You are on page 1of 19

SEMINARSKI RAD TEMA: Vuk Stefanovi Karadi kao knjievni kritiar

http://www.besplatniseminarskiradovi.com

SADRAJ:

I Uvod .......................................................................................................................3 II Znaaj Vuka Karadia za srpsku knjievnost ................................................. 3 III Poznata dela Vuka Karadia ........................................................................... 6 IV Vuk Karadi kao knjievni kritiar ............................................................... 7 V Zakljuak ........................................................................................................... 9 .........................................................................................................10

LITERATURA I UVOD

Vuk Stefanovi Karadi je bio veoma znaajna linost za Srbe i srpsku knjievnost. On je za sobom ostavio mnoga dela, reforme, pojmove, izraze, koji se i dan danas koriste u srpskom knjievnom jeziku. Roen je 1789.god. u Triu, kolovao se u Karlovcima i Beogradu, a najvei deo ivota je proveo van svoje otadbine, u Beu. Bio je uitelj u Beogradu, carinski slubenik u Kladovu, a u Be je otiao 1813.godine, gde izuava slovenski, nemaki i latinski jezik. Vuk Karadi je bio izuzetno darovit stvaralac, sa bogatom biografijom. Voleo je nauku i knjievnost, te im je posvetio itav svoj ivot. Bio je uporan i dosledan sebi. Svojim radom je obogatio jugoslovensku kulturu i istoriju. Vuk Karadi je najznaajnija linost srpske knjievnosti prve polovine XIX veka. Da nije bilo njega, danas ne bi imali nau azbuku, ovakvu kakva jeste - skoro perfektnu. Vuk je bio ispred svog vremena, gledao je u budunost, ali je ipak voleo i potovao tradiciju, obiaje,i sve to je domae i narodno. Cenio je zaostavtvinu naih predaka, i isticao znaaj narodne kulture, posebno srpske. U ovom radu elim da istaknem sve bitne stvari koje je Vuk Stefanovi Karadi uinio sa srpski narod. Pomenuu njegova znaajna dela, njegove reforme pravopisa, sakupljanje proze i poezije, njegovu ulogu kao istoriografa, filologa, knjievnog kritiara.

Vano je da se dobro upoznamo sa svojom prolou kako bismo vie cenili ono to nam nosi budunost.

II ZNAAJ VUKA KARADIA ZA SRPSKU KNJIEVNOST

Vuk Karadi je jednom prilikom izjavio sledee: " Jezik je hranitelj naroda. Dokle god ivi jezik, dokle god ga pazimo i potujemo, njim govorimo i piemo, proiavamo; dotle ivi narod, moe se meu sobom razumevati i umno sjedinjavati; ne preliva se u drugi, ne propada. " Te njegove rei simbolino znae da treba da potujemo i cenimo - odakle potiemo, ko smo i ko su nam preci, starosedeoci. Nacionalnost i jezik nas odreuju, i upravo zbog njih pripadamo odreenom drutvu , zajednici, narodu.

Vuk Karadi, zbog problema sa Miloem Obrenoviem nije mogao da izdaje svoja dela u rodnoj Srbiji, a jedno vreme mu je to bilo zabranjeno ak i u Austiji. On svojim dugim, plodnim i mukotrpnim radom, stie mnogobrojne prijatelje, kako u inostranstvu, tako i kod nas. U Beu se sprijateljio sa Jernejem Kopitarom, cenzorom slovenskih knjiga. Kopitar je gajio veliku ljubav prema slovenskim narodima, a posebno se interesovao za pesme. Nemaki kulturni radnici, koji su u toj zemlji sakupljali starine i antiku poeziju, bili su Kopitaru bliski prijatelji. Zato, on vri pritisak na Vuka Karadia da pone da prikuplja stare srpske narodne pesme. Na Kopitarevo insistiranje, Vuk reava i da reformie irilicu i uvede narodni jezik u srpsku knjievnost. Vuk je radio na gramatici, i ujedno je poeo da se bavi pitanjem knjievnog jezika, koji je u njegovo doba bio izuzetno komplikovan i teko razumljiv. Sastojao se od slavenoserbskog jezika, ruskog, crkvenoknjievnog, i jo raznih modifikacija tih i slinih jezika.

Kao i svaki veliki reformator, i Vuk Karadi je imao svoje protivnike i pristalice. Pristalice su inili mogi ueni ljudi tog doba, i njegovi prijatelji, kao to su: . Danii, J. Kopitar, Njego, D. Obradovi, braa Grim...i mnogi drugi. Protivnik mu je u poetku srpska crkva, koja je bila protiv Vukovog

potiskivanja crkveno-knjievnog jezika. Potom, u " protivnike " ulazi i Jovan Hadi, predsednik Matice srpske i jedan od najobrazovanijih Srba tog vremena. Hadi je u prvo bio Vukov blizak saradnik, ali su se zatim razili po pitanju jezika. U spisu " Sitnice jezikoslovne " Hadi je dao uputstva za rad buduim gramatiarima. Kako je Vuk ve uveliko radio na srpskoj gramatici, on odgovara na ovu " prozivku ", spisom " Odgovor na sitnice jezikoslovne " u kom je estoko i otro zamerio Hadiu na slabom poznavanju narodnog jezika i neprincipijalnosti u pisanju. Ustvari, tu je dolo do okraja meu najuenijim Srbima tog doba. Vuk Karadi je, naravno, izaao kao pobednik iz ovog sukoba, koji je trajao gotovo itavu deceniju. Na kraju Vuk objavljuje prevod " Novog zaveta ".

Vuk idaje " Malu slavenoserbsku pesmaricu " kao rezultat dugog i upornog prikupljanja srpske narodne poezije . U njoj se nalo oko sto lirskih i est epskih, junakih pesama. U sledeoj " Narodnoj serbskoj pesmarici ", nalo se oko stotinu lirskih i sedamnaest epskih pesama sakupljenih po Sremu, Zemunu, Panevu, Sremskoj Mitrovici, Novom Sadu i okolnim, vojvoanskim mestima. Ovde su se nale i pesme koje je opevao Filip Vinji i Tean Podrugovi.

Kopitar je takoe, u stranim listovima , ali i u svojim delima pisao o srpskoj narodnoj poeziji. Vuk Karadi mu je bio glavni kritiar. Posle velikog uspeha sa srpskim narodnim pesmama, Vuk je poeo da radi na sakupljanju svih vrsta narodnih umotvorina. Prva zbirka " Narodne srpske pripovjetke " se tampala 1821.godine u Beu. Ovde se nalo dvanaest pripovedaka i mnogo zagonetki. Za drugo izdanje svog Renika, Vuk Karadi je prikupljao materijal iz govora stanovnika Crne Gore, Dubrovnika, Dalmacije, Hrvatske. Do kraja svog ivota, Vuk je prikupljao materijal za svoj trei renik, ali ga je smrt 1864. godine u tome spreila.

Specifian ivot srpskog naroda za vreme vladavine Turaka, uinio je da se arhaina patrijarhalna verovanja i obiaji dugo uvaju. Zato je Vuk Karadi predano radio na opisivanju srpskog narodnog folklora. " Srpski rjenik " je pruio prve bogate opise obiaja i verovanja naroda. Tumaei pojedine rei, Vuk je unosio detaljne i ivopisne opise, koji su slikali dotadanji ivot srpskog naroda, njihove istorije i tradicije. Pored reformisanja srpskog jezika i prikupljanja narodne proze i poezije, Vuk Karadi se bavio i istoriografskim radom. On je pripremao obiman materijal o dogaajima iz Prvog srpskog ustanka, kao i o

vladavini kneza Miloa Obrenovia. O tome je i napisao neka dela. Od svog istorijskog materijala izdao je " Praviteljstvujui sovjet serbski " u kom je opisao najvanije bitke iz Prvog srpskog ustanka i neslogu izmeu srpskih stareina. Takoe je napravio i monografije, odnosno portrete, sledeih znaajnih linosti tog doba: Hajduk Veljka Petrovia, Hadi Ruvima, Petra Dobrnjca.. .itd. Konano, Vuk je nemakom istoriaru Leopoldu Rankeu dao spremljen materijal prema kom je on napisao svoje delo " Srpska revolucija ".

U prvoj polovini XIX veka, Vuk Karadi je uz pomo brae Grim i Kopitara reformisao srpsku ortografiju i pravopis, pribliujui srpski narodni jezik novom standardu. Osnove njegove reforme su se ogledale u sledeem: izj ednaavanj e narodnog i knj ievnog j ezika; prekid sa svim starim oblicima srpske knjievnosti i pismenosti; ienje jezika od crkveno-knjievnog i slavenoserbskog jezika; iz irilice je izbacio poluglasnike;

ubacio je slovo J iz latinice; uveo je u irilicu slova: , , c, nj, lj.

Vuk Karadi je pored svog ovog ozbiljnog reformatorskog i knjievnog rada, dao i znaajan doprinos srpskoj antropologiji u kombinaciji sa onovremenom etnografijom. Ostavio je zapise o fizikim osobinama ljudskog tela, a u knjievni jezik je uneo bogatu narodnu terminologiju o delovima tela - od temena do stopala. Neke od tih termina i dan danas koristimo, kako u nauci, tako i u svakodnevnom govoru. Vuk je dao svoje tumaenje veze izmeu prirodne sredine i stanovnitva, to znai da je svojim znanjem i radom zaao i u oblast sociolokih nauka. Pisao je i objanjavao i nain ishrane na naim prostorima, nain stanovanja, higijenu, pogrebne i druge obiaje. Vuk Karadi je pre svega ovoga bio veliki ljubitelj i potovalac usmene narodne knjievnosti koja se generacijama prenosila iskljuivo tim putem.

III POZNATA DELA VUKA KARADIA

Vuk Karadi je za sobom ostavio mnogobrojna znaajna dela, koja predstavljaju dragocenosti i osnove srpske knjievnosti. Pored svoja dva" Srpska renika" i dva izdanja srpske gramatike, nainio je i " Prvi srpski bukvar ". U svom istoriografskom pisanju ostavio " Kovei za istoriju ", " Milo Obrenovi - knjaz Srbije ", " Praviteljstvujui sovjet serbski " i mnoga druga istorijski vana dela. Vuk je za sobom ostavio i mnotvo putopisa, kao i dela: " Crna Gora i Crnogorci " , pa " Jezik i obiaji Srba " , " Srbi - svi i svuda " iz 1849. godine. U ovim i slinim delima, Vuk je opisao geografski poloaj navedenih naroda, mentalitet, obiaje, istoriju, nain ratovanja, vladanja, zakona, ivot sa susednim narodima, nauke koje su se razvijale.itd.

10

1847. godina se uzima za godinu Vukove " pobede " ; dokazao je da je srpski knjievni jezik pravi jezik Srba. To je ist jezik koji se koristi u najobinijem narodu. Tada su izdate i knjige vukovih saradnika: . Daniia- " Rat za srpski jezik ", Njego- " Gorski vjenac " , B. Radievi- " Pesme ", i Vukov prevod Novog zaveta. Ipak, " Vukov jezik " je priznat za zvanini knjievni jezik tek etiri godine nakon njegove smrti, tj. 1868.godine.

Vuk Karadi je bio neverovatno cenjen od strane svetskih uenih ljudi tog vremena. On je zato bio lan Petrogradskog drutva ljubitelja slovenske knjievnosti, Akademije nauka u Petrogradu ; bio je lan Krakovskog uenog drutva, dobio je poasnu doktorsku titulu u Jeni-1823.god.; bio je lan Getingetskog uenog drutva - 1825., te dobitnik nagrade Ruske akademije nauka- 1842.god. ... i jo mnogobrojnih priznanja i nagrada.

IV VUK KARADI KAO KNJIEVNI KRITIAR

11

Vuk Karadi je pored svih svojih delatnosti bio - lingvista, pisac, prevodilac, kritiar i polemiar, istoriar, putopisac, geograf...itd. On se ustvari bavio gotovo svim oblicima drutvenih nauka iz tog perioda. Mnogo je putovao, upoznavao je razliite kulture, i svetu je otvorio bogatstvo i lepotu usmenog narodnog stvaralatva. UNESCO je 1987. godinu proglasio za godinu Vuka Karadia ( tada je bila dvestogodinjica njegovog roenja ).

to se tie Vukove kritiarske delatnosti, on je pre svega bio pozitivan kritiar dela svojih saradnika: Kopitara, Daniia, Njegoa, i dr. Kao knjievni kritiar, bio je izuzetno strog i otar. Kako je bio iskusan, uen i upuen u nauku, a posebno knjievnost tog perioda, imao je i pravo na jasnu , zdravu i strogu kritiku. Na poetku svog bavljenja ozbiljnom knjievnou, Vuk Karadi je 1814.god. poslao svom prijatelju Kopitaru recenziju o jezku u srpskim novinama koje su tada izlazile u Beu nekoliko meseci. Recenzija

12

nikada nije objavljena, a Kopitar je iskoristio dobijen materijal za vlastitu kritiku tih novina. U navedenoj recenziji Vuk je navodio razloge zbog kojih se novine ne sviaju Srbima: "... se Serbi nijesu svojim novinama privikli... " ; " stil je svakih novena obino suv i opor, a osobito sad u vreme vojne, kad se gotovo cijele novine iz datuma i iz imena sopstvenih sastoje... " ; " . t o gospoda urednici novena gdikoje nove rijei upotrebljavaju. ". Vuk tada naglaava da oni koji se ve bave pisanjem moraju da paze na govor prostog naroda. U osnovi, to je bio ono za ta se Vuk i borio narednih 50 godina.

Zatim, krajem 1814.god. Vuk je Kopitaru poslao recenziju, tj kritiku dela M. Vidakovia, koji je tada bio najpopularniji i najplodniji srpski pisac sentimentalnih dela. Ta recenzija nikada nije izala na nemakom jeziku, ve samo na srpskom, sledee 1815. u srpskim novinama, samo bez ikakvog potpisa. Ovde se Vuk preteno bavi jezikom dela, ali ima i velike primedbe na gramatiku. Tada je ve bila odtampana prva Vukova gramatika. U kritici Vidakovievog dela, Vuk je bio odmeren, ali mu je Vidakovi otro odgovorio, napadajui njegovu gramatiku i neka izdanja srpskih novena iz 1815.godine.

13

Sava Mrkalj je napisao i objavio delo " Salo debeloga jera libo azbukoprotres " 1810.godine u kojoj je prvi postavio naelo - " pii kao to govori..." Vuk je primio njegovu ortografiju, ali sa manjim izmenama. Vuk Karadi je zajedno sa Kopitarom ureivao srpske novine i tada je u njima kritikovao Mrkalja i ovo njegovo delo.

Vidakovi 1817.god. izdaje delo " Ljubomir u Jerusalimu " opet u predgovoru knjige odgovarajui Vuku. Vuk je bio ovim iznenaen, pa je to podrugljivo prokomentarisao. Ova Vukova recenzija na to Vidakovievo delo ( Budim 1824. ) je prva prava knjievna kritika u srpskoj knjievnosti. To Vuka Karadia ini osnivaem knjievne kritike kod Srba. U toj kritici, Vuk ukazuje na osnovne nedostatke Vidakovievog dela. Neki od tih manjkavosti su: a) anarhija u srpskoj knjievnosti; b) nedostatak jedinstva sadraja i forme;

14

c) sadraj nije koherentan; d) pojedini nemoralni postupci u delu; e) vidakovi ne poznaje obiaje i navike svog naroda; f) u delu ima dosta nedoslednosti; g) u zakljuku navodi da pisac ne poznaje istoriju, geografiju, logiku, retoriku.

Od 1820.-1821. god. Vuk Karadi boravi u rodnoj Srbiji. Tada Joakim Vuji u Beu, u Davidovievim novinama, zapoinje polemiku o srpskom jeziku i pie protiv Vuka. Posle toga su se pojavile jo tri kritike koje napadaju Vuka. On je na te kritike izjavio sledee: " Nema drugog objanjenja - do zavist prema uspesima neukog i nekolovanog Vuka u celom naunom stranom svetu. " Iz ovog se vidi da se Vuk nije dao tako lako nadmudriti niti pokolebati. Znao je svoj cilj i misiju, i iao je zacrtanim putem pobeujui sve prepreke.

15

ZAKLJUAK

16

Sve navedeno u radu o zaslugama i delu Vuka Karadia je samo jedan mali deo onog to je on uinio za srpski narod. On je najinteresantnija i najznamenitija linost srpske kulture, knjievnosti, istorije, nauke. Prosvetleo je srpsku kulturu i utemeljio srpsku knjievnost. Posle njega su roeni mnogi velikani srpske nauke i istorije, ali nijedan nije ostavio tako vaan trag. Nau irilicu dugujemo Vuku. Samo to je dovoljno objanjenje njegove veliine.

17

LITERATURA: M. Popovi, Vuk Stefanovi Karadi, Nolit, Beograd, 1964. ; J. Prodanovi, Vuk Karadi kao kritiar i polemiar, Glasnik jugoslov. Profesorskog drutva, XVIII, nos.4-5, januar 1937. ; V. S. Karadi, Sabrana dela, knjiga XVIII, Prosveta, Beograd, 1972. ; http://antikvarne-knj ige.com ;

18

http://underground.niceboard.com http://sr.wikipedia.org .

19

You might also like