kutak za zdravi trenutak

Dramatizacija teksta
mogui pristup u
kreativnoj terapiji djece
s malignim bolestima
Maligne bolesti u djejoj dobi danas su u sreditu znanstvenog i praktinog
zanimanja. U radu se prikazuje model razvoja i evaluacije suportivnih terapija
kod djece s ovim oboljenjima. Kao metoda intervencije primijenjena je kreativna
terapija. Uz usmjerenost na povezanost emocija i djelovanja kreativne terapije
kao podrke u lijeenju, lanak se bavi prouavanjem utjecaja kreativne terapije
kroz dramatizaciju teksta.
Dr. sc. Jasna Kudek Miroevi
defektologinja, struna suradnica savjetnica
Osnovna kola Dragutina Tadijanovia, Zagreb
Bolest u ranom djetinjstvu stvara traumatska i stresna stanja koja mogu
imati dugotrajne posljedice. Kad je
dijete uplaeno, reakcije njegova tijela e davati odgovore (Aram, 2004.).
Meutim, dio mozga koji interpretira
senzorni input o moguim prijetnjama nije potpuno funkcionalan do
etvrte i pete godine, a dio prefrontalnog korteksa nije funkcionalan do
jedanaeste godine (Seifert, 1990.). Kad
postanu uplaena, a trebaju se suoiti
sa svojom boleu i uvjetima hospitalizacije, mala djeca nesvjesno potiskuju svoje emocije jer ne mogu sebi
objasniti to to se dogaa s njihovim
tijelom. Njihov limbiki sustav postaje
zamrznut, tj. zakljuan u senzornu memoriju, to izaziva smanjen odgovor
na intervencije iz okoline.
Zbog djetetove prirodne egocentrinosti svaku takvu prijetnju pod utjecajem bolesti dijete osjea osobno i
smatra da je ono glavni uzrok samoj
bolesti (Aram, 2004.). Kad se suoava
sa svojom boleu, primjeuje se izraz

zabrinutosti na djetetovu licu, a zabrinuto je i kad vidi taj izraz na majinu

licu. Tek postupno, korak po korak, uz
cjelokupno prihvaanje suportivne terapije, uz duhovnu smirenost i vjerovanje terapeutu, kod malih pacijenata
se mogu ublaiti popratne neeljene
posljedice bolesti.

Kreativna ili art terapija

Kreativna ili art terapija je uporaba
umjetnosti u psihoterapeutske svrhe.
Kreativnim metodama dijete se navodi da se izrazi putem crtea, glume,
pisanja. Naglasak je na procesu stvaranja, a time i oslobaanja potisnutih
ili bilo kojih drugih emocija. Kreativan
proces pridonosi razvitku pozitivnih
naina izraavanja emocija pa kroz
oputanje djeca maksimalno sudjeluju kad im se dopusti da se spontano
izraze. U kreativnoj terapiji djeca se
voenim fantazijama vode k proivljavanju neobinih doivljaja. Time se nastoje oivljavati ona mjesta koja mogu
biti najjai poticaj njihovoj mati radi
prihvaanja bolesti. U tim matovitim

dijete vrti obitelj

28

novim prostorima dijete moe doivjeti transformaciju u neko drugo bie,

stvar ili pojavu. Djelotvorno suoavanje djeteta s boleu kroz metode kreativne terapije ovisi o njegovim psihofizikim prilagodbenim kapacitetima,
o spoznajnim, afektivnim opaanjima
te o znanjima terapeuta kako se toj
bolesti suprotstaviti i s njom se suoiti.
Funkcija simbolizacije najsnanija je i
najodlunija u procesu kreativnosti i
imaginacije. Njome se uoavaju veze
izmeu odvojenih i individualnih doivljaja, objekata ili ljudi s jedne strane
i slika koje pacijent doivljava s druge
strane. Kroz dramatizaciju lika unutar
knjievnog teksta moe se razumjeti
djetetova reakcija na temelju ponaanja ili uloge: djetetovo reagiranje na
specifinu situaciju u kojoj je lik ukljuen. Kroz likove u knjievnom djelu,
dijete moe prepoznati sebe i druge
njemu vane osobe i prisjetiti se nekog svojega iskustva. Pria tako postaje dio njegova unutarnjega svijeta te
buenjem mate izaziva emocionalne
doivljaje (Ayalon, 1995.).

broj 66 zima 2011./2012.

Psihosocijalna komponenta terapije onkolokih pacijenata danas

je u svijetu opepriznata i nezaobilazna. U okviru najvee svjetske
udruge za podruje djeje onkologije SIOP (Societe Internationale de
lOncologie Paediatrique) sa sjeditem
u Nizozemskoj ve vie od dvadeset
godina postoji Psihosocijalni odbor
koji promovira psihosocijalne i psihoterapijske oblike intervencija kao
komplementarne tretmane zloudnih tumora, iji je dugogodinji lan
i Referentni centar za solidne maligne tumore u djece, u okviru Klinike
za djeje bolesti u Zagrebu (Kudek
Miroevi i sur., 2002.). Istraivai su
prepoznali da ovaj oblik terapije stvara odnos koji lijei i u kojemu pacijent
izraava i stvara emocionalne vjetine
reguliranja i ravnoteu, kako unutar
sebe, tako i u meusobnim odnosima (Dayton, 2005.). Prema Piagetu,
Jennings (1987.) navodi da se u dramatizaciji simbolikim izrazom djetetu
usmjerava pozornost na eksplicitnu
stvarnost. Kroz metode kreativne
terapije vano je otkriti (spoznati) i
izrei (simbolizirati) estetsku dimenziju boje, teksta i zvuka te je ugraditi
u dinamiku djetetova osobnog rasta
i razvitka, dakle kao estetski izraz to
spaja osobno ja s okolnostima to ih
izaziva maligna bolest. Podravanje
povratnih veza kroz razliite medije
(boja, zvuk, glazba, slika, lutka...) omoguava djetetu da preko tjelesnog,
mimiko-gestualnog (simbolikog) i
verbalnog prostora sinkronizira svoje
radnje sa simbolima izraavanja, a to
znai i sa svojim mislima i emocijama
(Prstai i sur., 1991., 19). Pozornost je
usmjerena na povezanost emocija i
djelovanja kreativne terapije, a odraava se na djetetovo emocionalno
stanje koje se opaa, inducira zamiljanjem (primjerice dogaaja koji su
dijete rastuili, razveselili ili razljutili),
zauzimanjem odreenog tjelesnog
stava i namjetanjem lica u izraz tipian za to stanje, sluanjem teksta
razliitog afektivnog tona i dramatizacijom pojedinih njegovih dijelova,

odabirom grafikih prikaza emotivnih

stanja za pojedini lik knjievnoga djela
te odabirom spektra boja koje pobuuju odreene emocije. Kroz tumaenje utjecaja napetosti kod djeteta u
uvjetima hospitalizacije definirana je
hipoteza da se pod utjecajem medija
(knjievni tekst, slika, boja, zvuk) tijekom kreativne terapije moe utjecati
na promjenu djetetove ope psihofizioloke napetosti. U Program kreativne
terapije ukljueno je petoro oboljele
djece (jedan djeak i etiri djevojice)
u dobi od 5 do 13 godina, smjetenih na Djejem odjelu onkologije i
hematologije Klinike za djeje bolesti u Zagrebu. Svaki tretman trajao je
oko 40 minuta. Planirana je serija od
deset tretmana u priblino jednakim
razmacima tijekom petnaest tjedana i
provodili su se iskljuivo individualno.
Ispitanici su dovedeni u stanje oputenosti uporabom boje, slike i zvuka.
Pratila se njihova samoprocjena kroz
doivljavanje slika i boja preko dramatizacije Malog princa Antoinea de
Saint-Exuperyja.

Varijable i mjerni instrumenti

Za procjenu promjena raspoloenja
i ponaanja oboljele djece definirana je skupina od triju varijabla. Radi
smanjivanja egzistencijalne napetosti
i anksioznosti tijekom hospitalizacije, definirana je varijabla Odreivanje
raspoloenja dobro-loe. Raspoloenje
pacijenata moglo se usporediti s obzirom na njihovo reagiranje prema toplim i hladnim bojama, i to primjenom
est boja spektra (uta, naranasta, crvena, zelena, plava i ljubiasta).
Drugu varijablu, Odreivanje mimikog izraza lica za sebe, odreivala je
djetetova uporaba serije grafikih
prikaza mimikih izraza emotivnih
stanja. Rabilo se devet shematskih prikaza lica: neutralan, sretan, tuan (prvi
izraz lica), ljutit (prvi izraz lica), bijesan,
ljutit (drugi izraz lica), tuan (drugi
izraz lica), plah i tuan (trei izraz lica).
Tim shematskim prizorima lica ispitanici su nakon svake odsluane teme
odabirali emotivni izraz lica za sebe, a
nakon toga za lik iz teme Mali princ.
U svakom odabiru izraza lica pratio se

dijete vrti obitelj

29

intenzitet procjene djetetova dominantnog odabira radi otkrivanja dinamike promjena u njihovoj percepciji.
Za varijablu Odreivanje mimikog
izraza lica za zadani lik takoer su primijenjeni svi spomenuti shematski
prikazi mimikog izraza lica.

Pozitivno emocionalno
reagiranje
Rezultati pokazuju da su djeca iz
uzorka pokazala elju i prihvaanje
emocionalne potpore, to je kod njih
rezultiralo sniavanjem intenziteta
straha i ostalih negativnih emocionalnih stanja. Uz priu i sluanje o liku
Malog princa pokazali su pozitivno
emocionalno reagiranje. Pria je takoer potaknula prilagoavanje novim
situacijama tijekom lijeenja i preoblikovanje negativnih osjeaja djece
time to je otkrivala elemente odnosa
meu likovima. Rezultati dalje ukazuju
da je kod djece dolo do oputanja napetosti tijekom sluanja prie, jer su se
poistovjeivali s likovima i situacijama
iz prie. Takvim stimulacijama pobuivala se je djeja mata i emocionalnost te bolje reakcije i raspoloenja u
djece. Shodno tome djetetu se pruio
ne samo knjievni doivljaj, ve i svijest o samome sebi u povezanosti sa
zahtjevima lijeenja i hospitalizacije.
U meusobnoj komunikaciji putem
prie, poveavala se djetetova osjetljivost za tue emocionalne doivljaje i
dovodila do boljeg razumijevanja vlastitih reakcija i proivljavanja bolesti.
Na taj nain mogue je promijeniti
razumijevanje bolesti, kao i emocionalne probleme koje im je maligno
oboljenje donijelo. Pedagozima, odgajateljima i uiteljima takav pristup i
shvaanje dramatizacije mogu pruiti
uvid u drukije shvaanje dramskog
odgoja koji kroz skup njihovih metoda pouavanja ionako sadri naine
kojima se analiziraju tekstovi u radu s
djecom. Moe se vidjeti vrijednost primijenjene metode kreativne terapije
kao metode intervencije.
Izvorni znanstveni lanak prema kojem je
rad s doputenjem prilagoen moete u cijelosti proitati na http://www.hpkz-napredak.hr/Napredak/Napredak%202-2009.pdf

broj 66 zima 2011./2012.

kutak za zdravi trenutak

Komplementarni suportivnoterapijski programi