Soc. psihijat.

, 34 (2006) 148-153 Strutni rad

KONFRONTACIJA REGRESIVNOG BOLESNIKA U

PSIHOANALITIdKOJ PSIHOTERAPIJT
VEDRAN BILIC, SLOBODANKA KEZICI, MARIJA SARIC i MAJDA GRAHI

Ktinika za psiholoiku medicinu, Kliniiki botniiki centar Zagreb itPsihijatrijska holnica <Sveti lvan>, Zagreb, Hrvatska

prikazan je preglecl koncepta o ktnfrontaciji kao poietnoi intervenciji u psihoanalitiiko.i psihoterapiji regresivnih
bolesnika. Cilj psihoanalititke psihoterapije je usmjeravanje pacijenta ntt rattmijevanie suiesnih i ne,sujesnih korijena
i znaienja vlastitih ctsjeca.ja i ponasanja. Izneseni su dijelovi psihoterapijskih .seansi regresivnih paciienata i osvrt na
tnoguce razloge koji su doveli do vece ili manje uiinkovitosti ove intervencije. Konlrontaciia.ie prvi korak u analizi.
,qniliza se moZe provoditi tek kacla neki saclriaj postane jasan i eksplicitan pacijentovom suiesnom egu. UspjeSna konfron-
tacija vodi klariJikaciji, a ova interpretaciji i proradi otpora. Empatijsko ie razumiievanie pri tome od kliuine vainosti za
pacijenta.

Kliutne ri.jeti; konfrontacija, psihoanalitidka psihoterapija, regresivni pacijenti

Adresa zct dopisivanie.' Mr. sc. Vedran Bilii, dr. med., prim.
Klinika za psiholo5ku medicinu
Kliniiki bolnidki centar Zasreb
Ki5pati6eva 12
10000 Zagreb. Hrvatskr
E-mail: vedran.bilic2 @zg.t-com.hr

UVOD
Jedan od glavnih ciljeva analitidke psihoterapije je
pomoci pacijentu da bolje razumije svjesne i nesvjesne
korijene i znadenja svojih osjeCaja kako bi mogao preuze-
ti odgovornost za svoje misli, osjecaje i djelovanje (1)'
Pacijent u terapiju donosi svoju emocionalnu proSlost i
sada5njost, desto fiksirane i patolo5ke stavove (materijal),
a terapeut upotrebljava svoje instrumente (intervencije)
za njegovu obradu. Ako poredamo intervencije terapeuta
prema ekspresivnosti: intetpretacija je najekspresivnija, a
odmah iza nje slijede suodavanje (konfrontacija), zatim
klarifikacija, ohrabrivanje na elaboraciju, savjet i pohvala,
a najvi5e suporlivna je afirmacrja (2).
Konfrontacija prvi korak u analizi (3, 4) Anahza
se moZe provoditi tek kada neki sadrZaj postane jasan i
eksplicitan pacijentovom svjesnom egu. Konfrontacija
takoCler moZe biti priprerna za interpretaciju. Uspje5na
konfrontacija vodi prema klarifikaciji, a ova interpretaciji
i proradi otpora. Konfiontirati znadi postaviti se lioem u
lioe, ali i postaviti se zajedno radi usporedbe. Konfron-
tacija je komunikacija, poboljSavanje razumijevanja
i podudavanje (5). fo je intervencija kojom terapeut
odabrani sadrZaj postavlja u sredi5te pacijentove pozor-
nosti. Paoijenta se usmjeruje na odre<lent' vaian dogadaj,
elemente iskustva ili pona5anje koje terapeut uodava, ali
ne interpretira i ne nastoji razotkriti nesvjesne fantazije'
Medutim, konfiontacija ipak sudjeluje u otkrivanju latent-
nog sadrLaja iz manif'estnog, jer sadrZi i elemente klarifi-
kacrje i interpretacije, koje ne moZemo o5tro razdvojiti.
Konfrontacija usmjeruje pacijenta na njegovo ponaSanje,
osje6aj ili potrebu koje on izbjegava prepoznati ili osjecati,
ne Zeli prihvatiti, o demu se opire razgovarati. Prirnjenom
konfrontacije poku5ava se ukloniti otpor pacijenta prema
svjesnosti o samom sebi kao osobi koja djeluje uzajamno
s drugima, odnosno o nekim aspektirna svoga ponaSanla.
Pacijent izbjegava sr-rodavanje s nedim Sto mu izaziva tjes-
kobu, Sto on negira ili urnanjuje vaZnost. To je bitna raz-
lika od klarifikacrje, jer sadrZaj koji klariliciramo pacijent
ne negira i ne urnanjtrje mu znaienje.
Konfiontacij e pacij enta s izobl idenim, neproduktivnim,
destruktivnim i zbunjuju6im aspektima pona5anja potidu

148
 Bili6 v' Kczii S', Sarii M , Grah M.: Konliontacija regrcsivnog bolcsnika u psihoanalitidkol
psihotcrapiji
Soc. psihijat., Vol.34 (2006) Br.3, str. 148-153

svjesnost o trajnim obranama i transfernim poremeCajima

terapeut pomo6u empatijskog uZivijavanja procjenjuje
pacijenta. Na taj nadin postiZu se ve6i kapacitet
za svjesnu koliko
se pacijent osjeia prihvaien, u kojlj je mjeri
kontrolu, ve6a sloboda jzbora i pobolj5ava 1es1iran3:e re_ us_
postavljena terapijska alijansa i koliko su razrijeSene
aliteta (6). pacijent dobiva uvid u svoje nesvjesne kon_ paci_
.yentove narcistidke povrede. U skladu s navedenim, tera_
flikte Sto se na planu realiteta pokazuje kao clelovit i
peut treba procijeniti koje konfrontacije trebaju
zdrav odgovor. Tijekom psihoterapijskog procesa pacijent biti spore
i postupne, a njihov cilj umjeren.
s terapeutom usposlavlja novi attachment, odnos
koji je
sposoban regulirati afektivne homeostaze i restrukturirati
U na5em su radu prikazani dijelovi protokola
psihoanalitidkih psihorerapija regresivnih (te5kih)
implicitno pam6enje (7). Novi se odnos stvara uspostav_ bole_
snika: granidnih porerneiaja lidnosti i slidnih patologija
ljanjem pozitivnog transfera uz odgovarajuie empatijsko
lidnosti,te psihotidnih pacijenata. Ti bolesnici imaju
proZivljavanje od strane terapeuta. Konfrontacij pacijen_
a dinamiku koja se dogacla na predgenitalnoj razini ( I
ta s neprikladnostima u ponaSanju koje pokazuje 5, i 6).
tijekom U takvih pacijenata nailazimo na mnoiivo primitrvnih
terapije ima za krajnji cilj preno5enje u terapiji stedenih
novih spoznaja na pacijentove oclnose izvan terapije.
konflikata i primitivnih mehanizama obrane, a i druse
Raz_ poremedaje kao Sto su fragilni self koji
ni autori ukazuju na brojne aspekte konfontacije (S_10). je slabo odredJn
Naie intervencije su poticaj za pacijenta, a promjene koje
i odvojenod objekta, nezreli ego i paioloSke objektne
odnose (17). Kontakt sa stvamosti u opisanih
nastupaju kod pacijenta odgovor su na naSe strmuluse bolesnika
iesto je labilan, a ponekad nije ni mogu6 (l g, l9).
(11) Te os_
obe imaju pote5koie u gradnji psihidkih reprezentacija
Konfrontacija u psihoterapiji moZe biti rutinska, i
dra_ viSih misaonih procesa.
matska ili empatijska. Rutinska konfiontacija se desto
daje
u vezi nekog detalja ponaianja pacijenta, koje samo
po CILJ
sebi nije za pacijenla izuzeino emocionalno katektirano.
Dramatska konfiontacija se daje u emocionalno snaZno Cilj je rada bio iz protokola seansi psihoanalitidkih
psihoterapija regresivnih bolesnika pikazatr
katektiranim situacijama, desto u okolnostima kada paci_ razliilte
jentov ostanak u terapiji moZe biti upitan, vrste konfrontacija te njihovu veiu ili rnanju udinkovitost
ako se ona iz_ u psihorerapijskom procesu
bjegne. Dramatska konfiontacija moZe imati vaZan
utiecai
na ponaSanje pacijenta, ako je pacijent moZe pntrvatiti
Ernpatijske konfrontacije su veoma va2ne kod regresivnih METODE
bolesnika. Empatijsko razumijevanje, a ne interpretacije Metode su rada bile pradenje protokola seansi
indi_
su cesto presudne u njihovu lijedenju. Naime, regresivniji vidualnih psihoanalitidkih psihoterapija Sest regresrvnih
bolesnici desto nisu u stanju prihvatiti interpretacije pacijenata. Seanse su zapisivane po sjecanju
ni in_ terapeuta
tegrirati nesvjesne sadrZaje, a empatijsko iazumijevanje odmah nakon odrZanih seansi, a najkasnije nekoliko
sati
im omoguiuje odrZavanje radnog ostanak u tera_ nakon seansi. prikazani su izvatci iz teripija regresrvnih
"uuiruiEmpatijska
prji bez dalje regresije psihidkog aparata. pacijenata u kojima su kori5tene konnoniaci;e
kon_ kao inter_
frontacija uvelike ovisi o razrijeSenom kontratransf,eru vencijske metode i opisan je njihov utjecaj na aarynle
psi_
(12). Kontratransfer je emocionalno stanje doZivljeno hoterapij sko I ij edenje.
od terapeuta u kontaktu s unutarnjim objektirna paci_
jenta. Zbog toga konfrontacija ko.;:a 1e poa utjecajem REZULTATI
nerazrije5enog kontratransfera, kad pacijent
u rerapeutu Prvi primjer:
stimulira nerazrije5eni konfl ikt, predstavlj a opasnost (
I3 ). Pacijent Ivan sudionik je Domovinskog rata
Tada konfrontacija postaje nzitna, jer moze pokrenuti obolio od
PTSP-a, na terapiju dolazi godinu dana jednom
mobilizaciju niza obrana a time dovesti do jadanja tjedno.
otpora U seansi opisuje kako ga je stariji dovjek, otac njegova
u pacijenta. U tim je sludajevima moguca opstrukcija
u prijatelja koji nije bio u ratu, prilikorn sludajnog
terapijskom procesu. S druge strane, kada tlrapeuta susre_
ne ta, upitao je li u mirovini. To je pacijenta veoma
iritira pacijentovo pona5anje (kojeg on prihvada takvog razl.lu_
tilo. Uspio se svladati da ga ne udarl, ali mu je izrekao
kakav jest), terapeut moZe pacijenta mimo promatrati
i pogrdne rijedi. Terapeut u seansi nastoji
usmjeravati na dinjenice u njegovom ponaSan ju, koie empatijski sh_
mu vatiti pacijenLa. KaLe da ljudi n"poruuni preliregranice,
ometaju odnose i komunikaciju. lako konfronracrla
sadrZi a kasnije ga konflontira s pretjeranosti njegove
agresivne elemente, uvijek treba nastojati da bude reakcije,
obzirna kao i s dinjenicom da je on stvarno u postupku
i blaga, a ne silovita i hostilna. Terapeut treba rmati na stlecanla
mirovine. Ivan se slaZe s terapeulom i ter;plja
umu da je bitno ono S1o je vaLno za pacijenta, a ne se dalje
Sto njega smeta.
ono uredno nastavlja. To je primjer dobrog emocionalnog
prlhva(,anja pacijenta koji u takvoj atmosferi
Kada i kako konfrontiratije pitanje koje se neizbjelno rnoZe duti
konfrontaciju, bez straha da se osjeia odbarjenim.
narneie u psihorerapijskom lijedenju ( l4). Koji Dobra
su kriteriii terapijska alijansa je terapeutu omoguiila odgovara.;
pravog vremena za konfrontaciju? prrje konfiontaciie. ucu
intervenciju, a pacijentu prihvaianje tonfronta'cite.

149
 Bilii V.. Kczic S.. Sarii M., Grah M.: Konfrontacija rcgrcsivnog bolcsnika u psihoanalitidkoj psihotcraptlt.
Soc. psihijat., Vol. 34 (2006) Br' 3, str' l4ti-153
Drugi primjer:
Iva je studentioa u dobi od 23 godine, lijedi se pod
dijagnozom granidnog poremedaja lidnosti, a ranije je bo-
lovala od anoreksije. Ima vi5egodi5nje bolove u Zeluor.
Sada je u terapiji dvije godine, dolazi jedanput tjedno.
U zadnjih nekoliko mjeseci pacijentica se znadajno ude-
bljala. Vecinu vremena provodi s dedkom u Zagtebu, a
roditeljima koji Zive u Sisku, odlazi svaki drugi ili tre6i
vikend. Dolazi na seansu nakon Stoje tjedan dana provela
kod roditelja. Zali se na bolove u trbuhu koje ponovno
osjeda nakon duljeg vremena. Opisuje neugodne situaci-
je kod ku6e. Ne povezuje opetovano javljanje bolova u
trbuhu s boravkom u primamoj obitelji i s frustrirajudim
situacijama kod kuie. Terapeut je konfrontira: ,,Pro5li tje-
dan ste proveli u Sisku kod svojih". Pacijentica odgovara
cla bol u trbuhu nije povezana s time. Nakon toga istide
da se bolovi u trbuhu javljaju kada se vi5e nervira i kada
je napeta. U trenutku konfrontaciie pacijentica joS nije u
mogudnosti potpuno osvijestiti povezanost boravka kod
obitelji i uznemirenost kao pokretad bolova u trbuhu.
Ovdje je konfrontacija dana preuranjeno, terapeut nije
empatrjski odmjerio spremnost bolesnice da duje'
Treci primjer:
Marko je u neoZenjeni rnu3karac u dobi od 29 godina,
ima srednju strudnu spremu, Zivi s majkom i bratom. Ovis-
nik je o marihuani, uzimao je vi5e puta ekstazi, a nekoliko
puta heroin. Dolazi na terapiju jedanput tjedno tijekom
godine dana. Svjesni motivi za terapiju su problemi u
uspostavljanjuveza sa Zenama, dok je drugi motiv trajni
prestanak pu5enja "trave". Od podetka terapije apstinirao
je od opojnih sredstava, osim jednog razdoblja od m1e-
sec clana kada je napravio nekoliko recidiva. Uspio je us-
postaviti socijalne kontakte s nekoliko :zena, ali te se veze
nisu razvijale u ljubavne. Marko je uz pomoi prijatelja
upoznao djevojku Katarinu, podrijetlom iz Hrvatske, kola
Zivi u stranoj zemlji. Njihovo upoznavanje kao i dalja ko-
munikacija odvijali su se putem telefbnskih razgovora.
Dogovorili su i zajednidko ljetovanje. Marko je u to vri-
jeme i5ao na jednu proslavu u susjednu dri'avu i upoznao
drugu djevojku, Martu, koja mu se veoma svidjela' Neko-
liko su se puta poljubili. Nakon mjesec dana, Marko je
prepun odekivanja otputovao na susret s Martom nadajuci
se intenzivnoj ljubavnoj vezi. Marta je pri novom susretu
bila ljubazna ali suzdrLana. a ubrzo je doznao daje ona u
vezi s clrugim mu5karcem Sto ga je veoma povrrjedilo i
razotaralo. Nakon povratka u Zagreb, Marko se ponovo
duo s Katarinom, koja je bila prilidno zabrinuta Sto ga
prethodnih dana nije mogla dozvati. Marko se opravdavao,
ali ona je bila surnnjidava prema njegovu pona5anju' lpak
je nekako uspio umiriti i oduvati dogovor za zajednidko
ljetovanje. Tijekom seanse, Marko je veoma ljutit na
pona5anje djevojke Marte. Bjesni na nju' Iskreno je
ogorden i dudi se kako mu je tako nesto mogla napraviti.
Pita se: "Kakav je njen moral?! Zbog dega je dopustila da
on ide na tako dug put'l Za5to ga je drLala u uvjerenju da
150
joj je stalo do njega, da su u vezt?" ' Ved je irnao planove
kako bi nakon ljetovanja s Katarinom, preostali dio ljeta
proveo s Martom. Ona ima ku6u na moru, Sto bi smanjilo
tro5kove. Takoder kaZe: "Dodu5e, tu bi moglo biti kom-
plikacija, jer bi Katarina mogla nesto posumnjati' Vei je
i sada postala nepovjerljiva. Svejedno, moglo bi se sve
to uskladiti." Nadalje se dudi kakve su to Zene. '. kako 1e
Marta tako brzo na5la drugog mladi6a. Nakon nekog vre-
mena terapeut konfrontira pacijenta: "Ali i vi pokuiavate
voziti na dva kolosijeka". Pacijent odgovara da to nije
isto...
je primjer rutinske konfrontacije u kojem nije do5lo
To
do dobrog odgovora na intewenciju. Marko ne prihvaca
konfrontaciju, ali nastavlja dolaziti na terapiju. Terapeut
se pojadano usmjerava na stvaranje terapijske alijanse,
kako bi osnaZio zdrave snage lidnosti i proradivao prob-
leme u odnosima pacijenta.
Ceturti primier:
Mario j e inZenj er u dobi od 49 godine, oZenj en, otac dvo-
je djece, lijedi se pod dijagnozom granidnog poreme6aja
lidnosti. U terapiji je sedam godina, na seanse dolazijed-
nom tjedno. Donedavno je bio zaposlen kao tehnidki di-
rektor poslovnice jedne strane firme. Na bivSem radnom
mjestu bio je zaduLen za osiguranje kontrole kvalitete.
Otkrio je niz propusta u radu, za ispravljanje kojih je bilo
neophodno ulaganje velikih materijalnih sredstava. Usta-
novio je da su pretpostavljeni samo deklarativno bili zain-
teresirani zapodiz:anle stupnja sigurnosti pogona, a glavni
cilj im je bio dobivanje cerlifikata zarad. Mario je nadalje
otkrio da su velika sredstva firme, od kojih je dio trebao
biti uioZen u osiguranje kvalitete, uloZena u izgradnju
odmarali5ta na moru, a dijelu sredstava "izgubio se trag".
Odnos izmedu Marija i direktora se zao5trio. Zaredali su
brojni sukobi i Mario je bio prisiljen potpisati ugovor o
otkazu. Gotovo <na silu> oti5ao je iz tvrtke nakon dega
je opisane propuste tvrtke prijavio nadleZnim sluZbama.
lstodobno je pnjetio direktoru i poslao mu upozoravajuce
pismo. Direktor je, u ime {irme, podnio sudsku tuZbu pro-
tiv njega. Pacijentuje prijetila velika novdana ili zatvorska
kazna. Za vrijeme trajanja sudskog procesa, s pacijentom
se upoznao dovjek koji ga je zamijenio na radnom mjestu
tehnidkog direktora. Mario smatra da mu je taj dovjek
prijatelj Sto obrazlaZe ljubazno5cu koju pokazuje prema
njemu. Taj dovjek mu nudi honorami posao za tvrlku koji
pacijent Zeli prihvatiti.
U opisanirn zbivanlima, koja su se odvijala tijekorn
vi5e mjeseoi, terapeut na razne nadine konfrontira
pacijenta s njegovim pogresnim testiranjem realiteta.
Konadno je pacrjent osloboalen optuZbi i zapoSljava se u
drugorn poduze6u. U opisanoj situaciji, kada je pacijent
bio ugroZen u realitetu, terapeut je odustao od analitidke
ekvidistance od pacijentova ega, superega i realiteta i
privremeno preuzeo ulogu pomo6nog ega pacijenta. Dok
je trqala realna opasnost, terapeut je za pacijenta te-
stirao realitet. Toje primjer u kojem su terapeut i pacijent
 Bilii V, Kczii S., Sarii M., Grah M.: Konfiontacija rcgrcsivnog bolcsnika u psihoanalititkoj psihotcrapiji.
Soc. psihijat., Vol. 34 (2006) Br. 3, str. l4tt-153
zahvaljujuci radnom savezu prevladali intenzivna erno-
cionalna dogadanja, koja su zahtijevala dramatske kon-
frontacije.
Peti primjer:
Mirela ima 40 godina, udata je, majka dvoje djece,
domadica (srednja strudna sprema), lijedi se pod dijag'no-
zom perzistirajuieg sumanutog poremeiaja. Posljednje
dvije godine dolazi povremeno na psihoterapijske seanse.
Prije dolaska na seanse obidava se najaviti telefonskim
putem ili pak dode nenajavljeno, uvijek u pratnji supruga.
Upudenaje od internista kod kojeg se lijedi zbog ulkusne
bolesti. U podetku terapije Zalila se na tegobe u trbuhu.
Medutim, njene Zalbe kao i ukupna komunikacija bili
su nedefinirani i neuhvatljivi. Unazad godine dana raz-
vija sumanute ideje utjecaja. U nekoliko seansi iznosi da
susjed iz svoje kude djeluje na nju, tijekom dana i noii,
gotovo neprekidno. Terapeut je konfrontira s dinjenicom
da bi susjedu bilo veoma naporno biti stalno usmjeren
nju,24 sata na dan. Pacijentica to prividno prihvaia, ali na
sljede6oj seansi govori da je susjed nabavio elektronidke
sprave pomocu kojih prema njoj Salje energetske zrake,
a te sprave rade danonoino. Nakon toga, pacijentica pita
terapeuta za njegovo rni5ljenje o tome. Terapeut joj na
to kaLe kako nerna sumnje da je njen doZivljaj uznerni-
renosti istinit, odnosno kako ona uistinu doZivljava da je
ne5to uznemirava. Medutim, napominje kako nije duo da
postoje takve sprave za tznemiravanje i djeluje mu nevje-
rojatno da bi je susjed uznemiravao na takav nadin. Tera-
peut smatra da nemir dolazi iz nepoznatih dijelova nje
same. Pacijentica se s time ne slaLe i kaLe: "ZaSto bih ja
sama sebi tako neito radila?" Pacijentica trjekom terapije
odlazi raznim alternativnim terapeutima i iscjeliteljima.
Jedan joj daje kristal, drugi je tretira bioenergijom, treii
molitvama, detvrti dajevima i energetskom antenoin, peti
posebnim kamendidima. Pacijentica terapeutu opisuje na-
vedene tretmane. Pri tome ostaje uglavnom ozbiljna, ali
se u nekoliko navrata zajedno s terapeutom nasmije. U
nastavku ne spominje susjeda, ali sada iznosi sumnje da
na nju djeluje suprugova neudata sestra. Terapeutje pita;
"Zbog (,ega?" Pacijentica odgovara:"Iz zlobe, da bi upro-
pastila moju bradnu sre6u. Ona mi Salje zrake energije koje
me udaraju u glavu i od toga mi se trza glava". pacijentica
smatra da joj terapeut moZe pornoii tako da od nje odbija
napade koji dolaze u obliku energetskih zraka i uclaraju
je u glavu. Terapeut je pita kako zami5lja tu pomoc. paci-
jentica kale da ona osjeia da terapeut ima posebne mo6i
koje na nju djeluju putern njegova pogleda, a i drugadije
kada su zajedno. ViSe puta pita terapeuta moLe li joj on
svojim mocima porno6i. Terapeut joj odgovara da Leli
pomoci kako god moLe, ali da ne posjeduje posebne mo6i,
osirn Sto se trudi da je razumije , a daje joj i dobre lijekove.
Naime, uz psihoterapijsko lijedenje, rerapeut pacijentici
redovito propisuje r psihofarmake. Na to pacijentica kaZe
da terapeut rnoZda ni sam ne zna da ima te rno<ii, ali da ona
to osjeia. Terapeut kaLe da nema ni5ta proliv toga da paci-
jentici u seansi pomogne i na nadin kojeg sam nije svjes-
tan,bez obzira kako se to nazvalo. Pacijentica kaLe da ona
zna dajoj on stvamo Zeli pomodi. Terapeut je uvjerava:
<To znanje vam pomaZe>>. Pacijentica kale: <<Ja vjerujem
da mi Zelite pomoii. Kad s Vama razgovatamglava mi se
puno manje Lrza, a nekt put lrzanje i potpuno prestane>.
Medutim, u shjedeioj seansi ponovno traLi od terapeuta
daje pomogne tako Sto ie od nje odbiti napad zraka.
U navedenom primjeru u viSe navrata opservirarno nezfla-
tan utjecaj konfrontacija na pacijenticu kojoj je znaiajno
poremeieno testiranje real iteta.
Sesti primier;
Milivoj je tridesetogodi5njak, granidni poremecaj
lidnosti s psihotidnom dekompenzacijom. U teraprji je
bio dvije godine, dolazio je jedan put tjedno. Dugo je bio
suzdrZan, a potom je iznio kako osjeda da se emocionalno
otvara. Medutim, sada mu dolaze misli i osjedaji koji mu
na stvaraju nelagodu. Razvija latentni homoerotski transfer,
koji poprima paranoidno-sumanuta obiljeZja. Na zad-
njoj seansi optuZuje terapeuta da je obavijestio njegova
profesora, u gradu gdje studira, da je on imao prometnu
nesreiu. Terapeut je pomalo zbunjen i zateten. Te5ko mu
je sadrZavati, prepoznati i interpretirati pacijentov para-
noidni homoerotski transfer. Umjesto toga, pita pacijenta
kako je zakljudio da profesor zna za njegovu prometnu
nesreiu i kako je on mogao kontaktirati profesora kojega
niti ne poznaje. Terapeut je pokuSao pacijenta konfronti-
rati s pogre5nim testiranjem realiteta. Pacijent ne prihvada
tu konfrontaciju, vei odgovara da mu je sve bilo jasno
kadaje vidio nadin na koji ga profesor gleda, a terapeut ga
Je mogao obavijestiti telepatski. U tom je dijelu terapije
terapeutu bilo teiko prepoznati da je za pacijenta on taj
profesor koji o njemu sve zna, te da je postao loi objekt
koji proganja pacijenta u seansi svojirn pogledom. Na-
kon te seanse pacijent potpuno prekida terapiju. Nekoliko
mjeseci kasnije, pacijentov olac naztva terapeuta zabrinut
za psihidko stanje Milivoja. Tijekom Lrajanja psihoterapi-
je pac4entje poloZio nekoliko ispita na fakultetu, ali sada
Je prestao uditi i povukao se u sebe. Otac pacijenta dalje
navodi da je poku5ao uvjenti Milivoja u potrebu nastavka
terapije, ali pacijentje odgovorio kako gaje terape.rt Zelio
ukljuditi u sektu. Otac je u nedoumici treba li sina prisiliti
da nastavi terapiju. Terapeut odgovara da terapiju rnogu
nastaviti, ali ne pomoiu prisile. Nakon toga, terapeut gubi
kontakt s pacijentom i njegovom obitelji.
U navedenom primjeru (kao i u ranije prikazanom)
djelovanje konfrontacije na pobolj5anje testiranja re-
aliteta regresivnog pacijenta bilo je zanemarivo. postoji
mogucnost da bi u takvim sludajevima nijerna interpre-
tacija (koju bi terapeut formulirao za sebe, bez da je ver-
b alizir a pac ij entu), praiena em patij sk im razumij evanj em
pacij enta, bila prikladnij a. Te5kode sadrZavanja paranoi<I-
nog homoerotskog transfera onemoguiile su terapeutu
najprikladniju reakciju u emotivno vrlo katektiranom
trenutku terapije. To je dovelo do naruSavanja terapijske
t5l
 Bilii V, Kczii S., Sari6 M., (irah M.: Konliontacija rcgrcsivnog bolcsnika u psihoanalitidkoj psihotcrapiji
Soc. psihiiat.,
alijanse, nagle preobrazbe terapeuta tz
dobrog
objekta u lo3 i proganjaju6i objekt i u konadnici do prekida
terapije.
RASPRAVA
U radu su opisani dijelovi iz seansi iz psihoanalitidke
psihoterapije regresivnih pacijenata gdje su date rutinske
(prvi, clrugi i treci primjer), dramatske (detvrti i Sesti) i
empatijske konfrontacije (peti primjer), te konfrontacije
proiza5le iz kontratransfbra (Sesti primj er).
Rutinska konfrontacija je prvi korak u analizi, i vrio je
vaLno da se daje na pravi nadin (tako da je pacijent moZe
duti) i u pravo vrijeme. Cesti je sludaj da regresivni paci-
jenti ilulje vrijeme, zbog svoje osjetljivosti i narcistidke
traumatiziranosti, ne mogu prihvatiti konfrontaciju, koja
sama po sebi nosi veliki rizik poticanja dalje regresije.
Zbog toga terapeut treba mirno podnositi pacijentovo
neprihvaianl e i odbac i vanj e konfrontac ij e, b ez obzir a ko'
liko rnu ona izgledala odigledna. Ako se pacijent osjeca
prihva6enirn i ima povjerenje u terapeuta, kao u sludaju
pacijenta Ivana, suodavanje s patoloikom komunikacijom
otvara put za dalju analizu i proradu konflikta. U psiho-
teraprji regresivnijih pacijenata od presudne je vaZnosti
upravo empatijsko razumijevanje (20,2l). U drugom i
tre6em primjeru je konfiontacija dana preuranjeno i nije
pala "na plodno tlo".
Kod dramatske konfiontacije atmosfera je emoctona-
lno nabijena, i "prisiljeni" smo reagirati. Treba irnati na
umu, da se "todka hitnosti" definira prema pacijentovim
potrebama, Zeljama i kapacitetima. Medutim, ukoliko
dramatsku konfrontaciju dajemo kao pokuSaj korekcije
psihotidnog testiranja realiteta, desto ne postiZemo taj
cilj (kao u petom i Sestom primjeru)' Medutim, u petom
je primjeru Mirela terapeuta doZivljavala u okvirima
idealizirajuieg transfera, kao rnodnog iscjelitelja, Sto
terapeutu nije predstavljalo kontratransfeni problem'
Stoga su njegove intervencije imale topliji i opuStenrji
emocionalni ton kojimje uspio oduvati radni savez, iako
njegove konfrontacije nisu puno ispravile testiranje re-
aliteta pacijentice. Situacija je, na Zalost, bila drugadtja
u terapiji s Milivojem. Terapeut nije mogao sadrZavati
paranoidni hornoerotski transf'er pacijenta, koji ga je kon-
tratransfemo uznemirio. Zbog toga su njegove interven-
cije imale obrambenr.r funkciju, Sto je pacijent prepoznao.
Te intervencije pacijent nije doZivio kao poku5aj pomo6i,
ve6 kao obranu terapeuta od njegovih "opravdanih" (za-
pravo sumanutih) optuZbi. To je u konadnici dovelo do
gubitka radnog saveza i transformacije terapeuta iz do-
brog u loS proganjajudi objekt. Pacijentje prekidom tera-
prje izbjegao konfiontaciju sa svojim homoseksualnim
osje6ajima prema terapeutu, iako je bez terapije mnogo
loSije funkcionirao. MoZemo joS jednom dodati da ni r-r
tom sludaju konfrontacije nisu pomogle u poboljSanju te-
stiranja realiteta pacijenta.
Kada pacijenta konfrontiramo i izravno upozorlmo na
realne dinjenice, poku5avamo pobolj5ati njegovo testi-
152
vol. 34 (2006) Br. 3, str. 148-153
ranje realiteta. To je vidljivo u detvrtom primjeru Marija,
gdje je terapeut imao ulogu pacijentova pomocnog ega'
testirao je realitet za paatjenta i doveo do razrjeSenja
konfliktne situacije na radnom mjestu. Slidno je bilo i
u sludaju terapije pacijentice Mirele. Konfrontacijorn
vradamo patolo5ku kateksiju percepcije i djelujemo su-
protno obranama, kako bismo postigli bolju intrapsihidku
i interpersonalnu integraciju pacijenta.
Konfrontacijom usmjeravamo pacijenta na ono Sto
bi on sam najradije zanemario pa ga tom intervencijom
desto frustriramo. To je vidljivo u drugom primjeru paci-
jentice lve, te u primjeru pacijenta Marka. Neposredna
je posljedica takve konfrontacije povecanje anksioznosti
Sto, u nekim sludajevima, moZe dak opstruirati terapiju:
n tre6em primjeru Marko ne prihvaia suodavanje sa svo-
jim pona5anjem. Projektivno ga prepoznaje kod djevojke
Marte, ali ga odludno nijede kod sebe. Ovdje moZemo
dodati da je konfrontacija sama po sebi agresivna' Sto
medutim doprinosi njenom odgojnom aspektu.
Konfrontacija budi brojne strahove koji ovise o stupnju
psihidke zrelosti pacijenta. To su: kastracijski strah, strah
od gubitka ljubavi, gubitka objekta (napu5tanja), strah od
supere ga (kazne, krivi ce, kaj anj a), fragm entacij e i gub itka
selfa. Ako tjeskobu i druge negativne osjeiaje sadrLavamo
u okviru terapijskog odnosa, obidno ne dolazi do teZih po-
sljedica. Medutim, ako je frustracija neodmjerena, moZe
doii do razvrlanja intenzivne tjeskobe, pojadanja otpora,
poremeiaja radne alijanse, narcistiikih povreda, maligne
regresije, pa dak i do prekida ekspresivne terapije. U
takvim je sludajevima najbolje rje5enje da se u nastavku
terapije primijeni suportivno lijedenje koje osim supor-
tivne psihoterapije ponekad zahtijeva i psihofarmakolo5ko
lijedenje da bi se kupirali uznemirujudi simptomi.
ZAKLJUCAK
Udinkovitost konfrontacije u psihoteraprjskom
lijedenju velikirn dijelom ovisi o empatijskom razumt-
jevanju, pravom vremenu intervencije, te o pravilnoj
procjeni mogu6nosti pacijentovog ega za prihvaianje
konfrontacije i podno5enje tjeskobe. Konfiontacija za cilj
ima pomo6i pacijentu da bolje testira reaiitet. Ona djeluje
suprotno obranarna te povedava anksioznost. Cesto fius-
trira pacijenta i dovodi do oslobadanja agresivnosti koju
je nuZno sadrZavati u okviru terapijskog odnosa- Dobro
voclena psihoterapija za pacijenta predstavlja korektivno
iskustvo u emooionalnom, ali i kognitivnom smislu, 5to
pospje5uje njegovu intrapsihidku integraciju kao i kvalite-
tu objektnih odnosa.
LITERATURA
l. McWiliams N. Psychoanalytic psychothcrapy: A practitio-
ner guide. Ncw York: Thc Guilford Press, 2004.
2. Cabbard G O. Psychodynamic Psychiatry in Clinical Prac-
 Bili6 V', Kczii S., Sarii M., Cirah M.: Konlrontacija rcgrcsirnog bolcsnika u psihoanalitidkoj psihotcrapiji
Soc. psihijat., Vol. 34 (2006) Br. 3, str. 148 153

il, ticc. The DSM-IV Edition. Washington, DC: Amcrican rn understanding analy'tic proccss. Psihoterapija I 99 I;I-
2 Psychiatric Press Inc, 1994. 2:49-63.
la Greenson R. Thc Technique and Practice ofPsychoanaly- 13. Klain E. i sur. Grupna analiza (grupna analitidka psihotera-
1
sis. Volurne I. Ncw York: L-rtemational Univ Press, 1972. pija). Zagreb: Medicinska naklada, 1996.
m
Greenson R. On scrccn defenses, scrccn hunger and screcn 14. Devereux G. Some critcria for the timing of confrontations
t]-
idcntity. J Am Psychoanal Assoc 1958.6:242-62. and interpretations. Int J Psychoanal
lu ;32 | 9 -24.
I95|

5. Mann J. Confrontation as a Mode of Teaching. U: Adler 15. Stewart H. Technique at the basic fault/regrcssion. Int J
to G, Myerson P Confrontation in Psychothcrapy. Ncw York: Psychoanal 1989;70: 221-30.
m Sciencc House, 1973.
16. Brickman H. Betwcen thc devil and the deep blue sea: The
)i Abend S. Some observations on reality testing as a clinical dyad and the triad in psychoanallic thought. Int J psycho-
1a concept. Psychoanal Q 1982; 5l : 218-37. anal 1993:74:905-15.
iti 7. Bolwby Attachment and loss.Vol I. Attachrnent. New
J. 17. Aarons Z. Depressive affect and its ideational contcnt:
u: York: Basic Books, 1982. A case study ofdissatisfaotion. Int J Psychoanal 1990;
o-
8. Glover E,. The tcchnique of psycho-analysis. New York: 7l:285-96.
KC
International Univcrsities Press. I 974. 18. Allinson, G. Aggression in personality disordcrs and per-
10
,to Allison G. Papers on psychoanalysis. Psychoanal Q versions. Int J Psychoanal 1994;75:408-10.
1982;5 I :286-92. 19. Klein M. Zavist izahvalnost. Zagreb: Naprijcd, 1983.
!lu t0 Aarons Z. Fetish. Fact and fantasy: A clinical study of the 20. Kohut H. Introspection, empathy and psychoanalysis. J
ah problems of fetishism. Int R Psycho-Anal 1975;2:199-230. Am Psychoanal Assoc 1959;7: 459-83.
0d ll. Bibring E. Psychoanalysis and the dynamic psychothcra- 21 . Adle r G. Uses and limitations of Kohut's sclf psychology
ka pics. J Am Psychoanal Assoc 1954; 2:745-70. in thc treatment of bordcrline patients. J Am psvchoanal
no la
Spacal S. Empathy and countertransferencc as components Assoc 1989:37:761-85
to-
tle
ra,
pe
U
ku SUMMARY
)r-
ko REGRESSIVE PATIENT CONFRONTATION IN PSYCHOANALYTIC PSYCHOTHERAPY

V. BILIC, S. KEZICI, M. SARIC and M. GRAHI

University Department oJ' Psltchologic Medicine, Zagreb {Jniversity Hospital Center and tsveti lvan psychiatric Hospr-
)m tal, Zagreb, Croatia
ni-
roj The concept of conJrontation as the initial intervention during psychoanalytic psychotherapy of regressive patients
is
rje presented.. The main goal o/' p,sychoanalytic psychotherapy is the acquisition of understanrtiig abouloneself,,
conscious
)ilj and unconscious origin and meaning of the feetings and behavior. Parts of the psychotherctpeitic sessions with examples
rje of di/Jbrent outcomes dconfrontation are also presented. The confrontation is the initial intervention during psychoana-
[s- lytic treatment. It permits that something that the patient is missing or denying become,s obvious and explicitTi t'he patient
1iu conscirtus ego- SuccessJul con/rontation is./bllowed by the clarifcation, andfinatty by working through resistance.
The
ho emphatic understanding during psychotherapy is.fundamental to successful conJiontation.
lo
Key words: confrontation, psychoanalytic psychotherapy, regressive patients
Fo
Fe-
t
I
I
I
i

r53