Ana Kaspak Katedra za junu slavistiku Univerzitet u Lou

UDK 811.162.1'373.45:811.163.41'373.45 Prethodno saoptenje

TURCIZMI U POLJSKOM I SRPSKOM JEZIKU (na osnovu izabranih primera iz istorijskih romana Pan Volodijovski Henrika Sjenkjevia i Na Drini uprija Ive Andria)
Apstrakt: U radu je data etimoloka analiza poljskih i srpskih turcizama iz razliitih oblasti. Materijal je sakupljen iz istorijskih romana poljske i srpske knjievnosti. Kljune rei: turcizmi, poljski jezik, srpski jezik, pozajmljenica, jeziki kontakti.

U leksikom fondu svakog prirodnog jezika postoje domae i pozajmljene rei, poto se nijedan narod ne razvija u izolaciji. Nijedan ivi jezik nije isto svoj, svaki ima pozajmljenih rijei iz drugih jezika. Poput seobe ljudi, i rijei se kreu iz jednog jezika u drugi (kalji 1989: 13). Kontakti izmeu ljudi iz razliitih zemalja u ekonomskoj, kulturnoj, naunoj i politikoj oblasti utiu na prodiranje jezikih oblika iz jednog jezika u drugi. Slovenski jezici takoe nisu odoleli stranim uticajima. U svakom od ovih jezika mogu se s lakoom navesti germanske, romanske ili turske pozajmljenice. Turski jezik, kojim se danas slui stanovnitvo Republike Turske (oko 60 miliona stanovnika), male grupe turskog porekla na Balkanu (Bugarska, Makedonija, Kosovo, Grka, Rumunija) i nekoliko miliona Turaka u emigraciji u Evropi (Nemaka, Austrija, vedska, Belgija, Francuska), poeo je da se razvija u Anatoliji krajem XI veka, to znai od vremena osvajanja poluostrva od strane turskih plemena koja su dola iz centralne Azije pod komandom Selduka. Migracije ovih plemena u pravcu Evrope izazvale su uspostavljanje kontakata sa drugim narodima i plemenima, takoe i sa Slovenima. Tursko-slovenski jeziki kontakti se dele na tri razdoblja: 1. vreme od poetka nae ere do polovine VII veka prvi kontakti Slovena s turskim plemenima, Hunima i Hazarima; 2. vreme od polovine VII do XIV veka intenziviranje kontakata, pre svega sa Protobugarima, Peenjezima, Kumanima i Tatarima; 3. vreme od XIV veka do poetka XX veka vreme borbi Istonih i Zapadnih Slovena sa Tatarima i Osmanskim carstvom i narodnooslobodilaki ratovi Junih Slovena protiv Osmanskog carstva. Nije teko izraunati da su istorijski kontakti Slovena s turskim plemenima trajali vie od hiljadu godina. U to vreme je prodiralo u slovenske jezike mnogo rei turskog porekla, to jest turcizama (nije to bio jednostrani proces poto je i turski jezik bio izloen slavizaciji). Turcizam oznaava pozajmljenicu iz turskog jezika. Ipak je to izuzetno irok pojam, poto oznaava ne samo re striktno turskog porekla, nego rei koje su prodirale u slovenske jezike iz drugih

Ana Kaspak

jezika (npr. arapskog, persijskog, grkog) preko turskog (u ovom sluaju turski je bio kulturni posrednik, transfer). Prihvaena je podela slovenskih turcizama na pet etimolokih slojeva (Stachowski 2007: 67): 1. Staroturski sloj (pre XIV veka) turcizmi ovog sloja su poznati svim ili skoro svim slovenskim jezicima, poto su bili pozajmljeni u prvim vekovima tursko-slovenskih kontakata, odnosno tada, kada su jo Sloveni inili celinu; 2. Protobugarsko-turski sloj (VIIXI vek) turcizmi ovog sloja potiu iz dva dijalekta: volko-protobugarskog i dunavsko-protobugarskog. Nije dokazano da li su svi protobugarizmi; 3. Kumanski sloj (XIIXIII vek) ovom sloju pripadaju turcizmi koji se nalaze u istonoslovenskim jezicima, ree u poljskom; 4. Kipacki sloj (XIIIXIX vek) turcizmi ovog sloja se nalaze pre svega u istonoslovenskim jezicima, deo njih moemo nai u poljskom (to su uglavnom pozajmljenice iz krimsko-tatarskog jezika); 5. Osmansko-turski sloj (XIVXIX vek) turcizmi ovog sloja u principu nalaze se u svim slovenskim jezicima, posebno u junoslovenskim zbog bliskih kontakata Junih Slovena sa osmanskim Turcima. Na osnovu gorepomenutih podataka nije teko zakljuiti da su slovenski jezici puni turskih pozajmljenica. Ovaj rad je proba prezentacije pomenutih jezikih pozajmljenica u poljskom i srpskom jeziku, dakle u dva slovenska jezika iz dve razliite grupe: zapadne i june. Izvori turskih pozajmljenica, koje u analizirati, ine dva istorijska romana: poljski Pan Volodijovski Henrika Sjenkjevia (18461916) i srpski Na Drini uprija Ive Andria (18921975). Autor prvog romana je jedan od najpoznatijih poljskih pisaca preloma XIX i XX veka i dobitnik Nobelove nagrade za celokupno delo (1905). Najveu popularnost je stekao zahvaljujui Trilogiji, to jest ciklusu tri istorijska romana (Ognjem i maem, 1884; Potop, 1886; Pan Volodijovski, 1888) koje je napisao u doba dok je Poljska bila rascepljena pod tuinskom vlasti, pa je seanjem na slavne trenutke iz istorije eleo probuditi nacionalnu svest. Fabula poslednjeg romana iz ciklusa predstavlja istorijske dogaaje od 1668. do 1673. godine, to znai iz doba ratova Poljske s Turskom (izbor Mihala Koributa Vinjovjeckog, odbrana Kamenca Podoljskog, Hotinska bitka). Andri je roen u Bosni, u katolikoj hrvatskoj porodici. 1961. godine je dobio Nobelovu nagradu za knjievnost kao dravljanin SFR Jugoslavije. Njegov najpoznatiji roman Na Drini uprija predstavlja istoriju Viegrada i mosta preko reke Drine, poevi od 1516. godine kada je izraen most, do 1914. godine kada je delimino sruen. Ove radove sam izabrala budui da oba romana opisuju odnose dva razliita naroda sa Turcima, a izabrani autori su izuzetno veto upleli turcizme u jezik svojih dela, da bi to vernije predstavili klimu epohe, karakter, obiaje i filozofiju ivota ljudi koji su iveli u odreenom periodu. tavie, ovi romani su

380

Turcizmi u poljskom i srpskom jeziku

odlian izvor turcizama koji i dalje funkcioniu u savremenom poljskom i srpskom jeziku. Podela turcizama prema vrstama rei1 1. Pune imenice i hibridne forme Pune imenice turskog porekla koje funkcioniu u poljskom i srpskom jeziku su, izmeu ostalog: atas (polj. atlas) < atlas (tur.) < alas (arap.); bakalie (polj. sueno juno voe) < bakkal (tur.) < baqql (pers.); bazar (polj. pazar) < pazar (tur.) < bzr (pers.); karawana (polj. karavan) < kervan (tur.) < krwn (pers.); makata (polj. makat) < makat (tur.) < makad (arap.); alat < alt (tur.) < lt (arap.); bata < bahe (tur.) < be (pers.); duvan < duhan (tur.) < dun (arap.); sanduk < sandk (tur.) < andq (arap.); torba < torba (tur.). Meu imenicama koje su naveli Sjenkjevi i Andri postoje hibridne formacije, to jest rei koje se sastoje od turske osnove i domaeg sufiksa, na primer: bazarnik (polj. trgovac) pazar < bzr (tur. < pers.) + -ik (sufiks -ik je u poljskom jeziku formant za tvorbu imena zanimanja); bisurmastwo (polj. razuzdanost) mslim < muslim (tur. < arap.) + -stwo (sufiks -stwo je u poljskom jeziku formant za tvorbu apstraktnih imenica); kalectwo (polj. invalidnost) kalk < kalak (tur. < pers.) + ctwo (sufiks ctwo je u poljskom jeziku formant za tvorbu apstraktnih imenica); hadinica hac < a (tur. < arap.) + -in (srp.) + -ica (srp.); konaite konak (tur.) + -ite (srp.); kuluenje kulluk (tur.) + -enje (srp.). 2. Glagoli Glagoli turskog porekla u poljskom i srpskom jeziku su esto u modifikovanom obliku i ima ih mnogo manje nego imenica (posebno u romanu Pan Volodijovski). Dajem izabrane glagole u obliku infinitiva:
Na osnovu renika kalji A., Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo 1989; Brckner A., Sownik etymologiczny jzyka polskiego, Wiedza Powszechna, Varava 1957; Bory W., Sownik etymologiczny jzyka polskiego, Wydawnictwo Literackie, Krakov 2005.
1

381

Ana Kaspak

koczowa (polj. voditi nomadski ivot) k (tur.) + -owa (glagoli sa sufiksom -owa u poljskom jeziku ine veliku grupu); zbisurmani si (polj. raspustiti se) z- (nesvreni glagoli u poljskom jeziku koji dobijaju prefiks z- menjaju svoj aspekt postaju svreni) + mslim < muslim (tur. < arap.) + -i (glagoli sa sufiksom -i u poljskom jeziku ine veliku grupu) + si (refleksivna zamenica); anlajisati anlamak (tur.) + -ti (srp.); hesapiti hesap < isb (tur. < arap.) + -ti (srp.); konaiti konak (tur.) + -ti (srp.); pazarovati pazar < bzr (tur. < pers.) + -ovati (srp.).

3. Pridevi Pridevi turskog porekla, kao i glagoli, nemaju turskog oblika, na primer: atasowy (polj. atlasni) atlas < alas (tur. < arap.) + -owy (sufiks -owy za tvorbu prideva u poljskom jeziku); bohaterski (polj. junaki) bahadr < bahdur (tur. < pers.) + -ski (sufiks ski za tvorbu prideva u poljskom jeziku); janczarski (polj. janiarski) yenieri (tur.) + -ski; sutaski (polj. sultanski) sultan < suln (tur. < arap.) + -ski; wezyrski (polj. vezirski) vezir < wzr (tur. < arap.) + -ski; elian elik (tur.) + -an (srp.); ilibarski kehruba < kehrub (tur. < pers.) + -ski (srp.); orav kr < kr (tur. < pers.) + -av (srp.); dinovski cin < inn (tur. < arap.) + -ov (srp.) + -ski (srp.); mamuran mahmur < mamr (tur. < arap.) + -an (srp.). Izvrivi ovu, samo preliminarnu, analizu turcizama, moe se primetiti kako su poljski i srpski skloni uticaju turskog jezika. Postoji ve bogata literatura o turcizmima, ali veinu rei turskog porekla u slovenskim jezicima treba jo ispitivati i analizirati. Moja namera je bila da se na osnovu izabranih primera dokae da turske pozajmljenice, uprkos injenici da su veliki deo njih arhaizmi ili istorizmi (Te rijei su vezane za nau prolost, a ponekad rije moe da poslui kao spomenik, kao istorijski dokumenat i izvor (kalji 1989: 11).), jo uvek funkcioniu u modernim jezicima, a mnoge od njih, zbog nedostatka domaeg ekvivalenta, prosean korisnik jezika smatra isto slovenskim reima. Nadam se da e data etimologija izvesti mnoge iz zablude.

382

Turcizmi u poljskom i srpskom jeziku

Literatura Sienkiewicz H., Pan Woodyjowski, Greg, Krakov, 2008. Andri I., Na Drini uprija, Dereta, Beograd 2004. Stachowski S., Sownik historyczny turcyzmw w jzyku polskim, Ksigarnia Akademicka, Krakov, 2007. kalji A., Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1989. Brckner A., Sownik etymologiczny jzyka polskiego, Wiedza Powszechna, Varava, 1957. Bory W., Sownik etymologiczny jzyka polskiego, Wydawnictwo Literackie, Krakov, 2005.

Anna Kasprzak

WORDS OF TURKISH ORIGIN IN POLISH AND SERBIAN LANGUAGE

Summary The words of Turkish origin which still exist in the Polish and Serbian language are presented in the paper. These loanwords from the historical novels Pan Woodyjowski by Henryk Sienkiewicz and Na drini uprija by Ivo Andric have been selected and classified in terms of parts of speech and etymologically analyzed. The analysis done on the basis of etymological dictionaries of both languages showed that the selected words of Turkish origin did not come directly from Turkish language but from Arabic and Persian (in this case, Turkish was the transfer). Besides, most of these words are so common in everyday Polish and Serbian that they are often thought to be of native origin. However, this article clarifies some uses of the mentioned loanwords in both languages.

383