Bertrand Russell MUDROST ZAPADA

Naslov originala:
Bertrand Russell
Wisdom of the West
Za nakladnika: Lidija are
Urednica: Melita Toma eviæ
Preveli: Marija i Ivan Saleèiæ
REPRINT
CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUÈILI NA KNJI NICA U SPLITU
UDK 1(091) (4)
j
RUSSELL, Bertrand
i
Mudrost Zapada / Bertrand Russell ; <preveli Marija i Ivan Saleèi< - Split : Mar
jan tisak, 2005.
i Prijevod djela: Wisdom of the West.
)
ISBN 953-214-298-3
i
111213029
Bertrand Russell
MUDROST ZAPADA
ARJAN TISAK)
Povijesni pregled zapadne filozofije u njezinom dru tvenom i politièkom okviru
6 Prolog
10 Prije Sokrata
48 Atena
102 Helenizam
122 Rano kr æanstvo
142 Skolastika
170 Raðanje moderne filozofije
210 Britanski empirizam
230 Prosvjetiteljstvo i romantizam
260 Utilitarizam i poslije njega
284 Suvremena filozofija
310 Epilog
Predgovor
"Debela knjiga je veliko zlo!", rekao je aleksandrijski pjesnik Kalimah. Opæenit
o uzev i, ja sam sklon da dijelim to mi ljenje. Prema tome, ako se usuðujem staviti
pred èitaoca ovu knjigu, to je zato to ona, kad je rijeè o zlima, predstavlja ono
manje. Unatoè tome, ona tra i posebno obja njenje, jer sam prije nekog vremena napi
sao knjigu o istoj temi. Mudrost Zapada je potpuno novo djelo; ipak, ono se, nar
avno, nikada ne bi pojavilo da mu nije prethodila moja Povijest zapadne filozofi
je.
Ovdje sam poku ao dati pregled zapadne filozofije od Talesa do Wittgenste-ina, pri
èemu se osvrnuh i na neke povijesne prilike u kojima se ova filozofija razvijal
a. Pregled sam potkrijepio nizom slika ljudi, mjesta i dokumenata, koje sam crpi
o, koliko je god bilo moguæe, iz izvora vremena na koje se odnose. Osobito sam n
astojao, gdje god se to èinilo korisnim, da filozofske ideje, koje se redovito i
skazuju samo rijeèima, prevedem u dijagrame koji izra avaju istu misao geometrijsk
om metaforom. U tom mije nastojanju malo toga moglo biti uzorom, pa stoga rezult
ati nisu uvijek potpuno uspje ni. Svejedno, èini se daje takav naèin prikazivanja
vrijedno primjenjivati. Ukoliko je ono moguæe, grafièko prikazivanje ima i tu pr
ednost da nije vezano ni za jedan jezik.
Kao ispriku za jo jednu povijest filozofije mogu navesti dvoje. Prvo, malo je tak
vih povijesti koje su sa ete, a ipak dovoljno op irne. Ima, dodu e, mnogo povijesti ko
je su opse nije i podrobnije se bave svakom pojedino æu. Ova se knjiga oèevidno ne el
i nadmetati s takvim djelima. Oni koji se dublje zainteresiraju za predmet bez s
umnje æe ih s vremenom proèitati, a mo da æe èak posegnuti i za izvornim tekstovim
a. Drugo, suvremena usmjerenost prema sve u oj specijalizaciji prisiljava ljude da
 zaborave svoj intelektualni dug precima. Ova knjiga ima cilj da se suprotstavi
tom zaboravu. U jednom ozbiljnom smislu, cijela zapadna filozofija je grèka filo
zofija; i nema smisla baviti se filozofskom mi lju kidajuæi niti koje nas povezuju
s velikim misliocima pro losti. Nekada je bilo uobièajeno misliti kako filozofima
dolièi da znaju o svemu pone to. Filozofija je svojatala sve znanje. Bilo tako il
i ne, vladajuæe mi ljenje da filozofi ne trebaju znati ni ta ni o èemu sigurno je po
sve krivo. Oni koji misle daje filozofija "stvarno" poèela 1921, ili bar ne mnog
o prije, ne shvaæaju da filozofski problemi nisu nastali odjednom i ni iz èega.
Zato se uopæe ne isprièavam to prilièno velikodu no postupam s grèkom filozofijom.
Pregled povijesti filozofije mo e se dati na dva naèina. Jedan je samo preprièavan
je onoga stoje netko rekao i stoje na nj utjecalo. Kod drugog, izlaganje se mo e p
ovezati sa stanovitim kritièkim komentarom, e da bi se pokazalo kako se filozofs
ka misao razvijala. Ovdje je primijenjen ovaj drugi naèin. Mo e se dodati da to ne
bi smjelo zavesti èitaoca da vjeruje kako se nekog mislioca mo e od prve odbaciti
samo zato to mu pogledi nisu savr eni. Kant je jednom rekao kako se manje boji tog
a da ga opovrgnu nego da ga krivo shvate. Mi treba da poku amo shvatiti to filozofi
ele reæi prije nego ih otpi emo. Ipak, mora se priznati da napor katkada ni pribli n
o ne odgovara dostignutom znanju. Konaèno, to je pitanje ocjene koju svatko mora
donijeti sam.
Sadr aj i pristup temi u ovom su djelu drugaèiji nego u mojoj ranijoj knjizi. U to
m pogledu mnogo je zaslu an moj urednik dr Paul Foulkes, koji mije pomogao u pisan
ju teksta, izabrao mnoge slike i smislio veæinu dijagrama. Namjera je bila da se
da pregled nekih osnovnih pitanja o kojima filozofi raspravljaju. Ako èitalac,
proèitav i ove stranice, osjeti potrebu da se bavi ovom temom vi e nego to bi to inaè
e bio uèinio, knjiga æe postiæi svoj glavni cilj.
G
Prolog
i
to filozofi rade kad rade? Ovo je doista èudno pitanje i mo emo pok na nj odgovorit
i tako da najprije ka emo to oni ne rade. U svijetu oke ima mnogo stvari koje su pr
ilièno dobro poznate. Uzmite, na primjer parnog stroja to spada u podruèje mehan
ike i termodinamike. Zatim, mo prilièno mnogo o graði ljudskog tijela i njegovu
funkcioniranju i stvari koje se prouèavaju u anatomiji i fiziologiji. Napokon, u
zmite kre zvijezda o kojima podosta znamo a to spada u astronomiju. Svi ovakv mj
eri posve odreðenog znanja pripadaju ovoj ili onoj znanosti. ¦
Meðutim, sva ova podruèja poznatoga granièe s nepoznatim. Zaðe li r u te granièn
e predjele, i poðe jo dalje, prelazi s tla znanosti na popri te kulacije. Ova speku
lativna aktivnost predstavlja jedan naèin istra ivanja je, izmeðu ostalog, ono to s
e zove filozofijom. Kao to æemo jo vidjeti, sv zlièna podruèja znanosti zapoèela s
u kao filozofsko istra ivanje u ovom srr A èim se koja znanost valjano utemelji, n
astavi dalje vi e-manje samost osim u pitanjima graniènih problema i metode. A ist
ra ivalaèki proces n< preduje kao takav; on jednostavno ide dalje i nalazi novu pr
imjenu.
Istodobno, valja odijeliti filozofiju od drugih oblika spekulacije. Sam sebi, fi
lozofija se ne trsi da ukloni na e nevolje, niti da nam spasi du e. to govorahu Grci,
ona je neka vrsta avanture promatranja, kojoj se pr tamo za svoj raèun. Tu, dakl
e, u naèelu, nisu posrijedi ni pitanje o dogn obredi, ni sveta biæa ma koje vrst
e, premda pojedini filozofi, naravno, n ispasti tvrdoglavi dogmatièari. Postoje,
u stvari, dva stava prema nepo tom. Jedan je da se prihvate iskazi ljudi koji g
ovore da o tome znaju iz kn iz misterija ili drugih izvora nadahnuæa. Drugi je d
a se izaðe i sam promj a to je put znanosti i filozofije.
Znanost se bavi poznatim èinjenicama, filozofija spekulacijama
7 -*» ¦:
Na kraju, spomenimo jednu osebujnost filozofije. Upita li tkogod to je matematika
, mo emo mu odgovoriti definicijom na primjer, da je to znanost o brojevima. to se
matematike tièe, ova tvrdnja nije sporna; tavi e, mo e je lako razumjeti i sam pitala
c, èak ako i ne zna matematiku. Na ovaj se naèin mo e dati definicija bilo kojeg p
odruèja, gdje postoji suma odreðenog znanja. Filozofija se, meðutim, ne da tako
definirati. Svaka je definicija sporna i veæ sadr i filozofski stav. Jedini naèin
da se dokuèi to je filozofija jest da se filozofira. Glavni je cilj ove knjige da
 poka e kako su to radili ljudi u pro losti.
Ima niz pitanja koja su mislioci sebi postavljali u ovo ili ono vrijeme,; znanos
t ne mo e odgovoriti na njih. Isto tako, oni koji poku avaju misliti jom glavom, neæ
e povjerovati u gotove odgovore to ih daju proroci. Zad je filozofije da istra i ta
pitanja, a katkada i da ih odbaci. \
Tako, na primjer, mo emo doæi u isku enje da se upitamo to je srr ivota, ako ga uopæe
ima. Ima li svijet neku svrhu, da li tok povijesti nek vodi, ili su to besmislen
a pitanja?
Zatim postoje problemi kao to je onaj da li prirodom doista uprav zakoni, ili mi
to samo mislimo jer volimo vidjeti stvari u nekom redu. Nad tu je i opæe pitanje
o tome da lije svijet podijeljen u dva zasebna dijela i materiju, i ako je tako
, kako se oni dr e zajedno.
A to da ka emo o èovjeku? Da li je on mrvièak pra ine to bespomi gmi e malom i neva nom p
anetom, kao to izgleda astronomima? Ili je kako dr e kemièari, hrpa kemikalija koje
su vje to povezane? Odnosne li je èovjek onakav kako izgleda Hamletu uzvi en umom,
bezgraniè; pogledu sposobnosti? Ilije, mo da, sve to odjednom?
Naporedo s ovim, postoje etièka pitanja o dobru i zlu. Postoji li neki n ivljenja
koji je dobar, i drugi koji je lo , ili je svejedno kako ivimo? Akc stoji neki dob
ar naèin ivljenja koji je to, i kako mo emo nauèiti da ivimo? Ima li ne to to mo emo z
i mudro æu, ili je ono to nam se tal èini samo pusta ludost?
Sve su to zagonetna pitanja. Ona se ne mogu odgonetnuti pokusin laboratoriju, a
oni koji misle svojom glavom, nisu spremni da se zado1 kazivanjem nadrimislilaca
. Takvima povijest filozofije daje odgovore ko mogu dati. Baveæi se tim te kim pre
dmetom, mi uèimo to su drugi u dri. vremenima mislili o tim stvarima. Tako posti em
o da ih bolje razumijemo je njihov naèin bavljenja filozofijom znaèajna "stavka"
njihova naèina i nja. I na kraju, to nas mo e pouèiti kako da ivimo, premda malo zn
amo.
Je li èovjek bespomoæni patuljak?
Ili grumen zemlje?
Tli onakav kakvog vidi Hamlet?
Palaèa u Knosu na Kreti, preteèi grèke civilizacije
Prije Sokrata
Filozofija, a tako i znanost, poèinje kad netko postavi opæeva no pit Ljudi koji s
u prvi pokazali ovakvu vrstu radoznalosti bili su Grci. Filo; i znanost, kakve d
anas poznamo, grèki su izumi. Raðanje grèke civiliz; koje je izazvalo ovu proval
u intelektualne aktivnosti, jedan je od najb] vijih dogaðaja u povijesti. Ni ta se
sliènog nije dogodilo ni prije ni posli kratkom razdoblju od dva stoljeæa Grci
su zapljuskivali umjetnost, kr vnost, znanost i filozofiju zapanjujuæom bujicom
remek-djela koja su od la glavna mjerila zapadne civilizacije.
Filozofija i znanost poèinju s Talesom iz Mileta poèetkom 6. stoljeæa j e. Kakav
je tok prethodnih dogaðaja pokrenuo ovo iznenadno oèitovanj èkoga genija? Trude
æi se koliko god mo emo, moramo poku ati naæi odg S pomoæu arheologije, koja je uvel
ike napredovala od poèetka ovog stol mo emo napraviti posve zadovoljavajuæu sliku
razvoja grèkog svijeta.
Meðu svjetskim civilizacijama grèka se javila kasno. Civilizacije Egi Mezopotami
je starije su po nekoliko tisuæljeæa. Ta agrarna dru tva razvija se du velikih rije
ka a njima su vladali bo anski kraljevi, vojna aristokra moæna klasa sveæenika koj
a je stajala na èelu izgraðenoga politeistièkog r oznog sistema. Veæina stanovni
ka bijahu robovi koji su obraðivali zemlju
Egipæani i Babilonci stekli su neka znanja koja su kasnije preuzeli Grc nijedni
ni drugi nisu razvili znanost ili filozofiju. Ovdje, meðutim, nije koi nagaðati
da li je to bilo zato to nisu imali svojih genija, ili zbog nedosi dru tvenih uvjet
a nema dvojbe daje na to utjecalo ijedno i drugo. On je va no jest da religiozno d
jelovanje nije poticalo misaonu aktivnost.
U Egiptu se religija mnogo bavila ivotom posli-je smrti. Piramide su nadgrobni sp
omenici. Bilo je potrebno veliko astronomsko znanje da se osigura uspje no predvið
anje poplava Nila, a sveæenici, kao upravljaèi, razvili su jedan oblik slikovnog
pisma. Ali nije preostalo mnogo snage za razvoj u drugim smjerovima.
U Mezopotamiji, velika semitska carstva potisnula su prethodne Sumerane, od koji
h su preuzeli klinasto pismo. Sa svoje strane, religija je glavni interes vi e pov
ezivala s blagostanjem na ovom svijetu. Zapisi o kretanju zvijezda, kao i bavlje
nje magijom i vraèanjem, koje je s tim povezano, usmjereni su na taj cilj.
Ne to kasnije, nalazimo razvoj trgovaèkih naroda. Najistaknutiji meðu njima bili s
u stanovnici Krete, èija je civilizacija tek nedavno ponovno iza la na vidjelo. Kr
eæani su vjerojatno do li s obala Male Azije i brzo stjecali nadmoæ irom egejskih o
toka. Novi val doseljenika, oko sredine treæeg tisuæljeæa pr. n. e., izazvao je
neoèekivani razvoj kretske kulture. Na Knosu i Fe tu podignute su goleme palaèe, a
kretski su brodovi plovili s kraja na kraj Mediterana.
Od 1700. pr. n. e. stalni potresi i vulkanske erupcije potakli su migraciju kret
skog stanovni tva prema susjednoj Grèkoj i Maloj Aziji. Kretsko zanatstvo izmijeni
lo je kulturu kontinentalnog stano- Lavlja vrata u Mikeni, gdje se vni tva. U Grè
koj to najbolje potvrðuje Mikena u ukorijenio kretski utjecaj Argolidi, za koju
predaja ka e da je Agamemnonov zavièaj. To je mikensko razdoblje o kojem govori Ho
mer. Oko 1400. pr. n. e. Kreta je pretrpjela estoki potres koji je naglo dokrajèi
o njezinu premoæ.
Do tog vremena grèko je kopno asimiliralo dva naleta osvajaèa. Prvi su bili Jonj
ani koji su do li sa sjevera oko 2000. godine pr. n. e. i, po svemu sudeæi, postep
eno se srodili s domaæim stanovni tvom. Tri stotine godina kasnije do lo je do najez
de Aheja-ca koji su ovaj put stvorili vladajuæu klasu. Mikenski majstori i Grci
homerskog doba mahom su pripadali toj vladajuæoj klasi.
Kreæani i Ahejci imali su jake trgovaèke veze diljem Mediterana. Nije ih prekinu
la ni kretska katastrofa iz
1400. Meðu pomorskim narodima koji su ugro avali Najraniji poznati grèki natpis Eg
ipat oko 1200. pr. n. e., nalazimo i Kreæane koje su Egipæani zvali Pelesetima.
Ovi su bili pravi Filistejci, po kojima je Palestina, zemlja gdje su se naselili
, dobila svoje ime.
Oko 1100. pr. n. e. jedna je druga najezda postigla ono to su propustili udarci p
rirode. Provalom Dorana èitava je Grèka i Egeja potpala pod jake necivilizirane
horde osvajaèa. Ahejci se bjehu iscrpli u trojanskom ratu poèe-
"Viffl&c^
¦ ,-,-..".**v<-r,rf**r\.,
feS^Sa-f-^ a&. ^4i«iw®«»
,--
na kamenu iz Tere, koji potjeèe iz 8. stoljeæa
tkom 12. st. pr. n. e. i nisu mogli izdr ati najezdu. Pomorskom silom pos Fenièani
i za Grèku poèinju sada crni dani. To je otprilike vrijeme kad su preuzeli semi
tsko pismo od fenièkih trgovaca, koje su upotpunili dodavar samoglasnika.
U a Grèka je surova po izgledu kao i njezina klima. Zemlja je podijel neplodnim pl
aninskim lancima. Kopneni prijelaz iz jedne doline u drug te ak. Na plodnim su rav
nicama nicale zasebne dr ave, a kad je zemlja stala pretijesna za sve, neki su odl
azili u prekomorske krajeve i ondje osn kolonije. Od sredine osmog do sredine est
og stoljeæa prije na e ere, obale cilije, ju ne Italije i Crnog mora naèièkane su gr
èkim gradovima. Nastani kolonija razvila se trgovina i Grèka je obnovila svoje v
eze s Istokom.
U politièkom pogledu, Grèka je poslije Dorana iskusila redoviti niz proi
na, koje su zapoèele s ustolièenjem kralja. Potoi vlast postepeno pre la u ruke ar
istokracije, za jom je pak slijedilo razdoblje nenasljednih moi hija ili tiranij
a. Konaèno, politièka je vlast prij graðanima, stoje doslovni smisao demokracije
, sada se tiranija i demokracija izmjenjuju. Èista mokracija mo e djelovati tako d
ugo dok se graè mogu okupljati na trgu. U na e doba, to postoji samo u nekoliko vic
arskih kantona.
Najstariji i najveæi knji evni spomenik grèkog jeta jest Homerovo djelo. O tom èov
jeku ne zne ni ta odreðenog. Neki èak misle da je bilo vi e ] snika koji su kasnije
nazvani tim imenom. U s kom sluèaju, èini se da su dva velika homerska e Ilijada
i Odiseja, zavr ena do otprilike 800. god. n. e. Trojanski rat, koji je u epovima
opjevan, 2 se naskoro iza 1200. godine pr. n. e. Prema toi svjedoèanstvo koje i
mamo o dogaðaju prije Don potjeèe iz poslijedorskog doba, i odatle proizlazi s n
ovita proturjeènost. Svoj dana nji oblik epovi 1 guju Pizistratu, atenskom tiranin
u iz 6. st. pr. n. koji je izvr io njihovu redakturu.
Homer je ubla io mnoge okrutnosti ranijeg do premda je saèuvao njihove tragove. Ep
ovi doi odra avaju razborite stavove emancipirane vlada
æe klase. Tijela mrtvaca su se spaljivala, a ne zakapala, kao to znamo da radilo
u mikensko doba. Olimpski Panteon je buèna gomila silovitih ivih spodara. Religij
e gotovo nije ni bilo, dok su izvje taèeni obièaji, kao gostol bivost prema stranc
ima, bili vrlo jaki. Prvobitni obièaji, kao to je rtvova ljudi u obliku ceremonija
lnog ubijanja zarobljenika, zgodimice i sada dol; do izra aja, ali vrlo rijetko. O
pæenito prevladava suzdr ani ton.
To, na neki naèin, simbolizira napetost grèkog duha. Na jednoj je str; sabran i
racionalan, na drugoj nemiran i instinktivan. Prvo stvara filozofi umjetnost i z
nanost drugo se otkriva u prvobitnoj religiji, gdje je poveze s obredima plodnos
ti. Kod Homera su ovi elementi, èini se, vrlo slabo is knuti; kasnije, osobito u
obnovljenim vezama s Istokom, oni ponovno dol; u prvi plan, to je povezano sa tov
anjem Dionizija ili Baka, izvornog traèl bo anstva. U legendarnom liku Orfeja, za
kojeg se prièa da su ga, ud po 1
Dionizije, traèki bog, simbol mistiènog i strastvenog
19
raskomadale pijane bakantice, oèituje se pre-obra eni utjecaj ove davne surovosti.
Orfièko vjerovanje te i asketizmu i nagla ava duhovni zanos. Ono se nada da æe s po
moæu toga postiæi stanje "entuzijazma" ili sjedinjenje s bogom i tako steæi mist
ièno znanje, kojim se ne mo e drugaèije ovladati. U ovom proèi æenom obliku, orfièka
je religija imala velik utjecaj na grèku filozofiju. Taj se utjecaj najprije oè
ituje kod Pita-gore koji ga je prilagodio vlastitom misticizmu. Odatle, njegovi
su tragovi na li svoj put do Platona i do najveæeg dijela ostale grèke filozofije,
ukoliko nije bila posve znanstvena.
Meðutim, prastari su se obièaji zadr ali èak i u orfièkoj tradiciji. Oni su u stva
ri izvor grèke tragedije, u kojoj su simpatije uvijek na strani onih koje razdir
u estoki osjeæaji i strasti. Aristotel s pravom govori o tragediji kao katarzi, i
li proèi æavanju osjeæaja. Na kraju, taj dvostruki aspekt grèkog karaktera omoguæi
o je, jednom za svagda, da se mijenja svijet. Jedan od ova dva aspekta Nietzsche
je nazvao apolonskim, a drugi dionizijskim. Nijedan od njih ne bi bio sam doveo
do izvanrednog procvata grèke kulture. Na Istoku je prevladala mistiènost. Ono t
o je Grke spasilo od toga da podlegnu iskljuèivo njezinom utjecaju, bila je poja
va znanstvenih kola u Jo-niji. Alije spokojstvo, kao i misticizam, samo po sebi n
emoæno da izazove duhovnu revoluciju. Zato je potrebno strastveno traganje za is
tinom i ljepotom. Izgleda daje orfièki utjecaj pokrenuo ba tu misao. Prema Sokrat
u, filozofija je naèin ivljenja. Korisno je da se sjetimo kako je grèka rijeè teo
rija najprije znaèila ne to poput " elja za promatranjem". Herodot je upotrebljava A
polon, olimpijski bog, simbol u tom smislu. ivahna radoznalost posveæena svjetla
i razuma strastvenom, a ipak nepristranom istra ivanju to je ono to daje starim Grc
ima njihovo jedinstveno mjesto u povijesti.
Civilizacija Zapada, koja je potekla iz grèkih izvora, temelji se na filozofskoj
i znanstvenoj tradiciji zapoèetoj u Miletu prije dvije i pol tisuæe godina. Po
tome se ona razlikuje od drugih velikih civilizacija svijeta. Najva niji pojam koj
i prozirnije grèku filozofiju jest logos. Taj izraz, izmeðu ostalog, znaèi "rije
è" i "mjeru". Na taj naèin tijesno su povezani filozofsko raspravljanje i znanst
veno istra ivanje. Etièka doktrina koja se temelji na toj vezi vidi dobro u znanju
koje je rezultat nepristranog istra ivanja.
Kako rekosmo, filozofija i znanost poèinju postavljanjem opæih pitanja. A koja j
e svrha takvih pitanja? U naj irem smislu ona idu za tim da tra e neki red u onom to
nezainteresiranom promatraèu izgleda kao niz sluèajnih, nepredviðenih dogaðaja.
Zanimljivo je vidjeti odakle je pojam reda najprije izveden. Prema Aristotelu, è
ovjek je dru tveno biæe: ne ivi sam, nego u dru tvu.
Time se, èak i na najprimitivnijem stupnju, podrazumijeva neka vrsta o nizacije,
te odatle potjeèe pojam reda. Red je prije svega dru tveni red. I redovite promje
ne u prirodi, kao to je smjenjivanje dana i noæi, i godi doba, bile su otkrivene,
u to nema sumnje, prije vrlo mnogo vremena. I te su promjene prvi put shvaæene u
svjetlu èovjekovog tumaèenja. Neb< biæa bogove, sile prirodnih duhova, stvorio
je èovjek u svojoj ma ti.
Problem odr anja znaèi, u prvom redu, da èovjek mora da poku a potè prirodne sile sv
ojoj volji. Prije negoli je to uèinio na naèin koji sad mo emc zvati znanstvenim,
èovjek se slu io magijom. U oba je sluèaja u pozadin: opæi pojam. to se tièe magije
, to je poku aj da se postignu odreðeni rezu
na osnovi stanovitih, strogo ustanovljenih obr Ona se zasniva na priznavanju naè
ela uzroær naime, ako su prethodno dani isti uvjeti, sli; æe isti rezultati. Tak
o je magija prva znanost, se tièe religije, ona je drugaèijeg podrijetla. Nj se
poku avaju postiæi rezultati protivno, ili u kos redovitom zbivanju. Ona djeluje u
sferi è\ tvornog koje podrazumijeva ukidanje uzroèn Zbog toga, ova dva naèina m
i ljenja potpune razlièna, premda ih u primitivnom mi ljenju è nalazimo zajedno.
Iz zajednièkih aktivnosti razlièitih grupa n ja se sredstvo sporazumijevanja koj
e zovemo je Osnovni je cilj osposobiti ljude da se usmjere ma nekoj zajednièkoj
svrsi. Tako je ovdje temi pojam sporazum. Na isti naèin, to se mo e uze polaznu ta
èku logike. To proizlazi iz èinjenice c meðusobnom saobraæaju ljudi na kraju doð
i: toga da se sla u, pa makar to bilo i samo u t da se razlikuju. Kad god bi do li u
takav bezizl; polo aj, na i su preci, bez dvojbe, rje avali si ukr tavanjem snage. Kad
umlatite sugovorn vi e vam se ne protivi. Drugi naèin, koji se ka< primjenjuje, je
st da se stvar ra èisti diskusij ako se uopæe ra èi æava. To je put znanosti i fili nj
e. Èitalac neka sam prosudi koliko smo u o1 pogledu napredovali od prethistorijs
kih vremei Grèka filozofija, u svim svojim razdobljima, kriva utjecaj brojnih du
alizama. U ovom ili or obliku, oni su i dalje ostali tema o kojoj filozofi j ili
se oko nje spore. U osnovi svih tih dualizama la i se razlikovanje izmeðu istine
i la i. U grèi mi ljenju, s tim je tijesno povezan dualizam dc i zla, te sklada i ne
sklada. Zatim, postoji duali; privida i stvarnosti, koji je danas vrlo iv. Napor
s tim imamo pitanja duha i materije, te slobo
nu nosti. Nadalje, postoje kozmolo ka pitanja o tome da li su stvari je ili mno tvo, j
ednostavne ili slo ene, i konaèno, dualizam kaosa i reda, k pitanje bezgraniènosti
i granice.
Pouèan je naèin na koji su prvi filozofi obraðivali te probleme. Najprij se neka
kola estoko oborila na jednu stranu ovog ili onog dualizma, a za
Filozof pita opæa pitanja o poretku stvari
i
bi druga iznijela kritiku i prihvatila suprotno mi ljenje. Na kraju bi se pojavila
treæa i stvorila neku vrstu kompromisa dokidajuæi oba izvorna mi ljenja. Imajuæi
u vidu ba ove naizmjeniène okr aje izmeðu suparnièkih doktrina kod predsokratovaca,
Hegel je prvi put razvio svoj pojam dijalektike.
Mnogi od ovih dualizama nekako su meðusobno povezani. Meðutim, mi ih mo emo privre
meno razdvojiti da poka emo kojim se to razlièitim tipovima pitanja filozofija bav
ila. O istini i la i raspravlja logika. Dobro i zlo, sklad i nesklad pitanja su ko
ja na prvi pogled spadaju u etiku. Za privid i stvarnost, kao i za pitanje duha
i materije, mo e se reæi da su tradicionalni problemi teorije spoznaje ili epistem
ologije. Preostali dualizmi pripadaju, vi e ili manje, ontologiji, ili teoriji biæ
a. U ovim podjelama, naravno, nema nièeg èvrstog i konaènog. U stvari, neke od k
arakteristiènijih crta grèke filozofije le e u naèinu na koji su ove granice sru ene
.
Prva kola znanstvenih filozofa niknula je u Miletu. Taj grad na jonskoj obali bio
je iva raskrsnica za trgovinu i saobraæaj. Na jugoistoku mu je Cipar, Fenikija i
Egipat; na sjeveru Egejsko i Crno more, a na zapadu, s druge strane Egejskog mo
ra, grèko kopno i otok Kreta. Na istoku, Milet je u tijesnoj vezi s Lidijom, a p
reko nje s mezopotamskim dr avama. Od Lidije su Mileæani stekli iskustvo kovanja z
latnog novca. Miletska je luka vrvjela jedrima mnogih naroda i njezina su skladi t
a bila krcata robom iz èitavog svijeta. Uz postojanje novca kao univerzalnog sre
dstva za nagomilavanje vrijednosti i razmjenu jedne vrste roba za drugu, ne izne
naðuje to su miletski filozofi postavili pitanje o podrijetlu stvari.
"Sve je nastalo iz vode", ka u da je rekao Tales iz Mileta. I tako poèinje filozof
ija i znanost. Grèka tradicija ubraja Talesa meðu sedam mudraca. Od Herodota saz
najemo daje on predvidio jednu pomrèinu Sunca. Astronomi su izraèunali da se to
dogodilo 585. pr. n. e., pa se tom vremenu pripisuje njegova najjaèa djelatnost.
Nije vjerojatno daje Tales poznavao teoriju o pomrèinama, ali mora da su mu bil
i poznati babilonski zapisi o tim pojavama, i da je zato znao kad æe nastati. Sr
etna je okolnost to se pomrèina mogla vidjeti iz Mileta, jer je to dobrodo lo kozmo
logiji a, dakako, i njegovoj slavi. Takoðer je vrlo nesigurno da lije on postavi
o geometrijske teoreme o sliènosti troku-
¦'-.. jm&».^L!*j& 4u&&2fe<ri
- "¦L%
Je li svemir jednostavan ili slo en, ureðen ili kaotièan?
15
ta. Sigurno je, meðutim, da je praktièno egipatsko pravilo o visini pirai upotri
jebio za odreðivanje udaljenosti brodova na moru i drugih neprist ènih objekata.
Dakle, vinuo se do ideje da geometrijska pravila imaju < primjenu. Ovaj pojam o
pæenitosti izvoran je i grèki.
Za Talesa se takoðer ka e da je tvrdio kako magnet ima du u jer r pokretati eljezo. D
aljnja tvrdnja, prema kojoj su sve stvari napuèene bo| ma, vi e je prijeporna. To
mu se moglo pripisati na osnovi prethodne tvrc no onda je èini suvi nom. Kazati da
magnet ima du u, smisleno je samo je druge stvari nemaju.
Mnoge se prièe povezuju s Talesom; neke od njih mo da s pravom. I se da je jednom,
kad su ga izazvali, pokazao svoju praktiènu genijalnos taj naèin stoje prouzroè
io porast cijene maslinovom ulju na tr i tu. Na o
vi poznavanja meteorologije unaprijed je znao d ljetina biti bogata. Zbog toga j
e unajmio sve pre kojih je mogao doæi, a kad je nastupilo vrijeme, rz mljivao ih
je po svojoj cijeni. Tako je stekao pril novca i pokazao rugaèima kako filozofi,
kada h mogu steæi novce.
Najva nija Talesova misao svakako je tvrdnjj je ivot nastao iz vode. To nije ni tak
o dalekovv kako na prvi pogled, mo da, izgleda, niti je to ma ta izmi ljotina koja ne
ma veze s iskustvom. Za vc iz kojeg se stvara voða, dr alo se i u na e vrijem je kem
ijski element iz kojeg se mogu sintetizirat drugi elementi. Stav da je sva mater
ija jedno pos^ hvalevrijedna znanstvena hipoteza. to se tièe i: Logièki razvoj pr
o ima stva, blizina mora èini vi e nego vjerojatnim da æe miletski materijalizam. Ta
-tko primijetiti kako sunce isparava vodu, kako se les je rekao da sve stvari
gljce di u s povr ine i stvaraju oblake koji opet nes
u obliku ki e. Prema ovom stajali tu, zemlja je c koncentrirane vode. Pojedinosti, d
akle, mogu biti lièno ma tovite, ali je ipak prava majstorija otkrit materija osta
je ista u razlièitim agregatnim stanjir Slijedeæi je miletski filozof Anaksimand
ar, koj rodio oko 610. pr. n. e. Poput Talesa, bio je izumil spretan èovjek. Prv
i je izradio zemljopisnu kartu i na æelu jedne miletske kolonije na obali Crnog
m Anaksimandar je kritizirao kozmolo ko uèenje s prethodnika. Za to da izaberemo ba v
odu? Prvob materija, od koje su stvari napravljene, ne mo e jedan od njezinih spec
ifiènih oblika. Ona, prema to mora biti ne to drugaèije od svih njih, ne to osnov jer
su razlièiti oblici materije stalno u sukobu je s drugim: vruæe protiv hladnog,
mokro protiv sul
Oni neprekidno povreðuju jedan drugog, odnosno, èine "nepravdu" u grèi smislu te
rijeèi, u kojem to znaèi nedostatak ravnote e. Kad bi ma koji ovih oblika bio osn
ovna materija, veæ odavno bi nadvladao ostale. Izvorn materija ono to Aristotel z
ove materijalni uzrok. Anaksimandar to zove skonaènim, neizmjernim obiljem graðe
, koje se prote e u svim smjerovimf toga svijet nastaje i u to se na kraju vraæa.
potjeèu iz vode, ali nije objasnio kako.
Luèki ureðaji u Miletu
Anaksimandar je dr ao daje zemlja valjak koji slobodno pluta s nama na jednom kraj
u. tavi e, pretpostavljao je daje na svijet okru en bezbrojnim drugim svjetovima. Ovdj
e je svijet ono to bismo sada nazvali galaksijom. Pojedinom funkcijom svakog svij
eta upravlja kru no kretanje koje vuèe Zemlju k sredi tu. Nebeska su tijela vatreni
kotaèi koje skriva zrak, osim u jednoj taèki. Mi ih mo emo zamisliti kao unutarnje
gume na biciklu, kojima je ventil ona neskrivena taèka. Moramo, dakako, imati n
a umu da je zrak Grcima onog vremena ne to to mo e stvari uèiniti nevidljivim.
to se tièe èovjekova podrijetla, Anaksimandar je bio krajnje "moderan". Primjeæuj
uæi da je mladom ljudskom biæu potreban ^
dug period brige i za tite, zakljuèuje kako se èovjek, da je oduvijek bio kakav je
sada, ne bi mogao odr ati. Stoga mora da je nekoæ bio drugaèiji, to jest, mora da
se razvio od ivotinje koja se br e poèinje brinuti sama za sebe. Ova vrsta dokaza
zove se reductio ad absurdum. Iz dane pretpostavke izvedete ne to to je oèigledno k
rivo u ovom sluèaju, to da se èovjek nije odr ao. Dakle, pretpostavka se mora odba
citi. Ako je ovaj argument dobar, naime, ako iz pretpostavke da je èovjek uvijek
bio ovakav kakav je sada slijedi, kao to mi se èini, da se on nije mogao odr ati,
onda taj argument, bez daljnjeg, ustanovljuje da postoji neka vrsta evolucijskog
procesa. Ali se Anaksimandar nije zadovoljio ovim dokazom. On je i ao dalje i utv
rdio da èovjek potjeèe od riba u moru i to je potkrijepio promatranjem fosilnih
ostataka i hranjenja mladunèadi morskih pasa. Nema dvojbe da nam Anaksimandar zb
og toga i zabranjuje jesti ribu. Da li na a
braæa iz dubina gaje jednako tankoæutne osje - - nije poznato...
Treæi èuveni miletski mislilac bio je Anaksir Osim èinjenice da je bio najmlaði
od njih tro ne znamo ni ta odreðenog o tome kad je ivi< stanovitom pogledu, njegovo
uèenje znaèi k< natrag u usporedbi s njegovim prethodnikom; mada mu je mi ljenje
manje poduzetno, njego\ nazori u cjelini trajniji. Poput Anaksimandra dr i da post
oji osnovna materija i vidi je u spe ènoj supstanciji zraku. Razlièiti oblici ma
te koje nalazimo oko sebe, nastaju iz zraka proce zgu njavanja i razrjeðivanja. Bu
duæi daje to je od naèina kako se mo e reæi da su sve razlike s kvantitativne, pot
puno je opravdano uzeti je specifiènu supstanciju kao osnovnu. Du a je t; ðer od z
raka, i tako on daje ivot nama kao i svij To je stajali te koje su kasnije prihvati
li pitago ci. U svojoj kozmologiji Anaksimen je bio na kri putu. Sreæom, pitagor
ovci su u tom pitanju slij Anaksimandra. Ipak, prilièno su naginjali Ana menu, s
toje, u odreðenom smislu, opravdano: c bio posljednji predstavnik te kole i ba tini
o je njezinu tradiciju. Osim toga, on je svojim uèer o zgu njavanju i razrjeðivanj
u stvarno upotpi miletski nazor o svijetu.
Filozofi iz Mileta bili su drugaèijeg kova od < specijalista koji se danas tako
nazivaju. Oni su zaokupljeni praktiènim poslovima u gradu i zna se suoèiti sa sv
im vrstama opasnosti. Pretposte se daje Anaksimandar izlo io svoje uèenje u je< ra
spravi o zemljopisu u irem smislu. Saèuvani slovi prvih rasprava, koje su izgublj
ene, upuæuji to da su to bili "prikazi fizièke prirode stvari". S je raspon tema
bio irok i razmatranje, vjeroja ne osobito duboko. Nema nikakve dvojbe daje tiv
ovog naèina "poznavanja mnogih stvari" u kasnije Heraklit.
U filozofiji nisu toliko va ni odgovori koliko { nja. to se toga tièe, miletska kola
zaslu uje ju slavu. Ne iznenaðuje nas to to je Jonija, ko; dala Homera, jo i kolije
vka znanosti i filozofije, to smo vidjeli, kod Homera je religija olimpskj svom o
bilje ju i takva æe ostati. Ondje gdje dru nije optereæeno misticizmom, vi e je vjer
ojatne æe znanstvena spekulacija uzeti maha. I premd mnogim kasnijim kolama grèke
filozofije mo e
pisati stanoviti misticizam, uvijek valja imati na pameti da je svaka od j
zahvalna Mileæanima.
Miletska kola nije bila ni u jednom pogledu vezana za ikoji religi
Anaksimandar poku ava objasniti kako su sve stvari nastale; "Beskonaèno"je izvor;
u njemu dolazi do sukoba koji prouzrokuje da se mokro i suho, vruæe i hladno raz
dvoje. Njihove mje avine tvore sve stvari, promjena je borba suprotnosti.
Anaksimen vidi promjenu kao djelovanje vanjskih sila zgu njavanja i razrjeðivanja
materije. Svaki oblik materije mo e tada slu iti kao osnova. On je izabrao zrak.
pokret. Zaista, predsokratovcima je osobito svojstveno to da su mahom bili proti
v vladajuæih religioznih tradicija. To vrijedi èak i za kole kao to je pitago-rovs
ka, koja se sama po sebi nije protivila religiji. Religiozni obièaji Grka bili s
u uglavnom povezani s ustaljenim obièajima raznih gradova-dr ava. Prema tome, ne z
aèuðuje nas to su se filozofi, èim su zakroèili vlastitim putovima, sukobili s dr a
vnim religijama svojih gradova, jer je takva sudbina sklona slobodnim misliocima
svakog vremena i prostora.
Tik do jonske obale le i otok Sam. Meðutim, unatoè prirodnoj blizini, tradicije na
otocima bile su u nekim va nim vidovima konzervativnije od onih u gradovima na ko
pnu. Ondje se, izgleda, saèuvala veæa povezanost s pro lom egejskom civilizacijom
i u daljnjem izlaganju treba tu razliku imati na pameti. Dok Jonija Homerovog do
ba i rana miletska kola, uglavnom, nisu bile sklone da religiju uzmu ozbiljno, ot
oèani su od poèetka bili podlo niji orfièkom utjecaju koji se nadovezao na vjerova
nja to su preostala iz kretsko-ahejskih dana.
Olimpski je kult umnogome bio nacionalna stvar, bez strogo religiozne dogme. S d
ruge strane, orfièko je uèenje raspolagalo svetim tekstovima i povezivalo svoje
sljedbenike vezama zajednièke vjere. Filozofija u ovom kontekstu postaje naèin iv
ota, nazor o svijetu koji je kasnije prihvatio Sokrat.
Pionir ovoga novog duha u filozofiji bio je Pitagora, rodom sa Sama. Malo se zna
o tome kad je ivio i o pojedinostima njegova ivota. Ka e se daje bio na vrhuncu raz
voja 532. pr. n. e., za vrijeme Polikratove tiranije. Grad Sam
bio je takmac Miletu i drugim kopnenim gradovima koji su pripali perzijs osvajaè
ima, nakon to su ovi zauzeli Sard 544. pr. n. e. Samski brodovi pl su uzdu i popri
jeko Mediterana. Polikrat je neko vrijeme bio bliski save:
egipatskog kralja Amazisa. Ovaj je, nedvojbeno, poticaj za prièu daje Pitagora p
utovao u Egipat i dje stekao svoje znanje matematike. Bilo kako 1 on je napustio
Sam jer nije mogao trpjeti Polikrai ugnjetavanje. Nastanio se u Krotonu, grèkom
gr u ju noj Italiji, gdje je osnovao svoj "savez". ivi u Krotonu dvadeset godina,
do 510. pr. n. e., k se, prihvaæajuæi protest protiv kole, povukao u tapontiju i
ondje ostao do svoje smrti.
Kao to smo vidjeli, za Mileæane je filozofija u likoj mjeri bila praktièna stvar
i filozofi su mogli i bili su ljudi akcije. U okviru pitagorovske tradi do lo je n
a prvo mjesto suprotno shvaæanje. S filozofija postaje zasebno razmi ljanje o svij
etu, je povezano s orfièkim utjecajem izra enim u pita rovskom stavu prema ivotu. L
judi se dijele pn tri naèina ivota. Kao to postoje tri vrste ljudi dolaze na olimp
ijske igre, tako postoje tri vrste lj u dru tvu. Na najni em stupnju su oni koji dol
kupovati i prodavati; zatim imamo one koji sudji ju u takmièenjima i konaèno pr
omatraèe koji dol gledati, teoretièare u doslovnom smislu. Ovi pos dnji odgovara
ju onome to su filozofi. Filozofsk naèin ivota jedini koji pru a neku nadu za prc da
vanje sluèajnosti postojanja, on omoguæuje b od polo aja odreðenog roðenjem. Jer,
prema pite rovcima, du a je podvrgnuta stalnom seljenju. Ova strana te tradicije p
ovezana je s nekoliko
Pitagora na atenskom novcu iz 4. stoljeæa. Na poleðini je sova, simbol mudrosti
i Atene.
Cijela ica proizvodi osnovni ton. Pritegnuta na 3/4
vi e. Konaèna du ina je 1/2 poèetne i zvuèi oktavu vi e od nje.
mitivnih tabua i pravila o uzdr ljivosti. Podjelu naèina ivota na tri dijela naæi æ
emo ponovno u Platonovoj Dr avi, kao, uostalom, jo mnogo toga iz pitagorovskog uèen
ja i drugih predso-kratskih kola. Moglo bi se reæi da Platon daje sintezu teorijs
kih sporenja prvih filozofa.
S druge strane, pitagorovska je kola potakla znanstvenu, posebno matematièku trad
iciju. Matematièari su pravi sljedbenici pitagorovskog uèenja. Unatoè mistiènom
obilje ju koje potjeèe iz orfièkog uèenja o zagrobnom ivotu, ova znanstvena strana
kole nije stvarno iskrivljena religioznim idejama. Sama znanost ne postaje relig
iozna, èak ako traganje za znanstvenim naèinom ivota i jest protkano religioznim
znaèenjem.
Moæno sredstvo proèi æavanja ovog naèina ivota jest muzika. Mo da je pitagorovski int
eres za nju potekao ba iz ovoga utjecaja. Kako bilo da bilo, Pitagora je otkrio j
ednostavne brojèane odnose onoga to zovemo muzièkim intervalima. Usklaðena æe ica
proizvesti oktavu ako joj du inu prepolovimo. Slièno tome, dobit ona Zvuèi zakvart
u vi e. æemo kvartu, ako du inu ice smanjimo na tri èetvr- Ova skraæena ica, prite-ti
ne, odnosno kvintu, smanjimo lije na dvije treæine, gnuta sada na 2j3 svoje Kva
rta i kvinta zajedno èine jednu oktavu, tj. 4/3 x du ine> zvuèi jo za kvintu 3/2 =
2/1. Tako ovi intervali odgovaraju odnosima u harmonijskoj progresiji 2:4/3:1. V
eæ je reèeno da su tri intervala usklaðene ice usporeðena sa tri naèina ivota. Pre
mda ovo mora ostati spekulacija, sigurno je da usklaðena ica igra od tada vodeæu
ulogu u grèkom filozofskom mi ljenju. Pojam harmonije u smislu ravnote e, usklaðivan
je i kombiniranje suprotnosti kao to su visoko i nisko, potpuno usklaðenje, konce
pcija prosjeènog ili srednjeg puta u etici i uèenje o èetiri temperamenta sve to
na kraju upuæuje na Pitagori-no otkriæe. Mnogo toga naæi æemo i kod Platona.
Vrlo je vjerojatno da su otkriæa u muzici dovela do ideje o tome kako su sve stv
ari brojevi. Prema tome, da bismo shvatili svijet oko sebe, moramo otkriti broje
ve u stvarima. Èim shvatimo brojnu strukturu, dobivamo vlast nad svijetom. To je
doista vrlo va na koncepcija. Mada joj je bila privremeno opala vrijednost u posl
ijehelenistièkom razdoblju, jo jednom je priznata kad je ponovno buðenje znanosti
obnovilo zanimanje za stare izvore. To je dominantna crta moderne koncepcije zn
anosti. Kod Pitagore nalazimo takoðer prvi put zanimanje za matematiku koje nije
potaknuto prvenstveno praktiènim potrebama. Egipæani su imali odreðeno matemati
èko znanje, ali ne veæe nego im je trebalo za gradnju piramida, ili mjerenje nji
hovih polja. Grci su poèeli prouèavati takve stvari "za ljubav istra ivanja", da u
potrijebimo Herodotov izraz, a Pitagora je bio prvi meðu njima.
On je razvio naèin prikazivanja brojeva kao slaganje taèaka ili kamenèiæa. To je
u stvari jedna metoda
-.L /i~
3
2
3
2
E&UJ
raèunanja koja se u ovom ili onom obliku odr ala dugo vremena. Latii rijeè "kalkul
acija" znaèi "rukovanje kamenèiæima".
S tim je povezano prouèavanje odreðenih aritmetièkih nizova. Ako stavimo redove
kamenèiæa tako da svaki sadr i jedan vi e nego prethc poèev i od jednog, dobivamo "tro
kutni" broj. Poseban znaèaj pripisiva tetraktisu, koji se sastoji od èetiri reda
i pokazuje da je 1 + 2 + 3 + 4 = Slièno tome, zbroj uzastopnih neparnih brojeva
daje "kvadratni" broj, a ; uzastopnih parnih brojeva "pravokutni" broj.
U geometriji je Pitagora otkrio èuveni pouèak da je kvadrat nad hi{ nuzom jednak
zbroju kvadrata nad katetama, premda ne znamo kak; dokaz dao za to. Ovdje opet
imamo primjer opæe metode i demonstracije suprot mjerenju odoka. Otkriæe ovog po
uèka, meðutim, dovelo je do gok ga skandala u koli, jer je jedna od njegovih posl
jedica i to daje kvadrat dijagonalom kvadrata jednak dvostrukom kvadratu stranic
e. Ipak, nijt se "kvadratni" broj ne mo e rastaviti na dva jednaka kvadratna broja
. S se taj problem ne mo e rije iti s pomoæu onoga to sada zovemo raciona brojevima.
Dijagonala se ne mo e meðusobno mjeriti sa stranicom. Za r nje problema treba nam
teorija iracionalnih brojeva koju su kasnije razvi tagorovci. Naziv "iracionalan
", u ovom kontekstu, oèito se vraæa tom sts matematièkom skandalu. Prièa se da s
u jednog pripadnika saveza utop moru zbog odavanja tajne.
U svom uèenju o svijetu Pitagora se nadovezuje neposredno na Mile« i kombinira t
o sa svojim vlastitim uèenjem o broju. Svrstani kako je n spomenuto, brojevi su
"meða no kamenje" nedvojbeno zato to se ta ] cepcija svodi na "mjerenje zemlje", il
i "geometriju" u doslovnom smislu. I rijeè "term", koja je latinskog podrijetla,
ima takoðer doslovno znaèenje, ma Pitagori, bezgranièni zrak je ono to dr i jedini
ce odijeljenim, a jedini daju mjeru bezgraniènom. Osim toga, bezgranièno je iden
tificirano s tan a granica s vatrom. Ovo je oèito koncepcija koja se izvodi iz n
eba i z zda. Poput Mileæana. Pitagora je mislio da postoje mnogi svjetovi, premc
obzirom na njegovo uèenje o brojevima, nije vjerojatno da je dr ao kak neizbrojiv
i. Razvijajuæi stajali te Anaksimandra, Pitagora je dr ao da je mlja kugla i odbacio
je miletsku teoriju vrtloga. Meðutim, jednom kasn filozofu sa Sama preostalo je
da iznese heliocentrièno uèenje.
Pitagorino bavljenje matematikom dalo je povoda za ono to æemo kat susresti kao u
èenje o idejama ili uèenje o univerzalijama. Kad neki mate tièar dokazuje pouèak
o trokutima, ne govori o liku koji je negdje nacr
Tetraktis, "trokutni" broj od èetiri reda i simbol kojim su se zaklinjali pitago
rovci
"Kvadratni" brojevi, zbrojevi uzastopnih neparnih brojeva
"Pravokutni" brojevi, zbrojevi uzastopnih pa nih brojeva \
veæ prije o neèemu to on vidi u mislima. Tu se javlja razlikovanje izmeðu intelig
ibilnog i osjetilnog. Èak, tavi e, postavljeni pouèak vrijedi bezuvjetno i za sva v
remena. Odavle je samo jedan korak do stajali ta da je inteligibil-no jedino stvar
no, savr eno i vjeèno, dok je osjetilno prividno, manjkavo i prolazno. To su izrav
ni rezultati Pitagorinog uèenja, koji vladaju filozofskom mi lju, kao i teologijom
, sve od onda.
Moramo takoðer zapamtiti da je glavni bog pitagorovaca bio Apolon, unatoè orfièk
im elementima u njihovu vjerovanju. Apolonska crta je ono èime se evropska racio
nalistièka teologija razlikuje od misticizma Istoka.
Tako je pod utjecajem ranih pitagorovaca stara olimpska religija bila istisnuta,
a mjesto nje se razvilo novo religiozno shvaæanje.
Jo o triji udarac tradicionalnim bogovima zadao je Ksenofan. Roðen vjerojatno 565.
pr. n. e. u Joniji, pobjegao je na Siciliju kad su 540. do li Per-zijanci. Kako iz
gleda, glavna mu je namisao bila da uni ti olimpski Panteon s njegovim bogovima, k
oje je èovjek stvorio prema svojoj slici. On se takoðer protivio misticizmu orfi
èkog preporoda i podsmjehivao se Pitagori.
Naredni pripadnik filozofske tradicije bio je jo jedan Jonjanin Heraklit iz Efesa
, koji je bio u punoj snazi oko poèetka estog stoljeæa. O njegovu ivotu ne znamo g
otovo ni ta, osim daje potjecao iz aristokratske obitelji. Meðutim, saèuvani su ne
ki fragmenti iz njegovih djela. Na osnovi njih mo emo odmah zakljuèiti za to su ga n
azivali "mraènim".
a -p,v - ir c2=la-b)2+^x!ab
Èuveni Pitagonn pouèak.
Nije poznato èime ga je i l 2
dokazivao. = ð + D
Istokraèni pravokutni trokut sa
stranicom 1 ima hipotenuzu koja se Pitaaora
ne mo e izraziti kao racionalni broj.
Anaksimandrove supro-tnostiiPitagorineuskla-dene ice doveli su do
Njegove reèenice zvuèe proroèki. Ti su odlom zgroviti, elegantni i puni ivih meta
fora. Govor vjeènom krugu ivota i smrti, on ka e: "Vrijeme _ jete to se igra kamenèi
æima. Kraljevska moæ je èja." U svojim prezrivim porugama glupanima on odu ka svom
potcjenjivanju u zajedljivim fraz "Kad budale èuju, oni su poput gluhih: o njim
« slovica ka e da ih nema kad su prisutni", i dalje: i u i su slabi svjedoci ljudima
koji imaju du e | razumiju njihov jezik."
Kako bi nas podsjetio da vrijedna dostignuæ; htijevaju mnogo rada i napora, on k
a e: "Oni koj e zlato, iskopaju mnogo zemlje a nalaze malo.' kojima je takav cilj p
rete ak otpisani su s obraz njem: "Magarcima je dra a slama od zlata." Uf tako on na
govje tava misao koja je kasnije izra u èuvenoj Sokratovoj uzreèici, tj. da se ne
treh odvi e ponositi onim to nauèimo.
Pobli e prouèavanje Heraklitove nauke ponio nam da donekle razjasnimo ove iskaze.
Premda raklit nije imao znanstvenog interesa za svoje jo prethodnike, njegovo se
nauèavanje ipak temel onome to su veæ znali i Jonjani i Pitagora. An; mandar je
bio rekao kako se suprotnosti, koj nadmoæne, vraæaju u bezgranièno da usklade m
sobno suparni tvo. Od Pitagore potjeèe pojam monije. Prema ovim ulomcima Heraklit
razvija ] nauku i evo njegova znamenitog otkriæa i dopri filozofiji: stvarni je
svijet uravnote eni sklad sv tnih tendencija. Iza borbe suprotnosti, u sklad zakon
ima, skriva se harmonija ili sklad koji je s\
Ova opæevaljana predod ba nije tako èesto oè
dna, jer "priroda voli da skriva". Zapravo, èini s
je on dr ao kako u stanovitom smislu sklad mon
ne to to ne upada odmah u oèi. "Skriveni skl;
bolji nego otkriveni." U stvari, postojanje sklada
èno se previdi. "Ljudi ne znaju kako se ono to
Heraklitova stava: sklad proturjeèju sla e sa samim sobom. To je sklad su iz supro
tnih napetosti, tnih napetosti, kao kod luka i lire." kao kod luka.
Tako je borba pokretaèko naæelo koje odr ava s
ivim. "Homer je imao krivo kad je rekao: 'Nek' i è
borba izmeðu bogova i ljudi!' On nije uviðao da moli za uni tenje svemira je mu je
molitva usli ana, sve bi stvari nestale." Upravo u ovom logièkom sm a ne kao mili
taristièku maksimu, moramo shvatiti njegovu tvrdnju: "Rat je svega." Ovo stajali t
e zahtijeva novi temeljni stav koji æe naglasiti va nost latnosti. Slijedeæi Mileæ
ane u naèelu, premda ne u pojedinostima, on je iza Vatru. "Sve su stvari zamjena
za Vatru, i Vatra za sve stvari, kao to su zamjena za zlato i zlato za robe." Ov
a trgovaèka poredba istièe glavnu rr njegove nauke. Plamen uljanice izgleda kao
neki èvrsti predmet. Ipak, sve se ulje upija, gorivo se pretvara u plamen i èaða
slije e od njegova izgaranj
Tako je sve to se dogaða na svijetu proces promjena ove vrste, ni ta nikad ne ostaj
e isto. "Ne mo e dvaput zagaziti u istu rijeku, jer nove vode stalno nadolaze k teb
i."
Zbog ove vrste tumaèenja, kasniji pisci pripisali su Heraklitu èuvenu izreku: "S
ve su stvari u stanju vjeène promjene." Sokrat je o heraklitovcima govorio s nad
imkom "oni koji vjeèno teku".
Va no je ovo suprotstaviti jednom drugom fragmentu koji ka e: "Mi staje-mo i ne staj
emo u istu rijeku, mi jesmo i nismo." Na prvi se pogled èini da se to ne mo e uskl
aditi s prethodnom tvrdnjom. Meðutim, ova tvrdnja spada u drugi aspekt nauke. Kl
juè le i u drugoj polovici. Mi jesmo i mi nismo, pone to je skriveni naèin da se ka e
kako se jedinstvenost na eg postojanja sastoji u neprestanoj promjeni ili, da to i
zrazimo jezikom koji je kasnije skovao Platon, na e je biæe vjeèno postajanje. Ist
o je s onim primjerom s rijekom. Ako danas zakoraèimo u Temzu, pa ponovno sutra,
ja ulazim u istu rijeku, ali voda u koju ulazim nije ista. Smisao je, èini mi s
e, dovoljno jasan pa ne bih preporuèio èitaocu da to isku a. Druga ovakva tvrdnja
nalazi se u izreci: "Put navi e i put nani e jedan je te isti put." To smo veæ vidje
li u sluèaju s platnenima: ulje se podi e, èaða pada, oboje je dio procesa izgaran
ja. Isto bi moglo biti da se izreka prvenstveno mora shvatiti doslovno. Kosi put
ide i gore i dolje, ovisi o tome kojim smjerom idete. Heraklitova nauka o supro
tnostima ovdje nas upozorava kako ono to izgleda da su proturjeène pojave u stvar
i su bitni dijelovi neke okolnosti. Jedan od najupadljivijih naèina koji to izra a
va jest tvrdnja: "Dobro i zlo su jedno." Ovo oèito ne znaèi da su dobro i zlo je
dna te ista stvar. Naprotiv, ba kao to se ne mo e zamisliti uzlazni put bez silaznog
, ne mo e se razumjeti pojam dobra, a da se u isto vrijeme ne razumije pojam zla.
U stvari, razgradite li uzlazni put ru enjem padine bre uljka, na primjer, uni tavate
i put prema dolje; a tako je s dobrom i zlom.
Dovle, uèenje o tome da su sve stvari u stanju mijenjanja nije u stvari novo. An
aksimandar je imao vrlo slièna shvaæanja. Ali je obja njenje, za to stvari ipak osta
ju iste, napredak u odnosu na Mileæane.
Prva misao o zakonima potjeèe od Pitagore. Zadr avanjem svojih vlastitih zakona st
alna promjena odr ava stvari kakve jesu, To je tako u pogledu èovjeka kao i u pogl
edu svijeta. U prirodi se stvari mijenjaju prema zakonima, a isto tako i unutar
ljudske du e, gdje postoje promjene izmeðu suhog i vla nog. Vla na du a propada
i u opasnosti je da se raspadne, ako se to dogaða bez nadzora vatre
,' to kao opaska o pripitom èovjeku nije sasvim netaèno.
S druge strane, "Suha du a je najmudrija i najbolja", premda ni u dobrom ne smijem
o pretjerati, jer æe previ e vatre usmrtiti du u jednako kao i razuzdano vla enje. Með
utim, izgleda da se uni tenje vatrom dr i slavnijim zavr etkom, jer "Veæa smrt veæu na
gradu dobija". Razlog je za to vjerojatno u tome to je vatra vjeèna supstancija:
"Ovaj svijet, koji je isti za sve, nije stvorio nitko od bogova ni ljudi, nego j
e uvijek bio, jest i uvijek æe biti vjeèno iva Vatra koja se prema svome zakonu p
ali i gasi."
to se tièe prirodnih procesa, oni se svi poduda- Heraklit na novcu svog ro-..
. -at j j - a dnoga grada Efeza; n
ovac
raju sa svojim zakonima. Nepravdu, dr ao je Ana- ,e jz 4 stoljeæa
Put navi e i put nani te lstl- Razgrac ð
ksimandar, ne treba tra iti u borbi suprotnosti, nego u zanemarivanju zakona. "Sun
ce neæe prekoraèiti svoje zakone, ako ih prekoraèi, Erinije, pomoænice pravde, o
tkrit æe ga." Ali zakoni nisu apsolutno kruti, pod uvjetom da ne prelaze granice
. U stvari, oni se mogu kolebati unutar stanovitih raspona i to obja njava periodi
ène pojave, kao to su dan i noæ, èovjekovo buðenje i spavanje i sliène promjene.
Pojam promjenljivih zakona upravo navodi da ga se pove e s pitagorovskom konstrukc
ijom iracionalnih brojeva s pomoæu kontinuiranih razlomaka, gdje niz pribli nih vr
ijednosti naizmjence prelazi, odnosno ne dosti e pravu vrijednost. Meðutim, mi ne
znamo jesu li rani pitagorovci razvili ovu metodu; i premda je ona u Platonovo v
rijeme bila sigurno dobro poznata, ne mo emo sa sigurno æu pripisati to znanje Herak
litu. Poput Ksenofana, Heraklit je s prezirom gledao na onda nju religiju i to na
njezin olimpski i orfièki oblik. Putem obreda i rtava ljudi neæe postati do-
bri. On je jasno uoèio plitkost i primitivnost obreda. ^J g
«t t i i i - uii- u - 1
lednoa razaraðuiete o
Uzaludno se peru prljajuæi sebe krvlju, bas kao i J » » J
onaj koji bi stao u blato hoteæi da u njemu opere svoje noge. Tko god bi vidio d
a to èini, dr ao bi ga ludim." Nikakvo dobro ne mo e otud proizaæi.
Meðutim, postoji jedan naèin na koji se mo e postiæi mudrost, a to je da se shvati
osnovno naèelo stvari. Ovo naèelo je sklad suprotnosti, ali ga ljudi ne prepozn
aju, premda se svugdje oèituje.
"To naèelo, premda je vjeèno, ljudi nikad ne shvaæaju ni prije negoli ga èuju, n
i po to su èuli. Jer, premda se sve stvari dogaðaju u skladu s tim pravilom, ljudi
kao da s njim nemaju iskustva, èak i nakon to su iskusili rijeèi i djela koja ja
obja njavam kad svrstavam svaku stvar prema njezinoj vrsti i pokazujem kakva je."
Ako ne znamo pravilo, onda nam nikoja kolièina znanja neæe koristiti.
"Nauèiti mnoge stvari ne znaèi nauèiti shvaæati." To je stajali te koje æemo ponov
no naæi kod Hegela, a Heraklit je, nesumnjivo, njegov izvor.
Mudrost se, dakle, sastoji u tome da se shvati osnovno naèelo koje je zajednièko
svim stvarima. Njega se moramo dr ati kao to se dr ava dr i svojih zakona.. Zapravo, m
i se moramo dr ati njega jo stro e, jer je zajednièko naèelo univerzalno, a zakoni ra
zlièitih dr ava mogu se razlikovati. Heraklit stoga nagla ava apsolutni karakter opæ
eg nasuprot pojmu relativnosti koji se razvija u to vrijeme na temelju usporedbi
razlièitih obièaja raznih i da. Heraklitsko se uèenje suprotstavlja pragmatièko
m stajali tu sofista k Protagora kasnije izrazio tvrdnjom: "Èovjek je mjera svih s
tvari."
Ali, premda se opæe naèelo, ili logos, nalazi svuda, mnogi su slijepi za nj i po
na aju se kao daje svatko obdaren vlastitom mudro æu. Na taj naèin, opæe naèelo je s
ve samo ne javno mnijenje. Heraklit prezire masu zbog ove zaslijepljenosti. On j
e aristokrat u doslovnom smislu rijeèi, èovjek koji daje prednost vladanju najbo
ljih. "Efe ani, svaki odrasli èovjek meðu njima, dobro bi uèinili da se objese i p
repuste dr avu golobradim mladiæima, jer su prognali Hermo-dora, najizvrsnijeg izm
eðu sebe, govoreæi: 'Ne elimo da itko bude medu nama najbolji; ako je netko takav
, neka to bude drugdje i meðu drugima.'"
Heraklit je o sebi, nedvojbeno, dobro mislio, to mu se, mo da, mo e oprostiti. Kad se
zanemari ta lièna mu ica, on se javlja kao sna ni mislilac koji je spojio u jedno g
lavne koncepcije svojih prethodnika i sna no utjecao na Platona.
Heraklitsko uèenje o stalnom mijenjanju privlaèi pa nju na èinjenicu da su sve stv
ari ukljuèene u neku vrstu kretanja. Daljnji obrat u grèkoj filozofiji vodi nas
u drugu krajnost i potpuno porièe kretanje.
Sve teorije koje smo dosad prikazali imaju jednu zajednièku crtu naime, svaka po
ku ava objasniti svijet s pomoæu nekog i to samo jednog naèela. Pojedina se rje enja
razlikuju od kole do kole, ali svako od njih predla e jedno osnovno naèelo u vezi s
nastankom svih stvari. Dosad, meðutim, nitko nije kritièki ispitivao ovo opæe s
tajali te. Kritièar koji se prihvatio tog zadatka, bio je Parmenid.
O njegovu ivotu, kao i o ivotima mnogih drugih, znamo malo zanimljivog. Rodio se u
Eleji u ju noj Italiji i osnovao kolu koja je, po gradu, dobila ime elejska. U pun
oj snazi djelovanja nalazio se tijekom prve polovice petog stoljeæa i, ako se mo e
vjerovati Platonu, zajedno sa svojim sljedbenikom Ze-nonom posjetio je Atenu, g
dje su se obojica sastala sa Sokratom otprilike oko 450. godine pr. n. e. Od svi
h grèkih filozofa, Parmenid i Empedokle su jedini izlo ili svoje uèenje u poetskom
obliku. Parmenidova poema imala je naslov "0 prirodi", kako se zvahu mnoga djel
a starih filozofa.
Podijeljena je u dva dijela. Prvi dio, "Put istine", sadr i njegovo logièko uèenje
, koje nas ovdje najvi e zanima. U drugom dijelu "Put mnijenja", izla e
Pogled na polo aj Efeza
Parmenidovo " to jest, jest" vodi do èvrstog svijeta u obliku kugle, koji je jedin
stven i nepokretan
kozmologiju koja je u bitnim crtama pitagoro1 ali posve izrièito ka e kako sve to
treba dr ati ] dnim. On sam je sljedbenik pitagorovskog uè ali gaje napustio èim j
e do ao do tog da iznese prigovore. Tako taj dio poeme slu i kao katalo; gre aka od ko
jih se on oslobodio.
Parmenidova kritika polazi od slabosti kojaj jednièka nauèavanju svih njegovih p
rethodnik; slabost nalazi u nepodudarnosti izmeðu stajj da su sve stvari nastale
iz jedne osnovne mate to se, istodobno, govori o praznom prostoru, terijalno mo em
o opisati izrekom "to jest", a p prostor izrekom "to nije". Meðutim, svi pretr f
ilozofi pogrije ili su govoreæi o onom to nije da jest. Za Heraklita se èak mo e reæi
daje go kako ne to istodobno i jest i nije. Nasuprot s njima, Parmenid jednostavn
o tvrdi da "ne to Smisao je u tome da se o onom to nije ne mo e èak ni misliti, jer s
e ne : misliti o nièemu. O èemu se ne mo e misliti, to ne mo e ni biti, pa se st< on
ome to mo e biti mo e i misliti. To je glavna nit Parmenidove kritike Neki su zakljuè
ci odmah vidljivi. "To jest" znaèi daje svijet posvuda : njen materijom. Prazni
prostor jednostavno ne postoji ni u njemu ni i njega. Èak, tavi e, na svakom mjestu
mora biti jednaka kolièina ma jer, kad ne bi bilo tako, morali bismo reæi, o mj
estu manje gustoæe, da 01 neki naèin nije, a to je nemoguæe. Ono "to" mora biti
jednako u svim sm vima i ne mo e se protezati u beskonaènost, jer bi znaèilo da je
nepotp Ono je nestvoreno i vjeèno; ne mo e postati ni iz èega niti se pretvoriti t
a; ne mo e nastati ni iz neèega, jer, osim njega nièeg drugog i nema. dolazimo do
slike svijeta kao èvrste, konaène, jedinstvene materijalne i bez vremena, kretan
ja ili promjena.
To je doista èudovi ni udarac zdravom razumu, ali ipak, to je logici kljuèak krajn
jeg materijalnog monizma. Ako to vrijeða na a osjetila, ut gore po njih; moramo ot
pisati osjetilno iskustvo
kao prividno, i to je ba ono to Parmenid èini. Razradiv i monis uèenje do kraja, pri
silio je kasnije mislioce da poènu iz poèetka. Parme: vo uèenje ilustrira ono to
je Heraklit mislio kad je rekao da bi to bio i svijeta kad bi se borba privela k
raju.
Valja primijetiti da parmenidovska kritika ne pogaða besprijekorno I klitovo uèe
nje. Naime, stajali te da su stvari nastale iz vatre nije, zap bitno za nj. To sta
jali te ima metaforièko znaèenje: plamen na slikovit t ilustrira valnu predod bu o t
ome da nikada ni ta ne miruje i da su sve s procesi. Kako treba tumaèiti tvrdnju p
oput one da ne to istodobno jest pokazao sam ranije. U stvari, heraklitovsko uèenj
e veæ sadr i skri kritiku lingvistièke metafizike kod Parmenida.
U svom lingvistièkom obliku parmenidovsko se uèenje svodi jednost na ovo: kad mi
slite ili govorite, vi mislite ili govorite o neèemu. Iz toga s da mora da posto
je neovisne, vjeène stvari o kojima se mo e misliti i gov To se mo e uèiniti u razni
m prilikama i stoga predmeti mi ljenja ili govo: moraju uvijek postojati. Ako ne m
ogu prestati da postoje ni u koje vrij promjena mora biti nemoguæa. Ono to je Par
menid previdio jest da sa
vog rodnog mjesta, fenièke kolonije iz 6. stoljeæa
stajali ta nikad ni ta ne bi mogao poreæi, jer bi ga 5I to navelo da se izjasni o ne
èemu to nije. Ali, kad bi || tako bilo, ne bi mogao nikada ni ta ni tvrditi, i stog
a bi svako sporenje, sav razgovor, svekoliko mi ljenje bili nemoguæi. Ni ta ne ostaj
e osim onoga da ne to jest, prazna formula identiteta.
Ipak, ovo uèenje istièe jedan va an stav: da bismo mogli neku rijeè razumljivo upo
trijebiti, ona mora imati neko znaèenje, i ono to ona znaèi mora postojati u ovom
ili onom smislu. Paradoks je otklonjen ako se sjetimo Heraklita. Kad se stvar d
ovoljno razjasni, vidimo kako zapravo nikada nitko ne ka e da ne to nije, nego prije
da nije te vrste. Tako kad ka em: "Trava nije crvena", ja ne govorim da trava ne
postoji, veæ da ne spada u odreðenu vrstu kojoj
pripadaju druge stvari. Dakako, ja to ne bih mo- Ru evine Eleje, Parmenido-gao kaz
ati kad ne bih imao primjera za druge stvari koje jesu crvene, kao to su, na prim
jer, autobusi. Heraklitovsko je shvaæanje da ono to je sada crveno sutra mo e biti
zeleno, mo ete zelenom bojom prebojadisati crveni autobus.
Ovo potièe opæe pitanje o uvjetima koji su potrebni da bi rijeèi imale smisla, a
li je to prezama no da bi se ovdje napravilo. Meðutim, parmenidovsko pobijanje pro
mjena le i u osnovi svih kasnijih uèenja materijalizma. Ono "to", kojem on pripisu
je postojanje, kasnije zovu supstancijom, nepromjenljivom i neuni tivom tvari iz k
oje su, kako ka u materijalisti, sve stvari.
Parmenid i Heraklit predstavljaju dvije krajnje suprotnosti meðu misliocima pred
sokratskih doba. Osim Platona, valja primijetiti da su atomisti sintetizirali ov
a suprotna stajali ta. Od Parmenida su uzeli svoje nepromjenljive elementarne èest
ice, a od Heraklita pojam stalnog kretanja. Ovo je jedan od klasiènih primjera k
oji su prvi nagovijestili Hegelovu dijalektiku. Svakako da je istina da intelekt
ualni progres nastaje iz sinteze ove vrste, koja slijedi nepristrano ispitivanje
 krajnjih stajali ta.
Pobijanje Parmenida zahtijevalo je novi pristup pitanju o tome iz èega je svijet
nastao. Takav je pristup pru io Empedokle iz Agrigenta. O njegovu ivotu takoðer ma
lo znamo. Djelovao je u prvoj polovici petog stoljeæa. Politièki je bio na stran
i masa. Tradicija prièa o njemu kao o demokratskom voði. Istodobno, bilo je u nj
emu mistiènosti koja je, izgleda, povezana s orfi-èkim utjecajem pitagorovaca. K
ao i Parmenid, bio je, po svemu sudeæi, i on ponesen pitagorovskim uèenjem, s ko
jim je, opet kao i Parmenid, kasnije raskrstio. O njemu se saèuvalo nekoliko èud
nih prièa. Prema legendi, mogao je utjecati na vrijeme. Zahvaljujuæi svom nedvoj
benom medicinskom znanju, uspio je zaustaviti epidemiju malarije u gradu Selinus
u, to je kasnije sa zahvalno æu utisnuto na novac skovan u tom gradu. Takoðer se pr
ièa da je sebe dr ao bogom i vjerovalo se da je poslije smrti odlelujao u nebo. Dr
ugi ka u daje skoèio u krater Etne, premda to zvuèi posve nevjerojatno: nijedan po
litièar njegove vrijednosti nikad ne skaèe u vulkan.
Da bi napravio kompromis izmeðu elejskog uèenja i svakodnevne osjetilne oèigledn
osti, Empedokle je prihvatio sva upori ta koja su prije njega dr ali osnovnim, dodav i
im èetvrto. Sve zajedno nazvao je "korijenima" stvari, a Aristotel ih je kasnij
e nazvao elementima. To je znamenito uèenje o èetiri
;^bws
fc<?.;tg».*g«H
vog rodnog mjesta, fenièke kolonije iz 6. stoljeæa
stajali ta nikad ni ta ne bi mogao poreæi, jer bi ga to navelo da se izjasni o neèem
u to nije. Ali, kad bi tako bilo, ne bi mogao nikada ni ta ni tvrditi, i stoga bi s
vako sporenje, sav razgovor, svekoliko mi ljenje bili nemoguæi. Ni ta ne ostaje osim
onoga da ne to jest, prazna formula identiteta.
Ipak, ovo uèenje istièe jedan va an stav: da bismo mogli neku rijeè razumljivo upo
trijebiti, ona mora imati neko znaèenje, i ono to ona znaèi mora postojati u ovom
ili onom smislu. Paradoks je otklonjen ako se sjetimo Heraklita. Kad se stvar d
ovoljno razjasni, vidimo kako zapravo nikada nitko ne ka e da ne to nije, nego prije
da nije te vrste. Tako kad ka em: "Trava nije crvena", ja ne govorim da trava ne
postoji, veæ da ne spada u odreðenu vrstu kojoj
pripadaju druge stvari. Dakako, ja to ne bih mo- Ru evine Eleje, Parmenido-gao kaz
ati kad ne bih imao primjera za druge stvari koje jesu crvene, kao to su, na prim
jer, autobusi. Heraklitovsko je shvaæanje da ono to je sada crveno sutra mo e biti
zeleno, mo ete zelenom bojom prebojadisati crveni autobus.
Ovo potièe opæe pitanje o uvjetima koji su potrebni da bi rijeèi imale smisla, a
li je to prezama no da bi se ovdje napravilo. Meðutim, parmenidovsko pobijanje pro
mjena le i u osnovi svih kasnijih uèenja materijalizma. Ono "to", kojem on pripisu
je postojanje, kasnije zovu supstancijom, nepromjenljivom i neuni tivom tvari iz k
oje su, kako ka u materijalisti, sve stvari.
Parmenid i Heraklit predstavljaju dvije krajnje suprotnosti meðu misliocima pred
sokratskih doba. Osim Platona, valja primijetiti da su atomisti sintetizirali ov
a suprotna stajali ta. Od Parmenida su uzeli svoje nepromjenljive elementarne èest
ice, a od Heraklita pojam stalnog kretanja. Ovo je jedan od klasiènih primjera k
oji su prvi nagovijestili Hegelovu dijalektiku. Svakako daje istina da intelektu
alni progres nastaje iz sinteze ove vrste, koja slijedi nepristrano ispitivanje
krajnjih stajali ta.
Pobijanje Parmenida zahtijevalo je novi pristup pitanju o tome iz èega je svijet
nastao. Takav je pristup pru io Empedokle iz Agrigenta. O njegovu ivotu takoðer ma
lo znamo. Djelovao je u prvoj polovici petog stoljeæa. Politièki je bio na stran
i masa. Tradicija prièa o njemu kao o demokratskom voði. Istodobno, bilo je u nj
emu mistiènosti koja je, izgleda, povezana s orfi-èkim utjecajem pitagorovaca. K
ao i Parmenid, bio je, po svemu sudeæi, i on ponesen pitagorovskim uèenjem, s ko
jim je, opet kao i Parmenid, kasnije raskrstio. O njemu se saèuvalo nekoliko èud
nih prièa. Prema legendi, mogao je utjecati na vrijeme. Zahvaljujuæi svom nedvoj
benom medicinskom znanju, uspio je zaustaviti epidemiju malarije u gradu Selinus
u, to je kasnije sa zahvalno æu utisnuto na novac skovan u tom gradu. Takoðer se pr
ièa daje sebe dr ao bogom i vjerovalo se da je poslije smrti odlelujao u nebo. Dru
gi ka u daje skoèio u krater Etne, premda to zvuèi posve nevjerojatno: nijedan pol
itièar njegove vrijednosti nikad ne skaèe u vulkan.
Da bi napravio kompromis izmeðu elejskog uèenja i svakodnevne osjetilne oèigledn
osti, Empedokle je prihvatio sva upori ta koja su prije njega dr ali osnovnim, dodav i
im èetvrto. Sve zajedno nazvao je "korijenima" stvari, a Aristotel ih je kasnij
e nazvao elementima. To je znamenito uèenje o èetiri
, * .«,*>
ja. Prema tome, po to je porekao moguænost praznog prostora, Parmenid je potpuno u
pravu u pogledu po-ricanja moguænosti kretanja, i Empedokle nije stvarno pomoga
o da se prevlada ova te koæa. Kasnije æemo vidjeti kako su atomisti rije ili taj pro
blem.
Empedokle je znao kako svjetlu treba vremena da prijeðe svoj put i da Mjeseèevo
svjetlo nije izravno njegovo, premda ne mo emo reæi otkuda je izveo te zakljuèke.
Njegova se kozmologija zasniva na nizu ciklusa koji pokreæu "svjetsku kuglu" izv
anjskom mr njom i iznutarnjom ljubavlju, dr eæi ostale elemente zajedno. Onda mr nja i
stiskuje ljubav sve dok se razlièiti elementi posve ne razdvoje, a ljubav postan
e izvanjska. Zatim se dogaða obrnuto, dok ponovno ne doðemo na polaznu taèku. Nj
egova teorija ivota vezana je za taj ciklus. Na posljednjem stupnju ciklusa, kad
ljubav zauzima kuglu, nastaju, odvojeno jedan od drugog, razlièiti dijelovi ivoti
nja. Dalje, kad je mr nja ponovno sasvim izvan, nastaju sluèajne kombinacije od ko
jih pre ivljuju najotpornije. Kad mr nja jo jednom poène prodirati, razvija se proces
diferencijacije. Na vlastiti svijet je jedan napredni stupanj toga procesa, koji
m opet vlada razvojno naèelo odr anja najotpornijih.
Na kraju moramo spomenuti Empedoklovo zani- Novac iz selinunta u èast manje za m
edicinu i fiziologiju. Od lijeènika Alkmeo- Empedokla koji je sprije-na iz Kroto
na, sljedbenika pitagorovaca, on je preuzeo èio epidemiju uèenje da je zdravlje
potpuna ravnote a suprotnih
sastavnica, a do bolesti dolazi ako jedna prevagne. Na isti naèin, posvojio je u
èenje o porama ili prolazima, s pomoæu kojih tijelo di e. Te nam pore omoguæuju os
jetilne opa aje. Posebno, njegovo uèenje o vidu, koje je vladalo dugo vremena, obj
a njava susret izmeðu zraka iz predmeta koji gledamo i vatre koja izlazi iz oka.
Njegovi religiozni pogledi potjeèu iz orfièke tradicije, potpuno su odvojeni od
njegove filozofije i ne trebamo se na njima zadr avati. Meðutim, stanovitu pa nju za
slu uje to to izgleda da on u svojim religioznim spisima zastupa stajali ta koja se n
e mogu dovesti u sklad s njegovim uèenjem o svijetu. Ta vrsta raskoraka vrlo je
èesta pojava, pogotovo kod onih koji nisu skloni kritièkom preispitivanju svojih
pogleda. Doista, ne mogu se istodobno zastupati takvi suprotni pogledi. Ali lju
di bezbri no vjeruju danas jedno, sutra drugo, a da èak i ne pomi ljaju kako u tome
mo e biti nedosljednosti.
Na e dosada nje izlaganje dovelo nas je dobrano u 5. stoljeæe pr. n. e. Dobar dio on
og to se mora raspraviti pod naslovom predsokratske filozofije u stvari je istodo
ban sa Sokratom. Èesto nije moguæe izbjeæi stanovito prekoraèenje. Da bi se dao
povezani pregled, mora se od vremena na vrijeme prijeæi granice èiste kronologij
e. Ta te koæa muèi sve povijesno istra ivanje. Povijest ne obraæa mnogo pa nje na udob
nosti kronièara.
Ne to kasnije, mi æemo se posebno baviti Atenom. Sada moramo baciti kratki opæenit
i pogled na dru tvene i politièke uvjete Grèke u petom stoljeæu.
Premda su perzijski ratovi pru ili Grcima dublji uvid u njihovu povezanost jezikom
, kulturom i nacionalno æu, grad-dr ava prete no je ostao u sredi tu
zanimanja. Pored tradicija, to su pripadale svima koji su govorili helen jezikom,
mjesni obièaji svakog pojedinog grada nastavili su svoj poleti vot i saèuvali s
voju osobnost. Homer mo da i jest zajednièko nasljeðe, ; Sparta razlikovala od Ate
ne kao zatvor od igrali ta, a svaka od njih b: drugaèija od Korinta i Tebe.
Sparta se razvijala svojim zasebnim tokom. Zahvaljujuæi svom brojÈE porastu, Spa
rtanci su bili prisiljeni da podjarme susjedno pleme Mese naca, koji su time bil
i svedeni na sluge. Rezultat je bio taj da se sparta dr ava pretvorila u vojni log
or.
Vladu je saèinjavala narodna skup tina koja je birala vijeæe staraca i novala dva
efora ili nadzornika. Postojala su i dva kralja, svaki iz ai kratske obitelji, a
li su stvarnu vlast dr ali efori. Iskljuèivi cilj odgoja je stvaranje disciplinira
nih vojnika. Spartanski su hopliti bili poznati Grèke i doista su predstavljali
znaèajnu snagu. Dr anje Leonide i njej triju stotina ljudi protiv Kserksove perzij
ske najezde u Termopilama mo ubrojiti meðu juna tva koja je vrijedno spominjati u
povijesti. Spartanci
bili boleæivo sentimentalan narod. Disciplina je
y kruta i osobni osjeæaji prigu eni. Defektnu su <
napu tali da ne bi oslabila snaga rase. Djecu si u ranoj dobi odvajali od roditelj
a i odgajali u ' novama koje su nalikovale na vojne kasarne. S voj èièama se ugl
avnom postupalo kao s djeèacii dru tveni polo aj ena bio je prete no ravnopr; Velik dio
Platonove idealne dr ave inspiriran j« mjerom Sparte.
Grad Korint, smje ten na prevlaci, vodio je gl rijeè u zanatstvu i trgovini. Njime
je upravljala o hija i pripadao je peloponeskom savezu pod vods Sparte. Korinæa
ni su imali svoje trupe u perzij ratovima, ali nisu bili na èelu borbi. Njihovi
s teresi bili prete no trgovaèki i Korint nije bio p< kao domovina politièara i mi
slilaca, veæ prije pc jim zabavi tima. On je takoðer bio metropola j od najveæih m
eðu svim grèkim kolonijama, Sirs na Siciliji. Izmeðu ta dva grada, i Velike Grèk
e u postojale su ive trgovaèke veze du za tiæenog: skog prolaza u Korintskom zaljevu
. ;
Na Siciliji, Grci su bili prvi susjedi moænom; èkom gradu Kartagi. Istodobno sa
Kserksovim p ranjeni u Grèku, Karta ani su poku ali zauzeti 480. godine pr. n. e. Ve
lika bogatstva Sirakuze i stvo tiranina Gele stalno su se opirali tom poku kao to
su Grci s kopna odbijali opasnost osva Velikog kralja.
Postepenim potiskivanjem Korinta tijekom stoljeæa, Atena je nedvojbeno pridonije
la tome dg je peloponeski rat, a pogubni siraku ki napadi s su na kraju Atenu.
Na beotskoj ravnici, sjeverozapadno od Atene ji drevni grad Teba koji je povezan
s poznato: vojni pritisak gendom o Edipu. Tijekom petog stolj
eæa Tebe
takoðer upravljala aristokratska oligarhija. Njezina uloga, za vrijeme perzijski
h ratova, nije bila posve hvalevrijedna. Tebanska samostalnost nestala je s Leon
idom, ali po to je Kserks zauzeo zemlju, Teban-ci su se borili na strani Perzijana
ca u Plateji. Zbog ovog odmetni tva, Atena je kaznila Tebu oduzimanjem njezinoga v
odeæeg polo aja u Beotiji. Od tada su Atenjani gledali na Tebance s blagim preziro
m. Meðutim, kako je rasla moæ Atene, Sparta je pristajala uz Tebu da bi bila pro
tute a tom rastu. U pelo-poneskom ratu Teba se borila protiv Atene, premda
Trgovaèki brod iz Korinta koji je polagao svoje nade u trgovinu
su krajevi oko nje bili svladani. Ipak, kada su Spartanci pobijedili, Teba je pr
omijenila stranu i podr ala Atenu.
Veæina gradova-dr ava vladala je podruèjem u svojoj neposrednoj okolici. Oni koji
su ivjeli na selu, mogli su obraðivati zemlju, ali se vladajuæa moæ bila usredoto
èila u gradu. Gdje god se to moglo, kao u demokratskim dr avama, svi su graðani su
djelovali u javnim poslovima. Ako nekog nije zanimala politika, gledali su na nj
s negodovanjem i zvali ga idiotom, to grèki znaèi "biti predan privatnim interes
ima".
Grèko tlo nije pogodno za obraðivanje na veliko. Buduæi daje stanovni tvo raslo, j
avila se potreba za uvozom ita. Glavni izvor snabdijevanja bile su zemlje koje su
granièile s obalom Crnog mora, gdje su stoljeæima postojale grèke kolonije. Za
uzvrat, Grèka je izvozila maslinovo ulje i lonèarske proizvode.
Jaka individualistièka crta kod Grka pokazuje se u njihovom stavu prema pravu. U
tome su oni posve osobiti i potpuno razlièni od svojih suvremenika u Aziji. Tam
o autoritet vladara podr avaju zakoni za koje se dr i da su bogom dani, dok su Grci
uvidjeli da zakone prave ljudi za ljude. Ako neki zakon vi e nije u skladu s vreme
nom, mo e se izmijeniti zajednièkim sporazumom. Ali tako dugo dok je iza njega sna
ga zajednièke podr ke, mora se slu ati. Klasièni je primjer ovog po tovanja zakona Sok
ratovo odbijanje da izbjegne
smrtnu kaznu atenskog suda.
Istodobno, to je znaèilo da su gradovi imali ra-zliène zakone, tako da nije bilo
vlasti koja bi izgladila razmirice meðu njima na mirni naèin. Zato je Grèka bil
a previ e razjedinjena unutarnjim nepovjerenjem i razornim individualizmom, a da b
i ikad mogla postiæi nacionalnu stabilnost. Ona je pripala najprije Aleksandru,
a kasnije Rimu. Ipak, bilo je zajednièkih ustanova i ideala koji su omoguæili da
se ona odr i kao kulturno jedinstvena. Veæ je istaknut nacionalni ep ali je bilo
i drugih veza. Svi su Grci tovali sveti te u Delfi-ma, a u stanovitoj su mjeri po tov
ali i delfijsko proroèi te.
Delfi su bili sredi te obo avanja boga Apolona koji predstavlja sile svjetla i razum
a. Stara legenda ka e da je on ubio Pitona, mitskog gmaza, koji je simbolizirao mr
ak, a ljudi su, u poèast tom juna tvu, sagradili sveti te u Delfima. Odavle je Apolo
n
, maslina, glavnog za tiæivao dostignuæa grèkog duha. Zajedno s tim,
grèkog izvoza
i
Atenski hram u Delfima, sjedi te proroèi ta, svehe-lensko sveti te
apolonski kult sadr i jednu etièku crtu koja je vezana s obredima iskupljenja. Sam
bog je m okajati mijazam svoje pobjede nad Pitonom i s; davao nade drugima koji
su se okaljali krvlju ima jedan izuzetak: nije bilo oprosta za umoi majke. Zani
mljiv znak porasta atenskog samo zdanja nalazimo u Eshilovoj tragediji, gdje na
h Atena i pone to nesuvremeni aeropag osloba Oresta ba tog zloèina. Drugi glavni Ap
olonov t nalazio se na otoku Delu i bio je mjesto vjer okupljanja jonskih plemen
a, a neko vrijeme i r ca delskog saveza.
Druga velika panhelenistièka institucija bil igre u Olimpiji na zapadnom Pelopon
ezu. Odr f su se svake èetiri godine, i po va nosti bile i: svakog drugog dogaðaja,
ukljuèiv i i rat. Nije veæe èasti nego pobijediti na olimpijadi. Pobje ka se kruni
lo lovorovim vijencem, a njegov grg svom hramu u Olimpiji, postavio bi kip u pc
tom dogaðaju. Takva su natjecanja prvi put oc na 776. pr. n. e. i od tada su Grc
i raèunali vri po olimpijadama.
Olimpijske su igre bile ivi znak vrijednosti
su Grci pripisivali tijelu. To jo jednom izra ava karakteristièno nagla av sklada. Lj
udi imaju tijelo i duh i oboje mora biti disciplinirano.
Dobro je da se upamti kako grèki mislioci nisu bili intelektualci iz "ku slonove
kosti", poput ovih to ih je na moderni svijet naslijedio od skol èkih tradicija s
rednjeg vijeka. ,
Na kraju, moramo reæi koju rijeè o ropstvu. Èesto se ka e da su' podbacili kao eks
perimentatori, jer je to zahtijevalo prljanje ruku, a t ne to bilo je strogo prepu t
ano robovima. Ni ta ne mo e vi e obmanuti: ovakav opæeniti zakljuèak. Dokazi jasno pok
azuju u drugom smjeru, kai se vidi iz zapisa o njihovim nauènim dostignuæima, te
iz ostataka nji] kiparstva i arhitekture. U svakom sluèaju, ne smije se prenagl
asiti va robova, premda je postojao jak, pomalo snobovski osjeæaj da gospod upotr
ebljavaju svoje ruke. Taèno je da su radnici u rudnicima srebra i: urionu podnos
ili neèovjeène muke. Ali u cjelini, s robovskim stanovni t u gradovima nije se pos
tupalo namjerno okrutno. Prije svega, rob je bio vrijedan, pogotovo ako je bio v
je t nekom zanatu. Mnogi su robovi ka: postali slobodni ljudi. Masovno ropstvo pri
pada kasnijem dobu nego Grèka petog stoljeæa.
Ono to mo da najvi e iznenaðuje u vezi s petim stoljeæem, to je nagi let intelektualn
ih istra ivanja i stvaralaèke ma te. To se jednako tièe u tnosti koliko i filozofije
. Ondje gdje kiparstvo prethodnog stoljeæa jo u zadr ava ukoèenost svojih egipatski
h uzora, ono sada odjednom postaj vije. U knji evnosti, nekada nji se formalistièki
obredi sada mijenjaju x gipkiji obrazac atièke drame. Sve se razvija i èini se d
a nijedan cilj nije i èovjekova dohvata. Ovaj silni osjeæaj samopouzdanja nigdje
nije bolje izr negoli u znamenitom zboru Sofoklove Antigone: "Mnoga moæna biæa i
vi nijedno nije moænije od èovjeka." Ovaj se osjeæaj izgubio u kasnijim vrerr
ma, ali je o ivio u novije doba u vrijeme renesanse. U djelima talijanskog humanis
te Albertija mogu se naæi sliène misli o èovjekovu polo aju. Doba takve ivotne snag
e nije zaokupljeno sobom. Samopouzdanje lako vodi zlu. Sokrat je bio taj koji je
pri kraju stoljeæa poèeo podsjeæati ljude na ideju dobrog.
To je, eto, okvir u kojem je grèka civilizacija dosegla vrhunce kojima nema ravn
ih. Zasnovanu na naèelu sklada, razdirale su je unutarnje borbe i to je na kraju
mo da poveæalo njezinu velièinu. Jer, premda nikada nije mogla razviti panhelenis
tièku dr avu, koja bi bila sposobna za ivot, ona je ovladala svima koji su osvojili
helensku zemlju i do danas ostala okvir civilizacije Zapada.
Od filozofa, prvi se Anaksagora nastanio u Ateni i ondje ostao tridesetak godina
, od kraja perzijskih ratova do sredine stoljeæa. Rodom bija e Jonjanin iz Klazome
ne, a zanimanjem nasljednik jonske kole iz Mileta. Njegov rodni grad osvojili su
Perzijanci u doba jonske pobune i èini se da je on do ao u Atenu s perzijskom vojs
kom. Zabilje eno je da je postao uèiteljem i prijateljem Perikla, a neki ka u èak i
to daje Euripid bio neko vrijeme meðu njegovim uèenicima.
Anaksagora se prete no bavio znanstvenim i kozmolo kim pitanjima. Imamo u najmanju r
uku jedan dokaz o njemu kao pronicavom promatraèu. Godine 468 67. pr. n. e. pala j
e u rijeku Egospotam poveæa gromada meteorske stijene i nema dvojbe daje, djelom
ièno, ba tim povodom Anaksagora razvio svoje mi ljenje o tome kako su zvijezde saèi
njene iz u arene stijene.
Unatoè svojim utjecajnim prijateljstvima u Ateni, Anaksagora je izazvao nezadovo
ljstvo uskogrudnijih atenskih konzervativaca. Mi ljenje, ukoliko je ono samostalno
i nepopularno, sumnjivo je i u najboljim vremenima; ako je pak jo okrenuto proti
v pobo nih predrasuda onih koji umi ljaju da sve znaju najizvrsnije, ono mo e postati
stvarno opasno za nekonformistu. tavi e, to je bilo utoliko slo enije to je Anaksagora
u mladosti bio privr en Perzijancima. Èini se da se ovaj uzorak nije mnogo promij
enio za posljednjih 2500 godina. Bilo kako bilo, Anaksagora je osuðen zbog bezbo n
osti i medizma. Kakvu je kaznu dobio i kako je pobjegao, nije poznato. Vjerojatn
o gaje njegov prijatelj Periklo izbavio iz zatvora i kradomice mu pru io priliku d
a pobjegne.
Pogled na Olimpiju gdje su se svake èetiri godine odr avale svehelenske igre
Svaka stvar sadr i dijelove svega. I bijelo ima, kad se izbli e gleda, ne to crnog u s
ebi
Poslije toga je oti ao u Lampsak i tu nastavio radom do svoje smrti. V: pohvalno to
su graðani toga grada razboritije gledali na njegovo djelov Mora daje Anaksagor
a jedini filozofu povijesti èija se smrt svake godine lje avala kolskim praznikom.
Svoje uèenje on je izlo io u jednoj knjizi iz su se fragmenti saèuvali u drugim iz
vorima.
Sokrat, kojeg su kasnije optu ili na slièan naèin zbog bezbo tva, rek sucima da su n
ekonvencionalni stavovi, zbog kojih je on optu en, u s Anaksagorini, èiju knjigu s
vatko mo e kupiti za jednu drahmu.
Anaksagorino uèenje, kao i Empedoklovo, samo je novi poku aj da se
misli Parmenidova kritika. Dok je Empedokle rr o svakom dijelu parova suprotnost
i toplom i dnom, suhom i vla nom, kao o osnovnoj mat Anaksagora, nasuprot tome, mi
sli da je svai njih u razliènim omjerima sadr an u svakom licu materije, ma koliko
bio malen. Da doka e* stav, oslanja se na beskonaènu djeljivost mati Puko cijepan
je stvari na sitnije dijelove, rekao t ne dovodi nas na kraju do neèega drugaèij
eg, j Parmenid dokazao da ono to jest ne mo e ni ns naèin prestati da bude, ili pos
tati to nije. Zani va je ova pretpostavka da je materija beskon; djeljiva. Ovo je
prvi put da se ona pojavljuje c nije va no to to je ona kriva. Njome se stavlj prv
o mjesto pojam beskonaène djeljivosti kq mo e primijeniti na prostor. Èini se da o
vdje mo polaznu taèku s koje su kasnije atomisti rc pojam praznog prostora. Bilo
kako bilo, prihva li ovu pretpostavku, za Anaksagorinu kritiku Ei dokla mo emo re
æi daje dovle dosljedna.
Razlike meðu stvarima prouzrokovane su pi gom jedne ili druge suprotnosti. Tako
bi Anaksa rekao daje i snijeg, u stanovitoj mjeri, crn, ali da lo prevladava. U
ovome, na neki naèin, ima male raklita. Suprotnosti se dr e zajedno i sve se mo e mi
jeniti u bilo to drugo. Anaksagora ka e da "s koje su u svijetu nisu odijeljene nit
i odsjeèene j< od druge sjekirom" i da "u svemu postoji dio s\ osim nusa, a ima
stvari u kojima je i nus".
Nus, ili um, koji se ovdje spominje, djelotvon naèelo koje stoji umjesto Empedok
love ljubavi i nje. No ipak, on ga dr i supstancijom, premdai rijetkom i jedva prim
jetnom. Nus se razlikuje odi gih supstancija po tome stoje èist i nepomije an. je
ono to stavlja stvari u pokret. I dalje, ovisno o t da li ga ima ili ne, razlikuj
e se ivo od ne ivoga.
O podrijetlu na eg svijeta on je izlo io staja koje, donekle, podsjeæa na mnogo novi
ja razmi lj o tome. Nus negdje pokreæe jedan vrtlog i kak( dobiva snagu razne se s
tvari razdvajaju prema t jesu li vi e ili manje masivne. Te ke gromade stije
Anaksagora; novac iz Kla-zomene, jonskoga grada u kojem se on rodio
izbaèene Zemljinim okretanjem, idu dalje od drugih predmeta. Zato to se kreæu tak
o brzo one se poèinju ariti i to obja njava prirodu zvijezda. Kao i Jonjani, mislio
je da postoji mnogo svjetova.
 to se tièe opa aja, Anaksagora je unaprijedio o troumno biolo ko naèelo prema kojem osj
et ovisi o kontrastima. Tako vid nastaje prelamanjem svjetla na suprotnom po boj
i. Vrlo jaki osjeti iza-zivlju bol i nelagodnost. Ova gledanja jo uvijek va e u fiz
iologiji.
U neku ruku Anaksagora je stvorio istanèanije uèenje nego njegov prethodnik. Pos
toje bar nagovje taji da je poku avao domisliti koncepciju praznog prostora. No prem
da se povremeno èini kao da eli uèiniti nus nesupstancijalnim pokretaèem, to mu n
e polazi za rukom. Prema tome, ni on, kao ni Empedokle, ne daje fundamentalnu kr
itiku Parmenida. U meðuvremenu, meðutim,
ideja o beskonaènoj djeljivosti oznaèava novi napredak u prikazivanju kako je sv
ijet saèinjen. Potreban je jo jedan korak da se uvidi kako djeljivost pripada pro
storu, i pozornica je spremna za atomizam.
Bilo bi krivo misliti daje Anaksagora ateist. Meðutim, njegova je koncepcija bog
a bila filozofska i nije se slagala s atenskom dr avnom religijom. Zbog svojih nep
ravovjernih mi ljenja bio je optu en za bezbo tvo. Jer, on je izjednaèavao boga s nuso
m, djelatnim naèelom koje je izvor svega kretanja. Takvo je gledanje moralo navu
æi na se nesklonost vlasti, jer ono prirodno raða sumnje u pogledu vrijednosti p
ostojeæih obreda i utoliko dira u autoritet dr ave.
Vjerojatno nikada neæemo doznati za to su Pitagora i njegova kola bili protjerani i
z Krotona 510. pr. n. e. Pa ipak, nije odveæ te ko uvidjeti gdje se kola mogla suko
biti sa èestitim graðanima. Naravno, moramo se sjetiti da se Pitagora paèao u po
litiku, kao to je bio obièaj grèkih filozofa. Premda preostali dio èovjeèanstva g
leda na filozofe uglavnom s trpeljivom ravnodu no æu, neobièno je kako oni, kad izne
su kritièko mi ljenje, uspiju uzburkati tamne vode profesionalne politike. One koj
i vladaju, ni ta ne ljuti vi e nego nagovje taj da oni, na kraju krajeva, nisu onako p
ametni kako to sami umi ljaju. Nedvojbeno je da su takvi razlozi potakli Krotonce
da spale pitagorovsku kolu. Meðutim, spaljivanje kola, ili ljudi, zbog takvih pobu
da uvijek se pokazalo nemoæno u istrebljivanju krivovjernosti. tavi e, kao posljedi
ca nesreæe koja je zahvatila izvornu kolu, njezini stavovi su postali poznatiji n
ego ikada, zahvaljujuæi djelovanju pre ivjelih èlanova koji su se vratili na istok
u Grèku.
Vidjeli smo daje osnivaè elejske kole bio najprije sljedbenik Pitagore. Ne to kasni
je, elejski filozof Zenon napao je pogubno pitagorovsko uèenje o brojevima. Upra
vo zbog toga neophodno je shvatiti ono to sadr i ovo uèenje.
O brojevima se mislilo da su saèinjeni od jedinica, a jedinice, predstavljene ta
èkama, uzete su kao da imaju prostorne dimenzije. Bit je ovog stava u tome da je
dinica ima polo aj, to jest, da ima neke dimenzije, bez obzira na to koje. Ovo uèe
nje o broju posve je pogodno za bavljenje racionalnim brojevima. Kao jedinicu, u
vijek je moguæe izabrati neki racionalni broj na taj naèin daje bilo koji broj r
acionalnih brojeva integralni vi ekratnik jedinice. Meðutim, ovakvo obja njenje ne v
rijedi kad su u pitanju iracionalni brojevi. Njih, naime, ne mo-
1
- 2
emo mjeriti na ovaj naèin. Valja spomenuti da grèka rijeè, 1 prevodimo s "iracion
alan", znaèi vi e "nemjerljiv" nego li er zuma u svakom sluèaju kod Pitagore. Da bi
prevlada] te koæu, pitagorovci su smislili naèin otkrivanja ovih nemje vih brojeva
putem niza aproksimacija. To je sklop neprekic razlomaka koji je spomenut ranij
e. U takvom nizu uzasti èlanovi naizmjence prelaze odnosno smanjuju se za sve m
iznose. Alije taj proces u biti beskonaèan. Iracionalni broj, jem se te i, granica
je tog procesa. Smisao ovog posla sa se u tome da mo emo postiæi da se racionalne
aproksim; pribli e granici koliko god elimo. To svojstvo u stvari sa moderno shvaæ
anje granice.
Na taj naèin moglo se izvesti uèenje o broju. Pa ipak, pc jedinice skriva jedno
osnovno nerazlikovanje izmeðu apst tnih brojeva i kontinuirane velièine, to posta
je oèito èim si tagorovsko uèenje primijeni na geometriju. O kojim je te k ma rije
è, vidjet æemo kad budemo govorili o Zenonovoj krii Drugo glavno nasljeðe pitago
rovske matematike jest i nje o idejama koje je prihvatio i dalje razradio Sokrat
. Ak mo e vjerovati Platonu, to su uèenje estoko kritizirali el Veæ smo nagovijesti
li matematièko podrijetlo tog uèenja. U: te, na primjer, Pitagorin pouèak. Ne bi
 bilo ni od kakve ko da crtamo krajnje vjernu sliku pravokutnog trokuta i kvad n
ad njegovim stranicama, a zatim da prijeðemo na mjer njihovih povr ina.
Ma kako bio vjeran, crte nije savr en, niti ikada mo e. Pouèak se ne mo e dokazati takv
im slikama. Za to bi nara, bala slika tako savr ena kako se samo mo e zamisliti, ali
nacrtati. Svaki stvarni crte mora biti vi e ili manje vjerna pija zami ljenoga. Ovo
je glavna misao uèenja o idejama, je bilo dobro poznati dio uèenja kasnijih pita
gorovaca. , Vidjeli smo kako je Pitagora izveo naèelo sklada iz otkriæa o usklað
ici. Odatle potjeèu medicinska gledanja na zdravlje kao neku vrstu ra1 te e suprot
nosti. Kasniji pitagorovci oti li su jedan korak dalje i primij< pojam sklada na d
u u. S tog stajali ta, du a je usklaðena s tijelom, tak postaje funkcija dobrog zdravs
tvenog stanja tijela. Kad tjelesna organizæ popu ta, tijelo se raspada, a isto tak
o i du a. Du u mo emo zamisliti napetu icu na glazbalu, a tijelo kao okvir na kome je n
ategnuta. Potrga okvir, ica olabavi i gubi svoj zvuk.
Ovo je mi ljenje potpuno suprotno ranijim pitagorovskim shvaæanjin tome. Pitagora
je, izgleda, vjerovao u seobu du a, dok po ovom novijem ljenju du e umiru jednako kao
i tijela.
U astronomiji, kasniji pitagorovci razvili su vrlo smionu hipotezu. Po i sredi te
svijeta nije Zemlja veæ sredi nja vatra. Zemlja je planet koji se oko te vatre koj
a je za nas nevidljiva, jer je na a strana Zemlje uvijek okrc ta od sredi ta. Ovo je
bio veliki korak naprijed prema heliocentriènoj hipc to ju je kasnije postavio A
ristarh. Meðutim, oblik u kojem su pitagor razvili svoje uèenje zadr ao je jo tolik
o te koæa daje Aristotel ponovno u: stavio mi ljenje o Zemlji kao ravnici. Zbog njeg
ova veæeg autoriteta u dru stvarima, ovo uèenje o Zemlji, a ne ono pravo, prevla
dalo je u kasnijim menima, iako su mu izvori zaboravljeni.
i
to se tièe razvoja uèenja o sustavu stvari, pitagore-izam priznaje ne to to su previ
ðali, ili krivo shvaæali, mnogi raniji mislioci. To je pojam praznine. Bez njega
je nemoguæe objasniti kretanje na zadovoljavajuæi naèin. Ovdje se aristotelska
nauka takoðer vratila na nazadno stajali te prema kojem se priroda protivi vakuumu
. Moramo stoga kod atomista potra iti pravu liniju razvoja fizikalnog uèenja.
Meðutim, pitagorovska je kola nastojala prilagoditi ona pobolj anja to ih je izvr io E
mpedokle. Dakako, njihov im nazor o svijetu nije dopu tao da usvoje te elemente ka
o ne to konaèno.
Umjesto toga, oni su napravili kompromis koji je postavio osnove matematièkom uè
enju o graði materije. O elementima se sada misli da se sastoje od èestica u obl
iku pravilnih tijela. To uèenje razvio je kasnije Platon u Timeju. Èini se da su
rijeè "element" skovali ti kasniji pitagorovci.
Ni za jedan dotada nji materijalistièki poku aj suprotstavljanja Parmenidovoj kritic
i ne mo e se reæi da zadovoljava. Bez obzira na slabosti elejskog uèenja, ostaje è
injenica da puko umna anje osnovnih supstancija ne mo e pru iti rje enje. To je vrlo jas
no predoèeno nizom dokaza to su ih iznijeli sljedbenici Parmenida. Najistaknutiji
meðu njima je Zenon iz Eleje, Parmenidov zemljak i uèenik. Zenon je roðen oko 4
90. pr. n. e. Osim èinjenice da ga je zanimala politika, znamo o njemu jedan va an
podatak, naime, da su on i Parmenid upoznali u Ateni Sokrata. To nam ka e Platon,
a nemamo razloga da mu ne vjerujemo.
Elejsko uèenje, kao to smo pokazali ranije, vodi do vrlo zapanjivih zakljuèaka. Z
bog toga, bilo je vi e poku aja da Savr eni se trokut ne se skrpi materijalistièka nau
ka. Ono to je Zenon nasto- mo e nacrtati, njega vidi-jao pokazati sastoji se u ovom
e: ako se elejsko uèenje ne mo "duhovnim okom" mo e pohvaliti zdravim razumom, sup
rotna uèenja, koja su te ila da to prevladaju, vodila su do jo èudnijih te koæa. Zato
, umjesto da izravno brani Parmenida, on je tukao protivnike na njihovom vlastit
om tlu. Polazeæi od pretpostavke nekog protivnika, on bi deduktivnim postupkom p
okazivao kako to ukljuèuje nemoguæe posljedice. Stoga se polazna pretpostavka ni
je mogla odr ati i bila je, u stvari, odbaèena.
Ova vrsta dokazivanja slièna je onom reductio ad absurdum, koje smo spomenuli u
izlaganju Anaksimandrova uèenja o evoluciji. No, postoji jedna va na razlika. Pril
ikom uobièajenog dokazivanja reductio ad absurdum dokazuje se kako je, zbog toga
to je zakljuèak stvarno pogre an, jedna od premisa zaista pogre na.
Zenon, pak, poku ava pokazati kako se iz jedne premise mogu izvesti dva proturjeèn
a zakljuèka. To znaèi da veæi broj zakljuèaka nije u stvari neistinit nego nemog
uæ. Zbog toga, tvrdi on, pretpostavka iz koje su zakljuèci izvedeni, nemoguæa je
sama po sebi. Ovu vrstu dokazivanja nastavlja bez ikakvog usporeðivanja zakljuè
aka i èinjenica. U tom smislu ona je posve dijalektièka, to jest u oblasti pitan
ja i odgovora. Dijalektièko dokazivanje prvi je sistematski upotrebljavao Zenon.
Ono ima vrlo va nu ulogu u filozofiji. Sokrat i
Neki lik je beskonaène
djeljiv; nema nedjeljiv,
dii ii kih
Platon preuzeli su ga od elejaca i razvili ga na svoj naèin; od tada, ono* filoz
ofiji preuvelièavalo i izoblièavalo.
Zenonovi dokazi uglavnom su napad na pitagorovsko shvaæanje jedinic tim su povez
ani i neki dokazi protiv praznog prostora i moguænosti kretar
Promotrimo najprije dokaz o pogre nosti pojma jedinice. Sve to jes kao bi Zenon, mo
ra imati neku velièinu; kad ne to ne bi uopæe imalo èinu, ne bi ni postojalo. Poðe
mo li od te pretpostavke, isto se mo e re svaki dio on takoðer mora imati neku vel
ièinu. Reæi to jednom i govoriti stalno, svodi se na isto,
nastavlja on. Ovim kratkim putem uvodi se besko- jedinica, niti konaènih naèna
djeljivost; nema djeliæa za koji se mo e reæi bez velièine, da je najmanji. Pos
toje li, dakle, mnoge stvari, one moraju biti malene i velike u isto vrijeme. U
stvari, one moraju biti toliko male kao da nemaju velièine, jer beskonaèna djelj
ivost pokazuje daje broj dijelova beskonaèan, to zahtijeva jedinice bez velièine,
a zbog toga i zbroj takvih jedinica nema velièine. Istodobno, meðutim, jedinica
mora imati neku velièinu i zato su stvari beskonaèno velike.
Ovo je va no pri dokazivanju da se pitagorovsko uèenje o brojevima ne mo e primijeni
ti u geometriji. Uzmemo li pravac, trebalo bi, prema Pitagori, da smo u stanju r
eæi koliko je u njemu jedinica. Oèigledno, pretpostavimo li beskonaènu djeljivos
t, uèenje
0 jedinicama smjesta pada. U isto vrijeme, va no
je shvatiti da to ne dokazuje kako Pitagora nema :]
pravo. To samo dokazuje da se uèenje o jedinicama *
1 beskonaèna djeljivost ne mogu prihvatiti zajedno, ili, drugim rijeèi- , ma
, daje to nespojivo. Mora se napustiti jedno ili drugo. Matematika ' je zaht
ijevala beskonaènu djeljivost, pa stoga treba odbaciti pitago- I rovsku jed
inicu.
j
Druga stvar koju valja spomenuti tièe se samog dokazivanja re- ! ductio ad absur
dum. Jedna jedina pretpostavka, ako je smislena, ne ' mo e pru iti izravne zakljuèke
koji su nespojivi. Proturjeènosti se mogu« izvesti samo onda kad su s njom pove
zane druge premise, to jest, kad je! u dva razlièna dokaza dodatna premisa u jed
nom nespojiva s dodatnom: premisom u drugom. Tako u ovom sluèaju imamo dva dokaz
a; prvi, da! postoji mno tvo stvari i da jedinice nemaju velièine dakle, da stvari
' nemaju velièine; drugi, da postoji mno tvo stvari i da jedinice imaju velièi nu
dakle, da su stvari beskonaène po velièini. Dvije nespojive dodatn premise jesu
da jedinice nemaju velièine i da one imaju neku velièinu. I svakom sluèaju, zakl
juèak je oèito besmislen. Znaèi da ne to nije u redu premisama. Ono to nije u redu,
to je pitagorovska koncepcija jedinice.
Da bi obranio Parmenidov stav protiv praznog prostora, Zenon je izni novi dokaz.
Ako prostor postoji, mora biti sadr an u neèemu, a to me biti samo veæi prostor i
tako dalje unedogled. Ne eleæi prihvatiti taj regn Zenon zakljuèuje da nema pros
tora. U stvari, to se svodi na poricanje si jali ta daje prostor "prazna posuda".
Tako, prema Zenonu, mi ne smijer razlikovati tijelo i prostor u kojem ono jest.
Nije te ko uvidjeti kako se c uèenje moglo okrenuti protiv Parmenidove kugle. Naim
e, reæi da je svi
Zenon je poricao beskonaèni prostor, jer ako je Zemlja u prostoru, u èemu je pro
stor?
ogranièena kugla, znaèilo bi, u ovom sluèaju, da je on u praznom prostoru. Zenon
ovdje poku ava oèuvati uèenje svog uèitelja, ali je dvojbeno ima li uopæe smisla
govoriti o ogranièenoj kugli, ako izvan nje nema nièeg.
Ova vrsta dokazivanja, koja se mo e stalno ponavljati, zove se beskonaèni regres.
Ona ne vodi uvijek do proturjeèja. U stvari, nitko se danas ne bi suprotstavljao
 stajali tu da je svaki prostor dio veæeg prostora. Kod Zenona dolazi do proturjeè
ja ba zato to on polazi od pretpostavke da je ono " to jest" ogranièeno. On se stoga
na ao pred takozvanim zaèaranim bezgraniènim regresom.
Regresivni dokazi zaèaranog tipa zapravo su oblik dokazivanja reductio ad absurd
um. Oni dokazuju daje osnova dokazivanja nespojiva s nekom drugom premisom za ko
ju se dr i da je istinita.
Najznamenitiji Zenonovi dokazi jesu èetiri paradoksa kretanja, meðu kojima predn
jaèi prièa o Ahilu i kornjaèi. Jo jednom, obrana Parmenidovog uèenja je posredna.
Teret dokazivanja prebaèen je na pitagorovce, tj. da oni smisle ne to bolje, budu
æi da ni njihovo uèenje ne mo e objasniti kretanje. Dokaz glasi: kad bi se Ahil i
kornjaèa natjecali u trèanju tako da kornjaèa ima prednost, Ahil je nikad ne bi
mogao stiæi. Naime, zapoène li kornjaèa trku s predno æu, ona æe, dok Ahil dotrèi
do njezina polazi ta, odmaæi ne to dalje, a dok zatim Ahil dotrèi do njezina novog p
olazi ta, ona æe opet biti ne to naprijed. Svaki put kad se Ahil primakne kornjaèino
m prethodnom polo aju, ovo æe nevoljno stvorenje veæ otiæi dalje. Naravno, Ahil se
primièe kornjaèi sve bli e i bli e, ali je nikada neæe stiæi.
Moramo se sjetiti daje ovaj dokaz uperen protiv pitagorovaca. Prema tome, njihov
a je pretpostavka usvojena i za pravac se uzimlje daje naèinjen od jedinica, ili
taèaka. Zakljuèak je, prema tome, da æe kornjaèa, ma kako se sporo kretala, zas
igurno prijeæi beskonaènu udaljenost prije nego se utrka zavr i. Dakle, ovo je, u
drugaèijem obliku, dokaz da su stvari beskonaène po velièini.
Premda nije te ko pokazati to ne valja u tom zakljuèku, mora biti sasvim jasno da j
e ovaj dokaz besprijekoran kao protuudarac pitagorovskom uèenju o jedinici. Samo
onda kad napustimo ovo gledi te o jedinici, mo emo razviti uèenje o beskonaènim niz
ovima koje pokazuje u èemu je zakljuèak pogre an. Ako se, na primjer, neki niz sas
toji od èlanova koji se smanjuju u stalnom omjeru, kao to se smanjuju du ine pojedi
nih etapa utrke, mo emo izraèunati gdje æe Ahil stiæi kornjaèu. Zbroj takvog niza
definira se kao takav broj koji se ne mo e prijeæi nikojim zbrojem èlanova, bez ob
zira na to koliko ih ima, ali mu se zbroj dovoljno velikog broja èlanova pribli av
a koliko hoæemo. Da postoji jedan takav broj, i to samo jedan za dani niz, mora
se utvrditi bez dokazivanja. Ova vrsta niza koji je povezan s natjecanjem zove s
e geometrijski niz. Danas njega mo e svladati svatko tko je upuæen u elementarnu m
atematiku. No ne zaboravimo da je ba Zenonov kritièki rad omoguæio da se razvije
odgovarajuæe uèenje o kontinuiranoj velièini, na kojem se zasnivaju zbrojevi koj
i nam sada izgledaju kao djetinja igra.
Drugi paradoks, koji se zove trkali te, dovodi do izra aja drugu polovicu dijalektiè
kog napada. Njime se dokazuje da nitko ne bi mogao prijeæi s
ZS2M.Z,'.
Ahil i kornjaèa
jedne strane trkali ta na drugu, jer bi to zi lo da moramo prijeæi neogranièeni br
oj taca ogranièenom vremenu. Jasnije reèeno, prije n se doðe do ma koje taèke, t
reba doæi do poli rastojanja, i tako to ide beskonaèno. Zbog tog; mo e se nikada n
i zapoèeti s kretanjem. Zaji s Ahilom i kornjaèom, èime se pokazuje kako tko jed
nom krene nikada vi e ne mo e stati pobija hipotezu da se pravac sastoji od besk èno
mnogo jedinica.
Zenon je naveo jo dva paradoksa da po kako stvari ne mo emo popraviti pretpostavlja
] da postoji samo ogranièeni broj jedinica u prs Najprije, uzmimo tri jednaka pa
ralelna dijela pi ca, saèinjena od istoga ogranièenog broja jedin Ostavimo jedno
ga od njih da miruje, a d dva neka se kreæu suprotnim smjerovima je kom brzinom,
tako da svi le e jedan pored dr u trenutku kada pokretni pravci prolaze n nepokre
tnog. Relativna brzina dvaju pokre pravaca dvaput je tolika kolika je relativna
bi svakog od njih i nepokretnog pravca. Sada d ovisi o daljnjoj pretpostavci da
postoje jed: vremena kao i jedinice prostora. Brzina se, d;
mjeri brojem taèaka koje se kreæu mimo dane taèke u danom broju tr taka. Dok jed
an od pokretnih pravaca prijeðe polovicu du ine nepokre pravca, on prijeðe èitavu
du inu drugog pokretnog pravca. Zato je ove tonje vrijeme dvostruko prema prvom. A
li, da bi do li u polo aj jedan p drugog, pokretnim pravcima treba jednako vremena.
Stoga bi izgledalo c pokretni pravci kreæu dvaput br e negoli se kreæu. Dokaz je p
one to si jer mi obièno ne mislimo toliko u trenucima koliko u udaljenostima, ali
je potpuno ispravna kritika teorije jedinica.
Na kraju, postoji i paradoks sa strijelom. U svakom trenutku, strije letu zauzim
a prostor jednak sebi i stoga miruje. Dakle, ona uvijek mi: Ovo pokazuje da kret
anje èak ne mo e ni zapoèeti, dok je prethodni para« pokazao da je kretanje uvijek
br e nego to jest. Pobiv i tako pitagonr uèenje o apstraktnom kvantitetu, Zenon je p
olo io temelje za uèenje o k< nuitetu. A to je ba ono to je potrebno da bi se obrani
lo uèenje o Parrr dovom kontinuiranom prostoru.
Drugi elejski filozof bio je Melis sa Sama, Zenonov suvremenik. O njej ivotu znam
o samo to da je bio general za vrijeme samske pobune i c porazio atensku flotu 4
41. pr. n. e. Melis je unaprijedio Parmenidovo uè u jednom va nom pogledu. Veæ smo
vidjeli da je Zenon morao ponovne bijati prazan prostor. Ali onda nije moguæe g
ovoriti o onome to postoji ispunjeni prostor, jer to navodi na pomisao da postoji
ne to izvan toga, to prazni prostor. Kad se prazni prostor iskljuèi, primorani sm
o da materi svemir dr imo beskonaènim u svim smjerovima, a to je Melisov zakljuèa
U svojoj obrani elejskog uèenja o jednom, Melis je oti ao toliko dalek je navijest
io nauku o atomima. Ako postoji mno tvo stvari, izvodi on, c svaka od njih mora po
sebi nalikovati na Parmenidovo jedno. Jer, ni ti
mo e nastati ili nestati. Zbog ovoga, jedino odr ivo uèenje o tome daje postojeæe mn
o tveno, posti e se razbijanjem Parmenidove kugle na sitne kugle. To je ba ono to su a
tomisti uèinili.
Zenonova je dijalektika uglavnom bila porazni napad na pitagorovske stavove. Ist
odobno ona je udarila temelje Sokratovoj dijalektici, posebno metodi hipoteze ko
ju æemo upoznati kasnije. Èak, ta-vi e, ovdje po prvi put nalazimo sustavnu upotreb
u jakog dokaza o jednom posebnom pitanju. Elejci su bili vjerojatno dobro upuæen
i u pitagorovsku matematiku, i na tom podruèju oèekujemo da vidimo primjenu tog
postupka. Na alost, poznat nam je vrlo slabo stvarni naèin kako su grèki matemati
èari vr ili analizu. Meðutim, èini se nedvojbenim da je brzi razvoj matematike tok
om druge polovice petog stoljeæa bio u stanovitoj mjeri povezan s pojavom utvrðe
nih pravila dokazivanja.
Kako uopæe mo emo objasniti promjenljivost svijeta oko nas? Oèigledno je u samoj p
rirodi obja njenja da njegovi temelji ne smiju biti labavi. Najprije su to pitanje
postavili prvi Mileæani, a vidjeli smo kako su kasnije kole postepeno preobra aval
e i produbljivale taj problem. Na kraju, jedan je mi-letski mislilac dao konaèni
odgovor na to pitanje. Leukip, o kome ni ta drugo nije poznato, bio je otac atomi
zma. Uèenje o atomima neposredni je rezultat elejskog uèenja. Melis se gotovo sp
otaknuo o njega.
To je uèenje kompromis izmeðu jednog i mno tva. Leukip je uveo pojam bezbrojnih sa
stavnih èestica od kojih je svaki, kao i Parmenidova kugla, kruta, èvrsta i nedj
eljiva. To su "atomi", stvari koje se ne mogu dijeliti. Oni se uvijek kreæu u pr
aznom prostoru. Za atome se pretpostavljalo da su istoga sastava, ali se mogu ra
zlikovati po obliku. Ono nedjeljivo ili "atomsko", u vezi s tim èesticama, znaèi
da se one fizièki ne mogu razbiti na dijelove. Naravno, prostor koji one zauzim
lju matematièki je djeljiv neogranièeno. Èinjenica da su atomi krajnje maleni, r
azlogom je to nisu vidljivi na uobièajeni naèin. Sad se mo e objasniti postajanje i
promjena. Stalno promjenljivi izgled svijeta nastaje premje tanjem atoma.
Imajuæi u vidu Parmenidov jezik, atomisti bi morali reæi daje ono to nije jednako
stvarno kao i ono to jest. Drugim rijeèima, postoji takvo ne to kao prostor. to je
on, bilo bi te ko reæi. U tom pogledu, ja ne mislim da smo danas i ta dalje nego to s
u bili Grci. Prazni je prostor ono po èemu je geometrija donekle istinita. To je
stvarno sve to se s pouzdanjem mo e reæi. Ranije te koæe materijalizma
Dok Ahil dotrèi do kornjaèina polazi ta, ona æe odmaæi ne to dalje i tako u beskonaè
nost.
Ako se udaljenost i vrijeme sastoje od jedinica, srednji red kreæe se dvjema raz
lièitim brzinama istodobno.
Promjena kao premje tanje atoma koji ostaju nepromijenjeni
nastale su zbog upornog zahtijevanja da sve mora biti tjelesno. Jedini kc imao j
asnu predod bu o tome kakva bi mogla biti praznina bio je Parme a on je, naravno,
pobijao njezino postojanje. Ipak, vrijedno je podsjetiti h reæi da ono to nije zn
aèi da ne postoji, dovodi u grèkom do proturjeè pogledu upotrebe termina. Kljuè
je u èinjenici da postoje dvije grèke rijeè "ne". Jedna je od njih kategorièna,
kao u tvrdnji "ja ne volim". Druga je h tetièna i upotrebljava se u zapovijedima
, eljama i sliènom. Ova hipotet negacija javlja se u izrazu " to nije" ili "nebitak
", kako ga upotrebljavaju ci. Kad bi se u izrazu " to nije" upotrijebilo kategoriè
ko "nije", to bi, nara bilo obièno brbljanje. U engleskom ove razlike nema i sto
ga se nije m izbjeæi ovo skretanje s predmeta.
Èesto se postavljalo pitanje je li se grèko uèenje o atomima zasnivale promatran
ju, ili je to bio sretni pogodak u tami, koji nije imao drugog upoi osim filozof
ske spekulacije. Odgovor na to pitanje nipo to nije tako jedno van kao to se mo e mis
liti. S jedne strane, jasno je iz onog to je veæ red da je atomizam jedini odr ivi
kompromis izmeðu zdravog razuma i elejs
Elejsko je uèenje logièka kritika ranog materijal èkog uèenja. S druge strane, L
eukip je bio Mileæ i dobro upuæen u uèenje svojih velikih zemlja prethodnika. To
potvrðuje njegova kozmologija se on vratio ranijim Anaksimandrovim stajali ti umje
sto da slijedi pitagorovce.
Anaksimenovo uèenje o zgu njavanju i razrj vanju dijelom se oèigledno zasniva na p
romatrt pojava, kao stoje zgu njavanje magle na glatkim vr inama. Tako je bio proble
m kako ukljuèiti elej kritiku u uèenje o èesticama. Da su atomi po gnuti stalnom
kretanju, mo e se dobro naslutit osnovi istog promatranja, ili na osnovi potitrav
; pra ine u zraci svjetla. U svakom sluèaju, Ana menovo uèenje, u stvari, ne vrije
di ako ne mislin vi e ili manje gusto zbijenim gomilama èestica, kle, zasigurno ni
je istina da je grèki atomizam1 samo sretni pogodak. Kad je Dalton ponovno vio a
tomsko uèenje u moderno vrijeme, on je dc poznavao grèka stajali ta o toj stvari i
otkrio d obja njava njegovo iskustvo o stalnim omjerim kojima se spajaju kemijske
supstancije.
Postoji, meðutim, jedan dublji razlog zbog i atomsko uèenje nije bilo sluèajno o
tkriæe. To je vezano s logièkom strukturom samog obja nje Jer, to to znaèi ne to obja
sniti? To znaèi poka kako je ono to se dogaða posljedica mijenjanja ðusobnog polo a
ja stvari. Na taj naèin, ako el objasniti neku promjenu u materijalnom predm mora
mo to uèiniti pozivajuæi se na promjenu ras reda hipotetièkih sastavnih dijelova
koji sami sebi ostaju neobja njeni. Obja njavanje s pom atoma moguæe je tako dugo d
ok sam atom nij pitanju. Èim se to dogodi, atom postaje predme
empirijskog istra ivanja, a poèinje se obja njavati sa èesticama manjim od atoma, ko
je pak ostaju neo-bja njene. O ovoj strani atomskog uèenja naduga-èko je raspravlj
ao francuski filozof E. Meverson. Na taj naèin, atomizam, kao takav, potvrðuje s
trukturu uzroènog obja njavanja.
Nauku o atomima razvio je dalje Demokrit, rodom iz Abdere, koji je bio na vrhunc
u djelovanja oko 420. pr. n. e. On je osobito nastavio da razlikuje stvari kakve
doista jesu i kakve nam se èine. Tako, sa stajali ta atoma, svijet oko nas stvarn
o se sastoji samo od atoma u kretanju, dok ga mi do ivljavamo na razlièite naèine.
Ovo je dovelo do razlikovanja onoga stoje mnogo kasnije imenovano primarnim i s
ekundarnim kvalitetima. Na jednoj su strani oblik, velièina i materija, a na dru
goj boje, zvukovi, okusi i slièno. Ovi potonji obja njavaju se s pomoæu prethodnih
koji pripadaju samim atomima.
Uèenje o atomima susrest æemo jo nekoliko puta u toku na eg istra ivanja. O njegovim
granicama govorit æemo na prikladnom mjestu. Ovdje æemo samo primijetiti da atom
izam nije posljedica ma tovitog umovanja, nego ozbiljni odgovor na miletsko pitanj
e, koji se raðao stotinu i pedeset godina.
Osim to je va an za prirodne nauke, atomizam je potakao i novo uèenje o du i. Poput s
vega ostalog, du a je sazdana od atoma. Ti su dijelovi du e istanèaniji od drugih at
oma i raspodijeljeni po cijelom tijelu. Po tom mi ljenju, smrt znaèi raspadanje na
sastavne dijelove, a tjelesna besmrtnost ne postoji; to je bio zakljuèak to su g
a kasnije izveli Epikur i njegovi sljedbenici. Sreæa, koja je cilj ivota, sastoji
se u ravnote nom stanju du e.
Naporedo s razvojem filozofskih kola tokom petog stoljeæa pojavio se jedan soj lj
udi koji su, u stanovitom smislu, stajali na granici filozofije. To su bili ljud
i koje se opæenito nazivalo sofistima. Na njih se odnosi Sokratova prezirna prim
jedba da su to oni koji èine da slabiji razlog izgleda jaèi. Va no je shvatiti kak
o je taj pokret nastao i koja mu je bila funkcija u grèkom dru tvu.
Nestalnost filozofskog popri ta ote avala je moguænost da se razabere na kojoj bi st
rani mogla biti istina. Ako postoji stvar za koju praktièni ljudi nemaju vremena
, to je pitanje koje ostaje otvoreno. Za one koji hoæe zavr iti posao samo zato da
 bi bili aktivni, nerije eno je pitanje prokletstvo. To je uglavnom bio polo aj u ko
jem su se zatekli sofisti. Proturjeèna filozofska mi ljenja nisu pru ala nikakvu nad
u daje spoznaja uopæe moguæa. Osim toga, sve ire iskustvo na osnovi dodira s drug
im narodima pokazalo je da postoje nepremostivi jazovi izmeðu obièaja razlièitih
naroda. O tome Herodot prièa jednu anegdotu. Na dvoru Velikog kralja nalazile s
u se plemenske delegacije iz razlièitih zemalja perzijskog carstva. Svaka se od
njih u asno zabezeknula, èuv i za pogrebne obièaje drugih. Jedni su obièavali spalji
vati mrtve, drugi pokapati. Zakljuèujuæi, Herodot citira Pindara: obièaj je kral
j svih.
45
Demokrit iz Abdere
I
Buduæi da su sofisti osjeæali da se do spozna mo e doæi, oni su izjavili kako je t
o neva no. V je probitaèno mi ljenje. U tome, dakako, imL to istine. U obavljanju pra
ktiènih poslova us je doista od presudne va nosti. Ovdje je pon sokratsko gledi te s
asvim suprotno. Ondje gc sofiste zanimalo neporemeæeno iskustvo, Se je dr ao da to
nije dovoljno, da neispitani iv stvari, nije vrijedan ivljenja.
U vrijeme kad je u Grèkoj bilo malo sistemat obrazovanja, ako gaje uopæe bilo, s
ofisti su iz1 ba taj zadatak. Oni su bili putujuæi uèitelji k< dr ali predavanja il
i davali poduku na profesic noj osnovi. Jedna od stvari koje se Sokratu nisu nji
h sviðale bilo je uzimanje nagrada. Èovjek r osjetiti kako je Sokrat u tome bio
malo neprave jer èak i govornici moraju katkada jesti. Ipak, ' primijetiti da ak
ademska tradicija dr i plaæe vrs predujma koji bi profesoru trebao omoguæiti d; bo
ravi materijalne probleme.
U svom poduèavanju sofisti su posebice m avali razlièite predmete. Najuva enija nji
hova latnost sastojala se jednostavno u tome da p knji evno obrazovanje. No, bilo
je i drugih koj poduèavali predmete mnogo neposrednijeg prs ènog utjecaja. Sa ire
njem demokratskih ustav; vrijeme petog stoljeæa, postalo je va no da se rr
dr ati govori. Za ovu potrebu brinuli su se uèitelji retorike. Isto tako, posi li
su uèitelji politike koji bi uèili svoje uèenike kako da se bave skup tins poslovi
ma. Na kraju, postojali su uèitelji vje tine prepiranja ili eristike, 1 koji su mo
gli zlo prikazati u dobrom svjetlu. Ova se vje tina oèigledno pri: njuje u sudnica
ma, gdje optu eni mora voditi vlastitu obranu; uèitelji s poduèavali kako se izokr
eæu tvrdnje i stvaraju te koæe.
Va no je razlikovati eristiku od dijalektike. Oni koji se bave prvim id pobjedom,
dok dijalektièari poku avaju otkriti istinu. To je zapravo ras izmeðu debate i dis
kusije. '
Dok su na podruèju obrazovanja sofisti, na taj naèin, obavili vrijedar datak, nj
ihovi filozofski nazori protivili su se istra ivanju. Jer oni su L skepticizam oèa
ja, negativni stav prema problemu spoznaje. Ovo je gled. sa eto u èuvenoj Protagor
inoj izreci: "Èovjek je mjerilo svih stvari ( koje jesu da jesu i koje nisu da n
isu." Na taj naèin, za njega je istinito s\ èovjekovo mi ljenje i neslaganje izmeð
u ljudi ne mo e se rije iti sa staja! istinitosti. Stoga se ne treba èuditi to je sof
ist Trazimah definirao pra kao korist jaèega.
Premda, dakle, Protagora napu ta pitanje istine, èini se da ipak dop\ da jedno mi lj
enje mo e biti bolje od drugoga u pragmatièkom srni premda je ta tvrdnja izlo ena op
æoj logièkoj kritici protiv pragmatizma, ako pitamo koje je od dva mi ljenja u stv
ari bolje, odmah smo baèeni na k pojmu apsolutne istine. U svakom sluèaju, Pitag
ora je neosporno osn pragmatizma.
Sofisti su poduèavali za novac pripremajuæi uèenike za uspjeh u praktiènom ivotu
46
Jedna zabavna prièa pokazuje kako se gledalo na sofiste. Protagora, uvjeren daje
njegovo uèenje nenadmudrivo, reèe jednom siroma nom uèeniku da æe platiti kolarinu
kada dobije prvu parnicu. Zavr iv i kolovanje, mladiæ ne htjede zapoèeti radom. Prot
agora je podnio tu bu da utjera dug i pred sudom dokazivao kako mu uèenik mora pla
titi: prema pogodbi dobije li parnicu odnosno prema presudi, ako je izgubi. Optu e
ni mu odgovori jo bolje. Plaæanje ne dolazi u obzir, izjavio je, prema presudi, a
ko dobije parnicu, a prema pogodbi, ako je izgubi.
Rijeè sofist znaèi ne to poput mudraca. Buduæi daje i Sokrat bio uèitelj, ne iznen
aðuje nas to su ga neupuæeni suvremenici zvali sofistom. Da je to svrstavanje bil
o krivo, veæ smo pokazali. No, sve do Platonovog vremena nije se to razlikovanje
pravilno uviðalo. U stanovitom smislu, naravno, filozofi i so-fisti izazivlju s
liène reakcije masa.
Prema filozofiji uopæe, oni koji filozofski ne misle od pamtivijeka su pokazival
i prilièno èudan i nedosljedan stav. Sjedne strane, oni su skloni da gledaju na
filozofe s blagom i dobrohotnom ljubezno æu, Sokrat je poduèavao na ne-kao na bez
opasne budale, luðake koji hodaju s gla- uobièajen naèin, navodeæi vom u oblaci
ma i postavljaju glupa pitanja takva, ljude da sebe spoznaju koja nemaju veze s
a stvarnim interesima èovjeka, i
ne mare za stvari kojima se pametni graðani trebaju baviti. S druge strane, filo
zofsko razmi ljanje mo e imati temeljito uznemirujuæi utjecaj na ustaljenu praksu i
obièaje. Filozofa se sada gleda sumnjièavo kao nekonformista koji ru i tradicije i
obièaje i ne odobrava bezuvjetno obièaje i gledi ta koji izgledaju dovoljno dobri
za svakog drugog. Stavljanje njihovih po tovanih uvjerenja pod pitanje izazivlje
kod onih to nisu navikli na takvo postupanje osjeæaj nesigurnosti i oni uzvraæaju
mr njom i neprijateljstvom. Tako je Sokrat bio optu en zbog prevratnièkog uèenja, j
ednako kao i sofisti uopæe, a uèitelji sporenja posebno.
iiiiiiii
A.1
I
Atena
Sve tri najveæe liènosti grèke filozofije povezane su s Atenom. Sok Platon bijah
u Atenjani, dok je Aristotel ondje studirao i kasnije dr ao davanja. Zbog toga, pr
ije negoli se pozabavimo njihovim radom, korisi obratiti pa nju na grad u kojem su
ivjeli. Sami Atenjani potukli su Dai barbarske horde na nizinama Maratona 490. p
r. n. e. Deset godina kas Grci su udru enim snagama porazili Kserksove kopnene i p
omorske ge. U Termopilama spartanska je za titnica strahovito pokosila Perzijar ka
snije, u Salamini, grèki su brodovi pod atenskim vodstvom zadali sn udarac nepri
jateljskoj mornarici. Slijedeæe godine, u Plateji, Perzijanc pretrpjeli konaèni
poraz.
Ali je Atena opustjela; njezini se stanovnici odselili, a Perzijanci su sj grad
i hramove. Sad je otpoèela velika obnova. Atena je podnijela glavni rac ratovanj
a. Bila je voðom za vrijeme rata. Sada, kad je opasnost mir postala je voðom i u
mirno doba. Kopneni su Grci sad bili spa eni, slije je korak bio da se oslobode o
toci u Egejskom moru. Pri tome se pok da je spartanska vojska malo korisna, pa je
zapalo Atenjane da se oni, pomorci, odupru "Velikom kralju". Na taj naèin, Aten
a je zagospodarila I skim morem. Ono Stoje poèelo kao delski savez sa sredi tem na
otoku E zavr ilo je kao atensko carstvo kojeg je riznica prenijeta s Dela u Atenu
. Atena je ispa tala zbog zajednièkog cilja; sad je jedino bilo po teno, ta] ona mis
lila, da se njezini hramovi sazidaju o zajednièkom tro ku; i tako je dignuta nova
Akropola, grad na brijegu, s Partenonom i drugim graðevim kojih ostaci postoje i
danas. Atena je postala najvelièanstveniji grad u Gr< sastajali te umjetnika i mi
slilaca, kao i sredi te pomorstva i trgovine. ; Fidija je napravio kipove za nove
hramove, osobito divovski kip bo ice ne, koji je, dominirajuæi Akropolom, nadgleda
o trijem i stepenice. Povjesr Herodot iz Halikarnesa u Joniji do ao je ivjeti u Ate
nu i napisao povijest zijskih ratova. Grèka je tragedija procvala s Eshilom koji
se borio kod Sal< ne. Perzijanci, u kojima prièa o Kserksovom porazu, bave se t
emom koja
iz Homera. Tragièari Sofoklo i Euripid dozi su propadanje Atene, a isto tako i k
o diograf Aristofan, èija zajedljiva se nije nikoga tedjela. Tukidid, ko opisao v
eliki rat Sparte i Atene, b prvi znanstveni povjesnièar.
I politièki i kulturno, Atena je d vjela svoj vrhunac u tim desetljeæ izmeðu per
zijskih i peloponeskih tova. To razdoblje nosi Periklovo i Periklo je roðenjem b
io aristok Majka mu je bila neæakinja refor tora Klistena, koji je zapoèeo de kr
atizaciju atenskog ustava. Je od njegovih uèitelja bio je i fili Anaksagora, od
kojeg je mladi ple nauèio mehanièko uèenje o svem Periklo je izrastao u èovjeka
koj bio osloboðen narodskih predrasi
Atene, premda to nije bio i naslovom
onog vremena, suzdr an i umjeren po karakteru i, u cjelini, pone to pi prema narodu.
Ipak, za njegove je vladavine atenska demokracija po: punu zrelost. Veæ je tada
 vijeæe aeropag, neka vrsta gornjeg doma, izg mnogo svoje moæi. Izuzev i suðenje z
bog ubojstva, sve njegove funkcije uzeli su vijeæe pet stotina, skup tina i sudovi
. Svi èlanovi tih tijela post; plaæeni dr avni slu benici, birani obiènim drijebom. N
ovi sistem dru t1 slu bi donekle je izmijenio stare i tradicionalne vrline.
Periklo je bio roðeni voða. Nakon ostrakizma Tukidida 443. pr. n. e ran je godin
ama za jednog od vojskovoða. Buduæi da je bio veoma on u narodu, sna an govornik i
sposoban dr avnik koji je daleko nadma svoje kolege, vladao je gotovo autokratski
. Ne to kasnije, Tukidid je za o Periklovoj Ateni da je to bila demokracija na rij
eèima, a stvarno vlad; prvog graðanina. Jedino je tokom godina, neposredno prije
peloponeski tova, demokratska stranka stala tra iti vi e vlasti. Tada su se poèeli
os_ tetni rezultati ogranièenja graðanstva na Atenjane kojima su i rodite! Atenja
ni, a koje je zapoèelo 441. godine pr. n. e., kao i financijska opte nost zbog r
astro nih graðevinskih planova. Rat izazvan spartanskom za Periklo, stvarni voða
zbog atenskoga gospodstva trajao je od 431. do
pr. n. e. i zavr io potpunim porazom Atene. Samj klo umro je prvih godina tog rat
a, 429, od kuge k pogodila grad godinu dana prije toga. Ipak, kao ki no sredi te,
Atena je nad ivjela svoj politièki pad. < la je sve do na ih dana simbolom svega to j
e ve S^*^ "\ lijepo u èovjekovim stremljenjima.
i Sada dolazimo do Atenjanina Sokrata. On je rr
jedini filozof koji je barem po imenu svakome po
0 njegovu ivotu ne znamo mnogo. Roðen je oko pr. n. e. Bio je graðanin Atene, ima
o malo novaca se osobito trudio da stekne vi e. Zapravo, najmilr bava bile su mu d
iskusije s prijateljima i s ostalin poduèavanje mladih Atenjana u filozofiji. Al
i, za ra od sofista, on za to nije uzimao novac. Komedi Aristofan ruga mu se u s
vojim Oblakinjama, a to da je morao biti dobro poznat u gradu. 399. pr. osuðen j
e zbog protuatenske djelatnosti i otrovan
to se tièe ostaloga, moramo se pouzdati u z dvojice njegovih uèenika, vojskovoðe
Ksenofona zofa Platona. Od njih dvojice Platon je va niji. U i liko svojih dijalog
a prikazuje nam kako je Sokrat
1 govorio. Iz Gozbe doznajemo da je Sokrat bio : napadajima rastresenosti. Odje
dnom bi negdje s ostao izgubljen u mislima, katkada i satima. Ist meno, fizièki
je bio ilav. Iz dana njegova vojniko1 znalo se da je podnosio vruæinu i zimu bolj
e od
i da je mogao izdr ati bez hrane i piæa dulje od i: Znamo i to daje u ratu bio hra
bar. Uz veliku opa: da sam pogine, jednom je spasio ivot svog priji Alkibijada ko
ji je ranjen pao na zemlju. U ratu i i Sokrat je jednako bio neustra iv èovjek i t
akav je > do smrti. Bio je neugledan i malo se brinuo za od
i I
i
Erehteion viðen iz Par-tenona; sagraðen na Akropoli u doba Perikla
Sofoklo
Eshil
Euripid
Nosio je otrcanu i zgu vanu tuniku i uvijek i ao bos. Bio je umjeren u s^ to je radio
i mogao je zapanjujuæe vladati svojim tijelom. Premda je ri pio vino, kad bi mu
se pru ila prilika mogao je stjerati sve svoje drugov( stol, a da se ne opije.
U Sokratu nalazimo preteèu i stoièke i kinièke kole. S kinicima ga ; zuje nemar z
a svjetovna dobra, a sa stoicima zanimanje za krepost kao veæe dobro. Osim u svo
jim mlaðim danima, Sokrat se nije mnogo posve znanstvenoj spekulaciji. Prvenstve
no ga zanima Dobro. U ranim Platon dijalozima, u kojima se Sokrat najjasnije ist
ièe, vidimo ga kako tra i defir etièkih termina. U Harmidu istra uje to je umjerenost
; u Lvzisu to je jateljstvo, u Lahetu to je hrabrost. Nisu nam dani konaèni odgovo
ri m pitanja, ali nam je pokazano da ih je va no postaviti.
Ovo otkriva glavnu nit u Sokratovu mi ljenju. Premda uvijek govori \ ni ta ne zna, o
n ne misli da znanje le i izvan na ega dohvata. Va no j( to da treba da poku amo tra iti z
nanje. Jer on dr i kako èovjek grije i to ne zna. Da zna, ne bi grije io. Odatle proizl
azi da je ne nje najva niji uzrok zlu. Dakle, da bismo postigli D< ^ mor
amo imati znanje, pa je tako Dobro znanje,
izmeðu Dobra i znanja ostaje obilje jem grèke mis poèetka do kraja. Kr æanska etika
je sasvim upi tome. Tamo je va no èisto srce, a to æe se vjerojatn k e naæi meðu nezn
alicama.
Sokrat je, dakle, poku ao diskusijama razjasnit etièke probleme. Ovaj naèin otkriv
anja stvari putei tanja i odgovora zove se dijalektika i Sokrat je bio stor u to
me, premda ga nije prvi upotrijebio. U Plato: dijalogu Parmenid stoji da je Sokr
at kao mladiæ sl Zenona i Parmenida i da je dobio dijalektièkih bi kojima je kas
nije obasipao druge. Platonovi dijalozi kazuju Sokrata kao èovjeka s vrlo ivahnim
smislo: alu i zajedljivo duhovitog. Bio je slavan i bojali su | zbog njegove iro
nije. Grèka rijeè "ironija" znaèi dosl potejenjivanje. Tako, kada Sokrat ka e kako
zna s to da ne zna ni ta, on je ironièan ali, kao i uvijek, i povr ine ale viri ozbi
ljna misao. Sokrat je, nedvi no, poznavao dostignuæa svih mislilaca, pisaca i gr
umjetnika. Ali ono to mi znamo, malo je i gotovo i kad se usporedi s beskonaènim
prostranstvom n znatog. Kada to jednom uvidimo, mo emo zaista re< ne znamo ni ta.
Sokrat je najbolje prikazan u Obrani Sokratovoj, nam pokazuje njegovo suðenje. T
o je njegov govor u vi tu obranu, ili bolje reèeno, ono stoje Platon zapamtio on
rekao; nije to, dakle, zapis od rijeèi do rijeèi, nego r to je Sokrat mogao reæi
i to bi rekao. Ovakvo "zapi nje" nije bilo neobièno povjesnièar Tukidid radio \
sasvim otvoreno. Obrana je tako historijski zapis.
Sokrat je bio optu en zbog nepokoravanja dr a religiji i zbog kvarenja mlade i svojim
poduèavan To je bila samo tobo nja optu ba. Vlada se protivila
govoj vezi s aristokratskom strankom, kojoj je pripadala veæina njegovih prijate
lja i uèenika. No, zbog amnestije sud nije mogao ostati kod te optu be. Formalno s
u tu ioci bili Anit, demokratski politièar, Melet, pisac tragedija, i Likon, uèite
lj govorni tva.
Sokrat je od poèetka dao maha svojoj ironiji. Njegovi uèitelji, ka e on, krivi su
zbog rjeèitosti i kiæenog izra avanja. On sam do ivio je sedamdeset godina, nikada p
rije nije bio pred sudom i tra i od sudaca da imaju obzira prema njegovom nepravni
èkom naèinu izra avanja. Sokrat zatim spominje klasu koja ga optu uje i koja je star
ija i opasnija jer je neuhvatljiva. To su oni koji su i li okolo, govoreæi o Sokra
tu kao "mudrom èovjeku koji razmi lja o nebeskim pojavama, koji je ispitao sve to j
e pod zemljom i koji umije lo iju stvar prikazati boljom". On odgovara da nije uèe
njak, niti poduèava za novac kao sofisti, niti zna ono to oni znaju.
Za to ga, dakle, ljudi zovu mudracem? Razlog je taj stoje delfsko proroèi te jednom
reklo kako nitko nije mudriji od Sokrata. On je poku avao pokazati da je proroèi te
u krivu. Zato je tra io ljude koje se dr alo mudrim i postavljao im pitanja. Pitao j
e politièare, pjesnike, umjetnike i vidio da nitko ne mo e objasniti to radi, da ni
tko nije mudar. Otkrivajuæi njihovo neznanje, on je stvorio mnogo neprijatelja.
Na kraju je shvatio to je proroèi te htjelo reæi naime, to da je samo bog mudar, da
je èovjekova mudrost kukavna i da je pametan meðu ljudima onaj tko poput Sokrat
a vidi daje njegova mudrost bezvrijedna. Tako je on proveo ivot skidajuæi masku s
tobo nje mudrosti. Zbog toga je ostao siroma an, ali je morao ivjeti prema proro tvu.
Postavljajuæi svom tu itelju Meletu pitanja, on ga prisiljava da prizna kako svatk
o u dr avi valjano odgaja mlade osim njega, Sokrata. Ta bolje je ivjeti meðu dobrim
ljudima nego meðu zlima. On stoga ne bi svjesno kvario Atenjane; ako je pak to u
èinio nesvjesno, Melet bi ga trebao osloboditi, a
Kupa; "simpozij" je grèka rijeè za gozbu.
ne optu ivati. Optu ba ka e da je Sokrat uspo nove vlastite bogove, dok ga Melet napad
a kac stu, to je oèigledna proturjeènost.
Sokrat sada govori sudu kako je njegova dx da poslu a bo ju zapovijed i da nastoji s
poznati druge ljude, èak uz opasnost da se sukobi s dr Ovaj nas Sokratov stav pod
sjeæa na to da je pr podijeljenih lojalnosti jedna od glavnih tema grèi gedije.
On nastavlja da govori o sebi kao napa dr avu i spominje jedan unutarnji glas koji
ga vodi. On ga spreèava, ali mu nikad ne zapovije ne to uèini. Taj ga je glas odv
ratio od politike u nitko ne mo e dugo ostati èastan. Optu ba nije j la nijednog od
njegovih biv ih uèenika koji su pr u sudu. On neæe moliti milost dovodeæi svoju r<
kanu djecu, on mora uvjeriti suce, ne moliti mile Kad je pala osuda da je kriv,
Sokrat je izg< zajedljiv i sarkastièan govor i predlo io da plati od 30 mina. Bil
o je sigurno da to neæe biti prihva i osuda na smrt je potvrðena. U posljednjem
g Sokrat upozorava one koji su ga osudili da æe b
dan za drugim te ko ka njeni zbog ovog zlodjela. Tada, okrenuv i se s prijateljima, go
vori im kako to to se dogodilo nije nesreæa. Smrti se ne bojati. Ilije to san bez
 snova, ili je ivot na drugom svijetu, gdje mo e n( tano razgovarati s Orfejem, Mus
ejem, Heziodom i Homerom, i tamo sij ne ubijaju èovjeka zato to je postavljao pit
anja.
Sokrat je proveo mjesec dana u zatvora prije negoli je ispio otrov ku Do povratk
a delske laðe, koja je bila zadr ana olujom na svom zavje putovanju na Del, nitko
nije mogao biti pogubljen. On je odbio da pobj i u Fedonu su opisani njegovi pos
ljednji sati koje je proveo s prijatelj uèenicima diskutirajuæi o besmrtnosti.
Homer, Heziod, Orfej, Musej; kad umre, Sokrat æe se mo da sastati s njima
Delfijski Apolon; njegovo je proroèi te reklo za Sokrata da nitko nije mudriji od
njega
i
Sokrat
Kad prolistate stranice ove knjige, vidjet æete da nijednom filozofu nije dato t
oliko mjesta koliko Platonu ili Aristotelu. Tako i mora biti, zbog njihovog jedi
nstvenog polo aja u povijesti filozofije. Ponajprije, oni dolaze kao nasljednici i
sistematizatori predsokratskih kola; razvijaju ono to su zatekli obja njavajuæi mno
go toga to je ostalo nejasno kod ranijih mislilaca. Zatim, oni su stoljeæima vr ili
golemi utjecaj na ljudsku misao. Kad je god na Zapadu bujala spekulativna rasud
na moæ, u pozadini se mogla nazrijeti sjena Platona i Aristotela. Konaèno, njiho
v doprinos filozofiji vjerojatno je va niji nego doprinos bilo kojeg mislioca prij
e i poslije njih. Jedva da postoji ijedan filozofski problem o kome oni nisu rek
li ne to vrijedno i, svatko tko se danas trsi da bude originalan, zanemarujuæi ate
nsku filozofiju, èini to na vlastiti rizik.
Platonov ivot obuhvaæa period od propadanja Atene do uspona Makedonije. Rodio se
428. pr. n. e., godinu dana poslije Periklove smrti, i odrastao za vrijeme pelop
oneskih ratova. ivio je preko osamdeset godina i umro 348. pr. n. e. Njegovo je o
biteljsko podrijetlo bilo aristokratsko, a takav mu je bio i odgoj. Ariston, nje
gov otac, potjecao je iz stare atenske kraljevske obitelji, a Pe-riktiona, Plato
nova majka, iz obitelji koja je odavno bila aktivna u politici. Ariston je umro
kad je Platon jo bio djeèak i Periktiona se kasnije udala za svog ujaka Pirilampa
, Periklovog prijatelja i prista u. Po svemu se èini da je Platon u oèuhovoj kuæi
proveo godine oblikovanja svoje liènosti. S obzirom na spomenuto podrijetlo, ne
valja se èuditi to je imao stroge nazore u pogledu politièkih du nosti graðana. Nji
h nije samo izlo io, posebno u Dr avi, nego ih je i sam izvr avao. U prvim je godinama
izgledalo da bi mogao postati pjesnik, a manje-vi e se podrazumijevalo da æe izab
rati politièku karijeru. Ta se ambicija iznenada izjalovila kad je Sokrat osuðen
na smrt. Taj u asni primjer politièke spletke i zlobe neizbrisivo se dojmio mladi
æa. Nitko vi e nije mogao sputati njegovu nezavisnost i po tenje s okvirima stranaèk
e politike. Od tog vremena dalje, Platon se potpuno posvetio filozofiji.
Sokrat je bio stari prijatelj njegove obitelji i Platon gaje poznavao od djetinj
stva. Nakon pogubljenja, Platon je zajedno s nekoliko drugih Sokrato-vih sljedbe
nika pobjegao u Megaru, gdje su ostali dok se skandal nije sti ao. Poslije toga, P
laton je, izgleda, nekoliko godina putovao. Njegov plan putovanja obuhvaæa Sicil
iju, ju nu Italiju, èak, mo da, i Egipat, ali vrlo malo znamo o tom vremenu. U svako
m sluèaju, nalazimo ga ponovno u Ateni 387. pr. n. e., kad je osnovao kolu. To je
uèili te smje teno u gaj sjeverozapadno i neznatno daleko od grada. Taj dio zemlji ta
bio je povezan s imenom legendarnog junaka Akadema, pa je stoga uèili te dobilo i
me Akademija. Bila je ustrojena po uzoru na pitagorovske kole u ju noj Italiji, s k
ojima se Platon upoznao za vrijeme svojih putovanja.
"Z T*
Akademija je preteèa sveuèili ta, kakva su zvijala od srednjeg vijeka dalje. Kao ko
la, potrajala 900 godina, dulje nego ijedna takva tucija prije i poslije. Na kra
ju ju je 529. n. e. zL car Justinijan, jer je odr avanje klasiènih tr; vrijeðalo n
jegova kr æanska naèela.
Nastava se u Akademiji odr avala, MgVavnor ma tradicionalnim predmetima pitagorovs
kih Osnovni su predmeti bili aritmetika, planin trigonometrija, astronomija, muz
ika ili harr Kao to se i moglo oèekivati, zbog jakih veza gorovcima, matematici s
e pridavala velika vi Ka e se daje nad ulazom u kolu stajao natj je opominjao da ni
tko ne ulazi tko ne voli o^ dmete. Poduèavanje je trajalo deset godina.
Ovo poduèavanje imalo je za cilj da odvral ljudi od stalnih promjena iskustvenog
 svijeta usmjeri na ono nepromjenljivo i osnovno tc toga; da ih odvrati od pojavn
osti i usmjeri na da upotrijebimo Platonove rijeèi.
Meðutim, ni jedan od ovih predmeta nije 1 tonoman. Svi su oni, na kraju, odgovor
ni z ma dijalektike i zato je ba prouèavanje tih 2 stvarna odlikovna crta obrazov
anja.
U vrlo zbiljskom smislu, ovo je cilj pravog o vanja èak i danas. Nije zadatak sv
euèili ta da 1 glave studenata sa to vi e èinjenica. Njegov je pravi zadatak da razvi
j« ma naviku kritièkog preispitivanja i razumijevanja zakona i kriterija ] podli
je u svi predmeti.
Kako je Akademija u pojedinostima bila ustrojena, to vjerojatno nika æemo znati.
Ali iz knji evnih tragova mo emo zakljuèiti daje umnogome la nalikovati na moderne
ustanove za visoko obrazovanje. Bila je opre] nauènim priborom i knji nicom; u njo
j su se dr ala predavanja i semin; Zbog moguænosti obrazovanja u takvoj koli, sofis
tièki je pokret naglo o Nedvojbeno je da su oni koji su pohaðali teèajeve morali
pridonijeti tro i odr avanja. Ali pitanje novca tu doista nije pitanje odr anja, bez
obzira na je Platon bio imuæan i stoga si mogao priu titi da to pitanje zanemari.
Gk stvar bio cilj Akademije: nauèiti ljude da misle svojom glavom u svjetlu ra I
nikakvom se neposredno praktiènom cilju nije te ilo, za razliku od sofis nisu tra i
li ni ta drugo nego snala enje u praktiènim stvarima.
Jedan od prvih studenata Akademije bio je i najznamenitiji. Kao n Aristotel je d
o ao u Atenu da pohaða kolu i ondje ostao gotovo dvade; dina, sve do Platonove smrt
i. Aristotel nam prièa daje njegov uèitelj pre bez pripravljenih bilje aka.
Iz drugih izvora doznajemo da se studentima u seminarima ili diskus grupama zada
valo problema tra eæi od njih da ih rije e. Dijalozi su bili 1 vni filozofski eseji
namijenjeni vi e obrazovanoj javnosti nego samim si tima. Platon nikad nije napisa
o ud benik i uvijek je odbijao da sustavne svoju filozofiju. Izgleda daje on osjeæ
ao kako je svijet u cjelini suvi e slo; bi se zgurao u unaprijed smi ljeni knji evni k
alup.
Platon
=;<=.
Akademija je radila veæ dvadeset godina kad je Platon ponovno oti ao u inozemstvo.
Godine 367. pr. n. e. umro je Dionizije I, vladar Sirakuze. Njegov sin i naslje
dnik, Dionizije II, do ao je na njegovo mjesto kao jo pone to sirov i neiskusan mladi
æ od trideset godina, slabo pripremljen za upravljanje sudbinom tako va ne dr ave ka
kva je bila Sirakuza. Stvarnu je vlast imao Dion, ogor mladog Dionizija i veliki
prijatelj i tovatelj Platonov. On je i pozvao Platona u Sirakuzu, e da bi isku ao D
ionizijeve sposobnosti i stvorio od njega dobro obrazovanog èovjeka. Iako su izg
ledi za uspjeh u ovakvom pothvatu mr avi i u najbolje vrijeme, Platon je pristao d
a poku a, dijelom nedvojbeno zbog svog prijateljevanja s Dio-nom, ali i zato stoje
to bio izazov ugledu Akademije. Ovdje je Platon stvarno imao priliku da isku a sv
oju teoriju o obrazovanju vladara. Dakako, mo e se raspravljati o tome da li znans
tveno obrazovanje èini da dr avnik jasnije misli o politièkim pitanjima, ali je Pl
aton oèigledno mislio da ono to èini. Na Siciliji
je bio potreban moæni vladar, kako bi zapadni Grci Akademov aaj mjesto zadr ali s
voju vlast nasuprot sve veæoj vlasti Karta- Platonove kole, udaljene 2 ge; ako, p
rema tome, ne to poduèavanja iz matema- km od grada. tike mo e uèiniti da Dionizije
postane takav èovjek,
mnogo bi se postiglo a ako bi stvar pak propala, svakako se ni ta neæe izgubiti. N
a poèetku je postignut stanoviti napredak, ali ne za dugo. Dionizije nije imao d
uhovne snage da izdr i produ eno obrazovanje, a k tome je bio veoma neugodan spletka
r. Zavidan zbog ogorova utjecaja u Sirakuzi
i prijateljstva s Platonom, on gaje protjerao u izgnanstvo. Platon sad nije moga
o ni ta postiæi time da ostane, i stoga se vratio u Atenu i Akademiju. Poduzeo je
sve najbolje to je mogao da iz Atene popravi to se dade, ali bez uspjeha. Godine 3
61. pr. n. e. oti ao je jo jednom u Sirakuzu da posljednji put poku a tamo nje stanje d
ovesti u red. Protekla je gotovo godina dana u poku ajima da se smisle neke prakti
ène mjere koje bi ujedinile sicilijanske Grke pred opasno æu od Kartage. Na kraju
se po- Aristotel uèenikAkade_ kazalo da je neprijateljstvo konzervativaca neprem
ostiva te koæa. Po to je prethodno do ao i sam u ivotnu opasnost, Platon se konaèno usp
io vratiti u Atenu 360. pr. n. e. Poslije toga, Dion se nasilno vratio na svoj p
olo aj ali se, unatoè Platonovim upozorenjima, pokazao kao nerazborit vladar i s v
remenom izazvao svoje ubojstvo. Ipak, Platon je poticao Dionove sljedbenike da n
astave staru politiku, ali se oni nisu obazirali na to. Konaèno je sudbina Sicil
ije zapeèaæena osvajanjem izvana., kao stoje Platon bio predvidio.
Po svom povratku 360, on se ponovno prihvatio poduèavanja i pisanja u Akademiji,
ostajuæi aktivan kao pisac do posljednjeg trenutka. Od svih filozofa antike jed
ino su Platonova djela do la do nas gotovo
mije
%J ^^^t^f%^
f
Ulaz u stadion u Sirakuzi, popri te Platonova politièkog djelovanja
u cijelosti. Dijaloge, kao to je spomenui smijemo uzeti kao formalne i tehnièke r
a ve o filozofskim temama. Platon je bio i svjestan te koæa koje prate takvu vrstu
i vanja a da bi ikad te io da dade sustav k dokrajèio sve sustave, kao to su uèini
li filozofi od onda. Zatim, on je jedinstven i filozofima po tome to je ne samo v
eliki mi nego i veliki pisac. Njegova djela predsta Platona kao istaknutu liènos
t u svjetskoj! evnosti. Ta osobina, na alost, ostala je i tna u filozofiji. Postoj
e goleme hrpe filozc napisa koji su visokoparni, dosadni i nadi U stvari, ponegd
je je postalo gotovo tradic: filozofska djela moraju biti nejasna i stilsl zgrap
na da bi bila duboka. To je teta, _; zapla i zainteresiranog nestruènjaka. Nar; ne
smije se misliti da je obrazovani Aten iz Platonovih dana mogao èitati njegove d
ge i ocijeniti njihovu filozofsku va nost m pogled. Bilo bi jednako pametno oèeki
vati netko tko nema pojma o matematici uzeti; gu o diferencijalnoj geometriji i
imati odi koristi. No, u svakom sluèaju, Platona mo ete èitati, stoje vi e negoli se
reæi o veæini filozofa.
Osim dijaloga, saèuvana su neka Platonova pisma, uglavnom njeg prijateljima u Si
rakuzi. Ona su vrijedna kao svjedoèanstva o vremem inaèe, nemaju neku posebnu fi
lozofsku va nost.
Ovdje moramo ne to reæi o ulozi Sokrata u dijalozima. Sam Sokrai nikada ni ta pisao,
tako da se njegova filozofija odr ala uglavnom u 01 to znamo od Platona. Istodobno
, Platon je u kasnijem radu razvio vk uèenje. Zbog toga, valja u dijalozima razl
ikovati to je Platonovo, a t< kratovo. Ovo je pone to osjetljiv zadatak, ali ipak ni
je nemoguæ. Ponajpr dijalozima, koje mo emo nazvati kasnijim, Platon kritizira nek
a ranija u< to ih je zastupao Sokrat. Nekada se mislilo da je Sokrat u dijalozima
u govorio u ime Platona i da je Platon ovom knji evnom tehnikom iznosi misli koje
su mu bile na pameti u dotièno vrijeme. Ova ocjena, meðutir odgovara èinjenicam
a i vi e ne prevladava.
Platonov utjecaj na filozofiju vjerojatno je veæi nego utjecaj ma kojeg, gog èov
jeka. Kao nasljednik Sokrata i predsokratovaca, osnivaè Akader Aristotelov uèite
lj, Platon stoji u sredi tu filozofske misli. To je, bez sur navelo francuskog log
ièara E. Goblota da napi e kako Platon nije jeda metafizièara, nego jedan i jedini
metafizièar. Ako dr imo na umu to ra2 vanje izmeðu Sokrata i Platona, mo da æe biti
taènije da reknemo ka] uèenje platonskog Sokrata najvi e utjecalo na filozofiju.
Ponovno o ivlja\ pravog Platona mnogo je novija stvar. Na znanstvenom polju to se
dog poèetkom sedamnaestog stoljeæa, a u èistoj filozofiji u na e vrijeme.
Prouèavajuæi Platona, va no je dr ati na pameti glavnu ulogu matema To je jedno od o
nih obilje ja kojima se Platon razlikuje od Sokrata, èije s sklonosti rano odaleèi
le od prirodnih nauka i matematike. Kasnija vrerr
.SR
koja nisu bila dovoljno o troumna da shvate Platonovo uèenje, pretvorila su njegov
e ozbiljne studije u numerièku nadritajnu zastranjivanje koje, na alost, nije tak
o rijetko kao to bi se moglo oèekivati.
Matematika, naravno, ostaje logièaru podruèje od posebnog interesa. Mi sad moram
o produ iti da ispitamo nekoliko problema o kojima se raspravlja u dijalozima. Knj
i evna vrijednost tih djela ne mo e se lako predoèiti i, uostalom, nije nam glavna b
riga. Ali, èak i u prijevodu ostaje dovoljno slikovitosti da se doka e kako filozo
fija ne mora biti neèitljiva da bi bila znaèajna.
Èim se spomene Platona, odmah se pomisli na uèenje o idejama. To uèenje izla e Sok
rat u nekoliko dijaloga. Da li ga treba pripisati Sokratu ili Platonu, veæ je du
go sporno. U Parmenidu, premda je to kasniji dijalog, gdje se opisuje prizor iz
doba kad je Sokrat bio mlad, a Platon se jo nije ni rodio, vidimo Sokrata kako po
ku ava podr ati uèenje o idejama nasuprot Zenonu i Parmenidu. Na drugim mjestima Sok
rat razgovara s ljudima kojima je, mora se pretpostaviti, to uèenje poznato. Nje
govi su izvori pita-gorovski. Pogledajmo kako je ono izlo eno u Dr avi.
Da poènemo s pitanjem: to je filozof? Ta rijeè doslovno znaèi ljubitelj mudrosti.
Ali nije filozof svatko tko je eljan znanja. Definicija se mora suziti: filozof
je onaj tko ljubi viziju istine. Sakupljaè umjetnina ljubi lijepe stvari, ali ga
to ne èini filozofom. Filozof ljubi samu ljepotu. Ljubitelj lijepih stvari sanj
ari, ljubitelj ljepote je budan. Gdje ljubitelj umjetnina ima tek mnijenje, ljub
itelj ljepote ima spoznaju. Spoznaja mora imati neki predmet, mora se ticati neè
ega to jest, inaèe nije ni ta, kao to bi rekao Parmenid. Spoznaja je odreðena i sigu
rna, to je istina bez gre ke. S druge strane, mnijenje mo e biti pogre no. Buduæi da m
nijenje nije spoznaja o neèemu to jest, niti o onom to nije, ono se mora odnositi
i na ono to jest i to nije, kako bi rekao Heraklit.
Dakle, Sokrat misli da sve pojedinaène stvari, do kojih dolazimo svojim osjetili
ma, imaju suprotna obilje ja. Neki pojedinaèni lijepi kip ima takoðer neka ru na obi
lje ja. Pojedinaèna stvar, velika s jednog stajali ta, malena je s drugog. Sve su to
predmeti mnijenja. Ali ljepota kao takva i velièina kao takva ne dolaze do nas
putem na ih osjetila, one su nepromjenljive i vjeène, one su predmeti spoznaje. Uz
ev i Parmenida i Heraklita zajedno, Sokrat je razvio svoje uèenje o "idejama" ili
"formama"; ne to novo, èega nema ni kod jednog od ove dvojice ranijih mislilaca. G
rèka rijeè "ideja" znaèi "sliku" ili "uzorak".
Ovo uèenje ima logièku i metafizièku stranu. Na logièkoj strani imamo razlikovan
je izmeðu pojedinaènih predmeta neke vrste i opæenitih rijeèi kojima ih zovemo.
Tako se opæa rijeè "konj" ne odnosi na ovog ili onog konja, nego na svakog konja
. Njezino je znaèenje neovisno o pojedinaènom konju i onom to se s njim dogaða; o
na nije ni u prostoru ni u vremenu, nego je vjeèna. Na metafizièkoj strani ona z
naèi da negdje postoji neki "idealni" konj, konj kao takav, jedinstven i nepromj
enljiv, i na nj se odnosi opæa rijeè "konj". Pojedinaèni konji su to to jesu utol
iko ukoliko potpadaju pod, ili su dio, "idealnog" konja. Ideja je savr ena i stvar
na, pojedinaèno je manjkavo i samo prividno.
Platon
Da bi nam pomogao da shvatimo uèenje o idejama, Sokrat iznosi pi poredbu s peæin
om. Oni koji su izvan filozofije nalikuju na zatvorenike u, Oni su sputani lanci
ma i ne mogu se okretati oko sebe. Iza njih je vatra, njima prazna peæina zatvor
ena u dnu praznim zidom. Na njemu, kao na j oni vide svoje vlastite sjene i sjen
e stvari izmeðu njih i vatre. Buduæi da i ni ta drugo, misle da su sjene stvarne.
Na kraju, jedan èovjek zbacuj« okove i tapkajuæi ide prema izlazu iz peæine. Oda
nle prvi put vidi kako su svjetlo obasjava mno tvo stvari stvarnog svijeta. On se
vraæa u peæinu d svojim drugovima o svojim otkriæima i poku ava im dokazati da je
ol samo magloviti odraz stvarnosti, svijet samih sjena. Meðutim, buduæi da dao s
unèanu svjetlost, obnevidio je od njezina blje tavila i nalazi da sac razaznaje sj
ene. On im poku ava pokazati put k svjetlosti, ali im pri tom i
Bez filozofije mi smo , ,.. .. . ,
.. , , , ., . .
poput sjena; forma gluplji nego prije i zato mu nije lako da ih uvjeri.
dobra pokazuje svijet Ako ne poznamo filozofiju, nalikujemo na ze
u punom svjetlu. nike. Vidimo samo sjene, privide stvari. Ali, ka
filozofi, vidimo stvari kakve su izvana, u sun< svjetlu razuma i istine, i to je
stvarnost. To s koje nam pru a istinu i moæ znanja, predstavlja ideju boga.
Ovo uèenje, kako je ovdje izlo eno, uglavnom je nadahnuto pitagorc mislima, kao to
je veæ reèeno. Da to nije bilo Platonovo vlastito mi barem u kasnijem i zrelijem
razdoblju, èini se da prilièno pouzdano pot èinjenica to je u kasnijim dijalozima
uèenje o idejama najprije pobij zatim ga uopæe nema. Opovrgavanje tog uèenja je
dna je od glavnih t Parmenidu. Sastanak Parmenida i Zenona sa Sokratom nije ni n
ajmar vjerojatan i mo e se uzeti da se zbio, premda je, naravno, manje vjeroja dij
alog sadr i ba ono to su tom prilikom razgovarali. Ipak, svi se gois pokazuju u svom
pravom svjetlu iznoseæi stajali ta koja su u skladu s to znamo o njima iz drugih i
zvora. Parmenid je, toga se sjeæate, bio i dosti pod utjecajem pitagorovaca, a k
asnije je raskinuo s njihovim uè( Stoga uèenje o idejama nije za nj novo i on na
lazi gotove kritike formi to ih je o tome saèinio mladi Sokrat.
Na poèetku Parmenid istièe kako nema valjanog razloga da Sokrat d forme za matem
atièke predmete i za pojmove kao to su dobro i lijepo, a p( ih elementima i manji
m stvarima. Ovo vodi k jednoj mnogo ozbiljnijoj Glavna te koæa u sokratskom uèenju
o formi jest veza izmeðu formi i poj
fin
stvari, jer je forma jedna a pojedine stvari su mnoge. Prikazujuæi vezu izmeðu n
jih, Sokrat upotrebljava pojam sudjelovanja, ali je nejasno kako bi pojedine stv
ari mogle sudjelovati u formama. Jasno je da èitava forma ne mo e biti sadr ana u sv
akoj pojedinoj stvari, jer ne bi postojala samo jedna forma. Alternativa je da s
vaka pojedina stvar sadr i dio forme, ali onda forma ne znaèi ni ta.
No, tu dolazi ne to jo gore. Da bi objasnio vezu izmeðu forme i pojedinih stvari ko
je su njome obuhvaæene, Sokrat mora uvesti pojam sudjelovanja koje je, kako je d
okazano u mnogim sluèajevima, i samo forma. Zatim, odmah moramo pitati kako je t
a forma povezana, sjedne strane, s izvornom formom, a s druge, s pojedinom stvar
i. Jo su nam, izgleda, potrebne dvije nove forme i mi smo uvedeni u zaèarani besk
onaèni regres. Svaki put kad poku amo zatvoriti pukotinu uvoðenjem neke forme, poj
avljuju se dvije druge pukotine. Tako je premo æivanje pukotina herkulovski zadata
k bez herkulovskog rje enja. To je poznati dokaz "treæi èovjek", nazvan tako po po
sebnom sluèaju dokazivanja, kad je èovjek forma koja je u pitanju. Sokrat poku ava
izbjeæi tu te koæu navodeæi da su forme uzorci i da pojedine stvari nalikuju na n
jih. Ali i to pada pred dokazom "treæi èovjek". Dakle, Sokrat ne mo e objasniti ka
ko su forme povezane s pojedinim stvarima. Na taj naèin forme izgledaju nespozna
tljive. Ako su forme nespoznatljive, onda su, dakako, suvi ne i opet nesposobne da
i ta objasne. Stvar mo emo drugaèije izreæi ovako: Ako su forme po sebi nepovezane
s na im svijetom, one su besmislene; s druge strane, ako su s njim povezane, ne mo
gu pripadati svom vlastitom svijetu, i metafizièka je postavka prema tome o form
ama neodr iva.
Kako sam Platon izlazi na kraj s problemom univerzalija, vidjet æemo kasnije. Ov
dje samo treba zapamtiti da sokratska postavka ne podnosi pobli e ispitivanje. Par
menid se tim pitanjem vi e ne bavi. Parmenid se okreæe drugom problemu da doka e kak
o nije sve u redu èak i unutar carstva Sokrato-vih formi. Pomno razraðena dijale
ktika u Zenonovom stilu pokazuje neosno-vanost Sokratove polazne tvrdnje da su s
ve forme odvojene jedna od druge, i to pripravlja podlogu za Platonovo rje enje.
Postoji, meðutim, jo jedna te koæa koja se vraæa na pitagorovsko podrijetlo uèenja
o idejama. Vidjeli smo prije kako ta strana uèenja potjeèe od izlaganja ciljeva
dokaza u matematici. Kad matematièar postavlja pouèak o trokutima, njega se oèit
o ne tièu nikakvi likovi koje bi netko stvarno mogao nacrtati na papiru, jer sva
ki takav lik ima nesavr enosti koje ne spadaju u matematièko razmatranje. Ma kolik
o se netko trudio da nacrta potpuno ravni pravac, on nikad neæe biti savr eno taka
v. Iz toga se zakljuèuje da savr eno ravni pravac pripada jednom
E
EA
drugaèijem svijetu, i otud nam stajali te da forme spadaju u vrstu poste koje je d
rugaèije od postojanja osjetilnih predmeta.
Na prvi pogled ovo stajali te nije bez odreðene vjerojatnosti. Na pri èini se da n
ije nerazumno misliti da su dva osjetilna predmeta goto\ ne potpuno, jednaka; da
mogu te iti jednakosti, ali da je nikad potpu: dosti u. U svakom sluèaju, bilo bi t
e ko, ako ne i nemoguæe, ikada oc: da su oni potpuno jednaki. S druge strane, uzmi
mo dvije nejednake s Ovdje mi èesto odmah vidimo da su one nejednake, tako da se
forma dnakosti, izgleda, posve jasno otkriva u osjetilnom svijetu. Umjesto ' iz
razimo terminologijom formi, recimo onako kako obièno govorimo. Ka; posve prirod
no, za dvije stvari da su gotovo jednake, ali ne potpuno. ]\ tim, nema smisla re
æi za dvije stvari da su gotovo, ali ne potpuno, nejed Ova kritika izravno razgo
liæuje uèenje o formama. i
Ako su elejci smjesta sruèili tako poraznu kritiku na uèenje o idej moglo bi se
pitati za to je Sokrat nastavio da ga br nepromijenjenom obliku. Ta njemu je sigur
no moral jasna estina tog napada. Meðutim, èini se daje bli e postaviti pitanje obr
atno. Upravo zbog tih te koæa S se, u svojim intelektualnim bavljenjima, povukao n
a pi etike i estetike. Dobrota èovjeka ne vidi se ni u kojem s ju u istom smislu
kao, na primjer, boja njegove kose. Sokrat èak i na ovom podruèju postao s vrem
enom pr
Tn nezadovoljan s uèenjem o sudjelovanju, premda nije i
postavio ni ta drugo. Ipak, postoji jedan nagovje taj d enje ne treba tra iti u stvarim
a, nego u onome to mo reæi o njima, u dokazima. U tom smjeru idu dalje Plat vlast
iti napori u vezi s problemom univerzalija. ^ Tu stvar spominje Sokrat uz put u
Fedonu, premda trudi da razvije taj aspekt problema. Platon se time por bavi u T
eetetu i Sofistu.
Dr ava je vjerojatno najpoznatiji Platonov dijalog. On dr i predznake za mnoge smjer
ove istra ivanja, koja su j eli kasniji mislioci sve do na ih dana. Dijalog je dobio
ir tome to se u njemu raspravlja o ureðenju jedne idealne ve. Tu æemo dr avu sada o
pisati. Kao to smo vidjeli, Gi dr avom nazivali grad. To se vidi po grèkoj rijeèi p
oliteia otprilike znaèi gradska opæina u tom smislu da ukljuèuje lu dru tvenu stru
kturu koja ide s dobro organiziranim gradom. S ovom r naslovljen je grèki izvorn
ik dijaloga. Od nje dolazi i na a rijeè "politièki". * Po Platonu, graðani su u id
ealnoj dr avi podijeljeni u tri stale a: vla vojnike i obiène ljude. Vladari su malo
brojna elita koja sama dr i poli vlast. Kad je dr ava prvi put ustanovljena, tvorac
zakona imenuje vla a njih kasnije nasljeðuje njihova loza. Posebno nadarena djec
a iz ni ih le a mogu se, meðutim, uzdiæi u vladajuæi stale , dok se njegovi bezvri pot
omci mogu protjerati meðu vojnike ih u obiènu gomilu. Zadatak je dara da paze da
se vr i volja zakonodavca. Da bi osigurao izvr avanje zadatka, Platon predviða niz
planova o tome kako njih treba odgajati ij moraju ivjeti. Kod njih treba odgojiti
i duh i tijelo. Za duh je "muzik svaka umjetnost nad kojom bdiju muze; za tijelo
"gimnastika", sportov nisu namijenjeni grupnom bavljenju. Vje banje u "muzici", i
li kulturi, d
Forma (E) se ne mo e povezati s pojedinaènom stvari (A); svaki poku aj stvara dvije
druge pukotine.
gospodu. Iz Platona je izveden pojam gentlemana, kako ga se shvaæa u Engleskoj.
Mlade treba nauèiti da se pona aju dostojastveno, otmjeno i hrabro. Da bi se to po
stiglo, postoji stroga cenzura knjiga. Pjesnike se mora zabraniti: Homer i Hezio
d pokazuju kako se bogovi pona aju kao raskala eni svadljivci, to je lo e za odgoj u po
gledu tovanja. Boga ne treba prikazati kao stvoritelja cijelog svijeta, nego samo
onoga to nije zlo u njemu. Zatim, ima odlomaka koji bi mogli izazvati strah od s
mrti, ili zadivljenost buntovnim pona anjem, ili uvjerenje da zli mogu u ivati dok d
obri trpe. Sve to mora biti zabranjeno. Muzika, u dana njem uskom smislu, takoðer
je cenzurirana: dopu teni su samo oni tonaliteti i ritmovi koji potièu hrabrost i
umjerenost. Oni se moraju jednostavno hraniti, onda im neæe trebati lijeènici. D
ok su mladi, treba ih tititi od ru nog, ali se u odreðenoj dobi moraju sresti sa st
rahotama i isku enjima. Samo ako se odupru i jednima i drugima, sposobni su da bud
u vladari.
Dru tveni i ekonomski ivot vladara treba da je strogi komunizam. Oni imaju male kuæ
e i posjeduju samo ono to im treba za lièno odr anje. Hrane se zajedno u grupama i
jedu obiènu hranu. Postoji potpuna jednakost spolova; sve su ene zajednièke svim
mu karcima. Da bi oèuvali svoju brojnost, vladari æe za vrijeme odreðenih sveèanos
ti zdru iti prikladnu grupu mu karaca i ena, izabranih tobo e drijebom, a zapravo s cilj
em da stvore zdravo potomstvo. Poslije roðenja djeca se oduzimlju i othranjuju z
ajedno na takav naèin da nitko ne zna tko su mu fizièki roditelji, odnosno djeca
. Oni koji su roðeni iz nedopu tene veze dr e se nezakonitima, dok su nakaznu ili kr l
javu djecu ubijali. Na taj naèin, lièni osjeæaji sve vi e slabe, a javni duh jaèa.
Najbolji se biraju da uèe filozofiju. Oni koji nauèe, konaèno su sposobni da vl
adaju.
Vlada ima pravo da la e ako to zahtijeva javni interes. Posebno, ona æe usaðivati
"kraljevsku la ", koja prikazuje ovaj krasni novi svijet kao bogom dani svijet. Po
slije dvije generacije, u ovo æe se vjerovati bez prigovora u svakom sluèaju, u i
rokim narodnim masama.
Na kraju, dolazimo do definicije pravednosti koja je bila izlika za svu diskusij
u, jer je Platon predoèio svoju idealnu dr avu osjeæajuæi da æe mo da biti lak e ako n
ajprije razmotri pravednost u irem okviru. Pravednost vlada kad se svatko bavi sv
ojim poslom. Svatko treba da obavlja rad prema svom polo aju ne upliæuæi se u tuðe
 poslove. Na taj naèin, politika djeluje smireno i uspje no. Uzeta u grèkom smislu
, pravednost je povezana s pojmom skladnosti, s glatkim djelovanjem cjeline pute
m ispravnog djelovanja svakog dijela.
U stvari, ovdje imamo straviènu sliku dr avnog stroja, gdje ljudi, kao pojedinci,
gotovo i èezavaju. Utopija opisana u Dr avi prva je s duge liste sliènih ma tarija sve
do Krasnog novog svijeta Aldousa Huxleyja. Takoðer je nedvojbeno da je ona bila
izvorom nadahnuæa za vlastodr ce koji su imali prilike da izvr e veæe dru tvene promj
ene, ne osvræuæi se ni najmanje na
Nejednakost je forma; ipak, ovdje je vidimo u osjetilnom svijetu.
Idealna dr ava: svaki dio podanike koji su trpjeli. To se mora dogoditi k< igra ul
ogu koja mu je nami- prevladava stajali te kako su ljudi stvoreni z; jenjena.
se pokladno smjeste u svaki unaprijed zam
sistem. Da bi dr ava mogla biti slu kinjom graðana, a ne oni njezini robovi, èak bi
se i dr alo herezom na nekim stranama svijeta. C tu ravnote a, vrlo je slo eno pitanje
o kojem neæemo raspravljati. Kratko reèeno, meðutim, na dr ava iz Dr ave navela je
mnoge, koji se f njezinim naèelima, da obaspu Platona svakom grdnjama. Stoga mor
amo ispitati kakav je si smisao politièke nauke koju ona predla e.
Na poèetku se moramo prisjetiti da je kasni tonov razvoj u politièkim pitanjima
do ivio drugaèiji obrat. To æemo vidjeti malo kasnije/ na dr ava iz Dr ave vi e je sokra
tovska nego p ska i èini se da se neposredno nadahnula pita
skim idealima. To nas dovodi do velike te koæe. Idealna je dr ava, u uèenjakovo gled
i te o ispravnom vladanju dr avom. Kao uèenjakov i ono i te kako mo e dovesti upravlja
èa dru tvom u isku enje da poduzr lekose ne promjene, gajeæi ugodno uvjerenje da radi
znanstveno. Kac pitalo tehnologe, oni bi uèinili ba to. Istodobno, ovakvo priznan
je do ubla uje alac koncepcije idealne dr ave. Jer, na kraju krajeva, to je _ stavno
jedan model za raspravljanje i razja njenje nekih pitanja. Nedvc je da gaje Sokrat
izlo io s takvom namjerom. To je oèigledno iz onog tc izgledati kao prilièno ekstr
emni zakon u ovom zemaljskom raju. Osirr moramo uzeti u obzir odreðenu kolièinu
ironije. Nitko, na primjer, ze ne eli zabraniti pjesnike. Niti itko stvarno kani
uvesti potpunu seks slobodu. Dakako, neka su obilje ja idealne dr ave nastala na osn
ovi p tranja Sparte kakva je ona stvarno bila. Ipak, model ostaje model. Nji ne
predla e kao svrsishodni plan za organizaciju jednoga zbiljskog j Kad se Platon ka
snije upleo u politiku Sirakuze, on nije poku avao po idealnu dr avu po tom uzorku.
Kao to smo vidjeli, njegov je cilj bio mniji i ostvarljiviji: da od razma enog prin
ca stvori èovjeka sposobna d poslove jednog va noga grada koji je veæ ivio uhodanim
ivotom. Dr stvar to on nije uspio, i to samo pokazuje kako obrazovanje nije sveo
jek, kako se èesto misli.
U kasnijim dijalozima Platon se dvaput vraæa raspravljanju o politièkin njima. U
Dr avniku nalazimo pregled raznih politièkih organizacija, kojej postojati u neko
m gradu. Razlièite moguænosti ovise o broju vladara i o r njihova vladanja. Mo emo
imati monarhiju, ili oligarhiju, ili demokraciju; od njih mo e djelovati prema za
konskim naèelima ili bez njih, to ukupn est razliènih kombinacija. Ako ne vlada za
kon, dr i se da je vlast u ix mnogih najmanje zlo, jer neæe biti jedinstvene svrhe
. S druge strane, ako ] vladavina zakona, demokracija je najgore ureðenje, jer s
e tada tra i zajec svrha za sve to valja uèiniti. Dakle, ovdje treba dati prednost
monarhu.
Ostaje moguænost mje ovitog ureðenja u kojem se uzimlju elemem jednostavnih. U svo
m posljednjem djelu, Zakonima, Platon konaèno z èuje da u ovom na em svijetu, gdje
, kako se èini, nema kraljeva koji bi lozofi, najbolje to mo emo uèiniti jest da ko
mbiniramo, uz vladavinu za
upravljanje Jednog s upravljanjem Mnogih. Zakoni daju vrlo razraðene upute
0 tome kako treba organizirati ovakvu vrstu sistema i kako izabrati nosioce polo a
ja. U pogledu obrazovanja tu takoðer nalazimo mnogo pojedinosti o biranju vremen
a i sadr aja za ono to danas nazivamo srednjo kolskim obrazovanjem. U helenistièko vr
ijeme srednje su kole bile èvrsto ukorijenjen stupanj obrazovanja mladih. Osnova
za ovu vrstu ustanove data je u Zakonima.
Politièki ideali Dr ave, kao to rekosmo, nisu preporuke koje treba ostvariti. U tom
pogledu kasnija je Platonova misao sasvim drugaèija. Njegovi prijedlozi u vezi
s politikom i obrazovanjem krajnje su praktièni i ostvarljivi. Mnogi su od njih
bili pre utno usvojeni u kasnijim vremenima, dok je njihovo podrijetlo ubrzo zabor
avljeno. Drugaèije je bilo s ureðenjem iz Dr ave. Kao ureðenje, ono je opæenito bi
lo krivo shvaæeno, ali su njegova neobièna naèela, vi e nego jednom, na la gorljive
prista e, na veliku tetu ljudskih probnih kuniæa koji su snosili posljedice toga.
Zbog te okolnosti Platona se ponekad nazivlje preteèom onih koji ga prvenstveno
nisu shvatili, a onda se vrtoglavo prihvatili krivog posla na osnovi toga.
Kraj svega toga, mora se priznati da èak i Platon pokazuje stanovitu ogranièenos
t u svom politièkom mi ljenju. U tome on jednostavno dijeli opæeniti grèki osjeæaj
odstojanja prema barbarima. Je li to bio samosvjesni osjeæaj nadmoæi, ili samo
prirodni naèin mi ljenja koji se rodio iz nedvojbene premoæi grèke kulture, bilo b
i te ko reæi. U svakom sluèaju, Platon u Zakonima ipak misli da pri zasnivanju nov
oga grada, to je tobo nji izgovor za dijalog, treba izabrati mjesto daleko od mora,
da bi se izbjegao pokvareni utjecaj trgovine
1 veza sa strancima. To, naravno, dovodi do te koæa, jer se odreðena trgovaèka dje
latnost mora razvijati. Ona je nu na za one koji nisu opskrbljeni s
Tri stale a u idealnoj dr avi: vladari, vojnici, radnici.
fi.S
Demokracija, vladavina Mnogih; ako ne vlada zakon, ona je najmanje zlo.
dovoljno sredstava za ivot. Znaèajno je da F kada govori o nastavnicima u svojim
zami srednjim kolama, ka e da oni moraju biti pla stoga moraju biti stranci.
i
Ovaj stav politièke izdvojenosti odgovoran krajnjoj liniji, za nesposobnost grèk
og svijeta i stigne ivotonosnu organizaciju veæeg doma aja politièkog ivota koju su
oni predvidjeli bila je st;
, ... , , . r dok se svijet oko njih brzo mijenjao. Ovo je n Monarhija, vladavina
Je- ¦> J . . A ,
¦ ¦
dnog; vlada li zakon, treba slabost u politièkom mi ljenju Grka. Na kraju je joj d
ati prednost. Rim stvorio svjetsku dr avu. Ako je Rimljanima i
stajalo grèke izvornosti, oni su takoðer bili oslol prekomjernog individualizma
grada-dr ave.
Dakle, dok u pogledu politièke nauke mo ei zlikovati sokratsko uèenje od kasnijeg,
plato razvoja, ostaju neka opæa obilje ja socijalnog \ koja su zajednièka obojici
. To su njihova gleæ prirodi obrazovanja. Stvarno, njihov pristup izra ava tradici
onalno grèko shvaæanje istra i Sjeæamo se da su se znanost i filozofija pratile i
lama ili dru tvima gdje je postojala bliska sui izmeðu uèitelja i uèenika. Va na ist
ina koja je, da, shvaæena od samog poèetka, barem pre utn da uèenje nije proces po
slu ivanja podacima.j vno, mora biti ne to i od toga. Ali to nije jedin ga uèitelja,
niti najva nija. To je zapravo oèigl danas negoli je bilo u ono vrijeme, jer je b
ilo :
zapisanih podataka i te e se dolazilo do njih nego sada. Kod nas je ja i tko god mo e
èitati, mo e prikupiti podatke u biblioteci. Danas je pot manje no ikada prije da
uèitelj predaje gole podatke. j
Utoliko vi e zasluge imaju grèki filozofi koji su uvidjeli kako se treba pravim ob
razovanjem. Uloga je uèitelja da vodi, da navede uèenika da san Ali, nauèiti nez
avisno misliti, nije sposobnost koja dolazi odjednon valja postiæi s pomoæu vlas
titog nastojanja i s pomoæu voditelja koji usmjeravati to nastojanje. To je meto
da istra ivanja pod nadzorom ] nalazimo danas na na im sveuèili tima. Mo e se reæi da ak
ademska nova ispunjava svoju pravu ulogu onoliko koliko promièe samostalne r mi lj
enja i istra ivalaèki duh osloboðen utjecaja suvremenih predrasu Ukoliko neko sveu
èili te u tome ne uspije, pada na nivo nenauè Istodobno, takav neuspjeh ima jo ozbi
ljnijih posljedica. Jer, ondje gdj mire samostalno mi ljenje, bilo to zbog nedosta
tka hrabrosti ili pomanj discipline, nesmetano se uvrije i tetni korov propagande i
autoritai Zato je gu enje kritike mnogo ozbiljnija stvar nego to mnogi ljudi uv Da
leko od toga da stvara ivo jedinstvo zajednièkog dru tvenog cilja, or meæe politièk
om tijelu tupu, krhku jednoliènost. teta je to ljudi na v odgovornim polo ajima nisu
toga èe æe svjesni.
Obrazovati se, dakle, znaèi misliti samostalno pod vodstvom uèitelja.! zapravo,
bila praksa od poèetka jonske kole, a pitagorovci su je izrièit znali. U stvari,
kako ka e francuski filozof G. Sorel, filozofija je prvobitne èila ne "ljubav prem
a mudrosti" nego vi e "mudrost prijatelja", a prijat«
66
koje se to odnosilo, bio je, dakako, pitagorovski savez. Bilo to tako ili ne, u
najmanju ruku nagla ava da se znanost i filozofija razvijaju kao tradicije, ne kao
zasebna pojedinaèna nastojanja. Istodobno, vidimo za to su se Sokrat i Platon ona
ko estoko suprotstavljali sofistima. Oni su, naime, samo pru ali korisno znanje; nj
ihovo je pouèavanje, ako ga tako mo emo nazvati, bilo povr no. Oni mo da mogu donekle
nauèiti èovjeka kako se treba pona ati u razlièitim situacijama, ali takvo gomilan
je podataka nema osnove, nema pregleda. Naravno, ovo ne znaèi da se pravi uèitel
j ne mo e namjeriti na beznadni sluèaj. U stvari, izrazito je obilje je obrazovnog p
rocesa da se moraju obje strane truditi.
Kod Sokrata, ovo je shvaæanje obrazovanja povezano s jednim drugim pojmom koji n
as vraæa sve do prvih pitagorovaca. U Menonu se proces uèenja zove prepoznavanje
stvari koje smo nauèili u predegzisten-tnom stanju i kasnije zaboravili. Ovo za
htijeva udru eni napor koji je gore spomenut. to se tièe pojma prepoznavanja, ili a
namneze, on poèiva na stajali tu da du a prolazi niz naizmjeniènih tjelesnih i bestj
elesnih stanja ovo je stajali te oèigledno povezano s uèenjem o tran-smigraciji to
ga je zastupao Pitagora. Bestjelesna du a kao da spava, pa zbog toga, kad je u bud
nom i tjelesnom stanju, ne mora se nu no razbuditi ono to je nauèila u svojoj prede
gzistenciji. Sokrat poku ava to ovdje dokazati ispitujuæi jednog od Menonovih robo
va. Osim to znade grèki jezik, taj je djeèak sasvim neobrazovan. Ipak, Sokrat sam
im postavljanjem jednostavnih pitanja uspijeva da izvuèe iz mladiæa konstrukciju
kvadrata èija je povr ina dvostruka u odnosu na dani kvadrat. Mora se priznati da
to nije sasvim uvjerljiv dokaz za uèenje o anamnezi, jer Sokrat je taj koji crt
a likove u pijesku i navodi djeèaka na trag svojih gre aka kad god u odgovoru zast
rani.
S druge strane, tu imamo prilièno taèan opis situacije obrazovanja. Uzajamno dje
lovanje uèenika i uèitelja, na naèin izlo en u ovom primjeru, dovodi do pravog uèe
nja. U tom se smislu uèenje mo e opisati kao dijalektièki proces, pri èemu ta rije
è ima svoj izvorni grèki smisao.
Nije nezanimljivo spomenuti daje ovakvo shvaæanje obrazovanja udarilo peèat svak
odnevnom jeziku, onom kojim se govori neovisno od uèenja ili filozofije. Jer, mi
obièno ka emo da se uèenjem probudilo zanimanje za predmet. Ovo je opæa pojava u
razvoju idioma. U svakodnevnom govoru saèuvani su ostaci i komadiæi filozofskih
razmi ljanja iz pro losti. Bilo bi dobro da se toga, tu i tamo, sjete oni koji u obi
ènom govoru vide ne to izvan zakona istra ivanja.
to se tièe uèenja o anamnezi, njime je Sokrat poku ao dokazati da je du a besmrtna. T
o je opisano u Fedonu ali, mo emo spomenuti, u tome nije uspio. U svakom sluèaju,
valja zapamtiti da su kasniji pitagorovci napustili uèenje o transmigraciji. Kao
to smo veæ vidjeli, oni su prihvatili stajali te koje se temeljilo na pojmu sklada
, a to, u stvari, dovodi do suprotnog rezultata, do toga, naime, daje du a smrtna.
to se tièe obrazovnog aspekta procesa prepoznavanja, mo emo primijetiti da se isku
stva psihoanalitièke teorije temelje ba na tom buðenju sjeæanja iz pro losti. Unato
è svojim mraènim elementima, psihoanaliza ispravnije shvaæa vezu izmeðu obrazova
nja i terapije, nego asocijativna psihologija koja poèiva na Humeu. U irem smislu
, za Sokrata je obrazovanje terapija du e.
U
Najbolja dr ava kombinira monarhiju sa demokracijom
67
To je proces koji vodi k znanju i stoga k bogu. Neznai na taj naèin mo e gledati k
ao ne to to je na putu slobod bodnom naèinu ivota koji se posti e znanjem i uvidom. L
mi ljenje nalazi se u Hegelovoj filozofiji, gdje sloboda zm je netko shvatio djelo
vanje nu nosti.
Postoji jo jedan, mo da i va niji problem o kojem se ra vlja u Menonu, premda se o nj
emu zanimljivije govori u Ei nu. To je logièki problem definicije. Pitanje koje
je postao u Eutifronu glasi: to je sveto? Dijalog pokazuje kako Eu poku ava to defi
nirati. Na kraju, svi njegovi napori nep zavr e, ali to nije va no. Za vrijeme raspr
avljanja Sokrat g vodi da uvidi to je sve potrebno prilikom definiranja i tal zja n
java formalnologièku osobitost onog to se zove defini po rodu i razlici.
Suvremenom èitaocu izgleda pone to èudan ovaj naèi vljenja pitanjima logike. Èovje
k je danas naviknut na suhoj i hladne ud benièke prikaze, na Aristotelov naèin. Pi
sanje fi skih dijaloga, koje je izmislio Platon, na lo je mnoge opora lje, ali je
sad iza lo iz mode. Mo da je to teta, jer se ne mo daje stil filozofskih napisa u dana n
je vrijeme ono to bi n biti. Dijalog nameæe autoru veæu mjeru knji evne discipline
ijedan drugi oblik pisanja. U tom pogledu nije ni ta ravno i Platonovim dijalozima
. Moramo se sjetiti da se bavimo sp napisanim ubrzo nakon Sokrato.ve smrti, u vr
ijeme kad si tonova vlastita misao jo uvijek raðala, a njegove sposot dramatièara
bile su na vrhuncu. Kao rezultat toga, ovi : dijalozi lak e èitali kao knji evne tv
orevine nego ijedno kj djelo, ali je te e bilo dokuèiti njihov filozofski sadr aj.
U nekoliko ranijih dijaloga susreæemo govornike koji ] osnovnu, premda uobièajen
u gre ku kad se od njih tra dadu definiciju nekog pojma. Umjesto toga, oni daju pr
in Nije dobro odgovarati kao stoje odgovorio Eutifron na pits tome stoje sveto.
Sveto je, ka e Eutifron, progoniti one k( se ogrije ili o religiju. Ali to, zapravo,
uopæe nije definicija Ta izjava ka e samo to daje gonjenje krivca sveti èin. IV i
h ima jo . to se tièe svetog, ne znamo ni ta vi e nego' To je kao da netko, upitan to je
filozof, odgovori da je S filozof. Ovo je divno ironièno, ako se prisjetimo pri
like u ko odr ao taj razgovor. Sokrat, iduæi na sud da otkrije kakve j rode optu ba
protiv njega, sastaje Eutifrona koji takoðer obaviti jedan pravni posao. On optu u
je svog oca za ubc roba koji je umro zbog njegova nehata. Eutifron postupa prema
usvoj pravilima i religioznim obièajima zajednice pokazujuæi uobièajenu sigun s
amouvjerenost onih koji nekritièki, premda kreposno, odobravaju oba1 obièaje svo
g plemena. Sokrat mu stoga laska kao struènjaku i pretva da od njega tra i etièki
savjet, jer on sigurno mora biti mjerodavan u ta stvarima.
Ostavljajuæi na trenutak etièko pitanje po strani, vidimo da Sokrat usj objasnit
i ono to je logièki potrebno. Od nas se tra i "forma" svetog, izja r o tome to èini sv
ete stvari onim to one jesu. Govoreæi jasnije, trebali bisi
Pojavljuje se du a sad u tjelesnom sad u bestjelesnom stanju, uèenje je prepoznava
nje. Otuda va nost dijalektike.
sada postaviti u okvir nu nih i dovoljnih uvjeta. Na taj naèin, ako je ivo biæe raz
umno, jedino ako je razumno, ono je èovjek izostavimo li, mo da, malu djecu koja i
du èetvorono ke poput ostalih èetvorono aca. To mo emo shematski prikazati s pomoæu dv
a kruga koji se djelomièno pokrivaju. Èovjek, pojam koji treba definirati, tu je
zajednièki dio dvaju krugova koji pokriva ono to je razumno, odnosno ono stoje iv
otinjske Do takve definicije dolazimo tako da uzmemo jedan od tih pojmova, u ovo
m sluèaju ivo biæe, i ogranièavamo ga drugim pojmom, pojmom razuma. Prvi se zove
rod, drugi razlika kojom se èovjek izdvaja iz ivotinjske vrste. Ako hoæete, èovje
k je ivotinja, s tom razlikom to je razuman. Tako barem izgleda da misle ud benici.
Gledajuæi oko sebe, èovjek se pita nije li ova definicija, premda formalno ispra
vna, u biti, mo da, izmi ljotina.
to se tièe etièke strane, ovaj dijalog baca ne to svjetla na atensku dr avnu religiju
i na to kako se Sokratova etika razlikovala od nje. To je razlika izmeðu autori
tativne i fundamentalistièke etike. Sokrat pogaða stvar u samu sr kad tra i razja nje
nje definicije svetog, koju je postavio Eutifron, to jest daje to ono s èime se
bogovi jednodu no sla u. Sokrat eli znati je li ne to sveto zato to to bogovi odobravaju
, ili pak bogovi to odobravaju zato stoje sveto. Ovo pitanje, u stvari, sadr i pri
krivenu kritiku onog stava kojeg se Eutifron oèito dr i. Za njega je va no jedino to
da su bogovi naredili da se ne to uèini. U stvari, u atenskim prilikama, gdje je
postojala dr avna religija, to je znaèilo da se vjerskim, crkvenim obredima treba
pokoravati kao takvim. Zaèudo, i sam je Sokrat odobravao to kao stvar politièke
prakse. U isto vrijeme, meðutim, on osjeæa da mora postavljati etièka pitanja o
djelovanju same dr ave, to je bio potez koji Eutifronima ovog svijeta neæe i ne mo e
pasti na pamet. I to nas odmah dovodi do drevne dileme o podijeljenim lojalnosti
ma, koja, kao to smo veæ primijetili, spada u velike teme grèke drame. Da ta dile
ma nipo to nije mrtva i pokopana, jasno je iz èinjenice to jo uvijek postoji problem
zakona i pravednosti. Kakav je odnos toga dvoga? to treba da uèinimo kad nas poz
iva na poslu nost zakon koji mi dr imo nepravednim? To je pitanje naj ivlje kada slije
pa poslu nost na im politièkim gospodarima prijeti da gurne svijet u potpunu i nepop
ravljivu propast.
Najzad, razlika je izmeðu Eutifrona i Sokrata u tome to prvi misli kako je zakon
ne to statièno, dok Sokratovo stajali te podrazumijeva da zakon nije nepromjenljiv.
Premda on to ne ka e u tako mnogo rijeèi, Sokrat se ovdje javlja kao empirièar u p
ogledu uèenja o dru tvu. Kao takvom, pristoji se da ispituje jesu li odreðeni post
upci dobri ili lo i, bez obzira na to tko ih je propisao. Morao je biti siguran da
æe time navuæi na se neprijateljstvo dr ave i da æe ga zbog toga progoniti. Izgle
da, naime, da je to uobièajena sudbina heretièkih mislilaca, onih koji dirnu u s
am korijen ortodoksije. I premda oni to mogu raditi potpuno nesebièno, s jedinom
pobudom da isprave nepravdu koja je naèinjena drugima, pokazat æe se prema njim
a jednako neprijateljstvo.
Sokratov stav prema atenskim zakonima izlo en je u Kritonu, gdje se opisuje kako S
okrat nije htio po-1 bjeæi i izbjeæi kaznu. Premda su zakoni nepravedni,]
Definicija s pomoæu roda i razlike: Xje odreðen kao YZ.
mora im se pokoravati da ne bi zakonitost iza la na lo Nije vidio da se to mo e dogo
diti ba zbog nepravedn Njegova nedosljednost u pogledu zakonske vlasti i ga je da
odbije jednostavno rje enje da pobjegne. O juæi nagodbu, natjerao je tu itelje da s
e prenagle i j rtvom slobodne misli.
Njegovi posljednji sati opisani su u Fedonu, koj kako spada u remek-djela knji evn
osti Zapada. Ras u dijalogu usredotoèena je na poku aj da se doka e je du a besmrtna.
Ovdje ne moramo podrobno razrr dokaze. Oni nisu osobito dobri, premda sadr e zani
postavke o problemu duh tijelo. Prema kraju dij diskusija dosi e taèku na kojoj ni
tko vi e neæe dal daljnje prigovore. Nazoèni pitagorovci morali su zasi opaziti da
su se mogle iznijeti nove te koæe. Ali se è je zlokobnost date prilike, udru ena s
osjeæajem po: nja, natjerala Sokratove prijatelje da se suzdr e od i nja konaènih
dvojbi u pogledu njegovih zakljuèaka to je filozofski mo da najva nije u tom dijalogu
jes metode hipoteze i dedukcije, to je okvir za sve znanstveno dokazivanji Sokra
t uzima rijeè kad je izgledalo daje njegove drugove spopao nek æaj oèajanja zbog
nesavladivih te koæa u dokazivanju. On upozorava prijatelje da se klone mizologij
e, nepovjerenja u dokazivanje i odbac: dokazivanja uopæe, a malo zatim nastavlja
sveèano izlagati svoju meto' Moramo poèeti s nekom pretpostavkom, ili hipotezom
. Obje rijeèi isto postavljanje ispod neèega. Bitno je da moramo stvoriti osnovu
ne æe se graditi dokazi. Iz hipoteze izvodimo zakljuèke koji iz nje slijede i g
le da li se sla u sa èinjenicama. To je ono. to se prvobitno oznaèavalo fi "èuvanje
pojavnosti" (saving appearances). Hipoteza, koje se zakljuèci sli èinjenicama,
èuva pojave, tj. èuva stvari oko nas onakve kako se pojavi Ovaj je pojam povezan
, u prvom redu, s astronomijom kasnijih pite vaca, a osobito s pojmom zvijezda l
utalica, odnosno planeta. Njihovo pri kretanje nije pravilno, to je pojava koja
nije u skladu s odreðenim me èkim zahtjevima za pravilno æu. Stoga nam je potrebna
jasna hipotez; æe saèuvati pojavu.
Ako se èinjenice ne sla u sa zakljuècima hipoteze, odbacujemo je i: mo isku ati neku
drugu hipotezu. Va no je uoèiti da same hipoteze < nedokazane. To ne znaèi da net
ko sasvim proizvoljno bira polazi te, da se u sporenju mora poèeti s neèim to prizn
aju svi sudionici akc uvjerenja, ono barem kao ne to neophodno za spor. Dokazivanj
e hij sasvim je druga stvar. Ovdje moramo poèeti od vi e polazne taèke, koj tièna
hipoteza mo e biti posljedicom. To je upravo zadatak dijalektike je Sokrat shvaæa.
Mi moramo oboriti posebne hipoteze razlièitih znan smislu da ih otklanjamo kao
posebne. Konaèno, cilj je dijalektike da d jednu najvi u polaznu taèku, formu Dobr
a. To nam, dakako, mo e izg kao uzaludna nada. Ipak, ostaje èinjenica da teorijska
znanost uvije prema veæoj opæenitosti i zdru ivanju podruèja, koja mogu na prvi f
izgledati sasvim nespojiva. Ono to su matematièki filozofi imali osob pameti, bi
lo je zdru enje aritmetike i geometrije, problem koji je konaèn o troumno rije io Desc
artes oko dvije tisuæe godina kasnije. i
Veæ smo vidjeli da Sokrat nije prvi upotrijebio dokaz na osnovi hipoteze. Taj su
postupak primijenili jo elejci u svojim polemikama protiv onih koji su dr ali da p
ostoji mno tvo. Ali, gledano u cjelini, njihov je cilj bio destruktivan. Ono to je
novo jest pojam èuvanja pojavnosti. Drugim rijeèima, potrebno je navesti pravi u
zrok, ili logos, èinjenica kakve mi vidimo. Navodeæi uzrok, obja njavamo te èinjen
ice pojmovima hipoteze. Tu valja primijetiti kako se u ovom pristupu krije etièk
i stav da je obja njena èinjenica nekako bolja negoli neobja njena. Sjetimo se daje
Sokrat dr ao kako neistra eni naèin ivota nije vrijedan ivljenja.
U krajnjoj liniji, sve je to povezano s pitagorovskom etikom prema kojoj je istr
a ivanje, kao takvo, dobro. Èak, tavi e, tendencija prema sve veæem zdru ivanju s cilje
m da se na kraju sve naðe u formi dobra, ukazuje, u stanovitoj mjeri, na pozitiv
ni sadr aj elejskog uèenja. Forma dobra i elejsko jedno imaju zajednièko to da odr
eðuju naèin djelovanja teorijske znanosti.
Metoda hipoteze i dedukcije nije nikad bila bolje opisana nego u Fedo-nu. Zaèudo
je kako Sokrat, izgleda, nije nikad uoèio rijetku nepodudarnost izmeðu nje i nj
egova uèenja o znanju i mnijenju. Naime, jasno je da uèenje o dedukciji iz hipot
eza zahtijeva da pojavnost, kao takva, mo e biti nevarlji-va. Inaèe se ne bi mogla
usporeðivati sa zakljuècima na osnovi hipoteza. S druge strane, pojavnost prima
mo putem osjetila, a za njih se dr i da stvaraju mnijenje koje je varljivo. Prema
tome, ako moramo ozbiljno uzeti uèenje o hipotezi i dedukciji, moramo napustiti
uèenje o znanju i mnijenju, a to neizravno potkopava uèenje o idejama, ukoliko j
e stvoreno na razlikovanju izmeðu znanja i mnijenja. To je ono to je uèinio empir
izam.
Pitanje koje uopæe nismo dotaknuli glasi: kako se postavlja prva hipoteza? Na to
ne mo emo dati opæeniti odgovor. Ne postoji odreðeni naputak koji bi osigurao usp
jeh u istra ivanju.
Mo da je velièina Sokratove o troumnosti u tome to èak nije ni postavio to pitanje. N
e postoji takvo ne to kao logika otkrivanja.
Fedon je oèito povijesni dokument u istom smislu kao Obrana Sokratova. Kao takav
, ovaj dijalog pokazuje kako je Sokrat zadr ao svoj stav prema ivotu do samog kraja
. Obziran je prema drugima, ponosan na naèin koji nije samouvjeren, hrabar i sta
lo en. Dr i da neumjereno pokazivanje osjeæaja nije dostojanstveno i prekorava svoje
prijatelje koji nisu daleko od toga da klonu pod te inom posljednjih trenutaka, p
rije nego mu je donijet otrov. On ispija otrov s velikim nehajem i ravnodu no æu, a
zatim lije e da saèeka smrt. Posljednju molbu uputio je svom prijatelju Kritonu mo
leæi ga da rtvuje pijetla Asklepiju, kao da je smrt, osloboðenje du e iz tijela, sl
ièna ozdravljenju.
Veæ smo raspravili kritiku Sokratovog uèenja o idejama koju je dao Par-menid u i
stoimenom dijalogu. U Teetetu, koji je napisan, kako izgleda, u isto vrijeme kad
i Parmenid, mi se zauvijek udaljujemo od Sokratovog uèenja; tu poèinju Platonov
i vlastiti pogledi. Sjetimo se da se po Sokratu znanje odnosi na forme, dok osje
ti potièu samo mnijenje. Ovo stajali te ispravno potcrtava odreðenu razliku izmeðu
matematièkog znanja i osjetilnog iskustva, ali ono nikada nije dokazano kao opæ
e uèenje o znanju. U stvari, Parmenid pokazuje
I HII1i|HMMIIMII'MI)*hii. 'I
ABC
A B X
Metoda hipoteze: A, B, C da nije ni moglo biti. U Teetetu j( su pojavnost
i koje treba njen novi poku aj da se problem ri
saèuvati. H ne uspijeva da <-. i ± ¦ ~ ....
.. .
saèuva C;Xponi tava H. Sokrat se Jos uvlJek JavlJa kac
H2 èuva pojavnosti. di nji lik u dijalogu. Buduæi da n;
ovdje data kritika uèenja o znanji;
Mje (tj. uèenje, prim. prev.) sadr ano u Dr avi, ne èini se nei snim da to raspravi
sam Sokrat. No, vi e ne prevladava Sok stav. U kasnijim dijalozima, gdje je Platon
konaèno stekao vlastite poglede, on se slu i nekim strancem da iznese svoje j de
, a Sokrata izostavlja.
Teetet, po kome je ovaj dijalog dobio ime, bio je èuveni mal tièar koji se istak
ao i u aritmetici i u geometriji. Prona ao je metodu za izraèunavanje kvadratnih i
racionalnih velièina i tpunio uèenje o pravilnim tijelima. U dijalogu ga susreæe
mi
X
nadobudnog mladiæa kratko vrijeme prije suðenja Sokratu,
je posveæeno sjeæanju na Teeteta, koji je umro od rana i b zadobivenih u korints
koj bici 369.
Uvodno zadirkivanje dovodi do pitanja stoje znanje. Teete prije pravi uobièajenu
gre ku da navodi primjere umjesto d èije, ali brzo uviða da misli krivo pa daje p
rvu definiciju. Z U 0 je, ka e on, aesthesis (potcrtao prev.). To je opæi g
rèki poja
114. percepciju svake vrste. Na a rijeè "anestezija" jednostavno
/ |\ uni tenje percepcije. Taènije reèeno, ovdje se bavimo osjeti >t >* V percepcij
om. Stajali te prema kojem je znanje osjetima pere« zapravo je jednako Protagorino
j formuli da je èovjek mjera stvari. U osjetilnoj se percepciji stvari javljaju
onako kako : vljaju, pa ne mo emo pogrije iti. U daljnjoj raspravi postaje da predlo e
na definicija znanja ne odgovara. U prvom redu dobro reæi da ne to jest kao to se j
avlja, jer ni ta nije stvarno; kao to kao Heraklit, stvari su uvijek u stanju nasta
janja. Osjetilna je percepc stvari, uzajamno djelovanje izmeðu onoga koji osjeæa
i onog to osjeæa, tavi e, i sam bi se Protagora slo io da u pogledu stvari o kojima s
e mor nijeti odluka, stajali te jednog èovjeka nije dobro kao stajali te drugog, ènj
ak bolje prosuðuje od nestruènjaka. Osim toga, tko nije vièan filozof mi ljenju je
dva æe se suglasiti s tom formulacijom, zato i sam Protagora priznati da za takv
u osobu to uèenje ne vrijedi. Konaèni je rezultat dist ovo: ako poku amo opisati z
nanje pojmovima Heraklitova uèenja o sta mijenjanju, vidimo da ni ta ne mo emo reæi.
Prije negoli uspijemo bi] utvrditi rijeèima, to se veæ pretopilo u ne to drugo. M
oramo stoga isk neki drugi naèin da odgovorimo na pitanje stoje znanje.
Razmotrimo èinjenicu da svako osjetilo ima svoj vlastiti predmet, do ono to uklju
èuje povezanost percepcija putem razlièitih osjetila zah djelovanje nekog vi eg os
jetila. To je du a ili um to dvoje Platon ne kuje. Du a shvaæa takve opæe predikate
kao to su identitet, diferencija, stencija, broj, te opæe predikate etike i umjet
nosti. Stoga znanje nije n æe definirati jednostavno kao osjetilnu percepciju. P
oku ajmo, dakle, v mo emo li naæi definiciju na strani du e. Uloga je du e da vodi dijal
oge sa sobom. Kad postigne rje enje nekog pitanja, ka emo da je donesen Sad moramo i
spitati mo emo li definirati znanje kao istiniti sud. Ispitiva otkrivamo daje s po
moæu ovog uèenja nemoguæe dati zadovoljavajuæe
A BC
njenje za pogre ni sud, ili gre ku. Da se grije i, to oèigledno svi priznaju. Razlika i
zmeðu istine i gre ke nije razraðena u ovoj fazi.
Platon samo ra èi æava tlo; svoje vlastito rje enje problema on, po svoj prilici, u on
o vrijeme nije bio do kraja razvio.
No pogre ni je sud nemoguæ, ako je stvaranje sudova djelatnost same du e. Mogli bism
o pretpostaviti da um nalikuje na ploèu s utisnutim tragovima sjeæanja. Gre ka bi
se onda sastojala u tome da se sada nji osjeæaj povezuje s krivim otiskom. Ali to
ne obja njava pogre ke u aritmetici, buduæi da ondje nema nièeg to se mo e osjetiti. Ak
o pretpostavimo daje um neka vrsta krletke, u kojoj su ptice dijelovi znanja, mo e
mo koji put uhvatiti krivu pticu i to bi bila gre ka. Ali tada, pogrije iti nije ist
o to i kazati neku beznaèajnu istinu. Zato moramo pretpostaviti da su neke ptice
dijelovi gre ke. Uhvatimo li koju od tih, znamo daje gre ka èim je uhvaæena, te tako
nikada ne mo emo grije iti. Osim toga, mo emo spomenuti ono to dokaz previða, tj. da u
vedu li se dijelovi gre ke, sve se ponavlja kao obja njenje gre ke.
Zatim, netko mo e izreæi istinit sud sluèajno, ili iz drugih pobuda na primjer, za
to to hoæe zastupati stajali te koje je sluèajno istinito. Konaèna definicija poku av
a doæi do ovog: znanje je istiniti sud poduprt dokazom. Ako nema dokaza, nema ni
znanja.
Mo emo zamisliti slova koja mogu imati ime, ali nemaju znaèenja, i njihovo slaganj
e u slogove koji se pak mogu analizirati i stoga su predmeti znanja. Ali, ako je
slog zbroj slova, on je nespoznatljiv kao i oni; ako je vi e od toga, onda ga to
dodatno obilje je èini spoznatljivim i tvrdnja postaje besmislena. Osim toga, to se
ovdje dr i dokazom? Oèigledno, obja njenje o tome kako se jedna stvar razlikuje od
svih drugih. To je ili daljnji sud, ili znanje o razlikovanju. Prvo ukljuèuje re
gres, drugo kretanje u krugu. Nije dato nikakvo rje enje za na problem, ali smo zbr
isali odreðena kriva shvaæanja. Ni osjetima percepcija ni logièko zakljuèivanje
ne mogu sami objasniti znanje.
Problem znanja i problem gre ke oèito su dvije strane istog pitanja. Kako ni jedna
od njih nije rije ena u ovoj raspravi, moramo poèeti iz poèetka. Sad æemo tome, u
daljnjem izlaganju, obratiti svoju pa nju.
Sad dolazimo do djela koje sadr i nastavak razgovora iz Teeteta, koji se odr ao slij
edeæeg dana. To je Sofist, dijalog za koji se mo e utvrditi, s obzirom na stil, da
je nastao mnogo kasnije nego Teetet. U njemu je na okupu staro dru tvo, ali se po
javljuje i jedan stranac, elejac. Taj stranac stoji u sredi tu dijaloga, dok Sokra
t igra vrlo sporednu ulogu. Na prvi pogled, Sofist se bavi problemom definicije.
Pitanje se sastoji u tome da se definira to je sofist i èime se razlikuje od fil
ozofa. Prikriveni antagonizam u dijalogu uperen je, izgleda, uglavnom protiv so-
kratske kole u Megari, gdje se razvio jednostrani i destruktivni naèin elejskog u
movanja. Elejac, u kome naziremo glas samog Platona, pokazuje da je bolje shvati
o pitanja i daje briljantno rje enje problema gre ke. Pu tajuæi tog stranca da govori
Poni tavanje po-
mjesto njega, Platon nam daje priliku da uvidimo kako sebnih hipoteza: H p
odr ava pravu tradiciju filozofskog razvoja, a da su so- poni tava hx i h2,
fistièki nadrimislioci iz Megare skrenuli s tog puta. ujedinjujuæi o
no stoje
& a ^ dotad bilo razdvojeno.
Istina i la pripadaju sudovima. Ako X zahvaæa Y, dio X = Y je istinito. Ako oni n
e zahvaæaju jedan drugog, dio X = Yje la no.
Stvarni problem, o kojem se raspravlja u Sofistu, jes menidska zagonetka o nebit
ku. Kod Parmenida to je, da pitanje koje se tièe fizièkog svijeta. Kod njegovih
sljedbe to se pro irilo i na logiku, te se ovdje razmatra ba taj pro Prije nego se
posvetimo tom sredi njem pitanju dijaloga enio dodati nekoliko obja njenja o metodi d
ivizije, pog zato to je to klasifikatorski postupak koji se primjenjr Akademiji.
Aristotelovo djelo o klasifikaciji ivotinja pr njegovu akademskom periodu. Ta nam
metoda daje pod: definicije pojmova, poèinjuæi od roda i dijeleæi ga na dvc sva
kom stupnju, dajuæi parove alternativnih razlika. U S< je dan poèetni primjer da
bi se objasnio postupak. Pojar treba definirati jest pecanje.
Ponajprije, pecanje je vje tina, tako da vje tine tvori rod. Njih mo emo podijeliti na
vje tine proizvoðenja i \ ne prisvajanja, a pecanje oèito spada u ove druge. Pris
nje se dalje dijeli na takvo kojeg predmeti daju prista takvo kojeg predmete je
dnostavno treba uhvatiti. Pec opet, spada u drugu vrstu. Hvatanje se mo e podijel:
otvoreno i potajno pecanje spada u potonje. Stvari k< hvataju, mogu biti ne ive i
li ive, pecanje se odnosi na ivo o kojem je rijeè mo e ivjeti na zemlji ili u vodi, a
r. koji treba definirati ponovno spada u drugu vrstu. Biæ ive u vodi mogu biti p
tice ili ribe, ribe se mogu loviti om ili udicom, udicom mo ete loviti noæu ili dan
ju. Pe danju. Udica se mo e vuæi uzvodno ili pustiti niz vodu, canje spada u drugo
. Kad se ponovno sjetimo na ih stu va i, sabrav i sve razlike, definiramo pecanje ka
o vje prisvajanja ivih biæa, koja ive u vodi, potajnim hvatai koje se vr i danju i t
o udicom niz vodu.
Primjer ne treba shvatiti previ e ozbiljno, on je iza zato to se i za sofistu mo e re
æi da je ribiè; njegov su ljudske du e. Dalje slijede razlièite definicije sofista
, L ne trebamo nastaviti o tome.
Umjesto toga, okrenut æemo se .raspravi o elejskom blemu. Te koæe oko nebitka, pok
azuje stranac s vel pronicljivo æu, potjeèu odatle to filozofi nisu dobro sh to znaè
i bitak. Vraæajuæi se Teetetu, prisjetimo se da nje, bez obzira na to to inaèe za
htijeva, u najmanju \ tra i uzajamno djelovanje i stoga kretanje. No, ono tal zaht
ijeva i mirovanje, jer inaèe ne bi ostalo ni ta o èemu govorilo. U stanovitom smis
lu, stvari moraju biti odvo ako æe biti predmet ispitivanja. To nam daje mig za
n na problem. Jer, kretanje i mirovanje nedvojbeno po; ali, buduæi da su to supr
otnosti, ne mogu se kombinira kombinaciju se nameæu tri moguænosti. Ili sve stva
ri ju potpuno odvojene, i u tom sluèaju kretanje i miro^ ne mogu biti dio bitka,
ili se sve stvari mogu sjedinit tom sluèaju kretanje i mirovanje postaju jedno,
to oèit< moguæe. Stoga preostaje da se neke stvari mogu, a nel
mogu kombinirati. Rje enje na ih te koæa le i u priznanju da su bitak i nebitak, uzeti s
ami za sebe, besmisleni izrazi. Oni imaju smisla samo u sudu. Forme ili vrste, k
ao to su kretanje, mirovanje, bitak, opæi su predikati, veæ spomenuti u Teetetu.
Oni su, jasno, potpuno razlièni od Sokratovih formi. Ovo platonsko uèenje o form
ama, polazna je taèka za ono to se kasnije razvilo u uèenje o kategorijama.
Zadatak je dijalektike da prouèava koje se od tih formi ili "najvi ih vrsta" kombi
niraju, a koje ne. Kretanje i mirovanje, kao to smo veæ vidjeli, ne kombiniraju s
e jedno s drugim, ali se svako od njih kombinira s bitkom, svako jest. Zatim, kr
etanje je jednako samo sebi, ali drugaèije od mirovanja. Jednakost, ili identite
t, i razliènost, ili diferencija, poput bitka sve prozirniju. Jer svaki je ident
ièan sa sobom i drugaèiji od drugih.
Sad vidimo to se misli pod nebitkom. Kretanje, mogli bismo reæi, i jest i nije. J
er ono je kretanje, ali nije mirovanje. U tom smislu, nebitak je na istom stupnj
u kao i bitak. Ali nebitak, koji se ovdje spominje, ne smijemo, jasno, uzeti u p
otpunoj apstrakciji. To nije nebitak takav i takav, ili bolje, bitak drugaèiji n
ego takav i takav. Platon je na taj naèin iznio na vidjelo izvor te koæe. U modern
om govoru moramo razlikovati egzistencijalnu upotrebu "jest" od njegove upotrebe
kao spone u reèenici. Druga od ove dvije upotrebe vezana je za logiku.
Na ovoj osnovi sad mo emo dati jednostavno obja njenje gre ke. Suditi istinito znaèi s
uditi o neèemu daje onakvo kakvo jest. Sudimo li o neèemu da je onakvo kakvo nij
e, sudimo la no i tako pravimo gre ku. Èitalac æe se mo da iznenaditi to rezultat nije
veæi ili tajanstveniji od ovoga. No, takav nam se èini svaki problem kad mu znam
o rje enje.
Kao zakljuèak, mo emo primijetiti da je problem iz Teeteta takoðer uzgredno rije en.
U stanovitom smislu, to nije pravo pitanje. Moramo se dr ati sudova, a oni, kao to
sad vidimo, mogu biti istiniti ili la ni. Ali, kako znamo je li dani sud ovakav i
li onakav? Odgovor je jednostavan: istinit je ako su stvari takve kako o njima s
udimo, a nije istinit ako stvari nisu takve. Ne postoji formalni kriterij koji
nas osigurava protiv gre ke.
Obja njenje nebitka, koje smo upravo ukratko iznijeli, omoguæuje nam da sada rije im
o problem mijenjanja. Ono nam Heraklitovo uèenje èini jasnim i skida s njega pri
vidnu paradoksalnost. Meðutim, postoji kod Platona jedno uèenje o mijenjaju koje
se izravno povezuje i s atomizmom i s matematièkom fizikom, kakve ih mi danas z
namo. To je uèenje izlo eno u Timeju, dijalogu koji spada u posljednji i zreli per
iod Platonova mi ljenja.
Predaleko bi nas odvelo prikazivanje kozmologije sadr ane u tom dijalogu, te samo
spominjemo da u njoj ima mnogo razraðenog pitagorovstva, kao i nagovje taja isprav
nog obja njenja planetarnog kretanja. U stvari, vjerojatno je daje heliocentrièna
hipoteza bila otkriæe Akademije. U ovom je dijalogu dodir-
Akoje znanje samo duhovno, kako objasniti pogre ku? Poredba s krletkom nije dobra:
kad bismo, hvatajuæi, znali, gre ka bi odmah bila otkrivena.
nuto i mnogo drugih znanstvenih pitanja, ali ih moramo ostaviti po strai zabavim
o se odmah onim to bi se moglo nazvati Platonovim geometrijs matematièkim atomizm
om. Prema tom stajali tu moramo napraviti tros razlikovanje izmeðu formi, osnovne
materije i fizièke stvarnosti osjetim« jeta. Osnovna je materija ovdje jednostav
no prazni prostor. Osjetima je nost ishod mije anja formi i prostora u koji su one
, na neki naèin, uti: Na toj osnovi, sad se daje prikaz materijalnog svijeta, fi
zièkog i biolo pomoæu èetiri elementa. Ali se oni sad pak razmatraju kao geometri
] sk koja su naèinjena od dviju vrsta elementarnih trokuta, jednih koji se s od p
olovice istokraènog trokuta i pravokutnog istokraènog trokuta koji lovica kvadra
ta. Iz tih trokuta mo emo sastaviti èetiri od pet pravilnih Tetraedar je osnovna è
estica vatre, kocka zemlje, oktoedar zraka a ikos vode. Razbijanjem ovih tijela
na njihove sastavne trokute i njihovim p givanjem mo emo postiæi transformacije iz
meðu elemenata. Opet, za] èestice, koje imaju o tre kutove, prodiru u druga tijela
. Voda se sast mnogo glaðih èestica, pa zato tekuæine klize.
Uèenje o transformaciji, koje je ovdje izlo eno, u stvari je znaèajni p modernih t
eorija u fizici. Zapravo, Platon ide mnogo dalje od materijalis atomizma Demokri
ta. Elementarni trokuti oèigledno odgovaraju onon se u modernoj fizici zove nukl
earnim ili elementarnim èesticama. Oni ! stavni dijelovi osnovnih èestica. Mo emo
primijetiti i to da se ove èest zovu atomi. To bi za Grka bila ru na pogre ka, to u i
jest. Rijeè atom doslovno znaèi nedjeljivu stvar, i uzev i, stvar koja je sastavl
jena od drugih stvari ne I smjela zvati atom.
JL^ Platon se ovdje javlja kao preteèa najva nije tn
I I moderne znanosti. Stajali te da se sve mo e svesti n
I I metriju izrièito je zastupao Descartes i, na drugaèiji
i
Einstein. Da se Platon ogranièio na èetiri elementa, naravno, u jednom smislu og
ranièenje. Razlog je z; i izbor u tome to je to bilo vlad
ajuæe mi ljenje onog v
I na. Platon je poku ao dati "logos" ili razlog ovog sta;
- J« | da bi spasio pojavnost, i hipoteza koju je upotrijebi
I I matematièka. Da je svijet, u krajnjoj liniji, sh
vatljiv
moæu broja, to je bio, kao to smo vidjeli, dio pitagor nauke koju je Platon prihv
atio. Na taj naèin, imamo' . matièki model za fizièko obja njenj
e. S obzirom na:
I du, to je upravo danas cilj matematièke fizike.
bJmh A to je ovo uèenje povezano naroèito s uèenjem i
I I vilnim tijelima, to je mo da odbljesak pitagorovskog rr
i
¦ ¦ zrna. Zapravo, prema ovoj postavci ne ostaje mjesta
za
kaedar. Od pet tijela, samo su njegove stranice sasta od pravilnih peterokuta, a
ne od dva elementarna troki 11 vezi s tim, prisjetim
o se da je peterokut bio jedan od
X
ènih simbola pitagorovaca i da njegova konstrukcija i
ZZ I A y F èuje iracionalni broj na koji sam upozorio prilikom ras Definicija s
pomo- ° kasnim pitagorovcima. Èak, tavi e, dodekaedar h æu divizije, osnova okrugli
ji nego ikoje od ostala èetiri tijela. Po Platonu on klasifikacije. Na p
redstavlja svijet. Ovo razmi ljanje ne okrnjuje valjan
svakom stupnju rod druge crte matematièkog modela.
se dijeli na dvoje.
,
A B
F
K
Nemamo vremena da ovdje u cijelosti razla emo Platonovo matematièko uèenje. Uostal
om, moramo ga pokupiti iz nekoliko nagovje taja u Aristotelovim dijalozima i posta
vkama. Ipak, va no je spomenuti dvije stvari. Prvo, daje Platon, ili u svakom sluè
aju Akademija, popravio pitagorovsko uèenje o broju, e da bi izbjegao elejske kr
itike tog uèenja. Time je opet nagovije teno jedno krajnje moderno gledanje. Prizn
aje se daje nula poèetak brojèanih nizova, a ne jedinica. To omoguæuje da se raz
vije opæe uèenje o iracionalnim brojevima, koje, kad bismo bili sitnièavi, sad v
i e ne bismo smjeli zvati iracionalnim. Slièno tome, u geometriji se sada misli da
pravac nastaje kretanjem taèke, stoje stajali te koje igra sredi nju ulogu u Newton
ovom uèenju o fluksijama, a to je bio jedan od prvih oblika onoga to se zove dife
rencijalni raèun. Vidimo jasno naèin na koji taj razvoj pridonosi ujedinjenju ar
itmetike i geometrije u duhu dijalektike.
Druga je va na stvar Aristotelova tvrdnja da je Platon rekao kako se brojevi ne mo
gu zbrajati. Ova pone to sa eta izjava sadr i u sebi klice jednog krajnje modernog shv
aæanja broja. Slijedeæi pitagorovce, Platon je dr ao da su brojevi forme. One se o
èito ne mogu zbrajati. Kad zbrajamo, mi stavljamo zajedno stvari odreðene vrste,
recimo kamenèiæe. Meðutim, ono o èemu matematièari govore drugaèije je od kamen
èiæa i od formi. To je nekako na sredini izmeðu toga dvo-ga. Matematièari zbraja
ju stvari neodreðene vrste, ma koje vrste, pod uvjetom da je vrsta s relevantnog
stajali ta ista za sve zbrojene stvari. Sve je ovo veoma jasno istaknuto u defini
ciji broja koju je dao Frege, a kasnije Whitehead i ja. Broj tri, na primjer, od
lika je svega stoje trojno. Trojnost je odlika objekata dane vrste. Slièno je s
bilo kojim glavnim brojem. Broj dva je odlika parova, par je odlika stvari. Mo ete
zbrojiti trojstvo i par jedne vrste, ali ne broj tri i broj dva.
Ovim je zakljuèen turi prikaz nekih Platonovih va nijih uèenja. Malo je filozofa, a
ko ikoji uopæe jest, ikada doseglo njegovu irinu i dubinu, a nitko ga nije nadma io
. Tko god se hoæe baviti filozofskim razmatranjem, postupio bi nerazumno kad bi
njega zanemario.
Aristotel, posljednji od trojice velikih mislilaca koji su ivjeli i poduèavali u
Ateni, bio je vjerojatno prvi profesionalni filozof. U njegovo vrijeme vrhunac k
lasiènog perioda veæ prolazi. Grèka je postajala politièki manje va na; Aleksandar
Makedonski, koji je u mladosti bio "Platonske" forme
Aristotelov uèenik, polo io je temelje carstva na kojima odgovaraju Parmenidu
. , ' ^ , . i. A.. J . J
 koji je rekao da ne to
je poèeo cvasti helenski svijet. Ah o tome kasnije. ;est m n{;e- no kre
tanje
Za razliku od Sokrata i Platona, Aristotel je u Ateni (K) i jest i nije: ono jes
t, bio stranac. Roðenje oko 384. pr. n. e. u Stagiri u Tra- mirovanje (Z)jest, a
li kiji. Otac mu je bio dvorski lijeènik makedonskih kralje- kretanJe niJe mirov
anje. va. Kad mu je bilo osamnaest godina, Aristotel je poslan
u Atenu da uèi kod Platona u Akademiji. Ostao je èlan Akademije do Platonove smr
ti 384 7. pr. n. e., ukupno dvadesetak godina. Novi upravitelj Akademije, Speusip,
bio je vrlo sklon matematièkoj ici u platonskoj filozofiji, onoj crti koju je Ar
istotel najmanje razumio i najmanje volio. Zato je oti ao iz Atene i tokom slijede
æih godina nalazimo ga kako radi na brojnim mjestima. Na poziv
30'
Dva osnovna trokuta od kojih su, kako dr i Platon, naèinjeni elementi, to je geomet
rijska nuklearna teorija.
svog biv eg kolskog druga Hermeja, vladara Miz obali Male Azije, Aristotel se pridr
u io grupi tarm akademièara i o enio se s neæakinjom svog gostopr Tri godine kasnije
oti ao je u Mitilenu na otoku Le Njegovo djelo o klasifikaciji ivotinja pripada, r
ekosmo, njegovom akademskom periodu. Za svoj ravka na Egejskom moru, mora da je
vr io svoja ivanja iz morske biologije, podruèja na kojem n doprinosi nisu bili una
prijeðeni do 19. stoljeæa, pozvan je na makedonski dvor Filipa II, koji je uèite
lja za svog sina Aleksandra. Tri je godine Ari bio na tom polo aju, ali o tom vrem
enu nemamo zdanih izvora. To je mo da nesreæa: èovjek ne m da se ne zapita kakav j
e utjecaj imao mudri filo2 tvrdoglavog princa. Ipak, izgleda da se sa sigun mo e r
eæi kako nije bilo mnogo toga u èemu su s< dvojica mogli slagati. Aristotelovi p
olitièki stavovi i vali su se na grèkom gradu-dr avi, kojeg je vrijerr tovo pro lo.
Centralizirana carstva, poput carstv likog kralja, njemu bi, kao u stvari svima
Grcima izgledala kao barbarski izum. U tome, kao u kulu.
pitanjima uopæe, oni su osjeæali zdravo po tovanje prema vlastitoj sup nosti. Ali
su se vremena mijenjala, grad-dr ava je propadao, a helenis carstvo veæ bilo na vi
diku. Istina, Aleksandar se divio Ateni zbog njezin« ture, ali njoj se svatko di
vio, a da to nije bila Aristotelova zasluga. :
Od 340. do Filipove smrti 335, Aristotel je ivio jo jednom u svom ro< gradu, a od
onda do Aleksandrove smrti 323, radio je u Ateni. U to vr osnovao je vlastitu kol
u, Likej, koja je dobila ime po obli njem hramu A. na Likeja. Ovdje je Aristotel p
redavao tako da se etao dvoranama i vrte govoreæi u hodu. Zbog tog obièaja nastav
a je u Likeju postala poznat; peripatetièka, ili filozofija uz etnju. Zanimljivo
je spomenuti da na a discourse (potertao prev.) doslovno znaèi trèanje. Njezina la
tinska pre1 nije se upotrebljavala u dana njem znaèenju, kao razumna rasprava, s s
rednjeg vijeka. Ona je mo da dobila taj smisao zato to se upotrebljav vezi s peripa
tetièkom filozofijom, premda je to sasvim problematièno.
Poslije Aleksandrove smrti Atenjani su se pobunili protiv makedonske \ vine. Ari
stotela su, naravno, osumnjièili zbog promakedonskih sklonosti i ili zbog bezbo tva
. Sokratov je sluèaj pokazao da ti pravnièki posli mogu di do prilièno neugodnih
posljedica. Aristotel nije bio Sokrat, te je odluèio da, gne apama rodoljubaca,
kako Atenjani ne bi poèinili jo jedan zloèin p filozofiji. Prepustio je Likej Teo
frastu, povukao se u Halkis i ondje 322. urr
Najveæi broj Aristotelovih spisa, od onih koji su nam poznati, pripada gom atens
kom periodu. Svi oni, u stvari, nisu knjige. Gotovo je nedvo_ da se neka Aristot
elova djela temelje na bilje kama za predavanja. 1S naèin, Aristotel se javlja kao
prvi pisac ud benika. Èak se èini da su njegova djela bilje ke studenata. Rezultat
je toga daje Aristotelov stil pr: suhoparan i nenadahnut, premda je poznato da j
e i on pisao dijalog« Platon. Nijedan od njih nije saèuvan, ali se vidi po ostal
ome da nije bio evnik Platonova kova. Dok je Platon pisao dramska remek-djela, Ar
istc stvarao suhoparne kolske èitanke. Gdje je Platon sipao razvuèene dij Aristote
l je davao sistematske rasprave. <
Da bismo razumjeli Aristotela, moramo imati na pameti da je on prvi Platonov kri
tièar. Ipak, ne mo e se reæi da je Aristotelova kritika uvijek dobro obavije tena. A
ristotel je obièno pouzdan kad izla e Platonovo uèenje; kad, meðutim, obja njava nje
govo znaèenje, vi e nije pouzdan. Mo e se, naravno, pretpostaviti daje Aristotel poz
navao matematiku svog vremena. To, izgleda, potvrðuje i èinjenica da je bio èlan
Akademije. Ali je podjednako jasno da nije imao sklonosti za Platonovu matemati
èku filozofiju. Zapravo, on je nikad nije doista razumio. Iste ograde vrijede i
ondje gdje Aristotel komentira predsokratovce. Gdje god imamo izravne izvje taje,
mo emo se osloniti na njih; sva se tumaèenja moraju uzeti oprezno.
Dok je Aristotel bio znaèajan kao biolog, èak i ako uzmemo u obzir nekoliko pril
ièno èudnih zabluda, njegovi pogledi na fiziku i astronomiju bili su beznadno mu
tni. Platon je, kombinirajuæi miletsku i pitagorovsku tradiciju, bio mnogo bli e c
ilju, a isto tako i kasniji helenistièki uèenjaci, npr. Aristarh i Eratosten. Na
jznamenitiji Aristotelov doprinos sistematskoj misli vjerojatno je njegov rad na
polju logike. Dodu e, mnogo je toga izvedeno iz Platona, ali ipak, dok je logièko
uèenje kod Platona pomije ano s mnogo druge graðe, kod Aristotela je ono skupljen
o i izlo eno u obliku u kojem se nastavilo predavati gotovo nepromijenjeno sve do
danas. Historijski, Aristotelov je utjecaj bio prilièna smetnja napretku, uglavn
om zbog slijepog i ropskog dogmatizma mnogih njegovih sljedbenika. Za to, naravn
o, ne mo emo grditi samog Aristotela. Ipak, ostaje daje nauèni preporod u doba ren
esanse znaèio raskid s Aristotelom i povratak Platonu. Po svojim nazorima Aristo
tel je ostao dijete klasiènog doba, premda je Atena poèela propadati prije nego
se on rodio. On nije nikad uvidio znaèenje politièkih promjena koje su se zbile
za njegova ivota. Klasièni je period davno prije toga dosegao svoj krajnji domet.
O Aristotelovoj metafizici nije lako raspravljati, dijelom zato to je na iroko razb
acana po njegovim djelima, a dijelom zato to nije jasno izlo ena. Dobro je odmah sp
omenuti da ono to mi sad zovemo metafizikom nije imalo to ime u Aristotelovo vrij
eme. "Metafizika" doslovno znaèi "iza fizike". Ta je knjiga dobila ovaj naslov z
ato to ju je jedan davni izdavaè, kad je razvrstavao djela, stavio iza Fizike. Bi
o bi bolje uèinio da ju je stavio ispred nje, jer ona tamo prirodno spada. Arist
otel bi je
Elementi: tetraedar je vatra, kocka zemlja, oktoedar zrak, a iko-saedarvoda.
Aristotel
bio nazvao "prva filozofija", diskusija o opæim predmetima istra ivan] metafizika,
meðutim, opæenito je prihvaæeno.
Aristotelov rad na tom polju mo e se smatrati poku ajem da se nadi Sokratovo uèenje
o idejama, novim, njegovim uèenjem. Glavna je tema telove kritike "dokaz treæi è
ovjek" koji se odnosi na uèenje o sudjelovai
je samo ponovni odjek kritike koju je Platon ve u Parmenidu. Kao alternativu, Ar
istotel je pr uèenje o materiji i formi. Uzmite, na primjer, gr; sredstvo koje s
e upotrebljava za gradnju stupa materija. Forma je ne to poput arhitektonskih stup
a. Obje su, u stanovitom smislu, apstraka to je stvarni objekt kombinacija obiju.
Aristote kao da je forma, kad se nametne materiji, ono i èini onim to jest. Form
a prenosi obilje ja na m; pretvara je, zapravo, u supstanciju. Va no je da riju ne p
obrkamo sa supstancijom, ako hoæemo tela ispravno shvatiti. Supstancija je doslo
vni p iz Aristotelovog grèkog i jednostavno znaèi: stv; le i ispod neèega. Neka ne
promjenljiva stvar je i svojstava. Zato to smo mi prirodno skloni da n u pojmovim
a neke vrste atomskog uèenja, sklo da izjednaèimo supstanciju s materijom. Jer a
tc u smislu koji se ovdje tra i, supstancijalne bi kojih je uloga da nose kvalitet
e i obja njavaju p nu. To smo veæ nagovijestili u vezi s atomistima Prema Aristote
lu, izlazi, na kraju, da su forme va nije nego materi forma je ono kreativno; mate
rija je, naravno, takoðer potrebna, ali san sirovina. Forma je kao ne to supstanci
jalno u doslovnom smislu. Iz or je upravo reèeno, jasno je kako to znaèi da su f
orme nepromjenljive i vje< tnosti koje stoje iza procesa stvarnog svijeta. Zato
se one i ne razlikuju to ideja ili formi kod Sokrata. Reæi da su forme supstanci
jalne, znaèi da one ] nezavisno od pojedinaènih stvari. Kako te supstancije post
oje, to nikac jasno obja njeno. U svakom sluèaju, ne vidi se nikakav poku aj da im s
e ] posebni, vlastiti svijet. Valja primijetiti da Aristotel misli kako su njego
ve sasvim razlièite od univerzalija. Zapravo, kritika uèenja o idejama povez s o
biènim jeziènim pitanjem. U svakodnevnom govoru postoje rijeèi za 5 rijeèi za on
o kakve te stvari jesu. Prve su imenice, druge pridjevi. U stn argonu, imenice se
kad to nazivaju supstantivima. To je naziv koji se ' trag do u helenistièko vrijeme
i pokazuje kako je aristotelovsko uèenje ; utjecalo na gramatièare. Imenice su,
dakle, rijeèi za supstanciju, dok su p rijeèi za kvalitetu. Ali bi iz toga bilo
 krivo zakljuèiti kako mora da ima i zalija koje postoje odvojeno i kojima su pr
idjevi imena. Aristotelovo mi l univerzalijama vi e je organsko, kao to se uostalom i
mo e oèekivati od biologa. Univerzalije nekako posreduju u stvaranju stvari, ali
ne postoje titom skrivenom svijetu. Unatoè tome to Aristotel ne eli da njegovo uè m
ateriji i formi zauzme mjesto univerzalija, ono ipak utjeèe na taj prob kao to sm
o vidjeli, on zapravo ne uspijeva da se otrgne od uèenja o idi Isto tako, va no je
zapamtiti da prema Aristotelovom uèenju netko mo e s ispravno govoriti o nemateri
jalnim supstancijama. Jedan je primjer za to koja, kao ono to daje tijelu formu,
jest supstancija, ali nije materijalna.
Gaj Apolona Likeja, u kojem se nalazila Aristotelova kola
Zajedno s problemom univerzalija ide vjeèno pitanje o obja njenju mijenjanja. Neki
to dr e toliko te kim da ga, poput Parmenida, jednostavno porièu. Drugi prihvaæaju
proèi æeno elejsko uèenje i pribjegavaju atomistièkom tumaèenju, dok treæi ipak up
otrebljavaju nekakvo uèenje o univerzalijama. Sve smo to veæ rekli. Kod Aristote
la nalazimo uèenje o stvarnosti i moguænosti, koje je srodnije univerzalijama ne
go atomizmu.
Govoreæi o problemu moguænosti, moramo paziti da uklonimo jedan njezin prilièno
otrcani oblik. Postoji jedan naèin govora u kome rijeè moguænost jednostavno slu i
kao uzaludno mudrovanje poslije nekog dogaðaja. Ako posuda ulja poène gorjeti,
mo emo reæi da je to zato to je to bilo unaprijed moguæe. Ali to, oèigledno, nije n
ikakvo obja njenje. U stvari, zbog ovakvih razloga, neki su filozofi poricali da s
e i ta korisnog mo e reæi o predmetu. Jedan od njih, kao to æemo kasnije vidjeti, bio
je Antisten iz Mega-re. U skladu s tim stavom, jedna stvar jest neke vrste ili
nije, sve drugo je besmislica. No, jasno, mi izrièemo tvrdnje kao "ulje je zapal
jivo" i one imaju savr eno dobar smisao. Aristotelova analiza pru a ispravan odgovor
. Rekav i da je neka stvar moguæno A, hoæemo reæi da æe pod odreðenim uvjetima ona
stvarno to biti. Reæi da je ulje zapaljivo, znaèi priznati da æe ono u danim ok
olnostima, koje se mogu navesti, gorjeti. Na taj naèin, ako temperatura odgovara
i vi zapalite ibicu dr eæi je tik do povr ine ulja, ono æe se zapaliti. Naravno, uvj
eti, o kojima je rijeè, moraju biti takvi da se zaista mogu dogoditi, ili biti s
tvarni. U tom smislu, stvarno je logièki prije u odnosu na moguæe. Sad se mo e dat
i tumaèenje mijenjanja s pomoæu supstancije koja je moguæi nosilac niza kvalitet
a koje jedna za drugom postaju u njemu stvarne. Bez obzira na nedostatke to ih u
praksi mo e imati ovakvo tumaèenje, ono barem nije beznaèajno u naèelu, ako imamo
na pameti aristotelovske analize moguænosti. Takav pristup oèito vi e podsjeæa na
Sokrata i Platona nego na atomiste. Aristotelovo je mi ljenje dijelom pod utjecaje
m znanstvenog zanimanja za biologiju, gdje je pojam moguænosti posebno koristan.
Obja njenje, koje je ovdje dano, manjkavo je u jednom va nom pogledu. Ono ne spomin
je kako i za to se promjene dogaðaju. Aristotel daje vrlo iscrpan odgovor na to pi
tanje, na koji æemo se osvrnuti kad doðemo do njegova uèenja o uzroènosti. to se
tièe kozmogonije i nazora o Bogu kao prvom uzroku i nepokretnom pokretaèu, to æe
ostati za kasnije. Meðutim, treba imati na pameti da Aristotel svoju teologiju
dr i dijelom onoga to sada zovemo metafizikom.
Aleksandar Veliki

;
Materija i forma su apstrakcije, konkretna stvar je oboje
A sada se osvrnimo na Aristotelov rad na polju 1< Veæ smo ranije rekli daje poja
m dokaza izrazita crta§ znanosti i filozofije. Dok su se astronomi Istoka za lja
vali time da zabilje e pojave, grèki su mislioci sti da ih objasne. Proces dokaziv
anja suda ukljuèuje s vijanje dokaza. To se, naravno, èinilo dugo vremena Aristo
tela; ali nitko, koliko je nama poznato, nije n potanko prikazao u kakvim se obl
icima javljaju d( Na tom polju Aristotelovo djelo znaèi pregled koji su svakako
Kant, dr ali potpunim. Da se on u tome ozl prevario, to zapravo nije va no; bitno je
to to je i moguænost da se da opæi pregled formalne logike. IV je najbolje da se
odmah istakne kako neformalna 1 ne postoji. Misli se na opæi oblik dokaza, na g
ranu pripada podruèju logike.
Aristotelska logika, naime, ovisi o nekoliko pretpos koje su povezane s njegovom
 metafizikom. Ponajprije gotova èinjenica, prihvaæeno je da su svi sudovi tip bj
ekt-predikat. Takvi su mnogi sudovi u svakodnevno] voru i to je jedan od izvora
metafizike supstancije i kva Naravno, oblik subjekt-predikat predlagao je veæ Pl
aton u Teetetu, odal je Aristotel, vjerojatno, na poèetku izveo. U ovom kontekst
u javlja se prc univerzalija. Sudovi se dijele prema tome da li se odnose na opæ
e ili poje èno. U prvom sluèaju, oni mogu obuhvatiti cijeli opseg opæeg pojma, k
ao i ljudi su smrtni", to se onda zove opæeva nim sudom. Odnosno, tvrdnja' pokrivat
i samo dio opæeg pojma, kao u "neki ljudi su mu« to se zove partikularni sud. Sl
uèaj pojedinaènog suda pol je se primjerom kao to je "Sokrat je èovjek". Kad doðe
n povezivanja sudova u dokazu, s pojedinaènim sudom mo postupati kao s opæim. Su
dovi su afirmativni ili negativn prema tome da li se subjektu ne to pripisuje ili
porièe. : Na osnovi ove klasifikacije, sad mo emo pogledati dogaða u dokazivanju.
Polazeæi od jedne ili vi e pretposta^ koje zovemo premisama, izvodimo druge tvrdnj
e koje slije premisa, ili su njihova posljedica. Osnovni tip dokaza, p Aristotel
u, jest onaj to se zove silogizmom. Silogizam je d sa dvije premise tipa subjekt-
predikat, kojima je jedan p zajednièki. Taj sredi nji pojam u zakljuèku nestaje. P
tome, ka emo li: ljudska biæa su razumna, djeca su Iju biæa, dakle, djeca su razu
mna to je primjer silogizrr ovom sluèaju zakljuèak stvarno slijedi iz premisa, t
ako dokaz valjan. to se tièe istinitosti premisa, ili neèeg dr u vezi s njima, to
je, naravno, sasvim drugo pitanje. Zap moguæe je izvesti istinite zakljuèke iz
la nih premisa. M tim, va no je da je svaki zakljuèak, ako su premise isti takoðer i
stinit, ako je valjano izveden. Zato je va no ut ti koji su silogistièki dokazi va
ljani a koji nisu. Aristotel sistematski pregled valjanih silogizama. Dokazi su
naj svrstani prema svojoj figuri, koja ovisi o rasporedu pojn Aristotel je pozna
vao tri razlièita oblika, a stoici su ka
otkrili èetvrti. U svakoj su figuri neki dokazi valjani, a neki nisu. vicarski ma
tematièar iz 18. stoljeæa, Eu-ler, prona ao je domi ljatu metodu ispitivanja silogis
ti-èkih dokaza. Ako se prika e opseg nekog pojma s pomoæu kruga, lako se vidi je l
i dokaz dobar ili nije. Na taj naèn, lako je uvidjeti da je primjer, koji smo pr
ethodno naveli, ispravan. To je prva silogistièka figura koju su skolastièa-ri s
truèno nazvali Barbara. Slièno tome: nijedan sisavac ne leti, sve svinje su sisa
vci, dakle, nijedna svinja ne leti to je valjani dokaz prve vrste. Ovaj oblik zo
ve se Cela-rent. Spomenimo daje u ovom primjeru zakljuèak istinit, premda je jed
na premisa la na. Jer, i mi i su sisavci, a ipak mogu letjeti.
Kao posljedica autoriteta to ga je Aristotel u ivao u kasnijim vremenima, silogizam
je ostao nekih dvije tisuæe godina jedini tip dokaza koji su logièari priznaval
i. Na neke prigovore koji su konaèno upereni protiv njega, upozorio je sam Arist
otel. Na taj naèin, u sluèaju kao to je ovaj: svi su ljudi smrtni, Sokrat je èovj
ek, dakle, Sokrat je smrtan pretpostavlja se da, znajuæi prvu premisu, moramo un
aprijed znati zakljuèak, tako da ne to nedokazano uzimamo kao da je dokazano. Ovo
se osniva na pogre nom shvaæanju onoga kako dolazimo do toga da znamo tvrdnju kao:
svi A su B. Nije nu no, pa èak ni uobièajeno, da se pogleda svaki A po redu i vid
i da li je on B. Upravo obrnuto, èesto je dovoljno pogledati jedan primjerak da
se vidi veza. To je oèito tako u geometriji. Svi trokuti imaju zbroj svojih kuto
va jednak dvama pravim kutovima, ali ni jedan geometrièar, koji iole vrijedi, ne
æe sebi zadati da zaviruje u trokute, kako bi umirio savjest prije nego se izlo i
opasnosti opæeva ne tvrdnje.
Ovo je, ukratko, sr uèenja o silogizmima. Aristotel se bavio i silogizmima koji s
u sastavljeni od modalnih premisa, tj. tvrdnji koje sadr e "mo da" ili "mora" umjest
o "jest". Modalna logika opet postaje vodeæa na polju simbolièke logike. Uèenje
o silogizmima u svjetlu novijeg razvoja, javlja se sada kao podosta manjeva no neg
o to kvalitete^postajuna se obièavalo misliti. to se tièe znanosti, silogistièki p
o- izmjenièno stvarne u stupak ostavlja premise nedokazanim. To potièe pitanje s
upstanciji. polaznih taèaka. Prema Aristotelu, znanost mora poèeti s tvrdnjama k
oje ne treba dokazivati. One se zovu aksiomi. Oni ne treba da budu osobito uobiè
ajeni u iskustvu, ako se mogu potpuno razumjeti èim se objasne. Mo da nije suvi no i
staknuti da se to vi e odnosi na izlaganje znanstvenih èinjenica nego na proces zn
anstvenog istra ivanja. Red izlaganja uvijek skriva red otkrivanja. U stvarnom ist
ra ivaèkom poslu ima mnogo nejasnoæa i neodreðenosti koje nestaju èim je problem r
ije en.
Èini se da je Aristotel, govoreæi o aksiomima, mislio na geometriju koja se u nj
egovo vrijeme poèela javljati u sistematskom obliku. Samo nekoliko desetljeæa di
jeli Aristotela od Euklida. Nijedna druga znanost onog vremena nije do la do stupn
ja na kojem je mogla biti predoèena
Promjena: moguæe
Nijedan M nije P, svi S su M:. nijedan S nije P. Druga silogistièka figura zove
se Celarent
Svi M su P, svi S su M:. svi S na naèin geometrije. Izgleda da odatle pr
su P. Prva silogistièka figura kako se znanosti mogu poredati u neku vr:
koja se zove Barbara, prikazu- 1>rflrH]> Matematika \r tu nain7vi eniia
je se Eulerovim krugovima. jerarnije. Matematika je tu najuzvisenija.
nomija, na primjer, do la bi ispod nje, jei pozvati u pomoæ matematiku da bi obj k
retanja kojima se bavi. U tome je Aristot< teèa kasnijeg rada, posebno klasifika
cije z sti koju je naèinio francuski pozitivist Coi Za Aristotela, prouèavanje j
ezika je va: lozofski posao. U tom pogledu, poèetak je ðer zacrtao Platon u Teet
etu i Sofistu. U : koncepcija logosa jedan je od najva nijih p va grèke filozofije
; s tim pojmom, u ovorr tekstu, prvi smo se put sreli kod Pitagore raklita. On i
ma razlièita znaèenja: rijeè, i formula, dokaz, pregled. Ovaj niz znaèenj ranio
imati na pameti, ako hoæemo shvati grèke filozofije. Termin "logika" oèito je iz
iz njega. Logika je znanost o logosu. i
Pa ipak, logika, u neku ruku, ima èuda tus. Ona nije posve istovrsna s onim t èno
zovemo znano æu. S obzirom na glav koji se s njima posti e, Aristotel je razlikom t
ipa znanosti. Teorijska znanost daje zna smislu u kojem je ono suprotno mnijenjv
tematika je ovdje najoèigledniji primjer, pi Aristotel tu takoðer ubraja fiziku
i meta]
Fizika, u njegovom smislu, nije posve ono to o njoj mislimo danas. C vi e opæe prou
èavanje prostora, vremena i uzroènosti, to bismo mi, vj tno, prouèavali u okviru
metafizike, ili mo da èak logike, ako bismo j( dovoljno irok smisao.
Postoje zatim praktiène znanosti kao to je etika, koje je cilj da uprav vjekovim
pona anjem u dru tvu, i na kraju, proizvodne znanosti, kojih je da nas vode prilikom
izrade predmeta za upotrebu, ili prilikom umjeti razmi ljanja. Logika, izgleda, n
e spada ni u jedne. Ona stoga nije znar obiènom smislu, nego je prije opæeniti n
aèin bavljenja stvarima, koji je za neophodan za znanost. Ona daje kriterije za
razlikovanja i dokazivanja i tr dr ati oruðem ili instrumentom kojim se djeluje na
znanstveno istra ivar je znaèenje grèke rijeèi "organon", koju je Aristotel upotr
ebljavao kad je g o logici. Sam termin logika smislili su kasnije stoici. to se t
ièe prouèe oblika dokaza, Aristotel je to zvao analitikom, to doslovno znaèi oslo
bai Ono to je sad slobodno za razmatranje, to je struktura dokaza.
Premda, dakle, logika mora baratati rijeèima, ona se, po Aristotelu, i nima za s
ame rijeèi. Naime, veæina je rijeèi manje-vi e sluèajni znak za to nisu rijeèi. Zbo
g toga, logika nije isto to gramatika, premda logika; utjecati na gramatiku. Jedn
ako tako, logika nije isto to i metafizika, jer s ne bavi toliko onim to jest koli
ko naèinom na koji mi to saznajemo. O\ va no Aristotelovo odbacivanje uèenja o ide
jama. Za onoga tko zastupaj uèenje, logika u uskom smislu, o kojem mi govorimo,
mo e se izjednaèiti! tafizikom. Naprotiv, Aristotel je dr ao da svaka od njih stoji
zasebno. Ui
poku aju da rije i problem univerzalija, ide on dalje zahvaljujuæi onome to bismo mog
li nazvati "pojmovima", koji nipo to ne obitavaju u nekom drugaèijem svijetu negol
i je na . Najposlije, logika nije isto to i psihologija. Ovo se osobito dobro vidi
na primjeru matematike. Deduktivni je poredak Euklidovih elemenata jedno, a posv
e je ne to drugo krivudavi put misaonih naprezanja to ih iziskuje matematièko istra i
vanje, koje je objelodanilo tu spoznaju. Logièka struktura znanosti i psihologij
e znanstvenog istra ivanja dvije su razliène i odvojene stvari. Tako u estetici vr
ijednost umjetnièkog djela nema nikakve veze sa psihologijom stvaranja.
Pretpostavlja se da jedan pregled logike negdje u uvodu mora utvrditi strukturu
jezika i to se njome mo e iskazati. U Aristotelovom organonu time se bavi djelo naz
vano Kategorije. Ovo, takoðer, ima svoj poèetak kod Platona, kao to smo to vidjel
i prilikom pretresanja Sofista. Meðutim, Aristotelova je rasprava umnogome potpu
nija i pobli e zahvaæa èinjenice u vezi s jezikom. Ona razlikuje deset razliènih o
pæih stavova koji se mogu razluèiti u raspravi. To su: supstancija, kvaliteta, k
vantiteta, odnos, mjesto, vrijeme, polo aj, posjedovanje, djelovanje i trpljenje.
Prva je supstancija, ono o èemu tvrdnja govori. Druge kategorije odnose se na ra
zlièite vrste tvrdnji koje se mogu izreæi o supstanciji. Tako, govorimo li o Sok
ratu, mo emo reæi da on i ima odreðenu kvalitetu, na primjer, da je on filozof. Po
stoji odreðena kolièina njega, ma koliko da je visok. To je kvantiteta. On stoji
u odreðenim odnosima s drugim stvarima i smje ten je u prostoru i vremenu, uzajam
no djeluje sa svojom okolinom èineæi ili trpeæi odreðene stvari. Kao to æemo kasn
ije vidjeti, uèenje o kategorijama ima mnogo istaknutih sljedbenika, premda su o
ni u veæini sluèajeva bili vi e metafizièki obojeni nego Aristotelovo lingvistièko
prouèavanje. Osobito se to odnosi na Kanta i Hegela.
Naravno, kategorije su apstrakcije. One odgovaraju najopæenitijim pitanjima koja
se mogu postavljati o bilo èemu. i Aristotel dr i da su kategorije ono to rijeèi z
naèe same po sebi. Znaèenja rijeèi su predmeti znanja u drugaèijem smislu nego to
su to va enja sudova. U prvom sluèaju, rekao bi Aristotel, postoji izravno razumi
jevanje. U modernoj lingvistici to se kad to izra ava kao "imanje pojma" o bilo èemu
. Vrsta znanja, koje se ima u sluèaju istinitog suda, ne to je posve drugo. Ovdje
se pojmovi kombiniraju da bi oznaèili stanje stvari.
Aristotelova je logika prvi poku aj da se sustavno izlo i opæi oblik jezika i dokaza
. Za mnogo toga nadahnuo ga je Platon, ali to ne umanjuje njezinu vrijednost. Ko
d Platona se logièka mi ljenja javljaju ovdje-ondje diljem dijaloga; neko se pitan
je , postavi, pa se opet napusti veæ prema trenutnom raspolo enju. Aristotel je, n
a neki naèin, uèinio za logiku ono to æe Euklid za malo vremena uèiniti za geomet
riju. Aristotelovska je logika nadmoæno vladala do 19. stoljeæa. Poput mnogoga d
rugog iz Aristotelovog nasljeða, logiku su predavali u skamenjenom obliku i ljud
i koji su bili toliko upla eni Aristotelovim autoritetom da se nisu usudili posumn
jati u nj. Karakteristièno je za veæinu modernih filozofa iz doba preporoda da s
u bili
M-P S-M
S-P
P-M S-M
S-P
M-P M-S
S-P
Tri Aristotelove silogistièke figure
v^^tssrilr5
Supstancija Sokrat
Kvaliteta filozof
Kvantiteta pet stopa i osam inèi
Odnos Platonov prijatelj
Mjesto na trgu
Vrijeme u podne
Polo aj stoji
Imanje slabo obuèen
Èinjenje govori
Trpljenje izvrgnut ruglu
Deset Aristotelo-
vih kategorija
posve nezadovoljni s aristotelovcima iz skok je izazvalo otpor protiv svega to je
bilo pove; Aristotelovim imenom, a to je teta, jer se od mo e nauèiti mnogo vrijed
nog. U jednom vL pitanju, meðutim, Aristotelova je logika bila no nepotpuna. Ona
se nije bavila relacioni: kazom koji je osobito va an u matematici. L jednostavni
primjer kao to je onaj da je / od B, B veæe od C, i stoga A veæe od C. O\ bitno
prijelazno obilje je odnosa "veæi od". S dosjetljivosti, ovaj se dokaz mo e strpati
u silogizma, no u slo enijim sluèajevima to i; beznadno. Ba tako, izgubljeno je iz
vida rete obilje je dokaza.
Sad se moramo prihvatiti nekoliko opæ problema koji se mogu raspraviti pod naslo
v lozofija prirode. To je naslov knjige u kojoj se oni uglavnom raspravljaju, i
rijeè fizika, treba se prisjetiti, znaèi prirodu. Kad je Aristotel pisao, mo{ os
vrnuti na veliki broj prethodnika, koji su objavili djela s naslovom O pi Od Tal
esovih vremena, svatko tko je mislio da je konaèno otkrio istins] svijeta pisao
je u tom smislu. Fizika danas znaèi ne to specifiènije, pi
ova opæenitija pitanja dolaze do izraza pred malo vremena to se obièavalo n ti n
aturfilozofijom, terminom koji se c na kotskim sveuèili tima. Ovo se ne je pobrkati
s filozofijom prirode njem idealista, koja je neka vrsta metafi2 skretanja u fi
zici. O tome æemo vi e n kasnije.
Jedno je od najva nijih pitanja Ari lovo uèenje o uzroènosti. To je povez uèenjem
o materiji i formi. U jednoj uzi situaciji postoji materijalni i formalni a; Ova
j posljednji dijeli se na tri dijela. Ne imamo prvi formalni aspekt u ograniè sm
islu, koji se mo e zvati konfigurac Drugo, imamo pokretaèa koji stvarno ] mijenjan
je, kao to okidaè pokreæe pi Treæe, postoji svrha ili cilj kojem mijer te i. Ova èe
tiri aspekta zovu se mater formalni, djelatni odnosno finalni as Objasnimo to na
jednostavnom prin Zamislite kako kamen koji se klima na stepenice netko gurne p
reko ruba i on to ne padne. U ovoj situaciji, matei je uzrok materija samog kamen
a. Fon uzrok je opæi polo aj tla, stepenica i p< kamena na njoj. Djelatni uzrok je
onaj kamen gurnuo. Finalni uzrok je te nj mena da tra i to ni i polo aj, to jest, p èna
moæ sile te e. .
O materijalnim i formalnim uzrocima treba reæi malo. Mi vi e ne govorimo o njima k
ao o uzrocima. U uzroènoj situaciji, oni su nu ni uvjeti u smislu da ne to negdje mo
ra biti da bi se uopæe i ta dogodilo. to se tièe djelatnog i finalnog uzroka, oba z
aslu uju malo tumaèenja. Djelatni uzrok je ono to se u modernoj terminologiji zove
jednostavno uzrok. Dakle, kamen pada sa stepenice jer gaje netko ili ne to gurnulo
. U fizici je to jedina priznata vrsta uzroènosti. U cjelini uzev i, znano æu vlada
tendencija da se poku aju ustanoviti obja njenja u okviru djelatnih uzroka. Pojam fi
nalnog uzroka danas u fizici nije prihvaæen, premda su se u njezinom rjeèniku za
dr ali tragovi teleologije. Rijeèi, kao to su privlaèenje i odbijanje, tra enje sredi t
a i sliène, ostaci su teleolo kih pojmova i podsjeæaju nas na èinjenicu da je Aris
totelovo uèenje o uzroènosti bilo neosporno do pred nekih trista i pedeset godin
a. Te koæa s finalnom uzroèno æu vrlo je nalik na opasnost koja nastaje upotrebom po
jma moguænosti, o èemu smo govorili ranije. Reæi da kamen pada zato to te i da padn
e, zapravo nije nikakvo obja njenje. Ali i ovdje postoje prilike u kojima terminol
ogija ciljeva ispunjava razumnu svrhu. Na podruèju etike, na primjer, nije besmi
sleno istaknuti cilj kao uzrok pona anja ili djelovanja neke vrste. Isto je tako n
a podruèju ljudskog djelovanja uopæe. Sada nja oèekivanja buduæih dogaðaja motivir
aju na e akcije. Taèno je tako i kod ivotinja, a ima i sluèajeva kad èovjek osjeti
sklonost da tako govori èak i o biljkama. Prema tome, jasno je da finalnost nije
jednostavno besmislena kad razmatramo biolo ke i dru tvene probleme. Pojam finalnih
uzroka izveo je Aristotel ba iz svojih biolo kih bavljenja. U tom kontekstu postaj
e jasno da moguænost i finalnost idu zajedno. Biolog je suoèen s pitanjem kako i
z sjemena nastaje potpuno odrasla biljka ili ivotinja. Slu eæi se Aristotelovim ter
minima, on bi rekao da ir sadr i hrast kao moguænost, a ono to ga pretvara u drvo nj
egova je te nja da se ostvari. Naravno, ovakav je naèin izra avanja primjer otrcane
upotrebe tih pojmova. Opæenito gledano, kako se znanost razvija, finalna obja njen
ja nadomje taju tumaèenja s pomoæu djelatnih uzroka. Èak i psihologija ide tim put
em. Psihoanaliza, bez obzira na to koliko to ona uspijeva ili ne, poku ava objasni
ti pona anje s pomoæu onoga to se veæ dogodilo, a ne s pomoæu onoga to se jo mo e dogod
iti.
Teleolo ki stav, u krajnjoj liniji, crpi svoju snagu iz èinjenice to se èini da pri
roda oko nas otkriva neku vrstu reda. Uzroèna nu nost, koja je povezana s djelatno
m uzroèno æu, izgleda daje slijepa sila koja svojim djelovanjem ne obja njava taj re
d. Teleologija, s druge strane, kao da mo e predviðati. Ovdje bi ponovno biolo ki re
d mogao nekog navesti da bude sklon teleolo kom stajali tu. Ali, u svakom sluèaju, A
ristotel priznaje djelovanje i nu nosti i final-nosti. Jasno je da na toj osnovi n
isu mogle napredovati prirodne znanosti.
A B
B C
Jedna vrsta re-lacionog dokaza. Aristotel ih nije priznavao
Osobito je fizika pretrpjela te ke smetnje, od kc nije oporavila do pojave Galilej
a, s kojim se zbio povratak Platonu \i pogledu metode. Po^am fm« neæe matematièa
ru pasti na pamet tako lako k kom biologu, pa se ne treba ni èuditi to ga nen Pla
tona. Teleologija najvi e zato nema pravo to tropomorfièna ili teolo ka. Ljudi su oni
 koji imaju i te e za ciljevima. Prema tome, ovdje finalnost s ima smisla. Ali drv
lje i kamenje ne daju utoèi: kakvim ciljevima i nikakvo dobro ne mo e proi toga da
se poku ava govoriti kao da daju. S potr ogranièenjima mo emo, naravno, upotrebljav
ati tendencije, upravo kao to smo vidjeli daje mogu potencij alnosti.
Reæi kako kamen te i da padne znaèi da æe u uvjetima pasti. Aristotel, meðutim, ni
je mislio Za njega je finalnost povezana sa svrhovito æu, kljuèuje iz postojanja r
eda koji mu ukazuje na : Posve je jasno da fizièka istra ivanja nisu moglæ tati na
takvim naèelima. Naime, ako se istra h radoznalost pomiri s tobo njim obja njenjima,
on neæe dati stvarno obja njenje prirodnih poja^ podruèju astronomije, Aristotel j
e posebno nani ku tetu znanosti. Uèenje o finalnosti, koja je s propisivala pravo
mjesto, navela ga je da razliku blunama podruèja i ono to le i iza Mjeseca. Dr da t
im dvama dijelovima vladaju razlièita naèeli" sasvim fantastièna izmi ljotina kraj
nja je ludos se usporedi s uznapredovalom astronomijom u demiji. Pravu tetu poèin
ili su, meðutim, oni koj htjeli gledati Aristotela kritièki, koji su ga prihvaæa
li u cijelosti, umje: odbace ono to je lo e, i koji su ga tako iznijeli na lo glas u
svemu.
Daljnja opæa tema, kojom se bavi prirodna filozofija, jest prostor, vi i kretanj
e. Kretanje smo veæ spominjali u vezi s mijenjanjem. No, Arist je put vrijedan p
a nje. Ondje gdje su elejci nai li na nepremostive te pri poku aju da protumaèe kretan
je, Aristotel pristupa tom pitanju s ge strane. Kretanje se stvarno zbiva i to m
ora biti na a polazna taèka se to tako uzme, nastaje problem da se da obja njenje za
to. S tim i; napravimo ovdje jednu modernu distinkciju. Aristotel istupa kao er
r protiv elejskih racionalista. Ovo mi ljenje nije neva no, pogotovo zato ; èesto po
gre no vjeruje da ima neèeg nepouzdanog i nepravilnog u en skoj proceduri. U pogle
du kretanja, na primjer, Aristotel zadr ava staj da postoji kontinuitet, a to je p
osve razborito. To omoguæuje da se ide i otkrije to taj kontinuitet ukljuèuje, al
i nije moguæe stvoriti kontinu diskontinuiteta. Ovo èesto previðaju matematièari
koji su se od Pitagc vremena nadali da æe izgraditi matematièki svijet iz nièeg
a. Dok se ai èko uèenje o kontinuitetu mo e konstruirati na èisto logièki naèin, n
j primjena u geometriji ovisi o pretpostavci kontinuiteta. Kretanje, koje ranije
razmatrali, zbivalo se kao promjena kvalitete.
No, postoje jo dvije druge vrste kretanja promjena kvantitete i pr na mjesta. To
su jedine tri kategorije pod koje se kretanje smije svrstati
Materijalna kugla, namje tena na odreðeni naèin, gurnuta sa stepenice, tra i ni i polo a
j: primjer za èetiri Aristotelova uzroka.
Nu nost je slijepa, za razliku od frnalno-sti koja kao da vidi unaprijed
ma Aristotelovom uèenju, nije moguæe svesti sve promjene na kretanje èestica, ka
o to èine atomisti. Jer nije moguæe svesti jednu kategoriju na drugu. Ovdje je Ar
istotelov stav ponovno na strani empirizma, dok atomisti, koji su kako smo vidje
li ba tinili elej-ske tradicije, misle u pojmovima racionalistièkog naèela redukci
je.
to se tièe prostora i vremena, Aristotelovo uèenje ima mnogo zajednièkog s modern
im nazorima. Da postoji takvo ne to kao polo aj, Aristotel zakljuèuje po tome to razl
ièiti predmeti mogu u razlièito vrijeme zauzimati isti prostor. Stoga se mora ra
zlikovati prostor od onoga to je u njemu. Da bi se odredilo mjesto nekog predmeta
mo emo poèeti s opisivanjem podruèja u kojem se on nalazi, a zatim se to suzuje d
ok ne doðemo do njegovog pravog mjesta. Postupajuæi tako, Aristotel odreðuje mje
sto na kojem se tijelo nalazi kao njegovu graniènost. Na prvi pogled, to je pril
ièno mr av zakljuèak o onome to mo e izgledati kao vrlo znaèajan problem. Meðutim, u
analizi ovakvih pitanja rezultat je èesto iznenaðujuæe jednostavan. Èak, ta-vi e, m
a koliko takva rje enja izgledala skromna, ona uvijek sadr e nekoliko zanimljivih za
kljuèaka. U ovom sluèaju, zakljuèujemo da za bilo koji predmet ima smisla pitati
gdje se nalazi, ali daje besmisleno pitati gdje je svijet. Naime, sve su stvari
u prostoru ali svemir nije. On je sadr an ni u èemu, on zapravo i nije stvar u sm
islu u kojem su to stolci i stolovi. Zato svakome tko eli otputovati na kraj svij
eta mo emo sasvim pouzdano reæi da se upu ta u jalov posao. Mo da treba spomenuti da A
ristotel, u svojoj analizi mjesta ili lokacije, ne daje uèenje o prostoru u onom
smislu u kojem bi to mogli uèiniti matematièari ili fizièari. Ono to on èini vi e
nalikuje na lingvistièku analizu. No to, meðutim, nije nepovezano. Ako mo emo anal
izirati znaèenje mjesta, to æe nam oèito pomoæi da unaprijedimo svoje razumijeva
nje stavova o prostoru.
Nasuprot atomistima, Aristotel dr i da nema praznog prostora. Za to stajali te daje
nekoliko dokaza, od kojih su svi neosnovani. Meðu njima je najzanimljiviji reduc
tio ad absurdum, koji polazi od èinjenice da u nekoj sredini brzina tijela varir
a prema gustoæi sredine i te ini tijela. Odatle on zakljuèuje najprije to da bi se
u praznom prostoru tijela trebala kretati neizmjerno brzo, to je apsurdno: svako
kretanje zahtijeva ne to vremena. Zatim, te e se tijelo treba kretati br e nego lak e,
ali u praznom prostoru nema razloga da bude tako. Zbog ova dva razloga on izjavl
juje da je prazni prostor nemoguæ. Meðutim, ovi zakljuèci ne slijede iz premisa.
Iz èinjenice da se u sredini manje gustoæe tijelo kreæe br e ne slijedi da æe se
u praznom prostoru kretati neizmjerno brzo. to se tièe druge taèke, promatranje d
okazuje da u ispra njenom prostoru lagano tijelo pada jednakom brzinom kao i te ko.
Ari-
RQ
Aristotel je govorio o prostoru i vremenu na slièan naèin: svaki prostor je u dr
ugom prostoru, svako vrijeme je u drugom vremenu.
stotelske zablude o praznom prostoru i ra èistile do nekih dvije tisuæe godina, je
. Ipak, jedino je po teno kazati da se moderno vrijeme uèenjaci osjeæaju zto zbog
praznog prostora. Oni su ga ispu èudnovatim tvarima, kao stoje eter, a i je vrij
eme energijom.
Aristotelova diskusija o vremenu nalik na njegovu analizu mjesta. Doga redaju u
vremenu kao to se predmeti u prostoru. Kao to predmet ima svoje r tako dogaðaj ima
svoje vrijeme. S oi na kontinuitet, Aristotel razlikuje tri : na koje stvari m
ogu biti poredane. U redu, one mogu biti konsekutivne, kad slijedi drugu bez ièe
ga izmeðu njih. one se mogu dodirivati, kad su konsek stvari u susjedskom odnosu
, i konaèr mo e biti kontinuiran, kad su granice vih èlanica, u stvari, zajednièke
. Ako s~ stvari kontinuirane jedna s drugom, ( takoðer u dodiru, ali to ne vrije
di ot Isto tako, dvije stvari u dodiru su kons vne, ali ne i obratno.
Po to smo ovo uvodno utvrdili, vidi jedna kontinuirana kvantiteta ne mo saèinjena
od nedjeljivih elemenata. ( dno, ne to nedjeljivo ne mo e imati gr inaèe bi se moglo
dalje dijeliti. S drug«
ne, ako ono to je nedjeljivo nema velièine, besmisleno je govoriti o 1 kutivnim,
susjedskim ili kontinuiranim odnosima. Na primjer, izmeðu dvije taèke u pravcu p
ostoje druge taèke, a isto tako, izmeðu svaka (b nutka u vremenskom razdoblju po
stoje drugi trenuci. Prostor i vrije: na taj naèin kontinuirani i beskonaèno dje
ljivi. U tom kontekstu Ar nastavlja prikazivati Zenonove paradokse. Rje enje, koje
on pru a, u st ispravno, ali mu je promakla poanta Zenonovih dokaza. Kao to smo \
Zenon nije izlo io vlastito pozitivno uèenje, nego je prije htio dokazati 1 pitago
rcima nije sve u redu. Da nije bilo njegovih elejskih predrasuda, se bio mogao d
obro slo iti s Aristotelom.
Ovdje se nas ne trebaju ticati iscrpna Aristotelova znanstvena u Premda je dao d
osta dobroga, posebno u biologiji, njegovo djelo kvare i ranosti koje nijedan pr
edsokratovac ne bi bio trpio.
Veæ smo ranije vidjeli da se finalni uzroci mogu prihvatiti u etici. S, podruèja
prvenstveno izvedena teleologija. Dobro je po Aristotelu ono' sve stvari te e. Bu
duæi da odbacuje uèenje o idejama, mi, naravno, n< naæi formu dobra. On je zabil
je io èinjenicu da rijeè dobro ima brojne ène upotrebe koje se ne mogu svesti pod
jedno. Ipak, u krajnjoj liniji, je u svakoj svojoj manifestaciji izvedeno iz dob
rote Boga. To, dakle, r puno drugaèije, ni jako daleko od uèenja o idejama, kao t
o mo e izgled prvi pogled. Ovu vrstu neodluènosti nalazimo u èitavoj Aristotelovoj
filc
on
Dok na jednoj strani raskida s Akademijom, na drugoj kao da joj se vraæa. U neki
m sluèajevima, kao u ovom, moguæe je razdvojiti te dvije strane i prvu razmatrat
i zasebno. Analiza upotrebe rijeèi dobro daje nekoliko vrijednih razlikovanja, k
oja se kad to mogu previdjeti. To je zanimljivo, ali nas ne vodi daleko, premda bi
neki moderni lingvistièki analitièari rekli da se poslije toga nema vi e to uèinit
i. U tome su se, mo da, malo prenaglili. Jer oni nisu pravedni prema irokoj i popul
arnoj rasprostranjenosti nekih vrsta besmislica. Istina, poslije svega, nije stv
ar odluèivanja veæine. to se tièe metafizièkog statusa Boga, to je za Aristotela
sasvim bezlièna stvar. Bog je nepokretni prvobitni pokretaè koji daje svijetu nj
egov poèetni poticaj. Kada taj zadatak obavi, on se prestaje aktivno zanimati za
svijet i sigurno ne nadzire poslove ljudi. To je bezbojni filozofov Bog, dodata
k uèenju o uzroènosti.
Da bismo shvatili smisao Aristotelove etike, moramo ne to reæi o njegovu uèenju o
du i. Od Platona je posudio podjelu na tri dijela, te govori o vegetativnoj, po udno
j i razumnoj du i. Prvu od njih ima sve ivo; sve ivo ima metabolizam, mogli bismo re
æi. Po udnost je obilje je svih ivotinja i ljudi, ali ne i biljaka, dok je razum svoj
stven ljudima. Etika nastupa samo na nivou razuma. Biljke samo vegetiraju a ivoti
nje samo ive kao ivotinje. Du a daje jedinstvo tijelu i ona je forma za njegovu mate
riju. Ona ne nad ivljuje smrt u osobnom smislu, premda je razum, kao takav, besmrt
an.
Etièko se pitanje javlja kad pitamo o cilju ljudskog ivota. Aristotel vidi taj ci
lj u bla enstvu razumne du e, a to za nj dalje znaèi: ivot aktivne razumske djelatnos
ti prema vrlini i neprekidno. Tako je vrlina, prema Aristotelovom uèenju, sredst
vo do cilja. Taj cilj, naravno, ne posti e svatko u istoj mjeri, ali je to ipak na
jvi i cilj to ga èovjek mo e postiæi. Kao i kod Sokrata, misaoni ivot je najbolji.
Va no je znati da za Grka Aristotelovog vremena to nije isto to i otuðenje od svije
ta i okretanje od njegovih zbivanja. U prvom redu, etièki ivot ukljuèuje djelovan
je, premda to mora biti nezainteresirano djelovanje. Dakle, misaoni ivot nije raz
logom to je eksperimentalna metoda pala u nemilost, premda je kod Aristotela nagl
asak na misaonom razmatranju o veæ steèenim istinama, a ne na otkrivanju novih.
Ovo raða te koæu koju on previða; naime, da bi se imalo to ocjenjivati, mora se pod
uzeti poèetni intelektualni napor, a tko æe reæi kad je utro en u dovoljnoj mjeri?
U ovoj stvari je bitno to da se istra ivanje ne mo e ogranièiti na ovaj naèin. Drug
o, dobar graðanin mora ispunjati svoje graðanske du nosti i obavljati razlièite sl
u be, u miru i ratu. Predod ba o filozofiranju u kuli od slonove kosti potjeèe od st
oika. Njihovo okretanje od osjetilnog svijeta prouzrokovalo je zastoj znanstveno
g razvoja.
U vezi s moralnim vrlinama, ili vrlinama karaktera, Aristotel postavlja uèenje o
vrlinama kao sredini. U svakom sluèaju, mo e postojati manjak ili vi ak, a nijedno
ne stvara pravo pona anje. Vrlina je negdje izmeðu tih krajnosti. Na taj naèin, ne
pokolebljiva hrabrost nije niti prenagljena ratobornost niti pla ljivo povlaèenje.
Uèenje o sredini
Stvari su 1) konsekutivne, ili se 2) dodiruju, 3) ili su kontinuirane. Ako je 2)
onda je i 1), ali ne i obrnuto; ako je 3) onda je i 2), ali ne i obrnuto.
uuuuu
Q1
1
potjeèe od uèenja o usklaðenosti koje ide natrag do Pitagore i Heraklit stotel n
astavlja da slika èovjeka koji ima sve vrline, èovjeka uzvi ene, To nam daje jasnu
predod bu o onome to se opæenito dr alo pohval pona anju graðana u ono vrijeme. Ukratk
o, rezultat je pone to presi ali odsutnost la ne skromnosti prilièno osvje ava. Èovjek
ne treba da r. njuje svoju vrijednost, ali ne treba ni da se potcjenjuje. Na kr
aju, vrlo vjek mora biti vrlo rijetki primjerak, ako ne zbog drugog, ono zato to
i ljudi nikad nema prilike da primijeni sve te vrline. Kao kod Sokrata i Pl; nag
lasak je na etièkoj eliti. Uèenje o sredini nije posve uspje no. Kako definirati,
na primjer, istinoljubivost? Ona je priznata kao vrlina, ali jedva mogli reæi da
je to sredina izmeðu kazivanja velikih i sitnih la i, pi se mo e pomisliti kako je p
onegdje prihvaæeno ovakvo gledanje. U s\ sluèaju, ovakve se definicije ne odnose
na intelektualne vrline.
O dobru i zlu, koje ljudi èine, Aristotel dr i da je djelovanje dobny\ osim ondje
gdje postoji prisila ili neznanje. Suprotstavljajuæi se Sokra gledi tu, on dopu ta d
a netko mo e namjerno postupati na zao naèin, dno s tim on razvija analizu o znaèe
nju izbora, problem koji se nije i pojaviti u okviru uèenja da nitko nikada ne g
rije i namjerno.
U svom uèenju o pravednosti Aristotel p èa distributivno naèelo Sokratove defini
cije avi. Pravednost se posti e ako svatko prin pravièni dio. Bitna je te koæa ovakvo
g sta da ono ne daje osnovu za odluèivanje o tome pravièno. to su tu mjerila? Sok
rat barem istièe jedno mjerilo koje izgleda prihvatljivo strano, naime, mjeru ob
razovanja. Ovo je gl< kod nas ponajvi e na snazi, premda nije srednjem vijeku. Oèi
gledno je da pitanje odi nja o tome stoje pravièno mora nekako biti no, ako se p
rimijeni uèenje o pravednosti, j Na kraju, moramo spomenuti Aristo mi ljenje o pri
jateljstvu. Da bi se ivjelo d ivotom, potrebno je imati prijatelje koji c savjetov
ati i pru iti nam podr ku kada to nosti budu iziskivale. Po Aristotelu, prijat« je p
ro irenje samopo tovanja na druge. U ^ je vlastitom interesu da morate ljubiti svo t
a kao to ljubite sebe. U tom pogledu, op uzev i, Aristotelova etika trpi od toga da
je : dopadna i egocentrièna.
Poènemo li se baviti Aristotelovim poli uèenjem, odmah nam padaju u oèi dvije :
Prvo, opa amo da je dokaz u politici nu ni olo ki, èega je Aristotel posve svjestan. I
postoji gotovo iskljuèiva usredotoèenost na dr avu. to se tièe ovoga drugog, Arist
otel_; stavno nije uviðao kako su za njegova ivot
Du a ima razumno, pozu- isticali dani grèkom gradu-dr avi. Makedo;
dno i vegetativno svojstvo; preuzimala vlast u Grèkoj i, pod Aleksan bi
ljke je^' ^^ nastavila osvajati carstvo, ali Aristotela nist
mali politièki problemi jedne takve organizacije. Istina, dao je nekoliko blijed
ih primjedbi o Velikom kralju, Egiptu i Babilonu, ali takva skretanja prema barb
arima samo zao truju kontrast. Za Aristotela, grèki grad-dr ava predstavlja politièk
i ivot na najvi em stupnju, ono to se dogaða u drugim zemljama barbarizam je ove ili
one vrste.
Kao to smo veæ vidjeli, od poèetka je primijenjen teleolo ki pristup. Udru enja nasta
ju zato da bi se postigao neki cilj. Dr ava, najveæe i na-jobuhvatnije meðu njima,
mora te iti najvi em cilju. To je, naravno, dobar ivot u duhu etike, a posti e se u za
jednici odreðene velièine, tj. u gradu-dr avi, stvorenoj povezivanjem manjih grupa
, koje se pak zasnivaju na domaæinstvu ili obitelji. Za èovjeka je prirodno da iv
i kao dru tveno biæe, jer te i dobru ivotu. Nijedan obièni smrtnik nije toliko sam se
bi dovoljan da mo e ivjeti sam. Aristotel dalje raspravlja o problemu ropstva i ka e
da u svoj prirodi nalazimo duali-tet vi e vrijednih i manje vrijednih. Ovdje odmah
padaju na pamet pitanja tijela i du e, èovjeka i ivotinje. U takvim je okolnostima
za obje strane najbolje da postoji vladar i onaj kojim se vlada. Grci su prirod
no nadmoæni prema barbarima i stoga je razumljivo da su stranci robovi, a ne Grc
i. Na neki naèin, ovo je priznanje da se ropstvo, u krajnjoj liniji, ne mo e oprav
dati. Svako barbarsko pleme nedvojbeno æe sebe dr ati nadmoænim i postavljati stva
r s vlastitog stajali ta. Zapravo, u ono su doba tako i postupali polu-barbari iz
Makedonije.
Raspravljajuæi o bogatstvu i naèinu kako se ono stjeèe, Aristotel iznosi jedno r
azlikovanje koje je vr ilo velik utjecaj u srednjem vijeku. Za neku se stvar ka e da
ima dvojaènu vrijednost. Prva je njezina stvarna vrijednost, ili upotrebna vrij
ednost kao kad èovjek nosi par cipela. Drugo je prometna vrijednost; i to dovodi
do neke vrste neprirodne vrijednosti kao kad za
par cipela ne dobijemo neku drugu robu za izravnu odgovarajuæu upotrebu, nego no
vac. Novac ima odreðenih prednosti u tom pogledu to predstavlja sa eti oblik vrijed
nosti, koji mo emo lak e prenositi, ali on ima nedostataka zato to posti e neku vrstu s
amostalne vlastite vrijednosti. Najgori je primjer toga posuðivanje novca uz kam
ate. Mnogo Aristotelovog protivljenja vjerojatno potjeèe od ekonomskih i dru tveni
h predrasuda. Ne dolikuje plemenitu èovjeku da se bavi zgrtanjem novca na raèun
njegovanja dobra ivota. On previða da je bez nekih financijskih sredstava nemoguæ
e ostvarivati takve ciljeve. to se tièe posuðivanja novca, njegovo se protivljenj
e zasniva na prili-
Vrlinaje sredina izmeðu krajnosti. Smirenost je sredina izmeðu nasrtljivosti i p
odlo nosti
èno uskom gledanju na ulogu kapitala. Nedvojbeno je da osiroma eni i dnjak mo e past
i u ropstvo tra eæi pomoæ zajmodavca u vrijeme kad i imetak propada, i tome se net
ko mo e protiviti s potpunim pravom. Ali ] je i smislene upotrebe kapitala u oblik
u financiranja ekonomskih poti Ova vrsta posuðivanja novca nije mogla dobiti Ari
stotelov blagoslov,: dr alo daje trgovina na veliko, pogotovo sa strancima, nu no zl
o.
Prelazeæi sad na raspravu o idealnoj dr avi, vidimo da su njezini p bli i od onih st
rogih zakona u Dr avi. Napose, Aristotel nagla ava vj obitelji. Da bi se razvila pra
va osjeæajnost, mora postojati neko ogranièe: druèje na kojem ona djeluje. Da bi
dobilo doliènu pa nju, dijete mora 1 brizi vlastitih roditelja; samo zajednièka o
dgovornost na tom podruèju < do zapu tenosti. Idealna dr ava u Dr avi je u svemu odvi e
monolitna previða èinjenicu da je dr ava, u odreðenim granicama, zajednica rr razl
iènih interesa. Uz put mo emo primijetiti: priznaje li se mno tvenos resa, bit æe iz
li na "kraljevska la ". to se tièe vlasni tva zemlje, Aristoti poruèuje da ona bude pri
vatna, ali njezine proizvode treba da u iva zaje Ovo je oblik prosvijeæenog privat
nog vlasni tva, gdje vlasnik upotrebljav je bogatstvo za probitak zajednice. Ovaj
se duh odgovornosti stvara odL Po svojoj zamisli graðanskih prava, Aristotel usv
aja prilièno usko gle Graðanima se mogu zvati samo oni koji su osposobljeni kako
za glasanj i za izravno i aktivno sudjelovanje u procesu upravljanja dr avom. To
i èuje iroke mase poljoprivrednika i radnika, za koje se dr i da su nespc da obavlj
aju politièke du nosti. Moguænost vladanja preko predstavnil u ono vrijeme nikome
mogla pasti na pamet.
U pitanju o mnogim razliènim tipovima ustava, Aristotel uvelike slijei tonov nac
rt u Dr avi. On, meðutim, istièe va nost bogatstva nasuprot Nije va no da li upravlja
malo ili mnogo ljudi, nego imaju li oni ili ne ekonc moæ. to se tièe osnovanih za
htjeva za vla æu, Aristotel uviða da æe svi i
zahtijevati vlast za sebe pozivajuæi se n naèelo pravednosti u svakom sluèaju. T
e jednaki treba da ravnopravno sudjeluju, jednaki ne. Te koæa je u odreðivanju jed
sti i nejednakosti. Oni koji se istièu na je podruèju èesto za sebe misle da su
nadm svemu. Na kraju, jedini je izlaz iz toga s] puta u priznavanju etièkog naè
ela. Jedr se mora prosuðivati mjerilom dobrote, treba da imaju dobri.
Poslije op irnog pregleda razlièitih ustava, Aristotel dolazi do zakljuèka dL cjel
ini gledano, najbolje ono ureðenje u nema ni previ e ni premalo bogatstva. IS najb
olja je i najpostojanija ona dr ava i prevladava srednji stale . Zatim je pre pitanj
e o uzrocima revolucije i kako : mogu sprijeèiti. Osnovnim se uzrokom pogre no shv
aæanje naèela pravednosti to su ljudi jednaki ili nejednaki u st<
Aristotelova idealna dr ava: mora tom pogledu, ne znaèi da su takvi u S* biti takv
a da se obuhvati pogle- Na kraju je dan ikaz idealne dr ave dom s vrha bnjega.
j j i-
mora imati odgovarajuæi broj stanovnika vje tih potrebnim vje tinama, mora biti toli
ka da se pogledom mo e obuhvatiti s vrha brijega, a stanovnici trebaju biti Grci k
oji jedini sjedinjuju vitalnost Sjevera s inteligencijom Istoka.
Poslije svega, moramo se osvrnuti na djelo koje je, premda neopse no, znatno utjec
alo na povijest umjetnièke kritike, osobito na podruèju dramske knji evnosti. To j
e Aristotelova Poetika, knjiga koja je posveæena veæinom raspravljanju o tragedi
ji i epskoj poeziji. Treba primijetiti da sama rijeè poetika doslovno oznaèava n
aèin pravljenja stvari. Prema tome, ona se opæenito mo e upotrijebiti za bilo koju
stvaralaèku djelatnost; ipak, u ovom je kontekstu ogranièena na umjetnièko stva
rala tvo. U dana njem smislu te rijeèi, poeta je pisac stihova, pjesnik.
Prema Aristotelu, svaka je umjetnost opona anje. Svojom klasifikacijom on ponajpri
je izdvaja slikarstvo i skulpturu, dok muziku, ples i poeziju, u modernom smislu
, stavlja u jednu grupu. S obzirom na razlièite naèine opona anja, postoje i razli
èiti tipovi poezije. A to se podrazumijeva rijeèju opona anje, to zapravo nije nika
da obja njeno. Dakako, ovaj pojam je poznat iz nauke o idejama, gdje se za pojedin
aène pojmove mo e reæi da opona aju opæe. Izgleda, po Aristotelu, da se pod opona anje
m podrazumijeva buðenje osjeæanja umjetnim sredstvima da oni budu poput pravih.
Po svemu sudeæi, èitava je rasprava razvijena tako da se imala na pameti dramska
umjetnost, jer se na tom polju naèelo opona anja najprirodnije primjenjuje. To po
staje jo jasnije kad Aristotel dalje govori o opona anju ljudskog djelovanja. Pona an
je ljudi mo e Sjeverni i istoèni barbarin se naslikati na tri naèina. Mo emo ih prik
azati upra- s Grkom u sredini; samo
vo onakvim kakvi jesu, ili mo emo te iti opona anju G,rd ujedinjuju sjeuernja-, . _ J
. .' ., . ^ J cku snagu s istoè
njaèkim
malo iznad uobièajenih pravila pona anja, odnosno
malo ispod njih. Tako mo emo razlikovati tragediju i komediju. U tragediji su ljud
i prikazani boljim nego to jesu, ali nisu toliko udaljeni od nas da bi odvratili
na e suosjeæajno zanimanje za svoje brige. S druge strane, komedija prikazuje ljud
e gorim nego jesu, jer nagla ava smije nu stranu ivota. Dr i se daje smije no mana ljudsk
og karaktera, premda ne osobito tetna. Ovdje vidimo odreðenu usporednost umjetniè
kih i etièkih vrijednosti. To je predrasuda koja potjeèe iz Dr ave, gdje je umjetn
ièka ocjena tijesno povezana s dru tvenim i etièkim mjerilima. Puka grubost nikada
ne mo e estetièki biti vrijedna, ali ovo ogranièenje ne priznaju moderna knji evna
pravila.
Aristotel zatim razlikuje poeziju koja pripovijeda i onu koja prikazuje radnju.
To razdvaja epsku
duhom.
.1 ','»¦"" - i
od dramske knji evnosti. Podrijetlo je dre umjetnosti u recitacijama povezanim s r
eligi obredima. Zna se da je grèka tragedija na i nekih vraæanja za vrijeme orfièk
ih sveèanos dno moguæe obja njenje samog termina jest on odnosi na "jarèju pjesmu"
, jer je ova iv jedan od Orfejevih simbola. Tragos je grèki za jarca, a oda znaèi
pjesmu. U svom najra obliku, tragièka je ceremonija imala voðu ] izgovarao stih
ove, a gomila mu je odgovara] i u dana njoj religiji. Iz toga, kao to istièe fi tel
, razvio se prvi glumac i zbor. Komedija j nastala iz dionizijske raskala enosti,
kao pokazuje ime koje znaèi pjesmu veseljaka.
Epska poezija stalno upotrebljava isti me tragedija velik broj njih za razlièite
dijelove, va nije je to to je tragedija odreðenija u posi nju svoje scene. Aristot
el nije iznio jasno odr uèenje o jedinstvu mjesta, vremena i radnje, vi e stvar pr
aktiènih ogranièenja svojstvenih ma vrstama djela. Neki se komad mora ig odreðen
om vremenu i ogranièenom prostori ep mo e biti dugaèak koliko god elite i upot va m
a tu kao pozornicu. Aristotel definira tra kao opona anje ljudske radnje. Ona treba
da kreposna, potpuna i razumne velièine, da h u gledaocima osjeæaje samilosti i
straha i da : oèisti du u od njih.
to se tièe potpunosti, Aristotel zahtije tragedija ima poèetak, sredinu i kraj. N
a p pogled ne èini daje to jako pouèna izjava. I tim, misli se na ne to posve razb
orito: da dija mora imati vjerojatnu polaznu taèku, mora razvijati na razumni na
èin i da mon do uvjerljivog zavr etka. Ona mora biti zavr smislu potpunosti same po
sebi. Duljina je \ jer duh posustaje ako je komad predugaèal je prekratak ne za
dr ava se u svijesti.
Konaèni je cilj tragedije da oèisti du u prc vanjem osjeæaja. To je smisao grèke r
ijeèi ke Iskusiv i izazvane osjeæaje samilosti i straha, d mo e osloboditi tog teret
a. Na taj naèin tragedi terapeutsku svrhu. Terminologija je ovdje posi iz medici
ne. Aristotel je izvoran u svom predls lijeèenja putem blagog oblika bolesti, to
je ne sta psihijatrijskog cijepljenja. U ovakvom prik nju cilja tragedije mora s
e uzeti za sigurno c nas muèe strah i samilost, to je vjerojatno ist
Aristotel dalje ispituje razlièite aspekte dije. Najva niji od njih je zaplet. Bez
njega!
drame. Likovi su podreðeni zapletu utoliko to se kroza nj ostvaruju. Moguæi lik u
zapletu postaje stvaran. to se tièe radnje, dvije su vrste dogaðaja osobito va ne.
To su prvo iznenadni obrati sreæe, a drugo, otkrivanje neke neoèekivane okolnos
ti, koja utjeèe na zaplet. Ti dogaðaji treba da zateknu lik koji odvi e ne odskaèe
nijednom svojom vrlinom i njegov pad ne treba da bude uzrokovan porokom nego po
manjkanjem rasuðivanja, koje mu oduzi-mlje visok polo aj i utjecajnost, èineæi ga
izopæenikom. Ima mnogo primjera ovakve situacije u grèkoj drami.
to se tièe likova, Aristotel u prvom redu zahtijeva da budu tipièni. Kao i kod za
pleta, likovi moraju zadivljavati svojom slièno æu sa ivotom. U tom smislu treba sh
vatiti Aristotelovu tvrdnju, izreèenu na drugom mjestu, da se poezija bavi opæim
situacijama, dok povijest opisuju pojedinaèno. U tragediji prepoznajemo opæe cr
te ljudskog ivota, koje su tema djela. Va no je primijetiti da ono to bismo mogli na
zvati aspektom scenskog postavljanja, Aristotel dr i manje va nim, premda o tome gov
ori. Time se gotovo iskljuèivo nagla ava knji evna vrijednost djela. A to se toga tiè
e, tragedija se jednako mogla èitati ili izvoditi na pozornici. Poetika ne daje
potpuno razvijenu teoriju umjetnosti i lijepog. Meðutim, ona jasno izla e nekoliko
mjerila koja su uveliko utjecala na knji evnu kritiku sve do danas. Prije svega,
osvje avajuæe je to to se u njoj ne naklapa o autorovim osjeæajima i namjerama, neg
o je sve usredotoèeno na sama djela.
Vidjeli smo da je grèka filozofija jednako stara kao i racionalna znanost. Priro
dno je da se filozofska pitanja raðaju na graniènim linijama znanstvenog istra iva
nja. To osobito va i za matematiku. Od Pitagorinog vremena igrale su aritmetika i
geometrija ivotnu ulogu u grèkoj filozofiji. Ima nekoliko razloga zbog kojih je m
atematika ovdje osobito va na. Prije svega, matematièki je problem jasno postavlje
n i jednostavan. To ne znaèi da gaje uvijek lako rije iti, u tom smislu ne mora bi
ti jednostavan. Meðutim, obièni matematièki problemi su jednostavni kad ih uspor
edimo, na primjer, s pitanjima u fiziologiji. Drugo, postoji ustanovljeni postup
ak dokazivanja. Naravno, moramo imati na pameti da je to netko morao otkriti. Op
æenitost dokaza i dokazivanja upravo su grèki izumi. U matematici se uloga dokaz
a istièe jasnije nego u veæini drugih znanosti, premda je èesto bilo osporeno i
vi e puta krivo shvaæeno èak i ono to se matematièki dokazivalo. Treæe, zakljuèci m
atematièkog dokaza, kad su jednom ispravno shvaæeni, ne dopu taju sumnju. To je, n
aravno, taèno za zakljuèak svakog valjanog dokaza kojeg su premise prihvaæene. B
itno je u matematici da morate prihvatiti premise, dok se na drugim podruèjima z
akljuèci uvijek usporeðuju sa èinjenicama, zbog straha da je koja premisa mo da bi
la kriva. Kod matematike nema èinjenica izvan nje same, koje bi slu ile za uspored
bu. Zbog te sigurnosti filozofi svih vremena obièno su dr ali da matematika daje b
olje i pouzdanije znanje
-> ..L-«;
97
nego ma koje drugo podruèje. Mnogi su rekli daje matematika znanje, i æujuæi tu
oznaku svakom drugom iskustvu. Upotrijebiv i jezik iz Dr ave, bismo reæi da matemati
ka pripada podruèju formi i stoga daje znanje, < druga podruèja bave pojedinosti
ma o kojima se, u najboljem sluèaju, imati mnijenje. Uèenje o idejama duguje svo
je podrijetlo pitagorovskim matièarima. Sokrat ga je razvio u opæenito uèenje o
opæim pojmovima, -kod Platona ponovno ogranièeno na podruèje matematièke znanost
i.
Pred kraj èetvrtog stoljeæa centar matematièkog djelovanja seli se ksandriju. Ta
j je grad utemeljio Aleksandar 332. i brzo je postao jed
najnaprednijih trgovaèkih sredi ta na Medite Stojeæi kao na ulazu u zemlje Istoka,
bio je d( taèka izmeðu Zapada i kulturnih utjecaja iz Bal je i Perzije. Velika i
dovska zajednica razvila se tkom vremenu i brzo se helenizirala. Grèki uè sagrad
ili su kolu i biblioteku koja se proèula starog svijeta. Nije postojala ni jedna
druga ; knjiga koja bi bila ravna aleksandrijskoj. Na i ovaj jedinstveni izvor d
revne znanosti i filozofi stao je razoren u po aru kad su legije Julija C zauzele
grad 47. pr. n. e. Tom se prilikom nej tno izgubilo mnogo graðe o velikim piscim
a klaj razdoblja. Nema dvojbe da je izgorjelo i mnogi manjevrijednog. Ova misao
pru a neznatnu i kad se uni tavaju knji nice. ;
Najpoznatiji aleksandrijski matematièar je E koji je poduèavao oko 300. pr. n. e
. Njegovi Ele ostaju jedan od najveæih spomenika grèkoj zna Tu je na deduktivni
naèin izlo eno sve geomet znanje onog vremena. Mnogo toga kod Euklid njegov vlasti
ti izum. Ali on je zaslu an za sist sko izlaganje predmeta. Elementi su stoljeæirr
primjer koji su mnogi nastojali dostiæi. Kad j< no a izlagao svoju etiku "more ge
ometrico" ("gi trijskim redom", prim. prev.) Euklid mu je slu i uzor; isto tako i
Newtonovom djelu Principia.
Jedan od problema kojim su se, kako smo \ bavili kasniji pitagorovci, bila je ko
nstrukcija i nalnih brojeva kao graniènih vrijednosti nizova ] nuiranih razlomak
a. Ipak, nikada nije bila formu potpuna aritmetièka teorija ovog problema. Rezu
toga da se proporcije nikada nisu mogle objas aritmetièkim okvirima. Bilo je, na
ime, nemoguæ numerièko ime iracionalnom ili nemjerljivom br du inama stvar stoji d
rugaèije. U stvari, ta je 1 æa prvi put otkrivena u poku aju da se da nek hipotenu
zi istokraènog pravokutnog trokuta sa nicom jedan. Zato se u geometriji osamosta
lilo i; o proporcijama. Po svemu sudeæi, zaèetnik mu Eudoks, Platonov suvremenik
. To je uèenje dop: nas u obliku to mu ga je dao Euklid, koji je s
98
izlo io sa zadivljujuæom jasnoæom i taèno æu. Konaèni povratak aritmetici zbio se ne
kih dvije tisuæe godina kasnije, s otkriæem analitièke geometrije. Kad je Descar
tes tvrdio da se geometrija mo e prikazati s pomoæu algebre, on je, u stvari, nast
avljao znanstveni ideal sokratske dijalektike. Odbacujuæi zasebne pretpostavke g
eometrije, na ao je opæenitija naèela na kojima æe je temeljiti. Ovo je upravo bio
 cilj kojem su te ili matematièari Akademije, ali nikada neæemo doznati s koliko u
spjeha.
Euklidovi su Elementi èista matematika u modernom smislu. Pokoravajuæi se tradic
ijama Akademije, aleksandrijski matematièari bavili su se svojim istra ivanjima je
r su ih zanimali ti problemi. To nije nigdje jasnije nego kod Euklida. Nema ni n
ajmanjeg traga mi ljenju da bi geometrija mogla biti korisna. Èak, tavi e, svladavanj
e toga predmeta zahtijevalo je dugotrajno bavljenje. Kad je egipatski kralj zatr
a io od Euklida da ga poduèi u geometriji putem nekoliko lakih predavanja, on je o
dvratio èuvenim odgovorom da nema kraljevskog puta do matematike. Ipak, bilo bi
krivo misliti da matematika nije imala korisne primjene. Jednako
bi bilo krivo misliti da matematièki problemi ne proizlaze iz praktiènih problem
a. Ali jedno je tragati za podrijetlom nekoga posebnog uèenja, a posve drugo vre
dnovati ga prema bitnoj vrijednosti same stvari. Èesto se ta dva posla ne razlik
uju dovoljno. Besmisleno je prigovarati Euklidu zato to poklanja malo pa nje sociol
ogiji matematièkih otkriæa. To je ne to to njega jednostavno ne zanima. Bez obzira
na to kako je ono nastalo, on se s danim znanjem dalje bavi dovodeæi ga u strogi
deduktivni red. To je znanstveni zadatak kojeg vrijednost ne ovisi o stanju nac
ije, ili ma èega drugog. Ove iste primjedbe zapravo se odnose i na samu filozofi
ju. Bez dvojbe je taèno da su uvjeti nekog vremena usmjeravali pa nju ljudi na odr
eðene probleme ba tada, a ne prije ili kasnije, ali to ni na koji naèin ne mijenj
a zasluge, ili to drugo, uèenja kojima se to poku avalo rije iti.
Drugo otkriæe, koje se pripisuje Eudoksu, ¦^¦"¦""¦¦"¦¦¦¦"^¦"¦¦'¦¦¦"¦¦¦¦" jest ta
kozvana metoda iscrpljivanja. To je po- l
stupak koji se primjenjuje za izraèunavanje povr ina ogranièenih krivuljama. Cilj
je da se ¦---- --«------ «--- - - «
iscrpi raspolo ivi prostor puneæi ga jednosta- -
vnijim likovima, kojih se povr ine mogu lako ^^^^^^^^^^^^^
naæi. U naèelu, to je ba ono to se dogaða u
integralnom raèunu, kojem je metoda iscrplji- (J
vanja zapravo preteèa. ^^mmmmmmmmmm
_^mmmmmmm
Najznamenitiji matematièar, koji je upotrebljavao ovu metodu izraèunavanja, bio
je Arhi- uèenje o proporcijama kako ga med, velikan ne samo na podruèju matema
tike je izlo io Euklid iz Aleksandrije veæ i istaknuti fizièar i graditelj. ivio j
e u Sira-
99
ku i i, prema Plutarhu, svojim je tehnièkim umje nostima vi e no jedanj mogao da se gr
ad obrani od neprijateljskih vojski. Na kraju su Rimljani < cijelu Siciliju i s
njom Sirakuzu. Grad je pao 212. i Arhimed je ubijen za \ razaranja. Legenda ka e d
a gaje neki rimski vojnik zaklao dok je rje avac geometrijski problem na pijesku u
svom vrtu.
Arhimed je upotrebljavao metodu iscrpljivanja za izraèunavanje k ture parabole4
kruga. to se tièe parabole, upisivanje beskonaènog ni manjih trokuta vodi do taèn
e numerièke formule. to se tièe kruga, o< zavisi o broju TI, odnosu opsega prema
promjeru. Buduæi da to nije raci broj, metoda iscrpljivanja mo e se upotrijebiti d
a se izraèunaju njegove ne vrijednosti. Ucrtavanjem i opisivanjem pravilnih mnogo
kuta, kojirr stranica raste, mi se sve vi e pribli avamo opsegu. Ucrtani mnogokuti s
u opsegom manji nego krug, opisani su uvijek veæi, ali se ta razlika sm poveæava
njem broja stranica.
Drugi veliki matematièar iz treæeg stoljeæa bio je Apolonije iz Aleksandi kojeg
potjeèe uèenje o presjecima sto ca. Ovdje takoðer imamo jo jed gledni primjer ru enja
posebnih hipoteza. to se tièe dvaju pravaca, pai elipse, hiperbole i kruga, oni s
u se svi pojavili kao posebni sluèajevi jedne stvari: presjeka sto ca.
Na drugim nauènim poljima najsjajniji grèki uspjesi vjerojatno prif astronomiji.
Neke smo od njih veæ spomenuli kad smo raspravljali o ra i
lozofima. Kao dostignuæe onog vremena, najv: panjuje objelodanjenje heliocentriè
nog uèenji se da je Aristarh sa Sama, suvremenik Eul Apolonija, prvi dao cjelovi
ti i detaljni prikaz te jali ta, premda je moguæe da se tako mislilo i demiji potk
raj èetvrtog stoljeæa. U svakom sli imamo Arhimedov pouzdani iskaz da je Ar stva
rno zastupao to uèenje. To spominje i Pl Sr je uèenja u tome da se Zemlja i plane
ti c oko Sunca, koje zajedno sa zvijezdama, stoji mièno, i da se Zemlja okreæe o
ko svoje osi dc svojom putanjom. Da se Zemlja okrene oko sv jednom dnevno, znao
je veæ Heraklit, akadem èetvrtog stoljeæa, dok je zakrivljenost ekliptike æe pet
og stoljeæa. ;
Dakle, Aristarhovo uèenje nipo to nije bi tpuna novost. Ipak, bilo je protivljenja
i èa prijateljstva prema ovom smionom odstupar zdravorazumskog gledanja onog vr
emena, se priznati da su èak i neki filozofi bili protiv vjerojatno najvi e iz eti
èkih razloga. Jer, pot Zemlju iz sredi ta stvari, to sigurno mora u moralna mjeril
a. Kleant, stoièki filozof, i ao j< daleko daje tra io da Grci osude Aristarha zb zb
o tva. Ekscentrièna mi ljenja o Suncu, Mj i zvijezdama nekad su jednako opasna kao i
Arhimed je upotrebljavao meto- todoksni nazori u politici. Izgleda da je nak
or du iscrplnvania za izraèunava- , » , .
. . J
nje kvadrature parabole, koje je napada Aristarh iznosio svoje stavove s ne to ^
preteèa integralnog raèuna suzdr ljivo æu. Mi ljenje da se Zemlja kreæe pc
100
je vjerske osjeæaje i jednom drugom poznatom zgodom kad je Galilej podupro Koper
nikovo uèenje. Kopernik je, mo emo spomenuti, u stvari samo o ivio ili ponovno otkri
o uèenje samskog astronoma. Aristarhovo ime, zabilje eno na rubu jednog Kopernikov
og rukopisa, stavlja to izvan sumnje. to se tièe relativnih velièina i udaljenost
i unutar Sunèeva sustava, rezultati nisu svi jednako uspje ni. Najbolji proraèun u
daljenosti Sunca od Zemlje otprilike je polovica stvarne udaljenosti. Udaljenost
Mjeseca izraèunata je prilièno taèno. Promjer Zemlje razlikuje se za pedeset mi
lja od stvarnog. Za ovu je majstoriju zaslu an Eratosten, koji je bio bibliotekar
u Aleksandriji i o troumni znanstveni promatraè. Da bi odredio opseg Zemlje, on je
izabrao dvije taèke promatranja koje se otprilike nalaze gotovo na istom meridi
janu. Jedna od njih bila je Siena koja le i na Rakovoj obratnici, gdje je podnevno
Sunce u zenitu. To je zapa eno putem Sunèeva odraza u dubokom bunaru. Èetiri stot
ine milja na sjever, u Aleksandriji, bilo je samo potrebno da se odredi kut Sunc
a, to se lako uèinilo mjerenjem najkraæe sjene jednog obeliska. Iz tog se podatka
opseg i promjer Zemlje lako izraèunaju.
Mnogo ta od ovog znanja bilo je ubrzo zaboravljeno, uglavnom zato to se to suprots
tavljalo religioznim predrasudama onog vremena. Da su èak i filozofi za to krivi
, zapravo je posve razumljivo. Naime, nova je astronomija prijetila da obori eti
èko uèenje stoièkog pokreta. Nepristrani promatraè sklon je da primijeti kako to
pokazuje daje stoicizam lo e uèenje i da ga treba odbaciti. To je samo lijep savj
et, a oni koji su njime pogoðeni neæe napustiti svoje polo aje bez otpora. Zastupa
ti neko stajali te s uvjerenjem i objektivno æu istodobno, jedan je od najrjeðih dar
ova. Filozofi i znanstvenici te e, vi e od drugih ljudi, da to postignu, premda na k
raju obièno nemaju vi e uspjeha od ostalih. Matematika je sjajno prikladna da odgo
ji ovakav stav. Nipo to nije sluèajno da su mnogi veliki filozofi bili i matematiè
ari.
Na zavr etku, mo da je vrijedno naglasiti kako matematika, osim jednostavnosti svoji
h problema i jasnoæe svoje strukture, daje i okvir za stvaranje lijepog. Grci su
zapravo imali vrlo istanèan estetski smisao, ako se mo e primijeniti ovaj lingvis
tièki anakronizam. Termin estetika, u dana njem smislu, upotrijebio je prvi put Ba
umgarten, njemaèki filozof 18. stoljeæa. U svakom sluèaju, osjeæaj koji je izraz
io Keats, rekav i da je istina ljepota, u potpunosti je grèka koncepcija. To je up
ravo ono to bi platonovac mogao osjetiti prilikom razmatranja geometrijske propor
cije grèkog pehara. Isto se odnosi i na strukturu samog matematièkog dokaza. Poj
movi, kao to su elegancija i ekonomija, na ovom su podruèju estetskog karaktera.
Eratosten je na ao opseg Zemlje: kad je Sunce u zenitu, njegov kut usporeðen s kut
om bilo gdje na istom meridijanu daje odgovor.
Helenizam ]
Ako je rano peto stoljeæe pr. n. e. vidjelo Grke kako se bore protiv ] skih osva
jaèa, rano èetvrto je pokazalo da je imperija Velikog kralja bi na glinenim noga
ma. Jer nije li Ksenofon dokazao da se mala èeta voðenih i discipliniranih grèki
h vojnika mo e oduprijeti perzijskoj moæ: na njezinu zemlji tu?
j
S Aleksandrom Velikim, grèki je svijet pre ao u napad. Za samo godina, od 334. do
324. pr. n. e, perzijsko je carstvo palo pred mladir kedonskim osvajaèem. Od Grè
ke do Baktrije, od Nila do Inda, svijet je i oka dospio pod vlast samo jednog èo
vjeka Aleksandra, koji je, prerr Grke makedonski ba tinik, dr ao sebe glasnikom grèk
e civilizacije. I odista dokazao da to jest. Nije bio samo osvajaè nego i koloni
zator. Gd je dopro svojom vojskom, osnivao je grèke gradove kojima se upravljæ g
rèki naèin. U tim sredi tima grèkog ivota, roðeni grèki i makedons seljenici stapal
i su se s mjesnim stanovni tvom. Aleksandar je poticao Makedonce da se ene s azijsk
im enama i nije oklijevao da sam ostva to je propovijedao, uzeo je dvije perzijske
princeze za ene.
Kao dr ava, Aleksandrovo je carstvo bilo kratkotrajno. Nakon nj smrti njegovi su g
enerali na kraju podijelili teritorij na tri dijela. Evr ili antigonidsko kralje
vstvo palo je pod Rimljane za malo manje od si godina. Azijsko ili seleukidsko k
raljevstvo se raspalo i njegov su zapad zauzeli Rimljani, a istoèni Parti i drug
i. Egipat, kojim su vladali Ptolome
Aleksandar u Isu gdje je pobijedio Danja. Kako se njegova zemlja irila, grèka kul
tura se pronosila od Nila do Inda; alegorija Nila, indogrèki Buda.
postao je rimski u doba Augusta. No, to se tièe irenja grèkog utjecaja, makedonsko
je osvajanje bilo uspje nije. Grèka je civilizacija zavladala Azijom. Grèki je po
stao jezikom obrazovanih ljudi i razvio se u zajednièki jezik proizvodnje i trgo
vine. Oko 200. pr. n. e. moglo se govoriti grèki od Gibraltara do Gangesa.
Znanost, filozofija i nadasve grèka umjetnost, utjecali su tako na stare civiliz
acije Istoka. Novci i vaze, ostaci graðevinarstva i kiparstva, a u ne to manjoj mj
eri i knji evni utjecaji, svjedoèe o tom kulturnom prodoru. Jednako je tako Istok
izvr io novi utjecaj na Zapad. Meðutim, u stanovitom je smislu to bio korak natrag
. Naime, èini se da ni ta nije Grke toliko zani-jelo koliko babilonska astrologija
. Zbog toga, unatoè svom svekolikom znanstvenom i tehnièkom razvoju, helenistièk
o je doba bilo praznovjernije od klasiènoga. Ista se stvar ponovno dogaða pred n
a im oèima. U doba moje mladosti astrologija je bila utoèi te za nekoliko neuravnote e
nih ludova. Danas je ta bolest dovoljno moæna da prisili one koji upravljaju pop
ularnom tampom da donose rubrike o tome to prorièu zvijezde. Mo da se tome ne treba
èuditi. Jer, dok nisu do li Rimljani, èitavo je helenistièko razdoblje bilo izvan
nadzora, nesreðeno i nesigurno. Od vremena do vremena, plaæenièke vojske zaraæen
ih stranaka pusto ile su ze-
!¦
miju. S politièkog stajali ta, novi Aleksandrovi gradovi nisu bili stabilr put ran
ijih kolonija koje su odr avale tradicionalne veze sa svojom met lom. Opæoj klimi
onoga vremena nedostajao je osjeæaj sigurnosti. Moæi carstva pala, njihovi su se
nasljednici borili za presti na novoizgraðent zornici. Ljudi su se na posve nedv
ojben naèin uvjerili u prolaznost stvar se tièe kulture, nalazimo sve veæe irenje
specijalizacije. Veliki ljudi klas doba, kao èlanovi grada-dr ave, mogli su se ok
u ati na mnogim podruè ako su iziskivale prilike i okolnosti.
Istra ivaèi helenistièkog svijeta ogranièili su se na jedno posebno polje di te znan
stvenog istra ivanja premjestilo se iz Atene u Aleksandriju, spje niji od Aleksandro
vih novih gradova, stjeci te uèenjaka i pisaca iz : svijeta. Zemljopisac Eratosten
bio je neko vrijeme glavni bibliotekar veli! blioteke. Euklid je predavao matem
atiku, kao i Apolonije, dok je Arhimed ondje studirao. U socijalnom pogledu, osn
ovu stabilne egzistencije potkopavalo je poveæanje robovskog stanovni tva. Slobodn
om se èovjeku nije bilo lako natjecati na podruèjima gdje su posao obièno obavlj
ali robovi. Jedino im je bilo preostalo da se zavojnice i nadaju kako æe otiæi u
neki probitaèni pljaèka ki pohod. Dok je ira sfera grèkog utjecaja uèila ljude vi im
idealima negoli su oni grada-dr ave, nije bilo ni èovjeka ni cilja dovoljno sna nog
da okupi raspr ene ostatke Aleksandrova svijeta.
Trajni osjeæaj nesigurnosti donio je sa sobom pomanjkanje zanimanja za javne pos
love i opæi rasap intelektualne i moralne snage. Stari se Grci nisu uspjeli uzdi
æi do politièkih problema svog vremena, a to su propustili i ljudi helenistièkog
doba. Na kraju, zapalo je osobitu rimsku nadarenost za organizaciju da iz kaosa
napravi red i prenese kasnijim vremenima grèku civilizaciju.
Tri helenistièka kralja: Ptolorr egipatski, Demetrije Poliokral kedonski i Seleu
k I sirijski.
Naporedo s prela enjem zlatnog doba gradskih dr ava zavladalo je grèkim svijetom opæ
e opadanje svje ine i vitalnosti. Ako postoji neka istaknuta crta, zajednièka svim
velikim atenskim filozofima, to je hrabro vedar stav prema ivotu. Nije lo e ivjeti
na svijetu, u dr avi koja se mo e obuhvatiti jednim pogledom. Kao to smo vidjeli, Ari
stotel je to dr ao glavnim obilje jem svojega idealnog grada.
Kao ishod makedonskog irenja, zanavijek je uzdrman ovaj zadovoljni pogled na svij
et. U filozofskim nastojanjima onog vremena to se odra ava u opæem pesimizmu i osj
eæaju nesigurnosti. Vi e ne susreæemo samouvjerenost graðanina aristokrate, kakav
je bio Platon.
U odreðenom smislu, Sokratova je smrt oznaèila prekretnicu u grèkoj kulturi. Pre
mda je Platonovo djelo trebalo tek uslijediti, mi u stvari silazimo u doline hel
enistièke kulture. U filozofiji se raða nekoliko novih pokreta. Prvi od njih pov
ezan je neposredno s Antistenom, jednim od Sokratovih uèenika. Njemu se pripisuj
e stanoviti paradoks iz elejske tradicije. Po njemu, nemoguæe je ne to smisleno tv
rditi. A jest A, to je istina, ali nema smisla to govoriti; reknemo li pak da A
jest B, a B nije A, onda to mora biti la . Nije èudo daje Antisten izgubio vjeru u
filozofiju. U kasnijim se godinama odrekao naèina ivljenja vi eg stale a i svog podr
ijetla, te zapoèeo ivjeti jednostavnim ivotom obiènih ljudi. Bunio se protiv obièa
ja svog vremena i elio se vratiti prvobitnom naèinu ivljenja, koji nije sputan str
ogim pravilima i ogranièenjima organizirane dr ave.
Jedan od njegovih uèenika bio je Diogen, rodom iz Sinope, grèke kolonije na Crno
m moru. Po njemu je novi pokret dobio svoje ime. Diogen je ivio ivotom jednostavni
m poput pseæeg, zbog èega je stekao nadimak "kinik", to znaèi: nalik na psa. Lege
nda prièa daje stanovao u buretu i daje Aleksandar jednom posjetio toga poznatog
èovjeka. Mladi mu je Makedonac rekao da ne to za eli i da æe mu to biti ispunjeno.
"Makni se sa svjetla", odgovorio je Diogen, to se Aleksandra toliko dojmilo daje
rekao: "Da nisam Aleksandar, bio bih Diogen."
Bit je kinièkog uèenja odbacivanje svjetovnih dobara i usredotoèenje na vrlinu k
ao jedino dobro koje vrijedi imati. Ovo je oèigledno jedna od crta so-kratskog u
èenja. Kao odgovor na svjetske dogaðaje, to je pone to negativni pristup. Istina j
e, stoje slabija neèija privr enost, manja je vjerojatnost da æe
Dio Peutingerove karte, dobre su ceste pomagale rimskom upravljanju
Rimski novac s likom Janusa, lo ije izraðen nego helenistièki novac toga vremena
.;¦«$
- i;' Ik;
Antisten, lo-gièar i: Megare
biti povrijeðen ili razoèaran. Ali se iz takvih izvc mo e oèekivati nikakvo daljnj
e nadahnuæe. Kini« uèenje s vremenom preraslo u ra irenu i moænu èiju. U treæem st
oljeæu pr. n. e., ono je u ivalo ^ narodnu podr ku diljem helenistièkog svijeta. '<
vno, to samo znaèi daje izopaèeno kinièko uèenj nito odra avalo etièke uvjete onog
vremena. To j vrsta oportunistièkog stava prema ivotu, koji je § objema rukama k
ad se imalo to grabiti, i nije ali nije bilo nièega; koji je u ivao ivot kad je mogac
ravnodu no primao udarce sudbine. Zbog takve zvoja uèenja, rijeè "kinièki" dobila
je pogrdno znai Ali kinizam, kao pokret, nije bio dovoljno smotri bi se odr ao ka
o takav. Njegov etièki sadr aj pre je stoièka kola, o kojoj æemo govoriti malo kasn
i Drugi, prilièno drugaèiji proizvod razdoblja fi skog opadanja, bio je skeptièk
i pokret. Doslovno ptik je samo onaj tko sumnja, ali kao filozofija, si cizam uz
di e sumnju na rang dogme. Nijeèe dt mo e ikada bilo to znati sa sigurno æu. Razumije s
e, nevolja je u tome èovjek htio znati odakle filozofsko sumnjalo to zakljuèuje.
Kako ono zna tako, ako njegov stav izrijekom nijeèe moguænost znanja? Ova se kr
itika primijeniti èim se sumnja u na e stavove pretvori u naèelo. Uz prethodn pome
nu da se isplati biti oprezan, u tom, naravno, nema nièega lo eg.
Prvi filozofski skeptik bio je Piron, graðanin Elide, koji je obi ao s\ Aleksandro
vom vojskom. Skeptièka uèenja nisu bila ni ta novo, jer, kake veæ vidjeli, pitagor
ovska i elejska kola sumnjale su u pouzdanost os_ dok su sofisti na sliènim pojmo
vima gradili svoj socijalni i etièki relativ Tpak, ni za jednog od tih mislilaca
nije sumnja, kao takva, osnovni stav.
pisci 17. i 18. stoljeæa govore o pironskim filoze oni misle na skeptike ove vrs
te. O samom Pirom poznato gotovo ni ta, ali se èini da je njegov u Timon poricao d
a se ikada mo e doprijeti do naèela dedukcije. A buduæi da se Aristotelov pr znans
tvenih dokaza oslanja na prva naèela, ovo ozbiljni napad na Aristotelove sljedbe
nike. Tin obja njava za to je skolastièki srednji vijek bio neprijateljski raspolo en
prema Pironovoj filo: Sokratski prikaz metode hipoteze i dedukcije nij goðen ovi
m skeptièkim napadom. Sa filozofskog jali ta, o ivljavanje tog uèenja u 17. stoljeæu
znac okretanje od Aristotela i povratak k Platonu.
Poslije Timonove smrti, 235. pr. n. e., skeptic je presahnuo kao nezavisna kola.
U stvari, upi je Akademija koja je saèuvala skeptièke predra gotovo dvije stotin
e godina. Naravno, to je bilo tanje platonske tradicije. Istina je, dodu e, da Pla
tona mo emo naæi stranica koje izvan kont< izgledaju kao napu tanje svakog poku aja ko
n ktivnog mi ljenja. U Parmenidu dijalektièke tes
Diogen, kinik
naviru u sjeæanje. Ali dijalektika kod Platona nikada nije samocilj. Jedino ako
je pogre no shvatimo na ovaj naèin, mo e se iskrenuti u skeptièkom smislu. Ipak, u d
oba koje je duboko utonulo u praznovjerje, skeptici su stvarno odigrali vrijednu
ulogu raskrinkavanja. Meðutim, oni su s posve jednakom ravnodu no æu isto tako mogl
i izvoditi i kretnje praznovjernih obreda. Zbog tog potpuno negativnog gledanja
skepticizam je, kao sistem, naginjao tome da od svojih poklonika stvori nara taj n
ezrelih rugaèa koji su bili vi e pametni nego zdravi.
Za vrijeme prvog stoljeæa pr. n. e. skepticizam je jo jednom postao samostalna tr
adicija. Lukijan, satirièar iz drugog stoljeæa pr. n. e., i Sekst Empirik, èija
su djela saèuvana, spadaju u kasni skepticizam. No, duh je vremena na kraju zaht
ijevao odreðeniji i ivlji sistem vjerovanja. Razvoj dogmatskog pogleda postepeno
je zasjenio skeptièku filozofiju.
Tko usporeðuje filozofske spekulacije helenistièkog doba s velikom atenskom trad
icijom i njezinim preteèama, vrlo je zaprepa ten beskrvnim i umornim izgledom deka
dentnog vremena. Starim je misliocima filozofija avantura koja zahtijeva ivahnost
i pionirsku smionost. Za kasniju se filozofiju takoðer mo e reæi da se pribli ila s
mionosti pionira, ali je ta smionost vi e neko posustajanje i strpljivo podno enje n
ego razigrana srèanost istra ivaèa. U doba kad se raspao stari dru tveni poredak, lj
udi su tra ili mir; nisu li mogli lako osigurati tu udobnost, dr ali su vrlinom podn
o enje te koæa koje nisu mogli izbjeæi. To se nigdje jasnije nije objelodanilo nego
u Epikurovoj filozofskoj koli.
Roðen 342. pr. n. e. od atenskih roditelja, Epikur je kao osamnaestogodi njak do ao
sa Sama u Atenu, odakle naskoro poðe u Malu Aziju, gdje se zanio Demokritovom fi
lozofijom. Tek to je navr io trideset godina, osnovao je kolu koja je djelovala u At
eni od 307. pr. n. e. do njegove smrti, 270. pr. n. e. kola je djelovala kao zaje
dnica u njegovu domu i na njegovu imanju nastojeæi da se odvoji od jurnjave i pr
epirki vanjskog svijeta koliko je god moguæe.
Epikura su cijelog ivota muèile sitnije bolesti koje je on spremno podnosio i nij
e se predavao. Glavni je cilj njegova uèenja da treba da se postigne nepomuæeno
stanje mirnoæe.
Najveæe je dobro u ivanje. Bez toga nije moguæ dobar ivot. U ici, o kojima je rijeè,
obuhvaæaju podjednako tjelesne i duhovne. Ovi se potonji sastoje u razmi ljanju o
tjele-snim u icima i nisu uzvi eni]i ni u jednom bitnom pogledu. Ipak, buduæi da ima
mo veæu moæ upravljanja svojim duhovnim aktivnostima, mo emo donekle birati predme
te svog razmi ljanja, dok su nam tjelesna raspolo enja uglavnom nametnuta. U tome je
jedina
i ni
Umjetnièki oblici su malaksavali zajedno s opadanjem intelektual-< standarda
prednost duhovnih u itaka. S tog stajali ta, kn je èovjek oprezan u tra enju svojih u it
aka.
Iz ovoga opæenitog uèenja proizlazi posve dru shvaæanje ivota negoli je ono Sokra
tovo i Pl; vo. Ono te i udaljavanju od djelovanja i odgovoi Sokrat je, dakako, dr ao
da je misaoni ivot od sviju. Ali to nije isto to i potpuna zasebno; dvojenost. Up
ravo obrnuto: elita je du na da a sudjeluje u voðenju javnih poslova. Platon je ;
ðer bio izrazito pro et ovim osjeæajem du nos ' t-< lozof koji je iza ao iz peæine
mora se vratiti i p <^3 da se oslobode oni koji su manje nadareni zn; z neg
o on. Ovo ga je uvjerenje odvelo u njegove janske pustolovine. Kod Epikura nema
ni trag tnosti. On, dodu e, razlikuje aktivne i pasivne \. ali posljednje stavlja n
a poèasno mjesto. Akti1 u itak do ivljuje u stremljenju za nekim ugodn ljem, koje tj
era elja za potrebnom stvari. Kad jednom postignut, javlja se pasivni u itak i vi p
ostoji nikakva daljnja elja. To je anestetik k otkriva u stanju zadovoljenja.
Shvatljivo je stoje ova vrsta smotrene etike oc rala vremenu koje je bilo umorno
od ivotnih ne nosti. U pogledu tumaèenja dobra, ona je, med vrlo jednostrana. Iz
meðu ostalog, previða èinj I- da je odsutnost elje^ili osjeæanja crta upravo vne
te nje za istra ivanjem. Sokrat je bio teme^ pravu kad je tvrdio da je znanje dobro.
Ba u i stranoj te nji za razumijevanjem posti emo onu nesamosvjesne opreznosti koju
Epikur tra i. : Epikura je njegov temperament naveo na bude manje dosljedan negoli
bi se moglo zak iz njegovih pone to strogih stavova. Jer, on je nio prijateljstvo
vi e od ièega, premda se ono oè mo e ubrojiti meðu pasivne u itke. Daje epikui postal
o oznakom rasko nog ivljenja, potjeèe i to su Epikura klevetali njegovi stoièki suvr
en i njihovi nasljednici, koji su prezirali ono to èinilo da je vulgarnomaterijal
istièki pogled na epikurejskog uèenja. To je jo vi e pogre no, li se u obzir èinjenic
u da je epikurejski krug st umjereno ivio.
Slijedeæi Demokritov atomizam Epikur je bio u tom smislu materi Meðutim, on ne p
rihvaæa mi ljenje da kretanjem atoma strogo upra zakoni. Kao to smo veæ istakli, po
jam zakona je najprije bio izveden iz tvene sfere i tek se kasnije poèeo primjen
jivati na zbivanja fizièkog s\ Religija je, takoðer, dru tvena pojava, te izgleda
da se ova dva misaona ca ukr taju u pojmu nu nosti. Bogovi su najvi i zakonodavci. Odb
ac religiju Epikur je time morao napustiti i strogo pravilo nu nosti. Epikur dopu ta
svojim atomima odreðenu mjeru hirovite neovisnosti, premda
Epikur, njegova atomska teorija du e odbacuje besmrtnost
neki proces jednom krene, njegov se daljnji tok ravna prema zakonima, kao i kod
Demokrita.
to se tièe du e, ona je jednostavno posebna vrsta materije, èije su èestice pomije an
e s atomima koji su sastavni dijelovi tijela. Osjeæaj se obja njava sudaranjem ato
ma du e s likovima koji istjeèu iz objekata. Kad naiðe smrt, atomi du e gube svoju v
ezu s tijelom i raspr e se; oni pre ivljuju kao atomi, ali vi e nisu sposobni za osjeæ
anje. Na taj naèin Epikur pokazuje da je strah od smrti nerazborit, jer sama smr
t nije ne to to mi mo emo iskusiti. Premda se estoko suprotstavljao religiji, Epikur d
opu ta postojanje bogova. Meðutim, zbog toga to oni postoje, nama nije ni bolje ni
gore. Buduæi da su oni najvi i nosioci epikurejstva, ne zanimaju ih ljudski poslov
i.
Oni ne odmjeravaju ni nagrade ni kazne. Ukratko, nama dolikuje da jedrimo kursom
razboritosti i umjerenosti s ciljem da postignemo stanje nena-ru ene ravnote e koje
je najvi i u itak i stoga najvi e dobro.
Za razliku od ostalih kola, epikurejska nije razvila znanstvenu tradiciju. Njezin
slobodoumni stav i njezino suprotstavljanje praznovjernim obièajima i dalje su
po tovali nekoliki izabranici meðu vi im stale ima ranoga rimskog carstva, iako je, èa
k i u etièkom pogledu, postepeno nadomje tena stoici-zmom. Preostalo je samo jedno
istaknuto ime epikurejske tradicije rimski pjesnik Lukrecije, koji je ivio od 99
. do 55. pr. n. e. U poznatom spjevu De rerum natura, izla e epikurejsko uèenje.
Najutjecajniji filozofski pokret koji je cvjetao u helenistièko vrijeme bio je s
toicizam. Labavije vezan za podruèje grèkog glavnog grada nego velike atenske kol
e, on je privukao neke od svojih poznatijih predstavnika s Istoka i, kasnije, s
rimskog Zapada.
Osnivaè tog pokreta bio je fenièki Cipranin imenom Zenon. Nije poznat datum njeg
ova roðenja, ali pada u drugu polovicu èetvrtog stoljeæa pr. n. e. Trgovaèka dje
latnost njegove obitelji najprije je tog mladiæa dovela u Atenu gdje se razvilo
njegovo zanimanje za filozofiju. Napustio je trgovinu i s vremenom osnovao vlast
itu kolu. On je obièavao predavati u Stoa Poikile, a to je natkriveni trijem osli
kan mnogim bojama. Po toj graðevini, uèenje je dobilo ime stoicizam.
Stoièka filozofija obuhvaæa vrijeme od nekih pet stoljeæa. Za to vrijeme njezina
su uèenja pretrpjela znatne izmjene. Meðutim, ono to dr i pokret kao cjelinu, to j
e njegovo etièko uèenje, koje je za sve to vrijeme ostalo gotovo jednako. Ova st
rana stoicizma ima svoje podrijetlo u sokratskom naèinu ivota. Hrabrost pred opas
no æu i trpljenje, ravnodu nost prema materijalnim okolnostima vrline su koje su sto
ici cijenili. Ovo nagla avanje izdr ljivosti dalo je izrazu "stoièki" njegovo modern
o znaèenje.
Kao etièki nazor stoicizam je pone to bezbojan i strog kad se usporedi s uèenjima
klasiènog doba. Kao uèenje, meðutim, on je u pogledu zadobivanja ire podr ke imao v
i e uspjeha nego Platon i Aristotel, Mo da se Platonovo na-
gla avanje znanja kao najvi eg dobra nije lak dalo ljudima koji su stajali usred ivot
ne boi svakom sluèaju, èini se daje stoièko uèenje za ma tu helenistièkih kraljeva
i vladara. Je li t dovoljno za postizanje rezultata kojima se L nadao govoreæi
da filozofi moraju postati krai kraljevi filozofi, to je, naravno, manje sigurno
. to se tièe djela prvih stoika, malo ih je sa no, osim u fragmentima, premda je
moguæe logièni pregled njihovih uèenja. Zenon je, iz: najvi e bio zaokupljen etiko
m. Jedno od naj^ jih pitanja, koje je ostalo u sredi tu zanimar tave stoièke filoz
ofije, jest problem determini slobode volje, filozofsko pitanje koje je ostalo d
no ivo da privuèe pa nju filozofa sve do dana dana. Prema Zenonu, prirodom strogo
vlada z Njegovo je kozmolo ko uèenje, èini se, nadal ponajvi e predsokratskim stavov
ima. Tako je ma Zenonu, poèetna supstancija vatra, kao i Heraklita. Iz nje su se
s vremenom izdvojili druj menti, kao to je kod Anaksagore. Na kraju se èekivano
pojavljuje veliki oganj, sve se vraæa u; nju vatru i cijela stvar poèinje opet iz
poèetka u Empedoklovu uèenju o ciklusima. Zakoni, p
kojima se ravna tok svijeta, proizlaze iz neke najvi e vlasti koja vlada povi u sv
akoj pojedinosti. Sve se dogaða zbog neke svrhe na unaprijed odr naèin. Najvi i il
i bo anski pokretaè nije zami ljen kao ne to izvan svijeta, ga prozirnije poput vlage
koja se probija kroz pijesak. Tako je bog imam moæ, koje dio ivi unutar svakog lj
udskog biæa. Ova vrsta mi ljenja post poznata u moderno vrijeme zahvaljujuæi Spino
zinim filozofskim zapisima su nastali pod utjecajem stoièke tradicije.
Najveæe dobro je vrlina, koja se sastoji u ivljenju u skladu s priro Ovo, meðutim
, ne smijemo uzeti kao puku tautologiju pod izlikom da j to jest na taj naèin u s
kladu s prirodom. Ovo je vi e stvar neke osobn
lje usmjerene tako da se ravna po prirodi urr
Hrizip da joj se suprotstavlja. Za svjetovna se dobr
a
da su beznaèajna. Neki tiranin mo e li iti èo svih izvanjskih stvari koje ovom pripa
daju, al ne mo e oduzeti vrlinu; to je unutarnje neoti bogatstvo. I tako dolazimo
do zakljuèka da, odt juæi la ne zahtjeve izvanjskih dobara, èovjek pc savr eno slobo
dan, to je jedino va no i èem mo e tetiti pritisak izvana.
Premda ove misli mogu biti krasne upu1 dostojanstveno ivljenje, postoje ozbiljne
gre tom uèenju kao etièkom. Jer, ako svijetom ¦* zakon, od slabe je koristi propo
vijedati premo line. Oni koji su kreposni bit æe to zato to je; moralo biti, a is
to je i sa zlima. A to da misli: bo anstvu koje unaprijed odreðuje zlo? Misao
je Platon izrazio najednom mjestu u Dr avi, tj. daje bog tvorac samo onoga to je do
bro u svijetu, oèito bi ovdje bila od male koristi. Vrlo sliène primjedbe mogu s
e uputiti i Spinozi i Leibnizu, koji poku avaju zaobiæi tu te koæu dr eæi da ljudski u
m ne mo e shvatiti nu nost stvari u cjelini, ali da je u stvarnosti sve ureðeno kao
najbolje u ovom najboljem od moguæih svjetova. Ali, posve nezavisno od logièkih
te koæa, u nauci, kako se èini, postoje obiène èinjeniène pogre ke. Treba se jako bo
jati da bijeda u cjelini ne vodi porastu vrline ili oplemenjivanju du e. Osim toga
, jedno je od tu nih otkriæa ovoga na eg naprednog doba, da se s dovoljno vje tine mo e
slomiti svakoga, ma kako bio èvrst. Meðutim, sa stoicizmom se umnogome podudara
priznanje daje u odreðenom smislu unutarnje dobro vrline kudikamo va nije od drugi
h stvari. Gubici materijalnih dobara uvijek se donekle mogu nadoknaditi, no ako
netko izgubi samopo tovanje, postaje manje human.
Ka e se daje prvi sustavni pregled stoicizma dao Hrizip (280 207. pr. n. e), premda
njegova djela nisu saèuvana. U tom razdoblju stoici su se poèeli ivlje zanimati z
a logiku i jezik. Oni su izlo ili uèenje o hipotetièkom i disjun-ktivnom silogizmu
, te otkrili jedan va ni logièki odnos, koji se u modernom argonu zove materijalna
implikacija. To je odnos izmeðu dvije propozicije kad nije sluèaj da je prva ist
inita a druga la na. Uzmite tvrdnju: "Ako barometar pada, ki it æe." Odnos izmeðu "b
arometar pada" i "ki it æe" odnos je materijalne implikacije.
Nadalje, stoici su izna li gramatièku terminologiju, koja je u njihovim rukama pos
tala sistematskim podruèjem istra ivanja. Oni su dali imena gramatièkim pade ima. La
tinski prijevod tih imena, ukljuèiv i i pogre ni prijevod grèkog termina rijeèju "ak
uzativ", preuzeti su od rimskih gramatièara i upotrebljavaju se jo i danas.
Stoièka su uèenja napredovala u Rimu zahvaljujuæi knji evnoj djelatnosti Cicerona,
 koji je studirao kod stoièkog filozofa Posejdonija. Taj Grk iz Sirije mnogo je
putovao i pridonio mnogim podruèjima. Njegova smo astronomska istra ivanja veæ spo
menuli. Kao povjesnièar, nastavio je djelo Polibija. Njegova je filozofska pozic
ija dobrano sadr avala staru akademsku tradiciju, u vrijeme kad je i sama Akademij
a pala pod skeptièki utjecaj, kao to smo veæ vidjeli.
Premda su kasniji predstavnici stoicizma filozofski manje va ni, spisi trojice od
njih potpuno su saèuvani i podosta se zna o njihovu ivotu. Iako su se njihovi dru t
veni polo aji u velikoj mjeri razlikovali, njihove su filozofije umnogome gotovo j
ednake. Seneka, rimski senator panjolskog podrijetla, Epiktet, grèki rob koji je
pod Nero-nom stekao slobodu, i Marko Aurelije, car iz drugog stoljeæa n. e. svi
su oni pisali etièke eseje u stoièkom stilu.
Seneka je roðen 3. godine n. e. ili otprilike tada, i bio je iz bogate panjolske
obitelji koja se doselila u Rim. Poèeo se baviti politikom i s vremenom se uzdig
ao do dr avnièkog polo aja. Njegovi su uspjesi pretrpjeli privremeni zastoj za vlada
vine
8*1
Stoa; Zenonje poduèavao u Ateni u ovakvom trijemu, otuda rijeè stoicizam
i i i
Klaudija, prilièno popustljivog, koji je na zahtjev Mesaline, svoje ene gnao Sene
ku 41. godine n. e. Kako se èini, senator je bio malo pre lo u kritici sve slobodn
ijeg ivota svoje carice, koja je nekoliko godina k stvarno doèekala naprasni kraj
. Druga Klaudijeva ena bila je Agripina, nova majka. Godine 48. n. e. Seneka je p
ozvan natrag iz svoga korzika utoèi ta, da bi se prihvatio odgoja carskog nasljedn
ika. Taj rimski prii bio nadobudni objekt za pedago ko djelovanje stoièkog filozof
a. No, i j
Seneka bio daleko od toga da vodi onu vrstu koja bi se mogla oèekivati od propov
jednika s etike. On je zgrnuo silno bogatstvo posuðuju veliko novac, stanovnicim
a Britanije uz pret kamate. To bi mogla biti jedna od onih nedaæ su izazvale pob
unu u britanskoj provinciji. Sr sada je za revolucionarno raspolo enje Brit potreb
an veæi poticaj nego to su visoke ka] stope. Kad se Neron vi e osilio i postao umol
Seneka je jo jednom pao u nemilost. Na kraji prijetnjom smrtne kazne, pozvan je
da poèi moubojstvo. Seneka je to uèinio po obièaju vremena rezanjem vena. Premda
njegov ivi bio u cjelini stoièkog karaktera, naèin njegove bio je u skladu s nje
govom filozofijom.
Epiktet je bio Grk, roðen vjerojatno 60. god I samo njegovo ime podsjeæa nas daj
e bio rob, znaèi "onaj koji je dobavljen". Zbog lo ih posti koje je pretrpio u prv
im danima ropstva, osta je noga kljasta i zdravlje opæenito naru eno. 1 stekao slo
bodu, Epiktet je poèeo poduèavati us do 90. god. n. e., kad gaje Domicijan protj
erj jedno s drugim stoicima, jer su kritizirali can ransko vladanje i stvarali m
oralni otpor proti skog prijestolja. Svoje posljednje godine prove Nikopolu, na
sjeverozapadu Grèke, gdje je umi 100. god. n. e. Neka Epiktetova raspravljanja!
vana su u djelima njegova uèenika Arijana. U nalazimo stoièku etiku, koja je vrl
o nalik na or smo je veæ izlo ili. Dok je Epiktet bio roðen kao rob, posljednji od
velikih stoièkih pisac je, naprotiv, car Marko Aurelije, koji je ivio od 121. do
180. god. n. e, posinak svog ujaka Antonija Pija, jednog od prosvjeæenijih rims
kih a Marko Aurelije gaje naslijedio na prijestolju 161. god. n. e. i proveo os i
vota u slu bi carstvu. To su bila vremena puna prirodnih i vojnih nei car je staln
o bio zaokupljen obuzdavanjem barbarskih plemena, koja si padima na granice cars
tva poèinjala ugro avati rimsku nadmoæ. Te ko dnosio teret vladanja, ali je dr ao svoj
om du no æu da ustraje. Dr ava j ugro ena iznutra i izvana, on je poduzimao mjere za koj
e se èinilo da æ moæi odr ati red. Proganjao je kr æane, ah ne iz zlobe, nego zato s
toje nj odbacivanje dr avne religije bilo tegoban izvor razdora. U tome je po vjer
ojatno imao pravo, premda je proganjanje uvijek znak slabosti progc lja. Dru tvo k
oje je stabilno i vjeruje u sebe nema potrebe da proganja h
Seneka, rimski senator i stoik
ke. Razmi ljanja Marka Aurelija, napisana grèki kao i Epiktetove rasprave, do la su
do nas u cjelini. To je dnevnik filozofskih misli zabilje enih, kako je vrijeme do
pu talo, u trenucima predaha ukradenih vojnièkim du nostima ili javnim poslovima. Un
atoè tome stoje prihvatio opæe stoièko uèenje o dobru, Marko je Aurelije, to se t
ièe javnih obaveza, vi e mislio poput Platona. Buduæi da je èovjek dru tveno biæe, d
olièi nam da izvr imo svoju ulogu u politièkom ivotu. Na etièkom planu, ovo potcrta
va te koæu slobode i determinizma, koju smo veæ nabacili. Jer, vidjeli smo da je p
o opæem stoièkom shvaæanju èovjekova vrlina, ili porok, privatna stvar, koja se
drugih ne tièe. Ali kad se uzme u obzir dru tvena strana èovjeka, svaèije etièke k
valitete mogu vrlo odreðeno djelovati na svakoga drugog. Da se taj car odnosio n
ehajnije prema svojim du nostima, nedvojbeno je da bi bilo mnogo vi e razdora, nego t
o gaje zatekao. Stoicizam nikada nije dao dovoljno uvjerljivo rje enje ove te koæe.
to se tièe prvih naèela, tj. problema koji je preostao iz vremena Platona i Arist
otela, stoici su razvili uèenje o uroðenim idejama, jasnim i oèiglednim polaznim
taèkama, s kojima je mogao zapoèeti deduktivni proces. Ovo je stajali te vladalo
filozofijom srednjeg vijeka, a prihvatili su ga i neki moderni racionalisti, To
je metafizièki kamen temeljac kartezijanske metode. U svom shvaæanju èovjeka sto
ièko je uèenje velikodu nije od uèenja klasiènog doba. Kao to se mo emo sjetiti, Aris
totel je oti ao tako daleko da je priznao kako Grk ne bi smio biti rob svom zemlja
ku. Stoicizam, prihvaæajuæi Aleksandrov stav, dr ao je da su u odreðenom smislu sv
i ljudi jednaki, premda je u doba carstva ropstvo bilo masovnije nego ikada prij
e. Slijedeæi ovaj smjer razmi ljanja, stoicizam je istaknuo razlikovanje izmeðu pr
irodnog prava i prava naroda. Prirodno pravo obuhvaæa ono na to èovjek
ima pravo po svojoj ljudskoj prirodi. Uèenje o prirodnim pravima korisno je utje
calo na rimsko zakonodavstvo smanjujuæi broj onih koji su bili li eni punog dru tven
og statusa. Iz sliènih razloga ono je ponovno o ivjelo u posli-jerenesansnom razdo
blju, u borbi shvaæanja o bo anskom pravu kraljeva.
Prerada intelektualna radionica svijeta, Grèka sama nije bila sposobna da pre ivi
kao slobodna i nezavisna nacija. S druge strane, grèke kulturne tradicije irile s
u se nadaleko i ostavile su trajan peèat, barem na civilizaciju Zapada. Srednji
Istok bio je heleniziran pod utjecajem Aleksandra; na Zapadu je Rim postao nosil
ac grèkog nasljeða.
Veza izmeðu Grèke i Rima najprije se uspostavila preko grèkih kolonija u ju noj It
aliji. S politièkog stajali ta, Aleksandrovi pothvati nisu uznemirivali zemlje zap
adno od Grèke. Poèetkom helenistièkog razdoblja na tom su podruèju dvije va ne sil
e: Sirakuza i Kartaga. Obje su pale pod Rim u treæem stoljeæu, to je bio rezultat
prva dva punska rata. panjolska je pripojena u
Marko Aurelije, car i stoik
Konzul iz republikanskog doba
Forum Roma-num, sredi te dr ave
tim pothvatima. U drugom stoljeæu osvojene su Grèka i ] donija. Treæi punski rat
zavr io je potpunim razaranjerr tage 146. godine. Iste godine Korint su razorile
rimske Ti svirepi, okrutni uèinci razaranja bili su prilièno izu; podvrgnuti kri
tici u to vrijeme i kasnije. U tom pogledu se doba sigurno vraæa barbarizmu.
U prvom stoljeæu pr. n. e. rimskom su teritoriju p ena Mala Azija, Sirija, Egipat
i Galija, dok je Britanija u prvom stoljeæu n. e. Ova uzastopna osvajanja nisu
tat samo puke elje za avanturom. Njih je nametalo tn prirodne granice koja bi bez
mnogo te koæa mogla odol nadiranjima neprijateljskih plemena. U prvim danima c; o
vaj je cilj postignut: na sjeveru su rimske zemlje bile op dvjema velikim rijeka
ma, Rajnom i Dunavom. Na istoku pru ali Eufrat i arapska pustinja, na jugu Sahara
i na z ocean. Tako uokvireno, rimsko je carstvo ivjelo razmje miru i stabilnosti p
rva dva stoljeæa na e ere.
Politièki, Rim je bio zapoèeo kao grad-dr ava i umnoL pogledu nalikovao na grèke g
radske dr ave. Poslije lege nog razdoblja pod etru èanskim kraljevima slijedila je r
e ka, kojom vlada aristokracija koja nadzire Senat. Kako i sle velièina i va nost
dr ave, nametale su se ustavne pro: u korist demokracije. Dok je Senat zadr ao velik
i dio ' narodnu su skup tinu poèeli predstavljati tribuni koji sv cali na dr avne po
slove. Slu ba konzula postala je koi dostupna i ljudima nearistokratskog podrijetl
a. Meðutin rezultat osvajanja i irenja, vladajuæe su obitelji stekle g bogatstva,
dok je sitni slobodni zemljovlasnik tjeran sa ; zbog potrebe robovskog rada na
velikim imanjima ods vlastelina. Senat je bio najvi a vlast. Popularni demok pokre
t pod vodstvom braæe Grakha potkraj drugog stolj i e. nije uspio, a brojni graða
nski ratovi na kraju su dov
Ufri
ustanovljenja carske vladavine. Oktavijan, posinak Ju-lija Cezara, konaèno je uv
eo red; pridjenut mu je naslov Augustus i vladao je kao car, premda su demokrats
ke institucije formalno zadr ane.
Nekih dvjesta godina poslije Augustove smrti, 41. god. n. e., rimsko je carstvo
uglavnom ivjelo u miru. Istina, bilo je unutarnjih neprilika i progona, ali ne to
likih razmjera da bi sru ili temelje carske vladavine. Ratovi su se vodili du grani
ca, a Rim je ivio spokojnim i sreðenim ivotom.
Na kraju je sama vojska stala iskori tavati svoju moæ i poèela izbijati zlato kao
uzvrat za svoju podr ku. Na taj naèin carevi su dolazili na prijestolje s pomoæu v
ojne podr ke, a isto su tako padali èim bi ona izostala. Neko su vrijeme propast o
dgodili energièni napori Dioklecijana (286 305) i Konstantina (312 337), ali su nek
e mjere, poduzete u opasnosti, samo pomogle da se propast ubrza. Na strani carst
va borio se velik broj germanskih plaæenika. Na kraju se pokazalo daje to jedan
od razloga njegova pada. Naime, barbarski prinèevi, koji su se za slu enja u rimsk
im legijama izvje tili u ratnim umijeæima, na kraju su poèeli misliti kako bi im s
e vi e isplatilo da novosteèene vje tine upotrijebe u vlastitom interesu, a ne za ko
rist svojih rimskih gospodara. Jedva stotinu godina nakon toga, Rim su osvojili
Goti. Ipak, dio kulturnog nasljeða pro losti pre ivio je zahvaljujuæi utjecaju kr æans
tva, koje je Konstantin uzdignuo do slu bene dr avne religije. Ukoliko su osvajaèi p
ostajali obraæenici, crkva je u stanovitoj mjeri mogla oèuvati iskustvo grèke ci
vilizacije. Istoèno carstvo do ivjelo je drugaèiju sudbinu. Ondje su muslimanski o
svajaèi nametnuli svoju vlastitu' religiju i putem vlastite kulture prenosili gr
èke tradicije na Zapad.
U kulturnom pogledu Rim je gotovo potpuno neizvo-ran. U svojoj umjetnosti, graðe
vinarstvu, knji evnosti i filozofiji, rimski svijet, vi e ili manje uspje no, opona a ve
like grèke uzore. Ipak, ima ne to u èemu su Rimljani uspjeli, a Grci nisu, èak ni
Aleksandar. To je organizacija vladanja velikim podruèjem, pravo i uprava. U tom
e je Rim donekle utjecao na samu grèku misao. Vidjeli smo ranije da u politici G
rci klasiènog doba nisu mogli prevladati ideal gradske dr ave. Rim je pak imao ire
poglede i to se dojmilo povjesnièara Polibija, Grka roðenog oko 200. pr. n. e.,
koji je pao u rimsko zarobljeni tvo. Poput stoika Panetija, on je pripadao knji evno
m krugu oko Scipiona Mlaðeg. Osim tog politièkog utjecaja, Rim nije mogao stvori
ti ni ta to bi moglo nadahnuti grèke mislioce novim idejama. Sa svoje strane, iako
vojnièki pora ena, Grèka je na kulturnom podruèju potukla svoje rimske osvajaèe. O
brazovani Rimljani govorili su grèki, kao to su donedavno obrazovani Evropljani g
ovorili francuski. Atenska je Akademija privlaèila sinove rimske
Kameja Augusta Cezara
Zastavnik rimske legije
aristokracije. U njoj je studirao Ciceron. Na svaki podruèju bila usvojena grèka
mjerila i u mnogom : gledu rimska djela blijede kopije grèkih izvornika. ( to j
e rimska filozofija u velikoj mjeri li ena izvorne Nesklona tovanju i znati eljna po
svom kara grèka je tradicija, povezav i se s propadanjem hel< èkog doba, pone to sme
k ala stare rimske vrline, to kad su se s napredovanjem prekomorskih osv slijevala
u zemlju velika bogatstva. Izvorni grèki i postao je manje sna an i usredotoèio s
e na nekoliJ S jedinaca, osobito meðu rimskom aristokracijom. S " strane, s vrem
enom su jaèali negrèki elementi heb èke kulture. Kao to smo ranije spomenuli, Ist
ok element misticizma koji je u cjelini manje prevlads grèkoj civilizaciji. Tim
putem prodrli su na Zapad r zni utjecaji iz Mezopotamije i daljih podruèja, stva
veliku uskipjelu neslo nu mje avinu, iz koje je, na kao pobjednik iza lo kr æanstvo. U
isto vrijeme mi je crta poticala irenje svakovrsnih praznovjernih v nja i obièaja
. Buduæi da su ljudi postajali manje zac ni sa svojim zemaljskim ivotom i manje s
igurni u vlastite snage, sve su vi e jaèale nerazumske sile. ] carstvo je u ivalo dv
a stoljeæa mira, ali u Pax Rc nije bilo stvaralaèkih intelektualnih napora. Filo
ukoliko je uopæe postojala, bila je stoièka. U polit pogledu to je bio napredak
u odnosu na uskogru velikih klasiènih mislilaca. Jer, stoicizam je prof dao bra
tstvo ljudi. Zahvaljujuæi Rimu, koji je vlad; znatim svijetom nekoliko stoljeæa,
ova je stoièka stvarno dobila opipljivi smisao. Na svoj naèin, nai carstvo je g
ledalo na svijet izvan svojih granica s o: milostivosti s koliko bi ga bile gled
ale i grèke gradske dr ave. Postoj; neke veze s Dalekim istokom, ali nedovoljne da
rimski graðani steknu i kako postoje i druge velike civilizacije, koje se ne mo
gu jednostavno o1 kao barbarske. Uza svu svoju irinu pogleda na svijet, Rim je bi
o, to s tièe, jednako ohol kao i njegove kulturne preteèe, kao i Grci. Ovo pog gl
edanje naslijedila je èak i crkva, koja je sebe zvala katolièkom, ili u zalnom,
premda je na Istoku bilo drugih velikih religija kojih je etik barem jednako raz
vijena kao kr æanska. Ljudi su ipak ma tali o univer vladavini i civilizaciji.
Dakle, najveæa uloga Rima sastojala se u preno enju kulture koja starija i nadmoæn
ija od njegove. Ovo je bilo ostvareno zbog organizatc duha rimskih upravljaèa i
dru tvene povezanosti unutar carstva. ( ogromne mre e cesta na rimskom teritoriju po
dsjeæaju nas na veliki ci vezivanja. Rimsko je irenje omoguæilo daje velik dio Ev
rope nastavio* uglavnom kao jedna kulturna zajednica, usprkos nacionalnim razlik
razdorima do kojih je do lo u kasnijim vremenima. Èak ni barbarska o nja nisu mog
la nepopravljivo uni titi taj kulturni temelj. Na Istoku je i utjecaj bio kraæeg v
ijeka. Razlog za to le i u velikoj ivotnoj snazi osv muslimanskih Arapa. Dok su na
Zapadu osvajaèi usvojili tradiciju, t
Rimska konjica tuèe Gale
Jupiterov hram, Baalbek, u Siriji
velikoj mjeri zasluga Rima, Srednji se istok gotovo potpuno obratio na religiju
osvajaèa. No, Zapad duguje Arapima mnogo svog znanja o Grcima, koje je do lo do Ev
rope preko muslimanskih mislilaca, osobito preko panjolske.
U Britaniji, koja je tri stoljeæa bila pod Rimom, izgleda da su anglosaksonske n
ajezde dovele do potpunog raskida s rimskim tradicijama. Rezultat je toga da se
velika rimska pravna tradicija, koja se odr ala u svim zapadnoevropskim zemljama k
ojima je vladao Rim, u Britaniji nije odr ala. Englesko je pravo do dana njeg dana o
stalo anglosaksonsko. U filozofiji je to urodilo jednom zanimljivom posljedicom
koju je vrijedno spomenuti. Skolastièka filozofija srednjeg vijeka tijesno je po
vezana s pravom i filozofsku je kazuistiku pratilo kruto i formalno primjenjivan
je stare rimske tradicije. U Engleskoj, gdje su na snazi bile anglosaksonske pra
vne tradicije, filozofija je, èak i na vrhuncu skolastièkog razdoblja, uglavnom
bila vi e empirijskog karaktera.
Sinkretièke tendencije, koje u doba carstva djeluju na religioznom polju, praæen
e su sliènim razvojem u filozofiji. Opæenito govoreæi, na ranoj etapi carstva st
oicizam je glavni filozofski smjer, dok su vedrija uèenja Platona i Aristotela d
onekle istisnuta. Meðutim, u treæem je stoljeæu do lo na vodeæe mjesto jedno novo
tumaèenje stare etike u svjetlu stoièkog uèenja, to je bilo posve u skladu s opæi
m prilikama toga vremena. Ova mje avina razlièitih uèenja dobila je ime neoplatoni
zam i izvr ila je velik
Neoplatonist Plotin
utjecaj na kr æansku teologiju. U odred smislu, to je most od starog k srednjen ku
. S njim zavr ava drevna filozofija i p srednjovjekovna misao.
Neoplatonizam je nastao u Aleksa dodirnoj taèki Istoka i Zapada. Tu su s gli naæ
i religiozni utjecaji iz Perzije i Bab ostaci egipatskih obreda, sna na id zajednic
a s vlastitom religijom, kr æ sekte, a iza svega toga, zajednièka po2 helenistièke
kulture. Ka u da je neop sku kolu osnovao Amonije Sakas, o ko malo zna. Najznaèajn
iji njegov uèenik Plotin (204 270), najveæi meðu neop skini filozofima. On se rodi
o u Egiptu i rao u Aleksandriji, gdje je ivio do 243.i Buduæi da su ga zanimale i
stoène r i misticizam, i ao je s carem Gordijan u rat protiv Perzije. Ovaj pothvat
, med nije uspio. Car je bio mlad i neiskusan zivao je nezadovoljstvo svojih ofi
cira, su se sukobi u ono vrijeme rje avali kr putem, te je mladi car do ivio prijevn
kraj, postav i rtvom onih kojima je t zapovijedati. Zato je 244. Plotin pobje Mezo
potamije, s mjesta ubojstva, i srr
se u Rim gdje je ostao i poduèavao filozofiju do kraja ivota. Njegova su nastala
na osnovi bilje aka za predavanja iz njegovih kasnijih godina, a ih je njegov uèen
ik Porfirije, koji je bio bijedan pitagorovac. Rezultat j< da su Plotinova djela
do la do nas optereæena odreðenom mjerom m zrna, zahvaljujuæi vjerojatno tom izda
vaèu.
Saèuvana djela sastoje se od devet knjiga pod naslovom Eneade. Nj I opæi ton pla
tonski, premda im nedostaje irina i boja Platonovih djela, gotovo posve ogranièen
e na uèenje o idejama i neke pitagorovske zabli; njegovom radu postoji stanovita
odvojenost od stvarnog svijeta. To ne iz ðuje kad se uzme u obzir stanje u cars
tvu. Èovjek je trebao biti posve : ili pak krajnje sna an duhom, da zadr i mirno ras
polo enje iskrene ve unatoè neredima onog vremena. Uèenje o idejama, koje dr i da su
os svijet i njegove nevolje nestvarni, posve je prikladno za pomirenje ljudi ho
vom sudbinom.
Glavna je postavka u Plotinovoj metafizici njegovo uèenje o trojstvu. C sastoji
od jednog, nusa i du e, koji idu ovim redom prednosti i zavisnosti nego se osvrnem
o na to, treba primijetiti da i pored utjecaja tog uèenja na giju, ono samo nije
kr æansko nego neoplatonsko. Origen, Plotinov suvren koji je studirao kod istog u
èitelja, bio je kr æanin i on je takoðer izlo io uè trojstvu. To je uèenje takoðer s
tavljalo tri dijela na razliène nivoe, zbog è kasnije progla eno heretièkim. Ploti
n, koji je ivio po strani, nije bio takc ðen i vjerojatno je zbog toga njegov utj
ecaj do Konstantina bio veæi.
Jedno iz Plotinovog trojstva vrlo je nalik na Parmenidovu kuglu, i o n u najbolj
em sluèaju, mo emo reæi "ono jest". Opisati ga na bilo koji
E
naèin znaèilo bi da mogu postojati druge stvari, veæe od njega. Plotin kad to govo
ri o njemu kao o Bogu, a katkada na naèin kako se u Dr avi govori o dobru. Alije o
no veæe od bitka, svugdje je i nigdje, neodredivo je i sve pro ima.
O njemu je bolje utjeti nego bilo to reæi, to jasno upozorava na utjecaj misticizma
. Jer, mistièar takoðer tra i utoèi te u utnji i nemoguænosti da komunicira. U krajnj
oj analizi, velièina je grèke filozofije u tome stoje shvatila sredi nju ulogu log
osa. Unatoè nekim mistiènim elementima, grèko je mi ljenje stoga bitno suprotno mi
sticizmu.
Slijedeæi element u trojstvu Plotin naziva nus. Èini se da je nemoguæe naæi odgo
varajuæi prijevod za to. Misli se na ne to to je nalik na duh, ali ne u mistiènom,
nego u intelektualnom smislu. Odnos izmeðu nusa i jednog najbolje obja njava jedna
analogija. Jedno je nalik na Sunce koje samo sebi daje svjetlo. Nus je onda svj
etlo s pomoæu kojeg jedno vidi sebe. U odreðenom smislu ono se mo e usporediti sa
samosvije æu. Odvraæanjem vlastitog duha od osjetila, mo emo iskusiti oboje nus, a p
reko njega i jedno, kojeg je nus slika. Ovdje vidimo paralelu s pojmom dijalekti
ke u Dr avi, gdje se za slièni proces ka e da vodi do vizije forme dobra.
Treæi i posljednji èlan trojstva zove se du a i dvostruke je prirode. U svom unuta
rnjem aspektu, ona je usmjerena nagore prema nusu; njezino vanjsko oèitovanje vo
di k svijetu osjeta kojeg je ona stvoritelj. Za razliku od stoièkog izjednaèavan
ja boga sa svijetom, Plotinovo uèenje nijeèe panteizam i vraæa se k Sokratovu mi l
jenju. Ali, premda je za nj priroda emanacija du e, ne dr i da je zla, kao to su uèil
i gnostici. Ba obrnuto, Plotinov misticizam posve otvoreno dopu ta daje priroda lij
epa i onoliko dobra koliko je u osnovi stvari da to bude. Ovaj irokogrudni pogled
na svijet nisu dijelili kasniji mistièari i religiozni uèitelji, èak ni filozof
i. Zaokupljeni drugim svijetom, oni su proklinjali ljepotu i u ivanje kao niske i
zle. Naravno, krajnje je dvojbeno da se itko stvarno dr i tih u asnih uèenja, osim n
euravnote enih fanatika. Ipak, taj nastrani kult odvratnosti vladao je mnogim stol
jeæima. Kr æanstvo je slu beno zadr alo èudovi no shvaæanje da je u ivanje grijeh.
to se tièe besmrtnosti, Plotin je zadr ao stav izlo en u Fedonu. Za èovjekovu se du u k
a e daje ono bitno; a buduæi daje sve bitno vjeèno, i du a je vjeèna. To je jednako
Sokratu koji ka e za du u daje na strani formi. Ipak, Plotinovo uèenje ima u sebi od
reðeni aristotelovski element. Premda je du a vjeèna, ona te i da se sjedini s nusom
i stoga gubi svoju osobnost, ako i ne svoj identitet.
Sad smo do li do kraja na eg pregleda antièke filozofije. U njemu smo obuhvatili nek
ih devet stoljeæa, od Talesovog vremena do Plotina. Ako se ovdje povuèe granièna
crta, to ne znaèi da nije bilo kasnijih mislilaca za koje se s pravom mo e reæi d
a pripadaju antièkim tradicijama. U jednom smislu, to se zapravo tièe èitave fil
ozofije. Ipak, moguæe je razlikovati odreðena veæa razdoblja u razvoju kulturnih
tradicija. Takva je taèka dosegnuta s Plotinom. Od sada dalje,
Plotinovo trojstvo: jedno (E), nus ili "duh" i konaèno du a (W). Kr æanska teologija
mnogo mu duguje.
barem na Zapadu, filozofija dolazi pod okrilje crkve. Takva ocjena st< i unatoè
izuzecima kao to je bio Boetije. Istodobno, valja dr ati na ] da se poslije rimskog
pada u istoènim dijelovima, najprije pod bizantirj zatim muslimanskom vladavino
m, nastavila filozofska tradicija oslot religioznih stega.
U osvrtu na filozofska nastojanja antièkog svijeta zapanjuje nas izvar snaga grè
kog duha u otkrivanju opæih problema. Platon je rekao da je tak filozofije u zbu
njenosti, a ta sposobnost da budu poneseni neobièr èuðenjem bila je u drevnih Gr
ka izvanredno razvijena. Opæi pojam ispil i istra ivanja jedno je od velikih grèki
h otkriæa koja su oblikovala z< svijet. Naravno, uvijek je nezahvalno usporeðiva
ti razliène kulture, ali se moralo jednom kratkom reèenicom okarakterizirati zap
adnu civili moglo bi se mirne du e reæi da je ona sagraðena na etici duhovnog po k
oji je bitno grèki. Druga je ivotna crta grèke filozofije da ona u osnc javnosti.
Njezine istine, onakve kakve jesu, ne svojataju slavu nedosti: Od poèetka se ve
lika pa nja obraæa jeziku i komunikativnosti. Istina, j i u njoj neki mistièni ele
menti, i to vrlo rano. Pitagorovska mistièna crt èitavu antièku filozofiju. Ali
je taj misticizam, na neki naèin, stvarno izvanjsko u odnosu na samo istra ivanje.
On je mnogo vi e sklon da u] etikom istra ivaèa. Samo kad nastupi iznemoglost i pro
padanje, mist dobiva va niju ulogu. Kao to smo rekli raspravljajuæi o Plotinu, mist
je suprotan duhu grèke filozofije.
j
Jedan od najveæih problema s kojima su se suoèavali antièki mislioc go ozbiljnij
e nego moderni, proizlazio je iz èinjenice to se prvi grèki filc na to nisu mogli
osloniti, dok nama danas za to slu e tradicije pro lo
na veliko crpimo na e filozofsko, znanstveno i te ko nazivlje iz klasiènih izvora,
a da èesto i ne mo dovoljno njihovu korist. Grèkom je istra iva ostajalo da uèini
od poèetka. Trebalo je smislit naèine istra ivanja, stvoriti tehnièke rjeènike, s
ih od graðe koju je pru ao svakodnevni govor. Ak se dakle ponekad èini da je njiho
v naèin istrai nezgrapan, moramo se sjetiti da su oni èesto p< oprezno tragali z
a izrazom kad su tek kovali po oruða. Treba se malo potruditi da zamislimo i tak
vom polo aju. To je kao da se moramo baviti fijom i znano æu na svom jeziku, potpuno
neov grèkom i latinskom.
Od vremena do kojeg smo do li pa do ponovn vljavanja uèenja i raðanja moderne znan
osti nai povratka ranim izvorima, moralo je proteæi neki naest stoljeæa. Mo da je
uzaludno pitati zastoje lo doæi do tog razdoblja, gdje je razvoj bio zaust Svaki
poku aj da se na to odgovori mora biti pojednostavljen. Ipak, nedvojbeno je taèno
da rimski mislioci nisu uspjeli stvoriti odgovarajuæ tièku nauku.
Ako Grci nisu uspjeli zbog odreðene oholos roðene nadmoænoj intelektualnoj snazi
, Rimljar uspjeli zbog pukog nedostatka ma tovitosti. 1
Predsokratski grèki mislilac
zgrapnost duha otkriva se na razlièite naèine, ne samo u monumentalnoj arhitektu
ri iz doba carstva. Razlika izmeðu grèkog i rimskog duha mo e se dobro oznaèiti us
poredbom grèkog hrama s kasnom romanskom bazilikom. U rimskim rukama intelektual
no nasljeðe Grèke postaje prilièno manje o troumno i skladno.
Filozofska tradicija Grèke u biti je pokret prosvjeæivanja i osloboðenja. Ona, n
aime, te i osloboðenju duha od okova neznanja. Otklanja strah od nepoznatog prikaz
ujuæi svijet kao ne to pristupaèno razumu. Njezino je oruðe logos, a njezina elja t
ra enje znanja pod formom dobra. Za nepristrano se istra ivanje dr i da je po sebi eti
èki dobro; putem njega, vi e nego putem religioznih misterija, ljudi posti u dobar iv
ot. Zajedno s tradicijom istra ivanja nalazimo neki vedri pogled na svijet li en la ne
osjeæajnosti. Za Sokrata neistra eni ivot nije vrijedan ivljenja. Aristotel dr i da n
ije va no ivjeti dugo veæ dobro. Istina, ne to je od ove svje ine izgubljeno u helenist
ièko-rimsko doba, kad je prevladavao pone to samosvjesniji stoi-cizam. Unatoè tome
, stoji da sve ono najbolje u intelektualnom okviru zapadne civilizaciie potjeèe
od tradicija grèkih mislilaca.
Maksencijeva bazilika, masivna graðevina
Konstantin koji je kr æanstvo proglasio dr avnom religijom
Rano kr æanstvo
U grèko-rimsko doba, kao i danas, filozofija je uglavnom bila neov religiji. Dak
ako, filozofi su mogli postavljati pitanja zanimljiva i onin se bave religioznim
stvarima. No, crkvene organizacije nisu imale utjei vlasti nad misliocima tog v
remena. Ono meðuvrijeme od propasti Ri kraja srednjeg vijeka razlikuje se u tom
pogledu od vremena prije i njega. Filozofija je na Zapadu postala djelatnost koj
a cvjeta pod pokn stvom i vodstvom crkve. Za to postoji vi e razloga.
U vrijeme propasti Zapadno rimskog carstva uloga rimskog boga-cs je bila podijel
jena na dvije vlasti.
Buduæi da je kr æanstvo za Konstantinove vladavine postalo dr i religijom, crkva je
preuzela sve stvari koje su se ticale Boga i religije, ,
Minijatura Boetija
njezina naèela bila u cjelini prihvaæena, crkva je postigla i zadr ala polo aj moæi
i bogatstva. Ali je bilo i drugih tradicija koje su te ile nadmoænosti, npr. stare
rimske tradicije, kojih je propadanje poslu ilo crkvi da prvi put osigura premoæ
novih germanskih tradicija iz kojih je iznikla feudalna aristokracija, nasljedni
ca politièke organizacije starog carstva. Meðutim, ni jedna se od njih nije pred
stavila primjerenom socijalnom filozofijom, a to nije najmanje va an razlog to se n
isu mogle uspje no suprotstaviti moæi crkve. Rimska se tradicija ponovno uèvrstila
talijanskom renesansom od 14. stoljeæa dalje, a germanska je izbila u reformaci
ji u 16. stoljeæu. No za vrijeme srednjeg vijeka filozofija ostaje usko vezana u
z crkvu. Istodobno, sa zamjenjivanjem boga-cara dvjema vlastima, vla æu
Sv. Luka u svojoj radnoj sobi
prepustila da se brine za svjetovne poslove. Autoritet crkve ostao je u naèelu n
eosporan, premda je postepeno opadao, dok ga reformacija nije potkopala istièuæi
osobnu prirodu èovjekovih odnosa s bogom. Poslije toga, crkve su postale sredst
vo nacionalnih dr ava u nastajanju.
Dok su u sredi njim dijelovima biv eg carstva tradicije svjetovnih uèenja ivotarile j
o neko vrijeme, barbarski se sjever nije imao na to osloniti. Pismenost je tako po
stala gotovo iskljuèivo oznaka pripadnika crkve, ili klera, a sjeæanje na to zad
r alo se u dana njoj rijeèi clerk (pisar, prim. prev.). Od pro lih je tradicija pre ivje
lo ono stoje saèuvala crkva, i filozofija je postala oblik uèenja kojem je namij
enjeno da opravdava vladavinu kr æanstva i njegovih èuvara. Tako dugo dok su
Iz Prudencijeva rukopisa: Mudrost u hramu
pape kao bo jeg predstavnika, na jednoj strani, i vla æu cara na drugoj, do lo je do j
o nekoliko drugih prikrivenih dualizama. U prvom redu, to je opipljiva realnost d
ualizma latinskog i teutonskog. Vlast crkve ostala je latinska, dok je carstvo p
alo u ruke teutonskih potomaka barbarskih osvajaèa. Dok nije pokleklo pod napadi
ma Napoleona, ono se zvalo Sveto rimsko carstvo germanskog naroda. Zatim, postoj
i podjela ljudi na sveæenstvo i svjetovnja tvo. Ovi prvi bili su èuvari ortodoksne
vjere, a buduæi da se crkva uspje no oduprla utjecajima razlièitih hereza, barem
na Zapadu, polo aj sveæenstva je vrlo ojaèao. Neki kr æanski carevi ranog razdoblja
bili su skloni arijanizmu, ali je na kraju pobijedila ortodoksnost. Zatim je tu
suprotnost izmeðu nebeskog kraljevstva i razlièitih zemalj-
...-.a:
Aurelijanove zidine u Rimu sa Sestijevom piramidom
Barbarski osvajaèi
Papa Zahanje; èetvrt aureola pokazuje da\
skih kraljevstava. Njezin je izvor u evanðeljima, ali je dobila neposredniju va no
st poslije pada Rima.
Premda barbari mogu uni titi grad, bo ji se grad ne mo e razoriti. Na kraju, postoji s
uprotnost izmeðu duha i tijela. Ona je mnogo starijeg podrijetla i se e unatrag do
sokratskih uèenja o tijelu i du i. U svom neoplatonskom obliku, ovi pojmovi posta
ju sredi nji u inaèici nove religije apostola Pavla. Na tom se izvoru nadahnuo ask
etizam ranog kr æanstva.
To je, u nekoliko crta, svijet u kojem se razvijala, nazovimo je zasad tako, kat
olièka filozofija. Prvu zrelost ona duguje sv. Augustinu, na kojeg je najvi e utje
cao Platon, dok joj je najvi i uspon sv. Toma Akvinski, koji je uzdignuo crkvu na
aristotelsko postolje, to njezini glavni apologeti brane sve od tada. Buduæi da j
e ta filozofija tako tijesno povezana s crkvom, prikaz njezina razvoja i utjecaj
a na kasnija vremena ukljuèivat æe, na prvi pogled, i previ e povijesti. No neopho
dan je neki pregled tih dogaðaja, ako hoæemo shvatiti duh onog vremena i njegovu
filozofiju.
Kr æanstvo, ono to je zavladalo na Zapadu, ogranak je idovske religije s nekim grèki
m i istoènjaèkim primjesama.
Sa idovskom vjerom kr æanstvo dijeli shvaæanje da Bog ima svoje miljenike, premda s
u izabranici, naravno, drugaèiji u ta dva sluèaja. Obje religije imaju isti stav
prema povijesti, koja poèinje s bo jim stvaranjem i ide prema bo jem zavr etku. Dodu e,
 postoje neke razlike u mi ljenju o tome tko je Mesija i to je htio postiæi. Za idov
e, Spasitelj je tek trebao doæi i donijeti im pobjedu na Zemlji, dok
su ga kr æani vidjeli u Isusu iz Nazareta, èije kraljevstvo, meðutim, nije bilo ov
osvjetsko. Isto tako, kr æanstvo je preuzelo idovsku misao o pravednosti kao osnovn
om naèelu pomaganja bli njem, kao i ustrajno isticanje dogme.
I kasno idovstvo i kr æanstvo priznaju u biti neoplatonski pojam drugog svijeta. No
, dok je grèko uèenje filozofsko i nije svakome jednako lako dostupno, idovski i
kr æanski stav vi e je neko izravnanje raèuna na drugome svijetu, gdje æe pravedni i
æi u raj a zli gorjeti u paklu. Zahvaljujuæi elementu osvete u tom uèenju, ono j
e svakome razumljivo.
Da bismo shvatili kako su se ta vjerovanja razvijala, moramo se sjetiti daje
Jehova, idovski bog,
V bio na poèetku prvo i
' j najvi e bo anstvo se-
^ mitskog plemena koje *' je za tiæivalo svoj na-_^
. rod. Zajedno s njim
Bizantijski car
et. ,xi <xrttcif
Stranica iz Augustinove "Bo je dr ave"
Semitska bo anstva, babilonski idoli
bili su bogovi na èelu drugih plemena. U to vrijeme nema nikakvog nagovje taja o d
rugom svijetu. Gospodin Bog Izraela upravljao je zemaljskim dobrima svog plemena
. On je ljubomorni bog i neæe trpjeti da njegov narod ima drugih bogova osim nje
ga. Stari su proroci bili politièke voðe koje su provele prilièno vremena u isko
rjenjivanju obo avanja drugih bogova, èineæi to iz straha da ne izazovu Jehovino n
ezadovoljstvo i ugroze socijalnu povezanost idova. Ovaj nacionalistièki i plemens
ki karakter idovske religije ojaèao je u nizu nacionalnih nesreæa. Godine 722. pr
. n. e. Izrael, sjeverno carstvo, pao je pod vlast Asiraca, koji su prognali veæ
inu njegova stanovni tva. Godine 606. Babilonci su osvojili Ninivu i uni tili asirsk
o carstvo. Ju no kraljevstvo osvojio je babilonski kralj ^(1& Nabukodonosor, koji
je 586. zauzeo Jeruzalem, spalio Hram .
i odveo velik broj idova u zarobljeni tvo u Babilon.
idovi se nisu smjeli vratiti u Palestinu dok perzijski kralj Kir nije : Babilon 5
38. U babilonskom zarobljeni tvu oèvrsnuli su i dogma i naæi karakter religije. Me
ðutim, buduæi da su im razorili hram, idovi su se odreæi obreda rtvovanja. Mnogi t
radicionalni obièaji njihove religije,; se saèuvala do danas, potjeèu iz tog raz
doblja.
Iz tog razdoblja potjeèe i raseljenost idova. Oni se, naime, nisu svi u domovinu.
Koji su se vratili, odr ali su se kao relativno neva na teok dr ava. Poslije Aleksand
ra, oni su nekako uspjeli zadr ati svoje u du nim sukobima izmeðu seleukidske Azij
e i ptolomejskog Egipta. U Aleks se razvilo znatno idovsko stanovni tvo, koje se ub
rzo heleniziralo u s pogledu, osim religijskom. Zbog toga je trebalo prevesti he
brejsku bib grèki, pa je tako nastala Septuaginta (navodni grèki prijevod Starog
z prim. prev.), kojoj ime potjeèe otuda to legenda ka e daje sedamdes vodilaca, ra
deæi neovisno jedan o drugome, ostvarilo identiène prijevo< kad je seleukidski k
ralj Antioh IV poku ao silom helenizirati idove i polovici drugog stoljeæa pr. n. e
., oni su se pobunili pod vodstvom Mal ca. S velikom hrabro æu i snagom idovi su se
borili za pravo da obc Boga na svoj vlastiti naèin. Na kraju su pobijedili i Ma
kabejci su vlad visoko sveæenstvo. Ova se vladarska loza nazivala hazmonskom din
as vladala je do Herodova vremena.
V
Sinajska gora, dom Jehove, nevidljivog idovskog Boga
Uspje ni otpor Makabejaca u vrijeme kad su se raseljeni idovi nabrzo helenizirali,
uvelike je osigurao odr anje idovske religije i tako omoguæio uvjete bez kojih kr æan
stvo, i kasnije islam, ne bi mogli nastati. U to se vrijeme uvlaèi u idovsku reli
giju pojam drugog svijeta, buduæi da su zbivanja u toku pobune pokazala da ovdje
dolje nesreæa èesto svladava najprije one najkreposnije. U prvom stoljeæu pr. n
. e., osim moæne ortodoksije, razvio se pod helenistièkim utjecajem prilièno bla i
pokret koji je svojim uèenjima nagovijestio etièko prevrednovanje Isusa iz Evan
ðelja. Prvobitno je kr æanstvo u stvari preoblikovano idovstvo, upravo kao to je pro
testantizam bio najprije pokret preobra aja unutar crkve.
Za vrijeme Marka Antonija sru ena je vladavina visokih sveæenika i za kralja je po
stavljen Herod, potpuno helenizirani idov. Poslije njegove smrti 4. god. pr. n. e
. Judejom je izravno upravljao rimski prokurator. Ali idovi nisu bili naklonjeni
rimskom bogu-caru. Dakako, to nisu bili ni kr æani. Meðutim, za razliku od kr æana k
oji su barem u naèelu odobravali poniznost, idovi su u cjelini bili ponosni i pre
zrivi poput Grka klasiènog doba. Oni su tvrdoglavo odbijali da priznaju ma kojeg
boga osim svoga.
Isusov savjet da se da kralju kraljevo a Bogu bo je tipièan je primjer ove idovske
nepokorenosti. Premda na prvi pogled kompromis, to je ipak odbija-
V idovski I zarobljenici u Babilonu
197
\
Novac iskovan pod Makabejcima
nje da se prizna identitet boga i cara. Godine 66. n. e. i su se pobunili protiv
Rimljana; poslije estokog rata p; Jeruzalem 70. god. n. e. i Hram je po drugi put
razoren. ' ovog rata je saèuvan na grèkom jeziku i potjeèe od hele ranoga idovsk
og povjesnièara Josipa.
Od tog dogaðaja datira drugo i konaèno raseljenje ic Kao u vrijeme babilonskog za
robljeni tva, pravovjernost je stala stro a. Iza prvog stoljeæa n. e. kr æanstvo i idov
stvc oèavaju se kao dvije razliène i suprotne religije. Na Zapac kr æanstvo pobudi
lo strahovit osjeæaj antisemitizma, tak idovi od tada ive na rubu dru tva, izrabljiv
ani i progonjei stjecanja graðanskih prava u 19. stoljeæu. Napredovali su no u m
uhamedanskim zemljama, osobito u panjolskoj, su Mauri najzad protjerani, sveæenst
vo je ba tinilo klas tradiciju i arapska uèenja, najvi e preko idovskih mislila maurs
ke panjolske, koji su znali mnogo jezika. Godine 1 idovi su jo jednom dobili Obeæan
u zemlju. Hoæe li oni r; novi vlastiti kulturni utjecaj, jo je previ e rano da se t
o ka Otpadnièke idovske sekte, koje su stvorile prvobitno kr æanstvo, nis poèetku n
amjeravale da nova vjera zavlada meðu pripadnicima ne ido rase. U svojoj iskljuèiv
osti, ti su prvi kr æani zadr ali stare tradicije. i stvo nije nikad te ilo da obrati s
trance, niti je sada, u svom preobraze obliku, moglo privuæi nove èlanove tako d
ugo dok je nametalo obreziva obredna ogranièenja hrane. Kr æanstvo je moglo ostati
sektom neorto snih idova, da jedan od njegovih pripadnika nije odluèio pro iriti o
si èlanstva. Pavao iz Tarza, helenizirani idov i kr æanin, odstraniv i te var zapreke
, uèinio je kr æanstvo opæenito prihvatljivim.
Ipak, heleniziranim graðanima carstva nije odgovaralo da Krist bud< idovskog naro
da. Ovaj nedostatak izbjegli su gnostièari, sinkretistièk kret koji je nastao is
todobno s kr æanstvom. Prema gnosticizmu, osje materijalni svijet stvorio je Jehov
a, koji je stvarno bio manje bo anstvo duæi da se posvadio s najvi im Bogom, i od ta
da èini zlo. Na kraju ji najvi eg Boga do ao da ivi meðu ljudima preru en u smrtnika, d
a bi o] gnuo la no uèenje Starog zavjeta. S odreðenom primjesom Platona, to si sas
tavni dijelovi gnosticizma. On povezuje elemente grèke legende i orfi misticizma
s kr æanskim uèenjem i drugim istoènim utjecajima, da bi s
"Nijedan poganin ne smije u crkvu pod prijetnjom smrti"; natpis kraj vrata hrama
.
i :¦./;..'/;; *! '.r. ¦¦,-- .,
Trijumf Tita u Rimu, idovski zarobljenici i pljaèkanje hrama
zaokru io s eklektièkom primjesom filozofije, obièno Platonove i stoièke. Manihejs
ki oblik kasnijega gnosticizma oti ao je tako daleko daje izjednaèio razlikovanje
duha i materije s antitezom dobra i zla. U svom preziranju materijalnih stvari o
ti li su dalje negoli su se stoici ikada usudili. Zabranili su jesti meso i progla
sili da je gre an svaki oblik i naèin spolnog ivota. Zbog toga to su se odr ala nekoli
ko stoljeæa, èini se da treba zakljuèiti kako ta stroga uèenja nisu primjenjival
i potpuno uspje no.
Poslije Konstantina sekte gnostièara igrale su manje va nu ulogu, ali su ipak vr ile
odreðeni utjecaj. Sekta doketista je uèila da nije Isus bio raspet veæ netko tk
o mu je duhovno nalikovao. To podsjeæa na rtvovanje Ifigenije u grèkoj legendi. M
uhamed, koji je dopu tao daje Isus prorok, premda ne toliko va an koliki on sam, kas
nije je usvojio doketistièki stav.
Kako je kr æanstvo jaèalo, raslo je i njegovo neprijateljstvo prema religiji Staro
g zavjeta. Ono je dr alo da idovi nisu uspjeli prepoznati Mesiju kojeg su najavili
stari proroci i stoga moraju biti zli. Od Konstantina dalje antisemitizam je pos
tao uva eni oblik kr æanskog ara, premda religiozni motiv, zapravo, nije jedini. Èudn
o je da se kr æanstvo, koje je i samo trpjelo u asne progone, do av i na vlast, okomilo
s jednakom estinom protiv manjine koja je bila jednako postojana u svojim uvjeren
jima.
U jednom je pogledu nova religija do ivjela novi i znaèajni obrat. Gledano u cjeli
ni, idovska je religija vrlo jednostavna i neteolo ka. Ta jednostavnost zadr ala se è
ak u sinoptièkim evanðeljima. Meðutim, kod Ivana nalazimo poèetak one teolo ke spe
kulacije koja je postajala sve va nijom to su kr æanski mislioci sve vi e nastojali da
metafiziku Grka prilagode sadr aju svoje nove vjere. Mi se vi e ne bavimo s likom bo
goèovjeka Krista, "miropomazanika", veæ s njegovim teolo kim aspektom kao Rijeèju,
a to je koncepcija koja ide preko stoika i Platona do Heraklita. Ovu je teolo ku
tradiciju prvi put
129
Arabeska u toledskoj sinagogi
i
sustavno izrazio Origen, koji je ivio od 254. u Aleksandriji. On je studirao kod
nija Sakasa, uèitelja Plotinovog, s kojin mnogo zajednièkoga. Prema Origenu, sar
je bestjelesan u sva svoja tri vida. On si staroga sokratskog uèenja da du a pos
neovisnom stanju prije tijela i da u njega prilikom roðenja. Zbog toga, kao i zb
og sh nja da æemo na kraju svi biti spa eni, k su ga proglasili heretikom. Meðutim,
su se on sa crkvom i za ivota. U mladosti j razborito poduzeo krajnje mjere opre
za p slabosti tijela i kastrirao se, to kao lijek nije odobravala. Ovako poni en, n
ije vi pogodan za sveæenika, premda izgleda da tome postojala razlièna mi ljenja.
U svojoj knjizi Protiv Celza, Origen poi odgovara Celzu èija knjiga protiv kr æa n
ije saèuvana. Ovdje prvi put susreæemo logetsku nit u dokazivanju koje uporno z
pa bo anski nadahnutu prirodu Biblije, ðu ostalog, kao dokaz o vrijednosti uvje uz
ima èinjenicu da uvjerenje dru tver dnosno utjeèe na svoje privr enike. Ovo p dnje j
e pragmatièko stajali te, a nalazim kod tako modernog mislioca kao to je W: James.
Lako je, meðutim, uvidjeti daje dokaz dvosjekli maè. Sve, naime, ovisi o; to æe n
etko smatrati vrijednim. ''
Marksisti koji se ne sla u s instituci nim kr æanstvom i religiju nazivaju opiju
naroda, imali bi, po pragmatièkom stajali tu, puno pravo da uèine sve bi joj se su
protstavili.
i
Objedinjenje crkve bilo je zapravo postepeni proces. U poèetku su bisku rali pri
padnici crkve u granicama dane oblasti. Tek poslije Konstantina rimi biskupi pos
tajali sve moæniji. Pomaganjem sirotinje crkva je stekla veliki br æenika, kao to
su u pro losti èinile i senatorske obitelji u Rimu. Konstant je vrijeme bilo ispu
njeno borbama vjerskih uèenja, koje su dobrano uznemii carstvo. Da bi rije io neka
od tih pitanja, car je utjecao da se odr i sabor u P sazvan 325. Tu su utvrðena m
jerila pravovjerstva protiv arijanizma. Ovak^ metodama crkva ubuduæe rje avala raz
like u doktrinarnom razvoju.
Arije, aleksandrijski sveæenik, nauèavao je da Bog Otac ima prednost Sinom, dakl
e, razlikuje dvojicu. Suprotnu herezu branio je Sabelije, i dr ao da su oni samo d
va vida jedne te iste osobe. Ortodoksno gledi te je na kraju zavladalo, stavlja ih
na isti nivo, dr eæi da su oni isti u bi razlièiti u osobi. Arijanizam je, meðuti
m, nastavio cvasti, a tako i rr druge hereze. Glavno lice u ortodoksnom taboru j
e Atanasije, aleksand biskup od 328. do 373. Arijanizmu su naginjali Konstantino
vi nasljei osim Julijana Apostate koji je bio poganin. No, s dolaskom Teodozija
ortodoksnost je dobila i carsku podr ku.
Pavao iz Tarza, gre nih i svetac, osnivaè kr æanstva
Dionizijska veselica; stari obredi nasuprot novoj religiji.
Posljednjem i kr æanskom razdoblju Zapadnog rimskog carstva pripadaju tri va na sveæ
enika, koji su na razlièite naèine pomogli da ojaèa moæ Crkve. Sva su trojica ka
snije posveæena.
Ambrozije, Jeronim i Augustin, roðeni su u razmaku od nekoliko godina oko sredin
e 4. stoljeæa. Zajedno s papom Grgurom Velikim, koji spada u 6. stoljeæe, njih z
ovu crkvenim oèima.
Od njih je samo posljednji bio filozof. Ambrozije, neustra ivi nosilac crkvene moæ
i, polo io je temelje odnosu izmeðu dr ave i crkve, koji je prevladavao cijelim sred
njim vijekom. Jeronim je prvi preveo Bibliju na latinski. Augustin je razmi ljao o
teologiji i metafizici. On je najvi e zaslu an za teolo ki sadr aj katolicizma do refor
macije, a takoðer i za glavna naèela reformiranih religija. Sam Luther je bio au
gustinski redovnik.
Ambrozije se rodio 340. u Trevesu. kolovao se u Rimu i prihvatio se pravnièke kar
ijere. Kao tridesetogodi njak, imenovan je guvernerom Ligurije i Emilije u sjevern
oj Italiji; na tom polo aju ostao je èetiri godine. Tada je, iz nekog nepoznatog r
azloga, napustio svjetovni ivot, premda ne i svoje politièke aktivnosti. Bio je i
zabran za biskupa Milana, glavnog tada njeg grada Zapadnog carstva. Sa svoga bisku
pskog polo aja Ambrozije vr i dalekose ni politièki utjecaj putem neustra ivog i èesto n
epopustljivog zastupanja duhovne nadmoæi crkve.
Na poèetku je polo aj religije bio jasno odreðen i nikakve prijetnje nisu izgledal
e vjerojatne dok je carevao Gracijan, koji je i sam bio katolik. Buduæi da je za
nemarivao svoje carske du nosti, ubijen je, a s nasljeðivanjem su poèele neprilike
. Vlast je prigrabio Maksim, koji je zavladao èitavim Zapadom, osim Italijom, gd
je je vladavina po pravu pripala Gracijanovu mlaðem bratu Valen-tinijanu II. Bud
uæi da je mladi car jo uvijek
bio malodoban, stvarno je vladala njegova maj- tsT" ~"~~?~ ~ ¦ - -.. -- .- **- r-ka Just
ina. A Justina je bila arijanka i moralo je doæi do sukoba. ari na taèka naj e æeg suko
ba poganizma i kr æanstva bio je, naravno, sam grad Rim. Za vrijeme Konstantinova
sina Konstancija kip pobjede je uklonjen iz Senata. Julijan Apostata opet ga je
postavio. Gracijan ga nanovo izbacio, poslije èega su neki senatori zatra ili da s
e ponovno stavi. Alije u Senatu, s pomoæu Ambrozija i pape Damasa, prevladala kr æ
anska stranka. Kad Gracijan nije vi e smetao, poganska se strana opet 384. obratil
a s molbom Valentinijanu II. Da bi sprijeèio da taj novi korak navede cara na st
ranu pogana, Ambrozije se odluèno prihvatio toga da ga podsjeti kako car mora sl
u iti Bogu jednako kao to graðani moraju slu iti caru kao vojnici. Po
Sveci i: arijanske kapele u Raven-ni, gotskom arijanskom upori tu
svojoj sadr ajnosti, ovo je mnogo vi e nego Isusov zahtjev da se da Bogu ij ono na to
svaki od njih ima pravo. Ovdje imamo zahtjev koji tvrdi daje c: buduæi bo je sred
stvo za nareðivanje poslu nosti na zemlji, vi a od dr a
U odreðenom smislu, ovo istinito odra ava naèin na koji je moæ dr ave vrijeme opadal
a. Crkva, kao sveopæa i meðunarodna ustanova, nad ivjet æ litièku rascjepkanost ca
rstva. Daje to jedan biskup mogao neka njeno nagi titi, znak je propasti rimskog ca
rstva. Meðutim, natezanje oko kipa pobjedi zavr eno. Za vrijeme Eugenija, kasnijeg
uzurpatora, kip je ponovno podigm. kad je njega potukao Teodozije, 394, kr æanska
je stranka prevladala zauvi
S Justinom se Ambrozije prepirao zbog njezina arijanizma. Ona je z jevala da se
jedna crkva u Milanu osigura za gotske legionare koji si arijanci. To biskup nij
e htio dozvoliti i u tome je narod stajao uza nj. G vojnici, koji su bili poslan
i da zauzmu baziliku, slo ili su se s narod odbili da upotrijebe silu. To je bio m
ig hrabrosti Ambroziju da ne popust oru anim barbarskim plaæenicima. Popustio je c
ar dajuæi Ambroziju v moralnu pobjedu u njegovoj borbi za crkvenu nezavisnost.
Ali nisu svi postupci toga biskupa jednako hvalevrijedni. Za vrijeme Teod ve vla
davine on se suprotstavio caru koji je naredio nekom mjesnom biskuj
Ambrozije, milanski biskup
snosi tro kove ponovne izgradnje jedne spaljene sina Vatra je, naime, podmetnuta n
a poticaj tog duhovnika nije namjeravao ohrabrivati ovakvu vrstu zastra iv Meðutim
, Ambrozije je tvrdio da nijednog kr æanina kojem sluèaju ne treba dr ati odgovornim
za ovakvu to je opasno mi ljenje, koje je dovelo do mnogih prc u srednjem vijeku.
Dok je Ambrozije najzaslu niji na polju upravlja dr avni tva, Jeronim je bio jedan od
istaknutih uèei svog vremena. Rodio se 345. u Stridonu, blizu dalmati granice. S
a osamnaest je godina oti ao na studij u Poslije nekoliko godina putovanja Galijom
, skrasio Akvileji blizu svog rodnog mjesta. Zbog neke svaðe, c je na Istok i pr
oveo pet godina kao pustinjak u sirijske stinji. Nakon toga je oti ao u Carigrad i
natrag u Rim je ostao od 382. do 385. Papa Damas je umro godinu prije toga, a n
jegov nasljednik, èini se, nije trpio tog dljivog sveæenika. Jo jednom se Jeronim
uputio na I praæen ovaj put èetom kreposnih rimskih gospoða, kc se obavezale da
æe slu ati njegove naredbe o celibatu zdr avanju. Na kraju su se smirili u mona kom iv
e Betlehemu 386, gdje je on umro 420.
Jeronimovo je najveæe djelo Vulgata, vrstan latinsk jevod Biblije, koji je prizn
at kao ispravan. Evanðelja j« veo s grèkog izvornika za vrijeme svoga posljednje
g boi u Rimu, dok se za Stari zavjet obratio hebrejskim izvo: to je poduzeo u pos
ljednjim godinama ivota i uz pi idovskih uèenjaka.
Zbog svog naèina ivota Jeronim je postao vrlo cajan u irenju kaluðerskog pokreta,
koji je u to ' me jaèao. Njegovi rimski uèenici, koji su oti li s-u Betlehem, osno
vali su ondje èetiri samostana. F Ambrozija napisao je mnoga pisma, a mnoga od
mladim djevojkama savjetujuæi im da ostanu na stazama vrline i nevinosti. Kad su
gotski osvajaèi opusto ili Rim 410, on je, izgleda, zauzeo pomirljiv stav i nasta
vio se vi e baviti uzdizanjem nevinosti nego moguænostima da se ne to poduzme za spa
s carstva.
Augustin se rodio 354. u provinciji Numi-diji. Dobio je posve rimsko obrazovanje
i kao dvadesetogodi njak oti ao u Rim zajedno sa svojom ljubavnicom i njihovim sinè
iæem. Malo kasnije ga nalazimo u Milanu gdje je zaraðivao kao uèitelj. to se tièe
religije, u to je vrijeme bio manihejac. No, na kraju, stalna gri nja savjesti i
majèino zanovijetanje priveli su ga stadu pravovjernih. Godine 387. krstio gaje
Ambrozije. Zatim se vratio u Afriku, postao 396. hiponski biskup i to ostao do s
voje smrti 430.
U njegovim Ispovijedima nalazimo slikovit prikaz njegovih borbi s grijehom. Jeda
n dogaðaj iz mladosti opsjedao gaje èitava ivota. Rijeè je o prilièno beznaèajnoj
stvari: kao djeèak, okrao je kru ku u susjedovu vrtu iz obiène ne-sta nosti. Njegov
a bolesna zaokupljenost grijehom toliko je preuvelièavala tu nepodop tinu, da je n
ikada nije sebi posve oprostio. Èini se daje uvijek opasno te iti zabranjenom voæu
.
Gre nost, koja se u ranim vremenima Starog zavjeta dr ala nacionalnom manom, postepe
no se poèela uzimati kao sramota pojedinca. Za kr æansku teologiju ova je promjena
bitna, buduæi da crkva, kao ustanova, nije mogla pogrije iti. Pojedini kr æani mogu
zgrije iti. Nagla avajuæi ovu individualnu stranu, Augustin je preteèa protestantsk
e teologije. U katolicizmu se uloga crkve poèela dr ati bitnom. Za Augustina su va n
e obje strane. Èovjek, koji je proklet i gre an, spa ava se posredovanjem crkve. Pri
dr avanje vjerskih obièaja, pa èak i ivljenje kreposnim ivotom, ne mogu osigurati sp
as. Bog je dobar, a èovjek zao; podjeljivanje spasa je milost, a uskraæivanje mi
losti ne mo e se nipo to prekoravati. Ovo uèenje o predodreðenosti èovjekove sudbine
kasnije su prihvatili i kruæi oblici reformirane teologije. S druge strane, nje
gov stav da zlo nije materijalno naèelo kao to su mislili manihejci nego rezultat
zle namjere, dobro je do lo reformiranim religijama, koje su ga preuzele. Ono je
osnova protestantskog shvaæanja odgovornosti.
David èini pokoru. Ambrozije je pozivao Teodozija da slijedi ovaj primjer poslij
e solunskog pokolja.
Stan pustinjaka, preteèa mona tva
I r
Augustinov teolo ki rad uglavnom je pobijanji lagijevih umjerenijih stavova. Taj v
el ki sveæenik 1 mnogo humanije prirode nego veæina pripadnika c u njegovo vrijeme
. Negirao je uèenje o praroditeljs grijehu i uèio da èovjek mo e vlastitim naporim
a p( spas time to odluèi da ivi kreposnim ivotom. U reno i prosvijeæeno, ovo uèenje
moralo je naæi m prista a, posebno meðu onima koji su ipak saè ne to duha grèkih fi
lozofa. Augustin se pak s vel arom borio protiv Pelagijeva uèenja i dostaje odL r
an to je ono na kraju progla eno heretièkim. ! uèenje o predodreðenosti èovjekove s
udbine izv iz poslanica apostola Pavla, koji bi se dobrano bi èudio da je vidio
kakve su u asne tvrdnje izvede njegova uèenja. To je uèenje kasnije prihvatio Ce k
ad ga je crkva mudro napustila.
Augustinova je djelatnost uglavnom teolo ka. Cal dje gdje se bavi filozofskim pita
njima cilja prvo na 1 uskladi uèenje Biblije s filozofskim nasljeðem plato kole.
U tom je pogledu preteèa apologetske tradicij ipak, njegova su filozofska razmi lj
anja zanimljiva : po sebi i otkrivaju ga kao mislioca znatne o troumi Takva se raz
mi ljanja nalaze u jedanaestoj knjizi Ispi di. Ona, meðutim, nije pisana æeretavim
 stilom i sto; obièno ispu ta iz popularnih izdanja.
Problem koji je Augustin sebi postavio, jest da dc kako se bo ja svemoæ mo e uskladi
ti sa stvaranjerr jeta, kakvo je ono opisano u Knjizi postanka, uz pr< stavku da
se stvarno tako zbilo. U prvom redu, potr je razlikovati idovsku i kr æansku predo
d bu o stvar od one u grèkoj filozofiji. Jednom Grku iz bilo kojeg vr na izgledalo
bi posve besmisleno da se svijet mo e napraviti ni iz èega. Ako je stvorio svijet
, njega treba zamisliti kao majstora graditelja, koji stvara iz sin to veæ postoj
e. Da ne to mo e proizaæi ni iz èega, to je bilo tuðe znanstve gledanju grèkog duha.
S Bogom iz Svetog pisma nije tako; njega treba zan kako stvara sirovine i podi e
zdanje. Grèko gledanje prirodno vodi k pantei za koji je Bog svijet, a to je naè
in mi ljenja koji je u svim vremenima pri\ one koji su jako skloni misticizmu. Spi
noza je najpoznatiji filozofski predst tog stajali ta. Augustin prihvaæa Stvoritelj
a iz Starog zavjeta, Boga koji je i svijeta. To bo anstvo je vjeèni duh koji nije
podvrgnut uzroènosti ili povijes razvoju. Stvarajuæi svijet, stvorio je vrijeme
zajedno s njim. Ne mo emo pita je bilo prije, jer nije postojalo vrijeme za koje s
e mo e pitati.
Po Augustinu je vrijeme trostruka sada njost. Sada njost, koja se s prc tako zove, j
edina stvarno jest. Pro lost ivi kao sada nje sjeæanje a buduc je sada nje i èekivanje. O
vo uèenje ima svojih mana, ali je u njemu 1 nagla avanje subjektivnog karaktera vr
emena kao dijela du evnog iski èovjeka kao stvorenja. Zbog toga, dr eæi se ovog staj
ali ta, besmisleno je ] to je bilo prije stvaranja. Isto subjektivno tumaèenje vrem
ena nalazimo ; Kanta, za kojeg je ono subjektivni oblik svijesti. Ovaj subjektiv
ni pristup n je Augustina da predvidi kartezijansko uèenje o tome kako je jedina
èinje
Augustin, biskup u Hiponu; pisac teolo kih i filozofskih djela.
134
Biskupsko ruho i kri na carskom prijestolju: crkva protiv dr ave.
Biskupska stolica od slonove kosti iz 6. stoljeæa
u koju netko ne mo e sumnjati, to da on misli. Subjektivizam, na kraju krajeva, ni
je logièki odr ivo uèenje. Pa ipak, Augustin je bio jedan od njegovih sposobnih za
stupnika.
Augustinovo je vrijeme oznaèeno padom Zapadnog carstva. Alarikovi su Goti zauzel
i Rim 410. Kr æani su u tome mogli vidjeti zaslu enu kaznu za svoje grijehe. Pogansk
i je duh vidio stvar obrnuto: stari su bogovi bili napu teni i Jupiter je s pravom
uskratio svoju za titu. Da bi opovrgao ovakvo mi ljenje s kr æanskog stajali ta, August
in je napisao knjigu O bo joj dr avi, koja je, tokom pisanja, narasla u pravo kr æansk
o uèenje o povijesti. Mnogo toga iz nje mo e sada zanimati samo ljubitelje starina
, ali je njezina sredi nja postavka o nezavisnosti crkve od dr ave bila vrlo va na u s
rednjem vijeku, a zadr ala se negdje èak i danas. Stajali te prema kojem dr ava, da bi
sudjelovala u spasenju, mora slu ati crkvu, u stvari se temelji na primjeru idovsk
e dr ave u Starom zavjetu.
Za Teodorikove vladavine ivio je u Rimu znaèajni mislilac, èiji ivot i djelo stoje
u o troj suprotnosti s opæim rasapom civilizacije toga vremena. Boetije se rodio
u Rimu oko 480, bio je plemiæki sin i usko povezan sa senatorskim krugovima. Bio
je Teodorikov prijatelj i kad je taj gotski kralj postao vladarem Rima 500. god
ine, Boetije je konaèno imenovan konzulom 510. U kasnijim godinama sreæa mu se o
brnula. Godine 524. je uhap en i smaknut kao izdajnik. U tamnici, èekajuæi smrt, n
apisao je knjigu Utjeha filozofije, kojom se proslavio.
Veæ u svoje vrijeme Boetije je u ivao glas mudra i uèena èovjeka. Prvi je prevodio
Aristotelove logièke spise na latinski. Istodobno je pisao komentare i vlastita
djela o Aristotelovoj logici. Njegove rasprave o muzici, aritmetici i geometrij
i dugo su se dr ale uzornim djelima u srednjovjekovnim kolama slobodne znanosti. Na
alost, nije uspio njegov naum da u cijelosti prevede Platona i Aristotela. Sredn
ji gaje vijek, zaèudo, cijenio ne samo kao velikog uèenjaka klasiène filozofije
nego i kao kr æanina. On je, istina, objavio nekoliko rasprava o teolo kim pitanjima
za koje se vjerovalo da ih je sam napisao, premda ne izgleda vjerojatno da su o
ne vjerodostojne. Njegov je osobni stav, kako je izlo en u Utjehi, platonski. Nara
vno,
vi e je nego vjerojatno daje bio kr æanin, kao i veæina ljudi onog doba, ali, ako je
doista tako, njegovo kr æanstvo nije i lo dalje od nominalnog, to se tièe njegova
135
mi ljenja. Jer, Platonova je filozofija utjecala na nj' go vi e nego teolo ke misli cr
kvenih otaca. Pa ipak da je dobro da su ga dr ali pouzdanim pravovjern: jer toj oko
lnosti dugujemo to su mnogo njegova ] nizma usvojili sveæenici kasnijih stoljeæa,
kad je pr heretiènosti lako mogao osuditi djela na zaborav.
U svakom sluèaju Utjeha je li ena kr æanske 1 gije. Knjiga je pisana naizmjence u pr
ozi i stiho-Sam Boetije govori u prozi, a filozofija, u liku odgovara stihovima.
Svojim uèenjem i pogledim se djelo potpuno odvaja od interesa koji su pc crkven
jake onog vremena. Ono zapoèinje s odlon koji ponovno utvrðuje prednost trojice
velikih ate] filozofa. Tra eæi dobar naèin ivota, Boetije slijed diciju pitagorovac
a. Njegovo je etièko uèenje ugla stoièko, a svojom se metafizikom vraæa ravno k
1 nu. Neki su odlomci u panteistièkom tonu i u skl tim razvija uèenje u kojem je
zlo nestvarno. Bog, 1 izjednaèen s dobrotom, ne mo e poèiniti zlo, a bi daje on s
vemoæan, zlo mora biti prividno. Mnoge je posve suprotno kr æanskoj teologiji i et
ici, L izgleda, nije zasmetalo nikome meðu pravovjerni Duh cijele knjige podsjeæ
a na Platona. Ona izbji misticizam neoplatonskih pisaca, kao to je Plc li ena je pr
aznovjerja koja su prevladavala u on jeme. Nema ni traga groznièavom osjeæaju gr
ijeh je pomuæivao kr æanske mislioce onog doba. Mo; najznaèajnije obilje je tog djel
a da gaje napisao è koji je bio u tamnici i osuðen na smrt.
Bilo bi pogre no misliti daje Boetije mislilac h od slonove kosti, uzdignut nad pr
aktiène prol svog vremena. Naprotiv, vrlo nalik na stare fili on je stajao u sre
di tu svakodnevnih zbivanja, sposobni i hladnokrvni slu benik, koji je vjerno ljano
slu io svom gotskom gospodaru. Kasnije s èeli gledati na nj kao na rtvu arijanskog
proganjanja i taje zabluda, m pridonijela njegovoj popularnosti kao pisca. Ipak,
kao nepristrani mi: koji se nije odao fanatizmu, nikad nije posveæen, dok je Æi
ril (o kome ubrzo govoriti vi e) postao svetac.
;
U svom povijesnom okviru, Boetijevo djelo potièe vjeèno pitanje o te kojoj mjeri
èovjek mora biti proizvod svoga vremena. Boetije je ivio u s koji se neprijatelj
ski odnosio prema nepristranom i razumnom istra i\ u razdoblju zaodjenutom praznov
jerjem i koje je vonjalo ubilaèkom revn Pa ipak, u njegovu djelu nema tragova ni
jednog od tih vanjskih pritisak; su njegovi problemi bili svojstveni njegovu vre
menu. Razumije se, taèno su aristokratski krugovi u Rimu manje bili skloni da po
puste pred proh modama i zanosima vremena. Ako igdje, u toj su se sredini odr ale
neke vrline dugo poslije propasti carstva, to mo e donekle objasniti stoièku c Boet
ijevu etièkom mi ljenju. Meðutim, potrebno je objasniti i samu tu èi: cu daje takv
o ne to moglo i dalje postojati, unatoè napadima barbara iz\
Boetije, platonièar i rimski aristokrat
fanatika iznutra. Mislim daje odgovor dvojak. Posve je taèno da su ljudi proizvo
di tradicija. U prvom redu, njih oblikuju sredine u kojima rastu, a kasnije, nji
hov naèin ivota crpi podr ku iz onih tradicija kojima iskazuju svoju vjernost bilo
potpuno svjesno, bilo u manje ili vi e slijepoj poslu nosti. S druge strane, tradici
je nikad nisu na ovaj naèin vezane; one poprimaju vlastiti ivot i mogu se dugo od
r ati tinjajuæi ispod povr ine, da tako ka emo, e da bi- se nanovo raspirile u neprikr
iveni oganj èim dobiju novu podr ku. U nekoj mjeri, tradicije klasiènih vremena od
r ale su se u opasnim prilikama barbarskih najezdi, te su se zbog toga i mogli poj
aviti ljudi kao Boetije. Ipak, on mora da je bio svjestan jaza koji gaje odvajao
od suvremenika. Ovisno o snazi tradicije potrebna je odgovarajuæa, manja ili ve
æa odva nost da bismo se nje pridr avali, a Boetiju je sigurno trebala sva hrabrost
koju je mogao smoæi.
Sad mo emo odgovoriti na drugo pitanje koje je s tim povezano. Naime, da li je pot
rebno prouèavati povijest filozofije da bismo razumjeli neko filozofsko pitanje?
I da lije potrebno znati ne to o povijesti nekog vremena da bismo razumjeli njego
vu filozofiju?
Imamo li u vidu stajali te koje sam prethodno izlo io, oèigledno je da postoji stano
vito uzajamno djelovanje izmeðu socijalnih i filozofskih tradicija. Neka praznov
jerna tradicija neæe dati nepraznovjerne mislioce. Tradicija, koja cijeni uzdr lji
vost vi e nego poduzetni tvo, neæe dati konstruktivne politièke mjere za udovoljenje
zahtjevu trenutka. S druge strane, neko filozofsko pitanje mo emo dobro razumjeti
potpuno neovisno o povijesnoj naobrazbi. Smisao uva avanja povijesti filozofije j
est uviðanje da su pitanja najveæma veæ prije postavljena i da su pro la vremena d
ala neke o troumne odgovore na njih.
Pusto enje Rima najavljuje razdoblje najezde i borbe, koje vodi do pada Zapadnog R
ima i uèvr æenja germanskih plemena irom njegovih teritorija. Na sjeveru, Britaniju
su pregazili Angli, Saksonci i Juti, franaèka su se plemena ra irila Galijom, a V
andali su oti li na jug u panjolsku i Sjevernu Afriku. Na te dogaðaje podsjeæaju pr
e ivjela imena zemalja i krajeva: Angli su dali ime Engleskoj, Franci Francuskoj,
a Vandali Andaluziji.
Jug Francuske zauzeli su Vizigoti, a Italiju su osvojili Ostrogoti, koji su prij
e toga pretrpjeli poraz pri poku aju da razbiju Istoèno carstvo. Od kraja treæeg s
toljeæa, gotski su se plaæenici borili na strani Rima i tako stekli rimske vje tin
e i iskustva ratovanja.
Nakon pada Rima, carstvo je ivotarilo jo nekoliko godina, da bi ga konaèno razoril
i Ostrogoti 476. pod vodstvom kralja Odoakara, koji je vladao do 493, kad je pog
ubljen na zapovijed Teodorika, koji je postao kraljem Ostrogo-ta i vladao Italij
om do smrti, 526. Poslije Gota, s istoka prema zapadu, nadiralo je mongolsko ple
me Huna pod vodstvom kralja Atile. Premda povremeno u savezu sa svojim gotskim s
usjedima, oni su bili u lo im odnosima s njima kad je Atila napao Galiju 451. Udru e
ne gotske i rimske snage zaustavile su napadaèe kod Chalonsa. Slijedeæi poku aj za
uzeæa Rima svladan je moralnim pri-
Boetije pi e "Utjehu" èekajuæi smrt u zatvoru
tiskom koji je hrabro izvr io papa Leon. Mongc je kralj umro uskoro zatim i ostavi
o svoja plem bez vodstva, na koje su ona bila navikla. Tak nestala snaga pljaèka k
ih azijskih konjanika. Moglo bi se pomisliti da æe ovi prevrati iza ti neki smio
ni protustav crkve. Meðutim, nje je pa nja bila posve zaokupljena sitnim pojed sti
ma uèenja koje se odnosilo na rjeðe strane stovih stupnjeva mnogostrukosti. Bilo
ih je koj dr ali da je on jedna osoba s dva oblièja, to j< kraju pobijedilo. Glavn
i je zastupnik tog shvaæ; bio Æiril, aleksandrijski patrijarh od 412. do æ Kao n
epokolebljivi i uskogrudni prista a pravom nosti, on je praktièno dokazivao svoju
revnost tièuæi progone idovske opæine u Aleksandriji,' i organiziranjem okrutnog
ubojstva Hipatije, je od malobrojnih ena koje rese povijest matemai On je pravodo
bno progla en svecem.
S druge strane, sljedbenici Nestorija, carig] skog patrijarha, bili su vi e skloni
mi ljenju da stoje dvije osobe, Krist èovjek i Krist sin bo ji, smo vidjeli da su z
astupali gnostièki preci. i Nestorijansko je uèenje imalo prista e uglavi u Maloj
Aziji i Siriji. Poku ala se razrije iti ova lo ka zavrzlama i zato je sazvan Sabor u E
fezu L Æirilove prista e uspjele su prve stiæi na zakaz mjesto i na brzinu, prije
negoli je opozicija si da uðe, donijele su odluku kakva im je odgovai Od tada je
nestorijanstvo progla eno herezom, vladao je stav da je bila samo jedna osoba. Po
Æirilove smrti efe ki je sinod iz 449. oti ao jo c i proglasio da Krist nije bio sam
o jedna osoba r daje imao samo jednu prirodu. To je uèenje po; to pod imenom mon
ofizitske hereze. Ona je prc ena krivom na saboru u Chancedonu 451. Da i nije umr
o onda kad jest, vi e je nego vjerojatne ne bi postao svecem, nego monofizitskim h
eretikom. No, premda su ekurr ski koncili odreðivali mjerila pravovjernosti, her
eza je i dalje ivjela, osobit« Istoku. Nepomirljivost pravovjerne vlasti prema he
retièkim crkvama podosi zaslu na to su islamske snage kasnije postigle tako vidan u
spjeh.
U Italiji gotski osvajaèi nisu slijepo razorili dru tvenu strukturu. Teodc koji je
vladao do svoje smrti 526, saèuvao je staru gradsku upravu. U religioz pitanjim
a bio je, po svemu sudeæi, umjeren. On sam bio je arijanac i èini se c titio nekr æ
anske elemente koji su se i dalje zadr ali, osobito u rimskim p; cijskim obiteljim
a. Boetije, neoplatonovac, bio je Teodorikov èinovnik. Meðu car Justin je u e gled
ao na to. On je 523. arijanske heretike stavio izvan zak< Teodorik je stjeran u k
ripac ovim potezom, jer su njegova talijanska podn bila posve katolièka, a njego
va moæ nedovoljna da se suprotstavi caru. Bojec zavjere medu vlastitim prista ama,
on je Boetija utamnièio i dao pogubiti \ Teodorik je umro 526. Justin godinu da
na kasnije, a naslijedio gaje Justini
<*
Justinijanje poku ao ponovno osvojiti Zapad. Kao pravovjernik zatvorio je Akademij
u.
1
On je bio taj koji je naredio da se slo e oni veliki priruènici rimskog prava Code
x i Digesta. Justini-jan se nepokolebljivo zauzimao za pravovjernost. Na poèetku
svoje vladavine, 526, naredio je da treba zatvoriti Akademiju u Ateni, koja se
odr ala kao posljednje upori te starih tradicija, premda se njezino nauèavanje veæ b
ilo znatno razvodnilo neoplaton-skim misticizmom.
Godine 532. poèela je izgradnja Sv. Sofije u Carigradu. Ona je ostala sredi te biz
antijske crkve dokle god Carigrad nije pao pod Turke 1453.
Carevo zanimanje za religiju dijelila je njegova ena, glasovita Teodora, gospoða
ne osobite pro losti i monofizitkinja. Ona je bila razlogom da se Justinijan upust
io u spor o trima kanonicima. Naime, u Chalcedonu su tri oca s nestorijanskim sk
lonostima progla ena pravovjernima, to je uvredljivo za monofizitsko stajali te. Just
inijan je odredio da su ta trojica heretici i to je dovelo do beskrajnih diskusi
ja u crkvi. Na kraju je i on sam pao u herezu prihvativ i aftartodoketistièko staj
ali te da je Kristovo fizièko tijelo neuni tivo, to je monofizitski zakljuèak.
Za vrijeme Justinijana posljednji se put poku alo otrgnuti zapadne provincije od b
arbarskih gospodara. Italija je osvojena 535. i zemljom je bjesnio rat nekih osa
mnaest godina. Afrika je takoðer ponovno osvojena na isti naèin, ali se pokazalo
daje bizantijska uprava u cjelini blagoslov sumnjive vrijednosti. U svakom sluè
aju, moæ Bi-zantije nije bila dorasla zadatku obnavljanja èitava carstva, èak un
atoè tome to je crkva bila uz cara. Justinijan je umro 565, a tri godine kasnije
Italija je pretrpjela novi nalet barbara. Lombard-ski su osvajaèi zastalno zapos
jeli sjeverne dijelove koji su dobili ime Lombardija. Dvije stotine godina sukob
ljavali su se s Bizantincima koji su konaèno uzmakli pod pritiskom Saracena s ju
ga. Raven-na, posljednje bizantijsko upori te u Italiji, pala je pred Lombarðanima
751.
U dobu o kojem je rijeè, èovjek poput Boetija bio je posve izuzetan. To nije bil
o filozofsko doba. Spomenut æemo, meðutim, dvije okolnosti koje su urodile znaèa
jnim posljedicama za filozofiju srednjeg vijeka. Prva je razvoj mona tva na Zapadu
, a druga porast moæi i ugleda papinstva. One su povezane s imenima Benedikta, o
dnosno Grgura. Mona tvo se rodilo u Istoènom carstvu u èetvrtom stoljeæu. Iz poèet
ka nije bilo povezano s crkvom. Atanasije je poduzeo prve korake koji su na kraj
u
I
Teodora, monofizitkinja, Justinijanova ena
Teodorikova grobnica u Ravenni
Lijes, misli se daje Benediktov
Benedikt, utemeljitelj Monte Cassina
doveli mona ki pokret pod crkvenu vlast. Kao to s: vidjeli, Jeronim je bio veliki p
obornik mona kog naè: ivota. Za vrijeme estog stoljeæa samostani su nical Galiji i I
rskoj.
Odluèni lik u zapadnom mona tvu bio je Benedikt, kojem je nazvan benediktinski red
. Roðen 480. od i stokratskih roditelja, odrastao je u udobnosti i rask rimskog
plemstva. Kao dvadesetogodi nji mladiæ pn pio je siloviti preokret u odnosu na tra
dicije svoga rani odgoja i oti ao da tri godine ivi kao pustinjak u peæ: Godine 520
. osnovao je samostan na Monte Cassinu, 1 je postao sredi te benediktinskog reda.
Njegova prav koja je zacrtao utemeljitelj, nameæu èlanovima zavjete roma tvu, posl
u nosti i nevinosti. Prekomjerne krute istoènih monaha nisu odgovarale Benediktovo
m uku Njihove su se tradicije vrlo doslovno pridr avale kr æ; skog stajali ta o gre nost
i tijela. U skladu s tim, tak èili su se meðusobno tko æe koga nadma iti u pogk tj
elesne zapu tenosti. Benediktinska su pravila odrjei raskrstila s tim nezdravim pr
etjeranostima. Vlast i n dane su opatu koji je imenovan do ivotno. U kasnijim vrem
enima benediktinski redovi razvili vlastite tradii koje su bile pone to suprotne n
amjerama njihova osni èa. U Monte Cassinu je nastala velika knji nica, a be diktin
ski su uèenjaci mnogo uèinili da saèuvaju tradii klasiènog uèenja, koje su se ga
sile. ;
Benedikt je ostao u Monte Cassinu do svoje smrti 5 Oko èetrdeset godina kasnije
Lombarðani su razorilij samostan i red je pobjegao u Rim. U svojoj dugoj pov sti
, Monte Cassino je pretrpio jo dva razaranja; najp posredstvom Saracena u devetom
 stoljeæu, i ponovni drugom svjetskom ratu. Sreæom, knji nica je spa er samostan je
sada u cijelosti ponovno sagraðen.
Neke pojedinosti iz Benediktova ivota zapisane si drugoj knjizi Grgurovih dijalog
a. Mnoge od njih odn se na prièe o èudotvornim dogaðajima i djelima, to b; odreðe
no svjetlo na opæe stanje duha obrazovanih lj onog vremena. Moramo se prisjetiti
da se èitanje unazai do stupnja vje tine koju je poznavao vrlo mali broj ljudi sp
isi nisu nipo to bili namijenjeni lakovjernoj gomili n< smenih, kao dana nje trièari
je o natèovjeku i znanstv« fantastika. to se ostalog tièe, ovi dijalozi èine na gl
a izvor obavje tenja o Benediktu. Grgur Veliki, njihov pis uzima se kao èetvrti ot
ac zapadne crkve. Roðen je 5 kao potomak rimskog plemstva i odrastao u bogatstv
rasko i. Dobio je obrazovanje koje je dolikovalo njeg< polo aju, premda nije nauèio
grèki, to je propust koji kad nije mogao ispraviti unatoè tome stoje kasnije pro e
st godina u carskom sudu. Godine 573. vidimo ga ] gradskog prefekta. No, izgleda
da je malo nakon toga o:
tio poziv. Napustio je slu bu i razdao svoje bogatstvo da bi postao benediktinski
kaluðer. Naporni i oskudni ivot kojim je ivio nakon toga velikog preokreta zauvije
k su mu naru ili zdravlje. No, ipak nije mogao ivjeti ivotom razmi ljanja za kojim je
te io. Njegove politièke umje nosti nisu zaboravljene i papa Pelagije II izabrao ga
je za svog zastupnika u carskom sudu u Carigradu, prema kojem je Zapad jo uvijek
pokazivao vazalsku vjernost. Grgur se nalazio u tom sudu od 579. do 585, ali nij
e uspio u svom glavnom zadatku, tj. da navede cara u rat protiv Lombarðana. Bilo
je veæ pro lo razdoblje vojnog posredovanja. Posljednji takvi poku aji za vrijeme J
ustinijana imali su trenutaènog uspjeha, ali na kraju nisu ni do èega doveli. Vr
ativ i se u Rim, Grgur je proveo pet godina u samostanu koji se nalazio u njegovoj
biv oj palaèi.
Papa je umro 590. i Grgur je imenovan njegovim nasljednikom, iako bi radije bio
ostao kaluðer. U nelagodnim prilikama, u kakve je dospjela zemlja raspadanjem za
padnorimske vlasti, bila je potrebna sva Grgurova dr avnièka umje nost. Italijom su
harali Lombarðani, Afrika je bila popri te borbi izmeðu slabe bizantske vlasti i m
aurskih plemena, Vizigoti i Franci ratovali su s Galijom, a Britanija, gdje su k
r æanstvo uni tili anglosaksonski osvajaèi, postala je poganska Engleska. Hereze su
i dalje ugro avale crkvu, a opæe naru avanje pravila potkopavalo je ona kr æanska naèe
la koja su trebala vladati naèinom ivota sveæenstva. Bilo se neobièno ra irilo trgo
vanje crkvenim polo ajima i nije ga, zapravo, nitko mogao sprijeèiti otprilike pet
-sto godina.
Grgur je naslijedio sve te muène te koæe i uèinio to je god mogao da ih suzbije. No
, bas mu je nered, koji je vladao Zapadom, omoguæio da ustanovi papinsku vlast n
a èvr æoj osnovi nego ikada ranije. Nikad prije toga nije rimski biskup mogao da n
ametne svoj autoritet tako obuhvatno i s toliko uspjeha kao Grgur. To je postiga
o uglavnom pi uæi brojna pisma sveæenicima i svjetovnim vladarima koji su propu tali
ono to se njemu èinilo da im je du nost, ili su prekoraèivali zakonite granice svo
je vlasti. Izdavanjem Knjige o duhovnim pravilima polo io je temelje za rimsku pre
vlast u voðenju crkvenih poslova uopæe. Ovaj su priruènik visoko cijenili u sred
njem vijeku i èak se probio do Istoène crkve, gdje su ga upotrebljavali u grèkoj
varijanti. Njegovo teolo ko uèenje utjecalo je na prouèavanje Biblije u smjeru si
mbolièke interpretacije, zanemarujuæi povijesni sadr aj, koji nije izbio u prvi pl
an sve do ponovnog o ivljenja uèenja.
Uza sva svoja nastojanja da ojaèa polo aj rimskog katolicizma, Grgur je bio èovjek
pristranih nazora. U politici je opra tao carske prijestupe,
ako su odgovarali njegovim vlastitim interesima, ili, kad je osjeæao da bi mu pr
otivnici mogli postati opasni. U poredbi s èovjekom poput Ambrozija, bio je luka
vi oportunist, Mnogo je uèinio za irenje utjecaja benediktinskog reda, koji je po
stao uzorom kasnijim kaluðerskim ustanovama. U njegovo je doba crkva pokazivala
malo po tovanja prema svjetovnom uèenju i Grgur nije bio iznimka od tog pravila.
Grgur Veliki, zagovornik papinske vlasti
141
f\
Skolastika '
Kad je propala sredi nja vlast Rima, zemlje Zapadnog carstva stado e te u barbarsko
razdoblje za kojeg je Evropa pretrpjela opæe kulturno propad; Mraèni vijek, kako
 je nazvan, raèuna se od 600. god. n. e. do otprilike 1 godine. Naravno daje vrl
o netaèan svaki poku aj ovakva cijepanja povijes èiste odjeljke. Iz takvih podjela
ne treba mnogo zakljuèivati; u najboljem si ju, one nagovje tavaju neke crte koje
prevladavaju u nekom razdoblju. S ne smijemo misliti da je s nastupom 7. stolje
æa Evropa iznenada potonu mrak iz kojeg je izronila poslije èetiri stojeæa. U pr
vom redu, klasiène su se dicije odr ale u nekoj mjeri, premda je njihov daljnji ut
jecaj bio pone to op; i ogranièen. Jedan dio uèenja posvojili su samostani, osobit
o oni u dal( kucima kao to je bila Irska. Ipak, ta stoljeæa nije neprikladno zvat
i mraèn pogotovo kad su ustala protiv onoga prija njeg i onoga to je do lo kas Istodo
bno, dobro je spomenuti da Istoèno carstvo nije i lo je< komjerno tim putem opæeg
propadanja. Carska se vlast oc la u Bizantu i tako prouzrokovala da je nauèavanj
e ostalo svjetovno nego je ono postalo takvim za vi e stoljeæa na Zap; Isto tako,
dok se zapadna kultura gasila, mlada i ilava islan civilizacija, koja je zahvatil
a veliki dio Indije, Srednji istok, sje nu Afriku i panjolsku, uzdigla se do svoj
ih najveæih visina, dalje, kineska je civilizacija pod dinastijom Tang do ivjela j
e od najva nijih knji evnih razdoblja.
Da bismo shvatili za to je do lo do tog da se filozofija 1 tijesno povezala s crkvo
m, moramo u kratkim crtama dati gled glavnih smjerova razvoja papinstva i svjet
ovnih sna^ vremenu o kojem je ovdje rijeè. To da su pape mogle osigi. sebi vlada
juæi polo aj na Zapadu, zbilo se veæma zbog pc èke praznine koja je nastala padom
carskog Rima. Istoèn patrijarsi vi e bili ogranièeni postojanjem carske vlasti, ni
nisu bili skloni te njama rimskih biskupa i na kraju su iste crkve oti le svojim vl
astitim putovima. Osim toga, barba utjecaj osvajaèkih plemena na Zapadu unazadio
je opæi panj pismenosti, koji je u rimsko vrijeme prevladavao u Evr Sveæenici,
koji su saèuvali ostatke pre ivjelog uèenja, na ta naèin postali privilegirana sku
pina koja je mogla èitati i ph Kad je nakon nekoliko stoljeæa borbe Evropa uplov
ila u sr< nije razdoblje, sveæenici su bili oni koji su osnivali i vodili k Skola
stièka je filozofija ostala bez premca do renesanse.
U zapadnoj Evropi papinstvo je u 7. i 8. stoljeæu plovilo c snim kursom izmeðu s
uprotnih politièkih snaga bizantijj careva i barbarskih kraljeva. Grèka je veza
bila unekoliko godnija od ovisnosti o osvajaèima. U najmanju ruku se cai vlast t
emeljila na odgovarajuæim pravnim osnovama, dok vladari osvajaèkih plemena posti
gli vlast silom. Osim toga, I èno je carstvo zadr alo vladajuæi stupanj civilizaci
je, dok je ] bio velik i na taj naèin odr ao na ivotu neki opæi pogled svijet koji
je stajao u o troj suprotnosti prema barbarskom uskom nacior zrnu. Zatim, i Goti i
Lombarðani su u bliskoj pro losti pristali uz arijaniz dok je Bizant bio, barem m
anje-vi e, ortodoksan, èak ako je i odbio dz pokloni pred crkvenim autoritetom Rim
a.
Karlo Martel, pobijedio Arape kod Toursa
Meðutim, Istoèno carstvo vi e nije bilo dovoljno jako da odr i svoj autoritet na Zap
adu. Godine 739. Lombarðani su izveli neuspje ni poku aj da osvoje Rim. Da bi stvori
o protute u lombardskoj opasnosti, papa Grgur III poku ao je dobiti franaèku pomoæ.
Merovin ki kraljevi, koji su naslijedili Clovisa, od tada su izgubili stvarnu vlas
t u franaèkom kraljevstvu. Pravi vladar bio je majordom. Poèetkom 8. stoljeæa na
tom je polo aju bio Karlo Martel, koji je zaustavio nadiranje islama u bici kod T
oursa 732. Njihovi nasljednici, Pipin i papa Stjepan II, sklopili su nagodbu. Ma
jordom je zahtijevao da papa slu beno prizna kraljevstvo i na taj naèin istisnuo m
erovin ku dinastiju. Za uzvrat je Pipin dao papi grad Ravennu, koju su Lombarðani
zauzeli 571. zajedno s drugim podruèjima egzarhije. To je dovelo do konaènog ras
kida s Bizantom.
U odsutnosti sredi nje politièke vlasti papinstvo je postalo mnogo moænije negoli
je Istoèna crkva ikad mogla postati na svom podruèju. Raspolaganje Ravennom nije
, dakako, nipo to bila pravna transakcija. Da bi se tome ipak dao taj privid, neki
su sveæenici krivotvorili ispravu koja je postala poznata kao Konstantinova dar
ovnica. U njoj je pisalo daje to Konstantinova naredba kojom on prenosi na Svetu
stolicu sve zemlje nekada njeg Zapadnog Rima. Na taj naèin je ustanovljena svjeto
vna vlast papa, koja se odr ala u èitavom srednjem vijeku. Krivotvorina nije otkri
vena do 15. stoljeæa.
Lombarðani su se poku ali oduprijeti franaèkom uplitanju, ali je na kraju Pipinov
sin Karlo Veliki pre ao Alpe 774. i zadao odluèni udarac lombardij-skoj vojsci. On
 je prisvojio naslov lombardijskog kralja i krenuo u Rim, gdje je potvrdio darov
nicu svog oca iz 754. Papinstvo mu je bilo sklono, a on je sa svoje strane mnogo
uèinio da pro iri kr æanstvo na saksonskom podruèju, premda su se njegove metode ob
raæenja pogana vi e pouzdavale u maè nego u uvjeravanje. Na istoènoj granici osvoj
io je veæi dio Njemaèke, ali je na jugu
143
s manje uspjeha nastojao da potisne Arape u panjolskoj. Poraz njegove titnice 778.
dao je povod za glasovite legende o Rolandu.
No Karlo Veliki je htio vi e od pukog uèvr æenja svojih granica. On je v sebe kao pr
avog nasljednika Zapadnog carstva. Na Bo iæ godine 800. papj je u Rimu okrunio za
cara. Ovo oznaèava poèetak Svetog rimskog carstva maèke nacije. Raskid s Bizanto
m, koji je stvarno izazvan papinskom daro com, na taj je naèin dovr en stvaranjem
novog Zapadnog carstva. Izlika K Velikog za ovaj potez bila je prilièno traljava
. Na bizantskom se prijestolju i vrijeme nalazila carica Irena. On je tvrdio da
to ne dopu ta carska praksa je, prema tome, to prijestolje ispra njeno. Okruniv i se s
pomoæu pape za c; Karlo Veliki je mogao nastupati kao zakoniti nasljednik cezar
a. Istodobno, hvaljujuæi ovom dogaðaju, papinska se vlast povezala s carskom i o
brnui premda su nakon toga svojevoljni carevi mogli obarati ili ustolièavati pap
e k je odgovaralo njihovim ciljevima, papa je ipak morao potvrditi cara na njego
^ polo aju pola uæi mu krunu na glavu. Na taj naèin, svjetovna i duhovna v èvrsto su
se ispreplele u sudbonosnoj meðuzavisnosti. Naravno, neslogu r mogli izbjeæi, t
e su se papa i car, s promjenljivom sreæom, stalno uzajar natezali. Jedan od gla
vnih uzroka sukoba nastao je povodom pitanja ime vanja biskupa, o kojem æemo kas
nije vi e govoriti. U 13. stoljeæu suparnic: spoznali daje sporazum nemoguæ. U dal
jnjoj borbi, papinska je vlast izvoje^ pobjedu, da bi zatim izgubila svoju te ko s
teèenu nadmoæ s opadanjem mo nog nivoa ranih renesansnih papa. Istodobno, raðanj
e nacionalnih monar u Engleskoj, Francuskoj i panjolskoj oslobodilo je nove snage
to su potkoj taj savez koji je pre ivio pod duhovnim vodstvom crkve. Carstvo je na
sta ivotariti do Napoleonovog osvajanja Evrope, dok se papinska vlast odr ale dana nj
eg dana, premda je njezinu nadmoæ slomila reformacija.
Karlo Veliki je èitava ivota pru ao papama dobrodo lu za titu, a oni su] uzvrat dobro p
azili da ne smetaju njegovim ciljevima. On sam bio je nepism' nepobo an, ali ne i
nesklon uèenju ili pobo nom ivotu drugih. Poticao je ra pismenosti i bio pokrovitel
j kola, premda njegove vlastite zabave nisu imale \
s knjigama. to se tièe pravog kr æanskog pona a ono se dr alo korisnim za njegove podan
ike, ali nije potrebno koèilo ivot na dvoru. j
Za vrijeme nasljednika Karla Velikog vlast c je opadala, naroèito kad su njegove
zemlje podije izmeðu sebe tri sina Ljudevita Pobo nog. Iz tih se ; vanja razvio r
askol koji je kasnije usmjerio Nijer protiv Francuza. U meðuvremenu je papinska
v] jaèala gdje god je carska slabila zbog svjetovnih bo U isto vrijeme Rim je mo
rao uèvrstiti svoju vlast i biskupima, koji su, kao to smo vidjeli, bili vi e ili r
nje nezavisni na svom podruèju, pogotovo ako su^ podalje od sjedi ta sredi nje vlas
ti.
to se tièe imenovanja, papa Nikola I (858 67) j cjelini uspje no odr avao rimski autori
tet. Ipak, to je tanje donekle osporavala ne samo svjetovna vlast ne: crkvena. J
edan pametni i odluèni biskup mogao se do suprotstaviti papi koji tih svojstava
nije imao. Na kraji papinska vlast opet propadala kad je Nikola umro.
U desetom stoljeæu papinskom je vla æu gospoda rimska gradska aristokracija. Grad
je utonuo u barh
Karlo Veliki, okrunjen u Rimu za cara g. 800, nasljednik cezara
stvo i kaos, to je bio rezultat stalnih razaranja u borbama izmeðu bizantijske, l
ombardijske i franaèke vojske. Zemlja je irom Zapada postala nesigurna zbog samov
oljnih vazala kojima njihovi feudalni gospodari vi e nisu mogli upravljati. Ni car
ni francuski kralj nisu mogli uspostaviti nikakav uspje ni nadzor nad svojim nepo
slu nim barunima. Maðarski su pljaèka i na sjeveru upali na talijansko podruèje, a v
ikin ke pustolovine irile su strah i trepet po svim zemljama Evrope, koje su le ale u
z morske i rijeène obale. Normani su s vremenom dobili komad zemlje u Francuskoj
, a oni su zauzvrat primili kr æanstvo. Ugro enost saracenskom dominacijom s juga, k
oja je u 9. stoljeæu rasla, bila je uklonjena kad je Istoèni Rim porazio te napa
daèe na rijeci Garigliano blizu Napulja 915, ali su carske snage bile preslabe d
a bi jednom ponovno zavladale Zapadom, kao to je poku ao car Justinijan. U ovoj opæ
oj zbrci papinska je vlast, prisiljena da se pokorava mu icama samovoljnih rimskih
plemiæa, ne samo izgubila one ostatke utjecaja na poslove Istoène crkve, koje j
e do tada mogla vr iti, nego je uvidjela i to da joj izmièe zapadno sveæenstvo, do
k su gradski biskupi jo jednom utvrdili svoju neovisnost. Meðutim, u tome nisu im
ali uspjeha jer, iako su popustile veze s Rimom, jaèala je povezanost sa mjesnim
svjetovnim vlastima. Karakter mnogih sveæenika oko sv. Petra u ovom razdoblju n
ije bio takav da je mogao zaustaviti plimu socijalnog i moralnog rasula.
U jedanaestom stoljeæu bli ile su se kraju velike seobe naroda. Obuzdana je vanjsk
a ugro enost od islama. Od sada Zapad prelazi u napad.
U dalekoj Irskoj znanje grèkog jezika odr alo se i onda kad je bio zaboravljen u v
eæini drugih dijelova Zapada. Irska je kultura evala dok je Zapad u cjelini do ivl
javao rasulo. Na kraju je dolazak Danaca uni tio ovaj kutak civilizacije.
Zbog toga nas ne iznenaðuje to je jedan Irac bio najveæi lik meðu uèenim ljudima
onog vremena. Johannes Scotus Erigena, filozof devetog stoljeæa, bio je neoplato
nièar i poznavalac grèke filozofije, pelagijanac po svom nazoru o svijetu i pant
eist u svojoj teologiji. Unatoè svojim heterodok-snim stavovima, èini se da je n
ekako izbjegao progonstvo. ivost irske kulture u to vrijeme treba pripisati zanim
ljivom sklopu okolnosti. Kad su Galiju stali ranjavati uzastopni naleti barbara,
mnogi su uèeni ljudi potra ili utoèi te to dalje na Zapadu. Oni to su oti li u Englesku
, nisu mogli naæi oslonac meðu Angli-ma, Saksoncima i Jutima, koji su bili pogan
i. Irska je, meðutim, pru ala sigurnost i tako su mnogi uèenjaci na li ondje skloni te
. U Engleskoj, takoðer, moramo ne to drugaèije raèunati mraèno doba (tj. srednji v
ijek, osobito njegov rani dio, prim. prev.). Postoji, naime, jedan prekid u angl
osaksonskim najezdama, a zatim ponovno o ivljavanje za Alfreda Velikog. Mraèni per
iod, na taj naèin, poèinje i zavr ava dvjesta godina ranije. Danske najezde iz dev
etog i desetog stoljeæa stvorile su pukotinu u razvoju Engleske i trajno zaostaj
anje u Irskoj. Ovaj su se put uèenjaci selili u obratnom smjeru. U to je vrijeme
Rim bio predaleko da bi mogao nadgledati poslove irske crkve. Biskupska vlast n
iie bila r. . ,, , ,. , .. ... ^ ,
. . _ . . \ ...... Krunidbena st
olica Karla
silmcka, a samostanski uèenjaci nisu gubili vrijeme u velikog u katedrali u
svaðama oko dogme. Liberalni nazori Ivana Skota mo- Aachenu
145
gli su doæi do izra aja upravo onda kad bi na sva! drugom mjestu bili brzo ispravl
jeni. \
O Ivanovom ivotu znamo malo, osim o razdoblju je horavio na dvoru Karla Æelavog u
Francuskoj. K izgleda, ivio je od 800. do 877 te godine, naime, i pouzdane. Godi
ne 843. pozvan je na francuski dvo: preuzme voðenje dvorske kole. Na dvoru se ukl
juè polemiku o pitanju predestinacije kao suprotnosti bodnoj volji. Ivan je podu
pirao stajali te slobodne \ dr eæi kako treba uzeti u obzir neèije napore da posti v
rlinu. Ono to je izazvalo negodovanje nije bio to njegov pelagijanizam, premda je
i to ispalo dosta c sno, nego èinjenica to je on gledao na to pitanje p( filozof
ski. Razum i objavljenje, ka e on, samostaln izvori istine, koji se ne poklapaju n
iti suprotstavlj Ako se, meðutim, èini da u danom sluèaju postoji protnost, razu
mu treba vjerovati vi e nego objavlje U stvari, prava je religija upravo prava fil
ozofija, i < nuto. Ovakav se stav nije svidio sveæenicima na dv< koji su bili sl
abiji duhom, te je Ivanova rasprava o predmetu do ivjela osudu. I samo mu je kralj
evo < bno prijateljstvo pomoglo daje izbjegao kaznu. Karl umro 877, a takoðer i
njegov irski uèenjak.
U svojoj filozofiji Ivan je bio realist u skolastici smislu te rijeèi. Va no je da
se shvati struèna upotr ovog termina. Uzimljuæi da je podrijetlom iz uèen ideja
ma, kako ga izla e platonski Sokrat, realizam da univerzalije postoje kao stvari p
rije pojedinac stvari. Suprotni smjer zasniva se na Aristotelovu I ceptualizmu.
To je nominalizam, koji dr i da su uni zalije samo imena i da pojedinaène stvari d
olaze j njih. Tokom srednjeg vijeka realisti i nominalisti su dili izmeðu sebe es
toku bitku oko pitanja o unive lijama. Ona se odr ala do dana njeg dana u znano mate
matici. Buduæi da je skolastièki realizam pove s uèenjem o idejama, u moderno ga
vrijeme nazr< jo idealizmom. To treba razlikovati od kasnije, ne: lastièke upotr
ebe ovih pojmova, koju æemo objasnit odgovarajuæem mjestu.
Ivanov se realizam jasno istièe u njegovu glavnom filozofskom djelu u djeli prir
ode. On priznaje èetverostruku podjelu prirode, prema tome c ne to stvara ili ne,
da li je stvoreno, ili nije stvoreno. Najprije imamo ono stvara a nije stvoreno,
to je oèito Bog. Drugo je ono to stvara i to je stv no, a to su ideje u Platonovom
i Sokratovom smislu; one stvaraju pojedina stvari, dok je njih stvorio Bog, u k
ojem one postoje. Treæe, postoje stva prostoru i vremenu koje su stvorene a ne s
tvaraju. Tako, na kraju, ostaje to ne stvara i nije stvoreno; time je naèinjen pu
ni krug, ponovno se vraæ; Bogu kao krajnjem cilju prema kojemu sve stvari moraju
te iti. U tom smi Bog, kojeg ne mo emo razlikovati od njegove vlastite svrhe, ne st
vara.
Stoje do sada reèeno tièe se stvari koje jesu; meðutim, on svrstava u-rodu i stv
ari koje nisu. To su u prvom redu obièni fizièki predmeti koji]
Karlo Æelavi, francuski kralj, za titnik Ivana Skota
(1) Bog stvara. (2) "Ideje" koje su u Bogu stvorene su i stvaraju. (3) Ono to je
prostorno i vremensko stvoreno je. (4) Bog. kao krajnji cilj, nije stvoren niti
stvara.
u vjernom neoplatonskom stilu, iskljuèeni iz inteli-gibilnog svijeta. Slièno tom
e, grijeh se dr i manom ili nedostatkom, zaostajanjem za bo jim uzorom, i tako pripa
da podruèju onog to nije. Sve se ovo u krajnjoj liniji vraæa na platonsko uèenje,
gdje je Bog, kao to smo vidjeli, izjednaèen sa znanjem.
Stajali te, koje, poput ovoga, dr i daje Bog identièan sa svojim svrhama, vodi ravno
u panteistièku teologiju, koja je sve prije nego ortodoksna. Bo ja je vlastita bi
t nespoznatljiva ne samo ljudima nego i samom Bogu, jer on ne mo e biti predmet zn
anja. Logièki razlog za to, premda ga Ivan nije izrazio, glasi da je Bog sve; i
zbog toga ne mo e nastati takva situacija spoznavanja u kojoj postoji onaj koji zn
a i predmet znanja. Njegovo uèenje o trojstvu slièno je Plotinovom. Bo je se biæe
otkriva u biæu stvari, njegova mudrost u njihovom redu, a njegov ivot u njihovu k
retanju; i oni odgovaraju Ocu, Sinu, odnosno Duhu Svetom. to se tièe ideja, one è
ine Logos koji, putem djelovanja Svetog Duha, uzrokuje ili stvara pojedinaène st
vari, koje nemaju samostalnoga materijalnog postojanja. Bog stvara stvari iz niè
ega u smislu u kojem je to ni ta samo Bog koji nadma uje sve znanje i stoga nije stv
ar. Ivan se na taj naèin suprotstavlja aristotelovskom gledanju koje dopu ta mater
ijalno postojanje pojedinaènim stvarima. S druge strane, prve tri podjele prema
mjerilu "stvarati i biti stvoren" potjeèu od sliènog Aristotelovog mjerila "kret
ati se i biti kretan". Èetvrta podjela izvedena je iz Dionizijeva neplatonskog u
èenja. Za Dionizija, atenskog uèenika sv. Pavla, pretpostavlja se da je pisac je
dne rasprave koja pomiruje neoplatonizam sa kr æanstvom. Ivan je preveo to djelo s
grèkog i mo da je time postigao da bude za tiæen buduæi da se pseudo-Dionizije, zbo
g njegove povezanosti sa sv. Pavlom, pogre no dr ao ortodoksnim.
Za vrijeme 11. stoljeæa Evropa je konaèno poèela ulaziti u razdoblje obnove. Van
jsku ugro enost sa sjevera i juga sprijeèili su Normani. Svojim osvajanjem Englesk
e oni su zaustavili skandinavska prodiranja, dok su ratovanjem na Siciliji jedno
m zauvijek oslobodili taj otok od saracenske vladavine. Napredovale su reforme s
amostana i kritièki su se ispitivala naèela biranja papa i crkvene organizacije.
A kako se pobolj avalo obrazovanje, rastao je i stupanj pismenosti, ne samo meðu
sveæenstvom nego, u stanovitoj mjeri, i kod aristokracije.
U to vrijeme crkvu muèe dvije glavne te koæe: uobièajeno trgovanje crkvenim polo aji
ma i pitanje celibata. Obje su, u odreðenom smislu, povezane sa statusom sveæens
tva, kako se on razvijao godinama. Buduæi da su sveæenici izvr itelji religioznih
èuda i sila, oni su postepeno poèeli znatno utjecati na svjetovne stvari. Ovakva
vrsta utjecaja ostaje djelotvorna samo dotle dok svi
1
2 3 I*
Opatija u Clunyju, sredi te reforme
- lnc[<n
nicou--uirrf nu
Henrik IV, koji je bio izopæen, moli glavaricu samostana Matildu da se zauzme za
nj
ljudi vjeruju da su to zbiljske moæi. U èitavu sredr vijeku, ovakvo je uvjerenje
 bilo iskreno i iroko ras stranjeno. No okus vlasti opæenito podra uje ap Ako ne po
stoje sna ne i djelotvorne moralne trad da vode one koji su na polo ajima to im daju
predr oni æe biti skloni da trpaju sebi u d epove. Na taj n dodjeljivanje crkvenog
polo aja za novac postaje i rom bogatstva i moæi onih koji su mogli pru ati t; milo
sti. Takva je praksa na kraju iskvarila instituc poku avalo se, s vremena na vrije
me, boriti s tim z S druge strane, to se tièe sveæenièkog celibata, si nisu tako
oèite. Moralna strana tog pitanja nije n konaèno rije ena. Ni u istoènoj crkvi, a
ni kasnij reformiranim crkvama Zapada, nije se celibat nil dr alo moralno vrijedni
m. Islam, mo emo spomei ide tako daleko da ga osuðuje. Meðutim, s politii stajali ta
, nisu nerazumni razlozi promjena koje s zbile u to vrijeme. Da se sveæenici ene,
oni bi se rc u nasljednu kastu, pogotovo uzme li se u obzir i nomski motiv èuva
nja bogatstva. Osim toga, sveæ ne smije nalikovati na druge ljude; celibat je zn
aèi« zliku meðu njima. i
Sredi te, iz kojeg je niknula samostanska refoi bila je opatija u Clunvju osnovana
910. U njoj je put provedeno novo naèelo organizacije. Opatija je jedino i nepo
sredno odgovorna papi. Nadstojnik se stana upravljao je samostanima koji su svoj
e pos nje dugovali Clunvju. Novi je re im te io da izbji krajnosti rasko a i asketizma
. Taj su primjer slij i drugi reformatori osnivajuæi nove redove. Kame lezi potj
eèu iz 1012, kartuzijanci iz 1084, a cisten koji su slijedili benediktinska prav
ila, iz 1098. 1 tièe same papinske vlasti, reforma je uglavnom rezultat borbi za
premoæ izmeðu cara i Svete ste Grgur VI kupio je papinsku vlast od svog prethod
Benedikta IX s namjerom daje reformira. No car ] rik III (1039 56), koji je i sam
bio mladi i eneri reformator, nije mogao trpjeti takav trgovaèki pc ma koliko da
su njegovi motivi bili hvalevrijedni, dine 1046, u dobi od dvadeset i dvije god
ine, Heni napao Rim i svrgnuo Grgura. Od tada dalje je He imenovao pape, to je èi
nio razborito, i uklanjao tog polo aja, ako ne bi bili dorasli oèekivanju. Za lolj
etnosti Henrika IV, koji je vladao od 1056. do 1 papinska je vlast jo jednom stek
la ne to neovisn Za pape Nikole II donijet je ukaz kojim je izbor ] stvarno pre ao u
ruke kardinalskih biskupa, dc car posve iskljuèen. Nikola je takoðer uèvrstio s
vlast nad nadbiskupima. Godine 1059. on je pc Petra Damijana, kamaldole kog uèenj
aka, u Mi
Smrt pape Grgura VII
da bi utvrdio papinsku vlast i podupro lokalne pokrete za reformu. Damijan je za
nimljiv kao tvorac uèenja da Bog nije vezan zakonom proturjeènosti, te da mo e uni t
iti ono to je stvoreno stav koji je kasnije odbacio Toma Akvinski. Za Damijana je
filozofija slu kinja teologije i on se protivio dijalektici. Zahtjev, prema kojem
Bog treba da je u stanju nadvladati naèelo proturjeènosti, iznosi pre utno na vid
jelo te koæu u pojmu svemoæi. Ako je Bog svemoguæ, ne mo e li on, na primjer, stvori
ti kamen toliko te ak da ga sam ne mo e podiæi? A ipak, on to mora moæi, ako je stva
rno svemoguæ. Dakle, kako se èini, on ga i mo e i ne mo e podiæi. Izlazi daje svemoæ
nemoguæi pojam, ako se ne napusti naèelo proturjeènosti. Ovaj posljednji potez
onemoguæio bi raspravljanje. Zbog toga je Damijanovo uèenje moralo biti odbaèeno
.
Izbor nasljednika Nikole II zao trio je sukob izmeðu papinske vlasti i cara, kojeg
je rje enje i lo u prilog kardinalima. Novi papa, izabran 1073, bio je Hil-debrand,
koji je uzeo ime Grgur VII. U njegovo vrijeme, zapoèeo je veliki spor s carem o
pitanju investitura, koji je trajao nekoliko vijekova. Prsten i ezlo, to su ih bi
skupi dobivali prilikom posveæenja kao simbole slu be, davao je do tada svjetovni
vladar. Da bi uèvrstio papin autoritet, Grgur je zahtijevao to pravo za sebe. Sp
or je dosegao svoj vrhunac kad je car imenovao novoga milanskog nadbiskupa 1075.
Papa je prijetio caru da æe ga svrgnuti i izopæiti. Car se proglasio vrhovnom v
la æu i oglasio da je papa svrgnut. Grgur mu je vratio milo za drago, te izopæio i
cara i biskupe, proglasiv i da su oni svrgnuti. Najprije je papa stekao premoæ i
1077. Henrik IV je do ao u Canossu da se pokori. Meðutim, Henrikovo je kajanje bil
o politièki potez. Premda su njegovi neprijatelji izabrali na njegovo mjesto jed
nog suparnika, Henrik je na vrijeme nadvladao svoje protivnike i kad se 1080. Gr
gur konaèno izjasnio u prilog suparnika, cara Rudolfa, bilo je prekasno. Henrik
je veæ dao izabrati protupapu i s njim u ao u Rim 1084. da bude okrunjen. S pomoæu
Normana sa Sicilije, Grgur je natjerao Henrika i njegova protupapu da se brzo p
ovuku, no ostao je zatvorenik svojih za titnika i umro slijedeæe godine. Premda Gr
gur nije imao uspjeha, njegova ga je politika kasnije imala.
Ljudi poput Anselma, nadbiskupa kantenberijskog (1093 1109), uskoro su slijedili G
rgurov primjer i sporili se sa svjetovnom vla æu. Anselmo je poznat u filozofiji p
o ontolo kom dokazu o postojanju Boga. Naime, Bog, koji je najveæi moguæi predmet
mi ljenja, ne mo e ne postojati, jer inaèe ne bi bio najveæi. Ono to ovdje stvarno ne
valja jest mi ljenje daje postojanje kvaliteta. No mnogi su filozofi od tada razr
aèunali s tim dokazom.
Dok su Zapad preplavili barbari koji su do li da prihvate kr æanstvo, Istoèno je car
stvo postepeno padalo pred juri ima muhamedanaca, koji su, premda im nije bilo sta
lo do obraæenja pokorenih naroda, oslobaðali danka one koji bi pre li na njihovu v
jeru, a to je bila povlastica kojom su se mnogi poslu ili. Muha- f*«..ii,v-''»-
^"
Rukopis Anselma, nadbiskupa u Canterburyju
ut'tyorf fwirt"

rit' franit L ubir^r Uiu rf.vif -«n- flraoi iHrfjJ

*r-rs ¦$?*%,#< ti* ?*>&¦/ ~ -
Prorok; iz perzijskog rukopisa
irenje muslimanskog svijeta
medanska se era raèuna od hed re, Muhamedovog biji iz Meke u Medinu 622. Poslije n
jegove smrti 632, arap: je osvajanje izmijenilo svijet u samo jednom stoljeæu. S
i: je pala 634 36, Egipat 642, Indija 664, Kartaga 697 panjolska 716 17. Bizantijsko
se carstvo odr alo gub svoja podruèja, sve dok im otomanski Turci nisu zau: glavni
grad 1453. Ova velika provala muslimanske m pomognuta je opæom iscrpljeno æu pora e
nih carsta Osim toga, na mnogim su mjestima osvajaèima pom< sukobi na tim podruè
jima Sirija i Egipat posebno trpjeli zato to nisu bili ortodoksni.
Nova religija, koju je objavio Prorok, bila je na vi e naè povratak strogom monote
izmu Starog zavjeta, li enom mi ènih dodataka u Novom. Slièno idovima, on je zabran
ji1 idole, a za razliku od njih zabranio je da se pije vino. Ne ; se taèno kolik
o je ova potonja zabrana bila djelotvorna; c prva se podudarala s ikonoklastièni
m sklonostima nestor naca. Osvajanje je bilo gotovo vjerska du nost, premda bit sk
i narod nije smio pretrpjeti tetu. To je tetno djelovalo kr æane, idove i Zaratustrin
e sljedbenike, koji su se str< pridr avali pravila svojih svetih pisama.
Arapi se nisu isprva upustili u sistematsko osvajar Buduæi da im je zemlja bila
neplodna i siroma na, oni bili navikli da idu u pljaèku preko granice. No, otpor j
e ' slab i pljaèka i su postali osvajaèi. U mnogim je sluès vima upravljanje novim
zemljama ostajalo nepromijenje unatoè novim gospodarima. Arapskim carstvom vlad
ali kalifi, nasljednici Proroka i njegove vlasti. Premda iz po tka izborni, kali
fat je uskoro postao dinastièki pod Un jadima, koji su vladali do 750. Ta vladar
ska obitelj dr la se Prorokova uèenja, vi e iz politièkih nego iz vjers] razloga,
i protivila se fanatizmu. Arapi u cjelini nisu previ e vjerski nastrojeni, njihovi
motivi za irenje osi su, kao na poèetku, materijalni dobici. Upravo im je o nedo
statak ara omoguæavao da vladaju, iako malobroj irokim podruèjima naseljenim civil
iziranijim ljudima, I su bili i druge vjere. Meðutim, u Perziji je Prorokovo uè
e K~ palo na tlo dobro pripravljeno religioznim i misaonim t V^a dicijama pro lost
i. Poslije smrti Muhamedovog zeta A: 661, vjernici su se podijelili na sekte sun
ita i ijita. Ovi posljednji bili prilièna manjina koja je pristajala uz A. i nije
htjela nijednog Umajada. Perzijanci su spadali u manjinu i uglavnom je zbog nji
hova utjecaja ta dinasi istisnuta i zamijenjena Abasidima, koji su preselili gla
' grad iz Damaska u Bagdad. Politika ove dinastije dala vi e maha fanatièkim grupa
ma islama. Izgubila je, meè tim, panjolsku, gdje je u Kordovi jedan Umajad, koji
pre ivio pad svoje obitelji, osnovao samostalni kalifat. F abasidskom upravom cars
tvo se uzdiglo do velikog sjaja vrijeme Harun-al-Ra ida, suvremenika Karla Velikog
i ]
Naslovna stranica Auicenninog rukopisa iz 11. stoljeæa
znatog iz legendi o tisuæu i jednoj noæi. Poslije njegove smrti 809, carstvu je
poèelo tetiti unajmljivanje velikog broja turskih plaæenika, kao i Rimu unajmljiv
anje barbarskih vojnika. Abasidski je kalifat propadao i pao kad su Mongoli 1256
. razorili Bagdad.
Muslimanska je kultura niknula u Siriji, ali su joj sredi tima uskoro postale Perz
ija i panjolska. U Siriji su Arapi naslijedili aristotelske tradicije kojima su b
ili skloni nestorijanci u vrijeme kad se ortodoksni katolicizam dr ao neoplatonsko
g uèenja. Mnogo zbrke, meðutim, izazvala je èinjenica da su se Aristotelova uèen
ja pomije ala s odreðenim neoplatonskim utjecajem. U Perziji su muslimani upoznali
indijsku matematiku i uveli arapske brojeve koji bi se zapravo trebali zvati in
dijski. Perzijska civilizacija dala je pjesnike, kao stoje Firdusi, i odr ala viso
ki stupanj umjetnosti unatoè navali Mongola u 13. stoljeæu.
Nestorijanske tradicije, preko kojih su Arapi prvi put do li u dodir s grèkim uèen
jem, takoðer su se ra irile u Perziji u jednom ranijem razdoblju, nakon to je bizan
tski car Zenon zatvorio kolu u Edesi 481. Iz ta oba izvora muslimanski su mislioc
i uèili aristotelovsku logiku i filozofiju, zajedno sa znanstvenim nasljeðem ant
ike. Najveæi muhamedanski filozof u Perziji bio je Avicenna (980 1037). Roðenje u
provinciji Bokhari, uèio je filozofiju i medicinu i Ispahanu, a na kraju se smj
estio u Teheranu. Volio je dobro ivljenje i izazivao je mr nju teologa svojim neort
odoksnim stavovima. Njegova su djela zato imala vi e utjecaja na Zapadu, putem lat
inskih prijevoda. Jedan je od njegovih glavnih filozofskih interesa vjeèni probl
em univerzalija, koji je kasnije postao glavnim pitanjem skolastike. Avicennino
rje enje je poku aj usklaðivanja Platona s Aristotelom. On poèinje s izjavom daje op
æenitost formi stvorena mi lju, stoje aristotelovski stav koji su ponovili Averoes
i kasnije Albert Veliki, uèitelj Tome Akvinskog. No, Avicenna ide dalje u odreð
ivanju tog stava. Opæi pojmovi su prije stvari, u njima i poslije njih sve odjed
nom: prije stvari u bo jem umu, kad stvara stvari po uzoru; u stvarima ukoliko one
pripadaju izvanjskom svijetu; poslije njih u ljudskoj misli, koja razabire uzor
e putem iskustva.
panjolska je takoðer dala jednog istaknutog muhamedanskog filozofa, Averroesa (11
26 98), roðenog u Kordovi u kadijskoj obitelji. Studirao je, izmeðu ostalog, pravo
i bio kadija u Sevilji a kasnije u Kordovi. Godine 1184. postao je dvorski lije
ènik, premda je na kraju bio prognan u Maroko, zato to se dr ao filozofskih stavova
, umjesto da se zadovolji vjerom. Njegov je najveæi doprinos osloboðenje aristot
elovih uèenja od neoplatonskih utjecaja, koji su ih iskrivljavali. Kao i Akvinsk
i kasnije, vjerovao je da se postojanje Boga mo e dokazati samo razumski. to se tiè
e du e, on dr i kao i Aristotel, da ona nije besmrtna, premda "nus" jest. Buduæi daj
e ovaj apstraktni duh jedinstven, to to on pre ivljuje ne znaèi osobnu besmrtnost.
Kr æanski su filozofi, razumije se, odbacivali ovakva mi ljenja. Averroes je u latin
skom
Averroes
Car Friedrich Barbarossa
prijevodu utjecao ne samo na skolastièare, nego su prihvatili i slobodni mislioc
i uopæe, koji su odbacivalij smrtnost, pa su po tome dobili ime averoisti.
Politika Grgura VII, kako se èinilo u vrijeme njeg smrti 1085, li ila je Svetu sto
licu njezine moæi i utjec na poslove carstva. Meðutim, kako se kasnije pokaz; to
natezanje izmeðu svjetovnih i duhovnih vlasti nipc nije bilo zavr eno. Zapravo, p
apinska vlast jo nije 1 dosegla vrhunac svoga politièkog uspjeha. U meðu-\ menu,
bo ji namjesnik je uvidio daje njegov autoritc duhovnim pitanjima porastao zbog po
dr ke gradova ] su nicali u Lombardiji, dok su kri arski ratovi najp uèvr æivali njego
vu prevlast.
Borbu oko investitura dokrajèio je papa Urban II (108 99), koji je opet prisvoji
o ta prava sebi. Kad se 1093. Kom sin Henrika IV, pobunio protiv oca, tra io je i
dobio Urba vu podr ku. Sjeverni su gradovi bili skloni papi, tako d èitava Lombard
ija lako osvojena. Pridobijen je i Filip, fr cuski kralj, te je 1094. Urban moga
o krenuti na trijumfi put kroz Lombardiju i Francusku. Tamo je, na koncili Clerm
ontu slijedeæe godine, najavio prvi kri arski rat.
Urbanov nasljednik Paskal II uspje no je naste papinsku politiku o investiturama d
o smrti Henrike 1106. Poslije toga, barem u njemaèkim zemljama, j vladao je novi
car, Henrik V. Papa je predlo io da
carevi ne upliæu u investiture, a zauzvrat æe se sveæenstvo odreæi prava svjetov
nu imovinu. Meðutim, bo ji su se izaslanici èvr æe bili usidrili u o\ svijetu negoli
 je taj pobo ni prijedlog pretpostavljao. Doznav i taj uvjet, i maèko je sveæenstvo
krenulo u pljaèku. Henrik, koji se u to vrijeme nalazi Rimu, natjerao je papu da
se pokori i okrunio se za cara. No njegov je triji bio kratkotrajan. Jedanaest
godina kasnije, 1122, papa Kalikst II je voi skim konkordatom ponovno stekao pra
vo da nadzire investiture.
Za vrijeme vladavine cara Friedricha Barbarosse (1152 90) sukob je u u novu fazu.
Godine 1154. je Hadrijan IV, Englez, izabran na Svetu stolici; poèetku su papa i
car udru ili snage protiv grada Rima, koji se odupirao ob ci. Pokret Rimljana za
nezavisnost vodio je Arnold od Brescije, utjecajni i od ni heretik, koji se estoko
borio protiv svjetovnih u itaka sveæenstva. Crk\ ljudi, koji imaju svjetovna dobr
a, ne mogu uæi u kraljevstvo nebesko, tvi je. Taj se stav nije sviðao crkvenim d
ostojanstvenicima i Arnolda su est napadali zbog ove hereze. Ti su nemiri poèeli
za prethodnog pape, ali su d do vrhunca kad je izabran Hadrijan. On je kaznio Ri
mljane zbog graðans izgreda, izopæiv i ih iz crkve. Na kraju je slomljen njihov ne
zavisni duh i oni pristali da protjeraju svog heretièkog voðu. Arnold se sakrio,
no pao je u n Barbarossine vojske. Bio je prema propisima spaljen, a 1155. car
je okrun ali ne bez o trog ugu ivanja demonstracija prisutnih masa. Poslije dvije g(
ne, papa je raskinuo s carem. Slijedila su dva desetljeæa ratovanja izmeði dvij
e sile. Lombardijski savez borio se uz papu ili mo da, bolje reæi, protiv a Ratna
je sreæa bila razlièita. Milano je uni ten 1162, no kasnije, te iste godi Barbaros
su i njegova protupapu svladala je nesreæa kad im je u pohodu na I vojsku uni tila
kuga. Posljednji poku aj da se slomi papinska vlast zavr i
Barbarossinim porazom u Legnanu 1176. Sklopljen je nespokojan mir. Car je poduze
o treæi kri arski rat i umro u Anatoliji 1190.
Na kraju, borba izmeðu crkve i carstva nije koristila ni jednoj strani. U sjever
noj Italiji poèeli su se javljati gradovi-dr ave kao nova snaga. Oni su podupirali
papu tako dugo dok je car ugro avao njihovu nezavisnost. Èim je nestalo ugro enosti
, oni su i li za svojim vlastitim interesima i razvili svjetovnu kulturu, razlièit
u od crkvene. Premda su nominalno pristajali uz kr æanstvo, oni su uvelike razvili
slobodoumni pogled na svijet, vrlo nalik na protestantska dru tva poslije 17. sto
ljeæa. Primorski gradovi sjeverne Italije stekli su veliku va nost kao opskrbljiva
èi brodovima i zalihama u kri arskim ratovima. Religiozni zanos bio je, mo da, jedna
od poèetnih sila koje su dovele do kri arskih ratova, no djelovali su i jaki ekon
omski motivi. Istok je obeæavao stjecanje bogatoga pljaèka kog plijena, pa jo k tom
e s kreposnim i svetim obrazlo enjem, dok su evropski idovi, koji su stajali pri ru
ci, bili probitaèna meta za vjersko negodovanje. Ovi vitezovi kr æanstva nisu iz p
oèetka ni slutili da su napali kulturu neizmjerno nadmoæniju od svoje.
Kao pokret, skolastika se razlikuje od klasiène filozofije po tome to su njezini
zakljuèci unaprijed odreðeni. Ona mora djelovati u okviru ortodok-snosti. Njezin
svetac za titnik medu antièkim filozofima jest Aristotel, èiji utjecaj postepeno
istiskuje Platonov.
Po metodi ona naginje Aristotelovom klasifikatorskom pristupu, upotrebljavajuæi
dijalektièki dokaz s rijetkim osvrtanjem na èinjenice. Jedno od najveæih teorets
kih pitanja bio je problem univerzalija koji je razbio filozofski svijet na supr
otne smjerove. Realisti su dr ali da su univerzalije zbiljske, oslanjajuæi se na P
latona i uèenje o idejama. Naprotiv, nomimalisti su tvrdili kako su univerzalije
samo imena, pozivajuæi se na Aristotelov autoritet. Skolastika se obièno raèuna
od Roscelina, francuskog sveæenika, koji je bio Abelardov uèitelj. O njemu malo
znamo, a njegove filozofske poglede nalazimo uglavnom u Anselmovim i Abe-lardov
im spisima. Bio je nominalist i, prema Anselmu, dr ao da su univerzalije samo glas
ovi. Pobijajuæi realnost univerzalija on je nastavio pobijati da je cjelina stva
rna iznad i preko svojih dijelova, to je stav koji je morao dovesti do krutoga lo
gièkog atomizma. U pogledu Trojstva, ovo prirodno dovodi do heretièkog stava, ko
jeg se on morao javno odreæi u Rheimsu 1092. Abelard, roðen 1079, bio je va niji m
islilac. Studirao je i predavao u Parizu; poslije jednog teolo kog meðurazdoblja,
vratio se uèiteljskom pozivu 1113. U to vrijeme pada njegova ljubav prema Heloiz
i, èiji je gnjevni ujak, kanonik Fulbert, dao kastrirati odva nog ljubavnika i obo
je ih odvojeno poslao u samostan. Abelard je ivio do 1142. i stekao veliku popula
rnost kao uèitelj. On je takoðer bio nominalist. Mnogo odreðenije od Roscelina,
on istièe da mi ne izrièemo rijeè kao dogaðaj nego kao smisao. Opæe se raða iz s
liènosti izmeðu stvari, ali sama sliènost nije stvar, kao to realizam krivo pretp
ostavlja.
Za vrijeme 13. stoljeæa skolastièki je pokret do ivio svoj vrhunac. Isto je tako b
orba izmeðu pape i cara u la u naj e æu fazu. U mnogom pogledu
Hadrijan IV, jedini papa Englez
Papa Inocencije III, pobornik papine vrhovne vlasti
ovaj- period oznaèava vrhunac evropskog srednjeg vijeka. U slijedeæim stol cima
izbijaju na povr inu nove snage, od talijanske renesanse u 15. stolje do ponovnog
o ivljenja znanosti i filozofije u 17. stoljeæu.
Najveæi od politièkih papa bio je Inocencije III (1198 1216) u èije vrijei papinsk
a vlast dosti e stupanj na koji se nikada vi e nije popela. Siciliju osvojio Barbaro
ssin sin Henrik VI, koji se o enio Konstancom, princezom k( je potjecala od norman
skih kraljeva tog otoka. Henrik je umro 1197, a njeg sin Friedrich postao je kra
ljem kad mu je bilo dvije godine. Njegova gaje maj dala pod skrbni tvo Inocencija
III dok ne doraste za prijestolje. Zauzvrat je po tivao Friedrichova prava, papa j
e stekao priznanje svoje premoæi. Sliè priznanja dobio je od veæine vladara u Ev
ropi. Dok su u èetvrtom kri arske ratu njegove planove pomrsili Mleèani koji su ga
natjerali da zauzme Carigr zbog razloga koji su njima odgovarali, njegov pothva
t protiv Albigen ana bio posve uspje an. Ju na Francuska bila je oèi æena od hereze i u
tome èi æer posve uni tena. U Njemaèkoj je svrgnut car Otto i na njegovo mjesto post
avlj Friedrich II, sada potpuno odrastao. Na taj naèin, Inocencije III je vladao
n carem i kraljevima. Unutar same crkve vi e je vlasti pripalo kuriji. No, na n(
naèin, upravo irenje njezina svjetovnog uspjeha veæ je nagovje tavalo pad p pinske
vlasti. Jer, stoje vi e jaèala vlast pape na ovom svijetu, padao je njeg autoritet
u pitanjima drugog svijeta; taje okolnost dovela do reformacije. Friedrich II j
e bio izabran uz papinu podr ku na raèun obeæanja koja
se ticala papine premoæi. Nijedno od njih nije mte car namjeravao odr ati dulje ne
go je bilo nu no. 1 mladi Sicilijanac njemaèkog i normanskog podrije odrastao je u
dru tvu gdje se oblikovala nova ki tura. Tu su se mije ali muslimanski i bizantijs^
njemaèki i talijanski utjecaji da bi stvorili moden civilizaciju koja je dala t
alijanskoj renesansi njes prvi poticaj. Buduæi daje bio pro et svim tim tra< cijam
a, Friedrich je mogao osjeæati jednako po 1 vanje prema Istoku i Zapadu. S pogledi
ma dale ispred svog vremena i moderan u svojim politièk: reformama, on je bio èo
vjek nezavisne misli i akci Njegova prodorna i konstruktivna politika donijc mu
je nadimak "stupor mundi", svjetsko èudo.
U razmaku od dvije godine umrla su obojk Inocencije III i Friedrichov pora eni nje
maèki pro vnik Otto. Papinska je vlast pre la na Honorija ] s kojim se mladi car u
skoro posvadio. Buduæi mu je bila poznata profinjena civilizacija Arapa, F edric
h se nije dao sklonuti da ide u kri arski r; Zatim, bilo je te koæa u Lombardiji, gd
je uopæe n bilo sklonosti za njemaèki utjecaj. Ovo je izazv daljnje trvenje s pap
om koji je u ivao opæu podr ] lombardijskih gradova. Godine 1227. Honorijej je umro,
a njegov nasljednik, Grgur IX, smjesta izopæio Friedricha zato to nije i ao u kri a
rski r; Cara nije previ e uznemirio ovaj potez. On se o er kæerkom normanskog kral
ja u Jeruzalemu i 122 dok je jo uvijek bio izopæen iz svoje crkve, oti
u Palestinu i sredio odnose sporazumjev i se s muslimanima. Jeruzalem je imao male
nu strate ku vrijednost, ali su kr æani osjeæali vjersku privr enost prema njemu. Na t
aj je naèin sveti grad zadobiven ugovorom i Friedrich je okrunjen za kralja Jeru
zalema.
Za papin naèin mi ljenja ovo je bio previ e razborit put izglaðivanja sporova, ali s
obzirom na uspjeh, morao je sklopiti mir sa svojim carem 1230. Poslije toga je
slijedilo razdoblje reforme za vrijeme kojeg je sicilijansko kraljevstvo dobilo
modernu upravu i novi pravni kodeks. Zanatstvo i trgovinu poticalo je ukidanje s
vih unutarnjih carinskih ogranièenja, dok je otvaranje sveuèili ta u Napulju unapr
ijedilo obrazovanje. Godine 1237. ponovno se razmahalo ratno stanje u Lombardiji
i Friedrich je do svoje Smrti 1250. bio zaokupljen stalnim ratovanjem sa svakim
papom. Sve veæa estina borbe potamnila je ranije i svjetlije godine njegova vlad
anja.
Hereza se iskorjenjivala s velikom temeljito æu premda ne ba potpuno uspje no. Albige
n ani, manihejska sekta u ju noj Francuskoj, bili su, istina, potpuno zbrisani u kri a
rskom ratu protiv njih 1209. Meðutim, drugi su heretièki pokreti pre ivjeli. Inkvi
zicija, uspostavljena 1233, nikad nije potpuno iskorjenila idove u panjolskoj i Po
rtugalu. Valden ani, pokret s kraja 12. stoljeæa, koji je najavljivao reformaciju,
i li su za svojim voðom Peterom Waldom u progonstvo iz Liona u alpske doline Pije
monta, zapadno od Torina, gdje su se odr ali sve do danas u protestantskim zajedni
cama koje govore francuskim jezikom. U svjetlu takvih dogaðaja moglo bi se oèeki
vati da su kasnije generacije nauèile kako se ideje ne mogu lako uni titi metodama
progona vje tica. Izgleda da povijest pokazuje kako ta lekcija nije nauèena.
Unatoè neizmjerno moænom polo aju crkve, trinaesto stoljeæe nije zbog toga bilo ra
zdoblje neosporne nadmoæi èak ni u posve crkvenoj sferi. No, ako se izgraðena cr
kva nije u cjelini podudarala s naèelima svog osnivaèa, u njoj su nastala dva re
da koja su iz poèetka donekle uspostavljala ravnote u. I dominikanski i franjevaèk
i red na poèetku su slijedili naredbe svojih osnivaèa, sv. Dominika (1170 1221) i
sv. Franje Asi kog (1181 1226). No, premda su ti redovi bili isprva prosjaèki, nisu
ih dugo optereæivali zavjeti siroma tva. I dominikanci i franjevci istakli su se
u bavljenju inkvizicijskini poslovima. Ta se institucija sreæom nikad nije pro iri
la na Englesku i Skandinaviju. Vjerojatno je da su muèenja, koja je ona odreðiva
la, neko vrijeme imala u vidu interes rtve, sa stanovi ta da prolazna bol na Zemlji
mo e spasiti du u od toga da bude vjeèno prokleta. Ipak, praktièni su razlozi ponek
ad nedvojbeno pomogli da se uèvrste pobo ne namjere sudaca. Englezi se nisu protiv
ili to je na taj naèin smaknuta Ivana Orleanska. Meðutim, suprotno onome to su elje
li njihovi osnivaèi, redovi dominikanaca i franjevaca posvetili su se te nji za uè
enjem. Albert Veliki i njegov uèenik Akvinski bili su dominikanci, dok su Roger
Bacon, Duns Scot i William Occam pripadali franjevaèkom redu. U filozofskoj obla
sti oni su dali stvarno vrijedan doprinos kulturi svog vremena.
Ako su do tada sveæenici nalazili svoje filozofsko nadahnuæe uglavnom u neoplato
nskim izvorima, trinaesto je
Car Friedrich II, utemeljitelj moderne dr ave na Siciliji
stoljeæe do ivjelo trijumf Aristotela. Toma Akvinski (1225 1274) nastojao je uteme
ljiti katolièko uèenje na Aristotel voj filozofiji. Koliko takav pothvat mo e imat
i uspjeha, èisto filozofskog stajali ta, naravno da je sumnjivo. U { vom redu, Ari
stotelova je teologija sasvim suprotna pojn Boga koji uzdi e kr æanstvo. Meðutim, ka
o filozofski ut caj unutar crkve, nema dvojbe da je aristotelizam Akvi skog stek
ao moæ koja je bila potpuna i stalna. Tomize je postao slu bena doktrina rimske cr
kve i kao takav predaje u njezinim uèili tima i kolama. Nijedna druga lozofija dana
s ne u iva tako istaknuti polo aj i tako moæi podr ku, osim dijalektièkog materijalizm
a koji je slu be doktrina komunizma.
Za njegova ivota filozofija Akvinskog nije, naravr postigla taj povla teni polo aj. N
o s vremenom, kako jaèao njegov autoritet, tako su se glavni filozofski tokc pos
tepeno ponovno selili na svjetovne putove, vraæaji se duhu nezavisnosti koji je
pro imao antièku filozofiji Toma je potjecao iz obitelji grofova od Aquina, èije j
e s di te bilo u istoimenom selu nedaleko od Monte Cassir gdje je on poèeo studira
ti. Poslije est godina provedenih sveuèili tu u Napulju, stupio je u dominikanski r
ed 124 i nastavio svoj rad u Kolnu, kod Alberta Velikog, najisi knutijeg dominik
anskog uèitelja i aristotelovskog mislio svog vremena. Nakon to je proveo neko vr
ijeme u Kolm Parizu, Toma se vratio u Italiju 1259. i posvetio slijedec pet godi
na pisanju knjige Summa contra Gentiles, koja njegovo najva nije djelo. Godine 126
6. poèeo je pisati s^ drugi glavni rad Summa Theologica. Tokom tih godina ] sao
je komentare uz mnoga Aristotelova djela, kojih n je prijevode, neposredno s grè
koga, davao njegov prijat William Moerbeke. Godine 1269. ponovno je oti ao u Par g
dje je ostao tri godine. Pari ko sveuèili te toga vremena bilo je neprijatelj; raspo
lo eno prema aristotelovskoj doktrini dominikanaca, jer je to upozoravæ na stanovi
tu vezu s averoistima. U pogledu besmrtnosti, kao to smo vidje averoistièko je st
ajali te bilo bli e Aristotelu nego kr æanskom uèenju. To bilo zlokobno po Aristotela,
i Toma se dobrano namuèio da izjuri averoistiè mi ljenje iz njegova upori ta. Ti su
njegovi napori urodili plodom i tom je f bjedom saèuvao stagirskog filozofa za
kr æansku teologiju, makar je to znaè odustajanje od nekih izvornih tekstova. Godi
ne 1272. Toma se vratio u Ital gdje je umro poslije dvije godine na putu za lion
ski koncil.
Njegov je filozofski sustav bio ubrzo priznat. Godine 1309. progla en; slu benim uèe
njem dominikanskog reda, a zatim je, 1323, Toma proglas svecem. Filozofski, tomi
stièki sustav mo da nije onoliko va an koliko bi dalo naslutiti iz njegova povijesno
g utjecaja. On trpi od èinjenice da su n govi zakljuèci unaprijed kruto nametnut
i kr æanskom dogmom. Tu ner nepristrane objektivnosti jednog Sokrata i Platona, ko
d kojih nas tema vc kuda god hoæe. S druge strane, veliki sustavi iz Suma su spo
menici inte ktualnog rada. Suprotna su stajali ta uvijek iznesena jasno i potpuno,
komentarima povodom Aristotela, Toma se otkriva kao temeljiti i inteligem
Albert Veliki, najistaknutiji aristotelovac svog vremena, uèitelj Tome Akvinskog
uèenik Stagiranina, to je vi e nego se mo e reæi za ijednog od njegovih prethodnika,
ukljuèiv i i njegova uèitelja. Njegovi su ga suvremenici zvali "anðeoski doktor".
Za rimsku crkvu je Toma Akvinski zaista bio glasnik i uèitelj.
Kod ranijih neoplatonskih teologa dualizam razuma i objave bio je sporedan za su
stav. Tomizam je predoèio uèenje koje je suprotno neoplatonskom. U neoplatonizmu
postoji dualizam u djelokrugu bivstvovanja, kao to je onaj izmeðu opæih pojmova
i pojedinaènih stvari. Mo da jo taènije, postoji hijerarhija stupnjeva bivstvovanja
koja poèinje kao jedno i spu ta se preko ideja do pojedinaènog, koje je najni e sa
stajali ta bivstvovanja. Jaz izmeðu opæih pojmova i pojedinaènih stvari donekle je
premo ten logosom, to je, kad se izrazi obiènijim jezikom, posve razborit stav. Je
r, rijeèi imaju opæe znaèenje, ali se mogu upotrijebiti u odnosu na pojedinaène
stvari. Usporedo s tim dualistièkim uèenjem o bivstvovanju postoji i unitaristiè
ka teorija spoznaje. Postoji intelekt ili razum koji spoznaje na jedan naèin, a
taj je u biti dijalektièki. Kod Akvinskog je to upravo obrnuto. U njega, na aris
totelski naèin, bivstvovanje se oèituje iskljuèivo na pojedinaènom i odatle se n
ekako izvodi bo ja egzistencija. Ukoliko je to pojedinaèno prihvaæeno kao sirovina
, ovo je stajali te empirijsko, za razliku od racionalistièkog poku aja da se pojedi
naèno izvede. S druge strane, tomistièki pristup, premda se dr i unitaristièkog st
ava o bivstvovanju, stvara dualizam u djelokrugu spoznavanja.
Sada se pretpostavljaju dva izvora znanja. Kao i prije, prvo je razum koji dobiv
a svoju hranu iz iskustva osjetila. Postoji dobro poznata skolastièka formula ko
ja ka e da nema nièeg u razumu èega nije bilo najprije u osjetilnom iskustvu. No,
uz to postoji objava kao neovisni izvor znanja. Ondje gdje razum daje razumsko z
nanje, objava pru a ljudima vjeru. Neke stvari, kako se èini, le e potpuno izvan dos
ega razuma i njih moramo razumjeti, ako ih uopæe mo emo razumjeti, s pomoæu objave
. U tu grupu spadaju pojedina pitanja religiozne dogme, koja su izvan shvaæanja.
To su, na primjer, trojedina priroda Boga, uskrsnuæe i kr æanska eshatologija. Pr
emda u bo ju egzistenciju mo emo u prvom redu povjerovati putem objave, nju je moguæ
e utvrditi i dijalektièki na razumskoj osnovi, i s tim u vezi nalazimo razlièite
poku aje da se to doka e. Na taj naèin, ukoliko su naèela religije pristupaèna razu
mskom postupku, mo emo se sporiti s onima koji ne vjeruju; to se tièe ostalog, obja
va je jedini naèin da se uvidi. U krajnjoj liniji, tomizam, zapravo, ne raspravl
ja ravnopravno o dva izvora znanja. Nekako se èini da je vjera potrebna prije ne
go to mo emo te iti razumskoj spoznaji. Ljudi moraju vjerovati prije nego mogu razmi lj
ati. Jer, mada su istine razuma autonomne, stvar je objave da se njima uopæe te i.
No ovakav naèin govorenja nije bezopasan. Objavljene istine su mjerodavne, pa s
toga, premda za Akvinskog nema suprotnosti izmeðu razuma i objave, ni, prema tom
e, nikakve suprotnosti izmeðu filozofije i teologije, jedna drugu stvarno potkop
avaju. Gdje god razum mo e svladati èinjenice, objava je suvi na, i obrnuto.
to se tièe teologije, moramo se prisjetiti da se ona zapravo dijeli na dva dijela
. Prvi se dio zove prirodna
Stmnica pisma Tome Akvinskog
5^5SS!$?5pKJ|>5!i
pW&
IS&Eh & ssas^
157
( I
Toma Akvinski, utemeljitelj slu bene crkvene filozofije
teologija i bavi se Bogom u vezi s pitanjima kao to prvi uzrok, prvi pokretaè i s
lièno. To je ono to Arist zove teologijom; nju mo emo staviti pored metafizike. Akv
inski je, kao kr æanin, razvio i ono to se mo e z dogmatskom teologijom. Ona raspravl
ja o pitanjima t su dostupna samo s pomoæu objave. Ovdje se on vr ranijim kr æansk
im piscima, uglavnom Augustinu, t stavove o bo joj milosti i spasenju, izgleda, pr
ihvaæ cijelosti. Odista, postoje stvari koje su izvan razuma. '. gmatska je teol
ogija, dakako, posve tuða duhu anti filozofije; kod Aristotela nema nièega stoje
nalik na n Zbog tog teolo kog elementa Akvinski u svojoj i tafizici ide dalje od
Aristotela u jednom va nom gledu. Sjeæamo se da je Aristotelov Bog neka vr neprist
ranog graditelja. Postojanje nije ne to tc dodijeljeno pojedinaènim stvarima. O
ne su jed stavno tu, a tako je bilo i sa sirovinama od kojih oblikovane. S drug
e strane, za Akvinskog je Bog iz svega postojanja. Za konaènu stvar ka e se da pos
samo sluèajno. Njezino postojanje ovisi posredne neposredno o neèemu to postoji
nu no, a to je B U skolastièkom jeziku ovo se izra ava, termini esencije i egzistenc
ije. Grubo reèeno, esencija stvar
kvaliteta, ili ono to stvar jest. Egzistencija je termin koji upozorava na èinjen
da stvar jest. To je ono po èemu stvar jest. Dakako, oba su ova termina apstral
je u smislu da ni esencija ni egzistencija ne mogu stajati za sebe. Neka konkre
stvar neizostavno ima obje. No ima jeziènih èinjenica koje ovdje daju nask razl
iku. Frege cilja ba na to kad razlikuje osjet i referenciju. Znaèenje neke ri pok
reæe pitanje, a posve je drugo da li zapravo postoji ili ne neki predmet na 1 se
rijeè odnosi. Za konaène stvari, dakle, ka e se da imaju egzistenciju i esenc koj
e se mogu razlikovati, premda ih, naravno, ne mo emo odijeliti. Jedino u Bc nema o
bjektivne razlike izmeðu esencije i egzistencije. Sad metafizièko uèenj egzisten
cijalnoj ovisnosti konaènog biæa dovodi do treæeg od pet dokaza o ej stenciji Bo
ga u Summa theologica. Poèinjemo od obiène iskustvene èinjenice stvari nastaju i
nestaju, to znaèi da njihova egzistencija nije nu na, u tehnièk smislu. Stvari ove
vrste, glasi dokazivanje, u ovo ili ono vrijeme stvarno ne ] stoje. No, ako je
tako, bilo je vrijeme kad ni ta nije postojalo i zato nièeg sada bi bilo, jer ni j
edna konaèna stvar ne mo e sebi dati svoju vlastitu egzistenci Stoga mora biti ne to
to ima nu nu egzistenciju. A to je Bog.
Nekoliko komentara uz ovaj dokaz mo e biti korisno. Prvo, on, naravi uzimlje za si
gurno da bivstvovanje neèega mora biti opravdano ili obja njei To je sredi nja misao
tomistièke metafizike. Ako ne dijelimo ovo stajali te, \ to je to na primjer bio s
luèaj s Aristotelom, onda se dalje ni ta ne mo e rt No, ako tu premisu prihvatimo zb
og diskusije, postoji jedna unutarnja slab u dokazu koja ga èini nevaljanim. Iz
èinjenice da svaka konaèna stvar u ne vrijeme ne postoji, ne slijedi da postoji
vrijeme u kome ni jedna ne postoji. Nazivi esencija i egzistencija poduprti su k
od Akvinskog aristotelovskim u njem o moguænosti i stvarnosti. Esencija je èista
moguænost a egzistencija èi: stvarnost. U konaènim stvarima, na taj naèin, uvij
ek postoji mje avina n dviju. Postojati na neki naèin znaèi baviti se nekom aktivn
o æu; i to se mora,
158
Dokaz iz svrhe; red pretpostavlja nekog tvorca, dakle Bog postoji.
svaki konaèni predmet, izvesti iz neèega drugog.
Po obilje ju su prvi i drugi dokaz za egzistenciju Boga zapravo aristotelovski. Ak
vinski dokazuje nepokretnog pokretaèa i neprouzrokovani uzrok, utvrðujuæi u oba
sluèaja daje beskrajno vraæanje pokretaèa i uzroka neprihvatljivo. Ali, to jedno
stavno poni tava premisu dokaza. to se tièe drugog dokaza, ako svaki uzrok ima svoj
uzrok, ne mo e se istodobno iæi dalje pa reæi da postoji jedan uzrok koji nema sv
og uzroka. To je, jednostavno, proturjeènost. Treba, meðutim, spomenuti da se Ak
vinski ne obazire na uzroène povezanosti u vremenu. To je pitanje niza uzroka, j
edan ovisi o drugom ovdje i sada, prilièno slièno karikama u lancu prièvr æenom na
jednu kuku u stropu. Strop bi bio prvi ili bezuzroèni uzrok, jer on nije karika
koja se dr i bilo èega drugog. Ipak nema nikakva razloga da se odbaci regres, pod
uvjetom da ne vodi ni u kakve proturjeènosti. Niz racionalnih brojeva veæih od
nule do, i ukljuèiv i, jedan beskonaèan je, a ipak nema prvog èlana. U sluèaju kre
tanja, pitanje regresa ne treba èak ni postaviti. Dvije pokretne èestice, koje k
ru e jedna oko druge kao Sunce i planet, nastavit æe to kretanje beskonaèno.
Èetvrti dokaz za egzistenciju Boga polazi od priznavanja razlièitih stupnjeva sa
vr enosti konaènih stvari. To, ka e se, pretpostavlja postojanje neèeg potpuno savr en
og. Peti i posljednji dokaz zapa a, kako izgleda, da ne ivi predmeti u prirodi slu e n
ekom cilju, daje svijet pro et nekom vrstom reda. Uzimlje se da to upozorava na ne
ki izvanjski um, èijim se ciljevima, na taj naèin, slu i, buduæi da ne ive stvari ne
mogu imati vlastite ciljeve. U ovom dokazu, koji se zove teleolo ki, ili dokaz iz
 svrhe, pretpostavlja se da red mora biti obja njen. Sigurno je da nema logièkog r
azloga za takvu pretpostavku; mo emo jednako tako reæi da nered zahtijeva obja njenj
e, i dokaz ide drugim smjerom. Ontolo ki dokaz sv. Anselma, koji smo spomenuli ran
ije, Akvinski je odbacio, premda, zaèudo, vi e zbog praktiènih nego zbog logiènih
razloga. Buduæi da ni jedno stvoreno i stoga konaèno biæe ne mo e nikada stvoriti
esenciju Boga, njegova egzistencija, koja se podrazumijeva njegovom esencijom, z
apravo se tako ne mo e izvesti.
Dok je Bog u neoplatonizmu donekle jednako opse an kao svijet, Bog Akvinskog je ne
ka vrsta bestjelesnoga prvosveæenika postavljenog nad stvoreni svijet. Kao takav
, on ima beskonaèni stupanj svih pozitivnih kvaliteta, to se uzimlje da proizlazi
iz puke èinjenice njegova egzistiranja, premda je ono, to se mo e reæi o tom predm
etu, negativno. Konaèni um ne mo e dokuèiti pozitivnu definiciju.
U varijanti Akvinskog, Aristotel je vladao filozofijom do renesanse. Ono, pak, s
toje to vrijeme odbaci-
lo, nije bilo toliko uèenje Aristotela, pa ni Akvinsi nego neki izvitopereni obi
èaj upotrebljavanja me zièke spekulacije.
Nasuprot metafizièkoj spekulaciji, Roger Bacor dan iz niza franjevaèkih uèenjaka
, pod èijim se utj jem poèeo raspadati srednjovjekovni naèin misije isticao je v
a nost empirijskog istra ivanja. Baco bio suvremenik Akvinskog i nimalo se nije prot
ivi« ologiji. Pola uæi temelje na kojima su se kasnije ra moderniji smjerovi istra i
vanja, on nije elio potko autoritet crkve u duhovnim pitanjima. Tako je uc bilo s
a franjevaèkim misliocima s kraja 13. i poèi 14. stoljeæa. Ipak, svojim pristupo
m problemu vj< razuma, oni su ubrzali propast srednjeg vijeka.
Prema tomizmu, razum i objava mogu se, kac smo upravo vidjeli, poklapati. Franje
vaèki su i njaci iznova razmotrili to pitanje i potra ili o razlikovanje izmeðu tog
a dvoga. Odjeljujuæi je podruèje razuma i podruèje vjere, oni su nam) vali oslob
oditi teologiju u pravom smislu od nje ovisnosti o klasiènoj filozofiji. Istodob
no, meðu filozofija je time prestala slu iti teolo kim ciljevi Usporedo sa slobodnim
razvojem filozofske spek èije ide i znanstveno istra ivanje. Posebno, fran ci zna
èe obnovljeno isticanje neoplatonskog utji ja koji je potaknuo prouèavanje matem
atike. St t,\ razdvajanje racionalnog istra ivanja i vjere od sac l/f/ zahtijevalo
da znanost i filozofija ne "zabadaju no vjerska pitanja. Ali, jednako tako vjer
a ne smije pu tati sebi da izrièe dogme ondje gdje se raciom znanost i filozofija
mogu odr ati. Ova okolnost i sa sobom priliku za o trije sukobe nego do tada. ako se
otkrije da stvarno ne stoji ono to o nel pitanju odluèe nosioci vjere, proizlazi
da se oni raju povuæi, ili drugaèije napustiti bitku na tlu, : nemaju pravo. Sa
mo ako se ne suoèi s dijalektik mo e objavljenje zadr ati svoju neovisnost. Na naèin
ljudi mogu posvetiti svoje ivote znanstvei istra ivanju i u isto vrijeme imati mno t
vo uvjeren
Bogu. Tomisti slabe svoju teolo ku poziciju poku avajuæi dokazati bo ju e stenciju, ne
ovisno od èinjenice da im dokazi nisu uspje ni. Kod religioz vjerovanja to znaèi d
a mjerila uma tu jednostavno nisu primjenljiva i, u nel smislu, du a slobodno mo e d
a bude vjerna èemu god hoæe.
Kako se èini, Roger Bacon je ivio od 1214. do 1294; obje su godine n gurne. Studi
rajuæi u Oxfordu i Parizu, stekao je enciklopedijsku upuæeno sve grane znanja do
nekle, poput arapskih filozofa iz pro losti. Suprot vljajuæi se tomizmu, nije bira
o rijeèi. Njemu je izgledalo èudnim to Akvii pi e autoritativno o Aristotelu, a da
ga ne mo e èitati. Prijevodi su bili ne uzdani i nije im se moglo vjerovati. Zatim
, sve dok se Aristotela dr i va r ima i drugih stvari koje to jesu u jednakoj mjeri.
Tomisti su osobito bili r
Iz ranog rukopisa Rogera Bacona; prikaz pomrèina i kometa.
puæeni u matematiku. to se tièe stjecanja novog znanja, moramo se poslu iti pokusim
a vi e negoli se pozivati na autoritete. Bacon ne osuðuje deduktivnu metodu skolas
tièke logike kao takvu, ali tvrdi da ona nije dovoljna za zakljuèivanje. Da bi z
akljuèci bili uvjerljiviji, moraju se podvræi eksperimentalnom provjeravanju.
Ovi novi stavovi nisu mogli a da ne privuku pa nju ortodoksije. Godine 1257. Bacon
je istjeran iz Oxforda i oti ao je u progonstvo u Pariz. Biv i papin izaslanik u En
gleskoj, Guy de Foulques, postao je 1265. papa Klement IV. Buduæi da ga je zanim
ao taj engleski uèenjak, zatra io je od Bacona da napi e sa eti pregled svoje filozofi
je. Dobio gaje 1268, usprkos franjevaèkom protivljenju. Baconovo je uèenje povol
jno primljeno i on se vratio u Oxford. No papa je te godine umro, a Bacon je i d
alje bio manje taktièan nego je morao biti. Godine 1277. do lo je do masovnog optu i
vanja. Kao i mnogi drugi, Bacon je ponovno pozvan da izlo i svoje poglede. Zbog èe
ga je zapravo progla en krivim, nije poznato, no proveo je petnaest godina u tamni
ci. Osloboðen ie 1292. i umro poslije dvije godine.
Filozofski je jo vi e zanimljiv Duns Scot (oko 1270 1308), kotlanðanin, kao to nagovje t
va ime, i èlan franjevaèkog reda. Studirao je u Oxfordu, gdje je postao predavaè
sa dvadeset i tri godine. Kasnije je predavao u Parizu i Kolnu, gdje je i umro.
Sa Dunsom Scotom postaje odreðeniji raskid izmeðu vjere i razuma. Dok to, na je
dnoj strani, znaèi su avanje podruèja razuma, s druge to vraæa Bogu potpunu slobod
u i neovisnost. Teologija, koja se bavi onim to se mo e reæi o Bogu, vi e nije racion
alna disciplina, veæ prije skup korisnih uvjerenja nadahnutih objavom. U tom smi
slu Duns je odbacio tomistièke dokaze o bo joj egzistenciji obrazla uæi to time da p
oèivaju na osjetnom iskustvu. Isto tako, odbacio je Augustinove dokaze, jer se o
slanjaju na bo ansko nadahnuæe. Buduæi da raspravljanje i dokaz pripadaju filozofi
ji, a teologija i filozofija se meðusobno iskljuèuju, on ne mo e prihvatiti august
inovske dokaze. S druge strane, on nije nesklon dokazu zasnovanom na pojmu prvog
neprouzroèenog biæa, donekle u smislu Avicenni-nom. To je zapravo varijanta Ans
elmova ontolo kog dokaza. No, znanje o Bogu nije moguæe steæi posredstvom stvoreni
h stvari, kojih je egzistencija samo sluèajna i ovisna o njegovoj volji. U stvar
i, egzistencija stvari je izjednaèena s njihovom esencijom. Kod Akvinskog, sjeæa
mo se, podudarnost slu i za defininiranje Boga. Znanje spada u esencije, a one su
zato razliène od ideja u bo jem umu, i zato ga ne mo emo znati. Buduæi da se esencij
a i egzistencija podudaraju, ono to èini svakog pojedinca onim to jest ne mo e biti
materija nego mora biti forma suprotno stajali tu Akvinskog. Premda su forme za Du
nsa supstancijalne, on ne pristaje uz potpuno razvijeni platonski realizam. Na t
aj naèin mo e postojati mno tvo formi u jednom pojedincu, no one se razlikuju samo n
a formalni naèin, te se tako ne postavlja pitanje o njihovoj samostalnoj egziste
nciji.
Ba kao to najvi a vlast le i u bo joj volji, tako je u ljudskoj du i, dr i Duns, volja on
vlada razumom. Snaga volje daje ljudima slobodu, ondje gdje je razum ogranièen
predmetom kojeg prati. Odatle proizlazi da volja mo e shvatiti samo ono to je konaè
no, buduæi da je egzistencija beskonaènog biæa nu na i stoga ukida
Prema Dunsu volja (crvenoj vlada umom; Platon je zastupao suprotno stajali te.
Sv. Franjo Asi ki, utemeljitelj franjevaèkog reda
slobodu. Uèenje o slobodi koja je suprotstavlj nu nosti u skladu je s augustinskom
tradicij U rukama franjevaèkih uèenjaka ona je pos sna ni poticaj za skepticizam.
Ako za Boga nei jede vjeèni zakoni svijeta, onda se mo e sumr i u ono to se mo e vje
rovati o njemu.
Jo radikalniji empirizam nalazimo u djel Williama Occama najveæeg franjevaèkog uè
ei ka. Roðenje u Ockhamu u Surrevju, negdje iz ðu 1290. i 1300. Studirao je i pr
edavao u Oxfo a kasnije u Parizu. Buduæi da je njegovo uè( bilo donekle heterodo
ksno, morao je 1324. k j u Avignon. Èetiri godine kasnije po drugi je p\ neslozi
s papom Ivanom XXII. Spiritualisti, jei ekstremistièka grupa u franjevaèkom red
u, I je ozbiljno uzela svoj zavjet siroma tvu, bili meta papina nezadovoljstva. Ta
da je neko vrij« bila na snazi nagodba po kojoj je papa forma zadr avao vlasni tvo n
ad imovinom reda. Te sad opozvano i mnogi su èlanovi odbijali pap vlast. Occam,
Marsilije iz Padove i Michael Cez ski, glavar reda, bili su na strani pobunjenil
stoga izopæeni 1328. Sreæom, mogli su pobjec Avignona i na li su za titu na dvoru c
ara Ludwiga u Miinchenu.
U borbi izmeðu dviju sila papa je davao podr ku protivnièkom kralju i izo] Ludwiga
, koji je zauzvrat optu io papu zbog hereze putem opæeg koncila. Zauz^ to mu je pru i
o za titu. Occam je slu io caru kao spremni i estoki pamfleti Sroèio je nekoliko jaki
h napada na papu i njegovo bavljenje svjetovnim poslovi Ludwig je umro 1338, ali
je Occam ostao u Miinchenu do svoje smrti 1349.
Marsilije iz Padove (1270 1342), Occamov prijatelj i suizgnanik, jedni se suprotst
avljao papi i izlo io sasvim moderne poglede o organizaciji i dle nosti svjetovne i
duhovne vlasti. Najvi i suverenitet pripada veæini ne da u oba sluèaja. Opæe konci
le treba izabrati narodnim izborom. Samo tai koncil treba imati pravo izopæenja,
a èak ni on bez svjetovne potvrde. Sa koncili smiju odreðivati pravila pravovje
rnosti, ali se crkva ne smije uplita poslove dr ave. Occamova politièka misao, pre
mda ne ovako ekstremna, 1 je pod jakim Marsilijevim utjecajem.
U svojoj filozofiji Occam ide mnogo dalje prema empirizmu nego ikoji dr franjeva
c. Duns Scot, premda je uklonio Boga iz racionalnog mi ljenja, ipa] zadr ao vi e-manje
tradicionalnu metafiziku. Oceanije, pak, bio izraziti antii tafizièar. Opæa ont
ologija, koju nalazimo u Platona, Aristotela i njihovih sijed nika, prema Occamu
je potpuno nemoguæa. Stvarnost pripada pojedinaène pojedinoj stvari, i jedino t
o mo e biti predmetom iskustva koje daje neposrec i odreðeno znanje. To je znaèilo
da za obja njenje bivstvovanja nije uopæe treban zamr eni sustav aristotelovske met
afizike. U tom smislu moramo ras maèiti Occamovu tvrdnju daje "uzaludno èiniti s
vi e ono to mo emo uèini manje". Ovo je osnova druge, bolje poznate tvrdnje da "biæa
ne treba umno a ti, ako to nije potrebno". Iako je on nije tako nazvao, tvrdnja j
e postala pozn kao "Occamova britva". Dakako, biæa o kojima je rijeè, jesu forme
, supstanci slièno, s kojima se bavila tradicionalna metafizika. Meðutim, toj su
formuli c
162
Occamova britva, naèelo ekonomije: upotrijebi najjednostavniju hipotezu.
drugaèiji obrat mislioci kasnijih vremena, koje su prvenstveno zanimala pitanja
znanstvene metode. Kod njih Occamova britva postaje opæe naèelo ekonomije u proc
esu èuvanja pojavnosti. Ako je dovoljno i jednostavno obja njenje, nije potrebno t
ra iti slo eno. Dr eæi tako da bivstvovanje pripada pojedinaènom, Oceani je dopustio d
a u logici, koja se bavi rijeèima, postoji neka vrsta opæeg znanja o smislu. To
nije, kao kod pojedinaènog, pitanje izravnog shvaæanja, nego pitanje apstrakcije
. Osim toga, nema jamstva da ono, do èega smo tako do li, egzistira kao stvar. Occ
am je, dakle, do kraja nominalist. Logiku, uzeto u strogom aristotelovskom smisl
u, treba dr ati verbalnim oruðem. Ona se bavi znaèenjem termina. U tom pogledu Occ
am prevladava stajali ta ranih nominalista iz jedanaestog stoljeæa. Zapravo, veæ j
e Boetije dr ao da su Aristotelove kategorije otprilike samo rijeèi.
Pojmovi ili termini kojima se slu imo u raspravljanju u potpunosti su proizvodi mi l
jenja. Ukoliko nisu verbalizirani, zovu se prirodne univerzalije, za razliku od
rijeèi kao takvih, koje su konvencionalni znakovi. Da bismo izbjegli besmislice,
moramo paziti da ne pomije amo tvrdnje o stvarima s tvrdnjama o rijeèima. Govorim
o li, kao u znanosti, o stvarima, za termine kojima se slu imo ka emo da su termini
primarne intencije. S druge strane, govorimo li o rijeèima, kao u logici, termin
i su sekundarne intencije. U dokazivanju je va no da utvrdimo da su svi upotrijebl
jeni termini iste intencije. Upotrijebiv i ove definicije, mo emo izraziti nominalis
tièki stav rekav i daje termin "univerzalija" sekundarne intencije. Realisti misle
daje to termin primarne intencije, ali je to krivo. Ovdje se tomizam sla e s Occa
mom u odbacivanju pojma univerzalija kao stvari. Oni se dalje sla u u tome to dopu ta
ju da egzistencija univerzalija prethodi stvarima kao ideja u bo jem umu, u formul
i koju je izvorno izrekao Avicenna, kao to smo vidjeli ranije. No, dok je Akvinsk
i dr ao daje to metafizièka istina koju mo e podr ati razum, za Occama je to sud teolo
gije u njegovom smislu, pa, dakle, odvojen od racionalne sfere. to se tièe teolog
ije, ona je, po Occamu, u potpunosti stvar vjere. Bo ja se egzistencija ne mo e utvr
diti logièkim dokazom. U tome on ide dalje od Dunsa Scota i odbacuje Anselma kao
i Akvinskog. Boga ne mo emo spoznati putem osjetilnog iskustva i ni ta ne mo emo utvr
diti o njemu s pomoæu svoje racionalnosti. Vjerovanje u Boga i njegove atribute
ovisi o vjeri, a isto tako i cijeli sustav dogmi o trojstvu, besmrtnosti du e, stv
aranju i sliènom.
U tom smislu, dakle, Occama mo emo opisati kao skeptika. No bilo bi pogre no misliti
da je bio nevjernik. Ogranièiv i podruèje razuma i oslobodiv i logiku od metafizièk
ih i teolo kih smetnji, on je mnogo uèinio za unapreðenje obnovljenih poku aja znans
tvenog istra ivanja. U isto vrijeme, podruèje vjere je ostavljeno irom otvoreno za
svaku vrstu pretjeranosti. Zato ne iznenaðuje da se tada razvio mistièki pokret
koji se u mnogom pogledu vratio neoplatonskim tradicijama. Njegov je najpo-
Dante Alighieri, èiji veliki spjev sa imlje srednjovjekovni nazor o svijetu
znatiji predstavnik Meister Eckhart (1260 12 dominikanac koji je u svom uèenju pos
vema z, marivao zahtjeve pravovjernosti. Za postojeæu ci mistik je podjednako op
asan, ako ne i opasniji i slobodni mislilac. Godine 1329. Eckhartova su nja prog
la ena heretièkim.
Mo da se najveæa sinteza srednjovjekovne i mo e naæi u Danteovu djelu (1265 1321). U c
kad je on pisao Bo anstvenu komediju srednji je i stvarno poèinjao da propada. Pr
ema tome, ona : pru a pregled svijeta koji je pro ivio svoje najl dane i okreæe se p
rema velikom Akvinskijevom o æu Aristotela i stranaèkim borbama izmeðu gve gibel
ina, koje su jo uvijek trajale u talijanskim gr vima-dr avama. Dante je, to se vidi
, èitao djela T Akvinskog. Jednako je poznavao opæu kulturnu latnost onog vremen
a, kao i klasiènu grèku i rirr kulturu, koliko je onda bila poznata. Naoko, Bo;
stvena je komedija putovanje kroz pakao i èisti
do raja, ali nam je tokom putovanja stvarno prikazana srednjovjekovna m u obliku
digresija i aluzija. Dante je prognan iz svoje rodne Firence 1302, su u dugotra
jnom kolebanju ratne sreæe izmeðu zaraæenih stranaka na ^ do li crni gvelfi. Dante
ova je obitelj podr avala Bijelu stranku, a on je i nepokolebljive poglede o ulozi
carstva. U Bo anstvenoj su komediji spomei mnoge od tih politièkih borbi, zajedno
s bliskom pro lo æu koja je doveli takvih dogaðaja. U biti gibelin, Dante se divio
caru Friedrichu II, koji je sv irokogrudnim pogledima i svojim podrijetlom bio id
ealni primjer cara kak pjesnik elio. Dante spada u nekoliko najveæih imena zapadn
e knji evnosti slava mu ne pripada samo zbog toga. Prije svega, on je narodni jezi
k pret u opæe knji evno sredstvo koje je prvi put uspjelo prevladati varijante lok
a dijalekta. Dok je do tada samo latinski slu io toj svrsi, sad je talijanski po o
ruðe knji evnog rada. Kao jezik, promijenio se vrlo malo od onda do da Prve poèetk
e pjesni tva na talijanskom nalazimo kod Pietra della Vigne, benika Friedricha II.
Prihvaæajuæi ono to mu se èinilo najboljim u broj dijalektima, Dante je stvorio o
d svoga materinskog toskanskog knji evni j moderne Italije. Otprilike u isto vrije
me razvio se narodni jezik u Francus Njemaèkoj i Engleskoj. Chaucer je ivio malo
poslije Dantea. Meðutim, lati je jo dugo ostao jezikom znanosti.
Prvi filozof, koji je pisao materinskim jezikom, b Descartes, no i on samo povre
meno. Ipak, latinsl postepeno gubio, da bi poèetkom 19. stoljeæa i o kao sredstvo
izra avanja obrazovanih ljudi. Od 17 20. stoljeæa ulogu univerzalne komunikacije p
reuj francuski, a u na e vrijeme zamjenjuje ga englest U svom politièkom mi ljenju D
ante je bio po n^ èvrste carske vlasti, i to u vrijeme kad je car izgubilo mno
go svoga biv eg utjecaja. Nacionalne ave, Francuska i Engleska, do ivljuju tada us] d
ok je zamisao univerzalne Evrope prilièno okrrv Dante nije uoèio tu promjenu pol
itièkih snaga ne to znaèajno, to je u skladu s njegovim, prete
A.
srednjovjekovnim, nazorom o svijetu. Daje on to mogao uvidjeti, razvoj Italije u
modernu dr avu mogao se zbiti mnogo ranije. To ne znaèi da stara tradicija sveobu
hvatne carevine nije imala mnogo prista a. No vrijeme nije bilo zrelo za nju. Rezu
ltat je toga da Danteovo politièko uèenje ostaje posve neva no u djelokrugu prakti
ène politike.
Ima u Bo anstvenoj komediji nekoliko zanimljivih problema to dodiruju ¦ status anti
èkih filozofa, koji bi nama izgledao posve neva nim. Velike filozofe klasiène pro lo
sti ne mo emo, naravno, dr ati samo poganima koji zaslu uju vjeèno prokletstvo. Pogoto
vo Aristotel, znalac nad znalcima, zasigurno zaslu uje na e pohvale. Ipak, buduæi da
nisu bili kr teni, ti mislioci, dakako, nisu bili kr æani. Stoga je izmi ljen jedan k
ompromis. Kao pogani, atenski filozofi spadaju u pakao i ondje ih stvarno nalazi
mo. Oni su, meðutim, u jednom posebnom kutku, u nekoj vrsti rajske enklave, koja
se inaèe nalazi na prilièno odvratnom mjestu. U ono doba, okovi dogme su tako è
vrsto stezali, daje bilo te ko pristalo smjestiti velike nekr æanske mislioce pro lost
i.
Unatoè svojim strahovima i praznovjericama, srednjovjekovni je ivot bio u biti sr
eðen. Èovjek se raðao sa svojim polo ajem i dugovao je odanost svom feudalnom gosp
odaru. Sav je politièki sustav bio uredno podijeljen i stupnjevito postavljen, t
e ga ni ta nije moglo promijeniti. Na polju politièke nauke, ovu su tradiciju odba
cili Marsilije i Occam. to se tièe duhovne vlasti, koja je bila glavni sijaè onih
strahova to su ljude dr ali u poslu nosti, njezin je utjecaj poèeo gasnuti èim se os
jetilo daje moguæe ivjeti bez dogme. Occam nije mogao namjeravati takvo ne to, ali
je to sigurno bio uèinak koji je izazvalo njegovo uèenje kod reformatora. Luther
je cijenio Occama vi e od svih skolastièara. Ni jedan se od tih preokreta jo ne na
sluæuje kod Dantea. Njegovo suprotstavljanje papi nije potaknuto raskidom s orto
doksno æu, nego uplitanjem crkve u pitanja koja su ulazila u carevu nadle nost. No,
premda je papinska vlast znatno smanjena u Danteovo vrijeme, njemaèki car vi e nij
e mogao zadr ati svoju vlast u Italiji. Poslije 1309, kad je Avignon postao sjedi te
m papinske vlasti, papa je zapravo sredstvo francuskog kralja, a sukob izmeðu pa
pe i cara postaje borba Francuske protiv Njemaèke, u kojoj je Engleska bila na s
trani carstva. Kad je Hemik VII luksembur ki postao 1308. carem, izgledalo je da b
i se carstvo opet moglo oporaviti i Dante gaje pozdravljao kao spasitelja. No, H
enrikovi su uspjesi bili nepotpuni i prolazni. Premda se spustio do Italije i bi
o okrunjen u Rimu 1312, nije se mogao uèvrstiti prema Napulju i Firenci; umro je
slijedeæe godine. Dante je umro u izgnanstvu u Ravenni 1321.
S buðenjem narodnih jezika crkva je izgubila dio svog utjecaja na intelektualnu
djelatnost u filozofiji i znanosti. Istodobno dolazi do velikog procvata svjetov
ne knji evnosti, koji poèinje u Italiji i postepeno se iri na sjever. ire podruèje i
stra ivanja, zajedno sa skepticizmom roðenim u provaliji izmeðu vjere i razuma, od
vratilo je ljudske duhove od onostranosti i pouèilo ih da poku aju pobolj ati svoj s
vijet, ili ga barem promijeniti. Sve su se ove tendencije poèele nazirati u prvo
j polovici 14. stoljeæa. Dante ih ne predviða; on bitno gleda unazad na vrijeme
Friedricha II. Dok je srednjovjekovni svijet bio naèelno centraliziran, nove su
renesansne snage smjerale prema razbijanju mo-nolitske strukture srednjovjekovno
g dru tva. Ipak,
Slièno je na suprotnoj strani: raj je nalik na stepeni-èastu piramidu.
165
Velika izma je dokrajèena kad je crkveni sabor u Konstanti izabrao Martina V
r.
zbog drugaèijeg razloga., èini se da bi u na e vrijeme ponovno mogla uskrs ideja o
univerzalnoj vlasti.
Za vrijeme 14. stoljeæa papinska je vlast pretrpjela nagli pad. Premda borbi s c
arstvom Sveta stolica pokazala jaèom, crkvi nije vi e bilo lako vla kr æanima putem
prijetnje izopæenjem, koju im je neprestance dr ala nad vom. Ljudi su se poèeli tr
siti da svojom glavom misle o Bogu. Papinska je \ izgubila svoj moralni i duhovn
i utjecaj na mislioce i uèene ljude, dok su ljeve i narodne mase podjednako uzne
miravali golemi novèani iznosi koji odnosili papini poslanici. Svi ti smjerovi r
azvoja poèeli su dobivati odredi oblik, iako se na prijelazu stoljeæa to jo nije
objelodanilo kao otvoreni su] Zapravo, u buli "Unam Sanctam", papa Bonifacije VI
II je istakao papin
vlast èak jaèe nego Inocencije II. Godinu 1300. prc sio je jubilarnom, tj. takvo
m u kojoj æe dobiti potf oprost grijeha tko god doðe na hodoèa æe u Rim. IVI je to
imalo za cilj da potcrta duhovnu moæ pape, tak< je pripomoglo da se u njegove b
lagajne sliju vrlo ke svote, a osim toga, obogatili su se i Rimljani, èi svakodn
evni ivot bio povezan s briganjem za svjetc potrebe hodoèasnika. Jubilej je poluè
io takav usp da je odreðeno kako ga treba ponoviti poslije ped godina, a zatim p
oslije dvadeset i pet, umjesto po sto.
Usprkos ovom izvanjskom oèitovanju prevlasti, : Bonifacija VIII poèivala je na l
abavim temeljima. Kac vjek, on je volio zlato vi e nego dolikuje crkvenom daru, a
u pitanjima vjere nije slu io primjerom ortoc snosti. Dokle god je bio papa, nalaz
io se u sukob s francuskim prelatima ili s njihovim kraljem Fili] IV. Iz te je s
vaðe kralj Francuske iza ao kao pobjed Slijedeæi papa, izabran 1305, bio je Klemen
t V, Fram koji je 1309. godine ustanovio svoje sjedi te u Avignc U njegovo vrijeme
i s njegovim pristankom Filip T svladao templare. Ta posve pljaèka ka mjera podu
je zbog sasvim neosnovanog razloga da je posrijedi reza. Opæenito, sukobi papins
ke vlasti od sada voc potkopavanju papina autoriteta. Nesloga izmeðu Iv XXII i f
ranjevaca dovela je do Occamovih polemika. '. mje tanjem sjedi ta papinske vlasti u
Avignon, u R: je do lo do privremene promjene stanja pod vodst< Cole di Rienzija.
Taj rimski graðanin poèeo je s nap ma na izopaèeno rimsko plemstvo, a na kraju j
e potu i papu i cara i proglasio Rim vladarem kao nekad, dine 1352. papa Klement
IV uspio je uhvatiti Rien: koji je ostao zatoèen sve dok papa nije umro dvije g
oc poslije toga. Tada se Rienzi vratio na vlast u Rimu, al je ulièna rulja ubila
nekoliko mjeseci kasnije.
Odlaskom u Francusku papinska je vlast mn izgubila od svog ugleda. Grgur XI poku a
o je to popn povratkom u Rim 1377. No on je umro slijedeæe god a njegov talijans
ki nasljednik, Urban VI, prepirao !
166
John Wycliffe, heretik i kritièar crkve. On je dijelom potaknuo seljaèku bunu 13
81.
francuskim kardinalima, koji su izabrali Roberta od eneve za svog papu. Kao Kleme
nt VII, taj se Francuz vratio u Avignon i tako je nastao veliki raskol, koji je
trajao do crkvenog sabora u Konstan-ci. Francuzi su branili svog papu u Avignonu
, dok je carstvo priznavalo njegovog rimskog suparnika. Kako je svaki papa imeno
vao svoje vlastite kardinale, koji su sa svoje strane birali njegova nasljednika
, raskid se nije mogao zalijeèiti. Poku alo se rije iti tu nepriliku sazivanjem crkv
enog sabora u Pi i 1409. Na njemu je i jedan i drugi papa progla en svrgnutim, a iza
bran je novi, saborski papa. Svrgnuti pape, meðutim, nisu htjeli odstupiti, tako
da su sada, umjesto dvojice postojala trojica. Crkveni saboru Konstanci, koji j
e sazvan 1414, konaèno je vratio malo reda. Saborski papa je svrgnut, rimski nag
ovoren da se povuèe, dok se avinjonska struja raspala zbog premale podr ke uslijed
engleskog utjecaja u Francuskoj. Godine 1417. sabor je imenovao Martina V i na
taj naèin dokrajèio veliki raskol. Ali crkva nije uspjela da se reformira iznutr
a, a svojim suprotstavljanjem crkvenosaborskom pokretu, papa je jo vi e umanjio ono
po tovanje koje je jo uvijek mogao zahtijevati.
U Engleskoj je nastavio da se protivi Rimu John Wycliffe (oko 1320 1384), roðen u
Yorkshireu, uèenjak i predavaè u Oxfordu. Valja se prisjetiti daje Engleska dugo
bila manje podlo na Rimu nego kontinentalna Evropa. Veæ je Wil-liam Osvajaè zahti
jevao da ni jedan biskup ne mo e biti imenovan bez kraljeva pristanka. Wycliffe je
bio svjetovni sveæenik. Njegov èisto filozofski rad manje je va an od rada franje
vaca. Napustiv i Occamov nominalizam, on je naginjao nekoj vrsti platonskog realiz
ma. Ondje gdje je Occam pripisivao Bogu apsolutnu slobodu i moæ, Wycliffe je bio
sklon da gleda na bo je naredbe kao na ne to nu no, to i samoga Boga obavezuje. Svijet
ne mo e biti drugaèiji nego to jest a to je stajali te koje je oèito nadahnuto neopl
atonskim uèenjem i koje se opet nalazi u 17. stoljeæu u Spinozinoj filozofiji. U
kasnijim godinama Wycliffe se suprotstavio crkvi prvenstveno zbog svjetovnog st
ila ivota papa i biskupa, koji su u ivali dok su mase vjernika ivjele u potpunoj sir
oma ti-ni. Godine 1376. on je izrazio novo gledanje na vlasni tvo u svojim predavanj
ima u Oxfordu. Samo kreposni mogu svojatati pravo na imovinu i vlast. Sveæenstvo
je, buduæi da ono ne udovoljava tom uvjetu, zapravo proigralo svoju imovinu, i
dr ava to treba ozakoniti. Imovina je ionako zlo: ako je Krist i njegovi uèenici n
isu imali, ne bi je trebalo imati ni sveæenstvo. Ovo se uèenje nije svidjelo imu
ænom sveæenstvu, no na lo je podr ku u engleskoj vladi koja je namjeravala obustavit
i davanja papi. Papa Grgur XI, koji je zapazio da se Wycliffovi heretièki stavov
i podudaraju sa stavovima Marsilija iz Padove, naredio je da mu se sudi, ali su
postupak omeli londonski graðani. Osim toga, Sveuèili te je utvrdilo svoju akadems
ku slobodu da slu a kralja i poreklo papi pravo da izvodi njegove predavaèe pred s
ud.
Poslije velikog raskola, Wycliffe je oti ao tako daleko da je papu proglasio antik
ristom. Zajedno s nekoliko prijatelja, prire-
dio je englesku varijantu Vulgate. Osnovao je svjetovni red siroma nih s æenika ko
ji su djelovali kao putujuæi propovjednici posveæeni radu za si ma ne. Na kraju je
javno igosao uèenje o pretvaranju kruha i vina u tije "krv Isusovu, kao to su kas
nije uèinili i voðe reformacije. Za vrijeme selja« bune 1381, Wycliffe je ostao
neopredijeljen, premda je u svojoj pro losti sklon pobunjenicima. Umro je u Lutten
vorthu 1384. Buduæi daje za iv izbjegao progone, crkveni sabor u Konstanci osveti
o se nad njegovim ko: ma. Njegove engleske sljedbenike lolarde nesmiljeno su ist
rebljivali. U Èe je njegovo uèenje nadahnulo husitski pokret koji se odr ao do refo
rmacije Zapitamo li se koja je glavna razlika izmeðu grèkog i srednjovjekovnog i
zora o svijetu, mo emo opravdano reæi da prvi nije poznavao osjeæaj grije! Grcima
nije izgledalo daje èovjek muèen naslijeðenim liènim teretom gre i sti. Oni su do
ista mogli zakljuèiti da je ivot na Zemlji ne to nesigurno bogovi mogu smrskati kad
god im se prohtije. Pa ipak, to nipo to nisu dri primjerenom i pravednom "nagrado
m" za zla poèinjena u pro losti. Dal grèki duh nije poznavao problem otkupljenja i
li spasenja. U skladu s tim, < èko je mi ljenje Grka u cjelini prilièno nemetafizi
èko. U helenistièkom dol pogotovo sa stoicizmom, uvukao se u etiku prizvuk pokor
nog prihvaæar koji je kasnije prenijet u ranokr æanske sekte. Ukratko, naime, grèk
a filozo: _ nije bila suoèena s teolo kim problemima i stoga je
ost
posve svjetovna.
Kad je kr æanska religija zavladala Zapadom, pril su, u etièkom pogledu, pretrpjel
e korjenitu promjenu. 1 æani su na ljudski ivot gledali kao na pripremu za bi ivot
koji æe doæi, a na nevolje èovjekova postojanja kao isku enja koja su mu nametnuta
da bi ga oèistila od pri dnog tereta grijeha koji je naslijedio. No to je bio d
oslov nadljudski zadatak. Da bi uspje no izdr ao to isku a^ nje, èovjeku je trebala bo j
a pomoæ, a ona je mogla, ili r mogla stiæi. Dok je kod Grka vrlina bila nagrada
sama sebi, kr æanin mora biti krepostan jer mu tako naredi Bog. Premda kroæenje us
kom stazom vrline ne mora sai po sebi osigurati spasenje, ono je u svakom sluèaj
u prec vjet. Naravno, neka od tih pravila treba uzeti "na vjeru1 tu bo ja pomoæ pr
venstveno posreduje. Jer, èovjeku je j trebna milost bo ja da postigne vjeru i da
po tuje njezi pravila. Oni koji nisu bili u stanju da poduzmu èak ni o1 prvi korak
, bili su nepopravljivo prokleti.
U ovom kontekstu filozofija je dobila religioznu uloL Jer, premda vjera nadilazi
razum, potrebno je da se vji nik, najbolje to mo e, osigura protiv sumnje dopu tajuæ
i razumu da osvijc vjeru koliko god mo e. Zbog toga filozofija u srednjem vijeku p
ostaje slu ! njom teologije. Tako dugo dok je prevladavalo takvo mi ljenje, kr æanski
filozofi nu no bili sveæenici. Svjetovno uèenje, ukoliko se uopæe odr alo, èuv su sv
eæenici i kole, a kasnije sveuèili ta, koja su vodili ljudi iz ovog ili on vjerskog
reda. Filozofski sustav, kojim su nastupili ti mislioci, vraæa se Plai nu i Ari
stotelu. Aristotelovski smjer osobito prevladava u trinaestom stoljec Lako je za
kljuèiti za to je Aristotela lak e prilagoditi kr æanskoj teologiji ne Platona. Upotri
jebiv i skolastièki jezik, mo emo to objasniti ovako: jedno i alistièko uèenje ne os
tavlja mnogo prostora za bo ju moæ koja je igrala biti
Aristotel viðen srednjovjekovnim oèima: iz katedrale u Chartresu, 13. stoljeæe.
ulogu u toku zbivanja. U tom pogledu nominalizam daje mnogo iri okvir. Premda se,
naravno, idovski i kr æanski Bog vrlo razlikuje od Aristotelova bo anstva, ipak je t
aèno da aristotelizam pristaje kr æanskom obrascu mnogo bolje nego platonizam. Pla
tonsko je uèenje sraèunato na to da potakne pan-teistièke nazore, kao npr. kod S
pinoze, premda je njegova vrsta platonizma èisto logièka, to æemo vidjeti kasnije
. Ova veza izmeðu filozofije i teologije mo e trajati tako dugo dok dopu tamo da raz
um mo e podupirati vjeru u odreðenoj mjeri. Kad su franjevaèki uèenjaci èetrnaesto
g stoljeæa porekli tu moguænost dr eæi da su razum i vjera meðusobno nespojivi, po
lo ena je osnova za postepeno odumiranje srednjovjekovnog gledanja. Na teolo kom pol
ju nije vi e ostalo nikakva posla za filozofiju. Oslobaðajuæi vjeru od svih moguæi
h veza s racionalnim istra ivanjem, Occam je vratio filozofiju na svjetovni put. O
d esnaestog stoljeæa dalje crkva vi e ne prevladava na tom podruèju.
Istodobno, ovaj raskid omoguæuje ljudima da svoje racionalne i religiozne djelat
nosti njeguju strogo odvojeno jedne od drugih. Bilo bi posve krivo misliti daje
to licemjerstvo. Bilo je i ima mnogo ljudi koji neæe dopustiti da se njihova pra
ktièna uvjerenja upliæu u religiozna. Naprotiv, posve je sigurno daje to jedini
naèin na koji se religija mo e osloboditi od napada sumnje. Jer, dokle god teologi
ja zalazi u podruèje dijalektike, ona se mora podvræi pravilima racionalne disku
sije.
S druge strane, dolazimo u bezizlazan polo aj kad god moramo vjerovati u neki stav
koji je nespojiv s ikakvim otkriæem empirijskog istra ivanja. Uzmite, na primjer,
starost na eg planeta: po Starom zavjetu ona iznosi otprilike nekih pet i tri èet
vrt milenija i to pravovjernici moraju vjerovati. S druge strane, geolozi navode
razloge za vjerovanje daje Zemlja stara preko 400 milijuna godina. Jedno od ta
dva mi ljenja treba, dakle, preinaèiti, osim ako religiozni istra ivaè pristaje da j
edan stav zastupa nedjeljom, a drugi u ostale dane u tjednu. Va no je daje religij
a, gdje god se njezina naèela sukobljavaju s nalazima istra ivanja, uvijek u obram
benom polo aju i mora preinaèiti svoj stav. Jer, u prirodi je ovog odnosa da se vj
era ne smije sukobljavati s razumom. Buduæi da sukob ovdje le i unutar podruèja ra
cionalne dijalektike, uvijek je religija ona koja se mora povuæi. Meðutim, i por
ed tog uvjeta religiozni polo aj poslije povlaèenja ostaje jasan i odvojen.
U svojim nastojanjima da religijske dogme racionalno objasne koliko je god moguæ
e, skolastièki su filozofi èesto pokazivali veliku o troumnost i istanèa-nost duha
. Dalekose ni je uèinak njihovih nastojanja da su izo trili jezièna oruða koja su ka
snije naslijedili renesansni mislioci. Vjerojatno je to najvrednije dostignuæe s
kolastike. Ono pogre no u njoj sastoji se u tom to nije pripisivala dovoljno va nosti
empirijskom istra ivanju. Franjevaèki su uèenjaci prvi upozorili na tu gre ku. Meðu
tim, u razdoblju, koje se vi e bavilo Bogom i drugim svijetom nego problemima ovog
svijeta, bilo je prirodno to su se iskustvena otkriæa toliko potcjenjivala. Najz
ad, renesansni su mislioci jo jednom postavili èovjeka u sredi te. To je bila klima
u kojoj se èovjekovo djelovanje cijenilo zbog njega samog, pa je stoga i znanst
veno istra ivanje krenulo novim i velikim koracima.
Na kraju, etika djelatnosti je ono èime se Zapad razlikovao od ostalog svijeta z
a posljednje tri ili èetiri stotine godina. Buduæi da je zapadna tehnologija osv
ojila svijet, etika, koja ide zajedno s njom, stekla je ne to novog utjecaja.
non est
Priroda svetog trojstva: vjeèni skolastièki problem.
Raðanje Venere iz valova; simbol kulturne obnove.
Raðanje moderne filozofije '
Dok je tijekom 14. stoljeæa srednjovjekovni nazor o svijetu poèeo malak: vati, p
ostepeno su nadolazile nove snage, koje su kovale dana nji mode svijet. Feudalna s
truktura srednjovjekovnog dru tva postala je dru tve nestabilna zbog raðanja sna ne tr
govaèke klase, koja se ujedinjavala s vlac rima protiv samovoljnih plemiæa. S po
litièkog stajali ta, aristokracija je izL bila ne to od svoje neranjivosti èim su bo
lja napadaèka oru ja omoguæila njihova uobièajena upori ta budu neodr iva. Ako nespret
ni kolci i seljaè vile ne mogu razoriti zidove dvoraca, barut æe to uèiniti. Èet
iri velika pokn oznaèavaju prijelazno razdoblje od propadanja srednjeg vijeka do
velike naprednog vala 17. stoljeæa.
Prvi je talijanska renesansa iz 15. i 16. stoljeæa. Premda je Dante jo uvij bio p
ro et srednjovjekovnim naèinima mi ljenja, u narodnom je jeziku prona sredstvo pribli a
vanja pisane rijeèi obiènim ljudima, koji nisu znali latinski. Pi kao Boccaccio
i Petrarca znaèe povratak svjetovnim idealima. U svim umjetr stima i znanostima
susreæemo ponovno raðanje zanimanja za svjetovnu kultu antike, to oznaèava raskid
sa klerikalnim tradicijama srednjeg vijeka.
Dok se na srednjovjekovnom popri tu glavna djelatnost ticala Boga, i nesansne je m
islioce vi e zanimao èovjek. Zbog te èinjenice novi se kultui pokret naziva humani
zmom i predstavlja drugi od velikih utjecaja. Dok renesansa u cjelini ispravno d
jelovala na opæi nazor o svijetu, humanistk je pokret ostao podruèje mislilaca i
uèenjaka. Talija sku renesansu nije pratilo trajno ponovno raðanje n cionalnog
jedinstva. Zemlja je bila rascijepana na siti podruèja, kojima su vladale gradsk
e dr ave, i cvjetala anarhija. Italija je potpala pod vlast habsbur kih din stija Au
strije i panjolske i nije se pojavila kao suver na nacija do sredine 19. stoljeæa
. Meðutim, renesans je pokret izvr io jak utjecaj i postepeno se irio pren sjeveru
u Njemaèku, Francusku i Nizozemsku. U tim z mljama veliki su se humanisti pojavi
li otprilike stotir godina iza svojih talijanskih preteèa.
i
U njima je humanistièki pokret djelovao istodobno luteranskom reformacijom, treæ
om od velikih sila koje j izmijenile srednjovjekovni svijet. Da je odista potreb
i neka vrsta reforme, uviðalo se unutar crkve veæ neko vi jeme. Humanistièki su
mislioci kritizirali zloupotrebe ko maje obilovala crkvena vlast, ali su slavohl
epne i gram l ve pape bile previ e moæne. Kad je izbila reformacija, Ri joj se estoko
suprotstavljao i osuðivao je. Na taj naèi: ono to se inaèe moglo prilagoditi kao
novi pokret unut; univerzalne crkve, bilo je prisiljeno da se izdvoji i pretvo
u nekoliko nacionalnih protestantskih crkava. Kad je r kraju katolièka crkva pri
stupila svom reformiranju, bilo prekasno da se zalijeèi vjerski raskol. Od tada
je zapadr kr æanstvo podijeljeno. Reformirane religije duguju hi manistièkom utjec
aju zamisao univerzalnog sveæenstv; Svaki je èovjek u izravnom dodiru s Bogom, K
ristu r treba namjesnika. Èetvrto va no zbivanje nastaje izravn
i 7n
o ivljavanjem empirijskih istra ivanja, koja su potaknuta Occamovim kritikama. Daljn
ja dva stoljeæa bilje e veliki napredak na znanstvenom polju. Od najveæe je va nosti
Kopernikovo ponovno otkriæe heliocentriænog sustava. Prikaz tog otkriæa pojavio
se 1543. Od 17. stoljeæa dalje, fizièke i matematièke znanosti brzo napreduju,
i, potièuæi veliki tehnièki razvoj, osiguravaju vladajuæe mjesto na Zapadu. Znan
stvena tradicija, osim to donosi materijalnu korist, sama je po sebi veliki zaèet
nik slobodne misli. Kuda god se zapadna civilizacija protegne, njezino materijal
no irenje prate politièki ideali.
Nazor o svijetu koji nastaje razvojem znanstvenog istra ivanja u biti je opet nazo
r starih Grka. Posao je znanosti da saèuva pojavnosti. Ugled to ga stjeèu te trad
icije posve je drugaèiji od dogmatizma s kojim je crkva u srednjem vijeku nastoj
ala nametnuti svoju vlast nad ljudima. Dakako, istina je da hijerarhija, koja se
odr ava zahvaljujuæi dogmatskom sustavu vjerovanja, mo e, u velikoj mjeri, o svemu
govoriti jednoglasno, dok istra ivaèi brane razlièita stajali ta. Neki misle daje èv
rsta jednoglasnost znak nadmoæi, premda nije nikad nitko objasnio za to bi bilo ta
ko. Nedvojbeno je taèno da ona mo e u svima koji je podupiru izazvati osjeæaj snag
e, ali njihov stav nije zbog toga nimalo vjerojatniji, kao to ni jedna tvrdnja ni
je istinitija ako je izgovorimo jaèim glasom. Jedino to u istra ivanju treba po tovat
i, jesu opæenita pravila racionalnog raspravljanja, ili, reèeno sokratovskim jez
ikom, dijalektika.
Meðutim, izvanredni uspjesi znanosti u pogledu njezine tehnolo ke primjene stvoril
i su jednu opasnost drugaèije vrste. Naime, mnogi su poèeli
misliti kako nema doslovno nièega to èovjek ne mo e postiæi, ako se sai njegova nas
tojanja prikladno usmjere i primijene. Veliki napreci modei tehnologije ovise o
suradnji mnogih mozgova i ruku, te onima, èiji je zadat da pokreæu nove pothvate
, mora zaista izgledati da su njihove vlastite m bezgraniène. Da svi ti planovi
znaèe ljudski napor i da bi trebali slu iti r manim ciljevima, èesto se zaboravlja
. Prijeti opasnost da na vlastiti svi prekoraèi granice na tom podruèju.
Na filozofskom polju isticanje èovjeka razvija unutarnju sklonost prei spekulaci
ji, a to vodi k stajali tu koje je potpuno suprotno onom to nac hnjuje filozofije m
oæi. Èovjek sada postaje kritièar svojih vlastitih sposobr sti, ni ta ne mo e biti n
eosporno, osim nekih izravnih iskustava. Ovaj sub ktivni stav vodi jednom krajnj
em obliku skepticizma koji je, na svoj naè jednako toliko pretjeran kao i naginj
anje potpunom zanemarivanju jedini Oèigledno je da se mora naæi neko srednje rje e
nje.
U meðuvremenu, prijelazno razdoblje o kojem je rijeè obilje avaju dva os bito va na
otkriæa. Prvo je izum tiskarskog stroja s pokretnim slovima. ( potjeèe iz 15. st
oljeæa, barem to se tièe Zapada. Kinezi su primjenjivali postupak veæ pet stotina
godina prije, ali to u Evropi nije bilo poznato, pojavom tiskarskog umijeæa sil
no se poveæao okvir irenja novih ideja. To na kraju, pomoglo da se obore stari au
toriteti. Jer, kad je Biblija, prevede: na narodne jezike, postala neogranièeno
dostupna, crkva vi e nije mogla d lje uvjerljivo zadr ati vjerska pitanja u svom okr
ilju. to se tièe nauèavar opæenito, isti su uzroci ubrzali povratak svjetovnosti.
Tiskanje nije posi lo samo sredstvom irenja novih politièkih uèenja koja su osuð
ivala st< poredak, nego je i omoguæilo humanistièkim uèenjacima da objave rado a
ntièkih mislilaca. To je pak pridonijelo irem prouèavanju klasiènih izvor vodilo
pobolj anju stupnja obrazovanja uopæe.
Mo da nije naodmet da se istakne kako je izum tiskanja nesiguran dol tak, ako nije
popraæen za titom slobode izra avanja. Jer, neistina se tisi jednako lako kao i ist
ina, i jednako se tako iri.
Èovjeku vrlo malo koristi da mo e èitati, ako natiskano, imajuæi ga pr sobom, mora
prihvatiti bez pitanja. Samo ondje gdje postoji sloboda govor; kritike, iroka ra
sprostranjenost tiskane rijeèi unapreðuje istra ivanje. Nen
li te slobode, bolje je da smo nepismeni. U na e? vrijeme taj problem postao veæi
jer tiskanje nije vi jedino moæno sredstvo masovnog komuniciranj Poslije pronala
ska be iènog brzojavljanja i televizij postalo je jo va nije da se odr ava ta vjeèna bu
dno bez koje sloboda opæenito poèinje propadati.
Usporedo s veæom rasprostranjeno æu informaci ljudi poèinju stvarati taènije nazor
e o zemlji na koj ive. To se postiglo mnogim putovanjima koja su ima za cilj istr
a ivanja i znaèila su nove putove za poriv( poduzetnost Zapada. Ti pustolovni poth
vati omoguæ ni su tehnièkim pobolj anjima brodogradnje i navig èije, i to takoðer
povratkom antièkoj astronomiji. E 15. stoljeæa brodovi se nisu usudili ploviti d
aleko ( atlantske obale, i to dijelom zbog toga to nije bilo p trebe da to uèine,
a prije svega zato stoje bilo nesigu no zaploviti u predjele gdje nema kopnenih
 oznaka c
Tiskarski stroj, sredstvo za irenje knji evnosti
vode morskog putnika. Upotreba busole otvorila je iroke puèine i od tada istra ivaè
i mogu prelaziti oceane u potrazi za novim zemljama i morskim putovima.
Za srednjovjekovnog èovjeka svijet je bio statièno, konaèno i dobro sreðeno mjes
to. Sve je u njemu imalo odreðenu svrhu: zvijezde da idu svojim stazama, a èovje
k da ivi u dru tvenom polo aju u kojem se rodio. Ovu samodopadnu sliku grubo je potre
sla renesansa. Dvije suprotne te nje proizvele su novi nazor o svijetu. Na jednoj
je strani veliko pouzdanje u snagu i pamet èovjeka, koji je sad sredi te zbivanja.
Istodobno, meðutim, beskonaènost prostora i vremena poèinje dra kati ma tu filozofa
, pa èovjekov polo aj u svemiru postaje manje dominantan. Ti su pogledi najavljeni
u spisima njemaèkog kardinala Nikole Kuzanskog (1401 1464) i u slijedeæem su stol
jeæu ukljuèeni u Kopernikov sustav. Slièno tome, zbio se povratak drevnome Pitag
orinom i Platonovu mi ljenju da je svijet stvoren po matematièkom obrascu. Sve to
razmi ljanje poljuljalo je postojeæi red stvari i potkopalo stare usidrene autorit
ete i na vjerskom i na svjetovnom polju. Crkva je poku ala suzbiti irenje hereze, a
li s malo uspjeha. Ipak, dobro je da se sjetimo kako je jo 1600. godine inkvizici
ja osudila Giordana Bruna da bude spaljen na lomaèi. Kao i èesto puta prije toga
, nosioci postojeæeg poretka, bojeæi se pre-vratni tva, divljaèki su sudili onima
koji su se drznuli da budu drugaèiji. Ali je sama ta osuda pokazivala kako je sl
ab polo aj koji je trebala uèvr æivati. Na politièkom polju postepeno su se razvijal
e nove koncepcije o vlasti i sve su se vi e ogranièavale moæi nasljednih vladara.
Prijelom koji je prouzroèila reformacija nije bio u svakom pogledu plodonosan. M
oglo bi se pomisliti da æe kraj mno tva religija ljudi konaèno uvidjeti kako se je
dnom te istom Bogu mogu klanjati na mnogo razliènih naèina. To je stajali te zastu
pao Kuzanski veæ prije reformacije. Ali se taj prilièno oèigledni zakljuèak nije
sviðao vjernicima.
Renesansa, naravno, nije zapoèela kao iznenadno buðenje iz pro losti u kojoj je po
znavanje antike bilo mrtvo. U stvari, mi smo vidjeli da su se tijekom cijeloga s
rednjeg vijeka odr ali neki tragovi starijih tradicija. Povijest se jednostavno ne
mo e raskomadati takvim o§trim graniènim linijama. Ipak, korisna su razlikovanja
ove vrste, ako se s njima postupa oprezno. Ako je, dakle, opravdano govoriti o t
alijanskoj renesansi, to znaèi da postoje odreðene oèigledne razlike izmeðu sred
njovjekovne pro losti i modernog razdoblja. Na primjer, postoji jasna suprotnost i
zmeðu skolastièke crkvene knji evnosti i svjetovne knji evnosti na narodnom jeziku,
koja se poèinje javljati s 14. stoljeæem. Ovo knji evno buðenje prethodi humanisti
èkom preporodu uèenja zasnovanog na klasiènim izvorima. Novoj knji evnosti bio je
sredstvom narodni jezik i ona je stoga pobuðivala iri odaziv nego djela uèenjaka,
koji su zadr ali latinski kao sredstvo izra avanja.
Ogranièenja srednjovjekovnog nazora odbaèena su na svim poljima djelovanja. Izvo
r nadahnuæa nalazio se najprije u raðanju svjetovnog zanimanja za suvremeno razd
oblje, a kasnije u idealiziranoj predod bi pro losti.
Brod kakav je upotrijebio Kolumbo. Njegovo otkriæe Amerike 1492. otvorilo je nov
e horizonte.
Platon i Aristotel, kako ih je vidio talijanski renesansni slikar Rafael
Shvaæanje antike, koje se razvilo u to vrijeme, je, naravno, vi e ili manje iskriv
ljeno odu evlje tog pokoljenja, koje je ponovno otkrilo kontinuit svojom vlastitom
povije æu. To pone to roman gledanje na starinu odr alo se do 19. stoljeæa. Mi danas
sigurno mnogo bolje obavije teni o tome. su bili umjetnici i pisci renesanse.
U Italiji, gdje su ostaci antièke civilizacije pre< vljali opipljive simbole dav
nih vremena, renesans pokret dobio iri oslonac nego njegovi kasniji c sjeverno od
Alpa. Zemlja je politièki bila podije umnogome poput stare Grèke. Na sjeveru su
posi brojni gradovi-dr ave, u centru papinska podruè na jugu napuljsko i sicilija
nsko kraljevstvo. Meðu vernim gradovima, Milano, Venecija i Firenca bi najmoænij
i. Izmeðu gradova se vodila stalna bori unutar svakog grada stranaèke borbe. Dok
su se ] spletke i osvete izvodile s najveæom vje tinom i o tno æu, zemlja, kao cjel
ina, nije trpjela ozbiljnu i Plemstvo i gradovi borili bi se jedni s drugim, pomo
æ plaæenika kojima je bilo u profesionalnorr teresu da ostanu ivi. To umjereno st
anje korje se izmijenilo kad je Italija postala popri tem sul francuskog kralja i
cara. Italija je, meðutim, bila su rascjepkana da bi se udru ila protiv najezde iz
vana. Zemlja je tako ostala n dinjena i uglavnom pod tuðom vladavinom.
U stalnim borbama izmeðu Francuske i carstva, Habzburzi su iza li' pobjednici. Nap
ulj i Sicilija pripali su panjolskoj, dok su papinska podri u ivala priznatu nezavi
snost. Milano, gvelfsko upori te, postao je podre panjolskim Habzburgovcima 1535. M
leèani u ivaju donekle poseban p aj, dijelom zato to nisu nikad pretrpjeli poraz od
barbara, a dijelom 2 povezanosti s Bizantijom. Oni su stekli snagu i bogatstvo u
kri arskim tovima, a po to su porazili svoje suparnike Ðenove ane, upravljali su t vi
nom irom Mediterana. Kad je Carigrad pao pod otomanske Turke 14 Venecija je poèel
a propadati, a taj je proces ubrzan otvaranjem puta do In oko Rta dobre nade i o
tkriæem Novog svijeta.
Najistaknutiji nosilac renesansnog pokreta bio je grad Firenca. Nijedan gi osim
Atene, nije dao toliko umjetnika i mislilaca. Dante, Michelangelo i Leoi do, da
spomenemo samo nekoliko, bili su Firentinci, kao i kasnije Galilej. U tarnji ner
edi u Firenci, koji su prouzrokovati Danteovo progonstvo, doveli s vremenom do v
ladavine Medicija. Od 1400. dalje, osim u kratkim prekidi; ova obitelj trgovaèke
aristokracije vladala je tim gradom preko trista godina to se tièe papinske vlas
ti, renesansa je imala dvostruki uèinak. S jei strane, pape je zahvatilo prosvij
eæeno zanimanje za uèenjaèko djelovanje '. manista i postali su veliki za titnici
umjetnosti. Papinski zahtjevi za svje vnom vla æu izvodili su se iz krivotvorene K
onstantinove darovnice, ali papa Nikola V (1447 55) uvelike divio Lorenzu Valli ko
ji je otkrio krivotvc nje i zastupao druga sporna gledi ta. Taj knji evni detektiv b
io je imenoi papinskim tajnikom unatoè svojim nepravovjernim pogledima. S druge
st ne, to slabljenje vjerskih pravila dovelo je do takve zaokupljenosti svjetovr
174
pitanjima, da je papinska vlast izgubila mnogo od svog utjecaja. Privatni ivoti l
judi, kao to je bio Aleksandar VI, prilièno su oskudijevali pobo no æu koja bi se mog
la oèekivati od bo jeg predstavnika na Zemlji. tavi e, na svjetovne te nje papa iz 16.
stoljeæa potro ene su goleme svote novca iz drugih zemalja. Sve je to izazvalo neg
odovanja koja su do ivjela vrhunac u reformaciji.
Opæenito uzev i, talijanska renesansa nije u filozofiji stvorila velika djela. To
je vi e bilo razdoblje ponovnog otkrivanja izvora nego velikog filozofskog razmi lja
nja. Osobito je studiranje Platona jo jednom poèelo izazivati ari-stotelizam. U F
irenci, za Cosima dei Medicija, otvorena je poèetkom 15. stoljeæa Firentinska ak
ademija. Taje ustanova vi e bila sklona Platonu nego postojeæa sveuèili ta. Uopæe, r
ad humanistièkih uèenjaka utro je put velikom filozofskom napretku u 17. stoljeæ
u.
Premda je renesansa oslobodila ljude crkvenog dogmatizma, nije ih za titila svakov
rsnih starih praznovjerica. Astrologija, koju je crkva stalno prigu ivala, sad je
stekla iroku popularnost, kvareæi ne samo neobrazovane veæ i uèene. to se tièe vra
æanja, u to se takoðer uvelike vjerovalo, i stotine su bezopasnih èudaka spaljen
i na lomaèama kao vje tice. Naravno, lov na vje tice nije nepoznat ni na em dobu, prem
da vi e ne vlada obièaj da se plijen spali. Zajedno s odbacivanjem srednjovjekovno
g dogmatizma slabilo je i po tovanje prema utvrðenim pravilima dr anja i pona anja. To
je bilo ono stoje, izmeðu ostalog, spreèavalo Italiju da postigne neki oblik na
cionalnog integriteta koji bi se suprotstavio tuðinskim opasnostima sa sjevera.
Vremena su bila prepuna izdajnièkih spletki i la i. Vje tina otmjenog uklanjanja pro
tivnika ili neprijatelja razvila se do nenadma ivog stupnja. U takvoj klimi varanj
a i nepovjerenja nije mogao nastati nijedan, za ivot sposoban oblik politièke sur
adnje.
Na polju politièke filozofije talijanska je renesansa dala jedan istaknuti lik.
Niccolo Machiavelli (1469 1527) bio je sin firentinskog odvjetnika. Njegov politiè
ki uspon poèeo je 1494, kad su Medici istjerani iz Firence. U to je vrijeme grad
pao pod utjecaj Savonarole, dominikanskog reformatora koji se suprotstavio poro
ku i pokvarenosti svog vremena. U svom revnom nastojanju on se na kraju sukobio
s Aleksandrom VI, papom Borgijem, i bio spaljen na lomaèi 1498. Vjerovalo se da
su ti dogaðaji izazvali razmi ljanje o prirodi vlasti i politièkom uspjehu. Machia
velli je kasnije pisao da nenaoru ani proroci uvijek propadnu, navodeæi Savonarolu
kao primjer. Za vrijeme progonstva Medicija Firenca je bila republika i Machiav
elli je ostao u javnoj slu bi do njihova povratka na vlast 1512. Za èitavo to vrij
eme on je bio protiv njih i zato je sada pao u nemilost. Bio je prisiljen da se
povuèe iz javnog ivota i posvetio se pisanju o politièkoj filozofiji i srodnim te
mama. Poku aj da ponovno stekne naklonost Medicija, posveæujuæi glasovitu knjigu V
ladar Lorenzu II 1513, nije uspio. Umro je 1527, one godine kad su plaæenici car
a Karla V razarali Rim.
Dva velika Machiavellijeva djela o politici jesu Vladar i Rasprave. Prvo od njih
ide za tim da prouèi putove i naèine dobivanja i odr avanja autokratske
Jeronim na posudi od majolike iz renesansnog doba
f
1
Machiavelli, firentinski diplomat, politièki filozof
vlasti, dok drugo pru a opæenito uèenje o vlasti i kaki ona provodi pod razliènim
tipovima vladavine.
Uèenje iz knjige Vladar uopæe ne poku ava da da ] posni savjet o tome kako se post
aje kreposnim vladar Naprotiv, on tvrdi da opaki postupci dovode do stjec politiè
ke moæi. Zbog ove èinjenice termin makijavelis zadobio je prilièno zlokobno i ne
dolièno znaèenje. U ; log Machiavelliju valja utvrditi da on ne brani pokvarer n
aèelno. Njegovo je podruèje ispitivanja s onu stranu bra i zla, ba kao istra ivanje
nuklearnog fizièara. elii steæi vlast, ka e on, morate biti bezobzirni. Je li to d
obr lo e, posve je drugo pitanje, koje Machiavellija ne zanii Njemu mo emo zamjeriti
to nije obratio pa nju na to, nema smisla da ga osuðujemo zbog njegove studije o p
tici vlasti kakva je ona stvarno bila. Jer, ono to je izlo i u Vladaru, to je vi e i
li manje sa eti prikaz postupaka ] su bili uobièajeni u renesansnoj Italiji.
Za vrijeme svog javnog djelovanja u slu bi firentinske publike, Machiavelli je sud
jelovao u mnogim diplomatsl
izaslanstvima, koja su mu pru ila dovoljno moguænosti da iz prve ruke pro zamr enost
i politièke spletke. Za vrijeme svog diplomatskog rada, on je do upoznao Cesara
Borgiju, sina Aleksandra VI, i jednako veliku hulju kao mu je bio i otac. S veli
kom vje tinom i drsko æu Cesar Borgia planirao je c guranje svog polo aja poslije oèev
e smrti. Uklonio je svog brata koji je sta na putu tim ambicijama. U vojnom pogl
edu, Cesar je pomagao svom ocu poveæa papinske posjede, oèekujuæi da æe kasnije
sigurno zadr ati ta pod èja za sebe. to se tièe papinog nasljednika, sve je moralo
biti izvedeno U da jedan od njegovih prijatelja doðe na Svetu stolicu. Cesar Bor
gia je poka; zadivljujuæu o troumnost i diplomatsku lukavost u ostvarivanju tih ci
lje hineæi sad prijateljstvo, sad opet zadajuæi smrtni udarac. rtve tih vje ba] u v
r enju dr avnih poslova ne mo emo, naravno, priupitati to su osjeæale, sva je prilika d
a su se, objektivno gledano, dobrano divile nedvojbenoj vje t Cesara Borgije: taka
v je bio duh vremena.
Na kraju su njegovi planovi propali jer je bio bolestan kad mu je otac urr 1503.
Nasljednik papinske stolice postao je Julije II, stari neprijatelj Borgi Onaj k
ome su poznati ciljevi Cesara Borgije mo e i te kako priznati kako sposobno djelov
ao da se ostvare. Zbog toga ga Machiavelli velikodu no hvL U Vladaru ga uzdi e kao p
rimjer drugima koji te e da doðu na vlast. to njemu izgledali opravdani ovakvi post
upci, u skladu je s opæim nazorima t razdoblja. Od 17. do 19. stoljeæa, uzev i opæ
enito, ovakve bezobzirne meto nitko nije dr ao oprostivim, ili ih barem nitko nije
javno hvalio. Dvadeseto stoljeæe opet stvorilo nekoliko politièkih oruða u maki
javelistièkoj tradiciji
Od 1513. do 1521. na papinskoj se stolici nalazio Leo X, èlan obitelji M diæi. B
uduæi da je Machiavelli poku avao da se dodvori Medicijima, pitar papinskog autori
teta zaobilazi u Vladaru nekoliko pobo nih primjedaba. Raspravama gleda na papinsk
u vlast prilièno kritiènije. U njima je èitav p stup vi e pro et etièkim stavovima.
Machiavelli razmatra, prema zaslu nos razlièite tipove ljudi na vlasti, od osnivaè
a religija do tirana.
Ulogu religije u dr avi shvaæa pragmatièki. Istinitost ili la nost religiozni uvjere
nja nije uopæe va na ako dr ava postigne odreðenu mjeru socijalne p
176
vezanosti. S takvog stajali ta, naravno, posve je opravdano progoniti heretike. to
se tièe crkve, nju osuðuje iz dva razloga: prvo, zato stoje pokvareni naèin ivlje
nja mnogih njezinih pripadnika poljuljao narodno povjerenje u religiju; i drugo,
jer su svjetovni i politièki interesi papinske vlasti bili prepreka nacionalnom
jedinstvu Italije. Uz put se mo e spomenuti kako je to posve u skladu s èinjenico
m da su neki politièki pape, ostvarujuæi svoje vlastite ciljeve, postupali vrlo
spretno, vladar se ne bavi ciljevima, dok se Rasprave ponekad bave.
to se tièe opæenito usvojenih moralnih pravila, Vladar posve nedvojbeno tvrdi da
ona vladare ne obavezuju; nije li, naime, svrsishodno da slu a moralne zakone, vla
dar ih smije prekr iti. U stvari, on to èesto mora, ako eli ostati na vlasti. Istod
obno, drugima treba da izgleda krepostan. Samo s pomoæu ove dvostrukosti vladar
mo e zadr ati svoj polo aj.
U opæenitom raspravljanju, Michiavelli u Raspravama izla e uèenje o nadzoru i ravn
ote i. Svi bi slojevi u dru tvu trebali da imaju neku politièku vlast tako da u odre
ðenom opsegu mogu nadzirati jedan drugoga. To se uèenje oslanja na Platonova Dr av
nika, a postalo je vodeæim u 17. stoljeæu s Locke-om i s Montesquieuom u 18. sto
ljeæu.
Machiavelli je njime utjecao na uèenja liberalnih politièkih filozofa modernih v
remena, kao i na praksu suvremenih autokrata. Uèenje o dvostrukosti primjenjuju
mnogi dokle god mogu, premda ono ima granica koje Machiavelli u svojim djelima n
e razmatra.
Trebalo je neko vrijeme da se renesansni pokret, koji je zahvatio Italiju u 15.
stoljeæu, osjeti sjeverno od Alpa. U tom irenju prema sjeveru snage preporoda pre
trpjele su nekoliko znaèajnih promjena. Ponajprije, na sjeveru je novi nazor o s
vijetu ostao mnogo vi e briga uèenjaka. U odreðenom smislu, strogo uzev i, nije èak
ni ispravno govoriti o preporodu, buduæi da tu nema nièega to je jednom postojalo
pa se sad moglo preporoditi. Dok su na jugu tradicije pro losti imale neki maglov
iti smisao za ljude opæenito, u sjevernim je zemljama utjecaj Rima bio prolazan
ili ga uopæe nije bilo. Zbog toga su novi pokret vodili u prvom redu uèeni ljudi
, te je odaziv na nj bio stoga donekle ogranièen. Mada nije na ao jednakog odu ka na
umjetnièkom polju, taj je sjeverni humanizam unekoliko bio ozbiljniji. Na kraju
je raskinuo sa srednjovjekovnom vlasti naglije i napadnije nego u Italiji. Prem
da mnogi humanistièki uèenjaci nisu bili skloni religioznom raskolu to ga je izaz
vala refor-macija, na neki se naèin oèekivalo da æe on nastati, ako uopæe nastan
e, u buðenju preporoda na sjeveru.
Od preporoda, religija igra razliènu ulogu u ivotu ljudi na obje strane Alpa. U I
taliji je papinska vlast u stanovitom smislu izravno povezana s carskom pro lo æu. to
se tièe same religije, ona je vi e pitanje ustaljene koloteèine, dio svakida njeg iv
ota, koji se obavljao jednako stalo eno kao jedenje i pijenje. Èak i danas religij
a u Italiji ima ovu donekle bezanosnu osobinu, kad je usporedimo s istom vjerom
na drugim mjestima. Stoga je postojao dvostruki razlog nemoguænosti potpunog odv
ajanja od postojeæih religioznih tradicija. Prvo, crkva je na neki naèin bila di
o dru tvenog poretka, èak iako je papinska vlast, kako je isticao Machiavelli, don
ekle bila
Cesar Borgia, sin Aleksandra VI, okrutni renesansni vladar
ti
r
f
Fdioterabfoiucum,,
Iz Erazmove knjige "Pohvala gluposti"
i
prepreka talijanskom nacionalnom jedinstvu; i drugo, nisu ljudi vjerov onim dubo
kim uvjerenjem koje mo e dovesti do korjenitih promjena, ke potrebno. Humanistièki
mislioci na sjeveru bili su ljudi koji su se ozb: zanimali za religiju i zloupo
trebe od kojih je ona trpjela. U svojim polemk spisima, ogorèeno su se suprotsta
vljali izopaèenim postupcima kurija. T treba dodati i osjeæaj nacionalnog ponosa
kojem talijanski prelati nisu u\ posveæivali du nu pozornost. To nije bilo samo p
itanje opæenitog negod< nja zbog novèanih davanja za uzdr avanje i uljep avanje Rima
, nego i posredni otpor snishodljivosti s kojom su dovitljivi Talijani gledali o
zbil Teutone sa sjevera.
Najznatniji od sjevernih humanista bio je Erazmo Rotterdamski (14( 1536). Oba su
mu roditelja umrla prije njegove dvadesete godine i to je, i: da, bilo razlogom
to nije odmah oti ao na sveuèili te. Umjesto toga, nje su ga skrbnici poslali u samo
stansku kolu i s vremenom se pridru io gustinskom samostanu u Stevnu. Djelovanje ti
h ranih iskustava izaz je u njemu trajnu mr nju prema strogoj i nema tovitoj skolast
ici koja je nametnuta. Godine 1494. kambrijski je biskup imenovao Erazma sv tajn
ikom i tako mu pomogao da raskine sa samostanskom osamljeno c Stevnu. Nakon toga j
e nekoliko puta putovao u Pariz, ali filozofske prilik Sorbonni vi e nisu poticale
na nova uèenja. Suoèene s preporodom, tora èke i okamistièke grupe sklopile su
mir i ujedinjavale se protiv humani^
Potkraj 1499. on je oti ao na kraæe putovanje u Englesku gdje je upo2 Coleta i, na
dasve, Morea. Po povratku na Kontinent prihvatio se grèko: zika i postigao dobre
rezultate. Kad je 1506. posjetio Italiju, doktorirao Torinu i uvidio da ga u gr
èkom nitko ne mo e nadma iti. Godine 1516. o vio je prvo izdanje Novog zavjeta na gr
èkom, koje je bilo tiskano. Od njeg se knjiga najbolje pamti Pohvala gluposti, s
atira koju je napisao u More kuæi u Londonu 1509. Grèki naslov je dosjetka u vez
i s Moreovim imer U toj knjizi, pored mnogih poruga ljudskim slabostima, ima ogo
rèenih pada na srozavanje religioznih ustanova i njihovih pripadnika. Unatoè i j
im otvorenim kritikama, nije se otvoreno izjasnio za reformaciju, kad j to do lo v
rijeme. Zastupao je najva niji protestantski stav da èovjek ste izravnom odnosu s
Bogom i daje teologija suvi na. Istodobno, meðutim, htio ulaziti u prijepore koji
su nastali buðenjem reformacijskog pokreta, su ga zanimala uèenjaèka stremljenja
i njegov izdavaèki posao, a u sva]
iTEROUA >VRFRO A
Erazmo Rotterdamski (1466 1536) uèenjak i redaktor
sluèaju je osjeæao daje raskol nevolja. Premda je u priliènoj mjeri taèno da su
prijepori svake vrste neugodni, ta _yi n:\.-\ se pitanja nisu smjela zanemariti.
Na kraju se Erazmo K1 izjasnio za katolicizam, no istodobno je postao manje va an
. Pozornicom su vladali ljudi sna nijeg kova.
Obrazovanje je podruèje na kojem je Erazmov utjecaj ostavio najtrajniji dojam. H
umanistièko obrazovanje, koje je sve donedavno bilo sr srednjo kolske naobrazbe gdj
e god su prevladavali zapadnoevropski nazori, mnogo duguje njegovoj knji evnoj i p
redavaèkoj djelatnosti. U svom izdavaèkom radu nije se uvijek bavio iscrpnim kri
tièkim ispitivanjem tekstova. Radio je prije za iru èitalaèku publiku nego za aka
demske specijaliste. Ipak, nije pisao narodnim jezikom. Naprotiv, htio je uèvrst
iti polo aj latinskog jezika.
U Engleskoj je najistaknutiji humanista bio Thomas More (1478 1535). Kad mu je bi
lo èetrnaest godina, poslan je u Oxford gdje je poèeo studirati grèki. To se u o
no vrijeme dr alo pomalo nastranim, a zacijelo je na to s nepovjerenjem gledao ota
c mladog studenta. Moreu je bilo suðeno da ide stopama svog oca i studira pravo.
Godine 1497. susreo se s Erazmom za vrijeme njegove prve posjete Engleskoj. Taj
ponovni dodir s novim uèenjem pojaèao je Moreovo zanimanje za studij grèkoga. M
alo zatim, pro ivio je asketski period i provodio stroge mjere
kartuzijanskog reda. Meðutim, na kraju je odbacio namisao o kaluðerstvu, djelomi
èno, mo da, i zbog suprotnog savjeta svog prijatelja Erazma. Godine 1504. nalazimo
ga u parlamentu, gdje se istaknuo otvorenim suprotstavljanjem financijskim zaht
jevima Henrika VII. Kralj je umro 1509. i More se ponovno posvetio svojoj profes
iji. Ali gaje Henrik VIII doskora pozvao da se vrati javnim poslovima. Vremenom
se uzdigao do najvi eg polo aja, postao je lord kancelar umjesto Wolseyja, nakon sto
je ovaj umro 1529. No More nije dugo ostao na vlasti. Protivio se kraljevoj rast
avi s Katarinom Aragonskom i podnio ostavku 1532. Izazvao je silno kraljevo neza
dovoljstvo time stoje odbio poziv na krunjenje Anne Bolevn. Kad je 1534. kralj S
kup tinskom poveljom progla en poglavarom nove crkve, More nije htio polo iti prisegu.
Strpan je u zatvor i na suðenju 1535. progla en krivim zbog izdaje, jer je izjavi
o da parlament ne mo e kralja imenovati poglavarom crkve. Na osnovi tog stava je p
ogubljen. Podno ljivost u politièkim pitanjima nije bila uobièajena u ono vrijeme.
More je bio plodan pisac, ali se za veæinu njegovih djela jedva mo e reæi da ih da
nas netko èita. Njegova slava poèiva iskljuèivo na politièkoj sanjariji, koja je
najbolje poznata pod naslovom Utopija. To je uzorak spekulativnoga socijalnog i
politièkog uèenja, koje je oèigledno nadahnuto Platonovom Dr avom. Dano je u obli
ku izvje taja jednog brodolomnika koji je pet godina ivio u toj otoèkoj zajednici.
Kao i kod Platona, jako je nagla eno zajednièko vlasni tvo, i to iz sliènih razloga.
Gdje god su stvari u privatnom vlasni tvu, dr i se da je nemoguæe razviti temeljito
po tovanje prema opæem ,|
dobru. Osim toga, ako ljudi posjeduju dobra za sebe, odijeljeni su jede drugoga
onoliko koliko su im razlièna bogatstva. Da svi ljudi treba da 1 jednaki, to se
u Utopiji prihvaæa kao gotova èinjenica. Iz toga More i kako privatno vlasni tvo p
okvarljivo utjeèe i stoga nije dopu teno. Kad n posjetilac prièa stanovnicima Utop
ije o kr æanstvu, ono im je privlaèni najvi e zbog komunistièke crte u njegovu uèenj
u, koja se tièe vlasni tv Organizacija te idealne dr ave opisana je vrlo detaljno. Dr a
va ima g grad i pedeset i tri druga grada; svi su izgraðeni po istom uzoru s je
kim stanovima u koje svatko mo e uæi slobodno. Ondje gdje nema privc vlasni tva, kra
ða nema smisla. Krajevi izvan gradova pro arani su polj vrednim gospodarstvima, od
kojih se svako vodi na slièan naèin. to S( odijevanja, svatko nosi istu vrstu od
jeæe, osim to postoji korisna, ali s manja razlika u krojevima izmeðu udatih i ne
udatih ena. Odjeæa je padljiva i uvijek ostaje ista, hirovi mode nisu poznati. Ra
dni ivoti gra< teku posve jednako. Svi oni rade est sati dnevno i uvijek odlaze na
spa-\ u osam naveèer, a ustaju u èetiri ujutro. Oni koji imaju sve bitne uvjei
postanu uèenjaci, usredotoèuju se na svoj intelektualni posao i ne rad kakav dru
gi. Iz te se grupe izabire vladajuæe tijelo. Sistem vladavine je -predstavnièke
demokracije putem posrednih izbora. Glavar dr ave bii do ivotno, pod uvjetom da se p
ona a kako dolikuje; u protivnom, mo < smijenjen. Dru tveni ivot zajednice takoðer je p
odvrgnut strogim pravi] to se tièe odnosa s drugim zemljama, ogranièeni su na nu ni
minin eljeza nema u Utopiji, pa se mora uvoziti. Vojnom su obukom obuhv
i mu karci i ene, premda se nikad ne ratuje, u samoobrani, ili kad se poma e saveznic
ima : tlaèenim nacijama. Koliko je god moguæe, ratu s pomoæu plaæenika. Postoji
fond dragocjenih mi stvoren trgovanjem, a slu i za plaæanje plaæeni trupa u ratu.
Stanovnicima nije potreban nova njihove vlastite potrebe. Oni ne znaju za pobo nj i
asketizam. Meðutim, postoji jedno manje ograi nje: ateisti, premda im je dopu ten
o da nesme zastupaju svoje stajali te, ne u ivaju status grac i ne mogu uæi u vladu.
Neke ni e poslove obavljaji bovi, koji potjeèu iz redova onih to su osuðeni ozbilj
nih zloèina, ili iz redova stranaca koji su pot da izbjegnu kaznu u svojoj domov
ini.
Nedvojbeno je da bi ivot u tako dobro smi lj dr avi bio oèajno dosadan. To je zajedni
èka crta alnih dr ava. Meðutim, ono to je mnogo vi e \X s Moreovim raspravljanjem jes
t novi liberalni pri pitanju vjerske podno ljivosti. Reformacija je trg kr æansku za
jednicu u Evropi iz njezinoga samod dnog stava prema autoritetu. Da su ti dogaða
ji i preteèe koji su propovijedali podno ljivost u re skini pitanjima, veæ smo spo
menuli. Kad je reform dovela do stalnog religijskog raskola u Evropi, pc podno lji
vosti s vremenom je prevladao. Isku ale alternativno rje enje, tj. opæenito istreblj
enje i za njivanje, ali se na kraju uvidjelo da to nije dovoljr
Thomas More (1478 1535) engleski humanista
Jedan je od rezultata reformacije i to da se otvorenije dr alo kako je religija po
litièko pitanje, èesto na nacionalnoj osnovi, kao u Engleskoj. To se, dakako, ni
po to nije moglo dogoditi dok je prevladavala jedna univerzalna religija. To novo,
politièko obilje je religijske pripadnosti osuðivali su ljudi poput Morea uskraæi
vanjem podr ke reformaciji. Da su se oni naèelno slagali s nu no æu neke vrste reforme
, veæ smo vidjeli kod Erazma. No, oni su osuðivali silu i nesuglasice, koje su p
ratile nastajanje potpuno odvojene vjere. U tom su pogledu, naravno, imali potpu
no pravo. U Engleskoj se nacionalno obilje je religijskog raskola istièe vrlo jasn
o. Novoustanovljena crkva taèno pristaje u politièki okvir vladajuæeg tijela. Is
todobno, raskid, u vi e smjerova, nije onako estok kao drugdje, jer je postojala du
gotrajna tradicija razmjerne nezavisnosti od Rima. Veæ je William Osvajaè zahtij
evao da sudjeluje u imenovanju biskupa. Proturimska usmjerenost nove crkve pre ivj
ela je u odr anju protestantskog nasljeða, koje ide unatrag do Williama i Mary, te
u nepisanom zakonu da se ni jedan rimokatolik ne mo e uzdignuti do polo aja predsje
dnika Sjedinjenih Dr ava.
Vidjeli smo da je nekoliko stoljeæa prije negoli je grunula bura reformacije pos
tepena promjena intelektualne klime potkopala stare nazore o crkvenoj nadmoæi. U
zroci ove revolucionarne promjene raznoliki su i pomije ani. Naoko se suoèavamo sa
mo s pobunom protiv namjesnièke vlasti izmeðu Boga i èovjeka. Ali nepotpomognu-t
o, to se hvalevrijedno naèelo moglo i ne probiti, da crkva nije svojim vlastitim
zloupotrebama privlaèila pa nju ljudi na raskorak izmeðu onog to je propovijedala
i onog to je èinila. Sveæenstvo Moreova ma tanja koju je èesto imalo znatne zem
lji ne posjede. To se, samo po sebi, ne bi moglo dr ati nevaljalim, kad ne bi bilo è
injenice da-se Isusovo uèenje ne mo e lako pomiriti sa svjetovnim pona anjem njegovi
h slugu. to se tièe pitanja
je nadahnuo Platon; prièa o mornaru koji se nasukao na otoku Utopiji.
vjerskog uèenja, veæ je Oceani tvrdio da kr æanstvo mo e djelovati bez neogranièene
premoæi rimskog biskupa. Svi elementi za potpunu reformu religioznog ivota kr æanst
va postojali su, dakle, unutar crkve. Na kraju, zahvaljujuæi politièkim snagama,
zahtijevanje reforme pretvorilo se u raskol.
Sami reformatori bili su intelektualno slabiji od humanistièkih uèenjaka koji su
im pripremili tlo. No oni su nadoknadili revolucionarni ar koji kritièki mislioc
i èesto te ko prikupe. Martin Luther (1483 1546) bio je augu-stinski redovnik i nast
avnik teologije. Pokvareni obièaj trgovanja oprostima izazvao je u njemu, kao i
u mnogim drugima, estoko moralno negodovanje. Godine 1517. otvoreno je istupio i
oglasio poznatih devedeset i pet teza, do-kumenat koji je pribio na vrata vitenb
er ke crkve. Izazivajuæi na taj naèin kuriju, nije namjeravao da osnuje novu relig
iju. Meðutim, ovo prijeporno pitanje sadr avalo je èitav politièki problem golemih
novèanih davanja tuðoj sili. Do vremena kad je Luther 1520. javno spalio papins
ku bulu o izopæenju, ovo vi e nije bilo jednostavno pitanje vjerske reforme. Njema
èki kne evi i vladari poèeli su se opredjeljivati i reformacija je postala politiè
ki bunt Nijemaca protiv prepredene papinske moæi.
I
Martin Luther (1483 1546), au-gustinski redovnik, reformator, prevodilac Biblije
Poslije sabora u Wormsu 1521. Luther se sk deset mjeseci i izdao Novi zavjet na
narodnom je Kao knji evni dokument, to je, u stanovitoj mjeri, èilo za Nijemce ono
to je Bo anstvena komedija zr za Talijane. U svakom sluèaju, time se mnogo por iren
ju biblijskih rijeèi u narodu. Tko je god znao è mogao je sada vidjeti kako post
oje velike nepodi nosti izmeðu Isusova uèenja i postojeæeg dru tv poretka. Uglavno
m, na tome i na novoj protestan zamisli Biblije kao jedinom autoritetu, zasnivao
je djelovanje seljaèki ustanak iz 1524. No Luther nij demokratski reformator i
otvoreno se izja njavao j onih koji su se opirali svojim politièkim gospoda] U svo
m politièkom mi ljenju zadr ao je srednjov vni nazor o svijetu. Ustanak su pratila m
noga nas okrutnosti na svim stranama, i na kraju je surovo en. Taj neuspjeli poku a
j socijalne revolucije doi
je oslabio poèetne pobude reformirane religije. Sam termin protestant pc od jedn
og proglasa koji su izdali prista e reformirane religije u svom pro protiv careva
poku aja 1529. da ponovno uvede propise vormskog sal Tom su prilikom reformator i
njegova stranka progla eni izopæenicim; ta se mjera pripremala od 1526. Sad je jo j
ednom Luther progla en iz( nim i stoga nije sudjelovao na saboru u Augsburgu 1530.
No protesta: je pokret sada previ e jak, a da bi ga itko mogao ugu iti, i car je bi
o pri; da vjerskim mirom u Nurnbergu 1532. nevoljko pru i za titu onima kc zahtijeva
li slobodno provoðenje svoje nove religije.
Reformistièki se pokret brzo irio u Nizozemskoj, Francuskoj i vicar Poslije Luther
a najutjecajniji je reformator John C (1509 1564), Francuz, koji se nastanio u enev
i. ( pristupio reformistièkom pokretu ubrzo nakon d\ sete godine i, poslije toga
bio duhovni voða proten: tizma u Francuskoj i Nizozemskoj. U svojoj privr e: uèen
ju sv. Augustina, kalvinizam je kao uèenje t nepopustljiviji nego luteranski evan
ðelizam. Vrlo je et puritanskim idealima i tvrdi da je spas unap odreðen sudbinom
. To je jedna od manje privlaènih kr æanske teologije i rimska je crkva dobro uèin
ila ogradila od tog uèenja. Naravno, u praksi je ono rr tetno nego bi na prvi pog
led moglo izgledati, jer je tko slobodan da sebe dr i jednim od izabranih.
U drugoj polovici esnaestog stoljeæa Francusk razdirali vjerski ratovi izmeðu ref
ormiranih hugen katolika. Kao i u Njemaèkoj, uzroci tih nemira nisi samo religio
zni nego djelomièno ekonomski. Taè mogli bismo reæi da su i religiozni i ekonoms
ki u: bili simptomi opæih promjena koje su oznaèavale jelaz od srednjovjekovnog
k modernom vremenu, reformirana religija i njezine puritanske crte idu rak s rað
anjem moderne trgovine. U Francuskoj si ligiozne nesuglasice bile privremeno smi
rene ukaze
John Calvin (1509 1564), francuski reformator iz eneve
-A
Simbol jezuitskog reda, koji je osnovao Ignacije Loyola (1491 1556)
podno ljivosti, koji je donesen u Nantesu 1598. Kad je opozvan 1685, mnogi su huge
noti napustili domovinu i nastanili se u Engleskoj i Njemaèkoj.
Buduæi da protestantizam nije bio sveobuhvatna religija, trebala mu je za tita pol
itièkih poglavara dr ave, koji su te ili da postanu i poglavari svojih nacionalnih c
rkava. To je bila sreæa u nesreæi, jer protestantski sveæenici, kojima je nedost
ajala moæ rimskog sveæenstva, uza sve to to su bili jednako licemjerni i netrpelj
ivi kao i drugi, nisu imali neogranièenu moæ da poèine mnogo tete. Na kraju su lj
udi uvidjeli da je vjerska borba uzaludna i da nièemu ne vodi, jer nijedna stran
a nije bila dovoljno jaka da ukloni drugu. Zbog toga negativnog rezultata razvil
a se s vremenom stvarna vjerska podno ljivost.
Unutar same rimske crkve novi pokret reforme razvio se oko sredine esnaestog stol
jeæa. U njegovu je sredi tu stajao jezuitski red, koji je osnovao Ignacije Lovola
(1491 1556) i dobio slu beno priznanje 1540. Isusovo
je dru tvo poèivalo na vojnièkim naèelima, stoje bila posljedica ranije Lovoline v
ojnièke karijere. U svom uèenju jezuiti su se protivili augustinovskim nazorima
koje su usvojili protestanti, a iznad svega su isticali slobodu volje. Njihove p
raktiène djelatnosti obuhvaæale su misionarski rad, obrazovanje i iskorjenjivanj
e hereze. Postali su glavni organizatori panjolske inkvizicije.
Dok humanizam na sjeveru vodi k novoj koncepciji kr æanstva, talijanske humanistiè
ke mislioce nije mnogo zanimala religija. Kao i danas, katolicizam je u Italiji
bio dio svakodnevnog ivota, koji nije duboko zaokupljao èovjekovu svijest. U stan
ovitom smislu, religija je igrala sporedniju ulogu u njihovim ivotima i zasigurno
se manje raèunalo s time da æe ona pobuditi njihove osjeæaje. Osim toga, buduæi
daje Rim bio sredi nja taèka hijerarhije, rimski katolicizam nije mogao uznemirit
i nacionalni ponos Talijana. U vrlo realnom obliku, to je bila neka vrsta odr anja
naèela kulta dr ave, kakav je postojao u starim carskim danima. Prevladavanje tal
ijanskog utjecaja u upravljanju rimskom crkvom zadr alo se do dana njeg dana.
Mnogo veæu va nost u mi ljenju talijanskih humanista predstavljalo je ponovno istica
nje Pitagorine i Platonove matematièke tradicije. Ponovno su isticali brojèanu s
trukturu svijeta i na taj naèin istiskivali aristotelovsku tradiciju, koja je on
u zasjenjivala. To je bilo jedno od va nih zbivanja to je dovelo do neobiènog o ivlja
vanja znanstvenog istra ivanja u esnaestom i sedamnaestom stoljeæu. Nigdje se to bo
lje ne vidi nego u teoriji i praksi talijanske renesansne arhitekture. Tu je pos
tojala izravna povezanost sa starim klasiènim tradicijama, osobito kako su zabil
je ene u djelima Vitruvija, rimskog arhitekta iz prvog stoljeæa nove ere. Velika s
e va nost pripisivala proporcijama izmeðu razlièitih dijelova zgrade, a zajedno s
tim i la je matematièka teorija lijepog. Kao to reèe Vitruvije, pozivajuæi se na gr
èke izvore, ljepota se sastoji u skladu pravih proporcija. To se stajali te vraæa
upravo pitagorov-skim izvorima. Uz put reèeno, ono pokazuje jedan drugi
¦Si
w;-
Alberti (1404 1472), arhitekt, humanistièki mislilac
naèin na koji uèenje o idejama mo e steæi upori te.; jasno je da obiènim okom nije m
oguæe taèno prociji brojèane odnose izmeðu razlièitih dijelova strukture ipak, k
ad se postignu ispravne proporcije, èini s< dolazi do neke vrste estetskog zadov
oljstva. Zato pc janje takvih proporcija, kao ideala, jamèi savr enst Meðu talijan
skim humanistièkim misliocima jeds od najva nijih Alberti (1404 1472). Po obièajima
( vremena, taj je Venecijanac bio spretan struènjal mnogim podruèjima. Njegov je
utjecaj najtrajniji yj jatno na podruèju arhitekture, ali je bio i filozof, sli
l muzièar. Zapravo, kao to je potrebno neko elementi poznavanje harmonije da bism
o razumjeli pitagoro utjecaj na grèku filozofiju, tako je, u odnosu na rene: snu
arhitekturu, potrebno isto znanje da bismo sh\ proporcije u nacrtu. Ukratko, na
èelo je ovog uèenj; je èujni sklad pitagorovskih intervala mjerilo za viz ni skl
ad u arhitektonskom nacrtu. Kad Goethe kas govori o arhitekturi kao zaleðenoj mu
zici, to bi rene; snom arhitekti kazivalo ne to to je doslovna istina o njegovu vla
stitom n Zasnovano na usklaðenoj ici, uèenje o skladnosti dalo je obrazac savr en u
umjetnosti, i tako su ga protumaèili ljudi kao to su Giorgio i Leonardo. èelo pr
oporcionalnosti takoðer je otkriveno u strukturi ljudskog tijela i us ðenom djel
ovanju ljudske moralne egzistencije. Sve je ovo èisti i svjesni pit rizam. No, m
atematika tu preuzima daljnju ulogu, koja je sna no utjecal; znanstveni preporod u
slijedeæim stoljeæima. Jer, ako je neka umjetnost gla pokazivati svojstva broja
, odmah je uzdignuta na stupanj. To je najoèiglednije kod muzike, ali se odn na
druge umjetnosti. U stanovitoj mjeri to ujedno o njava svestranost humanistièkih
mislilaca tog vremi a posebno èinjenicu to su mnogi od njih bili umjetr arhitekti
. Jer, matematika proporcija dala je univerz; rje enje za plan svemira. Da li takv
o uèenje mo e bit gurna osnovica za jednu opæu estetiku, to, dakako, o je sporno.
No, u svakom sluèaju, ona je vrlo zaslu n odreðivanje nedvojbeno objektivnih mjeri
la savr ens koja nisu povezana s osjeæajem ili namjerom.
Tako je shvaæanje brojèane strukture stvari daro èovjeku novu moæ nad njegovom o
kolinom. Na neki na to je utjecalo daje èovjek postao slièniji Bogu. Pitagor su
gledali u njemu vrhovnog matematièara. Ako je èo bio sposoban da u potrebnoj mje
ri vje ba i usavr uje s matematièke vje tine, pribli avao se bo anskom stati To ne znaèi d
aje humanizam bio nepobo an, ili da se protivio primljenoj religiji. Ali to pokazu
je kako je sv dnevno vjersko pona anje te ilo da bude prihvaæeno ne to uobièajeno, a on
o to je odista raspirivalo mæ mislilaca, bilo je staro predsokratsko uèenje.
I tako, na filozofskom polju, opet izbija na povr neoplatonska crta. Isticanje èo
vjekove moæi podsjeæa
Pitagorovski modul; Giorgio je upotrebljavao ove proporcije u crtanju.
optimizam Atene, kad se ona nalazila na vrhuncu svoje moæi.
To je bila intelektualna klima u kojoj se poèela razvijati moderna znanost. Katk
ad se misli da je na prijelazu sedamnaestog stoljeæa znanost jurnula u ivot potpu
no opremljena, kao Atena iz Zeusove glave. Ni ta ne bi moglo biti dalje od istine.
Ponovno buðenje znanosti zasniva se izravno i svjesno na pitagorovskoj tradicij
i renesanse. Isto tako valja naglasiti da u toj tradiciji nema suprotnosti izmeð
u rada umjetnika i znanstvenog istra ivaèa. Obojica idu razliènim putovima za isti
nom, koje se bit shvaæa putem brojeva. Ove brojèane uzroke mogao je uoèiti svatk
o tko se potrudio da gleda. Taj novi pristup svijetu i njegovim problemima temel
jito se razlikovao od aristotelizma u kolama. On je bio antidogmatièan zato to se
nije oslanjao na tekstove nego na iskljuèivi autoritet znanosti o brojevima. U t
ome je, mo da, ponekad oti ao predaleko. Kao i na svim drugim podruèjima, treba uvij
ek imati na pameti opasnost prekoraèivanja mjere. U ovom sluèaju, pretjerivanje
bi odvelo u matematièki misticizam koji se oslanja na brojeve kao simbole magije
. Izmeðu ostalog, zbog toga je uèenje o proporcijama iza lo na lo glas u kasnijim s
toljeæima. Osim toga, osjetilo se da pitagorovski intervali nameæu neprirodna i
kruta ogranièenja crtaèevu stvaralaèkom daru. U na e je vrijeme ovo romantièno rea
giranje protiv pravila i mjerila do lo, mo da, do kraja svog puta i mo emo nazrijeti d
a æe u bliskoj buduænosti doæi do vraæanja nekim principima koji su poticali ren
esansu.
to se tièe èiste filozofije, petnaesto i esnaesto stoljeæe u cjelini nije osobito
bogato. S druge strane, irenje novih znanja, knjiga i nadasve obnavljanje ivotnost
i starih tradicija Pitagore i Platona, utrli su put velikim filozofskim sustavim
a 17. stoljeæa.
U okviru toga ponovnog o ivljavanja antièkog naèina mi ljenja poèela je velika znans
tvena revolucija. Polazeæi od vi e-manje ortodoksnog pitagori-zma, ona je postepen
o odbacivala priznate pojmove aristotelovske fizike i astronomije, kako bi zavr il
a time da je za la iza pojavnosti i otkrila jednu
----maj). -.
Èovjek nacrtan na planu bazilike; Giorgi-ov crte kojim pokazuje da proporcije vla
daju svim.
neizmjerno opæenitu i sna nu hipotezu. U svemu tome, ljudi koji su unapreðivali ta
kva istra ivanja znali su da stoje izravno u platonskoj tradiciji.
Prvi koji je ponovno o ivio Aristarhovo heliocentrièno uèenje zvao se Kopernik (14
73 1543). U svojim mlaðim godinama taj poljski sveæenik odlazi na jug u Italiju, g
dje ga nalazimo kako predaje matematiku u Rimu 1500. godine. Ondje je do ao u dodi
r s pitagorizmom talijanskih humanista. Poslije nekoliko godina studiranja na ra
zlièitim talijanskim sveuèili tima, vratio se u Poljsku 1505, a poslije 1512. nast
avio je svoj rad kao frombor ki kanonik. Posao mu je bio veæinom upravne naravi, i
ako se zgodimice morao baviti medicinom koju je studirao u Italiji. U svom slobo
dnom vremenu poduzimao je astronomska istra ivanja. O heliocentriènoj hipotezi èuo
je za boravka u Italiji.
Leonardov crte lubanje
¦ sr
Kopemikov helio-centrièki sustav
Sad je poku avao provjeriti svoje nazore s pomagg koja su mu bila pristupaèna u on
o doba.
Sve je to u cijelosti iznio u djelu koje se zove De re1 tionibus orbium coelesti
um, a objavljeno je godinu < nakon njegove smrti. Uèenje, kako gaje on iznio, ni
j< pote koæa i unekoliko je narinuto unaprijed stvor« predod bama, koje potjeèu od P
itagore. Da se planeti raju kretati jednoliko u krugovima, Koperniku je izgle ne
izbje nim zakljuèkom, buduæi da je krug simbol 5 enstva, a jednoliko kretanje jedin
o koje dolikuje n skom tijelu. U okviru moguæih zapa anja, heliocenti gledi te s kru n
im putanjama bilo je, meðutim, mi bolje nego Ptolomejeve epicikle. Naime, to je
bila jedne vna hipoteza koja je sama po sebi èuvala svu pojavne Kopernikovo su u
èenje primili sa estokim proti njem luterani, kao i katolici. Osjeæali su sasvim
ispn da je tu poèetak novoga antidogmatskog pokreta ko
potkopati, ako ne samu religiju, a ono autoritativna naèela na koja se c njaju r
eligiozne organizacije. A to se na koncu znanstveni pokret raznu najveæma u prote
stantskim zemljama, to treba zahvaliti odgovarajuæoj ne æi nacionalnih crkava da
utjeèu na mi ljenje svojih pripadnika.
Astronomsko je istra ivanje nastavio Tycho Brahe (1546 1601) èiji gl doprinos predst
avljaju op irni i taèni zapisi o planetarnim kretanjima. O takoðer, izrazio sumnju
u Aristotelova uèenja na polju astronomije, poka i da podruèje iza Mjeseca nije
po teðeno od promjena. Kod nove zvije koja se pojavila 1572, otkrio je da nema dne
vne paralakse, te da stoga n biti neizmjerno dalje nego Mjesec. Kod kometa se ta
koðer moglo pokazal se kreæu iza Mjeseèeve putanje.
Veliki korak naprijed uèinio je Kepler (1571 1630), koji je kao mladiæ r kod Tycha
Braha. Pa ljivim prouèavanjem njegovih zapisa o promatranj Kepler je otkrio da Ko
pernikove kru ne putanje ne èuvaju pojavnost kako, ba. On je uoèio da su putanje p
laneta elipse kojima je u ari tu Sunce. Za da radijusvektori pojedinih planeta prij
eðu u jednakim vremenima jedr povr ine. I, konaèno, da su kvadrati vremena putanje
planeta proporcion kubima velikih osi njihovih staza, i da je to jednako svih p
laneta. To su tri Keplerova zakona koji su pred vljali korjeniti raskid s priliè
no doslovnim pitagorizm koji je upravljao Kopernikovim istra ivanjima. Posta] jasn
o da se moraju napustiti tako sporedni elementi, to je tvrdokorno ostajanje kod k
ru nog kretanja. I toga, od Ptolomeja nadalje, ako obièna kru na staza odgovarala, o
bièavalo se sastaviti slo enije putanje s moæu epiciklièkog kretanja. Ovaj naèin d
onekle obja i va kretanje Mjeseca u odnosu na Sunce. Meðutim, ljivija su promatranj
a pokazala da nikakva epicikli zamr enost ne mo e na odgovarajuæi naèin objasniti j
matrane putanje. Prvi Keplerov zakon presjekao je ( gordijski èvor jednim udarc
em. Istodobno, njegov je dl zakon pokazao da se planeti ne kreæu jednoliko svq
Kopemik (1473 1543), putanjom. Kad su bli e Suncu, kreæu se br e nego sveæenik i as
tronom
186
Sustav Tycha Braha, korak unatrag prema Kopernikovoj teoriji
udaljenijim dijelovima putanje. Sve je to nagnalo ljude da uvide kako je opasno
raspravljati ne obaziruæi se na èinjenice, polazeæi od unaprijed usvojenih estet
skih ili matematièkih naèela. S druge strane, Keplerova tri zakona su sjajno dok
azala matematièka naèela pitagori-zma. Doista, èini se da je brojèana struktura
pojavnosti dala kljuè za njezino razumijevanje. Isto tako, postalo je jasno da j
e za taèno obja njenje pojavnosti potrebno tragati za odnosima koji obièno nisu oè
igledni.
Zakoni, prema kojima se kreæe svemir, skriveni su, kako reèe Heraklit, i upravo
je zadatak istra ivaèa da ih otkrije. Istodobno je od najveæe va nosti da se ne èini
nasilje nad pojavnostima samo zato da bi se saèuvalo neko nebitno naèelo.
Ali, ako je s jedne strane opasno zanemarivati pojavnosti, s druge slijepo bilje e
nje njihovih oblika mo e za znanost biti jednako kobno kao i najneobuzdanija speku
lacija. Aristotel je tipièan sluèaj. On je, naime, bio u pravu kad je rekao da æ
e tijelo stati, ako ga stalno ne guramo. To sigurno mo emo opaziti kod onih tijela
koja mo emo gurati. Bilo je pogre no zakljuèiti da to vrijedi i za zvijezde koje mi
, doista, ne mo emo gurati po nebu i koje se, zbog toga, kako se mislilo, moraju k
retati na neki drugi naèin. Sve to neosnovano nauèavanje u dinamici poèivalo je
na nizu pojavnosti, koje se previ e uzimalo s njihove vanjske strane.
Tu je bila skrivena i prava analiza. Ono to uzrokuje da tijela usporavaju kretanj
e, ako ih stalno ne pokreæemo, jest djelovanje zapreka. Otklonimo li ih, tijelo
æe se dalje gibati iz vlastite pobude. Naravno, mi u stvarnosti ne mo emo potpuno
ukloniti zapreke, ali ih mo emo smanjiti i zapazit æemo da kretanje traje onoliko
du e koliko je raskrèena staza. U krajnjem sluèaju, nema li neèeg to ometa njegovo
kretanje, tijelo æe nastaviti da se slobodno kreæe. Tu novu hipotezu dinamike iz
razio je Galilej (1564 1642), jedan od najveæih osnivaèa moderne znanosti. Taj nov
i pristup dinamici znaèio je korjenito napu tanje aristotelizma na dva naèina. Prv
o, on je ustvrdio da mirovanje nije povla teno stanje tijela, odnosno, da je kreta
nje jednako prirodno kao i mirovanje. Drugo, pokazao je da nije kru no kretanje, k
ako se mislilo, "prirodno" u onom osobitom smislu, u kojem se ta rijeè upotreblj
avala, nego daje takvo pravocrtno kretanje. Ako nekom tijelu ni ta ne smeta ni na
koji naèin, ono se nastavlja kretati jednakom brzinom u pravcu. Isti nedovoljno
kritièki pristup dosadanjim opa anjima je ispravno razumijevanje zakona po kojima
se vladaju tijela pri padu. Taèno je da u atmosferi te ko tijelo pada br e od lakog
tijela jednake mase. Tu ponovno moramo uzeti u obzir otpor sredine u kojoj tijel
a padaju. to je sredina rjeða, sva tijela padaju pribli no jednakom brzinom, a u pr
aznom prostoru ona postaje potpuno jednaka. Promatranja su pokazala da se brzina
tijela koje pada poveæava trideset i dvije stope svake sekunde. Na taj naèin, b
uduæi da kretanje nije bilo jednoliko nego ubrzano, mora da postoji ne to to djeluj
e na prirodno kretanje tijela. To je Zemljina sila te a.
Kvadrant koji je upotrebljavao Tycho Brahe
irii i
Galileo Galilej (1564 1642) uèenjak i izumitelj
Ta su otkriæa igrala va nu ulogu u Galilej istra ivanjima putanje taneta, koja su im
ala pr ènu va nost za toskanskog vojvodu, koji je bio G; jev za titnik. Jedno va no na
èelo dinamike prvi ji primijenjeno na oèiglednom primjeru. Promatra: putanju tan
eta, mo emo uzeti da se kretanje sj ji od dva odvojena i neovisna djelomièna kreti
Jedno je horizontalno i jednoliko, a drugo vert no i stoga pod utjecajem zakona
koji vrijede za u padu. To slo eno gibanje opisuje oblik para Ovdje postoji jedno
stavni sluèaj slaganja usmjer velièina koje su podvrgnute paralelogramskorr konu
zbrajanja. Brzine, akceleracije i sile su kol koje se mogu obraðivati na ovaj n
aèin.
U astronomiji je Galilej prihvatio heliocenti uèenje i nastavio s nekoliko va nih
otkriæa. Us iv i teleskop, koji su ne to prije izumjeli u Hc diji, uoèio je neke èinj
enice koje su jednom z jek pobile Aristotelovo krivo shvaæanje o nebe:
prostorima. Za Mlijeènu stazu je ustanovio da se sastoji od golemog t zvijezda.
Kopernik je bio rekao da prema njegovu uèenju planet Venera r pokazivati faze, a
to je sada potvrðeno Galilejevim teleskopom. Isto tal pomoæu teleskopa su otkri
veni Jupiterovi sateliti i pokazalo se da se oni æu oko svog matiènog planeta u
skladu s Keplerovim zakonima. Sva ta o æa oborila su dugo njegovane predrasude i
dovela do toga da su ortodo skolastici osudili teleskop koji je uni tio njihov do
gmatièki mirni san. A unaprijed spomenuti da se ne to vrlo slièno dogodilo tri sto
ljeæa kas Comte je osuðivao mikroskop, jer je oborio jednostavni oblik zakona o
novima. U tom smislu pozitivisti su imali mnogo zajednièkog s Aristotel njegovom
nepokolebljivom povr no æu promatranja u fizici. s
Prije ili kasnije, Galilej se morao sukobiti s ortodoksijom. Godine 1 osuðen je
na tajnoj sjednici inkvizicije. Èini se, meðutim, da se nije pre ponizio, te je
1633. jo jednom izveden pred sud, ovaj put javno. Da ga os
na miru, priznao je krivicu i obeæao da æe od; napustiti sve misli o kretanju Ze
mlje. Legenda kako je uèinio to su od njega tra ili, ali daje pn mljao "ipak se kre
æe". Dakako, on se samo priv pokajao, ali je inkviziciji uspjelo da ugu i znan; no
istra ivanje u Italiji za nekoliko stoljeæa.
Odluèni korak do opæe teorije dinamike uèin Isaac Newton (1642 1727). Veæina potre
bnih mova dosad se upotrebljavala nasumice, ili o(h no jedan od drugoga. Newton
je prvi shvatio ] smisao traganja svojih prethodnika. U svojim I cipia mathemati
ca philosophiae naturalis, obja nim 1687, izla e tri zakona kretanja, a zatim m èk
i naèin razvija deduktivni pregled dinamike.\ zakon je uopæeni oblik Galilejeva
naèela. Sva ti ako ih ni ta ne smeta, kreæu se postojanom brzi] u pravcu, ili stru
èno reèeno, jednolikom brzir
188
Dio Pascalova logièkog stroja
C ¦ i
PHILOSOPHIiE
NATURALIS
Principia MATHEMATICA
Definitiones.
Def. J. ! tfi tnenfura tjufJet« orla t
AEr duplo denfioi iritelligcðeNive taflionem condenfari
t Dntfnaic &
in duplo fpatio qtiadruplus cft. Idan t Pulveribuspercompreffioncm vcliifjuc-Et
par cft ratio corporum omiiium, <jua;
pet- caufas quifcnnc|i diverilmode condenfantur. Mcdii interca, litjuod fuerit,
ictcrftitia partiumlibcre pervadentis, hic nullamra-tiontm habeo. Hane aurem tju
antitatem fub nominecorporis vel MifTx in fajuemibus palTim intciligo. Innotcfci
t« per corporis cu-jn(qi pondus. Nam ponden proportbnalem etik reperi per rinien
ta peuduloniin accuratiiTimeinftituta , uri pofthac
Drugi zakon odreðuje silu kao uzrok nejednolikog kretanja, tvrdeæi daje sila pro
porcionalna umno ku mase i akceleracije. Treæi zakon je iskaz o tome da svaka akci
ja ima jednaku i suprotnu reakciju. Dao je konaèni i potpuni pregled astronomije
, za koji su poèetne poticaje dali Kopernik i Kepler. Opæi zakon gravitacije tvr
di da izmeðu svake dvije èestice materije postoji privlaèna sila koja je proporc
ionalna umno ku njihovih masa i obrnutom omjeru kvadrata brzine. Na taj naèin kret
anje planeta, njihovih satelita i kometa moglo se objasniti do najmanje poznatog
detalja. Zapravo, buduæi da svaka èestica djeluje na svaku drugu èesticu, to je
uèenje omoguæilo da se taèno izraèunaju naru enja putanja pod utjecajem drugih ti
jela. To nije moglo nikada uèiniti nijedno drugo uèenje. to se tièe Keplerovih za
kona, oni su sad samo zakljuèci Newtonove nauke. Konaèno se èinilo da je otkrive
n matematièki kljuè za svemir. Konaèni oblik, u kojemu mi sada ustvrðujemo te èi
njenice jesu diferencijalne jednad be kretanja, koje su li ene svih izvanjskih i slu
èajnih pojedinosti konkretne stvarnosti na koju se odnose. To se tièe i Einstein
ova jo opæenitijeg obja njenja. Ipak, teorija relativiteta do dana njeg dana ostaje s
porna i trpi od unutarnjih pote koæa. No, da se vratimo Newto-nu; matematièko sred
stvo za izra avanje dinamike jest uèenje o nuksijama, jedan oblik diferencijalnog
raèuna, koji je, takoðer samostalno, otkrio i Lei-bniz. Od tog vremena dalje mat
ematika i fizika napreduju velikom brzinom.
Druga velika otkriæa potjeèu iz sedamnaestog stoljeæa. Gilbertov rad o magnetima
objavljen je 1600. Oko sredine stoljeæa Huvgens je postavio valnu teoriju svjet
losti. Harvevjevo otkriæe o cirkulaciji krvi objavljeno je 1628. Robert Boyle je
u Skeptiènom kemièaru (1661) stao na put irenju tajnovitosti alkemièara i vratio
se Demokri-tovu uèenju o atomima. Ostvaren je veliki napredak u pogledu konstru
iranja pomagala koja su pak omoguæila taènija promatranja, to su vodila k daljnji
m naprecima nauke. Taj silni procvat znanstvene djelatnosti praæen je odgovaraju
æim tehnolo kim razvojem koji je doveo do toga da Zapadna Evropa bude vladajuæa si
la oko trista godina. Sa znanstvenom je revolucijom grèki duh nanovo do ao do izra a
ja. Sve se to odrazilo i na filozofiji.
U procesu èuvanja pojavnosti filozofi su dotad uglavnom raspravljali o aspektu è
uvanja. to se tièe samih pojavnih oblika, o njima se reklo malo, ako se uopæe i ta
reklo. Dakako, za to postoje odlièni razlozi. Ali, kao odgovor na pretjeranu zao
kupljenost èisto logièkom stranom dedukcije, bilo je dozrelo vrijeme da se ne to k
a e o èinjenicama to su ih pru ila promatranja bez kojih empirijsko istra ivanje ostaje
jalovo. Staro aristotelovsko oru je, ili organon, silogizma nije moglo slu iti napr
etku znanosti. Èinilo se daje potreban novi organon.
Prvi je otvoreno istaknuo te probleme Francis Bacon (1561 1626). Kao sin lorda, èu
vara Velikog peèata i pripreman za pravno zvanje, Bacon je odrastao u prilikama
Prva stranica djela "Principia" Isaaca Neiutona (1642 1727)
Francis Bacon (1561 1626)
koje su ga prirodno odvele na visoki dr avni polo aj.: mu je bilo dvadeset i tri god
ine, u ao je u parlament snije postao savjetnik grofa od Essexa. Kad je Essex u ne
milost zbog izdaje, Bacon je stao na stranu kra premda nije nikada pridobio Eliz
abetino puno povjer Ali, kad je Jakov I stupio na prijestolje, izgledi su poh va
li vi e nade. Do 1617. Bacon je napredovao do pole svog oca, a slijedeæe je godine
postao Lord kancelar i b; od Verulama. Godine 1620. njegovi su neprijatelji us
slomiti njegovu politièku karijeru, optu iv i ga daje pri mito za svoj sudaèki posao
. Bacon nije poricao optu priznao ju je osporavajuæi, meðutim, daje njegova pres
ikad bila pod utjecajem darova. Lordovi su ga osudi] globu od 40.000 funti i za
tvor u kojem treba da ostane ko eli kralj. to se tièe njegova politièkog polo aja i
mj u parlamentu, oni mu vi e nisu pripadali. Prvi dio ove t kazne je platio; a dru
gi je sveden na zatvor od èetiri d Meðutim, iskljuèen je iz politike i od tada iv
i povuèene veæi se pisanjem.
Poput ljudi renesanse, Bacon je bio èovjek irokih zanimanja. Pisao pravu i povije
sti, a poznat je po svojim esejima, knji evnom obliku koj ne to prije toga, izmislio
Montaigne (1533 1592) u Francuskoj. U filozof Baconovo najbolje djelo Napredak na
uke, koje je objavljeno 1605. i napis na engleskom. Tu Bacon postavlja osnovu za
svoja kasnija istra ivanja, to ka e naslov knjige, on se bavi pro irenjem okvira znanj
a i èovjekove v' nad njegovom okolinom. U pitanjima religije njegov se stav svod
i na okL stièki. Neka se vjera i razum odvojeno bave svojim razliènim poslovima,
se ne upliæu jedno u drugo. Jedina uloga koju pripisuje razumu na reli znom pod
ruèju jest izvoðenje zakljuèaka iz naèela prihvaæenih u vjeri. ; to se tièe valja
nog bavljenja znano æu, Bacon je nagla avao potrebu i metode, ili oruða istra ivanja,
koje bi nadomjestilo oèito propalo uèenje o : gizmu. On je to novo oruðe otkrio
u svojoj vlastitoj varijanti indukcije. Pc indukcije, sam po sebi, nije bio nov,
jer ga je veæ Aristotel upotrebljavao, ðutim, indukciju su prije njega primjenj
ivali u obliku jednostavnog nabraj; primjera. Bacon je mislio daje prona ao bolji
postupak. On se oèituje u sa vijanju tablica predmeta kojima je zajednièko svojs
tvo to ga istra ujemo, zj tablica predmeta koji nemaju tog svojstva i tablica predm
eta koji ga imaju i; æoj ili manjoj mjeri. Na taj naèin, kako je oèekivao, otkri
t æemo posebni kara nekog svojstva. Kad bismo taj proces tabeliranja ikada mogli
dovr iti i iscrj morali bismo nu no doæi do cilja svog istra ivanja. U stvarnosti se
moramo dovoljiti djelomiènom tablicom i zatim se odva iti da nagaðamo na osnovi i
To je, vrlo ukratko, sr Baconova prikaza znanstvene metode koju je dr ao novim oruð
em istra ivanja. O tome govori naslov rasprave u koje iznio to svoje uèenje. Novum
Organum, koji je objavljen 1620, trebao je 2 zeti mjesto Aristotelova organona.
Kao praktièni postupak, uèenjaci ga r prihvatili, a kao uèenje o metodi on je p
ogre an, premda je u svojem uporr zahtijevanju neposrednog promatranja bio dragocj
eni protuotrov za pretji nost tradicionalnog racionalizma. U osnovi to novo oruð
e stvarno nikad ne dalje od Aristotela. Ono se oslanja iskljuèivo i jednostavno
na klasifikaci na predod bu o tome da æemo s dovoljno dosjetljivosti naæi pravi pr
etina« sve. Kad jednom otkrijemo pravo mjesto, i s tim odgovarajuæe ime za sv
190
pojedino svojstvo, dr imo da smo na neki naèin ovladali njime. Ovo je mi ljenje dost
a prikladno za statistièko istra ivanje. No, to se tièe postavljanja hipoteza, Baco
n nema pravo kad misli da se ono temelji na indukciji, koja se vi e odnosi na prov
jeravanje hipoteza. Zapravo, da bismo izveli niz promatranja moramo veæ imati pr
ethodnu hipotezu. A za otkriæe hipoteza ne mo e se utvrditi skup opæih pravila. Ba
con nipo to nije u pravu kad misli da mo e postojati sredstvo otkrivanja, kojeg bi m
ehanièka primjena omoguæila da se iznesu na vidjelo zapanjujuæe nove tajne priro
de. Hipoteze nipo to ne postavljamo na taj naèin. Opet je Bacona njegovo odbacivan
je silogizma navelo da potcijeni ulogu dedukcije u znanstvenom istra ivanju. On je
osobito malo cijenio matematièke metode, koje su se razvijale u njegovo doba. U
loga indukcije u provjeravanju hipoteza sitnije djeliæ metode. Bez matematièke d
edukcije, koja vodi od hipoteza ka konkretnoj situaciji koju mo emo provjeravati,
ne bismo znali to treba provjeravati.
Baconov prikaz razliènih vrsta gre aka kojima je èovjek izlo en jedan je od najsliko
vitijih dijelova njegove filozofije. Prema njegovu kazivanju, mi smo skloni da p
opustimo pred èetiri tipa predrasuda, koje on zove "idolima". Prvo, postoje "ido
li plemena" koji su nam svojstveni zato to smo ljudi. Kao primjer za to mo e poslu it
i isprazno nadanje, osobito kada oèekujemo veæi poredak u prirodi negoli stvarno
postoji. Zatim, postoje "idoli spilje" koji su zablude svakoga pojedinog èovjek
a, a ti su bezbrojni. "Idoli trga" su zablude prouzrokovane time to je um sklon d
a bude zaslijepljen rijeèima, to je pogre ka koja je osobito ra irena u filozofiji. I
na kraju, "idoli kazali ta" su takve gre ke koje potjeèu od la nih sustava i kola mi lje
nja. Aristotelizam je Baconov glavni primjer za to.
Pored svega svog zanimanja za znanstveno istra ivanje, Baconu su promakla praktièn
o sva najznatnija otkriæa njegova doba. Nije poznavao Keple-rov rad; i premda je
bio Harvevjev bolesnik, nije znao za lijeènikova istra ivanja o krvotoku.
Za britanski empirizam, kao i za filozofiju opæenito, va niji je Thomas Hobbes (15
88 1679). Iako s vi e stajali ta pripada empiristièkoj tradiciji, cijenio je i matemat
ièku metodu koja ga povezuje s Galilejem i Descartesom. Buduæi da je, dakle, bio
svjestan uloge koju igra dedukcija u znanstvenom istra ivanju, shvatio je znanstv
enu metodu mnogo ispravnije negoli je to Bacon ikada mogao.
Hobbesov ivot nije zapoèeo nimalo nadobudno. Otac mu je bio surovi, nesuvisli seo
ski upnik koji je nestao u Londonu kad je Hobbes bio jo dijete. Sreæom, upnikovje b
rat bio odgovoran èovjek, koji je, buduæi da sam nije imao djece, preuzeo na se
da odgoji svoga mladog neæaka. Sa èetrnaest godina Hobbes je oti ao u Oxford i ond
je studirao klasiku. Skolastièku logiku i Aristotelovu metafiziku uèio je kao ob
avezne predmete i prema njima se razvila u Hob-besu temeljita nesklonost, koja æ
e ga pratiti cijelog ivota. Godine 1608. postao je kuæni uèitelj Williamu Cavendi
shu, sinu grofa od Devonshirea, i poslije dvije godine prati svog uèenika na uob
ièajeno veliko putovanje po Evropi. Naslijediv i oèev naslov, mladi je plemiæ post
ao Hobbesov za titnik. Zahvaljujuæi njemu, Hobbes je upoznao mnoge ugledne ljude s
vog doba. Kad je njegov gospodar 1628. umro,
Baconova nauèna metoda: nabrajanje predmeta s danim svojstvom.
c
c
c
Thomas Hobbes (1588 1679)
Hobbes je na neko vrijeme oti ao u Pariz, a zatii vratio da postane uèiteljem sinu
svoga biv eg u< ka. S mladim je grofom 1634. posjetio Francus Italiju. U Parizu j
e upoznao Mersennea i njegov h a 1636. posjetio je u Firenci Galileja. Vrativ i se
1637. poèeo je raditi na prvoj varijanti svoga p èkog uèenja. Njegovi pogledi o
suverenitetu nisi: po volji nijednoj strani u sve bli em sukobu rojali republikan
aca, te je Hobbes oti ao u Francusku, je ostao od 1640. do 1651.
Za vrijeme tog boravka u Parizu ponovo se zdru Mersenneovim krugom i upoznao Desc
artesa. Ispr odr avao prijateljske veze s rojalistièkim izbjeglicar Engleske, izme
ðu ostalih i s buduæim Charlesom I se svima zamjerio 1651. kad je objavio Leviat
han. govim se rojalistièkim prijateljima nije sviðalo znan; no i impersonalno ra
spravljanje o problemu lojaln dok se francusko sveæenstvo protivilo njegovu ani
tolicizmu. Zbog toga je odluèio da jo jednom pobje ovaj put u obrnutom smjeru, tj
. natrag u Englesku korio se Cromwellu i povukao iz politièkog ivota. < se vrijem
e Hobbes upleo u polemiku oko kvadrir
kruga s Wallisom iz Oxforda koji ga je kritizirao. Hobbesovo divljenje pr matema
tièarima bilo je veæe od njegova znanja na tom podruèju i profesi lako dobio spo
r. Hobbes je nastavio svoje polemike protiv matematièar; kraja svog ivota.
Poslije restauracije Hobbes je opet stekao kraljevu naklonost i èak d rentu od 1
00 funti godi nje, dar koliko velikodu an toliko nesiguran u pc du isplaæivanja. Ali
, kad je poslije kuge i velikog po ara narodno praznovj potaklo jedno parlamentarn
o istra ivanje o ateizmu, Hobbesov je Leviat postao posebni cilj nepovoljnih kriti
ka. Od tada taj autor nije mogao obj; ni ta sporno o socijalnim ili politièkim pit
anjima, osim u inozemstvu, gdj ga vi e cijenili nego u domovini.
U filozofiji je Hobbes polo io temelje za mnogo 1 to je kasnije obilje avalo britansk
u empiristièku : lu. Njegovo je najva nije djelo Leviathan u kojem; mjenjuje svoje
opæe filozofske poglede na izvodi uèenja o suverenitetu. Prije izlaganja socija
lnog i nja, u uvodu knjizi daje prilièno potpuni pregled s opæenite filozofske p
ozicije. Prvi dio knjige sadr i gled na èovjeka i ljudsku psihologiju izra enu u s g
o mehanièkim terminima, te ne to opæeg filozofs razmatranja o jeziku i epistemolog
iji. Poput Galik Descartesa, Hobbes dr i da sve na e iskustvene d vljaje uzrokuje me
hanièko gibanje vanjskih tijela, izgled, zvuk, miris i slièno nisu u predmetima
neg nama. Pri tom on uz put spominje kako se na s\ èili tima jo uvijek predaje nezr
elo uèenje o ema upoznao Charlesa II, koji èiji koje se temelji na Aristotelu.
Tome lukavo doc
je poslije Cromivellove kako ne zamjera sveuèili tima opæenito, ali buduæ smrti po
stao kralj.
U Francuskoj Hobbes je l j
192
Naslovna stranica "Leviathana".
æe kasnije govoriti o njihovoj ulozi u opæoj dobrobiti, mora nam reæi njihove gl
avne nedostatke, koje treba ispraviti, a "meðu koje spada èesto beznaèajno docir
anje". On ima asocijacionistièko gledanje na psihologiju i prihvaæa potpuni nomi
nalizam u pogledu jezika. Dr i daje geometrija, do onda, jedina znanost. Uloga uma
ima karakter dokazivanja kao u geometriji. Moramo poèeti s definicijom, ali dok
je stvaramo, moramo paziti da ne upotrijebimo pojmove koji su u sebi proturjeèn
i. U tom je smislu um ne to to se stjeèe praksom i nije uroðen, kao to misli Descart
es. Zatim slijedi obja njenje strasti s pomoæu termina gibanja. U svom prirodnom s
tanju, misli Hobbes, svi su ljudi jednaki i svaki èovjek nastoji da se odr i na ra
èun ostalih, tako da postoji stanje rata svih protiv sviju.
Da izbjegnu tu tjeskobnu moru, ljudi se udru uju i prenose svoje vlastite moæi na
sredi nju vlast. To je tema drugog dijela knjige. Buduæi da su razumni i suparnici
, ljudi su do li do umjetnog sporazuma ili ugovora kojim pristaju da se podvrgnu n
ekom autoritetu po svom izboru. Kad takav poredak postane punova nim, nema vi e nitk
o pravo da se buni, jer su ugovorom vezani oni kojima se vlada, a ne vladar. Sam
o ako vladar ne uspije pru iti za titu zbog koje je izabran, mogu ljudi s pravom pro
glasiti sporazum ni tavnim. Dru tvo, koje se temelji na ovakvoj vrsti ugovora, jest
dr ava. Ona je nalik na diva koji je napravljen od obiènih ljudi, Leviathana. On j
e veæi i moæniji od èovjeka i stoga nalik na Boga, premda je smrtan kao i obièni
ljudi. Najveæu vlast ima suveren koji vlada neogranièeno u svim djelokruzima ivo
ta. U treæem dijelu pisac obrazla e za to crkva ne smije biti univerzalna. Hobbes je
bio pravi erastijanac i zato je mislio da crkva mora biti nacionalna ustanova p
odlo na civilnim vlastima. U èetvrtom dijelu prekorava rimsku crkvu zato to to nije
uvidjela.
Hobbesovo se uèenje nalazilo pod utjecajem politièkih nemira njegova doba. Vi e od
svega su ga u asavali graðanski ratovi. Zbog toga zastupa mir po svaku cijenu. Po
jam nadzora i ravnote e, kako gaje kasnije razradio Locke, stran je njegovu naèinu
mi ljenja. Njegov pristup politièkim pitanjima, premda li en misticizma i praznovje
rja, naginje prevelikom pojednostavljenju problema. Njegova zamisao dr ave ne odgo
vara politièkim prilikama u kojima je ivio.
Kao to smo vidjeli, renesansno je razdoblje postepeno iznijelo na povr inu zaokuplj
enost matematikom. Drugo veliko pitanje, koje zanima poslijerenesansne mislioce,
jest va nost metode. To smo veæ opazili kod Bacona i Hobbesa. Kod Renea Descartes
a (1596 1650) ova su se dva utjecaja spojila u novom filozofijskom sustavu na sjaj
ni antièki naèin. Zato ga s pravom dr e osnivaèem moderne filozofije.
Descartesova je obitelj pripadala ni em plemstvu, otac mu je bio vijeænik bretanjs
ke skup tine. Od 1604. do 1612. polazio je jezuitsku kolu u La Flecheu, gdje je osi
m temeljitog klasiènog obrazovanja dobio dobre temelje u matematici, koliko se g
od to moglo u njegovo doba. Poslije kolovanja
U njemu je vladar prikazan kao ukupnost pojedinaca.
Rene Descartes (1596 1650)
odlazi u Pariz i slijedeæe godine poèinje studirati pr; Poitiersu, gdje je diplo
mirao 1616. Meðutim, njego interesi bili drugdje. Godine 1618. odlazi u Holandi
stupi u vojnu slu bu, koja mu je ostavljala mnogo s dnog vremena za bavljenje mate
matikom. Trideseto nji rat poèinje najozbiljnije 1619. i Descartes, ele obiðe svij
et, stupa u bavarsku vojsku. U zimi te gc otkrio je osnovne pojmove koji nadahnj
uju njegovu zofiju. To je iskustvo opisao u Raspravi o metodi. Je dana, kad je b
ilo hladnije nego obièno, Descart( sklonio u neku kolibu i sjedio kraj oploèene
peæi. E ugrijan, poèeo je razmi ljati i na kraju tog dana j mu se ocrtavala pred o
èima shema cijele njegove filc je. Descartes je ostao u vojsci do 1622, a zatim
se v u Pariz. Slijedeæe je godine posjetio Italiju gdje je c dvije godine. Vrati
v i se u Francusku, uvidio je da. kod kuæe donosi previ e uznemiravanja. Buduæi da p
rirodi bio prilièno povuèen i daje htio raditi u smiri okolnostima, oti ao je u Ho
landiju 1628. Postoje pr
svoje malo imanje, mogao je ivjeti neovisno u umjerenoj udobnosti. Izu tri kratka
putovanja u Francusku, boravio je u Holandiji slijedeæu dvade jednu godinu. Pos
tepeno je razraðivao svoju filozofiju prema mislima do 1 je do ao prilikom otkriæa
svoje metode. Èuv i za suðenje Galileju 1633, htio da objavi jedno va no djelo o fi
zici, u kojem je usvojio Kopernikovo nje. Najvi e mu je bilo stalo da se ne uplete
u sporove koji su mu izgledali traæenje dragocjenog vremena. Osim toga, on je,
po svemu sudeæi, bio v katolik, premda æe zauvijek ostati nepoznato koliko mu je
bila smirena i èna savjest. Descartes se zato ogranièio na to da objavi zbirku
od tri sves dioptrici, meteorima i geometriji. Rasprava, koja se pojavila 1637,
zami l je kao predgovor tim trima djelima. Meðu njima je najznamenitija Geomei gdj
e je izlo io i primijenio naèela analitièke geometrije. Godine 1641. slij« su Razm
i ljanja, a 1644. Naèela filozofije, posveæena princezi Elizabeti, 1 kneza izborni
ka. Za tu je princezu napisao 1649. ijednu raspravu o stra i du e. Te se godine vedsk
a kraljica Kristina zainteresirala za Descarte: djela i konaèno ga sklonula da d
oðe u Stockholm. Ta je skandinavska darica bila pravi renesansni tip. Svojevoljn
a i ivahna, ona je zahtijevali je Descartes poduèava filozofiju u pet ujutro. Ova
j nefilozofski sat ustaj, u mrtvoj noæi usred vedske zime bio je ne to vi e negoli je
Descartes me podnijeti. Obolio je i umro u veljaèi 1.650.
;
Descartesova je metoda, u krajnjoj liniji, rezultat njegova zanimanja za tematik
u. U geometriji je on veæ bio pokazao kako ona mo e dovesti do d kose nih posljedica
. Zahvaljujuæi analitièkoj metodi, bilo je, naime, moj prikazati svojstva èitava
niza krivulja s pomoæu obiènih jednad bi. Desca je vjerovao da se metoda, koja je
imala toliko uspjeha na polju matemai mo e pro iriti i na druga podruèja te omoguæi
ti istra ivaèu da postigne sigurnost kao u matematici. Rasprava te i da poka e kojih s
e pravila mor; pridr avati da bismo dobro upotrijebili na racionalni fond. to se tiè
e mog razuma, dr i da su u tom pogledu svi ljudi jednaki. Razlikujemo se s po tome t
o ga neki koriste bolje no drugi. No metoda je ne to to se st praksom, a to Descart
es pre utno priznaje, jer nam ne eli metodu narin
194
,vf^.
oiscoms
DE LA METHODE
Pour bien conduirc fa raifon 5c chcrchcr la vcritæ danslesfcknces.
Plus
LA DIOPTRIQVE.
LES METEORE S.
ET LA GEOMETRI E.
sejfais de æele Methooe.
A L E Y D E
De rtmprimcric dc I a h M a i r ¦Aucc Trinilcge.
Stranica na kojoj su nabrojena 4 pravila
nego prije pokazati kako je on sam uspje no iskoristio svoj razum. Taj spis je aut
obiografski i govori o pi èevu ranom nezadovoljstvu sa svim nedokazanim i nesigurn
im tvrdnjama koje se mogu naæi na svim podruèjima. O filozofiji ka e da ni jedan n
azor nije toliko pretjeran da ga netko ne bi zastupao. Matematika gaje odu evila p
ouzdano æu svojih izvoda, ali jo nije mogao vidjeti njihovu pravu primjenu. Odustao
je od èitanja knjiga i zapoèeo svoja putovanja, ali je otkrio da se obièaji með
usobno razlikuju koliko i mi ljenja filozofa. Na kraju je zakljuèio da se mora zag
ledati u sebe kako bi otkrio istinu. Zatim slijedi izlaganje misli do kojih je d
o ao kraj one peæi to smo je veæ spomenuli. Opaziv i da neko zadovoljstvo mo e pru iti sa
mo djelo koje je jedan jedini autor izveo do kraja, odluèio je da odbaci sve èem
u su ga uèili i to je morao usvojiti na vjeru.
Taj su opæi obraèun pre ivjele jedino logika, geometrija i algebra, iz kojih je iz
vukao èetiri pravila. Prvo je da ne treba nikad ni ta prihvatiti, osim jasnih i ra
zgovijetnih ideja. Drugo, svaki problem moramo podijeliti na onoliko dijelova na
koliko je potrebno zbog njegova rje enja. Treæe, misli moraju teæi nekim redom od
jednostavnih k slo enima, a ondje gdje nema reda, moramo ga pretpostaviti. Èetvrt
o pravilo zahtijeva da uvijek temeljito sve provjerimo, kako bismo bili sigurni
da nismo ni ta izostavili. To je metoda koju je Descartes upotrijebio primjenjujuæ
i algebru na geometrijske probleme, stvoriv i na taj naèin ono to sada zovemo anali
tièkom geometrijom. to se tièe njezine primjene na filozofiju, to, osjeæao je Des
cartes, mora odgoditi dok ne bude malo stariji. U pogledu etike, mi smo u dilemi
. Ona je posljednja u nizu znanosti, ali u na im ivotima mi moramo donositi trenutn
e odluke. Zato Descartes prihvaæa privremena pravila pona anja, koja æe mu pru iti,
po pragmatièkom mjerilu, najbolje uvjete ivota. On stoga odluèuje da æe se pridr av
ati zakona i obièaja svoje zemlje i ostati vjeran svojoj religiji; da æe djelova
ti odluèno i postojano kad jednom izabere smjer djelovanja; i konaèno, da æe pri
je nastojati vladati sobom nego izazvati sudbinu, da æe radije prila-goðavati sv
oje elje poretku stvari nego obrnuto. Od tog vremena Descartes je odluèio da se p
osveti filozofiji.
Kad je pre ao na metafiziku, Descartesa je njegova metoda odvela do sustavne sumnj
e. Svjedoèenje osjetila je nesigurno i mora se dovesti u pitanje. Moramo sumnjat
i èak i u matematiku, premda je manje nepouzdana, jer nas Bog mo e sustavno zavodi
ti s pravog puta. Na kraju, jedina stvar koju to sumnjalo mora priznati jest nje
gova vlastita sumnja. To je osnova temeljne kartezijanske formule: "Mislim, dakl
e jesam." Descartes je mislio daje to jasna i razgovijetna polazna taèka za meta
fiziku. Tako Descartes zakljuèuje daje on misaono biæe, sasvim neovisno o prirod
nim supstancijama i stoga jednako tako neovisno o tijelu. Zatim prelazi na pitan
je Bo jeg postojanja, za koje ponavlja u biti ontolo ki dokaz. Buduæi da Bog mora bi
ti istino-
"Rasprava o metodi", naslovna stranica
jo Diicoan
Le premier eftoit de ne receaoirUmail Bacane chofr pourvrayeqtieic nelaæonnuMeeu
idetnmenteftreteUe: c'eila dirc, d'euiterroigncufcntemla Prtctpication, 8c la Fr
cuention, & ile ne comprendre rien de plus en mes iugcmcm, qne cc qui Je prcfeut
croic li claircmeot St fi ilifrinætemciua mrMtefprir, qucien'ctiu'c aucnae occa-
(ion de le mcttre en doute.
Lc fecoiid, dc diuifcr chafcune des difficultez que i'esamiDCroisen autant depar
cellefqu'ilfe pourrott, 5c qu'il fcroir requi* pour les mieux refoudre.
Letroiliefmede condulreparonlrc mei penfees, en comrocaceam par les obiets [es p
lus fitnples, Ac les plus ay!ezaconnotftrc , pour monter peu a pencommc par dcgr
eziufquesataconDoiiTaDcedcs phiicompofez; Cc luppofant mefme de l'ordre entre ce
u? qui ne te prece-dent point riatureUeraem les vns les autrei.
F.rledernic! de tatre partout des denombremeDi fi emien, Se des reuenes R genera
l«,que ie rude afliir^de De rienomenre.
ljubiv, ne mo e nas prevariti u pogledu na ih vlastitih jasnih i razgovijc ideja. Bu
duæi da mi imamo takvu jednu ideju o tijelima, ili prote nosti, ] on ka e, ona dakle
postoje. Zatim slijedi prikaz fizikalnih pitanja onim re kojim ih je obraðivao
u neobjavljenoj raspravi. Sve obja njava termit prote nosti i kretanja. To primjenju
je èak na biologiju i obja njava koJ krvi tako to srce djeluje kao grijaè koji uzro
kuje da se krv, koja je u la i iri. Dakako, to se ne podudara s Harvevjevim promatr
anjima i dovelo j uzbudljive polemike izmeðu njih. No, da se vratimo k Raspravi;
to mehan uèenje vodi k stajali tu da su ivotinje automati bez du e, to se pretpc vlja
da proizlazi jo iz èinjenice da ne govore, pa stoga mora da im nedo; razum. To p
ojaèava stajali te daje èovjekova du a neovisna o njegovu tij vodi nas do zakljuèka
da je besmrtna, buduæi da nema drugih razornih i Konaèno, Rasprava cilja na suðe
nje Galileja i raspravlja o pitanju da li ti objaviti djelo ili ne. Na kraju pri
staje da dopusti objavljivanje Rasprave i eseja kojima je ona predgovor. To je u
kratkim crtama poruka Rasprave '. daje jezgrovitu sliku naèela kartezijanske fi
lozofije.
Ono to sve nadma uje u tom sluèaju jest metoda kritièke sumnje. Kao
stupak, ona vodi opæem skepticizmu, to kas nalazimo kod Humea. No Descartes se ob
rani skeptièkih zakljuèaka svojim jasnim i razgo' tnim idejama, koje nalazi u vl
astitoj duhovnoj] latnosti. Takvi opæeniti pojmovi, kao prote nc kretanje, koji su
neovisni o osjetilima, za Des tesa su uroðene ideje i pravo znanje se odnos te
primarne kvalitete. Osjetilni se opa aj od] na sekundarne kvalitete, kao to su boja
, ol dodir i slièno, ali oni zapravo nisu u stvarim; Razmi ljanjima Descartes navo
di glasoviti prir o komadu voska i njegovim promjenljivim p vnim oblicima, da bi
 zorno prikazao to misije Ono to je zasvagda stalno jest prote nost; a t uroðena id
eja, spoznata umom. Tako kartezijanska filozofija istièe mi ljenje kao neospornu p
olaznu èku, a to je od onda utjecalo na evropsku filozofiju, kako na njezin rai
nalistièki tako i empiristièki krug. To ostaje taèno èak ako formula "misi dakle
jesam", na kojoj se temelji taj razvoj, i nije sama po sebi u potpuni pouzdana.
Jer ta je tvrdnja vjerojatna samo ako priznamo skrivenu pret stavku daje mi ljenj
e samosvjesni proces. Inaèe bismo isto tako mogli r "Hodam, dakle jesam" jer ako
hodam, zaista je taèno da moram postoj Taj su prigovor postavili Hobbes i Gasse
ndi. No, naravno, ja mogu misliti hodam kad u stvari ne hodam, dok ne mogu misli
ti da mislim kad u st\ ne mislim. To je ono pozivanje na samog sebe, za koje pre
tpostavljamo se zbiva u procesu mi ljenja, koje prenosi na tu formulu njezin privi
dno : dvojbeni karakter. Ukinemo li samosvijest, kao to je kasnije uèinio Hui naè
elo pada. Ipak, istina je da neèija vlastita duhovna iskustva nose osob sigurnos
t koju nemaju druga zbivanja.
Zao travajuæi stari dualizam izmeðu duha i materije, kartezijanska je filo fija iz
nijela na povr inu problem odnosa izmeðu duha i tijela, s kojim se tal uèenje mora
suoèiti. Jer, sada izgleda da materijalni i duhovni svijet idu s jim razlièitim
putovima posve odijeljeni i vladajuæi se prema svojim vlastil
196
vedska kraljica Kristina i Descartes
Kartezijanski dualizam: duhovno i fizièko je odvojeno.
naèelima. Napose je nemoguæe na temelju takva stajali ta dr ati da bi duhovne radnje
, kao to su voljne, ikad mogle djelovati na fizièki svijet. Sam je Descartes tu u
èinio izuzetak, dozvoliv i da ljudska du a mo e promijeniti kretanje ivotnih duhova u p
ogledu smjera, no ne kolièinski. Meðutim, taj umjetni izlaz za nu du nije bio u sk
ladu sa sustavom. Osim toga, nije se slagao sa zakonima kretanja. Zbog toga su g
a Descartesovi sljedbenici izostavili i dr ali da du a ne mo e pokretati tijelo. Da ob
jasnimo taj odnos, moramo pretpostaviti kako je svijet predodreðen tako da, kad
god se zbiva neko tjelesno kretanje, ono to vrijedi kao odgovarajuæa du evna okolno
st koja prati to zbivanje, stvarno se javlja u pravom trenutku u duhovnoj sferi,
a da ne postoji izravna povezanost. To su stajali te razvijali Descartesovi sljed
benici, a osobito Geulincx (1624 1669) i Malebranche (1638 1715). To se nauèavanje z
ove okazionalizam, jer dr i da je Bog tako uredio svemir da tjelesni i du evni red d
ogaðanja teku usporednim tokovima na takav naèin daje dogaðanje u jednom uvijek
povezano s dogaðanjem u drugom. Geulincx je izmislio poredbu sa dva sata da bi z
orno prikazao ovo uèenje. Imamo li, naime, dva sata od kojih svaki pokazuje savr e
no taèno vrijeme, mo emo pogledati na jedan brojèanik u trenutku kada kazaljka pok
azuje puni sat i èuti drugi kako otkucava. To nas mo e navesti na to da reknemo ka
ko je prvi sat uzrokom to drugi otkucava. Du u i tijelo je Bog navio da idu neovisn
im, ali usporednim tokovima, poput ova dva sata. Dakako, okazionalizam postavlja
nekoliko nezgodnih te koæa. Jer, ba u namjeri da znamo vrijeme, mi mo emo ukloniti j
edan od svoja dva sata, tako da izgleda kako je moguæe izazvati du evna dogaðanja
iskljuèivo protivnim djelovanjem tjelesnih.
Za moguænost uspjeha takva pothvata jamèi samo naèelo okazionalizma. Tako mo emo r
azraditi cjelovito uèenje o duhovnom ustrojstvu s pomoæu termina iskljuèivo tjel
esnih dogaðanja, to su zapravo poku ali izvesti materijali-sti osamnaestog stoljeæa
, a upotpunila ih bihevioristièka psihologija dvadesetog stoljeæa. Na taj naèin,
daleko od toga da saèuva neovisnost du e o tijelu, okazionalizam je u krajnjoj li
niji uèinio du u suvi nim entitetom, odnosno, ako je drugo vi e po volji, èini tijelo
suvi nim u svakom trenutku. Koji god stav zauzeli, on se slabo sla e s kr æanskim naèe
lima i ne iznenaðuje nas to su Descar-tesova djela na la sigurno mjesto meðu zabran
jenim djelima. U prvom redu, kartezijanizam ne mo e dosljedno prilagoditi slobodnu
volju. Na kraju je strogi determinizam kartezijanskog tumaèenja materijalnog sv
ijeta, kako fizikalnog tako i biolo kog, mnogo unaprijedio materijalizam osamnaest
og i devetnaestog stoljeæa, pogotovo kad se uzme u povezanosti s Newtonovom fizi
kom.
Kartezijanski je dualizam najzad ishod posve uobièajena pristupa problemu supsta
ncije u tehnièkom smislu, u kojem su skolastièari upotrebljavali taj termin. Sup
stancija je nosilac kvaliteta, no sama je nezavisna i trajna. Descartes je prizn
avao materiju i duh kao dvije razliène supstancije, koje, buduæi da je svaka dov
oljna za sebe, ne mogu uzajamno djelovati ni na koji naèin. Okazionalistièko je
rje enje
Crte iz "Geometrije"
Spinoza (1632 1677)
uvedeno da bi se premostio taj jaz. Meðutim, ak< znamo takvo naèelo, jasno je da
nema razloga, da nj ne oslanjamo koliko god elimo. Mo e se, na pri svaki duh dr ati
supstancijom svoje vrste. Iduæ putem, Leibniz je u svom uèenju o monadama r mi lje
nje o beskonaèno mnogo supstancija, koje s mostalne, ali usklaðene. Suprotno tom
e, mogli b se vratiti na parmenidsko stajali te i tvrditi da p< samo jedna supstan
cija. Ovim drugim putem po Spinoza, èije je uèenje mo da najdosljedniji i najs moni
zam koji je ikada razraðen.
Spinoza (1632 1677) se rodio u Amsterdama sin idovske obitelji èiji su preci, kojih
su se mnoL jo sjeæali, ostavili svoje domove u Portugalu da t tra ili mjesto gdje
se mogu klanjati Bogu na svoj n Jer, poslije protjerivanja muslimana iz panjolske
i tugala, inkvizicija je uspostavila vladavinu vjersk«
sno ljivosti, koja je nekr æanima, najbla e reèeno, donijela neugodan iv< Reformirana H
olandija, ratujuæi i sama sa panjolskom tiranijom, ni je utoèi te tim rtvama progona
i Amsterdam je postao dom velikoj ido^ zajednici. Tu je Spinoza dobio svoj prvi
odgoj i obrazovanje.
Ali se njegov jvahni duh nije zadovoljavao tim tradicionalnim uèer Preko latinsko
g se mogao upoznati sa spisima mislilaca koji su dove velikog o ivljavanja znanja
i razvijali novu znanost i filozofiju. Na veliki prepa tenje idovske zajednice, on
je doskora uoèio kako nije moguæe o u okvirima pravovjernosti. Reformirani su te
olozi bili na svoj naèin ki mislilo se da bi svako estoko kritièko odbacivanje re
ligije moglo poren opæe stanje sno ljivosti, koje je onda prevladavalo u Holandiji
. Spinoza j kraju izbaèen iz svoje sinagoge sa svim prokletstvima iz Biblije.
Buduæi da je bio prilièno stidljive naravi, ivio je potom posve povuèe tiho u usk
om krugu prijatelja, zaraðujuæi za ivot bru enjem leæa i posveæ æi se filozofskom r
azmi ljanju. Unatoè njegovu povuèenom ivljenju, slav se brzo irila i kasnije se dopis
ivao s brojnim utjecajnim tovateljima. IV njima je Leibniz najznaèajniji, a pozna
to je da su se upoznali u Haagu Spinoza nije nikada pristao da izaðe iz svoje po
vuèenosti. Godine 1673. 1 izbornik mu je ponudio katedru filozofije u Heidelberg
u, no Spinoza je to i dno odbio. Njegovi razlozi za odbijanje te poèasti mnogo g
ovore. Ponajj ka e, on "mislim da bih prestao razvijati filozofiju ako bih se posv
etio pi èavanju mladih. Osim toga, ne znam u kojim bih granicama morao zad slobo
du filozofiranja tako da ne izgleda kako elim oboriti priznatu religiju æete stog
a shvatiti da ja ne gajim nade za jo bolju buduænost, nego se u avam od predavanja
samo zato to cijenim mir, koji, mislim, mogu najl postiæi na ovaj naèin".
Spinozini spisi nisu opse ni, no ono to je napisao otkriva sa etost i '. èku strogost
kakve se malokad posti u. Svojim pogledima o Bogu i rel meðutim, bio je toliko is
pred svog vremena, da su ga u to njegovo vrijerj jo stotinu slijedeæih godina, os
uðivali kao èudovi te grijeha, unatoè njeg uzvi enom etièkom nauèavanju. Njegovo naj
znatnije djelo, Etiku, dr al toliko opasnim, da ga nije mogao objaviti za ivota. Nj
egovo politièko nai vanje sadr i mnogo zajednièkog sa Hobbesovim; no unatoè mnogim
podui
198
Tra
ctatus
THEOLOGICO
POLITICUS
Cmtintns Di/Tertationcs aliquot,
nostima u pogledu niza karakteristika koje su dr ali po eljnim u jednom valjanom dru t
vu, osnova je Spinozina uèenja posve druga. Dok Hobbes izgraðuje svoj pogled na
empiristièki naèin, Spinoza izvodi svoje zakljuèke iz svoje opæe metafizièke teo
rije. U stvari, da bismo uvidjeli snagu Spinozinih argumenata, moramo èitavo nje
govo filozofsko djelo uzeti kao jednu veliku raspravu. Djelomièno je to razlogom
to su se Spinozini spisi trenutaèno manje doimali nego politièka djela empiristi
èkih filozofa. No, moramo se sjetiti da su problemi o kojima se diskutira bili u
ono doba upravo goruæi i glavna tema dana. Ono doba, naime, nije priznavalo bit
nu ulogu slobode u politièkom ivotu, kao to je priznaje devetnaesto stoljeæe.
Za razliku od Hobbesa, Spinoza je zastupao slobodu misli. Zaista, iz njegove met
afizike i njegove etike slijedi da samo pod takvim uvjetima mo e dr ava dobro djelov
ati. O tome s velikim arom raspravlja u knjizi Tractatus Theo-logico-Politicus. T
a je knjiga pone to neobièna po tome to tim problemima pristupa posrednim putem pre
ko kritike Biblije. Spinoza tu zapoèinje ono, i to uglavnom na Starom zavjetu, to
se poslije dva stoljeæa poèelo zvati Vi om kritikom. Ispitivanje historijskih pri
mjera iz tog izvora pokazuje daje sloboda mi ljenja bitna za dru tveno postojanje. O
tom pitanju nalazimo neobiènu misao u zakljuèku: "A ipak moram priznati da takv
a sloboda mo e kad to prouzroèiti stanovite neprilike. No tko je ikad stvorio ne to ta
ko mudro da iz toga nisu mogla proizaæi zla? Onaj tko eli vladati svime s pomoæu
zakona prije æe izazivati nedostatke nego ih ispravljati. Ono to ne mo emo zabranit
i, moramo bezuvjetno dopustiti, èak i ako to povremeno dovodi do tete."
Spinoza se takoðer razlikuje od Hobbesa po tome to ne dr i daje demokracija najraci
onalniji dru tveni poredak. Najrazboritija vlada donosi promi ljene naredbe ondje gd
je je nadle na, a ostaje po strani u pitanjima vjere i obrazovanja. Ona æe izrasti
ondje gdje postoji politièki odgovorna i privilegirana klasa na bazi vlasni tva.
Pod takvom vladom ljudi imaju najbolju priliku da ostvare svoje intelektualne mo
guænosti u Spinozinom smislu; a to je, reèeno jezikom njegove metafizike, ono èe
mu ljudska biæa prirodno te e. to se tièe pitanja najbolje vlade, stvarno mo e biti i
stina da trgovaèka zajednica, u kojoj aktivnost ovisi o odreðenoj mjeri slobode
i sigurnosti, ima najbolje izglede da æe razviti liberalnu vladavinu. Njegova do
movina Holandija ilustrira Spinozin stav.
Prelazeæi sada na Etiku, mi slijedimo historijski red kojim je Spinozin sustav b
io objavljen, premda bi logièki ona do la na poèetak. Naslov ove knjige pone to navo
di u zabludu u pogledu sadr aja. Jer, ovdje imamo prije svega Spinozinu metafiziku
koja podrazumijeva racionalistièku shemu za znanstveno istra ivanje prirode. To j
e postalo jedno od prvih intelektualnih pitanja sedamnaestog stoljeæa. Zatim sli
jedi obja njenje mi ljenja, psihologija volje i strasti i etièko uèenje koje se na s
vemu tome temelji,
Èitavo je djelo izlo eno na Euklidov naèin. Poèinjemo s definicijama i skupom aksi
oma, te iz njih izvodimo cijelu zbirku tvrdnji koje idu zajedno s prateæim dokaz
ima,
Spinozina kuæa u Haagu
1 no
OPERA
Ouorumferiesfojt Trtefitionem ixhibetur.
cio Io c lxxvii.
Naslovna stranica knjige u kojoj je posthu-mno objavljena "Etika"
zakljuècima i obja njenjima. Taj naèin filozofiran danas mnogo u modi; i onima koj
i ni u èemu ne vid< dnost, osim u onome to donosi golicava tampa, ! zin æe sustav
uistinu biti èudan napor. No u svom on ne izgleda tako stra no, a sam za sebe je r
emel sa etog i jasnog raspravljanja.
Prvi se dio bavi Bogom. Dano je est definicija, ukl jednu o supstanciji ijednu o
Bogu, u skladu s tradic nom upotrebom skolastièke filozofije. Aksiomi sadi dam t
emeljnih pretpostavki koje dalje ne obrazla e. ( dalje mi jednostavno slijedimo za
kljuèke, kao kod Et. Sudeæi po naèinu kako je definirao supstanciju, èini to mor
a biti ne to to potpuno obja njava sebe. Pok da ona mora biti beskrajna, inaèe bi na n
ju utjecaj zine granice. Takoðer je pokazao da mo e postojati jedna takva supstanc
ija, a izlazi da je to svijet u c isto tako, da se ona podudara s Bogom. Otuda s
lijedi Bog i svijet, to jest totalitet svih stvari, jedno te isto.
To je glasovita Spinozina panteistièka teza. Treba : siti da Spinozino izlaganje
nema u sebi ni traèka rr zrna. Èitavo je djelo vje banje primjenjivanje dedu logi
ke, koja se temelji na nizu definicija i aksioma izra enih sa èudesnom ljato æu. To j
e mo da najbolji primjer sustavnog izlaganja u povijesti filo Poistoveæivanje Boga
s prirodom bilo je krajnje odvratno pravovjern u svim taborima, a ipak, ono je
ishod jednostavnog primjera deduki dokazivanja. to se toga tièe, ono je u redu, i
ako su neki bili povrijeæ svojim dragocjenim uvjerenjima, to samo pokazuje kako
logika ne p< osjeæaje. Definiramo li Boga i supstanciju na tradicionalni naèin,
ni ta ne preostaje. Spinozin se zakljuèak sam nameæe. Kao ishod toga, mogle primi
jetiti da ima neèeg neobiènog u tim terminima.
U skladu s tim uèenjem, Spinoza dr i da su na i pojedinaèni ljudski vi dijelovi bo jeg
uma. Kao i Descartes, zahtijeva jasnoæu i razgovije On, naime, ka e da se "neisti
na sastoji u nedostacima opa aja koji iza manjkave, to jest osakaæene i zbrkane id
eje". Kad imamo odgovarajuæe mo emo nedvojbeno spoznati red i vezu stvari, koji su
isti kao kod id< prirodi je duha da misli o stvarima kao o neèem nu nom, a ne kao
s^ nom. Ukoliko to mo emo bolje uèiniti, utoliko se pribli ujemo Bogu; ili, isto, s
vijetu. U tom je kontekstu Spinoza izrekao glasovitu misao kako prirodi duha da
shvaæa stvari s odreðenog stajali ta vjeènosti". To je za posljedica èinjenice da
duh vidi stvari kao nu ne.
U treæem dijelu Etike pokazuje kako strasti, koje ratuju protiv uma jim djelovan
jem spreèavaju um da spozna punu intelektualnu viziju sve Pokretaèki motiv svih
na ih akcija jest samoodr avanje. Moglo bi se pon da to èisto naèelo sve nas ozlogla a
va kao sebiène cinike. No to bi znaè: smo ga potpuno krivo shvatili. Jer, te eæi z
a vlastitom nadmoæi, èovj prije ili poslije htjeti doæi do toga da èezne za sjed
injenjem s Bogom. ( posti e utoliko vi e to mo e vidjeti stvari "sub specie aeternitati
s", to j« stajali ta vjeènosti, koje je veæ spomenuto.
U posljednja dva odjeljka nalazimo Spinozinu etiku i to u pravom sn Èovjek ivi u
stanju ropstva ukoliko je uvjetovan vanjskim utjecajima i
ono
Za Spinozu su duh i materija dva aspekta jedne te iste supstancije
cima. To zapravo vrijedi za sve to je konaèno. No, ukoliko netko mo e postiæi zajed
ni tvo s Bogom, on vi e nije podlo an takvim utjecajima, jer svemir kao cjelina nije u
vjetovan. Na taj naèin, postajuæi sve vi e i vi e usklaðen s cjelinom, èovjek stjeèe
odgovarajuæu mjeru slobode. Jer, sloboda je ba neovisnost, ili samoodreðenje, a
to vrijedi samo za Boga. Na taj se naèin mo emo osloboditi straha. Poput Sokrata i
Platona, Spinoza dr i daje neznanje prvi uzrok zla, a znanje, u smislu veæeg shva
æanja svemira, najva niji uvjet koji vodi mudrom i prikladnom djelovanju. No, za r
azliku od Sokrata, on ne razmi lja o smrti. "Slobodan èovjek ni o èemu ne misli ma
nje nego o smrti; i njegova je mudrost razmi ljanje o ivotu a ne o smrti." Buduæi d
aje zlo negativno, Bog ili priroda, koji su totalitet kojem ni ta ne nedostaje, ne
mo e biti zlo. Sve je najbolje u ovom i jedino moguæem svijetu. U praktiènim stva
rima èovjeku kao konaènom biæu dolikuje da djeluje na takav naèin da se odr i kako
bi postigao najveæu moguæu mjeru dodira sa svemirom.
To je, u vrlo grubim crtama, kratki pregled Spinozina sustava. Njegova va nost za
znanstveni pokret u sedamnaestom stoljeæu le i u pre utnom poticanju da se determini
stièki objasni na jednom te istom stupnju sve to se zbiva u svemiru. U stvari, ta
j sustav je nacrt za kasniju izradu zbornika jedinstvene znanosti.
Jedan takav poku aj ne bismo sada dr ali valjanim bez odreðenih strogih ogranièenja.
Isto tako, to se tièe etike, ne mo emo priznati da je zlo ne to posve negativno. Sva
ki èin neèovjeène okrutnosti sigurna je i stalna ljaga na svijetu kao cjelini. M
o da je to ono na to ciljaju kr æani u svom nauèavanju o prvom grijehu. Spinoza bi od
govorio da nijedna okrutnost nikad nije neèovjeèna sub specie aeternitatis, ali
to ne bi bilo lako dokazati. Ipak, Spinozin sustav ostaje jedan od najistaknutij
ih spomenika zapadne filozofije. Premda strogost njegova tona podsjeæa na Stari
zavjet, to je jedan od velikih poku aja da se na uzvi eni grèki naèin prika e svijet k
ao shvatljiva cjelina.
Kao to smo veæ vidjeli, problem supstancije doveo je do stvarno vrlo ra-zliènih r
je enja. Dok je Spinoza zastupao krajnji monizam, Leibniz ide u suprotnu krajnost
i postulira bezbrojnost supstancija. Ta su dva uèenja na nekoliko naèina povezan
a kao Parmenidovo s atomizmom, premda usporednice ne treba silom povlaèiti preda
leko. Leibnizovo se uèenje, na kraju, temelji na misli da supstancija, kad bi bi
la jedna, ne mo e imati prote nost; jer, ona upuæuje na mno tvenost i mo e obilje avati sa
mo mno tvo supstancija. Iz toga on izvodi da postoji beskonaèno mnogo supstancija
od kojih je svaka neprote na i stoga nematerijalna. Te se supstancije zovu monade,
a bitno im je svojstvo da su to du e, u donekle opæenitijem smislu te rijeèi.
Leibniz (1646 1716) je roðen u Leipzigu, gdje mu je otac bio sveuèili ni profesor. U
ranoj je dobi pokazao znakove ivahnog i kritièkog duha; kad mu je
Unutra njost sinagoge iz koje je Spinoza izbaèen 1656.
Gottfried Wil-helm Leibniz (1646 1716)
bilo petnaest godina, upisao se na sveuèili te i studi lozofiju; diplomirav i poslij
e dvije godine, pre ao je u da studira pravo. Sa dvadeset godina htio je doktori p
rava na sveuèili tu u Leipzigu, no to mu nije dozv zbog njegove dobi. U Altdorfu s
u sveuèili ne vlasti bi] tolerantne i ne samo daje dobio akademsku titulu n( mu po
nudili i katedru. No, buduæi da su mu druge bile na pameti, Leibniz nije prihvat
io ponudu. Godine u ao je u diplomatsku slu bu kod nadbiskupa od M; jednog od izborn
ih knezova i aktivnog politièara koji zaokupljen podizanjem uzdrmanih ostataka c
arstva \ razaranja tridesetogodi njeg rata. Iznad svega je bilo ] bno sprijeèiti L
uja XIV iz Francuske da napadne zemi S tom namjerom oti ao je Leibniz u Pariz 1672
. dje ostao gotovo èetiri godine. Bio mu je zadatak da kralja Sunce kako bi treb
ao usmjeriti svoju vojnu s protiv nevjernika i zauzeti Egipat. Ta je misija prop
a Leibniz je u meðuvremenu upoznao mnoge va ne filc uèenjake svog doba. U Parizu j
e bio u modi Malebrant isto tako i Arnauld, glavni predstavnik jansenizma p Pasc
ala. Meðu njegovim poznanicima nalazio se i holandski fizièar Huy Godine 1673. s
tigao je u London i upoznao kemièara Bovlea, te Oldenb tajnika maloprije osnovan
og Kraljevskog dru tva, kojem je Leibniz p èlanom. Poslije smrti njegova poslodavc
a, Leibnizu je iste godine poi zaposlenje vojvoda od Brunsvvicka, kojem je u Han
overu trebao bibliot Leibniz to nije odmah prihvatio nego je ostao u inozemstvu.
Godine : dok je bio u Parizu, poèeo je raditi na infinitezimalnom raèunu koji j
e c nezavisno od Newtonova ne to ranijeg djela. Leibniz je kasnije objavio i varij
antu u Acta Eruditorum iz 1684, koja je bli a modernom obliku Newtonovo uèenje o f
luksijama. Nevvtonovi Principia pojavili su se posl godine. Slijedio je dugi i j
alovi spor i, umjesto da se bave znanstvenim pi' ma iz tih djela, ljudi su se op
redjeljivali po nacionalnoj liniji. Ishod je b da je engleska matematika zaostal
a za jedno stoljeæe, jer je Leibnizov i oznaèavanja, koji su usvojili Francuzi,
bio pogodnije oruðe analize. Le je 1676. posjetio u Haagu Spinozu a zatim prihva
tio bibliotekarski pos Hanoveru, na kojem je ostao do svoje smrti. Mnogo vremena
provodio j stavljajuæi povijest Brunswicka, a u preostalo vrijeme bavio se znan
stv i filozofskim studijama. Osim toga, nastavio je izraðivati planove za ob evr
opske politièke scene. Poku ao je izlijeèiti veliki religiozni raskol, ne govi pla
novi nisu nailazili na odaziv. Kad je George od Hanovera postao Engleske 1714, L
eibniz nije pozvan da ide s dvorom u London, i to, r dvojbe, uglavnom zbog nesre
tnih prepirki oko infinitezimalnog raèuna. ( ostao, ogorèen i zapostavljen, i um
ro je poslije dvije godine.
O Leibnizovoj filozofiji nije lako raspravljati. U prvom redu, velik je dic gova
rada nepotpun i èesto nedostaje pa ljivi pregled koji bi bio objeloc nedosljednos
ti prije negoli je bilo prekasno. Za to su odgovorne uglav
izvanjske okolnosti Leibnizova ivota. Filozofijskir dom morao se baviti u rijetki
m slobodnim trenuci stalno ga morao odlagati i prekidati. Meðutim, pc jo drugi i
zanimljiviji razlog tomu da je Leibnis
9O9
Leibnizova kuæa u Hanoveru
vremeno te ak. Do toga dolazi zbog dvostruke prirode njegove filozofije. S jedne s
trane, postoji njegova metafizika supstancije sadr ana u uèenju o monadama, a s dr
uge, njegovo logièko uèenje koje umnogome teèe usporedo s njegovim metafizièkim
spekulacijama. Logika je za nas mo da va nija, no sam Leibniz oèito je pripisivao je
dnaku va nost objema stranama svog rada. Nema dvojbe, njemu se u stvari èinilo da
netko mo e bez te koæa prelaziti s jednog podruèja na drugo. To je stajali te sada pos
ve ozlogla eno, barem kod britanskih filozofa; uostalom, misao da su jezik i logik
a na neki naèin posve odvojeni jest metafizièki stav koji ima svoje nedostatke. t
o se tièe Leibnizo-ve metafizike, va no je spomenuti da je dobila nekoliko svojih
znaèajnih crta iz znanstvenog razvoja tog razdoblja. Metafizièke je spise objavi
o za ivota i oni sadr e uèenje o monadama na kojem je dva stoljeæa poèivala Leibniz
ova filozofska slava. Logièki su radovi ostali neobjavljeni i nisu ih cijenili k
ako treba do poèetka ovog stoljeæa. Kao to je naprijed navedeno, Leibniz je u okv
iru svog uèenja dao odgovor na problem supstancije s pomoæu monada. U tom pogled
u dijeli
mi ljenje sa Spinozom da supstancije ne mogu uzajamno djelovati. To odmah dovodi d
o zakljuèka da dvije monade nikad ne mogu biti uzroèno povezane. U stvari, izmeð
u njih ne mo e biti nikakve stvarne veze. To je izrazio rijeèima da monade nemaju
prozore. Kako se to mo e uskladiti s opæenito poznatom èinjenicom da razlièni dije
lovi svemira izgledaju uzroèno povezani? Odgovor je stajao spreman u Geulincxovu
uèenju o dva sata. Treba samo da ga pro irimo na beskonaèni broj i dobit æemo uèe
nje o prestabiliranoj harmoniji, prema kojem svaka monada odra ava cijeli svijet,
u smislu daje Bog sve uredio tako da monade nezavisno idu svojim razliènim tokov
ima u gigantskoj mre i vje to smi ljenih usporednih tokova.
Svaka je monada supstancija, sve su one kvalitativno razliène i zauzimlju razliè
na mjesta. Strogo govoreæi, ne bi bilo dobro reæi da one zauzimlju razliène polo a
je, buduæi da nisu prostorno-vremenski entiteti. Prostor i vrijeme su osjetilni
prividi koji nisu stvarni. Stvarnost je iza njih i ona je poredak monada od koji
h svaka zauzimlje drugaèije mjesto. Svaka odra ava svijet na malo drugaèiji naèin
i ni dvije od njih nisu posve jednake. Ako su dvije monade posve jednake, onda s
u stvarno jedna te ista. To je znaèenje Leibnizova naèela istovetnosti nerazlièn
oga. Stoga je besmisleno kazati da se dvije monade mogu razlikovati samo polo ajem
.
Buduæi da su sve monade razliène, mo emo ih svrstati prema jasnoæi kojom odra avaju
svijet. Svaki se predmet sastoji od skupine monada. Ljudska su tijela sazdana na
isti naèin, no postoji jedna dominantna monada koja se istièe jasnoæom svog pre
doèivanja. Ta povla tena monada je ono to se odreðenije zove èovjekova du a, premda s
u u irem smislu sve monade du e i sve su nematerijalne, neuni tive i stoga besmr-
Iz jednog ranog izdanja "Monadologije"
1. La Monade, dont notis parleroBs ici, nVst autrc chose, qinme substance simpl
c, qui cntie dans les composos; simple, cVst a dirc sans partios. ').
2. Et il faut qu'il y ait dos substances sirupi«; puisqui"l y a des eoniposæs;
car h compose nVst aufre chose, gu'uit ainas, ou aggregatuiH dos shnples.
'A. Or la, ou il ivy a poiot de parties, il iv'v a ni ætendne, ni Hgure, ni ðivi
sibilitæ possible. Et ces Monades sont les veritables Atomes de la Nature et en
un mot les Efemcos des ehoses.
4. I! n*y a anssi point de dissolution a craiinhe, et il n'y a aucunc maoiere
coucevable par l;ii|iirl!e une substanco siniple puisse perir nafurelfemeut.*)
5. Par la mente raison il n'y en a aucune, par laquelle uuo substaucc simplo p
uisse cotnmcnccr naturellcnient, puisquYUe ne sauroit etre fonnee par compositi
on.
MLN'SIS OCTOBRIS .V;M DC DDOC1V. 46- METRODUS PRO MJXIMIS BT Mi-
itcmqne t&ngtntitms) qu* vec fnÈl.
irrationalcs
K V X, fX, V X, Z X, Su
X bfff b
VB,1»'C,TD,ZEaM
3li
,veidyvcl di) fiv« difkrt ti)ltf*pofobHUuUwg<ita
¦ rclpcflive in punflii E, C, D, L, :a voccrur rfx, & reda uu.t fit »d
1 ipfi-
q
adx:ftfii y aeju dma!«r*fpondeii
tmBio\ fiGti y dj dy^.d-iF4 yauti.«p,(i<rd y iitxPj vclcomjic & d x todem mo
( ieuordina(aqua: titurv*VVj«it
p (
iiIei, __
o1 Se d axcr l
o in hoc Lakulo 1 raðan,
cum foadiftercr.fiali. adiiFcfciaiuli'tsi'anonc.iiiiic
Porro Divifio, d^vel ([>of«
rto cnim eli vr i formuian^ jliiberc, Notatidum & x at y ¦Jcdy, vcloiiam licctam
tandum, c
m quadam catili isci]u.-) d*S<}
y
æakulo pro litc idd fi
p + nt pauio itur.feo
valoripfiu$ilifiicj
4 , p e pofiia mconfide
 o ifcribi di,ottx additionc & fii'utta- ðpptrct; (td qiiando .id cscgcfln valoru
m aiuripfiusirelatio adx, tune appier«, arv mfBfmaiiva,annibiloniinorfeti negati
va: nc tangcrnZEtlucifurapunflo Z non ver- if fS idfl :umi[fa;or:;;':a:
Leibnizov èlanak iz 1684. o diferencijalnom raèunu: prva stranica, crte i.
tne. Dominantna monada, ili du a, istièe se ne* veæom jasnoæom predoèivanja nego i
time to : svrhe zbog kojih monade, koje su njoj podreðene luju na svoj prestabil
irani harmonièni naèin. Svi svemiru dogaða s dovoljno razloga, ali se slobodi: u
zima u obzir zato to ljudsko biæe ne djeluje pod goni prinudom logièke nu nosti. Bo
g takoðer u i\ vrstu slobode, premda nije slobodan da prekr i z; logike. To uèenje o
slobodnoj volji, koje je zaslu to to je Leibniz prihvatljiv ondje gdje bi nas Sp
mogao razljutiti, zaista je ne to vjeèno u odnos sustavni pregled u obliku monada
i s njim je za neskladno, kako æemo jo vidjeti.
to se tièe vjeènog pitanja o postojanju Bog; ibniz u potpunosti izla e glavne metaf
izièke d< koje smo veæ èuli. Od èetiri dokaza prvi je ontc dokaz sv. Anselma, a
drugi oblik dokaza o prvom ku, koji nalazimo kod Aristotela. Treæe, postoji c iz
nu ne istine, za koju se ka e da joj je potreba anski um u kojem postoji; na kraju,
imamo dol
prestabilirane harmonije, koji je zapravo vrsta dokaza iz svrhe. Sa svim ma bavi
li smo se na drugom mjestu i pokazali koje su njihove slabosti, je malo poslije
toga pobio moguænost metafizièkih dokaza te vrste uopæe se tièe teologije, moram
o se sjetiti daje Bog iz metafizike neka vrsta zavi poteza u uèenju o prirodi st
vari. On ne djeluje na osjeæaje i nema veze ' gom iz Biblije. Uzev i opæenito, osi
m neotomista, teolozi se vi e ne osla na teorijski bo anski entitet iz tradicionalne
filozofije.
Leibnizova je metafizika bila donekle nadahnuta novim otkriæima d jih se dolazil
o s pomoæu mikroskopa. Leeuwenhoek (1632 1723) je c spermatozoe i pokazalo se da
je kapljica vode puna siæu nih organiz To je bio, tako reæi, cijeli svijet, samo m
anji od na eg svakodnevnog sv Razlozi poput ovog doveli su do pojma monada kao nep
rote nih metafiz du a-taèaka.
Osim toga, èinilo se da na isto upuæuje i raèun sa svojim infinitezima Ono to je
za Leibniza tu va no, jest organska priroda tih osnovnih sas ka. U tom se pogledu
on odvaja od mehanièkog nazi svijetu, koji su razvili Galilej i kartezijanci. Pr
emda^ stvaralo te koæe, Leibniza je navelo na otkriæe naèela vanja energije u jedn
om od njegovih prvih oblika, i n; najmanje akcije. U cjelini, razvoj fizike slij
edio je Galil i kartezijanska naèela.
Ma kakva bila njegova va nost, ostaje da je Le dao u svom logièkom nauèavanju veli
ki niz navje po kojima je njegova metafizika, ako ne vjerojatna, barem donekle r
azumljiva. Poènimo s èinjenicom c Leibniz prihvatio aristotelovsku subjektno-pre
dikatn giku. Dva logièka naèela uzeta su kao temeljni aksi Prvi od njih je naèel
o kontradikcije, prema kojem od kontradiktorne tvrdnje jedna mora biti istinita
a d la na. Drugi je ranije spomenuto naèelo dovoljnog ras
prema kojemu dano stanje stvari slijedi iz dovoljno prethodnih razloga. Primijen
imo li ta dva naèela na sluèaj analitièkih propozicija u Leibnizovu smislu, . to
jest propozicija u kojima subjekt sadr i predikat kao u "svi su metalni novci od
metala", tada proizlazi iz naèela kontradikcije da su sve takve propozicije isti
nite, dok naèelo dovoljnog razloga vodi k stajali tu da sve istinite propozicije,
jer su dovoljno utemeljene, jesu analitièke vrste, premda ih samo Bog mo e vidjeti
na taj naèin. Ljudskom se umu èini da su takve istine sluèajne. Kao kod Spinoze
, tu nalazimo poku aj rje avanja idealnog programa znanosti. Jer, ono to znanstvenik
èini stvarajuæi nauku, jest poku aj da se sluèajno shvati i izlo i na takav naèin da
ono izgleda kao posljedica neèeg drugog i stoga u tom smislu nu no. Jedino je Bog
posjednik savr ene znanosti i zato sve vidi u svjetlu nu nosti.
to izmeðu supstancija nema uzajamnog djelovanja, posljedica je èinjenice da je " iv
otopis" svakoga logièkog subjekta veæ sadr an u njegovu vlastitom pojmu. To proizl
azi iz èinjenice da je njegova povijest ono to je istinito o njemu, i iz analitiè
nosti svih istinitih propozicija. Na taj smo naèin primorani da priznamo prestab
iliranu harmoniju. Ali na svoj vlastiti naèin, ovo je obja njenje jednako strogo d
eterminirano kao i Spinozino uèenje, te slobodna volja, u onom smislu kako smo j
e ranije objasnili, nema tu mjesta. to se tièe Boga i njegova stvaranja svijeta,
njegova ga dobrota navodi da stvori najbolji moguæi svijet. Postoji, meðutim, jo
jedno Leibnizovo mi ljenje o tome, gdje se Bog i stvaranje uopæe ne javljaju. To j
e stajali te koje je, kako se èini, nadahnuto Aristotelovim uèenjem o entelehiji i
li te nji moguænosti da se ostvari. Na kraju æe postojati onaj svijet koji u svako
vrijeme pokazuje najvi e stvarnosti, imajuæi na umu da se sve moguænosti ne mogu
istodobno ostvarivati.
Da nije bilo njegove velike privr enosti subjektno-predikatnoj logici, Lei-bniz bi
mo da bio objavio neke svoje poku aje o matematièkoj logici, koji bi bili razvili o
vu nauku vi e od stoljeæa ranije. On je mislio kako bi trebalo biti moguæe pronaæi
jedan sveopæi simbolièki jezik, koji bi se odlikovao savr eno- æu i sveo bi rad moz
ga na raèunanje. Unatoè elektronskim mozgovima, on se u tome mo da donekle prenagl
io, ali ipak, predvidio je mnogo od onoga to je od onda postalo obiènim na polju
logike. to se tièe savr enog jezika, to je samo drugi izraz za nadu da bi ljudi mog
li doæi do savr ene znanosti o Bogu.
Zaokupljenost jasnim i razgovijetnim idejama i dosljedno traganje za savr enim sve
opæim jezikom glavne su racionalistièke te nje filozofije unutar kartezijanske tra
dicije. Veæ smo primijetili da to u odreðenoj mjeri odgovara ciljevima znanosti.
Istodobno, tu nalazimo prije put kojim æemo iæi nego konaèni cilj koji elimo pos
tiæi. Leibniz je to veæ uoèio, barem neizravno, rekav i da je samo Bog posjednik s
avr ene znanosti. Mnogo radikalniju kritiku ra-cionalistièkog mi ljenja sadr e djela v
elikog talijanskog filozofa Giambattiste Vica (1668 1744). Leibnizova tvrdnja, koj
u æe svaki bogobojazni kr æanin, ukljuèiv i i Vica, prihvatiti, navela je tog Talija
na da postavi novo naèelo
t
Monade nisu prostomo-vremenske supstancije i svaka od njih ima svoju "taèku gled
i ta"
t
epistemologije. Bog savr eno pozna svijet jer ga je stvorio. Èovjek, zat( je stvor
en, pozna svijet nesavr eno. Po Vicovom mi ljenju ne to se zna uvjetom da se to zna na
praviti. Osnovna je formulacija tog naèela da moz znati samo ono to mo emo uèiniti
ili napraviti. To mo emo izraziti i rije« da je istina jednaka èinjenici, pod uvje
tom da se ovaj drugi pojam shva svom nekada njem smislu.
Za svog ivota i pedeset godina poslije svoje smrti Vico je bio praktièk poznat. R
oðen u Napulju, kao sin sitnog knji ara, postao je, kad mu je trideset i jedna god
ina, profesor retorike na sveuèili tu u rodnom gradu tom donekle zapostavljenom po
lo aju ostao je do umirovljenja 1741. Ve dio ivota pro ivio u siroma tvu. Da bi mogao u
zdr avati sebe i svoju ob morao je dopuniti svoju skromnu plaæu privatnim poduèava
njem i pisai; prigodnih knji evnih sastavaka za plemstvo. Zbog djelomiène nejasnoæ
ej gova mi ljenja, njegovi ga suvremenici nisu razumjeli i nikad mu se nije sreæil
o da se upozna ili dopisuje s nekim misliocem svoje velièine.
Nauèavanje da je istina èin vodi nas do nekoliko izvanredno va nih kljuèaka. Prvo,
ono obrazla e za to se matematièke istine znaju sa sigu
æu. Jer, sam je èovjek stvorio matematièku znai postavljajuæi pravila na apstrakt
ni i arbitrarni na Buduæi da smo mi u doslovnom smislu tvorci m matike, mo emo je
razumjeti. Istodobno, Vico r kako nam matematika ni pribli no ne omoguæuj( razvija
mo poznavanje prirode onoliko koliko su slili racionalisti. On, naime, misli da
je matema apstraktna; ne u smislu da je iscijeðena, da tako emo, iz iskustva, neg
o da je odvojena od prirode vi e pogleda arbitrarna konstrukcija ljudskog dt Samu
prirodu stvorio je Bog i zato je samo on rr potpuno razumjeti. to se tièe èovjeka
, ako eli ni doznati o prirodi, mora usvojiti ne toliko matemat postupak koliko e
mpiristièki pristup putem pok i promatranja. Vico je mnogo vi e naginjao Baci nego
Descartesu. Govoreæi protiv upotrebe matem ke, Vico, to valja priznati, nije us
pio uoèiti ulogu V. ona igra u znanstvenom istra ivanju. Istodobno b moglo reæi da
je to protivljenje neobuzdanoj matei tièkoj spekulaciji koja se katkada poku ava
prikazati kao empirijsko is ivanje. Da pravi pristup le i negdje izmeðu te dvije kr
ajnosti, veæ smo in prilike reæi. Mi ljenje da matematika stjeèe povjerenje upotre
bom utjecal na mnoge kasnije pisce, premda se oni mo da neæe slo iti sa Vicovom mi:
daje matematika u stanovitom smislu arbitrarna. Ovdje mo emo spomer mi ljenje marksi
stièkog pisca Sorela, kao i Goblotova i Meversonova ot njenja. To isto vrijedi i
za utilitaristièka i pragmatièka tumaèenja nai matematike. S druge strane, pojam
arbitrarnosti se svidio formalistima 1 u matematici vide razraðenu igru. Dakako
, bilo bi te ko u svim sluèajevi ustvrditi koliko je Vico izravno utjecao. Za Marx
a i Sorela znamo da su p uèavali Vicova djela. No ideje èesto izbiju na jedva za
mjetljiv naèin, a da njihov utjecaj svjesno i ne vidi. Premda neznatno èitana, V
icova djela ij sadr e klice mnogih pravaca u filozofiji devetnaestog stoljeæa.
Druga je va na posljedica Vicova naèela njegovo shvaæanje povijesti. Po r
206
Giambattista Vico (1668 1744)
Vicova kuæa u Napulju
govu mi ljenju, matematiku èovjek mo e u potpunosti upoznati, buduæi da je to njegov
a tvorevina, ali se ne odnosi na stvarnost. Priroda nije potpuno spoznatljiva, b
uduæi da ju je stvorio Bog, ali se odnosi na stvarnost. Ovaj paradoks postoji jo
i danas kad god se èista matematika dr i pukom konstrukcijom. Vico je poku ao otkrit
i "novu znanost" koja bi bila i posve spoznatljiva i znanost o stvarnom svijetu.
To je na ao u povijesti, gdje èovjek i Bog suraðuju, i to predstavlja zapanjujuæi
obrat tradicionalnog mi ljenja naime, kartezijanci su bili otpisali povijest kao
neznanstvenu. Shvaæanje o tome da je dru tvo bitno spoznatljivije nego inertna mat
erija, ponovno su o ivjeli u pro lom stoljeæu njemaèki filozof Dilthev i sociolozi M
ax Weber i Sombart.
Nova je hipoteza najpotpunije izlo ena u knjizi koja se zove Nova znanost, a Vico
ju je iznio u nekoliko varijanti. Za modernog je èitaoca ova knjiga prilièni pro
blem, jer je to mje avina razliènih sastavaka koji se ne razlikuju uvijek jasno. O
sim filozofijskim pitanjima, autor se bavi empirijskim problemima i pitanjima èi
ste povijesti, a ti se razlièiti putovi istra ivanja ne mogu uvijek lako razmrsiti
. Doista, Vico kao da ponekad nije svjestan da je pre ao sjedne vrste pitanja na d
rugu. Pored svih tih nedostataka i nejasnoæa jo uvijek ostaje jedno vrlo va no uèen
je, koje je u knjizi izlo eno.
to dakle znaèi izjednaèavanje istine sa èinjenom stvari ili sa èinjenicom? Nakon
pa ljivijeg ispitivanja, to donekle neortodoksno naèelo daje nekoliko posve valjan
ih zakljuèaka o epistemolo kom pitanju. Jer, taèno je da èinjenje mo e pomoæi da se
pobolj a na e znanje. Inteligentno izvoðenje neke radnje nedvojbeno unapreðuje razum
ijevanje te radnje. Oèigledno je da se to dogaða kao posve prirodno na polju lju
dske djelatnosti, ili ljudskog pregnuæa. Dobar je primjer razumijevanje glazbe.
Da bismo potpuno razumjeli neko glazbeno djelo, nije ga dovoljno slu ati, nego ga
moramo, tako reæi, nanovo uspostavljati èitanjem ili sviranjem partiture, èak ak
o to èinimo razmjerno nestruèno. Bit je u tome da se struèna vje tina postepeno st
jeèe ba na ovaj naèin. Jedno slièno tumaèenje vrijedi i za znanstveno istra ivanje.
Djelatno znanje o tome to se mo e uèiniti s graðom koju istra ujemo dublje zahvaæa u
stvarnost nego puko povr no, apstraktno znanje. Kao to æemo vidjeti kasnije, to le i
u osnovi Pierceove pragmatièke filozofije. No, u svakom sluèaju, tu nema nièeg
neshvatljivog; obièna zdravorazumska uzreèica ka e da se usavr avanje posti e vje banjem
. Zato u matematici nije dovoljno nauèiti pouèke, treba moæi primijeniti teorijs
ko znanje na niz konkretnih problema. To nije zahtjev za odbacivanjem nepristran
og istra ivanja u prilog korisnosti; ba , naprotiv, promatranjem pojmova na djelu, m
o emo ih valjano razumjeti. Taj je pristup naoko slièan Protagorinom pragmatièkom
uèenju. Meðutim, Vico ne progla ava èovjeka mjerom svih stvari u posve sofistièkom
smislu. On potcrtava djelatni i stvarno rekonstruktivni momenat u spoznavalaèko
m procesu, a to nipo to nije isto to i pretvaranje neèega u osnovno mjerilo za svak
oga. Nagla avanje djelatnosti sasvim -<J je suprotno jasnim i razgovijetnim idejam
a raciona- /^_)L. ^^dH-'f/i^t,h' lista.
OH7
.. ' I
Istina je èin: horizont na eg znanja prostire se koliko i na e podruèje èinjenja.
Dok se racionalizam gnu a nad imaj èijom kao izvorom zbrke, Vico, naprotiv gla ava n
jezinu ulogu u procesu otkriv; Prije nego doðemo do pojmova, rekao b mislimo u t
erminima prilièno neodred i slabo definiranih situacija. Ovo staje ne zadovoljav
a potpuno, jer ma kako c proces mi ljenja neodreðen, te ko je sh\ kako mo e biti posve
li en pojmovnog s aja. Mo da bi bilo bolje reæi da se primit misao izra ava u slikama
i metaforama, je pojmovno mi ljenje najvi i stupanj in ktualnosti. Iz svega toga bi
mogao pro korisni nagovje taj o tome kako je èinje da se racionalizam bavi znano æu
kao L vim proizvodom i prikazuje je u njezinoj mjeri da obja njava. Tumaèenje koje
 na mo kod Vica pokazuje znanost u stvar; i usvaja red otkrivanja. No mnogo toga
i uopæe jasno izra eno u Vicovu djelu.
to se tièe povijesti koju je stvorio èovjek, Vico dr i da mo e postiæi na stupanj sig
urnosti. On je mislio kako je moguæe da povjesnièar otkrije < zakone zbivanja i
da s pomoæu njih objasni za to se ne to dogodilo or kako se dogodilo i za to æe se dal
je dogaðati na predvidivi naèin. Vico ne ] da svaku pojedinost mo emo mehanièki pr
edvidjeti, ali dr i da opæe crte emo opæenito znati. Po njegovu mi ljenju postoji pli
ma i oseka u ljuds odnosima i kao to voda teèe amo-tamo, tako se sudbina èovjeèan
stva z u ciklusima. Kao to smo vidjeli, uèenje o ciklusima potjeèe, u krajnjoj ji
, iz predsokratskih izvora. No Vico daje novi smjer tim starim pojmov tra eæi form
u faza povijesti koje se ponavljaju u èovjekovu duhu kao pis izvaðaè komada.
Tako Vicovo uèenje pokazuje prema Hegelovu shvaæanju povijesti i nego to gleda un
atrag. Istodobno, taj pristup problemu povijesti bolje sei e s empirijskim prouèa
vanjem povijesti nego racionalistièka uèenja o di tvenom ureðenju. Na taj naèin
teorija dru tvenog ugovora, kako su je izr; Hobbes i kasnije Rousseau, tipièno je
racionalistièko izvrtanje. To je soc no uèenje viðeno na mehanièki, gotovo bi se
moglo reæi matematièki na Vicu njegovo uèenje omoguæuje da vidi dru tvenu organiz
aciju kao priroc postupni razvoj koji ukljuèuje ljudska biæa to su, nagomilavanje
m tradk polako razvila oblike zajednièkog ivljenja. S druge strane, dru tveni ugc p
retpostavlja ljude koji iznenada otkrivaju da su savr eno razumna i pou2 na biæa k
oja racionalnim odluèivanjem stvaraju novo dru tvo.
to je istina za dru tvo uopæe, istina je i za jezik posebno. Jezik p nje kad u toku
svojih zajednièkih djelatnosti ljudi jedan drugome moi prenijeti obavijest. U s
vom primitivnom obliku jezik se sastoji od poki i simbolièkih èina. Kad jezik po
stane artikuliran, njegovi znaci prolaze stupnu promjenu od izravne i u tom smis
lu prirodne veze s jednostavi predmetima u uobièajene izraze. U stvari, jezik po
èinje s pjesni tvom, i tek postupno postaje znanstvenim. Gramatièari, koji su ozak
onili naèela ziène strukture, bili su u krivu kad su i tu prihvatili racionalist
ièko gleda
208
'¦' A ' '';»¦'
dr eæi jezik svjesnom i namjernom tvorevinom. Daje znanstveni i filozofski jezik k
asni proizvod civilizacije, veæ smo vidjeli raspravljajuæi o antièkoj filozofiji
. Vidjeli smo, naime, kako su se ljudi hvatali uko tac s obiènim jezikom svog doba
da bi kazali nove stvari. To je i danas jedno va no naèelo koje se povremeno zabo
ravlja. Upravo je zadatak znanosti i filozofije da od obiènog jezika iskuju o trij
a lingvistièka oruða za nova ispitivanja. Tu dragocjenu poruku sadr i i kar-tezija
nski zahtjev za jasnim i razgovijetnim idejama. Èini se da sam Vico nije vidio s
tvar u tom svjetlu i stoga mu je promakao znaèaj racionalistièke filozofije za z
nanost.
Jeziku mo emo priæi na jedan od dva suprotna naèina. Ili mo emo, kao Leibniz, zauzet
i krajnji ra-cionalistièki stav o jeziku kao raèunu u kojem prevladavaju jasni i
razgovijetni pojmovi i gdje su jasno utvrðena pravila raèunanja, ili pak, u Vic
ovu smislu, mo emo promatrati kako su se prirodni jezici razvijali dok nisu postal
i prikladna sredstva komuniciranja, odbacujuæi svaki poku aj formaliziranja kao iz
vrtanje. Prema takvu stajali tu, uloga logike postaje suvi na, i jedino mjerilo koje
mo e osigurati smisao jest aktivna upotreba jezika. Oba su ova krajnja stajali ta p
ogre na. Racionalist krivo shvaæa smjer
razvoja prema krajnjem cilju koji se mo e postiæi, dok odbijanje da se bilo to form
alizira zatvara svaku moguænost prekoraèivan]a uskog vidnog polja.
Osim toga, to posljednje stajali te obièno je povezano sa shvaæanjem da je uobièaj
eni tok veæ jasan i razgovijetan koliko treba ili mo e da bude, to je, sve u svemu,
prenagljeno i optimistièko gledanje koje ne uzimlje u obzir davne filozofske pr
edrasude to su se odr ale u obiènom govoru.
Pored svega svog neortodoksnog nauèavanja na polju sociologije, Vico je ipak ost
ao vjerni katolik. U svakom sluèaju, poku ao je prilagoditi primljenu religiju svo
m sustavu. Naravno, drugo je pitanje da li je to moguæe postiæi bez nedosljednos
ti. Uostalom, dosljednost nije spadala meðu Vicove vrline. Vicova va nost le i mnogo
vi e u njegovu gotovo zastra ujuæem predviðanju zbivanja u devetnaestom stoljeæu i
filozofskog razvoja. U svojoj sociologiji napu ta racionalistièku zamisao idealne
zajednice i posveæuje se empirijskom zadatku da prouèi kako su dru tva rasla i raz
vijala se. U tome je vrlo izvoran i prvi put daje pravu teoriju ljudske civiliza
cije. Sve je to usko povezano s vodeæim pojmom koji je u sredi tu njegova mi ljenja:
da je istina djelo, ili, latinski, "verum factum".
Alegorièna naslovna stranica "Scienze Nuove"
I
Britanski empirizam i
U buðenju reformacije razvio se na sjeveru Evrope novi stav prema tici i filozof
iji. Reakcija na razdoblje vjerskog ratovanja i potèinjenosti F usredotoèila se
na Englesku i Holandiju. Engleska je u velikoj mjeri po teðena u asa koji su pratili
religiozni raskol u Evropi. Istina, protes i katolici su neko vrijeme proganjal
i jedni druge na prilièno mlaki naè puritanizam je za vrijeme Cromwella bio u za
vadi s crkvom. Ali nije bili zuzdanih krvoproliæa, a pogotovo ne tuðih vojnih up
litanja. S druge str Holanðani su pretrpjeli jaki udarac vjerskih ratova. U dugo
j i ogorèenoj I protiv katolièke panjolske oni su konaèno postigli privremeno pri
znanj< zavisnosti 1609, koje je potvrðeno vestfalskim ugovorom 1648.
Taj novi stav prema problemima na dru tvenom i intelektualnom j zove se liberaliza
m. Pod tim donekle neodreðenim nazivom mo e se razal nekoliko prilièno izrazitih c
rta. U prvom redu, liberalizam je bio u biti pi
stantski, ali ne u uskom kalvinistièkom smislu je to mnogo vi e razvoj protestants
ke predod b se svaki èovjek mora slo iti s Bogom na svoj vla naèin. Osim toga, da po
bo nja tvo teti poslov Buduæi da je liberalizam bio proizvod srednje se u usponu, pro
tivio se ustaljenim tradicijar povla tenosti aristokracije i monarhije. Osnov ton
stoga sno ljivost. U sedamnaestom stoljeæ doba kad je najveæi dio Evrope rastrgan
religio2 borbama i muèi ga nepopustljivi fanatizam, landska je republika bila ut
oèi te nekonformi: slobodnih mislilaca svih vrsta. Protestantske c nikad nisu post
igle politièku moæ koju je u katolicizam u srednjem vijeku. Stoga je dr s vlast pos
tajala sve va nijom.
Neogranièenu vlast monarha poèeli su nepo' no gledati trgovci iz srednje klase,
koji su si imovinu i bogatstvo svojom vlastitom poduze æu. Zato se te ilo prema dem
okraciji zasnovanoj
Opæenito, na vlast kao takvu gledalo se sa sumnjom, kao na ne to smeta potrebama ir
enja privrede i ogranièava njezin slobodni razvoj. U vrijeme uviðalo se da je po
treba prava i poretka bitna i to je donekle u zavalo protivljenje vlasti. Iz tog
razdoblja Englezi su naslijedili svoju tipi sklonost kompromisima. U dru tvenim p
itanjima to oznaèava veæu skloi prema pobolj anju nego prema revoluciji.
Tako je liberalizam sedamnaestog stolieæa, kao to mu ime i ka e, bio sr
koja je tra ila oslobode On je oslobaðao svoje, stase od svih tiranija, litièkih i
religioznih, ( nomskih i intelektual uz koje su jo uvijek
Jakobinski parlament; Engleska je postigla odreðenu stabilnost.
U asi koji prate vjerske ratove
2L.
¦¦*>. <f
***.*-":-¦»
anjale srednjovjekovne tradicije na umoru. Takoðer se protivio i slijepom aru eks
tremistièkih protestantskih sekata. Poricao je nadle nost crkve u pitanjima filozo
fije i znanosti. Dokle god beèki kongres nije gurnuo Evropu u neofeudalnu kalju u
svete alijanse, rani liberalizam, potican optimistièkim nazorom o svijetu i tjer
an bezgraniènom energijom, napravio je golemi napredak, a da nije pretrpio veæe
uzmake.
U Engleskoj i Holandiji bio je razvoj liberalizma toliko povezan s opæim uvjetim
a tog doba da je podigao vrlo malo buke. Meðutim, u nekim drugim zemljama, osobi
to u Francuskoj i Sjevernoj Americi, on je revolucionarno utjecao na oblikovanje
kasnijih dogaðaja. Glavna crta liberalnog stava bilo je po tivanje individualizma
.
Protestantska je teologija nagla avala nedostatnost autoriteta u pogledu dono enja z
akona o pitanjima savjesti. Isto je individualizam prodro na ekonomsko i filozof
sko podruèje. U ekonomiji se oèitavao u "laisser faire-u" i njegovu racionalizir
anju u utilitarizmu devetnaestog stoljeæa. U filozofiji on izbacuje na povr inu za
nimanje za teoriju spoznaje koja od tada silno zaokuplja filozofe. Za taj indivi
dualizam tipièna je glasovita Descartesova formula "mislim, dakle jesam", jer sv
akoga upuæuje na njegovu vlastitu egzistenciju kao osnovu za spoznaju.
To individualistièko uèenje bilo je uglavnom racionalistièko i za razum se smatr
alo da je od najveæe va nosti. Opæenito se dr alo da je prepu tanje
- ^SB" ¦M f 1^^ --.'T~
ompijnt i Cmctl |q.j->.)o ft h ' , Ji'o Keijm<» <
Guerickeovi pokusi sa zrakopraznim prostorom oborili su Aristotelove poglede
Holandski pomorci; tada su spadali medu najistaknutije moreplovce.
Dn.°.*,!'y.f**,'"r"___'""OLJi" i*...ft.
QU.cltat«e<ft (8 tU.bi« |t ¦ T ,Vi< ----¦ li (t M.<».. u. ;4
fl
C E.eftJcci
----_ . ,. ! (*d, _
Vir V^tnoftlt li itf MrchoiC
«.«. .~|f il... c.i»i|.

¦i -.«. ¦ oontaih: rf «}uani

- * «f
btm m$to0&)tt\tiic$ in utrt
l
¦ f7ftH0/voin r. Jutu.
2(mittwriiid)tfogatDet[affmblcibm/ui!bmciifrev
n.11...«..-, » Mpro »um urbibn motfrtn/ nsoflin <*,f>n i
(unDtuMiStKsnttiufoinmtn / unoltrfdimmtt tirartmoneman
«t»«iiiuwhni«*»/iKi#naiiiwn»4«. mU
St
stare njemaèke novine-
vladavini osjeæaja necivilizirano. Meðutim, u devetnaestom je stoljeæu individua
listièko uèenje obuhvatilo i osjeæaje, te je na vrhuncu romantièarskog pokreta d
ovelo do vi e filozofija moæi, koje su uzdizale samovolju jaèih. To, dakako, zavr av
a na neèemu to je posve suprotno liberalizmu. Zapravo, takva uèenja pobijaju sama
sebe, buduæi da onaj tko uspije mora sru iti ljestve do uspjeha bojeæi se suparni t
va drugih koji su jednako ambiciozni.
Liberalni je pokret utjecao na intelektualnu klimu mi ljenja uopæe. Zato nas ne iz
nenaðuje da su mislioci, koji su inaèe zastupali korjenito drugaèije filozofske
nazore, ipak bili liberalni u svojim politièkim uèenjima. Spinoza je bio liberal
an kao i britanski empiristièki filozofi.
Zbog razvoja industrijskog dru tva u devetnaestom stoljeæu, liberalizam je bio moæ
ni izvor socijalnog prosvjeæivanja surovo izrabljivanih radnièkih klasa. Tu su u
logu kasnije preuzele borbenije snage naprednog socijalistièkog pokreta. Liberal
izam je ostao uglavnom pokret bez dogme. Kao politièka sila, on je danas na alost
posve istro en. alosna je slika na eg doba i mo da ishod meðunarodnih katastrofa na eg s
toljeæa da veæina ljudi vi e nema hrabrosti da ivi bez krutog politièkog vjerovanja
.
Descartesovo filozofsko djelo je potaklo dvije va ne struje razvoja. Jedna od njih
je ponovno o ivljavanje racionalistièke tradicije, koje su glavni nosioci u sedam
naestom stoljeæu Spinoza i Leibniz. Drugi je onaj koji se opæenito naziva britan
skim empirizmom. Va no je da se te oznake ne pripisuju prekruto. Jedna je od velik
ih smetnji razumijevanju filozofije, kao i drugih podruèja, zaslijepljena i prek
ruta sistematizacija mislilaca s pomoæu takvih oznaka. Ipak, uobièajena podjela
nije proizvoljna, nego upozorava na neke glavne crte tih dviju tradicija. To je
taèno, premda u politièkom uèenju britanski empiri-sti pokazuju istaknutu crtu r
acionalistièkog mi ljenja.
Tri velika predstavnika tog pokreta, Locke, Berkelev i Hume obuhvaæaju otprilike
razdoblje od graðanskog rata u Engleskoj do francuske revolucije. John Locke (1
632 1704) dobio je strogi puritanski odgoj. Njegov se otac borio na strani snaga p
arlamenta za vrijeme rata. Jedno je od osnovnih naèela Lockeova stajali ta toleran
cija. To gaje kasnije navelo da raskine s obje strane u sukobu. Godine 1646. oti a
o je u kolu u Westminsteru gdje je stekao tradicionalne temelje u klasici. est god
ina kasnije preselio se u Oxford gdje je proveo slijedeæih petnaest godina, najp
rije kao student a zatim kao predavaè grèkog jezika i filozofije. Skolastika, ko
ja je tada jo uvijek prevladavala u Oxfordu, nije mu bila po volji, i mi ga nalaz
imo kako se poèinje baviti znanstvenim pokusima i Descartesovom filozofijom. Pos
tojeæa crkva nije pru ala izglede èovjeku s njegovim tolerantnim nazorima, i tako
se na kraju prihvatio studiranja medicine. U to je vrijeme upoznao Bovlea, koji
je bio povezan s Kraljevskim dru tvom osnovanim 1668. U meðuvremenu je pratio dipl
omatsku misiju knezu izborniku od Brandenburga 1665, a slijedeæe je godine upozn
ao lorda Ashlevja, kasnije prvog grofa od Shaftesburvja. Postao je Shaftesburvje
v prijatelj i pomoænik do 1682. Najznatniji Lockeov
No. 58-
s
R
S
R
S
R
S S
R
S R
R
S
filozofijski rad jest Ogled o ljudskom razumu,' zapoèeo 1671. na poticaj niza ra
zgovora s pri ma, u kojima je postalo jasno da bi prethodni ðivanje okvira i gra
nica ljudske spoznaje mo{ od pomoæi. Kad je Shaftesburv oboren 1675, je oti ao u i
nozemstvo i proveo slijedeæe tri go Francuskoj, gdje je susreo mnoge od vodeæih
laæa onog doba. Godine 1675. Shaftesburv se vno pojavio na politièkoj sceni i po
stao lord ka Tajnog vijeæa. Locke je iduæe godine ponovno ; mjesto grofova tajni
ka. Shaftesburv je poki sprijeèiti stupanje Jakova II na prijestolje i bk ten u
neuspjeli ustanak u Monmouthu. Na _i je umro u progonstvu u Ams
terdamu 1683.
U je bio sumnjiv zbog bliskosti s njim
i pobje
iste godine u Holandiju. Neko je vrijeme iv
izmi ljenim imenom da bi izbjegao izruèenje, vrijeme zavr io svoj Ogled. Istom razdo
blju p; njegovo Pismo o toleranciji i Dvije rasprave o William od Orangea stupio
je na englesko prij 1688. i Locke se malo zatim vratio kuæi. Oj bio objavljen 1
690, i Locke je proveo veæi di jih posljednjih godina pripremajuæi kasnija izc s
udjelujuæi u polemikama oko svojih djela.
U Ogledu po prvi put nalazimo odluèni p( izlaganja granica razuma i vrsta ispiti
vanja k mo emo provesti. Dok su racionalisti pre utr tpostavljali da se u krajnjoj l
iniji mo e postiæ:
eno znanje, novije pristup manje optimistièan u tom pogledu. Racion; je u cjelini
optimistièko uèenje i utoliko nekritièno. S druge strane, Loc epistemolo ko istra i
vanje je temelj kritièke filozofije koja je empirijska smisla. Prvo, ona ne odre
ðuje unaprijed domet ljudskog znanja, kao èinio racionalizam, i drugo, nagla ava u
logu osjetilnog iskustva.
Zbog toga, taj pristup ne samo da oznaèava poèetak empiristièke tra koju su nast
avili Berkelev, Hume i J. S. Mili, nego je i poèetna taèka K< kritièke filozofij
e. Tako Lockeov Ogled vi e poèinje obarati stare predr i unaprijed stvorene zaklju
èke nego stvarati novi sustav. U tome je o postavio zadatak koji je dr ao skromnij
im od rada takvih majstora-gra kao to je "neusporedivi gosp. Newton". On za sebe
misli kako je "do ambicija da se radi kao manje vrijedni radnik na polakom ra èi æav
anj uklanjanju ponekog smeæa koje stoji na putu spoznaji".
Prvi korak u tom novom programu bio je strogo zasnivanje znanja ne stvu, to je zn
aèilo da treba odbaciti Descartesove i Leibnizove uroðene Da se mi raðamo s neko
m vrstom uroðene sposobnosti da nauèimc stvari, priznato je na svim stranama. No
 ne valja pretpostavljati da ni zovani duh ima skrivene sadr aje. Kad bi tako bilo
, nikada ne bismo; razlikovati te sadr aje i drugo znanje koje stvarno dolazi s is
kustvom, bismo mogli s pravom reæi daje sve znanje uroðeno. To je, naravno, i; o
no stoje reèeno u uèenju o anamnezi, o èemu je rijeè u Menonu. Dakle, duh je naj
prije nalik na neispisani list papira. Ono to ga ispi.
Duh poèinje kao neispisani list papira koji zatim ispunjavaju ideje senzacije i
refleksije.
duhovnim sadr ajem jest iskustvo. Taj sadr aj Locke zove idejama upotrebljavajuæi ta
j termin u vrlo irokom smislu. Opæenito gledano, ideje se dijele na dvije vrste i
to prema svom objektu. Prve su osjetne ideje, koje nastaju promatranjem vanjsko
g svijeta s pomoæu na ih osjetila. Druge su ideje refleksije koje nastaju kad duh
promatra sebe. Dovle to uèenje ne donosi ni ta zapanjujuæe novo. Da u duhu nema ni
èeg to prije nije bilo u osjetima, to je stara skolastièka formula, kojoj je Leib
niz dodao: osim samog duha.
Ono to je novo i karakteristièno za empirizam jest misao da su to jedini izvori s
poznaje. Tako tijekom mi ljenja i spekulacije nikad ne mo emo prijeæi granice onoga t
o smo skupili vanjskim i unutarnjim iskustvom (osjetima i razmi ljanjem, senzacijo
m i refleksijom, prim. prev.).
Locke dalje dijeli ideje na jednostavne i slo ene. Nema zadovoljavajuæeg mjerila j
ednostavnosti jer on ideje zove jednostavnima kad se ne mogu ra èlaniti na dijelov
e. To, kao obja njenje, ne poma e mnogo, a osim toga, ne upotrebljava dosljedno taj
izraz. No jasno je to poku ava. Ako postoje samo osjetne ideje i ideje refleksije,
mora da bude moguæe pokazati kako one stvaraju duhovne sadr aje ili, drugim rijeèi
ma, kako slo ene ideje nastaju kombinacijom jednostavnih. Slo ene ideje se dalje dij
ele na supstancije, moduse i relacije. Supstancije su slo ene ideje stvari koje mo
gu postojati za sebe, dok modusi ovise o supstancijama. Relacije, kao to je i sam
Locke kasnije uvidio, nisu uopæe slo ene ideje u njegovu smislu. One tvore svojev
rsnu skupinu, a nastaju iz duho-.vne radnje usporeðivanja. Uzmimo, na primjer, u
zro-ènost. Ta ideja relacije dolazi nakon promatranja neke promjene. Pojam nu ne v
eze, mislio je Locke, temelji se na ranijoj pretpostavci, a nije zasnovan na isk
ustvu. Hume je kasnije nagla avao drugi stav, a Kant prvi.
Za Lockea, reæi da netko zna ovo ili ono, znaèi daje taj siguran u to. U tomu on
samo slijedi racionalisti-èku tradiciju. Upotreba rijeèi "znati" vraæa se Plato
nu i Sokratu. Ono to znamo, prema Lockeu su ideje, a za njih ka e da zorno prikazuj
u ili predstavljaju svijet. Uzorna teorija spoznaje, naravno, vodi Lockea dalje
od empirizma koji on tako revno brani. Ako su ideje sve to mi znamo, nikad ne mo em
o znati da li one odgovaraju svijetu stvari. U svakom sluèaju, taj stav o znanju
vodi Lockea do stava da rijeèi stoje mjesto ideja umnogome onako kako ideje sto
je mjesto stvari. Postoji, meðutim, ta razlika to su rijeèi prihvaæeni znakovi u
smislu u kojem ideje to nisu. Buduæi da nam iskustvo daje samo pojedinaène ideje
, iz njih tek radom duha nastaju apstraktne, opæe ideje. to se tièe njegova staja
li ta o podrijetlu jezika, koje uz put spominje u Ogledu, ono, kao i Vico-vo, isti
èe ulogu metafore.
Jedna od glavnih te koæa Lockeove teorije spoznaje jest tumaèenje gre ke. Oblik prob
lema je posvema isti kao u Teetetu, ako zamijenimo Lockeov neispisani list papir
a s Platonovim ptièjim kavezom, a ideje s pticama. Tada se èini da po takvoj teo
riji nikad ne bismo mogli pogrije iti, no Lockea obièno ta vrsta problema ne muèi.
On nije sistematièan u svom raspravljanju i èesto di e ruke od dokazivanja èim se
pojave te koæe. Njegov ga je praktièni duh
John Locke (1632 1704)
N
A N
navodio da filozofijske probleme gleda kao odvojene i nije sebi postavio c posti
gne dosljedni stav. Kao stoje sam rekao, bio je manje vrijedan rad U pitanjima t
eologije Locke je prihvatio tradicionalnu podjelu istine n zumsku i objavljenu,
ostajuæi do kraja vjeran, iako neovisan kr æanin. Vi svega je prezirao "entuzijaza
m" u izvornom grèkom smislu te rijeèi. Ona c èava stanje obuzetosti bo anskim nada
hnuæem i bila je karakteristièna 2 ligiozne voðe esnaestog i sedamnaestog stoljeæ
a. Prema Lockeovu mi lj njihov je fanatizam bio poguban i za razum i za objavu, a
to su mi ljenje hovito podupirale okrutnosti religioznih ratova. Locke zapravo sta
vlja n na prvo mjesto slijedeæi u tom opæe filozofijsko raspolo enje svog doba.
Istu mje avinu razuma i posebne vrste empirizma nalazimo i u Lock politièkom uèenj
u. Ono je izlo eno u dvjema njegovim Raspravama o ^ koje su napisane 1689. i 1690.
U prvoj od njih pobija pamflet to gaj« naslovom Patriarcha napisao sir Robert Fi
lmer, i u kojem je zastupao ki izraz bo anskog prava kraljeva. To se uèenje temelj
ilo na naèelu naslje nja, koje je Locke bez ikakve te koæe pobio, premda se mo e pri
mijetiti i naèelo kao takvo ne protivi ljudskom razumu. Ono je, u stvari, iroko p
r æeno na ekonomskom podruèju.
U drugoj Raspravi Locke izla e svoje vlastito shvaæanje. Poput Hobi
on misli da su ljudi, prije graðanske vlad vjeli u prirodnom stanju prema prirod
nor konu. Sve je to tradicionalna skolastika ckeovo stajali te o nastanku vlade za
sniv kao kod Hobbesa, na racionalistièkom uc o dru tvenom ugovoru. Po svojim okvir
in je bio napredak prema onima koji su bi bo ansko pravo kraljeva, premda je zaost
za Vicovim uèenjem. Glavni motiv poslije < tvenog ugovora bila je, prema Lockeu
, zL imovine. Ve uæi se uz takve sporazume, ljt odrièu prava da djeluju kao jedini
borci za vlastite interese. To se pravo sada preno vladu. Buduæi da u monarhiji
i sam kralj biti upleten u spor, naèelo da nijedan èovji smije suditi u vlastit
oj stvari zahtijeva da stvo bude neovisno o izvr noj vlasti. Po vlasti kasnije je
u tanèine razradio Monte eu. Kod Lockea nalazimo prvo op irno izlai o tome. On je
osobito imao na pameti kra izvr nu vlast koja je postojala naspram ; nodavnoj djel
atnosti parlamenta. Zakonod je vlast najvi a, jer je odgovorna samo dri u cjelini,
koje predstavlja. to da se radi se izvr na i zakonodavna vlast sukobe jec drugom?
Oèito je da se izvr na vlast u ta sluèajevima mora pokoriti. To se zapravo ( dilo
Charlesu I, koji je autokratskim vlada pridonio izbijanju graðanskih ratova.
I
Naslovna stranica OstaJe otvoreno pitanje o tome kako od
Lockeova "Ogleda" da se sila mo e s pravom primijeniti protiv 1
E S S A Y
CONCERNING
<anucrftanmng.
In Four BOOKS.
Uuui bcllum ejl velle cmfiteri fotim nefcire tjuod ne, ciax, tjuatn ifia ejfittt
entem naufcare, attjtte ipfmn fi. difpticere ! Cic. de Natur. Deor. /. r.
LLLL** $L&*L*
ffffff ******
LONDON:
Printed by Eli^. Holt, for S3jBm& »aff«, at thc Gcorge in Flcctfircct, near St.
'Dunllans Church. MDCXC.
'slu nog vladara. U praksi se ovakva pitanja obièno rje avaju prema uspjehu ili neus
pjehu uzroka o kojem je rijeè. Premda Locke izgleda maglovito svjestan te èinjen
ice, njegov je vlastiti pogled uglavnom u skladu s racionalistièkim smjerom mi lje
nja njegova doba. Pretpostavljalo se da svaki razumni èovjek zna to je pravo. Jo j
ednom, tu u pozadini lebdi nauka o prirodnom pravu. Jer, samo se na nekom unutar
njem naèelu ove vrste mo e utvrditi ispravnost neke akcije. Tu sudstvo, kao treæa
vlast, mora odigrati posebnu ulogu. Sam Locke ne raspravlja o sudstvu kao posebn
oj vlasti. No, kad god je podjela vlasti bila prihvaæena, sudstvo je postizavalo
posve neovisan status, koji mu je omoguæavao da presuðuje izmeðu ostalih vlasti
. Na taj naèin, te tri vlasti saèinjavaju jedan sustav uzajamnog nadzora i ravno
te e, koji nastoji sprijeèiti uzdizanje neogranièene vlasti. To je najva nije u poli
tièkom liberalizmu.
U Engleskoj danas krutost stranaèke strukture i vlast koja je data ministarskom
vijeæu donekle umanjuju podjelu izmeðu izvr ne i zakonodavne vlasti. Najizrazitiji
primjer podjele vlasti, kako ju je zamislio Locke, postoji u vladi Sjedinjenih
Dr ava, gdje predsjednik i kongres djeluju neovisno. to se tièe dr ave uopæe, njezine
su moæi na raèun pojedinca od Lockeova vremena narasle do golemih dimenzija.
Premda meðu misliocima Locke nije ni najdublji ni najizvorniji, njegovo je djelo
sna no i trajno utjecalo na filozofiju i politiku. Filozofski, on stoji na poèetk
u novog empirizma, smjera mi ljenja koji su razvili u prvom redu Ber-keley i Hume,
a kasnije Bentham i John Stuart Mili. Pokret enciklopedista u . Francuskoj osam
naestog stoljeæa bio je takoðer u velikoj mjeri pod utjecajem Lockea, osim to se
tièe Rousseaua i njegovih sljedbenika. Marksizam isto tako duguje svoje znanstve
no obilje je Lockeovu utjecaju.
Politièki, Lockeova su shvaæanja sa etak stanja koje je stvarno postojalo u Engles
koj. Zbog toga ne treba oèekivati nekakav veliki preokret. U Americi i Francusko
j je bilo drugaèije. Kao ishod, Lockeov je liberalizam doveo do prilièno zanosni
h i revolucionarnih nemira. U Americi je liberalizam postao narodni ideal za tiæen
ustavom. Obièno je kod ideala tako da ih se ne slijedi vjerno, no kao naèelo, r
ani je liberalizam nastavio da djeluje u Americi gotovo nepromijenjeno.
Zaèudo, Lockeov je veliki uspjeh povezan s velikim Newtonovim uspjehom. Jednom i
zauvijek njuto-novski su fizièari dokrajèili Aristotelov autoritet. Isto tako,
Lockeovo politièko uèenje, premda jedva novo, odbacivalo je bo ansku vlast kraljev
a i nastojalo utemeljiti novu nauku o dr avi na osnovi skolastièkog prirodnog prav
a, prikladno prilagoðenog modernim uvjetima. Znanstveni znaèaj tih nastojanja od
ra ava se u njihovu djelovanju na kasnije dogaðaje. Sam tekst Deklaracije o nezavi
snosti nosi njezin peèat.
Kad je Franklin u izrazu "dr imo da su te istine same po sebi oèigledne" zamijenio
Jeffersonove rijeèi "svete i neporecive" sa "same po sebi oèigledne", on je pon
ovio Lockeov filozofski jezik.
U Francuskoj je Lockeov utjecaj jo i veæi. Pre ivjela politièka tiranija "starog re i
ma" bila je u bolnoj i oèitoj
Of EDVCAJION.
to be made, and what *cight they out to have.
§.177. Rhetorick and Logici being *! ; the Arts that in the ordinary method **& ufua
llv follow immediately after Gram-mar, it may perhaps be wondcred that I have &i
d fo little of them: The rea-fbn is, becaufe of the little advantage young Peopl
e receive by them : For I have icldom or never obferved any one to get the Skill
of reaibning well, or fpeaking handfbmly by ftudyingthofe Rules, which pretend
to teach it: And therefore I would have a young Gen-tlcman take a view of them i
n the fliorteft Svftemscould be found, with-out dwelling long on the contempla-t
ion and ftudy of thofe Formalities. Right Reaibning is founded on fbtne-thing el
fethan thcPredictmmisandPre-dictblti1 and docs not confift in talking in Mode an
d Figure it fèlf. But 'tis be-fides my prefcnt Bufinef to enlarge up-on this Spec
ulation: To come there-fore to what we have in hand ; if you wou!d have your Son
Reifon meli, let him rcad ChiUirgaortb; and if you would have him fpeak well, l
et him be converfant in Tullj, to give lrnn tht
223
Stranica i: Lockeova pamfleta o odgoju, objavljenog 1695.
irctft wt
</<M</^wzJ?
suprotnosti s liberalnim naèelima u Engleskoj. Osim na znanstvenom su polju Newt
onovi pojmovi istisnu riji kartezijanski nazor o svijetu. Engleska politika : dn
e trgovine, premda djelomièno krivo shvaæena, iza je takoðer mnogo divljenja u F
rancuskoj. Tijekom osamnaestog stoljeæa u Francuskoj je prevladavao i filski sta
v izgraðen prije svega na Lockeovu utjecaji; S Lockeovom se filozofijom prvi put
javlja kasnija jeljenost moderne evropske filozofije. Evropska je fija u cjelin
i bila usmjerena na izgradnju velikih su Njezini su dokazi aprioristièki, a u nj
ezinom poletu je ne zanimaju pojedinosti. S druge strane, britan filozofija bli a
metodi empirijskog istra ivanja u z sti. Ona se bavi mno tvom sitnijih pitanja, a ka
d r opæa naèela, provjerava ih na neposrednim dokazir Kao ishod ovih razlika u p
ristupu, aprioristièki si premda u sebi èvrst, smrvit æe se u pra inu èim m snemo
njegova temeljna naèela. Empiristièka filo koja se zasniva na uoèenim èinjenicam
a, neæe pn ako je povremeno zateknemo u krivu. Oni se raz kao dvije piramide od
kojih je jedna sagraðena naopako. Empiristièka mida stoji na svojoj osnovi i ne
pada ako joj se ponegdje izvadi kamen, oristièka stoji na svom vr ku i pada na vas
èim se u nju malo zagledat U etici su praktièni rezultati ove metode jo oèitiji.
Uèenje o dobr zraðeno u kruti sustav, mo e, izazvati strahovitu propast ako neki
r svijeæeni despot umisli kako ga je sudbina odredila da ostvaruje to c Nema dvo
jbe da netko mo e prezirati utilitaristièku etiku jer ona poèii osnovne te nje za sr
eæom. Posve je sigurno, meðutim, da æe nosilac shvaæanja na kraju vi e uèiniti za
pobolj anje ivota svojih bli njih, ne| to postiæi strogi i velikodu ni reformator, koji
 se bori za idealni cilj ne bi
Deklaracija o nezavisnosti pokazuje Lockeov utjecaj, npr. u Franklinovoj upotreb
i izraza "same po sebi oèigledne".
sredstva. Zajedno s tim razliènim stajali tima, u etici nalazimo isto tako razlièn
e stavove u pogledu politièkog razvoja. Liberali Lockeove tradicije nisu imali v
elikih sklonosti za temeljite promjene zasnovane na apstraktnim naèelima. Svako
se pitanje mora zasebno raspraviti u slobodnoj diskusiji. Taj pojedinaèni, pokus
ni i vi e protusustavni nego nesustavni karakter engleske vlasti i dru tvene stvarno
sti jest ono to Evropljani gledaju tako ogorèeno.
Utilitaristièki sljedbenici Lockeova liberalizma podr avali su etiku prosvijeæene
sebiènosti. To shvaæanje mo da nije izazivalo u ljudima najplemenitije osjeæaje; a
li, iz istog razloga, ono je izbjegavalo stvarno drastiène okrutnosti poèinjene
u ime uzvi enijih sustava, koji su zami ljali uzvi eni]'e motive a zanemarivali èinjen
icu da ljudi nisu apstrakcije.
Jedna ozbiljna gre ka, koja ostaje u Lockeovu nauèavanju, jest njegovo tumaèenje a
pstraktnih ideja. To je, naravno, poku aj hvatanja uko tac s problemom
univerzalija, koji je preostao iz Lockeove teorije spoznaje. Te koæa je u tome to,
ako apstrahiramo specifiène primjere, na kraju ne ostaje ni ta. Kao primjer, Locke
navodi apstraktnu ideju trokuta koji ne smije biti ni o trokutni ni pravokutni, i
stostranièni, istokraèni ni raznostranièni, nego sve to i ni ta od toga istodobno.
Kritika uèenja o apstraktnim idejama polazna je taèka Berkelevjeve filozofije.
George Berkelev (1685 1753), koji je angloirskog podrijetla, rodio se 1685. u Irsk
oj. Sa trinaest je godina stupio u Trinitv College u Dublinu, gdje se zajedno s
tradicionalnim predmetima njegovala nova Nevvtonova
John Locke (1632 1704)
nauka i Lockeova filozofija. Godine 1707. izabran je za èlana kole kog vijeæa. U s
lijedeæih est godina objavio je radove na kojima poèiva njegova filozofska slava.
Istaknuo se prije negoli je navr io trideset godina, a poslije toga je svoju snagu
posvetio uglavnom drugim ciljevima. Od 1713 1721. Berkelev je ivio i putovao po V
elikoj Britaniji i Evropi. Vrativ i se u Trinitv, izabran je za profesora, a 1724.
postao je dekan u Derrvju. U tom je razdoblju poèeo raditi na osnivanju misiona
rskog koled a na Bermudima. Buduæi da je bio uvjeravan u pomoæ vlade, uputio se u
Ameriku 1728. da pridobije podr ku u Novoj Engleskoj. Meðutim, nikako nije stizala
pomoæ koju je Westminster obeæavao, pa je Berkelev morao odustati od svojih pla
nova. Godine 1732. vratio se u London. Dvije godine kasnije nagraðen je polo ajem
biskupa u Clovneu, na kojem je ostao do svoje smrti. Godine 1752. je posjetio Ox
ford gdje je i umro poèetkom slijedeæe godine.
Osnovna je postavka Berkelevjeve filozofije da postojati znaèi biti predmet opa aj
a. Ta mu se formula èinila toliko oèiglednom da svojima manje uvjerenim suvremen
icima nikada nije uspio objasniti to time hoæe reæi. Jer,
Racionalizam piramida stoji na svom vr ku.
Empirizam piramida stoji na svojoj osnovi
O1 Q
George Berkeley (1685 1753)
na prvi pogled, taje formula, dakako, vrlo p èna zdravom razumu. Nitko normalno
ne m to se èini da to shvaæanje zahtijeva, da su { ti, koje on opa a, u njegovu duh
u. Bit je, m u tome da Berkelev pre utno ka e kako pi ristièkom stajali tu, koje je Lo
cke propovije ga se nije uvijek dosljedno pridr avao, posto pogre no u ideji nekog p
redmeta. Zbog tog sijati da Berkelevja opovrgavamo tako to s bacamo kamenjem, kao
to je umi ljao dr Je posve je neumjesno. Naravno, drugo je pitar je Berkeleyjevo u
èenje rje enje za te koæe u ovu sustavu. Meðutim, moramo zapamtiti ( Berkelev ne pok
u ava zamazati oèi ezoteriè] gonetkama, nego nastoji ispraviti odreðene sljednosti
kod Lockea. U tome je barem posve Razlikovanje izmeðu unutarnjeg i vanjskog ne
mo e se posve odr ati na Lockeovoj epistei ji. Nemoguæe je istodobno zastupati Locke
ova o idejama i reprezentativnu teoriju spoznaje.
sliènom te koæom kasnije se suoèilo Kantovo tumaèenje istog problem; Prvi rad u ko
jem Berkelev kritizira apstraktne ideje jest Poku aj no rije vida. U toj knjizi po
èinje s raspravljanjem o nekim nejasnoæama u su prema opa ajima, koje su prevladav
ale u to doba. Posebno daje is rje enje prividne zagonetke o tome da mi vidimo stv
ari uspravne, pre slika na mre nici oka obrnuta. To je pitanje onda bilo jako u mo
di, a ley je pokazao da je to tako zahvaljujuæi obiènom prividu. Bit je u te mi
vidimo svojim oèima, a ne tako da ih gledamo odzada kao na ekrar je uzrok nerazu
mijevanju povr nost u prela enju od geometrijske opi jezik vidnog opa aja. Berkeley da
lje razvija teoriju opa aja koja korjen zlikuje ono to nam razlièna osjetila ka u o s
vojim objektima.
Vidni opa aji, ka e on, nisu opa aji vanjskih stvari, nego su jedno: ideje u duhu. Za
opa aje koji nastaju dodirom, premda postoje u ðul osjetne ideje, ipak ka e da su to
opa aji fizièkih predmeta, ali u svoji snijim djelima tu razliku vi e ne dopu ta, i s
vi su c plod osjetnih ideja koje postoje samo u duhu. Raz su osjetila tako odsje
èena jedno od drugog le i i; to su svi osjeti specifièni. To takoðer obja njava ] lev
jevo odbacivanje onoga to on zove "materijalizi Jer, materija je jednostavno neki
metafizièki nosila liteta to samo potièu iskustva koja su duhovni sa Sama materi
ja kao takva ne mo e se iskusiti i 2 to beskorisna apstrakcija. Isto je tako s Loc
keovi straktnim idejama. Ako, na primjer, oduzmete tr sva njegova specifièna obi
lje ja, na kraju ne ostajes a ni ta se ne mo e iskusiti.
U Naèelima ljudske Naslovna stranica "Poku aja nove teorije vida", njegova prv
og veæeg djela
D V B LI N:
Printtd by Aahon Rhamis, atthcBackof Dkk\ Cojj-ce Houfe, forjLREMYPKPYA Bookfclk
rin SkMtr-Riu, MDCC1X.
A N
E S S A
Towarðs a
Netv Tbeorj
O F
VISION-
By George Berkelev, M.A. Fcl)ow o{Trhihy CoUege, Dublin.
spo
koja su objavljena 1710, g dana poslije Poku aja nove 1 vida, Berkeley postavlja s
voji
mulu bez ogranièenja ili ustupaka: biti znaèi biti opa en. To je krajnji ishod Loc
keova empirizma, ako se on ozbiljno shvati. Jer, sve to tada mo emo reæi jest da im
amo iskustva o nekim "vanjskim" ili "unutarnjim" do ivljajima onda kad ih stvarno
imamo, a ne u drugo vrijeme. Na taj naèin mi smo ne samo ogranièeni na iskustva
koja su kao takva sadr ana u duhu, nego smo svedeni na to da ih priznajemo samo ka
d ih imamo. U jednom smislu, to nije ni najmanje èudno: imate iskustva onda kad
ih imate, a ne u ma koje drugo vrijeme. Govoriti da ne to postoji ima smisla samo
unutar iskustava, pa je stoga biti i biti opa en jedno te isto. Prema tom shvaæanj
u, nema smisla govoriti o neisku enom iskustvu ili neopa enoj ideji, to je shvaæanje
koje su nastavili zastupati suvremeni filozofi koji brane fenomenolo ke teorije sp
oznaje. Po takvim teorijama nema neosjetilnih osjetnih èinjenica. to se tièe apst
raktnih ideja, ako su uopæe moguæe, one mora da oznaèavaju neku realnost koju ne
mo emo iskusiti, i to je proturjeènost Lockeova empirizma. Po empirijskom stajali t
u stvarnost je jednaka onomu to se mo e iskusiti.
Kako æemo onda rije iti problem opæih pojmova? Berkelev istièe da su ono to je Lock
e dr ao apstraktnim idejama jednostavno opæa imena. No ona se ne odnose na jednu s
tvar, ona se prije odnose na jednu iz grupe stvari. Tako se rijeè "trokut" upotr
ebljava kad se govori o bilo kojem trokutu, no ona se ne odnosi na neku apstrakc
iju. Te koæa u vezi s apstraktnim idejama zapravo nije nepovezana s onom o kojoj s
mo raspravljali u vezi sa Sokratovim formama. One su takoðer na neki naèin potpu
no nespecifiène i zbog toga ive u drugaèijem svijetu nego stoje na , a ipak se misl
ilo da ih je moguæe spoznati.
Berkelev, meðutim, ne samo da odbacuje apstraktne ideje nego i cijelo Lo-ckeovo
razlikovanje izmeðu objekata i ideja zajedno s reprezentativnom teorijom spoznaj
e koja odatle proizlazi. Jer. kao dosljedni empiristi, kako mo emo s jedne strane
tvrditi da sve iskustvo potjeèe od osjetnih ideja i ideja refleksije, a s druge
da ideje odgovaraju objektima koje same po sebi ne znamo niti ih mo emo spoznati?
Kod Lockea veæ imamo nasluæivanje razlikovanja izmeðu stvari po sebi i pojavnost
i, koje je kasnije izlo io Kant. Berkelev one prve uopæe nije priznavao i posve je
u pravu to ih odbacuje kao nespojive s Lockeo-vim empirizmom. To je bit Berkelev
jeva idealizma. Svi mi mo emo stvarno znati i govoriti o duhovnim sadr ajima. Zajedn
o s reprezentativnom teorijom spoznaje Locke je dr ao da su rijeèi znakovi za idej
e. Svakoj ideji odgovara njezina rijeè, i obrnuto. To je ono pogre no gledi te koje
je odgovorno za uèenje o apstraktnim idejama. Tako Locke mora misliti da izgovar
anje jedne rijeèi u raspravi prenosi ideju i da se tako obavje tenja predaju od je
dne osobe drugoj.
Berkelevju nije bilo te ko dokazati da takvo tumaèenje jezika ne stoji. Jer, ono to
mi razumijemo slu ajuæi nekog vi e je tok njegova govora nego niz verbalnih znaèenj
a koja su odsjeèena jedno od drugog i onda nanizana poput zrna na krunici. Moglo
bi se dodati da te koæa u vezi s reprezentiranjem nastaje u svakom sluèaju svagda
nanovo. Kako æe netko imenovati ideje? To bi znaèilo da on mo e bez rijeèi izrazi
ti kako se neka odreðena ideja nalazila u
Plan Berkeleyje-va nacrta grada na Bermudima
'< i
1
njegovu duhu i onda joj dalje dati ime. No, èak bi i tada bilo nemoguæe kako se
ta podudarnost mo e izraziti, buduæi da po uèenju o idejarm ideja nije verbalna. L
ockeovo je tumaèenje jezika, dakle, vrlo manjka\ Vidjeli smo kako se Berkelevjev
idealizam mo e tako protumaèiti d vije manje dvojbe negoli se mo da isprva èini. Ne
ki zakljuèci, koje je Bi morao razmotriti, manje su uvjerljivi. Tako se njemu èi
ni neizbje nim postoji opa anje moraju postojati umovi ili duhovi koji opa aju. No koj
em ideje "stanuju", nije svoj vlastiti predmet iskustva i stoga se r postojanje
ne sastoji u tome daje on predmet opa anja, nego o tome c a. Ovo gledanje, meðutim,
nije u skladu s Berkelevjevim shvaæanje! kad ispitamo taj sluèaj nalazimo da je
duh, shvaæen na ovaj naèin, i onakva apstraktna ideja kakvu je Berkelev kritizi
rao kod Lockea. To j< to opa a, ne ovo ili ono, nego ne to apstraktno. to se tièe pita
nja ( to biva s duhom kad nije djelatan, potrebno je posebno rje enje. OèiL ako pos
tojati znaèi ili opa ati, kao to je to kod djelatnog duha, ili bi dmetom opa anja, ka
o to se to dogaða s idejama, tada nedjelatni dul biti ideja u stalno djelatnom bo j
em umu. Prema tome, taj se filozofijs uvodi zato da bi se izbjegla teorijska te ko
æa. Njegova je uloga same osigura stalno postojanje duhova, a uz put i onoga to z
ovemo fizièkin ktima. To je prilièno slobodan naèin svoðenja sveg tumaèenja na n
e: se pribli ava obiènom zdravOrazumskom izra avanju. Taj je dio Berkel mi ljenja najm
anje vrijedan i filozofijski najmanje zanimljiv.
Ovdje valja naglasiti kako Berkelevjeva formula: biti znaèi biti opa izra ava ne to o
èemu on misli da treba odluèiti pokusom. On zapravi kako mi treba da samo bri lji
vo pazimo da ispravno upotrebljavam
rjeènik, kako bismo uvidjeli da njegova formula biti istinita. Tako ono to on èin
i nema ovdje n zièki smisao, to je prije pitanje odreðenja kako upotrebljavati s
tanovite rijeèi. Ukoliko mi odluèi: æemo "postojati" i "biti opa an" upotrebljavat
i s mno, naravno da nema mjesta dvojbi. Meðutim, I ley ne samo da misli kako bis
mo mi trebali te rijeè upotrebljavati, nego i dr i da ih u pa ljivom govo; stvarno u
potrebljavamo u tom smislu. Da ovo ni sve nevjerojatno gledi te, nastojali smo pok
azati, sigurno je da se mo e misliti kako ovakav naèin g< nja nije ba tako priklada
n kao to Berkelev misi Prije svega, èinjenica je da je on naveden na rr zièko uèe
nje
o duhu i Bogu, koje nije ninialo u skladu s o; dijelom njegove filozofije. Ne do
kazujuæi to dalje, ; mo osjetiti kako je Berkelevjeva terminologija bes] bno u n
eskladu sa svakodnevnim naèinom izraza^ premda bismo se o tome mogli sporiti, i
to uopæ razlog zbog kojeg bije netko morao napustiti. No, neovisno o tome, posto
ji jedna filozofska slabost t kelevjevu tumaèenju, koja mnogo toga izla e kriti je
utoliko znaèajnija to je sam Berkelev razotkri tu vrstu gre ke u vezi s vidom. Kao
to smo sporni on je s pravom tvrdio kako èovjek vidi svojim oèi
Naslovna stranica "Naèela ljudske spoznaje"
TREATISE
Gonccrning thc
PRINCIPLES
O F
Human I\nozvlege.
PART I.
AVhercin tlie ehicf Canfcs of Error and Dif ficulty in the Sciences-, with thc G
rounds of SccPtieifnt, Atbeifm, and Ir relikt ont are itKjuird iato.
By George Berk.e/ey7 M. A. Fello\v of Jrimtjr-Coffege, Vubiin.
D V B I I N:
Printcdby Aaron Rhames, forjE.RF.MY P RkkiliinSkirtrterKoiVti 71 2.
222
I
Iz rukopisa "Naèela"
da ne gleda u njih. Isto se tako mo e opæenito- reæi kako èovjek opa a svojim duhom,
a da pri tom ne lebdi nad njim promatrajuæi ga. Ba kao to ne promatramo svoje oèi,
tako ne promatramo ni svoje duhove; i kao stoje malokad potrebno reæi kako vidi
mo ono to je na mre nici, tako rijetko treba da ka emo kako opa amo ono to je u duhu. To
u najmanju ruku upozorava da izraz "u duhu" iziskuje pozorno razmatranje, koje
mu Berkelev ne posveæuje.
Ta kritika pokazuje da su mogli postojati dobri razlozi za odbacivanje Berkelevj
evog naèina izra avanja u prilog drugaèijeg nazivlja, i to na osnovi analogije s t
im primjerom. Èini se jasnim da barem zbog toga barklijevska formulacija lako od
vodi u zabludu. Mogli bismo pomisliti kako nije pravedno da se na ovaj naèin bav
imo s Berkelevjem. Meðutim, to je vjerojatno ba ono to bi on sam bio elio da neki k
ritièar uèini. Jer, on je dr ao kako je zadatak filozofa da razjasne naèine izra ava
nja koji zbunjuju. U uvodu Raspravi o naèelima ljudske spoznaje on ka e ovo: "U ci
jelosti, ja sam sklon da mislim kako je do velike veæine, ako ne i do svih tih t
e koæa, koje su dosad zaokupljale filozofe i zakrèivale put spoznaji, do lo samo zah
valjujuæi nama. Mi smo, naime, najprije uzvitlali pra inu, a onda se tu imo kako ne
mo emo vidjeti."
Drugo Berkelevjevo glavno filozofsko djelo, Dijalozi izmeðu Hvlasa i Phila-nousa
, ne pru a novu graðu za raspravljanje, nego ponavlja poglede iz ranijih djela, u
èitkijem obliku dijaloga.
Uèenje o idejama, kako ga je izlo io Locke, izazivlje vi e ozbiljnih kritika. Ako du
h zna samo osjetne dojmove, onda Berkelevjeva kritika istièe da se ne mogu razli
kovati primarne i sekundarne kvalitete. Korjenito kritièko tumaèenje mora, meðut
im, iæi èak dalje od Berkelevja, koji je ipak dopu tao postojanje duhova. Hume je
bio taj koji je razvio Lockeov empirizam do njegova logièkog kraja. Na koncu je
pretjeranost skeptièkog stajali ta, do kojeg se tako do lo, otkrila gre ke u polaznim
pretpostavkama.
David Hume (1711 1776) rodio se u Edin-burghu, gdje se upisao na sveuèili te kad mu
je bilo dvanaest godina. Poslije uobièajenog studija filozofije napustio je faku
ltet prije nego mu je bilo esnaest godina i poku ao se neko vrijeme baviti pravom.
Meðutim, on se istinski zanimao samo za filozofiju, kojoj se na koncu i odluèio
posvetiti. Brzo je odustao od kratkog izleta u poslovni ivot i 1734. uputio se u
Francusku gdje je proboravio tri godine. Buduæi da nije raspolagao znatnijim sre
dstvima, morao je svoj naèin ivota ogranièiti na ono malo udobnosti koje mu je mo
glo pru iti njegovo imovno stanje. Bio je potpuno
Knji nica Trinity Col-legea u Dublinu
OO1
TR
O F
¦ Human Nature :
| BEING
. An Attempt to introduce the ex-perimental Method of Reafoning
INTO
vlORAL SUBJECTS.
i«
ra temperom felldtett ubi fentire, ]#* vetil fentiai, dicere tket.
Tacit.
Book I.
OF THE
| UNDERSTANDING.
I ~ L ON DON:
I _ inted for JOHN NoON, at the IPiite-Hart, m ! | Mtntr'i-Cbaftl i
n CietffiJe.
L-! \ M0CCXXXIX.
Naslovna stranica Humeova najveæeg djela "Rasprava o ljudskoj prirodi"
Suvremena gravira Humea i Rousseaua
i
spreman podnijeti ta ogranièenja, samo da s potpuno predati knji evnim te njama.
Za boravka u Francuskoj napisao je svoje i sovitije djelo, Raspravu o ljudskoj p
rirodi. Tu i na kojoj æe kasnije poèivati njegova filozofska dopunjavao je do sv
oje dvadeset i este godine vio ju je u Londonu malo nakon povratka iz u stva. Með
utim, iz poèetka je bila na glasu ka spjela. Knjiga nosi tragove mladosti svog p
isca toliko u svom filozofskom sadr aju, koliko u p drskom i otvorenom tonu. Osim
toga, ni njezi prikriveno odbacivanje prihvaæenih religioznih nije i lo u prilog n
jezinoj popularnosti. Zbog razloga Hume nije uspio da 1744. dobije kate lozofije
na sveuèili tu u Edinburghu. Godine stupio je u slu bu generala St. Claira s kojim
je godine otputovao u diplomatsku misiju u Au: Italiju. Zahvaljujuæi tim misijam
a u tedio je dc novaca da 1748. ostavi to zanimanje i dalje , sveti vlastitom radu.
U razdoblju od petnaest objavio je vi e radova o epistemologiji, etici i p a sve
to natkriljuje jedna Povijest Engleske, kc je donijela i slavu i bogatstvo. Godi
ne 1763. jo: dnom oti ao u Francusku, ovaj put kao osobni britanskog ambasadora. D
vije godine kasnije je tajnikom ambasade, a kad je ambasador op djelovao je kao
otpravnik poslova dok nije krajf dine do lo do novog imenovanja. Kuæi se vratio i
postao pomoænik ministra, to je ostao dvije g a zatim se povukao 1769. Posljednje
je godine ] u Edinburghu.
Kao to ka e u uvodu Rasprave, Hume dr i da istra ivanje u odreðenoj mjeri pod utjecajem
one on zove znano æu o èovjeku. Za razliku od Lo Berkelevja, Humea ne zanima samo
ra èi æavar nego ima na pameti sustav koji bi kasnije mogao diti. A to je znanost o
èovjeku. Taj poku aj da d sustav navje æuje utjecaj evropskog racionalizm je bio uv
jetovan Humeovim vezama s francuski sliocima kod kojih su i dalje prevladavala k
arte ska naèela. U svakom sluèaju, ta buduæa znai èovjeku navela je Humea da ist
ra uje ljudsku p: uopæe i, kao prvo, domet i granice èovjekova du]
Hume prihvaæa osnovno naèelo Lockeove i osjeta i s tog mu stajali ta nije te ko krit
izirati I levjevu teoriju duha ili sebe. Svi smo mi, naime, s da u osjetnom isku
stvu postoje impresije, a nijed njih ne mo e dati ideju o osobnom identitetu. I le
y je zapravo sumnjao da je njegovo raspravlja du i kao supstanciji bilo neprirodno
nakalamlje
224
-,-.#
1 li "'!,'/'
njegov sustav. On nije mogao priznati da o njoj mo emo imati ideju i stoga je govo
rio da o du i imamo "predod bu". Nije, meðutim, nikada objasnio to bi trebale biti te
predod be. No, bilo to da je rekao, ovo zapravo potkopava njegovo vlastito uèenje
o idejama.
Humeovi se dokazi temelje na odreðenijim opæim pretpostavkama koje se provlaèe c
ijelom njegovom teorijom spoznaje. On se u naèelu sla e s Lockeo-vim uèenjem o ide
jama, premda mu je nazivlje drugaèije. Hume govori o impresijama i idejama kao s
adr aju na ih opa aja. To razlikovanje ne odgovara Lockeovoj podjeli na osjetne ideje
i ideje refleksije, nego ide preko nje.
Impresija, po Humeu, mo e se razviti i iz osjetnog iskustva i iz djelatnosti pamæe
nja. Za impresije ka e da stvaraju ideje koje se razlikuju od osjetnog iskustva po
tome to nemaju istu ivost. Ideje su blijede kopije impresija koje su im neko vrij
eme morale prethoditi u osjetnom iskustvu. U svakom sluèaju, kad duh misli, slij
edi ideje koje su u njemu. Termin "ideja" treba tu shvatiti u doslovnom grèkom s
mislu te rijeèi. Mi ljenje je za Humea mi ljenje u slikama ili imaginacija da upotri
jebimo latinsku rijeè koja je izvorno znaèila isto. Sve iskustvo zajedno, bilo d
a je rijeè o osjetnom do ivljaju ili imaginaciji, zove se opa aj.
Valja spomenuti nekoliko va nih stvari. Hume se sla e s Lockeom da su impresije u od
reðenom smislu odvojene i razliène. Hume misli da je na taj naèin moguæe razbiti
slo eno iskustvo na njegove jednostavne sastavne dijelove. Odatle proizlazi da su
jednostavne impresije grada za sve iskustvo i da se stoga mogu zamisliti odvoje
no. Èak i vi e, buduæi da su ideje blijede kopije impresija, slijedi da objektom m
oguæeg iskustva mo e biti sve to sebi mo emo predstaviti u mislima. Odnosno, zakljuèu
jemo dalje, ono to ne mo emo zamisliti, ne mo emo iskusiti. Na taj naèin, domet moguæ
ih imaginacija podudara se opsegom s moguæim iskustvima. Od bitne je va nosti da t
o dr imo na pameti, ako elimo razumjeti Humeove dokaze. Jer, on nas stalno poziva d
a poku amo zamisliti ovo ili ono, a kad zakljuèi da mi, kao i on, nismo u stanju t
o uèiniti, ustvrdit æe kako pretpostavljena situacija nije moguæi objekt iskustv
a. Iskustvo se dakle sastoji od slijeda opa aja.
Osim tog slijeda ne mo emo nikada opaziti nijednu drugu vezu izmeðu opa aja. U tome
le i osnovna razlika izmeðu kartezijanskog racionalizma i empirizma Lockea i njego
vih sljedbenika. Racionalisti dr e kako postoje bliske i bitne veze meðu stvarima
i tvrde da ih mo emo spoznati. S druge strane, Hume pobija postojanje takvih veza,
ili bolje reèeno, èak i kad bi postojale, ka e da ih nikad ne bismo mogli spoznat
i. Sve to mi mo emo znati jesu nizovi impresija ili ideja i zato je potpuno uzaludn
o razmatrati pitanje da li postoje druge, dublje veze, ili ne postoje.
U svjetlu ovih opæih crta Humeove epistemologije mo emo sada pobli e razmotriti poje
dinaène dokaze uz neka od glavnih pitanja u Humeovoj filozofiji. Poènimo s pitan
jem osobnog identiteta, o èemu je rijeè u Raspravi na kraju prve knjige kojoj je
naslov "O razumu". Hume poèinje time to ustvrðuje da "postoje neki filozofi koji
zami ljaju kako smo
Dio Humeova pisma svom izdavaèu, kratko vrijeme prije smrti
mi u svakom trenutku duboko svjesni 01 zovemo svojim ja': da osjeæamo njegovo p
nje i njegovo trajanje u postojanju i da si dokazivanja sigurni u njegov potpuni
id i jednostavnost". No, pozivanje na iskusi kazuje da ni jedan od razloga po k
ojirru "ja" pretpostavlja da prethodi iskustvu n< dnijeti ispitivanje: "Na alost,
sve su te i tvrdnje suprotne ba tom iskustvu na 1 pozivlju, a isto tako mi nemam
o nikakve] ja', na naèin koji je ovdje obja njen. Jer, bi impresije ta ideja mogla
biti izvedena?" nam pokazuje da ne mo emo pronaæi ni takvu impresiju i da zbog to
ga ne mo e jati ideja o "ja". \
Daljnja je te koæa to ne mo emo ti kako se na i pojedini opa aji odnose "ja". I tu Hume,
raspravljajuæi na svoj ka ristièan naèin, ka e o opa ajima da su ": razlièni, da se
mogu odvojeno razmatrati, odvojeno postojati, i ne treba im ni ta tos kazivalo njih
ovo postojanje. Na koji dakle oni pripadaju ja' i kako su s njim povezar se mene
tièe, kad prodrem najdublje u o: zovem ja', uvijek se spotaknem o ovaj il pojed
inaèni opa aj, na vruæinu ili hlad svjetlo ili sjenu, ljubav ili mr nju, bol ili v.
Ja nikad, ni u koje vrijeme, ne mogu ul
,sebe' bez nekog opa aja i nikad ne mogu promatrati ni ta nego opaj malo kasnije dod
aje: "Ako itko poslije ozbiljnog i nepristranog razmi misli da ima drugaèiju pred
od bu o 'sebi', moram priznati da vi e s nji mam to raspravljati. Sve to ja mogu dopus
titi jest da je on mo da u jednako kao i ja i da se mi bitno razlikujemo u toj poj
edinosti." No on c dno dr i takve glupanima i ka e dalje: "Usuðujem se ustvrditi da
ost* èovjeèanstva nije ni ta nego hrpa ili skup razliènih opa aja koji smje jedan dr
ugog neuoèljivom brzinom i u stalnom su mijenjanju ili kretan "Duh je neka vrsta
pozornice na kojoj se pojavljuju razlièni opa aji." je samo pobli e odreðenje; "usp
oredba s pozornicom ne smije da nas ze Duh saèinjavaju samo sukcesivni opa aji: mi
nemamo ni najmanju p d bu o mjestu gdje se prizori odigravaju ni o graði od koje
su sastavlje to ljudi pogre no vjeruju u osobni identitet, tomu je razlog taj to sn
skloni da brkamo slijed ideja s idejom identiteta koju oblikujemo od n to ostaje
isto u nekom vremenskom razdoblju.
Na taj smo naèin dovedeni do pojma "du e" i "sebe", i "supstancije", koji vaju raz
liku to stvarno postoji u na im sukcesivnim iskustvima. "Tako o identitetu nije sam
o prepirka oko rijeèi. Jer, kad mi pripisujemo identi pogre nom smislu, promjenlji
vim ili isprekidanim predmetima, na a g: nije ogranièena na izraz, nego obièno iza
nje slijedi fikcija bilo o neèei promjenljivom i neisprekidanom, bilo o neèem t
ajanstvenom i neobja n ili u najmanju ruku sklonost prema takvim fikcijama." Hume
dalje pok
David Hume (1711 1776)
226
kako ta sklonost djeluje i obja njava, s pomoæu svoje asocijacione psihologije, ka
ko je ono to se uzima kao ideja osobnog identiteta u stvari nadodano.
Mi æemo se uskoro vratiti naèelu asocijacije. to se tièe op irnog citiranja Humea,
za to je elegancija njegova stila dovoljna isprika. Osim toga, doista ne postoji
bolji i jasniji naèin da se to ka e negoli je Humeov. Zbog toga je on bio dragocj
eni uzor pisanju filozofskih spisa u Britaniji, premda Humeovo savr enstvo mo da nik
ad nitko nije dostigao.
Drugo va no pitanje kojim se moramo pozabaviti jest Humeovo uèenje o uzroènosti. R
acionalisti misle da je veza izmeðu uzroka i posljedice neka unutarnja osobina s
ame prirode stvari. Kao to smo vidjeli, na primjer kod Spinoze, dr alo se daje mogu
æe, razmatrajuæi stvari na dovoljno op iran naèin, deduktivno pokazati kako sve po
jave moraju biti ono to jesu, premda se obièno dopu ta da samo Bog mo e postiæi takav
uvid. Po Humeovu shvaæanju takve se uzroène veze ne mogu spoznati iz razloga ko
ji je vrlo nalik na onaj to je izlo en u kritici ideje osobnog identiteta. Izvor na e
g pogre nog stajali ta o prirodi ove veze le i u sklonosti da se nu nost povezanosti pri
pi e èlanovima odreðenog slijeda ideja. To povezivanje ideja nastaje asocijacijom
koju uzrokuju tri odnosa: sliènost, vremensko-prostorni dodir i uzrok i posljedi
ca. Te je odnose on zvao filozofskim zato to igraju ulogu u usporeðivanju ideja.
Na neki naèin, oni odgovaraju Lockeovim idejama refleksije koje, kao to smo vidje
li, nastaju kad um usporeðuje svoje vlastite sadr aje. Sliènost u odreðenoj mjeri
posreduje u svim sluèajevima filozofskih odnosa jer bez nje ne mo e biti usporeðiv
anja. Hume razlikuje sedam vrsta takvih odnosa: sliènost, identitet, prostorno-v
remenski odnosi, brojèani odnosi, stupnjevi kvaliteta, suprotnost i uzroènost. O
n izdvaja identitet, prostorno-vremenske odnose i uzroènost, pokazav i da ostala è
etiri ovise samo o idejama koje se usporeðuju. Na primjer, brojèani odnosi u dan
om geometrijskom liku ovise samo o ideji tog lika. Samo za ta èetiri odnosa ka e d
a pru aju znanje i sigurnost. Meðutim, u sluèaju identiteta, prostorno-vremenskih
odnosa i uzroènosti, gdje se ne mo emo prepustiti apstraktnom razmi ljanju, moramo s
e osloniti na osjetno iskustvo. Od njih jedino uzroènost igra istinsku ulogu u z
akljuèivanju, buduæi da druga dva ovise o njoj. Identitet nekog objekta moramo i
zvesti na nekom uzroènom naèelu, a isto tako i prostorno-vremenske odnose. Tu tr
eba primijetiti da se Hume èesto nemarno spu ta na razinu sliènog naèina izra avanja
o stvarima, dok bi se, ostajuæi u strogim okvirima svog uèenja, trebao ogranièi
ti na to da spominje samo ideje.
Hume zatim psiholo ki obja njava kako se do odnosa uzroènosti dolazi iz iskustva. Èe
sto povezivanje dvaju predmeta dane vrste u osjetnom opa aju stvara naviku duha, z
bog koje onda zdru ujemo dvije ideje koje su nastale putem impresija. Kad ta navik
a dovoljno ojaèa, sama pojava jednog predmeta u osjetu izazvat æe u duhu asocija
ciju o dvije ideje. Nema
u tome nièeg nepogre ivog niti neizbje nog; uzro- p ma. Humeu toènost je
° .. .111 zdru ivanje iz navike;
raci-
cnost je, tako reci, navika duha. onalisti dr e da s
u uzrok i
Meðutim, Humeov postupak nije posve doslje- posljedica povezani.
997
Edinburgh u Humeovo doba
dan jer smo ranije vidjeli kako se za sva cijaciju ka e da nastaje iz uzroènosti,
sada uzroænost obja njava s pomoæu i tumaèenje nastanka duhovnih navika jacionisti
èko naèelo je ipak korisno psi obja njenje koje i dalje znatno utjeèe, tièe Humea,
doista je nedopustivo da j duhovnim navikama ili sklonostima, bi o njihovu obli
kovanju. Jer, kao to srne u svojim odreðenijim trenucima duh j slijed opa aja. To z
naèi da nema nièeg moglo razviti navike, niti se mo e reæi d opa aja razvijaju neke
obrasce, buduæi tvrdnja neizbje no ima za posljedicu : tnost, ukoliko ne mo emo neka
ko izves ne èini kako je to samo sretan sluèaj.
Dakle, posve je sigurno da se nu ne izmeðu uzroka i posljedice, koju zahtij cional
izam, ne mo e izvesti iz Humeove mologije. Jer, ma koliko èesto primjeæivali staln
u i uobièajenu spojen kad ne mo emo reæi da se impresija nu nosti nenadano pojavila
povrh impresija. Tako je nemoguæe da bi postojala ideja nu nosti.
No, buduæi da su ljudi racionalisti i skloni da misle drugaèije, mora stoji neki
psiholo ki mehanizam koji ih zbunjuje. Ba tu nastupaju d obièaji. Mi smo, na osnov
i iskustva, toliko navikli da gledamo kako po: slijede svoje razlièite uzroke, d
a na kraju poènemo vjerovati kako mi tako. To je onaj posljednji korak koji ne m
o emo opravdati, ako prih Humeov empirizam.
Hume zakljuèuje ovu raspravu o uzroènosti navodeæi odreðena "pi pomoæu kojih se
mogu prosuðivati uzroci i posljedice". U tom pogledu! sreæe pravila indukcije J.
S. Milla za sto godina unaprijed. Prije negoli io ta naèela Hume podsjeæa na nek
oliko glavnih obilje ja uzroènost to mo e proizvesti bilo to", ka e on podsjeæajuæi nas
da ne postoji ne; nu na povezanost. Postoji osam pravila. Prvo ka e da se "uzrok i p
os moraju nadovezivati u prostoru i vremenu", drugo da "uzrok mora pre posljedic
i", treæe da mora postojati stalna veza izmeðu uzroka i posi Zatim slijedi nekol
iko pravila koja nagovje tavaju Millova. Po èetvrt« uzrok uvijek stvara istu poslj
edicu, stoje naèelo za koje nam ka e da^ deno iz iskustva. Odatle slijedi peto pra
vilo o tomu da ondje gdje n< uzroka mo e imati istu posljedicu mora postojati ne to t
o im je zajec Na isti naèin izvodimo i esto pravilo: razliène posljedice upozorav
aju zliène uzroke. Dva preostala pravila ovdje nas ne zanimaju.
Ishod je Humeove epistemologije skeptièka pozicija. Vidjeli smo rai su skeptici
u starim vremenima bili ljudi koji su se protivili metafi graditeljima sustava.
Termin skeptik ne valja shvatiti u popularnom s koji je od tada stekao i koji zn
aèi neku vrstu kroniène neodluènosti. I: grèka rijeè jednostavno oznaèava onoga
koji pa ljivo ispituje. Ondje g graditelji sustava mislili da su na li svoje odgovor
e, skeptici su bili sigurni i nastavljali su istra ivanje. Tijekom vremena njihovo
je nedo pouzdanje, vi e nego produ eno traganje, dalo boju imenu po kojem :
228
Prema racionalizmu stvari su povezane svojom prirodom
znati. Humeova je filozofija skeptièna u tom smislu. Jer, kao i skeptici, on dol
azi do zakljuèka da neke stvari, koje u svakodnevnom ivotu prihvaæamo kao sigurne
, ne mogu ni na koji naèin biti opravdane. Dakako, ne valja misliti da se skepti
k ne mo e odluèiti kad su u pitanju svakodnevni problemi njegova poslovnog ivota. P
ostoje ustvrdio skeptièku poziciju, Hume nedvojbeno ka e da to ne ometa nièije sva
kodnevne poslove. "Kad bi me netko upitao da li se ja iskreno sla em s tim zakljuè
kom, koji sam, èini mi se, s toliko naprezanja utuvio u glavu, i jesam li stvarn
o jedan od onih skeptika to dr e da je sve nesigurno i da na sud ni o jednoj stvari
nema u sebi nimalo istine ili neistine odgovorio bih daje to pitanje posve suvi no
i da ni ja, ni ijedna druga osoba nismo to nikada iskreno i stalno mislili.
Priroda nam je bezuvjetnom i nesavladivom nu no æu namijenila da sudimo, kao to nam j
e namijenila da di emo i osjeæamo. Tko god se trudi da pobija slabe strane ovog po
tpunog skepticizma, stvarno se bori bez ijednog protivnika..."
to se tièe uèenja o idejama koje je iznio Locke, Humeova razrada tog uèenja pokaz
uje s nemilosrdnom uporno æu kamo nas takvo uèenje na koncu vodi. Dalje od toga ne
mo e se iæi tim smjerom. Ako netko dr i da mi, govoreæi svakodnevno o uzroènosti, n
e mislimo ono to Hume ka e da mislimo ili bismo trebali da mislimo, onda sve treba
poèeti iz poèetka. Prilièno je jasno da ni znanstvenici ni obièni ljudi ne misle
o uzroènosti samo kao o stalnoj spojnosti. Hume bi na to odgovorio da su svi on
i u krivu ako misle ne to drugo. No, mo da je ovdje racionalistièko uèenje donekle p
rebrzo odbaèeno. Ono to znanstvenik èini, mnogo bolje opisuje racionalizam, kao to
smo vidjeli kod Spinoze. Cilj je znanosti da doka e uzroène odnose u obliku deduk
tivnog sustava, gdje posljedice slijede iz uzroka kao to zakljuèak valjanog dokaz
a slijedi iz njegovih premisa, to jest nu no. No Humeova kritika ostaje valjana za
premise. Prema njima trebamo zadr ati ispitivaèki, ilj skeptièki stav.
Poznato nam je da se glavno Humeovo zanimanje odnosilo na znanost o èovjeku. Tu
skeptièka pozicija stvara radikalnu promjenu na polju etike i religije. Jer, kad
smo jednom pokazali da ne mo emo spoznati nu ne veze, time smo naèeli i snagu moral
nih zahtjeva, barem onda kad smo htjeli opravdati etièka naèela s racionalnim do
kazivanjem. Temelj etike nije sad ni ta èvr æi od same Humeove uzroènosti. No, narav
no, kao to je pokazao Hume, to nam ostavlja slobodu da u praksi usvojimo gledi te k
oje elimo, èak ako ga i ne mo emo opravdati.
Skepticizam porièe sve veze
229
II
1
Prosvjetiteljstvo i romantizam
Jedna od istaknutih crta britanskog empiristièkog pokreta bio je ! opæenito tole
rantan stav prema onima koji mo da slijede drugaèije trs Tako je Locke uporno zaht
ijevao da toleranciju treba primjenjivati bez i izuzetka, èak i prema pristalica
ma papinske vlasti; i premda je Hume op ismijavao religiju, a posebno rimski kat
olicizam, on se protivio onom "zg koji je preduvjet za zabranjivanje. Taj opæeni
to prosvijeæeni stav postao rakteristikom intelektualne klime tog razdoblja. U 1
8. stoljeæu stekao ji ri te najprije u Francuskoj, a kasnije u Njemaèkoj. Pokret p
rosvjetiteljs "Aufklarung", kako su ga kasnije prozvali Nijemci, nije se bio sta
lno pc ni s jednom kolom filozofskog mi ljenja. On je vi e bio ishod krvavih i m ènih
borbi u esnaestom i sedamnaestom stoljeæu. Naèelo vjerske tolerc kao to smo veæ v
idjeli, neobièno se svidjelo Lockeu i Spinozi. Istodobne novi stav prema pitanji
ma vjere imao dalekose ne politièke posljedice. ( naime, morao suprotstaviti neogr
anièenoj vlasti na svakom polju. Bo pravo kraljeva slabo se sla e sa slobodnim izra a
vanjem stavova o r U Engleskoj su politièki sukobi do li do vrhunca prije isteka s
edamm stoljeæa. Ustav, koji je odatle proiza ao, stvarno nije bio demokratski, n s
adr avao ni neke od najgorih krajnosti koje su drugdje obilje avale vlad privilegira
nog plemstva. Zbog toga nije trebalo oèekivati nikakve silovit okrete. U Francus
koj je bilo drugaèije. U njoj su prosvjetiteljske snage n pridonijele pripremanj
u tla za revoluciju 1789. U Njemaèkoj je "Aufkla ostao u velikoj mjeri stvar int
elektualnog preporoda. Poslije tridesetogod rata, od kojeg se tek polako oporavl
jala, u Njemaèkoj je kulturno previ Francuska. Sve do uspona Prusije pod Friedri
chom Velikim i knji evnoj poroda u drugoj polovici osamnaestog stoljeæa,
Njemaèka se nije poèela oslobaðati svoje potèinjenosti francuskoj kv Osim toga,
prosvjetiteljstvo je bilo povezano sa irenjem znanstvene spo;
Apoteoza Rousse 1794; dio procesi koja je nosila njei ostatke u Panthet
\
Dok se u pro losti mnogo toga uzimalo kao sigurno zbog Aristotelova ili crkvenog a
utoriteta, sad je u lo u modu da se prati rad znanstvenika. Ba kao to je na podruèju
religije protestantizam istakao ideju da svatko treba prosuðivati sam, tako na
znanstvenom polju ljudi sad moraju sami promatrati prirodu, a ne slijepo vjerova
ti tvrdnjama onih koji su zastupali davno ustanovljene doktrine. Znanstvena su o
tkriæa poèela mijenjati ivot zapadne Evrope.
Dok je u Francuskoj stari sistem na kraju uzdrmala revolucija, Njemaèkom su u os
amnaestom stoljeæu u cijelosti vladali "dobrohotni" despoti. Premda nepotpuna, s
loboda je mi ljenja postojala u stanovitoj mjeri. Pored svega svog vojnog obilje ja,
Prusija je bila mo da najbolji primjer zemlje u kojoj se poèeo razvijati neki obl
ik liberalizma, barem u intelektualnoj sferi. Friedrich Veliki je govorio o sebi
kao prvom sluzi dr ave i dopu tao je da u granicama toga svatko slobodno ivi po vlas
titom nahoðenju.
Prosvjetiteljstvo je u biti ponovno vraæanje vrijednosti nezavisnoj intelektualn
oj djelatnosti, koje je usmjereno, posve doslovno, na irenje svjetla ondje gdje j
e dotle prevladavao mrak. To se mo da èinilo s odreðenim osjeæajem revnosti i sa ar
om, ali taj naèin ivota nije zbog toga naginjao estokim strastima. U meðuvremenu s
e poèeo osjeæati suprotni utjecaj: sna niji romantizam.
Af"
Byron (1788 1824)
Romantièarski pokret se odnosi prema pn teljstvu na naèin koji u mnogom pogledu
podsj odnos dionizijskog stava prema apolonskom. Nje korijeni pru aju unatrag prem
a donekle ideali: renesansnoj predod bi o staroj Grèkoj. U Fran osamnaestog stolje
æa on se razvio u kult osjeæa odgovor na prilièno hladnu i ravnodu nu objek racion
alistièkih mislilaca. Dok je racionalistièka èka misao, poèev i od Hobbesa, nastoj
ala da usf i odr i dru tvenu i politièku stabilnost, romanu« bili skloni opasnom ivlj
enju. Umjesto da tra e nost, oni su tra ili pustolovine. Udobnost i sig su prezirali
kao sramotne, dok su opasni naèin i barem teoretski, dr ali uzvi enijim. Odatle pot
je alizirana predod ba o siroma nom seljaku koji dva odr ava na ivotu obraðujuæi svoj k
omadiæ 2 ali to nadoknaðuje time to je slobodan i nije u gradskom civilizacijom.
Posebnu vrijednost pri] li su bliskosti s prirodom. Vrsta siroma tva, k odobravali
, bila je u biti seoska. Industrijaliza za rane romantièare bila prokletstvo, a
i taèno je industrijska revolucija stvorila mnoge rugobe dru tvene tako i fizièke.
 U kasnijim desetljeæim marksistièkim utjecajem, poèelo se romantièn dati na ind
ustrijski proletarijat. Od tada su ispra
opravdane pritu be industrijskih radnika, ali se romantièno gledanje r dnika" i da
lje zadr alo u politici.
S romantièarskim je pokretom povezano i ponovno o ivljenje naciona Veliki intelekt
ualni napori u znanosti i filozofiji bili su u biti li eni nacioi osjeæaja. Prosvj
etiteljstvo je bilo snaga koja nije poznavala nacionalne g kao takve, premda u z
emljama poput Italije i panjolske ono nije moglo uz katolicizam. S druge strane,
romantizam je zao trio nacionalne ra bio sklon mistiènim predod bama o narodnosti. T
o je jedna od neoèek posljedica Hobbesova Leviathana. Na naciju se poèelo gledat
i kao na os velikom, koja ima neku vrstu vlastite volje. Novije nacionalizam zav
ladai gama to su izazvale revoluciju 1789. Engleska, koja je imala sreæu sa 5 pri
rodnim granicama, stekla je osjeæaj narodnosti u mnogo mirnijim ol stima i njezi
n vlastiti polo aj u poretku stvari izgledao je nepokolebljiv. ; francuska republi
ka, okru ena sa svih strana neprijateljskim vladarim; mogla, tako nesamosvjesna, r
azviti uvjerenje o svom identitetu. To su jo nje mogli Nijemci, èiju je zemlju o
svojila Napoleonova carska vojska. 1 bujica nacionalnog osjeæaja potakla je rato
ve za osloboðenje 1813, i Pru postala sredi nja taèka njemaèkog nacionalizma. Zani
mljivo je primijetiti su neki od velikih njemaèkih pjesnika slutili da æe to dov
esti do nevolje. Preziruæi korisnost romantièari su se pridr avali estetskih mjeri
la. \ tièe njihovih pogleda na pona anje i moral, kao i na ekonomske stvari,
liko je to uopæe ikada dotaklo njihovo mi ljenj se tièe prirodnih ljepota, sve sna n
o i velièans izazivalo je njihovo divljenje. ivot srednje kl usponu èinio im se d
osadan i uklije ten kom
232
jama koje osakaæuju. U tomu oni, zapravo, nisu imali posve krivo. Ako su danas n
a i nazori o tome tolerantniji, za to nisu najmanje zaslu ni romantièni buntovnici k
oji su odbacivali ustaljene obièaje svog doba.
Gledano filozofski, za romantizam se mo e reæi da je utjecao u dva suprotna pravca
. Prvi je prenagla avanje razuma, a zajedno s tim je i pobo no nadanje kako je samo
potrebno da se malo dublje pozabavimo tekuæim problemima i sve æemo svoje te koæe
zauvijek rije iti. Ta vrsta romantiènog racionalizma, kojeg nema kod mislilaca sed
amnaestog stoljeæa, dolazi do izra aja u djelima njemaèkih idealista, a kasnije u
Marxovoj filozofiji. Tu crtu nalazimo i kod utilitarista, i to u njihovoj pretpo
stavci da je èovjek uopæe beskrajno odgojiv, to je oèito krivo. Utopijske predod be
, bez obzira na to jesu li èisto intelektualne ili se odnose na socijalna pitanj
a, tipièni su proizvodi romantiènog racionalizma. No, s druge strane, potcjenjiv
anje razuma jednako je tako izdanak romantizma. Taj iracionalistièki stav, kojeg
je egzistencijalizam jedna od mo da najpoznatijih vrsta, na neki je naèin pobuna
protiv sve veæih povreda jedinke sa strane industrijskog dru tva.
Romantizam je nai ao na najveæu podr ku meðu pjesnicima. Najglasovitiji romantièar v
jerojatno je Byron. Kod njega nalazimo sva obilje ja potpunog romantika. Tu su bun
tovnost, prkos, preziranje ustaljenih konvencija, naglost i plemenita djela. Umr
ijeti u moèvarama Missolonghija za grèku slobodu, najveæi je romantièki èin svih
vremena. On je utjecao na kasniju romantièku poeziju u Njemaèkoj i Francuskoj.
Ruski pjesnik Ljermontov svjesno se pona ao kao njegov uèenik. Italija je takoðer
imala
velikog romantièkog pjesnika Leopardija, èija djela odra avaju beznadno stanje pos
ustale Italije s poèetka 19. stoljeæa.
Izvanredno znaèajni trenutak prosvjetiteljskog razdoblja u osamnaestom stoljeæu
jest velika Enciklopedija koju je sastavila grupa francuskih pisaca i znanstveni
ka. Videæi u znanosti novu intelektualnu pokretnu snagu, ti su se ljudi potpuno
svjesno odrekli religije i metafizike. Sabrav i u jedno golemo djelo sve znanstven
o iskustvo svog vremena, i to ne samo kao abecedni pregled nego i u obliku tumaè
enja znanstvenog naèina bavljenja svijetom, ti su se pisci nadali da æe stvoriti
moæno sredstvo u borbi protiv mraènja tva postojeæeg poretka. NajznamenitijiLjerm
onfov knji evni i znanstveni likovi Francuske u osamnaestom stolje-^s^4 1841) æu sur
aðivali su u tom pothvatu. Dvojica od njih zaslu uju da ih posebno spomenemo. D'Al
embert (1717 1783) je vjerojatno najpoznatiji kao matematièar. Jedno bitno va no naè
elo u teorijskoj mehanici nosi njegovo ime. Meðutim, on je bio èovjek irokih filo
zofskih i knji evnih zanimanja. Izmeðu ostalog, on je zaslu an za uvod u Enciklopedi
ju, dok je najveæi dio izdavaèke odgovornosti snosio Diderot (1713 1784), koji je
pisao o mnogim temama i odbacio sve prihvaæene oblike religije.
Enciklopedisti, meðutim, nisu bili bezbo nici
Leopardi (1798 1837), na odru
I
D'Alembert (1717 83), matematièar, jedan od autora "Enciklopedije"
u irem smislu. Diderotovo se gledi te podudar; Spinozinim panteistièkim uèenjem. Vo
ltaire (li 1778), koji je mnogo pridonio tom velikom govorio je kako bi Bog
a, kad ne bi postojao, ti izmisliti. Dakako, on se ogorèeno suprotstavlja-nacion
aliziranom kr æanstvu, ali je vjerovao u natprirodnu silu èijim se ciljevima slu i k
ad ljuc dobrim ivotom. To je jedan oblik pelagijanizma 1 osloboðen svih konvencio
nalnih primjesa. Istod< on je ismijavao Leibnizov stav daje na svijet ne od svih
moguæih svjetova i priznavao je zlo kao to postoji i protiv èega se treba boriti.
Otuda nj estoki i ogorèeni napadi na postojeæu religiju.
U svom odbacivanju religije mnogo su e æ francuski materijalisti. Njihova se nauka
sastoji zvijanju uèenja o supstanciji, koje je izlo io Desc Vidjeli smo kako okazio
nalistièko naèelo zaprav( suvi nim da se prouèava duh jednako kao i mat Buduæi da
ta dva podruèja djeluju na strogo us dni naèin, jedno od njih, bilo koje, mo emo z
an riti. Najbolji prikaz materijalistièkog uèenja nala u Lamettriejevoj knjizi L
'homme machine. Odbac kartezijanski dualizam, on priznaje samo jednu stanciju, t
o jest materiju. Ta materija, meðutim nepokretna u smislu kako su tvrdila ranija
mel cistièka uèenja, nego je, naprotiv, jedno od obi]
materije kao takve ba to da se kreæe. Nije potreban prvi pokretaè, a B samo ono to
je Laplace kasnije zvao "nepotrebnom hipotezom". Prema stajali tu, duhovnost je f
unkcija materijalnog svijeta. To je uèenje dor povezano s Leibnizovim shvaæanjem
monada, premda ono dopu ta sam dnu supstanciju, za razliku od bezbrojnih monada.
Ipak, stajali te pi kojem su monade "du e" prilièno je srodno predod bi o materiji koj
a p( meno djeluje kao duh. Iz tog izvora, uz put reèeno, Marx izvodi da je nuspr
oizvod tjelesnog ustrojstva.
i
Na osnovi toga, materijalisti su iskreno zastupali ateistièku poziciju, ligija,
u ma kojem obliku, dr i se opasnom i svjesnom la i koju ire i pc vladari i sveæenici
u svom vlastitom interesu, buduæi da je lak e vladati neupuæenima. U tom pogledu M
arx takoðer duguje materijalistima kac vori o religiji kao opijumu naroda. Napu ta
juæi religiju i metafizièku spek èiju, materijalisti su eljeli pokazati èovjeèans
tvu put znanosti i razuma, vodi u neku vrstu zemaljskog raja. Taj stav oni dijel
e s enciklopedistirr Marxov utopijski socijalizam takoðer je nadahnut tim mislim
a. Meðutii tom su pogledu svi oni bili podlo ni jednoj romantiènoj iluziji. Premda
j< èno da prosvijeæeni stav prema ivotu i njegovim problemima mnogo pon u pronal
a enju odgovarajuæih mjera kojima æemo se suoèiti s na im te: èama, jasno je da ovom
svijetu ne mogu pripadati krajnja i trajna rje > totaliteta svih problema.
Ono to su svi ti mislioci podjednako nagla avali jest nadmoæ razuma, slije francusk
e revolucije, koja je vladajuæu religiju odvojila od dr ave, i: sijeno je najvi e bi
æe i u njegovu èast odreðen praznik. U biti, to je obo av;
234
v^'
? ¦>:
ENCYCLOPEDIE,
DICTIONNAIRE RAISONNI
DES SCIENCES,
DES ARTS ET DES MÆTIERS
fAR VNE SOC1ETE DE GENS DE LETTRES.
dc l'Acuk dc
onlre tt poUM pjr M(C«)F«Or,de l'Antt kP<rt;&.wmil»l>AM Royalc dc* Sukne
Jt daSckncn & d ,mrM. DALFMBER1 , dc cclk de Pniffe, & de la Socifc* Rojni
Tantiim fi'itl junffitrafue potltt, n /( mctlii) Jumpsh aceeJit henorit!
TOME PREMIER.
razuma. Istodobno, revolucija je pokazala premalo po tovanja prema razumu u nekim
drugim pitanjima. Tako je u doba terora doveden pred revolucionarni sud Lavoisie
r, zaèetnik moderne kemije. On je bio zakupnik ubiranja poreza i zapravo je pred
lo io nekoliko vrijednih financijskih reformi. No, kao slu benik "starog poretka", p
rogla enje krivim za zloèin protiv naroda. Kad se istaknulo kako je on jedan od na
jveæih znanstvenika, sud je odgovorio da republici nisu potrebni znanstvenici. I
tako je bio giljotiniran.
Enciklopedija je umnogome simbol prosvijeæenosti osamnaestog stoljeæa. Naglasak
je na hladnom i racionalnom raspravljanju, dok je
cilj rad za novu i sretniju buduænost èovjeèanstva. Istodobno, razvio se romanti
èarski pokret koji se suprotstavljao razumu. Jedan je od glavnih predstavnika ro
mantizma Jean Jacques Rousseau (1712 1778). On nije bio filozofu strogom smislu te
rijeèi, osim mo da u svojim djelima o politièkoj nauci i odgoju. Tim djelima, kao
i svojom velikom knji evnom djelatno æu, utjecao je na kasniji romantièarski pokret
.
Opis Rousseauovog ivota nalazimo u njegovim Ispovijedima, premda je iskaz o tome
pone to iskrivljen zbog pjesnièke slobode. Roðen u enevi, u kal-vinistièkoj obitelj
i, izgubio je roditelje u ranoj dobi pa gaje othranila teta. Kad je sa dvanaest
godina napustio kolu, isprobao je vi e razlièitih zanimanja, ali mu se nijedno nije
svidjelo. Sa esnaest je godina pobjegao od kuæe. U Torinu se preobratio na katol
icizam i te se vjere neko vrijeme propisno dr ao. Tad je stupio u slu bu kod jedne g
ospoðe, ali se opet na ao na ulici kad je ona, poslije tri mjeseca, umrla. Tom se
prilikom zbio poznati dogaðaj koji odslikava etièku poziciju èovjeka oslonjena i
skljuèivo na svoje osjeæaje. Otkrilo se da
Skup Enciklopedista, meðu njima Voltaire (1), d'Alembert (4), Condorcet (5) i Di
derot (6)
V
Jean Jacques Rousseau (1712 78)
je kod Rousseaua neka ukrasna vrpca '. ukrao svojoj gospodarici. Rousseau je izj
; mu je to dala neka djevojka, koja je bila ] reno ka njena zbog kraðe. U Ispovije
dim kako ga je na to potakla njegova sklono ma toj djevojci, zbog koje mu je ona
stali na pameti kad su od njega tra ili obja Nema ni traèka kajanja. Da je svjedoè
io to naravno ne bi porekao. Kao ispriku bi jatno naveo kako je to uèinio bez zl
obe.
Zatim ga nalazimo pod okriljem Mads Warens, koja se takoðer bila obratila. 2 sta
rija od mladog skitnice, ta mu je gc postala majkom i ljubavnicom. U slij deset
godina Rousseau je provodio mnog mena u njezinoj kuæi. Godine 1743. pos tajnik f
rancuskog ambasadora u Venec je predao ostavku zato to nije dobio pk Parizu je ok
o 1745. upoznao Therese le ^ ur, slu avku, s kojom je od tada ivio 1 enom, a uz to,
od vremena do vremena, i vao jo nekoliko veza. Sve petoro djece, I je s njom imao
, zavr ilo je u bolnici za nal Nije posve jasno zbog èega se bio vezao enu. Ona je
bila siroma na, ru na, prigli
k tome i ne osobito po tena. Meðutim, èini se da su njezini nedostaci nosili Rouss
eauovim osjeæajima nadmoæi.
Rousseau se nije proèuo kao pisac sve do 1750. Te je godine Akadei Dijonu uprili
èila natjeèaj za ogled o pitanju jesu li umjetnosti i znanosti k le èovjeèanstvu
. Rousseau je osvojio nagradu svojom sjajnom obranom r vnog odgovora. Tvrdio je
da je kultura uèila ljude neprirodnim potrebam jima su oni poèeli robovati. Vi e j
e volio Spartu nego Atenu. Znanost osi jer je nastala iz niskih motiva. Civilizi
rani je èovjek pokvaren, dok je plei divljak stvarno krepostan. Te je poglede da
lje razradio u svojoj Raspravi jednakosti (1754). Voltaire, kojem je slijedeæe g
odine poslao jedan prim obasuo je autora sarkastiènim prezirom, to je dovelo do s
vaðe izmeðu n Godine 1754. Rousseau, sada slavan, prihvaæa poziv da se vrati u r
odnu enevu i ponovno prelazi na kalvinizam, da bi mogao steæi graðai Godine 1762.
pojavljuje se Emile, rasprava o odgoju, i Dru tveni ugovo: sadr i njegovo politièko
uèenje. Oba su djela osuðena; prvo zbog svog i; nja prirodne religije, koju nij
e odobrila nijedna religija, a drugo zbog : demokratskih pogleda. Rousseau je po
bjegao najprije u Neuchatel, za Prusiju, a kasnije u Englesku, gdje je upoznao H
umea i èak dobio ren Georgea III. No na kraju se posvaðao sa svima i dobio manij
u progan Vratio se u Pariz gdje je proveo posljednje godine u nesta ici i bijedi.
Rousseauova obrana osjeæaja nasuprot razumu bila je jedan od sn;
utjecaja u oblikovanju romantièarskog pol Izmeðu ostalog, ona je postavila prote
stantski logiju na novi put, pa se po tome o tro razliku tomistièkog uèenja koje j
e u staroj filozofsko
Rousseau u svojoj radnoj sobi, suvremena slika
dlciji. Novom protestantskom pristupu ne trebaju dokazi o postojanju Boga i dr i d
a to znanje dolazi iz srca, bez pomoæi razuma. Isto tako i u etici Rousseau tvrd
i da nas na i prirodni osjeæaji vode u ispravnom smjeru, dok nas razum vodi pogre ni
m putem. Dakako, to je romantièarsko uèenje potpuno suprotno Platonu, Aristotelu
i skolastici. To je krajnje opasno uèenje, buduæi daje posve proizvoljno i potp
uno opravdava svaki èin, pod jedinim uvjetom da mu u pozadini stoji neki emocion
alni èinilac. Èitavo to izlaganje prirodne religije u Emilu dano je u obliku int
erludija i pod naslovom Ispovijedi savojskog vikara. Nova sentimentalistièka teo
logija, koja potjeèe od Ro-usseaua, u odreðenom je smislu nepobitna. Jer, na Occ
amov naèin, ona se odvaja od razuma na samom poèetku.
Dru tveni ugovor je napisan na prilièno drugaèiji naèin. Tu je Rousseau na svom te
orijskom vrhuncu. Prenijev i svoja prava na zajednicu kao cjelinu, ljudi kao pojed
inci gube sve svoje slobode. Istina je da Rousseau dopu ta odreðeno jamstvo, . uko
liko za èovjeka ka e da zadr ava odreðena prirodna prava. No to ovisi o spornoj pret
postavci da æe suveren stvarno uvijek po tivati takva prava. Suveren nije podvrgnu
t nijednom vi em autoritetu i njegova je volja "opæa volja", neka vrsta mje ovitog s
uda koji se mo e narinuti onima èije se pojedinaène volje s njim ne sla u.
Mnogo se toga vrti oko zamisli opæe volje, ali ona, na alost, nije posve razja njen
a. Èini se da taj pojam uklanja suprotne interese pojedinaca, tako da preostaje
neki vlastiti interes koji je zajednièki svima njima. No Rousseau to nikad ne sl
ijedi do krajnjih zakljuèaka. Dr ava kojom bi se upravljalo na toj osnovi morala b
i zabraniti sve privatne organizacije ma koje vrste, a osobito one s politièkim
i ekonomskim ciljevima. Tako imamo sve sastojke totalitarnog sustava; i premda R
ousseauu to nije sasvim promaklo, on nam ne uspijeva pokazati kako bi se te posl
jedice mogle izbjeæi. to se tièe njegova pozivanja na demokraciju, mora se znati
da on misli na antièki grad-dr avu, a ne na predstavnièku vlast. Naravno, njegovu
su knjigu krivo shvatili oni koji su se prvi suprotstavili njegovu uèenju, a kas
nije i voðe revolucije koji su je cijenili.
Poslijekartezijanski razvoj evropske filozofije i ao je, kao to smo vidjeli, dvama
razlièitim smjerovima. Na jednoj strani postoje razlièiti racionalisti-èki susta
vi evropske filozofije, a na drugoj opæi smjer britanskog empirizma. Obje su str
ane subjektivistièke zato to se bave osobnim iskustvom. Locke je sebi postavio ci
lj da izvede jedno prethodno istra ivanje kako bi utvrdio domet ljudskog uma, i on
aj veliki problem, to gaje najjasnije izlo io Hume, kako objasniti odnose. Hume je
odgovorio da mi stvaramo odreðene navike koje èine da stvari vidimo povezano. Ka
o to smo istaknuli, to ka e èak i vi e negoli bi Hume, uz punu strogost, mogao reæi.
Ipak, to je postavka koja sadr i nagovje taj za jedan moguæi izlaz iz te koæe. Èitanje
Humea bilo je ono to je Kanta probudilo iz njegova dogmatièkog sna. Dajuæi navic
i,
o kojoj govori Hume, status rasudnog naèela, Kant jednostavno i Humeov problem;
ipak, on je, naravno, optereæen nekim vlastitim te k Immanuel Kant (1724 1804) rodio
se u Konigsbergu u istoènoj F cijelog se ivota nikad nije maknuo iz rodnoga grad
a. Iz svoga ranog zadr ao je traèak pobo nja tva koje je utjecalo na njegov opæi naèin
: njegove etièke radove. Kant je studirao na sveuèili tu u Konigsbergu; p s teolo
gijom, a na koncu se prihvatio filozofije, osjeæajuæi daje to njego vo zanimanje
. Nekoliko je godina zaraðivao za ivot kao kuæni uèitelj pL djece, dok nije 1755.
dobio mjesto predavaèa filozofije u Konigsbergu. < 1770. je promaknut na katedr
u logike i metafizike, koju je zadr ao d smrti. Premda nije bio pretjerani asketa,
Kant je ivio vrlo disciplinir marljivim ivotom. Njegove su navike bile tako redov
ite da su njegovi su ni obièavali po njemu navijati satove. Nije bio jak, ali je
izbjegao bolesti sreðenim ivotom. Istodobno je znao duhovito razgovarati i njego
va
sutnost na dru tvenim skupovima bila uvij brodo la. Prema politièkim pitanjima odnc
kao liberal najbolje prosvjetiteljske tradicije se tièe religije, zadr ao je jednu
vrstu neor sne protestantske pozicije. Pozdravio je fran revoluciju i bio sklon
republikanskim naè Svojinf velikim filozofskim djelima stekao je ali ne i bogat
stvo. U posljednjim godinama ksala je njegova duhovna snaga; no njegovi sugraðan
i dièili njime, i kad je umro, prirei mu velièanstveni sprovod, to je èast koja p
ala zaista malom broju filozofa.
Kan tova djela obuhvaæaju veliki broj pn ta o kojima je on predavao u ovo ili on
o vr Od toga je malo to ostalo zanimljivo dana: izuzmemo uèenje o nastanku svemir
a, koje melji iskljuèivo na Newtonovoj fizici, a do k( jasnije samostalno do ao La
place. Ono t ovdje osobito zanima, to je Kan tova kritiè lozofija. Kritièki je pr
oblem prvi raspravio I koji je elio ra èistiti tlo. Ali su putovi ideji slije Locke
a, neizbje no vodili Humeovu ske zrnu. Kant je izveo ono to je sam nazvao h
nikanskim obratom na tom podruèju. Jer, umjesto da poput Humea pc objasniti pojm
ove s pomoæu iskustva, Kant je odluèio objasniti iskus pomoæu pojmova. Donekle b
ismo mogli reæi da Kantova filozofija dr i r; te u izmeðu krajnje pozicije britansko
g empirizma, na jednoj strani, i u nih naèela kartezijanskog racionalizma, na dr
ugoj. Kantovo je uèenje t( zamr eno, a u mnogim dijelovima sporno. Ipak, treba da
poku amo sh njegove glavne crte, ako hoæemo razumjeti njegov veliki utjecaj na ka
filozofiju.
';
Kao Hume i empiristi, Kant je dr ao da, u stvari, sva spoznaja ne iskustvom, no za
razliku od njih, on je dodao tom stajali tu jednu va ni mjedbu. Mi moramo razlikova
ti ono to stvarno stvara spoznaju i oblil ona poprima. Na taj naèin, premda se sp
oznaja stvara iskustvom, ona : izvodi iskljuèivo iz njega. Mogli bismo to izrazi
ti drugaèije, rekav i daje
Immanuel Kant (1724 1804)
238
titit
3«nmonucl
VtofcfTot m
St i 9 o,
1781.
Naslovna stranica "Kritike èistog uma"
tfto iskustvo nu no, ali ne dovoljno za spoznaju. Oblik koji spoznaja poprima, naè
ela oblikovanja, koja pretvaraju sirovu graðu iskustva u spoznaju, po Kantu nisu
izvedena iz iskustva. Premda to Kant ne ka e, oèito je da su ta naèela uroðena u
Descartesovom smislu.
Opæe pojmove razuma koje um, dakle, pru a za pretvaranje iskustva u spoznaju, Kant
, upotrebljavajuæi Aristotelove termine, naziva kategorijama. Buduæi daje spozna
ja po svom karakteru propozicionalna, te kategorije moraju biti povezane s oblik
om sudova. Meðutim, prije negoli poka emo kako Kant izvodi kategorije, moramo zast
ati da razmotrimo jedno va no pitanje u vezi s klasifikacijom sudova. Slijedeæi Le
ibniza, Kant je ostao kod tradicionalne Aristotelove subjektno-predikatne logike
. Zapravo, on je dr ao da je ta logika potpuna i nenadma iva. Sad se sudovi mogu pod
ijeliti na one koji veæ sadr e predikat u subjektu i na druge koji ga ne sadr e. Tak
o sud: "sva su tijela prote na", pripada prvoj vrsti, jer je na taj naèin definira
no "tijelo". Takvi su sudovi analitièki, oni samo obja njavaju rijeèi. Ali sud: "s
va tijela imaju te inu", pripada drugoj vrsti. Biti tijelo, ne ukljuèuje samo po s
ebi imanje te ine. Taj sud je sintetièki, njega mo emo .nijekati, a da ne proturjeèi
mo sami sebi.
Zajedno s ovim razlikovanjem sudova Kant uvodi drugo mjerilo klasifikacije. Spoz
naju, koja je u naèelu
neovisna o iskustvu, zove spoznajom "a priori". Ono ostalo, sve to se izvodi iz i
skustva, opisano je kao "a posteriori". Va no je da ove dvije klasifikacije prelaz
e jedna preko druge. Upravo tako Kant izbjegava te koæe empirista, kakav je bio Hu
me, koji bi bio dr ao te dvije klasifikacije identiènima. Analitièka bi se poklapa
la s onom a priori, a sintetièka s onom a posteriori. Kant dopu ta prvo, ali tvrdi
da mogu postojati sintetièki sudovi a priori. Cilj je Kritike èistog uma da ust
anovi kako su moguæi sintetièki sudovi a priori. Ono to je tu za Kanta posebno u
pitanju, to je moguænost èiste matematike, jer su po njegovu mi ljenju matematièki
sudovi a priori sintetièki. Kao primjer, on razmatra aritmetièko zbrajanje broj
eva pet i sedam, to je nedvojbeno preuzeo iz Platonova Teeteta, gdje su upotrijeb
ljeni isti brojevi. Sud 5 + 7 = 12 jest sud a priori, buduæi da ga ne izvodimo i
z iskustva, dok je sintetièki zato to pojam dvanaest nije veæ sadr an u pojmovima p
et, sedam i zbrajanje. Zbog toga Kant dr i matematiku a priori sintetièkom.
Drugi je va ni primjer naèelo kauzalnosti. Humeovo se obja njenje spotaklo na prepon
u nu ne veze koja nije moguæa prema uèenju o impresijama i idejama. Za Kanta je uz
roènost sintetièko naèelo a priori. To stoje Kant naziva apriornom samo potcrtav
a Humeovu tvrdnju da nju ne mo emo izvesti iz iskustva; no umjesto daje opi e kao iz
vanjski uvjetovanu naviku, Kant je tretira kao naèelo spoznaje. Ona je sintetièk
a zato stoje mo emo nijekati, a da ne padnemo u verbalnu proturjeènost sami sa sob
om. Ipak, to je jedno sintetièko naèelo a priori, bez kojeg se spoznaja dr i nemog
uæom, kao to æemo vidjeti malo kasnije.
Sad mo emo prijeæi na Kantovo uèenje o kategorijama. To su apriorni pojmovi razuma
, drugaèiji od onih iz matematike. Kao to smo veæ rekli, njih moramo tra iti u obli
ku sudova. Dano Kantovo shvaæanje logike slijedi
V*
lista kategorija, èini se, gotovo prirodno. Zapravo, Kant je mislio daje< metodu
za deduciranje potpune liste kategorija. On je u prvom redu kovao odreðene trad
icionalne formalne crte sudova. To su kvantitete liteta, relacija i modalitet. to
se tièe kvantitete, logièari od Aristotek priznaju univerzalne, partikularne i
singularne sudove. Njima odgo kategorije jedinstva, mno tva i sveukupnosti. Kvalit
eta suda mo e bi mativna, negativna i limitativna, a odgovaraju joj kategorije rea
liteta,! èije i limitacije. U vezi s relacijom mo emo sudove podijeliti na kategc
hipotetièke i disjunktivne, pa onda govorimo o kategorijama supsta: akcidencije,
kauzaliteta i dependencije, i uzajamnosti djelovanja. I na V. neki sud mo e imati
jedan od tri modalna obilje ja: problematièki, a rièki i apodiktièki. Odgovarajuæ
e kategorije su moguænost nemogu postojanje nepostojanje i nu nost sluèajnost. S d
etaljima Kanto dukcije ne trebamo se ovdje baviti. Takoðer nije te ko primijetiti
da Ks
lista kategorija nije onako potpuna kako je on r buduæi da ovisi ° Prilièno us
kom gledanju na li No predod ba o opæim pojmovima, koji nisu izA iz iskustva, a ip
ak djeluju na podruèju iskustv uvijek je filozofski zanimljiva. Ona pru a jedan vo
r na Humeov problem, premda se ne mo e pril Kantovo obja njenje.
Nakon stoje deducirao svoje kategorije iz teorijsl zmatranja, Kant ide dalje da
poka e kako bez kate nije moguæe imati ma kakvo prenosivo iskustvo, i naèin, impre
sije koje djeluju na osjetila, prije negoli ] nu spoznajom, moraju se nekako org
anizirati ili uji putem djelatnosti razuma. Mi se ovdje bavimo epis lo kim problem
om. Da bismo objasnili Kantovu po mora nam biti jasna njegova upotreba termina.
Za j spoznavanja se ka e da ukljuèuje na jednoj strani i la, koja samo primaju utj
ecaj iskustva to dolazi Si i razum koji povezuje te osjetne elemente. Razum razli
kovati od uma. Hegel je to kasnije na jednom stu objasnio rekav i da je um ono to l
jude ujedinj razum ono to ih razdvaja. Mogli bismo reæi da su jednaki utoliko to s
u svi obdareni umom; no neje su u pogledu razuma, jer to je djelatna inteligenci
ja s rom na koju su ljudi doista oèigledno nejednaki.
Da bismo iskustvo imali na naèin koji se mo e
ziti u sudovima, mora postojati ono to Kant zove jedinstvom apercepcije to, Humeo
ve odvojene impresije nisu dovoljne, ma kako se brzo redale. IV isprekidanog niz
anja empiristièkog osjetnog iskustva, Kant postulira! vrstu kontinuiteta. Prema
Kantu, nemoguæe je imati iskustvo o bilo ¦ izvanjskom osim putem sustava kategor
ija. Njihovo je djelovanje na taj i nu ni uvjet za takvo iskustvo. To, naravno, ni
je dovoljno, buduæi da os takoðer moraju igrati svoju ulogu. No kategorije takoð
er posreduju. Kant se, na taj naèin nijeèe moguænost èistog iskustva kao pukog p
asivnog n impresija, osim ako se stvarno ne bavimo neiskazivim strujanjima svije
s to se tièe prostora i vremena, za njih dr i da su dva a priori pos pojma koji pri
padaju èistoj intuiciji vanjskog odnosno unutarnjeg sv
240
Kantova silueta
Kvantiteta
jedinstvo mno tvo sveukupnost
2 Kvaliteta
realitet
negacija
limitacija
3 Relacija
supstancija i akcidencija kauzalitet i dependencija uzajamnost djelovanja
4 Modalitet
moguænost nemoguænosi postojanje nepostojanje nu nost -..... sluèajnost
Kantove kategorije
Razmatranje tih pojmova kod Kanta je prilièno slo eno i njegovi dokazi u cjelini n
isu jako uvjerljivi. Èini se kako je bit èitava uèenja u tome da iskustvo nije m
oguæe bez apriornih pojmova prostora i vremena. U tom su pogledu prostor i vrije
me donekle srodni kategorijama. Iskustvo se tako oblikuje putem apriornih pojmov
a. Ono to potièe iskustvo takoðer je uvjetovano stvarima izvan duha. Te izvore is
kustva Kant naziva "stvarima po sebi" ili no-umenima, za razliku od pojava ili f
enomena. Po Kantovu uèenju nije moguæe iskusiti stvar po sebi, buduæi da se sve
iskustvo zbiva zajednièkim djelovanjem prostora, vre-.mena i kategorija. Na osno
vi postuliranog vanjskog izvora impresije, mi, u najboljem sluèaju, mo emo zakljuè
iti da postoje takve stvari. Strogo govoreæi, èak ni to nije dopustivo, buduæi d
a nema naèina na koji bismo samostalno otkrili ida postoje takvi izvori, a da na
m to i poðe za rukom, ipak ne bismo mogli reæi kako su oni prouzrokovali na e osje
tne impresije. Jer, ako govorimo o kauzalnosti, veæ smo unutar spleta apriornih
pojmova koji djeluju u granicama razuma. Tu nanovo susreæemo Lockeovu pote koæu. J
er, kao to Locke ne bi smio na osnovi vlastita uèenja govoriti kako vanjski svije
t stvara osjetne ideje, tako Kant ne bi smio govoriti da noumeni stvaraju fenome
ne.
Stvar po sebi, koja je izvan prostora i vremena, dio je metafizièke opreme, koji
je osigurao da usprkos donekle subjektivnoj epistemologiji mo emo izbjeæi skeptic
izam i spoznati podruèje iskustva koje je bilo u najmanju ruku intersu-bjektivno
. Kant je natjeran na tu poziciju, jer ne dopu ta samostalno postojanje prostora i
vremena. Kad se to dvoje skine s liste apriornih pojmova, stvar po sebi postaje
suvi na. To zacijelo mo emo uèiniti, a da ne o tetimo Kantovo uèenje o kategorijama.
Meðutim, postoji posve drugi razlog zbog kojeg su Kantu potrebni noumeni. Kljuè
le i u njegovoj etici, na koju æemo uskoro prijeæi. Dotle spomenimo da stvar po se
bi potpuno izlazi iz okvira apriornih pojmova i naèela. Jedna od opasnosti speku
lativne upotrebe tih pojmova upravo je to da mo emo prekoraèiti granice njihove pr
imjenljivosti. Granice apriornih pojmova jesu granice iskustvenog podruèja. Ako
idemo dalje, upliæemo se u besplodnu metafiziku i "dijalektiku", koja kod Kanta
ima prezirno znaèenje.
. No Kritika èistog uma bavi se samo jednim od tri glavna pitanja koja nam se na
meæu. Ona odreðuje granice spoznaje. To ispu ta iz vida volju i ono to Kant zove ra
sudnom snagom. Prva spada u podruèje etike i razmotrena je u Kritici praktiènog
uma. to se tièe rasudne snage, njome se podrazumijeva smisao za ocjenjivanje svrh
a ili ciljeva. To je predmet Kritike rasudne snage, koju ovdje neæemo razmatrati
. Meðutim, moramo ukratko razmotriti Kantovu etiku, kako je prikazana u Kritici
praktiènog uma i u Metafizici æudoreða.
Volja se zove praktiènom u smislu u kojem se djelovanje suprotstavlja teorijskom
procesu spoznaje. Te dvije rijeèi, teorijsko i praktièno, treba ovdje shvatiti
u njihovu
Kantova kuæa u Konigsbergu
ttvi&tn gtitbtn.
- in
Sntrourf
»on
3 ra m a n u e I M a n t.
izvornom grèkom smislu, tj. tako da su pove; "promatranjem", odnosno "djelovanje
m". Osno pitanje praktiènog uma ovo: kako treba da djelu Tu Kant takoðer uvodi n
e to revolucionarnog ako je dotadanja etika uvijek pretpostavljala da' upravljaju
vanjski utjecaji, Kant pretpostavlja c sama sebi propisuje svoje zakone. U tom s
mish mo emo nazvati autonomnom. elimo li doæi do opæih naèela djelovanja, ne mo emo i
h naæi akc mo izvanjske ciljeve ili uzroke. Ba obrnuto, m se zagledati u sebe, ak
o elimo otkriti ono tc zove moralnim zakonom. Oèigledno je, meðuti taj moralni zak
on ne mo e sadr avati specifiè brane. On nam ne mo e reæi kako bismo trebali ] piti u
nekom danom sluèaju. Jer, to je upravo o prema naèelu autonomnosti moramo izbjeæ
i. O preostaje, to je, dakle, èisto formalno naèelo o ðeno empirijskog sadr aja. T
o Kant zove katego: imperativom. Tu imamo jo jedan hibridni pojan u praktiènoj pr
imjeni uma, odgovara a priori s èkom u njegovoj teoretskoj primjeni. U tradicio
logici kategorièka i imperativna volja se meðu iskljuèuju. No Kant dr i da odreðen
e tvrdnje, k( dr e "trebanje", mogu biti bezuvjetne i njih zo' tegorièkim imperati
vima. Najvi e etièko naèelo se tako naæi u slijedeæem kategorièkom impei djeluj uv
ijek tako da naèela kojima se rukovod
volja mogu postati osnova opæem zakonu. Taj prilièno strogi zahtjev pon je oblik
izreke da postupamo prema drugima onako kako bismo htjeli < postupaju prema nam
a. To naèelo porièe opravdanost posebnih zabrana Vidimo da je kategorièki impera
tiv, kao temelj Kantove etike, fon naèelo. Kao takav, on ne mo e pripadati sferi t
eorijskog uma, buduæi taj bavi fenomenima. Kant odatle zakljuèuje da dobra volja
, koja je odr tim kategorièkim imperativom, mora biti noumenalna. I tu, konaèno,
\ kakvu ulogu igra noumen. Fenomeni se ravnaju prema kategorijama, n prema kate
goriji uzroka i posljedice. S druge strane, noumeni nisu podv ti takvim ogranièe
njima i na taj naèin Kant mo e izbjeæi dilemu o slob volji nasuprot determinizmu.
Ukoliko èovjek pripada fenomenalnom s1 on je determiniran njegovim zakonima. No,
kao moralni djelatnik, èo\ noumenalan i zato posjeduje slobodnu volju. Rje enje j
e prilièno o troi premda, naravno, pada zajedno s pojmom stvari po sebi. Postoji u
Kai etici prilièno stroga crta kalvinistièke èestitosti. Oèigledno je, naime, k
jedino va no to da je na e djelovanje potaknuto ispravnim naèelima, stajali ta: volje
ti uèiniti ono to ste etièki du ni, sigurna je smetnja r nom djelovanju. Recimo: ja
volim svog susjeda i stoga osjeæam spremni mu pomognem kad je u neprilikama. Po
Kantovu naèelu to nije ni pri' tako hvalevrijedno kao pro iriti taj isti dobrotvo
rni stav prema nekom t je posve odvratan. Èitava stvar postaje prilièno neugodni
i dosadni slije nosti koje se obavljaju ne iz elje nego iz naèela. Izvoðaè je dob
ra volja jedino va i kao bezuvjetno dobra.
ttp gricbricf) 3iicolo»iu& I79S-
1 Naslovna stranica pamfleta "O vjeènom miru", 1795.
Naravno, savr eno je taèno da se mi ne mo emo uvijek prepustiti trenutnom raspolo enju
. Ima mnogo prilika kada mi stvarno djelujemo iz naèela, èak ako se to i protivi
na im neposrednim eljama. No ipak, èini se neobiènim da bi netko trebao biti tako
ogranièen u svim svojim postupcima. to je Kant zastupao to stajali te, to mo e biti p
osljedica toga daje on opæenito ivio krajnje teorijskim ivotom. Inaèe bi mu mo da bi
lo palo na pamet kako je na podruèju osobnih osjeæaja moguæe naæi mnogo toga to s
pravom mo emo nazvati dobrim, a da se uopæe ne postavlja pitanje o pretvaranju to
ga u opæi zakon. No Kantova je etika otvorena jo mnogo ozbiljnijem prigovoru. Pre
dstavlja li okosnicu mi ljenja ili namjere ono stoje va no, tada mo ete mirne du e dospj
eti u posve bezizlazni polo aj, samo ako osjeæate da vam je to du nost. Beznaèajna j
e svaka ru na posljedica koju mo e izazvati va e djelovanje. Sokrat je s pravom upozor
avao zastupnike takve etike da je neznanje najveæi grijeh.
to se tièe etièke funkcije stvari po sebi, postoji nekoliko daljnjih zakljuèaka.
U Kritici èistog uma Kant je pokazao daje u djelokrugu teorijskog uma moguæe ust
anoviti postojanje Boga putem dokaza. Spekulativna djelatnost èistog uma u stvar
i razmatra ideju postojanja Boga. No praktièni um jedini daje osnovu za takvo vj
erovanje. Zapravo, na praktiènom podruèju moramo prihvatiti taj pojam, bez njega
ne mo e biti prave moralne djelatnosti. Za Kanta, moguænost djelovanja prema kate
gorièkom imperativu moralnog zakona praktièno znaèi da Bog postoji.
Na odreðeni naèin, Kantovo uèenje povlaèi jednu meða nju crtu koja podsjeæa na Occ
ama. Prva kritika radi na tome da odredi granice spoznaje, kako bi "oèistila ter
en" za vjeru. Da Bog postoji, to ne mo emo znati kao teorijsku istinu, ali se name
æe kao uvjerenje iz praktiènih razloga, i to uvijek u smislu teorijskog i prakti
èkog kako su ranije izlo eni. Pa ipak, njegova mu etika nije dopustila da slijedi
ma koju religioznu dogmu. Jer, kao to vidimo, samo je moralni zakon ono stvarno v
a no. Za posebne dogme razlièitih religija la no se tvrdi da su bogomdane. Premda je
Kant dr ao kr æanstvo jedinom religijom koja je doista u skladu s moralnim zakonom,
njegovi pogledi na religiju pribavili su mu slu beni prijekor pruske vlade.
Za njegovo su doba jednako radikalni bili i njegovi pogledi o miru i meðunarodno
j suradnji, to ih je iznio u pamfletu O vjeènom miru koji je objavljen 1795. Pred
stavnièka vlast i svjetska federacija dvije su od vodeæih ideja to ih je on predl
agao. Bilo bi dobro da ih se i mi sjetimo u na e dana nje doba. ¦ Kao to smo vidje
li, Kantova je filozofija pru ila neku vrstu odgovora na Humeov problem, no pod ci
jenu uvoðenja noumena. Kantovi nasljednici u njemaèkom idealistièkom pokretu nis
u oklijevali da poka u slabost te koncepcije, premda su njihovi vlastiti doprinosi
teoriji spoznaje takoðer bili sporni.
Jedan naèin da se izbjegne dualizam pokazali su materijalisti za koje je duh pop
ratna pojava odreðenih oblika materije. Druga je moguænost da se to obrne i vanj
ski svijet promatra kao da je u odreðenom smislu proizvod duha. Kant, po-stulira
juæi noumene, nije bio sklon da poduzme taj posljednji korak; Fichte ga je poduz
eo namjerno.
Pogled na dvor u Konigs-bergu. Kantova je kuæa u prednjem planu, lijevo.
1 *
Fichte (1762 1814)
Fichteu (1762 1814), koji je roðen u siroma nii kama, pomagao je za vrijeme kolovanja
jedan velik za titnik. Kasnije je on nesigurno ivio kao kuæni Kad se susreo s Kant
ovim spisima, smjesta je oti potra i velikog filozofa koji mu je pomogao da izda 1
esej o objavljenju. To je odmah do ivjelo uspjeh i je postao profesor u Jeni. Með
utim, njegovi poglec ligiji nisu bili po volji vlastima. Napustio je Jenu, u Ber
lin i stupio u dr avnu slu bu. Godine 1808. je svoje glasovite Govore njemaèkom naro
du, u ko; pozvao Nijemce da se kao cjelina odupru Napolec tim govorima poprima n
jemaèki nacionalizam priliè stoki oblik. "Imati karakter i biti Nijemac nedvojbe
n« jedno te isto", prema Fichteu. Nije posve jasno da ] mislio da je to empirijs
ka èinjenica ili prikladna a na definicija. Prvo je vrlo sporno; kao definicija,
to '¦ malko pretjerano.
Kad je 1810. osnovano berlinsko sveuèili te, Fichte je postao profesor na tom polo a
ju do svoje smrti. Po izbijanju oslobodilaèkih ratova 1813, oni svoje studente d
a se bore protiv Francuza. Poput mnogih drugih bio je pi francuske revolucije, n
o protivnik njezine izopaèenosti sa strane Napoleor Svojim politièkim mi ljenjem F
ichte nagovje tava Marxove predoc socijalistièkoj ekonomiji s dr avnim nadzorom nad
proizvodnjom i ras lom. No filozofski je za nas zanimljivije njegovo uèenje o Ja
, kojem je bio se suprotstavi Kan tovu dualizmu. Ja, koje umnogome odgovara kant
om jedinstvu apercepcije, jest djelatno biæe koje je autonomno u Kantovi slu. to
se tièe iskustvenog svijeta, to je vrsta nesvjesne projekcije Ja on zove ne-Ja.
Zato to ta projekcija nije svjesna ka e se za nas kak zavedeni da mislimo da smo og
ranièeni vanjskim svijetom. to se tièe
po sebi, to se pitanje nikad ne mo e pc ti, buduæi da je ono to mi znamo poja Govor
iti o noumenima proturjeèno je s; sebi; to nalikuje na spoznaju onoga to definici
ji ne mo e spoznati. Meðutim, kcija nije samo nesvjesna nego i bezuv Buduæi da se
ona ne da iskusiti, nije oc na kategorijom uzroènosti. Kao slobodr ces ona izbij
a iz praktiène i moralne p Ja, pri èemu praktièno treba shvatiti u e lo kom smislu
. Jer, na taj naèin, djelati æelo koje pokreæe Ja mora djelovati da 1 u skladu s
a svojom vlastitom projekcijo Ovo prilièno ma tovito uèenje st izbjegava dualistiè
ke te koæe. Kao to vidjeti, ono je preteèa hegelijanizma. ^ od posljedica takva uèe
nja jest da mora dati kako je moguæe "ispresti" svijet iz o je prvi poku ao Schell
ing èija je filozofij rode kasnije utjecala na Hegela.
Schelling (1775 1854), poput Hegeli
*x
Dio Fichteova pisma Schilleru
mantièarskog pjesnika Holderlina, bija e vapskog podrijetla. S obojicom se sprijate
ljio kad je stupio na sveuèili te u Tubingenu kao petnaestogodi njak. Kant i Fichte
su bili glavni filozofski utjecaji koje je on upio; a mladenaèka o troumnost i knj
i evna elegancija pribavili su mu profesuru u Jeni prije negoli je navr io dvadeset
i tri godine. Tako je upoznao romantièarske pjesnike Tiecka i Novalisa te braæu
Schlegel, Friedricha i Augusta, koji je s Tieckom prevodio Shakespearea na njema
èki i èijom se enom Schelling o enio nakon njihova razvoda, premda je bio dvanaest
godina mlaði. Zanimala ga je znanost i dobro je poznavao najnovija otkriæa. Prij
e negoli je navr io dvadeset i pet godina objavio je svoju Filozofiju prirode, u k
ojoj poku ava dati apriorno tumaèenje prirode. Pri tome Schelling ne zanemaruje st
varno stanje empirij-
 ske znanosti. Meðutim, on misli da poslije nekog dogaðaja mora biti moguæe deduc
irati ta otkriæa iz najopæenitijih naèela koja nisu empirijska. Ima u tom poku aju
malo spinozistièkog racionalizma udru enog s Fichteovim pojmom djelatnosti. Jer a
priorni svijet, koji Schelling poku ava izvesti, zami ljen je kao djelatan, dok mu s
e svijet empirijske znanosti èinio mrtvim. Tu je metodu kasnije preuzeo Hegel. M
odernom su èitaocu gotovo neshvatljive ovakve istanèane spekulacije o znanstveni
m pitanjima. Ima u tim raspravama mnogo praznih rijeèi i mnogo posve smije nih poj
edinosti. To je, izmeðu ostalog, iznijelo kasnije na lo glas idealistièku filozof
iju.
Znaèajno je, meðutim, daje sam Schelling u kasnijim godinama odbacio tu vrstu fi
lozofiranja. Poslije prve faze, njegovo se zanimanje usmjerilo prema reli-
gioznom misticizmu. Prva mu je ena umrla i on je raskinuo s Hegelom. Kad je 1841.
pozvan da napi e predgovor njemaèkom prijevodu djela Victora Cousina, Schelling j
e iskoristio priliku da zapoène o tri napad
na Hegelovu filozofiju prirode. Nije spominjao imena optu enik je, uostalom, bio m
rtav ali je namjera bila dovoljno jasna. Schelling tu estoko nijeèe moguænost ded
uciranja empirijskih èinjenica iz apriornih naèela. Da li je bio svjestan da je
to potkopalo njegovu vlastitu filozofiju prirode, kao i Hegelovu, te ko je ustanov
iti.
I kod Fichtea i kod Schellinga nalazimo forme koje je Hegel kasnije upotrijebio
kao dijalektièku metodu. Kod Fichtea smo vidjeli kako je Ja suoèeno sa zadaæom d
a svlada ne-Ja. U Schellingovoj filozofiji prirode postoji osnovni pojam o posve
opreènim suprotnostima i njihovu jedinstvu koje jo jasnije nagovje tava dijalektik
u. Meðutim, izvor dijalektike ide do Kanto-ve liste kategorija, gdje on obja njava
da je treæi èlan svake grupe kombinacija prvog i drugog, koji su suprotni. Na t
aj naèin, jedinstvo je u stanovitom smislu suprotnost mno tva, dok totalitet sadr i
mnogostruke jedinice i to ujedinjuje prva dva pojma.
Njemaèka je idealistièka filozofija dobila svoj konaèni i sustavni oblik u Hegel
ovim rukama. Preuzev i nagovje taje od Fichtea i ranog Schellinga, on je izgradio fi
lozofsku zgradu koja, i pored svih svojih pogre nih crta, jo uvijek ostaje zanimlji
va i pouèna. Osim toga, hegeli-janizam je znatno utjecao na cijelu generaciju mi
slilaca ne samo u Njemaèkoj nego i kasnije u Engleskoj. Fran-
Schelling (1775 1854)
**> :%$
I
i?
cuska se, uglavnom, nije povodila za Hegelovom filozofijom, mo da zbog1 zamr enosti
izvornog teksta, koja je ote avala vjerodostojno prevoðenje m francuski jezik. Heg
elova filozofija ivi jo osobito u dijalektièkom materije Marxa i Engelsa, koji pre
dstavlja upravo dobar primjer njezine neodr ivo Hegel (1770 1831) rodio se u Stuttga
rtu, a studirao je u Tubingem dobno kad i Schelling. Nekoliko je godina radio ka
o kuæni uèitelj, a or pridru io Schellingu u Jeni 1801. Tu je poslije pet godina z
avr io Fenoi logiju duha, uoèi bitke kod Jene. Oti ao je pred pobjednièkim Francu; n
ekoliko godina radio kao izdavaè, a onda kao direktor gimnazije u Niir gu, gdje
je napisao svoju Znanost logike. Godine 1816. postao je profe Heidelbergu i napi
sao Enciklopediju filozofskih znanosti. Konaèno, 18 pozvan na katedru filozofije
u Berlinu, gdje je i ostao. On se neobièno Prusiji i njegova je filozofija post
ala slu benim uèenjem.
Hegelova djela spadaju meðu najte a u èitavoj filozofskoj literaturi. tako ne samo
zbog prirode predmeta o kojima raspravljaju nego i zbog \ va nezgrapnog stila.
Olak anje koje pru aju povremene sjajne metafor dovoljno da se potisne opæa zamr enost
. Poku avajuæi da shvatimo or je Hegel htio, mo emo se sjetiti Kantova razlikovanja
izmeðu teorijskog ktièkog. Hegelova se filozofija tada mo e opisati kao stalno ist
icanje pr praktièkog u izvornom smislu te rijeèi. Zbog toga uvelike nagla ava pc i
povijesno obilje je svih ljudskih nastojanja. to se tièe dijalektièke rm koja ima
neke korijene kod Kanta, Fichtea i Schellinga, njezina prihvat] za Hegela nedvoj
beno potjeèe iz pregleda promjenljiva razvoja povijesnil
tanja. Kao to smo spomenuli ranije, po; se èini da razvoj predsokratske filozofi]
' jedi taj obrazac. Hegel progla ava tu mi naèelom povijesnog obja njenja. Dakle, di
jalektièki razvoj iz dva suprotna zahtje nekog sporazumnog rje enja prilièno je st
an. Meðutim, Hegel ide dalje da poka e je povijest morala proæi svoje razlièite s
na osnovi tog naèela. Nije potrebno reæi je to moguæe jedino ako se iskrivljuju
èii ce. Jedna je stvar utvrditi obrazac poviji zbivanja, a sasvim druga izvoditi
poviji takva naèela. Schellingova se kritika tu primijeniti jednako kao i na fi
lozofiju pri Dijalektièka metoda u neku ruku pc æa na sokratsku te nju za idejom d
obra odgovara ono to Hegel zove apsolutnorr jom. Ba kao to sokratska dijalektika ol
njem specifiènih hipoteza vodi na kraju 1 va do ideje dobra, tako se Hegelova d
ijale uzdi e k apsolutnoj ideji. Taj je proces njen upravo u Logici. Valja imati na
pi da su Hegelu logika i metafizika zapravo nimi. Tako pod ovim naslovom nalazi
mo gled kategorija, koje se izvode jedna iz c dijalektièkim razvijanjem teze, an
titeze i teze. To je uèenje oèigledno nadahnuto
G. W. F. Hegel (1770 1831)
... *'. ¦
SSotU fungen
ukettie
|Jl)ttofopt)tc btv®tftyiityU.
Dr. Sfcuatb ©an«.
bitotjt
tovim raspravljanjem o kategorijama i ima s njim, u kategoriji jedinstva, zajedn
ièku polaznu taèku. Poslije toga Hegel ide vlastitim putem te sastavlja dugaèki
i donekle proizvoljni niz kategorija dok ne doðe do apsolutne ideje, a do tog tr
enutka mi smo obi li puni krug i vratili se jedinstvu. Hegel u neku ruku dr i to gar
ancijom potpunosti i èvrstine dokazivanja. U stvari, proizlazi da je apsolutna i
deja najvi i primjer jedinstva u kojem se gube sve razlike.
to se tièe dijalektièkog procesa koji vodi k apso-lutu, on nam poma e da postignemo
potpunije razumijevanje tog te kog pojma. Objasniti ga jednostavnim rijeèima, to
nadilazi Hegelovu i, nema dvojbe, svaèiju moæ. No Hegel se tu poslu io jednom od o
nih izvanrednih ilustracija kojima obiluju njegova djela. On suprotstavlja onoga
koji je do predod be apsoluta do ao dijalektièki i onoga koji to nije. To usporeðuj
e sa smislom to ga molitva ima za dijete i za stara èovjeka. Obojica govore iste
rijeèi, no djetetu one znaèe vrlo malo, ni ta vi e nego odreðene umove, dok starca po
dsjeæaju na ivotna iskustva.
Dijalektièko naèelo tako pokazuje da je apsolut, u .kojem razvoj dolazi do kraja
, jedina realnost. U pogledu te pojedinosti, Hegel je pod utjecajem Spinoze. Pro
izlazi da nikakvi dio cjeline, sam po sebi, nije sposoban za ivot niti ima smisla
. Samo ako je povezan sa cijelim svemirom, mo e biti smislen. Po tome bi izgledalo
da se mo emo odva iti na jedan jedini sud, tj. daje apsolutna ideja stvarna. Samo j
e cjelina istinita. Sve to je djelomièno mo e biti samo djelomièno taèno. to se tièe
definicije apsolutne ideje, ona je kod Hegela tako nejasna daje beskorisna. Með
utim, sr je njezina posve jednostavna. Apsolutna je ideja, po Hegelu, ideja koja
misli samu sebe.
To je metafizièki uzorak koji unekoliko odgovara Aristotelovu Bogu, nekom izdvoj
enom i neznanom entitetu obavijenom vlastitim mislima. Po nekim drugim obilje jima
on podsjeæa na Spinozina Boga koji je istovetan sa svemirom. Poput Spinoze, Heg
el odbacuje svaki oblik dualizma. Iduæi Fichte-ovim tragom, on poèinje s duhovni
m i izra ava se s pomoæu ideje.
To opæe metafizièko uèenje Hegel primjenjuje na povijest. Da ona odgovara nekim
opæim crtama na tom podruèju, to nas, naravno, ne iznenaðuje, jer je Hegel uprav
o iz povijesti izveo dijalektièko naèelo. Ali, kao to smo ranije rekli, detaljni
pregled pojedinih dogaðaja ne smijemo tra iti na taj apriorni naèin. Osim toga, na
predovanje prema apsolutu u povijesti pru a priliku za prilièno neukusnu nacionali
stièku propagandu. Èini se kao da je povijest dosegla svoje najvi e razdoblje u pr
uskoj dr avi iz Hegelovih dana. To je zakljuèak do kojeg Hegel dolazi u Filozofiji
povijesti. Sad se pokazalo da se veliki dijalektièar donekle prenaglio u svojoj
dedukciji.
Isti put dokazivanja vodi Hegela u sklonost prema dr avi koja je organizirana na t
otalitaristièki naèin. Razvoj duha u povijesti, prema Hegelu, prvenstveno je zad
atak Nijemaca. Jer, oni su jedini shvatili opæi domet slobode. Sloboda nije nega
tivni pojam, ali mora biti povezana s nekim pravnim kodeksom, u èemu se mo emo slo i
ti s Hegelom. Iz toga, meðutim, ne sli-
l>r. Stati $t&*L
tSil&dm bob J$umbo!&i.
l>rlWlt(lan gegu Us Sa *t »irm** mrt Ui Mn CMb< gHBlfi.rt
SJctlug tten L>un , 1848. ð,s »nb 4<iuHH
Naslovna Hegelove povijesti" stranica "Filozojije
Hegel u svojoj radnoj sobi
jedi da gdje god je pravo postoji slobod to izgleda da Hegel zapravo misli. Kad t
ako, "sloboda" bi bila istoznaèna s "pok njem zakonu", a to se prilièno razilazi
s to misle obièni ljudi. Ipak, Hegelov poja bode sadr i jedan dragocjeni nagovje taj
tko stalno udara glavom o zid ne priznaj su cigle tvrðe od lubanja, mo e se opis u
poran ali neslobodan. U tom smislu, da je isto to i priznati svijet onakvim i jes
t, a ne gajiti iluzije; ili: shvatiti djel nu nosti, to je rekao, kao to smo vidje H
eraklit. Ali kada doðe do pojedinih pi zakona, èini se da nema razloga zbog k on
i bili logièki nu ni. Tvrditi da oni to jes to je Hegel sklon tvrditi, znaèi samo n
ti bespomoænom graðaninu slijepu pok prema poretku njegove zemlje. Njegova boda
da postupa kako mu se naredi.
Dijalektièka je metoda nadahnuta je drugom pojavom koja proizlazi iz proi nja po
vijesti. Jer, ona nagla ava aspekt izmeðu suprotnih snaga. Poput Heraklit gel uvel
ike cijeni borbu. On ide tako dah
tvrdi kako je rat moralno nadmoæniji u odnosu na mir. Ako nacije n neprijatelja
protiv kojeg se bore, postaju moralno slabe i dekadentne. Hi oèigledno misli na
Heraklitovu izreku da je rat otac svega. On odbacuji tovu ideju o svjetskoj konf
ederaciji i protivi se svetoj alijansi koja je nast Beèkom kongresu. Èitava rasp
rava o politici i povijesti iskrivljena je nje jednostranim zanimanjem za politi
èku povijest. U tome mu nedostaji ka vizija Vica, koji je uoèio va nost umjetnosti
i znanosti. Samo s poli stajali ta, u uskom smislu te rijeèi, mogao je Hegel doæi
do zakljuèka vanjski neprijatelji bitno va ni za moralno zdravlje jedne nacije. P
rihva ne to iri pogled, postaje jasno da ima mnogo toga, unutar bilo koje; nog dru tv
a, to pru a obilni odu ak zdravoj ratobornosti njegovih grL Takvo stajali te, prema koj
em se razlike izmeðu nacija moraju razrje ratom, pretpostavlja da izmeðu njih ni
je moguæ nikakav dru tveni spo: i da one moraju ostati u svojim uzajamnim odnosima
koji odgovaraju dnom stanju, gdje je va na samo sila. U tom je pogledu Kant pokaz
ao i veæu pronicljivost nego Hegel. Jer, na e je vlastito vrijeme pokazalo da na k
raju dovesti do opæeg razaranja. To bi stvarno bila dijalektièka dovr: koja mora
zadovoljiti èak i najortodoksnijeg hegelovca.
Hegelovo uèenje o politici i povijesti nije, zaèudo, u skladu s nje| vlastitom l
ogikom. Naime, totalitet, u kojem se dijalektièki proces dov nije kao Parmenidov
o "jedno", koje je nerazlikovno; èak nije nalik na B Prirodu kod Spinoze, gdje p
ojedinac sve vi e postaje jedno sa svemiro se na koncu stopi s njim. Obrnuto od to
ga, Hegel misli s pomoæu orga cjelina, pojma koji æe kasnije utjecati na Deweyev
u filozofiju. Po tom s tu, upravo putem povezanosti sa cjelinom, onako kako su po
vezani i d organizma, pojedinac posti e svoju punu stvarnost. Netko bi mogao poi
kako æe to navesti Hegela da prizna veliki broj organizacija unutar dr ave, no ni ta
od toga. Dr ava je najvi a vlast. Kao dobar protestant, Hegel, prirodno, progla ava n
admoæ dr ave nad crkvom, buduæi da to osigurava nacionalni karakter crkvene organi
zacije. Ostavljajuæi po strani sve druge razloge, Hegel bi se bio protivio rimsk
oj crkvi zbog onoga to je njezina, u stvari, najveæa vrijednost: da je meðunarodn
o tijelo. Isto tako nije pra tao ni samostalno bavljenje organiziranim interesima
unutar dru tva, pa makar prema svom organièkom stajali tu i trebao pozdraviti takve
djelatnosti. to se tièe nezainteresiranih istra ivanja ili omiljelih razbibriga, ne
bi nai li na podr ku. Ali, na primjer, za to se sakupljaèi maraka ne bi smjeli okuplj
ati u klubu zbog svoga vlastitog zajednièkog zanimanja za filateliju? Treba prim
ijetiti da u tom pogledu slu bena marksistièka nauka zadr ava mnogo hegelijanskog. S
ve su djelatnosti nekako postavljene tako da izravno slu e dobrobiti dr ave. Ako fil
atelistièko dru tvo u takvu dru tvenom poretku ne gleda na svoj rad kao na sudjelova
nje u velièanju socijalistièke revolucije, taj æe poredak grubo onemoguæiti njeg
ove èlanove u njihovu skupljanju maraka i svega ostalog. ^ Hegelovo politièko uè
enje nije u skladu s njegovom metafizikom u jo jednom va nom pogledu. Temeljita pri
mjena njegova vlastitog dijalektièkog naèela bila bi ga navela da uvidi kako nem
a razloga za protivljenje da se narodi udru uju, mo da nekako onako kako je predlaga
o Kant. Kako stvari stoje, èini se daje apsolut u politici kraljevina Prusija. N
aravno, izvoðenje njegova zakljuèka je la no. Da je bilo ljudi koji su èasno vjero
vali u tu tvrdnju, ne mo e se poricati. No premda mo e biti utje no vjerovati u takvo
ne to, nekako je glupo tvrditi da je to zapovijed uma. S pomoæu takve metode mogu
se pronaæi la ne isprike za svaku predrasudu i okrutnost pod suncem. To je sve mal
o prejednostavno.
Vratimo se sada dijalektici koja je u stvari sredi nji pojam Hegelova sustava. Veæ
smo ranije primijetili kako dijalektièki korak ima tri stupnja. Najprije, imamo
tvrdnju kojoj se onda suprotstavlja protutvrdnja i na kraju se te dvije spajaju
u sastavljenu cjelinu. To æe ilustrirati jedan jednostavni primjer. Netko mo e po
staviti tezu da je zlato vrijedno. Protiv toga mo e se izraziti antiteza da zlato
nije vrijedno. Zatim æe se mo da doæi do sinteze da vrijednost zlata ovisi o okoln
ostima. Naðete li se u Oxford Streetu i sretnete ljude koji su voljni da uzmu va e
zlato i dadu vam u zamjenu za nj prezalogajiti, zlato je vrijedno. No, da se iz
gubite u pustinji Sahari s vreæom zlata, a vama treba vode, zlato je bezvrijedno
. Tako se èini da moramo uzeti u obzir popratne okolnosti. Mo da se Hegel ne bi sl
o io s ovim primjerom, ali on ovdje slu i svojoj svrsi. Sad se borba sastoji u tome
da ta sinteza postaje nova teza, te isti dijalektièki proces nanovo poèinje, i t
ako se to nastavlja dok se ne obuhvati cijeli svemir. To znaèi da puni smisao bi
lo èega dolazi na vidjelo samo onda kad se to razmatra u svim svojim moguæim vez
ama; to jest u svom smje taju u svijet u cjelini.
Naslovna stranica Hege-love "Filozofije prava"
2Bi!l)clni gritbrtð)
Dru n& fin ien
!W(rtun:cð)t niti ©taatètoijfcnfdjaft
im ©runBrifff.
Dr. @fcu«t» (Jiane
tritlt 'Jlujojt.
atotmi mrt 5!ad)t[«<f»>lSett«u(.
»ttlin, 1854. oon Lni!tt<r uut ^
Hegel za vrijeme predavanja
Ovdje nam se nameæe nekoliko prii ba. Prva se tièe povijesnog sadr aja dij ke. Pos
ve je taèno da ima sluèajeva L nespojivi zahtjevi prilagoðuju s pomoæi vrste spo
razuma. Ja na primjer mogu ; nisam voljan platiti porez na dohodak ski organi, p
rirodno, zauzimlju suprot i hoæe mi oduzeti sve. Na koncu dolazi neke vrste sred
nje odluke kojom obje posti u odreðenu mjeru zadovoljenja. I nema ama ba nièeg taja
nstvenog, primijetiti da sporazum ne nastaje iz c htjeva koja su proturjeèna, ne
go prije] koja su suprotna jedan drugomu. To 1 stajali te iziskuje neko osvjetljen
je. Di
tvrdnje proturjeène ako istinitost jedne ukljuèuje neistinitost druge, i c to. A
li od dvije suprotne tvrdnje mogu obje biti neistinite, premda ne obje biti isti
nite. Tako u gornjem primjeru sporazumno rje enje dokaz su obadva suprotna zahtjev
a la na. Ono to tvori dijalektièki èin u zt povijesnoj zgodi jest èinjenica da se o
d suprotnih zahtjeva èesto mo do neke vrste sporazuma. Naravno, ako sudionici ima
ju premalo strj da izrade prihvatljivi obrazac, igra lako postaje malo drastièni
ja; na jaèa strana pobjeðuje i ostavlja pobijeðenu na rati tu. U takvu sluèaj slij
e toga dogaðaja, mo emo promatrati suprotne zahtjeve kao protui Ali samo poslije d
ogaðaja: jer, to se ne mora neizbje no dogoditi. Kad suprotno o oporezivanju, grað
anin i vlast ne moraju utamaniti jedno c Drugo, mo e se primijetiti da intelektual
ni razvoj ide po sliènom ob U tom pogledu, dijalektika se vraæa uzajamnom postav
ljanju pitanja i nju odgovora, kako je u Platonovim dijalozima. Upravo tako radi
duh 1 suoèi s nekim problemom. Sluèaj je izlo en, mogu se postaviti razlièiti vor
i, a u toku diskusije ili se posti e sporazum putem kojeg se bolje sa va situacija
, ili prvi sluèaj napu tamo, ako nam se poslije razmi ljan da neki od prigovora mora
mo prihvatiti. Tu je sporazum moguæ bez na to jesu li suprotstavljene tvrdnje pr
oturjeène ili suprotne. Tako su t Heraklita, da se sve kreæe, i Parmenida, da se
ni ta ne kreæe, suprotne drugoj. Meðutim, netko mo e prigovoriti Heraklitovu stajal
i tu to da s( stvari ne kreæu, i u tom su sluèaju te dvije tvrdnje proturjeène. U
s\ sluèaju, mo emo doæi do sporazuma da se ne to kreæe, a ne to ne.
To iznosi na vidjelo jednu va nu razliku koju Hegel nije spreman pri Proturjeènost
je ne to to se zbiva u raspravljanju. Jedan èovjek mo e ] rjeèiti drugom, ili mo da bo
lje, jedna tvrdnja mo e proturjeèiti drugoj t\ No u svakodnevnom svijetu èinjenica
nema proturjeènosti. Jedna èin ne mo e proturjeèiti drugoj, bez obzira na to kaka
v stav zauzmemo o o< izmeðu jezika i svijeta. Tako siroma tvo i bogatstvo nisu pro
turjeèni, samo razlièni. Buduæi da Hegel ima duhovni nazor o svijetu, sklon je d
a bzirno prijeðe preko te bitne razlike. Osim toga, s tog je stajali ta lako u1 za t
o se dijalektièka metoda primjenjuje ne samo kao oruðe teorije spe nego izravno
kao opis svijeta. Da upotrijebim struène izraze, Hegel daje* metodi ne samo epis
temolo ki nego i ontolo ki status. Na toj osnovi dalje izvodi dijalektièko tumaèenje
prirode. Mi smo veæ spomenuli Scr
2.50
Dijalektièki proces: teza kojoj je suprotstavljena antiteza daje sintezu.
gov prigovor tomu. Tu vrstu besmislice preuzeli su u cijelosti marksisti, osim to
su, naravno, Hegelovu predrasudu u vezi s duhom zamijenili s Lamettriejevim mat
erijalistièkim naèelima.
Jedna èudna predrasuda, koja potjeèe od dijalektièke metode, jest Hegelova osobi
ta sklonost broju tri. Èini se da se sve javlja utroje samo zato to se dijalektik
a sastoji od tri stupnja: teze, antiteze i sinteze. I tako, kad god treba bilo to
podijeliti, Hegel to dijeli na tri dijela. U svom tumaèenju povijesti, na primj
er, on priznaje orijentalni svijet, grèko-rimski i na koncu njemaèki. Ostalo, èi
ni se, uopæe nije va no. To je, dakako, u redu sa stajali ta simetrije, no ne èini s
e posve uvjerljivo kao metoda prouèavanja povijesti. Jednako tako nalazimo trodj
elnu podjelu i u Enciklopediji, gdje ona odgovara trima stupnjevima duha. Najpri
je postoji bitak-kao-takav iz kojega proizlazi logika. Zatim, ka e se da duh prola
zi kroz fazu samootuðenja u kojoj je u stanju drugobitka. Taj drugi stupanj razm
atra se u filozofiji prirode. Konaèno, duh zavr ava dijalektièko kru no putovanje i
vraæa se sebi. U skladu s tim postoji filozofija duha. Sve je to zami ljeno kao di
jalektièka trijada. Ta vrsta nauèavanja je tako protivna zdravom razumu, daje vi e
ne poku avaju obraniti èak ni oni koji po tuju Hegela.
No, iznijev i ove kritièke primjedbe, ne smijemo previdjeti ono to vrijedi u Hegelo
voj filozofiji. Prije svega, ukoliko se tièe dijalektike, treba priznati da Hege
l tu pokazuje znatnu upuæenost u djelovanje uma. Jer um èesto ide naprijed po di
jalektièkom obrascu. to se tièe doprinosa psihologiji intelektualnog rasta, dijal
ektika je u stanovitoj mjeri uzorak o troumnog promatranja. Drugo, hegelijanizam s
tvarno nagla ava va nost povijesti, to je Vico predlagao stoljeæe prije toga. Naèin n
a koji Hegel izla e svoje razloge ponekad trpi od nedovoljne odreðenosti u upotreb
i rijeèi. To je mo da povezano s odreðenom pjesnièkom koncepcijom samog jezika. Ta
ko, kad Hegel ka e da je filozofija prouèavanje njezine vlastite povijesti, mi to
moramo vidjeti u svjetlu dijalektièkog naèela. Hegel ka e da se filozofija nu no raz
vija prema dijalektièkom obrascu i zato izgleda kako se prouèavanje dijalektike,
koje je najvi e filozofsko naèelo, podudara s prouèavanjem povijesti filozofije.
Time je, dakle, na vrlo zaobilazni naèin reèeno da za pravilno razumijevanje fil
ozofije moramo znati ne to o njezinoj povijesti. Netko se mo e s tim ne slo iti, no to
nije besmislica. U svojim se formulacijama Hegel èesto igra razliènim znaèenjim
a rijeèi. U stvari, on je zastupao stajali te da je jeziku uroðena neka inteligenc
ija koja je na neki naèin nadmoænija od inteligencije onih koji ga upotrebljavaj
u. Zaèudo, vrlo slièno gledi te imaju i dana nji oksfordski lingvistièki filozofi.
X
Berlinsko sveuèili te u Hegelovo doba
i
to se tièe povijesne sit Hegel je mislio da je apsolut Stoga je dolikovalo da pos
ta zofski sustav koji po njegovu : nju uvijek dolazi poslije doL To je najbolje
izrazio u svoi dgovoru Filozofiji prava: "Min sova poèinje svoj let u predve Heg
elova je filozofija nada jednim opæim naèelom koje navija kroz cijelu povijest f
ik To je da se nijedan dio svij
mo e shvatiti ako ga ne vidimo smje tena u svemir kao cjelinu. U sk time, cjelina je
jedina stvarnost.
To se stajali te nalazi veæ meðu predsokratovcima. Kad Parmenid t\ je svemir jedna
 nepokretna kugla, poku ava izraziti ne to slièno. Maten filozofi pitagorovske kole t
akoðer navje æuju tu predod bu kada ka u sve stvari brojevi. U novije vrijeme Spinoza
je zastupao gledi te da je slije samo cjelina stvarna. Slijedeæi pitagorovsku trad
iciju, matemati fizièare u njihovu traganju za najvi om formulom, koja bi objasnil
a èit mir, poticalo isto uvjerenje. Za to pru aju primjer izvanredna napred< njuton
ovske fizike, koja su na vrhuncu u kozmologiji poput Laplaceov odveæ te ko pokazat
i kako je neodr iva idealistièka predod ba o univerz
sustavu. Istodobno postoji opasnost da ga bez ] sijanja odbacimo, a da ne poku amo
sagledati stremi, makar samo na nejasan i maglovit naèi Zanimljivo je da u jedn
om pogledu idealistu stavi pravilno ocrtavaju ambicije znanstvene t Program znan
osti doista zadovoljava sve veæu p< za sustavnim razumijevanjem prirode. Izlaze
na lo dosad nesluæene uzajamne povezanosti, zb u prirodi sve vi e se unose u okvir
teorijskog va i u naèelu nema kraja tom razvoju. Èak, znanstvena teorija ne pri
znaje izuzetke, njezin ; mora biti sveobuhvatan, ona tra i sve ili ni ta, bismo reæi
daje idealistièki sustav neka vrsta p ske ideje o znanosti kao cjelini, bo anskoj
zn kako ju je zami ljao Leibniz. Da je sve u odnc svim ostalim, na neki je naèin
posve taèno, no n da se stvari mijenjaju time to se povezuju s d stvarima. Zbog o
vog drugog stava taj je naèin nja na znanost vrlo daleko od cilja. Jednako je no
prikazati sve to kao konaèni proizvod, jer je osobito obilje je znanstvenog istra iv
anja da i mo e biti kraja. Hegelovski stav usko je pove2 znanstvenim optimizmom ka
snog devetnaesto ljeæa, kad je svatko mislio daje odgovor na sva tanje u neposre
dnoj blizini. Na kraju se pokaz. je to iluzija, kao to se moglo i predvidjeti.
Meðutim, pomalo je beskorisno da se petlji
Naslovna stranica "Logike" iz Hegelove Enciklopedije
©eerg SBHhelm griebridj
n t ? k i 0 p a fc i t
SBiftenfðiafttn
im ©tunbrtfff.
i t (J e t 1 f> t i I.
t H o g i
i, t#rcLh<w.)l. $rifmlxm
»fttif,. 184 »on Cunrftr un
252
Racionalizam se odnosi prema empirizmu kao to se cjelina odnosi prema jednom izdv
ojenom dijelu
bo anskom znano æu. Ma to rekli o njoj, ovo nije svijet kojem ona pripada, a drugi sv
jetovi ne mogu utjecati na nas. Stoga" je idealistièki sustav la ni pojam. No mi t
o mo emo pokazati èak i neposrednije jednim primjerom. Ja gajim brojna istinita uv
jerenja, kao to je, na primjer, ono da je Nelsonov stup vi i od Bakingamske palaèe.
Jedan Hegelovac o tome neæe ni da èuje. "Ti ne zna o èemu govori ", usprotivio bi
se on. "Da bi shvatio èinjenicu o kojoj govori , mora znati od kakve su graðe ta dv
a zdanja, tko ih je sagradio, za to i tako dalje u beskraj. Na koncu æe morati da s
hvati èitav svemir prije nego stekne pravo da ka e kako je Nelsonov stup vi i od Palaèe
." Neprilika ( je oèigledno u tomu to bih ja morao znati sve prije nego znam i ta,
a na taj se naèin nikad ne mogu maknuti s mjesta. Nitko neæe biti tako skroman d
a proglasi sebe doslovno i krajnje glupim. Osim toga, to jednostavno nije istina
. Ja doista znam daje Nelsonov stup vi i od Palaèe, ali inaèe ne pola em pravo na bo a
nsko sveznanje. Èinjenica je da se mo e znati ne to, a da se ne zna sve o tome; da m
o ete pametno upotrijebiti jednu rijeè, a da ne znate èitav rjeènik. Èini se kao d
aje Hegel tvrdio kako igra sastavljanja
slika od izrezanih dijelova nema smisla dok cijela slika nije sastavljena. Em-pi
rist, naprotiv, priznaje da svaki dio ima svoj vlastiti smisao. Zaista, kad ga n
e bi imao, ne biste mogli ni poèeti sa sastavljanjem dijelova.
Kritika logièkog uèenja unutar sustava ima va ne posljedice za etiku. Jer, ako je
to logièko uèenje ispravno, mora takva biti i etika koja je stvorena na osnovi t
og uèenja. Prema tome, pitanje je jo jednom irom otvoreno.
Tu su hegelizam i Lockeov liberalizam dijametralno suprotni jedan drugomu. Za He
gela je dr ava po sebi dobro, graðani kao takvi nisu va ni, nego samo ukoliko slu e sl
avi cjeline. Liberalizam polazi s drugog kraja i dr i da dr ava slu i pojedinaènim pro
bicima svojih brojnih èlanova. Idealistièki pogled na taj naèin lako raða netrpe
ljivost, bezobzirnost i tiraniju. Liberalno naèelo usvaja trpeljivost, obzirnost
i sporazumna rje enja.
Hegelov je idealizam poku aj da se svijet sagleda kao sustav. Premda je naglasak n
a duhu, hegelizam nije ni najmanje subjektivistièki u pogledu cilja. Mogli bismo
ga nazvati objektivnim idealizmom. Veæ smo vidjeli kako je dijalektièku izgradn
ju sustava kasnije kritizirao Schelling. Filozofski, to je poèetna taèka estokog
napada na Hegela, koji je poduzeo Soren Kierkega-ard, danski filozof. Njegova su
djela malo utjecala u njegovo vrijeme, no nekih pedesetak godina kasnije postal
a su izvor egzistencijalistièkog pokreta.
Kierkegaard (1813 1855) rodio se u Kopenhagenu, gdje je sa sedamnaest godina stupi
o na sveuèili te. Njegov je otac bio doselio u glavni grad kao mladiæ, napustiv i po
ljoprivredu zbog trgovine u kojoj je postigao velik uspjeh. Tako sin nije bio pr
isiljen da sam zaraðuje za ivot. Od svog oca Kierkegaard je naslijedio ivahni duh
i inteligenciju, kao i sklonost razmi ljanju. Do 1841. stekao je magisterij iz teo
logije. U meðuvremenu se beznadno zaruèio
253
¦»¦%;. i
Soren Kierkegaard (1813 1855)
s djevojkom za koju mu se èinilo da ne cijeni dovolj to je dr ao vlastitim teolo kim
pozivom. U svakom s raskinuo je zaruke i, zavr iv i svoje studije, oti ao u gdje je ta
da predavao Hegel. Kasnije se posvetio teolc filozofskom spekuliranju, dok se nj
egova nekada nji ènica vrlo mudro udala za drugog.
Vratimo se sada kritici koju je Schelling uperio prc gelova sustava. Schelling r
azlikuje negativnu i pozitiv: zofiju. Prva se bavi pojmovima, ili univerzalijama
, ili es ma, da upotrijebimo skolastièki termin. Ona se bavila : stvari. S druge
strane, pozitivna se filozofija odnosi na s egzistenciju, ili na "da" stvari. S
helling dr i da filozofi] zapoèeti negativnim razdobljem i onda se kretati prerr t
ivnom stupnju. Ta nas formulacija podsjeæa na Schel naèelo polariteta i na èinje
nicu daje on u svom filozofsl zdoblju i ao upravo ovim putem. Rani Schelling je "n
egL dok su mu kasnija djela pozitivna u ovom smislu. Dat vna je kritika Hegela u
tome da je on, zapev i na nega podruèju, namjeravao deducirati pozitivni svijet è
injei te primjedbe izvodi svoje podrijetlo egzistencijalizam.
No to je samo logièki prigovor Hegelu. Ono to je 1 barem toliko va no jest emocio
nalni prigovor. Hegeli donekle suhoparna i apstraktno-misaona tvorevina, t vlJa
> S^LO uopæe ostavlja, malo mjesta za strasti du e. i to vrijedi opæenito za njem
aèku idealistièku filozofiju, nisu umakle èak ni Schellingove kasnije spekulacij
e. I titeljstvo je bilo sklono da dvojbeno gleda na strasti, dok Kierkegaard el p
onovno vrati filozofsko po tovanje. To je u skladu s pjesnièkim romant: a u suprot
nosti s onom vrstom etike koja povezuje dobro sa znanjem a z. znanjem. Otcijepiv i
volju od razuma na pravi Occamov naèin, egzistenci nastoji privuæi na u pozornost
na potrebu da èovjek djeluje i bira, ali ne 2 je to ishod prethodnoga filozofsk
og razmi ljanja, nego na osnovi neke sp funkcije volje. To mu odmah omoguæuje da n
a vrlo jednostavan naèin i mjesta vjeri. Jer, sad se religiozna uvjerenja prihva
æaju slobodnim èinorr Egzistencijalistièke se naèelo kad to izra ava tvrdnjom da je
egzis prije esencije. Drugi naèin da se to izrazi bio bi da mi najprije znamo d
jest, a zatim to jest. Jo jedanput, to znaèi stavljanje pojedinaènog opæeg, ili Ar
istotela ispred Platona. Kierkegaard stavlja volju ispred' tvrdi da u odnosu na
èovjeka ne treba biti previ e znanstven. Znanos se bavi onim stoje opæe, mo e samo d
oticati stvari izvana. Za razliku o Kierkegaard priznaje "egzistencijalne" naèin
e mi ljenja koji zahvaæaju èiju iznutra. to se tièe èovjeka, on misli da mi previða
mo ono to je s va no, ako mu pristupamo znanstveno. Specifièni osjeæaji pojedinca m
razumjeti egzistencijalno.
Za Kierkegaarda su etièka uèenja previ e raeionalistièka da bi doj ljudima da prem
a njima urede svoj ivot. Specifièni karakter moraln lovanja nekog pojedinca ne uz
ima dovoljno u obzir ni jedno od tih i Osim toga, uvijek je lako naæi suprotne p
rimjere, ili izuzetne sluèajeve, pravilo naru eno. Zbog toga, Kierkegaard uporno z
ahtijeva da mi zasr svoje ivote vi e na religioznim nego na etièkim naèelima. To je
u sk
254
Kuæa u Kopenhagenu u kojoj se rodio Kierkega-ard, druga zdesna.
po tovanom augustinskom tradicijom protestantizma. Èovjek je odgovoran samo Bogu i
njegovim zapovijedima. Nijedno drugo ljudsko biæe ne mo e djelovati da se promije
ni taj odnos. Za Kierkega-arda je religija stvar egzistencijalnog mi ljenja, buduæ
i da dolazi iz du e.
Kierkegaard je bio gorljivi katolik; no, posve prirodno, njegovi su ga pogledi m
orali dovesti u sukob s prilièno krutim institucionalizmom danske dr avne crkve. O
n se protivio racionalistièkoj teologiji u velikom stilu skolastièara. Postojanj
e Boga mora se shvatiti egzistencijalno; nikakvi dokazi, koji se kreæu na podruè
ju esencije, ne mogu ga ustanoviti. Na taj naèin, kao to smo rekli ranije, Kierke
gaard je odijelio vjeru od razuma.
Kritika Hegela, koja potièe Kierkegaardova razmi ljanja, uglavnom je valjana. Meðu
tim, egzistencijalistièka filozofija, koja je iz njega izrasla, nije ni pribli no
tako osnovana. Ogranièujuæi podruèje uma, ona se izvrgla svim vrstama apsurdnost
i. To bi se na razini vjere doista ne samo oèekivalo nego bi bilo gotovo dobrodo l
o. "Credo quia absurdum" stara je i uva ena lozinka onih koji vjeruju u objavu, i
oni su, u stanovitom smislu, mo da u pravu; ako elite koristiti svoju slobodu da vj
erujete, mo ete izabrati ne to neobièno.
Meðutim, dobro je imati na pameti daje potcjenjivanje uma jednako opasno kao i p
recjenjivanje. Hegel gaje previ e cijenio i upao u zabludu da um mo e stvoriti svemi
r. Kierkegaard ide u drugu krajnost i tvrdi kako nam um ne mo e pomoæi da shvatimo
ono specifièno koje je jedino vrijedno spoznati. Takvo gledi te porièe svu vrijed
nost znanosti i u skladu je s najboljim naèelima romantizma. Premda Kiekergaard e
stoko kritizira romantièki naèin ivota kao ne to to je potpuno odreðeno hirovima izv
anjskih utjecaja, sam je pravi pravcati romantièar. Tako je i samo naèelo, koje
pretpostavlja egzistencijalne naèine mi ljenja, smu ena romantièarska zamisao.
Egzistencijalistièke odbacivanje Hegela bilo je, prema tome, uglavnom poricanje
da svijet sam po sebi èini jedan sustav. Premda Kierkegaard ne ulazi izrièito u
to, njegov egzistencijalizam u stvari pretpostavlja realistièku teoriju spoznaje
u smislu njezinoga suprotstavljanja idealistièkom stajali tu. Mnogo drugaèiji pri
govor Hegelu nastaje ako se vratimo ne to ra-zraðenijem Kantovu dualizmu, kakav na
lazimo u Schopenhauerovoj filozofiji.
Arthur Schopenhauer (1788 1860) bio je sin danci kog trgovca koji se divio Voltaireu
i dijelio njegovo po tovanje prema Engleskoj. Kad je 1793. Prusija pripojila slob
odni grad Danzig, obitelj se preselila u Hamburg. Godine 1797. Schopenhauer je o
ti ao u Pariz gdje je, zbog dvogodi njeg boravka, gotovo zaboravio svoj materinji je
zik. U Englesku je do ao 1803. i bio u jednom internatu est mjeseci.
I
Karikatura Kierkegaarda
255
To mu je bilo dovoljno da zamrzi engleske kole i nauèi engleski jezik. L jim je g
odinama redovito èitao londonski Times. Vrativ i se u Hamburg ao se preko volje bav
iti trgovinom, ali je odustao od toga èim mu je um Njegova se majka tada preseli
la u Weimar, gdje je doskora postala dom knji evnièkog salona koji su posjeæivali
mnogi tamo nji veliki pisci i p U stvari, ona je kasnije i sama pisala romane. No
dotle se njezin sin, ki razliku od nje imao mrzovoljnu narav, poèeo protiviti nj
ezinom priliène dnom naèinu ivota. Navr iv i dvadeset i prvu godinu, Schopenhauer j m
alo nasljedstvo i poslije toga su se majka i sin postepeno otuðili.
Nasljedstvo mu je omoguæilo da ode na sveuèili te. Poèeo je u Goti 1809, gdje je n
ajprije upoznao Kantovu filozofiju. Godine 1811. pre: u Berlin, gdje je najvi e pr
ouèavao prirodne znanosti. Posjetio je n Fichteovih predavanja, ali je njegovu f
ilozofiju potejenjivao. Zavr io j studije 1813. kad su izbili oslobodilaèki ratovi
, ali ti dogaðaji nisu izL njemu nikakvo trajno odu evljenje. Slijedeæih je godina
upoznao Goc Weimaru, gdje je poèeo prouèavati indijski misticizam. Godine 1819.
j< predavati kao privatni docent na sveuèili tu u Berlinu. Bio je potpuno i u svo
ju vlastitu genijalnost i mislio je kako bi bilo nepo teno da sakrij njenicu pred
ostalim ljudima, koji mo da jo ne znaju za nju. U sklad odr avao je svoja predavanja
u isto vrijeme kad i Hegel. Kad nije uspio hegelijance, koji su bili u veæini, o
dustao je od predavanja i oti ao uj furt, gdje je u stvari ostao do kraja svog ivot
a. Kao liènost bio je un zajedljiv i ta t. Slavu, za kojom je èeznuo, nije stekao
do kraja ivota.
Schopenhauer je do ao do svojih filozofskil ra u ranoj dobi. Njegovo glavno djelo,
Svijet ke i predod ba, pojavilo se 1819. kad mu je bilo t godina. To su djelo naj
prije potpuno pre uæivali mu on izla e neku vrstu preinaèenoga Kanto\ nja koje namje
rno zadr ava stvar po sebi. Me za razliku od Kanta, Schopenhauer izjednaèav po seb
i s voljom. Tako, kao i Kant, za iskustver dr i da se sastoji od fenomena u Kantov
u srni; ono to uzrokuje te fenomene nije niz nespozn noumena, nego noumenalna vol
ja. To je prilièn ortodoksnog kantovskog gledi ta. Vidjeli smo d volju stavlja na
stranu noumena. Ako ja vr in volju, njoj u svijetu iskustva odgovara kretan tijela
. Moglo bi se uz put primijetiti kako Kant, pogledu, zapravo nije uspio otiæi da
lje od okas zrna; jer, kao to smo vidjeli, ne mo e biti uz odnosa izmeðu noumena i
fenomena. U svako èaju, Schopenhauer dr i da je tijelo pojavnost stvarnost u volji
. Kao kod Kanta, noumenaln le i s onu stranu prostora i vremena i kategori lja kao
noumen nije podlo na nijednom od nji gaje ona bezvremenska i besprostorna, to uk n
jezinu jedinstvenost. Ukoliko sam stvaran, te odnosu na svoju volju, ja nisam ra
zlièit i odvoje bi bila samo fenomenalna iluzija. Naprotiv, n volja zaista jedna
univerzalna volja.
"Svijet kao volja i predod ba", naslovna stranica
I t
Sille unb
» e b [i i i »i m
i?ritiL Cer Sanfifdjen 9M)i(ofi>$>f>te
Krtljur 5d>opeitSinuti1.
256
Arthur Schopenhauer (1788 1860), kao mladiæ
Schopenhauer dr i daje ta volja potpuno zla, i odgovara za patnje koje neizbje no pr
ate ivot. tavi e, za nj znanje nije izvor slobode, kao za Hegela, nego prije izvor p
atnji. Tako, umjesto optimizma racionalistièkih sustava, Schopenhauer izra ava pot
i teno raspolo enje u kojem nema mjesta za sreæu. to se tièe spolnog ivota, to je tako
ðer opaka stvar, jer raðanje samo stvara nove rtve za patnju. S tim je stajali tem
povezana Schopenhauerova mr nja prema enama, jer je mislio daje enin udio u tomu pro
mi ljeniji nego mu karèev.
Nema logièkog razloga da Kantova epistemologija bude tako povezana s pesimistièk
im pogledom na svijet. Sam Schopenhauer nije po svojoj naravi mogao biti sretan
i zato je izjavljivao kako se sreæa ne mo e postiæi. Potkraj njegova sumornog ivota
djelo mu je do ivjelo priznanje i njegove su se novèane prilike donekle popravile
, te je stoga iznenada postao vedar unatoè svom uèenju. Ipak, ne mo e se reæi ni d
a je ispravno racio-nalistièko preveliko povjerenje u dobrotu ovog svijeta. Tako
, gdje mislilac poput Spinoze nije bio ni teorijski spreman da vidi zlo, Schopen
hauer je oti ao u drugu krajnost i ni u èemu nije mogao vidjeti dobro.
Rje enje za ovo bolno stanje stvari, prema Schopen-haueru, treba potra iti u budisti
èkim mitovima. Ono to
uzrokuje na e patnje upravo je na a volja. Umirivanjem svoje volje mo emo na koncu pos
tiæi nirvanu, ili ni tavilo. Mistièni zanos nam omoguæuje da gledamo kroz veo maye
koja predstavlja iluziju. Tako mo emo postiæi da vidimo svijet kao jedno i da, st
ekav i tu spoznaju, pobijedimo volju. Ali spoznaja jedinstva tu ne vodi do zajedni t
va s Bogom, kao kod zapadnih mistika, kakav je bio Meister Eckhard; ili s pantei
stièkim svijetom Spinoze. Ba obrnuto, uvid u cjelinu i suosjeæanje s njezinom pat
njom omoguæuju nam bijeg u ni tavilo.
Nasuprot racionalistièkom uèenju hegelijanske kole, Schopenhauerova filozofija na
gla ava va nost volje. Taj su stav usvojili mnogi kasniji filozofi koji inaèe imaju
vrlo malo zajednièkoga. Nalazimo ga kod Nietzschea, kao i kod pragmatista. Egzis
tencijalizam je takoðer uvelike zainteresiran za volju nasuprot umu. to se tièe m
isticizma Schopenhauerova uèenja, on stoji prilièno po strani od glavnih strujan
ja u filozofiji.
Dok Schopenhauerova filozofija nastoji da na koncu omoguæi bijeg iz svijeta i nj
egove borbe, Nietzsche (1844 1900) ide suprotnim putem. Nije lako sa eti sadr aj njeg
ova mi ljenja. On nije filozof u obiènom smislu te rijeèi i nije ostavio sustavni
pregled svojih pogleda. Mo da bi ga se moglo opisati kao aristokratskog humanistu
u doslovnom smislu. Iznad svega je nastojao uzvisiti nadmoæ èovjeka koji je najb
olji, to jest najzdraviji i najsna niji po karakteru. To donosi sa sobom stanovito
 nagla avanje jakosti i u trenutku suoèavanja s nevoljom, to je donekle u sporu s u
svojenim etièkim pravilima, premda ne nu no s aktualnom praksom. Usredotoèiv i se na
te crte
Schopenhaueru starijim godinama
257
s*ir
¦-i
Jenseits
von Gut und Bose.
Vorspiel
Philosophie der Zukunft.
Friedrieh Nletzsche.
Lei pziff
t ilruck uiid Verint; vtm C. (i.
"S onu stranu dobra i zla", naslovna stranica
izvan konteksta, mnogi su vidjeli u Ni proroka politièkih tiranija na eg doba. I s
e ti tirani donekle i nadahnjivali Nietzs djelima, ali ne prilièi da njega progl
asit vornim za zlodjela ljudi koji su ga, u r sluèaju, povr no shvatili. Jer, Niet
zsche ogorèeno suprotstavio politièkim zbiv svojoj zemlji, da ih je do ivio.
Nietzscheov je otac bio protestantsk Odatle ona pozadinska pobo nost i pi kojih se
prizvuk saèuvao u visoko rr tonu Nietzscheovih djela, èak i kada su tovnija. U
ranoj dobi se istaknuo kao sj nik; kad mu je bilo dvadeset i èetiri goi stao je
profesor klasiène filologije na sv u Baselu. Godinu dana nakon toga izbi cusko-p
ruski rat. Buduæi da je Nietz: stao vicarski dr avljanin, morao se z; time da bude
bolnièar. Poslije napada s otpu ten je iz vojske i vratio se u Basel. mu nikad nij
e bilo osobito i nikad se n oporavio od svoje ratne slu be. Godir morao je dati os
tavku na svoj polo aj, ; velikodu na mirovina omoguæila da ivi
no udobno. Slijedeæih deset godina proveo je u vicarskoj i Italiji nast svoj knji e
vni rad i iveæi uglavnom u samoæi i bez priznanja. Kao za posljedica venerièke za
raze koju je navukao u studentskim danima,j kod njega 1889. umobolja i u takvu s
tanju ostao je do svoje smrti.
Nietzscheovo je djelo u prvom redu nadahnuto idealima predsokra èke, a napose Sp
arte. U svom prvom veæem djelu, Roðenju tragediji iznio je poznato razlikovanje
izmeðu apolonskog i dionizijskog rasp grèke du e. Mraèna i strastvena dionizijska
crta povezana je s prizn stvarnosti tragedije u èovjekovu postojanju. S druge st
rane olimpij teon je neka vrsta vedre vizije koja ubla ava surovu neugodnost ivota.
To potjeèe iz apolonske crte du e.
Mogli bismo opisati grèku tragediju kao apolonsko oplemenjenjej skih te nji. Kao to
smo vidjeli, Aristotel je o tome slièno mislio. ] Iz takva tumaèenja izvora tra
gedije Nietzsche je konaèno preuzeo tragiènom junaku. Za razliku od Aristotela,
on ne vidi u tragediji proèi osjeæaja, nego pozitivno prihvaæanje ivota kakav jes
t. Dok je Schop do ao do pesimistièkog zakljuèka, Nietzsche je prihvatio optimisti
èku koja se po njemu mo e razabrati u pravilnom tumaèenju grèke trage Meðutim, tre
ba primijetiti da to nije optimizam u popularnom sn je prije neka vrsta borbenog
prihvaæanja nemilosrdne i okrutne ivoti nosti. Poput Schopenhauera, on priznaje
prvenstvo volje; no on ide de sna nu volju nadmoænom crtom dobra èovjeka, dok je S
chopenhaue: volji izvor svega zla.
Nietzsche razlikuje dva tipa liènosti, odnosno njihovih morala. T spodari i robo
vi. Etièko uèenje koje se temelji na tom razlikovanju u svojoj knjizi S onu stra
nu dobra i zla (1886). Sjedne strane imarr
258
0/
Irfld
Uf-
i
J.//.
Rukopis èuvene pjesme iz "Tako je govorio Zaratustra"
gospodara u kojem dobro u sebi ukljuèuje nezavisnost, velikodu nost, samopouzdanje
 i slièno; u stvari, sve vrline koje ima Aristotelov èovjek velike du e. Suprotne
mane su podlo nost, krtost, pla ljivost i tako dalje, i one su zle. Suprotnost izmeðu
dobra i zla tu je otprilike jednaka suprotnosti plemenitog i prostog. Robovski
moral djeluje po sasvim drugaèijim naèelima. Za njega je dobro u nekoj vrsti uzd
r ljivosti koja ga svega prozirnije, i u svemu onomu to umanjuje patnje i te nje; on
osuðuje sve to je dobro u smislu gospodskog morala nazivajuæi to prije zlim nego
dobrim. Dobro gospodskog morala mo e biti zastra ujuæe, a svako djelovanje koje izaz
iva za roba je zlo. Moral junaka, ili iiatèovjeka, le i s onu stranu dobra i zla.
U Tako je govorio Zaratustra ta su uèenja veæ izlo ena u obliku etièkog manifesta
koji stilom opona a biblijsko pisanje. Nietzsche je bio veliki knji evni umjetnik i
njegova djela vi e nalikuju na pjesnièku prozu nego na filozofiju.
Ono nad èim se Nietzsche najvi e gnu ao bilo je raðanje novog tipa ljudskih masa koj
e su rasle zajedno s novom tehnologijom. Za njega je prava funkcija dru tva da dje
luje kao lijeha za nekoliko velikana koji dose u aristokratski ideal. Njega se ne
tièe bol koju to mo e nanijeti gomili. Vrsta dr ave, koju on predviða, ima mnogo zaj
ednièkog s idealnom dr avom iz Platonove Dr ave. Za tradicionalne religije dr i da su
potrep tine robovskog morala. Po njegovu mi ljenju, slobodan èovjek mora uvidjeti da
je Bog mrtav; ono èemu moramo te iti nije Bog nego vi i tip èovjeka. Glavni primjer
robovskog morala nalazi u kr æanstvu. Jer, ono je pesimistièno u isticanju nada z
a bolji ivot na drugom svijetu i i cijeni robovske vrline kao to su poniznost i su
osjeæanje. Zbog Wagnerovih kasnijih sklonosti prema kr æanstvu, Nietzsche je poèeo
napadati skladatelja kojeg je ranije ubrajao u prijatelje kojima se divio. to se
tièe njegova juna tva, ono je bilo praæeno estokim antifeminizmom koji je podr avao
istoènjaèki obièaj da se gleda na enu kao na pokretnu imovinu. U tomu nalazimo od
raz Nietzscheove vlastite nesposobnosti da se odupre lijepom spolu.
Ima u tom etièkom uèenju mnogo korisnih opaski o razlièitim tipovima ljudskih bi
æa i naèinima kako se oni hvataju uko tac sa ivotom. Mnogo ta bi se moglo reæi u pri
log primjenjivanju stanovite bezobzirnosti, pod uvjetom da se tako pona amo prema
sebi. Manje je uvjerljiv pojam potpune ravnodu nosti prema patnjama veæine u inter
esu manjine.
Nietzsche (1844 1900)
259
I
Utilitarizam i poslije njega
i
u iiajsnumasmj
Sad se moramo vratiti natrag jedno stoljeæe i uhvatiti drugu nit sv ganja. Ideal
istièka filozofija i njezini kritièari razvijahu se u svijetu koje materijalne p
rilike mijenjale vrlo korjenito. Te je promjene izazvala indu revolucija koja je
zapoèela u Engleskoj osamnaestog stoljeæa. S poèetk strojevi uvodili vrlo poste
peno. Postignuta su pobolj anja u izradi razbc rasla je proizvodnja tekstila. Bitn
o va an korak predstavljalo je usavr; parnog stroja koji je davao bezgranièni izvo
r snage za rad strojeva u rac ma to su nicale u velikom broju.
Najdjelotvorniji naèin stvaranja pare bio je onaj s pomoæu kotlova { ugljenom. T
ako je do lo do velikog razvoja ugljenokopa, èesto u vrlo ne nim i opasnim okolnos
tima. Doista, to se tièe humane strane, prvi dar strijalizacije bili su u svemu s
travièno razdoblje.
Tijekom osamnaestog stoljeæa pokret ograðivanja zemlji ta u Engles segao je svoj v
rhunac. Nekoliko stoljeæa prije toga bilo je sluèajeva da jednièku zemlju plemiæ
i ograðivali za svoju vlastitu upotrebu. To je i veliku bijedu seoskog stanovni tv
a, èiji je ivot u priliènoj mjeri ovisio c sticama koje su imali od zajednièke ze
mlje. Meðutim, sve do osamnaes ljeæa nije to zakidanje njihovih povlastica uzrok
ovalo da se velike mase, otrgnu od zemlje i otpute u gradove tra eæi novi naèin ivo
ta. To su b koje su privukle nove tvornice. Slabo plaæeni i izrabljivani, oni su
se njivali u najsiroma nijim gradskim èetvrtima i predgraðima pola uæij
za ogromne sirotinjske predjele industrijskih L devetnaestog stoljeæa.
¦ «" m ^a izume strojeva gledali su isprva vrlo nepo\
;&aM|^ svi oni koji su osjeæali da njihove zanatske vje t J/f^w/KKKi staju suvi ne.
Isto tako, sa svakim pobolj anje strojeva rasla je sklonost industrijske radne sr
se odupre tome iz straha da æe ostati bez izvoi tnih sredstava. Taj strah nije n
epoznat èak ni na uvoðenje elektronskih kontrolnih strojeva danas radnièki sind
ikati s jednakim nepovje kao to se gledalo na razboj u devetnaestom s Meðutim, u
tom pogledu pesimisti uvijek imaji Umjesto pogor anja ivotnih uvjeta, industrijske
svijeta do ivjele su postepeni porast bogatstva bnosti na svim stupnjevima. Valja
priznati da da ranog industrijskog proletarijata u Englesl u krajnost. Neka od
najveæih zala nastala su zbog neznanja, jer su to bili novi problemi s kq jo nika
d nitko prije nije morao suoèiti. Zasno ruènom radu i seljaèkom vlasni tvu, stari
libe] nije bio dovoljno okretan da se uhvati uko tac s novim problemima industrijs
kog dru tva. Refc nastupala postepeno, no s vremenom je poprav prve gre ke. Ondje gd
je se industrijalizacija n kasnije, kao u evropskim zemljama, neke od koje more
razvoj industrijskog dru tva bile su te ke jer se od tada bolje shvaæalo probleme.
U ranom devetnaestom stoljeæu poèinje rasti prema uzajamnoj povezanosti znanosti
i tehn
Naravno, ona je, u nekoj mjeri, uvijek postojala. Ipak, od vremena industrijaliz
acije, sistematska primjena znanstvenih naèela u snovanju i stvaranju tehnièke o
preme imala je za posljedicu ubrzani rast materijalnog razvoja. Parni je stroj b
io izvor nove snage. U prvoj polovici stoljeæa do lo je do potpunog znanstvenog is
tra ivanja naèela koja su s tim povezana. Nova termodinamièka znanja upuæivala su
in enjere kako æe stvoriti bolje strojeve.
Istodobno, parni je stroj poèeo nadomje tati sve ostale oblike snage na podruèju p
rijevoza. Do sredine stoljeæa razgranala se eljeznièka mre a po Evropi i Sjevernoj
Americi, a u isto vrijeme, jedrenjake su poèeli potiskivati parobrodi. Svi ti iz
umi izazvali su velike promjene u ivotu i nazorima ljudi koji su s njima dolazili
u dodir. U cjelini gledano, èini se da je èovjek konzervativna ivotinja. Stoga j
e njegova tehnièka smjelost te ila da pretekne njegovu politièku mudrost stvarajuæ
i tako neravnote u od koje se jo uvijek nismo oporavili.
Rani razvoj industrijske proizvodnje potakao je obnavljanje zanimanja za ekonoms
ka pitanja. Kao nauèna grana u pravom smislu, politièka ekonomija modernog doba
poèinje s djelom Adama Smitha (1723 90), zemljaka Davida Humea i profesora filozof
ije. Svoje radove o etici pisao je u Humeovoj tradiciji, ali su u cjelini manje
va ni nego njegovi ekonomski radovi. Slavu duguje raspravi Bogatstvo naroda (1776)
. U toj knjizi prvi put susreæemo poku aj prouèavanja djelovanja razlièitih snaga
u ekonomskom ivotu jedne zemlje. Posebno va an problem koji je postavio u prvi plan
jest pitanje podjele rada. Smith pokazuje prilièno op irno kako proizvodnja indus
trijske robe raste ako je
f,
. t
Adam Smith (1 723 90), utemeljitelj moderne politièke ekonomije
proizvodnja razdijeljena na nekoliko faza, od kojih svaku izvodi specija radnik.
Kao posebni primjer navodi proizvodnju igala, a njegovi se za nedvojbeno zasniv
aju na stvarnom praæenju podataka o proizvodnji. U s sluèaju, od tada se u indus
triji uvelike primjenjuje naèelo podjele rada potpuno opravdano.
Dakako, postoje tu i ljudski problemi koje takoðer treba uzeti u ob ako specijal
izirana radnja postane toliko fragmentarna da uni tava èo\ zanimanje za njegov pos
ao, radnik na kraju pati. Ta te koæa, koju nisu dobro shvatili u Smithovo doba, po
stala je jedan od veæih problema m industrije i njezinog dehumanizirajuæeg djelo
vanja na one koji rade za nj strojevima.
Politièka je ekonomija dugo vremena ostala osebujna britanska zao! nost. Fiziokr
ati u Francuskoj u osamnaestom stoljeæu zaista su se zanii ekonomska pitanja, al
i njihovi radovi nisu utjecali jednako kao knjiga , Smitha, koja je postala Bibl
ija klasiène ekonomije. Slijedeæi va ni doprm. podruèju bila je Ricardova radna te
orija vrijednosti koju je preuzeo Mar Na filozofskom polju, raðanje industrijali
zacije donijelo je sa sobo novito nagla avanje korisnosti, kojem su se estoko proti
vili romai U isto vrijeme, ta pone to dosadna filozofija uzrokovala je na koncu vi e
potrebnih dru tvenih reformi, nego sve romantièarsko gnu anje I
ona izazvala kod pjesnika i idealista. Promji ih je ona nastojala izazvati bile
su pojedir postepene, a revolucija je bila daleko od n ciljeva.
To se ne mo e reæi za prilièno emocio Marxovo uèenje koje na svoj osebujni na< dr av
a mnogo toga od nepomirljiva ide svog hegelijanskog izvora. Tu je cilj potpun br
azba postojeæeg poretka sredstvima sile. Veliki ljudski problem tehnolo kog dru i se
 odmah otkrio onima koji nisu trpjeli poi to ih je ono nametalo industrijskom pro
k tu. Takve neugodne èinjenice mogu biti v aljenja, ali se isprva dr alo da su neiz
bjei prilièno samozadovoljna i nijema ravnod uzdrmana je potkraj stoljeæa kad su
se ti: blemima poèeli baviti pisci. Revolucija od pridonijela je da te èinjenic
e uvidi dru tvo ni. Kao politièki potez, neredi su bili prilièi spjeh. Meðutim, on
i su ostavili za sobom nelagode zbog dru tvenih uvjeta. U Dickei i kasnije Zolinim
djelima ti su problemi pre javnosti tako da su pomogli jaèanje svi prilikama.
Jednim od glavnih lijekova za sve dru nevolje dr alo se omoguæavanje odgovai obraz
ovanja. U tomu reformatori vjerojatn bili posve u pravu. Socijalni se problemi av
aju samim tim to svatko nauèi èitati ti i raèunati. Niti je istina da su te, neo
zadivljujuæe vje tine bitne za ispravno djel industrijskog dru tva. Veliki dio speci
jalis
Nekada nja tvornica tekstila
rutinskog rada mogu u naèelu obavljati nepismeni. No obrazovanje mo e neizravno po
moæi da se rije e odreðeni problemi, jer ono ponekad potièe one koji moraju podnos
iti te koæe da tra e putove za bolji ivot svojih bli njih. Istodobno, dovoljno je jasno
da sam proces obrazovanja ne mora uroditi takvim plodovima. Naprotiv, on mo e nav
oditi ljude da vjeruju kako je postojeæi poredak onakav kakav mora biti. Pru anje
ovakve vrste znanja ponekad je vrlo uspje no. Pa ipak, reformatori su u pravu kada
misle da odreðene probleme nije moguæe ni poèeti razrje avati kako treba ako nema
jednog opæeg razumijevanja onog to se namjerava oboriti; a to stvarno zahtijeva
stanoviti stupanj obrazovanja.
Podjela rada, o kojoj je Adam Smith raspravljao u vezi s proizvodnjom dobara, ov
ladala je gotovo u istoj mjeri intelektualnim poslovima. Tijekom devetnaestog st
oljeæa istra ivanje se, tako reæi, industrijaliziralo.
Utilitaristièki je pokret dobio svoje ime prema etièkom uèenju to se vraæa osobit
o na Hutchesona koji gaje izlo io veæ 1725. Ukratko, taj pokret dr i da je dobro u ita
k, a zlo bol. Odatle proizlazi da je najbolje stanje, koje mo emo postiæi, ono u k
ojem u itak najvi e prevaguje nad boli. To je stajali te usvojio Bentham, i postalo je
poznato kao utilitaristièko. Jeremv Bentham (1748 1832) zanimao se, vi e od svega,
pravnom znano æu, a za to se najvi e nadahnuo Helvetiusom i Beccarijem.
Po njegovu mi ljenju, etika je uglavnom bila osnova za prouèavanje kako se pravnim
putovima mo e postiæi najbolje moguæe stanje stvari. Bentham je bio voða grupe lj
udi poznatih kao "filozofski radikali". Oni su bili jako zaokupljeni dru tvenom re
formom i obrazovanjem, a opæenito su istupali protiv crkvenog autoriteta i povla
stica koje su ogranièene na vladajuæi dio dru tva. Bentham je bio èovjek povuèene
naravi i zapoèeo je sa stajali tima koja nisu bila izrazito radikalna. Kasnije, me
ðutim, i pored sve svoje povuèenosti, postao je borbeni ateist.
On se mnogo bavio obrazovanjem i dijelio je sa svojim suradikalima krajnje povje
renje u njegove neogranièene moæi da pomogne. Va no je da se sjetimo kako je u nje
govo doba Engle-
Novac u èast "Bogatstva naroda" Adama Smitha
ska imala samo dva sveuèili ta, na koja su mogli samo pripadnici anglikanske crkve
. Ta nejedn; nije ispravljena do druge polovice devetnaestog s æa. Bentham je na
kanio pomoæi da se dade mogu< sveuèili nog obrazovanja onima koji nisu ispunj usko
grudne zahtjeve postojeæih institucija. On j( padao grupi koja je pomogla da se
osnuje Univc College u Londonu 1825. Studentima se nisu p vljali nikakvi religio
zni uvjeti i u tom se koled u r nije odr avala slu ba bo ja. Sam Bentham je d< vremena p
otpuno raskinuo s religijom. Oporuè: odredio da njegovo tijelo, kad umre, prikla
dno odje i prekrito vo tanom maskom, treba èuvati u kol< Slika na kojoj ga ovdje v
idimo, prikazuje ga on kakav sjedi u staklenom ormaru kao vjeèni spon jednom od
osnivaèa.
Benthamova se filozofija temelji na dvije glavne je koje se vraæaju u rano osamn
aesto stoljeæe, od njih je naèelo asocijacije koje je istakao HartL stvari, ono
potjeèe iz Humeova uèenja o uzroci gdje je upotrijebljeno za obja njenje pojma uzr
oèn visnosti putem asocijacije ideja. Kod Hartlevja i k je Benthama naèelo asoci
jacije postaje sredi nji i psihologije. Namjesto tradicionalnog sustava pc va koji
prilièe duhu i njegovu djelovanju, Bern postavlja svoje naèelo koje djeluje na
sirovu grad je daje iskustvo. To mu omoguæuje da dade deten stièko tumaèenje psi
hologije, koje uopæe ne obur duhovne pojmove; oni su, tako reæi, odrezani Occ vo
m britvom. Uèenje o uvjetovanim refleksima, ki kasnije razradio Pavlov, temelji
se na istoj vrsti ; kao asocijacionistièka psihologija.
Drugo je naèelo utilitaristièka lozinka o naj
sreæi, koje je veæ spomenuto. To je povezano sa psihologijom zato to ! po Bentham
ovu mi ljenju, poku avaju postiæi najveæu moguæu sreæu za : Sreæa je za nj isto to i
u itak. Uloga je prava u tome da osigura kako r tra eæi vlastiti najveæi u itak, ne bi
o tetio istu takvu te nju kod drugih, se posti e najveæa sreæa za najvi e ljudi. Pored
svih razlika, to je zajednici utilitarista.
Iznesen ovako suhoparno, taj cilj zvuèi prilièno nenadahnuto i samoc dno. Pa ipa
k, njegove su namjere daleko od toga da budu takve. Kao pi posveæen reformi, uti
litarizam je sigurno postigao vi e nego sve idealistièke zofije zajedno, a izveo j
e to bez mnogo galame. Istodobno, naèelo najveæe : za najveæi broj ljudi moglo j
e podnijeti jo jedno tumaèenje. U rukama lit nih ekonomista ono je postalo opravd
anje za "laisser faire" i slobodnu trgo' Pretpostavljalo se, naime, kako æe slob
odno i nesmetano nastojanje sv èovjeka da postigne svoj vlastiti najveæi u itak, u
z po tivanje zakona, doves najveæe sreæe dru tva. Meðutim, liberali su u tomu bili m
alo preveliki optir Mo da bi se, po ugledu na Sokrata, moglo prihvatiti kako æe lj
udi, ulo iv i da se obavijeste i da procijene posljedice svoga djelovanja, obièno uv
idjeti svaka teta nanesena dru tvu teti na koncu njima samima. Ali ljudi ne: uvijek
pomnjivo na to i èesto djeluju nagonski i u neznanju. Zato je u na e i
Jeremy Bentham (1748- 1832)
OBJASNJfNJF
Æelije
> Veliki kru .ii > Celijiki lioduiii ( hi:
(ifilenje zti uajz Hodnici prema Nadzornik«*- su Strni kapelice Vmhko ostjeili S
premala i lutti
ipeliei
"laisser faire"-stajali te su eno stanovitim za titnim mjerama ogranièenja.
Pravo se, zatim, dr i takvim sklopom koji osigurava da svatko mo e ostvarivati svoje
ciljeve, a da ne teti svojim bli njima. Tako kazna ne igra ulogu osvete, nego spre
èavanja zloèina. Va no je da stanovita kr enja zakona budu ka njiva, a ne da kazna bud
e okrutna, kao to se u onda njoj Engleskoj èesto dogaðalo. Bentham se protivio nekr
itièkom izricanju smrtne kazne koja se u njegovo doba vrlo slobodno dijelila za
prilièno beznaèajne prijestupe.
Iz utilitaristièke etike slijede dva znaèajna zakljuèka. U prvom redu, èini se d
a je jasno kako ljudi u neèemu imaju jednako jake te nje prema sreæi. Stoga svi tr
eba da u ivaju jednaka prava i moguænosti. To je stajali te predstavljalo priliènu n
ovost u ono doba i bilo je jedna od glavnih taèaka u radikalskim reformatorskim
programima. Drugi je zakljuèak da se najveæa sreæa mo e postiæi samo ako uvjeti os
taju isti. Na taj naèin, jednakost i sigurnost su najva niji motivi. to se tièe slo
bode, nju je Bentham dr ao manje va nom. Poput prava èovjeka, sloboda mu je izgledal
a prilièno metafizièki i romantièno. Politièki je vi e naginjao dobrotvornom despo
tizmu nego demokraciji. Uz put reèeno, to razotkriva jednu od te koæa njegova util
itarizma. Jer, oèigledno nema nièeg to bi jamèilo da æe zakonodavac doista iæi do
brim putem. Po njegovu vlastitom psiholo kom nauèavanju, to bi zahtijevalo da zako
nodavci uvijek postupaju krajnje dalekovidno, na osnovi punog znanja. Meðutim, k
ao to smo rekli ranije, ta pretpostavka nije uvijek ispravna. Kao stvar praktiène
politike, ta se te koæa ne mo e ukloniti jednom i zauvijek. U najboljem sluèaju, mo e
se poku ati osigurati da se zakonodavcima nikad ne dopusti da prijeðu svoje grani
ce u danom trenutku.
U svojoj dru tvenoj kritici Bentham je na liniji materijalizma osamnaestog stoljeæ
a i predvidio je mnogo onog to æe kasnije zastupati Mara. On dr i daje postojeæi mo
ral odricanja namjerna varka koju nameæe vladajuæa klasa braneæi svoje utvrðene
interese. On oèekuje odricanje od drugih, ali se sam nièeg ne odrièe. Bentham je
uperio svoje utilitaristièko naèelo protiv svega toga.
Dok je Bentham èitava ivota ostao intelektualni voða radikala, pokretaèka snaga p
okreta bio je James Mili (1773 1836). On je dijelio s Benthamom utilitaristièke po
glede na etiku i prezirao je romantièare. U politici je zastupao mi ljenje da se n
a ljude mo e utjecati uvjeravanjem i da su oni skloni racionali-stièkom procjenjiv
anju prije negoli poènu djelovati. Zajedno s tim ide pretjerano vjerovanje u moæ
 obrazovanja. rtvom tih predrasuda postao je John Stuart Mili (1806 73), sin Jamesa
Milla, kojem je otac bezobzirno naturio svoje misli o obrazovanju. "Ja nikad ni
sam bio dijete", tu io se kasnije, "nikad nisam igrao kriket." Namjesto toga uèio
je grèki od treæe godine sa svim ostalim u isto tako preranoj dobi. To stravièno
iskustvo dovelo gaje, prirodno, do ivèanog sloma prije dvadeset i prve godine. M
ili se kasnije djelatno zanimao pokretom za parlamentarnu reformu tridesetih god
ina, ali nije htio preuzeti polo aj voðe koji
h l kapelice Okruni! altar ;,, kom slana, olti . rk tenih ohreda Kru ni zid od tri
licnlhamor nacrt zatvora
Benthamov nacrt zatvora
265
John Stuart Mili (1806 73)
je zauzimao njegov otac i Bentham prije! Od 1865. do 1868. bio je zastupnik We:
stera u Donjem domu, gdje je nastavljao d opæe pravo glasa i zastupao opæenito l
ibe antiimperijalistièku politiku po uzoru na hama.
Filozofija J. S. Milla gotovo je u cijelost dena. Knjiga po kojoj je mo da najvi e ]
jest njegova Logika (1843). Ono to je bile za ono doba jest njegovo raspravljanj
e o kciji. To je izlo io u nizu pravila koja umni podsjeæaju na neka Humeova pravi
la o ènoj povezanosti. Jedan je od trajnih pro induktivne logike da se naðe opra
vdanje duktivno dokazivanje. Mili zastupa sta da je razlog takvu postupanju utvr
ðene nost prirode, koja je po sebi najvi a indi To, naravno, èini cijelo dokazivan
je kru ni se èini da njega ta okolnost nije muèila, tim je povezan jedan mnogo opæ
enitiji pr koji nije prestao opsjedati logièare sve do c Ukratko, te koæa je u tom
e to ljudi nekakc
æaju da indukcija ipak nije onoliko na cijeni koliko bi trebala biti. Stoga n ba
opravdavati. Meðutim, to dovodi do jedne podmukle dileme koju ne \ uvijek. Naim
e, opravdavanje je stvar deduktivne logike. Ono samo ne mo induktivno ako je ind
ukcija to to se mora opravdati. to se tièe dedukc nju nitko ne osjeæa da je treba
opravdavati, ona odvajkada u iva po to Mo da je jedini izlaz u tome da indukciju ostav
imo drugaèijom i daje ne i jimo povezati s deduktivnim opravdanjima.
Mili je iznio svoju utilitaristièku etiku u ogledu s naslovom Utilita (1863). Tu
on malokad ide dalje od Benthama. Poput Epikura, kojeg mogli nazvati prvim util
itaristom, Milije na koncu spreman da neke u itt vi im od drugih. No stvarno mu ne p
olazi za rukom da objasni to kvalit; misli pod boljim u icima nasuprot razlikovanju
samo po kvantiteti. To r iznenaðuje, buduæi da naèelo najveæe sreæe, i mjerenje
u itaka koje jei povezano, podrazumijevaju odbacivanje kvalitete u prilog kvantit
ete.
Poku avajuæi da pru i dokaz u prilog utilitaristièkog naèela da je i zapravo ono èem
u ljudi te e, Mili ozbiljno grije i. "Jedini dokaz koji s& pru iti za to daje neki pre
dmet vidljiv jest da ga ljudi stvarno vide. Jedini i da je zvuk èujan jest da ga
ljudi èuju; a tako je isto s drugim izvorima i iskustva. U skladu s tim, mislim
kako je jedini dokaz, koji mo emo pn tome daje ne to po eljno upravo taj, da to ljudi
stvarno ele." Ali to je smi to se temelji na verbalnoj sliènosti koja skriva logi
èku razliku. Za ne to! mo daje vidljivo ako se mo e vidjeti. U pogledu eljenja postoj
i dvosmisli Ako ka em da je ne to po eljno, mogu jednostavno misliti da ja to st elim.
Govoreæi tako nekome drugom, ja pretpostavljam da su njegove si sti i nesklonost
i otprilike iste kao i moje. U tom smislu je nepotrebno reæi po eljno ono to se eli.
Ali postoji drugi smisao govorenja o neèemu kc eljnom kao kad ka emo daje po tenje p
o eljno. To stvarno znaèi da 1 trebali biti po teni; to je izricanje logièke tvrdnje
. Dakle, Millov dokaz sii nije valjan, jer je analogija izmeðu "vidljivo" i "po el
jno" nategnuta. Veæ je 1 istaknuo da se ne mo e "ono to bi trebalo" izvesti iz "jes
t". ,
JOHN STUART MILL.
LONDON: JOHN ff. FAKKER AND SON, WEST STKAND,
M.ÐCCC.LII.
No u svakom je sluèaju lako dati izravne protu- on
primjere koji obezvreðuju naèelo. Kad se iskljuèi otrcani smisao u itka kao neèega
to je po eljno, nije opæenito taèno da je ono to ja elim u itak,
premda æe mi zadovoljenje elje stvarno pru iti L I B E E T
Y
u itak. Osim toga, postoje sluèajevi kad ja mogu eljeti ne to to nema izravnog utjecaj
a na moj ivot, izuzev i èinjenice da ja imam tu elju. Na primjer, netko mo e eljeti da
odreðeni konj pobijedi u trci, a da se nije kladio. Prema tome, utilitaristi-èko
je naèelo otvoreno nekim ozbiljnim prigovorima. Ipak, utilitaristièka etika mo e
jo uvijek biti izvor uspje ne dru tvene djelatnosti. Jer, ono to ta etika progla ava jes
t najveæa sreæa za najveæi broj ljudi. To se mo e zastupati posve odvojeno od toga
da li ljudi stvarno uvijek postupaju na naèin koji æe pridonijeti opæoj sreæi.
Uloga prava bila bi, dakle, ta da osigura moguænost postizanja najveæe sreæe. Je
dnako tako cilj reforme na toj osnovi nije toliko uzdizanje idealnih ustanova ko
liko onih koje dobro rade, koje doista pru aju neku sreæu graðanima. To je demokra
tsko uèenje.
Za razliku od Benthama, Mili je strastveno zastupao slobodu. Svoje poglede
o tome najbolje je iznio u poznatom Ogledu o slobodi (1859). Napisao ga je zaje
dno s Harrietom Tavlor, s kojom se o enio 1851, poslije smrti njezina prvog mu a. U
tom ogledu Mili sna no zastupa slobodu misli i govora predla uæi ogranièenja u pogle
du mije anja dr avne vlasti u ivot graðana. Posebno se suprotstavlja tvrdnjama kr æanst
va daje ono izvor sve dobrote.
Jedan od problema koji su se poèeli osjeæati u osamnaestom stoljeæu bio je brzi
porast stanovni tva do kojeg je do lo kad je cijepljenje poèelo smanjivati stopu smr
tnosti. Prouèavanja tog problema latio se Malthus (1766 1834) koji je bio ekonomis
t, prijatelj radikala i k tome anglikanski sveæenik. U svom poznatom Ogledu o st
anovni tvu (1797) iznio je teoriju da stopa porasta stanovni tva raste mnogo br e nego
moguænost stvaranja zaliha hrane. Dok se stanovni tvo umno ava geometrijskom progre
sijom, ivotne se namirnice stvaraju po aritmetièkim omjerima. Mora nastupiti tren
utak kad æe broj stanovni tva morati da bude ogranièen, ili æe nastupiti opæe glad
ovanje. U pogledu moguænosti da se postigne to ogranièenje Malthus usvaja uobièa
jeni kr æanski stav. Ljude treba obrazovati tako da mogu nauèiti kako æe se suzdr av
ati i na taj naèin ogranièiti svoju brojnost. Sam Malthus, koji je bio o enjen, im
ao je izvanrednog uspjeha u ostvarivanju tog uèenja; poslije èetiri godine braka
imao je troje djece.
Pored tog uspjeha, èini se da ovo uèenje nije onoliko korisno koliko se mo e eljeti
. Èini se da je Condorcet ispravnije gledao na to. Dok je Malthus propovijedao "
suzdr avanje", Condorcet je jo ranije predlo io kontrolu raðanja u modernom smislu. T
o mu Malthus nikad nije oprostio, jer po njegovu strogom moralnom stajali tu takve
metoae spadaju medu "poroke". Za njega je umjetna kontrola raðanja bila otprili
ke isto to i prostitucija.
Radikali su najprije bili podijeljeni u odnosu na to opæe pitanje. Bentham je ne
koæ bio sklon Malthusu, dok su James i John Stuart Mili naginjali Con-
Ogled "O slobodi" J. S. Milla, naslovna stranica
Malthus (1766 1834)
Ricardo
(1772 1823)
dorcetovim pogledima. Kao osamnaestogodi njak. Mili je jednom uhap en dok je dijelio
bro ure o kc raðanja u jednoj sirotinjskoj èetvrti i bio u zatvori tog prekr aja. Z
ato nas i ne iznenaðuje to je p slobode ulazilo u njegova naj ivlja zanimanja.
Ogled o stanovni tvu je ipak bio vrlo va an doj politièkoj ekonomiji, a pripremio je
i neke osnovn move koji su kasnije razvijeni na drugim podrui Posebno je Danvin
(1809 82) izveo odatle naèelo dnog odabiranja i pojam borbe za opstanak. Raspi ju
æi o geometrijskoj stopi porasta ivih biæa i toj koja slijedi, Danvin u Podrijetl
u vrsta (1859) ka e! "Malthusovo uèenje primjenjuje s mnogostrukom no æu na sav ivoti
njski i biljni svijet: jer u tom si ne mo e biti umjetnog proizvoðenja hrane niti
ra u suzdr avanja od braka". U toj borbi koja je slol za sve i koja se vodi za ogran
ièena sredstva opst pobjeda pripada organizmu koji je najbolje prila; svojoj oko
lini. To je Danvinovo uèenje prema 1 ostaju na ivotu samo najsposobniji. U neku r
ul je samo pro irenje slobodne konkurencije bentamc Meðutim, na dru tvenom se polju
ta konkurencija pridr avati odreðenih pravila, dok Danvinova konk èija u prirodi n
e poznaje ogranièenja. Prevedeno r u politièke termine, uèenje o tome da æe pre iv
jeti najsposobniji nadahnuto je neka politièka misije diktaturama dvadesetog sto
ljeæa. Nije vjerojatno < Damin bio odobrio ta ira tumaèenja svog uèenja, on sam b
io liberal i podr avao je radikale i njihov gram reforme.
Drugi i mnogo manje izvorni dio Danvinova djel uèenje o evoluciji. Kao to smo vid
jeli, to uèenje èe jo od Anaksimandra. Danvinov se doprinos : ji u dodavanju ogro
mnog broja èinjeniènih pojed zasnovanih na njegovu vlastitom revnom promat priro
de. Njegovi dokazi u prilog evoluciji nisu jec vrijedni, ali su sigurno bolje za
snovani nego dokaz kog Mileæanina. Ipak, Danvinovo je uèenje prvi pu jelo evoluc
ionu hipotezu na ire popri te javne rasj Buduæi da je tumaèilo podrijetlo vrsta s p
omoæi rodnog odabiranja iz opæeg naslijeðenog organ suprotstavljalo se prièi s p
oèetka Starog zavjeta, je podr avala priznata religija. To je dovelo do o| ne borb
e izmeðu darvinista i ortodoksnih kr æam vrsta.
Jedan od najistaknutijih pripadnika darvinisi tabora bio je T. H. Huxley, veliki
biolog. Ti su se pri od tada donekle sti ali. U jeku prepirke, meðutim, i se izaz
vati silna razdra ljivost pitanjem jesu li èo èovjekoliki majmuni imali zajednièko
g pretka ili ne. se sve èini da ta misao mora biti uvredljiva za majr no bilo ka
ko bilo, ona danas jo malo koga uzrujam
Drugi smjer razvoja, koji je poèeo s ra-dikalima, vodi ravno k socijalizmu i Mar
xu. Ricardo (1772 1823), koji je prijateljevao s Benthamom i Jamesom Millom, objav
io je svoja Naèela politièke ekonomije i oporezivanja 1817. U toj knjizi Ricardo
iznosi ispravno uèenje o renti, koje je bilo zanemareno, i radnu teoriju vrijed
nosti, prema kojoj prometna vrijednost neke robe ovisi jednostavno o kolièini ra
da utro enog za proizvodnju te robe. To je ponukalo Thomasa Hodgskina da predlo i 18
25. kako radni tvo ima pravo da u iva korist od vrijednosti koje stvara. To to se ren
ta plaæa kapitalistu ili vlasniku zemlje mo e biti samo pljaèka.
Istodobno, radnici su na li borca za svoja prava u Robertu Owenu koji je u svojim
tvornicama tekstila u New Lanarku uveo neka vrlo nova naèela odnosa prema radu.
On je bio èovjek s visokim etièkim naèelima i dr ao je pogre nim nehumano izrabljiva
nje radnika, koje je tada prevladavalo. Njegovo je iskustvo pokazalo da se posao
mo e voditi s profitom, a da ljudi dobivaju doliènu nadnicu ne radeæi pretjerani
broj sati. Owen je bio glavni pokretaè prvih zakona o tvornicama, premda su njih
ove odredbe bile mnogo u e od onoga to je on oèekivao da æe postiæi. Godine 1827. p
rvi put susreæemo to da se Owenove prista e zovu socijalistima.
Radikali nisu bili nimalo zadovoljni Oweno-vim uèenjem jer je ono obaralo postoj
eæe predod be o vlasni tvu. Oni su u tom pogledu bili skloniji slobodnoj konkurencij
i i koristima koje ona mo e donijeti. Pokret koji je rastao s Ow-enom na èelu stvo
rio je kooperativni sustav i pomogao da se razviju prva naèela radnièkog udru ivan
ja. Ali, zbog nedostajanja jedne socijalne filozofije, ti prvi poèeci nisu bili
odmah uspje ni. Owen je bio u prvom redu praktièar koji je vatreno vjerovao u svoj
u glavnu ideju. Marxu je preostalo da dade socijalizmu filozofsku osnovu. Pri to
me se oslanjao na Ricardovu radnu teoriju vrijednosti, u svojoj ekonomiji, i na
hegelovsku dijalektiku kao oruðe za filozofsko raspravljanje. Na taj naèin, util
itarizam je bio stepenica prema uèenjima koja su se na koncu pokazala utjecajnij
im.
Grad Trier na rijeci Mosel bio je u svojoj povijesti posebno plodan svecima. On
je, naime, rodno mjesto ne samo Ambrozija, nego i Karla Manta (1818 83). to se tièe
svetosti, od njih
Darwin(1809 -82)
Karikatura
Danvina i T. H. Huxleyja
I
dvojice je Mara imao nedvojbeno vi e uspje! je i pravedno. Jer, on je osnivaè pokr
eta ko posvetio, dok se njegov sugraðanin i sveti ; tek kasnije pridru io svojoj v
jeri.
Marx potjeèe iz idovske obitelji koja je ] tila protestantizam. U studentskim je
dani pod sna nim utjecajem hegelizma koji je ti u modi. Naglo je prekinuo svoj nov
inarski r su pruske vlasti 1843. zabranile Rheinisd tung. Mara je tada oti ao u Fr
ancusku i u] vodeæe francuske socijaliste. U Parizu je Friedricha Engelsa, èiji
je otac bio vlasnik' ca u Njemaèkoj i Manchesteru. Engels je up ovim posljednjim
i tako je mogao upoznati s problemima radni tva i industrije u Eng Uoèi revolucij
e 1848. Mara je objavio Komui manifest. Bio je aktivno ukljuèen u revoluc Francu
skoj i u Njemaèkoj. Godine 1849. ] ga je vlada poslala u progonstvo i on se si u
 Londonu. Izuzmemo li nekoliko kratkih p nja u domovinu, u Londonu je ostao do k
ra ivota. Mara i njegova obitelj ivjeli su uglavi Engelsove pomoæi. No, unatoè sir
oma tvu, I s revno æu prouèavao i pisao utiruæi put di noj revoluciji za koju je mis
lio daje nemino^ Maraovo se mi ljenje oblikovalo pod trin vnim utjecajima. Na prvo
m je mjestu njegov; zanost s filozofskim radikalima. Poput njih protivio romanti
zmu i nastavlja uèenje o d koje se trudi da bude znanstveno. Od Ric; preuzeo rad
nu teoriju vrijednosti, premda joj je dao drugaèiji oblik. Rii Malthus su nastup
ali s pre utnom pretpostavkom daje postojeæi dru tv redak nepromjenljiv; zato slobod
na konkurencija odr ava nadnice za rad zini odr anja i tako kontrolira brojnost. S d
ruge strane, Mara gleda sa stæ
radnika èiju radnu snagu iskori tava kapita poslodavac. Èovjek proizvodi vi e vrijed
nosti: plaæen, a taj vi ak vrijednosti prisvaja kapit* sebe. Na taj naèinje radnik
izrabljivan. No to vo nije lièna stvar. Za industrijsku proizvodnj potrebno je
da istodobno postoji i velik brc i velika kolièina opreme. Stoga izrabljivanje s
hvatiti u okviru sustava proizvodnje i odno; ma njoj sa strane radnièke i kapita
listièke 1 cjelini.
To nas dovodi do druge niti u Maraovu mi naime, do njegova hegelizma. Èini se, n
ai: je kod Maraa, kao i kod Hegela, èitav sustav |ji od pojedinca. S ekonomskim
se sustavorr hvatati uko tac prije nego s pojedinaènim n ma. U toj se pojedinosti
Mara krajnje razlik liberalizma radikala i njihovih reformi. Marks je uèenje vrl
o prisno povezano s uèenjima k
Karl Marx( 1818 83), uèenik Hegela, socijalni teoretièar, revolucionar
Friedrich Engels (1820 95)
A
laniftei
3Lommunif(tfcQen JJartei.
prete no hegelovska. To bi mogao biti glavni razlog to marksizam nikad nije bio u E
ngleskoj stvarno popularan, buduæi da na Engleze u cjelini filozofija ne ostavlj
a veliki dojam.
Od Hegela potjeèe i Marxovo povijesno gledanje na dru tveni razvoj. Taj evolucioni
pristup povezan je s dijalektikom koju Mara preuzima od Hegela u neizmijenjenom
obliku. Povijesni se proces zbiva dijalektièki. Tu je, s obzirom na metodu, Mar
xovo tumaèenje posve hegelovsko, premda se pokretna snaga u ta dva sluèaja shvaæ
a drugaèije. Po Hegelu je povijest proces postepenog samoostvarenja duha koji te i
apsolutu. Marx namjesto duha stavlja naèine proizvodnje, a besklasno dru tvo namj
esto apsoluta. Dani sustav proizvodnje razvija s vremenom unutarnje suprotnosti
izmeðu razliènih dru tvenih klasa koje su s njim povezane. Te proturjeènosti, kako
ih Marx naziva, razrje avaju se u vi oj sintezi. Forma koju dijalektièka borba popr
ima jest klasna borba. Ona se nastavlja dok u socijalizmu ne nastupi besklasno d
ru tvo. Kad se to jednom postigne, ne preostaje vi e ni ta za borbu i dijalektièki pro
ces mo e prestati. Za Hegela je kraljevstvo nebesko na zemlji bila pruska dr ava, za
Marxa je to besklasno dru tvo.
Za Marxa je razvoj povijesti jednako neminovan kao i za Hegela, a obojica ga izv
ode iz metafizièkog uèenja. Kritiku Hegela mo emo u neizmijenjenom obliku primijen
iti na Marxa. Ukoliko Marxove primjedbe pru aju o troumnu procjenu stanovitih povije
snih dogaðaja koji su se stvarno zbili, njima nije potrebna logika iz koje su na
vodno izvedeni.
Dok je Marxovo tumaèenje po metodi hegelovsko, ono odbacuje Hegelovo nagla avanje
duhovne prirode svijeta. Marx je rekao da Hegela treba potpuno obrnuti i to je o
n nastavio da èini usvajajuæi materijalistièko uèenje osamnaestog stoljeæa. Mate
rijalizam je treæi glavni sastavni dio marksistièke filozofije. No Mara tu takoð
er daje novo obilje je starijim uèenjima. Ostaviv i po strani materijalistièki eleme
nt u ekonomskom tumaèenju povijesti, vidimo da Maraov filozofski materijalizam n
ije mehanièkog tipa.
Ono to Mara tvrdi mnogo je vi e uèenje o djelatnosti koje se vraæa Vicu. U svojih j
edanaest teza o Feuerbachu (1845) on je to izrazio u èuvenoj izreci da su "filoz
ofi do sada svijet samo razlièno tumaèili, a rijeè je o tome da ga treba izmijen
iti". U tom kontekstu on izla e shvaæanje istine, koje jako podsjeæa na Vicovu for
mulu i nagovje tava neke oblike pragmatizma. Za nj istina nija stvar kontemplacije
, nego ne to to treba pokazati u praksi. Kontemplativni pristup je povezan s bur oask
im individualizmom koji Mara, naravno, prezire. Njegov vlastiti praktièki materi
jalizam pripada besklasnom svijetu socijalizma.
Ono to Mara poku ava jest da za materijalizam preotme uèenje o djelatnosti koje je
razvijala idealistièka kola uopæe, a Hegel napose. Mehanistièka su uèenja to prop
ustila i tako dopustila idealizmu da on razradi tu stranu uèenja; premda ga je,
naravno, trebalo obrnuti prije nego je bio od ikakve koristi. to se tièe Vicova u
tjecaja, on mo da nije posve svjestan, premda je Mara sigurno poznavao Scienzu Nuo
vu. On je svoje novo uèenje nazvao materijalizmom,
3)cr6[ffnlll<$t im gtlm
"Komunistièki manifest"., 1848
Das Kapital.
Kritik der politiselitm Oekonomie.
Hurl Han.
Hambtiri*
Naslovna stranka "Kapitala". Tu je knjigu Marx napisao u Britanskom muzeju.
nagla avajuæi tako njegov evolucioni i hegi element.
Iz svega se ovog mo e vidjeti da je marks uèenje visoko razvijeno. Dijalektièki je
materij filozofski sustav za koji njegovi prista e tvrde univerzalni djelokrug. K
ao to se moglo oèeki' je dovelo do mnogih filozofskih spekulacija i; lovskom stil
u, i to o stvarima za koje bi zapra bolje da su prepu tene empirijskim istra iv; zna
nosti. Prvi primjer za to nalazimo u Eng> knjizi Anti-Duhring, u kojoj on kritiz
ira uèen maèkog filozofa Duhringa. No potanka dijale obja njenja vrenja vode s pom
oæu prijelaza 1 tete u kvalitetu, s pomoæu proturjeènosti i i je negacije, ne za
dovoljavaju ni za dlaku vi Hegelova filozofija prirode. Stvarno, nije u n se trad
icionalnoj znanosti pripisuje da slijedi aske ideale.
Marx je vrlo vjerojatno u pravu kad tvrdi c znanstveni interesi dru tva odra avaju u
neki ri dru tvene interese njegove vladajuæe grupe bi se moglo tvrditi da je o ivlj
avanje astrono doba renesanse pomoglo irenju trgovine i pc moæ srednje klase u us
ponu, premda bi se primijetiti i to kako ni jedno od toga ne bi bii objasniti s
pomoæu drugog. Ipak, to uèenje r èno s obzirom na dva bitna obilje ja. U prvom red
u, oèito je da rje enje poj problema na znanstvenom polju ne treba imati ba nikakve
veze s dru i pritiscima ma koje vrste. Naravno, to ne znaèi da se nijeèe kako ima
oki kad se neki problem razmatra zbog neke hitne potrebe trenutka.
No, opæenito gledano, znanstveni se problemi ne razrje avaju na taj To nas vodi k
drugoj slabosti u tumaèenju dijalektièkog materijalizma, 1 sastoji u tome to prop
u ta da na znanstveni pokret gleda kao na nez; silu. I opet, nitko ne porièe da po
stoje va ne veze izmeðu znanstvenog ivanja i ostalog to se zbiva u dru tvu. Ipak, bavl
jenje znano æu do vremenom do vlastite pokretaèke snage koja mu osigurava odreðenu
t snost. To je taèno za sve oblike nepristranog istra ivanja. Dok je, dakle lektiè
ki materijalizam u pravu kad upozorava na va nost ekonomskih u koji oblikuju ivot d
ru tva, u krivu je kada previ e pojednostavljuje s pi tog vodeæeg pojma.
Na dru tvenom podruèju to izaziva neke prilièno èudne posljedici ako se ne sla ete s
marksistièkim uèenjem, osuðuju vas da niste na napretka. Karakteristièni termin
, to je osiguran za one koji nisu zah tim novim objavljenjem, jest "reakcioner".
Uzeto doslovno, to znaèi da protiv napretka, natra no. Meðutim, dijalektièki vas p
roces uvjerava d biti vremenom uklonjeni jer, na koncu, napredak mora pobijediti
. To on staje naèelo za nasilno uklanjanje nekonformistièkih elemenata. To oda m
esijanski trag u politièkoj filozofiji marksizma. Kao to je rekao osnivaè ranije
vjere, onaj tko nije uz nas taj je protiv nas. Jasno je da to nije < demokratsko
g uèenja.
I
Sve to upuæuje na èinjenicu da Marx nije bio samo politièki teoretik,* agitator
i revolucionarni polemièar. Ton njegova pisanja èesto je pun zgra j
i etièke pravednosti, to izgleda sasvim nelogièno ako dijalektika ionako ide svoj
im neizbje nim tokom. Buduæi da æe dr ava odumrijeti, kao stoje kasnije rekao Lenjin
, besmisleno je prije vremena dizati buku oko toga. No taj daleki povijesni cilj
, svejedno koliko mu se mo emo diviti u mislima, slaba je utjeha onima koji trpe o
vdje i sada. I tako se naposljetku cijeni te nja za onim olak anjem, koje se mo e post
iæi, premda nije potpuno u skladu s uèenjem o dijalektièkom razvoju povijesti. J
er, ono propovijeda zbacivanje postojeæeg poretka silom.
U stvari, èini se da je ta strana uèenja uglavnom odraz oèajnog polo aja radnièke
klase u devetnaestom stoljeæu. To je dobar primjer Marxova ekonomskog tumaèenja
povijesti, koji obja njava poglede i uèenja to se zastupaju u svako doba prevladava
nja ekonomskog poretka. To se uèenje opasno pribli ava pragmatizmu najmanje u jedn
om pogledu. Naime, èini se kao da ukidamo istinu zbog ekonomski uvjetovanih pred
rasuda. Kad bismo sada postavili isto pitanje o samom tom uèenju, morali bismo k
azati da ono takoðer odra ava odreðene dru tvene uvjete jednog odreðenog doba. No tu
marksizam pre utno èini izuzetak sebi u prilog. On, naime, dr i daje ekonomsko tuma
èenje povijesti na dijalektièko-mate-rijalistièki naèin istinit nazor.
U svojim predviðanjima o dijalektièkom razvoju povijesti Mara nije imao uspjeha
u svakom pogledu. On je prorekao, donekle taèno, da æe slobodna konkurencija s v
remenom dovesti do stvaranja monopola. To se u stvari mo e razabrati iz tradiciona
lne ekonomske nauke. No Marx je pogrije io kad je pretpostavljao da æe se poveæava
ti bogatstvo bogatih i siroma tvo siroma nih, dok dijalektièka napetost te "proturje
ènosti" ne postane tako jaka da izazove revoluciju. To se uopæe nije dogodilo. N
aprotiv, industrijske nacije svijeta prona le su metode upravljanja koje su ubla ile
krajnosti ekonomske borbe i uvele planove za dru tveno blagostanje. Kad je revolu
cija buknula, to se nije dogodilo u industrijaliziranom zapadnom dijelu Evrope,
kako je Marx predviðao, nego u agrarnoj Rusiji.
Marksistièka je filozonja posljednji veliki sustav koji je dalo devetnaesto stol
jeæe. Njezina velika privlaènost i vrlo iroki utjecaj potjeèu uglavnom od religio
znog obilje ja njezinih utopijskih proroèanstava, kao i od revolucionarnog element
a u njezinu programu djelovanja. to se tièe njezinoga filozofskog podrijetla, ono
, kao to smo nastojali pokazati, nije ni tako jednostavno ni tako novo kao to se è
esto misli. Ekonomsko tumaèenje povijesti jedno je od mnogih uèenja o historiji
koja su, u krajnjoj liniji, izvedena iz Hegela. Drugi je primjer, koji pripada s
lijedeæem pokoljenju, Croceovo uèenje o povijesti kao povijesti slobode.
Osobito je marksistièko uèenje o proturjeènosti izravno posuðeno od Hegela i pod
lije e istim te koæama. Politièki, to u na e doba izazivlje vrlo va ne probleme. Gotovo
polovicom svijeta upravljaju danas dr ave koje slijepo vjeruju u Ma-rxova uèenja.
Moguænost koegzistencije sadr i odreðeno ubla avanje teorijskih opredjeljenja.
Marxov grob, groblje u Highgateu
973
I
U Francuskoj je filozofski pokret enciklopi na ao nasljednika u Augusteu Comteu (
1798 ]
^ Jp Qi Dijeleæi s filozofskim radikalima njihovo po te
^ B9 za nauku i protivljenje postojeæim religijama,
odluèio dati sveobuhvatnu klasifikaciju svih z: sti, poèev i od matematike i zavr i
v i sa znano dru tvu. Poput njegovih engleskih suvremenik se protivi metafizici, pre
mda je, kao i oni, malo o njemaèkom idealizmu. Zato stoje tvrdio da me poèeti s
onim to je dano izravno u iskustvu i s ati se od poku aja da idemo dalje od fenomer
zove svoje uèenje pozitivnom filozofijom. Iz tog i izvodi pozitivizam svoje ime.
, Comte se rodio u starom sveuèili nom gradu
Auguste Comte ... _. . . .
_ . . ,
njgs__1857) tpellieru. Bio je sin vrlo uva ene i uskogrudne i
lji vladinih èinovnika. Njegov je otac bio monar
strogi katolik, ali je Comte ubrzo prerastao uske poglede roditeljskog c Dok je
pohaðao Politehnièku kolu u Parizu, sudjelovao je u jednoj p< studenata protiv je
dnog njihova profesora i zbog toga bio izbaèen. To mu_ snije smetalo da dobije p
osao na sveuèili tu. U dobi od dvadeset i est gi objavio je svoj prvi nacrt pozitiv
izma, a od 1830. dalje izlazio je Teèaj p vne filozofije u est svezaka. U posljed
njih deset godina svog ivota posve je mnogo vremena razradi pozitivistièke religi
je, koja je trebala nadonr postojeæe vjere. Namjesto Boga, to je novo evanðelje
dr alo èovjeèanstvo i im. Comte je èitava ivota bio prilièno slaba zdravlja i patio
je od period
du evnih depresija koje su ga dotjerale do samoubojstva. Uzdr avao se privatnom poð
i i s pomoæi koju su mu pru ali prijatelji i tovj OT meðu
kojima nalazimo i J. S. Milla. No èini ;
je Comte bio pone to nestrpljiv s ljudima ko_
PHILOSOPHIE POSITIVE nisu stalno priznavali genijalnost, stoje na k
bilo razlogom da se Millovo prijateljstvo premæ
PAU M. AUGUSTE COMTE, mu ohladilo.
l"7i«! r"T ;.".T .».°^"'"""" Comteova filozofija pokazuje posebnu sl
ièr
Vicom, èiji je rad Comte prouèavao. Iz Vica je
~~~" pojam prvenstva povijesti u èovjekovim odno:
tome premier, Iz tog je izvora preuzeo i misao o razliènim st
u
m.« ,T vima povijesnog razvoja ljudskog dru tva. Sam
, . je do ao do tog zakljuèka prouèavajuæi grèku :
LES PRELIMI8AIRES GE» »*OX ET LA PHO050PIHE J
° . ,. i
MATHEMiTiQDE. logiju. Comte usvaja stajali te da dru tvo poæi
teolo kim stupnjem, prolazi kroz metafizièku i na koncu dolazi na ono to on zove po
ziti
<*»'-<«*= stupnjem, koji dovodi povijesni proces do nje
pravog sretnog zavr etka. Vico je u tom pogled
PARI , realistièniji mislilac i uviðao je da se dru tvo
hachelier, uBRAiREPouRLESMATHfiMATiQUES, vratiti iz razdoblja plemenitosti i te
kovina civ
pun nrs <^ > ** ss. cjje u ere novog barbarizma. Jedan je primjer
1850 mraèno doba koje je nastalo poslije propasti'
skog svijeta. To je, mo da, i na e vrijeme. No
"Teèajpozitivne timo se Comteu; pozitivnim stupnjem upravlj
filozofije", naslovna cionalna znanost. To je poznato Comteovo u<
stranica o tri stupnja razvoja. Bilo je reèeno da
u tome
O7/I
Hegela, ali je ta sliènost prividna. Jer, razvoj od jednog stupnja do drugog nij
e zami ljen u dijalektièkim pojmovima i èinjenica da postoje tri stupnja posve je
sluèajna. Ono stoje zajednièko Comteu i Hegelu jest optimistièka predod ba o krajn
jem stanju savr enstva koje æe doseæi povijesni proces. Kao to smo vidjeli, Marx je
mislio slièno. To je opæeniti znak optimizma devetnaestog stoljeæa.
Pozitivistièka nauka tvrdi da su sva znanstvena podruèja pro la kroz ta tri stupnj
a. Jedno jedino, to je dosad posve razjasnilo sve zapreke, jest matematika. Fizik
a jo uvijek obiluje metafizièkim pojmovima, premda ima nade da pozitivni stupanj
nije daleko. Vidjet æemo kasnije kako je pedeset godina poslije Comtea pozitivno
tumaèenje mehanike dao Mach. Ono to Comte nadasve poku ava jest da dovede èitavo p
odruèje znanstvenog istra ivanja u potpuni i logièki red. U tom se nastojanju on p
okazuje kao pravi sljedbenik enciklopedista. Naravno, misao o takvom redu je vrl
o stara, se e unatrag sve do Aristotela. Svaka znanost u tom poredaju daje obja njen
je onih kojima prethodi, ali ne i onih koje joj prethode. Tako dobivamo Comteov
poredak, kojem je na èelu matematika, a slijede je atronomija, fizika, kemija, b
iologija i sociologija.
Va na je ova posljednja èlanica. Comte je skovao rijeè sociologija za ono to bi Hum
e bio zvao znano æu o èovjeku. Prema Comteu, tu znanost treba jo izgraditi, a sebe
dr i njezinim utemeljiteljem.
Logièki, sociologija je posljednje i najslo enije uèenje u poredaju znanosti, ali
su svima nama zapravo bolje poznate dru tvene okolnosti u kojima ivimo, nego aksiom
i èiste matematike. To objelodanjuje drugi vid prvenstva povijesnog, koji smo vi
djeli kod Vica. Jer, èovjekovo je dru tveno postojanje povijesni proces.
Pozitivni stupanj dru tvenog postojanja, koji je zapalio Comteovu ma tu, ima zajedni
èke slabosti svih utopijskih sustava. To otkriva izraziti trag idealistièkog utj
ecaja u Comteovu mi ljenju, premda nije posve jasno kako je do njega do lo. Unutar s
vakog od tri stupnja razvoja postoji postepena te nja prema jedinstvu, koja prolaz
i takoðer kroz tri stupnja. Tako na teolo kom stupnju poèinjemo s animizmom koji p
ripisuje bo anski status svim predmetima to stoje u vezi s primitivnim èovjekom. Od
atle prelazimo u politeizam i monoteizam. Te nja je uvijek usmjerena prema vi em obl
iku jedinstva. U znanosti to znaèi da mi nastojimo podvesti mno tvo fenomena pod j
edan naslov, a u dru tvu cilj uvijek ide od pojedinca prema èovjeèanstvu kao cjeli
ni. To, u stvari, zvuèi pone to hegelijanski. Postojeæim èovjeèanstvom upravljat æ
e se s pomoæu moralnog autoriteta znanstvene elite, dok æe izvr na vlast biti povj
erena tehnièkim struènjacima. To ureðenje nije bez sliènosti s idealnom dr avom iz
Platonove Dr ave.
U etièkom pogledu taj sustav zahtijeva da pojedinac prigu i svoje vlastite elje kak
o bi se posvetio napretku èovjeèanstva. Taj naglasak na "cilju" koji iskljuèuje
privatne interese takoðer je karakteristièan za marksistièku politièku nauku. Ka
o to se mo e i oèekivati, pozitivizam ne priznaje moguænost introspektivne vrste ps
ihologije. To on posebno porièe tvrdeæi kako nije moguæe da proces spoznavanja z
na samog sebe. Ukoliko ova tvrdnja hoæe reæi da u nekoj spoznajnoj situaciji nij
e opæenito taèno da onaj koji spoznaje zna svoju vlastitu spoznaju, mo emo je prih
vatiti kao ispravnu.
red
logièki red epistemolo ki
matematika 1 6
astronomija 2 5
fizika 3 4
kemija 4 3
biologija 5 2
sociologija 6 1
Logièki red je obratan od reda spoznaje
975
ti .

ft,
/z rukopisa Peirceova èlanka "Hume o èudima i zakonima prirode"
Unatoè tome, iskljuèujuæi hipoteze* kao metafizièke, pozitivizam krivo t prirodu
obja njenja.
Potpuno drugaèije stajali te oc pozitivistièkog daje filozofija C. S. F (1839 1914).
Dok je Comte odb hipoteze kao metafizièke, Peirce je s logikom htio pokazati ka
ko je posta1 hipoteza bitno va an posao. Peirce djelo opse no i fragmentarno. Osirr
on se èesto borio s te kim problen novim prijedlozima. Zato nije lako ] jasan uvid
u njegovo shvaæanje. Mec nema dvojbe da je on bio jedan oc zvornijih duhova pot
kraj devetnaestog stoljeæa i sigurno najveæi mislilac je Amerika ikad imala.
Peirce se rodio u Cambridgeu u dr avi Massachusetts. Otac mu je bi fesor matematik
e u Harvardu, gdje je i sam Peirce studirao. Osim to je navrata po nekoliko godin
a bio predavaè, Peirce nije nikad dobio stalm demsko zaposlenje. Bio je dr avni èi
novnik u geodetskoj upravi i, porec znanstvenog rada, stalno je stvarao bujicu r
asprava i èlanaka o raznov filozofskim pitanjima. to nije uspio dobiti katedru, b
ilo je donekle pov i s njegovim nepridr avanjem konformistièkih pravila, koja je n
ametalo tvo u kojem je ivio. Èak, tavi e, bilo je malo ljudi, osim njegovih prija zn
anstvenih radnika, koji su uvidjeli njegovu genijalnost i nitko ga stvarr potpun
o shvatio. Po tome se vidi koliko je dr ao do uspjeha kad ga nije c dila takva nep
riznatost. Posljednjih dvadeset i pet godina njegova ivota i su ga siroma tvo i sla
bo zdravlje, ali je radio do smrti.
Peircea obièno dr e osnivaèem pragmatizma. Meðutim, to dr anje po< vrlo ozbiljnim og
ranièenjima. Suvremeni pragmatizam ne potjeèe od P nego od onoga to je William Ja
mes mislio da je Peirce rekao. Do te je z do lo iz vi e razloga. U prvom redu, Peirce
ova su stajali ta postala ja i njegovim kasnijim djelima, dok je James izveo svoj za
kljuèak iz ranijih f( lacija koje su lak e izazivale nesporazume. Peirce je poku ava
o da se od pragmatizma koji mu je James pripisivao. Zato je on poèeo nazivati sv
oj' zofiju pragmaticizmom, nadajuæi se da æe ta nezgrapna kovanica upozoi razlik
u.
U nekim svojim ranijim radovima Peirce je iznio pragmatièko uèenje x ku koji na
prvi pogled zaista dopu ta onakav zakljuèak kakav je izveo J; Peirce povezuje svoj
u definiciju istine s opæim raspravljanjem o istra i i motivima koji ga potièu. Is
tra ivanje nastaje zbog nekog nezadovoljsi nelagode i za njegov cilj se ka e da je t
o postizavanje stanja mira, iz koj uklonjeni svi uznemirujuæi utjecaji. Stajali te
, koje netko prihvaæa prema najboljem znanju na bilo kojem od tih medustupnjeva
ravnote e, jest istir nikada se ne mo e znati neæe li nove èinjenice zahtijevati da
se promijeni r stav. Mi nikada ne mo emo biti sigurni da nismo poèinili gre ku. Tu o
pæu ku o istra ivanju Peirce naziva pogre ivo æu (fallibilism). U vezi s njom ks je mi l
jenje mnijenje koje zajednica na koncu prihvaæa. Uzeto doslovno, dakako, besmisl
ica. Jer, kad bismo svi mi vjerovali daje dvaput dva pet, na e aritmetièko zastran
jenje ipak ostalo pogre no, pa makar u tom trer propala Zemlja. Moglo bi se zaprav
o dogoditi, ako svi moji susjedi vjeruju da bude pametno da se barem pretvaram k
ako mislim to i oni, ali to je i
posve drugo. Peirceovu postavku treba, dakle, gledati u svjetlu pogre ivosti.
to se tièe smisla ma koje posebne istine, Peirce tvrdi da svaka izjava, za koju k
a emo daje istinita, mora imati praktiène posljedice. Naime, mora dopu tati moguænos
t nekog buduæeg djelovanja i stvaranja sklonosti da se djeluje prema njoj u svim
okolnostima dane vrste. Za smisao tvrdnje ka emo da se sastoji u tim praktiènim p
osljedicama. U tom je obliku James prihvatio pragmatizam. No mora biti jasno da
je Peirceovo stajali te mnogo vi e u skladu s Vicovom formulom "verum factum". Istin
a je ono to èinite sa svojim tvrdnjama. Da navedemo primjer: ako ustvrdim ne to o k
emijskoj supstanciji, tada znaèenje toga poveæavaju sva svojstva te supstancije
s kojima se mogu izvoditi pokusi i koja se mogu provjeravati. To je otprilike on
o to hoæe reæi Peirce. Pragmatizam koji je James izveo iz svega toga podsjeæa nas
na Protagorinu formulu o èovjeku kao mjeri svih stvari, nasuprot Peirceovu uèen
ju, koje je bolje izra eno Vicovim uèenjem.
U diskusiji o logici hipoteza Peirce je dao temeljni doprinos. Filozofi su dr ali
da su hipoteze ili rezultat dedukcije, kao to su skloni misliti raciona-listi, il
i indukcije, kao to dr e empiristi. Peirce je uvidio da nijedno ni drugo stajali te n
ije ispravno. Hipoteze su rezultat treæeg i korjenito drugaèijeg logièkog proces
a koji Peirce, u svom uobièajeno slikovitom stilu, naziva "abdukcijom". To se sv
odi na to da pokusno prihvatimo neku hipotezu jer ona èuva stanovitu pojedinaènu
pojavu. Da je pojavnost oèuvana, a ne prihvaæanje hipoteze, stvar je, naravno,
dedukcije.
Kao i njegov otac, Peirce je bio nadareni matematièar i obavio je na polju simbo
lièke logike brojna va na otkriæa. Izmeðu ostalog, on je prona ao metodu tablica ist
initosti za vrednovanje slo ene formule, sredstvo koje su mnogo upotrebljavali kas
niji logièari. On je takoðer zaslu an za novu logiku odnosa.
Peirce je neobièno cijenjen zbog svog sustava dijagramskog dokazivanja, ali su p
ravila tog postupka prilièno zamr ena i èini se da ta zamisao nije stekla mnogo po
pularnosti. Peirceovo pragmatièko stajali te navelo ga je da naglasi jedan zanimlj
ivi aspekt matematièkog dokaza, kojem se èesto ne pridaje zaslu ena va nost. On potc
rtava va nost konstrukcije u stvaranju matematièkog dokaza. Te poglede nalazimo po
novno kod Goblota i Meversona.
Peirce je temeljito poznavao ne samo matematiku i znanstvena zbivanja svog vreme
na nego i povijest znanosti i filozofije. S takva irokog vidokruga njemu se èinil
o da znanost pretpostavlja realistièku metafizièku osnovu. Zato je on razradio v
lastitu metafiziku oslanjajuæi se izrièito na skolastièki realizam Dun-sa Scota.
U stvari, on dr i da pragmatizam i skolastièki realizam idu ruku pod ruku. Bilo t
ako ili ne, to pokazuje da njegov pragmatizam ima malo veze s Jamesovim pragmati
zmom.
g
Nizovi dijagrama prema Peir-ceu; tumaèenje silogizma.
177
William James (1842 1910)
Peirce je vrlo malo utjecao na svoje vrijen stoje pragmatizam pretvorilo u utjec
ajnu fil bilo je tumaèenje koje mu je dao William (1842 1910). To Peirceu uopæe ni
je bilo dra smo veæ spomenuli. Jer, Peirceovo je uèenje go o troumnije od Jamesova
pragmatizma i poèinje cijeniti kako treba. ,
James je bio iz Nove Engleske i nepoko protestant. To se podrijetlo odrazilo u n
jego ljenju, premda je bio slobodni mislilac i pre skeptièki gledao na sve oblike
ortodoksne te( Za razliku od Peircea, postigao je dugu i ista akademsku karijer
u u Harvardu, gdje je bi fesor psihologije. Njegova Naèela psihologije vijena 18
90. ostaju do dana njeg dana jec najboljih opæih pregleda tog predmeta. Psih mu je
zapravo bila sporedno zanimanje, no vom su ga poèeli dr ati vodeæim amerièkirr èn
jakom na tom polju. Kao èovjek bio je srd velikodu an i vrlo privr en demokraciji, z
a i od svog brata, knji evnika Henrvja. Uspore« Peirceovom filozofijom, njegovo je
mi ljenje duboko, no zahvaljujuæi svojoj liènosti i pc daleko je vi e utjecao na fi
lozofsku misao, po u Americi.
Jamesova je filozofska va nost dvostruka. Njegovu utjecajnu ulogu u pragmatizma up
ravo smo spomenuli. Drugi glavni dio njegova mi ljenja zan je s uèenjem koje je on
nazvao radikalnim empirizmom. To je uèen prije iznio 1904. u jednom èlanku pod
naslovom Postoji li "svijest"? Jame nastojao pokazati kako tradicionalni dualiza
m subjekta i objekta ometa vno epistemolo ko gledanje. Po njegovu mi ljenju, moramo
napustiti ] samosvijesti kao entiteta postavljenog nasuprot objektima materijaln
og s Subjektno-objektno tumaèenje spoznaje izgleda mu kao izvje taèeno ra listièko
iskrivljenje koje ni u jednom sluèaju nije doista empirijsko. Mi, r uistinu ne
mo emo iæi dalje od onoga to James zove "èistim iskustvom je zami ljeno kao zbiljska
punoæa ivota za razliku od kasnijeg apstrs razmi ljanja o njemu. Tako spoznajni pro
ces postaje odnos izmeðu ras dijelova èistog iskustva. James nije oti ao dalje i r
azradio sve implikac uèenja, no oni koji su nastavili njegovim putem do li su do t
oga da s ra dualistièka uèenja nadomjestili "neutralnim monizmom", po kojem j sa
mo jedna vrsta osnovne materije u svijetu. Dakle, za Jamesa je èisto isl tvar od
koje se sastoje sve stvari. Tu Jamesovu radikalnom empirizmu njegov pragmatizam
, koji ne priznaje ni ta to nema praktiènog utjecj ljudski ivot. Va no je samo ono to è
ini dio iskustva, pod kojim on podra jeva ljudsko iskustvo. Jamesov engleski suv
remenik F. C. S. Schiller, kc tome slièno mislio, zvao je svoje uèenje humanizmo
m. Nezgodna je strai uèenja u tome stoje njezin domet preuzak za ono to su znanos
t i obièni razum uvijek dr ali jednim od svojih glavnih zadataka. Istra ivaè mora se
be kao dio svijeta koji se uvijek prote e iza njegove moguænosti shva> Inaèe ne bi
imalo smisla da za bilo èim te imo. Ako sam ja nu no podu s bilo èim to svijet mo e zn
aèiti, mogu mirno sjediti i pustiti da me do; nose. Premda je James u pravu kada
kritizira stara dualistièka uèenja o.
O78
PKAGMATI8M
A NEW NAME FOB SOHE OLD WAYS OP THÐHONC
POFHLAB LECTUKES ON PHILOSOFHV BY W1LUAM JAMES
LONGMANS. GREEN, AND CO. » PATEHNOSTBB HOW. U>NDON
"Pragmatizam ", naslovna stranica
i materiji, ne mo emo prihvatiti njegovo uèenje o èistom iskustvu.
to se tièe opæeg pitanja o racionalizmu nasuprot empirizmu, moramo spomenuti glas
ovitu razliku koju je James istaknuo. Po njegovu mi ljenju, racionali-stièka uèenj
a ele naglasiti duhovno na raèun materijalnog. Ona su optimistièna po karakteru i
te e za jedinstvom, a naginju razmi ljanju do te mjere da zanemaruju izvoðenje poku
sa. One koji su skloni da prihvate takva uèenja James naziva ljudima nje na duha (
tenderminded). S druge strane, postoje empiristièka uèenja koja idu za tim da se
bave vi e materijalnim svijetom. Ona su pesimistièka, priznaju podvojenost svijet
a i sklonija su izvoðenju pokusa nego razmi ljanju. Tih se stajali ta dr e ljudi opora
duha (toughminded). Razumije se, u tom razlikovanju ne treba otiæi predaleko. P
ragmatièko je uèenje nedvojbeno na oporoj strani ove alternative. U knjizi pod n
aslovom Pragmatizam (1907) James obja njava svoje uèenje istièuæi da ono ima dvije
strane. S jedne
strane, pragmatizam je metoda koju James izjednaèuje s empiristièkim stavom. On
je oprezan pa ustrajno tvrdi da kao metoda pragmatizam ne propisuje nikakve pose
bne rezultate nego samo naèin bavljenja sa svijetom. Ono na to se ta metoda svodi
jest otprilike to da su besmislene distinkcije koje nisu praktièno razlièite. S
tim je uvijek povezano i odbijanje da se ma koji zakljuèak ikada dr i konaènim. T
o je preuzeto ravno iz Peircea i doista je prihvatljivo za bilo kojeg empiristiè
kog istra ivaèa. Kad posrijedi ne bi bilo ni ta drugo, James bi bio posve u pravu ka
da ka e daje pragmatizam samo novo ime za neke stare naèine mi ljenja.
Meðutim, od tih pohvalnih naèela James postepeno prelazi na ne to to je mnogo sporn
ije. Pragmatièka metoda vodi ga do stajali ta da su znanstvena uèenja vi e oruða za
buduæa djelovanja nego konaèno prihvatljivi odgovori na pitanja o prirodi. Neku
nauku ne smijemo dr ati èarolijom rijeèi koje omoguæuju èarobnjaku da odr i vlast na
d prirodom. Pragmatist zahtijeva da se podrobno ispita svaka rijeè i da se tra i o
no to James zove njezinom "vrijedno æu u gotovu". Odatle je potreban samo jedan kor
ak do pragmatièke definicije istine kao neèega to ima korisne posljedice. Deweyje
vo shvaæanje istine kao sredstva svodi se gotovo na isto.
U tom pogledu sam pragmatizam postaje metafizièko uèenje najdvojbenije vrste i s
hvatljivo je to je Peirce uvelike nastojao da se od njega ogradi. Ostavljajuæi po
strani te koæu da se ovdje i sada utvrde posljedice nekog danog stajali ta i hoæe l
i one biti korisne ili ne, u svakom sluèaju ostaje èinjenica da æe odreðeni sklo
p posljedica biti ili koristan ili nekoristan. To u svakom sluèaju moramo odluèi
ti na obièni, nepragmatièki naèin. Ne smijemo izbjeæi taj zakljuèak time da ka emo
kako æe posljedice biti korisne u nekoj neodreðenoj mjeri; to bi nam dopustilo
da prihvatimo jednostavno bilo to. Èini se kako James donekle osjeæa tu te koæu i z
ato priznaje liènosti slobodu da prihvati odreðena uvjerenja, ako to vodi k sreæ
i. Sluèaj religioznog vjerovanja predstavlja dobar primjer. Ali to nipo to nije na
èin na koji se religiozna osoba pridr ava svojih uvjerenja. Ona ih se ne pridr ava z
bog zadovoljstva koje od njih oèekuje, nego obrnuto: zbog uvjerenja daje sretna.
OVQ
I
Od samog poèetka filozofije u Grèkoj, matema stalno bila predmet za koji su se f
ilozofi osobito z; li. To zapanjujuæe potvrðuju i zbivanja u posljednji stotine
godina. Infinitezimalni raèun, koji su izlo ili ] i Newton, doveo je u osamnaestom
stoljeæu do procvata matematièkih otkriæa. Meðutim, logièki lji matematike nisu
bili ispravno shvaæeni i uvelike iskori tavali neki dosta krivo shvaæeni pojmovi.
Matematièka je analiza u tim danima mnogo v; pridavala pojmu infinitezimalnih br
ojeva. Mislilo se igraju bitnu ulogu u funkcioniranju novoizumljeno| na. Dr alo se
da je infinitezimalni broj kolièina koja bez velièine ni konaèna, nego je tako
malena da i c Pretpostavljalo se da takve kolièine djeluju pri oblik diferencijaln
ih koeficijenata i integrala.
U biti, infinitezimalni je broj jedna od naj; potajnih nevolja matematike. Jer,
on se e unatrag pitagorovske jedinice koja je slièna verzija tog ei Vidjeli smo ka
ko je Zenon raskrinkao pitagorovsko \ U moderno vrijeme filozofi su takoðer izni
jeli primjei uèenje o infinitezimalnim brojevima. Berkelev je vjei prvi upozorio
na te koæe koje ono sadr i, a nalazu koliko va nih primjedaba i u Hegelovu raspravlja
nji pitanjima. Meðutim, matematièari se isprva nisu c na ta upozorenja. Oni su i l
i dalje razvijajuæi svoju r i dobro je to su tako uèinili. U vezi s nastankom i r
a: novih grana neobièna je èinjenica da pretjerani zah taèno æu, ako je prerano na
turen, gu i ma tovitost pljuje sposobnost pronala enja. Stanovito slobodno nje iz obru
èa nepopustljive formalnosti te i da razvi dmet u doba njegovih prvih koraka, pa m
akar to zr opasnost od odreðenog broja gre aka.
Ipak, u razvoju svakog podruèja doðe jedno doba kad se ono mora prit strogim pra
vilima. U matematici je to razdoblje nastupilo poèetkom dev stog stoljeæa. Prvi
napad izveo je francuski matematièar Cauchv koji je ra uèenje o graniènim vrijed
nostima. Zajedno s kasnijim radom Weierstr< Njemaèkoj to je dovelo do toga da se
mo e i bez infinitezimalnih brojeva probleme kontinuiteta i beskonaènog broja koj
i se kriju iza tih napredal je istra ivao Georg Cantor.
Brojèana beskonaènost velièina izazivala je te koæe jo od Zenona i! vih paradoksa.
Sjetimo li se utrke izmeðu Ahila i kornjaèe, mogli bismo izraziti jedan od zagon
etnih vidova tog takmièenja: svakom mjestu na kc bio Ahil odgovara mjesto na koj
em je bila kornjaèa. Tako je to dvoje tri svakom trenutku imalo jednaki broj sta
janja. Ipak, oèito je da Ahil prelai povr inu, pa se èini da to proturjeèi zdravor
azumskoj predod bi o tome k cjelina veæa nego dio. Ali, kad se bavimo beskonaènim
skupovima, to vi: tako. Da uzmemo obièni primjer: niz pozitivnih cijelih brojeva
, koji pred: beskonaèni skup, ima u sebi neparne i parne brojeve. Uzmete li sve
ne brojeve, mo da æete pomisliti da æe vam ostati polovica onog èime ste zaj Ali o
staje isto onoliko parnih brojeva koliko ih je ukupno bilo na poèetku pone to zapa
njujuæi zakljuèak mo e se posve lako dokazati. Najprije i mo niz prirodnih brojeva
a onda, pored njega, niz koji dobijemo od njeg;
osn
Jedan od Cantorovih paradoksa: ima onoliko parnih brojeva koliko je brojeva.
Peanovi aksiomi: sljednik nekog broja je broj, svaki broj ima jednog jedinog slj
ednika; 0 je broj ali ne sljednik. Na kraju, naèelo matematièke indukcije.
da udvostruèimo svaki broj po redu. Jer, za svaki broj u prvom nizu postoji odgo
varajuæi broj u drugom. Kao to ka u matematièari, postoji jedan-jedan podudarnost i
zmeðu njih. Zato dva niza imaju jednaki broj èlanova. Dakle, u sluèaju beskonaèn
og skupa, dio sadr i jednako mnogo èlanova kao i cjelina. To svojstvo Cantor upotr
ebljava da definira beskonaèni skup.
Na toj osnovi Cantor je razvio èitavo uèenje o beskonaènim brojevima. Posebno je
pokazao da postoje beskonaèni brojevi razliènih velièina, premda, naravno, ne s
mijemo misliti o njima na jednaki naèin na koji govorimo o obiènim brojevima. Je
dan primjer vi e beskonaènosti negoli je ona od niza prirodnih brojeva jest niz re
alnih brojeva, ili kontinuum, kako ga ponekad nazivaju. Pretpostavimo da su svi
decimalni razlomci poredani po velièini. Mi sad pravimo novi decimal uzimljuæi p
rvi broj iz prvog reda, drugi broj iz drugog reda, i tako dalje, i poveæavamo sv
aki broj za jedan. Dobiveni decimal razlikuje se od svih decimala na listi za ko
ju se pretpostavljalo da je potpuna. To u prvom redu pokazuje kako ne mo emo naèin
iti listu koja se ne da brojiti. Broj decimalnih razlomaka beskonaèan je u veæem
stupnju nego broj prirodnih brojeva. Taj takozvani dijagonalni proces bio je ka
snije va an u simbolièkoj logici.
Drugo pitanje od osnovne va nosti za logièara raspravilo se potkraj devetnaestog s
toljeæa. Matematièari su od najranijih vremena te ili da izlo e èitavu svoju nauku k
ao sustav dedukcija iz jedne polazne taèke, ili bar iz toliko manje koliko je mo
guæe. To je jedan od vidova Sokratove forme dobra; Euklidovi Elementi predstavlj
aju primjer onoga to se zahtijeva, premda je Euklidovo raspravljanje manjkavo.
to se tièe aritmetike, tu je talijanski matematièar Peano dao nekoliko postulata
iz kojih mo emo izvesti sve drugo. Pet je osnovnih iskaza. Oni zajedno odreðuju vr
stu progresija od kojih je jedan primjer i niz prirodnih brojeva. Ukratko, prema
tim postulatima sljednik svakog broja takoðer ,je broj i svaki broj ima jednog
i samo jednog sljednika. Niz poèinje s nulom koja je broj, ali ne sljednik nekog
broja. Konaèno, tu je i naèelo matematièke indukcije s pomoæu kojeg se ustanovl
juju opæa svojstva svih èlanova niza. To naèelo glasi: ako dano svojstvo ma koje
g broja "n" pripada takoðer njegovu sljedniku i broju nula, onda ono pripada sva
kom èlanu niza.
Od Peanova vremena uzelo je maha novo zanimanje, koje je povezano s pitanjima o
osnovama matematike. Na tom polju postoje dvije suprotne kole mi ljenja. Na jednoj
su strani formalisti, èija je glavna briga dosljednost; na drugoj su intuicionis
ti,
281
Ih
1
J
y
G. Frege (1848 1925)
koji imaju donekle pozitivistièki stav i zahtijeva budete u stanju pokazati ono
o èemu govorite. Zajednièka je crta tih matematièkih napredc njihova zanimljivos
t za jednog logièara. Tu si sta èinilo da se logika i matematika poèinju s na gr
anicama. Od Kanta, koji je dr ao logiku enom, zbile su se velike promjene u prouèa
logièke teorije. Posebno su se razvili novi oblic: avanja logièkih dokaza s pomoæ
u matematièki mula. Za prvi sustavni prikaz toga novog naèir vljenja logikom zas
lu an je Frege (1848 192! je djelo, meðutim, bilo potpuno zapostavljeno deset godin
a, dok ja nisam skrenuo na nj poze 1903. On je, u svojoj domovini, dugo ostao n<
profesor matematike. Tek posljednjih godina r. se priznavati njegovu va nost kao
filozofa.
Fregeova matematièka logika poèinje jo Godine 1884. objavio je svoje Osnove aritm
et kojima je tu metodu primijenio na jo korjeniti zradu Peanova problema. Peanovi
aksiomi, i ] sve svoje pravilnosti, nisu zadovoljavali sa staj
logike. Naime, èinilo se prilièno proizvoljnim da ba ti iskazi, a ne neki c treba
da budu osnove nove matematièke znanosti. Sam Peano nije n: oti ao tako daleko da
razmatra ta pitanja. Frege je postavio sebi zadat; razrije i taj problem u najopæ
enitijem obliku.
Ono stoje Frege odluèio uèiniti bilo je da izlo i Peanove aksiome kao lo; posljedi
cu njegova simbolièkog sustava. To bi istodobno skinulo ljagu zvoljnosti i pokaz
alo daje èista matematika samo produ enje logike. Na bilo je potrebno izvesti neku
logièku definiciju samog broja. Misao o tor se matematika svede na logiku jedno
stavno se nameæe iz Peanovih aksi Jer, oni ogranièavaju bitni rjeènik matematike
na dva termina "b "sljednik". Drugi od njih je opæi logièki termin; da bismo pr
etvorili svoj rji u posve logièke termine, trebamo samo logièki rastumaèiti prvi
. To je 1 uèinio definirajuæi broj s pomoæu èisto logièkih pojmova. Njegova je d
efu vrlo slièna onoj koju smo dali Whitehead i ja u Principia Mathematica. I se
ka e da je broj klasa svih klasa koje nalikuju danoj klasi. Tako je s klasa triju
predmeta primjer broja tri koji je po sebi klasa svih takvih k to se tièe broja u
opæe, to je klasa svih pojedinaènih brojeva i tako ispac je klasa treæeg reda.
Iz te definicije proizlazi jedno, mo da neoèekivano obilje je: da sa jevi ne mogu zb
rajati. Premda mo ete zbrojiti tri jabuke i dvije kru t dobiti pet komada voæa, ne m
o ete zbrojiti klasu svih trojstava s klasom parova. Ali, kao to smo vidjeli, to u
stvari i nije doista novo otkriæe. V Platon rekao da se brojevi ne mogu zbrajati
.
Bavljenje matematikom navelo je Fregea da formulira razliku izr smisla i referen
cije reèenice. To je potrebno zbog obja njenja èinjenic jednad be nisu samo puko pon
avljanje. Dvije strane neke jednad be ii zajednièku referenciju, ali se razlikuju
po smislu.
Kao sustav simbolièke logike, Peanov pregled nije izvr io velik utj dijelom, nema
dvojbe, zbog svojih zamr enih znakova. Simbolizam kc upotrebljava u Principia Math
ematica donekle je preuzet od Peana i dr prihvatljivijim. Od tada je prilièno mn
ogo znakova u lo u upotrebu na ]
282
Al.FRFO NORTH WHITEHEAD, Sc.l
Fell tnd Im Ucnua of Tri««} Co
BKRTKAMD RUSSK1I
Cambridge
Ihc Univcrsitji Fre
19IO
matematièke logike. Jedne od najboljih razvila je gla- prinCIPIA MATHEMATICA sov
ita kola poljskih logièara, koja se raspala zbog pro log rata. Znatna pobolj anja, u
pogledu ekonomiènosti, postignuta su takoðer i u oznaèavanju i u broju temeljnih
aksioma sustava. Amerièki logièar Sheffer uveo je jednu logièku konstantu s pom
oæu koje se mogu definirati druge iz propozicionalnog raèuna. S pomoæu te nove l
ogièke konstante moguæe je zasnovati sustav simbolièke logike na jednom jedinom
aksiomu. No sve su to vrlo struèna pitanja koja ovdje ne mo emo podrobno obja njavat
i.
Sa èisto formalne strane, matematièka logika vi e ne zanima filozofe kao takva. Nj
ome se bave matematièari, premda je to, naravno, matematika vrlo posebne vrste.
Ono to filozofa zanima jesu problemi koji nastaju iz opæih pretpostavki o simboli
zmu, koje su nastale prije negoli je sustav razraðen. Njega jednako tako zanimaj
u paradoksalni zakljuèci do kojih se katkad dolazi u stvaranju simbolièkih susta
va.
Jedan takav paradoks nastao je u vezi s definicijom broja u Principia Mat-hemati
ca. Uzrok tome bio je pojam "klasa svih klasa". Jer, oèito je klasa svih klasa i
sama klasa, te zato pripada klasi svih klasa; ona tako sadr i sebe kao svoju èlan
icu. Dakako, postoje mnoge druge klase koje nemaju to svojstvo. Klasa svih glasa
èa nije u ivala povlastice opæeg prava glasa. Paradoks nastaje kada razmatramo kla
su svih klasa koje nisu èlanice sebe samih.
Pitanje je da li je ta klasa èlanica same sebe ili ne. Ako pretpostavimo da jest
, tada to nije primjer klase koja ukljuèuje samu sebe. Ali da bi bila èlanica sa
me sebe, ona mora spadati u onu klasu koja se prvenstveno razmatra, to jest neèl
anica same sebe. Ako, nasuprot tome, mi pretpostavimo da klasa o kojoj se raspra
vlja nije èlanica same sebe, onda to nije primjer klase koja sebe ne ukljuèuje.
Ali da bi bila èlanica same sebe, mora biti jedna od klasa u klasi o kojoj je po
stavljeno poèetno pitanje, i tako ona jest èlanica same sebe. U svakom sluèaju d
olazimo do proturjeènosti.
Te koæu mo emo otkloniti ako uzmemo u obzir da se klase ne smiju razmatrati na sasvi
m istoj osnovi kao klase klasa, kao to, prirodno, nitko ne bi govorio
0 ljudima na istoj razini na kojoj govori o nacijama. Sada postaje jasno da ne
smijemo govoriti o klasama, koje su svoje vlastite èlanice, tako spremno kao to s
mo to uèinili u postavljanju onog paradoksa. Te koæe, koje se tièu paradoksa, rje av
ane su na razlièite naèine
1 jo nema opæenitog slaganja o tome kako bi ih trebalo razrije iti. No u meðuvremen
u je taj problem izazvao kod filozofa jo jednom svijest o tome kako postoji velik
a potreba da se pomno istra i naèin na koji se stvaraju reèenice i upotrebljavaju
rijeèi.
Autori djela
"Principia Mathematica*
283
Suvremena filozofija i
Baveæi se filozofijom posljednjih sedamdeset ili osamdeset godina s li smo se s
nekim posebnim te koæama. Zato to smo jo uvijek tako tim zbivanjima, te ko ih je gleda
ti s prave udaljenosti i nepristrano. M: iz daleke pro losti morali su proæi kriti
èko provjeravanje kasnijih pokol S vremenom se vr i postepeno prosijavanje koje po
ma e da se olak a zai odabiranja. U stvari, vrlo se rijetko dogaða da manjevrijedni
mislilac poslij ljeg vremena postigne slavu koju njegovo djelo ne opravdava; pre
mda se d( da va ni ljudi nepravedno budu zaboravljeni. j
S novijim misliocima postaje pitanje izbora te e i nesigi su moguænosti da se post
igne ujednaèeno gledanje. Ondje g< u pro losti mogu u potpunosti sagledati faze ra
zvoja, sada smo previ e blizu da bi nam dopustila da razmrsimo razlièil razvoja s i
stim pouzdanjem. U stvari, i ne mo e biti drugaè Relativno je lako biti pametan po
slije dogaðaja i sh razvoj filozofske tradicije. No bila bi hegelovska iluzija z
am: da se znaèaj suvremenih promjena mo e izvesti u svoj nji specifiènosti. U najb
oljem sluèaju, èovjek se mo e nadati razaznati neke opæe smjerove koji se mogu pov
ezati s ra zbivanjima.
Kraj devetnaestog stoljeæa oznaèava niz novih otkriæa utjeèu na intelektualnu kl
imu na eg vlastitog vremena. Do u prvom redu do propasti starih naèina ivota koji s
u bili ui ljeni u predindustrijskoj eri. Ogromni porast tehnièke moæ nio je ivot
mnogo zamr enijim negoli je bio prije. Ovdje ne raspravljati o tome je li to dobro
ili lo e. Samo istièemo èinji da su zahtjevi na eg vremena u golemoj mjeri raznolik
iji, a svakodnevne potrebe mnogo slo enije nego ikada prije.
Sve se to isto tako odrazilo na intelektualnom polju, je nekad bilo moguæe da je
dna osoba ovlada s nekoliko g: sad postaje sve te e da netko temeljito upozna jedn
o j< podruèje.
Razbijanje intelektualnog bavljenja na sve u a podruèJE zvalo je u na e vrijeme prav
u pravcatu nerazumljivost jezik nezdravo stanje stvari rezultat je odreðenih pro
mjena kq se nametnule s razvojem suvremenog tehnolo kog dru ft ne tako davnoj pro lost
i prevladavala je ne samo u danoj z nego u velikoj mjeri irom zapadne Evrope, zaj
ednièka poz za sve koji su dosegli odreðeni stupanj obrazovanosti. Nar; to nije b
ila univerzalna ili egalitaristièka politura. Obrazovai obièno bilo stvar privil
egija; njegova je nepristupaènost od u velikoj mjeri uklonjena; sada je jedino p
rihvatljivo mjerilo sobnost, koja je privilegija posebne vrste. Taje zajednièka
c va za razumijevanje i èezla. Zahtjevi i primoravanja na sp( lizaciju usmjeruju m
lade ljude u uske putove prije negoli ii vremena da razviju ira zanimanja i znanj
a. Kao ishod s toga, èesto je krajnje ote ano meðusobno sporazumijevanje, koji se
posvete razliènim granama istra ivanja.
No devetnaesto je stoljeæe izazvalo i drugu, jo veæu nei mljivost jezika. Naime,
u njemu je do lo do propadanja i pc
284
nog izumiranja onoga to je od pamtivijeka slu ilo kao zajednièko sredstvo izra avanja
meðu obrazovanim ljudima svih nacija-
Latinski je bio jezik uèenjaka, mislilaca i pri-rodoznanaca od vremena Cicerona
do renesanse. Gauss je poèetkom devetnaestog stoljeæa napisao svoje glasovito dj
elo o zakrivljenim povr inama na latinskom, ali je to veæ tada bilo pone to neobièno
. Danas istra ivaè ma kojeg podruèja mora vladati sa dva ili tri jezika, osim svoj
im, ako hoæe da mu je pristupaèan rad na polju njegove specijalizacije. To je po
stalo veliki problem. Dosad nije naðeno rje enje te te koæe, premda se èini da æe na
koncu neki moderni jezik igrati ulogu koju je nekada igrao latinski.
Druga nova crta intelektualnog ivota u devetnaestom stoljeæu jest raskid izmeðu u
mjetnièkog i znanstvenog djelovanja. To je bio korak unatrag, kad se usporedi s
duhovnim stremljenjima humanista iz renesansnog doba. Dok su se raniji mislioci
bavili znano æu i umjetno æu u svjetlu jednog opæeg naèela o skladu i proporcijama,
devetnaesto je stoljeæe, pod utjecajem romantizma, pru ilo estoki otpor prepadima z
a koje se èinilo da ih znanstveni progres vr i na èovjeka. Èinilo se da znanstveni
naèin ivota sa svojim laboratorijima i pokusima gu i duh slobode i pustolovnosti k
oji je umjetniku potreban. Stajali te da eksperimentalni pristup neæe razotkriti t
ajne prirode izrazio je, zaèudo, veæ Goethe u jednom od svojih nedvojbeno romant
iènih raspolo enja. Svakako, suprotnost izmeðu laboratorija i umjetnièkog studija
dobro ocrtava raskid koji smo spomenuli.
U isto vrijeme razvilo se odreðeno razila enje izmeðu znanosti i filozofije. U sed
amnaestom i poèetkom osamnaestog stoljeæa, oni koji su dali znaèajne doprinose f
ilozofiji bili su èesto vi e nego amateri u znanstvenim pitanjima. Uglavnom je rez
ultat njemaèke idealistièke filozofije da je taj vid filozofskog nazora o svijet
u i èezao u devetnaestom stoljeæu, barem u Engleskoj i Njemaèkoj. Francuzi, kao to
smo veæ rekli, bijahu u to vrijeme prilièno imuni prema njemaèkom idealizmu jedn
ostavno zato to njihov jezik nije prikladan za takvu vrstu spekulacije. Ishod je
toga da raskol izmeðu znanosti i filozofije nije u Francuskoj jednako utjecao. T
aj se raskol u cjelini nastavlja sve od tada. Naravno, znanstvenici i filozofi n
e zanemaruju jedni druge u potpunosti. No èini se daje taèna primjedba kako svak
i od njih èesto ne shvaæa to drugi radi. Putovi suvremenih znanstvenika u filozof
iju èesto nisu sretniji nego to su bili upadi idealistièkih filozofa u znanost.
mmmmmmmmmm
ai
:7flu&
285
Na polju politike, devetnaesto je stoljeæe u Evropi razdoblje zao travan cionalnih
razlika.. Prethodno stoljeæe nije imalo jednako estoki stav prer kvim pitanjima.
Tada je bilo moguæe da istodobno, dok su Francuska i Enj ratovale jedna protiv
druge, engleska aristokracija, kao i obièno, provod ske mjesece na obalama Medit
erana. Ratni dogaðaji, pored sve svoje ru; bili su u cjelini prilièno blagi. No
nije tako s velikim nacionalnim ratov posljednjih stotinu godina. Poput mnogoga
drugog u suvremenim zbivai rat je postao mnogo djelotvorniji. Ono stoje dosad sp
a avalo svijet od ko propasti jest vjeèna nesposobnost njegovih upravljaèa. No, ak
o bi usmj< nje javnih poslova palo u ruke nekim Arhimedima novijih dana, èije su
sprave atomske a ne balistièke, zemaljska kugla brzo raspala.
Meðutim, te se promjene nisu u cijelos dviðale krajem devetnaestog stoljeæa. Naj
u to je vrijeme prevladavala neka vrsta stvenog optimizma zbog kojeg su ljudi,
vali da æe na zemlji nastati kraljevstvo sko. Veliki napreci to su ih postigle zn
; i tehnologija uèinili su da nije izgledalo : rojatnim kako je rje enje svih prob
lema r hvatu ruke. Njutonovska je fizika bila sre za postizavanje tog cilja. No
tu su otkriæa deæeg pokoljenja zadala estoki udarac c koji su mislili kako jo jedi
no treba prin ti na pojedine sluèajeve dobro poznata r fizikalnog uèenja. U na e d
oba otkriæa k odnose na atomsku strukturu uzdrma samodopadni nazor o svijetu koj
i se raz\ prijelazu stoljeæa.
Ipak, ne to od tog znanstvenog optir odr alo se i u sada njici. Doista se èini da gran
ica izgledima za znanstveno i tehnc preoblikovanje svijeta. U isto vrijeme ras m
njièavost, èak i meðu samim struènja da neki divni novi svijet nije mo da tako bla e
nstvo kao to se èini da ga zami ljaju neki njegovi previ e revni zaj nici. Da se u ve
likoj mjeri razlike izmeðu ljudi mogu izravnati, to je ne obièaj koji smo mnogom
prilikom mogli promatrati u svom ivotu. Toj ljudsko dru tvo uèiniti uspje nijim i st
abilnijim strojem. To æe sigurno z kraj svih intelektualnih stremljenja u znanos
ti kao i svagdje drugdje. U t je vrsta zanosa hegelijanska iluzija. Ona pretpost
avlja da postoje krajnji koji se mogu postiæi i da je istra ivanje postupak koji v
odi tom kraju, meðutim, netaèno gledi te i èini se jasnim ba obrnuto: da je istra iva
n skrajno. Mo da æe nas ta okolnost, na koncu, saèuvati od te vrste cilja, o povre
meno sanjare graditelji utopijskih fantazija.
Golemo podruèje znanstvene prevlasti postavlja nove dru tvene prol etièkog znaèaja
. Sami po sebi, znanstvena otkriæa i pronalasci su etièl utralni. Moæ koju oni p
renose na nas mo emo dr ati dobrom ili lo om problem, to zapravo nije stvarno novo. On
o to èini da je povratno djelo znanosti danas opasnije jest strahovita djelotvorn
ost sredstava za razai koja su danas na raspolaganju. Druga razlika èini se da l
e i u nekritic
Trnoviti put znanosti: Madame Curie u svom laboratoriju.
286
modernih znanstvenih izvora snage i vlasti, kad se upotrebljavaju za razaranje.
Doista smo oti li daleko od grèkih vremena. Jedan od najgnusnijih zloèina koje je
Grk mogao poèiniti u ratu bio je da posjeèe stablo masline.
No, nakon to smo izrekli sva ova upozorenja, trebamo se mo da prisjetiti da je vrlo
opasno vidjeti svoje vlastito doba u pravoj perspektivi. Osim toga, u èitavoj p
ovijesti na e civilizacije jo nije bilo prilike u kojoj dalekovidni i poduzetni lju
di nisu na koncu postavili stvari na pravo mjesto, kad se sve èinilo izgubljenim
. Ipak, mo emo reæi da se mi suoèavamo s prilikama koje ne nalikuje ni na ta to se d
osad zbilo. U posljednjih stotinu godina Zapad je pro ao materijalnu promjenu kojo
j nema premca u povijesti.
Otpor znanosti protiv filozofije u krajnjoj je analizi rezultat Comteova pozitiv
izma. Vidjeli smo da je Comte htio iskljuèiti postavljanje hipoteza. Prirodne pr
ocese je trebalo opisivati, ali ne tumaèiti. Ta vrsta programa povezana je na vi e
naèina s opæim stanjem znanstvenog optimizma onog vremena. Samo onda kad se osj
eti da je znanstveni pothvat dosegao neku mjeru potpunosti i da je cilj na vidik
u, mogao se javiti takav stav prema teoriji. Valja primijetiti da postoji
0 tome jedan odlomak kod Newtona, koji se obièno citira izvan konteksta i tako i
skrivljuje.
Govoreæi o naèinu na koji putuje svjetlo, on oprezno ka e kako ne postavlja nikakv
e hipoteze. Ne poku ava dati obja njenje, ali ne ka e da se to ne bi moglo uèiniti. Ip
ak, mi mo emo priznati da æe jaka teorija poput Newtonove, kad je jednom postavlje
na, naæi dovoljno posla neko vrijeme, a da ne osjeti potrebu za takvim hipotezam
a. Ukoliko su znanstvenici mislili da Newtonova rizika mo e razrije iti sve postavlj
ene probleme, bilo je posve prirodno da zahtijevaju opis na raèun obja njavanja. I
dealistièka je filozofija te ila da na hegelijanski naèin pove e sve grane istra ivanj
a u jedan obuhvatni
1 pregledni sustav. Nasuprot tome, znanstvenici su osjeæali da se njihova istra iv
anja ne smiju utopiti u monistièkoj filozofiji. to se tièe pozitivistièkog
zahtjeva da se ostane u granicama iskustva i njegova opisa, to se svjesno povezi
valo s pozivanjem na Kanta i njegove sljedbenike. Tra enje razloga fenomenima i up
ozoravanje na to da treba davati obja njenja, dovodi do toga da zakoraèimo u noume
nalno, gdje se kategorije obja njenja ne primjenjuju. Stoga to mora biti iluzoran
pothvat.
Ta vrsta pristupa znanstvenoj teoriji znaèajna je za èitav niz znanstvenih radni
ka, koje su zanimale filozofske implikacije djelovanja istra ivaèa. Buduæi da se s
tim povezuje Kantovo ime, dobro je da se sjetimo kako stajali te, koje propovijed
aju ti mislioci, nije kantovsko u ortodoksnom smislu. Jer, kao to smo vidjeli, Ka
ntova teorija spoznaje èini okvir kategorija obja njenja preduvjetom za iskustvo.
U tom se kontekstu za obja njenje ka e da je neznanstveno, jer se pretpostavlja da i
de dalje od iskustva. Ne bi se moglo reæi da su ti znanstveni pozitivisti razumj
eli Kanta jako dobro.
Najpoznatiji je predstavnik te grupe E. Mach (1838 1916) èija je Znanost mehanike
dala pozitivistièki prikaz mehanike. Èineæi to, ona pomnjivo izbjegava
Romantièka zanesenost umjetno æu: arah Bernhardt u svom salonu.
287
da upotrijebi skolastièku terminologiju koja je u stanovitoj mjeri na la j njutono
vsku fiziku. Termin, kao npr. sila jest u pitanju. Sila nije ne to t tko mo e vidjeti
. Sve to mo emo reæi jest da se tijela kreæu na odreðene na Mach stoga iskljuèuje s
ilu i definira je iskljuèivo s pomoæu èisto kinemat pojma akceleracije. Naravno.
Mach ne eli stvoriti mehaniku koja æe biti kao znanost. Pozitivistièko je djelov
anje zapravo primjena Occamove brit1 ono to se èinilo da je oèito suvi ni razvoj be
spotrebnih znanstvenih pojn Ovdje ne mo emo potanko ispitivati u kojoj mjeri ta op
eracija èi æenja mo opravdana. No va no je daje nagla ena jedna stvar koja se tièe znan
stven« tode uopæe. Iskljuèiti hipoteze znaèi krivo shvatiti ulogu obja njenja u zn
ai Hipoteza obja njava utoliko ukoliko èuva pojavnosti i predviða buduænost
sama nije predmet istra ivanja, ona mo e n viti da obja njava, u najmanju ruku, dotle
dc iskrivljuje èinjenice. No ona obja njava samo to sama ostaje neobja njena. Kad pak
nju saèuvati, ona vi e ne obja njava nego je mo protumaèiti s pomoæu neke druge hip
oteze sad ostaje neobja njena. To nije ni najn tajanstveno. Vi ne mo ete odjednom i
istod sve objasniti. No pozitivisti su u krivu kada i da ne mo ete uopæe ni ta objas
niti. Jer, recin doista odluèite odbaciti sve hipoteze. Kako i se onda baviti zn
ano æu? Kako se èini, sv nam ostaje jest Baconova klasifikacija; a ona kao to smo v
idjeli, ne vodi ba daleko. Tako : èinjenica da znanost i dalje ivi tjera u la po5 z
am ljudi kao to je bio Mach. Najrjeèitiju ki pozitivistièkog uèenja nalazimo u dj
elu Meyer (1859 1933) gdje susreæemo epistemologiju je doista kantovska u naèelu,
premda ne u < dinostima.
U svojim poku ajima da naðu znanstven domjestak za ono to nazivaju prezirno "mi zik
om", znanstveni filozofi èesto padaju u vlæ metafizièke te koæe. To, na neki naèin
, ne naðuje. Jer, premda mogu donekle oprav odbacivati metafizièke spekulacije f
ilozofa, oi skloni da zaborave kako se znanstveno istra nje razvija na osnovi od
reðenih pretpostavki.
liko, barem, èini se daje Kant imao pravo. Tako, da uzmemo jedan primjer, je poj
am uzroènosti preduvjet za znanstveni rad. A to nije rezultat istra iv nego vi e pre
tpostavka, makar samo pre utna, bez koje se istra ivanje ] moglo obaviti. Kad se pro
matraju u tom svjetlu, filozofske novotarije, koje : nedavno pojavile u napisima
znanstvenika, nisu tako zanosne kao to m izgledaju na prvi pogled.
to se tièe smisla znanstvenih tvrdnji i postupaka, oni idu k tome da* odlo i na str
anu u korist neke vrste matematièkog obreda. Otkriæa znanost lièno su poremetila
kruti i zatvoreni njutonovski nazor o svijetu. No, umjes nastoje pro iriti taj na
zor, znanstveni se radnici uglavnom zadovoljavaju bè njem svojim problemima uz p
omoæ matematièkih teorija koje daju primje rezultate, ako se tumaèe na odgovaraj
uæi naèin. Meðurazdoblja izraèuna\
288
De Chiricov "Veliki metafizièar", simbol traganja za smislom. (Muzej moderne umj
etnosti, New York.)
i preoblikovanja ostavljaju se po strani i djeluju samo kao skup pravila. Taj st
av, premda nije univerzalan, iroko je rasprostranjen i neobièno podsjeæa na misti
cizam brojeva kod pitagorovaca i njihovih sljedbenika u kasnom renesansnom dobu.
U samoj filozofiji, ti opæi smjerovi stvorili su pokret koji se udaljava od znan
osti. To je taèno ne samo u pogledu ponovnog raðanja idealistièkih smjerova u Ev
ropi, nego i u pogledu prete no lingvistièke filozofije u Velikoj Britaniji. to se
tièe ove posljednje, istina je, u stanovitom smislu, da nije posao filozofije da
se bavi otkriæima, nego da procjenjuje vrijednost razliènih iskaza o onome to se
priznaje na svim stranama. U svakom sluèaju, to je jedan od onih poslova kojima
se filozofija uvijek bavila. Ipak, razlièna filozofska stajali ta mogu u razlièno
j mjeri pomoæi ili ometati napredak znanstvenog istra ivanja.
to se tièe èiste filozofije, kojoj se sada moramo vratiti, engleskim je podruèjem
u drugoj polovici devetnaestog stoljeæa vladao idealizam koji se doskitao iz Ev
rope. U Britaniju ki a dolazi iz Irske a idealizam iz Njemaèke. Ipak, glavno lice
na tom podruèju nije bilo posve u hegelovskoj tradiciji. F. H. Bradlev (1846 1924
) koji je studirao i pisao u Oxfordu, razradio je kritièko odbacivanje materijal
izma i nastojao doseæi apsolut koji podsjeæa vi e na Spinozinog Boga ili prirodu,
nego na Hegelovu apsolutnu ideju.
to se tièe dijalektièke metode koju on prihvaæa u svojim raspravljanjima, ona nij
e naèelo organskog razvoja, kao to je to kod Hegela, veæ vi e rasudno oruðe po uzor
u na Platona i njegove elejske prethodnike. Zapravo, Bradlev se trudi da se supr
otstavi prilièno intelektualnom monizmu Hegela, u kojem postoji te nja da se izjed
naèe znanje i biæe; a to je stajali te koje ide unatrag sve do Sokrata i pitagorov
aca. Bradlev poku ava da se probije ispod racionalne misli i njezinih kategorija d
o stupnja golog osjeæaja ili iskustva. To je stadij na kojem mo emo govoriti o stv
arnosti. to se tièe mi ljenja, ono je uvijek neka vrsta izvrtanja onoga to stvarno j
est. Ono dovodi do golih privida (pojavnosti), jer izvræe stvarno nameæuæi mu tu
ðe okvire klasifikacija i povezanosti. Bradlev na taj naèin dr i da se u procesu m
i ljenja neminovno moramo zaplesti u proturjeènosti. To je uèenje iznio u knjizi P
ojavnost i stvarnost.
Bit Bradlevjeva napada na mi ljenje jest u tome da je ono nu no u odnosu, e odnosi,
kao to on poku ava pokazati, uvode nas u proturjeènosti. Da utvrdi taj neobièni zak
ljuèak, Bradlev upotrebljava oblik dokaza treæi èovjek, kako ga je upotrijebio p
latonski Parmenid protiv Sokratova uèenja o sudjelovanju. Kako su kvalitete i od
nosi na jednoj strani razlièni, a na drugoj nerazdvojivi, trebali bismo moæi raz
likovati, i to u ma kojoj danoj kvaliteti, onaj dio koji je strogo kvalitativan
od onoga koji je pod utjecajem relacionalnih veza. No mi ne mo emo tako razlikovat
i razliène dijelove kvalitete, a kad bismo èak i mogli, sad bismo
Jednad ba teorijske znanosti; obièno se tumaèi kao puko baratanje znakovima.
F. H. Bradley (1846 1924)
Njegova knjiga "Pojavnost i stvarnost" prvi put je objavljena 1893.
APPEARANCE AND REALITY
Eesat>
F. H. BRADLEV. I.I..I). Glasuok
F.ll** <¦/ At«ten Catlttt, Utfml
SKCOND EOITION (RiVlMO). WITH
SWAN SONNENSCHEIN & CO Um.
NK« VOKK: TilK MACMILLAN COMPANV
se suoèili s problemom ponovnog povezi1 dvaju dijelova. To ukljuèuje novi odnos
treæi èovjek se nastavlja.
Oblast mi ljenja, a s njom i znanost, trp proturjeènosti i zato pripada vi e pojavne
stvarnosti. Na neobièno obratni naèin Bi dolazi do istog zakljuèka kao Hume, pr
< prilièno drugaèijoj osnovi. No, poput Hu odbacuje pojam sebe jer ukljuèuje odn
os tièe Boga postojeæe religije, njega, iz istog takoðer treba odbaciti.
Odbaciv i tako pojavnost, Bradlev nals nost u apsolutu koji je, kako se èini, ne e
lejskog jednog koje je isku eno iznutra, pnju neposrednijem i bli em nego je stup on
alnog mi ljenja. U tom su apsolutu uj> sve razlike i svi su sukobi u njemu razrije
to ne znaèi da je pojavnost napu tena. IV kodnevnom ivotu mislimo i bavimo se zr è
ime se upliæemo u pojavnost. Isto tako, ljudi poèinjaju èvrsto je ukorijenjeno,
k vnost, u obiènom svijetu. No na razini ap; nesavr enosti kao da nestaju.
Drugi oblik idealizma, koji je u nekom izveden iz hegelijanizma, nalazimo u filo
2 nedetta Crocea (1866 1952) premda je k mo da èak i va niji izravni utjecaj Vica. C:
bio akademski filozof i u ivao je ekonoms visnost cijelog ivota. Zbog svoga meðun u
gleda pre ivio je fa istièko razdoblje, a bio previ e uznemirivan; poslije rata nalas
nekolikim polo ajima u talijanskoj vladi.
Croce je obilno pisao o povijesti i knjii a 1905. je osnovao knji evni èasopis La
kojeg je ostao urednik. Znaèajka njegova ] filozofiji jest njegovo nagla avanje es
tetil konkretnog iskustva u koji je um uklju razmatra umjetnièko djelo.
>
S Hegelom, èiji monizam, jednostavno, vlja mjesta za epistemolo ke te koæe bri empir
izma, ili èak i Kantova uèenja, Crc stajali te daje stvarnost duhovna. No, dc gel
u svom isticanju dijalektike tvrdio da procesi ukljuèuju djelatno svladavanje p:
Croce se tu, kako izgleda, vraæa ravno Vio rum factum"-jednad bi. U svakom sluèaj
svjestan nekih glavnih slabosti hegelizme je od njih primjena dijalektike na pr
irodi je brojèana nadritajnovitost trodjelne pod iznad svega, Hegel je u krivu s
a svojom pcijom idealistièkog sustava. Mi smo o t
290
rekli nekoliko kritièkih primjedaba; ovdje mo emo dodati da su uèenje o dijalektiè
kom razvoju i postizavanje krajnjih ciljeva prilièno nespojivi. Croce zadr ava poj
am razvoja, premda ne prihvaæa naèin na koji ga Hegel obja njava. Namjesto dijalek
tièkog nepredovanja, on usvaja preinaèeni oblik Vicova uèenja o fazama. Vico je
mislio da su ta napredovanja ciklièka, tako da æe se na koncu sve vratiti na ist
u polaznu taèku. Kao to smo vidjeli, to se stajali te vraæa na Empedokla. Meðutim,
Croce misli da su te promjene takoðer napredne, tako da duh u vraæanju svojoj po
èetnoj fazi stjeèe novi uvid u proces.
Unatoè njegovu odbacivanju Hegela, treba priznati da Croce zadr ava prilièno mnogo
dijalektike u svojim napisima. Tako u knjizi, koje je naslovna stranica ovdje o
tisnuta, on upotrebljava termine koji gotovo podsjeæaju na Hegelovu logiku. "Bli
ska veza izmeðu gre ke i istine nastaje zato to se èista i krajnja gre ka ne mo e zamis
liti; i zato to se ne mo e zamisliti, ona ne postoji. Gre ka govori s dva glasa: jeda
n od njih potvrðuje la nost, a drugi je porièe; i to je sukob da i ne, koji se zov
e proturjeènost."
Ovaj izvadak slu i i tome da potcrta stajali te prema kojem um za Crocea odgovara st
varnosti. Nema nièeg na svijetu to u naèelu ne mo emo otkriti. Sve to se ne mo e zamis
liti, ne mo e ni postojati, te dakle ono to postoji mo e se i zamisliti. Valja istaæi
da je Bradlevjev stav o tome obratan. Po njemu, ono to se mo e zamisliti mora zato
postojati, ili izra eno formulom: "Sto mo e biti i mora biti, jest." I konaèno, zbo
g Hegelova utjecaja, Croce je prikazivao Vica kao racionalistu devetnaestog stol
jeæa, dok je on u stvari bio plato-nist sedamnaestog stoljeæa.
U Francuskoj, najutjecajniji filozof s kraja devetnaestog i poèetka dvadesetog s
toljeæa krenuo je drugim putem u svom otporu protiv znanosti. Henri Bergson (185
9 1941) pripada iracionalistièkoj tradiciji koja se e do Roussea-ua i romantièarskog
pokreta. Kao i pragmatisti, Bergson uzdi e djelovanje iznad svega. U tome se odra a
va odreðena nestrpljivost prema opreznoj i bestrasnoj primjeni razuma u filozofi
ji i znanstvenom istra ivanju. Jedna od glavnih crta racionalnog mi ljenja jest njeg
ova te nja za precizno æu. Kartezijanske upute u Raspravi opisuju to vrlo dobro. Nad
asve, poku avajuæi da uhvatimo prolazno kretanje iskustva u okvir jezika, mi kao d
a zaustavljamo kretanje stvarnosti i stavljamo na
rsscEsasr
Benedetto Croce (1866 1952)
Ovaj ogled (1913) bio je uvodno predavanje na Houstonskom sveuèili tu u Texasu
P1CCOLA BfBLIOTECA FILOSOFICA
RENKDETTO CROCE
BRBVIARIO
E S T E T I C A
(JUATTRO 1,KZIONI
BARI GIUS. I.ATI--H7.A & h'ICLI
291
njezino mjesto njezinu blijedu i statiènu verbalnu sliku. Tu imamo stari 1 klito
v i Parmenidov problem. Ono to Bergson poku ava uèiniti jest da z, stvarnost kretan
ja iskustvu, kako bi sprijeèio iskrivljavanje strogih formi pripadaju razumu i n
jegovoj slici svijeta.
Dovle Bergsonov problem donekle podsjeæa na Bradlevja. No rje enje je f drugaèije.
Bradlevjeva je metafizika, na koncu, tijesno povezana s njeg logièkim teorijama
a posebno s teorijom koherencije istine. Za Bergsona je s logika utjecaj koji v
alja prevladati. U tom smislu, Bradlevja mo emo opisat racionalistu, a Bergsona ka
o iracionalistu.
Za razliku od idealistièkog i materijalistièkog monizma devetnaestog ljeæa, Berg
sonova se filozofija vraæa dualistièkom nazoru o svijetu. Te
podjele svijeta, meðutim, nisu posve jednake ma iz ranijih dualistièkih uèenja.
Jedna od n materija, kao kod Descartesa; druga je neka ¦ ivotnog poèela koje je d
rugaèije od duhovnog ( racionalistièkog svijeta. Te dvije velike sile, i\ na jedn
oj i materijalna na drugoj strani, upl< su u stalnu borbu, u kojoj djelatni impu
ls poku ava svladati prepreke koje mu na put st pasivna materija. U tom je procesu
ivotna s odreðenoj mjeri oblikovana materijalnim uvje u kojima djeluje, ali ipak
zadr ava svoje osn obilje je slobode djelovanja. Bergson odbacuje dicionalna uèenja
o evoluciji zbog njihovih r nalistièkih sklonosti, koje ne dopu taju nasta nièega
temeljito novog. Ovo je posljednje, izg veæ nekako sadr ano u prethodnom, ili je
pi dreðeno njime, i to, èini se, obara slobodu dje nja koju Bergson pripisuje ivo
tnoj sili. Po nj' evolucija stvara istinsku novost, ona je stvaral u doslovnom s
mislu. To je uèenje iznio u svorr poznatijem djelu koje se zove Stvaralaèka evc
ja. Vrsta evolutivnog procesa koju Bergson pr stavlja potjeèe izravno iz analogi
je s umjetni stvaranjem. Ba kao to umjetnika pokreæe m latnost neka vrsta stvarala
èkog nagona, tako tna sila djeluje u prirodi. Evolutivne se pron zbivaju posreds
tvom trajnih stvaralaèkih na koji te e nekim novim, jo nepostojeæim znaèajkama.
 to se tièe èovjeka, evolutivni proces nas je ostavio kao iva biæa u k( se um naglo
uzdignuo iznad instinkta. Bergson dr i daje to prilièno nezg< kao stoje i Roussea
u mislio prije njega. Èovjekov je um sklon da ukruti nji instinkte i tako mu je
oteo njegovu slobodu. Jer, um nameæe svijetu vi; pojmovna ogranièenja i tako ga
prikazuje iskrivljeno. Zapravo smo jako d od racionalistièkog uèenja koje vidi u
umu oslobadajuæu snagu.
Najvi i je oblik instinkta intuicija koja je neka vrsta duhovne djelat to je neposr
edno u skladu sa svijetom. Dok um iskrivljuje, intuicija zæ æa iskustvo kakvo on
o jest. Prema Bergsonu, te koæa je s umom u tom odgovara samo diskontinuitetu mate
rijalnog svijeta. To je stajali te oèig] povezano s pojmom jezika kao sustava disk
ontinuiranih pojmova. to si ivota, on je u biti kontinuiran i um ga ne mo e razumjet
i. Kako se èini,
Henri Bergson (1859 1941)
BIBU0THLQ17B ÐE PHILOSOPUie CONTENP0BAME
¦ LÆVOLUT1ON
CREATRICE
Itam KROSOM
se moramo osloniti na intuiciju. Razlika izmeðu uma i intuicije povezana je, po
Bergsonu, sa sliènom razlikom izmeðu prostora i vremena. Um, koji razbija ili an
alizira svijet, djeluje na bezvremenski naèin, poput sna. Upotrijebiv i na raniji k
ontrast izmeðu teorijskog i praktièkog, u etimolo kom smislu tih rijeèi, um je teo
rijski. On promatra svijet na geometrijski naèin, za njega postoji prostor, ali
ne i vrijeme. No ivot je praktièno zbivanje koje teèe u vremenu, i tu sad posredu
je intuicija. Dakako, prostorna rascjepkanost koju vr i um ima nekog smisla, ali o
meta ispravno razumijevanje ivota. Fizikalno vrijeme nije istinsko vrijeme, veæ p
rije vrsta prostorne metafore; pravo vrijeme intuicije Bergson naziva trajanjem.
Ali nije lako objasniti to ono jest. Èini se da Bergson misli kako je to neka vr
sta golog iskustva koje zavlada nama kad se uzdr imo od racionalistièkog mi ljenja i
samo se prepustimo struji vremena. Mogli bismo reæi daje ta predod ba donekle sli
èna egzistencijalnim oblicima spoznaje koje spominje Kierkegaard i koje su, izmi
jenjene, preuzeli egzistencijalisti.
Bergsonovo shvaæanje vremena povezano je s njegovim tumaèenjem pamæenja. U pamæe
nju svjesni um uspostavlja neku vrstu veze izmeðu pro losti i sada njosti. Pro lost vi e
ne djeluje, dok sada njost djeluje sada. Dakako, taj naèin izra avanja pretpostavlj
a upravo ono matematièko vrijeme koje on drugdje svakako nastoji odbaciti u kori
st trajanja. Pro lost i sada njost moraju biti razdvojene da bi imala smisla tvrdnja
o djelovanju. Osim toga, tu postoji obièna zbrka koja nastaje iz dva smisla to s
e pridaju rijeèi pamæenje. Pod pamæenjem kad to podrazumijevamo duhovnu djelatnost
sjeæanja koja se dogaða ovdje i sada, a kad to pro li dogaðaj koji se pamti. Brkaju
æi duhovnu djelatnost s njezinim objektom, Bergson je naveden na to da govori o
pro losti i sada njosti kao neèem to je pomije ano.
U skladu je s proturacionalistièkom sklono æu Bergsonova mi ljenja da on uglavnom ni
je sklon tome da pru a ni dobre ni lo e razloge za stavove, koje tra i da prihvatimo.
Umjesto toga, on se oslanja na odreðenu pjesnièku kvalitetu u svojim izlaganjima
.
Sve je to vrlo slikovito i ugodno, ali ne mora biti nu no uvjerljivo za èitaoca. U
stvari, to je te koæa sa svakim postavljanjem naèela koje hoæe ogranièiti podruèj
e razuma. Jer, govoriti o razlozima za prihvaæanje znaèi veæ se kretati unutar r
acionalnog.
Bergsonovo je uèenje mo da najbolje razmatrati onda kada navodi neke psiholo ke, pri
je nego logièke crte iskustva. U tom smislu, ono je u skladu s odreðenim smjerov
ima u psiholo koj nauci. Slièna se primjedba odnosi na egzistencijalizam. Veliki n
ovi napredak na polju psihologije bila je psihoanaliza. No, prije nego se upusti
mo u kratko razmatranje o njoj, moramo spomenuti jedan drugi smjer u psihologiji
, koji je u mnogom pogledu njoj suprotan, to jest pristup koji se opæenito zove
biheviorizam.
Bihevioristièka kola u psihologiji je ogranak pozitivizma. Ona pobija naoko tajno
vite entitete stare introspektivne psihologije i izja njava se u prilog
PARI
rtux auam, tumam
Naslovna stranica "Stvaralaèke evolucije", Bergsonova najpoznatijeg djela
293
oèiglednog pona anja. Uzima u obzir samo or ljudi oèigledno rade. U najboljem sluè
aju, me u na em pojmovnom okviru za opisivanje po nja upotrijebiti sklonosti da se
u danim okolno pona amo na odreðene naèine. Radi se o stvi koje se mogu otvoreno
promatrati i provjerav; vrlo slièan naèin kao to fizièar izvodi pokus. J stavno p
ro irenje ovog pristupa znaèi tra enje psiho-kemijskih i fiziolo kih obja njenja za ps ka
zbivanja. Na taj naèin, takva vrsta uèenja nje tome da bude materijalistièka i
pozitivisti obja njenom smislu. Jedan od najpoznatijih ðaja u tom smjeru razvoja j
est rad ruskog fizi Pavlova o uvjetovanim refleksima. Svatko je è Pavlova i za s
linu njegovih pasa. Posve grubo re bit pokusa je u slijedeæem: ivotinji dajemo h
a istodobno joj pokazujemo neki signal, recimc lik na platnu. Poslije nekog vrem
ena sam lik p< dovoljan da se stvore fiziolo ki efekti za koje 1 oèekivali da idu
zajedno s davanjem hrane, poèinje teæi ako se samo pokazuje signal. Taj reagiran
ja nazvana je uvjetovanim refleksima. S tim se istra ivanjima hoæe pokazati kako k
retne prilike, koje se mogu promatrati, otk odreðene povezane dogaðaje, kojih se
posl mogu mijenjati u odreðenoj mjeri s pomoæu r tnutih navika. U tom pogledu,
obja njenje u] bljava asocijacionistièku psihologiju na prilièn
dicionalni, Humeov naèin. Ali se èini da osim toga to takoðer znaèi kak potrebno
postulirati tako tajnovite entitete kao to je mi ljenje; sve to se; reæi obuhvaæeno
je povezanim dogaðajima koji se mogu promatrati.
To je mo da krajnja formulacija ovog sluèaja i nema dvojbe da su ] bna neka ograni
èenja. Meðutim, za na u sada nju svrhu dovoljno je naz smjer. U filozofiji nalazimo
donekle slièan razvoj u odreðenim oblicima 1 Pavlov u svom laboratoriju stike>
k9Ji ukidaju znaèenje u tradicionalnom sn
mjesto njega uzimlju stvarnu upotrebu jezika, ili nost da ga upotrijebimo u odgo
varajuæoj prilic: i od Pavlovljevih pasa, od nas se prije oèeku slinimo nego da
mislimo.
Posve suprotni pristup nalazimo u psiholo uèenju koje je povezano s imenom Sigmu
nda i da (1856 1939). Poèev i s prilièno biolo kin jali tem, Freud je vremenom pre ao na p
siho koja prihvaæa skrivene entitete bez ograda. Z; govo je uèenje od sredi nje va n
osti pojam pc jesti koju, veæ po njezinoj naravi, ne mo emo vno promatrati. Ostavl
jajuæi na trenutak po 5 pitanje da li je to uèenje osnovano, ovdje mo ponovno re
æi da je to, u svakom sluèaju, ] ispravna znanstvena hipoteza. Oni koji je odi j
u bez razmi ljanja zbog pozitivistièkih predre
J. P. Pavlov (1849 1936), ruski fiziolog, radio na uvjetovanim refleksima
,L
Sigmund Freud (1856 1939), utemeljitelj psihoanalize. Njegova "Psihopatologija sva
kodnevnog ivota" (1904) do ivjela je do 1910. tri izdanja.
ne shvaæaju ulogu hipoteze u znanstvenoj metodi. No, da se vratimo Freudu; uèenj
e o podsvjesnom i njegovim naèinima djelovanja omoguæuje nekoliko va nih otkriæa u
psiholo koj nauci. Prvo je od njih Freudova opæa teorija snova objavljena 1900. p
od naslovom Tumaèenje snova; drugo, povezano s prethodnim, jest njegova teorija
o zaboravljanju, koja je popularno protumaèena 1904. u Psihopatologiji svakodnev
nog ivota.
Snovi se razlikuju od budnog stanja i svijesti time to dopu taju neku vrstu slobode
i ma te, koja u na em budnom stanju ne bi pristajala uz surove èinjenice s kojima s
e suoèavamo. No ta sloboda onoga koji sanja na koncu je vi e prividna nego stvarna
. To mora biti zakljuèak svake opæe teorije snova. Opæa je Freudeova hipoteza da
u snovima postizavamo ispunjenje elja i udnji koje su u obiènom ivotu potisnute iz
mnogo razloga. Mi ovdje ne mo emo ulaziti u slo aj represije i taènu strukturu indi
vidualnoga psiholo kog sklopa. Dovoljno je istaæi da onaj koji sanja premje ta i pon
ovno sla e, èineæi to donekle slobodno, mno tvo elemenata koji se temelje na izravno
m iskustvu i potisnutim eljama ne samo toga dana nego i na onima koje potjeèu èak
iz ranog djetinjstva. Zadatak je tumaèenja da odgonetne pravi smisao sna.
To ukljuèuje priznavanje odreðenih simbola koji posreduju u procesu represije, d
a bi se sakrilo neku neugodnu istinu ili izbjeglo da se stvari nazovu pravim ime
nom, kada to ne mo emo podnijeti. U toku ovih tumaèenja Freud je sastavio cijelu l
istu simbola, premda se, istini za volju, mora priznati daje on sam bio opreznij
i pri njihovoj upotrebi nego njegovi sljedbenici. to se tièe terapeut-ske strane,
 valja se sjetiti da je Freud bio lijeènik, a razotkrivanje ili psihoanaliza tih
procesa dr ala se potrebnom za smirenje neurotiènih poremeæaja prouzrokovanih rep
resijom. Analiza doista nije bila dovoljna za izlijeèenje, no bez nje to nije bi
lo dovoljno èak ni poku ati. Naravno, terapeutska koncepcija znanja nije nova, kao
to smo vidjeli, nju je zastupao veæ Sokrat. Suvremeni lingvistièki analitièari i
maju vrlo slièan nazor o tome da se filozofske zagonetke, koje oni izjednaèavaju
sa lingvistièkim neurozama, lijeèe analizom.
to se tièe zaboravljanja, Freud ga povezuje sa sliènim mehanizmom represije. Mi z
aboravljamo jer se, u odreðenom smislu, bojimo sjetiti. Da bismo izlijeèili svoj
u zaboravnost, moramo shvatiti to nas tjera da se suste emo od sjeæanja.
Freudovo je uèenje u svakom sluèaju zaslu no po tome to predstavlja ozbiljni poku aj
da se da opæenito znanstveno tumaèenje snova. U nekim svojim pojedinostima ono,
naravno, nije po-
Zur
Psychopathologie des Alltagsleben
(Ober Vcrgessen, Versprechcn, Vergreifen, Abcrglaube undlrrtum)
Prof. Dr. Sigm. Freud
i e hrte Auilage
BERLIN igio VERLAG VON S. KARGER
1S-
I
i
sve uvjerljivo. Freudov rjeènik simbola, na primjer, ne izgleda posve u' vo. Raz
umije se, ono èime je psihoanaliza izazvala veæu pozornost nej bilo inaèe, to je
otvoreno priznavanje seksualnog pona anja i njegove rep U isto vrijeme, ta ju je
okolnost naèinila metom mnogih neprosvij< pokuda.
Od poèetka ovog stoljeæa glavna je snaga u amerièkoj filozofiji jedar naèeni obl
ik pragmatizma. Glavni predstavnik tog pokreta bio je John ey (1859 1952). Podrije
tlom iz Nove Engleske, bio je pro et starim libei tradicijama onog kraja. Krug je
njegova zanimanja uvijek bio vrlo irok tezao se dalje od akademske filozofije. Mo d
a je njegov utjecaj najveæi na obrazovanja, to je predmet o kojem je imao mnogo t
oga reæi od vremerj je 1894. postao profesorom filozofije na èika kom sveuèili tu. A
ko je r izmeðu obrazovanja u tradicionalnom smislu i struènog znanja, kakvo t lo k
o dru tvo sve vi e tra i, postala u na e vrijeme donekle nerazgovijet je djelomièno utje
caj Deweyjeva rada.
U Deweyjevoj filozofiji postoje tri glavna pojma koji ga povezuju s : ranijim sm
jerovima. Pragmatièki smo momenat veæ spomenuli. Kao i I Dewey misli da je istra i
vanje nadasve va no. Tu je zatim nagla avanj lovanja, koje je vi e bergsonovsko nego p
ragmatièko. Istina je, kao t< vidjeli, da su pragmatisti takoðer bili uvjereni u
va nost djelovanja. No ov moramo prisjetiti da je James krivo shvatio Peircea i da
je Peirceova djelj mnogo prije ono to je Vico mislio kad je formulirao "verum fa
ctum"-j d bu. Treæe, ima u Deweyjevu uèenju mnogo hegelijanskog mi ljenja. To bno do
lazi do izra aja u njegovu isticanju organskih ili jedinstvenih cjelin krajnjih ci
ljeva istra ivanja. Logièki koraci do kojih dolazi u tom procesi
se instrumentima s pomoæu kojih dolazii cjeline. Ta instrumentalna koncepcija im
a mnogo zajednièkog s hegelovskom lektikom, ako nju dr imo instrumenton vodi do po
tpunog sustava. Slijedeæi pn tièku kolu, Dewey ne eli da bude osa' tradicionalnim
koncepcijama istine i nei kakve su do le do nas iz Pitagorine i Plat matematièke f
ilozofije. Namjesto toga, I govori o "opravdanoj tvrdljivosti, pojmu 1 izveo iz
Peircea; premda bismo trebali c daje Peirce kasnije dopu tao postojanjej< odgovora
na svako pitanje, ma koliko c daleko.
Na to opæe pitanje odbacivanja istine u lutnom smislu mo emo primijeniti kritiki s
mo veæ spominjali u vezi s Protagorom. mo da netko utvrdi kako sam ja gnjavato:
ga ja pragmatièki upitam ima li on oprav
za takvu tvrdnju, to mi taj èovo mo e odgovoriti? Za nj bi u stvari mog korisno da
tako misli o meni, pa se u tom sluèaju mo e osjetiti ponukan potvrdno odgovori na
moje pitanje. No, rekao on da ili ne, odmah ide da svojih vlastitih pragmatistiè
kih naèela. Jer, to vi e nije pitanje opravdanj uopæe ne misli o svrsishodnosti dr
ugog reda; to zapravo vodi ravno u bes èni regres. Upravo obratno, odgovarajuæi
s da ili ne, on pre utno priznaje lutni osjeæaj istine. Ni ta se ne mijenja s moguæo
m okolno æu da se on vat
John Dewey (1859 -1952)
N. Whitehead (1861 1947)
mo e u dobrom uvjerenju dati odgovor za koji æe se pokazati daje neistinit. Ipak,
on mora pre utno prihvatiti jedan apsolutni standard da bi uopæe odgovorio. Ova vr
sta kritike primjenjuje se ne samo na pragmatièko uèenje o istini, nego na svako
uèenje koje hoæe definirati istinu s pomoæu drugih mjerila. Nije prete ko vidjeti
odakle izvire ova vrsta poku aja da se logiku podvede pod djelovanje. To je u bit
i bergso-novski prigovor da na tradicionalnim objektivnim nazorima logike ne mo e
nastati ni ta doista novog. Zahtjev za novo æu i dru tvenim irenjem jest ono to nadahnju
je takvu vrstu nauèavanja. U tome postoji, na koncu, zbrka izmeðu mno tva ljudskih
djelatnosti i nepromjenljiva okvira izra avanja toga u jeziku i logici. Neuspjeh
da uvide ta pravila mo e navesti ljude da prekoraèe mjerila i zaborave granice svo
jih snaga.
Drugi je istaknuti lik, kojeg ovdje moramo spomenuti, moj pokojni kolega A. N. W
hitehead (1861 1947). Mi smo ga veæ upoznali kao matematièkog logièara. Poslije dj
ela Principia Mathematica, njegovi su se interesi postepeno mijenjali u smjeru f
ilozofskih problema koji nastaju u suvremenoj znanosti, a na koncu se okrenuo me
tafizici. Godine 1924, kad je imenovan profesorom filozofije na Harvardu, on je
zapravo zapoèeo novu karijeru. Napisi iz tih kasnijih godina èesto su vrlo nejas
ni i te ki za èitanje. Premda reæi daje neka knjiga te ka nije samo po sebi kritika,
moram priznati da su Whiteheadove metafizièke spekulacije meni prilièno tuðe. J
a æu ipak poku ati da ih ukratko izlo im.
Whitehead dr i da, hoæemo li shvatiti svijet, ne smijemo slijediti Galilejevu. i D
escartesovu tradiciju koja dijeli stvarno na primarne i sekundarne kvalitete. Id
uæi tim putem mi samo dolazimo do slike koja je iskrivljena racionalistièkim kat
egorijama. Svijet se prije sastoji od beskonaènog niza punokrvnih dogaðaja, od k
ojih kao da svaki donekle podsjeæa na Leibnizovu monadu. Meðutim, za razliku od
monada, dogaðaji su trenutaèni i i èezavaju, da bi stvorili nove dogaðaje. Ti doga
ðaji na neki naèin obuhvaæaju predmete. O nizovima dogaðaja mo emo misliti kao o h
eraklitovskom mijenjanju, a o predmetima kao parme-nidskim kuglama. Odvojeni, on
i su, dakako, apstrakcije; u stvarnim procesima oba su nerazdvojno povezani.
to se tièe pravog dodira sa stvarnim, èini se da on zahtijeva spoznaju iznutra, s
pajanje onog koji spoznaje i njegova objekta u jedan entitet. To nas podsjeæa na
Spinozu, i Whitehead zaista tvrdi da svaki stav treba u krajnjoj liniji promatr
ati u njegovu odnosu prema univerzalnom sustavu. To je oèito oblik sustavnog ide
alizma, premda po svom karakteru nije posve jednak idealistièkim crtama u Deweyj
evoj filozofiji. Ondje gdje se Deweyjeva koncepcija cjeline vraæa Hegelu, Whiteh
eadov idealizam ima vi e zajednièkog s organskim pojmovima kasnijeg Shellinga.
Èini se da je to, vrlo sa eto, predmet Whiteheadove metafizike. Kakvo æe ona mjest
o zauzeti u povijesti filozofije, priznajem da to ne znam. Meðutim, ono to je tre
nutaèno zanimljivo jest naèin na koji metafizièko uèenje tu nastaje izravno iz z
animanja za odreðene opæe probleme znanosti. Zapravo, mi smo istu stvar vidjeli
kod racionalista sedamnaestog i idealista devetnaestog stoljeæa.
007
Tako dugo dok znanstvena teorija poku ava obuhvatiti èitav svijet, on; cilju koji
vrlo nalikuje na cilj metafizike. Ono po èemu se znanost razliki; je njezina veæ
a odgovornost prema nemilosrdnim, tvrdoglavim èinjenicam Ako se za devetnaesto s
toljeæe mo e reæi da je promijenilo svijet teme nego ijedno dotada, isto mo emo tvrd
iti o razdoblju posljednjih pedeset gc za koje se svijet sigurno èak jaèe preobr
azio. Prvi svjetski rat oznaèava ze tak jedne ere.
Ideja vodilja koja je nadahnjivala ljude nekoliko pokoljenja bio je pojar pretka
. Èinilo se da svijet kroèi prema boljem i civiliziranijem ivotu, zapadna Evropa
dobrohotni gospodar, a ostatak svijeta politièki i tehnièk san. U mnogom je pogl
edu taj nazor o svijetu bio opravdan. Zapad je sij; stajao na èelu i politièki i
s obzirom na materijalnu snagu koju je crpio dustrije. Sve to podupirali su ogr
omno samopouzdanje i osjeæaj da je B< strani napretka. Razvoj industrijskog dru tv
a donio je sa sobom vrlo ^ porast stanovni tva. U jednom stoljeæu ono je u Englesk
oj poraslo peterc ko, a ipak se nisu obistinila crna Malthusova predviðanja. Nap
rotiv, ka industrijsko dru tvo poèelo prevladavati svoje poèetne probleme, opæi i i
vota zajednice postajao je postepeno udobniji.
Kao rezultat tih promjena prevladao je osjeæaj optimizma i povjerei buduænost, k
oji je, u cjelini, od tada prilièno uzdrman. Taj opæi optimistièl obilje ava sve v
eæe intelektualne smjerove ovog stoljeæa. Njime je pro et jed utilitarizam, pragma
tizam i materijalizam. Za to je mo da najistaknutiji pr marksistièko uèenje. Ono j
e uspjelo da saèuva svoje uvjerenje o neminov razvoja èak do danas. To je jedino
politièko uèenje koje je zadr alo svoju j vjeru unatoè nemirima koji su od tada u
znemirivali svijet. Po svom nesak vom dogmatizmu i utopistièkom nazoru
o svijetu, marksizam je ostatak devetnaestog stoljeæa. 1
U takvu raspolo enju zbog napretka, ljudima se èinilo daje svijet posta na èvrste
temelje. Ta je predrasuda uljep ala mi ljenje ne samo onih k< su njihovi materijalni
uvjeti odmah omoguæavali takvo optimistièko staja Neprivilegirani su takoðer os
jeæali da se njihova sudbina mo e i hoæe popr to je bila nada koja kasnije doista n
ije iznevjerena. U meðuvremenu, p nje opæeg obrazovanja poslu ilo je tome da poka e
naèin na koji se ljudi i pobolj ati. Jer, u tom novom dru tvu, tko god nije u ivao pre
dnosti dru t\ polo aja, mogao se uzdignuti nad svoje stanje putem znanja i vje tine.
Taj takmièarski momenat ne to je no\ dru tvenom polju. Dakako, konkurener meðu
trgovcima stara kao i sama trgovini misao da se èovjek mo e unaprijediti svojin ti
tim naporima novijeg je podrijetla. U sre< vjekovno doba opæenito je bilo prihva
æeno Bog svakog postavio na odreðeno mjesto i grijeh paèati se u red to ga je Bog
zavei starija stajali ta doveli su u pitanje renes mislioci; devetnaesto stoljeæe
ih je posve c èilo.
Naravno, uvjeti o kojima je ovdje rijeè od{ raju podruèjima gdje je industrijali
zacija s
UViktorijino doba ivot je izgle- upori te. Ona ukljuèuju Englesku i di
j dao siguran uhodan i zdrav. zapadne Evrope. Dobro je imati na pameti c
Svijet ie bio dobro organiziran i ^ . . .. ....
. .
stabilan. ta podruèja sicusm djeliæ nastanjeno
g sv
Pogrebna povorka u filmu Rene Claira "Entr'acte" (1924): stare se vrijednosti is
mijavaju, stabilnosti nema.
Utjecaj tih zemalja na svjetsku povijest, koji je bio ishodom njihove razvijenos
ti, posve je nerazmjeran, s obzirom na brojnost njihova stanovni tva. No to takoðe
r nije ni ta novo u ljudskim poslovima. Svojom povr inom staro je perzijsko carstvo
bilo golemo u poredbi s Grèkom, a njegov utjecaj posve beznaèajan.
Onima koji su ivjeli u tom razdoblju nadahnutom mi lju o progresu izgledalo je da s
e buduænost mo e planirati s povjerenjem. Prilike su bile dovoljno sreðene da omog
uæe ljudima da s razlogom gledaju na svoje buduæe uspjehe kao na ne to sigurno.
Istodobno, ti su planovi bili posve osobne naravi. Vlastitim upornim nastojanjim
a ljudi su postizali polo aj i sigurnost. to se tièe neprivi-legiranih, prema njima
su se velikodu ni i odgovorni graðani odnosili milostivo i dobrovoljno im pomagal
i. Prve korake prema ostvarenju dru tvenog blagostanja poduzeo je, zaèudo, Bismarc
k, koji je uveo jedan oblik zdravstvenog osiguranja za radnike, e da bi potukao
svoje socijalistièke protivnike njihovim vlastitim argumentima.
Druga istaknuta crta tog razdoblja njegov je opæenito liberalni nazor u politici
. Dr alo se nepobitnom èinjenicom daje vladanje krajnja djelatnost koja treba da p
resuðuje izmeðu suprotnih interesa. Nije se èak ni pomi ljalo na moguænost uplitan
ja u voðenje industrije i trgovine. To to dana nje vlade same vode niz poduzeæa rez
ultat je marksistièkog utjecaja na na opæi pristup
dru tvenim pitanjima. to se tièe slobode kretanja, ona je bila potpuno neogranièena
u najveæem dijelu Evrope. Kao i sada, Rusija je bila donekle izuzetna. Mogli st
e putovati bez ikakvih isprava bilo kuda u zapadnoj Evropi, osim u carskoj Rusij
i gdje se tra io paso . Istodobno, ljudi nisu putovali toliko mnogo koliko putuju sa
da. Djelomièno je to bilo zbog veæih tro kova to su ogranièavali pokretljivost na o
ne koji su bili razmjerno imuæni. Kontrole koje su poslije uvedene pokazuju kako
je meðunarodno povjerenje opalo.
U politièkom ivotu zapadna je Evropa od 1870. dalje u ivala gotovo pedeset godina m
ira. To sretno stanje doista nije vladalo irom svijeta. Postojali su kolonijalni
sukobi u Africi i na Dalekom istoku, Rusija je pretrpjela poraz od Japana koji j
e brzo napredovao u svojem nastojanju da usvoji tehnièku civilizaciju Zapada. Ip
ak, tko je ivio u na im krajevima svijet mu je izgledao kao prilièno spokojno mjest
o. Tako je bilo prije samo pedeset godina. Kad se èovjek osvrne na to, sklon je
da osjeæa kako su ljudi u ono vrijeme ivjeli kao u svijetu snova.
Èitav taj sustav vrijednosti i ideja uni tio je svjetski rat od 1914. do 1918. Una
toè veæoj nacionalnoj svijesti, koja se razvila u devetnaestom stoljeæu, razlike
su dotad bile obuzdane. Sada su one pretvorile svijet u krvavu kupelj, kakve ni
je bilo do tog vremena.
Zajedno s tom nesreæom opalo je povjerenje u napredak i razvila se klima sumnjiè
enja od koje se svijet nije posve oporavio.
to se tièe èisto tehnièke strane, prvi svjetski rat je pokazao koliko je usavr avan
je oru ja daleko odmaklo ispred taktièkih predod bi vojnika. Rezultat je bilo u asno i
bezrazlo no ubijanje koje je uvelike oslabilo zapadnu Evropu. Slabo i kolebljivo
stanje Francuske od 1918. u velikoj je mjeri nasljeðe toga
ooo
Leagae of Nalions Ojfftcia! fournal.
The Covenant of the League of Nations.
by the acceptaw hy the prescripti
of obligations not to resort to w i o< open, just and honourable r
by the firm establishinent of the utuierstandings of inteniatiOBal law
actiiai mle of conduct among Gtivenvments, and by the nminlenance of justiee and
a strupuksus respect for aU breaty obi
in the dealings of organised peoples with one aaother,
to this Covenant of the League of NationS.
Ariicle i.
sof the Leagu«of Natton
sliali be those of th« Signato
Pravila Lige naroda, koja je nastala kao posljedica prvog svjetskog rata
krvoproliæa. Istodobno su Sjedinjene Amerièke Dr ave poèele sve vi e glavnu ulogu u
svjetskim zbivanjima. S druge strane, Rusija je pro ivjel evièku revoluciju i izgra
dila novo industrijalizirano dru tvo, sna nije je ikada bilo carstvo. Nacionalistièk
i osjeæaji koji su tinjali ispod povr Beèkog kongresa, na li su sada izraz u obliku
novih nacionalnih dr a kojih je svaka sumnjièavo gledala na svoje susjede. Slobod
a kretanja pos ogranièena zaprekama koje tek sada ponovno poèinju nestajati.
Ipak, postalo je jasno da æe daljnje ratovanje do istrebljenja meðu evro
narodima ubuduæe ugroziti i samo odr ai padne civilizacije. To je bila glavna pokn
snaga koja je stajala iza osnivanja Lige da 1919. Jedan od glavnih nosilaca tog
: janja da se polo e temelji za mirnu sur meðu narodima bio je predsjednik Sjedi:
Amerièkih Dr ava, Wilson. Èinjenica da ve prijedloge nije na koncu podr ala n vlast
ita zemlja, mnogo je oslabila polo e od njezina poèetka. U meðuvremenu, centralnih
sila izazvao je putem reakcije i nepopustljivije nacionalistièko buðenje je ono
dotad bilo.
Tek stoje proteklo dvadeset godina od! tka Lige naroda, diktatura nacionalsoci u
Njemaèkoj dovela je do drugog svjetske
koji je opsegom i razaranjem nadma io svaki raniji rat u povijesti. Veæa èka moæ n
aoru anja i e æi ideolo ki motivi koji su bili u pitanju pretvo ratovanje izmeðu armija
u totalni rat koji je izravno pogaðao civile jednal i vojnike. Atomsko oru je do iv
jelo je svoju prvu razmetljivu primjenu u nu. To najvi e dostignuæe razorne moæi p
ostavilo je èovjeku nadohvat rul< guænost uni tenja sama sebe. Hoæemo li biti dovo
ljno pametni da se odu] tom isku enju, jo æemo vidjeti. Treba se nadati da æe Ujedi
njeni narodi, I poslije drugog svjetskog rata zauzeli mjesto Lige naroda, uspjet
i u spreèa da ljudi uni te jedni druge.
i
Dvije glavne sile, koje su kroz èitavu povijest osobito poticale tehnièki i jesu
trgovina i rat. Nedavna zbivanja uèinila su to na dojmljiv naèin. I elektronike
i naèina saobraæanja stvorio je ono to sad neki nazivaju di industrijskom revolu
cijom. To je preobrazba svijeta pred na im oèima r èin koji je èak radikalniji od
prve industrijske revolucije zasnovane na pt stroju.
i
Isto tako, prometna su sredstva do ivjela promjenu o kojoj se u devi stom stoljeæu
 nije ni sanjalo. Naèini putovanja mijenjali su se razmjerne od rimskih vremena
do nastupa eljeznica. Od tada je èovjek legendu o pretvorio u stvarnost. Prije sa
mo osamdeset godina èinilo se fantastiènirr Zemlju za osamdeset dana. Sad se to
mo e za toliko sati. ;
Ta dalekose na napredovanja oti la su unekoliko dalje od èovjekove i ænosti da se pr
ilagodi svojoj novoj okolini. U prvom redu, veliki meðum sukobi pridonijeli su p
otkopavanju osjeæaja sigurnosti, koji je prevlada prethodnom stoljeæu. Vi e se nij
e moglo na isti naèin gledati daleko u: jed. Istodobno, podruèje nadle nosti dr ava
duboko se usjeklo u slobod lovanja koja je nekad pripadala pojedincu. Za to post
oji mno tvo razloga svega, sve veæa slo enost ekonomskog ivota industrijskih nacija u
èinila
su te nacije postale vrlo osjetljive na sve vrste nemira. U usporedbi sa srednjo
vjekovnim dobom, na e je vlastito dru tvo mnogo nestabilnije. Zato je nu no obavljati
odreðenu vrstu nadzora nad snagama koje mogu poremetiti politièki ivot. Drugo, na
staje problem pronala enja nekog utjecaja koji odr ava ravnote u da bi se odoljelo nei
zbje nim kolebanjima do kojih dolazi. To ukljuèuje uplitanje dr ave u ekonomska pita
nja. Treæe, gubitak sigurnosti do kojeg je do lo nezavisno od toga sada je donekle
nadoknaðen slu bama koje pru a dr ava. Te promjene imaju vrlo malo veze s politièkim
sustavom zemlje. One ovise prvenstveno o tehnologiji na e civilizacije. Doista je
upadljivo koliko to nalikuje jedno na drugo u zemljama koje se politièki vrlo ra
zlikuju.
Ubitaèna te ina organizacije u modernom ivotu izazvala je nove sklonosti prema irac
ionalistièkom mi ljenju u filozofiji. U neku ruku, ta raspolo enja znaèe otpor proti
v filozofija sile koje nadahnjuju suvremene autokratske re ime. To je takoðer pobu
na protiv onoga to se do ivljava kao ugro avanje ljudske slobode sa strane znanosti.
Glavnu filozofsku baklju iracionalizma nalazimo u obnovljenim egzistencijalistiè
kim uèenjima koja su u posljednje vrijeme igrala tako presudnu ulogu u francusko
j i njemaèkoj filozofiji. O tome æemo uskoro izreæi nekoliko kratkih napomena; o
no to je tu va no primijetiti jest da taj smjer obuhvaæa iroki krug razliènih uèenja
koja su èesto suprotna jedno drugom.
Zajedno s egzistencijalistièkim uèenjima do lo je u Evropi do povratka tradicional
noj metafizici. U Velikoj Britaniji se filozofija u posljednje vrijeme kretala u
glavnom lingvistièkim stazama. Jaz izmeðu evropske i britanske filozofije nikad
nije bio toliki koliki je danas. U stvari, nijedna strana vi e ne priznaje da se d
ruga bavi doista filozofijom.
To je u najkraæim crtama pozadina suvremenog popri ta. Usuðujuæi se da da opæeniti
obris, èovjek se izla e ne samo opasnosti iskrivljavanja nego i nedostatku perspe
ktive. Za to nema lijeka. Ipak, mo emo izreæi jedan opæi zakljuèak. Ono stoje dosa
d omoguæavalo zapadnoj civilizaciji da dominira svijetom, bila je njezina tehnol
ogija zajedno sa znanstvenom i filozofskom tradicijom koje su je stvorile. U ovo
m se trenutku èini da te sile jo uvijek vladaju, premda nema nièega u prirodi stv
ari zbog èega bi to tako moralo ostati. Buduæi da su
se tehnièke vje tine, koje su se razvile na Zapadu, pro irile i na druge dijelove sv
ijeta, mi gubimo svoj povoljni polo aj.
Evropska egzistencijalistièka filozofija prilièno je zagonetna. U stvari, povrem
eno je te ko vidjeti u njoj i ta to bi se moglo prepoznati kao filozofija u tradicion
alnom smislu te rijeèi. Meðutim, opæe polazno stajali te, koje je zajednièko cijel
om pokretu, èini se da je ovo: za racionalizam kao filozofiju dr i se da ne mo e dat
i odr ivo obja njenje smisla ljudske egzistencije. Upotrebljavajuæi jedan sustav poj
mova, racionalist daje opæe opise kojima ne polazi za rukom da dokuèe odlikovnu
osobitost pojedinaènog ljudskog iskustva. Da bi prevladali taj oèigledni neuspje
h, egzistencijalisti se pozivlju na ono to je Kierkegaard nazivao egzistencijalis
tièkim naèinima mi ljenja. Zahvaæajuæi svijet izvana,
S razvojem zraènih veza udaljenosti su se smanjile
Karl Jaspers
racionalizam ne mo e valjano cijeniti neposrednost ivog iskustva; nju me zahvatiti
egzistencijalno iznutra.
Ovom prividnom problemu mo emo pristupiti na razlièite naèine. U j: redu, netko se
mo e osjetiti ponukanim da upozori kako ljudski ivot smisla ili znaèajnosti u onom
pogledu u kojem to zahtijevaju ta razmi l Svrha je ivota u tome da ga ivimo to je mo
guæe zanimljivije; ostale svr varljive. Osim toga, postoji jedna ozbiljna slabos
t u samoj koncepciji egz cijalnih naèina mi ljenja. Razmi ljate li o egzistenciji bi
lo èega, morate i na ne to dane vrste. Egzistencija je sama po sebi lo a apstrakcija
. Ni Heg< nesvjestan toga. To su sna ni argumenti; i valjani, nedvojbeno, ali nam
mogu zasmetati da jasno vidimo to ti mislioci hoæe. Zato moramo osi
ti egzistencijalizam sa ireg stajali ta i nastoji ukratko ocrtamo to on hoæe pokazat
i. <.
Pored svega svog odbacivanja idealistièke tafizike, egzistencijalna filozofija K
arla Jasj time to priznaje tri vrste bitka, zadr ava odr element dijalektike u hege
lijanskom smislu te èi. Jaspers (1883 1969) do ao je do filozofije ranijeg zanimanja
za psihologiju, a posebno zæ bleme psihopatologije. Dakle, èovjek stoji u sre n
jegovih filozofskih prouèavanja. U tom smislu i mo njegov egzistencijalizam nazv
ati humanisti koje ime Sartre upotrebljava za svoju vrstu filo: No, za razliku o
d objektivnog humanizma renes egzistencijalizam u najboljem sluèaju pru a s ktivni
humanizam. Prilièno zavarava to to egzi cijalistièki filozofi, upotrebljavaju Sa
rtreov nazh U Jaspersovu uèenju o bitku suoèavamo se, razlièna pojma. Na najni em
stupnju imamo ktivni svijet koji jednostavno postoji. Njegov bi zato tu-bitak, z
ahvaæen izvana, objektivno. On j va podruèje znanosti u svim njegovim vidovim on
nije adekvatan pravoj spoznaji vlastite egzi èije. U stvari, objektivna egziste
ncija koja posti znanstvenom podruèju smeta osjetljivosti za vi; stu bitka, koju
Jaspers naziva ja-bitak, ili jedr vno egzistencija. Taj naèin bitka vi e nije odg
o1 racionalnim kategorijama koje vladaju podn objektivnog bitka. Za ja-bitak ili
osobnu egziste ka e se da uvijek pokazuje dalje od sebe. Ne t nepravedno prema Ja
spersu, ako bismo to c li s pomoæu aristotelovskih termina, rekav i c njemu osobna
egzistencija sadr i u sebi neodre
mno tvo moguænosti. Te eæi dalje od sebe, "ja" se prilagoðuje treæoj vrsti 1 koji mo e
mo nazvati transcendentnim, bitkom po-sebi koji ukljuèuje obje i vrste. Premda J
aspers ne ide za onim ciljem koji je nadahnjivao idealiste, je vrlo oèigledno da
njegove tri vrste bitka predstavljaju dobar primjer dija èke progresije. U toj
mjeri one moraju na neki naèin biti unutar okvira raci nog. Kao to smo vidjeli ra
nije, to je unutarnja te koæa svake teorije koja n u naèelu ogranièiti razum. Nara
vno, sasvim je ispravno istaknuti jednosi neugodne istine o sebi, kao to je èinje
nica da ljude pokreæu strasti jedi
Martin Heidegger
ili vi e nego razum; to nije u naèelu ogranièavanje razuma. No, kad doðe do teorij
e razuma koja hoæe obezvrijediti sam razum, dolazi do jedne nezgodne proturjeèno
sti. Jer, nu no je uzeti u obzir razum da bismo dali tumaèenje bilo èega drugog. T
ako se poricanju mjerodavnosti razuma ne mo e dati teorijski pla t; on ostaje nedost
i an i tjera nas na utnju. Zapravo, to u stanovitoj mjeri neodreðeno priznaju egzis
tencijalisti koji zato povremeno zagovaraju utnju, premda sami ne ute. to se tièe J
aspersa, on je svjestan te te koæe i poku ava je ispraviti priznajuæi daje razum, na
kraju krajeva, va an.
Na osnovi ovakve podjele bitka Jaspers tvrdi da znanosti, koja je nu no interpreta
tivna po karakteru, ne mo e nipo to poæi za rukom da doista shvati stvarnost. Jer, p
riznajuæi razliku izmeðu tumaèenja i njegova predmeta, mi pre utno priznajemo da n
ismo uspjeli. Èini se da je tu pretpostavka kako su sve tvrdnje iskrivljene èinj
enice samo zato to tvrdnja nije identièna s predmetom o kojem je izreèena. Zbog t
oga, buduæi da su tvrdnje o neèem drugom, dr imo da su neadekvatne. Treba primijet
iti da se tvrdnja ovdje dr i neprimjerenom zbog svoje prirode, a ne, kao kod ideal
izma, zato to je odvojena od niza drugih tvrdnji koje bi joj dale njezin puni smi
sao.
Filozofija se po Jaspersu odnosi na tran-scendentnu vrstu bitka, ili na bitak-po
-sebi. Ili prije, filozofija je te nja pojedinca u njegovu nastojanju da transcend
ira. to se tièe moralnog ivota pojedinca, on djeluje na razini osobne egzistencije
. Na toj razini ljudi razumiju jedan drugog i iskusuju osjeæaj slobode. Buduæi d
a sloboda le i izvan racionalne sfere, mi je ne mo emo racionalno objasniti. Moramo
se zadovoljiti time da priznajemo njezina oèitovanja u odreðenim raspolo enjima. Z
a na osjeæaj da smo slobodni ka e se da ide zajedno s odreðenim raspolo enjem drmanja
ili straha, kao to ka e Jaspers preuzimajuæi taj naziv od Kierkegaarda. Opæenito m
o emo reæi da, dok na razini tu-bitka vlada razum, podruèjem ja-bitka vladaju rasp
olo enja.
Dok Jaspersov egzistencijalizam na tran-scendentnom nivou ostavlja mjesta za rel
igiju, kao i Kierkegaardov, sasvim drugaèiji ton prevladava u djelima Heideggera
(1889 ) koja su
vi e obojena metafizikom. Vrlo osebujna u svom nazivlju, njegova je filozofija kra
jnje nepristupaèna. Èovjek ne mo e a da ne posumnja kako se jezik tu razulario. Za
nimljivo je u njegovim razmi ljanjima nagla avanje da je ni tavi-lo ne to pozitivno. Kao
i mnogo drugog u egzistencijalizmu, to se psiholo ko opa anje protura kao logika.
U Francuskoj je egzistencijalistièki pokret mnogo prisnije povezan s knji evno æu. N
jegov najpoznatiji predstavnik, Jean Paul Sartre (1905 ), pi e ne samo znaèajne filo
zofske rasprave nego i romane. U njima mnoge njegove
i!
egzistencijalistièke misli iznose lica suoèena s jednom vrstom poziva na vanje k
oje je vrlo va na crta egzistencijalizma. Roman je savr eno sreds razmi ljanje o ljuds
koj sudbini.
Kod Sartrea je egzistencijalistièki nazor o ljudskoj slobodi doved vrhunca. Èovj
ek stalno bira svoju sudbinu. Nema nikakve veze s tradicije ranijim dogaðajima u
ivotu pojedinca. To je kao da svaka nova odluka z va neku vrstu potpune predaje.
Oni koji su prepla eni tom neugodnom is poku at æe potra iti za titu u racionaliziranju
svijeta. U tome je znans jednak religioznom èovjeku. Obojica poku avaju pobjeæi o
d stvarnosti. Sartreu se obojica te ko varaju. Svijet nije onakav kakvim ga vidi z
nar to se tièe Boga, èini se da je on mrtav od Nietzscheova vremena. Osob je spre
mna da se suoèi sa svijetom kakav jest podsjeæa doista na Nietzsc
junaka. Iz tog izvora Sartre izvodi svoj ateiz; Ono èemu se Sartre u biti suprot
stavi; racionalistièka koncepcija nu nosti, kakvu zimo kod Leibniza i Spinoze i ka
kvu su pi idealistièki filozofi. Sjetit æete se kako ti rr dr e da sve to jest mo emo
u naèelu vidje nu no, pod uvjetom da gledamo dovoljno s Tada je neizbje no da uèenj
e o slobodi p( oblik kakav nalazimo kod Spinoze i Hegek boda je u tome da se pri
lagodimo djelovanj nosti. Kad se jednom odbaci takvo gledai slobodu, kao to èini S
artre, ostalo kao da gotovo samo po sebi. Racionalistièko gledai nu nost prevladav
a, kao to smo ranije sj nuli, na podruèju teorijske znanosti. Ono s mora odbaciti
èim prihvatimo egzistencij ali uèenje o slobodi. Isto tako, treba napustiti
onalistièku teologiju, premda se èini da Sartre ide predaleko poku avaj povezati s
ateizmom. Jer, ako smo slobodni u smislu u kojem Sartre m: jesmo, onda mo emo iza
brati to god hoæemo. Kao to smo veæ vidjeli, n egzistencijalistièki mislioci misle
o tom pitanju, u stvari, razlièno.
U svojoj kritici racionalistièkog gledanja na nu nost egzistencijalizam s pozornos
t na jednu va nu stvar. Meðutim, on ne daje toliko filozofsk tiku koliko emocional
ni prosvjed iz psiholo kih razloga. Iz osjeæaja da ti ti, egzistencijalizam nastupa
svojom pobunom protiv racionalizma. Ti do prilièno èudnog i liènog pristupa svij
etu èinjenica koji predstavlja srr slobodi. Racionalist vidi svoju slobodu u tom
e to zna kako priroda d^ egzistencijalist je nalazi u udovoljavanju svojim raspol
o enjima.
Osnovno logièko stajali te iza svega toga vraæa se na Schellingovu k Hegela. Egzis
tencija se ne mo e izvesti iz opæih logièkih naèela. To je k koju bi rado potvrdio
' svaki ortodoksni empirist. No, kad se toliko ka e, r ba dodati ni ta vi e. U stvari,
èini se da bi tu izvrsnu kritiku potkopao on bi nastavio da na osnovi nje izvod
i egzistencijalistièku psihologiju. Naime upravo ono do èega je do lo Sartreovo uè
enje. Ima mnogo zanimljivih i dnih opa anja u opisu mno tva psiholo kih stanja. No to
da se ljudi pon i da osjeæaju na taj naèin nije logièka posljedica èinjenice to e
gzistencij logièki nu na. Iæi drugim putem znaèilo bi istodobno priznati i odbacit
i { lingovo stajali te. Dakle, premda mo emo prihvatiti psiholo ka opa anj taèna, nije u
redu da se to pretvori u ontologiju. Upravo je to predmet Sari
Jean Paul Sartre
Gabriel Marcel
rasprave pod naslovom Biæe i ni tavih. S obzirom na pjesnièku nedokuèivost i jeziè
nu osebujnost, ona je u najboljoj njemaèkoj tradiciji. Taj poku aj da se pretvori
pojedinaèni nazor o ivotu u ontolo ko uèenje izgleda prilièno neobièan tradicionaln
om filozofu, bez obzira na to da li on pripada racionalistièkom ili empiristièko
m taboru. To je kao da netko pretvori roman Dostojevskog u filozofske ud benike.
Mo emo spomenuti da bi egzistencijalisti vjerojatno odbacili na u kritiku kao neumje
snu. Kazali bi, naime, da primjenjujemo racionalistièka mjerila. Umjesto da prih
vatimo egzistencijalistièke postavke, mi se kreæemo unutar podruèja racio-nalist
ièke logike. To doista mo e biti tako. Ali taj se prigovor mo e okrenuti protiv samo
g sebe. To je samo drugi naèin da se ka e kako svako mjerilo vrijedi na podruèju r
azuma. Tako je i s jezikom, pa gaje zato opasno upotrebljavati za obranu egziste
ncijalistièkih uèenja. Ili se pak netko mo e zadovoljiti nekom vrstom pjesnièke mn
ogorjeèivo-sti, kojom se svatko mo e okoristiti kako najbolje umije. Za razliku od
Sartreove, egzistencijalistièka filozofija Gabriela Marcela (1889 ) naginje relig
iji. U tom pogledu ona donekle nalikuje na Jaspersovo uèenje. Poput svih egziste
ncijalistièkih mislilaca, Marcel je osobito zaokupljen pojedincem i njegovim kon
kretnim iskustvom u posebno ljudskim situacijama. to se tièe filozofije uopæe,
Marcel
nagla ava potrebu da se ide dalje od obiène vrste refleksije koja ra èlanjuje i anal
izira. Da bismo vidjeli stvarnost u najpunijem smislu te rijeèi, moramo ponovo s
pojiti djeliæe svoje racionalistièke ra èlambe. To spajanje posti e se s pomoæu onog
a to Marcel naziva refleksijom na drugu potenciju. Time se hoæe predoèiti pojam j
aèeg i vi eg oblika refleksije. Dok je refleksija na prvu potenciju usmjerena prem
a vani, ova vi a refleksija na drugu potenciju gleda prema unutra na sebe.
Jedan od problema kojima se Marcel bavi jest odnos tijelo duh. To potjeèe od nje
gova zanimanja za ljudsku sudbinu koja pogaða pojedinca u nekoj danoj stvarnoj o
kolnosti. Kritika koju je on uperio na dualizam kartezijanaca podsjeæa na Berkel
vjevu kritiku protiv onih koji brkaju gledanje sa geometrijskom optikom. Mo emo re
æi da odjeljivanje duha od tijela pretpostavlja neku poredbu koja gleda na duh k
ao na ne to to lebdi nad osobom i vidi sebe i tijelo kao dvije odvojene stvari. Èin
i se daje to, ukratko, Marcelovo stajali te i ono je posve ispravno. Meðutim, on p
ovezuje rje avanje problema s vr enjem sintetièke refleksije, dok bismo mi bili sklo
ni da dr imo kako æe tu mala lingvistièka analiza pokazati to ne valja.
Pozitivizam koji se razvio na prijelazu stoljeæa predstavljali su ljudi kao to je
bio Mach, èiji smo rad o mehanici veæ spominjali. Slijedeæih dvadeset godina po
stepeno se razvijalo pone to ire zanimanje za simbolièku logiku. Ove dvije tendenci
je dovele su do stvaranja novog pokreta koji se okupljao oko Schlicka. Kao i Mac
h, on je bio profesor beèkog sveuèili ta. Grupa koju je predvodio zvala se Beèki k
rug, a njihova je filozofija postala poznata kao logièki pozitivizam.
Kao to ime ka e, to je uèenje u prvom redu pozitivistièko. Ono dr i da
305
International Encyclopedia of Unified Science
Otta N*urath n Rudof* C«n*p Ch*.l»* W. Momi
ukupnu sumu na eg znanja daje znanost, dok je metafizika starog stila is èivo praz
norjeèivost. Nema nièeg to mo emo znati izvan iskustva. U nalazimo neku sliènost s
Kantovim idejama, ako izostavimo noumene. Zaj s njihovim isticanjem empirijskog
opa anja ide i mjerilo smisla koje je doi povezano s rutinskim pragmatizmom labora
torijskog znanstvenika. To je g vito naèelo provjerljivosti (verifikacije) prema
kojem je znaèenje nekog stav; sno o njegovoj metodi provjeravanja. Ono potjeèe
od Macha koji je primjer] tu vrstu postupka definirajuæi nazive koji se upotrebl
javaju u mehanici.
Logièko-pozitivistièki pokret koji je nastao u Beèu nije se odr ao u m roðenja. Sc
hlicka je 1936. ubio jedan od njegovih studenata, a drugi su èlæ uvidjeli kako j
e nu no da se smjeste negdje drugdje zbog opasnog pribli a\ nacistièkog re ima. S vrem
enom su se neki od njih otputili u Ameriku, a ( u Englesku. Carnap je jo uvijek u
Chicagu, a Waissmann u Oxfordu. U sh s opæom tendencijom prema jedinstvenom jez
iku znanosti, pokret je pred rat poèeo objavljivati prve monografije onog to je p
ostalo Meðunarodna <
klopedija ujedinjene znanosti. «
Zbirku objavljuje Chicago Universitv Press; n prvi urednik, O. Neurath, umro je
1945. u Ei skoj. Logièki je pozitivizam tako presaðen sa : rodne zemlje u dr ave g
dje se govori engleski i 1 ponovno povezao sa starim tradicijama britan empirizm
a kojem donekle duguje svoje postoji U Engleskoj je logièko-pozitivistièko uèenj
e naj iroko predstavljeno knjigom A. J. Ayera Jezik, i; i logika (1936).
Unutar pozitivistièkog pokreta vladao je prezir prema metafizici i po tovanj
e znanosti. I pogledu ostalog bilo je znatnih razlika u pitan logike i znanstven
e metode. Napose je naèelo vjerljivosti potaklo mnoga razlièna tumaèenja. I jest
toga pokreta vrti se u stvari oko diskusije se razvila o pitanjima u vezi sa st
atusom i znaèei tog naèela.
Prva kritika uèenja o provjerljivosti znaè sastoji se u tome daje ono optereæeno
istom te ko kao i pragmatièko uèenje o istini. Uzmimo, na da pronaðemo neku metod
u za provjeravanje st Dajemo li opisno tumaèenje postupka, mo emo ] ti kakvo je zn
aèenje tog tumaèenja. To odmah i u beskonaèni regres znaèenja koja treba verific
i
osim ako na nekom stupnju ne priznamo da je znaèenje stava jednost oèigledno.
No, ako to priznamo, poèetno je naèelo oboreno i mogli bismo priznati 1< odmah m
o emo izravno raspoznati znaèenje.
Daljnja je te koæa pozitivistièke pozicije odbacivanje svake filozofske sp< lacije
kao nerazumljive. Jer, uèenje o provjerljivosti samo je po sebi filozo: uèenje.
Schlick je poku ao izbjeæi to bespuæe tvrdeæi daje naèelo provjerljrv u stvari pr
iroðeno na em pona anju, a to to ga izla emo u tako mnogo ri samo nas podsjeæa na to ka
ko mi stvarno postupamo. No ako je tako, to je èelo na kraju krajeva ispravno da
kle, izra ava jednu filozofsku poziciju] na svim stranama postoji slaganje da ono
nije oèitovanje empirijske znano:
foundations
of the Unity of Science
!Vo!u<nes Hl of tKe Lncydopediai Committee of Organization
Advtsory Committee
Savjetodavni odbor "Enciklopedije ujedinjene znanosti"
Ono to Schlick poku ava uèiniti jest da izbjegne beskonaèni regres uzastopnih verif
ikacija. On dr i da su konaèna znaèenja izvedena iz iskustava koja osvjetljuju sam
a sebe i koja prenose znaèenje na reèenice. Sliènom je cilju te io i Carnap koji j
e poku ao stvoriti formalni logièki sustav svodeæi epistemolo ke probleme na primiti
vne ideje povezane jednim osnovnim odnosom prepoznavanja sliènosti.
Ta metoda napada temelji se na pre utno pretpostavljenoj korespondentnoj teoriji i
stine. Slabost takve teorije kao tumaèenja problema znanja jest u tome to tra i od
nas da stojimo izvan popri ta usporeðivanja iskustva i reèenica. Neurath je uviðao
tu te koæu i nagla avao da se jedna reèenica mo e usporeðivati samo s drugom reèenico
m. Ono to daje podr ku nekoj reèenici jest, . prema njemu, "protokolarna tvrdnja",
za koju dr i da je na istoj razini kao i obièna empirijska tvrdnja, a to znaèi da
one nisu nu ne. Carnap je prihvatio slièno stajali te, ali je dr ao da su protokolarne
tvrdnje neosporne polazne taèke, to prilièno podsjeæa na kartezijanstvo. U svako
m sluèaju, ovaj naèin pretresanja problema dovodi nas do koherentne teorije isti
ne u tradicionalnom racionalistièkom obliku.
Carnap je na kraju obratio svoju pozornost znatno drugaèijem pristupu sredi njem p
roblemu logièko-pozitivistièke filozofije. Kad bi netko mogao izmisliti formaliz
irani jezik koji je tako izgraðen da se njime ne mo e izraziti neprovjerena tvrdnj
a, prihvaæanje takva jezika udovoljilo bi svim pozitivistièkim zahtjevima. Naèel
o je verifikacije, tako reæi, ugraðeno u sintaksu sustava. Meðutim, ovakav je na
èin bavljenja tim problemom i neadekvatan. U prvom redu, pitanja znaèenja ne mog
u se svesti na sintaktièke konstrukcije koje se tièu naèina slaganja rijeèi. Osi
m toga, konstrukcija takva sustava pre utno pretpostavlja da su dosad obavljena sv
a otkriæa. To je u vi e pogleda jednako Hegelovu sistematiziranju koje se zasni-va
lo na sliènom stajali tu daje svijet u ao u svoju zavr nu fazu.
Premda nije pripadao Beèkom krugu, za logièke je pozitiviste bio znatno va an Witt
genstein. Njegova su rana logièka uèenja znatno utjecala na njihovo mi ljenje. A W
ittgensteinov kasniji lingvistièki razvoj dao je logièkom pozitivizmu novi obrat
onda kad je stekao upori te u Engleskoj.
Pozitivistièki je pokret potakao brojne razliène ogranke. Meðu njima je jedan od
najva nijih kola lingvistièke analize, koja prevladava u britanskoj filozofiji pos
ljednjih nekoliko desetljeæa. Ona dijeli s ortodoksnim logièkim pozitivizmom naè
elo da su sve filozofske nejasnoæe rezultat nehajne upotrebe jezika. Svako ispra
vno formulirano pitanje, kazali bi oni, ima jasan i odreðen odgovor. Zadatak je
analize da poka e kako "filozofska" pitanja nièu iz nehajne krive upotrebe jezika.
 Kad dvoznaènosti takvih pitanja izlo imo dnevnoj svjetlosti, pokazuje se da su pr
oblemi beznaèajni i da se jednostavno razrje avaju. Kad je ispravno upotrijebljena
, filozofija se tako dr i nekom vrstom lingvistièke terapije.
Uzorak O. Neurathove upotrebe slikovnih simbola za prevladavanje problema komuni
kacije
307
Za sve to je poèelo u vremenu mo emo pitati to mu je prethodilo
Jednostavni æe primjer zorno prika; metodu, premda ne prihvaæam taj arg o tome.
Èesto se dogaða da netko sebi p pitanje kako je sve zapoèelo. to je pok svijet, g
dje je poèetak njegova toka? Ui da damo odgovor, razmotrimo najprije pi vo doslo
vni tekst pitanja. Sredi nja mu j "poèetak". Kako se ta rijeè upotrebljava, ènom g
ovoru?
Da bismo rije ili to sporedno pitanje ramo razmotriti onu vrstu situacije u kc obi
èno upotrebljavamo tu rijeè. Mi, na pi mo emo misliti o simfonijskom koncerti: da
on poèinje u osam sati. Prije poèetka smo otiæi u grad na veèeru, a poslije koi
iæi æemo kuæi. Va no je primijetiti da im; sla pitati stoje bilo prije poèetka, a
stoje poslije njega. Poèetak je taèka u vremeni oznaèava fazu neèeg to se zbiva u
vrei Ako se sada vratimo "filozofskom" pi
odmah je jasno da upotrebljavamo rijeè "poèetak" na posve drugaèiji ] Naime, ne
namjeravamo nikada pitati to je bilo prije poèetka svega. U ; postaviv i ga na taj
naèin, mo emo vidjeti to ne valja u vezi s pitanjem. P poèetku kojem ni ta ne prethod
i isto je to i pitati za okrugli kvadrat. Ka< to jednom uvidjeli, prestat æemo pi
tati to pitanje, jer vidimo daje besmisl
Filozofija analize u Engleskoj bila je ke pod utjecajem Wittgensteina (1889 koji
je jedno vrijeme bio u dodiru s Bi krugom. Poput njegovih èlanova, oti ao j( nego
je navukao na se bijes Hitlerove N èke i ivio do svoje smrti u Cambridgeu, g imen
ovan profesorom 1939. kad je umin G. E. Moore. Za ivota je objavio samo _; knjigu
Tractatus logico-philosophicus se pojavila 1921. U tom je djelu razvio staj da
su sve logièke istine tautolo ke. Tauto je u njegovu tehnièkom smislu stav o koj p
roturjeèno sebi proturjeèno. Rijeè tautc u tom smislu odgovara otprilike mnoge æ
nijem nazivu analitièki. U kasnijim godi] njegovi su ga interesi udaljili od log
ike i p lingvistièkoj analizi.
Ukoliko postoje neki zapisi o njegovim; li tima, nalaze se u bilje kama s predav; u
posthumnoj zbirci njegovih napisa, od su dva sveska vrlo te ko pristupaèna, njegov
a osebujnog i prilièno nedokuèivog nije ga lako ukratko opisati.
Mo da je ispravno reæi kako je osn pravilo njegove kasnije filozofije to daje sr r
ijeèi njezina upotreba. -
Stranica Wittgensteinove knjige "Tractatus Logico-Philosophicus "
LOGISCH-PHILOSOPHISCHE ABHANDLUNG
wtirdige Tatsache, dass jeder Satz eine dieser Eigenschaften besitzt. Das sehein
t nun nichts weniger ats seibstverstandiich zu sein, ebensowenig seIbstverstandl
ich, wie etwa der Satz, ,,a!le Rosen sind entweder gelb oder rov klange, auch wc
nn er wahr ware. Ja, jener Satz bekotnmt nun ganz den Charakter eines naturwisse
nschaftlichen Satzes und dics ist das sichere Anzeichen daiiir, dass er falseh a
ufgefasst wurde.
6.1X2 Die richtige Erklarung der logischen Satze
muss ihnen eine einzigartige Stellung unter allen Satzen geben.
6.113 Es ist ðas besondere Merkmat der logischen Satze, dass man am Symbol atlei
n erkennen kann, dass si*- wahr sind, und diese Tatsache schliessl die gan/e Phi
fosophie der Logik in sich. Und so ist es auch eint' der wichtigsten Tatsachen,
dass sich die VVahrheit oder Kalschhfit der nicht-logischen Satze nicht am Satz
aftein erkennen lasst.
6.12 Dass die Satze der Logik Tautologien sind,
das zeigt die formalen logischen Eigen-schaften der Sprache, der Welt.
Dass thre Uestandteile so verkniipft eineTauto-iogie ergeben, das eharakterisier
t die Logik ihrer Bestandtcile.
Damit Sat/e, auf bestimmle Art und Weise verkniipft, eine Tautologie ergeben, da
zu miissen sie bestimmte Eigenschaften der Struktur haben, Dass sie so verbunden
eine Tautologie ergeben, zeigt also, dass sie diese Utgenschaften der Struktur
besitzen.
6.1201 Dass z. B. die Satze ,,p" und - p" in der Verbindung ,, ¦* (p. ~ p)" eine
Tautotogie ergeben, reigt, dass sie einander widersprechen. Dass die Satze P3q",
,,p" und ,,q" in der Form ,,(pDq). (p): 3 : (q)" miteinander verbunden eine Tau
toloffie erceben. /eipt. Ha«« « a.,c « ,,n^ »v^n
U izlaganju svog nazora Wittgenstein je uveo poredbu "jeziènih igara". Prema tom
stajali tu, stvarna upotreba nekog dijela jezika nalikuje na igru, recimo, aha. On
a ima odreðena pravila kojih se moraju pridr avati svi koji igraju, a postoje odre
ðena ogranièenja u potezima. Wittgenstein potpuno odbacuje svoje ranije logièko
djelo Tractatus. U to vrijeme èinilo mu se moguæim da ra èlani sve tvrdnje u jedno
stavne konaène sastavne dijelove koji se dalje ne mogu ra èlanjivati. Zbog toga, t
o uèenje kad to zovu logièkim atomizmom i ono ima mnogo zajednièkog s ranijim raci
onalistièkim uèenjima o jednostavnim konaènostima (ultimates). To uèenje le i u os
novi svih poku aja da se stvori savr eni jezik koji bi sve izrazio s najveæom taèno æu
. Kasnije je Witt-genstein poricao da se takav jezik mo e stvoriti. Nikad ne mo emo
potpuno ukloniti nejasnoæu.
Na taj naèin, uèeæi igrati mno tvo jeziènih igara, mi uèimo znaèenje rijeèi putem
i u njihovoj upotrebi. Drugi naèin na koji se to katkada izra ava govori o na em uèe
nju "gramatike" ili "logike" rijeèi, i ta se tehnièka izreka iroko upotrebljava u
lingvistièkoj analizi. Nastajanje metafizièkih problema bilo bi tada rezultat m
anjkava shvaæanja "gramatike" rijeèi. Jer, kad su pravila jednom ispravno shvaæe
na, vi e ne postoji isku enje da pitamo takva pitanja. Lingvistièka nas je terapija
izlijeèila od te elje.
Wittgenstein je znatno utjecao na lingvistièku filozofiju. Ipak, lingvistièka je
analiza u priliènoj mjeri i la vlastitim drugaèijim putovima. Napose, razvilo se
novo zanimanje za lingvistièka razlikovanja, neovisno o korisnim izljeèenjima do
kojih ono mo e dovesti. Pojavila se jedna nova vrsta skolastike i poput svoje sre
dnjovjekovne prethodnice tjera samu sebe na prilièno uski puteljak. Ono to je zaj
ednièko veæini razliènih smjerova lingvistièke analize jest uvjerenje da je obiè
ni jezik adekvatan, a da nejasnoæe nastaju iz filozofske krive upotrebe rijeèi.
To stajali te zanemaruje èinjenicu da je obièni jezik pro et izblijedjelim tonovima
pro lih filozofskih uèenja.
Primjer koji je ranije naveden, pokazuje kako treba shvatiti terapiju obiène upo
trebe. Ta je vrsta analize sigurno korisno oruðe ra èi æavanja te ko shvatljive i zamr e
ne metafizièke pauèine. Meðutim, kao filozofsko uèenje, ono ima nekoliko slabost
i. U stvari, ja mislim da su filozofi, uteæi o tome, radili to odvajkada. to se to
danas rado ne priznaje, rezultat je neke intelektualne uskogrudnosti koja je u
posljednje vrijeme prilièno u modi. Ozbiljnije je pitanje ustolièenje obiènog je
zika kao arbitra u svim nesuglasicama. Meni uopæe nije jasno za to obièni jezik i
sam ne bi mogao biti ozbiljno nejasan. U najmanju ruku, mora biti opasno gledati
u njemu oblik
dobra, a da se ne postavi pitanje to je jezik, kako nastaje, djeluje i razvija se
. Pre utna je pretpostavka da jezik, kakav se svakodnevno upotrebljava, posjeduje
neki vi i duh ili skrivenu inteligenciju. Daljnja pretpostavka, koja je u neizravn
oj vezi s ovom, dopu ta da netko zanemari sve ne-lingvistièko znanje, to je naputak
kojeg se uvelike dr e njezini prista e.
Luedivig Wittgenstein (1889 1951)
Epilog
i
¦li!'
Do li smo do kraja svog izlaganja. Èitalac koji je dovle do ao mo da zapitati kakva mu
je korist od toga. Mi ga moramo na ne to upozoriti. C kom od glavnih pitanja koja
smo razmotrili napisane su èitave bibliotek te obilne graðe mogao se upotrijebi
ti samo jedan djeliæ za pisanje ove k K tome, èitanje samo jedne knjige, ma koli
ki joj bio doma aj, ne èini n svog èitaoca struènjakom. Zapravo, samo èitanje nika
d neæe samo pc pobolj ati razumijevanje bilo èega. Osim zgrtanja podataka tra i se i
napregnutog razmi ljanja o pojedinostima to smo ih saznali. To je tai jedno opravd
anje za povijesti filozofije, premda su o svakom pojedinom pit o kojem je rijeè,
specijalisti napisali tako mnogo do u tanèine razraðenih Nestruènjaku, a zaprav
o i struènjaku, va no je da povremeno sjedne i 5 da stvar u cjelini. Za to mu je p
otreban pregled koji nije ni previ e op; ni previ e detaljan, a iznad svega takav ko
ji je sav djelo jednog èovjeka, izlaganje nije enciklopedijsko u doslovnom smisl
u. Nu no je bilo da se r odreðeni izbor ljudi i ideja. U najboljem sluèaju, èovjek
se mo e nadati dao shemu s glavnim crtama. Graða o povijesnoj pozadini je takoðer
s shematizirana i sa eta. Ova knjiga ne namjerava da èitaoca poduèava u p< sti; o
na ga prije poku ava od vremena do vremena podsjetiti na nju, tako ne zaborave oko
lnosti u kojima su se razvijala filozofska stajali ta. Istodc ona potcrtava kontin
uitet kulturnih tradicija Zapada od stare Grèke do 1 dana.
Mo da æe netko zapitati za to u povijesti kao to je ova nismo dali m onome to se obièn
o zove mudrost Istoka. Na mo e dati nekoliko odgovora. U prvom redu, ta s dva svij
eta razvijala odvojeno jedan od drugoga, da se mo e dopustiti zasebni pregled zapa
dne 1 Osim toga, to je veæ dovoljno velik zadatak; i mi odluèili da ogranièimo s
voje okvire na taj predme postoji jo jedan, odluèniji razlog za to se to mo e niti. N
aime, filozofska tradicija Zapada razlikuje s spekulacija istoènog duha u nekoli
ko bitnih oso! Osim grèke, nema civilizacije u kojoj filozofski pc ide pod ruku
sa znanstvenom tradicijom. To je to daje grèkom pothvatu njegov posebni dome je t
a dvostruka tradicija koja je oblikovala civiliz; Zapada.
Vrlo je va no da je jasan taj specifièni odnos, vljenje znanstvenim istra ivanjem na
nekom da podruèju nije isto to i filozofija. No jedan od iz filozofske refleksij
e nalazi se u znanosti. Kad opæe razmatramo to znaèi biti znanstvenik, mi se ba1
filozofskim pitanjem. Prouèavanje pravila znan: ne metode filozofsko je prouèava
nje. Jedan od trs problema koji zaokuplja pozornost filozofa jest pok da se dade
tumaèenje kakav je svijet u opæim crte No ovdje budimo oprezni i povucimo razli
ku. Nije vi cilj filozofskog prouèavanja da se da opis èinje na znanstveni naèin
. Zato to nisu po tivali to 0 nièenje, sistematski su idealisti povremeno zastr; va
li. Ono to filozofija mo e pru iti jest naèin gled. na rezultate empirijskog istra ivan
ja, okvir, da :
310
?i
ka emo, u koji æe se otkriæa znanosti svrstati u neku vrstu reda. Ukoliko idealiza
m nije poku avao uèiniti vi e od toga, on je potpuno u svojim pravim granicama. Isto
dobno, mo emo istaknuti da smo se, odluèiv i se baviti znano æu, veæ ukljuèili u neku
vrstu filozofskog gledanja na svijet. Jer ono to zovemo obiènim zdravorazum-skim
pristupom u stvari je niz opæih pre utnih pretpostavki o prirodi stvari. Mo da je gl
avna zasluga kritièke filozofije upravo to to je svratila pozornost na tu okolnos
t. Ni u kojem sluèaju nije suvi no da se podsjetimo kako znanstvena uèenja idu za
tim da utvrde ne to istinito o svijetu, bez obzira na to kakve nam probitaène poth
vate ona omoguæuju. Tu stranu ponekad zaboravljaju oni koji u naukama ne vide vi e
od apstraktnih formalnih sustava; ba kao to zaboravljaju da brojeve upotrebljavaj
u za raèunanje.
Svijet koji je predmet istra ivanja, nismo mi stvorili. Mi u stvari izmi ljamo na e vl
astite gre ke i iluzije i èesto nalazimo kako je te ko otkriti da smo u krivu. No ni
je u itak ni udobnost to nam je pru a neko uvjerenje ono to ga èini istinitim. Èovjek
mo e misliti da ima neogranièena financijska sredstva jer mu ta misao izaziva neko
zadovoljstvo. Doista, postoje ljudi koji stvarno tako misle, ali upravitelji ba
naka i suci u cjelini nisu skloni da dijele njihovo mi ljenje. Rezultati su istra iv
anja kad to pogre ni, ali ih to ne èini subjektivnim. Po teno je primijetiti da gre ka u
najmanju ruku zahtijeva krivca. Priroda sama ne mo e pogrije iti, jer ona ne. posta
vlja nikakve tvrdnje. Ljudi su oni koji mogu pogrije iti kad formuliraju sudove. M
o da je jedan motiv za pragmatièka uèenja izveden iz te èinjenice. Jer, ako je gre k
a subjektivna u smislu da je vezana uz nekog tko ju je poèinio, a osim toga nema
garancije protiv gre ke, mo e se pomisliti da smo mi uvijek zatvoreni unutar svojih
vlastitih subjektivnih mi ljenja. No to je sasvim krivo. Jedno je reæi da se gre ke
mogu kad to potkrasti, a posve je drugo ustvrditi da nikad nismo u pravu. Ka emo li
za ne to da je takvo kakvo u stvari jest, ni ta subjektivno ne ulazi u taj sud. Jed
nako je u sluèaju gre ke: ako sam u krivu, onda je to da sam u krivu èinjenica o s
vijetu. Va no je naglasiti objektivni znaèaj nezainteresiranog istra ivanja i nezavi
sne prirode istina kojima ono te i. Oni koji uporno tvrde da je istina ne to rastezl
jivo, ne vide da istra ivanje nije moguæe s takva stajali ta. Osim toga, oni grije e k
ad misle da istra ivaè ne mo e slijediti svoju znati elju sasvim neovisno o probitaèno
sti
Filozof, viðen suvremenim oèima
311
- *ff '"",' ¦ ¦'
«¦'!
"Neistra eni
ivot nije
vrijedan
ivljenja."
(Obrana
Sokratova,
38a)
ili korisnosti svojih otkriæa. Nitko ne porièe da mnoga istra i nisu takva, ali ne
ka jesu. Povijest znanosti ne mo e se obj; s pomoæu pragmatièkih koncepcija. Po tova
nje objektivne kadro je da djeluje kao koènica na iluzije neogranièene moæi izvi
ru iz subjektivistièkih predrasuda.
To nas dovodi do druge glavne pobude filozofske spekul Dosad smo spomenuli samo
znanost i opæa naèela njezina < vanja, koja su predmet filozofskog prouèavanja.
No èovjek dru tveno biæe ne zanima samo otkrivanje svijeta; jedna je oc govih zada
æa da djeluje u njemu. Znanstvena se strana bavi stvima, ovdje se bavimo ciljevi
ma. Uglavnom, zbog svoje dru i prirode, èovjek je suoèen s etièkim problemima. Zna
nost mu reæi kako se mo e najbolje doæi do odreðenih ciljeva. Ono ti ne mo e reæi jes
t to da treba iæi za jednim ciljem, a ne za n drugim.
to se tièe etièkog problema, vidjeli smo niz razliènih pris njemu. Kod Platona, e
tièko i znanstveno idu na kraju zajedno bro se izjednaèuje sa znanjem. Bilo bi u
tje no da je tako. Ni alost, Platonovo je stajali te uopæe previ e optimistièko. On zna
ju mogu kad to usmjeriti to znanje prema zloj svrsi. U sve sluèaju, ma koliko mnog
o netko znao, to samo po sebi ne rje pitanje o tome to treba da uèini.
To je, dakle, opæi problem razuma i volje. Ako netko odb stajali te da æe se na dov
oljno prostora to dvoje podudarati, i se mora priznati, kao to je uèinio Occam, d
a su oni nezavisr naravno ne znaèi da su oni potpuno nepovezani. Razum m stvarno
djeluje kao nadzor i vodiè volji i strastima. No, strogo i i, volja je ona koja
bira ciljeve.
Jedna je posljedica ove èinjenice da ne mo emo dati znan; na opravdanja za ciljeve
kojima te imo, ili za etièka naèela usvajamo. Mo emo da poènemo raspravljati samo a
ko na poè priznamo neke etièke premise. Tako netko mo e uzeti kao p sigurno da nje
govo djelovanje treba biti takvo da saèuva dru u kojem on ivi; ili pak mo e misliti
da njegovo djelovanje treb pomogne neku preobrazbu dru tvenog sustava. Ma kakve b
ile èke premise, na takvoj osnovi mo emo stvoriti opravdanje za zbog èega treba da
idemo ovim ili onim smjerom djelovanja. E je uoèiti da bez premise koja sadr i ne
ko "treba" ne mo emo iz-zakljuèak koji æe nam reæi to smo du ni èiniti.
Oèigledno je, dakle, da se etièki zahtjevi mogu razlikovati o dne osobe do druge
i stvarno je svakidanja pojava da se ljudi è ne sla u u takvim pitanjima. Tada se
javlja pitanje da lije moj naæi jedno etièko naèelo koje je, u nekoj mjeri, opæ
enito valj. Tu se u svakom sluèaju tra i da taj zahtjev, u pogledu prihvati sti, n
e smije ovisiti o osobi koja ga postavlja. Iz toga zakljuèuj da, ako postoje opæ
evaljana etièka naèela, moraju se odnosit ljudsko dru tvo uopæe. To nije isto to i
reæi da su svi ljudi jed: u svakom pogledu. Doista, glupo bi bilo tvrditi da jes
u, jer je èi nica da nisu. Ljudi se razlikuju dometom i sposobnostima, V mnogoèi
m drugim. No, tako dugo dok se stvaraju etièki sudov smijemo ih ogranièiti na ne
ku pojedinu grupu. Ako se, na prin dr i kako netko treba da djeluje èasno, onda to
ne ovisi o vi: oblièju ili boji onih s kojima on sluèajno saobraæa. U tom srni
dakle, etièki problem rada koncepciju o bratstvu ljudi. To je (
312
jali te koje je prvi put izrièito reèeno u stoièkom etièkom uèenju, a kasnije se p
robilo u kr æanstvo.
Veæina naèela koja te e civiliziranom ivotu takva su po svom etièkom obilje ju. Nikak
av znanstveni razlog ne mo e objasniti za to èinimo zlo kada postupamo prema bli njima
s razularenom okrutno æu. Meni se to èini zlim i mislim da je to stajali te prilièn
o iroko prihvaæeno. Ipak, nisam siguran da bih mogao navesti zadovoljavajuæe razl
oge zbog kojih dr im daje okrutnost zla. To su te ka pitanja: treba im vremena da se
razrije e. Mo da æe se s vremenom naæi rje enje. No u meðuvremenu bi bilo dobro reæi
onima koji zastupaju suprotno stajali te da bi se trebali zapitati je li njihovo m
i ljenje o tome neovisno o èinjenici da ga oni zastupaju. Onda bi se moglo objelod
aniti da ono to izgleda kao opæe etièko naèelo nije ni ta vi e od primjera osobnog za
uzimanja.
Rekao sam ranije da, iako pravo etièko naèelo ne po tuje pojedine liènosti, to ne
znaèi da su svi ljudi jednaki. Jedna osobitost u kojoj postoje opæepozna-te razl
ike jest znanje. Ja ne mislim samo na upuæenost u podatke, nego na artikulirano
znanje. Vidjeli smo kako po Sokratovu mi ljenju znanje te i da bude izjednaèeno s do
brom i mi smo kritizirali taj stav kao previ e racionali-stièki. Meðutim, postoji
tu vrlo va na taèka koju ne smijemo previdjeti. Sokrat priznaje posve otvoreno da
je sve èovjekovo znanje upravo siæu no. Na koncu se èini daje va nije te iti znanju. N
ezainteresirano istra ivanje je dobro. To je etièko naèelo koje potjeèe od Pitagor
e. Traganje za istinom, koja se priznaje neovisnom o tragaèu, bilo je od Talesov
a vremena etièka pokretaèka snaga iza znanstvenog kretanja. Istina, to ne ostavl
ja netaknutim etièki problem koji nastaje iz moguæih upotreba i zloupotreba pron
alazaka. No, premda se s tim problemom moramo suoèiti, na em razumijevanju toga ne
poma e ako pomije amo te posve razliène i odvojene stvari.
Istra ivaè se, dakle, suoèava s dvostrukim zadatkom. Sjedne strane, posao mu je da
prema svojim najboljim moguænostima ide za nezavisnim predmetom svog prouèavanj
a. On to mora èiniti neovisno o tome hoæe li njegova otkriæa nekome goditi ili g
a razjariti. Ba kao to etièka naèela ne po tuju liènosti, tako ni rezultati istra ivan
ja ne moraju po tovati na e osjeæaje. S druge strane, postoji problem usmjeravanja o
tkriæa prema dobroj svrsi, u etièkom smislu te rijeèi.
Preostaje jo pitanje o tome kako mo emo prihvatiti etièko naèelo da je tra enje istin
e ne to dobro. Naime, oèigledno je da nismo svi obdareni sposobno æu bavljenja znans
tvenim istra ivanjem. Niti je moguæe u svim prilikama suzdr ati sud. Lju
di moraju djelovati kao i misliti. No postoji ne to to svaki èovjek mo e uèiniti, a t
o je da mora priznati drugima slobodu da ne sude o onome o èemu on sam mo da ne eli
pitati. Uz put reèeno, to pokazuje kako je bavljenje nezainteresiranim istra ivan
jem povezano sa slobodom koja se uzima kao drugo dobro. Tolerancija je preduvjet
dru tvu u kojem æe se razvijati istra ivanje. Sloboda izra avanja mi ljenja uvelike pri
donosi slobodnom dru tvu, u kojem je moguæe da istra ivaè dopusti istini da ga vodi
kud god hoæe. U tom smislu svatko mo e pridonijeti dobru koje je u pitanju. To ne
znaèi da æemo svi imati ista mi ljenja o svemu, nego osigurava da nijedan put neæe
biti zatvoren umjetnim ogranièenjima. Za èovjeka neistra eni ivot doista nije vrij
edan ivljenja.
Autor ove knjige
m
Kazalo imena i pojmova
Abasidi, 150
Abelard, 153
Akvinski Toma, 125, 149,
151, 156, 157, 158, 159,
160, 161, 163, 164
Albert Veliki, 151, 155
Alberti, 35. 184
Aleksandar VI, papa, 175,
176
Aleksandar Veliki, 81
Aleksandrija, 98, 100, 101,
105, 118, 126, 131, 138 Ambrozije, 131, 133 Amonije Sakas, 118,131 Anaksago
ra, 36, 37 Anaksimandar, 6 Anaksimen, 18, 30, 45 Anselmo od Cantenburyja, 149,
153, 161 Antisten, 106
Apolon, 33
Apolonije, 100, 104
A priori sintetièki sud, 239
Arhimed, 100, 104
Arijan, 112
Arijanizam, 130, 142
Aristarh, 38, 100, 185
Aristofan, 50
Aristotel, 13, 14, 16, 29,
39, 48, 56, 59, 74, 77, 78,
106, 107, 113, 118, 121, 135, 147, 156, 157, 158, 159, 160, 161, 163, 164, 165,
168, 190, 191, 258, 275
Arnauld, 202 Arnold od Brescije. 152 Atena 33, 34, 36 Atila, 137
Atomizam, 44, 45, 108 August. 115
Augustin, 125, 131, 133, 134, 135, 161, 183 Averoes, 151 Avicenna, 151, 163
Avignon, 162, 166 Ayer A. J., 306
Bacon Francis, 190, 189
Bacon Roger, 155, 160
Baumgarten. 100
Benedikt, 140
Bentham Jeremy, 263, 264
Bergson Henri, 292. 293,
296
Berkeley George, 219, 220,
221, 222, 223, 224, 225
Beskonaèni regres, 41. 62
Bizant, 139, 142, 143, 144,
314
Boccaccio, 170 Boetije, 136, 137, 163 Bonifacije VIII, papa, 166 Boyle Rober
t, 189 BradleyF. H., 290. 291. 292
Brane Tycho, 186,187 Bruno Giordano, 173 Byron, 233
Calvin John, 134, 183 Cantor Georg, 280, 281 Carnap Rudolf, 306. 307 Cauchy. 8
8, 280 Chaucer, 164 Ciceron, 112, 116 Cistercisti, 148 Cluny, 148 Condor
cet. 268 Crkva, 116, 123, 125, 131, 132, 134, 141, 142, 182, 183,210,213 Croce
Benedetto, 291
Æiril, 138
Dalton, 44
Damijan Petar, 149
Dante, 164, 165, 170
Darije, 48
Darvvin Charles 268, 269
Delfijsko proroèi te, 34, 55
Demokrit, 45, 109
Descartes Rene, 70, 76,
192, 194, 195, 196, 197
Dewey John, 248. 279,
296, 297
Diderot, 234
Dilthey, 207
Diogen 106
Dion, 57
Dionizije II, 57
Dokaz "treæi èovjek", 61,
80,289
Doketisti, 129
Dominik, 155
"Dr ava" (Platon), 60, 64,
66, 67, 96,
"Dr avnik" (Platon), 65
Dualizam, 14, 15, 197
Duhring, 272
Eckhart, 164 Egzistencija, 158, 159 Einstein Albert, 76, 189 Elejsko uèenje
, 39 Empedokle, 27, 30, 31, 36, Engels Friedrich, 246, 270, 272
Epiktet, 111
Epikur, 45, 108, 109, 266 Eratosten, 79, 101 Erazmo, 178, 179
Esencija, 158, 159, Eshil, 50 Eudoks, 98, 99 Euklid, 83, 98, 99, 1' Euler Leon
ard, 840,: Euripid, 35, 48 "Eutifron" (Platon), 6 Evolucija, 292
"Fedon" (Platon), 70 Fichte Johann Gottlii 243, 244, 245 Filip IV, francuski, 1
Filmer Robert, 216 , Firenca, 174, 175 Franjo Asi ki, 162 Franklin Benjamin,
2 Freud Sigmund, 294, Friedrich I "Barbaros car, 152
Friedrich II, car, 154 Friedrich Veliki, 231
Galileo, 188, 189, 19 Gassendi, 196 Gauss, 285 !
Geulincx, 197, 203 i Gilbert, 189 Giorgio, 184 ]
Goblot, 58, 277, Goethe, 185, 256, 28 Gre ka, 73, 77, Grgur VI, papa, 148 , Grgu
r VII, papa, 149 ; Grgur XI, papa, 167 | Gvelfi, 164
Hadrijan IV, papa, U Harmonija (skladnost sup'rotnosti), 24, 65 Harun al Ra id, 15
0 I Harvey William, 189, Hegel George Wilhelm edrich,240, 245, 246,, 248, 249, 2
50, 251,2; 253, 254, 255, 256, % 271,281 :
Heidegger Martin, 302 Henrik IV, car, 149 HenrikVII, car, 179 i Henrik VIII,
car, 179 Heraklit, 19, 24, 26, : 29,248
Herod, 127 :
Herodot, 13, 45 Hildebrand (Grgur VII] papa, 149
Hipoteza, 70, 288 , Hobbes Thomas, 192. 198
Hodgskin Thomas, 26' Homer, 11, 12 Hrizip, 111
Hugenoti, 183 Humanizam, 184 Hume David, 213, 217, 223, 224, 226, 227, 228,
229 237, 238 Hutcheson Francis, 263 HuxleyT. H., 268 Huvgens, 203
Inocencije III, papa, 154 Investiture, 152 Iracionalni brojevi, 37
James William, 130,276,2-77,278, 279 Jaspers, Karl, 302, 303 Jefferson, 217 Jero
nim, 131, 132, 140 Johannes (Ivan) Scotus, 145, 146, 147 Johnson, dr, 220 Josi
p, povjesnièar, 128 Julije II, papa, 176 Julije Cezar, 98, 115 Justinijan,
138, 141
Kamaldolezi, 148
Kant Immanuel, 215, 216,
238, 240, 241, 242, 243,
246, 247, 256, 257,
Karlo Æelavu 166
Karlo Veliki, 146,
Kartaga, 113
Kartuzijanci, 148
Katarza, 96
Kategorije, 87; (kod Kanta)
260; (kod Hegela) 247
Kategorièki imperativ, 242, 243
Keats, 101
Kepler J., 186, 187
Kierkegaard Soren, 253,
254
Kinici, 52
Kleant, 100
Klement V, papa, 166
Klement VI, papa, 166
Klisten, 48
Koncil (Sabor) u Chalecedo-
nu, 139
- u Efezu, 138
- u Konstanci, 166, 167
- u Nikeji, 131 Konkordat, Wormski, 152 Konstantin, 115, 120, 129 Koperni
k Nikola, 101,171, 185. 186
Korint, 32 Kreta, 11, 12 Kristina, vedska, 194 "Kriton" (Platon), 69, 71 Kr æan
stvo, 116, 119, 122, 125. 127, 128, 129, 130 Ksenofan, 23
Ksenofon, 50, 102 Kserks, 32, 48 Kuzanski Nikola, 173
Lamettrie, 234
Laplace, 234
Lavoisier, 235
Leibniz, 111, 189, 198,
202,203,204, 205, 209,
213,215,280
Lenjin, 273
Leo X, papa, 177
Leonida, 32
Leopardi, 233
Leukip, 43
Liberalizam, 210, 213, 260,
Likej, 81
Lingvistièka analiza,305
Locke John, 213, 215, 216,
217,
Logièki pozitivizam, 305,
306
Logos, 27, 119, 121
Lovola Ignacije, 183
Lukijan, 107
Lukrecije, 109
Luther Martin, 181, 182
Ljermontov, 233
Mach Ernst, 275, 287, 288,
Machiavelli Niccolo, 176,
177,
Makabejci, 126
Malebranche, 197
Malthus, 267
Marcel Gabriel, 305
Marko Aurelije, 111
Marsilije iz Padove, 162
Marx Karl, 233, 235, 246,
270,272,273
Materija i forma, 82,
Materijalna implikacija,
111
Medici, obitelj, 175, 176,
177
Melis, 43
"Menon" (Platon), 67, 68,
214
Mersenne, 192
Meverson Emile, 277, 288
Mikena, 11, 12
Milet, 16, 17, 18, 19
Mili James, 265
Mili John Stuart, 265
Monada, 202, 203
Monizam, 198,
Monofizitska hereza, 139
Montaigne, 190
Monte Cassino, 140
Montesquieu, 177
MoreThomas, 179,180
Mraèni vijek, 142
Muhamed, 130, 150
Neoplatonizam, 17,118,
147
Nestorijanstvo, 138
Neurath O., 306, 307
Newton Isaac 99, 79, 188,
280 288
Nietzsche Friedrich, 13,
258,259
Nikola V, papa, 174
Nominalizam, 146, 147,
Nus, 36
Occam William, 155, 162, 163, 165, 167, 171, 182, Occamova britva, 162, 163
Odgoj, 62 Olimpija, 34 Origen, 118, 130 Owen Robert, 269
Panteizam, 119 Papinstvo, 142, 144 Parmenid, 27, 28, 31 Pavao od Tarza. 12
8 Pavlov, 264, 294 Peano, 281,282,283 Peirce Charles Sanders, 276, 277, 278,
279, Pelagije, 134 Peloponeski rat, 32 Periklo, 50
Perzijski ratovi, 31, 36, 49 Petrarca, 170 Pindar, 46 Piron, 106 Pitagora,
20, 22, 23, 24, Pitagorovci, 18, 21, 26, 28, 38, 39, 66, 70 Pizistrat, 12
Platon, 21, 25, 26, 40, 48, 51, 52, 54, 56, 57, 58, 59, 60, 63, 67, 81, 88 Ploti
n, 118, 119, "Poetika" (Aristotel), 95, 97 Porfirije, 118 Posejdonije, 111 P
ozitivizam, 274, 275, 288, 289
Pragmaticizam, 276, 277 Pragmatizam, 47, 271, 276, 277,278, 279 Praznina, 44 Pri
rodno pravo, 113, Prosvjetiteljstvo, 230, 232 Protagora, 26, 46, 72,
Raskol, 144, 167 Realizam (skolastièki), 146, 153, 161, 277 Renesansa, 170,
173 Ricardo David, 262, 269, 270
Rim, 113, 114, 116, 117 Romantizam, 231, 232
315
Roscelin, 153
Rousseau J., 208, 235, 236
Sartre J. R, 302, 303, 305 Schelling Friedrich Wilhelm Joseph, von, 244, 246, Sc
hiller F. C. S., 278 Schlegel August, 245 Schlegel Friedrich, 245 Schlick Moritz
, 305, 306 Schopenhauer Arthur, 257, Scot Duns, 155, 161,162, Sekst Empirik,
107 Seneka, 111 Septuaginta, 126 Sheffer, 283 Silogizam, 82, 83 Sirakuza,
57 Skolastika, 153 Smith Adam, 263 Socijalizam, 234 "Sofist" (Platon), 6
3 Sofisti, 45, 46, 56 Sofoklo, 34, 51 Sokrat, 36, 38, 39, 40, 43, 45, 46, 48,
50, 52, 53, 54, 55, 58, 59, 61, 62, 68, 69, 80, 81, 110, 111, 119, 130, 146, 156
, 184, 201, 215, 247,294, 312 Sombart, 207 Sorel Georges, 66, 205 Sparta, 32,
48, 50
Spinoza, 99, 135, 198, 201 Sveto rimsko carstvo, 123
Tales, 16
Teba, 32
"Teetet" (Platon), 62, 71, 72
Teleologija, 87, 88, 90
Templari, 166
Teodorik, 135, 137, 138
Teodozije, 132
Termopile, 32
"Timej" (Platon), 39, 75
Timon, 106
Tukidid, 48
Umajadi, 150
Univerzalije, 80, 153, 146,
163
Urban II, papa, 152
Uzroènost, 84
Valden ani, 155
Vico Giambattista, 206,
207,208,209,
Vinci Leonardo da, 174
Vitruvije, 183
Voltaire, 234
Vrlina, 92, 93
Vulgata, 132
Wagner Wilhelm Richard,
259
Weber Max, 207
Weierstrass, 280 j Wittgenstein Ludwig, i 308,309 Wycliffe John, 167
Zenon, stoik, 112, 28(
idovstvo, 125, 127, 129
316
Popis slika
6 Kopernik, Sunèev sustav B. Myers, Presjek parnog stroja Anatomija
7 John Piper, Kompozici ja, prema Mantegninoj freski u crkvi Eremitani u P
adovi, uni tenoj u II svjetskom ratu
8 Predsjednik Harding
9 Diirer, Adam
10 Palaèa u Knosu, fotografija Dimitri, Portrait of Greece
11 Lavlja vrata u Mikeni, fotografija Dimitri, Portrait of Greece,
Kamena ploèa u Teri
12 Dionizije i Silenus, Cabi-net des Medailles
13 Apolon, fotografija E. Seraf
14 J. Rykwert, Mislilac, Encuclopedie photographi-que de V Art, le Musee du
Louvre
16 Tales iz Mileta, Vatican Museum
17 Luèki ureðaji u Miletu, Ergebnisse der Ausgra-bungen und Untersuc-hungen
Karta Mileta, Armin Von Gerkan, Stddtanlagen Griechische
19 Anaksimandar, Museo Nazionale
20 Magna Grecia Pitagora, Museo Capitolino
23 Pitagora, Denkmaler Gri-echischer und Romischer Skulptur
24 A. Bislev, Luk
25 Heraklit na novcu iz 4. stoljeæa
27 Efez
28 D. Foster, Kugla
29 Ru evine u Eleji. Campa-gna della Societa Magna Grecia
30 D. Foster, Dijagram
31 Komemorativni novac Selinunta, fotografija Jarmain, Brittish Museum
32 Spartanski ratnik, fotografija E. Seraf
33 Trgovaèki brod, British Museum
Berba maslina, British Museum
34 Atenin hram u Delfima, fotografija Roger Viollet
35 Karta Olimpije, II. H. Stou/l Greek Athletics and
Festivals in Fifth Centuru 37 Novac s Anak agorinim
likom, British Museum 42 Kornjaèa, J. Morin, Le
Dessin des Animaux en
Grece d' apres les Vases
Peints
Ahil, British Museum
45 Demokrit, fotografija Alinari, Museo Nazionale, Napoli
46 Sofist, Encyclopedie Photographiaue de V Art, le Musee du Louvre
49 John Piper, Kompozicija
50 Periklo, fotografija Ander-son, Museo Vaticano
51 Sofoklo, Museo Laterano Euripid, fotografija Anderson, Museo Nazionale
Erehteion, fotografija Roger Viollet Eshil, fotografija Anderson, Museo Capitoli
no
52 Sokrat, British Museum
53 Simpozij, British Museum
Kupa s oèima, Metropolitan Museum, Neui York
54 Delfijski Apolon Homer, British Museum, Heziod, fotografija Anderson, Mus
eo Vaticano Orfej i Musej, British Museum
55 Sokrat, British Museum
56 Platon, National Museum, Atena
57 Plan Akademije Aristotel, Denkmaler Gri-echischer und Romischer Skulptur
58 Ulaz u arenu u Sirakuzi
59 Platon
60 D. Russell, Platonova spilja
61 Hram u Basama, fotografija Dimitri, Portrait of Greece
65 Figure na vazama, Cabi-net des Medailles
80 Aristotel vidi 57
81 Plan Likeja Aleksandar Veliki, Acropolis Museum, Atena
87 Stari uèitelj, Encuclopedie Photographiaue de V Art, le Musee du Louvre
89 Tra ilac, National Museum, Atena
92 Simpozij, Encyclopedie Photographiaue de V Art, le Musee du Louvre Drvo,
Encyclopedie Pho-tographigue de V Art, le Musee du Louvre
95 Grèka poprsja
96 Zavjetna maska, C. Zer-vos, L' Art en Grece
98 Aleksandrijske figure,
Encyclopedie Photographiaue de V Art, le Musee du Louvre
102 Aleksandar Veliki, fotografija Anderson, Museo Nazionale
Alegorija Nila, fotografija Anderson, Museo Vaticano
103 John Piper, Kompozicija Indo-grèki Buda
104 Novci Ptolomeja I, Deme-trija Poliokrata i Seleuka I, British Museum
105 Novac s Janusovim likom, British Museum Peutingerova karta
106 Antisten, fotografija Jarmain, British Museum Diogen, fotografija Alinari
107 Figure na vazama, foto-grafija Jarmain, British Museum
108 Kostur sluge, rimska slika
109 Epikur, Metropolitan Museum
110 Zenon, Metropolitan Museum
Hrizip, fotografija Jarmain, British Museum
111 Stoa, Ronald Martin, L'ur-banisme dans in Grece
112 Seneka, fotografija Anderson, Museo Nazionale
113 Marko Aurelije, fotografija Anderson
114 Konzul, fotografija Jarmain, British Museum Forum Romanum, fotografija And
erson
115 Augustus Caesar, fotografija Jarmain, British Museum,
Zastavnik rimske legije, fotografija Anderson, detalj s Konstantinovog slavoluka
116 Rimska konjica, fotografija Anderson, detalj sa sarkofaga Ludovisti, Museo
Nazionale
117 Karta Rimskog carstva Jupiterov hram, Baalbek
118 Plotin, Museo Vaticano
120 Predsokratski grèki mislilac, fotografija Anderson, Museo Nazionale
121 Konstantin, fotografija Anderson
Maksencijeva bazilika, Rome of the Caesars
122 John Piper, Kompozicija, prema mozaiku u sv. Dimi
317
triju, Solun
123 Minijatura Boetija Mudrost, Bibliotheaue Nationale
Sv. Luka u svojoj radnoj sobi, British Museum
124 Rimske zidine i Sestijeva piramida
Papa Zaharije, Wilpert, Due Rdmischen Mosaiken und Malereien der Kirchlichen Bau
ten Franaèki kovèe iæ, detalj
125 Bizantski car, fotografija Giraudon
Augustinova Bo ja dr ava, Bibliotheca Capito-lare, Verona
126 Semitska bo anstva, Berlin Museum, Louvre, British Museum
127 Sinajska gora idovski zarobljenici
128 Novac iz vremena Maka-bejaca
Natpis
129 Trijumf Tita u Rimu, fotografija Anderson Arabe-ska, Sinagoga u Toledu
130 Pavao od Tarza, Mediae-val Painting
131 Dionizijska pijanka, Maiuri, La villa dei Misteri Sveci iz arijanske kapel
e u Ravenni, Byzantine Painting
132 Ambrozije. VJilpert, Die Rdmischen Mosaiken und Malereien der Kirchlichen
Bauten
133 David èini pokoru, Bibliotheaue Nationale Pustinjaèki stan, Jean Lassus, S
anctuaires Creti-ens de Syrie
134 Augustin, VJilperi, Die Rdmischen Mosaiken und Malereien der Kirchlichen Ba
uten
135 Biskupsko ruho i kri na carskom prijestolju, VJilpert, Die Rdmischen Mosaike
n und Malereien der Kirchlichen Bauten Katedra, fotografija Alinari
136 Boetije, fotografija Alinari
137 Boetije, Cambridge Uni-versity Library
138 Justinijan, Byzantine Painting
139 Teodora, Byzantine Painting
Teodorikov grob, fotografija Alinari, Ravenna
140 Lijes, misli se daje Benediktov, fotografija
Dumas-Satigny. L. Gisc-hia i L. Mazenod, Les Arts Primitifs Francais Benedikt, M
onte Cassino Library
141 Grgur Veliki
142 Karlo Martel
143 John Piper, Kompozicija
144 Karlo Veliki, fotografija Dumas-Satigny, L. Gisc-hia i L. Mazenod Les Arts
Primitifs Francais
145 Krunidbena stolica Karla Velikog, Katedrala u Aachenu
146 Karlo Æelavi
148 Opatija u Clunvju Izopæenje Henrika IV, Bi-blioteca Vaticana Henrik èini p
okoru pred Matildom, Biblioteca Vaticana
149 Smrt pape Grgura VII, Biblioteca Vaticana Manuskript, Bodleian Library
150 Muhamed
Karta muslimanskog svijeta
151 Naslovna stranica Avicen-ninog rukopisa, Bibliotheaue Nationale Averroes
152 Barbarossa
153 HadrijanIV
154 Papa Inocencije III, Palaz-zo Torionia Poli
155 Fridrih II, fotografija Jarmain, British Museum
156 Albert Veliki, freska Tom-masa da Modene Akvinski
157 Pismo Akvinskog, Biblioteca Vaticana
158 Akvinski
159 J. Rykwert, Dijagram
160 Roger Bacon, Pomrèina 1290. Ms. Vovnich
162 Sv. Franjo Asi ki, fotografija slike Alinari
164 Dante Alighieri Botticelli, Pakao
165 Raj, British Museum
166 Papa Grgur XII
Papa Benedikt XII i papa Martin V Papa Ivan XII
167 Wycliffe, British Museum Seljaci
168 Aristotel, Chartres
170 Venera, fotografija Jarmain, Wallace Collection
171 John Piper. Kompozicija
172 Leonardo da Vinci, tamparski stroj, Codex Atlanticus
173 Kolumbov brod
174 Rafael, Platon i Aristotel. Italian Painters
175 Sveti Jeronim, fotog: Jarmain, Victoria an Albert Museum
176 Machiaveili. fotograf Alinari
177 Cesar Borgia, fotogr; Anderson
178 Holbein, Pohvala glu
179 Diirer, Erazmo Holb Pohvala gluposti
180 Holbein, Thomas Me
181 Platon
Holbein, Utopija, Bri Museum
182 Luther Augustin
Calvin, Iconographie vinienne, Doumergut
183 Znak jezuitskog redæ Ignacije Lojola
184 Alberti, British Muse Giorgio, Dijagram, Harmoma mundi 12;
185 Giorgio. Vitruvijev lil Leonardo da Vinci, 1 nja, VJindsor Collecti
186 Kopernik,
Sustav Kopernik '
187 Tycho Brahe, helioce èni sustav Tycho Bro sekstant
188 Galilej, fotografija Al: Stroj za raèunanje, , Science Museum
189 Newton, Principia Me matica Newtonov portret
190 Bacon, National Port Gallery
192 Hobbes, National Pai Gallery
Cromwellova posmrt maska
Van Dyck, Charles II Academie Rouale de] Belgiaue
193 Leviathan
194 Franz Hals, Descartf fotografija Bulloz
195 Discours de la Metho
196 Descartes i kraljica Kristina ¦
197 Descartes, Dijagram,
198 Spinoza !
199 Tractatus Theologico-Politicus Spinozina kuæa
200 Spinoza, Opera Postf
201 Sinagoga
202 Leibniz / Rano izdanje Monadc
204 Ada Eruditorum, 168
206 Vico, Akademija u Ari
207 Vicova rodna kuæa, L piani
209 Scienza Nuova od Vic
210 Jacques Callot, Crte
318
British Museum Jakobitski parlament
211 John Piper, Kompozicija, prema suvremenom francuskom bakrorezu
212 Pokusi zrakopraznim prostorom Burzovna lista Holandski moreplovci
213 Novine
215 Kneller, Locke, Christc-hurch, Oxford
216 Lockeov Ogled o ljudskom razumu
217 Lockeov Odgoj
218 Franklin
Deklaracija o nezavisnosti
219 Locke
220 Berkelev, National Portrait Galleru
Berkelevjeva Nova teorija
221 Berkeley, Grad Bermuda, T. M. Bone i M. M. Rossi, Bishop Berkeley
222 Berkelev, Poku aj nove teorije vida
223 Berkelevjev rukopis, British Museum
Trinitv College, Dublin
224 Humeova Rasprava o ljudskoj prirodi
^~~ Hume i Rousseau, Ernest C. Mossner, Life of David Hume
225 Pismo Strahanu, Birbeck HM, Letters ofD. Hume to W. Strahan
226 AUam Ramsav, Hume, Edinburgh National Galleru
228 Paul Sandby, Pogled na Edinburgh
230 Apoteoza Rousseaua, fotografija Bulloz
231 John Piper, Kompozicija
232 Byron
Bvronov potpis, British Museum
233 Leopardi Klvnder, Ljermontov
234 La Tour, D'Alembert, Musee du Louvre
235 Encyclopedie Hubert, Grupa oko Vol-tairea
236 La Tour, Rousseau, fotografija Builoz, Saint Ouentin
237 Rousseau prema J.Honelu, Bibliotheaue Nationale
238 Kant
239 Kantova Kritika èistog uma
240 Kantova silueta
241 Kantova kuæa
242 Ewigen Frieden, Kant
243 Kantova kuæa, British Museum
244 Fichte
Fichteovo pismo SchiUeru
245 Schelling, Zettner, Schel-ling
Schellingov potpis, Stadt-und Universitdts- bibliot-hek, Berlin
246 Schlesinger, Hegel, Archiv fur Kunst und Geschichte, Berlin Hegelov potpis
, West Deutsche Bibliothek
247 Hegelova Filozofija povijesti
248 Hegel
249 Hegelova Filozofija prava
250 Kugler, Hegel predaje u Berlinu, Berlin Universitdt
251 Berlinsko sveuèili te
252 Hegelova Enciklopedija
254 Kierkegaard
255 Kierkegaardova rodna kuæa, Fredricksberg Musiet Karikatura, Corsair
256 Schopenhauerov Svijet kao volja i predod ba
257 L. S. Ruhler, Schopenha-uer, Stadt und Universitdts Bibliothek, Berlin Sch
openhauer u staroj dobi, Frankfurt
258 Nietzsche, S onu stranu dobra i zla
259 Nietzsche, Pijana pjesma Hans Olde, Nietzsche
260 Crpka, Museum of Science and Engineering, Newca-stle-upon-Tune
261 John Piper, Kompozicija
262 Adam Smith
263 Tkanje, Science Museum Novac u èast Bogatstva naroda, British Museum
264 Bentham
265 Bentham, Panoptikon, Bodleian Library
266 Stuart Mili, National Portrait Galleru
267 Stuart Mili, O slobodi
268 Malthus Ricardo
269 Danvin, National Portrait Galleru
Darwin i Huxley, Vanitu Fair
270 Hegelova posmrtna maska
270 Mara Engels
271 Marxov Manifest Komunistièke partije
272 Marxov Kapital
273 Marxov grob
274 Comte
Comteov Teèaj pozitivne filozofije
276 Peirceov rukopis
277 Peirce, Dijagram, Collected Papers
278 James, Matthiessen, The James Familu
279 Jamesov Pragmatizam
281 J. Ernest, Dijagram, fotografija E. Smith
282 Frege
283 Whitehead i Russell, Principia Mathematica Whitehead William Rothenstein,
Russell
284 Kompjutor, fotografija Jarmain Babilonska kula
285 John Piper, Kompozicija
286 Madam Curie
287 arah Bernhardt
28S De Chirico, Veliki meta-fizièar
290 R. G. Eves, F. H. Bradley, Merton College, Oxford
F. H. Bradley, Privid i stvarnost
291 Croce
Croceov Priruènik estetike
292 Bergson Bergsonova Stvaralaèka evolucija
294 Pavlov, Societu for Cultural Relations with the U.S.S.R.
Pavlovljev pokus, Societu for Cultural Relations uiith the U.S.S.R.
295 Freud
Freudova Psihopatologija svakodnevnog ivota
296 Dewey
297 Whitehead, fotografija Russell i sinovi
298 Viktorijanska svadba
299 Nijemi film, Rene Clair, Entr'acte
300 Povelja Lige naroda
302 Jaspers, fotografija Fritz Eschen Jaspersov potpis
303 Heidegger, fotografija Felix H. Mann Heideggerov potpis
304 Sartre
305 Marcel
306 Meðunarodna enciklopedija ujedinjene znanosti
307 Izotip, Isotupe Institute
308 Wittgensteinov Logièko-filozofski traktat
309 Wittgenstein
310 Grèki filozof, fotografija Jarmain
311 Paolozzi, Filozof, fotografija E. Smith
313 Vicky, Karikatura B. Rus-sella, New Statesman
319
* Gre kom je umjesto Head (glava - glavno lice) otisnuto Hoad, to je ime poznatog t
enisaèa.
"Professor Ayer, the Hoad* of philosophical discussion." (Sundav Times) lice)
Mahnuv i rukom, reèe Pancho Gonzales: "Ako je Ayer Hoad, onda sam ja Bertrand Russ
ell."
Iz rubrike Petera Simpela, Daily Thele-graph, 11 veljaèe 1959
Zahvale
Academie Royale de Balgique 192. Allen and U 290. Ljubazno æu American Philosophic
al Society Archives K. 197, 287. Archives Photographiques; 148. Archiv fur Kunst
und Geschichte, Berlin 248, 270. Arts et Metiers Graphiques 140. 144. Basel F r
e Gallery 178, 179. Biblioteca Capitolare, Verona Bibliotheque Nationale 12, 65,
123, 133. Bild Post Bridal Georges, Lausanne 182. British Museum 3J 42, 52, 53,
55, 95, 104, 123, 124, 126, 127,181, 223, 232, 243, 263. Bruckmann 23, 57, 59,
81. D> lom Kraljice 184. Ljubazno æu Cahiers d'Art 96, Cambridge University Librar
y 137. Cambridge Uni\ ty Press 283. Ljubazno æu Clarendon Press 225. Lj zno æu the G
overning Body, Christchurch, Oxford Editions Tel, Pari 14, 46, 87, 92, 98. Ehem S
tadt: Museen zu Berlin 251. Fritz Eshen 303. Ljubazn Faber and Faber 221. Fromma
ns Verlag, Stuttgart Giraudon 13, 32. Grafe und Unzer Verlag, Mun 238. De Gruyte
r Verlag 17. Ljubazno æu the Hai Gallery, London 311. Ljubazno æu Harvard Univt Pres
s 277. Heliotopia Artistica Espahola, Madrid Herder Verlag, Freiburg 124, 132, 1
34, 135. Ljubæ æu I. B. M. United Kingdom Ltd. 284. Ljubazno i Kargera A. G., Basle
295. Ljubazno æu Alfreda Ki 278. Ljubazno æu Laterza, Bari 291. Librairie Ha te, Ar
ts du Monde, Pari , 95, 96. Ljubazno æu Li rie Orientaliste Paul Geuthner 133. Libra
irie Reno Henri Laurens Editeur, Pari 42. Libreria dello !: Roma 131. Mansell Col
lection 6, 23, 27, 45, 50, 51 58, 102, 106, 112, 113, 114, 115, 116, 120, 125, 1
35, 136, 139, 146, 152,. 156, 158, 162, 164, 165, 168, 176, 177, 179, 180, 182,
186, 188, 189, 193^ 198, 199, 228, 230, 232, 234, 235, 236, 244, 257J 286, 298.
Marcel, J. M. 305. Ljubazno æu profesor: landa Martina 111. Matson Photography Ser
vice Ljubazno æu Merton Collegea, Oxford 290. Metre tan Museum of Art, New York 10
9, 110. Ljubazn profesora Ernesta C. Mossnera 224. Museum E: sion Publications,
Boston 35. Museum of Moderr New York 288. Museum of Science and Enginee Newcastl
e upon Tyne 260. Ljubazno æu National A ves, Washington 8. Trustees of the Nationa
l Galle Scotland 226. National Portrait Gallery 190, J92, New Statesman 313. Nie
tzsche Archiv, Weimar Ljubazno æu Parker Gallery, London 223. Max Pa 10, 11, 61. P
haidon Press 121. John Piper 7, 49, 122, 143, 171, 231. Ljubazno æu Presses Univer
sit de France 293. Ljubazno æu Propylaen-Verlag, E 173,210,212,213, 218. Radio Tim
es Library 233, 254, 268, 292. Ljubazno æu izvr ilaca oporuke p nog gosp. Williama R
othensteina 283. Routledge Kegan Paul 255, 308. Ljubazno æu Bertranda Rus 282. Rus
sell and Sons 288, 297. Ljubazno æu B Schwabe and Co., Verlag, Basle 25. Science M
us 188, 212. Societa Magna Grecia 29. Society for Cul Relations with the U.S.SR.
233, 294. Skira 108, 131, 138, 139, 174. Svensktbalett Museum, Stock 299. Ljuba
zno æu Thames and Hudson 143. U: Press International Photography 296. Universil Ch
icago Press 306. Vatican Museum 50, 54, 102,. 118, 148, 149. 157. Roger Viollet
34, 51. \
390
Knji nica Zelina
540024153