Damjan Kaurinovi Predsjednik Apelacionog suda Brko Distrikta BiH

PRINCIP LEGALITETA I RETROAKTIVNA PRIMJENA KRIVINOG ZAKONA

Uvodne napomene Problematika vremenskog vaenja krivinog zakona i njegove mogue povratne primjene, nakon nedavne zakonodavne reforme na entitetskom i dravnom nivou u BiH, otvorila je nekoliko sloenih i vanih pitanja koja su predmet razmatranja nauke krivinog prava i aktuelne sudske prakse. Prije svega, ovo se odnosi na krivina djela iz glave XVII KZ BiH Krivina djela protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih meunarodnim pravom. Odgovori na sva pitanja nalaze se u okviru zahtjeva naela zakonitosti (nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege), kao i odgovor na neizbjeno pitanje uslova retroaktivne primjene blaeg zakona (lex mitior) zakonom dozvoljenog odstupanja od principa legaliteta. Ovaj rad pokuava dati mali doprinos u stvaranju zakonite i jedinstvene sudske prakse, a sve u cilju jaanja efikasnosti sudskog sistema, na jednoj strani i, zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda, na drugoj strani. Na ovaj nain se osiguravaju temelji pravne drave, vladavine prava i demokratije, ureenog drutva bezbjednosti, zakonitosti, slobode i pravde. Predmet retroaktivne ili povratne primjene krivinog zakona je zakon koji je vaio u vrijeme izvrenja krivinog djela i jedan ili vie zakona koji su stupili na snagu nakon izvrenja krivinog djela odnosno zakon koji je na pravnoj snazi u vrijeme suenja. U takvim pravnim situacijama trai se odgovor na pitanje koji e krivini zakon primijeniti, a da se istovremeno ispotuju svi zahtjevi principa zakonitosti. Princip zakonitosti ili legaliteta je osnovno, vodee i najvanije naelo krivinog zakonodavstava sa aspekta zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravde i pravinosti. Pored toga, naelo zakonitosti zloina i kazne je zvijezda vodilja krivinog prava, a to znai da se lice moe izvesti pred sud ili kazniti samo u
1

skladu sa pravom koje prethodi odnosnom djelu, odreuje krivino djelo i propisuje odgovarujuu kaznu.1 Slijedi komparativni pregled naina odreivanja naela zakonitosti na meunarodnopravnom i nacionalnom planu, te zakonske mogunosti retroaktivne primjene blaeg krivinog zakona.

Deklaracije o pravima ovjeka i graanina (1789) lan 8. Niko ne moe biti kanjen, osim na osnovu zakona donijetog i proglaenog prije delikta i zakonito primjenjenog.

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948) lan 3. Svako ima pravo na ivot, slobodu i bezbjednost linosti. lan 11. stav 2. Niko se ne smije osuditi za djela ili proputanja koja nisu predstavljala krivino djelo po unutranjem ili meunarodnom pravu u vrijeme kada su izvrena. Isto tako ne smije se izricati tea kazna od one koja se mogla primijeniti u vrijeme kada je krivino djelo izvreno.

enevska konvencija (IV) o zatiti graanskih lica za vrijeme rata (1949) lan 67. Sudovi mogu da primjenjuju samo zakonske propise donijete prije izvrenja krivinog djela i koji su u skladu s optim naelima prava, naroito u pogledu naela srazmjernosti kazne.

Don R.V.D. Douns i Stiven Pauls, Meunarodna krivina praksa, str. 401, Fond za humanitarno pravo, Beograd 2006. godine

Beka konvencija o ugovornom pravu (1969) Nepovratna snaga ugovora lan 28. Ako drukija namjera ne proizlazi iz ugovora ili ako nije na drugi nain izraena, odredbe ugovora ne veu stranku u pogledu bilo kojeg akta ili injenice koji su prethodili datumu stupanja tog ugovora na snagu za tu stranku, niti u pogledu bilo koje situacije koja je prestala postojati prije tog datuma.

Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP, Konvencija, 1950) Nema kazne bez zakona lan 7. 1. Niko se ne moe smatrati krivim za krivino djelo izvreno injenjem ili neinjenjem koje, u vrijeme kad je djelo izvreno, nije predstavljalo krivino djelo po unutranjem ili meunarodnom pravu. Isto tako, ne moe se izrei stroija kazna od one koja je bila propisana u vrijeme kad je krivino djelo izvreno. 2. Ovaj lan ne spreava suenje ili kanjavanje bilo kog lica za injenje ili neinjenje koje je u asu izvrenja predstavljalo krivino djelo u skladu sa optim naelima prava priznatim od civilizovanih naroda.

Rezerve lan 57. 1. Prilikom potpisivanja ove Konvencije, ili prilikom deponovanja instrumenata ratifikacije, svaka drava moe staviti rezervu na svaku pojedinu odredbu Konvencije u obimu u kome neki zakon koji je tada na snazi na njenoj teritoriji nije saglasan sa tom odredbom. Rezerve opteg karaktera nisu dozvoljene na osnovu ovog lana. 2. Svaka rezerva stavljena na osnovu ovog lana sadri kratku izjavu o zakonu na koji se odnosi.

Protokol 6. uz EKLJP o ukidanju smrtne kazne (1983) lan 1. Ukidanje smrtne kazne Smrtna kazna se ukida. Niko se ne moe osuditi na smrtnu kaznu ili pogubiti. lan 2. Smrtna kazna za vrijeme rata Drava moe u svom zakonodavstvu da predvidi smrtnu kaznu za djela izvrena u vrijeme rata ili neposredne ratne opasnosti; takva kazna primjenie se samo u sluajevima predvienim zakonom i u skladu s njegovim odredbama. Drava obavjetava Generalnog sekretara Savjeta Evrope o odgovarajuim odredbama tog zakona.

Protokol 13. uz EKLJP o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima (2002) lan 1. Ukidanje smrtne kazne Smrtna kazna se ukida. Niko nee biti osuen na ovakvu kaznu niti pogubljen. lan 2. Zabrana derogacije Ne moe se derogirati niti jedna odredba iz ovog Protokola po lanu 15. Konvencije. lan 3. Zabrana zadravanja Nema zadravanja po lanu 57. Konvencije s obzirom na odredbe ovog Protokola.2

Slubeni glasnik BiH Meunarodni ugovori broj 8/03 od 30.06.2003. godine

Povelje o osnovnim pravima u Evropskoj uniji (2000) lan 2. Pravo na ivot 1. Svako ima pravo na ivot. 2. Niko ne smije biti osuen na smrt ili pogubljen.

Principi zakonitosti i proporcionalnosti krivinih djela i kazne lan 49. 1. Niko se ne smije smatrati krivim za krivino djelo zbog injenja ili neinjenja koje, u vrijeme kada je uinjeno, po nacionalnom ili meunarodnom pravu nije predstavljalo krivino djelo. Ne smije se primjeniti tea kazna od one koja je bila predviena u vrijeme kada je krivino djelo uinjeno. Ukoliko, nakon izvrenja krivinog djela, zakon za njega predvidi manju kaznu, primjenie se ta kazna. 2. Ovaj lan nee iskljuiti suenja i kaznu za svako lice zbog injenja li neinjenja koje je, u vrijeme kada je uinjeno, predstavljalo krivino djelo po optim principima koje priznaje zajednica naroda.

Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (MPGPP, 1966) lan 15. 1. Niko se ne smije osuditi za injenje ili neinjenje koje nije ni po domaem ni po meunarodnom pravu bilo krivino djelo u doba izvrenja. Isto tako se ne moe odrediti tea kazna od one koja je bila primjenjiva u vrijeme kada je krivino djelo izvreno. Ako poslije izvrenja djela zakon odredi blau kaznu, izvrilac e se koristiti tom blagodati. 2. Nita u ovom lanu ne spreava da se sudi ili kazni bilo koje lice za injenje ili neinjenje koje je u vrijeme izvrenja bilo krivino djelo prema optim naelima prava priznatim od zajednice naroda.

Drugi fakultativni Protokol uz MPGPP, iji je cilj ukidanje smrtne kazne (1989) lan 1. 1. Nijednom licu koje potpada pod jurisdikciju drave lanice ovog Protokola ne moe se izrei smrtna kazna. 2. Svaka drava lanica preduzima sve potrebne mjere za ukidanje smrtne kazne u okviru njene jurisdikcije. lan 2. 1. Nikakva rezerva nije doputena na ovoj Protokol izuzev one koja je izjavljena u vrijeme ratifikacije ili pristupanja kojom se predvia primjena smrtne kazne u vrijeme rata u sluaju presude za najtei zloin vojne prirode izvrene u vrijeme rata. 2. Drava lanica koja izjavi takvu rezervu u vrijeme ratifikacije ili pristupanja dostavlja Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija odgovarajue propise svog unutranjeg zakonodavstva koji se primjenjuje u vrijeme rata. 3. Drava lanica koja je izjavila takvu rezervu obavjetava Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija o svakom poetku ili zavretku ratnog stanja na njenoj teritoriji.

Dopunski protokol uz enevske konvencije od 12. avgusta 1949. godine o zatiti rtava meunarodnih oruanih sukoba (Protokol I, 1977) lan 75. stav 4. taka (c) Osnovne garancije Niko ne moe biti optuen ili osuen za krivino djelo za bilo koju radnju ili propust koji ne predstavljaju krivino djelo prema nacionalnom ili meunarodnom zakonu pod koje je on potpadao u momentu uinjenog djela; ne moe se izrei tea kazna od kazne koja je bila primjenjiva u vrijeme kada je krivino djelo bilo izvreno; ako, poslije izvrene povrede, zakon predvidi laku kaznu, prekrilac e se time koristiti.

Rimski statut Meunarodnog krivinog suda (Rimski statut, 1998) Opta naela krivinog prava lan 22. Nullum crimen sine lege 1. Lice nee biti krivino odgovorno na osnovu ovog statuta osim ako ponaanje o kojem je rije ne predstavlja, u vrijeme kad je preduzeto, zloin koji je u nadlenosti Suda. 2. Definicija zloina tumaie se usko i nee biti proirena analogijom. U sluaju dvosmislenosti definicija e se tumaiti u korist lica protiv koga se vodi istraga, koje se krivino goni ili koje je osueno. lan 23. Nulla poena sine lege Lice osueno od strane Suda moe biti kanjeno samo u skladu sa ovim statutom. lan 24. Zabrana retroaktivnosti ratione personae 1. Nijedno lice nee biti krivino odgovorno na osnovu ovog Statuta zbog ponaanja koje je prethodilo stupanju Statuta na snagu. 2. U sluaju promjene zakona primjenjivog na odreeni sluaj koji nastupi prije donoenja pravnosnane presude, primjenie se zakon koji je povoljniji za lice protiv koga se vodi istraga, koje se krivino goni ili koje je osueno.

Ovdje svakako treba podsjetiti i na obaveze Bosne i Hercegovine kao potpisnice i drave lanice meunarodnih konvencija navedenih u Aneksu I Ustava BiH Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji e se primjenjivati u BiH.

Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948) lan V Strane ugovornice se obavezuju da e preduzeti potrebne zakonske mjere, shodno svojim ustavima, kako bi obezbijedile primjenu odredaba ove konvencije i naroito da e predvidjeti efikasne krivine kazne za lica kriva za genocid ili bilo koje drugo djelo pobrojano u lanu III.

enevska konvencija (IV) o zatiti graanskih lica za vrijeme rata (1949) lan 146. stav 1. Visoke strane ugovornice obavezuju se da e preduzeti svaku zakonodavnu mjeru potrebnu radi propisivanja odgovarajuih krivinih sankcija protiv lica koja su izvrila, ili koja su izdala nareenje da se izvri koja od tekih povreda ove Konvencije odreenih u sledeem lanu. Dakle, ovdje se istovremeno radi o meunarodnopravnim i ustavnopravnim obavezama koje je prihvatila Bosna i Hercegovina stupanjem na snagu Ustava BiH 14.12.1995. godine. Poto je krivino pravo zakonsko pravo nacionalni pravni izvori najee su vezani za zakone. Meutim, princip legaliteta je zbog njegove izuzetne vanosti u domaem pravnom sistemu podignut na nivo ustavne kategorije. U Ustavu BiH i Ustavu FBiH, na posredan nain, putem direktne primjene Aneksa I Ustava BiH i Aneksa Ustava FBiH (Instrumenti za zatitu ljudskih prava koji imaju pravnu snagu ustavnih odredaba), a u RS i Brko Distriktu BiH i posebnim propisivanjem naela zakonitosti. Tako je u lanu 20. stav 1. Ustava RS odreeno:'' Niko ne moe biti kanjen za djelo koje, prije nego to je uinjeno, nije bilo zakonom predvieno kao kanjivo djelo, niti mu se moe izrei kazna koja za to djelo nije zakonom bila predviena,'' a u lanu 39. stav 1. Statuta Brko Distrikta BiH:'' Krivini zakoni nemaju retroaktivno dejstvo. Ovo znai da e krivina i druga kanjiva djela biti utvrena i presude donijete u skladu sa zakonom ili propisom koji je na snazi u vrijeme kada je djelo poinjeno. U izuzetnim sluajevima, krivinim zakonima se moe propisati da imaju retroaktivno dejstvo, ali samo ukoliko je novi zakon ili propis povoljniji za poinioca.'' Prelazimo na hronoloki pregled zakonskog odreenja principa legaliteta i retroaktivne primjene krivinog zakona.

Krivini zakon SFRJ (''Slubeni list SFRJ'', broj 44/76, 3/90) Zakonitost u odreivanju krivinih djela i propisivanja krivinih sankcija lanu 3. Nikome ne moe biti izreena kazna ili druga krivina sankcija za djelo koje, prije nego to je uinjeno, nije zakonom bilo odreeno kao krivino djelo i za koje nije bila zakonom propisana kazna. Obavezno primjenjivanje blaeg krivinog zakona lan 4. 1. Na uinioca krivinog djela primjenjuje se zakon koji je vaio u vrijeme izvrenja krivinog djela. 2. Ako je poslije izvrenja krivinog djela izmijenjen zakon, jednom ili vie puta, primjenie se zakon koji je blai za uinioca''. U lanu 34. KZ SFRJ predviene su tri vrste kazne: smrtna kazna, zatvor i novana kazna. Zatvor lan 38. 1. Zatvor ne moe biti krai od 15 dana ni dui od 15 godina. 2. Za krivina djela za koja je propisana smrtna kazna sud moe izrei i zatvor od 20 godina. 3. Ako je za krivino djelo uinjeno sa umiljajem propisan zatvor u trajanju od 15 godina, moe se za teke oblike tog djela propisati i zatvor od 20 godina.

Krivini zakon Federacije Bosne i Hercegovine (''Sl. list FBiH'', broj 43/98) Naelo zakonitosti lanu 3. 1. Krivina djela i krivine sankcije propisuju se samo zakonom. 2. Nikome ne moe biti izreena sankcija za djelo koje, prije nego to je uinjeno, nije zakonom bilo propisano kao krivino djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivina sankcija.

Obavezna primjena blaeg zakona lan 4. 1. Na uinioca krivinog djela primjenuje se zakon koji je vaio u vrijeme izvrenja krivinog djela. 2. Ako se poslije izvrenja krivinog djela jednom ili vie puta izmijeni zakon, primjenie se zakon koji je blai za uinioca''. Prema lanu 34. KZ FBiH predviene su sledee vrste kazni: zatvor, dugotrajni zatvor i novana kazna, a izuzetno i smrtna kazna za teke oblike krivinih djela uinjenih za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti. lan 37. stav 1. KZ FBiH odreuje vremenski okvir za zatvorsku kaznu koji ne moe biti krai od 15 dana ni dui od 15 godina, dok je vremenski okvir za dugotrajni zatvor u lanu 38. stav 3. KZ FBiH propisan od 20 do 40 godina.

Krivini zakonik Republike Srpske (''Slubeni glasnik RS'', broj 22/00) Nema krivinog djela i kazne bez zakona lanu 3. Nikome ne moe biti izreena kazna ili druga krivina sankcija za djelo koje, prije nego to je uinjeno, nije zakonom bilo odreeno kao krivino djelo i opisana njegova obiljeja i za koja nije bila zakonom propisana kazna. Vremensko vaenje krivinog zakona lan 4. 1. Na uinioca krivinog djela primjenjuje se zakon koji je vaio u vrijeme izvrenja krivinog djela. 2. Ako je poslije izvrenja krivinog djela izmijenjen zakon, jednom ili vie puta, primjenie se zakon koji je najblai za uinioca''. U lanu 32. KZ RS predvia tri vrste kazni: doivotni zatvor, zatvor i novanu kaznu. Prema lanu 36. KZ RS zatvor ne moe biti krai od 30 dana ni dui od 20 godina.
10

Krivini zakon Bosne i Hercegovine (''Slubeni glasnik BiH'', broj 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04 i 30/05) Naelo zakonitosti lan 3. 1. Krivina djela i krivinopravne sankcije propisuju se samo zakonom. 2. Nikome ne moe biti izreena kazna ili druga krivinopravna sankcija za djelo koje, prije nego to je uinjeno, nije bilo zakonom ili meunarodnim pravom propisano kao krivino djelo i za koje zakonom nije bila propisana kazna. Vremensko vaenje krivinog zakona lan 4. 1. Na uinioca krivinog djela primjenuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme uinjenja krivinog djela. 2. Ako se poslije uinjenja krivinog djela jednom ili vie puta izmijeni zakon, primjenie se zakon koji je blai za uinioca. Suenje ili kanjavanje za krivina djela prema optim naelima meunarodnog prava lan 4. a) lanovi 3. i 4. ovog zakona ne spreavaju suenje ili kanjavanje bilo kojeg lica za bilo koje injenje ili neinjenje koje je u vrijeme kada je poinjeno predstavljalo krivino djelo u skladu sa optim naelima meunarodnog prava. lan 40. i 42. KZ BiH predvia kaznu zatvora, dugotrajni zatvor i novanu kaznu, kao vrste kazni. Prema lanu 42. stav 1. KZ BiH kazna zatvora ne moe biti kraa od 30 dana ni dua od 20 godina, dok je kazna dugotrajnog zatvora odreena u trajanju od 20 do 45 godina. KZ SFRJ u lanu 36. stav 1., KZ FBiH u lanu 36. stav 1. i KZ RS u lanu 34. stav 1. predviaju posebnu odredbu pod nazivom ''zakonitost u izricanju kazne'' sa identinim sadrajem: ''Uiniocu krivinog djela izrie se kazna propisana za uinjeno krivino djelo, a blaa ili stroa kazna od

11

propisane moe se izrei samo pod uslovima predvienim ovim zakonom.'' KZ RS u navedenoj odredbi ne predvia mogunost stroijeg kanjavanja. KZ BiH ne predvia poseban lan koji se odnosi na zakonitost u izricanju kazne, ali takva obaveza za sud proizilazi iz odredbi lana 48. KZ BiH koje govore o optim pravilima za odmjeravanje kazne i obavezi suda da uiniocu krivinog djela odmjeri kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivino djelo. Krivni zakon Brko Distrikta BiH (Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH, broj 10/03 i 45/04) na identian nain, kao i entiteti, odreuje naelo zakonitosti i vremensko vaenje krivinog zakona.

Princip zakonitosti ili legaliteta Naelo zakonitosti, kao najznaajnije pravno naelo u domaem krivinom zakonodavstvu, formulisano je tako da ispunjava najvie meunardnopravne standarde. U svom punom znaenju ono ispunjava pet zahtjeva: - samo je zakon izvor krivinog prava (nullum crimen sine lege scripta) - zabranjena je analogija u krivinom pravu (nullum crimen sine lege stricta) - zabranjena je retroaktivnost krivinog zakona (nullum crimen sine lege praevia) - zahtjeva se odreenost zakonskih opisa bitnih elemenata krivinih djela (nullum crimen sine lege certa) - zahtjeva se zakonitost u kanjavanju (nulla poena sine lege) 3 Za ovu priliku panja e se posvetiti prema dva odluujua elementa principa legaliteta, zabrani retroaktivnosti krivinog zakona i zakonitosti u kanjavanju. Prije toga, treba naglasiti da je naelo zakonitosti i zabrana retroaktivne primjene krivinog zakona, a istovremeno i zakonitost u izricanju krivinopravnih sankcija, propisana u lanu 3. KZ BiH. Na ovaj nain obezbjeuje se pravna sigurnost i vladavina prava tako to se drutvo i njegove vrijednosti tite zakonom, a graani, njihova ljudska prava i
3

Franjo Bai, Kazneno pravo Opi dio, str. 72., Informator, Zagreb 1998. godine

12

osnovne slobode istovremeno se tite od proizvoljne primjene zakona. Zato Aleksis de Tokvil (1805-1859) princip legaliteta oznaava kao sredinji princip moderne evropske drave napominjui da evropski narodi strahuju od autoritarne vlasti, ali da se arbitrarne vlasti boje jo vie.4 U pravnom ivotu evropskih naroda od staroga doba do danas, vai pravilo da zakon nema povratne sile i da ne moe dirati u pravne odnose koji su prije njega postali.5 Ako zakon vai za beskonaan broj buduih pojedinanih sluajeva, retroaktivni zakon ne moe biti zakon zato to su ove ve realizovane injenice proraunljive i otuda se zakon suoava sa odreenim brojem sluajeva. Svi zakoni treba da budu sainjeni tako da njihovo vaenje otpone u budunosti, a ne da se primjenjuju na prole sluajeve.6 Dakle, osnovno je pravilo da se prema izvriocima krivinih djela primjenjuje krivini zakon koji je vaio u vrijeme izvrenja krivinog djela i izriu krivinopravne sankcije koje su u to vrijeme bile propisane zakonom. injenica da djelo i krivinopravna sankcija mogu, osim zakonom, biti propisani i meunarodnim pravom nita ne oduzima od vrijednosti principa zakonitosti kad se zna da su ranije i sadanje nacionalno zakonodavstvo ratifikovali sve najznaajnije meunarodne konvencije koje predstavljaju izvor meunarodnog krivinog prava i ine temelj meunarodnog obiajnog krivinog prava. Pod izvorima meunarodnog krivinog prava podrazumijevaju se prije svega primarni izvori u pisanoj formi (ugovori, npr. tradicionalno ''hako'' i ''enevsko pravo'' sadrano u istoimenim konvencijama) i obiajno pravo. Meunarodno obiajno pravo se ne primjenjuje da bi se inkriminisala neka radnja ako ona ve ne spada u neku od vrsta zloina, ve da bi se utvrdila sadrina i domaaj nekog meunarodnog pravila, kojim je neki zloin proglaen kanjivim, a da zabranjena radnja nije podrobnije definisana.7 Dakle, ne moe se iskljuivo na osnovu slobodne odnosno proizvoljne interpretacije uspostaviti nova ili oteati postojea krivina odgovornost. Pored toga, opte je prihvaeno da je za postojanje pravila obiajnog prava potrebno prisustvo dva elementa, naime praksa drave (usus) i vjerovanje da je takva praksa neophodna, zabranjena ili dozvoljena u zavisnosti od prirode pravila, kao pravni element (opinio iuris sive necessitatis).8 Sve ovo se moe rei i za lan 4.a) KZ BiH odnosno da zahtjevi naela zakonitosti ne spreavaju
V. Poredak slobode, http://www.ekonomist.co.yu Danilo N. Basta, Preobraaji ideje prava, Pravni fakultet Brograd 1991.godina, str. 71. 6 Franc Nojman, Vladavina prava, Filip Vinji Beograd, 2002.godina, str. 259. 7 Antonio Kaseze: Meunarodno krivino pravo, str. 33., Beogradski centar za ljudska prava, Beograd 2005. godina 8 Jean Marie Henckaerts i Louise Doswald Beck: Obiajno meunarodno humanitarno pravo, Tom I: Pravila, str. 27. uvoda, Cambridge 2005. godina
5 4

13

suenje ili kanjavanje bilo kojeg lica za bilo koje injenje ili neinjenje koje je u vrijeme kada je uinjeno predstavljalo krivino djelo u skladu sa optim naelima meunarodnog prava. Dakle, sadraj lana 4.a) KZ BiH je jednostavno preuzet iz lana 7. stav 2. EKLJP, lana 15. stav 2. MPGPP odnosno lana 49. stav 2. Povelje o osnovnim pravima u Evropskoj uniji koji sutinski, na identian nain pravno normiraju istu materiju. Opta naela meunarodnog prava i opta naela meunarodnog krivinog prava su sekundarni izvor meunarodnog krivinog prava. Opta naela meunarodnog prava sastoje se od onih naela koja su inherentna, svojstvena meunarodnom pravnom sistemu. Preuzeta su iz nacionalnih pravnih sistema i primjenjuju se na meunarodnom nivou (npr., naelo zakonitosti, pretpostavka nevinosti, jednakost strana, naelo potovanja ljudskog ivota, dostojanstva, imovine i dr.).9 Zbog toga se npr., ubistvo, silovanje ili kraa smatra krivinim djelom po optim naelima meunarodnog prava i kada nisu u nacionalnom zakonodavstvu predvieni kao krivina djela. Poznato je da je najvei nedostatak meunarodnog krivinog prava (sve do Rimskog statuta) nepropisivanje krivinopravnih sankcija (kazni) i drugih pravnih posledica za meunarodna krivina djela. Meutim, potovanje principa legaliteta se ne moe izbjei u odnosu na izricanje kazni, jer se u protivnom izlazi iz okvira zakonitosti i prelazi u opasno polje pravne nesigurnosti. U takvim pravnim situacijama zabrana izricanja tee kazne nikako ne znai i zabranu blaeg kanjavanja, jer se blae kanjavanje podrazumijeva ( in dubio pro libertate ).10 Uostalom, to eksplicitno propisuju lan 15. stav 1. MPGPP, lan 75. stav 4. taka c) Dopunskog Protokola I, lan 24. stav 2. Rimskog statuta, lan 49. stav 1. Povelje o osnovnim pravima u Evropskoj uniji i svi krivini zakoni, KZ SFRJ, entitetski krivini zakoni i KZ BiH.

10

Antonio Kaseze, ibid., str. 35-36. Opirnije: Prof. dr Vlado Kambovski ''Osnovni problemi primene meunarodnog kaznenog prava od strane meunarodnih i nacionalnih sudova'' i Dr Milan kuli ''Pojam meunarodnog krivinog prava'', Meunarodni nauni skup ''Primena meunarodnog krivinog prava od strane meunarodnih i domaih sudova'' Tara, 2006. godina

14

Retroaktivna primjena krivinog zakona i zakonitost u izricanju krivinopravnih sankcija Od osnovnog pravila da se prema izvriocima krivinih djela primjenjuje krivini zakon koji je vaio u vrijeme izvrenja krivinog djela postoji izuzetak predvien u lanu 4. KZ BiH. Dakle, u pitanju je zakonom predviena mogunost odstupanja od principa legaliteta samo u jednom sluaju: ako je poslije izvrenja krivinog djela jednom ili vie puta izmijenjen zakon, primjenie se zakon koji je blai za uinioca. Praktino, u pitanju je obavezna primjena blaeg zakona, a u tom pogledu KZ RS u potpunijem obimu titi interese izvrilaca krivinih djela obavezujui sud da primjeni krivini zakon koji je najblai za uinioca. Ovo je posebno vano ako je krivini zakon izmijenjen vie od dva puta. Preduslov za primjenu instituta blaeg zakona je da svi kasniji zakoni u odgovarajuim odredbama propisuju isto krivino djelo kao i krivini zakon koji je bio na snazi u vrijeme izvrenja krivinog djela, a koji je stroiji zakon od kasnije izmijenjenih krivinih zakona. Smisao odstupanja od naela zakonitosti i stvaranje pretpostavki za primjenu kasnijeg, blaeg zakona lei u zatiti prava optuenih lica odnosno ograniavanju zakonom propisane represije, a ne u proizvoljnom proirenju represije. Kazne ne smiju biti same sebi cilj, jer zahtjevi principa legitimiteta nalau neophodnost i srazmjernost u propisivanju i izricanju krivinopravnih sankcija. Ovdje je u pitanju problem vremenskog vaenja krivinog zakona, a posebno kada je nakon izvrenja krivinog djela pa do njegovog presuenja dolo do izmjene zakona jednom ili vie puta (tzv. sukcesija krivinih zakona), to dovodi do vremenskog sukoba zakona u pogledu njihovog vaenja odnosno primjene.11 Prema ovom izuzetku moe se primijeniti i zakon koji nije vaio u vrijeme izvrenja, niti u vrijeme suenja uiniocu krivinog djela, sve pod uslovom da se radi o najblaem krivinom zakonu za uinioca. Potpisivanjem Opteg okvirnog sporazuma o miru u BiH (Dejtonski sporazum) i stupanjem na snagu Ustava BiH (14.12.1995. godine) smrtna kazna je, kao najtea vrsta kazne koju je propisivalo ranije zakonodavstvo, ukinuta. Pravni osnov za ukidanje smrtne kazne nalazi se u lanu II stav 2. Ustava BiH odnosno Protokolu 6. o ukidanju smrtne kazne (1983) zbog
Prof. dr Milo Babi, et al.: Komentari krivinih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, Knjiga I, str. 64., Savjet Evrope i Evropska komisija, Sarajevo 2005. godina. Opirnije o primjeni blaeg zakona dr sc. Milo Babi: ''Aktuelna pitanja primjene blaeg zakona'', Pravo i pravda, Sarajevo 2004. godine
11

15

direktne primjene EKLJP i, Drugom fakultativnom protokolu uz MPGPP (1989) koji se na osnovu Aneksa 1. taka 7. Ustava BiH primjenjuje u BiH. Bosna i Hercegovina nije stavila rezerve na EKLJP u smislu lana 57. Konvencije, niti je obavijestila Generalnog sekretara Savjeta/Vijea Evrope o odredbama zakona koje predviaju smrtnu kaznu u smislu lana 2. Protokola broj 6. Ni Republika BiH nije stavila nikakve rezerve prilikom ratifikacije EKLJP ukljuujui Protokol broj 6. o ukidanju smrtne kazne i Drugi fakultativni protokol uz MPGPP (1989).12 Na kraju, Bosna i Hercegovina nije stavila rezerve na Drugi fakultativni protokol uz MPGPP (1989) prilikom njegove ratifikacije (2000), a u smislu lana 2. ovog protokola.13 Zakljuno, Protokolom 13. uz EKLJP (2002) smrtna kazna je bezuslovno ukinuta, a to znai da prilikom ratifikacije nisu dozvoljene nikakve rezerve i zadravanja.14 Dakle, nakon stupanja na snagu Ustava BiH pa do stupanja na snagu KZ FBiH (28.11.1998.), Krivinog zakonika RS (01.10.2000.) i KZ BiH (01.03.2003.) ni za jedno krivino djelo izvreno do datuma stupanja na snagu navedenih zakona ne moe se izrei smrtna kazna, ve samo kazna zatvora primjenom instituta retroaktivne primjene blaeg zakona. U svim slinim procesnim situacijama optuenom se mogu izrei samo one krivinopravne sankcije koje su bile propisane u vrijeme izvrenja krivinog djela u KZ SFRJ, a ukidanjem smrtne kazne praktino su ostale zakonom propisane samo kazne zatvora. Naime, kazna zatvora uvijek je alternativno propisana sa smrtnom kaznom koja se nije mogla propisati kao jedina glavna kazna za odreeno krivino djelo. Prema tome, poslije ukidanja smrtne kazne u zakonu ostaje propisan posebni zakonski minimum kazne zatvora koji je alternativno propisan uz smrtnu kaznu (10 godina) i opti maksimum kazne zatvora koji se moe izrei uiniocima krivinih djela (15 godina), te sporna mogunost izricanja kazne zatvora od 20 godina. Zato je preuzeti KZ SFRJ najblai zakon u odnosu na sve krivine zakone usvojene poslije 14.12.1995. godine koji predviaju tee, stroije kanjavanje: KZ FBiH-dugotrajni zatvor od 20 do 40 godina, KZ RS-doivotni zatvor i KZ BiH-dogotrajni zatvor od 20 do 45 godina). Vaei KZ FBiH (Slubene novine FBiH, broj 36/03, 37/03, 21/04 i 69/04) je nepovoljniji krivini zakon od istog zakona iz 1998. godine, jer u lanu 43. stav 2. odreuje dugotrajni zatvor u trajanju od 20 do 45 godina. Nasuprot tome, vaei KZ RS (Slubeni glasnik RS, broj 49/03 i 108/04) je blai krivini zakon od istog zakona iz 2000. godine, jer u lanu 32. stav 2.
12 13

Slubeni list RBiH- posebno izdanje, meunarodni ugovori br. 5/06 od 31.10.1996.godine Slubeni glasnik BiH br.31/00 od 18.12.2000. godine 14 Slubeni glasnik BiH Meunarodni ugovori br. 8/03 od 30.06.2003. godine

16

umjesto doivotnog zatvora sada propisuje dugotrajni zatvor u trajanju od 20 do 45 godina. Prilikom ocjene koji je zakon blai za uinioca, osnovna pravila za donoenje odluke o blaem zakonu postavljena su jo poetkom prolog vijeka: ''Od dva kaznena zakona blai se mora primijeniti u cjelini, tj. iskljuivo. U tom cilju sud treba da podvede krivino djelo u pitanju i pod stari i pod novi zakon, i da prema tome utvrdi, koji je blai, a to e biti onaj, ija se primjena na konkretan sluaj pokae kao najpovoljnija za krivca. On ne smije, dakle, da spoji blae odredbe jednog zakona sa blaim odredbama drugog, jer bi se onda primjenio jedan trei zakon, stvoren ovom kombinacijom, koji ne postoji, i koji je moda monstruozan.''15 Blai je onaj zakon koji prua najpovoljniju krivinopravnu situaciju za uinioca u cjelini, npr.: odreenost i teina krivinog djela, sistem krivinopravnih sankcija, mogunost ublaavanja i osloboenja od kazne, rokovi zastare, mogunost ponavljanja krivinog postupka, pravne posledice osude, reim izvrenja kazne i dr. Sve do sada navedeno ukazuje da princip legaliteta ne dozvoljava jednostran, povran pristup prilikom rjeavanja bilo kog pitanja od koga zavisi ostvarenje zahtjeva zakonitosti, posebno u pogledu zakonitosti u izricanju krivinopravnih sankcija.

Sudska praksa i retroaktivna primjena krivinog zakona Pomenuemo nekoliko karakteristinih primjera iz sudske prakse da bismo mogli izvriti analizu u kojoj su mjeri potovani zahtjevi naela zakonitosti, odnosno da li je dolo do povrede principa legaliteta sa aspekta retroaktivnosti zakona i zakonitosti u kanjavanju. Presuda Apelacionog odjeljenja Suda BiH broj Kp. 32/05 od 04.04.2006. godine je prva pravnosnana presuda za krivina djela iz Glave XVII KZ BiH. Navedenom presudom optueni A. Maktouf oglaen je krivim za krivino djelo - ratni zloin protiv civilnog stanovnitva iz lana 173. stav 1. taka e. u vezi sa l. 31. KZ BiH i primjenom odredaba o ublaavanju kazne osuen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina. U
15

Dr. Toma ivanovi: Osnovi krivinog prava Opti deo, str. 156., Izdavaka knjiarnica Gece Kona, Beograd 1922. godine

17

ovoj presudi sud je zauzeo pravno shvatanje da je lanom 4.a) KZ BiH u cijelosti preuzeta odredba lana 7. stav 2. Evropske konvencije i tako omogueno izuzetno odstupanje od principa iz lana 4. KZ BiH, kao i odstupanje od obavezne primjene blaeg zakona u postupcima koji predstavljaju krivina djela prema meunarodnom pravu. Ovaj izuzetak od obavezne primjene blaeg zakona ima svoje puno opravdanje i kada se ima u vidu opta svrha kanjavanja iz lana 6. KZ BiH, jer je oigledno da se sa maksimalnom kaznom zatvora od 20 (dvadeset) godina koju predvia KZ SFRJ (nakon ukidanja smrtne kazne) ne bi mogla ostvariti opta svrha kanjavanja imajui u vidu teinu ovih krivinih djela i nastale posljedice... Princip obavezne primjene blaeg zakona, prema miljenju vijea, iskljuen je u procesuiranju onih krivinih djela za koja je u vrijeme njihovog izvrenja bilo potpuno predvidivo i optepoznato da su protivna optim pravilima meunarodnog prava. Prva primjedba na pomenute pravne stavove odnosi se na okolnost da sud potpuno zanemaruje injenicu da je krivino djelo ratni zloin protiv civilnog stanovnitva ve bilo propisano kao krivino djelo u nacionalnom (domaem, unutranjem) zakonodavstvu u vrijeme izvrenja krivinog djela iz pomenute presude. Pravila meunarodnog prava koje je povrijedio optueni u vrijeme izvrenja bila su predviena u primarnim pravnim izvorima u pisanoj formi, istovremeno u meunarodnom pravu i domaem zakonodavstvu. Konkretno, pravilo meunarodnog prava o zabrani uzimanja talaca za vrijeme oruanog sukoba eksplicitno je propisano u lanu 3. stav 1. taka 1.b) enevske konvencije (IV) o zatiti graanskih lica za vrijeme rata od 12.08.1949. godine koju je biva Jugoslavija ratifikovala 1950. godine. Navedeno pravilo meunarodnog prava direktno je ugraeno u domai pravni sistem i predvieno kao radnja izvrenja krivinog djela ratni zloin protiv civilnog stanovnitva iz lana 142. stav 1. KZ SFRJ. Oigledno, djelo je bilo odreeno u domaem i meunarodnom pravu u vrijeme njegovog izvrenja, krivinim zakonom je bila propisana krivinopravna sankcija, pa je u konkretnom sluaju apsolutno iskljuena primjena lana 4.a) KZ BiH i lana 7. stav 2. Evropske konvencije. Postojali su svi zakonski uslovi, sa aspekta principa legaliteta, za ''suenje'' i ''kanjavanje'' uinioca po lanu 3. KZ BiH, jer su krivino djelo(u domaem i meunarodnom pravu) i krivinopravna sankcija(u nacionalnom zakonu) bili propisani zakonom prije nego to je djelo uinjeno. Alternativu u pogledu odreenosti krivinog djela u nacionalnom ili meunarodnom pravu, na isti nain kao KZ BiH, propisuju lan 11. stav 2. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, lan 7. stav 1.
18

Konvencije, lan 49. stav 1. Povelje o osnovnim ljudskim pravima u Evropskoj uniji, lan 15. stav 1. MPGPP i lan 75. stav 4. (c) Protokola I. Dakle, lan 4. a) KZ BiH je primjenjiv samo u pravnim situacijama kad odreena injenja ili neinjenja nisu bila uopte propisana kao krivina djela, ni u nacionalnom (krivini zakon), niti u meunarodnom pravu (meunarodne konvencije), niti su za njih bile propisane krivinopravne sankcije. U takvim pravnim situacijama ne postoje uslovi ni za suenje (nema zakonom propisanog krivinog djela), niti kanjavanje (nema zakonom propisane krivinopravne sankcije) prema vaeem unutranjem pravnom sistemu. To su neke budue situacije u kojima odreeno injenje ili neinjenje moe da ugrozi ili povrijedi osnovne ljudske vrijednosti priznate od civilizovanih naroda koje se smatraju univerzalnim (npr. mir, ivot, sloboda, zdrava ivotna sredina, meunarodna bezbjednost i dr.). Pozivanje na svrhu kanjavanja kao osnov za retroaktivnu primjenu krivinog zakona predstavlja afirmaciju zahtjeva kaznene politike na tetu principa legaliteta. Tanije, pozivanje na svrhu kanjavanja i pravdu je reafirmacija poznate formule njemakog profesora filozofije prava Gustava Radbruch-a iz 1946. godine i stvaranje sistema suprotnom pravu, principu legaliteta i zabrani retroaktivnosti. Zastupnici ove teorije pravdu stavljaju iznad zakona i takva pravda stvara tzv. ''nadzakonsko pravo'', za razliku od zakona koji po njima stvara ''zakonsko nepravo''.16 ''Pravedno'' je za njih apsolutna vrijednost, pa objektivna pravda ima prednost u odnosu na zakon. Meutim, potpuno se zaboravlja da je pravda subjektivna kategorija17 koja direktno vodi u samo ''moje pravo'' koje irom otvara vrata za pravnu nesigurnost koja je suprotna pojmu pravne drave i sistemu vladavine prava, to je Bosna i Hercegovina kao lanica Savjeta/Vijea Evrope duna izgraivati. Odrati objektivno dalje od subjektivnog u pravu je jedini nain da se osigura da niko ne bude iznad zakona (v.saglasno miljenje sudije Zupania u predmetu Strelec i dr. protiv Njemake-presuda Evropskog suda za ljudska prava od 22.03.2001.)18 Inae, princip legaliteta u meunarodnom krivinom pravu razlikuje se od istog principa u nacionalnim pravnim sistemima. U meunarodnom krivinom pravu postoji oigledna tenja za odranjem ravnotee izmeu sprovoenja pravde i pravinosti prema optuenom, pri emu se uzima u obzir i ouvanje svjetskog poretka.19 Treba li dodati da u takvim situacijama
16 17

Opirnije: Vojislav Stanovi ''O dva shvatanja legaliteta''; http://www.ius.bg.ac.yu Antonio Kaseze, ibid., str. 162. 18 http://www.bgcentar.org.yu/documents/Strelec 19 Don R.V.D. Douns i Stiven Pauls, ibid., str. 402.

19

pravda i interesi svjetskog poretka imaju primat u odnosu na princip legaliteta i zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Zato se naelo zakonitosti u meunarodnom krivinom pravu ne tumai na klasian nain svojstven evropskim kontinentalnim pravnim sistemima. Njegovi zahtjevi su uglavnom ispunjeni u odnosu na odreena injenja ili neinjenja (djelo) ije zabrane proizlaze iz pisanih ili nepisanih normi u vrijeme izvrenja djela (ugovori, konvencije, odluke pojedinih organa meunarodne zajednice, meunarodni obiaji ...). Meutim, princip legaliteta nije se protezao na krivinopravne sankcije to je najvei nedostatak meunarodnog krivinog prava. Tek nakon stupanja na snagu Rimskog statuta o osnivanju Meunarodnog krivinog suda, moe se govoriti o meunarodnim krivinim djelima, koja su kompletna, tako da odreena inkriminacija podrazumijeva kako utvrivanje bitnih obiljeja odreenog djela, tako i unaprijed propisane sankcije za takva krivina djela.20 Na princip obavezne primjene blaeg zakona bezrezervno obavezuju odredbe lana 15. stav 1. MPGPP koje su dio ustavnopravnog sistema BiH i direktno se primjenjuju sa svim meunarodnim konvencijama navedenim u Aneksu 1. Ustava BiH Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji e se primjenjivati u BiH. Dakle, MPGPP, enevska konvencija (IV) i Dopunski protokol I imaju istu pravnu snagu kao i Konvencija. Ako je to tako onda se meunarodno pravo u BiH mora primijeniti u punom obimu, a ne parcijalno. Princip legaliteta i obavezna primjena blaeg zakona potpuno su jasno propisani u lanu 15. stav 1. MPGPP, lanu 67. enevske konvencije (IV) i lanu 75. stav 4. taka c) Dopunskog protokola I. Ako se ovim meunarodnopravnim izvorima dodaju lanovi 22., 23., i 24. Rimskog statuta i lan 49. stav 1. Povelje o osnovnim pravima u Evropskoj uniji koji su nerazdvojni dio sistema meunarodnog krivinog prava, onda je vidljivo da su princip legaliteta i vremensko vaenje zakona odreeni na najpotpuniji nain sa aspekta zatite ljudskih prava, pravne sigurnosti i vladavine prava. Navedeni meunarodnopravni akti su dio meunarodnog prava odnosno meunarodnog krivinog prava, meunarodnog obiajnog prava i sadre opta naela meunarodnog prava. Ovdje treba posebno naglasiti znaaj Rimskog statuta koji predstavlja prvu kodifikaciju meunarodnog krivinog prava sa materijalnopravnog i procesnopravnog aspekta i, kojim se osniva stalni, trajni Meunarodni krivini sud sa sjeditem u Hagu, Holandiji kao Dravi domainu. Postupak osnivanja Meunarodnog krivinog suda vodila
20

Dr Milan kuli, Pojam meunarodnog krivinog prava str. 104, Meunarodni nauni skup Primjena meunarodnog krivinog prava od strane meunarodnih i domaih sudova, Tara 2006. godina

20

je Komisija za meunarodno pravo i ad hoc komitet u okviru Generalne skuptine UN od 1948. godine do 17.07. 1998. godine, kada je usvojen Rimski statut. Odluku o njegovoj ratifikaciji Bosna i Hercegovina je donijela 05.03. 2002. godine,21 da bi 01.07.2002. godine Rimski statut stupio na snagu. Da se ovo imalo u vidu onda u presudi Suda BiH meunarodno pravo ne bi bilo djelimino primijenjeno i to samo u onom dijelu koji optuenog dovodi u tei procesni poloaj i tako stvara procesnu situaciju za stroije kanjavanje. Jednostavnim uporeivanjem posebnih zakonskih minimuma krivinih djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva, oigledno je da je KZ SFRJ najblai krivini zakon, jer je njegov propisani zakonski minimum kazna zatvora najmanje 5 (pet) godina, a opti zakonski maksimum kazna zatvora od 15 godina sa mogunou izricanja kazne zatvora od 20 godina (sporno); dok je zakonski minimum kod istog krivinog djela u KZ BiH propisana kazna zatvora od najmanje 10 (deset) godina, a propisani zakonski maksimum kazna dugotrajnog zatvora (od 20 do 45 godina). Da je primjenjen KZ SFRJ i odredbe o ublaavanju kazne koje su primjenjene u presudi Apelacionog odjeljenja, izreena kazna zatvora bila bi sigurno manja od 5 (pet) godina. Primjenu blaeg zakona ne iskljuuje Konvencija, jer zabrana izricanja tee kazne iz lana 7. stav 1. EKLJP nikako ne znai i zabranu blaeg kanjavanja. Dakle, lan 7. stav 1. EKLJP izriito zabranjuje izricanje stroije kazne od one koja je bila propisana u vrijeme izvrenja krivinog djela i nita vie. Konkretno, u vrijeme izvrenja djela bila je propisana smrtna kazna koja je stupanjem na snagu Ustava BiH i ukidanjem smrtne kazne ograniena na maksimalnu kaznu zatvora od 15 odnosno 20 godina. U sluaju izricanja kazne dugotrajnog zatvora (od 20 do 45 godina) izrie se tea kazna i dolazi do oigledne povrede prava koje garantuje lan 7. stav 1. EKLJP i nedozvoljene, retroaktivne primjene krivinog zakona. Na drugoj strani, lan 7. stav 2. EKLJP samo omoguava suenje i kanjavanje za radnje koje nisu bile predviene u asu izvrenja kao krivino djelo, a nikako i zabranu blaeg kanjavanja. Posebno, ako se zna da meunarodno pravo nije propisivalo krivinopravne sankcije za krenje pravila meunarodnog prava sve do usvajanja Rimskog statuta. Garancije sadrane u lanu 7. EKLJP treba tumaiti i primjenjivati, kako slijedi iz njihove namjene i svrhe, na takav nain da pruaju djelotvornu zatitu protiv samovoljnog krivinog gonjenja, suenja i kanjavanja (v.presuda Evropskog suda za ljudska prava od 22.03.2001. godine, Strelec i dr. protiv Njemake). Prema tome, ni u ovom sluaju nije se mogla izbjei primjena blaeg zakona
21

Slubeni glasnik BiH Meunarodni ugovori broj 2/02 od 06.03.2002. godine

21

odnosno blae kazne u postupku izricanja krivinopravne sankcije, jer to nalau opta naela unutranjeg i meunarodnog krivinog prava koja pruaju pravnu zatitu od proizvoljnog kanjavanja. Pravna situacija nepostojanja zabrana odnosno nepropisivanje krivinih djela i krivinopravnih sankcija za teke povrede osnovnih ljudskih vrijednosti (primarno zloini agresije), u meunarodnom i nacionalnom zakonodavstvu, karakteristina je za zavretak drugog svjetskog rata. Tada je meunarodna zajednica bila primorana odstupiti od principa legaliteta zbog nevjerovatno tekih posljedica II svjetskog rata u kome je uestvovalo 58 drava sa preko dvije milijarde stanovnika, a koji je zavren sa vie desetina miliona rtava,22 preteno na strani civilnog stanovnitva. Ovu pravnu situaciju najdirektnije potvruje presuda Meunarodnog vojnog suda u Nirnbergu od 01.10.1946. godine: ''Planiranje ili voenje agresorskog rata ili rata kojim su kreni meunarodni ugovori je zloin. Pravedno je kanjavanje ex post facto onih koji, uprkos ugovorima i garancijama, napadnu susjedne drave bez opomene. Optueni su, s obzirom na svoje poloaje u njemakoj vladi, morali znati za ugovore koje je Njemaka potpisala i koji su iskljuili zakonitost pribjegavanja ratu u cilju rjeavanja meunarodnih sporova te se zbog toga u ovom sluaju ne primjenjuje naelo nullum crimen sine lege.''23 Navedeno shvatanje potvruje da je naelo zakonitosti u meunarodnom krivinom pravu preiroko i elastino tumaeno i da je zasnovano na praksi Nirnberkog tribunala. Tako je lan 7. stav 2. EKLJP preuzeo tzv. nirnberku klauzulu odnosno naelo zakonitosti prema dotadanjem, fleksibilnom shvatanju principa legaliteta u meunarodnom krivinom pravu zbog ega neke zemlje nisu ratifikovale ovaj lan (npr. Njemaka). Rimski statut je prihvatio strogu koncepciju naela zakonitosti i tako se distancirao od dosadanjeg meunarodnog prava, ali i od anglosaksonskog common law, i pribliio tradiconalnom shvatanju u evropskim kontinentalnim zemljama.24 Razlog za novu koncepciju naela zakonitosti u meunarodnom krivinom pravu treba traiti i u injenici da su usvajanjem Rimskog statuta stvoreni formalnopravni uslovi za suenje najveem broju lica, imajui u vidu broj drava koje su pristupile statutu (vie od 100 drava). Oekuje se da e se ubudue suditi svima, ili najveem broju izvrilaca krivinih djela u nadlenosti Meunarodnog krivinog suda, a ne samo onima koji su mali, siromani ili poraeni.
22 23

Vladimir Todorovi, Ratno pravo i bezbijednost str. 10, Slubeni glasnik Beograd 1999. godine Opirnije: Zvonimir Tomi, Nirnberka presuda, Editio Memoria Juris, Sarajevo 2001.godine 24 Ivo Josipovi, Davor Krapac, Petar Novoselec ''Stalni meunarodni kazneni sud'' str. 97, Narodne novine, Zagreb 2001. godine

22

Mora se rei da je Sud BiH pored nedozvoljene, retroaktivne primjene KZ BiH (na osnovu lana 4.a), retroaktivno primijenio i Konvenciju (lan 7. stav 2.). U pitanju je tzv. materijalna retroaktivnost koja se odnosi na krivina djela i krivinopravne sankcije, za razliku od procesne retroaktivnosti koja se uglavnom odnosi na valjanost procesnih radnji preduzetih za vrijeme vaenja ranijeg zakona, procesne rokove i vrijeme osnivanja nadlenih sudova. To je na svojevrstan nain pokazala dosadanja analiza domaih i meunarodnih pravnih izvora (Ustavi BiH i Entiteta, Statut Brko Distrikta BiH, KZ SFRJ, KZ RS, KZ FBiH, MPGPP, enevska konvencija (IV), Dopunski protokol I, Rimski statut i dr.). Da je u konkretnom sluaju dolo i do nedozvoljene, retroaktivne primjene lana 7. stav 2. EKLJP potvruje i presuda Velikog vijea Evropskog suda za ljudska prava od 08.03.2006. godine: ''Prema optem pravilu meunarodnog prava izraenom u lanu 28. Beke konvencije, odredbe meunarodnih ugovora ne primjenjuju se retroaktivno osim ako se stranke nisu izriito drugaije sporazumjele. To je istina posebno za meunarodne ugovore kao to je Konvencija, koja predstavlja vie od pukih uzajamnih obavezujuih dogovora izmeu drava ugovornica. Ona direktno stvara prava za privatne pojedince unutar njihovih nadlenosti (vidi presudu u predmetu Ireland v. the United Kingdom od 18.01.1978.). Stoga ovo gornje pravilo o ne retroaktivnosti meunarodnih ugovora nije mjerodavno samo za Sud, nego, prvo i najvanije, i za domae sudove kad su pozvani primjeniti Konvenciju. Sud, na raun svoje supsidijarne uloge u uvanju ljudskih prava, mora biti oprezan da ne postigne rezultat koji bi bio jednak prisiljavanju domaih vlasti da retroaktivno primjene Konvenciju.'' (v. Blei protiv Hrvatske, taka 90 obrazloenja).25 Bosna i Hercegovina nije stavila rezerve na EKLJP, niti se izriito obavezala da e Konvenciju kao meunarodni ugovor retroaktivno primjenjivati. Identine stavove u pogledu zabrane retroaktivne primjene meunarodnih ugovora do sada su zauzeli Stalni meunarodni sud pravde (v. Phosphates in Morocco, presuda od 14.06.1938.), i Meunarodni sud pravde (v. Lihtentajn protiv Njemake, presuda od 10.02.2005.). U istom smislu Nacrt Komisije za meunarodno pravo o odgovornosti drava za meunarodne protivpravne akte (2001) koji je usvojila Komisija za meunarodno pravo 09.08.2001. godine. Naime, lan 13. navedenog nacrta govori o vaeim meunarodnim obavezama za dravu samo ako je drava vezana obavezom
25

http://www.pravosudje.hr

23

o kojoj se radi u trenutku nastanka akta (opirnije: obrazloenje presude Blei protiv Hrvatske). Predmet Naletili protiv Hrvatske i odluka o prihvatljivosti od 04.05.2000. godine Evropskog suda za ljudska prava ne predstavlja odgovarajuu sudsku praksu, jer je u pitanju optuba za ratni zloin protiv ovjenosti koji KZ SFRJ nije predviao kao posebno krivino djelo. Osim toga i mnogo vanije, u pitanju je predmet iz nadlenosti Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju u Hagu (MKSJ) koji je formiran u maju 1993. godine kada je u pravnom sistemu BiH jo uvijek egzistirala smrtna kazna, pa je rasprava o primjeni blaeg zakona besmislena. MKSJ, kao meunarodni sud, nema mandat da primjenjuje nacionalno pravo bilo kojeg pravnog sistema, ve ima zadatak da primijeni ve postojee humanitarno pravo (meunarodne konvencije, obiajno pravo i opta pravna naela).26 Inae, svi dosadanji meunarodni krivini sudovi su ad hoc sudovi (Nirnberg, Tokio, Ruanda i Jugoslavija), dok je Meunarodni krivini sud u Hagu, osnovan Rimskim statutom, prvi meunarodni krivini sud koji je uspostavljen kao trajna institucija (lan 1. Rimskog statuta). Sud BiH nije meunarodni krivini sud (ad hoc ili stalni), ve domai sud osnovan da bi osigurao efikasno ostvarivanje nadlenosti Bosne i Hercegovine i potovanje ljudskih prava i vladavine zakona na njenoj teritoriji (lan 1. Zakona o sudu BiH). Specijalni izvjetaj Ombudsmana za ljudska prava BiH sa preporukom od 23.01.2007. godine ne rjeava pravne probleme vezane za primjenu lana 4.a) KZ BiH, jer se brisanjem ovog lana nita sutinski ne bi promijenilo imajui u vidu direktnu primjenu lana 7. stav 2. EKLJP u pravnom sistemu BiH.

Za pitanje zakonitosti u izricanju kazni znaajan je stav zauzet u presudi Vrhovnog suda Republike Srpske broj K.146/03 od 25.03.2004. godine:''Kada je direktnom primjenom lana 1. Protokola 6. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava iskljuena mogunost izricanja smrtne kazne, poiniocu krivinog djela za koje je smrtna kazna alternativno propisana uz kaznu zatvora sa optim maksimumom od 15 godina, sud je na osnovu odredbe lana 38. stav 2. Krivinog zakona Republike Srpske Opti dio ovlaten da poiniocu takvog krivinog djela izrekne kaznu
26

Don R.V.D. Douns i Stiven Pauls, ibid., str. 403.

24

zatvora od 20 godina, pa kada je optuenom za krivino djelo ubistva iz lana 36. stav 2. taka 6. KZ RS Posebni dio izreena kazna zatvora od 20 godina, takvom odlukom o kazni nije poinjena povreda zakona na tetu optuenog iz lana 365. taka 5. Zakona o krivinom postupku.''27 Prema obrazloenju navedene presude za predmetno krivino djelo, poslije 14.12.1995. godine kada je Konvencija postala sastavni dio pravnog sistema BiH, bile su alternativno propisane kazna zatvora najmanje 10 godina sa optim maksimumom od 15 godina, zatvor od 20 godina i smrtna kazna, pa kako je direktnom primjenom lana 1. Protokola 6. uz Evropsku konvenciju iskljuena mogunost izricanja smrtne kazne, to su kao alternativne kazne za krivino djelo ostale kazna zatvora od 10 do 15 godina i zatvor od 20 godina. Vrhovni sud RS zakljuuje da kazna zatvora od 20 godina predstavlja alternativu za smrtnu kaznu, a ne zamjenu za tu kaznu, pa kada je iskljuena mogunost izricanja smrtne kazne samim tim nije iskljuena i mogunost izricanja kazne zatvora od 20 godina. Protiv navedene presude Vrhovnog suda RS apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH, izmeu ostalog i zbog povrede lana 1. Protokola 6. o ukidanju smrtne kazne uz EKLJP. Sutina apelacije se svodi na tvrdnju da je ukidanjem smrtne kazne praktino prestala da postoji i kazna zatvora od 20 godina, te da je sud mogao izrei samo kaznu zatvora od 10 do 15 godina. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud RS je dodao da je kazna zatvora od 20 godina bila propisana kao posebna kazna, a ne supstitut za smrtnu kaznu. Odbijajui kao neosnovanu podnesenu apelaciju Ustavni sud je u svojoj odluci broj AP-656/04 od 13.09.2005. godine, taka 31. obrazloenja, zauzeo slijedee stanovite: ''Ukidanjem smrtne kazne, a do donoenja Krivinog zakonika Republike Srpske iz 2000. godine, nastala je pravna praznina, to je vidljivo u konkretnom sluaju, u vezi sa mogunou izricanja tee kazne od kazne zatvora od 15 godina, to je bio opti maksimum kazne zatvora shodno lanu 38. stav 1. Krivinog zakonika Republike Srpske (Opti dio) koji je primjenjen u konkretnom sluaju. Ukoliko bi se prihvatilo tumaenje koje zagovara apelant da je u takvoj pravnoj situaciji jedino mogue bilo da se izrekne kazna zatvora od 15 godina za teka krivina djela kao to je sluaj u konkretnom predmetu, postavlja se pitanje da li bi takvom primjenom zakona mogla da se postigne opta svrha kanjavanja iz lana 6. Krivinog zakona Republike Srpske (Opti dio).''28 Oigledno, Ustavni sud je osnov za svoju odluku naao u
27 28

Bilten sudske prakse I, str. 15, Vrhovni sud Republike Srpske, Banja Luka 2004. godine Slubeni glasnik BiH, broj 83/05, str. 6713.

25

razlozima kaznene politike, a ne u pravnim razlozima koji proizlaze iz principa legaliteta i obavezne primjene blaeg zakona. ini se da je u navedenim odlukama dvostruko povreen princip zakonitosti: primijenjena je kazna zatvora koja zakonom nije bila propisana u vrijeme izvrenje krivinog djela (20 godina) i izreena kazna je bila propisana, ali u zakonu koji je stupio na snagu poslije izvrenja krivinog djela a taj zakon je tei, nepovoljniji za uinioca (Krivini zakonik RS). Navedena pravna shvatanja teko mogu izdrati kritiku sa aspekta potovanja principa legaliteta, a prije svega zakonitosti u izricanju kazne. Naime, uiniocima krivinih djela moe se izrei samo ona krivinopravna sankcija koja je bila zakonom propisana. Oba suda se uporno pozivaju na odredbe lana 38. stav 2. KZ RS Opti dio, a prostim jezikim tumaenjem iz navedene odredbe proizilazi da ona dozvoljava mogunost izricanja zatvora od 20 godina za krivina djela za koja je propisana smrtna kazna. Dakle, mogunost izricanja je jedan pojam, a zakonom propisana kazna sasvim drugi pojam. Prema tome, kazna zatvora od 20 godina je supstitut, zamjena za smrtnu kaznu i po svom karakteru je nesamostalna kazna akcesorne prirode. Zbog toga, kazna zatvora od 20 godina u potpunosti dijeli sudbinu smrtne kazne kao glavne kazne. Uostalom, u sistemu kazni KZ RS Opti dio ne propisuje kaznu zatvora od 20 godina kao posebnu vrstu kazne. Naprijed navedene presude takoe pogreno interpretiraju lan 1. Protokola 6. uz Evropsku konvenciju navodei da je njegovom direktnom primjenom iskljuena mogunost izricanja smrtne kazne za krivina djela za koja je propisana. Meutim, Protokol 6. o ukidanju smrtne kazne u lanu 1. prva reenica glasi: ''Smrtna kazna se ukida.'' Ako je to tako onda za krivino djelo iz lana 36. stav 6. KZ RS Posebni dio ostaje zakonom propisana kazna: ''zatvor od najmanje 10 godina,'' (smrtna kazna se ukida, brie, nestaje iz zakona). Prema tome, kazna zatvora od najmanje 10 godina, kao posebni minimum, zakonom je propisana alternativna kazna sa smrtnom kaznom. Takoe, treba podsjetiti i na odredbe lana 38. stav 3. KZ RS Opti dio koje dozvoljavaju mogunost propisivanja i zatvora od 20 godina za teke oblike krivinih djela uinjenih sa umiljajem kod kojih je propisan zatvor u trajanju do 15 godina. Navedene odredbe samo potvruje da kazna zatvora od 20 godina nije posebna vrsta vremenske kazne lienja slobode i da se moe izrei samo u dva sluaja: umjesto smrtne kazne (lan 38. stav 2. KZ RS Opti dio) i za teke oblike krivinih djela za koje je zakonom propisana (lan 38. stav 3. KZ RS Opti dio). U svim sluajevima gdje postoji zabrana izricanja smrtne kazne, a ukidanjem smrtne kazne Protokolom 6. i Drugim
26

fakultativnim protokolom uz MPGPP(1989) takva zabrana je nastala 14.12.1995. godine, apsolutno je iskljuena i mogunost izricanja kazne zatvora od 20 godina.29 Da zakljuimo, za krivino djelo ubistva iz l. 36. stav 2. taka 6. KZ RS zakon propisuje kanjavanje zatvorom od najmanje 10 godina ili smrtnom kaznom. Poslije stupanja na snagu Ustava BiH i ukidanja smrtne kazne, potujui princip zakonitosti u pogledu odreivanja i izricanja krivinopravnih sankcija, u konkretnom sluaju mogue je izrei kaznu zatvora u kaznenom okviru zakonom odreenog posebnog minimuma (10 godina) i zakonom odreenog opteg maksimuma (15 godina). Svi krivini zakoni, poev od KZ SFRJ do KZ BiH, predviaju i propisuju obaveznu primjenu blaeg zakona. Stoga je pogreno pozivanje na lan 7. stav 1. EKLJP u pokuaju zadravanja smrtne kazne u naem krivinopravnom sistemu do donoenja novih krivinih zakona na entitetskom i dravnom nivou. Naime, Konvencija propisuje minimalne pravne standarde koje mora potovati svaka lanica Savjeta Evrope. Meutim, nacionalno krivino zakonodavstvo propisuje vie standarde, pa umjesto zabrane odreivanja tee kazne predvia obaveznu primjenu blaeg zakona to je za svaku pohvalu sa aspekta zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravne sigurnosti uopte.30 U tom pravcu i lanovi 17. i 18. EKLJP koji govore o zabrani zloupotrebe prava i granicama primjene ogranienja prava. Dakle, zabranjeno je ukidanje prava ili sloboda priznatih Konvencijom, ali i ogranienje u veoj mjeri od one koja je predviena Konvencijom. Uostalom, u meunarodnom pravu postoji opti princip po kome se u sluaju postojanja dva sukscesivna zakona koja se odnose na zakonitost izricanja kazne, kazna e se izricati po principu favor libertatis. Navedena pravna shvatanja u pogledu vremenskog vaenja krivinog zakona prihvata i Vrhovni sud FBiH. Sutina sudskih odluka svodi se na zakljuak, da je poslije ukidanja smrtne kazne (Protokol 6. uz EKLJP, ali i Drugi fakultativni protokol uz MPGPP na osnovu Aneksa Ustava FBiH), u pravnom sistemu RBiH ostala mogunost izricanja kazne zatvora od 15 godina odnosno 20 godina za najtee oblike krivinih djela za
Dr Franjo Bai: Krivino pravo Opi dio, str. 456., Pravni fakultet Zagreb, 1986. godina: ''Kad je zakon za tano odreeni krug osoba iskljuio svaku mogunost izricanja smrtne kazne, onda ona i nije propisana za djelo koje su oni uinili, a za koje je inae ta kazna odreena alternativno s kaznom zatvora. Za ove osobe onda postoji automatski apsolutna zabrana izricanja ove kazne. To onda iskljuuje i kaznu zatvora od 20 godina.'' 30 Damjan Kaurinovi, Retroaktivna primjena krivinog zakona, str. 541., Pravna rije, Banja Luka 2006. godine
29

27

koja bila propisana smrtna kazna. Zato se u sluaju sukcesije krivinih zakona ima primijeniti blai zakon, a to je KZ RBiH s obzirom da KZ FBiH za najtee oblike krivinih djela predvia i kaznu dugotrajnog zatvora od 20 do 45 godina (npr. presude VSFBiH br. K-252/04 od 26.08.2004. godine i K-294/04 od 18.11.2004. godine). Princip legaliteta je i predmet ustavnopravnih sporova. Nisu rijetke odluke u kojima se utvruju da je protivustavno kanjavanje pojedinaca za izvrenje krivinog djela, kada takvo djelo u vrijeme izvrenja nije bilo propisano kao krivino djelo. Tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci br. U-III/2270/2001 od 26.03.2002. godine zauzima sledee stajalite:''Posebno Sud naglaava da je podnositelju utvrena kaznena odgovornost i izreena kazna u smislu odredbe Kaznenog zakona, a koji zakon se nije (jer nije bio niti doneen) primjenjivao u vrijeme poinjenja samog djela. Polazei od takvih utvrenja i oite pogrene primjene mjerodavnog materijalnog prava u sluaju podnositelja, ocjena je ovog Suda da je isto rezultiralo povredom ustavnog prava podnositelja jer nitko ne moe biti kanjen za djelo koje prije nego je poinjeno nije bilo utvreno zakonom ili meunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se moe izrei kazna koja nije bila odreena zakonom, to je propisano odredbom lanka 31. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.''31 Sudovi u entitetima i Brko Distriktu BiH u suenjima za krivina djela ratnih zloina, kao i sudovi u Srbiji i Hrvatskoj koji su stvarno nadleni za predmete ratnih zloina, primjenjuju preuzeti KZ SFRJ kao krivini zakon koji je vaio u vrijeme izvrenja djela,. Primjena KZ BiH je mogua pred sudovima entiteta i Brko Distrikta BiH samo u sluaju prenoenja voenja postupka, na sudove na ijem je podruju krivino djelo izvreno ili pokuano, rjeenjem Suda BiH na osnovu lana 27. ZKP BiH. Meutim, u takvoj pravnoj situaciji ponovo se mora dati odgovor na pitanje koji e se krivini zakon primijeniti, zakon koji je vaio u vrijeme izvrenja krivinog djela ili jedan od zakona koji su stupili na snagu poslije izvrenja krivinog djela. Potpuno je izvjesno da se ova pravna situacija mogla rijeiti mnogo ranije i na vrlo jednostavan nain. Bosna i Hercegovina je morala staviti rezerve prilikom potpisivanja Dejtonskog sporazuma na Konvenciju i Drugi fakultativni protokol uz MPGPP (1989) i tako stvoriti zakonske pretpostavke za propisivanje adekvatnih krivinopravnih sankcija za
31

http://www.sljeme.usud.hr

28

teke povrede meunarodnog prava. Pored toga, Bosna i Hercegovina je propustila da uredi svoj zakonski sistem tako da omogui efikasno kanjavanje i time ispuni svoje meunarodne obaveze iz lana V Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948) i lana 146. enevske konvencije (IV). Ovo proputanje je dodatno ugrozilo interese rtava, posebno na strani civilnog stanovnitva, a sudije neizbjeno dovelo u nepotrebna profesionalna iskuenja. Tamo gdje nastaje sukob izmeu pravne sigurnosti i pravde, izmeu zakona koji se sadrinski moe pobijati, ali je pozitivan, i izmeu pravedenog prava koje, meutim, nije pretoeno u formu zakona, uistinu postoji sukob pravde sa samom sobom, sukob izmeu prividne i stvarne pravde.32 Zato sudija Vold s pravom zakljuuje:''Vladavina prava...zahtijeva od sudova da priznaju statute i pravila koji ih obavezuju u vrenju njihovih ovlaenja ak i ako ta ogranienja smetaju razumljivoj tenji da se norme ljudskih prava dovedu do maksimuma. Ako pravo treba da vlada, onda sudovi moraju da prednjae u potovanju prava.''33

Zakljuak Nikome ne moe biti izreena sankcija za djelo koje, prije nego to je uinjeno, nije zakonom bilo propisano kao krivino djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivina sankcija. Vrhovni princip krivinog zakonodavstva, princip legaliteta ne smije biti doveden u pitanje u bilo kom njegovom elementu. Odstupanje od naela zakonitosti su iskljuena u odnosu na odreivanje krivinog djela i krivinopravne sankcije. Zbog toga je retroaktivnost ili povratna primjena krivinog zakona zabranjena, osim u sluaju retroaktivne primjene blaeg zakona. Smisao odredbe lana 4.a) KZ BiH je da omogui suenje i kanjavanje za neka budua injenja ili neinjenja koja nisu uopte predviena kao krivino djelo u unutranjem (krivini zakon), niti u meunarodnom pravu (meunarodne konvencije), niti su za ta djela propisane krivinopravne sankcije, a mogla bi dovesti u opasnost osnovne civilizacijske vrijednosti (npr. mir, ivot, zdrava ivotna sredina, meunarodna bezbjednost ...). Zbog toga je iskljuena retroaktivna primjena pomenute odredbe na krivina djela koja su u vrijeme izvrenja bila

32 33

Gustav Radbruh, Filozofija pravaPravni fakultet Beograd, 1998.godina str.227. Don R.V.D. Douns i Stiven Pauls, ibid., str. 403.

29

propisana u unutranjem i meunarodnom pravu i za koja su domaim zakonom bile propisane krivinopravne sankcije. Prema optem pravilu meunarodnog prava odredbe meunarodnih ugovora ne primjenjuju se retroaktivno osim ako se stranke nisu izriito drugaije sporazumjele. Pravilo o neretroaktivnosti meunarodnih ugovora mjerodavno je prije svega za domae sudove kad primjenjuju Konvenciju. U takvim sluajevima ne moe se izbjei primjena blaeg zakona u postupku izricanja krivinopravne sankcije, jer to nalau opta naela unutranjeg i meunarodnog krivinog prava. Princip obavezne primjene blaeg zakona sadran je u ustavnopravnom sistemu BiH. Iz meunarodnih konvencija koje se direktno primjenjuju u pravnom sistemu BiH, Rimskog statuta i Povelje o osnovnim pravima u Evropskoj uniji, proizlazi opti princip meunarodnog prava po kome se, u sluaju postojanja dva sukcesivna zakona koja se odnose na zakonitost izricanja kazne, kazna izrie po principu favor libertatis. Pozivanje na svrhu kanjavanja i pravdu radi retroaktivne primjene stroijeg zakona predstavlja afirmaciju ciljeva kaznene politike na tetu principa legaliteta i stvaranje sistema suprotnom pravu, naelu zakonitosti i zabrani retroaktivnosti. Nastala pravna situacija je posledica proputanja Bosne i Hercegovine da stavi rezerve prilikom potpisivanja Protokola 6. uz EKLJP (1983) i Drugog fakultativnog protokola uz MPGPP (1989) i tako stvori zakonske pretpostavke za propisivanje adekvatnih krivinopravnih sankcija za teke povrede meunarodnog prava. Istovremeno, Bosna i Hercegovina nije ispunila svoje meunarodne obaveze preuzete iz Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948) i enevske konvencije (IV), jer je propustila da blagovremeno uredi svoj zakonski sistem koji omoguava efikasno kanjavanje. Sudijama ostaje da primijene zakon, jer ako se gradi sistem vladavine prava, onda sudovi moraju da prednjae u potovanju prava.

30