Dr. sc.

Anđelko Milardović

Političke ideje u Platonovoj filozofiji politike

Struktura predavanja
 Bilješka o Platonu
 Platon on-line
 Filozofija
• Što je filozofija?
• Što potiče filozofiju?
• Temeljna pitanja filozofije
• Odnos filozofije i pojedinačnih znanosti
• Filozofske discipline
• Razdoblja u grčkoj filozofiji
 Crtice za oris Platonove filozofije
 Platonova “Država”: raščlamba
• Knjiga prva
• Knjiga druga
• Knjiga treća
• Knjiga četvrta
• Knjiga peta
• Knjiga šesta
• Knjiga sedma
• Knjiga osma
• Knjiga deveta
• Knjiga deseta

2
 Bilješka o Platonu
 Grčki filozof (427-.-347 pr.n.e) Atenjanin. Potječe iz aristokratske obitelji.
Pod utjecajem Sokrata. Djela je pisao u dijalozima. Opus se može podijeliti u
četiri skupine:

1. Djela o vrlinama pod 3. Zreli spisi

sokratovskim utjecajem • Gozba(Simpozij ili o
• Obrana Sokratova ljubavi)
(Apologija) • Fedon
• Kriton • Fedar
• Protagora 4. Kasni Platon
• Ion • Sofist
• Država • Fileb
• Lised • Zakoni
2. Djela protiv sofista • Timej
• Gorgija • Kritija
• Etudiem
• Kratil
3
Platon on-line

http://www.filozofija.net/
http://www.philosophypages.com/ph/plat.htm
http://www.wsu.edu:8000/~dee/GREECE/PLATO.HTM
http://www.iep.utm.edu/p/plato.htm
http://plato-dialogues.org/plato.htm
http://www.quotationspage.com/quotes/Plato
http://www.crystalinks.com/plato.html

4
Filozofija
 Metodički je ispravno smjestiti Platonovu filozofiju u
kontekst povijesti filozofije. Prethodno je potrebno
odgovoriti na tri pitanja:

1.Što je filozofija ?
2.Kojem razdoblju u povijesti filozofije pripada Platonova filozofija
i filozofija politike?
3.U kojim je djelima zastupljen nauk o političkim idejama u
Platonovoj filozofiji politike ?

(Izvor : Atlas filozofije, Golden marketing, Zagreb, 2001., str. 29- 54.)
5
Što je filozofija?
 Ljubav spram mudrosti (philos = prijatelj, sophia =
mudrost)
 Traganje za istinom
 Istraživanje i mišljenje cjeline
 Prevladavanje straha od umiranja
 Traganje za spoznajom

6
Što potiče na filozofiranje?
 Čuđenje. Prvi poticaj. U Platona i Aristotela: “Jer na
početku kao i danas čuđenje poticaše ljude
filozofiranju…Onaj pak tko se pita i čudi ima osjećaj
neznanja…Da bi izbjegli neznanje, ljudi su počeli
filozofirati”.
 Prvo pitanje glasi: “Što jest sve što jest?” Pitanje o
biću i bitku. Različite su ontološke koncepcije.
– Sumnja
– Pitanje smisla
– Volja za prosvjetiteljstvom
– Posljedice redukcije instinkta
– Svijest smrti

7
Temeljna pitanja filozofije
A) Platon (427-347. pr.Kr.)
• Istinito (filozofija, znanost)
• Dobro (etika)
• Lijepo (estetika)
B) I. Kant (1724-1804.)
• Znanje (filozofija, metafizika, znanost)
• Nadanje (religija)
• Djelovanje (praxis)
Kant je temeljna filozofska pitanja izrazio u sljedećim
pitanjima:
• Što mogu znati? (metafizika)
• Što trebam činiti? (etika)
• Čemu se smijem nadati? (religija)
• Što je čovjek? (antropologija)
8
Odnos filozofije i pojedinačnih znanosti

 Filozofija se bavi sveukupnošću zbilje, cjelinom bitka,

a pojedinačne znanosti isječcima zbilje

9
Filozofske discipline
 Antropologija - nauk o čovjeku kao biću među bićima, njegovoj biti, postavljenosti u
odnosu s drugim ljudima i položaju u svijetu, kozmosu
 Etika - bavi se moralnim normama i postupanjima, držanjem i djelovanjem čovjeka
orijenitranim na dobro. Cilj etike je pokazati metodički zajamčen temelj pravednog,
razumskog i osmišljenog djelovanja (zajedničkog života)
 Estetika - filozofija umjetnosti i znanje o lijepom
 Metafizika i ontologija - shvaća se kao «prva filozofija». Potječe od Aristotela. Pita
o prvim uzrocima i podrijetlu bića kao bića. Njezina su tri tematska područja: sam
bitak (ontologija), božanski bitak (filozofska teologija), duša (psihologija) i sveza svih
bića u cjelini (kozmologija)
 Logika - «Učenje o dosljednom i sređenom mišljenju. Formalna, klasična logika
dijeli se na elementarno učenje (pojam, sud, zaključak) i učenje o metodi (postupak,
istraživanje, dokazivanje)
 Gnoseologija - teorija spoznaje i znanosti (učenje o uvjetima i granicama spoznaje)
 Filozofija jezika - promatra nastanak, razvoj, značenje i funkciju jezika
 Filozofija povijesti - pokušava shvatiti i protumačiti bit i smisao i tijek povijesti te
shvatiti čovjeka u njegovoj povijesnosti
 Filozofija religije - pita se o pojavi i biti religije za čovjeka i društvo
 Filozofija prirode - mišljenje i istraživanje prirode
 Filozofija prava - bavi se utemeljenjem prava, osobito postoji li neka nadređena
norma iz koje se može izvesti propisano pravo
 Filozofija politike - razmatra strukturu, funkciju i smisao države i društva

10
Razdoblja u grčkoj filozofiji
 Predsokratika - (miletska filozofija prirode, pitagorejska škola,
Elećani, Heraklit, atomisti - atomističko razdoblje); ovdje se još
pribrajaju i sofisti. («Razdoblje sofista, koji mitske modele
dodatno oslobađaju začaranosti i dovode u pitanje naslijeđene
moralne predodžbe, označuje se i kao grčko prosvjetiteljstvo)

 Klasično razdoblje - (Sokrat, Platon i Aristotel u odnosu

učitelj-učenik). Središte filozofije postaje Atena.
– Sokrat – utemeljitelj samostalne etike
– Platon – Sokratov učenik; Platonov nauk o idejama
– Aristotel – sistematičar i znanstveni utemeljitelj filozofije
upravljene prema sistematizaciji znanja i ljudskog iskustva

 Helenističko razdoblje - («Na povijesno društvenom,

revolucionarnom tlu (uspon i pad Aleksandrova carstva; rimska
svjetska vladavina) nastaju dva najznačajnija učenja helenizma:
stoičko i epikurejsko, obilježeno prema etici)
11
Crtice za oris Platonove filozofije
 Nauk o idejama
 «Sadržaj Platonova učenja o idejama jest pretpostavljeno
carstvo nematerijalnih, vječnih i nepromjenjivih biti, ideja
(grč.eidos, idea)
 Ideje u Platonovu smislu jesu praslike stvarnosti, prema kojima
su oblikovani predmeti vidljivoga svijeta» - pojmovi predstavljaju
ideje
– Objektivni idealizam. («Te ideje objektivno egzistiraju, tj. neovisno
o našem spoznavanju ili o svijetu mišljenja. One, dakle, ne nastaju
iz nekog stanja naše svijesti, nego ih pomoću nje spoznajemo.»
– Teorija dvaju svjetova. Može se prispodobiti s crtom u djelu
Država. «Prema tomu svijet se da podijeliti na dva područja:
1. vidljivi svijet
– posredno zamjetljivoga (npr. sjene i slike u ogledalu)
– neposredno zamjetljivoga (npr. predmeti i živa bića)
2. misaoni svijet
– područje znanosti (matematika i geometrija)
– carstvo ideja koje je dostupno čistom umu bez ikakva promatranja
 I
12
 Crtice za oris Platonove filozofije
 Ideja dobra - u njegovoj filozofiji smatra se središnjom točkom
1. podaruje bitak i spoznatljivost
2. ideje sudjelovanja
3. omogućuje spoznaju
 «U usporedbi o suncu («Država») Platon pokazuje da čovjek
samo u svijetlu dobra može spoznati bitak…».Usporedba sa
špiljom pokazuje «uspon prema idejama» (Država)
 Eros («Nagon, koji čovjeka uvijek nanovo vodi u područje
istinitog bitka i dobra. On ljudima budi čežnju da se posvete
promatranju ideja)
 Dijalektika (metoda dolaska do spoznaje). Ona je bit svih
znanosti koje se bave stvarnim bitkom, za razliku od fizike koja
se bavi zbivanjima u iskustvenom svijetu.
 Metafizički dualizam (Duša i tijelo su oštro razgraničeni).
Govori o besmrtnosti duše.

13
Crtice za oris Platonove filozofije
 Dušu dijeli u tri dijela, pri
čemu se tu zrcali njegova
temeljna dualistička misao:
Pravo božansko:
• razum (ono što pripada
osjetnom svijetu)
• plemenito: srčanost
• niže, jer se opire:
požuda.
 DUŠA = razum, srčanost,
požuda. Svakom dijelu duše
Platon dodaje po jednu
krepost
• razum - mudrost
• srčanost - hrabrost
• požuda – umjerenost

14
Crtice za oris Platonove filozofije
 Platon još domeće i četvrtu krepost - pravednost. («Ona vlada, kad
svi dijelovi duše u pravoj mjeri ispunjaju zadaću i djelatnost
koja njima odgovara. Upravo u ovoj kreposti izlazi na vidjelo
posebna grčka sklonost za izjednačavanjem umjerenoga i
harmoničnoga s krepošću.
 Ideja pravednosti (jedna od bitnih ideja Platonove Države )
 Platonova Država - «model idealne države»
 Njegovi opisi države – utopije
 Nastanak države – ne izvodi se iz nagona za osnivanjem države, već
slabosti pojedinca
 Iz potrebe za udruživanjem s drugim ljudima jer sam ne može opstati
 Kako je duša podijeljena na tri dijela tako su i staleži u državi
podijeljeni na tri staleža (vladajući – mudraci, učiteljski stalež, stalež
čuvara (vojnički stalež), stalež ostalih građana (proizvodni ili
hranidbeni stalež)
 U državi – vladari su filozofi; “Oni se ističu svojim posebnim
sposobnostima, koje se usavršavaju pedesetogodišnjom izobrazbom
u svim pravcima.” U njima se treba povezati mudrost s moći.

15
Crtice za oris Platonove filozofije
 Odgoj je za Platona temelj države
 Platon govori o više izobrazbi. Predviđeni su odgoji:
• elementarni odgoj glazbom, pjesništvom i gimnastikom (do 20.
godine života)
• znanstvena izobrazba u matematici, astronomiji, harmoniji (10
godina)
• proučavanje u dijalektici (filozofiji) (5 godina)
• praktična djelatnost u državi (15 godina)
• nakon toga preuzimanje vlasti ili kontemplativni život
 Oblik vladavine ove države je totalitarni, «koja uspjehe
svojih građana uzima sasvim za sebe»
 Ustav te države je aristokratski, tj. temelji se na vladavini
najboljih. U djelu Zakoni Platon više ne polazi od slike
idealnih vladara: državu uređuju zakoni

16
Platonova “Država”: raščlamba
Platon: Država, Naklada Juričić, Zagreb, 1997.

Bilješka
 Djelo je pisano u dijalozima
 Dijalog se odvija u Pireju u kući bogataša Polimerha.
 U djelu se spominje više sudionika razgovora: sudionici su
Platonova braća Glaukon i Adimant, koji će od druge knjige biti
glavni nositelji razgovora sa Sokratom.
 U prvoj knjizi aktivno sudjeluju u raspravi o pravednosti
Polemarh i njegov otac Kefal, a poseban ton razgovoru daje
sofist Trazimah, koji je u pratnji svojih simpatizanata Klitofonta i
Harmantida.
 Razgovoru prisustvuju bez aktivnog sudjelovanja Polemarhovi
sinovi Etidemon i Lisija, te Nikerat, sin atenskog generala Nikije.

17
Knjiga prva
Rasprava o pravednosti

 Određenje pravednosti
• Vraćanje duga – 331 (c), 332 (c)
• Nenanošenje štete – 335 (d)
• Pravo i korist jačega; svaka vlast postavlja zakone za svoju
korist 338 (c)
• Temeljna vrlina (Sokrat)

 Na kraju dijaloga Prve knjige rasprava o pravednosti završava

aporetski bez konačne definicije pravednosti - 354 c

18
Knjiga druga
Nastavak rasprave o pravednosti
 Nastavak rasprave o pravednosti i otvaranje dijaloga o polisu
 Pravednost u svakodnevnom životu je korisnija od
nepravednosti
 Ona se ne događa po iskonskom postupanju svakog pojedinca
 Za njezino postupanje/prakticiranje postoje konvencionalni
razlozi
 Pravednost se ovdje vezuje uz zakone 359(b)
 Ona se tiče svakog pojedinca i cijelog polisa
 Polis/država nastaje iz ne-samodostatnosti pojedinca kojemu su
potrebni drugi 369 (b)
 Do dobrog polisa/grada države dolazi se odgojem

19
 Knjiga treća
Rasprava o odgoju duše i polisu
 Počinje raspravom o bogovima šire filozofije
 Nastavlja se raspravom o odgoju, glazbi, umjetnosti,
tjelovježbi i harmoniji 400 (e), 401 (e)
 Odgoj i vještine usklađivanja duše – harmonija 412
 Harmonija u državi – harmonično nastojanje mora biti:
«ako se želi sačuvati državno uređenje» 412 (b)
 Što se vladara tiče, treba tražiti one koje se drže svojega
načela, i koji misle najbolje za državu 413 (c)
 Tko je vladar? Osoba dobra odgoja, ritma sklada, tj.
«tko se tako ponaša, da bi sebi i državi najkorisniji bio». I
dalje, dakle, onaj koji se kao «dječak i kao mladić i kao
muž iskazao i čist kroz sve prošao. Njega treba postavljati
državi za vladara i čuvara». 414

20
Knjiga četvrta
O sreći pojedinca, staleža i države
 Počinje raspravom o sreći
 Država se ne osniva zbog sreće jednog staleža, nego cijela
država mora biti sretna 420 (b)
 Državom se treba upravljati dobro i ona sretna treba biti 421 (b)
 Državom se upravlja razumom 423
 Glede veličine države nju treba povećavati «dokle, dok može
sačuvati svoju jedinstvenost» 423 (c)
 Država se javlja kao jedinstvo raznolikoga u kojoj svatko obavlja
svoj posao najbolje što može
 U državi za posao treba uzimati one koji su stvoreni da najbolje
obavljaju svoj posao

21
Knjiga četvrta
O sreći pojedinca, staleža i države
 Glede kreposti i vrlina države Platon zbori o tomu koja je
dobra država. Savršeno dobra je ona država, ako je doista
kako treba osnovana 427 (e)
 Hrabra država je ona država u kojoj se ističe vrlina hrabrosti,
koja je hrabrost mjerena nekim djelom 429 (c)
 Pravedna država je ona u kojoj pojedinac radi svoj posao i ne
petlja se u posao drugih 433 (b), (d)
 I na drugom mjestu pravednost je definirana kao postupanje u
kojem svatko radi svoj posao i ne radi mnoge
 Pogibelj države nastaje:
1. kada bi došlo do prijelaza iz staleža u stalež, npr. iz obrtničkih u
ratnički, i iz ratničkog u vladarski. Stoga Platon kaže «da je
njihovo zamjenjivanje mnogostruki rad i propast za državu». 434
(b)
2. pogibelj za državu nastaje zamjenjivanjem triju staleža, što vodi
nepravednosti i najvećoj šteti za državu.

22
Knjiga četvrta
O sreći pojedinca, staleža i države
 Pravednost se izvodi iz stroge podjele uloga u državi 434 (c)
 Gdje se može ostvariti pravednost? Pravednost se može
ostvariti samo u dobroj državi 434 (e)
 Platon poistovjećuje pravednog čovjeka i pravednu državu
435 (b)
 U raspravi o duši Platon ističe prednost razuma, kao «vladara
duše» koji brine za cijelu dušu 441 (e)
 Dijelovi duše su:
a) hrabrost – djelovanje u skladu s nalozima razuma
b) mudrost - vladar svih dijelova duše
c) trijeznost – sklad između vladara i podložnika tj. među
dijelovima duše
d) pravednost – djelovanje u skladu znanja za posao koji se
najbolje može obaviti
 Dijelovi duše ocrtavaju ustroj države i staleža 422 (b), (c), (d)

23
Knjiga četvrta
O sreći pojedinca, staleža i države
 Nasuprot pravednosti stoji nepravednost. Po Platonu
nepravednost je «nekakva nesloga ovih triju sposobnosti i
obavljanje više poslova i uplitanje u tuđe poslove i ustanak
nekog dijela protiv cijele duše». 444 (b)
 Što znači davati pravednost? To znači «uspostaviti takav
prirodni odnos u duši da međusobno vladaju i slušaju, a
nepravednost uspostaviti takav nepravedan odnos, da jedno
drugo protiv prirode vlada i pokori se». 444 (d)
 Duša i ustavi državni. Oblika državnih ustavnih ima koliko i
oblika duša 444 (c)
 Koliko? Platon kaže: «pet oblika ustava, a pet duša» 444 (d)
 Koji su to oblici?
• Kraljevstvo – vladavina jednog «ako bi se pojavio jedan osobit
čovjek».
• Aristokracija – vladavina «njih više» 445 (d)
 Na kraju četvrte knjige prekida se rasprava o tipologiji ustava
24
Knjiga peta
O vladavini filozofa
 Tko su po Platonu najbolji vladari? Odgovor filozofi – državni kraljevi
473 (d). Njih vodi umni dio duše koji upravlja ostalima. Bez umnog
upravljanja neće «prestati zlo u državama a mislim i u rodu ljudskom»
473 (c)
 Platon primjećuje poteškoće glede ostvarivanja takvog vladateljstva:
«to državno uređenje…neće se zaista nikada prije moći ostvariti ni
svijetlo sunčano ugledati». Kraj 473 (e)
 Razlikujemo one koji znaju/spoznaju od onih koji mniju
 Po Platonu «znanje je stvoreno za bitak ,naime da spozna,da bitak
jest» 447( b)
 Znanje pripada filozofima (mudroljubcima)
 Mnijenje je «ono, čime možemo mniti» 477 (e) ili za to da mni 478
 «Mnijenje dakle ne bi bilo ni znanje ni neznanje» 478 (c)
 Ono bi bilo «između toga u sredini» 478 (d)
 Mnijenje je dakle nešto između znanja i neznanja
 Za razliku od filozofa kao ljubitelja znanja i mudrosti filodoksi su ljubitelji
mnijenja
25
 Knjiga šesta
O filozofima, istini i bitku i spoznaji istine

 Platon nastavlja tumačiti poziciju filozofa-vladara 485

 Tko su filozofi? Tko su pravi filozofi? Oni koji rado gledaju istinu
 Pravi su oni filozofi koji se “bore oko bitka” (Platon jedn.) – 490 (b)
 Prispodoba sa suncem ili o: «Sunce nije sam vid ni ono mjesto,
gdje vid nastaje, tj. oko» 508
 Sunce je čedo dobrote: »Što je sama dobrota u misaonom svijetu za
um i predmete mišljenja, to je sunce u vidljivom svijetu za vid i
vidljive predmete« 508 (c)
 Duša i sunce. Platon na jednom mjestu kaže «kada se uperi u ono,
na što sja istina i bitak, onda duša to opazi, spozna, te se čini da
ima uma» 508 (d)

26
 Knjiga šesta
O filozofima, istini i bitku i spoznaji istine
 Prispodoba sa crtom (509 (e)). Crta podijeljena na dva dijela
predstavlja dvije vrste svijeta tj. vidljivi i misaoni. Svaki se opet
podijeljeni dio dijeli:
a. vidljivi svijet na slike i projekcije slika i što je nastalo prema
slikama (životinje, biljke, proizvodi ljudskog umijeća); 510
b. misaoni (geometrija/računarstvo i snaga raspravljanja
(dialegesthai) koja se ne služi osjetilnim/vidljivim «nego idejama
samima po sebi i da završi idejama» 510 (c), 511, 511 (c)
 Platon daje prednost razumu a ne osjetilima
 Znanost o raspravljanju ili dijalektika - vodi prema jasnijem dijelu
misaonog bitka

27
 Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje

 Prispodoba s špiljom 514 (a) – 517 (c). “…rekoh -usporedi našu

narav prema tome, da li je ili nije obrazovana, sa slijedećim stanjem.
Predoči naime sebi, da ljudi žive u podzemnoj špilji, koja ima dug
ulaz, otvoren prema svjetlu; da su ljudi u njoj od mala s okovima
na nogama i vratu tako da ostaju na istom mjestu i da gledaju samo
preda se, te glavu radi okova ne mogu naokolo okretati, a svjetlo im
ognja odozgo i izdaleka njima za leđima; među ognjem i sužnjevima
zamisli put gore, a uza nj zid, kao što čarobnjaci stoje pred
gledaocima iza ograde, preko koje pokazuju svoje sljeparije.”

 Sužnji u špilji vide samo sjene «što bi od ognja padale na sjenu» 515
(b)

 Izlaskom na svjetlo bili bi zabliješteni. Najprije bi opažali sjene, slike

ljudske i ostale, nebo i zvijezde, mjesec i na kraju s u n c e.

28
 Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje

 Izlazak iz pećine
predstavlja kognitivni
uspon što se kreće od
osjetilnih zapažanja do
spoznaje istinskog
bivstva, kristalno jasnih
ideja, koje spoznajemo
potpuno i savršeno

29
Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje
 Svijet se «preko vida ukazuje». Prema tomu, izlazak iz pećine
na svjetlo ili kretanje prema gore – svjetlu, predstavlja «uzlazak
duše u misaoni kraj» 517 (b)
 Platon kaže da je u svijetu spoznaje ideja dobrote zadnja te da
se «jedva može vidjeti» 517 (c)
 Ideja dobrote je uzrok svemu ispravnom i lijepom u svijetu
 U vidljivom svijetu rađa svjetlo i gospodara njegovoga
 U misaonom svijetu «kao gospodar daje istinu i um…»
 Nju treba vidjeti spoznati, onaj «koji želi razumno raditi bilo u
posebničkom bilo u javnom životu»
 Duša ima moć učenja, dosezanja, uzdizanja do «bitka i
najsvjetlije točke bitka a to je velimo dobrota». 518 (b)
 Ideja dobra je u najužoj svezi s državom
 Savršena država je ta u kojoj moraju upravljati vješti istini i koji
raspolažu razumnim življenjem 521
30
Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje
 Istinskom filozofijom Platon naziva «odgojno okretanje duše,
koja ide iz noćnoga dana na istinski dan tj. na izlazak k bitku…»
521 (c)
 U 533 (d) Platon govori o postupku dijalektike. Postupak
dijalektike jedini ide pravim putem, naime do samog početka, da
ga utvrdi, te oko duše, zaista zakopano u glibu neznanja,
pomalo vuče i izvodi prema gore.
 Umijeće dijalektike i znanja, ona se mora podučavati 15 godina,
oni koji nakon podučavanja ostanu, vide dobrotu, trebaju
uređivati i voditi državu, baviti se filozofijom i odgojem…
 Država se poslije njihova života prema njima treba odnositi kao
prema božanstvima 540 (c)

31
Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje

 Platon govori o filozofima

kao o vladarima države, tj.
«kad pravi filozofi, bilo više
njih, bilo jedan, u državi
postanu vladarima…»
 Državu treba urediti po
pravednosti
 Filozofi moraju «svoju
državu urediti tako da služi
pravednosti i nju
unapređuju» 540 (e)

32
Knjiga osma
Rasprava o porecima
 Slijedi nastavak dijaloga o državi
 Pri kraju četvrte knjige Platon govori o pet oblika ustava.
 Spominje kraljevstvo i aristokraciju
 U petoj knjizi čini se kako želi opisati ostale oblike, ali u dijalog
se upletoše Polmerah i Aimand, koji skrenuše raspravu o
ustavnim porecima
 U osmoj knjizi Platon opisuje državno uređenje, ta uređenja su:
a. Kretsko ili spartansko
b. Oligarhija (vlada nekolicine) 544 (c)
c. Demokracija (vlada bogate nekolicine). Pučka vlada:
demokratska vlada nastaje, «dakle, mislim, kad siromasi
pobijede, te jedne od protivnika ubiju, druge prognaju, a
ostalima jednako podjele građanska prava i službe; zatim kad
se u njoj oblasti većinom ždrijebom biraju» 557
d. Tiranija (samosilnička vlada) - bolest države
e. Timokracija ili timarhija (vlast ili vlada po časti / častohleplju)
545 (b), (c)
33
Knjiga osma
Rasprava o porecima

34
Knjiga osma
Rasprava o porecima

 Platon kaže da se oblik

vladavine uvijek mijenja
prema onima koji su na
vladi, u trenutku razdora,
zatim zbori o tranziciji iz
jednoga u drugi oblik
vladavine, zapravo o
kružnom kretanju ustava

35
Knjiga osma
Rasprava o porecima

1. Timokracija kao prijelazna pojava uzurpira ustav

2. Iako su vladari priznati, ipak se porastom utjecaja
novca već ističe slijedeći oblik države – oligarhija
3. U njoj se moć poklapa sa posjedom. U ovom
propadajućem obliku već vrlo udaljenom od idealne
države. Bogatstvo je preuzelo središnju poziciju
4. Njezin će se kraj dogoditi prevratom, tj. tako što će
manjak dobra do tada nemoguće iznuditi demokraciju
5. Konačno ona porastom anarhije čini odlučujući pomak
prema najgorem obliku vladavine, tiraniji. Sve u Svemu
Platonovska idealna država nikad nije pretvorena u
stvarnost. Njegova vlastiti pokušaj da je osnuje na
Siciliji bio je neuspješan (Atlas filozofije, Golden
Marketing, Zagreb, 2001. str. 45.)
36
 Knjiga deveta
Rasprava o kružnom kretanju ustava

 Platon opisuje tranziciju iz demokratskog čovjeka u tiranina 571

 Slijedi opis tiranina
 Tiranin je mahnit čovjek koji ima volju vladati ljudima i bogovima 573
(d)
 Određuje ga kao sina silnika 574 (b), (c)
 Samosilnika
 Grabežljivca
 Čovjeka koji vlada bez zakona
 Čovjeka u kojega su ušli «nagoni od zla društva 575 (b)
 Tiranin je zapravo najgori čovjek, on odgovara tiranskoj a
demokratski čovjek demokratskoj vladi 576 (c)

37
Knjiga deveta
Rasprava o kružnom kretanju ustava

 Tiranska država je ropska (u najvećem stupnju) 576 (c)

 Platon dalje opisuje dušu tiransku
 Duša tiranska je ropska, siromašna, puna straha, najjadnija
 Tiranska država je najjadnija država među državama
 Platon dalje psihologizira život tiranina, tiranin živi mučnije;
nužno je «najviše sam nesretan, a zatim takvima čini bližnje
svoje» 580
 Silnik živi najneugodnije a kralj najugodnije 587

38
Knjiga deseta
O pjesničkom umijeću

 Nakon dijaloga o državi slijede dijalozi o pjesništvu, pjesničkom

umijeću, o ponašanju i oponašatelju
 Kao uzor uzima se Homer, koji je «bio prvi učitelj i vođa svih tih
divnih tragika» 595 (c)
 Pjesnici kao oponašaoci utvara kreposti i ostalo 601
 «Oponašalac, velimo ništa ne zna i bitku ali zna za
priviđanje…» 601 (c)
 Dijalozi između filozofije i pjesništva 607 (c)
 Deseta knjiga završava tezom o besmrtnosti duše, držanju puta
prema gore i razumnom vršenju pravednosti 621 (c)

39