NUMIZMATIKA

NOVAC je zlo. → Bolje bi bilo da je sve ostalo u naturi.

NOVAC je platežno sredstvo u razmjeni dobara za čiju vrijednost žigom jamči onaj koji ga je izdao.
NUMIZMATIKA je znanstvena disciplina o postanku, razvoju i uporabi novca i to kovanog i lijevanog,
papirnatog i svih drugih oblika i materijala u kojima je izdan. Numizmatika utvrđuje vrijeme, mjesto nastanka,
ima vladara, slike i natpise, te način izrade.

1. TERMINOLOGIJA
Termin moneta je vezan uz epitet Junone (Junona Moneta) uz čiji je hram na Kipitoliju bila kovnica
(moneo,2.-opominjati). Rimljani su novac nazivali NUMUS (od grčki NUMISMA)-kovanica (lijevanjem ili
rukom oblikovani komad čiju vrijednost garantira vladar svojim likom, s država pečatom).
U numizmatici je važna interdisciplinarnost: epigrafika (instrumenta domestica), heraldika (Atenjani prije
novca sa sovom kuju heraldički novac s prikazom njihovih plemićkih grbova, Ptolomeji kuju novac s orlom s
raširenim krilima u obliku munja), metrologija (znanost o težinama i mjerama; grčka vrijednost novca je
težinska!, tek od rimskog doba pojavljuju se oznake vrijednosti novca).
Numizmatička nomenklatura:
AVERS (Av)-naziv za lice tj. prednju stranu novca. Na njemu se prikazuju glave božanstava, simboli grada…u
antici. U helenizmu se pojavljuje lik vladara. U Rimu je u carsko doba na aversu lik cara ili nekoga iz njegove
uže obitelji.
REVERS (Rv)-stražnja strana, naličje novca. Tu je sekundarna predstava, manje važni prikaz. Na rimskom su
novcu tu božanstva, scene iz života, mitologije, građevine, personificiranje općih vrlina, provincija…
ODSJEČAK (EGZERK)-donji dio jedne strane novca, najčešće reversa, odvojen vodoravnom linijom. Tu se
najčešće nalazi neko slovo ili kratica kovnice koja je izadala novac (od Dioklecijana).
NOMINALA-naziv za vrijednost novca, u antici odgovara njegovoj stvarnoj vrijednosti (čistoća, kvaliteta i
težina metala).
EMISIJA NOVCA-grupa novca, serija koja se zajedno kuje (npr. za vrijeme vladanja jednog vladara).
OČUVANOST NOVCA-patina na novcu nastaje zbog oksidacije. Dva su načina čišćenja: mehaničko i
kemijsko. Postoji pet stupnjeva očuvanosti kvalitete.
QUADRATUM INCUSUM-kvadratić ili češće pravokutnik koji je udubljenje na reversu starijeg novca koji
nema prikaz na aversu. Kasnije se usavršava i nadopunjuje znakom, slovom, likovima, a zatim i nestaje.
INCUS (inkuzni novac)-novac koji ima istu predstavu i na aversu i na reversu, samo je na aversu ispupčena, a
na reversu udubljena. Najčešći je kod gradova Magnae Graeciae 6. i 5.st. (npr. novac Metaponta s prikazom
žitnog klasa).

KRATICE ZA MATERIJAL
Au-zlato (s malo više-manje srebra) El-elektrum
Ar-srebro (s malo bakra) Fe-željezo (rijetko)
Ae(s)-bakar ili bronca Pb-olovo (ne novac, već bedževi)
Bi-bakar s primjesom srebra
Kod ostalih metala piše se puni naziv (cink, platina…)

2. POVIJEST NUMIZMATIKE
Numizmatika se može podijeliti na tehničku (vrijednost, kupovna moć i pravne uredbe vezane uz novac) i
primijenjenu (obrađuje numizmatički materijal…).
Numizmatikom se ljudi počinju baviti u 14.st. u Italiji. Njome su se bavili Petrarca, Ciriak iz Ancone. Brojni
feudalci, knezovi, kraljevi, carevi, bankari, razni uglednici sakupljaju novac.
U 18.st. formiraju se glasovite numizmatičke zbirke koje nastaju baš iz kraljevskih zbirki: Münzkabinet u Beču
(iz zbirke Maksimilijana I. (1496-1515.), Kabinet za medalje u Parizu (formiran za Ludovika XIV),
Münzkabinet u Berlinu (iz zbirke markgrofa Willhelma), u Londonu iz sred.17.st., Ermitaž (osnovala ga
Katarina II).
Kod nas su zbirke poznate zbog veličine one: Eduarda Maretića i Ignaca Kristijanovića.
Naši poznati numizmatičari su Mijat Sabljar, Šime Ljubić, Josip Brunšmid. U novije vrijeme kod nas se
numizmatikom bave: Ivan Mirnik, Zdenka Dukat, Maja Bonačić (Split).
3. PREDMONETARNA RAZMJENA I POJAVA NOVCA
Prvotna razmjena bila je robna. Prva od svih dobara u razmjeni bila je stoka (prva konkretna vrijednost). Riječ
pecunia,ae,f. u latinskom (rupa na sanskrtskom, feo ili vieh u germanskim jezicima) znači novac, imovina, a
nastala je iz riječi pecus,pecoris,n.-stoka, blago (pecus,pecudis,f.-ovca).
Vrlo rano ulogu stoke u razmjeni preuzimaju metali koji pokazuju niz prednosti (stoka zbog velike vrijednosti
nije bila svima dostupna, nije se mogla dijeliti, metal se nije kvario, zauzimao je manje prostora, lako se
prenosio…). U Mezopotamiji se plaćalo metalom koji se pri trgovanju mjerio-ŠEKEL je naziv i za mjerenje i
plaćanje i novac.
Metal (željezo, bakar, bronca) u početku je bio u vidu neobrađenih blokova. Nije sasvim sigurno kada se na
metalu javio žig, oznaka čime je metal dobio fiktivnu vrijednost. Na nalazištu Mehenjo Daro u Indiji nađene su
bakrene poluge sa znakovima koje se datiraju u 3.tis.pr.Kr.
Po Herodotu prvi novac kovan je u Lidiji u zapadnoj Maloj Aziji. Tamo se krajem 8. i poč.7.st.pr.Kr. počelo
obilježavati male komade metala čime se jamčio sadržaj i vrijednost. To su bili okrugli ili jajoliki komadići
elektruma. Elektrum je prirodna legura od 4/5 zlata i 1/5 srebra koja se nalazila u Maloj Aziji u pijesku nanosa
rijeka Hermos i Paktol, u planinama Tmolos te u Trakiji na brdu Pangeju i u rijeci Strumi. Ovaj novac nema
posebnih prikaza već samo na reversu kvadratno udubljenje.
Lidijski su kraljevi, posebno Krez (Kandol, Giges, Alijat pa Krez (561-546.)) postali čuveni po svom
bogatstvu. Krez je prvi napustio kovanje od elektruma. On je kovao KREZEIDE od čistog zlata.
Maloazijski su Grci napustili elektrum i počeli kovati novac od srebra. Grčki je novac uglavnom srebreni.
Poslije se i na prostoru klasične Grčke kuje novac od zlata i srebra sa grbovnim oznakama grada (razne aluzije
ili simboli grada: Aegina-morska kornjača, Milet-lavlja glava, Efes-pčela i jelen, Kizik-tuna, Naksos-vinova
loza, Melos-jabuka, Selinunt-divlji celer, Rodos-ruža), a od helenizma i portret vladara.
Prvi europski grad koji je kovao novac je Egina.
Na grčkom se novcu vrlo dobro ogleda i razvoj njene umjetnosti.

4. GRČKI NOVČANI SUSTAVI

Stavljanjem žiga jamčila se vrijednost tog metala. Žigosani komad metala morao je imati određenu težinu.
Vrijednost su određivali i metal i težina koja je trebala biti usklađena s određenim sustavom. Na prostoru stare
Grčke postojali su brojni novačni sustavi (povezani s trgovačkim težinskim sustavom).
Tri su osnovne težinske jedinice: talent, mina i stater ili drahma.
TALENT (grč.vaga)-je najveća i najrasprostranjenija težinska i novčana obračunska jedinica u staroj Grčkoj.
Jedan talent se koristio samo kao obračunska jedinica jer se zbog težine nije mogla kovati → za Solona iznosi
26,195 kg, za Aleksandra Makedonskog 25,9 kg
1 talent = 60 mina = 6 000 drahmi = 36 000 obola
MINA-obračunska težinska jedinica, postoje različite, ali najčešća je atička koja za Solona vrijedi 436,6 g.
1 mina = 50 statera = 100 drahmi = 1/60 talenta
STATER-grčka težinska jedinica (kasnije ga je za svoj novac uzeo niz država; 8,1-8,6 g; približno težina
dvostruke drahme.
1 stater = 1/50 mine
DRAHMA-starogrčka novčana jedinica. S kovanjem se počinje u 6.st.pr.K. u različitim državama o čemu ovisi
težina. Najrasprostranjenija je bila atička drahma (to ovisilo o političkoj i vojnoj snazi Atene) koja je bila teška
4,25 g. Naziv dolazi iz doba prije pojave novca u klasičnom obliku kad su se za plaćanje koristili kovani
metalni štapići. Šest štapića = 1 drahma.
1 drahma = 1/100 mine = 6 obola
OBOL-naziv za srebreni, a kasnije i bakreni novac u Grčkoj. Vrijednost mu je 1/6 drahme ili 0,73 g.
Stater može biti osnova (težinskog) sustava i kod zlata (pretežno) i kod srebra. Novčani sustavi su osnovani na
srebru. Osnova je drahma. Stater i drahma se rijetko javljuju u istom novčanom sustavu. Novačani sustavi se
temelje ili na zlatu i srebru (stater) ili na srebru (drahma).
Najvažniji novčani sustavi:
MILETSKI-najstariji novčani sustav, iz 7. i 6.st.pr.Kr., najstariji novci gradova Jonije od elektruma, u ovom
sustavu stater je 14 g.
FOKEJSKI-paralelan je miletskom, stater je 16 g.
PERZIJSKI-zlatni stater je 8,1 g, a srebreni 5,1 g.
Na srebru su bazirani sljedeći novčani sustavi:
EGINSKI-iz 7.,6.st.pr.Kr., stater teži 12,14 g, sustav se proširio na Kiklade, sjevernu i srednju Grčku,
Peloponez, Megaru i religiozno-kultna središta (Olimp i Delfi).
EUBEJSKO-ATIČKI-za Solona zamjenjuje eginski sustav. Odnos vrijednosti je:
1 talent = 60 mina = 26,196 kg
1 mina = 100 drahmi = 436,6 g
1 drahma = 6 obola = 4,366 g
1 obol = 0,728 g.
Ovo je najrašireniji sustav. U upotrebi je i na Siciliji.
U 4.st. dolazi do političkih promjena. Filip Makedonski kuje zlatni stater (8,6 g). Aleksandar Makedonski kuje i
zlatne statere i srebrene drahme u odnosu: 1 zlatni stater = 20 srebrenih drahmi = 5 srebrenih tetradrahmi.
Na Peloponezu, Kreti i dalje je upotrebi bio eginski sustav.
Još treba izdvojiti KORINTSKI sustav (u principu eubejski) kod kojeg se stater ne dijeli na dvije već na tri
drahme (2,21 g).
Postojali su i: fenički, abderski, hioski, rodoski…

Bez obzira na sustav stater se dijelio na manje dijelovi (stvarno bili kovani ili obračunske jedinice). Stater se
dijelio na: HEMISTATER (1/2), TRITE (1/3), HEKTA (1/6), HEMIHEKTA (1/12), MISHEMIHEKTA (1/24).
Razvijeniji i složeniji sustav nominala se razvio tamo gdje je osnova bila srebrena drahma. Osnova je srebrena
drahma koja se dijeli na šest obola. Nominale su: DIDRAHMA (dvije drahme), TETRADRAHMA (četiri
drahme), DEKADRAHMA (10 drahmi, komemorativni karakter).
Niže jedinice od drahme su: PENTOBOL (5 obola, 5/6 drahme), TETRAOBOL (4 obola, 2/3 drahme),
TRIOBOL ili HEMIDRAHMA (3 obola, 1/2 drahme), DIOBOL (2 obola, 1/3 drahme), TRIHEMIOBOL (1.5
obola, 1/4 drahme) i OBOL (1/6 drahme).
Obol se opet dijeli na manje vrijednosti (važne, jer su ostali novci izuzetno rijetki) pa imamo: TRIOEMORIUM
(3/4 obola, 1/8 drahme), HEMIOBOL (1/2 obola, 1/12 drahme), TRIHEMITETRAMORION (3/8 obola, 1/16
drahme), TETRAMORION (1/4 obola, 1/24 drahme), HEMITETRAMORION (1/8 obola, 1/48 drahme).

GRČKI BAKRENI NOVAC

Osnova grčkog nakrenog novca je HALKOS ili HALK. Postoji DIHALK, TRIHALK i TETRAHALK. Odnos
s obolom u Ateni: 1 obol = 8 halka (drugdje i 12 i 16).
*Novac od željeza je rijetkost (Sparta, Bizant).

5. NOVAC GRČKIH POLISA

Od sred.7.st. do sred.3.st.pr.Kr. u grčkom je svijetu 1 400 gradova i 500 vladara kovalo novac. Razlog ovako
velike produkcije je potreba zadovoljenja (oooh, kako lijepa riječ) razmjene između proizvođača, trgovca i
kupca. Novac male vrijednosti je služio samo za lokalnu trgovinu i nije služio izvozu. Samo su neke vrste
novca bile rasprostraanjene u međunarodnim razmjerima (atenski, korintski). Drugi razlog goleme produkcije
je iskazivanje autonomije jer su posebnom emisijom novca gradovi i vladari utvrđivali svoju autonomiju i vlast.
Mnogi su nam gradovi i vladari poznati jedino preko novca kojeg su kovali.

NOVAC ATENE
Usprkos dobroj proučenosti samo se pretpostavlja da kovanje novca u Ateni počinje u rano 6.st. za Solona.
Prema drugima kovanje počinje ∼560., u doba Pizistrata s novcem kojem je na aversu glava Atene, a na reversu
sova. No najstariji novci Atene nemaju te prikaze već prikaz amfore, glave konja, bika, skarabeja, ljudskog
oka… Isti prikazi poznati su i na štitovima crnofiguralnih vaza pa je zaključeno (štitovi su prikazi grbova
aristokratih porodica) da su ti prikazi na novcu prikazi grbova atenskih obitelji Eupatrida pa se uveo pojam
heraldički novac (wappenmünzen). Nominala je didrahma.
Pizistrat je još prije nego je postao tiranin kovao novac u Pangeju. Od njegova se vremena ustaljuje
karakterističan prikaz uz legendu AT. Glavna nominala je tetradrahma koja je kao veća uspjela potisnuti sa
tržišta eginski novac s kornjačom. Na aversu je glava Atene, a reversu sova.
Na tetradrahmi Atene iz 490. kaciga Atene je ukrašena lovorovim vijencem (u čast pobjede na Maratonu), a na
reversu je sova i kraj nje polumjesec. Kuju se i dekadrahme i manje nominale. Na njima je na reversu također
sova, ali raširenih krila. Na diobolu su dvije sove, a na obolu sova poluotvorenih krila.
Novci Atene (glauks-sova) su se proširili Mediteranom kad je Atena nametnula (pod vodstvom Konona i
Aristida) Delski savez velikom broju grčkih polisa. Oni su podnosili vlast Atene sve do sloma Atene na Siciliji
413.pr.Kr. Atena je umanjila i strogo kontrolirala kovanje novca članova Atičko-delskog saveza. Na Eubeji u
Eretriji i Karistu kovane su samo drahme. Na Andosu, Tenosu, Naksosu, Parosu… kovanje je sasvim prestalo.
Melos se protivio te je nastavio kovanje srebrenih statera pa se zbog toga pokajao. Milet, Knid, Halikarnas,
Jalisos… su kovali samo sitni novac. Kos je samo prilikom igara kovao tzv. “agonistički” novac. Samos,
Lezhos i Hios bili su po tom pitanju ravni Ateni pa su kovali i tetradrahme.
Teška kriza se očituje 407.pr.Kr. kad je Atena primorana kovati zlatni novac od zlata sa kipova s Partenona (to
je prvi zlatni novac iz atenskih kovnica). 406.pr.Kr. kuje brončani novac.
Za Aleksandra Mekedonskog prestaje se kovati atenski novac. 196.pr.Kr. Atena ponovno počinje kovati novac
u tzv. “novom stilu”. Taj je novac plosnatiji, umjetnički siromašniji. Na aversu je sova na amfori, a na reversu
lovorov vijenac. Na njemu su imena magistrata.
Posljednji put je Atena kovala zlatni novac kada ju je opsjedao Demetrije Poliorket (296-294.).

NOVAC KORINTA
Korint počinje kovati novac početkom 570ih. Korint i njegove kolonije koriste korintski sustav u kojem stater
teži 8,5 g i vrijedi tri drahme. Najkarakterističniji prikaz na korintskom stateru je glava Atene s kacigom
korintskog tipa na aversu, a na reversu pegaz (saga o Belorofontu koji je uz Ateninu pomoć svladao Himeru)
ispod kojeg je slovo kappa (K, κ). Popularni naziv za korintski stater je poloi-konjići. I ovdje su se nominale
ralikovale u detaljima (naravno, uz veličinu i težinu). Na drahmi je ženski lik bez kacige (možda Artemida), na
poludrahmi pola pegaza, a na diobolu dva mala pegaza.

6. PREDSTAVE NA GRČKOM NOVCU

Na prvim novcima (oko kraja 7.st.) koje su kovali kolonisti iz Jonije javljaju se jednostavni žigovi jajolikog
oblika koje tijekom stoljeća zamjenjuju figuralni motivi.
Povijest kovanja antičkog grčkog novca dijeli se na nekoliko velikih razdoblja (kao i umjetnost):
1. ARHAJSKO (650-480.)
Osnovna značajka novca je nepravilan oblik. Na aversu su ukočeni i uglati motivi. Na reversu je prazno ili je
utisnut kvadratni incusum, a poslije biljke i životinje te ljudska figura (dama u profilu, a oko en face).
2. PRIJELAZNO RAZDOBLJE (480-415.)
Dogodilo se poboljšanje. Quadratum je pravilniji, a unutar njega predstave brižljivije izvedene. Češći je prikaz
ljudske figure.
3. KLASIČNO (415-336.)
Novac dobiva okrugli oblik i predstavu na obje strane. Izrada je na visokoj umjetničkoj razini. Prikazi su iz svih
oblasti života te iz mitova. Novac izrađuju slavni umjetnici (Sirakuza).
4. HELENIZAM (336-146.)
Nakon smrti Aleksandra Makedonskog njegovo se carstvo raspada na više država. Događa se postupna
dekadencija stila, osiromašenje motiva i pad umjetničke vrijednosti. Likove božanstava zamjenjuju prikazi
vladara, a na reversu su tipizirani likovi božanstava.
5. NOVAC GRČKIH AUTONOMNIH GRADOVA U RIMSKOM CARSTVU
Ovaj se novac kuje od osvajanja Ahaje od strane Rima i naziva se GRČKI IMPERIJALNI NOVAC. Očituje se
daljni pad kvalitete. Na aversu je lik rimskog imperatora, a na reversu razni prikazi. Dioklecijan 296. ukida
posljednje autonomne grčke kovnice.

PRIKAZI
1. LIKOVI ŽIVOTINJA
Likovi životinja nalaze se na novcu gradova Male Azije već od 7.st. 660.pr.Kr. u Egini na prvim novcima javlja
se kornjača. Za Eginom se povode i drugi gradovi. Stalnim ponavljem lik postaje simbol tog grada (najstalniji
je lik sove na atenskom novcu-prvi svjetski novac antike).
Principi uzimanja lika:
1. uzima se lik životinje čije ime ima isti korijen kao i ime grada
2. uzima se lik životinje božanstva zaštitnika grada (sova-Atena Palada)
3. uzima se lik životinje koja ima važnu gospodarsku ulogu u tom kraju (konj na novcu gradova u Tesaliji, koza
na gradovima Isse i Pharosa…)
BIK na novcu Akanta u Trakiji, Kliunta, Fokeje, Sibarisa, Sirakuze, Samos (glava bika)…
CVRČAK-Mesina na Siciliji
ČAPLJA-Selinunt
GAVRAN- _______ u Trakiji
HOBOTNICA-Eretrija na Eubeji
JARAC-Enos u Trakiji
JELEN-Efez u Joniji, Kaulonija, Velija? na Siciliji
KOKOŠ-Himera na Siciliji
KONJ-Larissa u Tesaliji, Maroneja u Trakiji, Sirakuza, Tarent
KORNJAČA-Egina (prvo morska-thalassita, kasnije kopnena-testudo graeca)
KOZA-Paros
KOZOROG-Kilikija
KRAVA-Apolonij, Dirahij, Eritreja i Karistos (tele doji kravu)
LABUD-Klazomena u Joniji
LAV-Akant, Leontina, Lezbos, Milet, Velija, Samos (lavovska koža), Regium (lavovska glava)…
LISICA-Alopecones u Trakiji
MAZGA-Mesina (zaprega mazgi)
MEDVJED-Mantineja u Arkadiji
MIŠ-Metapont u Lukaniji
ORAO-Kroton, Sirakuza, Tir u Fenikiji, Sifnos, Sinopa u Paflagoniji (morski orao napada delfina)
OVAN-Salamina, Klazomena
PAS-Motia, Panoramos i Segesta na Siciliji
PČELA-Efes, Arat?
PIJETAO-Kales u Kampaniji
RAK-Agrigent na Siciliji, Kos
RIBA-Agrigent
RODA-Kroton na Siciliji
SKAKAVAC-Metapont u Lukaniji
SOVA-Atena, Velija na Siciliji
SVINJA-Klazomena
TULJAN-Fokeja
TUNA-Agrigent, Kizik
VUK- ________ u Argolidi
ZEC-Agrigent (orlovi rastežu zeca, zec u trku), Mesina i Regium na Siciliji
ZMIJA-Efes, Lezbos

2. BILJKE
Javljaju se kao simboli gradova i pokrajina. Biljke svojim imenom označavaju grad: melos = grč.jabuka pa je
jabuka na novcu Melosa, celer je selos pa se nalazi na novcu Selinunta, a na novcu Rodosa je ruža.
Pojedini prikazi biljaka su aluzija na prirodno bogatstvo nekog grada npr. grozd i klas.
BRŠLJAN-Naksos i Segesta na Siciliji, Lamnija? u Tesaliji
CELER-Selinunt
GROZD-Tened, Naksos i drugi gradovi vinorodnih krajeva i otoka (Sicilija, naše primorje)
JABUKA-Melos
KLAS ŽITA-Metapont, Herakleja u Trakiji, Sirakuza,
LOVOR-Mesina, Regium
MASLINA-Atena
ORAH-Kime u Eoliji
RUŽA-Rodos
SILFION-Kirena
ŽIR-Laos u Lukaniji
 3. MITOLOŠKA BIĆA
Ova su bića nastajala u mašti grčkog naroda. Krila su se dodavala panteri, konju, vepru, Gorgoni…
BIK S LJUDSKOM GLAVOM-Gela i Laos na Siciliji, Neapolis u Kampaniji
GORGONA (žena sa zmijama na glavi)-Himera i Motija na Siciliji
GRIFON-Abdera u Trakiji, Fokeja, Korint, Ponticapeum (grifon u čeljusti drži koplje), Teos
HIMERA-Sikion na Peloponezu
KRILATA PANTERA-Ponticapeum, Kizik, Korint
KRILATI VEPAR-Klazomena
PEGAZ-Korint, Sirakuza, Karija, Kizik, Lampsakos
SFINGA-Hios u Joniji
SFINGS (bik sa čovječjom glavom)-gradovi Jonije

4. PRIKAZI PREDMETA, ORUŽJA, BRODOVA I GRAĐEVINA

Ako su ovi prikazi glavni, onda su simboli grada i slično, a ako nisu glavni onda su znakovi kovničara.
Predmete iz svakodnevnog života dijelimo na:
• kućne i kultne
• oružje
• brodovi i dijelovi brodova
• građevine.
KUĆNI I KULTNI PREDMETI
AMFORE, KANTAROSI-simboli vinorodnih krajeva (Trakija,otoci; Naksos-kantaros,Atena-amfora sa sovom)
TRONOŽAC-upotrebljavan kao platežno sredstvo u predmonetarno doba, Kroton
CISTA MISTICA-škrinja s vijencima ruža, okružuju je zmije (Pergam, Efes, Smirna, Sard)
LIRA-vezana uz Apolona, Delos, Megara, Sirakuza, Halkidička liga
FRULA-vezana uz Pana, Arkadija
GORUĆA BAKLJA-vezana uz Artemidu
ORUŽJE
TOLJAGA-vezana uz Herakla
LUK I TOBOLAC-Pergam-cista iz koje izlazi zmija i tobolac
DVOSTRUKA SJEKIRA
TROZUB-vezan uz Posejdona
BRODOVI
Ovakav prikaz je poprilično rijedak, najčešće samo pramac na kojem stoji Nike; Egina-pramac broda
GRAĐEVINE
Prikazi hramova i oltara nisu bili česti.
LABIRINT-Knosos na Kreti
PRISTANIŠTE-Zankle

5. LIKOVI BOŽANSTAVA
Ovi se prikazi javljaju već sred.6.st.pr.Kr., a kraja 5.st. sve su češći (uskoro i najčešći). Glave božanstava su na
aversu, na reversu su rijetke. Ako se božanstva pojavljuju cijela božanstva onda su na reversu. Dijele se na:
• viša božanstva • niža božanstva • polubogovi i heroji.

VIŠA BOŽANSTVA
ZEUS-glava mu je prikazana sa bujnom, kovrčavom kosom i bradom, lice dostojanstveno, na glavi je lovorov
vijenac. U klasici je čest njegov prikaz, sve do pada država. Na reversu je znatno rjeđi, sjedi na prijestolju, u
ruci orao, u lijevoj dugo žezlo ili je prikazan u stavu napada-u desnoj ruci u zamahu drži strijele, u lijevoj štit.
Na novcu Kirene je Zeusova glava s rogovima egipatskog boga Amona. Nalazi se i na novcu Arkadskog saveza
(Zeus sa brda Likeja). Lik Zeusa Amariosa je na novcu Ahajske lige.
HERA-na aversu je glava s kapom ili dijademom s ukrasima. Rijetko je na reversu.
POSEJDON-vrlo omiljen. Češće se nalazi na reversu. Glava je mirnog izgleda s bujnom kosom i bradom ili je
prikazan u stavu napada s trozubom (Posidonija u južnoj Italiji).
PERZEFONA-na novcu Kartage i gradova južne Italije, glava mlade žene s vijencem, kosa prekrivena velom.
DEMETRA-plodnost. Na reversu je nema, a na aversu je prikazana s blagim izrazom lica i vijencem od klasja i
maka, ponekad nosi veo (Fokida).
HESTIA-kućna zaštitnica, prikaz joj i nije čest (Histia na Eubeji), pokrivena velom.
ARES-bog rata (Trakija), rijetko prikazivan, mladolika lica s kacigom s lovorovim vijencem.
HEFEST-slabo mu je razgranat kult u Grčkoj, čest je u Kampaniji i Siciliji.
AFRODITA-nije česta na grčkim novcima unatoć obilju kipova i druge plastike. Česta je na otocima.
PALADA ATENA-od Pizistrata na novcu Atene je glava Atene s kacigom i tako ostaje sve do rimske
okupacije. Lik na reversu je u stavu napada.
ATENA KALINITIS-korintske su kolonije (Korint, Lauka, Anaktorion, Ambrakija, Dirahion) kovale novac
kojem je na aversu glava Atene Kalinitis s korintskim šljemom, a na reversu je pegaz.
APOLON-predstavlja svjetlo i nebo, liječnike i umjetnika. Štovao se na Delu. Omiljen je prikaz na novcima
svih grčkih gradova. Simbol je mladenačke ljepote i skladnosti. Glava mu je s bujnim uvojcima okrunjena
cvijećem (na aversu). Na reversu je gol s ogrtačem preko ramena i lukom i strijelom ili u ogrtaču ženskog kroja
s lirom u ruci. Klazomena, Halkidička liga (Apolon s lovorovim vijencem), Kaulonija (Apolon u stojećem
stavu s ispruženom rukom).
ARTEMIDA-čest prikaz. Glava je s malim polumjesecom ili lovorovim vijencem, s velom. Kad je cijeli lik
prikazana je kao lovkinja u kratkoj suknji i lovačkim čizmama s lukom i tobolcem. Uz nju je često pas.
Artemida Laufrijska je na novcu Ahajske lige.

HAD-nije baš prikazivan jer je bog podzemlja, rijetko u umjetnosti, na novcu nikako.
AMFITRITA-u Tarentu, glava žene s velom.
DIONIS-na novcu svih vinorodnih krajeva, na aversu je glava mladog Dioniza sa bujnom kosom i vijencem
od vinove loze, cvijeća ili bršljana (tračka tetradrahma), na reversu je goli Dioniz koji sjedi i u ruci drži
kantaros (Naksos).
HERMES-samo u Enosu u Trakiji, na glavi mu je plitka kapa s kuglicama, jedna na vrhu.
HELIJ-Rodos-glava mladića iz koje izviru zrake sunca.

NIŽA BOŽANSTVA
EROS-Pestum u Lukaniji, prikazan je kao dječak s krilima, ima strelice i baklju, jaše na dupinu.
MUZE-vrlo rijedak prikaz.
NIMFE-čest su prikaz, obično u liku mladih djevojaka, lagano odjenutih, s cvijećem (vodene, gorske i šumske
nimfe). Nimfa Europa na novcu Gortina na Kreti. Čest su prikaz na Siciliji (Aretuza na novcu Sirakuze-
najljepši portret ženske glave na novcu uopće).
SATIRI-čovjek s nogama jarca, Kizik…
PAN-sličan je satiru, vrlo rijedak prikaz, Ponticapeum.
SILAN-Mende, stariji, ćelav i debeo čovjek koji jaše na magarcu.
RIJEČNI BOGOVI-stari, bradati likovi, prikazani su ležeći ili plivajući ispod personifikacije grada.
SIRENE-rijedak prikaz.
NIKE-na novcu svih krajeva i vremena, stoji, sjedi ili koraća, često ja na pramcu broda (leti iznad
četveroprega-na Siciliji).
HERAKLO-svi važniji događaji iz života (toljaga, lavlja koža). Heraklo davi zmije na novcu Atenske lige.
MINOTAUR-na Kreti, Knosos.
TRITON-Triton s morskim zmijama na novcu Itanosa.

7. NOVAC GRČKIH GRADOVA NA SICILIJI

NOVAC SIRAKUZE
Sirakuzu su 734.pr.Kr. osnovali Korinćani na mjestu ranijeg feničkog emporija. Brzo postaje najveći i
najznačajniji grad i trgovačka sila Sicilije. 485.pr.Kr. vladarem Sirakuze proglasio se je Gelon iz Gele. On je
480.pr.Kr., nakon što je zajedno sa ženinim ocem Teronom iz Akragasa pobjedio Kartažane kod Himere,
učvrstio svoju vlast u Sirakuzi. Nakon njega vlada njegov brat Hieron I. kojem na dvoru borave Eshil, Simonid
i Pindar. Javlja se težnja ujedinjenja svih gradova na Siciliji, a to ne uspijeva ni za kasnije demokracije jer to
smeta Ateni. U sukobu s Atenom pobjeđuje Sirakuza 413.pr.Kr., no nije došlo do ujedinjenja jer Kartažani
zauzimaju druge veće gradove na Siciliji. Sirakuza doživljava gotovo dvjesto godina slobode i bogatstva. Tek
pri općem raspadu ulazi u Rimsko carstvo. 212.pr.Kr. zauzima je i pljačka Marcel.
Kovanje novca u Sirakuzi počinje oko 530.pr.Kr. Na aversu tetradrahme i dekadrahme je četveropreg s Nikom
iznad njega. Na reversu je skoro bez iznimke glava izvorske nimfe Aretuze (po mitu u nju je bio zaljubljen
riječni bog Alfej, on ju je progonio pa ju je Artemida pretvorila u izvor, a on se pretvorio u rijeku i došao do
Sicilije sve do izvora). Oko glave su joj delfini-božica vode. Već te prve kovanice, iako arhajske, imaju veliku
umjetničku vrijednost. Od 479.pr.Kr. to su već prava umjetnička djela. Te se dekadrahme zovu Demareteioni
po Gelonovoj ženi Demareti koja je, uz druge žene, dala svoj srebreni nakit za kovanje. Nakon pobjede nad
Kartažanima ona je od poraženih dobila zlatni vijenac od sto talenata, ali je i njega istopila te napravila
dekadrahme koje slave tu pobjedu.
U kasnijem razdoblju slijedi cvat kovanja, a vrhunac je na prijelazu iz 5. u 4.st.pr.Kr. Četveropreg se prikazuje
u punoj pokretljivost. Glava Aretuze se prikazuje puna života. Vrhunac su kovanice koje izrađuju umjetnici:
Eumenos, Brigilos, Eukleidas i Kimon.

NOVAC AKRAGASA
Akragas je osnovan 581.pr.Kr. Uz Sirakuzu je najsnažniji, a svakako je najljepši grad (opjevao ga je Bindar).
Vladar Teron do 2.pol.5.st.pr.Kr. održava savezništvo sa Sirakuzom, a kasnije je došlo do neprijateljstva.
406.pr.Kr. razorili su ga Kartažani. Poslije ga je naselio Timoleon Sirakuški, ali nije dostigao raniji sjaj.
Kovanje novca je počelo 550.pr.Kr. Na tom je novcu na aversu orao (Zeusov kult), a na reversu riječni rak.
Najljepši primjerci su iz razdoblja 413-406.pr.Kr.

NOVAC SELINUNTA
O njegovoj povijesti se zna vrlo malo. Osnovali su ga Dorani 628.pr.Kr., a razorili su ga Kartažani 408.pr.Kr.
Kovanje novca počinje 520.pr.Kr. Na aversu je celer (ta biljka je rasla na obalama rijeke Selinos, ima ljekovita
svojstva). Od 466.pr.Kr. celer je sporedan. Tada na novcu imamo prikaz Herakla kako vodi bika što simbolizira
pobjedu nad prirodom-gradnja nasipa i isušivanje močvara oko rijeke. Na tetradrahmama je četveropreg s
Apolonom i Artemidom. Na reversu je riječni bog Selinus koji prinosi žrtvu.

NOVAC GELE
Gelu su 688.pr.Kr. naselili Dorani s Rodosa i Krete. Prvo je samostalan, a kasnije postaje ovisan o Sirakuzi. Od
405.pr.Kr. plaća danak Kartagi. Kovanje novca počinje 490.pr.Kr. Na tetradrahmama je četveropreg, na
didrahmama konjanik, na reversu. Na aversu je riječni bog Gelos. Njegov prednji dio tijela je bik s bradatom
ljudskom glavom što simbolizira snagu te rijeke.

NOVAC KAMARINE
Kamarinu je osnovala Sirakuza 598.pr.Kr. Od 405.pr.Kr. plaća danak Kartagi. Kovanice su joj prilično rijetke,
ali nimalo ne zaostaju po umjetničkoj vrijednosti. Na tetradrahmi je Atena koja upravlja kvadrigom (umjetnik
Eksakestidos).

NOVAC HIMERE
Himeru su osnovali Jonjani s Halkide. Razorio ju je Teron iz Akragasa. Ponovno je obnovljena pa ponovno
razorena. Ime joj je sikulskog porijekla. Na ranijim novcima je pijetao koji kukuriče (grč. Hedera), kasnije
kvadriga, a na reversu izvorske nimfe koje simboliziraju ljekovitost gradskih termalnih izvora.

NOVAC MESANE
Mesana se prvotno zvala Zankle prema sikulskoj riječi za mač-po prirodno srpastom obliku luke. U 5.st.pr.Kr.
osvojio ju je Anaksil iz Regija. 396.pr.Kr. grad su razorili Kartažani. Na novcu je prvo prikaz dupina s
izvijenim tijelima poput srpa, a kasnije je na jednoj strani zec koji trči, a na drugoj zaprega. Zec je aluzija na
Anaksila koji je po Aristotelu počeo uzgoj zečeva na Siciliji, a u Olimpiji je pobijedio u utrci.

NOVAC NAKSOSA
Naksos je najstarija grčka kolonija. Osnovali su je 745.pr.Kr.(?) Jonjani s Naksosa. Od 5.st.pr.Kr. u njemu
vlada Gelon. 476.pr.Kr., za Hierona stanovnici sele u Leontinu. Dionizije ga razara (bio je na strani Atene). Na
aversu novca (520.pr.Kr.) je glava Dioniza, a na reversu grozd ili satir.
NOVAN LEONTINE
Kovanice Leonitine na aversu imaju Apolonovu glavu okruženu sa četiri zrna ječma (plodnost polja).

NOVAC CATANE
Osnovali su ga Jonjani. I njegovi stanovnici za Hierona sele u Leontinu. Naseljavaju ga Sirakužani. Za
demokracije stanovništvo se vraća. Kasnije je na strani Atene, pljačka ga Dionizije, a osvajaju ga Kartažani. Na
aversu je androkefalni prikaz bika, riječni bog Amenanos, a na reversu Nike. Za Aitnaia je Zeusova glava, a
poslije 461.pr.Kr. Apolonova glava na aversu, a na reversu kvadriga.

8. GRČKI IMPERIJALNI NOVAC

Ovo je novac grčkih polisa koji su nastavili kovanje i nakon što je Grčka došla pod Rim i postala rimska
provincija. Oko 1 500 gradova je tada imalo aktivne svoje kovnice i oni se dijele u dvije grupe:
• rimske kolonije u kojima je jezik bio latinski i
• grčke gradove koji su na grčki prevodili imena i titule imperatora na novcu.
Na ovom se novcu nalaze vrlo opširni natpisi. Na njemu su: imena prokonzula, propretora, carskog legata,
namjesnika, kvestora, ali i imena lokalnih vlasti, arhonta, stratega, pritana, gramata, velikog svećenika i druga.
Novac koji ne nosi lik imperatora naziva se “kvazi autonoman”. Na njemu se nalazi alegorična bista rimskog
Senata u vidu čovjeka u punoj snazi ili mlade žene pod velom, zatim bista gradskog vijeća, Demosa-Naroda u
vidu mladog golobradog čovjeka sa vijencem ili dijademom ili zrelog bradatog čovjeka koji stoji ili sjedi.
Lik koji se često nalazi na novcu je lik mitskog osnivača grada: Pitanej u Pitani u Meziji, Pergamon u Pergamu,
kralj Mida u Primesu u Frigiji, Bruz u Bruzu u Makedoniji, Tezejevi sinovi u Sinadi…
Česta su božanstva-zaštitnici gradova te božica Roma kao Zaštitnica cijelog Carstva, a česte su na novcu i
personifikacije gradova. Gradovi su na novcu najčešće prikazani u obliku Tihe, božice bogatstva na čijoj se
glavi nalazi zidana kruna s tornjevima, a u ruci drži rog izobilja.
Često su gradovi na novac stavljali lik slavne osobe koje potječu iz tog grada: Homer na novcu Amastrise,
Hipokrit na Kosu, Herodot u Halikarnasu…

9. POČECI RIMSKOG NOVCA I NOVAC REPUBLIKANSKOG DOBA

Rimljani su kao i drugi Italici do 5.st.pr.Kr. trgovali vršeći razmjenu. Prvi robni ekvivalent bila je stoka-pecus
od čega dolazi riječ pecunia kao naziv za novac. Uskoro robni ekvivalent postaju neobrađeni komadi bronce ili
izliveni u štapiće-AES RUDE. Još u doba kraljeva nastala je potreba da se taj metal oblikuje i da se na njemu
označi čistoća metala pa je nastao AES SIGNATUM-lijevane pravokutne ploče najčešće s likom goveda, ali
na njima nalazimo i trozubac, pšenicu, orla, kaducej… Ti su komadi dosta nepogodni za upotrebu zbog svoje
težine (5 libra-1000 do 1830 g).
Prvi pravi novac je AS (AS LIBRALIS) koji je težio jednu oskičku libru (272,88 g). As se dijelio na 12 uncija.
Oznaka vrijednosti nalazila se na obje strane. Na aversu je Janus s dva lica (bradata), a na reversu pramac broda
(to je prikaz i na ostalim reversima iz sistema as libralis).
Manje jedinice od asa su:
SEMIS-1/2 asa, 6 uncija, oznaka vrijednosti je S, na aversu je glava Jupitera
TRIENS-1/3 asa, 4 uncije, oznaka vrijednosti su četiri kuglice, lik Rome
QUADRANS-1/4 asa, 3 uncije, oznaka vrijednosti su tri kuglice, lik Herakla
SEXTANS-1/6 asa, 2 uncije, oznaka vrijednosti su dvije kuglice, lik Merkura
UNCIJA-1/12 asa, 1 uncija, oznaka vrijednosti je jedna kuglica, lik Belone
Veće jedinice (umnoženi as) su: dupondius, tripondius, quadrussis, decussis, ali većina njih nije nikad lijevana,
već su bile samo obračunske jedinice.
Znanstvenici se slažu da se ovaj sistem as libral može datirati oko 300.pr.Kr.
286.pr.Kr. as je sveden na polovicu svoje vrijednosti te je uspostavljen sistem as semi-libral, nakon kojeg je
došao as triental čije niže jedinice nisu lijevane nego kovane.
217.pr.Kr. (bitka kod Trazimenskog jezera) as je težio (i vrijedio) samo jednu unciju. Od tada se sav novac
kovao, a iznad pramca broda stajalo je ROMA.
89.pr.Kr. je zakonom Lex Plaucia Papiria asu određena težina od pola uncije. On (brončani novac) više nije
imao stvarnu vrijednost, težina je postala nevažna. Kovanje tog novac bilo je ukinuto pod Sulom, a 15.pr.Kr.
ponovno je kovan i tada je as imao težinu 1/3 uncije. Tu je težinu zadržao do kraja Carstva.
Prvi rimski srebreni novac bile su drahme. Radi se o novcu koji je Rim emitirao u raznim kovnicama za
podmirivanje ratnih izdataka Rima u ratu protiv Pira 279.pr.Kr. Taj novac nosi natpis Romano ili Roma, na
aversu mu je bio golobradi Herkul (grč. Heraklo), a na reversu je vučica koja doji Romula i Rema.
268.pr.Kr. se uzima kao godina početka kovanja DENARA. Tada je podignuta kovnica na Kapitoliju, pokraj
hrama Junone Monete. Denar je vrijedio 10 asa (oznaka X) i težio je 1/72 libre tj. 4,55 g. Njegovi manji
dijelovi su KVINARI (pola denara, 5 asa) i SESTERCIJE (1/4 denara, dva i po asa). Na aversu im je bila
glava Rome s kacigom, a na reversu Dioskur na konju (na mlađim primjercima tu je Dijana, Victoria).
U isto je vrijeme u Italiji u opticaju bio srebreni novac koji se nazivao QUADRIGAT s prikazom glave Janusa
i kadrigom. Vrijedio je jednu didrahmu.
Između prvog i drugog punskog rata emitiran je VICTORIAT-drahma koja vrijedila 3/4 denara. Na njoj je lik
Victorie. Rađen je po istom sistemu kao i ilirski novac i bili su u opticaju u trgovini s Ilirikom.
220.pr.Kr. se pojavljuju denari nazvani SERRATI jer dolazi do “kvarenja” srebra pa su oni nazubljeni kako bi
se dokazala čistoća srebra (kasnije su Germani narezivali rub rimskog novca da provjere valjanost metala).
Prvi zlatni novac kovan je u vrijeme ratova s Hanibalom (217-212.pr.Kr.). Kovane su dvije serije. Jedna je čisto
rimska s glavom bradatog Marsa i na reversu orla. Imali su ove oznake vrijednosti: LX, XXX, XX što znači da
su vrijedili 60, 40 i 20 sestercija, a to je 3, 2 i 1 skrupul (1 skrupul = 1,137 g).
Druga serija kovana je izvan Rima, a taj je novac vrijedio 6 i 3 skrupula. Na aversu je bila glava Janusa, a na
reversu dva ratnika koji vrhovima svojih mačeva dodiruju svinju koju drži svećenik koji prinosi žrtvu. Tijekom
Republike zlatni se novac kuje rijetko. Njegovo sustavno kovanje počinje od Augusta.

NOVAC RIMSKE REPUBLIKE kovan je pod vlašću, kontrolom i odgovornosti kolegija koji je ustanovljen
289.pr.Kr.-TRESVIRI AERE, ARGENDO, AURO, FLANDO FERIUNDO. Članovi tog kolegija su postepeno
uzurpirali prostor aversa zamjenjujući tradicionalne likove svojim znakovima. Prvo su to bili njihovi inicijali u
ligaturi, a zatim monogrami, cijelo ime i događaji po kojima je bila slavna njihova obitelj.

10. PRIKAZI NA RIMSKOM REPUBLIKANSKOM NOVCU

1. OSNUTAK RIMA-vučica doji Romula i Rema, otmica Sabinjanki, Dioskuri napajaju konje poslije
bitke kod Regiskog jezera, borba bikova na Aventinu…
2. POLITIČKI I VOJNI DOGAĐAJI-građanski rat (92-89.pr.Kr.), bitka kod Panorme (251.pr.Kr.,
slon), pobjeda Marija nad Cimbrima i Teutonima, osvajanje Sicilije (212.pr.Kr.), pobjeda kod Pidne
(168.pr.Kr), protektorat nad Egiptom, podjela zemlje veteranima, trijumfi…
3. SCENE IZ RIMSKOG ŽIVOTA-trka s bakljom, predavanje glasačkih listića, razne igre (ludi)…
4. LEGENDARNI KRALJEVI-Romul, Kvirin, Anko Marcije, Numa Pompilije.
5. SPOMENICI-aquaeduct Aqua Martia, hram veste, statua Sule na konju…
6. PORTRETI-zaslužne osobe iz javnog života, najčešće vojskovođe (i neprijatelji-Scipion Afrički,
Klaudije Marcel, Jugurt, Vercingetoriks, Sekst Pompej, Brut…)…
7. RAZNE PERSONIFIKACIJE-provincija ili apstraktnih duhovnih stvari (Concordia-sloga, Honos-
čast, Fortuna-sreća, Pietas-milost, Victoria-pobjeda…).

Zlatni se novac pojavio dosta kasno. Za Sule (87.) kovani su AUREI. Oni su imali ulogu afirmiranja tiranskog
autoriteta. Među najupadljivijim je bio onaj sa statuom Sule na konju kojeg je 81. iskovao konzul A.Manlije.
Tek od 44.pr.Kr. zakoni dopuštaju da se na novac može staviti slika čovjeka koji je još živ. Cezar bi bio prvi
koji bi to napravio da ga nisu prije toga ubili. Brut i Kasije su odmah zatim na Orijentu kovali novac sa svojim
likom. Trijumviri Lepid, Antonije i Oktavijan pojavili su se na zlatnom novcu L.Masidija 39.pr.Kr.

11. NOVAC U CARSKO DOBA

Pitanje novca je jedno od važnijih pitanja koje se postavljalo na početku carstva. Na kraju republike rimska
kovnica je zatvorena, zlatni i srebreni novac kovan je samo za održavanje vojske, a vrijednost asa nitko nije
znao. Kada je August došao na vlast 31.pr.Kr., poslije pobjede kod Akcija, Senat je izgubio svoju vlast nad
kovanjem novca (dotad je na njega stavljao svoj znak-SC ili još jasnije EX S(senatus) C(onsulto)).
August je, oslanjajući se na to da je zapovjednik vojske što mu omogućava da emitira novac u svoje ime,
kontrolirao zlato i srebro te je svojim likom i imenom na novcu potvrđivao vlast Rima do najudaljenije
provincije. Nakon bitke kod Akcija on je nastavio emitirati zlatni i srebreni novac radi plaćanja svojim
vojnicima na Orijentu. Ovo vojno kovanje novca ukinuto je 27.pr.Kr.
23.pr.Kr. August sjedinjuje dvije titule-imperium koji mu daje vlast van Rima i tribunicia potestas što mu daje
vlast u Rimu.
19.pr.Kr. August kuje zlatni i srebreni novac dijeleći odgovornost sa Senatom. To je trajalo do
12.pr.Kr.(prekidi kovanja u Rimu 14. i 15.pr.Kr.). Tada je August preselio kovnicu u Lungdunum (Lyon).
Kovnica u Lungdunumu je radila do pred kraj Tiberijeve vladavine, a Kaligula je ponovo otvorio kovnicu u
Rimu. Za Neronove maloljetnosti Senat je ponovo dobio izgubljeno pravo. Tada je ponovno kovan zlatan i
srebrni novac sa slovima EX SC, ali ovo preuzimanje tog prava bilo je samo privremeno. Kad je Neron ponovo
ugrabio kovanje novca od skupocjenih metala proveo je novu reformu. Aureus je težio 1/45 libre, denar 1/96
uncije, a as 1/4 uncije. Aureus je vrijedio 25 denara, a denar četiri sestercije. Pojavio se i jedan novi metal-
orihalk-prirodna legura bakra i bronce i od njega je Senat kovao sestercije i dupondiuse na kojima je car s
zrakastom krunom. As, semis i kvadrans od čistog bakra imaju glavu cara s lovorovim vijencem.
Građanski ratovi 68-69. pružili su priliku za kovanje mnogim pobunjenicima: Vindeksu u Galiji, Galbi u
Španjolskoj, Klodiju Maceru u Africi, Vitaliju u Germaniji.
Vespazijan je, došavši na vlast, nastavio s kovanjem novca u Antiohiji, Efezu, Bizantu, Taraku (Španjolska),
Lungdunumu (Lyon) i Akvileji. Provincijske su kovnice zatim zatvorene i kovanje je centralizirano u Rimu,
gdje je trajalo više od jednog stoljeća.
Poslije Komodove smrti ponovno su nastali neredi i unutrašnji ratovi (Pescenije Niger kuje zlatni i srebrni
novac u Antiohiji, Septimije Sever u Iliriku, Maloj Aziji i u Siriji, Klodije Albin u Lungdunumu). Septimije
Sever je ponovno uveo centralizirano kovanje, ali je zadržao kovnicu u Antiohiji (i njegovi nasljednici). Druga
kovnica u dunavskom području bila je otvorena u Viminacijumu za vrijeme Gordijana III. i Filipa.
Od Valerijana slijedi raspadanje koje je ugrozilo Carstvo, a ono se odrazilo u otvaranju kovnica u Antiohiji,
Kiziku, Serdici, Lungdunumu, Kölnu, Mogonciakumu, Arelati, Mediolanumu (za Galijena) i Ticinumu (za
Aurelijana). Novac ne prestaje gubiti svoju vrijednost.
215. Karakala uvodi novu monetu-ANTONINIANUS. Ovaj je novac iskovan kao široka ploča sa zrakastom
krunom na glavi cara. Bio je težak 5,18 g i vrijedio je dva denara. Antoninianus koji je zadržao malu količinu
finog srebra zamjenio je denar koji nakon Maksimina nisu više bili kovani, kao ni kvinariji nakon Gordijana III.
Aurelijan je pokušao reformom uvesti red u monetarni sustav no nedostajala mu je zaliha skupocjenog metala
da bi mogao revalorizirati novac. Kovao je zlatni novac nepravilne težine i mekani srebreni novac. Vrijednost
sestercija utvrđena je na 1/5 000 dio libre. Ustanovljen je novi brončani novac-LIBEL koji je vrijedio 1/50 000
dio libre.
Veliku monetarnu reformu napravio je Dioklecijan 296. Imperijalne su kovnice od tada bile sistematski
organizirane u provincijama: Londonu, Trieru, Lungdunumu, Kartagi, Ticinumu, Sisciji, Serdici, Solunu,
tračkoj Herakleji, Nikomediji, Kiziku, Antiohiji i Aleksandriji. U svim ovim kovnicama kovan je novac istih
tipova koji se međusobno razlikuju samo po inicijalima kovnice.
Novi aureus bio je težak 1/60 libre koja je vrijedila 50 000 denara srebra.
Zakonom o maksimima cijena, maximo pretio, Dioklecijan se pokušao oduprijeti podizanju cijena. Dioklecijan
uvodi dvije nove nominale: srebreni ARGENTEUS, približno iste finoće i težine kao Neronov denar te bakreni
FOLIS opran u srebru koji je nalikovao asu ranog Carstva.
Financijske neprilike nisu ometale kovanje zlatnih medaljona. Oni su emitirani u malom broju primjeraka i
dijelili su se važnijim ličnostima iz careve okoline i nikad nisu bili u opticaju.
Konstantin Veliki provodi nove novčane reforme. Umjesto aureusa uvodi SOLIDUS (do 11.st.), težak 1/72
libre. Prvi put je kovan 310., ubrzo je istisnuo aureus kao standardni zlatni novac Carstva. Druge zlatne
nominale koje je uveo Konstantin su SEMISS (pola solida) i SCRUPULUM (jedan i po solid).
Kasnije tijekom vladavine počinje kovati nove nominale srebrenog novca. Glavne nominale bile su:
MILIARENS (1/18 solida, 2 silikve) i SILIQUA (1/24 solida, 1/1728 libre).

Kovanje novca u vrijeme ranog carstva bilo je u rukama činovnika koji su u tome imali različite uloge:
procuratores su vršili kontrolu, officinatores su upravljali kovnicom, nummularii su bili knjigovođe i mjenjači,
flaturarii su topili metal, scaltores gravirali kalupe, malleatores kovali novac. Svi skupa su činili familia
monetalis.
12. TERMINOLOGIJA CARSKOG NOVCA
AUREUS-zlatnik koji se kovao od Augusta do Konstantina. U početku je težio 8,18, a za Dioklecijana 5,45 g.
1 aureus = 25 denara = 100 sestercija = 400 asa = 1/40 libre. Konstantin ga je zamijenio solidusom.
POLUAUREUS = 1/2 aureusa, prati pad aureusa, u doba Augusta težio je 4,06 g, u doba Konstantina 2,72 g
DENARIUS – novčana jedinica za srebreni novac od Augusta do Trajana Decija (248.). u početku teži 3,89 g,
a poslije pada na 3,03 g. Od 248. do 294. kovan je vrlo rijetko i to od čistog bakra s tankom srebrenom
prevlakom. Težio je 2,59 g.
QUINARIUS – pola denara. Kovan je od 27.pr.Kr. do 248. od sve lošijeg srebra. 260-294. kovan je od čistog
bakra s tankom srebrenom prevlakom. Težio je 1,94 g, što je palo na 1,01 g.
SESTERCIUS – najveći brončani novac. Kovao ga je Senat od 23.pr.Kr. do Galijena. Do Karakale težio je
27,28 g, a postepeno pada do 20 g. Za Trajana Decija, Senat iznimno kuje sestercije duple težine (40,93 g) s
prikazom cara sa zrakastom krunom na glavi i polumjesecom ispod poprsja carice.
DUPONDIUS – brončani novac srednje veličine, uveden je za Augusta i kovan je sve do ukinuća senatskog
kovanja (260.). U Augustovo doba težio je 13,64 g, a do Galijena pao je na 10,23 g. posebno obilježje mu je
zrakasta kruna na glavi cara, dok su carice od Orbijane (222.) nadalje imale polumjesec ispod poprsja. Vrijedio
je dva asa. Na aversu je Minerva ili Roma, a na reversu pramac broda. Oznaka vrijednosti II.
AS – bakreni novac srednje veličine, kovan od 23.pr.Kr. do ukinuća senatskog kovanja za Galijena (260.).
poslije se as javlja u vrlo malim količinama za Klaudija II., te Aurelijana koji ga definitivno ukida. U početku
je težio 10,91, a na kraju 8,61 g. Njegovo obilježje je lovorov vijenac na glavi cara.
QUADRANS – najčešće kovani brončani, a kasnije bakreni novac male veličine. Kovan je od Nerona do
Hadrijana. Težio je 1,7 g.
ANTONINIANUS – uveden je 215. novčanom reformom cara Karakale. Iskovan je kao široka ploča sa
zrakastom krunom na glavi cara. Bio je težak 5,18 g i vrijedio je dva denara, 264. je pao na 3,41 g izgubiši
postepeno svoj srebreni sadržaj tako da je te godine to bio bakreni novac s tankom srebrenom prevlakom.
Takav se zadržao do Konstantina. Antoninianus koji je zadržao malu količinu finog srebra zamjenio je denar
koji nakon Maksimina nisu više bili kovani, kao ni kvinariji nakon Gordijana III.
POLUANTONINUS – kovan 294-324., od bakra s tankom srebrenom prevlakom.
LIBEL – novi brončani novac, uveden za Aurelijana, vrijedio je 1/50 000 dio libre.
ARGENTEUS – srebreni novac kojeg uvodi Dioklecijan, težio 3,41 g, održao se sve do Valentinijana II (375-
392.)
POLUARGENTEUS – kovan 294-324. u malim količinama, težio 1,7 g čistog srebra
FOLIS – bakreni novac s tankom srebrenom prevlakom, uveo ga je Dioklecijan, nalikovao je asu ranog
Carstva, u početku je težio 10,23 g, a kasnije (307.) pada na 6,82 g, za Konstantina (318.) pao na 3,41 g, i
kasnije stalno gubi na vrijednosti pa je stavljan u vrećice određene težine.

1 aureus = 24 argenta
1argent = 5 folisa
1 folis = 5 denara
Od Anastazija I. vrijednost folisa izražena je slovima: M-1 folis, K-pola folisa, I-četvrtina i E-osmina folisa.

SOLIDUS – zlatni novac koji je nakon reforme Konstantina Velikog zamijenio aureusa, preživio je pad
Zapadnog Rimskog carstva u izvornom obliku, malo se mijenja nakon smrti Justinijana I. (565.), ali ostaje u
upotrebi do 11.st., težak 4,54 g ili 1/72 libre. Prvi put je kovan 310., a ubrzo je istisnuo aureus kao standardni
zlatni novac Carstva.
SEMISS – polusolid, težio 2,72 g, uveo ga je Konstantin, kovan i u Bizantu
SCRUPULUMA – jedan i pol solid, uveo ga je Konstantin
TRIENS – 1/3 solida, od Konstantina do Gracijana teži 1,7 g, od Teodozija I. 1,51 g
MILIARENS – srebreni novac u vrijednosti 1/18 solida, 2 silikve ili 4,54 g, kovan od Konstantina do Leona
(457-474.), a u Bizantu do Heraklija I. (615.)
SILIQUA – srebreni novac, uvodi je Konstancij II. 348. (1/24 solida, 1/1728 libre), u Bizantu se održala i
nakon Anastazijeve reforme. Težila 2,72 g.
POLUSILIQUA – kovana 379-476., težila 1,13 g
MAIORINA – bakrena novčana jedinica, u upotrebi 340-355., uvodi je ponovno Valentinijan 366. Teži 5,45 g.
KENTENIONARIS – 345. uvode ga Konstancije II. i Konstans kao pola maiorina. Težio 2,72 g.
13. PREDSTAVE NA RIMSKOM CARSKOM NOVCU
Predstave na rimskom carskom novcu su mnogobrojne. Reversi su na tom novcu narativni plitki reljefi gdje je
umjetnički izraz žrtvovan potrebi da se nešto dokaže. Reversi carskog novca čine pravu kroniku.
1. BOGOVI
DVANAEST VELIKIH BOGOVA: Jupiter (Capitolinus, Fulgerator, Propugnator, Invictus), Junona
(Regina, Lucina, Martialis), Vesta, Minerva, Neptun, Mars (Conservator, Invictus, Pacifer), Venera (Felix,
Celestis, Genetrix), Apolon, Dijana, Merkur, Cerera i Vulkan.
HEROJI I POLUBOGOVI: Ahil, Eneja, Eskulap, Arijadna, Atlas, Kibela, Bakh, Dioskuri, Giganti,
Gracije, Herkul, Jan, Okean, Roma, Saturn, Scila, Sfinks, Telus, Titani
2. MITOLOŠKE SCENE U VEZI S OSNIVANJEM GRADA: Enej se sa sinom Askanijem i ocem
Anhizom iskracava u Laciju, bijeg iz Troje, vučica s Romulom i Remom, ljubavna scena Marsa i Reje Silvije…
3. PERSONIFICIRANI APSTRAKTNI POJMOVI: Annona (Izobilje-drži u ruci Amaltejin rog),
Vječnost, Claritas, Clementia (Velikodušnost prema pobjeđenom neprijatelju), Concordia (Sloga, dijadema i
veo na glavi, žrtvena košara ili maslinova grančica u ruci), Felicitas (Sreća, drži Merkurov štap, rog izobilja u
drugoj), Fides (Vjernost), Fortuna (Sudbina, u ruci drži palicu i rog izobilja), Hilaritas, Honos (Vojnička vrlina,
mladi čovjek u togi, s grančicom i rogom izobilja), Libertas (Sloboda), Pax (Mir), Iuventus (Mladost, polaže
ruku na kandelabr), Patientia (Strpljivost), Pietas (Milost, veo na glavi, ponekad s uzdignutim rukama), Salus
(Zdravlje), Veritas (Istina), Spes (Nada), Virtus (glava s konjem i štitom s raznim prikazima), Iustitia (Pravda,
na kurulskoj stolici, hasta i patera)…
4. PERSONIFIKACIJE PROVINCIJA-u vidu žena s raznim atributima: Ahaja, Egipat (drži Izidin
sistrum i ibisa na nogama), Afrika (s kapom od slonove kože i lavom ili škorpionom), Arabija (s devom),
Britanija (s kopljem i štitom), Judeja (plače ispod palme), Španjolska (s klasjem i zecom), Ilirik, Italija,
Germanija (gospodarica svijeta drži globus)… I RIJEKA-Dunav, Rajna, Nil, Tiber, Eufrat…
5. VOJNI DOGAĐAJI-legije, scene iz ratova…
6. DOGAĐAJI IZ ŽIVOTA GRADOVA-povorke mladića i djevojaka u čast Apolona i Dijane, scene
prinošenja žrtava…
7. GRAĐEVINE- Hram Jupitera Kapitolinskog (na republikanskim denarima), hram Jupitera Ultora
(na novcu Aleksandra Severa), hram Juno Martialis (na novcu Trebonijana Gala), hram Concordije (na
Tiberijevu novcu), Ara Pacis (Neron), slavoluci (slavoluk Augusta, Druza, Nerona…), statue (Artemide iz
Efeza, Trajanov stup…), mostovi (Trajanov most na Dunavu, Elijev most…), Circus Maximus, Koloseum,
Trajnov forum, Karakaline terme, Ostija…
Na reversu je često natpis na sredini vijenca ili na štitu što ga drži Victoria. Ovi natpisi su zapravo molitve za
spas Republike, za sreću, povratak, pobjedu imperatora…

14. RIMSKE CARSKE KOVNICE OD GOD. 293-476 (Bartol Zmajić)

Od početka Carstva, kada je Oktavijan postao imperator te dobio pravo kovanja zlatnoga i srebrnoga novca
(15., Senatu je preostalo pravo kovanja bakrenih i brončanih novaca) pa sve do strahovlade cara Galijena (260-
268.), pridržavali su se svi carevi toga utvrđenog prava, od koga se je rijetko odstupalo. Na novcu koji su kovali
carevi nije bilo nikakvih specijalnih oznaka koje bi isticale carsko pravo. Od senatskih su se novaca oni
razlikovali (osim u kovini) samo time što su senatski novci nosili na reversu kraticu S.C. (Senatus consulto).
No bilo je i nešto brončanog novca, koji nije kovao senat. To su u prvom redu veliki bakreni i brončani novci
koji se nazivaju medaljonima, te neznatan broj manjih bakrenih novaca, koje su od vremena do vremena kovali
carevi. Svi ti novci, kako carski tako i senatski, kovani su u Rimu.
No carevi su prema potrebi kovali u kraćim razdobljima manje količine novca i izvan Rima. Među tim
provincijskim kovnicama spominje se kovnica u Lyonu, koju je otvorio Neron, a radila je do Domicijana. Od
Domicijana (81-96.) do Komoda (180-192.) nema kovanja carskog novca u provincijama.
Za građanskog rata nakon smrti cara Pertinaksa (193.) otvorili su pretendenti na prijestolje kovnice u sjedištima
svoje vlade pa su proradile kovnice Pescenija Nigera (193-194.) u Bizantu i u Antiohiji, gdje je s kovanjem
novca nastavio i njegov pobjednik Septimije Sever. Klodije Albin (193-197.) kovao je u Lyonu.
I veliki vojni pohodi rimskih careva na razne narode te gomilanje vojnih jedinica na perifernim područjima
Carstva uzrokovali su su povremeno otvaranje nekih kovnica van Rima. Tako je ponovno otvorena kovnica u
Antiohiji u vrijeme vojne Septimija Severa protiv Parta (197-199.), a za Gordijana III. u istom mjestu za vojne
na Perziju (242.).
Od Filipa I. (244-249.) počinju se na novcima javljati oznake oficina. Svi ti novci ne razlikuju se od ostalih
carskih novaca po tipu (jedino im je stil likova poseban). To dvojstvo pri kovanju carskog novca potrajalo je do
360. Car Galijen je nakon zarobljenja svog oca Velerijana od Perzijanaca odlučio Senatu oduzeti pravo
kovanja. Uz ovu mjeru uslijedila je i druga-za Galijena prestale su s radom (postepeno) sve kovnice, koje su
kovale gradske novce s grčkim ili latinskim napisima. Pravo kovanja prešlo je isključivo na cara. Iz svih tih
razloga, a osobito radi velike potrebe novca radi isplata vojsci i činovnicima, Galijen je u borbi s uzurpatorima,
koji su se neprestano dizali protiv njega u raznim provincijama, bio prisiljen otvorili što veći broj kovnica van
Rima (koji je i dalje fingirao kao glavna kovnica). Došlo je do otvaranja kovnica u Sisku (Siscia 259.), Kiziku
(260.), Milanu (255.) i možda u Tripolisu (Fenikija). U Galiji su kovali novce najprije galski car Postum (255-
267.), a poslije njegovi nasljednici do Tetrika (261-213.), koji su se odcijepili od Rima, ne samo u Lyonu nego
i u Kölnu, a možda i u Trieru. Likvidacijom Galskog carstva i ujedinjenjem čitavog teritorija Carstva pod
Aurelijanom (272-276.) broj aktivnih kovnica nije se smanjio nego se povećao otvaranjem kovnice u Serdici
(Sofija, poslije 272.). U tom vremenu javljaju se prvi počeci označavanja kovnica na novcu pomoću kratica.
Do tog vremena kovnice nisu označivale svoje novce karakterističnim slovima (početnim) nego samo
brojkama, no najčešće ih nisu uopće označivale.
Za cara Aurelijana radile su slijedeće kovnice, koje se po inicijalima na pojedinim novcima stvarno mogu
utvrditi: Rim s kraticom R, Kizik-C, Lyon-L, Milan-M, Sofija (Serdica)-SERD i Pavia (Ticinom)-T. Za
Tacita (276-277.) pojavljuje se na nekim njegovim novcima šifra A, što neka novija djela tumače kao Arelate
(Arles). Do dolaska Dioklecijana na vlast (284-305.) ne otvaraju Aurelijanovi nasljednici ni jednu novu
kovnicu (osim Arlesa). Jedino se uz spomenute kovničke šifre javljaju varijante kao: Sisak-SMS (Sacri Moneta
Sisciensis), Antiohija-ANT i SMA, Kizik-CM, MC i K, Lyon-LUB.
Dioklecijan je zadržao broj i raspored kovnica sve do 293., kada je razdijelio Carstvo na četiri dijela i podijelio
vlast s augustom Maksimilijanom (293-307.) i cezarima Konstancijem Klorom i Galerijem. Sve su postojeće
kovnice došle u rang rimske dobivši ostale oznake poput nje, te su bile obvezane da stalno kuju novce samo s
oznakama. Uz stare kovnice otvorene su i neke nove, pa su u svakom od četiri dijela Carstva dolazile po dvije
na svakog augusta, a jedna na svakog cara. Za Dioklecijana kovalo se je u novim kovnicama: Herakleji
(H,HER.) (Perint, Trakija) i Nikomediji (N,NIK) (Ismid u Turskoj). Za Maksimijana kovao je Ticin (T;Pavia)
i novootvorena kovnica Akvileja (AQ), dok je Konstancij Klor kovao u Trevirima (TR; Trier), a Galerij u
Tesalonici (TS; Solun). Obje zadnje kovnice otvorene su u to doba.
Na početku Dioklecijanove vladavine “britanski car” Karauzije otvorio je na svom području još od 287. dvije
kovnice u: Londiniumu (L,LN,LON; London) i Camoludunumu (C i CL; Colchester), kasnije u onom dijelu
Galije koji je pod njegovom vlašću, u Rotomagusu (R i OPR; Rouen). Poslije smrti Karauzijeva nasljednika
Alekta (296.) i uspostavljanja vlasti cara Maksimilijana u Britaniji prestalo je djelovanje tih kovnica.
Nakon definitivnog uništenja svih uzurpatora, odlučio je Dioklecijan, da provede reformu novčanog sistema.
Reforma je zahvatila i kovnice. Od 296. do 305. kada su se svi nosioci tetrarhije povukli s prijestolja ili umrli,
otvorene su slijedeće: Akvileja, Kartaga i Aleksandrija. Za Dioklecijanove vlade djelovalo je u carstvu 15
kovnica. Borba Dioklecijanovih zakonitih nasljednika s raznim pretedentima izazvala je otvaranje nekih novih
kovnica npr. one u Ostiji (OST) kod Rima (307., za vlade Maksimijanova sina Maksencija, koji se je proglasio
carem u Rimu) dok su druge prestale raditi, kao ona u Kartagi i Serdiki (311.).
Konstantin I., sin Konstancija Klora, eliminirao je postepeno sve svoje takmace, najprije Maksencija, zatim
Maksimina II, a na kraju Licinija. Zauzimanjem provincija, u kojima su oni vladali, preuzeo je Konstantin i
njihove kovnice. Do definitivnog obračuna s Licinijem nastavljeno je u njima s kovanjem novca u
Konstantinovo ime. Nakon poraza i zarobljavanja Licinija (324.) i uspostave mira u čitavom Carstvu, odlučio je
Konstantin Veliki, da neke od kovnica zatvori, jer više nije bilo potrebno kovanje tolikog novca. Tako je npr.
došlo do zatvaranja kovnice u Akvileji u razdoblju 324-333. Još u doba suvladavine s Licinijem osnovao je
Konstantin radi tadašnjih potreba kovnicu u Sirmiumu (SIRM) oko 320. I ta je novoosnovana kovnica postala
žrtvom stabilizacije 326. te je tom prilikom zatvorena.
S prijenosom carskog sjedišta u stari Bizant, koji je u počast cara dobio novo ime Constantinopolis (330.),
osnovana je u njemu glavna kovnica za Istok, koja će raditi neprekidno do pada Istočnog Rimskog carstva
(1453.). Kroz čitavo vrijeme Konstantinove samovlade (326-337.) radilo je samo 17 kovnica. Nakon njegove
smrti došlo je do ponovne diobe carstva među njegova tri sina pa su pojedine kovnice opet dospjele pod razne
gospodare. Konstantinovi sinovi nisu za vrijeme suvladarstva (337-350.) otvarali novih kovnica, nego su
povremeno otvarali neke od zatvorenih. Tako je ponovno otvorena kovnica u Sirmiumu (346.).
Smrću cara Konstansa (350.) ostao je Konstancij II. jedini zakoniti vladar. No odmah se pojavilo nekoliko
uzurpatora. Najprije Magnencij i njegov brat Decenij, a zatim Vetranio. Oni su kovali novce u kovnicama
područja u kojem su vladali. Da dade veću važnost svome rodnom mjestu Ambianum Magnencije je tamo
otvorio kovnicu, koja je radila do njegove katastrofe (353.). Nakon eliminiranja svih protucareva odlučio je
Konstancij II. poput svog oca zatvoriti neke nepotrebne kovnice. Ukinuta je tek osnovana kovnica u Amiensu,
dok druge, koje su kroz neko vrijeme bile obustavljenje, opet proradile. 361. radilo je u Carstvu 15 kovnica.
Broj kovnica ostao je nepromijenjen sve do 367. kada su Valentinijan I. i Valens odlučili, da si pridruže kao
suvladara mladog Gracijana, sina Valentinijana I. Tada je došlo do promjene u sistemu kovanja novca i
zatvaranja kovnice u Sirmiumu. U njoj se od te godine ne kuje nikakav novac nego lijevaju samo zlatne šipke.
Nakon poraza rimske vojske kod Drinopolja, kada je poginuo i car Valens (378.), otvorio je njegov suvladar
Gracijan ponovno kovnicu u Sirmiju, koji mu je služio kao glavni stan u operacijama protiv Gota. Po odlasku
Gracijana kovnica je ponovno zatvorena. Do njegove smrti (383.) broj carskih kovnica ostaje isti. Iste se godine
digao u Britaniji protucar Magno Maksim i otvorio ponovno kovnica u Londonu.
U doba spomenutih reformi u kovanju i kod emisija novca pojavljuje se i kod oznaka kovnica (šifre) na
reversima novaca promjene u kraticama. Od vremena Dioklecijanove reforme novca (296.) uz tipična početna
slova pojedine kovnice nalaze se pred njima kratice kao: SM (Sacra Moneta), ili M (Moneta), a rjeđe slova
pojedinih pododjela (officina) kao P (prima), S (secunda), T (tertia), Q (quarta), te iza njih inicijali u latinskoj
ili grčkoj abecedi od A do D i od A do Q.
Uz ove pojavljuju se i nove kratice. Kod zlatnih novaca uz čestu kraticu CONOB nalazimo i ANOB, AQOB,
TESOB, TROB (OB-obryziacum). S vremenom gube ove šifre mjesto na podnožju lika, te se lokaliziraju uz
bok samog lika, dok šifra CONOB zauzima opet svoje mjesto na podnožju. Takav raspored ostat će na solidima
nepromijenjen do propasti Zapadnog Carstva, dok se na triensima neće dugo održati. Ovakve “bočne” kratice
nalaze se na novcima slijedećih kovnica: Aleksandrija (AL), Antiohija (AN), Akvileja (AQ), Arles (ARC),
Lyon (LG), Milano (MD), Mitrovica (SM), Ravena (RV), Rim (RM) i Trier (TR). Kod srebrenih novaca
pojavljuje se kao dodatak iza kovničke šifre oznaka PS ili rjeđe PU. To većina numizmatičara tumači s
“posulatum (argentum) = pročišćeno srebro”. Ova se kratica nalazi na novcima svih kovnica, koje su djelovale
367-423.
Do smrti Teodozija I. (395.), koji je zadnji put ujedinio Carstvo, održalo se je u cjelini koliko-toliko ustrojstvo i
djelovanje postojećih kovnica. U vrijeme rata između Teodozija i protucara Eugenija otvorena je ponovno
kovnica u Sirmiju (394.), u kojem se nalazilo sjedište vojske, koja je operirala protiv Eugenija. Nakon diobe
carstva na zapadno i istočno (395.) započeo je proces raspadanja. U mnogim se provincijama carska vlast više
nije mogla održati pred navalom barbara pa dolazi do postepenog zatvaranja carskih kovnica u provincijama
van Italije. Među prvima zatvara se opet kovnica u Sirmiju (395.), iza nje odmah u Akvileji (403.), dok je
sisačka kovnica prestala s radom već 387.
Radi veće sigurnosti pred barbarima preselio se je car Honorije zajedno s dvorom u Ravenu, gdje je odmah
otvorena kovnica (395.), koja radi neprekidno do propasti zapadno-rimskog carstva (476.). Iz kovnice u
Londonu nemamo poslije novaca cara Magna Maksimina (383-388.) ni jednog, do sada poznatog novca. Ako
je ta kovnica radila i nakon tog vremena, ipak je njezino djelovanje moralo nesumnjivo završiti 409., kada je
britanski protucar Konstantin III. preveo preostatke legija iz Britanije u Galiju. U Galiji radile su kovnice u
Lyonu i Arlesu kao i u Trieru (Belgica) te kovale novce u ime Konstantina III. i ostalih protucareva.
Posljednji poznati primjerak novca kovanog u Trieru nosi lik protucara Johannesa (423-425.), dok su zadnji
poznati primjerci kovnice u Lyonu iz vremena cara Konstancija III. (421.). Za razliku od spomenutih održala se
je kovnica Arelate (Arles) uz prekide do 461. U Italiji radile su kovnice u Rimu i Mediolanumu (Milano) do
propasti zapadno-rimskog carstva.
Talijanske su kovnice kovale, osobito do sred.5.st., uz novce s likovima svojih vladara također i novce za
istočno-rimske careve. To su isto za uzvrat činili istočno-rimski carevi, na čijem području u razdoblju do 476.
osim Carigrada rade još kovnice u Solunu, Kiziku, Antiohiji i Aleksandriji.
S padom Ravene, u kojoj se zadnji zapadno-rimski car Romul August predao pobjedniku barbaru Odoakru,
(476.) prestaje radom zadnja preostala zapadno-rimska carska kovnica, osim Milana, koji je povremeno kovao
solide s likovima istočno-rimskih careva Zenona i njegova nasljednika Anastazija sve do kraja 5.st.
15. RIMSKA KOVNICA NOVCA U SISCIJI (Nikola Šipuš)
VALERIJAN (253-260.)
Valerijan vlada sa sinom Galijenom, sa svih strana carstva prodiru neprijatelji. Valerijan vodi vojsku protiv
Perzijanaca, a Galijenu prepušta obranu zapadnih provincija. Galijen obustavlja progone kršćana, vraća im
imovinu i tako carstvu vraća unutarnji mir. Privremeno priznaje Galsko Carstvo (Galija, Iberija, Britanija).
GALIJEN (253-268.)
253. u carstvu djeluju četiri kovnice: Roma, Mediolanum, Viminacium, Antiohija. Zbog nesigurnosti kovnica u
Viminaciumu je 258. zatvorena i preseljena u Köln. 262. Galijen osniva kovnicu u Sisciji sa kovanjem u dvije
officine (djeluje do 420ih) (po Bartolu Zmajiću od 259. do 387.).
Kovanje radionice dijeli se po Alföldiju u tri perioda:
• stil kovnice Roma (262-64)-Rv. SISCIA AUG (personifikacija grada na Kupi)
• rani siscijski stil bez oznaka na reversu (264-66.)
• zreli siscijski stil s oznakama na reversu (267-68.) Rv. SI
KLAUDIJE II (268-70.)
Pada kvaliteta novca. Kovnica kuje jedan tip zlatnika. Broj officina je četiri. Na reversima nisu zabilježeni
carevi boravci u Sisciji, niti pobjede nad Germanima i Gotima. 270. kovnica se zbog kuge skoro zatvara. Tada
kuje najnekvalitetniji novac.
AURELIJAN (270-75.)
Kovnica je 270. popunjena kovničarima Mediolanuma te kuje kvalitetne antoninijane i zlatnike. Zbog pobune
kovničara u Rimu i ugušenja pobune, Siscia postaje glavna kovnica u Rimskom carstvu. Broj officina se
povećava (6-7). Novac kuje i njegova žena carica Severina.
PROB (276-82.)
Officine se označavaju grčkim oznakama. To je vrijeme najvećeg uspjeha kovnice. Kovani su zlatnici i
antoniniani. Smanjio se broj officina.
JULIJAN PANONSKI (285.)
Julijan Panonski se 285. proglasio se za protucara i stoluje u Sisciji. Kuje zlatnike i antoniniane.
DIOKLECIJAN (284-305.)
Kovanje antoniniana prestaje krajem 294. zbog reforme. Uvode se novi tipovi novca i to srebreni argentarius i
posrebreni brončani folis. Vladar je prikazan šablonski, velike glave i široka vrata, pa je samo prema natpisu na
reversu moguće utvrditi koji je lik trebao predstavljati vladare. Zlatni novac kuje se stalno, a 305. prestaje
izrada argentarija. Kuju se dva tipa folisa: tip GENIUS i tip SACRA MONETA.
KONSTANCIJE I (305-306.)
Kuju se zlatnici i folis, ali ne i argenteus. Dva su tipa folisa: HERVLI VICTORI (za sve vladare) i
PROVIDENTIA DEORVM (u čast Dioklecijana i Maksimilijana).
Kuju se i brončani denari (1/4 folisa). 317. kuje se novac tipa VICTORIAE LAETAE, a 324. tip
PROVIDENTIA s kulom.
JULIJAN (360-63.)
Kovnica nazaduje. Ostaju samo dvije officine. Emisije novca nakon 375. vrlo su male. 364. prestaje kovanje
zlata, a 380. kovanje srebra. 387. kovnica prestaje raditi kada je osvaja Magnus Maxim.
Prvi kristogram na rimskim novcima iskovan je u Sisciji kao ukras kacige Konstantina Velikog (319.). Bakreni
antoniniani i aurei su prvi novci što ih je kovnica kovala.
Obnovila je rad za Honorija (408-423.), a poslije je zauvijek ugašena.

PERSONIFIKACIJA SISCIJE-žena s hastom i rogom izobilja, ispod personifikacija Save, ženska figura s
ispruženim rukama, riječno božanstvo se pojavljuje ispod sjedeće figure s velom te još dva riječna boga sa
strana.

16. KOVNICA U SIRMIUMU

Rimljani su Sirmium osvojili 35.pr.Kr. Za Batonovog ustanka, Iliri su ponovno zaposjeli grad. Nakon toga
razvija se u vojni i upravni centar Panonije. Pod Flavijevcima (69-96.) dobio je rang kolonije, a poč.2.st. postao
je glavni grad Panonije. Izgradnjom ceste postaje važno prometno središte. Najveći razvitak doživljava u
2.pol.3.st. pri obrani Carstva. Od tada do kraja 4.st. postaje prolazno središte careva. Neki su se tu i rodili
(Trajan Decije, Klaudije II, Aurelijan, Prob, Konstancijan II…). Nakon Dioklecijanove reforme 293. postao je i
sjedište vojnog zapovjednika za cijeli Ilirik (praefectus praetorio Illyrici). 314. Konstantin I je porazio Licinija i
oteo mu Sirmium. Još u doba “suvladavine” s Licinijem osnovao je Konstantin radi tadašnjih potreba kovnicu u
Sirmiumu (SIRM) oko 320. Ta je novoosnovana kovnica postala žrtvom stabilizacije 326. te je tom prilikom
zatvorena. Konstantinovi sinovi nisu za vrijeme suvladarstva (337-350.) otvarali novih kovnica, nego su
povremeno otvarali neke od zatvorenih. Tako je ponovno otvorena kovnica u Sirmiumu (346.).
367. je došlo do promjene u sistemu kovanja novca i zatvaranja kovnice u Sirmiumu. U njoj se od te godine ne
kuje nikakav novac nego lijevaju samo zlatne šipke. Nakon poraza rimske vojske kod Drinopolja (378.) otvorio
je Gracijan ponovno kovnicu u Sirmiju, koji mu je služio kao glavni stan u operacijama protiv Gota. Po odlasku
Gracijana kovnica je ponovno zatvorena.
U vrijeme rata između Teodozija i protucara Eugenija otvorena je ponovno kovnica u Sirmiju (394.), u kojem
se nalazilo sjedište vojske, koja je operirala protiv Eugenija. Nakon diobe carstva na zapadno i istočno (395.) u
mnogim se provincijama carska vlast više nije mogla održati pred navalom barbara pa dolazi do postepenog
zatvaranja carskih kovnica u provincijama van Italije. Među prvima zatvara se opet kovnica u Sirmiju (395.).
Kovnica u Sirmiumu radi: 320-26.
346-67.
378.
394-395.

17. KOVNICA U VIMINACIUMU (Kostolac u Gornjoj Meziji)

Viminacium je dobio od cara Gordijana III (238-44.) naziv kolonije i pravo emitiranja svoje monete. Sve do
Galijena (253-268.) ovdje se kuje novac od bakra i aureusi za potrebe te provincije.
Av-IMP CAESAR GORDIANUS AVG; bista i lovorov vijenac
Rv-PM SC - OL. VIM. AN IIII; personifikacija kolonije Viminacium (→ P(rovincia) M(oesia) S(uperior)
COL(onia) VIM(inacium) AN(no))

18. RESTITUCIJSKI NOVAC

Obnovljeni su novac kovali sljedeći carevi: Tit, Domicijan, Nerva, Trajan, Trajan Decije, Marko Aurelije,
Lucije Ver, Antonin Pio. Kovanje obnovljenog novca imalo je za cilj obnoviti sjećanje na ranije figure koje su
se nekad kovale. Restitucijski novac je vjerna kopija novca cara čiji se novac ponovno izdaje s tim što se na
reversu nalazi ime cara koji ga kuje i skraćenica REST ili riječ RESTITUIT. Prvi je to učinio Tit (79-81.).
Obnovio je: sestercius-Divus Augustus, as-Agripa, sestercius-Tiberije, sestercius-Klaudije, sestercius-Galba.

19. MEDALJONI
Rimski carski novac svih kovina koji se veličinom i ljepotom izrade izdiže iznad novca. Služili su za
nagrađivanje saveznika, posebno potkraj 4.st. kao mito. Pravo kovanja medaljona isključivo je carsko, a od
260. i svog ostalog novca. Car Komod (180-92.) kuje bakrene medaljone. Puni procvat kovanja medaljoni
doživljavaju u vrijeme od Konstantina I do Tiberija I. Zlatni medaljoni u doba Augusta tzv. quaternio
(četverostruki aureus). Na aversu je poprsje ili glava cara, a na reversu kao i prikaz na novcu. Kuju se do
Honorija (423.).

20. IMENA I LIKOVI ILIRIKA I PANONIJE NA RIMSKIM CARSKIM NOVCIMA (B.Zmajić)

Na poč.1.st. na reversima nekih rimskih carskih novaca javljaju se imena i personifikacije pojedinih dijelova i
provincija Rimskog carstva. Dalmacija nije zastupana personifikacijama na novcu nego samo aluzijom
EXERCITUS DALMATICUS-dalmatinska vojska.
Provincija Ilirik dobila je ime po Ilirima. Pod rimsku vlast pada 59.pr.Kr., te je prvotno organizirana kao jedna
provincija, a kasnije je podijeljenja na dvije provincije: Donji Ilirik ili Panoniju i Gornji Ilirik i Dalmacija.
Dalmacija se protezala od Raše do Lješa u Albaniji, a Dioklecijan je od nje odvojio južni dio koji je postao
provincija Praevalitana s glavnim gradom Skodrom.
Panonija je zauzimala zapadnu Mađarsku, istočni dio Austrije, istočnu Štajersku, cijelu Kranjsku, Hrvatsku
istočno od Risnjaka i Kapele i južno od Drave do donjeg Pounja, Slavoniju sa Srijemom, Bosansku Posavinu s
Mačvom. Glavni grad je bio Poetovio. Trajan (105-107) dijeli Panoniju na Gornju ili Superior i Donju ili
Inferior (granica je Blatno jezero-Drava-ušće Vrbasa). Dioklecijan je dijeli na četiri dijela: Prima (Savarija),
Secunda (S.Mitrovica), Savia (Sisak) i Valeria (Pečuh).
1. U doba HADRIJANA (117-138.) prvi put se javlja personifikacija Panonije. Hadrijan kuje bakreni novac
veličine sestercija s likom žene (Panonija) u dugoj haljini sa zidnom krunom na glavi. U desnoj ruci drži bojni
znak, a u lijevoj ruho. Natpis ispod lika: PANNONIA.
2. U doba TRAJANA DECIJA (249-251.) opet se pojavljuje Ilirik i Panonija na novcu s natpisima: exercitus
inlycus, genius Illyrici, genius exerctus Illyriciani, Pannoniae. To su personifikacije ratnika, genija i Panonije.
Klaudije II. (268-270.), Ilir nije na novcu ostavio spomen Ilirika ili Panonije.
3. U doba KVINTILA (270.), brata Klaudija II. koje se bakreni antoninijan s natpisom Panoniae i likom žene u
dugoj haljini s dijademom i velom na glavi, u desnoj ruci drži lovorovu grančicu, a u lijevoj bojni znak.
4. AURELIJAN (270-275.) je rodom iz Sirmiuma, na novcu je natpis VIRTUS ILLYRICI. Na aversu je goli
Mars s lepršavim plaštom na leđima, desnom rukom drži koplje i trofej
5. DIOKLECIJAN (284-305.) iz Dalmacije, natpis na novcu je VIRTUS ILLYRICI, a prikazan je rimski car u
vojnom ruhu, jašući na konju, u desnoj ruci drži koplje spušteno nadolje, a ispod njega je galija s pet veslača.

21. NOVAC IZ GRČKIH, ILIRSKIH I GRČKO-ILIRSKIH KOVNICA

UVOD
Kolonizacija istočne jadranske obale uglavnom je došla iz dvaju pravaca: s juga odnosno jugozapada (Sicilija,
Magna Graecia) i s istoka (Egejsko otočje i Mala Azija). Temelj kolonizacije Jadrana zasnovao je maloazijski
Knidos, koji je imao koloniju na današnjem otoku Korčuli (Korkira Melania), ili je to bila Sirakuza koja je tek
poč.4.st.pr.Kr. osnovala koloniju Issu. Jonjani doseljavaju s egejskog otoka Parosa i osnivaju Pharos.
Od 4.st.pr.Kr. novac počinju kovati i Iliri, a u južnoj Iliriji grčke kolonije Dyrrhachion (oko 430.) i Apollonia.
Taj novac ubrzo postaje vrlo raširen u Ilira, a može ga se naći čak u Dačana. Postupna ilirizacija tih grčkih
kolonija i sve veći broj ilirskih imena na tom novcu daje nam za pravo da o tom novcu govorimo kao o ilirsko-
grčkom, ako ne i o ilirskom, to više što se u seriji novca što se kuje u Dyrrhachionu pojavljuje novac ilirskih
vladara Monouniosa i njegova nasljednika Mytilosa (poč.3.st.pr.Kr.).
Dirahijski novci, srebrene drahme su jednake istovrsnom novcu matičnoga grada Korkire-na aversu je lik krave
koja doji tele, a na reversu Alkinojev vrt. Isti tip drahmi ova će kovnica emitirati i s imenom kralja Monunija,
oko 300.pr.Kr., te Mitila. Osim natpisa ∆YP (simbolizira kovnicu) na tim drahmama je ime i vladarska titula.
Uz grčke gradove Epidamnos (Dyrrhachion), Herakleja, Issa, Pharos, a možda i još koji anonimni polis, na
ilirskom području monetarnu aktivnost razvijaju ilirski gradovi Lissos, Skodra i Rhizon, ali se što se ilirske
sredine tiče ona se time ne iscrpljuje. To su kovnice i emisije koje još uvijek ne možemo pobliže locirati. To se
odnosi na novce koji u natpisu otkrivaju imena poznatih ilirskih plemena Labeata i Daorsa. A to su i emisije s
poznatim ili potpuno nepoznatim ilirskim vladarima, dinastima i kraljevima, no potekle su uglavnom iz već
spomenutih grčkih i ilirskih kovnica, te su posebno važni povijesni i ekonomski fenomen.
Kovnice Lissosa i Skodre poznate su po Gencijevim emisijama novca (197-168.).
Posebni fenomen u antičkoj i ilirskoj povijesti posve je nepoznati vladar Balej (Ballaios) koji je emitirao
golemu količinu novca, a po mjestu najbrojnijih nalaza ti novci potječu iz kovnica na otoku Hvaru i iz Rhizona.
Već u 4.st.pr.Kr. u ilirskom gradu Damastionu (400-280.) kuje se srebreni novac vrlo dobre kvalitete koji ne
zaostaje za grčkim uzorima. U tom stoljeću novac kuju i grčke kolonije na Jadranskom moru, Issa, Herakleia i
Pharos, a tada na otoku Visu dolazi i do emisije kovanog Ionios novca.
Grčko-ilirska numizmatika ima niz neriješenih pitanja što dovodi do različitih interpretacija novca.
Issa i Pharos poznate su kao grčke kovnice aktivne od ranog 4.st.pr.Kr., a Lissos, Skodra i Rhizon poznate su
samo kao kovnice ilirskog novca, aktivne od 3.st. Novac Pharosa u svojim najstarijim vrstama oponaša revers s
novca matičnog grada Parosa (Zeus-koza) i stariji je od novca jednakih vrsta emitiranih u Issi.
Iako kratka vijeka jedna od najdjelatnijih grčkih kovnica na Jadranu bila je u Herakleji, koloniji nepoznata
porijekla. U to vrijeme Issa je bila pod vlašću Dionizija Starijeg (sirakuška kolonija), a nakon njegove smrti
osamostalila se i postala neovisni grad sve do građanskog rata između Cezara i Pompeja. Najranije isejske
emisije novca bile su bliske sirakuškom metalnom novcu i nisu pripadale autonomnom gradu.
Najtipičniji su simboli autonomnog novca grčkih gradova u Dalmaciji-koza, srna, grozd i kantaros ili amfora.
Dok su grčki gradovi-polisi na Jadranskom moru imali više kovnica novca, u doba Rimljana na ovom području
ih nema, ali su u prometu rimski novci.
Pismo je na grčko-ilirskom novcu grčko, kao i jezik; natpisi su kratki, uglavnom kratice imena gradova ili
dinasta koji su ih emitirali. Ti su novci različite težine i veličine, a kovom i oblikom nalikuju na grčki novac.
NOVCI GRADA DAMASTIONA (kovani 360-330.pr.Kr.) (Mimica, D.Rendić-Miočević)
Srebrene tetradrahme kovane u više varijanti (4)
1. Av-Apolonova glava okrenuta nadesno
Rv-Tronožac s lavljim šapama, između nogu slova M-E. Natpis odozdo prema gore ∆AMA
2. Av-Apolonova glava okrenuta nalijevo
Rv-Tronožac s lavljim šapama. Natpis odozdo prema gore ∆AMAΣ, desno odozgo prema dolje TINΩ.
Retrogradno između srednje i desne lavlje šape TIN.
3. Av-Apolonova glava s lovorovim vijencem okrenuta nadesno
Rv-Tronožac nagnut udesno, natpis desno odozgo prema dolje [∆]AMA i lijevo odozdo prema gore TINΩN.
4. Av-Apolonova glava okrenuta nalijevo
Rv-Tronožac, između nogu slova M-E, lijevo odozdo prema gore ∆AMA, desno odozgo prema dolje INΩN.

NOVAC DIRAHIONA (Dyrrhachion, Drač; 300-280.) (Mimica)

Dirahijski novci-tri srebrene drahme poznate su kao prve emisije potekle iz istočnojadranske kovnice. Tipovi su
preuzeti od novca matičnog grada Korkire (Korkyra, Krf)
Av-krava koja doji tele Rv-četverokut sa stiliziranim florealnim ukrasom → Alkinojev vrt

NOVCI ILIRSKOG KRALJA MONUNIJA (Monounios) (Rendić-Miočević, Mimica)

Monunios je ime ilirskog kralja koji je kao otac (?) i prethodnik Mitilov vladao oko 280.pr.Kr. O vremenu
vladanja i samoj osobi ima više različitih mišljenja. Većina smatra da je riječ o dvije različite osobe od kojih
barem jedna pripada dardanijskoj kraljevskoj kući.
Numizmatički izvori koji ga spominju različiti su po tipologiji i mjestu emitiranja. Monunijeve vladarske
emisije uključuju dva različita tipa novca, dvije različite vrijednosti te dva posve različita geografska i kulturna
područja kojima pripadaju obje emisije.
DIRAHIJSKI TIP MONUNIJEVA NOVCA (najvjerojatnije se kovao u Dirahiju)
Prva serija se odnosi na emisije srebrenih statera, odnosno tridrahmi (> 10 g). U najpoznatijim emisijama
srebrenog novca Dirahija preuzet je “korintski” tip ukrasa. Mimica navodi pet varijanti:
I. varijanta Av-krava okrenuta nadesno oblizuje tele koje je doji
Rv-Alkinojev vrt (unutar kružnice dvostruko profiliran četverokut okomito podijeljen na dva polja
sa stiliziranim florealnim ukrasom), legende ∆Y-P, BACIΛΕΩC, MONOYNIOY
II. varijanta Av-isti prikaz Rv-Alkinojev vrt uz nešto drugačiju legendu kovnice (∆-Y)
III. varijanta Av-isti prikaz samo je krava nalijevo
Rv-Alkinojev vrt i desno (Heraklova) toljaga, drugačija legenda kovnice (∆YPPA)
IV. varijanta Av-isti prikaz
Rv- Alkinojev vrt, desno (Heraklova) toljaga, lijevo vrh koplja, legenda bez oznake kovnice
V. varijanta Av-isti prikaz Rv- Alkinojev vrt, legenda bez oznake kovnice
Prema Rendiću-Miočeviću iznad prikaza na aversu javljaju se razni simboli: zvijezda ili rozeta (Korkira), lik
guštera ili dupina te legenda ∆Y (Dirahion) ili ime magistrata → Baton (Apolonija), Kalen, Monunios,
Genthios, Dazia… (Dirahion). Također se uz glavu krave može javiti prikaz stojećeg klasa (Monunijeva
emisija), položenog klasa (Apolonija), sigla Ф (Kalenov novac). Prikaz Alkinojeva vrta se prvi put javlja na
novcu Korkire, otoku mitskog Alkinoja.
Za razliku od ostalih emisija tog tipa, koje nazivamo autonomnim, u aversu nije označeno ime monetarnog
funkcionera. Monunijevo ime s titulom, zamijenilo je ovdje samo ime vrhovnog, eponimnog magistrata koje se
i inače javlja na reversu. Neobično je samo to što je uz Monunijevo ime i dalje zadržava oznaka legende ∆YP-
simbol autonomije.
HELENISTIČKI TIP MONUNIJEVA NOVCA
Druga serija pripada tipu srebrenih tetradrahmi koje je kovao Aleksandar Veliki i njegovi nasljednici (diadosi)
na bazi tipova iz Heraklove ikonografije (herosov lik na aversu) i fidijske umjetničke baštine i tradicije (lik
sjedećeg Zeusa u reversu). Mjesto kovanja ovog tipa je nepoznato (negdje u Makedoniji ili Trakiji).
Av-unutar točkasto izvedene kružnice portret mlađeg muškarca orlovskog nosa, nadesno, s lavljom kožom
(protomom) preko glave (u liku Herakla)
Rv-unutar točkaste kružnice Zeus s orlom u ispruženoj desnoj ruci, sjedi na prijestolju, oslonjen uzdignutom
lijevom rukom o žezlo, legende BA]ΣIΛΕΩ[Σ (lijevo), MONOYNIOY (desno), EY (u ligaturi).
NOVCI ILIRSKOG KRALJA MITILA (Mytilos) (oko 270., dirahijska kovnica) (Mimica, Rendić-Miočević)
Mytilos je ilirski vladar, vjerojatno sin i nasljednik kralja Monunija. Vladao je oko 270.pr.Kr. Na jednom
primjerku dirahijskog novca (Heraklova glava, luk buzdovan, tobolac, bronca) nalazi se ime tog vladara s
kraljevskom titulom (ΒΑΣΙΛΕΩΣ ΜΥΤΙΛΟΥ).
Brončani novac:
Av-nejasni lik
Rv-natpis, legenda: ΜΥΤΙΛΟΥ

HERAKLEJA (Brunšmid, Mimica)

Postojanje Skilaksove ilirske Herakleje utvrđeno je na temelju dviju vrsta novca, koje se u velikoj količini
nalaze na dalmatinskoj obali, a drugdje se jedva pojavljuju. Treba utvrditi je li grad zaista bio na Farosu, što bi
se moglo zaključiti zbog velike količine njenog novca nađenog na Hvaru (Zaninović), no daleko odatle je ne
treba tražiti. Ona spada među najstarije na našem području, nepoznate kovnice. Duje Rendić-Miočević smatra
da je treba tražiti na jadranskoj Korkyri.
Novac Herakleje pripada 4.st. Brojniji novac s prikazom Heraklove glave prekrivene lavljom kožom (na
aversu), luka i toljage (na reversu, ispod natpis HPA, HPAK, HPAKA, HPAKΛE), koji po načinu izrade i
težini odgovaraju sirakuškom novčanom sistemu stariji su od drugog tipa s prikazom ženske glave i dupinom.
U 3.st. više nema heraklejskog novca, pa je najvjerojatnije da tada ove grčke zajednice više nije ni bilo.

FAROS (Brunšmid, Mimica)

Faros, među grčkim kolonijama na Jadranu jedina posvjedočena jonska kolonija, bio je najbogatiji novcem.
Osnovali su ga jonski Parani s otoka Parosa. Izgubio je samostalnost i bio porušen za ilirskih ratova krajem
3.st.pr.Kr. Opet se pridigao i sačuvao urbani karakter. U ranorimsko doba prefektura salonitanske kolonije.
Pravom kovanja novca koristio se od početka, a njegovi rezači kalupa nisu morali dokazivati svoju umjetničku
vještinu podcjenjujućim probnim radovima. Grad je pri izdavanju svoga prvog (teškog) novca slijedio sirakuški
novčani sistem koji mi nalazimo i u istovremenih heraklejskih i neznačajnih mlađih novaca Isse i DI… novaca.
Prvom razdoblju faroskog kovanja pripada uz poprilično velik broj velike brončane nominale i njene polovine s
glavom Zeusa (avers) i kozom (revers), i vrlo rijetki srebreni novac od kojeg su nam za sada poznate tri emisije.
Kraju 4. i 3.st. pripadaju lakši novci s glavom Perzefone i s glavom Artemide.
Prvi su kovani u dvije nominale, od kojih je veća jednim dijelom prekovana na isejskom novcu s glavom nimfe
i zvijezdom. U vrijeme obnavljanja grada nakon rušenja 219.pr.Kr., a jednim dijelom čak i prije, kovan je
novac s kantarosom na reversu, za koji uzor treba tražiti u korkirskom novcu.
Zadnja emisija istog novca sigurno pripada vremenu nakon 168.pr.Kr., sredina ili na poč.2.pol.2.st.pr.Kr., jer su
svi ili gotovo svi novci te emisije, novci kralja Baleja na koje je naknadno udaren faroski žig (Balejeva glava
ulijevo na aversu, na reversu kantaros između slova Φ i Α). Nakon uspostavljanja rimske provincije Ilirika,
Faros sigurno više nije kovao novce, ali je vjerojatno aktivnost faroske kovnice prestala i prije.
Umjetnički najstariji novci su vrlo dobri, dok se to za kasnije više ne može tvrditi. Već i jedan dio novca s
glavom Zeusa i Perzefone pokazuje brzi pad vještine izrade u umjetničkom smislu; u seriji s kantarosom
imamo niz loših radova. Susjedni su barbari na Grke utjecali tako da su i sami postali polubarbari.

DI ( NOVCI FARSKOG TIPA S LEGENDOM DI(M) ) (Brunšmid, Mimica)

Ovdje se radi o autonomnom gradu o kojem izvori inače šute, tako da ne možemo utvrditi ni njegovo puno ime,
niti točno mjesto gdje se nalazio. Budući da su se njegovi novci nalazili samo u Dalmaciji, može se i grad samo
tu tražiti. Ta se vjerojatnost povećava činjenicom što su njegovi novci isključivo prekovi faroskog,
heraklejskog i Jonijevog novca, pri čemu na Faros otpada najveći dio. Budući da su DI novci jedne te iste
emisije Brunšmid pretpostavlja da pripadaju nekom malo važnom grčkom naselju iz sred. ili 2.pol.4.st.pr.Kr.,
koje je vrlo brzo izgubilo samostalnost.
Pogrešno je bilo pokušati ovaj novac odrediti po imenima poznatih lokaliteta. Neumann je novac pripisao
Daorsima. Sestiniju je bio dovoljan natpis prvog kova da novac pripiše Faranima, dok su domaći istraživači
(Nisiteo i za njim Ljubić) mislili na južnoilirski Dimal koji su odmah poistovjetili s kasnijim Delminijem na
Cetini u sjevernoj Iliriji. Kako je najviše tog novca nađeno na Farosu, čini se najvjerojatnijom pretpostavka da
se grad nalazio na istom otoku, i u tom slučaju može se pretpostaviti da se uskoro nakon osnivanja ujedinio s
Farosom u jedinstvenu zajednicu. Faroski je novac velikim dijelom služio kao kovna pločica za DI novac, koja
inače nije postojala možda zbog okolnosti što je novac iz faroske kovnice na ilirskom dijelu Jadrana bio glavno
opticajno sredstvo (osim novca Dirahija i Apolonije).
Mimica navodi da su slova ∆IM početna slova nepoznatog antroponima tj. imena jednog nepoznatog lokalnog
dinasta koji se kraće vrijeme domogao vlasti na Hvaru, a možda i na susjednim otocima. On smatra da je teško
da bi jedan sasvim nepoznati grčki grad na Hvaru, pored Pharosa uživao takvu autonomiju da je kovao vlastiti
novac koji nisu kovali ni neki poznatiji gradovi upravo zato jer nisu bili autonomni.
Bakreni novac: Av-Zeusova glava Rv-prekov preko koze s legendom ∆IM

ISSA (Brunšmid, Mimica)

Issa je od početka najvažnija među grčkim kolonijama u Dalmaciji, čiji je broj povećala osnivanjem
potkolonija, a potvrdila je i kasnije taj status. Samo je koncem 3.st. bila neko vrijeme u sjeni Farosa.
Utemeljili su je poč.4.st.pr.Kr. (389.) kolonisti iz Sirakuze (Dionizije Stariji). Grad je bio podignut na brežuljku
koji danas nosi naziv Gradina. Stanovništvo mu je bilo dorskog plemena. Issa je kovala vlastiti novac, kao i
drugi grčki gradovi na Jadranu. Od Dionizijeve smrti do građanskog rata između Cezara i Pompeja Issa je
nezavisan polis. Život je nastavila i u doba rimske vladavine. 46.pr.Kr. je izgubila samostalnost. Još u doba
Republike javlja se kao zajednica rimskih građana (Issa civium Romanorum), a onda postaje municipijem.
Nakon osnivanja salonitanske kolonije vjerojatno je autonomna prefektura te kolonije.
Među novcem se posebno ističu tzv. Jonijeve emisije, koje su i najstarije, a pripisuju se heroiziranom isejskom
dinastu (Ionios), ”rodom Iliru”.
U drugo razdoblje djelovanja isejske kovnice, otprilike krajem 4.st., spadaju novci s glavom nimfe i zvijezdom,
koji su prvotno bili prekovani, a sada su relativo rijetki jer je na njima prekovan faroski žig s glavom Perzefone.
3.st.pr.Kr. bi pripadali novci s prikazom Paladine glave, od kojih bi oni grublje izrađeni s kozom (tip I. po
Mimici) bili nešto mlađi od onih lakših s jelenom (IV. tip po Mimici). Potom bi slijedili kovovi s amforom i
grozdom (tip II.) koji podsjećaju na korkirske te grubo izrađeni novci s prikazom jelena kako leži na reversu.
Na koncu je kao i u Farosu kovan novac s kantarosom (tip V.) koji, izgleda, spadaju već u 1.pol.2.st. Ne može
se dokazati je li Issa kovala novac nakon 168., a po novcima kojima raspolažemo to baš i nije vjerojatno.
Umjetnička je izrada isejskog novca čak i u najboljim vremenima bila manjkava, ali prema kraju djelovanja
kovnice pokazuje se žalosna slika propadanja.
Mimica izdvaja pet tipova bakrenog novca Isse:
I. tip Av-glava Atene okrenuta nadesno
Rv-jarac, nadesno, iznad slova IΣ
II. tip Av-amfora, iznad IΣ
Rv-grozd
III. tip Av-glava mladolika muškarca nadesno
Rv-delfin, nadesno
IV. tip Av-glava Atene, nalijevo
Rv-srna u skoku nadesno, iznad slova IΣ
V. tip Av-glava mladog muškarca, nadesno
Rv-kantaros, sa strana I-Σ

ISEJSKI IONIOS NOVCI (Rendić-Miočević, Brunšmid, Mimica)

Prema jednoj predaji Issa je bila rodno mjesto heroja Jonija koji je dao ime Jonskom moru, a jedno vrijeme mu
je i Jadran bio pribrojen. Kao 'loνίυ νησος (“Jonijev otok”) spominje se otok na jednom natpisu na bazi,
nađenom u Visu (metrički natpis iz 2.st.pr.Kr.). Na spomenutom novcu ime Jonija nalazi se u genitivu i
označava Jonijevo. Ipak mora upasti u oči nedostatak pobliže oznake grada koji kuje novac, što se može
objasniti time da tada nije bilo upitno iz koje kovnice potječe ovaj novac.
Po antičkim piscima Jonije je sin Adrije, kralja Iliride ili sin Diraka, eponima grada Dirahija ili je Jonije Ilir
rodom iz Istre, a u tim je krajevima bio vladar (Teopomp). Š.Ljubić, G.Novak, D.Rendić-Miočević i B.Mimica
smatraju da je Jonije povijesna osoba, dok Imhoof-Blumer i Brunšmid smatraju da je riječ o domaćem heroju.
F.Rački daje dvije mogućnosti: “predstojnik hvarske kovnice” ili ime koje prati mitski lik.
Ovi se novci pojavljuju u dvije skupine:
• izvorni, samostalni kovovi
• prekovi tj. primjerci s dvostrukim tipovima na aversu i reversu
IZVORNI KOVOVI
TIP I. Av-glava mladolikog muškarca (Apolon ili Hermes), nadesno, ispred legenda IONIO (od gore prema
dolje) Rv-dupin, nadesno
TIP II. Av-glava mladolikog muškarca, okrenuta nadesno, bez legende
Rv-dupin, nadesno, nad stiliziranim morskim valovima
TIP III. Av-glava nešto starijeg bradatog muškarca (Heraklo, Posejdon ili Zeus), okrenuta nadesno, bez legende
Rv-glava lava, nadesno
Prema prekovima (poznat samo u prekovima) morao je postojati još jedan tip → TIP IV. koji je na aversu imao
glavu starijeg bradatog muškarca, nalijevo s legendom IONIO, a na reversu lavlju glavu, nadesno.
PREKOVI
Jonios tipovi u prekovima se javljaju na velikom brončanom novcu Herakleje, Pharosa, a po Brunšmidu i na
novcu Isse. Jonijevi su dakle nešto raniji, vjerojatno ih treba smjestiti malo prije ili oko sred.4.st.pr.Kr. Prekovi
s farskim tipom (Zeus-koza) javljaju se uglavnom tipovi I. i II., a rjeđe se na farskim i heraklejskim prekovima
javlja (glava Herakla-buzdovan i luk) tip IV. (glava muškarca, okrenuta nalijevo-lavlja glava).
Heroj je predstavljen ili kao mladić bez brade ili kao bradati muškarac. Na reversu su prikazani naizmjence ili
dupin ili lavlja glava okrenuta nadesno ili koža lavlje glave okrenuta naprijed. Dok su Herakleja i Faros uz
nominalu tešku oko 16 grama emitirali i njenu polovicu, to se ne može potvrditi i za novce s Jonijevim likom u
Issi. Pretpostavka da Issa tu nominalu nije emitirala nije baš vjerojatna.
1836. u Starom Gradu na Hvaru pronađeno je preko 50 komada novca koje su obradili Š.Ljubić, P.Nisetić, a
tadašnji direktor bečkog Muzeja Steinbüchel je utvrdio prekove i do tri puta na jednom novčiću.
G.Rathgeber razlikuje tri tipa.
TIP I. Av-glava muškarca, nadesno, ispred legenda IONIO; bradata glava, nalijevo
Rv-dupin, nadesno; ostatak legende (Ф) koji pripada emisiji s bradatom glavom
TIP II. Av-isti kao kod prvog tipa
Rv-koza, nalijevo; dupin, nadesno (bez tragova ranije legende)
TIP III. Av-glava muškarca, nalijevo; bradata glava, nalijevo
Rv-koza, nalijevo; morski valovi i nad njima dupin, nalijevo
Navedeni novac nije sačuvan, no smatra se da se radi o prekovima koji su se vršili u pharskim radionicama.
Ovi nalazi upućuju na prestanak kovanja novca s tipovima Zeus-koza koji se kovao od poč.4.st.pr.Kr. i pojavu
sistematskih prekova tog novca s legendom IONIO → promjena vlasti na otoku koja se pripisuje domaćem
dinastu Joniju (Bulić navodi da je Jonije Ilir rodom s Visa). Jonije je na političku scenu mogao doći nakon
smrti Dionizija Starijeg 367.pr.Kr. jer njegov sin, Dionizije Mlađi nije pokazivao veći interes za već stečene
kolonije. Tu je slabost Jonije iskoristio i zavladao Issom, a najvjerojatnije i s Pharosom i Heraklejom te
kolonijom Kniđana na otoku Korčuli čija je lokacija još uvijek nepoznata. Samim tim emisije Ionios novca
mogle bi se direktno vezati s emisijom vladara Jonija.

PREKOVI IZ GRČKO-ILIRSKIH KOVNICA (Mimica)

U grčko-ilirskim kovnicama nailazimo na niz varijanti prekivanja novca. Najčešće su bile kombinacije
heraklejskog i Ionios-novca (tip II), heraklejskog i Di(m) novca, Pharos i Di(m) novca te Pharos i Ionios novca
(tip I, tip II).

KORKIRA MELAINA (Brunšmid)

Od Froelicha nadalje numizmatičari su, uključujući Neumanna i Steinbüchela, pokušavali novac s legendom
KOP, a koji se obilno nalazi po Dalmaciji, pripisati ovom gradu. To je međutim bilo netočno, i neodrživo, jer
se bez sumnje radi o kovovima Krfa. Trgovačke veze između Krfa i ilirskih grčkih gradova i barbara
objašnjavaju veliku količinu ovog novca u Dalmaciji. Više opravdanja izgleda ima identifikacija Imhoof-
Blumera, koji je jedan rijedak novac iz svoje zbirke pripisao Korkiri Melaini, a njemu se može pridodati i jedan
što ga je Mionnet smjestio u Korkiru. Slika glave na aversu je sirova, što posebno vrijedi za način izvedbe oka i
vrata. Novac, vrijeme kovanja kojega je trebalo biti oko 2.pol.4.st. uklapa se dobro u novčani sistem grčko-
dalmatinskih kolonija kao polovica teške brončane nominale. Navodni novac Crne Korkire u nekadašnjoj zbirci
Unger u Grazu pripada Farosu.
NOVAC ILIRSKOG KRALJA GENCIJA (181-168.pr.Kr.-D.Rendić-Miočević; kovan 197-168.-Mimica)
Genthios je posljednji vladar ilirskog kraljevstva, pobjeđen je i odveden u ropstvo 168.pr.Kr. Njegovo ime s
vladarskom titulom javlja se na novcima kovanim u Skodri i Lissosu. Oni imaju relativno bogatu tipologiju
(vladarev portret, tzv. makedonski štit-galija, ilirska kaciga, munja). Svi poznati Gencijevi novci imaju u
legendi na reversu njegovo ime s oznakom vladarske titule (bazileus Gencius; ΒΑΣΙΛΕΩΣ ΓΕΝΘΙΟΥ), uz
jedan izuzetak gdje se na jednom sitnom primjerku javlja legenda ΒΑΣΙ ΓΕΝ.
Na reversu se javljaju tri vrste prikaza:
• kaciga sa štitnicima za obraz, nadesno (Skodra)
• ilirska lađa na lijevo, između dvaju dijelova legende
• snop munja, između dvaju dijelova legende ΒΑΣΙ ΓΕΝ (Lissos)
Prvi tip je poznat na novcu Skodre u njenoj prvoj autonomnoj fazi, dok se drugi tip javlja na novcu druge
autonomne faze, ali i na novcu Lissosa. Drugi tip je poznat i na novcu Daorsa.
Aversi Gencijeva novca nisu isti, javljaju se tipovi s likom vladara (Lissos, Skodra), odnosno štita (Skodra).
Lissoski novac prikazuje Gencijevu glavu pod kacigom, a skadarski ga predstavlja u odjevenom poprsju, s
poznatim makedonskim štitom, s veoma širokim obodom = KAUSIA (varijanta sa štitom makedonskog tipa
preuzeta je s aversa skadarskog novca iz prve faze).
Gencije preuzima vlast nad Skodrom i Lissosom nakon pobjede rimske vojske nad Makedoncima kod
Kynoskephala 197.pr.Kr. Gencijeve emisije novca se razlikuju od tzv. autonomnih u prvom redu po legendi.
Umjesto imena grada ili magistrata (Skodra) u genitivu, kod Gencijevih se emisija novca javlja njegovo ime s
titulom u genitivu.
SKODRA I NOVAC KRALJA GENCIJA (Brunšmid)
Po novcu s grčkom legendom i grčkim imenima magistrata možemo zaključiti da je u 2.st. u Skodri u južnoj
Iliriji bio grčki element jako zastupljen. Položaj grada u zaleđu na barbarskom području i mala vjerojatnost da
je ilirski kralj odabrao grčki grad kao svoju rezidenciju govore u prilog tome da ne možemo razmišljati o
jednom čisto grčkom naselju u Skodri. Što je za vrijeme makedonske vlasti u južnoj Iliriji (211-197) Skodra
kovala vlastite autonomne grčke novce, čiji tipovi potpuno odgovaraju istovremenima Filipa Makedonskog,
dokazuje samo to da je u gradu, što su ga tada nadgledali Makedonci, dominirao grčki element koji je možda
čak nekad bio i vodeći. Nakon mira u Tempama, Skodra je bila uobičajena rezidencija kralja Gencija. Zbog
toga što prvi novci imaju potpuno isti tip kao i spomenuti autonomni Skodrini, u najmanju je ruku vjerojatno da
su u Skodri i bili kovani.
Gencijevi novci su identični autonomnim samo što se umjesto legende s imenom grada javlja ime Gencija i
njegova vladarska titula (štit, kaciga). Na drugom se tipu na aversu nalazi Gencijevo poprsje u ogrtaču s
duguljastim i širokim šeširom (KAUSIA), a na reversu ilirska galija (javlja se po prvi put kao prikaz na novcu)
i legenda. Taj tip na reversu ima isti prikaz kao i novac Skodre kovan nakon Gencijeva pada, što su im ga
Rimljani dopustili kovati.

NOVAC ILIRSKOG PLEMENA LABEATA (2.st.) (D.Rendić-Miočević, Mimica)

Labeati su ilirsko pleme koje je živjelo oko Skadarskog jezera.
1971. u Kukëru, u sjeveroistočnoj Albaniji pronađena su četiri primjerka novca plemena Labeata (bakreni), uz
novac kralja Gencija. Lissoski novac → svi primjeri predstavljaju jedinstven (tip) prikaz na aversu i reversu, ali
različite legende. Tri novčića imaju isti prikaz:
Av-glava muškarca sa šeširom, nadesno Rv-ilirska lađa između natpisa ΛΑΒΙA-TΑΝ
Novac je istovjetan s likovima Gencijeva novca skodranske kovnice, a jedan novčić ima nešto drukčiji prikaz:
Av-poprsje muškarca u ogrtaču sa šeširom drugačijeg tipa
Rv-ilirska lađa, ispod nje lik dupina, a iznad legenda ΛΑΒΙ-ATΑΝ

DAORSI (Brunšmid, Mimica)

Daorsi su bili ilirsko pleme nastanjeno uz Neretvu, 168.pr.Kr. su od Rimljana dobili autonomiju, budući da su
napustili Gencijevog brata Karavancija, i naoružani prišli Rimljanima. Na temelju ove autonomije iskoristili su
svoje pravo na kovanje novca, što dokazuju i dva rijetka primjerka u bečkom Hofmuzeju i jedan u berlinskom
muzeju. Tipovi ovog novca poklapaju se u stilu i načinu izrade s lissoskim u zagrebačkom muzeju, kao i s
novcem Skodre i Gencija. Novac Daorsa kovan je poslije 168.pr.Kr.
Bakreni novac: Av-glava muškarca sa šeširom, nadesno Rv-ilirska galija, iznad natpis ∆ΑΟΡΣΩΝ
AUTONOMNI NOVCI LISSOSA (Mimica, Rendić-Miočević, Brunšmid)
Lissos je kolonija koju je vjerojatno osnovao Dionizije Stariji. Kovala je novac tek kasno i jako štedljivo.
Autonomni novci Lissosa kovani su u dvije serije: 211-197. (kod Mimice prije 181.) i nakon 168.pr.Kr. Između
njih u Lissosu su kovane emisije kralja Gencija.
I. faza-autonomna
Av-koza, nadesno
Rv-snop munja između legende ΛΙΣΣI-TAN.
III. faza-autonomna (pod Rimljanima)
Av-glava muškarca (Hermes?) s petasosom, nadesno, iznad ostaci legende ...PH ∆N
Rv-ilirska galija, nalijevo, između dva dijela legende
Albanski arheolog Islami je zahvaljujući većem broju primjera novca Lissosa iznio nešto drugačiju kronologiju:
I-emisije iz 2.pol.3.st.
II-emisije nakon 186.pr.Kr.
III-Gencijeve emisije (181-168.)
IV-autonomne emisije nakon Gencijeva pada Islami ne nalazi u Lissosu
Prvim trima fazama pripada pet tipova novca bez varijanti.

RHEDON EMISIJA IZ LISSOSKE KOVNICE (Mimica, Rendić-Miočević)

Av-glava ispod legende ΡΗ∆Ω (RHEO,)
Rv-galija i natpis ΛΙΣΣITAN
RHEO je vjerojatno ime osobe u genitivu (nominativ Rhednos) što bi moglo upućivati na lokalnog dinasta koji
je vladao Lissosom, pod okriljem Rima, nakon raspada Gencijeve države.
U liku muškarca na ovom novcu Brunšmid i Evans prepoznaju Hermesa, Islami Gencija, a Ceka domaćeg
ilirskog heroja ili božanstvo dok Jubani Rhednosovo ime veže uz “namjesnika” prve ilirske legije stvorene
nakon propasti Gencijeve države.

AUTONOMNI NOVCI SKODRE (Mimica, Rendić-Miočević, Brunšmid)

Autonomni novci Skodre kovani su u dvije serije: 211-197. (kod Mimice prije 181.) i nakon 168.pr.Kr. Između
njih u Skodri su kovane emisije kralja Gencija.
I. faza-autonomna
Za vrijeme makedonske vlasti u južnoj Iliriji (211-197) Skodra je kovala vlastite autonomne grčke novce, čiji
tipovi potpuno odgovaraju istovremenima Filipa Makedonskog, što dokazuje samo to da je u gradu, što su ga
tada nadgledali Makedonci, dominirao grčki element koji je možda čak nekad bio i vodeći. U ovoj fazi postoji
jedan tip novca koji je kovan u dvije varijante:
Av-makedonski štit s rozetom u sredini i šest polurozeta na rubovima
Rv-šljem sa štitnikom za potiljak i obraze nadesno. Uz rub novca lovorov vijenac. Σ-ΚΟ-∆PI-NΩN
Druga varijanta je identična prvoj samo nema legende s imenom grada.
III. faza-autonomna (nakon 168.pr.Kr.)
Av-glava Zeusa nadesno
Rv-ilirska galija između natpisa ∆Λ-ΝΟΣ-ΣΚΟ∆ΡΕΙ-ΝΩΝ
Islami je zahvaljujući većem broju primjera novca Skodre iznio i ovdje nešto drugačiju kronologiju:
I-emisije iz prije 250-181.pr.Kr.
II-emisije nakon 186.pr.Kr.
III-Gencijeve emisije (181-168.)
IV-emisije nakon 168.pr.Kr.
On razlikuje šest osnovnih tipova novca od kojih se mnogi javljaju u varijantama (20 varijanti zbog razlika u
legendi) Najbrojniji je novac iz II. emisije na čijem se novcu javljaju imena magistrata na grčkom jeziku
(Islami razlikuje 16 varijanti).

AUTONOMNI NOVCI RHIZONA (Rendić-Miočević, Mimica)

Rhizon je današnji Risan u Boki Kotorskoj, središte i uporište kraljice Teute.
Evans daje tipologiju novca kovanog u risanskoj kovnici:
I-autonomni novac
II-novci kralja Baleja s legendom B.B.
III-barbarska izopačenja Balejeva kova
IV-novci nekog Balejeva nasljednika (s tragovima rimskog utjecaja) koji su na aversu imali portret ženskog
božanstva (Atena?) pod kacigom, a na reversu Artemidu u hodu (nadesno).
Pink novac kovan u risanskoj ili nekoj drugoj kovnici u blizini dijeli na tri tipa:
I. tip (186-168.) Av-makedonski štit
Rv-pegaz
II. tip Av-makedonski štit
Rv-zrakasta zvijezda (Issa, Korkira)
III. tip Av-volovska glava (BUKRANIJ)
Rv-zrakasta zvijezda (epirski grad Kasope)
Većina primjeraka ovog novca obilježena je siglama (obično 1 do 3 slova) za koje je Pink smatrao da određuju
pripadnost određenom gradu (E-Epirus, P-Rhizon), a novac je mogao prestavljati neku vrstu “saveznog novca”.
No, najvjerojatnije ta slova predstavljaju emisiju nekog novca ili officinu.
U posljednje je vrijeme u Rhizonu pronađeno nekoliko primjeraka novca koji je najvjerojatnije import ili je
nastao pod utjecajem izvana. Jedan od primjeraka ima analogije u novcu sicilskog grada Morgantina kojeg su
kovali najamljenici oko 211.pr.Kr. (sa prikazom konjanika na konju u punom trku, nadesno, a na reversu je
božanstvo koje bi na rhizonskom novcu moglo predstavljati Medonra, zaštitnika Rhizona što bi upućivalo na
domaću izradu).
Primjerak novca sličan emisijama novca grada Sikiona u Ahaji sa prikazom golubice raširenih krila u letu,
nadesno, a na reversu je u vijencu od maslinova lišća legenda ΣΙ (ostaci legende).
Mimica navodi dvije varijante autonomnog bakrenog novca Rhizona koji je kovan oko 168.pr.Kr.
I.varijanta Av-Zeusova glava nadesno
Rv-unutar maslinova vijenca legenda PI-ΣΟ
II.varijanta Av-Zeusova glava nadesno
Rv-Artemida, sa strana legenda [PIZONI]-TAN

NOVAC KRALJA BALEJA (Brunšmid, Rendić-Miočević, Mimica)

O ovom ilirskom vladaru šute pisani izvori. Njegovo postojanje potvrđeno je samo velikom količinom novca
koji je nađen najviše u Risnu i na otoku Hvaru. Neumann je prvi uočio njegov ilirski karakter.
Kenner je prvi skoro pravilno odredio vrijeme Baleja ističući jedan zgodan povijesni trenutak. On je upozorio
na to da težina srebrenog novca ovog vladara odgovara mlađim drahmama Dirahija i Apolonije, koje su od 228.
kovane odgovarajući na tada uvedeni rimski viktorijat težine 3.41 g. Prema tome, Balejev novac nije mogao biti
kovan prije 228. Balej također nije mogao biti gospodar Farosa prije 219. jer je tada tamo vladao Demetrije.
Kenner točno primjećuje da Rimljanima nije moglo biti u interesu potpomagati nekog tiranina na otoku prije II.
makedonskog rata (171-168.) i pretpostavlja da je Balej Gencijev suvremenik, koji se povezao s Rimljanima
kad je Gencije pristupio Perzeju. Za njegove usluge mogli su mu Rimljani mirno prepustiti u posjed otok Hvar,
možda je povećao jedno malo kraljevstvo koje je obuhvaćalo neka mjesta i pojas uz obalu. Brunšmid smatra da
nije vjerojatno da je Faros pripadao Balejevom kraljevstvu jer je on i dalje kovao vlastite novce, ali je možda
taj ilirski vladar posjedovao jedan dio na 70 km dugom otoku, gdje je i kovnica kovala njegove novce bez
kraljevske titule.
Evans je spustio još niže njegovo vrijeme, između 167-135., odmah nakon Gencijeva poraza (Brunšmid se
slaže s tom datacijom, ali ne i sa Evansovim tvrdnjama o Risanu kao Balejevoj rezidenciji).
Drugu teoriju o Balejevu vladanju iznio je G.Gorini koji na osnovu prijašnjih istraživanja numizmatičara
J.M.F.Maya tvrdi da je on vladao između 195-175., dakle, prije Gencija i za to navodi povijesne i
numizmatičke potvrde.
Mimica, kao i Evans navodi da je Balej vladao nakon Gencijeva poraza (nakon 168.), ali isto tako ne isključuje
mogućnost da je on vladao i prije kao dinast užeg ilirskog područja.
Brunšmid sumnja u točnost Evansove tvrdnje da je Risan bio Balejeva rezidencija iz čije su kovnice izlazili
novci s kraljevskom titulom, jer je Risan od 167. oslobođen poreza u rimskoj Iliriji (izvori kažu da su Rhizoniti
od Rima dobili slobodu i da su priključeni jednoj od tri regije na koje je podijeljeno Gencijevo kraljevstvo), a
malo je vjerojatno da bi Rimljani dopustili podizanje samostalnog kraljevstva na teritoriju koji je ovisan o
njima pa Brunšmid misli da je Balej bio član ilirske kraljevske kuće koji je došao na vlast u dijelu dalmatinske
Ilirije koja je ostala slobodna nakon Gencijeva poraza.
Duje Rendić-Miočević također smatra da se emisije Balejeva novca nisu mogle kovati u risanskoj kovnici u
autonomnoj fazi koja se javlja nakon 168.pr.Kr. On navodi da se Balejev novac kronološki može smjestiti
između 195. i 175.pr.Kr. (slično tesalskim i akarnanijskim emisijama s likom Artemide koje se datiraju između
200. i 190.pr.Kr.). Ako se kao činjenica uzme podatak da je Balej vladao između 195. i 175.pr.Kr. tada se
njegova vladavina izravno poklapa s godinama vladanja Gencija i njegova oca Pleurata što nikako nije moguće.

Evansu je odmah upalo u oči da postoje dva osnovna tipa novca koji potječu iz različitih kovnica:
RISANSKI TIP
Ima veću kovnu pločicu od drugog tipa, ime Baleja s kraljevskom titulom (na reversu, BAΣIΛΕΩΣ
BAΛΛAIOY) i Artemidu koja je zakoraknula nalijevo, u kratkom potpasanom hitonu i visokim čizmama, u
desnoj ruci drži goruću baklju, a iznad lijevog ramena je lovačko koplje. Na aversu je glava kralja, kovrčave
kose, bez brade, nadesno. Po načinu izrade odgovara novcima seleukidskih kraljeva 3. i 2.st.
Mimica izdvaja dvije varijante srebrenog novca iz ove kovnice:
I. varijanta Av-vladareva glava, nalijevo s vlažim crtama lica Rv-lik Artemide između legende
II. varijanta Av-vladareva glava s orlovskim nosom Rv-isti revers
Kod bakrenog novca izdvaja četiri varijante, uz napomenu da ih postoji još:
I. varijanta Av-Balejeva mladolika glava, nalijevo
Rv-Artemida u pokretu, drži baklju u desnoj ruci, legenda BAΣIΛΕΩΣ BAΛΛAIOY
II. varijanta Av-stariji lik nalijevo
Rv-isti reversi
III. varijanta Av-stariji lik, nadesno
Rv-Artemida u blagom pokretu, ostalo kao kod prethodne varijante
IV. varijanta Av-lik s izduženom bradom, nalijevo
Rv-kao kod prethodne varijante
HVARSKI TIP
Najviše se nalazi na otoku Hvaru, ima malu kovnu pločicu, ime vladara bez kraljevske titule (na reversu, samo
BAΛΛAIOY), a na reversu prikazanu Artemidu koja stoji okrenuta naprijed.
Mimica navodi dvije varijante bakrenog novca iz ove kovnice, uz napomenu da ih postoji još. One se razlikuju
samo u orijentaciji vladareve glave na aversu i položaja legende na reversu.
Av-Balejeva glava Rv-Artemida s bakljom u desnoj ruci.
Emisije balejevog novca risanskog tipa javljaju se u vrhunskoj izradi, ali i kao imitirani novac. Hvarski tip je
uvijek samo od bronce (bakar-Mimica). Prikaz samog Baleja je uvijek vrhunske izrade, a Artemida je na
reversu dana samo ugrubo.
Ovo je jedini primjer u ilirskoj numografiji gdje se vladarevo ime izražava na dva načina. Razlog je vjerojatno
u tome što se Balej na novcu hvarske kovnice (istih je tipova kao i onaj iz risanske kovnice samo je inferiorniji)
javlja u nešto drugačijoj funkciji (s određenom kronološkom razlikom) – možda kao dinast koji je došao u
efemerni (privremeni) posjed otoka i okolnog područja.
Jedan prijelazni tip s Artemidom koja je zakoraknula, ali bez kraljevske titule po stilu i izradi podudarni su tzv.
faroskom tipu Balejevog novca. Balejev novac i novac njegovih navodnih nasljednika najvećim dijelom
pripadaju risanskom tipu. Evans je u Risnu našao i jedan veći broj neotkovanih pločica pa je smatrao da je
Risan bio Balejeva rezidencija i jedna od kovnica, a da je druga bila na otoku Farosu koji je također trebao
pripadati njegovom kraljevstvu. Treba primijetiti da nisu rijetki Balejevi novci prekovani faroskim žigom.
Budući da je Faros vlastite novce i dalje kovao, Brunšmid smatra da nije vjerojatno da je grad pripadao
Balejevom kraljevstvu. To što je na otoku nađena velika količina novca može se objasniti, osim živom
trgovinom, i time da je ilirski vladar posjedovao jedan dio otoka, gdje je i kovnica kovala njegove novce.
NOVCI BALEJEVIH NASLJEDNIKA (Brunšmid)
U južnoj Dalmaciji trebalo bi se, prema Evansu, nalaziti puno barbarskih imitacija Balejeva novca, koje on
pripisuje neposrednim nasljednicima ovog dinasta. Ovi novci imaju na aversu glavu Atene i Libertas, s rimskih
republikanskih denara, a na reversu Artemidu, kao i Balejevi novci. Evans pretpostavlja da natpis MYN na
ovim novcima pripada imenu nepoznatog vladara pod rimskim protektoratom. Kao vrijeme prestanka kovanja
ovog novca, u kojega se već vidi početak rimskog utjecaja, uzima vrijeme uspostave rimske provincije Ilirika.
• J.Brunšmid, Natpisi i novac grčkih gradova na Jadranu
• D.Rendić-Miočević, Iliri i antički svijet (Prolongomena ilirskoj numografiji)
• B.Mimica, Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske (Antički novci)

ANTIČKA NUMIZMATIKA
Program
1. Što je numizmatika. Definicija znanosti. Etimologija imena. Antička numizmatika. Definicija novčića ili
kovanica. Numizmatika i srodne znanosti (epigrafika, heraldika, metrologija, arheologija).
2. Kovanje novca, kovnica, metali od kojih se u antici kovao novac.
3. Povijest numizmatičkog istraživanja. Zadaci i rad numizmatičara.
4. Natpisi na novcu (ubrajaju se u posebnu kategoriju epigrafa-instrumentum).
5. Nominale.
6. Numizmatička nomenklatura.
7. Počeci kovanja novca. Kovanje novca na zapadnoj maloazijskoj obali.
8. Novac grčkih gradova-država (Egina, Korint, Atena).
9. Novac kovan u Velikoj Grčkoj.
10. Novac grčkih kolonija na Siciliji.
11. Grčki novac izrađivan na obalama Crnog mora, u Trakiji, Makedoniji, Tesaliji, Fokidi, Beotiji, Eubeji,
Peloponezu, Kreti, egejskim otocima, Korkiri, u Maloj Aziji, na istoku Mediterana, u sjevernoj Africi.
12. Novac grčkih kolonija na istočnoj obali Jadrana i ilirski novac, keltske imitacije grčkih kovova.
13. Novac kovan u helenističko vrijeme (Filip II. i Aleksandar III., novac Aleksandrovih nasljednika, novac
helenističkih monarhija). Grčki imperijalni novac.
14. Počeci kovanja rimskog novca (aes rude, signatum, grave ili librale).
15. Novac rimske republike.
16. Carskodobni rimski novac.

Literatura:
1. P.Kos, Leksikon antičke numizmatike, Zagreb 1998.
2. J.Babelon, Antička numizmatika, Beograd 1970.
3. Denarništvo v antiki na Slovenskem, Katalog izložbe, Ljubljana 1990-1991.
4. Numizmatičke vijesti, Hrvatsko numizmatičko društvo, Zagreb.
5. Numizmatika, Vijesnik numizmatičkog društva, Zagreb.
6. Numizmatički vjesnik, Split.
7. M.R.Alfoldy, Antike Numismatik, I, II, Mainz am Rhein 1978.
8. R.A.C.Carson, Coins (Ancient, Mediaeval & Modern), London 1962.
9. F.Gnecchi, Monete romane.Manuale elementare, Milano 1977. (4.izdanje).
10. H.Mattingly, Roman coins from the earliest times to the fall of the Westem Empire, London 1977 .
11. D.R.Sear, Greeck coins and their values, vol. I Europa, London 1978.; vol. II Asia and North Africa,
London 1979.
12. Isti, Roman coins and their values, London 1988. (4.izdanje).
13. Isti, Byzantine coins and their values, London 1987. (2.izdanje).
14. S.W.Stevenson, A Dictionary of Roman Coins, republican and imperial, London 1982.
15. B.Mimica, Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske (IV.st.pr.Kr.-1918.) (hrvatsko-njemački tekst), I dio
Antički novci, 19-47, Rijeka 199 .