Esad Baji

BOJA SJEA JA

Konjic, juli 2010.

Boja sjeanja 1

Naslov knjige: Autor: Izdava: Za izdavaa: Urednik: Recenzija:

BOJA SJEANJA Esad Baji Kulturno-umjetniko udruenje Sejfullah Konjic Muamer ukle Benjamin Muinovi Bajro Perva Aziz Nuhi Tanja Zubevi Alekovi Ensar Karaman Esad Baji SABAH-PRINT, Ilida eo Elezovi 300 primjeraka

Lektor: DTK: tampa: Za tampariju: Tira:

------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.163.4(497.6)-1 821.163.4(497.6)-32 BAJI, Esad Boja sjeanja / Esad Baji. - Konjic : Kulturno-umjetniko udruenje Sejfullah, 2010. 129 str. ; 21 cm ISBN 978-9958-9017-3-7 COBISS.BH-ID 18181638 -------------------------------------------------

Esad Baji

I kad su snove nonom morom zvali, ja nisam prestajao da sanjam. Kad sna ni za lijeka nije bilo, kad zemlja je kljuala a nebo gorilo, ja nisam prestajao da sanjam. Sanjao sam san gdje svaki je ovjek ovjek i ljudski toplo prilazi jedan drugom, gdje svaka je misao dobra misao, svaki pogled nasmijan i svaki osmijeh iskren. Ja nisam prestajao da sanjam, ja i sad sanjam, ja u i sutra sanjati isto, jer vjerujem da se samo iz lijepih snova moe roditi lijepa budunost.

posveujem bosanskim ehidima: Halilu Bajiu, Jasminu ertoviu i Jasminu Keranoviu.

Boja sjeanja

Esad Baji

PREDGOVOR ZA K JIGU '' BOJA SJEA JA'' Pisac uzme tintu i pero i pie danima, noima, ne bira vrijeme, ne pita se je li sabah ili je gluhi noni sat. On veze, ne osvre se na napisano, ne ispravlja greke, ne umee take, zareze niti velika slova, navodne znake, uzvinike i upitnike. Pisac zna da njegovo je da napie a lektori, korektori, su tu koji e da se bave pravopisom. Recenzentima, i onim drugima koji su pozvani da daju svoje miljenje o knjizi ili o autoru samom, niko nee zamjeriti na tom miljenju i osvrtu, jer to je njihovo. Ali, kad pisac zamoli da mu se napie predgovor za knjigu, to je ve neto drugo. Odgovornost se automatski prebaci na pisca predgovora. Sada dok ispisujem ove rijei, zamiljam sebe, u mirisima starinske biblioteke pred mnotvom knjiga, starih, novih, poznatih, sa obiljeenim citatima, potpisima ranijih italaca tragovima od ''uvrnutih uiju'' na stranicama, meu emocijama koje su u svaku od tih knjiga unijele generacije italaca. Malo su mi dvije ruke da svaku koju bih eljela prevrnem, pregledam, teko se odluujem, kao da je to taj presudni momenat, izabrati knjigu za itanje! I ta radim? Otvaram jednu od izabranih, i prvo to inim idem na predgovor. On treba da me uputi koji e naslov u mojoj ruci biti iz mnotva drugih izdvojen. Predgovor se paljivo ita jer on je putokaz, on je usmjeriva, on je taj koji odluuje i otvara vrata nekog novog svijeta u koji e kroiti ako se za tu knjigu odlui. U ruci drim knjigu ''Boja sjeanja''. itam o autoru da mu je ovo petnaesta knjiga to je prvi plus. Petnaestoj knjizi je dakle prethodilo etrnaest objavljenih zbirki pria, poezije, roman, monografija. Neke dijelove tih knjiga zatiemo ponovo i u ovoj knjizi koja nam se time nudi kao svojevrsni presjek Bajievog dosadanjeg rada.
Boja sjeanja 5

Knjiga ''Boja sjeanja'' je podijeljena na etiri cjeline. Boja sjeanja, Boja ljubavi, Boja srca i Dnevnik odrastanja, u kojima autor kroz poetsku rije oslikava svoju ljubav prema domovini, voljenim osobama i vjeri. Dodajem jo jedan tas na vagu odluke da ''Boja sjeanja'' bude knjiga koju u iznijeti iz biblioteke, ak i vjerovatnije da u je kupiti, da bude moje trajno vlasnitvo. Razloga ima vie. Obzirom da je podijeljena na dvije cjeline, mogu je itati bilo kad i bilo gdje. Dok sam u ekaonici, u tramvaju, odredit u se za prvi dio knjige. U trenucima kad mi zafali moj mir otvoriu drugi dio knjige i itati prie. Svojim sadrajem prenijee me u neki drugi svijet koji pisac oslikava posebnim bojama sjeanja. I ako ga nikada upoznao nisi upoznae ga kroz rijei, reenice, misli na papiru, kratke, jasne, duhovitou protkane, nenapadno, rekli bismo da ne poremete formu. Ovo je, kako ree jedan od recenzenata prethodne Bajieve knjige, Esino srcodjelo, a o njegovu srcu i djelu vie rijei nalazi se u osvrtima na kraju ove knjige. Njegova imaginativna mo crpi snagu iz sokova djetinjstva provedenog na selu. On nerijetko koristi arhainu leksiku kao svojevrsnu vezu sa batinom, s njegovim rodnim pragom koji to za Esada nije samo u fizikom nego i u duhovnom smislu budui da se njime vee za sve boje duge na koje se razlae njegovo pjesniko bie, bie koje, iako je djetinjstvo odavno iza njega jo uvijek u sebi uva njegov miris i onu karakteristinu boju gledanja koja nam ovu knjigu nudi, ne samo kao pogled unatrag nego i kao pogled unaprijed, kroz ljubav koja nije omeena ni vremenski ni geografski, te se toponimi njegovog rodnog kraja, Neretve, Konjica, nude itaocima kao prijedloci, ramovi, za njihove slike i njihova sjeanja. Da, sad sam uvjerena da e ''Boja sjeanja'' biti moje vlasnitvo jer ovo nije knjiga koja se jednom proita od poetka do kraja, odloi na policu i vie joj se ne vraa.
6 Esad Baji

Upravo suprotno izreenom.''Boja sjeanja'' treba da je pri ruci u svakom momentu, kad poelimo da trknemo u taj drugi svijet, da je otvorimo i elju sebi ostvarimo. Knjiga nije hronoloka, dogaaji i doivljaji se prepliu, od stihova I kad su snove nonom morom zvali ja nisam prestajao da sanjam. kojima zapoinje knjigu pa preko ''Dnevnika odrastanja'' koji je kao prolog, drugom, proznom dijelu knjige, u kojem su sabrani svi doivljaji i dogaaji kroz koje je autor proao i u kojem e se mnogi itaoci prepoznati. Autorov doivljaj Poslanika, odlazak na kolovanje, Dopisana pria o Halidovim erima koja je pria o mentalitetu jednog kraja koji ne poputa pred zabranama, kraja koji se zove upa i koja razbija teoriju da je Zemlja okrugla jer, upa je centar svijeta. A gdje je i ta je ta upa, i sve to naprijed izrekoh, saznaete kad uete u biblioteku ili knjiaru i kao to i sama rekoh, kaete: ''Molim Vas, gospoo, zapakujte mi knjigu ''Boja sjeanja'' autora Esada Bajia. U lijepi papir i sa porukom: Ovu knjigu poklanjam sebi. Biljana Hando, prof.

Boja sjeanja

Esad Baji

BOJA SJEA JA

Boja sjeanja

10 Esad Baji

DEMPER U buri nade ne beri cvijee, to tek je miris nedozrelog htijenja, niti samar stavljaj na sapi konja to pred tuim vratima je svezan. ije god tragove da slijedi, nekim si svojim doao do njih, u tebi stoje tih staza petlje i ti si onaj to pravu bira. Sudba je runo, al' ti u ruci dri vreteno kudjelje njene, prede preu u klupko ivota, razdvaja zbilju, svjetlo od sjene. Ma kako ivot hvalio il' kleo, ma kako bila kruta mu jaka, to demper tvoj je to sam si pleo, i u njemu nit tvoja je svaka.

Boja sjeanja 11

KOM SU GORKE AE SLASTI Prolost se spekla u meni k'o nenin kola rumeni kad na jakoj vatri peen stvrdne se k'o kocka eera. Uzalud mi je zube na njoj lomit a ne znam kako elju udomit da joj opet slasti kuam, da njen apat opet sluam. Za ovom mi zemljom elja, u njenom mi suncu nada, sa istoka kad se raa i zapadu kada pada. Jeftino mi danas krme kosti dragih saboraca, kao findan mlake vode krv ehidska poima se. Ne mogu je voljet bez njih, bez pamenja i bez dike, nit' rije pisat ako nee otvarati te vidike. Bole rijei izreene al' jo vie preuene, gubi pjesma svoje rime, prolost vapi: Izbavi me!

12 Esad Baji

EVO I ME E DRUE Dok god u ivotu imam snage priznati da grijeim, dotle u smatrati i da ivim.

Evo i mene, drue meu te tvoje rue, napravi mi mjesta. Onaj hitac ispaljen prije sedamnaest godina konano me stigao, ni ja vie nisam promaen ovjek. Ponestalo mi straha, snage da se bojim sa osmjehom, evo, sad pred tobom stojim. Puno je prolo, puno za ispriat, al' sada smo skupa i dat e se nait, nisi mi trebao govorit: Budi hrabar! trebao si rei: Prestani se plait!

Boja sjeanja 13

DOBRO MI DOAO Treba mi jaka rije, otra vrha i hladna tijela, da njome probodem besmisao. Trebaju mi vrsti nokti i krepak bijes, da zgulim tue tapete sa svojih zidova. Treba mi jauk to e na pucanj da se odazove iz mrane rupe, da znam da nije bio uprazno. Il' moda samo jedno kucanje, jedno toplo: Bujrum, dobro mi do'o, drue stari! Ti to jo uvijek pamti sve nae smislove, sve nae pute, preice i odmaralita, sve nae ale, smijeh i odivljeno sutra. Ti to me podsjea koliko malo nam treba kad znamo ta hoemo, koliko puno moemo kad shvatimo ta neemo, koliko malo gubimo kad unaprijed sve dajemo, i koliko puno imamo kad sve osim Njega odbacimo... Bujrum, dobro mi do'o, drue stari, u ovu izbu ive samoe, gdje svi drugi strahovi u onom pred Njim zamiru, gdje sve druge ljubavi u onoj k Njemu uviru, gdje glas se u apate pretae, a apati u tiini umiru.

14 Esad Baji

BOJA SJEA JA 5.5.2010 ekao sam maj da livade zamodre, ume ozelene, umjesto mraza trava se na san o rosi osmjeli. ekao sam majsko sunce i luk njegov to samo u tom mjesecu na prozor mutvaka pokraj stare kue proviri. ekao sam miris ljeta to u ovom mjesecu s proljetnim vjetrom uvijek zamirie odnekud s juga, iz onih mjesta gdje ljeto vjeno je. ekao sam jutros da ti kaem, kako bi sutra, da je iv, moj otac napunio 58 godina ivota. ekao sam akvarele neba u arenicama zjenica naih pogleda da bi ti lake pokazao kakvim dugama ponosa sjeanje na njega zrai u mom srcu.

Boja sjeanja 15

JA ISAM VOJ IK ZA MRTVE STRAE Ja nisam ovjek za to odijelo, zgurenim leima i krivim nogama ne pae tkanina ta i takav profinjen KROJ! Ja ne elim da zarad drugog podmeem plea, stiem zube, nit' nasmijan budem dok kimu mi probija ZNOJ! Ja neu da me prevode ednog, zbog lane slobode, preko vode, i zarad mnotva da pristanem ne biti vie SVOJ! U ovoj glavi topovi grme, nedunih jauk, samrtni krik, u mojoj krvi moja je vjera, u mom inadu moj je SOJ! Ja nisam vojnik za mrtve strae, istroen um, uzgojen strah, ne daju mi tri puta da ponavljam STOJ!

16 Esad Baji

A SLICI USPOME A ZASPALA (saborcima iz 4.muslimanske brigade) Na atorskom krilu moga zaveljaja prosuti redenici ivota, neispaljeni hici, zahrale ahure i navlaen barut. Svi do kraja neispavani momenti, nabrzinu upueni osmijesi i kripa zuba to zatomljuje suze nemoi to ne mogu odagnati strah. Jedna utura s vodom, miris u maloj staklenci, crna beretka i potkoulja s rupom na sebi. Kao da fali jo jedna akcija, da opravda nered, brine ruke kuharice Raze, da sve to sloe dok se mi vratimo. Ko bi rekao tada da e nam danas faliti straha, onog straha to fitilj ivota pali, onog ivota to detonira u svakom damaru bia ovog!

Boja sjeanja 17

KRAJ PUTA Mislim da putujem, i gledam ta da uinim, ta da ponesem, ta da ostavim, kako da se obuem i s kim da se oprostim? Idem tamo gdje nema putovanja, gdje sve je samo ekanje, gdje nema snova, samo dugo buenje. Jo imam vremena da omjerim, da pogledam i da se prisjetim, da ruku u cipelu zavuem i kamike u njoj prebrojim. Jo ne znam, da l' da ih izvadim il' ostavim da mi uspomena budu. Nisam ni tuan ni sretan, nit' uplaen nit' hrabar, znam da svejedno je. Put k'o put, iz kruga u krug, ako sam ovdje znao gdje sam, i tamo u se snai.

18 Esad Baji

Ni ovo ovdje nije bilo moje, ni ono tamo nee moje biti, imam samo ono to sam dao, i ar onog to uspjedoh skriti. Da l' neko vrijedi onoliko koliko velika je bol za njim ne znam, njen zagrljaj nekad je kratak, nekad je vjean, znam samo da sam i s njom i bez nje ja na svoj nain bio sretan.

Boja sjeanja 19

A PRAGU S A No pritee kolane tame, jahalica sna oi mi brdi, odavno su kopnile mi same, taj trag i sad u njima se vidi. Ne traim druga za svoju samou, ne traim rijei za svoju sjetu, znam gdje sam stigao i kamo hou i kakve pute elje mi pletu. Kao planinar osvajam dane, za svakim vrhom novi iz daleka, za svakom noi jutro novo svane, i na istom pragu sudbina me eka. Obuvam je i tragove irim, godinama tako ivot ivim, za sve ali kad podvuem crtu, samo sebe mogu da okrivim. Svojih greak' ne bojim se vie, prestao sam na njih da se viknem, kad s jeseni vjetar me zanjie ja u pasti da s proljeem niknem. Tokom zime puhat u u staklo, tvoje ime u tom dahu pisat, kako stade, nije se pomaklo, niti e se dok ja mognem disat.

20 Esad Baji

TAJ A Ja imam svoju tajnu. Zatvorim vrata kue, opaem se ruhom osame, iz depa izvadim miris, potarem njime dlanove svoje i miriem. Miriem svoju tajnu. Duboko je udiem i putam da mi grudi ispuni, da mi misli izbistri, da mi srce umije. Da moja tajna moju tajnu napoji tajanstvom. Ona je moja onoliko koliko ja sam njen. Ona je ja onoliko koliko ja sam ona. Svakoga jutra kad oi otvorim ja se u njoj porodim, ona u meni probudi. Zato mogu da je otkrijem, da ti se njome pokaem, da se njome kao ona mnome opaem. Ja imam tajnu odavanjem to se tajanstvo njeno uveava Ja imam tajnu, tajnu koja usreava.

Boja sjeanja 21

BO JAK Rodih se pod sabljom, tapom i mlaakom, k'o znak potinjenosti miru i naum lijepa nijeta. Pod uzglavlje mi stavie jabuku, oprae vodom, da budem k'o moji preci, da vjerujem i da znam na kojoj mi je zemlji ivjeti, s koje mi je esme piti, pod kojim mi je kamenom mrijeti, da pamtim k'o svoje ime, ako me sudbina siroetom uini, da sam iz Bosne i da mi je njome hoditi, u njoj tugovati, u njoj se veseliti, i da mi se njome zvati, htio ostati, ili se odseliti!

22 Esad Baji

AS Ne mogu krenuti stazom straha, izlini su tragovi ostavljeni po njoj. Ne mogu kroit van svoga bia, ma kakva me bol tjerala na to. Ja sam ovjek stvoren da voli, da hodi zemljom k'o pred veim to se putevi njeni otvaraju pred njim. Ne mogu krenuti stazom straha, jer prije straha jo ima snaga, jo ima vrlina to mi bie krase, jo ima asa, jo ima dana, umjesto bola uz glasove pjesme da neke ljepe, sebi krim trase.

Boja sjeanja 23

BESA Kad u besan zaem, samoo moja, ja te pjesmom tvorim, dajem ti oblik, sutinu, formu, da se gledamo, da iz njega tobom zborim. U Besanu nem' vremena, svi smo godin' Isaovih, to je vjenost ovog svijeta, to je ono na Ahiret to se nosi. To je ono kad smo sami, kad sam sebi drutvo inim, kad se s opim poopujem, kada ope posebljujem. To je ono to mi svijetli u oima kad te laem. S godinama u Besanu sve sam due, sve sam due, i bojim sve se vie da l' u moi kada uem da se vratim. Zato pjesma, zato slovo, da samoo snenim kae gdje sam osto ne bi l na tren prenuli se da dokue da su tamo gdje sam bio.

24 Esad Baji

BUJRUM Mjesec je juni dvije hiljade desete godine, ja sam jo jedna hiljade puta u vodi hladnoj na ruke proprana Ademova sjenka. Godine koje brojim i u starost svoju piem smijee se pred trajnou hartije i postojanosti tinte na njoj. Ostavljam zato njome na njoj molbu tebi ovjee, danas, jer ne znam hou li sutra imat vremena, niti znam hoe li vrijeme sutra imati mene. Ovdje u zemlji to danas je Bosnom zovem i nadam se da e je i ti isto zvati kad ovaj zapis nae. Ako si doao nauk o Bogu da nudi, pazi gdje staje, toliko je tragova slinih da se bojim kako e zalutat meu minaretima i zvonicima, stecima i kapelicama. Ako si doao da pali i hara, progoni i ubija, znaj da jednom e i tebe neko isto tako, pa haraj i ubijaj kako bi volio tebe da haraju i ubijaju. Ako si od onih to svaku zemlju i svaki narod ko knjigu novu otvaraju, unaprijed spremni da se rijei njenoj ako zaslui svom duom ponude, evo, odavde, iz ovog juna bosanskog, dok ekam kiu srebreniku da ti kaem: BUJRUM!
Boja sjeanja 25

Bujrum za sluaj da pustu si je naao, duhom zbog ovih prvih, ivotom zbog ovih drugih. Ako si doao da je vidi samo, vidi je onako kako bi volio da neko tvoju rodnu grudu vidi. Ako si doao za rad runih stvari, znaj da njih nema ako ih u sebi ne nosi, al' opet ti: BUJRUM! Ogledaj se! BUJRUM na slovo B to Bosna je. Bujrum na slovo U to umilna je i uresna. Bujrum na slovo J to jedna je. Bujrum na slovo M to mila je. Pa ako i ne nae nikog evo ti znak da bili smo, evo ti znak da mirni smo, evo ti znak da ponosni smo, da i kad nas nestane BUJRUM na ostane. BUJRUM na slovo B to Bosna je.

26 Esad Baji

BOJA LJUBAVI

Boja sjeanja 27

28 Esad Baji

(B)ELEGIJA Sino sam napisao uspravnu pjesmu. Bila je vitka, visoka, visoka! Jutros kad Sunce s istoka granu, naoh je poleglu na svome dlanu. Kakav to kosac u tami noi, kad udari san na besan, stihova vlati u otkose slae sjekui korijen mojih pjesam'? Da je opet uspravljam i piem, bijesan budem na kosca kidiem, il' saekam da se sama javi, nakon kie, u modroj otavi?

Boja sjeanja 29

Z A LI EKO Zna li neko kako se osjeaj srca skriva na licu, volio bih nekad nekom sakrit da ga ne volim? Zna li neko kako se tuga skriva na licu, volio bih nekad nekom sakrit da nisam sretan to ga vidim? Zna li neko kako se osmjeh zbog osmjeha bliskog insana skriva na licu, volio bih nekad nekom pustiti da misli kako je njegov osmjeh tajna?

30 Esad Baji

MJESEI A Prepoznat e se po tom to e, naspram injenice da tek jedno si meu stotinama do kojih ove rijei dopiru, znat da upuene su tebi. Nasmijat e se, iako misli da tek za tugu snage ima, i shvatit kako jedan osmijeh nadvisuje hiljade suza. Izdahnut e prazninu i poeljet zapjevat, iako ti nikakve rijei pjesme na um ne padaju. Uunjat e se u odaje nade kroz davno rukom tvojom zazidane joj prozore i puhnut u dlanove skrivene elje. Poeljet e da ti si, posumnjat e da nisi, odluit da ne prizna, i itati ponovo smijee se to jesi. U knjigama starine, za stotinu godina, neko e ostavit zapisanu udnu pojavu mjeseine u noi kad mjesec se nije vidio. Samo ja u znati da je to nur tvoga osmijeha.

Boja sjeanja 31

GALEB K'o galeb samac na krilima slobode, oaran prirodom i zovom vode, puinom enje na horizontu dana sabijam dah mislima svojim, ponekad tek samo tako u svojoj visini mogu da stojim. Jedara njedra na vjetru drhte, te lae plove, puinom prte sudbina novih vijugave pute u brazdam vode ostavljaju prolost. Na baen osmijeh jurim ka dolje, u letu hvatam hihote nada, kad navika stasa, prestanu da bole sjeanja moja, na juer i sada. Doekam jutro i pruim krila, nosi me neka nadmona sila, obiem mjesta na kojim si krila da ti to jesi i da si bila. Jednog u dana, znam to ve sada, poi za suncem na drugu stranu, da vidim kakva tamo su mora i kakva e jutra tamo da mi svanu.

32 Esad Baji

DALJI E Nebo me kiom zove: Vrati se gdje si bio sjeti se, na putu kojim ste koraali jo tragovi nisu okraali. Smiti svoje poglede, nikad sure daljine nee skinut haljine. nee moi da vidi dok joj se ne priblii. Nek' ovaj drhat sa streha sitnih kapi kinice bude struna osm'jeha il' suze radosnice...

Boja sjeanja 33

LJUBAV Ti uti ljubav u njedrima due, gdje tiho se igra leptira skrivaa, dok sa usana neba blagi vjetar pue u tanke niti tvoga maslaka. U ulitu snova roje se boje mirisom vjeno ocvalog maka, puta osmijeh na obraze svoje a radost sa njih kaplje k'o sadaka. I vidi zvijezde k'o sjemenke da su ljubavi kojom zasijan je svemir i sluti i uti u istom asu kako se stapaju tvoj mir i nemir. Beskraj se cijeli smjeta u kutak to neko davno srcem ga nazva, dah vjenosti staje u trenutak to na rije ljubav tebi se odazva.

34 Esad Baji

DUO Naui me da piem pjesmu, duo, pjesmu o nama. Naui me jeziku tiine, da je njime odutim.

Kad sagradim kuu, duo, pomozi mi da vrata na nju ne stavim, ako neko od nas ode, nek uvijek moe da se vrati.
Pomozi mi vatru da zapalim, duo, da ruke njoj kad pruim shvate kako je srcu mome. Pomozi mi da mislim, duo, milju tvojom o meni. Pomozi mi da ekam, duo, ako umrem prije tebe, da se ne izgubim. Pokai mi, duo, kako se Feniks postaje, kad u ljubavi ovoj izgorim da ti se opet iz pepela rodim.

Boja sjeanja 35

SVOG SLAVUJA STIH SASLUAJ smiti sada sumnju svaku skloni sofru sa stola sterau sedef sjeanja sijedih svijea svoje sopstvenosti smijeh suza suze smijeha struku srca sate snova sjajem sunca srebrenjene serbez sjedi stijegovi slova strunie stih spirie strofu sa sadaka svemira skinut svih sedam sazvijea slatka sreo sretnog stvorenja serbez sjedi svog slavuja stih sasluaj sviralu sklada svirae svilu sjajnu sterae sa sedamedeset sedam slova S spomen sebi skitie samo sjedi samo sluaj samo sejri svog steraa.

36 Esad Baji

DOI Doi, iz blizine doi, slijedi miran san. Doi, iza noi doi, kao novi dan. Doi, poput ptica doi, sleti mi na dlan. Doi, iz daleka doi, prati sunev sjaj. Doi, u ljubavi doi, ekanju je kraj.

Boja sjeanja 37

DODIR SRCA Kao dani preanji prolaze pogledi nai, pelinji let sa cvijeta na cvijet. Tek ponekad obian ovjek i mudrac zastanu, u trenu kad dva pogleda dotaknu se jedan u drugom, kad onaj kojeg gleda nema ni elo, ni nos, ni usne, ni lice, samo oi. Oi koje isto tako ne vidi! Tren kad dvije due jedna na drugoj se napoje, kad prestanemo disati, kad vrijeme zastane u vjenosti, kad, tek, samo suza poneka pokae da jo jesmo, da smo bili i da emo biti. Trenutak kad dvije se due jedna s druge napoje, kad podovi srca zadrhte, emeri due se zatresu, kad dvoje se odreknu sebe za radi njih oboje.

38 Esad Baji

BUE JE Otvarao sam oi - tik pogledao u sat - tak podnica se ugela - trc kosti se protegle - kvrc nos je uinio - mrc voda se oula - obrazi primili - pljus i dan je poeo 'nako ja pospan - dibidus na jednom listu - heh moj zapis ree mi - uj ja sam vratar kuc! otvaram vrata kuc! i vrata u tvoga kuc! otvoriti srca kuc !

Boja sjeanja 39

MED U OVA IT um vremena meu nama s dahom jutra na usnama, udnja srca dovu prede poput one Ajvaz-dede. Nem' posude koja moe ljubav, mous da sakrije, nit' daljine ije gore raspu nee due dvije. Sa Izvora kroz dram srca ubor aka da potee, mjesto glasa, mjesto rijei, tiina nam sve izree. Ako ima dlaka sree, ni nju Mednun sebi nee, ve je daje svojoj dragoj pletenice njom da splee.

40 Esad Baji

PARA JE DUE Ostarila ova halja naa prokinuta, ispale nam pete, dolo vrijeme da se sve gargaa, da se para i ponovo plete. Otkad nisam sjeo naspram sebe, u oi se pogled'o poteno, opipao ovo klupko due na drugo ga namoto vreteno. Nikad nisam iza igle znao, uravan sam cijeli ivot pleo, gdje ne treba ja sam sumicao, nove mustre iz dna due kleo. Ti si davno prela na vunicu, sitan konac, ipku i goblene, u mom jadu vidjela sitnicu nedostojnu jedne takve ene.

Boja sjeanja 41

HAJDE DA ZIJARETIMO TVOJE SRCE Hajde, primi me za ruku, da zijaretimo tvoje srce. Pokazat u ti put, pokazat u ti trag, pokazat u ti kako. Hajde, smiri boli nadole, rane i oiljke ivotne, smiti strah i tu lampu strepnje ugasi. Hajde, srea eka hrabre i odvane, proi naprijed, ui u naem je adetu da kad gost pokuca domain iznutra kae BUJRUM!

42 Esad Baji

OSTAVI Ostavi jedno prazno mjesto u svome srcu, ako zakasnim, da se ne umorim ekajui. Ostavi jedan zagrljaj pride, ako me ne bude, u njem' da me vide. Ostavi jedan pogled za mene i jednu neizgovorenu rije za nas. Ostavi jedan drhat grudi, jednog pijetla crvene krijeste, ako zaspemo da nas probudi. I jednu tajnu skrivenu od ljudi, ako ivot poeli da nam sudi. Ostavi jednu jabuku za ubrat, jednu ruu i esmu tihu, a ja u prazne retke i nedoreeno ime u stihu, i jednog mladog softu, kad nas ne bude, da proui Fatihu.

Boja sjeanja 43

BOJA LJUBAVI Volio bih da zamislim rijei kao more, ovaj as kao obalu a sebe kao vjeta ronioca. Pa da skoim u more i iz njegovih njedara vadim najljepe bisere rijei. Kad ih sakupim dovoljno, da sjednem na obali i od njih niem pjesmu. Pjesmu o tebi. Pjesmu po kojoj te, moda, ne bi prepoznali oni koji te znaju, ali bi oni koji mene znaju, shvatili koliko te volim.

44 Esad Baji

BOJA SRCA

Boja sjeanja 45

46 Esad Baji

STAZE U haljetku starom bos u ove noi kroz dolinu Tuva ka Sinaju poi, u hladove drevne gdje jo apat piri Pokai mi, Boe, da se srce smiri! Voen pjesmom naja, daleko od ljudi, potrait u pute u doraslost udi, gdje lahori lotos na vjetru tiine i brda se lome od Tvoje siline. Uhvatiu svjetlo sa nebeskih strana, kroz nemirne kronje maslinovih grana i nemani strasti u trenu e pasti od siline tapa Musaova tapa. Izabrat u staze koje vode Tebi, napojit' se kapim' tek popale rose, sastaviti mora ljubavi u sebi, valovima srca pustit da me nose.

Boja sjeanja 47

RESULULLAH Grudi ove raspori mi, srce ovo rastvori mi, Knjigu Tajni otvori mi, pogled jedan pokloni mi, da lice mu ugledam, e oiju ugasim i selam nazovem, Ja Resulallah, Selam ja Resulallah! Selam tebi, svjetlo nura! Selam tebi, zvijezdo blistava! Selam usnama tvojim to s njih je Objava kapala, Oima to rahmetom su rosile, grudima to tajnu su Istine u sebi nosile! Selam ja Resulallah! Selam ja Resulallah! Grudi ove raspori mi, srce ovo rastvori mi, pogled jedan pokloni mi, i dah da l' umire kai mi, grudi ove da udahnu, usne sretne da uzdahnu, Selam ja Resulallah, Selam ja Nebijjallah!

48 Esad Baji

ODAZIVAM SE Sluah psalme Davudove, mudre rijei Musaove, osmijeh lica Isaova, svjetlo nura Ahmedova. Allah, Allah, sve govori, i kad more se rastvori, i kad mrtav iv ustade, i mjesec se raspoluti. Allah, Allah, srce zbori, Allah, Allah, sve govori, Allah, Allah, Gospodar je ovaj ivot to nam daje. Za stopama Ibrahima i potrage Haderine u bijelim ihramima kraj Boije kue minem. Allah, Allah, Lebejk Allah Allah, Allah, samo Allah, u svom aku dua gori, Allah, Allah, samo zbori!

Boja sjeanja 49

ODVEDI ME Odvedi me da vidim Kineski zid, moe i s Mjeseca, samo da ga vidim. Odvedi me do zemlje gdje lotos na vjetru treperi, godinama se ve pitam, kakva je to biljka to ime joj uvijek u najdubljim mislima o sebi susreem. Odvedi me na more, gdje nikakvo se kopno ne vidi, da neba se nagledam i krupnoe svoje sitnoe. Odvedi me u indijanski vigvam, ponudi me lulom, da u miru odbijem dimove, naui me slijedit drevne tragove bizona i ivjet s prirodom. Odvedi me na Mrtvo more, u Jerusalem, na Sinaj, i tunu Kerbelu, u miris masline i vjenog ehadeta.

50 Esad Baji

Odvedi me na Bedr, Uhud, u grad svijetli to pamti njegove mubarek stope. Odvedi me u peinu Hira, iza paukove mree Sevra, do Ajuna, ije miriljave stijene ljubljah u zidovima Bejtullaha. Obuci mi bijelu odjeu bez kroja, bez are i ava, da svi zidovi, sve puine, svi tragovi, i svi mistini cvjetovi, stope se u jedno, da kao leptir, ivim jedan dan, krue oko kue Voljenog. Da moje juer, danas i sutra, stope se u glas, Lebbejke Alllahumme lebbejk...

Boja sjeanja 51

EHADET Jednom e srce zastati, jednom e oi zaspati, samo e apat ostati, la ilahe illallah! Zvijezde e kose rasplesti, nebo e ilime smotati, samo e apat ostati, la ilahe illallah! ovjek e sebe vidjeti, svoga se djela stidjeti, mizan e pravdu dijeliti, la ilahe illallah! Dennet e sretne primiti, hladove svoje iriti, selam e vjerni zauti, la ilahe illallah!

52 Esad Baji

KAD BEZ TVOJE LJUBAVI SAM Kao Mjesec bez Sunca sam kad bez tvoje ljubavi sam, tu sam, jesam, k'o da nisam, bez tvog sjaja nevidljiv sam. Moje lice u tami je sakriveno bez amije, vjetar aka kad zapue otkrit e se moje due. Ispod luga eravice pokazat e svoje lice a kabesi to ga itu sagorie u ognjitu. Prhut ove mjeseine smotat e se u efine, iz ihrama novog jutra rodit e se nae sutra. Kao Mjesec bez Sunca sam kad bez tvoje ljubavi sam, tu sam, jesam, k'o da nisam, bez tvog sjaja nevidljiv sam.

Boja sjeanja 53

SA IME OM TVOJIM Ja ne trebam srce u kom Tebe nema, ja ne trebam ljubav kojoj izvor nisi, u naumu djela kom se ruka sprema, nek' je Ime Tvoje, neka Boe Ti Si. Vidim kad samoa sapinje mi grudi, dok apatom zikra traim Ti blizinu, na vrata mi ova dou dragi ljudi, osmjesima istim ispiu tiinu. I Tvojih bi Rijei znadem edan ost'o, da Resula svjetlost Ti nam nisi posl'o, kroz njegovo srce One do nas teku, ovjek u ovjeku nae vjenu rijeku. Naui me, Boe, proisti mi grudi, da znam voljet sreu u srcima ljudi, pomozi mi perdu od neznanja smai, i Tebe u tako, slutim, lake nai. Ne daj mi da volim koga Ti ne voli, ne daj mi da idem onom sa kim nisi, ma u kakvom halu bila moja dua, usred srca ovog samo Jedan Ti Si.

54 Esad Baji

TII A Zbori ti nebo dok toplo vedro u tihoj noi enjivo gleda: Neko te vidi, Neko te voli, Neko te zove da mu se preda! Njegove rijei s listova asnih zovu te sebi, mudrost ti nude, Zrnevlje neba, dahovi tvoji, znakovi jasni za sve su ljude, i samo tama iz tube noi za svjetlost zvijezda otvori oi, i kap tiine iz te visine istine jasnost u srce toi: Allah je Jedan, neba je sedam, i Njega slave dok ih ti gleda. Allah te vidi, Allah te voli, Allah te zove da Mu se preda.

Boja sjeanja 55

56 Esad Baji

D EV IK ODRASTA JA

Boja sjeanja 57

58 Esad Baji

D EV IK ODRASTA JA Babo, danas kad smo te spustili u mezar trudio sam se da ne zaplaem. Ti si ehid i zasluuje da tvoj sin bude vrst. Veeras mi se plae. Nije me strah, samo se bojim da ti nikad nisam dovoljno rekao koliko te volim. Babo, prijavio sam se u diverzante. Majci se to nije svidjelo, al' uspio sam izmoliti doputenje. U diverzantima imam potovanje. Stalno negdje idemo. Puno se puca. Ako poginem, nemoj se ljutiti na mene. Babo, danas sam malo ranjen. Nita strano. Uskoro me putaju kui. Nadam se da sam post'o pravi ratnik. Babo, danas me opet zakailo. Nita strano. Izau iz bolnice do tvog roendana. Babo, post'o sam komandir. Bio bi ponosan na mene. Babo, opet me zakailo. Nije mnogo, moda e mir prije nego izaem iz bolnice. Babo, Zavrio se rat. Strano mi nedostaje. Kua je sva razruena, ne znam ta da radim.

Boja sjeanja 59

Babo, zaljubio sam se. Znam da to nije za muke razgovore, ali rekao si mi da ti sve mogu rei. Hou da ovo podijelim s tobom. Osjeam se kao onda kad si me vodio u lov. Babo, oenio sam se. Rodbina se okupila a ti si mi nedostajao. Puno si mi nedostajao. Kriomice plaem cijelu sedmicu. Babo, Danas sam trebao pozajmiti neto novca. Kad sam rekao da si mi ti otac, ovjek mi je dao na rije. Babo, sad sam u bolnici. Teko mi je opisati ono to osjeam. Svih ovih godina kada bih gledao u ogledalo traio sam da vidim tebe. Danas sam gledaju u svog tek roenog sina vidio sebe. I on ima tvoje oi. Babo, postao sam BABO!

60 Esad Baji

SREBRE ICA Uzalud nagnuta nad zdencem due tragam za suncem i vabim osmjeh to nekad je igrao na mojim usnama. K'o edna zemlja bolom nadolim ispucala mi nutrina, pa kad poletim van ustaljenog kruga svoje tuge i osmjehom tuim zadjenem jelek misli, osjetim se tunijom nego bijah prije tog osmjeha. Dani minuli kao plima i oseka na gargaama ove nae sudbine, izjedaju me svojim zupcima, trgaju tamo i ovamo, svaku nit mi ponaosob odvajaju. Valja mi ko prelja, u prste pljucnut i te niti u preu presti, preu u klupka motati, u klupka igle zadjenuti i demper plesti za kosti voljenih. jedan demper za moga Nisada, jedan demper za moga Ismeta, jedan demper za moga Hamida, jedan demper za moga Mustafu, jedan demper za moga Ahmeda, jedan demper za moga efku, jedan demper za moga Sulju, jedan demper za moga Adema, jedan demper za moga aira, jedan demper za moga Muju, jedan demper za moga Edina, jedan demper za moga Samira, jedan demper za moga Behrema, jedan demper za moga Amira, jedan demper za moga Ramiza, jedan demper za moga Refika, jedan demper za moga Atifa, jedan demper za moga Muniba, jedan demper za moga Hasiba, jedan demper za moga Hajrudina, jedan demper za moga Demala, Ko mati moja Hadera strepim nad kostima djece roene, u bolu traganja, bez zemlje u koju bih ih uvila.
Boja sjeanja 61

Treperavo trim smetena i izgubljena sa Safe na Mervu, iz Bosne u nebosnu, dozivam vraga imenima njegovim: Mihajlo je l' ti srce smireno kad moj drhat ugleda? Miladine, je l' ti dui iroko kad mojih sinova nema? Radovane to kolo ne povede, sad ti niko ne smeta? Pero, jesi li manje orav otkad ih ne gleda? Petko, Rajko, Branko, Neo je l' vam u dui granulo? Osjeate li slobodu, il' strepite od uuta lia srebrenikih polja, zazirete li od proljea u strahu da ne niknu iz svojih dunjalukih grobnica cvjetovi moje due, bojite li se kletve i suze majine to svakim dahom kane i svakim treptajem Boga zaziva? evo kosti natkoljenice moga hitrog Demala, evo skeleta moga dojeneta, evo haljinke moje snahe Emke, evo prstena mog djevera Hamdije, evo deset hiljada nevinih dua, ispod svakog busa, gdje kolac zabode da krv ikne, kad vode se napije, iz njihovih usta e da potee, plug kad upregne, zemlju da preore, njihove kosti e da izore, i djetetu svom zalogaj kad da s njihovih kostiju znae da je uzrio... Ja nemam dijete da mu za plea se sklonim, nit' brata da se na njeg oslonim, nit' mua da ga ponosno pogledam, nit' djevera da ga zamolim,
62 Esad Baji

imam vrstu Boiju rije i svoju teku zakletvu: DA NE ZABORAVIM, DA NE OPROSTIM, DA PROKUNEM! demper za moga Nisada dau Atifu u ljutu Krajinu, demper za moga Ismeta Arifu u krnu Hercegovinu, demper za moga Hamida Fatimi u Cersku, demper za moga Mustafu evkiji u Gorade, demper za moga Ahmeda Taibu u Travnik, demper za moga efku Tariku u Sarajevo, demper za moga Sulju Harisu u Zenicu, demper za moga Adema Abidu u Tuzlu, demper za moga aira Harunu u Teanj, demper za moga Muju Halilu u Gradaac, demper za moga Edina Hajri u Visoko, demper za moga Samira Nezimu u Maglaj, demper za moga Behrema Aliji u Brezu, demper za moga Amira Hajdaru u Minhen, demper za moga Ramiza Selimu u Bruklin, demper za moga Refika Samri u daleku Australiju, demper za moga Atifa Husejnu u Belgiju, demper za moga Muniba Redi u Holandiju, demper za moga Hasiba Fuadu u Italiju, demper za moga Hajrudina zaovi Emi u Dansku,

demper za moga Demala ponijet u sutra u Potoare, u njemu su moje zakletve, moja sjeanja, on je moja zastava, moja dova i moj vasijet. Zaogrnite se demperima moje due gdje god da ste, djecu svoju u njima uza se pribijte, imenom ih njihovim zovnite i mlijekom majinim zakunite: DA SE NE ZABORAVI! NIKAD NIKOM NE PONOVI!

Boja sjeanja 63

ZAPII Zapii svoje zakletve, obeanja data drugima. Da zna ako zaboravi da vie nisi ovjek kao prije. Zapii svoje grijehe, zapii da ih samo dobra djela briu, i smjerna dova oiju suznih. Zapii da jutro poinje ustankom protiv sna i lijenosti, korakom ka vodi isteoj, ka molitvi, ka itabu nebeskom gdje ostavlja zapis o sebi danas za svoje sutra. Zapii da voli bijelo tamo gdje bijelo boja je najljepa, i crno tamo gdje crno je najljepe. Zapii sreu jutra u vunu magle umotana. Ovo vreteno dana tebi je dato, zavrti ga. Poljubi trag ela svoga na seddi svojoj i trag njen na elu svome. Poljubi evlad u san zamotan, halal podaren da smiraj ti bude i majku budnu nad oljom aja. Zapii da voli ovo sobu, ovaj plafon i pod na kom klei. Zapii da voli ova vrata i ovaj prag, ovaj prozor i ovaj pogled. Zapii da voli ovu rijeku i zemlju kojom tee, njena brda i dolove, njene kripe i goleti, njene vjetrove i oblake. Zapii da voli blagu ehru svoga komije, dedinu utnju i nenin topli osmjeh. Da voli zarudjelu travu na oevu mezaru, njegov ehadet i svoj put kojim si ga nastojao stii. Ponesi prostirku due na prozor jasnosti, istresi halove i ponose to za potku ti utkani nisu, izvadi miris iz desnog depa i spusti ga na ilu kucavicu lijeve ruke.

64 Esad Baji

Prisjeti se svog Resula, prisjeti se Grada znanja i krvavog dojeneta na rukama tvog imama. Prisjeti se da ga ljubi dok mu suze ivot iu, prisjeti se golim maem na dumana da kidiu. Prisjeti se, primakni se, nek ehidi zamiriu. Probudi se znakom jasnim prije nego s kunih vrata kroi u san dunjaluki, u varku vjetu, u lov na sjene to bjee pred onim koji ih goni i dahu za vratom onom ko ih se kloni. I gdje ti je spisak onih kojima si, u ime Boga, ljubav svoju poklonio. Zna da si im dao dio srca i da ti je pazit na njih kao i na se. Hajde, ustani, osmjeh na lice zadjeni u lijevo glavu zakreni i sam sebe imenom predaka zovni. Pa pogledaj desno i imenom potomaka se oslovi! Dan u koji e kroit i zemlja kojom e hodit prostrana je i za osmjeh i za bol, i za dobro, i za zlo, izai i zahvati prema ahu srca svoga. Ti zna ko si, odakle si, gdje si i kome ide!

Boja sjeanja 65

SOFTA Drhte Sarai od sitnih koraka to plaljivo hode da ne poremete sopstveni strah. Stotine ruica stisnute u nadu upiru oi traei broj 33. uta zgrada k'o age uto razvija svoje linije, svoje kockice i slae im novi dom. Sobe u domu sa po est kreveta, da se lake upoznamo. Ispod prozora prolazi tramvaj. Budi nelagodu tutanj njegov i zavrava ve jutrom zapoetu misao. Kad poem kui, ii u pjeke. To jedino sam pamtio. Taj put do eljeznike stanice, gdje tek moe poeti nada. Krenuo bih odmah. Svjedoe to suzama oroene oi i drhtava ruka to tek se s babom rukovala na rastanku, dolje kraj utih vratnica to gledaju u Begovu damiju. Rado bih potrao, sustigao ga i zauvijek otiao odavde. Rado bih priznao da moja elja za ovom kolom, evo, tu na poetku prestala je, da moja tvrdnja kako sam dovoljno velik i mogu nestala je. Rado bih majino lice ljubio i uto polje pod kuom gledao umjesto svjetala velegrada. No, ne mogu, zarad njihove ljubavi to sve je u sebi to nosim, zarad jo sauvanih iskrica sopstvene nade da i sam neto u ivotu mogu. Nisam sam. Jo je oko mene lica to pogled zidu okreu uvajui strah, tugu i suze da ih drugi ne vide. Meusobno se upoznajemo i pamtimo po imenima, dok, ve dolje, iza utih vrata, na ulici, svi bit emo jednaki i nosit jednako ime. SOFTE. est nas je u sobi, etrdeset u razredu, osamdeset u generaciji. Tutin, Kalesija, Brko, vicarska, Beograd, Mostar... Aid, Mirza, Sead, Esad... Slaemo stvari u uske ormare. Raspitujemo se. Ko smo, gdje smo, ta nas eka? I ve ta prva, najtea no, od doma svoga i svog svakog daleko, rodit e prijateljstva, rodit e snove i nade nove to nepunih pola godine kasnije, kad svojim kuama prvi put poemo, uinie da plaemo u elji da se to prije jedni drugima vratimo.

66 Esad Baji

Na Baariju, na tu tvrdu kaldrmu to profesori je svakodnevno na asovima optau znanjem i ine da Trebevi nestaje pred naim pogledima. Poeli smo od ELIFA. Tog udnog slova arapskog pisma to na svojim leima nosi teret svake reenice, a kad ga jasnije pogleda, skoro da se nigdje i ne ita. ELIF k'o ekonom nae kole, kojeg rijetko vidi, a kojeg se opet svako najvie boji i bez kojeg sve drugo ne moe. Poeli smo od EZELA. Rijei na ijem poetku, opet, stoji ELIF, a koja oznaava ono vrijeme kad vremena u stvari ni bilo nije. Kad sve su due k'o krijesnice u nekoj tami prapostanka svoje odgovore davale. Poeli smo od onog pitanja Boijeg: Nisam li ja va Gospodar? i odgovora: Jesi! est smo mjeseci uili prolost i ekali da na red doe prvi ovjek, prva ena. Historija ljudskog roda poela je da se prede. Saraima je prola jesen, zima, proljee i dolo ljeto. Skoro sa suzama rastajali smo se tjeei jedni druge kako e raspust proi brzo, kako emo, skoro pa sutra, opet se sresti na naoj adresi. SARAI 33A. Prolo je ljeto, protutnjala je Zemlja jo jedan krug na svojim nevidljivim a postojanim tranicama svemira. Svjedoili smo o jednoj, pa drugoj, novoj generaciji i bili dovoljno stari da u ekanju ruka stojimo u prvim redovima. Pod jezikom se slijegalo znanje iz akaida, tefsira, hadisa, historije, filozofije, arapskog, turskog, engleskog, a pod strehama baarijskim plele se i parale ljubavi... Ene uhibbuki, Seni seviyorum, I love you.

Boja sjeanja 67

Imali smo samo jedno srce da volimo i mnotvo jezika da to kaemo. Nekad sve odlini aci ponovo su se dijelili na lepezi od dovoljnog do odlinog. Oni ispod ili su kuama. Ispraali smo ih sa strahom i nakon toga jae se, bar koji duak, primali knjige. Bilo je teko vjerovati da osim toga postoji ikakva druga budunost. Ve smo uili bosanske alime to veinom su iz istih klupa ponikli i potajice u glavi pitali se koja od njihovih titula eka nas. Trebali smo biti zlatna generacija. U treoj godini ili smo one iz etvrte, odvaljivali gromobrane na utoj zgradi doma kriomice kasno penjui se uz njih. Prkosili vaspitaima i nerijetko se klatili na onom stranom kecu pred iskljuenje u rubrici vladanje. Bivali bijeni od onih s Vratnika i od onih s Bistrika, gutaju muku to zbog vladanja ni jednim ni drugim nismo smjeli vratit i ako smo mogli. Ako si bio bijen, vladanje je nie, ako si ti koga bio, ode kui. Meu svim uzorima to biografije smo im do desetog koljena u po noi znali ja sam potajice ljubio Baeskiju, Ali-dedu Bonjaka, Hasana Basrija, irazija. Volio sam i gazije kakav bjee i osniva nae kole, ali nisam mogao iz rebara iakat dovoljno hrabrosti da se u njima ogledam. I kao to u tim vremenima, koja naglo postae udno nemirna, skrivah da peru bih predao duu, tako isto glasno divih se onima to zveket sablje negdanje bjee im drag. Traio sam u hodnicima kojim prolazih Gazi Husrevbega, Ishak-bega, Mehmed-pau Sokolovia, gotivio hafize i dobre karije, s veeri u abdesthani ostavljao pokoji zapis o tim nevinim mislima o ivotu. Nisam ni sanjao da moja e razmiljanja uskoro poeti da bivaju stvarnost. Nisam ni sanjao da sljedeeg Bajrama mi emo biti kurban za klanje.
68 Esad Baji

Nisam ni sanjao da u, kad 1992. odoh na ramazansku praksu, vratiti se tek za nekoliko godina, prestar za softe, premlad za ovjeka, da nikad vie neu sresti na okupu svoju generaciju, da, k'o gelere to utim po mravom tijelu, skupljat u ih po novinama, smrtovnicama... Plaljivci se prometli u gazije, oni nekad nadmeni skrivali su se u tuim zemljama, oni to loe im je iao arapski progovorili su k'o diverzanti, jezikom hrabrosti u neprijateljskom zaleu Zatekao sam neke nove, mlae momke i u zadnjoj klupi, zadnje svoje godine u Gazinoj medresi, tresao se pred profesorima kao to nikad nisam pred dumanskim rovovima. To i nije bio strah, to je morala biti navika, to je moda odgoj moga dede to iz kunog se mihraba povukao preputajui mi ga im sam prvi put iz te kole kui doao. Tek kad ukae mi se srea da sretnem nekog iz svoje generacije, uz kahvu i priu u kojoj je jedna nit uvijek na adresi, Sarai 33A, shvatim da ne alim to cijelo ovo vrijeme nisam nita drugo doli softa.

Boja sjeanja 69

MILOST SVJETOVIMA Neka znanja primi kroz ula i na tom ulnom nivou ostanu, neka obradi razum, stvori sliku i donese zakljuke. Neto opet nevidljivim putanjama ue u srce i tu se nastani. Ona na nivou ula mogu lahko opisat, neije spretne ruke i nacrtat. Razumske stvari, pak, nude mnotvo rijei i dokaza za objasnit, to, kako i odakle. Ona znanja u srcu zahtijevaju vjetije pisare, zahtijevaju vie od ovjeka, jer o njima kad se pie, to u stvari, nae srce se kroz slova na hartiju cijedi. No, najtee je pisati, govoriti, na uobiajen nain i misliti o onim stanjima, pojavama koje nisu samo ulne, koje nisu samo razumske, koje nisu ule u srce uobiajenim putevima, nego kao da u tom srcu odvajkada prebivaju, nikle iz njega samog ili ono iz njih niklo. Pisati o Poslaniku islama, o Poslaniku Istine, o posljednjem Boijem Vjerovjesniku moe se na milion naina i svaki bi mogao biti dio tog opisa, ali isto tako znam, svaki je nepotpun. Iako se pria o Poslaniku kao topla ruka majina od beike sliva u moje ui, u moje oi, u moja djela, mojih 36 godina malo je da se nakapa ita vie svjetla od slabog odraza najblistavije nebeske zvijezde u uzburkanoj vodi noi. I ne mogu nai poetak. Ne mogu, jer ovo je pria o mom doivljaju Poslanika. To je pria o najdubljim dodirima srca koja jo nisam spoznao do mjere da ih u slova pretaem. Znam ve unaprijed, nee imati ni jasan kraj, jer vjerujem da tu kraja i nema. Poslanik je ljubav iz koje izranja samo moje srce, ljubav kojom kuca i u koju smru ponire. Poslanik je ona moja ruka to u hladnim zimskim danima naputa dep, raa osmijeh cijelom mome biu i sputa se na glavu mojih sinova.
70 Esad Baji

Poslanik je onaj mir u kojem odbacujem sve druge obaveze i preputam se njihovoj igri. Imena koja sam im

nadio i srea moja kad ih njima zovnem, ponos su moj, jer sam i imena onih koje najvie volim davao po imenima onih za koje sam uo da ih je Poslanik najvie volio.
Moj osmijeh supruzi mojoj, ma koliko optoen u meusobnu ljubav nas kao branih drugova, Poslanik je, jer iz rijei njegovih, primjera njegova nikao je i na osmijeh, njegovi temelji, zidovi i krov. Poslanik je njeni otac koji me vodi, upute daje, sa strmih staza ivotnih me vraa, kojeg sluam iz ljubavi i pred kojim se kajem iz stida. Poslanik je hedija koju nosim kad obilazim bolesne i nemone, jer taj in mi je rije njegova omilila i znanje o veliini njegovoj mi darovala. Moj selam bratu u prolazu, moj osmijeh i moja strpljiva ruka u ruci dede ojesenjalih godina to nakon rukovanja drhtavo je stie i ne puta dugo, a tek smo se u prolazu sreli i rukovali. Da, ja bih tu ruku pustio, ja tu ne bih naao smisao, ja bih tu vidio gubitak vremena, al' Poslanik ne bi, a kad toga se sjetim, ja spreman sam ostat jako dugo, due nego pod penderom voljene djevojke nekad. Poslanikova ljubav prema meni, prema nama, to je svjedoanstvom vjere svjedoimo, nikad nee prestat, ona me dotie kroz hiljade generacija. Njegove rijei su nepresuno izvorite nade i snage za posrnulog gonia dunjalukih sjenki. On je prenosilac rijei Boije. On je sluh koji je sluao da bih ja mogao uti, vid koji je gledao da bih ja mogao progledati, on je snaga koja je izdrala da bi meni glas ehadeta bio prvo to u po roenju uti. On je i mu bio i neprevazien primjer mua. I otac i neprevazien primjer oca.
Boja sjeanja 71

On je borac i neprevazien primjer borca. On je sve ono to istinite historijske i druge knjige donose o njemu pokuavajui ispriati tu nikad do kraja isprianu priu. On je onaj za kog Bog Uzvieni kae da svjedok je djela naih i zato pria o njemu ne moe biti zavrena, ona traje od Ademovog pogleda na ehadet u dennetskim perivojima, kad klupko se civilizacije tek trebalo poeti presti, pa do Dana odreenog kad svako e progledati istinom, bez moi zaklanjanja, zavjere i pretvaranja. To je, iznad svega, pria o ovjeku, o mogunosti ovjeijoj, o snazi ovjeijoj, za mene, nadasve, pria o snazi ljudskog srca da obuhvati i ponese u sebi svakog od svog ummeta, i onog to roen b u vrijeme njegova dunjalukog ivota, i onog to iz njegove e kime roen biti, kao i mene danas i nade moje da raam istog takvog da istu ovu istinu ivi sutra... On je onaj bez kog ne vjerujem da bih Boiji glas mogao uti, milost osjetiti i nadu svoju ljudsku k njoj uputiti. Moda mogu napisati jo mnotvo slinih rijei, a moda treba samo navesti Boije rijei da On Uzvieni i meleki Njegovi donose salavat i selam na njega, i donijeti salavat i selam, ponizno sklopiti oi, pognuti glavu, a ti odgovor na pitanje ta je meni Poslanik da potrai u boji moje utnje... al', evo, ipak napisah jer treba rei kad lijepo ima rei, a ima li ita ljepe k'o srce njegovim imenom razveselit i selam i salavat prouit: Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed!

72 Esad Baji

DUMA Jutros sam tih. Petak je. Dan moje mature. Svakog petka dok ustajem, tragom sunneta gusulim tijelo i u istu odjeu za taj dan odreenu ga oblaim, ja se prisjetim onog dana davnog kad kotao vode dedo na verige metnu i pod njim vatru raspali. Sine, kad se voda ugrije, okupaj se, obuci ono to sam ti juer donio, dolo je vrijeme da s dedom poe na dumu... Neni su se oi orosile suzama, majka je prvi put oborila pogled pred mojim i nikad vie nijedna ni druga nee me doekati sjedei u kui. Ustat e, pomaknut se, uinit e onaj makar nevidljivi pokret ako ne mognu nita drugo, samo da pokau potovanje... Deset godina kasnije na efendija e mi pri ulasku u damiju dati znak oima da zauzmem njegovo mjesto i budem imam na dumi. Na taj dan dedo e u samoi nae stare kue otpasati naslijeenu muku hladnou i ozarena lica i toplih oiju priznati mojoj neni da vie ne ali umrijeti... Tako sam ja uen da te ni stas ni ljepota, ni godine ni porijeklo ne ine ovjekom. Znanje je, sine, bolje bogatstvo od novca, prenijet e mi pred kraj rata dedo rijei imama Alija, znanje, kad dijeli, uveava se, dok se novac umanjuje. Uskoro e, ako Bog da, doi i taj dan kad u i ja svoje dijete posjest u krilo, poljubit u elo, poklonit mu novu odjeu da obue i za ruku povest na dumu ba kako je mene vodio otac mog oca. Nakon dume otii emo na na harem, na njihove mezare. Tu su, jedan do drugog. Ko je ovo, sine? pitat u. Ovo je rahmetli dedo Ahmet, babo tvoga rahmetli babe. A ko je ovo, sine? Ovo je Halil, tvoj babo, a moj rahmetli dedo.

Boja sjeanja 73

Prouit emo im Fatihu, a ja u pustiti da mi nevidljive suze poteku, potrat po obiaju dlanovima desne ruke njihove baluke i biti sretan to nastavljam viestoljetni krug. Tu, na haremu, rod uz rod, pod kamenim nianima, cijelo nae selo, generacije i generacije predaka. Tu na haremu zelena ledina gdje i mi emo ivi u nevidljive krugove pole, kraj naih deda, oeva, pribit se uz njihove mezare da mjesta ostane, za novi krug. I nikad niko nee ovu Bosnu razumjeti niti njenog Bonjaka shvatiti dok ne naui da ga potuje i njegove krugove motri. Mi smo kao mirna povrina vode. ime god nas takne, ugledat e krugove i onaj prost, miran al' odluan stav u pogledu koji govori: Ne diraj mi krugove! Ne diraj mi ljevicu, ne diraj mi desnicu, to halke su moje kojim spajam pretke i potomke.

74 Esad Baji

POPASAK
Ljeta svoga djetinjstva provodio sam na planini. im sam uzrastao dovoljno da mi glava nadilazi hercegovaki kr, postao sam oban. Kasnije u ivotu nauit u da se to moe rei i pastir. Ispoetka sam uvao janjce. Probude me ujutro, jako rano, puste janjce iz tora i ja ih tjeram iza kose. Prije mene je ustao dedo i iza neke druge kose otjerao ovce. To se zove popasak. Nakon 2-3 sahata, tamo oko devet do pola deset, dedo dotjera ovce do kolibe, nena ih muze, onda izae na brijeg iznad kolibe i zove: Potjeraj janjce, pomuzli smo ovceeee...! Ja potjeram janjce koji se, ouvi blejanje ovaca, stute ka kolibi uz nevienu bleku. Nakon popaska svi pijemo vareniku. Kad ono to ne popijemo nena razlije na drvene kipe da se ukajmai, ja uzmem kaiku i grebem kotao u kom se mlijeko kuhalo. Planina na koju smo ljeti isprtljavali nije imala vode, tako da ve oko podne imam obavezu da otjeram ovce na vodu sedam kilometara u podnoje planine, kad se vratim ekaju me krave, koje isto tako treba otjerati na vodu. Usput nosi bidon s pet litara vode za pie. Kiu sam posebno volio. Kad pada kia, trava je rosna i ovce ne treba goniti na vodu bar tri-etiri dana. im bi kia stala, trao sam na brijeg iznad nae kolibe da provjerim kolika je rosnost trave. Ako bi opanci i donji dio nogavice pantalona bili sasvim mokri nakon trka kroz travu, rosnost je bila dobra, ako ne bi, ostajalo bi mi da ekam dedu i njegovu procjenu. Jednog od takvih dana sam bio oaran ljepotom nakon kie tek raspuklih oblaka na kojima se ogledalo sunce.
Boja sjeanja 75

Bili su nevjerovatno isti, bijeli. Mislio sam da gledam neto to niko dotad nije vidio. Otrao sam kui i pitao dedu ko pravi oblake. Rekao je: BOG. Od tada volim Boga, Stvaraoca bijelih oblaka. Od tada jo vie volim i svog dedu jer me upoznao sa Bogom. ak sam u tim danima kada bi mi rosna trava kupila slobodno poslijepodne pa nisam trebao goniti ovce na vodu na istom onom brijegu iznad kolibe razgovarao s Bogom. Bio mi je nekako blii od dede i nene. Razumio bi sve to Ga pitam i nikad nije govorio: ta Me to pita?! Puno smo priali, tih ljeta. Kasnije sam otiao u grad, koliba se sruila, brijeg zarastao. Prestao sam jedno vrijeme priati s Bogom, ali ON se uvijek javi. Nikad me nije zaboravio. Kad sam sjetan, tuan, On se javi, utjei me. Kad nemam poalje nekog da mi da. Kad sam usamljen poalje nekog da me obie. Volim ljude, ali priznat u, blii su mi oni koji priaju s Bogom. Mnogo blii.

76 Esad Baji

POTRAGA ZA SREOM to vie postojim da li vie jesam? ini mi se da je tako. Svakim danom me vie i svakim danom me manje. Takva je priroda ovog dunjalukog postojanja. to vie jesi, to si blie da nisi, kao da stvarna bit postojanja jeste u nestajanju. Niko sa sigurnou ne zna rei gdje je ona ljestvica u naem ivotu, u naim godinama, kada se obara dolje i ima li je uope. Zavisno je od osobe do osobe. Od snage koju svako od nas u grudima nosi, od svjetla razuma kojim sebi svijetlimo, a nekad, nekad i od sopstvenog zaborava i nehata. I jedno je i drugo, mnijem. I jedno je da svakim danom kraju idemo, i drugo je da svakim danom cilju stiemo. Svete knjige kau da krajnji cilj je Bog. Bog nas ui da pronai Ga mogu samo oni koji sebe pronau. Ja sam uz misao roba Moga o Meni, kae se u predaji koja biljei Boije rijei. Odazivam se molbi onoga ko Me moli, obeanje je Boije u asnoj Knjizi. Moe li Boga zazvati onaj koji sebe ne uje, onaj koji, i kad skupi svjetla u srcu, u sopstvene ga oi okrene i zaslijepi se? Moe li ga odagnati iz misli i najgori poricatelj? Ne elim gledati ovaj svijet nikako drugaije doli kao Njegovo stvaranje, ne elim motriti steranje tmine nit' raanje jutra doli kao znake Njegove, ni drhate srca ni treperenje due... Sputam prste na tipke tastature s blagom ali za olovkom suhom to nekad sam je vukao po bijeloj hartiji da posijem slova svoja, misli svoje, traenja svoja, jer svaki glas, jezikom izreen, jal slovom onianjen, ovjekova je potreba i pokazatelj da samoa se uvukla u njedra njegova postojanja...
Boja sjeanja 77

Zaziva ovjek u samoi, trai da zvuk drugog do njeg dopre, pa makar i eho glasa njegova, jal nijemi govor oiju. Tu ispod slova, ispod mezara misli slijee se on OVJEK INSAN Tako slova bivaju ono to mislimo, a praznine meu njima ono to ne doseemo. I kad titnta otea, kad se oblaci tmurni u srcu sakupe, tad se slova sakriju pod busenje malaksalosti, muk se naseli u djelovanje, no, ni to ne podri dugo, jer ovjek je nejakim stvoren progovorit e, jal glasom, jal slovom, jal tek suzom to nita drugo nije doli stih due, znak onog nevidljivog, duhovnog, obznanjen u svijetu pojavnosti. Potei e iz srca i kanut na oi, a oi ta li su doli knjiga srca, doli vrh pera iz kog kapa tinta naeg duhovnog postojanja. I tad, stegnut e vas u grlu, kao majku u leima to stegne pred porod eda njenoga. Roenje svako sa sobom nosi bol, u njemu esto je samo sjeme sree, pa pomislim ponekad kako boli i nema, kako sve je samo raanje sree...

78 Esad Baji

UPA JE CE TAR SVIJETA I Nikako mi nije jasno kao su moji preci nasjeli na tu glupost da je Zemlja okrugla. Sino sam bio u svojoj upi i sasvim jasno se moe vidjet da je ona centar svemira i da se nebeski stubovi nalaze ba tu. Prema zapadu nebo se poduprlo Boranicom, na istoku Janjinom i Javorom, na Jugu ljebinom i Ratkamenom a na sjeveru uklinjeno Visoicom. Ne treba tu nikakva nauka. Samo pogled. Sredinom svijeta k'o najdua mu linija dlana, tee Neretva. U Neretvi ivi pastrmka i lipljan, na obali joj pasu sitne upske krave a gore u kru upske ovce. Kada ja Galilej Galileo, pred tubom da bogohuli kad tvrdi da se Zemlja okree, odbacajui tu tvrdnju za rad spaavanja ivota tapom po praini pisao: "Ipak se okree", mislio je na Ban vir. Tu se Neretva zaista okree, ini taj poznati svrdo, mada bi se ja zakleo da ona tu pravi uzao i vee petlju, stoga duboko vjerujem da je ba tu na Ban viru centar svijeta, da prolazi tano kroz sredite vira, tu je i nebo najvisoije a vjerovatno i Zemlja najdublja. Tu ivi velika glavatica. Majka svih okolnih riba. Izlazi kasno u no na povrinu i lovi ribare koji nemaju snove. Ba zato, kasno nou, na Neretvi nema ribara, samo pjesnici, slikari i zaljubljeni parovi s bogohulnim mislima da centar svemira nije Ban vir nego dua njihovog voljenog bia.

Boja sjeanja 79

II Hladno je danas, pue iz due. Trideset est godina u plea upire, a pod nogama led. Slediu se. Mogu ui u kuu, sjesti uz pe, ugrijati tijelo - ali ime ugrijati srce? Nema to veze s vatrom i u najvruim krajevima neka srca zebu. Srce treba posebnu toplinu. Ja u svoje veeras ugrijati krukom bronzaom. Spremila mi majka iz upe. Mirie na osamdeset etvrtu kad je prvu put stigla na rod u mrginju ispod stare kue. Mirie na Vuka, na najbogatije novogodinje paketie koje smo ikad dobili. Na okrugle okoladne bombone koje je rahmetli babo donosio iz Zore vraajui se kui s terena u Sarajevu. Gradio je objekte za Olimpijadu. Mirie mi na prvu kupovnu zimnicu koju smo te godine uzeli smatrajui da nakon godina tednje zbog gradnje kue moemo sebi priutiti tu blagodat. Mirie je na Bojana Kriaja koji nas je sve rasplakao padom nekoliko metara prije cilja na olimpijskoj utrci. Mirie na Jureka koji nam je donio prvu olimpijsku medalju. Nisam znao ta to znai ali vidio sam da su svi veseli pa sam i ja bio veseo i za sva vremena zapamtio slogan: Volimo Jureka vie od bureka. Mirie na nau novu kuu u koju smo tek bili uselili. Mirie na moje medresanske dane kada mi je majka slala najslae plodove iste. U ratu je granata gotovo unitila stablo. No drvo nije poput ovjeka, ono se opet oporavi, za pet, est godina raa kao da nita bilo nije. I rekao bi da je sve isto, ista baa, ista kruka, ista kua. Ali nije - nema nas.

80 Esad Baji

Zato se pitam esto ima li smisla obii svijet, ako nema nauma pod svoju se kruku vratit? Nije li to bijeg vie nego put? Koliko slinih kruaka i jabuka zori u naim duama irom svijeta. U onim pretincima srca gdje se svaka rijeka zove Neretva? Ima li iko iz upe da ivi u blizini Amazona, strane rijeke koju smo ko mali gledali na TV-u i vikali: Vidi babo u onoj Neretvi ive krokodil! Hladno je danas, pue iz due. Trideset est godina u lea upire a pod nogama led. Sjetit u se!

Boja sjeanja 81

III Razgonim eljom maglu na Vrapu, krade mi nebo mog rodnog mjesta, skriva mi mladost to, evo, nesta im uspomene iz mene apu. Kroit u odmah iz ovih stopa u topla njedra upske doline, smiriti srce to muklo tue dok jo je ima i u njoj mjesta za moje sutra i moje jue. Gore je kamen kojem sam prve ljubavi rek'o, gore je streha i pod njom pender gdje sam te ek'o, gdje sam te ek'o. Otiao davno iz njenih sam polja, sanjajui zvijezde ganjao sjene, vidjeh se itav, gledajui spolja, al' iznutra samo pola mene.

82 Esad Baji

MOJ KO JIC I Nastupilo je vrijeme utanja. Za jo nejaka krila proljea uhvatio se mraz zime odlazee. Po planinama pao snijeg k'o zadnji treptaji nade nadajueg. Onaj treptaj to uvijek znamo da uzaludan je, da samo uzdah je, al' svejedno se stresamo pod njegovom hladnoom dok zavlai se u dlanove. Gradom tiho, pognutih glava hodaju uivaoci kredita i njihovi iranti. Zaljubljeni i razljubljeni. Sretni i tuni. Oni sretni to uvijek su sretni, i oni tuni to samo tuni su sretni. Hodaju zaposleni i nezaposleni. Zamiljeni i oni to teko bi ih iko mogao zamisliti da ih nema. Umiljeni i zamiljeni. Odmjereni i zamjereni. Umorni i odmorni. Jaki i slabi. Ugodno i neugodno popunjeni. Mravi. Obueni i nedoobueni. Kosati i elavi. Zdravi i bolesni. Zapitani i nezapitani. Oni to jedva ekaju i oni to Boga mole da ne doekaju. Naitani i proitani. Potivaoci djela Josipa Broza Tita sa Trga dravnosti Alija Izetbegovi podozrivo gledaju potivaoce Alije Izetbegovia u ulici Marala Tita. Sirotinja se gozbi krmenjem prolosti gladnim ustima sadanjice. Iz parka ih gledaju otueni steci bogumila, tek izlistala trava i dvoje zaljubljenih. Kamena uprija ee Neretvom amputiranu petu prolosti, trai pliak i malo sunca da uiva u novoj protezi. Vrabac s Vrtaljice sletio na kulu da se baci u mutne vode tuan zbog nesretne ljubavi. Njegov epski in kvare ptice kretalice ispod pijace naguravajui se oko komada Repovakog sira. Djevojka na podzidu pod Srednjo-kolskim centrom, golih lea, zaboravila da je ikad imala nenu, a kamoli da je nena imala iijas. Momak do nje zamilja da e nekad biti faca k'o ja, a onda mijenja miljenje kad ja, podiui kapu u mimohodu, poeem ono mjesto na glavi s kojeg su mi jutros opale 16. i 17. dlaka. Malo dalje, pite ispod saa i pice iz mikrovalne, penzioneri etai i mlaa ena s pogledom Old love srce para.
Boja sjeanja 83

II Nemoj vie progovoriti ni rije. Razmakni zavjese i pusti sunce da zae u ovu odaju. Nek prsti njegovi spuste se na hladne zidove. Nesigurne kue paukove nek zaiskre srebrom i nemir pod uzglavljem prole noi sanjan nek nestane. Tu negdje pod prozorom tanka je nit koju svi moramo prei da bi se snovi zagrlili s javom, da bi se ivot u jedno klupko smotao. Tu negdje na ulici eka te prolaznik da se u njemu ugleda. U njemu negdje ui pria koja eka da je napie, rua to sanja da e biti ubrana prije nego mirisa nestane, prije nego latice crvene uvehnu. eka te trud to nagrauje zadovoljstvom, napor to uzvraa osmijehom, trag to svjedoi ti postojanje i in to poraa svrhovitu nadu i u tvoje danas i u tvoje sutra. eka te lijepa rije o tebi to trai da je podri. Lijepo miljenje to eka da ga potvrdi i la poneka da je otrpi i kao istu la otpremi u zaborav. ekaju te oi to rado te vide, one to smislit te ne mogu i one to onako si im za popunit pogled. Nita naroito, sve uobiajeno, ukrtenica novog dana spremna da bude popunjena. Negdje e znati vodoravno, negdje okomito, a negdje e pitat. Grad na rijeci Neretvi, pet slova, drugo O, zadnje C? Kraj Neretve eka te topola. Pod njom e se sjetit da si ovjek. Sjetit e se da bi po etimologiji te staroslavenske rijei trebao da sie, jal se popne na nju, jer ELO VIJEK si bie nastalo kroz vijekove, kroz vrijeme. Nee ti se svidjet to znaenje pa e skrenut pogled ka arijskoj damiji i sjetit se da si INSAN, bie koje zaboravlja, al' ni tu nee stati, sjetit e se da te isti taj maternji jezik tvoje duhovnosti zove i REDUL bie to ponosno hoda na dvije noge. Pa e ponosno i uspravno uspet se uz Konjiku kamenu upriju, bacit u modru Neretvu jedan pogled, kao kovanicu u kakvu fontanu elja i prei na drugu stranu.
84 Esad Baji

Tamo e u pekari uzet pecivo od est slova, tree H, zadnje A. U slastiarni Oazi naruit jednu slatku k'o ti i kratku k'o ja. Tu negdje sa posljednjim srkom kafe postaje dio drutva, preuzima na sebe breme svojih obaveza i zaputi se dalje kroz Titovu ulicu do Elektrinog da plati to tamu veeri unitava svjetlom sijalice, pa do Pote da plati za sve razgovore koje nisi vodio oi u oi, i da zekat na gledanje TV-a i one ljepote sino dok je Deko objanjavao skepticima zato je fudbal lijep za pogledat. Na izlazu se prepipa po depovima, udahne dva put miris evapa od Hajduka i narui pet u pola, taman za poetak dana. Vraa se drugim putem, preko mosta, kraj spomenika, uz Vardu i niz Vardu. Kod Asa zastane s pomilju da legla bi jo jedna kafa, a onda se ipak opredijeli za uobiajenu varijantu Kod Gede. Pije i ne progovaram ni rijei. Puta da ti proljetno sunce udara u oi i na trenutak zamilja da one nisu nita doli solarni senzori putem kojih grije svoju duu. eka nekog sa dobrom priom, da ovu svoju ostavi za sutra, da poslua rahmetli nenu i njene savjete o tom kako ne valja odmah sve, kako treba znat zapeuzit. Uskoro se otvaraju vrata i pomalja poznat lik. Lokalni CNN s najnovijim vijestima. uli ui a pria tee...

Boja sjeanja 85

III Sunce me zove u svoje snove, ulice dana kraj vode plove, dok ubor njen imenu Neretva se odaziva. Nil je meni tuan, Amazaon straan, Drina plahovita, Gang previe mistian. Neretva mi je tamam. uprija stara, evo gledam, svojim je krilima nakon toliko godina opet zamahnula. Oko kula, u bistroj vodi, mehkousne pastrmke udvaraju se kamenu. emer sredinje kule eka svog prvog skakaa. Neretva zastala u svojoj bistrini i puta obale da plove negdje uzvodno. Ne gledaj me tako, voljena rijeko, suzom u se bacit na tebe, jal obijeu rastrganog osmjeha, jal uzdahom ourene mladosti. Sunce me zove u svoje snove, iznad zemlje, iznad vode, iznad kule, a opet ispod Sunca sa erefeta munare arijske damije gledam zalazak Sunca i sjene moga grada to due se i utapaju u veer. Sjene su uvijek nasuprot Sunca. Evo i sjena moje munare bjei k staroj ariji, Prkanju i Oraju, k'o srce stidne nevjeste od pogleda dragog. A kad Sunce zgasne s akamskim ezanom, i sjene e nestati, jedno bez drugog ne mogu. Nil mi je tuan, Amazaon straan, Drina plahovita, Gang previe mistian. Neretva mi je tamam.
86 Esad Baji

DOPISA O SJEA JE Sagnjila zima u mom rodnom kraju. ikovi dimnjaka na krovovima iskrpljenih kua dime u havu. Ogoljene grane drvea i sitnog rastinja ekaju vjetar, trpe mraz i sanjaju o toplim bundama snijega koji se u sivim oblacima itav dan mislio, bi li ili ne bi pao. Protruhli plotovi, polomljene vratnice, od velikih kia raznesen put. Prostirka od lia uka i kvrcka pod koracima. Magla se lijeno podie ka brdima i otkriva crno-bijeli svijet. Samo Neretva i dalje tee u boji. Iznad polja, moja kua, pred kuom moja nena, na njenom licu osamdeset godina pamenja. Duom i tijelom gotovo srasla za kuni prag, pogleda uvijek uprta u zapad. Tamo je cesta kojom je otiao njen evlad, tamo je cesta kojom se s vremena na vrijeme pomalja da je obie. Tako je to, misli ona. U mladosti je ovjek okrenut istoku, eka sunce, novi dan, pod starost sunce, evo, izlazi sa zapada, iz auta i autobusa, kroz lica sad odraslih sinova i keri, kovrdavih kosa i crnih trepavica njene unuadi i praunuadi. Zaudan je njoj taj ivot u koji joj porod zamie. Ti gradovi bez njiva i ograda, bez tala i hajvana, gdje se po mlijeko za jutarnji doruak ide u prodavnicu, a ne u talu, gdje jede krompir koji sadio nisi, voku koju ubrao nisi i meso koje njen Ahmet s bismilom iz svog tora zaklao nije. Gdje mladi skoro golih guzica hodaju i pred starijim ne ustaju. Zna ona, bila je ona. Nudili je sinovi da poe s njima, da ne ivi sama. Predeverala jednu zimu, proljee i malo ljeta u tom gradu, a onda se vratila u svoju toplinu, irinu i mirise svoje upe... Potkuplja oteali nabor na smienim dimijama i ulazi u kuu. Istresa Rezgu na limenu tepsiju i mjeri pogledom moe li dote svakoj snahi za baklave. Nek im nije do nane, a hoe l' do, ba kako im drago!
Boja sjeanja 87

Govori tiho, pomalo resko, ali bez zlobe i ljutnje. Gleda kroz prozor, kroz bau, polje, preko Neretve, kroz planinu, tamo daleko u Zijemlje, svoju rodnu aricu, svoje mladalake godine izvlai iz jo neotanalog pamenja. Gleda svoje, tad mlade ruke to stiu ljusku oraha mehkia. Nigdje nema tako dobrih i mehkih oraha kao pod kuom njenog brata erifa. Donosio je njen rahmetli Ahmet sadnice i 'vamo, al' se ne htjedoe primiti. Nije drvo insan da svikne. A eto, ona i jo pet cura iz njenog sela dole i primile se. Iako vrijeme uporno gloe ovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadraja, neto od svega toga sazri u srcu i kao sunce to grije izvana ono grije iznutra. Od odkrinutih vrata studen je tipa za reumu u leima. Zatvara ih. Otvara poret i ubaca bilju suhe hrastovine. Gladan plamen toplo zapucketa nad novim zalogajem. Njen pogled opet skrenu ka zapadu, ka crnoj krivudavoj cesti. Ote se uzdah i jedva ujne rijei: Nek su mi ivi i zdravi samo! *** Danas na krovu nae seoske kue ugaen ik. Dima nema. Pusto u hladnim sobama. Rijetko dirane vratnice kripe, a na seoskom mezarju u dnu sela jedan baluk vie. Na njemu nenino ime. Hiljade rijei malo je da je se na pravi nain prisjetim. Jer nena, rije je koja u svakom od nas porodit e razliit, a opet isti svijet, svijet neprestano nasmijanih oiju, svijet tepanja, milovanja i ljudske topline koja nadomjeta sve ono gdje ti kao sinu, bratu, sestri moe usfalit. Nenino krilo prostrto u hiljadu cvjetova oslikanim dimijama bit e uvijek mjesto vraanja mojih elja za sigurnou, mjesto gdje su zavravali strahovi a poinjao mir, nije ni udo kad neko dennet spomene to moje misli u njeno krilo polete. Neka ti Uzvieni Allah podari lijepi Dennet, spoji te s onima koje si voljela i s tobom one koji te vole!
88 Esad Baji

DOPISA A PRIA Odozodo rijeka Rakitnica i Rijeica a odozgo klisure Visoice zarobile malo selo Prebilje na otrom brijegu gdje, kako historija kae, ve stotinama godina kao da se klati u nedoumici gdje da se otisne, desno ka Rakitnici ili lijevo ka Rijeici koja bi ga, opet, kojih stotinjak metara nie odnijela u Rakitnicu. Rakitnica je naoko mala, ali sjeseni i proljea snana i opasna rijeka, zato je dobila i ime. Rijeica ima mali tok isto tako malu snagu pa joj se nisu udostojili davati ni neko posebno ime. U tom kru se ni o tuhinjavoj i nejakoj djeci nije vele vodila briga. Znalo se odvajkada, mora biti jak i snaan da bi postojao, inae nema se na te potrebe troiti rijei na nekakvo ime. Gore nad klisurama Visoice prostiru se airi na kojima hiljade ovaca i stotine krava za ljetnjih i jesenjih dana puni svoje stomake sonom ispaom, zauzvrat nudei mlijeko, vunu i gnojivo ije se grudine ponekad uzdiu i iznad krovova malih, skromnih, kao u trku sagraenih, obanskih koliba to vonjaju na mrs, ovije brabonjke i kravlju balegu. Tu na tim livadama na hitrou je svikavala i Almasa, najmlaa Halidova ki. Za nju je babo kleo mater joj dok je njome jo nosea bila, da bude muko, pa ona, kad se i rodila, kao iz inada, po svem ponaanju, osim eto po izgledu, bjee kao mukarac. Jedina nije ekala mrak da se u nekoj od rijeka razgali za ljetnjih vruina, nego je s mukadijom ila i u haljinama se u vodu bukala jo za dana. Halid, razoaran to je muko jedino po inadu, nije ni okret'o glavu, mater ibala koliko je mogla, a onda se svi okanili. U selu se govorilo onako kako je i sam Halid govorio, da od evlada ima etiri keri i Almasu. Danas kad su zub vremena i irina zemlje pomeli gotovo sve pragove na Prebiljima skoro da nema ivih usta koja bi o njoj pripovijedila.
Boja sjeanja 89

Zimus, od jaka mraza i velike vode, otpuile i stijene na Visoici a jedna povea, kroz toila i rijetko ipraje, nala put do stare Halidove zidine. Gruhnula u nju i pomela zid koji je na sebi nosio Almasin trag. Na toj je zidini s donje strane kue, kad se ide od Rakitnice, bila jedna rupa, jedan prozori kraj kog bi se zastajalo, odmaralo i pria o njemu priala. Davno sam je ispri'o, po svom tabijatu i udesu, onako kako je meni legla kad sam je za ratnih godina, natovaren potreptinama, od strma puta hvatajui dah, sluao. Nije da se ne bi mogla ispriati i drukije, udesiti da bude i ljepa, ali valjda i ja zalazim u godine kad polet mladosti splanjava pa nije ljepe ono to jest ljepe nego ono to je tvoje il' to se tebe vie dotie. Tako i danas, kad saznadoh da stijene su sruile zidine Halidove kue, odabrah da opet ispriam svoju priu o Almasi, njenom babi i sestrama. Po tabijatu vakta u kom se deavala, sve se po ocu zvalo i po rodu vezalo, pa i ova pria je imenom njegovim zapoeta. Halidove keri Halid je keri udavao kako mu je ko dolazio po koju. airu, Hamidu, Muku, Halidu. Sve su kabulile kako je babo rek'o. Sve osim najmlae. Almasa je jo odmalehna teglila ustranu, i da ne bude modra, od ipke spaavale su je samo starije sestre, preuzimajui na sebe sve njene tersove. Kad je doao da je zaprosi Sakib s Kose za svog srednjeg, Mustafu, Halid je samo klimnuo glavom. Da mu se i tog tersa kutarisat. Uzalud mu je hanuma govorila da malo porazmisli, da mala govori da e se baciti u Rakitnicu im joj se prui prilika. Halid je obe'o Halid nee slagat! Sedam dana je drao zakljuanu u ardaku povrh kuhinje da ne pobjegne, da mu rije ne opogani. A kad su doli po nju da je vode, Halid je bio sretniji od mladoenje.
90 Esad Baji

E nee za onog hajvana Murata makar je ja svojim rukama u Rakitnicu bacio!, govorio je. Na Kosi je igralo kolo. Skupljeni svatovi zalagali se peenom janjetinom, a stari Sakib, mladoenjin otac, jedva ekao da hoda doe i privee dvoje mladih. Strah ga da mlada ne naini kakvu ludost, a hoda kao zainad kasni. Zaudno je bilo to je na svadbu doao i ein Murat. Svi su ekali da se pomole i njegovi prijatelji pa da poe belaj po kojem je ovaj i bio poznat, no, on je samo rakiju salijevao u sebe i plaao muziku da udaraju jae. Jae! Jo jae! Je l' malo para to dajem? Ako je malo, evo jo! Samo jae! Svi su se pitali gdje je njegovo drutvo s kojim je stalno bio? Zato ih nije poveo? Strepili su kad e Murat ustat i zakovrnut belaj. Hoda stie nakon jacije. Jenga i nova svekrva pooe u malu sobicu u dnu kue da otkljuaju mladu i izvedu je da hoda svoje obavi. Soba bi prazna. Samo u oku, pri zemlji, rupa na zidu. Dok su svatovi igrali i muzika u doboe udarala, Muratovi pajdai izvalie kamen iz zida kue i izvukoe mladu napolje. Svi u selu se zaibretie, smrkoe. Pue pria na sramotu. Samo je vjeto oko moglo vidjet udan osmijeh na licu starijih Halidovih keri: aire, Hamide, Muke, i Halide.

Boja sjeanja 91

AT U mjesecu maju sam se po prvi put osvjedoio da se moe umrijet, onako bez reda, bez bolesti. Samo te metak pogodi. Nije da me smrt prije zaobilazila u irokom luku, arala je ona okolo i u kuu mi zalazila, al' valjda sam nekako bio mlad, premlad da o njoj mislim na tako blizak nain. Tog dana, mislim da sam postao istinski punoljetan. Naspram tjelesnog punoljetstva, mislim da ono pravo punoljetstvo doe kad ovjek ba shvati da e jednom umrijet. Nekako mi lei ta definicija. Tog dana, izjutra, historija ovog mjesta pisat e da bio je presudan dan, biti ili ne biti, za nas to mio nam pogled na munare i drago nam kad dijete osunetimo. Ja to, dodue, tog jutra nisam vidio toliko znaajnim i epskim. Bio sam trgnut iz sna i daleko od tog da istinski shvatim rijei koje su nam saoptene. Uz puku i okvir municije koju imadoh dadoe mi jo dva okvira i bombu. Kroz to sam nekako shvatio kako je situacija malo ozbiljnija nego inae, jer bombe su se uvale za ne daj Boe. Imadoh na sebi crne pantalone na peglu i areni demper za koji samo mjesec prije dadoh cijelu zaradu ramazanskog softe. Devalvacija mi pojela nafaku. Imadoh na tom demperu i malu znaku s ljiljanima. Okvirove potrpah u depove teksasne jakne koju posudih od nekog ko ne bi na spisku za pokret, bombu u dep pantalona i popeh se na kamion. Nakon pola sata vonje i sata pjeaenja naoh se u nekoj nedovrenoj kui, na drugom spratu, kojem, na moju alost, gazda nije stigao izliti plou. Virio sam kroz prozor u susjedne kue i pospano ekao da i taj rat istinski pone. Jutro je svanulo kao i svako drugo, nebo ne mijenja svoju sliku zbog promjena na Zemlji. Ptice su cvrkutale, proljee mirisalo iz travom zarasle ledine a grad dolje u daljini izranjao iz magle poput neke rune gubave gljive.
92 Esad Baji

San me tipao za oi i taman sam kont'o kako je vrijeme da neko kae da je sve to zabuna i da se trebamo vratiti u bazu kad lijevo od mene tiinu zaparae rafali, a za njima jauci mojih drugova to jo prije koji sat leali smo skupa u kasarni i prebirali gdje bi tu veer mogli na sijelo. Rat je poeo a ja nisam vidio kako. Vienje mi je prijeila kua s lijeve strane. Sve je izgledalo isto. Nita se nije pomjeralo u vidokrugu. Samo se vazduh oko mene nekako previe stisnuo i morao sam bre disati. Rafal. Drugi rafal dolje iznad grada. Neije dozivanje. Opet rafal. Rat je zaista poeo, a ja ga, opet, nisam vidio. Hiljadu mi pitanja koja bih rado postavio da nisam sam. Ba je runo biti sam kad poinje rat. aram pogledom po kuama ispred, ne znam mjesto, ne znam koje su ba nae, koje njihove, gdje da gledam s vie panje. Nita se ne pomjera. Jedan prozor, drugi prozor, vrata, upa, baa, druga kua, prozor... ups. Ko e znat ta je prvo bilo. Jesam li prvo vidio tipa na prozoru s pukom u ruci il' mi je prije moja puka izletila iz ruku pa sam onda vidio njega. Ne znam, zaista. uo se udan, ne ba jak zvuk, rame mi se trznu ustranu, puka ispade a ja unuh ispod otvora. Rat je poeo, bi mi jasno, iako opet skoro nita ne vidjeh. Strah me spopade jer ne znam ta se desilo. Gledam puku, pipam je, kontam jesam li sluajno opalio pa me njen trzaj udario u rame ili... Na kundaku joj vidim veliki ljeb. Prelazim oprezno prstom po njemu i shvatam da je to mjesto gdje je pogodio metak. Au... Prelazim opet prstom, pa opet, prinosim je ramenu u poloaj u kom sam je drao i omjeram gdje bi taj metak zavrio da nije bilo kundaka. I ta sad, pitam se. Jesam li ranjen?
Boja sjeanja 93

Mislim, nije me pogodio, ali, halo, pogodilo me u kundak, to je zamalo. A koga da pitam? Nigdje nikog. Ne mogu ni zovnut, kao za inad otvorila se vatra i sad sasvim jasno ujem kako meci zvide iznad mene. Heh, al' ja to moram nekom rei, ispriati, veliko je to meni da progutam utke... ne mogu ja ekat da rat zavri pa da to nekom ispriam. Iz depa vadim olovku, ali nemam papira. Bar da mi je zapisat. Hm, samo pakovanje ata. Polahko vadim jedan listi, prislanjam na ostatak pakovanja, trokam olovku i piem. Datum, vrijeme i kratki zapis: POGODILO ME U KUNDAK. Paljivo vraam ispisani listi meu ostale, vraam u dep i kontam ta mi je dalje init. Rat je. Ja sam kao vojnik. ta treba da radi kao vojnik u ratu nakon to mu se desi ono to je meni? Treba provirit i vidjet ta se deava. Al' neu na isti prozor. ta ako me onaj tip eka? uei se prebacujem do idueg otvora i brzo izvirim. Na onom prozoru nema nikog, ali desno od kue dvojica pretravaju ka umi, desno od mene dvojica naih pretravaju do druge kue ispred koje trei na vue etvrtog. Tako bih rado pucao da se ukljuim u rat, ali ona dvojica su ve u umi, ne vidim ih... Gdje da pucam? Gledam lijevo na S..... koji prati iz sijaa. Gdje on puca, koga vidi? Da se i ja prebacim do idue kue? Kako u kad mi je reeno da budem tu i ne mrdam!? Rat je strana stvar u kojoj prvo polae ispite pa onda tek ui gradivo. Ipak u opalit koji metak. ta ako rat stane a ja nisam ni pucao? Ne bi se pikalo da sam bio. Znam. Gaat u prozore. Ako me kasnije budu pitali to sam pucao, rei u da mi se uinilo da neko ima na njima. Tup. Puka opali, zatvara kljocnu, ahura odleti u suprotni zid. Prozor itav, samo malo udesno skoro nevidljiva mrlja na fasadi.
94 Esad Baji

Tup, opet. Tup. Tup. etvrti metak je pogodio prozor. To jarane!, bodri me S.... slijeva. Samo ei, ne daj im oi da otvore! Nekako mi odmah lake. Kontam bi l' mu priznao da ne vidim nikoga, al' on je ve promijenio redenik i puca. Pucam i ja. Taman se zanio a metaka nestade. Mijenjam okvir i razmiljam da ipak nema smisla ovako. Imam jo dva okvira, a po pucnjavi koja tutnji oko cijelog grada ne bi se reklo da e ovaj rat zavriti tako brzo. U kuu desno donose ranjenog E.... On je tog jutra imao etiri okvira. Ako ih nije ispucao, mog'o bi mi ih posudit. Skaem na ledinu i trim prema kui. Kako si, kralju? pitam ga, a on odgovara mrtenjem blijedog lica. Mogu posuditi municiju? Daje mi dva puna okvira, ja ga tapem po ramenu i vraam, se na svoju poziciju. Tu sam proveo dva dana i dvije noi, dok nisu doli i rekli mi da je komandir koji me tu rasporedio poginuo od onog prvog rafala tog jutra. Cijelo vrijeme rata i svih ovih poratnih godina uvam paljivo to pakovanje ata, na kojima sam kasnije biljeio bitne datume i dogaaje. Vjerovao sam da e nekad biti dio historije, danas mi se ini da su samo dio opeg zaborava. Gdje da odloim ove biljeke? Znam. Poet u skraja. Od ovog ata ispisanog na T. Ovog to na njemu pie: Rat je zavrio! Savijam ga oprezno, trunim duhan u nj, liem krajeve jezikom i motam u cigaru. Pripaljujem i poteem dim. Nae grudi su ionako jedini istinski muzeji prolosti.

Boja sjeanja 95

DA

ADOK ADE

Ponekad u prvim satima noi pustim pogledu da ara po svjetlima grada. Od daha oroena stakla briem prstima i putam da se osmijeh razlije nutrinom. Vratim se petnaestak godina unatrag na svoje straarsko mjesto, u drhat iste ove zime i onog to me najvie plailo u tim nonim satima. Mrak. Najlonske oi grada nisu davale svjetlost, a cigareta, ako se imala, puila se iz ake da se ne vidi ar. ovjeku do sebe, zbog manjka vojnog staa, nisi smio rei da ti je drag, da ne ispadne kukavica, niti javno priznati da ba voli svoju djevojku, da ne ispadne slabi. ivjelo se s oklopom na srcu i tijelu dok ispod njega smo bili mehki kao otava. Bilo je noi kad sam sanjao svjetlo. Bilo je noi kad bi se taj san obistinio. Preputao sam se planiranju svega onoga to me eka kad doem kui. Topla soba, banja, voda, televizija, knjige... Sjeam se tih momenata idem ka kui a svjetlo jo sija gradom. Strah me da e ga nestati dok stignem. Nee. Sve sam blie a ono i dalje sija, nema granatiranja, hej kako u da uivam! Ulazim u kuu a ona ba onakva kakvu sam zamislio, topla i svijetla. Majka se smijei, iz kuhinje mirie neto lijepo. U dui mi ugoda. Sjedam da se odmorim i ugrijem, pa u onda sve ono to sam naumio i isplanirao. I tako nekako u tom poloaju zaspah. Ne probudih se do sutranjeg dana. Tada ve nije bilo struje. Sjetim se svake godine te veeri, i jednu veer provedem kao da je ona. Budem sretan zbog tople sobe, obasjanog grada. Nakupio sam i dosta staa da kaem, bez straha da u ispast kukavica, kako mi je onaj ovjek do mene bio drag i kako sam istinski volio svoju djevojku, ovaj grad i ovu zemlju. No, priznat u, kroz te momente lake volim sama sebe.

96 Esad Baji

KUALA LUMPUR Oteala je rije i stegla se tinta i u peru moga srca. Nekad sam dlanovima svih sedam svojih ruku hvatao njihove leptire i prostirao hartiju da se na njoj namjeste, skite ti zapis, priu, pjesmu. Tada sam znao da nita u bai Boijoj ne remeti njihov glas, njihov put i njihov dolazak tebi. Onda su krila posustala pod teretom leta, zov neba izgubio bitku sa snanom privlanou majke Zemlje. Slutim kako u jednom shvatiti da nedostine su vrijee ljubavi to na pritkama srca puu ka nebu, ovom malom traku ljudskog htjenja da je u slova smiti, da ljubav ne da se opisat da ona samo da se srcem osjetiti. Ne smjedosmo se otisnuti u dubine neba, pustiti ruku krnjava nauma i prepustit se slobodi. Lijehe navike, tihi hlad korova zaviajnost je ustajala. Hiljade palih ikara svjedoit e o svetosti i veliini onih koji su snagom ljubavi natkrilili svih sedam zemaljskih mora, svih sedam zemaljskih gora i u svijetu iznad ovog priali prie saputnicima o tegobi okliznutih tragaa. No, svaki put nosi svoje znamenje, i svaka staza na kojoj se okliznemo nudi istinu, jer ipak, i kad se okliznemo, u se se okliznemo i sebe jae osjetimo. Na je trud a puti su Boiji. Naprijed idu snani i jaki a za njima puze nae elje.

Oteala je rije i stegla se tinta u peru moga srca. Nekad je svaka misao kao balon na vjetru zanosa dizala me sa sobom i nosila tebi, danas je teret koji kad na hartiju spustim sopstvenim pleima moram podignut i nastavit hodit. No i u prostranstvima nebeskim i u tragovima zemaljskim znakovi su jasni i rue mirisne, ne smijem zaboravit gledat i ne smijem prestati mirisat.
***
Boja sjeanja 97

Kad svane jutro i sunce grane, bolje se vidi sutranjica i jae podnosi strah. Nou. Nou se bolje vidi preanje a i mali strah velikim postaje. Ponekad plahta kojom pokrije tijelo kad na poinak lijee kao da desetljeima nije istresena, pa, umjesto sna, iz njenih njedara nahrupe i osmijesi i jecaji i ivi i mrtvi, i voljeni i oni koji to nisu, izgovorene i neizgovorene rijei, zaboravljene i nezaboravljene nade. Sastanu se na onoj maloj lijehi srca i ute a eho njihove utnje bubnja venama, dobuje u unim koljkama. Onda se potpuno razbudi, otvori oi, upre pogled u plafon i onim unutarnjim jezikom ih sve poalje u ... Kuala Lumpur. Prevrne se na desnu stranu, poee sijede ostatke sjeanja da nekad nisi bio elav i sjeti se one hazreti Alijeve izreke kako to ovjek vie stari, to mu se vie poveava pohlepa i produuju nade. Pomislih koliko nas samo ima blistave osmijehe a zubi srca su nam krnjatci ivi. Godinama vaemo cijele snopove elja iz kojih se lue vijenci nada, a tako malo istih zagrizemo i kuamo a kamoli da ih progutamo. *** Ponekad, opet, kad tiina eli neto rei a ne remetiti harmoniju, uzme harfu oblaka, doe mi pod prozor i tu se igramo skrivaa, par-nepar, care care govedare, koliko je sati. Ponekad se zavue u tvoju kou, da mi kae, da ispod onog to vidim imaju svileni jastuci, svileni pokrivai i da svaka ena je u biti princeza.
98 Esad Baji

Ponekad sleti na srp ratara u mahunu njegovih misli i prospe zrno graka, tek da znamo da svaki je mukarac u biti princ. Ponekad se obijesno propne u grivi bijelog konja u trku, neujno zahre u naim srcima, tek da kae da nije uvijek do bijelog konja, i da za bajku potrebno je da jedno od dvoje pokuca na vrata. Ponekad ode, pusti nas da ujemo fijuke bieva to krajevi im kidaju nam srca i shvatimo da su drke njihove u rukama sopstvene nam slabosti. Ponekad, tako, kad je nema, a elim je, ja pomislim na tebe, shvatajui kako prolost nije neto to je bilo i prolo, to je neto to se rodilo i do kraja ivota ide s nama.

Boja sjeanja 99

DA SE SRCE SMIRI Strunjen eljom na puini stvarnosti traih snage da u jedra svoja puem unaprijed shrvan maloom daha i visinom jarbola. Tune misli prizivaju rijei mudrog Lukmana a eho priziva reskim glasom odgovara: Trebao si pitati dok jo na obali bjee! Znam da kajanje je potez slabih u nevolju kad zapadnu, zato u stisnut zube i pogled uprijet u puinu. vrsto, ipak, vjerujem da i htijenje moje i elja moja snaga su to vjetar prizvati mogu. I nek vjetar bude jai i od snage moga htijenja, Ti, Boe, uvijek mnogostruko daje. Strpljiv eka, hrabar se nada, odvaan planira a slab trpi. Pokuat u se strpjeti, biti hrabar i odvano planirat. Hajmo polahko sklonit glavu u sjenu jedra, stisnut ake oko tvrdih vesala i s bismilom uiniti napor. Ponekad sudbina eka samo malo napora da njedra svoja puna milosti prospe. I nije me strah, lake je umrijeti veslajui negoli ivjeti ekajui. *** Putam moje tragove da se stvrdnu u meni. Nek sunce uzme ivot ilovai i nek se skori njen oblik, sutina, forma. Kad poelim i bol i jecaj i sreu i osmijeh da lake mogu meu prstima elje da sitnim. Izmeu dlanova u prah poetni da je smrvim i puhnem u nepostojanje. Da se u zoru novog stasavanja popnem na goru i kao Ibrahim zovnem: Pokai mi, Boe, kako oivljava mrtve?! Ne to ne vjerujem, nego da srce smirim.

100 Esad Baji

I taj glas moga zova to se vrtaama i dolama oko mene kroz eho ponavlja, udvostruen, utrostruen, uetverostruen, upeterostruen mi se vraa, pa jedna rije u mnotvu svojih odjeka se sustie i prestie govorei samo jedno, ako ubije jednog ovjeka, kao da si ubio ovjeanstvo, i ako spasi jednog, kao da si spasio ovjeanstvo. Kao da od praoca Adema pa sve do Dana sudnjeg mi i nismo nita drugo doli zov njegov za milou Gospodara njegovoga. Kao da smo samo milioni posuda u kojima glas dove njegove nalazi svoje ponavljanje i istu onu enju za rajem, za dennetom, za mirom. Ja, adem tvoj, i ti, havo moja, kako god da se zvali, gdje god da hlada zemaljskog traili, mir za kojim eznemo, utok kojem udimo, dennet je naeg praoca Adema. I kad pita volim li te? Ne pita to ne vjeruje, nego da ti se srce smiri. Posluaj Rije Njegovu na Sinaju, to Musaa u neznanje baci, u dvorima svojih unutarnjih odaja osluhni glas i izuj se, svakom se od nas nudi sveta dolina Tuva i Knjiga to dotai je mogu samo oni isti. Provjeri zemljopise due i rafe srca svoga prije nego se na put konani otisne.

Boja sjeanja 101

PROZIVKA Kad u krletku moje enje upadne peruka tvoga osmijeha, kad vrata na baglamama njenim zaklepeu podmazana hihotom istog, i kad prhut mjeseine pokupi svoj srebreni odsjaj sa ica njenih, kad zarobljeni kanarinac prestane voljet svoj lik u ogledalu i shvati da sloboda je blizu, samo treba na tren umrijeti za nju... Tad no otvori vrata nebesa u nama, zanos upali baklju htijenja, a ona se spusti na irake uvrene na zidovima naeg bia i oni kao zvijezde sjajem nura svoga posvjedoe da tama i ne postoji, da rije je to samo kojom obiljeavamo stanje nedostatka svjetlosti. Zadrhtimo u tom bljetavilu svjesni da ni hladnoe nema, da i ona samo je rije kojom obiljeavamo nedostatak topline... Probueni prsti grozniavo listaju rjenik srca, umau pero spoznaje u tintu istine i kriaju u njemu rijei bez svog vanjskog postojanja. Izgovaram glasno kao na vojnikoj prozivci svaku rije a iz pojavnosti odaziv njen ostavlja je zapisanu. Na tri mi se rijei tvoje ime odazva. Kad zovnuh samou, kad zovnuh sebe i kad ljubav zovnuh. *** Ispod oiju misli sanjalice suhe tragove ostavile. Dah sa usana otpuhuje peruke sna dok trepavice razgone posljednje niti tmine. Pogled jo nadojen suzom nemoi sitne prake to je no provela na seddi Uzvienom izmeu straha od posljedice loeg injenja svoga i nade u nepresune okeane milosti Njegove. Isti grad se na vidjelo pomalja, isti dimnjaci njean dah toplote putaju iz garavih njedara. Istim koritom Rijeka pronosi svoje vrijeme i svoj govor.
102 Esad Baji

Volio bih se naslonit na tap Sulejmanov i ut glasove koje je on mogao uti, doznao bih tako ta zbore dvije ptice na znaku za predgrae. Znam da bi od tog lud zemljom hodio. Jedan je Sulejman i daleko su palae njegove od ovog drhtavog stvora Boijeg to dubokim uzdahom zaustavlja suzu u oku, jer tamo iza Rijeke, iza Brda, ispod rebra moga, ti na jastuku u boli lei. Kad Allah robu hoe da olaka, da mu nevolju, pa ako rob zahvalom uzvrati i vjerom se strpi, on ga grijeha oisti. Prvo sam to pomislio kao to sam uvijek u vjetar misli Njegovo ime vez'o prije nego bi ih tebi pustio. Ja volim tvoje prste to serdadu sa sabahom njeno dohvataju. Ja volim tvoje stope to na njene krajeve s tekbirom staju, oi u mjesto sedde uprte, ruke smjerno smirene i dva kraja jamaka oko tvoga osmijeha, oko tvoga pogleda, oko tvoga uzdaha, bao Boijih ajeta, putem ijeg apata k'o s najljepeg sahana dove tvojih usana milost bjee kusana.

Boja sjeanja 103

(ZA)JED O Trai lijek za usamljeno srce, okrenut ekanju stisnutim usnama utnju trpi a tu, na prvom prozoru, oi jedne trepere, dua jedna u pupoljku eka, da pokloni joj rije, posije zrno njenog osmijeha iz kog e klas sa sedamdeset zrna niknuti i iz svakog zrna jo toliko klasova. Gle, Boijim davanjem znam, ba u jednom od tih zrna ispunjenje tvoje je elje, razvei pertle sopstvene sudbine, izuj utnju i zaokupljenost sobom, ni cvijet bez vjetra i pele ne moe, ni pela bez cvijeta, ni oko bez suze, ni suza bez oka, ni ovjek bez ovjeka. elim ti to sebi elim jer znam da imam ono to dijelim, molim ti to sebi molim jer znam da kroz tvoje dignute ruke i moja molitva lake e cilj svoj nai. Uzalud nam je svako sebi u studene dlanove puhat, nikad one toplote nema kao kad druga ti ruka ruku u aku stisne, ni onog osmijeha to u drugom osmijehu odraz svoj vidi. I nije snaga u broju silom sablje pokorenih podanika nego u mnotvu lijepih insana za koje si u srcu svome izbe sagradio ako ti se ne svide oi, ne propusti priliku da i u potiljak pogleda. *** E sad, draga moja, TI uzmi ovaj moj opis i metni u erpu SRCA, pusti da se krka pet minuta, onda poklopljeno ostavi da se hladi. Nakon toga zasladi s jednim: VOLIM TE i pij tri puta na dan CIJELU VJENOST, ujutru natate, iza podne i naveer pred spavanje. Tako e shvatit i moj mir i nemir to raa se u pomisli da mogao sam da te ne gledam tako, da te ne sanjam, o tebi pjesme ne piem.

104 Esad Baji

Mogao sam ne ubrati zvijezde tvoga pogleda, ne kuat plime i oseke mjeseca tvojih zjenica, ne vidjet se tako lijepim kakvim se vidjeh u njima. Mogao sam ne stresat rosu s livade tvoje mladosti, ne mrsit vlati uredno izniklih snopova, ne kuat miris mojim dahom probuenih cvjetova. Mogao sam. Mogao sam ne putat toplinu usana u tvoje skupljene dlanove, enjivo ne pratit tvoj dah na hladnom jutru i htjeti biti zrak u kom e se rasplinut. Mogao sam ne znati ta je srea, mir svih mojih nemira. Mogao sam da te nisam sreo. Zato volim onaj dan u kom si ustala, onaj put kojim si krenula, sopstveni korak koji me pred tebe doveo i onaj daak milosti to nas je spojio.

Boja sjeanja 105

KO JE A POTEZU Naslutiti tugu znai imati vremena da se pripremi za nju, znai tugovati due, znai, ta god da znai. Uvijek sam volio one pjesnike koji bi jednostavno napisali samo jednu rije i prepustili mi da se utopim u nju. Kia! i prepuste meni da je osjetim. Ljubav! i ja je se prisjetim. Tuga! i ja kliknem glavom. Nakon tridesetih ivot se ponavlja, tragove zbilje ne slijedi vie od poetka ka neizvjesnom kraju, no nekako od ve vidljivog kraja ka onim prvim stopama svojim, i kad ih osjeti, nasluti, zna da je to neto iscurilo, da mu je doao kraj. Nekad sam krio i od sebe sama da vidim te jasne znakove. Jahao sam divlje konje sopstvene obijesti i propinjao ih uz hrzanje na zadnje noge sred guvna due. Ubijao sam kopitama svaku travku pod sobom, eljan u korijenu da je satrem i time snagu svoju dokaem. Nakon tridesetih ivot se ponavlja, konji obijesti odavno su bez potkova ostali i na jaslama svezani ne odazivaju se na vabljenje. Zubi ivota zagrizli su zrelost i paljivo dotiu travku iz koje su nikli. Tabla ivota na kojoj vuemo svoje poteze ima jasna polja i jasna pravila. Ba poput partije aha. Morat u sauvati snagu za pijune, bar jednog da prometnem u davno izgubljenu kraljicu, jer bez kraljice ne umijem igrat. Jedan bijeli skaka i lovac prijete mi iz zasjede. Crni pijun pod budnim okom svoje kule kraju table uri... toperica je stisnuta i vrijeme curi...
106 Esad Baji

OBA LUK U vrijeme dok sam ja stasavao u pravog obana ve su skoro svi obani imali sat na ruci, a poneki je, Boga mi, nosao i radio-aparat uza se. To je tad bilo k'o sad imat dobro auto. Ako je on imao radio-aparat, nisi mu mog'o oplest kod obanica da ti je babo im'o deset dunuma zemlje i est volova. Sjedi on, torba na leima, struka mu pod guzicom, biaj preko lea a radio u rukama. Bi l', bolan Hamide, malo na Beograd prebacio, puaju oni dobrih pjesama? moljaka Devla. Neka, bona, Devle, ti bi samo pjevala, da vidimo ta kau vijesti, drug Enver, na predsjednik mjesne zajednice, me jutros lino izvijestio da e biti prenos Plenuma! Kakvog, bolan ne bio, Pleuma? ta ti je to? Ih, enske glave, Plenum, Plenum, to ti je, ...ma bjei, bona, da ja tebi objanjavam ta je Plenum. I tako je to ilo. On se malo kofri na poetku, onda Devla malo zavabi ovce onim njenim glasiem, malo se pribije uza nj i nita od Plenuma, cijeli dan pjesme. Subotom i nedjeljom bi mi muki bili posebno dobri prema njemu. Poinjali bi ve petkom iza podne. Hamide, sjedi ti, ja u ti vratit ovce, uzgred mi je. Trebalo je subotom i nedjeljom sluat prenos fudbalskih utakmica. I jes' to bio merak! Sad jedna sad druga. Komentatori se samo ukljuuju: Dajte jela, dajte pia za stranoga Mlinaria, Dinamo vodi jedan nula.
Boja sjeanja 107

 A pod Bijelim Brijegom, nakon niza napada po desnoj strani, Veleov navalni red konano je postigao gooool. Tih dana bi se ovce izmijeale. Posebno je nezgodno bilo u vrijeme kada bi se mrkale. Tad bi ovnovi prazovi po nekoj udnoj ovnovskoj logici ostavljali svoje ovce i ili u tua stada traiti belaja. Doe kui naveer a praza nema. Dedo ljut, nena s kose zove: Rukija, o Rukijaaaaa, jel mi ovan u vaim ovcama!? Nikad nisam skonto to je tolika frka oko ovna kad bi svakako sutradan ovce opet bile zajedno jedne s drugima. Vjerovatno zato to bi oni koji bi esto uticali i u druge ovce smrali ko kost. Eh da je tad bilo imat mobitel, pa fino zvrkne, upita gdje ti je praz i mirna Bosna. Sve nekako u nevakat doe. Sad ima mobitel, ali nema ovaca.

108 Esad Baji

SLOVA U mom djetinjstvu se supa pravila samo za kakve mubarek-dane, i to kad neko doe, i da, ponekad kad bi bio dobro bolestan, te uz ramazan za iftar, al' tad je bila domaa i osim vegetom niim nije tuknula na onu kupovnu. A volio sam kupovnu. Volio sam sve kupovno te su mi pravili takve smicalice da me i danas amide zezaju kada o tom priamo. Napravi majka pekmez, bestilj, a ja se vrnjosim, ne svia mi se. Onda amida uzme teglu, stavi u auto, negdje se malo provoza i po povratku eretski mi se nasmije i kae: Hajde donesi dem iz gepeka, kupio ti amida! I tako bih ja jeo bestilj kao kupovni domai dem. No, da se vratim na supu. Posebno sam volio onu supu sa slovima. Valjda se moglo nazrijeti da u biti piskaralo ve tada. Majko, hoe li mi kupit supu? Hou! Onu sa slovima, molim te! Eh sad, ta slova me nekad izluuju. Zavisno od toga ta elim s njima. Kad hou da iskaem ljubav, nekako mi draga, sve ih kitim, usporeujem, araniram, vijem u vijence, a opet, kad treba napisati neto to se pie tek da bude napisano, idu mi na ivce. Tad bih najrae da ih poredam ko unjeve u kuglani i onda raspalim kuglom po njima pa ta ispadne da ispadne. Najgore mi doe kad dobijem gotovu muziku da napiem pjesmu. Meni muzika ima svoju ljepotu, ali ja sam nijem i gluh za te note, varijacije, ritmove. Jednostavno ne znam pjevati. Berem, berem groe sam na muzikom pjevao od prvog do osmog razreda osnovne kole. A drago mi napisat tekst za pjesmu, ilahiju posebno. Eh, danas treba da napravim dvije pjesme po ve podastrtoj lijepoj melodiji. Htio bih i tekst da bude dobar i lijep, al' nee me pa nee.
Boja sjeanja 109

Bjei mi, bjei, al' stii u ga! Otkrio sam jednu zakonitost u ivotu ne treba odustajati! Danas, znam, smorit u se i otii na spavanje bez rezultata, ali ujutro kad ustanem imam osjeaj da e se to samo prosut iz mene, dosada je bilo tako, valjda e i odsad. Rezultat trai svoj trud i gotovo. Na kraju krajeva, za jednu otpjevanu pjesmu zaradi se vie od cijele zbirke pjesama objavljene, ovako u koricama, a moe se i busat nakon toga da si pjesnik... -Ti si pjesnik? -Kau! -Amater? -A mater nije, ona je domaica.

110 Esad Baji

RECE ZIJE I OSVRTI

Boja sjeanja 111

112 Esad Baji

Boja sjeanja za bolju poetsku budunost Esad Baji, bez ikakve sumnje, spada meu najdarovitije spisatelje koje je iznjedrilo konjiko podneblje. Njegov raskoni poetski talenat dobrano su navijestili njegovi radovi iz srednjekolske klupe objavljivani u Zemzemu, listu uenika Gazi Husrev-begove medrese, iji je glavni i odgovorni urednik bio i sam pjesnik Baji. Od te otrionice uenikih pera, jedne od zamjenica lista Zemzem, do danas Baji je objavio 14 knjiga, a stihozbirka Boja sjeanja njegova je petnaesta knjiga. Danas je Baji zreo knjievnik i za oekivati je da e nastaviti svoj knjievni niz. Esad Baji se okuao u gotovo svim anrovima savremenog knjievno-publicistikog izraaja. Poeo je, kako sam gore istakao, s poezijom. U njegovom lirskom izrazu progovorio je apat Neretve, zaotrili se vrhovi Prenja, zaplavili uperci raeljane djevojake kose... U rodoljubivom poetskom rasplamsaju prisutne su i dionice: ehidska, gazijska, bonjaka, miroljupska... (Bihuzurka, Kamendan, Besan, Godovi dana, Boja sjeanja). Podosta svojih radova Baji je posvetio svom rahmetli babi Halilu, ehidu u najnovijoj i nadamo se zadnjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Otuda je i Boju sjeanja posvetio babi i drugim ehidima. Knjiga poezije Boja sjeanja ima etiri ciklusa: Boja sjeanja, Boja ljubavi, Boja srca i Dnevnik odrastanja. Svim ciklusima je zajedniki lirski naboj protkan jasno doziranom misaonou i po(r)ukom: U pjesmi Demper (ciklus Boja sjeanja) pjesnik pjeva: U buri nade ne beri cvijee to tek je miris nedozrelog htijenja, niti samar stavljaj na sapi konja to pred tuim vratima je svezan
Boja sjeanja 113

Ciklus Boja ljubavi u samom naslovu otkriva o kom je poetskom anru rije. Ljubav je motiv oko koga se rese stihovi. To zorno govori i slijedei stih iz pjesme Duo: Kad sagradim kuu, duo, pomozi mi da vrata na nju ne stavim, ako neko od nas ode, nek uvijek moe da se vrati. U ciklusu Boja srca uglavnom je zastupljena poezija duhovnoga anra. Svoju neizmjernu ljubav prema Bogu, Resulullahu, pjesnik Baji oslikava i u pjesmi Allah, Allah...: Sluah psalme Davudove, mudre rijei Musaove, osmijeh lica Isaova, svjetlo nura Ahmedova. Po svojoj formi ciklus Odrastanje je drugaiji od ostalih. U njemu su uglavnom prisutne pjesme u prozi. One su zapravo retrospektiva autorovih sjeanja, dnevnika, spomenara. Tako u pjesmi Dnevnik odrastanja pjesnik pjeva: Babo, danas kad smo te spustili u mezar trudio sam se da ne zaplaem. Ti si ehid i zasluuje da tvoj sin bude vrst. Veeras mi se plae. Nije me strah, samo se bojim da ti nikad nisam dovoljno rekao koliko te volim. Bajieva zbirka poezije Boja sjeanja bit e poetsko osvjeenje ove, 2010. godine. Stoga je svesrdno preporuujem za tampu, a kada ugleda svjetlo dana i ljubiteljima lijepe rijei. Bajro PERVA Sarajevo, 14. 07. 2010.

114 Esad Baji

Aziz uhi, Konjic, BiH, juni 2010. Evo, ve sam naslov budi znatielju u nama i nagovara nas da pogledamo to se to skriva izmeu korica. Iako obje rijei iz naslova, dakle, rije boja i rije sjeanje imaju svoje posebno znaenje, one tek u spoju imaju pravu vrijednost. Teko je opredijeliti se, kojoj od njih dati prevagu po pitanju tematskog opredjeljenja autora, koji nam u Boji sjeanja otkriva sebe, svijet u kojem je i koji u njemu. Rije boja uveliko nadilazi crno-bijeli svijet, na koji smo ve odavno navikli, koji dominira naom Planetom. Dakle boja je uistinu mona rije, ona u nama budi pozitivna osjeanja, asocira nas na dugu sa sedam boja, kroz koje autor izraava svoju ljubav prema:1. Uzvienom Stvoritelju, putem vjere, 2. Voljenoj osobi, 3. Porodici, 4. Tradiciji, 5. Rodnom kraju, 6. Narodu, 7. Dravi. Tragajui za ovim istinskim vrijednostima, autor se kroz prizmu svoje due razlae u pjesmama i prozi, ba kao to se bijela svjetlost razlae u duginim bojama. Ali, da nije sjeanja duga bi odavno nestala, istopila se, a iza nje bi ostala samo praznina i tuga u oima, to je nebom uzalud trae. Da nije sjeanja i knjige, te vrijedne sehare, to uva nau prolost i priprema na s za budunost, vladao bi vjeiti mrak. Eto zbog ega je Boja sjeanja moan i znalaki odabran naslov. Pored naslova, treba znati, da u svakom djelu postoji nekoliko kljunih rijei, koje se provlae kroz cjelokupan sadraj knjige, i s pravom se mogu smatrati kamenom temeljcem, na kojem djelo stoji i odolijeva kako kritici tako i vremenu. Kod Esada Bajia, u ovoj knjizi, izdvajaju se tri, naoko jednostavne i pomalo zaboravljene (ak i u praksi) narodne rijei: vreteno, prea i klupko. Ta jednostavnost samo je prividna. U sutini to je metaforiki izriaj vezan za na dolazak i odlazak sa
Boja sjeanja 115

ovog svijeta. Vreteno moe biti na ivot, prea ivotni put, a klupko sva naa dobra i loa djela koja smo u ivotu uradili. Ono to ovdje zasluuje posebnu panju, a autora ini originalnim i nadasve hrabrim, jeste injenica, to je za razliku od ranijih autora, koji su ugaajui vladajuem reimu, prezirali i omalovaavali sve to mirie na vjersko i tradicionalno, Esad Baji je ba to odabrao za izvorite nepomuene emotivnosti svoje due, kojom crno-bijelo stanje svijeta objelodanjuje u jednoj novoj, itatelju nevienoj pojavnosti, oplemenjenoj kroz unutranje vienje svijeta i tako oplemenjeno pretae u prozu i poeziju, obilje poezije Bjelanicu poezije i proze. Taj pomueni svijet beznaa, oien od primjesa grijeha i pohlepe, okupan i uljuen na principima vjere i tradicije, svijet skriven i dugo traen u nama samima, eto, ba takav svijet, pjesnik nam otkriva i nudi. To nuenje, taj velikoduni bujrum, uspostavlja, moglo bi se kazati, konekciju izmeu autora i itaoca, uspostavlja onaj prijateljski, roaki odnos. U Bajievom poimanju svijeta Uzvieni Stvoritelj je u svemu i iznad svega. On je Izvor i Utok svih naih misli. On je Vjeita Istina na putu prolaznosti naih ivota. Vjera i vjersko je uiveno u ivot i samu misao pjesnikovu, to Boje sjeanja ini konstruktivno stabilnim, a poetski prosvijetljenom, jer kod njega su i sjeanja i ljubav drugaiji, drugaije su emocije, drugaiji smislovi i poruke. To se najbolje moe vidjeti u stihovima: aui me Boe, proisti mi grudi da znam voljet sreu u srcima ljudi Ljubav za druge ljude i ovo podneblje, pored vjere, autorovo je drugo izvorite koje pronalazi u tradicionalnim vrijednostima naroda kojem pripada. To je jo jedno vano ivotno uporite, koje, za razliku od drugih, Baji ne smatra prevazienim, odnosno pokuajem vraanja na prolo i vremenom istroeno
116 Esad Baji

iskustvo, ve naprotiv njegovo oivljavanje i stavljanje u funkciju ouvanja vjene i nepromjenjive vrijednosti ivota. Esad Baji zato i sanja: San u kome svaki ovjek je ovjek i ljudski toplo prilazi jedan drugom... On dalje trai: Da budem kao moji preci, da vjerujem i da znam, na kojoj mi je zemlji ivjeti i ima nijet: Uskoro e, ako Bog da, doi taj dan, kad u i ja svoje dijete posjesti na krilo, poljubiti u elo, pokloniti novu odjeu da obue i za ruku povesti na dumu. To sjeanje na rodnu upu, iz koje je otiao, a u kojoj je opet, do grla kroz pisanu rije u Popasku, upa je centar svijeta, obanluk, Halidove eri i drugim naslovima, autor je naprosto oivio svojim lirizmom i metaforikim izriajem, tako da se i u nama budi sjeta i al za vremenom prolaznim, vremenom u kome je bilo mnogo vie ljubavi, potenja i potovanja. Autor pamti i kao hamajliju uva u sebi to vrijeme i teko se navikava na ovo dananje. Zasigurno najsnaniji utisak na itaoca e ostavit pjesme u prozi Dnevnik odrastanja i Srebrenica. Samo dvije citirane reenice mogu to potvrditi: ije me strah, samo se bojim da ti nikad nisam dovoljno rekao koliko te volim! (Dnevnik odrastanja) Ja nemam dijete da mu za plea se sklonim... (Srebrenica) Mene je sad strah da ne naruim vrijednost citiranih rijei, jer nemam misao dovoljno jaku da komentar na njih dam. Ovdje prestaje pisana rije i slijedi tiina pred ulazak u molitvu kleei na koljenima pred Uzvienim Stvoriteljem da nas zatiti od slinih iskuenja i molitva za sabur onima koji su ve u iskuenjima.
Boja sjeanja 117

Tanja Zubevi Alekovi

Surahammar, Svedska, maj 2010.

Ja nisam vojnik za mrtvu strau Jake rijei pjesnika Esada Bajia zovu na pozornost. Sa panjom prilazim stihovima. Sa velikom panjom, jer panju privlae rijei na bijelom papiru. I dotiem Boje sjeanja. O emu nam to pjesnik ape? ije to on trenutke pjeva? Njegove? Nae? Sa prvim stihom poinje putovanje. Svaka pjesma nova stanica na kojoj i drugi ekaju vozove. Na prvoj saznajemo da ne treba prestati sanjati, ak i kad snove morom nonom nazivaju. To je izazov nama, itateljima. Snovi su snovi, kae kroz stih pjesnik. Mjesto za sebe, vrijeme za sebe. ije god tragove da slijedi, nekim si svojim doao do njih. Jasna poruka. Mi svoje staze krimo. Iako nam se nekad ini da su drugi njima hodili, da im tragove vidimo, znamo da su to nai putevi, nai izbori. Burno je vrijeme za nama. Vrijeme naglog odrastanja, pa se i kroz stihove Esadove naziru ti oiljci. I u tome se prepoznajem. Da li se znamo, putnie? Probueno pitanje. Da li se znamo ili to samo dodirne take u naim sudbinama stvaraju tu sliku? Sliku poznanstva, dijeljenja istog komada neba, sluanja istog vjetra? Kroz stihove zapue taj poznati vjetar i zrakom se iri miris domovine. Ja sam sad tu, na kamenu uarenom, doveli me stihovi dolje.Onaj hitac ispaljen prije sedamnaest godina konano me stigao, ni ja vie nisam promaen ovjek. Tihi razgovor sa drugom. Pogled unazad sa ove distance. Pjesnik nam o vjenom sklapanju oiju pjeva, ali i tu trai ljepotu, miris rua. Prije sedamnaest godina rue su sa oprezom cvale. Sa oprezom se ivjelo. A Esad tom vremenu daje miris dananjih rua. I rije drue pribliava ga ponovo onom trajanju kroz burni period, djeljenju i nade i snova i strahova i postavljanju pitanja zato?.
118 Esad Baji

U Pjesmi Na slici uspomena zaspala pjesnik se pita ko bi rekao nekad da falit e nam straha i objanjava da je to strah koji fitilj ivota pali. Opisuje akciju jo jednu, koja se desila nije, ali koja pri pogledu na sliku kao da se deava. Fali ta akcija jer lake je njome objasniti nered. San o putu i Na pragu sna su pjesme koje nas vode u stanje besvjesnog. A da li je to stvarno tako? Ili kroz zapisivanje snova i poruka u njima otvara se drugaiji svijet, van ovoga materijalnog i opipljivog? Da, to je upravo o emu te dvije pjesme pjevaju. O snovima i ovjeku kao glavnoj ulozi u istima. I o mirenju sa grekama koje napravismo. Svojih greak' ne bojim se vie. PjesmaZna li neko kazuje nam da osmjeh je potreban za ljubav, osmjeh insana koga volimo. U poreenju sebe sa galebom vjeto crta slike ponaanja ptice u svim situacijama. Naprosto, mi vidimo ju kako leti, slijee, iri krila i suncu se blii. aui me da piem pjesmu, duo, pjesmu o nama. Njena pjesma. Duo. Ta rije od etiri slova daje pjesmi njenost i nesagledivu ljepotu. Ljubav i dua, esto pod ruku idu. Pa tako je i u ovoj pjesmi, koja za blizinom vapi i koja se osigurati eli da kad nas nestane kao Fenix iz pepela izdie se. Mednunova nit pjeva o ljubavi, onoj nesebinoj. Oni koji je osjete spremni su sve za sreu voljene osobe dati. Kroz stihove i miris mousa se iri, jer ljubav i jeste miris srca i due. Boja srca je dio u kome pjesnik gleda u sebe. U dubinu svoju skrivenu se zagledao i iz nje izvukao stihove. Na putu ga kroz Staze naj prati, a on od moli: Pokai mi Boe, da se srce smiri. Tim rijeima dotakao je ovjeka, bie nemono za bilo ta bez Milosti Njegove.
Boja sjeanja 119

Boje srca ne bi bile potpuno objanjene da se ne spomene i Vjerovjesnik Boiji, ovjeka koji je lutalicama pravac pokazao. Esad, kroz stih i svoju enju nastoji pogledati unazad i vidjeti vrijeme koje je promjenilo ljudska nastojanja i ukazalo koji Put je ispravan. Pjesma Resululallah opisuje ovjeka eljna znanja, eljna vienja. Svoje divljenje prema Poslaniku on prikazuje kao e oiju koju utoliti moe samo lice Poslanika, dok usne mu sretne izgovaraju Selam ja Resulallah. Putovanje kroz stih u pjesmu Odvedi me poinje sa ovosvjetski znamenitostima. Polako koraajui od mjesta do mjesta on se pribliava cilju puta. Pa tako ve kod Bedra moemo naslutiti sam cilj, jer sve stanice koje nabraja mjesta su u kojima je svoje tragove ostavio Poslanik. Sam cilj je Kua Voljenoga, oko koje ljudi krue obueni u jednaka odjela, bez razlika, sa istom timilju Voljenom upuenom. Tiinom nas poziva da shvatimo da nismo sami. Neko nas, uvjek uje, vidi, voli i Mudrost nudi. I pri kraju putovanja kroz rije i stih doeka nas Dnevnik odrastanja, od rijei Postao sam babo preko najvee tragedije starog kontinenta u modernom dobu Srebrenice, Keri Halidovih do zapisa u kome Amater postaje A mater?. Koliko knjiga proitah? Jednu ili vie? Odluite sami. Koje to zrno ne nikne Kad se u zemlju stavi? Pa zato da sumnja U zrno ovjekovo? (Rumi)

120 Esad Baji

Boris Sofroni Rim, 13. juni 2010. Prva Bajieva pria koju sam proitao je ona o petoj Halidovoj keri Almasi, koju sam sluajno pronaao na internetu. U meuvremenu pria se preselila u ovu knjigu, a nas dvojica sprijateljili. Put me odvede u Konjic, gdje poeljeh da upoznam autora ije me se pisanje dojmilo snanim emocijama, atmosferom, stilom i meni nepoznatim predjelima, obiajima i ljudima. Oku strunjaka svakako nee promai Bajievo pjesniko umijee, na primjer uspjela aliteracija, kakve kod savreme-nika odavno ne sreemo, elementi asonance i glasovne anafore u pjesmi Svog slavuja stih sasluaj, no ne bih ja o tome... Osim to je vian peru, Esad vam ovako lijepo i mudro zbori i uivo. Pamtim svaku rije izgovorenu tokom naeg kratkog susreta u Divanhani. Bilo koje teme da smo se latili, ak i one najtee, line i bolne, on je govorio iskreno, smireno, nepretenciozno. S druge strane, pretvarao je naizgled trivijalne prie o pelama, konicama, strii ovaca, pojenju krava i posjetiocima biblioteke u kojoj radi u prave bisere mudrosti obavijene velom misterije. On ima mo da produhovi obine stvari, on zna. Iz Esadovog pisanja i iz razgovora s njim pametan ovjek uvijek moe izvui pouku. Ako hoe da je nae. U nepuna dva sata rasprio je mnoge moje predrasude i u mnogo emu promijenio moje miljenje o vjeri, vrativi mi nadu u neto to sam smatrao izgubljenim: otvorenost u razgovoru i toleranciju izmeu ljudi razliitih gledita. O tome koliko sam bio u zabludi najbolje svjedoi injenica da je on, istinski vjernik, ukazao ast meni, ateisti, da napiem svoj osvrt na njegovu petnaestu knjigu. Otiao sam iz Konjica neizmjerno bogatiji. Bogatiji duhom, bogatiji za lino poznanstvo s jednim izuzetnim piscem i ovjekom. Hvala ti, ti zna!
Boja sjeanja 121

Anesa Kosmo,
Sidnej, Australija, juni 2010. Esad Baji je vjerskim osjeajima protkan pisac. Budui da islam proima itav ivot muslimana tako nije sluajno da je Esad mnoge vjerske istine unio u svoj umjetniki svijet. itajui ovu knjigu vratie mi se boje moga sjeanja, koje sam sa sobom odnijela preko dalekih okeana. Uz itanje stihova Esada Bajia, primaknem se svom sjeanju, svojoj Bosni, onakvoj kakvu je pamtim i kakvu je volim. Ponekad i ja poelim da sam, kao to Esad pie: GALEB i da: doekam jutro i pruim krila... Esad pie: asmijat e se iako tek za tugu snage ima i shvatiti kako jedan osmjeh nadvisuje hiljade suza, i ba u tom momentu, dok itah ove rijei, ja sam uspjela da se nasmijem i tako povratim osmjeh koji je kroz moj ivot i doivljene tragedije bio nestao. Esadovi zapisi u dijelu knjige naslovljenom Dnevnik odrastanja su, opet, knjiga unutar knjige. Istoimeni tekst Dnevnik odrastanja na jednostavan nain budi mnoge uspomene i urezuje se duboko u nae emocije. Tekst o Srebrenici, donosi osjeaje koji e, vjerujem i nadam se, nadii nae pamenje i biti dijelom stalnog pamenja naeg naroda. U ostalim tekstovima Esad odkrinjuje vrata svog srca kroz sve boje sjeanja koje ovjeka ine potpunim, ljubav prema rodnog kraju, voljenim osobama, vjeri, svetosti, djetinjstvu, tradiciji... Esad umije lijepo i mudro pisati, rijeima iskazati ono to srcem i duom osjea i to srcem i duom osjeamo i mi, mada, poput mene sada, nismo u stanju svoj osjeaj tako jasno i lijepo prenijeti u rijei. Ja ovu knjigu nisam itala s naoalama knjievnog kritiara, itala sam je oima srca, jednom, dva puta, tri puta, i opet u.
122 Esad Baji

Adisa Muhamedagi, Cazin, BiH, 18. juni 2010.g. Postoji organ u tijelu koji kada je zdrav, zdravo je cijelo tijelo, a to je srce. Upoznah ljude iz ijih ruku izlaze arobni filigrani rijei, ali sa ijih usana iste te rijei pretvorene u djela bivaju prazne, ponekad ak i samo zlo. Vjerujem, to je radi srca. Najvee i najdotjeranije rijei, ako nisu sa srca, brzo splasnu, ishlape iz sjeanja. One druge, napisane ili kazane istim srcem, kad i ne ostanu u memoriji glave, prepozna ih onim treptajem u srcu i nakon dugo vremena. Valjda je i sam bio dijete kada je napisao stih: Da l' On uje, da l' On vidi kad je dan il' no? On sve uje, On sve vidi, ima nad svim mo!, a ove su rime, pjevane u horu na sofama peigradske damije, u meni budile prve ljepote spoznaje Jedinog Gospodara. Nisam tada ni znala, ni razmiljala ko je njihov autor. Prve emocije i prve ljubavi generacije koja je ponijela teret stvaranja svojevrsnog islamskog drutvenog ivota, ponovo je snagom rijei obiljeio on. Ni tada nije bilo dovoljno ozbiljnosti i zrelosti da se pitam ko stoji iza Sjene jednog Taiba u Zemzemu. Bio je tu, pisao je o istim emocijama kakve sam i ja osjeala i dovoljna je bila spoznaja da postoji takav autor. Nakon stotinu svjetlosnih godina, na internetu pronaoh rijei iz kojih blista srce! Koje te uzimaju i koje dok ita ili ima suzu u oku ili osmijeh na usnama. Sada smo ve u eri kada informacije doseu ogromnu brzinu i milion kockica sudbine se brzo posloilo u prekrasan mozaik zajednikih prijatelja. I rijei koje su me godinama oplemenjivale, mamile emociju iz due, dobie zajednikog neimara s imenom i prezimenom: Esad Baji.
Boja sjeanja 123

Jo uvijek ga u mislima ne nazivam tako formalno, imenom i prezimenom, ali je to on. Spomenuti mozaik mi je dodao niz informacija o njemu koje su samo armirale steenu slutnju o istom i velikom srcu. Danas sam proitala njegove Boje sjeanja. Bio je to isti zijaret srca, jer su boje i mog sjeanja snano oivjele, kao u reklami o vrhunskom deterdentu koji uva boje... Nisam samo jedan zadovoljni italac onog to pie brat Eso. Ja sam i insan koji, smatrajui ga alkemiarom rijei, danas krade za svoju duu pouku iz njegovog stiha koji me ui da ne trebam prestati sanjati jer, Eso kae da uvijek treba sanjati i vjeruje da se samo iz lijepih snova moe roditi lijepa budunost. Ja mu vjerujem jer sam trebala upravo tu spoznaju. I vjerujem mu jer, kao i onda kada je u rimu sklopio poruku da ima Onaj to sve vidi, uje i ima nad svim mo, osjeam snagu rijei koje dolaze sa srca. Molim Milostivog Allaha da srce brata Esada dok je dunjaluka, a i nakon njega, ostane baa iz koje dolaze bokori najljepih i najmirisnijih rijei koje nas zovu Gospodaru, uzvienoj istoi emocija i smiraju naih dua. Benjamin Muinovi Konjic, BiH, juni 2010. Dvadeset godina je otkako je kroz ilahiju Kome seddu ini brate Esad Baji u javnost otisnuo svoje prve stihove, uz injenicu da sad ima 36 godina i da mu je ovo 15. ukoriena knjiga. Ne preostaje mi drugo, osim da izrazim pohvale i zadovoljstvo te poelim jednako plodan rad i u budunosti.

124 Esad Baji

Zejd oto Mostar, juli 2010. Esad je moj brat, ahbab, saputnik mnogo toga u ivotu. Kako je stariji od mene imao sam priliku uiti od njega, o vjeri, ljudima, ivotu uopte. Smijao sam se njegovim alama, aforizmima, kupio njegove fore da se djevojkama dopadnem, on je uvijek bio majstor za to i pri tom je postavljao standarde po kojima je dosta tee bilo ispast pametna ''faca'', laf, jadne generacije. Pobojah se poevi pisati ovaj osvrt da u njime pokvarit doivljaj Esadove knjige, al' poto ovo nije neko struno osvrtanje nego moj doivljaj autora i djela osmjelih se da govorim onako kako osjeam. Ja sam jedan od poaenih koji se okoristio njegovim djelima, njegovom umjetnou, njegovim ilahijama i kasidama u koje sam otpjevavi ih unio i jedan dio sebe. Drago mi je da i danas sa Esadom kahve pijem i priam (u stvari mnogo vie sluam, al' se tako kae priam sa Esom). A Esad nerijetko pria u stihovima, pa bih, vjerujem, mnogo pametan ''ispo'' da sam ih kriomice pamtio. Oni koji ga ne znaju rei e kako je dosta napisao, no, mi koji smo mu blie znamo koliko je velikih rijei rekao, tek onako, kroz razgovor, rijei koje se jako esto ponavljaju, citiraju, a da ni on ne zna da su njegove. Vjerujem da je u svakom skupu, sijelu, druenju ostala bar po jedna iskrica Esina da se pamti i prepriava, no, jako mi je drago da ih je Esad poeo sakupljat i nuditi nam ih ukoriene u svojim knjigama. Da ih se lake prisjetimo, lake sauvamo i podijelimo s drugim. Iako se rimovana poezija sve vie kritikuje i smatra prolovjekovnom formom Esad je i u ovoj knjizi naao mjesta za nekoliko zaista prelijepih tekstova ilahija i kasida, koje prije svega dubinom izreenog a onda i
Boja sjeanja 125

ritmom i rimom mame da budu ispjevane ili kako smo nauili iz potovanja prema sadraju njihovom, da kaemo, proue. Jo jednom ponavljam da mi je drago da tu lijepu rije dijeli s nama i molim Allaha da ga nagradi onim ime nagrauje svoje dobre robove! ermin Hodi Sarajevo, juli 2010. Eso me svakom svojom knjigom probudi iz dosadno ubrzane svakodnevice i podsjeti na onaj dio mog vlastitog bia koji najvie volim i na koji sam samozaljubljeno ponosan. Tako, iz iste potrebe i vlastitog interesa volim to imam Esu i to Eso pie, i to iz srca pie, iz sebe takvog kakav je. Ljepota njegovog izraza je u jednostavnosti i iskrenosti, bez imalo uvijanja i dodvoravanja, kao i u jeziku koji je njegov izvorni, maternji. Nemam namjeru baviti se knjievnokritikim zaranjanjima u Esin tekst. Piem ovo kao Esin drug i itatelj, a ponekad i lini kritiar. Naravno, sve to kaem o njemu i njegovoj "Boji sjeanja" obojeno je subjektivnim, ali zato opet iskrenim, osjeanjima koja gajim za njega i za sva njegova sjeanja u kojima prepznajem onaj najljepi dio sebe. Ali, znam da e i mnogi drugi koji budu itali ove pjesme, prie i eseje prepoznati i crtice iz svojih ivota, kao i svoje ljubavi, snove, svoje majke i oeve, nene i dede, mezare svojih predaka i vratnice za ijom kripom toliko ale, jer ih nisu dovoljno puta dodirnuli. Volio bih kad bismo ovu knjigu pokuali itati i kao kratki teaj za svijest o sebi i svojemu, o prolosti koja je "neto to se jednom rodilo i cijeli ivot ide s nama". Neka ti je sretna i berietna petnaesta knjiga, drue moj.

126 Esad Baji

SADRAJ Predgovor 5 BOJA SJEANJA Posveta 9 Demper 11 Kome su gorke nae slasti 12 Evo i mene drue 13 Dobro mi doao 14 Boja sjeanja 15 Ja nisam vojnik za mrtvu strau 16 a slici uspomena zaspala 17 Kraj puta 18 a pragu sna 20 Tajna 21 Bonjak 22 as 23 Besan 24 Bujrum 25 BOJA LJUBAVI (B)elegija 29 Zna li neko 30 Mjeseina 31 Galeb 32 Daljine 33 Ljubav 34 Duo 35 Svog slavuja stih sasluaj 36 Doi 37 Dodir srca 38 Buenje 39 Mednunova nit 40 Paranje due 41 Hajde da zijaretimo tvoje srce 42 Ostavi 43 Boja ljubavi 44
Boja sjeanja 127

BOJA SRCA Staze 47 Resulullah 48 Odazivam se 49 Odvedi me 50 ehadet 52 Kad bez tvoje ljubavi sam 53 Sa imenom Tvojim 54 Tiina 55 D EV IK ODRASTA JA Dnevnik odrastanja 59 Srebrenica 61 Zapii 64 Softa 66 Milost svjetovima 70 Duma 73 Popasak 75 Potraga 77 upa je centar svijeta 79 Moj Konjic 85 Dopisano sjeanje 87 Dopisana pria 89 at 93 Dan nadoknade 96 Kuala Lumpur 97 Da se srce smiri 100 Prozivka 102 (Za)jedno 104 Ko je na potezu 106 obanluk 107 Slova 109 RECENZIJE I OSVRTI 111

128 Esad Baji

Esad Baji dosad je objavio: Zbirke pria: OTKOSI SJEA JA, KUU Sejfullah, Konjic, 2008., SEBILJ ili potraga za ogledalom, KPDSvjetlost Konjic, Konjic, 2001. Zbirke pjesama: BIHUZURKA, MOS Konjic, 1996., KAME DA , BZK Preporod, Konjic, 1997., BESA , BZK Preporod, Konjic, 1998., GODOVI DA A, KUU Sejfullah, Konjic, 2006. Islamistika: KURBA I HAD, Medlis IZ-e Jablanica, 2007., SEKSUAL OST I I TIM I IVOT U ISLAMU, Libris, Sarajevo, 2005., SLOVO O HIDRI, KUU Sejfullah, Konjic, 2005., SMRT, KABUR I SUD JI DA , Medlis IZ-e Konjic, Konjic, 2003., RAMAZA SKI ASIHATI, El-Kelimeh,Novi Pazar, 2003., KUR'A SKI IZAZOV Z A OSTI, Medlis IZ-e Konjic, Konjic, 2003., Z AKOVI ZA RAZUMOM OBDARE E, Medlis IZ-e Konjic, Konjic, 2002., MO OGRAFIJA MEDLISA IZ-E KO JIC, Medlis IZ-e Konjic, Konjic, 1999.

Boja sjeanja 129