GOSPODARSKI I DRUŠTVENI PREDUVJETI OSNIVANJA I USPJEŠNOG RADA

PODUZEĆA

Za osnivanje i uspješno poslovanje bilo kojeg poduzeća na tržištu potrebni su, osim
poduzetnika i poduzetništva, još i odgovarajući gospodarski i društveni preduvjeti.

GOSPODARSKI PREDUVJETI
Među brojnim gospodarskim preduvjetima osnivanja i uspješnog rada poduzeća osobito se
ističu:
a) vanjski preduvjeti: potrebe tržišta i dostupnost potrebnih resursa i
b) unutarnji preduvjeti: predmet poslovanja poduzeća, potreban kapital, raspoloživi
kadrovi, sredstva za rad, predmeti rada, veličina i lokacija poduzeća.

Potrebe tržišta

Za svakog poduzetnika potrebe su tržišta ishodišna točka, prvi uvjet i trajan orijentir u
njegovoj poduzetničkoj djelatnosti. Na te potrebe suvereni poduzetnik gleda iz posebnog ugla:
respektirajući današnje i preferirajući sutrašnje potrebe tržišta. Smisao je takva stajališta u
vjerojatnosti razvijene konkurencije u zadovoljavanju sadašnjih potreba i u mogućnosti da se
bude prvi u poticanju sutrašnjih potreba. Da se, na primjer, umjesto još jednog istovrsnog
proizvoda, tržištu ponudi modificirani ili novi, funkcionalniji proizvod, superiorniji od
njegova prethodnika. Zahtjeve je tržišta uputno i anticipirati, a ne samo slijediti. Velike
prodore na tržištu čine u prvom redu inovatori, a samo iznimno i njihovi vješti sljedbenici.

Dostupnost potrebnih resursa

Pod dostupnošću potrebnih resursa ne razumijeva se samo njihova raspoloživost u dovoljnim

količinama na lokalnom, regionalnom ili nacionalnom tržištu nego i mogućnost pristupa tim
resursima u najširim međunarodnim razmjerima. U današnjem svijetu sve slobodnijeg
kretanja ljudi i ideja, robe i kapitala (osobito unutar velikih gospodarskih zajednica) ta se
mogućnost stalno proširuje. Sjevernoamerička i zapadnoeuropska poduzeća zapošljavaju
milijune radnika iz nedovoljno razvijenih latinoameričkih i mediteranskih zemalja, a
poduzeća iz nerazvijenih zemalja širom svijeta nabavljaju visoku tehnologiju u SAD,
Njemačkoj, Japanu i u drugim industrijskim zemljama. Kapital se slobodno prelijeva u potrazi
za povoljnijim plasmanom ili za sigurnijim utočištem. Dostupnost potrebnim resursima
otežana je u nekoliko geografskim udaljenostima (troškovi prijevoza), mjerama restriktivne
ekonomske politike (carine, kontingenti, zabrane uvoza i izvoza) i međunarodnim političkim
prilikama (zahlađenje ili prekid diplomatskih i ekonomskih odnosa, embargo, ratna opasnost,
rat). Svaki, a osobito trajniji poremećaj u dostupnosti resursa potrebnih poduzeću ozbiljna je
prijetnja kontinuitetu i uspješnosti njegova rada.

Predmet poslovanja poduzeća

Izbor predmeta poslovanja poduzeća u tijesnoj je vezi s već razmatranim potrebama tržišta.
Pravi poduzetnik ne bira predmet poslovanja po svojem ukusu nego po izgledima za povoljan
plasman. Ako je na nekom tržištu previše proizvođača ili trgovaca modne konfekcije,
računara i bicikla bit će uputnije osnovati poduzeće za deficitarne usluge: za pranje prozora na
visokogradnjama, za selidbe ili za kupoprodaju rabljenog pokućstva. Ovisno o valjanosti ili
promašaju u izboru predmeta poslovanja svako poduzeće može i uspjeti, ali i propasti.
Potreban novčani kapital

Ovisno o predmetu i opsegu planiranog poslovanja poduzetniku je potreban i odgovarajući

kapital za početno angažiranje radnih sila, sredstava za rad, predmeta rada i tuđih usluga. U
nedostatku dovoljnog iznosa vlastitog kapitala nužno je angažirati i tuđi kapital (izdavanjem
dionica, ugovaranjem kredita, primanjem akontacija od kupaca, zakupljivanjem zemljišta i
zgrada i korištenjem ostalih izvora). Pomanjkanjem kapitala primjerenog opsegu poslovanja
ozbiljno se dovodi u pitanje kontinuitet djelovanja poduzeća, a u težim slučajevima i njegov
opstanak.

Raspoloživi kadrovi

Koristeći se metodama profesionalne selekcije (a na dugi rok i metodama profesionalne

orijentacije) poduzetnik angažira potreban broj suradnika, rukovodilaca, stručnjaka i samih
radnika za obavljanje odgovarajućih poslova za potrebe poduzeća. Kao nosioci i izvršitelji
njegove sveukupne djelatnosti oni presudno utječu na organizaciju, upravljanje i poslovne
rezultate, kako svojom kvalitetom i profesionalnim odnosom prema poslu, tako i pokazanom
radnom motivacijom. Bez obzira na stalan napredak tehnologije i pojavu novih sredstava za
rad kadrovi su i nadalje primarni proizvodni faktor kao pokretač, upravljač i korisnik ostalih
faktora. U tom je smislu od posebnog značenja za poduzeće trajno raspolaganje potrebnim
brojem kvalitetnih radnih sila uz istovremenu minimalnu stopu njihove fluktuacije.

Sredstva za rad i predmeti rada

Za razliku od kadrova kao aktivnog čimbenika radnog procesa poduzeća, sredstvima za rad i
predmetima rada pripada pasivna uloga. To međutim nije razlog da ih smatramo manje
važnim od samih kadrova, jer su za normalno funkcioniranje radnog procesa uvijek potrebna
sva tri navedena čimbenika. Razlika je samo u tome što su ljudi organizatori sredstava za rad i
predmeta rada, a oni njihovi objekti.

Veličina poduzeća

S kojom će veličinom poduzeće započeti svoju djelatnost i kako će je kasnije prilagođavati

interesima poduzetnika i potrebama tržišta, od velikog je značenja za uspješnost poslovanja
poduzeća. Stoga je stajališta relevantna optimalna veličina poduzeća.

Optimalna veličina poduzeća je najpovoljnija njegova veličina s obzirom na potrebe tržišta i

na visinu pozitivnog poslovnog rezultata. U tom smislu valja razlikovati 3 osnovne
mogućnosti:
A- Poduzeće je premalo u odnosu na potrebe tržišta pa tako propušta priliku da ostvari
dobit na većoj količini učinka
B- Poduzeće je veliko na razini potreba tržišta pa ostvaruje najveću dobit (u odnosu na
mogućnosti A i C)
C- Poduzeće je preveliko u odnosu na potrebe tržišta pa mu previsoki fiksni troškovi
osjetno umanjuju dobit

Osim kriterija optimalne veličine valja veličinu poduzeća promatrati i po njezinim

tradicionalnim kriterijima tj. s obzirom na broj zaposlenih, na količinu raspoloživih sredstava
za rad, na količinu nabavljenih predmeta rada itd. što je relevantno za personalnu službu,
službu održavanja sredstava za rad ili pak za nabavnu službu.
Lokacija poduzeća

Odgovarajuća lokacija poduzeća ili njegovih proizvodnih i poslovnih jedinica utvrđuje se s

ovih relevantnih stajališta:
a) Sa stajališta pristupa potrebnim resursima (prirodnim dobrima, sirovinama,
poluproizvodima, energetskim izvorima, robama, itd.) odnosno sa stajališta tržišta
nabave
b) Sa stajališta pristupa kupcima, potrošačima i korisnicima usluga odnosno sa stajališta
tržišta prodaje
c) Sa stajališta pristupa prometnim putovima (cestama, željezničkim prugama,
pristaništima, lukama, aerodromima itd.) odnosno sa stajališta transportnih troškova
d) S osloncem na kombinaciju navedenih stajališta prvenstveno usmjerenih na
snižavanje transportnih troškova, ali i na bržu dopremu i otpremu predmeta rada,
sigurniji prijevoz, veći plasman učinaka i druge poželjne efekte.

Lokacija poduzeća i njegovih jedinica determinirana je i vlastitim, unutarnjim, ali i tuđim

odnosno vanjskim odlukama. Premda, naime, nema sumnje da će samo poduzeće ponajbolje
znati izabrati lokaciju za svoj pogon, robnu kuću, hotel, poslovnicu, skladište, prodavaonicu,
itd., ona će također ovisiti i o odgovarajućim državnim organima, urbanističkim planovima,
raspoloživu zemljištu, slobodnom poslovnom prostoru, o sigurnosnim, ekološkim i drugim
zahtjevima. U širi okvir lokacije poduzeća ulazi i pitanje njegova domicila s obzirom na
razlike u poreznoj politici pojedinih zemalja, u strogosti propisa s područja radnih odnosa,
sigurnosti na radu, itd. Ovisno o tome kapital se alocira u zemlje s nižim poreznim stopama s
blažim propisima o pravima i sigurnosti radnika, s povlasticama za domaća poduzeća i
drugim sličnim pogodnostima.

DRUŠTVENI PREDUVJETI

Društveni uvjeti osnivanja i uspješnog rada poduzeća predstavljaju okvir unutar kojega se
pojavljuju i djeluju netom razmatrani gospodarski uvjeti. Taj je okvir prije svega omeđen
institucionalno utemeljenim sustavom tržne privrede i zakonom priznatom ekonomskom i
pravnom samostalnošću gospodarskih subjekata.

Tržna privreda

Temeljne su značajke tržne privrede u slobodnom prometu rada, zemljišta i kapitala, u punoj
slobodi poduzetništva za svakog i u međusobnoj konkurenciji gospodarskih subjekata. Unutar
takva sustava funkcioniraju dva tržišta:
 tržište faktora (rad, sredstva za rad i predmeti rada) koje zapošljavaju poduzeća i
vladine institucije i
 tržište dobara i usluga koje kupuju njihovi potrošači.

Institucionalno tako koncipiran sustav tržne privrede pruža garanciju poduzeću da će njegov
opstanak i prosperitet na tržištu ovisiti poglavito o njegovim vlastitim sposobnostima i
umijeću da, u uvjetima slobodne gospodarske utakmice, osigura kontinuitet svojeg rada i
razvoja, neometano od monopola i države.

Ako je, na primjer, neka grana proizvodnje zanemarena društveni je interes da se ona
unaprijedi i razvije. U takvoj prilici pojedinac poduzetnik (vođen svojim, a ne društvenim
interesom) usmjerit će svoj kapital upravo u tu granu zbog većih izgleda za dobit pa će tako
ponajbolje poslužiti i samom javnom interesu.

Davanje monopola na domaćem tržištu proizvodu domaće radinosti u bilo kojem posebnom
umijeću ili manufakturi, znači, u izvjesnoj mjeri, upućivati privatne ljude kako trebaju
upotrebljavati svoje kapitale, i gotovo u svim slučajevima to mora biti beskorisna ili štetna
odredba. Ako se proizvod domaće radinosti može isporučiti isto tako jeftino kao i proizvod
strane radinosti, odredba je očito beskorisna. Ako to nije moguće, ta odredba mora obično biti
štetna.

Ako nas jedna strana zemlja može opskrbiti nekom robom jeftinije nego što je mi sami
možemo načiniti, bolje je kupiti je izvjesnim dijelom proizvoda naše vlastite radinosti, koja se
upotrebljava na način kojim postižemo izvjesnu prednost.

Samostalnost poduzeća

Zakonom priznata ekonomska i pravna samostalnost poduzeća drugi je bitan društveni

preduvjet njegova osnivanja i uspješnog rada. Ta je samostalnost logična posljedica slobodne
tržne privrede i u gospodarskom smislu- kao sloboda odabira predmeta poslovanja, poslovnih
partnera, potrebnih resursa, itd., i u pravnom smislu- kao sloboda stjecanja prava i obveza,
ograničena samo istom takvom slobodom drugih subjekata s kojima poduzeće, na temelju
ugovora ili zakonskih propisa, stupa u poslovni ili koji drugi odnos.

Ovisno o tome je li poduzeće samostalno ili mu se, na primjer, država upliće u poslovnu
politiku (osobito investicijsku, proizvodnu i personalnu) nužno se postavlja pitanje
odgovornosti za moguće pogrešne odluke. Kako je, po logici stvari, odgovornost primjerenih
adekvatna priznatim ili korištenim (pa dakako i eventualno uzurpiranim) ovlaštenjima, nikako
nije prihvatljivo da za neku promašenu investicijsku odluku, nametnutu poduzeću od strane
države, de jure bude odgovorno poduzeće, iako su za nju de facto krivi državni organi i
njihovi predstavnici. Analogno vrijedi i za nametnuti proizvodni program, nametnute
rukovodioce i druge vidove uzurpacije deklarirane samostalnosti poduzeća od strane države.

Današnja, rastuća samostalnost poduzeća u svakom smislu implicira dvije različite konotacije:
i više slobode u njegovoj poduzetničkoj djelatnosti, i više odgovornosti za donesene odluke.
Ako, na primjer, poduzeće potpuno slobodno odlučuje o novoj investiciji, o izboru poslovnih
partnera, o primanju novih radnih sila, itd., a te se poslovne odluke u manjoj ili većoj mjeri
pokažu pogrešnim ili promašenim, normalna je posljedica takve činjenice da upravo ono
odnosno njegovo najviše rukovodstvo snosi za to punu odgovornost pred svim tangiranim
subjektima (vlasnicima i radnicima poduzeća, poslovnim partnerima, kupcima i potrošačima,
državi, itd.)

ŽIVOTNI CIKLUS PODUZEĆA

O životnom ciklusu reprezentativnog, prosječnog poduzeća može se reći da ono obično ima
svoju uzlaznu i svoju silaznu liniju razvoja.

Upravo tamo gdje su velike uštede od proizvodnje velikih serija udružene s korištenjem novih
strojeva i novih metoda, poduzeće koje je izgubilo onu izuzetnu energiju koja mu je
omogućila uspon, vjerojatno će uskoro propasti: pun život veoma velikog poduzeća rijetko
traje dugo.
Životni je ciklus prosječnog poduzeća najprije u znaku uspona, a zatim u znaku silaska sa
tržišne scene.