Ibrahim Kajan

UTA PTICA

SADA SE BUDI ZEMLJA

Budi se
sada
zemlja.
Pui oi otvara.
Zvono se cvijeta
ljulja,
a na nos tvoj
pjegavi pada zbunjena
sjajna, prva rujna
buba
proljetna.

HARFA U POLJU
Iz iroka se polja
glazbala nekog
jecaj javlja.
Zanesenjak vjetar
u zelenu harfu
trave
prstima dira,
i sad,
oparan
1

svira,
svira.

KIOBRAN UTE DAME

(Predigra)
U kutu miruje poznata lopta.
Netko je igri zatvorio
sunana vrata modra ljeta.
Prvi in
Nebo ogrta mijenja plavi
i kiom dosadnom
zemlju gnjavi.
Onda, u inu drugom,
dolazi jedna uta dama,
sva od voa: ruke, lice.
Vidimo: radosna, seta sama
s kiobranom, bez pudlice.
Na kraju, in to traje:
raskriljen
kiobran
svaki dan!

KAD BI JESEN...
Kad bi jesen uta
oi imala,
u njima bi leprala
tri vrapca pokisla,
dva stabla tuna,
ogoljela,
i nebo sasvim mutno,
i zrela kruka
u zrcalu zjenice
2

dok se ljuljuka.

PREALOSNA VRBA
I dok je bujnu
kosu imala
nije se smijala.
Ona vrba
alosna.
Gola, pokriva joj treba.
Pokisla,
granica svaka
dre od studeni.
Ona je rasplakana.
Ta crna grana.

CVJETOVI IZA SNA

Snijeg pada.
Bijeli cvjetovi
iza sna.
Crveni nisu krovovi.
Snijeg pada.
Prljava nije cesta.
Cijela je Zemlja ista
i mirie
na kredu.

BIJELA NO
Vjetar negdje
3

skriven. Ne
pue. Sasvim
mirne, s neba
se
cijelu no
krupne pahulje
rue.

BIJELA PJESMA
Iz samog krova neba
srebrna,
pola je na put, pola
pahulja
jedna
malena.
Leluja u zraku
ko cvat bijeli.
Pada na kosu, nos,
pada na ruku.
Liim na granu u ljiviku
i sve mislim:
behari procvali.
Pruam ruku i
na bijelo
sputam dlan.
irim oi,
gledam umu
bijeli san.

SLIKA PARKA
Brzo nacrtati sliku parka!
Usadite po rubu
4

bar po vrbu.
Da slika parka
bude slika
uselite cvrkut ptica,
uinite da raste trava
i naredite cvijeu
da ne spava!

BUBAMARA
Bubamara
na mom dlanu.
Bubamara
svoj put trai.
Hajde, bubo,
hajde svijetla
prui krilca,
otisni se s ovog dlana,
sitna,
mala
ali smjela.

ZUBOBOLJA
Bubamara
u gru,
oajna,
hvata se rukama
za glavu.
Od bolesna mlijenjaka
crveno joj lice
dobilo
boju
plavu.
5

GUTERICA
Lei, lei
na kamenu.
Sunce joj je
na tjemenu,
na ramenu.
Ve joj glava
sjajno-plava,
ve joj tijelo
ogledalo,
a i rep joj skoro sav,
zeleno
zeleno
plav.

KAD JE ZEC "ZAUZET"

U petama
srce:
drijebac u kasu
s preponama.
U oima
razgoraenim
silan strah.
Da se sluajno prelomi
suha trijeica
u taj mah
zec bi ispustio,
ivota mi,
svoj zadnji dah!

POTRI ZEKO
Kroz tunel zeleni,
kroz trsje
vijore ui zeje,
iba maleni.
Potri, zeko, ne daj se!
Svija okot grane, ne boj se!
Pucaju puke al' figu!
Grabe zeje nogice
grebenom nae gorice.
Ne tari glavu mislima,
prepusti sudbu nogama!
Pucaju puke svoje metke,
lovci pucaju rijei lude,
al' sve je kasno
zei je tamo
(u logu, zna se)
i ape: "Pa to je krasno!"

NA DNU MORA, BISERNICA

vrsto je stisnula zube,
usne joj stijenu
strasno ljube.
Glavu
i tijelo cijelo
prekrila
algom zelenom:
tako sasvim zakljuana,
pod jezikom uva
(a to je zadnja brava!)
svoje blago
jedino:
BISER, svoje dijete
7

zvjezdano.

BROJALICA BIRALICA
Biram,
biram
vjeta
lovca.
Traim,
traim
jedan
kapak
za tri
lonca.
Brojim
tebe,
brojim
njega
zatim
kaem:
tika tik.
Na TEBE je
pao PIK!

IGRA MURKE
uri,
uri
zekane
ekaj
dane
sveane!
Mi smo ti se
sakrili
8

na sto
mjesta
najmanje!
Blagdane
e provesti,
a
nas
nee
otkriti.
Kucnulo
je
pola tri
u potragu
poi
TI!

GDJE SPAVA BUBA PLAVA

Kad padne mrak,
gdje spava,
mama,
ona buba plava?
Ima li ona
meki jastuac,
na kojem joj je glava
dok poiva?
U liu joj je soba?!
Zidovi zeleni! Krasota!
A gdje joj spava baka,
gdje brat, gdje tata?
Tako. Soba sretna.
Svi unutra diu,
a ona se ljulja,
ko u bajci uspavana.

DA SE NE PROBUDI
Kad moja kerka spava
svemir se premjeta
u neki drugi kraj.
I Zemljina kugla
ue u mir . . .
Kad ona spava,
utihnu sva svjetska glazbala,
stane svaki pir.
I sitna, zlatna buba-mara se trudi
da se kerka moja
ne probudi ...

ZAJEDNIKA ZADAA
Tri su pametne glave
oko biljenice plave:
Tatina radi zadaicu,
mamina lovi grekicu
a prineva?
prineva sanja peticu!
Pucaju glave, misle,
prskaju prazne kapisle!
U to sa stolice
Ijosnu princ,
velianstvo tatin kline!
U silnoj strci
mami nikoe
ovliki brci!

KAKO SE SLOITI

10

Slaem se
u postojanje velike razlike
noi i dana.
Potpuno je u redu da avke
imaju tvrdo
a brdo nema nijedno.
Meni je svejedno
da uta tikva uti,
da sestra jeca
kad se ljuti
i da se lud ponosi onim
ega se pametan stidi.
Ali sad ovo vidi:
imam djeda Ivana.
Novog brata Alena.
Tisue puta djed vremena
ima vie
a malac tek ui da die
i kako to da su potpuno isti:
bosi po kosi!?

NE DAJ SE
Dragi te tata
potuje, pazi
dao ti video
da te mazi.
Draga te mama
zaista voli
njezin e duhan
tebe da zgodi.
Pogledaj lutku:
crna joj glava
od dima duhana.
Nek joj je slava!
Ne daj se, ne daj
arapo Kona
11

od deset ljeta.
Jedanput i ti
proplai, dijete
da te se sjete!

POSLIJE NASTAVE
Poslije nastave
na ploi ostanu brojke.
7 - 3 = 2, narisane kruke,
pa amci koji plove.
Poslije nastave
od smijeha pucaju klupe.
Preko noi hladne
oko pei se skupe.
Poslije nastave
lusteri trajkaju uti.
Poslije nastave
uionica mukom uti.
Da li si i ovo znala,
moja persono draga?
Ti se smijei
znam: NISI POVJEROVALA.

PAKOVANJE CIJELOG IMANJA

LEJLA se za more
sprema.
Spakovala je imanje
svoje cijelo:
modro mornarske odijelo,
svoja tri ljeta,
brbljavost vrtia
cijelog svijeta,
12

potom kanticu limenu,

lopaticu,
skoicu-lopticu,
i stvar jednu smijenu
i sasvim izmiljenu.
Jo je pokupila
sve neku sitnicu samu,
meu njima nai ete
jednog aavog tatu
i osobno mamu.

SMIJEH KOJI JE POBJEGAO

Ispod krune
cvijeta,
skriven,
jedva die
odbjegli smijeh
jednog djeteta.
Zato si tu
skriven
smijehu lijepi?
Gdje je dobro lice
kojim si uokviren?
Lice na kojem ivim,
tuno.
Usne na kojim pjevam,
stisnute.
Srce u kojem spavam,
oajno:
ono je sada malo vano
za srce
jedne
djevojice.

13

ODIJELO
Odijelo, kada je samo,
mrtvo je zacijelo.
A s tobom kada je, na tebi,
ono kao iz nesvijesti dolazi k sebi.
I: hlae etaju, tre, zastajkuju;
sako se smije, nadimlje, rukavi se rukuju.
Odijelo voli sunce, isti zrak.
Zatvoreno u ormaru, drhti, jer je mrak.
Tako je to:
kao i ovjek, odijelo,
kada je samo,
mrtvi je mrtvac, zacijelo.

SAT OD LJUBAVI
Zidne ure na zidovima,
Depne urice u depovima,
Runi, zna se na rukama...
Ima ih posvuda,
onih to lijene, utrkuju se,
tre, kasne;
Ima ih malenih u medaljonima,
Siunih u zlatnom prstenju...
Ali samo jedan
greke ne trpi!
To je sat od ljubavi
medu ljudima:
gue, topal u grudima!

SRETNA SLIKA

14

Evo kako izgleda

slika sretna
kada se gradom seta:
to je jedan tata
i to je jedna mama
meu njima ti si,
suncem obasjana.

VILIN SE KONJIC STALNO PITA

Ja sam vilin konjic,
lak ko perce,
ko staklo bijelo providan,
i lijep sam
u bajci tvojoj esto,
iako grbav
tuim se rijetko.
Ja sam vilin konjic,
grbonji.
Od jutarnjeg zraka
bivam plav.
Za sunca ja sam
isto zlato:
pa recite
nisam li i ja pravi plemi
samo zato?

U OIMA SRNE
U oima srne
ima puno lijepih
stvari.
No, kad se lovac
negdje javi,
15

u urbi,
da mu se skloni
s puta
sve te lijepe stvari
u kut jedan
izmiljeni stavi
i
mrak ih proguta.

U OIMA PTICE UTE

U oima ptice
ute
vidi se tvoje lice
radosno
i uho lijevo ogrebano.
U njima je i sunce
krilo leptirove,
most, maslaak, brdo.
U oima ute ptice
spava more,
a usred tog mora
strano dalekoga,
zemlja je jedna rascvrkutana.
Ta zemlja to se ljulja
u sitnim oima
blizu plava kljuna,
sretni je otok,
bajka:
lijepa, lijepa domovina.

U OIMA CVRKA
U oima cvrka
16

skala notna
cijela.
Unutra su i tipke glasovira,
crna i bijela.
I strune
violine
to ih njeno
gudalom
prebira.

ZNA LI RIBA
Zna li riba
govoriti?
Vjerovatno
znaaaa.
Kada zijeva,
usta su joj
mini a.
Zna li riba
pjevati?
Ona zna.
Jednu pjesmu,
jedno slovO
i tO:
O.

U OIMA RIBE
Riba je neobian
stvor.
Kua joj od vode,
zidovi, strop
a i krov.
17

U oima ima
riba:
bijelu vodu
kad je zima,
u proljee
zapjenuanu,
ljetnu zelenu,
u jesen
vodu svakakvu:
nekada bistru,
nekada prljavu.
I tako, u toj kui
ribi nikad dosadno nije.
Nekada tuguje,
nekada se smije.
Jednom joj
pred oi padne
stari sat,
drugi put od gipsa
skren at.
I mnoge druge stvari
bacaju s obale ljudi
i kvare joj kuni red
no, kako riba da im sudi?!

U OIMA PSIA
U oima psia
ima:
tri grama
ute ale,
tri crne take
od tuge
i
tri nove pruge
nebeske
duge.
18

IRAFA
Iznad oka:
Pee, pee zlatna zraka.
Ispod oka:
Pljuti kia iz oblaka.

LJUBAVNA PJESMA JEDNE KAMILE

Ba se bila osamila
jedna fina kamila.
Straan pijesak na sve strane,
u oba oka vie ne stane!
Ni ive due blizu nije.
Devino srce, pusto tek to bije.
Tiho patila kamila.
U dui suze ronila.
Pa se sjetila. Pa se prenula!
Kakvi nasmijala prosto rikala!
Kupi malo ogledalo.
Jedan lila ru.
Ree golemoj pustinji:
Ja snila svoja mu!
Potom namaze gubac.
Nacrta si gooolemo oko.
Dinama njeno lanu:
Naidi, mila stoko!

OPET I OPET

19

Opet izjutra
jutro.
Ponovo poslijepodne
popodne.
Opet danas podveer
vee.
Ponovo dan
danas.
Opet no
noas.
Uh, ba je
dosadno!

OI I NEBO JESU LI JEDNO

Otrali oblaci
prije mene
u moje selo
Kada sam stigao s vjetrom,
pozdravljali me janjci neba
u mojem selu
Dok sam vrtae obilazio zatravljene,
ovice mi lizale ruku,
upale brk
u mojem selu
A nebo, to ga zdravih smjerno,
pretoi modro tijelo zrano
u oi kojim gledam
svijet
Pa recite sada:
oi i nebo mojega sela
jesu li jedno?

POITELJ
20

Pod modrom
kapom nebeskom
spi grad
uaran.
Neretva razlivena,
protjee tiho
dok je tako
uspavan.
Samo u trenji,
u bademu,
u smokvi,
zrikavac
i zrikavac
i zrikavac
rascvrkan.

O MOJEM DIJELU SVIJETA

Moja je zemlja sva od kamena
i zemlja se moja zove
Hercegovina.
Kada sunce eenim jezikom pali
sva njena tvrda brda,
nebo se rastali
i plavet silna i svijetla
tee preko krapa i urvina
modrom Neretvom,
do Jadrana.
ista je zemlja kamena
i ime joj lijepo kao srcu:
HERCEGOVINA.

TVRAVA U DOLINI
21

U pancirnoj koulji,
na konju vitku,
ovuda neko projaha
mlad vitez
u bitku.
Nosio koplje dugo,
u oima dragulja plam;
iz crvenih polja,
iz strana kostoloma
ni drug ne doe,
a ni on sam.
Sad uti srce
utvrde stare.
Davni joj sjaj
uresa trne.
Po njoj pada mrak.
Izlijee sova.
Prilaze srne.

BILJEKA O PISCU
Ibrahim Kajan je roen 1. XI. 1944. godine u drevnom Mostaru, gradu prebogate
kulturne povijesne punine, prije svega naroda iji je i on sin: bonjako-muslimanskog. Napose
gradu goleme mediteranske irine, iz kojeg je mogao otputovati i nastaniti se bilo gdje, ne
videi u drukijim ljudima strance, nego brau. Zbog toga mu je bilo svugdje lijepo: u
Dubrovniku, u Zagrebu, u Ankari i Istanbulu, gdje se kolovao ili proirivao horizonte svojih
spoznaja.
ivi u Zagrebu od 1968. godine.
Predsjednik je "Preporoda", kulturnog drutva Muslimana Hrvatske od njegova
osnivanja, a pokreta je i glavni urednik kulturne revije Behar.
Objavljene knjige:
Arabija ljubavi, Veselin Maslea, Sarajevo, 1968.
AlSajab i kamena vaza, Zajednica pisaca TIN, Zagreb, 1969.
Kuu da nae, August Cesarec, Zagreb, 1978.
22

uta ptica, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

Ljubavni huhujek, Veselin Maslea, Sarajevo, 1989.
Muslimanski danak u krvi, Preporod, Zagreb, 1992.
Zavoenje Muslimana, naklada S. Kajan, Zagreb, 1992.
Autor je i nekoliko radiodrama i igara emitiranih na Radio-Zagrebu.
Uvrten je u vie antologija suvremenog pjesnitva u BiH i Hrvatskoj.

23