UPRAVNO PRAVO

B.Babac
Poeci razvoja upravnog prava kao zasebne pravne znanosti padaju u doba kad se javlja:
a) s jedne strane, prijeka potreba da se osmiljava i uoblii u sustav onaj corpus
pravnih vrela kojega se umnaalo, razvijalo, pa i dotjerivalo u svezi s promicanjem
vrijednosti drave kao institucije i dr.nacionalnih institucija;
b) s druge strane, iz prijeke potrebe da se udovolji i nekim osebujnim pravnopolitikim zahtjevima podvrgavanje uprave / upravljanja pravu, a izvrno-upravne
vlasti parlamentarnom nadzoru:
c) s tree strane, iz prijeke potrebe da se osigura sudska zatita.
Dakle, poeci padaju u 17. i 18.st., u doba prvih graanskih revolucija.
Upravnom djelatnou smatralo bi se dravnu djelatnost stanovite vrste, obuhvaajui s
tim kako djelovanje dr.organizma u uem smislu rijei tako i ono od nositelja javne vlasti,
to bi se moglo, uz dodavanje javne slube te samouprave, oznaiti s pojmom javne
uprave, nasuprot upravi privatnih osoba.
2 kriterija:
a) materijalno funkcionalni razliitost dravnih funkcija i tijela (nadletava, ureda)
diferenciraju se 2 oblika dr.djelatnosti: postavljanje openitih i apstraktnih pravila zakonodavstvo te neposredno rjeavanje pojedinano-osebujnih zadaa - uprava i
sudska vlast.
2 teorije koje usvajaju ovaj kriterij: Jelinekova naglaava osebujnost upravne funkcije
naspram onoj sudskoj. Po svrsi, postoji tzv.prva dravna funkcija koja se sastoji u
postavljanju prava a to je zakonodavstvo, za razliku od druge dvije koje se sastoje u
pravnoj zatiti - sudbenost, a trea se sastoji u odravanju dravne uzmnoosti i u
promicanju kulture - uprava.
Laband nastoji upravnu osebujnost svrstati u proceduri obavljanja takvih funkcija. U
upravnim djelatnostima nisu bitna intelektualna djelovanja, ve efektivna djelovanja po
kojima uprava znai nastojanja praktina i djelotvorbena.
Kritizirajui ovo Labandovo stajalite, pokuao je Duguit oblikovati novo shvaanje a to je
u smislu protu-imperijalistike koncepcije o javnom pravu da bi na koncu zavrio na
oslabljenoj ali ipak tonijoj verziji Labandove teorije: on razlikuje 3 velike pravne
funkcije zakonodavnu, upravnu i sudbenu.
Vezano za ovu Duguitovu podjelu, on razlikuje 3 tipa pravnih akata:
a) akti pravila
b) akti uvjeti
c) akti subjektivni
itavo teorijsko nastojanje da se ukupnost dr.funkcija razlui po mat.kriteriju zavrava se
na tvrdnji da se svaka od ove 3 vrste mat.odreenih dravnih funkcija oituje u zasebnim
sebi svojstvenim oblicima: zakonodavstvo u zakonima, sudstvo u pravorijecima, a uprava
u upravnim aktima.
b) formalno-ustrojstveni u 2. polovici 19.st. dolo je do toga da se izmeu npr.uprave i
sudstva povlai razlika po ova 2 kriterija, i to as po formalnom a to je vrsta tijela koje
obavlja stanovite funkcije, as po materijalnom to znai da je u pitanju sadraj funkcija
koje se obavljaju, a as po oba kriterija.
Raspredanje o tome koji je od ova 2 kriterija uspjeniji okonao je Krbek s tvrdnjom da se
treba odluiti ili za jedan ili za drugi. Taj pisac tvrdi da pozitivno pravo u prvom redu
povezuje pravne posljedice na pojedine dravne akte s obzirom na donositelja takvih
akata, s tim to za moderni pojam uprave ne bi bila odlunom unutarnja pravna narav
odnosnih akata ve ba sama tijela koja takve akte donose. Ne odbacujui znaenje matfunkc.kriterija koji igra veliku ulogu u razrjeavanju niza zasebnih problema, npr. kada se
pristupa tome da se odredi kakve e se poslove kojoj vlasti povjeriti (kada se propisuje
ustrojstvo, nadlenost, kao i kada se svaku od one 3 vlasti ponaosob ureuje,) kae se
da se treba odluiti za formalni kriterij. Dakle, kada se uobliava moderni pojam uprave i
takav pojam nastoji razgraniiti od zakonodavstva i sudstva, treba se iskljuivo koristiti
formalnim kriterijom.

Omeivanje uprave od zakonodavstva i sudstva mora imati jedan pravno formalni (neg.)
element, a to je da upravna sluba ne obuhvaa ono to se smatra zakonodavstvom i
sudbenou, te jedan drutveno-materijalni (poz.) element upravna sluba obuhvaa
sve ono to se u smislu ideologije zajednikog dobra svih smatra da je od vanosti za
promicanje vrijednosti drave i dr. nacionalnih institucija.
Do ispravnog shvaanja raznih dr.funkcija kako ih se formalno-pravno izraava kroz
zakonodavstvo, sudstvo i upravu moe se doi samo s razmatranjem tijela koja obavljaju
pojedine dr. funkcije. Konkretno, na pitanje da li je rije o zakonodavnom, sudskom ili
upravnom aktu odgovor se moe dati samo s obzirom na okolnost koje je tijelo donijelo
konkretni akt i kakvo je znaenje tog akta unutar upravno-politikog ustrojstva po
nadlenosti.
Pojam uprave je ne samo formalan ve i negativan jer obuhvaa sve ono to nije ni
zakonodavstvo ni sudbenost. Npr. kada se ureuje nadlenost 5 klasinih upravnih
grana: vojska, diplomacija, pravosue, financija i policija unutarnji poslovi,
relativno je lako po sadraju funkcija odrediti nadlenost prve 4 grane, dok se nadlenost
5. grane odreuje negativno jer obuhvaa sve ono to se ne bi obuhvatilo kakvom
drugom dravnom upravom (policija kao resor ope uprave).
Unutar francusko-njemake / romansko-germanske pravne kole, nastoji se upravu
odrediti uzimajui u obzir:
a) odrednice drave kao institucionalizacije prava
b) odrednice upravnog djelovanja i upravnog poretka pravno shvaenog kao javno
pravo
c) razgraniujue odrednice koje dijele upravu od zakonodavstva i sudbene vlasti.
Upravna sluba i javno pravo uobliuje se idejom zajednikog dobra svih koja bi trebala
biti vrhovna vrijednost drave kao institucije i dr. nacionalnih institucija.
Upravna sluba obuhvaa:
1) svaku onu djelatnost koju obavljaju upravno-izvrna tijela u osiguravanju
minimuma uvjeta nacionalnog ivota odravanje javnog poretka;
2) osiguranje nesmetanog odvijanja javnih slubi.

Dakle, ali polazei od shvaanja drave kao institucionalizacije racionalnog prava, s

pojmom uprave obuhvaalo bi se 2 vrste razliitih ali po naravi razluljivih funkcija:
1) funkcije koje ukljuuju vrenje politike vlasti kao modus operandi otpravljanja,
npr. odravanje javnog mira ili poretka ili policija modus operandi sastoji se u
opim ili pojedinanim naredbama koje izdaju javna nadletva;
2) funkcije koje predmnijevaju ustroj politike vlasti ali ne i vrenje politike vlasti
(ve inidbe) kao modus operandi obavljanja javnih slubi, npr. javno kolstvo.
S pojmom uprava se ustavno-tradicionalno oznauje djelovanje izvrne vlasti uz
postupanja svojstvena javnoj vlasti, pod im se u teoriji upravnog prava razmatra u
kontekstu izvravanja zakona. Upravno-izvrna vlast nema monopol na izvravanju
zakona, budui da ga izvrava i Sabor i sudovi i graanin pojedinac (npr. kada uhiti
zloinca i preda ga nadlenim vlastima).
Ipak, naspram parlamentu, sudovima i graanima, upravno-izvrnu vlast otro se kao
izvritelja zakona razlikuje po tomu:
a) to ta vlast raspolae s oruanom silom
b) to i u izvravanju zakona vai naelo o odvajanju vlasti upravnih od
sudbenih
c) to postoje razlozi koji zahtijevaju susprezanje izvrne vlasti naspram
zakonodavne i sudbene to se izraava u brojnosti zakona.

Izvravanje zakona znai razne nadlenosti za koje je izvrna vlast zaduena, i to:
1) proglaenje i objavljivanje zakona, kao i podsjeanje (opominjanje) na njegove
odredbe;
2) izvravanje zakona i mjera koje se poduzimaju radi primjene zakona iziskuje
prinudu i uporabu sile prije svega policija koja ima ovlast postupati po slub.
dunosti i prinudno djelovati bez prethodnog pravorijeka;
3) izvravanje zakona u puno irem smislu rijei odravanje javnog poretka kao i
osiguranje urednog odvijanja javnih slubi. Izvravanju zakona je openiti zadatak
da osigura minimum uvjeta prijeko potrebnih za opstojnost i cjelokupnost
nacionalnog ivota.
Djelovanja koja se usmjeravaju na odravanje javnog poretka se nazivaju policijom /
redarstvom. Nain djelovanja policije sastoji se u izdavanju naredaba, bilo da su
propisivake, to znai openite i neosobne (kao npr. propis policije s kojim se odreuje
uvjete, nain kretanja i zadravanja osoba, vozila i plovila te vlakova i zrakoplova na
graninom prijelazu), bilo da su ne-propisivake, to e rei upuene na stanovite osobe
ili skupine osoba (kao npr. naredba zaustaviti se na graninom prijelazu).
Nain djelovanja javne slube sastoji se u pruanju inidaba / usluga koje se ine bilo
pojedincima bilo grupama pojedinaca koji su korisnicima takve slube.
Policija i javna sluba razlikuju se prije svega po svrsi. Svrha policije je odravanje javnog
poretka, a svrha javne slube je suprotno tome, puno promjenjivije sukladno
konzervativno-liberalnim doktrinama, javne slube smjele bi se uspostaviti samo za
zadovoljavanje onih potreba koje se ne mogu uspostaviti privatnom inicijativom, kao to
je npr. nacionalna obrana.
to se tie sredstava, djelatnost policije sadri uporabu naredaba iza kojih stoji legitimni
monopol prinuivanja, a javne slube se sastoje u pruanju inidaba.
Zajedniki nazivnik svrhe policije i svrhe javne slube je opi interes.
Kada se hoe javnu upravu definirati kao osebujnu djelatnost naspram onoj privatnoj,
treba iz nje iskljuiti privatni management. Pored dravnog i privatnog postoji i javni
sektor u sklopu kojeg se moraju osigurati interesi i potrebe graana viim standardima
ako se to ini po naelima uzajamnosti i solidarnosti, nego po naelima slobodnog trita i
priv. poduzetnitva.
Javni se sektor odreuje kao skup razliitih i heterogenih djelatnosti koje se obavljaju u
svrhu ostvarenja interesa, odnosno zadovoljenja potreba pojedinih graana ili puanstva
u cjelini.
S tim u vezi, u sklopu javnog sektora razlikovalo bi se:
a) djelatnost od osobitog nacionalnog znaenja drutvene djelatnosti, npr. odgoj i
izobrazba, zatita narodnog zdravlja, znanost, kultura, etc.;
b) infrastrukturne
djelatnosti,
npr.
ustroj
eljeznica,
informatiki
sustavi,
telekomunikacije, etc;
c) komunalne djelatnosti, npr. odravanje gradova, opskrbljivanje vodom, javni
prijevoz u gradovima i drugim mjestima;
d) zasebna upravna tijela koja se ustrojavaju radi pruanja sukladnih usluga
graanima pojedincima te dravnim tijelima i pravnim osobama, npr.
hidrometeoroloke slube, statistike, nadziranje letova, etc.
Ono to je pri tome svakako neprijeporno jest to da je pojam javni sektor
institucionalnog podrijetla, to znai da odluujuu rije ima zakon.
Spiritus movens javnog sektora je dravna, javno-pravna intervencija. Spiritus movens
dovodi do upravnog nadzora.
S organikoga ili formalnog motrita javnu slubu karakterizira se s izvjesnim ustrojstvom:
javna sluba je izvjestan podhvat kojim gospodari javna uprava, dok s materijalnog

motrita, koje se usredotouje na narav djelatnosti, javna sluba je djelatnost s kojom se

tei zadovoljiti potrebu od opeg interesa.
Prema upravno-sudskoj praksi u Francuskoj i kod nas, 4 su karakterne crte javne slube:
1) javna sluba ispunjava jedno poslanje od zajednikog dobra svih, skupne koristi,
takve koja se moe opravdati opim interesom, i to je nunim uvjetom, ali nije i
dostatnim, da bi se stanovitu djelatnost konstituiralo kao javnu slubu;
2) javna vlast se ne ograniava samo na to da doputa, da potie, da pomae, ve i
da si pridrava izvjesno pravo, pravo nadzirati nain na koji se slubu ispunjuje;
3) tijelu (ustanovi, poduzeu) zaduenom za voenje javne slube su povjerene
sukladne, manje ili vie, ovlasti proizlazei iz javne vlasti u potpunosti;
4) naspram takvim sukladnim ovlastima, javna uprava raspolae s ovlau
vrhovnog nadzora kakvog ima s obzirom na imenovanje lanova Upravnog vijea.
Sredinji kriterij je pod 3).
Problem raspoznavanja javne slube svodio bi se u konanici na 2 sluaja:
1. sluaj je onaj u kojem se organiki izvjesnu djelatnost preuzima od javno-pravnog
tijela ili, kao u sluaju koncesije, za raun potonjega. Poslanja koja se povjeravaju
pravnim osobama javnog prava su poslanjima od opeg interesa.
2. sluaj je onaj u kojem se nekom pojedincu ili pravnoj osobi koji nemaju karakter
javno-pravnog tijela povjerava poslanje od opeg interesa.
Andre de Laubadere je razvio teoriju subjektivni kriterij.
Javne slube nisu pravnim osobama same po sebi, ve samo kad ih se kao takve
konstituira. Dok se u Francuskoj o karakteru javne slube zakljuuje iz namjera i akata
tijela koje je slubu uspostavilo, kod nas se zakonom odreuje koje su to slube od
nacionalnog znaenja (npr. visoki odgoj, kolski i predkolski odgoj, kultura, znanost,
tehnologija...) i konano, u svezi s vrenjem takve slube, odreuje se da im se povjeri
stanovite javne ovlasti (npr. izdavanje javnih isprava, rjeavanje u upravnim stvarima,...).
U RH je pravilo da se slube od naroitog nac. znaenja konstitutiraju kao pravne osobe,
npr. kole, sveuilita...
U ureivanju javnih sluba i ustanova hrv.zakonodavstvo polazi od teorijskih zasada koje
je postavio jo I.Krbek shvaanja da javna sluba nije privatna djelatnost i to zato to se
podvrgava zasebnom pravnom ureenju.
U hrvatskom Ustavu su samo 2 stavke o javnim slubama:
a) svaki graanin Republike ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u
obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne slube
b) doputeno je zakonom u javnim slubama ograniiti pravo na trajk.
Hrvatski zakonodavac se obilno koristio tako irokom slobodom u ustrojavanju i
uredovanju javnih slubi, i to tako da je najprije stanovitu djelatnost proglasio takvom da
je od interesa za RH, odnosno da je slubom od naroitog nacionalnog znaenja:
a) zdravstvena djelatnost ustrojena oko promicanja narodnog zdravlja, s tim da ju
obavljaju djelatnici ustrojeni u zdravstvenim ustanovama kao javnim ustanovama,
a pod pretpostavkama to ih zakon odreuje, i djelatnici pojedinci u obliku
privatnog zanimanja;
b) djelatnost izobrazbe visoka, srednjokolska, osnovna, ukljuivi tu i izvoenje
nastave, dotino studija, znanstveno-istraivaki, visoko-struni i umjetniki rad
ustrojena oko nacionalnog odgoja i koju obavljaju djelatnici ustrojeni u visokim
uilitima, srednjim i osnovnim kolama, kao javnim ili privatnim ustanovama;
c) kulturno-umjetnika ili sportska djelatnost ustrojena oko odravanja, njegovanja i
promicanja prirodno ili radom stvorenih nacionalno-kulturnih dobara i vrednota s
pomou rekreativnih i sl. djelatnosti koju obavljaju djelatnici ustrojeni u
ustanovama kulture, umjetnosti i sporta kao javnim ili privatnim ustanovama.

Postoje 3 naela koja su zajednika svim javnim slubama:

1. Naelo neprekidnosti znai da se javna sluba mora nesmetano odvijati jer je od
prijeke potrebe za nacionalni i lokalni ivot.
Iz tog naela proizlazi nekoliko pod-odrednica:
a) Neprekidnost ili istrajnost javne slube znai da pristup javnoj slubi bude osiguran
korisnicima na zadovoljavajui nain prije svega je u pitanju otvorenost ureda,
npr. hitna lijenika sluba u bolnicama, ali npr. i potanska sluba koja je otvorena
samo u neke sate ili dane;
b) Neprekidnost javne slube takoer znai da njeno odvijanje mora biti tono i
uredno te da ne smije biti prekidano, osim u zakonom predvienim sluajevima ili
u sluajevima vie sile;
c) Iz zahtjeva za neprekidnou javne slube proizlazi i doputenost da se ogranii
pravo na trajk u svim ili samo nekim slubama.
2. Naelo jednakosti korisnika kao ni prethodno naelo, nije proglaeno izriitom
ustavnom normom razlikuju se 2 sluaja:
a) ako inidbe koje ine predmet ugovora nisu one koje normalno ulaze u djelatnost
javne slube, ona nema obvezu omoguiti drugim korisnicima da se koriste
odnosnim inidbama;
b) ako pak inidbe koje ine predmet ugovora proizlaze iz normalnih nadlenosti,
javna sluba ne smije odbiti primijeniti odredbe onog ugovora na druge korisnike
koji se nalaze u istoj situaciji kao i onaj koji je dobio ugovor s povoljnijim uvjetima.
Neutralitet javne slube se podrazumijeva pod ovim naelom, npr. nezakonitim je
podijeliti politikim strankama uenika pravo da svoje sastanke odravaju u kolskim
prostorijama. Potekoe u vezi s osiguranjem jednakosti korisnika se mogu ticati i svota
koje korisnici moraju platiti, to dovodi u pitanje naelo jednakosti u snoenju javnih
tereta.
3. Naelo prilagoavanja znai:
a) uprava javne slube smije u svako doba modificirati pravila ustrojenja i
nesmetanog odvijanja javne slube;
b) uprava javne slube ima i dunost prilagoditi je potrebama i interesima;
c) besplatnost javne slube nije ustavno naelo, to znai da je neka javna sluba
besplatna tek kad se to zakonom izrijekom predvidi.
U francuskom pravu javno-pravno tijelo ima slobodu izbora da koristi pravni okvir kojeg
ureuje privatno / graansko pravo ili da se podvrgne okviru kojeg ureuje javno /
upravno pravo.
Vezano za to, neki ugovor ne moe biti upravnim ako bar jedna od njegovih stranaka
nije osoba javnog prava; ugovori u kojima su stranke iskljuivo javno-pravna tijela su
upravnim ugovorima; iznimno, ugovori sklopljeni iskljuivo izmeu osoba privatnog prava
mogu biti upravnim, npr. kad jedna od stranaka ima punomo nekog javno-pravnog tijela
ili je koncesionar javnih radova u sklopu izgraivanja nacionalnih putova.

Razlikuju se dravne javne slube i lokalne (regionalne) javne slube. Lokalne i regionalne
vlasti se mogu nai u jednoj od 3 situacije:
a) obeza ustrojavanja javne slube moe proizlaziti samo iz zakona s obzirom na naelo
slobode lokalnog ili reg. upravljanja, npr. obveza ustrojiti opinsku pismohranu, voditi
graanska stanja...
b) zabrana ustrojavanja javne slube moe proizlaziti iz zakona ili opih naela npr.
regije nisu ovlatene ustrojavati regionalne javne slube;
c) lokalna oblast ima slobodu ustrojavati lok. javnu slubu; odluujue tijelo ima slobodu
izbora kakvu ima diskrecijska ovlast.

Franc. institut povjeravanje voenja javne slube

Hrv. institut povjeravanje izvrenja javnih ovlatenja
Vezano za povjeravanje voenja javne slube moe se razluiti:
a) vlastita reija kada javno-pravno tijelo samo preuzima voenje javne slube i
osigurava njeno nesmetano odvijanje;
b) voenje javne slube od strane voditelja razliitog od odgovornog javno-pravnog tijela,
ali unutar ureenja propisanog zakonom i naredbom takav voditelj moe biti neka osoba
javnog prava ili priv. prava;
c) voenje javne slube od strane voditelja razliitog od odgovornog javno-pravnog tijela,
ali unutar ugovornog ureenja 3 inaice:
1. koncesionarenje javne slube koncesionaru za nagradu koju on ubire od korisnika
slube;
2. iznajmljivanje javne slube vrsta upravnog ugovora kojim javno-pravno tijelo
povjerava pojedincima iskoritavanje neke slube ili javnog dobra npr. iznajmljivanje
prava na mjesto na trnici;
3. tjeranje tzv. poduzea za javne radove vrsta upravnog ugovora kojim javno-pravno
tijelo zaduuje neko poduzee da izvede radove nune za uspostavu javne slube.
Razluivanje dravne uprave od javne slube vrenje javnih ovlasti nije ogranieno
na dr. upravu ve postoje i pravne osobe kojima se povjerava izvravanje javnih ovlasti.
Povjeravanje javne slube tj. povjeravanje izvravanja javnih ovlasti dovodi do:
a) reije
b) koncesionarenja javne slube
c) iznajmljivanja j.s.
d) tjeranja poduzea na javne radove.
Hrvatsko pravo ne poznaje upravni ugovor ali poznaje pojedine vrste upravnih ugovora,
kao to je to npr. koncesija.
Javna uprava ukupnost tijela, nadletava i slubi dravne uprave; tijela kojima je
povjerena javna ovlast.
Javno-pravno tijelo dravna uprava se sastoji iz javno-pravnih tijela, a kada koje od
javno-pravnih tijela ima i svojstvo pravne osobe, govori se o osobi javnog prava;
Teritorijalno javno-pravno tijelo ovlasti mu se proteu na strogo omeenom
teritoriju drave.
Samoupravno tijelo je javno-pravno tijelo ili osoba javnog prava kojemu se povjerava
odreeni dio javnih poslova da ih relativno trajno obavlja, ali uz vlastitu odgovornost i
zajamenu manju ili veu samostalnost (opine, gradovi, upanije).
U Ustavu se ne daju unaprijed odreena ovlatenja javnim slubama, ali u obzir dolazi:
1. pravno-normativna djelatnost ureivanje odreenih odnosa od interesa za
RH, npr. ovlatenje HZZO da propie standarde i normative obvezatnog
zdravstvenog osiguranja;
2. rjeavanje u pojedinanim upravnim stvarima;
3. vrenje strunog nadzora rada javnih i dr. ustanova i javnih poduzea;
4. vrenje poslova upravnog (i inspekcijskog) nadzora, npr. nadzor nad radom
i financijsko nadziranje poslovanja zdravstvenih ustanova;
5. voenje javnih oevidnika;
6. izdavanje javnih isprava, npr. kolskih svjedodbi.
Odravanje poretka se vri izdavanjem naredbi s prijetnjom da e legitimna prinuda biti
primijenjena. Upravno pravo naredbe se ustrojava kao legitimni oblik prinude, kao grana
javnog prava.
Teorija upravnog prava je pravna znanost koja obrauje pravo pravnom metodom, za
razliku od znanosti o pravu kojoj je predmet pravo.
Upravno-pravna znanost je znanost o objektivnom smislu pozitivnih pravnih poredaka. To
je dogmatika, normativna znanost (kao etika, estetika, logika), nasuprot npr. sociologiji,
povijesti, teoriji uprave i dr. koje su empirijske.

Dogma skup vjerovanja ili mnijenja koje ispovijeda izvjesna religija, filozofija ili politiki
sustav. Dogmatiki pristup istie i iziskuje tumaenje, koje se ne smije izjednaavati s
interpretacijom (koja je samo vrsta tumaenja).
UPRAVNO PRAVO je sustav pravnih pravila kojima se ureuju odnosi u koje unutar neke
dravno-pravne zajednice ili njene jedinice stupaju slubenici ili dunosnici tijela dravne
vlasti ili po njima ovlatena tijela (javno-pravna tijela) meusobno ili s graanima,
grupama graana i pravnim osobama, kakvi odnosi nastaju, mijenjaju se i prestaju
povodom djela, ina ili propusta slubenika ili dunosnika u vrenju slubenih dunosti.
Ideja o opem dobru znai:
a) da se drava mora brinuti da iz samog ustrojstva i dravne uprave cvjeta blagodat
zajednice i pojedinca;
b) da se vlast slobodnog djelovanja moe zajamiti samo onda kada to ne vrijea
zajedniko dobro svih kao jedno od vrhovnih vrednota;
c) da je zadaa svake javne vlasti tititi nedodirljivo podruje prava ljudske osobe i
olakati vrenje njenih dunosti;
d) da se drutveni poredak treba neprestano razvijati;
e) da se zajedniko dobro svih kao vrednota moe smatrati samim razlogom
postojanja dravnih vlasti koje su dune promicati ga;
f) da se mora osigurati udio svih podruja i razina drutva u zajednikom dobru, kao i
tomu primjerenu dostupnost odluivanja.

Ustav je postavio na razinu opeg interesa:

a) osobitu zatitu mora, morske obale i otoka, zranog prostora, prirodnih bogatstava,
biljnog i ivotinjskog svijeta, nekretnine i stvari od osobitog znaaja;
b) osiguranje slobodnog i dostojnog ivota sebi i svojoj obitelji;
c) soc. sigurnost i soc. osiguranje zaposlenih i lanova njihovih obitelji;
d) pruanje pomoi za podmirenje osn. ivotnih potreba slabima i nemonima;
e) jamenje zdravstvene zatite;
f) ogranienje prava na sindikalno ustrojavanje u oruanoj sili i policiji, a prava na trajk u
dr. upravi;
g) osobita zatita obitelji, majinstva, djece i mladei.
Opi interes vrhovno naelo upravnog prava.
Kvalificirani oblici opeg interesa su: dravni razlog, javni poredak, zaobilaenje zakona.
Obvezatnost pravne norme se moe svesti na 3 tumaenja:
a) pravo je kategorija izvan drave, pravo je nad dravom (metafizike doktrine),
b) pravo je iskljuivo tvorba dravne djelatnosti, drava je nad pravom (etatistike
doktrine),
c) drava i pravo su kao pojam identini (sociologijske teorije).
Upravno pravo zapoinje svoj razvoj kao policijsko pravo. Samo vlast razliita od upravne,
a to je zakonodavna, je sposobna dati upravi povezujua pravila upravno-pravna pravila,
tj. norme.
Dravu prava ponajprije karakterizira odvajanje vlasti, odnosno drutvo u kojem odvajanje
vlasti nije nareeno nema ustava.
Uenje o javnom poretku je poteklo iz teorije o ugovornom pravu / MPP.
Postoje 3 teorije koje tumae narav subj. prava:
a) subj. pravo kao uzmnonost volje
b) subj. pravo kao s pravom zatieni interes
c) subj. pravo kao skup a) + b) bi po Jellineku bila uzmnonost volje utemeljena na
javnom ovlatenju koji se podjeljuje nositelju u njegovom vl. interesu.

Dravu prava karakterizira i vladavina zakonitosti. U svezi je s naelom zakonitosti jo i

jamenje pravne zatite.
Uprava je podvrgnuta viestrukom sudskom nadzoru:
a) u sporovima oko naknade tete koju graanima nanesu slubenici nezakonitim ili
nepravilnim vrenjem slube opoj graanskoj sudbenosti, osim ukoliko i to ne bi
bilo presueno unutar upravne sudbenosti;
b) u osporavanju upravnog akta, neovisno o tome da li suenje u upravnim
sporovima pripada u sudbenost zasebnih upravnih sudova ili redovitih sudova;
c) u osporavanju ope normativnih akata uprave donijetih po upravnom pravu
naredbe ustavnim sudovima;
d) u sporovima oko zatite temeljnih sloboda i ljudskih prava ustavnim sudovima
unutar instituta ustavne tube;
e) u sporovima oko zatite ustavnog prava ili slobode koja je povrijeena nezakonitim
aktom upanijskim sudovima, ili nezakonitom radnjom opinskim sudovima.
Sudski nadzor uprave usmjeren je na to da se od nje iznudi djelovanje sukladno zakonu,
posebice kroz:
a) upravni spor protiv pojedinanih akata upravnih vlasti i tijela, tj. pravnih osoba s
javnim ovlastima;
b) podizanje ustavne tube radi zatite temeljnih sloboda i ljudskih prava
povrijeenih konanim pojedinanim aktima javnih vlasti;
c) podnoenje prijedloga za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti propisa;
d) podizanje tube radi zatite ustavom zajamene slobode i prava ovjeka i
graanina, kada takva sloboda ili pravo budu povrijeeni konanim pojedinanim
aktom, a nije osigurana druga sudska zatita;
e) podizanje tube radi zatite ustavom zajamene slobode i prava ovjeka i
graanina kada takvo pravo ili sloboda budu povrijeeni nezakonitom radnjom
slubene osobe u tijelima dravne vlasti ili ovlatene osobe u poduzeima i dr.
pravnim osobama, ako nije osigurana druga sudska zatita.
Pravna se drava istie i lokalnom i regionalnom samoupravom.
Milan Smrekar je isticao da se upravu moe oznaiti kao skrb drave oko promicanja i
unapreivanja dravnih i pukih interesa, kao djelovanje drave u interesu opstanka i
kulturnog razvoja dravne cjeline te unapreivanje materijalnih i kulturnih tenji svojih
lanova, kao i da je polje uprave veoma prostrano, da se protee svuda, gdjegod stie
ivot drave, gdjegod se prostiru pojave i odnosi koji uope mogu biti predmetom
djelovanja onog osobnog organizma to ga odreuje ustav svake drave, izuzev vlasti
sudske i zakonodavne.
Pravo-zatitna svrha u postupanjima u odreenoj upravnoj stvari obino se izraava tako
da se kae:
a) nadlena javno-pravna tijela su duna u voenju postupka omoguiti strankama da
to lake zatite i ostvare svoja prava, vodei pri tom rauna da to ne bude na
tetu prava drugih osoba niti u opreci sa zakonom utvrenim opim interesima;
b) slubena osoba koja u ime nadlenog javno-pravnog tijela provodi postupak duna
je kad sazna ili prosudi da stanoviti graanin ili pravna osoba ima podlogu za
ostvarenje kakvog prava, upozoriti ga na to;
c) kada se zakonom strankama nalau kakve obveze, moraju se prema njima
primjenjivati mjere koje su za njih povoljnije.
Za razvoj hrv.upr.prava je znaajno:
1. Manifest naroda hrv-slavonskog iz 1848.
2. Veliki Hrv. sabor 1861. nakon pada Bachova apsolutizma
3. reforme Ivana Maurania odvajanje uprave od sudstva (1874)
4. Khuen-Hedervary obnova upanijskog ustroja
5. uspostavljanje Banovine Hrvatske (1939-1941)
6. obnova hrv. dravnosti u sklopu Jug. zajednika postignua: ustrojenje
upr.sudovanja (1952), propisivanje upr. postupka, uspostava ustavnog
sudovanja.

Ustav jami graanima pravo na lok. i reg. samoupravu:

a.
pravo na lok. i reg. samoupravu se ostvaruje preko lok. i reg. tijela koja su
sastavljena od lanova izabranih na slobodnim i tajnim izborima;
b.
graani mogu i neposredno sudjelovati u upravljanju lok. poslovima
putem zborova i referenduma i dr. oblicima neposrednog odluivanja;
c.
jedinice lok. samouprave obavljaju ove poslove iz lok. djelokruga:
ureenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanistiko planiranje,
komunalne djelatnosti, brigu o djeci, soc. skrb, primarnu zdr. zatitu,
odgoj i osn. obrazovanje...
d.
jedinice reg. samouprave obavljaju ove poslove: kolstvo, zdravstvo,
prostorno i urb. planiranje, promet...
e.
u obavljanju poslova iz svog djelokruga tijela jedinica lok. i reg.
samouprave su samostalna, podlijeui nadzoru dr. tijela samo s
motrita ustavnosti i zakonitosti;
f.
jedinice lok. samouprave su opina i grad, a reg. samouprave upanija;
gl. gradu Zagrebu se zakonom moe podijeliti poloaj upanije, a veim
gradovima ovlasti upanije.
Upravno pravo je grana javnog prava polazei od teorije interesa.
Upravno pravo / ustavno pravo: obje su naroite metode prouavanja i prakticiranja
prava, dakle uobliavanja prava i podvrgavanja njegovog djelovanja opoj volji izraenoj u
ustavnim i dr. pravnim izvorima, a ne u odnosu podreenosti i nadreenosti.
Upravno pravo / graansko pravo: u upravnim stvarima se ima onoliko slobode koliko je to
u skladu s opim interesom, dok se u graanskim stvarima ima onoliko strogosti koliko je
to od interesa za zatitu jednakopravnosti i slobode stranaka u ugovaranju i u
poduzimanju raznih radnji. U obje grane su u pitanju sadrajno jednaki odnosi, npr.
kupovanje i prodaja plina, el. energije, i sl. koji mogu biti ureeni ili privatnim ili javnim
pravom.
Upravno pravo / radno pravo: radno-pravni odnos je drutveno-gospodarski odnos koji
nastaje izmeu onoga koji daje posao (poslodavac) i onoga koji se obvezuje u granicama
povjerenog mu posla obaviti rad odreene kvalitete (posloprimac), sve da je u pitanju i
drava kao poslodavac i njen slubenik kao posloprimac. Upravno-pravni odnos nije
radno-pravne naravi ve javno-pravne, tj. odnos izmeu drave i inovnika u smislu
njegove ovlasti i dunosti da povjereni mu posao obavi kao slubenu dunost.
Upravno pravo / obiteljsko pravo: pravni akti i radnje u obiteljskim odnosima slue za
ostvarivanje kvalificiranog opeg interesa u svezi s obitelji i skrbi nad djecom i mladei i
tu se radi o aktima privatno-pravne naravi (npr. ugovor o sklapanju braka), ali su s jakim
javno-pravnim utjecajem i solemnitetnim oblikom (obvezatnost sklapanja braka pred
nadlenim tijelom vlasti na strogo propisani nain).
Upravno pravo / financijsko pravo: financ. pravo se odvojilo od upravnog prava; javno
pravo.
MATERIJALNO upravno pravo obuhvaa norme kojima bi se ureivao sadraj obveza
naredbe, zabrane, naloge... tj. ovlatenja i dunosti s jedne strane pravnih subjekata
pojedinci, pravne osobe i skupnosti, a s druge strane pravnih subjekata drava i dr.tijela
javnog prava i odnose izmeu tih pravnih subjekata, odnosno odnose izmeu institucija
tijela javne vlasti meusobno.
FORMALNO upr. pravo obuhvaa norme kojima bi se ureivalo ustrojstvo uprave i njen
djelokrug, kao i pravne norme kojima bi se ureivao upr. postupak.
3 bitne sastojka svake pravne norme su:

1) odrednica zapovijed uobliena u oblik kakvog pravila,

2) pretpostavka misleno izraeno moebitno zbiljsko stanje stvari u svezi s
kojim se oekuje poeljno ponaanje,
3) sankcija nepovoljne iz drutvenog neodobravanja proizlazee posljedice
kojima se prijeti za sluaj da se odstupi od zadatog djelovanja.
Odrednica je od sredinje vanosti kao sastojak pravne norme; moe sadravati ili
naredbu ili doputenje.
Kogentna norma znai da adresat nema nikakvu slobodu u izboru ponaanja, npr. onaj tko
hoe podii graevinu mora ishoditi dozvole i suglasnost, dok dispozitivna norma znai da
adresat ima pravo slobodnog raspolaganja unutar opih granica, npr. graanin koji sklopi
brak ima pravo zadrati svoje ime, uzeti ime suprunika ili dodati svoje ime imenu drugog
suprunika.
Kategorika norma znai da se tijelu javne vlasti ili drugom javno-pravnom tijelu ne
ostavlja nikakva sloboda izbora izmeu alternativa, npr. kada neka osoba ispuni sve
uvjete za obavljanje ugostiteljsko-turistike djelatnosti i prui dokaze za to, nadleno tijelo
ne smije uskratiti izdavanje odobrenja za obavljanje takve djelatnosti.
Disjunktivna norma znai da se javno-pravnom tijelu priznaje sloboda izbora ali samo
izmeu onih alternativa koje su naznaene u samoj odrednici pravne norme, npr. ministar
policije moe ali ne mora usvojiti zahtjev za primanje u hrv. dravljanstvo priroenjem
(naturalizacijom) iako su ispunjene sve pretpostavke i prueni dokazi. U vezi s odrednicom
treba se postaviti problem blanketnih propisa u kojima o. nedostaje pa se radi
upotpunjavanja norme upuuje na dr. propise.
Pretpostavka odrednica ne bi mogla imati nikakvog znaenja za ponaanje bez
pretpostavke pravne norme, ako se hoe da bude primijenjena u pojedinanoj stvari. U
pravu su od sredinjeg znaenja injenice koje se mogu kvalificirati kao ljudska
ponaanja, a na injenicu se nadovezuje injenino stanje ukupnost injenica koje se
smatraju mjerodavnim za rjeenje pojedinanog upravnog sluaja. Veliki broj injenica
koje su pravno-mjerodavne moe imati karakter pravnog akta, npr. sluaj da je za
stjecanje dravljanstva s naslova priroenja kao jedna od pretpostavki propisano
ishoenje otpusta iz dosadanjeg dravljanstva. Pretpostavka sadri opis nekog
apstraktnog zamiljenog skupa injenica ije postojanje u pojedinanoj stvari je
pretpostavkom da bi se zapovijed u odrednici mogla smatrati obvezatnom. Skup
apstraktno zamiljenih injenica se naziva pravno-mjerodavnim injenicama.
Sankcija tetna posljedica moe se sastojati prije svega u kaznama, tj. u uskraivanju
kakvog drutvenog dobra kojeg bi inae adresat imao pravo stei (npr. nagrade za ranije
zasluge) ili u oduzimanju kakvog dobra to ga adresat ve posjeduje (novana ili
zatvorska kazna) ili u ogranienju uivanja ili posjedovanja kakvog prava kao dobra (npr.
sekvestracija nad imovinom adresata). Zatim, sankcija se moe sastojati i u raznim
uincima u ostvarivanju interesa, ovisno o naravi upravne stvari u pitanju, npr. u upravnoobiteljskim stvarima u liavanju nemarnih roditelja skrbnitva nad djetetom; u
graevinskim stvarima u ruenju bespravno podignute graevine,
U nepotpunim pravnim normama lex imperfecta nedostaje 1 od ova 3 sastojka,
najee sankcija, npr. pravilo o ispunjenju obveze koja je zastarjela.
Kumulacija injenica znai da se za poluenje nekog pravnog uinka trai nastupanje vie
od jedne injenice.
Alternacija injenica je kada svaka od naznaenih injenica moe samostalno izazvati
pravni uinak.
Niti se pravnu normu smije shvaati kao praktiki naputak za djelovanje, niti je upravno
pravo skupina praktinih naputaka kako se treba vladati, ve je rije o skupu zapovijedi
koje se izvode iz cjeline normi upravnog prava kao sustava.
Upravno-pravni odnos ima u 3 stvari zajednike crte s pravnim odnosom uope:
1. svaki pravni odnos mora imati svoj pravni naslov u pravnoj normi,

10

2. u svakom pravnom odnosu stoje jedan nasuprot drugom bar dva

subjekta,
3. svaki pravni odnos mora imati svoj predmet, sadraj, a to su
stanovita ali meusobno uvjetovana prava i obveze.
Najkarakteristiniji upravno-pravni odnosi su oni u kojima je 1 subjekt tijelo dr.uprave ili
neko drugo javno-pravno tijelo, a drugi pojedinac, pravna osoba ili neka dr. skupnost.
U upravno-pravne odnose stupaju prije svega tijela dravne uprave i druga javno-pravna
tijela meusobno. Takvi odnosi se mogu svrstati u nekoliko grupa:
1. odnosi unutar kojih se na neko od tih tijela primjenjuju propisi kao i
na bilo kojeg drugog subjekta, npr. kada neko od javno-pravnih
tijela hoe pregraditi svoju zgradu mora ishoditi lokacijsku
dozvolu;
2. odnosi karakteristini samo za openje tih tijela, npr. izvravanje
ope obveze meusobnog izvjetavanja, pruanja pravne
pomoiOvakvi odnosi nastaju po sili zakona;
3. odnosi u koje stupaju tijelo dravne uprave i slubenik koji je u tom
tijelu zaposlen, ali ne kao poslodavac i posloprimac, ve u
odnosima podreenosti i nadreenosti.
Pravni se odnos ostvaruje kao izvravanje subjektivnih prava i obveza.
U upravno-pravni odnos moe, i naspram tijelu dravne vlasti i drugom javno-pravnom
tijelu kao i naspram pojedincu, stupiti i trei subjekt ili vie njih, ako smatra da ga se
odnosni predmet tie neposredno i osobno, npr. kada se susjed umijea u upravni
postupak za izdavanje graevinske dozvole koji tee po zahtjevu drugog subjekta.
U svezi s upravno-pravnim odnosom, tj. sa subjektivnim pravima i obvezama kao
njegovim predmetom, postavlja se i problem tzv. opih legalnih, zakonskih dunosti,
kada se pravnim propisom nareuje da se u stanovitim okolnostima, povodom izvjesnog
dogaanja ili stanja, ima neto obaviti. Propust subjekta kojeg takva obveza tereti da
obavi ono to se nalae obino je, premda ne i uvijek, sankcioniran kaznenom
odgovornou, odgovornou za tetu, a moe biti i prijetnjom da e nastupiti i druge
tetne posljedice. Od takvih opih legalnih dunosti poglavito se istie: dunost
prijavljivanja npr. roenja djeteta, smrti neke osobe, nastajanja ili irenja poara; dunost
dostavljanja podataka s obzirom na oevidnike koje vodi javno-pravno tijelo nadleno za
konkretne stvari; dunost ne priopavanja podataka kada je to, u skladu s Ustavom ili
zakonom, iskljueno, npr. podaci koje obuhvaa javna, slubena, profesionalna, etc. tajna.
Od upr-pravnog odnosa treba razlikovati pravni poloaj subjekta ukupnost potencijalnih
subj. prava i obveza koje pravni poredak nekome otvara.
Najpoznatija teorija o naravi i uspostavi subjektivnih javnih prava je Jellinekova. On
smatra da su zahtjevi koji proizlaze iz subjektivnog javnog prava upereni samo i jedino
prema dravi, te da se subjektivna javna prava po tome razlikuju od privatnih. On
razlikuje 3 statusa kao glavna:
1. Status libertatis (negativni status) koji znai ukupnost prava u koje drava ne
smije zadirati. Tu prvenstveno spadaju ljudska prava, temeljne slobode te
graanska prava.
2. Status civitatis (pozitivni status) koji predstavlja prava osobe naspram dravnoj
djelatnosti u individualnom interesu, tj. o javno-pravnom zahtjevu pojedinca za
inidbom koju mu je u njegovom individualnom interesu dravna vlast duna
pruiti. Gl. zahtjevi koji bi kao subjektivno javno-pravno zahtjevi proizlazili iz status
civitatis su:
a) zahtjev za pravnom zatitom,
b) zahtjev za zadovoljenjem kakvog interesa,
c) zahtjev za uzimanjem u obzir kakvog interesa.
3. Status civitatis activus (djelotvorbeni status) su prava osobe kao pojedinca
djelovati za dravu, tj. za javno-pravna tijela, s punim javno-pravnim uinkom. Ovdje

11

pripada izborno pravo, ali i sudjelovanje graana u upravi openito u lokalnoj i

regionalnoj upravi i samoupravi.
Prava sloboda se dijele na apsolutna i relativna, pozitivna i negativna.
Postoje apsolutna subjektivna prava i relativna subjektivna prava. Apsolutna prava se
obraaju samo posredno na tono odreene osobe, dok se relativna prava obraaju
izravno na tono odreene osobe. Relativna prava ne moraju nuno biti imovinskopravna, npr. pravo dravnog slubenika da primi plau, ve mogu biti i npr. zahtjev za
stjecanjem hrv. dravljanstva.
Relativna su ona prava koja djeluju samo inter partes, npr. akt o izdavanju lokacijske
dozvole ili dozvole za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.
Apsolutna prava djeluju erga omnes, npr. graanin koji je ishodio promjenu svog osobnog
imena ima pravo da ga svi drugi oslovljavaju novim imenom.
Subjektivna pozitivna prava daju imatelju zahtjev za injenje od obvezanika, a
subj.neg.prava zahtjev da obvezanik neto propusti ili trpi. Subjektivna apsolutna prava
mogu biti samo negativna , a subjektivna relativna prava mogu biti i poz. i neg.
Subjektivna prava iz upravno-pravnog odnosa su, bez obzira na to da li su strogo osobna
ili ne, neprenosiva. Druga prava iz upravno-pravnog odnosa nisu, osim ako pravnim
propisom ne bi bilo to drugo predvieno ili nareeno, prenosiva, a ako i jesu, onda samo
u nekom svom, prvenstveno imovinsko-pravnom, pogledu.
Postoje brojne mjere kojima se pravni poredak titi protiv nezakonitog prijenosa
subjektivnih javnih prava, kao npr. utrnue ovlatenja.
Teorija ili koncepcija zakona u mat. smislu po njoj, pravni akt koji udovoljava
pretpostavkama apstraknosti i openitosti bi predstavljao zakon u mat. smislu, za razliku
od pravnih akata koji nemaju takva obiljeja jer su konkretni i individualni.
Dopustivost odricanja od strane ovlatenika vezana je uvijek uz jednako teke
pretpostavke kao to su i one za prijenos, i iz jednakih razloga. Takvo odricanje je samo
iznimno doputeno, ali za neka subjektivna prava ovlatenika uope se ne doputa
odricanje, npr. strogo osobna prava, kao to su osobno ime, prava u svezi s obiteljskim
statusom, i sl. Za neka prava se doputa ovlateniku da ih se odrekne tek kad ispuni
propisane obveze kao pretpostavku, npr. u ureenju koncesioniranja koncesionar ima
ovlatenje odrei se koncesije, ali je to od pravnog znaenja tek onda kada ispuni sve
obveze koje je u svezi s dobivanjem koncesije preuzeo. Za subjektivna javna prava koje
tijelo upravne vlasti prizna u obliku raznih dozvola, kao to su dozvole za obavljanje
zanimanja, za dranje i noenje oruja, za graenje, vozake i prometne dozvole,
doputa se ovlateniku da ih se odrekne.
Izvori prava u materijalnom smislu rijei su one drutvene sile koje utjeu na stvaranje i
razvoj prava, npr. politika naela, klasino-drutveni odnosi, ideologije, svjetonazori,
interesi, a izvori prava u formalnom smislu rijei su one stvarne injenice ili ljudski akti
iz kojih se spoznaje to jest, tj. to se ima smatrati pravom, npr. zakoni i dr. propisi,
izjavljivanja volje javno-pravnih tijela, obiaji,
Postoji teorija i o razlikovanju unutarnjih (to je sam tvorac norme ponaanja) i vanjskih
(poseban oblik, obrazac, u kojem se norma pojavljuje) izvora prava. Vanjski se dalje dijele
na pisane i usmene izvore.
Pisani izvori prava se oituju kroz razne isprave predmeti na kojima je zabiljeena kakva
misao, te se pojavljuju obino kao zakoni, tj. formalni pravni akti predstavnikog tijela, te
naredbe i drugi akti upravno-izvrne vlasti. Usmeni se izvori prava prepoznaju uglavnom
usmenom predajom, ali mogu biti i zapisani obiajno pravo.
Za normu odreenu za pojedinani sluaj moe biti doputeno da vai za neodreeni broj
sluajeva (apstraktnost), ili da vai i za one subjekte koji se nisu pojavljivali u onom

12

ranijem sluaju (precedent). S druge strane, apstraktna i openita norma moe se

odnositi samo na jedan jedini sluaj npr. dravni poglavar.
Sluajevi donoenja zakona od sluaja do sluaja:
a) kada formalni zakon gubi kakvou apstraktnog pravila premda djeluje prema
svakom npr. jednokratni dravni praznik,
b) kada je formalni zakon individualan s obzirom na subjekte ali apstraktan s obzirom
na njihov odnos prema treima, npr. fondovi kao javno-pravne zaklade s tijelima
upravljanja sredstvima fonda;
c) kada se formalni zakon dotie samo pojedinanog subjekta i odnosi se na
konkretnu situaciju, npr. kada se takvim zakonom odredi individualno odredive
mirovine odreenim dunosnicima.
Ustavni sud titi ustavne slobode i prava ovjeka i graanina, to znai protiv akata bilo
koje vlasti, a poglavito upravno-izvrne; kako se ta vlast izraava prije svega kroz javnu
upravu, to proizlazi da je Ustavni sud kod nas jednim od najznaajnijih nadziratelja
djelovanja uprave, s ovlau preispitivanja i ustavnosti pojedinanih upravnih akata.
Naini na koje je Ustav mjerodavan za izvrno-upravna djelovanja su sljedei:
1) Izvrno-upravna djelovanja ovlaten je poduzimati i samo pojedinac ili skup
pojedinaca kojima Ustav i zakoni to povjere, a takvima mogu biti tijela javne vlasti
te graani i pravne osobe kojima sa javne ovlasti povjere;
2) Svatko je duan drati se Ustava i zakona i potivati pravni poredak Republike,
posebice kad se poduzimaju izvrno-upravna djelovanja od strane graana, tijela
javne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima, s tim to potonja imaju i tu
dunost da svoje donijete pojedinane akte utemelje na zakonu i Ustavu;
3) U vrenju izvrne vlasti u skladu s Ustavom i zakonom javno-pravna tijela donose i
propise i druge pravno-normativne akte kada su zakonom na to ovlatena;
4) U ostvarivanju Ustavom zajamenih prava graana na lokalnu samoupravu, tijela
jedinica lokalne i regionalne samouprave su ovatena odluivati o potrebama i
interesima graana od lokalnog ili regionalnog znaenja;
5) Svaki graanin je duan ponaati se u granicama ovlatenja koje mu zakon
dodjeljuje i dunosti koje mu zakon nalae, a svaka pravna osoba u granicama
predmeta poslovanja kojega pravo i moral ne zabranjuju, svako tijelo vlasti i
uprave kao i svaka pravna osoba s javnim ovlastima duni su postupati u
granicama nadlenosti koju im se propisom povjeri.
Izvori upravnog prava:
USTAV:
Kruti ustav; po njemu, samo je Sabor ovlaten donositi zakone i iskljuivi je nositelj
zakonodavne vlasti u RH.
ZAKONI:
a) zakoni kojima se ureuju nacionalna prava, donosi ih Hrvatski Sabor
dvotreinskom veinom glasova od ukupnog broja zastupnika narodnosni ili
etnicitetni zakoni;
b) zakoni kojima se razrauju Ustavom utvrene slobode i prava ovjeka i
graanina, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela i
ustrojstvo lokalne samouprave i uprave, donosi ih Hrvatski Sabor veinom
glasova svih zastupnika organski zakoni;
c) zakoni kojima bi se propisalo da oruane snage RH smiju prijei njene granice ili
djelovati preko njenih granica, kao i zakone kojima bi se odluivalo o mijenjanju
granica RH, Sabor ih donosi 2/3 veinom svih zastupnika dravno-ivotni zakoni;
d) zakoni u svim ostalim materijama, donose se obinom veinom glasova (kvorum)
rezidualni zakoni.
NAREDBE:
Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom, poslovnik kada ureuje ustrojstvo i
nain rada i odluivanja Vlade, a odluke, rjeenja i zakljuke u pitanjima koja se ne
ureuju uredbama.

13

UREDBOM se propisuju nain i pretpostavke za provoenje zakona i drugih propisa i akata

dravnih tijela, kao i sve drugo to se po namjerama Vlade treba uredbama urediti, a
poglavito ustrojavanje Tajnitva, Vlade, Vladinih ureda, povjerenstava i povjerenitava i dr.
upravnih slubi.
ODLUKOM, ZAKLJUKOM I RJEENJEM odluuje se u pitanjima koja se ne ureuju uredbom,
i to:
- odlukom se ureuju pojedina pitanja iz djelokruga Vlade ili odreuju mjere, daje
suglasnost ili potvruje akte drugih tijela ili pravnih osoba, te odluuje o drugim
pitanjima o kojima se ne donosi propis, kao ustrojavanje povjerenstava za
odluivanje o upravnim stvarima iz nadlenosti Vlade;
- zakljukom se utvruje motrite Vlade u pitanjima provedbe utvrene politike te
odreuje zadaa tijelima dravne uprave;
- rjeenjem se odluuje o imenovanjima i razrjeenjima te o drugim pojedinanim
stvarima iz djelokruga Vlade; rjeenjem Vlada odluuje i o upravnim stvarima iz
svoje nadlenosti, kao i o sukobima nadlenosti, s tim to je takvo rjeenje
konano u upravnom postupku te protiv kojeg nije doputena alba ali je
doputeno voenje upravnog postupka.
POSLOVNIKOM se ureuje ustrojstvo i nain rada te odluivanja Vlade, a poglavito
ustrojavanje stalnih radnih tijela Vlade, te njihovu nadlenosti i nain rada.
U izvravanju zakona i dr. propisa te akata i mjera Vlade, ministri i ravnatelji dravnih
upravnih organizacija donose pravilnike, naredbe i naputke, ali samo kada su za to
izrijekom ovlateni i u granicama ovlasti koje im zakonom ili Vladinom uredbom budu
dodijeljene; ti propisi moraju biti objavljeni u NN i stupaju na snagu najranije 8. dana od
dana objave, osim ako se propisom iznimno ne odredi da iz vanih razloga stupaju na
snagu danom objavljivanja.
a) u svrhu primjene pravilnikom se potanje razrauju pojedine odredbe zakona;
b) naredbom se zabranjuje ili nareuje stanovito postupanje;
c) naputkom se propisuje nain rada u tijelima dravne uprave, jedinicama lokalne i
regionalne samouprave i u pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.
Predstavniko tijelo jedinice lokalne ili regionalne samouprave donosi statut i u skladu s
njim odluke i dr. ope akte, proraun i zakljuni raun; statut, proraun i zakljuni raun
donose se veinom glasova ukupnog broja lanova predstavnikog tijela, meutim kada
tijela sredinje dravne uprave ocijene da je statut ili dr. opi akt kojeg donese
predstavniko tijelo upanije, grada ili opine u suprotnosti s Ustavom i zakonom,
obustavit e taj akt i predloiti Vladi RH da pokrene postupak za ocjenu ustavnosti pred
Ustavnim sudom, s tim to obustava prestaje vaiti ako Vlada u roku od 30 dana od dana
obustave ne pokrene odnosni postupak.
Poglavarstvo jedinice lokalne ili regionalne samouprave obavlja izvrne poslove lokalne
samouprave i poslove dravne uprave koje mu se zakonom povjeri, a poglavarstvu
pripada - s obzirom da ima ovlast pripremati prijedloge opih akata koje mu donosi
njegovo predstavniko tijelo, zatim ovlast da izvrava ili da osigurava izvravanje opih
akata, kao i ovlast da usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinica lokalne ili regionalne
samouprave u obavljanju poslova iz njihovog samoupravnog djelovanja, te i iz djelokruga
poslova dravne uprave, i konano ovlast da nadzire rad upravnih tijela ovlast donositi
stanovite ope akte.
Upravna tijela jedinice lokalne ili regionalne samouprave neposredno izvravaju njene
ope akte, te u tu svrhu donose pojedinane akte, ali nisu ovlatena donositi ope akte.
Predsjednik RH donosi:
a) odluke tj. ukaze, npr. za proglaenje zakona, o postavljanju diplomatskih
predstavnika u inozemstvu (na prijedlog Vlade i uz miljenje nadlenog Odbora
Sabora);
b) odluke o raspisivanju referenduma, o utemeljenju diplomatskih i dr.
predstavnitava RH u inozemstvu, o pomilovanjima,...

14

c)

uredbe sa zakonskom snagom za vrijeme trajanja ratnog stanja, a u sluaju

neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave ili kad su
tijela dravne vlasti onemoguena da redovito obavljaju svoje ustavne dunosti
na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis.

MEUNARODNO PRAVO:
Meunarodno pravo je sustav pravnih pravila kojima se ureuju odnosi u meunarodnoj
zajednici priznatih subjekata; takoer je izvor upravnog prava.
Ustavi polaze od jednog od 2 sustava: utjelovljenja (incorporatio) ili pretoivanja
(transformatio).
Inkorporacija znai da ugovor ili dr. akt koji ima karakter izvora meunarodnog prava ulazi
po svom sadraju automatski u nacionalni pravni sustav.
Transformacija znai da se ili povodom kakve zasebno preuzete meunarodno-pravne
obveze ili po vlastitoj volji zemlje-ugovornice odredbe ugovornog meunarodnog prava
prenosi u vlastiti nacionalni zakon. Slino je mogue i s meunarodnim obiajnim pravom,
s tim to se na taj nain obiajima daje novi, pisani oblik. Transformacija znai da mepravna vezanost zemlje proizlazi iz vlastitog propisa a ne onog potvrujueg. Hrv. Ustav
je tipini primjer oslabljenog sustava inkorporacije. Po Ustavu, me. ugovori koji se
sklope, potvrdi i objavi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj su snazi iznad
zakona; odredbe takvih ugovora se smiju mijenjati ili dokidati samo uz pretpostavke I na
nain koji su u takvim ugovorima utvreni ili suglasno opim pravilima Mp-a.
OBIAJI:
U novije doba obiajno pravo se sve vie potiskuje. Vezano za obiaje, zakoni mogu imati
2 krajnje suprotna stava: ili da se obiajima prizna openito karakter prava, to znai da
bi kao izvori prava mogli biti i oni obiaji koji bi bili protivni strogim propisima ili javnom
moralu, ili da obiaji kao pravni izvori vae samo onda kada im se to zakonom izrijekom
prizna.
Suvremeni pisac, Wolff, definira obiajno pravo kao ono koje nastaje kroz ponaanje koje
nije naloeno na autoratitivni nain, ve ga njegovi sudionici prakticiraju dugo,
kontinuirano, jednoobrazno i openito, u uvjerenju da je takvo ponaanje naloeno ili
pravno doputeno, s tim, meutim, da takav obiaj postaje izvorom prava tek onda kad
bude formulirano kao obvezujue pravno pravilo.
Od istaknutih hrvatskih pisaca, koji je priznavao znaajnu ulogu obiajnom pravu, istie se
Ivo Krbek, koji je smatrao da je pojam obiajnog prava sastavljen iz objektivnog naela
koji je na 1. mjestu (sastoji se u vrenju kroz dugo vrijeme) i subjektivnog naela na 2.
mjestu (osjea se kao izvravanje pravnog pravila).
Samo je historijska pravna kola (Puchta, von Savigny) zagovarala da je za obiajno pravo
bitno subjektivno naelo, te po kojoj obiajno pravo ne bi bilo uinkom obiaja, ve bi bilo
obratno, sluajem, naime da je obiaj uinkom obiajnog prava.
Sudski obiaji su najizrazitiji sluaj obiajnog prava.
Pravne praznine su jedno znaajno polje za dopunjujue djelovanje obiajnog prava.
Pravne praznine mogu nastati ne samo nehotice, ve i hotimice kada zakon prepusti
praxisu da razvija pravna pravila. Isto tako, pravne praznine ne postoje samo u
sluajevima kada se neka odredba u zakonu pokae preuskom, ve i onda kada se pokae
preirokom.
Postoje 3 naina zadiranja drave u obiajno pravo:
1. zakon moe izrijekom pozvati ili zabraniti obiaj koji bi imao dopuniti njegova
pravila ponaanja (npr. red vonje se ima objaviti na uobiajen nain, da se
brodovi i dr. plovila u lukama moraju istiti na uobiajen nain),
2. obiaje koje drava smatra mjerodavnim moe profilirati kroz sudsku i upravnu
praksu,
3. drava moe ili sudskom praksom ili strogim propisima dati prednost obiajima
pred zakonima (pogotovo u privatnom pravu trgovakom i graanskom).
Za razvoj upravnog obiajnog prava od sredinje je vanosti praksa upr. vlasti.
SUDSKE PRESUDE I UPRAVNI AKTI:
Sudske presude u sustavu sudskih precedenata u anglo-saxonskom pravu. Za prerastanje
sudske odluke u pravni izvor s obiljejem opeg pravila ponaanja trae se 2 stvari: da

15

odluka bude objavljena i ope poznata, te da bude kasnije primjenjivana na istovjetne

pravne stvari.
Posebni pravni izvori za oblikovanje upravnog prava:
Pravna naredba je zakon u materijalnom smislu apstraktno i openito pravilo
ponaanja koje sadri zapovijed koja djeluje prema svakom i koje zato ima karakter
pravnog izvora.

Akti ope-normativnog karaktera:

a) Pravilnik pomou kojeg se ureuje ustrojstvo i djelokrug Ureda u kojem se obavljaju
savjetodavni, struni i dr. poslovi za predsjednika Republike.
b) Poslovnik pomou kojeg u granicama koje zakon propie Vlada ureuje ustrojstvo i
nain svog rada i odluivanja.
c) Uredbe pomou kojih Vlada ureuje unutarnje ustrojstvo ministarstava, dravnih
upravnih organizacija i sredinjih dravnih ureda kao tijela dravne uprave.
d) Uredbe pomou kojih Vlada ureuje ustrojavanje, djelokrug I nain rada slubi za
obavljanje svojih poslova.
e) Pravilnik kojim ministar ili ravnatelj ili neki drugi upravni elnik ureuje pojedina
pitanja unutarnjeg ustrojstva ministarstva, dravne upravne organizacije ili ureda.
Openiti naputak je klasini tip opeg akta unutarnje naravi; izdavanje naputka je
hijerarhijska ovlast: dunosnik ili slubenik vieg stupnja nadzire i usmjerava djelovanje
dunosnika ili inovnika nieg stupnja, s tim to je naputak obvezatan za onoga kome je
upuen a odgovornost s primjerenom stegovnom sankcijom je zajamena.
Naputak kao nalog za unaprijed neodreeni broj sluajeva, dakle kada je openit, moe
imati ova pravno-normativna znaenja:
a) nadziranje inovnika / tijela uprave nieg stupnja, u pitanjima vrenja diskrecione
ovlasti,
b) poduavanje slubenika tijela nieg stupnja u stvarima shvaanja i primjene prava,
c) svakodnevno usmjeravanje slubenika ili tijela nieg stupnja.
U hrvatskom upravnom pravu izdavanje openitih naputaka je postalo, nakon kratkog
doba kada je takva ovlast vaila openito (1991 1993.) nakon donoenja Zakona o
sustavu dravne uprave (1993) vrlo upitna. Naime, ministri i ravnatelji dravnih upravnih
organizacija su izdavali naputke samo kad su zakonom bili na to ovlateni i u granicama
takvog ovlatenja. Takoer su ovlateni davati opinskom naelniku, gradonaelniku ili
upanu ope i pojedinane naredbe, s tim to pojedinanom naredbom ne smiju
odreivati nain na koji se mora pojedinu upravnu stvar rijeiti.
Dakle, u hrvatskom upravnom pravu ne bi se moglo smatrati da se izvrno-upravnoj vlasti
priznala openita ovlast na izdavanje naputaka i naredaba.
Pravna znanost je uvijek izvorom upravnog prava.
Dravni udari su takoer izvor upravnog prava, i to ako su u stanju uspostaviti nove
poretke.

16

Problem vezan za izvore upravnog prava je problem mnogobrojnosti propisa koji su od

znaenja za oblikovanje i primjenjivanje upravnog prava jer dovode do pravne
nesigurnosti.
Prostorno djelovanje norme upravnog prava se podudara s prostornom nadlenou
tijela vlasti koje je normu izdalo, s tim to se odnosnoj normi moe, ovisno o ovlastima
tijela u pitanju, dati i ue prostorno protezanje. Predmnijeva vaenja teritorijalnog naela
znai da oni sluajevi koji odstupaju od tog naela moraju biti posebno predvieni, a to su
sluajevi u kojima se vaenje propisa protee na ue podruje nego to je podruje unutar
kojeg se kree nadlenost tijela koje je propis donijelo.
U tom smislu naroiti prostori vezano za ureenje vaenja propisa su:
a) dravni granini pojas koji je obiljeen s osobitim ureenjem ogranienja kretanja,
boravljenja i nastanjivanja, uz daljnje ralanjivanje izmeu domaih, kojima se
trebaju priznati vea prava i stranaca, kojima se trebaju priznati manja prava;
b) odreeno podruje opine, grada ili upanije koje moe biti obiljeeno
propisivanjem posebnih obveza unutar granica koje odredi zakon;
c) dijelovi teritorija drave koji su posebnim upravnim aktom proglaeni zaraenim,
tj. od bolesti ugroenim podrujima.
Kod vremenskog vaenja propisa vano je razluiti izmeu obiajnog prava i
postavljenog prava. Obiajno pravo vai od pamtivijeka a prestaje vaiti disuetudine tj.
kada se izobiaji. Kod postavljenog prava se inzistira da vrijeme kada takvo pravo
poinje vaiti bude tono utvreno; u suvremenom pravu se uzima da je to trenutak
objave propisa. S obzirom na objavljivanje, moglo bi se odrediti da propis stupa na snagu
a) prije objavljivanja, b) trenutkom objavljivanja, c) istekom odreenog vremena po
objavljivanju. Po hrv. Ustavu zakon stupa na snagu najranije 8. dan od dana objavljivanja
u NN, s tim to zakon smije stupiti na snagu i na drugi nain kada se to tim zakonom
odredi, kao i tim to zakon smije imati, ali samo njegove pojedine odredbe, i povratno
djelovanje.
Propisi i dr. akti jedinica lokalne i regionalne samouprave objavljuju se u njihovim
slubenim glasilima, ali tim propisima se nikako ne smije predviati povratno djelovanje.
Kao dan objavljivanja uzima se onaj dan to bi ga se u datumu izdanja slubenog glasila
naznailo, meutim dopustivo je dokazivati i to da je glasilo zbiljski izdano na neki drugi
dan.
Ne uzimajui u obzir iznimnu dopustivost povratnog djelovanja zakona, dan objavljivanja
se uzima kao najranije vrijeme kada bi zakon trebao poeti djelovati, s tim to je s
motrita pravne sigurnosti jo poeljnije da izmeu dana objavljivanja i dana stupanja na
snagu proe odreeno vrijeme, vrijeme ekanja (vacatio legis). To je u skladu s naelom
iura novit curia. Za odreene zakone, posebno one koji ureuju velika pravna gradiva,
npr. trgovaki, pomorski itd. zakonici, poeljnim je odrediti i dulji vacatio legis, mogue i
vie od godinu dana.
Prestanak vaenja propisa se obino ureuje prijelaznim i zakljunim odredbama.
Zateeni propisi prestaju vaiti danom zapoinjanja djelovanja novog propisa, osim ako bi
bilo odreeno da se zateeni sluajevi moraju rijeiti zateenim propisima
ultradjelotvorbeno djelovanje. Najnaroitijim je u tom smislu sluaj kada se samim
propisom predvidi da e imati ogranieno trajanje, npr. zakon o proraunu.
Stavljanje zateenog propisa izvan snage moe se izvesti na izriit ili preutan nain.
Izrijekom kada se izravno utvruje potpuni ili djelomini prestanak vaenja, a preutno na
nain to bi se donoenjem novog propisa propisalo drugaije pravno ponaanje, a da pri
tom izrijekom ne bude nita reeno o sudbini ranijeg vaeeg propisa naelo lex
posterior derogat legi priori.
S prestankom vaenja zakona prestaju vaiti i propisi donijeti za izvravanje tog zakona.

17

Sluajevi ostarjelosti (opsoletnosti) propisa to su propisi koji nisu ni izrijekom ni

preutno derogirani, ali ih se ne primjenjuje jer je prestala svaka potreba za konkretnim
propisom, npr. odredbe Ustava bive drave iz 1974. kojima je bio ureen poloaj
predsjednika Tita.
Sluajevi propisa koji su se izobiajili je sluaj prestanka vaenja propisa ukoliko nije
zakonom takvo to izrijekom iskljueno.
Pravilo o neretroaktivnosti zakona znai da se zakon ne smije odnositi na prolost.
Zakon ne djeluje unatrag kada mijenja samo objektivne pravne situacije:
a)
Pravna i poslovna sposobnost pojedinca i pravnih osoba proizlazi izravno iz
zakona, tako da su to objektivne pravne situacije, situacije koje bi se smjelo mijenjati
novim zakonom a da se ne smatra da takav zakon djeluje unatrag, npr. kada bi se granicu
stjecanja poslovne sposobnosti povisilo s 18 na 21 god. ili obratno to e vaiti ne samo
za budue graane nae drave ve i za njene dosadanje graane, to ne daje za pravo
smatrati da zakon djeluje unatrag.
b)
Isto bi se moglo rei i za
sluaj kada stupi na snagu novi zakon koji mijenja pretpostavke za stjecanje birakog
prava. I to je objektivna pravna situacija jer se promjena ne odnosi samo na budue ve i
na sadanje graane koji su imali birako pravo po zakonu koji je do tada vaio. Takva
promjena vai samo od dana kada novi zakon stupi u ivot, to znai da ostaju
pravovaljani izbori provedeni po starom zakonu.
Postoje i objektivne pravne situacije koje proizlaze posredno iz zakona:
a) Da bi iz propisa o braku proizala za izvjesnu osobu ona objektivna pravna
situacija koja se naziva brakom, trai se da bude uinjen i jedan pravni akt akt
vjenanja. To je akt koji je tek pretpostavkom koja mora biti ispunjena da bi za
osobu proizaao brak kao objektivna pravna situacija. Takva obj.pravna situacija
ne proizlazi direktno iz zakona, ve posredno, posredstvom pravnog akta
vjenanja.
b) Kada novi zakon promijeni pravnu sposobnost udane ene tako to je u cijelosti
izjednai s onom od mukarca, takav zakon mijenja obj. pravnu situaciju udane
ene, ali to e se odnositi ne samo na ene koje se budu udale poslije stupanja na
snagu novog zakona ve i na ene koje su se bile udale i prije stupanja na snagu
novog zakona, a to je zato to je pravna situacija udane ene objektivna pravna
situacija.
Subjektivne pravne situacije su sve one koje ne proizlaze ni posredno ni neposredno iz
zakona ve iz kakvog pravnog akta. Ako bi kasnije zakon zabranio takve ugovore, vaila bi
zabrana samo za budunost ne i za prolost.
Naelo zakonitosti
1990. Sabor Ustavom utvruje da su sloboda, jednakost i drutvena pravda jednim od
najviih vrednota ustavnog poretka Republike, to u svezi s naelom zakonitosti znai:
a) da ovjek i graanin u RH ima sva prava i slobode neovisno o svojoj rasi, boji koe,
spolu, jeziku, vjeri, politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom
podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju ili drugim osobinama,
to znai da su svi pred zakonom jednaki;
b) da se slobode i prava smiju ograniiti samo zakonom, i to samo radi toga da bi se
zatitilo slobodu i prava drugih te pravni poredak, javni moral i zdravlje, s tim da
svako ogranienje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe u svakom
pojedinom sluaju;
c) da je svatko duan drati se Ustava i zakona i potivati pravni poredak Republike.
Dravi se priznaje pravo donositi zakone samo pod pretpostavkom da i za nju samu vae
vlastiti zakoni.
Naelo pravnosti drave je iznad naela zakonitosti.
Zakonitost je samo jedan od sastojaka (formalnih) pravosmjernosti te namee pravnopolitiki zahtjev da svako izvrno-upravno djelovanje mora imati polazite od zakona.

18

Takoer, pravosmjernost ukljuuje i da pravno-politiki zahtjev znai da svako izvrnoupravno djelovanje mora biti poduzimano u opem interesu. Zakonitost kao formalna
pravosmjernost je jednoznana.
Materijalna pravosmjernost je vieznana jer moe ukljuiti razne zahtjeve: etike i
politike i dr. kojima bi izvrno-upravno djelovanje trebalo udovoljiti.
Razluivati formalnu od materijalne pravosmjernosti znai polaziti od postulata o pravu
kao o mjerilu odgovornosti, tj. od shvaanja prava kao izvjesnog poretka koji ureuje
ivot ljudi u zajednici.
Ope-obvezatne zahtjeve koji se nameu upravi / javno-pravnim tijelima s obzirom na
naelo zakonitosti se mogu svrstati u vie skupina:
1. naela djelovanja i zahtjevi za djelovanjem koji proizlaze iz ustavnih zasada;
2. naela i zahtjevi koji proizlaze iz meunarodnih ugovora, kao i iz drugih izvora
me. prava;
3. naela i zahtjevi koji proizlaze iz zakona, smatrajui takvim svaki akt kojeg donosi
predstavniko tijelo po formalnom postupku;
4. naela i zahtjevi koji proizlaze iz opih naela prava prihvaenih od civiliziranih
naroda;
5. zahtjevi koji proizlaze iz tradicijom ustaljene upravno-sudske prakse;
6. zahtjevi koji se izraavaju u raznim sudskim odlukama;
7. zahtjevi koji proizlaze iz legitimne upravno-izvrne prakse.
Treba strogo razlikovati izvore prava od pravnih pravila koja se izvode iz izvora prava.
Pravci djelovanja naela zakonitosti: (po V.Ivaneviu)
Politiki uinak podvrgavanje uprave predstavnikom tijelu.
Psiholoki uinak jednakost graana pred zakonom.
Tehniki uinak pojednostavljenje (u svezi s politikim i psiholokim uincima) rada
uprave u smislu svoenja veine radnji na lako prepoznatljive obrasce.
Djelovanje naela zakonitosti u politikom smislu nije zamislivo bez pravne sigurnosti i
upravne osposobljenosti i predvidljivosti postupaka, a upravna osposobljenost i
predvidljivost postupaka ima smisla samo u sklopu vladavine prava.
Naelo zakonitosti pretpostavlja odreene tehnike prednosti upravnog ustrojstva,
prednosti za koje se smatra da ih posjeduje moderna, birokratska uprava, kao to su:
tonost, brzina, jednoznanost, umijee u baratanju spisima, neprekidnost u obavljanju
poslova, diskrecija, jedinstvenost, stroga podreenost i tedljivost u trokovima.
to se tie oslobaanja upravnog inovnika od potrebe da stalno ispoetka razmilja o
tome kako e provesti izvjesnu upravnu radnju, mora se istaknuti da to nije toliko
povezano s brojnou pravnih normi koliko s formalnim i neformalnim ustrojstvom.
Upravni slubenik mora u svom djelovanju posizati ne samo za itavim upravnim pravom
kao corpusom, ve mora i svako svoje djelovanje izgraivati a pojedinane upravne
sluajeve razmatrati i odluivati u smislu cjeline pravnog poretka.
Objekt naela zakonitosti je djelatnost uprave u sklopu djelovanja upravno-izvrne vlasti,
pri emu se u prvom redu istie upravni akt.
Upravnim aktom se:
a) zadire u prava I obveze te interese pojedinaca I pravnih osoba u najraznovrsnijim I
najzamrenijim upravnim sluajevima;
b) zahvaa pojedine drutvene situacije u kojima e se pomou takvog akta osjetiti
posljedice u svojoj konkretnosti;
c) dovodi do sueljavanja uprave tj. javno-pravnog tijela I graanina izravno u smislu
provjere legitimiteta upr.djelovanja s jedne strane te legitimiteta zahtjeva graana
I pravnih osoba s druge strane;

19

d) uveava ansa provoenja sudskog nadzora, kao I politikog, to su osebujni

mehanizmi zatite graana, drave I drutva od neopravdanih zadiranja uprizvrne vlasti.
Po E. Pusiu javlja se problem inflacije pravnih propisa jer se u toj gomili propisa moe
izgubiti ne samo ovjek, ve I uprava I dr. javno-pravna tijela kao izvritelji zakona.
Naelo graanske javnosti sloboda javnog priopavanja, sloboda izraavanja misli,
sloboda prikupljanja, objavljivanja I irenja informacija, sloboda tiska
Predmetom naela zakonitosti u djelovanju uprave mogu biti i razne materijalne upravne
radnje ili realni akti uprave koje nemaju izravne pravne uinke, kao npr. terenski rad na
izmjeri i premjeravanju zemljita, pregled ivenih namirnica u trgovini, zatim materijalne
radnje u upravno-uredskom poslovanju, kao npr. zaprimanje podnesaka, upisivanje
predmeta prvostupanjskog postupka u upisnik, dostavljanje, itd.
Za hrvatsko upravno pravo je jako bitno da se ukorijeni svijest o djelovanju dravne
uprave prije svega kao unutarnje uprave, dravne uprave za koju nisu svojstveni samo
upravni akti niti realni akti uprave, ve prije svega djelovanje na zatiti javnog reda i mira
i poretka.
U svezi s poslovanjem uprave esto se govori i o aktima poslovanja (unutarnji akti
uprave) opim aktima uprave koji nemaju ope-normativnu narav, koji su takoer
predmetom naela zakonitosti. Luenje izmeu akata poslovne naravi I akata openormativne naravi veoma nalii na staro-germansko, klasino njemako shvaanje o
pravnoj naredbi.
Profesionalnost, pravosmjernost i samoodgovornost su stavke jednog naela vieg reda
naela racionaliteta. Pravosmjernost I odgovornost u sebi sadre elemente strunosti I
profesionalnosti. Pravosmjernost ukljuuje visoku razinu strunog poznavanja stvari I
prava; samoodgovornost kao sposobnost snoenja odgovornosti ukljuuje visoku mjeru
posveenosti pozivu.
S obzirom na pravno ureenje upravnih uredbi, razlikuju se 2 vrste tih normativnih
pravnih akata: uredbe sa zakonskom snagom (samostalne spontane naredbe) i uredbe
koje donosi izvrno-upravna vlast samo po ovlatenju zakonodavca.
Najstarija, najopasnija i najnazadnija je GERMANSKA TEORIJA o dravnom pravu nude,
po kojem monarh / dravni poglavar ima pravo preuzeti svu vlast u svoje ruke kada dravi
zaprijeti opasnost. Od 1949. pa nadalje i Njemaka i Austrija su preobrazile nekadanji
institut dravnog prava nude u ustavno stanje nude, odnosno u pravo stanje
nude, koje se sve vie naziva iznimnim stanjem.
Po toj teoriji mogue je iznimna stanja razvrstati po 3 kriterija:
1) naspram uzrocima raznih zahvata poduzetih u stanju nude,
2) naspram pomicanja nadlenosti u materijalnom pravu u iznimnim
prilikama,
3) naspram vrsti pravnih akata koji se donose za potrebe iznimnih stanja.
Vezano za 1. kriterij, mogue su daljnje podjele:
a) sluajevi stanja nude uslijed vanjskih uzroka: obrana zemlje od ratnog napada,
stanje napetosti, sluaj u smislu zajednikog saveznikog djelovanja (kod
meunarodnih napetosti);
b) sluajevi stanja nude koji imaju uzroke u samoj zemlji, a to su ili velike prirodne
nepogode ili nasilne pobune protiv ustavnog poretka;
c) sluajevi smetnji u radu najviih tijela javne vlasti okolnosti koje onemoguuju da
se i sam ustav ostvaruje.
ANGLOSAKSONSKA TEORIJA intra vires (unutar ovlasti) zagovara da su dopustiva
modifikatorska zahvaanja koje poduzme izvrna vlast u iznimnim situacijama, s tim to

20

se i za takva zahvaanja trai da se kreu unutar ustava ili zakona, ili da ih se bar moe
izvesti iz naela common law.
Ova teorija se oituje u 2 inaice:
a) britansku koja se uobliavala za prostor kojeg obiljeava vladavina nepisanog
ustava i razvijeno ureenje parlamentarne vlade (kabinetski sustav),
b) ameriku koja je uobiajena za prostor kojeg karakterizira vladavina pisanog
ustava i razvijeno ureenje iste predsjednike vlade.
FRANCUSKA TEORIJA je negdje izmeu prethodne dvije teorije. Ova teorija zapoinje svoj
razvoj uspostavljanjem instituta opsadnog stanja
1849. koji je bio ureen oko
koncepcije o jaanju ovlasti policije u situacijama kad su graanske slobode i prava
ugroena, ali ne pokrivajui iznimne ratne prilike. Nakon to se znaajnim mijeanjem
Dravnog vijea (vrhovno upravno sudite) postupno opsadnim stanjem pokrilo i ratne
prilike, a iznimno i stanja u mirnodopskim uvjetima, ova teorija se preobrazila u teoriju o
stanju prijeke nude, koji je opet nedugo poslije zamijenjen institutom iznimnih
stanja.
Danas izmeu ova 3 modela / teorije nema neke bitne razlike.
Promjenom Ustava 2000 / 2001. preinaen je institut dravnog stanja nude u odnosu na
Ustav iz 1990.:
a) Sabor postaje jednodoman i naziva se Hrvatski Sabor;
b) Predmet odluivanja je samo donoenje uredaba sa zakonskom snagom, ne vie
i poduzimanje izvanrednih mjera;
c) Nadlenost i pretpostavke: za razliku od ranijeg stanja kada je donoenje uredaba
sa zakonskom snagom bilo u iskljuivoj nadlenosti Predsjednika Republike,
promjenom Ustava raspoznaju se 2 sluaja: (Iznimna stanja u RH su:)
1. za vrijeme trajanja ratnog stanja predsjednik moe donositi uredbe za
zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje dobije od Sabora, a
ako on nije u zasjedanju, predsjednik ima ovlast tim uredbama ureivati
sva pitanja koja iziskuje ratno stanje;
2. u sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti
drave, ili kada su tijela dravne vlasti onemoguena redovito obavljati
svoje ustavne dunosti, predsjednik moe, ali samo na prijedlog
predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe za zakonskom
snagom; isto tako, moe samo uz supotpis predsjednika Vlade narediti
uporabu oruanih snaga iako nije proglaeno ratno stanje.
d) Vaenje uredaba sa zakonskom snagom: kao i prije, tako i sada uredbe podlijeu
naknadnoj potvrdi Sabora i to prvom prilikom kada se Sabor sastane. Uredba
prestaje vaiti ako je predsjednik ne podnese na potvrdu, kao i u sluaju ako je
Sabor ne bi potvrdio;
e) Dopustivost ogranienja ustavom zajamenih sloboda i prava. Svako ogranienje
slobode ili prava mora biti srazmjerno naravi potrebe za ogranienjem u svakom
pojedinom sluaju. U ogranienju prava u doba ratnog stanja ili neposredne
ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti drave te velikih prirodnih nepogoda
odluuje Sabor 2/3 veinom svih zastupnika, a ako se Sabor ne bi mogao sastati,
onda na prijedlog Vlade uz supotpis njenog predsjednika i predsjednika Republike.

Diskrecijska ovlast i zakonitost

Visoki stupanj slobode u prosuivanju pojedinanog upravnog sluaja obuhvaa teorija
upravnog prava pod nazivom slobodna (diskrecijska) ocjena.

21

Svaka se ovlast, pa i diskrecijska, mora vriti u skladu s pravom, mora se vriti kao pravo
stricto sensu. To je jedna od ovlasti koje pripadaju grupi ovlasti o jednostranom
odluivanju.
Javno-pravno tijelo se moe nai u svom odluivanju u 2 razliite situacije: ili u situaciji
odluivanja po vezanoj nadlenosti ili u situaciji odluivanja uz vrenje diskrecijske ovlasti.
Smatra se da se javno-pravno tijelo nalazi u situaciji vezane nadlenosti kada mora
odluiti na izvjestan nain, s obzirom na zakone ili uredbe, i kada nema nikakvu
mogunost izbora, npr. kada bi bila rije o stjecanju hrv. dravljanstva pozivom na naslov
stjecanja kao to je podrijetlo, ili kad bi bilo u pitanju izdavanje vozake dozvole, A s
diskrecijskom ovlasti raspolae kada mu zakon ili uredba ostave slobodu djelovanja, npr.
da li strancu priznati ili ne hrv. dravljanstvo ako je primitak takvog stranca od interesa
za RH. Diskrecionaran ne znai arbitraran.
Kada se javno-pravno tijelo nalazi u situaciji vezane nadlenosti, moe poduzeti ili
zakonitu ili nezakonitu mjeru. Suprotno tome, kada raspolae diskrecijskom ovlau,
odluka moe biti oportuna ili neoportuna. U stvarnosti, javno-pravno tijelo se nikada ne
nalazi u situaciji iste vezane ili diskrecijske ovlasti. Kod vezane nadlenosti, kad je javnopravno tijelo obvezano da donese konkretni akt, raspolae slobodnom rasudbom ili
izborom trenutka jer moe procijeniti sve okolnosti koje su ukljuene u odluivanju. Npr.
izdavanje prometne dozvole ne podlijee diskrecijskom prosuivanju, ali nadlenom tijelu
se moe priznati ovlast da odgodi izdavanje dozvole sve dok postoje sa stajalita opeg
interesa opravdani razlozi, kao npr. prevelika uestalost krae auta, bescarinskog
uvoenja, relativno opa sklonost upravljanju vozilom pri velikim brzinama ili pod
utjecajem alkohola,
Kod diskrecijske ovlasti, postoje najmanje 3 toke po kojima je javno-pravno tijelo vezano,
prvenstveno zbog opeg interesa:
a) pitanje nadlenosti javno-pravnog tijela je uvijek stvar prosuivanja u smislu
vezane nadlenosti;
b) razmatranja koja se odnose na injeninu situaciju i pravne okolnosti na kojima se
utemeljuje odreena odluka, moraju uvijek biti materijalno i pravno toni;
c) svrha odluivanja mora uvijek biti u svezi s koristi od ideje o zajednikom dobru
svih izvedenog opeg interesa.
Diskrecijska ovlast se priznaje samo i jedino s obzirom na opi interes i slubenu dunost.
Da sporovi oko diskr.ovlasti imaju povijesno znaenje dokazuje i teoretiziranje o diskr.
ovlasti koje se provodi vezano za problematiziranje nekih dr. instituta upr. prava ili prava
openito, koji ili lie diskr. ovlasti ili su joj suprotni. Tu se radi o problemima koji se odnose
na:
a) neodreene pojmove
b) samovoljnu ocjenu
c) slobodnu ocjenu dokaza
d) tehniku ocjenu
Postoje 3 razloga da se otkloni priznanje prava ili otputanje od obveza: izbjegavanje
javnih obveza, zaobilaenje zakona i povreda javnog poretka.
Tehnika ocjena je samo pretpostavka da bi se moglo pristupiti interpretiranju i
primjenjivanju prava i nema nikakvu samostalnu pravnu vrijednost. Pravnu vrijednost
imaju samo zakljuci nadlenog tijela. Dok tehnika ocjena mora biti pod strogim
nadzorom suca, dotle pravna ocjena suca ne smije biti ni pod ijim nadzorom.
Ni slobodna ocjena dokaza se ne bi smjela mijeati s diskrecijskom ocjenom jer sloboda
dokaza znai samo to da je u izricanju presude, a to znai u ocjenjivanju vrijednosti
dokaza, sudac slobodan od bilo kakvog formalnog dokaznog pravila.
Razlozi za priznanje prava vrenja diskrecijske ovlasti nositelju izvrno-upravne vlasti
mogu biti dvojaki:

22

a) kada se zakonodavac ustee da neto normira jer dri da ne moe sam unaprijed
odrediti to bi u pojedinom sluaju moglo biti najbolje, najpravinijei to su oni
sluajevi kada zakonu nije svejedno koja e se alternativa izabrati, ali dri da e
izbor ispasti bolji ako ga se vri od sluaja do sluaja;
b) kada zakonodavac iscrpi sve to je imao kazati pa mu nije bilo do toga da ide u
daljnje pojedinosti; to su sluajevi kada je zakonodavcu svejedno koja e od
njegovih unaprijed apstraktno predvienih alternativa biti izabrana.
Predmet diskrecijske ovlasti su pitanja koja su ureena materijalnim pravom.
2 su razliita predmeta diskrecijske ovlasti:
1. pitanje hoe li ili da li npr. hoe li se zahtjev stranke uvaiti,
podijeliti koncesiju Kada je policiji dana npr. ovlast da i u sluaju
kada stranka ispuni sve pretpostavke koje su propisane odbije
izdati putovnicu, rije je o pitanju hoe li.
2. pitanje kako, kako mora biti, uz preciziranje sadraja, sredstava,
nainaureeno pravo ili obveza stranke. Npr. da se izdavanje
odobrenja za odravanje sportske ili dr. priredbe na javnoj cesti
vee uz mjere osiguranja koje organizator mora poduzeti.
U suvremenim uvjetima se tei diskr.ovlast ograniiti po pitanju hoe li, a one po pitanju
kako se sve vie potenciraju, to znai da se sadraj upr.akta proima s raznim
uvjetima, rokovima, nametima...
Bilo to pitanje hoe li ili kako, predmet diskr.ovlasti se odreuje neg. pobrojavanjem,
dakle odreivanjem pitanja u kojima nije doputeno vriti diskr.ovlast.
Pitanja stvarne i mjesne nadlenosti i bilo koje drugo pitanje u svezi s nadlenou ne
smiju biti predmetom diskrecijskog odluivanja, kao niti oblik ni formalnost pisanog
rjeenja ili zakljuka ili postupovna pitanja.
U Zakonu o opem upravnom postupku pie da je u upravnim stvarima javno-pravno tijelo
ovlateno rjeavati po slobodnoj ocjeni u granicama ovlasti i u skladu sa svrhom u koju je
ovlast dana. Osim toga, u voenju postupka i u rjeavanju, javno-pravna tijela su duna
omoguiti strankama da to lake zatite i ostvare svoja prava, vodei rauna pri tome da
ostvarivanje tih prava ne bude na tetu prava drugih osoba niti u suprotnosti sa zakonom.
Drugo, po Zakonu je nadleno tijelo, kada rjeava po slobodnoj ocjeni, duno u razlozima,
obrazloenju rjeenja naznaiti i propis koji ga ovlauje da stvar rijei po slobodnoj
ocjeni. Drugostupanjsko tijelo mora svojim rjeenjem ponititi prvostupanjsko rjeenje
kada utvrdi da je u vrenju slobodne ocjene trebalo donijeti drukije rjeenje, a ako utvrdi
da je rjeenje pravilno ali da se ista svrha moe postii drugim sredstvima koja su za
stranku povoljnija, mora u tom smislu izmijeniti prvostupanjsko rjeenje.
Tree, nadleno javno-pravno tijelo ima ovlast po skraenom postupku rijeiti neku
upravnu stvar kad je rije o poduzimanju hitnih mjera u opem interesu. U stvarima od
manjeg znaaja u kojima se ne dira opi interes, niti interes druge osobe, rjeenje smije
biti sastavljeno samo od izreke u obliku zabiljeke na spisu, a u stvarima u kojima je rije
o poduzimanju iznimno hitnih mjera radi osiguranja javnog mira i sigurnosti ili radi
otklanjanja neposredne opasnosti za ivot ili zdravlje ljudi ili za imovinu, dakle kada je u
pitanju kvalificirani opi interes, nadleno tijelo je ovlateno donijeti rjeenje i usmeno.
Postoje jo 3 sluaja kvalificiranog opeg interesa:
a) protiv pravomonog rjeenja donijetog u upravnoj stvari u kojoj voenje upravnog
spora nije doputenim, a sudska zatita nije ni izvan upravnog spora osigurana,
nadleni dravni odvjetnik je ovlaten podignuti zahtjev za zatitu zakonitosti ako
smatra da je rjeenjem povrijeen zakon;
b) doputeno je konano rjeenje u upravnom postupku ponititi, smatrajui da
razlozi za to znae tee vrijeanje opeg interesa, a dokinuti jedino kada se moe
smatrati da je otklanjanje povrede materijalnog zakona od opeg interesa;
c) doputeno je ukinuti u cijelosti ili djelomino rjeenje u sluajevima kada je to
potrebno radi otklanjanja teke i izravne opasnosti za ivot i zdravlje ljudi, javnu
sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, radi otklanjanja poremeaja u
gospodarstvu.

23

U Zakonu o upravnim sporovima se nalaze sljedee odredbe o diskrecijskim ovlastima o

opem (javnom) interesu:
a) nadleni dravni odvjetnik ili drugo zakonom odreeno tijelo ovlateni su pokrenuti
upravni spor kada je upravnim aktom povrijeen zakon u korist pojedinca ili
organizacije ili jedinice lokalne samouprave ili dr. pravne osobe;
b) nema nepravilne primjene propisa kada je nadleno tijelo, u skladu sa svrhom radi
koje mu je ovlast dana, rjeavalo po slobodnoj ocjeni;
c) tuba u upravnom sporu smije imati odgodnu snagu samo onda kada to nije
protivno opem interesu;
d) nadleni dravni odvjetnik ovlaten je protiv sudske odluke podnijeti zahtjev za
zatitu zakonitosti kada smatra da je takvom odlukom povrijeen zakon, drugi
propis ili opi akt;
e) na nitetnost upravnog akta sud je duan paziti po slubenoj dunosti.

Uzevi u obzir ova dva zakona, bitne su ove 4 pretpostavke:

1. da stanoviti propis, ne nuno zakon, odreuje vrstu upravnih stvari u kojima
se smije vriti diskrecijska ovlast, npr. stvarima koje se odnose na stjecanje
hrv. dravljanstva s naslova priroenja;
2. da iz zakona ili dr. propisa proizlazi da se daje diskrecijska ovlast za
rjeavanje nekih stvari;
3. da se odluka u odnosnoj stvari mora kretati u granicama ovlasti te da se ta
ovlast ne smije prekoraiti;
4. da rjeenje mora biti u skladu sa svrhom radi koje je ovlast dana.
Upravni nadzor vrenja diskr.ovlasti se kree unutar ustoja upr-izvrne vlasti i ne mora
biti, iako u velikom br. sluajeva jeste, vezano za izjavljivanje redovitih ili izvanrednih
pravnih lijekova.
Politiki obziri su uvijek diskrecijski, arbitrarni.
Upravni sudac je ovlaten prosuivati granice diskrecijske ovlasti dokle ta ovlast see
formativno i normativno, ali ne in abstracto ve in concreto. Upravni sudac takoer je
ovlaten raspravljati i o svrsi diskrecijske ovlasti, to e rei da li je u konkretnoj stvari
uistinu obuhvaena svrha koju pravni propis sankcionira.
Po P.Alexeeffu, diskrecijska ovlast je onaj dio djelatnosti javnih vlasti koji nije vezan s
pravilima prava: pravo ne moe predviati sve pojavnosti ivota u svim detaljima. Otuda
izvjesne praznine unutar kojih se volja dravnih tijela kree slobodno.
On smatra da se u suvremenom franc.javnom pravu sve vie ograniavaju diskr.ovlasti.
Meu postojeim zakonicima, vicarski Graanski zakonik je prvi koji je otvoreno sucu
priznao diskr.ovlast.
Izvori diskrecijske ovlasti su dvovrsni:
a) izvjesno pravilo prava je najee apstraktno, ono ne odreuje unaprijed rjeenje
nekog konkretnog pitanja, samo ukazuje na izvjestan i openit nain na
ogranienja za jedno takvo rjeenje;
b) neko konkretno pitanje koje nije predvieno pozitivnim pravnim pravilom ipak
iziskuje svoje rjeenje; javno nadletvo u takvom sluaju mora samo paziti da ne
djeluje suprotno pravu.
Treba razlikovati diskrecijsku ovlast s jedne strane i interpretaciju s druge. Vrei svoju
diskrecijsku ovlast sudac istie vlastitu volju, svoje osobno ocjenjivanje, a interpretacija
znai primjena zakona od strane suca.
Upravno pravo u svom razvoju pokazuje zamjetnu tendenciju prema razvijanju postupovih
oblika, to uveliko doprinosi suavanju diskrecijske ovlasti na strani uprave.

24

Sudstvo i uprava
Montesquie prvi razvija koncepciju o 3 razliite dravne funkcije: zakonodavna, upravnoizvrna i sudska.
Jedno od shvaanja o razlikovanju sudstva od uprave se sastoji u naglaavanju naela o
sudskoj neovisnosti i samostalnosti, tj. o neodgovornosti suca za miljenje koje izrazi u
izricanju presude, dok bi nasuprot tome, uprava bila podreena tijelima vrhovne vlasti a
sam upravni slubenik vezan s obvezatnim napucima koje izdaju hijerarhijski vii od
njega.
Uprava i sudstvo su vezani ne samo u pitanjima nadziranja sudskog, ve i u dr. pitanjima,
kao to su:
a) uzajamno priznavanje akata i utvrenja, to znai i
b) oitovanje autonomije i meusobne vezanosti, i
c) ustrojavanje njihove uzajamne pomoi.
Hrvatsko pravo polazi od naela da se upravi ne smije dopustiti da bude sucem u vlastitoj
stvari. Nadzor nad pojedinanim upravnim aktima moe biti povjeren:
a) redovitim sudovima anglo-saxonski model izveden iz koncepcije o common law;
b) upravnim sudovima uspostavljenim izvan ustrojstva sudske vlasti francuski
model Dravno vijee;
c) zasebni ali unutar sudskog ustrojstva uspostavljeni upravni sudovi njemaki
model, mogao bi se smatrati i hrvatskim modelom, s tim to se u hrv. ustrojstvu o
nekim pravnim lijekovima protiv odluka Upravnog suda odluuje ili od strane
Vrhovnog suda povodom zahtjeva za zatitu zakonitosti od strane dravnog
odvjetnika ili od strane Ustavnog suda povodom ustavne tube;
d) redovitim sudovima ali tako da se u njima ustroje zasebna vijea nadlena za
suenje u upravnim postupcima.
Od vanosti za sudski nadzor nad vrenjem upravno-izvrne vlasti su ova pitanja:
a) kolika je nadlenost suda i
b) kakva mu se ovlatenja priznaju.
Za a) su poznata 2 sustava za odreivanje sudske nadlenosti:
1. sustav ope zaporke (clausula generalis) voenje upravnog spora
doputeno je u svim stvarima osim onim koje bi posebnim zakonom bile
iskljuene (numeratio negativa);
2. sustav atribucije voenje upravnog spora je doputeno samo u stvarima
za koje se to izrijekom odredi (enumeratio positiva) .
-

hrv. pravo utvruje sustav ope zaporke uz neg. pobrojavanje, s tim to ne postoje
akti ili radnje koji bi izmicali nadzoru sudske vlasti;
ustaljivanje Upravnog suda specijaliziranog za upr.sporove;
primjena sustava atribucije moe doi u obzir samo za naroite vrste upr.sporova.

Najodreenji sustav meusobne povezanosti sudstva i uprave je onaj koji pretpostavlja da

je pravomonost propisana kao naelo, s tim to se onda odstupanja od tog naela
moraju izriito zakonom predvidjeti.
Uzajamna povezanost tijela sudske i upravno-izvrne vlasti se izraava ponajvie
praktino, u sluajevima kada sudski ili upravni akt ulazi parcijalno ili inicijalno u
odluivanje tih tijela, tako da pravni akt jednog tijela mora nuno biti popraen aktom
drugog tijela. Npr. kada sud proglaava nestalu osobu umrlom, a ta je osoba bila jedinim
zakonskim zastupnikom neke malodobne osobe, nadleno tijelo mora (centar za socijalnu
skrb) postaviti drugog zakonskog zastupnika, a matiar to mora provesti u dravnim
maticama.

25

Meusobna vezanost odnosnih tijela za akte moe se smatrati pravilom, a nevezanost

iznimkom koja da bi uope vaila mora biti propisana zakonom, a postoje sluajevi kada je
takva vezanost za akte i naelno ograniena. To su sluajevi vezanosti za presudu za
kazneno djelo vezanost je propisana samo za sluaj kad je okrivljenik proglaen krivim.
Doputeno je dokazivati da javna isprava ne potjee od onog tko je u njoj naznaen kao
izdava, te da isprava nije propisno sastavljena, kao i da injenice koje se u njoj potvruju
nisu tono utvrene, ako zakonom nije to drugo odreeno.
Uzajamna suradnja sudova i upravno-izvrnih tijela vlasti ima svoju granicu u zabrani
izravnog utjecaja jednih tijela na druge, osim ako ustav ili zakon izrijekom ne bi to drugo
odredili.
Dravna uprava mora biti u funkciji kako izvrne vlasti, tako i sudske i zakonodavne.
Slino vai i za javne slube.
Posve je drukija stvar kod obveze pruanja uzajamne pomoi u sluajevima kada se
nadleno tijelo pred kojim je ve u tijeku kakav postupak (tijelo molitelj) obraa drugom
tijelu (zamoljenom tijelu) sa zahtjevom da umjesto njega obavi postupovnu radnju, pri
emu stoji obveza zamoljenog tijela da u opim granicama svojih obveza i ovlatenja
udovolji tom zahtjevu. To je openito sluaj s pruanjem pravne pomoi kao jednim od
sluajeva ogranienog micanja nadlenosti, kojeg treba razlikovati od povjeravanja
(delegatio) jer se u prethodnom sluaju ne smije prenijeti ovlast za pokretanje postupka i
odluivanje o stvari.
Ba zbog toga to rekvizicija ukljuuje micanje nadlenosti pojavljuju se 2 pravne
posljedice:
a) pruanje takve pomoi ne djeluje vie samo u unutarnjim odnosima, ve i prema
treim osobama, pa e zamoljeno tijelo primjenjivati propise koje bi i inae
primjenjivalo obavljajui poslove iz kruga svoje nadlenosti, npr. saslua li sud
svjedoka u pritvoru, primijenit e propise ZKP-a, rekonstruira li upravno tijelo
situaciju u povodu parnice zbog smetanja posjeda nekretnine koja granii s javnim
putem, primijenit e propise ZUP-a;
b) s motrita obvezatnosti pruanja pravne pomoi postoji znaajna razlika izmeu
tijela sudske vlasti i tijela upravno-izvrne vlasti: dok su tijela sudske vlasti
openito duna traiti pravnu pomo od upravno-izvrnih tijela, dotle su upravnoizvrna tijela ovlatena traiti od sudova pravnu pomo samo u okviru zasebnih
propisa, s tim to su sudovi obvezani jedino na to da upravno-izvrnim tijelima
vlasti dostave predmetne spise i to samo ako se tim ne bi ometalo voenje
sudskog postupka;
c) distinkcija u vezi a) i b) je jo i ta da pravnu pomo pruaju sudovi, dok izvrnoupravna tijela pruaju openitu pomo.
Zamoljeno javno-pravno tijelo nije ovlateno prosuivati sadrajnu utemeljenost zahtjeva
za pruanjem ispomoi, ali je ovlateno ispitati:
a) je li ovlateno postupati u toj stvari te je li drugo tijelo ovlateno traiti pomo;
b) je li obavljanje zamoljene radnje pravno i moralno doputenim i zbiljski moguim;
c) ne skriva li se u postupanju tijela zamoljenja tendencija pruanja ispomoi, to nije
doputeno
d) je li radnja zamoljenja pravno i zbiljski prepoznatljivom.
Praktino razlikovanje uprave i sudstva
Razlikovanje se izvodi po 2 osnove: razlikovanje izmeu sudstva i uprave po osnovi vlasti
(sudske i upravno-izvrne) i razlikovanje po osnovi ustrojstva.
Nezavisnost sudske vlasti se odnosi na sljedee:
a) sudska vlast je samostalna i nezavisna,
b) suci sude iskljuivo na osnovi Ustava i zakona,
c) suce se ne smije pozivati na odgovornost za miljenje izraeno u donoenju sudske
odluke (osim kada bude rije o kaznenom djelu).

26

Takoer, nezavisnost sudaca se dalje odnosi na:

d) suci imaju imunitet u skladu sa zakonom,
e) sudska dunost je stalna te sudac ne smije biti premjeten protiv svoje volje, osim
u sluaju ukidanja ili preustroja suda,
f) suce se imenuje i razrjeuje, kao i o njihovoj stegovnoj odgovornosti odluuje u
posebnom postupku i u posebnim tijelima (Dravno sudbeno vijee).
Kod upravnih tijela bitna je dunost podreenog slubenika pridravati se naputaka i
naloga nadreenog tijela tj. slubenika, pa ak i onda kad smatra da su nalog ili naputak
nezakoniti, protivni pravilima struke ili da bi mogao izazvati veu tetu, osim kad bi
izvrenjem naloga ili naputka poinio kazneno djelo.
Kada smatra da je nalog nezakonit, podreeni slubenik je ovlaten staviti pisanu
primjedbu nadreenom slubeniku, a ponovljeni pisani nalog je duan izvriti i odmah
staviti pisanu primjedbu nadreenom koji je izdao ponovljeni nalog, osim kada bi izvrenje
ponovljenog naloga predstavljalo kazneno djelo u takvom sluaju podreeni slubenik je
duan i ovlaten nalog zadrati od izvrenja i odmah staviti pisanu primjedbu slubeniku
koji je neposredno nadreen onom koji je izdao ponovljeni nalog ili dravnom tijelu
ovlatenom za nadzor kada je takav nalog potpisao elnik dravnog tijela; ako je nalog
potpisao ministar ili dr. elnik sredinjeg tijela dravne uprave, pisana primjedba se alje
Vladi.
Ni najvie tijelo upravno-izvrne vlasti nema onu neovisnost koju ima sudac jer u
konanici podlijee parlamentarnom nadzoru (kojem suci ne podlijeu), ali podlijeu i
sudskom nadzoru.
Jedna drava ne moe biti isto upravna ili isto sudska. Npr. Francuska i Austrija se sve
vie pribliavaju tipu upravne drave, a Engleska tipu sudske drave. Kraljevina Hrvatska i
Slavonija (1848 1918.) je bila blia upravnom tipu, a RH se nastoji to vie pribliiti
sudskom tipu.
Sukob o nadlenosti i prethodno pitanje
Postoje 2 modela za rjeavanje sukoba nadl. u evr.dravama:
1. a) se sastoji u ustrojavanju zasebnog tijela za rjeavanje sukoba nadl. Francuska
sudite za sukobe o nadl.
b) kada se ustavnom sudu povjeri nadl.
2. germanski model se sastoji u tome da se nadl. daje najviem sudu u dravi, po
ustavnom naelu da sudovi sami odluuju o svojoj nadl.
U odnosima sudstva i uprave vlada naelo autonomnosti i uzajamne pravne vezanosti.
Ustavni sud odluuje o sukobima nadlenosti izmeu zakonodavne, izvrne i sudske vlasti.
Kada javno-pravno tijelo koje neto rjeava eli, da bi odluilo o stvari iz svoje
nadlenosti, zauzeti stav o pitanju ije rjeavanje pripada drugom tijelu vlasti, za njega
takvo pitanje postaje prejudicijelnim, incidentalnim. Meutim, ako je ono drugo tijelo
takvo pitanje ve rijeilo, ne moe se postaviti problem prethodnog pitanja, ve jedan
drugi problem, koji se odnosi na meusobnu vezanost sudstva i uprave s pravomonim
odlukama.
Kod nas je parnini sud vezan samo pravomonom presudom kojom je optueni proglaen
krivim, i ne postoji, osim ako zasebni zakoni ne bi to drugo naredili, nijedno pravno
pitanje iz nadlenosti tijela upravno-izvrne vlasti koje sud ne bi smio kao prethodno
pitanje rjeavati.
Suprotno tome, postoje stvari koje su zabranjene da ih tijela upravno-izvrne vlasti
rjeavaju kao prethodno pitanje, uz to to im se namee i obveza da prekine s postupkom
sve do trenutka dok nadleni sud ne rijei to pitanje. Rije je o ovim stvarima:
a) postojanje kaznenog djela;
b) postojanje braka;
c) utvrivanje oinstva i majinstva.

27

Kod b) i c) zabrane su apsolutne, a kod a) relativna, to znai da dotino upravno-izvrno

tijelo smije i to pitanje rijeiti u sluajevima kada gonjenje vie nije mogue ili doputeno.
Odluka u prethodnom pitanju ima pravnog uinka samo i jedino u pravnoj stvari u kojoj je
o odnosnom pitanju kao prethodnom odlueno. Odluka o prethodnom pitanju je, dakle,
samo podloga za rjeavanje glavne stvari, takva odluka ne spada u izreku ve u razloge /
obrazloenje upravnog akta, ne stjee kakvou pravomonosti.
Pravni problemi se mogu pojaviti kad nadleno tijelo rijei kasnije kao glavno ono pitanje
o kojemu je tijelo druge vlasti ranije rjeavalo kao o prethodnom pitanju. Odluka
nadlenog tijela da ono ranije prethodno pitanje rijei kao glavno moe:
a) biti sadrajno istovjetno odluci quasi-nadlenog tijela koje je o njemu rjeavalo kao
o prethodnom pitanju;
b) biti sadrajno razliita. U tom sluaju odluka o prethodnom pitanju nije vie
pravilna, a postala je pravomona. Pravni lijek u vezi s tim je obnova upravnog
postupka.
Za obnovu postupka, u parninom postupku vai objektivni rok od 5 god. od dana od kada
je odluka postala pravomonom, a unutar upravnog postupka nema objektivnog roka; to
se tie subjektivnog roka, za stranku u parninom postupku vai rok od 30 dana, dok za
stranku u upravnom postupku vai rok od mjesec dana. Svi ti rokovi su vezani za razloge
pravne sigurnosti i naelo pravomonosti, kako se ne bi neogranieno mogle preispitivati
ranije pogrene ali pravomone odluke vezano za rjeavanje prethodnog pitanja.
Parnini se postupak obnove postupka pokree samo po prijedlogu stranke, dok se
upravni postupak pokree samo po slubenoj dunosti.
Vie razloga moe biti uzrokom da tijelo koje je nadleno za samu stvar ali je quasinadleno za prethodno pitanje samo to pitanje rijei, kao to su:
1) Pravne smetnje, dakle sluajevi u kojima pokretanje postupka ovisi o
zahtjevima stranke, a stranka u roku kojeg joj je odredilo upravno-izvrno
tijelo ne podnese zahtjev jer nije imala interesa ili je odustala od zahtjeva.
Takoer, ima sluajeva kad ni sudovi sami nee htjeti rjeavati prethodno
pitanje, i tada je sud ovlaten zahtijevati od upravno-izvrnog tijela
pokretanje postupka jer je to presumptio iuris et de iure postoji opi
interes da se postupak pokrene;
2) Problem rjeavanja ili nerjeavanja prethodnog pitanja se moe razmotriti i
s obzirom na okolnosti situacije. Jednu od okolnosti moe predstavljati i
zakonska obveza upravno-izvrnog tijela vlasti da rjeava stvar u kratkim
rokovima. Sudska vlast je u povoljnijem poloaju jer za sudove ne postoje
rokovi unutar kojih bi se stvar trebala rjeavati, ak ni kad su u pitanju hitni
sporovi, tako da upravno-izvrno tijelo esto nee biti u prilici da eka na
sudsku odluku o prethodnom pitanju te e to pitanje samo rijeiti.
Srazmjernost, dobra vjera i povjerenje
Naelo srazmjernosti je u svezi s odmjeravanjem sredstava koje rabi zakonodavac ili
uprava u legitimne svrhe. To naelo izraava pravno-politiki zahtjev da se kanalizira
sloboda procjenjivanja, odnosno diskrecijska ovlast. Ono iziskuje od zakonodavca da
upravi prepusti izvjesnu slobodu vrenja diskrecijske ovlasti, tako da bi mogla mjere koje
poduzima prilagoditi pojedinanim sluajevima.
To naelo ukljuuje i 3 pravila:
a) pravilo o sposobnosti izabrano sredstvo mora biti svojstveno za postizanje
konkretne svrhe, npr. ne bi se smjelo odbiti pristup u kolu za obrazovanje
planinskih vodia pristupniku uz obrazloenje da je bio kanjen za uvredu jer takav
motiv nema nikakve veze sa svrhom izobrazbe;
b) pravilo o prijekoj potrebi iziskuje da izmeu nekoliko sredstava bude izabrano
ono koje najmanje vrijea privatne interese. Npr. ne dopustiti druge nadgrobne

28

spomenike osim krieva iz razloga koji se tiu pristalosti groblja znai vrijeati
naelo srazmjernosti;
c) pravilo o javno-interesnoj uravnoteenosti stavlja na vagu teinu uinaka mjera
koje su izabrane za konkretnu situaciju i rezultat izraunat unaprijed s motrita
javnog interesa. Npr. zbog toga to bi pobjegao iz kaznionice, moe se nekom
osueniku nametnuti mjera iji bi troak dosezao 10 miliona kuna. Ne vrednuje se
sam javni interes, ve se odreuje vanost mjera u njihovom ostvarenju. Ovo
pravilo ograniuje izbor upr. sankcija, npr. iskljuenje od zdravstvene zatite zbog
neisplaenih doprinosa.
Ovo naelo se izvodi iz temeljnih vrednosta ustavnog poretka; nuno nadopunjuje opi
interes.
Nadleno javno-pravno tijelo ne moe odbiti primijeniti zakon, ak i kada bi neka mjera
ispala nesrazmjernom jer bi to derogiralo normu. Dakle, naelo srazmjernosti nije
apsolutni lijek.
Naelo srazmjernosti nalazi svoju primjenu u podruju uivanja javnih sloboda
ogranienje mjera policije, prinudno izvrenje obveza javnog prava, uporaba izravne
prinude (posebno oruja od strane policije), izricanje upravnih sankcija (npr. oduzimanje
vozake dozvole, ovlatenja za obavljanje odvjetnike prakse), u podruju upravljanja
javnim slubama. Npr. odbijanje upisa na sveuilite ili u kolu iz razloga ranije
osuivanosti, ogranienje pristupa kupalitu u funkciji prebivalita; posebno numerus
clausus u upisivanju na sveuilite moe biti uveden samo ako se drugim sredstvima ne
moe osigurati prikladno istraivanje i nastava.
Ovo naelo ne oblikuje samo po sebi temelj prava; ono samo odreuje uvjete pod kojima
se neko pravo smije ograniavati. Povreda tog naela konstituira razlog za ispitivanje
utemeljenosti pravnog lijeka, ali ne daje i ovlatenje na izricanje pravnog lijeka.
Smatra se da je odreena osoba u dobroj vjeri kada je u vrenju pravnih ina uvjerena da
postupa poteno i u skladu s pravnim poretkom ili da barem nije svjesna pravne i moralne
nedoputenosti svojih postupaka. Naelo dobre vjere primjenjuje se samo ako se javnopravno tijelo umijealo nekim inom ili propustom u konkretnu situaciju i s obzirom na
odreene osobe.
U svezi s netonim obavijestima javno-pravnog tijela, razlikuju se 3 niza uvjeta:
a) prvi niz uvjeta odnosi se na javno-pravno tijelo koje je bilo nadleno dati odreenu
obavijest;
b) drugi niz uvjeta se odnosi na samu netonu obavijest. Neko nepotpuno
obavjetenje konstituira odgovor koji obvezuje javno-pravno tijelo; isto tako,
propust da se upravljeniku da obavijest, ako je to bila dunost odreenog tijela.
Takoer, javno-pravno tijelo ima pravo ograditi se od nekog pitanja, jer ne mora po
slubenoj dunosti ispitivati sve mogue i nemogue okolnosti; ali opet, u tom
sluaju bi trebalo ukazati na potrebu da se pitanje preoblikuje kada je neodreeno
ili nespretno postavljeno;
c) trei niz uvjeta se odnosi na upravljenika. Niti od njega niti od njegovog
predstavnika se ne bi smjelo oekivati da budu u stanju prepoznati greku, dok se
za odvjetnike smatra da poznaju pravo te si ne mogu dopustiti da isteknu
prekluzivni rokovi, rokovi za pravne lijekove
Iz naela dobre vjere izvodi se i zabrana zlouporabe prava i izigravanja zakona. Radi se o
zlouporabi prava kada netko eli ostvariti neko svoje subjektivno pravo samo s ciljem da
drugom nanese tetu. Npr. onaj koji opetovano koristi u nekom postupku sve pravne
puteve, bez ikakvog interesa ili rauna da e dobiti neku korist od te stvari, ve samo u
pukoj namjeri da optereti razne instancije.
O zaobilaenju zakona se radi kada se koristi doputeno sredstvo radi postizanja
zabranjenog rezultata. Npr. gostioniar povue obrtnicu na svoj zahtjev, a njegova
supruga pribavlja za sebe istu obrtnicu da bi koristila istu gostionu, dok zapravo njen
suprug je taj koji e i dalje biti gazda, to je izigravanje zakona.

29

Naelo povjerenja redovito se koristi za interpretaciju ugovora upravnog prava, npr.

ugovora o koncesiji. Takoer, ono obvezuje javno-pravno tijelo da obavijesti upravljenika o
njegovim pravima. Ovo naelo ne podjeljuje samo po sebi neko pravo; ono slui sudskoj
vlasti da u nadziranju akata javno-pravnih tijela interpretira neki odnos ili situaciju koje su
prethodno postojale, to joj daje prigodu da kao i kod dobre vjere modificira neku
subj.pravnu situaciju.
Upravno pravo naredbe
Naredbe se dijele na ustavne naredbe i na naredbe po naroitom ovlatenju.
Naredba = podzakonski ope-normativni akt.
Razlika izmeu zakona i naredbe ne poiva na sadrajnoj (materijalnoj) ve na formalnoj
podlozi: zakon je akt koji potjee od zakonodavnog tijela, a naredbu izdaje upravnoizvrna vlast.
Raznolikost upravnih funkcija se vidi u osebujnostima pravno-formalnih oblika koji se
kreu od upravnog akta kao akta donijetog u pojedinanoj stvari pa do naredbe kao
openitog i apstraktnog pravila za stvari predviene unaprijed za neodreeni broj
sluajeva. Za razliku od zakona i naredbe, naredba i upravni akt se razlikuju vezano za
materijalno sadrajnu podlogu.
Upr.akt odreuje konkretnog adresata, a naredba apstraktnog.
Puno je lake razlikovati naredbu od zakona nego od upravnog akta. Naredba se s
upravnim aktom podudara u tome to ih donosi tijelo upravno-izvrne vlasti, a sa
zakonom samo po svojoj openitoj i apstraktnoj naravi. S obzirom na pojmovnu odrednicu
upravnog akta a ta je da se odnosi na upravnu stvar koja je osebujna i pojedinana, ne
moe se ni zamisliti postojanje individualne naredbe.
Za nadlenost izdavanja naredbi vae pravila ope normativnog ureivanja, dok za
izdavanje upravnih akata vae posebni propisi. Tijelo ovlateno za izdavanje naredbe ne
smije, osim ako ne bi na donoenje pojedinanih akata bilo izrijekom ovlateno, od sluaja
do sluaja donositi upravne akte umjesto naredaba. S naredbom se promie naelo
jednakosti jer vai isto za sve sluajeve.
Ne mora se uvijek poklapati tijelo upravno-izvrne vlasti koje je ovlateno na izdavanje
naredbi (a u znaajnom broju sluajeva se i ne poklapa) s tijelom koje je ovlateno
donositi upravne akte.
Slinost zakona i naredbe je u tome to su oboje izvorima upravnog prava.
Ustavni sud ima ovlast neustavni zakon jedino dokinuti, ne i ponititi, dok neustavnu
(nezakonitu) naredbu smije i ponititi.
Naredba kao ope-normativni akt upravno-izvrne vlasti neizostavno pretpostavlja da se
zbog naela o odvajanju vlasti javnu vlast tako ustrojilo da i upr.-izvrna vlast raspolae sa
samostalnim ovlastima i odgovornostima.
Naredbu treba razlikovati od openitog naputka. Openiti naputak je opa odredba koju
vie tijelo upravno-izvrne vlasti upuuje niima. Umjesto da za svaki pojedini sluaj
iznova izdaje nalog ili naputak, moe ga tijelo u-i. vlasti unaprijed izdati za neodreeni
broj sluajeva.
Izmeu ureivanja pomou naredba i naloga postoji dvostruka razlika:
1. naredba je openito i apstraktno ureivanje, a nalog konkretno i individualno;
2. naredba znai normativno ureivanje, dok nalog vee samo nie tijelo vlasti naspram
vieg.
Naredba stvara jedno javno pravilo, a naputak samo i jedino unutarnje pravilo (kako kae
Carre de Malberg).

30

Izmeu pravnog ureenja naredbe i openitog naputka postoje velike razlike:

1) ovlast za izdavanje openitog naputka ima isti korijen kao i ona za izdavanje
naloga, takva ovlast proizlazi iz hijerarhijske nadreenosti i podreenosti tijela u-i.
vlasti. Dok je krug tijela javne vlasti koja su ovlatena izdavati naredbe ogranien,
dotle je krug tijela javne vlasti koja su ovlatena izdavati openite naputke irok;
2) openiti naputak je pravovaljan samo ako ne proturjei pravnoj normi (ukljuujui
tu i naredbu); naredbom se smije naputak dokidati a obratno nije doputeno;
kasniji openiti naputak smije dokidati raniji, s tim to nalog ima prednost pred
openitim naputkom, ali ne i pred naredbom;
3) za naredbu je obvezno javno objavljivanje, to nije sluaj za openiti naputak;
4) najvea razlika izmeu openitog naputka i naredbe je sudski nadzor. Zbog naela
iura novit curia sud mora uzeti u obzir naredbu, ali ne i openiti naputak. Upravni
akt je nezakonit ne samo onda kad je povrijeen zakon, ve i kada je povrijeena
ona naredba koja je zakonita. Suprotno tome, openiti naputak nema nikakog
pravnog znaaja za upravni akt.
Po formalnom naelu naredba je akt u-i.vlasti, a po materijalnom naredba je vrsta
objektivnog pravnog pravila i prema tome je pravni izvor.
Postoji zakonska naredba.
Upravno-izvrno tijelo nekada vri vlast prije svega donoenjem naredbi a da za to ne
treba od zakonodavnog tijela traiti posebno zakonsko ovlatenje, to znai da je ono ve
samim ustavom ovlateno na izdavanje naredaba ustavne ili spontane naredbe.
One se klasificiraju na NESAMOSTALNE koje je u-i. vlast ovlatena izdavati samo radi
primjene zakona i SAMOSTALNE koje izdaje zato to je ovlatena odreenu materiju
samostalno ureivati.
Samostalne naredbe se dalje mogu podijeliti na:
a) one kojima je naredbodavac ovlaten samo poetno urediti neku materiju;
b) one kojima je naredbodavac ovlaten i pojedine zakonske odredbe mijenjati, pa i
suspendirati pojedine ustavne odredbe.
Nesamostalne ustavne naredbe smiju ii samo INTRA LEGEM, a samostalne I PRAETER
LEGEM pa I CONTRA LEGEM.
U dravama u kojima je zakonodavna vlast vezana za narodno predstavnitvo smatra se
da su samo nesamostalne ustavne naredbe poeljne.
U RH donoenje nesamostalnih ustavnih naredbi je doputeno openito Vladi RH koja
provodi zakone i druge odluke Sabora i donosi uredbe za izvrenje zakona, vodi unutarnju
i vanjsku politiku, usmjerava i nadzire rad dravne uprave, kao i djelovanje i razvitak
drutvenih slubi.
Ovlast za donoenje samostalnih ustavnih naredbi pripada Predsjedniku, ali tako da ih:
a) za sluaj ratnog stanja smije donositi samo u okviru ovlasti koje je dobio od
Sabora, a ako Sabor nije u zasjedanju, onda samostalno za sva pitanja koje iziskuje
ratno stanje,
b) za sluaj neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti drave samo na
prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis.
Smatra se da se moraju koristiti 2 razliita kriterija za razumijevanje naredbe kao tipinog
akta upr-izvrne vlasti:
1) da li izdavanje naredbi ima ili nema znaenje poremeaja ustavom
utvrene nadlenosti izmeu zakonodavne I u-i. vlasti,
2) hijerarhijski rang onih propisa iz kojih proizlazi ovlast za izdavanje naredbi.
Takoer se razlikuju naredbe koje nadopunjuju zakon i naredbe koje nadomjeuju zakon.
U oba sluaja rije je o uredbama za izvrenje zakona.
Hrvatski Sabor moe na najvie godinu dana ovlastiti Vladu da svojim uredbama ureuje
pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim takvih koji se odnose na:

31

a)
b)
c)
d)

razradu ustavom utvrenih sloboda i prava,

nacionalna prava,
izborni sustav,
ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela i tijela lokalne samouprave.

Donoenje naredbi po osobitom ovlatenju od strane u-i. vlasti predstavlja jedan od

poremeaja nadlenosti izmeu zakonodavne i u-i. vlasti. Rije je o poremeaju koji
ustavom utvrenu nadlenost zakonodavnog tijela pomie u korist u-i. tijela i to na nain
da zakonodavno tijelo dodjeljuje u-i. tijelu ovlast da donese naredbu umjesto zakona
kojom e u-i. vlast urediti neku stvar koju ustav iskljuivo pridrava za zakonodavca.
S obzirom na ustavnu dopustivost takvog poremeaja razlikuju se 3 sluaja:
1. kada ustav izrijekom doputa odreenu ovlast,
2. kada ustav izrijekom zabranjuje odreenu ovlast,
3. kada ustav ne daje jasno tumaenje o prethodnom.
Hrvatski Ustav pripada u 1. skupinu, ali postoje i odreena ogranienja:
a) odredilo se da se takva ovlast smije dodijeliti samo za ureenje pojedinih pitanja,
b) propisalo se nijeno pobrojavanje za pitanja za koja Sabor ne moe dodijeliti takvu
ovlast,
c) naredilo se da se takva ovlast moe donijeti samo zakonom, ne i nekim drugim
propisom.
Naredbu po osobitoj ovlasti se ne smije donijeti prije nego to zakon koji dodjeljuje tu
ovlast stupi na snagu. Zatim, ako se zakonom odreuje rok za donoenje, naredba se
mora donijeti u tom roku. Kada nikakav rok nije propisan, vlast bira po vlastitoj prosudbi
vrijeme kada e donijeti neku naredbu. Kada pak rok kojeg zakon odreuje ili rok o ijem
se trajanju moe zakljuiti po naravi okolnosti istekne, naredbu se ne smije vie donositi,
s tim to u ureenju naredbi po osobitoj ovlasti u kojima je obvezatno i naknadno
potvrivanje ne bi bilo iskljueno da zakonodavac potvrdi i zakanjelu naredbu, ako ustav
to izrijekom ne iskljuuje.
Po hrvatskom Ustavu, krajnji rok tijekom kojeg se smije iskoristiti mogunost za donoenje
naredbi po osobitoj ovlasti iznosi godinu dana od dana kada se ovlast dodijelila, ali nije
iskljueno ni da Sabor ne odredi osobiti rok u kojem bi Vlada bila duna donijeti naredbu.
Bilo bi ustavno doputeno i to da Sabor potvrdi i onu naredbu koju bi Vlada donijela izvan
roka, kao i naredbu koju bi Vlada donijela neovisno o tome da li je odnosno ovlatenje
uope i bilo dodijeljeno.
Ustavne naredbe I samostalne I nesamostalne postoji trajnost ovlasti na donoenje
naredbi, dok su naredbe po osobitoj ovlasti ogranienog vijeka trajanja. Po hrv. Ustavu
nema ust.obveze da se naredba podnese na potvrdu Saboru, osim ako to zakon izriito ne
zahtijeva.
Policijske naredbe - Policija je izraaj unutarnjeg drutvenog reda kao takvog i po svom
podrijetlu je blia pravosuu nego vojsci.
U suvremeno doba, unutar policije se odvija proces unutarnjeg preustroja u okviru kojeg
dolazi do izdvajanja poglavito: poslova zatite ustavnog poretka u zasebnu politiku
policiju koja se bavi unutarnjim protivnicima, te protuobavjetajnu slubu za djelovanje
prema vanjskim protivnicima. Daljnja specijalizacija policije se odnosi na ustroj policijskih
jedinica za borbu protiv terorizma, za nadzor javnog prometa, za suzbijanje asocijalnih
djela kao to su uivanje droge i alkoholizam, prostitucija, zaputanje malodobnika, zatim
protupoarne jedinice i jedinice civilne zatite, itd.
Podloga za odreivanje funkcija policije je utvrenje pojma javnog reda i poretka: zatita
javnog reda i poretka, suzbijanje djelovanja onih koji ga narue, predostronost da se ne
naruava javni red i poredak,...
to je jaa napetost meu pojedinih drutvenih grupa, to je jaa uloga i znaenje policije.

32

3 su razloga koji doprinose irenju policije i njenog djelovanja:

1) konsolidacija sredinje dravne uprave, to se prije svega odnosi
na urede i nadletva unutarnje uprave, vojske i financija,
2) opi porast djelotvornosti, upravljanja, ali i apsolutni porast broja i
opsega upravnih ustrojstava,
3) demonstracijski uinak, tj. uzoriti primjeri drugih zemalja, kao
i preuzimanje raznih obveza na meunarodnoj razini, koje
popratno iziskuje preustroj policije.
Policijske funkcije: a)funkcija zatite ustavnog poretka i b)funkcija javne sigurnosti.
Pod
-

a) bi pripadalo:
istraivanje i suzbijanje te spreavanje politikih kaznenih djela,
protuobavjetajna sluba,
nadzor udruivanja i politikog ustrojstva.

Pod
-

b) bi pripadalo:
nadzor javnog okupljanja,
nadzor tijekom iznimnih prilika,
osiguranje stranih i domaih politikih dunosnika i dr. slubenih osoba,
nadzor kretanja preko dravne granice.

Policijske funkcije zatite javne sigurnosti obuhvaale bi:

a) suzbijanje opeg kriminaliteta, koje ovisi o su-djelatnitvu sudskih
istranih tijela i policije financijske, pravosudne, kao i inspekcijska
tijela, ...
b) spreavanje opeg kriminaliteta, koje obuhvaa razne poslove, od
nadzora na odreenom dijelu dravnog teritorija policijska ophodnja,
preko nadzora nad proizvodnjom i noenjem oruja te nad sredstvima
osiguranja, zatite dravnih upravnih tijela, policija za maloljetnike,
sprjeavanje asocijalnih pojava (prosjaenje i skitnja), suzbijanje droge
i alkoholizma,...
Socijalno-skrbna funkcija policije se nastoji ponekad jae naglasiti, te poslovima socijalnoskrbnog karaktera se smatraju: pomo starim i duevno bolesnim osobama kao i briga o
naputenoj djeci, potraga za nestalim osobama, osiguranje hitne zdravstvene pomoi,
posredovanje u sporu branih drugova / stanodavaca i stanara / trgovaca i kupaca,
davanje obavijesti o raznim javnim slubama i nadzor prometa, voenje istraga o
nesreama, zatita prava pojedinaca da ive slobodno i da se slobodno izraavaju.
Uz te funkcije se mogu spomenuti i neke ope nadzorne funkcije kao:
a) nadzor i ureenje javnog prometa, pomo u sluaju elementarnih nepogoda, kao i
u svim drugim iznimnim stanjima ne-politikog karaktera;
b) mijeanje u izvravanje opih i pojedinanih akata tijela dravne vlasti i dr. tijela s
javnim ovlastima kada je u svrhu izvrenja potrebno primijeniti neposrednu
prinudu;
c) matina sluba tj. voenje oevidnika i dr. upravnih poslova u svezi sa graanskim
stanjima, kao to su primanje i otpust iz dravljanstva,itd. kao i voenje dr.
oevidnika u svezi s pojedinim policijskim funkcijama, kao to su kriminalistiki
oevidnici...
Policijske naredbe mogu biti:
a) akti ope-normativnog karaktera
b) pojedinanog karaktera.
Naredbom openitog i neosobnog karaktera se moe izricati openito zabrana ponaanja
stanovnitvu, zatim se moe uvjetovati odreeno ponaanje s prethodnom dozvolom od
strane policije ili namjeravano ponaanje graana usmjeriti ali samo kad je tako
propisano propisom vieg reda.
Pojedinana naredba obino znai primjenjivanje opih pravila na konkretnu osobu.

33

Policijske nadlenosti su razdijeljene izmeu zakonodavca i upravno-izvrne vlasti, a zatim

u sklopu u-i. vlasti izmeu dravnog poglavara, vlade, ministara i naelnika policijskih
uprava, odnosno drugih policijskih dunosnika.
Policijska vlast pripada naelno Vladi.
Znaajna policijska ovlatenja pripadaju i ministru unutarnjih poslova te ministrima koji su
nadleni za odreene specijalne policije: ministar pravosua (pravosudna policija),
ministar financija (financijska policija), ministar mora, razvitka... (pomorska policija), kao i
nekim policijskim dunosnicima, kao to su naelnici policijskih uprava i zapovjednici
policijskih postaja, te posebno svaki policajac pojedinano, a i dunosnicima sudske vlasti,
kao to su predsjednici upanijskih sudova i ravnatelji kazneno-popravnih ustanova, ali
samo takva policijska ovlatenja koja se kreu unutar njihove specijalne jurisdikcije.
Vezano za policijsko pravo, jedna od njegovih osebujnosti je problem zakonitosti i
diskrecijsko prosuivanje u policijskoj stvari, zatim nadzor od strane suca, te odnos
policije naspram odgovornosti javne vlasti.
Hrvatski Zakon o policiji, kao ni Ustav, ne sadre ope policijsko naelo te na neki nain
taj zakon predstavlja nazadovanje u odnosu na naslijeeni Zakon o unutarnjim poslovima
(1945-1989/1991) koji je imao neto poput opeg naela:uvanjem pravnog poretka i
Ustavom utvrenog dravnog ustrojstva te nepovredivosti dravnog teritorija i
teritorijalne cjelovitosti RH.
Vezano za policijska ogranienja u vrenju javnih sloboda, postoje 2 razl. nadl.:
a) stvari u kojima se smije vriti takva nadl. po ustavnom ili zak. ovlatenju,
b) kod javnih vlasti u stvarima javnih sloboda koje namjeravaju vriti izvjesne
policijske ovlasti (izdavati ope i pojedinane naredbe), vai opa policijska
zaporka.
Jednakost postupanja i zabrana samovoljnosti
Da je zakon izraaj ope volje, znai:
a) da zakon ima pravo zabraniti samo djelovanja koja su kodljiva drutvu,
b) da nitko ne smije biti uznemiravan za svoja miljenja, ak ni religiozna, pod
pretpostavkom da oitovanje takvih miljenja ne remeti javni poredak,
c) da zakon kao izraaj ope volje mora biti isti za sve, bilo da titi ili da kanjava.
Da je javna vlast uspostavljena u interesu svih, a ne u bilo iju pojedinanu korist, znai i
to:
a) da drutvo ima pravo zahtijevati od svakog javnog povjerenika polaganje rauna o
vrenju uprave;
b) da je za odravanje javne vlasti i za trokove uprave potreban opi doprinos; takav
doprinos mora biti raspodijeljen izmeu svih graana, sukladno njihovim
sposobnostima, to znai da se porezni ustroj temelji na naelima jednakosti i
pravednosti;
c) da graani imaju pravo utvrditi, osobno ili preko predstavnika, prijeku potrebu za
javnim doprinosom, usuglasiti se oko toga slobodno, kao i pratiti uporabu javnih
davanja i odrediti njihov iznos, naplaivanje, pokrie i trajanje.
Iz tih postavki proizlazi da opa volja (zakon) mora biti ista za sve, da svi graani imaju
pravo sudjelovati osobno ili preko predstavnika u njenom oblikovanju, kao i to da su svim
graanima jednako dostupna sva javna dostojanstva, mjesta i slube prema njihovoj
sposobnosti. Takoer proizlazi i to da se zajamuje pravo na albu i drugu pravnu zatitu
prava i interesa, sudski nadzor akata dravne uprave i drugih tijela ili pravnih osoba koja
imaju javne ovlasti, kao i da tko god se ogrijei o odredbe Ustava o temeljnim slobodama i
pravima ovjeka i graanina je odgovoran.
Takoer, pravo na dobivanje presude spada u jedno od temeljnih prava ovjeka i
graanina.

34

Vezano za pravni lijek javnog prava, samo onaj koji je povrijeen u nekom pravu ili pravno
zatienom interesu moe se pozvati na nejednakost postupanja. U materijalnom smislu,
moe se zabrana samovoljnosti izvoditi iz izvorinih osnova Ustava. U formalnom smislu,
zabrana samovoljnosti se moe prepoznati kroz naela postupovnih zakona koji, pored
drugog, ureuju i pitanja izjavljivanja redovitih i izvanrednih pravnih lijekova.
Svaki od pravo-zatitnih postupaka se ustrojava oko 3 vane i, s motrita samovoljnosti u
postupanju, kritine veliine. To su: stranke, pravo-zatitni zahtjev i odluivanje / presuda.
Viestruki nadzor upravnog postupka nalazi svoj raison detre u sprjeavanju samovolje
javnih vlasti.
Naelo jednakosti pred zakonom posebno dolazi do izraaja kada zakon da upravi neku
ovlast ili raspon procjenjivanja (diskrecijsku ovlast). Naroito se treba inzistirati na
jednakosti postupanja u dodjeli dozvola za koritenje javnog dobra (koncesije) ili neke dr.
javne stvari, kao i za ustroj politikih priredbi, jer je tu zapravo rije o dodjeljivanju
iznimnih ovlasti dozvola. Jedno od najteih podruja s motrita jednakosti je prostorno
planiranje.
Praxis sudbeni smatra neki akt samovoljnim kada se zanijee presuda u temelju:
samovoljnou se moe kvalificirati svaki akt koji vrijea naela zakonitosti, dobre vjere i
srazmjernosti.
Naelo jednakosti posebno dolazi do izraaja u npr. poreznom pravu.
Zabrana samovoljnosti je tipini pojam za javno pravo. Iz zabrane samovoljnosti ne izvodi
se posljedica s mat. sadrajem; takva zabrana nalae da akt nekog javno-pravnog tijela
ima u sebi samom dostatno opravdanje.
Pravni akt
Upravni akt je autoritativno odluivanje u svrhu izazivanja neposrednog pravnog uinka u
pravima i dunostima fizikih i kolektivnih osoba u pojedinanom sluaju na podruju
upravne djelatnosti (I.Krbek). Iz takve odrednice proizlazilo bi da bi za upravni akt bila
svojstvena ova naela:
a) autoritativnost upravnog akta, to znai da potjee od nositelja javne vlasti;
b) neposredni pravni uinci koji proizlaze iz samog akta i da bez stupanja akta na
snagu takvi uinci ne bi mogli ni nastati;
c) pojedinani sluaj u odreenoj upravnoj stvari;
d) najtee je s upravnom djelatnou koja se izravno povezuje s upravom.
Da je ta definicija vladajua, dokaz je i Zakon o upravnim sporovima koji kae ovo:
Upravni akt je akt kojim tijelo dravne vlasti ili organizacija kojoj je povjereno vrenje
javnih ovlasti, rjeava o odreenom pravu ili obvezi pojedinca ili organizacije u nekoj
upravnoj stvari.
Slinost izmeu upravnog akta i presude: na autoritativan nain ureuju prava i obveze
pojedinaca i pravnih osoba te dr. stranaka u pojedinanim stvarima upravnim i sudskim.
Razlikuju se po tome to se sudskim odlukama nastoji konano presuditi te zato sudske
odluke imaju svojstvo pravorijeka, a upr.odlukama se nastoji rjeavati o pojedinanim
pravima i obvezama po kriteriju iz promicanja vrijednosti drave kao institucije
proizlazeeg opeg interesa.
U mat. smislu zabrana samovoljnosti se moe izvoditi iz Ustava koji kae:da se RH
oblikuje kao vrhovnika i demokratska drava u kojoj se jami ravnopravnost, slobode i
prava... te da je RH jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna drava, te da je
jedna od temeljnih vrednosta ust. poretka i drutvena pravda.
U form. smislu, zabrana samovoljnosti se moe prepoznati kroz naela postupovnih
zakona koji, izmeu ostalog, ureuju i pitanja izjavljivanja redovitih i izvanrednih pr.
lijekova.

35

V. Ivanevi je smatrao da se u upr.aktu razlikuju bitne od nebitnih karakteristika:

a) bitne su: konkretnost, autoritativnost, izravnost pravnih uinaka i donositelj u.a.
koji u vrenju javnih ovlasti djeluju kao dunosnik ili slubenik u ime nadl.tijela;
b) nebitne nam pomau da lake prepoznamo u.a. u pojedinanim upr. sluajevima.
Po Krbeku u odreivanju pojma upr.stvari moraju se kombinirati form. naela po kojima je
bitno ustrojstvo tijela s javnim ovlastima i mat. naela po kojima mora biti rije o
djelatnostima u opem interesu.
S motrita zakonitosti mjerodavno je ono to iskazuje akt, a ne volja koja iza njega stoji.
U svezi vrenja dravnih funkcija i funkcija javne vlasti, javno-pr.tijelima se priznaje ovlast
na jednostrana odluivanja i zbog toga se te ovlasti mogu vriti samo kao slub.dunosti;
dakle, za upr.akt volja slubenika dolazi u obzir samo u smislu vrenja slub.dunosti.
Kao upravna stvar se moe prepoznati samo ona za koju se moe iz cjeline pravnog
poretka zakljuiti da ne pripada ni zakonodavnoj ni sudskoj vlasti, te da je ba povjerena
tijelima u-i. vlasti.
Izmeu 3 teorije koje bi trebale rijeiti nesklad izmeu volje i oitovanja: teorija volje,
teorija oitovanja i teorija povjerenja, teorija upravnog prava se priklonila teoriji
oitovanja ono to je mjerodavno za upravni akt je njegov izvanjski, formalni moment,
naime to da je rije o aktu kojeg u pravno propisanom obliku donosi ovlatena slubena
osoba u vrenju nadlenosti odreenog javno-pravnog tijela.
Teorija volje odluivanje, a upravni akt je odluivanje, uistinu izraava i volju u smislu
kako se takav pojam poznaje u sociologiji i socijalnoj psihologiji, dakle kao akt ili niz akata
pojedinca ili skupine pojedinaca. Upravni se sluaj odreuje kao niz dogaaja koji su
doveli do odluke upravnog slubenika ili grupe upravnih slubenika.
Teorija oitovanja volja upravnog slubenika mora biti izraena na propisani, pravno i
moralno doputeni nain u franc.teoriji, iako je u Code Civile (1806) vaila t.volje.
Teorija povjerenja upravni akt mora biti ne samo zakonit ve i legitiman, to znai da je
njegovo vaenje osigurano prije svega s tim to uiva i koliko uiva javnu vjeru praenu
povjerenjem u pravni poredak. Bez takvog povjerenja nema ni legitimiteta.
Ne obvezuje akt, pa ni upravni, ve zakon posredstvom takvog akta.
Od upravnog akta kao odluke u-i. vlasti treba razlikovati pojedinane akte koji se donose
tijekom upravnog poslovanja akte uprave:
1) Postoje unutarnji i vanjski akti uprave. Unutarnji akti djeluju strogo unutar kruga
adresata koji stoje u radnom, slubenikom ili dr. odnosu s odreenim tijelom, a vanjski
akt djeluje prema treim osobama ili dr. javno-pravnim tijelima.
Dva tipina sluaja donoenja unutarnjih akata uprave:
1. kada ovlatena slubena osoba, elnik javno-pravnog tijela, izdaje
slubeniku pojedinani naputak o tome kako treba postupiti u nekoj stvari;
2. kada tijelo vieg stupnja izdaje tijelu nieg stupnja pojedinani naputak o
tome kako postupiti u odreenoj upravnoj stvari.
Vezano za obveze dunosnika da opozovu neki akt, postoji vana razlika izmeu opoziva
upravnog akta i unutarnjeg akta: dok je elnik ili nadreeni slubenik duan opozvati
samo nezakoniti akt, ovlaten je opozvati i zakoniti i nezakoniti naputak.
2) Takoer razlikujemo formalizirane upravne radnje ili realne akte uprave i upravne akte.
Formalizirane upravne radnje moraju udovoljavati formalnostima kojima je i sam upravni
akt podvrgnut. Rije je obino, ali ne i uvijek, o tehnikim i dr. struno zasnovanim
utvrivanju injenica, koje su usmjerene na donoenje nekog upravnog akta u pravom

36

smislu, npr. nalazi lijenikog povjerenstva o sposobnosti osiguranika za rad, o stupnju

njegova invaliditeta
Nije opravdano formalizirane upravne radnje nazivati nesamostalnim upravnim aktima,
neovisno o tome to ih se uglavnom poduzima u vezi s kakvim upravnim aktom kao
njegovu popratnu okolnost. Okolnost pomou koje e se moi u najveem broju sluajeva
razluiti upravne akte od fomaliziranih upravnih radnji sastoji se u pravnim uincima koje
se polue: ako neki od takvih akata izaziva i pravne uinke, morat e ga se smatrati
istinskim upravnim aktom.
3) Slini su i unutarnjim aktima uprave i formaliziranim upravnim radnjama oni akti
uprave kojima se tumai kakav ve postojei upravni akt ili se daje obavijest o pravnim
injenicama, kao i akti uprave kojima se obavjetava graane i pravne osobe o raznim
pitanjima u svezi s ostvarivanjem prava ili izvravanjem obveza. Sve se te akte treba
smatrati aktima uprave samo u sluaju kada postoji obveza odnosnog javno-pravnog
tijela da tumai, obavjetava, savjetuje.
Javno-pravna tijela imaju openitu dunost:
a) da graanima i pravnim osobama daju podatke, obavijesti i upute, kao i da im
prue strunu pomo u poslovima radi kojih se obraaju tijelima dravne uprave;
b) da svoj rad i poslovanje ustroje tako da graani i pravne osobe mogu na
jednostavan nain ostvarivati svoja Ustavom zajamena prava i zakonom
zatiene interese;
c) da u rjeavanju u upravnim stvarima ne zahtijevaju od stranaka da u postupku
pribavljaju potvrde o injenicama o kojima tijela dravne uprave, tijela jedinica
lokalne samouprave i uprave ili pravne osobe s javnim ovlastima vode slubene
evidencije, ve da ih pribavljaju po slubenoj dunosti;
d) da nadoknauju graanima i pravnim osobama trokove kada neka slubena
radnja nije poduzeta bez njihove krivnje, uz pravo graana i pravnih osoba na
regres prema slubenoj osobi u sluajevima njene zle namjere ili grube nepanje.
4) Posebni su problem akti pozivanja, posebno po tome to nekada mogu poprimiti sva
naela upravnog akta. Pozivom se naziva akt kojim se trai od pravnog subjekta da izvri
neku obvezu, npr. da se javi na regrutaciju, da dijete koje je dozrelo za kolovanje poalje
na lijeniki pregled, Takva pozivanja mogu biti i pojedinana i openita. Ne smiju se
smatrati upravnim aktom sve dok je odaziv pozivu stvar slobodne volje pozvane osobe, te
postaje upravnim aktom kada javno-pravno tijelo alje poziv utvrujui odaziv kao pravnu
obvezu, prijetei i sankcijama za sluaj neodazivanja.
5) Posebni akti uprave su svjedoenja o injenicama, akti ovjere i izdavanje javnih
isprava. Javne knjige su npr. dravne matice, knjige hrv. dravljana, imenik odvjetnika
Ono to je svojstveno za formalizirane upravne radnje je svojstveno i za voenje
oevidnika i javnih i dr. knjiga:
a) takve radnje izvodi autoritativno ono javno-pravno tijelo koje je za to nadleno;
b) za poduzimanje takvih radnji propisuju se esto stroge formalnosti;
c) strogo se propisuju postupci ispravka upisa za koje se smatra da su netono
provedeni, ali ni takve radnje ne izazivaju neposredni pravni uinak.
U vezi s izdavanjem potvrda, bitno je da li se o odreenim injenicama vodi ili ne vodi
slubene oevidnike.
U prvom sluaju rije je o oevidnicima koje odreeno tijelo mora voditi po slubenoj
dunosti. Potvrde koje izdaje nadleno tijelo imaju znaenje javnih isprava.
Potvrde o injenicama o kojima nadleno tijelo ne vodi oevidnik se izdaju samo
zainteresiranoj osobi u zasebnom postupku koji se mora voditi po pravilima opeg
upravnog postupka, i za takve potvrde ne vai premnijeva istinitosti. Nadleno tijelo u
postupku nije vezano takvom potvrdom te mu se priznaje ovlast da odnosnu injenicu
ponovo utvruje.
Jedno od bitnih obiljeja upravnog akta je njegova konkretnost, za razliku od
apstraktnosti. Konkretnou se upravnog akta izraavala opreka naspram pravne norme
kao apstraktnom pravilu ponaanja.

37

Pravne norme mogu biti generalne (kada se odnose na jednu ili vie cjelina pravnih stvari
openito) ili partikularne (kada se odnose samo na koji od dijelova prepoznatljivim po
nekim pojedinostima), tj. univerzalne (kada se odnose na sve jedinice pravne stvari) ili
individualne (kada se odnose na pojedinane pravne stvari).
Vezano za opi upravni postupak:
a) Po ZUP-u tijela upravne vlasti i pravne osobe kojima je povjereno vrenje javnih
ovlasti su duna u upravnoj stvari postupati kada rjeavaju o pravima, obvezama
ili pravnim interesima pojedinca ili pravne osobe;
b) Zasebnim se zakonom smiju ureivati samo pojedina pitanja postupka, dakle neto
to je konkretno;
c) Rjeenje koje je konano u postupku i kojim stranka stekne neko pravo smije se
ponititi, ukinuti ili promijeniti samo u zakonom predvienim sluajevima;
d) Svjedoku se priznaje pravo uskratiti svjedoenje vezano za pojedina pitanja, a
smije biti i osloboen dunosti svjedoenja;
e) Ispravno rjeenje mora sadravati uvod, izreku i obrazloenje;
f) Zakon kae da se izrekom / dispozitivom rjeava o predmetu postupka u cijelosti i
o svim zahtjevima stranaka, osim o onima o kojima nije bilo posebno rijeeno.
U upravno-sudskom zakonu se kae:
a) Pravo na pokretanje upravnog spora ima pojedinac ili pravna osoba kada smatraju
da im je upravnim aktom povrijeeno neko pravo ili osobni interes utemeljen na
zakonu;
b) Upravni akt je akt kojim nadleno tijelo rjeava o izvjesnom pravu ili obvezi
odreenog pojedinca ili organizacije u nekoj upravnoj stvari.
Jedno te isto javno-pravno tijelo moe biti ovlateno donositi akte ope-normativnog
karaktera i rjeavati pojedinane upravne stvari.
Mogue 3 vrste situacija:
1. kada je neko javno-pravno tijelo ovlateno samo donositi propise ali ne
rjeavati pojedinane upravne stvari, npr. vlada, meutim hrvatska Vlada
preko svog Upravnog povjerenstva rjeava i u upravnim stvarima, kao npr.
o pravima bivih politikih zatvorenika;
2. kada je neko javno-pravno tijelo ovlateno samo rjeavati pojedinane
upravne stvari, ali ne i donositi propise, npr. upanijski ured, s tim to je
upanijsko poglavarstvo ovlateno donositi i propise, kada proelnik nekog
up. ureda figurira samo kao lan up. poglavarstva;
3. kada se nekom javno-pravnom tijelu dodijeli ovlast i za donoenje upravnih
akata i za donoenje propisa, npr. ministar.
Jednostranost i autoritet nisu sinonimi; jednostranost znai da pravni uinci u vezi s
upravnim aktom nastaju voljom samo jedne strane donositelja upravnog akta.
Vezano za autoritet kao problem u nauavanju o upr.aktu Jellinek je razvio teoriju da
jedino teorija i praxis o samoobvezivanju drave pomou prava koje je sama donijela
osigurava jednakost graana unutar zahtjeva za pravnou drave.
U javnim slubama se razlikuje normalno osoblje - javni povjerenici s jedne strane, i
pojedinci koji sudjeluju na razne naine u vrenju javnih slubi s druge strane. Unutar
normalnog osoblja se razlikuju oni koji imaju svojstvo javnog slubenika naspram onih
koji nemaju to svojstvo.
Javni slubenici / dunosnici su oni pojedinci kojima je od strane nadlene vlasti dan kakav
stalan poloaj u javnoj slubi, s tim da su postavljeni na neki stupanj hijerarhije kadrova.
Ova odrednica ukljuuje sljedee 3 pretpostavke:
1. dodjeljivanje ovlasti od strane javnog nadletva, to znai da je rije o
javnom povjereniku;
2. obnaanje izvjesnog ali u hijerarhiji stupnjeva razvrstanog poloaja;

38

3. zahtjev stalnosti ili quasi-stalnosti u obnaanju poloaja. to se tie javnih

slubi koje su industrijske i trgovake naravi, svojstvo javnog povjerenika se
priznaje samo ravnateljstvu takvih poduzea.
Javne slubenike krasi nadlenost - pravna sposobnost koja im je dodijeljena da
ispunjavaju odreene akte na odreenom teritoriju, sposobnost koja se ne priznaje
osobno ve po slubenom poloaju.
Kod nas se vie ne kae javni slubenik ve DRAVNI SLUBENIK djelatnici visoke, vie ili
srednje strune spreme u tijelima dravne vlasti, imenovani na poloaje, a koji kao
redovito zanimanje obavljaju poslove iz Ustava i zakonom odreenog djelokruga takvih
tijela dravna sluba.
NAMJETENICI su osobe srednje i nie strune spreme koje rade u dravnim tijelima na
pomono-tehnikim poslovima (poslovi vozaa, grafiara, domara) i ije obavljanje je
potrebno za pravodobno obavljanje poslova iz djelokruga dravnih tijela.
Upravni akt izaziva izravne pravne uinke u nekoj upravnoj stvari.
Kriterij neposrednog pravnog uinka omoguuje da se upr.akt kao akt uprave razlui od
materijalne upr.radnje i od ope-normativnog akta upr-izvrne vlasti.

Vezano za pitanje subjekata prema kojima upravni akt ima neposredni pravni uinak,
mogu se razlikovati 3 vrste subjekata:
1. adresata akta ili stranku kojoj je upravni akt namijenjen;
2. nadleno javno-pravno tijelo koje je donijelo upravni akt i koje je tim aktom
vezano;
3. treu osobu, privatnu ili javnu, kojoj bi izdavanje upravnog akta moglo biti
na tetu.
Pravomoni upravni akt je i obvezatnim, ali svaki upravni akt koji je obvezatan ne mora
biti i pravomonim. Obvezatnost akta znai da ga graani i tijela vlasti imaju potivati sve
dok ga se smatra vaeim.
Dok se poetak vaenja naredbe kao propisa u-i. vlasti vezuje uz trenutak javnog
objavljivanja, dotle se poetak vaenja upravnog akta vezuje uz trenutak kada je
strankama priopen, odnosno dostavljen.
U sluajevima uspostave hitnih mjera radi zatite javnog reda i sigurnosti ili radi
otklanjanja neposredne opasnosti za ivot ili zdravlje ljudi ili za imovinu, akti se mogu
donositi usmeno i oni vezuju nadleno tijelo i stranke od trenutka priopenja.
Upravni akti ne mogu imati retroaktivno djelovanje. Okolnost to deklaratorni upravni akti
djeluju ex tunc, ne znai da takav akt djeluje retroaktivno. Dopustiti da upravni akt djeluje
unatrag bi znailo dopustiti mogunost da se upravnim aktima mijenjaju subjektivne
pravne situacije ili steena prava, to se Ustavom doputa samo za pojedine odredbe
zakona. Dopustiti djelovanje deklaratornog upravnog akta ex tunc znai dopustiti samo
mogunost da se subjektivna pravna situacija utvrdi kao vaea ili nevaea bez obzira
na to od kada traje.
U razdoblju iekivanja da se quasi-odgodne pretpostavke ispune moe doi do toga da
odnosni propis prestane vaiti. Da bi anticipirano (za anticipirani upravni akt) djelovanje
upravnog akta bilo doputeno, potrebno je da ovlast za donoenje takvog akta bude
propisom izrijekom predviena. Kada ta pretpostavka ne bi bila ispunjena, donijeti bi se
upravni akt s anticipiranim djelovanjem trebao smatrati nezakonitim zbog nedoputenosti
svrhe.
Prestanak vaenja akata:

39

a) kada se iskoristi ovlast koja je takvim aktom dodijeljena, odnosno izvrila obveza
koja je aktom nametnuta. Npr. plaanje poreza iji iznos je utvren upravnim
aktom;
b) prestanak vaenja uslijed nastupa raskidnog uvjeta ili istekom raskidnog roka;
c) prestanak vaenja uslijed toga to bi bio stavljen izvan snage od strane nadlenog
tijela, poglavito u povodu rjeavanja po pravnim lijekovima, redovitim ili
izvanrednim.
Upravni akt moe prestati vaiti i na druge naine:
a) prestanak vaenje povodom propasti onog dobra u svezi s kojim se upravnu stvar
bilo odluilo, npr. prestanak vaenja prometne dozvole uslijed propasti vozila na
koje se dozvola odnosila;
b) prestanak povodom smrti osobe kojoj su bile nametnute obveze ili dodijeljena
prava odnosnim aktom, npr. prestanak vaenje dozvole za dranje i noenje oruja
povodom smrti ovlatenika;
c) upravni akt moe prestati i povodom donoenja novog propisa kojim se raniji
stavlja izvan snage.
Za prestanak vaenja upravnog akta moe biti od znaenja i nevrenje ovlasti i odricanje
od prava:
a) upravni akt moe prestati vaiti uslijed nevrenja ovlasti koja se takvim aktom
dodijelila, za to se obino odreuje i odreeni rok, npr. rjeenje o otpustu iz hrv.
dravljanstva stavit e se izvan snage posebnim rjeenjem na zahtjev osobe koja
je ishodila otpust, ako u roku od godine dana od dana kada se rjeenje o otpustu
objavi u NN ne bi stekla dravljanstvo druge zemlje i nastavi ivjeti u RH;
b) upravni akt moe prestati i uslijed odricanja od ovlasti, ako to ne ide na tetu
interesa neke 3. osobe, npr. kada vlasnik zgrade izjavi da odustaje od nadogradnje
za koju je bio ishodio dozvolu.
Problem autoriteta vaenja upravnih akata i njegovo rjeavanje se pojavljuje u:
a) aktima poslovanja za koje se dri da ih se ne bi smjelo smatrati upravnim aktima,
to znai ni aktima koji bi se trebali podvrgavati sudskom nadzoru;
b) upravnom ugovoru posebno se pojavljuje u francuskom pravu;
c) dvostranim pravnim poslovima u koje se po njemakoj teoriji ubrajaju i neki
upravni akti.
Vezano za akte poslovanja, usporeuju se s aktima vlasti. Tu je koncepciju prihvatila
franc. sudska praksa uz praktinu posljedicu da bi u sporovima protiv akata vlasti
odluivali upravni sudovi (Dravno vijee i dr. upravni sudovi), a o zakonitosti ostalih
akata, ukljuujui i o zakonitosti akata poslovanja, redoviti sudovi. Takvo je razlikovanje
iziskivalo da se aktu poslovanja postave odrednice, pa ga se i odredilo kao akt kojeg
donosi dravni upravni slubenik bilo u korist privatne domene drave ili radi nesmetanog
odvijanja javne slube.
Vezano za teoriju o dvostranom pravnom aktu stranka, sa zahtjevom za pokretanje
postupka, izraava svoju volju i nadleno tijelo, sa svoje strane, donosei akt kojim takav
zahtjev uvaava, takoer izraava svoju volju, to dovodi do suglasnosti dviju volja, ba
kao i kod ugovora. Ova teorija je nastala kao odgovor na praktinu potrebu da se objasni
pravna narav akta kojim se odreena osoba prima u dravnu slubu, s tim to se smatralo
da stupanje inovnika u dravnu slubu znai da se on dragovoljno podvrgava stroim
pravilima poslunosti nego to to vai u prosjeku za ostale graane.
Teorija upravnog ugovora se oblikovala u vezi s osiguranjem nesmetanog odvijanja javne
slube. Rije je o ugovorima koje u svezi ostvarivanja svrhe javne slube sklapa drava ili
druga osoba javnog prava s treim osobama.
Smatra se da upravne ugovore odlikuju 3 bitne karakteristike:
1. to se tie osoba, subjekata ugovora da ne samo jedna od strana, ve ba
naruitelj posla mora biti osoba javnog prava drava ili neka dr. osoba
javnog prava;
2. to se tie svrhe ugovora da se njime osigurava odvijanje javne slube;

40

3. to se tie pretpostavki za zakljuenje, izvravanje i vaenja ugovora

svaki upravni ugovor mora sadravati derogatornu odredbu da strane
ugovornice prihvaaju primjenu pravila opeg prava, uz samo ona
odstupanja koja su ugovorom utvrena. Upravni ugovor je podvrgnut
mjeovitom pravnom ureenju, s jedne strane ga oblikuju pravni propisi koji
vae samo za upravne ugovore, a s druge strane opa pravila GP-a.
Zakljuuje se na temelju javnog natjeaja i mora biti u pisanom obliku.
Predmnijeva se da su ugovori koje sklope javne slube ugovori privatnog
prava, a teret dokaza je na protivnoj stranki koja tvrdi da konkretni ugovor
ima upravni karakter.
Tipinim upr.ugovorima se smatraju oni:
a) o obavljanju javnih radova
b) o koncesionarenju u svezi s vrenjem javne slube
c) o javnim nabavama
d) o uivanju javne imovine
Za upr.akt je svojstveno izazivanje neposrednih pravnih uinaka; to to u.a. izaziva
izravne pr.uinke u pojedinanoj upr.stvari ga razlikuje od realnih akata uprave (jer oni ne
izazivaju neposredne pr.uinke) i od ope-normativnog akta (ne odnosi se na pojedinane
upr.stvari i ne izaziva neposredne pravne uinke).
Upr.aktima i realnim aktima uprave zajedniko je to to proizvode izravne posljedice, a
ope-norm. I upr. aktima je zajedniko to to su akti uprave te proizvode izravne pravne
uinke na nain da upr.akti proizvodi takve uinke u pojedinanoj stvari, a ope-norm. akt
u klasama upr.stvari.
Novije hrv. zakonodavstvo uspostavlja i posebne vrste ugovora koji su po svojim
obiljejima slini klasinim vrstama upravnih ugovora koje poznaje naroito franc.pravo.
To se prije svega odnosi na ugovor o koncesioniranju, koji se kod nas ipak smatra
ugovorom graanskog prava, poglavito s obzirom na okolnost da je u stvarima koncesija
iskljuena nadlenost upravnog suda.
Ovrnost i pravomonost upravnog akta
Sposobnost upravnog akta da proizvodi izravne pravne uinke se naziva pravnom
djelotvornou, pravnom snagom djelovanja.
Kod relativnih prava akt djeluje samo inter partes, a kod apsolutnih djeluje erga omnes.
Ope-normativni akt stupa na snagu javnim objavljivanjem.
Akt poinje djelovati prema donositelju onog trenutka kada bude predan ovlatenoj osobi
za dostavu, a prema stranci poinje djelovati onog trenutka kad joj bude uredno
dostavljen. U sluaju gubitka dostavnice stranka smije i drugim sredstvima dokazivati
dostavu. Djeluje i prema treima.
Zabrana retroaktivnog djelovanja upravnih akata je uspostavljena ponajprije zbog zatite
subjektivnih prava i naela zakonitosti.
Prometna dozvola / vozaka dozvola: vozilo se smije voziti samo ako je registrirano,
zatim ako ima vaeu prometnu dozvolu, te ako je registrirano u RH i ako ima knjiicu
vozila. Registrirati se smiju samo ona vozila za koja se na tehnikom pregledu utvrdi da su
ispravna i samo za takvo vozilo se smije izdati prometna dozvola. Dakle, prometna
dozvola je strogo vezana za stvar vozilo, i moe prestati vaiti samo u sluaju propasti
takve stvari.
Vozaka dozvola se izdaje kao dokaz prava na upravljanje vozilom i strogo je vezana uz
odreenu osobu. Strogo je osobne naravi, to znai da je neprenosiva, da prestaje smru
ili istekom roka kada se nekom dozvola izdala uz ogranienje trajanja ili uslijed
naknadno nastupjele zdravstvene nesposobnosti.

41

Graevinska dozvola / lokacijska dozvola: Gradnji se moe pristupiti samo na

temelju konane graevinske dozvole, odnosno konane lokacijske dozvole. Graevinska
dozvola je akt kojim nadleno tijelo graditeljske vlasti (ministarstvo ili upanijski ured,
ured grada Zagreba) doputa investitoru podizanje odreene graevine na odreenoj
zemljinoj parceli, s tim to se investitoru odreuje rok u kojem je duan zapoeti gradnju,
a da e istekom roka gra.dozvola prestati vaiti.
Lokacijska dozvola je akt kojim nadlena upravna vlast (ministarstvo, upanijski ured,
grad Zagreb) dokumentima prostornog ureenja utvruje da je planirani zahvat u prostor
podizanjem graevine u skladu kako s dokumentima prostornog ureenja tako i s
uredbama posebnih zakona i propisa.
Sadri sljedee odredbe:
a) o obliku i veliini graevinske estice te o ureenju te estice,
b) namjeni, veliini, povrini te oblikovanju graevine,
c) nainu spreavanja nepovoljnog utjecaja na okoli,
d) drugim sastojcima koji su vani za zahvate u prostor.
Ishoenje lokacijske dozvole pretpostavka je za ishoenje gra. dozvole.
Dranje i noenje oruja: Budui da je oruje opasno, akti koji dozvoljavaju dranje i
noenje oruja se izdaju strogo i strogo je vezan uz osobu nositelja te to pravo nije
mogue nasljediti jer je strogo osobno. Nasljednik prava na stvar e morati pribaviti
dozvolu za dranje i noenje oruja, u protivnom e morati tu stvar otuiti u propisanom
roku; nakon to bi odnosni rok bezuspjeno protekao, stvar se mora izloiti prodaji na
zakonom propisani nain, s tim to vlasnik ima pravo na novani iznos dobiven prodajom.
Za zakon ili pravni akt koji donijet, preinauje ili ukida obj. pravnu situaciju (situaciju koja
proizlazi neposredno iz zakona) ne smatra se da djeluje unatrag. Suprotno tome, za takav
bi se isti zakon koji bi dokidao ili preinaavao subj. pravnu situaciju (onu koja bi nastala
izravno ili posredno iz nekog pravnog akta koji je vaio do stupanja na snagu novog
zakona) smatralo da djeluje unatrag.
Ovrnost I pravomonost ne moraju biti povezani. Ovrnost znai da odluka iz upr.akta
smije biti provedena prinudnim sredstvima; ovrnim smije biti upr.akt koji nikada ne bi
postao pravomonim, npr. akt u ovrenju radi osiguranja. Pravom.akt ne mora biti I
ovran, npr. svi deklaratorni upr.akti ili upr.akti doneseni pod odgodnim uvjetom, kao I
veina konst.upr.akata, npr. rjeenje o stjecanju hrv.dr. s naslova priroenja.
Meu razloge prestanka upravnog akta se ne smije ubrojiti nemogunost izvrenja jer to
moe biti samo razlog za nitetnost upravnog akta.
Vezano za nevrenje upravnog akta kad je stranka u pitanju, aktu se moe ili nametnuti
raskidni rok (npr. kod izdavanja gra.dozvole namee se rok u kojem se mora zapoeti s
izgradnjom), ili se moe predvidjeti prestanak akta po sili zakona (npr. rjeenje o
postavljanju se smatra da nije ni donijeto ako imenovani slubenik ne stupi na dunost u
danom roku).
Ivo Krbek kae da u uem i tehnikom smislu rijei OVRENJE upravnog akta znai
prinudno provesti u ivot izreku upravnog akta jer je stranka propustila to sama uiniti;
dok je na taj nain obvezatnost bitnom znaajkom upravnog akta, za mnoge upravne akte
ne dolazi posebno ovrenje uope u obzir s ozbirom da se samim donoenjem upravnog
akta poluuje itav pravni uinak ili je ostvarivanje akta preputeno na volji stranci.
Ovrenje se smatra posljednjim stadijem u upravnom postpupku, to je stadij koji
usljeuje, premda ne nuno i ne uvijek, nakon to upravni akt bude ve donesen.
a) Donoenjem onog formalnog upravnog akta kojim se stvara ili deklarira da
odreeni pravni odnos ima svojstvo ovrnosti sili se upravu na to da prije nego to
pristupi izravnom djelovanju, dobro promisli to e smjeti poduzeti;
b) Stranke imaju ovlast ne samo sudjelovati u postupku za donoenje upravnog akta,
ve i u postupku u kojem se trebaju ispitivati pretpostavke za dopustivost
prinudnog ovrenja;

42

c) Prije nego to se poduzme bilo kakva radnja za prinudno ovrenje, mora biti
ispitan primjerenost modaliteta (naina i sredstava), to znai da se mora uiniti
izvjesnim da za ovrenika ne postoji povoljniji nain da se upravni akt oitvovori.
Ovrnost je obino povezana s konanou, ne s pravomonou; u postupovnom pravu
rjeenje konano u upr. postupku je I ovrno. Samo konani akt moe ali ne mora postati
pravomoan, to znai sve dok se protiv njega smije pokrenuti upr.spor.
Za hrv.pravo vai franc.tip ovrenja, to znai da ovrnu snagu upr.aktu daje njegov
donositelj.
to se tie samog prinudnog ovrenja, za moderni je upravni postupak naroito bitno:
a) ne postoji neko ope pravilo po kojem bi neposlunost prema nekom upravnom
aktu (neispunjavanje obveze) bila kanjivom, to ne znai da ne mogu postojati
zasebni sluajevi deliktne odgovornosti;
b) javno-pravno tijelo ne smije svojevoljno pristupiti ovrenju upravnog akta, ve to
smije initi samo sa zakonskim ovlatenjem.
Prema francuskom ureenju ovrna snaga upravnog akta proizlazila bi iz njega samoga, a
prema anglo-amerikom ureenju smatra se da ovrnu snagu upravnom aktu daje sudska
vlast. U anglo-amerikom sustavu uprava je tuitelj a stranka tuenik, dok u franc. kao i u
naem, stranka se moe braniti od upravne ovrhe predvienim sredstvima postupka, te
takoer ima ovlasti pokrenuti i upravni spor.
Ovrnost upravnog akta treba razlikovati od doputenosti ovrenja to su akti koji
utvruju da je doputeno pristupiti prinudnom ovrenju, to znai da se utvruje:
1. da je ovrni naslov valjan i da je postao ovran,
2. da provoenju ovrhe ne stoje na putu neke pravne ili stvarne prepreke,
3. da se nareuje najblai ali svrsishodni nain ovrenja.
Od dozvole ovrenja treba razlikovati potvrdu o ovrnosti koja se izdaje kada god je
propisano da za ovrhu nije nadleno tijelo koje je rjeavalo u prvom stupnju, kao i u
sluajevima kada su u prvom stupnju rjeavale pravne osobe s javnim ovlastima.
Nadleno upravno tijelo ili pravna osoba s javnim ovlastima su duni staviti potvrdu o
ovrnosti na rjeenje koje su izdali i dostaviti ga sudu koji je nadlean za ovrhu.
Primjena sredstava prinudne ovrhe se ureuje s obzirom na predmet ovrhe, u svezi s im
se razlikuju novane obveze od nenovanih, kao i strogo osobne obveze od onih koje to
nisu. Novane obveze nisu u pravilu strogo osobne, a nenovane to mogu biti ali ne
moraju.
Odreivanje naina utjerivanja novanih obveza ovisi o tome da li se ovrha treba provesti
na tjelesnim ili netjelesnim pokretnim stvarima (posebno trabine) ili nad nekretninama.
Nenovane obveze mogu biti nadomjestive i nenadomjestive.
Nadomjestive obveze smije ovriti i trea osoba na troak obvezane osobe, te se ta
obveza za treu osobu pretvara iz nenovane u novanu. Radnja ovrenika smije biti
nadomjetena samo kada trea osoba moe izvesti neko injenje kao i sam ovrenik.
Kada su u pitanju strogo osobna injenja, kao i kad ovrenik ima neto propustiti ili trpjeti,
nadomjetanje nee biti doputeno. Nenadomjestive obveze su ovrive posrednom
prinudom (prijetnja primjenom prinudnog sredstva) ili neposrednom prinudom.
Od ovrenika e se iznuivati ispunjenje ovrnim kaznama sve dok on svoju obvezu ne
ispuni, dakle tu nee vaiti, kao u sluaju upravne ili sudske kazne, naelo non bis in
idem. im ovrenik ispuni svoju dunost, ili je ne moe pravodobno ispuniti, ili ovrenje
postane bespredmetnim, otpada i primjena tog prinudnog sredstva. S druge strane, ovrha
se nee tu zaustaviti, kao to je to sluaj kada se izdri ili plati upravna ili sudska kazna.
Oblici neposredne prinude su razliiti te ona moe biti uperena protiv same osobe
ovrenika (npr. prinudno lijeenje) ili protiv njegove stvari (npr. ruenje opasne ili
bespravno podignute graevine).

43

Bila rije o posrednoj ili neposrednoj prinudi, mora se primijeniti naelo srazmjernosti,
dakle uporaba onih sredstava koji su najblai za ovrenika.
U RH je upravno ureenje pravilo, a sudsko iznimka, i provodi se samo za ovrhu radi
namirenja novanih trabina.
Kada se ovrenje radi namirenja ne-novane obveze, bez obzira je li nadomjestiva ili
nenadomjestiva, ne moe uope ili ne moe pravodobno provesti preko 3. osobe ili
pomou posredne prinude, ovrha se smije provesti I neposrednom prinudom.
PRAVOMONOST upravnog akta je postupovno-pravni institut koji se najranije razvio u
parninom postupku, a zatim se koncepcija o tome irila i na ostale sudske postupke
kaznene, izvanparnine, da bi se na koncu protegnulo i na upravni postupak. Tu je rije o
postupovnom pravilu da se u redovitom postupku ne smiju vie stavljati u pitanje
predmet koji je konano rijeen, dakle da se o istom predmetu ne smije voditi vie nijedan
novi postupak non bis in idem. U sluaju kad je predmet nepravilno rijeen se
najvidljivije oituje uinak pravomonosti: res iudicata pro veritate habetur.
Zbog razliitosti pojedinih vrsta upravnih stvari i upravnih postupaka i problemi
pravomonosti se razliito postavljaju i rjeavaju.
Jedna situacija, koja je i najtipinija, je ona u parninom postupku kojeg pokreu stranke
tuitelj i tuenik, s oprenim interesima, i koji zavrava presudom. I kazneni parnini
postupak je slian ovom graanskom, jer se u njemu u vezi s pravomonou nastoji
voditi naroita briga o osuenom, kao i o mogunostima da se neopravdano osuenu
osobu obeteti.
Druga je situacija u upravnom postupku koji se pokree samo po slubenoj dunosti. Taj
postupak se nikada ne vodi o nekom dispozitivnom pravu, nikada ne tee kao postupak
izmeu stranaka, ve je to postupanje tijela upravne vlasti.
Trea situacija se odnosi na izvanparnine postupke, koji su sliniji upravnom nego
parninom postupku.
Dok je u parninom postupku najvanije sprijeiti da se u istom predmetu postupak
ponavlja, kod upravnog akta je najvanije sprijeiti i ograniiti opozivanje akta od strane
tijela koje ga je donijelo.
Sr problema pravomonosti upr.akta lei u neopozljivosti.
Od osoba izvan sustava javno-pravnih tijela koje donosi akt, pravomonost e se ticati
svih osoba koje budu uvuene u postupak donoenja odnosnog akta. Za djelovanje
pravom. vai pravilo: res inter alios iudicata aliis necque nocet necque prodest.
Prav.djeluje I na sve pravne sljednike stranaka. Naroitim su u tom smislu upr.akti IN REM,
akti koji utvruju takve pravne odnose koji se ne individualiziraju u odreenim osobama,
ve pomou odreene stvari.
Formalna pravomonost se odnosi na nepobojnost upravnog akta od strane same
stranke, a materijalna pravomonost se odnosi na neopozivost akta od strane javnopravnog tijela, njegova vezanost tim aktom. Materijalna pravomonost nikako ne moe
nastupiti prije formalne pravomonosti.
Svaka vezanost javno-pravnog tijela aktom to ga donese ne znai i materijalnu
pravomonost.
Objektivna pravomonost brani javno-pravnom tijelu da isti predmet ponovno rjeava,
dok subjektivna pravomonost brani istom tijelu da dira u raniji akt kako se ne bi tim
aktom utvrenu pravnu situaciju stranke kao povoljniju povrijedilo. Dakle ona ne spreava
javno-pravnom tijelu da opozove akt ako pri tome ne vrijea pravnu situaciju pojedinca ili
kad se opoziva akt koji je za pojedinca predstavljao teret; takoer, ona ne prijei javnopravnom tijelu da svoj akt opozove uz pristanak osobe koja je takvim aktom stekla neko

44

pravo; po subj. pravomonosti smije se akt opozvati ako se javno-pravno tijelo i stranka o
tome suglase.
Pravomonost upravnog akta se odnosi samo i jedino na izreku, a nikako ne i na
obrazloenje.
Pravomonost se protee na javno-pravno tijelo koje je nadleno odluiti upravnu stvar u
pitanju, te na stranke u postupku: aktivne stranke, pasivne stranke, umjeae.
Pravomonou se u tom smislu rijei konzumira:
a) pravo odluivanja,
b) pravo tube,
c) pravo zahtijevanja, obrane, prigovora,...
Pravo na podnoenje izvanrednih pravnih lijekova u upravnom postupku treba priznati
onim osobama koje su trebale biti sudionici u postupku, ali se odluka donijela bez
njihovog sudjelovanja.
Konstitutivni upravni akti se svrstavaju u ovlaujue i obvezujue, ovisno o tome da li
dodjeljuju kakvo pravo ili ovlatenje, npr. dozvola za podizanje kakve graevine, ili da li
nameu kakvu obvezu npr. poreznu, sluenja vojnog roka,...Isti konstitutivni upravni akt
moe sadravati i ovlaujue i obvezujue sastojke, npr. akt kojim se dodjeljuje pravo na
podizanje neke graevine obino sadri i nalaganje obveze da se to zapone u nekom
krajnjem roku.
Nikakav upr.akt, pa ni konstitutivni, nisu diskrecijske naravi.
Unutar konstitutivnih upravnih akata treba razlikovati koncesiju od dozvole. Izdavanjem
dozvole ili koncesije donositelj upravnog akta zauzima stajalite naspram odreenom
djelovanju stranke, stajalite koje moe biti bilo u pristanku na kakav zahtjev stranke ili u
odbijanju. Dok se pomou koncesije dodjeljuje posve nova ovlast koja mora promicati
koristi od opeg interesa, dotle se dozvolom samo izrie da sa stajalita opeg interesa
nema zapreka da se odreena djelatnost slobodno obavlja.
Konst.upr.aktima se zasnivaju razni pravni odnosi, ukljuujui i trajna pravna stanja, uz
nastanak prava i obveza akti konst. STRICTO SENSU, ili mijenja REKONSTITUTIVNI
upr.akti ili dokida DEKONSTITUTIVNI upr. akti. Upr.akti s kojima se zasniva trajne pravne
odnose ili stanja uvijek su konst., npr. o stjecanju ili gubitku hrv.dr, o skrbnitvu...
S dekl.upr.aktima se utvruje postojanje ili nepostojanje nekog pravnog odnosa ili pravne
situacije, npr. da je prestala opa opasnost, da je netko koncesionar a ne zakupnik...
KONSTITUTIVNI AKTI:
Aktom-dispenzom putem osobitog zakonskog doputenja ovlateno tijelo daje ovlast
drugom tijelu da u posebno odreenim sluajevima donoenja nekog akta odustane od
nekih stroih pretpostavki i primijeni blae pretpostavke, npr. da imenuje stranog
dravljanina za dravnog slubenika.
Akt-uvjet je takav akt ija pravna djelotvornost ovisi o uvjetu sadranom u izreci akta. To
je konstitutivni akt kojim se utemeljuje pravni odnos uz neizvjesnost da li e tijekom
trajanja takvog pravnog odnosa nastupiti uvjetom izraene promjene. Sve se vie donose
u novije vrijeme.
L.Duguit je razlikovao 3 vrste pravnih akata:
1. akt-zakon koji ima strogo objektivno znaenje, kao npr. zakon ili uredba,
2. akt-subjektivni koji se odnosi na individualnu pravnu situaciju,
3. akt-uvjet kojim se na pojedinca primjenjuje odreeno objektivno pravno
pravilo uz itav niz subjektivnih prava i obveza.
Kod konstitutivnih osobnih akata prava i dunosti osoba u pitanju proizlaze izravno iz
samog akta u smislu da nije potrebno posredstvo bilo ega drugoga, a kod konst.stvarnih
akata ovlatenja proizlaze iz samih akata ali u smislu da za pravni odnos mora biti
ukljueno i posredovanje neke stvar, npr. vlasnitvo (kulturnog dobra, vozila), posjed
(lovita) i sl.

45

Razlikovanje izmeu acta in persona i acta in rem su od velike praktine vanosti po tome
to stvarna ovlatenja djeluju neovisno od odreene osobe, npr. ovlatenje koje proizlazi
iz nekog strogo osobno doputenog podizanja neke graevine. Nasuprot tome, osobna
ovlatenja su neprenosiva, a ako su prenosiva, moraju se izdati posebne dozvole.
Za osobne akte vai naelo o nedopustivosti nasljeivanja, dok je obratno za stvarne
akte.
Dopustivost ostvarenja prava preko punomonika je ira kod stvarnih akata, nego kod
osobnih (npr. pravo lova).
Za strogo osobne obveze nije doputena ovrha preko tree osobe, to nije sluaj (iako nije
uvijek tako) s obvezama koje su povezane s nekom stvari.
Osobna i stvarna ovlatenja su dosta isprepletena, a nadlenost je organizirana tako da
bude odvojena za te dvije vrste ovlatenja.
Konstitutivni upravni akt djeluje i kao potvrda o injenicama. Doputeno je dokazivati da
su u javnoj ispravi injenice neistinito potvrene ili da je isprava neispravno sastavljena.
Ali, budui da upravni akt moe postati i pravomoan, nee biti doputeno dokazivati:
a) da injenice u aktu nisu istinito utvrene (res iudicata pro veritate habetur);
b) da akt nije ispravno sastavljen to se moe dokazivati samo u postupku u kojem je
odnosni akt donesen.
Sa postupovno-pravnog stajalita vano je razlikovati akte po slubenoj inicijativi i akte na
prijedlog stranke, isprepletene (zamrene) akte naspram jednostavnim i privremenog,
djelominog i dopunskog rjeenja.
to se tie pokretanja postupka, mogue su 3 alternative:
a) za sve vrste upravnih stvari moe biti zakonom propisano pokretanje postupka po
slubenoj inicijativi;
b) suprotno tome, moe se zakonom propisati da samo stranka moe pokrenuti
postupak;
c) zakonom se moe predvidjeti pokretanje postupka i po slubenoj inicijativi ili na
zahtjev stranke.
Kada je potrebno tititi opi interes, nadleno je tijelo uvijek duno pokrenuti postupak na
vlastitu inicijativu, a kada se to javnom interesu ne protivi i u povodu zahtjeva stranke.
Jednostavni upravni akt je izraz volje samo jednog tijela, a isprepleteni upravni akt je izraz
volje dvaju ili vie tijela.
Kod donoenja isprepletenog upravnog akta mogue je razlikovati 2 vrste sluajeva:
1) sluajevi kada je propisom odreeno da o jednoj te istoj stvari dva ili vie
tijela odluuje; tada je svako od tih tijela duno rijeiti o toj stvari, s tim da
e se sporazumjeti koje e od njih izdati rjeenje kao i to da u rjeenju mora
biti naznaen akt drugog tijela, npr. rjeavanje dvaju upanija o
dodjeljivanju koncesije na pomorskom dobru koje lei na podruju obje
upanije;
2) sluajevi kad je propisom odreeno da rjeenje donosi jedno tijelo uz
suglasnost, potvrdu ili odobrenje drugog tijela; u tim sluajevima tijelo koje
donosi rjeenje sastavlja ga i alje na suglasnost, potvrdu ili odobrenje
drugim tijelima;
3) sluajevi kada je nadleno tijelo duno prije donoenja rjeenja pribaviti
miljenje drugog tijela; u takvim sluajevima nadleno tijelo moe:
a) donijeti rjeenje tek i ako miljenje bude pribavljeno,
b) takav akt se smatra aktom tijela koje ga je donijelo,
c) rjeenje se smije donijeti ako nadleno tijelo u zakonom predvienom roku
ne da miljenje.
Svako rjeenje mora sadravati:

46

UVOD, IZREKU, OBRAZLOENJE, NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU, POTPIS OVLATENE

OSOBE.
Propisivanje sastojaka upravnog akta ima svrhu:
a) da se iz akta moe prepoznati o kojoj je upravnoj stvari rije te koji krug pravnih
subjekata mora biti obuhvaen njegovim pravnim uincima,
b) da se iz njega moe jasno i nedvosmisleno zakljuiti na koji je nain odlueno,
konstitutivno ili deklaratorno, o obvezama, ovlatenjima i interesima adresata,
c) da se iz akta moe vidjeti materijalno-pravne razloge, pa akt mora sadravati i
naznaku propisa po kojima je donositelj u upravnoj stvari nadlean odluivati.
Takoer akt mora imati svoj broj s datumom rjeenja te ig javno-pravnog tijela u ime
kojeg se u odnosnoj upravnoj stvari rjeavalo.
Neki se od obvezatnih sastojaka upravnog akta mogu i izostaviti, ako je posebnim
propisom tako predvieno.
Izreka je najvaniji i sredinji dio upravnog akta. I uvod i obrazloenje i naputak o
pravnom lijeku imaju smisla samo u svezi s izrekom. Izrekom se rjeava o predmetu
postupanja u cijelosti. Sadraj izreke mora biti kratak i odreen, a kada je to potrebno, i
podijeljen u vie toaka. Moe sadravati i odluku o trokovima postupka.
Rjeenje mora uvijek sadravati obrazloenje. Skraeni oblik obrazloenja nije predvien,
ve jedino poseban tip obrazloenja s obzirom na sadraj, ali u zakonu specificiranim
sluajevima.
Propisani sastojci obrazloenja:
1) kratko izlaganje zahtjeva stranaka,
2) utvreno injenino stanje a po potrebi i razlozi koji su bili odluni u
ocjenjivanju dokaza,
3) razlozi zbog kojih nije uvaen neki od zahtjeva stranaka,
4) pravni propisi i razlozi koji s obzirom na utvreno injenino stanje upuuju
na ono rjeenje koje je dano u izreci,
5) ako alba ne odgaa izvrenje rjeenja, pozivanje na propis koji to doputa,
6) posebno obrazloenje rjeenja protiv kojih posebna alba nije doputena.
Odstupanja od ovako propisanog sadraja obrazloenja se predvia za 2 sluaja:
1. za jednostavne stvari u kojima je sudjelovala samo jedna stranka
2. kada je nadleno tijelo odluivalo po diskrecijskoj ocjeni.
Vezano za 5), odgodna snaga izjavljivanja albe smije biti dignuta samo:
a) ako se to zakonom izrijekom predvia, npr. za rjeenje kojim se nalae izgon
stranca,
b) kada je u pitanju poduzimanje hitnih mjera u javnom interesu, npr. rjeenje kojim
se nareuje klanje i zakapanje zaraene stoke,
c) kada bi se odgaanjem stranci mogla nanijeti teta koja se kasnije ne bi mogla
popraviti.
Vezano za 6), posebna alba nije doputena npr. protiv rjeenja kojim se odluuje:
a) o sukobu nadlenosti,
b) o tomu da se zahtjev za izuzee usvaja,
c) o tomu da se doputa povrat u prijanje stanje,
d) o tomu da prijedlog za osiguranje dokaza bude usvojen,
e) protiv rjeenja u svim onim pitanjima u kojima pravo na albu ne bude odredbama
zakona izrijekom predvieno.
Vezano za ne-davanje naputka o pravnim lijekovima, ili davanja pogrenog ili nepotpunog
naputka, razlikuje se nekoliko sluajeva:
a) kada je dan pogrean naputak stranka smije postupiti po vaeim propisima ili
po naputku, s tim to kad postupa po naputku ne smije trpiti tetne posljedice,

47

b) kada u rjeenju nije dan nikakav naputak ili je nepotpun stranka smije postupiti
po vaeim propisima, a moe u roku od 3 mjeseca traiti od tijela koje je donijelo
rjeenje da ga dopuni, u kom sluaju rok za albu ili za upravnu tubu poinje tei
od dana dostave rjeenja kojim se odluka nadopunila;
c) kada je doputeno protiv rjeenja izjaviti albu, a stranka bude pogreno upuena
da protiv tog rjeenja ne postoji pravo albe, ili da protiv rjeenja ima pravo
pokrenuti upravni postupak, rok za albu tee od dana dostave rjeenja suda kojim
se tuba odbacuje kao nedoputena, ako stranka nije ve prije toga podnijela albu
nadlenom tijelu;
d) kada nije doputeno izjaviti albu protiv rjeenja, a stranka bude pogreno
upuena da protiv rjeenja postoji pravo albe te je izjavi i propusti rok za
pokretanje upravnog postupka, rok za pokretanje postupka poinje tei od dana
dostave rjeenja kojim alba bude odbaena, ako stranka nije ve prije toga
pokrenula upravni postupak.
Spisi upravne stvari su mjerodavni u upravnom aktu, posebno radi:
a) zapoinjanja, provoenja i okonanja postupka u nekoj pojedinanoj upravnoj
stvari,
b) prava razgledanja i prepisivanja spisa,
c) ulaganja spisa u predmet,
d) uvanja spisa,
e) unitavanja spisa ili predaje nadlenoj pismohrani.
- dekl.upr.akti ex tunc djelovanje
- konst.upr.akti ex nunc djelovanje
Konst.upr.akt moe imati i ex tunc djelovanje, npr. rjeenje o prestanku hrv.dr.djetetu
roenom ili naenom u RH kada se utvrdi dr. njegovih roditelja jer e se dijete smatrati
stranim dravljaninom od roenja.
Kod dekl.upr.akata nazoan je opi interes, a kod konst.je u pitanju uspostava, mijenjanje
ili prestanak nekog upr.odnosa te je tu i diskrecijska ovlast puno prisutnija.
Spisi predmeta su pretpostavka zakonitosti, urednosti i pravodobnosti upr. poslovanja
openito, a posebno voenja upr.postupka.
Neki upravni postupci koji bi trebali podlijegati pravnoj obvezi informatizacije:
a) odluivanje nadlenog tijela o pokretanju postupka i o upravljanju postupkom,
b) poslovanje u vezi s trokovima upravnog postupka,
c) poslovanje javno-pravnog tijela u vezi s donoenjem isprepletenih rjeenja (gdje
bi se informatizacijom moglo svesti na minimum napore stranaka i javno-pravnih
tijela oko pribavljanja raznih akata, suglasnosti,),
d) izvoenje nekih dokaza, kao to su vjetaenje i uviaj,
e) izdavanje upravnog rjeenja i odluivanje o pravnim lijekovima,
f) informiranje izmeu tijela, stranaka i dr. sudionika.
Glavno pravno obiljeje akta vlade je u potrebi da se neki pravni akti izmaknu sudskom
nadzoru, te se i teorija o aktima vlade razvila u sustavima u kojima je najvie razvijen
sudski nadzor akata upravno-izvrne vlasti.
Razlikuju se 3 kriterija za razlikovanje akata vlade od ostalih akata upravno-izvrne vlasti:
(u Franc. teorija se razvijala u sklopu ova 3 shvaanja)
1. politika svrha akta
2. narav samog akta
3. empiricistiko pobrojavanje
Za razliku od franc. teorije, hrvatska teorija zastupa negativnu teoriju o aktima vlade,
smatrajui da nema takvih akata da rjeavaju o pravima i obvezama koji ne podlijeu
sudskoj vlasti, to je zagarantirano i hrvatskim Ustavom.
U svezi s kritiziranjem teorije o aktima vlade, u Franc. se bila razvila tzv.negativna teorija
o aktima vlade.
Vrenje diskrecijske ovlasti je bitno obiljeje akata vlade.

48

Teorija politikog akta je njem; takav akt se odreuje po svojoj posl.naravi, a ne po tome
to bi u cijelosti izmicao sudskom nadzoru. Sudsko ispitivanje pol.akata bi bilo sueno jer
bi sudac smio ispitivati samo strogo pravne elemente, a pol.elementi bi bili iskljueni od
svakog ispitivanja.
Od 3 teorije:akti vlade, politiki akti i diskrecijska ovlast ova zadnja je i najispravnija.
Uenja o pogrenosti upravnog akta
Predmnijeva o pravnoj valjanosti upravnog akta proizlazi iz okolnosti da pravo kao
poredak vai kao legitiman.
Upravni akt se mora smatrati valjanim sve dok se neto protivno ne utvrdi.
Predmnijeva o pravnoj valjanosti upravnog akta izvire iz njegove autoritativnosti, dakle iz
toga to je to akt nekog javno-pravnog tijela. Svrha takve predmnijeve je zajamivanje
pravne sigurnosti.
S nepravilnou upravnih akata obuhvaalo bi se sluajeve kada upravni akt nije
potivao pravne norme o nadlenosti, obliku i postupanju, o materijalnom pravu.
Meutim, sankcioniraju se samo one nepravilnosti koje su imale nekog uinka na sam akt
i to s dvije vrste sankcija, s jednom redovitom oborivost, te drugom izvanrednom
nitetnost. Oborivost je pravilo, a nitetnost iznimka.
Nitetni pravni poslovi su oni koji zbog neke teke greke ne smiju proizvoditi nikakve
pravne uinke, i to od samog sklapanja p.p., a pobojni p.p. smiju proizvoditi pravne uinke
sve dok ih se ne pobije.
Pravna djelotvornost odnosi se na sposobnost akta da izazove izravne pravne uinke, a
valjanost se odnosi na njegovo vaenje u odreenoj domeni i unutar odreenih granica. 4
mogue situacije:
a) upravni akt je u svemu valjan i pravno djelotvoran, to se pribliava idealiziranoj
svrhi svakog ureenja pravnog poretka;
b) upravni je akt valjan ali nije pravno djelotvoran, npr. zbog odgodnog uvjeta. Tu jo
uvijek idealizirana svrha pravnog poretka nije promaenom, ali je njeno ostvarenje
neizvjesno;
c) upravni je akt nevaljan i pravno nedjelotvoran. S tim su pokriveni sluajevi
nitetnosti i oborivosti, ali tek u pretpostavci da akt bude poniten ili dokinut od
strane nadlenog tijela;
d) upravni je akt nevaljan ali pravno djelotvoran taj sluaj je u najveoj opreci s
idealiziranom svrhom pravnog poretka. Do takvog se stanja dolazi obino u
sluajevima kada se propusti prilika za izjavljivanje redovitih ili izvanrednih pravnih
lijekova.
Nitetnim se mora proglasiti akt ije izvrenje nije mogue ili ije izvrenje bi bilo protivno
opim naelima pravnog poretka.
Valjanost upr.akta je neizostavna pretpostavka njegove pravne djelotvornosti s tim da
neovisno o pravnoj valjanosti ili nevaljanosti nastupanje njegove pravne djelotvornosti
mogu sprijeiti razne okolnosti.
Pogrenost moe zahvatiti samo obrazloenje ili samo izreku ili uvod. Ali, kada zahvati
izreku, tada i ostali dijelovi upravnog akta bivaju zahvaeni pogrenou.
Pravna djelotvornost akta raste kako se pribliavamo njegovoj konanosti i
pravomonosti, kao i prema situaciji kada vie nee biti doputeno izjavljivati ni redovite
ni izvanredne pravne lijekove.
Greke u nadlenosti

49

Kod nas se nastoji nadzor nadlenih dravnih tijela nad lokalnom i regionalnom
samoupravom ograniiti na nadziranje ustavnosti i zakonitosti.
U sklopu ponavljanja upravnog postupka dolazi u obzir i preispitivanje vrenja diskrecijske
ocjene, ovisno o razlozima u pitanju:
a) sluaj iznoenja novih injenica i dokaza,
b) kada je rjeenje doneseno na podlozi lane isprave ili lanog iskaza svjedoka ili
vjetaka ili je proizalo iz kaznenog djela,
c) nesposobna ili neovlatena osoba kao donositelj upravnog rjeenja.
Izvanredno ukidanje rjeenja koje je postalo ovrnim predstavlja izvanredni pravni lijek
koji se izjavljuje u sluajevima kada se ne bi moglo uspjeno drugim sredstvima otkloniti
teke i neposredne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak
ili javni moral ili poremeaje u gospodarstvu.
Pogrenost upr.akta se moe tumaiti ili u svezi s naelom pogreivosti uprave ili s
protupravnou; pogrenost je ira od protupravnosti.
Upr.akt ne mora biti pogrean u cijelosti, ve moe i djelomino (izreka, obrazloenje...).
U sklopu nauavanja o pogrenosti upr.akta istie se uenje o greki u vrenju
diskr.ovlasti.
Nitetnim se smatra rjeenje / upravni akt u sljedeim sluajevima:
a) kada je doneseno u upravnom postupku a spada u sudsku nadlenost ili se o stvari
uope ne moe rjeavati u upravnom postupku,
b) kada bi se njegovim ovrenjem moglo prouzroiti djelo kanjivo po kaznenom
zakonu,
c) kada ovrenje uope nije mogue,
d) kada ga je donijelo javno-pravno tijelo bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje
stranka nije ni naknadno izrijekom ili preutno pristala,
e) koje bi sadravalo nepravilnost koju se po izriitoj odredbi zakona predvidi kao
razlog nitetnosti,
f) ovrenje kojeg bi se protivilo temeljnim naelima pravnog poretka RH.
Dravnom odvjetniku je preporuljivo prije uporabiti zahtjev za proglaenje rjeenja
nitetnim nego se posluiti zahtjevom za zatitu zakonitosti.
Kod nas postoji podjela na bitne i nebitne greke u upravnom aktu, dok se podjela na
manifestne i ne-manifestne greke odnosi na franc. teoriju. Manifestnom se smatra ona
greka koja bode u oi.
Dok u sudskom postupku postoje apsolutne (koje su taksativno nabrojane) i relativne
povrede postupka, propisi o opem upravnom postupku poznaju samo povrede koje su
mogle utjecati na rjeavanje stvari. Meutim, ope-upravni postupnik sam propisuje
razloge zbog kojih se upravno rjeenje mora ponititi, preinaiti ili dokinuti, iz ega je
dopustivim smatrati da bi tu mogla biti rije o apsolutno bitnim povredama.
Bitnom grekom e se uvijek smatrati nedostatke u nadlenosti, povrede materijalnog
prava, nedostatke u injeninom stanju.
Nebitnim se smatraju one greke koje nisu mogle utjecati na zakonito i pravilno rjeenje
stvari.
I netone se akte mora smatrati pogrenima. Rije je o takvim vrstama greaka koji se
odnose na netonost u imenima ili brojevima, u pisanju ili raunanju, ili u dr. oitim
nedostacima u rjeenju ili njegovom ovjerovljenom prijepisu.
Problem s netonou nastaje u svezi s prepoznavanjem oitosti, tj. ope-poznatosti; ope
poznate injenice se u postupku ne moraju dokazivati.
Greke u pravom smislu se javljaju tijekom samog odluivanja, a netonosti tijekom izrade
akta koji sadri odluku. Greke u pravom smislu se smiju ispravljati jedino donoenjem

50

novog rjeenja, dok se netonost ispravlja u zasebnom postupku i to ne rjeenjem ve

zakljukom.
Djelomina i dopunska rjeenja se ne bi smjeli smatrati netonim rjeenjima, kao niti
rjeenje s pogrenom pravnom uputom, s pogrenom naznakom tijela koje je rjeavalo, s
pogrenim naznaivanjem propisa na osnovi kojih se odluivalo, pa ni rjeenja koja ne bi
bila potpisana od strane ovlatene osobe.
Protiv zakljuka o ispravljanju je doputena posebna alba. Doputena je ne samo protiv
zakljuka kojim se oite greke u rjeenju ispravljaju, ve i protiv zakljuka kojim se odbija
prijedlog da se postupak za ispravljanje provede.
Krivo naznaenje broja predmeta se nee smatrati netonou s obzirom da to nema neko
postupovno-pravno znaenje ve samo upravno-poslovno znaenje.
Posljedica izdavanja rjeenja s netonostima je u otezanju upravnog postupka, u
angairanju osoblja i stranaka na poslovima koji bez svrhe optereuju upravni pogon, to
u konanici dovodi u ozbiljnu sumnju ustavno-pravni zahtjev za potenim postupanjem.
Konverzija i konvalidacija
Konvalidacija znai da se odreeni upravni akt mora zbog nastupanja nekog kasnijeg ali
zakonom predvienog akta ili dogaaja smatrati valjanim, zakonitim i pravilnim, i to od
samog donoenja. Od konvalidacije treba razlikovati ope sluajeve odravanja na snazi
pogrenog upravnog akta.
Opi sluajevi odravanja na snazi pogrenog upravnog akta su povezani s okolnosti da
su se propustili izjaviti pravni lijekovi ili neka postupanja po slubenoj dunosti, uslijed
ega moe i pogreni upravni akt, unato svojoj nevaljanosti, postati djelotvornim, kao da
greke nije nikada ni bilo.
Konvlalidacija dolazi u obzir samo za oborive, nikada za nitetne upravne akte, ali i za te
oborive upravne akte samo iznimno.
Sluajevi konvalidacije u hrvatskom pravu:
a) davanje ispravnog obrazloenja umjesto pogrenoga, a to je sluaj kada albeno
tijelo nae da je odluka koja je napadnuta albom zakonita, ali iz razloga koji su
drukiji od onih navedenih u formalnom aktu, te albu odbija;
b) kada javno-pravno tijelo provede skraeni postupak u zakonski doputenim
sluajevima ili u sluajevima kada je skraeni postupak obvezatan, uslijed ega
stranci ne bude dana mogunost da se izjasni o injenicama i okolnostima koje su
od utjecaja za donoenje rjeenja o pitanju; u takvim sluajevima stranka ima
pravo traiti da se provede posebni postupak ili samo da ju se saslua, a javnopravno tijelo ije se prvostupanjsko rjeenje napada duno je provesti posebni
postupak ili sasluati stranku, te ako uvai zahtjev stranke u glavnoj stvari donijeti
novo rjeenje, u protivnom mora uputiti predmet drugostupanjskom javnopravnom tijelu;
c) kada se izostavi obvezatni naputak o pravnom lijeku, stranka ima pravo traiti da
se odnosno rjeenje nadopuni, s tim uinkom da e joj, ako se greka otkloni i
naznai naputak o pravnom lijeku, tei novi rok za albu / tubu, to e rei od
dana s kojim joj bude dostavljeno dopunjujue rjeenje.
U RH bi naknadno osnaenje pogrenog upr.akta bilo doputenim samo u sluajevima
izriitog zak.nareenja, to znai donoenja posebnog zakona kojim se naknadno
osnauje neki upr.akt.
Konvalidacija kao institut znai doputenje da se oborivi upr.akt spasi tako da se uklone
nedostaci koji ga ine pobojnim, dok konverzija znai doputenje da se istakne akt koji
stoji iza oborivog upr.akta te taj akt uini mjerodavnim. Stupnjevanje pogrenosti
upr.akata se izraava kroz kategorije nitetnosti i oborivosti. Konvalidacija je doputena u

51

mjeri u kojoj to odredi zakon, dok konverzija nije doputena, jer bi se s tim otvorilo vrata
izokretanju naela zakonitosti i zaobilaenja opeg interesa.
Konverzija znai doputenje da se istakne akt koji stoji iza oborivog upravnog akta i taj
sakriveni akt uini mjerodavnim za modificiranje ureenosti neije subjektivne pravne
situacije.
Konverzija u upravnom pravu bi znaila to da se mora odrati na snazi takav upravni akt
da s obzirom na svrhu i pretpostavke kojima udovoljava ne moe nikako biti valjanim, ali
bi mogao biti odran kao valjan pod nekim od odnosnih pretpostavki, ako bi se moglo
predmnijevati da bi ga javno-pravno tijelo bilo donijelo i da bi stranka na takvo rjeenje
pristala sve i da su znali da nisu ispunjene pretpostavke. Npr. mogua je situacija da
stranka ishodi dozvolu za podizanje nove kue pokraj postojee vlastite kue, u sluaju
kada podizanje nove kue nije smjelo biti doputenim bilo zbog toga to to nije
predvieno urbanistikim planom, bilo zbog toga to su se susjedi usprotivili gradnji,..u
takvoj situaciji bi moglo biti moguim i doputenim da se onu nitetnu graevinsku /
lokacijsku dozvolu spasi kao dozvolu za nadogradnju.
Kod konverzije je, dakle, rije o tome da se odri na snazi upravni akt koji ne ispunjava
sve pretpostavke s obzirom na svoju svrhu, ali bi ispunjavao pretpostavke za kakvu drugu
doputenu svrhu.

Sustavi razvrstavanja nezakonitosti

Vladavina naela zakonitosti ukljuuje u sebi i vladavinu prava kao jedan od politikih
ideala.
Tipove nezakonitosti se ne smiju mijeati sa sluajevima nezakonitosti.
Sluajevi nezakonitosti su prikazi stvarnosti karakterizirani s tim da je upravni akt kojeg
se donijelo pogrean.
Tipovi nezakonitosti su prikazi teorijskih konstrukcija koje olakavaju tumaenje i
razumijevanje.
Dva su zakona od sredinje vanosti da se u sklopu zakonotvornih nastojanja osmisli
javna uprava, kao i upravno-sudsko nadziranje javno-pravnih tijela: Zakon o opem
upravnom postupku (1991) i Zakon o upravnim sporovima (1991).
Vedel odrava klasino uenje o tipovima greaka koje je utemeljio Lafferriere:
1. greke formalne naravi:
a) nenadlenost (nesposobnost slubenika da donese akt kojeg se moralo
donijeti, ali kojeg se donijelo od strane drugog slubenika)
b) greke u obliku akta
2. greke materijalne naravi kada se provjerava da li je akt sukladan pravu i
da li je donositelj slijedio svrhu koju zakon dodjeljuje aktima odreene
kategorije:
a) povreda zakona
b) izvrtanje ovlasti
Po Krbekovom nauavanju postojale bi 3 vrste injeninih greaka:
a) kada u aktu u kojem se zbog obvezatnosti obrazloenja imalo naznaiti injenice
koje je javno-pravno tijelo uzelo kao odlune za rjeavanje zahtjeva, injenino
stanje izostane;
b) kada injenino stanje koje se u aktu naznailo ne pokriva sve ono to se pravnim
propisom za konkretni sluaj trai, ili kada se pomou utvrenih injenica izvede
pogrean zakljuak, ukljuujui i pogrenu injeninu kvalifikaciju
c) kada su injenice pogreno ili nepotpuno utvrene.
Kod nas postoji 5 tipova greaka u upravnom aktu:
1. nenadlenost ,

52

2.
3.
4.
5.

formalne greke pisanog akta,

postupovne greke,
povrede materijalnog prava,
greke u svrsi akta (nedostatak doputene svrhe).

Nadlenost se mora otro razlikovati od djelokruga javno-pravnog tijela.

Nadlenost znai ovlasti i dunosti postupati u odreenoj upravnoj stvari, dok djelokrug
znai ukupnost poslova i dunosti koje pripadaju odreenom javno-pravnom tijelu na
odreenom teritoriju.

Forsthoff prepoznaje 5 tipova nezakonitosti:

a) nenadlenost
b) greka u pravnoj sposobnosti donositelja akta
c) ostale postupovno-pravne greke
d) greke formalne naravi (oblici provoenja postupovnih radnji, kao dostavljanje I sl.)
e) povrede materijalnog zakona
I u upravnom postupku, kao i u parninom, vai naelo perpetuatio fori, dakle da javnopravno tijelo koje bude nadleno u vrijeme pokretanja postupka ostaje i dalje nadlenim,
bez obzira to su se promijenile okolnosti po pokretanju postupka koje utjeu na njegovu
nadlenost.
Meutim, u podruju vrenja upravno-izvrne vlasti su este promjene onih okolnosti koje
mogu biti od utjecaja na ovlast pojedinih njenih tijela, i te promjene mogu biti toliko velike
da vie ne bude doputeno odrati pravilo o perpetuatio fori, npr. ukidanje odreenog
tijela. Zbog toga se nenadlenost mora odrediti i u objektivnom i u subjektivnom smislu.
Objektivno bi nenadlenost znaila da je odreeno javno-pravno tijelo donijelo akt izvan
svog djelokruga, a subjektivno bi znaila povredu ovlatenja i dunosti odluujueg javnopravnog tijela u postupanju u odreenoj upravnoj stvar.
Od greaka u nadlenosti tj. nenadlenosti, razlikuju se (u teoriji postupovnog upravnog
prava, suprotno vladajuih shvaanjima u teoriji graanskog postupovnog prava) greke u
formalnostima tu se mogu razlikovati: greke u izreci, greke u obrazloenju i greke u
naputku o pravnom lijeku.
Povreda materijalnog prava znai da je sadraj upravnog akta nezakonit.
Materijalna povreda se moe sastojati u tome:
a) to nadleno tijelo nije uzelo u obzir odreeni propis (iz neznanja ili namjerno),
b) to je primijenilo propis kojeg nije smjelo uzeti u obzir,
c) to je uzelo u obzir propis kojeg mora primijeniti, ali ga je pogreno protumailo.
Kada sud poniti upravni akt koji je osporen iz formalnih i postupovnih razloga, mogue je
da javno-pravno tijelo ispravljajui odnosne greke donese akt istovjetnog sadraja i da
on bude zakonit. Suprotno tome, poniti li sud upravni akt iz materijalno-pravnih razloga,
kada donosi novi akt javno-pravno tijelo je strogo vezano pravnim shvaanjima suda.
Meutim na upravno-sudski postupak govori o aktu u kojem nije nikako ili nije pravilno
primijenjen zakon ili neki dr. propis ili opi akt kao o materijalno-pravnom razlogu iz kojeg
se moe protiv tog akta izjaviti tuba, to znai da se u tom zakonu razlikuju 2 vrste
povrede materijalnog sadraja zakona:
1) sluaj da zakon ili koji drugi na zakonu zasnovani propis ili opi akt nije nikako
primijenjen;
2) kada zakon ili koji drugi na zakonu zasnovan propis ili opi akt nije pravilno
primijenjen.
Pravna zabluda (error iuris) pogrena interpretacija pravne norme, njene odrednice.
Pravna zabluda uzronik je povrede mat.sadraja zakona. Pravna zabluda se moe
pojavljivati I u svezi s vrenjem diskrecijske ovlasti. Zabluda se moe odnositi na osobe

53

(error in persona), na stvari (error in corpore et in substantia), na zbivanja (error in

evento), na stanje (error in statu).
Francuski pisac Alibert je razvrstao materijalne povrede zakona na sljedei nain:
Po njemu, povreda materijalne norme se moe izvriti izravno ili neizravno.
Izravna je takva povreda kada donositelj ne primijeni, hotimice ili nehotimice, propis koji
odgovara onom injeninom stanju koje je utvreno, npr. kada se na utvrenje da postoji
interes nekog stranca primiti u hrv. dravljanstvo primijeni propis o neprekinutom boravku
od najmanje 5 godina.
Neizravna povreda je takva povreda kada donositelj akta podvede utvreno injenino
stanje pod propis koji ne smije vrijediti za takvo stanje ili kada u nedostatku propisa za
odnosni pojedinani sluaj izmisli pravilo, a da nije bilo pretpostavki za popunjavanje
praznina, npr. kada bi nadleno tijelo odbilo primitak u hrv. dravljanstvo osobe za koju je
utvreno da je, premda nedostatno poznaje hrv. jezik i kulturu, pripadnik hrv. naroda.
Detournement de pouvoir izvrtanje ovlatenja je odreeni nain zlouporabe prava od
strane upravno-izvrne vlasti koja koristi svoje ovlasti u svrhu s obzirom na koju joj te
ovlasti nisu bile povjerene greka u cilju ili svrsi.
Po Krbeku, pravo je sredstvo, a za svakim sredstvom stoji svrha. Uprava koja primjenjuje
pravo i zbog toga tumai pravne propise mora u prvom redu utvrditi smisao i svrhu tih
pravnih propisa. Neki je pravni propis tek onda pravilno primijenjen ako primjena
odgovara njegovoj svrsi ili cilju. Zato nezakonitost moe postojati u samom cilju ili svrsi,
jer je uprava donijela odnosni akt s drugim ciljem ili drugom svrhom nego to je ima sam
zakon. Tu je rije o zlouporabi prava. Sva su ovlatenja uprave usko vezana s ciljem ili
svrhom koju upravno-pravni ili kakav drugi propis odreuje, pa uprava koja ide za drugim
ciljem ili svrhom prekorauje svoja ovlatenja i djeluje nezakonito.
Gl. potekoa s detournement de pouvoir izvire iz okolnosti to nije lako utvrditi dokle
see nadzor kad je u pitanje izvrtanje ovlasti.
Od tipinih sluajeva detournement de pouvoir je prije svega onaj u kojem izokretanje
ovlasti rezultira u tome to donositelj ne bi uope slijedio svrhu iz opeg interesa, npr.
kada donositelj slijedi osobni interes ili kada djeluje iz politike pobude.
Tipian je i sluaj kada bi donositelj dodue slijedio odreenu svrhu od opeg interesa ali
onu koja pripada nekom drugom podruju javnih koristi. Npr. kada gradsko ili opinsko
vijee naredi ogranienje broja kino-predstava u gradu ili opini kada je uvoenje tog
ogranienja inspirirano eljom da se pogoduje pohaanje kola.
Najosebujniji sluaj je detournement de procedure (izvrtanje ovlatenja u provoenju
postupka), sastojei se u tome to javno-pravno tijelo koristi odreeno upravno
postupanje u druge svrhe a ne one kojima bi se poduzimanje postupovnih radnji moralo
zakonski sluiti. To je inaica detournement de pouvoir.
U jednoj od dvije sljedee hipoteze bilo bi dopustivim da detournement de pouvoir bude
utvren a da ne bude opravdano ponititi upravni akt:
a) kada povoenje za osobnom svrhom od strane donositelja akta nije uope
mjerodavno za ostvarivanje koristi koje proizlaze iz opeg interesa npr. odbijanje
izdavanja lovake dozvole viekratno osuivanoj osobi ostaje zakonitom ak i onda
kada je autor odbijanja osobni neprijatelj podnositelja zahtjeva i kada uiva u
takvoj svojoj odluci;
b) kada postoje brojne svrhe to je sluaj kada je i samo jednu od njih dostatno
slijediti, pa da akt bude zakonit.
Greke u nadlenosti
Nadlenost moe biti stvarna ili mjesna, ovisno o tome da li je rije o ovlasti i dunosti
javno-pravnog tijela da rijei samu upravnu stvar (stvarna nadlenost) ili da je rjeavajui
takvu stvar ovlaten i duan postupati na odreenom podruju (mjesna nadlenost).

54

Za ponitenje rjeenja s naslova mjesne nenadlenosti vai rok od 1 god. a s naslova

stvarne nenadlenosti rok od 5 god. od dana kada je rjeenje postalo konano u
upravnom postupku.
Bilo da je u pitanju stvarna ili mjesna nenadlenost, uvijek dolazi u obzir samo ponitenje
akta (ne i ukidanje).
Greke u nadl. izraavaju se kao nenadlenost stvarna ili mjesna, kao I pitanja micanja
nadl.:
1. prorogacija dopustivost sporazumijevanja o nadl.
2. delegacija povjeravanje nadl.
3. supstitucija nadomjeivanja u nadl.
4. odrinacija odreivanje nadl. odlukom nadl.tijela
Kada je u pitanju prekoraenje granica nadlenosti u stvarima u kojima nije doputeno
voditi upravni spor (jer je osigurana sudska zatita), doputeno je voditi upravni spor, ali
samo zbog prekoraenja nadlenosti. Takvo prekoraenje granica nadlenosti ima
znaenje povrede materijalnog, a ne postupovnog prava.
Drugi sluaj je zamreniji, a to je kada se stranka obraa javno-pravnom tijelu sa
zahtjevom da rijei neku upravnu stvar koja nije uope ureena propisima materijalnog
prava. Tu izranjaju 2 problema:
1) je li rije o zahtjevu kojeg se mora pravno rijeiti pa makar i da se popuni praznina
u pisanom pravu,
2) koje je javno-pravno tijelo ovlateno rijeiti stvar na taj nain.
Odgovori:
1) doputeno je da se popunjavaju praznine;
2) odgovor ovisi o tome je li rije o upravnoj ili o sudskoj stvari; upravna stvar se
mora odreivati negativno, to znai kao stvar koja ne pripada ni u zakonodavnu ni
u sudsku nadlenost.
Pitanje djelokruga i nadlenosti nekog javno-pravnog tijela se odvaja od pitanja ovlatenja
i dunosti da se donese rjeenje.
U kolegijalnom javno-pravnom tijelu rjeenje donose lanovi tog tijela, a u pravnim
osobama s javnim ovlastima, rjeenje donosi njihov ravnatelj.
Naelo je da rjeenje u upravnim stvarima donosi elnik odnosnog tijela, s tim to on
smije ovlastiti i drugu slubenu osobu istog tijela, a za poduzimanje pojedinih radnji u
postupku prije donoenja rjeenja moe ovlastiti drugu strunu slubenu osobu tog tijela.
Nesposobnost elnika ili davanje ovlasti drugoj osobi kojoj ovlast nije smjela biti dana nisu
greke u nadl. ve su to postupovne greke koje mogu predstavljati bitnu greku i biti
razlog za nitetnost upr.akta.
U sluajevima kada pojedini upravni akt donosi iskljuivo ministar (ili elnik kakvog
drugog javno-pravnog tijela) a da se u tijeku rjeavanja nae u ostavci, dolazi do
nadometanja ex lege za rjeavanje postaje ovlatenim njegov zamjenik ili osoba koju je
nadleno tijelo odredilo da ga zamjenjuje.
Vezano za greke u nadlenosti, moe se pojaviti i problem paralelizma (usporednosti) u
nadlenosti, kada bi u jednoj te istoj stvari bila ovlatena postupati dva ili vie javnopravnih tijela, pa i kada se meusobno hijerarhijski odnose kao via i nia, a isto tako i
problem micanja nadlenosti.
Usporednost nadlenosti kod nas je dopustiva samo kada je to zakonom izrijekom
predvieno. U stvarima izvlatenja se moe nai primjer za usporednost stvarne i mjesne
nadlenosti:
a) primjer za usporednost stvarne nadlenosti kada nekretnina koja je
predmetom izvlatenja lei na podruju 2 ili vie opina za donoenje
odluka nadlena je upanijska skuptina, a ako takva nekretnina lei na
podruju 2 ili vie upanija nadlena je Vlada RH;

55

b) primjer za usporednost mjesne nadlenosti kada se propie vie foruma

za rjeavanje, npr. forum domicili i forum rei sitae u stvarima koje se
odnose na neku nekretninu, s tim to u takvim sluajevima mogu doi u
obzir jo i 2 pomona foruma:
1. prior in tempore potior in iure nakon to je nastupila
litispendencija ostaje nadleno ono javno-pravno tijelo koje je prvo
zapoelo s postupkom,
2. sporazum o nadlenosti zato to je doputeno da se javno-pravna
tijela sporazume o tome koje e od njih kao nadleno dalje
postupati, ali samo do litispendencije.
Usporednost stvarne nadlenosti se moe zamijetiti i u stvarima inspekcijskog nadzora u
sluajevima kada su u jednim te istim stvarima nadlena inspekcijska tijela vieg i nieg
stupnja.
1. Prvi sluaj micanja nadlenosti bi bio ugovor stranaka o nadlenosti (prorogatio), to bi
znailo dopustivost da se nadlenost javno-pravnih tijela zasnuje voljom stranaka. U
postupovnom zakonu to je izrijekom zabranjeno, a u upravnom postupku vai naelo da
privatni uglavci u javnom pravu nisu doputeni, ak niti u sluaju kada se dva ili vie
usporedno nadlenih tijela smiju sporazumjeti o nadlenosti. Sporazumom stranaka bilo bi
doputeno jedino podnijeti zajedniki prijedlog tijelima koja su inae usporedno nadlena
da se sporazumiju o nadl.u smislu takvog prijedloga stranaka.
2. Devolucija nadl. znai to da se nadl. mie s nieg na vie tijelo, npr. povodom albe ili
dr. pravnog lijeka. Ovo se naelo moe povrijediti pogrenim naputkom o pravnom lijeku i
to na nain to bi se pogreno naznailo tijelo kojem se mora izjaviti alba, s tim to nae
postupovno pravo poznaje iznimke od devolucije nadl. u sluajevima remonstrativnog
pravnog lijeka kada i samo prvostupanjsko tijelo smije rijeiti albu ili neki dr. pravni lijek.
3. Prijenos nadl. s povjeravanjem (devolucija) znai ovlast javno-pravnog tijela vieg
stupnja da pojedinu stvar iz svoje stvarne nadl. povjeri nekom od podreenih javnopravnih tijela, i to samo kad se takav propis izrijekom predvidi.
4. Od povjeravanja nadl. treba razlikovati ustupanje stvari, to znai sluajeve:
a) kada se tijelu koje je nenadleno doputa ustupiti predmet nadlenom tijelu, ali
samo kada je nesumnjivo koje je javno-pravno tijelo nadleno,
b) kada se doputa odstupanje od pravila perpetuatio fori ako bi se na taj nain
olakalo (posebno za stranku) postupanje; npr. kada stranka promijeni prebivalite,
postaje ovlateno ustupiti predmet tijelu koje je pozivom na forum domicili smjelo
postati nadlenim.
5. Od povjeravanja nadl. treba razlikovati i odreivanje nadl. odlukom odreenog tijela
upravno-izvrne vlasti sluaj koji kod nas nije predvien, osim u povodu sukoba nadl. To
je sluaj kada se 2 ili vie javno-pravnih tijela izjasne kao nadleni ili nenadleni (poz. i
neg. sukob nadl.), kada je prijedlog za rjeavanje sukoba nadl. duno podnijeti tijelo koje
je kao posljednje o svojoj nadl. rjeavalo.
Zamoljenjem se zbog ekonominosti na javno-pravno tijelo prenosi jedino ovlatenje
obaviti pojedine radnje naznaene u zamolnici, i to samo takve da prethode donoenju
akta. Zamoljenje postaje problemom s motrita nadlenosti / nenadlenosti kada
zamoljeno tijelo izvede postupovnu radnju uz donoenje zakljuka koji znai i okonavanje
postupka, a bez kojeg takva radnja nije ostvarljiva.
I u svezi s odluivanjem o prethodnom pitanju moe doi do prekoraenja nadl.
sluajevi:
a) postojanje kaznenog djela to je ovlaten utvrditi samo nadleni sud;
b) postojanje braka ovlaten utvrditi samo sud;
c) utvrivanje oinstva ovlaten sud;
d) openito, neko pravno pitanje nee smjeti biti rjeavano kao prethodno i kada je to nekim zakonom
odreeno.

56

Greke u formalnostima upravnog akta

Greke koje se tiu izreke su uvijek bitne jer e se u tom sluaju moi teko prepoznati o
emu je tim aktom bilo odlueno. Takav e nedostatak nuno voditi prema nitetnosti
akta.
Izreka mora biti odreena, jer bi se u protivnom njegova nepotpunost ili nejasnoa mogle
pojavljivati kao podloga formalne nezakonitosti upravnog akta.
Samo u vezi s izrekom se mogu razmatrati i druge greke u upravnom aktu i sastojcima
rjeenja.
Ako zakon izrijekom ne oslobaa donositelja akta od dunosti da ga obrazloi, akt u kojem
bi obrazloenje izostalo se mora smatrati oborivim, to znai da bi se mogao ponititi
povodom pravnog lijeka. Ako bi se iz razloga to bi aktu nedostajalo obrazloenje pojavila
i pravna i stvarna nemogunost da se provede ovrha, moralo bi ga se smatrati i nitetnim.
Obrazloenje je pogreno i onda kad je nepotpuno.
U jednostavnim stvarima u kojima bi sudjelovala samo jedna stranka ili dvije ili vie
stranaka ali nijedna ne prigovori zahtjevu i zahtjev bude uvaen, obrazloenje moe
sadravati samo kratka izlaganja stranaka.
Greka u naputku o pravnom lijeku ne smije imati tetnih uinaka za stranku.
Ta greka se moe sastojati:
a) propustu javno-pravnog tijela da da bilo kakav naputak,
b) u pogrenom naputku,
c) u njegovoj nepotpunosti.
Ako doe do a), akt je oboriv. Zakonom je doputena konvalidacija.
Ako doe do c), stranka moe postupiti kao u a) ili u b).
Greke u postupanjima
Po Zakonu o opem upravnom postupku povreda postupka moe imati samo relativno
znaenje, ovisno o tomu je li ili nije imala odlunog utjecaja na rjeenje same stvari.
Jedna od prvih stvari koje bi mogle biti zahvaene postupovnim grekama je nain
odluivanja kolegijalnog tijela javno-pravnog tijela koje je sastavljeno od 3 ili vie
lanova. To je sluaj kada se zakonom trai da se od strane nadlenog javno-pravnog
kolegijalnog tijela odluke donose u propisanom sastavu, da sjednici tijela mora biti
nazona veina lanova (kvorum), osim ako bi posebni zakon propisao kvalificiranu
veinu. Za rjeavanje Sabora, Vlade, te tijela jedinica lokalne samouprave opinskih i
gradskih vijea i upanijskih skuptina, te poglavarstava, vrijede posebni propisi.
Akt koji bi se donio bez propisane veine se mora smatrati nezakonitim i nitetnim. To bi
moralo biti osnovom za obnovu upravnog postupka.
Institut izuzea rasjedanje se odnosi na slubenu osobu koja je ovlatena rjeavati ili
obavljati pojedine radnje u postupku.
Zakon pravi razliku izmeu iskljuenja - sluajevi kada je izuzee obvezatno po samom
zakonu, i izuzea u uem smislu rijei - sluajevi izuzea kada postoje neke druge
okolnosti koje izazivaju sumnju u nepristranost slubene osobe.
Kada je upravna odluka u svemu suglasna zakonima i dr. propisima, nema nikakvog
opravdanja da se rjeenje ponitava zato to ga je donijela slubena osoba koja se morala
izuzeti / iskljuiti.
Kao tree, postavlja se pitanje kojim se pojedincima i grupama treba priznati svojstvo
stranke u upravnom postupku, te je odgovor sljedei:
a) svi pojedinci i pravne osobe imaju stranaku sposobnost,
b) imaju i postupovnu sposobnost,
c) imaju i postupovnu legitimaciju, to znai da stvarno postoji veza izmeu
konkretne osobe i predmeta postupka.

57

Iako nemaju svojstvo pravne osobe, tijelima dravne vlasti, poslovnim jedinicama
trgovakih drutava, naseljima, grupama osoba i sl. se treba priznati postupovnu i
stranaku sposobnost.
Postupovna sposobnost se kod fizikih osoba nadovezuje na poslovnu sposobnost, to
znai da djelomino poslovno nesposobne osobe kao i potpuno poslovno nesposobne
osobe nemaju postupovnu sposobnost, pa ih mora zastupati zakonski zastupnik. Nadleno
javno-pravno tijelo mora tijekom itavog postupka paziti po slubenoj dunosti da li osoba
koja se pojavljuje kao strana u postupku smije biti stranka i da li postupovno nesposobnu
stranku zastupa njen zakonski zastupnik. Ako takvu stranku ne bi zastupao zak. zastupnik,
moe biti i razlog za obnovu postupka.
Dok se postupovna sposobnost priznaje svim subjektima koji su stranaki sposobni, dotle
se svim stranaki sposobnim osobama ne priznaje uvijek i postupovna sposobnost.
Javno-pravno tijelo mora voditi brigu o osobama koje su liene poslovne sposobnosti prije
ili za vrijeme postupka na jedan od ovih naina:
a) odrediti takvoj osobi privremenog zastupnika, ali samo kada to zahtjeva hitnost
postupka,
b) ako hitnost postupanja ne zahtjeva postavljanje privremenog zastupnika, tada se
treba prekinuti postupak i traiti od nadlenog tijela skrbnike vlasti da toj osobi
odredi skrbnika kao zak. zastupnika,
c) na slian nain treba postupiti nadl. tijelo i kada je u pitanju stranka nepoznatog
boravita a koja nema punomonika.
Pravne i maloljetne osobe su izjednaene vezano za postupovnu sposobnost premda su
stranaki sposobne mora ih zastupati zakonski zastupnik.
U upravnom postupku postoje 3 vrste stranaka:
a) aktivna stranka,
b) pasivna stranka,
c) umjea (intervenijent) osoba koja radi zatite svojih prava ili pravnih interesa
ima pravo sudjelovati u postupku, npr. susjed koji se protivi izdavanju
gra.dozvole.
Gubitkom postupovne sposobnosti ne prestaje ni stranaka sposobnost ni postupovna
legitimacija.
U upravnom postupku se ne utvruju injenice ve se provjeravaju tvrdnje o postojanju
injenica, a takvo provjeravanje se vri pomou dokazivanja (a ne dokaza ili dokaznih
sredstava).
Ne provjeravaju se sve tvrdnje o injenicama: one koje su ope poznate, zatim one iju
izvjesnost predmnijeva zakon (presumptiones iuris) s tim to je jedino doputeno
dokazivati da takve injenine tvrdnje ne stoje osim kada to zakon iskljuuje
(presumptiones iuris et de iure).
U provjeravanju injeninih tvrdnji koje su uinjene samo vjerojatnim ne obvezuju pravila
ope-upr.postupka o izvoenju dokaza.
Kada se ne bi smjelo razmatrati pogrenost i nepotpunost u utvrivanju injenica kao
povredu mat.prava, ne bi bilo doputenim takve pogreke isticati u postupku za dokidanje
rjeenja po pravu nadzora niti u zahtjevu za zatitu zakonitosti.
Teka postupovna greka e se uiniti:
a) kada se propusti utvrivati injenino stanje,
b) kada se propusti provjeriti pojedinu injeninu tvrdnju,
c) kada se iz izvoenja pojedinog dokaza ili iz ukupnosti izvedenih dokaza doe do
krivog zakljuka pomou injeninog stanja,
d) kada se upotrijebi nedoputene dokaze za provjeru neke injenine tvrdnje,
e) kada se propusti postupiti po formalnim dokaznim pravilima ako su propisana,

58

f)

kada se stranci odbije izdati potvrda i propusti uzeti njenu izjava i provjeriti je
prema naelu slobodne ocjene dokaza.

U svezi s naelom traenja istine je i naelo sasluanja stranaka koje u upravnom

postupku znai da se prije donoenja rjeenja stranci mora pruiti mogunost da se izjasni
o injenicama i okolnostima koje su vane za donoenje rjeenja, s tim da se rjeenje bez
prethodnog izjanjenja stranke smije donijeti samo kada je to zakonom izrijekom
doputeno.
Naelo dvostupnjevosti je u upravnom postupku u svezi s ustavnim zajamenjem prava
graanina na albu ili kakvu drugu pravnu zatitu.
Takav naelni stav postupovni zakon je popratio s tim to:
a) pravo na albu propisuje i kao svoje naelo, to znai da nije rije samo o neemu
to se implicite predmnijeva,
b) neovisno o posebnim zakonima koji bi iskljuili iznimno pravo na albu propisuje
nekoliko sluajeva apsolutno ili relativno nedoputene albe,
c) priznaje ira ovlatenja prvostupanjskom tijelu u rjeavanju albe nego to je to
sluaj u sudskim postupcima.
Greke koje pogaaju rjeavanje po albi:
Iskljuenje prava na albu je isto kao i kad tijelo koje bi ga uzelo u postupak nije stvarno
nadleno, to ima za posljedicu:
a) nitetnost rjeenja po zahtjevu za zatitu zakonitosti izvanrednom pravnom lijeku
koje se podie protiv pravomonog rjeenja u stvari u kojoj je iskljueno voenje
upravnog postupka a sudska zatita ne bi ni izvan upravnog spora bila osigurana;
b) nitetnost rjeenja po pravu nadzora, dakle iz razloga to bi rjeenje u takvom
sluaju potjecalo od stvarno nenadlenog tijela,
c) proglaenje rjeenja nitetnim.
Po upravno-postupovnom zakonu je doputeno iskljuivanje prava na albu u sluajevima
kada je prvostupanjsko rjeenje donio ministar ili ravnatelj dravne uprave, osim kada se
zakonom izrijekom predvidi da je i u takvom sluaju doputeno izjavljivati albu tada o
albi odluuje Vlada.

Prvostupanjsko tijelo odluuje o albi u sljedeim sluajevima:

a) kada prvostupanjsko tijelo koje je donijelo rjeenje nae da je alba opravdana i
prosudi da ne bi bilo potrebnim provoditi novi istrani postupak tada to tijelo ima
pravo stvar rijeiti drukije, s tim to stranka ima pravo na albu i protiv ovog
rjeenja;
b) kada tijelo koje je donijelo rjeenje nae u povodu albe da je postupak bio
proveden nepotpuno, ovlateno je postupak dopuniti i ovisno o rezultatu tako
dopunjenog postupka rijeiti stvar u granicama zahtjeva stranke i drukije nego
to je to bilo odlueno u pobijanom rjeenju;
c) kada alitelj iznese u albi takve injenice i dokaze koje su mogle biti, da su
iznijete ranije, od utjecaja na drukiju odluku, ili kada je alitelju morala biti
pruena mogunost sudjelovati u postupku koji je prethodio donoenju rjeenja a
takva mu mogunost nije bila pruena, ili kada mu je bila pruena ta mogunost a
alitelj je nije iskoristio ali je u albi takvo proputanje opravdao: u takvim
sluajevima tijelo koje je donijelo rjeenje je ovlateno dopuniti prethodno
provedeni postupak;
d) kada prvostupanjsko tijelo donese rjeenje a da prethodno nije provelo posebni
istrani postupak mogu se razlikovati 2 situacije:
1) ona u kojoj je provoenje takvog postupka bilo obvezatnim
2) ona u kojoj provoenje takvog postupka nije bilo obvezatnim
a stranci nije bila pruena mogunost da se izjasni o okolnostima koje su od
vanosti za donoenje rjeenja, te stranka zatrai u albi da joj se takva
mogunost prui ili da se provede onaj posebni postupak.

59

Pravilo o zabrani reformationis in peius nee vaiti apsolutno, to znai da e u odreenim

situacijama tijelo koje je ovlateno za rjeavanje po albi smjeti rjeenje ponititi ili
preinaiti na tetu alitelja.
Kada na snagu stupi novi propis, mogue su sljedee situacije:
1) kada se novim propisom zateene predmete stavlja pod njegovo ureenje:
tada e tijelo koje je ovlateno rjeavati po albi to uzeti u obzir te rjeenje
ili preinaiti ili ponititi;
2) kada se novim propisom odredi da za predmete koje se zateknu vai
ureenje ranijeg propisa;
3) kada se novim propisom izrijekom ne odredi kakvo ureenje primijeniti na
zateene predmete.
Ova 3. situacija se razlikuje po 2 sluaja:
a) situacija do trenutka kada nastupi pravomonost rjeenja: do tog trenutka se mora o
zateenom predmetu odluiti po ranijem propisu,
b) situacija koja nastaje nakon stupanja pravomonosti: od tog trenutka o stvari e se
smjeti odluiti samo u sklopu preispitivanja akta po zahtjevu za zatitu zakonitosti i po
pravu nadzora.

Greke u svezi s ovrenjem upravnog akta, u svezi s izvanrednim pravnim

lijekovima i u svezi s upravnim sporom
Ovrha se smije provoditi samo prema osobi koja je duna ispuniti odreenu obvezu
(ovrenik), s tim da ta obveza mora biti utvrena rjeenjem koje u odreenom trenutku
postaje ovrnim.
Iz toga proizlazi, s jedne strane, da rjeenje kojim se odbija zahtjev stanke ne podlijee
ovrsi i, s druge strane, da se stranci mora ostaviti odreeni rok za dragovoljno ovrenje
obveze (paricijski rok), rok koji tee od dana dostave ovrnog rjeenja, a moe iznositi
onoliko koliko se to u odluci nadlenog tijela odredi, a ako takve odredbe nema, onda u
roku od 15 dana, s tim to paricijski rok dolazi u obzir samo kod obvezatnih pozitivnih
inidbi, ne i kod obveze trpljenja ili proputanja.
Nadlenost za donoenje dozvole ovrenja pripada onom tijelu koje je nadleno za
provoenje same ovrhe.
to se tie nadlenosti za provoenje ovrhe, ona se ne mora poklapati s nadl. za
donoenje rjeenja.
Nadl. tijelo za provoenje ovrhe mora ovjeriti valjanost rjeenja koje se mora provesti, te
se u tu svrhu predvia izdavanje posebne potvrde ovrnosti, za to je nadleno ono tijelo
koje je donijelo rjeenje ali nije nadl. za provoenje ovrhe.
Okolnost da se nadl. za ovrhu ne poklapa s nadl. za donoenje rjeenja moe nastupiti iz
vie razloga:
a) zbog toga to za donoenje rjeenja u pitanju mogu biti nadl. tijela upravnoizvrne vlasti a da za samu ovrhu bude nadl. tijelo sudske vlasti u tom sluaju
sud koji je nadl. za ovrhu donosi i dozvolu za ovrhu (kada se radi o novanim
obvezama);
b) zbog toga to za donoenje rjeenja mogu biti nadl.jedna tijela u-i. vlasti a za
ovrhu druga tijela te iste vlasti ova zadnja su nadl. i za donoenje dozvole ovrhe;
c) zbog toga to za donoenje rjeenja mogu biti nadl. pravne osobe ili tijela kojima
je povjereno rjeavanje u upravnim stvarima kao javna ovlast, koje nisu nadl. i za
provoenje ovrhe za ovrhu je nadl. zakonom odreeno posebno tijelo u-i. vlasti,
koje je ovlateno izdati i dozvolu za ovrhu.
to se tie b) i c), vae 3 predmnijeve:

60

1) za provoenje upravne ovrhe su uvijek nadl. tijela u-i. vlasti, neovisno o tome koje
je i kakvo tijelo donijelo rjeenje koje je postalo ovrnim praesumptio iuris et de
iure;
2) za provoenje upravne ovrhe nadl. je ono tijelo koje je rjeavalo u 1. stupnju;
3) sluaj kada za provoenje ovrhe nije nadl. tijelo koje je rjeavalo u 1. stupnju a
posebnim propisima ne bude odreeno tijelo koje bi trebalo biti nadl. u tom
sluaju bit e nadl. tijelo ope uprave one upanije u kojoj se nalazi prebivalite
ovrenika. Predmnijeve 2) i 3) su praesumptiones iuris.
Greke mogu nastati ve pri samom pitanju nadl. za donoenje zakljuka o ovrsi i za
izdavanje potvrde o ovrhi, posebno to se tie pravnih osoba i organizacija s javnim
ovlastima. Zatim, i sam zakljuak o dozvoli ovrenja moe imati nedostataka, posebno u
proputanjima da se tono naznai osobu ovrenika, naputcima o pravnom lijeku, u
odreivanju rokova i dr. modaliteta za ispunjenje obveze u tijeku provoenja ovrhe.
Poglavito, greke se pojavljuju na nain da nadl. tijelo utke jednostavno prijee preko
zahtjeva traitelja ovrhe ili jednostavno ne izvri svoju slubenu dunost kad odbije izdati
dozvolu ovrenja i provesti ovrhu; po sudskoj praksi, u takvim sluajevima nadl. tijelo
mora izriito obrazloiti razloge zato ne donosi dozvolu ovrhe,...
Najosjetljivije greke se mogu poiniti u odreivanju naina na koji se moraju izvriti neke
ne-novane obveze, da li preko druge osobe, s neposrednom prinudom, s posrednom
prinudom.
Najnepravinije greke se mogu poiniti u svezi s institutom odgode ovrhe, koje mora biti
opravdano polazei od opeg interesa i od interesa sudionika u postupku. Vezano za to,
moraju se uzeti u obzir:
a) okolnosti od znaenja za prosudbu o tome da li bi se traitelju ovrhe odgaanjem
nanijelo nenadoknadivu tetu;
b) okolnosti od znaenja za prosudbu o tome da li bi se ovreniku nanijelo tetu koju
bi se kasnije moglo teko popraviti;
c) da li se odgaanje protivi opem interesu.
Protuovrha sluaj kada ovrivo i ovreno upravno rjeenje bude kasnije poniteno ili
preinaeno, pa ovrenik stekne pravo na vraanje onog to mu je oduzeto, to mora
proizai iz novog rjeenja.
Rokovi za poduzimanje pojedinih postupovnih radnji su strogo zakonom propisani; javnopravno tijelo ih moe produiti ili skratiti jedino kad je propisom izrijekom na to ovlaten.
Upravne / oblasne rokove rokovi koje javno-pravno tijelo samo odreuje s obzirom na
tijek postupka, smiju se produiti, ako za to postoje opravdani razlozi.
Izvanredni pravni lijekovi:
Greke upravnog akta u svezi s vraanjem u prijanje stanje - pravnim lijekom koji je
izvanredan i remonstrativan stranka je ovlatena poduzeti ovaj pravni lijek kada iz
opravdanih razloga propusti poduzeti odreenu postupovnu radnju u roku, npr. prekluzija
prava na izjavljivanje albe...
Ponavljanje upravnog postupka kao izvanredni pravni lijek se uvijek poduzima po
slubenoj dunosti.
Greka koja se moe poiniti po pitanju obnove upravnog postupka je u svezi s odnosom
obnove upravnog postupka kao izvanrednog pravnog lijeka prema drugim izvanrednim
pravnim lijekovima, to znai da obnova upravnog postupka nee biti mogua ako se u
istu svrhu moe poluiti s nekim drugim izvanrednim pravnim lijekom.
Zahtjev za zatitu zakonitosti smije se izjavljivati samo protiv pravomonih upravnih
rjeenja, i to samo protiv onih koja su donijeta u stvari u kojoj nije doputeno voenje
upravnog spora, a sudska zatita ne bi bila osigurana ni izvan upravnog spora.
Dokidanje i mijenjanje rjeenja uz pristanak ili na zahtjev stranke je doputeno samo
protiv pravomonog rjeenja.

61

Suprotno, izvanredno ukidanje doputeno je protiv bilo kojeg rjeenja koje je postalo
ovrnim ovrno rjeenje ne mora biti ni pravomonim ni konanim.
Proglaenje rjeenja nitetnim doputeno je u svako doba neovisno o tomu kakvu je
pravnu kakvou rjeenje u pitanju steklo do odreenog doba, dakle ne mora biti ni
ovrnim.
Od onih naroitih sluajeva ponitenja, ukidanja i mijenjanja rjeenja izvanrednih
pravnih lijekova, izvan obnove upravnog postupka, istie se ponitenje i mijenjanje
upravog rjeenja u svezi s upravnim sporom u sklopu kojega je tueno javno-pravno
tijelo ovlateno ali samo do okonanja upravnog spora ponititi ili promijeniti rjeenje
koje se tubom pobija, ali jedino iz razloga iz kojih bi i sam sud mogao odnosno rjeenje
ponititi ili promijeniti, ako na taj nain rjeava sve zahtjeve iz tube a ne vrijea pravo
stranke ili tree osobe, dakle uz 5 pretpostavki:
1. da je rije o rjeenju koje je postalo konano u upravnom postupku, dakle
protiv kojeg vie nema redovitog pravnog lijeka u upravnom postupku,
2. da je protiv konanog upravnog akta pokrenut upravni spor te da je upravni
sud tuenom tijelu dostavio prijepis tube i da je odredio rok u kojem se
sudu moraju dostaviti svi spisi koji se odnose na predmet,
3. da akt bude poniten ili promijenjen prije nego to upravno-sudski spor
bude okonan. Te 3 su postupovne pretpostavke.
4. da rjeenjem koje se donese povodom ovog pravnog lijeka budu uvaeni
svi zahtjevi iz tube; pomou ovog pravnog lijeka nije doputeno samo
djelomino ukidati ili mijenjati pobijano rjeenje u upravnom sporu;
5. da se novim rjeenjem ne vrijea pravo stranke iz upravnog postupka ili
tree osobe. Ove 2 pretpostavke su materijalno pravne naravi.
Greke se mogu ticati neispunjenja bilo koje od pretpostavki; ne smiju se uvaiti
djelomini zahtjevi stranke.
Za podizanje zahtjeva za zatitu zakonitosti potrebne su sljedee pretpostavke:
a) ovlateno tijelo za podizanje ovog zahtjeva je Dravni odvjetnik RH;
b) kakvoa upravne odluke koja se pobija ovim pravnim lijekom mora biti u pitanju
pravomono rjeenje doneseno u upravnoj stvari u kojoj nije doputeno voditi
upravni spor, a da nije osigurana ni neka druga sudska zatita;
c) kakvoa pravnog naslova za izjavljivanje ovog pravnog lijeka povrijeenost
zakona, to znai da dravni odvjetnik smatra da je povrijeen zakon rjeenjem
koje se pobija;
d) zahtjev mora biti podignut u kratkom roku: mjesec dana od dana kad je rjeenje
dostavljeno dr. odvjetniku, a ako mu nije bilo dostavljeno, onda u roku od 6
mjeseci od dana dostave rjeenja stranci;
e) nadleno tijelo je ovlateno samo ukinuti, ne i ponititi pobijano rjeenje;
f) ovlatenje za podizanje ovog zahtjeva je podreene naravi, to znai da ga se
nee moi podizati ako i kada postoje pretpostavke da se s istim uinkom uporabi
proglaenje rjeenja nitetnim, ponitenje ili dokidanje po pravu nadzora, te
dokidanje ili mijenjanje uz pristanak ili na zahtjev stranke;
g) o zahtjevu za zatitu zakonitosti odluuje ministar ili ravnatelj dravne upravne
organizacije, a ako stvar ne bi pripadala u nadlenost niti jednog niti drugog, onda
odluuje Vlada RH.
Greke se mogu poiniti okolnou to je zahtjev pravno ureeno sredstvo umjeivanja
koje je proeto pravno-vrednosnim prosudbama.
Ponitenje i ukidanje po pravu nadzora izvanredni pravni lijek kojeg je ovlateno izjaviti
ili nadleno drugostupanjsko tijelo, a ako ga nema ili ako je rije o rjeenju koje potjee od
tog tijela tada ono tijelo koje je odreeno zakonom, a ako nema ni takvog tijela onda
ministarstvo ili dravna upravna organizacija u iji djelokrug pripada upravna stvar koja je
predmetom postupka, te u zadnjoj crti Vlada RH.

62

Ovaj pravni lijek se smije samostalno koristiti prema svim drugim izvanrednim pravnim
lijekovima. Npr. ne bi smjelo biti dopuetnim koristiti zahtjev za ponavljanjem postupka u
svim sluajevima koje ovaj pravni lijek pokriva.
Za ponitenje po pravu nadzora bi morale biti ispunjene sljedee pretpostavke:
a) kakvoa odluke u pitanju da je rije o odluci koja je konana u upravnom
postupku, i to ba o rjeenju;
b) pretpostavke postupovno-pravne naravi da su u postupku koji je prethodio
rjeenju poinjena koja od teih zakonom utvrenih povreda upravnog postupka, i
to:
- da je rjeenje donijeto od strane javno-pravnog tijela koje nije bilo stvarno ili
mjesno nadleno,
- da je u jednoj te istoj stvari donijeto rjeenje a da ve od ranije postoji rjeenje
koje je pravomono i kojim je ta stvar bila drukije rjeenom,
- da je rjeenje donijelo nadl. tijelo koje nije pribavilo suglasnost, potvrdu, odobrenje
ili miljenje u sluaju kada je to propisano,
- da je rjeenje donijeto kao posljedica prinude, iznude, ucjene, pritiska ili neke dr.
nedoputene radnje.
c) nadleno tijelo za donoenje rjeenja o ponitenju po pravu nadzora smije
donijeti rjeenje o ponitenju po pravu nadzora bilo po vlastitoj inicijativi bilo na
zahtjev, i to ili stranke ili dr.odvjetnika;
d) rok za ponitenje prekluzivan, to znai da istekom tog roka prestaje ovlatenje
za donoenje rjeenja, s tim to taj rok iznosi 5 god. od dana kada je rjeenje koje
se mora ponititi postalo konano u upravnom postupku, osim u sluaju mjesne
nenadlenosti, kada taj rok iznosi svega 1 god., te u sluaju nedoputene radnje,
kada rok nije pretpostavkom da se rjeenje poniti po pravu nadzora.
Za ukidanje rjeenja po ovlatenju za nadzor moraju biti ispunjene ove pretpostavke:
a) za ovo ukidanje se ne propisuju pretpostavke postupovno-pravne naravi,
ve je propisana samo jedna pretpostavka materijalno-pravne naravi:
rjeenjem koje se ukida mora biti oito povrijeen materijalni zakon;
b) kada je rije o stvari u kojoj je sudjelovalo dvije ili vie stranaka sa
suprotnim interesima, mora se ispuniti pretpostavka postupovno-pravne
naravi, a to je ishoditi pristanak svih stranaka;
c) rjeenje se smije ukinuti ili po slub. dunosti ili po zahtjevu dr. odvjetnika;
d) rok za ukidanje rjeenja je puno krai nego za ponitenje i iznosi 1 god. od
dana kada je rjeenje postalo konano u upravnom postupku.
Greke se mogu ticati toga to bi se ovaj p.l. koristilo kao nadomjestak za sve druge
izv.p.l.
Ukidanje ili mijenjanje pravomonog rjeenja uz pristanak ili na zahtjev stranke
izvanredan pravni lijek pomou kojeg tijelo koje je donijelo pravomono rjeenje smije,
kada smatra da je u rjeenju nepravilno primijenjen materijalni zakon, ukinuti ga ili
promijeniti, uz sljedee pretpostavke:
a) da je rije o pravomonom rjeenju;
b) da je u rjeenju nepravilno primijenjen materijalni zakon, to znai da se ne trai
da zakon bude ba povrijeen kao to je to sluaj kod zahtjeva za zatitu
zakonitosti;
c) da je rjeenjem stranci priznato neko pravo ili naloena neka obveza;
d) da se ukidanjem ili mijenjanjem rjeenja nee vrijeati pravo tree osobe;
e) da stranka pristane na ukidanje ili preinaavanje rjeenja pretpostavka
postupovno-pravne naravi.
Mogue greke pogodit e odnosno odluivanje, posebno u sluajevima u kojima se
primjena ovog p.l. sijee s moguom primjenom nitenja ili dokidanja po pravu nadzora
i zahtjeva za zatitu zakonitosti.

63

Izvanredno ukidanje - Ovaj izvanredni pravni lijek je najpodreeniji u odnosu na ostale;

dolazi u obzir tek kad prethodno navedeni izvanredni / redovni pravni lijekovi ne mogu biti
primijenjeni.
Greka se moe pojaviti kao prekoraenje ovlasti, to znai pogreka koja ima karakter
povrede mat.sadraja zakona.
Proglaenje rjeenja nitetnim poseban pravni institut drugostupanjsko ( i dr. nadlena
tijela) mogu iz zakonom strogo odreenih razloga doneseni akt proglasiti da je bez
pravnih uinaka od samog poetka (ex tunc) u svako doba.
Greke nadl.tijela mogu proizai bilo zbog toga to bi to tijelo odbilo u zakonom
predvienom sluaju donijeti rjeenje kojim bi se predmnijevano nitetni akt stavio izvan
snage, ili zato to bi se u sluajevima koje zakon ne predvia donijelo rjeenje kojim bi se
navodno nitetni upr.akt proglasio nitetnim ili da se predmnijevano nietni upr.akt ne
proglasi nitetnim ve da ga se samo dokine.
Prava graana
Jedan od najviih dometa hrvatskog naroda u formuliranju ljudskih prava je Manifest
naroda hrvatsko-slavonskog kojeg je objavio Sabor 1848. u kojem se razrauje franc. ideja
o pravima iz 1789. po naelima prirodnog prava prirodno pravo ostaje uvijek najvee
pravo i temelj svakog prava, pravo po kojem svaki narod kao cjelina ima pravo na slobodu
i jednakost meu ostalim narodima, te po povijesnom naelu dravni ivot hrv.naroda je
naao u hrv. dravnom pravu svoj povijesni temelj za ureenje odnosa Trojedne Kraljevine
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ne samo s Ugarskom ve i svim dr. dravama kao sebi
ravnim.
Budui da slobode i prava u Ustavu figuriraju kao najvie vrednote ustavnog poretka RH,
smiju se ograniiti samo zakonom, i to samo da bi se zatitilo slobodu i prava dr. ljudi te
pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Dravu prava se zamilja kao dravu u kojoj po crti idealiteta vai:
a) da postoje i vae relativno neovisno o politici prirodna ili neotuiva ili ljudska
prava;
b) da je svrha svake politike institucije zatita tih prava;
c) da se zakonom smiju ograniavati samo djelovanja koja su tetna za drutvo.
Povelja UN-a iz 1945, objava o pravima ovjeka koju je usvojila Gl.skuptina UN-a 1948,
Konvencija o politikim pravima ena, Konv.UN-a o pravu djeteta, Evr.konv.o zatiti prava
ovjeka i temeljnih sloboda 1950.
Prve isprave o jamenju prava i sloboda potjeu jo iz 12.st. (engl. Magna Charta
Libertatuum), hrv-ug. Bulla Aurea.
Pravna drava je ona u kojoj su osigurani zakonitost djelovanja vlasti, uspostavljena
jamstva gra. sloboda i prava, te odvajanje vlasti i ustavno-sudski nadzor nad vrenjem
ustavnih ovlasti.
Institucije u upravnom ureenju kojima je svrha zatita i promicanje prava i sloboda:
a) praktina primjena naela odvajanja vlasti, prije svega upravne i sudske vlasti;
b) djelovanje upravnog akta, zajedno s pravilima postupka, kao djelotvorbene
veliine;
c) vaenje naela zakonitosti;
d) odgovornost osoba javnog prava i njihovih povjerenika;
e) sudsko nadziranje upravnih vlasti;
f) vaenje opih naela svakog upravnog djelovanja (opi interes, srazmjernost,
dobra vjera i povjerenje, zabrana samovoljnosti i nejednakost postupanja).
U meusobnom djelovanju graana i dravne uprave obino se razlikuju 3 vrste pravnih
situacija:

64

a) pravna situacija graana u koju javno-pravna tijela ne smiju dirati negativni

status odnosi se najvie na slobode graana: nepovredivost ivota, slobode i
osobnosti ovjeka, nepovredivost doma, te nepovredivost tajnosti dopisivanja i
svih dr. oblika priopavanja.
Vezano za nepovredivost ivota, Ustavom utvrene pretpostavke su:
1) samo pojedine slobode i prava i samo u sluajevima ratnog stanja ili stanja
neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti drave ili velikih
prirodnih nepogoda; takvo ogranienje donosi Sabor 2/3 veinom svih
zastupnika, a ako se ne moe sastati, onda predsjednik RH na prijedlog
Vlade i supotpis premijera;
2) da je o ogranienju ovlaten odluiti samo sud;
3) da se ogranienje smije odluiti samo u zakonito provedenom postupku uz
sudsku nadlenost.
Vezano za slobode i osobnosti ovjeka, vae sljedea naela:
1) budui da svako ljudsko bie ima pravo na ivot, u RH ne postoji smrtna
kazna;
2) dravljanina RH nije doputeno prognati iz RH, niti mu oduzeti
dravljanstvo, niti ga izruiti drugoj dravi;
3) RH titi prava i interese svojih dravljana koji ive ili borave u inozemstvu i
promie njihove veze s domovinom;
4) da su u RH ravnopravni pripadnici svih naroda i manjina;
5) da svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju RH ima pravu slobodno se
kretati i birati boravite;
6) da strani dravljanin ili osoba bez dravljanstva ima pravo u RH dobiti
utoite, osim kada su progonjeni za ne-politike zloine ili djelatnosti
protivne naelima meunarodnog prava.
Vezano za nepovredivost doma, sud smije naloiti pretragu stana samo:
1) ako nalog podlijee zakonom propisanim uvjetima, npr. za potrebe
provoenja kaznenog postupka;
2) da nalog mora biti u pisanom obliku i prethodno predan ukuanima;
3) da se ispune i neki posebni uvjeti, koji se odnose na vrijeme kad se
pretraga vri, obvezu osiguranja najmanje 2 svjedoka.
b) pravna situacija djelatnog istupanja javno-pravnih tijela u pravno podruje
graana, pri emu je od osobite vanosti djelovanje kojim se zasnivaju prava
graana na stanovito injenje od strane uprave prava pozitivnog statusa:
1) jednakost i ravnopravnost graana,
2) pravo na rad i sloboda rada,
3) pravo na socijalnu sigurnost,
4) pravo na zatitu zdravlja,
5) pravo na izobrazbu,
6) prava u svezi s obitelji, majinstva i podizanja djece.
c) pravna situacija obiljeena tim da sami graani istupaju djelotvorbeno u javnim
poslovima, poglavito da utjeu na djelovanje javno-pravnih tijela djelotvorbeni /
aktivni status tu pripadaju:
1) birako pravo,
2) sloboda miljenja i izraavanja misli (sloboda govora i javnog nastupa, tiska
i dr. oblika priopavanja),
3) sloboda udruivanja.

Dunosti graana su:

a) dunost pridravati se Ustava i zakona i potivanje pravnog poretka RH,
b) dunosti izvravanja vojne obveze i obrane RH,
c) dunost sudjelovanja u podmirenju javnih trokova,
d) dunost zatite djece i nemonih osoba,
e) dunost zatite zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okolia.

65

Vezano za suradnju graana i uprave, istiu se dunosti prijave odreenih injenica o

kojima javno-pravna tijela vode slubenu evidenciju (npr. prijava roenja djeteta, smrti
neke osobe), dunost prijavljivanja da je poinjeno kazneno djelo, prostitucije, prirodnih
nepogoda, zaraznih bolesti, te graanska dunost svjedoenja.
Odnos javno-pravnih tijela i politikih stranaka:
Politiku stranku smije utemeljiti samo punoljetni poslovno sposobni dravljanin RH, za to
se trai najmanje 100 potpisa. Djeluju kao neprofitne organizacije, to znai da ostvareni
dobitak moraju ulagati za promicanje djelatnosti iz koje je dobitak proistekao. Moraju biti
registrirane u registru kojeg vodi Sredinji ured za upravu / dravni tajnik.
Zahtjevu za upis se mora priloiti:
a) zapisnik o radu i odluke osnivakog tijela stranke,
b) program i statut,
c) popis utemeljitelja i lanova upravnih tijela,
d) imena osoba ovlatenih na zastupanje,
e) dokaz o hrv. dravljanstvu utemeljitelja i lanova upravnih tijela.
Kada dravni tajnik ocijeni da politika stranka svojim programom namjerava potkopati
slobodni demokratski poredak, predloit e pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti
pred Ustavnim sudom.
Politika stranka duna je objaviti svoj statut nakon registracije u NN ili dr. dnevnim
listovima.
Zahtjev politike stranke za upis e se odbiti ako se njen naziv ne razlikuje od ve
registriranih politikih stranaka.
Sredstva za rad stranaka koja se osiguravaju u dravnom proraunu iznose 0.056%
sredstava tekuih izdataka prorauna iz prethodne godine, s tim to se ta sredstva smiju
rasporediti samo na one politike stranke koje imaju najmanje 1 zastupnika u Saboru i
moraju se rasporediti razmjerno broju zastupnika svake stranke.
Dravni tajnik duan je donijeti rjeenje o zahtjevu za upis u registar u roku od 30 dana od
dana predaje urednog zahtjeva. Kada dr.tajnik utvrdi da uz zahtjev nije priloeno sve
potrebno, pozvat e podnositelja da u roku od 30 dana otkloni utvrene nedostatke. Ako
podnositelj to ne uini u ostavljenom mu roku, dr.tajnik e odbaciti zahtjev za upis u
registar. Ako pak dr.tajnik o zahtjevu ne donese rjeenje u roku od 30 dana, smatrat e
se da je pol.stranka upisana u registar iduim danom nakon proteka tog roka.
Politike stranke su dune javno pokazati podrijetlo i namjenu sredstava koja su im
pristigla tijekom jedne kalendarske godine, te moraju voditi poslovne knjige i sastavljati
financijska izvjea.

Politika stranka prestaje u sluajevima:

a) da nadleno upravno tijelo donese odluku o prestanku,
b) smatra se da je prestala djelovati ako protekne dvostruko vie vremena od
vremena utvrenog statutom za odravanje skupa najvieg upravnog tijela, a
sjednica ne bude odrana,
c) da joj djelovanje bude zabranjeno odlukom Ustavnog suda RH.
Vjerske zajednice:
Pred zakonom su jednake i odvojene od drave. Slobodne su obavljati svoje vjerske
obrede, ustrojavati kole, uilita i dr. zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove.
Vjerska zajednica je zajednica pojedinaca koji ostvaruju slobodu vjeroispovjedi slobodnim
javnim obavljanjem vjerskih obreda i dr. oitovanjima svoje vjere, s tim da je kao
neprofitna pravna osoba upisana u Evidenciju / Oevidnik vjerskih zajednica u RH koju
vodi Sredinji dravni ured za upravu.
U promicanju vjere i dr. djelovanja vjerska zajednica ne smije:
a) iriti netrpeljivost i predrasude prema drugim vjerskim zajednicama,

66

b) onemoguivati dr. vjerske zajednice ili graane bez vjerskog uvjerenja u

slobodnom javnom oitovanju vjere ili dr. uvjerenja,
c) djelovati nainom i sadrajem vjerskih obreda koji su protivni pravnom poretku,
javnom moralu ili su na tetu ivota i zdravlja ili dr.
U svom javnom djelovanju vjerska zajednica smije uz naziv na hrvatskom jeziku i
latininom pismu rabiti i naziv na dr. jeziku i pismu, s tim da odnosni naziv i obiljeje ne
smije:
a) sadravati slubene nazive dr. drava i njihova obiljeja,
b) biti istovjetnima nazivu i obiljejima vjerske zajednice koja je ve ranije upisana u
Evidenciju,
c) sadravati rije Hrvatska, njene izvedenice, grb i zastavu RH, osim ako se time
istie ugled i dostojanstvo RH.
Zakon o pravnom poloaju vjerskih zajednica (2002).
U pitanja koja se tiu samog poloaja vjerskih zajednica spadaju:
a) vrijeme, mjesto i nain odravanja vjerskih obreda,
b) pravo utemeljivanja vjerskih kola i uilita,
c) jamenje nepovredljivosti prostora vjerskih zajednica.
Vjerski odgoj se odnosi samo na program odgoja u ustanovama predkolskog odgoja, ali
samo na traenje roditelja ili skrbnika i samo sukladno zakonu te ugovoru izmeu Vlade i
vjerske zajednice.
Nastava vjeronauka se odnosi samo na osnovne i srednje kole, ali samo na traenje
roditelja ili skrbnika uenika mlaih od 15 god. te na podlozi zajednike izjave roditelja ili
skrbnika te uenika od 15 i vie godina, te sukladno ugovoru izmeu Vlade i vjerske
zajednice.
to se tie socijalnih prava vjerskih slubenika i polaznika vjerskih kola i uilita vai
sljedee:
a) sveenici i dr. vjerski slubenici vjerske zajednice ostvaruju prava iz mirovinskog i
zdravstvenog osiguranja,
b) vjerska zajednica smije stupati u pravne odnose i sklapati ugovore o radu s
vjerskim slubenicima i namjetenicima;
c) redoviti polaznici vjerskih kola i uilita za pripremanje sveenika i dr. vjerskih
slubenika osvaruju pravo na zdravstvenu zatitu, doplatak za djecu, mirovinsko i
invalidsko osiguranje te prava socijalne skrbi, kao i prava u javnom prometu, pod
uvjetima i na nain kako ih ostvaruju polaznici javnih kola i uilita.
Pored dobrovoljnih priloga, poklona, nasljedstva i sl., vjerska zajednica stjee sredstva i iz
dravnog prorauna i prorauna jedinica lokalne i regionalne samouprave. Nije duna
plaati:
a) porez na promet nekretnina kad stjee vlasnitvo vjerskih graevina ili zemljita za
podizanje vjerskih graevina,
b) porez na priloge koje joj daju graani i pravne osobe,
c) carinu te porez na predmete koje primi od stranih vjerskih zajednica i dr. stranih
pravnih osoba i pojedinaca.
Novoutemeljena vjerska zajednica upisuje se u Evidenciju podnoenjem zahtjeva i uz
njega dostavlja:
a) akt iz kojeg je vidljivo da ima najmanje 500 vjernika,
b) akt iz kojeg je vidljiv sadraj i nain oitovanja vjere, odravanja vjerskih obreda,
podruje i nain djelovanja vjerske zajednice,
c) akt iz kojeg je vidljivo da je bila najmanje 5 god. prije podnoenja zahtjeva upisana
kao zajednica vjernika u registar udruga.
Rjeenjem nadlenog upravnog tijela brisat e se vjerska zajednica iz Evidencije u
sljedeim sluajevima:
a) kada nadleno tijelo vjerske zajednice donese odluku o prestanku njenog rada,

67

b) kada tijelo sudske vlasti pravomono utvrdi da vjerska zajednica svojim

djelovanjem poziva ili potie na vjersku, nacionalnu ili rasnu mrnju,
c) kada u provoenju nadzora nad djelovanjem vjerske zajednice nadleno upravno
tijelo utvrdi da su sadraj i nain odravanja vjerskih obreda i dr. oitovanja vjere
protivni pravnom poretku, javnom moralu ili su na tetu ivota i zdravlja ili dr.
prava i sloboda njenih vjernika i dr. graana. Protiv rjeenja o brisanju iz Evidencije
doputeno je voenje upravnog spora.
U sluajevima prestanka provodi se postupak likvidacije vjerske zajednice i to po
postupku i na nain propisan za likvidiranje udruge.
to se tie nadlenosti dravnih tijela prema djelovanju vjerskih zajednica, bitno je rei
ovo:
a) nadleno upravno tijelo provodi nadzor nad pridravanjem Zakona, s tim da njegov
elnik pravilnikom propisuje obrasce i nain voenja Evidencije koja je javna,
b) ministarstva su nadlena za provoenje nadzora nad djelovanjem vjerskih
zajednica, svako unutar svog djelokruga i nadlenosti,
c) vjerske zajednice su dune prijaviti radi upisa u Evidenciji svaku promjenu
podataka od znaaja za donoenje rjeenja o upisu;
d) odrednice Zakona kojima se ureuju prava i dunosti vjerskih zajednica shodno se
primjenjuju i na njihove ustrojstvene jedinice i zajednice;
e) u pitanjima postupka upisivanja ili brisanja iz Evidencije koja nisu ureena
Zakonom primjenjuju se odredbe opeg upravnog postupka.
Hrvatski Ustav jami slobodu javnog priopavanja.
Zakon o medijima ureuje:
a) pretpostavke za ostvarivanje naela slobode medija;
b) prava novinara i dr. sudionika u javnom informiranju na slobodu izvjetavanja i
dostupnost javnim informacijama;
c) prava i obveze nakladnika te javnost vlasnitva;
d) ostvarivanje prava na ispravak i odgovor;
e) nain zatite trinog natjecanja;
f) prava i obveze drugih pravnih i fizikih osoba.
Prava novinara:
a) na izraavanje stajalita o svim dogaajima, pojavama, osobama, predmetima i
djelatnostima; s tim u vezi novinaru se ne smije otkazati ugovor o radu, umanjiti
plaa, ili promijeniti poloaj u urednitvu zbog iznoenja stajalita;
b) odbiti pripremiti, napisati ili sudjelovati u oblikovanju priloga iji sadraj se protivi
pravilima novinarske struke i etike; s tim u vezi.;
c) na zatitu ugleda kao autora, to se odnosi na promjenu smisla priloga u postupku
urednike obrade; ako se izmijenjeni prilog objavi bez autorova pristanka,
odgovara gl. urednik, a ako je objavljivanjem priloga povrijeen ugled autora, ima
pravo zahtijevati naknadu tete;
d) pravo na zatitu izvora informacije; meutim nadleno dravno odvjetnitvo moe,
kada je to nuno iz interesa nac. sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti i zatite
zdravlja zahtijevati od nadlenog suda da se novinaru naloi iznijeti podatke o
izvoru objavljene informacije, s tim da mora biti utvreno da ne postoji razumna
alternativa te da na zakonu zasnovan interes javnosti prevladava nad interesom
zatite izvora informacije.
Medijska naela i obveze su:
a) potivati privatnost, dostojanstvo, ugled i ast graana, a posebno djece i mladei
i obitelji, s tim to je zabranjeno, pored odavanja dravne ili vojne tajne,
objavljivati informaciju u kojima se otkriva identitet djeteta, svjedoka, oteenika
kaznenih djela;
b) imati glavnog urednika koji je odgovoran za sve objavljene informacije;
c) dunost naznaiti izvor informacije kada se ona prenosi iz drugih domaih i
inozemnih medija;
d) dunost potivati zabranu izlaganja pornografskog tiska.

68

Obveze nakladnika su:

a) dunost djelatnosti na podruju javnog informiranja obavljati u skladu sa Zakonom
o medijima i posebnim zakonima;
b) dunost ustrojiti i upisati se u sudski ili dr. registar, s tim da fizika ili pravna osoba
mora imati prebivalite ili sjedite u RH, te da je tu i sjedite njegovog urednitva;
c) kada je rije o izdavanju novina, dunost prijaviti izdavanje tiska u Upisnik kojeg
vodi Hrvatska gospodarska komora.
d) nakladnika tereti dunost obavijestiti javnost, najmanje jednom godinje, o
vlasnikoj strukturi, poslovnim rezultatima, prosjenoj nakladi / sluanosti /
gledanosti;
e) dunost koja se tie tzv. impressuma, a to je dunost nakladnika na vidnom mjestu
svakog nositelja programskog sadraja osigurati objavu sljedeih podataka: tvrtka
i sjedite, ime i prezime te prebivalite novinskog nakladnika, ime i prezime
glavnog ili odgovornog urednika kao i urednika pojedinih programa, tvrtka i
sjedite tiskare
f) dunost prije promjene ili bitne dopune programa pribaviti miljenje urednitva, s
tim to nakladnik samostalno utvruje programsku osnovu medija;
g) dunost osigurati da oglas bude jasno oznaen i vidljiv te da ne izaziva kod
gledatelja, sluatelja ili itatelja dojam kao da je rije o programskom sadraju
medija.
Nakladnik je duan, na zahtjev nadlenog dravnog tijela, objaviti bez nadoknade,
proglase i slubena priopenja, ali samo u 2 sluaja: ratnog stanja ili neposredne
ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti RH, te velikih prirodnih nepogoda i tehnikotehnolokih i ekolokih nesrea, kao i irenja zaraznih bolesti kada postoji opasnost za
ivot i zdravlje ljudi, sigurnost zemlje, te javni red i mir.
Imaju dunost i bez naknade objaviti ispravak objavljene informacije.
U svezi s objavljivanjem ispravka ili odgovora, postavljaju se posebno ova pitanja:
a) uvanje zapisa svih objavljenih programskih sadraja najmanje 60 dana od dana
objave, te zainteresiranoj osobi, na njen troak, osigurati najkasnije u roku od 3 dana od
dana primitka pisanog zahtjeva sukladnu presliku pojedinog zapisa;
b) obveza podnositelja zahtjeva za ispravak da tono oznai informaciju na koji se
ispravak odnosi i dan objavljivanja odnosne informacije;
c) sluajevi kada gl. urednik nema dunost objaviti ispravak:
1) opi sluajevi, kao to je to npr. kada bi objava bila protivna zakonu i
dobrim obiajima, kada bi prouzroila odgovornost nakladnika za tetu,
kada je rije o znanstvenoj ili umjetnikoj kritici;
2) sluajevi koji su u vezi s ispravkom na kojeg se podnijeti zahtjev odnosi:
kada se traeni ispravak ne odnosi na informaciju na koju se poziva
zainteresirana osoba;
3) sluajevi u kojima je u pitanju sam zahtjev, i to: da u traenom ispravku
nisu naznaene injenice niti okolnosti u vezi s objavljenom informacijom,
da traeni ispravak nije potpisao traitelj zahtjeva, da je traeni ispravak
nesrazmjerno dulji od informacije radi koje se podnosi
Kao opa pravila propisuje se:
- da je nakladnik duan nadoknaditi tetu koju je drugom prouzroio objavljenom
informacijom;
da teta znai umanjenje neije imovine ili spreavanje njenog uveanja
(materijalna teta) te nanoenje drugom fiziog ili psihikog bola ili straha
(nematerijalna teta);
- da se materijalna teta nadoknauje isplatom u novcu;
- da se nematerijalna teta nadoknauje objavljivanjem ispravka informacije, isprikom
nakladnika, te isplatom pravine novane naknade za pretrpljene bolove i strah.
Nakladnik nee odgovarati za tetu kada informacija kojom je teta uinjena:
- predstavlja vjerno izvjee sa sjednice tijela vlasti ili tijela lokalne i regionalne
samouprave ili s javnog skupa;

69

- bude objavljena unutar autoriziranog intervjua;

- bude utemeljenom na tonim injenicama ili na injenicama za koje je autor imao
osnovani razlog povjerovati da su tone;
- predstavlja fotografiju oteenika snimljenu na javnom mjestu ili je snimljena s
njegovim znanjem i pristankom;
- smatra tonom a iz okolnosti sluaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zakljuio da
se oteenik slae s objavljivanjem;
- proizala iz vrijednosnih sudova novinara.
Puko pravobraniteljstvo
Medijator kao dunosnik je jednim od najvanijih naela stalnog nadziranja uprave u
korist graana.
Vlada se vodi obzirima vrijednosno-politike naravi; donosi odluke kojima odluuje o
razdjeljivanju zajedn.dobra svih, a takoer i ravna s tijelima upr-izvrne vlasti.
Medijator se vodi obzirima konvencionalno-etike naravi; nastoji da se pronau rjeenja
koja bi bila najprikladnija s motrita prava, morala i pravinosti.
Tijela vlasti se vode obzirima upravno-doktrinarne naravi.
Razlikovanje injeninih od vrijednosnih prosuivanja su vana iz 2 razloga:
1. na takav nain se omoguuje razumijevanje onoga to se u smislu
vladajueg upr.nauavanja smatra ispravnom odlukom;
2. na takav nain se doprinosi tomu da se razjasne izvjesni kriteriji za
razluivanje upr.pitanja od politikih, to je u povodu rada
medijatora vano zbog propisivanja odgovornosti, kojoj bi
upr.slubenik mogao biti izloen.
Odluka a l'aimable au litige predmnijeva:
a) da se nadl.tijelu omogui ispravno rijeiti stvar;
b) da se za takvo rjeenje koje se zagovara unutar medijacije
moe smatrati da daje zadovoljtinu graaninu tako da
uinkovito otklanja osjeanje nepravde u njega;
c) da odnosno rjeenje objedinjuje u sebi uravnoteeno voenje
kriterijima pravne naravi, zapovjedima udoredne naravi i
naelima koji proizlaze iz pravinosti.
Rjeenje koje je max.a l'aimable au litige ne mora biti pol.pogodno za Vladu, ali minimum
prava, moraliteta i pravednosti ukljuenih u odluivanje a l'aimable au litige ukljuuje
minimum anse za moguu izloenost Vlade pol.odgovornosti.
Medijator je odreeni visoki dunosnik ili tijelo vlasti koje posjeduje ovlast ukljuivanja u
obavljanje poslova iz nadl.javnih vlasti u sluajevima kada se njihovi ini, djela ili propusti
smatraju kodljivim za graane.
Javne vlasti tijela dr.uprave, tijela lok. i reg.samouprave te tijela ili pravne osobe koje
imaju javne ovlasti.
Puki pravobranitelj ombudsman parlamentarni povjerenik opunomoenik Sabora
koji titi ustavna i zak.prava graana u postupku pred tijelima dr.uprave i tijelima koja
imaju javne ovlasti; bira ga Sabor na vrijeme od 8 god.
Po Ustavu 2000. u okviru institucije p.p. osigurat e se zatita ustavnih i zak.prava
graana u postupcima koji se vode u Minist.obrane, oruanim snagama i slubama
sigurnosti, zatita prava graana pred tijelima lok. i reg.samouprave te zatitu prava na
lok.i reg.samoup. pred tijelima dr.vlasti.
P.p. razmatra pojedinane sluajeve ugroenosti prava graana koje im prilikom
obavljanja poslova iz svoje nadl.priine tijela dr.uprave, tijela s javnim ovlastima ili

70

njihovi slubenici. P.p.ne postupa u stvarima u kojima tee upr.ili neki dr.postupak ve je
kao neovisni i samostalni slubenik ovlaten poduzimati radnje ispitivanja pojedinanih
povreda prava graana, propusta ili dr.nepravilnosti u radu dr.uprave ili tijela s javnim
ovlastima, u svrhu dostavljanja svog motrita o povredi prava graana zajedno sa svojim
upozorenjima, prijedlozima ili preporukama. Ima 3 zamjenika koji se biraju i razrjeuju kao
i sam p.p., te ima i strunu slubu.
Po Zakonu o p.p. ima sljedee ovlasti:
a) razmatranje pojedinanih sluajeva ugroenosti prava koje su graanima poinila
tijela dr.uprave, tijela s javnim ovlastima ili slubenici u tim tijelima u vrenju
poslova iz svoje nadl.;
b) davanje inicijativa Saboru za promjene pojedinih odredbi zakona koje se odnose na
zatitu i promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda;
c) pregled kazneno-popravnih domova i dr.ustanova u kojima je ograniena sloboda
kretanja.
Vezano za a), nakon to ispita pritubu ili neku dr.obavijest o ugroavanju prava ili
sloboda, moe kumulativno ili alternativno poduzeti sljedea djelovanja:
a) dostaviti nadl.tijelima obavijest o okolnostima koje se tiu rjeavanja stvari iz
nadl.tog tijela;
b) dati prijedlog za pokretanje kaznenog, prekrajnog ili stegovnog postupka
nadl.tijelu;
c) nadl.tijelu priopiti odluku kojom utvruje svoja stajalita o povredi prava graana
u konkretnom sluaju, zajedno sa svojim prijedlogom, preporukom ili upozorenjem.
Nadl.i dr.javno-pravna tijela imaju sljedee dunosti prema p.p.:
- davati obavjetenja o onome to su poduzeli povodom prijedloga, preporuke ili
upozorenja,
- omoguiti p.p.pristup dokumentaciji iz nadl. Republike, kao i aktima javnopr.naravi,
- omoguiti mu pregled kazneno-popravnih domova i dr.ustanova u kojima je
ograniena sloboda kretanja.
Nakon to p.p.dostavi odluku kojoj je utvrdio svoja motrita o povredi prava graana,
nadl.tijelo je duno razmotriti taj prijedlog odmah ili najkasnije u roku od 30 dana. Ako
p.p.ocijeni da postupanje nadl.tijela ne ide u svrhu postizanja rjeenja, obavijestit e
Sabor i javnost.
Vezano za b) pridavanje ovlasti na takve inicijative p.p.znai odstupanje od naela o
odvajanju vlasti.
U sluajevima kada se p.p.djelovanje vlade ne ini prikladnim, p.p.treba ii s
vl.inicijativom za promjene zakona.
Vezano za djelatnost Vlade u tom smislu, mogue su 3 situacije:
1) ili da se ne moe oekivati Vladina inicijativa u nekom primjerenijem vremenu,
2) ili da Vladina inicijativa znai pogoranje okolnosti koje se tiu promicanja ljudskih
prava i temeljnih sloboda,
3) ili da Vladine inicijative idu za ureenjima kojima se obeshrabruju inicijative koje
se tiu promicanja ljudskih prava.
Vezano za c):
1) nekada e pregledi kaz-pop.domova i dr.ustanova u kojima je ograniena sloboda
kretanja biti poduzeto u vezi s prijedlogom da se pokrene neki kazneni, prekrajni
ili stegovni postupak;
2) nekada e takvi pregledi biti poduzeti u svezi s ispitivanjem povreda prava
graana, propusta ili dr.nepravilnosti u radu javno-pr.tijela;
3) nekada takvi pregledi mogu biti poduzeti na inicijativu samog p.p.ili nekog
dr.ustavotvornog imbenika.
Ovlasti umijeivanja u ime drave kao institucije ima Ustavni sud i p.p.

71

U svezi sa zatitom prava ovjeka i temeljnih sloboda, Ust.sud:

a) odluuje na temelju Ustava,
b) nakon to su svi dr.pravni putovi iscrpljeni,
c) o zatiti Ustavom zajamenih sloboda i prava,
d) koje povrijede javno-pr.tijela svojim konanim odlukama,
e) i to tako da odlukom kojom usvaja tubu dokida osporeni akt, ali pod sljedeim
pretpostavkama:
1) da je rije o pravu kojeg jami Ustav,
2) da je u pojedinanom sluaju pravo povrijeeno od strane tijela sudske / upravne
vlasti ili dr.tijela s javnim ovlastima,
3) da je odnosno pravo povrijeeno konanom odlukom nadl.tijela,
4) da je drugi pravni put iscrpljen, ukljuujui i to da je odlueno o upr.sporu ili o
reviziji, ako su takvi p.l.doputeni,
5) da je tuba podnijeta u roku i da je podnese osoba o ijem je pravu ili slobodi rije.
Ovlasti umijeivanja p.p. pretpostavke su:
a) da je ugroeno pravo koje graaninu jami Ustav, zakon i me.ugovor kojeg je
prihvatila RH,
b) da je u pojedinanom sluaju pravo ugroeno od strane tijela dr.uprave, tijela s
javnim ovlastima ili od strane slubenika takvih tijela,
c) da je ugroavanje prava poinilo koje od odnosnih tijela ili slubenika prigodom
izvravanja poslova iz svoje nadl.,
d) da je postupanje iskljueno u stvarima u kojima je u tijeku upr.ili dr.postupak,
e) da je p.p.obavijeten pritubom ili dr.podneskom o ugroenosti prava, s tim da se
ne trai da prituba bude podnijeta u roku niti da je podnese osoba ije je pravo
ugroeno.
Poretci unutar kojih vae odnosna umjeivanja su:
a) poredak ustavno-sudbenog zagovaranja poredak unutar kojeg kao zagovor vai
odluka Ust.suda kojom, kada usvoji ust.tubu, dokida odluku javno-pr.tijela, to
ukljuuje i eventualno izdavanje privremene mjere radi osiguranja;
b) poredak medijatorskog posredovanja poredak unutar kojeg kao posredovanje
vai odluka medijatora kojom za javno-pr.tijelo utvruje svoje motrite o
pojedinanom ugroavanju prava od strane odnosnih tijela ili njihovih slubenika
poinjene s povredama, propustima ili dr.nepravilnostima u njihovom postupanju u
izvravanju poslova iz svoje nadl.
Meusobno usporeujui ta 2 poretka, od sredinje vanosti za razgranienje njihove
sudbenosti su ove stvari:
a) pretpostavke da se poduzme umjeivanje ustavno-sudsko odnosno pukopravobraniteljsko,
b) mehanizam ust.tube, odnosno graanske pritube ili obavjetenja o ugroenosti
neijeg prava,
c) pravno znaenje odluke o dokidanju tubom osporenog akta, odnosno znaenje
odluke o utvrenju stajalita o povredi prava, zajedno s upozorenjem, prijedlogom
ili preporukom.
to se tie a), umjeivanje Ust.suda ogranieno je samo na ona prava i slobode za koja se
moe smatrati da su obuhvaena ustavnim katalogom prava. to se tie prava
umjeivanja p.p. moe se odnositi na svaku slobodu ili pravo koje jame Ustav, zakon i
me.ugovori koje prihvati RH.
to se tie b), ustavno-sudskom nadzoru podlijeu samo ona javno-pr.tijela od kojih
potjee odluka, za razliku od medijatorskog nadzora kojem podlijee bilo koje javnopr.tijelo, kao i slubenici u tim tijelima.
to se tie 3. veliine, u sluaju ust-sudskog nadzora trai se da pravo bude povrijeeno
formalnom odlukom nadl.tijela, dok je za medij.nadzor dostatno da pravo bude samo
ugroeno.

72

Za 4. veliinu kod ust.sudbenosti svaki dr.pravni put mora biti iscrpljen, za razliku od
p.p.sudbenosti, unutar koje je samo iznimno doputeno postupati u stvarima u kojima je
dr.postupak u tijeku.
I zadnje, za tijek ust-sudskog umjeivanja ust-sudska tuba mora biti podnijeta u rok, dok
to nije mjerodavno za pritubu medijatoru, budui da je svejedno na koji je nain doao
do spoznaje o ugroenosti neijeg prava.
Nadl. u kojem se podruja vaenja ta dva poretka sijeku je vezano za sljedee probleme:
a) upozoravanje na ispravnost postupanja: pred Ust.sudom ne dolazi u obzir,
ako se medijatoru ne priznaje ovlast upozoravati na ispravnost postupanja
pred sudovima pogotovo mu se takva ovlast ne bi mogla priznati to se
tie Ust.suda;
b) medijator ne bi smio sluaj ispitivati i umijeati se i prije nego to Ust.sud
rijei stvar; to je zato to kao kriterij postupanja p.p. figuriraju zakon, te
pravinost i moral, na to ne moe utjecati odluka Ust.suda o ustavnosti
pobijane ali konane odluke javno-pr.tijela;
c) odluka Ust.suda je obvezatna za medijatora kada se umjeuje samo kada
ga obvezuje motrite Ust.suda o ustavnosti odluke nekog javno-pr.tijela, a
po pravinosti i moralu onoliko koliko je to ustavno-pravno obuhvaeno u
smislu kako je to i koliko Ust.sud ispitivao i utvrdio.
Najtei e problemi nastupiti kada se pred Ust.sudom napada ust.tubom odluka javnopr.tijela koju je ono donijelo a l'aimable au litige u smislu kakvog ranijeg umjeivanja
p.p.

Hrvatsko dravljanstvo
Postoje 3 naela kada se ureuju razna pitanja u svezi sa stjecanjem dravljanstva:
- naelo krvne veze ili podrijetla (ius sanguinis), to znai da dijete stjee dravljanstvo
svojih roditelja,
- naelo podruja (ius soli), to znai da dijete stjee dravljanstvo one drave na ijem
teritoriju se rodilo, bez obzira na dravljanstvo svojih roditelja,
- naelo prebivalita (ius domicili), to znai da pojedinac stjee dravljanstvo one drave
na ijem je teritoriju prebivao tijekom zakonom odreenog vremena (kvalificirano
prebivalite).
Dravljanstvo je pravna veza koja vee pojedinca uz odreenu dravu dajui mu osebujni
uvjetovani pravni poloaj.
Meunarodno-pravni ideal je da svaki pojedinac ima dravljanstvo i da ima samo jedno
dravljanstvo.
U suvremenim dravama se mogu uoiti 3 tendencije vezano za stjecanje dravljanstva:
- da se gotovo nijedna drava ne povodi iskljuivo za nekim od ta 3 naela;
- da obino svaka drava uzima kao temeljno jedno od tih naela, stavljajui ga u odnos s
druga dva naela;
- da naelo prebivalita nije nikada samostalno primijenjeno, ve samo uz neke dopunske
kriterije.
Naelo podrijetla tradicionalno prevladava u zemljama Sredinje i Istone Evrope
(emigracijske zemlje), a naelo podruja u zemljama June i Srednje Amerike
(imigracijske zemlje).
RH primjenjuje naelo podruja kao dopunu vladajuem naelu podrijetla.

73

Postoje 3 naina stjecanja dravljanstva:

1. po samom zakonu,
2. priroenjem posredstvom upravnog akta naturalizacija,
3. opcijom (izjava volje pojedinca).
Vezano za 1. mogua 2 naina stjecanja:
- po samom roenju dijete stjee dravljanstvo svojih roditelja bez obzira na
mjesto roenja ili njihovo prebivalite (naelo podrijetla), i/ili stjee
dravljanstvo drave u kojoj se rodilo (naelo podruja);
stjecanje dravljanstva udajom, pozakonjenjem, te promjenom dravnih
granica.
Vezano za 2. trai se:
2) punoljetnost molitelja,
3) prebivalite u odreenom vremenskom trajanju,
4) neka osobna svojstva, kao to su poznavanje jezika i kulture konstitutivnog
naroda,
5) otpust iz ranijeg dravljanstva ili jamstvo da e ga ishoditi.
Moe postojati i povlateno priroenje npr. za pripadnike istog konstitutivnog
naroda, s obzirom na branu vezu,
Vezano za 3. Zakon o hrvatskom dravljanstvu priznaje pisanu izjavu kao naslov za
stjecanje dravljanstva, npr. od strane osobe kojoj je kao malodobnoj prestalo hrv.
dravljanstvo povodom otpusta njegovih roditelja.
Po naem Zakonu se odreuje i za stjecanje i za prestanak hrv. dravljanstva pristanak
djeteta starijeg od 14 god.
Po hrvatskom pravu, okolnost sklapanja braka ima pravnog znaaja u sluaju povlatenog
priroenja, to znai da je propisano olakano stjecanje hrv. dravljanstva u tom sluaju.
Pozitivan sukob dravljanstva je kad dvije ili vie drava jednog pojedinca smatraju svojim
dravljaninom izaziva polipatridiju.
Negativan sukob je kada dvije ili vie drava odriu pojedincu svoje dravljanstvo izaziva
apatridiju.
Dravljanstvo je temeljni pravni odnos izmeu pojedinca i drave.
Stjecanje dr.temeljem naela podruja u RH je drugorazredno i na taj nain se
omoguuje stjecanje dr.djeci roenoj ili naenoj u RH iji roditelji su bez dr.ili
nepoznatog dr. Takvi sluajevi su malobrojni i ako se do navrene 14.g. utvrdi da su
djetetu oba roditelja strani dravljani, tada takvom djetetu prestaje hrv.dr.
Po hrvatskom Zakonu o dravljanstvu, postoji naelo prvenstva (iskljuivosti) hrvatskog
dravljanstva, to znai da se dravljanin RH koji ima i strano dravljanstvo, smatra pred
tijelima dravne vlasti i dr. tijelima iskljuivo hrvatskim dravljaninom.
Stjecanje hrvatskog dravljanstva
Hrvatsko dravljanstvo se stjee:
- podrijetlom,
- roenjem na teritoriju RH (dopunski karakter),
- priroenjem (dopunski karakter),
- po meunarodnim ugovorima.
Stjecanje hrv. drav. s naslova podrijetla (krvna veza) najzastupljenije naelo na svijetu.
Dijete stjee podrijetlom hrv. dr.:
- ako su mu oba roditelja u trenutku njegova roenja hrvatski dravljani,
- ako je jedan od roditelja u trenutku njegova roenja hrv. dravljanin, a dijete je roeno u
RH (naelo podrijetla dopunjuje se naelom podruja),

74

iji je jedan od roditelja u trenutku njegova roenja hrv. dravljanin, drugi bez
dravljanstva ili nepoznatog dravljanstva, a dijete je roeno u inozemstvu (dopuna
naela podrijetla s pravilom o pogodovanju stjecanja i posjedovanja dravljanstva).

Podrijetlom stjee hrv. dravljanstvo i dijete stranog dravljanstva ili bez dravljanstva ako
ga po odredbama posebnog zakona posvoje hrv. dravljani srodnikim posvojenjem.
Takvo dijete e se smatrati hrv. dravljaninom od trenutka roenja.
Podrijetlom stjee hrv. dravljanstvo i dijete roeno u inozemstvu iji je jedan roditelj hrv.
dravljanin u trenutku njegova roenja ako do navrene 18. god. bude prijavljeno radi
upisa kao hrv. dravljanin kod nadlenog tijela RH u inozemstvu ili u RH ili se nastani u RH
(dopuna naela podrijetla naelom prebivalita). Meutim, dijete roeno u inozemstvu iji
je jedan roditelj u trenutku njegovog roenja hrv. dravljanin, a koje ne udovoljava neku
od navedenih pretpostavki, stjee hrv. dravljanstvo ako bi ostalo bez dravljanstva
(dopuna naela podrijetla naelom pogodovanja stjecanja, tj. posjedovanja dravljanstva).
Takvo dijete e se smatrati hrv. dravljaninom od trenutka roenja.
Vezano za posvojenje djeteta, po prvi put u naoj pravnoj povijesti se propisalo da strano
dijete kojeg posvoje hrv.dravljani moe stei dr. podrijetlom, a ne priroenjem, i to bez
obzira gdje je roeno. Za takvo stjecanje dr. se moraju ispuniti 3 pretpostavke:
a) da je rije o djetetu koje nema dr.ili je stranog dr.,
b) da su takvo dijete posvojili roditelji koji su hrv.dr.,
c) da je rije o srodnikom posvojenju.
U sluaju prestanka braka uslijed smrti oca ili po nekom drugom naslovu, dijete koje bude
roeno u roku od 300 dana od prestanka braka ima pravni poloaj branog djeteta, pa ako
su otac i majka hrv. dravljani i dijete e se smatrati hrv. dravljaninom od svog roenja.
Isto vai i ako se dijete rodi izvan braka, s tim to e za utvrivanje njegovog
dravljanstva ovisiti o utvrivanju oinstva.
Kada je djetetov otac nepoznat, a majka mu je hrv. dravljanka, dijete e stei, bez obzira
gdje je roeno, po propisima Konvencije UN-a o pravima djeteta (1959) i odredaba Pakta o
graanskim i politikim pravima (1966) hrv. dravljanstvo.
Sluajevi dravljanstva djeteta iji je samo jedan od roditelja hrv. dravljanin:
a) sluaj dravljanstva djeteta koje je roeno u RH stjee hrv.dr. ako se rodi u RH;
b) dijete koje je roeno u inozemstvu ne stjee bezuvjetno hrv.dr. Hoe li takvo
dijete slijediti u dravljanstvu svog hrvatskog roditelja ovisi o dravljanskom
poloaju drugog roditelja:
- sluaj da je drugi roditelj bez dr. ili je nepoznatog dr: ako je dijete roeno u
inozemstvu, dijete e ex lege stei hrv.dr. podrijetlom;
- sluaj da je drugi roditelj strani dravljanin moe stei hrv.dr. po naelu
podrijetla u 2 alternativna sluaja, a to je ili da do navrene 18.god. bude
prijavljeno kao hrv. dr. kod nadlenog tijela RH ili da se nastani u RH (spoj naela
podrijetla s naelom upisa i prebivalita);
- sluaj da je drugi roditelj strani dravljanin a dijete bi ostalo bez dr. stei e
hrv.dr. po naelu podrijetla iako ne udovoljava nekoj od pretpostavki iz
prethodnog sluaja.
Stjecanje hrvatskog dravljanstva roenjem na teritoriju RH hrv.dr. stjee i dijete koje
je roeno ili naeno u RH, kada su mu oba roditelja nepoznata ili su nepoznatog
dravljanstva ili su bez dr., s tim da e dijete prestati biti hrv. dravljaninom ako se do
navrene 14.god. utvrdi da su mu oba roditelja strani dravljani. Ovaj nain se temelji na
naelu podruja.
Stjecanje hrvatskog dravljanstva priroenjem/naturalizacijom poseban nain stjecanja
dr. posebnim upravnim aktom nadlenog tijela donijetog na molbu stranca koji eli stei
hrv.dr.
Postoje 2 vrste priroenja:

75

Priroenje redovitim putem stranac podnosi pisani zahtjev koji mora biti jasan i
obrazloen. Taj zahtjev (izjava) mora biti vlastoruno potpisana i ovjerena i moe se dati
na zapisnik u nadl. tijelu diplomatskom ili konzularnom predstavnitvu RH ili putem
punomonika. U RH zahtjev se podnosi nadlenoj policijskoj upravi ili postaji. Stranac
mora udovoljavati sljedeim pretpostavkama:
a) da je navrio 18 god. i da nije lien poslovne sposobnosti,
b) da ima otpust iz stranog dr. ili dokaz da e ga dobiti ako bude primljen u hrv.dr.,
c) da je do podnoenja zahtjeva ima prijavljen boravak najmanje 5 god. neprekidno u
RH,
d) da poznaje hrv. jezik i latinino pismo,
e) da se iz njegovog ponaanja moe zakljuiti da potuje pravni poredak i obiaje u
RH te da prihvaa hrv. kulturu.
Vezano za b), moe se pojaviti situacija da strana drava ne doputa otpust ili da za
otpust postavlja pretpostavke kojima se nee moi udovoljiti. U takvom sluaju e biti
dostatnim da zainteresirani pojedinac izjavi da se odrie stranog dr.
Moe se pojaviti i situacija da e se strancu koji je podnio zahtjev za hrv.dr. izdati
zajamenje primanja u hrv.dr. - ono se smije izdati ako stranac u trenutku podnoenja
zahtjeva nema otpust iz stanog dr. ili nema dokaz da e ga dobiti.
Priroenje pod pogodovnim pretpostavkama znai ili da se neke od redovitih
pretpostavki ublauju (npr. duljina stalnog boravka) ili da se uslijed nekih drugih okolnosti
(npr. okolnost da je neki pojedinac pripadnik hrv. naroda) izostavlja kao pretpostavka.
Pravi stranci mogu biti pojedinci koji se rode u RH, koji su u braku s hrv.dravljaninom i
kojemu je odobreno trajno nastanjenje u RH, istaknuti znanstvenici, umjetnici, sportai.
Pripadnici hrv. korpusa su iseljenici, pripadnici hrv. naroda koji nemaju prebivalite u RH,
hrv. dravljani koji su traili i ishodili otpust iz hrv.dr. radi stjecanja nekog stranog dr.
(za obavljanje posla) reintegracija. Drugi je sluaj reintegracije kada pojedinac kojemu je
kao malodobnom prestalo hrv.dr. zbog otpusta ili odricanja (roditelja), moe ponovno ga
stei ako boravi u RH najmanje 1 god. te ako da pisanu izjavu da se smatra hrv.dr.
Priroenje i maloljetna djeca maloljetna djeca, iji su roditelji stekli dr. s naslova
priroenja ili pod odreenim pretpostavkama i samo jedan od njih, e stei hrv.dr:
a) ako hrv.dr. s naslova priroenja stjeu oba roditelja (isto naelo podrijetla), ili
b) ako hrv.dr. s naslova priroenja stjee samo jedan od roditelja a dijete ivi u RH
(spoj naela prebivalita s naelom podrijetla), ili
c) ako hrv.dr. s naslova priroenja stjee samo jedan od roditelja, drugi je bez dr. ili
je nepoznatog dr., a dijete ivi u inozemstvu (pogodovanje dr. naspram nedravljanstvu ili nepoznatom dr.).
Drugi sluaj je sluaj maloljetnog djeteta osobe koja je roena u RH i stekla hrv.dr. s
naslova pogodovanog priroenja iako nije ispunjavala pretpostavke punoljetnosti i
poslovne sposobnosti, ishoenja otpusta iz dotadanjeg dr. te poznavanja hrv. jezika i
latininog pisma takvo dijete stjee hrv.dr. s naslova priroenja kao i maloljetna djeca
roditelja koji su stekli hrv.dr. s naslova priroenja.
Trei sluaj je sluaj maloljetnog djeteta stranog dr. ili bez dr. kojeg je hrv. dravljanin
posvojio (s roditeljskim uinkom ??) takav maloljetnik stjee hrv.dr. na zahtjev
posvojitelja, iako ne bi ispunjavao pretpostavke ishoenja otpusta, kvalificiranog trajnog
boravka te poznavanja hrv. jezika i latininog pisma.
Stjecanje hrvatskog dravljanstva po meunarodnim ugovorima prvenstveno se odnosi
na bive republike ex-Yu.
Prestanak hrvatskog dravljanstva
Nije doputeno hrvatskom dravljaninu oduzeti hrv.dr. bez obzira na kaznena djela koja
je moda poinio.
Hrv.dr. moe prestati na sljedee naine:

76

a)
b)
c)

otpustom, to znai raskidom dravljanskog pravnog poloaja pomou

konstitutivnog i diskrecijskog akta nadlene dravne vlasti; taj akt se smije
donijeti samo na zahtjev zainteresirane osobe;
odricanjem, to znai raskidanje dravljanskog pravnog poloaja takoer pomou
konstitutivnog i diskrecijskog akta nadlene dravne vlasti;
prema me.ugovorima.

Prestanak otpustom otpust se smije, ali ne mora dati, pojedincu koji podnese molbu i
ispuni sljedee pretpostavke:
a) da je navrio 18 god.,
b) da je odsluio vojnu obvezu,
c) da je podmirio dune poreze, pristojbe i obveze prema fizikim i pravnim osobama
u RH za koje postoji ovrni naslov,
d) da je prema hrv. dravljanima i prema pojedincima koji ostaju ivjeti u RH pravno
uredio imovinske obveze iz branog odnosa i odnosa roditelja i djece,
e) da ima strano dr. ili da je dokazao da e u sluaju otpusta iz hrv.dr. biti primljen
u strano dr.
Otpust je antipod priroenju dok se kod priroenja dr.stjee, kod otpusta ono prestaje.
Tu nije rije o GUBITKU, ve o PRESTANKU dr.
Otpust se nee moi odobriti pojedincu protiv kojeg se u RH vodi kazneni postupak zbog
djela koje se goni po slubenoj dunosti ili kada je u RH osuen na kaznu zatvora dok
kaznu ne izdri.
Kada pojedinac ne stekne strano dr. u roku od 1 god. od dana kojim je rjeenje o otpustu
objavljeno u NN, a nastavi ivjeti u RH, rjeenje o otpustu e se posebnim rjeenjem
ponititi na zahtjev tog pojedinca.
Kada pojedinac koji se iseli iz RH ne stekne strano dr. u roku od 3 god. od dana iseljenja
iz RH, rjeenje o otpustu e se posebnim rjeenjem ponititi, ali samo na zahtjev tog
pojedinca i pod uvjetom da u naredne 3 god. obavijesti o tome diplomatsko ili konzularno
predstavnitvo RH ili izravno tijelo naleno za odluivanje o otpustu.
Prestanak odricanjem punoljetni hrv.dravljanin se moe odrei hrv.dr. jednostranom
izjavom volje ako ima prebivalite u inozemstvu i ima strano dr.
Pretpostavke za odricanje:
a) da je rije o punoljetnom hrv.dravljaninu,
b) da hrv.dr.ima prebivalite u inozemstvu,
c) da hrv.dr.ima i strano dr.
Moraju biti ispunjene kumulativno.
Otputanje iz hrv.dr. i maloljetna djeca djetetu do 18.god. prestaje hrv.dr.otpustom:
a) na zahtjev oba roditelja kojima je hrv.dr. prestalo otpustom, dakle djeci ne
prestaje dr. ex lege;
b) na zahtjev roditelja kojemu je hrv.dr. prestalo otpustom, a drugi je roditelj strani
dravljanin takoer djeci ne prestaje dr. automatski.
Neovisno je li a) ili b), uvijek se trai da djeca koja su starija od 14 god. daju svoj
pristanak u pisanom obliku.
Odricanje od hrv.dr. i maloljetna djeca djetetu do navrene 18.god. hrv.dr. prestaje
odricanjem:
a) na zahtjev oba roditelja kojima je hrv.dr.prestalo odricanjem djeci dr. ne
prestaje automatski;
b) na zahtjev roditelja kojemu je hrv.dr. prestalo odricanjem a drugi je roditelj strani
dravljanin opet djeci dr. ne prestaje ex-lege.
14 god. pristanak.
Otpust / odricanje od hrv.dr. i posvojenje te reintegracija
Dijete prije navrene 18.god. koje je posvojeno od stranih dravljana e se otpustiti /
prestati odricanjem iz hrv.dr. na zahtjev posvojitelja.
Reintegracija se odnosi na bilo koju maloljetnu djecu kojoj je hrv.dr. prestalo po otpustu
ili odricanju. Reintegracija znai mogunost pojedinca kojemu je kao maloljetniku prestalo
hrv.dr. s naslova otpusta ili odricanja da ga ponovno stekne, ali samo pod uvjetom da

77

najmanje 1 god. boravi u RH i da pisanu izjavu da se smatra hrv.dravljaninom (spoj

naela prebivalita i davanja pisane izjave).
Ponovno stjecanje hrv.dr. reintegracija ima nekoliko sluajeva:
a) r. pojedinaca kojima je hrv.dr. prestalo otpustom za njih vai pravno ureenje
priroenja,
b) r. pojedinaca kojima je hrv.dr. prestalo otpustom a da pri tom nisu stekli strano
dr.,
c) r. maloljetnih pojedinaca.
Bilo da je rije o a), b) ili c), uvijek se trai osobna izjava.
Poslove dravljanstva obavljaju nadleni uredi i slube policije MUP-a, a rjeenje o
stjecanju i prestanku hrv.dr. donosi ministar unutarnjih poslova.
U svezi sa stjecanjem ili prestankom hrv.dr. tipinim poslovima se smatraju:
a) zaprimanje zahtjeva,
b) provoenje postupaka oko stjecanja i prestanka dr.,
c) provoenje prethodnih postupaka provjere pretpostavki za stjecanje hrv.dr.
priroenjem, te za prestanak hrv.dr. otpustom, odricanjem ili po me.ugovorima,
d) poslovi u svezi s odreivanjem naknadnih upisa u knjigu dravljana,
e) nadzor nad voenjem evidencija o hrv.dr.
Rjeenja o stjecanju i prestanku hrv.dr.tipini su upr.akti; odredbe Zakona o hrv.dr.se
primjenjuju prvenstveno, a odredbe opeg upr.postupka podredno.
Trenutak stupanja na snagu pravnih uinaka stjecanja / prestanka hrv.dr. ovisi o pravnom
naslovu stjecanja, pa tako:
a) s naslova priroenja hrv.dr. se stjee danom uruenja rjeenja o primanju u dr.,
b) s naslova dane izjave dr. se stjee danom davanja takve izjave,
c) s naslova odricanja dr. prestaje danom davanja izjave o odricanju,
d) s naslova otpusta dr. prestaje danom uruenja rjeenja o otpustu.
U poslovima stjecanja ili prestanka dr. ministar unutarnjih poslova je ovlaten:
a) donijeti povoljno rjeenje o stjecanju ili prestanku dr.,
b) donijeti nepovoljno rjeenje,
c) donijeti nepovoljno rjeenje (odbiti zahtjev) i kada su sve pretpostavke za stjecanje
ili prestanak ispunjene, ali ocijeni da postoje razlozi od interesa za RH zbog kojih
zahtjev treba odbiti.
Rjeenje o primanju u hrv.dr. priroenjem, kao i rjeenje o otpustu imaju karakter
konstitutivnog upravnog akta.
Suprotno tome, rjeenje o stjecanju hrv.dr. s naslova davanja pisane izjave, tj. prestanak
odricanjem, imaju karakter deklaratornog upravnog akta.
Pojedince roene u RH se upisuje u knjigu dravljanina koju vodi matini ured opine u
kojoj se nalazi mjesto roenja te osobe.
Pojedince koji nisu roeni u RH se upisuje u knjigu dravljanina koju vodi matini ured
opine u kojoj se nalazi prebivalite pojedinca koji podnosi zahtjev za stjecanje ili
prestanak hrv.dr.
Pojedince koji nisu roeni u RH niti imaju prebivalite u RH, a primljene su u hrv.dr. po
odredbama Zakona, se upisuje u sredinje evidencije koje vodi upravno tijelo Grada
Zagreba nadleno za poslove ope uprave.
Matini ured opine ili nadleno diplomatsko ili konzularno tijelo izdaju domovnice to je
javna isprava kojom se dokazuje hrv.dr.
Hrv.dr. se dokazuje vaeom osobnom iskaznicom, vojnom iskaznicom ili putovnicom.
Ako nema nijednu od tih isprava, onda se dokazuje domovnicom.

78

Osobna stanja graana

Svrha prikupljanja osobnih podataka graana propisana je nizom zakona: Zakon o
dravnim maticama, Zakon o prebivalitu i boravitu graana, Zakon o hrvatskom
dravljanstvu, Zakon o osobnoj iskaznici, Zakon o matinom broju, Zakon o osobnom
imenu, Zakon o popisima biraa, Zakon o tajnosti podataka.
Evidencije (oevidnici) o osobnim stanjima graana se vode putem dravnih matica.
injenice koje se upisuju u matine knjige su: injenice roenja, zakljuenja braka, smrti
(proglaenja nestalog umrlim). Za te injenice vai zakonska predmnijeva o istinitosti
praesumptio iuris.
Poslove voenja osobnih stanja graana se obavljaju preko ureda dravne uprave u
upanijama (Gradu Zagrebu) nadlenim za poslove ope uprave, a dravne matice
neposredno vode dravni slubenici matiari.
Dravne matice se vode u 2 primjerka na propisanom obrascu. Drugi primjerak je prijepis
prvog primjerka. Izvornik uva matiar, a drugi primjerak nadleni ured dravne uprave, s
tim to se izvornik i prijepis ne smiju uvati u istoj zgradi, a podatke s magnetskog medija
u zgradi u kojoj se obavlja automatska obrada podataka. Dravne matice kojima je zadnji
upis stariji od 100 god. uva Hrvatski dravni arhiv.
O osobnim stanjima graana vode se: matica roenih, vjenanih i umrlih.
Uz svaku dravnu maticu vode se i knjige pomonih evidencija.
Postoje 2 vrste upisa u dravnu maticu:
1. temeljni upis to je upis injenice roenja u maticu roenih, zakljuenja
braka u maticu vjenanih i smrti u maticu umrlih;
2. naknadni upisi i biljeke.
U maticu roenih se, kao temeljni upis, upisuju podaci o roenju ime i prezime i spol
djeteta, dan, mjesec, godina, sat i mjesto roenja, narodnost i dravljanstvo, a zatim
podatke o roditeljima: ime i prezime, datum i mjesto roenja, narodnost, dravljanstvo,
zanimanje, prebivalite i adresa stanovanja.
Kada je dijete roeno u zdravstvenoj ustanovi, ta ustanova je duna prijaviti roenje
djeteta, a kada je dijete roeno izvan zdravstvene ustanove, otac djeteta ili osoba u ijem
je stanu dijete roeno ili majka kad za to bude sposobna ili babica ili lijenik koji je
sudjelovao pri porodu su duni prijaviti roenje djeteta.
injenica roenja se prijavljuje 15 dana od dana roenja, a kada je dijete mrtvo roeno
onda u roku od 24 sata od sata roenja.
Ime i prezime djeteta se prijavljuje najkasnije 2 mjeseca od dana roenja.
injenicu roenja djeteta koje je naeno i iji roditelji nisu poznati, se upisuju u maticu
roenih mjesta gdje je naeno.
U maticu vjenanih kao temeljni upis upisuje se podatke o eniku i nevjesti, podatke o
njihovim roditeljima, ime i prezime slubene osobe pred kojom je brak zakljuen, ime i
prezime matiara, ime i prezime te prebivalite sudskog tumaa ako je njegova prisutnost
bila potrebna.
U maticu umrlih kao temeljni upis se upisuje ime i prezime te spol, dan te mjesec i
godina, kao i sat te mjesto smrti, dan, mjesec, godina i mjesto roenja te brano stanje,
narodnost i dravljanstvo, zanimanje te prebivalite i adresa stanovanja, JMBG, ime i
prezime branog druga i njegovo prezime prije zakljuenja braka ako je umrli bio u braku
te roditelja kao i osobe/ustanove koja je prijavila smrt, proglaenje nestale osobe umrlom
i injenicu smrti utvrenu u izvanparninom postupku.
injenica smrti mora se prijaviti u roku od 3 dana od dana smrti, a kada je posebnim
propisom odreen rok krai od 3 dana za sahranu, tada se injenica smrti mora prijaviti
prije sahrane.

79

Sahrana se smije obaviti tek nakon dozvole nadlenog tijela dravne uprave i prije
prijavljivanja injenice smrti matiaru, ako prijavu nije bilo moguim podnijeti iz
opravdanih razloga.
Pravo uvida u dr.matice, u nazonosti matiara, dopustit e se osobi na koju se ti podaci
odnose ili lanovima ue obitelji ili posvojitelju ili skrbniku, a dr.osobi samo kada za to ima
na zakonu zasnovan pravni interes.
Osobno ime sastoji se od imena i prezimena, s tim to se ime ili prezime moe sastojati i
od vie rijei, ali kada se koristi u pravnom odnosu, ime i prezime smije sadravati najvie
2 rijei.
Odredbama posebnog zakona nisu ureena pitanja i osobne uporabe pseudonima,
umjetnikih imena, nadimaka, akademskih naziva i sl. zato to to nisu sastavni dijelovi
osobnog imena.
Kod zakljuenja braka, brani drugovi se mogu sporazumjeti:
a) da svaki zadri svoje prezime,
b) da kao zajedniko prezime uzmu jedno od njih,
c) da kao zajedniko prezime uzmu oba svoja prezimena u tom sluaju e se
odluiti koje e se prezime koristiti na 2. mjestu,
d) da samo jedan od njih svom prezimenu doda i prezime drugog branog druga.
Matiar koji je izvrio upis injenice vjenanja u maticu vjenanih, duan je u roku od 3
dana od dana upisa dostaviti izvadak iz matice vjenanih matiaru koji vodi maticu
roenih za osobe koje su zakljuile brak, radi naknadnog upisa ove injenice u maticu
roenih.
Osobno ime djetetu odreuju roditelji sporazumno, s tim to smiju odrediti da dijete nosi
prezime oba roditelja ili samo jednog od njih. Ako se roditelji ne mogu sporazumjeti o
osobnom imenu djeteta, odreuje ga tijelo nadleno za poslove skrbnitva, a isto je i s
odreivanjem osobnog imena djeteta iji su roditelji nepoznati.
Za sve ostale sluajeve vae ova pravila:
a) kada jedan od roditelja nije vie iv ili ne moe vrtiti roditeljsko pravo ili je
nepoznat, osobno ime djetetu odreuje drugi roditelj;
b) kada oba roditelja nisu ivi ili ne mogu vriti roditeljsko pravo, osobno ime djetetu
e odrediti osoba kojoj je povjereno skrbnitvo o djetetu;
c) posvojenom djetetu osobno ime odreuju posvojitelji, s tim to posvojenik dobiva
zajedniko prezime posvojitelja, a ako ga nemaju, onda e se odrediti prezime u
skladu s odredbama posebnog zakona.
Osobno ime se moe promijeniti u upravnom postupku koji se pokree sa zahtjevom za
promjenu osobnog imena, odlukom tijela ope uprave one upanije u kojoj se nalazi
mjesto prebivalita podnositelja zahtjeva.
Zahtjev za promjenom osobnog imena mora sadravati razloge zbog kojih se promjena
trai, dok prijedlog novog imena mora ukazivati na opravdanost zahtjeva. Zahtjev za
promjenom osobnog imena kao i novo ime se objavljuju na oglasnoj ploi kako bi svaki
graanin imao pravo u roku od 30 dana iskazati svoje protivljenje. Promjena osobnog
imena se ne moe odobriti osobi protiv koje se vodi kazneni postupak niti osuenoj osobi,
kao ni osobi za koju se utvrdi da je podnijela zahtjev radi izbjegavanja zakonom utvrenih
obveza.
Rjeenje o promjeni osobnog imena dostavlja se odmah po njegovoj pravomonosti
nadlenom matinom uredu. Nakon to izvri promjenu imena u matinim knjigama,
matiar e odmah dostaviti obavijest o promjeni osobnog imena tijelima koja vode
evidencije o graanima. Punoljetne osobe kojima je odobrena promjena imena nemaju
pravo podnijeti novi zahtjev za promjenu imena prije isteka roka od 5 god. od dana s
kojim se upie promjena imena u matine knjige. Ovo ogranienje se ne odnosi na vrenje
prava suprunika da se vrati na prezime koje je imao prije zakljuenja braka moe u
roku od 6 mjeseci od prestanka braka dati izjavu o tome matiaru nadlenom po mjestu
prebivalita.

80

Maloljetnom djetetu promijenit e se osobno ime na zahtjev roditelja ili posvojitelja, a na

zahtjev skrbnika samo uz suglasnost tijela nadlenog za poslove skrbnitva. Osobno ime
maloljetnog djeteta iji roditelji ne ive u braku promijenit e se na zahtjev roditelja kod
kojeg dijete ivi, ali uz suglasnost drugog roditelja, a ako on ne da suglasnost, onda
odluku donosi tijelo nadleno za poslove skrbnitva.
Meutim, suglasnost drugog roditelja nee biti potrebna ako mu prebivalite nije poznato
ili mu je oduzeta poslovna sposobnost ili mu je oduzeta roditeljska skrb.
Za promjenu osobnog imena djetetu starijem od 10 god. trai se njegov pristanak.
Postoje 2 vrste matinog broja:
a) JMBG za hrvatske dravljane, i
b) matini broj stranaca s kvalificiranim prebivalitem u RH.
JMBG se sastoji od 6 skupina:
1. skupina: dan roenja (2 znamenke),
2. skupina: mjesec roenja (2 znamenke),
3. skupina: godina roenja (3 znamenke).
4. skupina: broj registra (2 znamenke),
5. skupina: kombinacija spola i rednog broja za osobe roene istog datuma (3
znamenke),
6. skupina: konrolni broj (1 znamenka).
4. skupinu ine oznake od 30 do 39 prema kojima se utvruje registracijsko podruje u
kojem je matini broj odreen, a ini ga jedinica lokalne samouprave.
JMBG odreuje po slubenoj dunosti policijska uprava ili policijska postaja MUP-a.
Matini br.graanina je brojano izraena identifikacijska oznaka hrv.dravljana i stranaca
koja slui za povezivanje podataka u slubenim oevidnicima.
Matini broj stranca odreuje se strancu kojem je u RH odobreno trajno nastanjenje,
boravak s poslovnom vizom ili priznat pravni poloaj izbjeglice. Sastoji se isto od 13
znamenki svrstanih u 6 skupina, s tim to 4. skupinu ini oznaka 03 za sva registracijska
podruja, osim u sluaju koritenja rednog broja za isti datum roenja, kada se umjesto
03 koristi 00.
Matini broj stranca odreuje po slubenoj dunosti policijska uprava ili postaja nadlena
prema mjestu prebivalita ili boravita stranca, a za stranca do 18. god. koji nije zakljuio
brak niti se nalazi u radnom odnosu nadlena prema mjestu prebivalita ili boravita
njegovih roditelja ili zakonskih zastupnika.
Pogreno odreeni matini broj se ponitava i odreuje novi. Kada se grekom odredilo
dva ili vie matinih brojeva, koristi se onaj koji se prvi odredio, osim u sluaju da je
kasnije odreeni broj upisan u javne isprave.
Osobna iskaznica je javna isprava kojom graanin dokazuje identitet, hrvatsko
dravljanstvo, datum i mjesto roenja, mjesto prebivalita i adresu stanovanja. Svaka
osoba starija od 16 god. je duna imati osobnu iskaznicu, ali pravo na nju imaju i osobe
mlae od 16 god.
OI izdaje nadleno tijelo policijska uprava ili postaja, nadlena prema mjestu prebivalita
osobe kojoj se izdaje. Zahtjev za izdavanje ili zamjenu OI podnosi se u roku od 30 dana
nakon navrene 16.god. ili nakon proteka vaenja iskaznice.
Izdaje se s rokom vaenja od 10 god, s tim to se osobama mlaim od 27 god. izdaje s
rokom vaenja od 5 god, a osobama starijim od 65 god. s trajnim rokom vaenja.
Graanin je duan podnijeti zahtjev za zamjenu OI:
a) u sluaju promjene bilo kojeg podatka u OI,
b) kada je oteena ili dotrajala,

81

c) kada fotografija vie ne odgovara izgledu graanina.

Ne mora se mijenjati u sluaju promjene prebivalita i adrese stanovanja, ako se na
obrascu ima dosta mjesta za upis promjena.
Nadleno tijelo je duno OI odmah izdati, a najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka
zahtjeva. Kada je ne izda odmah, duno je izdati potvrdu koja slui kao dokaz da je
podnesen zahtjev.
Dunosti graanina u vezi s OI:
a) mora je imati uz sebe i dati na uvid zakonom ovlatenim osobama,
b) kod nadl. tijela ishoditi upis promjene podataka o prebivalitu i adresi stanovanja,
kao i promjene ostalih podataka, i to u roku od 30 dana od kada je promjena
nastala.
Nova OI se moe izdati tek kad se utvrdi da su gubitak, nestanak ili kraa oglaeni u NN o
troku graanina.
Prebivalite je mjesto u kojem se graanin naselio s namjerom da u njemu stalno ivi.
Boravite je mjesto uobiajenog ili privremenog boravljenja; to je mjesto u kojem
graanin trajnije boravi, bez namjere da se u tom mjestu naseli; privremeno boravite je
mjesto u kojem se graanin zadrava do 30 dana.
Hrvatskom dravljaninu koji nema prebivalite u RH policijska uprava ili postaja e
odrediti prebivalite prema mjestu, i to:
a) u kojemu se naselio s namjerom da se u njemu stalno nastani, ako nisu ispunjeni i
dr. uvjeti koje zakon propisuje;
b) njegovog uobiajenog boravita, kada se prebivalite ne moe odrediti prema
mjestu u kojem se naselio s namjerom da se u njemu stalno nastani;
c) prebivalita njegovog branog druga kada se preb. ne moe odrediti kako je to
naprijed naznaeno;
d) prebivalita njegovih roditelja, kada se preb. ne moe odrediti...;
e) u kojem je upisan u matinu knjigu roenih, kada se preb....
Maloljetnicima koji nisu zakljuili brak preb. se utvruje prema posljednjem zajednikom
preb. njihovih roditelja, a kada roditelji nemaju zajedniko preb. ili nisu u braku, onda
prema preb. roditelja koji vri roditeljsko pravo; kada nad takvim osobama roditelji ne vre
roditeljsko pravo, njihovo preb. se odreuje prema preb. njihova zakonskog zastupnika.
Isto vai za odreivanje preb. poslovno nesposobnih osoba.
Graani su duni prijaviti i odjaviti prebivalite, prijaviti uobiajeno boravite i prijaviti
promjenu adrese stanovanja, s tim to vai ovo:
a) za osobe bez poslovne sposobnosti takve prijave i odjave podnose njihovi roditelji,
tj. zakonski zastupnici,
b) vojne osobe koje stanuju u vojarnama, osobe smjetene u posebne graevine
MUP-a, te osobe smjetene u zdravstvenim i sl. ustanovama, kao i u kaznenopopravnim domovima, ne podnose prijave i odjave.
Prijavu prebivalita i promjene adrese stanovanja podnose se u roku od 8 dana od dana
odjave prijanjeg prebivalita, tj. promjene dotadanje adrese stanovanja. Graani su
duni prijaviti uobiajeno boravite u mjestu u kojem namjeravaju boraviti due od 30
dana, i to najkasnije u roku od 8 dana od dana dolaska u mjesto uobiajenog boravita.
Podnose se polic.postaji / upravi nadl.prema mjestu u kojem se eli prijaviti ili odjaviti
preb., prijaviti uobiajeno boravite ili promjenu adrese stanovanja. Uz prijavu
preb.graanin je duan podnijeti i potvrdu o odjavi ranijeg preb.
Putna isprava je javna isprava kojom se dokazuje identitet i hrv. dravljanstvo.
Vlada RH moe odrediti:
a) da za putovanje u pojedine drave putna isprava nije potrebna,

82

b) da je za putovanje u pojedine drave potrebno i odobrenje za putovanje u

inozemstvo (viza).
Putne isprave su: putovnica, zajednika putovnica, diplomatska putovnica, putni list, kao i
putne isprave koje se izdaju povodom meunarodnih ugovora.
Osoba mlaa od 14 god. koja nema putovnicu moe na zahtjev roditelja ili dr. zakonskog
zastupnika biti upisana u putovnicu jednog ili oba roditelja ili zak.zastupnika.
Putovnica je posebna vrsta putne isprave koja se izdaje za neogranien broj putovanja u
inozemstvo.
Zajednika putovnica se izdaje grupi osoba najmanje 5 a najvie 50 za jedno putovanje
u odreene drave. Osobe upisane u zajedn.putovnicu moraju tokom putovanja imati sa
sobom ispravu o identitetu, a voa puta putovnicu. Vai najdulje 1 god.
Diplomatske i slubene putovnice vae za neogranien broj putovanja. Moe ih se izdati i
lanu ue obitelji koji ivi u zajednikom kuanstvu s osobom koja posjeduje tu putovnicu.
Vai najdulje 5 god.
Putni list se izdaje graaninu koji boravi u inozemstvu bez putne isprave, radi povratka u
zemlju. Istim putnim listom se mogu koristiti i brani drug i djeca, ali samo kad su upisani
u putni list u koji su unijete njihove fotografije. Vai najdulje 30 dana.
Viza je odobrenje za put u inozemstvo. Izdaje se za jedno ili vie putovanja u drave koje
su u vizi naznaene.
Stanovite putne isprave mogu takvo svojstvo stei samo kada su predviene vizom:
a) Pomorska knjiica je isprava kojom se dokazuje struna sprema lana posade broda,
njegovo zdravstveno stanje, svojstvo u kojem je lan posade ukrcan na brod te trajanje
zaposlenja na brodu; u njoj se nalazi viza za putovanje u inozemstvo i slui kao putna
isprava izdana od luke kapetanije.
b) Brodarska knjiica isto kao pomorska knjiica.
Putovnica se izdaje s rokom vaenja od 10 god. Osobama mlaim od 27 god. se izdaje s
rokom vaenja od 5 god, a djeci rok od 2 god. Upis djeteta u putovnicu roditelja ili zak.
zastupnika vai 2 god.
Izdavanje putnog lista se ne smije odbiti u ovim sluajevima:
a) da putnu ispravu trai vojni obveznik novak, ako je to u svom odobrenju odredilo
nadleno vojno tijelo,
b) kada se po dozvoli suda ili nadlenog vojnog tijela putovnica izdaje u sluajevima
kada se to moe odbiti,
c) kada nadleno tijelo utvrdi da postoje naroito opravdani razlozi da se putovnica
izda, premda postoje razlozi zbog kojih se zahtjev moe odbiti, npr. opravdana
sumnja da e podnositelj zahtjeva djelovati protiv propisa o zabrani ili ogranienju
uvoza, izvoza, prijevoza ili raspaavanja opojnih sredstava, razlozi nacionalne
sigurnosti,
Za ostale putne isprave vai i to:
a) zajedn.putovnica izdaje se s rokom vaenja odnosno na vrijeme koje je potrebno
za put u inozemstvo, ali najdue do 1 g.;
b) putni list izdaje se s rokom vaenja, odnosno na vrijeme koje je potrebno za
povratak u RH, ali najdue do 30 dana;
c) dipl.i slub.putovnicu izdaje se s rokom vaenja do 5 g.;
d) vizu za pomorsku i brodarsku knjiicu izdaje se s rokom vaenja koji je propisan za
putovnicu.
Graaninu koji boravi u inozemstvu neprekidno due od 3 mjeseca, putovnicu moe izdati
i diplomatsko poslanstvo ili konzularni ured RH, ali i graaninu kojemu je putovnica

83

nestala u inozemstvu, a prijeko je potrebno da u inozemstvu ostane dulje od 30 dana iz

opravdanih razloga.
Vezano za postupak izdavanja putnih isprava:
a) izdaju se na propisanim obrascima,
b) obrasci se tiskaju na hrv. i latininom pismu, uz to i na eng. i franc., ali se
popunjavaju samo na hrv.,
c) zahtjev za izdavanje putne isprave podnosi na propisanom obrascu,
d) uz zahtjev stavlja se na uvid osobna iskaznica ili dr. isprava iz koje se moe utvrditi
identitet i dravljanstvo podnositelja zahtjeva,
e) nadleno tijelo je duno rijeiti zahtjev najkasnije u roku od 15 dana, a iznimno u
hitnim sluajevima i odmah, u roku od 24h.
Zahtjev za izdavanje putne isprave i vize e se odbiti podnositelju za kojeg se opravdano
sumnja da e:
a) izbjei nazonost u kaz. postupku ili izvrenje presude kojom mu se izrekla kazna
zatvora u trajanju duem od 3 mjeseca ili mjeru sigurnosti obveznog lijeenja,
b) izbjei izvriti dospjelu imovinsku obvezu iz branog odnosa ili odnosa roditelja i
djece ili dr. obvezu za koju postoji ovrni naslov,
c) izbjei vojnu obvezu.
Rjeenje o oduzimanju putne isprave, kao i rjeenje o odbijanju izdavanja putne isprave i
vize, donosi tijelo koje je nadl.za izdavanje odnosnih isprava. O albi protiv rjeenja o
odbijanju zahtjeva za izdavanje, odnosno o oduzimanju putne isprave koje donese
dipl.poslanstvo ili konzularni ured RH, rjeava komisija MUP-a.
Nadzor dravne granice je skup upravnih mjera koje poduzimaju nadlena policijska tijela
u svrhu zatite i osiguranja dravne granice i nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa
preko dravne granice.
Dravna granica je prostor koji se rasprostire nad zemljinom povrinom u visinu, na
povrini tla i u dubinu zemlje.
U uspostavljanju i provoenju nadzora od sredinje je vanosti utvrditi:
a) Osobama koje se nau na podruju graninog prijelaza se nalae pridravati se propisa
o prelaenju dravne granice te na zahtjev ovlatene slubene osobe granine policije
dati podatke o okolnostima koje su u svezi s prelaskom dravne granice.
b) Pograninoj policiji se priznaju ovlasti koje se tiu nadzora prelaenja dravne granice i
samog graninog prijelaza, unoenja i iznoenja oruja i streljiva preko granice, te zatita i
osiguranje granice.
Ministar unutarnjih poslova je ovlaten uz suglasnost ravnatelja Carinske uprave, a u
dogovoru s nadlenim tijelima susjedne drave, radi predviene uestalosti graninog
prometa u odreeno vrijeme, dopustiti prelazak dravne granice na graninim prijelazima
za meudravni ili pogranini promet i putnicima u meunarodnom putnikom prometu,
kao i na odreenom mjestu izvan graninog prijelaza.
Pripadnik granine policije ovlaten je:
a) traiti na uvid isprave za osobe i stvari koje se trae za prelazak granice,
b) u isprave za prelazak granice unositi datum prelaenja, podatak da je sprijeen
ulazak u zemlju i dr. podatke,
c) obavljati poslove nadzora osoba, prometa i stvari,
d) davati potrebne podatke te izdavati naredbe za pravilno, nesmetano i brzo
odvijanje graninog nadzora.
Ministar unutarnjih poslova je ovlaten:
a) zabraniti ulazak stranaca u zemlju radi sigurnosti, kao i strancu kojem se ne moe
utvrditi identitet,
b) odobriti da se na odreenim graninim prijelazima, s obzirom na gustou prometa,
povremeno ne provodi granini nadzor.
Zapovjednik plovila je duan nakon pristajanja u luku prijaviti graninoj policiji ili najblioj
policijskoj upravi svaku osobu bez valjane putne isprave.

84

Zapovjednik plovila u meunarodnom prometu ne smije, osim u sluaju vie sile, u

obalnom moru RH, kao ni na njenim rijekama, jezerima i kanalima, ukrcati osobu bez
valjane putne isprave.
lanovi posade i putnici zrakoplova ne smiju napustiti podruje graninog prijelaza prije
nego to se provede propisani granini nadzor.
Zapovjednik zrakoplova u meunarodnom prometu koji se zbog vie sile spusti izvan
zrakoplovnog pristanita otvorenog za me.promet duan je o slijetanju obavijestiti
graninu policiju.
Pravne osobe koje koriste luke, rijena i zrakoplovna pristanita, eljeznika i
prijevoznika poduzea, vlasnik ili korisnik vozila, su duni za vrijeme provoenja nadzora
nad prelaskom dravne granice osigurati uvjete za rad djelatnika koji obavljaju nadzor.
Stranac smije ulaziti u RH i boraviti na njenom teritoriju s vaeom putnom ispravom u
koju je unijeta viza ili odobrenje boravka.
Strancu se smije ograniiti ili zabraniti kretanje na odreenom podruju u RH radi zatite
pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.
Strancima je zabranjeno ustrojavanje politikih stranaka, ali smiju osnivati udruge po
posebnim propisima.
Stranac smije nabavljati, drati i nositi oruje i streljivo.
Stranom putnom ispravom se smatra sve ono to je nabrojano openito za putnu ispravu,
kao i putna isprava za izbjeglice, za osobe bez dravljanstva i putni list za stranca.
Izdaje ju polic.uprava / postaja nadl.prema mjestu u kojem stranac ima preb./boravite, a
putni list dipl.misija ili konz.ured RH. Putna isprava za stranca se izdaje s rokom vaenja
do 1g.
Putni list za stranca izdaje nadleno tijelo:
a) za odlazak u inozemstvo - strancu kojem je prestalo hrv.dravljanstvo, kao i
strancu koji je izgubio stranu putnu ispravu, a drava iji je dravljanin nema svoje
diplomatsko ili konzularno predstavnitvo u RH;
b) za povratak u RH - strancu koji u inozemstvu izgubi putnu ispravu za strance
izdatu od nadl. tijela ili diplomatskog ili konzularnog ureda RH, uz prethodnu
suglasnost MUP-a;
c) nekom drugom strancu kojemu se moe izdati putni list kada za to postoje
opravdani razlozi nadl. tijelo ili dipl./konz.ured RH, uz prethodnu suglasnost MUPa.

Putna isprava se nee izdati strancu:

a) protiv kojeg se vodi kazneni ili prekrajni postupak, osim ako postoji suglasnost
dravnog tijela koje vodi postupak;
b) koji je osuen na kaznu zatvora ili novanu kaznu dok ne izdri kaznu ili je ne
plati;
c) koji nije regulirao svoju dospjelu imovinsko-pravnu obvezu za koju postoji ovrni
naslov;
d) kada takvo to iziskuju razlozi zatite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili
javnog zdravlja.
Viza je odobrenje za ulazak, boravak ili tranzit preko zemlje.
Izdaje se kao:
a) putna viza za jedan ili vie ulazaka u RH, i to za turistika, poslovna, osobna ili dr.
putovanja s rokom vaenja najdulje do 1 god. Neprekidan boravak ne smije biti
dulji od 90 dana tijekom 6 mjeseci;
b) putnu vizu s rokom vaenja duim od 1 god., uz uvjet uzajamnosti, moe se izdati
osoblju dipl. ili konz. predstavnitva strane drave u RH;
c) iznimno, kada to iziskuju humanitarni, profesionalni ili osobni razlozi, putnu vizu za
1 ulazak i boravak do 15 dana smije izdati granina policija;

85

d) tranzitnu vizu izdaje se strancu za 1, 2 ili iznimno i vie putovanja preko teritorija
RH; izdaje se s rokom vaenja najdulje do 6 mjeseci, i s takvom vizom stranac
smije prigodom svakog putovanja u RH boraviti najdulje 5 dana, te se smije izdati
samo strancu koji ima osigurani boravak u dravi u koju putuje; i ovdje vai ono
pod c) iznimno,
e) zrakoplovno-tranzitna viza nije potrebna strancu koji za vrijeme tranzitnog leta u
zrakoplovnoj luci u RH ne naputa zrakoplovno-tranzitni prostor ili zrakoplov, osim
kada Vlada RH odredi potrebu izdavanja takve vize za dravljane odreenih drava
ili za putnike u odreenim putnim smjerovima. Smije se izdati strancu za jedan ili
vie prolazaka kroz me.tranzitni prostor zrakoplovne luke u kojoj prigodom
svakog prolaska smije ostati najdulje 24h;
f) grupnu vizu se izdaje u pravilu grupi od 5 do 50 osoba za jedan ulazak ili tranzit
preko RH, ali i veem broju osoba kad je rije o turistikim grupama koje ulaze u
RH na osnovi me.ugovora. Na osnovi grupne vize za jedan ulazak moe se
boraviti najdulje 30 dana.
Viza se nee izdati strancu:
a) koji ne ispunjava pretpostavke posjedovanja vaee putne isprave u koju je unijeta
viza ili odobrenje boravka;
b) koji nema dostatna sredstva za uzdravanje za vrijeme boravka u RH i za povratak
u dravu iz koje je doao ili za putovanje u treu dravu;
c) koji je u tranzitu a ne ispunjava pretpostavke za ulazak u treu dravu;
d) kojemu je na snazi zatitna ili sigurnosna mjera protjerivanja;
e) koji nema potvrde o cijepljenju a dolazi s teritorija na kojem vlada epidemija
zaraznih bolesti;
f) kada to iziskuju razlozi zatite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog
zdravlja;
g) za kojeg postoji opravdana sumnja da e njegov boravak biti povezan s injenicom
kaznenih djela koja se proganjaju po slubenoj dunosti;
h) kojega se u evidencijama nadlenih tijela vodi kao meunarodnog prijestupnika;
i) koji se osobno ne odazove na poziv dipl.poslanstva ili konz.ureda.
Strancu koji nema vaeu putnu ispravu, a dolazi radi turistikog ili poslovnog posjeta, PU
nadlena za nadzor prelaenja dravne granice moe izdati graninu propusnicu na
podlozi isprave kojom se moe utvrditi njegov identitet a koju je strancu izdala drava iji
je dravljanin. Izdaje se s rokom vaenja od 3 mjeseca.
Nezakonitim prelaenjem dravne granice smatra se sluajeve:
a) kada stranac prijee ili pokua prijei dravnu granicu izvan mjesta ili vremena
odreenog za prijelaz granice;
b) kada izbjegne ili pokua izbjei provoenje graninog nadzora;
c) kada prigodom prelaska granice uporabi tuu, nevaeu, nevaljanu putnu ili dr.
ispravu;
d) kada graninoj policiji da neistinite podatke;
e) kada ue u dravu dok traje zatitna ili sigurnosna mjera protjerivanja.
Stranac kojemu za ulazak ne treba viza, smije boraviti u RH najvie 90 dana u
vremenskom razdoblju od 6 mjeseci.
Strancu se nee dopustiti izlazak kada:
a) posjeduje tuu, nevaeu putnu ili dr. ispravu;
b) ne ispunjava pretpostavke za ulazak u drugu dravu;
c) postoji opravdana sumnja da namjerava izbjei kazneno ili prekrajno gonjenje,
izdravanje kazne, izvravanje sudskog naloga, uhienje ili ovrenje dospjele
imovinsko-pravne obveze;
d) tako to iziskuju razlozi pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.
Boravak stranca moe biti:
a) boravak do 90 dana boravak stranca bez vize, s vizom ili graninom
propusnicom;

86

b) privremeni boravak boravak radi rada, studiranja i kolovanja, spajanja obitelji i

dr. opravdanih razloga;
c) stalni boravak odobrava se strancu koji do podnoenja zahtjeva za takav
boravak ima odobreni privremeni boravak neprekidno u trajanju od 5 godina, te
strancu koji je u braku s hrv. dravljaninom ili sa strancem koji ima odobreni stalni
boravak.
Pravni naslovi za uivanje prava boravka u RH stranca ovise o dodatnim upr.aktima
nadl.tijela:
a) privr.boravak odobrenje nadl.tijela, s tim to to tijelo odluuje uz
prethodnu suglasnost ministarstva u iji djelokrug spada svrha radi koje
stranac trai boravak;
b) stalni boravak odobrenje MUP-a;
c) to se tie odbijanja boravka strancu stalni boravak se nee odobriti
strancu koji:
1. je pravomono osuen na bezuvjetnu kaznu zatvora,
2. koji nema sredstava za uzdravanje,
3. koji nema osigurano stanovanje,
4. koji nema zdr.osig.,
5. za kojeg to iziskuju razlozi zatite pravnog poretka i nac.sigurnosti ili javnog
zdravlja.
d) to se tie otkazivanja stalnog boravka strancu: koji je zbog kaz.djela osuen na
bezuvjetnu kaznu zatvora do 6 mj.i dulje, te za kojeg to zahtijevaju razlozi
zatite...
e) to se tie prestanka stalnog boravka strancu kada mu se izree zatitna ili
sigurnosna mjera protjerivanja; ako je u inozemstvu boravio neprekidno dulje od 6
mj, te za kojeg to zahtijevaju razlozi zatite pravnog poretka...
Strancu kojeg se ne moe prisilno udaljiti smije se odobriti privremeni ostanak u zemlji,
ali samo ako:
a) ima osiguran smjetaj i sredstva za uzdravanje, te
b) ako je na takav nain osigurano izvrenje obveze naputanja drave.
Takvom strancu smije se ograniiti kretanje samo na mjesto boravka i
odrediti obvezu javljanja najblioj pol.postaji, ali i to najdulje na 6mj.
Smatra se da stranac boravi nezakonito u RH ako ne posjeduje vizu ili odobrenje boravka.
Duan je odmah napustiti zemlju, s tim to vai:
a) da e se smatrati da je stranac napustio zemlju ulaskom u dr.dravu u koju mu je
odobren ulazak;
b) da stranac koji je pravodobno podnio zahtjev za produenje privremenog boravka
smije ostati u zemlji do pravomonosti odluke o njegovom zahtjevu;
c) da dravna tijela, pravne osobe i pojedince tereti dunost da bez odgaanja
obavijeste nadl. tijelo o strancu koji u zemlji nezakonito boravi;
d) da tijela koja protiv stranca pokrenu prekrajni ili kazneni postupak za djela koja
se progone po slub.dunosti tereti dunost obavijestiti nadl.tijelo bez odgaanja o
tome
Radi osiguranja prisilnog udaljenja stranca se smije uhititi i zadrati u prostorijama nadl.
tijela, ali najdulje 12h, s tim to se strancu koji se nije mogao prisilno udaljiti ili strancu
kojem se nije utvrdio identitet smije ograniiti sloboda kretanja i smjestiti ga u Prihvatni
centar za strance pri MUP-u.
Osobna iskaznica se izdaje strancu kojem je odobren stalni boravak, odnosno privremeni
boravak, a nema vaeu putnu ispravu. Ministarstvo inozemnih poslova moe izdati
posebnu osobnu iskaznicu strancu koji je lan dipl.ili konz.predstavnitva strane drave.
Osobna iskaznica strancu kojem je odobren stalni boravak se izdaje na vrijeme od 5 god.
Stranac je duan vratiti izdatu OI nadl. tijelu:
a) kada se iseljava,
b) kada mu prestane boravak,
c) kada stekne hrv. dravljanstvo.

87

Zahtjev za izdavanje OI za stranca ima pravo podnijeti stranac koji navri 16g., meutim
stranac kojem se odobri stalni boravak je duan u roku od 30 dana od dana dolaska u
mjesto boravka podnijeti takav zahtjev.
Vezano za strance koji u zemlji borave do 90 dana:
- zdravstvene ustanove su dune prijaviti stranca kojeg prime na lijeenje u roku od
24h nadlenom tijelu;
- pravne osobe i pojedinci koji pruaju usluge smjetaja strancima, a i osobe kod
kojih stranci dolaze u posjet, duni su nadl. tijelu prijaviti boravak stranca u roku
od 12h od trenutka davanja usluge.
Za dopustivost rada stranaca vae ova naela i pravila:
a) da se radna dozvola izdaje u sklopu godinje kvote koju utvruje Vlada na
prijedlog ministra rada, u skladu s migracijskom politikom i uz uvaavanje
stanja na tritu rada;
b) da se godinjom kvotom utvrene radne dozvole izdaju odreenim
redoslijedom, i to najprije za produivanje ve izdanih radnih dozvola, a
zatim za novo zapoljavanje, s tim to se u kvotu ne uraunavaju radne
dozvole izdane odreenim strancima, npr. za rad dnevnih migranata;
c) da se o zahtjevu za izdavanje radne dozvole od strane nadl. tijela donosi
rjeenje, a da se ugovor o radu ili dr. sukladni ugovor treba sklopiti u
pisanom obliku prije poetka rada, a najkasnije u roku od 15 dana od dana
izdavanja radne dozvole;
d) da se radna dozvola izdaje na odreeno vrijeme s rokom vaenja koji je
jednak vremenu za koje se sklapa ugovor o radu, najdue na 2 god.;
e) da se o zahtjevu za produenje radne dozvole i za produenje privremenog
boravka odluuje istodobno;
f) da stranac na temelju izdane radne dozvole smije raditi u RH samo na onim
poslovima za obavljanje kojih je sklopio ugovor o radu;
g) da se odredbe Zakona o radu stranaca ne primjenjuju na stranca lana
dipl.ili konz.ureda.
Uspostavjen je i institut privr.zadravanja isprava za dokazivanje identiteta stranaca u
sluajevima:
a) stranca za kojeg postoje osnove sumnje da je poinio kaz.djelo za koje se goni po
slub.dunosti ili prekrajno djelo;
b) stranca koji nije izvrio svoju dospjelu imov-pravnu obvezu;
c) kada to iziskuju razlozi zatite pr.poretka, nac.sigurnosti ili javnog zdravlja.
Oevidnike o kretanju i boravku stranaca vode, svako unutar svog djelokruga nadl. tijelo
(polic.uprava / postaja), odnosno dipl.poslanstvo ili konzularni ured RH, a oevidnike u
stvarima odobravanja utoita MUP.
Pravo na utoite / azil nee se priznati strancu za kojeg proizlazi:
a) da je poinio zloin protiv mira, ratni zloin ili zloin protiv ovjenosti,
b) da je poinio teko nepolitino kazneno djelo izvan RH prije nego to je u nju
doao,
c) da je sudjelovao u planiranju, financiranju, organiziranju, izvravanju teroristikih
djelatnosti ili u pruanju utoita sudionicima takvih djelatnosti,
d) da je kriv za postupke koji su u suprotnosti sa svrhama i naelima UN-a,
e) koji trenutno prima zatitu ili pomo tijela UN-a, osim UNHCR-a,
f) osobama kojima nadlena tijela RH priznaju ista prava i obveze kao i njenim
dravljanima.
Za priznavanje prava u stvarima priznavanja na dobivanje azila openito se primjenjuje
Zakon o opem upravnom postupku, osim kad Zakon o azilu to drugo ureuje:
a) da traitelj azila nema pravo podnijeti zahtjev za odobravanje boravka;
b) da u posebnim sluajevima policija smije traitelju azila ograniiti slobodu
kretanja;

88

c) da se razlikuje sluajeve u kojima se zahtjev traitelja azila odbacuje (npr. kada

dolazi iz sigurne tree zemlje), od sluajeva kada se njegov zahtjev odbija (npr.
kada je neutemeljen sluajevi prijevare i zlouporabe postupka);
d) da je u postupku priznavanja azila javnost uvijek iskljuena;
e) da je alba protiv rjeenja ministra unutarnjih poslova uvijek doputena na
posebno upravno Povjerenstvo vlade i da je uvijek doputeno voditi i upravni spor;
f) da u odreenim sluajevima (npr. da se stranac dragovoljno stavi pod zatitu svoje
zemlje) ministar unutarnjih poslova smije ukinuti pravni poloaj azilanta;
g) da e se traitelja azila iji je zahtjev odbaen ili odbijen ili je postupak
obustavljen, a koji nezakonito boravi u RH, prinudno udaljiti.
Privremena zatita se odobrava strancima koji dolaze u RH masovno iz zemlje u kojoj je
zbog rata ili sl. stanja dolo do krenja ljudskih prava, ali samo pod uvjetom da su prije
nastanka takvog stanja imali prebivalite ili boravite u odnosnoj zemlji ili da su u doba
nastanka tog stanja zakonito boravili u RH. Moe trajati najdulje 6 mjeseci.

Odgovornost drave za tetu

Uspostavljanje odgovornosti drave i drugih osoba javnog prava za tetu kao sustava
znai da openito vai naelo da drava odgovara graanima za nezakonito ili nepravilno
vrenje slube.
Poeci uspostavljanja instituta odg.drave i dr.osoba javnog prava za tetu padaju u doba
stabilizacije gra.drutva i drave 1. polovica 19.st.
Za sluaj da drava odgovara za greke slubenika javno-pr.tijela, moe se o zahtjevu za
naknadu tete uspostaviti 3 sustava:
1. da za tetu prvenstveno odgovara drava, s tim da ona moe imati
pravo regresa prema slubeniku koji je nezakonito postupio
SUSTAV PRVENSTVENE ODG.DRAVE,
2. da za tetu prvenstveno odgovara slubenik a drava samo
podredno SUSTAV PRVENSTVENE ODG.SLUBENIKA odnosno
podredno odg.drave,
3. da za tetu odgovaraju i drava i slubenik ili alternativno ili
kumulativno ili solidarno SUSTAV SKUPNE ODG.DRAVE I
SLUBENIKA.
Odgovornost drave za tetu zbog greke obuhvaa tete koje su prouzroene
djelovanjem slubene osobe nekog javno-pravnog tijela. Hrvatsko pravo usvaja sustav po
kojem je drava neposredno odgovorna za tetu koju poine slubene osobe u vrenju
javne slube. Ovakav sustav moe biti dopunjen pravilom kojim pojedinac ili pravna osoba
imaju pravo zahtjev za naknadu tete uperiti izravno na slub.osobu koja je prouzroila
tetu.
Pretpostavke za podizanje tubenog zahtjeva za odtetu su - sustav prvenstvene i
neposredne odg.drave:
a) djelovanje slubenika ili dunosnika nekog javno-pravnog tijela u obavljanju
poslova dravne uprave ili javne slube koje sadre u sebi neku nezakonitost ili
nepravilnost;
b) da je teta nastala u vezi s nezakonitim ili nepravilnim radom u vrenju javne
slube;
c) da postoji uzrona veza izmeu djelovanja slubenika ili dunosnika koje u sebi
sadre neku nezakonitost ili nepravilnost nastale tete.
Po sustavu objektivne odgovornosti drava bi odgovarala objektivno za svaku tetu koja je
posljedica nezakonitog ili nepravilnog obavljanja slube bez obzira postoji li ili ne krivnja
slubene osobe.

89

Po sustavu subjektivne odgovornosti odgovornost drave bi ovisila o osobnoj krivnji

slubene osobe koja je poduzela nezakonito ili nepravilno djelovanje u vrenju slube.
U znaajnom broju ovih sluajeva bit e nadlean Upravni sud, bilo u sporovima o
zakonitosti upr.akta, bilo u sporu pune jurisdikcije kada je zahtjev za povrat stvari ili
naknadu tete samostalan od voenja postupka o zakonitosti, ili konano kada upr.sud
poniti upr.akt koji se osporava i samo rijei upr.stvar u pitanju.
Regres znai pravo drave da se od slubene osobe, koja je poinila tetu u vrenju
slube, podmiri za iznos tete koju je isplatila oteeniku kao treoj osobi. Kod regresa se
obino trai da je teta nastupila kao posljedica ili namjernog ina dolus, ili krajnje
nepanje culpa lata slubene osobe.
Radi popravljanja teta moe se dopustiti slubeniku i uspostavljanje prijanjeg stanja o
vlastitom troku i u primjerenom roku.
O popravljanju teta smije se odluivati i u postupku zbog povrede slubene dunosti
(stegovni postupak). U sklopu stegovnog postupka donijeto pravomono rjeenje o
popravljanju tete predstavlja valjani ovrni naslov.
Slubenika se moe u cijelosti ili dijelom osloboditi odgovornosti za tetu, o emu odluuje
elnik javno-pravnog tijela. Kada je do tete dolo uslijed postupanja po nalogu
nadreenog slubenika, a slubenik-poinitelj je prethodno izrazio primjedbu u pisanom
obliku, slubenik se mora u cijelosti osloboditi odgovornosti za tetu.
to se tie naknade, u obzir dolazi sveukupna teta koja bi proizala iz nezakonitog ili
nepravilnog djelovanja slub.osobe stvarna teta (damnum emergens), izmakli dobitak
(lucrum caessans), pa i tetu pretrpljenu zbog bolova ili straha ili bilo koji dr.oblik
nematerijalne tete.
Odgovornost drave za tetu bez greke
U sluajevima u kojima je drava ostvarila za sebe neku imovinsku korist inei tetu
treoj osobi (npr. izvlatenje, zakonske slunosti), drava mora takvu tetu nadoknaditi.
Takvi sluajevi se nazivaju izvlatenja i kvazi-izvlatenja, neopravdano stjecanje, ali tu
se ubrajaju i sluajevi kada javno-pravno tijelo postupa u nudi.
U sluajevima u kojima drava nije za sebe ostvarila imovinsku korist, nema obvezu
nadoknaivati je kada je zahvat izveden u neijem osobnom interesu (npr. gaenje
poara) ili kada bi imovinski predmet i neovisno o javno-pravnom zahvatu stradao (npr.
ruenje nasipa koji bi ionako bio sruen poplavom). Iz razloga solidarnosti, zakon moe
predvidjeti obvezu da se teta naknadi i za takve sluajeve.
Posebni sluajevi ove vrste odgovornosti su:
- izvanredno ukidanje upravnog akta stranka koja zbog toga trpi tetu, ima pravo
nadoknade samo stvarne tete;
- sluajevi davanja naknade za unitene stvari, posebno u sluajevima unitavanja
opasnih dobara (npr. stoka, lijekovi). Po Zakonu o veterinarstvu, kada je ivotinja
koja je u sklopu zatite od bolesti i zaraze eutanizirana zbog provoenja mjera,
vlasnik ima pravo na nadoknadu u visini trine cijene na dan provoenja mjere;
- odgovornost za tetu uslijed smrti, tjelesne ozljede ili oteenja, unitenjem
imovine pojedinaca i pravnih osoba uslijed nasilja ili teroristikih ina ili prigodom
javnih demonstracija postoji i to objektivna odgovornost drave ili jedinica lokalne
samouprave ija su tijela bila duna sprijeiti nastanak tete;
- za tete od teroristikog ina koje su poduzeli pripadnici hrv.vojske i policije
tijekom i poslije ratnih djelovanja odgovara RH.

90

Javna imovina
Javna dobra/imovina su ona dobra javno-pravnih tijela koja slue neposredno opoj
uporabi.
Klasina znanost o rimskom pravu smatrala je javnom imovinom svaku stvar koja se
nalazila u javnoj uporabi.
Po civilistikoj teoriji, javna imovina se nalazi u privatnom vlasnitvu drave, jedinice
lokalne ili regionalne samouprave ili dr. osobe javnog prava. Priv.vl.drave ili dr.osobe
javnog prava nad javnom imovinom bilo bi ogranieno samo opom uporabom.
Po publicistikoj teoriji, javna se imovina ne nalazi u privatnom vlasnitvu osoba javnog
prava, ve u naroitom upravnom vlasnitvu. Po njima se javna imovina smatra kao res
nullius, imovina koja nije ni u ijem vlasnitvu, ve se dobro nalazi na opoj uporabi. Po
ovoj teoriji javna imovina se podvrgava uenju javnog prava. Dominalisti zagovaraju da bi
se za pojam prava vl. trailo 2 stvari: 1. gospodstvo neke osobe nad dobrom; 2. ovlast
obrane takvog posjeda nad dobrom protiv svakog tko bi ga htio zaposjesti.
Po solidaristikoj teoriji, javna je imovina res nullius. Njima su posluili kao uzor rimsko
pravo i shvaanja rim.pravnika.
Ono to je zajedniko civilistikoj i publicistikoj teoriji je ustroj u kojem prevladava
privatno vlasnitvo.
Hrvatski Ustav polazi od civilistike teorije, jer se dobra mogu nalaziti u (privatnom)
vlasnitvu drave i dr. osoba javnog prava, s tim to se upravljanje, koritenje i
raspolaganje trebaju vriti u interesu RH, a takoer se u svrhu tog interesa smije
ograniiti vlasnitvo, uz nadoknadu pune trine vrijednosti.
Dobra od interesa za RH: pomorsko dobro (unutarnje i vanjsko more, njihovo dno i
podzemlje, te dio kopna koji je namijenjen opoj uporabi), javno vodno dobro, javna cesta
(dobro od interesa za RH koja je u opoj uporabi), poljodjelsko zemljite, ume i umsko
zemljite.
Po Zakonu o vl., za razliku od Ustava, razlikuju se 2 tipa stvari:
1. stvari koje nisu sposobne biti predmetom prava vl. opa dobra
2. stvari koje se nalaze u vl.drave ili dr.osoba javnog prava, a nisu
opim dobrima.
Za 1) vai zasebno ne-vlasniko ureenje pripadanja, a za 2) vai (priv.) vlasniko
ureenje pripadanja.
Stvari u vl. RH (jedinice teritorijalne samouprave), stvari u vl. RH namijenjene
neposrednom izvravanju prava i koje su namijenjene za uporabu svih dunosti RH, njenih
tijela i ustanova.
Javna dobra u opoj uporabi, javna dobra u javnoj uporabi, javna dobra koja nisu ni za
opu ni za javnu uporabu.
Vrste javne imovine po hrvatskom pravu:
a) financijska imovina stvari u vlasnitvu RH ili koje druge osobe javnog prava, koje
nisu namijenjene ni za opu ni za javnu uporabu, isti prihod dravnog prorauna
ili prorauna dr. osoba javnog prava;
b) upravna imovina stvari u vlasnitvu RH koje su namijenjene neposrednom
izvravanju prava i dunosti RH, kao i dr.osoba javnog prava, njihovih tijela i
ustanova javna dobra u javnoj uporabi;
c) javna dobra u opoj uporabi ili opa dobra.
Dobro ope uporabe
Unutar javne imovine istie se dobro ope uporabe. Koritenje takvog dobra pripada svim
graanima; slobodno je i jednako za sve; obino je besplatno; zna se rei da postoje
dobra ope uporabe koja su to po svojoj naravi (morska obala, rijeke) ili koja su to postala

91

odlukom nadlenog tijela (javni put, prokop); postoje i prirodna dobra ope uporabe, kao i
umjetna dobra ope uporabe.
Doputeno je konstituirati opu uporabu i na dobru u vlasnitvu pojedinaca i pravnih
osoba, kao npr. javni put na privatnom zemljitu, pravo prolaza u gradovimaMeutim,
takva je uporaba jedna vrsta javno-pravnih ogranienja (privatnog) prava vlasnitva, a
tvori tzv. javnu slunost.
Ope dobro se ne smije staviti u redovito privatno razmjenjivanje, niti ga se stei
dosjelou, to znai da nisu dopustivi ni posjed ni hipoteka, kao ni bilo koji drugi posao u
smislu privatnog prava.
Ope dobro moe postojati kao:
a) zemljite i zemljino dobro (pored zemljita, tu pripadaju i ceste i javni putovi, ulice
i trgovi, parkovi,mostovi),
b) zrak i zrano dobro,
c) vode i vodno dobro (vode su ope dobro u opoj uporabi, dok je vodno dobro javno
dobro u opoj uporabi),
d) more i pomorsko dobro.
Ovlast utvrivanja da je neko dobro izgubilo znaenje dobra ope uporabe pripada samo
nekom tijelu upravno-izvrne vlasti, i to:
a) u sluajevima kada neovisno o ljudskoj volji doe do fizike nemogunosti uporabe
dobra u pitanju, npr. kada rijeka promijeni tok,
b) u sluaju da zakon openito odredi da neka dobra gube karakter opeg dobra,
c) u sluaju izriito dodijeljenog zakonskog ovlatenja.
U prva 2 sluaja odluka nadl.tijela ima deklaratorno znaenje, dok u zadnjem ima
konstitutivno znaenje.
3 najznaajnije koncepcije o javnoj imovini:
a) franc. koncepcija o strogom razlikovanju dr. javne domene od privatne;
b) njem. mjeovita utemeljuje se oko razlikovanja dr.financ.imovine (vai
ureenje gra./priv.prava) od upravne (djelomino ureenje upravnog/javnog
prava, a djelomino gra.pravo);
c) engl. imovina se moe nalaziti iskljuivo u priv.vl. i sluiti javnoj svrsi.
Od opeg koritenja dobra ope uporabe, treba razlikovati posebne uporabe i
gospodarska koritenja.
Zasebna uporaba je doputena samo kada je spojiva s namjenom odnosnog dobra ope
uporabe; isto vrijedi i za gospodarska koritenja.
Takoer postoji i naroito pogodovana uporaba kojom se zadire u samu sr javne stvari,
npr. gradnja eljeznice ili ceste, kojom se dira i u opu uporabu i u pravo vlasnitva, te se
takvo pravo moe stei samo upravnim aktom nadlene oblasti.
Zemljino dobro je zemljite za kojeg se smatra da je korisno u gospodarskom,
kulturnom ili moralnom smislu.
Javna zemljita su ona koja se nalaze u razliitim oblicima vlasnitva drave, jedinica
lokalne samouprave ili dr. osoba javnog prava. Tipino je javno vl. nad ulicama,
parkovima, cestama, eljeznicama
U svrhu upravljanja, gospodarenja i raspolaganja prijeko je potrebno, bili u pitanju javno ili
privatno zemljite, imati uredan katastar.
S motrita gospodarske svrhe kojoj slui, zemljino dobro bi se moglo tretirati kao:
poljodjelsko, graevno, umsko, pomorsko/priobalno, cestovno, zemljite za zabavu i
razonodu. Svako od tih zemljita moe sluiti i u javne svrhe, tj. biti dobrom u opoj
uporabi (npr. javni park) ili upravnim dobrom (zemljite na kojem je smjetena zgrada kao
upravno dobro) ili dobro koje nekom javno-pravnom tijelu donosi financijske koristi (npr.
estice nekog javnog poljodjelskog instituta).

92

Poljodjelsko zemljite je dobro od interesa za RH, uiva njenu osobitu zatitu, ali nema
karakter opeg dobra ili javnog dobra u opoj uporabi. Nositeljem prava vl. ne mogu biti
strane fizike i pravne osobe. To je svako zemljite koje je privedeno poljodjelskoj
proizvodnji ili ga se moe u takvu svrhu privesti.
Gospodarsko-pravna pitanja za polj.zemljite se odnose na:
a) zatitu poljodjelskog zemljita svrhe zatite od oneienja su:
1. omoguavanje proizvodnje zdravstveno ispravne hrane,
2. zatita zdravlja ljudi, te biljnog i ivotinjskog svijeta,
3. osiguranje nesmetanog koritenja i zatite prirode i okolia.
b) koritenje polj. zemljita,
c) promjena namjene polj. zemljita i nadoknade u vezi s tim kada se propisom
takvo zemljite vie ne koristi za polj. aktivnost, kao i kad se na tom zemljitu
obavljaju aktivnosti poput vaenja pijeska, ljunka, kamenaKada pravna ili fiz.
osoba mijenja namjenu polj.zemljita, duna je platiti jednokratnu naknadu zbog
umanjenja vrijednosti i povrine polj. zemljita kao dobra od interesa za RH.
Naknada se plaa prema povrini gra.estice stambene ili dr. graevine u iznosu
od 5% trine vrijednosti polj.zemljita koju utvrdi nadlena porezna uprava.
Rjeenje o visini naknade donosi upanijski ured za gospodarstvo, na osnovi
procjene porezne uprave. Ta financijska sredstva su 50% prihod dravnog
prorauna, a 50% prorauna jedinice lokalne samouprave. Propisana je i
mogunost oslobaanja od plaanja naknade, o emu rjeenje donosi up. ured za
gosp. Kriterij je ili vrsta graevine koje se podiu, npr. kole, bolnice ili vrsta
gra.radova, npr. poumljavanje ili osobna okolnost podnositelja zahtjeva, npr.
hrvatski branitelj;
d) raspolaganje polj. zemljitem u vlasnitvu drave razlikuje se nekoliko vrsta
polj.zemljita:
1. obradivo polj.zemljite,
2. dugogodinji nasadi i viegodinje kulture podignute radi zatite od erozije,
3. polj. rudine,
4. polj. zemljite obuhvaeno hidoromelioracijskim sustavom.
Dravno polj. zemljite se moe dati na prodaju, u zakup ili koncesiju (kao i otkupljivati
preko APN-a). Zemljita dana u zakup ili koncesiju se ne smiju davati u podzakup ili
podkoncesiju. Polj. zemljitem u vl. drave se raspolae sukladno Strategiji gospodarenja
polj. zemljitem u vl. drave koju donosi Vlada na prijedlog ministra poljoprivrede. U
skladu sa Strategijom, jedinice lok.samouprave donose Program raspolaganja
polj.zemljitem u vl.drave, uz suglasnost ministra poljoprivrede.
e) provoenje upravnog nadzora ovlasti se prvenstveno odnose na provoenje
Zakona o polj.zemljitu, te su rasporeene izmeu:
1. Ministarstva poljoprivrede,
2. ureda dravne uprave nadlena za poslove polj.inspekcije u upanijama i u
Gradu Zagrebu,
3. polj.inspektori.
Polj. inspektor ima ovlasti utvrivati nepravilnosti i nedostatke koje utvrdi a da se odnose
na povrede zakona, zatim ovlaten je podnositi prekrajne i kaznene prijave, kao i
poduzimati hitne mjere. Fiz.ili pravna osoba ima pravo podnijeti prigovor protiv nalaza
inspektora, o kojem odluuje Ministarstvo polj., ija je odluka konana u upravnom
postupku.
ume i umsko zemljite su dobro od interesa za RH i uivaju njenu osobitu zatitu.
Opekorisne funkcije ume su:
a) zatitne funkcije ume, kao to su: vodozatitne, ume za zatitu tla, ume za
zatitu od lavina, klimno-zatitne, protuemisijske ume, prometno-zatitne,
zatitna podruja s prirodno-znanstvenom svrhom, ume za zatitu od vjetra;
b) rekreacijske funkcije ume;
c) funkcije u svezi sa zatitom veih podruja kao to su: parkovi prirode, nacionalni
parkovi, zatieni krajolici, podruja zatiene prirode.
Nositeljem prava vl. na umama i umskom zemljitu ne mogu biti strane fizike i pravne
osobe, osim ako me.ugovorom nije to drugo odreeno, a nije doputeno niti to da ga

93

ulaganjem kapitala ili kupnjom steknu domae pravne osobe. ume i umsko zemljite se
smiju nalaziti samo u priv.vl. dravljana RH ili u dravnom vl.
Od sredinjeg znaaja u upravljanju i gospodarenju umama je razlikovanje uma i
umskih zemljita na kontinentalnom podruju od onih u kru. Hrvatske ume donose uz
suglasnost Ministarstva poljoprivrede i umarstva programe za gospodarenje umama na
podruju kra.
Ope korisne namjene uma na podruju kra:
a) zatita zemljita, prometnica i dr. graevina od erozije, bujice i poplava;
b) utjecaj na vodni reim i hidro-energetski sustav;
c) utjecaj na plodnost zemljita i poljodjelsko gospodarenje;
d) utjecaj na klimu, stvaranje kisika i proiavanje zraka;
e) zatita i promicanje prirodnih i radom stvorenih vrijednosti ovjekova okolia;
f) utjecaj na ljepotu krajolika te stvaranje povoljnih uvjeta za odmor i rekreaciju;
g) razvijanje turizma i lova;
h) obranu RH.
umski poari na podruju kra se smatraju elementarnim nepogodama.
Gospodarenje umama obuhvaa:
1) jednostavnu i proirenu bioloku reprodukciju uma;
2) razliita koritenja: iskoritavanje uma i umskih zemljita, nasada i
sporednih umskih proizvoda, vaenje pijeska i ljunka, prijevoz umskih
proizvoda;
3) podizanje i koritenje umskih prometnica i dr. graevina u svrhe
gospodarenja umama.
Pravne osobe koje gospodare umama i vlasnici uma su duni poumiti paljevine,
povrine na kojima nije uspjelo pomlaivanje te povrine na kojima je izvedeno
pustoenje, bespravna ista sjea i bespravna sjea rijetkih vrsta umskog drvea. Ako
pravna osoba koja gospodari umom ili vlasnik ume ne bi izvrili mjere koje zakon naredi,
tijelo koje je naredilo provoenje mjera ili pravna osoba koju to tijelo ovlasti e ih provesti
na troak odnosne pravne osobe ili vlasnika.
U mjere kojima se drava izravno mijea u procese gospodarenja i upravljanja umama i
umskim zemljitem spadaju:
a) provoenje mjera u gospodarenju umama kojima se, uz ekoloku ravnoteu,
osigurava trajno odravanje i obnova uma i uvjete za ostvarivanje jednostavne i
proirene bioloke reprodukcije uma;
b) zatita uma i umskih zemljita te zatita i ouvanje ope korisnih funkcija uma;
c) utvrivanje opeg interesa u vezi s izdvajanjem uma i umskih zemljita iz
umsko-gospodarskog podruja;
d) osiguravanje sredstava za bioloku reprodukciju i zatitu uma.
Sjedite Hrvatskih uma d.o.o. je u Zagrebu; nad poduzeem se ne smije provoditi
steajni postupak; tijelo upravljanja je Upravni odbor od 9 lanova; direktora imenuje
Vlada na prijedlog ministra polj. i um.
Hrvatske ume, ovlatene pravne osobe i vlasnici uma su duni:
1. osigurati zatitu uma od protupravnog prisvajanja, koritenja i dr.
protupravnih radnji,
2. poduzimati mjere radi zatite ume od poara,
3. urediti mree preko odreenih prosijeka i uredno ih odravati, kao i
postaviti dovoljan broj promatranica,
4. osigurati provedbu umskog reda.
Vezano za plaanje naknade u svezi s izdvajanjem, komasacijom ili dr. nainom
doputenog otuivanja uma i umskih zemljita iz dr. vlasnitva ili u svezi s
ograniavanjem prava na takvim umama plaa se Hrv. umama ili pravnoj osobi koja

94

gospodari umom. Sredstva koja su na taj nain ostvarena se smiju koristiti samo radi
proirene bioloke reprodukcije uma ili za kupnju ume.
Vlasnitvo ume se upisuje u katastar nekretnina i u Z-K knjige.
ume i umska zemljita su dobra od interesa za RH, ali nisu niti ope dobro, niti javno
dobro u opoj uporabi.
Prema
a)
b)
c)

namjeni, ume mogu biti:

gospodarske (koriste se prvenstveno za proizvodnju drva i dr.umskih proizvoda);
zatitne (slue za zatitu zemljita, vodnih tokova, erozivnih podruja, naselja);
ume s posebnom namjenom:
1. ume i dijelovi uma registrirani kao objekti za proizvodnju umskog
sjemena;
2. ume koje su od osobite rijetkosti ili ljepote ili od osobitog znanstvenog ili
povijesnog znaenja (nacionalni parkovi, rezervati);
3. ume namijenjene znanstvenim istraivanjima, nastavi, vojnim potrebama
Hrv.vojske;
4. ume namijenjene za odmor i rekreaciju.

Upravni nadzor obavljaju up. uredi i ured Grada Zagreba nadleni za poslove umske
inspekcije te Ministarstvo polj. i um.
umski inspektor je ovlaten:
a) nadzirati neposrednu provedbu odredaba osnova i programa gospodarenja
umama;
b) pregledati sve umske radove, graevine, ureaje i naprave, sredstva kojima se
drvo prevozi, ope akte, poslovne knjige u vezi s upravljanjem i gospodarenjem
umama i umskim zemljitem;
c) zahtijevati podatke i obavijetenja o svemu onom to je potrebno da bi se utvrdilo
da li je gospodarenje umama u skladu s propisima;
d) obustaviti protupravno krenje ume, sjeu ume i dr. protupravne radnje;
e) narediti provedbu radova odreenih s osnova i programima gospodarenja umama
ije bi neizvrenje proizvelo tetne posljedice;
f) obavjetavati nadl. tijela o zapaenim nepravilnostima.
Ministarstvo polj. i um. ovlateno je:
a) pratiti i nadzirati provoenje mjera i obavljanje radova propisanih osnovama i
programima gospodarenja umama umsko-krnih podruja;
b) nadzirati da li se zatitnim umama i umama s posebnom namjenom gospodari u
skladu sa zakonom;
c) rjeavati o albama protiv rjeenja up. ureda i Ureda Grada Zagreba nadlenih za
poslove umske inspekcije;
d) voditi slubene podatke o povredama odredaba propisa iz podruja umarstva.
Vode i vodno dobro vodu je doputeno koristiti unutar granica ope uporabe, a to je
nain koji ne iziskuje posebne naprave i ne iskljuuje druge od jednakog koritenja, te u
svrhu uzimanja vode za pie i dr. osobne potrebe kuanstva, za kupanje i rekreaciju. Za
svako drugo koritenje voda je potrebna vodopravna dozvola.
Vodno dobro je dobro od interesa za RH, nije ope dobro ve je javno dobro u opoj
uporabi, a koristi se za:
a) podizanje vodnih graevina i postavljanje ureaja za ureenje vodotoka,
b) tehniko i gospodarsko odravanje vodotoka, obala te vodnih graevina,
c) provoenje mjera zatite od tetnog djelovanja vode,
d) ostale zakonom propisane namjene.
Vodno dobro smije biti i u priv.i u vl. drave, dok javno vodno dobro pripada iskljuivo u vl.
drave.

95

Obavljanje vodogospodarske djelatnosti doputeno je samo koncesijom voda i javnog

vodnog dobra.
Zatita od tetnog djelovanja voda obuhvaa:
a) ureenje vodotokova i dr. voda,
b) obranu od poplava,
c) obranu od leda,
d) zatitu od erozija i bujica,
e) melioracijsku odvodnju.
Vodnim dobrom u priv.vl. se upravlja, raspolae i gospodari po opim pravilima gra. i
trg.prava.
Na zemljinim esticama javnog vodnog dobra doputeno je stei samo pravo
gospodarskog koritenja pojedinog dijela, i to:
1) koncesijom,
2) zakupom.
Umjesto upisivanja javnog vodnog dobra u zemljine i dr.knjige, Zakon govori o
vodnoj dokumentaciji: vodna knjiga, vodni katastri te evidencija koncesija na vodama i
(javnom) vodnom dobru.
Ugovor o koncesioniranju odreuje:
a) blie namjene za koje se koncesija dodjeljuje,
b) posebne uvjete kojima koncesionar mora udovoljiti za vrijeme koncesije,
c) visina naknade za koncesiju, te uvjeti i nain plaanja,
d) jamstva koncesionara,
e) dr. obveze i prava koncesionara i davatelja koncesije,
f) nain razrjeavanja odnosa za sluaj prestanka koncesije prije isteka vremena za
koje se koncesija dodijelila.
Ugovor sklapa, ovisno o nadlenosti:
Dravna uprava za vode i koncesionar kada su za dodjeljivanje koncesije nadleni Sabor
ili Vlada ili Dravna uprava za vode;
Hrvatske vode i koncesionar kada je za dodjeljivanje koncesije nadl.up. poglavarstvo.
Upravljanje vodama zasniva se na ovim naelima:
a) da je voda nenadomjestiv uvjet ivota i rada, to znai da je dunost svih s
panjom uvati njenu kakvou, tedljivo i racionalno je koristiti;
b) da se vodama upravlja na podlozi jedinstvenog vodnog sustava i odrljivog
razvoja, s im se omoguuje zadovoljiti potrebe sadanjih narataja a ne ugroziti
prava buduih narataja;
c) da za upravljanje vodama, teritorijalnim jedinicama su vodna i sljevna podruja
hidrografske i gospodarske cjeline;
d) da se u pripremi i donoenju planova polazi od obveze cjelovite zatite okolia i
ostvarivanja opeg gospodarskog razvoja RH;
e) da se za koritenje voda koje prelaze granice doputene ope uporabe plaa
naknada;
f) da se propisima kojima se odreuju zadatke i obveze ulaganja u poboljanje
vodnog sustava mora utvrditi i izvore financiranja za to.
Hrvatske vode su zakonom utemeljene za obavljanje poslova upravljanja dravnim i
lokalnim vodama.
Vodopravni uvjeti, vodopravna suglasnost, v. dozvola i nalog su upravni akti kojima
nadl.javno-pravna tijela rjeavaju o pravima i obvezama osoba u upravnim stvarima iz
podruja vodnogospodarskog zakonodavstva.
Vodopravnu dozvolu se izdaje za koritenje i isputanje voda, a prati je nalog upravni
akt kojim se omoguuje nadzor u primjeni propisa.

96

Kada utvrdi da su odredbe Zakona i dr. propisa povrijeene, vodopravni inspektor e

utvrditi nepravilnosti i rjeenjem odrediti mjere i rok za otklanjanje tih nepravilnosti.
Ovlaten je:
a) izrei odreene zabrane, npr. zabraniti graenje ili izvoenje dr. radova koje se
izvode bez propisanih akata;
b) izrei odreene naredbe, npr. narediti privremenu obustavu rada, privremeno
oduzimanje predmeta kojim se poini prekraj;
c) poduzeti i dr. mjere i radnje u skladu sa Zakonom i dr. propisima.
Odlukom Vlade doputeno je odrediti da koncesionarenje nije potrebno za koritenje voda
i javnog vodnog dobra za zahvaanje vode za melioracijsko navodnjavanje, vaenje
pijeska i ljunka pomou bagera i sl. naprava. Kada je rije o koritenju manjeg opsega, za
ulaganja i radnje u sklopu obavljanja djelatnosti za koje se iziskuje koncesionarenje kada
se takva ulaganja i radnje poduzimaju za potrebe Drave.
Koncesija se moe dodijeliti javnim natjeajem, prikupljanjem ponuda ili neposredno za
zahtjev.
Koncesija
Koncesija je pravo gospodarskog iskoritavanja prirodnih bogatstava te dr. dobara za koja
je zakonom odreeno da su od interesa za RH; pravo obavljanja djelatnosti od interesa za
RH te za izgradnju i podizanje graevina i postrojenja potrebnih za obavljanje takve
djelatnosti.
U koncesionarenju se razlikuju 2 stranke: preputajua vlast javno-pr.tijelo koje je
ovlateno dodijeliti koncesiju i koncesionar pojedinac ili pravna osoba koji uspiju ishoditi
koncesiju.
Novi Zakon o koncesijama predvia 3 vrste koncesija: javne radove, javne usluge i
gospodarsko koritenje.
Zakon o koncesiji ne sadri nikakve odrebe o prestanku koncesionarenja, pa se zbog toga
koristi odrednicama posebnih zakona, kao npr. Zakon o pom.dobru i morskim lukama.
Sustav koncesioniranja za dravnu upravu i lokalnu i regionalnu samoupravu i upravu je
puno povoljniji kada ugovori o koncesioniranju sadre odredbu o roku u kojem se, a to je
priblino vijek amortizacije pothvata, postrojenja, ureaje i opremu vrate bez obveze da
vlast da naknadu za to.
Koncesioniranje javnih radova je koncesioniranje javne slube kojim se koncesionar
obvezuje izvesti odreene javne radove. Veina velikih koncesioniranja javnih slubi
zapravo predstavlja koncesioniranje javnih radova, npr. distribuiranja vode, elektrine
energije, eljeznice.
U sklopu ureenja koncesioniranja kao posebnog pravnog instituta razlikuju se 2 vrste
sastojaka:
2) jedni se odnose na akt nadlenog javno-pravnog tijela kojim se dodjeljuje
koncesija tipini upravni akt;
3) drugi se odnose na ureivanje meusobnih odnosa izmeu, s jedne strane,
javno-pravnog tijela koje je ovlateno dodjeljivati koncesiju i s druge
strane, fiz. ili pravne osobe koji dodjeljivanjem koncesije postaju
imateljima koncesije, a to se izvodi pomou ugovora o koncesiji.
Koncesija se dodjeljuje natjeajem ili javnim prikupljanjem ponuda, a ponekad je mogue i
na sam zahtjev.
Koncesioniranje sadri u sebi upravni akt koncesiju.
Vezano za koncesiju u Francuskoj, mogue su 3 modifikacije financijskog dogovora od
strane vlasti koja je prepustila koncesiju:

97

a) vlast modificira na izravan nain uvjete vrenja slube, to znai da namee puno
teu slubu, npr. kad od koncesionara trai da uestalost polazaka tramvaja bude
puno veom;
b) vlast moe neizravno oteati situaciju koncesionaru pomou mjere koja, premda
ne bi bila povezana s koncesioniranjem, ipak pogaa koncesionara na osobiti
nain, npr. kada neka opina, nakon to sklopi ugovor o koncesioniranju s nekom
gradskom plinarom, uvede dodatna davanja za ugalj;
c) moe se dogoditi da koncesionar bude pogoen ne mjerom koja cilja na odvijanje
koncesionarenja ili koja pogaa koncesionara na osobit nain, ve s izvjesnom
openitom mjerom koju vlast poduzme, npr. sluaj s koncesionarima koji su
suugovarai drave, a ova povisi poreze.
Po Zakonu o koncesiji (1992) koncesija se moe dodijeliti stranoj pravnoj ili fiz. osobi, a
koncesijom je doputeno stei:
a) pravo gospodarskog iskoritavanja prirodnih bogatstava te drugih dobara za koje
se zakonom odredi da su od interesa za RH,
b) pravo vrenja djelatnosti od interesa za RH te podizanja i koritenja graevina i
potrebnih postrojenja.
Koncesija se moe dati najdulje na vrijeme od 99 god, a odluku o tome donosi Sabor, s
tim to smije Vladu ovlastiti da donosi odluke o koncesijama.
Prigodom pripremanja prijedloga za donoenje odluke ili u samom odluivanju, nadl.tijelo,
Vlada, odnosno ministarstvo prosuuje naroito:
a) poslovni ugled podnositelja ponude / zahtjeva,
b) sposobnost za ostvarenje svrhe koncesije,
c) povoljnost ponude / prijedloga povodom zahtjeva,
d) utjecaj namjeravanog gospodarskog iskoritavanja na ouvanje i zatitu okolia.
Za koncesiju se plaa naknada koja ulazi u dravni proraun, tj. u proraun upanije ili
Grada Zagreba ili jedinice lokalne samouprave.
Ugovor o koncesiji je obvezatno upisati u jedinstveni registar koncesija kojeg vodi
Ministarstvo financija.
Po Zakonu o javnim cestama, strana i domaa fiz. ili pravna osoba mogu stei pravo
gospodarskog iskoritavanja javne ceste, autoceste, mostova, prateih graevina (hoteli,
benzinske postaje, parkiralita) na cestovnom zemljitu.
Dakle, tim zakonom se utvruju 3 vrste predmeta koncesije: javna cesta, izvoenje javnih
radova, cestovne i pratee graevine.
Po Zakonu o lovu, doputeno je domaim i stranim fiz. i pravnim osobama izdavati
koncesije prava lova na vrijeme od 20 do 40 god. Odluku o izdavanju koncesije donosi
Vlada nakon javnog natjeaja ili javnog prikupljanja ponuda.
Po Zakonu o rudarstvu, rudno blago je dobro od interesa za RH i ima njenu osobitu
zatitu. Odobrenje za istraivanje mineralnih sirovina i rudarsku koncesiju za gospodarsko
iskoritavanje mineralnih sirovina smije se izdati pravnoj osobi sa sjeditem u RH a
registriranoj za obavljanje odnosnih djelatnosti (trgovako drutvo), ali i pojedincu koji
ima registrirani obrt za obavljanje istih djelatnosti (obrtnik). Za izdavanje koncesija za
istraivanje i gospodarsko iskoritavanje nafte nadlena je Vlada, a za istraivanje i
gosp.iskoritavanje ostalih mineralnih sirovina Ministarstvo gospodarstva, odnosno ured
dravne uprave u jedinici regionalne samouprave ili Ured Grada Zagreba nadlean za
poslove rudarstva.
Po Zakonu o telekomunikacijama, razlikuju se sljedee vrste telekomunikacijskih usluga:
a) tel.usluge koje se obavljaju na osnovi koncesije ili dozvole, a to su: javne govorne
usluge, davanje u najam tel.vodova, davanje u najam tel.mree, radio-difuzijske
usluge, usluge kabelske distribucije;
b) ostale tel.usluge koje se obavljaju prijavom, a to su: prijenos govora, zvuka,
podataka, dokumenata, slika i dr. osim javnih govornih usluga.

98

O dodjeljivanju koncesija za obavljanje tel.usluga odluuje Vijee Hrvatske agencije za

telekomunikacije.
Pravo obavljanja tel.usluga ima samo kvalificirana pravna osoba trgovako drutvo.
Reija znai da dr.uprava upravlja javnom slubom, da sama poduzima njeno
otpravljanje i nesmetano odvijanje, s vl.dobrima i zaposlenicima.
Jednostavna reija je sluaj kada drava ili neka druga osoba javnog prava regrutira
osoblje radi obavljanja neke javne slube.
Interesna reija je sluaj kada drava ili druga osoba javnog prava postavi na elo slube
pojedinca ili pravnu osobu koji su zainteresirani za rezultate gospodarenja slubom.
Int.reija sadri zakljuenje nekog ugovora izmeu osobe javnog prava i neke dr.osobe
koja je zainteresirana za rad slube.
Koncesija se razlikuje od jednostavne reije po tome to koncesijom dravna uprava,
suprotno reiji, treu osobu zaduuje da javnu slubu ili dobro od interesa za neku osobu
javnog prava, iskoritava.
Koncesija se razlikuje od interesne reije po tome to je koncesionar zainteresiran za
davanja od korisnika slube ili djelatnosti koje obavlja, a voditelj interesne reije za
rezultatima gospodarenja (kriterij naina nagraivanja), ali jo i po tome to je
koncesionar poduzetnik za kojeg je profit normalna nagrada, dok je voditelj interesne
reije poslovoa koji svoje nagrade dobiva od uspjenog odvijanja gospodarenja.
Predmet koncesije, ba kao i kod reije, su industrijska i trgovake djelatnosti, kao to su
to distribucije plina i elektrine energije, vode to ne iskljuuje da predmetom koncesije
budu i dravno-upravne djelatnosti, s tim da u pitanju bude tijelo koje ima javne ovlasti.
Reija se u hrv.pravu susree pod razl.nazivima:
Npr. Zakon o komunalnom gospodarstvu govori o tome da se komunalne djelatnosti mogu
obavljati, osim preko trgovakog drutva ili javne ustanove koju osnuje jedinica lokalne
samouprave, te preko pravne osobe koja je sklopila ugovor o koncesiji, jo i od strane
javne slube zvane sluba-vlastiti pogon (drugi naziv za reiju) koju osnivaju jedinice
lokalne samouprave.
Ta sluba nema svojstvo pravne osobe, njome upravlja ravnatelj pogona kojeg imenuje i
razrjeuje poglavarstvo. To je primjer jednostavne reije. Ravnatelj pogona organizira i
vodi rad slube vl.pogona, odgovara poglavarstvu za njeno mat. i financ.poslovanje i
zakonitost njenog rada.
Koncesionarenje javnih radova je koncesionarenje javne slube ukoliko se koncesionar
obvee i na izvoenje radova. Koncesionarenje distribucije vode, struje, plina... je
koncesionarenje javnih radova, ali to su ujedno i koncesionirane javne slube, od kojih se
koncesionarenje javnih radova razlikuje po tome to javni radovi postaju
koncesionarenjem javne slube ukoliko se koncesionar angaira za izvoenje javne slube
preko potrebnih radova.
Za razliku od koncesionarenja, nekom se javnom slubom gospodari i upravlja u reiji
kada javna uprava ne samo to preuzima upravljanje i gospodarenje, ve i kad preuzima u
svoje ruke funkcioniranje javne slube putajui je u pogon svojim vl. sredstvima i
vl.zaposlenicima.
Jedn.reija je normalan oblik gospodarenja nekom javnom slubom od strane javne
uprave. Osoblje se regrutira izravno od strane drave ili osobe javnog prava na 3 naina:
osoblje moe biti slubeniko osoblje, zatim osoblje stavljeno pod ureenje upr.prava
(npr.ugovorni zaposlenici), te osoblje regrutirano pod vladavinom priv.prava.
Koncesija prestaje:
a) raskidom ugovora,
b) iznueni raskid,

99

c)
d)
e)
f)

dokinue koncesije od strane vlasti bez obeteenja,

dokinue zbog propasti predmeta koncesije,
oduzimanje koncesije,
dokinue moe biti izreeno od strane suca na zahtjev koncesionara da se
sankcionira neka teka greka vlasti,
g) dokinue moe biti i ugovorno.
Pomorsko dobro
Po Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama propisuje se da se pomorskim dobrom
smatraju unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje te
dijelovi kopna koji su po svojoj naravi namijenjeni javnoj pomorskoj uporabi, kao i sve to
je s tim dijelom kopna trajno spojeno na povrini ili ispod povrine, to kao ope dobro od
interesa za RH ima njenu osobitu zatitu, a koristi ga se na nain na koji to zakon propie.
Pomorsko dobro ine svi dijelovi dravnog teritorija na moru, koji po svojoj naravi slue ili
mogu sluiti ili su namijenjeni pomorskom prometu i vezama, ribolovu i svakoj dr. uporabi
pomorskog znaenja, kao to su: morska obala, uvale, luke, pristanita, ua rijeka koje se
izlijevaju u more, prokopi spojeni s morem, itd.
Hrvatski Ustav usvaja vlasniku koncepciju o javnim dobrima, tako da se sva takva dobra
moraju nalaziti u neijem vl., a da u svezi s izvravanjem svojih funkcija drava i dr.
osobe javnog prava smiju biti nositeljima prava vl., s tim to se to njihovo pravo vl. ni po
emu ne razlikuje od onoga koje pripada dr. fiz. ili pravnim osobama.
Graevina koja se podigne na pomorskom dobru postaje ne samo pripatkom ve i
sastojkom tog dobra.
Ne samo graevina, ve i podruje koje graevina obuhvati postaje njegovim sastojkom.
Graevine podignute na pomorskom dobru s naslova koncesije, figuriraju kao posebne
nekretnine naspram pomorskom dobru, tako da se po isteku koncesije pravo vl. gasi a
odnosne graevine ne postaju opim dobrom.
Ovlasti za dodijeljivanje koncesije su podijeljene izmeu RH i upanije, a odluku u njihovo
ime donosi Vlada, tj. up. poglavarstvo. upanija je nadlena kada nije rije o podizanju
graevine od interesa za RH i kada koncesija traje najvie do 20 god.
up. skuptina je ovlatena, na prijedlog up. poglavarstva, a na zahtjev opine ili grada,
da davanje koncesija koje se odnose na njihovo podruje povjeri opini ili gradu.
Takoer, up. poglavarstvo je ovlateno na zahtjev koncesionara, a uz prethodno
pribavljenu suglasnost Vlade, rok trajanja up. koncesije produiti do 30 god.
Vlada iznimno smije, na zahtjev koncesionara, produiti rok trajanja dravne koncesije do
ukupno 60 god.
Za obavljanje djelatnosti na pom.dobru koje ne iskljuuje niti ograniuje opu uporabu
pom.dobra smije se fiz. i pravnim osobama koje su registrirane za obavljanje obrtom
izdati koncesijsko odobrenje. Ono se smije izdati samo za obavljanje djelatnosti na
morskoj obali i unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru RH. Izdaje se na zahtjev,
max. na vrijeme od 5 god. Izdaje ga Vijee za dodjelu konc.odobrenja. To je upr.akt kojim
se doputa gosp.iskoritavanje pom.dobra kada on one iskljuuje opu uporabu.
S obzirom na nain postanka, treba razlikovati pomorsko dobro nastalo prirodnim putem
od pomorskog dobra nastalo umjetnim putem.Tipini sastojci su morske vode, morska
obala, grebeni, hridi, ua rijeka koje se ulijevaju u more.
Prirodno pomorsko dobro nastaje djelovanjem prirodnih sila, a umjetno pomorsko dobro
nastaje ljudskim djelovanjem. Tipini sastojci su luke, lukobrani, brodogradilini navozi,
prokopi spojeni s morem...
Da bi neko dobro steklo svojstvo ope korisnog dobra, bilo da je to prirodno ili umjetno
pomorsko dobro, potreban je sukladni upravni akt. Kada je rije o prirodnom pomorskom
dobru, upravni akt ima deklaratorni karakter, dok kada je rije o umjetnom pomorskom
dobru, upravni akt ima konstitutivni karakter.

100

Koncesija se daje na vrijeme od 5 99 g.

Vezano za ureivanje dravne koncesije:
d) svaku k.s vijekom trajanja preko 20 g. daje Vlada;
e) k.za gosp.koritenje pom.dobra kada se obuhvaa podizanje graevina od
vanosti za RH daje Vlada na rok do 50 g.;
f) kada k.obuhvaa podizanje novih graevina od vanosti za RH to iziskuje
velika ulaganja, te se gosp.uinci nee moi ostvarivati u roku od 50 g.,
odluku donosi Vlada na razdoblje due od 50 g., uz suglasnost Sabora.

Tijekom provedbe postupka za donoenje rjeenja o koncesiji, upanijski e ured, tj.

ministarstvo nadleno za poslove pomorstva, obaviti sljedee:
a) provjeriti zahtjev za dodjelu koncesije,
b) provesti postupak javnog prikupljanja ponuda,
c) ispitati kvalificiranost ponuditelja, tj. dokaze o ispunjavanju propisanih uvjeta,
d) pribaviti studiju o gospodarskoj opravdanosti, kao i nalaz i miljenje strunog tijela
za ocjenu ponuda,
e) utvrditi okolnosti koje su od znaaja za odreivanje visine naknade i uvjeta za
plaanje naknade,
f) izraditi pisano izvjee, zajedno s nacrtom odluke o koncesiji, kao i provesti sve
postupovne radnje po pravilima opeg upravnog postupka.
Naknada za koncesije za gospodarsko koritenje pomorskog dobra se sastoji iz jednog
stalnog i jednog promjenjivog dijela, a njena se visina odreuje ovisno o:
a) gospodarskoj opravdanosti,
b) procijenjenom stupnju ugroenosti prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi,
c) zatiti interesa i sigurnosti RH.
Akt kojim se pojedini dijelovi pom. dobra daju odreenoj osobi na koritenje je pozitivni
upravni akt.
Akt kojim se odreenim osobama odbija dodijeliti koncesija je neg. upravni akt.
Akt kojim se fiz. ili pravnoj osobi uskrauje daljnje iskoritavanje ili uporaba pom. dobra
nije uvijek jednakog znaaja: jednom je to akt kojim se koncesija opoziva, drugi put je akt
koji se koncesija oduzima, a trei puta je to akt kojim se odbija produiti ve postojea
koncesija.
Opoziv znai ovlatenje davatelja koncesije da ex lege i u svako doba u interesu RH
izrekne prestanak prava koncesionara da koristi pom. dobro.
Oduzimanje koncesije znai ovlatenje davatelja koncesije da izrekne prestanak njenog
vaenja zbog toga to koncesionar ne udovoljava obvezama ili ih neuredno ispunjava.
Za opoziv koncesije bitno je ovo:
a) samo je davatelj koncesije ovlaten na opoziv;
b) davatelj koncesije ima ovlast opozvati je u bilo koje doba;
c) davatelj koncesije smije koncesiju opozvati samo kada to iziskuju interesi RH;
d) opoziv smije biti u cijelosti ili djelomino, to znai da ne mora pogaati itavo
dobro koje je dano u koncesiju, ili da se smije vremenski ograniiti koncesija, ili da
se promijene uvjeti i nain uporabe;
e) da u sluaju potpunog opoziva koncesionar ima pravo na naknadu trokova za
graevinu koju podigne na pom. dobru.
Za oduzimanje koncesije bitno je ovo:
a) davatelj koncesije ima ovlatenje oduzeti koncesiju samo iz uzroka koji su u zakonu
izrijekom navedeni;
b) davatelj ima ovlatenje, ali nije i duan oduzeti koncesiju (diskrecijska i arbitrarna
ovlast);
c) oduzimanje koncesije ne smije biti djelomino.

101

Koncesija prestaje:
a) istekom vremena na koje je dodijeljena,
b) odreknuem ovlatenika prije isteka vremena,
c) smru ovlatenika ili prestankom pravne osobe,
d) oduzimanjem ili opozivom,
e) sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji.
Upravljanje ope-uporabnim dobrom, posebno pomorskim dobrom, obuhvaa poglavito:
a) proglaenje neke stvari ope-uporabnim dobrom, tj. pomorskim dobrom;
b) oduzimanje karaktera ope-uporabnog dobra nekim stvarima;
c) razgranienje pomorskog dobra prema drugim vrstama dobara, to je
pretpostavka za ustrojavanje izvravanja vl. ili dr. ovlatenja s obzirom na stvari
koje su obuhvaene pomorskim dobrom;
d) odravanje pom. dobra s obzirom na njegovo suanstvo i dr. vana svojstva,
e) nadzor nad iskoritavanjem i gospodarenjem pom. dobrom.
Redovito upravljanje briga o zatiti i odravanju pom. dobra u opoj uporabi, koje
pripada u nadl. jedinica lokalne samouprave (gradova i opina).
Izvanredno upravljanje sanacija pom. dobra izvan luka koja je nastala uslijed izvanrednih
dogaaja, pripada u nadl. jedinica regionalne samouprave (upanija).
Upravni nadzor provode ovlateni dr. slubenici ministarstva nadl. za poslove pomorstva
te ureda dravne uprave u upanijama.
Inspekcijski nadzor provode inspektori pom. dobra iz ministarstva nadl. za poslove
pomorstva, te inspektori lukih kapetanija.
Kada u obavljanju insp.nadzora utvrdi da je povrijeen zakon ili dr. propis, inspektor ima
pravo i dunost:
a) narediti otklanjanje utvrene nepravilnosti odreujui rok za njeno otklanjanje;
b) privremeno oduzeti predmete, izdati prekrajni nalog, podnijeti zahtjev za
pokretanje prekrajnog postupka;
c) poduzeti i dr. mjere.
Luka kapetanija odrava red na pomorskom dobru, to obuhvaa:
a) izdavanje odobrenja za graenje na pom. dobru i izdavanje potvrda u svezi s tim;
b) poduzimanje mjera i radnji kojima se spreava da se uz more i morsku obalu baca,
odlae ili isputa krute, tekue ili plinovite tvari kojima se pom. dobro oneiuje;
c) poduzimanje mjera i radnji kojima se spreava da se materijal odlae uz obalu;
d) poduzimanje mjera i radnji kojima se spreava brodovima i dr. plovilima da u more
i na morsku obalu ispuste krute i tekue otpade, zauljene vode, fekalije i dr.;
e) izdavanje zabrane isplovljenja plovilima koji prouzroe oneienje u morskim
vodama RH, sve dok ne podmire trokove uklanjanja tetnih tvari s pom. dobra;
f) ustrojavanje strunog povjerenstva ijem se redovitom tromjesenom pregledu
podvrgava cjevovode i spojnice brodova s ureajima na obali.
Morska luka je mjesto gdje se stjeu morski pomorski putovi s kopnenim i unutarnjim
vodenim i zranim putevima radi ukrcaja tereta i putnika na brodove s kopnenih i zranih
prijevoznih sredstava, ili radi prekrcaja morskih brodova na brodove unutarnje plovidbe i
obratno, neposredno ili posredno preko skladita, silosa, hladnjaa i sl. zajedno s
poslovima koji ukljuuju bilo koje prometanje ljudi i dobara.
Mogu biti ratne i trgovake.

Luka je jedna vrsta pomorskog dobra, te se kao pomorsko dobro dijele na:
a) morske luke otvorene za javni promet morske luke koje pod jednakim uvjetima
ima pravo koristiti svaka fiz. ili pravna osoba u skladu s njenom namjenom i u

102

granicama raspoloivih kapaciteta: razlikuju se one otvorene za me. promet od

onih otvorenih za domai promet;
b) morske luke posebne namjene slue posebnim potrebama trgovakog drutva,
druge fizike ili pravne osobe (luka nautikog turizma, industrijska luka,
brodogradilite, ribarska luka...) ili pak posebnim potrebama dravnog tijela (vojne
luke, policijske...).
S obzirom na ureenje uporabe i iskoritavanja morskih luka, te posebno ustrojavanja
upravljanja lukama, vano je uoiti postojanje:
a) lukog podruja podruje morske luke koje obuhvaa jedan ili vie vodenih i
kopnenih prostora (luki bazen) koji slui za obavljanje lukih djelatnosti, kojima
upravlja luka uprava ili dr. tijelo koje odredi Zakon;
b) luke podgradnje obuhvaa lukobrane, operativnu obalu i dr. luke zemljine
povrine, graevine (npr. cestovne i eljeznike prometnice, vodovodna,
kanalizacijska, energetske, tel. mrea...);
c) luke nadgradnje obuhvaa graevine podignute na lukom podruju, kao
upravne zgrade, skladita, silose, rezervoare...
Luke se razvrstavaju po nekoliko kriterija:
a) luke otvorene za (meunarodni ili domai) javni promet se dijele prema veliini i
znaenju za RH, meu kojima razlikujemo:
1. luke od osobitog (me.) gospodarskog interesa,
2. luke od upanijskog znaenja,
3. luke od lokalnog znaenja.
b) prema djelatnostima koje se u lukama za posebne namjene obavljaju razlikuju se:
1. vojne luke,
2. luke tijela unutarnjih poslova,
3. luke nautikog turizma,
4. industrijske luke,
5. sportske luke,
6. ribarske luke.
c) prema znaenju za RH luke posebne namjene razlikuju se kao:
1. luke od posebnog znaenja za RH,
2. luke od upanijskog znaenja.
Razlikuju se 2 vrste koncesija:
a) Koncesije za obavljanje lukih djelatnosti, tj. ostalih gospodarskih djelatnosti, kada
to ne iziskuje iskljuivo koritenje postojeih niti podizanje novih graevina; daje ih
luka uprava na zahtjev traitelja na rok od 10 god;
b) Koncesije za obavljanje lukih djelatnosti,tj. ostalih gosp.djelatnosti, kada to
iziskuje iskljuivo koritenje postojeih ili podizanje novih graevina; daje ih luka
uprava na podlozi javnog prikupljanja ponuda na vrijeme od 99 god., s tim to se
za one na vrijeme od 30 do 50 god. trai prethodna sulgasnost Vlade, a za one na
vrijeme od preko 50 god. prethodna suglasnost Sabora.
O prestanku i opozivu koncesije odluuje davatelj koncesije, a o oduzimanju koncesije
luka uprava.

Luka uprava oduzima koncesiju:

a) s formalnog naslova, tiu se propusta koncesionara u izvravanju odreenih
obveza iz odreenih pravnih akata;
b) kada koncesionar postupa tako da je to suprotno naravi i svrsi koncesioniranja:
kada obustavi obavljanje koncesioniranih djelatnosti, ne plaa ili neuredno plaa
konc.naknadu...
Luka uprava je neprofitna pravna osoba. Vlada utemeljuje luke od osobitog (me.)
gospod. interesa, a utemeljitelj luke uprave za luke od up. i lokalnog znaaja je
upanija.

103

Djelatnosti luke uprave su:

a) briga o izgradnji, odravanju, upravljanju, zatiti pomorskog dobra koje obuhvaa
luko podruje,
b) gradnja i odravanje luke podgradnje i nadgradnje,
c) struni nadzor nad gradnjom, odravanjem, upravljanjem i zatitom lukog
podruja,
d) osiguranje trajnog i nesmetanog obavljanja lukog prometa, sigurnosti plovidbe,
e) osiguranje pruanja usluga od opeg interesa ili za koje ne postoji gosp.interes dr.
gosp. subjekata,
f) usklaivanje i nadzor rada koncesionara koji obavljaju gosp.djelatnost na lukom
podruju,
g) donoenje odluke o utemeljenju i upravljanju slobodnom zonom na lukom
podruju.
Tijela luke uprave su Upravno vijee i ravnatelj, s tim to ministarstvo nadleno za
poslove pomorstva ustrojava i Savjet za luke, za svaku luku posebno.
Imovina luke uprave potjee iz 2 izvora, iz sredstava pribavljenih od utemeljitelja i od
prihoda luke uprave.
U lukama otvorenim za javni promet plaaju se luke tarife koje se sastoje od lukih
pristojbi i lukih naknada.
Pomorski zakonik propisuje da se evidencije o pom.dobru vodi u zemljinim knjigama, a
na podlozi katastra pomorskog dobra.
Granicu pom. dobra utvruje Povjerenstvo za granice pri ministarstvu nadl.za poslove
pomorstva, na prijedlog up. povjerenstva za granice.
Oblikovanje Z-K tijela polazi od katastarske estice, to znai da e se najprije izvesti sve
radnje potrebne radi ustrojenja katastra, a zatim ili usporedno s tim pom. dobro upisivati
u zemlj.knjige.
Ustrojenje katastra pom. dobra treba obuhvatiti:
a) utvrivanje i obiljeavanje pojasa pom. dobra,
b) utvrivanje i obiljeavanje pojedinih kat. estica,
c) geodetsku izmjeru estica pom. dobra te prikupljanje podataka o njihovom nazivu,
nainu iskoritavanja i korisniku,
d) izlaganje na javni uvid utvrenih podataka,
e) izrada katastarskog operata.
Kao vlasnik pom. dobra se treba upisati RH.
U teretovnicu Z-K tijela koje je ope dobro ili javno dobro u vlasnitvu RH ili jedinice
lokalne samouprave i uprave e se upisati koncesija.
Nacionalizacija je svako oduzimanje dobara iz vl. privatne osobe (fiz. ili pravne osobe) u
opem interesu pravno-normativnim aktom nadlenog dravnog tijela. Nekada se
nacionalizacijom smatraju i takvi zahvati u imovinska prava osoba koji kao posljedicu
nemaju prestanak vl., npr. uklanjanja neke osobe od upravljanja poduzeem, oduzimanje
prava na profit...Slijedom toga, bilo bi ispravnije smatrati da je nac. prijenos vl. prava s
privatne osobe na dravu ili jedinicu lokalne samouprave ili neko dr. javno-pravno tijelo. U
sluaju nac., dokidanje priv.vl.nastupa ex lege. Bile su 3 komunistike nac.
Konfiskacija je oduzimanje bez naknade neije stvari u korist neke osobe javnog prava,
kao posljedica kazne ili neke dr. pravne sankcije, a moe obuhvatiti kako pokretne tako i
nepokretne stvari, kao i itavu imovinu odreene osobe.
Konfiskacija je akt vlasti; ne mora se raditi o sudskoj vlasti; u pravilu se radi o tijelu
upravno-izvrne vlasti, npr. carinska vlast kada izrie k. kao mjeru za poinjeni carinski
prekraj.
Ustav RH izrijekom zabranjuje k. kao kaznenu mjeru propisujui da se vl. smije oduzeti ili
ograniiti u interesu RH, ali samo uz naknadu pune trine vrijednosti.
Bila je karakteristina za komunistiku vladavinu i oduzimanje priv.imovine.

104

Rekvizicija je oduzimanje pokretnog dobra aktom nadlene upravne vlasti, uz istodobno

davanje dobra drugom korisniku, ali uz davanje naknade vlasniku.
Rekvizicija pokretnih dobara je isto ono to je izvlatenje za nepokretna dobra.
R. se kao postupak legitimizira s nunou i prijekom potrebitou, a kao tipine situacije
prijeke potrebitosti se obino naznauje rat ili stanje neposredne ratne opasnosti.
R. je posredno postupanje, to znai da se koristi tek kad ne uspije ugovorni pristanak.
Za r. se mora dati naknada, jer bi se u protivnom pretvorila u istu konfiskaciju. Po
Ustavu, naknada mora biti u visini trine vrijednosti dobra koje se oduzima. Naknada se
priznaje, kao i u sluaju izvlatenja nekretnina, ili u obliku naturalne restitucije, to znai u
obliku vraanja iste pokretne stvari, uz plaanje naknade s naslova umanjenja njene
vrijednosti, ili u obliku zakupnine koja se plaa za nepokretne stvari, ili u obliku neke dr.
naknade koja se isplauje u novcu.
Tijela koja nareuju rekviziciju su nadlena tijela za upravne poslove obrane, a tijela koja
je provode su Oruane snage.
Postupak za r. se ograniuje na 3 pitanja:
a) da se odredi konkretni obveznik r.,
b) da se utvrdi obveza u koliini i kakvoi dobara koje e se obuhvatiti r.,
c) da se utvrdi naknada i odredi nain i vrijeme plaanja.
Nareenje za r.izdaje se uvijek u obliku pisanog akta naredbe.
Denacionalizacija je vraanje imovine oduzete za vrijeme jug.komunistike vladavine.
Stvarna nemogunost vraanja znai da oduzeta imovina vie u cijelosti ne postoji, ili
postoji samo u neznatnom dijelu, npr. kua je sruena, poduzee propalo...
Pravna nemogunost vraanja znai da se imovina treba vratiti u svim sluajevima ako
jo postoji, osim kada su je fiz. ili pravne osobe stekle po valjanom pravnom naslovu.
Vezano za Zakon o naknadi za oduzetu imovinu (1996):
- Zakon relativno maximalno naznauje propise i dr. pravne naslove na osnovu kojih
su jug. komunistike vlasti oduzimale tuu imovinu i unosile je u fond openarodne imovine, tj. u drutveno vlasnitvo;
- Zakon naelno iskljuuje vraanje oduzete imovine i kao naelo propisuje naknadu, i
to u pravilu kvalificiranim vrijednosnim papirima, samo iznimno u novcu;
- Iskljuuje se pravo na naknadu s obzirom na imovinu koja ne postoji u naravi na
dan donoenja Zakona;
- Pravnim osobama kao ovlatenicima prava na naknadu se priznaje to pravo samo
ako su do donoenja Zakona na teritoriju RH odrale neprekinuti pravni
kontinuitet, s tim to Vlada moe, kada za to postoje opravdani razlozi, donijeti
odluku kojom se i dr. pravnim osobama priznaje pravo na naknadu, ako kontinuitet
nisu mogle odrati zato to su bile politiki zabranjene i rasputene, a promicale su
hrv. dravotvorne nacionalne interese;
- Obveznik na naknadu se utvruje po vie kriterija: to moe biti fiz. ili pravna osoba
u ijoj se imovini nalazi imovina podlona naknadi zateeno vl.; to moe biti i
Hrvatski fond za privatizaciju kada je rije o naknadi u dionicama; to moe biti i
drava ili jedinica lok. ili reg. samouprave na osnovi obveza preuzetih propisima o
zabrani prava raspolaganja imovinom koja je podlona nadoknaivanju kriterij
preuzimanja jamstvene obveze:
Kada bi i postojale pretpostavke iz Zakona, ne vraa se u vl. imovina koja je
sukladno propisima o pretvorbi unesena u drutveni kapital poduzea, ve e se
priznati pravo na naknadu u dionicama ili udjelima.
Izvlatenje je pravna ustanova po kojoj je iznimno doputeno u korist neke fiz. ili pravne
osobe ograniiti ili oduzeti vl. na nekretnini uz naknadu u visini trine vrijednosti,
pojedinanim aktom upravnog tijela, radi izgradnje objekata ili izvoenja radova u
interesu RH, s tim da e se time postii korist koja nadilazi onu koja bi se inae postigla na
dotadanji nain.
Izvlatenje je individualna mjera prema pojedincu, za razliku od nac. koja je generalnog
karaktera.
Odnosi se na:
a) prometne, telekomunikacijske, vodoprivredne, i sl. koristi;

105

b)
c)
d)
e)

zdravstveni, prosvjetni i kulturni objekti;

industrijski, energetski, telekomunikacijski, prometni objekti;
objekti za potrebe hrv. pravosua, vojske i policije;
graevine koje slue za istraivanje I iskoritavanje rudnog I dr.blaga.

Subjekti izvl. su s jedne strane, izvlatenici osobe ije se vl. na nekretnini oduzima ili
ograniuje, te s druge strane korisnik izvlatenja.
Provoenje i. zahtijeva provedbu 3 postupka:
1. postupak za utvrivanje interesa RH za podizanje objekata ili za izvoenje dr.
radova;
2. postupak za izvlatenje tipini upravni postupak;
3. postupak za odreivanje naknade.
Rjeenje u postupku za izvlatenje ima konstitutivno znaenje, za razliku od rjeenja u
postupku za nacionalizaciju koje ima deklaratorno znaenje.
Izvlatenje moe biti potpuno kada se dokida vl. pravo jedne osobe i konstitutira vl. pravo
druge osobe ili nepotpuno kada se na nekretnini koja se izvlauje konstitutira samo
pravo slunosti (npr. postavljanje dalekovoda) ili pravo zakupa na odreeno vrijeme.
Za odreivanje naknade u sluaju uspostavljanja slunosti mjerodavan je iznos za koji je
uslijed uspostavljanja slunosti umanjena trina vrijednost nekretnine, dok je za
odreivanje naknade u sluaju uspostavljanja prava zakupa mjerodavna zakupnina koja
se postie na tritu.
Zakupu kao obliku nepotpunog izvlatenja slian je institut privremenog uzimanja u
posjed smije se dopustiti samo na zemljitu (ne i na zgradi), samo na zemljitu koje je
susjedno onomu koje e se podvri potpunom izvlatenju, mora biti u pitanju strogo
odreena namjena.
Razlike izmeu privremenog zauzimanja i izvlatenja:
- dok se s izvlatenjem konstituira trajno pravo, pravo vl. (potpuno izvlatenje), to se
slunost ili pravo zakupa na odreeno vrijeme (nepotpuno izvlatenje) smije dopustiti
na najvie 5 god. Privemeno zauzimanje ne konstituira nikakvo trajno pravo;
- dok se s izvlatenjem vl. dokida i novo konstituira (potpuno izvlatenje), slunost ili
zakup ne konstituira nikakvo pravo, ve se vlasniku susjedne nekretnine namee
zabrana koritenja zemljitem.
Vezano za naknadu tete zbog toga to se u posjed nekretnine stupilo prije
pravomonosti rjeenja o izvl. a prijedlog za to bude pravomono odbijen u daljnjem
postupku korisnik izvlatenja odgovara za tetu koji bi nanio prijanjem vlasniku
prijevremenim stupanjem u posjed.
Retrocesija je vraanje nekretnine koja se izvlastila prijanjem vlasniku u vlasnitvo, ali
samo na njegov zahtjev. Doputena je u 2 sluaja:
- da korisnik izvlatenja u roku od 2 god. od dana pravomonosti rjeenja, tj. od dana
kada je prije pravomonosti rjeenja stupio u posjed, nije zapoeo s podizanjem
graevine ili izvoenjem radova;
- da korisnik izvlatenja izvlatenu nekretninu ne koristi u svrhu radi koje je
izvlatenje doputeno i provedeno;
- kada korisnik izvlatenja koji je stupio u posjed nekr. a nije zapoeo s podizanjem
graevine ili izvoenjem radova u roku iskae namjeru da izvlatenu nekretninu
otui 3.osobi.
Postupak za izvlatenje je posebni upravni postupak, to znai upravni postupak koji je
ureen posebnim Zakonom o izvlatenju. Razlikuje se od opeg upravnog postupka po
sljedeem:
opi upravni postupak se pokree po slub.dunosti, a postupak za
izvlatenje samo na prijedlog zainteresirane stranke;

106

- prijedlog za izvlatenje mora sadravati strogo propisane sastojke i moraju

mu biti priloeni svi strogo propisani prilozi;
- u opem postupku e se postupak moi nastaviti i ako je stranka odustala od
zahtjeva ako je u pitanju opi interes, dok je u postupku izvlatenja
doputeno da korisnik izvlatenja odustane od zahtjeva (do konanosti
rjeenja o izvlatenju) (konano rjeenje je ono protiv kojeg vie ne postoji
redoviti pravni lijek u upravnom postupku, a to je obino drugostupanjsko
rjeenje, a prvostupanjsko u sluajevima kada ne postoji pravo albe protiv
takvog rjeenja);
- opi upravni postupak tee ili kao skraeni postupak ili kao posebni istrani
postupak, dok upravni postupak za izvlatenje predmnijeva da se provede
prethodni postupak radi utvrivanja mjerodavnog interesa za izvlatenje
neke nekretnine;
- opi upravni postupak moe biti i jednostupanjski i dvostupanjski, a postupak
za izvlatenje je ustrojen kao dvostupanjski postupak;
- trokovi opeg upravnog postupka padaju na teret one osobe koja je
pokrenula postupak, a trokove pojedinano poduzetih postupovnih radnji
snosi ona osoba koja ih je skrivila, dok trokove postupka pokretnutim po
slubenoj dunosti snosi javno-pravno tijelo koje je pokrenulo postupak.
Teret snoenja trokova upravnog postupka radi izvlatenja se ravna po
naelu da sve trokove postupka snosi korisnik izvlatenja, osim trokova
albe vlasnika koja bi bila odbijena;
postupak za izvlatenje ne smije biti pokrenut prije nego to se utvrdi
kvalificirani opi interes RH.
Zakon o izvlatenju propisuje da rjeenje kojim se prijedlog prihvaa mora sadravati:
UVOD

naznaku naziva javno-pravnog tijela koje donosi rjeenje (ured dr.uprave za

imovinsko-pravne poslove u onoj upaniji / gradu ZG na ijem podruju lei
nekretnina),
- naznaku propisa kojima je konstituirana nadlenost tog tijela,
- ime stranaka i njihovih zak. zastupnika ili punomonika,
- kratka naznaka predmeta postupka.
IZREKA
- naznaku akta kojim je utvren interes RH,
- naznaka korisnika izvlatenja,
- naznaka nekretnine koja se izvlauje,
- naznaka vlasnika i posjednika nekretnine koja se izvlauje,
- naznaka graevine ili radova radi kojih se nekretnina izvlauje,
- naznaka obveze vlasnika nekretnine da ju je duan predati u posjed kao i rok za
predaju u posjed,
- naznaka obveze korisnika izvlatenja da plati zatezne kamate koje propisuje
zakon.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU naznaka da se alba izjavljuje ministarstvu pravosua,
a rjeenje tog ministarstva naznaku da se protiv drugostupanjskog rjeenja moe
izjaviti alba nadl. upanijskom sudu u roku od 30 dana od dana dostave
drugostupanjskog rjeenja stranci koja podnosi tubu.
Jo jedna vana razlika izmeu 2 postupka:
Postupak za izvlatenje se posebno razlikuje od opeg upravnog postupka s obzirom na
osiguranje sudske zatite protiv rjeenja o izvlatenju koje postaje konano u upravnom
postupku.
O tubi vijee up. suda odluuje presudom ili rjeenjem.
Kad uvaava tubu, vijee e:
- ponititi 2sko i 1sko rjeenje o izvlatenju i odbaciti zahtjev za izvl.,
- ponititi 2sko rjeenje i predmet uputiti na ponovno odluivanje 2skom tijelu,

107

ponititi 2sko i 1sko rjeenje o izvlatenju i predmet uputiti na ponovno odluivanje

1skom tijelu,
ponititi 2sko rjeenje ili ponititi i 2sko i 1sko rjeenje i odluiti o albi, tj.
zahtjevu.

up.sud nadlean je po forum rei sitae. Rok za tubu je 30 dana od dana dostave 2-skog
rjeenja stranci koja izjavljuje albu.
U postupku pred up. sudom nisu doputeni ni alba ni revizija, to znai da presuda ili
rjeenje up. suda postaju pravomoni danom donoenja.
Najvea razlika izmeu ova 2 postupka je retrocesija.
Postupci izvlatenja su hitni.
Izvl.kao institut je koristila i komunistika vlast za protunaravna oduzimanja priv.imov.
Novi pravni poredak RH ga uspostavlja na podlozi slobode raspolaganja ek.dobrima i
uslugama.
Upravno postupovno pravo
Pravila upravne procedure gotovo su uvijek zapovijedna; nije doputeno derogirati ih, ak
niti dogovorom stranaka i nadlenog javno-pravnog tijela. Zakon to nekada i izriito
nareuje, npr. u stvarima nadlenosti; vrlo rijetko doputa derogaciju od naela, npr.
sporazum tijela o nadl. u sluaju da bi istodobno bila nadl. dva ili vie tijela.
Povreda postupovnih pravila ne povlai za sobom neke ozbiljnije sankcije, osim
eventualno novanih sankcija.
Openito, upravni postupak, ukljuujui tu i pravne lijekove, je veoma malo formalan, to
se vidi i iz toga da su peremptorna pravila vrlo rijetka.
Upravni postupak je skup sustavno obavljanih pravno normiranih radnji koje
poduzimaju slubene osobe nadlenih javno-pravnih tijela te stranke i neki dr. sudionici u
pojedinanom sluaju kada postoji nunost da se s obzirom na zatitu i promicanje opeg
interesa uredi odreena subjektivna pravna situacija.
Drugi sudionici u upravnom postupku su svjedoci, vjetaci, zapisniari i dostavljai.
Funkcija postupka je dvostruka:
a) osigurati ispravnu primjenu prava, kako u opem interesu, tako i u interesu
stranke
b) zajamiti zatitu interesa onih koji su podvrgnuti upravljanju.
Naela upravnog postupka / GPP-a
Naela opeg upravnog postupka su izrijekom formulirana u zakonu, to nije sluaj s
parninim postupkom.
Naelo zakonitosti.
Nadlena javno-pravna tijela moraju rjeavati predmete na osnovi zakona, dr. propisa
dravnih tijela te na osnovi opih akata ustanova i dr. pravnih osoba koje rjeavaju u
odreenim upravnim stvarima na osnovi javnih ovlasti koje su im se zakonom povjerile.
U upravnoj stvari koja je predmet postupka rjeenje mora donijeti ono tijelo koje je
stvarno i mjesno nadleno; injenino stanje na osnovi kojeg se donosi rjeenje mora
obuhvatiti sve injenice koje su od vanosti za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja,
to znai postupati tako da se vodi rauna o svim pravilima postupka koja bi mogla biti od
utjecaja na rjeenje stvari.

108

U parninom postupku se naelo zakonitosti tumai posve drugaije, budui da se

parnine radnje mogu zasnivati samo na zakonu; ono to u parninom zakonu nije
predvieno, nije ni doputeno u parninom postupku.
U oba postupka, sankcija za povredu naela z. se ogleda u pravu na izjavljivanje pravnih
lijekova.
Naelo zatite prava graana i zatite opeg interesa versus naela pravnog
interesa.
Javno-pravno tijelo je duno:
a) da svojim odluivanjem omogui strankama da to lake zatite i ostvare svoja
prava;
b) da pazi tokom itavog postupka da ostvarenje tih prava ne bude na tetu prava
drugih osoba niti u suprotnosti s opim interesom;
c) u svezi sa zatitom prava drugih osoba i opeg interesa, prema strankama su
predviene mjere koje su za njih povoljnije.
U GPP-u se govori o naelu pravnog interesa:
a) angairanje suda moe biti doputeno samo kada je to nuno za zatitu od
povrede ili ugroavanja nekog graanskog prava;
b) interes za pravnom zatitom mora biti pravni i konkretan;
c) pravna zatita se ne moe poluiti na neki drugi svrsishodniji nain.
U upravnom postupku, opi interes, pa ni bilo koji drugi pravni, stranaki, interes nije
samo postupovno-pravna pretpostavka, ve i materijalno-pravna pretpostavka.
Naelo efikasnosti, ekonominosti.
U parninom postupku vai samo naelo ekonominosti koje trai da se uz to manje
utroka vremena, drutveno korisnog rada i materijalnih sredstava postigne to povoljniji
rezultat.
Naelo efikasnosti u upravnom postupku je dunost nadl. tijela da u rjeavanju upravnih
stvari poduzimaju postupovne radnje na nan da se osigura efikasno ostvarivanje prava i
pravnih interesa graana i dr. pravnih subjekata.
Naelo ekonominosti se odnosi na obvezu nadl. tijela da vodi postupak brzo i sa to
manje trokova i gubitka vremena za stranku i dr. osobe koje sudjeluju u postupku, kao i
na nain da se pribavi sve to je potrebno za pravilno utvrivanje injeninog stanja i za
donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja.
Naelo materijalne istine.
U GPP-u se ne govori expressis verbis o ovom naelu, ve se kae da na sud pada dunost
potpuno i istinito utvrditi injenice o kojima ovisi osnovanost tubenog zahtjeva.
Ovo naelo znai:
a) da ne vai nikakva formalna dokazna maxima, ve da se itav upravni postupak
treba voditi tako da se utvrdi pravo stanje stvari i utvrdi materijalna istina;
b) da se ovo naelo odnosi na sve ono to je od interesa da se utvrdi pravo stanje
stvari;
c) takoer znai da se mora voditi rauna i o zatiti vrijednosti koje istiu druga
naela upravnog postupka.
Najvaniji instituti kroz koje se izraavaju odstupanja ovog naela u upravnom postupku
su slina onima u parninom postupku:
a) vezanost upravnog tijela, odnosno suda, za pravomonu presudu kaznenog suda
kojom je optuenik proglaen krivim;
b) obvezatnost dokazne vrijednosti javnih isprava, premda je doputeno dokazivati
da su u ispravi injenice neistinito potvrene ili da je isprava neispravno
sastavljena;
c) dopustivost utvrivanja injenica pomou izjava stranaka kao dokaza;

109

d) svi sluajevi u kojima je dostatno injenice uiniti vjerojatnim.

Dok parnini postupak SLOBODNU OCJENU DOKAZA tretira kao jedan od elemenata
naela traenja mat. istine, dotle upravni postupak slobodnu ocjenu dokaza tretira kao
posebno vaee naelo.
U onom prvom smislu (GPP), to znai ovo:
a) da se dokaze mora izvoditi u njihovom izvornom obliku;
b) naspram savjesnosti i briljivosti kao standardima u ocjenjivanju dokaza samo se u
krajnjim sluajevima treba pribjei dokazivanjima u smislu maksima formalne
naravi;
c) da se i u sluajevima za koje zakon propisuje formalno dokazno pravilo smije
odstupiti samo onda kada je to nuno;
d) da nadleno tijelo tereti dunost da osebujno obrazloi svako pojedino odstupanje
od naela slobodne ocjene dokaza.
Koje e injenice uzeti kao dokazane odluuje sud po svom uvjerenju na temelju savjesne
i briljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ali i na temelju rezultata
itavog postupka slobodna ocjena dokaza skoro identina i u upravnom i u parninom
postupku.
Naelo sasluanja stranke versus naela obostranog sasluanja stranaka.
Naelo sasluanja stranke u upravnom postupku znai obvezu nadl. tijela da se prije
donoenja rjeenja stranci prui mogunost izjanjavanja o svim okolnostima postupka
koje vodi nadl. tijelo i za koje postoji pravni interes, to znai posebno o injenicama i
okolnostima:
a) koje su vane za donoenje samog rjeenja,
b) koje su od znaenja za pravilnost, efikasnost i ekonominost provoenja upravnog
postupka,
c) koje se odnose na problematiku primjene prava u stvari o kojoj tee upravni
postupak.
Dok je dunost nadl. tijela u upravnom postupku da svakoj stranci osigura mogunost da
se izjasni o svim injenicama i okolnostima koje su od vanosti za donoenje rjeenja,
dotle je dunost suda da svakoj stranci omogui da se izjasni o zahtjevima protivne
stranke.
Postupovne metode za osiguranje naela obostranog sasluanja stranaka u parnici se
svode, s jedne strane, na to da se unutar usmenosti, neposrednosti i javnosti
raspravljanja strankama omogui da se izjanjavaju o zahtjevima protivne stranke, te s
druge strane, na djelatno ponaanje stranaka da se zaista i koriste s tim postupovnim
ansama.
Za razliku od toga, u upravnom postupku ba upravno tijelo tereti dunost da omogui
stranci da se izjasni o svim injenicama i okolnostima koje su od vanosti za donoenje
zakonitog i pravilnog rjeenja, to je, s obzirom da se svaki upravni postupak provodi u
opem interesu, ne samo teret ve i obveza.
Naelo pruanja pomoi neukoj stranci.
Zakonska dunost nadl. tijela koje vodi postupak je voditi rauna o tome da neznanje ili
neukost stranaka i dr. osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na tetu prava koja im
prema Zakonu pripadaju.
Ukazivanje neukoj stranci na mogunost da si uzme prof. punomonika, a ekonomski
slabijoj stranci da trai da joj se postavi besplatni punomonik se moe smatrati jednim
od umjesnih naina da se neukoj stranci prui pomo a da se pri tome ni u najmanjoj
mjeri ne dovodi u pitanje objektivnost i nepristranost sudskog djelovanja.
Naelo uporabe hrvatskog jezika i latininog pisma.
Za razliku od upravnog postupka koji propisuje da se upravni postupak vodi na jeziku i
pismu koji su u slubenoj uporabi kod tijela koje vodi postupak, dotle parnini postupak u

110

cijelosti reproducira naelo koje je uspostavio ustav, naime da se parnini postupak vodi
na hrv. jeziku uz uporabu latininog pisma, ako se u pojedinim sudovima ne uvede koji
drugi jezik ili pismo.
Upravni i parnini postpci s obzirom na neke osebujnosti u svojim naelima
Naela koja nisu zajednika upravnom i parninom postupku su sljedea:
U upravnom postupku, to su naelo samostalnosti u rjeavanju i naelo prava na albu, a
u parninom postupku se radi o raspravnom i istranom naelu, naelu neposrednosti,
naelo usmenosti i pismenosti, naelo koncentracije postupka i glavne rasprave, naelo
javnosti i naelo savjesnog koritenja postupovnih ovlatenja.
Naelo samostalnosti u rjeavanju.
Ovo naelo znai da tijelo koje vodi postupak i donosi rjeenje je samostalno unutar
ovlatenja koja su mu dana propisima, a ovlatena slubena osoba tog tijela samostalno
utvruje injenice i okolnosti te samostalno primjenjuje propise.
Ovo naelo predstavlja i odreenu judikalizaciju upravnog postupka.
Naelo prava na albu.
Ovo naelo znai da se, kako to i sam Ustav kae, svakom jami pravo na albu protiv
pojedinanih pravnih akata donijetih u prvom stupnju, s tim to pravo na albu moe
samo iznimno biti iskljueno, i to u sluajevima odreenim Zakonom, ako je osigurana
druga pravna zatita.
Upravni postupak kae da protiv rjeenja u 1. stupnju stranka ima pravo albe, te da se
samo zakonom moe propisati da alba u pojedinim upravnim stvarima nije doputena, i
to samo kad je na drugi nain osigurana zatita prava i zakonitosti. Takoer se dodaje da
uz ispunjenje zakonskih pretpostavki, stranka ima pravo na albu i kada tijelo prvog
stupnja nije donijelo rjeenje o njenom zahtjevu u propisanom roku, zatim i to da alba
protiv rjeenja u drugom stupnju nije nikada doputenom, a kada nema tijela drugog
stupnja koje bi odluivalo o albi, da je doputeno samo kada to zakon izrijekom predvia.
Naelo dispozitivnosti i oficioznosti.
Dispozitivnost znai da pokretanje parninog postupka, odravanje parnice u tijeku i
obustavljanje postupanja u parnici ovisi samo o inicijativi i prijedlozima parniara.
Sud je ovlaten odluivati samo u granicama zahtjeva koji se postave u postupku, te nije
ovlaten dosuditi tuitelju niti vie od onoga to je ovaj traio niti drugo od onoga to je
traio, ali mu moe dosuditi manje od onog to je traio.
Upravni i parnini postupak nisu usporedivi s obzirom na naelo dispozitivnosti, ali jesu s
obzirom na naelo oficioznosti koje je i prevladavajue u upravnom postupku, to je
odrazom promicanja opeg interesa kao konstitutivnog naela itavog javnog prava.
Odstupanja od naela oficioznosti su u parninom postupku doputena i izrijekom
propisane, dok to nije sluaj u upravnom postupku u kojem odstupanja nisu nikada
doputena.
Raspravno i istrano naelo.
Raspravno naelo znai da sud svoje djelovanje ostvaruje iskljuivo na onom to mu
prue stranke poduzimajui usmene i pisane parnine radnje, dok istrano naelo znai
da postupovnu podlogu stvara iskljuivo sud, s tim to se smatra da je sud duan prikupiti
sve podatke koji se trae u tu svrhu.
U upravnom postupku se ne istie ni raspravna ni istrana maksima, ve se probleme koje
te maksime postavljaju obrauju u sklopu naela materijalne istine.
Naelo neposrednosti, javnosti i usmenosti raspravljanja.
Naelo neposrednosti kae da se dokazi moraju ocjenjivati u izvorinom obliku, to znai:
a) da sudac svojim vlastitim ulima zapaa nain, sadraj i oblik dokaza,
b) da sudac koji zapaa dokazna sredstva bude onaj isti koji procjenjuje dokaznu
vrijednost pojedinih dokaza,

111

c) da taj isti sudac donese odluku odmah nakon zakljuenja glavne rasprave.
Naelo javnosti ne odnosi se na odvijanje parnice u svojoj ukupnosti, ve samo na one
radnje koje znae raspravljanje pred sudom, a to su roita za gl. raspravu. Po Ustavu,
doputeno je javnost iskljuiti s itave rasprave ili s jednog njenog dijela zbog razloga koji
su nuni u demokratskom drutvu radi interesa morala, javnog reda ili dravne sigurnosti,
posebno kada se sudi maloljetnicima, ili radi zatite privatnog ivota stranaka, ili u
branim sporovima, ili u postupcima u svezi sa skrbnitvom i posvojenjem ili radi uvanja
vojne, slubene, poslovne tajne ili radi zatite sigurnosti i obrane RH. To iskljuenje se ne
odnosi na stranke, njihove zakonske zastupnike ni na umjeae. Na zahtjev stranke sud
moe dopustiti da raspravi budu nazone najvie dvije osobe od njenog povjerenja.
Naelo usmenosti za albu se trai da bude u pismenom obliku, meutim smije se
izjaviti i usmeno na zapisnik i u parninom i u upravnom postupku. Naelo javnosti se
odnosi na usmenu raspravu u upravnom postupku, meutim, za razliku od parninog
postupka, usmena rasprava nije obavezna u upravnim postupcima. Slubena osoba koja
vodi postupak odreuje na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke usmenu raspravu u
svakom sluaju kada je to potrebno radi razjanjenja stvari, a mora se odrediti u stvarima
s dvije ili vie stranaka sa suprotnim interesima ili kada se mora izvesti oevid ili
sasluanje svjedoka ili vjetaka.
Nadlenost
Nadlenost je skup dunosti i ovlasti koje pojedinom tijelu pridaje pozitivni pravni
poredak. Razlikuje se stvarna (competentia ratione materiae) i mjesna nadlenost
(competentia ratione territorri).
Samo iznimno se Zakonom o opem upravnom postupku ureuju pitanja stvarne nadl.,
npr. pitanja sukoba nadl...
Za obavljanje poslova dravne uprave i tijela jedinica lokalne i reg. samouprave nadleni
su u prvom redu uredi dravne uprave u upanijama, tj. upravni uredi grada Zagreba, a
samo kada je to zakonom izrijekom odreeno nadl. su tijela sredinje dr. uprave.
Za ona prva tijela nadl. je uspostavljena po sustavu opeg naela, a za sva ostala javnopravna tijela ureenje po sustavu enumeracije.
Mjesna nadl. se odreuje na sljedee naine:
a) u stvarima koje se odnose na nekretninu vai forum rei sitae, to znai da se nadl.
odreuje prema mjestu gdje se nekretnina nalazi;
b) u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog javno-pravnog tijela vai forum
sedis, to znai da se nadl. odreuje prema mjestu sjedita odnosnog tijela;
c) u stvarima koje se odnose na voenje neke radnje ili na obavljanje prof. djelatnosti
pojedinih osoba, nadl. se odreuje prema mjestu gdje se djelatnost obavlja;
d) u ostalim stvarima vai forum domicili, to znai da se nadl. odreuje prema
prebivalitu stranke;
e) kada se mjesna nadl. ne moe odrediti niti na jedan od gore navedenih naina,
vait e forum casus, to znai da e se odrediti prema mjestu gdje je nastao
povod za voenje postupka.
U pitanjima mjesne nadl. koja se odnose na brodove i zrakoplove dolazi do povezivanja 2
vrste foruma: forum casus kada je rije o tome da je povod za voenje postupka nastao
na brodu ili zrakoplovu, te forum rei sitae kada su brod ili zrakoplov posredni predmeti
same upravne stvari.
Kada doe do situacija da su istodobno nadl. za postupanje u istoj stvari 2 ili vie tijela,
propisano je da je nadl. ono tijelo koje je prvo pokrenulo postupak, s tim to se nadl. tijela
smiju sporazumjeti koje e od njih voditi postupak, kao i to da je svako od tih tijela duno
obaviti radnje koje ne trpe odgaanje na svom podruju.

112

Kao i u parninom postupku, tako i u upravnom vai pravilo o ustaljivanju nadl.

perpetuatio fori to znai da tijelo koje je pokrenulo postupak kao mjesno nadl. ostaje
nadlenim i kada tijekom voenja postupka nastupe okolnosti s obzirom na koje bi drugo
tijelo postalo nadlenim, npr. kada stranka prema kojoj je postupak bio pokretnut
promijeni prebivalite a postupak je pokrenulo tijelo koje je nadl. po forum domicili. Ipak,
tijelu koje je pokrenulo postupak se doputa da se ustupi predmet tijelu koje je prema
novim okolnostima postalo mjesno nadl., ali samo ako se time znanto olakava postupak.
Pitanje micanja nadl. u upravnom postupku se ureuju na takav nain da je to samo onda
doputeno kada je to zakonom izrijekom predvieno:
a) Najstroe je ograniena dopustivost supstitucije, to znai da neko tijelo preuzme
odreenu upravnu stvar drugog tijela da ju samo rijei.
b) Neto blae je ograniena dopustivost da jedno tijelo prenese rjeavanje stvari iz
svoje nadl. na drugo tijelo da je ono i rijei.
c) Nadl. se moe mijenjati i dogovorom stranaka ili dogovorom tijela i stranaka ili
dogovorom tijela prorogacija.
Odredbe Zakona o opem upravnom postupku vae i za strance pojedince sa stranim
dravljanstvom, pojedince bez dravljanstva, za strane pravne osobe, kao i za stranke s
diplomatskim imunitetom.
Prostorno omeenje nadl. je pravilo, a poduzimanje radnje izvan svog podruja je strogo
propisana i omeena mogunost. Da je takva mogunost strogo ograniena, proizlazi ve
i iz pretpostavki koje zakon kumulativno propisuje:
a) da postoji opasnost od odgaanja, npr. sasluanje svjedoka koji je na samrti,
pregled zaraenih ivotinja koje lutaju bez nadzora;
b) da postoji potreba da se slubena radnja, u pretpostavci opasnosti iz a), poduzme
izvan svog podruja, to znai da je poduzimanje takve radnje od bitnog znaenja
za voenje i okonanje postupka.
U sluaju kada se dva tijela izjasne kao nadl. ili kada se dva tijela izjasne kao nenadlena
za rjeavanje o istoj stvari, prijedlog za rjeavanje sukoba duno je podnijeti tijelo koje je
kao posljednje odluivalo o svojoj nadl., s tim to je takav prijedlog ovlatena podnijeti i
stranka.
Tijelo koje je nadl. odluiti o sukobu o nadl. ponitit e rjeenje koje je donijelo nenadl.
tijelo (poz. sukob nadl.) ili e ponititi zakljuak kojim se nadl. tijelo proglasilo
nenadlenim (neg. sukob nadl.) te e istodobno dostaviti nadl. tijelu spise predmeta.
2 situacije:
a) u sluaju poz.sukoba nadl.dva su tijela donijela rjeenje u istoj upr.stvari;
tijelo nadl.da rjeava u sukobu mora staviti izvan snage rjeenje koje je
donijelo nenadl.tijelo;
b) u sluaju neg.sukoba nadl.nijedno tijelo u sukobu nee postupati u
upr.stvari. U toj situaciji nije ni dolo do izdavanja rjeenja koje bi trebalo
ponitavati u postupku za rjeavanje sukoba o nadl., te e tijelo koje takav
sukob rjeava imati samo ponititi zakljuak kojim se nadl.tijelo izjasnilo
nenadlenim.
Protiv rjeenja kojim je odlueno o sukobu nadl. stranka nema pravo na posebnu albu,
kao niti pravo na voenje posebnog upravnog spora. Meutim, zakon daje pravo tijelu za
koje je sukob o nadl. rijeen nepovoljno da izjavi albu protiv rjeenja kojim se odluilo o
sukobu nadl. kada smatra da mu je tim rjeenjem povrijeeno neko pravo.
Kada tijelo koje je nadl. rjeavati po toj albi nae da rjeenje o sukobu nadl. nije
zasnovano na zakonu, raspravit e pitanja koja su zbog toga nastala izmeu tijela koje se
alilo i tijela koje je proglaeno nenadl. Rjeenje koje se donese povodom albe smatra se
1-skim rjeenjem. Ipak, alba i rjeenje nemaju nikakav utjecaj na upravni postupak u
tijeku.
- Sukobe o nadl. izmeu tijela dravne uprave iste razine rjeava Vlada RH;

113

Sukobe o nadl. izmeu tijela dravne uprave raznih razina rjeava ministarstvo ili
dr. nadl. tijelo sredinje dravne uprave;
Sukobe o nadl. izmeu tijela dr. uprave i izvrnih tijela rjeava Vlada RH a sukobe
nadl. izmeu ministarstava i dr. tijela sredinje dravne uprave rjeava Sabor;
Sukobe o nadl. izmeu tijela dr. uprave i pravnih osoba s javnim ovlastima
rjeava Vlada RH;
Sve druge sukobe o nadl. rjeava Upravni sud.

Kada tijelo nae da nije nadl. za postupanje u odreenoj stvari, odbacit e pisani
podnesak koji je izravno predan slubenoj osobi tog tijela, ili usmeno priopenje primljeno
na zapisnik, ili podnesak primljen potom nadl. tijelu te e ih uruiti nadl. tijelu ako je
poznato, a ako nije, odbacit e primljeni podnesak bez odgaanja.
elnik nadl.dr.tijela odluuje u rjeavanju u upr.stvari, te on smije ovlastiti dr.slubenu
osobu (dr.slubenika) na rjeavanje. elnik nadl. tijela nije ovlaten izdati openitu ovlast
za rjeavanje, ve samo ovlast za rjeavanje stvari odreene vrste, npr. izdavanje dozvola
za gradnju. Ravnatelj pravne osobe s javnim ovlastima smije ovlastiti drugu strunu
slubenu osobu da poduzima radnje u postupku do donoenja rjeenja ili da rjeava.
Za razliku od izdavanja ovlatenja za rjeavanje, izdavanje ovlatenja za voenje
postupka moe biti bilo uz ogranienja bilo openito, ali ovo zadnje samo za radnje koje
se poduzimaju prije donoenja rjeenja. Dakle, elnik nadlenog javno-pravnog tijela
smije ovlastiti drugu slubenu osobu ili drugu strunu slubenu osobu odnosnog tijela da
poduzima radnje u postupku prije donoenja rjeenja, to moe znaiti i sve radnje u
postupku koje prethode rjeavanju ovlatenje se moe dati izrijekom ili preutno.
Kada je nadl. neko kolegijalno tijelo, rjeenje donosi to tijelo ako propisima nije drukije
odreeno, dakle ne elnik tog tijela. Kolegijalno tijelo smije raspravljati i odluivati samo
kada je nazono vie od polovice njegovih lanova, a rjeenje se donosi veinom nazonih
lanova. Za odluivanje izvrnih tijela (vlada, poglavarstva) vae posebni propisi.
Za rjeavanje u upravnim stvarima od strane pravnih osoba s javnim ovlastima propisano
je da rjeenje donosi njen ravnatelj, ako propisima nije drukije predvieno, s tim to
ravnatelj smije ovlastiti drugu strunu osobu da poduzima radnje u postupku do
donoenja rjeenja ili da rjeava u upravnim stvarima iz nadl. odnosne pravne osobe.
Ravnatelj pravne osobe moe ovlastiti dr.strunu slubenu osobu i za rjeavanje svih ili
samo nekih upr.stvari iz nadl.takve pravne osobe, a ne samo za stvari iz odreene vrste
poslova, kao to je to propisano za davanje ovlatenja od strane elnika tijela dr.uprave.

Iskljuenje znai da se odreena slubena osoba mora odstraniti iz postupanja u nekoj

upravnoj stvari kada postoje okolnosti koje dovode u sumnju njenu nepristranost:
a) kada je u predmetu o kojem se vodi postupak stranka, svjedok, vjetak,
punomonik ili zak. zastupnik stranke;
b) kada je sa strankom, zak. zastupnikom ili punomonikom stranke srodnik po krvi u
pravoj liniji, a u pobonoj do zakljuno 4. stupnja, brani drug ili srodnik po tazbini
do zakljuno 2. stupnja pa i onda kada je brak prestao;
c) kada je sa strankom, zak. zastupnikom ili punomonikom stranke u odnosu
staratelja, posvojitelja, posvojenika ili hranitelja;
d) kada je u 1-skom postupku u odnosnoj stvari sudjelovala u voenju postupka ili u
donoenju rjeenja.
Rasjedanje znai da se stanovitu slub.osobu ima odstraniti iz rjeavanja u nekoj
upr.stvari kada postoje okolnosti koje dovode u sumnju njenu nepristranost dovoljno je
da postoji utemeljena sumnja.
Vrste rasjedanja: isljuenje i izuzee.

114

U sluaju izuzea kao iskljuenja, slubena osoba koja bi trebala rjeavati u odreenoj
stvari duna je prekinuti svaki daljnji rad na predmetu i o tome obavijestiti tijelo nadl. za
rjeavanje o izuzeu, i to im sazna da postoji koji od razloga za izuzee. U takvim
sluajevima slubena osoba ne smije obavljati nikakve radnje u postupku sve do
donoenja zakljuka o iskljuenju, osim onih koje ne trpe odgaanja.
U sluaju da slubena osoba smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njeno
izuzee, slubena osoba je duna obavijestiti nadl. tijelo da odlui o izuzeu, ne
prekidajui rad na predmetu.
Kada je stranka postavila zahtjev za iskljuenje, slubena osoba ne smije do donoenja
zakljuka o iskljuenju obavljati nikakve radnje u postupku, osim onih koje ne trpe
odgaanje; kada stranka stavi zahtjev za izuzee zbog onih drugih okolnosti u tehnikom
smislu, slubena osoba e nastaviti s poduzimanjem radnji sve dok o takvom zahtjevu ne
bude rijeeno.
O izuzeu odluuje:
a) slubene osobe tijela dr. uprave elnik tog tijela, a ako je rije o izuzeu tog
elnika Vlada RH ili izvrno tijelo jedinice lokalne ili regionalne samouprave;
b) lana kolegijalnog tijela predsjednik tog tijela, a kada je rije o izuzeu
predsjednika Vlada RH ili izvrno tijelo jedinice lokalne ili reg. samouprave;
c) slubene osobe u pravnoj osobi s javnim ovlastima ravnatelj pravne osobe, a o
izuzeu ravnatelja tijelo pravne osobe utvreno statutom ili dr. opim aktom.
O izuzeu se odluuje zakljukom protiv kojeg nije doputena alba.
Kada je rije o iskljuenju, dostatno je da stranka naznai neku od okolnosti
specificirane u zakonu (npr. odnos otac sin) izmeu slub.osobe i neke od stranaka, bez
osobitog obrazlaganja. Dok kada je rije o izuzeu u tehnikom smislu, stranka e biti
duna naznaiti i razloge zbog kojih smatra da neka okolnost izaziva sumnju u njenu
nepristranost.
Stranke u upravnom postupku
Stranka je pojedinac ili pravna osoba ili skupnost imovine ili osoba prema ijem je
zahtjevu pokrenut postupak ili koja radi zatite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo
sudjelovati u postupku.
Stranka moe biti svaka fizika osoba dravljani ili stranci, pojedinci bez dravljanstva,
zatim pravna osoba poduzea ili trg. drutva, ustanove, pol.stranke, sindikati i dr.
udruge.
Tvorevine koje nemaju svojstvo pravne osobe naselje, skupina pojedinaca, dravna tijela
i dr. imaju pravo biti strankama u upravnom postupku samo uz pretpostavku da mogu biti
i nositeljima prava i obveza o kojima se u upravnom postupku odluuje.
Sindikati i udruge mogu imati pravni poloaj u upravnom postupku po 2 osnove: kao
stranke i kao zastupnici stranaka.
Stranke mogu biti aktivne stranke, pasivne stranke i umjeai.
Pored pojedinaca i pravnih osoba, strankom u upr.postupku mogu biti jo i:
a) dr.tijela, posl.jedinice tvrtke, ispostave ustanove, naselje, grupe
pojedinaca koji nemaju svojstvo pr.osobe ako su sposobni biti
nositeljima prava i obveza o kojima se u upr.postupku odluuje;
b) sindikalno ustrojstvo;
c) ustanova i dr.pr.osoba te udruga graana, pol.stranke i dr.udruge 2
sluaja:
1. kada udruga smije po pristanku lana, u njegovo ime, stavljati
razne zahtjeve,
2. kada udruga smije, samo po zahtjevu svog lana i samo kad je to
predvieno statutom, i zastupati svog lana.
Prva pretpostavka za stranako djelovanje je stranaka sposobnost (pravna sposobnost)
koja postoji kod onih subjekata koji su nositelji prava i obveza.

115

Druga pretpostavka je postupovna sposobnost to je sposobnost samostalnog obavljanja

radnji u postupku.
Trea je pretpostavka stranaka legitimacija koja oznauje postojanje pravne veze izmeu
odreene stranke s predmetom o kojem se u upravnom postupku odluuje.
Stranaka legitimacija je neovisna o postupovnoj sposobnosti, npr. kada stranka tijekom
postupka izgubi postupovnu sposobnost, to nee imati utjecaja na njenu stranaku
legitimaciju, jedino e izgubiti ovlatenje za samostalno poduzimanje postupovnih radnji,
te e zastupanje preuzeti zakonski zastupnik.
Ako bi postupovno nesposobne stranke ostale bez zak. zastupnika, zastupat e ih
privremeni zastupnik sve dok se ne pojavi propisano odreen zak. zastupnik.
Stranka, tj. njen zak. zastupnik ima pravo odrediti punomonika.
Struni pomaga je osoba koja stranci daje podatke, obavjetenja i naputke o predmetu
postupka za koje je potrebno struno znanje.
Nepotivanje propisa koji ureuju pretpostavke za stranako djelovanje ini rjeenje
nitetnim, to znai da tijelo koje je nadl. rjeavati o albi mora takvo rjeenje staviti izvan
snage; to moe biti i razlog za obnovu upravnog postupka, kao i razlog za mijenjanje i
ponitavanje rjeenja u vezi upravnog spora.
Postupovna zajednica je skupno sudjelovanje dviju ili vie stranaka u istom postupku na
nain da se oituju kao jedna stranka prema tijelu koje vodi postupak.
Postoje 2 vrste takvih sluajeva:
1. sluaj da dvije ili vie stranaka samostalno odlue nastupiti
zajedniki u istom predmetu, pri emu su dune naznaiti koja e
od njih nastupati kao njihov zajedniki predstavnik ili e postaviti
zajednikog punomonika;
2. sluaj da nadl. javno-pravno tijelo koje vodi postupak smije odrediti
zakljukom strankama koje nastupaju s istovrsnim zahtjevima da u
odreenom roku naznae koja e ih od njih predstavljati ili da
odrede zajednikog punomonika.
Razlikovanje izmeu jednostranakih i viestranakih stvari polazi od broja stranaka u
upravnom postupku kao kriterija. Jednostranakim stvarima se smatraju one u kojima
sudjeluje samo jedna stranka, kao i vie stranaka koje nastupaju zajedniki. Viestranake
stvari su one u kojima u upravnom postupku sudjeluje dvije ili vie stranaka koje imaju
protivne interese razlikuju se 2 podvrste:
KOLIDIRAJUE STRANKE u postupku stavljaju suprotne zahtjeve i nisu ni u kakvom
uzajamnom odnosu. Npr. kada dvije ili vie stranaka trai dodjeljivanje istog prava, kao
dozvolu za podizanje graevine na istom zemljitu.
KONTRADIKTORNE STRANKE iji je poloaj odreen izravnim meusobnim odnosom
unutar kojeg jedna stranka istie prema drugoj odreeni zahtjev o kojem treba odluiti
nadleno tijelo. Takve se stvari rijetko pojavljuju kao upravne. Kontradiktorne stranke su
sline poloaju stranaka u parninom postupku.
Sudionici materijalne postupovne zajednice bi u upravnom postupku bili jedinstvena
stranka, te bi djelovanje jednog zajedniara vailo i za sve ostale. To ipak ne znai da bi
sudionici mat. zajednice inili zasebni subjekt koji je razliit od pojedinaca koji ga
sastavljaju. Zbog toga nije stranka u postupku zajednica, ve zajedniari.
Pravni poloaj sudionika u formalnoj postupovnoj zajednici bi nastajao povodom postupka
koji tee pred nadl. tijelom, tako da bi se imalo onoliko odnosa koliko se ima zajedniara.
To je najee sluaj kada dvije ili vie osoba trae zajednikim podneskom da se donese
neki upravni akt.
Svjedok je svaki pojedinac koji je pozvan pred tijelo koje vodi postupak kako bi dao iskaz
o svojim prolim zapaanjima koja bi mogla biti od vanosti za utvrivanje istinitosti
iskaza koji su predmet dokazivanja.

116

Prvo se tu radi o pitanju sposobnosti pojedinca koji je pozvan kao svjedok da zapazi
odreenu injenicu. Takva sposobnost mora biti nazona u trenutku nastajanja injenice
koja se utvruje.
Drugo to je u pitanju je da odnosni pojedinac bude u stanju svoja opaanja i priopiti
onako kako ih je i zapazio.
Za pojedinca koji se ima sasluati kao svjedok dunost svjedoenja ukljuuje:
a) obvezu da se odazove pozivu za svjedoenje,
b) obvezu da svjedoi.
Za razliku od parninog postupka unutar kojeg ni sudac ni stranke ne mogu biti
svjedocima, u upravnom postupku samo slubena osoba ne smije biti svjedokom u stvari
u kojoj vodi postupak. Dunost svjedoenja je, dakle, opa graanska dunost.
Ne smije se ispitivati kao svjedoka pojedinca koji bi svojim iskazom mogao povrijediti
dunost i pravo uvati slubenu, dravnu ili vojnu tajnu, sve dok ga nadleno javnopravno tijelo ne oslobodi te dunosti.
Svjedoku se doputa i uskratiti svjedoenje, i to:
a) kada bi ga odgovor na pojedina pitanja izloio tekoj sramoti, znatnoj imovinskoj
teti ili kaznenom gonjenju njega, njegovih srodnika po krvi u pravoj crti, a u
pobonoj zakljuno do 3. stupnja, njegovog branog druga te srodnika po tazbini
do zakljuno 2. stupnja sve da je brak i prestao, kao i njegovog skrbnika, tienika,
posvojitelja i posvojenika;
b) kada bi odgovorom na pojedina pitanja povrijedio poslovnu, prof., umjetniku ili
znanstvenu tajnu;
c) o onom to je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoniku ili vjerskom
ispovjedniku.
Svjedoka se moe osloboditi dunosti svjedoenja i o drugim injenicama kada za to
iznese vane razloge koje mora uiniti vjerojatnim. S druge strane, svjedok nema pravo
uskratiti svjedoenje zbog opasnosti imovinske tete o pravnim poslovima kojima je
nazoio kao svjedok (npr. pri pisanju oporuke), notar (npr. pri sastavljanju ugovora),
posrednik (npr. kod povezivanja stranaka), o radnjama koje je kao pravni prednik poduzeo
u vezi sa spornim odnosom (npr. kao prodavatelj zgrade koja se treba ruiti) ili kao
zastupnik jedne od stranaka (npr. kao odvjetnik koji je sastavio ugovor o kupoprodaji).
Svjedoke se sasluava pojedinano, dakle bez nazonosti onih pojedinaca koji e se
poslije sasluavati. Ve sasluanog svjedoka moe se poslije ponovno sasluavati, tako da
mu se moe zabraniti da se udalji bez dopuenja slubene osobe koja vodi postpupak.
Prilikom sasluavanja, svjedoka e se najprije upozoriti na to da je duan govoriti istinu.
Od svjedoka se moe traiti i da poloi prisegu na svoj iskaz, o emu odluuje slubena
osoba koja vodi postupak. To se ne smije traiti od maloljetnika kao ni od onih pojedinaca
koji ne mogu shvatiti znaenje prisege.
Ako svjedok koji je uredno pozvan ne doe i svoj izostanak ne opravda ili se bez
odobrenja ili bez opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba biti sasluan, tijelo koje
vodi postupak e narediti da ga se prinudno dovede, kao i da snosi trokove takvog
postupanja, a moe ga se i novano kazniti. Ako svjedok doe i odbije svjedoiti bez
opravdanog razloga iako je upozoren na posljedice odbijanja, moe biti novano kanjen,
a kada i nakon toga odbije svjedoiti, moe ponovo biti novano kanjen.
Zakljuak o izricanju novane kazne donosi slubena osoba koja vodi postupak, ali uz
suglasnost slubene osobe koja je nadlena rjeavati u odnosnoj upravnoj stvari. Ako
svjedok naknadno opravda svoj izostanak, slubena osoba koja vodi postupak e ponititi
zakljuak o kazni ili trokovima, a ako svjedok naknadno pristane svjedoiti, tada
slubena osoba moe ponititi zakljuak o kazni. Protiv zakljuka o izricanju kazne
svjedoku ili o nametanju da se plate trokovi doputena je posebna alba.
Vjetaci su pojedinci koji raspolau potrebnim strunom spremom, a poziva ih se da daju
struni nalaz i miljenje u sluajevima kada se za utvrenje ili ocjenjivanje neke injenice

117

trai struno znanje. Dokazivanje vjetaenjem se nee provoditi kada bi to u odnosu

prema vrijednosti predmeta bilo nerazmjerno skupo.
Vjetaenje se nalae po slubenoj dunosti ili na prijedlog stranke. Za vjetaka nije
doputeno odrediti pojedinca koji ne moe biti svjedok.
Svatko tko ima strunu spremu mora se primiti dunosti vjetaka, osim kada ga iz
opravdanih razloga, preoptereenosti ili dr. od toga oslobodi slub. osoba koja vodi
postupak. Vjetak ima pravo uskratiti vjetaenje iz istih razloga kao i svjedok
svjedoenje.
Svoj nalaz i miljenje vjetak daje u pravilu na usmenoj raspravi, ali mu se moe naloiti
da vjetaenje obavi i izvan rasprave. Kada je postavljeno vie vjetaka, doputeno im je
da nalaz i miljenje daju zajedniki, a u sluaju nesuglasnosti mogu ih dati i odvojeno.
Ako vjetak koji je uredno pozvan ne doe a izostanak ne opravda, ili doe a odbije
vjetaiti, ili ne podnese u zadanom roku nalaz i miljenje, moe ga se novano kazniti, a
kada su zbog toga nastali trokovi u postupku, moe se odrediti da ih snosi. Zakljuak o
tome donosi slubena osoba koja vodi postupak, uz suglasnost osobe koja je nadlena za
rjeavanje.
Kada vjetak naknadno opravda svoj izostanak ili se naknadno opravda to nije na
vrijeme podnio svoj pisani nalaz i miljenje, slubena osoba koja vodi postupak e
ponititi zakljuak o novanoj kazni ili o trokovima, a kada vjetak naknadno pristane
vjetaiti, ponitit e zakljuak o novanoj kazni.
Posebna alba je doputena protiv tih zakljuaka.
Tuma je vrsta vjetaka koji sudu pomae u komunikaciji sa sudionicima koji ne znaju
jezik na kojem nadl. tijelo provodi postupak, kao i sa sudionicima koji iz nekih drugih
razloga nisu u stanju normalno komunicirati s drugima (npr. gluhoa, nijemost...).
Kada se svjedoke ili stranke sasluava radi dokazivanja, sud e po slub.dunosti pribaviti
tumaa radi prevoenja sa stranog jezika. Meutim, kad parnine stranke ne znaju jezik
na kojem se vodi postupak, osigurat e im se prevoditelj koji e im pomoi pratiti tijek
raspravljanja.
Na tumae se primjenjuju odrednice Zakona koje se odnose na vjetake.

Priopavanje izmeu javno-pravnih tijela, stranaka i dr. osoba.

Javnost upravnih postupaka.
Priopavanje izmeu javno-pravnih tijela, stranaka i dr. osoba se vidi posebno kroz
odredbe upravnog postupka koje se odnose na:
- podneske, tj. pisana priopenja kojima se stranke i dr. sudionici obraaju javnopravnim tijelima;
- pozive za pojavljivanje pred nadl. javno-pravnim tijelima koji vode postupke;
- voenje zapisnika.
Gore navedeno priopavanje se izraava i kroz dostavljanje..
Ustavno i zakonsko naelo je da stranke imaju pravo razgledavati spise predmeta, to
ukljuuje i prepisivanje o svom troku potrebnih spisa. To se doputa i svakoj drugoj osobi
koja ima neki interes. Te radnje se obavljaju pod nadzorom slub. osobe.
Spisi ije pregledanje i prepisivanje nije doputeno su zapisnik o vijeanju i glasanju,
slubena izvjea i nacrti rjeenja, kao i dr. povjerljivi spisi. Protiv zakljuka o odbijanju
zahtjeva za razgledavanje spisa doputena je posebna alba.

118

Pravo uvida u spise upravnog predmeta, kao i pravo obavjetavanja o tijeku postupka kao
osobno pravo, ne proizlazi iz naela javnosti u radu, nego se ostvaruje u vezi s
nastojanjima stranaka i dr. zainteresiranih javno-pravnih tijela da zatiuju i promiu svoja
prava i pravne interese opi interes.
Javnost, ukljuujui tu i novinare, nema nikakvo pravo koje bi se sastojalo u ovlasti
ishoditi obavjetenja od javno-pravnog tijela.
Usmena rasprava je javna, s tim to se javnost smije iskljuiti za itavu raspravu ili za dio
rasprave, ali samo u ovim sluajevima:
a) kada to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti,
b) kada postoji ozbiljna i neposredna opasnost od ometanja usmene rasprave,
c) kada se treba raspravljati o odnosima u obitelji,
d) kada treba raspravljati o okolnostima koje predstavljaju slubenu, poslovnu,
prof., znanstvenu ili umjetniku tajnu.
O iskljuenju javnosti se donosi zakljuak protiv kojeg nije doputena posebna alba.
Iskljuenje javnosti se ne moe odnositi na stranke i njihove zak. zastupnike i
punomonike te strune pomagatelje, a isto tako javnost se ne smije iskljuiti ni pri
priopavanju rjeenja. Osim toga, slubena osoba koja vodi postupak moe dopustiti da
usmenoj raspravi s koje je javnost iskljuena budu nazone slubene osobe, znanstveni i
javni djelatnici, kada je to od interesa za njihovu slubu, tj. za znanstveni rad, s tim to e
se takve osobe upozoriti da su dune kao tajnu uvati ono to saznaju na raspravi.
Podnescima se smatraju zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsko obraivanje
podataka, prijedloge, albe, molbe, prigovore i dr. priopenja kojima se pojedinci ili
pravne osobe obraaju javno-pravnim tijelima. S motrita voenja postupka u
pojedinanom upravnom sluaju, podnesci su pisana priopenja kroz koje stranke i dr.
sudionici u postupku poduzimaju postupovne radnje.
Podnesci se predaju neposredno ili ih se alje potom, a mogu se priopiti i usmeno na
zapisnik, kao i brzojavno, a kratka i hitna priopenja smiju se davati i telefonski. Za razliku
od parninog postupka koji propisuje da se podnesci predaju u pisanom obliku izvan
rasprave, a usmeno na roitu, ope-upravni postupak postavlja pravilo o pisanom obliku
samo za neke postupovne radnje, npr. zahtjev za povrat u prijanje stanje, za albu...
Podnesci se predaju nadlenom tijelu za primanje priopenja. Kada je u pitanju tijelo koje
nije nadl. za primitak podneska koji mu se izravno predaje ili usmenog priopenja koje mu
se hoe izjaviti na zapisnik, slubena osoba tog tijela e upozoriti podnositelja na to i
uputiti ga nadl. tijelu. Ako bi podnositelj i pored toga zahtijevao da se njegov podnesak ili
usmeno priopenje primi, slubena osoba duna je to uiniti, s tim to e, ako nae da
tijelo nije nadl. za daljnji rad po takvom podnesku ili usmenom priopenju, donijeti
zakljuak kojim e podnesak odbaciti zbog nenadlenosti.
Kada tijelo koje nije nadl. za primanje podneska ili usmenog priopenja primi podnesak
potom, bez odgaanja e ga poslati nadl. tijelu i o tome obavijestiti stranku ili e donijeti
zakljuak kojim e podnesak odbaciti zbog nenadlenosti. Protiv zakljuka o odbacivanju
podneska doputena je posebna alba.
U podnesku treba biti naznaeno nadleno tijelo, predmet na koji se odnosi, zahtjev ili
prijedlog, ime i prezime te boravite podnositelja, odnosno njegovog zastupnika ili
punomonika.
Podnositelj je duan vlastoruno potpisati podnesak.
Iznimke:
1)
podnesak smije potpisati i njegov brani drug, roditelji, djeca ili
odvjetnik, koji na podnesku moraju potpisati svoje ime i adresu;
2)
kada je podnositelj nepismen ili nije u stanju potpisati se, smije ga
potpisati druga pismena osoba koja e takoer potpisati svoje ime i staviti
svoju adresu.

119

Ukoliko formalni nedostatak u podnesku ne sprijeava daljnje postupanje, smatra se kao

da ni ne postoji; a ako taj formalni nedostatak sprijeava daljnje postupanje, s njim se
postupa kao da je nerazumljiv ili nepotpun. U ovom drugom sluaju, nadl. tijelo duno je
poduzeti sve potrebne radnje da se uklone nedostaci, te e podnositelju odrediti rok u
kojem je duan to uiniti. Daljnje postupanje tijela ovisit e o tome hoe li podnositelj
ukloniti nedostatke ili ne:
a) ako podnositelj ukloni nedostatak u roku, smatrat e se da je podnesak bio uredan
od samog poetka;
b) ako podnositelj ne ukloni nedostatak u roku, donijet e se zakljuak o tome da se
smatra da podnesak nije ni podnesen, a protiv takvog zakljuka postoji pravo
posebne albe.
Nasuprot pravilu da se smiju pozvati samo one osobe koje borave na teritoriju nadl. tijela,
moraju biti ispunjene ove pretpostavke:
a) da je rije o pozivu na usmenu raspravu,
b) da se na takav nain postupak ubrzava ili olakava,
c) da takav dolazak ne uzrokuje vee trokove niti vei gubitak vremena za
pozvanog.
Pisani
a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)

poziv mora sadravati:

naziv tijela koje poziva,
ime, prezime i adresa osobe koja se poziva,
mjesto, dan, a kad je mogue i sat dolaska,
predmet u svezi kojeg se poziva i u kojem svojstvu (npr. stranka, svjedok),
pomona i dokazna sredstva koje osoba treba ponijeti,
da li pozvani pojedinac treba doi osobno ili je ovlaten poslati punomonika,
dunost pozvanog pojedinca da izvijesti tijelo koje ga je pozvalo u sluaju
sprijeenosti,
h) upozorenje na posljedice za sluaj da se pozivu ne odazove ili ne izvijesti o
sprijeenosti.

Kao sankcija za neodazivanje ili pravovremeno izvjeivanje o sprijeenosti, predvia se

prinudno privoenje, sa ili bez novanog kanjavanja ili neka dr. mjera.
Zapisnik se mora sastaviti o usmenoj raspravi ili nekoj vanijoj radnji u postupanju, dok o
manje vanim radnjama i izjavama se u spis stavlja zabiljeka.
Manje vane radnje i izjave su:
a) one koje nemaju bitnog utjecaja na rjeavanje stvari koja je predmet postupka
b) koje se odnose na upravljanje tijekom postupka,
c) one o priopenjima, slubenim opaanjima, usmenim napucima,
d) koje se odnose na okolnosti unutarnjeg rada u tijelu koje vodi postupak.
U zapisnik se unosi:
a) naziv tijela koje poduzima radnju,
b) mjesto, dan i sat poduzimanja radnje,
c) predmet u kojem se radnja obavlja,
d) imena slubenih osoba, stranaka, njihovih zastupnika ili punomonika koji su
prisustvovali poduzimanju radnje.
Izjave stranaka i dr. sudionika se upisuju u zapisnik to je mogue tonije; kada je
sasluanje izvedeno pomou tumaa u zapisnik se mora naznaiti na kojem je jeziku
govorila sasluana osoba i tko je bio tuma; moraju se naznaiti sve isprave koje su bile
upotrijebljene na usmenoj raspravi.
Zapisnik se mora voditi tijekom odvijanja slubene radnje o kojoj se zapisnik sastavlja.
Mora se voditi uredno, nita se ne smije brisati. U ve potpisanom zapisniku ne smije se
nita dodavati. Potpisuje ga osoba koja je sudjelovala u radnji, a na kraju e ga ovjeriti
slubena osoba koja je poduzela radnju, kao i zapisniar, ako ga je bilo. Zapisnik je javna
isprava.

120

O vijeanju i glasanju kolegijalnog tijela sastavlja se posebni zapisnik, ali to nije obavezno
ako je o albi odlueno jednoglasno, jer se tada stavlja samo zabiljeba u spis. Takav
zapisnik potpisuje osoba koja je predsjedavala i zapisniar, koji je obavezan kod
kolegijalnih tijela. Kada u upravnom postupku rjeava Sabor, Vlada ili predstavniko tijelo
jedinice lok. ili reg. samouprave, ne vodi se poseban zapisnik o vijeanju i glasanju, ve
e se donijeto rjeenje unijeti u zapisnik.
Dostavljanje je skup postupovnih radnji koje se poduzimaju sa svrhom da pisano
priopenje bude s pravovaljanim uinkom predano osobi kojoj je namijenjeno ili da se pod
istom pretpostavkom smatra da je predano osobi kojoj je namijenjeno kako bi moglo
izazvati propisane pravne uinke.
Dostavljanje se obavlja u pravilu putem pote ili ga obavlja samo tijelo pomou slubene
osobe. Pozivanje radi primitka pisanog priopenja doputeno je samo iznimno, npr.
pozivanje na sluenje vojnog roka. Dostavljanje se moe obavljati samo radnim danom,
danju, osim potom kada je dostavljanje doputeno i nedjeljom i na dane dravnih
praznika. Dostavljanje nedjeljom i na dane praznika je doputeno i po naredbi tijela ije se
pisano priopenje dostavlja, to to tijelo smije odrediti iz osobito vanih razloga, a
dostavljanje nou samo kad je to neodgodivo. Dostava se mora obaviti u pravilu u stanu
ili poslovnoj prostoriji osobe kojoj se obavlja dostava, a odvjetniku u njegovom odvj.uredu.
Doputeno je obaviti dostavu i izvan tih prostorija ako pojedinac pristane primiti pismeno
koje mu se dostavlja.
Razlikuje se posredno dostavljanje i obvezatno osobno dostavljanje. Obvezatnost osobnog
dostavljanja zakon ne propisuje kao pravilo ve kao iznimku.
Osobno dostavljanje je obvezatno u sljedeim sluajevima:
a) kada zakon ili dr. propis izrijekom propisuje da je takvo dostavljanje obvezatno,
b) kada od dana kojim se smatra da je dostava obavljena poinje tei rok koji se ne
smije produivati,
c) kada to naroito odredi tijelo koje je naredilo dostavljanje.
Posebni sluajevi dostavljanja su:
a) zak. zastupniku ili punomoniku posebni su sluajevi kada vie stranaka ima
zajedn. zastupnika ili punomonika u istom predmetu dostava se za sve njih
obavlja samo tom zajedn. zastupniku ili punomoniku, ili kada stranka ima vie
punomonika dostava se moe obaviti i samo jednom od njih;
b) punomoniku za primanje pismena;
c) dravnim tijelima, ustanovama i pravnim osobama;
d) nekim posebnim tijelima, pojedincima i ustrojstvima pojedinci i pravne osobe u
inozemstvu, strane drave, me.organizacije i pojedinci koji uivaju povlasticu
nepovredivosti njima se dostava obavlja preko tijela dr. uprave nadl. za
inozemne poslove; dostavljanje izvadaka iz javnih oevidnika i ostalih pismena u
inozemstvo; dostavljanje pojedincima zaposlenim u cestovnom, rijenom,
pomorskom i zranom prometu; dostavljanje pojedincima koji su lieni slobode;
e) dostavljanje javnim priopenjem predvieno je za sluaj da je rije o veem broju
pojedinaca koji tijelu nisu poznati ili koje se ne moe odrediti moe se obaviti i
objavom javnog priopenja na oglasnoj ploi tijela koje je pismeno izdalo. Smatra
se da je dostava obavljena istekom 15 dana od dana stavljanja javnog priopenja
na oglasnoj ploi tijelo moe odrediti dulji rok, ali ne i krai. Tijelo u pitanju moe
javno priopenje objaviti i u novinama ili dr. glasilima javnog priopavanja.
Kada pojedinac kojemu se mora uruiti pismeno ili odrasli lan njegova kuanstva odbije
primiti pismeno, ili to uini osoba zaposlena u javno-pravnom tijelu, pravnoj osobi ili u
odvj.uredu, dostavlja e pismeno ostaviti u stanu ili prostoriji u kojoj takva osoba stanuje
ili je zaposlena, ili e pismeno pribiti na vrata stana ili prostorije. Dostavlja e u tom
sluaju na dostavnici zabiljeiti dan, sat i razlog odbijanja primitka, kao i mjesto gdje je
pismeno ostavio, i s tim se smatra da je dostava obavljena.
Kada u tijeku upravnog postupka stranka ili njen zak. zastupnik promijene prebivalite,
duni su odmah o tome obavijestiti tijelo koje vodi postupak. Ako to ne uine, tijelo koje

121

vodi postupak e odrediti da se sve daljnje dostave obavljaju stavljanjem pismena na

oglasnu plou, i protekom 8. dana se smatra da je dostava izvrena.
Kada u tijeku upravnog postupka punomonik stranke ili punomonik za primanje
pismena promijeni prebivalite, i o tome ne obavijesti tijelo koje vodi postupak,
dostavljanje se mora obavljati kao da punomonik nije niti postavljen.
Dostavnica je potvrda o obavljenoj dostavi. Smatra se javnom ispravom kada je uredno
sastavljena. Potpisuju je primatelj i dostavlja, s tim to e primatelj na dostavnici slovima
nazaiti dan primitka.
a) Kada je primatelj nepismen ili se nije u stanju potpisati, tada e dostavlja na
dostavnici naznaiti njegovo ime i slovima ispisati dan predaje, te e staviti
primjedbu zato primatelj nije stavio potpis time se smatra da je dostava
obavljena;
b) Kada primatelj odbije potpisati dostavnicu, dostavlja e to zabiljeiti na dostavnici
i slovima ispisati dan predaje time se smatra da je dostava obavljena;
c) Kada je dostavljanje obavljeno preko odraslih lanova primateljevog kuanstva,
preko zaposlenih pojedinaca ili pojedincu u odvj.uredu, dostavlja e na dostavnici
naznaiti pojedinca kojemu je pismeno predano time se;
d) Kada se dostavljanje obavlja preko nadl. tijela opine ili pote, tada na dostavnici
treba naznaiti dan kojim je pismeno predano opinskom tijelu, tj. poti.
Odvijanje postupka. Odluivanje.
Upravni postupak uvijek pokree ovlatena slubena osoba nadl. tijela. Ovlatena osoba
ga smije pokretati po vlastitoj inicijativi ili na prijedlog stranke, to znai da za upravno
postupanje, za razliku od graanske parnice u kojoj vai stranako naelo (iudex non
procedat ex officio), iskljuivo vai oficiozno naelo.
Upravni postupak pokree nadl. tijelo po vl. inicijativi kada god to opi interes iziskuje, to
e biti u svim sluajevima:
a) kada to zakon ili na zakonu utemeljen propis nareuje to su sluajevi kada se
promicanje opeg interesa ravna po praesumptio iuris et de iure, ili
b) kada nadl. tijelo utvrdi ili sazna da je s obzirom na postojee okolnosti prijeko
potrebno pokrenuti upravni spor praesumptio iuris.
Vezano za pokretanje postupka na zahtjev stranke, prijedlog stranke je mjerodavan za
pokretanje i voenje postupka u svim sluajevima kada priznanje nekog prava ili
otputanje od neke obveze ovisi o aktu nadl. tijela, npr. pravo podii stambenu graevinu
ovisi o dozvoli koju izdaje nadl. tijelo. Kada nadl. tijelo utvrdi da nisu ispunjene zakonom
propisane pretpostavke, donijet e zakljuak kojim e zahtjev odbaciti, s tim to stranka
ima pravo albe protiv takvog rjeenja.
Za spajanje vie stvari u jedan postupak se iziskuje ispunjenje kumulativno propisanih
pretpostavki:
a) da se prava i obveze stranaka temelje na istom ili sl. injeninom i pravnom
naslovu,
b) da tijelo koje vodi postupak je stvarno nadl. za sve postavljene zahtjeve.
Nadl.tijelo moe pokrenuti upr.postupak i putem javnog priopenja, a to je sluaj kada je
prijeko potrebno pokrenuti postupak prema veem br.osoba koje nisu poznate nadl.tijelu i
to samo ako je rije o bitno istom zahtjevu prema svim strankama.
Stranka ima pravo, nakon to je postupak pokrenut pa do donoenja 1-skog rjeenja, svoj
zahtjev preinaiti proiriti ga ili umjesto postavljenog zahtjeva postaviti neki drugi, ali
samo kad se takvi zahtjevi temelje na bitno istom injeninom stanju. U protivnom, nadl.
tijelo e odbiti zahtjev i o tome donijeti zakljuak, protiv kojeg je doputena posebna
alba.
Stranka ima pravo i odustati od zahtjeva:
a) kada je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a ona odustane od svog
zahtjeva, tijelo koje vodi postupak e donijeti zakljuak o obustavi postupka, ali

122

b)
c)
d)
e)

ako bi daljnje voenje postupka bilo potrebno u opem interesu ili ako to zahtijeva
protivna stranka produiti e se voenje postupka;
kada je postupak pokrenut na slub. inicijativu, tijelo koje postupa moe posebnim
zakljukom obustaviti postupak, ali kada je mogao biti u istoj stvari pokrenut i na
zahtjev stranke, postupak e se nastaviti ako stranka to zahtijeva od nadl. tijela;
stranka je ovlatena i opozvati svoj odustanak od zahtjeva, i to moe uiniti sve
dok nadl. tijelo ne donese zakljuak o obustavi postupka i ne dostavi ga stranci
koja je odustala od zahtjeva;
protiv zakljuka kojim se postupak obustavlja zbog odustanka stranke doputena
je posebna alba;
stranka koja odustane od zahtjeva je duna snositi sve trokove koji su nastali do
obustavljanja postupka.

Odustanak stranke od zahtjeva moe uslijediti izriito davanjem propisane izjave tijelu
koje vodi postupak, ili preutno pojedinom radnjom ili proputanjem radnje.
Za postupanje nakon to stranka odustane od zahtjeva od odlune je vanosti stadij u
postupanju tijekom kojeg je to uslijedilo:
1) Ako stranka odustane od svog zahtjeva nakon to 1-sko rjeenje bude donijeto, a prije
isteka roka za albu, zakljukom o obustavi postupka e se ponititi 1-sko rjeenje kada je
time zahtjev stranke bio povoljno ili djelomino povoljno rijeen.
2) Ako stranka odustane od svog zahtjeva nakon to je izjavila albu a prije nego to joj se
dostavi rjeenje po albi, zakljukom o obustavi postupka ponitit e se 1-sko rjeenje
kojim je zahtjev stranke bio u cijelosti ili djelomino povoljno rijeen, ako stranka
odustane u cijelosti od zahtjeva.
Okonanje upravnog postupka nagodbom je doputeno u stvarima u kojima sudjeluju 2 ili
vie stranaka s oprenim zahtjevima, s tim to se nadl. tijelu namee dunost da tijekom
itavog postupka nastoji da se stranke nagode. Nagodba ima svojstvo pravomonog
rjeenja u upravnom postupku, a kada se utanai i obveza na neku inidbu, ima i svojstvo
ovrnog naslova.
Nagodba res iudicialiter transacta je ugovor kojim stranke ureuju svoje odnose s
obzirom na zahtjeve kojima mogu slobodno raspolagati u upr.postupku i takav ugovor
ako je zakljuen u pisanom obliku ima svojstvo pravomonog rjeenja. Nagodba moe
biti potpuna ili djelomina. Smatra se zakljuenom kada stranke, nakon to im se proita,
potpiu o tome zapisnik.
alba je doputena protiv zakljuka kojim je povodom nagodbe postupak obustavljen ili je
odlueno o nastavku postupka, ali samo kada se smatra da takvo zakljuak nije u skladu
sa zakljuenom nagodbom.
U imovinskim ili sl. stvarima, smrt stranke nee u pravilu imati nikakvog utjecaja na daljnji
tijek upravnog postupka, npr. izvlatenje neke nekretnine, ali hoe kada odnosna
nekretnina postane imovinom bez nasljednika.
Suprotno tome, kada je rije o osobnim pravima ili obvezama, smrt stranke e u pravilu
imati utjecaja na tijek upravnog postupka, npr. izdavanje dozvole za dranje i noenje
oruja, za primanje u hrv. dravljanstvo, ali iznimno i nee, npr. kada su za primitak u
hrv.dravljanstvo zainteresirana i djeca stranke koja umre tijekom postupka.
Upravni postupak se prvenstveno rjeava pomou skraenog postupka, a tek kada za to
ne postoje pretpostavke, mora se pristupiti voenju posebnog ispitnog postupka.
Nadl.tijelo ovlateno je rjeavati po skraenom postupku:
a) kada je stranka u svom zahtjevu naznaila injenice / dokaze kojim se moe
utvrditi stanje stvari ili kada se stanje stvari moe utvrditi ope-poznatim
injenicama;

123

b) kada se stanje stvari moe utvrditi na podlozi slub.podataka kojima nadl.tijelo

raspolae;
c) kaa je propisima predvieno da se stvar moe rijeiti injenicama koje nisu
potpuno dokazane;
d) kada je rije o poduzimanju hitnih mjera a injenice na kojima se rjeenje treba
utemeljiti su utvrene ili barem uinjene vjerojatnim.
Tijek ispitnog postupka odreuje slubena osoba koja ga vodi:
a) ona odreuje radnje koje se moraju poduzeti,
b) odreuje red kojim e se radnje obavljati i rokove, ako nisu zakonom propisani,
unutar kojih se radnje moraju poduzimati,
c) nareuje provoenje usmene rasprave i sasluanja,
d) odluuje o dokazima koji se moraju izvesti i s kojim dokaznim sredstvima,
e) odluuje o svim prijedlozima i izjavama.
Nadl. tijelo nee donijeti rjeenje prije nego to se stranci prui mogunost da se izjasni o
injenicama i okolnostima na kojima se rjeenje temelji.

Tijelo koje vodi postupak duno je javno objaviti odreivanje usmene rasprave i to:
a) kada postoji opasnost da se pojedinani pozivi nee moi na vrijeme dostaviti,
b) kada postoji vjerojatnost da ima zainteresiranih osoba koje se jo nisu pojavile kao
stranke,
c) kada to nalau dr. slini razlozi.
Usmena rasprava e se u pravilu odrati u sjeditu tijela koje vodi postupak, a moe se
odrati i izvan sjedita u 3 sluaja:
a) kada se oevid izvodi izvan sjedita nadl. tijela,
b) kada e se time znatno umanjiti trokovi postupka, npr. u sluaju da sve stranke i
dr. sudionici koji trebaju biti sasluani borave u istom mjestu koje nije i mjesto
sjedita nadl. tijela,
c) kada postoji potreba da se temeljitije, jednostavnije ili bre raspravi stvar.
Kada se pozivu ne odazove stranka po ijem zahtjevu je pokrenut postupak, moe se
donijeti zakljuak kojim e se postupak obustaviti, ali samo ako su kumulativno ispunjene
2 pretpostavke:
a) da je stranka uredno pozvana (objektivna pretpostavka),
b) da se iz itavog stanja stvari moe predmnijevati da je stranka povukla prijedlog
(subjektivna pretpostavka).
Ako bi postupak ipak trebalo provesti radi opeg interesa, slubena osoba e ili provesti
raspravu bez odnosne osobe ili e je odgoditi.
Kada koja druga stranka ne doe na raspravu, treba razlikovati 2 sluaja:
a) je li rije o stranci protiv koje je postupak pokrenut ako ona ne doe na raspravu,
a uredno je pozvana, slubena osoba smije provesti raspravu i bez te osobe, a
moe je i odgoditi na njen troak;
b) ako je rije o stranci koja je ve sasluana, rasprava e se odrati i bez takve
stranke; a ako nije sasluana, odluka e ovisiti o tome je li stranka uredno pozvana
ili ne ako je uredno pozvana, rasprava se smije i bez nje odrati, a ako nije
pozvana, rasprava e se odgoditi.
Dokazi i dokazivanje
Dokazivanje je skup postupovnih radnji koje poduzima nadl. tijelo, stranke i dr. sudionici
radi prikupljanja, ispitivanja i ocjenjivanja dokaznih sredstava radi utvrivanja injenica
bitnim za odluivanje o pravima i obvezama pojedinaca, pravnih osoba i dr. sudionika u
upravnim stvarima.

124

Dokazna sredstva se dijele na osobna svjedoci, vjetaci, tumai i stranke i stvarna

isprave i predmeti oevida.
Dalje se djele na neposredne i posredne dokaze; na izravne npr. domovnica kao dokaz o
hrv. dravljanstvu, i na neizravne npr. u nedostatku domovnice, dr. okolnosti koje bi
ukazivale na postojanje hrv.dr., kao osobna iskaznica.
Ne treba dokazivati tvrdnje o injenicama ije postojanje zakon predmnijeva (praesumptio
iuris), npr. brano oinstvo, ali je doputeno dokazivati nepostojanje takvih injenica, osim
kada zakon to iskljuuje (praesumptio iuris et de iure).
Kada je u pitanju primjena domaeg prava, vrijedi naelo iura novit curia, a kada je rije o
primjeni stranog prava, nadl. tijelo moe se kod ministarstva nadl. za pravosue
obavijestiti o tome. Ali, nadl. tijelo moe i od stranke zatraiti da podnese javnu ispravu
izdranu od stranog nadl. tijela kojom se potvruje koje pravo vai u stranoj dravi.
to se tie ocjenjivanja dokazivanja, tj. utvrivanja dokazne vrijednosti dokaznih
sredstava, razlikuju se vezana ili zakonska dokazna maxima naspram slobodnoj dokaznoj
maximi.
U sustavu s vezanom dokaznom maximom pravna norma propisuje koja se dokazna
sredstva koriste. Postojanje takvih dokaznih sredstava, npr. iskazi trojice podobnih ljudi
ima takvu dokaznu snagu da se smatra da je odreena injenica i dokazana.
U sustavu sa slobodnom dokaznom maximom, slubena osoba odluuje po svom
uvjerenju, savjesnom i briljivom ocjenom svakog dokaza pojedinano i svih dokaza
zajedno.
Kao dokazna sredstva se koriste iskazi svjedoka, izjava stranke, iskaz vjetaka, oevid,
kao i svako dr. dokazno sredstvo pogodno za utvrivanje pravog stanja stvari.
Isprave mikro-filmski preslici isprava ili reprodukcije takvih preslika su jednim od tipinih
dokaznih sredstava u upravnom postupku. U irem smislu, isprava je svaki predmet na
kojem je pomou pisma ili dr. znakova zapisana kakva misao, injenica ili dogaaj. U
uem smislu, isprava je predmet na kojem je u pisanom obliku zabiljeena neka misao,
injenica ili dogaaj.
Razlikuju se javne isprave od privatnih:
- Javna isprava je takva koju u propisanom obliku izdaje dravno tijelo ili ustanova ili
dr. pravna osoba s javnim ovlastima. Javna isprava dokazuje ono to se u njoj
potvruje, s tim to je doputeno dokazivati da je u takvoj ispravi neka injenica
neistinito potvrena ili da je sama isprava neispravno sastavljena.
- Privatne su sve ostale isprave; kod njih nema predmnijeve o istinitosti, ve se moe
dokazivati samo da je pojedinac dao izjavu koja je u ispravi sadrana.
Slubena osoba koja vodi postupak moe pozvati stranku koja se pozvala na tu ispravu da
je podnese, ako raspolae tom ispravom ili je moe pribaviti. Ako se takva isprava nalazi
kod protivne stranke, koja odbija da ju podnese ili pokae, slubena osoba e je pozvati
da podnese ispravu ili da je pokae. Ako to protivna stranka odbija, slub. osoba e
prosuditi, s obzirom na sve okolnosti sluaja, od kakvog je to utjecaja na rjeavanje stvari.
Ako se isprava nalazi kod tree osobe koja nee ispravu dragovoljno podnesti ili pokazati,
tijelo koje vodi postupak e pozvati zakljukom takvu osobu da je pokae na raspravi.
Trea osoba moe uskratiti pokazivanje isprave iz istih razloga zbog kojih pozvana osoba
odbija svjedoiti, te e se prema njoj ponaati na isti nain kao i prema osobi koja uskrati
svjedoenje.
Po Ustavu, zakonima i dr. propisima, stranka ima pravo podnositi isprave na jeziku etnike
ili nacionalne zajednice ili manjine kojoj pripada.
Isprave izdane na stranom jeziku se moraju podnositi u ovjerenom prijevodu, ali samo kad
se to pokae potrebnim.

125

Isprave izdane od stranih tijela imaju, ako u mjestu izdavanja vae kao javne isprave, po
naelu uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domae javne isprave, s tim da budu
ovjerene onako kako je to propisano.
Potvrde i dr. isprave o injenicama kojima se vode slubeni oevidnici imaju znaenje
javnih isprava.
Dr. tijela ili ustanove i dr. pravne osobe s javnim ovlastima izdaju potvrde i dr. isprave o
injenicama o kojima ne vode slubene oevidnike, to se moe napraviti samo u
posebnom zakonom propisanom postupku. Meutim, takve potvrde ili dr. isprave ne
vezuju tijelo kojem se podnesu kao dokaz, i to je tijelo duno ponovno utvrivati injenice
koje su u potvrdi ili dr. ispravi naznaene.
Doputenje da i izjava stranke figurira kao zasebno dokazno sredstvo je novina, te slui
tome da se pojaa poloaj stranke u upravnom postupku.
Izjava stranke moe sluiti kao dokazno sredstvo samo u sluajevima kada za utvrivanje
odreene injenice ne postoji neposredan dokaz, niti se takva injenica moe utvrditi na
podlozi dr. dokaznih sredstava, zatim kad je rije o stvarima male vrijednosti, a odreena
bi se injenica morala utvrivati sasluanjem svjedoka koji ivi u mjestu udaljenom od
sjedita tijela. Za sve druge sluajeve izjava stranka bi se mogla koristiti samo kad je to
zakonom izrijekom predvieno.
Oevid je posebna vrsta dok. sredstva koje se koristi za utvrivanje neke injenice ili
razjanjenje bitnih okolnosti koje je potrebno za neposredno opaanje slub. osobe koja
vodi postupak. Stranke imaju pravo biti nazone oevidu, a ostali pojedinci samo po
nalogu slub. osobe koja vodi postupak. Oevid e se izvoditi u pravilu u mjestu gdje se
vodi postupak, ako je to mogue. Ako vlasnici ili dratelji stvari prostorija ili zemljita koja
se trebaju razgledati ili na kojima se nalaze stvari oevida odbiju izvoenje oevida,
postupit e se na nain kako se postupa kod uskrate svjedoenja.
Osiguranje dokaza je postupovno-pravni institut kojim se omoguuje izvesti dokaz u
svakom stadiju postupka, pa i prije postupka, u situacijama:
a) kada postoji opravdana bojazan da se neki dokaz nee moi izvesti, ili
b) kada e izvoenje nekog dokaza biti znatno oteano.
Poduzima se po slubenoj dunosti ili po prijedlogu stranke. Za osiguranje dokaza tijekom
postupka, nadleno je tijelo koje vodi postupak, a za ono prije pokretanja postupka tijelo
na ijem se podruju nalaze stvari koje treba razgledati.
O osiguranju dokaza se odluuje posebnim zakljukom, s tim to je alba doputena samo
protiv rjeenja kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza, ali takva alba ne prekida
tijek postupka.
Rokovi. Povrat u prijanje stanje.
Zakonski rokovi su oni koje odreuje zakon ili dr. propis. Na odreivanje takvih rokova ne
moe utjecati niti slubena osoba niti stranka, s tim to je stranka ovlatena traiti
produenje roka, a slub. osoba nadl. tijela je ovlatena odobriti da se rok produi. Zahtjev
za produenje mora biti podnesen prije isteka roka za kojeg se produenje trai.
Rokove koje odredi slubena osoba doputeno je uvijek produivati, odnosno samo kada
za to postoje opravdani razlozi i ako je zahtjev zainteresirane osobe podnesen prije roka.
Rokovi koje odreuje zakon su produivi samo kada je to u propisu izrijekom predvieno.
Svi ostali zakonom propisani rokovi nisu produivi, niti na zahtjev zainteresirane osobe niti
na inicijativu slubene osobe, npr. rok za izjavljivanje albe.
Subjektivni rokovi poinju tei od nastupa neke subjektivne okolnosti, poglavito kada je
zainteresirana osoba saznala za neku injenicu, da je osoba stekla mogunost da uporabi
neke injenice i dokaze Npr. propisani rok od 3 mjeseca za traenje povrata u prijanje
stanje poinje tei od dana kada je stranka saznala za proputanje.
Objektivni rokovi poinju tei od okolnosti koja je neovisna o subjektivnim saznanjima ili
spoznajama zainteresiranih osoba. Istekom obj. roka gasi se mogunost za poduzimanje
odnosne postupovne radnje, to vai i kod subj. rokova.

126

Npr. stranka moe traiti obnovu postupka u roku od mjesec dana od dana kada je mogla
iznijeti nove injenice za koje je doznala, odnosno upotrijebiti nove dokaze (subj.rok), ali
najkasnije do isteka roka od 5 god. od dana kojim je rjeenje bilo dostavljeno stranci
(obj.rok).
Peremptorni rokovi su takvi da propust poduzimanja neke radnje unutar roka ima za
posljedicu nemogunost poduzimanja te procesne radnje uope u postupku, npr. rok od
15 dana za albu protiv 1skog rjeenja.
Proputanje peremptornog roka nema uvijek i prekluzivno znaenje to su neki
peremptorni ali nepravi ili instrukcijski rokovi npr. rok od 8 dana za 1sko tijelo da dostavi
strankama 2sko rjeenje.
Dilatorni rokovi ukljuuju vremensko razdoblje koje mora proi u cijelosti kako bi se mogla
poduzeti neka procesna radnja. Kada npr. nadleno 2sko tijelo ne donese u roku od 60
dana rjeenje po albi koja je izjavljena protiv rjeenja 1skog tijela, a ne donese ga ni u
daljnjem roku od 7 dana od dana kada je stranka ponovila traenje, stranka ima pravo
pokrenuti upravni spor kao da je njena alba odbijena.
Rokovi u upravnom postupku se raunaju na dane, mjesece i godine, i to:
a) kada je rok odreen u danima, dan kojim je dostavljanje ili priopenje obavljeno,
odnosno dan u koji pada dogaaj od kojeg treba poeti tei rok, ne uraunava se u
rok, ve se za poetak uzima prvi idui dan computatio civilis;
b) kada je rok odreen u mjesecima ili godinama, zavrava se onog dana mjeseca ili
godine koji po svom broju odgovara danu kada je dostava ili priopenje obavljeno,
dana na koji pada dogaaj od kojeg se rauna trajanje roka, a kada nema takvog
dana u posljednjem mjesecu, zavrava se posljednjeg dana odnosnog mjeseca;
c) kada je rok odreen nekim kalendarskim danom, zavrava se tim danom.
Poetak tijeka i sam tijek roka ne sprijeava nastup nedjeljnih dana i dana dravnih
blagdana i praznika, kao ni dana kada se ne radi u tijelu kod kojeg je trebalo poduzeti
odreenu radnju. Meutim, kada posljednji dan roka padne na takav ili neki drugi dan
kada se u dotinom tijelu ne radi, rok istie prvog idueg radnog dana.
Smatra se da je podnesak predan u roku ako stigne tijelu kojem je imao biti predan prije
nego to istekne rok za predaju, a dan predaje poti preporueno ili brzojavno se smatra
kao dan predaje tijelu kojem je upuen.
Povrat u prijanje stanje je postupovno-pravna radnja koja ima i karakter izv.pr.lijeka.
Koritenje povrata u prijanje stanje se priznaje:
a) stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku poduzme neku
postupovnu radnju pa bude uslijed toga iskljuena od poduzimanja takve radnje;
b) stranci koja propusti predati podnesak u roku, kada je iz neznanja ili oite greke
podnesak pravodobno poslala potom ili predala neposredno ali nenadlenom
tijelu;
c) stranci koja grekom prekorai rok, a podnesak bude primljen od nadl. tijela
najkasnije 3 dana po isteku roka.
Subjektivni rok za podnoenje prijedloga za povrat u prijanje stanje iznosi 8 dana od
dana kada je prestao razlog koji je prouzroio proputanje, a objektivni rok iznosi 3
mjeseca od dana proputanja.
Prijedlog se podnosi tijelu kod kojeg je proputenu radnju trebalo poduzeti. O prijedlogu
se odluuje zakljukom tijela kod kojega je trebalo poduzeti proputenu radnju.
Nepravodobni prijedlog se odbacuje bez svakog daljnjeg postupanja. Nadl. tijelo moe o
prijedlogu odluivati i bez izjanjenja protivne stranke ako su injenice na kojima se
prijedlog zasniva ope poznate.
alba protiv zakljuka kojim se doputa povrat u prijanje stanje doputena je samo kada
je povrat doputen na prijedlog koji je nepravodobno podnesen ili na prijedlog koji je
nedoputen, a protiv zakljuka kojim je prijedlog za povrat odbijen doputena je samo kad

127

je zakljuak donijelo tijelo 1. stupnja. alba nije doputena ni protiv zakljuka o povratu
kojeg je donijelo tijelo nadl. za rjeavanje o gl. stvari u 2. stupnju.
Odluivanje
Rjeenje se donosi u pravilu u pisanom obliku, samo iznimno usmeno i usmeno rjeenje
se mora izdati u pisanom obliku.
Pisano rjeenje se sastoji od:
a) uvoda
b) izreke / dispozitiva
c) obrazloenja
d) naputka o pravnom lijeku
e) naziv tijela s brojem i datumom rjeenja
f) potpis slubene osobe i peat tijela koje je donijelo rjeenje.
Uvod rjeenja sadri:
a) naziv tijela koje ga donosi
b) naznaku propisa o nadl. tog tijela
c) ime stranke i njenog zak. zastupnika ili punomonika
d) kratka naznaka predmeta spora
Dispozitivom se rjeava u cijelosti o predmetu postupka i o zahtijevima stranaka. Mora biti
kratak i odreen, a kad je to potrebno, moe se oblikovati u vie toaka. Njime se moe
rijeiti i o trokovima postupka ako ih je bilo. Ako se o trokovima ne rijei u dispozitivu,
naznait e se da e se o tome donijeti poseban zakljuak. Kada se dispozitivom nalae
izvrenje neke inidbe, naznait e se i rok unutar kojeg se ta inidba mora izvriti.
U jednostavnim upravnim stvarima u kojima sudjeluje samo 1 stranka, ili sudjeluje i vie
stranaka ali nijedna ne prigovara postavljenom zahtjevu, obrazloenje mora sadravati
samo kratko izlaganje stranaka i pozivanje na pravne propise kojim se stvar rijeila.
Naputkom o pravnom lijeku stranka se obavjetava o tome moe li izjaviti albu protiv
rjeenja, ili pokrenuti upravni spor, ili neki dr. postupak pred sudom:
a) kada postoji pravo albe protiv rjeenja, u naputku se mora naznaiti kome se
izjavljuje, u kojem roku, kolika je pristojba, te da se alba moe izjaviti i u zapisnik;
b) kada se protiv rjeenja moe pokrenuti upravni spor, u naputku se mora naznaiti
kojem sudu se tuba predaje i u kojem roku;
c) kada se protiv rjeenja moe pokretnuti neki drugi postupak pred sudom, naznait
e se sud kojem se stranka moe obratiti i u kojem roku.
Doputeno je donijeti upravno rjeenje i usmeno kada je rije o poduzimanju iznimno
hitnih mjera radi osiguranja javnog mira i sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne
opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ili imovinu. Tijelo koje donese takvo rjeenje moe
narediti da ga se ovri bez odgaanja. Meutim, na zahtjev stranke, to tijelo je duno
takvo rjeenje izdati stranci u pisanom obliku najkasnije u roku od 8 dana od dana
podnoenja zahtjeva, s tim to se zahtjev moe postaviti u roku od 2 mjeseca od dana
kada je usmeno rjeenje bilo donijeto.
Kada se o jednoj stvari rjeava u vie toaka a samo neke od njih dozriju za rjeavanje,
nadl. tijelo moe samo o njima odluiti DJELOMINO RJEENJE.
Kada se rjeenjem nije odluilo o svim pitanjima koja su bila predmetom postupka, nadl.
tijelo moe, na prijedlog stranke ili po slubenoj inicijativi donijeti DOPUNSKO RJEENJE
koje se donosi uslijed propusta da se rijei o svim tokama koje su bile predmet spora.
Kada je prema okolnostima sluaja prijeko potrebno donijeti posebno rjeenje kojim e se
privremeno urediti sporna pitanja, takvo rjeenje se donosi na osnovi podataka koji
postoje u trenutku donoenja. U takvom rjeenju mora izrijekom biti naznaeno da se radi
o PRIVREMENOM RJEENJU.

128

Sva tri prethodno spomenuta rjeenja su samostalna rjeenja.

Za razliku od parninog postupka, upravni postupak se odlikuje rokom u kojem je obvezno
izdati rjeenje kao naroitim institutom.
Postoje 2 situacije:
a) Kada se postupak pokrene na zahtjev stranke ili po slub. inicijativi ali u interesu
stranke, nadl. tijelo je duno, ako prije donoenja rjeenja nije potrebno provoditi
posebni istrani postupak, donijeti rjeenje i dostaviti ga stranci to prije, a
najkasnije u roku od mjesec dana od dana s kojim se preda uredni zahtjev;
b) U svim ostalim sluajevima kada se postupak pokrene na zahtjev stranke ili po
slub. inicijativi ali u njenom interesu, nadl. tijelo duno je donijeti rjeenje i
dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 2 mjeseca.
Slubena osoba koja je potpisala ili izdala rjeenje moe u svako doba ispraviti netonosti
u rjeenju. Ispravak proizvodi pravni uinak od dana od kojeg pravni uinak proizvodi
rjeenje koje se ispravlja. O ispravljanju rjeenja donosi se poseban zakljuak. Protiv
zakljuka kojim se ve doneseno rjeenje ispravlja ili kojim se odbija prijedlog za
ispravljanje, doputena je posebna alba.
Pravni lijekovi
Pravni lijekovi su postupovne radnje stranke ili neke druge ovlatene osobe kojom od
nadl. tijela trae da se poniti, ukine ili preinai odluka drugog nadl. tijela koja je za
stranku zbog svoje nepravilnosti ili nezakonitosti nepovoljna, s traenjem da se pobijana
odluka nadomjesti drugom odlukom.
Dijele se na:
a) Redovite p.l. kojima se pobijaju rjeenja i dr. pravni akti koji nisu konani i na
izvanredne kojima se pobijaju konana, pravomona ili ovrna rjeenja i akti.
Redoviti p.l. su alba protiv rjeenja i alba protiv zakljuka, a izvanredni su
obnova postupka i svi osobiti sluajevi ponitavanja, ukidanja i mijenjanja rjeenja
u svezi s upravnim sporom, zatim zahtjev za zatitu zakonitosti, ponitenje i
ukidanje po ovlasti za nadziranje,
b) Dalje se dijele na devolutivne i remonstrativne. Devolutivni p.l. su oni o kojima
rjeava tijelo vieg stupnja iudex ad quem, naspram remonstrativnim o kojima
rjeava ono isto tijelo koje je donijelo pobijanu odluku iudex a quo.
alba protiv rjeenja i zakljuka su npr. devolutivni p.l., a povrat u prijanje stanje
je remonstrativan p.l., s tim to alba protiv rjeenja moe imati i remonstrativan
pravni uinak, a to je u sluajevima kada je nadl. tijelo koje je donijelo pobijano
rjeenje ovlateno samo rjeiti albu.
c) P.l. mogu biti odgodni kada odgaaju nastupanje ovrnosti napadane odluke,
naspram neodgodnim koji nemaju takav pravni uinak.
Dok je alba protiv rjeenja u pravilu odgodni p.l., alba protiv zakljuka je
neodgodni p.l.
Redoviti p.l. su obino odgodni, a izvanredni neodgodni.
d) Kada se p.l. podnosi odvojeno, radi se o samostalnom p.l., a kada se moe
izjavljivati samo protiv neke druge odluke, rije je o nesamostalnom p.l.
alba protiv rjeenja je samostalan p.l., dok je alba protiv zakljuka nesamostalan
p.l.
e) P.l. mogu biti jednostrani i dvostrani. Jednostrani su kada ne treba pruiti
protivniku mogunost da se izjasni o izjavljenom p.l..
Naelo sasluanja stranaka u upravnom postupku izraava mogunost da se izjasni
o izjavama svog protivnika, pa je tako alba protiv rjeenja dvostrani p.l., a alba
protiv zakljuka je uvijek jednostrani p.l.

129

Redoviti pravni lijekovi

Pravo na albu je osobno pravo svakog graanina, pravo koje mu i Ustav zajamuje
Ustav jami pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u postupku 1.
stupnja, pred sudom ili dr. ovlatenim tijelom, s tim to se to pravo smije iznimno iskljuiti
u sluajevima koje odreuje zakon, ali i kada je osigurana dr. pravna zatita.
Zakon kae da stranka ima pravo albe protiv rjeenja donesenog u 1. stupnju, s tim to
se pravo albe treba priznati i dr. zainteresiranim osobama, kao to su npr. svjedoci,
vjetaci, i dr. pojedinci i pravne osobe koje sudjeluju u postupku. Dravni odvjetnik i dr.
dravna tijela imaju pravo na albu protiv rjeenja kojim je povrijeen zakon u korist
pojedinca ili pravne osobe, a na tetu drutvene zajednice.
Izrijekom je propisano da alba nije doputena protiv 1skog rjeenja ministarstava i dr.
tijela sredinje dr. uprave, osim kada je to zakonom izriito predvieno. To je zato to
iznad ministarstva ili dr. tijela sredinje dr. uprave ne postoji tijelo koje bi figuriralo kao
2sko.
Ista je stvar kad se radi o rjeenjima Sabora i Vlade.
Kada alba nije doputena, moe se pokrenuti upravni spor, to je logina posljedica
naela da zatita prava i zakonitosti mora biti osigurana u svakom sluaju.
alba protiv rjeenja je redoviti p.l.kojim se stranci, kao i dr.ovlatenim osobama, daje
mogunost da u svrhu zatite svojih prava i pr.interesa pred 2skim tijelom ili dr.ovlatenim
tijelom pokrenu pitanje zakonitosti i pravilnosti 1skog rjeenja, kao i postupka koji je
prethodio donoenju rjeenja.
S izjavljivanjem albe prenosi se nadl. za odluivanje na 2sko tijelo, odnosno tijelo nadl.
za odluivanje o albi devolutivan uinak.
a) protiv 1skih rjeenja tijela dr. uprave nie razine alba se moe izjaviti nadl.
ministarstvu ili dr. nadl. tijelima sredinje dr. uprave;
b) u pitanjima koja pripadaju u nadl. jedinica lokalne i regionalne samouprave, o
albama protiv 1skog rjeenja odluuju tijela predviena zakonom i dr. propisima.
Vezano za ovlasti na izjavljivanje albe, razlikuju se 2 vrste isprepletenih rjeenja:
a) Jednom su u pitanju sluajevi za koje je zakonom ili dr. propisom odreeno da u
jednoj stvari rjeava 2 ili vie tijela u takvim sluajevima svako tijelo treba rijeiti
o toj stvari, a nadl. tijela e se sporazumjeti koje e od njih izdati rjeenje, s tim to
e tijelo koje je izdalo rjeenje u samom rjeenju naznaiti akt onog dr. tijela;
b) Drugi put su u pitanju sluajevi u kojima je zakonom ili dr. propisom odreeno da
rjeenje donese jedno tijelo, ali uz suglasnost dr. tijela.
Vezano za pitanja odreivanja nadl.za odluivanje o albi protiv 1skih rjeenja koje donose
pravne osobe nadl.rjeavati u upravnim stvarima:
Po opem upravnom postupku, razlikuju se 2 vrste pravnih osoba s javnim ovlastima:
pravne osobe u iji djelokrug spada rjeavanje u upravnim stvarima odreene grane ili
djelatnosti, kao to su, npr. Hrvatske eljeznice, Hrvatska pota, a drugi put su to pravne
osobe kojima je povjereno vrenje samo pojedinih javnih ovlasti, npr. Hrvatski Auto-klub,
Hrvatska radiotelevizija
Za rjeavanje o albama protiv rjeenja pravnih osoba one 1. vrste, nadl. je tijelo
odreeno statutom pravne osobe, a za rjeavanje o albama protiv rjeenja pravnih osoba
2. vrste nadl. je tijelo uprave samo kad je to zakonom propisano, to znai da u svim
ostalim sluajevima o albi rjeava tjelo odreeno statutom pravne osobe.
alba se podnosi u roku od 15 dana, ako zakonom nije to drugo odreeno. albeni rok se
rauna od dana dostave rjeenja. Meutim, u sluajevima kada se rjeenje donosi
usmeno, a to su sluajevi poduzimanja iznimno hitnih mjera u svrhu osiguranja javnog
mira ili sigurnosti, ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ili
imovinu, stranci se smije rjeenje priopiti i usmeno, pa rok za albu poinje tei od dana
priopavanja.

130

Samo je iznimno doputeno pristupiti ovrivanju rjeenja i tijekom albenog roka, kao i
nakon to je alba izjavljena, a to je u ovim sluajevima:
a) Kada je takvo to zakonom predvieno. Npr. po Zakonu o kretanju i boravku
stranaca;
b) Kada je rije o poduzimanju hitnih mjera koje ne trpe odgodu;
c) Kada bi se zbog odgaanja ovrhe rjeenja stranci nanijela nenadoknadiva teta.
U albi mora biti naznaeno rjeenje koje se pobija, naziv tijela koje ga je donijelo, kao i
broj i datum rjeenja minimum podataka.
Zakon propisuje da je dostatno da alitelj izloi u albi u svezi s im je nezadovoljan u
odnosu na rjeenje, s tim da alba ne mora biti posebno obrazloena.
Beneficium novorum iznoenje novih injenica i dokaza u albi je doputeno, ali uz
obvezu alitelja da da razloge zbog kojih to nije uinio u 1skom postupku.
Okolnost da se u albi iznosi nove injenice i dokaze ima nekoliko vanih pravnih uinaka:
- kada u postupku sudjeluje 2 ili vie stranaka sa suprotnim interesima, albi se
treba priloiti onoliko prijepisa koliko ima stranaka u postupku;
- nadl. tijelo ima obvezu da svakoj stranci sa suprotnim interesom dostavi prijepis
albe dajui joj rok da se izjasni o tim injenicama i dokazima, s tim to rok ne
smije biti krai od 8 dana niti dulji od 15 dana.
alba se predaje tijelu koje je o albi rjeavalo u 1. stupnju.
albenim postupkom se nastoji postii dvostruka svrha:
a) zatita zakonitosti u djelovanju nadl. tijela koje je donijelo upravni akt,
b) zatita subjekata o ijim se pravima i pravnim interesima tim aktom odluuje.
1sko tijelo moe postupiti na 3 naina po albi:
a) odbaciti je zbog formalnih nedostataka,
b) samo rijeiti albu i nadomjestiti pobijano rjeenje novim rjeenjem,
c) albu dostaviti 2skom tijelu.
a) U prvom redu, 1sko tijelo ispituje je li alba doputena, pravodobna i je li izjavljena
od ovlatene osobe. Kada utvrdi da nije nijedno od toga, odbacit e je rjeenjem
protiv kojeg stranka ima pravo albe.
b) Kada 1sko tijelo utvrdi da je alba doputena, pravodobna i izjavljena od ovlatene
osobe, ispitat e je li opravdana ili ne. Kada tijelo koje je donijelo rjeenje nae da
je alba opravdana, ali da je provedeni postupak bio nepotpun, moe ga samo
upotpuniti. Na isti nain 1sko tijelo moe postupak upotpuniti i onda:
1) kada alitelj iznese nove injenice i dokaze u albi koji bi mogli biti od
utjecaja na drukije rjeavanje stvari; ili
2) kada alitelju nije bila dana, a morala mu je biti dana, mogunost da
sudjeluje u postupku koji je prethodio donoenju rjeenja; ili
3) kada alitelj kojemu je bila dana mogunost da sudjeluje u postupku
naknadno opravda to to takvu mogunost nije iskoristio u prethodnom
postupku.
Ima i sluajeva kada se donese rjeenje bez provoenja prethodnog ispitnog
obveznog postupka. Ispitni postupak se mora provesti kada je to potrebno radi
utvrivanja injenica i okolnosti koje su od znaenja za razjanjenje stvari, zatim
kada je doputeno stvar rijeiti po skraenom postupku, te kada stranci nije bila
dana mogunost da se izjasni o injenicama i okolnostima koje su od vanosti za
donoenje rjeenja.
c) Kada 1sko tijelo nae da je alba doputena, pravodobna i izjavljena od ovlatene
osobe, a novim rjeenjem ne nadomjesti rjeenje na koje se odnosi alba, duno je
bez odgode, najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka albe, poslati albu
nadl. tijelu te uz albu priloiti i sve spise koji se odnose na predmet.
1sko tijelo ima rok od 2mj.za donoenje rjeenja.

131

Postupajui po albi, 2sko odnosno dr. nadl. tijelo za rjeavanje o albi, moe donijeti
sljedee odluke:
- o odbacivanju albe kada postoje formalni nedostaci,
- o proglaenju rjeenja nitetnim,
- o ponitavanju rjeenja zbog nenadlenosti,
- o odbijanju albe kada utvrdi da je alba neosnovana,
- o ponitavanju rjeenja te, uz dopunu postupka kojeg samo provede, o donoenju
rjeenja kojim samo rjeava stvar ili o ponitavanju rjeenja te vraanju predmeta
1skom tijelu na ponovni postupak,
- o ponitavanju rjeenja i donoenja nadomjesnog rjeenja,
- o preinaci pobijanog rjeenja kada utvrdi da se ista svrha za stranku moe postii
i povoljnijim sredstvima.
Ako ne poniti rjeenje zbog nenadlenosti, 2sko tijelo pristupa ispitivanju da li je
postupak koji je prethodio rjeenju pravilno proveden te da li je rjeenje pravilno i
zasnovano na zakonu, a alba neosnovana. Kada 2sko tijelo utvrdi da je postupak koji je
prethodio rjeenju pravilno proveden a rjeenje pravilno i zasnovano na zakonu, a alba
neosnovana, odbit e albu. Isto tako, 2sko tijelo e odbiti albu i kada nae da je u
postupku bilo nedostataka ali da oni nisu mogli utjecati na rjeenje stvari, a isto tako i kad
nae da je rjeenje zasnovano na zakonu ali iz drugih razloga, a ne onih koji su naznaeni
u rjeenju, s tim to e u svom rjeenju izloiti razloge za to.
Ako 2sko tijelo utvrdi da je u postupku bilo nepravilnosti koje su bile od utjecaja na
rjeenje stvari, ili da rjeenje nije pravilno i zasnovano na zakonu, pristupit e ispitivanju
znaenja poinjenih nepravilnosti u postupku, odnosno povrede materijalnog zakona.
Kada 2sko tijelo utvrdi da su u 1skom postupku injenice nepotpuno ili pogreno utvrene
ili da se u postupku nije vodilo rauna o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na
rjeenje stvari ili da je izreka nejasna ili da je u proturjenosti s obrazloenjem, moe
postupiti na dva naina, ovisno o vlastitoj ocjeni o tome da li e nedostatke bre i
ekonominije otkloniti sam ili da e to bre i ekonominije uiniti 1sko tijelo.
U prvom sluaju e upotpuniti postupak i otkloniti nedostatke ili e to napraviti preko
nekog zamoljenog tijela.
U drugom sluaju e svojim rjeenjem ponititi 1sko rjeenje i predmet vratiti 1skom tijelu
na ponovno postupanje; u tom sluaju 2sko tijelo je duno u svom rjeenju ukazati 1skom
tijelu ime mora upotpuniti postupak, a 1sko tijelo je duno u svemu postupiti po 2skom
rjeenju bez odgaanja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka predmeta mora
donijeti novo rjeenje; i protiv tog rjeenja stranka ima pravo albe.
Kada 2sko tijelo utvrdi da se u 1skom rjeenju pogreno ocijenilo dokaze ili da je iz
utvrenih injenica izveden pogrean zakljuak ili da je pravni propis pogreno
primijenjen ili da je na temelju diskrecijske ocjene trebalo donijeti drukije rjeenje, svojim
rjeenjem e ponititi 1sko rjeenje i samo rijeiti stvar.
Zabrana reformatio in peius nije tako apsolutna kao u parninom postupku, s tim to
treba razlikovati 2 sluaja: reformatio in peius u korist alitelja i reformatio in peius na
tetu alitelja.
Na tetu alitelja se smije 1sko rjeenje preinaiti samo iz razloga iz kojih se konano
rjeenje u upravnom postupku smije ponititi ili ukinuti (npr. stvarna i mjesna
nenadlenost, postojanje ranije donijetog pravomonog rjeenja,), zatim iz razloga iz
kojih se ovrno rjeenje smije izvanredno dokinuti (npr. u svrhu otklanjanja teke ili
neposredne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi) te iz razloga zbog kojih se rjeenje smije
proglasiti nitetnim (sudska nadlenost, nedopustivost ili nemogunost ovrhe).
Vezano za postupanje po albi koja se izjavi kada 1sko tijelo nije donijelo rjeenje,
odnosno kada je stranka izjavila albu kao da je njen zahtjev odbijen, 2sko tijelo e
najprije utvrditi razloge i opravdanost razloga iz kojih 1sko rjeenje nije bilo donijeto, te e

132

u tu svrhu zatraiti od 1skog tijela da mu priopi te razloge. Daljnje e postupanje 2skog

tijela ovisiti o tome da li su ti razlozi bili opravdani ili ne.
Ako 2sko tijelo utvrdi da 1sko rjeenje nije bilo donijeto iz opravdanih razloga ili zbog
krivnje stranke, odredit e 1skom tijelu rok za donoenje rjeenja, s tim to taj rok ne
smije biti dui od 1 mjeseca. 2sko tijelo uvijek samo rjeava stvar kada utvrdi da razlozi
zbog kojih 1sko rjeenje nije donijeto nisu opravdani, te e u tu svrhu zatraiti od 1skog
tijela da mu poalje spise predmeta.
U sluaju kad 2sko tijelo nae da ne moe rijeiti stvar samo prema spisima, postupit e
na 2 naina, a to je da u pravilu samo provodi postupak ili da, iznimno, naloi 1skom tijelu
da to uini, s tim to uvijek 2sko tijelo samo rjeava stvar.
Rjeenje o albi se mora donijeti i dostaviti stranci im je to mogue, a najkasnije u roku
od 2 mjeseca, raunajui od dana kada je alba predana. Ako bi stranka odustala od
albe, postupak e se obustaviti zakljukom protiv kojeg stranka ima pravo albe.
2sko tijelo koje je rijeilo stvar alje svoje rjeenje zajedno sa spisima predmeta 1skom
tijelu, koje je duno rjeenje dostaviti strankama u roku od 8 dana od dana primitka spisa.
Obnova postupka
Izvanredni pravni lijekovi su obnova postupka s jedne strane, te naroiti sluajevi
ponitenja, dokidanja ili mijenjanja rjeenja s druge strane. U te druge spadaju:
1. mijenjanje i ponitavanje rjeenja u svezi s upravnim sporom,
2. zahtjev za zatitu zakonitosti,
3. ponitavanje ili dokidanje upravnog rjeenja po pravu nadzora,
4. dokidanje i mijenjanje pravomonog rjeenja uz pristanak ili na
zahtjev stranke,
5. izvanredno dokidanje rjeenja,
6. proglaenje rjeenja nitetnim.
Karakteristika obnove kao izvanrednog p.l. se izraava ponajprije u tome to se takvim
p.l. omoguuje da se pod odreenim uvjetima obnovi postupak koji je u nekoj
pojedinanoj upravnoj stvari okonan donoenjem rjeenja ili zakljuka protiv kojeg vie
ne postoji mogunost izjavljivati albu kao redoviti p.l. konano rjeenje.
Za dopustljivost obnove postupka nije vano da li je konanost steklo 1sko ili 2sko
rjeenje. Obino e to biti 2sko rjeenje donijeto u povodu albe. Meutim, postupak
moe biti okonan i 1skim rjeenjem, dakle u sluajevima kada alba protiv takvog
rjeenja nije doputena ili kad je doputena ali nije bila izjavljena u roku ili od ovlatene
osobe ili je bila izjavljena nepravodobno.
Razlozi za obnovu:
a) Prva skupina obuhvaa razloge koji se tiu novih injenica i novih dokaza, kao to
su:
1. ako se sazna za nove injenice, nae ili stekne mogunost da se uporabe
novi dokazi koji bi, sami ili u svezi s ve uporabljenim dokazima mogli
dovesti do drukijeg rjeenja,
2. ako je rjeenje doneseno na podlozi lane isprave ili lanog iskaza svjedoka
ili vjetaka, ili ako je do rjeenja dolo kao posljedica kakvog kanjivog
djela,
3. ako se rjeenje zasniva na presudi donesenoj u kaznenom postupku ili u
postupku po privrednom prijestupu, a ta presuda bude pravomono
ukinuta,
4. ako je rjeenje povoljno za stranku donijeto na osnovi neistinitih navoda
stranke pomou kojih je tijelo koje je vodilo postupak bilo dovedeno u
zabludu,
5. ako se rjeenje tijela koje je vodilo postupak zasniva na nekom prethodnom
pitanju, a nadl. tijelo je to pitanje rijeilo poslije drukije u bitnim tokama.

133

b) Druga skupina razloga se tie nesposobnosti slubene osobe ili nepravilnog

sastava nadl. tijela, kao to je to:
6. kada je u donoenju rjeenja sudjelovala slub.osoba koja je prema zakonu
morala biti izuzeta,
7. ako je rjeenje donijela slub.osoba nadl. tijela koja nije bila ovlatena za to,
8. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rjeenje nije rjeavalo u sastavu
predvienom postojeim propisima ili ako za rjeenje nije glasala propisana
veina.
c) Razlozi tree skupine se tiu povreda nekih temeljnih prava stranaka u upravnom
postupku, dakle:
9. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana
mogunost da sudjeluje u postupku,
10. ako stranku nije zastupao zak. zastupnik kada ju je morao zastupati,
11. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogunost da se
slui svojim jezikom.
Ovlatenje za traenje obnove postupka se priznaje stranci, zatim tijelu koje je donijelo
rjeenje kojim je postupak okonan i koje ga pokree po slub. inicijativi, te gl. dravnom
odvjetniku.
Za pokretanje obnove postupka propisani su subjektivni i objektivni rokovi:
Subj. rok iznosi mjesec dana od trenutka kada je stranka dola u mogunost da se koristi
nekim razlogom za obnovu.
Obj. rok iznosi 5 god. raunajui od trenutka dostavljanja rjeenja stranci, pa se po
proteku tog roka ne moe traiti obnova.
Samo u iznimnim sluajevima obnova se moe traiti i nakon proteka obj. roka:
- donoenje rjeenja kao posljedica kaznenog djela,
- sluaj rjeenja donijetog na osnovi ukinute kaznene presude,
- sluajevi iskljuenja.
Obnova upravnog postupka se pokree prijedlogom za obnovu kada stranka trai obnovu
postupka, ili zakljukom kada o obnovi odluuje nadl. tijelo po slub. inicijativi.
Nadl. za rjeavanje o obnovi pripada onom tijelu koje je donijelo rjeenje kojim je
postupak okonan. To e u pravilu biti 2sko tijelo, ali to moe biti i 1sko tijelo u
sluajevima kada je njegovim rjeenjem okonan postupak. Meutim, stranka je ovlatena
prijedlog kojim trai obnovu predati ili poslati bilo tijelu koje je o stvari rjeavalo u 1.
stupnju, bilo tijelu ijim je rjeenjem postupak okonan.
Postupak rjeavanja o prijedlogu za obnovu postupka se odvija u 2 faze:
1. faza u kojoj se ispituju postupovne pretpostavke za postupanje po
prijedlogu, kao i vjerojatnost ishoenja drukijeg rjeenja,
2. faza koja moe nastupiti samo ako se u prvoj fazi dopusti obnova.
U 1. fazi nadl. tijelo ispituje da li je prijedlog za obnovu pravodoban, izjavljen od ovlatene
osobe, te da li je okolnost na kojoj se prijedlog zasniva uinjena vjerojatnom, kao i o tome
da li bi izneseni dokazi mogli dovesti do drukijeg rjeenja.
Nadl. tijelo odbacit e prijedlog zakljukom kada utvrdi da je nepravodoban ili da je
izjavljen od neovlatene osobe ili kada utvrdi da okolnost na kojoj se prijedlog zasniva nije
uinjena vjerojatnom.
Nadl. tijelo odbit e prijedlog rjeenjem kada utvrdi da okolnosti ili dokazi nisu takvi da bi
mogli dovesti do drukijeg rjeenja.
U 2. fazi postupka:
a) nadl. tijelo donosi najprije zakljuak o doputanju obnove postupka;
b) u interesu ubrzanja postupka nadl. tijelo moe prijei na one radnje postupka koje se
trebaju obnoviti, bez posebnog zakljuka kojim doputa obnovu;
c) postupak se moe obnoviti u cijelosti ili samo pojedine radnje u postupku.

134

Na osnovi podataka pribavljenim u prijanjem i u obnovljenom postupku nadl. tijelo

donosi rjeenje o stvari koja je bila predmetom postupka iudicium rescissorium. Tim
rjeenjem moe se prijanje rjeenje koje je bilo predmetom obnove postupka ostaviti na
snazi ili ga se moe nadomjestiti novim rjeenjem; prijanje rjeenje se moe ponititi
to znai i sve pravne posljedice koje je takvo rjeenje proizvelo, ili samo dokinuti
sprijeiti daljnje pravne posljedice.
Pravilo je da prijedlog za obnovu ne odgaa ovrenje odnosnog rjeenja, meutim tijelo
koje je nadl. za odluivanje o prijedlogu za obnovu moe rijeiti da se odgodi ovrha dok se
ne odlui o pitanju obnove postupka, ali samo kada dri da e prijedlog za obnovu biti
uvaen.
Suprotno tome, zakljuak kojim se doputa obnova odgaa ovrhu rjeenja protiv kojeg je
doputena obnova postupka.
Osebujni izvanredni pravni lijekovi
a) Pretpostavke za ponitenje ili mijenjanje rjeenja u svezi s upravnim sporom su
sljedee:
- da je protiv odnosnog rjeenja pravodobno pokrenut upravni spor, dakle najkasnije
30. dana od dana kada je upravni akt dostavljen stranci koja je podnijela tubu, s
tim to tuitelj moe biti samo pojedinac, pravna osoba, skupina osoba, naselje
koji smatra da mu je upravnim aktom povrijeeno neko pravo ili neposredni osobni
interes zasnovan na zakonu;
- da upravni spor nije zavren, okonan;
- da postoje razlozi zbog kojih bi i sud mogao ponititi takvo rjeenje (nepravilna
primjena zakona, nenadlenost tijela u pitanju, povrede pravila postupka koje su
mogle biti od utjecaja na rjeavanje stvari);
- da se ponitenjem ili izmjenom rjeenja ne vrijea pravo stranke u upravnom
postupku, a ni pravo neke tree osobe.
Za ponitavanje ili izmjenu rjeenja nadl. je tijelo protiv ijeg se rjeenja upravni
postupak pravodobno pokrene, to znai da to moe biti tijelo koje je stvar rijeilo u 2.
stupnju, ali i tijelo koje je stvar rijeilo u 1. stupnju kada je njegovo rjeenje konano u
upravnom postupku.
Ponitavanjem rjeenja ponitavaju se i pravni uinci koje je to rjeenje proizvelo, te
se stvar vraa u stanje u kojem bi se nalazila da poniteno rjeenje nije nikada ni bilo
donijeto, s tim to e nadl. tijelo biti duno naloiti uspostavu prijanjeg stanja kada je
to potrebno.
Preinaavanjem rjeenja smiju se samo usvojiti svi zahtjevi iz tube, to znai da tu
postoji apsolutna zabrana reformatio in peius.
Kada nadl. tijelo tokom sudbenog postupka donese drugi akt kojim se mijenja ili u
cijelosti ili djelomino stavlja izvan snage upravni akt protiv kojeg upravni postupak
bude pokrenut, obavijestit e i tuitelja i sud o tome. U takvom sluaju sud e pozvati
tuitelja da u roku od 15 dana izjavi da li je zadovoljan s naknadno donesenim
upravnim aktom ili ostaje pri tubi. Ako tuitelj izjavi da je zadovoljan s novim
upravnim aktom ili ako ne da izjavu u odreenom roku, sud e donijeti rjeenje o
obustavi postupka, a ako tuitelj izjavi da nije zadovoljan s novim upravnim aktom,
sud e nastaviti s postupkom.
b) Zahtjev za zatitu zakonitosti je p.l. kojeg u propisanom roku moe izjaviti gl.
dravni odvjetnik i to protiv pravomonog rjeenja donijetog u stvari u kojoj nije
doputeno voditi upravni spor.
Pretpostavke su:
- rjeenje mora biti pravomono, to znai da se protiv njega ne moe izjaviti alba
niti se moe pokrenuti upravni postupak,
- da je rjeenje donijeto u stvari u kojoj se ne moe voditi upravni spor, a sudska
zatita nije osigurana ni izvan upravnog spora,
- da po prosudbi nadl. dr. odvjetnika postoji povreda zakona uinjena takvim
rjeenjem,

135

da je zahtjev podnijet u propisanom roku rok je mjesec dana od dana kada je

rjeenje dostavljeno dr. odvjetniku, a ako mu nije bilo dostavljeno onda u roku od
6 mjeseci od dana dostave stranci.
O ovom p.l. odluuje tijelo nadleno za rjeavanje o albi protiv takvog rjeenja, a ako
nema takvog tijela ili ako alba u takvoj stvari nije doputena, onda odluuje Vlada
RH.
Povodom zahtjeva za zatitu zakonitosti nadl. tijelo moe samo ili dokinuti pobijano
rjeenje ili zahtjev odbiti, s tim to protiv rjeenja nema prava albe, niti je doputeno
voenje upravnog postupka.
c) Nadlenost upravnih tijela za odluivanje o ponitavanju ili dokidanju po nadzornoj
ovlasti ureena je po naelu podreenosti, to znai da ovlast prvenstveno nadl.
tijela iskljuuje nadl. svakog drugog tijela. Tako je propisano da je za ponitavanje
ili dokidanje po nadzornoj ovlasti rjeenje nadleno donijeti:
- 2sko tijelo, a ako je rije o rjeenju tog tijela ili kada nema takvog tijela, onda tijelo
koje odredi zakon;
- ako takvo tijelo zakon nije odredio, onda ministarstvo ili dr. tijelo sredinje dravne
uprave u iji djelokrug pripada upravna stvar koja je predmet postupka;
- ako se ne moe utvrditi u iju nadl. pripada odreena upravna stvar ili je rije o
rjeenju ministarstva ili nekog dr. tijela sredinje dravne uprave, onda je nadl.
Vlada.
Ponitavanjem rjeenja po pravu nadzora ponitavaju se i sve pravne posljedice koje
je takvo rjeenje proizvelo ex tunc, a u sluaju dokidanja ne ponitavaju se sve
pravne posljedice koje je dokidano rjeenje proizvelo, ali se sprijeava da ih proizvodi
dalje ex nunc.
Protiv rjeenja donesenog u postupku ponitavanja ili dokidanja po pravu nadzora nije
doputena alba, ali se moe pokrenuti upravni postupak.
Ponitavanju po pravu nadzora podlijeu rjeenja koja su konana u upravnom
postupku, to znai neovisno o tome da li su postala pravomona.
Razlozi za ponitavanje po pravu nadzora su ovi:
- kada je rjeenje donijelo stvarno nenadleno tijelo, a nije rije o sluaju o stvari iz
sudske nadl. ili o stvari o kojoj se u upravnom postupku ne smije rjeavati;
- ako je u istoj stvari ranije doneseno pravomono rjeenje kojim je odnosna
upravna stvar bila drukije rijeena;
- kada je rjeenje donijelo jedno tijelo bez suglasnosti, potvrde, odobrenja ili
miljenja drugog tijela, ako je to bilo propisano zakonom ili dr. propisom;
- ako je rjeenje donijelo mjesno nenadleno tijelo;
- kada je rjeenje donijeto kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili dr.
nedoputene radnje.
Konano rjeenje se moe dokinuti po pravu nadzora, to znai da ne postoji dunost ve
samo ovlast da se to poduzme. Razlog za dokidanje po pravu nadzora je oito povrijeen
materijalni zakon.
Nadl. tijelo donosi rjeenje o ponitenju rjeenja po slubenoj inicijativi, na zahtjev stranke
ili dr. odvjetnika, dok se rjeenje o dokidanju moe donijeti samo po slub. inicijativi ili na
zahtjev dr. odvjetnika.
Rjeenje o dokidanju po pravu nadzora smije se donijeti u roku od 1 god. od dana kada je
rjeenje postalo konano u upravnom postupku, a rjeenje o ponitavanju po pravu
nadzora se smije donijeti u sljedeim rokovima:
- neovisno o rokovima koje zakon propisuje kada je rjeenje donijeto kao posljedica
prinude, iznude, ucjene, pritiska ili neke dr. nedoputene radnje;
- u roku od 5 god. od dana kada je rjeenje postalo konano u upravnom postupku
kada je rije o sljedeim razlozima:
1) stvarne nenadlenosti tijela koje je donijelo rjeenje, a nije rije o rjeenju
koje je donijeto u upravnom postupku o stvari iz sudske nadl. ili u stvari o
kojoj se ne moe rjeavati u upravnom postupku,
2) postojanja pravomonog rjeenja kojim je stvar bila ranije drukije rijeena,
3) okolnost da je rjeenje donijeto bez suglasnosti, potvrde, odobrenja ili
miljenja dr. tijela, a to je po zakonu obvezatno.

136

u roku od godine dana od dana kada je rjeenje postalo konano u upravnom

postupku kada je rije o mjesnoj nenadlenosti kao razlogu.

d) Dokidanje ili mijenjanje pravomonog rjeenja uz pristanak ili po zahtjevu stranke

pretpostavke su:
- da je rije o pravomonom rjeenju,
- da je nadl. tijelo odluilo da je u rjeenju nepravilno primijenjen mat. zakon,
- da postoji pristanak ili zahtjev stranke,
- da se novim rjeenjem ne vrijea pravo tree osobe,
- da su dokidanje ili izmjena rjeenja potrebni da bi se rjeenje uskladilo sa
zakonom.
Za odluivanje o ovom p.l. nadl. je tijelo koje je donijelo rjeenje, a 2sko tijelo samo
kada je svojim rjeenjem rijeilo stvar. Ovaj p.l. ima samo ex nunc uinak.
to se tie pravnih lijekova, alba protiv novog rjeenja donesenog s naslova
mijenjanja ili dokidanja rjeenja uz pristanak ili po zahtjevu stranke doputena je samo
kada je takvo rjeenje donijelo 1sko tijelo. Ako je rjeenje donijelo 2sko tijelo, odnosno
ako je rjeenje 1skog tijela konano, moe se protiv takvog rjeenja izravno pokrenuti
upravni spor.
e) Izvanredno dokidanje ovrnog rjeenja je upravna mjera koju poduzima nadl. tijelo,
kao i izvanredni p.l.
Pretpostavke su:
- da je rije o rjeenju koje je postalo ovrno, to znai da nije bitno da li je postalo
pravomono ili konano,
- da bi se ovrhom takvog rjeenja izazvalo:
1) teku i neposrednu opasnost za ivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni
mir i poredak ili javni moral, ili
2) poremeaji u gospodarstvu;
- da ne postoji mogunost da se dr. sredstvima kojima bi se manje diralo u steena
prava uspjeno otkloni opasnost ili zatiti gospodarstvo, kao i dr. ope interese.
Nadlenost je ureena po naelu podrednosti, to znai:
- da je najprije nadleno 1sko tijelo, a 2sko samo ako ono prethodno to ne uini,
- ako nema 2skog tijela, nadl. je ministarstvo ili dr. tijelo sredinje dravne uprave u
iji djelokrug pripada upravna stvar koja je predmet postupka,
- ako se ne moe utvrditi nadl. niti na prethodan nain, nadl. je Vlada.
to se tie pravnih uinaka, ovrno rjeenje moe biti dokinuto u cijelosti ili djelomino
ex nunc, ali uvijek ovisno o opsegu u kojem je to nuno da bi se otklonila opasnost ili
zatitilo gospodarstvo ili dr. interesi. Za izvanredno dokidanje nije predvien rok.
Protiv rjeenja kojim se prijanje rjeenje dokida doputena je alba samo kad je takvo
rjeenje donijelo 1sko tijelo. U protivnom, protiv takvog rjeenja moe se neposredno
pokrenuti upravni spor.
Stranka koja zbog dokidanja rjeenja trpi tetu ima pravo na naknadu samo stvarne
tete za rjeavanje o zahtjevu za naknadu tete nadl. je Upravni sud.
f)

Proglaenje rjeenja nitetnim mora se proglasiti nitetnim svako upravno

rjeenje:
- koje je u upravnom postupku doneseno iz sudske nadl. ili u stvari o kojoj se u
upravnom postupku ne smije odluivati,
- ijim bi se ovrenjem moglo uzrokovati neko djelo kanjivo po kaznenom zakonu,
- ije ovrenje nije mogue,
- koje je nadl. tijelo donijelo bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje rjeenje
stranka nije pristala naknadno ni izriito ni preutno,
- koje sadri nepravilnost koja je zakonom predviena kao razlog nitetnosti,
- ije bi ovrenje bilo protivno temeljnim naelima pravnog poretka.
Za proglaenje rjeenja nitetnim nadl. je tijelo koje ga je donijelo ili 2sko tijelo, a ako
nema 2skog tijela, onda tijelo koje ima ovlast nadzora nad tijelom koje je donijelo
rjeenje. Protiv tog rjeenja doputena je alba, a ako nema tijela koje bi po albi
rjeavalo, doputen je upravni spor. Rjeenje se moe proglasiti nitetnim po slubenoj
inicijativi ili na prijedlog stranke ili dr. odvjetnika. Za proglaenje rjeenja nitetnim
nije predvien nikakav rok.

137

Proglaenje rjeenja nitetnim ima uinak ex tunc.

Upravna ovrha, upravne mjere i sankcije
Koncepcija o ovrsi upravnog akta znai da upravi nije doputeno da u odnosnoj upravnoj
stvari izravno pristupi neposrednom upravnom djelovanju (prinudnom ovrenju), ve tek
u zato predvienom i naroito propisanom postupku.
Takoer se trai, da bi upravi bilo doputeno pristupiti daljnjem djelovanju, ovrsi, da
uprava u tu svrhu donese formalni upravni akt.
S obzirom na predmet ovrhe, razlikuju se novane obveze od nenovanih, kao i strogo
osobne obveze od onih koje to nisu. Ta dva kriterija se mogu ali ne moraju poklapati, iako
se poklapaju u velikom broju sluajeva.
Novane obveze nisu u pravilu strogo osobne, a nenovane obveze mogu biti ali ne
moraju biti strogo osobne. Sredstva prinudne ovrhe su razliita s obzirom na predmet
ovrhe, te iz tog razloga nije doputeno npr. propise koji vae za prinudno ovrenje strogo
osobnih obveza, naroito tzv. neposrednu prinudu, primjenjivati i za utjerivanje novanih
obveza.
Odreivanje naina utjerivanja novanih obveza ovisi o tomu da li se ovrha provodi na
tjelesnim pokretnim stvarima ili na netjelesnim pokretnim stvarima (poglavito trabine) ili
na nekretninama.
Novane obveze mogu biti nadomjestive i nenadomjestive.
Nadomjestive obveze smije ovriti i trea osoba na troak obvezane osobe, te se ta
obveza pretvara za obvezanu osobu iz nenovane u novanu. Ta trea osoba stoji u
pravnom odnosu samo s javno-pravnim tijelom koje provodi ovrhu, a nikako prema osobi
ovrenika. Trokovi koji zbog primjene takvog naina ovrhe nastanu znae za osobu
ovrenika posebnu novanu obvezu.
Nenadomjestive obveze se ovruju neizravnom (psihikom) prinudom ili neposrednom
prinudom.
Primjena posredne prinude znai da se na ovrenika utjee tako to mu se prijeti da e za
sluaj da svoju obvezu ne izvri u roku biti novano kanjen ili pritvoren.
Za primjenu kazne kao sredstva prinudne ovrhe se ne trai ovrenikova krivnja, ve je
doputeno, im ovrenik ne udovolji dragovoljno svojoj dunosti, primijeniti sredstva
prinude.
Protiv pravnih osoba se primjenjuje samo novana kazna kao prinudno sredstvo. Visina
ovrne kazne kojom se prijeti ovreniku se ne odmjeruje prema stupnju krivnje, ve
prema jaini oekivanog otpora.
Neposredna prinuda moe biti uperena protiv same osobe ovrenika (npr. prinudno
lijeenje, prinudno privoenje osobe koja se treba sasluati, ) ili protiv njegove stvari
(npr. oduzimanje predmeta zaraenih nekom boleu, ruenje opasne graevine ili one
protupravno podignute).
U izboru sredstava ovrhe vai naelo srazmjernosti.
Kod nas je upravna ovrha pravilo, a sudska iznimka predvia se samo za ovrhu radi
namirenja novanih trabina.
Pravni naslov koji figurira za ovrhu je prije svega rjeenje doneseno u upravnom
postupku, a zatim i zakljuak. Rjeenje i zakljuak se ovruju kad postanu ovrivi. Ovrha
se moe provesti i nagodbom. 2sko rjeenje kojim se preinailo 1sko rjeenje postaje
ovrnim im se stranci dostavi.

1sko rjeenje postaje ovrivim, i to:

a) istekom roka za albu ako se alba nije izjavila,
b) dostavljanjem stranci kada alba nije doputena,
c) dostavljanjem stranci kada alba ne odgaa ovrhu,

138

d) dostavljanjem stranci rjeenja kojim se alba odbacuje ili odbija.

Kada je u rjeenju odreeno da se radnja koja je predmet ovrhe moe obaviti u
odreenom roku, onda se s ovrhom rjeenja moe zapoeti istekom tog roka, a ako takav
rok nije odreen, s ovrhom rjeenja se moe zapoeti istekom roka od 15 dana od dana
donoenja rjeenja. Meutim, nakon isteka roka od 5 god. od dana kojim je rjeenje
postalo ovrnim, nije doputeno traiti ovrhu, niti ju dopustiti.
a) Zakljuak u upravnom postupku protiv kojeg nije doputena posebna alba, kao i
zakljuak protiv kojeg se moe izjaviti alba koja ne odgaa ovrhu, postaje ovrnim
priopenjem, odnosno dostavljanjem stranci.
b) Kada je zakonom ili samim zakljukom odreeno da alba koja se izjavi protiv zakljuka
odgaa ovrhu, zakljuak postaje ovrnim istekom roka za albu ako alba ne bude
izjavljena, ili dostavom rjeenja stranci kojim se alba odbacuje ili odbija.
c) U svemu ostalom za ovrenje zakljuka vae ista pravila kao i za ovrhu rjeenja.
Upravna ovrha e se obustaviti po slubenoj dunosti a u postupku ve provedene radnje
ponititi kad se utvrdi:
a) da se obveza izvrila,
b) da ovrha nije uope bila doputena,
c) da se ovrha provela prema osobi koja nije bila u obvezi,
d) da je traitelj ovrhe odustao od svog zahtjeva, odnosno da je ovrni naslov
poniten ili ukinut.
Upravna ovrha e se odgoditi, s odobrenjem tijela koje je donijelo zakljuak kojim se
ovrha doputa, i to u ovim sluajevima:
a) kada se pomou ovrhe obveze dopusti poek,
b) kada se umjesto privremenog rjeenja koje se ovruje donese rjeenje o gl. stvari
koje se razlikuje od onog privremenog.
Ovrha se u naelu provodi sudskim putem radi ispunjenja novanih obveza, osim kada je
rije o ispunjenju novanih obveza iz primanja s naslova radnog odnosa, kada se moe, ali
samo uz pristanak ovrenika, ovrha provesti i upravnim putem.
Meu ovrne isprave spadaju i ovrne odluke donijete u upravnom postupku i ovrne
nagodbe.
Odluka donijeta u upravnom postupku postaje ovrnom kada takvom postane po
pravilima kojima se ureuje takav postupak, a sudska tj. upravna nagodba postaje
ovrnom kada trabina postane dospjelom.
Rjeenje donijeto u upravnom postupku koje sadri potvrdu ovrnosti je osnova, pravni
naslov za sudsku ovrhu.
Postoje 2 instituta vezano za osiguranje upravne ovrhe. Rije je o ovrsi radi osiguranja
to je sluaj kada je donijeto upravno rjeenje koje jo nije postalo ovrno, te o
privremenom zakljuku o osiguranju to je sluaj osiguranja ovrhe prije donoenja
upravnog rjeenja.
Kada je rije o obvezama koje se ovruju na prijedlog stranke, predlagatelj mora uiniti
vjerojatnom opasnost od neizvrenja ovrhe, s tim to nadl. tijelo moe ovrhu radi
osiguranja uvjetovati davanjem osiguranja za tetu koja bi ovrhom radi osiguranja mogla
nastupiti za protivnu stranku u sluaju da temeljni zahtjev predlagatelja ne bude uvaen.
Privremeni zakljuak u svrhu osiguranja ovrenja obveze prije donoenja rjeenja o obvezi
stranke se donosi u sluaju kada obveza stranke postoji ili je postojanje takve obveze
vjerojatno, a postoji opasnost da e obvezana stranka raspolaganjem imovinom,
dogovorom s treim osobama ili na dr. nain sprijeiti ili znatno oteati ovrhu odnosne
obveze.

139

Kada se pravomonim rjeenjem utvrdi da pravno ne postoji obveza stranke radi koje je
bio donijet privremeni zakljuak, ili se na dr. nain utvrdi da je zahtjev za donoenje
privremenog zakljuka bio neopravdan, predlagatelj je duan protivnoj stranci nadoknaditi
tetu koja joj se nanijela zakljukom. Kada se utvrdi da je privremeni zakljuak bio
isposlovan iz obijesti, predlagatelja se moe kazniti i novanom kaznom. Prigodom
donoenja privr.zakljuka nadl.tijelo vodit e rauna o tome da se predvidi nain i
primjena onog sredstva koje je najblae za ovrenika.
Upravne mjere
Svrha upravnih mjera je sprijeiti da se neka nepravilna situacija ne dogodi ili ne dogodi
ponovno; uspostavljaju neko stanje sukladno pravu.
Kada neka djelatnost iziskuje djelatnost policije, najprirodnija upravna mjera je opoziv
dozvole.
Stegovne mjere se mogu izrei prema slubenicima javno-pravnih tijela; stegovne mjere
su vrsta upravno-kaznenih sankcija.
Naelo srazmjernosti ukljuuje prethodno izricanje opomene; treba uvijek pruiti
mogunost popraviti se i na taj nain izbjei sankcije.
Najee se dogaa da je odluujui element u primjeni upr.mjera neka greka
upravljenika; tada mjera ima suzbijaki karakter i sl. je kaznenim mjerama.
Teina uinaka mora biti procijenjivana srazmjerno s povredom obveza od strane
upravljenika.
Zakon nekada doputa zabraniti nekom pojedincu, s obzirom na njegovo prolo
ponaanje, odreeno djelovanje, npr. onomu koji postupa okrutno sa ivotinjama smije se
zabraniti dranje ivotinja; protjerivanje stranca kojem se izrekne mjera zabrane ulaska.
Za djelatnosti koje u svom obavljanju pretpostavljaju neku prethodnu upravnu odluku,
najotrija mjera je opoziv. Tipini primjer je policijska dozvola. Npr. u slobodnim
profesijama, kada lijenik ili odvjetnik ne ispunjava moralne kriterije. Najpoznatiji sluaj je
oduzimanje vozake dozvole.
Upravne mjere nisu po svojoj naravi kaznene sankcije.
Izvan dozvola policije, postoje brojne odluke opozivanja, otkazivanja, koji imaju karakter
sankcije, i to:
a) strancu se moe otkazati boravak ili trajno nastanjenje kada to iziskuju razlozi
zatite pravnog poretka, nac. sigurnosti ili javnog zdravlja;
b) dravna potpora poljodjelstvu, ribarstvu i umarstvu, uz obvezu korisnika tog
prava da namjenski koristi dobivena sredstva; mora ih vratiti ako ih je dobio na
temelju netonih podataka ili ako ih ne koristi namjenski;
c) javno-pravno tijelo moe opozvati akt o potpori i zahtijevati vraanje tako
primljenih novanih sredstava ako primatelj potpore ne potiva dogovorene uvjete,
npr. ne provode se znanstvena istraivanja koja su obvezna po sklopljenom
ugovoru.
Nekada i sam zakon predvia takvu mjeru, npr. prekid pruanja telefonskih usluga u
sluaju da pretplatnik ne plati dunu nadoknadu; opravdano je odbiti isplaivanje rente
kada se, unato opomeni, invalidna osoba ne ponaa u skladu s propisanim mjerama.
Naplaivanje neplaenih svota uobiajeno slui kao razlog za opravdanje za prekid npr.
tel. usluga. Meutim, to pravilo se ne moe primjenjivati na 2 vrste inidaba isporuka
vode i energije.
Stegovno pravo se primjenjuje u 3 vrste situacija:
1. one koje su svojstvene za odvijanje upravne djelatnosti i javnih slubi,

140

2. one koje su u vezi s osobitim ureenjem javne vlasti (vojnici, zatvorenici,

korisnici javnih slubi uenici, studenti),
3. koje se tiu raznih slobodnih profesija (npr. lijenici, odvjetnici).
U prva 2 sluaja rije je o osobitim ureenjima javne vlasti u kojima se naelo zakonitosti
primjenjuje na situacije obiljeene ustezanjima na vrenje neke osobne slobode, dok je u
3.sluaju rije o prakticiranju slobodnih profesija pripadnika koje terete posebne javne
dunosti s obzirom na njihove odnose s korisnicima.
Upravno-kaznene sankcije
Javno-pravna tijela raspolau rasponom sankcija koje se kreu od novane kazne globe,
preko (privremenog) udaljenja iz slube, do okonanja dunosnikog, slubenikog,
lanskog ili dr. pravnog odnosa: opoziv dunosnika, izbacivanje sa sveuilita, povlaenje
dozvole za prof. praksu, iskljuivanje iz javne slube.
Izbor mjera sukladan je naelu srazmjernosti.
Izricanje stegovnih sankcija ne iskljuuje kaznene sankcije.
Prekraj nepokoravanja, npr. onaj tko kri naredbu o zabrani pristupa ili zadravanja,
fotografiranja na stanovitom mjestu, za takav prekraj se odreenu osobu smije kazniti
novanom kaznom ili kaznom zatvora.
U RH postoji dvostruki kolosjek kaz.odgovornosti:
a) kaz.odg. za kaz.djela kao drutv.opasna djela za koja se izriu kazne, mjere
sigurnosti i dr.kaz.sankcije;
b) prekrajna odg. za prekraje kao djela kojim se vrijea javni poredak,
drutv.disciplina ili dr.drutv.vrijednosti koje nisu zatiene kaz.zakonom ili
dr.zakonima.
Blanketne norme propisuju sankciju neke obveze kojoj nije utvren sadraj; mora biti
uperena prema odreenom pojedincu i sadravati konkretnu prijetnju novanom kaznom
ili kaznom zatvora.
Prekrajno pravo je upravno u jednom naroitom smislu, organikom, a ne u
materijalnom.
S mat. motrita, ukazuje se posebice na okolnost da Zakon o prekrajima ne predvia
podrednu primjenu opih odredbi Kaznenog zakona. Za propisivanje prekraja mogu biti
nadl. i upanijska skuptina, odnosno skuptina Grada Zagreba, kao i opinsko ili gradsko
vijee.
Slubena osoba je ovlatena prema poinitelju prekraja primijeniti globu na mjestu
poinjenja prekraja, te smije izrei sankciju iskljuivo u visini njene doljnje propisane
granice.
U provoenju pojedinih postupovnih radnji, kao to su npr. izvidne radnje, pretraga stana i
osoba te vozila za pravnu i dr. pomo, nadl. upravna tijela se moraju obraati za pomo
policiji, dravnom odvjetnitvu i sudovima.
O albama protiv rjeenja koje donesu nadl. upravna tijela o prekrajima uvijek odluuju
sudovi u pravilu Visoki prekrajni sud.
Ono po emu se razlikuje prekrajno kanjavanje nadl. upravnih tijela od prekrajnog
kanjavanja koje provode prekrajni sudovi i od opeg kaznenog progona je vezano za
dopustivost nekih dokaza i dokazivanja koji su prikupljeni u situacijama kada odnosna
upravna tijela prigodom provoenja inspekcijskog nadzora ili upravnog pregleda utvrde
postojanje osnova sumnji da je poinjen prekraj. U takvim situacijama e upravna tijela
prijei na obavljanje izvida po Zakonu o prekrajima. Izvidne radnje su uperene na to da
se utvrdi postojanje prekraja, da se pronae poinitelj, da se otkrije predmete, tragove i
dr. dokaze koji mogu posluiti pri utvrivanju injenica u postupku.
U upravnim stvarima se takoer provodi izravni uvid u akte, uvjete i nain rada nadziranih
pravnih osoba i pojedinaca uz ovlast pregledati i poslovne prostorije, poslovne spise,
zgrade, predmete i dr. stvari nadziranih osoba, sasluati pojedine osobe u upravnom

141

postupku, pregledati isprave pomou kojih se moe utvrditi identitet osoba, i dr. radnje
inspekcijskog nadzora.
Upravno sudovanje
Upravni spor je oblik sudskog nadzora nad upravom i to prvenstveno nadzora nad
upravnim aktima.
Francuske upravne sudove se moe funkcionalno, dakle s obzirom na stvari koje
rjeavaju, svrstati u 3 skupine:
a) upravne sudove ope nadlenosti,
b) upravne sudove posebne nadlenosti,
c) specijalizirane upravne sudove.
Vrhovni sud RH kao najvii redoviti sud rjeava i o nekim pravnim lijekovima protiv odluka
Upravnog suda RH.
Nadlenost Upravnog suda se proirila na suenje o sporovima:
a) koje se smije voditi protiv rjeenja o davanju ili uskrati suglasnosti na pretvorbu
drutvenih poduzea, protiv rjeenja o ponitenju pojedinih radnji u takvim
postupcima, kao i protiv rjeenja o imenovanju i razrjeavanju lanova upravnih
odbora u poduzeima u pretvorbi;
b) radnim sporovima dravnih slubenika i namjetenika;
c) u svezi sa zapoljavanjem stranaca u RH.
Po formalnom shvaanju, upravni spor se shvaa kao spor za ije je rjeavanje nadl.
upravni sud.
U materijalnom shvaanju upravnog spora postoje 2 formule:
1. koja pri odreivanju polazi od subjekta spora, i
2. koja za tu svrhu uzima pravne norme koje se odnose na predmet
spora.
U 1. sluaju za pojam spora je bitno da se kao pasivna stranka pojavljuje sama uprava,
odnosno tijelo izvrno-upravne vlasti ili pravna osoba s javnim ovlastima.
U 2. sluaju se propituje da li se pravno pitanje kree u podrujima onoga to je ureeno
upravnim pravom.
Upravni spor se moe prepoznati kao spor o zakonitosti upravnog akta i kao spor pune
jurisdikcije.
Te dvije vrste spora se razlikuju prije svega s obzirom na predmet spora i s obzirom na
svrhu spora.
U sporu o zakonitosti se sudi o izvjesnom aktu koje je donijelo nadl. tijelo (predmet spora),
sa svrhom da sud rijei pitanje da li je takav akt utemeljen ili ne na zakonu.
U sporu pune jurisdikcije neposredno pitanje kojeg sud treba rijeiti je neka individualna
pravna situacija (objekt spora) sud mora zasnovati, modificirati, ukinuti izvjesnu pravnu
situaciju (svrha spora) gotovo beziznimno e biti rije o povredi nekog subj. prava.
Oba spora se razlikuju i po svojoj svrsi spor pune jurisdikcije ima za svrhu zatitu subj.
prava, dok spor o zakonitosti ima i objektivnu svrhu zatitu zakonitosti, i subj. svrhu
zatitu prava i pravnih interesa pojedinaca, pravnih osoba i dr.
Po hrv.zakonu mogu se razlikovati 3 vrste upr.sporova:
a) opi spor o zakonitosti
b) onih 5 vrsta sporova o punoj jurisdikciji
c) posebni sporovi o zakonitosti u stvarima koje su bile iskljuene od voenja
upr.spora, a u kojima se odnosni spor ograniavao samo na pitanja prekoraenja
nadl.od strane donositelja upr.akta ukinuto iza 1990.g.

142

Spajanja spora o zakonitosti sa sporovima pune jurisdikcije je od velikog znaaja za

jaanje zakonitosti i zatitu prava i pravnih interesa graana i pravnih osoba, kao i za
vladavinu prava:
1. sluaj spora pune jurisdikcije je onaj u kojem se titi stranka protiv
neopravdanog oduzimanja stvari i protiv neopravdane ovrhe upravnog akta
koji se pobija;
2. sluaj spora pune jurisdikcije nastaje u svezi sa zatitom protiv utnje
odnosno nerjeavanja od strane nadl. tijela, kada stranka postaje ovlatena
pokrenuti upravni spor kao da joj je alba odbijena;
3. sluaj p.j. je u svezi sa sankcijom naela da su presude u upravnim
sporovima obvezatna za dravna tijela;
4. sluaj p.j. je u svezi s naelom obvezatnosti sudske presude, naime kada
nadl. tijelo donese novi upravni akt protivno shvaanju sudske presude, pa
sud, povodom pokretanja novog spora protiv takvog akta, po pravilu
rjeava i samu stvar;
5. sluaj je u vezi s potrebom da se izae u susret zainteresiranim osobama
na nain da se donese presuda kojom sud sam rjeava stvar.
Dok su sporovi o zakonitosti samo sporovi ponitavanja, dotle su oni pune jurisdikcije
sporovi meritornog rjeavanja. Ipak, dok je u sporu o zakonitosti sud ne samo ovlaten
ve i duan ponititi rjeenje ako nae da je nezakonito, dotle e stvar u sporovima pune
jurisdikcije biti okonano meritornom odlukom samo pod odreenim i ogranienim
pretpostavkama.
Upravni spor se moe razlikovati i kao prvotni upravni spor i naknadni upravni spor.
Prvotni upravni spor ili apriorno upravno sudovanje se pokree prije nego to se donese
ikakav upravni akt, to znai da u sluaju takvog spora sud donosi pravorijek o upravnoj
stvari i prije nego to bi bio donijet bilo kakav akt, npr. kao posljedica proputanja uprave
da odlui o upravnoj stvari u pitanju.
U sluaju naknadnog upravnog spora ili aposteriornog sudovanja sud rjeava upravni spor
nakon to je u odnosnoj stvari upravni akt ve bio donijet.
Upravni spor o zakonitosti moe biti samo naknadno upravno sudovanje, dok spor pune
jurisdikcije moe biti i prvotno i naknadno upravno sudovanje.
Prvotni upravni spor se moe pretvoriti u naknadni, dok obratno nije mogue.
Upravni spor se smije pokretati samo protiv upravnog akta donijetog u 2. stupnju, a protiv
upravnog akta donijetog u 1. stupnju samo kada nema albe.
Tuba u pravilu ne sprjeava ovrhu upravnog akta protiv kojeg je podnesena, meutim
tijelo nadl. za ovrhu e odgoditi ovrhu rjeenja u 2 sluaja:
a) odgodu ovrhe rjeenja nadl. e tijelo dopustiti kada se ispune 3 pretpostavke:
1. kada bi se ovrhom tuitelju nanijela teta koja bi se kasnije teko mogla
popraviti,
2. ako zakonom nije propisano da alba nema odgodnu snagu ili kad odgoda
nije u opem interesu,
3. ako se odgodom ne bi nanijela vea nenadoknadiva teta protivnoj stranci.
isti objektivni spor bi se primjenjivao samo onda kada bi se upravno sudovanje svodilo
na odluivanje o povredi obj. prava, to je vie nego rijetkost.
isti subjektivni spor se ne moe niti zamisliti s obzirom da svaka povreda subj. prava
istovremeno znai da je povrijeeno i obj. pravo.
Spor o zakonitosti zamilja se uglavnom kao obj. spor, a spor pune jurisdikcije se openito
smatra subj. sporom.
Kao neprijeporno objektivni se uzima sluaj spora o zakonitosti kada se kao tuitelj javlja
sama drava, odnosno tijelo vlasti koje je ovlateno posebnim zakonom pokretati upravni
spor u sluajevima kada je povrijeen zakon u korist pojedinca a na tetu drave ili
jedinice lok. ili reg. samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima.

143

Obj. narav spora o zakonitosti upravnog akta se vidi i po tome to sud nije vezan s
razlozima nezakonitosti koje je tuitelj istakao u tubi, pa je upravni sud ovlaten i
ponititi upravni akt i iz onih razloga na koje se tuitelj nije pozvao.
Stupnjevanje ovlasti upravnog suda se odnosi na problem koja ovlatenja priznati
upravnom sudu kad odluuje, poglavito o zakonitosti upravnih akata. U tom smislu se
upravnom sudu priznaje 3 vrste ovlatenja:
a) utvrenje pravnog stanja stvari s motrita zakonitosti isti upravni objektivni
postupak - constatatio;
b) ponitenje nezakonitog upravnog akta, kada upravna vlast moe donijeti novi
upravni akt - annulatio;
c) meritorno rjeavanje in merito decidere.
Najnormalnije je da spor o zakonitosti bude spor o ponitavanju upravnog akta kao
nezakonitog, a onaj pune jurisdikcije da bude spor radi meritornog rjeavanja.
Kada nadl. javno-pravno tijelo, povodom zahtjeva stranke da joj se izda rjeenje za koje
ima pravni interes, odbije donijeti bilo kakav upravni akt, prelazei preko toga utnjom /
nerjeavanjem, takvo postupanje nadl. tijela nije nita manje protupravno nego kada
nezakonito rijei samu stvar u pitanju.
a) Kada 2sko tijelo nije u roku od 60 dana ili posebnim propisom odreenom kraem roku
donijelo rjeenje o albi stranke protiv 1skog rjeenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku
od 7 dana od dana kojim je traenje ponovljeno, stranka ima pravo pokrenuti upravni spor
kao da joj je alba odbijena; na isti nain stranka ima pravo postupiti kada na njen zahtjev
tijelo 1. stupnja nije donijelo rjeenje, protiv ijeg akta nema albe u upravnom postupku.
b) Kada 1sko tijelo protiv ijeg akta postoji pravo albe nije u roku od 60 dana ili posebnim
propisom odreenim kraim rokom donijelo nikakvo rjeenje o zahtjevu, stranka ima
pravo obratiti se sa svojim zahtjevom 2skom tijelu; protiv rjeenja 2skog tijela stranka ima
pravo pokrenuti upravni spor, a isto tako ima pravo pokrenuti spor i kada to tijelo ne
donese rjeenje, jer se tada smatra da joj je alba odbijena.
Upravni sud mora poglavito voditi rauna kod preispitivanja injeninog stanja o sadraju
dokaznih tvrdnji tuitelja ije se tvrdnje mogu kretati u 3 smjera:
a) iznoenje injenica i dokaza nastalih po okonanju upravnog postupka iznoenje
takvih injenica i dokaza nije doputeno; na podlozi takvih injenica i dokaza nije
doputena ni obnova upravnog postupka; tuitelj bi mogao jedino traiti donoenje
novog upravnog akta;
b) iznoenje novosaznatih injenica i novouporabljivih dokaza to bi moglo dovesti
do drukijeg rjeenja da su odnosne injenice i dokazi bili iznijeti u osporenom
okonanom postupku ni iznoenje takvih injenica i dokaza nije doputeno
tuitelj moe jedino traiti obnovu upravnog postupka;
c) iznoenje injeninih i dokaznih tvrdnji kojima se osporavaju injenice koje su se
utvrdile u upravnom postupku odnosi se na tuiteljeve tvrdnje koje imaju za
svrhu dokazati da se spor ne moe rijeiti na podlozi injenica utvrenih u
upravnom postupku posebno zbog toga to bi vezano za utvrene injenice
postojala proturjenost u spisima, ili to bi injenice bile nepotpuno utvrene u
bitnim tokama ili to se u odnosnom upravnom postupku ne bi vodilo rauna o
pravilima postupka a to je bilo od utjecaja na rjeavanje stvari u upravnom sporu
doputena su samo takva injenina i dokazna izvoenja.
Po hrv. Zakonu:
a) Sud rjeava spor u pravilu na podlozi utvrenih injenica u upravnom postupku,
to e biti u svim sluajevima u kojima sud zakljui da injenino stanje koje je
utvrdilo tueno tijelo prua pouzdanu osnovu za njegovo prosuivanje o tome da li
je injenino stanje pravilno utvreno, kao i da li je iz injeninog stanja izveden
pravilan zakljuak;
b) Sud e, kad nae da se spor ne moe raspraviti na podlozi utvrenih injenica u
upravnom postupku, i to zbog toga to:

144

1. injenice nisu potpuno utvrene u bitnim tokama, ili

2. to je iz utvrenih injenica izveden nepravilan zakljuak o injeninom
stanju, ili
3. to se u upravnom postupku nije vodilo rauna o pravilima postupka koja bi
bila od utjecaja na rjeavanje stvari, sporni upravni akt ponititi presudom;
U takvom sluaju, nadl. tijelo je duno postupiti onako kako je to u presudi
odreeno i donijeti novi upravni akt;
c) Sud je ovlaten i sam, i to:
- kada bi ponitavanje upravnog akta kako je to izloeno pod tokom b) te
ponovno voenje postupka kod nadl. tijela izazvalo tuitelju tetu koja bi se
mogla teko popraviti, ili
- kada je na temelju javnih isprava ili dr. dokaza u spisima predmeta oito da je
injenino stanje drukije od onog utvrenog u upravnom postupku, ili
- kada je u istom sporu upravni akt ve bio jednom poniten a nadl. tijelo nije u
potpunosti postupilo po presudi
utvrditi injenino stanje i na temelju toga donijeti presudu, odnosno rjeenje.
Najvie problema zadaje nadzor nad vrenjem diskrecijske ovlasti, pri emu postoji bitna
razlika izmeu postupka o zakonitosti i postupka pune jurisdikcije.
U postupku o zakonitosti predmet je ispitivanje zakonitosti, pa je normalno da sud nije
ovlaten ulaziti u pitanje svrhovitosti pobijanog akta.
U sustavima pune jurisdikcije upravni sudovi imaju puno ire ovlasti, pa im se priznaje
diskrecijska ovlast, makar i ograniena.
Upr.sud ima karakter redovitog suda nadl.za presuivanje upr.sporova, a ne
specijaliziranog upr.suda ija se sudbenost obiljeava s preispitivanjem konanih
upr.akata u sklopu upr.vlasti.
Prema Zakonu o sudovima (1994.) Upravni sud RH odluuje o tubama protiv konanih
upravnih akata te obavlja i dr. poslove koji su odreeni zakonom. U upravnim sporovima
odluuje vijee sastavljeno od 3 suca, bez porotnika. Na elu sudskog odjela nalazi se
predsjednik kojeg imenuje predsjednik suda. Pravna shvaanja prihvaena na sjednici
sudskog odjela obvezatna su za sva vijea koja se tiu tog sudskog odjela. Vrhovni sud RH
odluuje o pravnim lijekovima protiv odluka Upravnog suda, poglavito o zahtjevima za
zatitu zakonitosti.
Predmet upravnog postupka je odluivanje o zakonitosti akata kojima javno pravna tijela
rjeavaju o pravima i obvezama u upravnim stvarima.
Upravno sudovanje je ustrojeno oko upravnog postupka, a upravni postupak oko
upravnog akta.
Upravnim aktom nadl. javno-pravno tijelo (dravni organ ili organizacija koja ima javne
ovlasti) rjeava o odreenom pravu ili obvezi odreene stranke u nekoj upravnoj stvari.
Upravni postupak se ne moe voditi samo u jednom sluaju, a to je protiv akata
donesenih u stvarima u kojima je osigurana sudska zatita izvan upravnog spora.
Upravni akt se moe pobijati:
a) zato to u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis temeljen na
zakonu ili dr. zakonito donesen propis ili opi akt;
b) zato to je akt donesen od strane nenadlenog tijela;
c) zato to se u postupku koji je prethodio aktu nije postupilo prema pravilima
postupka, a osobito to injenino stanje nije pravilno utvreno ili to je iz
utvrenih injenica izveden nepravilan zakljuak o injeninom stanju.
U upravnom postupku postoje 3 vrste stranaka:
a) tuitelj pojedinac, pravna osoba ili neka dr. stranka koja smatra da joj je
upravnim aktom kojeg osporava povrijeeno pravo ili neposredni osobni interes
utemeljen na zakonu;
b) tuenik javno-pravno tijelo iji se akt u upravnom postupku osporava;
c) zainteresirana trea osoba osoba kojoj bi ponitenje upravnog akta neposredno
bilo na tetu, pa joj se u svezi s tim priznaje pravo stranke.

145

Uz subjekte koji mogu smatrati da im je upravnom aktom kojeg osporavaju povrijeeno

neko pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu, ovlast za podizanje tube
priznaje se jo nekim tijelima, ija tubena legitimacija proizlazi izravno iz ovlasti koju ta
tijela imaju na temelju propisa, a ne iz veze s predmetom upravnog postupka. Takvo je
tijelo, prije svega, nadleni dravni odvjetnik ili neko dr. zakonom ovlateno dravno tijelo,
kada smatraju da je spornim upravnim aktom povrijeen zakon u korist pojedinca,
organizacije ili jedinice lokalne samouprave i dr. pravne osobe. S tim u vezi je propisano
izrijekom da su sva dravna tijela i organizacije duni obavijestiti nadl. dr. odvjetnika ili
dr. zakonom odreeno tijelo o takvim aktima. Dr. odvjetnik moe pokrenuti upravni
postupak i onda kada je upravnim aktom povrijeen zakon na tetu jedinice lokalne ili
reg. samouprave.
Tuena strana u upravnom postupku je tijelo iji se akt osporava. To je u pravilu 2sko
tijelo, ili tijelo koje je zak. propisom nadleno rjeavati o albi iako nije instancijski
nadreeno 1skom tijelu, a 1sko tijelo je nadleno kada je pravo albe protiv 1skog
rjeenja iskljueno.

Trea osoba ima sljedea ovlatenja:

a) izjasniti se o tubi, ukljuujui i stavljanje prijedloga da se tuba odbaci ili odbije;
b) predloiti da se odri usmena rasprava, ukljuujui i nazonost i mogunost
izjanjavanja na raspravi;
c) izjaviti albu, kao i predlagati izvanredne pravne lijekove; sud ima dunost
dostaviti joj presudu ili rjeenje.
Svaka stranka snosi svoje trokove u upravnom postupku.
Upravni postupak pokree se tubom te sud nije ovlaten to initi po svojoj inicijativi ne
procedat iudex ex officio.
Sadraj tube:
a) ime i prezime, zanimanje i mjesto stanovanja tuitelja, odnosno naziv i sjedite
tuitelja;
b) naznaku upravnog akta koji se tubom osporava;
c) kratko izlaganje zbog ega se tui te u kojem smjeru i u kojem opsegu se predlae
ponitenje upravnog akta tubeni zahtjev;
d) potpis podnositelja;
e) uz tubu se mora podnijeti i osporavani akt u izvorniku ili u prijepisu.
Rok za podnoenje tube iznosi 30 dana raunajui od dana dostavljanja upravnog akta
stranci koja podnosi tubu.Taj rok vai samo u pretpostavci da je potencijalnom tuitelju
upravni akt bio dostavljen, u protivnom, kada upravni akt nije dostavljen, ovlateno tijelo
ima rok od 60 dana za podizanje tube raunajui od dana dostave upravnog akta stranci
u iju korist je upravni akt donesen.
Podnoenje tube ne sprijeava ovrhu upravnog akta koji se tubom osporava.
Tuitelj moe odustati od tube sve do otpreme odluke suda, u kojem sluaju sud
rjeenjem obustavlja postupak. Upravno-sudski postupak ne poznaje povlaenje tube
kao poseban institut, to je i razumljivo s obzirom na kratkou i prekluzivnost roka za
podizanje tube. S tim u vezi, jo je bitno i ovo:
a) Tuiteljevo odustajanje od tube mora biti pravodobno, dakle prije otpravka sudske
odluke, i samo je tada sud ovlaten rjeenjem obustaviti postupak, to e imati za
posljedicu to da e se upravna stvar vratiti u stanje u kojem se nalazila prije
pokretanja upravnog postupka;
b) Mogua su 2 sluaja odustanka od tube:
1) tueno tijelo moe donijeti prije okonanja postupka, ako uvaava sve zahtjeve iz
tube, novi akt kojim e promijeniti ili staviti izvan snage osporeno rjeenje;

146

2) drugi sluaj je kada tijelo protiv ije se utnje u upravnom postupku vodi spor,
naknadno ipak donese upravni akt;
c) Postupak je u oba sluaja isti: tijelo koje donese novi ili naknadni upravni akt e
izvijestiti tuitelja i sud o tome. Sud e u tom sluaju pozvati tuitelja da u roku od 15
dana izjavi je li zadovoljan s naknadno donesenim aktom ili ostaje pri tubi i u kojem
opsegu, odnosno proiruje li tubu i na novi akt. Ako tuitelj izjavi da nije zadovoljan s
novim aktom, sud e nastaviti postupak. A ako izjavi da je zadovoljan novim aktom ili
ako nita ne izjavi u danom roku, sud e donijeti rjeenje o obustavi postupka. U oba
sluaja izjava da je zadovoljan ili ako nita ne izjavi u roku smatra se da je tuitelj
odustao od tube praesumptio iuris et de iure.
Ispitujui doputenost i utemeljenost tube, sud moe postupiti na 3 naina:
a) da tubu zbog nepostojanja postupovnih pretpostavki odbaci;
b) da presudom poniti osporeni upravni akt i bez dostavljanja tube na
odgovor;
c) da po tubi rjeava, dakle da nastavi s provoenjem redovnog postupka.
Razlog iz kojeg sud poniti upravni akt je od znaenja za daljnji tijek postupka pred
nadlenim tijelom koje treba donijeti novi upravni akt: kada je akt poniten iz razloga
materijalno-pravne naravi, potrebno je samo to da se donese novi upravni akt, a kada je
poniten iz razloga postupovno-pravne naravi, potrebno je esto ali ne i uvijek, ponovo
provoditi itavi postupak.
U sluaju da je tuba nepotpuna ili nerazumljiva, predsjednik vijea e pozvati tuitelja da
u roku koji mu sud odredi otkloni nedostatke tube. Ako tuitelj postupi u smislu poziva
suda, smatrat e se da je danom na koji je predao tubu tuba bila uredno predana. Ako
pak tuitelj u roku kojeg mu sud odredi ne otkloni nedostatke tube, a nedostaci budu
takvi da sprjeavaju rad suda, sud e odbaciti tubu rjeenjem kao neurednu, osim kad
nae da je osporeni upravni akt nitetan jer na nitetnost upravnog akta sud mora uvijek
paziti po slubenoj dunosti.
Rok od 30, odnosno od 60 dana za podnoenje tube je zakonski, neproduiv i
prekluzivan, to znai da e sud, kada se taj rok prekorai, tubu rjeenjem odbaciti.
Postoji vie naina da se tuba preda sudu:
a) tuba se moe predati neposredno sudu Upravnom sudu;
b) moe se uputiti i putem pote preporueno i obino. Kada je poslana obinom
potom mora se pobrinuti da tuba stigne sudu prije isteka roka predvienog za
podnoenje tube, a kada je poslana preporueno, dan predaje tube poti se
smatra danom predaje tube sudu;
c) moe se podnijeti i izravno na zapisnik kod redovnog suda nadl. za obavljanje
poslova pravne pomoi. I ovdje se dan podnoenja tube na zapisnik smatra
danom predaje sudu koji je nadl. postupiti prema tubi.
Uz sluaj da tuitelj ne bi otklonio nedostatke tube u roku zbog njene nerazumljivosti ili
nepotpunosti, sud ima pravo i dunost odbaciti tubu i iz ovih razloga:
a) kada utvrdi da je tuba podnesena nepravodobno ili prije vremena;
b) kada akt koji se osporava tubom nije upravni akt;
c) da je oito da se osporavanim upravnim aktom ne dira pravo tuitelja ili njegov
neposredni osobni interes;
d) da se protiv upravnog akta koji se osporava tubom mogla podnijeti alba, ali se
ona nije uope ili nije pravodobno podnijela;
e) da je rije o stvari u kojoj je osigurana sudska zatita izvan upravnog spora;
f) da u istoj stvari ve postoji pravomona odluka donesena u upravnom sporu.
Tuba s prilozima se mora dostaviti na odgovor tueniku i zainteresiranim treim
osobama. Rok za odgovor na tubu je najvie 30 dana i odgovor nije obveza nego vie
teret jer poduzimanjem takve postupovne radnje tuenik ili 3. osobe mogu poboljati
svoju postupovnu situaciju. Dostavljanje tube na odgovor je dunost suda kako bi
osigurao naelo kontradiktornosti postupka.

147

Vezano za dostavljanje spisa, za razliku od davanja odgovora na tubu koja je rezultat

stranake dispozicije, dostavljanje spisa je dunost tuenika i to u roku koji mu odredi sud
rok ne moe biti krai od 8 dana niti dulji od 30 dana. Ako tuenik i nakon drugog
traenja ne poalje spis predmeta ili ako izjavi da ih ne moe poslati, sud moe rijeiti
stvar i bez spisa.
U upravnim postupcima sud rjeava na nejavnoj sjednici. Ipak, sud moe zbog
zamrenosti postupovne stvari ili ako nae da je to potrebno radi boljeg razjanjenja
stvari, odluiti da se odri usmena rasprava, a iz istih razloga i stranka moe predloiti
odravanje usmene rasprave.
U upravnom postupku se odluuje u obliku presude ili rjeenja.
Presudom sud odluuje ili na nain da se tuba uvai u kojem sluaju se ponitava
osporeni upravni akt, ili da se tuba odbije kao neosnovana.
O svemu ostalom sud odluuje rjeenjem, npr. o odbacivanju tube kad postoje razlozi
koje zakon predvia.
Svoje odluke sud donosi veinom glasova. O vijeanju i glasanju (koje je uvijek bez
prisutnosti stranaka) se vodi poseban zapisnik.
Ako je odrana usmena rasprava, sud e odmah, nakon to rasprava zavri, usmeno
objaviti presudu / rjeenje. U zamrenim sluajevima sud moe odustati od usmenog
objavljivanja presude / rjeenja, s tim da najkasnije u roku od 8 dana donese presudu /
rjeenje. Ako nakon odravanja usmene rasprave sud ne moe izrei presudu / rjeenje,
zbog toga to se prije toga treba utvrditi neka injenica zbog koje nije potrebna nova
usmena rasprava, sud e presudu / rjeenje donijeti bez rasprave, i to najkasnije u roku
od 8 dana nakon to utvrdi odnosnu injenicu.
Sud ne smije prekoraiti tubeni zahtjev, ali je ovlaten i duan ispitivati osporeni akt i
ponitavati ga neovisno o razlozima iz tube. Npr. tuitelj trai ponitenje akta zbog toga
to u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon (povreda mat. prava), a sud
smatra da takva povreda ne postoji ve da je akt donijelo nenadleno tijelo pa ga poniti.
Sud po slub. dunosti pazi na nitetnost upravnog akta koji se osporava tubom.
Da sud u upr.postupku mora po slub.dunosti paziti na nitetnost upr.akta koji se
osporava tubom, proizlazi iz opeg pravnog naela da se upr.rjeenje koje ima greku
koja je razlogom nitetnosti ima u svako doba po slub.dunosti ili na prijedlog stranke ili
dr.odvjetnika ponititi u cijelosti ili djelomino.
Pravni uinci presude:
a) s presudom se upravni akt ponitava djelovanje ex tunc. Presudom se upravni
akt ne ukida djelovanje ex nunc;
b) sud u pravilu nema ovlast presudom nadomjestiti osporavani upravni akt;
c) utjecaj sudske odluke na tijek upravnog postupka u stvari u kojoj je upravni akt bio
poniten presudom ne zaustavlja se na samoj okolnosti ponitenja upravnog akta,
ve u tome to ponitavanje akta izaziva za nadl. tijelo obvezu da umjesto
ponitenog akta bez odgaanja donese novi akt;
d) ne samo to presuda vezuje stranke, zatim nadl. dravna tijela i pravne osobe s
javnim ovlastima, ve djeluje prema svakom erga omnes .
Puni pravni uinak sudskog nadzora djelovanja uprave kroz upravni postupak moe se
osigurati samo s obvezatnou sudskih presuda kao mehanizmom.
Presudom u upravnom postupku tuba se uvaava ili odbija kao neosnovana: ako se tuba
uvaava, sud ponitava osporeni upravni akt u cijelosti ili djelomino pravni uinak ex
tunc. Kada sud odbija tubu kao neosnovanu, upravni akt ostaje netaknutim. To ne znai
da sud osporeni upravni akt potvruje, ve samo to da sud utvruje kako ne stoje razlozi
za ponitenje na koje mora paziti po slubenoj dunosti.
Pravni lijekovi u upravno-sudskom postupku

148

Upravni postupak pozna samo dva, i to izvanredna pravna lijeka.

Zahtjev za zatitu zakonitosti je izvanredni, devolutivan, nesuspenzivan, ogranien i
dvostrani pravni lijek kojeg pred Vrhovnim sudom izjavljuje nadl. dr. odvjetnik kada
smatra da je pravomonom sudskom odlukom u upravnom postupku povrijeen zakon,
drugi propis ili opi akt.
Za podnoenje zahtjeva vai prekluzivni rok od 3 mjeseca od dana kojim se strankama
dostavi odluka protiv koje se zahtjev podnosi.
Zahtjev sadri naznaku sudske odluke protiv koje se podie, razloge zbog kojih se
odnosna sudska odluka pobija, kao i naznaku podnositelja zahtjeva. Podnosi se na nain
na koji se podnosi tuba u upravnom postupku, to znai da se podnosi Upravnom sudu,
neposredno ili potom.
Ako je zahtjev nepotpun ili nerazumljiv, sud e pozvati nadl.dr. odvjetnika da u
ostavljenom mu roku otkloni nedostatke. Ako nadl.dr. odvjetnik ne postupi prema
traenju nadl. suda, a nedostaci su takvi da sprjeavaju rad suda, sud e rjeenjem
zahtjev odbaciti. Isto tako, sud e odbaciti zahtjev koji je podnesen nepravodobno, kao i
zahtjev kojeg je podnijela neovlatena osoba.
Ako sud ne odbaci zahtjev, dostavit e ga protivnoj stranci na odgovor. Pozvana stranka
nije duna dati odgovor na zahtjev. Upravni sud i tueno tijelo su duni bez odgode
dostaviti nadl. sudu sve spise predmeta Vrhovnom sudu kao nadlenom.
O zahtjevu nadl. sud rjeava na nejavnoj sjednici i pobijanu odluku ispituje samo u
granicama zahtjeva. O zahtjevu sud rjeava presudom. Presudom se zahtjev odbija ili
uvaava. Uvaavajui zahtjev nadl. sud moe svojoj presudom dokinuti ili preinaiti
odluku Upravnog suda protiv koje se zahtjev podnese, tako da presuda Vrhovnog suda ne
djeluje ex tunc, ve samo ex nunc.
Ponavljanje postupka u upravnom postupkuje ogranien, izvanredan, dvostran,
nesuspenzivan, remonstrativan pravni lijek koji se priznaje strankama prema
pravomonim odlukama Upravnog suda za koje smatraju da su donijete uslijed tekih
povreda upravno-sudskog postupka.
S jedne strane, rije je o bitnim povredama postupka koje su teke naravi, a s druge
strane, o novo iznesenim injenicama ili dokazima, ukljuujui tu i prijanju odluku
donijetu u istom upravnom postupku.
Ponavljanje je doputeno samo ako stranka bez svoje krivnje nije bila u stanju iznijeti
takve okolnosti u prijanjem postupku.
Subj. rok iznosi 30 dana od dana kada je stranka saznala za razlog za ponavljanje, a ako
stranka sazna za taj razlog prije nego to sudski postupak bude dovren, ali taj razlog ne
bude u stanju upotrijebiti u toku postupka, rok se rauna od dana kojim joj se odluka
dostavi.
Obj. rok iznosi 5 god. od dana s kojim nastupi pravomonost odluke, te se nakon proteka
tog roka ponavljanje ne moe vie traiti. Iznimno, i poslije roka od 5 god. ponavljanje se
moe traiti iz zakonskih razloga kaznenog djela suca i dr. osoba, te ukinue mjerodavne
presude u kaznenoj ili graanskoj stvari, kao i utemeljenost presude na lanom iskazu.
Upravni sud rjeava o prijedlogu za ponavljanje u vijeu od 5 sudaca na nejavnoj sjednici.
Upravni sud e odbaciti prijedlog rjeenjem ako utvrdi da je prijedlog podnijela
neovlatena osoba ili da prijedlog nije pravodoban ili da stranka nije uinila barem
vjerojatnim postojanje zakonskog naslova za ponavljanje. Ako sud prijedlog ne odbaci,
pristupit e rjeavanju po prijedlogu na nain da e ga najprije dostaviti protivnoj stranci i
zainteresiranim osobama, s pozivom da u roku od 15 dana odgovore na prijedlog. Nakon
proteka roka za odgovor sud e presudom rijeiti o prijedlogu.
Postupak zavren presudom ili rjeenjem e se ponoviti na prijedlog stranke:

149

a) ako stranka sazna za nove injenice ili nae nove dokaze na podlozi kojih bi
postupak bio povoljnije rijeen za nju da su takve injenice ili dokazi bili iznijeti ili
uprabljeni u prijanjem sudskom postupku;
b) ako je do odluke suda dolo zbog kaznenog djela suca ili slubenika, odnosno
namjetenika u sudu, ili je odluka isposlovana prijevarnom radnjom zastupnika ili
punomonika stranke, njezinog protivnika ili protivnikovog zastupnika ili
punomonika a takva radnja je kazneno djelo;
c) ako je odluka utemeljena na presudi donesenoj u kaznenoj ili graanskoj stvari, a
ta presuda bude kasnije ukinuta drugom pravomonom sudskom odlukom;
d) ako je isprava na kojoj se temelji odluka suda lana ili lano preinaena, ili ako je
svjedok, vjetak ili stranka pri sasluanju pred sudom dala laan iskaz, a odluka
suda se temelji na takvom iskazu;
e) ako stranka stekne mogunost da uporabi prijanju odluku donesenu u istom
upravnom postupku;
f) ako se treoj zainteresiranoj osobi ne bi dalo mogunost sudjelovanja u upravnom
postupku.
Situacije u vezi s osiguranjem obvezatnosti sudskih presuda su osebujne. Za takve
situacije stranci pripadaju razni pravni putovi:
a) mogunost i dopustivost da sud sam rijei upravnu stvar (postupak pune
jurisdikcije),
b) nadoknaivanje tete i povrat stvari,
c) nadomjetanje upravnog akta sudskom odlukom.
Zatita slobode i prava koja je zajamena Ustavom osigurava se i u upravnom postupku, s
tim to se tu razlikuju 2 sluaja:
a) sluaj kad su takve slobode i prava povrijeeni konanim pojedinanim aktom, a
nije osigurana druga sudska zatita za koji se propisuje nadl. Upravnog suda;
b) sluaj kada do povrede slobode i prava doe nezakonitom radnjom slubene osobe
u pravnoj osobi, a nije osigurana druga sudska zatita nadl. opinski sud, uz
obvezatnost postupanja po pravilima upravnog postupka.
Istie se prije svega mogunost i dopustivost da sud sam rijei upravnu stvar (postupak
pune jurisdikcije).
Pretpostavke za takvo upravno-sudsko postupanje su:
a) okolnost da se prema ocjeni samog suda mora osporeni upravni akt ponititi, to
znai da je sudska ocjena zakonitosti upravnog akta u prilog zahtjevu iz tube;
b) okolnost da priroda stvari o kojoj odluuje omoguuje sudu da presudom rijei
samu upravnu stvar;
c) okolnost da podaci postupka daju pouzdanu podlogu sudu za to da upravni akt
nadomjesti svojom odlukom.
U upravnom postupku se moe traiti naknada tete i povrat oduzetih stvari ako je
tuitelju nanijeta teta, odnosno oduzete stvari, ovrenjem akta koji se osporava tubom.
Obino e takav spor biti voen uz postupak o zakonitosti, dakle kao postupak adhezijske
naravi, i to kao postupak pune jurisdikcije, to znai da bi sud u upravnom postupku u
povodu jedne tube i u jednom postupku odluio o dva tubena zahtjeva o zahtjevu za
ponitaj upravnog akta s naslova nadzora nad njegovom zakonitou kao o gl. predmetu
spora, te o naknadi tete ili povratu stvari kao o adhezijskom predmetu ali kao postupak
pune jurisdikcije.
U upr.sporu sud je, u svezi s mogunou da odluuje o zahtjevima za naknadu tete ili za
povrat oduzetih stvari, vezan dvostruko. Prvo je vezan time to o zahtjevu ne moe
odluiti ako ne bi uvaio tubu i ponitio osporeni upr.akt. Drugo u sluaju da prihvati
zahtjeve iz tube i poniti osporeni upr.akt, mora za odluku o naknadi tete ili o povratu
stvari raspolagati i pouzdanom podlogom za odluivanje.
Najvaniji pravni uinak ponitavanja upravnog akta protiv kojeg se vodi upravni spor se
sastoji u tome to se predmet vraa u stanje u kome se nalazio prije nego to je poniteni

150

akt bio donesen. Zbog toga, ako umjesto ponitenog upr.akta treba donijeti drugi,
nadl.javno-pravno tijelo je duno donijeti ga bez odgode, najkasnije u roku od 30 dana.

Upravno-sudski postupnik sadri odredbe kojima ureuje 2 situacije:

a) situacija koja moe nastati ako nadl. tijelo, nakon to njegov upravni akt bude
poniten, donese drugi upravni akt protivno pravnom shvaanju suda. U tom
sluaju e tuitelj vjerojatno podnijeti novu tubu pa e sud ponititi osporeni
upravni akt i sam rijeiti predmet presudom;
b) situacija ako nadl. tijelo umjesto ponitenog upravnog akta ne donese u
odreenom roku novi upravni akt. Rok je 30 dana od dana dostave presude. Ako
novi pravni akt ne bude donesen uope ili ne bude donesen u odreenom roku,
stranka moe zasebnim podneskom traiti donoenje takvog akta. Ako nadl. tijelo
ne donese akt ni u roku od 7 dana od tog traenja, stranka moe traiti donoenje
takvog akta od suda koji je donio presudu. Kada sud donese rjeenje koje u svemu
nadomjeuje akt nadl. tijela, dostavit e ga i nadl. tijelu za ovrhu i pri tome
obavijestiti i tijelo koje je ovlateno obavljati funkciju nadzora.
Nerjeavanje postavljenog zahtjeva utnja uprave predstavlja nezakonitost svoje vrste,
te se upravni postupak moe pokrenuti i kada nadl. tijelo ne odlui o zahtjevu / albi:
a) ako 2sko tijelo u roku od 60 dana ili u propisom odreenom kraem roku ne
donese rjeenje prema albi stranke protiv 1skog rjeenja, a ne donese ga ni u
daljnjem roku od 7 dana po ponovljenom traenju, stranka moe pokrenuti upravni
spor kao da joj je alba odbijena. Na isti nain stranka moe postupiti i kad na njen
zahtjev 1sko tijelo nije donijelo rjeenje protiv ijeg akta nema pravo albe;
b) kad sud nae da je tuba koja je podnesena zbog utnje uprave opravdana,
presudom e uvaiti tubu i narediti da se donese rjeenje. Ako nadl. tijelo u
ovrenju sudske presude odmah ne donese akt, a najkasnije u roku od 30 dana,
stranka moe posebnim podneskom traiti donoenje takvog akta. Ako to tijelo ne
donese akt ni 7 dana od traenja, stranka moe traiti donoenje takvog akta od
suda koji je donio presudu;
c) sud e zatraiti obavjetenje od nadl. tijela o razlozima zbog kojih upravni akt nije
donijet. Ako dano obrazloenje ne opravda nepostupanje po sudskoj presudi, sud
e donijeti rjeenje koje e u svemu nadomjestiti akt nadl. tijela.
Kada se slobode i prava zajamena ustavom povrijede nezakonitom radnjom slubene
osobe u tijelima dravne vlasti ili ovlatene osobe u poduzeima i dr. pravnim osobama,
tada se postupak za zatitu sloboda i prava pokree tubom zbog nezakonite radnje.
Tubu za zatitu sloboda i prava zajamenih ustavom podnosi osoba prema kojoj je radnja
poduzeta, a ako ta osoba ne moe sama podnijeti tubu, mogu je podnijeti njen brani
drug, dijete, roditelj ili dr. bliski srodnik.
O tubi za zatitu zbog nezakonite radnje odluuje opinski sud na ijem je podruju
radnja uinjena, i to u vijeu od 3 suca.
O osnovanosti tubenog zahtjeva sud odluuje presudom. Protiv odluke suda, stranke
mogu podnijeti albu u roku od 3 dana od dana dostave odluke. alba se podnosi op.
sudu koji je donio odluku, a o albi odluuje upanijski sud. alba ne odgaa ovrhu
odluke, ali sud moe odgoditi ovrhu ako prema okolnostima sluaja ocijeni da je to
potrebno. Protiv odluka donesenih u postupku zatite od nezakonitih radnji nije doputena
revizija.
Ovrnu presudu kojom se zabranjuje daljnje obavljanje nezakonite radnje i nalae
uspostava prijanjeg stanja, tijelo dr. vlasti, poduzee ili dr. pravna osoba, duni su
ovriti u roku od 3 dana od dana dostave presude. Protiv slubene odnosno odgovorne
osobe koja ne izvri ovrnu presudu u roku, pokrenut e se postupak zbog tee povrede
radne dunosti, a moe ju se kazniti i novanom kaznom.

151