NASLOV RADA: PRIKAZ SLUČAJA 14-GODIŠNJE PACIJENTICE

SA SIMPTOMIMA OPSESIVNO KOMPULZIVNOG POREMEĆAJA

PRIKAZ SLUČAJA: Djevojčica (14g), učenica osmog razreda OŠ dolazi u pratnji majke na
Odjel Školske medicine pri Domu Zdravlja Kantona Sarajevo zbog psihičkih smetnji koje traju
nekoliko godina, a koje su se značajno intenzivirale posljednjih mjeseci. U početku su to bili
osjećaji gađenja prema određenim osobama te učestalo pranje ruku. Ako bi što poremetilo takvo
ponašanje javila bi se uznemirenost, napetost, nezadovoljstvo. Sada su smetnje značajno
intenzivnije, svaki put kada dotakne nešto što misli da je prljavo pere ruke (po deset puta pri
svakom dodirivanju). Zbog učestalog pranja ruku došlo je do iritacije kože istih. Postala je jako
napeta, nervozna,počelo ju je remetiti u obavljanju svakodnevnih obaveza, počela odbijati
odlazak u školu. Pokazuje motiviranost za stručnu pomoć. Trudnoća i porod majke protekli
uredno (prirodnim putem). Negira kronična oboljenja, kirurške zahvate i alergije. U školu pošla
na vrijeme, odlična je učenica. Majka poriče psihijatrijski hereditet. Djevojčica navodi kako
nema podršku obitelji, te kako je roditelji ne razumiju.
Uvod: Opsesivno-kompulzivni poremećaj spada u skupinu anksioznih poremećaja, a
karakteriziran je pojavom opsesivnih misli i kompulzivnih radnji. Opsesije su prisilne,
ponavljajuće i nametajuće misli. Kompulzije su svjesna, ponavljajuća ponašanja i radnje koje
bolesnik doživljava nametnutima. Prisilni se fenomeni nameću mimo bolesnikove volje, on
shvaća njihovu besmislenost, ali im se ne može oduprijeti. Ako se izbjegava ili odgađa prisilni
fenomen, pojačavaju se anksioznost, napetost i uznemirenost. Osnovni tipovi OKP-a obuhvataju
prisile vezane za onečišćenje (osoba misli da su predmeti prljavi ili zagađeni), sumnju ili zaborav
(kompulzije u obliku stalnog provjeravanja) i izolirane opsesivne misli. Poremećaj se može
opisati kao slom kontrole misli i ponašanja.(1)
Ključne riječi:
Opsesivno kompulzivni poremećaj, adolescent, psihoterapija
Cilj: Opisati OKP, kako ga prepoznati i započeti tretman istog.
Metode: Ambulantni pregled, Klinički psihijatrijski pregled, procjena kliničkog psihologa,
dermatološki pregled
Diskusija: Djevojčica upućena na Odjel dječije pishijatrije KCUS. Po prijemu uključena
psihofarmakoterapija (Sertralin, Olanzapin, Diazepam po potrebi), te je uključena u psihoterapiju
(individualna i grupna) i socioterapiju. Korištena je bihevioralna tehnika postepenog izlaganja
situacijama izbjegavanja. Roditelji su također bili uključeni u terapijski proces u vidu
psihoedukacije. Educirani su o OKP-u, kognitivno-biheviorističnom pristupu, te važnosti o
aktivnom sudjelovanju u terapijskom procesu. Realizirano niz pretraga (dermatološki pregled;
pedijatrijski pregled; laboratorijske pretrage i psihološka evaluacija). Na terapiju preporučenu od
strane dermatologa i uz izvjesnu redukciju OKP simptoma došlo je do rezolucije kožnih
promjena na rukama. Djevojčica se otpušta u poboljšanju: raspoloženija, odmiče od suicidalnih
sklonosti, došlo je do povlačenja samoozljeđivajućih impulsa, redukcije OKP simptoma,
otvorenija u razgovoru, uz pozitivan pomak u relaciji sa roditeljima. Roditelji su stekli bolji uvid
u prirodu ispoljenih smetnji kod djevojčice, što je rezultiralo i drugačijim pristupom navedenom.
Zaključak: U tretmanu OKP-a u dječijoj dobi nužna je saradnja s roditeljima jer je od velike
važnosti da pacijent u svojoj svakodnevnici koristi tehnike koje je koristio i radio na terapiji.
Tokom liječenja pacijent često pokazuje otpor i oklijevanje pa je potrebno strpljenje i upornost
od strane liječnika školske medicine i dječijih psihijatara.
Literatura:
1. Begić, Dražen Psihopatologija.MEDICINSKA NAKLADA, Zagreb 2016

Nedim Bašić