Professional Documents
Culture Documents
UPNIKOVA BESIDA
U
krao" sam naslov iz Glasa Koncila od nedjelje 27.
studenog 2011., koji se na naslovnici. To je
rekao kardinal u propovijedi na spomen-misi
povodom Dana na rtvu Vukovara o 20. obljetnici
stradanja. Prema GK, rekao je: "Tek istinu,
kako god ona bila koji put gorka, ona prostor
povjerenja ljudima. Tko ne eli istinu, taj se
stavlja iza zla koje brani i tako podrava negativan naboj
ljudima. Taj nije graditelj mira nego iritelj zla."
Don Ivan pisac slubenog komentara GK pod
naslovom za istinu", nastavlja razmiljati o ovome to
je spomenuo kardinal i primjenjuje to na
situaciju u Hrvatskoj izbora. u njegovom
komentaru: "Nije li bijeg od istine u
Hrvatskoj ... ? Zar ne vlada smiljeno sljepilo prema
istini ... "
Moda nije fer na ovakav trgati dijelove iz
cjeline nekog konteksta, alija se ovdje ne namjeravam baviti
kontekstom komentara (politikom) pa
vjerujem da se ova "posudba" kao
zlonamjerno manipuliranje. Naprosto mi se kako je on
to oblikovao pa ga zato citiram. Namjeravamo ovo pitanje
prije ili poslije ponovno ozbiljno postaviti na stranicama
naega upnog lista i to u kontekstu u kojem je govorio i
kardinal u Vukovaru. se da i u naem gradu i na
naem otoku ima jo onih koji ne ele istinu o
iz i nakon II. svjetskog rata. Za pretpostaviti je
da nova vlast nastojati zatakati istinu, ali to nas
da na svjetlo sa i
dostupnom dokumentacijom.
Nova evangelizacija
No, ovaj put se elim pozabaviti drugim. Svjestan
sam koliko je opasno baratati pojmom "istina" kada kao
pojedinac neto tvrdim. Na takve "istine" se moe
primijeniti (Lenjinova?) definicija istine: "Istina je
subjektivni odraz objektivne stvarnosti". Ne da
mislite kako je ovo o piem a.esolutna istina. Ja sam
osobno potpuno uvjeren da nije. "Zupnikova besida" ne
pretendira izricati dogme, nego kako se 9bjektivna
stvarnost "lomi" u njegovom oku (srcu). Zupnik je
objektivno kratkovidan i mnogo toga to vidi svojim
i kad su potpomognute protezom
vj erojatno se ne poklapa u potpunosti sa
Tko zna kakve sve nosi svatko od nas kada stoji
pred svijetom i ivotom, a upnik u tome nije nikakva
iznimka. Jedne ti stavlja nazor na svijet, druge dob
(godine ivota), odgoj i iskustvo i tko zna to sve jo.
4
UPNIKOVA BESIDA
I kao da se sve te gotovo autonomno,
utimavaju dok ne dobije pogled na stvarnost koji ti izgleda
bistar, ali tko zna to je stvarno bistro? Za neto
takvo ne postoji adekvatna ordinacija. Moda je
javnost (nekad bila) najbolja ordinacija, ali
sumnjam u objektivnost njezine prosudbe u ovom
vremenu i u ovim okolnostima.
,,Boe mili kud sam zao", a nisam se mislio baviti
teorijom (filozofijom) istine.
Dok sam nedavno (uzalud) u ispovjedaonici da se
tkogod pojavi na ispovijedi, uzeh u ruke "Vjesnik
nadbiskupije i Srijemske biskupije -
za pastora1nu orijentaciju" da se malo pastoralno
orijentiram. Vjerojatno se pitati kako sam se izgubio da
mi je potrebna orijentacija? Tko zna, moda je i taj moj
"izgubljenosti" Usput se pitam: nije li moj doivljaj
pastorala kao vrlo burnog mora jo jedna subjektivna
zabluda? Jer, se da su, to se nae pastve stvari
savreno jasne. Pastoral slobodno moe slijediti recepturu
"Mrtve luke". Niste za "Mrtvu luku"? Evo
dva stiha:
Brodovi u njoj (u mrtvoj luci) snivaju/Kako se brodi,!
Al' njihova sidra mirno U plitkoj vodil I tako u
snovima A plovit se boje/Na jarbole arene
zastave - stoje.
Sve to dobar pastoral u naim okolnostima je: to
voda, to sidro i to vie arenih zastava. Umjesto da
se, kao dobri pastiri, osjetljivi za potrebe stada, prilagodimo
i eljama svoje pastve, nas nekoliko
koji smo negdje u da je Isus
jednom zgodom rekao Petru: "Duc in altum" - "Izvezi na
uhvatili se toga pa zapeli potezati brodove na
dubinu. Tko namje kriv to se iscrpljeno i
bezidejno, je li tako? Dobro, rekoh, ovo nisu dogme, ovo
moda nije objektivna istina. Ovo je samo subjektivan odraz
objektivne stvarnosti. I taj me subjektivni odraz natjerao da
traim orijentaciju.
Naletjeh, dakle, u "Vjesniku" na dva zanimljiva tekstuljka.
Jedan od njih je kratka informacija o tome kako je Papa
apostolskim pismom "Vrata vjere" najavio Godinu vjere,
koja biti proglaena/otvorena 11. listopada 2012., a trajat
do 24. studenog 2013. Drugi tekst je kratki izvjetaj o
tome to je mons. Nikola tajnik biskupske sinode,
govorio za HKR 17. listopada ove godine. Papa je u rekao da
se godine vjere podudarati sa otvaranjem
Biskupske sinode koja raspravljati o novoj evangelizaciji.
Kao tajnik Biskupske sinode o ciljevima "nove
evangelizacije" govori i mons. Nisam ba siguran
da ovog naeg lista razumije i to je
evangelizacija, a kamo li to bi trebala biti "nova
evangelizacija". Za utjehu, malo je kome jasno do kraja o
se radi jer postoji nekoliko termina koji se
sadrajno preklapaju. Evo nekoliko citata koji
mogu u snalaenju: ,,Pod evangelizacijom
razumijemo kako prvo navijetanje pred
tako i stalno ponavljanje poruke u
propovijedi, katehezi i liturgiji (sa krtenima). "
evangelizacijaje razglaivanje Radosne vijesti,
- a taje daje dolo spasenje na sav ljudski rod i na
svakog pojedinca u Isusu Kristu. I to raspetom, umrlom,
uskrsnulom i uzalom. Da su i i i
smrt. I da se nitko vie ne treba bojati! Da je s Njim
sila silna Boja ljubav na sve ljude koju svatko moe
primiti. Ta je ljubav besplatna, i prevana i zato je silno
vano daju se svakom ponudi. To je Crkve. " "Glavna
uloga Crkve je evangelizacija. Epohalni IL Vatikanski
Sabor je sazvan najvie radi evangelizacije."
Pavao kae: 'Jao meni, ako ne
"Crkva postoji da u svim vremenima navijeta
osobama, ma gdje se nalazile. Isusova je zapovijed toliko
jasna da ne doputa pogrjeno ni bilo kakvu
izliku. Tko vjeruje u njegovu pozvanje na svjetske
putove i navijetati da je spasenje postalo
stvarnost. "
Zato se govori o novoj evangelizaciji? Zato je s tim
pok. Ivan Pavao II, a nastavlja Benedikt XVI? neto
jako kripi. Evangelizacija u zemljama izvan
kulturnog kruga nije (tj.
je onoliko koliko je uvijek bila). Problem je
evangelizacija bivih (krtenih ateista) te
nekrtenih ateista izraslih u kontekstu zapadne
civilizacije. zapadna civilizacija rodila je
sekularizaciju (uvijek me frapira spoznaja da je
"oborualo" sve neprijateljske elemente, od
vremena humanizma i renesanse) koja je, uz brojne druge
procese, danas glavni evangelizacije. Radi
"gaenja poara" ovaj je Papa 12. listopada 2010. godine
ustanovio posebnu instituciju na visokoj razini tzv.
"Papinsko za novu evangelizaciju" i za
imenovao biskupa Rina Fisichellu. U jednom razgovoru taj
je prelat pokuao novotvorenicu /neologizam
"nova evangelizacija". Tako mons. Fisichella kae da ono
,,'nova' ne sadraj evangelizacije, nego njezine
uvjete i Drugim sadraj evangelizacije je
ono isto to su govorili apostoli, to je na poseban
razradio sv. Pavao u svojim poslanicama, to smo gore
naveli da j e predmet evangelizacij e: " ... da je dolo spasenje
na sav ljudski rod i na svakog pojedinca u Isusu Kristu".
Prema citiranom tekstu mons. Fsichella je rekao i ovo: ,,Kad
se zagubi traenje iskonskog smisla ivota, putovima
koji vode u dunglu prolaznih ponuda, ne se
skrivena opasnost, tad je ispravno govoriti o novoj
evangelizaciji. U tome smislu ona je istinski poticaj da se
ozbiljno promisli o ivotu, o njegovu punom i i
smislu koji se u Kristu jedino moe susresti ... Nova je dakle
evangelizacija jer je novi kontekst u kojem ivi na
suvremenik, koji je zaveden teorijama i deurnim
5
UPNIKOVA BESIDA
ideologijama. Ma koliko se paradoksalnim, radije se
miljenja nego usmjeravanja na traenje istine.
Nunost se novoga govora, shvatljivog dananjem
ne smije nikako zanemariti, poglavito ako je u pitanju vjerski
govor koji se zasniva na posebnosti koja moe biti i
neshvatljiva. Otvaranje krletke' radi i
plodnijeg navijetanja, neizbjeanje uvjet da evangelizacija
doista bude nova. "
,,Nova je dakle evangelizacija jer je novi kontekst u
kojem ivi na suvremenik" nije li to, bit stvari? Ako je ovo
definicija problema onda je najbitnije pitanje
pravilnog konteksta. Ne postavimo li pravu
dijagnozu stanja (bolesti), biti sposobni odrediti
adekvatni lijek. Mons. Fisichella ovako dijagnosticira
"bolest" tog konteksta: "Zagubilo se traenje iskonskog
smisla ivota; ide putovima koji vode u
dunglu prolaznih ponuda; ne se skrivena
opasnost; na suvremenik je zaveden teorijama i
deurnim ideologijama; ma koliko se paradoksalnim,
radije se miljenja nego usmjeravanja na traenje
istine ... "
to bi trebao biti lijek? su uvjereni da je to
Sve to se poduzima oko "lansiranja" tog lijeka
na "trite" svijeta zove se evangelizacija! Evangelizacija-
kao istinski poticaj da se ozbiljno promisli o ivotu, o
njegovu punom i smislu koji se u
moe susresti. Ovo sve djeluje razumljivo. Sto nije
razumljivo? Ovo oko "ambalae" lijeka! Marketing koji bi
trebao pratiti izlazak lijeka na trite!
Kako evangelizirati?
u suvremenom svijetu ovo postaje sr svih problema.
Moete imati najbolja rjeenja, moete imati
najbolje ideje, moete posjedovati lijekove - ako ih
ne upakirate na ako ih ne reklamirate na
"profesionalan" sve vamje uzalud. Morate UVJERITI
ljude da ste vi ti koji nudite spas i da je ba vaa ponuda
najbolja. Zamislite ovakvu situaciju. Recimo da je cjepivo
za gripu pravi lijek za pravi problem (neku pandemijsku
gripu koja visoku stopu smrtnosti). Zamislite
apsurda da vi, kao onaj tko je uvjeren u djelotvornost
cjepiva, morate uvjeravati ljude kako im je to cjepivo
neophodno??? Ne biste li ih u jednom trenutku, izmoreni
bezuspjenim nastojanjem da im pomognete, poslali
dovraga i rekli: "Tko vas ia, glupani? Crknite ako ste toliko
blesavi! Ja vam nudim zdravlje i ivot, a vi ba
umrijeti! E,pacrknite!"
J e li krivo razumij em mons. Fisichellu? N e znam, ali meni se
da on eli kako nova evangelizacija nije nita drugo
nego pitanje ambalae i marketinga. Kako shvatiti
ovo: ,,Nunost se novoga govora, shvatljivog dananjem
ne smije nikako zanemariti, poglavito ako je u
pitanju vjerski govor koji se zasniva na posebnosti
koja moe biti i neshvatljiva. Otvaranje krletke'
radi i plodnije g navijetanja, neizbjean je
uvjet da evangelizacija doista bude nova."
U redu, i sam daje crkveni govor sterilan.
mi se da sam i svojim pisanjem i svojim govorom
mnogo na razbijanju krletke"
katekizamskog tipa (za usporedbu analizirajte malo jezik
Katekizma Crkve). Ali sam potpuno svjestan kako
je pitanje ,jezika" navjetaja vrlo sklizak teren na kojem se
tako lako odskliznuti u potpuno subjektiviziranje
navjetaja (primjera je za to mnogo). Na drugi
vid problema me je upozorio don Pave: u traenju pravog
lako se kako "staro vino" nema smisla
lijevati "u nove mjeine" te se staro vino (za koje smo
uvjereni da je postalo kvasinalocat) prolijevati, a
pokuava se reciklirati stari drop (Objava) ne bi li se iz njega
istisnulo novo vino prikladno za "nove mjeine". Jasno je da
se tada i sadraj evangelizacije, za koji je prije da
je neupitan i nedodirljiv, mijenjati.
6
UPNIKOVA BESIDA
Analiziramo li to se na ovom dolazim do
jednog dosta povrnog uvida: mi se da postoje dvije
vrste "uspjenih" evangelizatora. Oni koji evangeliziraju
mase i pri tom se slue starogovorom u kombinaciji sa
"prodajom" te oni koji evangeliziraju malobrojne
"modeme i napredne i pri tom se slue
novogovorom, humanizam im je ispred teologije, spasenje
kao socioloka kategorija je ispred spasenja kao teoloke
kategorije. Ove se dvije skupine evangelizatora
kao da propovijedaju dva U
prvom trenutku se da sujedni i drugi uspjeni na svojim
djelovanja, ako je mjerilo uspjeha
evangelizacije popularnost kod ljudi. Samo se pitam to
biti od takve evangelizacije?
Mene ne zanima evangelizacija masa niti evangelizacija
specijalnih osim ukoliko su moje upske
zajednice. Kao upnika zanima me upa za koju sam
trenutno odgovoran. Temeljno pitanje mi je: kako
evangelizirati svoje upljane? Netko vjerojatno Ali,
se ti to zamara? Pa ima evangeliziranu upu! Ima
neto manje od 800 obitelji koje te primaju na blagoslov, a
tamo gdje te primaju na blagoslov barem je netko u
krten. tih je prola ili prolazi kroz vjeronauk. U
je, dakle, problem? I doista: U naoj upi postoje
uhodane metode evangelizacije. To su, u prvom redu, upni
susreti za sve uzraste. Jedna smo od rijetkih
upa na irem koja ima toliko ponuda, od do
zrele dobi. Tu su i liturgijska slavlja od kojih su mnoga, osim
njihove objektivne vrijednosti, lokalnom
tradicijom koja ih interesantni j ima. Nadalje, imamo
kolski vjeronauk za koji, bez lane skromnosti, smijem
ustvrditi da smo se, don Pave i ja, trudili odraditi ga to
kvalitetnije, a nadam se da su to i i drugi koji su u
nj Imamo odgovorno organizirane
pouke za mladence i barem jedan susret s
roditeljima prije krtenja djeteta. Tu i tamo imamo
roditeljske sastanke, povremene tribine, korizmene
propovijedi. Dakle, imamo mnogo mehanizama koji nam
,,stalno ponavljanje poruke u
propovijedi, katehezi i liturgiji" to se smatra
evangelizacijom.
Da, imamo sredstva/metode, ali ne i one koje treba
evangelizirati. Po grubom (4 /broj obitelji! x
750 Ipriblian broj obitelji koje imaju makar minimalni
kontakt sa upom kroz blagoslov obitelji) ispada da naa
upa ima ca 2.500 - 3.000 Nemam podatke,
ali u toj masi hvarskih je nekih 300 osnovaca i
srednjokolaca. Ovdje ubrajam one koji su upisani na oba
vida vjeronauka. Mislim da ih je ukupno neto vie u obje
kole.
Dezorij entiranost, ali ...
Zapaamo da manji dio tih naslovnika kateheze upni
vjeronauk izbjegava (po slobodnoj procjeni od 30-50). Sve
je da se u pojedinim grupama ne
moe do daje kakav-takav interes dobiti
jedino ako se puta kakav film. dio onih koji
kroz takav vjeronauk, makar su primili sakramente
inicijacije, nipoto se ne moe smatrati
evangeliziranima. Oni na ovakav usvojiti ni
najosnovnije informacije kojima bi se jednog dana mogli
pohvaliti da imaju iru kulturu, a o zauzimanju
osobnog promiljenog stava prema Isusu i njegovoj ponudi
ne moe biti ni govora. U upi imamo problem koji postoji
posvuda: mladi nakon krizme dre da je suvina bilo kakva
daljnja vjerska formacija, a i sa vjerskom praksom
prekida. dio odraslih dri da sve zna o vjeri,
iako u razgovorima na vjerske teme "mlate ko' Max
po diviziji", pa bilo kakav oblik evangelizacijske ponude
otklanjaju ili izbjegavaju. Na misamaje sve manje upljana.
U misi glavni dio evangelizacije otpada na propovijed za
koju oni upljani koji dolaze na misu prieljkuju ili da je
nema ili da to traje. Nije teko da tradicija ima
mnogo vanost nego sama liturgija i da sporedni
tradicionalni elementi gutaju bitni liturgijski sadraj.
mi se da se bitni plod evangelizacije ne mjeri ni
poznavanjem sadraja vjere ni brojem upljana koji slave
liturgiju nego ivotom po (to
i ono prvo). U prispodobi o Isus je
ivot usporedio sa "urodom".
,,zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji
slua i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje:
jedan stostruko, jedan ezdesetostruko, a jedan
tridesetostruko. "
7
UPNIKOVA BESIDA
U hvarskoj situaciji lake prepoznajemo drugi dio parabole
,,svakomu koji slua o Kraljevstvu, a ne razumije,
dolazi Zli te otima to muje u srcu posijano. To je onaj uz put
zasijan. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji
i odmah je s prima, ali nema u sebi korijena, nego
je nestalan: kad zbog nastane nevolja ili progonstvo,
odmah se pokoleba. Zasijani u trnje - to je onaj koji slua
ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva ugue
te ona ostane bez ploda. "
Ako smo mi tlo, a Boja sjeme prvi korakje
sj emenu da padne na zemlju Drugi korak j e sve
da sjeme "urodi". Za ovo drugo Isus da je
razumijevanje. da evangelizacija u sebi mora imati
ova dva elementa: razglasiti poruku i j e razumljivom.
Temeljno je pitanje tko je odgovoran za (ne )razumijevanje:
nositelj porukeievangelizator ili primatelj
porukeievangelizirani? Osobno sam spreman svu
odgovornost baciti na naslovnike evangelizacije i to iz dva
razloga:
1. na je da poruku,
2. ako su j e trebali bi se potruditi da je i razumiju
Ako sam spreman ne aliti ni vrijeme ni snage na jedno i na
drugo, ne znam u bi jo bila moja odgovornost. Bio
sam koji nije htio to ne razumije. Matematiku
nikad nisam razumio. Trudio sam se, nije mi ilo i nikad je
nisam zavolio. Druge sam svoje profesore
beskrajnim pitanjima u elji da razumijem. Mnogo puta sam
plakao od bijesa jer neto nisam razumio. Stoga
ne razumijem kako ljudi mogu ivjeti sa toliko toga to ne
razumiju, a da se ne trude odgovore. I zato to to ne
razumijem mogao bih plakati od bijesa. Ovdje je
vjerojatno upitna moja objektivnost pri procjeni plodova,
uroda. Netko da bih trebao biti ponosan na Veliki
tjedan u Hvaru, na "Erubescant", na procesiju "Po Bojim
grebima", na dvije aktivne bratovtine, na
i slavlja, na postojanje benda
mladih, na to to smo dvije godine po redu osvojili dravno
natjecanje iz vjeronauka za srednje kole i to smo
organizirali natjecanje u Hvaru koje je postalo gotovo
mjerilom dobro organiziranog natjecanja, na vie-manje
redoviti rad pastoralnog na to to upljani spremno
razne dolaznike u nau upu. Nemojte misliti da ja
to ne vidim i da to ne cijenim i da na tome nisam zahvalan
Bogu i upljanima. A ipak nisam zadovoljan kao to (iz
raznih primjedbi mogu ni vi niste zadovoljni i
znam kao i vi, a vjerojatno to i dublje od vas, da
puno toga nije kako treba biti i da je uzrok tome bijeg od
evangelizacij e. Nije mi svejedno, nisam zbog toga sretan niti
se ponosim svojom upom.
Tu dolazim do zida. Tu moja dezorijentiranost i do
sada uglavnom traganje za orijentacijom.
Slutim da se uzalud da mi odgovor nipoto dati
nikakvo "Papinsko za novu evangelizaciju" pa ni
sinoda biskupa koja biti sazvana na tu temu. Onaj koji je
htio da Njegova dopre do krajeva zemlje je
svojim "Silu odozgor" i im je zabranio da
u akciju dok se ne napune tom silom. On je, prema
Djelima apostolskim, vodio prvu Crkvu u
evangelizacijskom pothvatu i On sa svojim Duhom ostaje
jedini odgovor na ova moja pitanja. Molim vas, molite za
mene, za don Pavu, za sve koji na bilo koji u
pastoralu ove upe da se, vie od bilo kakvog drugog truda,
trudimo oko molitvene otvorenosti Bojem i
tako, na svoje odgovornosti, ne ometamo Boje
planove s ovom upom.
I na kraju, sigurno lijepu, radosnu, razigranu
Ja za to nisam sposoban. Meni bi to bila i
la i formalnost. Naj inspirativni j e
po meni, dao je sv. Pavao u poslanici Titu. Tamo
,,Pojavila se doista milost Boja, spasiteljica svih
ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbonosti i svjetovnih
pouda te razumno, pravedno i pobono ivimo u sadanjem
svijetu, blaenu nadu i pojavak slave velikoga
Boga i Spasitelja naega Isusa Krista ... " i ,,Ali kad se
pojavila dobrostivost i Spasitelja naega,
Boga, on nas spasi ne po djelima to ih u pravednosti mi
nego po svojem
Potovani upljani! Otvorimo se (ovo se itekako i mene
smislu i svrsi Bojeg ulaska u nau povijest i s
i dobrostivom Bojom
joj danas udalji od bezbonosti i svjetovnih pouda te odgoji
za razuman, pravedan i poboan ivot u suvremenom
svijetu! Otvorimo se evangelizaciji koja upravo ovo eli
U tom duhu elim vam srce puno snaan ar koji
vas dugo grijati, pokretati i Kad nosimo u
srcu, ne treba posebno Novu godinu. Njegova su
vremena i vjekovi, s Njim i ,,nova vremena" ne mogu biti
nego blagoslovljena. Sretno! Vjerujem da se ovoj
pridruuje i don Pavao, a ako to i ne bi na ovaj (moj)
sigurno vam eli svako dobro.
upnik don Mili
E BOG UTJEL
JE 2000 GODINA?
utjelovljenja, bez sumnje, jedno je od otajstava vjere. da vjera po svojoj naravi trai
razumijevanje (fides quaerens intellectum ), jasno je i da utjelovljenja, kao sredinje otajstvo vjere, trai i na
promiljanje kako bi bio to bolje a time i dublje vjerovan. Teologija ovom pristupa izravno (sustavna
teologija, na poseban kristologija), ali i u kontekstu drugih teolokih tema. Utjelovljenje je, dakle, objekt teologije,
koji inspirira teoloku misao i na bezbroj pitanja. Jedno od njihje zato se Bog utjelovio ba prije neto vie od 2000 godina, a
ne u nekom drugom trenutku?
U ovih nekoliko redaka nije ulaziti u svu kompleksnost ove problematike. od najosnovnijih sadranih u
Vjerovanju koje molimo svake nedjelje. Utjelovljenje je u kojem Bog postaje Radi nas i radi naeg spasenja. Ne
samo da je utjelovljenje u kojem Bog postaje nego je - recimo to tako - "razlog" utjelovljenja. Isus Krist je
utjelovljena Boja Po Bojoj je stvoren svijet. Ako je Isus Krist, spasitelj i nj egovo spasenje,
a stvaranjem ono to nazivamo povijest spasenja, onda je jasno da je samim stvaranja priprema za
utjelovljenje. U tom kontekstu, u teologiji se o stvaranju govorilo kao o primordiis salutis humanae, o ljudskog spasenja.
Svetopisamska tradicija pokazuje da povijest spasenja ima svoj put, koji nije linearan, ali koji tei prema utjelovljenja i u
njemu nalazi puninu. da je povijest spasenja usmjerena prema utjelovljenja, punina vremena (to 1tATJPOJIl(l
tou x.povou) o kojoj govori sv. Pavao u Poslanici bi trenutak u kojem se vrijeme, koje ide svojoj punini,
ispunilo, ali ne zato jer je vrijeme samo po sebi doseglo puninu u/po kojoj postaje najprikladnije za utjelovljenje Bojega Sina, nego
jer Isus Krist svojim utjelovljenjem puninu vremena. Iz ove perspektive treba traiti odgovor na pitanje zato se Isus Krist
utjelovio ba onda kada se utjelovio, a ne u nekom drugom trenutku. Iako se radi o pitanju koje na koje ne moemo ponuditi
odgovor, temeljno to trebamo znati je da vrijeme bez Boga ne moe puninu, te da Bog ne ovisi o vremenu i nijedno vrijeme
samo po sebi ne moe odrediti kada se Bog treba utjeloviti. Bog siim priprema i bira trenutak svoga utjelovljena. Priprema ga
u(nutar) povijesti (spasenja) na da i samu povijest (spasenja) priprema za taj I vie, utjelovljenjem Bog nudi
da se konkretno, moje spasenje, moe ostvariti i u trenutku za koji se da nije ispunjen, ali ga je Bog izabrao i
pripremio da bi me spasio. Isus Krist ne ovisi o vremenu, ali utjelovljuje se u vremenu. Njegov dolazak u na ivot ne ovisi o naem
vremenu, ali je potrebno prepoznati koji je pripremio za nas. da bez Boga vrijeme ne moe puninu, jasno je da
samo u Njemu i po Njemu i nae vrijeme moe biti ispunjeno, postati trenutak milosnog susreta s Onim koji se utjelovio radi
nas i radi naega spasenja. Taj susret se po vjeri u kojoj naa povijest razumijemo kao povijest spasenja.
Koliko god mu se pribliili, utjelovljenje uvijek i u svim svojim dimenzijama nadilazi ljudske spoznajne No, upravo
ona, vjera, postaje prostor razumijevanja tog otajstva. Samo u vjeri i po vjeri moemo razumjeti i Boje djelovanje u naem ivotu.
don Edvard Punda,
duhovnik Bogoslovije u Splitu
I
v ivio jednom kralj po imenuArtaban. Kraljevstvo mu ne
Z
bijae veliko, ali imao je neprocjenjivo blago. U njegov
raskoni kraljevski dvor ulazilo se kroz zlatna vrata, a
svi prozori na dvorcima i kulama u glavnom gradu
Artabanova kraljevstva bijahu zlatom i srebrom.
Artaban je posjedovao sve to mu je srce moglo poeljeti,
samo jedno nije imao - za kojom je od mladosti
Kadgod je da negdje u njegovoj zemlji ivi neki
mudrac, slao je knjemu najodanije dvorjanike da ga pitaju za
savjet kako do Mnogo je savjeta primio, ali
nikako da pokuca na njegova vrata.
Jedne Artaban usnio san. U blizini malenoga
grada ugledao skromnu kolibu obasjanu
Odjednom nad kolibom otvorilo se nebo i
prekrasnu pj esmu. Uto mu se javi glas: "U skoro u ovoj kolibi
rodit se dijete koje ljudima donijeti Radosnu vijest. Oni
koji je prihvate otvorena srca Nato se nebo
zatvori, utihne pjesma i ugasi se svjetlost. Iz duboka
mraka ponovno se javi glas: "Artabane, svane, uzmi
blaga koliko moe ponijeti i kreni na put da se pokloni
djetetu i da mu prinese darove. Radosna
vijest koju od njega donijet ti Na putu te
voditi zvijezda koja sjati pred tobom danju i
Probudivi se u zoru Artaban nije mnogo razmiljao. Uzme
blaga koliko j e mogao nositi, uzjae najbolj ega konj a i krene
na put. Iziavi iz grada, osvrne se na sve strane svijeta,
pogleda prema nebu i ugleda zvijezdu. Osjeti u srcu daje to
ona zvijezda koju treba slijediti te krene dalje.
Jahao Artaban danima, malo je jeo i malo spavao te nakon
duga putovanja umoran stigne do velikoga grada. Pred
ulazom u grad u blizini puta raslo samotno drvo i Artaban za
nj privee konja te krene prema gradskim vratima. Tek to je
uao u grad, na skupinu siromaha, bolesnih i
koji su stajali postrance i prosili. Prvi put u ivotu Artaban
izbliza vidje bijedu i siromatvo, saali se na jadnike, a
najvie od svega dirnula ga tuga koju je ugledao u
prosjaka. Svakome od njih obilno udijeli blaga i produi
dalje prema sreditu grada. Stigavi na trg, ugleda drugu
skupina prosjaka. njima bilo ena i djece. Jedno
slijepo dijete pjevalo tunu pjesmu, a do njega sjedio starac
bez jedne noge s ispruenom rukom. se Artaban
kakav je ovo grad i kakva je to zemlja, jer u svome
kraljevstvu nikada neto nije vidio. Posegne u torbu i
svakome od prosjaka obilno podari blaga. Obuze ga tuga
zbog bijede koju je vidio te svima koji su u
nevolji. Vrati se do svoga konja i provede pod vedrim
nebom. Te vie je bdio nego spavao i mu se da
njegova zvijezda ne svijetli blistavo kao prije.
Pred Artaban uzjae konja i nastavi put. Toga dana
sretne sa enom i troje djece. Stane da ih upita
odakle dolaze te opazi da ena i djeca mu
da ihje gospodar otjerao sa svoga imanja te sada ne znaju to
ni kamo U gospodara su radili bez ali su barem
imali krov nad glavom. Artaban na tren pomisli kako
zapovjediti njihovom gospodaru da ove jadnike vrati na
posao, ali umah se sjeti da ovo nije njegovo kraljevstvo.
Stoga im udijeli blaga, pozdravi se s njima i krene dalje. Pred
stigne do samotne u blizini nekoga sela. Iz
se zapomaganje. Uavi u Artaban ugleda u
postelji starca koji mu se poali da su ga svi
napustili, a on se razbolio i ne moe iz kreveta. Ostao
Artaban kod starca, dvorio ga i tjeio sve do smrti.
Sahranivi ga kako dolikuje, nastavi put za svojom
zvijezdom.
1Ot t
Dugo je jo Artaban putovao, pomagao siromasmma i
svakoga dana da ugledati onoga za
koga mu glas u snu da svijetu donij eti Radosnu vijest.
Kad se jednoga dana probudio i htio ustati, osjeti da su ga
noge izdale te pomisli da muje doao kraj. Podigne se i osta
tako na leaju od suhe trave. Uto se pred njim
odnekud stvori nepoznati sav u dronjcima, jadan da
jadniji ne moe biti. posve blizu Artabanu i pruivi
ruku stade prositi:
"Vidim da nisi siromah. U torbi sigurno ima dosta blaga.
Molim te, udijeli bar malo da mogu preivjeti jo koji
dan."
Saali se Artabanu na nepoznatog jadnika, pretrai torbu i
samo jedan zlatnik. Bez razmiljanja prui ga neznancu
"Ovo je posljednji zlatnik koji mi preosta od silnoga blaga
koje sam ponio na put. Evo ga tebi, jer meni i tako vie ne
trebati. da mije doao kraj. Godinama sam
putovao, dijelio blago siromanima i
alije nisam naao. Najtee mi to umrijeti sam
daleko od svoga doma."
Dok je Artaban jo govorio, dogodi se S neznanca
padoe dronjci i na njemu zablistae nove haljine kao da su
od zlata. Oko glave zasja mu svjetlost. Artaban
htjede neto ali neznanac prvi progovori:
,,Artabane, nisi uzalud putovao niti si uzalud dijelio blago
siromanima i jer sve to si njima meni
si Jo danas bit u domu Oca mojega koji je na
nebesima."
Na te Artabana preplavi kakvu nikada u ivotu
nije osjetio. Htjede neznancu zahvaliti na koju je na
kraju ipak naao, ali u tom trenutku izdahnu na
rukama. Pastiri koji su te svoja stada u tom kraju
ugledae na nebu zvijezdu koju nikada do tada nisu vidjeli.
Bijae to Artabanova dua.
Tin
NAS POHODI
SVAKOGA DANA
Svakoga jutra
Isus pokuca na vrata tvoje due:
javi se pjevom tek ptica,
svjetlom prvih zraka,
mirisom tekprocvalog
uborom mladoga vrela,
dahom jutarnjeg lahora.
Da li mu otvori duu?
Svake
Isus pokuca na vrata tvojega srca:
javi se rumenilom sunca na zalazu,
toplim svjetlom zvijezde
blagim dodirom vjetra,
pjesmom ptica,
umorom granatih stabala.
Da li mu otvori srce?
Svake na nebu zablista zvijezda.
Vidi li njezinu svjetlost
koja ti kazuje put do talice
u kojoj te Djetece,
Spasitelj svijeta.
Tin
n
REPORTAA
Bratovtine sv. Nikole II Bari
PONOS, USHIT I POKOJA SUZA NA GROBU
NAEG ZATITNIKA
L
ani, o blagdanu sv. Nikole, za
bratimskom u restoranu "Dela"
pala je ideja da bi se ove, 2011., godine
moglo posjetiti grad Bari i svetite naeg
nebeskog zatitnika sv. Nikole povodom 150
obljetnice osnutka nae Bratovtine. Ideju su
pokrenuli a rado prihvatili stariji bratimi i
don Mili. U je zanos bio velik, pa se
da za jedan autobus biti
malo. No, s vremenom mnogi su odustali.
Ipak, krenusmo u petak, 21. listopada. organizira
Generalturist. Ide 47 od 15 bratima, a
ostalo su vjernici iz Hvara i Starog Grada. Iz Splita nas je u
Anconu prebacio brod "Dalmatia", 160m dug, 25m irok.
Prognoza najavljuje orkansku buru, tramuntanu, jugo, a
plovidba je bila ugodna. Hrana i kabine izvrsni. U 7.30h
dana, 22. listopada, nakon rutinskog prelaska
carine, uputismo se za Asiz. Vrijeme i toplo,
krajolik Jurica nam lijepo objanjava sve
o gradu Asizu i njegovoj povijesti, a don Mili potanko
povijest sv. Frane, franjevaca, sv. Klare ... Jasno i
Poslije dva sata vonje iskrcali smo se u Asizu i
pjeke se uputili prema bazilici sv. Frane. U gornjoj su crkvi
zanimljive freske jo uvijek nepoznatog autora. Srednja je
crkva najpoznatija po Giottovim freskama. U ovoj se
odrava tradicionalni koncert kojeg i Hrvati mogu
uivo pratiti preko HTV-a. U kripti bazilike nalazi se grob sv.
Frane. Sa svojim molitvama napravismo krug
oko groba. Tiina, mir u molitvi. imenjak, na Frane
Novak-Kronjac uspio je misu za svoju pokojnu i
ivu rodbinu. Odnio je kao prinosni dar na
oltar, bio je i radostan. Izvana, nad ulazom u
baziliku je poznata velika rozeta, a nad junim ulazom je jo
jedna. Premda od kamena, izgleda koncem pletena -
savren rad. Htjeli smo u knjinici kupiti no
nam kae: "Ostali smo bez jer vas Hrvata puno
dolazi, ma anche i Rusi!" Kasnije smo se spustili u donji grad
i posjetili veliku crkvu S. Maria degli Angeli. Crkva je
Gospi, a baroknog je stila. U njoj je mala crkva
Porcijunkula, originalna iz 12. st., u kojoj je sv. Frane
osnovao svoj red i gdje su se prvi franjevci okupljali i molili.
Freske i drvena vrata na njoj su iz Franinog vremena.
I ovdje se pomolismo, svaki sa svojom nakanom.
Bari
Na putu prema Bariju i gorskim dijelom talijanske
Svi breuljci i doline su maslinama,
lozom i - odmor za i duu, ali i sjeta zbog naih
i zaputenih polja. Ali zato je nae more bistro,
plavo, modro, dok je na talijanskoj obali Jadrana mutno i
ute boje. U moru su velike stijene koje brane od bure i
erozije, do mora pruga, pa autocesta, a iza nje
krasna zemlja bez kao naa Slavonija -
tako je sve do Barija. Autocesta se zove Strada del Sol -
namje bila pojam, ali danas su nae autoceste ljepe,
modernije i kvalitetnije, na to smo ponosni. Proli smo
preko Monte Gargana i natpis Lesina - to je
preko puta naeg otoka Hvara (koji je nosio isto
ime). Smatra se daje ime dobio po naem otoku, jer su ga
kroz srednji vijek naselili nai kojori.
REPORTAA
Bari odie
slavenskim jezikom
Nakon duge, ali ugodne vonje u 20.30 stigosmo u Bari.
Grad ima 350.000 stanovnika, duplo vie od Splita. Glavni
je grad regije Puglia. Po njoj su dobili ime Pujizi koji su pred
sedamdesetak i vie godina dolazili brodovima i u Hvar
prodavati svoje proizvode - slanutak, sikiricu, masline i
maslinovo ulje, penicu i razno Smjestili smo se u
hotelu Rondo. Svi zadovoljni. Nakon ili
na danje bio naporan.
U nedjelju, 23. listopada, neki su poranili i ili u etnju.
pa razgledanje starog Barija, smjetenog uz rivu.
Tamo smo vidjeli jednog - isti na bratim Joko
Zvali ga, ali se nije odazvao. Puno ribara
prebiralo je ribu, hobotnice, sipe, koljke ... Liganja malo,
nimalo. More vrlo plitko, alije bar bistro i modro kao nae. U
starom dijelu grada sve je kameno - crkve, zgrade,
Sve uredno, obnovljeno. Prvo crkvu sv. Ane. Brzo
misa pa pristie puno nona i mama s kolicima i malom
djecom. U crkvi Del Gesu srednjokolci
i mladi dirigent uvjebavaju se prije mise, ali vjernika je
malo. Posjetismo i crkvu sv. Marka iz 11. Po
ulicamaje mnogo ali jo vie "pitala novca"
(nazovimo ih prosjacima), ma za ne vjerovat koliko ihje. U
suvenirnicama smo se opskrbili sv. Nikole.
Iza stigosmo u 14.15 pred baziliku sv.
Nikole. stila, trobrodna s oslikanim stropom.
U kripti je grob sv. Nikole. Naravno, Nikola je bio pokopan u
gradu Miri u dananjoj Turskoj, gdje bio biskup, i tu su
njegovi posmrtni ostaci sve do godine 1087. kad su
ih mornari iz Barija ukrali i odnijeli u ovaj grad. Tim
se tovanje sv. Nikole - dotad na
Istok - proirilo i na Zapadu. Krcato vjernika-
doznajemo, radi se o Rusima (sv. Nikola zatitnikje Rusije),
vjernicima Moskovske patrijarije, a ima i Ukrajinaca. Sve
ene imaju vel na glavi. Njihov obred je u 14.30, a
mi smo se pomolili - ipak smo na grobu naeg nebeskog
zatitnika. Neka nas prati i u svim ivotnim potrebama.
Nas petnaestorica bratima obukli smo nae tonike i misa je
u 15h. Jure i Ivo Tudor-
Broje. Smjestili smo se u koru gdje sjede
Ponosni smo, ali imamo i malu tremu. Pa smo zaboravili i
neke kitice pri pjevanju. vjernici se ,,Koji su
ovo?" Jedinstven - mi bratim koji slavimo 150.
obljetnicu Bratovtine misi u crkvi. Kad
se to ponoviti? Ili, da je naim starima to bilo
ostvariti. U molitvi sjetismo se svih ivih bratima i njihovih
obitelji, svih i, naravno, pokojnih bratima. Na
kraju zapjevasmo "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata"!
Pokoja suza. Stisnuto grlo. Ganuti. .. Prilazi nam
upnik crkve (dominikanac - ovaj red opsluuje crkvu) i grli
don Milija.
REPORTAA
U bazilici sv. Nikole u Bariju
Govori nam o svecu, bazilici, ekumenizmu, a don Mili
prevodi. Poklonismo mu od agave naih benediktinki,
prospekte, za ... Zahvalni upnik poklonio
je naoj Bratovtinijedinstvenu relikviju - naime, iz kostiju
sv. Nikole svake godine svibnja izlazi emulzija
(nije ni voda ni ulje) koja se pohranjuje u malim ampulama.
Isto se i sa relikvijama sv. Spiridiona i jo nekih
svetaca. Ganuti smo i ponosni - relikvija biti izloena u
naoj crkvi o blagdanu, 6. prosinca, svake godine.
I da se ne zaboravi - toga dana u bazilici sv. Nikole bila su
dva obreda, i na ruskom i hrvatskom
jeziku, a jedna vjera u istoga Boga - ekumenizam i
tolerancija u praksi. Netko bi rekao, grad Bari danas odie
slavenskim jezikom. Fotografirasmo se - bratimi,
parovi, - pa napustismo baziliku.
"Dove e mio Antonio?"
Nakon misnog slavlja otili smo na u jedan restoran na
rivi. Mlada, 36-ogodinja konobarica doslovno se zaljubila
u naeg Anteta i nije mu dala mira: "Mio Antonio, mio
Antonio". Zato je on dana otiao u drugi lokal, a
konobarica nas je zabrinuto pitala: "Dove e mio Antonio?"
Glavno da smo ga ukrcali za Hvar.
Posjetismo i katedralu sv. Sabina (a pie Uznesenja
Marijinog). Prekrasna, visoki zvonik, sve u kamenu, tri
romanika. Jo nekoliko zanimljivosti o Bariju - ni u starom
ni u novom dijelu grada zgrade nemaju krovove, samo
terase pune palmi i drugog raslinja, a tako i balkoni.
Na ?!! friki, kesteni (maruni) 3E, ria
1,60E, s korijenom, masline ... Prodaje se i Figa di
- opuncija, i to u PVC Kupuje se
itekako. Sto nas jo vee s Barijem? Kada su u vrijeme
Drugog svjetskog rata ljudi naputali svoja ognjita, ili u
zbjeg, brod je plovio s Visa u Bari, pa dalje za Sinaj.
Matera
I ponedjeljak, 24. listopada, bio je krasan dan. Misu smo
slavili u 8.30, pa u kupnju po butigama. Autobus je imao
mali kvar, pa smo lokalnim vlakom otili na izlet u grad
Materu. grad u kojem ljudi obitavaju neprekidno
9.000 godina. U starom dijelu ulice, crkve, krovovi - to
je svjetsko pa su zato i moderni svjetski salamuni
stavili taj dio grada 1993. g. pod zatitu UNESCO-a.
je kao iz bajke. Katedrala sv.
Mariji Bruni. U starom dijelu grada snimljeni su brojni
filmovi, najpoznatiji njima ,,Pasija". Izvan grada su
u kojima je obitavao u prapovijesti. Grad
Matera broji 60.000 stanovnika. Uz prugu na povratku za
Bari gledamo nasade badema, smokava i krcato maslina.
Barija i Matere je 70km.
U utorak, 25. listopada, krenusmo u 8.30h. Opet vidimo
nasade uz cestu - cikorija, opuncija
(indijska smokva koja raste na kaktusu), i ume maslina.
Navodnjavaju se kroz kronju. Regija Puglia proizvodi 40%
talijanskog ulja, a broji 60 milijuna stabala maslina. A tek
nasadi vinograda - glave se vrte lijevo i desno, svi se dive i
I tako stigosmo u grad Luceru na Monte Garganu blizu
w
REPORTAA
Foggie. Lijep grad, 34.000 stanovnika. Posjetismo katedralu
iz 14. st. u kojoj je grob bl. Augustina lijevo od
glavnog oltara. Bl. Augustin, rodom Trogiranin,
dominikanac iz prvih vremena reda, visoko obrazovan,
studirao na Sorboni, postaje biskup Zagreba, ali zbog
neodobrenog (od strane ugarskog kralja) posjeta papi u
Avignon, protjeran - postaje biskup Lucere. Zatitnik je
crkvenih glazbenika.
Oko l6h stigosmo u Anconu. Isplovismo u 20.30, krasna
vjetar levanat, malo valja. Vratismo se sretni.
Zahvalili Jurici, don Mi1iju i Bogu hvala! Sve je
prolo ugodno, a najljepe je bilo to su se mladi i stariji
slagali, pomagali i lipo kantali.
Miko
".;"".;".;.;".;"".;"".;".;"".;"".;" ci 15
REPORTAA
K1
akO II aoj upi djeluju sestre
Boje ljubavi, a u njihovoj je
ajedDici nedavno bila velika
povodom beatifikacije pet sestara
tzv. "Drinskih smo
organizirati posjet Sarajevu, Palama,
Goradu i pomoliti se na mjestima
obiljeenima uspomenom -ove u
petak i . studenog ove godine.
Na put dijelom
iz Hvara, nekoliko oba iz Staroga
Grada i Jelse. Iako putem ismo forsirali
pobonost, nastojali sm ne zaboraviti da
smo na i molitvom se pripremiti
na susret sa hrabrim svjedokinjama vjere.
Skok sa mosta i
sarajevske ulice
Prva namje usputna postaja bio Mostar. Nai su nas oferi
Antun i Zdravko doveli pred novu
crkvu i impozantni zvonik prkosa (samostan sv.
Petra i Pavla). Ljudi su dobili 20-tak minuta za kavu, ali
je radije izabrala brzu etnju u stari centar, na poznati
most. Bilo je prohladno, vjetar je "duvao sa Neretve". Bili
smo rijetki gosti na mostu. Jedan s mosta je
priliku i ponudio atraktivni skok sa mosta za nae za
400kn. Moli Onte iz Milne nas je plativi skok te
smo poznatoj Mostarskoj atrakciji. Jadni
u Neretvu, je temperatura ispod 10 C nije ba
kompliment. Isplivao je bre nego je dobio svoje
novce i aplauz, a mi smo bre-bolje pourili do autobusa da
bismo nastavili put prema Sarajevu. se kanjonom
Neretve bili smo fascinirani, dojamje istodobno
i
U Sarajevo smo stigli oko 11.30 i 20-tak minuta
ispred Zemaljskog muzeja vezu koju nam je poslao don
Mario na iz kolskog centra.
Isplatilo se, je jer je prilaz centru
autobusom takve pa bi bilo lutanja da nas netko nije
vodio. Tako smo stigli u Centar oko podne. da su
pitomci zavoda do petka u u svojim sobama,
Mostar
prtljagu smo odloiti na jednom mjestu, a onda nas je don
Mario u velikoj dvorani za priredbe pozdravio i saeto nas
upoznao sa njihovim centrom i mreom
kolskih centara po BiH. smo pojeli u blagovalitu
centra, vrlo ukusno i funkcionalno podrumskom
dijelu stare zgrade. Nakon nas je u etnju gradom
poveo profesor povijesti. U gradu zatekosmo posebni
timung utakmice. Prodaju se bosanske zastave i drugi
rekviziti, a grupe velike bijele
plahte sa bosanskim grbom i raznim natpisima.
Prvo smo se spustili do katedrale, koju smo temeljito
razgledali uz vrsno vodstvo naega i pomolili se na
grobu biskupa Stadlera. nas je odveo i do idovske
sinagoge, ali ne toliko radi sinagoge koliko da nam pokae
jedan zanimljivi efekt. U srcu smo velikog grada, na ulici
guva i gradska vreva. Par metara od ulice, u jednom
unutarnjem dvoritu, mir i tiina, kao da nismo u gradu.
Spustismo se do i kroz Bazar, a onda
kroz splet do dvorita Gazi Husrev-begove
damije. je 1530. kao zadubina vladara
bosanskog Sandaka. Tu smo par interesantnih
informacija, vidjeli adrvan - nadstrenicu s pipama za vodu
gdje muslimani obavljaju obredno pranje prije molitve u
damiji (sa natpisom ,,kamen Ivana
bacili pogled na sahat-kulu, zavirili kroz prozore dvaju
turbeta (mauzoleja), u kojima je 1541. ukopan Gazi Husrev-
beg i njegov i kasnije prijatelj, Dalmatinac Murad-
beg pa se uputili put stare pravoslavne crkve koja je
posebni dragulj. Smatraju je jednim od
najstarijih (prvi put se spominje 1539.) godine i
16 t .; t t .; t t t .; ci .; t
REPORTAA
Pale
najvrjednijih kulturno-povijesnih spomenika Sarajeva.
Okruena je zidom, a u unutranjem dvoritu je muzej sa
vrijednom zbirkom ikona od 13 do 19. st. te brojni drugi
izloci. Na galeriji je jedan lijes s kosturom djeteta.
Tretiraju ga kao svete relikvije. Posebno ga ene
se ispod njega) koje ele roditi. Vratismo se
ponovno na Neki su htjeli popiti pravu bosansku
kahvu, a neki probati sarajevske (s
kajmakom). Produismo do Miljacke pa du rijeke do mosta
pred nekadanjom gradskom (sada u obnovi
zbog ratnih razaranja). S druge strane mosta bacismo pogled
i zanimljivu legendu o Ostadosmo na toj
strani i okrenusmo prema Bistriku - crkvi
svetog Ante. Odatle se spustimo do Miljacke, ponovno je
i zavrismo posjet gradu kod na mjestu
atentata na prestolonasljednika Franza Ferdinanda i suprugu
mu Sofiju. Tijekom obilaska grada smo puno
zanimljivih informacija, urbanih legendi koje nam je
profesor Leonard, Sarajlija, dijelio. Zahvalismo
mu, pa se rastadosmo pourivi prema Centru jer smo imali
dogovoreno za misu u impozantnoj crkvi Gospe od Ruarija
uklopljenoj u Centar. To je u svoje vrijeme bila samostanska
crkva sestara Boje ljubavi, u njihovoj
za Bosnu. Tu su sestre od starine imale ,,zavod svetog
Josipa" za kolovanje djevojaka. Sada su sestre ustupile
biskupiji dio svoje velebne zgrade (koja je
i modernizirana) da bude suvremeni zavod i
kolski centar sv. Josipa. Tu nas je sestra Neda
ukratko upoznala s njihovim samostanom i crkvom.
Otpjevasmo misu, a onda blagovalite s
brojnom grupom mladih iz Bosne koji su doli u centar na
tzv. upne animacije. Nakon dio je
odmah otiao na a dio se rasprio po gradu, u posjet
znancima, prijateljima ili naprosto u dir gradom. Igrala se
famozna utakmica Turska-Hrvatska (3:0) te Bosna-
Portugal. Vjerojatno su nai kasni mogli osjetiti
reakcije Sarajlija na neuspjeh svoje reprezentacije.
Mostar
N a stratitu Drinskih
v
mucenIca
U subotu ujutro, nakon ranog prema
Palama. Rekoe da se dosta voziti zaobilaznicom, jer
je cesta u rekonstrukciji. Penjemo se obroncima
Jahorine. Na prijevoju s kojeg sputanje prema
Palama inje pokrilo umu, kao usred zime. Pale se vide iz
daljega. Ne znam to smo (neko selo), ali Pale su
To je pravi s vie stanovnika. Vidi
se da su ga Srbi htjeli pretvoriti u svojevrsni administrativni
centar. Izbjegli smo sam centar i da nismo zalutali,
vjerojatno bi od Pala malo vidjeli.
drvenu crkvu sv . Josipa, mi se da rekoe,
jedinu takve vrste u BiH koja jo uvijek slui kultu. Smatraju
da je preivjela tri rata, nedavno je proslavila 100
godina od izgradnje (kamen temeljac poloen 4. srpnja
1911.) u tirolskom stilu. za Bosnu? Ne, ako se zna
da su je gradili, jo u doba Austro-Ugarske, Austrijanci,
Nijemci i Talijani, radnici koji su radili na pruzi ili u
tada razvijenoj drvnoj industriji u Bosni te se
naselili na Palama. Jo uvijek stoji u svojoj ljepoti
nedavnoj potpunoj obnovi.
Fabijana iz Sarajeva, bio je kratki
REPORTAA
spoj u dogovoru) lijepo smo se smrzavali u okoliu. je
prostor sa pastoralnim
objektima iza crkve. Vrlo brzo za nama u dvorite
policijsko vozilo da diskretno nadzire nae "dejstvovanje".
Jedva i onako promrzli
misu. Sa Pala, ali ne iz ove crkve, nego iz njihovog
samostana "Marijin dom" koji je neto dalje od samoga
odvedoe 11. prosinca 1941. u
pravcu Gorada, u smrt pet sestara: poglavaricu s. M.
Julu (Hrvaticu, 48 g.), s. M. Berchmanu Leidenix
(Austrijanku, 76 g.), s. M. KrizinuBojanc (Slovenku, 56 g.),
s. M. Antoniju Fabjan (Slovenku, 34 g.) i s. M. Bemadetu
Banja iz Hrvatske, 29 g.). Samostan nakon toga
i zapalie. Popivi u upskoj dobrodolu
rakiju odvezosmo se "preko Romanije" (ovaj put bez druga
Tita) prema Goradama. Sama vonja preko Romanije
bijae zanimljiva (planinska visoravan), a jo zanimljivija
kad u kanjon... geomorfoloke
tvorbe, tunel za tunelom, prekrasna jesenska priroda i
vatromet boja, u autobusu dobro raspoloenje ...
Gorade. U centru grada je stara austrijska kasarna, sada
osnovna kola "Huseina efendije Doze", netko bi ga nazvao
islamskim fundamentalistom. Sestra nas vodi pored kole na
obalu Drine, na mjesto gdje su, prema lokalnoj predaji (don
Ante sestre, s kata, Pred kolom
je sada spomen dok je od do rijeke okoli
zaputen. Pratimo sestru Nedu i nau tetu Anu
Kontz koje u Drinu bacaju rue. Rue lagano plutaju
uzvodno, pa uz betonsku istaku dok ih ne zahvati matica i
brzo ponese niz rijeku. Ali, jedna rua se ne Lagano se
leluj a i kao da je usidrena. Kae, to je stalna poj avao
Pridruuje nam se g. Sead Tafro. Onje neka vrst ekspoziture
naih sestara u Goradu: vodi ih u
kolu, proeta gradom, dogovara Tako i nas vodi u
kolu, u na jugozapadnom uglu zgrade. Nekad je to
bila velika prostorija na L. Ravnatelj kole nam izraava
dobrodolicu. nam da su sestre najvjerojatnije
ne kroz prozor koji je okrenut rijeci, kroz prozor koji
gleda na ulicu. Iz kole nas g. Sead vodi do mjesta gdje je
bila rodna don Ante Tu je sad
zaputena ledina dvije manje stambene zgrade.
Lagana etnja du Drine, mostom na drugu stranu rijeke. Na
toj se strani rijeke epiri modema damija, djelo
stranih investitora. Siavi s mosta, jednom lijepom
etnicom uz Drinu stigosmo do restorana u kojem za 10
dobismo pristojan Most preko kojega smo preli je
jedna od znamenitosti Gorada. se da su Gorade u
ratu bile stalno granatirane. Ljudi se dosjetie. Ispod mosta
napravie most" da mogu prelaziti rijeku
od neprijateljske vatre.
Mostar
Poelio sam nekad tom cestom u vlastitoj reiji da se
mogu zaustaviti i fotografirati te prizore. U povratku smo
imali manji peh pri ulasku u Sarajevo. Uvalili smo se u
kolonu bjegunaca iz gradske vreve, a izgleda de
j e bila i neka na toj traci pa smo doslovce milili kojih
sat vremena. Tu smo negdje iskrcali nau sestru Nedu i
krenuli put Drvenika. U veselom raspoloenju,
zahvalnom molitvom, stigosmo oko 21.30 u opustjeli
Drvenik.
Na putovanju namje nedostao rasni (poput ieta)
koji pozorno prati sve informacije i zapisuje detalje. Mene
uvijek vie angaira nastojanje da trenutak
pa sam sigurno mnoge korisne informacije propustio.
Nadam se da ovo ostati svima u lijepoj
uspomeni.
don Mili
Nismo spomenuli da do Gorada kao i iz Gorada (drugim
putem prema Sarajevu) vrlo prelazimo unutranje
granice BiH. Sad si u Republici Srpskoj, sadu Federaciji. Ne
znam je li ljepa prirod tiila ena do Gorada ili ona od
Gorada.
ffi
PITAM SE, PITAM ...
MOZAIK
Drogi moji ea tije te, ovin put malo
drugaeije nego da von ne bude
dosadno. Dvi-tri iz Svete zemje i jo nito.
Betlehem i Jeruzalem
Kao to moete u ovom broju, Bogoslovija u Splitu
je organizirala u Svetu zemlju. U Bazilici
Kristova, koju dre pravoslavci, sa jo dvojicom kolega sam
imao jedno ne ba ugodno iskustvo. Kad smo pokuali
izmoliti jutarnju, jedan pravoslavni (Rus) nas je
zamolio da se maknemo jer oni sada neto Mi smo
se maknuli i malo dalje od toga mjesta gdje nikome nismo
smetali smo nastavili moliti. Tada nam je priao taj isti
i rekao nam da mi tu ne smijemo moliti jer da smo
mi katolici, a to je pravoslavna crkva, a ako elimo moliti,
imamo crkvu odmah do. Mi smo se maknuli jo
dalje u jedan kantun crkve, jo ne od molitve. Taj
put nas nije doao upozoriti nego je poslao
policajca da nas on ueozori da se maknemo. Tada smo bili
prisiljeni maknuti se. Cini se da smo daleko od jedinstva kad
ne moemo ni moliti u istom prostoru. neto
sasvim suprotno smo doivjeli u Jeruzalemu na Maslinskoj
gori, u crkvi Marijina groba koju dre pravoslavci.
Na ulazu je bio jedan srpski monah koji nam je poklonio
i krieve. Tu mi se vratila vjera u
dij aloga i j edinstva katolika i pravoslavaca.
Kultura
Kroz ove dane kulturni ivot u Hvaru naglo
procvate. Toliko sadraja u tako malo vremena da postane
se to Pusti koncerti, predstave,
poneka izloba i jo tota. teta da tako nije cijelu zimu ili
barem ravnomjerno da se na sve stigne. Ali
bolje i ovako nego nikako. Od svega izaberite
ono to vas najvie nadahnuti i razveseliti.
I za kroj. Bud'te veseli, raspoloeni, nasmij oni i dopuste
molemu Bogu, Isusu, da intro u Vae sarce, u Vae fameje.
Somo non on more dat mir, jubov i sve drugo ca non je
potriba.
I NA DOBRO VON
I MLODO LITO DOJDE!!!!!!
Milan
OBLJETNICA
O
ve godine navrava se 550. godinjica otkako je
1461. g. papa Pio II., na molbu hvarskog biskupa
Tome Tomasinija, dozvolio da se u Hvaru osnuje
samostan. Biskup Tomasini, dominikanac, bio je
kao papinski legat u Bosni dobro upoznat s radom
misionara, je od 1446. g. bio pravni i
stvarni poglavar bosanskih franjevaca. Zato se smatra da je
hvarski samostan zamiljen kao baza i odmaralite za
misionare u Bosni. No, dvije godine po
osnutku, 1463., Bosnu su pokorili Turci, je samostan
izgubio prvotnu namjenu.
prvi franjevac koji je djelovao u Hvaru bio je
Konstantin Hvaranin, koji se spominje jo 1434. g., ali nam
nije poznata njegova uloga u osnutku samostana. Po predaji,
na mjestu samostana ranije se nalazila poljska
crkvica sv. Kria i uz nju su navodno franjevci podigli prvi
skromni samostan. Ta je crkvica dala ime dvjema uvalama
oko Sridnjeg rata na kojem je bila smjetena - U Kria i
Krina luka. Ponekad se, kao npr. kod Vicka i
kasnija crkva naziva sv. Kria.
Novi poticaj gradnji dananje samostanske crkve dala je
jedna oluja. Naime, u njoj se naao kapetan Kulfa
(zapovjednik ratne mornarice na Jadranu) Pietro
Soranzo sa svojim galijama. On se zavjetovao Bogorodici da
- ukoliko se spasi - crkvu Gospe od Milosti. Spasio
se u hvarskoj luci te crkvu uz
novoosnovani samostan. Dana 26.
1465. Soranzo i ostali zapovjednici galija predali su preko
Jakova novac za gradnju hvarskim
franjevcima - gvardijanu fra Rafaelu Hvaraninu i fra Luki.
Soranzo je, navodno, crkvi poklonio i sliku Gospe od
Milosti, koju Priboj u govoru ,,0 podrijetlu i zgodama
Slavena" iz 1525. g. spominje kao Potaknuti
Soranzovim primjerom, crkvi su pridonijeli i hvarski
- Katarin poklonio je znatnu svotu od 1000
dukata. Njegov je unuk, pjesnik Hanibal, pokopan u grobu
pred glavnim oltarom. najstarija grobnica u crkvi je
ona obitelji iz 1471. g. su svakako bili
samostana, a po predaji poklonili su mu
Santacroceove slike na glavnom oltaru i dva oltara u
pregradnom zidu. Crkva je, dakle, Gospi od
Milosti, no u izvorima se od 15. do 19. st. naziva
crkvom sv. Frane.
Do 1471. g. je crkva koja je glavni
brod i kapelu sv. Antonija, a kasnije su kapela sv.
Kria (do 1536.) i travej svetih Didaka i Frane Paulskog (do
1538.). Smatra se da je kapelu i travej gradio
majstor Petar dok su graditelji ostatka crkve
nepoznati. Neki projekt crkve pripisuju Nikoli Firentincu,
koji je izradio portal crkve s reljefom Gospe s Djetetom u
OBLJETNICA
luneti. Na reljefu je pod Gospinim likom prikazan
grb - naime, crkvaje i nakon Soranza ostala pod patronatom
mornarice, a nazivala se i "svetitem Republike".
U samostanu su se brodovi opskrbljivali vodom, a sluio je i
kao hospicij za bolesne mornare. Uz crkvu je kasnije bilo i
mornarsko groblje koje se prvi put spominje 1712. kao
groblje vojnika, i galij ota, a 1720. g. dao ga je
ograditi zidom kapetan Kulfa Marino Capello. Isti je dao
podignuti i kapelice Krinog puta, najstarijeg na otvorenom
u Hrvatskoj, od Burka do samostana.
Zvonik je na prijelazu 15. u 16. st. po projektu
Marka a 1507. g. dovrili su ga
Markov brat Bla te Frane i Nikola U zvoniku je
zvono iz 1505. g. s natpisom IRS AD MCCCCCV
V C s likovima Bogorodice s Djetetom i Ranjenog Krista te
svetaca Frane i Antonija (u vrij eme 1. svjetskog rata zvono je
s ostalim trebalo biti zaplijenjeno za ratne potrebe, no spasio
ga je konzervator don Frane Klaustar,
dvorite s polukrunim renesansnim arkadama i bunarom na
sredini,je 1489. sagradio majstor Rade iz ibenika
Godine 1495. u samostanu je djelovao fra Bernardin
Zato se smatra da je upravo tu nastao njegov
"Lekcionar", tiskan iste godine u Veneciji, prva knjiga
tiskana latinicom na hrvatskom jeziku. Priboj u govoru
spominje i bogatu samostansku knjinicu, koja je kasnije
stradala 1571. g., alije uspjeno obnovljena, pa danas broji
preko 10.000 knjiga. Od knjinog fonda, uz 73 inkunabule,
posebno se Ptolomejev atlas tiskan 1525. godine.
Najkasnije od 1536. g. u samostanu djeluje Bratovtina sv.
Kria koju spomenuta predaja povezuje sa starom crkvicom
istog imena. Bratirni su prvo djelovali uz oltar sv. Antonija, a
kasnije u kapeli sv. Kria za koju su 1598. nabavili za 100
dukata i sliku rad Leandra dal Ponte Bassana.
Bratovtina je imala sastanke u refektoriju samostana, ali je
paralelno djelovala i u crkvi Anuncijati gdje je trajno
preselila sjedite nakon obnove 1860-ih godina. U
crkvi jo je djelovala Bratovtina Bezgrene
najkasnije od 1582. godine. Gvardijan Lav je 18.
rujna 1954. g. traio i dobio od biskupa dozvolu za obnovu
ove bratovtine (vjerojatno ukinute za francuske uprave
19. st.), ali ona ipak nije realizirana. Uz ove
bratovtine u samostanu su dj elovali i
Samostan je teko stradao u turskom napadu na Hvar u
kolovozu 1571. godine. Turci su isprva zaobili samostan,
ali na povratku s pustoenja Hvara, fratri su na njih zapucali
sa zvonika crkve. Samostanje potom i spaljen, ali
fratri su se spasili u zvoniku sruivi stepenice koje su vodile
do prvog kata. Vjeruje se da je fratrima bio i mladi
Frane Antun kojije za obnove crkve dao
vrata u pregradnom zidu, o svj natpis.
je kasnije napustio red i postao malteki vitez
(ivanovac) te je posvetio svoj ivot pokuajima organizacije
pohoda koji bi protjerao Turke iz Europe. Crkva je 1574.
g. bila popravljena, ali je tek 9. 1670. g.
U 17. st. dva su hvarskog samostana bili i provincijali
provincije sv. Jerolima - Antun (1606.-
1609. i 1632.-1635.) i Danijel Zucca (1663-1668.), oba
rodom iz Jelse. je u samostanu osnovao kolu koju
su uz kandidate reda i biskupi j ski kler
te svjetovnjaci. Smatra se da je kole bio
namijenjen sat s kamenim u klaustru
samostana.
tttttt.t t.ttt.tttt.t tt
OBLJETNICA
Padre Pavo
Provincijal je bio i Bonegracija Stalio, i to u
dva navrata, a slovio je kao vrstan govornik i pisac. Umro je
u Hvaru 1784. godine. Njegov imenjak i sumjetanin
Bonegracija bio je provincijalom od 1850. do
1853. g., a istaknuo se zaslugama za kolu i privatnim
brojnih hvarskih intelektualaca te kao orgulja
i znanstvenik.
Godine 1803. pred samostanom su Austrijanci sagradili
bitnicu sv. Frane za obranu hvarske luke. No, upravo je ta
bitnica bila razlog to je samostan u ruskom napadu
na Hvar 1806. g. - tek je 1820. g. popravljen. Bitnica je
naputena najkasnije 1846. g., pa je prostor pred crkvom
franjevcima. Gromje otetio zvonik crkve 1848. g.-
popravljenje 1861. g.
U hvarskom je samostanu 1850. g. mladu misu rekao
Fulgencije Carev iz Katel Gomilice. Kasnije je bio
gvardijan u Kopru, Zadru i na Badiji, pa provincijal sv.
Jerolima te skopski nadbiskup od 1879. do 1888. g.
i hvarski biskup od 1888. do 1901. godine. Umro je na glasu
svetosti, a o 60. godinjici smrti i 500. samostana zemni
ostaci preneseni su mu u kapelu sv. Kria crkve.
Carevu je 1888. g. "protukandidat" za mjesto hvarskog
biskupa bio jo jedan franjevac hvarskog samostana -
Klement Candotti, rodom iz Venecije. On je 1875. u
samostanu ugostio cara Franu Josipa, a godine
obnovio samostan carevom donacijom od 8.000 kruna. Tom
je prilikom kustos Galerije lijepih umjetnosti zatraio
da mu se slika Posljednje poalje na restauraciju, no
Hvarani su to odbili. Ostalaje predaja daje car zapravo elio
zadrati original, a u Hvar vratiti kopiju. Samostan je
zabiljeio i posjete saskog kralja Friedricha Augusta II. u
1838., jugoslavenskog kralja Aleksandra
28. rujna 1925., marala Josipa Broza Tita 9.
oujka 1950., te prvog hrvatskog predsjednika Franje
24. travnja 1993. g., ali i brojnih drugih
znamenitih Slika "Posljednja i stoljetni
u vrtu, dvije najpoznatije znamenitosti samostana,
su zakona klauzure 1889. g., to je bio
dananjeg muzeja. To je dalo poticaj posjetima
samostanu - prva upisana posjetiteljica bila je princeza
Stephania, udovica austrijskog prestolonasljednika
Rudolfa, 12. travnja 1896. g.
Na prijelazu 19. u 20. st. u samostanu djeluje svestrani fra
Gaetan iz Velog Loinja, provincijal 1894.-1897 ., koji
je bio i katedralni orgulja, a spominje se kao jedan od prvih
hvarskih fotografa. Kako bi se olakao pristup
posjetiteljima, 1895. g. je gat za pristanak brodova
- "mulet u Kria". rasvjeta prvi je put 31. svibnja
1925. g. osvijetlila crkvu. Bolnica za redovnike provincije
tt t t t
OBLJETNICA
Pogled iz vrta prije 1928. (t. M.
sv. Jerolima utemeljena je u samostanu 1936. g., a za vrijeme
2. svjetskog rata tuje bila partizanska bolnica. Zvonik crkve
1944. g. u bombardiranju Hvara, a
popravljenje 1947. g.
Kroz 20. st. u samostanu su djelovali
Vladislav i Lav - prvi je napisao
samostan Majke Boje od Milosti u Hvaru"
(rukopis, djelom objavljen u "Hrvatskoj strai"
1931132.), a drugi rukopisnu kroniku samostana, koju je
nakon njega nastavio fra Ivo Od l. travnja 1926. do
17. 1949. g. fra Pavao je u samostanskom
vrtu odravao kontinuitet najstarije hrvatske stalne
meteoroloke postaje (utemeljio je 1858. g. Grgur na
Venerandi). Bruanin "padre Pavo" ostao je kao
dugogodinji gvardijan i vrijedni promicatelj batine
samostana. Svojom kulturnom Hvar je zaduio
fra Venko iz Blata na koji je u razdoblju svog
boravka u Hvaru, od 1957. do 1967. g., napisao nekoliko
znanstvenih radova. U suradnji s Viskom
popisao je Kaptolski i arhiv. Bio je
gvardij an samostana i duhovnik benediktinki.
Treba spomenuti i one koji su obiljeili noviju povijest
samostana - fra Karla Bonjaka iz Hrvaca koji je u
samostanu bio od 1976. do 2000. g., dr. Bernardina kuncu
iz Zadra, znanstvenika i knjievnika, koji je posebno Hvar
zaduio svojim djelom "tovanje Isusove muke na otoku
Hvaru" (Split, 1981.), te aktualnog gvardijana fra Joakima
Jakija Gregova sa Pamana, koji je brojne svoje skulpture
poklonio samostanu i gradu. Fra Augustin iz u
BIH u Hvaru je boravio od 2000. do 2006., neko je vrijeme
obavljao slubu upnog kapelana, a od njegova vremena
hvarski franjevci redovno su upnici oblinje Milne -
naslijedili su ga fra Tomislav iz Uskopija, pa fra J.
Gregov.
Brojni radovi obavljeni su na samostanu posljednjih godina-
2007. pred crkvom je postavljen kip sv. Frane; 2008.
obnovljene su kapelice Puta kria i u njih postavljeni novi
reljefi; 2009. napravljene su nove klupe za crkvu,
knjinica je preseljena u prostor u zapadnom
krilu samostana, blagoslovljeni su 8. prosinca novi kameni
oltar prema puku, kri i kale; 2010. je novi kameni
ambon i vitraj u prezbiteriju; 2011. obnovljeni su kor i krov,
tttttt.t t.ttt.tttt.t tt
OBLJETNICA
Proslava 500. obljetnice samostana, 8. 12. 1961.
postavljena Pieta u klaustru i bista Fulgencija
Careva V. i VI. postaje Puta kria (sve nabrojane
skulpture rad su J. Gregova), a obnovljena je i procesija s
kipom sv. Antonija, zabranjena nakon 2. svjetskog rata. Uz
to, samostan razne kulturne kao
npr. Hvarske ljetne priredbe.
Kao i u prolosti, samostan i danas
Hvar na vjerskom, kulturnom i znanstvenom planu.
Literatura: G. Novak, Hvar, 1924.; L. Kronika - samostan
u Hvaru, rukopis; (V. Petstogodinjica franjevac1cog samostana u
Hvaru 1461-1961. Kulturno-povijesne crtice, Hvar, 1961.; V. O
podrijetlu i zgodama Slavena, Split, 1991.; V. - J. Posjetitelji
hvarskog samostana od 1896. do 1968., PPOHXl, 2002.; D.
album, Split, 2008.; J. samostan i
crkva u Hvaru, Zagreb, 2009.
Joko
OBLJETNICA
IZ PROLOSTI
U CRKVI GOSPE OD MILOSTI