Stilske figure

Alegorija
Na in prenesenog izra avanja u kojemu se metafori ko ili preneseno zna enje ostvaruje u cijeloj slici ili cijeloj radnji; katkada i u cijeloj pjesmi. Alegorija pokazuje op enito i pojmovno u pojedinom, npr. ljubav prikazuje u liku Amora, dje aka sa strijelom; pravdu u liku djevojke zavezanih o iju, s vagom i ma em u rukama. Alegoriju se esto definira kao produ enu metaforu. To zna i da alegorija nastaje kada se metafora prote e kroz cijelu misao, tj kroz sve dijelove izreke. Osnovna zna ajka alegorije, da ne mijenja zna enje rije i nego samo predmet pjesni kog stvaranja, vidljivo dolazi do izra aja u basni, koja je u cjelini jedna alegorija.

Aliteracija
Ponavljanje istih glasova na po etku nekoliko rije i u stihu. esta je u starome germanskom stihu. Danas se odre uje kao suglasni ko podudaranje rije i u istom ili u razli itim stihovima pjesme. Upotrebljava se kao stilisti ki postupak, a katkad i kao postupak u versifikaciji.

Alogizam
Stilska figura koja kr enjem logi kih razloga i sveza posti e komi ni ili ironijski efekt: Umro je u pustinji od e i, a imao je vodu u koljenu ili naslov romana Vladana Desnice Zimsko ljetovanje.

Amfibolija
Upotreba rije i u dvoli nom zna enju i smislu. Temelji se na dvozna nosti rije i i izreka ili na dvosmislenosti konstrukcija. Dvosmislenost nastaje zbog mogu nosti dvojake interpretacije. Pored izgovorenog eli se istaknuti neki drugi, jo ja i smisao sadr an u izgovorenoj slici. Npr. Ode ti daleko , to mo e zna iti: pretjerivanje.

Anadiploza
Figura ponavljanja. Ponavljanje zavr nih rije i iz jednog stiha na po etku drugog stiha. Npr.: Kada sutra bijel dan osvane, Dan osvane i sunce grane. Ili Dragutin Tadijanovi : Tu balica za vinogradom Vinograd je moj svenuo, neveseo, Neveseo, i ja venem

Anafora
Figura ponavljanja. Na po etku dvaju ili vi e stihova, na po etku fraze, ponavlja se rije ili dio re enice.

Antiteza
Pjesni ka figura koja stavlja naporedno dva suprotna pojma, kako bi kontrast bio nagla eniji. U opreku, ili suprotnost stavljaju se rije i, re enice, predmeti ili pojmovi. Primjer za antitezu: Ivan Ma urani : Krotko janje pokraj mrkog vuka. Tanka vila pokraj zmaja ljuta.

Asindeton
Naziv za stilsku figuru nizanja izraza pri emu su veznici izostavljeni. O ituje se u nizanju imenica ili glagola.

Asonaca
Samoglasni ko podudaranje rije i u istom ili u razli itim stihovima pjesme. Ponavljanje glasova mo e biti na po etku rije i, stihova (to je glasovna anafora) ili na kraju takvih dijelova (glasovna epifora). Npr.: ur ic, skroman cvjeti , sitan, tih i fin, Dr e, strepi i zebe kao da je zima, Zvoni bijele psalme svojim zvon i ima, Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin. (A.G.Mato )

Elipsa
Sastoji se od izostavljanja re eni nih dijelova bez kojih se misao mo e razumjeti. Primjer: Lijepe kolo vode, ru ne ku u ku e ( ene)

Epifora
Stilska figura ponavljanja. Na kraju stihova ponavlja se rije ili dio re enice: Smrt Smail-age engiji a Djedi va i rodi e se tudijer, Oci va i rodi e se tudijer, I vi isti rodiste se tudijer. (Ivan Ma urani ) ili Livade izgubljenih ovaca ujem u snu Sanjam u snu Vidim u snu (Jure Ka telan)

Eufemizam
Ubla avanje zna enja rije i. Razlozi ubla avanja pojedinih rije i ili fraza mogu biti razli iti: prakti ki, razlozi bontona, dru tveni, udoredni, filozofijski, a vrlo esto i religiozni.

Gradacija
Stilska figura u kojoj se ni u rije i prema te ini, zna enju i smislu, da bi se osnovni dojam poja ao. Ako se stupnjevanje rije i izvodi uzlazno, do odre enog uspona, ili silazno, do odre ene to ke, onda se govoi o klimaksu i antiklimaksu.

Hiperbola
Naziv za stilsku figuru pretjerivanja koja izabire prejake rije i u preuveli anim i nenormalnim razmjerima. U tragici hiperbola isti e patos , pateti nost; vrlo dobro mo e izazvati utisak komi nog kad se na odre eni na in intonira. Hiperbola se nalazi na granici neuvjerljivosti i groteske. U epopejama i juna kim pjesmama hiperbola slu i ja anju afektivnosti pjesni kog govora i to uvjerljivijem predo avanju herojskog ambijenta i mentaliteta. Dolazi u govornom jeziku mladih.

Litota
Stilska figura opre na hiperboli. Slabljenje prvog izraza, ubla avanje i umanjivanje odre enih dojmova i predod aba.

Mejoza
Upotreba slabijeg, umjesto pravog izraza za neki pojam; jednostavnost i naivnost u izrazu i izboru rije i kada se predstavljaju najzna ajniji doga aji, vrijednosti i osje anja u ljudskom ivotu. Mejoza mo e stajati kao stilska oznaka ne samo u jednoj rije i, re enici ili stihu ve u cijeloj pjesmi ili du em knji evnom djelu.

Metafora
Naziv za stilsku figuru upotrebljavanja rije i u prenesenom ili slikovitom smislu. Metafora je u mnogo emu stvaranje novoga, izra ajnijeg i sadr ajnijeg jezika. Zamjena po iva na vezi po slici. Primjer iz narodne pjesme: I tu majka tvrda srca bila, Da od srca suze ne pustila. Metafora je najva niji oblik pjesni kog izra avanja - osnova je poetskog organizma. Svaka uspjelija metafora i jest mala pjesma za sebe, jer predstavlja uo avanje jednoga sitnog isje ka ivota i jednog dojma, trenutka koji je u njoj osvijetljen i preobra en. Metafora osnovno zna enje mijenja u figurativno. Lijepu potvrdu nailazimo u haiku pjesmi od tri stiha staroga japanskog pjesnika: Gle, bilje prolje a, Trag snova Bezbrojnih ratnika! Metafora se gradi na razne na ine. esto se spajaju rije i koje su posve suprotne jedna drugoj, da se dobije nova kvaliteta sa sna nijim i sugestivnijim predod bama. Npr.: No je vani slijepa i gluha Sunce se pokrilo jednim velom (Charles Baudelaire)

Metonimija
Naziv za stilsku figuru u kojoj se obi ni izraz svagda njeg jezika zamjenjuje novim koji je s njim u prostornoj, vremenskoj ili uzro noj asocijaciji; zamjena je, dakle, logi ne prirode. Tako rije tragedija, koja izvorno zna i jar eva pjesma , jest metonimija, ali danas nema vi e nikakve neposredne veze s jarcima.

Oksimoron
Stilska figura koju karakterizira o troumna ludost. To je oblik jedno lane antiteze unutar re enice. Nastaje spajanjem proturje nih pojmova, primjerice skromna rasko , mudra budala Oksimoron, koji na prvi pogled zvu i glupo, izaziva pa nju itatelja i dopu ta da se izraze vrlo dragocjene vrijednosti. Izaziva dublje dojmove.

Onomatopeja
Naziv za stilsku figuru preno enja ili opona anja akusti kih osjeta jezi nim sredstvima. U pravom zna enju rije i onomatopeja je grupa glasova koja te i da proizvede neki um, ili da ga opona a, ili da stvori odgovaraju i ekvivalenat, npr. Bum! Plus! Hop! Kuc, kuc! i sl. Onomatopeje transportira u artikulirani ljudski jezik neartikulirane povike ili umove i mo e biti samo pribli na, nikada potpuna. To se

posti e s pomo u boje i tona, mimike ili artikuliranog mehanizma i s pomo u ritma. Svaki jezik ima svoj sustav onomatopeja, jer vrijednost glasa i glasova nije ista u razli itim jezicima. Tako e se pjev grlice u hrvatskom jeziku onomatopejski prikazati rije ima: Kupuj kruh, kupuj kruh! S obzirom na arapsku tradiciju i velike razlike u dnevnim temperaturama, Arapi pjevanje grlice onomatopejski prikazuju kao: Ja d uh-ti! (o, te ko mi je zbog jutarnje i ve ernje hladno e te podnevne topline) Ovaj primjer pokazuje da istu pojavu, isti zvuk iz prirode pripadnici razli itih jezika uju i opisuju razli itom skupinom glasova uz uvjerenje da su oni najbolje pogodili bit tog zvuka. Onomatopeja ima te i te u glazbenim dojmovima, a izgra uje se na zakonima ponavljanja: ponavlja se glas ili slog. Jednu od najuspjelijih onomatopeja ostvario je V. Nazor u pjesmi Cvr ak, to je prepoznatljivo i iz stihova: I cvr i, cvr i cvr ak, Na voru crne smr e Opona anje ki e se uspje no vr i u iskazu: Sipi sitna ki a

Paradoks
Naziv za originalno mi ljenje koje se o tro razlikuje od op eprihva enog mi ljenja i koje protuslovi zdravom smislu: i gol i bos, a opet mu zima ili nismo tako bogati da kupujemo jeftine stvari . Jedan od uspjelijih primjera paradoksa susre emo kod Don evi a u dijalogu djela Ljudi iz u njare : - Majko, za to je hladno u na oj sobi? - Jer nema ugljena, sine. - A za to nema ugljena? - Jer tata nema posla. - A za to tata nema posla? - Jer ima previ e ugljena. Od oksimorona i ironije razlikuje se paradoks po tome to pojmovi u njemu nisu iste suprotnosti kao u spomenutim stilskim figurama, nego samo neskladni.

Paralelizam
Paralelizam je stilska figura ponavljanja istog slijeda rije i; simetri na konstrukcija kod pribli no istog skupa rije i; ili sadr ajno i gramati ki jednakomjerno gra eni dijelovi re enice. Oblik ponavljanja koji predstavlja kombinaciju sintakti ke figure i figure ponavljanja. Ponavlja se doslovno isti sintakti ki oblik re enice, a samo se rije i mijenjaju i razlikuju, a sve s namjerom da se podvuku sli nosti situacije, da se istakne nova, suprotna ili zna ajnija misao. Nije ga lako ostvariti i tra i ve i napor u gradnji re enice. U knji evnosti ima uvijek isti zadatak: uspore ivanje dviju pojava koje se paralelno pojavljuju. U mnogim zna ajnim djelima susre emo i postupak karakterolo kog paralelizma, gdje se suprotstavljaju dva karaktera da se to potpunije prika u, npr. Don Quijote i Sancho Pansa.

Paronomazija
Stilska figura u kojoj se dovode u vezu srodne rije i po zvu nosti. Paronomazija u sebe uklju uje i noviju stilsku figuru igru rije ima.

Personifikacija
Stilska figura u kojoj se vr i poosobljenje. Prikazivanje svega ne ivoga: prirodnih pojava, predmeta, pojmova, kao ivih bi a, bi a sa sposobnostima i reakcijama ljudi. Npr.: Sama knjiga caru besjedila. Drumovi e po eljet Turaka.

Perifraza
Opisivanje (pojma, predmeta, svojstva, radnje, do ivljaja i sl.) s vi e rije i ili s nekoliko re enica. Sli na je metafori. Sastoji se u zamjenjivanju jednoga pojma s vi im pojmom uz va niju njegovu oznaku: Jupitrov porod bo anski (za Herakla) Ognji neba (za zvijezde) Podnevna zvijezda gori (za sunce) Perifraza poja ava pateti nost i retori nost stila: zato se opravdano zove retori ka metafora.

Poliptoton
Ovo je stilski postupak ponavljanja vi e oblika fleksije, tj. ista se rije ponavlja u istoj re enici u vi e pade a i brojeva: Homo homini lupus ovjek ovjeku vuk Oko za oko, zub za zub. Najbolje od najboljeg. Kralj kraljeva.

Polisindeton
Stilska figura u kojoj se ponavljaju isti ili razli iti veznici izme u rije i ili re enica. Ovom stilskom figurom esto se koristio A. anti kao u pjesmi Gospo ici: Nekad sam i vas na koljenu cupko I donosio vam slatke e erlame I ljubio dugo va e plavo tjeme I elo, i lice nevino i ljupko Ista stilska figura se susre e i u prozi. Vidljivo je to i kod Andri a u romanu Na Drini uprija: ovjek je na njoj kao na arobnoj ljulja ci: i zemlju prelazi, i vodom plovi, i prostorom leti, i opet je vrsto i sigurno vezan za kasabu i svoju bijelu ku u

Poredba
Naziv za jednu od naj e ih figura; povezuje, spaja i suprotstavlja pojmove iz dva razli ita podru ja ili dva razli ita svijeta sa zadatkom da se pribli i, objasni ili stilisti ki poja a koje svojstvo, stanje ili djelovanje. Poredbom se poja ava afektivnost onoga pojma kojemu se eli pridati naro ito uvstveno djelovanje. Oba lana poredbe moraju imati jedno svojstvo zajedni ko, tj. tre i dio poredbe, ono svojstvo u koje se oba lana poredbe podudaraju. Veza je po slici, kao i kod metafore. Mo e biti jednostavna, samo u jednoj slici, npr.: Sinu lice kao arko sunce. Pla e kao ljuta godina. Slo ena je poredba razgranata u nekoliko re enica s vi e razli itih slika. Nalazimo ih mnogo u Homerovoj Ilijadi i Odiseji. Poredba ubla ava jednoli nost pri anja, pridonosi plasti nijem i slikovitijem prikazivanju likova i zbivanja.

Silepsa
Stilska figura u kojoj zbog racionalnosti vremena ili prostora dolazi do upotrebe predikata jednog subjekta i za druge subjekte. To se mo e vidjeti iz primjera narodne pjesme Jak i i ku aju ljube: I da i mu erdan ispod vrata Jedan erdan od utih dukata A drugi le od bijelog bisera. Op enito silepsa predstavlja nepravilno ili neobi no gramati ko slaganje; nepravilnu ili nespretnu uporabu rije i u dva zna enja ili za dvije svrhe, u doslovnom ili metafori kom smislu.

Sinegdoha
Podvrsta metonimije. Zasniva se na zamjenjivanju dviju rije i po koli ini i opsegu njihova zna enja. To je zamjenjivanje ve e cjeline znatno manjim dijelom iz kojeg se ipak mo e razumjeti o kakvoj je cjelini rije . Zamjenjivanje je bez zlobnih namjera i bez la ne skromnosti. Kad se ka e: Kinez je skroman, ili Nijemac je marljiv, misli se na cijeli narod. Cvijet tre nje simbolizira itavo prolje e u Japanu. Spominje se dio umjesto cjeline. Sinegdoha je i kada se uzme pojam cjeline, umjesto pojedina nog nabrajanja. Vidljivo je to u stihovima A. B. imi a Bolesnik: Moje je TIJELO bolesno I udi tiho jednu bolnicu.