Najbolja prijateljica

Ja budim se sa žudnjom
Čovjek sam, od čežnje živim
Koračam kroz dane s potrebom
Samo da tebe jednom poljubim

Ne slušam priče o drugima

Priče su za filmove i knjige
Moj život nije za romane
U kojima ti na kraju ipak stigneš

Ja pišem riječi i sklapam pjesme

Na papiru koji dobro gori
Tebi koja ponekad i slutiš
Što to mene noćima mori

Tinta ova zna sve misli

Koje nisi nikada slušala
Jer ti vidiš niti što nas vežu
Meni smisla neobjašnjiva

I sada kad smo odvojeni,

Osjećam te više nego prije
Tu dok gledam u ogledalu
Stranca koji se pred tobom krije

I dok slike tvoje gledam

Sanjajuć usne na tvojima
Kroz prozor usnulog grada
Obasjavaju ti lice svjetla tuđinska

Pitanja su teška, a odgovora nemam

Za koga i što se ovdje borim
Da li sve ovo gubi smisao
Kada se i ljubav izjaviti bojim

Slabost je u riječima skrivena

Ljubav ovu vrijeme ne dopušta
Pa utjehu nalazim u riječima
Da si moja najbolja prijateljica

Ja budim se i danas sa žudnjom

Još čovjek sam, još od čežnje živim
Ali bojim se da jednoga dana umrijet ću
I ponijeti to što sebe nešto krivim