PRVO POGLAVLJE

U proljeæe 1630. umrla je gospoða de Sainte Colombe. Ostavila je dvije kæeri stare
dvije i šest godina. Otkako mu je umrla žena, gospodin de Sainte Colombe nije nalazio
utjehe. Volio ju je. U povodu njezine smrti skladao je Žalovanje nad grobom.
Živio je sa svoje dvije kæeri u kuæi s vrtom koji je gledao na Bièvru. Vrt bio uzak i
zatvoren sve do rijeke. Bilo je vrba na obali, i èamac u koji je de Sainte Colombe znao
posjediti naveèer kada bi vrijeme bilo ugodno. Nije bio bogat, ali se nije morao žaliti na
siromaštvo. Posjedovao je zemlju u Berryju koja mu je donosila mali prihod i vino koje je
mijenjao za tkanine, ponekad za divljaè. Bio je nespretan u lovu i odbijalo ga je hodanje
šumama koje su natkrilile dolinu. Novac što ga je dobivao od svojih uèenika
nadopunjavao mu je izvore prihoda. Poduèavao je violu, a divili su mu se i u Londonu i u
Parizu. Bio je ugledan uèitelj. U njegovoj su službi bili dvojica sluga i jedna kuharica koja
se brinula za malene. Èovjek iz kruga ljudi koji su posjeæivali Port-Royal, gospodin de
Bures, nauèio je djecu slova, brojke, svetu povijest i osnove latinskog, dovoljno da ga
razumiju. Gospodin de Bures stanovao je u slijepoj ulici Saint-Dominique-d’Enfer.
Gospodinu de Sante Colombu preporuèila ga je gospoða de Pont-Carré. Uèio je njegove
kæeri note i kljuèeve još od najnježnije dobi. Dobro su pjevale i imale istinskih
predispozicija za glazbu. Kad je Toinetti bilo pet, a Madeleini devet godina, zajedno bi
pjevali male troglasne, ne tako jednostavne kompozicije, i on je bio zadovoljan
elegancijom kojom su ih ove djevojèice svladavale. Malene su više nalikovale de Sainte
Colombu nego što su u crtama lica podsjeæale na njihovu majku; no, sjeæanje na nju
ostalo je u njemu netaknuto. I poslije tri godine njezina mu je pojava još uvijek bila pred
oèima. I poslije pet godina njezin je glas još uvijek tiho odzvanjao u njegovim ušima.
Najèešæe je bio šutljiv, nije odlazio ni u Pariz ni u Jouy. Dvije godine po smrti gospoðe
de Sainte Colombe prodao je njezina konja. Nije prestao žaliti što nije bio prisutan kada je
njegova žena ispustila dušu. Bio je tada uz uzglavlje jednoga obiteljskog prijatelja,
gospodina Vauquelina, koji je želio umrijeti uz glazbu i malo vina iz Puiseya. Prijatelj se
ugasio poslije ruèka. Gospodin de Sainte Colombe vratio se koèijom gospodina de
Savreuxa kuæi poslije ponoæi. Njegova je žena veæ bila preodjevena te okružena
svijeæama i suzama. Nije govorio, niti je koga primjeæivao. Put koji je vodio do Pariza
nije bio pošljunèen i trebalo je dva dobra sata hoda da se doðe do grada. Sainte Colombe
se zatvorio u kuæu i posvetio glazbi. Godinama je vježbao violu i postao poznat uèitelj.
Dva godišnja doba po odlasku žene vježbao je i do petnaest sati dnevno. Dao je izgraditi
kolibicu u vrtu meðu granama velike murve iz vremena gospodina de Sullyja. Bile su, da
se u nju popne, dovoljne èetiri stube. Tako je mogao raditi a da ne ometa malene u uèenju
ili igri, ili, pak u snu, pošto bi ih Guignotte, kuharica, bila stavila na spavanje. Smatrao je
da bi glazba mogla ometati razgovor dviju djevojèica koje su brbljale u mraku prije nego
bi usnule. Pronašao je drukèiji naèin da drži violu meðu koljenima a da je ne pusti da se
oslanja o listove nogu. Dodao je instrumentu bas žicu kako bi ga obogatio dubljim tonom
te mu tako dobavio melankolièniji zvuk. Usavršio je tehniku gudala smanjujuæi pritisak
ruke premještanjem težine, uz pomoæ kažiprsta i srednjaka, samo na strune, što je radio
iznenaðujuæom virtuoznošæu. Jedan njegov uèenik, Côme Le Blanc otac, prièao je da je
uspio oponašati sve nijanse ljudskog glasa: od uzdaha mlade žene do jecaja starog
èovjeka, od ratnog poklika Henrija de Navarra do blagosti djeèjeg daha koji se podiže i
spušta te od razuzdana krkljanja što ga ponekad izaziva užitak, do duboka, gotovo mukla
glasa, s vrlo malo akorda, èovjeka sabrana u molitvi.

POGLAVLJE II.

Put koji vodi do kuæe Sainte Colomba postajao je blatnjav èim bi stigla studen. Sainte
Colombu Pariz je bio mrzak zbog odjekivanja èizama i zveckanja mamuza po ploènicima,
zbog škripe osovina koèija i željeza na kolima. Poludio bi. Gnjeèio je jelenjake i gundelje
dnom svijeænjaka - to je proizvodilo jedinstveni zvuk: èeljusti ili tvrda krila polako su
pucala pod ravnomjernim pritiskom metala. Malene su voljele gledati kako to radi i
uživale. Donosile su mu èak i buba-mare.
Nije bio tako hladan muškarac kakvim su ga opisivali; bio je nespretan u izražavanju
svojih emocija; nisu mu išla od ruke milovanja kakvih su djeca žedna, nije bio kadar ni s
kim održati razgovor, osim s gospodom Bauginom i Lancelotom. Sainte Colombe je
studirao zajedno s Claudeom Lancelotom i ponekad ga viðao u dane kada je gospoða de
Pont-Carré primala. Izgledom bio je visok muškarac, šiljast, vrlo mršav, žut poput dunje,
naglih pokreta. Leða je držao zaèuðujuæe uspravno, pogled mu je bio ukoèen, usne
stisnute. Bio je pun briga, ali kadar da se raduje.
Volio je kartati s kæerima, pijuckajuæi vino. Pušio je svake veèeri dugu zemljanu lulu
iz Ardenna. Nije nimalo držao do mode. Nosio je dugu crnu kosu skupljenu kao u ratna
vremena, a oko vrata kruti ovratnik kada bi izlazio. Kao mladiæ bio je predstavljen
kraljevskoj obitelji, no od tog dana, da nitko nije znao zašto, nije kroèio nogom u Louvre
ni u stari dvorac Saint Germain. Crninu više nije skidao. Mogao je biti toliko nasilan i
bijesan, koliko i nježan. Kada bio èuo plaè u noæi, dolazilo bi mu da se sa svijeæom u
rukama popne na kat te, kleèeæi meðu dvjema kæerima, zapjeva:

Sola vivebat in antris Magdalena

Lugens et suspirans die ac nocte
/Sama u spilji živjaše Magdalena
tugujuæ i uzdišuæ dan i noæ../
ili pak:
Il est mort pauvre et moi je vis comme il est mort
Et l’or
Dort
Dans le palais de marbre où le roi joue encore.
/Umro je siromašan i ja živim kao što on je umro
A zlato
Spava
u palaèi mramornoj gdje se kralj još igra./

Ponekad su malene pitale, posebice Toinette:

- Kakva je bila mama?
 Tada bi se smrknuo i iz njega se nije moglo izvuæi ni rijeèi. Jednom im je rekao:
- Morate biti dobre. Morate biti marljive. Zadovoljan sam s vama dvjema, posebice s
Madeleine, mudrijom. Žalim zbog vaše majke. Svaka od uspomena koju èuvam o svojoj
ženi komadiæ je radosti koju nikad više neæu pronaæi.
Drugi put im se isprièao zbog toga što malo govori, jer da je njihova majka znala
govoriti i smijati se; što se njega tièe, on nimalo nije sklon prièanju i ne uživa u društvu
ljudi, kao ni u društvu knjiga i rasprava. Èak ni poezija Vauquelina des Yveteauxa i
njegovih starih prijatelja nije mu nikad potpuno odgovarala. Bio je povezan s gospodinom
La Petitièrom, bivšim osobnim kardinalovim èuvarom koji se povukao u samoæu te
postao obuæarom gospode, zamjenjujuæi gospodina Maraisa oca. Jednako je bilo sa
slikarstvom, izuzev gospodina Baugina. Gospodin Sainte Colombe nije hvalio slike koje
je izraðivao gospodin de Champaigne. Smatrao ga je više tužnim no ozbiljnim i više
jadnim no odmjerenim. Jednako je bilo i s arhitekturom, kao i s kiparstvom ili zanatima,
ili religijom, izuzev gospoðe de Pont-Carré. Istina, gospoða de Pont-Carré vrlo je dobro
svirala lutnju i teorbu te taj dar nije sasvim bila žrtvovala Bogu. Poslala bi mu povremeno
svoju koèiju ne mogav izdržati toliko lišavanje od glazbe, pozvala ga u svoj dom i pratila
na teorbi sve dok joj se pogled ne bi zažario. Imala je crnu violu iz vremena kralja
Françoisa I. prema kojoj se Sainte Colombe ophodio kao da je rijeè o nekom egipatskom
idolu.
Srdžbe, koje bi ga spopadale bez razloga, ispunjavale su užasom dušu djece jer bi tada
lomio namještaj vièuæi: “Ah! Ah!” kao da se guši. Prema njima je bio vrlo zahtjevan
bojeæi se da ih jedan jedini èovjek ne može dobro poduèiti. Bio je strog i znao ih je
kažnjavati. Nije ih grdio, ni podizao na njih ruku, niti uzimao biè; zatvarao bi ih u ostavu
ili u podrum, i zaboravljao na njih. Guignotte, kuharica, dolazila bi ih osloboditi.
Madeleine se nikad nije žalila. Na svaki oèev ispad bijesa reagirala je poput ulupljene
posude koja nenadano procuri: prestajala bi jesti i povlaèila se u svoju šutnju. Toinette se
bunila, prigovarala ocu, vikala na njega. Po karakteru, kako je rasla, bila je sve sliènija
gospoði de Sainte Colombe. Njezina sestra, u strahu, spuštena nosa, ne bi progovarala ni
rijeèi i ne bi pojela ni jednu jedinu žlicu juhe. No, osim toga, malo su ga viðale. Živjele
su u društvu Guignotte, gospodina Pardouxa i gospodina de Buresa. Ili bi odlazile u
kapelicu èistiti kipove, skidati pauèinu i stavljati cvijeæe. Guignotte, koja je bila
porijeklom iz Languedoca i koja je imala navadu da kosu uvijek nosi puštenu niz leða,
pravila im je prutove lomeæi grane stabala. Èim bi došli lijepi dani, sve tri bi s niti,
udicom, mamcem i svezanom blještavom trakom kako bi se vidjelo trzanje, podigle svoje
suknje i bosim nogama zagazile u moèvaru. Vadile bi iz Bièvre sitnu ribu za veèeru,
ispržile je na tavi pomiješanu s malo pšenièna brašna i s octom spravljenim od vina
osrednje kvalitete iz vinograda gospodina de Sainte Colomba. Za to vrijeme glazbenik bi,
zatvoren u kolibi, satima ostajao na svojem tabureu, na starom, zelenom komadu baršuna
iz Ðenove što ga njegova stražnjica bila izlizala. Gospodin de Sainte Colombe je kolibu
zvao svojom “vordom”. Vordes je stara rijeè koja oznaèava vlažan rub potoka podno vrba.
Gore na svojoj murvi, a pred vrbama, uspravne glave, stisnutih usana, torza nagnuta nad
instrumentom, rukom brzo potežuæi ponad metalnih obruèa, dok je neprekidnim
vježbanjem usavršavao sviranje, pod prstima su mu dolazile samo melodije ili žalobni
napjevi. Kada bi dolazio k sebi ili kad bi mu glava bila prepuna melodija te bi se zbog njih
prevrtao u svojoj usamljenièkoj postelji, otvarao bi svoju crvenu notnu bilježnicu i na
brzinu ih bilježio kako se više ne bi morao njima baviti.
 POGLAVLJE III.

Kada je njegova starija kæer bila dovoljna narasla za uèenje viole, poduèavao ju je
položaje, akorde, arpeða, ukrase. Mlaðe je dijete imalo burne ispade bijesa, gotovo oluje,
što joj je uskratilo èast koju je otac iskazivao njezinoj sestri. Ni lišavanje od hrane ni
podrum nisu mogli ukrotiti Toinette i smiriti vrenje u kojem se našla.
Jednog jutra, prije svanuæa, gospodin de Sainte Colombe je ustao, pošao uz Bièvru sve
do rijeke, nastavio duž Seine sve do mosta Dauphine te cijeli dan ostao s gospodinom
Pardouxom, svojim graditeljem instrumenata. Crtao je, raèunao s njim i vratio se u
sumrak. Na Uskrs, kada su se oglasila zvona kapelice, Toinette je u vrtu pronašla èudno
zvono, poput priviðenja, umotano u tkaninu od sive svile. Razmotala je tkaninu i otkrila
violu umjesto s jednom, s pola noge. Bila je to, s toènošæu vrijednom divljenja, viola
kakvu su imali njezin otac i njezina sestra, ali manja, poput magareta u usporedbi s
konjem. Toinette nije mogla suspregnuti radost.
Bila je blijeda, poput mlijeka, i plakala je na oèevim koljenima, toliko je bila sretna.
Narav gospodina de Sainte Colomba i ono malo njegove sklonosti govorenju, uèinile su
ga krajnje stidljivim te je njegovo lice ostajalo bezizražajno i ozbiljno bez obzira što
osjeæao. Tek se u njegovim kompozicijama moglo otkriti složenost i profinjenost svijeta
skrivena iza njegova lica te iza rijetkih i strogih gesta. Pio je vino, milujuæi kosu svoje
kæeri koja je glavu zagnjurila u njegov prsluk dok su joj leða podrhtavala.
Ubrzo su koncerti s tri viole Sainte Colombovih postali slavnima. Mlada gospoda ili
gospodske kæeri, koje je gospodin de Sainte Colombe poduèavao violu, nastojali su im
prisustvovati. Glazbenici koji su pripadali cehu ili cijenili gospodina de Sainte Colomba
takoðer bi se tu našli. Išlo je to dotle da se svakih petnaest dana organizirao koncert koji bi
zapoèinjao u vrijeme veèernje molitve i trajao èetiri sata. Sainte Colombe je pri svakom
okupljanju nastojao dati da se èuju nova djela. Uz to, otac i njegove kæeri bi na tri viole
osobito predano izvodili vrlo razraðene improvizacije na bilo koju temu koju bi im netko
od prisutnih predložio.

POGLAVLJE IV.

Gospodin Caignet i gospodin Chambonnières pripadali su tim glazbenim okupljanjima

i vrlo su ih hvalili. Ona su gospodi bili nešto poput hira te se moglo vidjeti i do
petnaesetak koèija zaustavljenih na blatnjavu putu, iza konja, koje bi prijeèile prolaz
putnicima i trgovcima što su se bili zatekli u Joiyju ili u Trappesu. Buduæi da su kralju
napunili uši, i on sam je želio èuti tog glazbenika i njegove kæeri. Poslao je gospodina
Caigneta - koji je bio violist Luja XIV, a sada njegov dvorski glazbenik. Baš je Toinette
pohitala otvoriti dvorišna vrata i uvela gospodina Caigneta u vrt. Gospodin de Sainte
Colombe, blijed i bijesan jer su ga omeli u njegovu spokoju, sišao je niz èetiri stube svoje
kolibe i pozdravio.
Gospodin Caignet je ponovno stavio svoj šešir na glavu i rekao:
- Gospodine, vi živite u ruševinama i u tišini. Ta divljina izaziva zavist. Te zelene
šume koje vas okružuju sa sviju strana izazivaju zavist.
Gospodin de Sainte Colombe ne otvori usta. Gledao ga netremice.
- Gospodine - ponovi gospodin Caignet - jer ste uèitelj umijeæa sviranja viole,
nareðeno mi je da vas pozovem da nastupite na dvoru. Njegovo je Velièanstvo izrazilo
želju da vas èuje i da vas, bude li zadovoljan, primi meðu glazbenike u dvorskoj službi. U
tom sluèaju imat æu èast naæi vam se rame uz rame.
Gospodin de Sainte Colombe odgovori da je star èovjek i udovac; da se mora brinuti
za dvije kæeri, što od njega zahtijeva da živi povuèenije no drugi ljudi; da osjeæa
odbojnost prema svijetu.
- Gospodine - reèe - posvetio sam svoj život pozornici od sivog drva a ta je na murvi;
zvuku sedmorim žicama viole; mojim kæerima. Moji prijatelji su uspomene. Moj dvor su
ove vrbe, voda koja teèe, klenovi, krkuše i cvjetovi bazge. Reæi æete Njegovu
Velièanstvu da njegovoj palaèi ništa ne znaèi divljak koji je kraljevskoj obitelji njegova
oca bio predstavljen pred trideset pet godina.
- Gospodine - odgovori gospodin Caignet - niste èuli moju molbu. U kraljevoj sam
dvorskoj službi. Želja Njegova Velièanstva zapovijed je.
Lice gospodina de Sainte Colomba postalo je purpurno. Oèi su mu sijevale bijesom.
Krenuo je kao da æe ga udariti.
- Toliko sam divlji, gospodine, da mislim da pripadam jedino sebi samom. Reæi æete
Njegovu Velièanstvu da se pokazao odveæ velikodušnim svrativši pogled na me.
Gospodin de Sainte Colombe je gurao gospodina Caigneta prema kuæi i dalje
govoreæi. Pozdraviše se. Gospodin de Sainte Colombe vratio se u kolibu, dok je Toinette
krenula prema kokošinjcu smještenu na uglu, izmeðu zidane ograde i Bièvre.
Za to vrijeme gospodin Caignet vratio se sa svojim šeširom i maèem, približio se
kolibi, uklonio èizmom puriæe i male žute piliæe koji su kljucali naokolo, šmugnuo uz
kolibu u sjenu, sjeo na travu i korijenje te slušao. Zatim je otišao a da ga nitko nije vidio i
vratio se u Louvre. Govorio je s kraljem, iznio mu razloge koje mu je glazbenik bio
izložio te isprièao èudesan i težak dojam što je na njega ostavila glazba koju je krišom
èuo.

POGLAVLJE V.

Kralj je bio nezadovoljan što gospodina de Sainte Colomba nema pod svojom vlašæu.
Dvorjani su i dalje hvalili njegove virtuozne improvizacije. Nezadovoljstvo zbog toga što
ga nije poslušao pridružilo se krajevu nestrpljenju da vidi glazbenika kako svira pred
njim. Ponovno je poslao gospodina Caigneta u pratnji opata Mathieua.
Koèiju kojom su putovali pratila su dva èasnika na konjima. Opat Mathieu bio je
odjeven u crni satenski habit, ukrašen malim ovratnikom s bogato naboranim èipkama te
je na grudima nosio veliki dijamantni križ.
Madeleine ih je uvela u salon. Pred kaminom je opat Mathieu svoje ruke naèièkane
prstenjem položio na štap od crvena drva sa srebrnom drškom. Gospodin de Sainte
Colombe, pred prozorom i vratima koja su gledala na vrt, spusti svoje gole ruke na ravni
naslon visoke stolice. Opat Mathieu poène ovim rijeèima:
- Glazbenici i pjesnici antike voljeli su slavu te su plakali kada bi ih carevi ili prinèevi
udaljili od sebe. Vi ste svoje ime zakopali meðu purane, kokoši i ribice. Talent koji vam
dolazi od Našega Gospodina sakrili ste u prašinu i u oholu žalost. Vaš je ugled poznat i
kralju i dvoru i bilo bi, dakle, vrijeme da spalite vaše sukneno odijelo, da prihvatite
njihova dobroèinstva, da si dadete naèiniti vlasulju. Vaš je nabrani ovratnik izišao iz mode
i…
- …ja sam taj koji je izišao iz mode, gospodo - povièe Sainte Colombe, iznenada
razdražen jer se netko uhvatio za njegov naèin odijevanja. - Zahvalit æete Njegovu
Velièanstvu! Draži mi je odsjaj zalazeæeg sunca na mojim rukama nego zlato koje nudi
kralj. Draže mi je moje sukneno odijelo od vaših razlistalih vlasulja. Draže su mi moje
kokoši od kraljevskih violina i moje svinje od vas samih.
- Gospodine!
Ali gospodin de Sainte Colombe prijeteæi je podigao stolicu iznad njihovih glava i
dalje vièuæi:
- Ostavite me i ne govorite mi više! Ili æu skršiti ovu stolicu na vašoj glavi.
Toinette i Madeleine su bile užasnute izgledom svog oca koji je držao stolicu ponad
opatove glave i bojale se da nije pri sebi. Opat Mathieu nije djelovao uplašeno i,
lupkajuæi svojim štapom po ploèicama, reèe:
- Umrijet æete osušeni poput miša u dnu vaše drvene kolibe a da nitko za vas neæe
znati.
Gospodin de Sainte Colombe okrenuo je stolicu i slomio je na dimnjaku, i dalje
urlajuæi:
- Vaša je palaèa manja od jedne kolibe i vaša publika broji manje od jedne osobe.
Opat Mathieu se približi i, prstima milujuæi svoj dijamantni križ, reèe:
- Istrunut æete u vašem blatu, u užasu zabiti, udavljeni u tom vašem potoku.
Gospodin de Sainte Colombe bio je bijel poput papira, drhtao je i krenuo dohvatiti
drugu stolicu. Gospodin se Caignet primakao, kao i Toinette. Gospodin de Sainte
Colombe muklo uzdahne “Ah!” da bi povratio dah, ruku položenih na naslon stolice.
Toinette je rasplela svoje prste te je posjedoše. Dok je navlaèio rukavice i ponovno
stavljao šešir, gospodin Caignet, kojeg je opat smatrao tvrdoglavim, izusti sasvim tiho, sa
zastrašujuæim mirom:
- Vi ste utopljenici. I pružate ruku. Nezadovoljni time što ste izgubili tlo pod nogama,
želite i druge privuæi da biste ih ugušili.
Ritam mu glasa bio spor i ispresijecan. Kralju æe se svidjeti odgovor što æe mu ga
podastrijeti opat i dvorski violinist. Reæi æe da glazbenika ostave na miru i istodobno
narediti svojim dvorjanima da više ne odlaze na njegova glazbena okupljanja jer da je on
neka vrsta pobunjenika, povezan s gospodom Port-Royala prije nego što su oni bili
rastjerani.

POGLAVLJE VI.

Tijekom više godina živjeli su u miru i za glazbu. Toinette je ostavila svoju malu violu
i došao je dan kada je jednom mjeseèno meðu noge stavljala tkaninu. Davali su tek jedan
koncert svake sezone i tada je gospodin Sainte Colombe pozivao svoju subraæu
glazbenike, one koje je cijenio, a nije pozivao gospodu iz Versaillesa, èak ni buržuje koji
su se bogatili zbog kraljeve naklonosti. Bilježio je sve manje i manje novih kompozicija u
svoju bilježnicu ukorièenu u crvenu kožu i nije ih htio tiskati niti podvrgnuti sudu
javnosti. Govorio je da su posrijedi improvizacije zabilježene u trenutku, i kojima jedino
taj trenutak služi kao opravdanje, te da nisu dovršena djela. Madeleine je postajala sve
ljepšom, puna tanahne ljepote i znatiželje kojoj nije znala uzrok i zbog koje je ponekad
bivala tjeskobnom. Toinette je napredovala u lakoæi, invenciji i virtuoznosti.
U dane kada mu je raspoloženje i vrijeme dopuštalo dokolicu, sišao bi u svoj èamac
privezan uz obalu potoka te sanjario. Èamac je bio star i propuštao je vodu: bio je
sagraðen kada su nadintendanti bili reorganizirali kanale te obojen u bijelo, iako se boja s
godinama oljuštila. Izgledao je poput velike viole koju je gospodin Pardoux rastvorio.
Volio je ljuljanje uzrokovano vodom, lišæe s vrbovih grana koje je padalo na njegovo lice
te tišinu i usredotoèenost ribièa u daljini. Snatrio je o svojoj ženi, o živosti koju je unosila
u sve što je radila, o promišljenim savjetima koje mu je davala kada bi ih od nje tražio, o
njezinim bedrima i velikom trbuhu koji mu je podario dvije kæeri koje su i same postale
ženama. Osluškivao je krkuše i klenove kako se praæakaju i prekidaju tišinu udarcem repa
ili otvaranjem malih bijelih usta da na površini vode progutaju malo zraka. Ljeti, kad je
bivalo vrlo toplo, spuštao bi hlaèe i skidao košulju te polako prodirao u svježu vodu, sve
do grla, prstima si zaèepio uši, dopuštajuæi da mu voda prelije lice.
Jednom je, usredsreðujuæi pogled na gibanje valova, zadrijemao; sanjao da je prodro u
tamnu vodu te u njoj ostao. Odrekao se svih stvari koje je volio na ovoj zemlji:
instrumenata, cvijeæa, kolaèa, sviranja partitura, leteæih zmajeva, lica, kositrenih
pladnjeva, vina. Prenuvši se oda sna, prisjetio se Žalovanja nad grobom što ga je bio
skladao one noæi kada ga je žena napustila da se pridruži smrti, a bio je i vrlo žedan.
Ustao je, popeo se na obalu pridržavajuæi se za grane, pod svodom podruma potražio
kuhano vino spremljeno u slamom opletenu vrèu. Na utabanu zemlju prolio je sloj ulja
koji je vuno èuvao od dodira sa zrakom. U tmini podruma uzeo je èašu i kušao vino.
Vratio se u vrtnu kolibu gdje je obièavao vježbati violu, istina govoreæi, manje zbog brige
da ne smeta svojim kæerima, a više u brizi da ga nièije uho ne èudne te da mogne
isprobavati položaje ruke i sve moguæe pokrete gudalom a da nitko na svijetu ne smogne
suditi o tome što on radi ili ima želju uraditi. Na svijetloplavu tkaninu na stolu, na kojem
je rasklopio stalak za note, spustio je vrè vina opleten slamom, èašu na stalku koju je
napunio vinom, kositreni pladanj s nekoliko smotuljaka vafli i zasvirao Žalovanje nad
grobom.
Nije mu trebalo ni pogledati u note. Ruka mu se sama pokrenula tek dodirnuvši
instrument i on zaplaka. Kako je pjesma odmicala, na vratima se pojavila vrlo blijeda žena
smiješeæi mu se i stavljajuæi prst na usta kao znak da neæe progovoriti ni ometati ga u
onome što trenutno radi. Tiho je obišla stalak za note gospodina de Sainte Colomba. Sjela
je u ugao, na kovèeg instrumenta, nedaleko stola i boce vina te ga slušala.
Bijaše to njegova žena, a suze su mu tekle sâme. Kada je digao pogled, odsviravši svoj
komad, nje više nije bilo. Odložio je violu i, kada je pružio ruku prema pladnju, nedaleko
pletena vrèa, primijetio je polupraznu èašu i zapanjio se: pored njega, na plavom sagu,
ležao je dopola pojeden vafl.

POGLAVLJE VII.

Ta posjeta nije bila jedina. Gospodin de Sainte Colombe je, nakon bojazni da je možda
lud, razmišljao: ako je to i bila ludost, prièinila mu je radost, a ako se sve doista zbilo, bilo
je èudo. Ljubav koju mu je darovala njegova žena bila je veæa od njegove, dopirala je do
njega samog, dok je on bio nemoæan da joj jednako uzvrati. Uzeo je olovku u ruke i
zamolio prijatelja iz slikarskog ceha, gospodina Baugina, da nacrta pisaæi stol pored kojeg
se njegova žena pojavila. No, o toj posjeti nikome nije govorio. Èak ni Madeleine, èak ni
Toinette, ništa nisu znale. Posvetio se samo svojoj violi i s vremena na vrijeme u svoju u
kožu ukorièenu bilježnicu, u kojoj je Toinette bila ravnalom iscrtala crtovlje, bilježio
motive nadahnute tim njegovim susretima ili snatrenjima. U svojoj je sobi, èija vrata je
zakljuèavao jer su ga žudnja i sjeæanje na ženu znali nagnati na to da spusti široke hlaèe
te se zadovolji rukom, na stol uz prozor stavio notnu bilježnicu u crvenoj koži, a odmah
pored, na zid nasuprot široke postelje s baldahinom koju je dvanaest godina dijelio sa
ženom, malo platno u crnom okviru koje je naruèio od prijatelja. Od pogleda na njega bio
bi sretan. Rjeðe se ljutio, što su njegove kæeri primijetile, ali mu se ne usuðivahu reæi.
Duboko u sebi imao je osjeæaj da je nešto završeno. Èinio se spokojniji.

POGLAVLJE VIII.

Jednog je dana neko veliko dijete od sedamnaest godina, crveno kao krijesta starog
pijetla, pokucalo na njihova vrata i zamolilo Madeleine da se, ako ikako može, zauzme za
njega kod gospodina de Sainte Colomba ne bi li mu on postao uèiteljem viole i
kompozicije. Madeleine pomisli da je vrlo lijep i uvede ga u odaju za primanje. Mladiæ,
držeæi vlasulju u ruci, položi na stol pismo preklopljeno na pola i zapeèaæeno zelenim
voskom. Toinette se vratila sa Sainte Colombom koji je šutke sjeo na drugi kraj stola a da
nije raspeèatio pismo i mladiæu dao znak da ga sluša. Madeleine je, dok je mladiæ
govorio, na veliki stol prekriven komadom debele plave tkanine, stavila pletenu bocu vina
i tanjur od majolike s kolaèima.
Ime mu je bilo gospodin Marin Marais. Imao je debeljuškaste obraze. Bio je roðen 31.
svibnja 1656. i sa šest godina je, zahvaljujuæi svome glasu, poèeo, pod kraljevim
pokroviteljstvom, pjevati u crkvenom zboru pokraj dvorca u Louvru. Devet je godina
nosio roketu, crvenu haljinu, crnu kariranu kapu i spavao u samostanskoj spavaonici. A u
ono malo vremena koje mu je preostalo, buduæi da su djeca neprestano trèala s jutarnje
molitve na službe kod kralja, na velike mise, na veèernje molitve, uèio je èitati slova i
note te svirati violu.
A onda, kad mu je glas prepuknuo, bio je izbaèen na ulicu zajedno s ugovorom koji je
tu moguænost dopuštao. Još se i dan danas stidi. Nije znao kamo se djenuti; izbile su mu
dlake na nogama i na obrazima; rikao je. Prisjeæao se dana poniženja koji mu je ostao
zabilježen u duhu: 22. rujna 1672. Posljednji put je u predvorju crkve svom težinom
ramena gurnuo velika vrata od pozlaæena drva. Prešao je vrt koji okružuje samostan
Saint-Germain-l’Auxerrois. Vidio je krupne, plave šljive u travi.
Na ulici je poèeo trèati, prošao uz For-l’Eveque, spustio se niz oštru padinu koja vodi
do obale i naglo stao. Rijeka Seina bila je prekrivena golemim, gustim svjetlom kraja
ljeta pomiješanim sa crvenkastom izmaglicom. Jecajuæi je krenuo duž rijeke da se vrati
svom ocu. Posrtao je i nogom udarao svinje, guske, djecu koja su se igrala na travi i po
raspucalu blatu na obali. Nagi muškarci i žene u košuljama prali su se u rijeci, u vodi
preko gležnjeva.
Ova voda koja je tekla meðu obalama bila je poput rane koja krvari. Rana koju je bio
nosio u grlu èinila mu se neizljeèivom koliko i ljepota rijeke. Ovaj most, ove kule, stari
grad, njegovo djetinjstvo i Louvre, zadovoljstvo koje donose glasovi u kapelici, igre u
malom samostanskom vrtu, njegova bijela roketa, njegova prošlost, ljubièaste šljive, sve
je to nepovratno otišlo nošeno crvenom vodom. Njegova druga u spavaonici, Delalanda,
još je služio glas i on je ostao. Srce mu je bilo puno nostalgije. Osjeæao se sam, kao
tupava životinja, dok mu je ud odebljao i odlakavio meðu bedrima.
S tom vlasuljom u ruci, naglo osjeti stid zbog svega što je upravo isprièao. Gospodin
de Sainte Colombe i dalje je sjedio uspravnio, neproniènih crta lica. Madeleine je mladiæu
pružila jedan od kolaèiæa, uz osmijeh koji ga je ohrabrivao da nastavi govoriti. Toinette je
sjedila na škrinji iza oca, koljena priljubljenih uz bradu. Dijete je nastavilo.
Kada je bio stigao do obuæarnice i pozdravio oca, nije više mogao dulje zadržati jecaje
te se hitro popeo i zatvorio u sobu u kojoj su naveèer rasprostirali slamarice, iznad
radionice gdje je radio njegov otac. On, s nakovnjem ili èeliènim kalupom meðu bedrima
nije prestajao lupati ili strugati kožu neke cipele ili èizme. Njegovi udarci èekiæem
izazivali su mu poskakivanje srca i ispunjali ga odbojnošæu. Mrzio je zadah urina kojim
je vonjala namoèena koža i bljutavi miris vode koju je njegov otac ostavljao u vedrima
pod zanatskim stolom s namoèenom kožom za izradu unutrašnjeg dijela peta na cipelama.
Kavez s kanarincima i njihovo kriještanje, stoliæ s remenjem koje je škripalo, povici oca
sve mu je to bilo nepodnošljivo. Prezirao je isprazne ili raskalašene pjesme što ih je otac
pjevušio, prezirao je njegovu brbljavost, èak i njegovu dobrotu i smijeh i pošalice kada bi
neka mušterija ušla u duæan. Jedina stvar koja se dopala mladiæu na dan povratka bilo je
slabo svjetlo koje se sruèilo iz nisko obješena vijenca od svijeæa toèno na radni stol i na
ogrubjele ruke koje su stezale èekiæ ili pridržavale šilo. Još nježnijom i žuæom nijansom
obojilo je kestenjaste, crvene, sive, zelene kože, rasprostrte po policama ili obješene o
tanke konopce u boji. Tada se zarekao da æe zauvijek napustiti obitelj, da æe postati
glazbenik, da æe se osvetiti zbog glasa koji ga je bio napustio, da æe postati slavan violist.
Gospodin de Sainte Colombe slegnu ramenima.
Gospodin Marais, s vlasuljom, koju je gnjeèio u ruci, pojasnio je kako je po izlasku iz
Saint-Germain-l’Auxerroisa išao kod gospodina Caigneta i ostao kod njega skoro godinu
dana, a zatim kako se obratio gospodinu Maugarsu: on je bio sin sviraèa viole koji je
pripadao gospodinu de Richelieu. Pošto ga je primio, gospodin Maugars ga pitao je li èuo
za poznatog gospodina de Sainte Colomba i njegovu sedmu žicu - izumio je drveni
instrument koji pokriva sve moguænosti ljudskog glasa: kako djeèjeg, tako ženskog i
muškog, kako mutirajuæeg tako i dubokog. Šest mjeseci gospodin Maugars ga je tjerao
da vježba, a zatim ga savjetovao da naðe gospodina de Sainte Colomba koji je stanovao
ponad rijeke i pokaže mu, evo, pismo preporuke. Mladiæ, potom, gurnu pismo prema
gospodinu de Sainte Colombu. Ovaj ga raspeèati i rastvori. A da da ga nije bio ni
proèitao, ustade hoteæi nešto reæi. Tako je mladiæ, koji se više nije usuðivao otvoriti usta,
susreo šutljiva èovjeka. Gospodin de Sainte Colombe nije progovorio, ponovno je položio
pismo na stol i primakao se Madeleini te joj promrmljao da bi trebalo svirati. Ona napustil
prostoriju. Odjeven u crno, s bijelim ovratnikom oko vrata, gospodin de Sainte Colombe
uputi se prema kaminu i sjedne na veliki naslonjaè s rukohvatima.
Za prvu poduku Madeleine mu je posudila svoju violu. Marin Marais je bio još
smeteniji i crveniji nego kad je bio ušao u kuæu. Djevojke su sjele bliže, znatiželjne da
vide kako æe svirati bivše dijete zbora Saint-Germain-l’Auxerroisa. Brzo se priviknuo na
velièinu instrumenta, ugodio ga, zasvirao suitu gospodina Maugarsa s lakoæom i
virtuoznošæu.
 Pogledao je svoje slušatelje. Kæeri su oborile glavu. Gospodin de Sainte Colombe
reèe:
- Mislim da vas neæu primiti meðu svoje uèenike.
Duga tišina koja je uslijedila izazvala je drhtanje mladiæeva lica. Iznenada povièe
svojim hrapavim glasom:
- Recite mi barem zašto!
- Vi stvarate glazbu, gospodine. Vi niste glazbenik.
Lice mladiæa se ukoèilo, suze mu navrle na oèi. Od tuge je poèeo mucati:
- Pustite me barem...
Sainte Colombe je ustao, okrenuo veliki drveni naslonjaè prema vatri. Toinette reèe:
- Èekajte, oèe, gospodin Marais se možda sjeæa neke melodije iz svoje kompozicije.
Gospodin Marais je pognuo glavu. Požurio se. Odmah se nadvio nad violu da bi je
pažljivije ugodio i odsvirao scherzo u h-kljuèu.
- To je dobro, oèe. To je vrlo dobro! - reèe Toinette kada je završio sa sviranjem i
zapljeska.
- Što vi na to kažete? - upita Madeleine, okrenuvši se zabrinuto prema ocu.
Sainte Colombe ostade stajati. Naglo ih je napustio i krenuo da iziðe. U trenutku kada
je došao do vrata, okrenuo se, promotrio dijete koje je ostalo sjediti, crvena lica,
prestrašeno, i rekao:
- Vratite se za mjesec dana. Tada æu vam reæi jeste li vrijedni toga da vas ubrojim
meðu svoje uèenike.

POGLAVLJE IX.

Mala melodija scherza što mu ju je sviralo dijete ponekad mu je došla u duh i od nje
je bio ganut. Bio je to svjetovna i lagana melodija, ali je u njoj bilo nježnosti. Naposljetku
ju je zaboravio. I radio još više u svojoj kolibi.
Kada je po èetvrti put osjetio tijelo svoje supruge pored sebe, oboriviši pogled, upita:
- Govorite li, gospoðo, unatoè smrti?
- Da.
Zadrhta jer je prepoznao njezin glas. Dubok glas, skoro kontraalt. Poželio je zaplakati,
ali nije mogao, toliko je bio iznenaðen što snoviðenje govori. Leða su mu podrhtavala, no
nakon nekoliko trenutaka našao je hrabrosti da pita dalje:
- Zašto dolazite s vremena na vrijeme? Zašto ne dolazite stalno?
- Ne znam - reèe sjena pocrvenjevši. - Došla sam jer me je ganulo ono što ste bili
svirali. Došla sam jer ste bili tako dobri da mi ponudite piti i grickati kolaèe.
- Gospoðo! - povièe on.
Odmah je zatim ustao, s toliko snage da se tabure srušio iza njega. Udaljio je violu od
sebe jer mu je zasmetala i položio ju sebi s lijeva na pregradu od dasaka. Rašrio je ruke
kao da je veæ grli. Ona uzviknu:
- Ne!
Povukla se. Spustila je glavu i rekla mu:
- Moji udovi, moje grudi postali su hladni.
Teško je povratila dah. Izgledala je poput nekoga tko se odveæ napregnuo. Dotakla je
svoja bedra i svoje grudi izgovarajuæi te rijeèi. Ponovno je spustila glavu i vratila se sjesti
na tabure. Kada joj je disanje ponovno postalo ravnomjerno, reèe mu blago:
- Radije mi dajte èašu vašega crnoga vina da navlažim usne.
Žurno je izišao, krenuo prema ostavi, sišao u vinski podrum. Kada se vratio, gospoðe
de Sainte Colombe više nije bila tu.

POGLAVLJE X.

Kada je stigao na svoj drugi sat, Madeleine, tanana, ružièastih obraza, otvorila mu je
glavna ulazna vrata.
- Buduæi da se idem kupati - reèe - podiæi æu svoju kosu.
Vrat joj je bio ružièast, s malim crnim kovrèavim dlaèicama vidljivima na svjetlu.
Kada je podigla ruke, grudi su joj se stegnule i nadule. Krenuli su prema kolibi gospodina
de Sainte Colomba. Bio je lijep proljetni dan. Bilo je jaglaca i leptira. Marin Marais je
nosio svoju violu na ramenu. Gospodin de Sainte Colombe ga pustio da uðe u kolibu na
murvi i uzeo ga za uèenika, rekavši:
- Poznajete položaj tijela. Vašem sviranju ne nedostaje osjeæaja. Vaš je potez gudalom
lak i skakutav. Lijeva ruka vam je gipka poput vjeverice i klizi poput miša na žicama.
Vaši ukrasi su ingeniozni i ponekad šarmantni. Ali nisam èuo glazbu.
Mladi Marin Marais je imao pomiješane osjeæaje èuvši zakljuèke svog uèitelja: bio je
sretan jer je bio primljen za uèenika i kljuèao je od bijesa zbog suzdržanosti kojom je
gospodin de Sainte Colombe sve ponabrojao, ne pokazujuæi više emocija nego što bi ih
pokazao vrtlaru govoreæi o lukovicama i sjemenu. Uèitelj je nastavio:
- Mogli biste od pomoæi plesaèima pri plesu. Mogli biste pratiti glumce koji pjevaju
na sceni. Zaradili biste za život. Živjeli biste okruženi glazbom, ali neæete biti glazbenik.
Imate li srca da osjeæate? Imate li mozga da razmišljate? Imate li ideje o tome èemu
mogu služiti zvukovi kada više nije posrijedi ples ili naprosto razveseljavanje kraljevih
ušiju? Ipak, vaš promukao glas me ganuo. Zadržat æu vas zbog vaše boli, ne zbog vaše
umjetnosti.
Kad je mladi Marais sišao niz stube kolibe, vidio je u sjeni lišæa mladu djevojku,
visoku i nagu kako se skriva iza stabla i brzo je okrenuo glavu da ona ne primijeti da ju je
vidio.

POGLAVLJE XI.

Mjeseci su prolazili. Jednog dana kada je bilo vrlo hladno, a polja prekrivena
snijegom, nisu mogli dugo raditi a da ne promrznu. Prsti su im se ukoèili pa su izišli iz
kolibe, ušli u kuæu i na ognjištu ugrijali vino, dodali zaèine i cimet te pili.
- Ovo mi vino grije pluæa i utrobu - reèe Marin Marais.
- Poznajete li slikara Baugina? - upita ga Sainte Colombe.
- Ne, gospodine, a ni ikojega drugog slikara.
- Nedavno sam od njega naruèio jedno platno. Ugao mog pisaæeg stola iz moje
glazbene radne sobe. Hajdemo.
- Odmah?
- Da.
 Marin Marais pogleda Madeleine de Sainte Colombe: stajala je iz profila pored
prozora, pred staklom osutim injem koje je izoblièivalo prizor murve i vrba. Slušala je
pomno. Dobacila mu je osobit pogled.
- Hajdemo vidjeti mog prijatelja - reèe Sainte Colombe.
- Da - uzvrati Marin Marais.
Motreæi Madeleine, otvorio je svoj prsluk te popravio i olabavio buflonski ovratnik.
- To je u Parizu - reèe gospodin de Sainte Colombe.
- Da - odgovori mu Marin Marais.
Zabundali su se. Gospodin de Sainte Colombe umotao je lice u vuneni šal; Madeleine
je pridržavala šešire, pelerine, rukavice. Gospodin de Sainte Colombe skinu maè u
koricama koji bijaše obješen ponad ognjišta. Bio je to jedini put da je gospodin Marais
vidio gospodina de Sainte Colomba da nosi maè. Mladiæev pogled ostade prikovan uz
ukrase na oštrici: vidjela se, ispupèena u reljefu, figura vodièa kroz pakao s kukom u ruci.
- Hajdemo, gospodine - reèe Sainte Colombe.
Marin Marais podiže glavu i oni iziðu. Marin Marais je mislio na kovaèa u trenutku
kada udara maè na nakovnju. Prisjetio se maloga obuæarskog nakovnja koji bi njegov
otac stavio meðu noge i po kojem bi udarao èekiæem. Prisjeæao se ruke svog oca i
njezinih žuljeva od èekiæa koje bi osjeæao kada bi prelazili preko njegova obraza,
naveèer, kad mu je bilo èetiri ili pet godina, prije nego što je zbog pjevanja bio napustio
radionicu. Mislio je na to kako svaki zanat ima svoje ruke: od ogrubjelih jagodica prstiju
na lijevoj ruci sviraèa viole da gamba do žuljeva na desnim palèevima obuæara. Sniježilo
je kada su izlazili iz kuæe gospodina de Sainte Colomba. On je sav bio umotan u veliku
smeðu pelerinu i samo su mu oèi provirivale iz vunena šala. To je bilo jedini put da je
gospodin Marais vidio svog uèitelja izvan njegova vrta ili kuæe. Èinilo se da ih nikad
neæe napustiti. Krenuli su u smjeru Bièvre. Vjetar je fijukao; pod nogama im je pucala
sleðena zemlja. Sainte Colombe je uhvatio uèenika za ruku i stavio prst na usta kao znak
da želi da šute. Hodali su praveæi buku, gornjim dijelom tijela nagnuti nad stazom, boreæi
se protiv vjetra koji ih je udarao po otvorenim oèima.
- Èujete, gospodine - uzvikivao je - kako se melodija odvaja od basa.

POGLAVLJE XII.

- To je Saint-Germain-l’Auxerrois - reèe gospodin de Sainte Colombe.

- Znam to bolje od ikog. Tu sam pjevao deset godina, gospodine.
- Evo - reèe gospodin de Sainte Colombe.
Udario je figuricom alke o vrata. Bila su to uska vrata od obraðena drva. Èula su se
zvona crkve Saint-Germain-l’Auxerrois. Neka je stara žena provirila glavu. Imala je
starinsku frizuru ušiljenu na èelu. Našli su se blizu peæi u ateljeu gospodina Baugina.
Slikar je bio zauzet slikanjem jednog platna: èaša napola puna crnoga vina, položena
lutnja, note, kesa od crnog baršuna, igraæe karte, od kojih je prva bila deèko tref,
šahovska ploèa na kojoj je bila vaza s tri maka i osmerokutno zrcalo oslonjeno o zid
ateljea.
- Sve što smrt otme u njezinoj je noæi - uzdahne Sainte Colombe u uho svom uèeniku
- Svi užici svijeta se povlaèe, opraštajuæi se s nama.
Gospodin de Sainte Colombe zamoli slikara može li mu vratiti platno koje mu je bio
posudio: slikar ga je namjeravao pokazati trgovcu iz Flandrije koji je htio od njega
naruèiti kopiju. Gospodin Baugin dade znak staroj ženi s frizurom ušiljenom na èelu koja
je bila donijela kavu; naklonila se i otišla po vafle ukrašene ebanovinom. Pokazao je sliku
gospodinu Maraisu, upiruæi prstom u èašu na stalku i na valjkaste, žute kolaèiæe. Zatim
ju je stara, nepronicljiva žena umotala u tkaninu i užad. Promatrali su slikara kako slika.
Gospodin de Sainte Colombe opet je uzdahnuo u uho gospodina Maraisa:
- Poslušajte zvuk kista gospodina Baugina.
Zatvorili su oèi i slušali kako slika. Zatim je gospodin de Sainte Colombe rekao:
- Nauèili ste tehniku gudala.
Gospodin Baugin se okrenuo o pitao ih o èemu to meðu sobom mrmljaju:
- Govorio sam o gudalu i usporedio sam ga s vašim kistom - reèe gospodin de Sainte
Colombe.
- Mislim da ste se izgubili - reèe slikar, smijuæi se - Volim zlato. Osobno tražim put
koji vodi do misteriozna ognja.
Pozdravili su se s gospodinom Bauginom. Bijela ušiljena frizura suho se naklonila
pred njima dok su im se za leðima zatvarala vrata. Na ulici snijeg je padao dvostruko jaèe
i gušæe. Ništa nisu vidjeli pred sobom i teturali su u nanosima snijega. Ušli su nasumce
u dvoranu za igre loptom. Zamolili su zdjelicu juhe i pili je, otpuhujuæi paru koja se iz nje
dizala te ih opkolila lebdeæi dvoranama. Vidjeli su gospodu kako igraju okruženi svojom
pratnjom. Mlade dame su ``'; najjaèih udaraca pljeskale. U drugoj dvorani vidjeli su na
drvenoj pozornici dvije žene kako recitiraju. Prva je govorila povišenim glasom:
- Sjali su usred ognja i oružja. Ljepotice bez uresa, u èistoj ljepoti koju dolazimo
ugrabiti oda sna, što želiš? Ne znam je li ovaj nehaj, sjene, baklje, krikovi i tišina…
Druga je odgovorila sporo, za oktavu niže:
- Htjedoh mu govoriti, no moj se glas gubio. Nepomièan, obuzet dugim èuðenjem,
htjela sam se otresti njegova isprazna lika. Odveæi mi prisutan, vjerovala sam da mu
govorim, ljubila sam, nikad do suza koje sam izazvala da mu teku...
Dok su glumice deklamirale uz velike, èudne geste, Sainte Colombe je šaptao Maraisu
na uho:
- Evo kako se artikulira emfaza jedne fraze. Glazba je takoðer ljudski jezik.
Izišli su iz igrališta. Snijeg je prestao padati, ali je bio dubok do visine njihovih
èizama. Noæ je bila bez mjeseca i zvijezda. Neki èovjek je prošao s bakljom èiji je
plamen štitio rukom i oni su ga slijedili. Palo je još nekoliko pahulja snijega.
Gospodin de Sainte Colombe je zaustavio svog uèenika hvatajuæi ga za ruku: ispred
njih mali je djeèak skinuo gaæe i mokrio, praveæi rupu u snijegu. Šum toplog urina
prodiruæi u snijeg miješao se sa šumom kristala snijega koji su se pritom topili. Sainte
Colombe je još jednom stavi prst na usta:
- Nauèili ste svirati slobodne ukrase - reèe.
- To je i kromatski silazak - uzvrati gospodin Marin Marais.
Gospodin de Sainte Colombe slegnu ramenima.
- Stavit æu kromatski silazak u vaš grob, gospodine.
To je, zapravo, i uèinio koju godinu kasnije. Gospodin Marais doda:
- Možda je istinska glazba povezana s tišinom?
- Ne - reèe gospodin de Sainte Colombe. Upravo je ponovno stavljao vuneni šal na
glavu i povrh duboko navukao šešir da mu ne padne. Premještajuæi korice za maè koje su
mu se saplele oko nogu, stežuæi i dalje vafle pod miškom, okrenuo se i sam stao mokriti
nasuprot zidu. Okrenuo se onda ponovno prema gospodinu Maraisu rekavši:
- Noæ je odmakla. Hladno mi je za noge. Pozdravljam vas.
I naglo ga napustio.

POGLAVLJE XIII.

Bio je poèetak proljeæa. Vuklo ga je van iz kolibe. S violom u ruci, bez rijeèi, pod
finom kišom, prešli su vrt u smjeru kuæe, u koju su ušli praveæi buku. Vièuæi dozivao je
kæeri. Izgledao je bijesan. Reèe:
- Hajde, gospodine, hajde. Moramo stvoriti osjeæaj u našim ušima.
Toinette je trèeæi sišla niz stube. Sjela je pored balkonskih vrata. Madeleine je
upravo zagrlila Marina Maraisa koji joj reèe, i dalje držeæi violu meðu svojim nogama i
tražeæi akord, da je svirao u kapeli pred kraljem. Madeleinine oèi se uozbiljiše. Atmosfera
je bila napeta, poput žice koja samo što nije pukla. Dok je Madeleine pregaèom brisala
kapi kiše s viole, Marin Marais je ponovio, šapæuæi joj na uho:
- Bijesan je jer sam juèer svirao u kapeli pred kraljem.
Lice gospodina de Sainte Colomba još je više potamnjelo. Toinette da znak. Ne
brinuæi za to, Marin Marais objasni Madeleini da su pod noge kraljice podmetnuli
peæicu na ugljen. Peæicu...
- Svirajte! - reèe gospodin de Sainte Colombe.
- Vidi, Madeleine. Spalio sam dno moje viole. Jedan od stražara je primijetio da mi
viola gori i dao mi znak svojom helebardom. Nije izgorjela. Zapravo nije izgorjela.
Pocrnila je i...
Dvije ruke tresnuše svom snagom o drvo stola. Svi poskoèiše. Gospodin de Sainte
Colombe prosikta kroza zube:
- Svirajte!
- Madeleine, vidi - nastavi Marin.
- Sviraj! - reèe Toinette.
Gospodin Colombe potrèi kroz prostoriju i išèupa mu instrument iz ruku.
- Ne - reèe Marin, ustajuæi da vrati svoju violu.
Gospodin de Sainte Colombe više nije bio pri sebi. Prijeteæi je podigao violu u zrak.
Marin Marais ga je slijedio kroz prostoriju, pružajuæi ruke ne bi li uhvatio instrument i
sprijeèio da se dogodi nešto užasno. Vikao je:
- Ne! Ne!
Madeleine, ukoèena od užasa, gužvala je pregaèu u rukama. Toinette je ustala i
potrèala za njima.
Sainte Colombe se primakao vatri u kaminu, podigao violu u zrak i razbio je o kameni
zid dimnjaka. Zrcalo na njemu razbilo se od udarca. Marin Marais je iznenada èuènuo i
zaurlao. Gospodin de Sainte Colombe je ostatke viole bacio na pod, skakao po njoj u
svojim èizmama dok je nije sasvim zgnjeèio. Toinette je vukla svog oca za prsluk, zovuæi
ga po imenu. U jednom trenutku svi èetvero zašutješe. Ostali su nepomièni i zabezeknuti.
Gledali su, ne razumijevajuæi takvo pustošenje. Gospodin de Sainte Colombe, spuštene
glave, blijed, gledao je u svoje ruke. Htio je uzdahnuti “Ah! Ah!” od boli. Ali nije mogao.
- Oèe moj, oèe moj! - govaraše Toinette jecajuæi te hvatajuæi oca za ramena i leða.
Pomakao je prste i malo-pomalo poèeo ispuštati kratke krikove “Ah! Ah!” kao èovjek
koji se utapa i ne može doæi do daha. Naposljetku je izišao iz prostorije. Gospodin Marais
je plakao na Madeleininim rukama koja je kleèala pred njim i drhturila. Gospodin de
Sainte Colombe se vratio s kesom i razvezao ju. Izbrojao je zlatnike, prišao, bacio kesu
pod noge Marinu Maraisu, a onda se povukao. Marin Marais ustajuæi povièe za njim:
- Gospodine, mogli biste objasniti što ste uèinili!
Gospodin de Sainte Colombe se okrenu i izgovori mirno:
- Gospodine, a što je jedan instrument!? Instrument nije glazba. Ovdje imate dovoljno
da otkupite cirkuskog konja da pred kraljem izvede koju piruetu.
Madeleine je plakala u svoj rukav nastojeæi i sama ustati. Od jecaja su joj se tresla
leða. Ostala je meðu njima na koljenima.
- Slušajte, gospodine, jecaje koje bol izaziva mojoj kæeri: bliži su glazbi od vaših
ljestvica. Zauvijek napustite ovo mjesto, gospodine, vi ste veliki žongler. Tanjuri lete
ponad vaše glave i vi nikad ne gubite ravnotežu, ali ste jadan glazbenik. Vi ste glazbenik
velièine jedne šljive ili jednoga gundelja. Trebali biste svirati u Versaillesu, to jest na
Pont-Neufu, i bacali bi vam novèiæe za piæe.
Gospodin de Sainte Colombe napusti prostoriju, zalupivši vratima. Gospodin Marais i
sam potrèi prema dvorištu želeæi otiæi. Vrata su se zalupila.
Madeleine potrèi za njim na put da mu se pridrži. Kiša je prestala. Uhvatila ga je za
ramena. Plakao je.
- Nauèit æu vas sve što je mene nauèio otac - reèe mu.
- Vaš je otac zao i lud èovjek - reèe Marin Marais.
“Ne.” šutke zanijeèe glavom. I ponovi još jednom rijeèima:
- Ne.
Vidjela je suze koje su mu tekle i brisala ih jednu po jednu. Primijetila je Marinove
ruke kako se približavaju njezinima, posve nage na kiši koja je ponovno poèela padati.
Pomakla je prste. Dotakli su se i privukli. Zatim su isprepleli ruke, približili trbuhe,
napuèili usta. Poljubili se.

POGLAVLJE XIV.

Marin Marais je dolazio krišom od gospodina de Sainte Colomba. Madeleine mu je na

svojoj violi pokazivala sve zahvate kojima ju poduèio njezin otac. Stojeæi pred njim,
tražila je od njega da ih ponavlja, polažuæi dlan na vrat instrumenta, listom noge ga
odgurujuæi naprijed da bi se èuo zvuk, podižuæi lakat i desnu nadlakticu za gudalo. Tako
su se dodirivali. Zatim su se ljubili u sjeni. Voljeli su se. Ponekad su se prikradali kolibi
Sainte Colomba da bi èuli koje ukrase je iznašao, kako napreduje njegovo sviranje, koje
akorde sada najradije koristi.
Kada je navršio dvadeset godina u ljeto 1676, gospodin Marais je obavijestio
gospoðicu de Sainte Colombe da je angažiran na dvoru kao “musicqueur du roy”(“kraljev
glazbenik”). Bili su u vrtu; povela ga je da se smjeste pod kolibicu od dasaka izgraðenu na
niskim granama stare murve. Dala mu je sve što je znala o sviranju.
Jednog dana izbila je oluja u trenutku kada je Marin Marais zaglavio pod kolibom te
je, prehlaðen, nekoliko puta snažno kihnuo. Gospodin de Sainte Colombe je izišao na
kišu, zaskoèio ga, pritisnuo na vlažnu zemlju tako da mu je brada dotakla koljena, šutao
ga nogom zovuæi svoje sluge. Nanio mu je ozljede na nogama i koljenima te ga primorao
da iziðe, uhvatio ga za ovratnik i tražio prvog slugu da mu donese biè. Madeleine de
Sainte Colombe se umiješala. Rekla je ocu da voli Marina, i, naposljetku ga smirila.
Olujni su oblaci prošli brzinom jednakom snazi kojom su u vrtu isprevrtali platnene
naslonjaèe u kojima su sjedili.
- Ne želim vas više vidjeti, gospodine. Ovo je posljednji put - reèe Sainte Colombe.
- Više me neæete vidjeti.
- Želite li se oženiti s mojom starijom kæeri?
- Ne mogu još dati svoju rijeè.
- Toinette je kod lutnjara i vratit æe se kasno - izusti Madeleine, okrenuvši lice u
stranu.
Sjela je na travu pored Marina Maraisa oslonjena na oèevu veliku platnenu stolicu.
Trava je veæ bila skoro suha i snažno se osjeæao miris sijena. Njezin otac je promatrao
zelenu šumu ponad vrba. Gledala je Marinovu ruku koja joj se polako približavala. Stavio
je prste na Madeleinine grudi, polako skliznuvši do trbuha. Stegnula je bedra i naježila se.
Gospodin de Sainte Colombe ih nije mogao vidjeti. Bio je zauzet govorom:
- Ne znam hoæu li vam dati svoju kæer. Nesumnjivo, našli ste mjesto koje ima dobre
izglede. Živite u palaèi i kralj voli melodije kojima ugaðate njegovim užicima. Moje je
mišljenje da je nevažno bavite li se svojom umjetnošæu u velikoj kamenoj palaèi sa
stotinu soba ili u kolibi koja se njiše na murvi. Za mene postoji nešto više od umijeæa,
više od prstiju, više od ušiju, više od invencije: to je strastveni život koji vodim.
- Živite strastvenim životom? - upita Marin Marais.
- Oèe, vi vodite strastven život?
Madeleine i Marin progovore istodobno i pomno promotre starog glazbenika.
- Gospodine, vi se oèito dopadate kralju. No, ja nemam potrebe ikomu se svidjeti.
Dozivam, kunem vam se, dozivam svojom rukom nešto nevidljivo.
- Govorite u zagonetkama. Nikad nisam do kraja razumio što želite reæi.
- Iz tog se razloga nisam nadao da æete iæi uz mene, na mom sirotom, travnatom i
krševitom putu. Pripadam grobovima. Vi objavljujete spretne kompozicije i ingeniozno
im dodajete prstomete i ukrase koje ste od mene ukrali. Ali to su samo crne i bijele toèke
na papiru!
Svojim rupèiæem Marin Marais je obrisao tragove krvi na usnama. Naglo se nagnuo
prema svom uèitelju.
- Gospodine, veæ dugo vam želim postaviti jedno pitanje.
- Da.
- Zašto ne objavite djela koja svirate?
- Ali, djeco moja, ja ne komponiram! Nikad nisam ništa napisao. Prinosi su to vode,
vodenih lokvi, komoljiki, malih živih lavri koje ponekad izmišljam, prisjeæajuæi se
jednog imena i nekih užitaka.
- A gdje je glazba u vašim lokvama i vašim lavrama?
- Kada potegnem gudalom param komadiæ svoga živog srca. Što radim samo je
disciplina života u koje ni jedan dan nije dan odmora. Samo ispunjam svoju sudbinu.

POGLAVLJE XV.
 S jedne strane libertinci bijahu uznemireni, s druge gospoda Port-Royala u bijegu. Ovi
su namjeravali kupiti jedan otok u Americi i tu se nastaniti, kao što su to bili uèinili
progonjeni puritanci. Gospodin de Sainte Colombe je oèuvao prijateljske veze s
gospodinom de Buresom. Gospodin Coistrel je govorio da Usamljenici idu do krajnosti
poniženja, sve dotle da daju prednost rijeèi “gospodin” i pred samom rijeèju “svet”. U
ulici Saint-Dominique-d’Enfer ni djeca se nisu meðusobno oslovljavala s “ti” nego s
“gospodine”. Ponekad bi mu netko od te gospode poslao koèiju ne bi li došao svirati
povodom smrti jednog od njih ili prilikom Poveèerja. Gospodin de Sainte Colombe nije
mogao a da ne snatri o svojoj supruzi i o okolnostima koje su prethodile njezinoj smrti.
Osjeæao je ljubav koju ništa nije moglo umanjiti. Èinilo mu se da je to bila ista ljubav,
ista predanost, ista noæ, ista hladnoæa. Jedne Èiste srijede, pošto je bio svirao za vrijeme
službe Poveèerja u kapeli palaèe gospoðe de Pont-Carré, složio je svoju partituru te se
spremao poæi kuæi. Sjedio je u maloj poboènoj laði na slamnatoj stolici. Viola je stajala
uz njega pokrivena navlakom. Orguljaš i dvije sestre svirali su nov komad koji nije
poznavao i koji je bio lijep. Okrenuo je glavu udesno: sjedila je uz njega. Naklonio se.
Smiješila mu se, malo podigla ruku; nosila je crne rukavice bez prstiju i prstenje.
- Sada se treba vratiti kuæi - rekla je.
Ustao je, uzeo svoju violu i slijedio je kroz mraènu laðu uz kipove svetih pokrivene
ljubièastom tkaninom.
U ulièici je otvorio vrata koèije, rasklopio nogostup i popeo se nakon nje, stavivši violu
pred sebe. Rekao je koèijašu da se vraæa kuæi. Osjetio je mekoæu haljine svoje supruge
pored sebe. Pitao ju je da li joj je onomad jasno posvjedoèio do koje mjere ju je ljubio.
- Sjeæam se da ste mi posvjedoèili svoju ljubav - rekla je - iako me ne bi pozlijedilo
da ste je iskazivali na iole govorljiviji naèin.
- Je li to tako siromašno i rijetko?
- To je bilo toliko siromašno koliko i èesto, moj prijatelju, a najèešæe nijemo. Ljubila
sam vas. Kako bih još voljela ponuditi vam smrvljene breskve!
Koèija se zaustavila. Veæ su bili pred kuæom. Izišao je iz koèije i pružio joj ruku da i
ona siðe.
- Ne mogu - rekla je.
Njegova je bol bila toliko vidljiva da je gospoða de Sainte Colombe poželjela dotaæi
ga rukom.
- Ne izgledate dobro - reèe.
Izvukao je violu iz navlake i položio je na put. Sjeo je na nogostup i zaplakao.
Sišla je. Hitro je ustao i otvorio vrata kolnog ulaza. Prešli su poploèenim dvorištem,
popeli se na terasu, ušli u odaju za primanje gdje je svoju violu ostavio uz kamenu peæ.
Reèe joj:
- Moju tugu nemoguæe je opisati. Imate pravo što ste mi prigovorili. Rijeè nikad ne
može reæi ono o èemu želim govoriti a ne znam kako reæi…
Gurnuo je vrata koja su izlazila na terasu i stražnji vrt. Hodali su po travnjaku. Prstom
je pokazao na kolibu, rekavši:
- Evo kolibe u kojoj govorim!
Ponovno je poèeo tiho plakati. Išli su sve do èamca. Gospoða de Sainte Colombe se
popela u bijeli èamac, dok joj je on pridržavao njegov rub i zadržavao ga blizu obale.
Skupila je haljinu da stane na vlažnu dasku èamca. On se uspravio. Vjeðe su mu bile
spuštene. Nije primijetio da je èamac nestao. Nakon nekog vremena došao je k sebi, a
suze su mu klizile niz obraze:
- Ne znam kako da kažem, gospoðo. Prošlo je dvanaest godina, ali plahte naše postelje
još nisu hladne.

POGLAVLJE XVI.

Posjete gospodina Maraisa bivale su sve rjeðe. Madeleine mu se pridružila u

Versaillesu ili u Vauboyenu, gdje su se voljeli u sobi gostionice. Madeleine mu je sve
povjeravala. Tako mu je priznala da je njezin otac skladao melodije najljepše na svijetu i
da ih nikome ne da èuti. Bile su tu Suze. Bila je tu Charionova barka.
Jednom su se bili uplašili. Bili su u kuæi kada je Marin Marais htio na prepad, sakrivši
se meðu grane murve, èuti melodije o kojima mu je Madeleine prièala. Stajala je pred
njim u odaji za primanje. Marin je sjedio. Približila se. Isturila grudi tik pred njegovim
licem. Raskopèala je gornji dio svoje haljine, razgrnula svoju podsuknju. U grlu joj žarilo.
Marin Marais nije mogao a da ne uroni svoje lice.
- Manon! - povikao je gospodin de Sainte Colombe.
Marin Marais se sakrio u udubinu najbližeg prozora. Madeleine je problijedjela i na
brzinu popravila podsuknju.
- Da, moj oèe.
- Vrijeme je za naše ljestvice u tercama i kvintama.
- Da, moj oèe.
Ušao je. Gospodin de Sainte Colombe nije primijetio Marina Maraisa. Odmah potom
su izišli. Kada je izdaleka èuo kako ugaða instrument, Marin Marais je izišao iz svog kuta
i htio krišom napustiti kuæu prelazeæi vrt. Nabasao je na Toinette nalakæenu na
balustradu kako promatra vrt. Zaustavila ga je, uhvativši ga za ruku.
- A ja, kako ti se èinim?
Isturila je svoje grudi kao što je to bila uèinila njezina sestra. Marin Marais se
nasmijao, zagrlio ju te pobjegao trkom.

POGLAVLJE XVII.

Drugom prilikom, pošto je prošlo neko vrijeme, za ljetna dana, Guignotte, Madeleine i
Toinette su se dogovorile otiæi u kapelicu da oèiste kipove svetaca, poskidaju pauèinu,
operu pod, obrišu prašinu sa stolica i klupa, okite oltar cvijeæem, a Marin Marais im je
pravio društvo. Popeo se na kor i svirao jedan komad za orgulje. Dolje je vidio Toinettu
kako krpom briše poploèeni pod i stube oko oltara. Dala mu je znak. Sišao je. Bilo je vrlo
vruæe. Uhvatili su se za ruke, prošli kroz vrata sakristije, trkom prešli groblje, preskoèili
zidiæ i našli se usred grmlja na rubu šume.
Toinette je bila sva zadihana. Kroz prorez haljine vidjele su se njezine grudi sjajne od
znoja. Oèi su joj blistale. Isturila je grudi.
- Znoj vlaži rub moje haljine - reèe.
- Imate grudi veæe od grudi vaše sestre.
Promatrao je njezine grudi. Želio je približiti usne, uhvatio ju je za ruke, a onda se htio
odvojiti od nje i otiæi. Izgledao je izgubljeno.
 - Utroba mi sva vruæa - reèe mu, uzimajuæi mu ruku i stavljajuæi je meðu svoje.
Privuèe ga k sebi.
- Vaša sestra... - mrmljao je i stegnuo je u zagrljaj. Dohvatili su se. Spustio je pogled.
Raskopèao košulju.
- Skinite se goli i uzmite me - reèe mu.
Bila je još dijete. Ponavljala je:
- Skinite me golu! I vi se skinite goli!
Imala je tijelo okrugle i pune žene. Pošto su se bili uzeli, u trenutku kada je navlaèila
svoju košulju, gola, osvijetljena sa strane svjetlošæu dana koji odlazi, teških grudi, s
bedrima na pozadini lišæa, èinila mu se najljepšom ženom na svijetu.
- Ne stidim se - reèe ona.
- Ja se stidim.
- Osjetila sam žudnju.
Pomogao joj je da navuèe haljinu. Podigla je ruke i držala ih opušteno u zraku.
Stegnuo ju je oko pasa. Ispod košulje nije nosila duge gaæe. Reèe:
- Sada æe Madeleine postati još mršavijom.

POGLAVLJE XVIII.

Bili su napola nagi u Madeleininoj sobi. Marin Marais se oslonio o stranicu postelje.
Rekao joj:
- Napuštam vas. Vidjeli ste da pri dnu svog trbuha više ništa nisam imao za vas.
Uzela mu je ruke i polako, stavljajuæi lice meðu dlanove Marina Maraisa, poèela
plakati. On uzdahnu. Motka koja je držala zavjese kreveta srušila se dok je vukao svoje
hlaèe da ih sveže. Uzela mu je iz ruku vezice i prinijela ih usnama.
- Vaše suze su slatke i diraju me. Napuštam vas jer više ne sanjam o vašim grudima.
Vidio sam i druga lica. Srca su nam izgladnjela. Naš duh ne zna za odmor. Život je lijep u
mjeri u kojoj je surov kao naš plijen.
Šutjela je, igrala se s uzicama, gladila svoj trbuh i nije ga gledala. Podiže glavu,
iznenada mu okrenu lice, sva crvena, i promrmlja:
- Prestani govoriti i odlazi!

POGLAVLJE XIX.

Gospoðica de Sainte Colombe razboljela se i postala tako mršavom i slabom da je

teturala. Bila je trudna. Marin Marais se nije usudio pitati je za novosti, ali se dogovorio s
Toinettom da æe jednog dana doæi iznad praonice na Bièvri. Tu bi dao svom konju sijena
i raspitivao se o Madeleininoj trudnoæi. Rodila je malog djeèaka, mrtvoroðenèe. Povjerio
je Toinetti paket koji je predala svojoj sestri: u njemu su bile cipele žutih sara od teleæe
kože s vezicama što ih je, na njegovu molbu, izradio njegov otac. Madeleine ih je htjela
baciti u peæ, ali ju je Toinette sprijeèila u tome. Oporavljala se. Èitala je pustinjske
Oèeve. Kako je vrijeme prolazilo, on je prestajao dolaziti.
Godine 1675. skladao je s gospodinom Lullyjem. Godine 1679. umro je Caignet.
Marin Marais je s dvadeset tri godine imenovan za namještenika kraljeve dvorske službe
zauzimajuæi mjesto svojega prvog uèitelja. Vršio je takoðer dužnost dirigenta orkestra
zajedno s gospodinom Lullyjem. Skladao je opere. Oženio se s Catherinom d’Amicourt i s
njom imao devetnaestero djece. Godine kada su otvorene grobnice Port-Royala (godine
kada je kralj pismeno naredio da se sruše zidovi i ekshumiraju tijela gospode Hamona i
Racina i daju se psima) ponovno se latio teme Sanjarke.
1686. stanovao je u ulici Jour, blizu crkve Saint-Eustache. Toinette se udala za
gospodina Pardouxa sina, koji bijaše, kao i njegov otac, lutnjar u Parizu i s kojim je imala
petero djece.

POGLAVLJE XX.

Deveti put kako je osjetio pored sebe suprugu koja mu se pridružila bilo je u proljeæe.
Bilo je to u vrijeme velikog progona u lipnju 1679. Iznio je vino i pladanj s vaflima na
radni stol. Svirao je u kolibi. Stao je i rekao joj:
- Kako je moguæe da dolazite ovdje poslije smrti? Gdje je moj èamac? Gdje su moje
suze kada vas vidim? Niste li vi prikaza? Jesam li ja lud?
- Ne brinite se. Vaš èamac je veæ odavno istrunuo u rijeci. Drugi svijet nije
nepropusniji nego što je to bio vaš èamèiæ.
- Patim, gospoðo, što vas ne dodirujem.
- Nema nièeg, gospodine, za dodirivanje osim vjetra.
Govorila je polako kao što govore mrtvi. I dodala:
- Mislite li da nema patnje za biæe od vjetra? Ponekad taj vjetar donosi do nas krhotine
glazbe. Ponekad svjetlo donosi sve do vaših pogleda djeliæe naših pojava.
Opet je zašutjela. Promatrala je ruke svog muža koje je položio na crveno drvo viole.
- Kako vi ne znate govoriti! - reèe ona - Što hoæete, moj prijatelju? Svirajte.
- Što promatrate dok šutite?
- Svirajte, dakle! Promatrala sam vašu ostarjelu ruku na drvu viole.
Ukoèio se. Gledao je svoju suprugu i onda, po prvi put u svom životu, ili barem kao da
je nikad dotad nije vidio, pogledao svoju ispijenu, žutu ruku èija se koža osušila. Stavio je
pred sebe obje svoje ruke. Bile su umrljane smræu i zbog toga je bio sretan. Ti znaci
starosti približavali su ga njoj i njezinu stanju. Njegovo srce snažno je udaralo, kao da æe
puæi od radosti koju je osjetio, i prsti su mu drhtali.
- Moje ruke - reèe - Vi govorite o mojim rukama!

POGLAVLJE XXI.

U to doba sunce je veæ nestalo. Nebo je bilo puno kišnih oblaka i bilo je mraèno. Zrak
je bio pun vlage i predosjeæao se skori pljusak. Išao je duž Bièvre. Ponovno je vidio kuæu
i njezin tornjiæ te se okrznuo o visoke zidove koji su je štitili. Iz daljine bi na trenutke
zaèuo zvuk viole svog uèitelja. Bio je ganut zbog toga. Išao je duž zida sve do rijeke i,
hvatajuæi se za korijenje stabla što ga je bujica vode razgolitila, zaobišao zid, došao do
rijeènog nasipa koji je pripadao Sainte Colombovima. Od velike vrbe ostao je samo panj.
Ni èamca tu više nije bilo. Reèe sam sebi: “Vrba je slomljena. Èamac je potonuo. Volio
sam kæeri koje su sada nesumnjivo majke. Upoznao sam njihovu ljepotu.” Nije vidio ni
kokoši ni guske koje bi mu se plele oko nogu: mora da Madeleine više ne stanuje ovdje.
Nekoæ ih je naveèer vraæala u njihovu kolibu i èulo ih se kako se perušaju, kokodaèu i
gaèu u noæi.
Skliznuo je u sjenu zida i, vodeæi se zvukom viole, približio se kolibi svog uèitelja.
Umotavši se u kišnu kabanicu, prislonio je uho uz pregradni zid. Bile su to duge žalopojke
s arpeðima. Nalikovale su na melodije koje je u to vrijeme improvizirao Couperin mlaði
na orguljama Saint-Gervaisa. Kroz mali otvor na prozoru prodirala je svjetlost svijeæe.
Zatim, kako je utihnuo zvuk viole, èuo ga je kako se nekome obraæa, premda nije
zamijetio odgovore.
- Moje ruke - reèe. Vi govorite o mojim rukama!
I još:
- Što promatrate dok šutite?
Nakon sat vremena, gospodin Marais je otišao, koristeæi isti teški put kojim je bio
došao.

POGLAVLJE XXII.

Zimi 1684. jedna se vrba slomila pod teretom leda i od toga se oštetila obala. Kroz
rupu meðu lišæem vidjela se drvosjeèina kuæa u šumi. Gospodina de Sainte Colombe
snažno je pogodio taj lom vrbe jer se podudarao s bolešæu njegove kæeri Madeleine.
Dolazio bi k postelji svoje starije kæeri. Trpio je, tražio i nije nalazio ništa što bi joj
rekao. Milovao je svojim starim rukama košèato lice svoje kæeri. Jedne veèeri kada ju je
posjetio zamolila je oca da joj odsvira Sanjarku što ju je za nju nekoæ, u vrijeme dok ju je
volio, bio skladao gospodin Marais. Odbio je i sobu napustio ljut. Ipak, gospodin de
Sainte Colombe je, nedugo zatim, potražio Toinettu na otoku, u ateljeu gospodina
Pardouxa, i zamolio ju da obavijesti gospodina Maraisa. Uhvatila ga je tuga kakvu je
poznavao otprije. Ne samo da gospodin de Sainte Colombe nije više govorio tijekom
deset mjeseci nego nije dotakao ni svoju violu: bilo je to prvi put da mu se pojavilo takvo
gaðenje. Guignotte je bila mrtva. Nikad ju nije iskoristio, niti joj dotakao kosu koju je bila
nosila raspletenu na leðima, premda ju je bio poželio. Nitko mu više nije pripremao
glinenu lulu i vrèiæ vina. Govorio je slugama da mogu iæi spavati u svoje viseæe krevete
ili igrati karte. Radije je ostajao sam, s jednim dugaèkim svijeænjakom, sjedeæi za stolom,
ili uz luè u svojoj kolibi. Nije èitao. Nije otvarao svoju bilježnicu ukorièenu u crvenu
kožu. Primao je uèenike a da ih i ne pogleda, premda im je trebalo reæi da više ne treba
da se uznemiruju oko dolaska na satove.
U to vrijeme gospodin Marais dolazio bi kasno naveèer i, ušiju priljubljenih uz drvenu
pregradu, slušao - tišinu.

POGLAVLJE XXIII.

Jednog su poslijepodneva Toinette i Luc Pardoux potražili gospodina Maraisa dok je

bio na službi u Versaillesu: Madeleine de Sainte Colombe iznenada je dobila visoku
temperaturu izazvanu boginjama. Bojali su se da æe umrijeti. Straža je obavijestila
dvorskog službenika da ga neka Toinette èeka na ploèniku.
Stigao je zbunjen, u svojim èipkama, s petama ukrašenima zlatnim i crvenim resama.
Marin Marais bijaše turoban. Pokazujuæi pisamce koje je još držao u ruci, zaustio je da
kaže kako ne namjerava iæi. Zatim je pitao koliko je Madeleine stara. Roðena je godine
kada je umro stari kralj. Imala je, dakle, trideset devet godina i Toinette reèe da njezina
starija sestra ne podnosi pomisao da æe doživjeti èetrdesetu neudana. Toinettin suprug,
gospodin Pardoux sin, smatrao je da je Madeleine skrenula pameæu. Poèela je jesti kruh
od mekinja, a zatim se lišila svakog mesa. Žena koja je zamijenila Guignotte sada ju hrani
žlicom. Gospodin de Sainte Colombe si je utuvio u glavu da joj se daje sirup od bresaka
da je održi na životu. Bio je to prohtjev za koji je rekao da ga je bio nauèio od svoje žene.
Gospodin Marais prinio je ruku svojim oèima kada je Toinette izgovorila ime gospodina
de Sainte Colomba. Madeleine je sve povraæala. Buduæi da su gospoda tvrdila da boginje
vode do svetosti i u samostan, Madeleine de Sainte Colombe se suprotstavila i rekla da je
svetost služba njezina oca, a samostan vorne na Bièvri te da mu se ta spoznaja, kada je
jednom bio došao do nje, uèinila beskorisnim da bi je obnovio. Što se tièe toga da se
izoblièila, ona kaže da nije tražila da ju se zbog toga žali; veæ je mršava poput èièka i
privlaèna koliko i on: nekoæ ju je jedan muškarac èak napustio zato jer su njezine grudi,
kada je smršavila od boli, postale male poput lješnjaka. Nije se prièešæivala, i ne treba u
tome vidjeti obavezno utjecaj gospodina de Buresa ili gospodina Lancelota. Ali ostala je
pobožna. Godinama je odlazila u kapelicu moliti. Popela bi se na galeriju, promatrala kor
i oluke oko oltara, pa sjela za orgulje. Govorila je da tu glazbu prinosi Bogu.
Gospodin Marais je pitao kako to podnosi gospodin de Sainte Colombe. Toinette
uzvrati da se dobro drži, ali da nije htio svirati komad pod naslovom Sanjarka. Šest
mjeseci poslije Madeleine je još plijevila u vrtu i sijala sjeme cvijeæa. No, bila je odveæ
slaba da bi odlazila u kapelicu. Još dok je mogla hodati a da ne padne, nastojala je naveèer
sama posluživati oca za stolom, možda zbog poniznosti ili zbog odbojnosti na samu
pomisao da jede, stojeæi iza njegove stolice. Gospodin Pardoux upozorio je svoju ženu
da noæu njezina sestra voskom svijeæa spaljuje kožu na rukama. Madeleine je pokazala
Toinetti rane na nadlakticama. Nije spavala, no u tome je bila poput svog oca. Otac ju je
promatrao kako hoda gore-dole na mjeseèini, blizu kokošinjca, ili kako pada na koljena u
travi.

POGLAVLJE XXIV.

Toinette je nagovorila gospodina Maraisa. Dovela ga je, pošto je bila upozorila oca, a
da ga gospodin de Sainte Colombe nije morao vidjeti. Soba u koju je ušao mirisala je na
pljesnivu svilu.
- Puni ste raskošnog ordenja, gospodine, i gojazni - reèe Madeleine de Sainte
Colombe.
U prvi mah ništa nije rekao, gurnuo je tabure blizu postelje i sjeo na njega, ali mu se
èinio odveæ nizak. Radije je ostao stajati osjeæajuæi veliku nelagodu, oslanjajuæi se
rukom o stup postelje. Èinilo joj se da su mu hlaèe od plavog satena koje sezahu do
koljena odveæ uske: kada bi se micao trljale su mu stražnjicu, otkrrivajuæi mu trbušæiæ i
nadražujuæi mu spolovilo. Rekla je:
 - Zahvaljujem vam što ste došli iz Versaillesa. Voljela bih da svirate onu melodiju
koju ste bili nekoæ skladali za mene i koja je tiskana.
Rekao je da je nesumnjivo rijeè o Sanjarki. Gledala ga je ravno u oèi i rekla:
- Da. I vi znate zašto.
Šutio je. Naklonio se šutke, zatim se naglo okrenuo prema Toinetti, zamolivši je da
ode po Madeleininu violu.
- Obrazi su vam upali... Vaše oèi udubljene. Vaše ruke su tako mršave! - reèe, kada je
Toinette bila otišla, s licem koje je odavalo užasavanje.
- Ta je konstatacija s vaše strane vrlo delikatna.
- Vaš je glas dublji nego nekoæ.
- Vaš je viši.
- Jeli moguæe da ne osjeæate bol? Toliko ste smršavili.
- Ne primjeæujem da sam nedavno osjeæala bol.
Marin Marais makne ruke s pokrivaèa. Povuèe se i osloni o zid sobe, u sjenu udubine u
prozoru. Govorio je sasvim tiho:
- Još mi zamjerate?
- Da, Marin.
- Ono što sam nekoæ uèinio još vas potièe na to da me mrzite?
- Samo vas, gospodine! Ali gojila sam i odbojnost prema sebi. Zamjeram si što sam
dopustila da se osušim najprije od sjeæanja na vas, zatim od èiste tuge. Od mene su ostale
samo Titonusove kosti!
Marin Marais se nasmije. Približio se postelji. Rekao joj je da mu se nikad nije èinila
previše debelom i da se sjeæa da je nekoæ, kada bi je dodrivao, mogao spojiti prste oko
njezina bedra.
- Puni ste duha - reèe ona - a kada pomislim da sam željela biti vaša žena!
Gospoðica de Sainte Colombe naglo skine plahtu sa svoje postelje. Gospodin Marais
se povuèe tako hitro da je otkvaèio posteljnu zavjesu i rastvorio je. Zadigla je košulju da
bi sišla, vidio joj je bedra i sasvim nago spolovilo. Bosih nogu je sišla na ploèice
ispustivši kratak krik, napela tkaninu svoje gornje košulje, pokazala mu je, stavila meðu
prste, govoreæi:
- Ljubav koju si mi davao nije bila deblja od ovoga nabora moje košulje.
- Lažeš.
Zašutjeli su. Položila je svoju košèatu ruku na zglob gospodina Marina Maraisa pun
ordenskih vrpci i rekla mu:
- Sviraj, molim te.
Nastojala se ponovno popeti na postelju, ali bila joj je odveæ visoka. Pomogao joj je,
gurajuæi njezinu mršavu stražnjicu. Bila je lagana poput jastuka. Njezina sestra se upravo
bila vratila i uzeo joj je violu iz ruku. Toinette je potražila konopac; navukla zavjese
kreveta i ostavila ih. Poèeo je svirati Sanjarku i ona ga je prekinula moleæi ga da svira
sporije. Ponovno je poèeo. Oèima žarkima od groznice, gledala ga je kako svira. Nije ih
zatvarala. Pomno je motrila detalje njegova tijela dok je svirao.

POGLAVLJE XXV.

Uzdisala je. Primakla je oèi prozorskoj rešetki. Kroz mjehure zraka u njoj uhvaæene
vidjela je Marina Maraisa kako pomaže njezinoj sestri da se popne u koèiju. Zatim je i
sâm petom sa zlatnim i crvenim resama stao na nogostup te upao u koèiju, zatvorivši
pozlaæena vrata. Dolazila je noæ. Bosa, tražila je svijeænjak, zatim je èetveronoške
prekopavala svoju garderobu, izvukla staru žutu cipelu više-manje spaljenu i djelomièno
ukruæenu. Pridržavajuæi se za paravan i pomažuæi tkaninama svojih haljina, pridigla se i
sa svijeænjakom i cipelom vratila do postelje. Stavila ih je na stol uz uzglavlje. Uzdisala
je kao da su tri èetvrtine daha kojima je raspolagala posve potrošene. Mrmljala je:
- Nije htio biti obuæar.
Ponavljala je tu reèenicu. Oslonila je svoja križa o madrac i drvo postelje. Izvukla je
dugaèku vezicu iz rupica žute cipele koju je bila odložila pored svijeænjaka. Minuciozno
je napravila pomièni uzao. Uspravila se i približila tabure što ga je Marin Marais uzeo da
bi na njega sjeo. Gurnula ga je pod gredu najbližu prozoru, uz pomoæ zavjese kreveta
popela se na tabure, uspjela uèvrstiti omèu, pet ili šest puta ovivši vezicu oko velikog
šiljka koji se tu bio našao, uvukla glavu u omèu i stegnula ju. Teško joj je bilo odgurnuti
tabure da padne. Dugo je lamatala i plesala nogama prije nego što je pao. Kada su joj se
noge našle u praznom, kriknula je; koljena su joj se naglo odsjekla.

POGLAVLJE XXVI.

Sva su jutra svijeta nepovratna. Godine su prošle. Gospodin de Sainte Colombe je,
ustavši, pomilovao rukom platno gospodina Baugina i obukao košulju. Išao je obrisati
prašinu u svojoj kolibi. Bio je starac. Održavao je i cvijeæe i žbunje što ih je posadila
njegova kæer prije nego što se bila objesila. Zatim bi upalio vatru i ugrijao mlijeko.
Izvadio je duboki tanjur od pune majolike u kojem je gnjeèio svoju kašu.
Gospodin Marais nije vidio gospodina de Sainte Colomba od dana kada ga je ovaj bio
iznenadio našavši ga kako kiše pod njegovom kolibom, mokar do kostiju. Gospodin
Marais se dobro sjeæao da je gospodin de Sainte Colombe bio stvorio melodije koje je
zanemarivao premda su se smatrale najljepšima na svijetu. Ponekad se budio noæu i
prisjeæao imena što mu ih je Madeleine šaptala kao tajnu: Suze, Pakao, Enejina sjena,
Charonova barka, i žalio je što živi a da ih je èuo jedva jedanput. Nikad gospodin de
Sainte Colombe nije objavio ono što je bio skladao, ni što su ga njegovi uèitelji bili
nauèili. Gospodin Marais trpio je misleæi na to kako æe se ta djela zauvijek izgubiti kada
gospodin de Sainte Colombe umre. Nije znao kakav æe mu biti život ni kakva æe mu biti
neposredna buduænost. Htio ih je upoznati prije nego što bude kasno.
Napustio je Versailles. Bilo da je kišilo, ili sniježilo, dolazio je noæu na Bièvru. Kao
nekoæ privezao bi svog konja uz praonicu, na putu za Jouy, kako ne bi èuli njegovo
rzanje, zatim bi pošao vlažnom stazom, zaobišao zid na obali, i šmugnuo pod vlažnu
kolibu.
Gospodin de Sainte Colombe nije svirao te melodije ili barem nikad nije svirao
melodije koje gospodin Marais nije poznavao. Istinu govoreæi, gospodin de Sainte
Colombe je sve rjeðe svirao. Èesto bi dugo trajala tišina za vrijeme koje mu je ponekad
došlo da razgovara sam sa sobom. Tijekom triju godina, skoro svake noæi, gospodin
Marais bi dolazio do kolibe govoreæi si: “Hoæe li veèeras svirati te melodije? Odgovora li
mu ova noæ?”
 POGLAVLJE XXVII.

Naposljetku, u noæi 23. dana 1689. godine, još dok je bilo vrlo hladno, zemlja
prekrivena mrazom, vjetar štipao za oèi i uši, gospodin Marais je dogalopirao do praonice.
Mjesec je sjao. Nije bilo ni oblaèka. “Oh!” reèe si gospodin Marais, “ova je noæ èista,
zrak svjež, nebo hladno, vjeèno, mjesec okrugao. Èujem kako potkove mog konja udaraju
o zemlju. Možda æe to biti veèeras.”
Smjestio se na hladnoæi, stišæuæi uza se crnu pelerinu. Hladnoæa je bila tako jaka da
je iznad odjenuo izokrenutu ovèju kožu. Svejedno, bilo mu je hladno za stražnjicu.
Spolovilo mu siæušno i smrznuto.
Slušao je neprimijeæen. Boljelo ga je uho prislonjeno uza smrznutu dasku. Sainte
Colombe se zabavljao puštajuæi da strune njegove viole odzvanjaju u prazno. Napravio je
nekoliko melankoliènih poteza gudalom. Na trenutke je, kako mu se èesto dogaðalo,
govorio sam sa sobom. Zatim nije radio ništa. Njegova se svirka èinila nemarnom,
staraèkom, pustom. Gospodin Marais je približio uho pukotini meðu drvenim daskama da
bi razabrao smisao rijeèi koje je povremeno mrmorio gospodin de Sainte Colombe. Nije
ih razumio. Èuo je samo rijeèi bez smisla poput “smrvljene breskve” ili “èamac”.
Gospodin de Sainte Colombe svirao je Chaconnu Dubois što ju je nekoæ izvodio na
koncertima sa svojim kæerima. Gospodin Marais je prepoznao glavnu temu. Komad je
završavao, velièanstven. Zatim je èuo uzdah, a onda gospodina de Sainte Colomba koji je
sasvim tiho izricao svoje jadikovke:
- Ah! Obraæam se samo sjenama koje su odveæ ostarjele! Koje se više ne mièu! Ah!
Kada bi osim mene na svijetu bio neko živ tko cijeni glazbu! Imao bih mu što reæi!
Povjerio bih mu je i mogao bih umrijeti.
Tada gospodin Marais, drhteæi vani od hladnoæe, i sam uzdahne. Pa uzdahnuvši još
jednom, zagrebe na vrata kolibe.
- Tko je to tamo tko uzdiše u tišini noæi?
- Èovjek koji je pobjegao iz palaèe u potrazi za glazbom.
Gospodin de Sainte Colombe je shvatio tko je posrijedi i obradovao se. Nagnuo se
naprijed, napola otškrinuvši vrata i gurajuæi ih svojim gudalom. Pojavilo se malo svjetla,
ali slabijeg od onog što je davao pun mjesec. Marin Marais je ostao èuèati ispred.
Gospodin de Sainte Colombe se nagnuo k njemu i pitao ga, unijevši mu se u lice:
- Što tražite, gospodine, u glazbi?
- Tražim žalovanje i suze.
Tada je do kraja gurnuo vrata kolibe te ustao drhteæi. Ceremonijalno je pozdravio
gospodina Maraisa kad je ovaj ušao. Poèeli tako da ušutješe. Gospodin de Sainte Colombe
je sjeo na svoj tabure i rekao gospodinu Maraisu:
- Sjednite!
Gospodin Marais sjedne, još jednako umotan u svoju ovèju kožu. Ruke su mu ostale
visjeti od nelagode.
- Gospodine, mogu li vas zamoliti za posljednju poduku? - upita gospodin Marais,
odjednom oživjevši.
- Gospodine, mogu li pokušati dati vam prvu poduku? - uzvrati gospodin de Sainte
Colombe muklim glasom.
Gospodin Marais klimne glavom. Gospodin de Sainte Colombe se zakašlja i pokaže da
bi volio nastaviti. Govorio je isprekidano.
- Teško je to, gospodine. Glazba jednostavno postoji da bi govorila o onom o èemu
rijeèi ne mogu. U tom smislu nije posve ljudska. A vi ste, dakle, otkrili da nije za kralja?
- Otkrio sam da je ona za Boga.
- Pogriješili ste jer Bog govori.
- Za uho?
- Ono o èemu ne mogu govoriti nije za uho, gospodine.
- Za zlato?
- Ne, zlato se ne može èuti.
- Slavu?
- Ne. To samo imena postižu slavu.
- Tišinu?
- Ona je samo suprotnost govora.
- Za glazbenike suparnike?
- Ne!
- Ljubav?
- Ne.
- Žaljenje za ljubavlju?
- Ne.
- Odricanje?
- Ne i ne.
- Za vafel darovan nevidljivom?
- Ni to. Što je vafel? On se vidi. Ima okus. Jede se. To nije ništa.
- Ne znam više, gospodine. Vjerujem da treba ostaviti èašicu mrtvima...
- Tako æete izgorjeti.
- Malo pojilo za one koje je govor sasušio. Za sjenu djeci. Za udarce èekiæem
obuæara. Za stanja koja prethode djetinjstvu. Kada smo bili bez daha. Kada smo bili bez
svjetla.
Na starom i strogom licu glazbenika, nakon nekoliko trenutaka pojavi se smiješak.
Uzme gojaznu ruku Marina Maraisa u svoju košèatu.
- Gospodine, malo prije ste èuli da uzdišem. Još malo pa æu umrijeti i moje umijeæe
sa mnom. Za mnom æe žaliti jedino moje kokoši i moje guske. Povjerit æu vam jednu ili
dvije melodije kadre diæi mrtve. Hajdemo!
Nastojao je ustati, ali se zaustavio u toj kretnji.
- Najprije moramo potražiti violu moje pokojne kæeri Madeleine. Dat æu vam da
èujete Suze i Charonovu barku. Dat æu vam da èujete cijelo Žalovanje nad grobom. Još
meðu svojim uèenicima nisam našao nijedno uho da ih èuje. Poite sa mnom.Otpratite me.
Marin Marais ga je uzeo pod ruku. Sišli su niz stube kolibe i uputili prema kuæi.
Gospodin de Sainte Colombe povjerio je gospodinu Maraisu Madeleininu violu. Bila je
prekrivena prašinom. Obrisali su je svojim rukavima. Zatim je gospodin de Sainte
Colombe napunio kositreni tanjur s nekoliko smotuljaka vafli. Obojica su se vratila u
kolibu s pletenom bocom, violom, èašama i tanjurom. Dok je gospodin Marais skidao
svoju crnu pelerinu i ovèju kožu te ih bacio na pod, gospodin de Sainte Colombe napravio
je mjesta i u središte kolibe, blizu ovdje probijena prozorèiæa kroz koji se vidio bijeli
mjesec, postavio pisaæi stol. Pošto je njime prešao po usnama, obrisao je sa stola prstom
vlažnim od sline dvije kapljice crnoga vina što su kapnule iz boce umotane u slamu pored
tanjura. Gospodin de Sainte Colombe napola je otvorio note ukorièene u janjeæu kožu,
dok je gospodin Marais ulio malo kuhana crnoga vina u svoju èašu. Gospodin Marais
približi svijeænjak notnoj bilježnici. Gledali su u njih, zatvorili bilježnicu, sjeli i ugodili
instrumente. Gospodin de Sainte Colombe odmjerio je prazne taktove te su namjestili
svoje prste. Tako su svirali Suze. U trenutku kada se pjev dviju viola poèeo uzdizati,
pogledali su se. Plakali su. Svjetlo koje je prodiralo u kolibu kroz prozorèiæ postalo je
žuto. Dok su im se suze polako cijedile niz nos, obraze, usne, istodobno su uputili jedan
drugom po osmijeh. Gospodin Marais tek se u zoru vratio u Versaille.

¸1