PRELUDE

Kad Te ja gledam kako skromno lie raspetom Gradu prebijene hridi, bojnu pak pjenu kako s usta die, pucino bludna - da Te bijeg ne stidi! onda se sjecam, Mandaljeno, tebe, svete kad noge nicice si prala topecih suzam' e da spasi sebe. Mirbtadstobom,jerjepred Njim spala oluja strasti, s ke si cast otara. - Grenica al' vjecna, to je V a l o m zovu, i sada hini, laivica stara. Cuj!... dok na hridi njezin cjelov pljuska, zeleni ponor buci prijetnju novu!... ------------ Vrh Grada mjesec pluta kano ljuska.