvanje i titule
12. srpnja 1949. u Zagrebu
Zaposlena
Odsjek za logopediju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Diplomirala je 1972. godine studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveuilita u

Zagrebu, magistrirala (1978.) i doktorirala (1984.) na Odsjeku za psihologiju istog Fakulteta.
Dvogodinje (1986-1988) postdoktorsko znanstveno usavravanje obavila je u Heidelbergu,
SR Njemaka. Od 1. sijenja 1973. stalno je zaposlena na Odsjeku za logopediju Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta gdje je osnovala Kabinet za ranu komunikaciju (1995.) kao
kliniku jedinicu i Laboratorij za razvojnu neurolingvistiku (2002.) kao istraivaku jedinicu.
Znanstveni interes nalazi joj se u podruju rane intervencije, ranog komunikacijskog razvoja
i razvojnih odstupanja u djejoj dobi. Iz ovih podruja izvodi i sveuilinu nastavu na
preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini. Objavila je jedan sveuilini udbenik
i jedan prirunik, dvije znanstvene monografije i preko sto radova. lanica je brojnih domaih
i inozemnih strunih udruga te predsjednica UO Hrvatske udruge za ranu intervenciju u
djetinjstvu.
480
Ime i prezime
Dragana Matekovi
Zvanje i titule
dipl. psiholog
3. listopada 1983. u Kutini
Zaposlena
Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba
Dragana Matekovi diplomirana je psihologinja, a po zavretku studija, svoje daljnje

obrazovanje usmjerila je prema psihoterapiji. Dvije godine educirala se iz psihoterapijskog
pravca Transakcijska analiza, a od 2009. godine ukljuena je u edukaciju Getalt
psihoterapijskog pristupa. Svoj profesionalni razvoj zapoela je kao volonterka Hrabrog
telefona, telefona za zlostavljanu i zanemarena djecu. Od 2008. godine zaposlena je u
Poliklinici za zatitu djece grada Zagreba te je i nadalje lan edukacijskog tima Hrabrog
telefona, u okviru ega djeluje kao predava novim generacijama volontera o problematici
zlostavljanja i zanemarivanja djece te vjetinama rada s djecom i roditeljima.
Ime i prezime
Mladen Mavar
Zvanje i titule
psiholog, spec. klinike psihologije, dr.sc.
3. svibnja 1960. u Zadru
Zaposlen
Psihijatrijska bolnica Ugljan (ravnatelj)
Na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru diplomirao je 1984. godine. Na

Poslijediplomskom studiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u
Zagrebu 1991. godine je obranio magistarski rad te stekao zvanje magistar specijalist klinike
psihologije drutvenohumanistikih znanosti iz podruja psihologije. U Psihijatrijskoj
bolnici Ugljan radi od listopada 1984. do danas. U toj je ustanovi odradio pripravniki sta,
potom radio na mjestu psihologa te kao voditelj Odsjeka psihologije. Tijekom 2005. godine
imenovan je za rukovoditelja Odjela za znanstveno-istraivaki rad. Imenovan je za ravnatelja
Psihijatrijske bolnice Ugljan 2011. godine. Iste je godine na Sveuilitu u Zagrebu, Filozofski
fakultet doktorirao obranom radnje pod nazivom Uloga kolskog neuspjeha kao prediktora
ovisnikog ponaanja. Uz te poslove, od 1987. godine radi i kao terapeut u Klubu lijeenih
alkoholiara Zadar. Za potrebe suda sudjelovao je u vjetaenjima koja su se provodila u
Psihijatrijskoj bolnici Ugljan. lan je strunog tima Centra za psihosocijalnu pomo Zadarske
upanije (Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti) od 1995. god., a od
1999. godine voditelj je tog Centra. Vanjski struni suradnik je i Obiteljskog centra Zadarske
upanije. Predsjednik je Povjerenstva za suzbijanje i zloporabu opojnih droga i lan Tima
za zdravlje Zadarske upanije, kao i predsjednik Upravnog vijea Doma zdravlja Zadarske
upanije. U razdoblju od 2005. do 2009. godine bio je lan Poglavarstva Zadarske upanije za
zdravstvo i socijalnu skrb. Voditelj je vie projekata iz podruja pruanja psihosocijalne skrbi
ratnim stradalnicima i lanovima njihovih obitelji. Od 1992. godine je angairan i kao vanjski
suradnik na Odjelu za psihologiju i Odjelu za pedagogiju Sveuilita u Zadru sa zvanjem vieg
predavaa - Socijalna patologija i Forenzina psihologija te je mentor za studentsku praksu.
Na Poslijediplomskom studiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u
Zagrebu imenovan je mentorom specijalistike prakse. Upisan je u Ministarstvo znanosti i
prosvjete u upisnik znanstvenika te ukljuen u znanstveni projekt financiran od strane tog
Ministarstva. Do sada je objavio trideset strunih i znanstvenih radova te ih prezentirao u
Hrvatskoj i inozemnstvu. lan je Hrvatske psiholoke komore, a od strane iste imenovan
je mentorom psiholozima pripravnicima. lan je Drutva psihologa Zadar, a u tri mandata
i predsjednik tog drutva te lan Hrvatskog psiholokog drutva koje mu je 2003. godine
dodijelilo psihologijsku nagradu Marko Maruli za osobito vrijedan doprinos primijenjenoj
psihologiji.
481
Ime i prezime
Sandra Milotti Apan
Zvanje i titule
psihologinja, mr. sc.
16. listopada 1976. u Puli
Zaposlena
Fondu Zdravi grad Pore
Studij psihologije zavrila je na Filozofskom fakultetu u Rijeci 06. lipnja 2000. godine. Iste
je godine upisala i edukaciju iz Gestalt terapije (Institut za Integrativnu Gestalt terapijuWrzburg) u suradnji sa savjetovalitem Idemo dalje iz Zagreba, a godinu dana kasnije
i poslijediplomski znanstveni studiji. Magistrirala je pod naslovom Validacija konstrukta
emocionalne i socijalne usamljenosti. Osim formalne edukacije Gestalt psihoterapije i
terapije u radu s djecom zavrila je i brojne edukacije iz obiteljske terapije, savjetovalinog
rada te kriznih intervencija i prevencije.
Svoj rad u struci zapoela je 2000. godine kao psiholog u privatnoj hotelijersko-turistikoj
koli da bi u oujku 2002. godine kao struni suradnik na talijanskom odsjeku Visoke
uiteljske kole predavala Razvojnu psihologiju i Metodologiju istraivanja.
Od 2004. zaposlena je u projektnom uredu Zdravog grada, gdje je ukljuena u realizaciju svih
programa Zdravoga grada Pore.
Ime i prezime
Jadranka Mustajbegovi
Zvanje i titule
dr. med., spec. medicine rada, redovita prof. u trajnom zvanju
9. veljae 1951. u Puli
Zaposlena
Sveuilite u Zagrebu, Medicinski fakultet
Direktorica Suradnog centra Svjetske zdravstvene organizacije za medicinu rada u Hrvatskoj

(World Health Organization Collaborative Center for Occupational Health). Voditeljica vie
domaih i meunarodnih znanstvenih projekata. Mentorica 6 doktorata i 9 magistarskih
radova te 63 diplomska rada. Do dana 20. veljae 2012. godine objavila 144 znanstvena rada
(SCOPUS), koji su citirani od 598 autora svjetske znanstvene zajednice.
Predsjednica Organizacijskog odbora Prvog Hrvatskog kongresa medicine rada s
meunarodnim sudjelovanjem, Opatija 1995.; tajnica Desetog kongresa hrvatskih lijenika,
Zadar 1997.; predsjednica znanstvenog odbora Treeg Hrvatskog kongresa medicine rada s
meunarodnim sudjelovanjem, Brijuni 2002.; direktorica meunarodnih teajeva od 2000. do
danas Zdrave radne organizacije ili kako promicati zdravlje na radu, Motovunska ljetna kola
promocije zdravlja. Od 2000. do 2006. predsjednica Nacionalnog vijea za zatitu zdravlja i
sigurnosti na radu Republike Hrvatske.
Od 1994. lanica Akademije medicinskih znanosti Hrvatske; 1995. ICOH - International
Commission on Occupational Health- Meunarodna organizacija rada; 1998. UEMSEuropean Union of Medical Specialist - Europsko udruenje medicinskih specijalista;
1992.-1996. predsjednica Hrvatskog drutva za medicinu rada Hrvatskog lijenikog zbora;
2003.-07. predsjednica Hrvatskog drutva za poboljanje kvalitete zdravstvene Hrvatskog
lijenikog zbora.
482
Ime i prezime
Mirjana Nazor
Zvanje i titule
psihologinja, prof. dr. sc., izv. prof.
23. kolovoza 1948. u Zagrebu
Zaposlena
Prirodoslovno matematiki fakultet, Split
Diplomirala jednopredmetnu psihologiju 1971. godine, magistrirala 1979. i doktorirala 1987. na

Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena na Prirodoslovno-matematikom fakultetu u
Splitu, vanjska suradnica Umjetnike akademije u Splitu, poasna lanica Lige za prevenciju
ovisnosti i dopredsjednica Hrvatske akademske udruge Split-ovjek nadasve.
Do sada objavila pedesetak znanstvenih i strunih radova te etiri knjige u suautorstvu
(Narkomani:smrtopisi, Avanturizam roditeljstva: adolescencija-prevencija, Obiteljska
i drutvena socijalizacija-prilog nacionalnoj strategiji sprjeavanja zlouporabe droga,
Bumerang odgoja) i pet knjiga strunih eseja (Razbij ogledalo, Genetski modificirani mozak,
Otklizavanje pameti, to smo sijali, to anjemo i Male prie).
Ime i prezime
eljka Paalat
Zvanje i titule
dipl. psiholog
9. sijenja 1984. u Varadinu
Zaposlena
Elektrostrojarska kola Varadin
eljka Paalat diplomirala je psihologiju 2009. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom

studija je 4 godine volontirala i honorarno radila na razliitim projektima koji su uglavnom
ukljuivali individualni i skupni rad s djecom i mladima pod supervizijom certificiranih
supervizora. Od poetka 2011. radi kao kolska psihologinja u Elektrostrojarskoj koli u
Varadinu. Autorica je popularno-znanstvenog bloga o psihologiji ovjekovog okolia
(mindshapedbox.wordpress.com).
Ime i prezime
Zdenka Panti
Zvanje i titule
prof. psihologije i sociologije
8. travnja 1951. u Travniku, BiH
Zaposlena
umirovljenica
Diplomorala je psihologiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zavrila

edukacije iz nedirektivnog savjetovanja, obiteljske terapije, Getalt integrativne terapije,
integrativne i organizacijske supervizije te supervizije u psihosocijalnom radu.
Radila kratko u industriji, a potom u socijalnoj slubi na zatiti djece i obitelji. Od 1995. vodi
poduzee za intelektualne usluge (Ejrena d.o.o.) i bavi se savjetovanjem, psihoterapijim,
edukacijama, supervizijom klinikog i psihosocijalnog rada.
Od 2003. vodi Rehabilitacijski centar za stres i traumu (glavno podruje je rehabilitacija rtava
muenja, pomo osobama u stresu i djelovanje na unaprjeenju kvalitete ivota u PPDS).
lanica je vie meunarodnih udruenja i mrea koje se bave traumom i mentalnim zdravljem
te ljudskim pravima i tranzicijskom pravdom.
Autorica ili koautorica u vie publikacija koje se bave psiholokom traumom.
ivi i radi u Zagrebu.
483
Ime i prezime
Marlena Plavi
Zvanje i titule
psihologinja, dr. sc.
3. srpnja 1972. u Puli
Zaposlena
Sveuilite Jurja Dobrile u Puli
Diplomirala je i doktorirala na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a

magistrirala na Odsjeku za biologiju Prirodoslovno-matematikog fakulteta, takoer u
Zagrebu. Radila je u udruzi Suncokret kao voditeljica projekata i aktivnosti namijenjenih
djeci, mladima, radnim terapeutkinjama koje rade sa starijim osobama, volonterima,
volonterkama i drugim organizacijama civilnog drutva. Bavila se kolskom psihologijom,
psihodijagnostikom i psihologijom u medicini rada. Sudjelovala je u domaim i
meunarodnim znanstvenim i strunim projektima od kojih je nekoliko bilo vezano za
psihologiju starenja. Koautorica je znanstvenih i strunih radova i knjiga s temama iz
psihologije starenja te popularnih tekstova iz psihologije. Izlagala je na meunarodnim i
domaim strunim i znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu, recenzirala prirunike
i evaluirala strune projekte. Bila je lanica organizacijskih odbora dviju godinjih hrvatskih
psihologijskih konferencija, od kojih je jedna imala temu Psihologija mediji etika, te
je bila lanica urednitva prirunika istoga imena, nastalog nakon konferencije. lanica je
strukovnih udruga, predsjednica je Drutva psihologa Istre te je ukljuena u nekoliko civilnojavnih projekata u zajednici. Zaposlena je na Odjelu za humanistike znanosti Sveuilita
Jurja Dobrile u Puli gdje izvodi nastavu iz etiri predmeta iz psihologije te koordinira rad
psiholokog savjetovalita za studente i studentice.
Ime i prezime
Marina Plea
Zvanje i titule
dipl. psiholog prof.
2. veljae 1986. u Naicama
Zaposlena
Dom za psihiki bolesne odrasle osobe Borova
Diplomirala je 19. studenog 2009. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Radno iskustvo stjee od rujna 2009. godine kao nastavnik psihologije u Strukovnoj koli
Virovitica. U prosincu iste godine zapoljava se kao struni suradnik psiholog u istoj koli.
Od svibnja 2010. godine do danas zaposlena je u Domu za psihiki bolesne odrasle osobe
Borova.
Donedavno je vrila funkciju voditelja Strunog vijea, lan je Tima za organizirano
stanovanje, koordinator je Tima za provoenje standarda kvalitete u socijalnoj skrbi, te je
imenovana voditeljem projekta pri IPA-IV komponenti.
U sijenju 2009. godine upisuje se i sudjeluje u radu Praktikuma iz bihevioralno kognitivne
terapije te u veljai iste godine zavrava prvi stupanj edukacije.
U oujku 2010. godine pridruuje se edukacijama vezanima uz superviziju, koje i dalje traju.
Na konferenciji i strunim skupovima aktivno sudjeluje te je tako na konferenciji 2010. godine
aktivno sudjelovala s posterom naslovljenim Uloga psihologa u sustavu institucionalne
skrbi za psihiki bolesne odrasle osobe i programu organiziranog stanovanja korisnika, a
2011. godine s radom koji objanjava potrebe razliitih u sustavu institucionalne skrbi.
Godine 2011. pridruuje se psiholozima zaposlenima u Zavodima za javno zdravstvo te
aktivno sudjeluje na strunim skupovima vezanima uz pitanje mentalnog zdravlja. Jedan je
od autora Prijedloga smjernica za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog
zdravlja.
484
Ime i prezime
Marijana Rajevi Kazalac
Zvanje i titule
dipl. psiholog prof.
10. svibnja 1984. u Puli
Zaposlena
Fond Zdravi grad Pore
Diplomirala psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2007. godine. Stalno zaposlena

psihologinja u Savjetovalitu Zdravi grad Pore od 2008. godine.
Zavrila dvogodinju edukaciju iz realitetne terapije do certifikata, i od 2011. godine
ukljuena u postcertifikatni program, smjer psihoterapeut; zavrila I. i II. stupanj kognitivnobihevioralne terapije; zavrila brojne edukacije iz savjetovalinog rada, prevencije te iz oblasti
poremeaja u prehrani.
Voditeljica i koautorica lokalnog preventivnog programa Promjena ponaanja kod osoba s
prekomjernom tjelesnom teinom.
lanica Odbora za zdravstvo i socijalu Grada Porea.
Ime i prezime
Vesna Rak
Zvanje i titule
prof. psihologije
8. rujna 1962. u Zagrebu
Zaposlena
Osnovna kola Pantovak, Zagreb
Tijekom svoje profesionalne karijere, koju je zapoela 1985. godine, radila je na poslovima
psihologa rada u okviru ega je prioritetno provodila selekciju zaposlenika, vodila odnose
s javnou u turistikoj djelatnosti, vodila odjel obrazovanja u proizvodnoj tvrtki te vodila
marketing i prodaju nekretnina. Iz gospodarstvenog sektora otila je u prosvjetu te je u
srednjoj strukovnoj koli radila na poslovima nastavnika psihologije prodaje i nastavnika
etike. Iz drutvenog je otila u privatni sektor gdje se zaposlila u tvrtki za osobnu i poslovnu
edukaciju i prihvatila novi profesionalni izazov radei kao poslovna savjetnica i trenerica u
podruju menaderskih razvojnih alata i podruju otpornosti na stres.
Osim formalnog profesionalnog iskustva vodila je skupinu za prevenciju narkomanije
sa zadaom educiranja mladih. Suraivala je s Institutom za drutvena istraivanja u
projektima s podruja istraivanja obitelji, radila i u marketinkoj agenciji kao moderator
skupnih diskusija u kvalitativnim istraivanjima trita za velike domae i inozemne tvrtke.
Profesionalna i struna iskustva koja je stekla na ovim razliitim radnim mjestima tijekom
dvadeset i sedam godina radnog staa vrlo su dragocjena i bitno su pridonijela njezinom
osobnom profesionalnom razvoju. Posljednjih est godina radila je u osnovnoj koli kao
struna suradnica psihologinja te je nedavno preuzela ravnateljstvo kole.
485
Ime i prezime
Lucijana Rupi
Zvanje i titule
prof. psihologije
27. oujka 1985. u ibeniku
Zaposlena
Psihijatrijska bolnica Ugljan
Na Sveuilitu u Zadru na Odjelu za psihologiju diplomirala je obranom diplomske radnje

Naini suoavanja s mobbingom i zdravstveni status medicinskih sestara i stekla zvanje
profesor psihologije. Od 12. lipnja 2009. godine radila je na mjestu psihologa pripravnika
u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan nakon ega je uspjeno poloila struni ispit te i sada radi
u navedenoj ustanovi. U trajanju od nekoliko mjeseci radila je u osnovnoj koli na radnom
mjestu struni suradnik- psiholog. Radi i kao terapeut u Klubu lijeenih alkoholiara te kao
voditelj Pojaane brige i nadzora pri Centru za socijalnu skrb. Od dodatnih edukacija zavrila
je drugi stupanj kognitivnobihevioralne terapije.
Ime i prezime
Vesna Rusijan Ljutina
Zvanje i titule
prof. psihologije
25. listopada 1960. u Pazinu
Zaposlena
Djeji vrti Olga Ban Pazin
1984. diplomirala psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radno iskustvo stjecala

na poslovima psihologa u tekstilnoj industriji (godinu dana), u centru za socijalni rad (10
godina), a od 1995. godine je ravnateljica pazinskog djejeg vrtia. Educirana je iz podruja
Gestalt psihoterapije. Mentorica je u Unicefovom programu Stop nasilju meu djecom u
kolama i licencirana voditeljica u Unicefovom projektu Rastimo zajedno. Kao vanjski
suradnik predaje psihologiju na Odjelu za obrazovanje uitelja i odgojitelja pulskog
Sveuilita. Dobitnica je nagrade Hrvatskog psiholokog drutva Maruli: Fiat psychologia.
Predsjednica je Drutva psihologa Istre od 2003. do 2007. godine. Predsjednica Udruge
ravnatelja predkolskih ustanova Istarske upanije od 1997. do 2001. godine.
486
Ime i prezime
Slavko Sakoman
Zvanje i titule
Redoviti profesor psihijatrije i znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Sveuilitu u

Zagrebu; doktor medicine; primarijus specijalist neuropsihijatrije, ua specijalnost bolesti
ovisnosti
4. listopada 1947. u Donjem Miholjcu
Zaposlen
Zaposlen je u KBC Sestre milosrdnice, kao predstojnik Zavoda za bolesti ovisnosti. U

dijelu radnog vremena zaposlen kao istraiva i znanstveni savjetnik u Institutu Ivo Pilar.
Voditelj je Referentnog centra Ministarstva zdravlja za ovisnosti o drogama. Suradni je lan
Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. lan je Strunog savjeta Ureda Vlade RH za
suzbijanje zlouporabe droga.
Od poetka osamdesetih preuzima voenje Odjela za ovisnosti o drogama i bavi se

epidemiologijom ovisnosti, do 1990. kreira i vodi Republiki registar lijeenih alkoholiara.
Od 1981. poinje s implementacijom programa tretmana ovisnika u Zatvorskom sustavu.
Sredinom osamdesetih, pokree inicijativu za razvoj programa s harm reduction
orijentacijom, s ciljem prevencije irenja HIV infekcije i infekcije virusima hepatitisa. Od
1990. do 2000. bio predsjednik dravne Komisije za suzbijanje zlouporabe droga. Izradio je
prijedlog Nacionalne strategije suzbijanja zlouporabe droga koji su Vlada RH i Hrvatski sabor
prihvatili 1996. Neposredno je angairan na implementaciji Nacionalnog programa, stvarajui
temelje suvremenog sustava za kontrolu u svezi droga u dravi. Razvio je mreu upanijskih
koordinativnih tijela za suzbijanje ovisnosti, izvanbolniku mreu Centara za lijeenje
za lijeenje ovisnika o drogama, uvodi primjenu suvremene farmakoterapije opijatskim
agonistima (metadon 1991., buprenorfin 2003.). Razvio je originalni model kolske prevencije
zlouporabe sredstava ovisnosti i neposredno provodio edukaciju strunjaka tog sustava kako
bi taj model integrirali u odgojno-obrazovni proces. Od 1996-2002. imenovani je permanentni
korespondent RH u Pompidou Group, Council of Europe, Strassbourg. Posljednjih nekoliko
godina angairan je i na razvoju sustava za zatitu i unaprjeenje mentalnog zdravlja.
Struni je supervizor Slubi za mentalno zdravlje, prevenciju i lijeenje ovisnosti upanijskih
zavoda za javno zdravstvo. U nastavi na sveuilitu angairan je od 1978. godine. Danas kao
redoviti profesor predaje u dodiplomskoj nastavi studentima psihologije i stomatologije, a
na poslijediplomskoj na Medicinskom fakultetu. Bio je voditelj vie znanstvenih projekata,
organizator brojnih edukacija za strunjake koji se na bilo koji nain bave fenomenom
ovisnosti. Kao suautor objavio je devet knjiga, a samostalno etiri od kojih je najvanija
znanstvena studija Instituta Ivo Pilar kao izdavaa Drutvo bez droga?. Objavio je i oko
150 znanstvenih i strunih radova. Od 1976. godine bavi se psihijatrijskom forenzikom. U
kontinuitetu, posljednjih 35 godina, kao psihijatar, neposredno je angairan u provoenju
lijeenja stotina i stotina najteih ovisnika o drogama.
487
Ime i prezime
Marijana Senjak
Zvanje i titule
dipl. psiholog
3. listopada 1961. u Zenici
Zaposlena
Posjeduje dugo radno iskustvo u podruju profesionalnog usmjeravanja u eljezari Zenica

u Bosni i Hercegovini i Hrvatskom zavodu za zapoljavanje u Zagrebu. Radei u ratnim i
poratnim uvjetima u Bosni i Hercegovini organizira rad Centra za psiholoku pomo u ratu
i Centra za terapiju ena Medica Zenica pruajui savjetodavnu i psihoterapijsku potporu
enama preivjelim ratna silovanja i druge ratne traume. Ukljuena je u niz edukacija iz
traumatske psihologije: specijalistiki studij iz traumatske psihologije na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu suradnji s Ludwig Maximillians Univerzitetom iz Munchena, trening
iz post-traumatske terapije u organizaciji WHO i UNICEF-a, International Trauma Study
Program na New York University u New Yorku. Educirana je u podruju organizacijskog
razvoja, transformacije konflikta i izgradnje mira. U svome radu primjenjuje pristup, metode i
tehnike rada iz transakcijske analize, feministike psihodrame i integrativne Gestalt terapije.
Provela je niz treninga o rodno utemeljenom nasilju za predstavnike vladinog i civilnog
sektora u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Kosovu.
Ime i prezime
Zoran Suanj
Zvanje i titule
psiholog, dr. sc., izv. prof.
18. sijenja 1962. u Rijeci
Zaposlen
Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Sveuilite u Rijeci
Diplomirao psihologiju na Pedagokom fakultetu u Rijeci, magistrirao na Filozofskoj fakulteti

u Ljubljani, doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Radio kao kadrovik u DINA-Petrokemiji Omialj, kao vojni psiholog u HV te kao pripravnik,
asistent i docent na Odsjeku za psihologiju Filozofskoga fakulteta u Rijeci, gdje je sada
zaposlen u zvanju izvanrednog profesora. Predaje Organizacijsku psihologiju, Psihologiju
rukovoenja i Organizacijski razvoj. Nastavu iz ireg podruja psihologije rada i organizacijske
psihologije izvodi i na diplomskim i poslijediplomskim studijima Filozofskog fakulteta u
Osijeku i Zagrebu, Ekonomskog fakulteta u Rijeci i Osijeku, Medicinskog fakulteta u Rijeci
i Visokog uilita Vern u Zagrebu. Bavi se znanstvenim istraivanjima radne motivacije,
rukovoenja i organizacijske klime i kulture. Objavio tridesetak znanstvenih i strunih radova
te dvije knjige.
Direktor savjetodavne kue AT Adria Zagreb koja surauje s organizacijama razliitih
djelatnosti pri rjeavanju praktinih problema u podruju razvoja ljudskih potencijala. Vodi
projekte istraivanja organizacijske klime i kulture, savjetovanja, planiranja i provoenja
organizacijskih promjena, uvoenja i unaprjeenja sustava upravljanja ljudskim resursima
te razvoja rukovoditelja.
488
Ime i prezime
Maja eri
Zvanje i titule
psihologinja, mag. psihologije
6. svibnja 1986. u Zagrebu
Zaposlena
Diplomirala je 12. srpnja 2010. na Hrvatskim studijima, Sveuilite u Zagrebu.

Naslov diplomskog rada: Utvrivanje spolnih razlika u obrazovnim postignuima uenica i
uenika u hrvatskim osnovnim kolama
7. travnja 2011. - Bujasova zlatna psihologijska znaka za osobito vrijedan diplomski rad
26. listopada 2010. 25. listopada 2011.: Psiholog pripravnik u Klinici za psihijatriju Vrape
Ime i prezime
Maja Tadi
Zvanje i titule
psihologinja, asistentica-psihologija
1. sijenja 1981. u Osijeku
Zaposlena
Institut drutevnih znanosti Ivo Pilar, Maruliev trg 19, Zagreb
Maja Tadi diplomirala je psihologiju na Hrvatskim studijima Sveuilita u Zagrebu. Od 2005.

do 2007. bila je zaposlena u Centru za zatitu mentalnog zdravlja djece i mladei Klinike
za djeje bolesti u Zagrebu. Od 2007. zaposlena je kao asistentica na Institutu drutvenih
znanosti Ivo Pilar, na projektu Razvoj nacionalnih indikatora kvalitete ivljenja. Od 2008.
upisana je na doktorski studij iz pozitivne organizacijske psihologije na Erasmus University
u Rotterdamu. U sklopu doktorskog istraivanja tijekom 2009. i 2010. boravila je na
World Database of Happiness pri Erasmus University u Rotterdamu. Znanstveni interesi:
subjektivna dobrobit, motivacija, intraindividualne fluktuacije emocija i raspoloenja,
radna angairanost. Sudjeluje u nastavnoj djelatnosti kao predava na kolegiju Pozitivna
psihologija na Hrvatskim studijima, i kolegiju Vjetine komuniciranja na Fakultetu
elektrotehinke i raunarstva Sveuilita u Zagrebu. Do sada je objavila etiri znanstvena
lanka, sudjelovala na etiri meunarodne i dvije domae znanstvene konferencije.
Ime i prezime
Pino Tuftan
Zvanje i titule
prof. psihologije
7. rujna 1962. u Rijeci
Zaposlen
Nastavni zavod za javno zdravstvo PG Rijeka
Osnovno kolovanje zavrio u Cresu. U Rijeci zavrio Medicinsku S. Diplomirao na

Pedagokom fakultet u Rijeci. U HV-u proveo vie od 5 godina kao brigadni psiholog. Radio
godinu dana u jednoj od terapijskih zajednica. Od 2001. godine zaposlen u Centru za lijeenje
ovisnosti, pri Domu zdravlja Rijeka, od 2003. godine pri Psihijatrijskoj bolnici Lopaa. Od
2005. godine zaposlen u Slubi za prevenciju i lijeenje bolesti ovisnosti u sklopu NZZJZ
PG. Uz primarni dio rada s ovisnicima o psihoaktivnim drogama od poetka 2008. godine
zapoinje raditi s patolokim kockarima i njihovim obiteljima. U listopadu 2008. godine
osniva grupu kockara i njihovih obitelji, koja u kontinuitetu traje pet godina.
489
Ime i prezime
Ana Uranija
Zvanje i titule
prof. psihologije, psihodramski psihoterapeut, ECP
20. srpnja 1960. u Varadinu
Zaposlena
Obiteljsko savjetovalite Caritasa Zadarske nadbiskupije
Ima 29 godina iskustva rada u struci i to: od 1983. do 1987. godine u Zatitnoj radionici
za profesionalnu orijentaciju, rehabilitaciju i zapoljavanje invalida u Centru 8. maj u
Varadinu, zatim od 1987. do 2005. godine u Centru za socijalnu skrb Zadar kao psiholog
na poslovima zatite djece, braka i obitelji, te od 2005. godine do sada u Caritasu Zadarske
nadbiskupije (Obiteljsko savjetovalite). Od strunih edukacija zavrila je Getalt terapiju
1984.-1988., Sistemsku obiteljsku terapiju 1997.- 2000., Scensko ekspresivnu psihoterapiju
psihodramu 2006. 2012. i stekla zvanje psihodramskog terapeuta, ECP, te brojne edukacije
iz podruja klinike psihologije i zatite djece i obitelji. Imenovani je sudski vjetak za
psihologiju pri upanijskom sudu u Zadru. Posjeduje odobrenje Ministarstva pravosua za
provoenje psihosocijalnog tretmana poinitelja obiteljskog nasilja. lanica je upanijskog
tima za zdravlje upanije zadarske te u sklopu istog voditeljica ekspertne skupine za
suzbijanje obiteljskog nasilja.
Ime i prezime
Miroslav Venus
Zvanje i titule
dr. med., spec. epidemiolog, mr. sc., prim.
18. rujna 1961. u Virovitici
Zaposlen
Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije
Diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, specijalizirao epidemiologiju te obranio

magistarski rad i tako stekao akademski stupanj magistra znanosti, a prole godine i naziv
primarijus.
Zaposlen je u Zavodu za javno zdravstvo Sveti Rok Virovitiko-podravske upanije,
trenutno na mjestu ravnatelja Zavoda.
Zavrio je nekoliko struno-znanstvenih teajeva trajnog usavravanja, aktivan je sudionik
struno-znanstvenih skupova i kongresa, a objavljeno mu je i nekoliko radova u recenziranim
medicinskim asopisima.
Dobitnik je Priznanja Skuptine Virovitiko-podravske upanije za osobit doprinos i ostvarene
rezultate u podruju javnog zdravstva, Zahvalnice Grada Slatine za dugogodinji doprinos u
poboljanju ivota lokalne zajednice pruanjem strune pomoi zdravstvenim, sportskim i
drugim drutvenim organizacijama, kao i Godinje nagrade Virovitiko-podravske upanije
za iznimna ostvarenja znaajna za razvoj upanije u podruju zdravstva.
Takoer je dobitnik Zahvalnice Hrvatskog lijenikog zbora u znak priznanja za zasluge u radu
Zbora, unaprjeenje medicinske struke, te za zdravstvenu i humanitarnu djelatnost, dobitnik
je Priznanja Hrvatskog crvenog kria za petnaest godina dobrovoljnog rada i doprinosa u
ostvarivanju humanitarnih zadaa Crvenog kria, te Jubilarnog priznanja Hrvatskog crvenog
kria u povodu 130-te obljetnice rada i djelovanja Crvenog kria na tlu Hrvatske.
lan je Strunog savjeta Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH, Predsjednik
Povjerenstva za suzbijanje bolesti ovisnosti Virovitiko-podravske upanije, te Predsjednik
Izvrnog odbora Sekcije zavoda za javno zdravstvo Udruge poslodavaca u zdravstvu.
490
Ime i prezime
Sara Visintin
Zvanje i titule
psihologinja, mag. psihologije
15. travnja 1982. u Puli
Zaposlena
Uljanik Zajedniki poslovi d.o.o.
Diplomirala psihologiju na Universita degli studi di Padova 2006. godine. Nakon studija radila
u konzultantskoj firmi koja se bavi organizacijskom psihologijom te regionalnim projektima
vezanih uz mentalno zdravlje u regiji Veneto. Vrativi se u Hrvatsku zapoinje s radom u
ULJANIK Grupi gdje radi i danas. Zaposlena kao psiholog u Poslovima upravljanja ljudskim
resursima gdje se bavi irokim spektrom poslova vezanih uz organizacijsku psihologiju,
psihologiju medicine rada te psihologije savjetovanja. Aktivno sudjeluje u osmiljavanju i
realizaciji projekata u podruju ljudskih resursa. Polaznica je 2. godine edukacije iz Getalt
psihoterapije.
Ime i prezime
Cvjetko Vretenar
Zvanje i titule
psiholog i sociolog, mag. spec. klinike psihologije
19. lipnja 1947. u Pazinu
Zaposlen
Uljanik Zajedniki poslovi d.o.o.
Diplomirao u Zagrebu na Filozofskom fakultetu psihologija A i sociologija B, 1972. godine;

poslijediplomski studij - specijalizaciju iz klinike psihologije na Odsjeku za psihologiju,
Filozofskog fakulteta u Zagrebu zavrio 1985. godine.
Radno iskustvo: jednu godinu u Prihvatilitu za djecu i omladinu, 10 godina u Zavodu za
zapoljavanje Pula kao psiholog za profesionalnu orijentaciju; slijedeih 10 godina u
kolskom dispanzeru Medicinskog centra u Puli kao kliniki psiholog za djecu i omladinu i
zadnjih dvadeset godina kao organizacijski psiholog u Uljaniku Pula, odnosno kao rukovoditelj
poslova upravljanja ljudskim resursima od 2005. godine. Zadnjih 12 godina ravnatelj i voditelj
Centra za psihosocijalnu pomo Istarske upanije i Centra za branitelje u Puli.
491
Ime i prezime
Maja Vuenovi
Zvanje i titule
prof. psihologije
1. svibnja 1978. u Sarajevu
Zaposlena
Psihijatrijska bolnica Ugljan
Nakon zavrene osnovne kole Petra Preradovia u Zadru upisuje se na jezinu gimnaziju
Vladimir Nazor u Zadru koju zavrava obranom maturalne radnje 1997. godine. Potom polae
prijemni ispit iz psihologije na Filozofskom fakultetu u Zadru, tijekom studija prebacuje
se na Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na kojem 2006.
godine brani diplomski rad.
Od 2005. do 2010. godine radi kao voditeljica marketinga u novinskom - nakladnikom
i trgovinskom drutvu Plankit d.o.o. u Zadru. lanica je Udruge za poboljanje kvalitete
ivljenja- Zadar te radi na nekoliko projekata pruanja psihosocijalne pomoi na podrujima
od posebne dravne skrbi. Vanjska je suradnica Centra za socijalnu skrb Zadar gdje provodi
mjere pojaane brige i nadzora za maloljetnike. Od 2011. godine pripravnica je na Odsjeku za
psihologiju Psihijatrijske bolnice Ugljan.
Ime i prezime
Mirjana Zeirevi
Zvanje i titule
prof. psihologije
9. lipnja 1954. u Splitu
Zaposlena
Profesionalno iskustvo stjecala je radei na prevenciji i tretmanu poremeaja u ponaanju

djece mladei, branih i obiteljskih tekoa, organizacijske psihologije, cjeloivotnog
profesionalnog usmjeravanja, unaprjeenja mentalnog zdravlja razliitih skupina korisnika.
Kao strunjakinja za upravljanje ljudskim potencijalima vodila je mnoge nacionalne i
meunarodne projekte usmjerene unaprjeenju sustava obrazovanja, zapoljavanja i
socijalne ukljuenosti, ukljuujui suradnju javnog, privatnog i civilnog sektora. Nacionalni je
predstavnik RH u Europskoj mrei politika cjeloivotnog profesionalnog usmjeravanja.
Ima znaajno iskustvo rada sa socijalno osjetljivim skupinama, kako na unaprjeenju
institucionalnih kapaciteta sustava, tako i u neposrednom odnosu s korisnicima kroz
individualno i skupno savjetovanje; sudjeluje u edukacijama strunjaka kao senior instruktor
W. Glasser Instituta iz L. A., USA. lan je Europske asocijacije za Realitetnu terapiju sa
statusima uitelja-trenera, supervizora klinike prakse i psihoterapeuta. Posjeduje diplomu
Europske asocijacije za psihoterapiju.
492
ISBN 978-953-7756-06-2
SIHOLOG
PSIHOLO
PS

Psihologija U Zastiti Mentalnog Zdravlja Prirucnik

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Psihologija U Zastiti Mentalnog Zdravlja Prirucnik

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

JA

Prirunik za psiholoku djelatnost u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja

ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO SVETI ROK VIROVITIKO-PODRAVSKE UPANIJE

Mr. sc. Viktor Boievi, prof.

Zavod za javno zdravstvo Sveti Rok

Danijela Fabric Fabijanac, prof.

Grafiti Becker, Virovitica

CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne

Nijedan dio ove publikacije ne smije se

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Zato prirunik i kome je namijenjen

INTERDISCIPLINARNI PRISTUP U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Slavko Sakoman: Koncept zatite mentalnog zdravlja; mjesto i uloga

Marina Kuzman: Intersektorska suradnja u zatiti mentalnog zdravlja mladih

Jadranka Mustajbegovi: Mentalno zdravlje i radno mjesto: cilj i put

Miroslav Venus: Meusektorski pristup u zatiti mentalnog zdravlja i mjesto

eljko Kljuevi: Suradnja psihologa i psihijatara u interdisciplinarnom

Hrvoje Gligora: Psiholozi i promicanje mentalnog zdravlja

PSIHOLOKA DJELATNOST U ZATITI I PROMICANJU MENTALNOG ZDRAVLJA 46

Vizija, misija i ciljevi psiholoke djelatnosti u zatiti i promicanju

Unaprjeivanje mentalnog zdravlja u opoj populaciji

3.2.1. Nataa Basani u, Sandra Milotti Apan i Marijana Rajevi Kazalac:

Unaprjeivanje mentalnog zdravlja djece i mladih

3.3.1. Marta Ljubei: Roditeljske vjetine i rana interakcija te rana intervencija u

3.3.8. Berta Bacinger-Klobuari: Uloga lokalne zajednice u podrci djeci i mladima

3.3.10. Dean Ajdukovi: Prevencija nasilja u mladenakim vezama

Unaprjeivanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu

3.4.1. Cvjetko Vretenar i Sara Visintin: Upravljanje ljudskim resursima koje

3.4.2. Hrvoje Gligora: Afirmiranje partnerskog odnosa i rjeavanje sukoba

3.4.4. Anita ureti-Bartolovi: Odabir najpogodnijih radnika za zahtjeve radnog

3.4.5. Zoran Suanj: Organizacijske intervencije u procesima upravljanja ljudskim

3.4.6. Marina Gulin: Upravljanje stresom na radnom mjestu

3.4.7. Viktor Boievi: Osoba naruenog mentalnog zdravlja - psiholoka

Unaprjeivanje mentalnog zdravlja ranjivih populacijskih skupina: rtava

3.5.1. Zdenka Panti: Psihosocijalne intervencije prema braniteljima i njihovim obiteljima

3.5.2. Zdenka Panti: Psihosocijalne intervencije prema civilnim rtvama rata i

3.5.3. Mirjana Zeirevi, Marijana Senjak i Irena Baeli: Razvoj kompetencija za

Psihologija u prevenciji poremeaja mentalnog zdravlja te lijeenju i

3.6.1. Viktor Boievi: Interdisciplinarna suradnja u provoenju dijagnostike i

3.6.3. Marina Plea: Institucionalna skrb i psihosocijalna potpora o psihiki

3.6.4. Gordan Bokovi: Vanost prepoznavanja rizinih i protektivnih imbenika

3.6.5. Sinia Brlas: Unaprjeivanje mjera prevencije i suzbijanje ovisnosti; mjesto

3.6.6. Pino Tuftan: Indicirana prevencija kockanja i novih oblika ovisnosti

Meusektorska suradnja i suradnja s medijima u podruju zatite mentalnog

3.7.1. Dean Ajdukovi i Dragan Jusupovi: Suradnja u lokalnoj zajednici: model,

3.7.2. Marlena Plavi: Mediji i suradnja s medijima u funkciji zatite i unaprjeenja

3.8. Mogui pristupi istraivanjima u podruju zatite mentalnog

3.8.3. Josip Burui, Ljiljana Kaliterna Lipovan i Maja eri: Evaluacijska

Kako pomoi pomagaima da sauvaju svoje mentalno zdravlje

Zato prirunik i kome je namijenjen

suradnje u zatiti i promicanju mentalnog zdravlja, s ciljem potpunijeg ukljuivanja

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Koncept zatite mentalnog zdravlja; mjesto i

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

proirenjem podruja svoga rada na podruje mentalnog zdravlja, dobili mogunost i

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Obzirom da se u odnosu na ciljeve preventivnog djelovanja najvie moe postii utjecanjem

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA

Suradnja s drugim institucijama

PRIRUNIK ZA PSIHOLOKU DJELATNOST U ZATITI I PROMICANJU MENTALNOG ZDRAVLJA

2.2. Intersektorska suradnja u zatiti mentalnog

Svjetska zdravstvena organizacija opisuje mentalno zdravlje kao stanje blagostanja u

PSIHOLOGIJA U ZATITI MENTALNOG ZDRAVLJA