KATALONIJI U AST George Orwell Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postane jednak.

Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi uinio sam sebi mudar. Mudre izreke, XXVI, 4-5

l U Kasarni Lenjin u Barceloni, dan prije no to sam se pridruio miliciji, vidjeh nekog talijanskog milicionara kako stoji ispred oficirskog stola. Bio je to mladi ilava izgleda, od dvadeset pet ili est godina, crvenkastoute kose i snanih ramena. iljasta mu je kona kapa bila snano navuena preko jednog oka. Stajao mi je okrenut profilom, s bradom na grudima, zurei uz zbunjeno mrtenje u kartu koju je jedan od oficira otvorio na stolu. Neto me u njegovu licu duboko dirnulo. Bilo je to lice ovjeka koji bi poinio ubojstvo i odrekao se svoga ivota za prijatelja vrsta lica kakvu biste oekivali u anarhista, iako je vjerojatnije bio komunist. Bilo je u njemu i otvorenosti i surovosti; takoer i duboka potovanja to ga neobrazovani ljudi osjeaju za svoje tobonje pretpostavljene. Oito kartu nije mogao uhvatiti ni za glavu ni za rep; oito je smatrao itanje karata silnim intelektualnim pothvatom. Nisam znao zato, ali rijetko sam vidio ikoga ma kojeg mukarca, mislim koji mi se tako neposredno dopao. Dok su razgovarali oko stola, iz neke je primjedbe proizalo da sam stranac. Talijan je podigao glavu i brzo rekao: Italianof Odgovorih na svojem loem panjolskom: No, Ingles. Y tu? Italiano. Ne, Englez. A ti? (panj.) Dok smo izlazili, on zakorai preko sobe i snano me pograbi za ruku. udno, kako ovjek moe osjetiti sklonost prema jednom strancu! Bilo je to kao da su moj i njegov duh trenutano uspjeli premostiti jaz jezika i tradicije i susresti se u posvemanoj prisnosti. Ponadah se da mu se dopadam koliko i on meni. Ali znao sam takoer da ga nikad vie ne smijem vidjeti, elim li zadrati svoj prvi dojam u njemu; nepotrebno je i rei, nikad ga vie nisam vidio. U panjolskoj, ovjek je stalno uspostavljao takve kontakte. Spomenuh tog talijanskog milicionara zato to mi se ivo zadrao u sjeanju. Svojom otrcanom uniformom i strastvenim patetinim licem, on za me tipizira osobitu atmosferu toga vremena.

On je povezan sa svim mojim sjeanjima na to razdoblje rata crvenim zastavama u Barceloni, sumornim vlakovima punim otrcanih vojnika koji se vuku na frontu, sivim, ratom pogoenim gradovima dalje uz liniju, blatnim, ledenohladnim rovovima u brdima. To je bilo potkraj prosinca 1936, manje od sedam mjeseci prije no to ovo piem, pa ipak je to razdoblje koje se povuklo na silnu udaljenost. Kasnija zbivanja izbrisala su ga potpunije no to su izbrisala 1935, ili uostalom i 1905. Bio sam doao u panjolsku s nekom nakanom da piem novinske lanke, no gotovo sam se odmah prikljuio miliciji, jer se u ono vrijeme i u onoj atmosferi to inilo jedinom pojmljivom stvari. Anarhisti su jo praktiki drali pod kontrolom Kataloniju i revolucija je jo bila u punom zamahu. Svima koji su tamo bili od poetka, vjerojatno se ve u prosincu ili sijenju inilo da revolucionarno razdoblje zavrava; no ako je netko doao ravno iz Engleske, izgled Barcelone bio je neto zapanjujue i neodoljivo. Bilo je to prvi put to se uope nalazim u gradu u kojem radnika klasa dri uzde. Praktiki su svaku zgradu ma koje veliine osvojili radnici i sve su bile ukraene crvenim zastavama ili crvenim i crnim zastavama anarhista; svi su zidovi bili iarani srpom i ekiem i inicijalima revolucionarnih stranaka; gotovo je svaka crkva bila spaljena do zidina i kipovi popaljeni. Skupine radnika sistematski su demolirale crkve tu i tamo. Svaka trgovina i kavana imale su natpis koji je govorio da su kolektivizirane; ak su i istai cipela bili kolektivizirani, a njihovi stalci obojeni crveno i crno. Konobari i nadglednici u robnim kuama gledali bi vas u lice i postupali s vama kao sa sebi ravnima. Servilni i ak ceremonijalni oblici govora privremeno su nestali. Nitko nije govorio Senor ili Don, pa ni Usted; svi su se meusobno nazivali Drue i Ti te govorili Scdud umjesto Buenos dias. Zakon je zabranio napojnice; moje zamalo prvo iskustvo bila je lekcija to sam je dobio od upravitelja hotela zbog pokuaja da vozau dizala dam napojnicu. Nije bilo privatnih automobila, svi su bili rekvirirani, a svi tramvaji i taksiji i mnoga druga transportna sredstva bijahu obojeni crveno i crno. Revolucionarni su plakati bili posvuda, blijetei jarkim crvenilom i modrilom, tako da su rijetki preostali oglasi izgledali poput blatnih mrlja. Niz Ramblas, iroku sredinju arteriju grada kojom su gomile ljudi neprekidno strujale amo-tamo, zvunici su tretali

revolucionarne pjesme itav dan i duboko u no. A najneobinija je stvar bio izgled gomile. Prema vanjskom izgledu, bijae to grad u kojem su imune klase praktiki prestale postojati. Osim malog broja ena i stranaca, uope nije bilo dobro odjevenih ljudi. Gotovo su svi nosili grubu radniku odjeu ili plave kombinezone ili neku vrst mi-licijske uniforme. Sve je to bilo udnovato i dirljivo. Mnogo od toga nisam shvaao, na neki nain nije mi se ni svidjelo, ali smjesta sam to prepoznao kao neto za to se vrijedi boriti. Vjerovao sam takoer da je sve Vi; Zdravo; Dobar dan. {panj.} onako kako izgleda, da je to doista radnika drava i da je itava buroazija ili pobjegla, ili ubijena ili da je dobrovoljno prela na stranu radnika; nisam shvatio da se veliki broj dobrostojeih buruja jednostavno pritajio i pretvarao privremeno da su proleteri. Uz sve je to bilo i neke zlokobne atmosfere rata. Grad je imao sumoran, zaputen izgled, ulice i zgrade bile su u loem stanju, ulice su nou bile mutno osvijetljene zbog straha od zranih napada, trgovine uglavnom otrcane i poluprazne. Mesa je bilo malo a mlijeka se gotovo i nije moglo nabaviti, nedostajalo je ugljena, eera, benzina, a nestaica kruha bila je doista ozbiljna. Ve i u to vrijeme redovi za kruh bili su esto dugi stotine metara. Pa ipak, koliko se moglo prosuditi, ljudi su bili zadovoljni i optimistini. Nije bilo nezaposlenosti, a trokovi ivota bili su jo izvanredno niski; vidjelo se vrlo malo upadljivo zaputenih ljudi, a prosjaka, osim Cigana, nije bilo. Vie od svega, postojalo je vjerovanje u revoluciju i u budunost, osjeaj da se odjedanput ulo u razdoboje jednakosti i slobode. Ljudska su se bia pokuavala ponaati poput ljudskih bia, a ne poput zavrt-nja u kapitalistikome stroju. U brijanicama nalazile su se anarhistike obznane (brijai su bili veinoma Anarhisti) koje su sveano objanjavale da brijai vie nisu robovi. Na ulicama su areni plakati pozivali prostituke da prestanu biti prostitukama. Za svakog pripadnika trezvene, podrugljive civilizacije naroda engleskoga govornog podruja, bilo je neega patetinog u doslovno-sti kojom su ti idealistiki panjolci shvaali te otrcane fraze revolucije. U to su se vrijeme za nekoliko santima prodavale na ulicama revolucionarne balade najnaivnije vrste, sve o bratstvu proletarijata i pokvarenosti Musso-linija. Cesto bih vidio kako neki nepismeni milicionar kupuje neku od tih balada, teko srie rijei i tada, kad bi shvatio bit, poinje pjevati odgovarajui napjev.

Sve sam se to vrijeme nalazio u Kasarni Lenjin, naoko se pripremajui za frontu. Kad sam se pridruio miliciji, reeno mi je da u idui dan biti upuen na frontu, no zapravo sam morao ekati da se pripremi nova centurija. Radnika milicija koju su sindikati urno osnovali na poetku rata, jo nije bila organizirana kao regularna vojska. Komandne jedinice bile su sekcije s oko trideset ljudi, centurije s oko sto ljudi i kolone koje su u praksi znaile svaki vei broj ljudi. Kasarna Lenjin sastojala se od bloka velianstvenih kamenih graevina sa kolom jahanja i ogromnim poploenim dvoritima; nekad je to bila konjika kasarna, a osvojena je za vrijeme srpanjskih borbi. Moja je centuria spavala u jednoj od tala, ispod kamenih jasala u koje su jo bila uklesana imena konjikih bojnih konja. Svi su konji uhvaeni i poslani na frontu, ali itavo je mjesto jo zaudaralo na konjsku mokrau i gnjilu zob. Nalazio sam se u kasarni oko tjedan dana. Uglavnom se sjeam konjskih zadaha, drhtavih poziva vojnikih truba (svi su nai trubai bili amateri panjolske sam vojnike trube prvi put upoznao sluajui ih ispred faistikih linija), topota potkovanih izama u dvoritu kasarne, dugih jutarnjih parada uz vjetar i sunce, divljih nogometnih utakmica, po pedeset ljudi na svakoj strani, u ljunanoj koli jahanja. U kasarni je bilo moda tisuu mukaraca i dvadesetak ena, osim ena milicionara koje su kuhale. Jo je bilo ena koje su sluile u miliciji, iako ne mnogo. U prvim su se bitkama borile rame uz rame s mukarcima kao neto to se razumije samo po sebi. To je neto to se, u doba revolucije, ini prirodnim. Ideje su se, meutim, ve mijenjale. Milicionari su se morali udaljiti iz jahae kole dok su ene tamo vjebale, zato to su im se smijali i zbunjivali ih. Nekoliko mjeseci prije nitko ne bi vidio nita smijena u eni koja rukuje pukom. itava je kasarna bila u stanju prljavtine i kaosa u koji bi milicija dovela svaku zgradu to bi je zauzela i to je, inilo se, bilo neka vrsta nusproizvoda revolucije. U svakom biste kutu nailazili na gomile slomljenog namjetaja, pokidanih sedla, mjedenih konjanikih titova, praznih korica za sablje i hrane to se raspadala. Stravino se rasipala hrana, osobito kruh. Samo iz mojeg odjeljka za svaki se obrok bacala puna koara kruha sramotan postupak kad je civilnom stanovnitvu nedostajalo kruha. Jeli smo za dugim stolovima s ukrtenim nogarima, iz stalno masnih limenih porcija, a pili iz grozne stvari koja se zvala.porron. Porron je neka vrst staklene boce iljata kljuna iz kojeg izbija tanki mlaz vina.kad god je nagnete; tako se moe piti iz daljine,

ne dodirujui je ustima, i dodavati je jedan drugome. Ja sam stupio u trajk i zatraio sam alicu im sam ugledao porron u upotrebi. Mojem je pogledu ta stvar isuvie nalikovala nonoj posudi, osobito ako je bila napunjena bijelim vinom. Postupno su regruti dobivali uniforme, a kako je to bila panjolska, sve se izdavalo komad po komad tako da nikad nije bilo posve izvjesno tko je to dobio, a razne stvari koje su nam bile najpotrebnije, kao to su opasai i kutije s mecima, nisu se dijelile do posljednjeg trena, kad je vlak ve ekao da nas poveze na frontu. Govorio sam o milicijskoj uniformi, to vjerojatno stvara pogrean dojam. To zapravo ba i nije bila uniforma. Moda bi multiforma bilo prikladnije ime. Svaija je odjea slijedila istu opu zamisao, ali nikad u dva sluaja nije bila posve ista. Praktiki su svi u vojsci nosili kratke priljubljene hlae od rebrastog samta, no tu je uniformnost prestajala. Neki su nosili ovijae, drugi dokoljenice od rebrastog samta, neki kone glenjake ili visoke izme. Svi su nosili jakne s patentnim zatvaraem, no neke su jakne bile kone, druge vunene, i svih zamislivih boja. Vrste kapa bile su otprilike jednako brojne kao i oni koji su ih nosili. Obino se prednji dio kape ureavao partijskom znakom, a uz to je gotovo svaki ovjek nosio oko vrata crvenu ili crveno-crnu maramu. Milicijska je kolona u to vrijeme bila rulja neobina izgleda. No odjeu je valjalo podijeliti onako kako bi je izbacivala ova ili ona tvornica, a s obzirom na okolnosti to nije ni bila loa odjea. Koulja i arape bile su, meutim, bijedne pamune trice, posve beskorisne protiv hladnoe. Mrsko mi je i misliti o tome to su sve morali proi milicionari prethodnih mjeseci, prije nego to je ita organizirano. Sjeam se da sam naiao na neke novine stare samo oko dva mjeseca, u kojima je jedan od voa POUM-a, nakon to je posjetio frontu, izjavio kako e se pokuati pobrinuti da svaki milicionar dobije pokriva. Izjava od koje ovjek zadre, ako je ikad spavao u rovu. Drugi dan koji sam proveo u kasarni poelo je ono to se komino nazivalo instrukcijom. S poetka su to bili zastraujui prizori kaosa. Regruti su bili uglavnom djeaci od esnaest ili sedamnaest godina iz pokrajnjih ulica Barcelone, puni revolucionarnog ara, ali potpuno nesvjesni znaenja rata. Nemogue ih je bilo ak natjerati da stoje u redu. Disciplina nije postojala; ako se nekom ne bi svidjela naredba, istupio bi iz vrste i estoko se prepirao s oficirom. Porunik koji nas je pouavao bio je krupan, ugodan mladi rumena lica koji je prije bio oficir u

redovitoj vojsci, i jo je tako izgledao, sa svojim otmjenim dranjem i besprijekornom uniformom. Zaudo, bio je odani i gorljivi socijalist. Vie i od samih ljudi, on je inzistirao na posvemanjoj socijalnoj jednakosti meu svim inovima. Sjeam se njegova bol-nog iznenaenja kad ga je neki regrut-neznalica oslovio sa Sefior. Sto! Sefior? Tko me to naziva Sehor? Nismo li svi drugovi? Dvojim je li to imalo olakalo Partido Obrero de Unificacin Marxista, Radnika partija marksistikog ujedinjenja, (prev.) njegov posao. Kroz to vrijeme sirovi regruti nisu dobivali nikakvu vojnu obuku koja bi im mogla biti ma i od najmanje koristi. Reeno mi je da stranci nisu obavezni prisustvovati instrukciji (panjolci su, zapazio sam, patetino vjerovali da stranci znaju o vojnim stvarima vie od njih), ali ja sam naravno doao s ostalima. Gorljivo sam elio nauiti upotrebljavati strojnicu; to je bilo oruje kojim nikad nisam imao prilike rukovati. Na moju alost, otkrih da nas ne ue niemu o upotrebi oruja. Takozvana instrukcija bila je jednostavno paradni egzercir najzastarjelije i najgluplje vrste; nadesno, nalijevo, okreni se, stupaj otro u redovima po tri i ostatak tih beskorisnih gluposti koje sam nauio kad mi je bilo petnaest godina. Bio je to doista neobian oblik obuke za jednu gerilsku vojsku. Ako imate samo nekoliko dana za obuku vojnika, oito je da ga morate nauiti ono to e mu najvie trebati; kako da uzme zaklon, kako da napreduje preko otvorena prostora, kako da postavi strau i sagradi grudobran a iznad svega, kako da upotrijebi svoje oruje. Pa ipak, tu gomilu revne djece, koja e za nekoliko dana biti baena na frontu, nisu uili ni kako se okida puka ili izvlai upalja iz bombe. Tada nisam shvaao da je to zato to nisu imali oruja. U miliciji POUM-a nestaica puaka bila je tako oajna da su nove trupe koje su dolazile na frontu uvijek morale uzimati puke od onih koje su zamjenjivale na liniji. U itavoj Kasarni Lenjin, vjerujem, nije uope bilo puaka, osim onih koje su upotrebljavali straari. Poslije nekoliko dana, iako smo po svim uobiajenim standardima jo bili posvemanja rulja, smatrali su nas spremnima da se pojavimo u javnosti, i ujutro smo odmarirali do javnih parkova na breuljku iza Plaze de Espahe. To je bilo zajedniko vjebalite svih partijskih milicija, uz Carabinerose i prve kontingente novoosnovane Narodne armije. Prizor gore u-javni*n parkovima

bio je neobian i pun bodrenja. Svakom stazom i uliicom, izmeu strogih cvjetnih lijeha, ustro su stupale amo-tamo desetine i ete mukaraca, izbacujui prsa i trudei se oajniki da izgledaju poput vojnika. Svi su bili nenaoruani i nijedan nije bio potpuno u uniformi, iako se na veini od njih tu i tamo u krpicama probijala milicijska uniforma. Procedura je uvijek bila gotovo ista. Tri bismo sata paradirali tamo-amo (panjolski korak pri stupanju je vrlo kratak i brz), zatim bismo se zaustavili, istupili iz redova i sjatili se edno do duania na pol puta nizbrdo koji je pravio sjajne poslove trgujui jeftinim vinom. Svi su se prema meni ponaali vrlo prijateljski. Kao Englez, bio sam neka vrst rariteta i oficiri Carabinera cijenili su me i astili piem. Za to vrijeme, kad god bih uspio uhvatiti naeg porunika, buno sam zahtijevao da me poue upotrebi strojnice. Izvlaio bih iz depa svoj Hugov rjenik i oborio se na njega svojim dozlaboga loim panjolskim: Yo se manejar fusil. No se manejar ametralladora. Quiero apprender ametralladora. Qudndo vamos apprender ametralladora?0 Odgovor je uvijek bio izmueni smijeak i obeanje da e pouavanje strojnice biti manana. Nepotrebno je rei, manana nikad nije dola. Prolo je nekoliko dana i regruti su gotovo ustro nauili stupati ukorak i stati mirno, ali ako su znali s koje strane puke izlazi metak, to je bilo i sve to su znali. Jednoga dana, naoruani Ca-rabinero doao je do nas dok smo se odmarali i dopustio nam da prouimo njegovu puku. Pokazalo se da u cijeloj mojoj sekciji nitko osim mene ne zna ak ni kako se puka puni, a kamoli kako se niani. Znam rukovati pukom. Ne znam rukovati mitraljezom. Hou uiti mitraljez. Kad emo uiti mitraljez? (panj.) oc Sutra Cijelo to vrijeme vodio sam uobiajene bitke sa panjolskim jezikom. Osim mene, u kasarni je bio samo jo jedan Englez, a nitko, ak ni meu oficirima, nije znao ni rijei francuski. injenica da su moji drugovi govorili meusobno openito katalonski, nije mi nimalo olakavala poloaj. Jedini nain da se nekako snaem bio je da posvuda sa sobom nosim mali rjenik, koji bih izvlaio iz depa u trenucima krize. Ali radije bih bio strancem u panjolskoj nego u veini zemalja. Kako je lako sklapati prijateljstva u panjolskoj! Za dan ili dva, ve me dvadesetak milicionara zvalo imenom, upuivalo me u razne tajne i obasipalo gostoljubivou. Ne piem propagandnu knjigu i ne elim idealizirati miliciju POUM-a. itav milicijski sistem imao je ozbiljnih pogreaka, a sami su ljudi u njemu bili aroliko drutvo, jer je do tada ve dobrovoljna regrutacija zamirala i mnogi su najbolji ljudi bili ve na fronti ili mrtvi. Meu nama je uvijek

postojao stanovit postotak potpuno beskorisnih. Petnaestogodinje djeake dovodili su u vojsku roditelji, posve otvoreno zbog deset peseta na dan, koliko je bila plaa milicionara; takoer i zbog kruha kojeg je milicija obilno dobivala i mogla krijumariti kui roditeljima. Ali odriem da bi itko, ubaen, poput mene, meu panjolsku radniku klasu morao bih moda rei katalonsku radniku klasu jer sam se, osim nekoliko Arago-naca i Andaluzijaca, druio samo s Kataloncima mogao ostati nedirnutim njihovom osnovnom plemeni-tou; iznad svega, njihovom otvorenou i iroko-grudnou. panjoleva irokogrudnost, u uobiajenom smislu te rijei, ponekad je gotovo neugodna. Ako ga zamolite cigaretu, prisilit e vas da uzmete cijelu kutiju. A iza toga postoji velikodunost u jednom dubljem smislu, prava irina duha, s kojom sam se susretao iznova i iznova u najbeznadnijim okolnostima. Neki novinari i drugi stranci koji su odlazili u panjolsku za vrijeme rata izjavljivali su da su panjolci u potaji ogoreno kivni na stranu pomo. Sve to mogu rei jest da nikad nisam opazio neto takvo. Sjeam se, nekoliko dana prije no to sam napustio kasarnu, grupa ljudi dola je s fronte na odsustvo. Uzbueno su govorili o svojim iskustvima i bili su puni oduevljenja za neke francuske grupe koje su bile pokraj njih kod Huesce. Francuzi su vrlo hrabri, rekoe; dodajui oduevljeno: Mas valien-tes que nosotros Hrabriji od nas! Ja sam se naravno skanjivao, nakon ega su oni objasnili da Francuzi bolje poznaju umijee ratovanja da se bolje razumiju u bombe, strojnice i tako dalje. Pa ipak je ta primjedba bila znaajna. Jedan Englez radije bi sebi odrezao ruku nego da kae neto takvo. Svaki stranac koji je sluio u miliciji proveo je svojih prvih nekoliko tjedana uei voljeti panjolce i ljutei se na neke njihove znaajke. Na fronti, moja ljutnja ponekad bi dosezala vrhunac bijesa. panjolci su dobri u mnogim stvarima, ali ne u ratovanju. Sve strance podjednako prenerazit e njihova nedjelotvornost, iznad svega njihova izluujua netonost. Jedna rije koju nijedan stranac ne moe a da ne naui jest mahana sutra (doslovno, jutro). Kadgod je to samo mogue, dananji posao odgaa se do mahane. To je toliko opepoznato da se i sami panjolci ale na taj raun. U panjolskoj se nita, od obroka do bitke, nikad ne dogaa u odgovarajue vrijeme. Prema opem pravilu, stvari se dogaaju prekasno, ali samo povremeno

tek toliko da se ne moete osloniti na njihovo zakanjavanje dogaaju se prerano. Vlak koji mora krenuti u osam, krenut e normalno u bilo koje vrijeme izmeu devet i deset, ali moda jedanput na tjedan, zahvaljujui nekoj osobnoj vlakovoinoj muici, polazi u sedam i trideset. Takve stvari mogu biti pomalo naporne. Teorijski, zapravo se divim panjolcima to ne dijele nau sjevernjaku vremensku neurozu; ali na alost, i sam sam joj izloen. Poslije beskrajnih govorkanja, maiiana i odgaanja, iznenada smo dobili naredbu za odlazak na frontu u roku od dva sata, kad velik dio nae opreme jo nije bio podijeljen. U intendanturi je nastala strana gungula; na kraju su brojni ljudi morali otii bez kompletne opreme. Kasarna se odmah napunila enama koje su, inilo se, iznikle iz zemlje, pomaui svojim mukarcima da sa-viju pokrivae i sloe putne vree. Bilo je dosta poniavajue to mi je jedna panjolska djevojka, ena Wil-liamsa, drugog engleskog milicionara, morala pokazati kako da stavim svoje nove kone redenike. Bila je blago, temnooko, izrazito enstveno stvorenje koje je izgledalo kao da joj je ljuljanje zipke ivotni poziv, ali koje se zapravo hrabro borilo u srpanjskim ulinim borbama. Tada je nosila dijete koje se rodilo samo deset mjeseci poslije izbijanja rata i koje je vjerojatno zaeto iza barikada. Vlak je trebao krenuti u osam, a desetak minuta poslije osam izmueni, znojni oficiri uspjeli su nas poredati na dvoritu kasarne. Vrlo se ivo sjeam bakljama osvijetljena prizora komeanja i uzbuenja, crvenih zastava koje lepraju u svjetlosti baklji, zbijenih redova milicionara s rancima na leima i smotanim pokrivaima prebaenim preko ramena; i povika i kloparanja izama i limenih porcija, a potom silnog i napokon uspjenog protiskivanja rijei traei tiinu; i zatim nekog politikog komesara kako stoji ispod ogromnog, uzvitlanog crvenog barjaka i dri nam govor na katalonskom. Zatim su nas poveli na stanicu, i to najduim putem, tri ili etiri milje, kako bi nas pokazali itavom gradu. Na Ramblasu su nas zaustavili, dok je pozajmljeni orkestar svirao neku revolucionarnu melodiju. Jo jedanput, slika pobjednika heroja povici i oduevljenje, crvene zastave i crveno-crne zastave posvuda, prijateljski raspoloene gomile koje su natrpale plonik da bi nas pogledale, ene koje mau s prozora. Kako se tada sve to inilo prirodnim; kako daleko i nevjerojatno danas! Vlak je bio toliko krcat ljudima da je i na podu jedva bilo mjesta, a kamoli na sjedalima. U posljednjem trenutku, Williamsova je ena dojurila peronom i dala nam bocu vina i tridesetak centimetara onih sjajnih

crvenih kobasica koje imaju okus na sapun i izazivaju proljev. Vlak je ispuzao iz Katalonije i dalje na plato Aragonije normalnom ratnom brzinom neto ispod dvadeset kilometara na sat. 2 Barbastro, iako daleko od linije fronte, izgledao je tmurno i jadno. Gomile milicionara u otrcanim uniformama tumarale su gore-dolje ulicama, nastojei se zagrijati. Na nekom ruevnom zidu naiao sam na plakat s datumom iz prethodne godine koji je obavjetavao da e est lijepih bikova biti ubijeno u areni toga i toga dana. Kako su jadno izgledale njegove izblijedjele boje! Gdje su sad bili lijepi bikovi i lijepi borci s bikovima? Tih dana ak i u Barceloni jedva da je bilo kakvih borbi s bikovima; iz nekog razloga, svi su najbolji matadori bili faisti. Moju su etu teretnjakom poslali u Sietamo, zatim na zapad do Alcubierrea koji se nalazio neposredno iza linije suelice Zaragozi. Sietamo je bio svladan tri puta prije nego to su ga anarhisti napokon zauzeli u listopadu i topovska je vatra neke njegove dijelove razbila na komadie, a veina kua bila je izbuena puanim mecima. Sad smo bili 450 metara iznad morske razine. Bilo je strano hladno, s gustom maglom koja je, kovitlajui se, dolazila niotkuda. Izmeu Sietama i Alcubiedrrea voza kamiona je zalutao (to je bilo jedno od redovitih obiljeja rata) pa smo satima lutali u magli. Bila je kasna no kad stigosmo u Alcubierre. Netko nas je proveo kroz blatnu movaru do staje za mazge, gdje smo se ukopali u pljevu i smjesta zaspali. Pljeva nije loa za spavanje kad je ista, nije tako dobra kao sijeno, ali je bolja od slame. Tek sam na jutarnjem svjetlu otkrio da je pljeva bila puna mrvica kruha, razderanih novina, kostiju, uginulih takora i okrhnutih limenki za mlijeko. Sad smo bili blizu linije fronte, dovoljno blizu da nanjuimo karakteristian zadah rata prema mojem iskustvu, zadah izmeta i trule hrane. Alcubierre nikad nije bio obasut topovskom vatrom i nalazo se u boljem stanju od veine sela neposredno iza linije. A ipak vjerujem da ak ni u doba mira ne biste mogli doi u taj dio panjolske a da vas ne dirne osebujna nevoljna bijeda aragonskih sela. Graena su poput tvrava, gomila jadnih kueraka od blata i kamenja skupljenih oko crkve, a ak i u proljee teko da se negdje moe vidjeti cvijet; kue nemaju vrtova, samo stranja dvorita gdje se upava perad klie preko naslaga balege mazgi. Vrijeme je bilo ogavno, s naizmjeninom maglom i kiom. Uski zemljani putevi bukali su se kao blatno

more, mjestimice duboko vie od pol metra, kroz koje su se teret-njaci probijali kotaima pod najveim optereenjem, a seljaci vodili svoja nezgrapna kola to su ih vukle zaprege mazgi, ponekad i est u jednoj zaprezi, uvijek vukui u nizu. Neprekidni prolasci trupa doveli su selo u stanje neopisive prljavtine. Selo nije imalo, niti je imalo ikad prije, neto kao to je zahod ili odvodni jarak ma koje vrste, i nigdje nije bilo ni etvorna metra gdje biste mogli hodati a da ne pazite kamo stajete. Crkva se ve dugo upotrebljavala kao latrina; a tako i sva polja etiristo etvornih metara uokolo. Nikad ne razmiljam o svoja prva dva mjeseca u ratu a da ne pomislim na zimska strnita kojih su rubovi pokriti korom izmeta. Prola su dva dana a nisu nam podijeljene nikakve puke. Ako ste posjetili Comite de Guerra i prouili nizove rupa u zidu rupa to su ih napravile puane salve, jer su tamo smaknuti razni faisti vidjeli ste sve znamenitosti koje ima Alcubierre. Gore na liniji fronte sve je bilo oito mirno; dolazilo je vrlo malo ranjenika. Glavno je uzbuenje bio dolazak faistikih dezertera koji su pod straom dovedeni s fronte. Mnoge trupe nasuprot nama na tom dijelu linije nisu uope bile faistike, tek jadni regruti koji su sluili svoj vojni rok u vrijeme izbijanja rata i jedva su ekali da umaknu. Povremeno bi se male grupe uputale u rizik da se prebace do naih linija. Nedvojbeno bi ih i vie to uinilo da njihova rodbina nije bila na faistikom teritoriju. Ti su dezerteri bili prvi pravi faisti koje sam uope vidio. Zapanjilo me je da se nisu razlikovali od nas, osim to su nosili kaki kombinezone. Uvijek su bili prodrljivo gladni kad bi stigli dosta prirodno nakon to su se dan ili dva uljali po niijoj zemlji, ali na to se uvijek slavodobitno ukazivalo kao na dokaz da faistike trupe skapavaju od gladi. Promatrao sam kako jednoga od njih hrane u nekoj seljakoj kui. Bio je to nekako saaljenja vrijedan prizor. Visok dvadesetogodinji momak, teko sagan vjetrom, u odjei u ritama, skvren iznad vatre, kako oajnikom brzinom trpa u sebe punu porciju gulaa; a cijelo vrijeme oi mu nervozno pogledavaju krug mili-conara koji su stajali i promatrali ga. Mislim da je jo napola vjerovao kako smo krvoedni. Crveni koji e ga ustrijeliti im zavri jelo; naoruani ljudi koji su ga uvali stalno su ga tapali po ramenu i ohrabrujue buili. Jednoga znamenitog dana u jednoj je jedinoj grupi stiglo petnaest dezertera. Trijumfalno su provedeni kroz selo, s ovjekom koji je jaio ispred njih na bijelom konju. Uspio sam snimiti dosta mutnu fotografiju koja mi je kasnije ukradena.

Treeg jutra kako smo bili u Alcubierreu, stigle su puke. Dijelio ih je u staji za mazge neki narednik gruba, mrkouta lica. Potreslo me je maloduje kad sam vidio to to su mi dali. Bio je to njemaki mauser iz 1896 star vie od etrdeset godina! Bio je rav, okida je bio krut, drveni titnik slomljen; jedan kratak pogled niz otvor cijevi otkrio je da je korodirana i da joj vie nema pomoi. Veina je puaka bila jednako loa, neke jo i gore, a uz to nije bilo nikakva pokuaja da se najbolje oruje podijeli ljudima koji su ga znali upotrebljavati. Najbolju puku iz te partije, staru samo deset godina, dobio je poluumobolan petnaestogodinji divljai poznat svima kao maricon (homi). Narednik nam je dao petminutnu instrukciju koja se sastojala od objanjenja o tome kako se puka puni i rastavlja. Mnogi miliconari nikad prije nisu imali puku u ruci, a mislim da su tek rijetki znali emu slue niani. Razdijeljeni su meci, po pedeset na ovjeka, a zatim su formirani redovi pa smo sapeli torbe na lea i uputili se na frontu, udaljenu oko pet kilometara. Centuria, osamdeset ljudi i nekoliko pasa, nepravilno je krivudala cestom. Svaka milicijska kolona imala je barem jednoga psa koji joj je pridodat kao maskota. Bijedna ivina koja je hodala s nama imala je na sebi velikim slovima igosano POUM i vukla se posramljeno kao da je svjesna da neto s njezinim izgledom nije u redu. Na elu kolone, pokraj crvene zastave, jahao je na crnom konju Georges Kopp, krupan belgijski komandant; neto ispred, mladi iz odmetnicima sline milicij-ske konjice, epirio se tamo-amo, galopirajui preko svakog komadia uzdignuta tla i postavljajui se na vrhu u pitoreskne poloaje. Za vrijeme revolucije zarobljeni su mnogobrojni prekrasni konji panjolske konjice i predani miliciji koja ih je, naravno, revno jahala do smrti. Cesta je krivudala izmeu utih neplodnih polja, netaknutih od berbe prethodne godine. Ispred nas bila je niska sierra koja lei izmeu Alcubierrea i Zaragoze. Sad smo se primicali liniji fronte, bombama, strojnicama, blatu. U potaji sam bio prestraen. Znao sam da je zasad linija mirna, no za razliku od veine mukaraca oko mene, bio sam dovoljno star da pamtim veliki rat, iako ne dovoljno star da sam se borio u njemu. Rat je, za me, znaio tutnjavu tanadi i umicanje elinim krhotinama; iznad svega znaio je blato, ui, glad i hladnou. Neobino, grozio sam

se hladnoe mnogo vie no to sam se grozio neprijatelja. Pomisao na nju progonila me cijelo vrijeme dok sam bio u Barceloni; leao bih ak budan nou, razmiljajui o hladnoi u rovovima, stajanju na mjestu u sablasnim zorama, dugim satima na strai sa zamrznutom pukom, o ledenom blatu koje e prekriti vrhove mojih izama. Priznajem takoer da me je obuzimao nekakav uas dok bih gledao ljude s kojima sam marirao. Ne moete uope ni zamisliti kakva smo rulja bili izgledom. Tumarali smo ratrkano, s manje kohezije od stada ovaca; nismo preli ni tri kilometra, a zaelje kolone izgubilo se iz vida. A gotovo polovica takozvanih mukaraca bila su djeca ali mislim doslovno djeca, stara najvie esnaest godina. A ipak su svi bili sretni i uzbueni zbog nada da e napokon stii na frontu. Kad smo se pribliavali liniji, momci na elu oko crvene zastave poee protiskivati uzvike Viva POUM! Fascistasmaricones! i tako dalje uzvike koji su trebali biti ratniki i prijetei, ali koji su, iz tih djejih grla, zvuali patetino kao cviljenje maia. inilo se groznim da branitelj Republike mora biti ta rulja poderane djece to nose dotrajale puke koje ne znaju upotrijebiti. Sjeam se, pitao sam se to bi se dogodilo da je naim putem proao kakav faistiki avion bi li se pilot uope potrudio da se spusti i osine nas rafalom iz svoje strojnice. Sigurno bi ak i iz zraka mogao vidjeti da nismo bili pravi vojnici? Kad je cesta zala u sierru, odvojili smo se udesno i stali uspinjati uskom stazom za mazge koja je vijugala uz obronak brda. Breuljci su u tom dijelu panjolske = ivio POUM! Faisti pederi! (panj.) neobinih geolokih formacija, u obliku potkove s ravnim vrhovima i vrlo strmim obroncima koji se sputaju u obliku ogromnih gudura. Na viim obroncima ne raste nita osim krljava grmlja i vrijeska, dok posvuda izbijaju bijele kosti vapnenca. Tu fronta nije bila kontinuirana linija rovova, to bi bilo nemogue u takvu planinskom kraju; bio je to jednostavno lanac utvrenih poloaja, poznatih kao pozicije, smjetenih na vrhu svakog brda. U daljini se mogla vidjeti naa pozicija na tjemenu potkove; gruba barikada od vrea s pijeskom, uzleprala crvena zastava, dim vatre iz zemunica. Jo malo blie, i mogao se osjetiti odvratan slatkast zadah koji se zadrao u mojim nosnicama jo mjesecima poslije. U raspuklinu neposredno iza poloaja bili su natrpani otpaci skupljani mjesecima dubok, gnojav nastor od ostataka kruha, izmeta i ravih konzervi.

eta koju smo smjenjivali skupljala je svoje stvari. Na liniji su bili tri mjeseca; uniforme su im bile oblijepljene blatom, izme se raspadale u komade, lica uglavnom zarasla u bradu. Kapetan koji je zapovijedao poloajem, Levinski imenom ali poznat svima kao Benja-min, a po roenju poljski idov koji je meutim govorio francuski, ispuzao je iz svoje zemunice i pozdravio nas. Bio je nizak mladi, oko dvadeset i pet godina, otre crne kose i blijeda ivahna lica koje je u tom razdoblju rata bilo stalno vrlo prljavo. Poneki zalutali metak praskao je visoko iznad nas. Poloaj je bio polukruan ograeni prostor promjera oko etrdeset metara, s grudobranom dijelom od vrea s pijeskom a dijelom od komada vapnenca. Tridesetak ili etrdesetak zemunica bilo je ukopano u tlo poput takorskih rupa. Williams, ja i Williamsov urjak panjolac hitro se baci-smo prema najblioj nezauzetoj zemunici koja je djelovala prikladnom za nastavanje. Negdje naprijed povremeno bi opalila puka, stvarajui udne gromoglasne jeke meu kamenitim breuljcima. Tek smo odloili torbe i izvlaili se iz zemunice, kad eto jo jednog pucnja i jedno dijete iz nae ete pojuri od grudobrana, a licem mu se slijevala krv. Opalio je iz puke i nekako mu je uspjelo raznijeti zatvara; kou lubanje razderale su u krpice krhotine raznijete ahure metka. To je bio na prvi unesreeni i, karakteristino, ranio se sam. Poslijepodne bili smo na svojoj prvoj strai i Benjamin nas provede kroz poloaj. Ispred grudobrana protezao se sustav uskih rovova uklesanih u stijenje, s krajnje primitivnim pukarnicama napravljenim od hrpa vapnenca. Bilo je dvanaest straa, smjetenih na raznim tokama u rovu i iza unutranjeg grudobrana. Ispred rovova bila je bodljikava ica, a zatim se obronak obru-avao u naoko bezdanu guduru; nasuprot su bila gola brda, ponegdje tek kamene stijene, sve sive i vjetrovite, bez ikakva ivota, ak ni ptice nije bilo. Provirih oprezno kroz pukarnicu, pokuavajui otkriti faistiki rov. Gdje je neprijatelj? Benjamin iroko mahne rukom. Tamo prijeko. (Benjamin je govorio engleski grozan engleski). Ali gdje} Prema mojem poimanju pozicijskog ratovanja, faisti su morali biti oko sto pedeset do tristo metara. Nisam mogao vidjeti nita inilo se da su im rovovi vrlo dobro skriveni. Tada razoarano pogledah kamo to Benjamin pokazuje; na vrhu breuljka nasuprot, iza gudure, najmanje sedamsto metara udaljen, sitan obris grudobrana i crveno-uta zastava faistiki

poloaj. Bio sam neopisivo razoaran. Uope im nismo bili blizu! Kod tog su dometa nae puke bile posve beskorisne. No u tom trenu zau se uzbueni uzvik. Dva faista, sivkaste figurice u daljini, verala su se uz goli obronak breuljka na suprotnoj strani. Benjamin zgrabi puku najblieg ovjeka, nacilja i povue okida. Klik! Metak je zatajio; pomislih da je to lo znak. Novi straari, tek to se sjurie u rov, zapoee ispaljivati groznu paljbu ni na to posebno. Vidio sam faiste, sitne poput mravi, kako uzmiu tamo i amo iza grudobrana, a ponekad bi se neka crna toka koja je bila glava zaustavila za trenutak, drsko izloena. Oito nije imalo smisla pucati. No tada straar s moje lijeve strane, naputajui svoje mjesto na tipino panjolski nain, prie postrance i poe me tjerati da pucam. Pokuah objasniti da se na toj udaljenosti i s tim pukama ne moe pogoditi ovjeka, osim sluajno. No on je bio tek dijete, i dalje je pukom pokazivao prema jednoj od toaka, ke-sei se eljno poput psa koji oekuje baeni kameni. Konano namjestih nian na sedamsto i opalih. Toka nestade. Ponadah se kako je bilo dovoljno blizu da ga natjera na skok. Tada sam prvi put u ivotu opalio iz puke na neko ljudsko bie. Sad kad sam vidio frontu, bijah duboko ogoren. I oni su to nazivali ratom! A jedva smo dolazili u dodir s neprijateljem! Nisam ni pokuavao drati glavu ispod razine rova. Neto kasnije, meutim, metak mi prozuji kraj uha sa zlokobnim praskom i udari u zid iza mene. Jao! Naglo se prignuh. itava sam se ivota zaklinjao da se neu prignuti kad metak prvi put prozuji iznad mene; ali taj je pokret, ini se, instinktivan i gotovo svi to uine barem jedanput. 3 U ratovanju u rovovima pet je vanih stvari: ogri-jevno drvo, hrana, duhan, svijee i neprijatelj. Zimi na fronti Zaragoze bile su vane upravo tim redom, s neprijateljem daleko posljednjim. Osim nou, gdje se uvijek mogao oekivati iznenadni napad, nitko se nije zabrinjavao zbog neprijatelja. Bili su to tek udaljeni crni kukci koje bismo povremeno vidjeli kako poskakuju tamo i amo. Trajna je preokupacija obiju vojski bila kako da se ugriju. Moram usput rei da sam za itava boravka u panjolskoj vidio vrlo malo borbe. Na aragonskoj sam fronti bio od sijenja do svibnja, i izmeu sijenja i konca oujka na fronti se dogaalo malo ili nita, osim kod Te-ruela. U oujku su bile teke bitke oko Huesce, no ja sam osobno u tome imao samo manju ulogu. Kasnije, u lipnju, uslijedio je katastrofalan napad na Huescu u

kojem je za jedan jedini dan ubijeno nekoliko tisua ljudi, no ja sam bio ranjen i onemoguen prije no to se to dogodilo. Meni se rijetko dogaalo ono to se obino smatra uasima rata. Nijedan avion nikad nije blizu mene bacio bombu, mislim da granata nikad nije eksplodirala unutar etrdesetak metara oko mene, a samo sam jedanput bio u borbi prsa o prsa (jedanput je preesto samo jedanput, moram rei). Bio sam, naravno, pod tekom paljbom strojnice, ali obino na veim udaljenostima. ak je i u Huesci ovjek bio dosta siguran ako bi poduzeo razlone mjere predostronosti. Tamo gore, u brdima oko Zaragoze, bila je to jednostavno dosada pomijeana s neudobnostima pozicijskog ratovanja. ivot jednako dosadan kao i onaj gradskog inovnika, i gotovo jednako toliko pravilan. Straare-nje, patrole, kopanje; kopanje, patrole, straarenje. Na vrhu svakog breuljka, faistikog ili lojalistikog, hrpa otrcanih, prljavih ljudi koji dru oko zastave i nastoje se ugrijati. A itav dan i no, beznaajni meci lutaju preko praznih dolina i samo nekom rijetkom, nevjerojatnom mogunou stiu na mjesto, u ovjekovo tijelo. esto bih se zagledao u vjetroviti pejza i udio se besplodnosti svega toga. Neodluivost takve vrste rata! Prije toga, negdje u listopadu, vodile su se divlje borbe za svaki od tih breuljaka; tada, poto su zbog nedostatka ljudi i oruja, osobito artiljerije, sve vee operacije postale nemogue, svaka se vojska ukopala i smjestila na vrhove breuljaka koje je osvojila. S nae desne strane bila je mala predstraa, takoer POUM-ova, a na izdanku brda ulijevo, pod kutem od oko 190 stupnjeva u odnosu na nas, poloaj PSUC-a gledao je prema jednom viem izdanku brda s nekoliko malih faistikih posada razasutih na vrhovima. Takozvana linija krivudala je tamo-amo prema obrascu koji bi bio posve nejasan da se na svakom poloaju nije vijorila zastava. Zastave POUM-a i PSUC-a bile su crvene, anarhistike su bile crvene i crne; faisti su obino imali monarhistiku zastavu (crveno-uto-crveno), no ponekad bi izvjesili zastavu Republike (crveno-uto-purpurno). Krajobraz je bio veliastven, ako ste mogli zaboraviti da su svaki planinski vrh zauzele trupe pa da je stoga prekriven limenim konzervama i skorenim izmetom. S nae desne strane sierra se svijala prema jugoistoku i otvarala prostor irokoj, arenoj dolini koja se protezala do Huesce. Usred nizine razastrlo se nekoliko kockica poput baePartido Socialista Unificado de Cataluna, Jedinstvena socijalistika partija Katalonije. nih kocaka; to je bio grad Robres koji su drali lojalisti. esto bi jutrom dolina bila skrivena ispod mora oblaka iz kojih su se breuljci izdizali ravni i modri, tako da je krajolik udesno

podsjeao na fotografski negativ. Iza Huesce bilo je jo breuljaka istih oblika kao i na, protkanih arama snijega koje su se mijenjale dan za danom. U daljini, udovini vrhunci Pirineja, gdje se snijeg nikad ne otopi, kao da su plutali ni na emu. ak je i dolje u nizini sve izgledalo mrtvo i golo. Breuljci nama nasuprot bili su sivi i naborani poput slonovske koe. Nebo je gotovo stalno bilo bez ptica. Mislim da nikad nisam vidio zemlju s tako malo ptica. Jedina ptica koja se mogla vidjeti u svako doba bila je neka vrsta svrake, te jata jarebica koja bi vas prenula nou svojim iznenadnim lepetom i, vrlo rijetko, jata orlova to su polako promicali, openito praeni pucnjevima iz puaka koje se nisu udostojali zamijetiti. Nou i za maglovita vremena, patrole su odlazile u dolinu izmeu nas i faista. Taj posao nije ba bio popularan, bilo je prehladno i suvie se lako moglo izgubiti, pa ubrzo otkrih da mogu dobiti doputenje za odlazak u patrolu onako esto kako to elim. U velikim nazupa-nim gudurama nije bilo nikakvih staza ni prolaza; put ste mogli pronai samo uspjenim istraivanjima i zapaanjem svaki put novih orijentira. Najblia faistika postaja bila je udaljena od nas sedamsto metara zrane linije, no to je iznosilo dva i pol kilometra jedinim prohodnim putem. Bilo je dosta zabavno tumarati mranim dolinama, dok su zalutali meci letjeli visoko iznad glave, zvidei poput crvenonogih pataka. Jo su bolje od noi bile guste magle koje bi esto potrajale itav dan i koje su se obiavale pripiti uz vrhove breuljaka, ostavljajui doline istima. Kad biste se nali blizu faistikih linija, morali ste puzati puevim korakom; bilo je vrlo teko kretati se tiho na tim obroncima breuljaka, izmeu pucketavog grmlja i lomljiva vapnenca. Tek sam u treem ili etvrtom pokuaju uspio pronai put do faistikih linija. Magla je bila vrlo gusta pa sam se uspuzao do bodljikave ice i osluhnio. uo sam kako unutra faisti razgovaraju i pjevaju. Tada, zaplaen, zauh kako ih nekoliko silazi niz breuljak prema meni. Zgurih se iza grma koji se iznenada uini vrlo malim i pokuah napeti puku bez zvuka. Oni, meutim, skrenue i nisu mi doli u vidokrug. Iza grma gdje sam se skrivao prona-oh razne ostatke prijanjih bitaka hrpu praznih ahura, konu kapu s rupom od metka, i crvenu zastavu, oito jednu od naih. Ponio sam je natrag na poloaj, gdje je razderana da bi se dobile krpe za ienje. Postao sam kaplar, ili cobo, kako se to zvalo, im smo stigli na frontu, i komandirao sam straom od dvanaest ljudi. To nipoto nije bila sinekura, osobito u poetku. Centuria je bila

neuvjebana gomila sastavljena uglavnom od djeaka ispod dvadeset godina. Tu i tamo u miliciji naili biste na djecu od samo jedanaest ili dvanaest godina, obino izbjeglice s faistikog podruja koje su regrutirane u miliciju jer je to bio najlaki nain da im se osigura skrb. U pravilu su bili zaposleni na lakim poslovima u pozadini, no ponekad bi se uspjeli progurati na frontu, gdje su bili javna opasnost. Sjeam se kako je jedan mali divljak bacio runu granatu u vatru u zemunici, za alu. Mislim da kod Monte Pocera nitko nije bio mlai od petnaest godina, ali prosjena dob morala je biti dobrano ispod dvadeset godina. Mladii te dobi nikad se ne bi smjeli upuivati na frontu, jer ne mogu izdrati nedostatak sna koji je neodvojiv od ratovanja u rovovima. U poetku je bilo gotovo nemogue postii da na poloaj bude nou pod odgovarajuom straom. Sirota djeca iz moje sekcije mogla su se probuditi jedino tako da ih se izvuklo iz zemunice s nogama naprijed, a im bi im okrenuli lea, naputali bi mjesto i kliznuli u zaklon; ili bi se ak, unato groznoj hladnoi, naslonili na zid rova i vrsto zaspali. Sreom, neprijatelj je bio vrlo nepoduzetan. Za nekih noi inilo mi se da bi na poloaj moglo osvojiti dvadeset skauta sa zranica-ma, ili dvadeset skautkinja s prakljaama. U to vrijeme i jo mnogo kasnije katalonske su milicije jo bile na istim temeljima kao i na poetku rata. U prvim danima revolta protiv Franca, razni sindikati i politike stranke urno su osnivali milicije; svaka je u biti bila politika organizacija, dugujui politiku podrku svojoj stranci koliko i sredinjoj vladi. Kad je poetkom 1937. osnovana Narodna armija, nepolitika armija organizirana na manje ili vie uobiajeni nain, partijske milicije bile su teorijski ukljuene u nju. Ali dugo su se vremena jedine promjene zbivale na papiru; trupe nove Narodne armije nisu stigle do aragonske fronte sve do lipnja, i do tada je sistem milicije ostao nepromijenjen. Bitna odlika sistema bila je drutvena jednakost izmeu oficira i ljudi. Svi, od generala do redova, imali su jednaku plau, jeli su jednaku hranu, nosili jednaku odjeu i druili su se u uvjetima potpune jednakosti. Ako ste generala koji komandira divizijom htjeli lupiti po ramenu i zatraiti cigaretu mogli ste to uiniti, i nitko to ne bi drao neobinim. Barem teorijski, svaka je milicija bila demokracija, a ne hijerarhija. Bilo je jasno, da se naredbe moraju izvravati, ali je isto tako bilo jasno da naredbu, kad je dajate, dajete kao drug drugu, a ne kao nadreeni podreenom. Postojali su oficiri i podoficiri, ali nije bilo milicijskih inova u uobiajenom smislu;

nikakvih titula, nikakvih oznaka, nikakva udaranja petama i salutiranja. Unutar milicija pokuali su stvoriti neku vrstu privremenog radnog modela besklasnog drutva. Naravno, savrene jednakosti nije bilo, ali primaklo se do nje blie nego to sam ikad vidio ili bih smatrao zamislivim u ratno doba. Ali priznajem da me je na prvi pogled stanje na fronti uasnulo. Kako se, zaboga, takvom vrstom vojske moe dobiti rat? U ono vrijeme svi su to govorili, pa iako je bilo istina, bilo je takoer i nerazlono. Jer, u onim okolnostima, milicije ne bi ni mogle biti mnogo bolje no to su bile. Suvremena mehanizirana vojska ne moe jednostavno izniknuti iz tla, a da je vlada ekala dok ne uvjeba trupe koje je imala na raspolaganju, Francu nikad ne bi bio pruen otpor. Kasnije se uobiajilo omalovaavati milicije, pa tako i tvrditi da su pogreke, nastale zbog nedostatka obuke i oruja, bile posljedica sistema jednakosti. Zapravo, novi obveznici milicije bili su nedisciplinirana gomila ne zato to su oficiri nazivali redove Drue, ve zato to su nove trupe uvijek nedisciplinirana gomila. U praksi je demokratski revolucionarni tip discipline pouzdaniji nego to bi se oekivalo. U jednoj radnikoj vojsci, disciplina je teorijski dobrovoljna. Ona se temelji na klasnoj lojalnosti, dok se disciplina buroaski regrutirane vojske temelji prije svega na strahu. (Narodna armija koja je zamijenila milicije bila je u sredini izmeu ta dva tipa.) U milicijama, prijetnje i zlostavljanja koji se provode u obinoj vojsci nikad se nisu ni trenutak tolerirali. Postojale su normalne vojne kazne, ali izricale su se samo za vrlo ozbiljne prijestupe. Kad bi netko odbio izvriti naredbu, ne bi smjesta dobivao kaznu; najprije biste na njega apelirali u ime drugarstva. Cinini ljudi koji nemaju iskustva u ophoenju s ljudima smjesta e rei da to nikad ne hoda, ali to na kraju zapravo ipak hoda. Disciplina ak i najgorih pripadnika milicije vidno se popravljala kako je vrijeme prolazilo. U sijenju, gotovo mi je kosa posijedila zbog zadatka da tucet sirovih regruta barem nekako zadovolji. U svibnju sam kratko vrijeme bio zamjenik porunika i zapovijedao sam tride-setoncom ljudi, Engleza i panjolaca. Mjesecima smo bili izvrgnuti vatri i nikad nisam imao ni najmanjih tekoa da se izvri neka naredba ili da dobijem dobrovoljce za neki opasan zadatak. Revolucionarna disciplina ovisi o politikoj svijesti

 o tome da se razumije zato naredbe treba posluati; potrebno je vrijeme da bi se to postiglo, ali vrijeme je potrebno i da bi se ljudi mehaniki uvjebali do automacije na vjebalitu kasarne. Novinari koji se izruguju sistemu milicije rijetko se kad prisjete da je milicija morala drati linije dok je Narodna armija vjebala u pozadini. I priznanje je snazi revolucionarne discipline to je milicija uope ostala na bojnom polju. Jer, sve do lipnja 1937. nije bilo niega to bi ih tamo dralo, osim klasne lojalnosti. Pojedinane dezertere moe se strijeljati i povremeno ih se strijeljalo ali ako bi tisuu ljudi odluilo zajedno otii s linije, nema te snage koja bi ih zaustavila. Regrutna vojska u istim okolnostima kad bi nestalo borbene stege jednostavno bi se raspala. A ipak su milicije drale linije, iako bog zna da su osvojile vrlo malo pobjeda, a ak ni pojedinana dezerterstva nisu bila esta. Za etiri ili pet mjeseci u miliciji POUM-a uo sam da su dezertirala samo etiri ovjeka, a dva su od njih bili gotovo sigurno pijuni koji su se upisali da bi pribavili informacije. U poetku, oiti kaos, openiti nedostatak vjebe, injenica da ste se esto morali prepirati pet minuta prije nego to bi uspjeli da se vaa naredba poslua, zgranuli bi me i razbjesnili. Imao sam pojmove britanske vojske, a panjolske milicije svakako su se vrlo razlikovale od britanske vojske. Ali s obzirom na okolnosti, to su bile bolje trupe no to je itko imao pravo oekivati. U meuvremenu, ogrijevno drvo stalno ogri-jevno drvo. U cijelom tom razdoblju vjerojatno nema ni jednog upisa u moj dnevnik u kojem ne spominjem ogrijevno drvo, ili bolje njegovu nestaicu. Nalazili smo se izmeu eststo i tisuu osamsto metara iznad razine mora bila je sredina zime i neizrecivo hladno. Temperatura nije bila izrazito niska, za mnogih se noi nije ni smrzavalo, a zimsko bi sunce esto sjalo itav sat usred dana; no ak i ako nije bilo doista hladno, uvjeravam vas da se tako inilo. Zgodimice je bilo vritavih vjetrova koji bi vam strgnuli kapu i nosili kosu u svim smjerovima, ponekad su se magle slijevale u rovove poput tekuine i inilo se da vam ulaze u kosti; esto je kiilo, a ak i etvrt sata kie bilo je dosta da stanje postane neizdrivo. Tanki sloj zemlje iznad vapnenca smjesta bi se pretvorio u klizak glib, a kako se uvijek hodalo po kosini, bilo je nemogue zadrati tlo pod nogama. Za tamnih bih noi esto padao nekih est puta na dvadesetak metara; a to je bilo opasno, jer je znailo da e se otvor puke zapuiti blatom. Danima su i odjea, izme, pokrivai i puke bili manje ili vie

obloeni blatom. Bio sam ponio onoliko debele odjee koliko sam mogao nositi, no mnogi su ljudi bili strano loe odjeveni. itav garnizon, oko sto ljudi, imao je samo dvanaest zimskih kaputa koji su se morali predavati od strae do strae, a veina je ljudi imala po jedan pokriva. Jedne sam ledene noi popisao u dnevniku odjeu koju sam nosio. To je zanimljivo stoga to pokazuje kakvu koliinu odjee jedno ljudsko bie moe imati na sebi. Nosio sam debelu potkoulju i gae, flanelsku koulju, dva pulovera, vunenu jaknu, jaknu od svinjske koe, hlae do koljena od rebrastog samta, ovijae, debele arape, izme, kinu kabanicu s vrstim ulokom, al, vojnike kone rukavice i vunenu kapu. Ipak sam drhtao poput elatine. Ali priznajem da sam neuobiajeno osjetljiv na hladnou. Ogrjevno drvo bilo je jedina doista vana stvar. Stvar je bila u tome to praktiki nije ni bilo nikakva ogr-jevnog drva. Naa bijedna planina ak ni u svojim najboljim danima nije imala mnogo vegetacije, a mjesecima su njome lutali promrzli milicionari tako da je, kao rezultat, sve deblje od prsta ve davno prije spaljeno. Kad nismo jeli, spavali, straarili ili bili na drugim dunostima, nalazili smo se u dolini iza poloaja, skupljajui ogrjev. Sva moja sjeanja na to vrijeme jesu sjeanja na veranje po gotovo okomitim kosinama, preko nazup-ana vapnenca koji bi vam izme razdirao na komadie, bacajui se udno na tanke drvene granice. Ljudi koji bi traili nekoliko sati mogli su skupiti dovoljno ogrjeva da odre vatru u zemunici oko jedan sat. Revnost nae potrage za ogrjevnim drvom sve nas je pretvorila u botaniare. Prema kakvoi sagorijevanja klasificirali smo svaku biljku koja je rasla na obroncima; razne vrste vrijeska i trave koje su bile dobre za potpalu ali bi izgorjele za nekoliko minuta, divlji rumarin i grmike tipavca koji bi se zapalili kad se vatra dobro razgori, krljavi hrast, manji od grma ogrozda, praktiki nesagoriv. Postojala je neka vrsta suhog aa koji je bio vrlo dobar za potpalu, ali rastao je samo na vrhu brijega ulijevo od naeg poloaja, pa smo se morali izlagati vatri da bismo doli do njega. Ako bi vas ugledali faistiki mitraljesci, ispraznili bi sve metke samo u vas. Uglavnom su ciljali previsoko i meci su pjevali iznad nas poput ptica, no ponekad bi neugodno blizu rasprili i drobili vapnenac, nakon ega bismo se bacali na lice. Ipak smo nastavili skupljati a; nita nije bilo vano u usporedbi s ogrjevom. Osim hladnoe, ostale su se neugode inile triave. Svi smo, naravno, bili stalno prljavi. Naa je voda, kao i hrana, dolazila na leima mazgi iz Alcubierrea, i na svakog je ovjeka otpadalo

neto manje od litre na dan. Bila je to odvratna voda, jedva to prozirnija od mlijeka. Teorijski je bila samo za pie, ali uvijek bih ukrao punu porciju da bih se umio ujutro. Obiavao sam se prati jedan dan a brijati drugi; za oboje nikad nije bilo dovoljno vode. Poloaj je odvratno zaudarao, a izvan malog ograenog prostora barikade bilo je posvuda izmeta. Neki milicionari uobiajili su obavljati nudu u rovu, odvratna stvar kad smo se morali kretati u mraku. Ali prljavtina me nikad nije zabrinjavala. Prljavtina je neto oko ega ljudi diu preveliku galamu. Zapanjujue je kako se brzo ovjek privikne da ivi bez maramice i da jede iz limene porcije u kojoj se i pere. Ni spavanje u odjei nije poslije nekoliko dana bilo nikakva muka. Naravno, bilo je nemogue nou skidati odjeu, a osobito izme; morali smo biti spremni da smjesta krenemo u sluaju napada. Za osamdeset sam noi samo tri puta skinuo odjeu, iako bi mi to ponekad uspjelo danju. Za ui je jo bilo prehladno, ali obilovalo je takorima i mievima. Cesto se govori da se na jednom mjestu ne mogu nai takori i mievi, ali mogu ako za njih ima dovoljno hrane. Inae nam nije bilo loe. Hrana je bila dosta dobra, a vina je bilo mnogo. Cigarete su se jo dijelile po kutija na dan, ibice su se dijelile svaki drugi dan, a dijelile su se ak i svijee. Bile su vrlo male, poput onih na torti, i openito se dralo da su opljakane iz crkava. Svaka zemunica dobivala je na dan svijeu od est-sedam centimetara koja bi sagorjela za dvadesetak minuta. U to se vrijeme jo moglo kupiti svijea te sam ponio sa sobom nekoliko kilograma. Kasnije je, zbog oskudice svijea i ibica, ivot postao nevoljan. ovjek ne shvaa vanost tih stvari sve dok mu ne ponestanu. Za none uzbune, na primjer, kad svi u zemunici puu do svojih puaka i staju jedan drugom na glavu, mogunost da se zapali svjetlo moe znaiti razliku izmeu ivota i smrti. Svaki je milicionar posjedovao gubu za kresivo i nekoliko metara utog stijenja. Uz puku, to je bilo njegova najznaajnija imovina. Velika je prednost kresiva bila u tome sto su se mogla zapaliti na vjetru, ali samo su tinjalapa su bila beskorisna za potpalu vatre. Kad je oskudica ibica bila najgora, jedini nain da stvorimo plamen bio je taj da izvadimo metak iz ahure i dodirnemo kresivom kordit.*

Bio je neobian taj ivot kojim smo ivjeli neobian nain da se bude u ratu, ako se to moglo nazvati ratom. Cijela se milicija bunila protiv mirovanja i neprekidno zahtijevala da sazna zato ne smijemo napasti. Ali bilo je savreno oigledno da jo dugo nee biti borbe, osim ako je ne zapone neprijatelj. Georges Kopp, za svojih povremenih inspekcijskih obilazaka, bio je s nama posve otvoren. To nije rat znao bi rei to je komina opera s ponekom smru. Zapravo je stagniranje aragonske fronte imalo politike uzroke o kojima tada nita nisam znao; ali posve vojne tekoe osim nedostatka rezervnog ljudstva bile su svima oite. Ponajprije, rije je o naravi zemlje. Linija fronte, naa i faistika, leala je na poloaju velikih prirodnih pogodnosti i u pravilu joj se moglo prii samo s jedne strane. Ako je bilo iskopano nekoliko rovova, pjeadija nije mogla zauzeti takva mjesta, osim ako ne bi bila izrazito brojno nadmona. Na naem poloaju i veini onih oko nas, tucet ljudi sa dva mitraljeza mogao bi zadrati bataljon. Smjeteni visoko na brdima kao to smo bili, bili bismo krasne mete za artiljeriju; ali artiljerije nije bilo. Ponekad bih promatrao krajolik i eznuo oh, kako strastveno! za nekoliko baterija topova. Mogli bismo unititi neprijateljske poloaje jedan za drugim tako lako kao to ekiem razbijamo orahe. Ali na naoj strani topovi jednostavno nisu postojali. Faisti bi ponekad uspjeli dovesti poneki top iz Zaragoze i ispaliti pokoju rijetku granatu, tako rijetku da nikad nisu odredili ni domet pa bi granate bezopasno utonule u prazne gudure. Protiv mitraljeza i bez artiljerije, samo su tri * Vrsta eksploziva. stvari koje se mogu uiniti: ukopati se na sigurnoj udaljenosti recimo, oko etiristo metara napredovati preko otvorena prostora i biti masakriran, ili izvoditi male none napade koji nee promijeniti opu situaciju. Alternative su praktiki stagnacija ili samoubojstvo. A osim toga, vladala je potpuna oskudica ratnog materijala svih vrsta. Potreban je napor da bi se shvatilo kako su u to vrijeme milicije bile bijedno naoruane. Svaka javna oficirska kola u Engleskoj daleko je slinija suvremenoj vojsci nego to smo to bili mi. Loe stanje naeg oruja bilo je tako zapanjujue da ga vrijedi detaljno zabiljeiti. Na tom sektoru fronte kompletna se artiljerija sastojala od etiri minobacaa sa petnaest naboja za svaki od njih. Bili su naravno previe dragocjeni da bi se ispaljivali pa su minobacai stajali u Alcubierreu. Na pedeset ljudi u prosjeku je dolazio jedan mitraljez; bili su stari, ali dosta toni na tristo do tristo pedeset metara. Osim toga imali smo samo puke, a veina je tih puaka bila

staro eljezo. U upotrebi su bila tri tipa puaka. Prvi je bio dugaki mauser. Rijetko su bili mlai od dvadeset godina, muice su im bile otprilike od jednake koristi kao i razbijeni brzinomjer, a veina su cijevi bile beznadno korodirane; no, otprilike jedna od deset puaka nije bila loa. Zatim je postojao kratki mauser, ili mousqueton, zapravo oruje konjice. Bili su popularniji od ostalih jer su bili laki za noenje i manje su smetali u rovu, a i zato to su bili razmjerno novi i inili se djelotvornima. Zapravo su bili gotovo beskorisni. Bili su napravljeni od skupljenih dijelova, nijedan zatvara nije pripadao svojoj puci i moglo se raunati da e se tri etvrtine od njih zaglaviti nakon pet ispaljenih hitaca. Bilo je takoer i nekoliko puaka winchester. Iz njih je bilo lijepo pucati, ali bile su strano netone, a kako nisu imale okvire za metke, mogao se iz njih ispaliti samo po jedan metak. Municije je bilo tako malo da bi svaki ovjek koji je doao na liniju dobio pedeset metaka od kojih je veina bila vrlo loa. Patrone panjolske izrade sve su se vie puta punile i zaglavile bi i najbolju puku. Meksike su patrone bile bolje pa su stoga bile rezervirane za mitraljeze. Najbolja je bila njemaka municija, ali kako je stizala samo preko zarobljenika i dezertera, nije je bilo mnogo. Uvijek sam u depu drao arer njemake ili meksike municije, za sluaj nude. Ali u praksi, kad bi nuda nastupila, rijetko bih opalio iz puke; suvie sam se plaio da se prokleta stvar ne zaglavi i suvie sam elio pod svaku cijenu sauvati jednu patronu koja e opaliti. Nismo imali metalnih kaciga, bajoneta, jedva pokoji revolver ili pitolj i ne vie od jedne bombe na pet do deset ljudi. Bomba koja se tada upotrebljavala bila je grozna stvar poznata kao FAI-bomba, a proizveli su je anarhisti u prvim danima rata. Bila je na principu Millsove bombe, ali upalja nije drala igla ve komadi vrpce. Poderali biste vrpcu i zatim se rijeili bombe najveom moguom brzinom. Govorilo se o tim bombama da su nepristrane; ubijale su ovjeka na kojeg su bile baene i onoga tko ih je bacio. Bilo je jo nekoliko tipova, ak primitivnijih ali moda malo manje opasnih za bacaa, mislim. Tek potkraj oujka vidio sam bombu koju je vrijedilo baciti. Osim oruja, nedostajalo je svih manje vanih stvari potrebnih u ratu. Nismo imali zemljopisnih karata ni mapa, na primjer. panjolska nikad nije bila dokraja geodetski premjerena i jedine

detaljne karte tog podruja bile su stare vojne karte, a gotovo su sve posjedovali faisti. Nismo imali daljinomjera, teleskopa, peri-skopa, nikakvih dalekozora osim nekoliko privatnih, signalnih raketa, kara za icu, oruarskog alata, jedva iega za ienje. inilo se da panjolci nikad nisu uli za tap za ienje puke i iznenaeno su gledali kad sam jedan napravio. Ako ste eljeli oistiti puku, odnijeli biste je naredniku koji je imao dugaki mjedeni nabija koji je uvijek bio svinut pa bi stoga oteivao cijev. Nije bilo ak nikakva maziva za puke. Puke su se podmazivale maslinovim uljem, kad ga se moglo pribaviti; u raznim sam prilikama podmazivao svoju puku vazelinom, hladnim vrhnjem, ak i slaninom. Nadalje, nije bilo fenjera ni elektrinih baterija vjerujem da u to vrijeme na cijelom naem sektoru fronte nije bilo takve stvari kakva je elektrina runa svjetiljka, a najblie mjesto gdje se mogla kupiti bilo je Barcelona, i to uz tekoe ak i tamo. Kako je vrijeme prolazilo, a isprekidana puana vatra egrtala medu breuljcima, poeh se pitati sa sve veom skepsom hoe li se ikad uope to dogoditi da unese malo ivota ili, tonije, malo smrti, u taj naopaki rat. Mi smo se borili protiv upale plua, a ne protiv ljudi. Ako su rovovi udaljeni vie od etiristo metara, nitko ne biva pogoen, osim sluajno. Bilo je naravno stradalih, ali veina je sama sebe ranila. Ako se tono sjeam, prvih pet ranjenika koje sam vidio u panjolskoj ranilo se vlastitim orujem ne mislim namjerno, nego nesretnim sluajem ili nepanjom. Nae su otrcane puke bile same po sebi opasne. Neke su od njih imale prljavi trik opalile bi ako bi se kundakom lupilo o tlo; vidio sam ovjeka koji je sebi zbog toga prostrijelio ruku. A u mraku su neizvjebani regruti stalno pucali jedan u drugoga. Jedne veeri, jedva je jo bio sumrak, straar je odapeo na me s udaljenosti manje od dvadeset metara; ali promaio me za metar nebesa znaju koliko mi je puta panjolski standard streljake vjetine spasio ivot. Drugom sam prilikom bio otiao u patrolu po magli i prethodno sam upozorio zapovjednika strae. Ali kad sam se vraao, posrnuh preko nekog grma, uplaeni straar povie da dolaze faisti, a ja sam imao zadovoljstvo sluati kako zapovjednik svima nareuje da otvore brzu paljbu u mom smjeru. Legoh, naravno, i meci bezopasno proletjee iznad mene. Nita nee uvjeriti panjolca, barem ne mladoga panjolca, da je vatreno oruje opasno.

Jedanput, neto kasnije, fotografirao sam neke mitraljesce s njihovim mitraljezom koji je bio uperen ravno u mene. Nemojte pucati rekoh napola u ali dok sam namjetao aparat. O ne, neemo pucati. U iduem trenu nasta grozna rika i kia metaka propara mi kraj lica tako blizu da su mi obraze oprila zrnca kordita. Nije bilo namjerno, no mitraljesci su to smatrali krasnom alom. A ipak su samo prije nekoliko dana vidjeli kad je nesretnim sluajem ubijen vodi mazgi jedan politiki delegat izvodio je budalatine s automatskim pitoljem i sasuo mazgaru pet metaka u plua. Teke lozinke koje je vojska upotrebljavala u to vrijeme bile su manji izvor opasnosti. Bile su to one zamorne dvostruke lozinke kod kojih je na jednu rije trebalo odgovoriti drugom. Obino su bile uzviene ili revolucionarne prirode, na primjer Cultura progreso, ili Seremos invencibles , pa je esto bilo nemogue postii da neobrazovani straari zapamte takve pompozne rijei. Jedne noi, sjeam se, lozinka je bila Cata-luna eroica.00 Priao mi je jedan seljaki momak okrugla lica po imenu Jaime Domenech, vrlo zbunjen, zatraivi da mu to objasnim. Eroica to znai eroica? Rekoh mu da to znai isto to ivaliente. Neto kasnije posrtao je rovom u tami i straar ga pozva: 0 Kultura napredak; Ostajemo nepobjedivi. 00 Katalonija herojska. Hrabar. Alto! Cataluna! Valiente! viknu Jaime, siguran da govori pravu stvar. Tras! No, straar ga je promaio. U tom su ratu uvijek svi promaivali sve ostale, kad je to bilo imalo mogue. ' Stoj! Katalonija. (panj.) 4 Kad sam proveo na liniji oko tri tjedna, iz Alcubier-rea je stigao kontingent od dvadesetak ili tridesetak ljudi koje je iz Engleske poslao ILP. Williams i ja poslani smo da im se pridruimo, kako bi se Englezi na toj fronti drali zajedno. Na je novi poloaj bio na Monte Oscurou, nekoliko kilometara zapadnije, na mjestu s kojeg se vidjela Zaragoza. Poloaj se ustoboio na nekoj vrsti vapnenake otrice britve, a zemunice su bile horizontalno ukopane u stijenu kao gnijezda bregunica. Ulazile su u tlo zauujue duboko, a unutranjost im je bila mrana kao u rogu i tako niska da niste u njima mogli ni kleati, a kamoli stajati. Na vrhovima nama s lijeva bila su jo dva poloaja POUM-a, od kojih je jedan fascinirao svakog ovjeka na liniji jer su se tamo nalazile tri milicionarke koje su kuhale. Te ene nisu ba bile lijepe, no pokazalo se nunim ouvati taj poloaj izvan domaaja ljudi iz drugih eta. Oko etiristo

metara s nae desne strane nalazio se jedan poloaj PSUC-a, na zavoju ceste za Alcu-bierre. Upravo je tamo cesta mijenjala vlasnika. Nou smo mogli promatrati svjetla naih teretnjaka s opskrbom kako krivudaju iz Alcubierrea i, istodobno, faistikih koji su dolazili iz Zaragoze. Mogla se vidjeti i sama Zaragoza, tanka nit svjetala poput osvijetljenih prozoria na boku broda, petnaestak kilometara jugoIndependeru Labour Party, Nezavisna radnika partija, (prev.) zapadno. Vladine trupe bile su je promatrale iz te daljine od kolovoza 1936, i jo to ine. Bilo nas je tridesetak, ukljuujui jednog panjolca (Ramona, Williamsova urjaka) i tucet panjolskih mi-traljezaca. Osim jednog ili dva neizbjena gnjavatora jer, kao to svatko zna, rat privlai rulju Englezi su bili iznimno zgodna klapa, i fiziki i mentalno. Moda je najzgodniji u drutvu bio Bob Smillie unuk glasovitoga voe rudara koji je kasnije umro tako kobnom i besmislenom smru u Valenciji. O panjolskom karakteru mnogo govori injenica da se Englezi i panjolci uvijek dobro slau, unato jezinoj smetnji. Otkrili smo da svi panjolci znaju dva engleska izraza. Jedan je bio O.K., baby, a drugi je bila jedna rije to je upotrebljavaju barcelonske prostitutke u odnosima s engleskim mornarima i bojim se da je slagari ne bi htjeli tiskati. I opet se na itavoj liniji nita nije dogaalo: samo poneki prasak metaka i, vrlo, rijetko, tresak faistikog minobacaa zbog kojega bi svi odjurili do najvieg rova da vide na kojem e se brdu rasprsnuti meci. Neprijatelj nam je tu bio neto blie, udaljen moda dvjesto, tristo metara. Njihov je najblii poloaj bio tono nama nasuprot, s mitraljeskim gnijezdima koja su ovjeka stalno mamila da trati metke. Faisti su se rijetko trudili da pucaju iz puaka, ali upuivali su kiu tone mitraljeske vatre na svakoga tko bi im se izloio. Ipak, tek smo nakon deset ili vie dana imali prvog ranjenika. Trupe nasuprot nama bile su sastavljene od panjolaca, no prema onom to su rekli dezerteri, bilo je meu njima i nekoliko njemakih podoficira. Neko vrijeme prije tamo je bilo i Maura siromaci, kako li im je moralo biti hladno! jer se na niijoj zemlji nalazio jedan mrtav Maur koji je bio jedna od lokalnih znamenitosti. JJva ili tri kilometra ulijevo od nas

linija vie nije bila kontinuirana i dio podruja, nizak i gusto poumljen, nije pripadao ni faistima ni nama. I mi i oni odlazili smo tamo u dnevne patrole. To nije bilo nikakva ala u skaut-skom smislu, iako nikad nisam vidio faistiku patrolu na udaljenosti blioj od nekoliko stotina metara. Uz mnogo puzanja po trbuhu, djelomino se moglo probiti kroz faistike linije, a mogla se ak vidjeti i seljaka kua s izvjeenom monarhistikom zastavom koja je bila lokalni faistiki tab. Ponekad bismo je obasuli puanom paljbom i potom kliznuli u zaklon prije no to bi nas otkrili mitraljesci. Nadam se da smo razbili nekoliko prozora, ali udaljenost je bila dobrih eststo metara i s naim pukama nismo mogli biti sigurni jesmo li pogodili ak i kuu. Vrijeme je bilo uglavnom vedro i hladno; ponekad sunano u podne, ali uvijek hladno. Tu i tamo na obroncima breuljaka vidjeli bismo kako izbijaju zeleni klju-nii divljih afrana ili irisa; oito je dolazilo proljee, ali dolazilo je vrlo polako. Noi su bile hladnije no ikad. Vraajui se sa strae u rana jutra, zajedno bismo zgrnuli preostalu kuhinjsku vatru i zatim bismo stajali oko usijane eravice. To je bilo loe za izme, ali je bilo vrlo dobro za noge. No ponekad bi ujutro prizor zore meu planinskim vrhovima bio takav da je vrijedilo bdjeti u bezbone sate. Mrzim planine, ak i sa spektakularnog vidika. No ponekad je zoru koja je rudila ponad breuljaka iza nas, prve uske trake zlata, poput maeva to reu tminu, a tada bujanje svjetlosti i mora karminskih oblaka rasprostrtih do nezamislivih daljina vrijedilo promatrati ak i kad ste bili budni cijelu no, kad su vam noge utrnule od kleanja i kad mrzovoljno mozgate o tome da hrane nee biti jo tri sata. Za vrijeme te vojne vidio sam zoru mnogo ee nego u cijelom kasnijem ivotu zajedno ili u dijelu koji e doi, nadam se. Tu nas nije bilo dovoljno, to je znailo dulje strae i vie napora. Poeo sam pomalo trpjeti od nedostatka sna koji je neizbjean ak i u najmirnijem ratu. Osim straarenja i patrola, stalno je bilo nonih uzbuna i prozivki, a ni inae se nije moglo normalno spavati u odvratnoj rupi u tlu, dok vas noge bole od hladnoe. Za vrijeme prva tri ili etiri mjeseca na liniji, ne vjerujem da sam imao vie od dvanaestak dvadesetietirisatnih razdoblja potpuno bez spavanja; s druge strane, sigurno nisam imao ni dvanaest noi potpunoga sna. Dvadeset ili trideset sati spavanja na tjedan bilo je posve normalna koliina. Djelovanje toga nije bilo tako loe kako bi se moglo oekivati; ovjek bi silno otupio i puzanje breuljcima postalo bi tee umjesto da bude lake, ali

dobro smo se osjeali i bili smo stalno gladni boe, kako samo gladni! Sva se hrana inila dobrom, pa i vjeni grah, ak i pogled na kojeg je svatko u panjolskoj na kraju zamrzio. Voda je, onoliko koliko je bilo, dolazila s kilometrima velike udaljenosti na leima mazgi ili malih izmuenih magaraca. Iz nekog razloga, aragonski seljaci postupali su sa svojim mazgama dobro, ali s magarcima grozno. Ako magarac ne bi htio krenuti, bilo je sasvim normalno da ga udare u muda. Izdavanje svijea je prestalo, a ponestajalo je i ibica. panjolci su nas nauili kako da izradimo svjetiljke na maslinovo ulje, od limenki za kondenzirano mlijeko, arera i malo tkanine. Kad bi bilo maslinova ulja, to nije bilo esto, ta bi stvarca gorjela, uz zadimljeno treptanje, otprilike etvrtinom jaine svijee, tek toliko da uspijete pronai puku. inilo se da nema nikakve nade za stvarne borbe. Kad smo naputali Monte Pocero, prebrojio sam metke i otkrio da sam za gotovo tri tjedna samo tri puta opalio na neprijatelja. Kae se da je potrebno tisuu metaka da bi se ubilo ovjeka, no tom brzinom trebalo bi mi dvadeset godina da ubijem svojeg prvog faista. U Monte Oscurou linije su bile blie i ee smo pucali, ali prilino sam siguran da nikoga nisam pogodio. Zapravo, na toj fronti i u tom razdoblju rata, stvarno oruje nije bila puka, ve megafon. Kako niste bili u stanju ubijati neprijatelja, umjesto toga biste vikali na njega. Ta je metoda ratovanja toliko neobina da zahtijeva objanjenje. Kad su god linije bile meusobno udaljene unutar dometa glasa, uvijek bi bilo mnogo dovikivanja iz rova u rov. S nae strane: Fascistas maricones! S faistike: Viva Espaha! Viva Franco! ili, kad bi znali da s druge strane ima Engleza: Odlazite, Englezi! Ne elimo ovdje strance! Sa strane vlade, u partijskim milicijama, izvikivanje propagandnih parola da bi se pod-rovao moral neprijatelja razvilo se u redovit postupak. U svakoj prikladnoj situaciji, ljude bi, obino mitraljes-ce, odreivali na dunosti izvikivanja i opskrbljivali megafonima. Openito bi izvikivali neku ustaljenu frazu punu revolucionarnih osjeaja, koja je objanjavala faistikim vojnicima da su oni tek plaenici meunarodnog kapitalizma, da se bore protiv vlastite klase itd. itd., i nagovarala ih da preu na nau stranu. Smjene ljudi to su neprekidno ponavljale; ponekad bi potrajalo itavu no. Vrlo je malo dvojbe da je to imalo djelovanja; svi su suglasni da je to bilo djelomini uzrok dolascima faistikih dezertera. Ako razmislimo o tome, kad se

neki siromaak na strai vrlo vjerojatno socijalist ili anarhist, lan sindikata koji je unovaen protiv svoje volje smrzava na svome straarskom mjestu, slogan Nemojte se boriti protiv vlastite klase! to stalno odzvanja kroz mrak, vjerojatno e djelovati na nj. To moe biti prevaga kad odluuje hoe li dezertirati ili ne. Takav se postupak, naravno, ne uklapa u englesku koncepciju rata. Priznajem da sam bio zapanjen i da sam se zgrozio kad sam to prvi put vidio. Ideja da se neprijatelj pokua pridobiti, umjesto da ga se ubije! Danas mislim 0 Faisti pederi!; ivjela panjolska! ivio Franco! (panj.) da je to, sa svakog stajalita, bio opravdani manevar. U obinom rovovskom ratovanju, ako nema artiljerije, krajnje je teko nanijeti neprijatelju gubitke a da ih i sami nemate jednak broj. Ako moete imobilizirati odreen broj ljudi time to ete ih nagovoriti da dezertiraju, utoliko bolje; dezerteri su zapravo korisniji od leina, zato to mogu pruiti obavijesti. Ali u poetku to nas je sve deprimiralo; nekako smo zbog toga osjeali da panjolci taj svoj rat ne uzimaju dovoljno ozbiljno. ovjek koji je izvikivao iz PSUC-ova poloaja udesno ispod nas bio je pravi umjetnik u tom poslu. Ponekad, umjesto da izvikuje revolucionarne slogane, jednostavno bi govorio faistima koliko nas bolje hrane nego njih. Njegov prikaz vladinog sljedovanja bio je pomalo matovit. Pre-nac s maslacem! moglo se uti kako mu glas odzvanja samotnom dolinom Ba se spremamo prionuti uz prenac s maslacem! Krasne krike prenca s maslacem! Ne sumnjam da ni on, poput nas ostalih, ve tjednima ili mjesecima nije vidio maslac, ali u ledenim noima vijest o prencu s maslacem vjerojatno je mnogom faistu natjerala vodu u usta. I meni je dolazila voda na usta, iako sam znao da lae. Jednog smo dana u veljai vidjeli kako se pribliava faistiki avion. Kao i obino, mitraljez je odvuen na otvoreno, i njegova cijev podignuta, a svi su legli na lea da bi mogli dobro niani ti. Nai izolirani poloaji nisu bili vrijedni bombardiranja i u pravilu bi rijetki faistiki avioni koji su prolazili iznad nas, zaobilazili poloaje da izbjegnu mitraljesku vatru. Taj je put avion doao tono iznad nas, a iz njega se prosue ne bombe, ve bijele blistave stvarice koje se kovitlae u zraku. Nekoliko ih je dolepralo u na poloaj. Bili su to primjerci faistikih novina, Heraldo de Aragon, koje su objavljivale pad Malage.

Te su noi faisti izveli neku vrstu jalova napada. Upravo sam se sputao na leaj, ve u polusnu, kad naie teka kia metaka i netko zaurla u zemunicu: Napadaju! Pograbih puku i kliznuh do svog mjesta, koje je bilo na vrhu poloaja, pokraj mitraljeza. Bio je potpuni mrak i dijabolina buka. Obasipala nas je vatra iz, mislim, pet mitraljeza. Niz tekih tutnjava prouzroili su faisti bacajui bombe na vlastiti grudobran na najgluplji mogui nain. Tmina je bila posvemanja. Dolje u dolini, lijevo od nas, vidio sam zelenkaste blje-skove puaka, tamo gdje se ukljuila mala grupa faista, vjerojatno patrola. Meci su letjeli oko nas u mraku, tras-bum-tras. Prozujalo je nekoliko granata, ali ne padoe nigdje blizu nas i (kao i obino u tom ratu) veina nije ni eksplodirala. Postade mi vrue kad je jo jedan mitraljez otvorio vatru s vrha breuljka iza nas zapravo mitraljez koji nam je stigao u pomo, ali u trenutku se inilo da smo opkoljeni. Na je mitraljez trenutano zatajio, kao to bi uvijek zatajio s tim traljavim mecima, a nabija se izgubio u neprobojnu mraku. inilo se da se nita ne moe uiniti, osim mirno stajati i ekati metak. panjolski mitraljesci prezirali su uzimati zaklon, zapravo namjerno su se izlagali, pa sam se i ja morao ponaati tako. No ma kako triav, itav je dogaaj bio vrlo zanimljiv. Tada sam prvi put bio izloen pravoj vatri i, na svoju sramotu, otkrih da se silno bojim. Zamijetio sam da se ovjek uvijek osjea jednako kad je izloen tekoj vatri ne boji se toliko da e biti pogoen, ve se boji zato to ne znakad e biti pogoen. Cijelo se vrijeme pitate kamo e vas metak ubosti i zbog toga itavo tijelo proima krajnje neugodna osjetljivost. Poslije sat-dva vatra se smanjila i prestala. U meuvremenu smo imali samo jednog ranjenika. Faisti su prodrli s nekoliko mitraljeza na niiju zemlju, no drali su se na sigurnoj udaljenosti i nisu pokuavali unititi na grudobran. Oni zapravo i nisu napadali, jednostavno su rasipali metke i radosno galamili da bi proslavili pad Malage. Glavno znaenje svega toga bilo je u tome to me nauilo da s vie nevjerice itam ratne vijesti u novinama. Dan ili dva kasnije, novine i radio objavili su izvjetaje o silnom napadu s konjicom i tenkovima (uz strme obronke!) koji su odbili junaki Englezi.

Kad su nam faisti rekli da je Malaga pala, smatrali smo da je to la. No sljedeeg je dana bilo uvjerljivijih glasina, a za nekoliko je dana to i slubeno priznato. Malo pomalo procurila je itava sramotna pria kako je grad evakuiran a da nije opalila nijedna puka, i kako bijes Talijana nije pogodio trupe, koje su otile, ve nesretno civilno stanovnitvo, od kojeg su neke progonili i gaali mitraljezima stotinu kilometara. Ta je vijest izazvala potitenost du linije jer, ma kakva bila istina, svaki je ovjek u miliciji vjerovao da je za gubitak Malage kriva izdaja. Tada sam prvi put uo da se govori o izdaji ili o podijeljenim ciljevima. To je u meni izazvalo prve neodreene sumnje u tom ratu u kojem je, do tada, kako se inilo, dobro i loe bilo divno jednostavno. Sredinom veljae napustili smo Monte Oscuro i upueni smo, zajedno sa svim trupama POUM-a u tom sektoru, da se prikljuimo vojsci koja je opsjedala Huescu. Bilo je to osamdeset kilometara dugo putovanje teretnjakom preko vjetrovite nizine, gdje podrezani vinogradi jo nisu pupali, a vlati zimskog jema upravo su se probijale kroz grudiasto tlo. etiri kilometra od naih novih rovova, Huesca je svjetlucala sitna i jasna poput grada lutkinih kua. Nekoliko mjeseci prije toga, kad je osvojen Sietamo, general koji je zapovijedao vladinim trupama rekao je veselo: Sutra emo piti kavu u Huesci. Pokazalo se da je pogrijeio. Bilo je krvavih napada, ali grad nije pao, tako da je Sutra emo piti kavu u Huesci postalo stalna ala u vojsci. Ako se ikada vratim u panjolsku, svakako u popiti kavu u Huesci. Na istonoj strani Huesce nita se nije dogaalo sve do potkraj oujka gotovo doslovno nita. Bili smo udaljeni od neprijatelja tisuu dvjesto metara. Kad su faisti potisnuti u Huescu, trupe republikanske vojske koje su drale taj dio linije nisu bile ba pretjerano gorljive u svojem napredovanju, tako da je linija tvorila neku vrst depa. Kasnije emo joj se morati pribliiti kakljiva stvar pod paljbom ali zasad je neprijatelj isto tako mogao i ne postojati; naa je jedina preokupacija bila da nam bude toplo i da imamo dovoljno jela. Zapravo, u tom razdoblju bilo je stvari koje su me silno zanimale, i neke od njih opisat u kasnije. Ali drat u se tonije slijeda dogaaja ako ovdje pokuam prikazati unutranju politiku situaciju na strani vlade. U poetku sam zanemarivao politiku stranu rata i ona je tek tada poela privlaiti moju panju. Ako vas ne zanimaju strahote partijskih politika, molim da to preskoite; upravo iz tog razloga

pokuavam politike dijelove ovog pripovijedanja zadrati u odvojenim poglavljima. Ali istodobno, bilo bi sasvim nemogue pisati o panjolskom ratu iz posve vojnog aspekta. To je iznad svega bio politiki rat. Nijedan dogaaj u njemu, barem u toku prve godine, nije razumljiv bez barem nekakva poznavanja meupartijske borbe koja se vodila iza vladinih linija. Kad sam doao u panjolsku, i jo neko vrijeme kasnije, ne samo to me nije zanimala politika situacija, ve je nisam bio ni svjestan. Znao sam da se vodi rat, ali nisam imao pojma kakav rat. Da me je netko upitao zato sam se pridruio miliciji, bio bih odgovorio: Da se borim protiv faizma, a da ste me upitali zato se borim, odgovorio bih: Iz obine pristojnosti. Bio sam prihvatio verziju News Chroniclea-New State-smana da je taj rat obrana civilizacije od manijakalne navale vojske pukovnika Blimpsa kojeg plaa Hitler-. Revolucionarna atmosfera Barcelone iskreno me je privukla ali nisam uinio nikakav napor da je shvatim. A kaleidoskop politikih partija i sindikata, sa svojim zamornim imenima PSUC, POUM, FAI, CNT, UGT, JCI, JSU, AIT on me je jednostavno razdrai-vao. Na prvi se pogled inilo da panjolska boluje od poasti kratica. Znao sam da sluim u neem to se zvalo POUM (miliciji POUM-a, a ne nekoj drugoj, pridruio sam se zapravo samo zato to sam sluajno stigao u Barcelonu s dokumentima Nezavisne radnike stranke), ali nisam shvaao da postoje ozbiljne razlike izmeu politikih stranaka. U Monte Poceru, kad su mi pokazali poloaj s nae lijeve strane i rekli: To su socijalisti (mislei pri tome na PSUC), bio sam zbunjen i upitao: Zar nismo svi socijalisti? Smatrao sam glupim da ljudi koji se bore za svoje ivote moraju imati razliite stranke; moje je stajalite uvijek bilo, Zato ne odbacimo sve politike besmislice pa nastavimo ratovati? To je dakako bio ispravan antifaistiki stav koji su pomno irile engleske novine, uglavnom zato kako bi sprijeile ljude da shvate pravu prirodu te borbe. Ali u panjolskoj, osobito u Kataloniji, to je bio stav to ga nitko nije mogao, niti je zadrao, zauvijek. Svatko je, ma koliko nesvjesno, prije ili kasnije priao nekoj strani. Jer ak ako nekom i nije bilo nimalo stalo do politikih stranaka i njihovih kontradiktornih linija, bilo je isuvie oito da je rije o vlastitoj sudbini. Kao milicionar, ovjek je bio vojnik u borbi protiv Franca, ali bio je takodjer i

pion u velikoj borbi koja se vodila izmeu dviju politikih teorija. Kad sam eprkao traei ogrijevno drvo po planinama i pitao se je li to doista rat ili ga je izmislio Neivs Cbronicle, kad sam izmicao komunistikim mi- , traljezima u barcelonskim neredima, kad sam konno pobjegao iz panjolske dok mi je policija bila za vratom sve mi se to dogodilo upravo na takav nain zato to sam sluio miliciji POUM-a, a ne u PSUC-u. Tako je velika razlika izmeu dviju grupa kratica! Da bi se shvatile orijentacije na strani vlade, potrebno se prisjetiti kako je rat zapoeo. Kad su 18. srpnja poele borbe, vjerojatno je svaki antifaist u Evropi osjetio drhtaj nade. Jer oito je tu, napokon, demokracija ustala protiv faizma. Takozvane demokratske zemlje godinama su poputale faizmu na svakom koraku. Japancima je bilo doputeno da rade to ele u Manduriji. Hitler se dokopao moi i nastavio je masakrirati politike protivnike svih boja. Mussolini je bombardirao Abesiniju, dok su pedeset i tri nacije (mislim da su bile pedeset i tri) plemenito buile odlazi. Ali kad je Franco pokuao oboriti umjerenu ljeviarsku vladu, panjolski je narod, nasuprot svim oekivanjima, ustao protiv njega. inilo se da je to vjerojatno je i bilo prekretnica. No neke su stvari izmakle opoj panji. Ponajprije, Franca se nije moglo izravno usporediti s Hitlerom ili Mussolinijem. Njegova je pobuna bila vojni ustanak koji su podravali aristokracija i crkva i u biti je, osobito u poetku, bila pokuaj ne toliko da se nametne faizam, ve da se obnovi feudalizam. To je znailo da Franco ima protiv sebe ne samo radniku klasu, ve i razne dijelove liberalne buroazije upravo one ljude koji podravaju faizam kad se on pojavljuje u suvremenijem obliku. Jo je vanija od toga bila injenica da se paniolska radnika klasa nije mogla, kao to bismo mi bili mogli u Engleskoj, oduprijeti Francu u ime demokracije i statusa quo; njezin je otpor pratio moglo bi se gotovo rei da se on od njega i sastojao nedvojbeni revolucionarni ustanak. Zemlju su prigrabili seljaci; mnoge tvornice i veinu prometa prigrabili su sindikati; crkve su unitene a sveenstvo istjerano ili ubijeno. Daih Mail, usred klicanja katolikog sveenstva, uzmogao je predstaviti Franca kao patriota koji oslobaa svoju zemlju od hordi okrutnih crvenih. Tijekom nekoliko prvih mjeseci rata, Francov pravi protivnik nije bila toliko vlada koliko su to bili sindikati. im je izbila pobuna, organizirani gradski radnici odgovorili su proglaenjem

opeg trajka i zatim zahtjevom koji im je, poslije borbe, odobren da dobiju oruje iz javnih arsenala. Da nisu djelovali sponatno i manje ili vie neovisno, posve je mogue zamisliti da Francu uope ne bi bio pruen otpor. U to se, dakako, ne moe biti siguran, ali postoji barem razlog da se razmilja o tome. Vladin pokuaj da preduhitri bunu bio je slab ili nikakav, iako se ona ve odavno oekivala, a kad su nevolje poele, dranje vlade bilo je mlitavo i neodluno, i to toliko da je panjolska u jednom jedinom danu imala tri premijera.0 tovie, jedini korak koji je mogao spasiti neposrednu situaciju, naoruavanje radnika, poduzet je vrlo nerado i kao odgovor na buno zahtijevanje naroda. No oruje je ipak podijeljeno i u velikim gradovima istone panjolske faisti su pobijeeni uz goleme napore, uglavnom radnike klase potpomognute dijelom oruanih snaga (jurinici itd.) koji je ostao lojalan. Bio je to takav napor za koji su vjerojatno bili sposobni samo ljudi to se bore s nekom revolucionarnom nakanom naime, koji su vjerovali da se |^>re_ZjHieto bolje nego to je status quo. Smatra se da je gu, Darnosa i Girala. Prva su dvojica odbila razdijeliti oruje sindikatima. u raznim sreditima ustanka na ulicama poginulo tri tisue ljudi samo u jednom danu. Mukarci i ene, naoruani samo tapinima dinamita, srljali su preko otvorenih trgova i unitavali kamene graevine to su ih drali uvjebani vojnici s mitraljezima. Mitraljeska gnijezda koja su faisti smjestili na stratekim tokama razbijana su tako to bi se u njih sjurili taksiji pri osamdeset kilometara na sat. ak i da se nita nije znalo o seljakom zaposjedanju zemlje, uspostavljanju lokalnih sovjeta itd., bilo bi teko povjerovati da su socijalisti i anarhisti, koji bijahu glavni stup otpora, inili takve stvari za ouvanje kapitalistike demokracije to, osobito sa stajalita anarhista, nije bila drugo do centralizirani prevarantski stroj. U meuvremenu su radnici imali oruje u rukama i u toj ga fazi vie nisu htjeli predati. (Procjenjuje se da su jo godinu dana kasnije anarhosindikalisti imali u Kata-loniji 30.000 puaka.) Posjede velikih profaistikih zemljoposjednika na mnogim su mjestima zauzeli seljaci. Usporedno s kolektivizacijom industrije i prometa iao je pokuaj da se uspostave osnovni poeci radnike vlasti posredstvom lokalnih komiteta, radnikih patrola koje e zamijeniti prokapitalistike policijske snage, radnike milicije zasnovane na sindikatima i tako dalje. Taj proces,

naravno, nije bio jedinstven, a najdalje je otiao u Kataloniji. U nekim su podrujima institucije lokalnih vlasti ostale gotovo nedirnute, a drugdje su postojale usporedno s revolucionarnim komitetima. Na nakoliko su mjesta osnovane nezavisne anarhistike komune od kojih su se poneke odrale jo godinu dana, kad ih je vlada silom uguila. U Kataloniji je prvih nekoliko mjeseci stvarna vlast bila u rukama anarhosindikali-sta, koji su kontrolirali veinu kljune industrije. Ono to se dogodilo u panjolskoj nije, zapravo, bio obian graanski rat, ve poetak revolucije. Antifaistiki pritisak izvan panjolske stavio je sebi u poseban zadatak da zamagli upravo tu injenicu. Cijeli je problem sveden na faizam nasuprot demokraciji, a revolucionarni je aspekt preuivan koliko je samo bilo mogue. U Engleskoj, gdje je tampa centraliziranija a javnost se moe lake zavarati nego drugdje, samo su dvije verzije panjolskog rata imale nekog publiciteta vrijednog spomena; desniarska verzija o kranskim patriotima nasuprot boljevicima ogrezlima u krvi, i ljeviarska verzija o uglaenim republikancima koji gue vojnu pobunu. Bit svega bila je uspjeno prikrivena. Za to je postojalo nekoliko razloga. Ponajprije, pro-faistika tampa irila je grozne lai o zvjerstvima pa su dobronamjerni propagandisti nedvojbeno drali da pomau panjolskoj vladi budu li poricali da je panjolska postala crvena. Ali glavni je razlog bio ovaj: da je, osim malih revolucionarnih grupa koje postoje u svakoj zemlji, itav svijet vrsto odluio sprijeiti revoluciju u panjolskoj. Osobito je komunistika partija, sa Sovjetskim Savezom iza sebe, uloila sve svoje snage protiv te revolucije. Komunistika je teza bila da bi revolucija u toj fazi bila fatalna te da u panjolskoj treba teiti za buroaskom demokracijom, a ne kontrolom radnika. Jedva je potrebno objanjavati zato je liberalno kapitalistiko uvjerenje bilo na istoj liniji. U panjolsku je bilo uloeno vrlo mnogo stranog kapitala. Tvornica lokomotiva u Barceloni imala je, na primjer, deset milijuna funti britanskog kapitala; a u meuvremenu su sindikati preuzeli itav promet u Kataloniji. Ako bi se revolucija nastavila, kompenzacija bi bila nikakva, ili vrlo mala; ako se odri kapitalistika republika, strane bi investicije bile sigurne. A budui da je revoluciju trebalo slomiti, stvari su bile mnogo jednostavnije ako se pretvaralo da revolucije nije ni bilo. Na taj se nain moglo prikriti pravo znaenje svakog dogaaja; svako pomicanje moi

sa sindikata na centralnu vladu moglo se prikazati kao nuan korak u vojnoj reorganizaciji. Tako nastala situacija bila je krajnje osebujna. Izvan panjolske tek su malobrojni shvaali da je posrijedi revolucija; u panjolskoj nitko o tome nije dvojio. ak su i novine PSUC-a, pod kontrolom komunista i okrenute manje ili vie antirevolucionarnoj politici, govorile o naoj slavnoj revoluciji. A za to je vrijeme komunistika tampa u stranim zemljama vritala da nigdje nema ni traga revoluciji; zauzimanje tvornica, formiranje radnikih komiteta itd., nije se dogodilo ili se, za promjenu, dogodilo, ali nema politikog znaenja. PremaDaily Workeru (6. kolovoza 1936), oni koji su govorili da se panjolski narod bori za socijalnu revoluciju, ili za bilo to drugo osim za buroasku demokraciju, bili su obine laljive hulje. S druge strane, Juan Lopez, lan vlade Valencije, izjavio je u veljai 1937. da panjolski narod prolijeva krv, ne za demokratsku republiku i njezin papirni ustav, ve za... revoluciju. I tako je proizlazilo da obine laljive hulje obuhvaaju lanove vlade za koju smo se trebali boriti. Neke strane antifaistike novine ak su se spustile do tako niske lai da su hinile kako su crkve napadane samo onda kad su se upotrebljavale kao faistike utvrde. Zapravo su crkve posvuda pljakane kao normalna stvar, jer je bilo savreno jasno da je panjolska crkva dio kapitalistike zavjere. Za est mjeseci u panjolskoj vidio sam samo dvije neunitene crkve, a otprilike do srpnja 1937. nijedna crkva nije se smjela ponovno otvoriti i odravati obrede, osim jedne ili dviju protestantskih crkvi u Madridu. Ali, uostalom, to je bio tek poetak revolucije, a ne svrena stvar. ak i kad su radnici, svakako u Kataloniji a vjerojatno i drugdje, imali dovoljno moi, oni nisu zbacili niti potpuno zamijenili vladu. Oni to oito nisu mogli uiniti kad im je Franco lupao po vratima i kad su dijelovi srednje klase bili na njegovoj strani. Zemlja se alazila u prijelaznom stanju koje se moglo razviti ili u smjeru socijalizma, ili opet vratiti obinoj kapitalistikoj republici. Seljaci su imali veinu zemlje i bilo je vjerojatno da e je zadrati, osim ako Franco ne pobijedi; sve su velike industrije bile kolektivizirane, no hoe li ostati kolektivizirane, ili e se ponovno uvesti kapitalizam ovisit e na kraju o tome koja grupa zadobije kontrolu. U poetku, i za centralnu vladu i za Generalite de Cataluna (poluautonomnu vladu Katalonije) moglo se nedvoumno rei da predstavljaju radniku klasu. Na elu vlade bio je Caballero, ljeviarski socijalist, a sainjavali su je ministri koji su

predstavljali UGT (socijalistike sindikate) i CNT (sindikate pod kontrolom anarhista). Katalonski Generalite kroz neko je vrijeme bio doslovno istisnut od jednog antifaistikog komiteta za obranu0 koji se sastojao uglavnom od sindikalnih delegata. Kasnije je komitet za obranu rasputen i Generalite je ponovno uspostavljen kao predstavniko tijelo raznih ljeviarskih stranaka. Ali svaka idua reorganizacija vlade bila je korak udesno. Najprije je POUM istjeran iz Generalitea; est mjeseci kasnije Caballera je zamijenio desniarski socijalist Negrin; ubrzo potom CNT je uklonjen iz vlade; zatim UGT; tada je CNT uklonjen iz Generalitea; konano, godinu dana poslije izbijanja rata i revolucije, preostala je vlada sastavljena iskljuivo od desnih socijalista, liberala i komunista. Opi zaokret udesno poeo je negdje u listopadu--studenom 1936, kad je SSSR stao slati oruje vladi i kad je vlast poela prelaziti od anarhista u ruke komunista. Osim Rusije i Meksika, nijedna zemlja nije se odvaila pritei u pomo vladi, a Meksiko, iz oitih razloga, nije mogao dobaviti vee koliine oruja. Prema tome, Ru ,^e " , "e Mihcias Antifascistas. Delegati su birani u razmjeru salanstvom svojih organizactLii CVet , e'e8ata predstavljalo je sindikate, tri katalonske liberalne stranke, a dva razliite tnarksi-s"cke stranke (POUM, komuniste i druge). Rusija je bila u poloaju da diktira uvjete. Jedva da ima dvojbe kako su ti uvjeti bili, u biti, Sprijeite revoluciju ili nema oruja, te da je prvi korak protiv revolucionarnih elemenata, izbacivanje POUM-a iz katalonskog Generalitea, uinjen po nalogu SSSR-a. Demantirano je da je sovjetska vlada izvrila ikakav pritisak, no to i nije tako bitno, jer se moe pretpostaviti da komunistike partije svih zemalja provode rusku politiku, a nije pore-knuto da je komunistika partija uinila prve korake najprije protiv POUM-a, kasnije protiv anarhista i Ca- I ballerove sekcije socijalista i, openito, protiv revolucionarne politike. im je intervenirao SSSR, trijumf komunistike partije bio je osiguran. Ponajprije, zahvalnost Rusiji za oruje i injenica da se komunistika partija, osobito poslije dolaska internacionalnih brigada, inila sposobnom dobiti rat, silno su pojaali presti komunista. Drugo, rusko oruje dobavljeno je preko komunistike partije i njezinih saveznica, a oni su se pobrinuli da to je manje mogue tog oruja stigne do njihovih politikih protivnika.0 Tree, proklamirajui nerevolucionarnu politiku, komunisti su

uspjeli prikupiti sve one koji su se plaili ekstremista. Lako je bilo, primjerice, pridobiti imunije seljake protiv anarhistike politike kolektivizacije. lanstvo partije silno je poraslo, a dotok je potjecao uglavnom iz srednje klase trgovci, slubenici, vojni oficiri, imuni seljaci itd. itd. Rat je u biti bio trobridna borba. Bitka protiv Franca morala se nastaviti, ali usporedni je cilj vlade bio da ponovno ste-knu onu vlast koja je ostala u rukama sindikata. To je uinjeno kroz niz malih zahvata politikom uboda igle, kako je netko nazva i sve u svemu vrlo mudro. Nije bilo opeg i oitog kontrarevolucionarnog pokreta i sve do svibnja 1937. jedva da je bilo potrebno upotrijeUpravo je zato bilo tako malo ruskog oruja na aragonskoj fronti, gdje su trupe bile preteno anarhistike. Do travnja 1937, jedino rusko oruje koje sam vidio s iznimkom nekolikih aviona koji su mogli, ali i nisu morali biti ruski bio je jedan jedini majser. biti silu. Otpor radnika mogao se uvijek slomiti jednim argumentom koji je gotovo isuvie jasan a da bi ga trebalo navoditi: Ako ne uinite to, ovo i ono, izgubit emo rat. Nepotrebno je i rei, u svakom se posebnom sluaju pokazalo da je neto to se zahtijevalo zbog vojne nunosti, znailo predaju neega to su radnici za sebe osvojili 1936. No taj argument teko da je mogao promaiti, jer je gubljenje rata bilo zadnje to su revolucionarne stranke eljele; ako rat bude izgubljen, demokracija i revolucija, socijalizam i anarhizam postat e beznaajne rijei. Anarhisti, jedina revolucionarna stranka dovoljno velika da bi se uzela u obzir, bili su prisiljeni uzmicati korak po korak. Proces kolektivizacije je prekinut, lokalni komiteti uklonjeni, radnike patrole ukinute a umjesto njih obnovljene predratne policijske snage, ojaane i teko naoruane, dok je vlada preuzela razne kljune industrije koje su bile pod kontrolom sindikata (preuzimanje barcelonske telefonske centrale koje je dovelo do svibanjskih borbi, bilo je jedini incident u tom procesu); konano, i najvanije od svega, radnike milicije, utemeljene na sindikatima, postupno su razbijene i rasporeene u novu Narodnu armiju, nepolitiku vojsku polaburoaskog usmjerenja, s diferenciranim plaama, privilegiranim oficirskim staleom itd. itd. U specijalnim okolnostima, to je bio doista presudan korak; u Kataloniji se zbio kasnije nego drugdje, jer su tamo revolucionarne stranke bile najjae. Oito, jedina garancija koju su

radnici mogli imati da e zadrati ono to su osvojili, bilo je zadravanje dijela oruanih snaga pod njihovom kontrolom. Kao i obino, razbijanje milicija uinjeno je u ime vojne efikasnosti; a nitko nije poricao da je potrebna temeljita vojna reorganizacija. Bilo bi, meutim, posve mogue reorganizirati milicije i uiniti ih efikasnijama, a da ostanu Pod izravnom kontrolom sindikata; glavna je svrha promjene bila to da se osigura kako anarhisti ne bi posjedovali vlastitu vojsku. tovie, milicije su, zbog demokratskog duha, postale plodno tlo za revolucionarne ideje. Komunisti su toga bili i te kako svjesni pa su neumorno i otro napadali anarhistiki i POUMov princip jednake plae za sve inove. Dogaala se opa buroa-zifikacija, namjerna destrukcija duha jednakosti iz prvih nekoliko mjeseci revolucije. Sve se dogaalo tako brzo da su ljudi koji su dolazili u panjolsku u razmacima od nekoliko mjeseci, izjavljivali kako jedva vjeruju da posjeuju istu zemlju; ono to se na povrini i u kratkom trenutku inilo radnikom dravom, mijenjalo se na oigled u obinu buroasku republiku s normalnom podjelom na bogate i siromane. Ve u jesen 1937, socijalist Negrin izjavljivao je u javnim govorima da mi potujemo privatno vlasnitvo, a lanovi Cortesa koji su na poetku rata morali pobjei iz panjolske zbog sumnji da su simpatizeri faizma, vraali su se u zemlju. itav je taj proces lako shvatiti ako se prisjetimo da on proizlazi iz privremenog saveza to ga faizam, u odreenim oblicima, namee izmeu buroazije i radnika. Taj savez, poznat kao narodni front, u biti je savez neprijatelja, i ini se vjerojatnim da uvijek mora zavriti tako to e jedan partner progutati drugoga. Jedino neoekivano obiljeje u panjolskoj situaciji a izvan panjolske to je prouzroilo ogromna nerazumijevanja jest injenica da u partijama na strani vlade komunisti nisu bili na krajnjoj ljevici, ve na krajnjoj desnici. Zapravo to ne bi smjelo predstavljati iznenaenje, zato to su taktike komunistike partije drugdje, osobito u Francuskoj, jasno dale do znanja da slubeni komunizam valja shvaati, barem privremeno, kao antire-volucionarnu snagu. itava politika Kominterne sad je podreena (opravdano, s obzirom na situaciju u svijetu) obrani SSSR-a koja se oslanja na sistem vojnih saveza. Konkretno, SSSR je u savezu s Francuskom, jednom kapitalistiko-imperijalistikom zemljom. Taj e savez hiti od slabe koristi Rusiji ako francuski kapitalizam ne bude snaan, pa stoga

komunistika politika u Francuskoj mora biti antirevolucionarna. To ne znai samo da francuski komunisti sad koraaju iza trobojnice i pjevaju Marseljezu, ve i da su morali napustiti svaku efikasnu agitaciju u francuskim kolonijama. Nisu prole ni tri godine otkako je Thorez, sekretar Komunistike partije Francuske, izjavljivao kako francuske radnike nitko nee nasamariti i natjerati da se bore protiv svojih njemakih drugova;0 on je sad jedan od najglasnijih patriota u Francuskoj. Klju za ponaanje komunistike partije u bilo kojoj zemlji, jesu vojni odnosi te zemlje, stvarni ili potencijalni, sa SSSR-om. U Engleskoj, na primjer, poloaj je jo neizvjestan, i zbog toga je engleska komunistika partija jo neprijateljski raspoloena prema nacionalnoj vladi i, naoko, protivna ponovnom naoruavanju. Ako, meutim, Velika Britanija ue u savez ili vojni sporazum s SSSR-om, engleski komunisti, kao i francuski komunisti, nee imati izbora ve e postati dobri patrioti i imperijalisti; ve postoje znakovi koji to nagovjetavaju. U panjolskoj, komunistika je linija bila nedvojbeno pod utjecajem injenice da e se Francuska, saveznik Rusije, otro usprotiviti revolucionarnom susjedu te dii nebo i zemlju kako bi sprijeila oslobaanje panjolskog Maroka. Daily Mail, sa svojim priama o crvenoj revoluciji koju financira Moskva, jo je gore pogrijeio nego inae. Zapravo, revoluciju u panjolskoj sprijeili su, vie od svih drugih, komunisti. Kasnije, kad su desniarske snage imale punu vlast, komunisti su se pokazali voljnima ii mnogo jjjje od liberala u progonima revolucionarnih voa.00 N P|s.'?ni{!'om domu. " oujku 1935. Najbolji uvid u meusobno djelovanje partija na strani vlade prua knjiga Franza Borkenaua, Opaska arena. To je daleko najbolja knjiga koja se dosad pojavila o panjolskom ratu. Pokuao sam ocrtati openit tijek panjolske revolucije u toku prve godine, zato to to olakava razumijevanje situacije u svakom odreenom trenutku. Ali ne elim time rei da sam u veljai imao sva ova miljenja koja sam gore naveo. Ponajprije, stvari koje su mi najvie otvorile oi jo se nisu bile dogodile, a i inae moje su se simpatije donekle razlikovale od sadanjih. Djelomino je uzrok bio u tome to me politika strana nije zanimala i prirodno sam reagirao protiv stajalita o kojem sam najvie sluao naime, protiv stajalita POUM-a i ILP-a. Bio sam Englez meu, veinom, lanovima ILP-a, uz nekoliko lanova komunistike partije meu njima, a veina je od njih bila politiki obrazovanija od mene. Tjednima uzastopce, za vrijeme

dosadnog razdoblja kad se oko Huesce nita nije dogaalo, nalazio sam se usred politikih rasprava koje praktiki nikad nisu prestajale. Na propuhu smrdljiva taglja seljake kue gdje smo bili smjeteni, u zaguljivoj tmini zemunica, iza grudobrana u ledenim pononim satima, neprekidno se debatiralo o proturjenim partijskim linijama. Meu panjolcima je bilo isto, ai glavna tema veine novina koje smo dobivali, bile su meupartijske zavade. ovjek bi morao biti gluh ili imbecilan a da ne pokupi neke ideje o tome koje ideje zastupaju razliite partije. Sa stajalita politike teorije, postojale su samo tri vane partije PSUC, POUM i CNT-FAI, neprecizno poznata kao anarhistika. Spominjem najprije PSUC, kao najznaajniju; to je bila partija koja je na kraju trijumfirala, a ak je i u to vrijeme bila u vidljivom usponu. Kad se govori o liniji PSUC-a, nuno je objasniti da se zapravo misli na liniju komunistike partije. PSUC (Partido Socialista Unificado de Cataluna) bio je socijalistika partija Katalonije; osnovan je poetkom rata spajanjem razliitih marksistikih partija, ukljuujui i Komunistiku partiju Katalonije, no sad je bio potpuno pod kontrolom komunista i ulanjen u Treu internacionalu. Drugdje u panjolskoj nije bilo formalnog stapanja socijalista i komunista, no stajalita komunista i stajalita desnih socijalista posvuda su se mogla smatrati jedinstvenima. Grubo govorei, PSUC je bio politiki organ UGT-a (Union General de Trabajado-res), socijalistikih sindikata. lanstvo tih sindikata irom panjolske brojilo je oko milijun i pol ljudi. Imali su brojne sekcije manualnih radnika, no otkako je poeo rat, preplavio ih je velik dotok lanova iz srednje klase, jer su u ranim revolucionarnim danima ljudi svih vrsta smatrali korisnim pridruiti se ili UGT-u ili CNT-u. Te su se dvije grupe sindikata isprepletale, ali od njih je CNT nedvojbenije bio organizacija radnike klase. PSUC je prema tome bio partija sastavljena djelomino od radnika, a djelomino od sitne buroazije trgovaca, inovnika i imunijih seljaka. Linija PSUC-a koja se propovijedala u komunistikom i prokomunistikom tisku irom svijeta, bila je otprilike ovakva: Trenutano nita nije vano osim dobivanja rata; bez pobjede u ratu, sve ostalo je beznaajno. Zato ovo nije trenutak za razgovore o ustrajanju na nastavku revolucije. Ne moemo sebi dopustiti da odbijemo seljake nameui im kolektivizaciju, i ne moemo dopustiti da zapuimo srednje klase koje se sad bore na naoj strani. Iznad svega, moramo, zbog djelotvornosti, eliminirati revolucionarni kaos. Moramo imati jaku sredinju vladu umjesto lokalnih komiteta i moramo imati prikladno obuenu i potpuno militariziranu vojsku pod jedinstvenim

zapovjednitvom. Prilijepiti se uz fragmen-5nu_radniku kontrolu i brbljave revolucionarne fraze "Opi savez radnika, (p rev.) vie je nego beskorisno; to nije samo opstruktivno, ve ak i kontrarevolucionarno, zato to vodi prema razdorima koje faisti mogu upotrijebiti protiv nas. U ovoj fazi mi se ne borimo za diktaturu proletarijata, mi se borimo za parlamentarnu demokraciju. Tko god pokua pretvoriti civilni rat u socijalnu revoluciju, ide na ruku faistima pa je u stvari, ako ne i po namjeri, izdajnik. Linija POUM-a razlikovala se od toga u svakoj toki osim, naravno, to se tie vanosti da se dobije rat. POUM (Partido Obrero de Unificacion Mandsta) bio je jedna od onih disidentskih komunistikih partija koje su se posljednjih nekoliko godina pojavile u mnogim zemljama kao posljedica opozicije staljinizmu; to jest, promjeni, stvarnoj ili prividnoj, u komunistikoj politici. Bila je sastavljena dijelom od bivih komunista, a dijelom od jedne prijanje partije, Radnikog i seljakog bloka. Brojno je to bila mala partija,0) nije imala mnogo utjecaja izvan Katalonije, a znaajna je prvenstveno zato to je imala neobino visok udio politiki svjesnih lanova. U Kataloniji je njezino glavno uporite bila Leri-da. Ona nije predstavljala nijedan segment sindikata. Milicionari POUM-a bili su veinoma lanovi CNT-a, ali stvarni lanovi partije openito su pripadali UGT-u. Meutim, POUM je imao nekakva utjecaja jedino u CNT-u. Linija POUM-a bila je priblino ova: Besmisleno je govoriti o otporu faizmu uz pomo buroaske demokracije. Buroaska demokracija samo je drugo ime za kapitalizam, kao to je to i faizam; boriti se protiv faizma u korist demokracije znai boriti se protiv jednog oblika kapitalizma u korist drugog, koji se svakog trenutka moe pretvoriti u prvi. Jedina stvarna alternativa faizmu jest vlast radnika. 0 Brojke o lanstvu POUM-a su ovakve: srpanj 1936, 10.000; prosinac 1936, 70.000; lipanj 1937, 40.000. Ali one su iz izvora POUM-a. Neka nesklona procjena vjerojatno bi ih prepolovila. Jedino to se iole izvjesno moe rei o lanstvu panjolskih politikih stranaka, jest da je svaka stranka precjenjivala svoj broj. Ako zacrtate ijedan cilj manji od ovoga, ili ete prepustiti pobjedu Francu, ili ete, u najboljem sluaju, pustiti faizam na stranja vrata. U meuvremenu radnici se moraju vrsto drati svakog djelia onog to su osvojili; ako bilo to propuste polubruoaskoj vladi, mogu biti sigurni da e biti prevareni. Radnike milicije i policijske snage moraju se sauvati u sadanjem

obliku i svakom pokuaju da se one buroazificiraju mora se pruiti otpor. Ne budu li radnici upravljali oruanim snagama, oruane snage upravljat e radnicima. Rat i revolucija su neodvojivi. Anarhistiko stajalite nije tako lako definirati. Neodreeni termin anarhisti upotrebljava se da bi obuhvatio mnotvo ljudi vrlo razliitih miljenja. Jedna velika grupa sindikata to je inila CNT (Confederacion Nacional de Trabajadores)0 s ukupno oko dva milijuna lanova, imala je kao svoj politiki organ FAI (Federa-cion Anarquista Iberica),00 dakle pravu anarhistiku organizaciju. No ak ni lanovi FAI-a, iako su uvijek, kao moda i veina panjolaca, bili zadojeni primjesama anarhistike filozofije, nisu nuno bili anarhisti u pravom smislu. Osobito su nakon poetka rata skrenuli vie prema uobiajenom socijalizmu, jer su ih okolnosti prisilile na sudjelovanje u centraliziranoj administraciji, ak i na to da odbace sve svoj e principe ulaskom u vladu. Ipak, oni su se fundamentalno razlikovali od komunista, toliko da su, poput POUM-a, teili vlasti radnika, a ne parlamentarnoj demokraciji. Prihvatili su POUM-ovu parolu: Rat i revolucija su neodvojivi, iako su u tome bili manje dogmatini. Ukratko, CNT-FAI zastupali su: (1) Izravnu vlast radnika koji rade na odreenom podruju, dakle u transportu, tekstilnim tvornicama itd.; (2) Upravu lokalnih komiteta i otpor svim i1^0.'0,"3'"3 konfederacija radnika, (prev.) '"niska anarhistika federacija, (prev.) oblicima centraliziranog reima vrste ruke; (3) Beskompromisno neprijateljstvo prema buroaziji i crkvi. Ova posljednja toka, iako najnepreciznija, bila je najvanija. Anarhisti su bili u opreci s veinom takozvanih revolucionara, utoliko to je njihova mrnja prema privilegijama i nepravdi bila savreno autentina, iako su im principi bili pomalo neodreeni. Filozofski, komunizam i anarhizam nalaze se na dva razliita pola. Praktiki to jest oblikom drutva prema kojem se tei razlika je uglavnom u naglasku, ali je posve nepomirljiva. Naglasak komunista je uvijek na centralizmu i efikasnosti, a naglasak anarhista na slobodi i jednakosti. Anarhizam je u panjolskoj duboko ukorijenjen i vjerojatno e nadivjeti komunizam kad nestane ruskog utjecaja. U toku prva dva mjeseca rata, situaciju su, vie od svih drugih, spasili anarhisti, a i mnogo kasnije od toga anarhistiki su milicionari, unato svojoj nedisciplini, bili poznati

kao najbolji borci meu isto panjolskim snagama. Otprilike od veljae 1937. nadalje, moglo se do stanovitog stupnja smatrati da izmeu anarhista i POUM-a nema razlike. Da su anarhisti, POUM i lijevo krilo socijalisti bili na poetku dovoljno razumni te se udruili i nametnuli realistinu politiku, povijest toga rata mogla je biti drukijom. Ali na samom poetku, kad se inilo da revolucionarne partije dre konce u rukama, to nije bilo mogue. Izmeu anarhista i socijalista postojala je stara kivnost, POUM je, kao marksistiki, bio skeptian prema anarhizmu, dok prema isto anarhistikom stajalitu trockizam POUM-a nije bio mnogo bolji od staljinizma komunista. No ipak, komunistika taktika nastojala je zdruiti te dvije partije. Kad se POUM prikljuio kobnim svibanjskim borbama u Barceloni, to je bila uglavnom nagonska vjernost CNT-u, a kasnije, kad je POUM uguen, anarhisti su bili jedini koji su se usudili podii glas u njihovu obranu. Tako je, grubo govorei, raspored snaga bio ovakav: s jedne strane CNT-FAI, POUM i jedna frakcija socijalista koji su zastupali vlast radnika; s druge strane desni socijalisti, liberali i komunisti koji su zastupali centraliziranu vladu i militariziranu vojsku. Lako je shvatiti zato sam se, u to vrijeme, priklonio komunistikom stajalitu a ne POUM-u. Komunisti su imali jasnu praktinu politiku, oito bolju politiku sa stajalita zdravog razuma koji gleda samo nekoliko mjeseci unaprijed. A politika POUM-a od danas do sutra, s njegovom propagandom i tako dalje, bila je nedvojbeno neizrecivo loa; mora da je bilo tako, jer bi oni inae privukli vie sljedbenika. Stvar je konano zakljuila injenica tako se meni inilo to su komunisti napredovali s ratom, dok smo mi i anarhisti stajali u mjestu. U ono vrijeme to je bilo openito miljenje. Komunisti su osvojili vlast i ogromno poveanje lanstva pridobivi srednju klasu protiv revolucionara, ali djelomino i zato to se inilo da su jedino oni sposobni dobiti rat. Zahvaljujui ruskom oruju i sjajnoj obrani Madrida koju su izvojevale trupe uglavnom pod komunistikom kontrolom, komunisti su postali herojima panjolske. Kao to netko ree, svaki ruski avion koji je letio iznad nas bio je komunistika propaganda. Revolucionarno istunstvo POUM-a, iako sam shvaao njegovu logiku, inilo mi se prilino besplodnim. Uostalom, jedina je vana stvar bila dobiti rat.

U meuvremenu, paklenske meupartijske borbe vodile su se u novinama, brourama, plakatima, knjigama posvuda. Novine koje sam u to vrijeme viao bili su najee POUMovi listovi La Batalla iAdelan-te, i njihovo neprekidno zagriljivo kritiziranje kon-trarevolucionarnog PSUC-a inilo mi se gnjavatorskim i zamornim. Kasnije, kad sam pomnije prouavao novine PSUC-a i komunista, shvatio sam da je POUM gotovo neduan u usporedbi sa svojim protivnicima. Osim svega ostalog, imali su mnogo manje mogunosti. Za razliku od komunista, oni nisu imali uporita nigdje u tisku izvan vlastite zemlje, a u panjolskoj su bili u izvandredno nepovoljnom poloaju jer je novinska cenzura bila uglavnom pod komunistikom kontrolom, to je znailo da su listovi POUM-a mogli lako biti ukinuti ili kanjeni ako bi rekli to opasno. Isto tako, treba biti poten prema POUM-u i rei da oni, iako su drali beskrajne propovijedi o revoluciji i citirali Lenj'maad nau-seam, obino nisu posezali za osobnim klevetama. Takoer su svoje polemike ograniavali na novinske lanke. Njihovi veliki areni plakati namijenjeni iroj publici (plakati su vani u panjolskoj, s brojnim nepismenim stanovnitvom) nisu napadali suparnike partije, ve su jednostavno bili antifaistiki ili apstraktno revolucionarni; takve su bile i pjesme koje su pjevali milicionari. Komunistiki napadi bili su neto posve drugo. Nekima od njih morat u se pozabaviti kasnije u knjizi. Ovdje mogu samo ukratko naznaiti komunistiku liniju napada. Na povrini, sukob izmeu komunista i POUM-a odnosio se na taktiku. POUM je bio za revoluciju bez odgode, a komunisti ne. To je jo u redu; i za jednu i za drugu stranu moglo se mnogo toga rei. Nadalje, komunisti su tvrdili da propaganda POUM-a razjedinjuje i slabi vladine snage i time ugroava rat; i opet, iako se s tim konano ne slaem, i to bi se moglo dosta dobro opravdati. Ali sad dolazi osebujnost komunistike taktike. S poetka oprezno, zatim sve glasnije, poeli su tvrditi da POUM razjedinjuje vladine snage ne svojim loim procjenama, ve namjerno. Ustvreno je da je POUM tek banda ogorenih faista, plaenika Franca i Hitlera, koja namee pseudorevolucionarnu politiku kao nain da se pomogne faizmu. POUM je bio trockistika organizacija i Francova peta kolona. Iz toga je proizlazilo da su tisue pripadnika radnike klase, ukljuujui i osam tisua vojnika koji su se smrzavali u rovovima na fronti

te stotine stranaca koji su doli u panjolsku da bi se borili protiv faizma, esto rtvujui time sredstva za ivot i svoju nacionalnost jednostavno izdajnici koje plaa neprijatelj. A ta se pria irila itavom panjolskom plakatima itd. i neprekidno ponavljala u komunistikoj i prokomunistikoj tampi irom svijeta. Mogao bih citatima ispuniti pol tuceta knjiga, kad bih ih odluio prikupiti. Evo, dakle, to su govorili o nama: mi smo bili troc-kisti, faisti, izdajice, ubojice, kukavice, pijuni i tako dalje. Priznajem da to nije bilo ugodno, osobito ako bismo pomislili na neke ljude koji su za to bili odgovorni. Nije ugodno gledati panjolskog petnaestogodinjeg djeaka kojeg u nosilima prenose linijom, oamuena bijelog lica koje viri iz pokrivaa, i sjetiti se slatkorjei-vih osoba u Londonu i Parizu koji piu pamflete da bi pokazali kako je taj djeak prerueni faist. Jedno je od najgroznijih obiljeja rata to da itava ratna propaganda, sva galama, i lai i mrnja dolaze neizbjeno od ljudi koji se ne bore. Milicionari PSUC-a koje sam poznavao na liniji, komunisti iz internacionalnih brigada koje bih sretao s vremena na vrijeme, nikad me nisu nazivali trockistom ili izdajnikom; takve su stvari preputali novinarima u pozadini. Ljudi koji su pisali pamflete protiv nas i koji su nas klevetali u novinama, svi su ostajali u sigurnosti svojih domova, ili u najgorem sluaju u redakcijama Valencije, stotine kilometara od metaka i blata. A osim javnih kleveta u okviru meupartijskih sukoba, sve uobiajene ratne besmislice, raspaljivake govore, bombastine fraze, klevetanje neprijatelja sve su to cinih, kao i obino, ljudi koji se nisu borili i koji bi u mnogim sluajevima radije bjeali stotinjak kilometara nego da se bore. Jedan od najturobnijih efekata toga rata bila je pouka to sam je dobio o tome da je Ijeviarska tampa u svakom aspektu jednako laljiva i nepotena kao i ona desniarska.0 Iskreno drim da se na naoj strani na strani vlade taj rat razlikovao od obinih, imperijalistikih ratova; ali to se nikad ne bi moglo dokuiti s obzirom na prirodu ratne propagande. Borbe tek to su poele, a i lijeve i desne novine istodobno su se bacile u istu kloaku zloupotreba. Svi se sjeamo velikog oglasa Daily Maila: CRVENI RAZAPINJU NA KRI OPATICE, dok je, prema Daily Workeru, Francova Legija stranaca bila sastavljena od ubojica, trgovaca bijelim robljem, narkomana i taloga svake evropske zemlje. Jo u listopadu

1937,NewStatesman pogostio nas je priama o faistikim barikadama napravljenim od tijela ive djece (najnespretnija stvar za izradu barikada), a gospodin Arthur Brvant je izjavljivao kako je u lojalistikoj panjolskoj najobinija stvar nekom konzervativnom trgovcu otpiliti noge. Ljudi koji piu takve stvari nikad se ne bore; moda vjeruju da pisanje nadomjeta borbu. To je isto u svim ratovima; vojnici se bore, novinari diu galamu, a nijedan istinski patriot nikad se ni ne priblii rovovima na fronti, osim za kratkog propagandnog obilaska. Ponekad me tjei kad se sjetim da avion mijenja uvjete ratovanja. Kad doe idui veliki rat, moda emo vidjeti prizor bez presedana u povijesti, gorljivog ovinistikog rodoljuba s rupom od metaka u sebi. Taj je rat, koliko se ticalo njegova urnalistikog dijela, bio jednako prljav kao i svi drugi ratovi. Ali postojala je jedna razlika, naime dok novinari obino uvaju svoje najubitanije pogrde za neprijatelja, u ovom sluaju, kako je vrijeme prolazilo, komunisti i POUM poeli 0 Moram kao iznimku navesti Manchester Guardian. U vezi s ovom knjigom morao sam pregledati arhive mnogih engleskih novina. Od naih velikih listova, Manchester Guardian je jedini koji je u meni potakao veliko potovanje zbog svoga potenja. su pisati mnogo ogorenije jedni o drugima nego o faistima. Pa ipak, tada nekako nisam to uspijevao shvaati vrlo ozbiljno. Meupartijske zadjevice bile su dosadne i ak odvratne, no djelovalo mi je to poput kunih prepirki. Nisam vjerovao da e to ita promijeniti ili da postoji neka doista nepomirljiva razlika meu politikama. Shvatio sam da se komunisti i liberali bore kako ne bi dopustili da se revolucija nastavi; ali nisam shvatio da e moda biti u stanju zaokrenuti je unatrag. Za to je postojao dobar razlog. Cijelo sam to vrijeme bio na fronti, a na fronti se socijalna i politika atmosfera nije mijenjala. Otiao sam iz Barcelone poetkom sijenja i nisam iao na odsustvo sve do konca travnja; a itavo to vrijeme zapravo jo i kasnijeu dijelu Aragonije pod kontrolom anarhistikih i POUM-ovih trapa odrali su se isti uvjeti, barem naizgled. Revolucionarna atmosfera ostala je onakva kakvu sam je upoznao u poetku. General i redov, seljak i milicionar, i dalje su se susretali kao jednaki; svi su dobivali istu plau, nosili istu odjeu, jeli istu hranu i govorili jedan drugome ti i drue; nije bilo klase gazda, ni klase slugu, ni prosjaka, ni prostitutki, ni odvjetnika, ni sveenika, nikakva lizanja izama, dodirivanja kapa. Udi-sao sam zrak jednakosti i bio sam dovoljno naivan da zamislim kako on postoji irom panjolske. Nisam shvaao da sam manje ili vie sluajno izoliran meu najrevolucionarnijim

dijelom panjolske radnike klase. Stoga, kad su mi moji politiki obrazovaniji drugovi rekli da je nemogue zauzeti isto militaristiki stav prema ratu, te da se izbor nalazi izmeu revolucije i faizma, bio sam im se sklon nasmijati. Sve u svemu, prihvatio sam komunistiko stajalite koje se saimalo na ovo: Ne moemo govoriti o revoluciji tako dugo dok ne dobijemo rat, a ne stajalite POUM-a koje se sai-malo na ovo: Moramo ii naprijed ili emo krenuti natrag. Kad sam kasnije zakljuio da je POUM bio u pravu, ili barem vie nego to su to bili komunisti, to uope vie nije bilo stvar teorije. Na papiru, komunistiki su argumenti bili u redu; nevolja je bila u tome to je, zbog njihova stvarnog ponaanja, bilo teko povjerovati da ih oni poteno promiu. esto ponavljana parola: Najprije rat, a poslije revolucija, iako je u nj odano vjerovao svaki prosjeni milicionar POUM-a koji je iskreno mislio da e se revolucija moi nastaviti kad se dobije rat, bio je opsjena. Ono to su komunisti inili nije bilo odgaanje panjolske revolucije do pogodnijeg doba, ve briga da se ona nikad ne dogodi. To je postajalo sve oitije kako je vrijeme prolazilo, kako se vlast sve vie i vie otimala iz ruku radnike klase i kako je sve vie revolucionara svih vrsta bacano u zatvor. Svaki se potez izvodio u ime vojne nunosti, jer je ta izlika bila, da tako kaemo, pri ruci, ali svrha je bila da se radnici odagnaju iz povlatena poloaja, u poloaj iz kojeg e im, kad rat zavri, biti nemogue oduprijeti se ponovnom uvoenju kapitalizma. Molim vas da uvaite kako ja nita ne govorim protiv komunista koji su bili vojnici i podoficiri, a najmanje protiv tisue komunista koji su herojski poginuli ispred Madrida. Ali ti ljudi nisu upravljali partijskom politikom. Kad je rije o ljudima na viim poloajima, nezamislivo je da oni ne bi djelovali otvorenih oiju. No, na kraju krajeva, rat je vrijedilo dobiti makar revolucija i bila izgubljena. A na koncu sam poeo sumnjati da li komunistika politika, na dulju stazu, pridonosi pobjedi. ini se da su samo vrlo rijetki ljudi shvaali da u razliitim razdobljima rata moe biti prikladna i razliita politika. Anarhisti su vjerojatno spasili situaciju u prva dva mjeseca, ali oni nisu bili u stanju organizirati otpor iza odreene toke; komunisti su vjerojatno spasili situaciju u listopadu-prosincu, ali dobiti potpuno rat to je bilo druga stvar. U Engleskoj je komunistika ratna politika prihvaena bez

pitanja, zato to je doputeno da samo vrlo malo kritike na njezin raun dopre u tampu i zato to je njezina opa linija srediti revolucionarni kaos, ubrzati proizvodnju, militarizirati vojsku zvuala realistino i djelotvorno. No valja istaknuti njezine inherentne slabosti. Da bi se sprijeila svaka revolucionarna tendencija i rat uinio to slinijim svakom obinom ratu, postalo je nuno odbaciti strategijske mogunosti koje su stvarno postojale. Opisao sam kako smo bili naoruani, ili nenaoruani, na aragonskoj fronti. Gotovo i nema sumnje da je oruje namjerno zadrano od straha da prevelike koliine ne dospiju u ruke anarhista koji bi ga kasnije upotrijebili za neku revolucionarnu svrhu; kao posljedica toga, velika aragonska ofanziva koja bi natjerala Franca da se povue iz Bilbaoa i, vjerojatno, iz Madrida, nikad se nije dogodila. No to je bilo razmjerno manje vano. Vanije je bilo neto drugo: kad je jedanput rat sveden na rat za demokraciju, postalo je nemogue zatraiti ma kakvu opseniju pomo radnike klase u inozemstvu. Suoimo li se sa injenicama, moramo priznati da je radnika klasa svijeta panjolski rat uzimala s rezervom. Deseci tisua pojedinaca dolazili su se boriti, ali deseci milijuna iza njih ostajali su apatini. U toku prve godine rata, kako se smatra, itava je britanska javnost priloila razliitim fondovima za pomo panjolskoj oko etvrt milijuna funti vjerojatno manje no to u jednom tjednu potroe za odlazak u kino. Nain na koji je radnika klasa u demokratskim zemljama doista mogla pomoi panjolskim drugovima, bilo bi industrijsko djelovanje trajkovi i bojkoti. No pista se takva nije nikad ni poelo dogaati. Laburistiki i komunistiki lideri posvuda su izjavljivali da je to nezamislivo; i nedvojbeno su imali pravo, tako dugo dok su vikali iz sveg glasa da crvena panjolska nije crvena. Poslije 1914-18, rat za demokraciju dobio je zloslutan prizvuk. Godinama su sami komunisti pouavali borbene radnike u svim zemljama da je demokracija uglaeno ime za kapitalizam. Rei najprije Demokracija je prevara, a potom Borite se za demokraciju! nije dobra taktika. Da su, uz ogroman presti Sovjetskog Saveza iza sebe, pozvali radnike svijeta ne u ime demokratske panjolske ve u ime revolucionarne panjolske, teko je povjerovati da ne bi bilo odgovora. Ali to je bilo najvanije, s nerevolucionarnom politikom bilo je teko, ako ne nemogue, udariti na Fran-covo zalee. Do ljeta 1937. Franco je kontrolirao brojnije stanovnitvo mnogo

brojnije, ako se uraunaju i kolonije s otprilike jednako brojnim trupama. Kao to svatko zna, uz neprijateljski raspoloeno stanovnitvo za leima nemogue je odrati vojsku na bojitu bez jednako tako velike vojske koja e nadzirati komunikacije, suzbijati sabotae itd. Oito je, prema tome, da nije bilo pravog narodnog pokreta u Francovoj pozadini. Bilo je nezamislivo da bi narod na njegovom teritoriju, u najmanju ruku gradski radnici i siromaniji seljaci, voljeli ili eljeli Franca, ali sa svakim zaokretom udesno superiornost vlade postajala je manje oitom. Odgovor na sve prua sluaj Maroka. Zato nije bilo ustanka u Maroku? Franco je pokuavao uspostaviti sramotnu diktaturu, a Mauri su zapravo bili skloniji njemu nego vladi Narodnog fronta! Bjelodana je istina da nije bilo nikakva pokuaja da se raspiri ustanak u Maroku, jer bi to znailo dati ratu revolucionarno tumaenje. Ako se Maure htjelo uvjeriti u dobre namjere vlade, osnovna bi nunost bila proglasiti osloboenje Maroka. A moemo zamisliti kako bi Francuzi time bili oduevljeni! Najbolja strategijska mogunost rata odbaena je u jalovoj nadi da e se time potkupiti francuski i britanski kapitalizam. Osnovna je tendencija komunistike politike bila da taj rat svede na obian nerevolucionarni rat u kojem se vlada borila s golemim potekoama. Jer, rat takve vrste mora se dobiti uz pomo mehanikih sredstava, to jest, konano, uz pomo neogranienih dobava oruja; a vladin glavni dobavlja oruja, SSSR, bio je geografski u daleko nepovoljnijem poloaju u usporedbi s Italijom i Njemakom. Moda je parola POUM-a i anarhista: Rat i revolucija su neodvojivi bila manje sanjarska nego to je zvuala. Iznio sam svoje razloge za miljenje da je komunistika antirevolucionarna politika bila pogrena, ali ukoliko je rije o njezinu djelovanju na rat, nadam se da moje prosuivanje nije tono. Tisuu se puta nadam da je pogreno. elio bih da taj rat bude dobiven ma kojim nainom. I naravno, jo ne moemo rei to bi se moglo dogoditi. Vlada opet moe zaokrenuti ulijevo, Mauri se mogu sami pobuniti, Engleska moe odluiti da iskupi Italiju, rat se moe dobiti istim vojnim nainom to se ne zna. Neka gornja miljenja ostanu, a vrijeme e pokazati koliko sam imao pravo ili ne. No u veljai 1937. jo nisam posve shvaao stvari u tom svjetlu. Dodijala mi je neaktivnost na aragonskoj fronti i bio sam uglavnom svjestan da nisam pridonio svoj pravi obol borbi. Sjetio

bih se regrutnog plakata u Barceloni koji je optuujui pitao prolaznike: to ste vi uinili za demokraciju? i osjeao da bih mogao odgovoriti samo: Uzimao sam svoje sljedovanje. Kad sam se prikljuio miliciji, obeao sam sebi da u ubiti jednog faista uostalom, da je svaki od nas ubio jednoga, ubrzo bi bili istrijebljeni a nikoga jo nisam ubio, jedva da sam imao i prilike za to. I naravno, elio sam ii u Madrid. Svatko je u vojsci, ma kakva bila njegova politika miljenja, uvijek elio ii u Madrid. To bi vjerojatno znailo odlazak u internacionalne ete, jer je POUM sad imao vrlo malo trupa kod Madrida, a anarhisti ne tako mnogo kao prije. Za sada se, naravno, moralo ostati na liniji, ali svima sam govorio da u, kad odemo na odsustvo, prijei, ako je mogue, u internacionalne jedinice, to je znailo da u se podvri komunistikoj kontroli. Razni su me ljudi pokuavali odgovoriti, ali nitko me nije pokuao sprijeiti. Treba rei da je u POUM-u bilo vrlo malo progona otpadnika, moda nedovoljno s obzirom na njihove specijalne prilike; osim profaista, nikoga se nije kanjavalo zbog pogrenih politikih stajalita. Mnogo sam vremena proveo u miliciji otro kritizirajui POUM--ovu liniju, ali nikad zbog toga nisam imao neprilika. Nije ak bilo nikakva pritiska na pojedince da postanu politiki lanovi partije, iako mislim da je veina milicionara to bila. Ja se nikad nisam prikljuio partiji to mi je kasnije, kad je POUM razbijen, bilo zapravo ao. 6 U meuvremenu, dan za danom tonije noi za noi stalno isto, rutinska zanimanja. Straarenje, patrole, kopanje; blato, kia, zavijanje vjetra i povremeni snijeg. Tek kad smo dobrano zali u travanj, noi su postale primjetno toplije. Gore na visoravni, oujski dani bili su uglavnom poput engleskog oujka, s bistrim plavim nebom i gnjavatorskim vjetrom. Ozimi jeam bio je visok tridesetak centimetara, na stablima treanja nastajali su grimizni pupovi (linija je tu prolazila naputenim vonjacima i povrtnjacima), a ako biste pretraili jarke, pronali biste ljubiice i vrstu divljih zumbula, poput krljavih primjeraka zvonia. Neposredno iza linije tekao je krasan, zelen, uborav potok, prva prozirna voda koju sam vidio otkako sam doao na frontu. Jednog sam dana stisnuo zube i kliznuo do rijeke kako bih se okupao prvi put u est tjedana. To se moglo nazvati vrlo kratkim kupanjem, jer je voda bila uglavnom od rastopljena snijega i ne mnogo iznad ledita.

U meuvremenu se nita nije dogodilo, nikad se nita nije dogaalo. Englezi su uobiajili govoriti da to nije rat, ve prokleti igrokaz. Zapravo i nismo bili pod izravnom vatrom faista. Jedina je opasnost dolazila od zalutalih metaka koji su, s obzirom na to da su linije na obje strane bile zavojite, stizali iz nekoliko smjerova. Svi unesreeni u to vrijeme stradali su od zalutalih metaka. Arthur Clinton dobio je tajanstveni metak koji mu je smrskao lijevo rame i onesposobio ruku, bojim se zauvijek. Bilo je neto topovske vatre, no krajnje nedjelotvorne. Fijukanje i tresak granata smatralo se blagom diverzijom. Faisti nikad nisu bacili granate na na grudobran. Nekoliko stotina metara iza nas nalazila se seoska kua nazvana La Granja, imala je velike gospodarske zgrade, a sluila je kao skladite, tab i kuhinja za taj dio linije. Na nju su se ustremili faistiki strijelci, ali bili su udaljeni pet ili est kilometara i nikad nisu dovoljno dobro gaali pa bi tek razbili prozore i okrhnuli zidove. U opasnosti ste bili samo ako biste se sluajno uspinjali cestom kad bi zapoela paljba te bi granate padale na polja oko vas. ovjek je gotovo smjesta nauio tajanstveno umijee raspoznavanja blizine na koju e granata pasti prema zvuku koji je proizvodila. Granate koje su faisti tada ispaljivali bile su traljavo loe. Iako im je promjer bio 150 mm, stvarale bi krater samo oko dva metra irok i metar dubok, a najmanje jedna od etiri ne bi ni eksplodirala. Postojale su uobiajene romantine prie o sabotaama u faistikim tvornicama i neeksplodiranim granatama u kojima se, umjesto naboja, nalazio komad papira s rijeima Crvena fronta, ali ja nijednu nisam vidio. Istina je bila da su granate bile beznadno stare; netko je pronaao mjedeni upalja ahure s utisnutim datumom iz 1917. godine. Faistiki topovi bili su iste marke i kalibra kao i nai te bi se neeksplodirane granate esto reparirale i ispaljivale natrag. Prialo se da postoji jedna stara granata s vlastitim nadimkom koja je danima putovala tamo-amo, nikad ne eksplodiravi. Nou bi male patrole odlazile na niiju zemlju i leale u jarcima blizu faistikih linija, sluajui zvukove (trube, automobilske trube i tako dalje) koji su nagovjetavali aktivnosti u Huesci. Faistike trupe neprekidno su dolazile i odlazile, a njihov broj mogao se donekle procijeniti prema izvjetajima tih sluaa. Uvijek smo dobivali specijalne naredbe da izvijestimo o crkvenim zvonima. inilo se da su faisti uvijek odlazili na misu prije akcije. U poljima i vonjacima bilo je naputenih zemljanih koliba koje se moglo bezopasno istraiti uz pomo zapaljene ibice ako

biste zamraili prozore. Ponekad bismo naili na kakav vrijedan plijen, kao to je sjekirica ili faistika boca za vodu (bolja od nae i vrlo traena). Moglo se istraivati i danju, ali veinom se to moralo raditi puzei na sve etiri. Bilo je neobino vui se tim praznim, plodnim poljima gdje je sve zastalo upravo u trenutku berbe. Prologodinji urod nije ni dotaknut. Neobrezani vinogradi raspuzali se po tlu, klipovi na uspravnim kukuruzima otvrdli poput kamena, blitva i eerna repa hipertrofirale do velikih drvenastih kvrga. Kako su seljaci morali proklinjati obje vojske! Ponekad bi grupe ljudi odlazile skupljati kumpir na niiju zemlju. Oko kilometar i pol s nae desne strane, gdje su se linije pribliavale, nalazila se njiva s krumpirom koju smo esto pohaali i mi i faisti. Mi smo tamo odlazili danju, oni samo nou, a nadzirali su je nai mitraljezi. Jedne noi, na nau zlovolju, otili su en masse i poistili itavu njivu. Otkrili smo neto dalje drugu njivu, gdje praktiki nije bilo nikakva zaklona pa se krumpir morao skupljati leei na trbuhu vrlo zamoran posao. Ako bi vas opazili njihovi mitraljesci, morali biste se stanjiti poput takora koji se provlai ispod vrata, dok bi meci razbijali grude zemlje nekoliko metara od vas. No tada se inilo da to ipak vrijedi raditi. Krumpira je bilo sve manje. Ako biste uspjeli skupiti vreu, mogli ste ih odnijeti u kuhinju i zamijeniti za punu bocu kave. A jo se uvijek nita nije dogaalo, inilo se da se nikad nita i nee dogoditi. Kad emo napasti? Zato ne napadamo? bila su pitanja koja ste sluali dan i no i od panjolca i od Engleza. Kad pomislite to znai borba, neobino je da se vojnici ele boriti, a ipak to nedvojbeno ele. U pozicijskom ratovanju postoje tri stvari za kojima svi vojnici eznu: bitka, vie cigareta i jednotjedno odsustvo. Sad smo bili neto bolje naoruani nego prije. Svaki je ovjek, umjesto pedeset, imao sto pedeset metaka, a postupno smo dobivali bajonete, eline ljemove i poneku bombu. Neprekidno se govorkalo o predstojeim bitkama, ali mislim da su se te glasine namjerno irile kako bi se odrao duh trupa. Nije trebalo mnogo vojnog znanja da bi se shvatilo kako s ove strane Huesce nee biti nikakvih velikih akcija, barem za neko vrijeme. Strateka toka bila je cesta za Jacu, prijeko s druge strane. Kasnije, kad su anarhisti poeli napade na cestu za Jacu, na je zadatak bio da izvodimo napade zadravanja i prisilimo faiste da povuku trupe s druge strane.

Za itavo to vrijeme, oko est mjeseci, bila je samo jedna akcija na naem dijelu fronte. Tada su nae udarne trupe napale Manicomio, naputenu duevnu bolnicu koju su faisti pretvorili u utvrdu. U POUM-u je sluilo nekoliko stotina njemakih izbjeglica, a bili su organizirani u specijalnom bataljonu nazvanom Batallon de Choque. S vojnog stajalita, oni su bili na posve drukijoj razini nego ostatak milicije zapravo su bili vie vojnici od ikoga koga sam vidio u panjolskoj, osim jurinika i dijelova internacionalnih brigada. Napad je zabrljan, kao i obino. Pitam se koliko operacija u tom ratu, onih vladinih, nije bilo zabrljano? Udarne trupe osvojile su Manicomio juriem, ali trupe milicije, ve zaboravih koje, to su ih trebale podrati osvajanjem oblinjeg brijega iznad Manicomia, teko su zakazale. Kapetan koji ih je vodio bio je jedan od onih oficira regularne vojske sumnjive lojalnosti to ih je vlada prisilila na slubu. Je li to bilo iz straha ili je bila izdaja, no upozorio je faiste bacivi bombu kad su bili udaljeni oko eststo metara. Drago mi je rei da su ga njegovi ljudi na mjestu ubili. Ali napad iznenaenja nije bio nikakvo iznenaenje i milicionari su pokoeni tekom vatrom te potjerani s breuljka, a kad je pala no udarne su trupe morale napustiti Manicomio. Cijele su se noi redovi ambulantnih kola sputali groznom cestom za Sietamo, ubijajui teko ranjene svojim poskakivanjem. Tada smo ve svi imali ui; iako je jo bilo hladno, za to je bilo dovoljno toplo. Imam veliko iskustvo s tjelesnim nametnicima raznih vrsta, i u svojom krajnjom odvratnou nadmauje sve to sam iskusio. Drugi in-sekti, na primjer komari, izazivaju vee patnje, ali barem nisu stalno na vama. Ljudska u poneto podsjea na siunog jastoga, a ivi vam uglavnom u hlaama. Osim ako ne spalite svu odjeu, nema drugog naina da je se rijeite. U avovima hlaa nese svoja svjetlucava bijela jajaca, poput majunih zrna rie, koja se razvijaju i stvaraju vlastite obitelji groznom brzinom. Mislim da bi pacifistima moglo pomoi kad bi svoje pamflete ilustrirali uveanim fotografima uiju. Slava rata, doista! U ratu su svi vojnici uljivi, barem kad je dovoljno toplo. Ljudi koji su se borili kod Verduna, kod Waterlooa, kod Floddena, kod Senlaca, kod Termopila svima su njima ui gmizale monjama. Donekle smo suzbijali tu ivinu spaljujui im jajaca i kupajui se kad smo god to mogli podnijeti. Nita osim uiju nije me moglo natjerati u ledenohladnu vodu. Svega je poelo nedostajati izama, odjee, duhana, sapuna, svijea, ibica, maslinova ulja. Uniforme su nam se raspadale, a mnogi ljudi nisu imali izama, samo sandale s donovima od

konopa. Posvuda biste nailazili na hrpe poderanih izama. Jedanput smo u zemunici odravali vatru dva dana samo izmama, koje nisu loe gorivo. Tada je ve moja ena bila u Barceloni pa bi mi slala caj, okoladu, ak i cigare kad su se takve stvari mgle nabaviti; no ak je i u Barceloni svega ponestajalo, osobito duhana. aj je bio prava blagodat, iako nismo imali mlijeka, a rijetko je bilo i eera. Iz Engleske su neprestano slani paketi ljudima na kontinentu, ali nikad nisu stizali; hrana, odjea, cigarete sve to ili pota nije primala, ili je zaplijenjeno u Francuskoj. Neobino, jedina tvrtka koja je uspjeno slala pakete aja ak, jednom nezaboravnom prigodom, i limenku keksa mojoj eni, bila je Army and Navy Stores. Sirota stara Army i Navy! Obavljali su svoju dunost plemenito, ali vjerojatno bi se bili bolje osjeali da su stvari odlazile na Francovu stranu barikada. Nestaica duhana bila je najgora. U poetku su nam dijelili po kutiju cigareta, zatim se smanjilo na osam komada na dan, zatim na pet. Konano je nastupilo deset ubitanih dana kad uope nije bilo sljedovanja duhana. Prvi sam put, u panjolskoj, vidio neto to se moe vidjeti svaki dan u Londonu ljude koji skupljaju ikove. Potkraj oujka zagnojila mi se ruka tako da su mi je morali razrezati lancetom i staviti u povez oko vrata. Morao sam ii u bolnicu, ali nije imalo smisla slati me u Sietamo zbog tako male ozljede pa sam boravio u takozvanoj bolnici u Monfloriteu, koja je bila obina prihvatna poljska stanica za ranjenike. Bio sam tamo deset dana, dijelom u krevetu. Practicantes (bolniari) ukrali su praktino svaku vrijednu stvar koju sam imao, ukljuujui fotografski aparat i sve moje fotografije. Na fronti su svi krali, bila je to neizbjena posljedica nestaice, ali ljudi u bolnicama bili su uvijek najgori. Kasnije, u bolnici u Barceloni, jedan Amerikanac koji je doao u internacionalne brigade brodom to ga je torpedirala talijanska podmornica, priao mi je kako su ga nosili na obalu ranjenog i kako su mu nosai nosila skinuli sat sa zapea dok su ga podizali u ambulantna kola. Dok mi je ruka bila u petlji oko vrata, proveo sam nekoliko blaenih dana tumarajui prirodom. Monflorite je bio obina gomila kua od blata i kamena, s uskim Icrivudavim uliicama koje su teretnjaci toliko razrovali da su izgledale kao krateri na Mjesecu. Crkva je bila teko oteena, ali upotrebljavala se kao vojno skladite. U itavoj su okolici bila samo dva vea seljaka

gospodarstva, Torre Lorenzo i Torre Fabian, i samo dvije zaista velike graevine, oito kue zemljoposjednika koji su nekad vladali tim krajem; njihovo se bogatstvo odravalo u bijednim kolibama seljaka. Odmah iza rijeke, blizu linije fronte, nalazio se ogroman mlin i uz njega gospodarska kua. Bilo je sramota gledati velike skupe strojeve kako raju i drvene ljebove za brano iupane za ogrijev. Kasnije, da bi se pribavio ogrijev za trupe dalje u pozadini, grupe ljudi odlazile su teretnjacima i sistematski demolirale zdanje. Podove prostorije razbijali bi bacajui u njih rune granate. La Granja, nae skladite i kuhinja, vjerojatno je svojedobno bila samostan. Imala je velika dvorita i sporedne zgrade na povrini od jutra ili vie, sa stajama za trideset do etrdeset konja. Vlastelinske kue u tom dijelu panjolske nisu arhitektonski zanimljive, ali njihove su gospodarske zgrade, od okreena kamena s okruglim lukovima i prekrasnim krovnim gredama, prave palae, graene prema nacrtu koji se vjerojatno stoljeima nije mijenjao. Ponekad bi ovjek osjetio potajnu suut za bive faistike vlasnike, kad bi gledao kako milicija postupa sa zgradama koje je osvojila. U La Granji, svaka prostorija koja se nije upotrebljavala pretvorena je u latrinu u groznu zbrku slupana namjetaja i izmeta. U crkvici koja joj je pripadala, zidova izbuenih rupama od granata, podovi su bih prekriveni nekoliko centimetara debelim izmetom. U velikom dvoritu gdje su kuhari kutlaom dijelili obroke, otpaci ravih limenki, blato, balega mazgi i rula hrana bili su odvratni. To je potkrepljivalo staru vojniku pjesmu. takori, takori, takori Poput make veliki Kod intendanta uselili! Oni u samoj La Granji doista su bili veliki poput maaka, barem priblino; goleme debele zvjerke koje su se gegale preko naslaga smea, predrske da bi pobjegle osim ako biste pucali u njih. Proljee je napokon doista stiglo. Modrilo neba bilo je njenije, zrak je odjedanput postao blag. abe su se buno parile u jarcima. Oko pojilita za seoske mazge pronaao sam krasne zelene abe veliine novia, tako blistave da je mlada trava izgledala bezbojno kraj njih. Seljaki momci odlazili su s kablicama loviti pueve koje su prili ive na ploama lima. im se vrijeme popravilo, seljaci su izali na proljetno oranje. Tipino je za krajnju maglovitost kojom je bila obavijena panjolska agrarna revolucija, da nisam mogao sa sigurnou otkriti je li zemlja tu bila

kolektivizirana, ili su je seljaci jednostavno podijelili izmeu sebe. ini mi se da je, teorijski, bila kolektivizirana, jer je to bio POUM-ov i anarhistiki teritorij. Bilo kako bilo, zemljoposjednici su otili, zemlja se obraivala i ljudi su se doimali zadovoljnima. Prijateljsko raspoloenje seljaka prema nama nikad me nije prestalo zapanjivati. Nekim starijima od njih rat se morao initi besmislenim, oito je stvorio nestaicu svega i turoban nujan ivot za sve, a i u najbolja vremena seljaci mrze kad su trupe kod njih na kvartiru. Pa ipak su bili redovito prijateljski raspoloeni kad razmislim o tome, ma kako smo moda bili nemogui u drugom smislu, mi smo ipak stajali izmeu njih i njihovih nekadanjih zemljoposjednika. Graanski rat je udna stvar. Huesca nije bila udaljena ni deset kilometara, bila je trgovite tih seljaka, svi su oni imali tamo rodbinu, svaki tjedan u svome ivotu odlazili su onamo prodavati perad i povre. A sada je, osam mjeseci, izmeu stajala neprobojna barijera od bodljikave ice i mitraljeza. Ponekad bi to jednostavno izgubili iz vida. jedanput sam razgovarao s nekom staricom koja je nosila onakvu malu eljeznu svjetiljku u kakve panjolci stavljaju maslinovo ulje. Gdje mogu kupiti takvu svjetiljku?, rekao sam. U Huesci, kazala je ne razmiljajui, a tada se oboje nasmijasmo. Seoske djevojke bile su krasna ivahna stvorenja, poput ugljena crne kose, lelu-java hoda i izravnog, otvorenog ponaanja, to je vjerojatno bio nusproizvod revolucije. Mukarci u poderanim kouljama i crnim hlaama do koljena od rebrasta samta, sa slamnatim eirima iroka oboda, orali su polja iza zaprega mazgi to su ritmiki strizale uima. Plugovi su im bili bijedni, samo su dodirivali zemlju, ne orui ni priblino neto to bismo mi nazvali brazdom. Sve poljoprivredno orue bilo je alosno zastarjelo, a iza svega je stajala skupoa metala. Slomljeni bi se leme, na primjer, popravljao i opet popravljao, dok se ponekad ne bi sastojao od samih zakrpa. Grablje i vile bile su izraene od drva. tihae su, meu ljudima koji su rijetko kad imali izme, bile nepoznate; kopali su nekom nespretnom motikom poput onih kakve se upotrebljavaju u Indiji. Postojala je i neka vrsta drljae koja bi ovjeka vraala ravno u kasno kameno doba. Bila je izraena od spojenih dasaka, otprilike velika kao kuhinjski stol; u daske su bile urezane stotine rupa, a u svaku je rupu bio utisnut komad kre-mena isklesan tono onako

kako je ovjek klesao prije deset tisua godina. Sjeam se da sam osjetio gotovo uas kad sam naiao na jednu od tih stvari u naputenoj kolibi na niijoj zemlji. Dugo moradoh mozgati nad nJom dok se ne dosjetih da je to drljaa. Bilo mi je mucno kad sam pomislio koliko je rada potrebno uloiti da bi se izradila takva stvar, na siromatvo koje prisiljava da se upotrebljava kremen umjesto elika. Otada sam uvijek dobrohotnije prosuivao o industrijalizaciji. No u selu su postojala i dva suvremena poljoprivredna traktora, nedvojbeno uzeta s posjeda kakva velikog zemljoposjednika. Jedanput ili dvaput otiao sam do malog, zidom ograena groblja koje se nalazilo oko dva kilometara od sela. Mrtvi s fronte redovito su se slali u Sietamo; tu su bili mrtvi iz sela. Neobino se razlikovalo od engleskog groblja. Tu nije bilo nikakva potovanja za mrtve! Sve je bilo zaraslo u grmlje i otru travu, posvuda su bile razbacane ljudske kosti: No zaista je iznenaujua bila potpuna odsutnost religijskih natpisa na nadgrobnim spomenicima, iako su svi datirali iz vremena prije revolucije. Samo sam jedanput, mislim, vidio Molite za duu Toga - i - Toga, to je uobiajeno na katolikim grobovima. Veina natpisa bila je posve svjetovna, s kominim pjesmicama o vrlinama pokojnika. Moda na jednom od etiri ili pet grobova nalazio se mali kri ili kakva traljava aluzija na Nebesa; i njih je najee kakav marljivi ateist unitio dlijetom. Palo mi je na um da su ljudi u tom dijelu panjolske sigurno instinski bez religioznih osjeaja religioznih osjeaja, mislim, u ortodoksnom smislu. Neobino je da za sve vrijeme to sam bio u panjolskoj nikad nisam vidio da bi se netko prekriio; a ovjek bi pomislio da takva kretnja postaje instinktivna, bila revolucija ili ne. panjolska crkva oito e se vratiti (kako kae poslovica, no i jezuiti uvijek se vraaju), ali nema dvojbe da je na poetku revolucije doivjela slom i bila razbijena do takvih razmjera kakvi bi bili nezamislivi ak i za malak-salu englesku crkvu u slinim okolnostima. Za panjolski narod, barem u Kataloniji i Aragoniji, crkva je bila prijevara, ista i jasna. A kransko vjerovanje moda je zamijenjeno u stanovitoj mjeri anarhizmom kojega je utjecaj iroko rasprostranjen i koji nedvojbeno ima religijskih primjesa. Onog dana kad sam se vratio iz bolnice, pomaknuli smo liniju do njezina pravog poloaja, oko devetsto metara prema naprijed, du potoia koji je tekao dvjesto--tristo metara ispred faistike linije. Ta se operacija trebala obaviti mjesecima prije. Sada smo to uinili zato to su anarhisti napadali cestu za Jacu i zbog napredovanja na tu stranu morali smo skrenuti trupe tako

da nam dou suelice. Bili smo ezdeset ili sedamdeset sati bez sna i moja se sjeanja svode na neku vrstu tupila, ili bolje na niz slika. Dunost prislukivanja na niijoj zemlji, stotinjak metara od Case Francese, utvrene gospodarske kue koja je bila dio faistike linije. Nekoliko sati leanja u jezivoj movari, u vodi to je zaudarala na a i gdje bi vam tijelo postupno tonulo sve dublje i dublje: zadah aa, studen koja koi, nepomine zvijezde na crnu nebu, neskladno kreketanje aba. Iako je bio travanj, bijae to najhladnija no koje se sjeam u panjolskoj. Samo stotinjak metara iza nas radne su grupe svojski radile, ali bila je posvemanja tiina, osim zborova aba. Samo sam jedanput te noi uo neki zvuk poznati zvuk kad se lopatom poravnava vrea s pijeskom. Neobino je kako panjolci, tek od zgode do zgode, umiju izvesti sjajan organizacijski pothvat. itav je potez bio divno isplaniran. Za sedam sati eststo je ljudi sagradilo tisuu dvjesto metara rovova i grudobrana, na udaljenosti izmeu stotinjak i tristo metara od faistike linije, sve tako tiho da faisti nisu nita uli, a cijele smo noi imali samo jednog unesreenog. Idui ih je dan, naravno, bilo vise. Svakom je ovjeku bio odreen posao zavren s vedricama vina uz dodatak konjaka. A zatim dolazak zore i faisti naglo otkrivaju da smo tu- etvrtasta bijela gromada Case Francese, iako udaljena dvjesto metara, kao da je lebdjela iznad nas, a mitraljezi u gornjim prozorima zatvorenima vreama s pijeskom kao da su bili upravljeni ravno u rovove. Svi smo stajali zurei u nju, pitajui se zato nas faisti ne vide. Potom zlokoban vrtlog metaka, i svi se bacie na koljena te stadoe mahnito kopati, produbljujui rov i dubei male zaklone u njegovim zidovima. Ruka mi je jo bila u zavojima, nisam mogao kopati, pa sam vei dio tog dana proveo itajui detektivsku priu zvala se Nestali pozajmljivao novca. Ne sjeam se zapleta, ali sjeam se vrlo jasno kako sam se osjeao sjedei tamo i itajui; vlana ilovaa na dnu rova ispod mene, stalno micanje nogu s puta dok su ljudi uurbano popravljali rov, tres-tres-tres metaka jedva metar iznad glave. Thomasu Par-keru proao je metak kroz gornji dio stegna; metak je, kako ree, bio takav da mu je zamalo pribavio odlikovanje za zasluge u slubi. Ranjenika je bilo du cijele linije, ali to nije bilo nita prema onome to se moglo dogoditi da su nas uhvatili

nou pri preseljavanju. Jedan nam je dezerter kasnije rekao da je pet faistikih straara strijeljano zbog nemara. No ak i sad bi nas bili mogli masa-krirati, da im je palo na um donijeti nekoliko minobacaa. Bilo je vrlo teko prenijeti ranjenike kroz uzak, natrpan rov. Vidio sam jednog jadnika, hlaa tamnih od krvi, kako odbaen s nosila izdie u agoniji. Ranjenike se moralo nositi vrlo daleko, ak i dva kilometra, jer ako je i postojala cesta, ambulantna kola nikad nisu dolazila sasvim blizu liniji fronte. Ako bi se suvie pribliila, faisti bi ih gaali granatama opravdano, jer u suvremenom se ratu nitko ne ustruava upotrijebiti ambulantna kola za prijevoz municije. A zatim, idue noi, ekanje kod Torre Fabiana da pone napad koji je u posljednji tren otkazan preko radija. U taglju gdje smo ekali, pod je imao tanak sloj sjeke iznad dubokih naslaga kostiju, pomijeanih ljudskih i kravljih kostiju, a sve je vrvjelo od takora. Prljave nemani natiskivale su se iz tla sa svih strana. Ako postoji ijedna stvar koju mrzim vie od drugih, onda je to takor koji pretrava preko mene u mraku. No, imao sam zadovoljstvo da jednoga svojski odalamim, tako da je odletio. A zatim, ezdesetak metara od faistikog grudobrana, ekanje naredbe za napad. Duga linija ljudi sklup-anih u kanalu za navodnjavanje, bajonete im proviruju iznad ruba a bjeloonice svjetlucaju u tami. Kopp i Benjamin ue iza nas, sa ovjekom koji o ramenu ima privren radioprijemnik. Na zapadnom horizontu, u razmacima od nekoliko sekundi, slijedili su ruiasti bljeskovi topova uz silnu eksploziju. A tada zvuk pip--pip-pip iz radija i proaptana naredba da se moramo izvui otuda dok je jo vrijeme. Uinili smo to, ali ne dovoljno brzo. Dvanaestoro jadne djece iz JCI-ja (omladinskog saveza POUM-a koji je odgovarao PSUC-ovu JSU-u) na poloaju samo tridesetak metara od faistikog grudobrana, uhvatila je zora i nisu mogli pobjei. itav su dan morali tamo leati, zaklon su im bili samo uperci trave, a faisti su pucali u njih im bi se pomakli. Do noi ih je sedam bilo mrtvih, a zatim su preostala petorica uspjela otpuzati u tamu. A zatim, mnoga jutra koja e doi, zvuk anarhistikih napada s druge strane Huesce. Uvijek isti zvuk. Iznenada, u neko gluho doba noi, poetni tresak desetaka bombi koje istodobno praskaju ak i kilometrima daleko paklenski, razorni prasak pa neprekidna grmljavina koncentriranih puaka i mitraljeza, zagluan, gromoglasan zvuk neobino slian brzom bubnjanju.

Postupno bi se pucnjava proirila itavom linijom koja je okruivala Huescu, a mi bismo oteturali u rovove i naslonili se pospano na grudobran, dok je nepravilna, bezopasna paljba zujala iznad nas. Danju su topovi gruvali na mahove. Torre Fabian, sad naa kuhinja, bio je izreetan granatama i djelomino sruen. Kad ovjek promatra artiljerijsku vatru iz sigurne udaljenosti, neobino je kako uvijek eli da topnik pogodi svoj cilj, ak i onda kad se u tom cilju nalaze njegova veera i neki njegovi drugovi. Tog su jutra faisti dobro gaali; moda su na dunosti bili njemaki ar-tiljerci. Uredno su okruivali Torre Fabian. Jedna granata iza njega, jedna tek malo ispred, tada bum-tras! Raznijete krovne grede lete u zrak a komad uralita0 lepra u zraku poput baene igrae karte. Idua granata odnijela je kut zgrade, tako uredno kao to bi to uinio neki div noem. No kuhari su stvorili ruak na vrijeme pothvat vrijedan spomena. Kako su dani prolazili, nevidljivi ali ujni topovi poeli su svaki poprimati odreenu osobnost. Postojale su dvije baterije ruskih 75-milimetarskih topova koje su pucale s mjesta blizu u naoj pozadini i koje su nekako u meni izazivale sliku nekog debeljka koji udara loptu za golf. To su bili prvi ruski topovi koje sam vidio ili uo, tonije. Imali su nisku putanju i vrlo veliku brzinu, tako da se gotovo istodobno ula eksplozija ahure, fijuk i prasak granate. Iza Monfloritea bila su dva vrlo teka topa koji bi pucali po nekoliko puta na dan, uz duboku, priguenu riku koja je bila poput tulenja dalekih okovanih nemani. Gore kod vrha Aragona, srednjovjekovne tvrave koju su vladine trupe juriem osvojile prethodne godine (prvi puta u povijesti, kako je reeno) i koja je uvala jedan od prilaza Huesci, nalazio se jedan teak top koji mora da je potjecao iz devetnaestog stoljea. Njegove su velike granate fijukale tako polako da se ovjeku inilo kako bi mogao trati uz njih i drati korak. Granata iz tog topa nije bila nita glasnija od ovjeka koji se vozi na biciklu i zvidue. Rovni minobacaVrsta azbest-cementa, grad. materijal, (prev.) i ma kako bili mali, proizvodili su najzlokobnije zvukove. Njihove su mine zapravo neka vrsta krilatih torpeda, u obliku sulica pikada koje se bacaju u toionicama, velike otprilike kao boca od litre; eksplodiraju uz avolski metalan prasak, kao da je neka grdna kugla od krhka elika razmrskana o nakovanj. Ponekad bi prelijetali nai avioni i izbacivali zrana torpeda, a od njihove

je silne odjekujue rike drhtala zemlja i na udaljenosti od tri kilometara. Eksplozije granata iz faistikih protuavionskih topova istokale bi nebo poput mrljica na loim akvarelima, ali nikad nisam vidio da su doprijele ni do tisuu metara od aviona. Kad se avion obruava i upotrebljava svoj mitraljez, zvuk koji se uje odozdo nalik je lepetu krila. Na naem dijelu linije nije se mnogo dogaalo. Oko dvjesto metara udesno od nas, gdje su faisti bili na uzvi-ici, njihovi su snajperi oborili nekoliko naih drugova. Dvjesto metara ulijevo, kod mosta preko rjeice, odvijala se neka vrsta duela izmeu faistikih minobacaa i ljudi koji su gradili betonsku barikadu preko mosta. Pakosne su male mine fijukale, fiju-tres! fijutres! stvarajui dvostruko paklenski tropot kad bi pale na asfaltnu cestu. Jedva stotinjak metara dalje moglo se stajati u savrenoj sigurnosti i promatrati kako u zrak lete stupovi zemlje i crnog dima poput maginih stabala. Jadnici oko mosta proveli su velik dio dana zgureni u malim rupama koje su udubili u boku rova. Ali bilo je manje rtava, nego to se moglo oekivati i barikada je postojano rasla, betonski zid debeo ezdesetak centimetara, s pu-karnicama za dva mitraljeza i mali poljski top. Beton je ojaan starim okvirima kreveta, to je oito bilo jedino eljezo koje se moglo nai za tu svrhu. 7 Jednog nam je poslijepodneva Benjamin rekao da treba petnaest dobrovoljaca. Napad na faistiku redutu koji je opozvan prethodni put trebao se izvesti te noi. Podmazao sam svojih deset meksikih patrona, zablatio bajonetu (te stvari odaju va poloaj ako su suvie blistave) i zapakirao komad kruha, nekoliko centimetara crvene kobasice i cigaru koju mi je ena poslala iz Barcelone i koju sam dugo skrivao. Podijeljene su bombe, po tri svakom ovjeku. panjolskoj je vladi napokon uspjelo proizvesti pristojnu bombu. Bila je na principu Millsove bombe, ali s dva upaljaa umjesto s jednim. Nakon to biste izvukli upalja, nastupio bi interval od sedam sekundi prije no to bi bomba eksplodirala. Glavna joj je mana bila da je jedan upalja bio vrlo vrst a drugi vrlo labav, pa se tako moralo birati: ili ostaviti oba upaljaa na mjestu te u sluaju nude ne uspjeti izvui onaj vrsti, ili izvui vrsti upalja unaprijed i biti u stalnoj napetosti nee li vam ta stvarca eksplodirati u depu. No bila je to spretna mala bomba za bacanje.

Malo prije ponoi Benjamin povede nas petnaesto-ricu dolje do Torre Fabiana. Od veeri je neprestano pljutala kia. Irigacijski jarci se prelijevae i svaki put kad biste u koji zagazili, bili biste u vodi do struka. U mrklome mraku i kii koja lijevae kao iz kabla, u seoskom dvoritu ekala je nejasna masa ljudi. Obratio nam se Kopp, najprije na panjolskom, zatim na engleskom, i objasnio plan napada. Faistika linija tu je skretala u obliku slova L, a grudobran koji smo trebali napasti leao je na povienu tlu u kutu tog L. Nas tridesetak, pola Engleza i pola panjolaca, pod zapovjednitvom Jorgea Roe, naeg zapovjednika bataljona (bataljon je u miliciji imao oko etiristo ljudi) i Benjamina trebalo se uspuzati i prerezati faistiku icu. Jorge e baciti prvu bombu kao znak, a potom smo mi ostali trebali poslati kiu bombi, izbaciti faiste iz grudobrana i osvojiti ga prije nego to se oni uspiju pribrati. Istodobno, sedamdeset pripadnika udarnih trupa trebalo je napasti sljedei faistiki poloaj koji je bio oko dvjesto metara ulijevo od prvoga, povezan s njim komunikacijskim rovom. Da ne bismo u mraku pucali jedan na drugoga, nosit emo bijele trake oko rukava. U tom trenutku stie kurir i kaza da nema bijelih traka. Iz mraka predloi neki tugaljiv glas: Ne bismo li mogli urediti da umjesto nas faisti nose bijele trake? Trebalo je nekako utuci sat ili dva. tagalj iznad staje za mazge bio je toliko razoren granatama da se po njemu nije moglo kretati bez svjetla. Pola poda raznijela je ubaena granata tako da je postojala est metara duboka rupa do kamena koji se nalazio ispod. Netko je pronaao pijuk i izvukao iz poda slomljenu dasku te smo za nekoliko minuta imali upaljenu vatru i naa se mokra odjea puila. Netko drugi izvue komplet karata. Proiri se glasina jedna od onih misterioznih glasina kakve su endemske u ratu da e se uskoro posluiti vrua kava s konjakom. urno nagrnusmo niz gotovo unitene stube i raziosmo se mranim dvoritem, pitajui gdje ima kave. Jao! kave nije bilo. Umjesto toga, sazvae nas, rasporedie u jednored i tada Jorge i Benjamin krenue naglo u tminu a mi ostali poosmo za njima. Jo je kiilo i bilo je vrlo mrano, ali vjetar je oslabio. Blato je bilo neizrecivo. Staze kroz polja repe bile su tek niz gruda zemlje, kliskih poput masna kolca, a posvuda su bile velike bare. Mnogo prije nego to smo stigli do mjesta gdje smo trebali napustiti svoj grudobran, svi su ve po nekoliko puta pali i puke su nam bile prekrivene blatom. Kod grudobrana je ekala

grupica ljudi, naa rezerva, uz lijenika i niz nosila. Natisnusmo se kroz otvor u grudobranu i zagazismo kroz drugi kanal za navodnjavanje. ljap-ljap! Opet u vodi do pojasa, a prljavo, sluzavo blato prelijeva nam se preko vrhova izama. Vani na travi Jorge je ekao dok svi nismo proli. Tada je, svinut gotovo popola, poeo polako napredovati. Faistiki grudobran bio je udaljen oko sto dvadeset metara. Naa je jedina ansa da stignemo onamo bila u tome da se kreemo bez buke. Ja sam bio naprijed s Jorgeom i Benjaminom. Nisko sagnuti, ali podignutih lica, uljali smo se u gotovo posvemanjoj tmini, sa svakim korakom sve sporije. Kia nam je lagano udarala u lice. Kad se osvrnuh, vidjeh ljude koji mi bijahu najblie, skupinu zgrbljenih sjena poput velikih crnih gljiva to sporo klize naprijed. Ali svaki put kad bih podigao glavu Benjamin bi mi, tik iza mene, proaptao bijesno u uho: Dri glafu dolje! Dri glafu dolje! Mogao sam mu rei da se ne treba brinuti. Znao sam na temelju pokusa da se u mranoj noi ne moe vidjeti ovjeka na dvadeset koraka. Bilo je daleko vanije hodati tiho. Kad bi nas uli, bili bismo gotovi. Trebali bi samo proarati mrak svojim mitraljezima i ne bismo mogli nita osim pobjei ili biti poubijani. Ali na raskvaenu tlu bilo se gotovo nemogue tiho kretati. Ma to inili, noge bi upadale u blato i svaki je korak bio ljap-ljap, ljap-ljap. Kao za prokletstvo, vjetar se smirio i unato kii no je bila vrlo tiha. Zvukovi bi se uli daleko. Nastade grozan trenutak kad sam udario o limenku i pomislio da je to sigurno uo svaki faist kilometrima uokolo. Ali ne, nikakva zvuka, nikakva odgovora metkom, nikakva pokreta na faistikoj liniji. Puzali smo dalje, sve sporije i sporije. Ne mogu vam prenijeti kako je duboka bila moja elja da stignem onamo. Samo da stignemo do udaljenosti za bacanje bombi prije nego to nas uju! U takvim trenucima ovjek ne osjea ak ni strah, samo silnu beznadnu enju da prijee preko tla koje nas dijeli. Tono sam se tako osjeao kad sam se prikradao divljai; ista tjeskobna elja da se stigne unutar dometa, ista izvjesnost kao u snovienju da je to nemogue. A kako se udaljenost protezala! Dobro sam poznavao taj teren, jedva da je bilo sto trideset metara, a ipak se inilo vie od kilometra i pol. Kad se ovjek prikrada takvim korakom, svjestan je, kao to je to vjerojatno i mrav, silnih razliitosti tla; negdje krasne plohe meke trave, tamo plohe ljepljiva blata, visok utavi a kojeg se mora izbjei, hrpe kamenja zbog kojih gotovo gubite nadu jer se ini nemogue prijei preko njih bez buke.

Tako smo se beskrajno dugo prikradali da sam poeo misliti kako smo otili u krivom smjeru. Tada u tmini postadoe jedva vidljive tanke usporedne linije neega crnjeg. Bila je to vanjska ica (faisti su imali dvije linije ice). Jorge klekne, posegne u dep. On je imao nae jedine kare za icu. Cak, cak. Povlaka je paljivo odignuta ustranu. Priekasmo ljude iza nas da se primaknu. inilo se da diu groznu buku. Sad smo bili etrdesetak metara od faistikog grudobrana. Jo dalje, duboko pognuti. Kradomian korak, sputanje noge meko poput make koja se pribliava mijoj rupi; stanka da osluhnemo; pa jo jedan korak. Jedanput podigoh glavu; Benjamin mi u tiini stavi ruku iza vrata i estoko je povue nadolje. Znao sam da je unutranja ica jedva osamnaest metara od grudobrana. inilo mi se nezamislivim da bi trideset ljudi moglo neujno stii onamo, dovoljno je bilo i nae disanje da nas oda. Pa ipak nekako stigosmo onamo. Faistiki se grudobran sad vidio, nejasni crni humak to se nazirao visoko iznad nas. Jorge opet klekne i poe prtljati. Cak, cak. Stvar se nikako nije mogla prerezati u tiini. To je dakle bila unutranja ica. Provukosmo se kroz nju na sve etiri i neto bre. Bude li vremena da se razmjestimo, sve je u redu. Jorge i Benjamin otpuzae udesno. Ali ljudi iza, koji su bili ratrkani, morali su formirati red da bi proli kroz uski otvor u ici, i upravo u tom trenu bljesak i tresak s faistikog grudobrana. Straa nas je konano ula. Jorge klekne na jedno koljeno i zamahne rukom poput kuglaa. Tras! Njegova se bomba rasprsne negdje iza grudobrana. Smjesta, mnogo bre nego to bi se dralo moguim, rikanje vatre, deset ili dvadeset puaka, provali iz faistikog grudobrana. Na kraju su nas ipak ekali. Naas se mogla vidjeti svaka vrea s pijeskom u vatrenoj svjetlosti. Ljudi koji su bili predaleko bacali su bombe i neke su padale ispred grudobrana. inilo se da svaka pukarnica bljuje mlazove plamena. Uvijek je runo kad na vas pucaju u mraku svaki bljesak puke kao da je upravljen tono u vas ali najgore su bile bombe. Ne moete ni zamisliti kako su grozne te stvari sve dok niste vidjeli kako jedna od njih eksplodira blizu vas u mraku; danju postoji samo prasak eksplozije, u mraku uz to ide i zasljepljujui crveni bljesak. Bacih se na zemlju pri prvoj salvi. Sve sam to vrijeme leao na boku u ljepljivu blatu, divlje petljajui oko upaljaa bombe. Prokleta stvar nikako da se izvue. Napokon shvatih da je okreem u krivom smjeru. Izvu-koh upalja, podigoh se na koljena, zavitlah bombu i opet se bacih dolje. Bomba eksplodira dalje s desne strane, izvan

grudobrana; strah mi je pokvario ciljanje. Upravo u tom trenu druga bomba prasnu tono ispred mene, tako blizu da sam mogao osjetiti vruinu eksplozije. Spljotih se i zakopah lice u blato tako snano da sam ozlijedio vrat i pomislio da sam ranjen. Kroz zaglunu buku zauh kako neki engleski glas tiho govori: Pogoen sam. Bomba je zapravo ranila sedam ljudi oko mene, ni ne dotakavi me. Ustadoh na koljena i zavitlah drugu bombu. Zaboravio sam kamo je ta otila. Faisti su pucali, nai ljudi iza su pucali i bio sam posve svjestan da se nalazim u sredini. Osjetih pritisak zraka od hica i shvatih da netko puca neposredno iza mene. Ustadoh i proderah se: Ne pucaj u mene, glupane prokleti! Tada ugledah kako mi Benjamin, desetak metara udesno, daje znakove rukom. Potrah k njemu. To je znailo prijei liniju rigajuih pukarnica, i dok sam trao, lijevom sam rukom prekrio lice; idiotska kretnja kao da ruka moe zaustaviti metak! ali uasavao sam se pogotka u lice. Benjamin je kleao na jednom koljenu s nekakvim zadovoljnim, avolskim izrazom na licu i paljivo pucao u bljeskove puaka iz svoga automatskog pitolja. Jorge je pao ranjen u prvoj paljbi i bio je negdje izvan vidokruga. Kleknuh pokraj Benjamina, izvukoh osigura iz tree bombe i zavitlah je. Ah! Ovaj put nije bilo dvojbe. Bomba prasnu unutar grudobrana, u kutu, neposredno kraj mitraljeskog gnijezda. Faistika vatra kao da je naglo popustila. Benjamin skoi na noge i zaurla: Naprijed! Juri! Jurnusmo uz nizak strm nagib na kojem je stajao grudobran. Rekao sam jurnusmo; oteturasmo bi bilo bolja rije; injenica je da se ne moete brzo kretati kad ste promo-ceni i blatni od glave do pete i optereeni tekom pukom i bajonetom i sa sto pedeset metaka. Drao sam sigurnim da e me neki faist ekati na vrhu. Ako opali iz te udaljenosti nee me moi promaiti, ali nekako nisam oekivao da e pucati, samo krenuti na mene bajonetom. Kao da sam unaprijed osjeao kako nam se bajo-nete kriaju i pitao sam se hoe li mu ruka biti snanija od moje. Meutim, nikakav me faist nije ekao. S nejasnim osjeajem olakanja, otkrih da je grudobran nizak i da su vree s pijeskom dobro uporite za noge. U pravilu ih je teko prijei. Sve je unutra bilo smrskano u komadie, potpornji su visjeli posvuda i svud su bile razbacane velike krhotine uralita. Nae su bombe unitile sve kolibe i zemunice. Nigdje se nije vidjelo ni ive due. Pomislih da vrebaju negdje ispod zemlje te viknuh na engleskom (u tom trenutku nije

mi na um palo nita na panjolskom): Izlazite! Predajte se! Nikakva odgovora. Tada neki ovjek, zasjenjen lik u polusvjetlu, preskoi preko krova jedne od unitenih koliba i jurnu ulijevo. Potrah za njim, bajonetom uzaludno probijajui tamu. Kad sam skrenuo iza ugla kolibe, ugledah nekog ovjeka ne znam je li to bio onaj isti za kojim sam krenuo kako bjei niz komunikacijski rov koji je vodio do drugog faistikog poloaja. Morao sam mu biti vrlo blizu, jer sam ga jasno vido. Bio je gologlav i inilo se da nema nita na sebi osim pokrivaa koji je stezao oko ramena. Da sam pucao, mogao sam ga raznijeti na komade. Ali dobili smo naredbu da upotrebljavamo samo bajonete kad se naemo unutar grudobrana, iz straha da ne pogodimo jedan drugoga, a uostalom nije mi uope ni palo na um da pucam. Umjesto toga, sjeanje mi odskoi dvadeset godina unatrag, do naeg bok-sakog trenera u koli koji mi prikazuje zornu pantomimu o tome kako je bajonetom napadao nekog Turina kod Dardanela. Pograbih puku za kundak i nasrnuli na ovjekova lea. Bio mi je izvan dosega. Jo jedan zamah; i opet izvan dosega. Nastavili smo tako na krau razdaljinu, on jurei rovom i ja za njim na uzdignutu tlu, podbadajui prema njegovim lopaticama i nikako da dospijem do njih komina uspomena kad se toga sjetim, iako drim da je njemu bilo manje komino. On je, naravno, poznavao teren bolje od mene i ubrzo mi je umakao. Kad sam se vratio, poloaj je bio oun ljudi koji su galamili. Buka pucnjeva neto se stiala Faisti su nas i dalje obasipali jakom vatrom sa tri strane, ali dolazila je iz vee udaljenosti. Zasad smo ih odbacili. Sjeam se da sam rekao poput proroka: Ovo mjesto moemo drati pol sata, ne vie. Ne znam zato sam odabrao pol sata. Ako se pogledalo preko grudobrana s desne strane, vidjeli bi se bezbrojni zelenkasti bljeskovi puaka kako probijaju tminu; ali bili su daleko otraga, sto ili dvjesto metara. Na je zadatak bio da pretraimo poloaj i opljakamo sve to je vrijedilo opljakati. Benjamin i jo neki ve su pretraivali ruevine velike kolibe ili zemunice usred poloaja. Benjamin se uzbudjelo probije kroz srueni krov, vukui ue ruke kutije za metke. Drugovi! Municija! Tu je mnogo municije! Ne treba nam municije ree neki glas trebamo puke. To je bilo istina. Polovica je naih puaka bila za-brtvljena blatom i neupotrebljiva. Mogle su se oistiti, ali u mraku je opasno izvlaiti zatvara iz puke; odloi ga negdje pa ga izgubi. Imao sam malu elektrinu bateriju koju je moja ena uspjela kupiti u Barceloni, osim toga nitko od nas nije imao nikakvu vrst rasvjete. Malobrojni ljudi s dobrim pukama zapoee nasumce pucati

prema udaljenim bljeskovima. Nitko se nije usudio prebrzo pucati; ak su se i najbolje puke znale zaglaviti ako bi se pregrijale. Unutar grudobrana bilo nas je esnae-Stak, ukljuujui jednog ili dva ranjena. Brojni ranjenici, Englezi i panjolci, leali su vani. Patrick O'Hara, Irac iz Belfasta koji je znao neto o prvoj pomoi, iao je amo-tamo sa zavojima previjajui ranjenike i, naravno, svaki su put pucali na njega kad se vraao u grudobran, unato njegovim gnjevnim povicima Poum! Poesmo pretraivati poloaj. Nekoliko je mrtvacalealo uokolo, ali nisam se zaustavljao da ih pretraim. Traio sam mitraljez. Cijelo vrijeme dok smo vani leali, pitao sam se zato iz njega ne pucaju. Upalio sam bateriju unutar mitraljeskog gnijezda. Gorko razoaranje! Mitraljeza nije bilo. Njegov je tronoac bio tamo, i razne kutije s municijom i rezervnim dijelovima, ali mitraljez je nestao. Mora da su ga skinuli i odnijeli pri prvoj uzbuni. Nema sumnje da su radili po naredbi, ali bilo je to glupo i kukaviki, jer da su mitraljez zadrali na mjestu, mogli su nas sve pobiti. Bili smo bijesni. Svim smo se srcem nadali da emo zarobiti mitraljez. eprkali smo tu i tamo, ali nismo nali nita vrednije. Mnogo je faistikih bombi lealo uokolo dosta lo tip bombe koji se aktivirao povlaenjem uzice te sam ih nekoliko stavio u dep za uspomenu. Bilo je nemogue ne zapaziti krajnju bijedu faistikih zemunica. Porazbacane stvari, rezervna odjea, knjige, hrana, osobne sitnice kakve su se vidjele u naim zemunicama, tu uope nisu postojale; inilo se da ti jadni neplaeni vojni obveznici ne posjeduju nita osim pokrivaa i nekoliko raskvaenih hrga kruha. Dolje u dnu bila je mala zemunica djelomino iznad zemlje koja je imala prozor-i. Gurnuli smo bateriju kroz prozor i smjesta radosno povikali. Na zid je bio naslonjen neki cilindrini predmet u konoj navlaci, visok oko metar i promjera petnaest centimetara. Oito cijev mitraljeza. Pojurismo uokolo i natisnusmo se kroz vrata, da bismo otkrili kako stvar u konoj navlaci nije mitraljez, ve neto to je bilo jo dragocjenije u naoj vojsci koja je gladovala za orujem. Bio je to veliki teleskop, vjerojatno s uveanjem od najmanje ezdeset ili sedamdeset puta, sa sklopivim tronocem. Takvi teleskopi jednostavno nisu postojali na naoj strani linije i bili su nam oajniki potrebni. Slavodobitno smo ga iznijeli i naslonili na grudobran, da ga kasnije ponesemo. U tom trenutku netko viknu da se faisti pribliavaju guka pucnjeva svakako je postala mnogo glasnija. Ali bilo je oito da faistiki protunapad nee doi s desne strane, jer bi to znailo da

moraju prijei preko niije zemlje i juriati na vlastiti grudobran. Ako imaju imalo razuma, krenut e na nas iz same linije. Obiao sam zemunice s druge strane. Poloaj je imao otprilike oblik potkove, sa zemunicama u sredini, tako da smo imali jo jedan grudobran koji nas je pokrivao s lijeve strane. Iz tog je smjera dolazila jaka paljba, ali to nije bilo tako vano. Opasna toka bila je ravno naprijed, gdje nije bilo nikakve zatite. Struja metaka prolazila nam je tono iznad glave. Sigurno su dolazili iz drugog faistikog poloaja dalje uz liniju; oito ga udarne trupe na kraju nisu osvojile. Ali taj je put buka bila za-gluujua. Bila je to neprekidna, bubnjevima slina rika koncentriranih puaka kakvu sam bio navikao sluati iz daljine; sad sam prvi put bio usred nje. A do tada se, naravno, vatra proirila du itave linije kilometrima uokolo. Douglas Thompson, dok mu se ranjena ruka beskorisno klatila niz tijelo, naslonio se na grudobran i pucao samo jednom rukom prema bljeskovima. Puku mu je punio netko ije se oruje zaglavilo. Na ovoj nas je strani bilo etiri ili pet. Bilo je jasno sto moramo uiniti. Moramo dovui vree s pijeskom od grudobrana i napraviti barikadu preko nezatiene strane. I moramo biti brzi. Trenutano su pucali previsoko, no u svakom su trenu mogli gaati nie; prema bljeskovima posvuda uokolo vidio sam da je protiv nas sto do dvjesto ljudi. Poeli smo oslobaati vree, nositi jh dvadesetak metara dalje i bacati ih na hrpu. Bio je to kukavan posao. Vree s pijeskom bile su velike, teke svaka pedeset kilograma, i trebao nam je svaki gram Snage da bismo ih izvukli; a onda bi se trula vreovina poderala i vlana zemlja popadala po vama, niz vrat i u rukave. Sjeam se da me je sve uasavalo: kaos, tama, grozna buka, posrtanje u blatu, borbe s raspuknutim vreama pijeska a sve to vrijeme bio sam optereen pukom koju se nisam usudio odloiti iz straha da je ne izgubim. ak sam doviknuo nekome dok smo posrtali s vreom izmeu sebe: To je rat! Zar nije grozan? Odjedanput naie nekoliko visokih likova preskaui preko prednjeg grudobrana. Kad su se pribliili, vidjesmo da nose uniforme udarnih eta i veselo povikasmo, mislei da je to pojaanje. No, bila su samo etvorica, tri Nijemca i jedan panjolac. Kasnije smo uli to se dogodilo s udarnim trupama. Nisu poznavali teren i u mraku su odvedeni na pogreno mjesto, gdje su se upetljali u faistike ice i mnogi su od njih oboreni. Ta su se etvorica izgubila, sreom po njih. Nijemci nisu znali ni rije engleski, francuski ni

panjolski. Uz tekoe i mnogo gestikuliranja, objasnili smo im to radimo pa su nam pomogli graditi barikadu. Faisti su sad donijeli mitraljez. Vidjeli smo ga kako trca poput praskavice sto, dvjesto metara dalje; meci su stizali do nas uz postojano, neugodno prtanje. Ubrzo smo nabacali dovoljno vrea s pijeskom te se stvorio nizak zatitni nasip iza kojeg je nekolicina ljudi s ove strane poloaja mogla leati i pucati. Ja sam kleao iza njih. Prozuji mina iz minobacaa i prasnu negdje na niijoj zemlji. To je bilo jo jedna opasnost, no trebat e im nekoliko minuta da pronau doseg. Sad kad smo zavrili rvanje s tim prokletim vreama pijeska, na neki je nain bilo dosta zabavno; buka, tmina, pribliavanje bljeskova, nai ljudi kako odvraaju pucnjevima. Bilo je ak vremena da se malo razmilja. Sjeam se, pitao sam se jesam li prestraen i zakljuio da nisam. Vani, gdje sam vjerojatno bio u manjoj opasnosti, bilo mi je gotovo zlo od straha. Iznenada jo jedan povik da se faisti pribliavaju. Taj put nije bilo sumnje, bljeskovi puaka bili mnogo blie. Vidio sam jedan bljesak udaljen jedva rl deset metara. Oito su se probijali kroz komunika-'iski rov. Na dvadeset metara, nalazili su se na dometu dje su lako mogli gaati bombama; nas je na gomili bilo sam do devet i samo jedna dobro smjetena bomba raznijela bi nas sve na komadie. Bob Smillie, dok mu je niz lice curila krv iz male rane, podigne se na koljeno i zavitla bombu. Zgurismo se, ekajui prasak. Fitilj je crvenkasto pitao dok je plovila zrakom, ali bomba nije eksplodirala. (Najmanje etvrtina tih bombi bi zatajila.) Ja vie nisam imao bombi osim faistikih, a nisam bio siguran kako one djeluju. Viknuh ostalima da saznam ima li tko bombu vika. Douglas Moyle posegne u dep i prui mi jednu. Zavitlah je i bacih se na lice. Jednim od onih sretnih sluajeva kakvi se dogaaju otprilike jedanput na godinu, uspio sam baciti bombu tono tamo odakle je bljeskala puka. Grmljavina eksplozije, a tada smjesta paklenska vika urlika i jauka. Jednog smo, ipak, sredili; ne znam je li bio ubijen, ali sigurno je bio teko ozlijeen. Siroti bijednik, siroti bijednik! Bilo mi ga je gotovo ao kad sam uo kako vriti. No isti tren, u mutnoj svjetlosti puanih bljeskova, ugledah ili pomislih da sam ugledao neki lik kako stoji blizu mjesta odakle je praskala puka. Podigoh puku i opalih. Jo jedan vrisak, ali mislim da je to jo bilo djelovanje bombe. Baeno je jo nekoliko bombi. Novi bljeskovi puaka koje smo vidjeli bili su mnogo dalje, stotinjak ili vie metara. I tako smo ih odbacili,

barem privremeno. Svi su poeli psovati i pitati zato nam dovraga nisu poslali pomo. S automatom ili dvadeset ljudi sa istim pukama, mogli bismo drati to mjesto protiv bataljo-na. U tom trenutku, Paddy Donovan koji je bio zamjenik komandanta i koji je poslan u pozadinu po naredbe, uspne se preko prednjeg grudobrana. Hej! Izlazite! Svi ljudi neka se smjesta povuku! Sto? Povlaenje! Izlazite! Zato? Naredbe. Smjesta natrag do naih linija. Ljudi su se ve penjali preko prednjeg grudobrana. Nekoliko ih se muilo s tekom kutijom za municiju. Misli mi poletjee teleskopu to sam ga ostavio naslonjena na grudobran s druge strane poloaja. Ali u tom trenu ugledah kako su etiri pripadnika udarnih trupa, pretpostavljam na temelju neke tajanstvene naredbe koju su dobili prije, poela trati uz komunikacijski rov. Rov je vodio do drugog faistikog poloaja i ako stignu onamo do sigurne smrti. Nestajali su u mraku, potrah za njima pokuavajui se sjetiti kako se panjolski kae povlaenje; konano viknuh, Atras! Atras!, to je vjerojatno imalo odgovarajue znaenje. Jedan je panjolac razumio i doveo ostale natrag. Paddy je ekao kod grudobrana. Hajde, pouri. Ali teleskop! K vragu teleskop! Benjamin eka vani. Popesmo se. Paddy mi je pridravao icu. im smo izali iz zaklona faistikog grudobrana, nali smo se pod paklenskom vatrom koja je, inilo se, dolazila iz svih smjerova. Jedan je dio, ne dvojim, dolazio s nae vlastite strane, jer su svi pucali posvuda du linije. Kamo god bismo se okrenuli, prizujala bi nova kia metaka; tumarali smo amo i tamo u mraku poput stada ovaca. A nije nam nita olakavalo ni to to smo vukli zarobljenu kutiju s municijom jednu od onih kutija koje sadre 1.750 metaka i teke su pedeset kilograma uz kutiju bombi i nekoliko faistikih puaka. Za nekoliko minuta, iako udaljenost od grudobrana do grudobrana nije bila ni dvjesto metara i iako nas je veina poz0 Zaostani! (panj.) vala teren, potpuno smo se izgubili. Nali smo se kako se kliemo uokolo po blatnom polju, ne znajui dmgo do da meci dolaze sa svih strana. Nije bilo mjeseine da se orijentiramo, ali nebo

je postajalo malo svjetlije. Naa je linija bila istono od Huesce; htio sam ostati gdje smo bili dok se ne pojavi prvi traak zore koji e nam pokazati gdje je istok a gdje zapad; ali ostali su bili protiv toga. Nastavili smo se klizati dalje, mijenjajui smjer nekoliko puta i smjenjujui se pri tegljenju kutije s municijom. Konano smo ugledali kako se ispred nas nazire niska ravna linija grudobrana. Mogao je biti na ili je mogao biti faistiki; nitko nije imao ni najmanjeg pojma u kojem smjeru idemo. Benjamin ot-pue na trbuhu kroz neki visok bjelkasti dra dok nije stigao na petnaestak metara od grudobrana i pokua s lozinkom. Odgovori mu povik Poum! Skoili smo na noge, proli du grudobrana, progacali opet kroz irigacijski kanal pljaspljas! i nali se na sigurnom. Kopp je ekao unutar grudobrana s nekoliko panjolaca. Lijenik i nosila su nestali. Izgledalo je da su svi ranjenici donijeti, osim Jorgea i jednoga od naih ljudi, Hiddlestone se zvao, koji su nestali. Kopp je koraao gore-dolje, vrlo blijed. ak su mu i nabori sala na stranjem dijelu vrata bili blijedi; nije se uope obazirao na metke koji su letjeli iznad niskog grudobrana i praskali mu blizu uz glavu. Veina se nas skutrila u zaklonu iza grudobrana. Kopp je mumljao. Jorge! Cogfio! Jorge! A zatim na engleskom. Ako Jorgea nema to je grr-roozno, grroozno! Jorge mu je bio osobni prijatelj i jedan od najboljih oficira. Naglo se okrenuo prema nama i zatraio pet dobrovoljaca, dva Engleza i tri panjolca, da pou potraiti nestale ljude. Moyle i ja javili smo se zajedno sa tri panjolca. Kad smo izali, panjolci promrmljae da postaje opasno svijetlo. To je bila istina; nebo je bilo mutnoplavo. Od faistike redute stizala je silna galama uzbuenih glasova. Oito su ponovno zaposjeli mjesto daleko brojnijim odredom nego prije. Bili smo pedeset ili ezdeset metara od grudobrana kad mora da su nas uli ili vidjeli, jer su nam uputili teku kiu metaka tako da smo se bacili licem prema dolje. Jedan je od njih bacio bombu preko grudobrana siguran znak panike. Leali smo u travi ekajui priliku da krenemo dalje, kad smo uli ili pomislili da ujemo nimalo ne sumnjam da je to bila ista mata, ali tada se inilo posve stvarnim da su faistiki glasovi mnogo blie. Napustili su grudobran i dolazili na nas. Tri! viknuh Movleu i

skoih na noge. Boe, kako sam trao! Mislio sam prije te noi da ovjek ne moe trati kad je promoen od glave do pete i optereen pukom i mecima; sad sam nauio da ovjek uvijek moe trati kad ga juri pedeset ili sto naoruanih ljudi. Ali ako sam ja mogao brzo trati, ostali su mogli trati jo bre. Dok sam letio, kraj mene projuri neto to je moglo biti kia meteora. Bila su to tri panjolca koja su se nalazila ispred. Zaustavili su se tek kod naeg grudobrana pa sam ih dostigao. Istina je bila da su nam ivci bili posve uniteni. Znao sam, meutim, da je u polumraku jedan ovjek nevidljiv tamo gdje su petorica jasno vidljiva pa sam se vratio sam. Uspio sam doprijeti do vanjske ice i pretraio sam tlo koliko sam najbolje mogao, to ba nije bilo jako dobro jer sam morao leati na trbuhu. Nije bilo nikakva traga Jorgeu i Hiddlestoneu pa sam otpuzao natrag. Kasnije smo saznali da su i Jorge i Hiddlestone jo prije otpremljeni u previjalite. Jorge je bio lako ranjen u rame. Hiddlestone je imao groznu ranu metak koji mu je proao cijelom lijevom rukom, slomivi kost na nekoliko mjesta; dok je bespomono leao na zemlji, kraj njega je eksplodirala bomba i raznijela mu razne druge dijelove tijela. Oporavio se je, drago mi je to mogu rei. Kasnije mi je rekao da se vukao neko vrijeme leei na leima, zatim se dokopao jednog ranjenog panjolca pa su jedan drugome pomogli.^ Postajalo je svjetlije. Du linije kilometrima uokolo 2rmjela je besmislena vatra, poput kie koja nastavlja nadati poslije oluje. Sjeam se kako je sve izgledalo samotno, blatne movare, alosna stabla jablana, uta voda na dnu rovova; i iscrpljena lica ljudi, neobrijana, proarana blatom i do oiju zacrnjena dimom. Kad sam se vratio u svoju zemunicu, tri ovjeka s kojima sam je dijelio ve su vrsto spavala. Bacili su se na zemlju s itavom opremom i blatnim pukama stisnutim uza se. Sve je bilo promoeno, u zemunicama kao i vani. Nakon duga traenja uspio sam skupiti dovoljno suhog iverja da zapalim siunu vatru. Tada zapuih cigaru koju sam skrivao i koja se, zaudo, nije slomila u toku noi. Kasnije smo saznali da je akcija bila uspjena, kako to ve ide. Bio je to samo iznenadni napad kako bismo prisilili faiste da odvrate trupe s druge strane Huesce, gdje su anarhisti opet napadali. Prema mojoj procjeni, faisti su u protunapad ubacili sto do dvjesto ljudi, no jedan nam je dezerter kasnije rekao da ih je bilo eststo. Usudio bih se rei da je lagao dezerteri se, iz oitih razloga, esto pokuavaju ulagivati. Velika teta zbog teleskopa. Pomisao da smo izgubili taj krasan komad plijena jo me i sad uznemiruje.

8 Dani su postajali vrui, a ak su i noi bile podnoljivo tople. Na mecima okljatrenu stablu ispred naeg grudobrana poeli su se stvarati gusti grozdovi treanja. Kupanje u rijeci prestalo je biti muka i postalo je gotovo uitak. Divlje rue ruiastih cvjetova velikih poput tanjuria razgranale su se preko rupa od granata oko Torre Fabiana. Iza linije susreli biste seljake s divljim ruama zataknutim iza uha. Naveer bi izlazili sa zelenim mreama, lovei prepelice. ovjek rairi mreu iznad trave i zatim legne te izvodi zvukove poput enke prepelice. Svaki mujak prepelice koji je na domaku zvuka tada stane trati prema vama, a kad se nade ispod mree, bacite kamen da ga preplaite, nato on skoi u zrak i zaplete se u mreu. Oito su lovili samo mujake prepelica, to mi se nije uinilo potenim. Sada se na liniji kraj nas nalazila jedna sekcija Anda-luana. Ne znam zapravo kako su stigli na tu frontu. Ope je objanjenje bilo da su pobjegli iz Malage tako brzo da su se zaboravili zaustaviti u Valenciji; ali ono je, naravno, dolazilo od Katalonaca koji su otvoreno omalovaavali Andaluane kao narod poludivljaka. Anda-luani su doista bili vrlo neuki. Rijetki su od njih znali itati, a inilo se da ne znaju ak ni jedinu stvar koju u panjolskoj svatko zna kojoj politikoj partiji pripadaju. Mislili su da su anarhisti, ali nisu bili posve sigurni; moda su bili komunisti. Bili su to kvrgavi ljudi priprosta izgleda, moda pastiri ili radnici iz maslinika, lica zagasite boje od estokog sunca daljeg juga. Bili su nam vrlo korisni, jer su izvanredno spretno savijali suhi panjolski duhan i pravili cigarete. Cigarete se vie nisu dijelile, ali u Monfloriteu se zgodimice moglo kupiti paketie najjeftinije vrste duhana koji je po izgledu i teksturi bio vrlo slian sjeckanoj stelji. Okus mu nije bio lo, ali bio je tako suh da bi smjesta iscurio, ako biste i uspjeli napraviti cigaretu, ostavljajui prazan tuljac. Andalu-ani su, meutim, umjeli smotati izvrsne cigarete i imali su posebnu tehniku da zarinu krajeve. Dva Engleza oborila je sunanica. Moja najistaknutija sjeanja na to vrijeme odnose se na vruinu podnevnog sunca dok polugoli radimo s vreama pijeska koje nam ozljeduju ramena ve oprena suncem; i bijedu nae odjee i izama koje su se doslovno raspadale u komade; i borbu s mazgom koja nam je donosila sljedovanje i koja se nije obazirala na pucanj iz puke, ve bi stala bjeati kad bi rapnel prsnuo u zraku; i na komarce (koji su ba poeli biti aktivni) i takore koji su bili opa napast te su prodirali ak i kono remenje i kese za metke. Nita se nije

dogaalo, osim ponekog ranjavanja od metaka snajpera i sporadine artiljerijske vatre i zranih napada na Huescu. Sad kad se drvee potpuno razlistalo, sagradili smo platforme za snajpere, poput eka, na stablima jablana koja su obrubljivala liniju. S druge strane Huesce napadi su se iscrpljivali. Anarhisti su imali teke gubitke i nisu uspjeli potpuno presjei cestu za Jacu. Uspjeli su se utvrditi dovoljno blizu s obje strane tako da je cesta bila pod mitraljeskom vatrom i neprolazna za promet; ali jaz je bio irok jedan kilometar pa su faisti sagradili uleknutu cestu, neku vrstu ogromnog rova kojim je mogao prolaziti odreen broj teretnjaka. Dezerteri su izvjetavali da u Huesci ima mnogo municije i vrlo malo hrane. Ali grad se oigledno nije spremao pasti. Vjerojatno bi ga bilo nemogue zauzeti sa petnaest tisua loe naoruanih ljudi koji su stajali na raspolaganju. Kasnije, u lipnju, vlada je dovela trupe s madridske fronte i koncentrirala trideset tisua ljudi kod Huesce, uz ogroman broj aviona, ali grad ni tada nije pao. Kad smo ili na odsustvo, ve sam bio proveo na liniji sto i petnaest dana, i tada mi se inilo da je to razdoblje bilo jedno od najjalovijih u cijelome mom ivotu. Pridruio sam se miliciji da bih se borio protiv faizma, a do tada jedva da sam se uope borio, tek sam egzistirao kao neka vrsta pasivnog objekta, ne radei nita za uzvrat za svoje sljedovanje, osim to sam trpio od hladnoe i nedostatka sna. Moda je to sudbina veine vojnika u veini ratova. Ali sada kad to razdoblje mogu gledati u perspektivi, ne alim posve zbog njega. elio bih, dakako, da sam mogao neto malo efikasnije sluiti panjolskoj vladi; ali s osobnog stajalita sa stajalita vlastitog razvitka ta su prva tri mjeseca to sam ih proveo na liniji bila manje jalova nego sam tada mislio. Oni su tvorili neku vrstu interregnuma u mome ivotu, posve razliitog od svega to je bilo prije i moda od svega to e doi, i pouili su me stvarima koje nikad ne bih mogao nauiti na neki drugi nain. ~ Bitan je element da sam sve to vrijeme bio izoliran jer na fronti je ovjek bio gotovo, potpuno izoliran od vanjskog svijeta: ak i o onome to se dogaalo u Barceloni postojale su samo nejasne predodbe meu ljudima koje se moglo priblino ali ne previe netono opisati kao revolucionare. To je bio rezultat milicijskog sistema koji se na aragonskoj fronti nije radikalno

promijenio otprilike do lipnja 1937. Radnike milicije, utemeljene na sindikatima i svaka sastavljena od ljudi priblino jednakih politikih nazora, imale su kao posljedicu kanaliziranje na jedno mjesto najrevolucionarnijih uvstava u zemlji. Upao sam manje ili vie sluajno u jedinu zajednicu ma koje veliine u Zapadnoj Evropi gdje su politika svijest i nevjerovanje u kapitalizam bili normalniji nego njihove suprotnosti. Tu u Aragoniji ovjek je bio meu desecima tisua ljudi, veinom iako ne potpuno podrijetlom iz radnike klase, i svi su ivjeli na istoj razini i mijeali se na ravnopravnoj osnovi. U teoriji je to bila savrena jednakost, a ak ni u praksi nije bila daleko od toga. U jednom bi odreenom smislu bilo istinito rei da je to bilo doivljavanje nagovjetaja socijalizma, ime mislim da je prevladajua duhovna atmosfera bila atmosfera socijalizma. Mnogi normalni motivi civiliziranog ivota snobizam, zgrtanje novca, strah od efa itd. jednostavno su prestali postojati. Uobiajena klasna podjela drutva nestala je u opsegu koji je gotovo nezamisliv u novcem zadojenom zraku Engleske; tamo nije bilo nikoga osim seljaka i nas i nitko nikome nije bio gospodar. Takvo stanje, naravno, ne bi moglo potrajati. To je bila jednostavno privremena i lokalna faza u ogromnoj igri koja se igra na cijeloj povrini Zemlje. Ali trajalo je dovoljno dugo da bi imalo svoje djelovanje na svakoga tko je to iskusio. Ma koliko da je ovjek proklinjao u ono vrijeme, kasnije bi shvatio da je bio u dodiru s neim neobinim i vrijednim. Bio je u zajednici gdje je nada bila prirodnija od apatije ili cinizma, gdje je rije drug znaila drugarstvo a ne, kao u veini zemalja, obmanu. ovjek je udisao zrak jednakosti. Pos 'e sam svjestan kako je danas moda poricati da socijalizam ima ikakve veze s jednakou. U svakoj zemlji svijeta, veliko pleme partijskih frazera i slatkorjeivih profesoria zaposleno je dokazivanjem da socijalizam ne znai nita vie do planskog dravnog kapitalizma s nedirnutim motivom zgrtanja. No sreom, postoji takoer vizija socjalizma posve razliita od toga. Uno to privlai obine ljudi socijalizmu i zbog ega su spremni izloiti svoju kou za nj, misterij socijalizma, to je ideja jednakosti; ogromnoj veini ljudi socijalizam znai besklasno drutvo, ili ne znai uope nita. I upravo je zbog toga tih nekoliko mjeseci u miliciji bilo za me dragocjeno. Jer panjolske su milicije, dok su trajale, bile neka vrsta mikrokozmosa

besklasnog drutva. U toj zajednici gdje nitko nije mislio na osobnu korist, gdje je vlada nestaica svega ali nije bilo privilegija i lizanja izama, ovjek je, moda, stekao grubu predodbu o tome kako bi mogle izgledati poetne faze socijalizma. I na kraju, umjesto da me razoara, to me je duboko privuklo. Kao posljedica toga, moja elja da vidim uspostavljanje socijalizma bila je mnogo aktualnija nego prije. Dijelom je, moda, to trebalo zahvaliti srei to sam bio meu panjolcima koji bi, sa svojim uroenim potenjem i posvudanjom primjesom anarhizma, ak i poetne faze socijalizma uinili podnoljivima kad bi za to imali prilike. Naravno da u to vrijeme nisam bio svjestan promjena koje su se zbivale u mojoj svijesti. Kao i svi oko mene, bio sam uglavnom svjestan dosade, vruine, hladnoe, prljavtine, uiju, oskudice i povremene opasnosti. Sad je to posve drukije. To razdoblje koje se onda inilo tako jalovim i bez vanih dogaaja, sad je za me od velike vanosti. Toliko se razlikuje od ostalog dijela moga ivota da je ve poprimilo maginu kakvou koja, u pravilu, pripada sjeanjima to su stara mnoge godine. Bilo je gadno dok se dogaalo, ali to je dobar panjak za moju svijest da po njemu brsti. elio bih da vam mogu prenijeti atmosferu onog vremena. Nadam se da sam to uinio u prethodnim poglavljima. Sve je to povezano u mojim mislima sa zimskom hladnoom, otrcanim uniformama milicionara, jajolikim panjolskim licima, morzeovskim kuckanjem strojnica, zadahom urina i pljesniva kruha, metalnim okusom variva od graha to se halapljivo prodire iz neistih porcija. Cijelo se to razdoblje zadralo u meni s neobinom zivou. U sjeanju proivljavam dogaaje koji se mogu initi suvie triavima da bi bili vrijedni prisjeanja. Nalazim se opet u zemunici kod Monte Pocera, na sloju vapnenca koji slui kao krevet, a mladi Ramon hre nosa spljotena meu mojim lopaticama. Posrem ka-ljavim rovom, kroz maglu koja se kovitla oko mene poput hladne pare. Nalazim se usred raspukline u obronku brda, borei se da odrim ravnoteu kako bih iupao korijen divljeg rumarina iz zemlje. Visoko gore pjevaju neki bezopasni meci. Leim skriven meu stabalcima jela u nizini zapadno od Monte Oscura, s Koppom i Bobom Edward-som i tri panjolca. Gore uz goli sivi breuljak desno od nas uspinje se niz faista poput

mravi. Blizu ispred, s faistikih linija odzvanja poziv trube. Kopp hvata moj pogled i, pokretom kolarca, pokazuje dugi nos na taj zvuk. Nalazim se u blatnom dvoritu La Granje, u grupi ljudi koji se guraju sa svojim porcijama oko velikog kotla s varivom. Debeo i izmueni kuhar odvraa ih kutlaom. Za stolom u blizini, bradat ovjek s velikim automatskim pitoljem za pojasom ree hljebove kruha na pet komada. Iza mene, cocknevjevski glas (Bili Chambers s kojim sam se uno posvadio i koji je kasnije ubijen kod Huesce) pjeva: takori, takori, takori Poput make veliki Kod ... Nailazi granata zvidei. Petnaestogodinja djeca bacaju se na lica. Kuhar zamie za veliki kotao. Svi ustaju glupava izraza lica kad granata pada stotinjak metara dalje i eksplodira. Hodam du straarskih linija, pod debelim tamnim granama jablana. U preplavljenom kanalu s vanjske strane ljapkaju takori, diui buku kao vidre. Dok se uta zora pomalja iza nas, jedan andaluzijski straar, umotan u svoj ogrta, poinje pjevati. Preko niije zemlje, sto do dvjesto metara dalje, uje se kako i faistika straa pjeva. Poslije uobiajenih mahana, 25. travnja, zamijenila nas je druga eta pa smo predali svoje puke, spremili opremu i odmarirali natrag u Monflorite. Nije mi bilo ao to naputam liniju. Ui su se razmnoavale u mojim hlaama mnogo bre nego to sam ih uspio tamaniti, a ve mjesec dana nisam imao arapa i na izmama mi je preostalo jo vrlo malo ona, tako da sam hodao uglavnom bosonog. elio sam vruu kupku, istu odjeu i no meu posteljinom mnogo are nego to se moe bilo to eljeti kad ovjek ivi normalnim civiliziranim ivotom. Odspavali smo nekoliko sati u taglju u Monfloriteu, rano ujutro uskoili u teretnjak, uhvatili u pet vlak u Barbastru i imajui sreu to smo uspjeli presjesti na brzi vlak u Leridi stigli u Barcelonu oko tri poslije podne 26. travnja. A nakon toga poele su nevolje. 9 Iz Mandalava u gornjoj Burmi moe se vlakom stii u Maymyo, glavnu brdsku stanicu u provinciji, na rubu visoravni San. To je dosta neobino iskustvo. Kreete iz tipine atmosfere istonjakoga grada vrelo sunce, pranjave palme, mirisi riba i zaina i enjaka, meko tropsko voe, gomile tamnoputih ljudskih bia i kako ste se toliko navikli na nju, nosite tu atmosferu sa sobom netaknutu, da tako kaem, u svoj eljezniki vagon. Duhom ste jo u Mandalavu kad se vlak zaustavlja u Maymyou, 5.200 metara iznad morske razine. Ali izlazei iz vagona, ulazite u neku drukiju hemisferu. Odjedanput udiete hladan sladak zrak koji bi mogao biti i engleski, a posvuda oko vas zelena trava, paprat, jele i gortakinje ruiastih obraza koje

prodaju koare jagoda. Povratak u Barcelonu, poslije tri i pol mjeseca na fronti, podsjetio me je na to. Nastala je jednako nagla i zapanjujua promjena atmosfere. U vlaku, cijelim putem do Barcelone, zadrala se atmosfera fronte; pr-ljavtina, buka, neudobnost, otrcana odjea, osjeaj nestaice, drugarstvo i jednakost. Vlak, ve pun milicionara kad je naputao Barbastro, zaposjedalo je sve vie i vise seljaka na svakoj stanici uz prugu; seljaka sa sve-njevima povra, s prestraenom peradi koju su nosili s glavama prema dolje, s vreama koje su se kotrljale i bacakale posvuda po podu te bi se otkrilo da su pune kunia i na koncu s poprilinim stadom ovaca koje su utjerane u odjeljke i ugurane na svako slobodno mjesto. Milicionari su izvikivali revolucionarne pjesme koje su priguivale kloparanje vlaka te slali rukom poljupce ili mahali crvenim i crnim maramama svakoj zgodnoj djevojci uz prugu. Boce vina i anisa, prostog aragonskog likera, putovale su iz ruke u ruku. Iz panjolskih mje-ina za vodu od kozje koe moe se izbaciti mlaz vina preko cijeloga eljeznikog vagona tono prijatelju u usta, to priteuje mnogo gnjavae. Kraj mene je cr-nooki petnaestogodinji djeak prepriavao senzacionalne i, ne sumnjam, posve neistinite prie o svojim junakim djelima na fronti, dvojici seljaka ispucalih suhih lica koji su sluali otvorenih usta. Ubrzo su seljaci otvorili svoje zaveljaje i dali nam tekog tamnocrvenog vina. Svi su bili istinski sretni, sretniji nego to mogu izraziti. Ali kad se vlak dokotrljao kroz Sabadell u Barcelonu, uli smo u atmosferu koja je za nas i nama sline jedva bila manje strana i neprijateljska nego to bi bila da je posrijedi bio Pariz ili London. Svatko tko je Barcelonu za vrijeme rata posjetio dva puta, u razmacima od nekoliko mjeseci, zapazio je neobine promjene koje su se u njoj dogodile. I zaudo, svejedno jesu li tamo bili prvi put u kolovozu pa potom u sijenju ili, poput mene, najprije u prosincu pa opet u travnju, govorili bi uvijek istu stvar: da je revolucionarne atmosfere nestalo. Nema sumnje, onome tko je bio tamo u kolovozu, kad se krv jo nije ni osuila na ulicama a milicija bila smjetena u lijepim hotelima, Barcelona u prosincu djelovala bi buroaski; za mene koji sam tek stigao iz Engleske, bila je slinija radnikom gradu vie od iega to sam zamiljao moguim. Sad kad se val povukao, to je opet bio obian grad, pomalo iznuren i oteen ratom, ali bez ikakva vanjskog znaka nadmoi radnike klase.

Promjena u izgledu ljudi na ulicama bila je zapanjujua. Milicijske uniforme i plavi kombinezoni gotovo su potpuno nestali; inilo se da svi nose elegantna ljetna odijela za koja se panjolski krojai specijaliziraju. Debeli imuni mukarci, elegantne ene, luksuzni automobili bili su posvuda. (Pokazalo se da jo nema privatnih automobila; ipak, svatko tko je bio netko mogao je raspolagati automobilom.) Oficiri nove Narodne armije, tip koji jedva da je postojao kad sam otiao iz Barcelone, rojili su se u zauujuim koliinama. Narodna armija imala je jednog oficira na deset ljudi. Stanovit broj tih oficira sluio je u miliciji pa su dovedeni s fronte radi tehnike obuke, ali veina su bili mladi ljudi koji su pohaali Ratnu kolu radije nego da se prikljue miliciji. Njihov odnos prema vojnicima nije bio posve isti kao u buroaskoj vojsci, ali postojala je jasna socijalna razlika, izraena razlikom u plai i uniformi. Vojnici su nosili neku vrstu grubih smeih kombinezona, oficiri su nosili elegantnu kaki uniformu utegnutu u struku, poput oficirske uniforme britanske pjeadije, samo je bila malo utegnutija. Rekao bih da je najvie jedan od svake dvadesetorice dotad bio na fronti, ali svi su imali za pojasom automatske pitolje; mi na fronti nismo mogli nabaviti pitolje ni pod koju cijenu. Dok smo se probijali ulicom, zapazio sam da ljudi zure u nae prljave pojave. Naravno, poput svih ljudi koji su nekoliko mjeseci proveli na liniji, pruali smo grozan prizor. Bio sam svjestan da izgledam poput straila. Koni mi je kaputi bio u dronjcima, vunena kapa izgubila je oblik i stalno mi klizila preko oka, izme su se sastojale od malo ega osim iskrivljenih sara. Svi smo bili uglavnom u istom stanju, a k tome smo bili prljavi i neobrijani, pa tako nikakvo udo to su ljudi buljili. No to me je pomalo ozlojedilo i uvjerilo me da su se u posljednja tri mjeseca dogaale neke udne stvari. Iduih sam nekoliko dana otkrio po bezbrojnim znakovima da moj prvi dojam nije bio pogrean. Grad je obuzela duboka promjena. Dvije injenice davale su osnovni ton svemu ostalom. Jedna je bila da su ljudi -graansko stanovnitvo izgubili velik dio svoga zanimanja za rat; druga je bila da se ponovno uspostavlja normalna podjela drutva na bogate i siromane, viu klasu i niu klasu. Opa indiferentnost prema ratu bila je iznenaujua i vrijedna zgraanja. Uasavala je ljude koji su dolazili u Barcelonu iz Madrida ili ak iz Valencije. Djelomino se to trebalo pripisati

udaljenosti Barcelone od stvarne borbe; isto sam to zapazio mjesec dana kasnije u Tarra-goni, gdje se gotovo nepomueno nastavljao obian ivot lijepoga primorskog grada. Ali bilo je znaajno to se od sijenja nadalje smanjivalo dobrovoljno stupanje u vojsku. U Kataloniji, u veljai, javio se val entuzijazma u prvoj velikoj kampanji za Narodnu armiju, ali on nije doveo do nekog znaajnog poveanja broja regruta. Rat je trajao samo est mjeseci ili tako nekako kad je panjolska vlada morala pribjei opoj mobilizaciji, to bi bilo normalno u ratu sa stranom silom, ali ini se anomalijom u graanskom ratu. Nedvojbeno je to bilo u tijesnoj vezi s izjalovljenim revolucionarnim nadama kojima je rat zapoeo. lanovi sindikata koji su se organizirali u milicije i otjerali faiste sve do Zaragoze u prvih nekoliko tjedana rata, uinili su to uglavnom zato to su vjerovali da se bore za vlast radnike klase; ali postajalo je sve oitije da je vlast radnike klase izgubljena stvar i obine ljude, osobito gradski proletarijat koji mora popunjavati redove u svakom ratu, civilnom ili drugom, nije se moglo optuiti zbog stanovite apatije. Nitko nije elio izgubiti rat, ali veina je uglavnom jedva ekala da on zavri. To se zapaalo ma kamo se polo. Posvuda biste susretali istu nemarnu primjedbu: Ovaj rat grozno, zar ne? Kad e zavriti? Politiki svjesni ljudi bili su daleko vie zaokupljeni zatornom borbom izmeu anarhista i komunista nego borbom protiv Franca. Masama ljudi je oskudica hrane bila najvanija stvar. O fronti se poelo razmiljati kao o mitskome dalekom mjestu u kojem su nestajali mladi ljudi da se vie ne vrate, ili da se vrate poslije tri ili etiri mjeseca s velikim svotama novca u depovima. (Miliconar je obino primao plau unatrag kad bi odlazio na odsustvo.) Ranjenicima, ak i kad bi poskakivali na takama, nije se poklanjala nikakva posebna panja. Vie nije bilo moderno biti u miliciji. Trgovine, uvijek barometri javnog ukusa, to su jasno pokazivale. Kad sam prvi put doao u Barcelonu, trgovine su se, siromane i otrcane kakve su bile, specijalizirale za milicionarsku opremu. Vojnike okrugle kape sa titnikom, jakne s patentnim zatvaraem, oficirski opasai s uprtaem, lovaki noevi, boce za vodu, navlake za revolvere bili su izloeni u svakom izlogu. Sad su duani bili izrazito elegantniji, ali rat je potisnut u pozadinu. Kao to sam otkrio kasnije, kad sam kupovao opremu prije povratka na frontu, neke stvari koje su ovjeku nuno potrebne na fronti bilo je vrlo teko nabaviti.

U meuvremenu vodila se sistematska propaganda protiv partijskih milicija i u korist Narodne armije. Situacija je bila dosta neobina. Od veljae, sveukupne oruane snage teorijski su se inkorporirale u Narodnu armiju, a milicije su, na papiru, reorganizirane po uzoru na Narodnu armiju, s diferenciranim plaama, slubenim inovima itd. itd. Divizije su sastavljene od mijeanih brigada koje su se trebale sastojati dijelom od trupa Narodne armije i dijelom od milicije. Ali jedine promjene koje su se doista zbile bile su promjene imena. J OUM-ove trupe, primjerice, koje su se prije zvale Le-njinova divizija, sad su bile poznate kao 29. divizija. Do npnja je vrlo malo trupa Narodne armije stiglo na aragonsku frontu i kao posljedica toga milicije su mogle zadrati svoju posebnu strukturu i poseban karakter. Ali na svakom su zidu vladini agenti ispisali: Treba nam Narodna armija, a na radiju i u komunistikoj tampi provodilo se neprekidno i ponekad vrlo zlobno podrugivanje milicijama koje su opisivane kao loe uvjebane, nedisciplinirane itd. itd.; Narodna je armija uvijek opisivana kao herojska. Iz velikog dijela te propagande ovjek bi stekao dojam da ima neega sramotnog u tome ako dobrovoljno ode na frontu i neega hvalevrijednog ako eka da bude mobiliziran. Za sada su, meutim, milicije drale liniju, dok je Narodna armija vjebala u pozadini, a tu je injenicu trebalo obznanjivati to je manje mogue. Pripadnici milicije koji su se vraali na frontu nisu vie marirali ulicama uz bubnjeve i lepranje zastava. Krijumareni su iz grada vlakom ili teretnjakom u pet sati ujutro. Poneka eta Narodne armije sad je poela odlaziti na frontu i oni su, kao i prije, marirali ceremonijalno ulicama; no ak su i oni, zbog opeg slabljenja zanimanja za rat, nailazili na razmjerno malo oduevljenja. injenica da su i milicij-ske trupe, na papiru, bile trupe Narodne armije, vrlo se vjeto iskoritavala u novinskoj propagandi. Svaka eventualna zasluga automatski se pripisivala Narodnoj armiji, dok je sva krivnja bila rezervirana za milicije. Ponekad bi se dogaalo da su iste trupe na jednome mjestu hvaljene, a na drugom kuene. Ali osim svega toga nastala je i zapanjujua promjena socijalne atmosfere neto to je vrlo teko zamisliti ako to doista niste doivjeli. Kad sam prvi put stigao u Barcelonu, drao sam da je to grad u kojem gotovo i ne postoje klasne distinkcije i velike razlike s obzirom na bogatstvo. Svakako je to barem tako izgledalo. Otmjena odjea bila je nakaznost, nitko nije davao ni

uzimao napojnice, konobari i prodavaice cvijea i istai cipela gledali su vas u oi i nazivali vas drue. Nisam bio shvatio da je to uglavnom bila mjeavina nade i ka-niuflae. Radnika klasa vjerovala je u revoluciju koja je zapoela ali se jo nije konsolidirala, a buroazija je bila prestraena i privremeno se preruila u radnike. U prvim mjesecima revolucije sigurno je mnogo tisua ljudi smiljeno obuklo kombinezone i izvikivalo revolucionarne parole kao nain da sauvaju vlastitu kou. Sad su se stvari vraale normali. Elegantni restorani i hoteli bili su puni bogatih ljudi koji su prodirali skupa jela, dok su za radniko stanovnitvo cijene hrane enormno skoile, bez ikakva odgovarajueg rasta nadnica. Osim posvemanje skupoe, stalno su se ponavljale nestaice ovoga i onoga koje, naravno, uvijek prije pogaaju siromane nego bogate. inilo se da restorani i hoteli nemaju tekoa pri nabavljanju svega to su eljeli, ali u radnikim su etvrtima redovi za kruh, maslinovo ulje i druge potreptine bili dugi stotine metara. Prije mi je u Barceloni privuklo panju nepostojanje prosjaka; sad ih je bilo cijelo mnotvo. Ispred delikatesnih trgovina na vrhu Ramblasa neprekidno su ekale skupine bose djece, sjativi se na svakoga tko bi izaao buno traei malo hrane. Revolucionarni oblici govora izlazili su iz upotrebe. Sad bi vam se nepoznati ljudi rijetko obraali sa tu i camarada; ve obino sa senor i usted. Buenos dias poelo je zamjenjivati salud. Konobari su opet bili u svojim iskuhanim kouljama a nadglednici u robnim kuama puzali su na poznati nain. Moja ena i ja otili smo u trgovinu pletenom robom u Ramblasu da kupimo arape. Prodava se klanjao i trljao ruke kako to danas ne ine vie ni u Engleskoj , iako su se tako ponaali prije dvadesetak ili tridesetak godina. Na potajan i neizravan nain vraao se i obiaj davanja napojnica. Radnikim je patrolama nareeno da se raspuste, a na ulicama su opet bile predratne policijske snage. Kao jedan od rezultata, kabaretske predstave i otmjeni bordeli od kojih su radnike patrole mnoge zatvorile, smjesta su ponovno otvoreni.0 Mali ali znaajan primjer koji pokazuje na koji je nain sad sve bilo orijentirano u korist imunih klasa, jest nestaica duhana. Za mnotvo ljudi nestaica duhana bila je tako oajna da su se na ulicama prodavale cigarete sa sjeckanim korijenom gospina bilja. Jedanput sam ih kuao. (Mnogi ih ljudi kuaju jedanput.) Franco je drao Ka-narsko otoje, gdje se uzgaja sav panjolski duhan; prema tome, jedine zalihe duhana koje su preostale vladi bile su one koje su postojale prije rata. One su se toliko smanjile da su se

trafike otvarale samo jedanput na tjedan; nakon nekoliko sati ekanja u redu mogli ste, ako ste imali sree, dobiti paketi od dvadeset grama duhana. Teorijski, vlada nije doputala da se duhan nabavlja iz inozemstva, jer je to znailo smanjivanje rezerve zlata koju je trebalo uvati za oruje i druge nune stvari. Zapravo je postojala stalna ponuda krijumarenih stranih cigareta skupljih vrsta, Lucky Strike i tako dalje, to je prualo krasne mogunosti za pekulacije. Krijumarene cigarete mogle su se otvoreno kupiti u otmjenim hotelima i jedva neto manje otvoreno na ulicama, pod uvjetom da ste mogli platiti deset peseta (dnevna plaa milicionara) za jednu kutiju. Krijumarenje je ilo u korist bogataima pa mu se stoga gledalo kroz prste. Ako ste imali dovoljno novca, nije bilo niega to ne biste mogli nabaviti u ma kojoj koliini, iznimka je moda bio kruh koji je bio dosta strogo racioniran. Taj otvoreni kontrast izmeu bogatstva i siromatva bio bi nemogu nekoliko mjeseci prije, kad je radnika klasa jo bila, ili se inilo da je bila, na vlasti. Ali ne bi bilo poteno pripisati to iskljuivo pomaku politike moi. Djelomino je to bilo posljedica bezopasnog ivota u Barceloni. Govorilo se da su radnike patrole zatvorile 75 posto bordela. Ioni gdje je malo to podsjealo na rat osim povreme-Qar zranog napada. Svi koji su bili u Madridu rekli su da je tamo bilo posve drukije. U Madridu je opa opasnost prisilila ljude gotovo svih vrsta na odreeni osjeaj drugarstva. Debeljko koji jede prepelice dok djeca prose kruh prua zgraanja vrijedan prizor, ali manje je vjerojatno da ete to vidjeti kad ste unutar domaaja zvuka topova. Dan ili dva poslije ulinih borbi, sjeam se da sam prolazio jednom od otmjenih ulica i naiao na trgovinu slatkiima s izlogom punim kolaa i bombona najfinije vrste, po vrtoglavim cijenama. Bila je to trgovina kakve viate u Bond Streetu ili Rue de la Paix. I sjeam se da sam osjetio nejasan uas i zaprepatenje zbog toga to se novac i dalje moe tratiti na takve stvari u gladnoj, ratom pogoenoj zemlji. Ali boe sauvaj da bih ja sebi prisvajao kakvu osobnu superiornost. Poslije nekoliko mjeseci neudobnosti, gladno sam elio finu hranu i vino, koktele, amerike cigarete i tako dalje, i priznajem da sam se valjao u svakom luksuzu za koji sam imao dovoljno novca. U toku tog prvog tjedna, prije nego to su poele uline borbe, imao sam nekoliko preokupacija koje su na neobian nain meusobno djelovale jedna na drugu. Ponajprije, kao to rekoh, uznastojao sam da mi bude udobno koliko se moglo. Drugo, zbog pretjeranog jela i

pia itav sam tjedan bio pomalo bolestan. Osjetio bih se malo loije, otiao u krevet na pol dana, ustao i pojeo jo jedan pretjerani obrok pa bi mi opet bilo loe. Istodobno sam potajno pregovarao o kupnji revolvera. Strano sam elio revolver u rovovskim borbama mnogo korisniji od puke a bilo ih se vrlo teko doepati. Vlada ih je dijelila policiji i oficirima Narodne armije, ali odbila je da ih podijeli miliciji; morali ste ih kupiti, ilegalno, iz tajnih spremita anarhista. Po-s Je mr>ogo skakanja i gnjavae, jedan prijatelj anarhist uspio mi je pribaviti mali 26-milimetarski automatski pitolj, mizerno oruje, beskorisno na vie od etrdesetak metara ali bolje nego nita. A uza sve to, obavljao sam preliminarne pripreme da napustim miliciju POUM-a i uem u neku drugu jedinicu koja bi mi osigurala da budem poslan na madridsku frontu. Ve sam dugo vremena svima govorio da namjeravam napustiti POUM. Ukoliko je rije o mojim posve osobnim sklonostima, bio bih se volio prikljuiti anarhistima. Ako je ovjek postao lanom CNT-a bilo je mogue i da ue u miliciju FAI-a, ali reeno mi je da e me FAI poslati vjerojatnije u Teruel a ne u Madrid. Ako sam elio ii u Madrid, morao sam se pridruiti internacionalnim brigadama, to je znailo da trebam pribaviti preporuku nekog lana komunistike partije. Potraio sam jednog prijatelja komunista koji je radio kod panjolske medicinske slube i objasnio mu svoj problem. inilo se kako mu je vrlo stalo do toga da me pridobije; zamolio me je da, ako je mogue, nagovorim i neke druge Engleze, lanove Nezavisne radnike partije, da pou sa mnom. Da sam bio boljeg zdravlja, vjerojatno bih odmah tada pristao na to. Sad je teko rei bi li to neto promijenilo. Posve je mogue da bi me bili poslal u Albacete prije poetka barcelonskih borbi; u tom sluaju, budui da ne bih te borbe vidio iz blizine, moda bih kao istinitu prihvatio slubenu verziju o tome. S druge strane, da sam bio u Barceloni za vrijeme borbi pod komunistikim naredbama ali jo s osjeaje-osobne lojalnosti prema svojim drugovima u POUM-u moj bi poloaj bio nemogu. No imao sam na raspola ganju jo jedan tjedan odsustva i elio sam svakak prizdraviti prije nego to se vratim na liniju. Takoer-jedan od onih detalja koji uvijek odluuju ovjekov sudbinu morao sam ekati da mi izmar izradi novi par izama. (itava panjolska vojska nije uspjela napraviti par izama koje bi meni bile dovoljno velike.) Rekao sam svome prijatelju komunistu da u se definitivno dogovoriti

kasnije. U meuvremenu sam se elio odmoriti. ak su mi natuknuli da bismo moja ena i mogli otii na more na dva-tri dana. Kakva ideja! Politika me je atmosfera morala upozoriti da nije bilo vrijeme za takve stvari. Jer ispod povrinskog aspekta grada, ispod luksuza i sve veeg siromatva, ispod prividne radosti ulica s njihovim klupama s cvijeem, arenim zastavama, propagandnim plakatima i uzavrelim mnotvima, postojao je nepogreiv i strahovit osjeaj politikog suparnitva i mrnje. Ljudi najrazliitijih miljenja govorili su s kobnim slutnjama: Uskoro e biti neprilika. Opasnost je bila posve jednostavna i shvatljiva. Bio je to antagonizam izmeu onih koji su eljeli da se revolucija nastavi i onih koji su je eljeli obuzdati ili sprijeiti u biti, izmeu anarhista i komunista. Politiki, u Kataloniji su sad jedinu vlast imali PSUC i njegovi liberalni saveznici. Ali na drugoj je strani protiv toga stajala neizvjesna snaga CNT-a, loije naoruanog i manje sigurnog u ono to eli nego to su to bili njegovi protivnici, ali monog zbog brojnosti i nadmoi u raznim kljunim industrijama. S obzirom na takav raspored snaga, na pomolu su bile nevolje. Sa stajalita Generalitea koji je bio pod kontrolom PSUC-a, najnunije je bilo, da bi sebi osigurali poloaj, oduzeti oruje iz ruku radnika CNT-a. Kao to sam ve prije naglasio, potez kojim je trebalo razbiti partijske milicije bio je u biti manevar s tim ciljem. U isto su vrijeme ponovno uvedene predratne policijske snage, graanske strae i tako dalje, koje su se pojaavale i snano naoruavale. To je moglo znaiti samo jedno. Naroito je graanska straa bila andarmerija uobiajenog kontinentalnog tipa koja je gotovo "jelo prethodno stoljee djelovala kao tjelesna straa 125 imune klase. U meuvremenu je izdat dekret da privatne osobe moraju predati sve oruje. Naravno da ta naredba nije posluana; bilo je jasno da e se anarhistima oruje moi uzeti samo silom. itavo to vrijeme bilo je glasova, uvijek neodreenih i kontradiktornih zbog novinske cenzure, o manjim sukobima koji su izbijali irom Katalonije. Na raznim su mjestima naoruane policijske snage napadale anarhistika uporita. Kod Puigcerde, na francuskoj granici, grupa carabinerosa poslana je da osvoji carinarnicu koja je prije bila pod anarhistikom upravom, i tada je ubijen Antonio Martin, poznati anarhist. Slini su se incidenti dogodili kod Figuerasa i, mislim, u Tarragonu. U "Barceloni je bilo niz manje ili vie neslubenih nemira u radnikim

predgraima. lanovi CNT-a i UGT-a ve su se neko vrijeme meusobno ubijali; u nekoliko sluajeva poslije ubojstava su uslijedili ogromni, provokativni sprovodi kojima se posve namjerno eljela razbuktati politika mrnja. Neto prije ubijen je jedan lan CNT-a i CNT se pojavio u stotinama tisua da bi pratio pogrebnu povorku. Potkraj travnja, tek to sam stigao u Barcelonu, ubijen je Roldan, istaknuti lan UGT-a; vjerojatno ga je ubio netko iz CNT-a. Vlada je naredila da se zatvore sve trgovine i organizirala ogromnu pogrebnu povorku sastavljenu veinom od trupa Narodne armije, kojoj je trebalo dva sata da proe pokraj odra. Promatrao sam to bez oduevljenja s hotelskog prozora. Bilo je oito da je takozvani sprovod samo pokazivanje snage; jo samo malo vie takvih stvari i moglo bi nastati krvoprolie. Iste je noi moju enu i mene probudila brza paljba s Plaze de Cataluiie, stotinjak ili dvjesto metara dalje. Idui smo dan saznali da je ubijen jedan lan CNT-a; vjerojatno djelo nekoga iz UGT-a. Bilo je naravno posve mogue da su sva ta ubojstva izvrili agentsprovo-cateurs. Stav strane kapitalistike tampe prema sukobima komunista i anarhista moe se ocijeniti prema i-' nici da je ubojstvo Roldana dobilo velik publicitet, dok je ubojstvo koje je bilo odgovor na to ostalo paljivo nespomenuto. Pribliavao se 1. svibnja i govorilo se o velikim demonstracijama u kojima e sudjelovati i CNT i UGT. Lideri CNT-a, umjereniji od mnogih svojih sljedbenika ve su dugo radili na pomirenju s UGT-om; zapravo je bit njihove politike bila u tome da od dvije grupe sindikata pokuaju stvoriti veliku koaliciju. Zamisao je bila da CNT i UGT mariraju zajedno i pokau svoju solidarnost. Ali demonstracija je u posljednji trenutak opozvana. Bilo je savreno jasno da bi ona dovela do nereda. Tako se 1. svibnja nita nije dogodilo. Bilo je to neobino stanje. Barcelona, takozvani revolucionarni grad, bila je vjerojatno jedini grad u nefaistikoj Evropi koji nije proslavio taj dan. AH priznajem da sam zapravo osjetio olakanje. Oekivalo se da e lanovi Nezavisne radnike partije koraati u POUM-ovom dijelu povorke, i svi su predviali nevolje. Zadnja stvar koju sam elio bila je da budem umijean u nekakvu besmislenu ulinu borbu. Koraati ulicom iza crvenih zastava s uzvienim parolama, pa da me zatim s gornjeg prozora ubije iz strojnice neki potpuni stranac to nije moje poimanje korisnog naina da se umre. 10 Oko podneva 3. svibnja, jedan prijatelj koji je prolazio predvorjem hotela ree usput: ujem da je bilo nekakvih neprilika u telefonskoj centrali. Iz nekog razloga tada tome nisam pridavao

panju. To poslijepodne, izmeu tri i etiri, bio sam na sredini Ramblasa kad iza sebe zauh nekoliko hitaca iz puke. Okrenuh se i ugledah nekoliko mladia s pukama u rukama i crvenim i crnim anarhistikim maramama oko vrata, kako se udaljuju jednom pokrajnjom ulicom to je od Ramblasa vodila prema sjeveru. Oito su razmjenjivali pucnjeve s nekim u visokom osmorokutnom tornju crkvi, mislim koji se nadvisivao nad pokrajnjom ulicom. Smjesta pomislih: Poelo je! Ali pomislio sam to bez ikakva velikog osjeaja iznenaenja ve su danima svi oekivali da to pone u svakom trenutku. Shvatih da se odmah moram vratiti u hotel i vidjeti je li s mojom enom sve u redu. Ali skupina anarhista na ulazu u pokrajnju ulicu pokazivala je ljudima da se udalje i vikala im neka ne prelaze liniju vatre. Opet prasnue pucnjevi. Meci iz kule letjeli su preko ulice i gomila uspanienih ljudi trala je niz Ram-blas, dalje od pucnjave; gore i dolje niz ulicu ulo se tres - tres - tres dok su trgovci sputali eljezne kapke na svojim izlozima. Ugledah dva oficira Narodne armije kako se oprezno povlae od stabla do stabla s rukama na revolverima. Ispred mene, gomila se gurala prema stanici podzemne eljeznice usred Ramblasa traei zaklon. Smjesta odluih da ne poem za njima. To bi modo znaiti da u satima ostati odrezan pod zemljom. U tom trenutku dotri do mene jedan ameriki lijenik koji je bio s nama na fronti i zgrabi me za ruku. Bio je vrlo uzbuen. Hajde, moramo otii u hotel Falcon. (HotelFalcon bio je neka vrsta pansiona kojeg je drao POUMa u njemu su boravili veinom milicionari na odsustvu.) Momci iz POUM-a se tamo sastaju. Moramo se drati zajedno. Ali to je sve to, doavola? rekoh. Lijenik me je vukao za ruku. Bio je previe uzbuen a da bi mogao jasno govoriti. Pokazalo se da je bio na Plazi de Cataluni kad se nekoliko kamiona naoruanih civilnih straara dovezlo do telefonske centrale, u kojoj su radili veinom radnici CNT-a, i napalo je. Tada su stigli neki anarhisti i nastala je opa guva. Shvatio sam da su neprilike ranije toga dana bile zahtjev vlade da se preda telefonska centrala koji je, naravno, bio odbijen. Dok smo odlazili ulicom, kraj nas iz suprotnog smjera projuri kamion. Bio je pun anarhista s pukama u rukama. Naprijed je leao kutravi mladi na hrpi madraca iza lakog mitraljeza. Kad

smo stigli do hotela Falcon koji je bio u dnu Ramblasa, gomila ljudi komeala se u predvorju; bila je velika zbrka, nitko kao da nije znao sto bismo trebali uiniti i nitko nije bio naoruan osim sacice pripadnika udarnih trupa koji su obino predstavljali strau u zgradi. Poao sam u Comite Local POUM-a koji je bio gotovo tono nasuprot. Na katu, u prostoriji gdje su milicionari inae odlazili po svoje Place, tiskala se druga gomila. Visok, blijed, dosta zgodan mukarac tridesetih godina, u civilnoj odjei, pokuavao je uspostaviti red i dijelio je redenike i kutije s mecima s hrpe u kutu. inilo se da jo nema puaka. Lijenik je nestao vjerujem da je ve bilo ranjenika i da su zvali lijenike ali stigao je jo jedan Englez. Tada su iz unutranje prostorije, visok ovjek i jo neki poeli iznositi i dijeliti ih unaokolo. Drugi Englez i ja, kao stranci, bili smo pomalo sumnjivi i u poetku nam nitko nije htio dati puku. Tada je stigao i prepoznao me jedan milicionar kojeg sam poznavao s fronte pa smo nakon toga dobili puke i arere, poneto preko volje. U daljini se uo zvuk pukaranja a ulice su bile potpuno puste. Svi su govorili da je nemogue krenuti Ramblasom. Graanska straa zauzela je zgrade na dominantnim poloajima i pucala je na svakog tko bi proao. Bio bih riskirao i vratio se u hotel, ali irila se neodreena misao da e Comite Local u svakom trenutku biti napadnut pa je bilo bolje da ostanemo. U itavoj zgradi, na stubitu i na plonicima ispred, stajale su gru-pice ljudi i uzbueno razgovarale. inilo se da nitko nema jasnu ideju o tome to se dogaa. Uspio sam shvatiti samo to da je graanska straa napala telefonsku centralu i zauzela razne strateke toke koje su dominirale nad drugim zgradama to su pripadale radnicima. Opi je dojam bio da civilna straa progoni CNT i radniku klasu openito. Moglo se zapaziti da, u toj fazi, jo nitko kao da nije okrivljavao vladu. Siromanije klase u Barceloni gledale su na civilnu strau kao na neto to dosta podsjea na britanske trupe u Irskoj i inilo se kako se uzima zdravo za gotovo da je ona zapoela te napade na vlastitu inicijativu. Kad sam uo kako stvari stoje, bilo mi je lake pri dui. Stvar je bila posve jasna. S jedne strane CNT, s druge strane policija. Nisam osjeao osobitu sklonost za idealiziranog radnika kakav se pojavljuje u buroaskoj komunistikoj svijesti, ali kad sam vidio pravog radnika od krvi i mesa u sukobu sa svojim prirodnim neprijateljem, policajcem, nisam se morao pitati na ijoj sam strani.

Mnogo je vremena prolo a u naem dijelu grada kao i se nJta nije dogaalo. Nije mi palo na um da bih mogao nazvati hotel i saznati kako je mojoj eni; smatrao sam posve razumljivim da telefonska centrala nee raditi iako je zapravo bila izvan pogona samo nekoliko sati. inilo se da se u dvije zgrade nalazi oko tristo ljudi. Preteno su to bili ljudi iz najsiromanijih klasa, iz stranjih ulica pokraj pristanita; meu njima je bilo neto ena, neke su nosile malu djecu, i gomila kutra-vih momia. Rekao bih da mnogi od njih nisu imali pojma to se dogaa te su jednostavno pobjegli u zgrade POUM-a radi zatite. Bio je tamo i odreen broj milicionara na odsustvu i neto malo stranaca. Koliko sam mogao procijeniti, na sve nas bilo je samo oko ezdesetak puaka. Ured na katu neprekidno su opsjedale gomile ljudi koje su zahtijevale puke i kojima se govorilo da puaka vie nema. Mlai momci iz milicije koji su sve to, kako se inilo, smatrali nekom vrstom piknika, uljali su se uokolo pokuavajui izmamiti ili ukrasti puke od svakoga tko ih je imao. Nije prolo mnogo vremena i jedan mi je od njih oduzeo puku posluivi se lukavti-nom i smjesta je nestao. I tako sam opet bio nenaoruan, osim maloga automatskog pitolja za koji sam imao samo jedan arer. Smrailo se, bio sam gladan, a u Falconu, inilo se, mje bilo hrane. Moj prijatelj i ja umakosmo u njegov hotel, koji nije bio daleko, da bismo veerali. Ulice su bile u posvemanjem mraku i tiini, nigdje ni ive due, eljezni kapci sputeni na svim izlozima, ali barikade jo nisu bile podignute. Nastalo je veliko natezanje prije no sto su nas pustili u hotel koji je bio zakljuan i osiguran zasunom. Kad smo se vratili, saznao sam da telefonska centrala radi pa sam otiao gore u ured da nazovem zenu. Karakteristino, u zgradi nije bilo telefonskog imenika, a ja nisam znao broj hotela Continental; nakon to sam itav sat pretraivao sve sobe, naiao sam na neki vodi u kojem je bio broj. Nisam mogao uspostaviti vezu sa enom, ali uspio sam nai Johna McNaira predstavnika Nezavisne radnike partije u Barceloni. On mi je rekao da je sve u redu, da nitko nije pogoen, i upitao me je li s nama sve u redu u Comiteu Local. Rekoh mu da bismo bili dobro kad bismo imali cigareta. Time sam se samo naalio; no, pol sata kasnije pojavio se McNair sa dvije kutije Lucky Strikea. Hrabro se upustio kroz ulice mrane kao u rogu kojima su vrljale anarhistike patrole; zaustavile su ga dva puta s uperenim pitoljima i pregledale njegove dokumente. Neu zaboraviti taj mali in heroizma. Bilo nam je vrlo drago zbog

cigareta. Na veinu prozora postavili su naoruane straare, a dolje na ulici mala grupa ljudi iz udarnih jedinica zaustavljala je i ispitivala rijetke prolaznike. Dovezao se jedan anarhistiki patrolni automobil prepun oruja. Kraj vozaa je lijepa crnokosa djevojka osamnaestih godina uvala u krilu automat. Proveo sam mnogo vremena tumarajui zgradom, velikom nepravilnom graevinom kojoj je bilo nemogue shvatiti konfiguraciju. Posvuda je bilo uobiajeno smee, razbijeni namjetaj i poderani papir to je, kako se ini, neizbjean proizvod revolucije. Ljudi su spavali po itavoj zgradi; na razbijenoj su sofi u hodniku dvije siromane ene iz pristanita mirno hrkale. Zgrada je bila kabaretsko kazalite prije nego to ju je preuzeo POUM. U nekoliko prostorija bile su uzdignute pozornice; na jednoj je od njih bio naputeni koncertni glasovir. Konano sam otkrio ono to sam traio oruanu. Nisam znao to e se iz svega toga izlei i silno sam elio oruje. Toliko sam esto sluao kako suparnike stranke, PSUC, POUM i CNT--FAI podjednako potajno gomilaju oruje u Barceloni, pa nisam mogao povjerovati da dvije glavne POUM-ove de imaju samo onih pedeset ili ezdeset puaka koje am vidio. Prostorija koja je sluila kao oruana nije bila pod straom i imala je slaba vrata; drugom Englezu i meni nije bilo nimalo teko da ih razvalimo. Kad smo sli otkrili smo da je ono to su nam rekli bilo istina oruja vie nije bilo. Pronali smo samo oko dva tuceta malokalibarskih puaka zastarjela modela i nekoliko samarica, ali za njih nije bilo municije. Otiao sam u ured i upitao je li im preostalo to municije za pitolj; nisu imali nita. Bilo je, meutim, nekoliko kutija bombi koje je dovezao jedan od anarhistikih patrolnih automobila. Stavio sam ih nekoliko u jednu od svojih kutija za metke. Bio je to nesavren tip bombe koja se aktivirala trljanjem neke vrste ibice na vrhu i koja je mogla sama eksplodirati. Ljudi su spavali isprueni svuda po podu. U jednoj je sobi plakalo dijete, plakalo neprekidno. Iako je bio svibanj, no je postajala hladna. Na jednoj od kabaret-skih pozornica jo su se nalazile zavjese pa sam noem odrezao jedan zastor, umotao se u nj i odspavao nekoliko sati. Sjeam se, san mi je uznemiravala pomisao na one proklete bombe koje bi me mogle odnijeti u zrak ako se prejako natisnem na njih. U tri ujutro probudio me je onaj visok zgodan ovjek koji je, kako se inilo, zapovijedao, dao mi je puku i postavio me na strau kraj jednog prozora.

Rekao mi je da je uhapen Salas, ef policije, odgovoran za napad na telefonsku centralu. (Zapravo, kao to smo saznali kasnije, bio je samo skinut s poloaja. Ipak, ta je vijest uvrstila opi dojam da je graanska straa postupila bez nareenja.) im je nastupila zora, ljudi u prizemlju poeli su graditi dvije barikade, jednu ispred Comitea Local a drugu ispred hotela Falcon. Barcelonske su ulice poploene etvrtastim kamenjem od kojeg se lako moe sagraditi zid, a ispod Kamenja je neka vrsta krupnog ljunka prikladnog za punjenje vrea. Gradnja tih barikada pruala je neobian i divan prizor; volio bih da sam to mogao snimiti. S nekom strastvenom energijom kakvu panjolci izraavaju kad se napokon definitivno odlue prionuti uz bilo koji posao, dugi nizovi mukaraca, ena i posve male djece izvlaili su kamenje iz plonika, vukli ga u runim kolicima koja su negdje pronaena i posrtali tamo-amo pod tekim vreama pijeska. U vei Comitea Local, jedna mlada njemaka idovka u milicijskim hlaama kojih joj je dugmad na koljenima dosezala do glenjeva, promatrala je smijeei se. Za nekoliko sati barikade su bile visoke do iznad ovjeje glave, kod pukarnica su stajali strijelci s pukama, a iza jedne barikada gorjela je vatra i ljudi su pekli jaja. Opet su mi uzeli puku i inilo se da za ovjeka nema nikakva korisnog posla. Drugi Englez i ja odluili smo se vratiti u hotel Continental. U daljini je bilo dosta pucnjave, ali naizgled ne i na Ramblasu. Usput smo zavirili na trnicu. Bilo je otvoreno tek nekoliko tandova; opsjedale su ih gomile ljudi iz radnikih etvrti juno od Ramblasa. Upravo kad smo stigli onamo, izvana se zau snano pratanje puaka, nekoliko stakala na krovu rasu se u komadie, a gomila nagrne prema stranjim izlazima. Nekoliko je tandova, meutim, ostalo otvoreno; uspjeli smo dobiti svaki po alicu kave i kupiti komad kozjeg sira to sam ga ugurao pokraj svojih bombi. Nekoliko dana kasnije bilo mi je vrlo drago to imam taj sir. Na uglu ulice gdje sam prethodni dan vidio anarhiste kako poinju pucati, sad je stajala barikada. ovjek iza nje (to je bilo s druge strane ulice) vikne mi da pripazim. Graanska straa u crkvenom tornju pucala je bez razlike na svakog tko bi proao. Zastadoh i tada prijeoh otvoreni prostor trei; dakako, metak prasnu kraj mene, neugodno blizu. Kad sam se pribliio upravnoj zgradi POUM-a, jo na drugoj strani ceste, stigoe novi novici upozorenja od pripadnika udarnih trupa koji su stajali u vei povici koje, u tom trenutku, nisam razumio. Izmeu mene i zgrade nalazila su se stabla i novinski kiosk (ulice tog tipa u

panjolskoj imaju po sredini iroko etalite) pa nisam mogao vidjeti to mi pokazuju. Otiao sam u Continental, uvjerio se da je sve u redu, umio sam se i zatim vratio do upravne zgrade POUM-a (stotinjak metara nie u toj ulici) da zatraim zapovijedi. Sada se ve tutnjava puaka i mitraljeske vatre iz raznih smjerova mogla gotovo usporediti s bukom bitke. Upravo sam pronaao Koppa i pitao ga to bismo trebali raditi, kad se odozdo zau silno pra-skanje. Buka je bila tako glasna da sam bio siguran kako nas netko gaa iz poljskog topa. Zapravo su to bile samo rune granate koje stvaraju dvostruko veu buku kad eksplodiraju meu kamenim zgradama. Kopp proviri kroz prozor, zabaci puku na lea, kaza: Hajedmo pogledati i polako krene stubitem na svoj uobiajeni nehajan nain, a ja za njim. U samoj vei, pripadnici udarnih trupa kotrljali su bombe niz plonik kao da se kuglaju. Bombe su eksplodirale dvadesetak metara dalje uz straan, zagluan prasak koji je bio pomijean s treskom puaka. Na pol puta preko ulice, iza novinskog kioska, izvirivala je neka glava bila je to glava jednog amerikog milicionara kojeg sam dobro poznavao potpuno nalik kokosovu orahu na vaaru. Tek sam kasnije saznao to se zapravo dogaalo. Pokraj POUM -ove zgrade nalazila se kavana i iznad nje hotel, zvala se Cafe Moka. Dan prije u kavanu je ulo dvadeset do trideset naoruanih graanskih straara i potom su, kad su zapoele borbe, naglo zauzeli zgradu i zabarikadirali se u njoj. Vjerojatno su imali naredbu da zauzmu kavanu kao uvod u kasniji napad na urede 7>UM-a. Rano ujutro pokuali su izai, bilo je meusobne pucnjave, jedan pripadnik udarnih trupa je teko ranjen a jedan graanski straar ubijen. Graanska straa pobjegla je natrag u kavanu, ali kad je ulicom naiao Amerikanac, otvorili su na njega vatru iako nije bio naoruan. Amerikanac se bacio u zaklon iza kioska, a udarne trupe bacale su bombe na graansku strau da ih opet natjeraju unutra. Kopp je jednim pogledom promotrio prizor, progurao se naprijed i zaustavio crvenokosog Nijemca iz udarnih trupa koji je upravo zubima izvlaio upalja iz bombe. Povikao je svima da se povuku s ulaza i rekao nam na nekoliko jezika da moramo izbjei krvoprolie. Tada je izaao na plonik i, tako da ga je mogla vidjeti graanska straa, razmetljivo skinuo svoj pitolj i poloio

ga na zemlju. Dva panjolska milicijska oficira uinila su isto i sva su trojica polako krenula prema vei gdje se skupila graanska straa. Ja takvo neto ne bih uinio ni za dvadeset funti. Hodali su, nenaoruani, prema ljudima koji su bili na smrt prestraeni i koji su u rukama imali napunjene puke. Jedan straar, samo u koulji i izvan sebe od straha, izae kroz vrata da bi pregovarao s Koppom. Stalno je uzrujano pokazivao prema dvije neeksplodirane bombe koje su leale na i ploniku. Kopp se vratio i rekao nam da trebamo aktivirati bombe. Leei tamo, predstavljale su opasnost za svakoga tko proe. ovjek iz udarnih trupa opali iz puke u jednu bombu i ona eksplodira, zatim opali u drugu i promai. Zamolio sam ga da mi dade puku, kleknuo sam i opalio prema drugoj bombi. ao mi je to moram rei da sam i ja promaio. To je bio jedini hitac koji sam ispalio za vrijeme nemira. Plonik je bio prekriven razbijenim staklom s natpisa iznad kavane Moka, a dva automobila parkirana vani, jedan od njih Koppov slubeni automobil, bila su izreetana mecima i eksplozije bombi raznijele su im vjetrobrane. Kopp me ponovno odveo na kat i objasnio mi situaciju. Morali smo braniti POUM-ove zgrade budemo li napadnuti, ali lideri POUM-a poslali su upute da zauzmemo obrambeni stav te da ne otvaramo vatru ako to moemo izbjei. Tono preko puta nalazio se kinematograf, zvao se Poliorama, iznad njega bio je muzej, a na vrhu, visoko iznad ukupne razine krovova, bio je mali opservatorij s dvije jednake kupole. Kupole su dominirale nad ulicom i nekoliko ljudi postavljenih tamo gore s pukama moglo bi sprijeiti svaki napad na POUM-ove zgrade. Pazikue u kinu bili su lanovi CNT-a i oni bi nam dopustili prolaz. to se tie graanske strae u kavani Moka, s njima ne bi bilo neprilika; oni se nisu eljeli boriti i bilo bi im samo drago da se ne mijeaju. Kopp je ponovio zapovijed da ne smijemo pucati osim ako se puca na nas ili ako budu napadnute nae zgrade. Zakljuio sam, iako on to nije rekao, da su lideri bili bijesni zbog toga to su uvueni u taj sukob, ali osjeali su da moraju stati uz CNT. U opservatoriju su ve bile postavljene strae. Idua sam tri dana i noi proveo neprekidno na krovu Polio-rame, osim za kratkih prekida kad bih skoknuo prijeko u hotel neto pojesti. Nisam bio u opasnosti, nije me muilo nita gore od gladi i dosade, pa ipak je to bilo jedno od najneizdrljivijih razdoblja u cijelome mojem ivotu. Mislim da bi rijetko koje iskustvo moglo biti munije, predstavljati vee razoaranje ili, konano, vie unititi ivce od tih nesretnih dana ulinog ratovanja. Sjedio bih na krovu, udei se gluposti svega toga. S malih prozora opservatorija moglo se vidjeti kilometrima uokolo vidik za vidikom, visoke vitke graevine, staklene kupole i

fantastini namrekani krovovi sa blistavim zelenim i bakrenim ploicama; tamo prema istoku, svjetlucavo blijedoplavo more moj prvi letimian pogled na more otkako sam doao u panjolsku. A itav veliki grad od milijun ljudi bio je zatvoren u nekoj vrsti nasilne inercije, u nonoj mori buke bez pokreta. Suncem obasjane ulice bile su posve prazne. Nita se nije dogaalo osim zujanja metaka s barikada i prozora zatienih vreama s pijeskom. Ulicama se nije kretalo nijedno vozilo; tu i tamo na Ramblasu su stajali nepokretni tramvaji tamo gdje su vozai iskoili iz njih kad su poele borbe. A itavo vrijeme paklenska buka koja je odjekivala od tisua kamenih zgrada, ustrajala je poput tropske olujne kie. Tres-tres, bum-bum, pras ponekad bi se stiala na nekoliko pucnjeva, ponekad se ubrzavala do zaglune paljbe, ali nikad ne bi prestajala sve dok je trajalo dnevno svjetlo, a nastavljala se tono u zoru idui dan. Koji se vrag dogaao, tko se borio protiv koga i tko je pobjeivao, u poetku je bilo vrlo teko otkriti. Ljudi u Barceloni toliko su priviknuti na uline borbe i tako im je poznata lokalna geografija da su nekom vrstom instinkta znali koja e politika partija drati pojedine ulice i zgrade. Stranac je u beznadno nepovoljnom poloaju. Promatrajui iz opservatorija, mogao sam zakljuiti da je Ramblas, jedna od glavnih ulica u gradu, razdjelna linija. Desno od Ramblasa, radnike etvrti bile su jednoglasno anarhistike; s lijeve strane vodile su se zbrkane borbe po krivudavim sporednim ulicama, ali na toj su strani PSUC i graanska straa manje-vie imali kontrolu. Na naem kraju Ramblasa, oko Plaze de Catalune, poloaj je bio tako kompliciran da bi bio posve neshvatljiv da svaka zgrada nije izvjesila partijsku zastavu. Tu je glavni orijentir bio hotel Colon, tab PSUC-a, koji je dominirao Plaom de Cataluhom. U prozoru pokraj zadnjeg slova O u velikom natpisu Hotel Colon koji se protezao proeljem, imali su mitraljez to je sa smrtonosnim djelovanjem mogao pokositi trg. Stotinjak metara udesno od nas, niz Ramblas, TUS, omladinski savez PSUC-a (analogan Omladinskom komunistikom savezu u Engleskoj) drao je veliku robnu kuu koje su pokrajnji izlazi s vreama pijeska bili okrenuti prema naem opservatoriju. Oni su skinuli svoju crvenu zastavu i podigli nacionalnu katalonsku zastavu. Na telefonskoj centrali, ishoditu svih tih nemira, visjele su jedna uz drugu katalonska nacionalna zastava i anarhistika zastava. Tamo se dolo do nekakva privremenog kompromisa, centrala je nesmetano radila i iz zgrade se nije pucalo.

Na naem je poloaju bilo neobino mirno. Graanska straa u kavani Moka navukla je eljezne kapke i gomilala kavanski namjetaj izraujui barikadu. Kasnije ih se oko pol tuceta popelo na krov, nasuprot nama, i sagradilo drugu barikadu od madraca preko koje su objesili katalonsku nacionalnu zastavu. Ali bilo je oito da ne ele zapoeti borbu. Kopp je s njima postigao konaan sporazum: ne budu li oni pucali na nas, neemo ni mi pucati na njih. Do tada se ve posve sprijateljio s graanskom straom i nekoliko ih je puta posjetio u kavani Moka. Naravno, zaplijenili su sve to se moglo piti u kavani i poklonili su Koppu petnaest boca piva. Kopp im je zapravo zauzvrat dao jednu od naih puaka, da nadoknade onu koju je netko izgubio prethodnog dana. Ipak, sjedi ti na krovu bio je udan os jecaj. Ponekad mi je sve to bilo dosadno, nisam poklanjao panje paklenskoj buci i proveo sam sate itajui jednu za drugom knjige iz Penguinove biblioteke koje sam, sreom, kupio nekoliko dana prije; ponekad bih bio i te kako svjestan naoruanih ljudi koji su me promatrali s udaljenosti od etrdesetak metara. Bilo je to pomalo kao da sam opet u rovovima; nekoliko sam se puta uhvatio kako, iz navike, govorim o graanskoj strai kao o faistima. Obino nas je gore bilo oko est. Postavili ismo po jednog ovjeka na strau u svaki toranj opservatorija, a mi bismo ostali sjeli na olovni krov gdje nije bilo zaklona osim kamene ograde. Bio sam posve svjestan da graanska straa u svakom trenutku moe dobiti telefonsku naredbu da otvori vatru. Pristali su da nas upozore prije no to e to uiniti, ali nije bilo sigurno da e se pridravati dogovora. No, samo se jedanput inilo da e zapoeti neprilike. Jedan straar na suprotnoj strani kleknuo je i poeo pucati preko barikade. Ja sam tada straario u opservatoriju. Uperio sam puku prema njemu i viknuo: Hej! Ne pucaj u nas! to? Ne pucajte u nas ili emo uzvratiti! Ne, ne! Nisam pucao u vas. Gledaj tamo dolje! Pokazao je pukom prema sporednoj ulici koja je prolazila kraj podnoja nae zgrade. Doista, neki mladi u plavom kombinezonu, s pukom u ruci, zamicao je oko ugla. Oito je netom opalio prema graanskoj strai na krovu. Pucao sam u njega. On je pucao prvi. (Vjeru jem da je to bilo istina.) Ne elimo pucati u vas. Mi smo samo radnici, isto kao i vi. Domahnuo mi je antifaistiki pozdrav koji sam mu uzvratio. Povikah: Je li ostalo jo neto piva? Ne, sve je otilo.

Isti dan, bez ikakva oitog razloga, neki je ovjek iz zgrade JSU-a dalje niz ulicu najednom podigao puku i opalio prema meni kad sam se naginjao kroz prozor. Moda sam predstavljao privlaan cilj. Nisam mu uzvratio. Iako je bio udaljen samo devedeset metara, metak je otiao tako daleko da nije pogodio ni krov opservatorija. Kao i obino, spasio me je panjolski standard streljake vjetine. Iz te su me zgrade gaali nekoliko puta. Paklenska buka pucnjave neprekidno se nastavljala. No koliko sam mogao vidjeti, i prema svemu to sam uo, borba je bila defenzivna na obje strane. Ljudi su jednostavno ostajali u svojim zgradama ili iza svojih barikada i pucali prema onima nasuprot. Oko osamsto metara od nas nalazila se ulica u kojoj su neki od glavnih ureda CNT-a i UGT-a bili gotovo tono nasuprot jedni drugima; iz tog je smjera jaina buke bila grozna. Proao sam tom ulicom dan nakon to su prestale borbe i stakla na izlozima bila su poput reeta. (Veina trgovaca u Barceloni oblijepila je svoje izloge ukrtenim trakama papira, tako da se staklo ne rasprsne kad ga pogodi metak.) Zgodimice bi praskanje puaka i mitraljeza prekinuo tresak runih granata. A u dugakim razmacima, moda ukupno tucet puta, ule bi se strahovite eksplozije koje mi tada nisu bile jasne; zvuale su poput avionskih bombi, ali to je bilo nemogue jer nigdje nije bilo aviona. Kasnije mi je reeno posve je mogue da je to bilo tono kako su agents provocateurs aktivirali velike koliine eksploziva sa svrhom da poveaju opu buku i paniku. Artiljerijske vatre, meutim, nije bilo. Oslukivao sam hou li je uti, jer da su topovi poeli pucati, to bi znailo da stvar postaje ozbiljna (artiljerija je odluujui initelj u ulinom ratovanju). Kasnije je u tampi bilo fantastinih pria o baterijama topova koji su pucali po ulicama, no nitko nije bio u stanju pokazati neku zgradu koju je pogodila granata. U svakom sluaju, zvuk topova nepogreivo se prepoznaje ako je ovjek naviknut na nj. Hrane je ponestajalo gotovo od poetka. Uz tekoe 1 pod okriljem mraka (jer je graanska straa stalno pri-pucavala u Ramblas) hrana se donosila u hotel Falcon za petnaest do dvadeset milicionara koji su bili u upravnoj zgradi POUM-a, ali za sve nije bilo dovoljno pa smo svi kohko nas je najvie moglo odlazili jesti u hotel Continental. Continental je kolektivizirao Generalite a ne kao veinu hotela, CNT ili UGT, pa ga se smatralo neutralnim terenom. im su zapoele borbe, hotel je do vrha napunila najneobinija zbirka ljudi. Bilo je stranih novinara, politikih sumnjivaca svih vrsta, pa jedan ameriki avijatiar u slubi vlade, razliiti komunistiki agenti ukljuujui jednog debelog Rusa zlokobna izgleda

za kojeg se govorilo da je agent Ogpua,0) imao je nadimak Charlie Chan i nosio je za pojasom revolver i zgodnu malu bombu, nekoliko obitelji dobrostojeih panjolaca koji su izgledali kao faistiki simpatizeri, dva ili tri ranjenika iz internacionalnih brigada, grupa vozaa kamiona iz velikih francuskih kamiona koji su vozili u Francusku tovar narani pa su ih zadrale borbe, te odreen broj oficira Narodne armije. Narodna je armija, kao cjelina, ostala neutralna za vrijeme borbi, iako su neki vojnici umakli iz kasarni i ukljuili se pojedinano; u utorak ujutro vidio sam ih nekolicinu kod POUM-ovih barikada. U poetku, prije nego to je nestaica hrane postala akutna i prije nego to su novine poele raspirivati mrnju, postojala je tendencija da se sve to shvati kao ala. To je neto to se u Barceloni dogaa svake godine, govorili su ljudi. George Tioli, talijanski novinar, na dobar prijatelj, pojavio se u hlaama natopljenima krvlju. Izaao je vidjeti to se dogaa i ba je previjao jednog ranjenika na ploniku, kad netko obi-jesno gurne prema njemu runu granatu; sreom, nije ga ozbiljno ranio. Sjeam se kako je primijetio da bi kamenje na plonicima u Barceloni moralo biti numerirano; to bi pritedjelo mnogo gnjavae pri gradnji i ruenju barikada. I sjeam se dvojice ljudi iz internacionalnih brigada koji su sjedili u mojoj sobi u hotelu kad sam uao umoran, gladan i prljav poslije noi provedene na strai. Njihov je stav bio potpuno neutralan. Da su bili Tajna politika policija u SSSR-u koja je naslijedila EKU 1922. (prev.) pravi partijski ljudi, bili bi me, pretpostavljam, nagova rali da prijeem na drugu stranu, ili bi me ak svezali i oduzeli mi bombe kojih su mi bili puni depovi; umjesto toga, samo su me saalijevali zbog toga to svoj dopust moram provesti straarei na krovu. Ope je stajalite bilo: To je samo obraun izmeu anarhista i police to nita ne znai. Unato opsegu borbi i broju rtava, vjerujem da je to blie istini od slubene verzije koja je okraj prikazala kao planirani ustanak. Otprilike u srijedu (5. svibnja) inilo se da nastupa promjena. Ulice sa sputenim kapcima na duanima izgledale su sablasno. Rijetki pjeaci, prisiljeni izai iz kue, iz ovog ili onog razloga, vukli su se uokolo maui bijelim maramama, a na mjestu u sredini Ramblasa gdje nije bilo opasnosti od metaka, neki su ljudi izvikivali novine praznoj ulici. U utorak je Solidaridad Obrera, anarhistiki list, opisao napad na telefonsku centralu kao monstruoznu provokaciju (odnosno rijeima koje su to znaile), ali u srijedu je promijenio melodiju i poeo je preklinjati da se svi

vrate na posao. Anarhistiki lideri radiom su prenosili istu poruku. Urednitvo La Batalle, POUM-ovog lista, koje nije imalo organiziranu obranu, napali su i osvojili graanski straari otprilike u isto vrijeme kad i telefonsku centralu, ali list se ipak tiskao i neto je primjeraka distribuirano s druge adrese. Ja sam sve nagovarao da ostanu na barikadama. Ljudi su u sebi bili neodluni i pitali su se uznemireno kad e to k vragu zavriti. Sumnjam da je itko ve tada napustio barikade, ali svima je bilo dosta besmislene borbe koja oito nije mogla dovesti ni do kakve stvarne odluke, zato to nitko nije elio da se to razvije u pravi graanski rat koji bi mogao znaiti gubitak rata protiv Franca. Sluao sam sa svih strana kako ljudi izraavaju taj strah. Koliko se moglo zakljuiti prema onome to su ljudi govorili u ono vrijeme, nii slojevi CNT-a eljeli su, i to od samog poetka, samo dvije stvari: vraanje telefonske centrale i razoruavanje omraene graanske strae. Da je Generalite obeao uiniti te dvije stvari kao i da je obeao da e zaustaviti pekulacije s hranom, barikade bi, gotovo nema sumnje, bile sruene za dva sata. Ali bilo je oito da Generalite ne namjerava popustiti. irile su se rune glasine. Govorilo se da vlada u Valenciji alje est tisua ljudi da okupiraju Barcelonu te da je pet tisua pripadnika anarhistikih i POUM-ovih trupa napustilo aragonsku frontu da im se suprotstave. Samo je prva od tih glasina bila tona. Promatrajui iz tornja opservatorija, vidjeli smo niske sive obrise ratnih brodova kako se pribliavaju luci. Douglas Moyle koji je nekad bio mornar, rekao je da izgledaju kao britanski razarai. Zapravo, to su i bili britanski razarai, iako smo to saznali tek kasnije. Te smo veeri uli da se na Plazi de Espahi predalo etiristo graanskih straara te da su svoje oruje dali anarhistima; takoer se neodreeno probijala vijest o tome da u predgraima (uglavnom radnikim etvrtima) vlast dri CNT. inilo se kao da pobjeujemo. Ali iste je veeri Kopp poslao po mene i rekao mi mrana lica da se, prema informacijama koje je netom primio, vlada sprema staviti POUM izvan zakona i objaviti rat protiv njega. Vijest me je zapanjila. To je bila prva natuknica to sam je dobio o interpretaciji kakva e se vjerojatno svemu tome htjeti pripisati kasnije. Nejasno sam pred-skazivao da e se, kad borbe prestanu, sva krivica pripisati POUM-u koji je bio najslabija partija, pa prema tome i najprikladniji krivac za sve. A u meuvremenu se naa lokalna neutralnost primicala kraju. Ako vlada objavi rat protiv nas, neemo imati drugog izbora vec emo se braniti; tu u upravnoj zgradi mogli smo biti sigurni da e

graanska straa u susjedstvu dobiti naredbu za napad na nas. Jedina nam je ansa bila da prvi napadnemo njih. Kopp je kod telefona ekao naredbe; ako ujemo definitivno da je POUM stavljen izvan zakona, moramo se smjesta pripremiti da zauzmemo kavanu Moka. Sjeam se duge, mune veeri koju smo proveli utvrujui zgradu. Zakljuali smo eljezne kapke ispred prednjeg ulaza, a iza njih smo sagradili barikadu od kamenih ploa to su ih ostavili radnici koji su izvodili neke preinake. Pregledali smo zalihu oruja. Ubrojivi i est puaka na krovu Poliorame preko puta, imali smo dvadeset i jednu puku, od toga jednu oteenu, oko pedeset metaka za svaku puku i nekoliko tuceta bombi; drugo nita, osim nekoliko pitolja i revolver. Oko pol tuceta ljudi, veinom Nijemaca, javilo se dobrovoljno za napad na kavanu Moka, ako do njega doe. Trebali smo, naravno, napasti s krova, u sitne none sate, i iznenaditi ih; oni su bili brojniji, ali na je moral bio bolji i nije bilo sumnje da bismo mogli osvojiti zgradu iako bi ljudi pri tome vjerojatno poginuli. U zgradi nismo imali hrane osim nekoliko ploica okolade, a proirila se i glasina da e oni zatvoriti vodu. (Nitko nije znao tko su to bili oni. Mogla je to biti vlada koja je upravljala vodovodom, ili je mogao biti CNT nitko nije znao.) Mnogo smo vremena proveli punei svaki umivaonik u praonicama, svako vedro kojeg smo se doepali i, napokon, petnaest boca od piva, sad praznih, koje je graanska straa dala Koppu. Bio sam grozno raspoloen i umoran kao pas poslije ezdesetak sati s vrlo malo sna. Bila je kasna no. Ljudi su spavali posvuda na podu iza barikade u prizemlju. Na katu je bila jedna sobica sa sofom koju smo namjeravali upotrijebiti kao previjalite iako smo, nepotrebno je i reci, otkrili da u zgradi nema ni joda ni zavoja. Moja je ena dola iz hotela za sluaj da ustreba bolniarka. Legao sam na sofu osjeajui da bih se elio pol sata odmoriti prije napada na Moku u kojem u vjerojatno biti ubijen. Sjeam se kako mi je bilo neizdrivo neudobno zbog pitolja koji mi je bio privren za remen i pritiskao mi kria. A idua stvar koje se sjeam bilo je buenje uz trzaj, da bih ugledao svoju enu kako stoji kraj mene. Ve je bio bijeli dan, nita se nije dogodilo, vlada nije objavila rat protiv POUM-a, voda nije zatvorena, i, osim povremene pucnjave na ulicama, sve je bilo normalno. ena mi je rekla da me nije imala srca probuditi pa je spavala u naslonjau u jednoj od prednjih soba.

Tog poslijepodneva dolo je do neke vrste primirja. Pucnjevi su utihnuli i ulice su se iznenaujue brzo ispunile ljudima. Neke su trgovine poele podizati kapke, a trnicu je ispunila velika gomila ljudi zahtijevajui hranu, iako su tezge bile gotovo prazne. Opaalo se, meutim, da tramvaji nisu poeli voziti. Graanska je straa jo bila iza svojih barikada u Moki; nijedna strana nije napustila utvrene zgrade. Svi su jurili uokolo i pokuavali kupiti hranu. I sa svih biste strana uli isto zabrinuto pitanje: Mislite li da je gotovo? Mislite li da e opet poeti? To naime borba sad se smatralo nekom vrstom prirodne nepogode, poput orkana ili potresa, koja se svima nama podjednako dogaa, i koju nismo sposobni sprijeiti. I doista, gotovo odmah pretpostavljam da je primirje zapravo moralo potrajati nekoliko sati, ali oni su se doimali vie kao minute nego kao sati iznenadan prasak puane vatre natjerao je sve u trk; eljezni kapci s treskom su vraeni na mjesto, ulice su se ispraznile kao nekom arolijom, barikade su dobile posadu i to je opet poelo. Vratio sam se na svoj poloaj na krovu s osjeajem zgusnuta gaenja i bijesa. Kad ovjek sudjeluje u dogaajima kakvi su ovi, tada, pretpostavljam, u malom opsegu stvara povijest i s pravom bi se trebao osjeati poput neke povijesne linosti. Ali nikad se tako ne osjea jer u takvim trenucima fiziki detalji uvijek nadma-uju sve ostalo. itavo vrijeme borbi nikad nisam napravio tonu analizu situacije kakvu tako okretno rade novinari udaljeni stotine kilometara. Ono o emu sam uglavnom razmiljao nije se odnosilo na dobro i loe u toj bratoubilakoj tunjavi, ve sam razmiljao o neudobnosti i dosadi danonona sjedenja na tom nemoguem krovu, o gladi koja je postajala sve gora jer nitko od ponedjeljka nije pojeo normalan obrok. Cijelo sam vrijeme razmiljao o tome da se moram vratiti na frontu im ta stvar zavri. To je bilo krajnje iritantno. Proveo sam na liniji sto i petnaest dana i vratio se u Barcelonu eljan malo odmora i udobnosti; a umjesto toga morao sam provoditi vrijeme sjedei na krovu nasuprot graanskoj strai koja se dosaivala jednako kao i ja, koja bi mi povremeno domahivala i uvjeravala me da su oni radnici (hotei mi rei da ne pucam u njih), ali koja bi sigurno otvorila vatru ako bi dobila takvu naredbu. Ako je to bila povijest, takav dojam nije ostavljala. Sve je vie nalikovalo nekom loem razdoblju na fronti, kad nije bilo dosta ljudi, i kad smo na strai morali provesti abnormalan broj sati; umjesto da se osjea junaki, ovjek je tek morao stajati na

svojem mjestu dosaujui se, padajui u san i potpuno nezainteresiran za pravi smisao svega toga. U hotelu meu heterogenom gomilom koja se uglavnom nije usuivala proviriti ni nosom van, razvila se grozna atmosfera sumnjiavosti. Razliiti su ljudi bili zaraeni manijom pijuniranja i uljali su se uokolo a-puui da je svatko drugi pijun komunista, ili trockista, ili anarhista ili koga sve ne. Debeli ruski agent odvlaio je naizmjence u stranu sve strane izbjeglice i uverljivo objanjavao da je sve to anarhistika zavjera. Promatrao sam ga sa stanovitim zanimanjem, jer sam tada prvi put vidio osobu, koje je profesija bila prianje lai ako se ne ubroje novinari. Bilo je neega odbojnoga u parodiji otmjenoga hotelskoga ivota koja se i dalje odvijala iza kapcima zatvorenih prozora usred praskanja puanih pucnjeva. Prednja je blagovaonica naputena nakon to je kroz prozor proao metak i okrhnuo stup, tako da su se gosti tiskali u jednoj mranoj stranjoj sobi gdje nikad nije bilo dovoljno slobodnih stolova. Broj konobara se smanjio neki su od njih bili lanovi CNT-a pa su se prikljuili opem trajku i privremeno su odbaene bijele koulje, ali obroci su se i dalje posluivali s prividom obreda. Meutim, za jelo praktiki nije bilo niega. Toga etvrtka naveer glavno jelo za veeru bila je jedna sardina po osobi. Hotel ve danima nije imao kruha, a ak je i vina sve vie ponestajalo tako da smo pili sve starija i starija vina po sve viim i viim cijenama. Nestaica hrane nastavila se jo nekoliko dana nakon to su prestale borbe. Sjeam se, tri smo dana za redom moja ena i ja dorukovali komadi kozjeg sira bez kruha i iega za pie. Jedino je narana bilo obilje. Francuski vozai kamiona donijeli su u hotel velike koliine svojih narana. Bili su divlja gomila; imali su sa sobom nekoliko jedrih panjolskih djevojaka i divovskog nosaa u crnoj koulji. U svako drugo vrijeme mali snob od direktora hotela uinio bi sve to moe da im bude to neudobnije, zapravo odbio bi ih primiti u hotel, ali tada su bili popularni jer su, za razliku od nas ostalih, imali privatnu zalihu kruha to smo ga svi pokuavali uicati od njih. Proveo sam tu posljednju no na krovu, a idui dan doista se inilo da se borba pribliava kraju. Mislim da toga dana u petak nije bilo mnogo pucanja. inilo se da nitko ne zna sigurno dolaze li doista trupe iz Valencije; stigle su, zapravo, te veeri. Vlada je radiom emitirala poluumirujue poluprijetee poruke, traei da svi pou kuama i govorei da e svi koji poslije odreenog sata budu otkriveni kako nose oruje biti uhapeni. Vladinim emisijama nije se poklanjalo mnogo oanje, ali ljudi su posvuda iezavali s barikada. Ne dvojim da je za to

uglavnom bila odgovorna nestaica hrane. Sa svih se strana ula ista primjedba: Nemamo vie hrane, moramo se vratiti na posao. S druge strane, graanska je straa mogla ostati na svojim mjestima, jer je mogla raunati na to da e dobivati svoje obroke tako dugo dok u gradu ima hrane. Poslije podne su ulice ve bile gotovo normalne, iako su naputene barikade jo stajale; Ramblas je vrvio ljudima, gotovo su sve trgovine bile otvorene i to je ohrabrivalo najvie od svega tramvaji koji su tako dugo stajali u nepominim gomilama pokrenuli su se i poeli voziti. Graanska straa jo je drala kavanu Moka i nije sruila barikade, no neki su iznijeli stolce van i sjedili na ploniku s pukama preko koljena. U prolazu sam namignuo jednome od njih i on mi je uzvratio smijekom koji nije bio neprijateljski; prepoznao me je, naravno. S telefonske centrale sputena je anarhistika zastava, i sad je visjela samo katalonska zastava. To je znailo da su radnici definitivno potueni; shvatio sam iako, zbog svoga politikog neznanja, ne tako jasno kao to bih bio morao da e doi do odmazde kad se vlada bude osjeala sigurnijom. Ali tada me nije zanimao taj aspekt stvari. Osjeao sam jedino duboko olakanje zbog toga to je prestala paklenska buka pucnjave i to je ovjek mogao nabaviti neto hrane te nai malo mira i odmora prije povratka na frontu. Te je veeri moralo biti ve vrlo kasno kad su se na ulicama pojavile prve trupe iz Valencije. Bila je to ju-nsna straa, jo jedna formacija slina graanskoj strai i carabinerosima (to jest formacija koja je prvenstveno bila odreena za policijski posao), uz odabrane trupe Republike. inilo se da su odjedanput jednostavno iskoili iz tla; vidjeli ste ih posvuda kako patroliraju ulicama u grupama po desetorica - visoki mukarci u sivim ili plavim uniformama, s dugakim pukama prebaenim preko ramena i po jednim automatom na svaku grupu. U meuvremenu je trebalo obaviti jedan delikatan posao. est puaka koje smo upotrebljavali za stra-arenje u tornjevima opservatorija jo je tamo lealo i na svaki smo ih nain morali vratiti u zgradu POUM-a. Trebalo ih je samo prenijeti preko ulice. One su bile dio stalnog naoruanja zgrade, ali iznijeti ih na ulicu znailo je ogrijeiti se o vladinu naredbu, i ako bismo bili uhvaeni s njima u rukama, sigurno bismo bili uhapeni jo gore, puke bi bile konfiscirane. Sa samo dvadeset i jednom pukom u zgradi, nismo sebi mogli dopustiti da est od njih izgubimo. Poslije mnogo

rasprave o tome koji bi bio najbolji nain, jedan crvenokosi panjolski mladi i ja poesmo ih krijumariti van. Bilo je dosta lako zavarati jurinu strau; opasnost su bili graanski straari u Moki koji su dobro znali da smo imali puke u opservatoriju i mogli bi nas odati kad bi vidjeli da ih nosimo preko ulice. Svaki se od nas djelomino razodje-nuo i prebacio puku preko lijevog ramena, s kundakom ispod pazuha a cijevi niz hlanicu. Na nesreu, to su bili dugaki mauseri. ak ni ovjek visok kao to sam to ja ne moe nositi dugaki mauser u hlanici bez smetnje. Bilo je nesnosno silaziti niz poput vadiepa zavojito stubite opservatorija posve ukoene lijeve noge. Naavi se na ulici, otkrismo da se moemo kretati samo krajnje polako, tako polako da ne treba svijati koljena. Ispred kina sam ugledao grupu ljudi kako me promatra s velikim zanimanjem dok sam se vukao korakom kornjae. Cesto se pitam to su mislili o tome to mi je. Ranjen u ratu, moda. No, sve su puke prokrijumarene preko ulice bez incidenta. Idui su dan jurini straari bili posvuda, hodajui ulicama poput osvajaa. Nije bilo sumnje da se vlada ' dnostavno razmee snagom kako bi zastraila stanovnitvo koje, ve je to znala, ne bi ni pruilo otpor; da je bilo ikakvog stvarnog straha od novog izbijanja bune, jurina bi straa boravila u kasarnama, a ne bi bila rasprena ulicama u malim skupinama. Bile su to sjajne trupe, daleko najbolje koje sam vidio u panjolskoj i, premda pretpostavljam da su u odreenom smislu bile neprijatelj, ipak mi je bio ugodan pogled na njih. No promatrao sam ih kako tumaraju tamo i amo s nekom vrstom uenja. Bio sam nauen na otrcanu, oskudno naoruanu miliciju na aragonskoj fronti i nisam znao da Republika ima takve trupe. To nisu bili samo fiziki odabrani ljudi, najvie me je zapanjilo njihovo oruje. Svi su bili naoruani novim novcatim pukama, tipa poznatog kao ruska puka (te je puke slao u panjolsku SSSR, ali vjerujem da su se proizvodile u Americi)/ Pregledao sam jednu od njih. Bila je daleko od savrene puke, ali neizmjerno bolja od groznih starih samarica koje smo mi imali na fronti. Svaki je jurini straar imao automatski pitolj i na desetoricu po jedan automat; mi smo na fronti imali u prosjeku jednu strojnicu na pedeset ljudi, a pitolji i revolveri mogli su se nabaviti samo ilegalno. Zapravo, iako to do tada nisam zamijetio, posvuda je bilo isto. Graanska straa i carabinerosi, iako uope nisu trebali ii na frontu, bili su bolje naoruani i daleko bolje odjeveni od

nas. Pretpostavljam da je isto tako u svim ratovima uvijek isti kontrast izmeu sjajne policije u pozadini i otrcanih vojnika na liniji. Sve u svemu, jurini su se straari poslije dan ili dva vrlo dobro slagali sa stanovnitvom. Prvi je dan bilo stanovitih neprilika jer su se neki jurini straari djelujui prema uputama, pretpostavljam poeli ponaati provokativno. U grupama su ulazili u tramvaje, pretraivali putnike i, ako bi im u depovima nali lanske karte CNT-a, derali bi ih i gazili po njima nogama. To je dovelo do tunjave s naoruanim anarhistima pa je nekoliko ljudi ubijeno Vrlo su brzo, meutim, jurini straari odbacili svoje osvajako ponaanje i odnosi su postali donekle prijateljski. Zapaalo se da ih je veina ve za dan ili dva pronala djevojku. Barcelonske borbe dale su vladi u Valenciji dugo eljenu ispriku da preuzme potpuniju vlast u Kataloniji. Radnike milicije trebalo je raspustiti i rasporediti meu Narodnu armiju. panjolska republikanska zastava leprala je u cijeloj Barceloni tada sam je, mislim, vidio prvi put, osim iznad faistikih rovova. U radnikim etvrtima ruile su se barikade, dosta nepotpuno jer je mnogo lake sagraditi barikadu nego vratiti kamenje natrag na mjesto. Bilo je doputeno da barikade ostanu na mjestu ispred zgrada PSUC-a, i doista su mnoge ostale sve do lipnja. Graanska straa i dalje je drala strateke toke. Iz uporita CNT-a zaplijenjene su velike koliine oruja, iako ne sumnjam da je dosta toga izbjeglo zapljeni. La Batalla se i dalje pojavljivala, ali bila je toliko cenzurirana da je napokon prva strana bila gotovo potpuno prazna. Listovi PSUC-a nisu se cenzurirali i objavljivali su podjarivake lanke koji su zahtijevali zabranu POUM-a. POUM je proglaen preruenom faistikom organizacijom a agenti PSUC-a raspaavali su po itavom gradu karikaturu koja je prikazivala POUM kao lik to skida sa sebe masku obiljeenu srpom i ekiem te otkriva ogavno, manijakalno lice sa znakom kukastog kria. Oito je slubena verzija barcelonskih borbi ve bila utvrena: trebalo ih je prikazati kao pe-tokolonaku faistiku pobunu koju je organizirao iskljuivo POUM. U hotelu je grozna atmosfera sumnje i neprijateljstva postala jo gora sad kad su borbe prestale. S obzirom na optube koje su se stalno dobacivale, bilo je nemogue ostati neutralan. Pote su opet radile, poele su stizati ane komunistike novine i njihovi prikazi borbi nisu bili samo estoko stranaki, ve naravno i bezglavo ne-ni s obzirom na injenice. Mislim da su neki

komunisti koji su tamo bili i vidjeli to se stvarno dogaalo bili goreni zbog interpretacije to se pridavala tim zbivanjima ali naravno morali su se drati svoje strane. Na prijatelj komunist opet mi je priao i upitao me ne bih li preao u internacionalne brig ade. Bio sam prilino iznenaen. Vae novine govore da sam faist rekao sam. Sigurno bih bio politiki sumnjiv, zato to dolazim iz POUM-a. Oh, to nije vano. Uostalom, samo ste izvravali naredbe. Morao sam mu rei da se poslije tog sukoba ne mogu pridruiti nikakvoj jedinici pod kontrolom komunista. Prije ili kasnije to bi moglo znaiti da u biti upotrijebljen protiv panjolske radnike klase. ovjek nije mogao znati kad e takvo neto ponovno izbiti, i ako u u takvom sukobu uope morati upotrijebiti svoju puku, upotrijebit u je na strani radnike klase, a ne protiv nje. Bio je vrlo pristojan u vezi s tim. Ali od tada se cijela atmosfera promijenila. ovjek nije mogao, kao prije, ostati prijatelj iako se nije slagao i popiti neto sa svojim navodnim politikim protivnikom. U hotelskom je salonu bilo runih prepirki. U meuvremenu su zatvori ve bili puni i prepuni. Nakon to su borbe zavrene anarhisti su, naravno, oslobodili svoje zatvorenike, ali graanska straa nije oslobodila svoje i veina ih je baena u zatvor te zadrana tamo bez suenja, u mnogim sluajevima mjesecima. Kao i obino, hapeni su potpuno nevini ljudi zbog pogreaka policije. Spomenuh prije da je Douglas Thompson bio ranjen negdje poetkom travnja. Kasnije smo izgubili s njim vezu, kao 'to se esto dogaalo kad bi netko bio ranjen, jer su ranjenike esto premjetali iz bolnice u bolnicu. On je zapravo bio u bolnici u Tarragoni i vraen je natrag u Barcelonu otprilike u vrijeme kad su poele borbe. U utorak ujutro sreo sam ga na ulici, prilino zbunjenog zbog pucnjave koja se posvuda ula. Postavio je pitanje koje su svi postavljali: Koji je vrag sve to? Objasnih mu koliko sam mogao. Thompson smjesta kaza: Ja u ostati izvan toga. Ruka mi je jo u loem stanju. Vratit u se u hotel i ostati tamo. Vratio se u svoj hotel, ali na nesreu (kako je vano u ulinim borbama poznavati lokalnu geografiju!) to je bio hotel u dijelu grada pod kontrolom graanske strae. Izvrena je racija i Thompson je uhapen, baen u zatvor i zadran osam dana u eliji tako punoj ljudi da nitko nije imao mjesta lei. Bilo je mnogo slinih sluajeva. Brojni stranci sumnjiva politikog glasa bili su u bijegu, s policijom za petama i u neprekidnu strahu od denuncijacije. Najgore je bilo Talijanima i Nijemcima koji nisu imali pasoe i uglavnom ih je traila tajna policija u vlastitim

zemljama. Ako bi bili uhapeni, nali su se izloeni deportaciji u Francusku, to je moglo znaiti da e ih vratiti u Italiju ili Njemaku, gdje je samo bog znao kakvi ih uasi oekuju. Poneka strankinja urno je sredila svoj poloaj udajui se za panjolca. Jedna njemaka djevojka koja nije imala nikakvih dokumenata doskoila je policiji glumei nekoliko dana ljubavnicu nekog ovjeka. Sjeam se izraza srama i oaja na licu jadne djevojke kad sam sluajno naletio na nju dok je izlazila iz mukareve spavaonice. Naravno, nije bila njegova ljubavnica, ali nedvojbeno je mislila kako ja mislim da jest. ovjek je cijelo vrijeme imao ruan osjeaj da bi ga netko tko mu je do tada bio prijatelj mogao denuncirati tajnoj policiji. Duga mora borbe, buka, nedostatak hrane i sna, pomijeana napetost dosadna sjedenja St\mvu i nedoumice oko toga hou li idue minute sam biti pogoen ili u ja biti prisiljen u nekoga pucati, unitili su mi ivce. Stigao sam do toke gdje bih svaki put zgrabio pitolj kad bih zauo lupu vrata. U subotu ujutro izvana se ula buka pucnjeva i svi su povikali: Opet poinje! Istrao sam na ulicu i ustanovio da to neki ju-rini straari pucaju na bijesna psa. Nitko tko je tada bio u Barceloni, i jo mjesecima kasnije, nee zaboraviti eroznu atmosferu koju su stvorili strah, sumnjienja, mrnja, cenzurirane novine, pretrpani zatvori, ogromni redovi za hranu i vrebajue bande naoruanih ljudi. Pokuao sam pruiti neki pojam o tome kakav je to bio osjeaj nalaziti se usred barcelonskih borbi; ipak drim da nisam uspio prenijeti dostatno udnovatost toga vremena. Jedna od stvari koja mi se urezala u sjeanje kad razmiljam o tome jesu sluajni kontakti to ih je ovjek imao u to vrijeme, letimina zapanja u vezi s onima koji se nisu borili i kojima je sve to bilo jednostavno besmisleno komeanje. Sjeam se da sam vidio moderno odjevenu enu kako ee Ramblasom s koarom za kupovinu preko ruke i vodei bijelog pudla, dok su ulicu ili dvije dalje praskale i tretale puke. Moe se pretpostaviti da je bila gluha. Ili mukarac kojeg sam vidio kako juri potpuno praznom Plaom de Catalu-nom, maui u svakoj ruci bijelom maramom. Ili velika grupa ljudi, svi odjeveni u crno, koji su oko pol sata neprekidno pokuavali prijei Plau de Cataluiiu, nikako ne uspijevajui. Svaki put kad bi provirili iza ugla iz pokrajnje ulice, mitraljesci PSUC-a iz hotela Colon otvorili bi vatru i odbacili ih ne znam zato, jer su oito bili nenaoruani. Mislio sam kasnije da su moda ili na sprovod. I ovjeuljak koji je bio uvar

u muzeju iznad ohorame i koji je, kako se inilo, sve to smatrao drutvenim dogaajem. Bilo mu je tako drago to ga posjeuju Englezi Englezi su tako simpatico, rekao je Nadao se da emo se svi vratiti i ponovno ga posjetiti kad prestane guva; ja sam ga zapravo i posjetio. I jo jedan sitan ovjek, skrivajui se u vei, koji je zadovoljno trzao glavom prema paklenskoj pucnjavi na Plazi de Cataluni i kazao (kao da primjeuje kako je lijepo jutro): I tako opet imamo devetnaesti srpnja! I ljudi u postolarskoj radionici koji su mi izraivali izme. Bio sam tamo prije borbi, nakon to su zavrene i, tek na nekoliko minuta, za vrijeme kratkog primirja 5. svibnja. Bila je to skupa radnja i ljudi su u njoj bili lanovi UGT-a, moda i PSUC-a u svakom sluaju bili su politiki na drugoj strani i znali su da sluim u POUM-u. Pa ipak je njihovo stajalite bilo potpuno indiferentno. Ba je alosno sve to, zar ne? I tako loe za poslove. teta to ne prestane! Kao da takvih stvari nije bilo dosta na fronti! itd. itd. Sigurno je velik broj ljudi, moda veina stanovnika Barcelone, promatrao sve to bez i traka zanimanja, ili s nita vie zanimanja no to bi ga osjeali u kakvu zranom napadu. U ovom sam poglavlju opisao samo svoja osobna iskustva. U iduem poglavlju moram pretresti najbolje kako umijem vee probleme ono to se doista dogodilo i s kakvim rezultatima, to je u svemu tome bilo dobro a to loe i tko je bio odgovoran, ako je netko bio. Iz barcelonskih je borbi izvueno toliko mnogo politikog kapitala da je vano pokuati stei uravnoteen pogled na to. O toj je temi ve napisano obilje materijala, dovoljno da se ispune mnoge knjige, i mislim da neu pretjerati ako kaem da je devet desetina od toga neistinito. Gotovo sve novinske prikaze objavljene u ono vrijeme izmislili su novinari koji su se drali podalje, a ti izvjetaji nisu bili samo netoni s obzirom na injenice, ve su i namjerno dovodili u zabludu. Kao i obino, bilo je doputeno da samo jedna strana tog pitanja dopre do javnosti. Poput svih koji su tada bili u Barceloni, ja sam vidio samo ono to se dogaalo u mojoj neposrednoj blizini, ali vidio sam i uo dovoljno tako da mogu osporavati mnoge lai to su se irile. Kao i prije, ako vas ne zanimaju politike polemike i mnotvo partija i pot-partija s njihovim zbunjujuim imenima (slinima imenima generala u kakvu kineskom ratu), molim vas da to preskoite. Grozno je kad se ovjek mora upustiti u pojedinosti meupartijskih polemika; kao da se uranja u

zahodsku jamu. Ali nuno je pokuati pronai istinu, toliko koliko je to mogue. Ta bijedna kavga u jednome dalekom gradu vanija je no to bi se moglo initi na prvi pogled. 11 Nikad nee biti mogue donijeti potpuno toan i nepristran prikaz barcelonskih borbi, zato to nuni podaci ne postoje. Budui povjesniari nee se imati na to osloniti, osim velikih koliina optubi i partijske propagande. I ja sam imam malo podataka osim onoga to sam vidio vlastitim oima ili uo od svjedoka za koje vjerujem da su pouzdani. Mogu, meutim, osporiti neke od najflagrantnijih lai i pokuati smjestiti taj sukob u neku vrstu perspektive. Ponajprije, to se tono dogodilo? Ve neko vrijeme prije toga posvuda je u Kataloniji vladala napetost. U prethodnim poglavljima ove knjige donekle sam prikazao sukob izmeu komunista i anarhista. Do svibnja 1937. stvari su dosegle toku na kojoj se neka vrsta estoke provale mogla smatrati neizbjenom. Neposredni povod razdora bio je nalog vlade da se preda sve privatno oruje, istodobno s odlukom da se formira teko naoruana nepolitika policijska sila iz koje je trebalo iskljuiti lanove sindikata. Znaenje toga svima je bilo oito; takoer je bilo oito da e idui potez biti preuzimanje nekih kljunih industrija pod kontrolom CNT-a. K tome, meu radnikom klasom osjeala se stanovita ogorenost zbog sve vee razlike izmeu bogatstva i siromatva te opeg maglovitog dojma da je revolucija sabotirana. Mnogi su ljudi bili ugodno iznenaeni kad 1. svibnja nije bilo izgreda. Vlada je 3. svibnja odluila preuzeti telefonsku centralu kojoj su, od poetka rata, radili uglavnom radnici CNT-a; tvrdilo se da se u centrali loe radi i da se prislukuju slubeni razgovori. Salas, ef policije (koji moda jest, a moda i nije prekoraio naredbe) poslao je tri kamiona puna naoruanih graanskih straara da zauzmu zgradu, dok su ulice ispred nje raistili naoruani policajci u civilnoj odjei. Otprilike u isto vrijeme, grupe graanske strae zauzele su razne druge zgrade na stratekim tokama. Ma kakve mogle biti stvarne namjere, postojalo je rasprostranjeno uvjerenje da je to bio znak graanskoj strai i PSUC-u (komunistima i socijalistima) za opi napad na CNT. Gradom je projurio glas da su napadnute radnike zgrade, na

ulicama su se pojavili naoruani anarhisti, rad je prestao i smjesta su izbile borbe. Te noi i idueg jutra posvuda su u gradu sagraene barikade i borbe nisu prestajale sve do jutra 6. svibnja. Borbe su, meutim, bile uglavnom defenzivne na obje strane. Zgrade su bile opsjednute ali, koliko ja znam, nijedna nije bila osvojena i nije upotrijebljena artiljerija. Grubo govorei, snage CNT-FAI-POUM-a drale su radnika predgraa, a naoruane policijske snage i PSUC drali su sredinji i poslovni dio grada. estoga svibnja nastalo je primirje, ali borbe su uskoro opet poele, vjerojatno zbog prenagljenih pokuaja graanske strae da razorua radnike CNT-a. Sljedeeg su jutri, meutim, ljudi svojevoljno poeli naputati barikade. Do, otprilike, noi 5. svibnja CNT je bolje stajao i velik broj pripadnika graanske strae se predao. Ali nije postojalo nikakvo opeprihvaeno vodstvo niti neki odreeni plan zapravo, koliko se moglo prosuditi, nije bilo uope nikakva plana osim neodreene odlunosti da se prui otpor graanskoj strai. Slubeno vodstvo CNT-a pridruilo se voama UGT-a usrdnim niolbama da se svi vrate na posao; prije svega, ponestajalo je hrane. U takvim okolnostima nitko nije bio dovoljno siguran u ishod da bi nastavio borbe. Do poslije-podneva 7. svibnja uvjeti su bili gotovo normalni. Te je veeri stiglo est tisua jurinih straara, poslanih morem iz Valencije, i preuzelo kontrolu u gradu. Vlada je objavila naredbu da se preda sve oruje osim onoga koje dre regularne snage te su iduih nekoliko dana zaplijenjene velike koliine oruja. to se tie gubitaka, slubeno je saopeno da je u borbama bilo etiristo poginulih i oko tisuu ranjenih. etiri stotine poginulih moda je pretjerano, ali kako nema naina da se to verificira, mora se prihvatiti kao tono. Drugo, valja rei kakve su bile kasnije posljedice borbi. Oito je da se ne moe sa sigurnou rei kakve su one doista bile. Ne postoje nikakvi dokazi o tome da su nemiri izravno utjecali na tok rata, iako bi svakako morali utjecati da su potrajali samo koji dan dulje. Nemiri su proglaeni izlikom za uspostavljanje izravne kontrole Valencije nad Katalonijom, za ubrzano razbijanje milicija i za zabranu POUM-a, a nedvojbeno su imali svoj udio i u ruenju Caballerove vlade. Ali moemo smatrati sigurnim da bi se te stvari ionako dogodile u svakom sluaju. Pravo je pitanje jesu li radnici CNT-a koji su izali na ulicu dobili ili izgubili time to su tom prilikom pokazali spremnost za otpor. Moje je miljenje, iako je to puko nagaanje, da su vie dobili no to

su izgubili. Zauzimanje barcelonske telefonske centrale bilo je samo jedan incident u dugom procesu. Od prethodne godine, izravna vlast postupno je prikrivenim nainom otimana iz ruku sindikata i ope je kretanje ilo sve dalje od vlasti radnike klase te prema centraliziranoj vlasti koja je vodila ka dravnom kapitalizmu ili, moda, ka ponovnom uvoenju privatnog kapitalizma. injenica da je u toj fazi izbio otpor vjerojatno je usporila taj proces. Godinu dana poslije izbijanja rata, katalonski su radnici izgubili mnogo od svoje moi, ali poloaj im je jo bio razmjerno povoljan. Mogao je biti i mnogo manje povoljan da su bili dali do znanja kako e pokleknuti pred ma kakvom vrstom provokacije. Postoje situacije kad se bolje isplati boriti se i biti poraen nego uope se ne boriti. Tree, kakva se svrha, ako je neke bilo, nalazila iza izbijanja nemira? Je li to bio kakav coup d'etat ili revolucionarni pokuaj ? Je li konaan cilj bilo ruenje vlade? Je li to uope bilo unaprijed smiljeno? Moje je miljenje da su borbe bile unaprijed smiljene jedino utoliko to su ih svi oekivali. Nije bilo nikakvih znakova nekog vrlo odreenog plana ni na jednoj strani. Na anarhistikoj strani akcija je bila gotovo sigurno spontana, jer je to bila stvar uglavnom niih slojeva. Ljudi su izali na ulice, a njihovi su ih politiki voe nevoljko slijedili, ili ih uope nisu slijedili. Jedini ljudi koji su makar i govorili u revolucionarnom duhu bili su Prijatelji Durrutija, mala ekstremistika grupa unutar FAI-ja, te POUM. Ali i oni su samo slijedili, a nisu vodili. Prijatelji Durrutija raspaali su neku vrstu revolucionarnog letka, ali on se nije pojavio do 5. svibnja i ne moe se rei da je zapoeo borbe koje su poele same od sebe dva dana prije. Slubeno vodstvo CNT-a od poetka se odricalo cijeloga tog sukoba. Za to je postojalo nekoliko razloga. Ponajprije, injenica da je CNT jo bio zastupljen u vladi i u Generaliteu osigurala je da njegovi voe budu konzervativniji od svojih sljedbenika. Drugo, glavni je cilj vodstva CNT-a bio stvaranje saveza s UGT-om, a borbe su vrlo lako mogle proiriti jaz izmeu CNT-a i UGT-a, barem privremeno. Iree iako to tada nije bilo openito poznato anarhistiki voe plaili su se da bi moglo doi do strane intervencije ako stvari prijeu odreenu toku i ako radnici zauzmu grad, to su vjerojatno bili u poloaju da

uine 5. svibnja. Jedna britanska krstarica i dva britanska razaraa opkolili su luku, a nedvojbeno je u blizini bilo i drugih ratnih brodova. Britanske su novine razglasile da ti brodovi kreu prema Barceloni kako bi zatitili britanske interese, ali zapravo nisu uinili nijedan potez u tom smislu; naime, nisu iskrcali nijednog ovjeka niti ukrcali ikakve izbjeglice. Ne moe se znati pouzdano, ali barem je samo po sebi vjerojatno da bi britanska vlada, koja nije ni prstom maknula da spasi panjolsku vladu od Franca, intervenirala dovoljno brzo kako bi je spasila od vlastite radnike klase. Vodstvo POUM-a nije se odreklo sukoba, ono je zapravo ohrabrivalo svoje sljedbenike da ostanu na barikadama i ak je odobrilo (u La Batalli od 6. svibnja) ekstremistiki letak koji su objavili Prijatelji Durrutija. (U vezi s tim letkom postoji velika neizvjesnost i ini se da danas nitko nije u stanju pribaviti koji primjerak.) U nekim je stranim novinama opisan kao raspaljivaki plakat kojim je bio oblijepljen itav grad. No takva plakata nipoto nije bilo. Usporeujui razliite izvjetaje, rekao bih da je taj letak traio (i) stvaranje revolucionarnog vijea (junte), (ii) strijeljanje onih koji su bili odgovorni za napad na telefonsku centralu i (iii) razoru-avanje graanske strae. Takoer je donekle neizvjesno u kakvom je opsegu La Batalla izrazila suglasnost s letkom. Ja nisam vidio ni taj letak ni La Batallu od tog datuma. Jedini letak koji sam vidio za vrijeme borbi bio je onaj to ga je izdala mala grupa trockista (Boljevici--lenjinisti) 4. svibnja. On je donosio samo: Svi na barikade opi trajk svih industrija osim ratnih industrija. (Drugim rijeima, zahtijevao je samo ono to se ve dogaalo.) Ali u stvarnosti je stajalite POUM-ova vodstva bilo neodluno. Oni nikad nisu bili za ustanak dok se ne dobije rat protiv Franca; s druge strane, radnici su izali na ulice i vodstvo POUM-a prihvatilo je dosta cjeidlaarsko marksistiko naelo da je dunost revolu-ionarnih partija da budu s radnicima kad su oni na uli-arna. Odatle su, unato izgovaranju revolucionarnih rola Q ponovnom buenju duha od 19. srpnja i slino inili sve to su mogli da ogranie djelovanje radnika na defenzivu. Primjerice, nikad nisu naredili napad ni na koju zgradu; svojim su sljedbenicima samo naredili da ostanu na strai i, kao to spomenuh u prethodnom poglavlju, da ne pucaju ako se to moe izbjei. La Batalla je takoer objavila uputu o tome da trupe ne naputaju frontu. Koliko se

moe procijeniti, rekao bih da se odgovornost POUM-a svodi na to to je poticao ljude da ostanu na barikadama i to je moda odreen broj ljudi natjerao da ostane tamo dulje nego to bi to inae bili uinili. Oni koji su tada bili u osobnom kontaktu s voama POUM-a (ja nisam bio) rekli su mi da je njih itava ta stvar ozlojedila, ali su osjeali da se moraju pridruiti. Kasnije je, naravno, iz toga stvoren politiki kapital na uobiajeni nain. Gorkin, jedan od voa POUM-a, ak je kasnije govorio o slavnim danima svibnja. Sa propagandnog stajalita to je moda bila ispravna linija; lanstvo POUM-a sigurno se donekle povealo u vrijeme kratkog razdoblja prije njegove zabrane. Taktiki je moda bilo pogreno pruiti podrku letku Prijatelja Durrutija koji su bili vrlo mala organizacija i inae neprijateljski raspoloeni prema POUM-u. S obzirom na ope uzbuenje i ono to se govorilo na obje strane, taj letak nije zapravo znaio mnogo vie od Ostanite na barikadama, ali time to se inilo da ga odobravaju dok ga je anarhistiki list Solidaridad Obrera odbacio, voe 1 OUM-a olakale su komunistikoj tampi da kasnije kae kako su borbe bile neka vrst bune to ju je organizi-^cuskjjuivo POUM. Moemo, meutim, biti sigurni Je an nedavni broj Inprecora navodi upravo suprotno da je La Batalla naredila POUMovim dat^3"13 naPuste frontu! Stvar se lako moe razjasniti ako se pogleda La Batalla od spomenutog da bi komunistika tampa to rekla u svakom sluaju To nije bilo nita u usporedbi s optubama koje su se iznosile i prije i poslije s jo manje dokaza. Voe CNT-a nisu mnogo postigle svojim opreznijim stavom; stekli su pohvale radi svoje lojalnosti, ali izbaeni su i iz vlade i iz Generalitea im se ukazala prilika. Koliko se moglo prosuditi prema onome to su ljudi tada govorili, prave revolucionarne nakane nije bilo nigdje. Ljudi iza barikada bili su obini radnici CNT-a, moda s neto malo radnika UGT-a meu njima, i njihova namjera nije bila ruenje vlade, ve otpor onome to su smatrali, bilo to tono ili ne, napadom policije. Njihovo je djelovanje bilo u biti defenzivno i sumnjam bi li ga trebalo opisivati, kao to je to uinila gotovo sva strana tampa, kao ustanak. Ustanak podrazumijeva agresivno djelovanje i konaan plan. Tonije je rei da su to bili izgredi vrlo krvavi izgredi, jer su obje strane imale u rukama vatreno oruje i bile su ga spremne upotrijebiti.

No kakve su bile namjere na drugoj strani? Ako to nije bio anarhistiki coup d'etat, je li moda bio komunistiki coup d'etat planirani pokuaj da se jednim udarcem uniti mo CNT-a? Ja ne vjerujem da jest, iako bi stanovite stvari mogle ovjeka navesti da posumnja u to. Znaajno je da se neto vrlo slino (naoruana policija, prema nareenjima iz Barcelone, zauzela je telefonsku centralu) dogodilo dva dana kasnije u Tarragoni. A u Barceloni napad na telefonsku centralu nije bio izolirani in. U razliitim dijelovima grada, skupine graanske strae i pristaa PSUC-a osvojile su zgrade na stratekim tokama, ako i ne ba tono prije nego to su borbe poele, u svakom sluaju iznenaujue brzo. Ali moramo se prisjetiti da su se te stvari dogaale u panjolskoj, a ne u Engleskoj. Barcelona je grad s dugom povijeu ulinih , LJ u takvim se mjestima stvari brzo dogaaju, fraki je su spremne, svi poznaju lokalnu geografiju i kad zaone pucnjava, ljudi zauzimaju svoja mjesta gotovo kao u protupoarnoj vjebi. Oni koji su bili odgovorni osvajanje telefonske centrale vjerojatno su oekivali nevolje iako ne u opsegu koji su stvarno poprimile i pripremili su se za njih. Ali iz toga ne proizlazi da su planirali opi napad na CNT. Postoje dva razloga zbog kojih ne vjerujem da je ijedna strana obavila pripreme za opsene borbe: (i) Nijedna strana nije prethodno dovela trupe u Barcelonu. Borbe su se vodile samo izmeu onih koji su ve bili u Barceloni, uglavnom izmeu civila i policije. (ii) Hrane je ponestalo gotovo odmah. Svatko tko je bio u vojsci u panjolskoj zna da je jedina ratna operacija to je panjolci dobro obavljaju prehrana svojih trupa. Krajnje je nevjerojatno da i jedna i druga strana ne bi unaprijed uskladitile hranu, da su planirale tjedan ili dva ulinih borbi. I konano, neto o tome tko je imao pravo a tko krivo u tom sukobu. U stranoj antifaistikoj tampi uzvitlana je silna praina ali, kao i obino, samo je jedna strana tog sluaja barem donekle sasluana. Kao posljedica toga, barcelonske borbe prikazane su kao buna nelojalnih anarhista i trockista koji su zadali udarac u lea panjolskoj vladi i tako dalje. No stvar nije bila ba tako jednostavna. Nema sumnje, kad se nalazite u ratu s opasnim neprijateljem, bolje je da ne zapoinjete meusobne borbe; ali valja se prisjetiti da je za svau potrebno dvoje i da ljudi ne poinju graditi barikade ako nisu pretrpjeli neto to smatraju provokacijom. Nevolje su izbile, dakako, zbog naredbe vlade da anarhisti predaju svoje oruje. U engleskoj je tampi to prevedeno na engleske izraze i dobilo je ovaj oblik: da je

oruje bilo oajniki potrebno na aragonskoj fronti a nije se moglo onamo poslati zato to su ga zadravali nepatriotski anarhisti. Izraziti to na ovaj nain, znailo je ignorirati stanje kakvo je doista postojalo u panjolskoj. Svi su znali da i anarhisti i PSUC gomilaju oruje, a kad su u Barceloni izbile borbe, to je postalo jo jasnije; obje strane stvorile su velike koliine oruja. Anarhistima je bilo posve jasno da e PSUC, politiki glavna snaga u Kataloniji, zadrati svoje oruje ako oni svoje i predaju; a to se zapravo i dogodilo kad su borbe prestale. U meuvremenu, na ulicama su se vidjele velike koliine oruja koje bi bilo i te kako dobrodolo na fronti, ali koje je bilo zadrano za nepolitike policijske snage u pozadini. A ispod toga se nalazila nepomirljiva razlika izmeu komunista i anarhista koja bi prije ili kasnije vjerojatno dovela do neke vrste sukoba. Poslije poetka rata silno je poraslo lanstvo Komunistike partije panjolske koja je osvojila veinu politike moi, a u panjolsku su dole i tisue stranih komunista od kojih su mnogi vrlo otvoreno izraavali namjeru da likvidiraju anarhizam im bude dobijen rat protiv Franca. U tim se okolnostima teko moglo oekivati od anarhista da predaju oruje kojeg su se domogli ljeti 1936. godine. Zauzimanje telefonske centrale bilo je samo ibica koja je potpalila ve postojeu bombu. Moda bi se eventualno moglo pojmiti da su oni koji su za to bili odgovorni zamiljali kako to nee dovesti do nevolja. Govorilo se da je Companvs, katalonski predsjednik, samo nekoliko dana prije toga uz smijeak izjavio kako e anarhisti pristati na sve. No to nipoto nije bio mudar potez. Ve su nekoliko mjeseci u raznim dijelovima panjolske postojali oruani sukobi izmeu komunista i anarhista. Katalonijai, osobito, Barcelona, nalazila se u stanju napetosti koje je ve dovelo do ulinih tunjava, 3 New Statesman (14. svibnja) 1 LC hoistava i slino. Iznenada se gradom proirila vijest da oruani ljudi napadaju zgrade koje su radnici osvojili srpanjskim borbama i kojima su pridavali veliko sentimentalno znaenje. Moramo se prisjetiti da radniko stanovnitvo nije voljelo graansku strau. U toku generacija la guardia je bila jednostavno privjesak zemljoposjednika i vlasnika, a graanska straa bila je dvostruko omraena zato to se sumnjalo, posve opravdano da je njezina lojalnost protiv faista bila vrlo dvojbena.0 Vjerojatno je da su osjeaji to su doveli ljude na ulice u prvih nekoliko sati bili uglavnom isti oni osjeaji koji su ih nagnali na otpor buntovnikim generalima na poetku rata. Naravno, diskutabilno je jesu li radnici CNT-a moda morali predati telefonsku centralu bez protesta. ovjekovim miljenjem o tome ravnat e njegovo stajalite u vezi s pitanjem

centralizirane vlade i vlasti radnike klase. Umjesnije bi bilo rei: Da, CNT je vrlo vjerojatno imao pravo. Ali, na kraju krajeva, vodio se rat pa nije bilo u redu to su zapoinjali borbe iza linija. S tim sam potpuno suglasan. Svaki unutranji nered vrlo je lako mogao pomoi Francu. Ali to je tono pospjeilo borbe? Vlada je moda imala pravo, a moda i nije, zauzeti telefonsku centralu; stvar je u tome da je u onim okolnostima to moglo vrlo lako dovesti do borbi. To je bila provokativna akcija, postupak koji je zapravo rekao, a vjerojatno je i namjeravao rei: Vaoj moi je kraj sad smo mi na redu. Nije bilo razumno oekivati bilo to drugo osim otpora. Ima li ovjek osjeaja za mjeru, tada mora shvatiti da pogreka nije bila nije mogla biti u situaciji takve vrste potpuno na jednoj strani. Razlog zbog kojega je bila prihvaena verzija jedne strane jest u tome to panjolske revolucionarne stranke nemaju pristupa u stranu tampu. Osobito u en^ je izbio rat, graanska straa posvuda je slala uz jau stranku. U nekoliko sluajeva kasnije tokom rata, npr. kod Santandera, lokalna graanska straa itava je prela faistima. U7 gleskoj tampi, potrebna je dugotrajna potraga da bi se pronaao neki povoljan osvrt, u svim razdobljima rata s obzirom na panjolske anarhiste. Oni su sistematski ocrnjivani i, kao to znam iz vlastita iskustva, gotovo je nemogue nai nekoga tko e objaviti neto u njihovu obranu. Pokuao sam pisati objektivno o barcelonskim borbama, iako je oito da nitko ne moe biti potpuno objektivan kad je rije o pitanju takve vrste. ovjek je praktiki prisiljen stati uz jednu stranu, a sigurno je dovoljno jasno na ijoj sam ja strani. I opet, neminovne su moje pogreke to se tie injenica, ne samo tu ve i u drugim dijelovima ovoga teksta. Vrlo je teko pisati tono o panjolskom ratu, zbog nedostatka nepropa-gandistikih dokumenata. Upozoravam sve na svoju pristranost i upozoravam sve na svoje pogreke. Ipak, uinio sam sve to sam mogao da budem poten. No vidjet e se da se moj prikaz posve razlikuje od onoga to sepojavilo u stranoj, a osobito u komunistikoj tampi. Nuno je prouiti komunistiku verziju, zato to je ona objavljena irom svijeta, zato to se otada stalno nadopunjava u kratkim razmacima i zato to je to vjerojatno najire prihvaena verzija. U komunistikom i prokomunistikom tisku, potpuna krivnja za barcelonske borbe pripisana je POUM-u. Sukob je prikazan ne kao spontana pobuna, ve kao namjerni, planirani ustanak

protiv vlade to ga jeorganizirao iskljuivo POUM, uz pomo malog broja zavedenih neobuzdanih. I vie od toga, bila je to jasna faistika zavjera, provedena po nalogu faista s idejom da se zapone graanski rat u pozadini i time paralizira vlada. POUM je bio Francova peta kolona troc-kistika organizacija koja radi u savezu s faistima. Prema Daily Workeru (11. svibnja): Njemaki i talijanski agenti koji su nahrupili u Barcelonu nboe da bi pripremili razglaeni Kongres etvrte inter-cionale, \ma\[ su jedan veliki zadatak. Taj je bio: Oni su trebali u suradnji s lokalnim trockistima pripremiti stanje nereda i krvoprolia u kojem bi Nijemci i Talijani mogli izjaviti kako nisu u stanju efikasno provoditi pomorsku kontrolu nad katalonskim obalama zbog nereda to vladaju u Barceloni i da, prema tome, ne mogu uiniti nita drugo do iskrcati svoje snage u Barceloni. Drugim rijeima, pripremala se situacija u kojoj bi vlade Njemake i Italije mogle posve otvoreno iskrcati na katalonskoj obali pjeadiju ili mornaricu, izjavljujui kako to ine u namjeri da sauvaju red ... Instrument za sve to imali su Nijemci i Talijani nadohvat ruke u obliku trockistike organizacije poznate kao POUM. POUM, djelujui u suradnji s dobro poznatim kriminalnim elementima i stanovitim drugim obmanutim osobama u anarhistikim organizacijama, planirao je, organizirao i poveo napad na zalaznici, tono tako vremenski usklaen da se poklopi s napadom na fronti kod Bilbaoa itd. itd. Dalje u tom lanku barcelonska borba postaje napad POUM-a, a u drugom lanku u istom izdanju navodi se kako nema sumnje da odgovornost za krvoprolie u Kataloniji treba poloiti pred vrata POUM--a. Inprecor (29. svibnja) pie da su oni koji su podigli barikade u Barceloni bili iskljuivo lanovi POUM-a koje je organizirala ta partija s tom svrhom. Mogao bih citirati jo mnogo vie, ali ovo je dovoljno jasno. POUM je bio posve odgovoran i POUM je radio prema faistikim nalozima. Za trenutak u dati jos izvadaka iz prikaza koji su se pojavili u komunistikom tisku; vidjet e se da su oni toliko protuslovni sami sebi da su potpuno bezvrijedni. No prije nego to to uinim, valja istai nekoliko a priori razloga zato je verzija o svibanjskim borbama kao o faistikoj pobuni koju je organizirao POUM gotovo nevjerojatna. (i) POUM nije imao ni dovoljno lanstva ni utjecaja 1 AS

da provocira nerede takve veliine. Jo je manja bila njegova mo da sazove opi trajk. On je bio politika organizacija bez ikakva odreena uporita u sindikatima i jedva da bi bio sposobniji organizirati trajk irom Barcelone nego to bi mogla (recimo) Komunistika partija Engleske organizirati opi trajk u Glasgowu. Kao to prije rekoh, stajalite POUM-a moda je pridonijelo u stanovitu stupnju prolongiranju borbi; ali oni ih ne bi bili mogli pokrenuti ak i da su eljeli. (ii) Navodna faistika zavjera poiva na pukim tvrdnjama, a svi dokazi pokazuju prema drugom smjeru. Reeno nam je kako su, prema planu, njemaka i talijanska vlada trebale iskrcati trupe u Kataloniji, ali nikakvi njemaki ili talijanski brodovi za prijevoz trupa nisu se pribliili obali. to se tie Kongresa etvrte in-ternacionale i njemakih i talijanskih agenta, to je isti mit. Koliko ja znam, nije se ak ni govorilo o Kongresu etvrte internacionale. Postojali su neodreeni planovi o kongresu POUM-a i njegovih bratskih partija (engleskog ILP-a, njemakog SAP-a itd. itd.); on je provizorno odreen negdje za srpanj dva mjeseca kasnije i jo nije stigao ni jedan jedini delegat. Njemaki i talijanski agenti nisu postojali nigdje izvan stranicaDaily Workera. Svi koji su u to vrijeme prelazili granicu, znaju da nije bilo ba tako lako nahrupiti u panjolsku, ili uostalom iz nje. (iii) Nita se nije dogodilo ni u Leridi, glavnome uporitu POUM-a, niti na fronti. Da su voe POUM-a eljele pomoi faistima, oito je da bi naredile svojim milicijama da napuste linije i propuste faiste. Ali nita takva nije ni uinjeno ni predloeno. Niti su kakvi ljudi unaprijed posebno dovedeni s linije, iako bi bilo dosta lako prokrijumariti, recimo, tisuu ili dvije tisue ljudi Socijalistika radnika partija 1 7n u Barcelonu pod raznim izlikama. A nije bilo ak ni pokuaja neizravne sabotae na fronti. Transport hrane, municije i tako dalje nastavljen je kao i obino; provjerio sam to kasnijim ispitivanjem. Povrh svega, planirani ustanak vrste kakva se sugerirala zahtijevao bi mjesece priprema, subverzivne propagande meu milicijama i tako dalje. Ali nije bilo nikakva znaka ni glasina o neemu takvom. injenica da milicija na fronti nije imala nikakve uloge u ustanku morala bi biti presudna. Da je POUM doista planirao coup d'etat, nezamislivo je da ne bi upotrijebio desetak tisua naoruanih ljudi koji su bili jedina udarna snaga to su je imali. Iz ovoga e biti dovoljno jasno da komunistika teza o POUM-ovom ustanku prema faistikim naredbama ne poiva ni na kakvim dokazima, i jo manje od toga. Dodat u jo nekoliko

izvadaka iz komunistikog tiska. Komunistiki prikazi poetnoga incidenta, napada na telefonsku centralu, dovoljno su ilustrativni; suglasni su samo u jednome, a to je svaljivanje krivnje na drugu stranu. Zapaa se da je u engleskom komunistikom tisku krivnja najprije pripisana anarhistima, a tek kasnije POUM-u. Za to postoji dosta oit razlog. U Engleskoj nisu ba svi uli za trockizam, dok svaka osoba koja govori engleski zadre pri imenu anarhist. Treba samo dati do znanja da su upleteni anarhisti, i uspostavljena je prava atmosfera predrasuda; poslije toga krivnja se mirno moe prebaciti na trocki-ste. Daily Worker poinje ovako (6. svibnja): Malobrojna banda anarhista u ponedjeljak i utorak je osvojila i pokuala zadrati zgrade telefona i telegrama te poela pucnjave na ulicama. Nita nije uspjenije od zapoinjanja uz pomo izo-renutih uloga. Graanska straa napada zgradu koju dri CNT; tako je CNT prikazan kao da napada vlastitu zgradu kao da, zapravo, napada sebe. S druge strane Daily Worker od 11. svibnja pie: Ljeviarski katalonski ministar javne sigurnosti, Aigua-de, i socijalistiki generalni komesar javnog reda, Rodrigue Salas, poslali su naoruanu republikansku policiju u zgradu Telefonica da razorua tamonje najmjetenike, uglavnom lanove sindikata CNT. Kako se ini, to se ba ne slae dobro s prvim izvjetajem; pa ipak, Daily Worker ne sadri nikakva priznanja da je prvi izvjetaj bio netoan. Daily Worker od 11. svibnja navodi da su se leci Prijatelja Durrutija, kojih se CNT odrekao, pojavili 4. i 5. svibnja, u toku borbi. In-precor (22. svibnja) navodi da su se pojavili 3. svibnja, prije borbi, i dodaje kako je u svjetlu tih injenica (pojavljivanje razliitih letaka): Policija, predvoena osobno policijskim prefektom, okupirala glavnu telefonsku centralu poslijepodne 3. svibnja. Na policiju je pucano dok je obavljala svoju dunost. To je bio signal provokatorima da ponu guve i pucnjave irom grada. A evo i Inprecora od 29. svibnja: U tri sata poslije podne, komesar javne sigurnosti, drug Salas, otiao je u telefonsku centralu koju je prethodne noi okupiralo 50 lanova POUM-a i razliitih neobuzdanih elemenata. To se ini dosta neobinim. Okupacija telefonske centrale koju provodi 50 lanova POUM-a neto je to bi se moglo nazvati slikovitim dogaajem i ovjek bi oekivao da e to netko na vrijeme zamijetiti. Pa ipak izlazi da je to otkriveno tek tri ili etiri tjedna kasni- U drugom izdanju Inprecora, 50 lanova POUM-a ^ staju 50 POUM-ovih milicionara. Bilo bi teko skupiti vie kontradikcija nego to ih

sadri tih nekoliko kratkih odlomaka. U jednom trenutku CNT napada telefonsku centralu, u iduem njih tamo napadaju; letak se pojavljuje prije osvajanja telefonske centrale i povod je tom osvajanju, ili, alternativno, pojavljuje se kasnije i njegova je posljedica; ljudi u telefonskoj centrali naizmjenino su lanovi CNT-a i POUM-a i tako dalje. A u jo jednom kasnijem broju Daily Workera (3. lipnja), gospodin J. R. Campbell obvjetava nas da je vlada osvojila telefonsku centralu samo zato to su barikade ve bile podignute! Zbog prostora sam uzeo izvjetaje samo o jednom dogaaju, ali ista protuslovlja pojavljuju se u svim prikazima u komunistikom tisku. K tome, postoje razliiti izvjetaji koji su oito iste izmiljotine. Evo, primjerice, neega to je citirao Daily Worker (7. svibnja), rekavi da je to objavila panjolska ambasada u Parizu: Znaajno obiljeje pobune sastojalo se u tome da je s balkona raznih kua u Barceloni vijorila stara monarhistika zastava, nedvojbeno u uvjerenju da su oni koji su sudjelovali u ustanku postali gospodari situacije. Daily Worker vrlo je vjerojatno pretiskao tu izjavu u dobroj vjeri, ali oni iz panjolske ambasade koji su za nju odgovorni sigurno su posve namjerno lagali. Svaki bi panjolac shvatio unutranju situaciju bolje od toga. Monarhistika zastava u Barceloni! To je bila jedina stvar koja bi u trenutku ujedinila zaraene stranke. ak su se i komunisti koji su se tamo nalazili morali nasmijati kad su to proitali. Isto je tako i s izvjetajima u raznim komunistikim listovima, o oruju koje je navodno upotrijebio POUM za vrijeme pobune. Oni bi mogli biti vjerojatni samo kad ovjek ba nita ne bi znao o injenicama. U Daily Workeru od 17. svibnja, gospodin Frank Pitcairn navodi: Oni su u svome nasilju upotrebljavali zapravo sve vrste oruja. Bilo je oruja koje su mjesecima krali i skrivali, a bilo je i oruja kakvo su tenkovi koje su ukrali iz kasarni na samom poetku pobune. Oito je da se u njihovu posjedu jo nalazi obilje mitraljeza i nekoliko tisua puaka. Inprecor (29. svibnja) takoer pie: POUM je 3. svibnja imao na raspolaganju nekoliko tuceta mitraljeza i nekoliko tisua puaka... Na Plazi de Espani, trockisti su aktivirali topove od 75 mm koji su bili namijenjeni aragonskoj fronti i koje je milicija paljivo skrivala u zgradama. Gospodin Pitcairn nam ne kazuje kako je i kad postalo oito da POUM posjeduje obilje mitraljeza i nekoliko tisua puaka. Ja sam procijenio oruje koje se nalazilo u tri glavne POUM-ove

zgrade oko osamdeset puaka, nekoliko bombi i nijedan mitraljez; to jest, otprilike za naoruanu strau koju su, u to vrijeme, sve politike stranke postavile u svojim zgradama. ini se udnim to se kasnije, kad je POUM zabranjen i njegove zgrade zauzete, te tisue oruja nikad nisu pojavile; osobito tenkovi i poljski topovi koji ba nisu stvari to se mogu sakriti u dimnjak. No ono to otkrivaju dva gornja izvjetaja jest potpuno nepoznavanje lokalnih uvjeta koje pokazuju. Prema gospodinu Pitcairnu, POUM je ukrao tenkove iz kasarni. On nam ne kae iz kojih kasarni. POUM-ovi milicionari koji su bili u Barceloni (sad razmjerno malobrojni, jer je prestalo izravno regrutiranje za partijske milicije) dijelili su Kasarnu Lenjin sa znatno brojnijim trupama Narodne ars iie Gospodin Pitcairn trai od nas, prema tome, da ovierujemo kako je POUM ukrao tenkove uz preutan oristanak Narodne armije. Isto je sa prostorima gdje su se skrivali 75-milimetarski topovi. Nema nikakva spomena o tome gdje su ti prostori bili. Te baterije topova koji su pucali na Plazi de Espani pojavljuju se u mnogim novinskim izvjetajima, ali mislim da sa sigurnou moemo rei kako oni uope nisu postojali. Kao to sam spomenuo prije, za vrijeme borbi nisam uo nikakvu artiljerijsku vatru, iako je Plaa de Espana bila udaljena otprilike samo oko kilometar i pol. Nekoliko dana kasnije pregledao sam Plau de Espahu i nisam mogao pronai nijednu zgradu koja bi imala tragova granata. A jedan svjedok koji je bio u blizini za cijelo vrijeme borbi tvrdi da se tamo uope nisu pojavili nikakvi topovi. (Kad ve govorimo o tome, pria o ukradenim topovima mogla je potei od Antonov-Ovsenka, ruskoga generalnog konzula. On ju je, u svakom sluaju, prenio jednome poznatom engleskom novinaru koji ju je kasnije ponovio, u dobroj vjeri, u jednome tjedniku. Antonov-Ovsenko je kasnije obuhvaen istkom. Ne znam koliko to utjee na njegovu vjerodostojnost.) Istina je, naravno, u tome da je te prie o tenkovima, poljskim topovima i tako dalje trebalo jednostavno izmisliti, jer bi inae bilo teko uskladiti opseg barcelonskih borbi s malobrojnou POUM-a. Bilo je nuno tvrditi da je POUM iskljuivo odgovoran za borbe; takoer je bilo nuno tvrditi da

je to bila beznaajna stranka bez sljedbenika koja je brojila samo nekoliko tisua lanova, premaInprecoru. Jedina nada da obje te tvrdnje budu vjerodostojne bila je u pretvaranju -a je 1 OUM imao sve vrste oruja suvremene mehanizirane vojske. Nemogue je itati izvjetaje u komunistikom tisku a da se ne shvati kako su oni bili svjesno upueni itaocima koji nisu poznavali injenice i kako nisu imali druge svrhe do izazivanja predrasuda. Odatle, primjerice, takve izjave kakve su bile one gospodina Pitcairna u Daily Workeru od 11. svibnja, da je pobunu uguila Narodna armija. Zamisao je u tome da se kod neupuenih osoba stvori dojam kako je itava Katalonija bila jedinstvena protiv trockista. Ali Narodna je armija ostala neutralna za cijelo vrijeme borbi; svi su u Barceloni to znali i teko je povjerovati da to nije znao i gospodin Pitcairn. Ili, ongliranje u komunistikom tisku brojkama o mrtvima i ranjenima, sa ciljem da se preuvelia opseg nemira. Diaz, generalni sekretar Komunistike partije panjolske, koga se mnogo citiralo u komunistikom tisku, rekao je da je bilo 900 mrtvih i 2.500 ranjenih. Katalonski ministar propagande koji teko da bi potcijenio stvari, govorio je o 400 mrtvih i 1.000 ranjenih. Komunistika partija udvostruuje ponudu i dodaje jo nekoliko stotina, za sreu. Strane kapitalistike novine openito su pripisivale krivnju za borbe anarhistima, ali neke su slijedile komunistiku liniju. Meu njima je bio engleski News Chronie kojega je dopisnik, gospodin John Lan-gdon-Davies, bio tada u Barceloni. Citiram dijelove njegova lanka: TROCKISTIKA POBUNA ...To nije bio anarhistiki ustanak. To je promaeni putsch trockistikog POUM-a, proveden preko organizacija pod njegovom kontrolom, Prijatelja Durrutija i Liber-tistike omladine... Tragedija je poela u ponedjeljak poslijepodne kad je vlada poslala naoruanu policiju u telefonsku centralu, da razorua tamonje radnike, uglavnom ljude CNT-a. Teke nepravilnosti u poslovanju ve su neko vrijeme predstavljale pravi skandal. Vani na Plazi de Cataluni skupila se velika gomila ljudi, dok su lanovi CNT-a pruali 1 -i/ povlaei se kat po kat prema krovu zgrade... Incident ot? 'poSve neznatan, ali proirio se glas da je vlada krenula ' riv anarhista. Ulice su se ispunile naoruanim ljudima... n noi su sva radnika sredita i vladine zgrade imali barika-, u deset sati ispaljene su prve salve i prva kola hitne po-' ' p0ela su se uz zvonjavu probijati ulicama. Do zore je itava Barcelona bila

pod paljbom... Kako je dan odmicao a broj mrtvih popeo se navie od stotinu, moglo se naslutiti to se dogaa. Anarhistiki CNT i socijalistiki UGT tehniki nisu bili na ulicama. Tako dugo dok su ostajali iza barikada, oni su samo budno ekali, stajalite koje je ukljuivalo pravo da se puca na sve to je bilo naoruano na otvorenoj ulici... ope pukaranje redovito su oteavalipacosi skriveni pojedinci, obino faisti, pucajui s vrhova krovova ni na to odreeno, ali inei sve to su mogli da pojaaju opu paniku... Do srijede naveer, meutim, poelo se razjanjavati tko je bio iza te pobune. Svi su zidovi bili oblijepljeni raspalji-vakim plakatom koji je pozivao na trenutanu revoluciju i strijeljanje republikanskih i socijalistikih voa. Potpisali su ga Prijatelji Durrutija. U etvrtak ujutro anarhistiki je dnevnik demantirao da ita zna o njemu ili da se s njim slae, il'iLa Batalla, POUM-ov list, prenio je taj dokument uz najvie pohvale. Barcelona, pravi grad panjolske, gurnuli su u krvoprolie agents provocateurs koristei se tom subverzivnom organizacijom. To nije potpuno u skladu s komunistikim verzijama koje sam prije naveo, ali vidjet e se da je, ak i takvo kakvo jest, protuslovno samo sebi. Najprije se sukob opisuje kao trockistika pobuna, zatim se prikazuje kao posljedica napada na telefonsku centralu i opeg uvjerenja da je vlada krenula protiv anarhista. Grad je u barikadama, a iza barikada se nalaze i CNT i UGT; dva dana kasnije pojavljuje se raspaljivaki plakat (zapravo letak) i implicitno se za nj kae da je pokrenuo itav taj sukob posljedica koja prethodi uzroku. Ali tu je i jedno vrlo ozbiljno iskrivljavanje. Gospodin Lan-gdon-Davies opisuje Prijatelje Durrutija i Liberti:ku omladinu kao organizacije pod kontrolom POUM-a. Obje su te organizacije bile anarhistike i nisu imale nikakve veze s POUM-om. Libertistika omladina bila je omladinski savez anarhista koji je odgovarao PSUC-ov'u JSU-u itd. Prijatelji Durrutija bili su mala organizacija unutar FAI-ja i openito su bili ogoreni neprijatelji POUM-a. Koliko sam ja mogao otkriti, nije bilo nijednog ovjeka koji bi bio lan obje te organizacije. Bilo bi otprilike jednako istinito rei da je Socijalistiki savez organizacija pod kontrolom engleske Liberalne stranke. Zar gospodin Langdon-Da-vies nije to znao? Ako je znao, morao je pisati s mnogo vie opreza o tom vrlo sloenom predmetu. Ja ne napadam potenje gospodina Langdon-Davie-sa; ali on je dodue napustio Barcelonu im su borbe prestale, naime u trenutku kad je mogao poeti s ozbiljnim raspitivanjem, a u svim njegovim izvjetajima postoje jasni znakovi da je prihvatio slubenu verziju o trockistikom ustanku bez dostatne provjere. To je oito ve i u izvatku koji sam citirao. Do noi su

sagraene barikade, a u deset sati ispaljene su prve paljbe. To nisu rijei oevica. Iz toga bi ovjek zakljuio kako je uobiajeno ekati dok neprijatelj ne podigne barikade, prije nego to se pone pucati na njega. Stvoren je dojam da je proteklo nekoliko sati izmeu podizanja barikada i prvih pucnjeva; dok je naravno bilo obratno. Ja i mnogi drugi doivjeli smo prve pucnjeve ispaljene rano poslije podne. I dalje, postoje pojedinici, najee faisti, koji pucaju s krovova. Gospodin Langdon-Davies ne objanjava kako je znao da su ti ljudi bili faisti. Vjerojatno se nije uspinjao na krovove i pitao ih. On jednostavno ponavlja ono to mu je bilo reeno i, kako se to uklapa u slubenu verziju, nita ne ispituje. Zapravo, on odaje jedan vjerojatni izvor velikog dijela tih informacija, time to se neoprezno poziva na ministra propagande na poetku svoga lanka. Strani vinari u panjolskoj bili su beznadno na milosti mini-tarstva propagande, iako bi ovjek pomislio da bi i mo ime toga ministarstva trebalo biti dostatno upozorenje. Za ministra propagande bilo je, naravno, otprilike jednako vjerojatno da e dati objektivan prikaz barcelonskih nemira, kao to bi bilo za (recimo) pokojnoga lorda Carsona da e objektivno prikazati dublinski ustanak 1916. godine. Iznio sam razloge zato mislim da se komunistika verzija barcelonskih borbi ne moe uzeti ozbiljno. K tome, moram rei neto o opoj optubi da je POUM bio tajna faistika organizacija koju su plaali Franco i Hitler. Ta se optuba neprekidno ponavljala u komunistikom tisku, osobito od poetka 1937. nadalje. Bila je dio progona to ga je komunistika partija irom svijeta uperila protiv trockizma kojega je, kako se dralo, POUM bio predstavnik u panjolskoj. Trockizam, prema listu Frente Rojo (komunistikim novinama iz Valencije), nije politika doktrina. Trockizam je slubena kapitalistika organizacija, faistika teroristika banda koja se bavi kriminalom i sabotaom protiv naroda. POUM je bio trockistika organizacija u savezu s faistima i dio Francove pete kolone. Ve se u poetku moglo zapaziti da nisu iznijeti nikakvi dokazi u prilog toj optubi; stvar se jednostavno autoritativno tvrdila. A napad je proveden uz maksimum osobnih kleveta i potpunu neodgovornost s obzirom na njegovo eventualno djelovanje na rat. U usporedbi sa zadatkom klevetanja POUM-a, mnogi komunistiki pisci kao da su odavanje

vojnih tajni smatrali nevanim. U jednom broju Daily Workera iz veljae, na primjer, autorici (Winifred Bates) doputeno je da izjavi kako POUM na svojem sektoru fronte ima samo upola onoliko trupa koliko se pretvara da ima. To nije bilo tono, ali autorica POUM-a. Obje su te organizacije bile anarhistike i nisu imale nikakve veze s POUM-om. Libertistika omladina bila je omladinski savez anarhista koji je odgovarao PSUC-ov'u JSU-u itd. Prijatelji Durrutija bili su mala organizacija unutar FAI- ja i openito su bili ogoreni neprijatelji POUM-a. Koliko sam ja mogao otkriti, nije bilo nijednog ovjeka koji bi bio lan obje te organizacije. Bilo bi otprilike jednako istinito rei da je Socijalistiki savez organizacija pod kontrolom engleske Liberalne stranke. Zar gospodin Langdon-Da-vies nije to znao? Ako je znao, morao je pisati s mnogo vie opreza o tom vrlo sloenom predmetu. Ja ne napadam potenje gospodina Langdon-Davie-sa; ali on je dodue napustio Barcelonu im su borbe prestale, naime u trenutku kad je mogao poeti s ozbiljnim raspitivanjem, a u svim njegovim izvjetajima postoje jasni znakovi da je prihvatio slubenu verziju o trockistikom ustanku bez dostatne provjere. To je oito ve i u izvatku koji sam citirao. Do noi su sagraene barikade, a u deset sati ispaljene su prve paljbe. To nisu rijei oevica. Iz toga bi ovjek zakljuio kako je uobiajeno ekati dok neprijatelj ne podigne barikade, prije nego to se pone pucati na njega. Stvoren je dojam da je proteklo nekoliko sati izmeu podizanja barikada i prvih pucnjeva; dok je naravno bilo obratno. Ja i mnogi drugi doivjeli smo prve pucnjeve ispaljene rano poslije podne. I dalje, postoje pojedinici, najee faisti, koji pucaju s krovova. Gospodin Langdon-Davies ne objanjava kako je znao da su ti ljudi bili faisti. Vjerojatno se nije uspinjao na krovove i pitao ih. On jednostavno ponavlja ono to mu je bilo reeno i, kako se to uklapa u slubenu verziju, nita ne ispituje. Zapravo, on odaje jedan vjerojatni izvor velikog dijela tih informacija, time to se neoprezno poziva na ministra propagande na poetku svoga lanka. Strani vinari u panjolskoj bili su beznadno na milosti mini-tarstva propagande, iako bi ovjek pomislio da bi i mo ime toga ministarstva trebalo biti dostatno upozorenje. Za ministra propagande bilo je, naravno, otprilike jednako vjerojatno da e dati objektivan prikaz barcelonskih nemira, kao to bi bilo za (recimo) pokojnoga lorda Carsona da e objektivno prikazati dublinski

ustanak 1916. godine. Iznio sam razloge zato mislim da se komunistika verzija barcelonskih borbi ne moe uzeti ozbiljno. K tome, moram rei neto o opoj optubi da je POUM bio tajna faistika organizacija koju su plaali Franco i Hitler. Ta se optuba neprekidno ponavljala u komunistikom tisku, osobito od poetka 1937. nadalje. Bila je dio progona to ga je komunistika partija irom svijeta uperila protiv trockizma kojega je, kako se dralo, POUM bio predstavnik u panjolskoj. Trockizam, prema listu Frente Rojo (komunistikim novinama iz Valencije), nije politika doktrina. Trockizam je slubena kapitalistika organizacija, faistika teroristika banda koja se bavi kriminalom i sabotaom protiv naroda. POUM je bio trockistika organizacija u savezu s faistima i dio Francove pete kolone. Ve se u poetku moglo zapaziti da nisu iznijeti nikakvi dokazi u prilog toj optubi; stvar se jednostavno autoritativno tvrdila. A napad je proveden uz maksimum osobnih kleveta i potpunu neodgovornost s obzirom na njegovo eventualno djelovanje na rat. U usporedbi sa zadatkom klevetanja POUM-a, mnogi komunistiki pisci kao da su odavanje vojnih tajni smatrali nevanim. U jednom broju Daily Workera iz veljae, na primjer, autorici (Winifred Bates) doputeno je da izjavi kako POUM na svojem sektoru fronte ima samo upola onoliko trupa koliko se pretvara da ima. To nije bilo tono, ali autorica je vjerojatno vjerovala da je tono. Ona i Daily Worker bili su, prema tome, savreno voljni pruiti neprijatelju jedan od najvanijih podataka koji se mogu pruiti preko stupaca novina. U listu New Republic gospodin Ralph Bates je napisao jedinice POUM-a igraju nogomet s faistima na niijoj zemlji, u vrijeme kad su zapravo POUM-ove trupe pretrpjele teke gubitke i kad su neki moji osobni prijatelji ubijeni ili ranjeni. I dalje, postojala je jedna zlobna karikatura koja je kolala najprije u Madridu a poslije u Barceloni, a prikazivala je POUM kako skida masku obiljeenu srpom i ekiem i otkriva lice obiljeeno kukastim kriem. Da vlada nije bila praktiki pod kontrolom komunista, ona nikad ne bi dopustila da takvo neto kola u ratno vrijeme. Bio je to namjerni udarac ne samo moralu POUM-ove milicije, ve i svih drugih koji su se zatekli u njihovoj blizini; jer nije ba ohrabrujue ako vam se kae da su trupe pokraj vas na liniji zapravo

izdajnici. Zapravo, sumnjam da su uvrede koje su se tovarile na POUM iz pozadine doista djelovale na demoraliziranje POUM-ove milicije. Ali svakako se raunalo da e tako djelovati i mora se smatrati da su oni koji su za to odgovorni izazvali razdor u antifaistikoj zajednici. Optuba protiv POUM-a svodila se na ovo: da je udruenje od nekoliko desetaka tisua ljudi, gotovo iskljuivo pripadnika radnike klase, uz brojne strane pomagae i simpatizere, veinom izbjeglice iz faistikih zemalja, te tisue pripadnika milicije, jednostavno velika pijunska organizacija koju plaaju faisti. To se protivilo zdravom razumu, a povijest POUM-a bila je dovoljna da to uini nevjerojatnim. Svi su POUM-ovi voe imali iza sebe revolucionarnu prolost. Neki su od njih bili umijeani u ustanak 1934, a veina ih je bila u zatvoru zbog socijalistikog djelovanja za vlade Ler-rouxa ili za monarhije. Godine 1936. njegov tadanji 1 OA' oda Joaqufn Maurin, bio je jedan od poslanika koji je Cortesu upozorio na Francovu predstojeu pobunu. Neto poslije izbijanja rata faisti su ga zatvorili dok je pokuavao organizirati otpor u Francovoj pozadini. Kad je izbio ustanak, POUM je igrao istaknutu ulogu u njegovu suzbijanju i, osobito u Madridu, mnogi su njegovi lanovi bili ubijeni u ulinim borbama. To je bila jedna od prvih organizacija koja je formirala jedinice milicije u Kataloniji i Madridu. ini se gotovo nemoguim objasniti sve to kao akcije jedne partije koju plaaju faisti. Neka partija koja je faistiki plaenik jednostavno bi se prikljuila drugoj strani. Takoer, u toku rata nije bilo nikakvih znakova pro-faistikog djelovanja. Moglo se sporiti iako ja na kraju ne mislim tako da je POUM, zahtijevajui revolucionarniju politiku, podijelio vladine snage i tako pomogao faistima; mislim da bi se moglo opravdati svaku vladu reformistikog tipa koja bi partiju poput POUM-a smatrala smetnjom. Ali to je neto sasvim drugo od izravne izdaje. Nema naina da se objasni zato je, ako je POUM doista bio faistika organizacija, njegova milicija ostala lojalna. Tamo je bilo osam ili deset tisua ljudi koji su drali vane dijelove linije za vrijeme neizdrivih uvjeta zimi 1936-37. Mnogi su od njih bili u rovovima neprekidno etiri ili pet mjeseci. Teko je shvatiti zato jednostavno nisu napustili liniju ili preli

neprijatelju. Uvijek su to mogli uiniti, a u odreenim trenucima djelovanje toga moglo je biti presudno. Pa ipak su se nastavili boriti, a kratko vrijeme nakon to je POUM zabranjen kao politika stranka, kad je taj dogaaj jo bio svje u svaijoj svijesti, milicija je jo ne bijae rasporeena meu Narodnu armiju sudjelovala u smrtonosnom napadu na istoni dio rtuesce, kad je za dan ili dva ubijeno nekoliko tisua judi. U krajnjem sluaju, ovjek bi oekivao fraterniziranje s neprijateljem i stalno kapanje dezertera. Ali, kao to sam naglasio prije, broj dezertera bio je iznimno malen. I dalje, oekivala bi se profaistika propaganda, defetizam i tome slino. Pa ipak nije bilo ni traga takvim stvarima. Oito je moralo biti faistikih pijuna i agents provocateursa u POUM-u; oni postoje u svim ljeviarskim strankama; ali ne postoje dokazi da ih je bilo vie nego drugdje. Istina je da su neki napadi u komunistikom tisku govorili, dosta nevoljko, kako su samo POUM-ovi vode bili faistiki plaenici, a ne obini lanovi i nii redovi. Ali to je bio samo pokuaj da se lanstvo odvoji od vodstva. Priroda optubi podrazumijevala je da je obino lanstvo, milicionari i tako dalje, sve umijeano u zajedniku urotu; jer oito, ako su Nin, Gorkin i ostali bili zaista faistiki plaenici, bilo je vjerojatnije da e to biti poznato njihovim sljedbenicima koji su s njima bili u kontaktu, nego novinarima u Londonu, Parizu i New Yorku. U svakom sluaju, kad je POUM zabranjen, tajna policija pod komunistikom kontrolom djelovala je pod pretpostavkom da su svi jednako krivi i hapsila je svakoga povezanog s POUM-om koga se mogla doepati, ukljuujui ak i ranjenike, bolniarke, ene lanova POUM-a i, u nekim sluajevima, ak i djecu. Konano je, 1516. lipnja, POUM zabranjen i proglaen ilegalnom organizacijom. To je bilo jedna od prvih odluka Negrinove vlade koja je dola na vlast u svibnju. Kad je Izvrni komitet POUM-a baen u zatvor, komunistiki je tisak objavio neto to je toboe trebalo biti otkrie velike faistike zavjere. Neko je vrijeme komunistiki tisak cijeloga svijeta odzvanjao ovakvim stvarima (Daily Worker, 21. lipnja, saimajui razne panjolske komunistike novine): 1 Ol PANJOLSKI TROCKISTI U ZAVJERI S FRANCOM Poslije hapenja velikog broja vodeih trockista u Barceloni i drugdje... otkrivene su, u toku vikenda, pojedinosti jednoga od najgroznijih sluajeva pijunae za koji se zna u ratno doba, te je

objelodanjena jedna od dosad najrunijih trockistikih izdaja... Dokumenti u posjedu policije, zajedno s potpunim priznanjem ne manje od 200 uhapenih osoba, dokazuju, itd. itd. Ta su otkria dokazivala da su voe POUM-a prenosile vojne tajne generalu Francu uz pomo radija, da su bile u vezi s Berlinom te da su djelovale u suradnji s tajnom faistikom organizacijom u Madridu. Uz to, postojale su senzacionalne pojedinosti o tajnim porukama pisanima nevidljivom tintom, o nekom misterioznom dokumentu potpisanom slovom N. (oznaka za Nina) i tako dalje i tome slino. Ali konana je posljedica bilo ovo: est mjeseci poslije tog dogaaja, dok ovo piem, veina POUM-ovih voa jo je u zatvoru, ali uope nisu izvedeni pred sud, a optube o komuniciranju s Frankom preko radija itd. nikad nisu bile ni formulirane. Da su zaista bili krivi zbog pijunae, sudilo bi im se i bili bi strijeljani za tjedan dana, kao to se prije dogodilo s tolikim faistikim pijunima. Ali nikad nije iznijeto ni zrnce dokaza, osim bestemeljnih izjava u komunistikom tisku. to se tie onih dvjesto potpunih priznanja koja bi, da su postojala, bila dovoljna da svakoga uvjere, o njima se vie nikad nita nije ulo. Bilo je to, zapravo, dvjesto pokuaja neije mate. Jo vie od toga, veina lanova panjolske vlade zanijekala je da vjeruje u optube protiv POUM-a. Nedavno je kabinet odluio, sa pet glasova prema dva, da se oslobode antifaistiki politiki zatvorenici; dva glasa protiv pripadala su komunistikim ministrima. U kolovozu je u panjolsku dola meunarodna delegacija na elu s lanom parlamenta Jamesom Maxtonom, da ispita optube protiv POUM-a i nestanak Andresa Nina. Prieto, ministar narodne obrane, Irujo, ministar pravosua, Zugazagoitia, ministar unutranjih poslova, Ortega y Gasset, dravni javni tuitelj, Prat Garcia i ostali, svi su oni odbacili svako vjerovanje da su voe POUM-a krivi zbog pijunae. Irujo je dodao da je pregledao dosije tog sluaja, da nijedan od takozvanih dokaza ne bi izdrao ispitivanje te da je dokument to ga je navodno potpisao Nin bio bez vrijednosti to jest krivotvorina. Prieto je smatrao da su voe POUM-a bile odgovorne za svibanjske borbe u Barceloni, ali odbacio je ideju da su oni bili faistiki pijuni. Najtee je, dodao je on, to to odluku o hapenju voa POUM-a nije donijela vlada, ve je ta hapenja obavila policija na svoju ruku. Odgovorni nisu efovi policije, ve njihova svita u koju su se infiltrirali komunisti u skladu sa svojim starim obiajem. On je naveo i druge sluajeve ilegalnog hapenja koje je

provela policija. Irujo je, slino tome, izjavio da je policija postala kva-zinezavisna i da je zapravo pod kontrolom stranih ko-munistiih elemenata. Prieto je natuknuo delegaciji dosta openito kako vlada sebi ne moe dopustiti da razljuti Komunistiku partiju dok Rusi dobavljaju oruje. Kad je u prosincu u panjolsku dola druga delegacija, na elu s lanom Parlamenta Johnom McGo-vernom, dobila je uglavnom iste odgovore kao i prije, a Zugazagoitia, ministar unutranjih poslova, ponovio je Prietovu natuknicu jo otvorenijim izrazima. Mi dobivamo pomo od Rusije i moramo dopustiti stanovite akcije koje nam se ne sviaju. Da bi se ilustrirala autonomija policije, zanimljivo je navesti da ak ni s potpisanim nalogom direktora zatvora i ministra pravosua, McGovern i ostali nisu mogli dobiti pristup u jedan od tajnih zatvora to ih je drala Komunistika partija u Barceloni.0 Mislim da bi to trebalo biti dovoljno da stvar postane jasna. Optuba zbog pijunae protiv POUM-a poivala je iskljuivo na lancima u komunistikom tisku i aktivnostima tajne policije pod kontrolom komunista. POUM-ovi voe, i stotine ili tisue njihovih sljedbenika, jo su u zatvoru, a proteklih est mjeseci komunistiki je tisak nastavio zahtijevati smaknue izdajnika. Ali Negrin i ostali sauvali su prisebnost i odbili su pokrenuti opi masakr trockista. S obzirom na pritisak kojem su bili izloeni, njihova je velika zasluga da su to uinili. U meuvremenu, uzme li se u obzir ono to sam citirao, postaje vrlo teko povjerovati da je POUM doista bio faistika pijunska organizacija, osim ako se isto tako ne povjeruje da su Maxton, McGovern, Prieto, Irujo, Zugazagoitia i svi ostali takoer bili svi zajedno faistiki plaenici. Konano, neto o optubi da je POUM bio trocki-stika organizacija. Tom se rijeju danas nabacuje sa sve veom i veom slobodom, a upotrebljava se na nain koji je krajnje obmanjujui i esto mu je i namjera obmana. Vrijedi se zaustaviti radi njezina definiranja. Rije trockist upotrebljava se da bi oznaila tri razliite stvari: (i) Onaj tko, poput Trockoga, zagovara svjetsku revoluciju, nasuprot socijalizmu u svakoj pojedinoj zemlji. Openitije, to je revolucionarni ekstremist. (u) lan konkretne organizacije kojoj je na elu Trocki. (ni) Prikriveni faist koji se pretvara da je revolucioV)estaji o dvjema delegacijama mogu se proitati u listovima Le Populaire (7. rujna), La Flecbe (18. u[na) zatim postoji Izvjetaj o Maxtonovoj delegaciji u izdanju Independent Newsa (219 Rue aaint-Denis, Pariz) te McGovernova broura Teror u panjolskoj.

nar i koji djeluje osobito kroz sabotae u SSSR-u, a openito razdvajanjem i potkopavanjem ljeviarskih snaga. U smislu (i) POUM bi se vjerojatno mogao opisati kao trockistiki. Tako bi se mogao opisati i engleski ILP, njemaki SAP, lijevi socijalisti u Francuskoj i tako dalje. Ali POUM nije imao veze s Trockim niti s trocki-stikom organizacijom (Boljevici-lenjinisti). Kad je izbio rat, strani trockisti koji su doli u panjolsku (ukupno njih petnaest do dvadeset) najprije su radili za POUM, kao partiju najbliu njihovim gleditima, ali nisu postali lanovi te partije; kasnije je Trocki naredio svojim pristaama da napadaju politiku POUM-a pa su trockisti skinuti s partijskih funkcija, iako ih je nekolicina ostala u miliciji. Nin, voa POUM-a nakon to su Maurina zarobili faisti, bio je svojedobno tajnik Troc-koga, ali napustio ga je nekoliko godina prije i osnovao POUM spojivi razliite komuniste u opoziciji i jednu prijanju stranku, Radniki i seljaki blok. Ninova svojedobna povezanost s Trockim iskoritena je u komunistikom tisku da bi se pokazalo kako je POUM doista trockistiki. Istim bi se takvim nainom zakljuivanja moglo pokazati da je Komunistika partija Engleske zaista faistika organizacija, zbog svojedobne povezanosti gospodina Johna Strachevja sa sir Oswaldom Mo-sleyjem. U smislu (ii), jedinome tono definiranom smislu te rijei, POUM nipoto nije bio trockistiki. Vano je istaknuti tu razliku, jer veina komunista uzima zdravo za gotovo da je trockist u smislu (ii) redovito i trockist u smislu (iii) naime da je itava trockistika organizacija jednostavno faistiki pijunski stroj. Trockizam je postao poznat javnosti tek u vrijeme ruskih procesa J. Strachey je bio brit. laburistiki politiar, autor nekoliko marksistikih studija, poslije rata na ministarskim dunostima; O. Mosley je bio brit. faistiki voa, osnovao 1932. Britansku faistiku uniju (BUT) (prev.) oenih zbog sabotae, i nazvati nekoga trockistom praktiki je isto to i nazvati ga ubojicom, agentomproocateurom itd. Ali istodobno, svatko tko kritizira komunistiku politiku s ljeviarskog stajalita izloen je denuncijaciji da je trockist. Moe li se prema tome ustvrditi da je svatko tko propovijeda revolucionarni ekstremizam faistiki plaenik? U praksi jest tako ili nije, ve prema lokalnim prilikama. Kad je Maxton doao u panjolsku s delegacijom koju sam prije spomenuo, Verdad, Frente Rojo i ostali panjolski komunistiki listovi smjesta su ga igosali kao trockistikog faista, pijuna Gestapoa i tome slino. Pa ipak su se engleski komunisti dobro uvali da ne ponove te optube. U engleskom

komunistikom tisku Maxton postaje tek reakcionarni neprijatelj radnike klase, to je prikladno neodreeno. Razlog je, naravno, jednostavno u tome to se engleski komunistiki tisak, zbog nekoliko otrih lekcija, itekako plaio zakona o kleveti. injenica da ta optuba nije ponovljena u zemlji u kojoj bi se moda morala dokazati, dovoljno je priznanje da je ona lana. Moe se uiniti da sam optube protiv POUM-a obradio opsenije nego to je bilo potrebno. U usporedbi s ogromnim nevoljama graanskoga rata, ta vrsta zatorna prepiranja meu strankama, sa svojim neizbjenim nepravdama i lanim optubama, moe se initi trivijalnom. No zapravo nije tako. Vjerujem da klevete i novinske kampanje takve vrste, i duevni ustroj koji odaju, mogu prouzroiti najpogubnije tete za stvar an-tifaizma. Svatko tko se makar letimino pozabavio tim predmetom, zna da komunistika taktika obraunavanja s politikim protivnicima uz pomo lanih optubi nije nita novo. Danas je kljuna rije trockistiki faist; juer je bila socijalfaist. Prolo je tek est ili sedam godina otkako su ruski dravni procesi dokazali da su voe Druge internacionale, ukljuujui primjerice Leona Bluma i istaknute lanove britanske Laburistike stranke, kovali veliku zavjeru za vojnu invaziju na SSSR. Pa ipak je danas francuskim komunistima samo drago to mogu prihvatiti Bluma kao vou, a engleski komunisti trude se svim silama da uu u Laburistiku stranku. Sumnjam da se takve stvari isplate, ak i sa sek-takog stajalita. A u meuvremenu nije ni mogue posumnjati da optube o trockistikim faistima izazivaju mrnju i razdor. Komunisti obini ljudi posvuda se navode na besmisleni lov na vjetice usmjeren protiv trockista, a stranke tipa POUM-a potisnute su do stravino sterilnog poloaja, naime da budu tek antikomunistike stranke. Ve je poeo opasan rasap u svjetskom pokretu radnike klase. Jo nekoliko kleveta protiv dugogodinjih socijalista, jo nekoliko podvala kakve su optube protiv POUM-a, i razdor bi mogao postati nepremostiv. Jedina je nada u tome da se politika kontroverzija zadri na razini na kojoj je mogua iscrpna diskusija. Izmeu komunista i onih koji stoje ili tvrde da stoje njima ulijevo postoji stvarna razlika. Komunisti dre da se faizam moe pobijediti savezom s dijelovima kapitalistike klase (Narodni front); njihovi protivnici

tvrde da takav manevar jednostavno daje faistima novo tlo za razvitak. To se pitanje mora rijeiti; donijeti pogrenu odluku, moglo bi znaiti da emo se prepustiti stoljeima poluropstva. Ali tako dugo dok se ne iznosi nijedan argument osim povika trockistiki faist! , diskusija ne moe ak ni poeti. Meni bi, na primjer, bilo nemogue raspravljati o tome to je bilo pravo a to krivo u barcelonskim borbama s nekim lanom komunistike partije, zato to nijedan komunist naime nijedan dobar komunist ne moe priznati da sam ja istinito prikazao injenice. Ako bi posluno slijedio li.. (< svoje partije, on bi morao izjaviti da laem ili, u "''boljem sluaju, da sam beznadno zaveden i da svatko To je samo preletio naslove u Daily Workeru tisue 1 Uja daleko od poprita zbivanja zna vie o onome ft0 se dogaalo u Barceloni nego to znam ja. U takvim kolnostima ne moe biti rasprave; nuni se minimum sporazuma ne moe postii. Kakva se svrha postie ako Se govori da su ljudi poput Maxtona faistiki plaenici? jedina je svrha onemoguavanje ozbiljne diskusije. To je isto tako kao kad bi usred ahovskog turnira jedan natjecatelj poeo vikati da je drugi kriv zbog podmetanja vatre ili bigamije. Ono pitanje koje je doista prijeporno, ostaje netaknuto. Klevete ne rjeavaju nita. 189 12 Na frontu smo se vratili najvjerojatnije tri dana poslije barcelonskih borbi. Poslije borbi osobito poslije grdnji i prepirki u novinama bilo je teko razmiljati o tom ratu na posve isti naivno idealistiki nain kao prije. Pretpostavljam da nitko tko je u panjolskoj proveo vie od tjedan dana nije u stanovitoj mjeri ostao bez iluzija. Sjetio sam se jednoga novinskog dopisnika kojega sam upoznao prvi dan u Barceloni i koji mi je rekao: Ovaj je rat prijevara kao i svaki drugi. Ta me je primjedba duboko potresla i tada (u prosincu) nisam vjerovao da je to istina; to nije bilo istina ak ni sada, u svibnju; ali postajalo je istinitije. injenica je da svaki rat trpi od neke vrste progresivne degradacije sa svakim mjesecom u kojem traje, jer stvari kao to su individualna sloboda i vjerodostojna tampa jednostavno nisu spojive s vojnom efikasnou. ovjek je sad poinjao pomalo nasluivati to bi se moglo dogoditi. Bilo je lako uvidjeti da e Caballerova vlada pasti i da e je zamijeniti vie desniarska vlada sa snanijim komunistikim

utjecajem (to se dogodilo tjedan ili dva kasnije), koja e se prihvatiti zadatka da slomi mo sindikata jedanput i zauvijek. A kasnije kad Franco bude pobijeen ostave li se po strani golemi problemi zbor reorganizacije panjolske izgledi nisu bili ruiasti. to se tie novinskih pria o tome kako je to rat za demokraciju, to je bilo ista sljeparija. Nitko pri zdravom razumu nije vjerovao da postoje ikakve ade za demokraciju, ak ni onakvu kakvom je shvaamo u Engleskoj ili Francuskoj, u jednoj zemlji tako Dodijeljenoj i iscrpljenoj kakva e biti panjolska kad zavri rat. To e morati biti diktatura, a bilo je jasno da je prola prilika za diktaturu radnike klase. To je znailo da e openito gibanje biti u smjeru neke vrste faizma. Faizma nazvanog, nema sumnje, nekim pristojnijim imenom i zato to je to bila panjolska humanijeg i manje djelotvornog od njemake ili talijanske varijante. Jedine su alternative bile neusporedivo gora diktatura Franca, ili (kao stalna mogunost) da e rat zavriti podijeljenom panjolskom, ili stvarnim granicama ili na privredne zone. Uzeli ma koji od tih naina, izgled je bio depriman-tan. Ali iz toga nije proizlazilo da se za vladu nije vrijedilo boriti, protiv razgolienijeg i razvijenijeg faizma Franca i Hitlera. Ma kakve pogreke mogla uiniti poslijeratna vlada, Francov reim sigurno bi bio gori. Za radnike gradski proletarijat na kraju bi moglo biti malo vano tko je pobijedio, ali panjolska je prvenstveno poljoprivredna zemlja i seljaci bi gotovo sigurno imali koristi od pobjede vlade. Barem neto od osvojene zemlje ostalo bi u njihovu vlasnitvu, a u tom sluaju dolo bi i do razdiobe zemlje na teritoriju koji je bio Francov te se vjerojatno ne bi obnovilo pravo kmetstvo koje je postojalo u nekim dijelovima panjolske. Vlada koja bi na kraju rata imala upravu bila bi u svakom sluaju antiklerikalna i antifeudalna. Obuzdavala bi crkvu, barem neko vrijeme, i modernizirala bi zemlju gradila ceste, na primjer, te unapreivala obrazovanje i zdravstvo; u tom je smjeru neto uinjeno ak i u toku rata. Franco je, s druge strane, onoliko koliko nije bio samo lutka Italije i Njemake, bio vezan uz velike feudalne zemljoposjednike i zastupao je konzervativnu Klenkalno-militarnu reakciju. Narodni front mogao je

1QD 1Q1

biti prijevara, ali Franco je bio anakronizam. Samo bi milijuneri ili romantiari mogli eljeti da on pobijedi. K tome, postojalo je pitanje meunarodnoga prestia faizma koje me je ve godinu ili dvije progonilo poput none more. Od 1930. faisti su odnosili sve pobjede; bilo je vrijeme da dobiju batina, jedva da je bilo vano od koga. Ako bismo Franca i njegove strane plaenike mogli srediti, to bi moglo znaiti silno poboljanje svjetske situacije, pa makar sama panjolska zavrila sa zaguljivom diktaturom i svim svojim najboljim ljudima u zatvoru. Ve i samo zbog toga vrijedilo bi dobiti taj rat. U ono sam vrijeme tako promatrao stvari. Mogu rei da danas imam mnogo bolje miljenje o Negrinovoj vladi nego to sam ga imao kad je ona preuzela dunost. Ona je ustrajala u tekoj borbi uz velianstvenu odvanost i pokazala je vie politike trpeljivosti nego to je itko oekivao. Ali i dalje vjerujem da e ako se panjolska ne podijeli, s nepredvidivim posljedicama tendencija poslijeratne vlade vjerojatno biti faistika. I opet ustrajem u tome miljenju te riskiram da vrijeme i meni uini ono to ini veini proroka. Tek smo stigli na frontu kad smo uli da je Bob Smil-lie, vraajui se u Englesku, uhapen na granici, odveden u Valenciju i baen u zatvor. Smillie je bio u panjolskoj od prethodnoga listopada. Nekoliko je mjeseci radio u uredu POUM-a i potom se pridruio miliciji kad sa stigli ostali lanovi ILP-a, predmnijevajui da mora provesti tri mjeseca na fronti prije nego to se vrati u Englesku kako bi sudjelovao u propagandnoj turneji. Trebalo nam je neto vremena da otkrijemo zbog ega je uhapen. Drali su ga kao incommunicadoa, tako da ga nije mogao posjetiti ak ni odvjetnik. U panjolskoj barem u praksi ne postoji habeas corpus pa ovjeka 0 Sudski nalog da se krivac izvede pred sud (prev.) mogu drati u zatvoru mjesecima bez podizanja optunice da se ne govori o suenju. Konano smo saznali od jednoga osloboenog zatvorenika da je Smillie uhapen zbog noenja oruja. To oruje, kao to sam sluajno znao, bile su dvije rune granate primitivnog tipa kakve su se upotrebljavale na poetku rata, koje je nosio kui radi prikazivanja na svojim predavanjima, uz krhotine granata i druge suvenire. Naboji i upaljai bili su uklonjeni to su bili obini elini cilindri, potpuno bezopasni. Oito je to bio samo izgovor, a on je uhapen zato to se znalo za njegovu povezanost s POUM-om. Barcelonske borbe upravo su bile okonane i vlastima je, u tom trenutku, bilo itekako stalo da iz panjolske ne puste nikoga tko je bio u

poloaju da opovrgne slubenu verziju. Kao posljedica toga, ljudi su bili izloeni hapenjima na granici pod manje ili vie triavim izlikama. Vrlo je vjerojatno, u poetku, namjera bila samo zadrati Smillieja nekoliko dana. Ali nevolja je u tome to, u panjolskoj, kad se naete u zatvoru, openito tamo i ostajete, sa suenjem ili bez njega. Jo smo bili kod Huesce, ali rasporedili su nas dalje udesno, nasuprot faistikoj reduti koju smo nekoliko tjedana prije privremeno bili osvojili. Sluio sam sad kao teniente pretpostavljam da to u britanskoj vojsci odgovara potporuniku i zapovijedao sam trideseto-ricom ljudi, Engleza i panjolaca. Prijavili su moje ime za unapreenje u redoviti oficirski in; bilo je neizvjesno hou li ga dobiti. Prije su milicijski oficiri odbijali redovite inove, to je znailo dodatnu plau i sukobljavalo se s idejama jednakosti u miliciji, ali sad su bili prisiljeni na to. Benjamin je ve bio unaprijeen u in kapetana, a postupak za Koppovo unapreenje u in majora bio je u toku. Vlada se, naravno, nije mogla otarasiti mi-hcijskih oficira, ali nijednome nije potvrdila in vii od majora, vjerojatno zato da bi vie poloaje zadrala za icn oficire redovite vojske i nove oficire iz Ratne kole. Kao posljedica toga, u naoj, 29. diviziji, a nedvojbeno i u mnogim drugima, postojala je neobina privremena situacija u kojoj su zapovjednik divizije, zapovjednici brigade i zapovjednici bataljona svi bili majori. Na fronti nije bilo mnogo zbivanja. Bitka oko ceste za Jacu je prestala i nije se obnovila do sredine lipnja. Na naem su poloaju glavna nevolja bili snajperi. Faistiki rovovi bili su udaljeni vie od sto i etrdeset metara, ali nalazili su se na viem tlu i s nae dvije strane, dok je naa linija tvorila pravi kut. Vrh toga kuta bio je opasna toka; uvijek je tamo bilo rtava snajpera. Od vremena do vremena faisti bi pucali na nas iz tromblona ili nekog slinog oruja. Stvaralo je sablasni prasak uznemirujui, jer ga ne biste mogli uti na vrijeme da se sklonite ali zapravo nije bilo opasno; rupa koju bi napravilo u zemlji nije bila vea od korita za rublje. Noi su bile ugodno tople, dani paklenski vrui, komari su postajali prava napast i, unato istoj odjei koju smo donijeli iz Barcelone, gotovo smo smjesta dobili ui. Dalje u naputenim vonjacima na niijoj zemlji, na stablima bijelile su se trenje. Dva je dana kia lijevala u mlazovima, zemunice su

bile poplavljene i grudobran je utonuo za tridesetak centimetara; poslije toga nastupilo je vie dana kopanja ljepljive gline traljavim panjolskim lopatama koje nisu imale ruke i svijale su se poput limenih lica. Obeali su nam za etu rovni minobaca; ja sam mu se vrlo radovao. Nou smo patrolirali kao i obino bilo je opasnije nego prije, zato to su faistiki rovovi imali bolju posadu koja je postala opreznija; razbacali su limenke neposredno ispred svoje ice i pripucali bi iz mitraljeza im bi uli klepet. Danju smo pripucavali s niije zemlje. Puui stotinjak metara, moglo se stii do jarka skrivenog visokom travom iz kojeg se pruao 'dik do otvora u faistikom grudobranu. U jarak smo miestili postolje za puku. Ako biste ekali dovoljno dugo, obino biste vidjeli neki lik u kaki-odjei kako urbano umie preko otvora. Ja sam pucao nekoliko puta. Ne znam jesam li koga pogodio to je krajnje nevjerojatno; vrlo loe gaam iz puke. Ali bilo je dosta zabavno, faisti nisu znali odakle dolaze meci i bio sam siguran da e mi prije ili kasnije naletjeti jedan od njih. Meutim, dogodilo se obratno umjesto toga, faistiki je snajper pogodio mene. Proveo sam na fronti desetak dana kad se to dogodilo. Sve ono to ovjek proivi kad ga pogodi metak vrlo je zanimljivo i mislim da to vrijedi podrobno opisati. Dogodilo se u kutu grudobrana, u pet sati ujutro. To je uvijek bilo opasno vrijeme, zato to je svitalo nama za leima, pa ako bismo provirili glavom izvan grudobrana, ona se jasno ocrtavala nasuprot nebu. Razgovarao sam sa straarima koji su se pripremali za smjenu strae. Odjedanput, upravo neto govorei, osjetih vrlo je teko opisati to sam osjetio, iako se toga sjeam krajnje ivo. Grubo govorei, bio je to osjeaj kao da ste u sreditu eksplozije. Kao neki glasni prasak i zasljepljujui bljesak oko mene i osjetih silan udarac ne bol, samo snaan udar, kakav je strujni udar iz elektrinog prekidaa; uz to, osjeaj posvemanje slabosti, out kao da sam pogoen i skvren, kao da me nestalo. Vree s pijeskom ispred mene uzmakle su do beskrajne udaljenosti. Zamiljam da bi se ovjek osjeao otprilike jednako kad bi ga pogodio grom. Smjesta sam znao da sam pogoen, ali zbog prividnog praska i bljeska pomislih da je neka puka u blizini sluajno opalila i pogodila me. Sve se to dogodilo u odsjeku vremena mnogo manjem od sekunde. U iduem trenu koljena mi poklekoe i poeh padati, a glava mi tresne o tlo uz

snaan udarac koji, na 195 moje olakanje, nije bolio. Imao sam osjeaj omamlje-nosti i oamuenosti, svijest da sam vrlo teko ozlijeen, ali nikakve boli u obinom smislu. Ameriki straar s kojim sam razgovarao zakorakne naprijed. Hej! Jesi li pogoen? Skupie se ljudi. Nastade uobiajeno komeanje Podignite ga! Gdje je pogoen? Raskopaj mu koulju! itd. itd. Amerikanac zatrai no da mi razreze koulju. Znao sam da imam no u depu i pokuah ga izvaditi, ali otkrih da mi je desna ruka paralizirana. Budui da nisam osjeao bol, outih neodreeno zadovoljstvo. To e sigurno biti drago mojoj eni, pomislio sam; ona je stalno eljela da budem ranjen, to bi sprijeilo da budem ubijen kad nastupi velika bitka. Tek mi je tada palo na um da se zapitam gdje sam pogoen, i kako teko; nita nisam osjeao, ali bio sam svjestan da me je metak pogodio negdje u prednji dio tijela. Kad sam pokuao govoriti, otkrih da nemam glasa, samo slabano skvianje, ali u drugom pokuaju sam uspio upitati kamo sam pogoen. U grlo, rekoe. Harry Webb, na nosa nosila, donio je zavoje i jednu od boica alkohola kakve su nam davali za previ-janje na bojitu. Kad su me podigli, iz grla mi je navrlo mnogo krvi i zauh kako neki panjolac iza mene govori da mi je metak proao tono kroz vrat. Osjetih kako se alkohol, koji bi u obinim trenucima pekao poput vraga, razlijeva po rani kao ugodna hladnoa. Opet su me polegli, dok je netko otiao po nosila. im sam saznao da mi je metak proao tono kroz vrat, uzeo sam kao gotovu injenicu da za me nema nade. Nikad nisam uo za ovjeka ili ivotinju koji bi dobili metak posred vrata i preivjeli to. Krv mi je curila iz kuta usta. Otila je arterija, pomislih. Pitao sam se kako dugo ovjek moe preivjeti ako mu je prekinuta karotidalna arterija; vjerojatno, ne mnogo minuta. Sve je bilo vrlo nejasno. Mora da su prole oko dvije minute za koje sam vjerovao da sam ubijen. I to je bilo zanim-fjvo __ hou rei, zanimljivo je znati to bi ovjek razmiljao u takvom trenutku. Moja prva pomisao, dosta konvencionalno, odnosila se na moju enu. Druga je bila estoko ogorenje zbog toga to moram napustiti ovaj svijet koji mi, kad se sve sabere, tako dobro odgovara. Imao sam vremena osjetiti to vrlo ivo. Ta glupa

nesrea me je razbjesnila. Kako besmisleno! Biti smaknut, ak ne u borbi, ve u tom pljesnivu kutu rova, zbog trenutane nepanje! Pomislio sam takoer i na ovjeka koji me je pogodio pitao se kakav je, je li panjolac ili stranac, je li znao da me je sredio i tako dalje. Nisam bio nimalo ogoren na njega. Budui da je bio faist, razmiljao sam, ja bih ubio njega ako bih mogao, no da su ga zarobili i doveli preda me u tom trenutku, samo bih mu estitao na dobrom pogotku. No, mogue je da bi ovjekove misli bile drukije kad bi doista umirao. im su me stavili na nosila, moja je obamrla ruka oivjela i poela me paklenski boljeti. Tada sam zamiljao da sam je sigurno slomio pri padu; ali bol me je ohrabrila, jer sam znao da osjetila ne postaju otrija kad ovjek umire. Poeh se osjeati normalnije i alio sam etvoricu siromaaka koji su se znojili i posrtali s nosilima na ramenima. Do lazareta je bilo vie od dva kilometra, a put teak, preko grudastih i klizavih brazdi. Znao sam kakav je to napor, jer sam pomagao nositi jednog ranjenika koji dan prije. Lie srebrnastih jablanova koji su na nekim mjestima obrubljivali nae rovove, doticalo mi je lice; pomislio sam kako je dobro biti ziv u svijetu gdje rastu srebrnasti jablanovi. No cijelo je vrijeme bol u ruci bila paklenska, nagonei me na kletve i zatim pokuaj da ne psujem, jer svaki put kad bih disao previe snano, iz usta bi mi navrla krv. Lijenik je ponovno previo ranu, dao mi injekciju morfija i poslao me u Sietamo. Bolnice u Sietamu bile su

196 197 na brzinu sagraene drvene kolibe u kojima su ranjenike, u pravilu, drali samo nekoliko sati prije no to bi in slali u Barbastro ili Leridu. Bio sam mamuran od morfi-ja, ali jo sam osjeao velike bolove, praktiki se nisam mogao micati i stalno sam gutao krv. Tipino je za panjolske bolnike metode da mi je nekolovana bolniarka, dok sam bio u takvu stanju, pokuala natjerati niz grlo redovit bolniki obrok veliki tanjur juhe, jaja, masno varivo i ostalo i djelovala je iznenaeno kad ga nisam htio pojesti. Zatraio sam cigaretu, ali bilo je jedno od

razdoblja oskudice duhana pa se nije mogla nai nijedna cigareta. Uskoro se pokraj moga kreveta pojavie dva druga koja su dobila dozvolu da na nekoliko sati napuste liniju. Hej! iv si, zar ne? Dobro. elimo tvoj sat i tvoj revolver i elektrinu bateriju. I tvoj no, ako ga ima. Umakli su sa svim mojim prenosivim vlasnitvom. To se uvijek dogaalo kad je netko bio ranjen sve to je posjedovao smjesta bi se razdijelilo; posve ispravno, jer su satovi, revolveri i slino bili dragocjeni na fronti i ako bi krenuli linijom u opremi ranjenika, sigurno bi negdje usput bili ukradeni. Do veeri se skupilo dovoljno bolesnih i ranjenih za nekoliko ambulantnih kola pa su nas poslali u Barbastro. Kakvo putovanje! Govorilo se da u tom ratu ovjek dobro prolazi ako je ranjen u ekstremitete, ali da uvijek umire od rane u trbuh. Tada sam shvatio zato. Nitko s unutranjim krvarenjem ne bi mogao preivjeti te kilometre poskakivanja po cestama od tucanika koje su razrovali teki kamioni i koje se od poetka rata uope nisu popravljale. Bum, tras, bum! To me vratilo u rano djetinjstvo, do grozne stvari to se zvala Drmavica, na izlobi Bijeli grad. Zaboravili su nas privezati za nosila. Imao sam dovoljno snage u lijevoj ruci te sam se mogao drati, ali jedan je siromaak pao na pod i samo 198 bog zna kakve je smrtne muke podnosio. Drugi, koji je mogao hodati, sjedio je u kutu ambulantnih kola i cijela ih ie ispovraao. Bolnica u Barbastru bila je pretrpana, kreveti su bili tako blizu jedan drugome da su se gotovo doticali. Idueg jutra utovarili su neke od nas u bolniki vlak i poslali nas u Leridu. U Leridi sam bio pet ili est dana. Bolnica je bila velika a bolesnici, ranjenici i civilni pacijenti bili su uglavnom nabacani zajedno. Neki ljudi u mojoj sobi imali su strane rane. U krevetu kraj mene bio je mladi crne kose koji je bolovao od ne znam koje bolesti, a dobivao je lijek od kojeg mu je mokraa bila zelena poput smaragda. Njegova guska bila je jedna od znamenitosti nae sobe. Jedan nizozemski komunist koji je govorio engleski, saznavi da se u bolnici nalazi Englez, sprijateljio se sa mnom i donosio mi je engleske novine. Bio je teko ranjen u listopadskim borbama i nekako se uspio smjestiti u bolnici u Leridi te se oenio jednom od bolniarki. Zbog rane, jedna mu se noga toliko skvrila da nije bila deblja od moje ruke. Dva milicionara na odsustvu koja sam upoznao prvi tjedan na fronti, dola su posjetiti nekog ranjenog prijatelja i prepoznala su me. Bili su to mladii od osamnaestak godina. Stajali su nespretno

pokraj mojeg kreveta pokuavajui smisliti to bi rekli a potom su, da bi pokazali kako im je ao to sam ranjen, iznenada izvadili iz depova sav duhan, dali ga meni i pobjegli prije nego to sam im ga mogao vratiti. Kako tipino panjolski! Kasnije sam saznao da se u gradu nigdje nije moglo kupiti duhana i da je ono to su mi dali bilo tjedno sljedovanje. Poslije nekoliko dana mogao sam ustati i hodati s rukom u povezu o vratu. Iz nekog me je razloga mnogo vise boljela kad je visjela. Takoer sam, neko vrijeme, imao dosta unutranjih bolova zbog ozljeda koje sam sebi nanio pri padu, a glas mi je gotovo potpuno nestao, 199 ali nikad me ni trenutka nije boljela sama rana od metka. ini se da je obino tako. Silovit udarac metka spreava lokalnu osjetljivost; krhotina granate ili bombe koja je nazupana i obino ne pogaa tako snano, vjerojatno bi paklenski boljela. U okviru bolnice nalazio se ugodan vrt, a u njemu ribnjak sa zlatnim ribicama i nekim malim zagasitosivim ribama bjelicama, mislim. Satima bih sjedio i promatrao ih. Postupci u Leridi pruili su mi uvid u bolniki sistem na aragonskoj fronti ne znam je li bilo tako i na drugim frontama. Na odreen su nain bolnice bile vrlo dobre. Lijenici su bili sposobni ljudi i inilo se da nema nestaice lijekova i opreme. Ali postojala su dva teka nedostatka zbog kojih su, uope ne sumnjam, stotine ili tisue ljudi umrle iako su mogli biti spaeni. Jedan je bio injenica da su se sve bolnice bilo gdje blizu linije fronte upotrebljavale manje ili vie kao prihvatne stanice za ranjenike. Posljedica je bila da se tamo nije pruala nikakva lijenika pomo, osim ako rana nije bila preteka da bi se ovjeka moglo transportirati. U teoriji, veina ranjenika otpremala se odmah u Barcelonu ili Tarragonu, ali zbog loeg transporta potrajalo bi esto tjedan do deset dana da stignu onamo. Povlaili su ih po Sietamu, Barbastru, Monzonu, Leridi i drugim mjestima, a u meuvremenu nitko ih nije lijeio, osim to bi povremeno dobili iste zavoje, ponekad ak ni to. Ljudi sa stravinim ranama od granata, smrskanim kostima i slino, bili su povijeni u nekoj vrsti oplate od zavoja i gipsa; opis rane bio je olovkom napisan s vanjske strane; u pravilu ta se oplata nije skidala sve dok ovjek ne bi stigao u Barcelonu ili Tarragonu deset dana kasnije. Bilo je gotovo nemogue pregledati neiju ranu na putu; malobrojni lijenici nisu mogli svladavati posao i samo bi uurbano proli pokraj vaeg kreveta, govorei: Da, da, pobrinut e se za vas u Barceloni. Stalno se

govorkalo da bolniki vlak kree za Barcelonu mahana. Druga je nevolja bio nedostatak strunih bolniarki. Oito u panjolskoj nije bilo kolovanih bolniarki, moda zato to su prije rata taj posao obavljale uglavnom opatice. Nemam pritubi na panjolske bolniarke, uvijek su sa mnom postupale s najveom ljubazno-u, ali nema dvojbe da su bile strane neznalice. Sve su znale izmjeriti temperaturu i neke su od njih znale staviti zavoje, no to je bilo otprilike sve. Kao posljedica toga, ljudi koji su bili toliko bolesni da se nisu mogli brinuti o sebi, esto su bili sramotno zanemarivani. Bolniarke bi ostavljale ovjeka sa zatvorenom stolicom itav tjedan i rijetko su prale one koji su bili preslabi da se sami peru. Sjeam se jednog jadnika smrskane ruke koji mi je rekao da ve tri tjedna nije bio umiven. ak bi i kreveti ostajali danima nepospremljeni. Hrana je u svim bolnicama bila vrlo dobra zapravo predobra. inilo se da je u panjolskoj vie nego drugdje tradicija natrpavati bolesne ljude tekom hranom. U Leridi su obroci bili sjajni. Doruak se, oko est ujutro, sastojao od juhe, omleta, variva, kruha, bijelog vina i kave, a ruak je bio jo obilniji i to u vrijeme kad je veina civilnog stanovnitva bila ozbiljno pothranjena. ini se da panjolci ne poznaju laganu hranu. Oni i bolesnicima i zdravim ljudima daju jednaku hranu uvijek je to bogata, masna kuhinja, a sve je natopljeno maslinovim uljem. Jednog je jutra objavljeno da e ljudi iz moje sobe taj dan biti otpremljeni u Barcelonu. Uspio sam poslati eni telegram javljajui joj da dolazim i ubrzo su nas strpali u autobuse te odvezli na stanicu. Tek kad je vlak ve polazio, bolniki ordonans koji je putovao s nama nehajno je izlanuo da uope ne idemo u Barcelonu, ve u Tarragonu. Pretpostavljam da se vlakovoa predomislio. Prava panjolska! pomislio sam. Ali bilo je vrlo ?nn panjolski i to to su pristali da zadre vlak dok ne poa-Ijem drugi telegram, a jo panjolskije to telegram nikad nije stigao. Smjestili su nas u obine odjeljke treeg razreda s drvenim sjedalima, a mnogi su ljudi bili teko ranjeni i tog su jutra prvi put ustali iz kreveta. Ubrzo, to zbog vruine i drmusanja, polovica je bila u stanju kolapsa, a nekolicina ih je povraala na pod. Bolniki ordonans krio je put izmeu leevima slinim likovima ispruenima posvuda uokolo, nosei veliku kozju mjeinu punu

vode koju bi trcao u ova ili ona usta. Voda je bila grozna; jo pamtim njezin okus. Stigli smo u Tarragonu kad se sunce sputalo. Pruga vodi du obale, vrlo blizu mora. Dok je na vlak ulazio u stanicu, iz nje je izlazio vlak za prijevoz trupa pun ljudi iz internacionalnih brigada; s mosta im je mahala hrpa ljudi. Vlak je bio vrlo dugaak, natrpan ljudima kao da e se raspasti, s poljskim topovima privezanima za otvorene vagone oko kojih se rojilo jo ljudi. Sjeam se neobino ivo prizora toga vlaka kako prolazi u utoj veernjoj svjetlosti; prozor za prozorom pun tamnih, nasmijeenih lica, dugake nagnute cijevi topova, lepranje skrletnih alova a sve je to polako klizilo pokraj nas nasuprot tirkiznome moru. Extranjeros stranci ree netko. Talijani. Oito su bili Talijani. Nijedan se drugi narod ne bi mogao skupiti na hrpu tako slikovito ili uzvraati pozdrave gomili s toliko draesti draesti koja nije bila nita manja zbog toga to je polovica ljudi u vlaku pila iz prevrnutih vinskih boca. uli smo kasnije da je to bio dio trupa koje su osvojile veliku pobjedu kod Guadala-jare u oujku; bili su na odsustvu i sad su ih premjetali na aragonsku frontu. Veina je od njih, bojim se, bila ubijena kod Huesce samo nekoliko tjedana kasnije. Ljudi koji su mogli ustati preli su na drugu stranu vana kako bi pozdravili Talijane u prolazu pokraj nas. Tedna taka mahne kroz prozor; podlaktica u zavojima uini komunistiki pozdrav. Bilo je to poput alegorine slike rata; vlak pun novih ljudi klizi ponosno prema liniji osakaeni se ljudi polaku vuku s linije, a sve vrijeme topovi na otvorenim vagonima nagone ovjekovo srce da poskoi kao to to topovi uvijek ine, oivljavajui onaj poguban osjeaj, kojega se tako teko osloboditi, da rat ipak;es velianstven. Bolnica u Tarragoni bila je vrlo velika i puna ranjenika sa svih fronta. Kakve su se tamo vidjele rane! Neke su rane lijeili na nain koji je, pretpostavljam, bio u skladu s najnovijom medicinskom praksom, ali za pogled je to bilo grozno. Nain se sastojao u tome da se rana ostavi potpuno otvorenom i bez zavoja, ali zatiena od muha mreom od muslina razapetom na icu. Ispod muslina biste vidjeli crvenu hladetinu poluzacije-ljene rane. Bio je tamo jedan ovjek ranjen u lice i vrat kojem se glava nalazila ispod neke vrste okrugle kacige od muslina; usta su mu bila zatvorena, a disao je kroz cjevicu koja mu je bila uvrena izmeu usnica. Jadnik, izgledao je tako osamljeno, tumarajui uokolo i gledajui vas kroz svoj muslinski kavez, nesposoban da govori. Bio sam u Tarragoni tri ili etiri dana. Snaga mi se vraala i jednog sam dana, polako hodajui, uspio sii ak do plae. Bilo je neobino vidjeti da se ivot uz more

odvija gotovo kao i obino; lijepe kavane du etalita i debeli lokalni buruji koji se kupaju i sunaju u lealj-kama kao da na tisuu milja nema rata. No, kako se slu-cilo, vidio sam kako se jedan kupa utopio, to bi ovjek smatrao nemoguim u tome plitkom i mlakom moru. Napokon, osam ili devet dana poto sam napustio rrontu, moja je rana pregledana. U ordinaciji gdje su se pregledavali novopristigli sluajevi, lijenici su velikim karama rezali prsne gipsane oklope u koje su ljudi sa slomljenim rebrima, kljunim kostima i slino bili ukalupljeni u previjalitima iza linija; vidjeli biste kako iz vratne rupe na velikom, nespretnom prsnom oklopu proviruje uznemireno, prljavo lice, obraslo u jednotjednu bradu. Lijenik, ustar zgodan ovjek tridesetih godina, posjeo me u stolac, uhvatio mi jezik komadom grube gaze, izvukao ga koliko se moglo, ugurao mi u grlo zubarsko ogledalo i rekao mi neka kaem Aa! Radei to sve dok mi jezik nije prokrvario a na oi mi navrle suze, ree da mi je jedna glasnica umrtvljena. Kad e mi se vratiti glas? kazah. Va glas? Oh, nikad vam se nee vratiti glas ree veselo. Meutim, nije imao pravo, kao to se pokazalo. Otprilike dva mjeseca nisam mogao govoriti mnogo glasnije od apta, ali poslije toga glas mi je dosta naglo postao normalan, jer je druga glasnica kompenzirala prvu. Bol u ruci potjecala je otuda to je metak probio skupinu ivaca na stranjem dijelu vrata. Bol je bila otro trganje kao neuralgija i neprestano me je muila oko mjesec dana, osobito nou, tako da nisam mnogo spavao. Prsti na desnoj ruci bili su mi takoer napola ukoeni. ak i sad, pet mjeseci kasnije, kaiprst mi je jo ukoen neobino djelovanje za jednu ranu u vrat. Ta je rana bila mali kuriozitet i pregledali su je razni lijenici, uz mnogo pucketanja jezikom i Que suerte! Que suerte!0 Jedan mi je od njih rekao, autoritativna dranja, da je metak promaio arteriju za oko milimetar . Ne znam kako je to znao. Nitko koga sam susretao u to vrijeme lijenici, bolniarke, practicantes ili drugi pacijenti ne bi propustio priliku da me uvjeri kako je ovjek koji je pogoen u vrat i ostane iv najsretniji stvor na svijetu. Nisam mogao a da ne pomislim kako bi bilo jo vea srea uope ne biti pogoen. 0 Kakva kob! (panj.) (prev.) 13 U Barceloni, u toku svih onih posljednjih tjedana koje sam tamo proveo, u zraku je bio jedan osebujan zlokoban osjeaj atmosfera sumnjienja, straha, nesigurnosti i prikrivene mrnje.

Svibanjske borbe ostavile su za sobom neiskorjenjive popratne efekte. Padom Caballerove vlade, komunisti su definitivno doli na vlast, nadzor nad unutranjim poretkom predan je komunistikim ministrima i nitko nije sumnjao da e oni unititi svoje politike suparnike im dobiju ma i najmanju ansu. Jo se nije nita dogaalo, ja nisam imao ak ni predodbe o tome to e se dogoditi; a ipak je postojao stalni nejasni osjeaj opasnosti, svijest o neemu zlom to prijeti. Ma kako ovjek stvarno zapravo malo konspirirao, atmosfera ga je nagonila da se osjea zavjerenikom. inilo se da sve svoje vrijeme ovjek provodi razgovarajui apatom u kutovima kavana i pitajui se je li osoba za susjednim stolom policijski pijun. Zahvaljujui cenzuri tampe, irile su se zloslutne glasine svih vrsta. Jedna je bila kako vlada Negrina i Prieta planira nagodbu u vezi s ratom. U ono sam vrijeme bio sklon povjerovati u to, jer su se faisti pribliavali Bilbaou a vlada oito nije inila nita da ga spasi. Baskijske su zastave bile izvjeene posvuda u gradu, djevojke su zveckale kutijama za priloge u kavanama i radio je davao uobiajene emisije o junakim braniteljima, au Baski nisu dobivali nikakvu stvarnu pomo. ovjek je dolazio u napast da povjeruje kako vlada igra dvostruku igru. Kasniji su dogaaji pokazali da sam u tome pogrijeio, no ini se vjerojatnim da se Bilbao mogao spasiti samo da se uloilo malo vie energije. Ofenziva na aragonskoj fronti, ak i neuspjena, prisilila bi Franca da odvoji dio svoje vojske; meutim, vlada nije zapoela nikakvu ofenzivnu akciju sve dok nije bilo prekasno zapravo, sve otprilike do vremena kad je Bilbao pao CNTje raspaavao velike koliine letaka u kojima je stajalo: Budite na oprezu! i aludirao da stanovitapartija (mislei na komuniste) planira coup d'etat. Postojala je takoer rasprostranjena bojazan od invazije na Kata-loniju. Jo prije, kad smo se vraali na frontu, vidio sam snane utvrde koje su se gradile desetke kilometara iza linije fronte, a posvuda u Barceloni kopala su se nova sklonita protiv bombi. Cesto se javljao strah od napada iz zraka i s mora; to su bile lane uzbune ee nego prave, ali svaki put kad bi zasvirale sirene, svjetla u itavu gradu ostala su pogaena satima, a bojaljivi ljudi nagrnuli bi u podrume. Policijski su pijuni bili posvuda. Zatvori su jo bili krcati zatvorenicima preostalima iz svibanjskih borbi, a drugi ljudi uvijek, naravno, anarhisti ili pristae POUM-a nestajali su u zatvore po jedan ili dva. Koliko se moglo otkriti, nitko nikada nije bio izveden pred sud niti ak optuen ak ni za neto tako odreeno kao to je trockizam; jednostavno bi vas bacili u zatvor i drali tamo, obino in-communicado. Bob Smillie jo

je bio u zatvoru u Valenciji. Nismo uspjeli nita saznati, osim da ni tamonjem predstavniku ILP-a niti angairanom odvjetniku nije bilo doputeno da ga vide. Stranci iz meunarodnih brigada i drugih milicija dospijevali su u zatvor u sve veem broju. Obino bi ih hapsili kao dezertere. Za opu je situaciju bilo tipino da vie nitko nije zasigurno znao je li milicionar dobrovoljac ili pripada regularnoj vojsci. Nekoliko mjeseci prije toga, svakome tko se prijavljivao miliciju govorilo se da je on dobrovoljac i da moe, ako eli, dobiti otpusne dokumente svaki put kad prisnije njegov rok za odsustvo. A sad se inilo da je vlada promijenila miljenje, milicionar je bio regularan vojnik ; smatralo ga se dezerterom ako je pokuao otii kui. I\fo inilo se da ak ni o tome nitko nije bio siguran. Na nekim dijelovima fronte vlasti su i dalje izdavale otpusnice. Na granici, te su se otpusnice katkada priznavale, a katkad ne; ako nisu, smjesta bi vas bacili u zatvor. Kasnije se broj stranih dezertera u zatvoru poveao na vie stotina, ali veina je repatrirana kad je podignuta galama u njihovim zemljama. Skupine naoruanih jurinih straara vrljale su posvuda ulicama, graanska straa jo je drala kavane i druge zgrade na stratekim tokama, a mnoge zgrade PSUC-a jo su imale vree s pijeskom i barikade. Na raznim mjestima u gradu postojale su stanice s graanskim straarima i carabinerosima koji su zaustavljali prolaznike i traili njihove dokumente. Svi su me upozoravali da ne pokazujem svoju iskaznicu POUM-ove milicije, ve da pokaem samo paso i bolniku otpusnicu. Na odreeni je nain bilo opasno ak i ako se saznalo da je netko sluio u miliciji POUM-a. Milicionari POUM-a koji su bili ranjeni ili na odsustvu kanjavani su na triave naine oteavalo im se da podignu plau, na primjer. La Batalla se jo pojavljivala, ali bila je toliko cenzurirana da gotovo i nije postojala, a tekoj cenzuri bili su izloeni i Solidaridad i ostali anarhistiki listovi. Uveden je novi propis, prema kojem cenzurirani dijelovi novina nisu smjeli ostati prazni, ve su se morali ispuniti drugim materijalom; kao posljedica toga, esto je bilo nemogue pogoditi kad je neto bilo izbaeno. Nestaica hrane koja je fluktuirala za cijelo vrijeme rata, bila je u jednoj od svojih tekih faza. Kruha je bilo premalo, a jeftinije vrste su se patvorile dodavanjem rie; kruh koji su dobivali vojnici u kasarnama bio je grozna stvar slina kitu. Mlijeko i eer bili su prava rijetkost, a duhan gotovo i nije postojao, osim skupih krijumarenih cigareta. Akutna

je bila i nestaica maslinova ulja koje panjolci upotrebljavaju za pol tuceta razliitih namjena. Redove ena koje su ekale maslinovo ulje nadzirali su graanski straari na konjima koji su se ponekad zabavljali tjerajui konje u redove i pokuavajui ih navesti da gaze enama po nogama. Manja neprilika u to je vrijeme bila i nestaica kovana novca. Srebro je bilo povueno a nove kovanice jo nisu bile izdane tako da nije bilo niega izmeu deset centima i novanice od dvije i pol pesete, a sve novanice manje od deset peseta bile su vrlo rijetke.0 Za siromanije je ljude to znailo oteavanje nestaice hrane. ena koja je posjedovala samo novanicu od deset peseta mogla je satima ekati ispred trgovine mjeovitom robom a da potom ne bi bila u stanju nita kupiti, jer trgovac nije imao sitnine a ona nije sebi mogla dopustiti da potroi itavu novanicu. Nije lako prenijeti munu atmosferu onog vremena osebujnu nelagodu to su je stvarale glasine koje su se stalno mijenjale, cenzurirane novine i stalna prisutnost naoruanih ljudi. To nije lako objasniti zato to, zasad, ono to je bitno za takvu atmosferu ne postoji u Engleskoj. U Engleskoj politika netrpeljivost jo nije bila sama po sebi razumljiva. Postoji politiko proganjanje u neznatnijem smislu; da sam rudar u ugljenokopu, ne bih se ba trudio da moj gazda zna kako sam komunist; ali dobar lan partije, duebrinik kontinentalne politike, jo je rijetkost, a pojam likvidiranja ili eliminiranja svakoga tko se sluajno ne slae s vama ini se da jo nije neto prirodno. No to kao da je bilo itekako prirodno u Barceloni. Staljinisti su bili na vlasti pa je prema tome bilo samo po sebi razumljivo da se svaki Kupovna vrijednost pesete bila je oko etiri penija. trockist nalazio u opasnosti. Ono ega su se svi bojali bilo je neto to se, na koncu, nije dogodilo novo zbijanje ulinih borbi koje bi se, kao i prije, pripisale pOUM-u i anarhistima. Bilo je trenutaka kad sam uhvatio sebe kako oslukujem ne bih li uo prve pucnjeve. Bilo je to kao da se nad grad nadvila neka ogromna zla vijest. Svi su to zamjeivali i komentirali. I bilo je neobino to su svi to izraavali gotovo istim rijeima: Atmosfera u ovome gradu to je uasno. Kao u bolnici za umobolne. Ali moda ne bih smio rei svi. Neki engleski posjetitelji koji su na brzinu projurili kroz panjolsku, od hotela do hotela, ini se da nisu zapazili kako u opoj atmosferi neto nije u redu. Vojvotkinja od Atholla pie, da spomenem (Sunday Express, 17.

listopada 1937): Bila sam u Valenciji, Madridu i Barceloni... u sva je tri grada vladao savreni red bez ikakva izraavanja snage. Svi hoteli u kojima sam boravila nisu bili samo normalni i pristojni, ve i izvanredno udobni, unato nestaici maslaca i kave. Osebujnost je engleskih putnika to oni zapravo ne vjeruju da ita postoji izvan elegantnih hotela. Nadam se da su pronali neto maslaca za vojvotkinju od Atholla. Nalazio sam se u sanatoriju Maurin, jednom od sanatorija koje je vodio POUM. Nalazio se u predgrau blizu Tibidaba, planine koja se naglo uzdie iza Barcelone i koja je, kako dri tradicija, gora s koje je Sotona pokazao Isusu zemlje svijeta (odatle joj i ime). Kua je prije pripadala nekom bogatom buruju i u vrijeme revolucije je zaplijenjena. Veina je ljudi bila ili otputena s linije zbog invalidnosti, ili su imali neku ranu koja ih je zauvijek onesposobila amputirane udove i slino. Bilo je jo nekoliko Engleza: Williams ozlijeene noge, i Stafford Cottman, osamnaestogodinji mladi koji je vraen iz rovova zbog sumnje na tuberkulozu, i Arthur 209 Clinton ija je smrskana lijeva ruka jo bila privezana za jednu od onih udnih, velikih icanih sprava kakve se upotrebljavaju u panjolskim bolnicama. Moja je ena jo boravila u hotelu Continental pa sam preko dana obino dolazio u Barcelonu. Jutrima bih posjeivao Opu bolnicu radi elektrine terapije ruke. udna stvar niz bockavih elektrinih udara zbog kojih bi poskakivale razne grupe miia ali inilo se da je pomagala; ponovno sam mogao upotrebljavati prste, a bol se neto ublaila. Oboje smo zakljuili da je najbolje to moemo uiniti vratiti se u Englesku to je prije mogue. Bio sam vrlo slab, izgubio sam glas, inilo se zauvijek, a lijenici su mi rekli da u u najboljem sluaju tek za nekoliko mjeseci biti sposoban za borbu. Prije ili kasnije morao sam poeti zaraivati novac pa se inilo da nema mnogo smisla ostati u panjolskoj i jesti hranu koja je bila potrebna za druge ljude. Ali moji su motivi bili uglavnom sebini. Imao sam neodoljivu elju da izaem iz svega toga; iz atmosfere politike sumnje i mrnje, s ulica natrpanih naoruanim ljudima, od zranih napada, rovova, mitraljeza, zvrndavih tramvaja, aja bez mlijeka, kuhanja na ulju i nestaice cigareta od gotovo svega to sam nauio povezivati sa panjolskom. Lijenici u Opoj bolnici izdali su mi uvjerenje da u zdravstvenom smislu nisam sposoban, ali da bih dobio otpusnicu morao sam se javiti zdravstvenoj komisiji u jednoj od bolnica blizu fronte, a zatim otii u Sietamo kako bi mi u tabu

POUM-ove milicije ovjerili dokumente. Kopp se upravo bio vratio s fronte, pun buna klicanja. Upravo je sudjelovao u jednoj akciji i rekao je da e Huesca napokon biti osvojena. Vlada je dovela trupe s madridske fronte i koncentrirala je trideset tisua ljudi, uz velik broj aviona. Talijani koje sam vidio kad su odlazili na liniju iz Tarragone napali su cestu za Jacu, ali imali su teke gubitke i izgubili su dva tenka. No, grad je 210 morao pasti, rekao je Kopp. (Jao! Nije pao. Napad je bio zastraujua zbrka i nije doveo ni do ega osim do orgije lai u novinama.) U meuvremenu je Kopp morao otii u Valenciju na razgovor u Ministarstvo rata. Imao je pismo od generala Pozasa koji je sad zapovijedao Istonom armijom uobiajeno pismo koje je Koppa opisivalo kao osobu od velikog povjerenja i preporuivalo ga za specijalno imenovanje u inenjerskom odjelu (Kopp je u civilnom ivotu bio inenjer). Otputovao je u Valenciju istog dana kad sam ja otputovao u Sietamo 15. lipnja. U Barcelonu sam se vratio tek za pet dana. U Sietamo sam, u kamionu punom ljudi, stigao oko ponoi, i im smo doli u POUM-ov tab, postrojili su nas i poeli dijeliti puke i metke, ak prije nego to su nam uzeli imena. inilo se da poinje napad i u svakom su trenutku mogli pozvati rezerve. Imao sam u depu bolniku otpusnicu, ali nisam ba mogao odbiti da poem s ostalima. Svalio sam se na zemlju s kutijom za metke kao jastukom u raspoloenju duboka maloduja. Ranjavanje mi je privremeno oslabilo ivce vjerujem da se to obino dogaa i mogunost da se naem pod vatrom strano me je uplaila. Meutim, kao i obino, bilo je pomalo mahane, na kraju nas uope nisu pozvali i sljedeeg sam jutra pokazao bolniku otpusnicu te krenuo u potragu za svojim otpustom. To je znailo niz zbrkanih, zamornih putovanja. Kao i obino, povlaili su ovjeka tamo i amo od bolnice do bolnice Sietamo, Barbastro, Monzon, zatim natrag u Sietamo da bi mi se otpusnica ovjerila, potom opet niz liniju preko Barba-stra i Leride a skupljanje trupa kod Huesce monopoliziralo je itav promet i sve dezorganiziralo. Sjeam se da sam spavao na neobinim mjestima - jedanput u bolnikom krevetu, ali drugi put u jarku, jedanput na vrlo uskoj klupi s koje sam pao usred noi, pa jedanput u

nekoj vrsti opinske kue za iznajmljivanje soba u Bar-bastru. im biste se udaljili od eljeznice, vie nije bilo naina da se putuje, osim presretanja sluajnih teretnja-ka. Satima se moralo ekati kraj ceste, ponekad tri ili etiri sata neprekidno, s hrpama oajnih seljaka koji su nosili zaveljaje pune pataka i kunia, maui kamionu za kamionom. Kad biste konano privukli panju nekog kamiona koji nije bio krcat ljudima, hljebovima kruha ili kutijama s municijom, poskakivanje po loim cestama zgnjeilo bi vas u kau. Nijedan me konj nikad nije bacio tako visoko kako su me bacali ti teretnjaci. Jedini mogui nain da se putuje sastojao se u tome da se svi skupimo na gomilu i drimo jedni za druge. Otkrio sam, na svoje ponienje, kako sam jo bio preslab da bih se popeo na kamion bez tue pomoi. Jednu sam no prespavao u bolnici u Monzonu, kamo sam se doao javiti zdravstvenoj komisiji. U krevetu kraj mene nalazio se jedan jurini straar, ranjen iznad lijevog oka. Ponaao se prijateljski i dao mi je cigarete. Rekao sam: U Barceloni bismo morali pucati jedan u drugoga te se nasmijasmo tome. Bilo je neobino kako se opi duh mijenjao kad biste stigli bilo kamo blizu linije fronte. Gubila se sva ili gotovo sva pakosna mrnja politikih partija. Za sve vrijeme koje sam proveo na fronti, ne sjeam se da je ikada neki pristaa PSUC-a pokazao prema meni neprijateljstvo zato to sam u POUM-u. Takve su stvari pripadale Barceloni ili mjestima jo udaljenijima od rata. U Sietamu je bilo mnogo jurinih straara. Poslani su iz Barcelone da bi sudjelovali u napadu na Huescu. Jurina je straa bila korpus koji nije bio prvenstveno odreen za frontu i mnogi od njih nisu jo nikad bili u borbi. Tamo u Barceloni bili su gospodari ulice, ali tu su bili quintos (novajlije) i gubili su presti u odnosu na milicijsku petnaestogodinju djecu koja su mjesecima bila na liniji. U bolnici u Monzonu lijenik je obavio uobiajeno izvlaenje jezika i guranje ogledala, uvjerio me je na isti veseo nain kao i drugi da mi se vie nikad nee vratiti glas i potpisao moje uvjerenje. Dok sam ekao na pregled, u ordinaciji se obavljala neka grozna operacija bez anestetika ne znam zato bez anestetika. Trajalo je i trajalo, vrisak za vriskom, a kad sam uao, posvuda su bili porazbacani stolci, a na podu mlake mokrae i krvi. Pojedinosti toga zavrnog putovanja zadrale su se u mome sjeanju neobino jasno. Nalazio sam se u drukijem raspoloenju nego proteklih mjeseci, u raspoloenju jasnijeg zapaanja.

Dobio sam otpusnicu sa igom 29. divizije i lijeniko uvjerenje kojim sam bio proglaen beskorisnim. Bio sam slobodan da se vratim u Englesku; osjetio sam se, dakle, kadrim, gotovo prvi put, da razgledam panjolsku. Na raspolaganju mi je bio itav dan za Barbastro, jer je postojao samo jedan vlak na dan. Prije sam bio vidio Barbastro samo nakratko i djelovao mi je jednostavno kao dio rata sivo, hladno, blatno mjesto puno tutnjave kamiona i otrcanih vojnika. Sad se inio udesno drukijim. Tumarajui njime, postao sam svjestan zgodnih krivudavih ulica, starih kamenih mostova, vinarija s velikim blatnjavim bavama visokim poput ovjeka, i zagonetnih polupo-drumskih radnji gdje su ljudi izraivali kotae za kola, bodee, drvene lice i mjeine za vodu od kozje koe. Promatrao sam jednog ovjeka kako izrauje mjeinu i otkrio, s velikim zanimanjem, neto to prije nisam znao, naime da ih rade s krznom na unutranjoj strani te da se to krzno ne uklanja, tako da ovjek zapravo pije destiliranu kozju dlaku. Mjesecima sam iz njih pio ne znajui za to. A iza grada nalazila se nefritnozelena plitka rijeka iz koje se izdizala strma kamena hridina, s kuama ugraenima u stijenu, tako da je ovjek s prozora spavae sobe mogao pljunuti izravno u vodu stoticu njak metara ispod sebe. U rupama u hridini ivjeli su bezbrojni golubovi. A u Leridi su bile stare ruevne graevine, na ukrasnim vijencima kojih su tisue i tisue lastavica sagradile gnijezda, tako da je s male udaljenosti skoreni obrazac gnijezda bio poput kakva cvjetnog reljefnog vijenca iz razdoblja rokokoa. Bilo je neobino da za proteklih gotovo est mjeseci nisam imao oka za takve stvari. Imajui u depu otpusne dokumente, ponovno sam se osjeao kao ljudsko bie, a takoer pomalo i kao turist. Gotovo sam prvi put osjetio da sam zaista u panjolskoj, zemlji koju sam eznuo posjetiti itav ivot. U mirnim sporednim ulicama Leride i Bar-bastra, kao da sam na tren uhvatio letiminu sliku, neku vrstu daleka odjeka panjolske kakva prebiva u svaijoj mati. Bijele sierre, kozari, tamnice inkvizicije, maurske palae, crni krivudavi jednoredi mazgi, siva stabla maslina i nasadi limuna, djevojke u crnim mantillama0, vina iz Malage i Alicantea, katedrale, kardinali, borbe s bikovima, Cigani, serenade ukratko, panjolska. Od itave Evrope, to je bila zemlja koja se najvie zadravala u mojoj mati. teta je to sam, kad

sam napokon stigao ovamo, uspio vidjeti samo ovaj sjeveroistoni kut, usred jednoga zbrkanog rata i najveim dijelom zimi. Bilo je kasno kad sam se vratio u Barcelonu pa nije bilo taksija. Nije imalo smisla pokuati stii do sanatorija Maurin koji se nalazio izvan grada, stoga sam se uputio u hotel Continental, zaustavivi se usput da veeram. Sjeam se razgovora s vrlo oinski raspoloenim konobarom, o hrastovim vrevima obrubljenima bakrom u kojima su posluivali vino. Rekao sam da bih elio kupiti garnituru i ponijeti ih u Englesku. Konobar je pokazao razumijevanje. Da, lijepi su, zar ne? Ali danas ih je nemogue kupiti. Vie ih nitko ne proizvodi 0 Mantilla veo (panj.) (prev.) TI i _ nitko vie nita ne proizvodi. Taj rat kakva teta! Suglasili smo se da je rat alosna stvar. Opet sam se osjeao kao turist. Konobar me ljubazno upitao je li mi se svidjela panjolska; hou li se vratiti u panjolsku? O, da, vratit u se u panjolsku. Mirnoa tog razgovora zadrala se u mome sjeanju, zbog onoga to se dogodilo neposredno nakon toga. Kad sam stigao u hotel, moja je ena sjedila u foajeu. Ustala je i pola prema meni na nain koji mi se uinio vrlo nehajnim; zatim mi je obavila ruku oko vrata i, uz sladak smijeak namijenjen ostalim ljudima u foajeu, si-knula mi je u uho: Izlazi! to? Izai odavde smjesta! to? to stoji tu! Mora brzo izai! to? Zato? to hoe rei? Uhvatila me je za ruku i ve me je vodila prema stubama. Na pol smo puta sreli jednog Francuza neu rei njegovo ime, jer iako nije imao veze s POUM-om, bio je svima nama dobar prijatelj dok su trajale neprilike. Pogledao me je zabrinuta lica. Sluaj! Ne smije ui ovamo. Brzo izai i sakrij se prije nego to pozovu policiju. I gle! u dnu stubita, jedan od hotelskih slubenika, lan POUM-a (uprava to, ini mi se, nije znala), kra-domice klizne iz dizala i kaza mi na loem engleskome neka izaem. Jo ni sad nisam shvaao to se dogaa. to se tu zbiva, doavola? rekoh im smo bili na ploniku. Zar nisi uo ? Nisam. uo to? Nita nisam uo. POUM je zabranjen. Prigrabili su sve zgrade. Praktiki su svi u zatvoru. A govori se da ve strijeljaju ljude.

Dakle tako je to bilo. Morali smo negdje razgovarati. Sve velike kavane na Ramblasu bile su krcate policijom, ali pronali smo mirnu kavanicu u jednoj sporednoj ulici. ena mi je objasnila to se dogodilo dok me nije bilo. Policija je 15. lipnja iznenada uhapsila Andresa Nina u njegovu uredu, a iste je veeri provalila u hotel Falcon i uhapsila sve ljude u njemu, veinom milicionare na odsustvu. Zgrada je smjesta pretvorena u zatvor i ubrzo je do vrha bila ispunjena zatvorenicima svih vrsta. Idueg je dana POUM proglaen ilegalnom organizacijom i zauzeti su svi njegovi uredi, uline knjiare, sanatoriji, centri za potporu i slino. Za to vrijeme policija je hapsila svakoga koga se mogla domoi ako se znalo da ima ikakve veze s POUM-om. Za dan ili dva, u zatvoru su bili svi ili gotovo svi od etrdeset lanova Izvrnog komiteta. Mogue je da su jedan ili dvojica pobjegli i skrivali se, ali policija je primjenjivala lukavtinu (kojom su se u tom ratu opseno sluile obje strane) uzimala bi ovjekovu enu za taoca ako bi on nestao. Nije bilo naina da se sazna koliko je ljudi uhapeno. Moja je ena ula da ih je samo u Barceloni bilo oko etiri stotine. No mislim da je ve i tada taj broj morao biti vei. Hapsili su najneobinije ljude. U nekim je sluajevima policija ila ak tako daleko da je izvlaila ranjene milicionare iz bolnica. Sve je to bilo krajnje deprimirajue. Koji se vrag uope dogaao? Mogao sam shvatiti zabranjivanje POUM-a, ali zato su hapsili ljude? Ni zbog ega, koliko se moglo saznati. Oito je zabrana POUM-a imala retrospektivno djelovanje,'POUM je sad bio ilegalan pa je prema tome ovjek krio zakon ako mu je prije toga bio pripadnikom. Kao i obino, ni protiv jednog uhapenog ovjeka nije podignuta optunica. Kroz to vrijeme, valencijski komunistiki listovi raspirivali su priu 0 velikoj faistikoj zavjeri, o radijskom komuniciranju s neprijateljem, dokumentima potpisanima nevidljivom tintom itd. itd. Tom sam se priom ve prije pozabavio. Znaajno je bilo to se ona pojavljivala samo u va-lencijskim novinama; mislim da neu pogrijeiti ako kaem da o tome, kao ni o zabrani POUM-a, nije bilo ni jedne jedine rijei ni u jednim barcelonskim novinama, komunistikim, anarhistikim ili republikanskim. Tonu smo prirodu optubi protiv voa POUM-a saznali prvi put ne iz nekih panjolskih novina, ve iz engleskih listova koji su stigli u Barcelonu dan ili dva kasnije. Tada nismo mogli znati da vlada nije bila odgovorna za optube zbog izdaje i pijunae i da e kasnije lanovi vlade odbaciti te optube. Znali smo

neodreeno samo to da su voe POUM-a, a vjerojatno i svi mi ostali, optueni kao faistiki plaenici. A ve su se irile i glasine da ljude potajno strijeljaju u zatvoru. U tome je bilo mnogo pretjerivanja, ali u nekoliko se sluajeva to sigurno dogodilo, a nema mnogo dvojbe da se dogodilo u sluaju Nina. Poslije hapenja, Nin je prebaen u Valenciju a potom u Marid, a ve 21. lipnja u Barcelonu su doprli glasovi da je strijeljan. Kasnije je ta glasina dobila odreeni oblik: Nina je u zatvoru strijeljala tajna policija i tijelo mu je izbaeno na ulicu. Ta je pria dolazila iz nekoliko izvora, ukljuujui i Frederica Montsenvsa, biveg lana vlade. Od tada do dananjeg dana vie se nikad nije ulo da je Nin iv. Kad su, kasnije, delegacije iz raznih zemalja ispitivale o tome vladu, lanovi su se kolebali i govorili samo da je Nin nestao i da ne znaju nita o njegovu boravitu. Neki su listovi iznijeli priu da je pobjegao na faistiki teritorij. U prilog tome nije podnijet nikakav dokaz, a Irujo, ministar pravosua, kasnije je izjavio da je novinska agencija Espagne falsificirala njegov slubeni communique. U svakom sluaju, Upuujem na izvjetaje o Maxtonovoj delegaciji na koje sam se pozvao u poglavlju 11. krajnje je nevjerojatno da bi politikom zatvoreniku Ninova znaenja bilo doputeno da pobjegne. Ako se u neko budue vrijeme ne pojavi iv, mislim da moramo prihvatiti kako je umoren u zatvoru. Vijesti o hapenjima neprekidno su se nastavljale, produujui se mjesecima, sve dok broj politikih zatvorenika, ne raunajui faiste, nije dosegao tisue. Zamjetljiva je bila autonomija niih rangova u policiji. Mnoga hapenja bila su zapravo ilegalna i mnogi ljudi koji su bili osloboeni po naredbi efa policije, ponovno bi bili uhapeni na zatvorskim vratima i odvedeni u tajne zatvore. Tipian je sluaj Kurta Landaua i njegove ene. Oni su bili uhapeni negdje oko 17. lipnja i Landau je smjesta nestao. Pet mjeseci kasnije njegova je ena jo bila u zatvoru, bez suenja i bez vijesti o muu. Objavila je trajk glau, nakon ega joj se ef policije javio i potvrdio joj da je njezin mu mrtav. Ubrzo nakon toga je osloboena, da bi je gotovo smjesta ponovno uhapsili i opet bacili u zatvor. Zapaalo se da je policija, barem u poetku, bila potpuno ravnoduna prema djelovanju koje bi njezine akcije mogle imati na rat. Bili su posve spremni hapsiti vojne oficire na vanim poloajima bez prethodnog doputenja. Negdje potkraj lipnja, generalnog zapovjednika 29. divizije Josea Ro-viru uhapsila je u blizini linije fronte grupa

policajaca poslana iz Barcelone. Njegovi su ljudi poslali delegaciju Ministarstvu rata do protestira protiv toga. Otkrilo se da ni Ministarstvo rata niti Ortega, ef policije, nisu ak bili ni obavijeteni o Rovirinu hapenju. U cijeloj toj stvari, pojedinost koja me najvie smeta, iako moda nema velike vanosti, jest injenica da su se sve vijesti o onom to se dogaalo tajile od vojnika na fronti. Kao to ste uvidjeli, ni ja niti itko drugi na fronti nismo uli nita o zabranjivanju POUM-a. Svi tabovi POUM-ove milicije, centri za potporu i slino radili su kao i obino, i sve do 20. lipnja i na liniji sve do Leride, samo 150 kilometara od Barcelone, nitko nije uo to se dogaa. Nijedna rije o tome nije prodrla u barcelonske novine (va-lencijski listovi, koji su nastavljali svoje pijunske prie, nisu stizali na aragonsku frontu), pa nema dvojbe da je jedan razlog za hapenje svih POUM-ovih milicionara na odsustvu bilo spreavanje njihova povratka na frontu s vijestima o tome. Grupa vojnih obveznika s kojima sam poao na liniju 15. lipnja morala je biti jedna od posljednjih koje e otii. Jo me mui pitanje kako se sve to uspjelo odrati u tajnosti, jer su kamioni s opskrbom i slino i dalje vozili amo i tamo; ali nema dvojbe da se jest dralo u tajnosti i, kao to sam saznao kasnije od mnogih, ljudi na fronti nisu nita uli jo nekoliko dana. Motiv za sve to dovoljno je jasan. Poinjao je napad na Huescu, POUM-ova milicija jo je bila izdvojena i vjerojatno je postojala bojazan da se ljudi ne bi htjeli boriti kad bi saznali to se dogaa. Zapravo, nita se takva nije dogodilo kad su stigle vijesti. U tim je danima sigurno poginuo velik broj ljudi koji nikad nisu saznali da ih novine u pozadini nazivaju faistima. Takve je stvari pomalo teko oprostiti. Znam da je uobiajeni postupak tajiti loe vijesti od vojnika i moda je to u pravilu opravdano. Ali druga je stvar slati ljude u borbu, a ne rei im ni to da im je iza lea njihova partija zabranjena, voe optuene zbog izdaje, a prijatelji i rodbina baeni u zatvor. ena mi je poela priati to se dogodilo raznim naim prijateljima. Neki Englezi i drugi stranci preli su preko granice. Williams i Stafford Cottman nisu bili uhapeni kad je napadnut sanatorij Maurin i negdje su se skrivali. Krio se i John McNair koji je bio u Francuskoj, ali opet je uao u panjolsku nakon to je POUM proglaen ilegalnim to je bilo nepromiljeno, ali on nije htio ostati u sigurnosti dok su njegovi drugovi bili u

opasnosti. to se tie ostalih, bila je to jednostavno kronika Uhvatili su toga i toga i Uhvatili su toga i toga. inilo se da su uhvatili gotovo svakoga. Ostao sam zapanjen kad sam uo da su uhvatili i Georgea Koppa. - Sto! Koppa? Mislio sam da je u Valenciji. Pokazalo se da se Kopp vratio u Barcelonu; imao je pismo Ministarstva rata za pukovnika koji je zapovijedao inenjerskim operacijama na istonoj fronti. Znao je da je POUM zabranjen, naravno, ali vjerojatno mu nije palo na um da bi policija mogla biti toliko glupa i uhapsiti ga kad se nalazi na putu za frontu zbog hitne vojne misije. Svratio je u hotel Continental po svoju torbu s opremom; moja je ena tada bila vani, a hotelski ljudi uspjeli su ga zadrati nekom lanom priom dok su pozivali policiju. Priznajem da sam bio bijesan kad sam saznao za Koppovo hapenje. Bio je moj osobni prijatelj, sluio sam pod njegovim zapovjednitvom mjesecima, bio sam s njim u borbi i poznavao sam njegovu povijest. Bio je to ovjek koji je rtvovao sve obitelj, nacionalnost, sredstva za ivot samo da bi doao u panjolsku i borio se protiv faizma. Napustivi Belgiju bez doputenja i pridruivi se stranoj vojsci dok je jo bio u belgijskoj vojnoj rezervi i, jo prije, pomaui u ilegalnoj proizvodnji vojnih potreptina za panjolsku vladu, nakopao je sebi na vrat mnoge godine zatvora ako bi se ikad vratio u vlastitu zemlju. Bio je na liniji od listopada 1936, probio se od milicionara do majora, bio je u akcijama i ne znam koliko mnogo puta i bio je jedanput ranjen. Za vrijeme svibanjskih nemira, kao to sam i sam vidio, sprijeio je lokalne borbe i vjerojatno spasio deset do dvadeset ivota. A sve to su mogli uiniti zauzvrat bilo je da ga strpaju u zatvor. Ljutiti se znailo je gubitak vremena, ali glupa podmuklost takvih stvari doista stavlja na kunju ovjekovo strpljenje. U meuvremenu moju enu nisu uhvatili. Iako je ostala u hotelu Continental, policija je nije pokuavala uhapsiti. Bilo je prilino oito da se njome slue kao mamcem. Meutim, nekoliko noi prije, u sitne sate, est policajaca u civilnim odijelima provalilo je u nau hotelsku sobu i pretrailo je. Zaplijenili su svaki komadi papira koji smo posjedovali, osim, sreom, naih pasoa i ekovne knjiice. Uzeli su moje dnevnike, sve nae knjige, sve izreske iz novina koje sam gomilao proteklih mjeseci (esto se pitam od kakve su im koristi bili ti izresci), sve moje

ratne suvenire, i sva naa pisma. (Usput, uzeli su i odreen broj pisama to sam ih dobio od itatelja. Na neka od njih nisam jo bio odgovorio, a naravno adresa nemam. Ako netko tko mi je pisao o mojoj posljednjoj knjizi a nije dobio odgovor, sluajno proita ove redove, mogu li ga zamoliti da prihvati to kao ispriku?) Kasnije sam saznao da je policija zaplijenila i razne moje stvari koje sam ostavio u sanatoriju Maurin. Odnijeli su ak zaveljaj moga prljavog rublja. Moda su mislili da su na njemu poruke napisane nevidljivom tintom. Bilo je oito da e za moju enu biti sigurnije ako ostane u hotelu, barem za neko vrijeme. Ako bi se pokuala izgubiti, smjesta bi je stali progoniti. Sto se mene ticalo, ja sam morao odmah u ilegalu. Ta me je perspektiva revoltirala. Unato bezbrojnim hapenjima, bilo mi je gotovo nemogue povjerovati da se nalazim u nekoj opasnosti. Sve se to inilo suvie besmislenim. Isto takvo odbijanje da ozbiljno prihvati tu idiotsku agresiju odvelo je Koppa u zatvor. Stalno sam ponavljao ali zato bi me netko elio uhapsiti? to sam uinio? Nisam bio ak ni partijski lan POUM-a. Dakako da sam nosio oruje za vrijeme svibanjskih borbi, ali to je inilo (prema procjeni) etrdeset do pedeset tisua ljudi. Osim toga, silno mi je bilo potrebno da se dobro naspavam. elio sam riskirati i vratiti se u hotel. Moja ena nije htjela ni uti za to. Strpljivo mi je objanjavala kakvo je stanje stvari. Nije bilo vano to sam uinio ili nisam uinio. Nije bilo posrijedi hapenje kriminalaca; bila je to jednostavno vladavina terora. Nisam bio kriv ni zbog kojeg odreenog djela; ali bio sam kriv zbog trockizma. injenica da sam sluio u POUM-ovoj miliciji bila je posve dovoljna da me otpremi u zatvor. Nije imalo svrhe grevito se drati engleskog pojma o tome da je ovjek siguran tako dugo dok potuje zakon. Zakon je praktiki bilo ono to se htjelo policiji. Jedino to sam mogao uiniti bilo je da se prikri-jem i sakrijem injenicu da sam imao ikakve veze s POUM-om. Pregledali smo papire u mojim depovima. ena me je natjerala da poderem svoju milicionar-sku iskaznicu na kojoj je velikim slovima pisalo POUM, a takoer i fotografiju milicionara s POUM-ovom zastavom u pozadini; zbog takvih je stvari ovjek tih dana mogao biti uhapen. Morao sam, meutim, zadrati svoje otpusne dokumente. ak su i oni bili opasnost zato to su imali peat 29. divizije, a policija bi vjerojatno znala da je 29. divizija POUM-ova; ali bez njih mogli bi me uhapsiti kao dezertera. Sad smo morali razmiljati o tome kako da odemo iz panjolske. Nije imalo smisla ostajati kad smo prije ili kasnije mogli sa sigurnou oekivati zatvor. Oboje bismo zapravo bili vrlo voljeli

ostati, samo da vidimo to e se dogoditi. Ali slutio sam da bi panjolski zatvori bili alosna mjesta (zapravo su bili gori nego to sam zamiljao), ako biste se nali u zatvoru nikad ne biste znali kad ete izai, a i zdravlje mi je bilo loe, uz bol u ruci. Dogovorili smo se da se idui dan naemo u britanskom konzulatu, kamo su takoer dolazili Cottman i McNair. Trebat e vjerojatno nekoliko dana dok nam se srede pasoi. Prije odlaska iz panjolske, paso se morao ovjeriti igom na tri razliita mjesta trebao je neat efa policije, francuskog konzula i katalonskih imigracijskih vlasti. ef policije bio je, naravno, opasnost. Ali moda bi britanski konzul mogao sve srediti tako da se ne sazna da smo imali veze s POUM-om. Oito je morao postojati neki popis stranaca pod sumnjom da su trockisti, i naa su imena vrlo vjerojatno bila na njemu, ali uz neto sree mogli bismo stii na granicu prije tog popisa. Sigurno je bilo da e biti mnogo zbrke i mahana. Sreom, to je bila panjolska, a ne Njemaka. panjolska tajna policija imala je neto od duha Gestapa, ali ne mnogo njegove sposobnosti. I tako smo se rastali. Moja se ena vratila u hotel, a ja sam odlutao u mrak da bih pronaao gdje u prespavati. Sjeam se, osjeao sam se mrzovoljno i izmueno. Toliko sam elio provesti no u krevetu! Nisam imao kamo otii, nije bilo kue gdje bih se mogao skloniti. POUM praktiki nije imao nikakve ilegalne organizacije. Njegovim je voama nedvojbeno uvijek bilo jasno da bi stranka mogla biti zabranjena, ali nikad nisu oekivali sveopi lov na vjetice bez premca. Oni su to, zapravo, oekivali tako malo da su u stvari nastavili preureivati POUM-ove zgrade (meu ostalim, ureivali su kino u upravnoj zgradi koja je nekad bila banka) sve do onoga dana kad je POUM bio zabranjen. Shodno tome, mjesta za sastanke i skrivanje koja bi svaka revolucionarna partija morala imati kao neto posve razumljivo, nisu postojala. Sam bog zna koliko je ljudi ljudi u ije je kue provalila policija spavalo te noi na ulicama. Proveo sam bio pet dana na zamornim putovanjima, spavao sam na nemoguim mjestima, ruka me je prokleto boljela, a sad me progone te budale i moram opet spavati na zemlji. Otprilike tako su daleko ile moje misli. Nisam imao nikakvih ispravnih politikih refleksija. Nikad ih nemam onda kad se stvari dogaaju. ini se da je uvijek tako kad se umijeam u rat ili politiku nisam svjestan niega osim fizike neugode i duboke elje da se ta prokleta nesmisao zavri. Kasnije mogu shvatiti znaenje dogaaja, ali dok se

zbivaju samo elim izai iz njih moda moja neplemenita osobina. Dugo sam hodao i zaustavio se negdje blizu Ope bolnice. elio sam neko mjesto gdje bih mogao lei, a da me ne pronae neki znatieljni policajac i ne zatrai dokumente. Pokuao sam s protuavionskim sklonitem, ali bilo je netom iskopano i vlano. Tada sam naiao na ruevine neke crkve koja je bila unitena i zapaljena za revolucije. Imala je samo kostur, etiri zida bez krova okruivala su gomile krhotina. eprkao sam u polumraku i pronaao nekakvu udubinu gdje sam mogao lei. Grumenje razbijena zida nije ba dobro da se na njemu lei, ali no je sreom bila topla pa sam uspio odspavati nekoliko sati. 14 Kad ovjeka trai policija u gradu kakav je Barcelona, najgore je to to se sve otvara tako kasno. Ako spavate na otvorenom, uvijek ete se probuditi negdje u zoru, a nijedna barcelonska kavana ne otvara se mnogo prije devet. Proli su sati prije nego to sam se mogao obrijati ili dobiti alicu kave. Bilo je neobino, u brijanici, vidjeti na zidu jo uvijek anarhistiko upozorenje koje je objanjavalo da su napojnice zabranjene. Revolucija je prekinula nae lance, pisalo je. Htio sam rei brijaima da e uskoro opet imati lance ako ne pripaze. Otumarao sam natrag u sredite grada. Sa POUM-ovih zgrada sruene su crvene zastave, na njihovu su mjestu leprale republikanske zastave, a skupine naoruanih graanskih straara lijeno su se povlaile u veama. U centru za potporu na uglu Plaze de Catalune, policija se zabavljala razbijajui veinu prozora. Iz POUM-ovih su ulinih knjiara uklonjene knjige, a na oglasnoj ploi dalje niz Ramblas bila je nalijepljena anti-poumovska karikatura ona koja je prikazivala masku i faistiko lice ispod nje. U dnu Ramblasa, blizu pristanita, naiao sam na neobian prizor; red milicionara, jos poderanih i blatnih s fronte, ispruenih iscrpljeno na stolcima koji su tako bili postavljeni za istae cipela. nao sam tko su oni zapravo sam prepoznao jednoga od njih. Bili su to milicionari POUM-a koji su se prethodnog dana vratili s linije da bi saznali kako je POUM zabranjen, pa su morali provesti no na ulicama jer je u njihovim domovima izvrena racija. Svaki milicionar POUM-a koji se vratio u Barcelonu u to vrijeme mogao je birati ili da ode ravno u ilegalu, ili u zatvor ne ba ugodan doek poslije tri ili etiri mjeseca na liniji. Nalazili smo se u neobinoj situaciji. Nou je ovjek bio progonjeni bjegunac, ali danju je mogao ivjeti gotovo normalnim ivotom. Svaka kua za koju se znalo da prua zaklonite

pristalicama POUM-a bila jeili je u svakom sluaju bilo vjerojatno da e biti pod prismotrom, a bilo je nemogue otii u hotel ili kakav pansion, zato to je postojao propis da, po dolasku nekog stranca, upravitelj mora smjesta obavijestiti policiju. Praktiki je to znailo da se no morala provoditi na otvorenom. Danju, s druge strane, u gradu velikom kao to je Barcelona bili ste prilino sigurni. Ulice su bile krcate graanskim straarima, jurinim straarima, cara-binerosima i obinom policijom, uz sam bog zna koliko pijuna u civilnim odijelima; ipak, oni nisu mogli zaustavljati svakoga tko bi proao, pa ako ste izgledali obino, mogli ste izbjei panji. Trebalo je izbjegavati zadravanje oko POUM-ovih zgrada i zalaenje u kavane i restorane gdje su vas konobari poznavali po vienju. Proveo sam dugo vremena toga dana, i idui dan, kupajui se u jednome od javnih kupalita. Uinilo mi se to dobrim nainom da utuem vrijeme i uklonim se s vidika. Naalost, ista je ideja pala na um mnogim ljudima i nekoliko dana kasnije nakon to sam napustio Barcelonu policija je upala u jedno javno kupalite i uhapsila odreen broj trockista golih golcatih. Usred Ramblasa naletio sam na jednog od ranjenika iz sanatorija Maurin. Razmijenili smo neku vrstu nevidljiva namigivanja kakvo su ljudi razmjenjivali u to vrijeme i uspjeli se na nenametljiv nain sastati u kavani neto dalje u ulici. Umakao je hapenju kad je izvrena racija na Maurin ali je, poput ostalih, istjeran na ulicu. Bio je samo u koulji morao je pobjei bez kaputa i nije imao novca. Opisao mi je kako je jedan civilni stra-ar strgnuo sa zida veliki Maurinov portret u boji i izgazio ga na komadie. Maurin (jedan od osnivaa pOUM-a) bio je zatvorenik u rukama faista i tada se vjerovalo da su ga oni strijeljali. Naao sam se sa enom u britanskom konzulatu u deset sati. McNair i Cottman pojavili su se ubrzo poslije toga. Prvo to su mi rekli bilo je da je Bob Smillie mrtav. Umro je u zatvoru u Valenciji od ega, nitko nije sigurno znao. Odmah je bio pokopan, a tamonjem predstavniku ILP-a Davidu Murravju nisu dopustili da vidi njegovo tijelo. Naravno, smjesta sam zakljuio da je Smillie bio strijeljan. U ono vrijeme svi su tako mislili, ali poslije sam pomiljao da moda nisam imao pravo. Kasnije je kao uzrok smrti navedena upala slijepog crijeva, a poslije smo uli od jednog zatvorenika koji je bio osloboen da je Smillie doista bio bolestan u zatvoru. Tako je moda pria o upali slijepog crijeva bila istinita. To to su

odbili Murravju da vidi njegovo tijelo moda je bilo iz istog prkosa. Moram, meutim, rei ovo. Bob Smillie imao je samo dvadeset i dvije godine i fiziki je bio jedan od najotpornijih ljudi koje sam upoznao. Bio je, mislim, jedina osoba koju sam poznavao, Englez ili panjolac, koja je provela tri mjeseca u rovovima a da nijedan jedini dan nije bila bolesna. Ljudi koji su tako otporni obino ne umiru od upale slijepog crijeva ako se o njima vodi odgovarajua briga. Ali kad ste vidjeli kakvi su bili panjolski zatvori provizorni zatvori samo za politike zatvorenike shvatili biste kakvu je ansu imao bolestan ovjek da se o njemu propisno pobrinu. Ti su zatvori bili mjesta koja su se mogla opisati samo kao podzemne tamnice u tvravama. U Engleskoj biste se morali vratiti u osamnaesto stoljee da biste pronali neto usporedivo. Ljudi su bili zbijeni u malim prostorijama gdje su jedva imali dovoljno mjesta da legnu, a esto su ih drali u podrumima i drugim mranim mjestima. To nije bila samo privremena mjera bilo je sluajeva kad su ljude drali etiri i pet mjeseci a da gotovo i nisu vidjeli danje svjetlo. A hranili su ih ogavnom i nedostatnom hranom koja se sastojala od dva tanjura juhe i dva komada kruha na dan. (Nekoliko mjeseci kasnije, meutim, hrana izgleda da se neto popravila.) Ne pretjerujem; upitajte svakoga politiki osumnjiena ovjeka koji je bio u zatvoru u panjolskoj. Prikaze panjolskih zatvora dobio sam iz veeg broja razliitih izvora i oni se isuvie podudaraju a da im se ne bi vjerovalo; osim toga, i sam sam nekoliko puta letimino vidio jedan panjolski zatvor. Jedan engleski prijatelj koji je kasnije bio zatvoren pie da njegovo iskustvo u zatvoru olakava razumijevanje Smilliejeva sluaja. Smilliejeva smrt nije stvar koju mogu lako oprostiti. Bio je to odvaan i nadareni mladi koji je odbacio svoju karijeru na Glasgowskom sveuilitu da bi doao i borio se protiv faizma i koji je, kao to sam sam vidio, obavljao svoj posao na fronti s besprijekornom hrabrou i spremnou; a oni nisu znali to bi drugo s njim ve su ga strpali u zatvor i pustili ga da umre poput zaputene ivotinje. Znam da usred velikoga i krvavog rata nema mnogo smisla dizati preveliku galamu zbog jedne pojedinane smrti. Jedna avionska bomba na prenatrpanoj ulici izaziva vie patnje od priline koliine politikih progona. Ali kod ovakve smrti ovjek se razgnjevi zbog njezine krajnje besmislenosti. Biti ubijen u borbi da, to ovjek oekuje; ali biti baen u zatvor, ne ak ni zbog

nekakva prividnog prijestupa, ve jednostavno zbog tupe, slijepe pakosti, i zatim ostavljen da umre u samoi to je posve druga stvar. Nisam uspio shvatiti kako su takve stvari a Smilliejev sluaj nije bio iznimka imalo pribliile pobjedu. Moja ena i ja tog smo poslijepodneva posjetili Koppa- Zatvorenici koji nisu biliincommunicado smjeli su se posjeivati, iako je bilo opasno uiniti to vie od jedanput ili dva puta. Policija je promatrala ljude koji su dolazili i odlazili, pa ako biste preesto posjeivali zatvore, oigosali biste sebe kao prijatelja trockista i vjerojatno biste i sami zavrili u zatvoru. To se ve dogodilo odreenom broju ljudi. Kopp nije bio incommunicado pa smo bez tekoa dobili dozvolu da ga posjetimo. Dok su nas uvodili kroz elina vrata u zatvor, dva su graanska straara izvodila jednog panjolskog milicionara kojeg sam poznavao s fronte. Pogledi nam se sretoe; i opet sablastan mig. A prva osoba koju smo vidjeli unutra bio je ameriki milicionar koji je nekoliko dana prije krenuo kui; dokumenti su mu bili u redu, ali ipak su ga na granici uhapsili, vjerojatno zato to je jo nosio hlae do koljena od rebrasta baruna pa ga se stoga moglo identificirati kao milicionara. Proli smo jedan kraj drugoga kao da smo potpuni stranci. To je bilo grozno. Poznavao sam ga mjesecima, dijelio sam s njim zemunicu, on je pomagao kad su me nosili s linije poto sam bio ranjen; ali to je bilo jedino to se moglo uiniti. Straari odjeveni u plavo posvuda su njukali. Bilo bi fatalno prepoznavati previe ljudi. Takozvani zatvor bilo je zapravo prizemlje neke trgovine. U dvije sobe, svaka je imala oko est etvornih metara, bilo je natrpano blizu sto ljudi. Mjesto je imalo izgled pravoga Newgate Calendara0 iz osamnaestog stoljea, sa svojom usmrenom prljavtinom, svojom zbrkom ljudskih tijela, nedostatkom namjetaja samo goli kameni pod, jedna klupa i nekoliko poderanih pokrivaa i tmurnim svjetlom, jer su preko prozora Netvgate je stara londonska tamnica u Citvju, a N. Calendar redoviti izvjetaj o kriminalnim parnicama, (prev.) bili navueni kapci od valovita lima. Na prljavim zidovima bile su narkane revolucionarne parole Visca POUM! Viva la Revolucion! i sline. Mjesto je posljednjih mjeseci sluilo kao stovarite za politike zatvorenike. Vladala je zagluujua galama. Bilo je vrijeme posjeta pa je sve bilo toliko krcato ljudima da se bilo teko kretati. Gotovo svi su bili iz najsiromanije

populacije radnike klase. Vidjele su se ene kako otvaraju jadne pakete s hranom koje su donijele za svoje utamniene mukarce. Meu zatvorenicima je bilo nekoliko ranjenika iz sanatorija Maurin. Dvojica su imala amputirane noge; jedan je od njih doveden u zatvor bez take pa je poskakivao na jednoj nozi. Bio je tamo i jedan djeak ne stariji od dvanaest godina; hapsili su, oito, ak i djecu. Prostorije su imale odvratan smrad kakav uvijek nastaje kad su gomile ljudi natrpane zajedno bez odgovarajuih sanitarnih ureaja. Kopp se laktovima probio kroz gomilu do nas. Njegovo je bucmasto, jedro lice izgledalo uglavnom kao i obino, na tom je prljavom mjestu odrao svoju uniformu urednom i ak se uspio obrijati. Meu zatvorenicima je bio jo jedan oficir u uniformi Narodne armije. On i Kopp su salutirali dok su se probijali jedan pokraj drugoga; taj je pokret na neki nain bio patetian. inilo se da je Kopp izvrsno raspoloen. Pa, mislim da e nas sve strijeljati, rekao je veselo. Rije strijeljati izazvala je u meni neku vrstu unutranjeg drhtaja. U moje je tijelo nedavno uao metak i taj mi je osjeaj bio svje u sjeanju; nije ugodno pomisliti da e se to dogoditi nekome koga dobro poznajete. U to sam vrijeme smatrao gotovom injenicom da e sve vane ljude u POUM-u, a meu njima i Koppa, doista strijeljati. Upravo su se bili probili prvi glasovi o Ninovoj smrti i znali smo da POUM optuuju zbog izdaje i pijunae. Sve je ukazivalo na veliki namjeteni proces iza kojeg e uslijediti masakr vodeih trockista. Grozno je vidjeti svojeg prijatelja u zatvoru i znati da ste nesposobni pomoi mu. Jer ovjek nita nije mogao uiniti; bilo bi uzaludno obratiti se ak i belgijskim vlastima, jer je Kopp doavi ovamo prekrio zakone vlastite zemlje. Veinu razgovora morao sam prepustiti eni; glas mi je bio skviav pa me se nije moglo uti u toj buci. Kopp nam je priao o prijateljstvima koja je sklopio s drugim zatvorenicima, o straarima od kojih su neki bili dobri momci, dok su drugi zlostavljali i tukli plaljivije zatvorenike, i o hrani koja je bila poput pomija. Sreom, sjetili smo se ponijeti paket hrane, a i cigarete. Zatim nam je Kopp poeo priati o papirima koji su mu oduzeti kad je bio uhapen. Meu njima je bilo pismo Ministarstva rata upueno pukovniku koji je zapovijedao inenjerskim operacijama u Istonoj armiji. Policija ga je zaplijenila i nije ga htjela vratiti; govorili su da lei u uredu efa policije. Ako bi se pismo dobilo natrag, sve bi moglo ispasti posve drukije.

Smjesta sam shvatio koliko bi to moglo biti znaajno. Slubeno pismo takve vrste, s preporukom Ministarstva rata i generala Pozasa, potkrijepilo bi Koppovo potenje. Tekoa je bila u tome kako dokazati da pismo postoji; ako bi bilo otvoreno u uredu efa policije, moglo se biti sigurno da e ga kakav dounik unititi. Postojala je samo jedna osoba koja bi ga vjerojatno mogla dobiti natrag, a to je bio oficir na kojeg je adresirano. Kopp je ve pomiljao na to pa je napisao pismo i htio je da ga ja kradomice iznesem iz zatvora i poaljem. Ali oito je bre i sigurnije da se pismo odnese osobno. Ostavio sam enu s Koppom, izjurio van i, poslije duge potrage, pronaao taksi. Znao sam da je vrijeme sad najvanije. Bilo je oko pet i trideset, pukovnik vjerojatno odlazi iz ureda u est, a do sutra pismo bi moglo biti sam bog zna gdje moda uniteno, ili izgubljeno negdje u kaosu dokumenata koji su se vjerojatno gomilali kako su osumnjieni za osumnjienim bili hapeni. Pukovni-kov ured nalazio se u zgradi odjela za rat kod pristanita. Dok sam urio uza stube, jurini straar na dunosti na ulazu preprijei mi put svojom dugakom bajonetom i zatrai papire. Mahnuo sam prema njemu svojom otpusnicom; oito nije umio itati pa me je propustio, impresioniran maglovitom tajnom papira. Unutra, mjesto je bilo ogroman komplicirani kuninjak oko sredinjeg dvorita, sa stotinama ureda na svakom katu; a kako je to bila panjolska, nitko nije imao ni maglovita pojma o tome gdje je ured koji traim. Stalno sam ponavljao: El coronel jefe de ingenieros, Ejercito de Este! Ljudi su se smjekali i ljupko slijegali ramenima. Svatko tko je imao neko miljenje slao bi me u drugom smjeru; uz ovo stubite, niz ono, du beskonanih hodnika koji bi se pretvarali u slijepe prolaze. Imao sam udesan dojam da se nalazim u nonoj mori: jurnjava nizovima stubita, tajanstveni ljudi koji dolaze i odlaze, letimini pogledi kroz vrata kaotinih ureda s papirima razasutim posvuda i lupkanjem pisaih strojeva; a vrijeme umie i jedan je ivot moda u neizvjesnosti. Stigao sam, meutim, na vrijeme i, pomalo iznenaen, dobio pristanak da me sasluaju. Nisam vidio pukovnika ve je njegov autant ili tajnik, oficirski mladac u elegantnoj uniformi, velikih i razrokih oiju, izaao u predsoblje da bi sa mnom razgovarao. Poeo sam sipati svoju priu. Doao sam u ime svoga pretpostavljenog oficira, majora Jorgea Koppa, koji je kretao na frontu u hitnoj misiji ali je zabunom uhapen. Pismo pukovniku bilo je povjerljive prirode i moralo se bez odgaanja dobiti natrag. Mjesecima sam sluio s Kop-pom, on je bio oficir najodlinija karaktera, oito je njegovo hapenje pogreka, policija ga je zamijenila s

 Pukovnik ef inenjeraca, Istona vojska! (pan;. prev.) nekim drugim itd. itd. itd. Neprekidno sam pretjerivao o hitnosti Koppove misije na fronti, znajui da je to najjaa toka. Ali ta pria je sigurno zvuala neobino, na mome dozlaboga loem panjolskom koji bi kod svake krize prelazio na francuski. Najgore je bilo to to me je glas gotovo odmah izdao pa sam samo uz estoki napor uspijevao proizvesti neku vrstu kreketanja. Silno sam se bojao da potpuno ne nestane i da oficiriu ne dosadi sluati me. esto sam se pitao to je mislio o mome glasu je li mislio da sam pijan ili da jednostavno imam neistu savjest. Meutim, on me je strpljivo sluao, mnogo puta ki-mnuo glavom i uzdrano je prihvatio ono to sam rekao. Da, zvui kao da je mogla biti pogreka. Oito stvar treba ispitati. Mahana pobunih se. Ne mahana! Stvar je hitna; Kopp je ve morao biti na fronti. inilo se da je oficir i opet suglasan. Tada je dolo pitanje kojeg sam se grozio: Taj major Kopp u kojim je snagama sluio? Grozna je rije morala biti izreena: U POUMovoj miliciji. POUM! elio bih da vam mogu prenijeti zapanjenu uznemirenost u njegovu glasu. Morate se sjetiti kako se u tom trenutku gledalo na POUM. Strava od pijuna bila je na vrhuncu; vjerojatno su svi dobri republikanci doista vjerovali dan ili dva da je POUM uistinu bio golema pijunska organizacija koju su plaali Nijemci. Morati rei takvu stvar jednom oficiru u Narodnoj armiji bilo je kao da ste odmah poslije Crvenog pisma0 otili u Konjiki klub00 i izjavili da ste komunist. Tamne su mu oi iskosa Pismo koje je (objavljeno 24. listopada 1924) navodno potpisao Ztnovjev, predsjednik Prezidija Iree internacionale, a kojim se pozivalo Komunistiku partiju V. Britanije da pojaa revolucionarnu aktivnost i srui oruane snage krune. Pridonijelo irenju straha od crvenih i pobjedi kon-zervauvaca. Rusi su mu porekli autentinost, a u prosincu 1966, u jednom lanku Sunday Timesa, oc dokazuje se da su pismo krivotvorili bijeli ruski emigranti, (prev.) Jedan od najstarijih (i najkonzervativnijih) klubova u Londonu, (prev.) etale mojim licem. Jo jedna dugaka stanka, zatim polako kaza: I kaete da ste bili s njim na fronti. Znai da ste i sami sluili u POUM-ovoj miliciji? Jesam. Okrenuo se i uronio u pukovnikovu sobu. Mogao sam uti uzbueni razgovor. Sve je gotovo, pomislih. Nikad neemo dobiti Koppovo pismo. tovie, morao sam priznati da sam i sam

bio u POUM-u i nema sumnje da e nazvati policiju i dati me uhapsiti, samo da dodaju u vreu jo jednog trockista. Ubrzo se, meutim, oficir ponovno pojavio popravljajui svoju kapu i strogo mi dao znak da ga slijedim. Ili smo u ured efa policije. Put je bio dug, dvadeset minuta hoda. Mali je oficir ukoeno stupao ispred mene vojnim korakom. itavim putem nismo razmijenili nijednu jedinu rije. Kad smo stigli do ureda efa policije, ispred vanjskog ulaza vrzla se gomila hulja najodurnija izgleda, oito policijskih dounika, dojavljivaa i pijuna svih vrsta. Mali oficir ue; vodio se dug, uzrujan razgovor. Moglo se uti bijesno podizanje glasova; zamiljao sam silovite pokrete, slijeganje ramenima, lupanje po stolu. Policija je oito odbijala vratiti pismo. Konano se, meutim, oficir pojavio, crvena lica, ali nosei veliku slubenu omotnicu. Bilo je to Koppovo pismo. Osvojili smo siunu pobjedu koja, kao to se pokazalo, nije ba nita znaila. Pismo je bilo propisno urueno, ali Koppovi pretpostavljeni u vojsci nisu ga bili u stanju izvui iz zatvora. Oficir mi je obeao da e pismo biti urueno. Ali to je s Koppom? pitao sam. Zar ga ne bismo mogli osloboditi? Slegnuo je ramenima. To je bila druga stvar. Nisu znali zbog ega je Kopp uhapen. Rei e mi samo to da e se provesti odgovarajua istraga. Vie se nije imalo to kazati; dolo je vrijeme za rastanak. Obojica se lagano naklonismo. A zatim se dogodila neobina i dirljiva stvar. Mali je oficir oklijevao trenutak, potom je zako-raknuo i rukovao se sa mnom. Ne znam mogu li vam predoiti koliko me je duboko taj postupak dirnuo. Zvui kao neto beznaajno, ali nije bilo. Morate shvatiti kakvo je bilo raspoloenje onog doba grozna atmosfera sumnje i mrnje, lai i glasine kruile su posvuda, plakati su vritali s ograda da je svatko poput mene faistiki pijun. I morate se sjetiti da smo stajali ispred ureda efa policije, pred pokvarenom bandom traera i agentsprovocateursa, od kojih je svaki mogao znati da me trai policija. Bilo je to kao da se javno rukujete s nekim Nijemcem za vrijeme Velikog rata. Pretpostavljam kako je na neki nain zakljuio da ja zapravo nisam faistiki pijun; ipak, bilo je lijepo od njega to se rukovao. Biljeim to, ma koliko moglo djelovati trivijalno, zato to je to na neki nain tipino za panjolsku za bljeskove velikodunosti koje vam pruaju panjolci u najgorim situacijama. Moje uspomene na panjolsku su krajnje loe, ali vrlo su rijetke loe uspomene na panjolce. Sjeam se da sam se samo dva puta ozbiljno naljutio na nekog panjolca, ali oba puta, kad promislim

o tome, vjerujem da sam ja pogrijeio. Oni, nema dvojbe, posjeduju velikodunost, jednu vrstu plemenitosti koja zapravo ne pripada dvadesetom stoljeu. Upravo to prua nadu da bi u panjolskoj ak i faizam mogao poprimiti razmjerno manje krut i podnoljiv oblik. Rijetki panjolci posjeduju zgraanja vrijednu djelotvornost i vrstou kakve su potrebne suvremenoj totalitarnoj dravi. Nekoliko noi prije toga, kad je policija pretraivala sobu moje ene, tu je injenicu ilustriralo neobino malo oitanje. Ta je pretraga zapravo bila vrlo zanimljiva i bilo bi mi drago da sam je promatrao, iako je Prvi svjetski rat. (prev.) moda itekako dobro to nisam, jer se moda ne bih mogao svladati. Policija je vodila pretragu u poznatom stilu Ogpua i Gestapa. U sitne jutarnje sate ulo se lupanje na vratima, upalo je est ljudi, upalili su svjetlo i smjesta zauzeli razna mjesta u sobi, oito prema prethodnom dogovoru. Zatim su pretraili obje prostorije (postojala je i kupaonica) nezamislivo temeljito. Kuckali su po zidovima, dizali sagove, pretraili pod, opipali zavjese, pipali ispod kade i radijatora, ispraznili svaku ladicu i koveg, opipali svaki komad odjee i pregledali ga prema svjetlu. Zaplijenili su sve papire, ukljuujui i sadraj koa za papir, i sve nae knjige k tome. Dospjeli su u ekstazu sumnje kad su otkrili da imamo francuski prijevod Hit-lerova Mein Kampfa. Da je to bila jedina knjiga koju su pronali, naa bi sudbina bila zapeaena. Oito je da osoba koja ita Mein Kampf mora biti faist. U iduem su trenutku, meutim, naili na primjerak Staljinove broure Naini likvidiranja trockista i ostalih dvolinjaka, to ih je donekle umirilo. U jednoj je ladici bilo nekoliko paketia cigaretnog papira. Raerupali su svaki paketi i pregledali svaki papiri posebno, za sluaj da na njima nije zapisana kakva poruka. Ukupno su bili na poslu gotovo dva sata. Pa ipak za itavo to vrijeme nisu uope pretraili krevet. Moja je ena cijelo vrijeme leala u krevetu; oito je ispod madraca moglo biti pol tuceta automata, a da se ne spominje biblioteka trockisti-kih dokumenata ispod jastuka. Pa ipak detektivi nisu ni pokuali dotaknuti krevet, nisu ak pogledali ni ispod njega. Ne mogu povjerovati da je to redovito obiljeje ogpuovskog naina rada. Moramo se prisjetiti da je policija bila gotovo potpuno pod komunistikom kontrolom i da su ti ljudi vjerojatno i sami bili lanovi Komunistike partije. Ali oni su bili takoer panjolci i za njih je bilo ipak previe istjerati enu iz kreveta. Taj dio posla utke je izostavljen, ime je itava pretraga postala besmislena.

Te smo noi McNair, Cottman i ja spavali u visokoj travi uz rub nekog naputenog gradilita. Sjeam se dugih, turobnih sati bazanja prije nego to se mogla dobiti alica kave. Prvi put otkako sam doao u Barcelonu, poao sam pogledati jednu katedralu suvremenu katedralu, i jednu od najodvratnijih graevina na svijetu. Ima etiri tornja s krunitima, tono u obliku vinskih boca. Za razliku od veine crkava u Barceloni, ta nije bila unitena za vrijeme revolucije poteena je zbog svoje umjetnike vrijednosti, govorili su ljudi. Mislim da su anarhisti pokazali lo ukus zato to je nisu dignuli u zrak kad su imali priliku, iako su objesili crveni i crni barjak izmeu njezinih tornjeva. Tog smo poslijepod-neva ena i ja poli posjetiti Koppa posljednji put. Nismo mogli za njega nita uiniti, apsolutno nita, osim da se pozdravimo i ostavimo novac kod panjolskih prijatelja koji e mu odnositi hranu i cigarete. Neto kasnije, meutim, poto smo napustili Barcelonu, on je postao incommunicado pa mu se nije smjela slati ak ni hrana. Te veeri, hodajui Ramblasom, proli smo pokraj kavane Moka koju je jo uvao velik broj graanskih straara. Ne razmislivi, uao sam i obratio se dvojici od njih koji su se naslanjali na ank, puaka prebaenih preko ramena. Upitao sam ih znaju li koji su od njihovih drugova bili tu na dunosti za vrijeme svibanjskih borbi. Nisu znali i, uz uobiajenu panjolsku neodreenost, nisu znali ni kako bi se moglo saznati. Rekao sam da je moj prijatelj Jorge Kopp u zatvoru i da e mu se vjerojatno suditi zbog neega u vezi sa svibanjskim borbama; da e ljudi koji su bili na dunosti znati kako je on sprijeio borbu i spasio nekoliko njihovih ivota; moraju se javiti i posvjedoiti o tome. Jedan od ljudi s kojima sam razgovarao bio je mrk ovjek tupa izgleda koji je stalno tresao glavom zato to nije mogao uti moj glas od buke prometa. Ali drugi se razlikovao. On je rekao da je uo za Koppov postupak od nekih svojih drugova; Kopp je bio buen chico (dobar momak). No jo sam tada znao da je sve to beskorisno. Bude li se Koppu ikad sudilo, to e se, kao i na svim takvim procesima, obaviti s lanim dokazima. Ako je strijeljan (a bojim se da je to vjerojatno), neka to bude njegov epitaf: buen chico od ubogog graanskog straara koji je bio dio prljavog sistema, ali koji je ostao dovoljno ovjek da prepozna astan postupak ako naie na nj. Nae je ivljenje bilo neobino i suludo. Nou smo bili kriminalci, ali danju smo bili imuni engleski gosti takva je barem bila naa poza. ak i poslije noi provedene na otvorenom, brijanje, kupanje i ienje cipela ine uda za ovjekov izgled. Trenutano je najsigurnija stvar bila izgledati to se buroaskije moglo. esto smo posjeivali otmjenu stambenu etvrt grada gdje naa lica nisu bila poznata, odlazili

u skupe restorane i ponaali se vrlo engleski s konobarima. Prvi sam se put u ivotu odao pisanju po zidovima. Pasai nekolikih otmjenih restorana imali su nakrabano Visca POUM! velikim slovima kakva sam samo uspio napisati. Cijelo vrijeme, iako sam se tehniki skrivao, nisam osjeao da se nalazim u opasnosti. Sve se to inilo previe apsurdnim. Imao sam neiskorjenjivo englesko uvjerenje da vas oni ne mogu uhapsiti ako niste prekrili zakon. Takvo je uvjerenje krajnje opasno u vrijeme kakva politikog pogroma. Postojao je nalog za McNairovo hapenje pa smo vjerojatno i mi ostali bili na popisu. Hapenja, racije i premetaine nastavljali su se bez stanke; praktiki svi koje smo poznavali, osim onih koji su jo bili na fronti, do tada su se ve nalazili u zatvoru. Policija se ak penjala na francuske brodove koji su povremeno odvozili izbjeglice te odvodila osumnjiene trockiste. Zahvaljujui ljubaznosti britanskoga konzula koji je u toku tog tjedna morao prolaziti tegobne trenutke, uspjeli smo srediti pasoe. Sto prije odemo, to bolje. Postojao je vlak koji je trebao kretati za Port Bou u sedam i trideset naveer i koji je, kako se moglo normalno oekivati, polazio oko osam i trideset. Dogovorili smo se da moja ena unaprijed narui taksi i zatim spakira stvari, plati raun i napusti hotel u posljednjem moguem trenutku. Ako bi previe obavjetavala hotelske ljude, oni bi sigurno poslali po policiju. Ja sam stigao na stanicu oko sedam i otkrio da je vlak ve otiao krenuo je u deset do sedam. Vlakovoa se predomislio, kao i obino. Sreom, uspjeli smo na vrijeme upozoriti moju enu. Postojao je jo jedan vlak rano idueg jutra. McNair, Cottman i ja veerali smo u malom restoranu blizu stanice i opreznim smo ispitivanjem saznali da je upravitelj restorana lan CNT-a i prijateljski raspoloen. Iznajmio nam je trokrevetnu sobu i zaboravio upozoriti policiju. Tada sam prvi put u pet noi mogao spavati skinuvi odjeu. Idueg se jutra moja ena uspjeno iskrala iz hotela. Vlak je u polasku kasnio oko jedan sat. Ispunio sam vrijeme piui dugo pismo Ministarstvu rata, iznosei im Koppov sluaj da je bez dvojbe uhapen pogrekom, da je hitno potreban na fronti, da e bezbrojni ljudi posvjedoiti kako nije kriv ni zbog kakva prekraja itd. itd. itd. Pitam se je li itko proitao to pismo, napisano na stranicama istrgnutima iz biljenice klimavim rukopisom (prsti su mi jo bili djelomino uzeti) i jo klimavi-jim panjolskim. U svakom sluaju, ni to pismo niti ita drugo nije imalo

djelovanja. Dok ovo piem, est mjeseci poslije tih dogaaja, Kopp je (ako nije strijeljan) jo u zatvoru, bez suenja i podizanja optunice. U poetku smo dobili od njega dva ili tri pisma koja su pro-krijumarili osloboeni zatvorenici i poslali potom iz Francuske. Sva su kazivala istu priu tamnovanje u prljavim mranim brlozima, loa i nedovoljna hrana, ozbiljna bolest prouzroena uvjetima utamnienja i odbijanjem da se prui lijenika pomo. Sve mi je to potvreno iz nekoliko drugih izvora, engleskih i francuskih. Nedavno je bio nestao u jedan od onih tajnih zatvora s kojima se ini nemoguim uspostaviti ikakvu vezu. Njegov sluaj je sluaj mnogih stotina stranaca i nitko ne zna kolikih tisua panjolaca. Na kraju smo preli granicu bez incidenta. Vlak je imao prvi razred i vagon-restoran, prvi koji sam vidio u panjolskoj. Sve donedavno postojao je samo jedan razred u vlakovima u Kataloniji. Dva su detektiva obilazila vlak ispitujui imena stranaca, ali kad su nas vidjeli u vagon-restoranu inilo se da ih je to uvjerilo kako smo vrijedni potovanja. Bilo je udesno kako se sve promijenilo. Samo est mjeseci prije, kad su jo vladali anarhisti, ovjek je stjecao potovanje ako je izgledao proleterski. Dok sam putovao od Perpignana za Cerberes, jedan mi je francuski trgovaki putnik u mojem odjeljku rekao vrlo ozbiljno: Ne smijete ii u panjolsku ovakva izgleda. Skinite ovratnik i kravatu. U Barceloni e to zde-rati s vas. Pretjerivao je, ali to je pokazalo kakvom se smatrala Katalonija. A na granici su anarhisti odbili nekog elegantno odjevena Francuza i njegovu enu, samo zato mislim to su izgledali previe buroaski. Sad je bilo obratno: izgledati buroaski bio je jedini spas. U pasokom uredu potraili su nas u kartoteci osumnjienih, ali zahvaljujui nedjelotvornosti policije naa imena nisu bila na popisu, ak ni McNairovo. Pretraili su nas od glave do pete, ali nismo imali nita in-kriminirajue osim mojih otpusnih dokumenata, a carinski straar koji me je pretraivao nije znao da je 29. divizija bila POUM-ova. I tako smo umakli preko rampe i poslije tono est mjeseci opet sam se nalazio na francuskom tlu. Moji jedini suveniri iz panjolske bili su kozja mjeina za vodu i jedna od onih malih eljeznih svjetiljki u kojima aragonski seljaci pale maslinovo ulje svjetiljki gotovo potpuno jednaka oblika kao i svjetiljke od terakote kakve su Rimljani upotrebljavali prije dvije tisue godina to sam je pokupio u nekoj sruenoj kolibi i koja se nekako zadrala meu mojom prtljagom.

Na kraju, pokazalo se da nismo otili nimalo prerano. Prve novine koje smo vidjeli objavljivale su vijest o McNairovu hapenju zbog pijunae. panjolske vlasti neto su preuranile s tom objavom. Sreom, trocki-zam ne podlijee izruenju. Pitam se to je primjereni prvi postupak kad ovjek izae iz neke zaraene zemlje i zakorai na mirno tlo. Moj je bio da odjurim do kioska s duhanom i kupim onoliko cigara i cigareta koliko sam samo mogao potr-pati u depove. Potom smo svi poli u kolodvorski restoran i popili alicu aja, prvi aj sa svjeim mlijekom nakon mnogo mjeseci. Prolo je nekoliko dana dok se nisam navikao na ideju da ovjek moe kupiti cigarete kad god ih poeli. Stalno sam napola oekivao da u vidjeti zatvorena vrata trafike i odbojnu obavijest A/o bay tobaco0 u izlogu. McNair i Cottman odlazili su dalje za Pariz. ena i ja sili smo s vlaka u Banvulsu, prvoj stanici na toj pruzi, osjeajui da nam je potreban odmor. U Banvulsu nas nisu ba najbolje primili kad su saznali da dolazimo iz Barcelone. Prilian sam broj puta bio ukljuen u jednak razgovor: Dolazite iz panjolske? Na ijoj ste se strani borili? Na vladinoj? Oh! i zatim izrazita hladnoa. inilo se da je gradi jednoglasno za Franca, nedvojbeno zbog raznih panjolskih faistikih izbjeglica koji su stizali od vremena do vremena. Konobar u kavani Nema duhana (panj.) (prev.) koju sam esto pohaao bio je profrankovski panjolac i upuivao bi mi poniavajue poglede dok mi je posluivao aperitive. Drukije je bilo u Perpignanu koji je postojano bio uz pristae vlade i gdje su sve razliite frakcije spletkarile jedna protiv druge gotovo kao i u Barceloni. Postojala je jedna kavana u kojoj bi vam rije POUM smjesta pribavila francuske prijatelje i smijeak konobara. Mislim da smo u Banvulsu ostali tri dana. To je vrijeme bilo udno nemirno. U tome mirnom ribarskom gradu, udaljenom od bombi, mitraljeza, redova za hranu, propagande i intriga bili bismo se morali osjeati krajnje oputeno i zahvalno. Nismo osjeali nita takva. Stvari koje smo vidjeli u panjolskoj nisu se izgubile niti su im se smanjile proporcije sad kad smo bili daleko od njih; umjesto toga, nahrupile su ponovno na nas i bile su daleko ivlje nego prije. Bez prestanka smo razmiljali, razgovarali i sanjali o panjolskoj. Proteklih smo mjeseci govorili sebi da emo, kad izaemo iz panjolske, poi nekamo pokraj Sredozemnog mora i smiriti se za neko vrijeme, moda malo ribariti; ali sad kad smo bili tu, osjetili smo samo dosadu i razoaranje.

Vrijeme je bilo studeno, s mora je puhao uporan vjetar, voda je bila tmurna i uzburkana, uz rub luke pjena od smea, pluta i riblje utrobe lelujala se na stijenju. Djelovalo je kao budalatina, ali ono to smo oboje eljeli bilo je da se vratimo u panjolsku. Iako to nikome ne bi moglo donijeti nikakvo dobro, iako bi zapravo moglo samo ozbiljno nakoditi, oboje bismo eljeli da smo ostali tamo i bili zatvoreni s drugima. Vjerujem da sam uspio izraziti samo mali dio znaenja koje su ti mjeseci u panjolskoj imali za me. Zabiljeio sam neke vanjske dogaaje, ali ne mogu zabiljeiti osjeaj koji su oni u meni ostavili. Sve je to povezano s prizorima, mirisima i zvukovima koji se ne mogu pismeno prenijeti: miris rovova, planinske zore koje se proteu do nezamislivih daljina, ledeno pucketanje metaka, rikanje i bljetanje bombi; jasna hladna svjetlost barcelonskih jutra i toptanje izama u dvoritu kasarne, tamo u prosincu kad su ljudi jo vjerovali u revoluciju; i redovi za hranu i crvene i crne zastave i lica panjolskih milicionara; iznad svega lica milicionara ljudi koje sam poznavao na liniji i koji su sad raspreni Gospod zna gdje sve, neki ubijeni u borbi, neki osakaeni, neki u zatvoru veina od njih, nadam se, jo zdrava i itava. elim im svima sreu; nadam se da e dobiti svoj rat i istjerati sve strance iz panjolske, Nijemce, Ruse i Talijane podjednako. Taj rat, u kojem sam odigrao tako traljavu ulogu, ostavio mi je sjeanja koja su uglavnom neugodna, pa ipak ne bih elio da sam ga propustio. Kad je ovjek stekao uvid u takvu jednu katastrofu kakva je ova jer ma kako zavrio, pokazat e se da je panjolski rat bio strana katastrofa, posve neovisno o pokolju i fizikoj patnji rezultat nije nuno razoaranje i cinizam. Zaudo, iz tog sam iskustva izaao ne s manje, ve s vie vjere u estitost ljudskih bia. I nadam se da moj prikaz nije suvie varav. Vjerujem da kod takvog jednog pitanja nitko nije ili ne moe biti potpuno vjerodostojan. Teko je biti siguran u bilo to osim u ono to ste vidjeli vlastitim oima, a svjesno ili nesvjesno svatko pie kao privrenik. Ako to dosad nisam rekao negdje u knjizi, rei u sada: pripazite na moje privrenitvo, moje injenine pogreke i iskrivljavanja koja je neminovno prouzroila injenica to sam vidio samo jedan kut zbivanja. I pripazite na tono iste te stvari kad budete itali svaku drugu knjigu o tom razdoblju panjolskog rata. Zb og osjeaja da bismo morali neto uiniti, iako zapravo nismo mogli uiniti nita, otili smo iz Ban-yulsa prije no to smo namjeravali. Sa svakim kilometrom dalje prema sjeveru,

Francuska je postajala zelenija i prijaznija. Dalje od planina i vinograda, opet prema livadama i brijestovima. Kad sam proao kroz Pariz na putu za panjolsku, uinio mi se propalim i tmurnim, vrlo razliitim od Pariza to sam ga poznavao osam godina prije, kad se ivjelo jeftino i kad se jo nije znalo za Hitlera. Pola kavana koje sam poznavao bilo je zatvoreno zbog pomanjkanja gostiju i svi su bili opsjednuti visokim trokovima ivota i strahom od rata. Sada, poslije nesretne panjolske, ak se i Pariz doimao veselim i bogatim. A Izloba0 je bila u punom zamahu, iako smo uspjeli izbjei odlazak na nju. A zatim Engleska juna Engleska, vjerojatno naj-ljupkiji krajobraz na svijetu. Kad ovjek prolazi tim putem, osobito ako se mirno oporavlja od morske bolesti s plianim jastucima odjeljka brodskog vlaka pod stranjicom, teko je povjerovati da se bilo gdje zapravo neto dogaa. Potresi u Japanu, glad u Kini, revolucije u Meksiku? Nemojte se zabrinjavati, mlijeko e biti na pragu sutra ujutro, New Statesman e izai u petak. Industrijski su gradovi bili daleko, mrlje dima i bijede skrivala je zakrivljenost povrine Zemlje. Tu dolje jo je bila Engleska koju sam poznavao u svome djetinjstvu: eljezniki usjeci prekriveni divljim cvijeem, sone livade gdje pasu i meditiraju veliki blistavi konji, tromi potoci obrubljeni vrbama, zelena njedra brijestova, kokoti i u vrtovima seoskih kua; a zatim ogromna mirna povrina rubnoga dijela Londona, teglenjaci na muljevi-toj rijeci, poznate ulice, plakati koji govore o utakmicama kriketa i kraljevskim vjenanjima, mukarci u po-lucilindrima, golubovi na Trafalgar Squareu, crveni autobusi, modri policajci sve to spava dubokim, dubokim snom Engleske iz kojega se, plaim se ponekad, neemo nikad probuditi dok nas ne prene iz njega urlik bombi. c Svjetska izloba u Parizu 1937. (prev.) SJEANJE NA PANJOLSKI GRAANSKI RAT Prijevod VLADIMIR ROKSANDI 1 Najprije nadolaze fizike uspomene, zvui, mirisi i vanjski izgled stvari. udno je da se od svega to se dogodilo u panjolskom ratu, najivlje sjeam onog prvog tjedna takozvane obuke koju smo imali prije nego to su nas poslali na front golema konjika kasarna u Barceloni sa stajama izloenim propuhu i poploanim dvoritima, ledena hladnoa vode na pumpi gdje se perete, jelo koje zaudara, podnoljivo zahvaljujui vrevima vina, ene

pripadnice narodne vojske koje u hlaama cijepaju drva, prozivke u rana jutra kod kojih je moje prozaino englesko ime bilo neka vrsta kominog interludija meu zvunim panjolskim imenima Manuel Gonzales, Pedro Aguilar, Ramon Fenellosa, Roque Ballaster, Jaime Domenech, Sebastian Viltron, Ramon Nuvo Bosch. Spominjem ba te, jer im svima pamtim lica. Osim dvojice, koji su pripadali olou i postali nesumnjivo dobri falangisti, svi su vjerojatno mrtvi. Za dvojicu to znam pouzdano. Starijem je bilo oko dvadeset i pet godina, mlaem esnaest. Jedno od osnovnih ratnih iskustava jest da nikada ne moete izbjei odvratne mirise koji potjeu od ovjeka. Zahodi su predobro znana tema iz knjievnosti o ratu, a ja ih ne bih spominjao da zahodi u naim barakama nisu pridonijeli svoj neizbjeni dio razbijanju iluzija o panjolskom graanskom ratu. Romanski tip zahoda na kojem morate uati, lo je i u svom najboljem izdanju. Nai su bili od nekog uglaanog kamena i tako skliski da ste jedino mogli stajati. to je najgore, uvijek su bili zauzeti. Sjeam se i drugih slinih potekoa, ali vjerujem da su me ti zahodi prvi naveli na misao koja mi je tako esto 'iskrsavala: Mi smo, ovdje, vojnici revolucionarne vojske, branimo demokraciju protiv faizma, vo-jujemo rat protiv neega, a u pojedinostima ivot nam je prljav i poniavajui kao to bi mogao biti i u zatvoru, a kamoli u graanskoj vojsci. Mnoge stvari uvrstile su kasnije taj dojam: na primjer, dosada i ivotinjska glad koju osjeate dok ivite u rovu, jadne spletke oko ostataka hrane, ljutite svae kojima su se predavali ljudi iscrpljeni nedostatkom sna. Na bit uasa vojnikog ivota (tko god je bio vojnik znat e to mislim pod biti uasa vojnikog ivota) priroda rata u kojem sudjelujete malo utjee. Disciplina je, na primjer, ista za sve vojnike. Nareenja se moraju sluati i izvravati ako je potrebno, pomou kazni; izmeu oficira i vojnika mora postojati odnos nadreenog i podreenog. Slika rata prikazana u knjigama poput Na zapadu nita novo zaista je istinita. Meci ranjavaju, leevi smrde, ljudi u okraju esto se toliko uplae da mokre u gae. Istina je da drutveni sloj iz kojeg potjee neka vojska utjee na njenu obuku, taktiku i opu sposobnost, kao to svijest da ste u pravu moe podii moral, premda to jae utjee na civilno stanovnitvo nego na vojnike. (Zaboravlja se da je vojnik u blizini fronta obino gladan ili prestraen, ili mu je hladno, a najee je suvie umoran da bi mislio o politikim izvorima rata.) Prirodni zakoni nisu zaustavljeni; oni su jednaki za crvenu

vojsku, kao i za bijelu. U je u i bomba je bomba, ak i kad je ono za to se borite pravedno. Zato je potrebno isticati neto tako oigledno? Zato to veina britanske i amerike inteligencije toga nije bila svjesna, a nije ni danas. Nae uspomene su izblijedjele, ali osvrnimo se malo, proeprkajmo po kompletima New Massesa ili Daily Workera, pogledajmo samo na tren to romantino ratnohukako smee koje je u to vrijeme odlazilo od naih ljeviara. Same stare, otrcane fraze! Koje li nematovite beutnosti! S kakvom li je hladnoom London primio bombardiranje Madrida! Ne smeta me kontrapropaganda desnice, Lunnsovi, Garvinovi et boe genus; o tome nemam to rei. Ali tako su se ponaali i ljudi koji su se dvadeset godina rugali i ismijavali ratnu slavu, krvolone prie, patriotizam, ak i fiziku hrabrost. Oni su sada poeli istupati napisima koji bi s izmjenom nekoliko imena glatko pristajali u Daily Mailu od 1918. Ako se britanska inteligencija zaloila i za jednu stvar, bila je to demistifikacija rata, teorija da se rat sastoji samo od leeva i zahoda i da nikada ne moe dovesti do dobrog rezultata. Dakle, isti ljudi koji su vam se 1933. saaljivo smijali kad bi rekli da bi se pod odreenim uvjetima borili za svoju zemlju, 1937. su vas igosali kao trockisti-kog faista ako ste ukazali na to da prie u New Masse-su o ranjenicima koji buno trae da budu vraeni na bojite, mogu biti pretjerane. Lijeva inteligencija je napravila zaokret od Rat je pakao do Rat je slavan. Pri tome ne samo da nisu osjetili nesklad, ve su to uinili bez ikakve prijelazne faze. Kasnije e veina od njih isto tako naglo praviti druga skretanja. Postoji povelik broj ljudi, neka vrsta glasnogovornika inteligencije, koji su 1935. odobravali proglas Za kralja i domovinu, 1937. klicali za vrstu liniju protiv Njemake, 1940. potpomagali Narodnu konvenciju, a sada trae drugi front. Sto se tie irokih masa, promjene u miljenju koje se danas dogaaju, osjeaji koji se mogu otvoriti i zatvoriti poput slavine, rezultat su hipnoze novina i radija. Kod inteligencije, rekao bih, radi se prije o novcu i goloj fizikoj sigurnosti. U danom trenutku ona moe biti proratna ili antiratna, ali u oba sluaja nema stvarnu predodbu o ratu. Kada su se oduevili panjolskim ratom, oni su, naravno, znali da ljudi ginu i da nije ugodno biti ubijen, ali su smatrali da za vojnika panjolske

republikanske armije doivljaj rata, na neki nain, nije poniavajui. Kao da im zahodi manje smrde, a disciplina nije neprijatna. Trebali ste samo letimino pogledati New Statesman pa biste vidjeli da oni stvarno u to vjeruju. U to su vrijeme tono iste isprazne tirade pisali i o Crvenoj armiji. Postali smo precivilizirani da shvatimo oigledno. Jer, istina je vrlo jednostavna. Da preivi, esto se mora boriti; kad se bori, mora se ukaljati. Rat je zlo, ali od nekog drugog. Tko se maa laa, od njega i pogiba; tko ga se odrekne, odnijet e ga smrdljive boletine. injenica da takvu otrcanost vrijedi zapisati pokazuje to su od nas uinile godine rentijerskog kapitalizma. 2 U vezi s ovim to sam upravo rekao, evo jedne biljeke o krvoproliima. Imam malo izravnih dokaza o krvoproliima u panjolskom graanskom ratu. Znam da su neka poinili republikanci, a daleko vie (i jo ih nastavljaju) faisti. Ali to me se tada dojmilo i to me impresionira odonda pa nadalje jest injenica da se u krvoprolia vjeruje ili ne vjeruje iskljuivo na osnovi politikih naklonosti. Svatko vjeruje u krvoprolie neprijatelja a ne vjeruje u iste postupke svoje vlastite strane, meutim nikada se nitko ne potrudi da ispita dokaze. Nedavno sam izradio tabelu krvoprolia poinjenih u razdoblju izmeu 1918. i danas; nije bilo godine da se krvoprolia nisu izvrila na jednom ili drugom mjestu, a teko je pronai ijedan sluaj u kojem su ljevica i desnica istovremeno vjerovali u iste prie. I to je jo udnije, svakog trenutka situacija se iznenada moe promijeniti, pa ono to je juer bilo u potpunosti dokazano i poinjeno moe postati besmislena la samo stoga to se promijenio politiki krajolik. U sadanjem ratu mi smo u udnoj situaciji, jer je naa kampanja krvoprolia hvalisavo izvrena prije nego to je rat zapoeo, i to veinom od strane ljevice, ljudi koji se obino ponose svojom sumnjiavou. U istom je razdoblju desnica trgovci okrutnou iz 19141918. blenula u nacistiku Njemaku glatko odbijajui da u njoj vidi ikakvo zlo. Tada, im je izbio rat, jueranji pronacisti bili su ti koji su ponavljali stravine prie, dok su se antinacisti nali u situaciji da sumnjaju u stvarno postojanje Gestapoa. To nije bilo iskljuivo zbog rusko-njemakog pakta. To se djelomino dogodilo stoga to je prije rata ljevica krivo vjerovala da Britanija i Njemaka nikada nee ratovati i zato je istovremeno mogla biti raspoloena i antinjemaki i antibri-tanski; a djelomino i stoga to je slubena ratna propaganda, svojom odvratnom hipokrizijom i davanjem sebi za

pravo, uvijek ljude koji su mislili svojom glavom tjerala da simpatiziraju s neprijateljem. Dio cijene koju smo platili za sistematsko laganje o 19141918. bila je pretjerana pronjemaka reakcija koja je uslijedila. Izmeu 1918. i 1933. godine u lijevim krugovima bili ste izvidani ako ste kazali da i Njemaka snosi dio odgovornosti za rat. U svim optubama Versaillesa koje sam sluao tih godina, mislim da nisam uo da je pitanje to bi se dogodilo da je Njemaka pobijedila? i spomenuto, a kamoli da se o njemu raspravljalo. Tako je bilo i s krvoproliima. Istina, opaa se, postaje neistina kada je iznosi neprijatelj. Nedavno sam primijetio da su isti ljudi koji su progutali svaku stravinu priu o Japancima u Nankingu 1937, odbili povjerovati u sasvim iste prie o Hong Kongu. Postojala je ak sklonost da se nankin-ko krvoprolie proglasi retroaktivno neistinitim, jer mu je sada i britanska vlada posvetila panju. Ali, na nesreu, istina o krvoproliima daleko je gora nego lai o njima koje se pretvaraju u propagandu. Istina je da se ona dogaaju. injenica koja se esto navodi kao razlog za skepticizam da se iste prie ponavljaju iz rata u rat samo poveava vjerojatnost da su te prie istinite. One oito postoje kao rasprostranjene predodbe, a rat prua mogunost da se provedu u ivot. Iako vie nije u modi rei, malo je sumnje da su oni koje moemo nazvati bijeli poinili daleko vie i gorih krvoprolia nego crveni. Ne postoji ni najmanja sumnja, na primjer, o ponaanju Japanaca u Kini. Ne sumnjamo ni u dugu priu o faistikim zvjerstvima posljednjih deset godina u Evropi. Broj svjedoanstava je ogroman, a prilian dio potjee iz njemake tampe i radija. Te su se stvari zaista dogodile i stoga oi treba da budu otvorene. One su se dogodile, usprkos tome to i Lord Halifax tvrdi da su se dogodile. Silovanja i krvo-lotva u kineskim gradovima, muenja u podrumima Gestapoa, bacanje postarijih idovskih profesora u zahodske jame, reetanje izbjeglica du panjolskih cesta sve se to dogodilo, i to se nije dogodilo nita manje stravino, samo je Daily Telegraph pet godina prekasno to iznenada otkrio. 3 Dvije uspomene prva ne dokazuje nita posebno, a druga, ini mi se, daje stanovit uvid u atmosferu revolucionarnog doba. U rano jutro jedan ovjek i ja izali smo da gaamo faiste u rovovima izvan Huesce. Njihova linija bila je oko 300 metara od nae. Na toj udaljenosti nismo mogli precizno gaati zastarjelim

pukama, ali ako ste otpu-zali na 100 metara od faistikog rova, mogli ste s neto sree nekog pogoditi kroz pukotinu na grudobranu. Na nesreu izmeu nas se prostiralo ravno polje eerne repe, osim nekoliko jaraka bez zaklona, pa je trebalo izai za mraka i vratiti se ubrzo nakon svanua, prije nego to je postalo suvie vidljivo. Tog jutra nije se pojavio nijedan faist. Ostali smo predugo i uhvatio nas je dan. Leali smo u jarku, a iza nas je bilo oko 200 metara ravnog polja u kojem se ne bi mogao sakriti ni zec. Jo smo se pokuavali ohrabriti i napraviti prepad, kad se odjednom iz faistikog rova zau galama i zvidaljke. Pribliavali su se neki nai avioni. Tog trenutka iz rova je iskoio neki vojnik, koji je oito nosio poruku, i poeo trati po grudobranu, potpuno izloen. Bio je napola obuen i dok je trao s obje je ruke navlaio hlae. Uzdrao sam se od pucanja. Istina je da sam lo strijelac i da vjerojatno na 100 metara ne bih pogodio ovjeka u trku, a istina je i to da sam, dok su faisti bili zauzeti naim avionima, uglavnom mislio na povratak u na rov. Pa ipak, djelomice nisam pucao zbog onog detalja sa hlaama. Ja sam doao ovamo da pucam na faista, ali ovjek koji navlai svoje hlae nije faist, on je oito srodno bie, slian tebi samom pa nema elje da puca u njega. Sto pokazuje taj dogaaj? Ne mnogo: takve se stvari stalno dogaaju, u svim ratovima. Drugi sluaj je drugaiji. Ne pretpostavljam da e se i vama uiniti potresnim, ali vas molim da mi vjerujete da je za mene bio potresan kao dogaaj karakteristian za moralnu atmosferu posebnog vremena. Jedan od regruta koji su nam se pridruili dok sam bio u onim barakama, bio je djeak divljeg izgleda iz predgraa Barcelone, poderan i bosonog, iznimno tamnoput (vjerojatno arapskog porijekla). Pravio je pokrete strane Evropljanima, posebno jedan: ruka ispruena a aka okomito pokret karakteristian za Indijance. Jednog dana iz mog leaja ukraden je snop cigara, koje ste u to vrijeme jo mogli kupiti gotovo besplatno. Prilino glupo, prijavio sam to oficiru. Jedan od nita-rija koje sam vam ve spomenuo, odmah je istupio i rekao da mu je nestalo 25 pezeta, to nije bila istina. Oficir je po neemu odmah zakljuio da lopov mora biti djeak smeeg lica. U narodnoj vojsci prema kraama su bili vrlo otri teoretski, ovjek je za to mogao biti strijeljan. Nesretni djeak je, ne opirui se, poao u stra-arnicu radi pretresa. Najvie me je pogodilo da gotovo nije ni pokuao izrei da je nevin. U fatalizmu njegova odnosa moglo se vidjeti beznadno siromatvo u kojem je odrastao. Oficir mu je naredio da se svue. S poniznou koja je za mene bila stravina skinuo se do gola i njegova je odjea pretraena. Naravno,

nije bilo ni cigara ni novaca, jer ih nije ni ukrao. Najbolnije je da nije izgledao manje posramljen kada je ustanovljena njegova nevinost. Tu no odveo sam ga u kino i dao mu rakije i okolade. Bilo je stravino i pokuati izbrisati nepravdu novcem. Kratko vrijeme napola sam povjerovao da je lopov, i to se nije moglo ispraviti. Nekoliko tjedana poslije toga imao sam potekoa s nekim vojnikom u mom odjeljenju. U to doba bio sam cabo ili kaplar i komandirao dvanaestoricom ljudi. Bilo je to poziciono ratovanje za strane hladnoe i glavni je zadatak bio odrati straare budnima. Jednog dana vojnik mi je iznenada odbio da ode na straarsko mjesto iskreno rekavi da je ono izloeno neprijateljskoj vatri. Bio je slabane grae pa sam ga zgrabio i poeo vui prema straarskom mjestu. To je podiglo ostale protiv mene, jer panjolci su, ini mi se, osjetljivi na na dodir. Vojnici su me smjesta okruili i poeli vikati na mene: Faist! Faist! Pusti ovjeka na miru. Ovo nije buroaska vojska! Faist! Najbolje to sam mogao na svom loem panjolskom, viknuo sam da se nareenja moraju potovati i ta se gungula pretvorila u jednu od onih dugakih raspri u kojima se postupno u revolucionarnim vojskama kuje disciplina. Jedni su mi davali za pravo, drugi nisu. Ali stvar je u tome da me je najzagri-janije branio onaj djeak smeeg lica. im je spazio to se dogaa, probio se kroz obru i poeo me strastveno braniti. Sa svojom divljom, udnom indijanskom kretnjom, ponavljao je: On je najbolji kaplar kojeg imamo! (No hay cabo como el!) Kasnije je traio premjetaj u moju jedinicu. Zato je za mene ovaj dogaaj dirljiv? U svim drugim, normalnim uvjetima bilo bi nemogue ponovo uspostaviti dobre odnose izmeu mene i tog djeaka. Svojim naporima da se ispriam, ne bi se mogla ispraviti preutna optuba za krau, prije bi se jo pogorala. Jedna od posljedica sigurnog i civiliziranog ivota jest velika preosjetljivost, uslijed koje nam primarni osjeaji uvijek djeluju nekako gadljivo. Velikodunost je bolna kao niskost, zahvalnost mrska poput nezahvalnosti. Ali u panjolskoj 1936. nismo ivjeli u normalnom vremenu. Bilo je to vrijeme u kojem su velikoduna osjeanja i geste bili laki nego to je to inae uobiajeno. Mogao bih ispriati tuce slinih dogaaja. Ali ih u stvari ne mogu ispripovijedati, jer su se u mojoj glavi isprepleli s posebnom atmosferom toga doba, pohabanom odjeom i vedro obojenim revolucionarnim plakatima, sveopom upotrebom rijei drug, antifaistikim baladama tampanim na

tankom papiru i prodavanima za peni, frazama poput internacionalna proleterska solidarnost, koje su neki ljudi patetino ponavljali vjeru7C4 jui da stvarno neto znae. Moete li biti prijatelj nekome, u svai ustati u njegovu obranu, nakon to ste pred njim sramotno pretraeni jer se smatralo da ste ga pokrali? Ne, ne biste mogli; ali mogli biste da ste zajedno s njim doivjeli neko iskustvo koje obogauje emocije. To je jedan od usputnih rezultata revolucije, makar se u ovom sluaju radilo samo o poecima revolucije oito unaprijed osuene na propast. 4 Borba za vlast meu panjolskim republikanskim partijama nesretna je, davno prola stvar, koju u ovom trenu nemam elje oivljavati. Spominjem je samo stoga da kaem: ne vjerujte nita, ili gotovo nita onome to ste itali o internim vladinim poslovima. Sve je to, bez obzira na izvore iz kojih dolazi, partijska propaganda, to e reci: la. Bitna istina o ratu je prilino jednostavna. panjolska buroazija shvatila je mogunost unitenja radnikog pokreta i iskoristila je, potpomognuta nacistima i reakcionarnim snagama irom svijeta. Dvojbeno je hoe li se ikada rasvijetliti vie od toga. Sjeam se da sam jednom rekao Arthuru Koestleru: Povijest je stala 1936. On je kimnuo glavom, razum-jevi me odmah. Obojica smo mislili na totalitarizam uope, ali odreenije na panjolski graanski rat. Jo sam zarana u svom ivotu primijetio da se u novinama nijedan dogaaj nikada ne prikazuje tono, ali u panjolskoj sam prvi put vidio novinske izvjetaje koji s injenicama nisu imali nikave veze, ak ni onoliko koliko se podrazumijeva kod obine lai. itao sam izvjetaje o velikim bitkama kojih nije bilo, doivio potpunu utnju kada je ubijeno na stotine ljudi. Vidio sam jedinice koje su se hrabro borile prikazane kao kukavike i izdajnike; druge koje nisu vidjele ispaljenog metka, pozdravljali su kao junake velikih pobjeda. Vidio sam novine u Londonu kako prepriavaju te lai i stroge intelektualce kako stvaraju emocionalnu nadgradnju na temelju potpuno izmiljenih dogaaja. Vidio sam da se u stvari povijest ne pie u granicama onoga to se dogodilo, ve onoga to se trebalo dogoditi prema raznim partijskim

linijama. Pa ipak, koliko god strano, na neki nain to je bilo nevano. To se odnosilo na sekundarne pojave naime na borbu za vlast izmeu Kominterne i panjolskih lijevih partija, i napore ruske vlade da u panjolskoj sprijei revoluciju. Ali bitna slika rata koju je panjolska vlada predoila svijetu nije bila lana. Glavne pojave bile su onakve kako ih je ona prikazivala. Ali to se tie faista i njihovih pomagaa, zar bi se oni mogli isto toliko pribliiti istini? Zar bi uope mogli priznati svoje stvarne ciljeve? Njihov prikaz rata bio je ista fantazija, ali u tim okolnostima drukije i nije moglo biti. Jedina propagandna linija dostupna nacistima i faistima bila je da se prikau kao kranski patrioti koji spaavaju panjolsku od ruske diktature. To je ukljuivalo da se ivot u panjolskoj republici prikae samo kao dug pokolj (vidi Catholic Herald ili Daily Mail, ali to je bila djeja igrarija u usporedbi s kontinentalnom faistikom tampom), a i to da se predimenzioniraju razmjeri ruske intervencije. Dopustite mi, da iz goleme piramide lai koju je izgradila katolika i reakcionarna tampa diljem svijeta, ukazem samo na jednu prisutnost ruske vojske u panjolskoj. Procjena njenih snagapelase dopola milijuna; svi poboni Francovi pristae vjerovali su u to. Znamo da u panjolskoj ruske vojske nije bilo. Bilo je neto avijatiara i drugih tehniara, najvie nekoliko stotina, ali to nije bila vojska. Tisue stranaca koji su se borili u panjolskoj, da ne spominjemo milijune panjolaca, mogli su to posvjedoiti. Njihovo svjedoanstvo nije se dojmilo Francovih propagandista, niti jednog od onih koji su stupili na tlo panjolske republike. Istodobno, ti su ljudi u potpunosti odbijali da priznaju njemaku ili talijansku intervenciju, iako se u to vrijeme njemaka i talijanska tampa otvoreno hvalisala junakim pothvatima svojih legionara. Izabrao sam samo jedan primjer, ali itava je faistika ratna propaganda bila na tom stupnju. Primjeri takve vrste zastrauju me; imam dojam da sam koncept objektivne istine postepeno iezava iz svijeta. Napokon, postoji mogunost da te lai, ili njima sline, uu u povijest. Kako e se pisati povijest panjolskog rata? Ako Franco ostane na vlasti, povijesne knjige pisat e njegovi ljudi i, ukaimo na primjer koji sam naveo, ruska armija koje nikada nije bilo postat e

povijesna injenica o kojoj e djeca generacijama uiti u kolama. Pretpostavimo, meutim, da faizam doivi definitivan poraz i da se u blioj budunosti u panjolskoj uspostavi neka vrsta demokratske vlade. Kako, ak i tada, napisati povijest tog rata? Kakvi e dokumenti ostati iza Franca? Kada bi se i moglo doi do dokumenata sauvanih od strane republikanske vlade, ostaje dilema kako napisati istinitu povijest rata. Jer, kao to sam ve spomenuo, i vlada je nairoko operirala laima. S antifaistikog stajalita moe se napisati istinita povijest rata, ali to e biti partizanska povijest, nepouzdana u mnogim pojedinostima. Na kraju krajeva, ipak e neka vrsta povijesti biti napisana, i kada oni koji se stvarno sjeaju rata pomru, ona e biti opeprihvaena. Tako e zbog praktinih potreba la postati istina. Znam da je u modi rei da je veina zabiljeene povijesti ionako la. Voljan sam povjerovati da je povijest najveim dijelom netona i iskrivljena, ali za nae je doba karakteristino naputanje same pretpostavke da povijest moe biti istinito napisana. U prolosti ljudi su svjesno lagali, ili su nesvjesno izvrtali ono to su pisali, ili su teili istini dobro znajui da moraju poiniti mnoge pogreke; ali u svakom sluaju vjerovali su da injenice postoje i da se u veoj ili manjoj mjeri mogu otkriti. A u praksi oduvijek je bio prilian broj injenica s kojima se mogao gotovo svatko sloiti. Ako pogledate povijest posljednjeg rata, na primjer u Encyclopaedia Britanka, vidjet ete da ovea koliina materijala potjee iz njemakih izvora. Britanski i njemaki povjesniari znali su se bitno razii u mnogim pitanjima, ak i fundamentalnim, ali jo uvijek je preostajao izvjestan broj neutralnih injenica koje nisu mogle izazvati ozbiljnije rasprave. Upravo tu zajedniku osnovicu slaganja s njenim implikacijama da su sva ljudska bia ista vrsta ivotinja, totalitarizam razara. Nacistika teorija zaista bitno porie da postoji neto kao Istina. Ne postoji, na primjer, ni znanost. Postoje samo njemaka znanost, idovska znanost, itd. Ovaj nain miljenja oito implicira komarski svijet u kojem Voa, ili neka vladajua klika, kontrolira ne samo budunost, ve i prolost. Ako za taj i taj dogaaj Voa kae: To se nikada nije dogodilo tada se to, dakle, i nije dogodilo. Ako kae da su dva i dva pet u redu je, dva i dva su pet. Takva me budunost plai mnogo vie nego bombe a poslije naih iskustava u posljednjih nekoliko godina to nije frivolna izjava. Ali, je li moda boleivo ili djetinjasto zastraivati se vizijama totalitaristike budunosti? Prije nego to otpi-emo totalitarni svijet kao komar koji se ne moe obistiniti, sjetimo se samo da bi

1925. svijet dananjice izgledao komarom koji se ne moe ostvariti. Protiv tog nepostojeeg fantazmagorinog svijeta u kojem crno sutra moe biti bijelo, a jueranje vrijeme moe se promijeniti ukazom, u stvarnosti postoje samo dva jamstva. Jedno je, da koliko god poricali istinu, istina i nadalje postoji kakva je i bila i kakva objektivno jest; ne moete je dosljedno nijekati ako pri tom slabite vojnu mo drave. Drugo je, da toliko dugo dok neki dijelovi svijeta ostanu neosvojeni, liberalna se tradicija moe odrati na ivotu. Dopustimo li faizmu, ili moda kombinaciji faizama, da osvoji svijet, ova dva uvjeta vie nee opstojati. Mi u Engleskoj potcjenjujemo opasnost ovakve vrste, jer nae tradicije i sigurnost u prolosti dali su nam sentimentalnu vjeru da se na kraju sve dobro svri i da se ono ega se najvie bojite u stvarnosti nikada ne dogodi. Stotinama godina odgajani na knjievnosti u kojoj Pravinost postojano trijumfira u posljednjem poglavlju mi poluinstinktivno vjerujemo da na kraju zlo uvijek pobjeuje samo sebe. Pacifizam je, na primjer, uvelike zasnovan na tom uvjerenju. Ne odupiri se zlu, i ono e se na neki nain samo razoriti. Ali zato bi? Koji dokazi za to postoje? I koji je razlog propasti moderne industrijalizirane drave, ako ne osvajanje izvana vojnom silom? Razmotrimo, na primjer, ponovno uspostavljanje ropstva. Tko je prije dvadeset godina mogao zamisliti da e se u Evropu vratiti ropstvo? E pa, ropstvo je obnovljeno pred naim nosevima. Logori za prisilni rad po itavoj Evropi i Sjevernoj Africi u kojima se Poljaci, Rusi, idovi i politiki zatvorenici svih rasa mue na izgradnji cesta ili isuivanju movara samo za gole obroke, jednostavno su obino ropstvo. Najvie to se moe rei jest da jo nije dozvoljeno pojedincima da kupuju i prodaju robove. to se ostaloga tie rastavljanje od porodice, na primjer uvjeti su vjerojatno gori nego to su bili na amerikim plantaama pamuka. Nema razloga vjerovanju da e se ovakvo stanje stvari promijeniti dok traje bilo koja totalitaristika dominacija. Mi ne shvaamo sve njene implikacije, jer na na mistian nain osjeamo da reim zasnovan na ropstvu mora propasti. Ali vrijedno je usporediti trajanje robovlasnikih imperija antike s trajanjem bilo koje moderne drave. Civilizacije zasnovane na ropstvu znale su trajati po etiri hiljade godina. Kada mislim na stari vijek obeshrabruje me da te stotine milijuna robova, na ijim je leima generacijama poivala civilizacija, nisu iza sebe ostavile bilo kakav zapis. ak ne znamo ni njihova

imena. Koliko vam je imena robova poznato iz itave grke i rimske povijesti? Ja se mogu sjetiti dva, ili moda tri. Jedno je Spartak, drugo Epiktet. Takoer, u rimskoj sali Britanskog muzeja nalazi se stakleni vr s imenom stvaraoca koje je zapisano pri dnu: Felix fecit. Zamiljam sliku jadnog Felixa (Gala s crvenom kosom i metalnom ogrlicom oko vrata), ali u stvari, on moda uope nije bio rob; tako preostaju samo dva roba ija imena pouzdano znam, a vjerojatno se malo ljudi moe sjetiti jo kojeg vie. Ostatak je nestao u potpunoj tiini. 5 Okosnica otpora protiv Franca bila je panjolska radnika klasa, naroito lanovi gradskih sindikata. Na dugu stazu vano je zapamtiti da je to samo na dugu stazu radnika klasa ostaje najpouzdaniji neprijatelj faizma, jer potenom promjenom drutva ona najvie dobiva. Za razliku od drugih klasa ili kategorija, ona se ne moe stalno potkupljivati. Rei to ne znai idealizirati radniku klasu. U dugoj borbi koja je slijedila nakon ruske revolucije bili su poraeni manuelni radnici i nemogue je oteti se dojmu da je to njihova krivica. Uvijek i uvijek iznova, u raznim zemljama, organizirani pokreti radnike klase razbijani su otvorenim nezakonitim nasiljem, a njihovi drugovi vani, povezani s njima teoretskom solidarno-u, samo su promatrali a nisu inili nita; jo je gore, a to i jest tajni razlog mnogih izdajstava to izmeu bijelih i obojenih radnika ne postoji ak ni formalna solidarnost. Tko moe vjerovati u klasno svjestan internacionalni proletarijat nakon onog to se dogodilo u posljednjih deset godina? Britanskoj radnikoj klasi je pokolj njihovih drugova u Beu, Berlinu, Madridu ili gdje god se dogodilo manje zanimljiv i nevaniji od jueranje nogometne utakmice. Ipak, to ne mijenja injenicu da e, kada svi drugi popuste, radnika klasa poi u borbu protiv faizma. Jedno obiljeje nacistikog osvajanja Francuske bilo je zapanjujue odstupanje meu intelektualcima, ukljuivi i neke lijevo orijentirane. Inteligencija je najglasnije galamila protiv faizma, a ipak je u odlunom trenu njen velik dio pao u defetizam. Inteligencija je dovoljno dalekovidna da vidi nadmo protivnika, tovie, intelektualci se mogu potkupiti a oito je da nacisti to smatraju korisnim. S radnikom klasom je drugi sluaj. Premalo obrazovani da prozru smicalice koje se rade na njihov raun, oni lako gutaju faistika obeanja, pa ipak, prije ili kasnije uvijek ponovo zapoinju borbu, jer osjete na vlastitim pleima da se faistika obeanja ne mogu ispuniti. Da bi zauvijek pobijedili

radniku klasu, faisti bi morali podii opi ivotni standard, to ne mogu, i vjerojatno ne ele uiniti. Borba radnike klase podsjea na rast biljke. Biljka je slijepa i tupa, ali zna dovoljno da nastavi napredovanje prema svjetlu i init e to unato beskrajnim obeshrabrenjima. Zato se radnici bore? Jednostavno reeno za pristojan ivot, a sve su svjesniji da je sada tehniki mogu. Njihova svjesnost tog cilja pada i raste. U panjolskoj su ljudi neko vrijeme djelovali svjesno idui prema cilju koji su eljeli ostvariti i vjerujui da to mogu. To objanjava silnu ivahnost ljudi u panjolskoj republici za vrijeme prvih ratnih mjeseci. Obini ljudi bili su do sri uvjereni da im je republika prijatelj, a Franco neprijatelj. Znali su da su u pravu jer su se borili za neto to im je svijet dugovao i mogao dati. To morate imati na umu elite li panjolski rat vidjeti u njegovoj pravoj perspektivi. Dok ovjek misli o okrutnosti, mrnji i jalovosti rata i, posebno u ovom sluaju, o zavjerama, muenjima, laima i nesporazumima uvijek dolazi u iskuenje da kae: Svi smo mi isti. Ja sam neutralan. U praksi, meutim, ne moete biti neutralni, jer vjerojatno ne postoji rat u kojem je svejedno tko e biti pobjednik. Gotovo uvijek jedna strana je vie ili manje progresivna, a druga vie ili manje reakcionarna. Mrnja koju je panjolska republika izazvala kod milijunera, vojvoda, kardinala, gotovana, na-dutih reakcionara i tko zna kod koga sve ne, bila bi sama dovoljna da pokae kako stoje stvari. U biti to je bio klasni rat. Da je dobiven, ope bi blagostanje posvuda poraslo. Rat je izgubljen i vlasnici dionica irom svijeta trljali su ruke. To je bio stvarni rezultat, sve drugo je bila pjena na povrini. 6 Ishod panjolskog rata rijeen je u Londonu, Parizu, Rimu, Berlinu a nikako ne u panjolskoj. Nakon ljeta 1937. svi oni koji su imali oi shvatili su da republika ne moe dobiti rat dok ne doe do krupnih promjena u internacionalnoj pomoi, i na odluku da se bori na Negrinu i drugdje moda je djelomino utjecala nada da e svjetski rat koji je poeo 1939, izbiti 1938. esto spominjana nejedinstvenost Vlade nije bila glavni uzrok poraza. Vladina narodna vojska bila je mobilizirana na brzinu, loe naoruana i nematovita u vojnim pogle-

dima, ali ona bi bila ista i da je politiki sporazum postojao od poetka. Na poetku rata prosjeni panjolski tvorniki radnik nije znao ni pucati iz puke. U panjolskoj nikada nije postojalo ope regrutiranje, a velika je potekoa bio i tradicionalni pacifizam ljevice. Tisue stranaca koji su se borili u panjolskoj inili su dobru pjeadiju, ali meu njima je bilo vrlo malo strunjaka bilo koje vrste. Trockistike teze da se rat mogao dobiti da revolucija nije bila sabotirana, vjerojatno su krive. Nacionalizacija tvornica, ruenje crkvi i izdavanje revolucionarnih manifesta ne bi podiglo sposobnost armije. Faisti su pobijedili jer su bili jai; oni su imali moderno oruje, a drugi nisu. Nikakva politika strategija nije to mogla izjednaiti. Ono to je u panjolskom ratu najvie zbunjivalo bilo je ponaanje velikih sila. U stvari, rat su za Franca dobili Nijemci i Talijani, iji su motivi bili dovoljno jasni. Motive Francuske i Engleske tee je razumjeti. Godine 1936. svakom je bilo jasno da kad bi Britanija potpomogla panjolsku vladu orujem u vrijednosti od nekoliko milijuna funti, Franco bi bio slomljen, a njemaka strategija umnogome poremeena. Tada niste morali biti prorok da predvidite pribliavanje rata izmeu Britanije i Njemake; ak ste ga mogli predskazati unutar godinu ili dvije. Pa ipak je, na najnii, kukaviki i licemjeran nain britanska vladajua klasa uinila sve to je mogla da panjolsku urui Francu i nacistima. Zato? Oiti odgovor bio je: jer su bili profaisti. Nesumnjivo je da su to bili, ali su ipak, kada je dolo do konanog otkrivanja karata, ustali protiv Njemake. Jo je uvijek sasvim neizvjesno kakav su plan imali dok su stajali iza Franca, a moda ga uope nisu ni imali. Da li je britanska vadajua klasa pokvarena ili samo glupa, jedno je od najteih pitanja naeg doba, a u nekim trenucima to je pitanje vrlo vano. to se tie Rusa, njihovi su motivi u panjolskom ratu potpuno nedokuivi. Jesu li, kao to su vjerovali radikali, intervenirali da bi branili demokraciju i onemoguili naciste? Zato su onda intervenirali u tako malom opsegu i na kraju ostavili panjolsku na cjedilu? Ili su, kao to su tvrdili katolici, intervenirali da bi poduprli revoluciju. Zato su onda uinili sve to je bilo u njihovoj moi da razbiju panjolski revolucionarni pokret, brane privatno vlasnitvo i predaju vlast srednjoj klasi koja je bila protiv radnike klase? Ili su, kao to su mislili trockisti, intervenirali samo zato da sprijee panjolsku

revoluciju? Zato onda nisu stali iza Franca? Doista, njihove je akcije najlake objasniti ako se pretpostavi da su djelovali na osnovi nekoliko razliitih motiva. Vjerujem da emo u budunosti doi na to da Staljinova vanjska politika nije bila tako dijaboliki pametna, kako se tvrdi, ve samo oportunistika i glupa. Kako god bilo, panjolski graanski rat je pokazao da su Nijemci znali to rade, a njihovi protivnici to nisu. Rat je voen na niskom tehnikom stupnju i glavna strategija je bila vrlo jednostavna. Pobijedit e ona strana koja bude imala oruje. Nacisti i Talijani dali su oruje svojim panjolskim faistikim prijateljima, a zapadne demokracije i Rusi nisu dali oruje onima koji su im trebali biti prijatelji. Tako je nestala panjolska republika, postigavi ono to nije propustila nijedna republika. Teko je rei da li je bilo pravilno to su ljeviari u drugim zemljama nesumnjivo inili hrabrili panjolce da se bore, kad nisu mogli pobijediti. Ja osobno mislim da jeste, jer vjerujem da je, ak i s gledita mogunosti da se preivi, bolje boriti se i biti poraen, nego se predati bez borbe. Utjecaj tog rata na strategiju ope borbe protiv faizma jo je teko ocijeniti. Nenaoruane odrpane armije republike izdrale su dvije i pol godine, to je sigurno vie nego to je neprijatelj oekivao. Je li to poremetilo faistiki plan ili pak, u drugu ruku, samo odgodilo glavni rat i dalo nacistima vie vremena da pojaaju svoje naoruanje, jo je neizvjesno. 7 Kada mislim o panjolskom ratu, uvijek mi oive dvije uspomene. Jedna je sjeanje na bolniki odjel u Le-ridu i prilino tune glasove ranjenih boraca narodne vojske kako pjevaju neku pjesmu s refrenom koji je zavravao: 'Una resolucion, Luchar hast'al fin!' Dakle, do kraja su se borili dobro. Posljednjih osamnaest mjeseci rata republikanske armije su se morale boriti gotovo bez cigareta i s prokleto malo hrane. ak i kada sam napustio panjolsku sredinom 1937. vladala je oskudica u mesu i kruhu, duhan je bio rijetkost, a kava i eer gotovo nedokuivi. Druga uspomena je sjeanje na talijanskog vojnika koji mi je u straarnici stisnuo ruku onog dana kada sam se pridruio narodnoj vojsci. Pisao sam o tom ovjeku na poetku moje knjige o panjolskom ratu0, i ne elim ovdje ponavljati to sam tamo rekao. Kada se sjetim oh, kako ivo! njegove pohabane uniforme i plahovi-tog, patetinog, nevinog lica kao da iezavaju sloene usputne posljedice rata i jasno vidim da ni u kom sluaju nije bilo sumnje tko je bio u pravu. Usprkos politici velikih sila i novinarskim laima, sredinje pitanje rata bio je pokuaj

takvih ljudi da izvojuju astan ivot za koji su smatrali da im po roenju i pripada. Teko je razmiljati 0 Momage to Catalonia (Prim. prev.) o vjerojatnom kraju tog ovjeka bez viestruke gorine. Kada sam ga sreo u Lenjinovoj kasarni, vjerojatno je bio trockist ili anarhist, i u prilikama svojstvenim naem dobu takve ljude, ako ne ubije Gestapo, ubije G. P. U. Ali to ne utjee na dugotrajne posljedice. Lice tog ovjeka, koje sam vidio samo minutu ili dvije, ostalo je u meni kao neka vrsta vizualnog podsjetnika na ono zato se stvarno ratovalo. Meni je on simbolizirao cvijet evropske radnike klase koju je proganjala policija svih zemalja, ljudi koji su punili masovno grobove panjolskih ratita i koji sada, uz melodiju nekoliko milijuna, trunu u logorima za prisilni rad. Kada ovjek razmilja o svim ljudima koji potpomau ili su potpomagali faizam, ostaje zapanjen pred njihovom raznovrsnou. Kakva momad? Razmislite o programu koji bar na neko vrijeme na isti brod moe dovesti Hitlera, Petaina, Montagu Normana, Pavelia, Wil-liama Randolpha Hearsta, Streichera, Buchmana, Ezru Pounda, Juana Marcha, Cocteaua, Thvssena, oca Coughlina, muftiju od Jeruzalema, Arnolda Lunna, Antonescua, Spenglera, Beverlevja Nicholsa, Lady Houston i Marinettija! Ali klju je vrlo jednostavan. To su sve ljudi koji imaju neto izgubiti, ili ljudi koji ude za hijerarhijskim drutvom i boje se mogueg svijeta slobodnih i jednakih ljudskih bia. Iza svih odvratnosti koje se govore o bezbonikoj Rusiji i materijalizmu radnike klase stoji jednostavna namjera onih s novcem i privilegijama da se prilijepe na njih. Ista je stvar, iako se u njoj krije i djelomina istina, sa svim priama o bezvrijednosti izgradnje novog drutva koje ne prati duevna promjena. Poboni su, od pape do kali-fornijskih jogija, plemeniti kada se radi o drutvenim promjenama, to je s njihovog stanovita mnogo utje-nije nego promjena ekonomskog sistema. Petain je pad G. P. U. NKVD (Prim. prev.) Francuske pripisivao ljubavi za uivanjem obinih ljudi. To miljenje vidite u pravoj perspektivi ako se upitate koliko zadovoljstva ima u svom ivotu obian francuski radnik ili seljak u usporedbi s Petainom. Prokleta bila bezobraznost tih politiara, sveenika, ljudi od pera i svih drugih koji itaju bukvice socijalistu iz radnike klase zbog njegovog materijalizma! Sve to

radni ovjek trai spada u ono to bi oni drugi smatrali nunim minimumom bez kojeg je ljudski ivot nezamisliv. Dovoljno hrane, osloboenje od munog terora nezaposlenosti, uvjerenost da e vaa djeca dobiti nepristrane mogunosti, kupanje jednom dnevno, isto rublje, krov koji ne prokinjava, radni dan poslije kojeg vam i nakon obavljenog posla ostaje neto malo energije. Nijedan od onih koji propovijedaju protiv materijalizma ne bi ivot smatrao bez tih uvjeta podnoljivim. A kako bi lako mogli ostvariti taj minimum kada bi tom poslu posvetili samo dvadeset godina! Podii ivotni standard itavog svijeta na razinu britanskog ne bi bio vei pothvat od rata koji sada vodimo. Ja ne tvrdim, i ne znam nikoga tko bi to tvrdio, da bi se sami po sebi rijeili svi problemi. elim samo rei da neimatina i surovi rad moraju biti iskorijenjeni i da se tek onda mogu poeti razmatrati stvarni problemi ovjeanstva. Glavni problem naeg vremena je gubitak vjerovanja u osobnu besmrtnost, a o tome se ne moe raspravljati dok se prosjeno ljudsko bie kinji poput vola ili dre u strahu od tajne policije. Koliko su u pravu radnike klase u svojem materijalizmu! Koliko su u pravu da shvaaju da eludac dolazi prije due, ne na skali vrijednosti, ve po vremenskom redoslijedu. Shvatimo to i dugotrajni uasi koje trpimo postat e barem razumljivi. Sva razmatranja koja vas navode na oklijevanje zavodljivi glasovi Petaina ili Gandhija, neizbjena injenica da se u borbi morate poniziti, dvolina moralna pozicija Britanije s njenim demokratskim frazama i carstvom kulija, kobni razvoj Sovjetske Rusije, jedna farsa ljeviarske politike sve to blijedi i pred vama se pojavljuje jedino borba obinih ljudi koji se postupno bude protiv svojih gospodara i njihovih unajmljenih laljivaca i protuha. Pitanje je vrlo jednostavno. Hoe li ljudima poput tog talijanskog vojnika biti doputeno da proive astan, pun, ljudski ivot koji je sada tehniki ostvariv, ili nee? Hoe li obian ovjek biti gurnut natrag u blato, ili nee? Ja vjerujem, moda s nedovoljno razloga, da e obian ovjek dobiti svoju bitku prije ili kasnije, ali elim da to bude prije a ne kasnije negdje u slijedeih sto godina, recimo, ali ne u narednih deset tisua godina. To je u stvari bilo odluno pitanje panjolskog rata kao i sadanjeg rata, a vjerojatno i drugih ratova koji e doi. Nikada vie nisam vidio tog talijanskog vojnika narodne armije, niti sam ikada saznao njegovo ime. Vrlo je vjerojatno da je mrtav. Gotovo dvije godine kasnije, kada je rat oito bio izgubljen,

napisao sam mu u spomen ove stihove: Talijanski vojnik stisnuo mi je ruku Preko stola, u straarnici; Snanom i njenom rukom Ba takvih dlanova Usred paljbe topova to mogu se sresti Oh, kakav sam mir spoznao tad Gledaju' njegovo ranjavo lice istije od lica bilo koje ene. Odvratne rijei od kojih mi se povraa Njegovim uima jo su bile svete On je roen sa znanjem koje sam ja sticao Iz knjiga i polako, kao dijete. Varljivi topovi ispriali su svoju priu I svaki od nas poteno ju je platio. AP meni je sudbina bila sklona. emu? Tko bi to ikad shvatio? E pa sretno, talijanski vojnice. Ali, srea za hrabre nije. to e ti svijet uzvratiti? Uvijek manje nego to si dao prije. Izmeu utvare i sjene, Izmeu crvene i bijele, Izmeu metka i lai, Gdje se skriti, kai? Jer gdje je Manuel Gonzales, I gdje je Pedro Aquilar, I gdje je Ramon Fenellosa? Crvi u zemlji znaju gdje su. Tvoje ime i junaka djela zaboravljeni su. Ogoljele kosti nitko ti ne trai. La koja te pogubila sahranjena je Ispod jo vee lai. Ali ono to vidjeh na tvom licu ne moe izbrisat' nijedna sila. Nijedna bomba koja je ikad pukla Kristalno ist duh nije razorila. Napisano u jesen 1942.