Moj Voljeni Lažljivac

SARA & EPHRAIM KISHON - VOLJENI MOJ LA LJIVAC
**.
Nakladnik »HENA COM« d.o.o.
Za nakladnika Uzeir Huskoviæ
Priprema sloga Ramon Mavar
Design korica Alem Huskoviæ
Tisak »Tiskara Rijeka« d.d. - Rijeka
Naklada: 2.500
CIP katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèili na biblioteka
UDK 830-32=862
KISHON, Sara
Voljeni moj la ljivac : Ispovijed "najbolje od svih ena" / Sara & Ephraim Kishon ;
s njemaèkog preveo Zlatko Crnkoviæ. - Zagreb : Hena com, 1997. - 208 str.; 20 cm
Prijevod djela: 1. Mein geliebter Lugner. ISBN 953-6510-06-5 1. Kishon, Ephraim
ISBM 953-6510-06-5
Sara & Ephraim
Kishon
VOLJENI MOJ LA LJIVAC
Ispovijed "najbolje od svih ena"
S njemaèkog preveo Zlatko Crnkoviæ
»HENA COM« ZAGREB 1997.
Naslov izvornika
Sara & Ephraim Kishon
MEIN GELIEBTER LUGNER
Bekenntnisse der
"besten Ehefrau von allen"
Langen Muller, Munchen, Berlin
© 1996 by Ephraim Kishon
PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MU KARCE
Dakako da je sve poèelo na kupali tu. Ephraim naime tvrdi da je to jedino pravo mjes
to za upoznavanje buduæih ena. Uostalom, i Adam je Evu upoznao potpuno golu. Veæ je t
ada u raju zapoèelo nadmetanje izmeðu mu karaca i ena, u kojem se radi samo o goloj ist
ini, to se s mu kog stajali ta krije ispod sasvim tijesnog kupaæeg kostima.
Tada, na onom kupali tu, moj mu nije jo imao potrebno iskustvo i mislio je da je lju
bav to veæa to je ena manja. Meðutim, tijekom vremena mijenja se ukus pa je tako bilo
i s mojim Ephraimom. On je svrnuo pogled s mojih neznatnih 155 centimetara na vi
sinu od 180, pa mu se i ono to je tamo vidio neobièno svidjelo. Ja sam pak, unatoè sv
im njegovim pogledima u stranu, ostala njegova mala suptropska biljka iz Liliput
a i "najbolja od svih ena", kako me on u mnogim svojim prièama objektivno naziva.
Dakako da sam se isprva upinjala iz petnih ila da se doimljem vi om nego to jesam, p
a sam nosila i najvi e pete to se mogu nositi. Isprva, kako rekoh. Onda sam digla r
uke od toga. Stoga nije ni èudo da me moj dobri mu i dan-danas zove "Mala".
Istini za volju, od visokih peta odustala sam jedino zbog bolova u stopalima, pa
sam, kao i mnoge moje supatnice, vrlo brzo, toènije dva sata nakon vjenèanja, bacil
a te cipelice do vraga. I tako sam ostala pri svojoj bogomdanoj visini, u parter
u enskog svijeta. Tu sam potra ila ravnopravne kolegice i, gle, uskoro sam ih na la.
Nebrojene dame, hvala Bogu, udi u zrak na istoj visini kao i ja.
Danas se taj problem, kao i mnogi drugi, uspje no rje ava neviðenim napretkom znanosti
. To u najmanju ruku vrijedi za sljedeæu generaciju. Vrijeme se pokazalo milosrdni
m spram slabijeg spola - ene su sve vi e a mu karci sve deblji.
Nego, da se vratimo na poèetak. Sjeæam se tog prvog povijesnog rendesa na bazenu kao
da je bilo juèer. Eph-raim mi je pristupio praæen zvonjavom iz nebeskih sfera. Da,
bilo je to kao u kakvom kiè filmu, nije se dodu e u pozadini èula svirka violina, ali
sam zvona dobro èula.
Ephraim je tada bio vrlo vitak, vrlo plav i vrlo, vrlo stidljiv. Danas je od sve
ga toga ostala samo stidljivost, ali èak ni ona nije uvijek vidljiva...
U izraelskom "macho" dru tvu djelovao je Ephraim na mene kao biæe s drugog planeta,
kao egzotièna biljka iz staklenika. A hebrejski je jezik s njegovih usta zvuèao popu
t maðarske rapsodije.
Ali sve to nije bilo bitno. Ja sam se oduvijek identificirala sa Scarlett O'Hara
iz filma Zameo ih vjetar, koja je, kao to je poznato, dala prednost plavokosom A
shlevu pred glavnim junakom tog epohalnog filma, Clarkom
Gableom, i to usprkos èinjenici to je Gable bio slobodan a Ashlev o enjen. Ephraim me
odmah podsjetio na onog skromnog mladog Maðara Laszla Horvatha koji je igrao ulog
u Ashleva i koji je, dodu e bez Ephraimova akcenta, pod imenom Leslie Howard osvoj
io najprije Engleze, a onda i cijeli svijet.
Na kupali tu su dakle zvonila zvona i ja sam veæ na prvi pogled podlegla èarima svoga
buduæeg, ba kao to je to bilo predviðeno prema scenariju srcedrapateljnog filma u cine
mascopu.
U svom prvom razgovoru, kojem je kao slikovita kulisa poslu ila pje èana pla a u Tel Avi
vu, uvjeravali smo uglas jedno drugo kako nas neodoljivo privlaèi plivanje, kako j
e upravo plivanje najzdraviji od svih sportova, pogotovo kad je hladno. (Zaborav
ila sam spomenuti da se na historijski susret zbio usred zime.) Stoga je sutradan
kupali te, zbog vrlo neugodna nevremena, bilo potpuno pusto. Nigdje ni ive du e osim
Leslieja i mene. Potpuno sami, suprotstavili smo se, u uzornom sportskom duhu,
prirodnim silama. Meðutim, na e prave pokretaèke motive prozreo je èak i èuvar pla e, koji
e bio jedini svjedok sudbonosnog dogaðaja. A kako se vrijeme nije bitno mijenjalo
sve do kraja te zime, koja nam je grijala srca, ostali smo i dalje sami na kupal
i tu. Bio je to klasièni trokut, Leslie, ja i èuvar pla e u zimskom periodu.
Malo-pomalo sam se navikla na èinjenicu da je Ephraim drukèiji od mu karaca koje sam d
o tada poznavala. Kao pravoj "Sabri" roðenoj u Palestini, u meni je
rastao divlji nagon da ga za titim od neprijateljskog okru enja. Nije dugo trebalo d
a se on potpuno i iskljuèivo osloni na mene. Ja sam postala njegov "prljavi Har-ry
", njegov tjelesni èuvar, postala sam tit neizrecivo blagog i stidljivog Leslieja s
njegovim jedva èujnim glasom.
Dotle je sve bilo u najboljem redu. Stvari su se odvijale na najbolji moguæi naèin,
samo to je moj izabranik, Ephraim, imao vrlo mnogo skrupula zbog neugodnih iskust
ava iz prvog braka. Neprestano me uvjeravao da je brak beznadno propala instituc
ija i da se nikad vi e ne bi usudio jo jednom oku ati sreæu.
Najdra i mu je komentar glasio: "U braku je na kraju svjetla uvijek tunel..."
Nije stoga èudo to, uz ovakve duhovite protubraène proklamacije, prvo razdoblje na e lj
ubavi nije protjecalo ba u romantiènom ozraèju. Za mene je to, meðutim, bio pravi izazo
v. Ja sam svoj plavokosi plijen dr ala na ni anu i pratila ga u stopu, strpljivo i b
udno, kao agent CIA-e, sve do one velike scene koja bi i Callasici slu ila na èast,
kad sam zaglu nim argumentima dovela svoga braènog muflona do oltara.
Ephraim se naime u meðuvremenu te ka srca razveo od svoje tihe supruge Austrijanke,
a nije imao jo pojma to sve mo e jedna prava "Sabra" postiæi svrhovitim histeriènim napa
dajem, to je zapravo njezina dobro u-vje bana specijalnost. Jer meni je tada bilo j
asno: sad ili nikad! to se toga tièe, ja mislim da u tome ne zaostajem
za svojim sunarodnjakinjama, ali da sam u tom orijentalnom ispadu nadma ila samu s
ebe. Bija e to - èak i za Ephraima - nezaboravan do ivljaj, koji je naglo smanjio njeg
ovu averziju prema braènim katastrofama. Mo da je njemu bilo stalo samo do toga da n
e oglu i, ali zar to i ta mijenja na stvari?
Ja sam se pak u tom èasu zahvalno prisjetila svoga djetinjstva provedenog u burnom
i buènom roditeljskom domu, to je tek u ovom sudbonosnom ispadu urodilo plodom.
Mojoj je pobjedi znatno pridonijelo i to to sam Eph-raimu sveèano ne to obeæala, a to j
e da mo e slobodno otiæi kad god eli i kamo god eli ako oboje procijenimo da nam brak
nije uspje an i sretan. Ja sam to, dodu e, vi e teoretski shvatila, ali me on i dan-da
nas, nakon 37 godina provedenih sa mnom u braku, katkad priupita napol u ali, a n
apol u zbilji: "Pa zar je na brak veæ pravovaljan?"
Svakoj æe eni biti jasno kakvog sam braènog muflona ukrotila kad navedem nekoliko zla
tnih citata iz riznice svoga kuænog satirièara, to su popraæeni nadobudnim geslom: "Taj
na jednog sretnog braka".
Tako, recimo, moj voljeni mu konstatira:
"Oko 85 posto svih brakova prilièno su grozni, 11 posto su nepodno ljivi ali dobri.
Tri posto su tako-tako, a jedan posto nije se jo konaèno odluèio."
" ivot je u braku prilièno mukotrpan zbog jednoliène svakodnevnice i otrovnog bockanja
" - tvrdi struè-
njak Ephraim i ne pita samo sebe: "Za to zapravo postoje samo ruènici na kojima pi e O
NA i ON?"
I sam odgovara odmah na svoje pitanje:
"Oboje partnera mogu steæi prijeko potrebnu autonomiju jedino planskim i sveobuhva
tnim razdvajanjem elementarnih ivotnih sfera."
Mo da stvarno ima ne to u tome. Stoga predla em da se na sljedeæi naèin postigne eljeno id
alno stanje za moga voljenog mu a, sustavno, korak po korak:
Raspre o televizijskom programu i veèernja borba za daljinski upravljaè mogu se jedn
om zauvijek dokrajèiti nabavom jo jednog televizora.
Ratovanju oko novina koje se èitaju za doruèkom mo e se stati na kraj pretplatom na dv
a primjerka svih novina, na kojima æe pisati ONA i ON.
Moj recept za uspje an brak prelazi zatim postupno na nova podruèja i uspijeva, zahv
aljujuæi bri no isplaniranoj strategiji, poput otrovnih gljiva poslije ki e:
- dva radio-aparata
- dva telefona
- dvije spavaæe sobe
- dva grada
- dva kontinenta
- dvoje djece.
to se nas dvoje tièe, stvar je uspjela. I mo da se doista ba u tom jednostavnom tosu kr
ije tajna na eg sretnog braka na kojem nam mnogi zavide.
Uzgred budi reèeno, onome tko me kani tu iti sudu zbog plagijata, odmah drage volje
priznajem da ovi moji genijalni prijedlozi potjeèu, naravno, iz jedne satire moga
mu a. Uostalom, svi ionako kradu njegove ideje. Za to bih ja bila jedina iznimka?
Kad sam nakanila pisati o svom mu u, morala sam nakon mnogo godina ponovo proèitati
njegove knjige. Ephraim ionako uvijek tvrdi da ja uopæe ne poznajem njegova djela.
I doista sam pomnim prouèavanjem njegovih prièa iznova otkrila svoga mu a i prisjetila
se svoje prvobitne zadaæe kao njegove zagovornice. Odjednom me spopala elja da od
svih njegovih djela sastavim jednu novu zbirku koju æe èitatelji rado proèitati.
Kako sam kolovana pijanistica, znam da je za njegov uspjeh bitna dramaturgija kon
certne veèeri. Na Julliar-dovoj akademiji u New Yorku nauèila sam da izbor djela, nj
ihova du ina, izmjenjivanje ozbiljnog i le ernog, te razlièiti tempi - da sve to poma e
publici da bolje prihvati glazbu. Stoga sam i ja nastojala primijeniti taj princ
ip u sastavljanju ove svoje zbirke, pronaæi neku vrstu unutarnjeg, glazbenog ritma
Ephraimova humora.
Prièe koje sam izabrala prirasle su mi srcu ponajvi e iz biografskih razloga, bilo d
a me vesele ili ljute. Ja ne tvrdim,da je za moj izbor bila presudna kvaliteta p
ojedinih priloga, ali vjerojatno nije ni to bilo neva no. Mo da su mi te prièe poslu ile
kao prilika da konaèno jednom
izmijenimo uloge i da na taj naèin izreknem svoje mi ljenje o najboljem od svih mu eva
. A tko ima na to vi e prava od ene koja vjeèito sjedi autoru za vratom?
U ovoj knjizi, a napose u ovom opse nom predgovoru, iznijet æu pone to od svojih najsk
rovitijih uspomena. Stvari koje zadiru u na privatni ivot. Za to iznosim na prljavi v
e ? Osnovni je razlog to me Eph-raim ozbiljno nagovarao da tako uèinim, a da nije ni
slutio da æu bar ovaj put poslu ati njegov savjet. Ali drugi i jo va niji razlog za men
e jest to da se o piscu Kishonu veæ toliko pisalo da nitko vi e tome nema to dodati.
Osim mene.
Stoga æu sve ono to je isuvi e dobro poznato nadopuniti neèim posve osobnim, nadajuæi se
da je upravo to ono to èitatelji ele doznati. O njemu i o meni. O nama oboma, s gled
i ta ene koja je, na svoju sreæu ili nesreæu, udata za odveæ nadarena èovjeka.
Ja sam u Ephraimovim knjigama, kao to je opæe poznato, "najbolja od svih ena". Pitan
je koje su mi èesto postavljali kako se ivi u sjeni te titule, bilo mi je oduvijek
pomalo neugodno. Ne, ja nisam supruga kojoj odgovara taj atribut, ili koja ga je
, tovi e, zaslu ila. Ja doista ne znam ni kuhati ni prati rublje ni glaèati, a moj je o
rijentalni temperament, osobito kad je puni mjesec, zaista nepodno ljiv. Ja sam od
gej inske poslu nosti kakva se oèekuje na ovim na im geografskim irinama isto tako dalek
o kao to je Budimpe ta daleko od Jeruzalema.
Stoga moj spontani odgovor na to pitanje glasi da je titula "najbolja od svih ena
" tipièan primjer pjesnièke slobode. A to jedan pisac neæe sve uèiniti za knji evnost?...
U du i sam ipak, meðu nama budi reèeno, uvjerena da sam ja doista za mog Ephija najbol
ja ena to se dade zamisliti.
Kad Ephraima pitaju za to me uzeo za enu, on obièno odgovara isto toliko spremno koli
ko i prozaièno: "Zato to moja ena uvijek uspijeva u posljednji èas nabaviti karte za s
vaku rasprodanu priredbu."
Ipak, to nije jedini razlog.
Jo jedan zlatni citat moga kuænog satirièara glasi:
"Brak je fijasko u cijelom svijetu, monogamija i vjernost nisu realne kategorije
, brak je izmi ljen samo radi ena, pa bi najbolje zapravo bilo da se samo ene udaju,
a da se mu karci ne ene."
"Ako je tome tako," pitaju nas na i dobri prijatelji, "kako onda, zaboga, mo ete reæi
da ivite u sretnom braku?"
to se mene tièe, ja dr im da su ovakve Ephraimove bombastiène izjave tek "isticanje zas
tave nezavisnosti", tipièno mu ka demonstracija sile koju on izvodi da bi umirio sam
a sebe. Uostalom, to drugo mogu ti ludo smioni mu ki stvorovi to se koprcaju u mre i en
ske mafije nego da se malo razmeæu snagom svojih mi ica?
Ostavimo ih radije na miru. Uostalom, svi se mi usput dobro zabavljamo u toj igr
i.
U skeèu Poligamija Ephraim opisuje jedan stari braèni par koji uveèer pije èaj na balkon
u, a mu se, kao i svi
mu karci u njegovim godinama, zanosi erotskim tlapnjama o nekoj drugoj eni. Na svoj
e veliko èudo, on time ne izaziva ogorèenje svoje supru nice. Dapaèe, ona ga èak potièe da
anjari o mladoj eni koju je prekjuèer vidio u samoposlu ivanju. A kad starac napokon,
sav sretan, zaspi, ona odahne i promrmlja:
"Svake veèeri ista pjesma..."
Zanosi li se i Ephraim poligamnim snatrenjima? Mislim da se zanosi. Uostalom, i
nas dvoje pijemo pokatkad zajedno èaj na balkonu.
Da, i ja dolazim uvijek iznova do istog zakljuèka: mu karci i ene oèito ive na dva razliè
ta planeta.
Jednom sam do la na ideju da napi em knjigu o svom planetu, neku vrstu "uradi to sam
" za ene koje ele saèuvati svoj obraz. Ali taj je moj poku aj zavr io na naslovu, kojim
nisam inaèe bila nezadovoljna: "A Lost Husband is not a Lost Case." (Na hrvatskom
ne zvuèi ba tako dobro: "Izgubljeni mu nije beznadan sluèaj".)
Kako sam bila knji evni nevje a, moje su se ambicije rasplinule nakon kratkog vremen
a, samo mi je jo nekoliko reèenica ostalo u sjeæanju. Na pitanje za to sam se zapravo u
dala za posve nepoznatog pisca Ephraima Ki-shona, primjerice, odgovorila sam ova
ko: " eljela sam udvostruèiti broj njegovih èitatelja".
Dakako da je rijeè samo o ali, ali iz vlastitog iskustva znam da supru nica mora u br
aku igrati ulogu menad era i promotora, i to svakog bogovetnog dana.
Bjelodano je naime jasno da je nama enama vi e stalo do obiteljskih interesa. A naj
poslije, meðu nama budi reèeno, mi smo i pametnije.
Pitanje "pogre aka" u braku od pamtivijeka, naravno, zanima i jednu i drugu stranu
iza barikada, od traèlerice u samoposlu ivanju do urednika uglednog "Timesa". Neizb
je na izvanbraèna avantura jest i ostaje ipak arena toèka na crno-bijeloj slici svakoga
braka. Silno hvaljena vjernost, naprotiv, geometrijski je, dosadni kola saèinjen o
d mu kog kvadrata i vjeèno enskoga kruga. Nedostaje im trokut.
Pa ipak, svaki izvanbraèni izlet ne mora odmah izazvati i braènu krizu. Takav se izl
et mo e shvatiti jednostavno i kao prirodna katastrofa. Kao mu ka prirodna katastrof
a.
Jedna je od tajni dugogodi njeg braka, izmeðu ostalog, i sposobnost da se braèni partn
eri zajedno smiju i humorom popraæaju velike i male probleme u svakida njici. Èak i ta
ko kakljiva tema kao to je rafinirano isplaniran izvanbraèni izlet lak e se apsolvira
ako se oboje tome smiju. To uvijek pali. Uz jednu iznimku: ako je izletnik sluèajn
o humorist.
Humoristi se i u svakida njem ivotu vrlo rijetko smiju.
Braèni su problemi sa svojim beskrajnim varijacijama zaista otrcana tema, ali ujed
no i ne to to ljude i dan-da-nas najvi e zaokuplja. U bezbroj knjiga, filmova, prièa i
pjesama upravo je rijeè o toj najboljoj od svih propalih
institucija, iako sadr aj, dijalozi, radosti i razoèaranja ili la i u trenutku istine
slièe jedno drugome kao jaje jajetu.
Èak i Ephraim zastupa mi ljenje da su u tom pogledu originalnosti i ma ti postavljene
odreðene granice. Ja ipak potajno gajim nadu da vrijeme zapravo radi za dobri star
i brak, èak i onda kad je rijeè o eni razma enog pisca.
Ne mo emo previdjeti i stanovit napredak u tom smislu. Moderni biè èovjeèanstva sida i b
lagotvorni izum mobitela, na primjer, znatno su pridonijeli spa avanju i odr avanju
svete braène veze.
Ephraim i ja èesto smo se tome smijali, on vi e a ja manje, koliko je prevarenim enam
a koristio obièan telefon prije nego to je izmi ljen mobitel, pogotovo kad su ene muzi
kalne kao to sam ja. Kako su divne bile one nijanse u intonaciji koje su se mogle
razabrati u mu evu glasu u ona dobra stara vremena kad bi se vrlo èesto blagi "dolc
e" pri nenadanom dolasku supru nice naglo pretvorio u izdajnièki "staccato".
Isto tako ona blagoslovljena tipka za automatsko "ponovno biranje istog broja",
koja bez problema odaje prethodno nazvani broj, omoguæavala je enskom kuænom detektiv
u da bez po muke dozna broj "one druge". Meðutim, otkako mobitel u iva zaèudnu popular
nost kod mu eva, ta je korisna moguænost pala rtvom tehnièkog napretka.
U ratu je i pijun u neprijateljskim redovima vojnik kojem pripadaju sve vojne poèas
ti. On daje svoj znaèajni
doprinos uspjehu postrojbi na boji tu. Meni veæ i zato ne bi nikad palo na pamet da
vidim ne to neèasno u kuænoj pijuna i, koja, na kraju krajeva, otkriva samo neke opasnost
i koje prijete braku. Cilj opravdava sredstva. Moguæe je da trikovi kojima se slu im
o da odr imo korak sa situacijom na terenu nisu uvijek posve èisti, ali meni to ni n
ajmanje ne kvari moralnu sliku svijeta. Jer vrtuljak se i dalje vrti: mu vara enu,
ljubavnica pati, a ena pijunira mu a.
Svatko zapravo obavlja svoj posao.
Sva je sreæa to mu ki stanovnici onog drugog planeta nisu jo ni dan-danas dovoljno opr
ezni kad treba zamesti tragove. Mo da se pona aju kao oni zloèinci koji na kraju ele da
budu uhiæeni kako bi se oslobodili nepodno ljivog pritiska. Uostalom, statistika po
kazuje da je 65 posto svih mu eva uhvaæeno na samom djelu, a 35 posto ubrzo nakon to
ga.
Najljep e je ipak kad èovjek ni ta ne zna. Ono to ne znam, to me ne boli. Ili, znano vo
ljeno, neznano nevoljeno. ivio mobitel, spasitelj mu kog roda i èuvar savr ena braka!
Ovime zavr avam svoju kratku lekciju za napredne supru nice. Na kraju molim mu karce o
pæenito, a svog mu a napose, da ne shvate pogre no ovu moju iskrenu digresiju.
Ja njega svejedno volim. A nadam se da i on mene. Prve su godine na ega braka dodu e
protekle u znaku burnih i buènih prepirki, to je bilo posve prirodno s
obzirom na razliku na ih temperamenata. S vremenom smo ipak nauèili kako da se ophod
imo jedno s drugim, i kako da gospodarimo svojom sreæom. Mudra je bila ona na a zaje
dnièka odluka da se, unatoè razlikama u mi ljenju, ne uhvatimo na lijepak institucije
braka.
Dodu e, nakon svake svaðe ja moram uvijek prva uèiniti korak prema pomirbi. Èak i onda k
ad sam bila u pravu, kao i u ovoj knjizi. Da navedem samo jedan primjer...
Mislim da neæu odati nikakvu tajnu ako ka em da je od svih Ephraimovih nebrojenih pr
oblema najveæi problem - starenje. Dakako da nije oduvijek bilo tako. Starenje mu
tek u zadnjih pedeset godina zadaje glavobolju. Pa ipak je zapravo i mnogo ranij
e bio u ratnom stanju sa svojim godinama, iako sa suprotnim predznakom. U mlados
ti je naime Ephraim imao tako mladenaèki izgled da je publika, kad se 1947. godine
, nakon svoje prve premijere, pojavio pred zastorom, prasnula u grohotan smijeh
smatrajuæi da je rijeè o re ijskom tosu, da je komediograf zbog treme poslao svoga sina
da se pokloni gledateljstvu.
Taj je problem rije ilo samo vrijeme.
Danas nam se oboma misli sve vi e vrte oko starenja i svega to je u vezi sa starenj
em. Gotovo svakog dana razmjenjujemo izvje æa o svojim najnovijim iskustvima na tom
polju, a ja se svim silama trudim da ubla im Ephraimov gnjev zbog neumoljive èinjeni
ce da je upravo sad kad je "napokon shvatio pravila igre" njegova buduænost veæ za n
jim...
Ephraimova je borba sa staro æu jo samo fizièka, jer je njegova psiha veæ odavno bacila r
uènik u ring. Veæ dvadeset godina pliva svakog dana, i veæ se dvadeset godina dosaðuje i
opire plivanju, ali uporno i dalje pliva, kao opsjednut.
Njegova averzija spram plivanja oèituje se veæ ujutro glasnom i pomalo patetiènom naja
vom: "Ja idem sad plivati!" a glas mu zvuèi kao da kreæe u totalni rat.
Meðutim, neposredno nakon tog javnog oèitovanja svoje nakane, padaju mu na pamet neb
rojeni poslovi koje mora umah i temeljito obaviti. Vremenski razmak izmeðu retorièko
g i stvarnog "odlaska na plivanje" iznosi izmeðu pola sata i pola dana. Stoga nema
smisla raèunati s njim dok uspje no ne okonèa svoj sveti sat plivanja .
Isto tako Ephraimovo ivotno geslo u posljednjih pedeset godina glasi: "Radim kao
konj!" Stoga nije nipo to voljan smanjiti radni tempo nego uporno nastoji na djelu
dokazati svoje uvjerenje da se starost mo e svladati samo ubitaènom aktivno æu.
U tom maratonskom nadmetanju va nu ulogu igraju lijekovi i vitamini "za ne to" i "pr
otiv neèega". Toènije reèeno, Ephraim eventualne buduæe smetnje tretira pro-filaktièki, jo
prije nego se pojave. Stoga je u stanju da mi ujutro, s obje enjaèkim izrazom na lic
u, ka e: "Noæas sam zakljuèio da sam veæ jednom pretrpio infarkt. Zato se moram ubuduæe bo
lje èuvati."
Isto tako Ephraim vodi, naravno, sam brigu o tretiranju svojih profilaktièkih bole
sti. Sve je to kod njega bri ljivo sreðeno. Vitamini i tablete razvrstani su u kutij
ama na kojima su pomno ispisani natpisi. "Velika apoteka" pohranjena je u hladnj
aku, srednja u ormaru za odjeæu, a "mini-apoteka" nalazi se obièno u lijevom d epu na
hlaèama u kutijici i mo e zadovoljiti "potrebe izvan kuæe" u sljedeæa dva-tri sata.
Svemu bi se ovome èovjek mogao zapravo od srca nasmijati. Mene ipak u cijeloj stva
ri ljuti to to je moj mu , hipohondar, znatno zdraviji od mene. On je onako
usput s godinama stekao i solidno medicinsko znanje. Jedna mu je od pasija da te
meljito prouèava sve prilo ene upute u lijekovima i da ih se uvijek strogo pridr ava.
Stoga mu posebno laska kad prijatelji i èlanovi obitelji tra e od njega medicinske s
avjete, u koje se gotovo uvijek, na moje veliko èudo, mogu zaista mirne du e pouzdat
i. Jedino je jedna moja prijateljica bila malo nezadovoljuna njegovim savjetom.
Nju je Ephraim nakon njezina braènog brodoloma nagovorio da uzima tablete za umire
nje, ali joj je prepisao preveliku dozu, pa umalo to se nije zauvijek smirila.
Ephraim rado istièe da svom tijelu mora poklanjati u najmanju ruku isto toliko pa nj
e koliko i svom autu, pa da se zato mora redovito obavje tavati o svemu. Uz pomoæ st
ruène literature i podrobnog savjetovanja s apotekarom iza ugla, on uvijek prati i
sve novosti iz medicine. Èim na ljubazni apotekar ugleda Ephraima u daljini, istog
èasa zatvara svoju ljekarnu, jer iz iskustva zna da mu je, prvo, time osiguran dn
evni utr ak, a drugo, da ionako neæe imati vremena za druge mu terije.
Stoga nije nikakvo èudo to nutrina na ega hladnjaka mijenja boju poput kameleona nako
n svake najnovije novotarije homeopata i lijeènika. Kad je kivi u prvom planu, pre
vladava zelena boja, u vrijeme kad hara gripa
- limunski uta, kad je pak na redu opæa fizièka sprema
- crvena kao u jabuke, a najèe æa je omiljena boja svih iscjelitelja - naranèasta kao u
mrkve. Ali to nipo to nije sve. Ima jo sva sila drugih supstancija prijeko potrebni
h za ljudsko zdravlje, na primjer prilièno odbojne i odvratne mje avine raznih klica
koje se moraju preko
noæi omek ati da bi sutradan moj dragi suprug bio zdrav, lijep i uspje an.
Meni preostaje nalièje medalje. Naime, svakog jutra na a kuhinja izgleda kao koko inja
c, jer sjemenke i klice dospijevaju na putu do tanjura u sudoper, na kuhinjski s
tol i, naravno, na pod. Navikla sam veæ da utim kr-guæuæi zubima, jer, kao to ka e moj m
irujuæi me: "Nobody is perfectl" (Nitko nije savr en.)
I tako moja jutarnja gimnastika poèinje bezbrojnim saginjanjem kako bih oèistila kuh
inju od Ephraimovih diènih klica. Da bih ostala elastièna, obavljam onako usput i ne
koliko drugih vje bi èi æenja, a za te "èistaèke gimnastike" neprestance se pitam: "Za to s
apravo mo e ostati zdrav samo uz pomoæ masnih sjemenki i ljepljivih pra aka? Za to se u
ovom na em svijetu visoke tehnologije ne izumi konaèno jednom ne to to æe biti zdravo i i
zgledati privlaèno a da se neæe morati povlaèiti po cijeloj kuhinji?"
Najbolje æe biti da prvom zgodom pitam astronaute kako su rije ili taj problem u sve
mirskim brodovima. Dotle æu dati rijeè svom astronautu, najzdravijem bolesniku na Bl
iskom istoku.
NIKAD NE MO ETE PRERANO OSTATI MLADI
Ovih dana - toènije reèeno danas - ophrvala me neugodna pomisao da nisam mo da vi e onak
o mlad kao to sam nekad bio. Nije rijeè o tome da me uhvatila panika zbog mog nenad
anog roðendana. Roðendani nisu, uostalom, ni ta posebno. Koliko sam ih veæ imao, i nikad
me se nisu osobito dojmilil Ono to mi je mrsko, to je pretjerana kolièina tih roðend
ana, njihov broj. to uopæe znaèi: danas mi je sedamdeset godina? Nikad mi jo prije tog
a nije bilo sedamdeset godina, uvijek sam bio mlaði. Tu se negdje ipak krije neka
gre ka. Po mojoj vlastitoj procjeni, hoæu reæi prema dojmu koji imam o sebi, nisam jo p
rekoraèio ni pedesetu. Èak bi moglo biti da u studenom navr im tek èetrdeset devetu ili
tako ne to. Pa to onda hoæe od mene?
Presudan je argument u moju korist moje izvanredno fizièko stanje. Hodam, sjedim i
stojim kao u svojim najboljim godinama, imam jo oba oka i uha, a i nos mi je na
pravom mjestu. Oèito je da se u broju godina koji mi nameæe moj krsni list radi o ko
mpjutorskoj pogre ki.
Promjene koje se s godinama mogu zapaziti na meni jedva da imaju kakvu te inu. Dob
ro, ne trèim vi e za taksijem nego ga zovem da doðe po mene, i radije se povezem lifto
m nego da se penjem uz ne znam koliko stepenica. Isto se tako ne mo e
zanijekati da mi je kuæna apoteka sve veæa, i da mi je nakon svakog putovanja u inoz
emstvo sve arenija. To je posljedica na e klime. Sjeæam se kako sam jednom preplivao
Blatno jezero kako bih se vidio s jednom neobièno inteligentnom djevojkom. Juèer, ka
d su me na kupali tu djeca nagovarala da skoèim u vodu, nekako nisam imao volje da t
o uèinim. Jednostavno nisam imao volje. Ni najmanje.
Da vam pravo ka em: oèajan sam. Posljednji put sam isto ovako oèajavao kad mi je bilo
devetnaest godina, kad sam shvatio da starim.
Na svakom ^ii je koraku sve jasnije u kakvom sam nezavidnom polo aju. Ba sam neki d
an vidio u autobusu jednu dozlaboga oronulu staricu kako sjedi s torbom punom ku
pljenih ive nih namirnica medu nogama, s ru nim, naboranim i otromboljenim licem. Kak
av sam ok do ivio kad sam iznenada pojmio da sam u mladim danima sanjario o toj odb
ojnoj personi! Sirota, pomislio sam. 1 to je sve to je ostalo od one nekad privlaèn
e djevojke? Jedva sam je prepoznao. I dok sam ja bio preplavljen valom samilosti
, ta nekad privlaèna djevojka iznenada ustane i ponudi mi da sjednem!
Ili, uzmimo moju estogodi nju kæerkicu Renanu. Sjedimo kod kuæe pred televizorom i gled
amo film Ben Hur, u kojem je, kao to je poznato, rijeè o vojnicima u starom Rimu i
prvim kr æanima. Odjednom se Renana oglasi svojim piskutavim glasiæem:
- Mama, a je li onda tata veæ bio iv?
Neprijeporno je da izgledam stariji nego to jesam. Èak i kad se odbiju dvije godine
koje sam izgubio birajuæi zauzete telefonske brojeve, ostaje jo dosta toga. Dakako
da to ni ta konkretno ne mora znaèiti. Rijeè je o posve apstraktnom raz-
NIKAD NE MO ETE PRERANO OSTATI MLADI
matranju, èovjek sve ne to misli i misli, i najednom se ne mo e vi e nièeg sjetiti. Ako ne
zapi em odmah to mi je palo na pamet, zaèas mi to ispari iz glave i ostane zauvijek
izgubljeno za potomstvo.
Osobito èesto zaboravljam lica. Susreæem tako na ulici dobre prijatelje, drage stare
znance, pa èak i èlanove svoje obitelji, a da nemam pojma odakle ih poznajem. Razum
ije se samo po sebi da im otpozdravljam, da se prijazno smje kam i veselo namiguje
m, ali time zavaravam samo sebe -a ne njih.
- Ljeto sedamdeset pete - veli mi tako jedan s uvrijeðenim izrazom na licu. - Brin
disi. No?
- Ah, da! - pro tenjem - Brindisi! Pa kako si, stari moj? I jurim odmah dalje. Tko
li je taj? I to je to Brindisi? Ne pamtim èak ni neprijatelje. I tako stjeèem glas t
olerantna èovjeka. To je kraj.
Jo mi je te e sjetiti se imena. Od nekog vremena obraæam se svim mladim damama s koji
ma imam posla istom rijeèju: "Du o" ne bih li izbjegao neugodne zabune.
S druge strane ima, naravno, i nekih stvari koje su mi urezane èeliènom iglom u pamæen
je. Primjerice, sastav maðarske nogometne reprezentacije iz 1935. godine. Mo ete me
probuditi usred noæi i ja æu vam bez gre ke izrecitirati: Ko-hut, Toldi, dr. Sarosi i,
naravno, Turav II, koji je tada posve ukrotio austrijskog centarfora Sindelara.
..
Ali inaèe mi je u glavi gusta magla, iako se to na prvi pogled, kako rekoh, ne vid
i na meni. Nitko mi ne bi dao vi e od 67 godina ili, u najgorem sluèaju, 68 i pol. M
o da i zato to nosim teniske?
Upravo sam juèer uzvratio na poku aje tjesenja jedne mlade suvremenice, koju nisam m
olio da me tje i, ovim rijeèima:
- Draga moja gospoðice, radije bih ja imao 17 godina i izgledao kao da imam 71, n
ego obratno.
Reklo bi se da ljudi ba u ivaju da mi idu uz dlaku. Tako mi, recimo, doðe neki idiot
i veli da je èovjek onoliko star kako se osjeæa. Opasna budala tina1. Starost je rezul
tat broja godina. Tu se nema to osjeæati. Treba samo otvoriti putovnicu i proèitati d
atum roðenja. A kad èovjek poène nalikovati na sliku u putovnici, treba je to prije zam
ijeniti.
Bilo kako mu drago, s godinama dolaze i blagodati mudrosti i vedrog odricanja. J
a spadam u tu kategoriju. Jedino to me jo mo e ogorèiti, to je èovjek mojih godina koji
izgleda mlaði od mene. Mislim konkretno na jednog sasvim odreðenog literarnog agenta
koji je najmanje dva mjeseca stariji od mene, ali, za razliku od mojih srebrnih
èuperaka, nema ni jedne jedine sjedine.
- Kako to da imate jo uvijek crnu kosu kao u mladim danima? - priupitah ga neki
dan.
- To vam je stvar discipline - odgovori mi on cerekajuæi se zlobno. - Kad èovjek jed
nom proðe ezdesetu, mora ne to poduzeti. Evo, uzmite samo mene. Ja vam svakog jutra u
stajem u est sati, da, da, u est sati, pa odlazim pod hladni tu , trljam se o trom ièano
èetkom, pretrèim na pla i najmanje tri kilometra, da, da, svakog jutra, a svakog drug
og dana odlazim u saunu, hranim se uglavnom voæem i sjemenkama, igram tenis, ja em, èi
tam Playboy, aktivno sudjelujem u ivotu - i, osim toga, farbam kosu.
Mi oboje volimo "gadgete" iako ne znamo kako bismo tu rijeè preveli s engleskoga.
Mo da bi najbolje bilo ovako: "Gadget je ona stvar sa gimmickom", drugim rijeèima ta
ko ne to s tako neèim, znate veæ to mislim. Recimo, tehnièke novotarije. Najva nije je da
o oboje volimo, da ima veze s tehnikom i da je gadget.
Ephraim upravo luduje za tehnièkim novotarijama. Tako nam je i ivot podijeljen na e
pohe u kojima se pojavila koja od njih. Elektrièno je iljilo, na primjer, bilo hit
u na em kuænom periodu Sturm und Dranga, u kojem se on, slièno kao Picasso u svojoj pl
avoj fazi, etablirao kao umjetnik i postao pojam. Za iljilom su slijedile jedna z
a drugom kojekakve kuhinjske novotarije, elektrièni mikseri, mlinci, no evi i vadièepo
vi.
Katkad, dok vrljamo po pro losti, prisjeæamo se nekog odreðenog doba u na em ivotu uz pom
tada njih tehnièkih novotarija:
- Sjeæa li se? Bilo je to onda kad si kupio automatski otvaraè pisama...
Posebno nam se urezala u sjeæanje era elektriènih no eva i pila. Ona je, osim toga, tr
ajala dulje od svih ostalih gadgeta.
Ovdje moram unaprijed reæi da Ephraim najvi e voli maðarsku salamu narezanu sasvim, sa
svim tanko, i da godinama nismo uspjeli pronaæi èarobni stroj koji salamu re e na proz
irne kri ke.
A onda se dogodilo èudo, i to prije ravno deset godina, kad smo prvi put zajedno p
utovali u Budimpe tu.
Tada nja komunistièka vlast u Maðarskoj konaèno se, nakon dugog cifranja, udostojila opr
ostiti svom piscu otpadniku to je svojedobno pobjegao na kapitalistièku stranu, te
je izdala potrebne vize svim èlanovima na e obitelji. Pratila nas je njemaèka televizi
jska ekipa pod vodstvom izvanrednog znalca svoga posla Friedri-cha Miillera, koj
a je Ephraimov prvi posjet Maðarskoj nakon tridesetpetogodi njeg egzila ovjekovjeèila
jedno-satnim filmom.
Putovali smo kao velika obitelj jer nas je sve troje djece zamolilo da poðu s nama
na to znamenito putovanje. Usput smo se zadr ali neko vrijeme u Beèu i navalili, ka
o i uvijek, u robnu kuæu. Èlanovi na e obitelji razmiljeli su se kud koji ne bi li zad
ovoljili svoje razlièite prohtjeve, kad mi je odjednom kao bez du e dotrèao na sin Amir
i donio mi jobovsku vijest:
- Mama, doði odmah gore na kat, tata kupuje nekakvu veliku stvar.
Kad sam bez daha stigla gore, vidjela sam jo samo kako armantna austrijska prodavaèi
ca upravo zatvara kartonsku kutiju veliku poput omanjeg hladnjaka.
- to je to? - upitala sam, spremna na sve.
Moj mi mu , sav sretan, objasni da je napokon na ao svoju "plavu pticu", da mu se is
punila ivotna elja, da je konaèno otkrio elektrièni aparat sa specijalnim no em koji re e
k i mirisni "kulen", ali nadasve salamu, na sasvim tanke kri ke.
Poku ala sam svom Ephiju, kako ga'katkad u intimnijim trenucima zovem, objasniti l
ogistièke probleme koje æe nam zadati prijevoz te grdosije u Izrael. Meðutim, èak ni tak
vim ubitaènim argumentima nisam ga uspjela odgovoriti od njegova nauma. Nije mi ni t
a pomoglo ni kad sam mu nastojala u jarkim bojama predoèiti kakve æemo sve muke imat
i dok budemo teglili tu neman do kuæe, jer je Ephraim bio potpuno zanesen -ispunio
mu se davna nji san! Postao je ponosni vlasnik kralja svih tehnièkih pomagala...
Tad su mi se omakle zabranjene rijeèi koje nakon toga nisam nikad vi e izustila:
- Ili ta stvar ili ja! Ephraim je uèas presudio:
- Ta stvar.
Tada je zapoèela jedna od kritiènih faza u na em prenagljenom braku. Navije ten je hladn
i rat i nakon toga nismo vi e putem ni rijeci progovorili. Na dugom putovanju od B
eèa do Budimpe te nitko od Nijemaca koji su s nama putovali nisu znali to znaèi ta ukle
ta utnja koja je odjednom zavladala izmeðu Kishonovih.
Na sin Amir ima talent da u takvim kakljivim situacijama posreduje medu nama kao n
eutralni promatraè, pa je i ovaj put poku ao pomiriti zavaðene roditelje. Rezultat je
tih njegovih nastojanja bio ða je nakon apsolutne utnje uslijedio zaglu an lom. Mu i j
a smo se, naime, posvaðali gromoglasnim staccatom na hebrejskom, to bija e isprekidan
o samo histeriènim kricima. Jedina rijeè koju su na i njemaèki pratioci od sve te estoke
vike mogli razumjeti bila je "salama". Pristojna
televizijska ekipa pravila se da ni ta ne vidi i ne èuje od te eksplozije koja je pr
ijetila da æe raznijeti autobus. Tek kad smo stigli u Budimpe tu, snimatelj je izgub
io strpljenje i obrecnuo se na nas rijeèima:
- Kako se mo ete pola dana svaðati oko salame?
I to je kraj prièe. Kad je èudesni aparat za rezanje salame ipak nekako dospio u Izr
ael, pokazalo se da je samo u Beèu bio u stanju rezati sasvim, sasvim tanko, a da
je u na em tropskom podneblju jadno zatajio. Stoga je zavr io u na em podrumu, meðu osta
lim odbaèenim tehnièkim novotarijama.
Moj je voljeni mu pak bio toliko samokritièan da se sveèano zakleo da nikad vi e neæe ni t
kupovati a da se prethodno ne posavjetuje sa mnom.
Samo je jo jedanput oti ao sam u kupovinu. Dodu e, trebalo je da na moju vlastitu elju
kupi digitalnu peglu. Nije ju dodu e kupio, ali je tako nastala jedna zgodna prièa.
SVATKO IMA PEGLU KAKVU ZASLU UJE
U utorak po podne razboljela se na a pegla i uskoro zatim crkla. Zato sam se voljk
o zaputio u trgovinu elektriènih aparata.
Poslu io me sam vlasnik. Izvukao je poprilièan broj pegli najrazlièitijih nijansi. Ist
odobno me, obuzet domoljubnim ponosom, uvjeravao da on prodaje samo domaæe proizvo
de, jer su domaæi proizvodi robusnije izraðeni, pa stoga i pouzdaniji od uvoznog bof
la. Izabrao sam model cinober boje i upitao ga mogu li ga isprobati. Struènjak mi
je odgovorio da to zapravo nije potrebno, jer je pegla isprobana veæ u tvornici. A
li ako mi je ba do toga toliko stalo, on nema ni ta protiv jedne male demonstracije
. Turio je utikaè u utiènicu i rekao mi:
- Eto, to sam vam rekao? Ja ne bih nikad ni ta prodao to nije sto posto...
U tom trenutku proizvela je crvena pegla nekakav neobièan zvuk koji me podsjetio n
a rezanje mladog lovaèkog psa. Odmah se zatim iz nje digao oblak dima i pegla je p
oèela grmjeti i sijevati. Moj je domoljub bacio smrdljivu le inu za pult:
- Veæ sam trideset godina u ovoj struci, ali mi se ovako ne to nije jo nikad dogodil
o - isprièao mi se i ukljuèio zelenu peglu. - Ova æe sigurno biti u redu.
Prièekali smo dvadeset pet minuta i stvarno, pegla se nije za to vrijeme dimila ni
smrdjela. Ni ta nije sijevalo ni gr-mjelo. Ali pegla se nije ni zagrijala. Nije b
ila èak ni mlaka. Ostala je potpuno hladna i be æutna, tako reæi mrtva mrtvaci-jata. Vla
snik me o inuo prijekim pogledom, bacio zelenu peglu za crvenom i poku ao ovaj put s
ru ièastom.
- Moram vam priznati, gospodine, da ste malo previ e izbirljivi - gorko je pripom
enuo. - Ali ova æe svakako...
Ru ièasta je pegla poèela tiktakati kao pakleni stroj. Munjevito smo se obojica bacili
na pod i zaèepili prstima u i, spremni na najgore. Nakon ne to manje od jedne minute,
razlegao se sna an prasak i kvalitetni domaæi proizvod ispustio je du u.
Do ao je na red èetvrti primjerak, djevièanski bijel. Uskoro je poèeo smrdjeti i dahtati
.
Zatim je struènjak posegnuo za nebeskiplavom peglom i stavio je preda me, ali je n
ije ukljuèio.
- Ova vam je sigurno u redu - prosikæe. - Dobit æete za nju i tvornièku garanciju. Hoæet
e li je uzeti ili neæete?
Promrmljah ne to o tome da bije ipak trebalo isprobati, ali se struènjak otrese na m
ene:
- Ovo je, gospodine moj, trgovina elektriènih aparata, ovo vam nije nikakva ispitn
a stanica! Ako ne namjeravate ni ta kupiti, za to da gubim vrijeme s vama?
I izbaci me iz trgovine. Vani sam jo èuo kako dovikuje za mnom:
- Samo mi nemojte vi e dolaziti! Ne dam se ja vi e ikani-rati od vas!
Ephraimov je prvoroðeni sin veterinar. Zove se dr. Ra-phael Kishon, ali se ispod t
e impresivne titule krije odraslo dijete ili, u najmnju ruku, djetinjasta odrasl
a osoba koja je od oca naslijedila smisao za humor. Doktorsku je titulu stekao n
a Sveuèili tu u Heidelbergu, jer u na oj minijaturnoj dr avi nema mjesta za fakultet koj
em je za nastavu potreban èitav jedan zoolo ki vrt.
Kad su Rafija na promociji pitali za to je izabrao ba taj medicinski fah, humorist
junior odgovorio je kao iz topa:
- Zato to me maèke neæe nazivati po noæi...
Rafi je pristao mladiæ i kao veterinar kapacitet kojem se èesto obraæaju javni mediji.
Tu popularnost ne duguje samo svom praktiènom iskustvu i struènom znanju nego nadas
ve svojoj bujnoj ma ti. Ma ta mu je vrlo èesto prijeko potrebna, jer mu katkad postavl
jaju pitanja na koja nije lako odgovoriti. Ali Rafi nije nikad imao. problema s
odgovorima.
Ako ga, recimo, televizijski gledatelj upita:
- Doktore Kishon, kad se pare ihneumone na sjeveru?
Doktor Kishon mu spremno odgovara:
- Izmeðu 15. svibnja i 20. lipnja, osim ako jake ki e ne odgode parenje za dva do tr
i tjedna.
A zatim, nakon emisije, pita ljude oko sebe:
- A to su zapravo ihneumone?
f
Takav vam je Ephraimov sin.
Rafi vodi i vrlo omiljenu radio-emisiju u kojoj pojedine ljude usporeðuje sa ivotin
jama. Pri tome ne postupa s politièarima, umjetnicima, intelektualcima i drugim ja
vnim liènostima u rukavicama. Na primjer, predsjednika je Clintona usporedio s lav
om, kraljem ivotinja, koji èesto prepu ta prljave poslove lavici da bi se mogao na mi
ru posvetiti svom haremu.
Saddam Husein je u Rafijevoj zoolo koj paradi golemi ohar, umjetnik u pre ivljavanju,
na kojeg ne djeluje ni jedan sprej protiv insekata made in USA.
A evo kako izgleda Ephraimov portret:
- Kad tra im svog oca u ivotinjskom carstvu, prvo mi pada na pamet hrèak. Ta ivotinja
spada u porodicu glodavaca, rado i èesto gricka i pravi velike zalihe hrane. Kad m
oj sin Eyall doðe k djedu, najprije odjuri do èudesne ladice u njegovu noænom ormariæu,
gdje je pohranjeno Ali Babino blago, sve moguæe vrste grickalica, biskvita, grisin
a, lje njaka, badema, ljepljivog crnog eæera, da navedem samo neke od stalnih vrsta t
ih zaliha. A ako je to blago izvan svakog oèekivanja sluèajno potro eno, onda se Eyall
mo e mirne du e pouzdati u pretinac za rukavice u djedovu starom Volvu, to mom ocu s
lu i kao rezervno skrovi te. Tu se naime krije isto takva arena zbirka keksa, èipi-èipsa
i slanaca, koje je moj otac sakupio i pohranio za crne dane.
Toliko o sinu. Rafi nije odvi e pretjerao kad je oca usporedio s glodavcima.
Tu usporedbu mogu i ja nadopuniti podatkom da je moj hrèak solist u grickanju. Eph
raim ne mo e nikako podnijeti da jo netko ne to gricka u njegovoj blizini.
Ni ta ga ne mo e toliko izbaciti iz du evne ravnote e koliko kad èuje grickanje. On ne mo e
to raditi u duetu, a kamoli u orkestru, ne, on je solist u grickanju.
Kod nas je veæ stara obiteljska navada da u kinu ne mo emo nikad dugo sjediti na ist
om mjestu. Iz iskustva znamo: èim Ephraim izvadi iz d epa svoju prvu vreæicu keksa, ob
avezno æe uz nas sjesti neko nepoznato grickalo, ili æe se iza nas oglasiti neki gle
dalac cuclanjem, ili æe ispred nas netko poèeti u kati papirima. Po to se vi e puta u kinu
premjestimo, obièno naðemo zonu u kojoj nitko ni ta ne gricka pa Ephraim mo e napokon mi
rne du e zapoèeti svoju solo toèku.
Sljedeæa se prièa stoga mo e protumaèiti i kao osveta sudbine, te sam je zato izabrala s
neznatnom dozom zluradosti.
BOBI- TAPIÆI SU MOJE OMILJENO JELO
- Ephraime, jesi li siguran da je to veèera?
- Gotovo sam siguran...
Veæ po stoti put razglabamo isto pitanje.
Gospoða Spiegel je nazvala i pozvala nas u srijedu naveèer u pola devet. Zahvalio sa
m joj na pozivu i rekao da æemo doæi. Odonda ni o èemu drugom ne raspravljamo veæo tom t
elefonskom pozivu, jer gospoða Spiegel nije rekla da nas poziva na veèeru, ali nije
rekla ni da nas ne poziva na veèeru.
- Nitko ne poziva ljude u pola devet ako im ne misli dati veèeru - zakljuèi moja ena.
- Zato mislim da æe to ipak biti veèera.
Dijelio sam njeno mi ljenje. Ako nemaju namjeru da nas nahrane, onda obièno ka u »negdje
poslije osam«, ili »izmeðu osam i devet« - ne ka u »u pola devet«. Nisam dodu e siguran da
e gospoða Spiegel rekla »toèno u pola devet«, ali glas joj je djelovao vrlo hranjivo...
- Sad sam veæ i ja gotovo sigurna da nas je pozvala na veèeru - reèe najbolja supruga
na svijetu.
Predlo io sam da je nazovem kako bih ispipao o èemu se radi, ali se moja ena usprotiv
ila.
- To je previ e prozirno - reèe. - Osim toga, dobro poznajem Spiegelove. Kad oni poz
ovu goste, stol je uvijek pun.
Veæ sam u sebi zamislio stol koji se savija pod te inom pladnjeva punih ro tilja, pura
na, gusaka, pataka, salata, peèenih krumpiriæa i raznih umaka. Nadam se da neæe prije
jela razvezati -prièu. Za razgovor ima vremena i poslije veèere.
Sluèaj je htio da u srijedu zbog raznih obveza nismo uopæe stigli ruèati. Bacili smo u
usta tek koji zalogaj. Kad smo stigli k Spiegelovima, atmosfera nije obeæavala ni t
a dobro. Ponajprije, bili smo prvi gosti. Spiegelovi se jo nisu dospjeli ni obuæi.
Zabrinuto smo se osvrnuli po sobi ali nismo uspjeli zaustaviti pogled ni na èemu k
onkretnom. Bili su tu: naslonjaèi, garnitura za sjedenje i niski stol na kojem je
stajala zdjela s kikirikijem, bademima i suhim gro ðicama, jedna omanja zdjela s mas
linama, tanjur s kockicama sira u koje su bile pobodene plastiène èaèkalice, i iroka èa a
kojoj su bili slani tapiæi. Nije li ipak gospoða Spiegel na telefonu, umjesto pola d
evet, rekla devet i pol? A mo da uopæe nije spomenula vrijeme veæ se to meni samo prièin
ilo?
- Jeste li za piæe?
Gospodin Spiegel, vc uæi usput kravatu, smije a nam piæe zvano »John Collins«, izvanredno o
vje avajuæe piæe koje se sastoji od treæine konjaka, treæine soda-vode i treæine Col-linsa.
U svakoj bi nam drugoj prilici ovo piæe izvrsno prijalo, ali ovaj su put na i eluci oèe
kivali puricu ili ne to slièno -u svakom sluèaju, ne to konkretno.
Po to smo nazdravili, domaæin zapoène razgovor o Sar-treu. Uzeo sam aku kikirikija i po
ku ao mu razlo iti svoje mi ljenje o egzistencijalizmu. Ali ubrzo sam shvatio da mi ne
dostaje materijala. to æe odraslu èovjeku aka kikirikija? Posegao sam za maslinama ali
ih je moja ena veæ sve bila slistila. Kao i sir. Kad smo naèeli razgovor o izborima,
preostale su jo samo tri gro ðice i jedan slani tapiæ.
- Oprostite - reèe gospoða Spiegel. - Donijet æu jo .
m
¦*
Ona uze prazne zdjele i pode u kuhinju. Pogledali smo kri om za njom ne bismo li k
roz od krinuta vrata ugledali bilo kakav znak kulinarskog obilja, ali ni ta od toga.
Kuhinja se doimala poput bolnièke sobe: bijela, èista i - prazna.
U meðuvremenu pristigli su jo neki gosti - veæ je bilo pro lo devet sati - a meni je u e
lucu poèelo sve glasnije kruljiti. Gotovo sam propao u zemlju od srama.
Veæ poslije druge zdjele kikirikija osjetio sam da mi u elucu nije dobro. Ne, nemam
ja u naèelu ni ta protiv kikirikija; to je vrlo ukusna namirnica puna vitamina, pro
teina i svih tih stvari, ali nikako ne mo e nadomjestiti purana ili jastoga s majo
nezom.
Osvrnuo sam se oko sebe da vidim to je s mojom enom. Po izrazu njena lica prosudio
sam da mandule i gro ðice u njenoj utrobi ratuju sa »Johnom Collinsom«. Navalio sam na
sir, progutav i usput jednu plastiènu èaèkalicu, i vi e se nisam mogao zaustaviti. Gospoða
piegel nas je iznenaðeno gledala, potiho razmijenila nekoliko rijeèi sa svojim mu em i
po la u kuhinju po nove zalihe.
Netko je u razgovoru spomenuo kako svakim danom ima sve vi e nezaposlenih.
- Nije to jo ni ta - primijetio sam. - Cijela nacija gladuje.
Na svu sreæu, izgovorio sam to prilièno nerazgovijetno jer sam imao puna usta slanih
tapiæa. Ali razljutilo me to mi tu netko jadikuje nad nezaposleno æu kad istovremeno u
ovoj pristojno namje tenoj sobi sjede ljudi koji vape za koricom kruha. Zdjela s k
ikirikijem i opet se ispraznila a lica na ih domaæina odavala su prve znakove panike
. Gospoda Spiegel premetala je neko vrijeme po ormaru da bi napokon izvukla
neke karamele koje smo za tili èas smazali. Veæ sam spomenuo da od jutra nismo ni ta j
eli. Zato sada nismo mogli prestati jesti. U meni je nestalo i posljednjeg traga
samokontrole. Trpao sam u usta sve to mi je bilo nadohvat ruke. Slani su mi tapiæi
toliko hrskali u ustima da sam gotovo oglu io. Pomalo mi se vrtjelo u glavi. Nije
ni èudo jer, kad se sve zbroji, imao sam u elucu oko dvije kile kikirikija, pola ma
slinovog drveta i ocean pun soli. Te kom sam mukom susprezao napad tucavice. Moja en
a, po to je pojela i zadnju kara-melu, zurila je u mene tupim, ljepljivim pogledom
. Kad bih pogledao opusto ene zdjele, gotovo bi mi pozlilo. Imao sam osjeæaj da æu se
raspuknuti. Nisam vi e mogao ni pomisliti na jelo... samo ne jelo... nikad vi e jelo
...
- Gospodo, izvolite, prijeðite ovamo!
Gospoða Spiegel irom je otvorila vrata susjedne sobe. Ugledali smo dug stol pokrive
n bijelim stolnjakom a na njemu... o, ne... ne... puran, juha od gljiva, pr eni kr
umpiriæi, paroge, salate, umaci...
Junak mnogih njegovih satira, armantni i prefrigani mangup Jossele, oduvijek je f
ascinirao Ephraima i pomalo izazivao njegovu zavist. Ephraim èvrsto vjeruje da je
mangupstvo profesija koja ni po èemu ne zaostaje za drugim intelektualnim aktivnos
tima, samo to je zahtjevnija. Kvalificirani mangup mora podjednako posjedovati in
tuiciju, smisao za diplomaciju i psiholo ko znanje.
"Za to se takav dar ne bi koristio da bi se izbjegli problemi ili konflikti koji s
e ne mogu rije iti na uobièajene naèine, ili se vrlo te ko mogu rije iti?" - pita èasni gra
in Ephraim i priznaje, s dojmljivom otvo-reno æu, da je on sam prevelika kukavica da
bi varao ljude u pravom ivotu. Radije se zadovoljava time da svoje kriminalne sk
lonosti i ivljava za pisaæim stolom.
Tako se rodio Jossele, koji je zapravo Ephraim, ili bi bar Ephraim elio da bude o
n, a koji se dr i sasvim pragmatiène ideologije: jedi i pij sada jer æe te u kasnijim
godinama prijeèiti u tome èir na elucu.
Chaim Topol, koji je igrao ulogu Josselea u Ephrai-movim filmovima - i nosio u n
jima maðarski nadimak "Ervinke" - prièao mi je kako mu je moj mu u hotelu Pla a u New Y
orku tu no govorio o gostima u luksuznom hotelskom restoranu:
- Pogledaj samo ove oko tale starce kako se dosaðuju! Jedu delikatese koje ne mogu p
robaviti, u pratnji ena koje ne mogu zadovoljiti. A vani tumaraju mladiæi
koji imaju zdrave apetite za sve ivo na ovome svijetu, samo nemaju sredstava da i
h zadovolje. Zar ne bi bilo pametnije da se gospodarska politika temeljito promi
jeni, pa da mladiæi najvi e zaraðuju a da se plaæe s godinama smanjuju?
Od te je ideje sam Ephraim imao najmanje koristi. Propustio je da u mlaðim godinam
a napravi brzu karijeru, iako nije tome bio ni najmanje kriv. Meðutim, mogao se vr
lo rano okoristiti svojim velikim talentom za mangupstvo da bi se spasio od svoj
ih krvnika. Sada, pod stare dane, nije mu vi e ni potrebno da posti e uspjehe prevar
om. Danas taj iskusni obje enjak koristi svoje zavidno znanje na polju zbijanja ps
ina samo da se na ali sa svojima bli njima.
Ephraim je razborit èovjek, ali mu neobièno veliko zadovoljstvo prièinja da izmi lja dje
tinje huncutarije i tjera egu s prijateljima. Zato uopæe ne preza od toga da kasno
naveèer nazove prijatelja i ka e pospanom èovjeku da sam ja, najbolja od svih ena, o po
dne nestala nekud bez traga. A on je, Ephraim, bio uvjeren da sam kod frizera i
da satima sjedim pod haubom...
- I to je bilo? - pita ga prijatelj. - Jesi li nazvao frizera?
- Naravno - odgovori mu moj a avi mu . - Naravno da sam ga nazvao.
- I to ti je rekao? - bez daha æe prijatelj.
- Rekao mi je da je stvarno kod njega i da veæ satima sjedi pod haubom. Laku noæ.
Ponekad doðem i ja na red da me povuèe za nos
- Prije tjedan dana otkrio sam na pregibu lijeve ruke jednu malu, smeðu fleku - ve
li mi Ephraim. - Nadao sam se, Mala, da to nije ni ta opasno i da æe proæi samo od seb
e.
-I?
- Pro lo je.
to je Ephraim a aviji, to je sretniji. Ka u da je i Einstein izvodio takve budala tine.
Ipak je meni Jossele dra i.
INTENZIVNI KURS PRE IVLJAVANJA
Pitao sam Josselea hoæe li u subotu prije podne sa mnom na kupanje.
- Ne mogu, na alost - odgovori mi Jossele. - Imam bar-micvu.
- Oprosti, Jossele. Tko ima bar-micvu?
- To jo ne znam. A i ne zanima me. Glavno je da je bar-micva. Hoæe li sa mnom?
Tako je poèelo. Jossele mi je priznao da on veæ godinama subotnja dopodneva redovito
provodi u "Klubu industrijalaca" u Tel Avivu zato to se tamo uvijek ne to dogaða - i
li je neko primanje, ili vjenèanje, ili bar-micva, pa se slavi, recimo, to to je ne
ki deran sluèajno ba navr io 13 godina.
- U svakom sluèaju, mo e se dobro najesti i napiti -objasni mi on. - Na kraju ode s n
ekom djevojkom ili kakvom malom pozajmicom, pa ti ostane lijepa uspomena. Meni s
u ta subotnja dopodneva kruna cijelog tjedna.
Toèno u jedanaest sati, u svojim najtamnijim odijelima, stupili smo u Palaèu industr
ijalaca. Usput sam zamolio Josselea da me posavjetuje kako da se dr im, ali je on
to odbio. Èovjek se mora sam snaæi, inaèe bolje da ostane kod kuæe. Jedino to bi mi savje
tovao: da dan prije toga ni ta ne jedem.
Kad smo stigli, bilo je veæ nekoliko tisuæa osoba na okupu. Na ulazu je stajao dobro
odjeven, oèito imuæan braèni par koji je doèekivao goste i djelovao vrlo umorno. Uz nji
h je bio i junak dana, djeèak koji se priglupo cerekao i premje tao s noge na nogu.
Stali smo u red koji se polako pomicao.
- Mazeltov! - izustili smo uglas kad smo do li do roditelja i srdaèno im stisnuli ru
ke. - Èestitamo!
- Hvala! - odgovore roditelji uglas. - Drago nam je to ste do li.
Zatim se Jossele nakloni pred samim slavljenikom i potap a po obrazu deèka koji je n
etom postao mu karac, a ovaj pocrveni i zasmijulji se kroz nos.
- Tko su ta dvojica? - zaèuo sam iza svojih leða glas djeèakove majke, i oca kako joj
odgovara:
- Nemam pojma. Valjda su iz neke ambasade!
Èim smo stupili u veliku sveèanu dvoranu, Jossele me potjera:
- Br e do bifea! Ne smijemo izgubiti ni sekunde. Mo da æe ti biti malo te ko povjerovati
, ali neki ljudi dolaze ovamo samo da se na deru. Ako se ne po urimo, neæe nam ni ta vi e
ostati.
Sendvièi su bili prvorazredni, osobito oni s nasjeckanom gu èjom jetrom. Smazali smo i
h svaki po dvadeset komada i zalili s ne to piva i konjaka kako bismo napravili mj
esta za kobasièice i pecivo koji su malo zatim stigli na stolove. Veæ nakon otprilik
e pola sata osjeæali smo se kao kod kuæe. Dozvao sam konobara koji je veæ htio otiæi s p
raznim pladnjem, pa sam naruèio ledenu tortu, ali pod hitno. Jossele je pak naruèio
biftek, a nakon toga mousse au chocolat. Nekoliko èa a ampanjca probudilo nam je. izn
ova apetit za ananas. Dok
INTENZIVNI KURS PRE IVLJAVANJA
smo se tako gostili, upoznali smo se i sa dvojicom ministara i zamolili ih da na
m ishode kakvo namje tenje. Zatim smo intervjuirali rektora Sveuèili ta u Jeruzalemu.
Neka je debela dama dijelila besplatne karte za kazali te. Nas smo ih dvojica uzel
i est.
Nakon dva vrlo poticajna sata Jossele je bacio ispitljiv pogled na kuhinjska vra
ta i pokazao mi glavom na izlaz. Rekao je da ni ta vi e neæe doæi.
Stoga smo pristupili velikom stolu na kojem su bili naslagani darovi za bar-micv
u. Jossele je za sebe odabrao Bibliju i engleski rjeènik koji je veæ dugo tra io, a ja
sam se odluèio za divot-izdanje Shakespeareovih djela i za klizaljke.
Sljedeæeg tjedna idemo na svadbu.
Skeè o pokeru, koji je u meðuvremenu postao legendaran, praizveden je u Ephraimovu t
ada njem kazali tu, koji je on prozvao po svom omiljenom, naravno maðarskom jelu "Zele
ni luk". Jednu je od glavnih uloga igrao tada na prijatelj i Ephraimov partner To
pol, koji je trideset godina kasnije osvojio svijet ulogom mljekara Te-vjea u fi
lmu Guslaè na krovu.
Ta partija pokera koja se igra samo u glavi, bez karata, odavno veæ pripada klasic
i. Poanta se uvijek iznova aktualizira, to jest nosi ime trenutaèno najpoznatije l
iènosti koja tuèe sve ostale karte.
Prvi je adut, naravno, bio Ben Gurion, nakon njega je dugo vremena o rezultatu p
artije odluèivao Mo e Da-jan, sve dok ga nije zamijenila Golda Meir. Danas je pak na
jjaèa karta trenutno najpopularnija pop-zvijezda.
Za mene je poker oduvijek bio èarobna rijeè jer potjeèem iz obitelji s bogatom pokersk
om tradicijom. Prema obiteljskoj predaji, moj je pradjed prognan u Sibir zato to
je æu nuo Kozaka koji ga je pobijedio u posve korektnoj partiji pokera.
Ta je lijepa obiteljska predaja obvezivala mog oca da na kraju svakog dana igra
poker po nekoliko sati ili nekoliko noæi. Kad je bio lo e volje, nije za nas bilo dv
ojbe - veèeras nije odigrao nijednu partiju pokera...
U posljednjim je godinama ivota bio vezan za kuæu i kartanje mu je bila jedina zaba
va. Blizu na e kuæe, na
prvom uliènom uglu, bilo je stajali te taksija. Kad bi ih stari Lipovvitz, moj otac,
nazvao, taksisti su odmah znali da se ne tra i taksi nego èetvrti partner. I doista
, jedan bi od njih zaèas osvanuo kod nas. Sudeæi po predaji koja je ostala za mojim
dragim ocem, taksisti su u Tel Avivu izvrsni igraèi pokera...
Ephraim nije nikad bio ljubitelj kartanja ni igara na sreæu. To nije nikad bila nj
egova razonoda. Jer, kako god bio trenutno raspolo en, njegovo lice uvijek odaje d
uboku zabrinutost, kao da æe mu se svijet svakog èasa sru iti na glavu - a tako se ne
mo e dobiti nijedna igra u kojoj je potrebna "pokerska faca".
Slavni amerièki humorist Art Buchwald rekao je jednom da Ephraimu èak ni ah, koji zai
sta dobro igra, ne predstavlja pravo zadovoljstvo. Ephraim uvijek tako alosno izg
leda kao da æe se na ahovskoj ploèi sad na dogoditi neka stra na katastrofa.
Zaista je to paradoksalno: Ephraim, koji je u svojim prièama izvanredan la ljivac, u
pokeru je slab blefer.
Tek je u Las Vegasu otkrio svoju idealnu igru, kockarske automate na kojima on i
gra na pomalo osebujan naèin, posve u duhu svog literarnog junaka Josselea.
Evo kako Jossele igra.
U dvorani kasina stoje i mirkaju nebrojeni automati za igre na sreæu, okru eni nadobu
dnim umobolnicima s tipiènim papirnatim posudama u ruci do vrha punim etona koji se
mogu kupiti na blagajni. I to radi Jossele alias Ephraim? Uzima takoðer jednu takv
u posudu, ubacuje eton u prorez na automatu i pote e ruèicu. Èim se automat smiri, on m
unjevito istrese sav sadr aj
svoje posude u metalnu pliticu di uæi time paklensku buku i radosno skupljajuæi etone k
ojima ga je tobo e zasuo automat. Nikakav pravi dobitak ne bi mogao toliko usreæiti
Ephraima koliko ga usreæuju zavidni i zlovoljni pogledi igraèa oko sebe nakon ovakvo
g uspjeha u stilu "uradi to sam".
Ova je èudnovata ala tipièna za mog mu a. On se ni u sreæi ne pouzdaje u sreæu. Radije je
am "kuje".
POKER NIJE STVAR SREÆE
Veæ smo prilièno dugo sjedili za stolom i bez rijeèi mije ali kavu. Josseleu je bilo dos
adno.
- Zna ta? - reèe mi napokon. - Hajdemo igrati poker!
- Neæu - odgovorim. - Mrzim karte. Uvijek samo gubim.
- Tko govori o kartama? Ja mislim na idovski poker.
I ukratko mi izlo i pravila igre. idovski poker igra se bez karata, samo u glavi, k
ao to i prilièi narodu knjige.
- Ti zamisli jedan broj, i ja zamislim jedan broj - objasnio mi je Jossele. - Dob
iva onaj koji je zamislio veæi broj. To ovako na prvi pogled izgleda vrlo lako, al
i se tu kriju mnoge zamke. Mo e?
- Mo e - rekoh. - Hajdemo igrati.
Svaki je od nas ulo io po pet ekela, a onda smo se zavalili i poèeli izmi ljati u sebi
brojeve. Uskoro mi Jossele dade znak da je on zamislio jedan broj. Klimnuh glavo
m.
- Dobro - reèe Jossele. - Da èujem najprije tvoj broji
- Jedanaest - rekoh.
- Dvanaest - odvrati Jossele i pokupi novac. Samo to se nisam po derao. Jer najprij
e sam bio pomislio na broj èetrnaest i tek sam u posljednji èas snizio na jedanaest,
ne znam ni sam za to.
- Slu aj - rekoh Josseleu. - A to bi bilo da sam rekao èetrnaest?
- Onda bih ja izgubio. Pa u tome i jest glavna dra pokera, to nikad ne zna kako èe na
kraju ispasti. Ali, ako ti ima preslabe ivce da hazardira , onda èe mo da biti bolje da
prestanemo.
Nisam mu se udostojio odgovoriti nego sam samo na stol polo io deset ekela. fossele
je uèinio isto tako. Dugo sam razmi ljao o svom broju i na kraju se odluèio za osamna
est.
- K vragu! - reèe Jossele. - Ja imam samo sedamnaest.
Uzeo sam novac diskretno se smje kajuæi. Jossele vjerojatno nije ni sanjao da èu ja ta
ko brzo svladati trikove idovskog pokera. Zacijelo je raèunao da æu reæi petnaest ili es
naest, ali sigurno nije raèunao na osamnaest. Stoga je, naravno ozlovoljen, udvost
ruèio ulog.
- Dobro, kako hoæe - rekoh jedva zatomljujuæi stanovitu slavodobitnost u glasu jer sa
m se dotle bio dosjetio fantastiènom broju: 35!
- Da èujem - reèe Jossele.
- Trideset pet!
- Èetrdeset tri!
I tako je on pokupio èetrdeset ekela sa stola. Meni je udarila krv u glavu i glas m
i je zadrhtao kad sam izustio:
- A smije li se znati za to nisi maloprije rekao èetrdeset tri?
- Zato to sam zamislio broj sedamnaest - ozlojeðeno odvrati Jossele. - Pa upravo j
e to ono uzbudljivo u ovoj igri to...
- Sto ekela! - hladno sam ga presjekao u rijeèi i bacio stotinjarku na stol. Josse
le je pak izazivaèki polako polo io do nje svoju stotinjarku. Napetost je postala ne
podno ljiva.
- Pedeset èetiri - rekoh tobo e ravnodu no.
- Ma ovo je zbilja glupo! - frkne Jossele. - I ja sam zamislio pedeset èetiri. Ne
rije eno.
Mozak mi je groznièavo radio. Pomislio sam: "Sad ti, deèko moj, vjerojatno misli da æu
ja reæi pedeset i pet. Ali æe se iznenaditi..." Izabrao sam nepobjedivi broj ezdeset d
evet i obratio se Josseleu ovako:
- Sad ti, Jossele, prvi reci svoj broj!
- Molim lijepo - pristane on nekako sumnjivo urno. -Nemam ni ta protiv. Sedamdeset!
Morao sam za miriti. Puls mi je udarao kao to nije udarao jo od opsade Jeruzalema.
- to je? - navali Jossele. - to je sad s tvojim brojem?
- Jossele - apnem i oborim glavu. - Vjerovao ti meni ili ne, zaboravio sam!
- La ljivèe! - ogorèeno æe Jossele. - Znam ja da nisi zaboravio. Zamislio si manji broj
i sad neæe da ga ka e ! To je stari, otrcani trik! Sram te bilo!
Najradije bih ga bio udario akom u onu njegovu odurnu nju ku. Ipak sam se svladao,
povisio ulog na dvjesta ekela i istodobno pomislio na zaista ubitaèan broj, devedes
et i est.
- Hajde zini, smrdljivèe! - prosikæem. Jossele se nagne nad stol i skre e mi u brk: -1
683!
Obuzela me nekakva stra na slabost.
- 1800! - protisnem jedva èujno.
- Dupliram! - uzvikne Jossele i pokupi sa stola èetiristo ekela.
- Kako to duplira ? to ti to znaèi?
- Smiri se! Ako u pokeru izgubi ivce, odnijet æe gaæe na tapu - s visoka me pouèi Josse
- Svako æe ti dijete objasniti da je moj udvostruèeni broj veæi od tvojega.
- E, sad mi je zbilja dosta! - zare im i hitnem 500 ekela na stol. - Dvije tisuæe!
-2417!
- Dupliram! - Prezirno sam posegnuo za ulogom, ali me Jossele uhvati za ruku i b
ezoèno reèe:
- Redupliram! - i tako je mojih 500 ekela pripalo njemu. A meni je pao mrak na oèi.
- Takav si ti dakle! - promucam. - Takvim se ti trikovima slu i ! Kao da ja nisam mo
gao isto tako uèiniti!
- Dabome da si mogao isto tako uèiniti - potvrdi Jossele. - Èak se i èudim to nisi. Ali
tako ti je to u pokeru. Ili zna igrati ili ne zna .
Ulozi su povi eni na 1000 ekela.
- Molim te da najprije ti ka e to ima ? - procijedim krguæuæi zubima.
Jossele se zavali na stolici i reèe mi svoj broj:
- Èetiri
- 100 000! - zatrubim ja.
U Josseleovu glasu nije bilo ni traga uzbuðenju kad mi dobaci:
- Ultimo! -1 pokupi su stola mojih 1000 ekela. Klonuo sam. Jossele me utje no pouèi d
a, po takozvanom
Hoyleovu zakonu, onaj igraè koji prvi ka e "Ultimo" dobiva partiju u svakom sluèaju, b
ez obzira na brojeve. U tome je navodno posebna èar pokera to se za nekoliko sekund
i...
- 2000! - Polo io sam svoj posljednji novac u ruke sudbini.
Jossele je stavio svojih 2000 ekela do mojih. Mene je oblio hladan znoj. O tro sam
pogledao Josselea.
- Tko æe prvi? - upita me on.
- Ti - odgovorim vrebajuæi na svoju priliku. I on se doista uhvati na lijepak kao
muha.
- Ultimo - reèe on i ispru i ruku da uzme dobitak.
- Èekaj malo! - rekoh mu ledenim glasom. - Michael Jackson!
I lijepo pokupim sa stola svih 4000 ekela.
- Jackson je jaèi od ultima - objasnim mu. - Ali veæ je kasno. Dosta je bilo igre.
Obojica ustanemo bez rijeèi. Prije nego to æemo otiæi, Jossele uèini jo jedan alosni pok
da vrati novac. Ustvrdi da sam Michaela Jacksona ja izmislio. Nisam opovrgao tu
njegovu tvrdnju. Samo sam mu rekao da je upravo u tome dra idovskog pokera to se do
biveni novac nikad ne vraæa.
Moj supru nik ima svoje principe koje nije nauèio nego ih je izmislio. Kad naiðe na ne
razumijevanje kod prijatelja, obièno im ka e: "Pa tako pi e u Talmudu!" Ponekad je to èa
k i istina, kao na primjer kad je rijeè o njegovoj omiljenoj tezi koja glasi: "Lju
di vi e vjeruju onome to èuju, nego onome to vide".
Ephraim dakle tvrdi da oko mo e i prevariti èovjeka, i da je uho kudikamo pouzdanije
. Rafiniran kakav jest, on æe vam odmah ponuditi i dokaz za svoju tvrdnju: optièka v
arka u pustinji, fata morgana, mo e se vidjeti, ali nitko dosad nije jo fata morgan
u èuo...
Ne znam dodu e ima li pravo ili nema, ali to i nije bitno. Sljedeæa je prièa izvedena
i u kazali tu i na televiziji, a to je valjda dostatan dokaz da u tom njegovu djel
u ima i zrnce istine.
SVJEDOCI MORAJU BITI SLIJEPI
Dok puèanstvo radi veæ punom parom da ostvari bruto dru tveni proizvod, ja imam tek to
liko snage da se prevrnem s jedne strane na drugu i nastavim hrkati. Stoga mo ete
zamisliti kakav sam ok do ivio kad me jedne noæi oko sedam sati probudi sna no lupanje
na vratima. Iza ao sam iz sobe pipajuæi oko sebe, ali je Manfred Toscanini veæ bio pro
valio kroz moja ulazna vrata i na ao se preda mnom u pid ami.
- Jesi li èuo? - upita me bez daha.
- Nisam - odgovorim poluotvorenih oèiju. - Pospan sam. I hoæu da se vratim u spavaæu s
obu glavinjajuæi od umora,
ali susjed me uhvati za hlaèe od pid ame i uzvikne:
- Èovjeèe! Dignut je u zrak Sindikalni dom u Arlozo-rovljevoj ulici! Prava katastro
fa!
- Kako sam samo duboko spavao kad me ni ta eksplozija nije probudila! - promumlj
am zijevajuæi.
- M ja nisam ni ta èuo - prizna mi Manfred. - Ali Kunstetter ka e da umalo to mu bubnj
iæi nisu popucali. On je veæ u pet sati bio kod mene, a onda je odjurio u Prvi, Drug
i i Treæi stambeni blok. A ja sam uzeo na sebe da obavijestim Èetvrti, Peti i esti, d
a ne nastane panika. Kunstetter je uvjeren da su teroristi podigli Dom u zrak. N
ad ru evinom se viju gusti oblaci dima. Na mahove se vide èak i mali plameni jezici
kako se di u u zrak.
Bio sam potresen kad sam zamislio onu onako diènu graðevinu pretvorenu u ru evinu to se
dimi. Ipak me istodobno i ljutilo to se moj prijatelj Manfred upravo nadimlje od
ponosa zbog uèinka vijesti koju mi je donio, ba kao da ga je ef potap ao po ramenu.
- A reci mi, Toscanini, za to si ti zapravo tako sretan? -upitam ga osorno. - to im
a u tome tako dobro to je taj Dom dignut u zrak?
Manfred Toscanini odmjeri me prezirnim pogledom.
- U blokovima koje sam dosad obi ao nije mi jo nitko postavio tako glupo pitanje.
Ja uopæe nisam sretan. Samo nisam tako borniran kao ti. Kao stari èlan sindikata, mo
gu ti reæi da je dobro to od vremena do vremena mo emo vidjeti kako u ovoj zemlji ima
i nekih drugih snaga. A za taj je dom svakako teta, s time se sla em. Prava katast
rofa!
Dotle sam se bio toliko razbudio da sam digao rolete i zavirio u svijet mirkajuæi.
Osvanuo je lijep dan. Sa Sredozemnog mora pirkao je svje povjetarac. Rublje obite
lji Kalaniot iz susjednog stana su ilo se na na em travnjaku. Dva mlada psa naganjal
a su se uokrug. U Arlozorovljevoj ulici dizala se impozantna graðevina Sindikalnog
doma. Upravo je stigao na biciklu, kasneæi kao i uvijek, deèko koji raznosi novine.
- Oprosti to ti moram oponirati, ali bit æe da se tek planira da se Sindikalni dom
digne u zrak. Jo je na svom mjestu.
Manfred poku a svojim papuèama izvesti nekakve figure na tepihu ne gledajuæi me.
- Dom je potpuno neo teæen - rekoh znaèajnim glasom. -Èuje li?
- Kako te ne bih èuo. Nisam gluh.
- Zar neæe pogledati?
- Neæu. Nema smisla. Pa znam ja valjda da je Dom noæas dignut u zrak. Prava katastro
fa!
- Ali mo e ga odavde kroz prozor lijepo vidjeti svojim oèima!
- Doista! - obrecne se on na mene. - Ti si zbilja tvrdoglav kao mazga! Izvoli uz
eti na znanje da sam ja dobio informacije iz apsolutno pouzdanog izvora. - Bacio
je jo dva-tri bijesna pogleda na mene, ali onda mu je gnjev ustupio mjesto prija
teljskom sa aljenju. - Ma nemoj se sad, stari, previ e sekirati! Glavu gore! Moramo
podnijeti i takve udarce sudbine. Tko zna kome je bilo u interesu da digne Dom u
zrak... prava katastrofa... oblaci dima... plameni jezici...
Ja nisam vidio nikakve oblake dima, ali mi je mrak pao na oèi.
- K vragu! - zaurlam. - to sad tu stoji i prièa mi prièe, a treba ti samo dva koraka da
doðe do prozora i sam se uvjeri u istinu.
- Ne moram se ja ni u ta uvjeravati. Meni je dovoljna Kunstetterova rijeè.
- Ma neka Kunstetter i sto puta ka e...
- Èekaj malo! - ogorèeno me Manfred presijeèe u rijeèi. -Da ne eli mo da reæi da je Kunst
la ljivac? E, to æu mu ba reæi. Mo e se pripremiti na razgovor s njim.
- Ma tko ti je uopæe taj Kunstetter?
- A, tako. Tu smo, dakle! Uopæe ne zna tko je Kunstetter, a pred cijelim ga svijet
om progla ava la ljivcem!
Klonuo sam i briznuo u plaè. Manfred me samilosno pogladi po kosi i reèe mi, ne bi l
i me udobrovoljio:
Bio sam potresen kad sam zamislio onu onako diènu graðevinu pretvorenu u ru evinu to se
dimi. Ipak me istodobno i ljutilo to se moj prijatelj Manfred upravo nadimlje od
ponosa zbog uèinka vijesti koju mi je donio, ba kao da ga je ef potap ao po ramenu.
- A reci mi, Toscanini, za to si ti zapravo tako sretan? -upitam ga osorno. - to im
a u tome tako dobro to je taj Dom dignut u zrak?
Manfred Toscanini odmjeri me prezirnim pogledom.
- U blokovima koje sam dosad obi ao nije mi jo nitko postavio tako glupo pitanje.
Ja uopæe nisam sretan. Samo nisam tako borniran kao ti. Kao stari èlan sindikata, mo
gu ti reæi da je dobro to od vremena do vremena mo emo vidjeti kako u ovoj zemlji ima
i nekih drugih snaga. A za taj je dom svakako teta, s time se sla em. Prava katast
rofa!
Dotle sam se bio toliko razbudio da sam digao rolete i zavirio u svijet mirkajuæi.
Osvanuo je lijep dan. Sa Sredozemnog mora pirkao je svje povjetarac. Rublje obite
lji Kalaniot iz susjednog stana su ilo se na na em travnjaku. Dva mlada psa naganjal
a su se uokrug. U Arlozorovljevoj ulici dizala se impozantna graðevina Sindikalnog
doma. Upravo je stigao na biciklu, kasneæi kao i uvijek, deèko koji raznosi novine.
- Oprosti to ti moram oponirati, ali bit æe da se tek planira da se Sindikalni dom
digne u zrak. Jo je na svom mjestu.
Manfred poku a svojim papuèama izvesti nekakve figure na tepihu ne gledajuæi me.
- Dom je potpuno neo teæen - rekoh znaèajnim glasom. -Èuje li?
- Kako te ne bih èuo. Nisam gluh.
- Zar neæe pogledati?
- Neæu. Nema smisla. Pa znam ja valjda da je Dom noæas dignut u zrak. Prava katastro
fa!
- Ali mo e ga odavde kroz prozor lijepo vidjeti svojim oèima!
- Doista! - obrecne se on na mene. - Ti si zbilja tvrdoglav kao mazga! Izvoli uz
eti na znanje da sam ja dobio informacije iz apsolutno pouzdanog izvora. - Bacio
je jo dva-tri bijesna pogleda na mene, ali onda mu je gnjev ustupio mjesto prija
teljskom sa aljenju. - Ma nemoj se sad, stari, previ e sekirati! Glavu gore! Moramo
podnijeti i takve udarce sudbine. Tko zna kome je bilo u interesu da digne Dom u
zrak... prava katastrofa... oblaci dima... plameni jezici...
Ja nisam vidio nikakve oblake dima, ali mi je mrak pao na oèi.
- K vragu! - zaurlam. - to sad tu stoji i prièa mi prièe, a treba ti samo dva koraka da
doðe do prozora i sam se uvjeri u istinu.
- Ne moram se ja ni u ta uvjeravati. Meni je dovoljna Kunstetterova rijeè.
- Ma neka Kunstetter i sto puta ka e...
- Èekaj malo! - ogorèeno me Manfred presijeèe u rijeèi. -Da ne eli mo da reæi daje Kunste
la ljivac? E, to æu mu ba reæi. Mo e se pripremiti na razgovor s njim.
- Ma tko ti je uopæe taj Kunstetter?
- A, tako. Tu smo, dakle! Uopæe ne zna tko je Kunstetter, a pred cijelim ga svijet
om progla ava la ljivcem!
Klonuo sam i briznuo u plaè. Manfred me samilosno pogladi po kosi i reèe mi, ne bi l
i me udobrovoljio:
A
- Ako ti je ba stalo do toga, mogu ti dovesti svjedoke koji su na svoje u i èuli kad
je Kunstetter rekao da je od èitave zgrade Sindikalnog doma ostalo samo nekoliko p
lamenik jezika. Prava katastrofa!
- Ali, evo, s ovog prozora... - procvilim.
- Pa i radio je to potvrdio, ako ti to ne to znaèi.
- Koji radio?
- Kunstetter je èuo na svom aparatu. On ima najmoderniji aparat, nov novcat. Kvad
rofonijski.
Na dvije-tri sekunde umalo to mu nisam povjerovao. Ljudsko se oko mo e i prevariti,
ali Kunstetter je Kunstetter. Meðutim, tada sam se hropæuæi bacio na Manfreda Toscani
-nija i odvukao ga do prozora:
- Evo, pogledaj! Mora pogledati! Pogledaj van!
- Èemu? - Manfred zatvori oèi i pogrbi se u mom èeliènom zagrljaju. - Kad bih ba htio po
gledati kroz prozor, mogao bih pogledati i kroz svoj. Ali Kunstetter je rekao...
- Ma pogledaj, pogledaj van, pogledaj, pogledaj van! -Zgrabio sam ga za kosu i
poèeo udarati u taktu njegovim èelom po prozorskom okviru. - Pogledaj van i reci mi
jesu li digli Dom u zrak ili nisu? Je li Dom na svom mjestu ili nije?
- Sad je na svom mjestu - potvrdi Manfred.
- to ti to znaèi - sad?
- Noæas su ga digli u zrak, a jutros su ga opet podigli. Ruke su mi klonule. Manfr
ed je psujuæi odmaglio u vedro
jutro da obavijesti jo preostale stanovnike o katastrofi.
}cdva sam se odvukao do kreveta, sklopio oèi i uskoro utonuo u nezdrav san koji se
ubrzo prometnuo u noænu moru. Sve zalihe atomskih bombi svih velesila eksplodiral
e su u
jedan mah zbog nekog alosnog nesporazuma i cijeli je svijet le ao u ru evinama. Samo
je Dom sindikata ostao èitav. Moram pitati Kunstettera to se zapravo dogodilo.
Ephraim nije nikakav sladokusac. Naprotiv. Od mladih dana, u kojima ga je cijela
obitelj kljukala zato to je bio stra no mr av, jelo je za njega bilo i ostalo mrsko
traæenje vremena.
Njegovo je kulinarsko znanje ostalo do danas u biti ogranièeno na maðarsku kuhinju,
pa svako jelo koje je po svom okusu bar pribli no slièno "gyulai kolbaszu" progla ava
on odmah "delikatesom".
Kad su ga u jednoj televizijskoj emisiji pitali koji bi primjer Kantova "dobra p
o sebi" naveo, on je bez oklijevanja naveo maðarsku salamu sasvim tanko narezanu.
Pa ipak, oboje rado odlazimo u restorane, gdje obièno ne prihvaæam Ephraimove sugest
ije. Ja mu ne bih povjerila ni da dodjeljuje zvjezdice u Michelinovim turistièkim
vodièima.
Ali postoji jo jedan razlog zbog kojeg sam ja, uskoro nakon stupanja na zajednièki i
votni put s njim, shvatila da se sa svojim izabranikom mogu hraniti samo vani.
Kad god kod kuæe pozovem ukuæane na objed, dok se na stolu pu i zdjela u kojoj sam spr
avila jelo u znoju lica svoga, Ephraim kao da je u zemlju propao.
To je da svisne od muke!
Ja veæ dodu e dobro znam da je to maslo njegove traume iz djetinjstva, da je on opet
onaj djeèak tanak
kao prut kojeg sile jesti. Jer, u trenutku kad ga zovnem na objed, pretvaram se
istog èasa u njegovim oèima u njegovu majku. On se sjeæa kako su ga tjerali da jede ka
ko bi, za Boga miloga, bio jednog dana velik i jak.
Prije ezdeset godina ljudi su jo èvrsto vjerovali da su samo korpulentne osobe zdrav
e, pa je i Ephraima majka opala kao maðarsku gusku.
Na kraju sam ipak kapitulirala i odonda sam potpuno zadovoljna univerzalnim rje en
jem da se hranimo u restoranima. Osim toga, ja ne kuham ni rado ni dobro.
Ali nema rje enja bez novih problema. Tako i ovo rje enje ima jednu kvaku, a to je d
a nas u restoranu obièno doèeka vruæa juha. Ali juhe, koliko god bila vruæa, mora biti,
i to odmah. Èim mu se pribli i konobar s tanjurom koji se pu i, Ephraimu istog èasa prek
ipi pa dobacuje konobaru da je zaboravio uz juhu naruèiti led. Konobar ga tada pog
leda staklastim oèima jer za tu kombinaciju jadnik jo nije èuo.
- Nije bitan okus juhe, prijatelju, nego njezina temperatura - obja njava mu moj i
zabranik a da mu uopæe nije jasno da se u konobarovim oèima sru ila predod ba o svijetu.
Kad imamo lo dan, ne mo emo gledati konobara kako pati, pa jednostavno naruèimo èa u vode
s ledom, izvadimo iz nje kockice leda i diskretno ih ubacimo u vrelu juhu. to se
leda tièe, Ephraim je naprosto èelik--znaèaj.
Juhu uvijek jede samo s ledom.
U najdonjoj ladici na eg fri idera le i, umotan u foliju od plastike i s razlogom stro
go izoliran, broj dva na
TA.-
Ephraimovoj listi najdra ih jela, zeleni luk. Ja prema toj vrlo jakoj i neobièno smr
dljivoj vrsti povræa osjeæam duboko gaðenje, ali perverzna sklonost mog Maðara prema tom
zelenju podi e izmeðu moje mladenaèke ljubavi i mene katkad gotovo nepremostiv zid.
Kad god kupujem ive ne namirnice, zapadnem u ku nju da jednostavno zaboravim na tu gr
oznu biljku, pa ponekad i podlegnem svojim osjeæajima. Usput budi reèeno, izvr avanjem
te te ke du nosti ja dokazujem svoju naplemenitiju spremnost na rtve i iznova opravd
avam svoju titulu "najbolje od svih ena".
Tko god misli da Ephraimove neobiène navike, kad su jela u pitanju, izazivaju zgra a
nje samo u restoranima, grdno se vara. Isto tako prouzroèuje prave katastrofe i meðu
na im prijateljima, pogotovo kad poku ava biti uljudan pa dijeli komplimente na raèun
kulinarskih dostignuæa, o èijoj kvaliteti on ponajmanje mo e suditi.
NEPREDVIDLJIVI RIZIK LIJEPIH MANIRA
Moja supruga i ja imamo pretplatu na filharmonijske koncerte kojom se naizmjence
koristimo. Ili moja ena ode na koncert, ili ja ostanem kod kuæe. Nakon nekog vreme
na izmijenimo uloge: ja odem k prijateljima u posjet a ona ode na koncert. Tako
je bilo i pri posljednjem pretplatnièkom koncertu u sezoni, koji sam ja iskoristio
da posjetim Wechslerove. Gideon je poznati arhitekt, a llona radi na istra ivaèkom
odjelu VJeizmannova instituta. Nije èudo to se na razgovor za stolom vodio na visoko
m nivou.
Upravo kad je Gideon razvezao o teledirigiranim raketama, llona je donijela u so
bu pladanj s desertom. Svatko je od nas dobio komad velike ru ièaste torte sa utom kr
emom i jo k tome dvije tanke kri ke èokolade.
- Kako ti se èini? - upita me Gideon.
- Vrlo dobro - odgovorim. Gideon se malko smrkne.
- Ti ovo zove samo vrlo dobrim? I gotovo? Ovo je fantastièno!
- Jest, fantastièno je! - potvrdim br e-bolje. - Nisam jo nikad jeo ovako fantastiènu t
ortu. Ova je uta fila bo anstvena!
llona je porumenjela do korijena kose i poslu ila nas zatim kavom. Koliko god sam e
lio nastaviti razgovor o teledirigira-
nim raketama, razabrao sam po pogledu koji je Gideon bacio na mene da domaæica oèeku
je nove komplimente od mene.
- Ovo je najbolja kava koju sam ikad pio - znaèajno rekoh. - Nisam ni znao da post
oji ovakva aroma.
- Pretjeruje - prekori me Ilona.
- Naprotiv. Upravo sam otkrio jedan sasvim nov okus kave.
- Kako to misli ? - priupita me Gideon.
- Nedostaje mi rijeèi da to obrazlo im. Kava je jednostavno piramidalna! Arabeskna!
Pitagoralna! Sinagogalna! Mogu li dobiti za jo jedan napr njak?
Ne mo e se reæi da je kava bila lo a. Bila je to posve obièna kava, vruæa i tekuæa, mo da m
preslaba i bez pravog okusa, ali je bila prava. Zatim nam je Ilona donijela mli
jeèni sladoled i voænu salatu.
- Kako ti se sviða sladoled? - upita me Gideon. -Kamen meða u razvitku povijesti slad
oleda! Kulinarsko
remek-djelo! Blagoslovljene bile ruke koje su ga spravile.
- A voæna salata? - opet æe Gideon.
Veæ sam bio zaustio da otpjevam jo jedan hvalospjev kad mi padne na pamet da pohval
e ne zvuèe vjerodostojno kad se ni u sami superlativi.
- Salata - izustim zami ljeno - salata mi je nekako kiselkasta.
Uèinak je mojih rijeèi bio katastrofalan. Ilona se pogrbila, skoèila na noge i istrèala
iz kuhinje jecajuæi. Gideon je pohitao za njom.
Pro lo je èetvrt sata. Ostao sam sam sa svojim mislima. to li se dotle zbivalo tamo u
kuhinji?
Gideon se vratio blijed. Sav je drhtao.
- Najbolje æe biti da ode kuæi - reèe mi bezbojnim glasom.
___________NEPREDVIDLJIVI RIZIK LIJEPIH MANIRA
Kad sam najboljoj od svih ena ispripovjedio to sam do ivio, ona me pogleda vrteæi glav
om.
- Tako se ne to, naravno, mo e samo tebi dogoditi. - U glasu nije bilo ni trunka sa
milosti. - Svaki bi koliko-toliko tankoæutan èovjek odmah shvatio to se dogodilo.
- Pa to se dogodilo?
- Jo uvijek ti nije jasno?
- Nije.
- Razmisli malo!
Porazmislio sam, ali uzalud. Tek mi je Gideon poslije objasnio da je Ilona sve o
no kupila gotovo, jedino je voænu salatu sama priredila.
Negdje u prvim godinama na ega braka pojavio se prvi put na kioscima Playboy. Taj
izvanredni magazin na sjajnom papiru odjeknuo je u svijetu revija kao prava bomb
a, jer su èitatelje podjednako fascinirali kompetentni tekstovi i umjetnièke fotogra
fije golih ena, iako mo da ne ba ovim redoslijedom. Ukratko, ti su maheri i te kako
dobro znali oko onoga bitnoga, takozvane "du-plerice", s de urnom ljepoticom u svo
j njenoj neskrivenoj du ini i irini, rasporediti sve ostalo i priskrbiti èasopisu ima
ge visoke kvalitete.
Kako sam ja onda jo bila mlada i vitka, nisam zavi-djela onim dra esnim ljepoticama
na njihovoj slavi i imala sam posve praktièan stav prema njihovim zavodnièkim ambic
ijama. Stoga smo Ephraim i ja zajedno skupljali duplerice iz Playboya i nerijetk
o ih èak vje ali na ploèu u na oj dnevnoj sobi. Uostalom, ta ploèa postoji jo i dan-danas,
samo to je iz obzira dr imo u podrumu.
Da bismo kasirali koncentriranu snagu te samouvjerene prezentacije seksa, povje al
i smo meðu zamamna tijela razne duhovite èlanke, novinske izreske sa smije nim tiskars
kim pogre kama, pisma nepoznatih ljudi koji su nas, ponajèe æe anonimno, naizmjence oboj
e optu ivali za povredu svetih braènih zakona, ukratko, sve ono to nam se èinilo da nam
mo e dobro poslu iti kao prikladna kamufla a. Ipak je dostavljaèu ive nih namirnica iz ob
i njeg duæana uvijek trebalo vrlo mnogo
vremena da prijeðe onaj kratki put do kuhinje koji ga je vodio pored na e gre ne ploèe.
Na alost, nisu svi èasopisi koje je Ephraim kao novinar redovito dobivao pru ali sliène
moguænosti za ovako plodotvornu suradnju. Ali meðu brojnim dnevnicima, tjednicima,
mjeseènicima i godi njacima bio je i jedan knji evni èasopis koji je bio toliko dosadan
da je mogao nadomjestiti èitavo stado ovèica prije spavanja. Zbog silnog nagomilavan
ja tiskovina u na em tijesnom stanu, morali smo pribjegavati neuobièajenim rje enjima
kako da ih se oslobodimo. Tada nam je priskoèio u pomoæ mali eret to se krije u Ephrai
movoj glavi.
Za tu smo svrhu odabrali jednog od na ih najdra ih neprijatelja. Taj jadnik nije ima
o pojma tko mu dozlaboga redovito alje taj nevjerojatno dosadni èasopis. Nakon neko
g vremena nije vi e uopæe odlazio do svoje krabice, da ne vidi vi e taj koncentrirani s
ve anj dosade. Ali nije raèunao na Ephraimovu neuta ivu eð za djetinjastim huncutarijama.
..
Uporno kao mazga, Ephraim je izmi ljao najrafinira-nije naèine dostave tog antièasopis
a. Slu io se irokom paletom inovativnih metoda koje bi slu ile na èast i najmodernijim
telekomunikacijama. Ali sreæa mu nije uvijek bila sklona. Preporuèena po iljka bila bi
vraæena jer je primalac nije htio preuzeti. Tada je Ephraim nalijepio naslovnu st
ranicu Playboya na onu literarnu dave , odnio je sam na adresu primaoca i ubacio s
vojom rukom u njegovu krabicu. Nije pro lo ni dva tjedna kad je krabica uklonjena.
- Eto vidi - nacerio se tad Ephraim - koliko se kod nas cijeni knji evnost!
Na kraju se Ephraim usred noæi odvezao do stana svoje rtve, privezao kamen za najno
viji broj tog èasopisa i ubacio sve skupa kroz otvoreni prozor. To je svakako bila
najuspjelija psina malog Ephraima, ali ujedno i posljednja. Onaj se jadnik, ako
se ne varam, uskoro nakon toga preselio na drugu adresu.
Bilo kako mu drago, tisak je oduvijek igrao va nu ulogu u na em ivotu. Iako je vi e od
trideset godina Ephraim ispisivao svoju satirièno-ozbiljnu kolumnu u dnevniku Maar
iv, nikad nije ozbiljno shvaæao novinare. Kao to ni sama sebe nije ozbiljno shvaæao.
Mo da ga ba zato toliko volim.
ÈINJENIÈNI IZVJE TAJ O JEDNOM LUDO SMIONOM POTHVATU
Dotièni je tjednik nastao kada se gospodin Steiner, vlasnik trgovine mje ovitom robo
m, popeo jednom na prvi kat da malo paæaska s novinarom Josefom Goldbergom u njego
vu stanu:
- Dragi moj Goldberg, ne mislite valjda da sam ja oduvijek prodavao ive ne namirnic
e? Ni govora! Nekad sam vam ja bio tra eni suradnik èasopisa kao to je "Napredni trgo
vac povræem", da spomenem samo jedan od njih. A prije nekoliko godina napisao sam
vi e tekstova za jedan poznati modni urnal za djecu, to morate jednom proèitati. Da, t
o sam ono htio reæi? Kako bi bilo da nas dvojica pokrenemo jedan novi tjednik? Tje
dnik koji æe se razlikovati od svih ostalih, ne to uistinu novo, publikaciju koja æe p
opuniti prazninu na tr i tu i pogoditi ukus poblike? Ama, nemojte me sad prekidati!
Ja æu financirati stvar. Ali samo pod uvjetom da vi sa svojim velikim novinarskim
iskustvom budete glavni urednik. Budite bez brige, ja se ne kanim mije ati u va e po
slove. Ja æu biti samo financijer. A kako znam da jedan novi èasopis mora na poèetku v
lasniku donositi gubitke, spreman sam na stanovit deficit u prvoj godini izla enja
. to se mene tièe, mo e èak i u drugoj godini. Eto tako. Imamo potreban novac, i imamo
potrebno odobrenje. Pristajete li?
Goldberg je porazmislio. Trenutaèno je zaraðivao 745 e-kela mjeseèno prevoðenjem na poljs
ki. Sto je uopæe imao izgubiti?
- Pristajem - odgovorio je. - Du an sam to prema èitaocima.
Dogovorene su pojedinosti i sve uneseno u ugovor. Trebalo je da novi èasopis obase e
64 stranice velikog formata i da bude sav u boji. Maloprodajna cijena - dva ekel
a. Do 30 tisuæa primjeraka tro kovi se neæe pokrivati, ali od 30 tisuæa i prvog primjerk
a poèet æe ostvarivati dobit.
Steiner je predlo io Goldbergu da dobit dijele popola, ali se Goldberg radije odluèi
o za fiksnu mjeseènu plaæu od 835 ekela. Tjednik æe se zvati "Na drogerijski svijet". Za
pravo je trebalo da se zove samo "Na svijet", ali je Steiner preuzeo odobrenje od
glasila drogerista koje je prestalo izlaziti, pa je po zakonu bio du an zadr ati pr
vobitni naslov da bi mogao izdavati èasopis na temelju postojeæeg odobrenja.
Trebalo je da tjednik bude lako èitljiv i zabavan, ali istodobno i ozbiljan i info
rmativan. Za takvim se èasopisom neosporno osjeæala velika potreba.
Goldberg je u obli njoj kavani anga irao jedanaest stalnih urednika i sedam dopisnik
a, od kojih su trojica smjesta unaprijeðena u izvjestitelje iz inozemstva i upuæena
u pojedine evropske zemlje. Uz to su jo zaposlena petorica fotografa, dva dostavl
jaèa, jedna riðokosa i jedna sjedokosa tajnica. Svi su oni dobili radna mjesta u Ste
inerovu stanu.
Nakon jednomjeseènih priprema tiskan je prvi broj. Na naslovnoj je stranici objavl
jena fotografija male djece koja se igraju u pijesku, a ispod slike je pisalo: "
Pred na im oèima raste jedan novi, sretni nara taji" Uz samu sliku otisnuti su crvenim
slovima glavni naslovi priloga u prvom broju: "Te-
neriffe, skrovita turistièka atrakcija (sa slikama u boji)", "Naivni umjetnici s M
alte", "Sport je zdrav!" i "Kazali ni svijet" iz pera J. Goldberga. Nadalje su èitat
elje oèekivale kritike radijskog i televizijskog programa, stalna kolumna glavnog
urednika Goldberga "Sad ja imam rijeè", opse ni sportski izvje taji, kri aljke i rebusi,
bogata literarna rubrika, gospodarstveni prilog, "Peraèi prljavog novca ive medu n
ama", te prvo poglavlje romana u nastavcima "Ljubav jedne medicinske sestre" iz
pera Marthe Goldberg. Osim toga, "Na drogerijski svijet" raspisao je i natjeèaj za
najbolju kratku prièu i za najljep u fotografiju psa, kao i poziv na pretplatu pod v
rlo povoljnim uvjetima, s nagradama za pretplatnike. Uredni tvo je ujedno pozvalo èi
tatelje na suradnju ovim rijeèima: "Va tjednik - radi vas pokrenut - radi vas pripr
emljen - radi vas tiskan - radi vas izlazi svakog tjedna - tjednik za vas!"
Prvi je broj svakako izazvao stanovite odjeke. Gospodin je Steiner saznao iz pou
zdanih izvora da su prodavaèu u predgraðu doslovce oteli iz ruke prve primjerke, a G
oldberg je, zahvaljujuæi svojim dobrim vezama, uspio plasirati u glasilo sindikata
drogerista sljedeæu obavijest: "Upravo je iza ao prvi broj novoga èasopisa 'Na drogeri
jski svijet' koji se mo e nabaviti na svim novinskim kioscima." Prema Goldbergovim
rijeèima, to je znaèilo slu beni blagoslov novom tjedniku i osiguralo prodaju od najm
anje 5000 primjeraka. Zabrinjavala je dodu e èinjenica da nije stigla nijedna fotogr
afija pasa i da se na raspisani natjeèaj za kratku prièu odazvao samo jedan Èitatelj p
oslav i prièu Oscara VVildea koju je potpisao pseudonimom "Oskar Friedmann". ef distr
ibucije izjavio je da je jo prerano donositi zakljuèke, ali da su iz inozemstva sti
gle neke ohrabrujuæe reakcije.
Kad je Steiner pokazao prve znakove nervoze, Goldberg ga je podsjetio na obeæanje
da je spreman prvu godinu-dvije podmirivati deficit. Steiner se slo io s tim, ali
je odgovorio da se ne mora uvijek dogoditi ba sve ono na to je èovjek spreman. Odluèio
je osobno intervenirati i pobrinuti se da podigne nivo èasopisa, fer, ako prvi br
oj nije dobro primljen, to mo e biti samo zbog toga to "Na drogerijski svijet" nije
dovoljno ozbiljan.
Stoga je u drugom broju na naslovnoj stranici objavljena slika predsjednika vlad
e, a ispod nje je pisalo: "Na predsjednik vlade". U broju je bila i jedna stranic
a posveæena medicini, jedan dotad neobjavljeni Shakespeareov sonet, jedna balada z
naèajne lirske pjesnikinje Rose Steiner, poveæi broj dopisa èitatelja s odgovorima "Te
te Sibile" (Steinerov pseudonim) i nova rubrika "Kamo æemo poslije podne?" to se tièe
personalnih promjena, otpu teno je èetrnaest dopisnika, pet fotografa, dva dostavlj
aèa ijedna sjedokosa tajnica. Umjesto njih, Steiner je anga irao odvjetnika koji je
preuzeo brigu o tu bama podnesenim sudu zbog jednostranih raskida sklopljenih ugov
ora. Smanjen je broj ilustracija, a ponovo je objavljeno nekoliko fotografija iz
prvog broja s novim potpisima ispod njih.
Iako su prodavaèi drugog broja dobili velike plakate na kojima je pisalo:
"STANITE! KONAÈNO JE TU! IZA AO JE NOVI BROJ NA EG DROGERIJSKOG SVIJETA!"
distribucija nije eljela dati nikakve slu bene podatke o prodaji. Steiner je inkogn
ito obi ao jedan novinski kiosk da vidi kako se prodaje njegov tjednik. Kad ni nak
on est sati nije prodan ni jedan jedini primjerak, odustao je od èekanja i raspitao
se u nekoliko prodavaonica knjiga i èasopisa kako se
prodaje "Drogerijski svijet". Vlasnici su se iznenadili kad su èuli za taj èasopis.
Steiner je posumnjao da æe ikad dosegnuti prodaju od 30 000 primjeraka, pa je otpu
stio sve preostale urednike osim Goldberga, koji je unaprijed bio podigao èetrnaes
t mjeseènih plaæa.
Tada je Steiner poduzeo posljednji oèajnièki poku aj da vrati ulo eni novac. Treæi je broj
iza ao na svega 18 stranica i samo u dvije boje. Na naslovnoj je stranici objavlj
ena fotografija gole crnkinje s podvezicama i najava sljedeæih priloga: "Bajke o p
otenciji gastarbajtera", "Ispovijed nekrofdske lezbijke", "Spreèava li kontracepci
ja orgazam?", "Seksualno izrabljivanje biseksualnih namje tenika" (èinjenino izvje æe o
silovanju mladog knjigovoðe). Fotografije je Steiner dobio od jedne pornografske t
vrtke u zamjenu za besplatnu reklamu na dvije stranice u sljedeæih deset brojeva.
Distribucija je izvijestila vlasnika da je od prvog broja prodano 84 primjerka a
od drugog 17. Treæi je broj ðonio zagonetan fenomen: remitenda je bila za jedan pri
mjerak veæa od tiskane naklade.
Steiner se zarekao da æe se grdno osvetiti Goldbergu, pravom krivcu ovoga katastro
falnog poslovnog gubitka. Gold-berg se preselio nekamo na jug. Odobrenje za izda
vanje "Drogerijskog svijeta" prodano je jednom imuænom inter-nistu. Ovaj ima namje
ru pokrenuti novi tjednik koji æe se razlikovati od svih ostalih, ne to uistinu novo
, èasopis koji æe popuniti veliku prazninu na tr i tu.
Ephraim cijeni knji evnost, ali u kazali te je upravo zaljubljen. Cijeli je ivot, po
njegovu mi ljenju, jedan veliki cirkus, samo to njega ivot silno zabavlja a cirkus g
a ostavlja hladnim. Jedino se klaunima divi jer oni moraju biti lukavi u svom po
slu, poslu koji se zasniva na nepopravljivoj ljudskoj gluposti. Ukratko, to je p
rofesija koja ima mnogo sliènosti s njegovom.
Ephraim nikako ne trpi cirkuske toèke u kojima se ivotinje moraju pona ati kao ljudi.
Sasvim mu je dovoljno to su se ljudi u njegovim mladim danima pona ali kao zvijeri
, pa osjeæa duboku samilost prema jadnim preru enim èimpanzama koje su u cirkusu svede
ne na smije ne kopije ljudi.
Meðutim, Ephraim posebice u iva u onom svakodnevnom kazali tu koje se spontano igra u i
votu ili na ulici. Kao to je, recimo, igra skrivenom kamerom. Ponekad bi sam najr
adije bio kamera da snimi svaku uliènu scenu, od buène raspre do otvorene tuènjave, be
z traèka zluradosti, iz pukog u ivanja u spektaklu.
Ephi se odu evljava kao dijete rjeèitim uliènim prodavaèima koji nude svoju posve nepotr
ebnu robu iskazujuæi izvanredno glumaèko umijeæe. Katkad i mene zarazi svojim odu evljen
jem pa u ivam uz njega u dramatiènim opisima prednosti univerzalnog ljepila, èudesnih
no eva, aluzija, lavora, parnih pegli i sredstava za èi æenje sagova, ukratko, svega onog
a to nikome u kuæi ne treba.
Na a zahvalnost tada ne poznaje granica. Jo nikad nismo oti li od takva prodavaèa prazn
ih ruku. A ako je predstava bila posebno dobra, obièno kupimo odmah po dva-tri kom
ada reklamiranog proizvoda. Jedan za kuæu, drugi za putovanje a treæi da ga mo emo izg
ubiti.
Ne to ipak Ephraim nikako ne trpi, a to je kad prodavaè pretjera ili upropasti poant
u ponavljanjem. Tad se ponekad dogodi i da on, na veliko èudo okupljenih graðana, do
baci ljudskom gramofonu:
- Dosta, dosta, veæ ste nas uvjerili!
Dok se vraæamo kuæi, pitamo se: "Kako æemo se, za Boga miloga, rije iti sad ove stvari?
Da je odmah bacimo, ili da je tek kod kuæe odnesemo na tavan - u vjeèni spomen na na u
bolesnu pohlepu da sve posjedujemo samo zato to nam je netko vje to nahvalio svoju
robu?"
1DR. FINKELSTEIN MO E POGRIJE ITI
I DR. FINKELSTEIN MO E POGRIJE ITI
vrljajuæi po glaimoj ulici, odjednom sam zastao pred skupinom ljudi oko tanda jednog
uliènog prodavaèa. U sredi tu pozornosti stajao je stasit mladiæ, elokventan i opaljen
suncem, koji je pred gledaocima mahao umrljanom krpom i neumorno klaprnjao:
-... draga gospoða supru nica vièe, bjesni, prijeti rastavom: "Kako te nije sram, zama
zanèe jedan, opet si zaflekao hlaèe, ko ulje, pid amu, ta ja znam io sve ne!" AH to vi e
e vikakav problem, dragi supru nièe, jer jednostavno mo e uzeti èudotvornu tinkturu dr. F
inkelsteina koja je stigla rarnio iz Amerike, i prvi put se mo e sad i kod nas nab
aviti, pn sasvim malko nakvasi njome mrlju i isplahne èistom vodom, i gospoða supru nica
odjednom te prestaje grditi, prestaje vikati, prestaje bjesnjeti, jer je mrlja
nestala kao rukom odnesena, draga supru nica se topi, ljubi svoga besprijekorno èist
oga mu a i brak je opet spa en, brak opet cvjeta da je divota...
Tako je govorio preplanuli verbalni ongler i istodobno pred oèima opèinjene publike i
zveo doista pravo èudo: najprije je umoèio umrljam rupèiæ u lu inu, pa u benzin, pa u limu
nov sok, pa u sodu-bikarbonu - i ni ta se nije dogodilo. Tek kad ga je nakvasio èudo
tvornom tinkturom dr. Finkelste-
ina iz Amerike i zaronio u èistu vodu, mrlja je nestala, mrlja je isparila, mrlje
vi e nije bilo...
- I zato - obavijestio nas je taj mladiæ - kad se gospoða supru nica izdere na vas, ka
d se razbjesni i zaprijeti vam rastavom, nemojte se obeshrabriti, jer dobri mu tr
eba da uzme samo malèice tekuæine od dr. Finkelsteina iz Amerike i ena ga opet ljubi,
a sve to za dva-tri pi ljiva gro a, koliko ko ta i tucet slanih badema, toliko vam va
ljda vrijedi brak, dame i gospodo, a jo k tome dobijete i trogodi nju garanciju...
Dakako da sam odmah shvatio da mi je sama milostiva sudba poslala tog suncem opa
ljenog govornika da mi spasi brak. Odmah sam kupio pet boèica èudotvorne tinkture za
jedno sa pet prilo enih uputa za uporabu, to ih je sam dr. Finkelstein iz Amerike p
otpisao svojom rukom. Pohitao sam kuæi, odmah izlio piksu mazivog ulja na na najbol
ji stolnjak od damasta, tako da je draga gospoda supru nica digla dreku, razbjesnj
ela se i zaprijetila mi rastavom, ali ja se nisam obeshrabrio, ama, eno, gledaj,
samo æu malèice nakvasiti mrlju èudotvornom tinkturom dr. Finkelsteina iz Amerike, naèas
æu je isplahnuti èistom vodom, i mrlja je opet kao nova, mrlja je sve zasjenila, mr
lja ostaje na stolnjaku...
Tad sam se tek dosjetio da ta èudotvorna tinktura zacijelo mo e ukloniti samo jednu
odreðenu vrstu èudotvornih mrlja, i da je tu èudotvornu mrlju zacijelo izmislio takoðer
dr. Finkelstein iz Amerike.
Br e-bolje sam se vratio u glavnu ulicu, ali preplanuli prodavaè vjerojatno se namaz
ao svojom èudotvornom tinkturom jer je nestao bez traga. Ako sluèajno ovo proèita, mol
im ga neka mi hitno po alje pet boèica èudotvornih mrlja.
I
¦ *.
Po tujte starost! zahtijeva Deset zapovijedi, od kojih, na alost, postoji samo kopi
ja jer je Mojsije u nastupu bo anskog gnjeva razbio original. Kako veæ rekoh, moj mu ,
onako otvorena duha, dr i da se ta zapovijed ne odnosi samo na roditelje i prarod
itelje nego i na predmete neodredive starosti.
Pretpotopni gramofon, koji nam je u èetrdesetim godinama jo ne to svirao kripuckajuæi, m
o e mirne du e ostati gdje jest, uz supermoderni CD-player, u ugodnom uvjerenju da m
u se ni ta lo e ne mo e dogoditi dok je god Ephraim iv. Ne mora èak ni svirati jer je u m
irovini i u iva sva zajamèena prava.
A morate znati da moj supru nik ne èini to iz krtosti. On je samo èvrsto uvjeren da i s
tvari imaju du u.
Onome tko misli da sam sve ovo izmislila, savjetovala bih da jednog jutra poslu a
iz prikrajka Eph-raima. Èut æe ga kako ivo razgovara s predmetima oko sebe, ili kako æa
ska sa stvarima koje ne mo e naæi, ili psuje one koje su mu ispale iz ruku.
- Èekaj samo, fakinka jedna! - mrmlja, recimo, sebi u bradu hodajuæi na sve èetiri isp
od pisaæeg stola i tra eæi svoju omiljenu gumicu za brisanje. - Taj trik znamo veæ od juèe
r. Jao si ga tebi kad te naðem!
Ephraim je, naime, uvjeren da mu se gumica izgubila pod pisaæim stolom samo zato d
a njega naljuti.
Njegov svjetonazor ne priznaje èak ni èinjenicu da stvari sluèajno padaju na pod. Jer,
kako bi inaèe velika
veæina stvari sama odskoèila od poda, izvela zaokret od 90 stupnjeva i zavukla se po
d najni i ormar?
On to dodu e ne shvaæa kao ne to upereno protiv sebe osobno, ali se katkad ipak uvrije
di kad se kojoj od njegovih knji evnièkih alatki jednostavno ne radi pa potra i neko s
krovi te u koje æe se zavuæi. Kad je dobro raspolo en, pokazuje èak za takve stvari i izvj
esno razumijevanje.
Ipak, najnesta nije su od njegovih sudrugova njegove naoèale. Ephraim tvrdi da one r
aspola u neiscrpnim arsenalom podmuklih trikova.
"Èim ih naèas skinem s nosa," pi e u jednoj od svojih ispovijedi, "moje naoèale dobiju n
oge i od unjaju se na prstima od mene, iako dobro znaju da me to mo e razbjesniti. K
ad ih onda ponovo naðem u kupaonici pokraj svoje èetkice za brijanje ili u zamrzivaèu,
gdje mi se zlobno smijuckaju, èak se i ne trude prikriti svoju zluradost to sam ih
satima uzalud tra io."
"Moje su olovke upravo be æutne," misli moj dobri suprug. "Poput kameleona poprimaju
boju poda i nikad mi, ama ba nikad, ne odaju imena svojih kidnapera/"""
Pa ipak, Ephraim nij gunce. Samo ih sustavn| starost pojedinih predrru èajena skro
vi ta, poneka* svoja radna mjesta. Kaki kad im je vrijeme da odu rana bezbri na miro
vina.
Najbolji je primjer za 1973. godine. Ta krntija
stavila
taèima redovito se podvrgava kozmetièkim zahvatima, a za tu se svrhu nabavljaju i na
jskuplji rezervni dijelovi iz dalekih zemalja. Za stra nje svjetlo svoga prijatelj
a Volva Ephi se pak pobrinuo sam svojim rukama: tako ga je umjetnièki zalijepio da
se jedva dr i na podlozi. Ephraim je uvjeren da auto zna cijeniti tu njegovu gest
u. Njegova dugogodi nja pratilja na putovanjima zove se Fifi. To je zapravo kovèe iæ na
kotaèiæima koji skakuæe na uzici oko njega kao psetance. Ephraim je ne mo e nahvaliti, èes
to i rado pripovijeda kakva je Fifi ugodna suputnica na putovanjima zrakoplovom.
U jednoj ilustriranoj reviji pojavila se èak i ova novinarska patka:
"Ephraim Kishon ima tajnu ljubav. Nikad se ne rastaje od svoje zgodne Fifi."
Danas je Fifi veæ stara i oronula, nebrojeno je puta zalijepljena i zakrpana. Ephr
aim misli da je veæ umorna. Ipak ga uvijek i nadalje prati na putu.
Za njegov 70. roðendan poklonila sam mu nov kovèe iæ izraðen po mjeri. Bija e to uzaludan l
ubavni trud. Fifina dvojnica jo uvijek stoji uvrijeðena u kutu u koji ju je Ephraim
odlo io, a on i dalje vuèe za sobom po aerodromima diljem svijeta svoju staru origi
nalnu Fifi. Nije imao srca da je povrijedi.
Stoga je Ephraim vrlo rado preuzeo od na e susjede prièu o njenoj perilici koja za r
adnog vremena tako rado odlazi u avanture. "Pa ni ja ne bih ba imao volje presta-
jati cijeli ivot na jednom tijesnom kuhinjskom balkonu" - rekao je vlasnici moj m
u uviðavno klimajuæi glavom, pa je sjeo za pisaæi stol i napisao prièu o stroju
za pranje rublja Jonathanu, prièu koja je u meðuvremenu postala klasik: Born to be F
ree*. Njegovi èitaoci misle da je to humoreska, ali ja znam da je ta prièa istinita.
Roðen da bude slobodan (engl.).
JONATHAN NE MO E BEZ JOGGINGA
Ne znam to je tome razlog, ali u na em se kuæanstvu ponekad dogaðaju èudne stvari. Tako m
i jednog dana najbolja supruga na svijetu saopæi da moramo kupiti novi stroj za pr
anje rublja jer sada nji veæ polako stari.
- Dobro, draga - rekoh. - Poði onda i kupi sebi novi, mladi stroj, ali pazi, samo
jedan, i neka nikako ne bude od onih bijesnih, stranih, veæ neka bude pravi domaæi s
troj!
Kako je moja ena du u dala za kupovinu, veæ je sutradan u na oj kuæi veselo zujao domaæi s
roj za pranje rublja: mlad, èio i opremljen svom silom ula tene dugmadi. Bila je to
ljubav na prvi pogled, to æe reæi na prvo pranje. Sve je radio sam: namakao, prao, is
pirao, su io. Ba kao da je imao ugraðen ljudski mozak.
Eh, odatle i poèinje na a prièa.
Sutradan u podne najbolja supruga na svijetu upadne iznebuha i sva zbunjena u mo
ju sobu i reèe:
- Ephraime, on hoda!
Po ao sam za njom u kupaonicu i doista: dok se centrifuga marljivo okretala, na se
stroj velikim skokovima zaputio prema kuhinji. Sustigli smo ga na pragu i pritis
kom na crveno dugme zaustavili.
Po to smo pa ljivo razmotrili situaciju, otkrili smo da stroj hoda samo onda kad je
ukljuèena centrifuga pa, kad se bubanj od silne brzine okretaja stane tresti, poène
i on - hop, hop, hop - poskakivati kao da ga pokreæe neka unutarnja sila.
Nama to, zapravo, nije smetalo. Nije na a kuæa neki zatvor, i za to stroj ne bi etao po
kuæi - ako mu se to sviða.
Pokazalo se, meðutim, da smo ipak bili previ e popustljivi.
Jedne smo veèeri odjednom iz hodnika zaèuli grozan lom. Po urili smo onamo i imali to v
idjeti: Amirov tricikl le ao je zdrobljen pod strojem dok se ovaj, nad njim, u luðaèko
m tempu vrtio oko svoje osi. Amir je, naravno, kao to bi i svako dijete, plakao i
sna no udarao po stroju.
- Fuj, ti zloèesti Jonathane, vidi to si mi uèinio... - vikao je.
Ovdje moramo objasniti da je fonathan ime to smo ga nadjenuli stroju upravo zbog
njegove gotovo ljudske inteligencije.
Poku ali smo objasniti sinèiæu da stroj to nije uèinio namjerno, da je on samo malo etao
po kuæi a tricikl mu se, eto, na ao na putu pa ga je - hop - nagazio. Amir, meðutim, n
ije imao razumijevanja za takvo obja njenje.
- Ne preostaje nam ni ta drugo - reèe moja ena - nego da ve emo fonathana.
Privezala ga je konopcem za slavinu.
Bilo mi je pomalo ao Jonathana, ali nisam rekao ni rijeèi. Stroj je bio u nadle nosti
moje supruge i ona je mogla s njim raditi to hoæe. Ipak, moram priznati da me razv
eselilo kad smo ga ujutro na li priljubljena uza suprotni zid. Upeo je, jadnik, sv
e svoje konjske snage i rastrgao konopce.
Najbolja supruga na svijetu uzela je jaèi konopac i privezala Jonathana za bojler.
Nikada neæu zaboraviti lomljavu koja nas je trgla iz sna. Ovaj put je Jonathan is
trgao bojler i vukao ga za sobom dok se iz kupaonice intenzivno irio miris plina.
Napokon je moja ena, uvidjev i koliko ga to èini nesretnim, odustala od toga da ve e Jo
nathana. Shvatili smo da je on roðen u nezavisnom i slobodnom Izraelu, da je tako
reæi Sabra , i da se na njega ne mo e utjecati. Gotovo da smo bili ponosni na njega.
Otada Jonathan obavlja svoje du nosti uz punu slobodu kretanja.
Jednom je ipak prekarda io i upao u dnevnu sobu upravo kad smo imali goste i, nara
vno, prepla io ih na mrtvo ime.
- Vani - zavikala je moja supruga. - Vani Vrati se na svoje mjesto!
To je bilo malo pretjerano s njene strane. Jonathanova inteligencija ipak nije t
olika da mo e razumjeti ljudski govor. Sigurnije je bilo zaustaviti ga pritiskom n
a dugme, to sam i uèinio.
Po to su gosti oti li, ponovo sam ga ukljuèio kako bih ga vratio na mjesto. On se, meðut
im, uvrijeðen, nije ni pomakao. Pokrenuo se tek po to smo ga nahranili s nekoliko ko
mada rublja.
Amir se u meðuvremenu pomirio sa Jonathanom i svakom prilikom ga zaja e i veselo uzv
ikuje:
- Ðiha, dihal
* idov roðen u Izraelu.
Zapravo, osim to voli tumarati uokolo, ne mo emo se potu iti na Jonathana. On izvrsno
obavlja svoj posao i pere »sjajno bijelo«, i uopæe nije izbirljiv na deterd ente. Najbo
lja supruga na svijetu do la je èak na pomisao da bismo mogli iskoristiti njegove iz
lete. Za to ga, na primjer, ne bismo poslali u kupovinu? Rekoh joj da to nikako ne
dolazi u obzir. Morali bismo mu ponajprije napisati listu narud bi, jer on ipak n
e zna govoriti, a on bi mogao tu listu izgubiti ili, to je jo gore, mogao bi zalut
ati i ne bi se vi e znao vratiti. Doista se ne isplati riskirati, samo zato da seb
i u tedimo put do trgovine. S druge strane, Jonathan neobièno voli izlaziti na ulicu
. Jedne sam ga veèeri jedva sprijeèio da ne ode u susjedstvo. Supruga mi reèe da su Ni
kijevi roditelji, koji stanuju preko puta, kupili novi stroj za pranje rublja, p
rekrasnu malu talijanku.
- Misli da je moguæe da Jonathan...?
Ne bih nikako volio da mi po kuæi vrlja tucet malih strojeva za pranje rublja. Obra
tio sam se stoga struènjaku. Pokazalo se da mu na problem nije nepoznat.
- Kako da ne - reèe nam on - znam za tu pojavu. Poènu skakati kad se pokrene centrif
uga, ali samo onda kad je u bubnju premalo rublja. Tada se poremeti ravnote a stro
ja i on se poène kretati. Morate ga napuniti s najmanje èetiri kilograma rublja, i j
amèim vam da æe tada va stroj biti miran kao janje ce.
Kod kuæe sam zatekao enu gdje plijevi vrt i odmah joj saopæio da Jonathan skakuæe jer m
u je premalo rublja u utrobi. Najbolja je supruga na svijetu naglo problijedjela
.
- Blagi Bo e! - povikala je. - A ba sam danas stavila upola manje...
Odjurili smo u kupaonicu i ostali kao ukopani. Jonathan je nestao. Zajedno s kab
elom. Istrèali smo na ulicu.
- Jonathane! - vikali smo. - Jonathane! Jonathanu ni traga.
I ao sam od kuæe do kuæe i raspitivao se kod susjeda nisu li mo da vidjeli jedan hebrejs
ki stroj za pranje rublja gdje hita cestom. Svi su nijeèno vrtjeli glavama. Samo j
e jedan rekao kako mu se èini da je ne to slièno maloèas vidio pred po tom. Meðutim, kako s
o poslije utvrdili, radilo se o nekom pogre no adresiranom hladnjaku.
Po to sam dugo i uzaludno tragao, vratio sam se poti ten kuæi. Tko zna, mo da je dospio
pod autobus? Jonathan, slobodni sin industrijske d ungle, suoèen s opasnostima veleg
rada i njegovih nesmiljenih vozaèa! Ili mu je mo da program pranja zavr io nasred ulic
e i vi e se ne mo e kretati... Mo da stoji nepomièan negdje usred prometne gu ve...
- Na la sam ga, tu je - dotrèala mi je ena u susret. Ispostavilo se da je mali glupan
, dok je moja ena plijevila
u vrtu, odlutao u hodnik pravo do podrumskih stuba, niz koje bi se sigurno i str
opo tao da mu se toga èasa nije kabel is-trgnuo iz utiènice, to ga je spasilo od sigurn
e smrti.
- Sad je dosta - odluèno æe moja ena. - Skidaj odjeæu! Pokupila je po kuæi svaki komad tk
anine koji joj je dospio
pod ruku i nabila u sirotog Jonathana gotovo pet kila. A on je crnèio i tiho zujao
- miran kao bubica.
Iz tjedna u tjedan moja bi ga ena dupkom punila a on je samo radio i radio. Srce
mi se paralo od alosti.
Jednoga dana vi e nisam izdr ao.
Zaustavio sam ga usred programa i izvukao iz bubnja jedno dvije kile rublja. Jon
athan je veselo poskoèio i zaputio
se ravno k svojoj talijanskoj ljepotici preko puta. Opet je brujao i tropotao - k
ao u dobra stara vremena.
- Hajde, Jonathane, hajde! - apnuo sam mu i pogladio ga po leðima.
I Jonathan je od etao.
Pri uèenju stranih jezika, Ephraim se najprije koncentrira na gramatièka pravila koj
a uèi kao matematièke formule, ba kao i logiku, odnosno nelogiku, sintakse i semantik
e. Za glasovnu stranu jezika nema uopæe smisla, reklo bi se da jezik uèi samo vizuel
nim putem.
Ephraim je u stanju prilièno dobro pisati na ovom ili onom jeziku, ali kad poku a go
voriti, ne mo e ni jednu reèenicu sastaviti. Dosad postignute uspjehe bez premca na
hebrejskom jeziku ima zahvaliti samo svojoj ustrajnosti i mazohistièkom naèinu uèenja.
Te ke reèenice iz Biblije recitira svakog jutra dok se brije, i to one komplicirane
dijelove Talmuda kojima se nitko iv vi e ne slu i. U debelim bilje nicama sakupio je pr
avo blago zastarjelih rijeèi popraæenih svakojakim arenim znakovima koji svjedoèe o tom
e koliko ih je veæ puta ponovio. Dakako da je u te bilje nice unio i èitave prièe u slik
ama kako mu uèenje tog egzotiènog jezika ne bi bilo previ e dosadno.
Za svaku sigurnost, na kraju je nauèio jo èitav jedan rjeènik hebrejskog jezika napamet
, pa se i dan-danas slu i rijeèima koje su veæ potpuno zastarjele i koje nitko vi e ne z
na osim njega i rabina.
On zna èetiri jezika, ali to njemu, naravno, nije dovoljno. Da bi to dojmljivije dj
elovao, nauèio je i po ta-palice iz nekoliko drugih jezika koje ubacuje u svakoj zgo
dnoj prilici.
Dok je, recimo, pred sam kraj rata bio u ruskom zarobljeni tvu, pokupio je usput i
nteresantnu reèenicu "Ga-varite po-ruski?" Kao krunu svemu, ubaci u prikladnoj pri
godi onako le erno jo i rijeè "pribliziteljno", to oznaèava i kraj njegove vrckave konve
rzacije na ruskom jeziku.
U Tokiju je nauèio tri japanska izrièaja kojima u svakom japanskom restoranu izaziva
senzaciju: "domo ari-gato" (hvala lijepa), "guzajmazu" (znaèi to isto, samo na vi e
m jeziènom nivou) i "sajonara gokigenjo" (do viðenja, pjesnièki reèeno).
Meni je uvijek pomalo neugodno kad Ephraim u razgovorima s Rusima ili Japancima
rabi te floskule. Ali kako u tome u iva kao dijete, u ivam i ja uz njega.
Uz materinski jezik, Ephraim govori i pi e jo na tri jezika. Hebrejski je nauèio u ki
bucu, engleski iz novina a njemaèki iz svojih knjiga. Sva tri jezika govori s besp
rijekornim maðarskim akcentom.
Kad smo prvi put, 1980. godine, zajedno bili u Budimpe ti, recepcionar nas je u ho
telu pitao otkuda smo do li. Kad je Ephraim odgovorio da smo upravo stigli iz Tel
Aviva, èovjek se na recepciji iznenadio: "Pa vi govorite maðarski bez stranog akcent
a!" Prvi put je nakon èetrdeset godina netko priznao Ephraimu da govori bez strano
g akcenta.
Ja sam roðena u Izraelu i meni je hebrejski materinski jezik. Pa ipak, ja znam mno
go manje hebrejskih rijeèi od Ephraima, i nerijetko ga srame ljivo pitam kako se ne to
ka e na hebrejskome.
Meni slu e za utjehu a njegova su slabost na i orijentalni grleni glasovi. U hebrejs
kom naime postoje tri raz-
lièita glasa "h" koje moj Maðar razlikuje samo kad ih vidi napisane. Ponekad namjest
im Ephraimu pu ku kad me pita kako se koji "h" izgovara, pa mu se tako donekle osv
etim.
Ephraim tvrdi da nema stranog akcenta kad pi e, pa se zbog te njegove nepokoleblji
ve samouvjerenosti ni lektori ne usuðuju ispravljati tiskarske pogre ke u njegovim k
njigama na hebrejskome. S druge strane, moj nadareni mu pati od kompleksa manje v
rijednosti zato to ne zna francuski, koji je, po njegovu mi ljenju, najljep i jezik n
a svijetu. Jednom je rekao:
- To sam, na alost, propustio nauèiti u mladim danima, u logoru se nije uèio francusk
i...
Zato se on u svojim prièama radije slu i ruskim jer se tim jezikom u logoru govorilo
.
U OMSKU SE IPAK I DALJE GOVORI HEBREJSKI
Jedne izuzetno sparne veèeri obuzela nas je neodoljiva elja da se zabavimo na le eran
, jednostavan naèin. Od postojeæe bogate kulturne ponude, odluèili smo se za "Omski zb
or", ljubazne izaslanike nekada njeg SSSR-a u kojem su nekoæ bili pomalo nepovjerlji
vi prema ljudima. Meðutim, pouzdali smo se u novu rusku vlast. Kad Moskva pusti sv
oje umjetnike da slobodno odu u iroki, bijeli svijet, onda mo ete biti sigurni da v
odi raèuna da to bude na odreðenom nivou.
I zaista se nismo razoèarali. Veèer je poèela milozvuènim pjesmama to su se orile iz grla
pedesetak stasitih mu karaca i ena praæenih svirkom estorice harmonika a. Ushiæeno smo s
u ali te strane zvukove kad se odjednom meðu publikom pronese glas:
- Pa ovo zvuèi nekako hebrejski!
Malo-pomalo su se raspr ili i posljednji traèci dvojbe. Doista, bila je to neosporno
himna iz na eg pionirskog doba koju svako dijete u Izraelu zna otpjevati: "Haveri
m, imademo pitu, Haverim, imademo bamijel" Ono to su drugovi pjevali iz sveg grla
zvuèalo je dodu e pomalo slavenski, ali kad su momci iz Sibira do li do kitice "Lehaj
ima gefillte Fisch", razleglo se takvo klicanje da se koncertna dvorana u Tel Av
i-vu zatresla iz samih temelja.
Istini za volju, nismo bili previ e iznenaðeni, jer se oèito u meðunarodnim umjetnièkim kr
ugovima pronio u meðuvremenu glas da su Izraelci ponosni kao mala djeca na svoj no
voroðeni nacionalni jezik. Do tada su gosti iz inozemstva dodu e uvijek ostavljali s
voj hebrejski eæer za sam kraj, ali su ga ovi lukavci iz Omska servirali na samu poèe
tku.
- Bravo! - Micala je cijela dvorana u jedan glas kao malo-kad. - jo , jo !
Zbor je tri puta ponovio predivni "gefillte Fisch!" a kad je zatim opojno zapjev
ao "Hava Nagila", samo su nas za titne ograde sprijeèile da se probijemo na pozornic
u i izgrlimo sve te darovite pjevaèe redom.
Odrasli mu karci, od kojih to nikako ne biste oèekivali, jecali su kao mala djeca uz
ene koje su histerièno vri tale. Bili smo ganuti velikodu no æu ruske velesile koja je da
a prednost hebrejskom jeziku pred vlastitim, materinskim.
Da, sve do tada nismo ni znali kakve sve lijepe pjesme imamo... a onda su nam jo
zapjevali i "Hevenu alom alej-hem''...
- Fantastièno - rekla je moja desna susjeda izmeðu dva jecaja - iako su "Los Paragua
yos" malo bolje izgovarali zavr ne slogove.
Probudila su se i bla ena sjeæanja na peruansku pjevaèicu Ymu Sumac koja je prije trid
esetak godina izabrala nezaboravnu pjesmu "Boker Tov Israel" da je otpjeva na sa
mom poèetku koncerta. Ako me pamæenje ne vara, ta je multikultu-ralno nadarena umjet
nica morala na 25 minuta prekinuti koncert da bi bolnièari mogli otpremiti sve one
koji su pali u nesvijest od ushita. Zatim nas je Frank Sinatra sve oèarao senzaci
onalnom pjesmom "Massal Tov, Tel Aviv", koja de-
U OMSKU SE IPAK I DALJE GOVORI HEBREJSKI
finitivno obara s nogu svaku izraelsku publiku, a Harry Be-lafonte bio je pak pr
vi koji je osvojio grad prahebrejskom verzijom pjesme "Jerusalem oj Gold".
Meðutim, umjetnici iz Omska bacili su sve njih u zasje-nak.
- Otpjevajte nam "Sir ha alom" - zatra ili su od pjevaèa neki gledaoci iz zadnjih redo
va. - "Sir ha alom!"
Meðutim, program na ih gostiju bio je utvrðen proleterski bri no.
- Sljedeæa pjesma znati sigurno svi vi - najavila je jedra, plavokosa najavljivaèica
na teènom hebrejskom. - Molim slu ati jako pa ljiva.
Otpjevali su prilièno dobro na u pjesmu "Aleluja" s natjecanja za pjesmu Eurovizije.
Èak bi se moglo reæi da su je otpjevali vrlo dobro, ali u ljudskoj je naravi da uvi
jek tra i ne to novo. Nekoliko je slu alaca oprezno izrazilo elju da veèeras èujemo mo da
oju rusku pjesmu, a u dvorani se istodobno osjetila stanovita èe nja za tu nim pjesmam
a don-skih Kozaka.
Kad nas je zbor iz Omska iznenadio jednom originalnom ukrajinskom baladom, bio j
e odmah nagraðen ritmièkim skandiranjem - sve dok se nije otkrilo da zbor pjeva samo
prvu reèenicu na ruskome, a preostale 23 na jeziku Biblije.
Hebrejski je dodu e jedan od najstarijih jezika na svijetu, i to to su ga komunistièk
e vlasti samovoljno potiskivale bila je nepravda koja je vapila do neba, ali ne
bi bilo zgoreg ni da je program bio malo bolje izbalansiran.
- Omsk - tomsk - apnuo je netko iza nas. - Kladio bih se da su to zapravo na i deèki i
z kibuca kod Haife koji su se preru ili u Ruse...
Ta je pretpostavka djelovala vrlo uvjerljivo. Izraelska publika koja bje i iz gled
ali ta èim se razlegnu prvi zvuèi otrcane "Hava Nagile" kad je izvode na i domaæi pjevaèi,
eagira pretjerano odu evljeno kad nam ta pjesma dolazi iz tuðih grla. Stoga ne bi bi
lo nikakvo èudo da su deèki iz kibuca izgubili strpljenje, pa da su obukli arene rusk
e ko ulje i nabili ubare na glave i...
- Ako sad jo zapjevaju "fiddische Mamme" - reèe netko u dvorani - doæi æe do kravala!
Ipak, na i su se gosti zadovoljili osrednjom izvedbom pjesme "Sabat alom". Sad su n
am veæ i li stra no na ivce. Gostoljubivost takoðer ima svoje granice. U zadnjim su redov
ima spontano nastali zborovi koji su skandirali: "Hoæemo ruski, ruski!"
Ispred nas je ustala neka debela ena i prijeteæi doviknula onima na pozornici:
- Pjevajte vi te svoje hebrejske pjesme radije kod kuæe ako ba hoæete!
Jedan postariji gospodin iz prvoga reda dobacio je potom plavokosoj najavljivaèici
:
- Hej, galupèik, gavarite po-ruski?
- Da - odgovorila je najavljivaèica. - Toda raba, dobra moj Haverim.
Iz zadnjih redova doprlo je krckanje stolica koje su gledaoci poèeli lomiti. Atmos
fera je postala napeta.
Nova ruska vlast doista ne la e. Vi e ne mo e biti ni govora o potiskivanju idovskog ku
lturnog blaga u Rusiji. Barem ne u koncertnoj dvorani u Tel Avivu.
Kao gotovo svi kreativni ljudi, i Ephraim pati od depresija koje ga iznenada spo
padaju. Ali ni tada se ne prepu ta neèemu neizbje nom, nego se sa svojim zdravim razum
om bori protiv neraspolo enja koje ga nenadano obuzme.
Ustanovio je da u tome stanovitu ulogu igraju svjetlo i mrak, pa zato svako mjes
to na kojem se neko vrijeme zadr ava, a to prvenstveno vrijedi za hotelske sobe, s
mjesta mora osvijetliti halogenim reflektorima. Stoga uvijek nosi sa sobom, u Fi
finu trbuhu, èitavu jedinu bateriju svjetiljaka.
Prazni zidovi takoðer nepovoljno djeluju na barometar njegova raspolo enja. Otkako j
e toga svjestan, nijedan zid nije vi e siguran od njega. Svaki zid s vremenom potp
uno oblo i fotografijama, slikama, dokumentima, karikaturama i novinskim izrescima
koje je sam uokvirio. Bilo da je kod kuæe u Afeki ili u vicarskom utoèi tu u Alpenzell
u, sve zidove mora neèim zastrti. Ali sustavno. I to je neopozivo. Jer, kad bi tko
htio samo jednu sliku zamijeniti kojom drugom, morao bi iznova poèeti sastavljati
tu slagalicu jer se svaki izlo ak bez prijelaza uklapa u sljedeæi.
U neèemu je Ephraim upravo neumoljiv: svaka slika mora na milimetar toèno visiti vod
oravno na zidu. Ako mu pogled sluèajno padne, ma gdje se nalazio, na sliku koja je
na zidu malko nakrivljena, on æe prekinuti èak i predavanje da bi je namjestio.
Ja zapravo cijenim tu Ephraimovu maniju za redom, jer mi na taj naèin ipak u neku
ruku poma e u odr avanju reda u kuæi, ali to se tièe samih likovnih umjetnosti, ipak ide
ne to dalje od toga da slike moraju visiti ravno na zidovima. Jer on je neumoljiv
u svom shvaæanju umjetnosti. Moj se supru nik i na tom podruèju dr i svoje logike. Kao d
iplomant likovne akademije, on dr i da je kvalificiran izricati konaène vrijednosne
sudove. Na e razlike u ukusu dovodile su do braènih lomova veæ i onda kad smo namje tali
svoj prvi stan. Veæ sam onda naslutila to me sve èeka.
To se nipo to ne odnosi na klasiènu umjetnost. Tu se nas dvoje potpuno sla emo. Samo s
e u modernoj umjetnosti ne sla emo. Ephraimovi generalni napadi na modernu umjetno
st zadaju mi glavobolju. Pogotovo kad kategorièki odbija svaki, pa i najmanji komp
romis.
Katkad ga opravdavam time da je njegov ratoborni stav prema "modernistièkom blefu"
, prema "najveæoj opsjeni dvadesetog stoljeæa", posljedica i njegovih mraènih iskustav
a iz mladih dana. Taj njegov stav potjeèe iz svega onoga to je do ivio s ljudima koji
nisu bili kadri reæi ne kad su im nametali ne to neshvatljivo, koje su zavele obman
jivaèke rasistièke, odozgo oktroirane tendencije.
Ephraim je diplomirani kipar u metalu, svladao je klasiènu kiparsku tehniku, pozna
je osnovne forme i elementarna pravila, kojih se, po njegovu mi ljenju, mora dr ati
svaki umjetnik. Nasuprot tome, apstraktno slikarstvo ne priznaje nikakve zakone.
Za Ephraima je nefigurativna umjetnost obmana i sljeparija. On ni ta ne
L
dr i do poku aja da se prekr e postojeæe norme i isproba ne to novo.
Dok sam studirala glazbu, i ja sam krenula od klasika, ali sam studirala i kasni
ji razvitak kojim se do lo do moderne muzike. Pre la sam put od Bacha do Schon-berga
, pa i dalje, sve do Ligetija i Kagela. To je Eph-raimu bilo uskraæeno u likovnim
umjetnostima.
Meðutim, humorist Ephraim stvorio je u svojoj radnoj sobi vlastito moderno likovno
djelo, kola a la Kishon. Tu visi, pokraj njegova kreveta, fotografija krvoloènog ef
a NKVD-a Berije, a iznad nje njegov prvi tekst napisan na hebrejskome 1949. godi
ne, zajedno sa svom silom negativnih kritika njegovih filmova i kazali nih komada,
i velika fotografija njegova prijatelja i virtuoznog prevodioca Friedricha Torb
erga koji je umro prije petnaest godina.
Iznad svjetiljke na pisaæem stolu visi mu izvje æe o preminuæu "sunca svih naroda" Stalj
ina, a tik do njega crvena knji ica Mao Ce Tunga u svoj svojoj divoti, Eph-raimov
suvremeni simbol beskrajne ljudske gluposti. Dakako da tu ne mo e nedostajati ni f
otografija Jasera Arafata koji izlazi iz mora kao Botticellijeva Venera, a sliku
Herzla na balkonu nalijepio je na plakat PLO-a, tik uz antisemitski pamflet na
maðarskome. Ta zbirka kurioziteta kompletirana je svakojakim lutkicama, pra èiæima, areni
m ptièicama i jezovitim insektima od plastike, kako ne bi ostao ni najmanji trag o
d zida...
To je samo njegov vlastiti kola . Jer, ba kao to moj supru nik ne trpi da itko i ta gric
ka osim njega sama, tako ne priznaje nijedan kola koji nije on sam izradio.
SAMO BEZ BACILA ZA KOREJU!
Jednog ljeta prije mnogo godina po ao sam od kuæe u posjet prijatelju. Kad sam izlaz
io iz kuæe, primijetio sam na zidu natpis ispisan velikim crvenim slovima: "Zausta
vite bakteriolo ki rat u Koreji!" Uskliènik se te parole koèio iznad samog zvonca. Kak
o se nerado upleæem u sporove izmeðu velesila, poku ao sam sastrugati taj natpis sa zi
da. Ali nisam u tome uspio jer je oèito posrijedi bila neka posebno intenzivna pro
pagandna boja koja je bila u stanju prodrijeti tri centimetra duboko u buku. Stog
a sam tek uz pomoæ nekoliko kanti bijele boje uspio permazati njome taj natpis.
Dotle je sve bilo u redu. Ali sutradan se opet pojavila ista parola na istom mje
stu u svje em izdanju. Ponovo sam posegnuo za kistom, ali je isto tako uèinio i ispi
sivaè parole. Sto radi u takvu sluèaju nemoæni graðanin? Odlazi na policiju i obavje tava
de urnog policijskog slu benika da mu netko iz dana u dan ispisuje na zidu parolu "Z
austavite bakteriolo ki rat u Koreji!"
- Pa dobro - reèe mi slu benik - zaustavite ga!
Rekoh mu da moja ena i ja ne vodimo nikakav bakteriolo ki rat u Koreji, jer mi, uos
talom, radimo po cijeli dan i naveèer smo mrtvi umorni. Mo da se tu misli na Amerika
nce koji bi morali zaustaviti bakteriolo ki rat?
- teta vremena! - otpovrne slu benik. - Protiv Amerikanaca ne mogu zbilja ni ta podu
zeti.
SAMO BEZ BACILA ZA KOREJU!
Premazao sam opet natpis bijelom bojom i oti ao do odvjetnika. On mi je predlo io da
tu im Ujedinjene narode, ali je priznao da bi ishod procesa bio prilièno neizvjesta
n jer nemam svjedoka. Pitao sam ga to bismo jo mogli uèiniti protiv zagaðivaèa zidova. P
osavjetovao me da odem na policiju i podnesem prijavu, pa da nepoznatog zagaðivaèa u
hvatimo na djelu i propisno ga izlemamo.
Meðutim, ja znam da bi moglo biti i obratno, da zagaðivaè mene uhvati i propisno ispre
bija. Stoga sam se zadovoljio time da opet premazem natpis bijelom bojom. Zid na
m je bio veæ dva centimetra deblji nego prije izbijanja rata u Koreji, ali je sutr
adan opet osvanuo apel na savjest idovskog naroda: "Zaustavite bakteriolo ki rat u
Koreji!" Tad sam i ja kupio crvenu boju i ispisao ispod toga malo krupnijim slov
ima sljedeæu parolu: "Zapravo smo ga htjeli zaustaviti, ali sad vi e neæemo ni poku avat
i. Stanovnici kuæe."
Otada vlada mir, primirje na na oj boji nici. Ba kao i u Koreji.
Ja jednostavno volim istinu. Zato i priznajem da je Eph-raim la ljivac koji nikad
ne la e.
On samo manipulira istinom ili joj pridaje drukèiju te inu, dovodi je ad absurdum il
i se ruga na njen raèun. Ali to vrijedi samo za pisca Kishona, za Ephraimovu knji ev
nu djelatnost.
Kao privatna osoba, on ima prema istini ambivalentan odnos - mrzi la ljivce, iako
ne dr i mnogo ni do onih kojima nije te ko uvijek i svugdje govoriti istinu.
Je li to posljedica njegova pragmatiènog ivotnog stava, ili je to za njega samo lit
erarno sredstvo da otkrije drukèiju perspektivu kako bi to zornije prikazao apsurd
svakida njice?
Nisam jo ni dan-danas naèisto. Samo znam da sam junakinja mnogih njegovih prièa koje
je moj supru nik isisao iz prsta. Kao to je, recimo, ona poznata prièa u kojoj se ja
cijelu veèer na Silvestrovo odijevam i dotjerujem.
Dakako da ima u tome ne to istine, ali ne kanim ni zatajiti èinjenicu da je nerijetk
o i suprotno istina, da ja èekam na Ephraima. On tada mijenja kravate, ili se izne
nada sjeti da nije preslu ao automatsku sekretaricu, ili da mora jo ne to popiti, da
mora isplivati svoju dnevnu normu ili se istu irati, ili pomno namjestiti svoja tr
i video-rekordera da mu snime neke televizijske emisije. Ukratko, na moje nervoz
ne poku aje da ga po-
urim, odgovara mi uvijek: "Evo me, dolazim!" to se otegne po pola sata.
Moj je dragi mu jo k tome "compulsive recorder". Bezbroj video-kaseta koje su se n
agomilale u posljednjih pedesetak godina, neæe on moæi nikad sve pregledati, a filmo
ve i emisije koje je snimio "da ih ne propusti", propustio je za sva vremena, os
im ako ne do ivi 300 godina.
Meðutim, sasvim je sigurno da mu ba u èasu kad odlazimo od kuæe sti u faksom hitne poruke
na koje mora odmah odgovoriti, a nije jo ni ponovo ukljuèio automatsku sekretaricu
koju je netom bio preslu ao. Za sveg tog ubitaènog èekanja neumorno me uvjerava da je
vrijeme za njega najdragocjenija stvar na svijetu...
A kad se rasprièa o mom maratonski dugom odijevanju, uopæe nema pojma o èemu govori. U
vjerena sam da se ne sjeæa ni jedne jedine moje haljine, a ponaj-manje one preðivrte
plave vjenèanice koju sam nosila na vjenèanju. U sjeæanju su mu ostale samo mini-sukn
je pripijene uz samo tijelo...
- Naravno da opet nema to obuæi - ovim podrugljivim rijeèima skida sa sebe svaku odgov
ornost za moju garderobu.
Taj sretnik nema pojma kakve su to muke kad mu supruga tra i onu malu crnu haljinu
koja inaèe nije ni ta posebno a ipak ima ne to na njoj, ili onu bluzu koja mora prist
ajati neèemu sasvim odreðenom, to, meðutim, ne smije imati kratke rukave. To sve stoji
vremena i ivaca. Pogotovo ako je haljina kupljena za neku odreðenu prigodu, sveèani k
oncert ili opernu premijeru.
Ipak, ne iskljuèujem ni moguænost da mi komad odjeæe koji oèajnièki tra im visi u ormaru, s
mo to ja odjednom nemam vi e volje da idem gledati neku dosadnu kazali nu predstavu.
Mo da bi u tom sluèaju najbolje rje enje bilo da po aljem Ephraima samog u kazali te, u pr
atnji te nove haljine, pa da je u pauzi ponosno nosi kroz foaje na vje alici ne bi
li impresionirao sve prisutne.
Tako bi se vrijeme potrebno za moje odijevanje znatno skratilo. Neko drugo rje enj
e trenutno, na alost, ne vidim.
MARATON NA KRAJU GODINE
- Ephraime - zovne me iz spavaæe sobe najbolja supruga na svijetu. - Jo malo pa sam
gotova.
Rekla je to u pola deset naveèer 31. prosinca. Moja ena veæ od sumraka sjedi pred zrc
alom spremajuæi se za doèek Nove godine kod na eg prijatelja Tibija. Sumrak u ovo doba
godine pada veæ poslije tri sata popodne, ali ona je sada veæ, kako sama ka e, jo malo
pa spremna.
Podsjetio sam je kako smo obeæali Tibiju da æemo stiæi najkasnije do deset sati, na to
mi ena odgovori da svaki domaæin, ona to pouzdano zna, raèuna sa petnaest minuta zaka n
jenja, a jo petnaestak minuta vi e ne mo e biti naodmet. Ionako su sve proslave, pogo
tovo novogodi nje, u poèetku dosadne i ljudima treba vremena da se malo zagriju. Svo
ju konstataciju zakljuèila je izjavom da jo uvijek ne zna to bi obukla, koju bi halj
inu odabrala.
- Sve same prnje - jadikovala je. - Nemam ni ta za obuæi. To govori svaki put kad ne
kamo izlazimo, bez obzira kamo,
a ormari su joj tako puni da ih jedva mo e zatvoriti. Ovakve njene svakodnevne pri
mjedbe imaju zapravo drugu pozadinu. Ona me zapravo upozorava da sam nesposobnja
koviæ, da je nisam sposoban izdr avati, eli mi nabiti komplekse. Ali, ako pravo uzmem
o, ja se uopæe ne razumijem u enske haljine. Meni su one sve odreda grozne. Unatoè to
me, moja me ena svaki put iznova pita koju bi od njih obukla.
- Da li onu usku crnu - premi ljala je - ili mo da plavu s izrezom?
- Plavu s izrezom, svakako - rekoh joj.
- Previ e je napadna a crna je opet previ e sveèana.
- Sto misli o bijeloj svilenoj bluzi?
- Ni to nije lo e.
- Nije li to malo presportski?
- Bluza, sportski? Ni govora!
Br e-bolje priskoèili da joj zakopèam bluzu kako ne bi promijenila odluku. Dok je tra il
a odgovarajuæu suknju, mugnuo sam u kupaonicu da se obrijem.
Sa suknjom je jo kako-tako i lo ali je na la samo jednu odgovarajuæu èarapu, a par koji j
e prona la nije opet pristajao uz bluzu. Bluza dakle ne dolazi u obzir. Znaèi, sve o
pet iznova.
- Veæ je deset sati - usudih se primijetiti. - Zakasnit æemo.
- Pa ta onda? Propustit æe nekoliko prastarih viceva to ih tvoj prijatelj Stockler sv
aki put pripovijeda.
Èekao sam potpuno spreman dok se moja ena nikako nije mogla odluèiti izmeðu biserne ogr
lice i bro a. Biseri djeluju otmjenije ali bro je izazovniji. Bit æe pravo èudo ako i d
o jedanaest stignemo. Zavalio sam se u naslonjaè i preèitavao novine. ena se dala u p
otragu za pojasom koji bi pristajao uz bro , ali je odustala jer nije prona la torbi
cu koja bi pristajala mz pojas. Premjestio sam se za pisaæi stol da napi em nekoliko
pisama i jednu kratku prièu.
- Evo, gotova sam - povièe moja ena. - Samo mi jo , molim te, pomozi povuæi rajsfer lus.
Katkad se pitam to rade ene koje nemaju mu a da im pomognu povuæi patentni zatvaraè. Po
svoj prilici ostaju na Staru godinu kod kuæe. Moja ena dodu e ima mu a koji joj
poma e povuæi rajsfer lus, pa ipak i mi ostajemo kod kuæe. Ona sjeda pred zrcalo, prekri
va se najlonskim ogrtaèem i poèinje se minkati: najprije podloga, zatim puder, pa tu z
a trepavice i tako sve redom. U meðuvremenu pogledava uokolo ne bi li ugledala cip
ele koje idu uz ta ku. One svijetle su, na alost, na popravku, one crne s visokim p
otpeticama jesu dodu e prekrasne ali u njima ne mo e uèiniti ni tri koraka, u onima s
niskom potpeticom, dodu e, mo e hodati ali one pak imaju nisku potpeticu...
- Jedanaest je sati - rekoh i ustadoh. - Ako se za pet minuta ne spremi , kreæem sa
m.
- Dobro, dobro! Èemu odjednom ta urba?
Moja ena odla e najlonski ogrtaè jer je upravo odluèila obuæi usku crnu haljinu. Ali gdje
su joj sada crne èarape?
U pola dvanaest poku avam se poslu iti trikom: kreæem odluènim korakom prema izlaznim vr
atima, otvaram ih, bijesno i glasno pozdravljam, zalupim vratima i - pritajim se
u predsoblju...
Sad je dobila svoje. Mu karac ipak jednom mora pokazati tko je gazda u kuæi. Valjda æe
se sada po uriti?
Pet minuta proteklo je u mrtvoj ti ini. Neæu valjda cijeli ivot provesti u ovom mraènom
hodniku? Nije joj se valjda...
- Ephraime, doði, molim te, zatvori mi rajsfer lus! Opet je u bijeloj bluzi. Na usko
j crnoj haljini pukao je av.
Promijenila je i èarape i upravo se koleba izmeðu bisera i bro a.
- Ta, pomozi mi malo! - zavapi. - to mi savjetuje ?
- Savjetujem ti da ostanemo kod kuæe. Ja æu skinuti smoking i obuæi pid amu.
- Ne prièaj gluposti! Gotova sam za deset minuta.
Dvanaest je sati. Nova je godina. Odjekuju zvona. Laku noæ. Gasim svjetiljku i ton
em u san. Posljednje to sam jo u staroj godini uspio vidjeti, bila je moja ena kako
umotana u najlonski ogrtaè ma e trepavice. Oh, kako mrzim taj najlonski ogrtaè! Nikad
a nisam mrzio toliko nijedan drugi ogrtaè, i ne samo ogrtaè. Zaspao sam i usnio da s
am Charles Laughton u ulozi kralja Henrika VIII koji je dao odrubiti glave est sv
ojih ena. Sve su se odreda popele na strati te u najlonskom ogrtaèu. Jedna je usput m
anikirala nokte...
Spavao sam dubokim snom vi e od jednog sata i probudio se u novoj godini. Najbolja
supruga na svijetu stajala je pred zrcalom u plavoj haljini s izrezom i mazala
trepavice.
Pogledao sam na sat: pola dva. Ona je posve luda, pomislio sam. O enio sam se luðaki
njom. Osjeæao sam se poput onih prokletnika u Sartreovu komadu Iza zatvorenih vrat
a, koji su, kao najte i gre nici, osuðeni biti u istoj prostoriji sa enom koja se oblaèi-
svlaèi, oblaèi-svlaèi, i tako unedogled.
Poèeo sam je se veæ pribojavati. Eto, upravo je stala premje tati cijeli sadr aj jedne v
elike crne torbe u crnu torbicu i obratno. Veæ je gotovo posve odjevena - preostaj
e jo samo frizura. Da ostavi slobodno èelo ili da spusti i ke? Odluèila se za nekoliko p
ramenova preko èela. Nakon duga premi ljanja, ipak je zakljuèila da slobodno èelo ne ost
avlja ni ta bolji dojam od zavodnièkih i aka.
- Napokon sam gotova. Mo emo krenuti.
- Zar to jo uopæe ima smisla? Veæ je dva sata.
- to to znaèi: ima li smisla? Za tebe je sigurno jo ostalo dovoljno malih hrenovki n
a èaèkalicama.
Najbolja supruga na svijetu oèigledno je veoma neras-polo ena a to sve zbog moje nes
trpljivosti i nerazumijevanja. Mali najlonski ogrtaè pao je na pod tik uz krevet.
Be umno
sam ispru io nogu, upecao ga vr cima prstiju i iskrao se u kuhinju, gdje sam ga baci
o u sudoper i vlastoruèno zapalio. U ivao sam gledajuæi ga kako gori. Mora da se i Ner
on podjednako osjeæao gledajuæi kako gori Rim.
Kad sam se vratio u spavaæu sobu, moja ena tek to nije bila posve spremna. Pomogao s
am joj povuæi rajsfer lus na uskoj crnoj haljini, po elio joj mnogo uspjeha u potrazi
za pravim èarapama, oti ao u svoju sobu i sjeo za pisaæi stol.
- Gdje si sad? - povika ona za mnom. - Zar ne vidi da sam veæ skoro gotova? to sad t
amo radi ?
- Pi em scenarij.
- Onda po uri! Zaèas kreæemo!
- U redu.
I lo mi je kao podmazano. Pisao sam o velikom umjetniku - mo e biti slikar, glazbeni
k ili èak humorist - koji je mnogo obeæavao i dobro zapoèeo, ali je nakon nekog vremen
a posustao i beznadno zaglibio. A za to? Zbog ene, dragi moji, samo zbog ene! Ona ga
je nevjerojatno sputavala, koèila ga kad god je to htio poduzeti. Napokon je shvat
io u èemu je njegova nevolja i odluèio se osloboditi tog kri a, te napasti - ene. Jedne
besane noæi ustane iz kreveta i uputi se prema vratima...
ena je u kupaonici stajala pred zrcalom i umivala se. Sjenilo na oènim kapcima uèinil
o joj se prejakim te je odluèila promijeniti minku i sve ono to uz to ide: kremu, po
dlogu, puder...
Ne, ovako se vi e ne da ivjeti! Uzeo sam iz ormara najdeblju kravatu i zavezao je z
a zastor. Valjda æe izdr ati... ena je, èini se, èula kad sam se popeo na stolicu.
- Ostavi se gluposti, Ephraime - povièe - radije mi po-mozi zatvoriti rajsfer lus.
Sto ti je sad najednom?
Ni ta. Nije mi ni ta. Dva sata i trideset minuta. Moja ena stoji u kupaonici pred zrc
alom i sprejem lakira kosu dok drugom rukom tra i rukavice koje su posve sluèajno u
kupaonici. Obje joj operacije zaèudo uspijevaju. Izgleda da je gotova. Izgleda da
je stvarno gotova. Traèak nade u mrklom mraku. Moje strpljenje se ipak isplatilo.
Uskoro æemo biti kod Ubija na doèeku Nove godine. Jest, veæ je tri sata izjutra, ali s
igurno æu jo zateæi nekoliko prijatelja u dobru raspolo enju. Puna energije, moja ena pr
emje ta stvari iz crne torbetine u bijelu torbicu, baca jo zadnji pogled na zrcalo.
Ja stojim iza nje.
- A za to se nisi obrijao? - pita me odjednom.
- Obrijao sam se, draga, prije mnogo, mnogo vremena, jo onda kad si se ti poèela sp
remati.
Po ao sam se ponovo obrijati. Kad sam se pogledao u zrcalo, ugledao sam ispijeno,
prerano ostarjelo lice progonjena èovjeka koga ivot nije tedio - lice o enjena èovjeka.
Najbolja supruga na svijetu etkata je u pokrajnjoj sobi s noge na nogu sve dok je
strpljenje nije izdalo.
- Ta doði veæ jednom! Uvijek te moram èekati!
Zapravo Ephraima uopæe ne zanimaju po tanske marke, osim mo da za posve teoretsku moguæn
ost da ih zloupotrijebi radi sitnih prevara. Na primjer, za akciju "Post mortem"
.
Jedna od najuspjelijih ala njegova alter ega, hoh taplera Josselea, poèiva na dosjetk
i kako da alje pisma po tom bez marke. Bilo je to vrlo praktièno rje enje, ali je funkc
ioniralo samo u zemljama kao to je Izrael, u kojima po ta vraæa nefrankirana pisma po i
ljaocu.
Stvar je neobièno jednostavna. Na nefrankiranoj kuverti treba samo zamijeniti adre
se po iljaoca i primaoca, dakle umjesto adrese adresata treba ispisati adresu po ilj
aoca i obratno.
I to tada radi po ta? Odbija proslijediti pismo bez marke i vraæa ga po iljaocu, koji j
e u ovom sluèaju zapravo primalac.
Na alost, to je nakon nekog vremena shvatila i izraelska po ta.
Dotle su meðutim Ephraimove nefrankirane po iljke bile prosljeðivane dalje prema posto
jeæim propisima i vraæale se raznim "po iljaocima". Ali jednog se dana mom prefriganom
supru niku potkrala kobna gre ka. Objavio je svoj genijalni izum u jednoj od svojih
knjiga i prilo io detaljne upute za uporabu kako bi se cijela zemlja mogla korist
iti tom moguæno æu tednje i racionalizacije.
Na alost, i po tanski slu benici èitaju knjige i èitanjem se izobra avaju. Sad vi e izrael
po ta ne vraæa nefrankirana pisma po iljaocu, nego ih dostavlja primaocu zajedno s raèu
nom.
Ephraim je mirno primio na znanje propast svog sistema. U tome je, kako rekoh, b
io njegov jedini i iskljuèivi interes za po tanske marke. Inaèe ih ne sakuplja, navodn
o zato to nema vremena za takve stvari. Zapravo on ni ta ne sakuplja. A to to su mu
ladice pune kojekakvih nepotrebnih drangulija vjerojatno se ima pripisati samo n
jegovoj navici da nikad ne baca stare stvari. Je li posrijedi praznovjerje? Stra
h za stare dane? Bilo kako mu drago, auto mu je 25 godina star, a ofucana putna
torba zvana Fifi prati ga veæ 20 godina na svim putovanjima, iako je prije svakog
puta mora popravljati, krpati, lijepiti i milovati.
Jednostavno se ne mo e rastati od starih stvari. Kao njegova dugogodi nja supru nica,
mogu reæi samo to da mislim da je to potpuno u redu.
KARIJERA JEDNOG KOLEKCIONARA PRETPUBERTETSKOG UZRASTA
Prije otprilike tjedan dana primijetio sam da ne dobivam vi e po tu. Najprije sam po
mislio da se promijenio po tar, tek sam juèer sluèajno otkrio pravi razlog. Kad sam u
neuobièajeno vrijeme odlazio od kuæe, opazio sam malog Rieglera iz susjedne kuæe kako
zavlaèi svoja dva tanka prstiæa u moju krabicu i otprve izvlaèi iz nje tri-èetiri pisma.
Kad me ugledao, pobjegao je glavom bez obzira.
Zaputio sam se smjesta, sav zapjenjen od bijesa, do gospodina Rieglera, koji je
ba stajao na kuænim vratima.
- to je? - upita me.
- Pa eto - dobacim mu - va mi sin krade po tu.
- Ne krade on nikome po tu. Dijete samo skuplja po tanske marke.
-Kako, molim?
- Slu ajte vi - razveze gospodin Riegler. - Ja ivim, hvala Bogu, veæ 33 godine u ovoj
zemlji i uèinio sam neke stvari o kojima vrlo malo ljudi zna. Meðu njima su dodu e i
neki ministri. Govorim vam iz vlastita iskustva, ka em vam da vam danas uopæe ne vri
jedi primati po tu.
- A ako se radi o nekom va nom pismu?
- Va nom? A to je uopæe va no? Je li vam mo da va no porezno rje enje? Ili je mo da va an
poziv? Je li mo da
va no to vam pi u pohlepni roðaci koji od vasfehtaju novac? Vjerujte mi da va ne po te uop
nema.
- Ma kako ne bi bilo!
- Nemojte biti sitnièavi. Moj je brat bio trener karatea u vojsci i iznenada je do
bio pismo da je imenovan za ambasadora u Zanzibaru. Potro io je èitavo malo bogatstv
o da kupi novu garderobu, i proèitao je svu silu knjiga da se uputi u svoj novi dj
elokrug rada. Nakon tjedan dana pokazalo se da je posrijedi bila alosna pogre ka, p
a sad radi kao izbacivaè u Zanzi-baru. Eto, samo toliko da znate to je uopæe va na po ta!
- Bila ona va na ili ne, ipak bih rado proèitao sva pisma koja dobijem. Okej?
- Okej. Nastojat æu nagovoriti sina da zadr i samo marke, a da vam najva nija pisma vr
aæa.
- Ba vam hvala. Smijem li predati va em sinu kljuèiæ od moje krabice?
- Èemu? Neka se deèko nauèi kako se skupljaju marke!
U desnom d epu na hlaèama Ephraim uvijek nosi, uz mini-apoteku, i jedan par fuldugas
za. Tako se na maðarskome zovu èepiæi za u i. Mi smo u na oj obitelji prisili tim njegovim
vjernim pratiocima nadimak fuldike i samo ih tako zovemo.
Buka je naime smrtni neprijatelj Ephraimove du evne ravnote e. Zato su i u njegovu s
veti tu, radnoj sobi, ugraðena tapecirana vrata koja ne propu taju buku. Katkad èak i ne
znamo je li na "gornji susjed", kako na a djeca i ja zovemo na ega "gospodara ti ine",
uopæe kod kuæe.
Zvuèna kulisa koja danas prevladava u restoranima, diskotekama i drugim okupljali ti
ma, pa i na svim drugim mjestima, ne postavlja samo rekorde u decibelima nego na
m i svima probija u i.
Meðutim, Ephraim ima i za to lijeka. Kad, na primjer, d ez orkestar prijeðe u zaglu an f
ortissimo, on mirno izvadi iz d epa svoje fuldike i nimalo se ne ustruèava da njima
zaèepi u i. Zatim sjedi posve opu teno ovdje i sada, na svom mjestu, bez obzira na to t
o se zbiva, tek se malo priglupo smje ka.
Nije potrebno valjda ni spominjati da se on i noæu, èim legne u krevet, skloni pod o
krilje svojihftildika. Zato smo se svi mi u na oj obitelji veæ vi eput suoèili s problem
om kako da ga probudimo u sluèaju opasnosti.
Razumije se samo po sebi da ta elja da se iskljuèi i dobro ispava takoðer potjeèe iz on
ih mraènih dana kad
je morao bje ati i kad su koraci na stubi tu ili kucanje na vratima mogli znaèiti smrt
nu osudu.
Ali tefuldike imaju i svoju smije nu stranu. Na a kæi Renana probudila se jedne noæi s v
isokom temperaturom pa smo je morali prebaciti u bolnicu. Kljuè od auta bio je, na
ravno, u d epu Ephraimovih hlaèa. Rafi i ja stajali smo pred oèevim i suprugovim vrati
ma ne znajuæi kako da ga probudimo. Samo smo jedno znali: da je i tiho kucanje opa
sno, jer svaki su anj pred vratima znaèi da Ephraim mora bje ati, ako treba i skoèiti kr
oz prozor, svejedno s kojeg kata.
Rafi i ja cvrkutali smo mu pred vratima kao ptièice u proljeæe, i krije tali, ali sve
to bez uspjeha. Fiildike su bile jaèe od nas. Rafiju je pala na um sjajna ideja da
kroz kljuèanicu pusti u sobu miris zelenog luka, ili da u duetu zapjevamo Radetzk
v mar . Na kraju nam ipak nije preostalo ni ta drugo nego da èekamo da Ephi odspava do
kraja kako bi se ujutro opet lijep probudio. Tek smo tada mogli odvesti Renanu
u bolnicu, ali mirne savjesti jer smo znali da smo izbjegli multimedijalni ou vla
snika fiildika.
Tko god zna za ove okolnosti, sasvim æe drukèije do ivjeti i prièu koju je Ephi napisao
o jednom od svojih smrtnih neprijatelja.
BUKA KAO PREDVIDLJIVI GOSPODARSKI ÈIMBENIK
Buka ne mora nu no dolaziti izvana. Struènjaci danas pretvaraju i stanove u proizvoðaèa
buke. Tu je najdjelotvorniji jedan èudesni ureðaj koji vlagu izvana pretvara u buku
iznutra.
Bila je jesen. Vrlo vruæa jesen. Bilo je tako vruæe da je najbolja od svih ena u razg
ovoru spomenula i rijeè "klima ureðaj".
- Sada? - upitao sam je. - U jesen?
Ali moje pitanje nije se nje uopæe dojmilo. tovi e, pomalo te ko otvorila je novine oku
pane znojem to su le ale na stolu, i upozorila me na oglas tvrtke "Pronto klima ureða
ji, dru tvo s ogranièenim jamstvom" na pola stranice, u kojem se kovao u zvijezde na
jnoviji model zvani " aputavi aparat": svje ina ljeti, toplina zimi, ti ina u svako go
di nje doba, ti ina danonoæna.
Pristao sam na njen prijedlog te ka srca.
Do ao nam je osobno glavni in enjer tvrtke "Pronto", izvjesni lomo, da meðu na im prozori
ma odabere onaj na koji æe se moæi najbolje montirati njihov ureðaj. Upozorio nas je n
a specijalno ugraðenu ruèicu, takozvani "prigu ivaè", kojem je svrha da prigu i umove koji
eventualno nastati kad se aparat ukljuèi. Sva æe nas ta parada stajati 4999 ekela pl
us 1500 ekela za monta u, sve to u gotovini i unaprijed.
Relativno visoku cijenu monta e lomo je obrazlo io jednogodi njom garancijom za rupu u
zidu. Nakon nekoliko dana ureðaj je instaliran.
- Èestitam - reèe mi Slomo. - Ovim æete ureðajem biti... Ostatak njegovih rijeèi nije se èu
od zaglu ne buke Boe-
inga 747 koji je upravo polijetao. Neko smo vrijeme stajali nepomièni na na em priva
tnom uzleti tu i slu ali to akustièno èudo od " aputavog aparata" prije nego to sam ipak b
ja ljivo pripomenuo:
- Prilièno buèno, je li?
- Molim? - odvrati lomo. - Ni ta vas ne èujem.
- Buka! - izderem se. - Buèno je!
- Kako? Gdje?
Govorio je ne to i dalje, ali kako je u mojoj gimnaziji èitanje s usana bio samo fak
ultativni predmet, nisam nauèio tu vje tinu pa nisam ni njega razumio.
U kuhinji je tutnjava mla njaka bila donekle prigu ena. lomo mi je objasnio da je sva
kom novom aparatu potrebno dan-dva da se navikne na novu okolinu. Ako sutra ujut
ro budemo imali jo kakve zamjerke, mo emo ga slobodno nazvati, njemu æe biti drago da
ponovo doðe.
Ono to se te noæi zbivalo u na oj kuæi mo e se slobodno prispodobiti najrasko nijim predst
vama "Son et Lumiere". Ustajao sam svakih deset minuta, palio svjetlo i poku avao
smanjiti buku ukljuèujuæi prigu ivaè. Meðutim, prigu ivaè nije ni ta prigu ivao, pa ni najb
svih ena, koja je bivala pomalo histerièna. Tje io sam se opæepoznatom mudro æu da se èov
s vremenom na sve navikne, ali dok sam u dva sata u noæi dr ao u ruci ruèicu prigu ivaèa,
reagirao sam samo na maðarskom jeziku, a to je kod mene uvijek znak nenadanog slo
ma ivaca.
BUKA KAO PREDVIDLJIVI GOSPODARSKI ÈIMBENIK
Nesmanjenu buku pratila je dodu e neka vrsta svje ine koja bi mi mo da pomogla da zasp
im, da mi nisu s vremena na vrijeme dolazila djeca u sobu da mi se jecajuæi pritu e
da ne mogu spavati zato to im se kreveti neprestance tresu.
U tri sata obi la nas je sve redom najbolja od svih ena i podijelila nam èepiæe za u i. T
ada je tek oko nas nastala blagotvorna ti ina. Samo bi od vremena do vremena koji
Boeing probio zvuèni zid.
U pet sati napisala mi je ena u notes koji smo razmjenjivali meðu sobom: "Ovo èudo vr
aæamo ujutro Slomi, jasno?" Odgovorio sam joj isto tako pismenim putem da smo ureðaj
platili gotovinom. Nijemi bolni krik koji sam vidio kako ga ispu ta pogodio me u
samo srce. U trenutku iznenadnog nadahnuæa, odjurio sam do " aputavog aparata" i isk
ljuèio ga.
Uèinak je bio senzacionalan. Zraèni je promet odjednom utihnuo pa smo usred ljetne t
opline koja nas je obavila zaspali kao pijuni koji su se sklonili u zavjetrinu.
Rano ujutro nazvao sam Slomu i rekao mu:
- Èujte vi, ovaj va klima ureðaj...
- Dobro, dobro - nije mi dao ni da dovr im. - Uzet æemo ga natrag i vratiti vam punu
cijenu.
Pola sata nakon tog razgovora stigla su nam opet ona dva klipana, demontirala pa
kleni stroj i izjavila da su spremni da nam zazidaju onu nebeskiplavu rupu u zid
u za 500 ekela. Nisam se cjenkao. Ja znam gubiti.
Trebalo nam je ne to vremena da se opet naviknemo na ti inu. Ali, kako rekoh, èovjek s
e na sve navikne.
Kad smo uskoro nakon toga posjetili jedan braèni par i stupili u njihov ugodni, pr
ohladni stan, zaèuli smo odjednom poznatu tutnjavu Boeinga 747 to se upravo sprema
uzletiti.
- Ovo su nam ba danas prije podne montirali - dovikne mi kuæedomaæica. - Ali veæ smo ob
avijestili firmu "Fronto" da im vraæamo aparat. Izgubit æemo samo novac koji smo pla
tili za monta u. Ipak, i to je bolje...
Pregledao sam ureðaj. Ruèica prigu ivaèa bila je slomljena.
Kad sam Slomu pritisnuo uza zid u njegovu uredu, oèajnièki je nastojao izvuæi se iz mo
g èvrstog stiska. Ipak, oslobodio sam ga tek kad mi je priznao:
- Na tim klima ureðajima ne mo e èovjek ni ta zaraditi -prostenjao je. - Previsoke su ca
rinske da bine i porezi. Jedino na èemu se mo e zaraditi, to je na monta i i zazidavanju
rupa.
Zavrnuo sam mu ruku na leda i odgurao ga do skladi ta. Moje su se sumnje obistinil
e - sav se inventar sastojao od jednog starog motora Boeinga. Tu su sjedila ona
dva klipana i vakala sendvièe sa salamom.
Slomo obori glavu i reèe:
- Da, istina je, prodajemo uvijek isti ureðaj koji onda sutradan demontiramo. Pa,
moram valjda i ja od neèega ivjeti. Imam enu, djecu, prijateljicu....
Nikom nije bilo jasno za to je tvrtka "Pronio klima ureðaji, dru tvo s o. j." ipak usk
oro nakon toga bankrotirala.
Naknadna je istraga ustanovila sljedeæe.
Slomo je prodao svoj " aputavi aparat" u Bat Jam, najstarijem stanovniku tog nasel
ja, jednom od najstarijih doseljenika uopæe. Sutradan je uzalud èekao cijeli dan na
uobièajeni telefonski poziv. Kad se ni nakon dva dana ni ta nije dogodilo, lomo je u
panici sam nazvao kupca i upitao ga:
- Nije li vam aparat mo da malo prebuèan?
BUKA KAO PREDVIDLJIVI GOSPODARSKIÈIMBENIK
Sijedi mu je pionir odgovorio: - U petak, na alost, nemam vremena. Èovjek je bio gl
uh kao top. I tako je lomin jedini Boeing povuèen iz prometa.
Ephraim je pragmatik koji èvrsto stoji s obje noge na tlu èinjenica. Stoga dr i i da r
azborit èovjek ne mo e ostati ravnodu an na praznovjerice. Ne mora ba u njih vjerovati,
ali ne bi bilo pametno da se uopæe ne obazire na njih. Treba znati nekoliko osnov
nih pravila i strogo ih se pridr avati. Ostalo nije va no.
Meðu njima je, recimo, èarobni èe anj koji se nosi u d epu na kaputu ili u lisnici, a koji
jamèi uspjeh gotovo sto posto. Nije stoga èudo to se Ephraim pred svaku svoju premij
eru oboru a svje im èe njakom koji ga titi od eventualnog neuspjeha, a u stanovitim prigo
dama ubla ava èak i dr anje zlobnih kazali nih kritièara.
Kad je Topol na meðunarodnom filmskom festivalu u San Francisku nestrpljivo èekao pr
ogla enje pobjednika, zaèudio se videæi svog inaèe nervoznog prijatelja kako mirno sjedi
na svom mjestu u dvorani. Usred napete ti ine Ephraim je apnuo Topolu:
- Ja sam ti potpuno miran jer ne vjerujem u èuda. Osigurao sam se èe njakom protiv uro
ka. - Pa izvadi iz d epa na kaputu spasonosni èe njak i nadoda: - Nije dovoljno moliti
. Èovjek mora ne to i poduzeti.
Nije potrebno valjda ni spominjati da je Ephraimov film Salah Sabati s Topolom u
glavnoj ulozi uskoro nakon toga osvojio prvu nagradu.
- Eto vidi kako èe njak djeluje - komentirao je Ephraim ishod natjecanja, i ponio sa
sobom zaslu nu amaj-
liju i na dodjelu Zlatnog globusa u Los Angeles. Za gala primanje morao je posud
iti crni frak, i dakako da je odmah premjestio iz d epa u d ep i èe anj koji mu je donio
sreæu. Mo da se èe njak u fraku osjeæao jo oba-veznijim da mu donese sreæu pa je Ephraim
prilikom osvojio èak dvije prve nagrade.
" Meðutim, u svom pobjednièkom slavlju Ephraim je zaboravio kome ima zahvaliti te sv
oje uspjehe. Èe njak je svoje uèinio, èe njak mo e otiæi...
Nakon nekoliko godina nominiran je drugi Ephraimov film za jedan od pet stranih
filmova to su u li u naju i izbor za Oscara. Pratila sam tada mu a u Los Angeles. Kad s
mo stigli u taj grad, ustanovili smo, na Ephijev u as, da smo èudotvorni èe njak zaborav
ili kod kuæe. Poku ali smo u posljednji èas pribaviti jedan èe anj kod èlanova lokalne ido
e opæine. Kasno smo se sjetili. Ephraim je bio oèajan to je tako nepromi ljeno stavio n
a kocku svog Oscara. Duboko deprimiran, odjenuo je opet posuðeni frak, turio ruku
u unutarnji d ep i - gle èuda! Onaj sitni, uspje ni èe anj ostao je skriven na tom istom m
jestu jo od dodjele Zlatnog globusa!
Ni dan-danas ne znamo protumaèiti taj fenomen. Zar je moguæe da nitko nije sve te pu
ste godine posudio taj frak zbog njegova posebna kroja? Ili se mo da sudbini svidi
o Ephraimov film pa se smilovala zaboravljivom autoru? Tko zna? Na kraju Ephraim
nije dobio Oscara. Pri dodjeli nagrade, na pozornicu je stupila èarobna starleta
i objavila: "...and the ivinner is... Vittorio de Si-ca!" Zapljeskali smo tom iz
vanrednom talijanskom re iseru koji je vi e puta prije toga odnio Ephraimu
\ \ f ,f
meðunarodne nagrade ispred nosa, ali je Ephraim, zaèudo, vrlo lako podnio poraz i apn
uo mi:
- Mo da je taj mangup uzeo veæi èe anj nego ja? Ni praznovjerje nije vi e to je nekad bilo
..
Ipak se jo dugo nakon toga nismo oslobodili te iste praznovjerice. Prije praizved
be komada Bila je to eva u ziiri kom kazali tu (Schauspielhausu) Ephraim me bio zamol
io da ponesem èe njak iz Izraela. Zaboravila sam na to, ali se nisam usudila priznat
i da sam zaboravila. Èim sam stigla u hotel, pred samu premijeru, naruèila sam telef
onski da mi donesu u sobu kavu i kolaè sa èe njakom. Konobar nije uopæe htio od mene pri
miti napojnicu...
Na e praznovjerje ne zavr ava na èe njaku. Jer sigurno je sigurno, a ni ta ne mo e èovjeku
diti ako se bar donekle razumije u te stvari.
Kad ste veæ oti li od kuæe, osobito po poslu, nemojte se nipo to vraæati, èak i ako ste to
zaboravili. Naime, ako ponovo prekoraèite prag u suprotnom smjeru, to vam je isto
kao da ste naruèili kakvu nezgodu.
Ili ono staro, proku ano pravilo koje ka e da desna noga donosi sreæu, a lijeva nesreæu.
Stoga morate izaæi iz kuæe ili stana samo desnom nogom - ali to ionako zna veæ svako
dijete.
A kad vam crna maèka pretrèi preko puta s lijeve na desnu stranu? Onda je dovoljno d
a samo prièekate da se pojavi maèka neke druge, povoljnije boje.
Jednom sam, u nastupu iskrenosti, upitala Ephraima:
- Ma reci mi, molim te, zar ti zbilja vjeruje u te besmislice?
- Jasno da ne vjerujem - odgovorio mi je on smijuckajuæi se, ali se odmah zatim za
mislio i nadodao: - A za to su onda o svemu va nom u mom ivotu odluèivale same neobja nji
ve sluèajnosti?...
PRAZNOVJERJE NIJE LUKSUZ
Sad kad sam teoretski veæ djed, osjeæam se du an odati svojoj okolini tajnu koju sam s
ve dosad krio pod maskom trijeznog intelektualca koji nosi naoèale. Patim, od ru nog
poroka. Vjeèito se kladim sa samim sobom. I to se kladim hoæe li ne to ispasti dobro
ili ne.
Prvi simptomi te kladilaèke strasti javili su se kod mene veæ kad mi je bilo devet g
odina. Kad god sam i ao u kolu, hodao sam samo po rubu nogostupa i tako sam jednog
dana do ao na ideju da se okladim sa samim sobom. Ako mi se posreæi da normalnim kru
pnim koracima ne stanem ni na jednu popreènu crtu na rubnjacima, profesor neæe otkri
ti da sam zaboravio napisati matematièku zadaæu. I zaista, nisam stao ni na jednu po
preènu crtu, a profesor je toga dana bio bolestan. Tako je to poèelo.
Kad mi je bilo èetrnaest godina, te sam dakle bio na jednoj od prekretnica u ivotu,
silazio sam jednog dana iz na eg stana na èetvrtom katu i bacio sve na jednu kartu:
ako posljednja stepenica na stubi tu bude neparan broj, okladio sam se sa samim s
obom da æe se ostvariti cilj moje udnje, to jest ona æe se plavokosa djevojèica iz prao
nice preko puta na e kuæe zaljubiti u mene preko u iju. Jo se i danas sjeæam te posljednj
e stepenice. Bila je sto dvanaesta. Nisam, se stoga usudio pribli iti Jolanki i na a
je ljubav zavr ila onako kako je stubi te presudilo.
PRAZNOVJERJE NIJE LUKSUZ
Ponekad me ta moja manija za klaðenjem i nadjaèala, napose u Drugom svjetskom ratu.
Jednog ki nog popodneva, na dunavskom keju u Budimpe ti, odnio mi je olujni vjetar e ir
s glave i, dok sam trèao za njim, okladio sam se sa samim sobom: ako ga uhvatim p
rije nego to padne u rijeku, Hitler æe izgubiti rat. I uhvatio sam ga prije nego to
je pao u rijeku. Ostalo je povijest. To ne znaèi da sam ja zapeèatio sudbinu Treæeg Re
icha. Pa ipak...
Nadao sam se bio da æu se s godinama oduèiti od tog klaðenja, ali je zapravo bivalo sv
e gore i gore...
U svemu tome igraju ulogu i neki ljudski elementi. Tako se, recimo, etam i opazim
jednog drugog etaèa kako mi dolazi u susret i odjednom me do sr i kostiju pro me osjeæaj
: ako stignem prvi do uliène svjetiljke koja nas dijeli, izraelski ekel neæe devalvir
ati. Takva odluka iziskuje od èoz)jeka krajnju korektnost, jer je, naravno, zabran
jeno ubrzati korak. Èovjek smije u najboljem sluèaju hodati malo du im koracima, takoz
vanim "aerodromskim" koracima, kojima na aerodromu hodate da biste meðu prvima sti
gli do zrakoplova i ugrabili mjesto do prozora.
Ne to mi se slièno dogaða i u autu. Mislim na "okladu bez koèenja". Ta se oklada sastoji
u tome da se vozaè polako pribli ava crvenom svjetlu na semaforu kako bi stigao do
njega u trenutku kad se upali zeleno svjetlo. Ako mu to poðe za rukom, godinu se d
ana ne mora brinuti za svoje zdravlje. Inaèe je to test koji iziskuje od èovjeka jak
e ivce. Jednom -upravo sam se bio okladio da æe mi obitelj ostati iva i zdrava - nal
etio sam na crveno svjetlo koje se tek u posljednji èas pretvorilo u zeleno. Veæ sam
na kri anju morao obrisati ledeni znoj sa èela. Ali djeca su mi bila zbrinuta.
Zatim postoji jo i "klaðenje na Golfove". Kao to mu i samo ime ka e, to se klaðenje sast
oji u tome da se pogodi broj automobila te marke koje æe èovjek sresti na putu od Te
l Aviva do Herzlije. Kada dobijete tu okladu nekoliko puta za redom, ne mo ete a d
a ne priznate sami sebi da ste rezultat mo da i unaprijed znali. Pa ta onda? U tom
je sluèaju to tek jedna kontrolirana oklada.
Ovda-onda mo e si èovjek priu titi i gdjekoju sitnu pre-varu. Kad se, recimo, moram za
ustaviti pred crvenim svjetlom na semaforu, gdjekad oborim pogled kako bih ga di
gao toèno u trenutku kad se pojavi zeleno - ne mo e mi ipak nitko zabraniti da naèas z
irnem na semafor. Nijedan razborit èovjek ne srlja u opasnost. Samo se jednom ivi.
Nego, evo to mi se dogodilo pro log ponedjeljka. Vozio sam se liftom do 11. kata ne
bodera Salom i sklopio vrlo riskantnu okladu sa samim sobom. Pritisnuo sam gumb,
zatvorio oèi i brojio katove ne gledajuæi svijetleæe brojeve to su se smjenjivali. Pre
dmet oklade bio je ni vi e ni manje nego sudbina na e zemlje: "Ako budem dobro broji
o do 11. kata, napokon æemo sklopiti mir s na im arapskim susjedima." Brojio sam neo
bièno pozorno - i doista, kad sam otvorio oèi, lift se ba zaustavio na 11. katu. Vrij
edi i obratno: kad se lift zaustavio na 11. katu, ja sam otvorio oèi. Bija e to dobr
o usklaðen, potpuno uvjerljiv rezultat, pobjeda na svim linijama.
Nadam se da æe buduæi nara taji znati cijeniti to sam uèinio za mir na Bliskom istoku.
Nije samo nedru tveni Ephraim kriv to ja nisam ba na glasu kao dobra kuæedomadca. Meðuti
m, pomirila sam se veæ s tim da nisam kadra iskobinirati jelovnik kao kuhar sa tri
zvjezdice, uspje no ga realizirati u kuhinji i servirati.
Ephraimovo dobro poznato mi ljenje o tome glasi: "Najbolja od svih ena rado kuha, s
amo ne kuha dobro. Ja-bih radije da je obratno."
Ne, moje se kuharsko umijeæe nije osobito razvilo, iako sam pribavila najmodernije
kuhinjske aparate i opskrbila se meðunarodnom bibliotekom kuharica, koja, ako se
ne varam, nema prave konkurencije na Bliskom istoku. Imam èak tri maðarske kuharice.
Sudbina mi u tom pogledu oèito nije sklona, ali valjda me zato obdarila nekim drug
im darovima.
Ephraima ni najmanje ne smeta moje manjkavo kuharsko umijeæe. On ne treba ni rafin
iranu kuharicu ni vrsnu kuæedomaæicu. Ne treba èak ni goste. Mom je voljenom mu u, kao to
sam veæ vi eput spomenula, jelo tek obveza radi odr avanja ivota, a za to mu doista ni
su potrebni gosti.
Ephraim tvrdi jasno i glasno da je on sam sebi najbolje dru tvo. Ali to nipo to ne z
naèi da je mizantrop. Njega privlaèi u najmanju ruku polovica ljudskog roda. Èesto mi
govori kako on zaista nema vremena za traèeve. Toènije reèeno, dosaðuje se u svakom veæem
dru-
tvu. Kao diskretno upozorenje na opasnost koja mu prijeti, u njegovoj radnoj sobi
visi na zidu ploèica na kojoj pi e krupnim crvenim slovima:
"Trenutno me, na alost, ni najmanje ne zanimaju nièije ivotne prièe!"
Kako je Ephraimov glas pretih i preblag da bi mogao biti u sredi tu pozornosti, ob
ièno na domjencima izabere potencijalnog slu aoca pa se povuèe s njim u kut gdje æe ih o
stali gosti najmanje smetati, te povede ap-tom s njim raspravu o mrtvaèki ozbiljnim
temama.
S vremena na vrijeme oku am sreæu pa mu dobacim: "Molim te, donesi gostima piæe", ili:
"Ephraime, netko zvoni na vratima!" Meðutim, on me tada uopæe ne èuje, toliko se zadu
bio u razgovor.
Nedavno sam do ivjela ne to jedinstveno.
Upravo sam do la s punim pladnjem iz kuhinje u dnevnu sobu i bacila letimièan kontro
lni pogled na kut u kojem Ephraim najradije s nekim apuæe. U kutu nije bilo nikoga.
Najboljem od svih mu eva nije bilo ni traga ni glasa.
Iznenada ugledam priliku svoga supru nika, u su-perelegantnoj, arenoj pid ami, kako o
dlazi na prstima uza stube u svoju radnu sobu. Zaèas se izgubio iza debelih, tapec
iranih vrata u uðenoj ti ini.
Gosti su, sreæom, upravo vodili ivu debatu o znaèenju prostitucije za buduæe nara taje pa
nisu ni primijetili da nema domaæina. Osim toga, veæ su i navikli da ga nema. Ja sa
m pak te veèeri zakljuèila da smo nas dvoje ipak bolji gosti nego domaæini.
Ali ni to uvijek ne tima. Kad Ephraim napokon popusti pod mojim sna nim pritiskom i
udovolji mojoj
elji da provedemo zgodnu veèer s prijateljima, ubrzo nakon njegova dolaska u dru tvo
zanijeme poticajni razgovori i ivahno æaskanje. Zaèas se povedu smrtno ozbiljne raspr
ave ili se naène diskusija o ekonomskoj situaciji. Ephraimovo aputanje djeluje zara
zno, dobro se raspolo enje raspline, vedra glazba utihne, i svi se rano raziðu poti te
ni kuæama a da i ne znaju za to. Ja znam. Ja sam udata za humorista.
LJUBI BLI NJEGA SVOGA I SAMA SEBE
Zapravo ja nemam ni ta ni protiv njega ni protiv nje. On je simpatièan, utljiv èovo, a
ona je armantna, bogato nadje-vena enica. Oboje su orijentalnog porijekla, oboje p
o teno rade i ispunjavaju la ne porezne prijave kao i svi ostali. Kad nam doðu u posje
t, mi ih ponudimo èajem ili kavom, pretre-semo svjetsku situaciju i sjedimo tako æas
kajuæi ili zijevajuæi do dva sata u noæi. Poslije uvijek imam osjeæaj da sam pro-traæio dr
agocjeno vrijeme.
Na ovo prilièno beznadno stanje bili bismo se veæ odavno navikli da nije jo ne to drugo
posrijedi. Sjedim ja tako s najboljom od svih ena za veèerom. Iznenada nam se pogl
edi susretnu i oboje uzviknemo u isti mah:
- Spiegelovi!
I zaista. Evo njih. Dolaze nam nepozvani, jer mi njih nikad ne pozivamo, a èini se
da oni uopæe ne primjeæuju da mi njima nikad ne dolazimo nepozvani.
Dolaze nam posve neformalno, ba kao to se posjeæuju dobri prijatelji, i ostaju sjedi
ti kod dobrih prijatelja sve do dva sata u noæi, pijuckajuæi kavu ili èaj, æaskajuæi ili z
ijevajuæi.
Neko smo vrijeme mislili da vrijeme njihovih posjeta ovisi o mjeseèevim mijenama,
ali pokazalo se da nije tako. Na je instinkt mnogo pouzdaniji od mjeseca.
LJUBI BLI NJEGA SVOGA I SAMA SEBE
Moja ena, na primjer, priðe prozoru i onju i zrak kroz prozor:
- Sparno je. Vrijeme je za Spiegelove.
Ili meni za doruèkom iznenada padne na pamet:
- Pipa je u kupaonici kapala cijelu noæ. Doæi æe nam Spiegelovi.
Ima jo i nekih drugih znakova na koje se mo ete osloniti. Tako sam jedne veèeri odjed
nom osjetio kako me iga u lijevom koljenu, to je bio dovoljan razlog da odemo u ki
no. U kinu smo sreli Spiegelove.
Drugi put su nam se u vrtu poèeli rojiti leteæi mravi. Problijedio sam, zaèepio nosnic
e vatom i nazvao Spiegelove da im ka em:
- Samo sam vam htio javiti, ciha, da smo mi oboje, ena i ja, khr, khr, dobili te ku
gripu. Stalno ki emo i ka ljemo. Ciha, khr, khr!
- To se ba lijepo poklopilo - zaèuo sam iz slu alice promukli, nazalni glas gospoðe Spi
egel. - I mi isto tako samo ki emo i ka ljemo, pa smo vam htjeli javiti da neæemo doæi,
ciha. Ali, ako i vi veæ imate gripu, skoknut æemo naèas do vas, khr, khr, ciha!
Buduæi da sa Spiegelovima ne mo ete izaæi na kraj takvim primitivnim sredstvima, izmis
lili smo malo rafiniraniju metodu. Naizmjence stra arimo na prozoru. Tko prvi spaz
i Spiegelove kako dolaze, odmah fuæne, a na taj se znak gase sva svjetla u kuæi i su
spre e dah.
Neki dan smo prvi put proveli svoj naum u djelo, ba kad sam ja bio na stra i. Èim sam
opazio Spiegelove, fuænuo sam, sva su se svjetla pogasila, svi smo u utjeli i ukoèili
se.
Spiegelovi su dotle bili stigli do vrata na eg stana i pozvonili. Mi smo se bez da
ha pribili uza zid. Spiegelovi su opet
pozvonili, pa malo poèekali, pa opet pozvonili, pa opet malo poèekali, pa opet pozvo
nili. Tad smo èuli kako je gospoda Spiegel odahnula i rekla:
- Hvala Bogu, nisu kod kuæe!
Diskusija o radnom vremenu trgovina nije tek od juèer tako estoka. Graðanin Kishon, n
a primjer, poodavno veæ vodi svoju osobnu borbu za za titu osnovnih ljudskih prava.
Gotovo u duhu Franza Kafke.
A poèelo je to ovako.
Graðanin Kishon je godine i godine stalni gost gradskog kupali ta, ponajveæma iz medic
inskih, ali i iz statistièkih razloga. Na kraju krajeva, mjerodavni instituti jamèe
plivaèu na duge pruge dug ivot. Samo to Eph-raim ne skrbi o svom zdravlju ujutro, o
podne ili poslije podne, nego toèno deset minuta prije kraja radnog vremena èuvara k
upali ta, kad se ovaj veæ uvelike sprema da poðe kuæi. Iz dana u dan graðanin Kishon inzis
tira na svom zajamèenom pravu da iskoristi do maksimuma onih dragocjenih deset min
uta, koliko god èuvar strogo gledao na svoj sat. Za njega je graðanin Kishon postao
crvena krpa, terorist u dokolici, naru itelj njegova obiteljskog mira.
Iz dana u dan izlazi tom jadniku pred oèi topla i mirisna veèera, koja se svakom nov
om Kishonovom rundom u bazenu ohladi za koji stupanj. Iz veèeri u veèer vodi se ta n
ijema borba za ljudska prava pred oèima tog najfrustriranijeg od svih èuvara kupali ta
.
U stvari, nema to nikakve veze sa zdravljem ni sa sportom ni s tim èuvarom kupali ta
. Ne, to se isto dogaða na svim onim mjestima na svijetu na kojima se Ephraim poja
vi. Rijeè je o ideolo kom pitanju. Po Eph-
raimovu konzervativnom mi ljenju, ne radi se samo o tome da je mu terija teoretski u
vijek u pravu. Ne, nego to se mora i praktièki uvijek iznova dokazivati, a radno s
e vrijeme mora strogo po tivati.
Pa i na drugim se ivotnim podruèjima Ephraimov osjeæaj za vrijeme mo e smatrati prilièno
fleksibilnim, pristojno reèeno. On se vrlo nerado podvrgava tiraniji sata i radije
ga prilagoðava svojim osobnim probicima ili trenutnim poslovima. On se dr i neke sv
oje osobne toènosti.
Na sastanke u restoranu, na primjer, principijelno kasni jer mu jelo ionako nije
va no, a juha je sigurno i opet prevruæa.
U kino, naprotiv, voli poraniti samo da ne bi propustio reklamu "Marlboroa" i dr
ugih arenih mamipa-ra. Ephraim smatra da je to uvijek osebujan do ivljaj zato to je
reklamiranje cigareta na televiziji zabranjeno pa se jo samo u kinu mo e vidjeti.
Stoga se ponekad dogaða da dobro raspolo eni Ephraim, po to se nagledao konja kako pu i,
naglo ustaje sa svog mjesta i uveseljava dru tvo primjedbom da ostalo mo e pogledat
i i kod kuæe na televiziji.
Na primanjima njegova toènost ovisi o njegovu raspolo enju i broju nazoènih zgodnih dj
evojaka. Kad ga poslije pitam to ima od toga da zaljubljeno gleda ljepotice oko s
ebe, on mi odgovara:
- Ja jesam o enjen, ali nisam slijep.
Na obiteljske skupove otac Ephraim dolazi toèno u isto vrijeme kad i njegova djeca
, koja redovito kasne.
Ipak, glavni problem nije vrijeme dolaska nego vrijeme odlaska.
KOME ZVONCE ZVONI
Kazali na je predstava bila zapoèela u osam a zavr ila ne to prije jedanaest. Nije nam s
e jo spavalo. Neodluèno smo vrljali jarko osvijetljenom ulicom.
- Hajde da popijemo jo èaj prije spavanja - reèe mi najbolja od svih ena. - Bilo gdje.
U li smo u prvi kafiæ, mali, intimni lokal s diskretnom neonskom rasvjetom, blistavi
m aparatom za espresso kavu i dva konobara koji su se upravo presvlaèili. Uz nas j
e u lokalu bio jo samo jedan æelavac koji je prljavom krpom brisao ank. Kad smo u li u
kafiæ, pogledao je na svoj sat i dobacio ne to nerazumljivo jednom od one dvojice k
onobara, koji je nato opet svukao sako i obukao bluzu neodreðene boje, iako je nek
ad zacijelo bila bijela.
Zrak bija e nabijen socijalnim problemima. Ali mi smo se pravili da je to sasvim n
ormalan zrak, pa smo sjeli za jedan stol.
- Èaj, molim - naruèio sam neusiljenim glasom. - Uvije alice èaja.
Konobar je najprije oklijevao, a onda je otvorio kuhinjska vrata i upitao demons
trativno zlovoljnim glasom:
- Je li voda jo vruæa?
Dotle je onaj drugi konobar na terasi gurao i slagao stolove odluènim i preciznim
pokretima, reklo bi se da tim stac-cato zvukovima skandira neumoljivo protjecanj
e vremena.
Èaj se malo izlio iz alica kad ih je prvi konobar tresnuo pred nas. Poku ali smo bezb
ojnu tekuæinu upornim mije anjem malko zagrijati.
- Pardon!
Bio je to æelavac. Podigao je pladanj s obje na e alice sa stola i skinuo neèisti stoln
jak. AH nije ni stol bez stolnjaka bio ni ta bolji.
Prvi se konobar nastavio presvlaèiti i stao na vrata u svojoj plavoj ki noj kabanici
. Reklo bi se da ne to èeka. Drugi je konobar pokupio prljave stolnjake i ugasio neo
nsku rasvjetu.
- Mo da bi oni htjeli da mi odemo? - apnem svojoj eni. - Je li to moguæe?
- Moguæe je - odvrati mi ona aptom. - Ali moramo se praviti da to ne primjeæujemo.
aputali smo i dalje u polumraku i pravili se da ni ta ne primjeæujemo. Tanjuriæ s raèunom
koji mi je uskoro zatim konobar u ki noj kabanici gurnuo pod nos, maknuo sam na s
tranu. Æelavac je skinuo elegantni e iriæ moje ene s vje alice i stavio ga nasred na eg s
a. Ona mu se ljubazno nasmije i i reèe:
- Hvala vam lijepa. Imate li mo da kolaèa?
Æelavac je zinuo i ukoèio se, a onda se okrenuo onom drugom konobaru koji se èe ljao pre
d velikim zrcalom na zidu. Vladao je grobni muk. Tad se prvi konobar, onaj u pla
voj ki noj kabanici, izgubi i ponovo pojavi baciv i nam na stol nekakav sirasti grum
en koji se sav izmrvio od udarca. Potom je zazveèala i vilica. Mojoj su se eni toli
ko ruke tresle da joj je vilica ispala na pod. Kako nije imala hrabrosti zatra iti
od konobara novu vilicu, zatra io sam je ja u njeno
KOME ZVONCE ZVONI
ime. Kad bi se pogledima moglo ubijati, svaka bi lijeènièka pomoæ bila stigla prekasno
.
Neonska se rasvjeta nekoliko puta za redom gasila i palila. To je izazvalo zgodn
e svjetlosne efekte koji nas se ipak nisu previ e dojmili. Isto nas je tako ostavi
la ravnodu nim èinjenica da se æelavac upravo tada morao uvjeriti da roleta na ulaznim
vratima dobro funkcionira.
Iz kuhinje je do la neka stara, grbava vje tica s kantom i metlom u rukama i poèela pr
ati pod. Ne znam za to je poèela ba od na eg stola. Ipak, da joj ne bismo smetali u rad
u, podigli smo noge u zrak i dr ali ih tako sve dok vje tica nije oti la dalje.
Poèe ljani je konobar dotle bio podigao gotovo sve stolice na stolove. Zapravo su mu
jo samo na e stolice nedostajale.
- Za to nam ne ka u da odemo? - upitam enu, koja u ovakvim prigodama obièno zna odgovo
r na svako pitanje.
- Zato to nas ne ele dovesti u nepriliku.
Na Orijentu je pravo svakog gosta svetinja, jo i dan--danas. Tradicija se ne mo e s
amo tako prekr iti.
Prvi je konobar veæ stajao vani, na ulici, odakle nas je hrabrio pogledima da kren
emo. Drugi je konobar upravo pomagao æelavcu da obuèe ogrtaè. Æelavac je otvorio crni or
mariæ na zidu i sa dvije odmjerene kretnje rukom ugasio sva svjetla u lokalu. Slje
deæeg trenutka osjetio sam na leðima dodir stolice.
- Mogu li dobiti koji èasopis, molim lijepo? - zaèuo sam svoju enu. Potra io sam joj ru
ku pipajuæi u mraku i stisnuo joj je u znak priznanja.
Netko upali ibicu. Pri njenu slaba nom svjetlu vidjeli smo æelavca kako nam se primièe
i govori:
- Fajront. Zatvaramo u ponoæ.
- Pa dobro, za to nam to niste odmah rekli? - upitam ga. - Otkud bismo mi to mogli
znati?
Stolice su nam skliznule niz leda, ustali smo i iza li po skliskom podu na ulicu.
Po to smo jo èaskom mirkali pri svjetlu uliène svjetiljke, pogledali smo na sat. Bilo je
toèno 9 do 12.
Lindu Prvu pregazio nam je auto upravo pred na om kuæom u Afeki. Jedina nam je utjeh
a bila da je ta na a voljena kujica bila do ivjela veæ biblijsku starost od 12 godina
i da smo joj takvu lijepu smrt samo po eljeti mogli. Tako smo bar nastojali uvjeri
ti sami sebe, iako nam to nije mnogo pomagalo. Ukratko, ivi smo se isplakali.
Kad se to dogodilo, ja sam ba bila u vicarskoj. Uoèi dana kad sam odlazila kuæi, uprav
o dok sam spremala stvari za put, primila sam tu jobovsku vijest. Sa mnom je bil
a moja kæi Nana pa smo obadvije, onako ucviljene, odluèile da se ne vraæamo kuæi u Izrae
l bez isto onako neodgojene, èarobne ivotinje koja se jo nije dr ala reda u kuæi kao to
e bila na a Linda Prva. Meðutim, na li smo se pred gotovo nerje ivim logistièkim problemim
a. U vicarskoj se psi mogu nabaviti jedino kod ovla tenih uzgajivaèa pasa. I tako je
poèela na a trka s vremenom jer smo veæ za sutradan imali rezervirane avionske karte.
- Bez Linde Druge ja se ne vraæam ni za ivu glavu -uvjeravala me uplakana kæi. Nazval
e smo Ephraima, èiji glas nije zvuèao mnogo èvr æe od na ih.
- Prestanite jadikovati! - obrecnuo se moj mu na mene. - Potra ite radije Lindinu
sestru blizanku. Raèunam na vas.
Pribavili smo to smo br e mogli glavni katalog vicarskih uzgajivaèa pasa, neku vrstu p
seæeg Playboya, s fotografijama pasa koji se nude na prodaju. Izabrali smo jednoga
koji je izgledao najslièniji Lindi, to nije bilo ba
lako zato to Linda nije bila sasvim èistokrvno pseto. Usred noæi pozvonile smo na vra
tima i probudile uzga-jivaèicu koja je stanovala na oko tri sata vo nje autom od Zur
i eha.
Na mjeseèini smo razgledale nekoliko vrlo zgodnih tenaca i zaljubile se u tene koje
nas je neobièno koèoperno gledalo ispod svojih i ki. To dodu e nije bila blizanka na e Lin
e nego blizanac, ali smo se zato nadale da tako bar neæemo imati problema s "tjera
njem". Pozama na svota od 1500 vicarskih franaka promijenila je vlasnika te sudbono
sne noæi, a uzgajivaèica je dotle kovala u zvijezde "Maksimilijanove" kvalitete kao
potomka dugog niza predaka èistokrvnih "maltezera". Sutradan ujutro\obavile smo jo
sve administrativne formalnosti potrebne za uvoz jednog ivog biæa u Izrael. Napokon
smo se posve iscrpljene zavalile na svoja avionska sjedala. Za sve vrijeme leta
grijalo nas je ispod pokrivaèa na krilu bijelo tene i spavalo kao anðelak.
Nakon nekoliko tjedana napornih nastojanja da na eg malog Maksa nauèimo da se dr i red
a u kuæi, posjetili smo neke prijatelje. Sluèajno smo se u razgovoru s njima dotakli
i rasnih pasa. Jedan je od na ih prijatelja spomenuo kako èistokrvni psi nerijetko
pate od "kompleksa jednog jajeta" te da stoga ne mogu imati mlade. Br e-bolje smo
se prestra eni vratili kuæi da izbrojimo Maksova jaja. Ponovo smo ustanovili kako je
Maks prekrasno stvorenje, ali da nema oba jajeta.
Ja sam se dodu e osjeæala prevarena, ali sam bila spremna pomiriti se sa situacijom.
Meðutim, Ephraim je ogorèeno inzistirao na drugom jajetu.
- Nije meni do Maksovih mladih - objasnio mi je. -Ja se borim za svoja potro aèka pr
ava.
Nije ga umirilo ni moje upozorenje da se sporom s uzgajivaèicom neæe broj Maksovih j
aja udvostruèiti. Ako Ephraim ne to ne mo e trpjeti, onda je to da bude prevaren, svej
edno da li za dva-tri pfeniga ili za jedno jaje.
Stoga sam za svog sljedeæeg boravka u vicarskoj obavijestila o tom skandalu oko jed
nog jajeta tamo nji savez uzgajivaèa pasa, iako nam nije bilo ni nakraj pameti vraæati
Maksa, jer je on u meðuvremenu postao punopravni èlan obitelji Kishon.
Odgovor je saveza stigao brzo i pouzdano - nije bilo dvojbe da smo u pravu, pa æe
nam biti vraæena polovica svote. Ubrzo nakon to sam nazvala uzgajivaèicu, 750 franaka
bilo je na na em bankovnom raèunu.
- Pravda je pobijedila - zadovoljno je objavio moj vitez bez straha i mane. - Sa
d jo moramo samo jedno-jajèanom Maksu pronaæi odgovarajuæu ivotnu dru icu da ne dobije ko
pleks manje vrijednosti.
Reèeno, uèinjeno. Kod iste uzgajivaèice naruèili smo "nevjestu za Maksa" i nakon nekolik
o tjedana stigla je specijalnom po iljkom slatka, mala maltezerica s neobièno crnom
præastom nju kicom i dugim i kama nad krupnim okruglim oèima. Maks je odmah uspostavio ko
ntakt s Lindom Drugom, ali zbog poznatih, delikatnih razloga njihov je flert ost
ao bez posljedica. I tako su njih dvoje ostali samo dobri prijatelji. Njihovo je
parenje ipak urodilo plodom: Ephraimovom prièom o na oj prelijepoj Lindi Drugoj, za
kojom jure nebrojeni psi iz na eg susjedstva s jezikom ispla enim do zemlje.
SEKSAPIL NA SVE ÈETIRI
Tog je dana Linda iznenada poèela pokazivati zanimanje za druge pse, skoèila je na p
rozor kad bi koji pas prolazio ispred kuæe, i revno mahala repom, a kadikad bi èak i
dvosmisleno zalajala. Igle: vani ispod prozora okupili su se malo-poma-lo svi p
si iz susjedstva, ma uæi repovima, cvileæi i nju kajuæi oko sebe kao da ne to tra e. Zubi,
emi njemaèki ovèar koji je ivio na drugom kraju ulice, upao je èak preko stra nje terase
u na u kuæu pa smo ga morali silom odstraniti.
Raspitali smo se malo kod Dragomira, meðunarodno priznatog dresera pasa iz Hrvatsk
e. On nam je objasnio stvar:
- Za to vi uzbuðeni, èemu? Kuja se ganja.
- to se kuja? - bezazleno ga priupita najbolja od svih ena, koja se ne razumije n
ajbolje u struènu terminologiju. -Kamo bi to ona htjela?
Dragomir se uteèe djeèjem jeziku i gestikulaciji:
- Fuki-fuki! Zenkica tra i mu kiæa. Kopulacija hop-hop! Sad smo bar bili naèisto. Dotle
je i na oj djeci veæ ne to od
toga upalo u oèi.
- Tata - upitao me moj sin Amir. - Za to bi Linda htjela van do drugih pasa?
- Sinko - odgovorih mu - ona bi se htjela s njima igrati.
- Ma nemoj? A ja sam veæ pomislio da bi oni htjeli spolno opæiti.
Navodim Amirovu misao u malo ubla enoj formi. Zapravo se on poslu io mnogo kraæom rijeèj
u od koje se zazire u jednoj pristojnoj obiteljskoj prièi.
Pribojavali smo se da æe to izazvati ljubomorne ispade jednojajèanog Maksa, ali je t
aj aristokrat pokazao posvema nju ravnodu nost prema svemu tome. Otmjeno se povukao
i nije se htio mije ati u te delikatne stvari.
Dotle je veæ broj Lindinih obo avatelja pred na om kuæom bio toliko porastao da smo se s
amo uz pomoæ isukane metle mogli probiti na ulicu. Polijevali smo vodom iz kante l
jubavlju zaslijepljene horde pod Lindinim prozorom, udarali ih nogama, u vrtu sm
o postavili zapreku od zahrðane bodljikave ice koju su strastveni zaljubljenici uèas
pregrizli, a ja sam jednom èak bacio i kamen na Zulua. On ga je odmah zatim bacio
na mene. Dotle je Linda stajala kraj prozora i pucala od erotike.
- Tata - upita me opet moj sin Amir - a za to je ne pusti
van:
- Ima jo vremena za to.
- Ali vidi da ona eli van. Ipak bi se htjela jednom... Opet se poslu io onom prostaèko
m rijeèju. Ali ja se nisam
dao:
- Ne mo e. Tek kad se uda. U mojoj se kuæi ipak pazi na moral.
Meðutim, èini se da se majka Priroda dr i svojih zakona. Psi su vani zavijali u zboru
i poèeli se veæ medu sobom tuæi oko jo odsutnog plijena. Linda je pak stajala kraj proz
ora i namigivala im. Nije vi e ni ta jela ni pila niti spavala. Kad bi ipak zaspala,
sanjala je same erotske snove. A na javi nije uopæe krila to joj je na umu.
- Kurva! - prosiktala je najbolja od svih ena i okrenula joj leda.
Dakako da joj je time uèinila nepravdu. Tko zna kakvi su tu sve bili posrijedi isk
onski enski nagoni. Nijedan pravi mu jak nije mogao odoljeti njenu erotskom zraèenju,
sijevanju njenih oèiju i ljupkosti njenih pokreta. Pa tek ono njezino srebrnkasto
sivo, dugodlako krzno! Da nije mo da u tome stvar? Odluèili smo o i ati Lindu da je oslo
bodimo neugodnih posljedica njena seksapila, pa smo pozvali u pomoæ proku ani salon
za i anje pasa. Sutradan su se dva struènjaka jedva probila kroz horde pasa to su nam
opsjedali vrt, i odvela Lindu sa sobom. Linda se branila kao mlada lavica, a nje
ni su obo avatelji lajali, mahnitali i trèali jo kilometrima za kolima koja su je odv
ezla.
Mi smo ostali sjediti kod kuæe muèeni gri njom savjesti. - A to sam drugo mogao uèiniti?
- uzdisao sam. - Pa ona je ipak premlada za te stvari...
I Maks je ovaj put bio nervozan, a pokazalo se da je imao i pravo. Linda se naim
e nije vratila kuæi. Ono to su nam sutradan dovezli bio je lo e graðen, ru ièasti mi . Nis
imao ni pojma da je Linda ispod svoje dlake tako sitna. Èinilo se da je i sama Lin
da svjesna svoje sramotne preobrazbe. Nije ni rijeèi progovorila s nama, samo je n
etremice buljila kroz prozor. I to se dogodilo?
U na vrt nije vi e mogla stati masa pasa koji su nahrupili sa svih strana. Sru ili su
re etkasta vrata ca, divljali i skakali slinavih gubica oko kuæe ne bi li se kako pro
bili do Linde. Prije su to bili samo psi iz na e èetvrti, a sad su nagrnuli iz cijel
og grada, iz cijele zemlje, s cijelog Bliskog istoka. Bila su meðu njima èak i dva e
skimska psa, valjda su se otrgla iz zaprege svojih saonica?
Linda je nedvojbeno sa svojom novom frizurom bila jo zamamnija nego ikad. Jer, bi
la je zapravo gola. Le ala je na prozoru i gola se nudila pogledima svojih pohotlj
ivih obo avatelja. Na a se kuæa pretvorila u eros-centar.
Kad je jedan od njezinih najpomamnijih prosaca, prava grdosija od psine, jednim
udarcem sna ne ape i èupao kvaku iz na ih vrata, pozvali smo policiju, dok nam jo drugi p
i nisu pregrizli telefonski vod. Policijski je telefonski broj bio zauzet, a mi
nismo imali svijetleæe rakete da na taj naèin pozovemo policajce u pomoæ.
Obruè se oko na e kuæe stezao. Moj najstariji sin Rafi predlo io je da zapalimo grmlje u
vrtu i, pod okriljem vatre, sklonimo se u obli nju po tu, gdje æemo valjda uspjeti da
uspostavimo vezu s policijom. Ali radi toga bismo morali napustiti kuæu, a to se
vi e nismo usuðivali.
Iznenada se Zulu, koji se valjda probio u kuæu preko krova, na ao u na oj kuhinji pa s
am se s njim uhvatio uko tac. Iz oèiju mu je izbijala divlja odluènost da najprije sil
uje Lindu, a onda se obraèuna sa mnom. Linda je skakutala oko nas ma uæi repom i zauzi
majuæi se za Zulua lajanjem. Èlanovi na e male obitelji potra ili su zaklon za prevrnuti
m komadima pokuæstva. Psi su nam se izvana sve vi e i vi e primicali.
- Daj prestani! - reèe mi dahtavim glasom supru nica blijeda kao krpa. - Daj im tu
Fificu.
- Nipo to - odgovorio sam joj da æuæi. - Ne dam se ja ucjenjivati
I tada -jo mi i sad dr æe ruka dok ovo pi em - upravo kad smo ispalili posljednje zalih
e streljiva i kad nam se kraj nezadr ivo primicao, odjednom je prestalo lajanje i
nestale su horde pasa.
Oprezno sam izvirio kroz vrata i stavio ruku na uho ne bih li èuo zaglu ni zov trubl
je konjice koja nam u galopu sti e u pomoæ i koja se, kao to je poznato, uvijek pojav
ljuje na platnu desetak minuta prije kraja filma kako bi spasila doseljenike od
skalpiranja...
Ipak, nisam mogao otkriti ni traga od spasilaèke akcije. Po svemu sudeæi, bilo je po
srijedi sasvim obièno èudo.
Sutradan nam je Dragomir objasnio to se dogodilo.
- Juèer u pola dvanaest prestati se ganjat kuje u cijeli grad. Sad opet sve bude d
obro.
Otada je u na oj svakodnevici opet zavladala sasvim normalna monotonija. Ru ièasti mi L
inda ponovo se pretvorio u kujicu srebrnkastosive dlake koja se zanima samo za s
voga ivotnog druga. Uopæe vi e ne zapa a pse u susjedstvu niti oni nju zapa aju. Kad je Z
ulu pro ao pokraj na e kuæe, nije se ni osvrnuo na nju. Samo Maks ne mo e katkad zatomit
i podrugljiv cerek.
Humor je zrcalo zbilje, ali humor ne mo e zbilju promijeniti, ka e rabi Ephraim. Ipa
k, ima i iznimaka. Njegova glasovita prièa o ulici koja je nosila katastrofalno im
e Hel-singfors, koje nije mogao svatko upamtiti, potaknula je gradonaèelnika Tel A
viva da je prekrsti u Helsinsku ulicu.
Prièa se zaista upravo tako zbila kako je isprièana.
Moji su pokojni roditelji bili pravi "starosjedioci". Moja je majka bila prava "
Sabra", veæ je est generacija njezine obitelji ivjelo u Palestini, a moj je otac sti
gao ravno iz Sibira u Palestinu i nije se do kraja ivota mogao odviknuti da pije
samo vreli èaj.
Kad sam im rekla da æu se udati za Ephraima, oboje su bili presretni. U to vrijeme
dvadesetosmogodi nja djevojka bila je zapravo veæ stara frajla. Sve su se moje prij
ateljice bile veæ odavno poudavale i imale svoju obitelj kad sam se ja vratila iz
Amerike nakon petogodi njeg studija glazbe, dodu e sa tri diplome i jednim fri iderom,
ali bez ikakvih izgleda za udaju. Fri ider je stajao u kuæi mojih roditelja kao nij
emo obeæanje eventualnog miraza, ali ni to nije ni ta bitno promijenilo u mom braènom
statusu.
Tada je dopra io moj vitez Ephraim na svom bijelom motociklu koji mu je trenutno b
io najnovija tehnièka novotarija. Moji su roditelji doèekali mladog novinara ra irenih
ruku i obasuli ga darovima. Stan nam je u Helsingforsovoj ulici, u novoj stambe
noj èetvrti na sjeveru Tel Aviva, bila prona la moja majka. Okolica je
bila sasvim prihvatljiva, na samom rubu pustinje, a stan je bio trosoban, to je b
io upravo nevjerojatan luksuz u to pionirsko doba, prije vi e od èetrdeset ljeta.
Nastanili smo se bili dakle u Helsingforskoj ulici, a jedna je od one tri sobe p
ostala Ephraimova radna soba. Druga isto tako. U spavaæoj je sobi bilo premalo mje
sta za odgoj buduæe djece. Ali mi smo bili sklopili "d entlmenski sporazum" da æe na br
ak postati pravovaljan tek nakon nekoliko uspje nih godina, pa nismo jo ni mislili
na uzgoj obiteljskog stabla.
Meðutim, u spavaonici smo dotle proveli u djelo biblijsku zapovijed "Plodite se i
mno ite!" i uzgojili mnogo ribica u velikom akvariju.
Iz tog je hobija poteklo nekoliko Ephraimovih zabavnih prièa, kao na primjer ona o
propalom poku aju da uzgojimo "pid ama-ribe".
Nakon èetiri godine rodio se Amir, "na zajednièki sin", kako ga naziva Ephraim. Amir
je zauzeo mjesto na balkonu na e spavaæe sobe.
Sad je napokon bilo sve u redu, osim imena ulice. Nije ga bilo samo te ko upamtiti
, nego nas je to milozvuèno ime stare finske prijestolnice, u kojoj je prije stoti
njak godina prilièno lakoumno odr an jedan cionistièki kongres, stajalo i podosta novc
a. Trebalo je naime uvijek poprilièno vremena da u telefonskom razgovoru "buh tabira
mo" ime Helsingfors.
Na svu sreæu, Ephraim je tada napisao tu svoju prièu, a gradonaèelnik Tel Aviva pokaza
o je izvanredan smisao za humor. I to se dogaða.
REMINISCENCIJA NA DOBRO PAMÆENJE
Sve skupa se ne bi uopæe dogodilo da Sulzbaum nije uvrtio sebi u glavu da sam ja p
ravi èovjek za taj posao. On je veæ poodavno tra io èovjeka koji ima soli u glavi, pamet
na èovjeka u koga bi se mogao pouzdati. Po to smo neko vrijeme pregovarali, dao mi j
e jasno na znanje da se ozbiljno nosi mi lju da meni povjeri taj posao.
Kad sam ga te kobne veèeri nazvao, rekao mi je da ne bi vi e odugovlaèio s na im pregovo
rima i predlo io mi da odmah doðem k njemu. Mojoj radosti nije bilo kraja. Sulzbaum
je ipak Sulzbaum, o tome nema dvojbe. Stoga sam ga bez daljnjeg okoli anja pitao z
a adresu.
- Helsingforska ulica 5 - odgovorio mi je.
- Dobro - rekao sam. - Za nekoliko minuta sam kod vas.
- Odlièno.
Smjesta sam po ao k njemu. Ali veæ iza nekoliko koraka isprijeèila se preda mnom zapre
ka koju je bilo te e svladati nego barikadu - zaboravio sam ime ulice. Jedino sam
se sjeæao da poèinje na slovo P.
Brzo sam se odluèio i u ao u prvu javnu govornicu da potra im Sulzbaumovu adresu u tel
efonskom imeniku.
Ali, u telefonskom imeniku nije uopæe bilo Sulzbauma. Da budem potpuno siguran, po
gledao sam i pod slovo Z. U imeniku nije bilo ni Zulzbauma.
Vjerojatno je nedavno dobio novi broj, pomislio sam. Sva sreæa da sam ga zapisao.
Ponovo sam ga nazvao.
- Dogodila mi se smije na stvar - rekao sam mu. - Zaboravio sam ime va e ulice.
- Helsingforsova - rekao je Sulzbaum. - Helsingforsova broj 5.
- Hvala lijepa.
Pouèen iskustvom, neprestance sam u sebi ponavljao: "Helsingforsova... Helsingfors
ova..." sve dok nisam gore, u sjevernom dijelu grada, zapitao jednog prolaznika
za tu ulicu:
- Oprostite, molim vas, gdje je...
- Na alost - presjekao me on u rijeèi - ni ja nisam iz ovog kvarta. Ja tra im Uzielov
u ulicu.
- Uzielovu ulicu... Ja sluèajno znam gdje je. Idite samo ravno pa onda druga desn
o.
- Ba vam hvala. Mnogo ste mi pomogli. Uostalom, kako se zove ta ulica koju vi tra i
te?
-Ja? Ja tra im... uh, do vraga!
I zaista, zbog te proklete Uzielove ulice zaboravio sam ime ulice koju tra im. Jed
ino sam se jo sjeæao da poèinje na slovo K, i daje kuæni broj 9 ili 19, o tome nisam bi
o sasvim naèisto.
Nikako mi se nije dalo da jo jednom nazovem Sulzbauma. Jo bi mogao pomisliti da sa
m jedan od onih ljudi sa slabim pamæenjem koji nisu kadri upamtiti ime jedne ulice
, èak ni kad im se dvaput ka e. Razbijao sam sebi glavu ne bih li se prisjetio zabor
avljenog imena. Ali ponovo se potvrdilo staro pravilo da ja - kao i svaki pravi
intelektualac - ne znam rije iti problem koji iznenada iskrsne. U takvim sam okol-
nostima uèinio jedino moguæe - sjeo sam u prvu kavanu i opustio se èekajuæi da mi prorad
e klikeri.
Ali nisu proradili. Jedino ime ulice koje mi je padalo na pamet bija e Sehmarjahu
Levin (tog se imena nisam do tada nikako mogao sjetiti, vrag bi ga znao za to). Meðu
tim, znao sam da Sehmarjahu Levin nije ime koje tra im. Tra im neko strano ime, to j
e istina, i to ime koje poèinje na slovo L. Ali dalje od toga nije i lo.
Stoga sam ponovo nazvao Sulzbauma.
- Halo - rekao sam. - Veæ sam na putu k vama. Da li biste mi mo da mogli reæi kako bih
najlak e stigao do vas?
-A gdje ste sada?
- U Ben Jehudinoj.
- Pa onda ste veæ sasvim blizu. Pitajte samo prvog prolaznika.
- Pitat æu. A kako se toèno pi e ime va e ulice?
- Onako kako se izgovara. Za to?
- Imam dojam da ljudi ovdje ne znaju za tu ulicu. Valjda je to neka nova ulica?
- Pa, nije ba nova.
- Ipak, tako dugaèko ime...
- Kako to mislite? Ima ih mnogo du ih. Na primjer, Ulica velikog sveæenika Matitjahu
a. Ili Ulica Nikanorskih vrata. Ili Ulica Akibe Kolnomicerka.
- Svakako, svakako. Ali dok èovjek izgovori ime va e idice, samo to ne slomi jezik.
- Ne bih ba rekao. Èovjek se navikne na nj. Uostalom, to ste sad zapeli za ime jedne
ulice? ja vas èekam. Hoæete li doæi ili neæete?
- Kako ne bih do ao. Za pet minuta.
- Onda dobro.
Sulzbaum je spustio slu alicu, a ja sam ostao stajati u javnoj govornici. Bili su
to mo da najte i trenuci u mom dotada njem ivotu. Imena "Veliki sveæenikMatitjahu", "Ni-k
anorska vrata" i "Akiba Kolnomicerko" urezala su mi se duboko u pamæenje a da nisa
m znao to æu s njima.
Trebalo mi je ne to vremena da se odluèim skinuti slu alicu i turiti prst u brojèanik.
- Sulzbaume - pro aputao sam - dragi Sulzbaume, kako se ono zove va a ulica?
Sulzbaum je hladno prosiktao:
- Helsingforsova. Valjda æete je sad zapisati. Posegnuo sam u d ep za kemijskom olov
kom, ali je nisam
imao uza se.
Prije nego to sam dospio kazati Sulzbaumu da æu za pet minuta biti kod njega, on je
veæ bio spustio slu alicu.
Ovaj put neæu ponoviti istu pogre ku. Ovaj put æu se poslu iti mnemotehnikom. Ra èlanio sam
ime Helsingfors. Prvi dio imena podsjeæa na dana nji glavni grad Finske Hel-sinki. D
rugi dio je gotovo identièan s poznatom amerièkom markom automobila Ford. Ta sn dva
dijela povezana slovom "g", sedmim slovom u abecedi. To je bar jednostavno. Hel-
sin(ki)-g-for(d)s broj 5.
Nai ao je slobodan taksi. Ravnodu no sam dobacio vozaèu:
- Helsingforsova pet!
- Helsingforsova pet - ponovio je on za mnom i dodao gas. Zavalio sam se na sjed
alu i poèeo razmi ljati o tome kako
je ipak èudnovato da èovjek moga duhovnog kalibra, koji se jo sjeæa pojedinih odgovora
s davno minulih ispita u srednjoj
koli, kao na primjer "Glavni grad Dacije zvao se Sarmise-getuza" - da takav èovjek
koji ima tako reæi elektronski mozak mo e zaboraviti tako dozlaboga jednostavno ime
ulice kao to je... kao to je...
- Oprostite - okrenuo se vozaè meni - koja je ono ulica bila?
Pao mi je mrak na oèi. Jedino èega sam se sjeæao bila je Sarmisegetuza, ali tako se ta
ulica sigurno ne zove. Uèinio sam ono to mi je sljedeæe palo na pamet i prokleo taks
ista. On mi se kleo da je jo na prethodnom uglu znao kako se zove ta ulica.
- Zbilja krasno! - Ponovo sam zadobio svoj mir koji jedino odgovara mojoj intele
ktualnoj superiornosti. - Da se poku amo zajedno prisjetiti! Idemo redom. Èega se vi
uopæe sjeæate?
-Nièega - glasio je bezoèan odgovor motoriziranog drumskog razbojnika. - Jedino se s
jeæam kuænog broja 173.
- Ama, koncentrirajte se, zaboga, èovjeèe! Porazmislite malo!
- Seeligbergova ulica... Ulica Salmanovskoga... tako nekako...
Odjednom sam se sjetio mnemotehnike. To je bio spas. Glavni grad Norve ke zove se
Oslo - u sredini je slovo "g" -a onda slijedi prvi dio imena poznate engleske ma
rke automobila.
- Oslogrollsova ulica, kretenu kretenski! - dobacio sam mu podrugljivo.
Taksist je zahvalno klimnuo glavom, o tro zaokrenuo i pojurio na jug, ali je na pr
vom uglu stao.
- ao mi je ali takve ulice nema.
Da vam pravo ka em, ni ja nisam bio sasvim naèisto da li postoji ulica koja se tako
zove. Meðutim, zbog taksistove munjevite reakcije postao sam opet nekako nesiguran
. Sad sam, tovi e, znao u èemu je bila gre ka - u sredini nije bilo slova "g". Osloroll
s... Osloroyce...
- Sto æemo sad? - upitao me taksist. Stvarno me upitao: " to æemo sad?"
Prezirno i bez rijeèi hitnuo sam mu novèanicu od 1 funte u lice, iskoèio iz taksija, p
ohitao kao na oprugama do prve javne govornice i nazvao Sulzbauma.
- Zaèas æu biti kod vas - poku ah ga umiriti. - Ali dogodilo se ne to upravo nevjerojat
no. Opet sam...
- Helsingforsova! - zaurlao je Sulzbaum tako da se èitava govornica zatresla. - He
lsingforsova! 11 I ne morate vi e ni dolaziti!
I tres! Spustio je slu alicu.
No, zbilja krasno! Daleko mu lijepa kuæa. S takvom prostaèinom radije neæu imati posla
.
Iza ao sam iz javne govornice. Iznad nje je stajala ploèica s natpisom: Helsingforso
va ulica.
Ni to me vi e nije zanimalo. Sudbina je veæ rekla svoje. Nije mi bilo suðeno da radim
za Sulzbauma.
Ali na sljedeæim izborima za gradsko poglavarstvo neæu vi e glasati za ove bijednike k
oji upravljaju gradom. Neæu valjda birati ljude koji izmi ljaju takva glupa imena ka
o to je... kao to je... uh, do vraga...
Ephraim, potomak rabinerske obitelji znamenite u Maðarskoj, odrastao je posve asim
iliran, kao pravi Maðar. Ali mo da su mu geni njegova djeda, onog legendarnog rabina
, pomogli da pridonese preporodu hebrejskog jezika. On se naime prvi put susreo
s kompliciranim hebrejskim slovima tek kad mu je bilo 26 godina, u jednom kibucu
nedaleko od Nazareta.
Meðutim, sasvim drukèije stoji stvar s njegovim poznavanjem idovske tradicije. Vatren
i rodoljub koji je spreman braniti idovsku dr avu maèem i ognjem, a jo k tome i strast
veni prouèavatelj Biblije, neprestano ratuje s obièajima svoje vjere.
Kad god ga podsjetim na koji skora nji blagdan, moram ga najprije poduèiti kakvi su
elementarni obièaji slavljenja tog blagdana i moram mu protumaèiti uobièajene vjerske
ceremonije. Tada me slu a s naivnom pozorno æu puèko kolca, kao da mu tko prvi put prièa Gr
mmove bajke.
- Ja sam bar ponosan idov - na ali se on obièno tada na svoj raèun. - Pa moram u najman
ju ruku znati èime se to ponosim.
Jedina idovska ceremonija koju je upoznao u djetinjstvu bila je bar-micva. To je,
kako veæ rekoh, tradicionalno slavlje kojim trinaestogodi nji idovski djeèak postaje m
u karac. Taj se obièaj zasniva na zakonu koji je Mojsije donio iz pustinje. U tu sve
tu svrhu Ephraim je morao èak nauèiti napamet èitav jedan pasus iz Tore.
Buduæi da nije znao ni proèitati taj tekst, prepisali su mu latinicom na papiriæ èudne,
nepoznate hebrejske rijeèi.
Nakon pedesetak godina to je dijete napisalo vi e od pedeset knjiga na tom èudnom, n
epoznatom jeziku.
Danas on tvrdi ne to vrlo zaèudno o svom upoznavanju idovske religije:
"Mnogo je lak e vjerovati u djelovanje molitve kad ne razumije rijeèi."
Od one njegove bar-micve proteklo je mnogo vode rijekom Jordanom.
Problemi bar-micve u Izraelu nisu vi e jeziène nego financijske naravi. Danas je nai
me navada da se na tu ceremoniju kojom djeèak postaje mu karac pozove pola Svete zem
lje. Slavi se u kakvoj lijepoj velikoj dvorani u kojoj se stolovi svijaju pod te
retom biranih jela, pa ta ko ta da ko ta!
Obiteljska je èast ipak obiteljska èast. Gosti moraju domaðne utje iti zbog neminovnog b
ankrota manje-vi e skromnim darovima. Na je zajednièki sin Amir, novopeèeni mu karac, zas
vjedoèio zavidan talent u utjerivanju tih darova.
FINANCIJSKI GENIJ U DJEÈJIM CIPELAMA
Amir, moj ðrugoroðeni i, kao to je poznato, riðokosi sin, prilièno je bezbolno do ivio svo
u trinaestu godinu i na taj naèin slu beno postao mu karac. Trebalo je dakle da u sina
gogi naglas proèita odreðeni odlomak iz Tore. I trebalo je da proslavi taj dogaðaj veèer
njim slavljem koje smo mi, po starom roditeljskom obièaju, uprilièili i pozvali na n
j mahom sve bolje stojeæe znance.
Pred sam poèetak proslave pristupio sam sinu, koji je netom bio postao mu karac, da
mu protumaèim va nost toga èina.
- Generacije tvojih predaka, deèko moj dragi, ponosno gledaju sad na tebe. Od dan
a njeg dana preuzima odgovornost punoljetnog graðanina ove zemlje koja je nakon dvije
tisuæe godina napokon opet...
- Kad veæ spominje dvije tisuæe - upadne mi moj potomak u rijeè, potpuno svjestan svoje
odgovornosti - misli li da æemo skupiti toliko?
- Tko govori o novcu? - pouèim ga usput. - Tko govori o èekovima i ekelima? Bitan je
sam dogaðaj, njegov duhovni sadr aj...
- Otvorit æu ovih dana bankovni raèun na svoje ime -dovr i Amir jasno i glasno tok sv
ojih misli.
Ipak, kad su se pojavili prvi gosti, bio je pomalo nesiguran i zbunjen. Nije pra
vo znao gdje mu je mjesto, poèeo se preznojavati i neprestance me zapitkivati to tr
eba da ka e.
Strpljivo sam ga uputio:
- Reci: "Drago mi je to ste do li."
- A kad mi predaju dar?
- Onda reci: "Hvala lijepa, zbilja nije trebalo1."
Tako pouèen, Amir je zauzeo mjesto pokraj vrata. Veæ je izdaleka poèeo dovikivati svak
om prido lici:
- Hvala, nije trebalo'.
I pohlepno mu pru ao ruku. Kad je dobio prvi èek na pedeset ekela, morao sam ga obuzd
ati da ne poljubi svom dobrotvoru ruku. Nad prvim naliv-perom obuzeo ga je pravi
zanos, a kad je ugledao prvi ekspander, oblile su ga suze radosnice.
- Osjetljivo dijete - pripomene njegova majka. -1 kako se samo lako odu evljava!
Sabirnica darova bila je u sobi moje kæerkice Renane, a moj stariji sin Raphael pr
euzeo je brigu oko sortiranja plijena.
Sveèana je atmosfera malko pomuæena kad je jedan poslovni èovjek sklon egzibicionizmu
ispostavio èek na nevjerojatnu svotu od dvjesta ekela. Takva je velikodu nost bacila
u zasjenak sve one prije toga prikupljene kompase i enciklopedije. Nakon toga ml
adi je graðanin sve nehajnije uzvanicima govorio "hvala", a uskoro mi se zatim pri
tu io na dva gosta koja su bila netom stigla i od kojih nije dobio ni ta drugo do st
iska ruke, to doista nije bilo potrebno. Tu sam dvojicu bezoènih krtaca otada strogo
mjerkao pogledima.
- Strpi se samo - tje io sam sina koji se sav tresao od srd be. - Jo æemo zapapriti toj
dvojici. Idi samo na svoju kontrolnu toèku.
Opæenito smo ipak mogli biti zadovoljni darovima, iako su mahom svjedoèili o pomanjk
anju ma te, a bilo je medu njima i mnogo duplikata. Bija e tu bezbroj èuturica, daleko
zora, kompasa i naliv-pera, a ekspanderi su se mno ili kao zeèevi. Tko bi rekao da s
u te sprave tako jeftine!
Upravo smo odahnuli kad su do li Seligovi s mini-mode-lom èamca od plastike na sklap
anje. Amir se zaboravio pa je, umjesto: "Hvala, nije trebalo!" znaèajno klimnuo gl
avom i rekao:
- Nije lo e!
Pa i ja sam od vremena do vremena napu tao svoju ulogu ljubaznog domaæina da obavim
inventuru darova. Na stolu je veæ bilo mnogo naslaganih knjiga: jeftinih izdanja B
iblije, putopisa, ilustriranih knjiga s lo im reprodukcijama i jedan sve èiæ sa zagonetn
im naslovom Ispod smokvina lista. Na kraju se pokazalo da su to zapravo upute za
spolno opæenje maloljetnih osoba. A neki se idiot drznuo èak pokloniti mom sinu Lek
sikon humora, u kojem se uopæe ne spominje njegov otac! Izdao sam nalog da tom tip
u ne daju nikakvo piæe.
U predahu sam isprobao ekspander i uvjerio se da ga mogu rastegnuti za vi e od dva
stupnja. Osim toga, zaplijenio sam sinu jedno naliv-pero. Ionako ih je bilo veæ p
revi e. Odluèio sam da Amir nakon ove proslave izabere sebi jedno nalivpero, pa mo da èa
k i dva, a za ostale æu se ja veæ pobrinuti.
Uostalom, karakter se mog riðokosog sina gotovo naoèigled mijenjao. Prestao je veæ poz
dravljati nove goste. Doèekivao ih je nijemim pogledom koji je govorio: "A dar?" G
las kojim je zahvaljivao na darovima zvuèao je u rasponu od srdaènog do hladnog, pre
ma tome kakav je bio dar. Pa i inaèe se veæ pona ao kao odrastao èovjek.
Kad sam sljedeæi put zavirio u na e skladi te, opazio sam i dvije boèice kolonjske vode,
koja deèku doista nije bila potrebna. Trebalo bi da ljudi ipak malo razmisle prij
e nego to æe nekom ne to pokloniti. Uzeo sam i jedno naliv-pero i usnu harmoniku. Tad
me u sortiranju omela najbolja od svih ena prosiktav i:
- Za ime Bo je, daj se malo pobrini za goste!
Stao sam opet uz Amira, koji je doèekivao sve rjeðe goste lakomim pogledom drumskog
razbojnika i znao ih veæ na prvi pogled dobro procijeniti:
- Najvi e osamdeset - apnuo bi mi ili prezirno dobacio: -D epni no iæ!
Oko deset sati istjerao je sve èlanove obitelji iz odlagaonice darova i zakljuèao za
sobom vrata.
- Napolje! - doviknuo im je. - Ovo je sve moje!
Kad je na Seligovu modelu èamca od plastike na ao naljepnicu na kojoj je pisalo 7,25
ekela, nije mu bilo te ko potra iti u gu vi darodavca i pljunuti mu toèno medu oèi.
Jedina nam je zagonetka ostao tranzistor sa slu alicama, na kojem nije bilo oznake
porijekla robe. Tko ga je donio? Br e-bolje smo potra ili popis gostiju koji je sas
tavila moja kæi Renana. Od svih prisutnih, samo su dvojica dolazila u obzir: na zub
ar i neki neznanac s krièavom crvenom kravatom. Ali koji je od njih dvojice? Neizv
jesnost je bila utoliko muènija to smo jednom od njih morali zahvaliti na daru a dr
ugoga primjereno kazniti. Tu je opet do ao do izra aja Amirov instinkt. Pri ao je zuba
ru i udario ga nogom u go-Ijenicu. Zubar je to mirno podnio. Nije dakle bilo dvo
jbe da vrijedni dar potjeèe od onoga s kravatom.
estoko je negodovanje meðu svima nama izazvao dar jednoga Zidova iz Frankfurta - dr
vorez na kojem je prikazan
njegov rodni grad. Nije nas toliko ogorèila bezvrijednost toga dara koliko posveta
ispisana na poleðini drvoreza: "Mom dragom Kobiju za bar-micvu od njegova ujaka S
amuela". Izlili smo malo malinovca na odijelo dotiènoga gospodina i isprièali mu se.
Dotle je Amir doèekao i posljednje goste rijeèima:
- Hej! Koliko?
Razvio se bio u pravog monstruma - krvlju podlivene oèi zvjerale su iz duboko usaðen
ih duplji, a ruke nalik na pand e tresle su se od pohlepe. Djelovao je toliko odbo
jno da sam se okrenuo od njega na drugu stranu i potra io utoèi te u skladi tu, gdje sam
najbolju od svih ena uhvatio na djelu - kako hvata maglu s memoarima lady Thatch
er u rukama.
Èim sam ostao sam, pljucnuo sam u prste i poèeo zbrajati èekove. Bo e mili, kakva rasipn
ost! Koliko novca u ovoj na oj siroma noj zemlji! Ozbiljno me uznemirivala pomisao d
a moj neuspjeli sin slobodno raspola e svim tim svotama. Ostavio sam mu nekoliko èek
ova na manje svote, a ostalo sam strpao u d ep na svojim oèinskim prsima.
Ne, nije me pekla savjest. To to sam uèinio bilo je samo pravo i po teno. Zar nisam u
lo io silne pare u njegovo kolovanje? I tko æe podmiriti tro kove ove skupe proslave? J
a ili on? Eto vidite. On treba da poène raditi i zaraðivati novac. Uostalom, upravo
je danas postao mu karac!
Sljedeæa prièa u obliku pisma koju je Ephraim izmislio prije nekoliko godina na teme
lju istinitih dogaðaja, odra ava puku zavist na sve one slu benike koji se na dr avni raèu
n i pod firmom znanstvenih, kulturnih i sociolo kih kongresa lijepo provode u Las
Vegasu ili na Francuskoj rivijeri.
A Ephraim i ja moramo dotle, u interesu svekolikog èovjeèanstva, sami financirati sv
oja putovanja. Uz malobrojne iznimke. Tri puta su nas naime bili pozvali u Ameri
ku. Jedanput nas je pozvala amerièka vlada da ispratimo prve ljude koje su oni pos
lali u etnju po svemiru, a dva puta nas je pozvala Akademija za umjetnost i film
koja u Los Angelesu dodjeljuje Oscare.
Kad su nas pozvali da s piscima iz cijelog svijeta izvje tavamo o startu "Apola 11
", prakticirala se jo otmjena skromnost i rasipanje dr avnog novca kretalo se u pod
no ljivim granicama.
Meðutim, u tvornici snova u Los Angelesu nisu se ni najmanje ustruèavali bacati nova
c kroz prozor iskazujuæi doliènu poèast imenu Hollywood.
Za vrijeme osvajanja Mjeseca stanovali smo kod jedne obitelji u Orlandu. Na alost
, nismo tada poslu ali savjet na ega domaæina, agenta za kupoprodaju nekretnina. On na
m je naime savjetovao da kupimo zemlji te u Orlandu, gdje je Walt Disnev namjerava
o izgraditi veliko zabavi te. To nam je dakle izmaklo ispred nosa.
Ipak nam se putovanje isplatilo.
Zajedno s Albertom Moravijom i Normanom Maile-rom do ivjeli smo onaj uzvi eni trenut
ak kad je prvi èovjek stupio nogom na Mjesec.
Meðutim, vrlo smo se brzo vratili na na planet kad se zanimanje javnosti naglo pren
ijelo iz svemira u Chip-chipchip, ili tako nekako, gdje se Ted Kennedv pod gasom
survao kolima s nekog mosta, pri èemu se u rijeci utopila njegova tajnica. Dodu e,
astronaut Armstrong izjavio je na Mjesecu da je to "mali korak za èovjeka, ali vel
ik za èovjeèanstvo"; meðutim, onaj pikantni pad s mosta u Chipchipchipu, ili tako neka
ko, pouèio nas je koji korak Amerikance stvarno zanima. Ipak, to bar nije bilo na
na raèun.
Godine 1965. pozvala nas je Filmska akademija prvi put na dodjelu Oscara zato to
je Ephraimov film Salah bio nominiran za nagradu kao "najbolji strani film". Kad
smo se na li u Los Angelesu, osjeæala sam se kao Pepeljuga kad se bundevom to se pre
tvorila u koèiju dovezla na kraljevski bal.
U luksuznom hotelu Beverlev Hills neprestance smo susretali svjetski glasovite z
vijezde. Bila sam kao zaèarana, okru ena zvucima s nekog drugog svijeta.
Zbog jetlaga, koji nas je muèio tri dana, do ivljaji su se doimali jo nestvarnije. Sv
akog smo se jutra, kad bismo iza li iz svog apartmana, divili nevjerojatnim oblina
ma Sophije Loren i godinama Bette Davi , a da i ne govorimo o znamenitim plesaèkim n
ogama Freda As-tairea koje su izgledale kao sasvim obiène noge. U liftu mi odjedno
m nije uopæe izgledao onako nizak Alain
Delon iako su nam oèi bile otprilike na istoj visini, a u filmovima se uvijek doim
lje onako visok.
Bile smo tri ene koje smo pratile svoje mu eve i dijelile ofera u livreji: Rachel, en
a Menachema Go-lana, Galia Topol i ja. Bile smo èvrsto nakanile zaslijepiti svojom
orijentalnom ljepotom publiku na cijelom svijetu one veèeri kad se budu dodjeljiv
ali Oscari.
Radi toga smo najprije ugovorile termine u kozmetièkom salonu gospoðe Fortune, priva
tne frizerke Rite Hayworth.
Na je uspjeh nadma io sva na a oèekivanja. Kad sam se pojavila pred Ephraimom sa svojom
novom frizurom u svoj njenoj divoti, on je problijedio i prosiktao:
- Dok god bude nosila to èudo na glavi, neæu uopæe razgovarati s tobom.
Ni ja nisam dodu e bila odu evljena bagliæem gospoðe Fortune na svojoj glavi, ali sam se
pribojavala da bi njegova demonta a mogla ostaviti jo te e posljedice za sobom. Ali
Ephraim je bio neumoljiv.
- Ja nisam uzeo za enu Madame Pompadour. Ili:
- Ipak sam od tebe oèekivao malo vi e razuma, da neæe pasti na svaki holivudski trik.
Pomislila sam i na moguænost da ostavim glavu u hotelu, ali je to bilo tehnièki neiz
vedivo.
Te za nas tako va ne veèeri nismo vi e progovorili ni rijeèi niti se udostojili pogledat
i jedno drugo. Za gala veèerom koja je slijedila nakon sveèane priredbe, sru ila sam u
VVC-u onaj bagliæ s glave. Moja preobrazba u
neopankericu trebala je utje iti Ephraima to nije dobio Oscara.
Pepeljuga je oti la iz kraljevske palaèe, limuzina se ponovo pretvorila u bundevu, v
ila se vratila kuæi, do ao je kraj bajci!
Ipak smo oboje izvukli va an zakljuèak iz te pustolovine - putovanje koje netko drug
i financira ne jamèi vam unaprijed uspjeh.
7«.
*¦¦>.-. ¦"**-.
PUTNA GROZNICA PO NUL-TARIFI
PUTNA GROZNICA PO NUL-TARIFI
Draga Dva a!
Ovo ti pismo pi em, predraga moja enice, iz Neiv Yorka, iz Amerike. Tek sam tjedan
dana ovdje, ali ti mogu reæi da se veæ radi ovoga isplatilo biti parlamentarni zastu
pnik. Kakva organizacija! Nevjerojatno je kako je ovdje sve dobro organizirano.
Veæ su nas na aerodromu doèekali velikim transparentima na kojima je pisalo: "Pozdra
vljamo savjetnike izraelskog izaslanstva u Ujedinjenim narodima1." A vani nas je
èekalo est autobusa da nas prevezu u hotel.
U hotelu nas je doèekao netko iz na e ambasade s vije æu da æemo svakog petka dobivati d ep
rac, i po elio nam ugodan boravak. Ja sam tom èovjeku rekao: "Dru e, ja alabazati mogu
i kod kuæe, a ovdje sam da savjetujem, pa kad god zatrebate kakav savjet, ili kad
god vam na generalnoj skup tini uzmanjka jedan glas, doðite slobodno po mene, a ako
budem sluèajno spavao, probudite me!" A on mi je odgovorio: "Budite vi bez brige i
spavajte koliko god hoæete!"
Veæ smo èetvrtog dana nakon dolaska oti li u UNO. To je jedna visoka zgrada koja me po
dsjeæa na na u partijsku centralu, samo to ima nekoliko katova vi e. Kad je stigla izra
elska delegacija, svi su pojurili iz velikog predvorja u glavnu dvoranu jer su s
e pobojali za svoja mjesta. Poslu itelji su donijeli u dvoranu valjda jo èetrdeset st
olica. Ipak sam mo-
rao dijeliti stolicu s jo jednim èlanom na eg izaslanstva. Pokazalo se da je on na ne
kom TV kvizu dobio za nagradu da bude èlan na e delegacije, i da nema pojma to æe tu. J
a sam odmah prijavio stvar na najvi e mjesto - nemoj misliti, draga moja Dva a, da j
a ovako ne to olako uzimam. to to uopæe znaèi, rekao sam, delegirati nekog u New York a
da se prije toga ne provjeri je li dotiènik struènjak za meðunarodne odnose, ili bar èl
an na e partije? A onda su mene pitali:
- A tko ste vi? to vi ovdje radite?
- Ja sam slu beni savjetnik za ekolo ke odnose - odgovorio sam. -Jutros sam veæ na em mi
nistru vanjskih poslova savjetovao da ponese ki obran da ne pokisne. Pitajte ga sl
obodno je li to istina!
U tom je trenutku jedan od na ih stalnih izaslanika u Ujedinjenim narodima, valjda
neki tajnik, koji je sjedio za drugim pisaæim stolom, poèeo vikati na sav glas da s
e on vi e ne mo e snaæi u ovom mete u, i da konaèno treba sastaviti popis da se vidi tko j
e sve èlan izaslanstva a tko nije, inaèe æe on podnijeti ostavku. Nisam doèekao kraj nje
gova izlaganja, jer je upravo u tom èasu otvorena generalna skup tina, pa sam morao
slu ati to se govori. Odr ano je mnogo govora, ali ni jedan jedini na jidi u, tako da n
isam mnogo razumio. Ne znam za to nam radije ne pu taju laku zabavnu muziku da je sl
u amo preko slu alica?
Sutradan prije podne organizirali su u na oj ambasadi veliku kontrolnu smotru da u
stanove koji su sve pravi èlanovi na e delegacije. Nekoliko stotina Izraelaca okupil
o se u dvori tu zgrade. Mnogi su od njih veæ godinama slu beno u Neiu Yorku, a sad su
se tek prvi put vidjeli. Bilo je upravo ganutljivih scena, vjeruj mi, draga moja
Dva a!
Onda su nas sve prozvali po abecednom redu. Tako su otkrivena dva Portorikanca k
oji su se ilegalno ubacili u na u delegaciju i svakog dana odlazili u UNO. Tajnik
je rekao da su oni njemu veæ poodavno bili sumnjivi jer su uvijek govorili samo pan
jolski, ali je on mislio da su to predstavnici Sefardske diskontne banke iz Tel
Aviva, pa zato nije ni ta poduzeo. Sad su ih konaèno izbacili iz na eg izaslanstva. Za
tim je jedan savjetnik u ambasadi objavio da je slu beno odluèeno da se broj delegat
a smanji za polovicu. Svi oni koji su veæ razgledali zgradu Ujedinjenih naroda pod
struènim vodstvom i obavili kupovinu, treba da se vrate u Izrael. Mene je jedan v
isoki du nosnik odveo na stranu i rekao mi da veæ sigurno nedostajem svojoj eni. Odgo
vorio sam mu da ima pravo i slo io se s njim. Zato, draga moja Dva a, sjedaj u prvi
avion da to prije doðe k meni u Neiv York, u Ameriku. Naæi æe me u hotelu Waldorf Astori
u Park aveniji, na petom katu, broj apartmana 517.
Voli te tvoj mu Zalman
Sto se ugovora tièe, Ephraim je vrlo dobro potkovan. Zahvaljujuæi dugogodi njem iskust
vu, toèno zna gdje se iza poplave suvi nih rijeèi kriju zamke kojima se poslije slu e od
vjetnici da vam ogule ko u. Ephraim se zna braniti i, primjerice, unaprijed stavlj
a veto na previ e klauzula koje poèinju rijeèima "pod uvjetom" - to je omiljeno oru je sv
ih pravnika.
"Pod uvjetom da je stranka A zainteresirana da sklopi ugovor sa strankom B, i po
d uvjetom da stranka B nema nikakvih prigovora na sklapanje ugovora sa strankom
A, te pod uvjetom da su stranka A i stranka B sporazumne da sklope ugovor..." Te
k na kraju obièno stoji poanta: "Ove su premise utvrðeni sastavni dio sljedeæeg ugovor
a".
Stoga Ephraimovo zlatno pravilo glasi: "Nikad ni u jednom ugovoru vi e od tri klau
zule pod uvjetom".
Ephraim je posebno alergièan na ugovore koje sastavljaju amerièki odvjetnici. To su
vam oni zloglasni ugovori koji uvijek obase u najmanje 40 stranica. Pro-meæurni deèki
znaju svojim trakavicama od formulacija, kojima ljudski mozak naprosto nije dora
stao, temeljito i konaèno slomiti otpor ugovornih partnera.
Ephraimu su ostale nezaboravne njegove rasprave sa studijem Walt Disnev o novoj
verziji njegova filma Dobro spavajte, narednice! Tu je u ugovoru, koji je imao v
i e od 40 stranica, stajalo izmeðu ostalog: "Studio ima pravo film gospodina Kishona
korigirati, kopirati, monti-
rati, reducirati, zakomplicirati, tran irati, realizirati, renovirati, eliminirati
..."
Ephraim je tom uglednom studiju odgovorio da iz principa ne potpisuje ugovore du e
od èetiri stranice. I dobio je ugovor na èetiri stranice i potpisao ga.
Ephraim isto tako dobro zna da negdje na 37. stranici obièno stoji otisnuto lilipu
tanskim pismom: "Ovaj ugovor nije pravovaljan". Stoga uvijek zahtijeva od odvjet
nika druge strane da ugovor bude otisnut slovima prosjeène velièine.
- Ja imam, dodu e, poveæalo - ka e on - ali nemam toliko vremena.
Uostalom, vrlo se rado ali na raèun pravosuða, zajedno sa svojim pravozastupnikom, ko
ji mu je sluèajno i zet.
NEMA NI TA BEZ PRAVNE POMOÆI
Jednoga predveèerja pro log tjedna iskrsne pred vratima na ega stana spodoba koja usko
ro zatim poprimi oèigledne obrise policajca. On mi uruèi poziv da se sljedeæeg jutra u
8 sati moram pojaviti u najbli oj policijskoj stanici.
Moja ena promotri poziv i problijedi.
- Za to te tako hitno pozivaju? - pitala je. - to si uèinio?
- Ni ta - odgovorili joj. ena me upitno pogleda.
- Ne bi smio poæi sam. Povedi odvjetnika.
- Za to?
- Ne pitaj tako glupo. Zato da ima nekog uza se ukoliko zapadne u neprilike.
Èinjenica da je moja ena prvi put u ivotu upotrijebila rijeè "ukoliko", djelovala je n
a mene duboko demoralizatorski. Jo iste veèeri posjetio sam dr. Jonathana Shay-Shei
nkragera, nadaleko poznatog pravnika koji va i za jednog od najvje ti-jih odvjetnika
u na oj zemlji. Shay-Sheinkrager je tra io da mu potanko iznesem sluèaj i neko je vri
jeme razmi ljao, a onda mi je saopæio da je spreman preuzeti moju obranu. Potpisao s
am potrebne dokumente, koji odmah postado e punova ni, i olak ano oti ao kuæi.
Sljedeæeg jutra te ka srca oprostio sam se od svoje braène dru ice i u pratnji odvjetnik
a otputio se u policijsku stanicu. De urni policijski narednik, brkat mladiæ, primio
nas je prijazno. Preletio je pogledom poziv to mu ga je Shay-Sheink-rager uruèio,
bez mnogo okoli anja posegnuo u ladicu i izvukao ko nu aktovku koju sam izgubio prij
e nekoliko tjedana.
- Na li snio va u torbu, gospodine Kishone - reèe uz slavodobitni osmijeh. - Evo je.
- Hvala vam lijepa. Cijenim va trud. - Posegnem za torbom i spremim se otiæi.
Ali pravio sam raèun bez odvjetnika.
- Vrlo dirljivo - reèe Shay-Sheinkrager i sarkastièno napuæi usne. - Smijem li vas, g
ospodine inspektore, upitati odakle znate da se radi upravo o torbi mojeg klijen
ta?
Narednik se dobrohotno nasmije i.
- Na li smo u torbi raèun praonice rublja na gospodinovo
ime.
- A nije vam palo na pamet - nastavi Shay-Sheinkrager -da bi torba mogla biti vl
asni tvo praonice?
- Torba je moja - uvjeravao sam odvjetnika. - Prepoznao sam je odmah po mrljama
od jogurta na desnoj strani.
- Molim vas, ne mije ajte se u ovaj mutni sluèaj - prigovori mi Shay-Sheinkrager. -
Gospodine inspektore, molim vas da sastavite zapisnik.
- Kakav zapisnik? Uzmite torbu i idite!
- Zaista, trebalo bi da idemo - slo io sam se. - Ovdje vi e nemamo to tra iti.
Moj odvjetnik priðe prozoru, prekri i ruke na leðima i zagleda se napolje. Nakon otpri
like jedne minute okrene se:
- Ja æu vam reæi to jo treba uèiniti, gospodo. Treba istra iti sadr aj torbe.
Muk. Shay-Sheinkrager je, naravno, imao pravo. Kako sam mogao biti tako glup da
mi to veæ prije nije palo na pamet? Tu se i opet vidi razlika izmeðu laika i kolovana
poznavatelja materije.
- E pa, onda æemo je otvoriti - uzdahne narednik i posegne za torbom.
- Prosvjedujem! - baci se Shay-Sheinkrager kao tigar na torbu. - Sporni objekt s
vakako se mora otvoriti u prisutnosti ovla tena svjedoka.
S jasno vidljivim znacima samosvlaðivanja narednik je zakovrèao brk i po ao po kolegu.
Kad su u li, obojica su bila zajapurena od gnjeva.
- Gospodine Kishon - zapoèe moj odvjetnik saslu anje -hoæete li, molim vas, sastaviti
popis predmeta koji su, koliko se sjeæate, èinili sadr aj ove torbe?
- Rado bih - odgovorih - ali se ne sjeæam.
- Jo bolje - reèe narednik i ponovo poku a otvoriti torbu. Moj ga odvjetnik i opet u
tome sprijeèi.
- Priznanje moga klijenta da ne mo e rekonstruirati sadr aj aktovke, ne znaèi u pravno
m smislu da aktovka u vrijeme kad ju je izgubio nije sadr avala predmete od vrijed
nosti.
Pogledi to su mi ih na to uputila obojica narednika, ne bi se ni uz najbolju volj
u mogli nazvati "ljubaznima". Shay-Sheinkrager se, èini se, na to veæ bio navikao. N
e obaziruæi se na njih, povuèe me u stranu.
- Molim vas, od sada nemojte progovoriti ni rijeèi a da prije toga mene ne pitate
- strogo mi nalo i. - Od sada je stvar u mojim rukama.
Zatim otpoène suhoparnim, ali jasnim struènim jezikom diktirati u zapisnik:
- Na temelju dobrovoljno dane izjave moga klijenta, ni najmanje ne prejudiciraj
uæi njegova prava kao jedinoga zakonitog vlasnika spornoga naðenog predmeta, ovime s
e ustanovljuje da moj klijent, buduæi da se ne sjeæa u potpunosti, ne mo e dati du ne po
datke o sadr aju aktovke to se u vrijeme saastavljanja ovog zapisnika nalazila u po
licijskoj stanici u kojoj je zapisnik saèinjen, a de urni organ po znanju i savjesti
pripisuje nekoliko dana prije naðenu aktovku o kojoj je rijeè u vlasni tvo moga klije
nta i...
- Samo trenutak - prekine ga narednik i ustane kako bi iz susjedne sobe doveo in
spektora.
Prije no to je inspektor mogao rijeèima izraziti svoje negodovanje, Shay-Sheinkrage
r mu se predstavio i zamolio ga da u ovoj nezgodnoj stvari bude po ten i objektiva
n. Tada se jo jednom obrati meni:
- Po slu benoj du nosti, moram vas upozoriti da od sada svaka rijeè koju izgovorite mo e
biti upotrijebljena protiv vas.
Zapitao sam da li moram polo iti zakletvu, ali me on umirio:
- Tako daleko jo nismo stigli.
Po to su svi prisutni potpisali zapisnik, Shay-Sheinkrager objasni glasno i polako
:
- Moj se klijent sla e da se sporni naðeni predmet otvori. Inspektor zavuèe ruku u akt
ovku i izvadi olovku.
- Gospodine Kishon - zapita moj odvjetnik o tro nagla avajuæi svaki slog -je li ovo v
a a olovka?
Pogledao sam olovku. Bila je kratka i istro ena, posve obièna olovka.
- Kako bih to danas mogao znati?
U Shay-Sheinkragerovim oèima bljesne sveti plam.
- Gospodo, sada je najva nije zadr ati hladnokrvnost. Gospodine Kishon, jeste li pot
puno sigurni da ovaj pisaæi pribor ne mo ete prepoznati kao sastavni dio pisaæih potre
p tina koje stalno upotrebljavate?
- Veæ sam vam rekao da ne mogu.
- Onda zahtijevam da se odmah pozove zapovjednik èetvrti.
- Zapovjednik èetvrti? - zapjeni se inspektor. - A za to, ako smijem pitati?
Smio je pitati. Svako je pitanje mom odvjetniku bilo dobro do lo, jer je na svako
imao odgovor. Ovaj put odgovor je glasio:
- Gospodine inspektore! Ako je tzv. "po teni nalaznik" stavio u ovu aktovku olovk
u koja ne pripada mom klijentu, onda je isto tako mogao izvaditi iz nje mo da neki
vredniji predmet.
Nakon nekog vremena pojavio se zapovjednik èetvrti i veæ na vratima zaprepa teno poskoèi
o:
- Za Boga miloga! Shay-Sheinkrageru, vi ovdje? Zar opet? To ne mo e biti istina.
Ni ovaj put se moj odvjetnik nije dao smesti. I dalje je ravnodu no hodao gore-dol
je. Nakon nekog vremena ustoboèio se pred zapovjednikom èetvrti. Glas mu je zvuèao va no
:
- U ime svoga klijenta ovime podi em tu bu protiv nalaznika aktovke, i to: a) zbog
protuzakonite upotrebe pisaæih potrep tina koje su vlasni tvo moga klijenta, i b) zbog
moguæeg prisvajanja predmeta iz naðene aktovke.
- Treba li to da znaèi - zapovjednik èetvrti æe prijeteæi -da pretpostavljate kako je po
srijedi kraða?
#\ ,
- Svakako. Moj klijent, sa dovoljnom sigurno æu, vjeruje da je u vezi s aktovkom koj
e je on vlasnik izvr ena kraða neodreðenih razmjera.
- Lijepo - pro tenje zapovjednik èetvrti. - Tko je prona ao tu prokletu aktovku?
Narednik je zlovoljno prebirao po papirima.
- De urni prometnik. Prekjuèer poslije podne.
- Zar elite policajca optu iti za kraðu? - upita me zapovjednik èetvrti.
- Ne odgovarajte! - Shay-Sheinkrager mi priskoèi i zaèepi usta. - Ni rijeèi! Oni hoæe da
vam namjeste pu ku. Poznajem ja njihove trikove.
- Gospodine zapovjednice èetvrti - nastavi on slu beno -onome to je reèeno mi vi e nemamo
to dodati. Daljnje izjave dat æemo samo pred nadle nim sudom.
- Kako god elite. Vama je, nadam se, jasno da ste maloprije uvredljivo optu ili jav
nog slu benika?
- Ula em prigovor! - zaurla Shai/Sheinkrager. - Ovo je tako reæi ucjena!
- Ucjena? - I zapovjuednik èetvrti naglo podigne glas. -Vi vrijeðate uniformiranog
policajca na du nosti! Osamnaesti paragraf Kaznenog zakonika...
- Prigovor. Pozivam se na dodatak broj 47 Propisa o du nostima i pravima organa ja
vne sigurnosti, "Slu beni list" broj 317!
- O tome æe odluèiti nadle ni sud - zakrije ti zapovjednik èetvrti i okrene se meni. - U i
me zakona, vi ste uhap eni!
Shay-Sheinkrager me otprati do æelije.
- Gore glavu! - reèe. - Ni ta vam ne mogu. Nemaju dokaza protiv vas. A mi æemo dokaza
ti krivicu policajca i, ako treba, ishoditi nalog za hap enje ministra unutra njih p
oslo-
va. Neka nam onda on objasni za to nisu uhapsili "po tenog nalaznika". Spavajte dobr
o! Obavijestit æu va u enu. - Nakon toga se oprostio od mene èvrstim stiskom ruke punim
utjehe.
Ni ta tu ne poma e: najbolji prijatelj osamljenog zatvorenika jest njegov odvjetnik.
Mogu biti sretan to je moj odvjetnik takav briljantni um. Mo da èak ishodi da me uz
kauciju i puste?
Ka u da ljubav ide kroz eludac. To i mi mo emo potvrditi. Nas oboje redovito shrva st
rastvena ljubav pri samoj pomisli na èokoladu, taj Sotonin izum koji svakom èovjeku t
o svakog jutra bos i bez ruènog sata staje na vagu pretvara ivot u pravi kalorijski
pakao.
Mi zapravo ne pazimo vi e na liniju i alimo za onim vremenima kad je Ephraimova maj
ka bila u Budimpe ti i okolici na glasu kao ljepotica. Bila je to zahvaljujuæi tijes
nom korzetu koji joj je suvi ne kilograme stezao u eljenu formu.
Kako bilo da bilo, Ephraim i ja ginemo za èokoladom, i to najèe æe kasno naveèer kad se za
pravo ne bi smjela pojesti ni tanka kri ka krastavca. Pred èokoladom smo slabi, èokola
da uvijek pokvari sve na e oèajnièke napore da ponovo zadobijemo vitku liniju.
Ja ipak poku avam svim legalnim sredstvima da izgledam to mlaða, a i Ephraim se trudi
oko svog relativno mladenaèkog izgleda. Dok drugi mu karci njegovih godina uzalud n
astoje neizbje ni vi ak kilograma i ostale nepo eljne popratne pojave biolo kog nazadova
nja kasirati odijelima ivenim po mjeri i supermodernim naoèalama, Ephraim ima svoju
posebnu metodu. On se èe lja. Èe lja se uporno i usrdno prosjeèno svakih 90 minuta, u kri
tiènim èasovima i ne to èe æe, u svakom sluèaju, dok god ne zaspi. Nakon toga se èe lja u s
Da, svakog dana brojimo konzumirane kalorije i redovito kontroliramo tjelesnu te i
nu, graðanska je du -
nost ipak graðanska du nost. Svaki keks, svaki komad kolaèa analizira se prije konzumi
ranja glede broja kalorija, a nakon toga se nemilosrdno registrira.
Jer, potpuno smo naèisto da je i najmanje debljanje znak alosne karakterne slabosti
i fatalan korak na putu konaènog gubljenja kriterija.
Obièno se trudimo da budemo iskreni jedno pred drugim. Jedna je od iznimaka kad u
trenucima ispovijedanja la emo - konzumiranje èokolade. Nikad ne bismo priznali jedn
o drugome takav grijeh.
Samo to nas uvijek oda ona na a digitalna vaga, najnoviji model sa savr enim pamæenjem,
na alost.
Zato je preziremo.
Ephraim svakog jutra staje na prstima na vagu ne bi li je kako zavarao, katkad s
kine èak i naoèale da bi imao koji gram manje. Poku avao je veæ i malim trzajima izbacit
i je iz ravnote e, ali se nakon pola table vicarske mlijeène èokolade, koju je veèer prij
e toga na brzinu bio smazao na terasi prije odlaska na poèinak, èak i najdo-broæudnija
vaga uzjoguni.
Na a je borba dakle s tim slatkim napastima, sve u svemu, jedan veliki neuspjeh. S
toga zaziremo od isku enja. Kunemo se jedno drugome, osobito kad smo siti, da neæemo
vi e ni okusiti nijednu ploèicu èokolade niti ikad vi e otvoriti ijednu bombonijeru.
Suzdr avamo se i od zadnjih preostalih mrvica slasnog smeðeg dara koji su nam znanci
, svjesni opasnosti od kalorija, poklonili pod kojekakvim prozirnim izlikama.
Prije mnogo godina Ephraim je prikladnom prièom ovjekovjeèio taj atentat èokoladom. Pr
avi je razlog ipak pre utio. Mi smo ene iskrenije.
BOMBONIJERA S POVRATNOM KARTOM
Sve je pitanje organizacije. Zato i mi u jednom ormaru, u odgovarajuæim pretincima
, dr imo nepotrebne predmete koji dolaze u obzir za ponovnu uporabu. Kad god dobij
emo takav dar, a èesto ih dobivamo, registriramo ga, klasificiramo i sortiramo. Dj
eèje stvari automatski odla emo u poseban pretinac, knjige veæeg formata od 20 x 25 ce
ntimetara stavljamo u odjeljak "bar-micva", vaze i pladnjeve od la nog srebra svrs
tavamo pod "vjenèanja", a posebno odvratne pepeljare pod "useljenja" i tako dalje.
Jednog dana opet je do ao Purini, dan darivanja, i evo to se dogodilo.
Netko zvoni na vratima. Pred nama je Benzion Ziegler s bombonijerom pod rukom. U
lazi i poklanja nam bombonijeru za Purinu Upakirana je u celofan. Na poklopcu je
slika èarobne djevojke okru ene alegorijskim figurama u tehnikoloru. Duboko smo gan
uti a Benzion Ziegler samodopadno se smje ka.
Dotle je sve bilo u najboljem redu. Ta nam je bombonijera dobro do la jer se bombo
nijere uvijek mogu i drugima pokloniti. Prikladne su za razne prigode, i za Dan
nezavisnosti i za srebrni pir. Odmah smo je odlo ili u odjeljak "kojekakve drangul
ije".
BOMBONIJERA S POVRATNOM KARTOM
Ali sudbina je htjela drukèije. Odjednom nas je oboje, enu i mene, spopala neodolji
va elja za èokoladom, koja se samo èokoladom mogla zadovoljiti. Drhteæi od lakomosti, r
az-derali smo celofan s bombonijere, otvorili kutiju i ustuknuli. U kutiji je bi
lo tek nekoliko smeækastih kamenèiæa na koje se bila uhvatila mahovina.
- Ovo je rekord - prozbori moja supru nica bezbojnim glasom. - Najstarija èokolada
koju smo ikad vidjeli.
Vri teæi od bijesa, oborili smo se na Benziona Zieglera i drmusali ga toliko dugo do
k nam nije priznao, blijed i drhtav, da je tu bombonijeru dobio lani od jednog s
vog dobrog prijatelja na dar. Nazvali smo tog njegova dobrog prijatelja i pozval
i ga na odgovornost. Dobri se prijatelj uzmucao:
- Bombonijera... bombonijera... ah, da! Dobio sam je na dar od in enjera Glucka u
èast izraelske pobjede na sinajskoj fronti...
Istra ivali smo dalje. In enjer Gluck dobio je tu istu bombonijeru prije èetiri godine
od svoje svastike kad mu je ena rodila blizance. Njegova se svastika, uostalom,
jo dobro sjeæala od koga ju je ona dobila: od Goldsteina 1953. godine. Goldstein ju
je pak dobio od Glasera, Glaser od Steinera, a Steiner - to je zbilja bilo nevj
erojatno - od moje dobre tete like 1950. godine. Odmah sam se sjetio da je teta
lika upravo u to vrijeme slavila useljenje u novi stan, a kako je dotièni pretinac
na eg ormara za poklone bio trenutno prazan, morali smo se te ka srca odreæi bombonij
ere...
I sad je ta historijska kutija bila opet u na im rukama! Oboje nas je obuzeo osjeæaj
strahopo tovanja. to je sve pro ivjela ta bombonijera! Roðendane, proslave vojnih pobj
eda, polaganje kamena temeljca, useljenja u nove stanove, roðenja blizanaca... doi
sta je ona dio na e povijesti!
Ovime dakle izvje æujemo javnost da je nacionalna poklon--bombonijera povuèena iz optj
ecaja. Netko æe ipak morati kupiti novu.
Njegovo je zanimanje pisac, re iser ili filma , tako bar pi e u priopæenjima za tisak il
i kratkim biografijama, ali nitko ne zna koja je njegova prava profesija. U zbil
ji je on naime pasionirani »sam svoj majstor«. Najradije od svega popravlja stvari.
Popravlja sve, to god mu dopadne aka: glaèala, tave, hladnjake, satove, kamere, apar
ate za espresso kavu, naliv-pera, mobitele, zastore, peæi, klima ureðaje, stolice, b
rave, usisivaèe, slavine, èa e, bojlere - i tako unedogled. Glavno je da Ephi po neèemu
prèka.
Katkad ga ulovim kako se veseli to ne to u na oj kuæi ne funkcionira. Ne iskljuèujem ni m
oguænost da od vremena do vremena potajno sam pone to rastavi, ako i nije pokvareno.
Do it yourself! Nekoliko sati ili èak dana da sjedi bez posla u kuæi? To bi za Ephr
aima bila prava katastrofa. Stvaralaèki u itak koji oèito osjeæa pri takvu poslu u oèitoj
je opreci s muènim stenjanjem koje se mo e od njega èuti kad pi e.
Ne, pisanje mu ne donosi pravu, nepomuæenu radost. Ephraima mo ete vidjeti zadovoljn
og samo kad popravlja pokvarene ili o teæene stvari. Psihijatri bi vjerojatno govori
li o "maniji popravljanja". Dovoljno je da mu samo nagovijestim: "Ephraime, èini m
i se da je to-ster..." pa da vrijeme za njega stane, i da ga nitko i ni ta na svij
etu ne mo e sprijeèiti da se sa stvaralaèkim arom preda eljenom popravku. Tad ne zna ni
za kakav odmor ni vikend, vjeèito po neèemu prèka pod geslom: "We are never closed"l*
* Radimo non-stop (engl.).
Uz svoju radnu sobu uredio je i malu radionicu. To je pravi tajni san svakog maj
stora u kuæi. Alat visi na zidovima u skladu s profesionalnom svrhovito æu, kao vojnic
i u stroju. Kad koji obrtnik sluèajno zaluta u na u kuæu i upadne u tu èudesnu radionicu
, vrlo brzo shvati koliko je jednostavnije i ugodnije dohvatiti èekiæ, bu ilicu ili od
vrtaè sa zida u Ephijevu urednom i sreðenom kabinetu, nego kopati po neredu u svojoj
torbi.
Ephraim ponajvi e voli lijepiti, lemiti slomljeni nakit, mijenjati utiènice na elekt
riènim aparatima ili pribi-jati pete na cipele. Svaki od tih popravaka obavlja zdu n
o i savjesno. Akribijski tra i potreban pribor i materijal, ne tedi na kvaliteti i
vodi raèuna o ivotnom vijeku rezervnih dijelova. Radi profesionalno, kao to se mo e oèek
ivati samo od iskusna obrtnika koji se, recimo, u svoje slobodno vrijeme bavi pi
sanjem.
Prema nekim vrstama materijala Ephraim je razvio osebujan odnos. Najdra e su mu pl
astificirane vrpce puèki zvane "izolirband", ali i èelièni i bakreni kabeli, sasvim ob
iène ljepljive trake, gips, èavli i nadasve vijci, kojih u njegovoj "riznici" ima sv
a sila.
Njegovi se èitatelji mo da jo sjeæaju kako on neprestano vodi rat oko mediteranskih vij
aka, toènije reèeno, oko treæeg vijka. Obrtnik je Ephraim, naime, javno razotkrio tajn
u da od samog osnutka izraelske dr ave nijedan du evno zdravi izraelski radnik nije
nikad uvrtio sve potrebne vijke koji bi odgovarali broju za to predviðenih rupica.
Umjesto tri vijka, na radnik upotrijebi najvi e dva, a katkad i samo jedan vijak.
Ephraim ovako tumaèi taj fenomen:
"Mo da je to u vezi s izraelskom pretjeranom samo-svije æu koja raèuna da dva izraelska
vijka vrijede najmanje koliko tri strana. Ali moguæe je i da je to u nekoj vezi s
Ahasverom, nepovjerenjem vjeènog Zida u predmete koji imaju predug ivotni vijek."
Na kraju je Ephraim, nakon temeljitog istra ivanja, izvukao odatle dalekose an zaklj
uèak:
"Valja nedvosmisleno utvrditi da u veæini sluèajeva nedostaje srednji vijak."
Tako sam i ja do la do zakljuèka da u ovoj knjizi ne smije nedostajati ni prièa koja g
ovori o Ephijevu muènom natezanju s pravim obrtnicima, koji sluèajno ne pate od hobi
ja pisanja.
U pozadini se ove literarne dokumentacije krije duboka du evna srodnost koja mog m
u a ve e s njegovim kolegama. Ona se oèituje u temeljitim i vatrenim razgovorima koje
Ephraim vodi s limarima, stolarima ili elektrièarima. Stoga i tjedan koji proðe bez
posjeta bar jednog obrtnika nije zapravo nikakav tjedan.
U meðuvremenu je i svaki obrtnik koji je vi e nego jednom bio kod nas dobio svoj nad
imak, kao, recimo: "Pu ", "Kramar", "Vinopija", "Noæna kapica" itd.
Sva ta imena odmila potjeèu zapravo jo iz onog vremena kad smo gradili kuæu usred din
a kraj Tel Aviva. Tada, prije tridesetak godina, nikako se nismo mogli nadiviti
napredovanju u gradnji, iako nije bilo dana kad ne bi najmanje jedan od radnika
izostao s posla.
Meðutim, jedne srijede dogodilo se èudo: svi su radnici stigli istodobno na gradili te
, i to veæ u cik zore.
Taj smo dan proglasili blagdanom u na im obiteljskim analima. Ephi ga je èak ovjekov
jeèio svojeruèno izraðenim plakatom koji i dan-danas resi njegovu radnu sobu. Na njemu
pi e sljedeæe:
"Ovime se 20. prosinca progla ava nacionalnim praznikom.
Tog se dana dogodilo ne to nevjerojatno. Svi su radnici stigli na vrijeme na gradn
ju na e kuæe.
Ovaj æe sveti blagdan slaviti i svi na i buduæi nara taji. Amen."
MESIJA NA LISTI ÈEKANJA
Tek to je zahladnjelo, pukla je vodovodna cijev u zidu moje radne sobe i na tapet
ama se pojavila tamnosmeða mrlja. Ostavio sam cijevi dva dana vremena da se sama s
redi. Ipak, to se nije dogodilo. Stoga mi nije ostalo ni ta drugo nego da pozovem
vodoinstalatera u pomoæ.
Legendarni je Plaèek stanovao u Holonu i do njega je bilo te ko doæi. Sreæom, sreo sam g
a na nogometnom stadionu, a kako je momèad za koju on navija pobijedila, izrazio j
e spremnost da nas sutradan posjeti, pod uvjetom da doðem kolima po njega, i to u
pola est ujutro, prije nego to krene na posao. Na moje pitanje za to tako rano, i za
r ono to kod mene ima obaviti nije mali posao, odgovorio mi je:
- Nije.
Do ao sam po njega toèno u dogovoreno vrijeme. Baciv i letimièan pogled na vla ni zid u mo
joj radnoj sobi, rekao mi je:
- A kako æu doæi do cijevi? Pozovite najprije zidara da vam otvori zid!
1 odmah je oti ao, ali me jo prije toga ogorèeno upozorio da je izgubio cijeli radni
dan zbog mene. Ja sam ostao sam sa svojom smeðom mrljom na zidu i arkom eljom za zid
arom. Na alost, ne poznajem nijednog zidara. Ne znam ni gdje se mo e naæi. Pokazalo s
e da i nitko od mojih prijatelja, susjeda, znanaca i kolega to ne zna. Na kraju
mi je netko, èiji je brat
radio kod nekog burzovnog me etara, preporuèio svestrana obrtnika po imenu Gideon ko
ji stanuje negdje u blizini Bat Jama.
Na temelju tih preciznih podataka prona ao sam jo prije zore Gideona i doznao da mi
on mo e doæi tek poslije posla, najranije u devet sati naveèer. Naveèer sam oti ao kolima
po Gideona. Gideon je struèno razgledao zid i rekao mi:
- Zar mislite da æu ja probijati zid pa da mi voda prsne posred lica? Pozovite naj
prije vodoinstalatera da vam zatvori glavni vodi
Prepao sam se. Upravo sam se tako neèega i pribojavao: da æe u mojoj kuæi istodobno mo
rati biti prisutna oba struènjaka, da Plaèek ne mo e bez Gideona doæi do cijevi, a da æe s
e Gideon bez Plaèeka sav smoèiti.
Lako je to napisati: "Moraju se naæi kod mene u isto vrijeme". Papir mo e sve podnij
eti. Zapravo je samo planiranje njihova sastanka nadilazilo svu moæ moje uobrazilj
e. Sastanak Geminija 6 i Geminija 7 u svemiru bila je obièna igrarija prema ovome.
Dva puta sam pro ao kroz plodnu Holonsku ravnicu, i tri puta kroz dine Bat Jama, n
e bih li Plaèeka i Gideona nekako sastavio. Sve uzalud. Predlo io sam kompromis - da
se nadu kod mene u 13 sati i 15 minuta, ali su obje strane ogorèeno odbile moj pr
ijedlog.
Neodluèno sam stavio na tapetu prijedlog da se malko ogrije e o Sabat. Plaèek se slo io
s tim, ali Gideon odlazi u subotu s djecom u etnju, on inaèe ima mnogo posla pa se
ne vida s njima po cijeli tjedan. Ni ta od toga, dakle.
Smeða mrlja na mom zidu sve je vi e rasla. Morao sam obnoviti pregovore. Kad sam jed
ne veèeri do ao s plavim nosom i suznim oèima od hladnoæe do Gideona, shrvala ga je
samilost. Izvadio je svoj rokovnik i poèeo ga listati. Na kraju mi je rekao:
- Evo, ovo bi mo da bila jedina moguænost. Na dan 26. travnja slavimo Dan nezavisnos
ti. Ove godine pada u ponedjeljak. Imat æu dakle produ en vikend od subote do ponedj
eljka, ni u nedjelju neæu iæi na posao. Pa ako vam odgovara 25. travnja...
Kliknuv i od veselja potvrdio sam da mi odgovara, te sam odmah otpra io do Holona. T
u je do ao kraj mom klicanju. Plaèek je odluèno izjavio da æe on 25. travnja iæi na posao
kao i svakog dana. Za to ne bi i ao?
- Zato to onda ja vi e ne znam to da radim - protisnem na jedvite jade.
- Naæi æe se veæ neka moguænost - odvrati Plaèek s nepokolebljivim optimizmom. I doista se
na la. Providnost mi je pritekla u pomoæ. Legendarni se Plaèek spremao u utorak na veèe
ru kod urjaka u Levantinsku ulicu, pa bi to mogao povezati s kratkim posjetom men
i tamo negdje oko pola osam. Zagrlio sam ga, prevalio ponovo put do Bat Jama u r
ekordnom vremenu, probio se do Gideona i doviknuo mu veæ s vrata:
- Plaèek æe doæi u utorak naveèer.
- U utorak naveèer ja idem gledati Poljubi me, Kato -mirno otpovrne Gideon.
Klonuo sam.
- Mo da - promucam - mo da biste ipak mogli koji drugi dan pogledati Poljubi me, Kat
o? Mo da, ka em. Mo da biste, velim, mogli?
- to se mene tièe, mo e. Ali nije mi ni nakraj pameti da zbog karata èekam u repu. O to
me æete vi morati preuzeti brigu.
To je bilo sasvim razumljivo - da se ja pobrinem za zamjenu karata. Uostalom, up
ravo je meni na zidu smeða mrlja dosegnula veæ do stropa. Nije me obeshrabrila ni èinj
enica da je bilo vrlo te ko nabaviti karte za tu predstavu, a pogotovo ih zamijeni
ti. Ipak mi je uspjelo uèiniti nemoguæe, pa sam s radosnom vije æu pohitao do Gideona.
Njegova je ena na moju radosnu vijest zavrtjela glavom. Na dan 21. prosinca zavr av
a Hanuka pa æe im bakica vratiti djecu, koja taj blagdan provode kod nje.
-Ane bi li se mo da - odva im se predlo iti - ne bi li se mo da djeca mogla vratiti dan
ranije?
- Za to ne? - dobrodu no æe,gospoda Gideon. - Ako ih bakica pusti...
Bakica je stanovala nedaleko od Tel Aviva. To je bila prijazna, sjedokosa dama,
ljubazna i susretljiva, samo to na Sabat nikad ne putuje nikakvim prometalom, a 2
1. je prosinca bio ba u subotu.
- Ja ne bih na to tako strogo pazila - rekla mi je bakica. -Ali moj pokojni mu bi
o je vrlo religiozan.
I sad, samo zato to joj je pokojni mu bio vrlo religiozan, da se moja kuæa raspadne
i propadne! Poku ao sam je uvjeriti da njeni grijesi nisu ipak tako veliki. Da joj
je pokojni mu jo iv, vjerojatno bi pristao da se u subotu oslobodi buène djeèurlije, p
ogotovo to ja mogu doæi po njih kolima. Gratis.
- Ne, ne, ne - ostala je tvrdoglava stara vje tica pri svome. - Na Sabat se ja nik
ad ne vozim. Osim kad mi izrijekom ne bi odobrio na rabin...
Na je rabin boravio u odmarali tu na jugu Galileje. Zatekao sam ga u vrtu.
- Èasni rabi - obratio sam mu se. - Ako bakica dovede djeèicu na Sabat kuæi, moæi æe Gide
on 21. prosinca u ka-
zali te. Zato æe biti slobodan za sastanak na vrhu s legendarnim Plaèekom sljedeæeg utor
ka u osam sati naveèer. To je u najmanju ruku isto toliko va no koliko i spas jednog
ljudskog ivota, radi èega dobar vjernik smije prekr iti, mora prekr iti mirovanje na S
abat...
Rabin je pripadao prosvijeæenom krilu izraelskog klera. Po to sam prilo io poveæu svotu
za osnivanje nove kole Tal-muda i Tore, rabin je propisno dao bakici oprost za Sa
bat i bakica je popustila.
Opijen pobjedom, oti ao sam do Plaèeka i slavodobitno mu doviknuo:
- Zidar dolazi u utorak!
- Ba glupo - reèe Plaèek. - Moj je urjak odgodio poziv za srijedu.
Iznenada se naime pokazalo da urjak mora u utorak otiæi na roditeljski sastanak u ko
lu. Dotle su se smeðe mrlje bila pro irile po cijelom stropu.
- to se mene tièe, mo e, gospodine Kishone - promrmljao je urjak. -Ako vi to mo ete sred
iti, da se roditeljski sastanak odgodi, za to ne?
Ne, zaista se ne mogu potu iti. Svi su bili spremni da mi pomognu, svi su èinili sve
to je bilo u njihovoj moæi. Pohitao sam pun nade do ravnatelja kole. Njemu je bilo
iskreno ao, ali pozive za utorak bio je veæ razaslao.
I ao sam od kuæe do kuæe. Osamnaest se roditelja odmah suglasilo s odgodom do èetvrtka,
samo ih je èetvoro pravilo probleme. Najtvrdoglavija je bila gospoða Olga VVinternit
z koja je veæ bila nekoliko obitelji pozvala u goste u èetvrtak. Tri su gosta bila v
oljna doæi u petak, samo jedan nije imao osiguran prijevoz, dvije majke nisu imale
koga da im èuva djecu, a
jedan je samac imao toga dana va nu raspravu radi obustave plaæanja dugova. Sve sam
te pote koæe uklonio jednu za drugom. Problem prijevoza rije io sam tako to sam unajmio
za tu svrhu autobus. Sestra mi je obeæala da æe toga dana èuvati djecu jednoj dami, a
drugu sam damu ubio i le joj zakopao u vrtu. Rasprava radi obustave plaæanja dugova
otkazana je, jer sam preuzeo dugove tog poslovnog èovjeka. Na taj se naèin roditelj
ski sastanak mogao odr ati u èetvrtak, pa ni ta vi e nije stajalo na putu sastanku bliza
naca na vrhu u utorak naveèer.
Toèno u pola osam poèeo sam ih èekati. Èekao sam ih dva sata. Ni jedan od njih dvojice n
ije do ao. Pred samu ponoæ pojavio se Plaèek, koji je pogre no shvatio na dogovor i oti ao
bio najprije k urjaku na veèeru pa onda do ao k meni, umjesto da bude obratno. Gideon
uopæe nije do ao. Valjda je zaboravio na na dogovor?
Sreæom, mrlja od vode nije se vi e razlikovala od zida jer je zida u meðuvremenu nesta
lo i ostala je samo mrlja. Prodao sam stan i kupio novi. Èudio sam se sam sebi kak
o mi veæ prije nije to jednostavno rje enje palo na pamet.
Ephraim je stidljiv èovjek. Osobito to se tièe spolnih odnosa, zatvoren je kao ostrig
a, iako je u dubini du e oduvijek elio biti don Juan.
Svojim je djelima dodu e osvojio srca èitalaca, ali se zapravo nadao da æe osvojiti ne t
o sasvim drugo. U svojoj ma ti. U zbiljskom ivotu nikad nije bio konkurencija don J
uanu, a nije ni Casanovine rekorde ugrozio. Da, svojom introvertirano æu ne bi nikad
bio dogurao ni do polo aja uèenika na dvoru velikog osvajaèa enskih srdaca.
Mladost mu je uludo pro la u koncentracionim logorima, a u zreloj je ivotnoj dobi u
zalud nastojao svladati sve vje tine zavoðenja od onih mu karaca koji su kao sretne ne e
nje bili ne samo rafiniraniji nego i ne-ovisniji od njega. Status ne enje pred koj
im je otvoren sav èudesni svijet flerta i zavoðenja bija e za njega oduvijek u isti ma
h ne to izazovno i ne to odbojno.
Svoju radoznalost Ephraim prikriva tvrdnjom da njega samo kao humorista zanima f
enomen osvajanja. On je sam navodno monogamist sto posto, iako ima svu silu poli
gamiènih sklonosti koje su ipak platonske naravi.
Da on mo da ipak ne dijeli te osobine sa svim ostalim mu evima na svijetu?
Kad smo prije nekog vremena bili u Istanbulu, obi li smo palaèu turskih sultana Topk
api i nekad rasko ne
odaje njihova harema. Ephi se osjeæao kao kod kuæe. S njim se moglo opet razgovarati
tek po to je pomno sve temeljito razgledao, i odaje ena i odaje eunuha. Reklo bi s
e da je u nekom prija njem ivotu bio veæ na tom mjestu.
Dok smo stajali pred sultanovim prijestoljem s kojega je on birao dame od svekol
ike bogate ponude, postavila sam Ephraimu diskretno pitanje kako bi on to iza ao n
a kraj s takvim morem ena kad ima problema i s jednom jedinom enom koju ima.
- Nemam pojma - odgovorio mi je i mladenaèki se nacerio. - U teoriji mi je dodu e sv
e to jasno, ali u praksi malo epam.
Èak ni u ono vrijeme kad mi se udvarao nije mi nikad poklonio kiticu cvijeæa niti mi
izrekao kompliment kao to je: "Ima predivne oèi!" Uvijek se izvlaèio svojim tipiènim fl
oskulama kao na primjer: "Cvijeæe enama poklanjaju samo mu karci koji imaju neèistu sav
jest."
Moji diskretni poku aji da ga preodgojim neslavno su propali. Odbijali su se od Ep
hraimove spoznaje, s kojom se i ja sad sla em:
"Mu karcima je svaka rasprava sa enama slièna poku ajima da se uspostavi kontakt s drug
im planetima."
Udaljenost izmeðu njegova i mog planeta nije se s godinama nimalo smanjila. Buduæi d
a æemo se uskoro moæi osvrnuti za sobom na èetrdeset zajednièki provedenih godina, rekla
bih da me moj voljeni la ljivac ipak vi e voli nego to se èini na prvi pogled. Pa ako
mi i ne otvara evropski elegantno vrata automobila, sretna sam to mi ipak ne zalu
pi njima pred nosom...
Nikad ga se jo nisu osobito dojmile moje ljubomorne scene, koje ne valja ipak pot
cjenjivati kao mjeru za odr avanje braka. Dapaèe.
"Ja sam naprosto kao i svi drugi mu karci," glasi njegova stereotipna replika.
On visoko podi e svoju macho zastavu, kao to ja obièavam reæi, i istièe svoje uvjerenje o
miljenom arijom svih mu eva, koja, po njegovu mi ljenju, otklanja svaku sliènu zamjerk
u:
"Ja ostajem uz tebe do kraja ivota."
Obièno ne vjerujem mu karcima, ali ovoj Ephraimovoj tvrdnji vjerujem. Jednog nam je
dana Arthur Rubinstein objasnio za to se nakon dugog, harmoniènog braka rastao sa eno
m u dobi od gotovo devedeset godina: "She took me for granted." "Uzimala me zdra
vo za gotovo," rekao nam je taj veliki pijanist.
Ipak, ne gledam na mu a kao da mi je pokretna dekoracija. Sigurno je sigurno. A mo
j proku ani savjet svim supatnicama glasi ovako: "Samo duboko disati, utjeti i èekati
!" Najbolje je ni ta ne znati o eventualnim iskliz-nuæima i ostvarenim fantazijama.
to ta opravdavam i time to Ephraim i nije mogao u mladim godinama zadovoljiti svoju
radoznalost za slabi spol, pa jo i dan-danas traga za ukradenom mlado æu. Ne znam je
li na tom traganju togod na ao. Ja sam svakako na la njega.
Ephraim je prije dvije godine u svojoj autobiografiji napisao da æe u trenutku kad
bude odlazio s ovoga svijeta mene dr ati za ruku. To je malo neobièno oèitovanje ljub
avi, ali kad se malo bolje pogleda, isto je to i ova knjiga.
CHERCHEZ LA FEMME
Poput mnogih na ih zemljaka, i mi gajimo iskrene simpatije prema Nizozemcima koji
su saèuvali dostojanstvo i èovjeènost èak i u doba kad te osobine u Evropi nisu ba bile n
a cijeni. Osim toga, èuli smo toliko pohvalnog o umjetnièkom blagu Nizozemske i graðev
inskim ljepotama njenih gradova. Amsterdam, tako su nam govorili, ni u èemu ne zao
staje za Venecijom: velièanstveni kanali... vrtovi i statue... rasko na kazali ta i ko
ncertne dvorane... èarobni zabati kuæa... a da se i ne govori o... o onoj èetvrti gdje
u izlozima... navodno postoji takva èetvrt u Amsterdamu... u kojoj su djevojke u
izlozima... poznata èetvrt... i tamo one, tako, sjede u izlozima, djevojke, mislim
.
Posve je razumljivo da se nismo osvrtali na te turistièke brbljarije. Èak ni ja nisa
m tome pridavao neku va nost. Te me stvari ne zanimaju. Ja sam ozbiljan, zreo èovjek
, koji je u ivotu dosta toga pro ao i koji svoja iskustva veæ ima za sobom.
Neæu se valjda u gradu koji je poznat po svojim muzejima, zadr avati samo stoga da b
ih mo da... nije mi to ni nakraj pameti.
- Ti, dakle, i ne pomi lja na to? - klimne mi ena dok smo ulazili u avion. - Kako hoæe .
to se mene tièe, nikako ne bih htjela propustiti da vidim te djevojke to sjede u iz
lozima.
CHERCHEZ LA FEMME
Zapitao sam je gdje joj je ensko dostojanstvo, ali ona je izbjegla odgovor:
- Postoji èak i film s Marinom Vlady u glavnoj ulozi, koji se odigrava u toj amste
rdamskoj èetvrti. Trebalo bi svakako onamo poæi.
Dovoljno sam dugo u braku da znam kad je svaki prigovor uzaludan. A kako i sam d
uboko u du i nisam mogao potisnuti stanovitu znati elju, popustio sam. Kad smo ulazi
li u taksi, odluka je veæ bila pala. Poæi æemo tamo.
Tamo? Kamo? I kako? Dotièna èetvrt nije oznaèena ni u jednom planu grada, ni u jednom
turistièkom vodièu ne pi e kako se onamo sti e.
- Onda mora nekoga pitati - reèe najbolja supruga na svijetu.
- Pitaj ti.
- Ako se ne varam, ja sam od nas dvoje dama.
To je meðu nama potaklo neobiènu ivu raspru. Objasnio sam svojoj supruzi da se upravo
njoj, zato to je dama, to kao takva ne pobuðuje nikakve sumnje, pristoji zatra iti ov
akvu informaciju, a ne meni. 7,ar bih mo da trebao zaustaviti prvog prolaznika i -
poku avao sam situaciju prikazati to smje nijom - jednostavno ga zapitati gdje se u
Amsterdamu... pa, eto, gdje se mogu naæi one to sjede u izlozima? To od mene ipak n
e mo e zahtijevati.
Kukavica sam i morao bih se sramiti, zakljuèila je moja supruga i nagnula se napri
jed prema vozaèu:
- Recite mi... stoje ovdje u Amsterdamu posebno vrijedno vidjeti? Nagla avam: pose
bno?
- U Kraljevskom muzeju je juèer otvorena izlo ba suvremene umjetnosti - obavije teno
odgovori vozaè. - Ka u da je i meðunarodni muzièki festival dobro posjeæen.
- Da, naravno, ali ne mislim na to. Moj mu i ja htjeli bismo vidjeti ne to posebno
uzbudljivo.
- Shvaæam. Tada poðite oko pola noæi u luku, gdje u to doba istovaruju brodice s povræe
m. Tako ne to ne vidi se èesto...
- Hvala vam na obavijesti. Hvala lijepa.
Sjedio sam na stra njem sjedalu sav crven od stida. S druge strane, poèeo se u meni
javljati mu ki ponos. Ta nisam vi e dijete koje tapka za guvernantom dr eæi je za ruku! e
lim li saznati gdje su... gdje se nalaze ti izlozi, jednostavno æu poæi do hotelskog
portira, nagnuti se nehajno prema njemu i bez okoli anja ga upitati:
- Èujte, prijatelju, gdje je tu ono... znate veæ... ono s izlozima...
Portirovo se lice ozari simpatiènim osmijehom punim razumijevanja:
- Kraljica je u ovo doba u svojoj ljetnoj rezidenciji. Ali kraljevsku palaèu mo ete
posjetiti u svako doba. Lako æete je naæi. Svatko æe vam pokazati put.
- Hvala lijepa.
Sad mi je veæ postalo preglupo. Kad pomislim da mo da tek nekoliko ulica dalje, èak mo d
a iza prvog ugla, poèinje predio gdje vas jata ena promatraju nehajno naslonjene na
staklo, a mi to ne mo emo pronaæi! Sama ta pomisao mo e osjetljiva èovjeka dovesti na r
ub ludila. Sva sreæa to smo te veèeri bili pozvani u nizozemski PEN klub.
- Letimo sutra u osam - siktala je najbolja supruga na svijetu. - Jo veèeras moram
o saznati adresu.
Jo veèeras. Onda se, dakle, jedino jo mo emo raspitati u PEN klubu. Ali kako da skrene
m razgovor na taj kolosijek?
CHERCHEZ LA FEMME
Kad je prvo uvodno æaskanje zamrlo, sasuo sam u sebe èa icu najjaèe indonezijske ri ine ra
kije i obratio se jednom predstavniku domaæe inteligencije:
- Spinoza, prema kome vi zacijelo gajite simpatije koje su i lokalno uvjetovane,
Spinoza je, dakle, postavio tezu da filozofiju treba promatrati samo kao katarz
u hipokritskog humanizma. To znaèi: filozof razotkriva konvencionalne la i dru tva, u èi
joj sjeni i pod èijim okriljem ljudska hipokrizija gradi palaèe koje u stvari nisu n
i ta drugo doli, oprostite mi na izrazu, obièni bordeli.
- Da, da - slo i se moj sugovornik, jedan od vodeæih teoretièara spoznaje u svojoj ze
mlji. - Spinozin je o tri, analitièki um nenadma iv.
Tip je bio kreten. Da je imao imalo pronicavosti i nagona, njegov bi odgovor tre
bao otprilike glasiti ovako:
"Kad ste veæ spomenuli bordele, upravo tu u blizini, usred Amsterdama, postoji cij
ela jedna èetvrt gdje u izlozima sjede ene koje mo ete dobiti za svaku moguæu cijenu. el
ite li to mo da pogledati?"
To bi bio pravi odgovor. Mjesto toga, raspreda mi taj kreten o filozofskim anali
zama nekakva pokr tena idova... Istrusio sam jednu jo e æu rakiju, sklopio oèi i poku ao
va:
- Spinoza ovamo, Spinoza onamo... ali ono to mi se u va oj zemlji naroèito sviða, jest
zdrav, otvoren, nesputan naèin ivota. Ako sam dobro obavije ten, postoji tu usred Am
sterdama cijela jedna èetvrt u kojoj je, kao to se zna, prostitucija javna.
Moja se ena pri uljala i, hrabreæi me, zaklimala glavom.
- Ah - nasmijao se teoretièar spoznaje. - Vi oèigledno mislite... he-he~he... misli
te na onu èetvrt gdje dotiène dame sjede u izlozima...
- Kako molim? U izlozima?
- Sasvim toèno. Doista postoji u nas takva èetvrt.
- Zaista? A gdje?
- Ovdje u Amsterdamu. Rijeke turista naviru tamo.
U oèima moje ene Ijutito bljesnu e iskrice koje su mi govorile: "Vidi 1. Svi idu, samo
mi jo tu sjedimo..."
- Istinu govoreæi - nastavi na informator - mi to toleriramo samo radi turista. Zap
ravo je ta èetvrt kulturna sramota. Po cijele dane i noæi stranci stoje pred izlozim
a s fotografskim aparatima i neprestano snimaju, kao da su u zoolo kom vrtu. jedno
stavno odvratno1.
- Odvratno - ponovih. - Jasno to mogu sebi predoèiti. Po udna lica i fotografi... c
ijela ulica ih je puna... cijela... kako se ono zove ta ulica?
- Ulica? To se ne zbiva na ulici. Nakon to su se gospoda turisti nasnimali, nesta
ju u kuæama i satima se cjenkaju sa sirotim djevojkama. To je stvarno neukusno!
- Neukusno je preblago reèeno. - Stisnuo sam zube da sakrijem svoje ogorèenje. Ubrz
o smo oti li isprièav i se mojom depresijom, koja je bila oèito vidljiva.
Utvrdili smo strategiju. Proèe ljat æemo grad. Poæi æemo od istoènog kraja prema sjeveru, z
tim æemo proæi popreènim ulicama prema zapadu i naposljetku dugo iæi prema jugu, sve dok
ne naidemo na crveno svjetlo. Prije ili kasnije morat æemo ga ugledati.
Niti smo ga morali ugledati niti smo ga ugledali.
CHERCHEZ LA FEMME
Oko dva sata ujutro zastali smo iscrpljeni da se odmorimo, a da nismo vidjeli ni
jednu ivu ivcatu prostitutku. Tu i tamo, dodu e, zasvijetlilo bi crveno svjetlo, al
i svaki put je to bio semafor. Apotekar u noænoj slu bi, kojega sam probudio iz dubo
kog sna da bih s njime porazgovarao o "najstarijem zanatu na svijetu", ljubazno
mi je dao do znanja da je Ministarstvo pravde noæu zatvoreno. Pokunjeno krenusmo b
eznadno dalje. Do tri i trideset svladali smo tek petinu grada. Ulice su opustje
le. Amsterdam je spavao.
Bilo je veæ pro lo èetiri kad sam pred zgradom Concertge-boioa ugledao policajca. Sad
mi je veæ sve bilo svejedno. Posljednjim snagama doteturao sam do njega, uhvatio g
a za revere uniforme i upitao bez daha:
- Gdje su kurve?
- Drugi most od katedrale - spremno odgovori èuvar zakona. - Kanalstraat.
Evo vam, dakle, vrli èitatelju, adrese. Kadikad se isplati i podu u prièu proèitati do k
raja.
EPHRAIM KISHON: ODSAD JA UTIM
Moj nakladnik, koji je zapravo pravnik a izdavanje mu je knjiga hobi, prijateljs
ki me upozorio da kao okrivljenik imam pravo da se branim. Ja sam mu isto tako p
rijateljski dao na znanje da ja u ovom obiteljskom procesu nisam okrivljenik neg
o samo svjedok. Osim toga, uopæe ne znam od èega bih se morao braniti.
Iz svake stranice ove knjige izbija po teno dr anje moje ene spram mene i mojih djela
, a to to tu i tamo ka e pone to i o mojim mu kim slabostima - sve su te slabosti, ili
barem veæina njih, u meðuvremenu potpuno zastarjele. Mogu ih dakle mirne du e zaboravi
ti. Jer, starost je doista udarac ispod pasa, i od mene se doista ne mo e zahtijev
ati da ponovo proðem na zajednièki ivotni put i da se na svako sjeæanje iz proteklih èetr
eset godina posipam pepelom.
Da, moja ena ima oèito bolje pamæenje nego ja, ali sam zato ja iskusniji od nje u zab
oravljanju.
Ipak me poprilièno iznenadila jarkim slikanjem na ih zajednièkih do ivljaja. Ne toliko z
bog samih do ivljaja koliko zbog njezina knji evnog dara koji je sve dosad rafiniran
o skrivala. Ipak bih se usudio ustvrditi da je imala izvrsnog uèitelja, pa da je m
ogla nauèiti
kako se od muhe mo e napraviti literarni slon. Moj je problem u tome to je njezina
pjesnièka.sloboda vrlo blizu istini, a to mo e nekoga tko ima lo e pamæenje poprilièno uzb
uniti. Osjeæaji mi govore da se na sva ta njena otkriæa treba samo blago smje kati, al
i glava oèekuje od mene kritièki stav. A glava je i pametnija, pa radije popu ta.
Stoga nje no grlim Saru i èestitam joj od sveg srca na njenoj prvoj i, mo da, posljedn
joj knjizi. Dokazala je da ima izvanredan ukus, i izborom mojih prièa i izborom su
pru nika.
Ba u tom grmu le i zec. Mi smo oboje uvjereni da smo i ona i ja na im brakom izvukli
glavni zgoditak. Ne, moja enica zna za komplekse manje vrijednosti samo kod drugi
h. Kad smo, primjerice, planirali svoje prvo dijete, apnula mi je blistavih oèiju:
- Ephraime, nadam se da æe na a beba biti lijepa kao ja, i pametna kao ja.
Ona je dakle postala moja velika uèiteljica, puna ivotne mudrosti. Kad sam zimus iz
gubio rukavicu, prijekorno me pogledala i filozofski mi dobacila:
- Radije bih da si izgubio obadvije. Samo, eto, malo je stroga prema meni.
Ima neotesanaca koji Saru ne poznaju dobro i koji tvrde da je ona dominantna lièno
st. Imaju i pravo. Zaista bi se moglo reæi tako ne to o njoj, ali mene to ni najmanj
e ne dira. Mu koji se ne boji svoje ene nije pravi mu karac.
Kako bilo da bilo, od ljeta 1976. godine ne bojim se vi e nièega. Tada sam naime tak
o reæi sluèajno otkrio
¦ 904.
EPHRAIM KISHON: ODSAD JA UTIM
"fri idersko rje enje" koje je odonda postalo legendarno. Tog vruæeg podneva, kad smo
bili na vrhuncu buène braène svaðe u kuhinji, zaprijetila mi je ena da æe se vratiti k ma
jci, a da æe djecu meni ostaviti. Tada sam ja otvorio fri ider i poèeo sve iz njega ba
cati u zid. Kod druge boce naranèina soka ona je popustila i ostala.
Ostala je oèito zauvijek. I ja. Ona dodu e tvrdi s vremena na vrijeme da sam ja jo ma
lo poligamièniji od drugih mu eva, ali koja ena to ne tvrdi za svoga mu a?
Moj je problem jedino u tome to je Sara nevjerojatno dobra braèna dru ica. Da nije, o
nda bi sve bilo mnogo jednostavnije. Od lo e partnerice èovjek se mo e vrlo lako rasta
ti i smionim skokom na glavu zaroniti u bajno gorsko jezero samaèkog ivota. Ja Saru
jednostavno ne mogu ostaviti zato to je ona najbolja od svih ena.
Zbogom, skok naglavaèke, zbogom, lijepi snovi, to mi drugo preostaje? Morat æu je jed
nostavno voljeti do kraja ivota.
SADR AJ
Predgovor koji nije bezuvjetno za mu karce.........5
Nikad ne mo ete prerano ostati mladi........... 23
Svatko ima peglu kakvu zaslu uje ............. 31
Bobi- tapiæi su moje omiljeno jelo (prevela a a Novak) . . 36
Intenzivni kurs pre ivljavanja................ 43
Poker nije stvar sreæe ..................... 49
Svjedoci moraju biti slijepi.................. 55
Nepredvidljivi rizik lijepih manira ............. 63
Èinjenièni izvje taj o jednom ludo smionom pothvatu . . 69
I dr. Finkelstein mo e pogrije iti............... 76
Jonathan ne mo e bez jogginga (prevela a a Novak) ... 82
U Omsku se ipak i dalje govori hebrejski.......... 91
Samo bez bacila za Koreju!.................. 98
Maraton na kraju godine (prevela a a Novak)....... 103
Karijera jednog kolekcionara pretpubertetskog uzrasta ... 111
Buka kao predvidljivi gospodarski èimbenik ....... 115
Praznovjerje nije luksuz.................... 124
Ljubi bli njega svoga i sama sebe.............. 130
Kome zvonce zvoni...................... 135
Seksapil na sve èetiri..................
Reminiscencija na dobro pamæenje .........,
Financijski genij u djeèjim cipelama.........
Putna groznica po nul-tarifi ..............
Nema ni ta bez pravne pomoæi (prevela a a Novak)
Bombonijera s povratnom kartom...........
Mesija na listi èekanja..................
Cherchez la femme (prevela a a Novak)........
Ephraim Kishon: Odsad ja utim ...........
. 142 . 149 . 157 . 166 . 171 . 180 . 187 196 203
Knji nica Zelina
540006389
»Narodne novine«. Zaareb - (95) 110735

Moj Voljeni Lažljivac

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Moj Voljeni Lažljivac

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SARA & EPHRAIM KISHON - VOLJENI MOJ LA LJIVAC

You might also like