SEMINARSKI RAD

Meunarodna svemirska postaja (ISS)

Kolegij : Raunalne i komunikacijske mree

Mentor : Anelko Linji
Student : Tin Stakor, Stjepan Salopek

prosinca 2015. Osijek

Sadraj:
1. UVOD........................................................................................................................ 3

2. POSTANAK..............................................................................................................4
3. SVRHA...................................................................................................................... 5
3.1. ZNANSTVENO ISTRAIVANJE....................................................................6
4. STRUKTURA ISS-a..................................................................................................7
5. ELEKTRINA ENERGIJA.......................................................................................9
6. KOMUNIKACIJA.....................................................................................................9
7. KONTROLA ORBITE............................................................................................11
8. ZAKLJUAK..........................................................................................................13
LITERATURA:...........................................................................................................14
POPIS ILUSTRACIJE.................................................................................................15

1. UVOD

Meunarodna svemirska postaja je je razvijena postaja koja se sastavlja u Zemljinoj orbiti.

Sastavljanje svemirske postaje zapoeto je 1998. godine i traje jo i danas. Poput mnogih
drugih umjetnih satelita, meunarodnu svemirsku postaju mogue je vidjeti i golim okom sa
Zemlje. Meunarodna svemirska postaja slui kao istraivaki laboratorij. Ljudi koji rade u
meunarodnoj svemirskoj postaji izvode pokuse u podruju biologije, fizike, meteorologije i
astronomije. Postaja slui za testiranje sustava svemirskih brodova koji e koristiti ljudske
misije na Mjesec i Mars. Ljudi koji rade u postaji trajno su naseljeni od 2000.godine, to znai
da ljudska prisutnost u svemiru traje vie od 10.godina. Postaja je nastala ukljuivanjem vie
svemiskih projekata sa nekoliko partnera; amerika nacionalna aeronautika i svemirska
administracija (NASA), ruska federalna svemirska agencija (RKA), japanska JAXA,
kanadska svemirska agencija (CSA) i europska svemirska agencija (ESA). Postaja se odrava
u oribti na visini od 460km i giba se brzinom prosjenom od 20.724km/h. Elektrinu energiju
postaji prua 16 solarnih ploa koji se nalaze na vanjskim nosaima. Kako su ljudi u postaji
trajno naseljeni, postaju opskrbljuju letjelice Sojuz i Progress. Financiranje ovakve
meunarodne svemirske postaje je jako skupo i odgovorno tako da su esto kritizirali ISS
program zgbog visokih trokova.

2. POSTANAK
Meunarodna svemirska postaja predstavlja sinzezu nekoliko nacionalnih svemirskih postaja
zamiljenih tijekom Hladnog rata. NASA je na poetku 1980-ih planirala izgradnju modularne
postaje Freedom kao odgovor na sovjetske Saljutove i Mir. [1]
Freedom je raspadom Sovjetskog Saveza i okonanjem Svemirske utrke gotovo otkazan.
Post-sovjetski ekonomski kaos u Rusiji doveo je do ukidanja Mira-2 nakon to je ve izgraen
bazni blok DOS-8. S slinim financijskim problemima suoile su se i druge nacije to je
potaknulo ameriku vladu da krene u pregovore s europskim dravama kao to su Rusija,
Japan oko druenog programa.[1]
1992. godine ameriki predsjednik Georke H. W. Bush i ruski predsjednik Boris Jeljcin
dogovorili su suradnju na podruju istraivanja svemira. Nastali projekt ukljuivao je boravak
jednog amerikog astronauta na Miru i dva ruska kozmonauta na Space Shuttleu.[1]
1993. godine ameriki podpredsjednik AL Gore i ruski premijer Viktor ernomirdin objavili
su planove nove svemirske postaje koja je u konnici i postala Meunarodna svemirska
postaja.[10]

Slika 1. International Space Station (ISS)

3. SVRHA
Prvenstveno istraivaki laboratorij, ISS nudi prednosti nad drugim

svemirskim

letjelica poput NASA-inog Space Shuttlea zato to je napravljena kao dugorona platforma
u svemiru gdje se provode dugotrajne studije.[8]
Prisutnost stalne posade na meunarodnoj postaji omoguuje direktno promatranje,
popravljanje i zamjenjivanje eksperimenata i komponenti na samoj svemirskoj postaji.
Znanstvenici na Zemlji imaju brz pristup podacima u svemiru to im omoguuje brzo
pokretanje novih eksperimenata, neto to im nije mogue u specijaliziranim letjelicama bez
posade.[9]
Posade koje na postaji borave vie od mjesec dana, obavljaju znanstvene eksperimente svaki
dan. Na svemirskoj postaji izvedeno je 138 znaajnih istraivanja, te se znanstvena otkria, na
poljima od osnova znanosti do potpuno novih istraivanja objavljuju svaki mjesec.[6] .
Meunarodna svemirska postaja omoguuje testiranje svemirskih sustava koji e biti potrebni
za dugorone misije na Mjesecu i Marsu. Prua iskustvo u odravanju i popravljanju sustava u
svemiru to e biti kljuno u upravljanju svemirskim brodovima na duim putovanjima. Dio
misije ukljuuje i meunarodnu suradnju. Program meunarodne svemirske postaje
omoguuje pripadnicima etrnaest zemalja da zajedno rade u svemiru i pripremaju se za
budue multinacionalne misije.[6]

Slika 2. Amblem Meunarodne svemirske postaje

3.1. ZNANSTVENO ISTRAIVANJE

5

ISS predstavlja platformu na kojoj se mogu provoditi razliiti eksperimenti koji zahtjevaju
neobine uvjete kakvi vladaju na postaji. Glavna podruja istraivanja su svemirska medicina,
ivotne znanosti, fizikalna znanost, astronomija i meteorologija.[10]
Istraivanja na ISS-u otkrivaju nam nove injenice oko posljedica dugotrajnog boravka u
svemiru. Tako se trenutano prouavaju miina atrofija, osteoporoza i pomicanje fluida, na
osnovu ijih bi rezultata mogli zakljuiti da li su kolonizacjia svemira i dugotrajni svemirski
letovi mogui. Prema podacima dobivenim do 2006., gubitak kotane mase i mina atrofija
sugeriraju nam da postoji veliki rizik od fraktura i problema s kretanjem nakon to
bi astronauti sletjeli na neki planet uslijed dugotrajnog meuplanetarnog puta (kao to je npr.
estomjeseni put do Marsa).[3]
Vanija medicinska istraivanja se odvijaju preko "Nacionalnog instituta za svemirska i
biomedicinska istraivanja". Posebno je istaknuta studija u kojoj astronauti navoeni od
strunjaka na Zemlji, izvode preglede ultrazvukom. Tu se posebno uzima u obzir dijagnoza i
lijeenje bolesti u svemiru budui da se u posadi postaje esto ne nalaze lijenici. Predvia se
da e ovaj nain pregleda "iz daljine" pronai primjenu i na Zemlji, posebno u ruralnim
podrujima gdje struna pomo nije dostupna. Znanstvenici prouavaju i utjecaj
mikrogravitacijskog okruenja na evoluciju, rast, razvoj i unutarnje procese kod biljaka i
ivotinja. [11]
Istraivanje svojstava fluida u mikrogravitaciji znanstvenicima e se omoguiti bolje
predvianje ponaanje fluida. Budui da se fluidi u mikrogravitaciji mogu gotovo u
potpunosti kombinirati, fiziari istrauju tvari koje se ne mijeaju lako na Zemlji. Takoer,
prouavanje reakcija koje usporavaju niska gravitacija i temperature omoguiti e
znanstvenicima bolje razumijevanje supravodljivosti. Prouavanje materijala jedan je od
bitnih

elemenata

istraivanja

na

Meunarondoj

svemirskoj

postaji

ciljem

stvaranja ekonomske dobiti razvijajui bolje metode izrade materijala na Zemlji. Prouava se i
utjecaj mikrogravitacije na unutarnje sagorijevanje kroz studiju korisnostiizgaranja i kontrole
emisije zagaivaa. Ova otkria mogu unaprijediti nae znanje o proizvodnji energije i dovesti
do ekonomskih i ekolikih dobitaka. Planovi predviaju budua prouavanja ozona, vodene
pare,oksida u zemljinoj atmosferi te kozmikih zraka, svemirske praine,antimaterije i tamne
tvari.[3]

4. STRUKTURA ISS-a
Sastavljanje Meunarodne svemirske postaje zapoelo je 1998. godine. Prva komponenta bio
je rusko-ameriki modul Zarja, lansirana 20. studenog 1998. pomou ruske rakete Proton-K.
Zarja je u poetku osiguravala elektrinu energiju, prostor za skladitenje, propulziju i
navoenje. Danas se ona koristi samo kao skladite. Samo dva tjedna kasnije lansiran je
ameriki modul Unity. Unity je bio prvi vorini modul koji je spajao ameriku postaju s
ruskom. 12. srpnja 2000. godine lansirana je ruska Zvezda s kojom je omoguen trajni
boravak posade na postaji. Sljedee godine je lansiran Destiny koje je glavno ameriko
istraivako postrojenje, Quest kao glavna zrana komora iz koje astronauti odlaze na
svemirske etnje, te ruski Pirs koji prua dodatna spojna mjesta za letjelice. Tek u veljai
2007. godine je lansiran novi vorini modul Harmony koji se koristi za dobivanje elektrine
energije, kao baza podataka i kao spojna toka sa drugim modulima. Europa je svoj prvi
modul Columbus u svemir poslala u veljai 2008. godine te slui kao glavno istraivako
postrojenje za europske potrebe. Sastoji se od enerikog labaratorija i aparata za biologiju,
biomedicinu i fiziku fluida. Ubrzo i japan alje svoja dva modula, Kib ELM (Experiment
Logistics Module) kao dio eksperimentalnog labaratorija koji se koristi za skladitenje
korisnih materijala i Kib JEM-PM (Pressurized Module) sa namjenom za istraivanje iz
svemirske medicine, biologije, biotehnologije i komunikacije. 8. veljae 2010. godine Europa
i SAD alju dva modula u svemir. Tranquility kao trei i posljednji vorini modul koji sadri
sustav odravanja ivota, te prua dodatna spojna mjesta za druge module na kojima je i
Cupola, promatraki modul koji posadi ISS-a omoguuje izravan pogled na robotske
operacije, spojne letjelice i Zemlju. Zadnji postavljeni modul je Leonardo koji se koristi za
spremanje rezervnih dijelova i zaliha kako bi prolo vie vremena izmeu misija opskrbe.
Spajanje modula Leonardo oznailo je kompletiranje amerikog segmenta postaje.
Trenutno je u planu lansiranje Ruskog modula Nauka koji bi bio glavni ruski istraivaki
modul s opremom za izvoenje mikrogravitacijskih- eksperimenata, spajanje s drugim
letjelicama i logistike potrebe. Spajanje modula Nauka bio bi posljednji ruski segment, ali
ujedno i posljednja velika sekcija koja e biti spojena na ISS. Lansiranje Nauke je planirano
za veljau 2017. godine.

Slika 3. Struktura ISS-a

Modul
Zarja
Unity
Zvezda
Destiny
Quest
Pirs
Harmony
Columbus
Kib ELM
Kib PM
Poisk
Tranquality
Cupola
Rassvet
Leonardo

Datum lansiranja
Lansirno sredstvo
20. studeni 1998.
Proton-K
4. prosinac1998.
Space Shuttle, STS-88
12. srpanj 2000.
Proton-K
7. veljaa 2001.
Space Shuttle, STS-98
12. srpanj 2001.
Space Shuttle Atlantis, STS-104
14. rujan 2001.
Sojuz-U, Progress M-SO1
23. listopad 2007.
Space Shuttle, STS-120
7. veljaa 2008.
Space Shuttle Atlantis, STS-122
11. oujak 2008.
Space Shuttle Endeavour, STS-123
31. svibanj 2008.
Space Shuttle Discovery, STS-124
10. studeni 2009.
Sojuz-U, Progress M-MIM2
8. veljaa 2010.
Space Shuttle Endeavour, STS-130
8. veljaa 2010.
Space Shuttle Endeavour, STS-130
14. svibanj 2010.
Space Shuttle Atlantis, STS-132
24. veljaa 2011.
Space Shuttle Discovery, STS-133
Tablica 1. Moduli ISS-a

Drava
Rusija i SAD
SAD
Rusija
SAD
SAD
Rusija
Europa i SAD
Europa
Japan
Japan
Rusija
Europa i SAD
Europa i SAD
Rusija
Italija i SAD

5. ELEKTRINA ENERGIJA
ISS dobiva elektrinu energiju putem fotonaponskih elija. Ruski segment postaje koristi 28
V istosmjernu stroju koju stvaraju etiri solarne ploe postavljene na module Zarja i Zvezda,
dok ostatak postaje koristi 130-180 V struju koju stvaraju amerie ploe rasporeene kao

etiri parna krila te pri tome svako krilo proizvodi 32.8kW. Dobivena struja se stabilizira i
distribuira na 160V te se na kraju pretvara na 124V. [4]
Kao stabilan izvor energije postaja koristi punjive nikal-vodike baterije tijekom 35 minuta
svake 90-minutne orbite kada Zemlja zakloni Sunce te se ponovno pune na dnevnoj strani
Zemlje. Baterije imaju ivotni vijek od 5-6 godina to znai da je to 37.000 ciklusa punjena i
pranjena te se redoito zamjenjivaju.
Amerike solarne ploe prate poloaj Sunca kako bi se to bolje iskoristila proizvodnja
elektrine energije. Svaka ploa ima povrinu od 375 m 2 i duinu od 58 m. Ploe koriste
kardanske zglobove koji se rotiraju po potrebi. Alfa zglob rotira ploe tako da prate Sunce
jednom po orbiti, dok beta zglob prati manje promjene u kutu izmeu Sunca i postaje.

6. KOMUNIKACIJA
ISS je opremljen s unutarnjim i vanjskim komunikacijskim sustavima razliitih namjena.
Radio komunikacija se koristi za telemetriju i znanstvene podatkovne veze izmeu postaje i
Zemlje. Takoer se koriste i za vrijeme spajanja ili susreta s drugim letjelicama te za audio i
video komunikaciju izmeu lanova posade, kontrolora leta i lanova obitelji.
Komunikacijski sustav ISS-a omoguava sljedee[12] :

dvosmjernu audio i video komunikaciju izmeu lanova posade ISS-a

dvosmjernu audio, video i podatkovnu komunikaciju izmeu ISS-a i Zemlje;

MCC- H-a (Mission Control Center-Houston)

prijenos sustava i nosivost telemertije od ISS-a prema MCC-H-u i POC-u

(Payload Operations Center)

kontrolu ISS-a od strane kontrolora leta kroz naredbe poslane putem MCC-H-a
Slika 4. Komunikacijski sustav ISS-a

Ruski orbitalni segment (ROS) upravlja sa navigacijom, voenjem i svim kontrolama cijele
postaje. Komunicira direktno sa zemaljskom kontrolom zahvaljujui anteni Lira koja je
postavljena na Zvezdu. Lira ima mogunosti koritenja satelita Luch za prijenos
podataka. Ovaj sustav, koriten za komunikaciju s Mirom, je zaputen tijekom 1990-ih te vie
nije u uporabi, iako su se 2011. godine lansirala dva nova, Luch-5A i Luch-5B, koji su
ponovno osposobili sustav. Drugi ruski komunikacijski sustav je Vokod-M koji omoguuje
internu telefonsku komunikaciju izmeu Zvezde, Zarje,Pirsa, Poiska i USOS-a te VHF radio
vezu sa zemaljskom kontrolom preko antene na Zvezdi. [13]

10

Ameriki orbitalni segment (USOS) koristi dvije odvojene radio veze koje su montirante na
vanjsku strukturu Z1 (Zenith-1): S band (za audio) i Ku band (za audio, video i podatke).
Njihovi se signali preusmjeravaju preko amerikog Tracking and Data Relay Satellite
Systema (TDRSS) na taj nain omoguujui gotovo istovremenu komunikaciju s NASA-inim
kontrolnim centrom u Houstonu.
Podatkovni kanali za Canadarm-2, Columbus i Kib usmjeravaju se preko S band i Ku band
sustava iako europski EDRS (European Data Relay System) i njegov japanski ekvivalent
moe upotpunjavati ameriki TDRSS u ovoj ulozi. Komunikacija izmeu modula odvija se
preko interne digitalne beine mree. [14]
Tijekom svemirskih etnji astronauti se slue UHF radiom. UHF koriste i svemirske letjelice
koje dolaze na postaju poput Sojuza, Progressa, HTV-a, ATV-a i Space Shuttlea kako bi
primali naredbe od kontrole misije i posade ISS. Automatizirane letjelice su opremljene s
vlastitim komunikacijskim sustavima; ATV koristi laser i opremu na Zvezdi (Proximity
Communications Equipment) kako bi se tono spojio s postajom.

7. KONTROLA ORBITE
Meunarodna svemirska postaja odrava se u gotovo krunoj orbiti na minimalnoj visini od
278 km i maksimalnoj od 460 km. Putuje prosjenom brzinom od 27.724 km/h to joj
omoguuje 15,7 orbita oko Zemlje dnevno.[5]
Normalna maksimalna visina postaje je 425 km zbog mogunosti letjelica Sojuz da joj se
priblie. Budui da ISS uslijed atmosferskog otpora konstantno gubi na visini, potrebno ju je
nekoliko puta godinje pogurati na viu visinu. Potrebni potisak moe se ostvariti pomou dva
ugraena potisnika na modulu Zvezda, spojenog Space Shuttlea, Progressa ili ESA-inog ATVa (Automated Transfer Vehicle). Obino su potrebne dvije orbite (tri sata) da se postaja
smjesti na novu visinu.

11

Graf prikazuje promjene visine ISS u razdoblju od 1998. godine do 2009. godine

Graf 1. Promjene visine ISS-a

12

8. ZAKLJUAK
Meunarodna svemirska postaja je iznimno vaan projekt koji nam otkriva nove injenice oko
boravka ovjeka u svemiru. Znanstvenici rade na istraivanju svemirske medicine, ponaanje
ovjeka u svemiru, istraivanje fluida i materijala.
Do danas su odrane brojne ekspedicije na ISS, iako je u poetku svaka ekspedicija imala
samo 3 lana, zadnjih godina se broj lanova poveavao na 6 astronauta koji su dolazili i
odlazili s postaje razliitim letjelicama. Meunarodna svemirska postaja je najposjeenija
letjelica u povijesti svemirskih letova, do danas je na njoj boravilo ak preko 300 ljudi.
Prema programu financiranja koji je postavio predsjednik SAD, Barack Obama, program ISSa se planira zavriti do 2020. godine. Ubrzo su i ostali partneri odobrili operacije na ISS-u do
2020. godine. Razgovori izmeu lanova ISS-a ukazuju na to da bi postaja mogla ostati sve
do 2028. godine. Iako ruski modul Zvezda ima pogonski sustav, deorbitiranje postaje je
odgovornost NASA-e na to je Leroy Chiao, bivi zapovjednik ISS-a je izjavio:
"Imate sve ove razliite drave koje rade na ovom zajednikom projektu u svemiru. I ako ga
zaustavimo, razbit emo tu suradnju. Drave diljem svijeta izgubit e povjerenje U SAD kao
predvodnice u istraivanju svemira"

13

LITERATURA:
[1] Harland, David.The Story of Space Station Mir, New York: Springer-Verlag New
York Inc.
[2] ISS Research Program.
[3] Buckey, Jay. Space Physiology, Oxford University Press USA.
[4] "Spread Your Wings, It's Time to Fly"
[5] "Orbital Tracking"

Web preglednici:

[6] www.wikipedia.org
[7] http://archive.gao.gov/t2pbat3/151975.pdf
[8] http://www.nasa.gov/mission_pages/station/main/10th_anniversary.html
[9] http://www.nasa.gov/worldbook/intspacestation_worldbook.html
[10]
http://web.archive.org/web/20080123150641/http://pdlprod3.hosc.msfc.nasa.gov/
Afieldsresearch/index.html

[11] http://www.nasa.gov/mission_pages/station/science/experiments/ADUM.html
[12] https://www.nasa.gov/externalflash/ISSRG/pdfs/communications.pdf
[13] http://www.nasa.gov/directorates/somd/reports/iss_reports/2010/05022010.html
[14] http://www.spaceref.com/news/viewpr.html?pid=16247

14

POPIS ILUSTRACIJE
Stranica

Slika 1. International Space Station (ISS)

Slika 2. Amblem Meunarodne svemirske postaje

Slika 3. Struktura ISS-a

Slika 4. Komunikacijski sustav ISS-a

10

Tablica 1. Moduli ISS-a

Graf 1. Promjene visine ISS-a

12

15

16