SVEUILITE U ZAGREBU FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE ZAVOD ZA MATERIJALE

Mladen Franz

MATERIJALI I - 3. dio

Autorizirana predavanja kolska godina 2005./2006.

1.UVOD Eksploatacijske karakteristike nekog (strojarskog) proizvoda su pored cijene njegove izrade, te trajnosti, osnovni pokazatelj uspjenosti proizvoda na tritu. Osnovna grupa svojstava koja zajedno s nekim ostalim svojstvima ine eksploatacijska svojstva su mehanika svojstva proizvoda odnosno mehanika svojstva materijala od kojih je isti nainjen. Prilikom kreiranja proizoda pri izboru materijala posebno mjesto zauzima skupina mehanikih svojstava koja treba sagledavati ne samo s gledita eksploatacije nego i s gledita izradbe proizvoda. Svojstva materijala openito, pa tako i mehanika svojstva iskljuivo su posljedica strukturnog stanja materijala. Strukturno stanje nekog materijala dobiva se obradom materijala odreenog (kemijskog) sastava odreenim tehnolokim postupcima. Tako se izborom odreenog materijala i odgovarajueg tehnolokog procesa postie ciljano strukturno stanje koje e dati eljena svojstva pa tako i mehanika svojstva. Poznavanjem korelacije strukturno stanje - mehanika svojstva mogue je unaprijed proraunati mehanika svojstva. To naalost vrijedi samo za idealnu tvar. Naime u realnom materijalu prisutne su razliite nepravilnosti u strukturi koje onemoguavaju takav proraun. U okviru ovih predavanja upoznati ste s, primjerice, nepravilnostima kristalne grae, nulte, prve, druge i tree dimenzije koje bitno utjeu na smanjenje mehanikih svojstava realnog materijala u odnosu na idealnu tvar. Tako, na primjer teoretsko smino naprezanje potrebno za posmicanje kristalnih ravnina kod idealnog kristala -Fe iznosi : th8400 N/mm2 dok ta vrijednost eksperimentalno utvena iznosi : stv10 N/mm2. Razlog tako velikom smanjenju u odnosu na teoretsku veliinu su prvenstveno prisutne dislokacije u reetci eljeznih kristala. Zbog svih nepravilnosti prisutnih kod realnih materijala, koje je nemogue obuhvatiti proraunom, mehanika se svojstva mogu utvrditi iskljuivo eksperimentalnim putem. Zbog toga je na podruju ispitivanja mehanikih svojstava materijala razvijena razliita laboratorijska oprema. Naime pri takvim ispitivanjima esto se nastoje imitirati uvjeti u kakvim e odreeni materijal biti optereen tokom eksploatacije. Ispitivanje mehanikih svojstava materijala provodi se na posebno pripremljenim uzorcima koje nazivamo "epruvetama" ili "ispitnim uzorcima" ali isto tako na gotovim strojnim elementima ili ak sklopovima. U okviru ovog kolegija

zadrat emo se na ispitivanju mehanikih svojstava na epruvetama. U skladu s moguim nainom optereivanja tokom eksploatacije i epruvete se optereuju na vlak, tlak, na savijanje, uvijanje na smik. Nadalje optereenje moe biti statiko - konstantno optereenje tokom vremena ili mali prirast optereenja u jedinici vremena, odnosno dinamiko ukoliko se njegov intenzitet mijenja tokom vremena. Ta promjena je najee periodikog karaktera. esto se prilikom ispitivanja mehanikih svojstava simuliraju i neki drugi eksploatacijski uvjeti kao npr. poviena ili sniena temperatura, agresivna atmosfera i si. Osnovna mehanika svojstva odreuju se na epruvetama napregnutim na vlak u uvjetima statikog optereenja. Takvo ispitivanje se naziva statiki vlani pokus.

2. STATIKO VLANO ISPITIVANJE Iz materijala koji elimo ispitati izrezuje se uzorak propisanog oblika i dimenzija epruveta ili ispitni uzorak. Najee je to (ovisno o obliku poluproizvoda) probni tap cilindrinog oblika, kod kojega su njegov promjer i mjerna duljina u odreenom razmjeru. Na slici 1 prikazana je epruveta okruglog presjeka.

Slika 1. Epruveta okruglog presjeka Veliine koje karakteriziraju dimenzije epruvete su slijedee: d0 - poetni promjer epruvete, mm L0 - poetna mjerna duljina epruvete, mm S0 - poetna povrina presjeka epruvete:

d 2 S0 = 0 , mm . 4
O odnosu d0 i L0 biti e rijei kasnije. Epruveta se na mjestima zadebljanja ("glava") uvrsti u eljusti kidalice odnosno stroja na kojem se provodi statiko vlano ispitivanje (slika 2).

Slika 2. Nain optereivanja epruvete pri statikom vlanom ispitivanju Epruveta se optereuje vlanom silom. Prirast sile pri statikom vlanom pokusu u jedinici vremena mora biti takav da prirast proizvedenog naprezanja u epruveti bude 10 N/mm2 u sekundi. Za takvo sporo optereivanje najprikladniji je hidraulini pogon kidalice, a pri takovom hidraulikom sustavu mogue je u svakom trenu rasteretiti epruvetu. Iznos sile kojom je optereena epruveta iskazan je na skali kidalice u N - Njutnima ili kN. Budui da u svakom tijelu optereenje odnosno proizvedeno naprezanje izaziva deformaciju, tako e se i pri statikom vlanom pokusu epruveta produljivati. Stoga se pri statikom vlanom ispitivanju pored vrijednosti sile prati i produljenje epruvete. Na kidalici se na pisau za vrijeme statikog vlanog pokusa crta dijagram sila-produljenje, F-L, koji se naziva i dijagramom kidanja. Produljenje L, mm predstavlja poveanje razmaka L0 koji je naznaen na epruveti prije ispitivanja. Na slici 3 nacrtan je dijagram kidanja F-L za epruvetu iz mekog konstrukcijskog elika koji je u strojarskoj praksi iroko primjenjiv materijal.

Sila F, N

Produljenje L, mm

Slika 3. Dijagram kidanja za "meki" konstrukcijski elik U prvom dijelu dijagrama F-L linearna je ovisnost sile i produljenja, to znai da istim prirastima sile odgovaraju i jednaka produljenja. Takva zakonitost vrijedi sve do vrijednosti sile Fe koja se naziva silom teenja (razvlaenja). Nakon dostizanja te sile ispitni uzorak se nastavlja produljivati uz ak i mali pad optereenja. Za daljnji porast produljenja potreban je opet porast sile. Meutim u tom dijelu statikog vlanog ispitivanja vie ne postoji linearna ovisnost izmeu poveanja sile i produljenja. Optereenje se poveava sve do dostizanja maksimalne sile Fm, nakon koje se epruveta nastavlja produljivati uz sve manju i manju silu. Konano, pri vrijednosti sile Fk dolazi do loma (pucanja) epruvete. Sastavimo li puknuti ispitni uzorak, te izmjerimo li razmak toaka koji je prije ispitivanja iznosio L0 dobiti emo konanu mjernu duljinu Lu (vidi sliku 4).
du Lu

Slika 4. Skica epruvete okruglog presjeka nakon loma Produljenje nakon kidanja Lu, tada iznosi: Lu=Lu-L0, mm. Ta vrijednost naznaena je takoer na apscisi dijagrama F-L, a dobiva se, ako iz konane toke dijagrama povue paralela s linearnim dijelom dijagrama i nae presjecite tog pravca i osi apscisa (vidi sliku 3). Iznosi sile pri statikom vlanom ispitivanju ne daju uvid u ponaanje materijala ukoliko se

u obzir ne uzme povrina poprenog presjeka epruvete. Stoga se uvodi pojam naprezanja, tj. sile po jedinici povrine prema izrazu :

=
F -sila izraena u N S0 -povrina poetnog presjeka u mm2.

F , gdje je S0

Proizlazi da je jedinica kojom se iskazuje naprezanje : N/mm2 ili kako to predvia SI propis Pa=N/m2. Jedan N/mm2 odgovara jednom MPa odnosno jednom MN/m2. U strojarstvu se makar to nije predvieno SI standardom vie koristi jedinica za naprezanje N/mm2, pa emo je i mi ovdje koristiti. Ukoliko se i vrijednosti produljenja L svedu na poetnu mjernu duljinu dobiva se pojam istezanja ili relativnog produljenja:

=
Istezanje se moe izraziti i u postocima :

L , mm/mm. L0
L 100 , % L0

Na taj se nain iz dijagrama sila - produljenje dobiva dijagram naprezanje - istezanje - (vidi sliku 5). , N/mm2

Slika 5. Dijagram naprezanje-istezanje za "meki" konstrukcijski elik Dijagram - je kvalitativno jednak dijagramu F-L budui da se svi iznosi sile dijele s istom vrijednou (S0), a sve vrijednosti produljenja s vrijednou L0. Zbog toga i dijagram - poinje iz ishodita pravcem koji se naziva Hooke-ovim pravcem. U tom podruju naprezanja materijal je deformiran iskljuivo elastino to znai da u sluaju rastereenja (=0) je trajna deformacija 0,

odnosno razmak mjernih toaka na epruveti jednak je L0. Nakon to naprezanje u materijalu (u ovom sluaju "mekom" eliku) dostigne vrijednost Re - granice razvlaenja, on pone tei bez poveanja naprezanja. Granica razvlaenja je po definiciji jednaka :
Fe , N/mm2. S0

Re =

Re - granica razvlaenja je ono naprezanje kod kojeg materijal poinje tei bez poveanja naprezanja. Nadalje materijal nakon prijeene granice razvlaenja ulazi u podruje plastinih ili trajnih deformacija. Ako u toki A (vidi sliku 5) rasteretimo epruvetu (=0) u njoj e ostati prisutna plastina ili trajna deformacija Atr. To znai da e razmak mjernih toaka koji smo prije oznaili sa L0 biti uvean za iznos LA pa je

Atr =

LA , mm/mm. L0

Svaka se deformacija u materijalu (epruveti) nakon prijeene vrijednosti Re sastoji od elastine deformacije el koja izezava sa rastereenjem te od plastine ili trajne deformacije tr koja ostaje trajno prisutna u materijalu. U dijagramu - se iznos trajne deformacije dobije tako da se iz eljene toke na dijagramu povue paralela s Hooke-ovim pravcem i nae presjecite s osi apscisa. Naprezanje kod maksimalne sile naziva se vlanom ili rasteznom vrstoom i jednako je:
Rm = Fm , N/mm2. S0

To naprezanje se nikako ne smije zvati (nazivati) maksimalnim naprezanjem ve kako je prije navedeno vlanom ili rasteznom vrstoom. Naime, makar je iznos tog naprezanja u ovakvom dijagramu - najvei, stvarno to nije maksimalno naprezanje. Razlog zbog ega nije nee se razmatrati u ovom kolegiju. Nakon dostignute vrijednosti Rm, deformacija epruvete nije vie jednolika po itavoj njenoj duljini ve se lokalizira na jednom mjestu, nastaje tzv. vrat. Naprezanje kod kojeg epruveta puca naziva se konanim naprezanjem i jednako je :

Rk =

Fk 2 S 0 , N/mm .

Vrijednost istezanja nakon kidanja odreuje se prema izrazu :

u =

Lu L0 Lu = , mm/mm. L0 L0

Dobiva se u dijagramu - na isti nain kao i vrijednost Lu, u dijagramu F-L povlaenjem paralele iz konane toke dijagrama s Hooke-ovim pravcem i nalaenjem presjecita tog pravca s osi apscisa (vidi sliku 5). Ukoliko se vrijednost u izrazi u postocima oznaava se slovom A i naziva istezljivost :

A = u 100 , %.
No vratimo se naas na poetni dio dijagrama - na njegov linearni dio. Taj pravac je karakteriziran izrazom :
= E

koji se naziva i "Hooke-ovim zakonom" i vrijedi samo u elastinom podruju. Konstanta E se naziva modulom elastinosti ili Young-ovim modulom te predstavlja svojstvo materijala ovisno direktno o vrstoi veze izmeu atoma u kristalnoj reetci ili amorfnoj strukturi. to je ta veza jaa vei je i modul elastinosti. Zbog toga najvei modul elastinosti ima dijamantna struktura. "Hooke-ov zakon" se moe napisati i na drugi nain:

E=

te proizlazi da je jedinica za tu konstantu materijala ista kao i kod naprezanja tj. N/mm2. U dijagramu -, veliina E predstavlja koeficjent smjera Hooke-ovog pravca. Vrijednosti modula elastinosti za konstrukcijske materijale su navedene u tablici 1. Tablica 1. Iznosi modula elastinosti za neke metalne materijale i njihove legure materijal elik sivi lijev * Cu i Cu-legure Al i Al-legure E, N/mm2 210000 110000-160000 105000 70000

* razlog rasipanja vrijednosti modula elastinosti kod SL-a lei u razliitoj koliini i rasporedu grafitne faze

Posljedica ovakvih vrijednosti E-modula biti e i razliiti nagibi Hooke-ovog pravca u dijagramima - za navedene materijale. Dijagram na slici 6 pokazuje kvalitativne dijagrame - za ove materijale. Tone "kvantitativne" dijagrame nacrtati e te na vjebama na temelju eksperimentalnih podataka.

Slika 6. "Kvalitativni" dijagrami - za neke metalne konstrukcijske materijale Budui da "meki" i "tvrdi" elik imaju isti modul elastinosti u elastinom podruju oba dijagrama su smjetena na istom pravcu. Za razliku od "mekog" elika "tvrdi" elik nema izraenu granicu teenja Re ve je prijelaz iz podruja elastinih u podruje plastinih deformacija kontinuiran. Vlana vrstoa "tvrdog" elika je vea od vlane vrstoe "mekog" elika ali je njegova deformabilnost iskazana kroz u odnosno A osjetno manja u usporedbi s "mekim" elikom. U pravilu materijali vee otpornosti (iskazane s Re i Rm) imati e manju deformabilnost (iskazana s A). Vrijedi i obrat. Jasno je da postoje i izuzeci, to je sluaj i sa sivim lijevom. Sivi lijev ima manji modul elastinosti od onog kod elika te je nagib Hooke-ovog pravca manji. No sivi lijev nema gotovo nikakvu mogunost plastine deformacije, te epruveta puca kod dostignute maksimalne sile, a istezljivost se uope ne mjeri. Kod mjedi je nagib Hooke-ovog pravca jo manji, prijelaz je iz podruja elastinih u podruje plastinih deformacija kontinuiran (Re - neizraeno). Vlana vrstoa je u odnosu na "meki" elik u pravilu nia a konano istezanje vee. I na koncu tehniki isti aluminij (jedina nelegura meu ovim materijalima) ima najnii E modul i osjetno niu vlanu vrstou u odnosu na ostale materijale. Konano istezanje (u) prema ovom kvalitativnom prikazu nije vee u odnosu na mjed i elik. Razlog lei u tome to je

kod aluminija radijalna deformacija vea od longitudinalne.

Pokazatelj deformabilnosti je pri statikom vlanom ispitivanju pored konanog istezanja A i vrijednost konanog suenja presjeka (kontrakcija) Z koja se odreuje prema izrazu :
Z= S0 Su 100 , % S0

gdje su: S0 - poetna povrina presjeka Su - konana povrina presjeka. Vrijednost konanog suenja presjeka (kontrakcije) Z je kod aluminija znatno vea u odnosu na ostale materijale iz ovog kvalitativnog prikaza, to e biti kvantitativno prikazano na vjebama.

3. KONVENCIONALNA GRANICA RAZVLAENJA Rp0,2 Iz kvalitativnih dijagrama - proizlazi da je jedino kod "mekog" elika izraena granica razvlaenja Re tj., jedino je kod "mekog" elika diskontinuiran prijelaz iz podruja elastinih u podruje plastinih deformacija. Budui da je s gledita dimenzioniranja strojarskih proizvoda to i najznaajnija veliina jer se kod elemenata strojeva i dijelova strojarskih konstrukcija ne dozvoljava plastina deformacija. Dozvoljeno se naprezanje odreuje prema granici razvlaenja. Stoga se kod materijala bez izraene granice razvlaenja uvodi veliina - konvencionalna (dogovorena) granica razvlaenja Rp0,2. To je ono naprezanje koje nakon rastereenja epruvete izaziva trajnu (plastinu) deformaciju od 0,2 %. Za razliku od standardnog statikog vlanog ispitivanja za odreivanje Rp0,2 potreban je dodatan ureaj - ekstenzimetar (precizni mjera produljenja) koji se uvruje na epruvetu te za pojedine vrijednosti sile F mjeri produljenje L. Na osnovi izraunatih vrijednosti i (izraen u %) grafiki se odreuje iznos Rp0,2 (vidi sliku 7). Za razliku od "prave" granice razvlaenja konvencionalna granica razvlaenja podrazumjeva plastinu deformaciju od 0,2 %. No tako mali iznos trajne deformacije je zanemariv budui da se dozvoljeno naprezanje koje propisuje konstruktor smanjuje u odnosu na tu veliinu i do nekoliko puta i na taj nain osigurava da strojni element ili dio konstrukcije ne bude plastino (trajno) deformiran u eksploataciji.

Slika 7. Odreivanje konvencionalne granice razvlaenja Rp0,2

4. OBLICI I DIMENZIJE EPRUVETA Epruvete za standardni statiki vlani pokus te odreivanje Rp0,2 mogu biti okruglog ili etvrtastog poprenog presjeka. U pravilu se koriste epruvete okruglog presjeka, no u sluaju kada se ele utvrditi mehanika svojstva nekog lima ili trake koriste se uzorci etvrtastog poprenog presjeka. Okrugle epruvete mogu s obzirom na veliinu promjera poetnog presjeka biti : - normalne (d0=20 mm) - proporcionalne (d0 20 mm). Obzirom na poetnu mjernu duljinu L0 dijele se na: - duge epruvete L0=10d0 - kratke epruvete L0=5d0 te kada se kae npr. normalna duga epruveta definiran je poetni promjer d0=20 mm i L0=200 mm. Budui da iznos istezljivosti, A ovisi o tome dali je ta veliina odreena na kratkoj epruveti (L0=5d0) ili dugoj epruveti (L0=10d0) obavezno se to oznauje s indeksom uz slovo A : A5 (L0=5d0) A10 (L0=10d0).

Plosnate epruvete (etvrtastog poprenog presjeka) takoer mogu obzirom na poetnu

mjernu duljinu biti kratke i duge: - kratki ispitni uzorak L0 = 5 ,65 S0 , S0=a0b0 - dugi ispitni uzorak L0 = 11,3 S0 .

Skica plosnate epruvete prikazana je na slici 8.

Slika 8. Epruveta etvrtastog presjeka

5. TVRDOA Po definiciji, tvrdoa predstavlja otpornost materijala prema prodiranju nekog drugog znatno tvreg tijela. Prema Mohs-u svi materijali su prema tvrdoi svrstani u 10 razreda. Najtvrem materijalu - dijamantu pripada tvrdoa 10, a najmeka je milovka (puder) s tvrdoom 1. Metoda je zbog slabe selektivnosti neprimjerena za materijale u strojarstvu, pa se koristi danas iskljuivo u mineralogiji. Unato tome to tvrdoa ne predstavlja fizikalno egzaktno definirano mehaniko svojstvo, mjerenje tvrdoe je jedan od najrairenijih postupaka na podruju ispitivanja mehanikih svojstava. Razlog tome je s jedne strane to je tvrdoa u korelaciji s nekim drugim mehanikim svojstvima (npr. Rm), a s druge strane mjerenje tvrdoe je jednostavnije i prije svega bre od ispitivanja nekih drugih mehanikih svojstava. Nadalje za mjerenje tvrdoe nisu potrebni posebno izraeni uzorci ve je mjerenje mogue, ovisno o metodi, na poluproizvodima ili ak na gotovim proizvodima. Zbog toga su se s vremenom razvile razliite metode mjerenja tvrdoe, a mi emo se u okviru ovog kolegija pozabaviti sa tri glavne metode, koje se kod nas pa i u Europi najvie koriste. Te metode mjerenja tvrdoe su, a nose ime autora koji ih je prvi aplicirao, slijedee : - metoda po Brinellu - metoda po Vickersu - metoda po Rockwellu.

5.1. Brinellova metoda Kod Brinell-ove metode je tijelo koje se utiskuje u metal (po ovoj metodi se mjeri iskljuivo tvrdoa metalnih materijala) kuglica od kaljenog elika. Tijelo koje se utiskuje openito se naziva penetrator ili indentor. Kod Brinella je dakle penetrator zakaljena elina kuglica. Iznimno za mjerenje tvrih materijala koristi se kuglica od tvrdog metala ("WIDIA"). Kuglica se (vidi skicu na slici 9) pritie odreenom silom a u materijalu proizvodi otisak oblika kalote.

Slika 9. Skica kuglice i otiska kod Brinell-ove metode Tvrdoa po Brinell-u je po definiciji :

HB =
gdje su : F - sila kojom je optereivana kuglica

F , S

S - povrina kalote kugle-otiska koji je u materijalu nainila elina kuglica. Pomou mjernog poveala mjeri se promjer baze kugline kalote (d) i tvrdoa se odreuje pomou izraza :
HB = 0 ,204 F D D D2 d 2

),

gdje su : F - sila u N D - promjer kuglice u mm d - promjer baze kugline kalote (otiska) u mm. Kod ove metode se na tvrdou zakljuuje na temelju veliine otiska. Promjer eline kuglice D moe biti od 1-10 mm (1, 2, 2.5, 5 i 10 mm), a sila kojom se optereuje kuglica F takova da veliina proizvedenog otiska (d) bude u slijedeem omjeru s promjerom kuglice D: d=(0,24 - 0,6)D

Ukoliko je promjer otiska (d) manji od 0,24D znai da je primijenjena premala sila (F), odnosno ukoliko je d>0,6D znai da je sila (F) bila prevelika. Iz toga proizlazi da je kod mjerenja tvrdoe po Brinellu rezultat mjerenja ovisan o primijenjenoj sili. Pravilan izbor sile (F) prema veliini kuglice (D) reguliran je izrazom :

F=
gdje su : F - potrebna sila u N D - promjer kuglice u mm

X D2 , 0 ,102

X - "stupanj optereenja" - praktiki konstanta za pojedine materijale. Iznos konstante X je npr. Fe-C legure X=30, za Cu i Cu-legure X = 10 itd.(kompletni podaci na listu br. 15 u podlogama za vjebe) Nadalje veliina kuglice koju treba primjeniti, a implicite i iznos sile ogranieni su debljinom uzorka, sa slijedeim izrazom : h0,6D, gdje je h - debljina uzorka. Ukoliko bi debljina uzorka bila manja od propisane, bila bi onemoguena potpuna, neometana plastina deformacija u materijalu, a s time i ispravan rezultat mjerenja. Vrijednost izmjerene tvrdoe Brinellovom metodom pie se npr. na slijedei nain: HB10/29420/15=165 to znai da je kuglica promjera D = 10 mm, optereivana silom F=29420 N (3000 kp) u trajanju od 15 sekundi. S kuglicom od kaljenog elika dozvoljeno je tvrdou mjeriti do vrijednosti HB=450 dok se za tvre materijale mora koristiti kuglica iz tvrdog metala. Prednosti ove metode : - lako mjerenje veliine otiska, dovoljno je mjerno povealo - metoda je selektivna - mjerno podruje od 0-450 jedinica za elinu kuglicu - jednostavna priprema povrine - dovoljno je i grubo bruenje. Nedostaci: - ne mogu se mjeriti materijali visoke tvrdoe - tvrdoa je ovisna o optereenju, pa prema "stupnju optereenja (X)" treba izabrati odgovarajuu silu

- otisak je relativno velik, pa funkcionalno ili estetski nagruje povrinu (ukoliko se tvrdoa mjeri na proizvodu a ne na uzorku).

5.2. Vickersova metoda Vickers je svojom metodom uklonio glavne nedostatke Brinell-ove metode, pa je po ovoj metodi mogue mjeriti i najtvre materijale, a nadalje kod Vickersa tvrdoa nije ovisna o primijenjenoj sili. Prvi nedostatak uklonjen je primjenom najtvreg materijala - dijamanta za penetrator, a drugi geometrijom penetratora. Naime kod Vickersa je penetrator istostrana etverostrana piramida s kutem izmeu stranica od 136. Ovakav kut nije odabran nasumce, ve se utiskivanjem penetratora s tim kutem, dobivaju vrijednosti tvrdoe neovisne o primijenjenoj sili, pa se tvrdoa mekanih materijala i tvrdih materijala moe mjeriti primjenom iste sile, a isto tako se tvrdoa istog materijala moe mjeriti s razliitim optereenjima. Utiskivanjem ovakvog penetratora u materijalu ostaje otisak oblika piramide (vidi skicu na slici 10).

Slika 10. Skica penetratora i otiska kod Vickersove metode Tvrdoa se odreuje po izrazu :

HV =
gdje su : F - primijenjena sila

F S

S - povrina uplje piramide nastale u materijalu.

Pomou mjernog mikroskopa mjere se dijagonale (d1, d2) baze piramide otisnute u materijalu, a tvrdoa se odreuje prema izrazu :

HV =
gdje je : F - primijenjena sila u N

F 0 ,189 d2

d aritmetika srednja vrijednost dijagonala baze piramide u mm, d=(d1+d2)/2 Kod Vickersa se kao i kod Brinella na tvrdou zakljuuje na osnovi veliine otiska. Primijenjena sila (F) varira od 49 N (5 kp) do 981 N (100 kp). No sila moe biti i nia. Mikrotvrdomjeri koji rade po Vickersovoj metodi raspolau ak i sa silom F=0,098 N (10 p!). Upotreba odreene sile ovisi od debljine uzorka. Mogue je mjeriti i vrlo tanke uzorke primjenom male sile. Nadalje upotrebom male sile mogue je mjeriti tvrdou pojedinih zrna (kristala). Stoga za mjerenje veliine otiska nije dovoljno mjerno povealo kao kod Brinella ve mjerni mikroskop. Pored toga osim finog bruenja potrebno je i poliranje uzoraka kao to se to radi u metalografskoj pripremi. Uz simbol HV pri rezultatu mjerenja navodi se kao indeks i primijenjeno optereenje u kp (npr. HV5=400, znai da je sila utiskivanja iznosila 5 kp odnosno 49 N). Vrijednosti tvrdoa izmjerenih po Vickersovoj metodi odgovaraju priblino vrijednostima Brinellove tvrdoe. Kod viih vrijednosti tvrdoa razlika je vea. Prednosti Vickersove metode : - tvrdoa je neovisna o primijenjenoj sili - mogue mjerenje tvrdoe i najtvrih materijala - mogue je mjerenje tvrdoe vrlo tankih uzoraka te ak tvrdoa pojedinih zrna (kristala) jasno primjenom male sile - Vickersova metoda jedina je primjenjiva u znanstveno istraivakom radu na podruju materijala - otisak je vrlo malen pa ne oteuje povrinu (vano pri mjerenju tvrdoe gotovih proizvoda). Nedostaci: - potrebna briljiva priprema povrine uzorka na kojoj se obavlja mjerenje za mjerenje veliine otiska potreban je mjerni mikroskop.

5.3. Rockwell-ova metoda Kod ove metode se u metal (po ovoj metodi se mjeri tvrdoa samo metalnih materijala) utiskuje dijamantni stoac (engl. "cone" - HRC metoda) ili kuglica od kaljenog elika (engl. "ball" HRB metoda). U okviru ovog kolegija razmotriti emo samo HRC metodu. Penetrator je dijamantni stoac s vrnim kutem od 120. Kod Rockwell-ove metode se, za razliku od Brinell-ove i Vickers-ove metode, mjeri dubina prodiranja penetratora, a ne veliina otiska. Tvrdoa se po HRC metodi mjeri na slijedei nain (vidi skicu na slici 11).

Slika 11. Shematski prikaz mjerenja tvrdoe po HRC metodi U poloaju 1 penetrator se predoptereuje silom F=98 N (10 kp) to ima za posljedicu prodiranje penetratora ispod povrine uzorka. Ta toka je i poetni poloaj za mjerenje dubine prodiranja. Ukupno mogua dubina prodiranja iznosi 0,2 mm i podijeljena je na 100 dijelova. Jedna podjela iznosi prema tome 0,002 mm, i predstavlja jedan stupanj tvrdoe po HRC metodi. Skala je okrenuta naopako, pa poetnom poloaju pripada vrijednost 100, a najveoj moguoj dubini prodiranja 0. To je uinjeno iz slijedeeg razloga. Naime to je materijal tvri biti e manja dubina prodiranja, pa je logino da vrijednost tvrdoe bude iskazana s veim brojem i obrnuto. Nakon predoptereenja (F=98 N) slijedi i glavno optereenje (F=1373 N) pa je u poloaju 2 penetrator optereen s ukupno 1471 N (150 kp). Taj poloaj 2 ne predstavlja tvrdou po HRC-u jer je penetrator optereen ukupnom silom (1471 N). Stoga slijedi rastereenje glavnog optereenja (F=1373 N) pa ostaje smo predoptereenje (F=98 N), a penetrator se uslijed elastinosti materijala vrati u poloaj 3. Ta dubina predstavlja tvrdou, tj. u tom poloaju se oitava tvrdoa na skali tvrdomjera. Naime svaki tvrdomjer koji mjeri tvrdou po Rockwell-ovoj metodi ima mjerni sat ija je skala podijeljena u stupnjevima HRC. Po HRC metodi gotovo iskljuivo se mjeri tvrdoa toplinski obraenih elika. Stoga se metoda

najvie koristi u pogonskim uvjetima, u prijemnoj kontroli poluproizvoda, te za praenje efekata postupka toplinske obrade elika. Postupak mjerenja je puno bri nego kod Brinella i Vickersa, no selektivnost metode slabija. Naime mjerno podruje je podijeljeno na 100 jedinica, a mjere se najee materijali tvrdoe izmeu 20-70 HRC. Prednosti HRC-metode: - mjerenje je brzo, tvrdoa se oitava na skali tvrdomjera - nije potrebna briljiva priprema mjerne povrine Nedostaci: - slaba selektivnost metode. itavo mjerno podruje od 0-100 HRC (teoretski) praktiki od 2070 HRC. Stoga se ova metoda koristi gotovo samo u pogonima, gotovo iskljuivo na toplinski obraenim elicima. - nepreciznost: 2 HRC. Vrijednosti tvrdoe izmjerene po razliitim metodama mogu se meusobno usporeivati. Takva jedna usporedbena tablica tvrdoe nalazi se u podlogama za vjebe, gdje su pored vrijednosti tvrdoa ispitanih po navedenim metodama navedene i tvrdoe ispitane po Shore-ovoj metodi.

6. UDARNI RAD LOMA Ispitivanje udarnog rada loma provodi se s ciljem utvrivanja ponaanja materijala u uvjetima udarnog optereenja. Iznos udarnog rada loma je pokazatelj "ilavosti" ili "krhkosti" materijala udarno optereenih epruveta sa utorom. Najee se ispitivanje udarnog rada loma provodi na Charpy-evom batu (vidi skicu na slici 12). Bat teine G podie se na visinu h1 te s obzirom na ravninu u kojoj se nalazi ispitni uzorak posjeduje potencijalnu energiju Gh1, (Nm = J). Putanjem bata iz poetnog poloaja njegova potencijalna energija prelazi u kinetiku. U najniem poloaju sva se potencijalna energija pretvorila u kinetiku energiju. U tom trenutku brzina bata (v) iznosi 6 m/s. Ukoliko na oslonac nije postavljen ispitni uzorak bat se penje na istu visinu s koje je i puten, jasno ako se zanemari trenje u leaju i otpor zraka.

Slika 12. Mjerenje udarnog rada loma na Charpy-evom batu Oblici i dimenzije epruveta na kojima se ispituje udarni rad loma prikazani su na slici 13.

Slika 13. Oblik i dimenzije epruvete za ispitivanje udarnog rada loma Dubina "U" utora moe biti 3 ili 5 mm, a "V" utora je 2 mm. Uzorak se udarno optereuje na slijedei nain:

Slika 14. Nain udarnog djelovanja bata na epruvetu Pri ispitivanju na osloncu je postavljena epruveta (vidi sliku 14) pa se za njezin lom utroi odreen iznos kinetike energije bata. Stoga se bat sada u uzlaznom dijelu penje na manju visinu od poetne i dosie visinu h2. Utroena energija se zove udarni rad loma i odreuju se prema slijedeem izrazu: KU(V)=Gh1-Gh2=G (h1-h2), J. Utroena energija oitava se na skali bata. Simbol KU koristi se za udarni rad loma ukoliko je isti izmjeren na epruveti s "U" utorom, a simbol KV za "V" utor. Rezultati dobiveni na epruvetama s razliitim utorima mogu se samo kvalitativno usporeivati ali ne i preraunavati. Vrijednost udarnog rada loma vrijedi kao takva samo za odreeni utor i ne moe se kao npr., vrijednost Re koristiti kao raunska veliina pri dimenzioniranju strojnih dijelova. Vrijednost udarnog rada loma je prvenstveno pokazatelj ilavosti materijala. to je udarni rad loma vei to je i materijal ilaviji. U pravilu materijali vee istezljivosti A imaju i veu KU(V) i obrnuto. Nasuprot tome materijali visoke vrstoe imaju mali udarni rad loma. Kod nekih je materijala signifikantna ovisnost udarnog rada loma o temperaturi ispitivanja. To se osobito odnosi na veinu konstrukcijskih elika. Stoga podatak o ispitanom udarnom radu loma npr. na nekoj niskoj temperaturi moe biti od koristi za procjenu ponaanja tog materijala pri eksploataciji na takvoj temperaturi s gledita ilavosti. Utjecaj temperature ispitivanja na iznos udarnog rada loma pokazuje dijagram na slici 15.

Udarni rad loma, J

1 2

krhko

ilavo

prel

Temperatura, C

Slika 15. Utjecaj temperature ispitivanja na udarni rad loma za razliite materijale 1. legure metala s FCC reetkom 2. legure metala s BCC reetkom, polimeri, keramika 3. visoko vrsti materijali Karakteristina je krivulja ovisnosti udarnog rada loma o temperaturi za legure s BCC reetkom osnovnog metala te keramike i polimera. U tu skupinu spada i veina konstrukcijskih elika. Pri viim temperaturama ti materijali pokazuju visoki udarni rad loma odnosno u tom podruju su ilavi. Pri niskim temperaturama ti isti materijali imaju niski udarni rad loma odnosno postaju krhki. Temperatura koja odvaja podruje ilavosti od podruja krhkosti (vidi dijagram) se naziva prijelaznom temperaturom (prel.). Povoljnije je da prijelazna temperatura bude to nia posebice za materijale koji e u eksploataciji raditi u takvim temperaturnim uvjetima. Za legure s FCC reetkom (Al, Cu) je na niim temperaturama udarni rad loma tek neznatno nii nego na povienim. Konano visoko vrsti materijali (alatni elici) imaju niski udarni rad loma bez obzira na temperaturu.

7. UTJECAJ TEMPERATURE NA REZULTATE STATIKOG VLANOG ISPITIVANJA Sukladno eksploatacijskim uvjetima tako se ispitivanje mehanikih svojstava provodi i kod snienih ili povienih temperatura. U prolom poglavlju vidjeli smo znaajan utjecaj temperature na udarni rad loma kod nekih materijala. Snienje ili povienje temperature od utjecaja je na strukturno stanje materijala (npr. na vrstou veze izmeu atoma ili na difuziju). S tog razloga se i promjena temperature mora oitovat i na ona mehanika svojstva koja se odreuju statikim vlanim

ispitivanjem. Za provoenje statikog vlanog ispitivanja na povienim temperaturama potrebna je pe za zagrijavanje epruvete tokom ispitivanja. To su u pravilu elektrootporne pei s mogunou regulacije i pokazivanja temperature. Razmotrit emo utjecaj povienja temperature na rezultate statikog vlanog ispitivanja za "meki" konstrukcijski elik (vidi dijagram na slici 16).

Slika 16. Utjecaj poviene temperature na dijagram za "meki" konstrukcijski elik Najgornja krivulja predstavlja ve poznati dijagram za "meki" elik ispitan pri sobnoj temperaturi T0. Tri preostale krivulje su dijagrami za isti elik ispitan pri povienim temperaturama T1, T2 i T3, gdje vrijedi: T3 > T2 > T1 > T0= sobna temperatura. Na osnovi ovakovih dijagrama moe se zakljuiti da sa povienjem temperature: -iznos vlane vrstoe Rm opada -iznos granice razvlaenja Re opada, te Re postaje slabije izraena. U tom sluaju treba odreivati konvencionalnu granicu razvlaenje Rp0,2 -modul elastinosti E opada, te se smanjuje nagib Hooke-ovog pravca -iznos istezljivosti A (odnosno istezanje u) se poveava. Openito uzevi iznosi ovih znaajki koje karakteriziraju otpornost materijala (Re, Rm, i E) se smanjuju, a iznosi znaajki koje karakteriziraju deformabilnost materijala se poveavaju s porastom temperature.

Statiko vlano ispitivanje se moe provesti i u uvjetima sniene temperature. Tada se jasno umjesto pei koristi rashladna komora. Dijagram na slici 17 pokazuje utjecaj snienja temperature na rezultate statikog vlanog ispitivanja za "meki" elik.

Slika 17. Utjecaj sniene temperature na dijagram za "meki" konstrukcijski elik Donja krivulja predstavlja dijagram dobiven ispitivanjem na sobnoj temperaturi T0, a ostala dva na snienim temperaturama T1 i T2 gdje vrijedi: T2<T1<T0. Dijagrami pokazuju da sa snienjem temperature nastupa slijedee: - vlana vrstoa Rm, se poveava - naprezanje teenja Re se poveava i postaje jae izraeno - istezljivost A (odnosno konano relativno produljenje u) se smanjuje. Dakle zanajke koje karakteriziraju otpornost se poveavaju (Re i Rm), a znaajka koja karakterizira deformabilnost (A) se smanjuje.

8. PUZANJE MATERIJALA Veliine utvrene statikim vlanim ispitivanjem karakteriziraju mehaniku otpornost materijala pri kratkotrajnom djelovanju vlanog optereenja. No esto su razliiti elementi strojeva ili konstrukcija podvrgnuti dugotrajnom djelovanju konstantnog optereenja (naprezanja). Ukoliko takvo dugotrajno optereenje djeluje u uvjetima poviene temperature (tipini predstavnik - kotao) mogua je pojava puzanja materijala. Puzanje materijala je spora deformacija materijala nastala uslijed djelovanja dugotrajnog konstantnog optereenja pri povienoj temperaturi. Puzanje materijala je toplinski aktivirani proces pa nastupa u temperaturnom podruju: T>0,3Ttalita (apsol. temp.). Zbog toga puzanje kod polimera nastupa ve pri sobnoj temperaturi, a kod elika npr. pri temperaturama >400 C.

8.1. Dijagram puzanja Prikaimo jo jednom dijagram za konstrukcijski elik ispitan u statikom vlanom pokusu pri temperaturi primjerice od 200 C i 450 C (vidi sliku 18).
, N/mm
2

1 2

2 = 450oC

, %

1=200 C 1=const
o

2 = 450oC 2 = const

Slika 18. Dijagrami i "zakrenuti" dijagrami puzanja za konstrukcijski elik na povienim temperaturama

Pretpostavimo da smo epruvetu napregnuli naprezanjem 1 kod temperature =200 C, koje je manje od iznosa Re. Pretpostavimo da smo tim naprezanjem na toj temperaturi napregnuli dugotrajno epruvetu i mjerili joj s vremena na vrijeme produljenje, te izraunato istezanje unijeli u dijagram puzanja, koji na osi ordinata ima istezanje u %, a na osi apscisa vrijeme t (vidi dijagram na slici 18). Kako to krivulja na gornjem dijagramu pokazuje pri 200 C i 1=const < Re epruveta se nije produljivala, tj. nije dolo do pojave puzanja elika. No ukoliko se taj elik napregne s naprezanjem 2 koje je takoer nie od Re na temperaturi =450 C, isto tako dugo vremena, praenjem produljenja ustanovit e se poveanje istog. Odgovarajue vrijednosti istezanja u dijagramu -t dati e i karakteristian dijagram puzanja za na toj temperaturi prema puzanju neotporan elik (vidi dijagram na slici 19).
, % = const = const t I

/tconst.
II III t

Slika 19. Dijagram puzanja Dijagram puzanja je podijeljen u tri karakteristina dijela, odnosno proces puzanja u tri stadija: I-poetni stadij U prvom stadiju krivulja ne poinje iz ishodita dijagrama budui da je deformacija nastala istog trenutka kad je ispitni uzorak optereen. Prvi stadij karakterizira u poetku poveana i promjenljiva brzina puzanja /t (nelinearan odnos). II-stadij puzanja Naziva se stadijem (priblino) konstantnog gradijenta (brzine) puzanja. Naime u torn stadiju je dijagram priblino pravac s koeficijentom smjera /t - brzinom puzanja. Nagib tog "pravca" govori o otpornosti materijala prema puzanju. to je strmiji sklonost puzanju je vea. Ukoliko je paralelan s osi apscisa (/t =0 !) onda je materijal potpuno otporan na puzanje. Drugi stadij vremenski traje puno dulje nego prvi stadij i trei stadij.

III-stadij puzanja Zavrni je stadij gdje se brzina puzanja poveava i vie ne postoji linearna ovisnost izmeu istezanja i vremena. Zavrni stadij zavrava sa lomom epruvete.

8.2. Ispitivanje otpornosti puzanju Ispitivanje otpornosti puzanju uglavnom se provodi na jednakim epruvetama kao i kod statikog vlanog pokusa, a najee se koriste epruvete okruglog poprenog presjeka s navojnim glavama. Ispitivanje se provodi direktnim optereivanjem epruveta pri nekoj temperaturi i to ili s utezima ili sustavom poluga te registriranjem produljenja u zadanim vremenskim razmacima. Epruvete se tijekom ispitivanja nalaze u peima kojima se termostatom regulira temperatura ispitivanja. Ureaji za takvo dugotrajno optereivanje epruveta konstantnim optereenjem nazivaju se puzalicama. Ispitivanje otpornosti puzanju su kratkotrajna ukoliko je vrijeme ispitivanja t 100 h, a dugotrajna su ona ije je trajanje due od 100 h. Mehanika svojstva koja karakteriziraju otpornost materijala puzanju su :

Granica puzanja Rp/t/ predstavlja vlano naprezanje koje pri temperaturi ispitivanja
nakon odreenog trajanja ispitivanja "t" ostavlja u epruveti definiranu trajnu deformaciju . Najee je ona: 0,1; 0,2; 0,5 ili 1 %. Primjerice Rp0,2/1000/500 predstavlja naprezanje koje je nakon 1000 h ispitivanja pri 500 C trajno produljilo epruvetu za 0,2 %.

Statika izdrljivost Rm/t/ je ono vlano naprezanje koje pri temperaturi nakon zadanog
trajanja ispitivanja "t" dovodi do loma epruvete. Npr. Rm/100000/475 je naprezanje koje dovodi do loma epruvete nakon 100000 h ispitivanja pri 475 C. Zbog dogotrajnosti primjenjuju se i kratkotrajna ispitivanja kojima je mogue odrediti granicu puzanja Rdvm/. Rdvm/ predstavlja ono konstantno naprezanje koje izmeu 25. i 35. sata ispitivanja izaziva brzinu puzanja /t=10-3 %/h, a dodatno nakon rastereenja trajnu deformaciju pl.<0,2 %, slika 20.

, % 0,5 0,4 0,3 0,2 0,1 =const. t=10 h

10

20

25

30

35

40

45

50

t, h

Slika 20. Dijagram puzanja za odreivanje Rdvm Dijagram na slici 20 pokazuje da su ovim ispitivanjem obuhvaeni samo cijeli prvi stadij dijagrama puzanja (poetni stadij) te dio drugog stadija - stadija konstantnog gradijenta puzanja. Za zadovoljenje kriterija definiranog ovim svojstvom prirast istezanja () izmeu 25. i 35. sata ispitivanja (10 sati!) mora iznositi tono =0,01 %. Dodatno nakon rastereenja (nakon 45 sati) istezanje mora biti manje od 0,2 %.

9. UMOR MATERIJALA Mehanika svojstva o kojima smo dosad govorili karakteriziraju otpornost materijala u uvjetima statikog optereenja (npr. Re, Rm, Rp0,2 i Rm/t/ i sl.), te udarnog optereenja (KU(V)). Meutim, mnogi su strojni elementi tokom eksploatacije podvrgnuti dinamikom optereenju. To se npr. odnosi na razliite dijelove motora, vozila i slino. August Whler uoio je pojavu loma razliitih dinamiki optereenih dijelova unato tome to je nametnuo naprezanje bilo manje od (statike) granice razvlaenja. Pojava loma takvih dijelova naziva se umorom materijala, tj. postupnog razaranja materijala uslijed dugotrajnog djelovanja dinamikog (promjenljivog) naprezanja. Prijelomna povrina nastala umorom materijala ima karakteristini izgled. Pokaimo to na primjeru savojno optereenog dijela okruglog presjeka (slika 21).

zaetak loma trajni lom

trenutni lom Slika 21 - Karakteristina lomna povrina kod loma od umora materijala Karakteristina prijelomna povrina ima dva razliita dijela: - podruje trajnog loma koje je u pravilu glatko i na sebi prisutne linije sline godovima kod drveta - podruje trenutnog loma koje je u pravilu hrapavije. Zaetak trajnog loma nalazi se na mjestu gdje je iz nekog razloga dolo do koncentracije naprezanja. Koncentratori naprezanja mogu biti: - konstrukcijskog porijekla (npr. premali radijus zakrivljenosti na mjestu promjene promjera osovine) - tehnolokog porijekla (npr. otri utori od tokarskog noa) - nastali u eksploataciji kao posljedica udarnog oteenja i istroenja i sl.) - nesavreno strukturno stanje u materijalu. Uslijed djelovanja koncentratora naprezanja na tom mjestu lokalno naprezanje prelazi vrijednost Rm nastaje inicijalna pukotina koja se uslijed dugotrajnog djelovanja dinamikog optereenja iri - nastaje tzv. trajni lorn. Kada je nosiva povrina toliko smanjena da naprezanje u jo nerazorenom dijelu prelazi vrijednost Rm nastaje trenutni lom. Da bi se sprijeila pojava umora materijala, na podruju ispitivanja mehanikih svojstava razvijena su mnoga ispitivanja kojima se materijal optereuje dinamiki (promjenljivim naprezanjem) i na taj nain imitiraju eksploatacijski uvjeti. Takova se ispitivanja provode na umaralicama ili pulzatorima, koji za razliku od klasinih kidalica omoguuju promjenljivo ili dinamiko optereivanje epruveta ili strojnih elemenata. Promjena optereenja (naprezanja) u jedinici vremena moe biti razliita (vidi sliku 22).

Sluajna promjena

Pilasta promjena

Sinusoidna promjena

Slika 22. Naini promjenljivog naprezanja Najee je ta promjena sinusoidnog karaktera. Karakteristine veliine pri takovoj sinusoidnoj promjeni naprezanja naznaene su dijagramom (vidi sliku 23):

Slika 23. Sinusoidna promjena naprezanja

Srednje naprezanje predstavlja aritmetiku sredinu gornjeg i donjeg naprezanja:

sr =

g + d 2 g d 2

Amplituda naprezanja je polovica razlike izmeu gornjeg i donjeg naprezanja:

a =

Ciklus je jedna promjena naprezanja koja obuhvaa "brijeg i dol". Osnovni tipovi takve sinusoidne promjene naprezanja za podruje vlaka i tlaka prikazani su na slici 24.
+
1

6 7

Istosmjerno promjenljivo naprezanje -

Izmjenino promjenljivo naprezanje

Istosmjerno promjenljivo naprezanje

Slika 24. Osnovni tipovi sinusoidnog promjenljivog naprezanja To su: 1. Obino vlano istosmjerno promjenljivo naprezanje sr > a; 2. Poetno vlano istosmjerno promjenljivo naprezanje sr = a; 3. Nesimetrino izmjenino promjenljivo naprezanje sr > 0, sr < a; 4. Simetrino izmjenino promjenljivo naprezanje sr = 0, a = g; 5. Nesimetrino izmjenino promjenljivo naprezanje sr < 0, sr < a; 6. Poetno tlano istosmjerno promjenljivo naprezanje sr = a; 7. Obino tlano istosmjerno promjenljivo naprezanje |sr| > a. Pored vlano-tlanog naina optereivanja epruvete mogu biti optereene i na savijanje i torziju.

9.1. Whlerov dijagram Za jedan od odabranih tipova promjenljivog naprezanja (poetno vlano ili simetrino izmjenino itd.) na temelju podataka eksperimenata konstruira se Whlerov dijagram. Da bi se utvrdila "dinamika izdrljivost" materijala epruvete za ispitivanje na umaralicama moraju biti fino obraene, to znai bruene i ak polirane. Za svaki nivo naprezanja potrebno je u pravilu 6-10 epruveta. Whlerov dijagram se ucrtava u koordinatni sustav koji na osi ordinata ima naneeno naprezanje, a na osi apscisa broj ciklusa koje je epruveta izdrala do loma (slika 25).

N/mm2 Epruveta pukla Epruveta izdrala Ng

to je g ili a manje to e i epruvete izdrati vei broj ciklusa do loma. Whlerova krivulja se asimptotski pribliava vrijednosti naprezanja koje se naziva "dinamika izdrljivost". Dinamika izdrljivost Rd je ono najvee promjenljivo (dinamiko) naprezanje koje materijal izdrava uz praktiki beskonaan broj ciklusa bez pojave loma. Jasno je da prilikom ispitivanja nije mogue ispitivati beskonano dugo. Zbog toga se odreuje Ng - granini broj ciklusa, za koji se smatra da ukoliko epruvete izdre tu vrijednost da su dinamiki izdrljive. Vrijednost graninog broja ciklusa iznosi : Ng=n106 ciklusa gdje n moe biti od 1-10(20) ovisno o materijalu koji se ispituje te svrsi za koju e se upotrijebiti. Rd - dinamika izdrljivost je dakle mehaniko svojstvo koje karakterizira otpornost materijala u uvjetima dinamikog naprezanja odnosno otpornost prema umoru materijala. Svakako treba razlikovati dinamiku izdrljivost od statike izdrljivosti koja predstavlja otpornost prema puzanju materijala.

9.2. Smith-ov dijagram Iz Whlerova dijagrama dobiva se podatak o dinamikoj izdrljivosti samo za jedan tip promjenljivog naprezanja. Budui da su u eksploataciji strojni dijelovi esto podvrgnuti razliitim tipovima promjenljivog (dinamikog) naprezanja za konstruktore de znaajniji biti Smith-ov dijagram (slika 26). Smith-ov dijagram ima na osi ordinata naneenu dinamiku izdrljivost a na osi apscisa sr - srednje naprezanje ili statiko prednaprezanje.

+Rd

a a a 45 a
o

Rm Re

a sr

-Rd

Slika 26. Smith-ov dijagram Smith-ov dijagram daje ovisnost dinamike izdrljivosti Rd o statikom predoptereenju sr. to je sr vee dozvoljena je i manja amplituda naprezanja a. S gornje strane je Smith-ov dijagram ogranien s vrijednou granice razvlaenja Re, budui da materijal ne smije ui u podruje plastinih deformacija. Teoretski kraj Smith-ovog dijagrama (crtkano) je vrijednost vlane vrstoe - Rm.