Tomislav Maretić, Slaveni U Davnini

SLAVENI U DAVNINI.
NAPISAO
DR T. M A R E T I .
ZAGREB 1889.
NAKLADA MATICE HRVATSKE".
TISAK K. ALBRECHTA.
'voj je mojoj knjiici zadaa prikazati u krupnijem crtama, kako su slavenski narodi ulazili u istoriju, a kada su ve uli, kakva ih je srea pratila u prvo vrijeme istorikoga im ivota Iz ovoga e lasno svaki itatelj dokuiti, da je ovakova radnja temelj pravomu poznavanju slavenskoga svijeta, kakav je bio u davnini. Veini e Matiinijeh" itatelja biti stvari, o kojima se govori u ovoj knjiici, posve nove, i njima e po svoj prilici biti dosta i ovoliko, koliko sam napisao. Ali znam, da e se nai i gdjekoji itatelj, koji bi elio vie znati o Slavenima u staro doba nego li moe nai u ovoj knjiici. Takvijem itateljima velim, da ova moja radnja nije namijenjena strunjacima. Obilniju i potpuniju pouku o stvarima, to se raspravljaju u ovoj knjiici, daju specijalne radnje razlinijeh pisaca i sveuilini profesori, koji o tom predaju. Vjetaci e lako razabrati, to je u ovom poslu tudje, to li je moje; oni e dobro znati, da nigda ne bi ove knjiice na svijetu bilo, da se nije veliki broj naunjaka trudio oko tamnijeh i munijeh pitanja
V.
kojih je puna slavenska starodrevnost. Ovakvoj knjizi nije zadaa, da razlaganje ara udiljnijem citatima, nego treba da itatelju u. lakoj formi prua, to je ve postalo dostojanjem nauke, a od hipoteza samo one da uzima, koje su nune, t. j. gclje do sad nema sigurne istine. Mogao bih ja ovdje izbrojiti veliku itulu pisaca i njihovijeh knjiga, koje sam upotrebio pri ovom poslu, ali bojim se, da bi mogao tko rei, da je to razmetanje uenou, kojemu nema pravoga mjesta u knjizi ovake ruke. itatelji e opaziti, da je poglavlje o Rusima mnogo vee nego li o ikojoj drugoj slavenskoj grani. Tomu ne treba nikakvoga drugog uzroka traiti nego taj, to je stara ruska istorija mnogo jasnija i potpunija nego li je. ikojega drugog slavenskog naroda. Za to se moe o starijem Rusima govoriti i drugo to, ne samo izbrajati ratove i imena knezova. Poglavlje je o Rusima i za to izilo njeto dulje, jer sam hotio, da se itatelji malo upoznadu s vele vanom Nestorovom kronikom. Nastojao sam u razlaganju biti to objektivniji ] klonei se krive i slijepe ljubavi prema slavenskomu svijetu, jer takva ljubav veoma smeta poznanju istine; prikazivao sam dogadjaje i injenice, kakve jesu, makar mi je i teko bilo otkriti gdjegdje stvari, kojima | se stari Slaveni ne mogu ponositi; u odredjivanju granica slavenskijeh naselja nijesam hotio biti podaniji nego su mi doputali oevidni ili vjerojatni razlozi. S druge sam opet strane gledao, da mi se objektivnost ne izrodi u drvenastu beutnost, koja ne
osjea ni najmanje ljubavi ni simpatije prema predmetu svojega istraivanja. Ostavljam pravednomu itatelju da presudi, koliko mi je za rukom polo dovesti u sklad pomenuto moje dvojako nastojanje. Dobro znam, da e strunjaci nai dosta pogrjeaka u ovoj knjiici. Njima odgovaram s Daniiem : Ne tajim, da se za ovaj posao hoe sile mnogo jae od mojih. Slabost sila svojih osjeao sam i do sad u svakom poslu, ali me ona nije mogla odvratiti od njih, jer sam svagda mislio, da e i ono to mogu uraditi kod svijeh nedostataka biti korisno narodnoj knjievnosti, o emu sam se poslije dosta i uvjerio."
T. M.
Popis poglavlju.
Pristup I. Slaveni u doistoriko doba II. Bugarski ili grki Slaveni III. Hrvati i Srbi IV. Slovenci i panonski Sloveni V. esi VI. Moravljani i Slovaci VII. Poljaci VIII. Baltiko-polapski Slaveni IX. Rusi . . . Strana. i 3 30 59 82 103 126 145 159 189
ananja istorika (povjesna) i filologika (jezikoslovna) [1. [nauka ima tvrdijeh dokaza, da je bilo njegda vrijeme, "kada su svi Slaveni sainjavali jedan narod, koji je govorio jednijem jezikom i ivio u jednoj domovini. Tko dakle hoe to da zna o starijem Slavenima, njemu je potrebno znati najprije koliko je mogue o praslavenskom narodu i o praslavenskoj domovini, jer bi inae njegovo znanje bilo bez pravoga poetka i osnove. Za to emo i mi svoje razlaganje o slavenskijem narodima u staro doba otvoriti ondje, gdje nam se Slaveni pomaljaju kao jedinstven narod, koji jo nije prestupio one ograde, koja rastavlja doistoriko doba (t. j. doba do poetka njegove povijesti) od istorikoga. U pitanja o praslavenskom jeziku ne emo se ni malo uputati, jer bismo se pri tom morali zavesti u teka i prostrana razlaganja gramatika (slovnika), koja bi lako mogla dotuiti mnogomu itatelju ove knjiice. Poto ispripovijedamo o praslavenskom narodu i praslavenskoj domovini, koliko je potrebno, onda emo ii od jednoga slavenskog naroda do drugoga i pratiti njegov ivot po sauvanijem istorikijem biljekama sve do vremena, kada se koji narod preporodio, t. j. kada se krstio, jer kao u drugijeh evropskijeh naroda, tako i u Slavena s vremenom krtenja poinje se nov ivot. Svaki je evropski narod, koji vie koji manje doivio razlinijeh promjena, a gdjekoji i revolucija u svom kulturnom i politikom ivotu, ali nijedna se promjena i nijedna revolucija po svojoj vanosti i posljedicama ne moe
Mareti: Slaveni u davnini. I
Pristup.
mjeriti s dogadjajem, kada se koji narod krstio, t. j. uinio djelo, koje je prekinulo sveze s prolou i uvelo narode u nov ivot i novo doba. Za to emo staro doba slavenskijeh naroda raunati do poetka kranskoga im ivota. Nitko ne treba da misli, da emo u ovoj knjiici sve razloiti, togod se zna o praslavenskom narodu i o pojedinijem slavenskijem ograncima, jer bi za taj posao trebala mnogo vea knjiga, od koje bi imali korist samo oni, koji se naroito time bave. Ja u gledati, da lakijem nainom priopim itateljima glavne stvari o Slavenima staroga doba, o tom, kako se koji narod 'dijelio u plemena, gdje je koje pleme sjedilo, kako se koji narod borio sa svojim susjedima i kako je osnovao dravu. Spominjat u dakako i glavne junake u tijem dogadjajima. O starijem Hrvatima ne bi istina ba nuno bilo govoriti u ovoj knjiici, jer o njima mogu itatelji nai lijepe i dovoljne pouke u Smiiklasovoj hrvatskoj povijesti. Ali kad se ovdje ima govoriti o svijem Slavenima, ini mi se, da bi moja knjiica bila krnja, kad bi se ikoje slavensko pleme izostavilo.
I.
Slaveni u doistoriko doba.

Herodot. Skiti. Ostali narodi istome Evrope u Herodotovo vrijeme. Neuri. Budini. Ima li jo Slavena u Herodotovo doba f Zavretak o Herodotu. Vrijeme poslije Herodota. Plinije, Tacit i Ptolemej. Vendi ili Vindi. Slaveni ti Plinija. Slaveni u Tacita. Slaveni u Ptolemeja. Vrijeme poslije Ptolemeja. Slaveni u vrijeme hunskoga gospostva. Rascijep praslavenskoga naroda. Jo njesto o slavenskoj pradomovini. Drugo prianje o slavenskoj pradomovini.
Malo koji pisac staroga grkog naroda ima toliku vanost [2. za dananje nae znanje, koliku ima prvi grki istorik (povjesnik) Herodot. Da je s kojom nesreom propalo divno njegovo djelo, nae bi znanje o starijem kulturnijem i nekulturnijem narodima bilo vrlo jadno ili nikakvo. Koliko imamo biti zahvalni Herodotu za njegove biljeke o razlinijem narodima, o tom ne treba nama ovdje govoriti, jer se nas ovdje drugi narodi ne tiu. Mi Herodota za to sada spominjemo, jer u njegovoj istoriji i to u etvrtoj knjizi ima njekoliko biljeaka, iz kojih doznajemo njesto malo o prastarijem Slavenima. Herodot je njegdje oko godine 450. prije Hrista boravio njekoliko vremena u gradu Olbiji, koji je bio grka naseobina, a leao je blizu dananjega ruskog grada Nikolajeva pri uu rijeke Buga u Crno more. Herodot je vidio ua rijeki Dnjestra, a moda i Dunava. U Olbiji, gradu trgovakom, imao
Slavem u doistoriko doba.
je Herodot mnogo prilike doznati kojeta o varvarskijem narodima, koji su ivljeli u dananjoj junoj i sjevernoj Rusiji. itavo je djelo Herodotovo dokaz, kako je otac istorije bio u naunom obziru vrlo radoznao i da je svuda nastojao, kako e to vie doznati o razlinijem narodima i zemljama. Za cijelo je on u Olbiji i u ope na crnomorskoj obali mnogo raspitivao za narode, do kojih mu nije bilo mogue doi, a valjada je i vidio gdjekojega ovjeka iz onijeh zemalja i s njim preko tumaa togod govorio. Na jednom mjestu svoje istorije opisuje Herodot spoljanjost budinskoga naroda, i to bi moglo biti dokaz, da je bar njekoliko Budina svojim oima vidio. Da su narodi u dananjoj evropskoj Rusiji bili to kulturniji i pitomiji, valjada bi Herodot i njih bio posjetio, kako je posjetio Egipane, Persijance, Feniane, Babilonce itd. Onda bi dakako i njegove biljeke o narodima dananje Rusije bile jasnije i potpunije; mi bismo o njima vie znali nego li ovako znamo, gdje one narode jedva naziremo i to kao kroz maglu ili kroz rubac. Bilo bi veoma nepravedno, kada bi tko Herodota krivio, za to se nije potrudio to bolje i vie doznati o onijem narodima, ier je Herodot jedini Grk klasinoga doba, koji je u ope njeto i o onijem narodima zabiljeio; dragi su grki pisci njih tako prezirali, da nijesu nalazili za vrijedno samo im ime spomenuti. Stari su Grci u ope bili svojom prosvjetom vrlo ponosni i za to su varvarske narode gledali poprijeko kao mnogo niu vrstu ljudi. Dakle je Herodot visoko stajao nad predsudama svoga naroda, dok je bar njeto zabiljeio o reenijem narodima, a mogao je utjeti, i nijedan mu Grk ne bi toga zamjerio! Ve poradi toga, to je u ope Herodot poao u Olbiju, da tamo njeto uje od svojih zemljaka i o sjevernijem varvarima, zasluuje on nae potpuno priznanje i zahvalu. Najznamiji narod, koji je u Herodotovo doba ivio u [3. dananjoj Rusiji, bili su S k i t i. O ovom narodu treba da njeto malo progovorimo ve s toga, to su gdjekoji pisci novijega vremena mislili, da su Skiti bili slavenski narod. (Za asak emo vidjeti, kako je to mnijenje krivo.) Herodot veli, da su
se Skiti zvali sami S k o l o t i (), a ime Skiti da su im nadjeli Grci. On razlikuje prave Skite od nepravijeh; za prave opet veli, da su se dijelili u dvoje, jedno su bili p a s t i r i ili n o m a d i (-at ), a drugo c a r s k i Skiti (,-at ). Po svoj prilici ovo razlikovanje ne znai drugo, nego da su jedni i drugi bili do due isti narod, samo su se malo razlikovali govorom. Nepravi Skiti nijesu po svoj prilici ni bili Skiti, nego samo skitski podanici ili kmetovi, a Herodot ne znajui, kako su se upravo zvali, veli, da su i oni Skiti. Ove neprave Skite razlikuje Herodot dvojako, jedno su mu Skiti o r a i (-stt ), a drugo su Skiti r a t a r i ( ). Skiti su bili hajduki narod, koji su ivljeli od boja i koje su podjarmljeni narodi morali hraniti. Pored svega svoga velikog varvarstva ipak su imali njekakvu dravu, i to im je svjedoanstvo, da nijesu ba bili posve divlji, jer divljaci ne znaju, to je drava. Skitska je drava u vrijeme Herodotovo obuzimala prostor, koji lei medju utokom Dona i utokom Dnjestra. Sjevernu je granicu njihovoj dravi inila rjeica Psol, za tijem gornji Bug i Dnjestar. Dva su dogadjaja u skitskoj istoriji prije Herodota vrijedna, da ih ovdje spomenemo: na poetku vlade medskoga cara Kijaksara, t. j. oko godine 630., provalili su Skiti u Asiju i uharaili medskoga i frigijskoga cara. Ovo je skitsko gospodovanje trajalo 28 godina, dok nijesu Medjani svoje krvopije protjerali iz zemlje. Drugi je znatan dogadjaj vojna persijskoga cara Darija protiv Skita oko god. 513. Obilno pripovijeda Herodot o toj vojni, a mi emo samo toliko zapamtiti, da se Skiti nijesu htjeli upustiti s Darijem u boj, nego su pred njegovom vojskom bjeali i za sobom sve palili i pustoili. Njihova je namjera bila zamamiti Darija daleko u nutarnju zemlju i onda ga tamo sa svom njegovom vojskom smrviti. Opazivi Darije, to Skiti hoe, vrati se bre bolje natrag u Asiju. Za Skite je mislio i dokazivao eki naunjak afarik, da su bili narod mongolske krvi. Kada ovjek ita afafikove dokaze,
koji su osnovani na vijestima starijeh pisaca o zvijerskom gotovo ivotu i gnjusnijem obiajima skitskoga naroda, spreman je posve pristati uz afarikov zakljuak, da takav narod nije mogao pripadati drugomu kakvomu rodu do mongolskomu. afarik je u svom dokazivanju za to zastranio, jer nije uzeo u obzir druge injenice, koje isto toliko, ako ne jo vie, mogu pomoi rijeiti pitanje, to su bili Skiti? Iste godine (na ime 1837), kada je afarik u Pragu izdavao svoje Staroitnosti, u kojima se nalaze njegovi dokazi o mongolstvu skitskoga naroda, tampao je vrlo ueni Nijemac Z e u s s svoje vele znamenito djelo o staroj etnografiji evropskijeh naroda (Die Deutschen und die Nachbarstamme), gdje je imao prilike govoriti i o narodnosti Skita. Zeuss se drao podataka, koji su nam sauvani o jeziku i religiji skitskoga naroda, i uvjerio se, da su Skiti morali biti indoevropske pleme i da su pripadali iranskoj grani, t. j. da su bili srodnici Persijanaca, Afganaca^ Jermena i drugijeh njekijeh plemena, koja se ovamo broje. Trideset godina poslije Zeussa naao se opet uen Nijemac na ime M u l l e n h o f f , koji je poredei sauvane ostatke skit-' skoga jezika sa starobaktrikijem jezikom jo jae utvrdio misao svoga pretee o iranskoj narodnosti skitskoga naroda. U Zeussovu i Mullenhoffovu dokazivanju nije ba sve potpuno sigurno, ali mi ipak primamo njihovo mnijenje i drimo, da su Skiti doista bili iranske krvi, jer nas u tom utvrdjuje sam Herodot, koji pripovijeda u etvrtoj svojoj knjizi (pogl. no do 117) lijepu priu o postanju s a u r o m a t s k o g a ili sarm a t s k o g a naroda. On veli, da su Sauromati ili Sarmati na pola skitske krvi, jer govore p o k v a r e n i j e m skitskijem jezikom. To ne moe nita drugo znaiti, nego da su Sarmati i Skiti bili dva srodna plemena i da su govorili njeto razlinijem jezicima. Mnogomu se Hrvatu, kada uje eki govoriti, 'ini, da je eki jezik pokvaren hrvatski, a tako su i stari Skiti mislili o sarmatskom jeziku, i tako je izmiljena pria, koja je imala dokazati, kako se to dogodilo, da su Sarmati toboe pokvarili skitski jezik. Kako Hrvati i esi pripa-
daju slavenskomu plemenu, tako su Skiti i Sarmati pripadali iranskomu, jer za Sarmate znamo za cijelo, da su bili rodom Iranci; dakle drugo nijesu mogli biti ni Skiti. Osim Skita i Sarmata bilo je i drugijeh naroda u zemljama [4. iznad Crnoga mora. Herodot poimence nabraja ove: Aga-: ti r si ivljeli su njegdje u Erdelju i bili su po svoj prilici Traani; M e l a n h l e n i sjedili su njegdje oko sredita dananje evropske Rusije i pripadali su valjada finskomu plemenu; A n d r o f a z i prebivali su njegdje u ernigovskoj i mohiljevskoj guberniji, a bili su po svoj prilici takodjer Fini, premda ih njeki naunjaci novijega vremena raunaju medju Slavene. Nije mogue, da se ovaj narod sam zvao Androfazi, jer je to grka rije i znai ljudoderi, nego su ih tako Grci prozvali; isto je tako i M e l a n h l e n i grka rije i znai ljude, koji nose crne haljine. G e I o n i su bili povarvareni Grci i ivljeli su u zemlji budinskoga plemena, o kojem emo kasnije govoriti (br. 6). Tauri su ivljeli u juno-istonom dijelu krimskoga poluostrva. Oni su bili po svoj \ prilici okrnjak kimerskoga naroda, koji je prije Skita stajao u junoj Rusiji, pak su se od Skita razbjeali. K a l i p i d takodjer je grko ime i znai ljude, koji imaju lijepe konje; > ivljeli su njegdje u hersonskoj guberniji, a ne moe se nita l rei, koje su narodnosti bili. Oni su bili sitno pleme kao i A l a z o n i , koji su prebivali njima na sjeveru. Budui da su Neur i bili narod slavenski (tako je bar veoma [5. vjerojatno), za to emo o njima prozboriti malo vie nego li l o prije spomenutijem narodima (br. 4.). Neuri su ivljeli koliko se moe po dosta nejasnijem Herodotovijem oznakama odrediti u junom dijelu volinske gubernije i u istonoj Galiciji.. U 105. poglavlju etvrte knjige govori Herodot o Neurima ovo (vidi u prijevodu A. Muica) : Neuri se dre skitskijeh obiaja. Jedan ih je vijek ljudski prije Darijeve vojne zadesilo, te su morali ostaviti cijelu zemlju svoju radi zmija, kojih je. mnogo iz zemlje dolazilo, a jo ih je vie odozgo iz pustara navalilo, dok nijesu od nude ostavili svoju domovinu i
k Budinima se preselili. Neuri ini se da su vraari, jer kau Skiti i Heleni, koji u Skitiji nastavaju, da se kod njih svake godine jedan put svatko za njekoliko dana u vuka pretvori pa opet svoje oblije dobije. Ja im to ne vjerujem, ali oni to sa svijem tijem tvrde i zaklinju se. udna je vijest o zmijama, koje su prisilile Neure seliti se u drugu zemlju; za to je Safafik mislio, da je u toj vijesti sakrita alegorija, i da se nemaju misliti zmije u pravom smislu, nego ljuti neprijatelji Neura, na ime Skiti! Ova je Safarikova misao duhovita, ali sigurna nikako nije. to Herodot veli, da se Neuri dre skitskijeh obiaja, to ne moe biti nikakav dokaz, da su oni bili i skitske krvi, jer je poznato, da narod slabiji i manji rado prima obiaje veega i silnijega naroda. Da ne idemo daleko, dosta je spomenuti samo Srbe i Bugare, koji su u vrijeme turskoga gospostva kojeta poprimali od Turaka, a bili bi jo i vie, da nije razlika u vjeri inila veliku prepreku. Dakle su i Neuri pored svojijeh skitskijeh obiaja posve lijepo mogli biti Slaveni, samo ako se njihovo slavenstvo moe kako drukije potvrditi. Herodot pie, da se svaki Neuranin po pripovijedanju Skita i Grka pretvori svake godine na njekoliko dana u vuka. U toj Herodotovoj biljeci misli afarik da je sauvano prastaro svjedoanstvo o vjeri u vukodlake, koja je vjera poznata jo i danas svijem Slavenima. I drugi narodi istina priaju o vukodlacima, ali afafiku se ini, da je to prodrlo k drugijem narodima od Slavena. Kako se vidi, ovaj Safarikov dokaz nije ba osobito jak, ali se moe uz druge jae i taj upotrebiti. Sada pogledajmo te jae dokaze. U ruskoj Poljskoj u guberniji plockoj nalazi se varoica N u r i blizu te varoice izlijeva se rjeica N u r e c u sjeverni Bug. Ova imena N u r i N u r e c dri Safafik za sigurne dokaze, da je njegda tamo za cijelo ivio narod, to ga je Herodot zabiljeio . Teko je ne pristajati uz afafika, osobito kada se uzme na um, da se u praslavenskom jeziku, kako se govorio u Herodotovo doba, nalazio dvoglas eu ba kao i u grkom jeziku; pae uporedna gramatika moe dokazati, da
Herodotu nije trebalo ni slovca promijeniti, kada je zapisao ime reenoga naroda, t. j. stari su Slaveni izgovarali kao i Grci N e u r o i (u nominativu plurala.) Da se ovo ime bude sauvalo do novijega vremena, glasilo bi N u r i, jer je praslavensko eu promijenjeno kasnije u glas u, a praslavensko oi na kraju rijei u glas i. afarik misli, da se zemlja pomenutoga naroda zvala N u r , genitiv Nur i (staroslovenski ), kako jo i danas Rusi svoju zemlju zovu , gen. . U staroruskom se jeziku nalazila rije (nur') i znaila je zemlja, a prema tomu bi ime N e u r o i ili N u r i znailo zemljaci ili u jo starijem znaenju doljani, jer je sva prilika, da se znaenje zemlja u pomenutoj rijei razvilo iz jo starijega znaenja dolina ili nizina. Ovo se misli poradi njekijeh rijei, koje su istoga korijena s rijeju ; korijen je na ime (u praslavenskom obliku) n e u r i otud imamo rijei: staroslovenski ili (tonuti), ruski (tonuti), poljski n u r z v (topiti), ruski (ronac), (dubljina, jama). Kako se dakle vidi, sva ova pomenuta znaenja navode nas na misao, da je rije znaila dolina ili nizina. Dosta budi ovoliko filologikoga razlaganja, jer je valjada ve svaki itatelj uvidio, da najjai dokaz za slavenstvo Herodotovijeh N e u r a daje samo njihovo ime. Jo emo samo rei, da u tom ne treba nazirati nikakvu nepriliku, to dananja varoica Nur lei dosta daleko od volinske gubernije, gdje smo rekli, da su stajali Neuri, jer su se iza Herodotova vremena oni mogli pomai dalje na sjever i ostaviti sebi spomen u imenima reene varoice i rjeice; ta zna se, kako su se u stara vremena svaki as narodi seljakali! I B u d i n i su bili narod slavenski, a da su to doista [6. bili, najtvrdji je dokaz opet u samom imenu. Herodot im pie ime , a tako je glasilo i u praslavenskom jeziku, a otud bi se bilo razvilo Budi, da se jo danas koji slavenski narod tako zove, jer se i n u pluralu izostavlja, n. pr. singular g r a d j a n i n , plural g r a d j a n i . U ovom imenu imamo dvoje, im nam se ono odaje kao slavensko, i to je i) skrajnje i n (Budin u nomina-
IO
II
tivu singulara), koje je pravi slavenski nastavak; isporedi n. pr. Srb/, Rusm, LitvVz, Bugan, Tur*p jtd., 2) korijen bud u imenu B u d i n i veoma je obian u geografikijem imenima,, kojih se nalazi po svijem zemljama, gdjegod ima Slavena.^ Tako se u Rusiji nalazi rijeka B u d a (u mohiljevskoj guberniji), potok B u d k a (blizu Poltave), za tijem veliko mnotvo^ sela u zapadnoj Rusiji kao: B u d a , B u d a j e v a , B u d i n a,, Budie, B u d o v k a itd. U krajevima, gdje ive Hrvati i Srbi, takodjer ima mnogo ovakvijeh imena; evo ih samo nje-, koliko iz akademikoga rjenika: B u d a c i , B u d a k , Buda-, k o v a , B u d a n i c a , B u d a e v o , B u d i m , B u d i n itd. Jo emo samo spomenuti luiki grad u d i n. Ne zna se pravo, otkud su izvedena sva ova i slina geografika imena -^ moda stoje u svezi s rijeju b u d a, koja znai koliba, a nalazi se u poljskom i u drugijem njekijem slavenskijetn jezicima; Poljaci imaju i glagol b u d o w a (graditi), tako i esi b ud o v a t i (graditi). Mnogomu itatelju pada ovdje na um njemaka rije Bude, koja se u znaenju i obliku lijepo slae s poljskom rijeju b u d a, ali treba znati, da su Nijemci rije B u d e uzeli od Slavena, premda drugi obratno misle. Ako u pomenutijem geogr. imenima imamo isti korijen, koji je u rijeima, to smo ih sada naveli iz poljskoga i ekoga jezika^ onda bi ona mjesta bila prozvana po kolibama ili u ope po ogradama, a po mjestima su se mogle nazvati i vode, koje, pokraj njih teku. Prema tomu bi i Herodotovi B u d i n i bili ljudi, koji ive u kolibama ili ogradama. Ako sva navedena imena, pa i B u d i n i ne stoje u svezi s rijeima kao: buda, b u do vati, t. j. ako su Slaveni od Nijemaca uzeli rije Bude r ; onda moda stoje s osobnijem imenima kao: u d i m i r, B u d i s l a v , B u d i v o j , B u d i l o itd., gdje je svuda isti korijen,; koji je i u glagolu b u d i t i . Ne treba se uditi, ako je doista narodno ime B u d i n i identino s linijem imenom B u d i n ; (skraeno od u i m i r ili B u d i s l a v ) , jer imamo dokaza,. da se n. pr. rije H r v a t i n njegda upotrebljavala ne sarnO. kao narodno, nego i kao lino ime. o
Premda je dakle nesigurno postanje imena B u d i n i , ali je muno opirati se oevidnomu njegovu slavenstvu, a ako je slavensko ime, onda je za cijelo i narod bio slavenski. O Budinima bismo imali jo dosta govoriti tumaei Herodotove biljeke o njima, ali poto smo naveli najglavniji dokaz za njihovo slavenstvo, rei emo o njima samo jo njeto malo; O spoljanjosti budinskoga naroda veli Herodot, da je taj narod bio plavijeh oiju, a puti ukaste. Ova se oznaka podudara sa spoljanjou dananjijeh Rusa i Poljaka. Ali ovo je slaba potpora za slavenstvo Budina, jer su njeki njemaki naunjaci upravo poradi toga raunali Budine medju Nijemce, a drugi opet medju Fine! udno su zamrene vijesti u Herodota o zaviaju budinskoga naroda. Vidi se iz onoga, to je prije reeno (br. 5.), da su Budini morali biti susjedi Neurima, dakle da su ivljeli njegdje uz sjeverni dio Dnjepra. Ali iz drugijeh Hedotovijeh biljeaka o Budinima izlazi, da su prebivali iza Dona njegdje u saratovskoj guberniji! Kako je mogao Herodot tako zabrazditi te isti narod metati sad uz Dnjepar, sad u saratovsku guberniju! O tom su razlini pisci razlinoga mnijenja, a mi drimo, da Herodotova pometnja nije ba tolika, kolika se ini u prvi mah. Ima dosta primjera u staroj slavenskoj etnografiji a i mi emo ih vidjeti u ovoj knjiici njekoliko, da ovo ili ono narodno ime pripada takvijem ograncima, koji su daleko jedan od drugoga i govore posve razlinijem dijalektima. Za sada nam je dosta zapamtiti najpoznatiji primjer: S r b i se zovu naa jednokrvna braa ovdje na slavenskom jugu, ali isto ime pripada i siunomu slavenskomu plemenu Luianima, tamo daleko u Njemakoj. Medju luikijem i medju junoslavenskijem Srbima tolika je razlika, kolika samo moe biti medju dva slavenska ogranka, oni se govorom tako razlikuju, da bi se mogli samo s velikom mukom i to posve malo razumjeti. Tako je moglo biti ve i u Herodotovo vrijeme: mogla su biti dva slavenska plemena, jedno pri Dnjepru, a drugo iza Dona, pa su se i jedni i drugi zvali istijem imenom: B u d i n i !
12
Slaveni u oistoriko doba.
Slaveni u oistoriko doba.
Vidjeli smo prije (br. 3), da je Herodot osim pravijeh [7. Skita poznavao i neprave Skite, a to su bili S k i t i o r a i i S k i t i r a t a r i . Oni su bili jedni drugima susjedi, a sjedili su njegdje od srednjega Dnjepra do gornjega Buga i Dnjestra. Premda nita ne znamo o njihovoj narodnosti i jeziku, opet nije nevjerojatno, da su S k i t i o r a i i S k i t i r a t a r i bili takodjer Slaveni, ali su bili robovi pravijeh Skita, koje su morali svojim uljevima hraniti. S jedne se strane zna, da su Slaveni od pamtivijeka bili izvrsni teaci i kopai i da su upravo s ljubavlju obradjivali polja, as druge se strane ne zna, da bi u onijem krajevima, gdje su ivljeli Herodotovi S k i t i o r a i i S k i t i r a t a r i , igda stajala za dulje vremena kakva neslavenska plemena, nego uvijek nalazimo tamo sve do danas Slavene. To su eto dva razloga, za to mi s drugijem piscima i pomenuta dva plemena takodjer brojimo medju Slavene. Bez sumnje je bilo u Herodotovo doba jo i vie sla- [8. venskijehplemena nego li su do sad navedena; ali kako Herodot za druge nije nita doznao, nama ne ostaje drugo nego se zadovoljiti pukijem nagadjanjem, koje je u toliko osnovano, to znamo, da su se u kasnije istoriko doba cijepali Slaveni na veliko mnotvo plemena, dakle je ve i u slavenskoj pradomovini moralo biti zametaka tomu cijepanju, samo je dakako vjena tajna, kakvi su bili ti zameci. Dosta je kojeta nesigurno i tamno u Herodota, ali jedna je stvar prilino, ako ne posve sigurna, da p r a d o m o v i n a S l a v e n a l e i u s r e d n j o j e v r o p s k o j R u s i j i uz rijeke Bug, (donji, a moda i gornji) Dnjepar, Dnjestar i Don. Jo bismo kako tako pregorjeli, to onako malo doznaje- [9. mo iz Herodota o praslavenskom narodu i domovini, kad bismo iz drugijeh pisaca poslije njegova vremena doznavali to obilnije i sigurnije o Slavenima. Ali vijesti drugijeh pisaca jo su oskudnije od Herodotovijeh, tako da se vrlo malo moe o Slavenima razabirati. Kada poslije Herodota prvi put doznajemo za Slavene, ve je od onda mnogo kojeta promijenjeno; svijet je isto drugi, jer njim vladaju silni
rimski carevi. Promijenjena je i evropska Rusija: u njoj ne gospoduju vie Skiti, ve po njoj are i pale a r m a ti. Znatno ve iz onoga, to je naprijed reeno (br. 3.), da su Sarmati bili srodni sa Skitima, ali su Sarmati poeli oko god. 400 prije Hrista (dakle njekoliko godina iza Herodota) prelaziti preko Dona i sve vie pritjenjavati Skite, dok ih nijesu napokon posve pritijesnili, tako da se u vrijeme oko poroda Hristova nalazilo samo njeto malo ostataka pravijeh Skita, a ostali se skitski narod izgubio ili bolje govorei: posarmatio se. Sarmati su zavladali svom onom zemljom, koja je njegda bila skitska, pae Sarmati su jo i dalje pretegnuli svoje gospostvo na sjever i na zapad. (U dananjoj Rumuniji ivljeli su u vrijeme oko poroda Hristova Geti, koji su bili trako pleme). Sarmati su bili razdijeljeni u njekoliko plemena, kakva su bili: Alanir Jaksamati, Roksolani, Jazigi (ovi su se u kasnije vrijeme po mnijenju njekijeh naunjaka doskitali a u Ugarsku, pa se po njima jo i danas kraj blizu Debrecina oko Tise zove J a i g i j , madarski J a s z a g , ali je mogue, da je J a s z a g samo ueno ime bez realne podloge). Kako su Sarmati u vrijeme svoga gospostva bili najjai i najpoznatniji narod itave istone Evrope, za to su grki i rimski pisci esto pod imenom Sarmata mislili sve narode istone Evrope, a da je to velika pogrjeka, to uvidja svatko. Plinije, Tacit i Ptolemej jesu jedina tri pisca, koji su u [10* svojim djelima njekoliko mrvica ostavili o starijem Slavenima, svojim suvremenicima. Prije nego te mrvice pokupimo, rei emo njekoliko rijei o pomenutijem piscima. U rimskoj su knjievnosti poznata dva pisca Plinija; jedan se zove C. P l i n i u s S e c u n d u s ili P l i n i u s M a i o r , a drugo je njegov posinak mladji Plinije. Mi imamo ovdje posla samo s onijem prvijem Plinijem. On se rodio god. 23. poslije Hrista, a umr-o je god. 79. pri erupciji Vesuva. On je napisao veliko djelo od 37 knjiga; djelo se zove N a t u r a l i s h i s t o r i a , a u njemu se govori kao u kakvoj enciklopediji o svijem strukama ljudskoga znanja onoga vremena. Mladji suvremenik Plinijev bio je K o r n e -
l i j e T a c i t , koji je rodjen oko god. 54. poslije Hrista, a umr-o je oko god. 119. Tacit je napisao njekoliko djela, od kojih su najzreliji i najznatniji plod njegova uma: A n n a l e s . Za nau svrhu nema ovo znamenito djelo interesa kao ni druga Tacitova djela izuzevi djelo G e r m a n i a , u kojem ima vele dragocjenijeh biljeaka za germansku zemlju i germanske narode onoga vremena, a s njekoliko se rijei sjetio pisac i starijeh Slavena. Trei je pisac grki geograf K l a ud i j e P t o l e m e j , koji je pisao svoju geografiju ( ) oko god. 160. poslije Hrista. Ovaj je pisac bio vrlo uen ovjek, jer se bavio ne samo geografijom, ve takodjer matematikom, astronomijom i musikom. (To je isti onaj Ptolemej, koji je dokazivao, da je naa zemlja sredite svemira i oko nje da se vrte drage planete, pa i sunce. Istom je Kopernik ovu Ptolemejevu nauku oborio, poto je gospodovala 14 vijekova). Jo ne moemo priopiti biljeaka navedenijeh triju [11. pisaca o starijem Slavenima, jer prije treba dokazati, da su V e n d i ili V i n d i isto to S l a v e n i . Njih trojica na ime ne znaju nita za s l a v e n s k o ime, nego govore samo o Vendima ili Vindima. Slaveni sami sebe nigda i nigdje nijesu zvali V e n d i (Vindi), ali treba znati, da su ih njegda tijem imenom zvali Nijemci, a gdjeto ih jo i danas tako zovu, i to Slovence po Kranjskoj, Korukoj i tajerskoj, za tijem luike Srbe. Ima mnotvo topografikijeh imena kao: Windehausen, Windischthal, Windsberg, Windischgratz, Wenddorf, Wendeburg itd. ne samo po onijem zemljama, gdje danas ive Nijemci razasuti medju Slavenima, nego i ondje, gdje su Slaveni ve odavna ieznuli, a Nijemci su im preuzeli zemlju. Danas Nijemci govore W i n d e ili W e n d e (plural: Winden, Wenden), a njegda su govorili (u starom njemakom jeziku) W i n i d ili W i n e d . Otkle je Nijemcima ovo ime, to se ne moe danas rei, ali je sigurno, da su njim zvali Slavene od pamtivijeka. Dakle je posve naravno, da su preko Nijemaca reena tri pisca saznala za reeno ime i upotrebljavala ga za Slavene. To je
isto onako, kako su Turci i Madari Nijemce u svojim jezicima prozvali onijem imenom, koje slui Slavenima: turski N e m e l j , madarski N e m e t, premda se Nijemci sami nigda i nigdje nijesu zvali onako, kako ih zovu Slaveni. udno je, to se ime V e ne t i (koje je isto to i Vendi) nalazi u staro doba ne samo za Slavene, nego i za druge njekoje narode, koji su bili od Slavena posve razlini. Tako znamo za Venete u maloasijskoj pokrajini Paflagoniji, koje ve Homer u Ilijadi spominje pod imenom ; drugi su Veneti ivljeli u staroj Galiji pri rijeci, koja se danas zove Loire, a trei i najznatniji Veneti sjedili su u gornjoj Italiji, njima je trag jo do danas sauvan u imenu svemu svijetu poznatoga grada: V e n e z i a (Mleci). to su bili paflagonski Veneti, to jest: kojega plemena, o tom se ne moe ba nita rei; galski su Veneti bili keltiki ogranak, a gornjoitalski Veneti ilirski ogranak. Bilo je pokusa, te se hotjelo dokazati, da su ovi posljednji t. j. gornjoitalski Veneti bili Slaveni, pak da su istom poslije romanizirani, ali ti su dokazi veoma slabi i ne dokazuju nita. P l i n i j e pie na jednom mjestu svojega pomenutoga [12. djela, da blizu rijeke Visle pored Sarmata i dvaju germanskijeh plemena Skira i Hira prebivaju takodjer V e n e d i t. j. Slaveni. Nije mogue, da bi V e n e d i ovdje znailo sav slavenski narod, koliko ga je onda bilo, jer je bez ikakve sumnje onda ve bilo toliko Slavena, da se uz Vislu ne bi bili mogli smjestiti pa jo ivljeti s drugijem narodima. Za to je posve sigurno, da Plinijevi V e n e d i znae samo jedan ogranak slavenskoga naroda, a drugi su slavenski ogranci bili raireni dalje po dananjoj Rusiji. Uzaludan bi trud bio, tko bi kuao odrediti, kojemu su dananjemu slavenskomu plemenu praoci Plinijevi Venedi. Pored sve svoje kratkoe ipak je navedena Plinijeva biljeka velike cijene, jer je ona iza Herodotova vremena prva, koja spominje Slavene. Isto je tako dragocjena i druga jedna Plinijeva biljeka, gdje izbraja narode, koji sjede od kimerskoga Bospora dalje prema sjeveru. Tu ispisuje Plinije njekoliko imena vie ili manje tamnijeh, ali na veliku nau radost
l6
Slaveni u doistariko doba.
jedno je medju njima ne samo posve jasno, nego i oevidno slavensko, a to su Srbi, ili kako Plinije pie S e r b i ! Ovo je dakle prvi primjer, gdje istorija biljei jedno pravo slavensko narodno ime, jer V e n e d i , kako znamo, nije ime, kojim bi se Slaveni sami zvali. Nae veselje nad ovako starijem svjedoanstvom nije dakako potpuno, jer osim gologa imena nita nam drugo Plinije o Srbima ne veli, pae i vrlo je teko rei, gdje su upravo nastavali ti Plinijevi Srbi. Za to se moramo zadovoljiti s oznakom sasma openom i kazati, da su ivljeli njegdje blizu Dona, samo je Don na nesreu duga rijeka, pa je onda malo koristi od reene oznake! Vrlo bismo dato rado znali, jesu li Plinijevi Srbi praoci dananjih junoslavenskih ili moda luikih Srba, a moda i drugijeh Srba, kojim je poslije ime ieznulo? Na ta pitanja ne moe nitko iv odgovoriti ni crne ni bijele. Ako su Plinijevi Srbi ivljeli oko Dona, a Veneti ili Venedi uz Vislu, onda je valjada sigurno, da su izmedju Visle i Dona bez p r e k i d a ivljela slavenska plemena. A to nije nikako preveliki prostor za Slavene, koji su od pamtivijeka poznati sa svoje velike mnogobrojnosti. Ovijem se ni malo ne dira u pitanje o g u s t o i slavenskoga puanstva, koja nije morala biti bog zna kolika. U zadnjem t. j. 46. poglavlju svoje Germanije pie Tacit, [1S. da iza germanskoga naroda Sueva t. j. njegdje iza Visle sjede Peukini, V e n e t i i Fini (Peucinorum, V e n e t o r u m q u e et Fennorum nationes). O ovijem narodima priznaje Tacit, da ne zna pravo, pripadaju li medju Germane ili medju Sarmate, ali za Venete mu se ipak ini, da blie stoje Germanima nego li Sarmatima. To on zakljuuje po nainu ivota venetskoga ili slavenskoga naroda, jer Veneti kao i Germani grade kue, u ratu vojuju pjeke i brane se titovima, dok Sarmati nemaju kua, ve ive u kolima i na konjima. O Venetima javlja njeto Tacit, to im ba nije na ast, kae na ime, da su to hajduci, koji ive o grabeu po svemu prostoru, koji rastavlja peukinsku zemlju od finske. Pita se samo, jesu li to bolji od Veneta ( Slavena) bili Sarmati i Peukini;
oni su jamano dosta pakostili Slavenima, pa kako se u ono divlje doba moe zamjeriti Slavenima, ako su i oni svojim susjedima vraali milo za drago ! Na pitanje, gdje treba traiti Tacitove Slavene ili Venete, odgovaramo: njegdje oko Visle, u dananjoj Galiciji i u istonoj ruskoj Poljskoj. To zakljuujemo iz Tacitovijeh rijei, gdje veli, da Veneti hajdukuju po planinama izmedju peukinske i finske zemlje; a za Peukine od drugud znamo, da su nastavali njegdje oko Karpata; iza njih su dakle dolazili Slaveni, a iza Slavena Fini, koji se jo i danas nalaze razasuti po sjevernoj Rusiji. Po onome, to smo rekli pri Pliniju, koji takodjer svoje Venete (ili Venede) stavlja u blizinu Visle, samo se po sebi razumije, da ni pod Tacitovijem Venetima ne valja misliti sav slavenski narod onoga vremena, nego samo jedan dio. U istom (46.) poglavlju Germanije pie Tacit njekoliko rijei o ivotu finskoga naroda, ali to moemo preskoiti, pak e bolje biti, da njeto reemo o drugom jednom narodu, o kojem njeto doznajemo iz Tacita. Od svijeh indoevropskijeh naroda Slaveni su najsrodniji s L i t a v c i m a i L e t i m a . Ova su dva plemena jo i danas u ivotu i govore jezicima, koji su dosta nalik jedan na drugi. Litavci ive uz obalu baltikoga mora i dalje na istok na suhoj zemlji u kraljevstvu pruskom i u carstvu ruskom, a ima ih oko 1,800.000 dua. Leti su njihovi neposredni sjeverni susjedi i ive po Kurlandiji i po junom dijelu Livlandije, a ima ih njeto preko milijuna. Njegda je bilo jo i tree pleme,, koje je stajalo u etnikoj zajednici s Litavcima i Letima, a to su bili stari P r u s i, koji su do kraja ponijemeni u XVII. vijeku; oni su ivljeli uz donju Vislu i Njemen. Dananji litavski jezik sa svojim glasovima i oblicima sauvao je mnogo vie starine od letskoga jezika, i tko uzme makar posve povrno porediti litavski jezik sa staroslovenskijem, opazie toliku srodnost, kolike ne pokazuje ni jedan drugi indoevropski jezik. Ova srodnost dopire tako daleko, da su dananji jezikoslovci tvrdo uvjereni, da je bilo njegda vrijeme, kada se govorilo
Mareti: Slaveni u davnini. 2
litavsko-slavenski, i istom poslije toga vremena rascijepljena je zajednica, te je nastao pralitavski i praslavenski jezik, a taj se rascijep dogodio svakakako njekoliko vijekova prije Herodota, moda oko god. 1000 prije Hrista. Ovoliko budi dosta o litavskoj grani, a sada emo rei, to o njoj pie Tacit. Iz Tacitovijeh rijei u 45. poglavlju Germanije razabiramo, da su Litavci (dakako s Letima i s Prusima) ivljeli ondje, gdje ih nalazimo i u istoriko doba. Dalje doznajemo iz Tacita, da se Litavci oblae kao i Germani, pa da imaju i germanske obiaje, ali jezik da im je sliniji britanskomu, nego germanskomu. U ovoj se posljednjoj stvari Tacit grdno prevario, ali to mu se moe oprostiti, jer on nije nita znao ni o litavskom ni o britanskom jeziku, dakle je mislio, da su ta dva njemu nepoznata jezika nalik jedan na drugi. Tako bi i danas kakvomu Francuzu usred Pariza, koji se nigda nije ni malo bavio ni hrvatskijem ni madarskijem jezikom, mogao tko dokazati, da ova dva jezika blizu stoje jedan drugomu. Jo veli Tacit, da su Litavci marljiv narod, da su vrsni ratari, a pored toga na morskoj obali da kupe dragocjeni jantar. Napokon dodajemo, da Tacit za Litavce ima naziv: A e s t i i . Istonu Evropu t. j. dananju Rusiju zove P t o l e m e j [14. Sarmatija () i veli, da u toj zemlji ima i krupnijeh i sitnijeh naroda. U krupne narode osim njekijeh sarmatskijeh i germanskijeh plemena broji Ptolemej i Slavene, ili kako ih on zove: V e n d i (). Vendima veli Ptolemej da ive uz itav vendski zaliv (/, ). Taj vendski zaliv ne moe biti drugo do sjeveroistoni dio baltikoga mora, samo je neprilika, to su tu sjedili, kako znamo iz Tacita, ne Slaveni (Vendi), nego Litavci. Za to nam valja misliti, da je Ptolemej medju Slavene (Vende) brojio takodjer Litavce, a to je mogao s tijem lake uiniti, jer su se u njegovo doba Slaveni i Litavci manje razlikovali govorom, nego se danas razlikuju, pak je mogao njetko obavijestiti Ptolemeja, da su i Litavci Vendi. Ako dakle Slaveni ili Vendi nijesu prebivali uz obalu baltikoga mora, onda su za cijelo prebivali daleko u
nutarnjoj zemlji, ali kako daleko, toga Ptolemej ne veli. Lako s e moe dopustiti, da su gdjegdje Slaveni dopirali do baltikoga mora. Ovo bi se moglo posvjedoiti, to se usred dananje ruske Litve nalazi varoica W i n d a u i pokraj nje rjeica istoga imena. Mi dobro znamo, da ime W i n d a u sluti na Slavene, koje su Nijemci zvali i zovu W i n d e n ili W e n d e n . Sitnijih naroda u Sarmatiji nabraja Ptolemej oko 50. afafik se u svojim Staroimostima mnogo namuio tumaei veliki taj broj narodnijeh imena, ali kako Ptolemej osim golijeh imena slabo to drugo dodaje, nije udo., da je to vrlo teak posao. K tomu treba jo i ovo dodati: ve je Ptolemej mnoga imena bez sumnje krivo zapisao, kako svatko moe vrlo lako pogrijeiti piui rijei i imena iz posve nepoznatijeh jezika, a to je jo gore, iz takvijeh jezika, kojih narodi jo nemaju pisma, kakvi su onda bili istonoevropski narodi. to je Ptolemej jo s kolikom tolikom vjernou zabiljeio, to su kasniji prepisivai njegove geografije dosta iskvarili, i tako su do danas dola imena istonoevropskijeh naroda u takvu obliku, da e njih velika veina ostati do vijeka tajnom. ovjek se doista mora diviti velikoj otroumnosti i marljivosti Safarikovoj, ali opet aza to valja priznati, da je afaiik u ope samo u rijetkijem sluajevima stvar tako rasvijetlio i dokazao, da je svaka sumnja rasprana. Mi emo ovdje samo kao za ogled navesti dvatri imena sitnijih istonoevropskih naroda iz Ptolemeja, koja pripadaju Slavenima. ili bit e = Suljani t. j. pleme, koje ivi uz rijeku Sulu, a u dananjoj poltavskoj guberniji doista tee rjeica Sula. veli Ptolemej da dopiru blizu Alana t. j. njegdje na sjeveroistonoj strani Dnjepra. U poljskom jeziku ima rije s t a w , koja znai jezero, dakle bi prema tomu znailo jezerani. Moglo bi i to biti, da je krivo zapisano mjesto t. j. S l a v e n i . Pristajali mi ili uz prvo ili uz drugo tumaenje, svakako je velika vjerojatnost, da se pod navedenijem imenom ima misliti jedno slavensko pleme. Na
20
21
drugom mjestu stavlja Ptolemej Alanima u blizinu narod, kojemu pie ime , a to su takodjer Slaveni ili Sloveni. ivljeli su po Ptolemejevijem rijeima uzdu vendskoga zaliva. To su za cijelo istoriki V e l e ti, koji su se takodjer zvali L j u t i i , a pripadali su medju polapske Slavene, kako emo poslije vidjeti (br. 89.). Jo moramo spomenuti dva plemena iz Ptolemeja, jedno su , a drugo . Ono su prvo bez sumnje nama poznati iz Herodota B u d i n i , a e biti identini s Herodotovijem Neurima. Svoje Bodine stavlja Ptolemej od prilike onamo, gdje smo mi rekli da su ivljeli zapadni Budini. Muka je s Ptolemejevijem Navarima, jer ih pisac mee njekamo oko dananje Poltave uz Dnjepar, a Herodotovi Neuri sjedili su dosta daleko od Poltave na zapadu. Moda je mogue izravnati kako ovu tekou. Napokon imamo znati, da i Ptolemej spominje S r b e () i veli, da s drugijem njekijem narodima sjede u asijskoj Sarmatiji t. j. u zemlji iza Dona. Sva je prilika, da su Ptolemejevi i Plinijevi Srbi isti narod, jer ako su Ptolemejevi sjedili i z a Dona, a Plinijevi o k o Dona, to ne treba ni malo da nas smeta kod onakvijeh pisaca, koji sami nijesu nigda vidjeli istone Evrope, ve su pisali samo po uvenju! Ako su Plinijeve, Tacitove i Ptolemejeve biljeke o stari- [15. jem Slavenima mnogo krae nego bi nama drago bilo, a ono iza Ptolemeja prolaze ne samo godine, ne samo deceniji, nego i vijekovi, da o Slavenima doznajemo jo manje, nego li iz reenijeh triju pisaca. Kada su se ve na poetku III. vijeka poslije Hrista poela germanska plemena komeati i otvarati burno ono doba, koje je poznato pod imenom seoba naroda, a ono Slavena kao da i nema na svijetu, tako se malo o njima govori! Ne emo prije priopiti, to nam je poznato iz toga vremena o Slavenima, dok ne reemo, to se dogodilo s junom Rusijom poslije Ptolemeja. Junoj Rusiji kao da je u starini bilo sudjeno, da se iz nje zapovijeda ostaloj Rusiji. U Herodotovo vrijeme vidjeli smo da su gospodari
june Rusije Skiti, a pod njima su stajala podjarmljena i uharaena oblinja plemena; u vrijeme navedenijeh triju pisaca (Plinija, Tacita i Ptolemeja) Skitima nema ve gotovo ni traga, nego na njihovu mjestu vladaju Sarmati i pritjenjavaju izokolne narode. Ali ni sarmatska vlast nije imala biti vijena, i ona je satrta, a satrli su je novi gosti, a to su bili G o t i . Ovaj germanski narod ivio je jo u Ptolemejevo doba pri Visli, ali oko god. 200. ostavie Goti tu zemlju i odselie se u junu Rusiju na crnomorsko primorje i nastanie se izmedju Dnjestra i Dnjepra, a po malo se rairie na istok a do Dona, a na zapad do Dakije i preko nje. Kada tako osilie, onda se i razdijelie u dvoje, te se poee jedni zvati i s t o n i , a drugi z a p a d n i Goti. Sarmati su ispred novijeh i jaijeh siledija morali bjeati u zemlje iza Dona, jer onaki razbijai i skitalice, kakvi su bili Sarmati, nijesu navikli ivljeti pod jarmom drugoga naroda, za nj raditi i hraniti ga. Ova je sudbina snala za rat neuvjebane i k tomu neujedinjene Slavene. Istonogotski kralj E r m a n a r i k obrnuo je pod svoju vlast osim drugijeh naroda takodjer Slavene, pae i daleke Litavce. Ovo nam izrijekom potvrdjuje pisac nesuvremenik J o r d a n ili J o r n a n d, od kojega je ostala kratka istorija gotskoga naroda napisana u latinskom jeziku. Jordan je pisao tu istoriju oko god. 550. On je bio kranski svetenik, a po svoj prilici i biskup u Krotonu, gradu june Italije. Rodom je bio Alan (dakle Sarmat), ali se on volio drati Gotom. On Slavene zove V e n e t i, a Litavce A e s t i. Gotski je kralj Ermanarik pokorio Slavene oko god. 350. [16. poslije Hrista. Kada je njegova drava bila najsilnija, te se inilo, da joj se ne treba bojati nikoga na svijetu, onda se na jedno od njekud iza Dona stvore divlji H u n i i odmah prisile gotskoga kralja, da s njima mejdan dijeli. Junaki Ermanarik, koji je bio ve u velikom mnotvu bojeva, izidje i u ovaj boj kao starac od no godina, ali hunski poglavica Balamber smlati gotsku vojsku, a gotsku dravu uharai. Starac se Ermanarik od alosti probode, a njegov nasljednik trebalo je da
22
23:
pazi, kako e se s Hunima pogadjati. Tko je samo malo 'ito itao stare istorije, tomu je dobro poznato, da su Huni bili grozan narod, grozniji od svijeh varvara, to su ih prije njih ugledali uplaeni Grci i Rimljani. Taj eto narod postade iza pobjede nad Ermanarikom god. 376. gospodar june Rusije i svih tamonjih naroda. Koliko su god Huni bili divlji, opet se ini, da Slaveni od njih nijesu imali ba mnogo trpljeti. Slaveni su na ime kao marljivi i vrsni ratari hljebom hranili i gladne opore hunske, kako su prije hranili Gote, Sarmate i Skite. Videi Huni veliku korist, to je imaju od Slavena, nijesu ih hotjeli drati u onako krutu jarmu, kako su drali druge narode, koji su se mogli svaki as dignuti na oruje. Huni su Slavenima ostavili njihove knezove, neka vladaju njima, kako znaju, samo da im plaaju danak u novcu i u hljebu i u vrijeme rata da im pomau svojim etama. Njekoji pisci, medju njima osobito afarik, mislili su i misle, ne samo da su Huni putali Slavene u miru i u prilinoj slobodi, ve da su Huni bili upravo prijatelji i branitelji Slavena. Koliko je to mnijenje opravdano, ne emo ovdje raspredati, nego emo navesti iz pomenutoga Jornanda jedan dogadjaj, ne toliko da potvrdimo nedokazano prijateljstvo izmedju Huna i Slavena, nego je dogadjaj vrijedan, da se upamti, poradi toga, to je iz onoga vremena, iz kojega vrlo malo doznajemo o Slavenima. Ermanankov nasljednik V i n i t h a r muno je podnosio hunsku vlast nad sobom, za to je gledao, da se kako ispod nje izvije. Prije nego e pokuati bojnu sreu s Hunima, udari na Slavene. Uzrok toj navali nije poznat. U prvom boju ostane pobjeda na slavenskoj strani, a kad iza toga Vinithar i drugom udari na Slavene, poslui njemu srea. Okrutnik se nije zadovoljio samom pobjedom, ve je uhvaenoga slavenskog kneza s njegovijem sinovima i sa sedamdeset druge velike gospode dao objesiti. uvi hunski poglavica Balamber to veliko grdilo, kojega ne bi ni Huni poinili, krene odmah na Vinithara, da ga kazni, pa ga svojom rukom posijee. Ovo se dogodilo oko god. 384. Zahvalni smo Jornandu, to nam
nije zaboravio zapisati ime nesretnoga slavenskog kneza, koji je onako tuno zaglavio po zapovijedi okrutnoga Vinithara. Jornand pie njegovo ime B o o z (ili Boz po drugijem rukopisima), gdje oo po svoj prilici znai duljinu vokala, se ima itati kao , te tako bi slavenski ono ime glasilo Bo (staroslovenski ), a to je skraeno od o i d a r ili o e t j e h ili od drugoga slinog imena, kako je n. pr. V u k skraeno od: V u k o s a v ili V u k o v o j e itd. Kada bi kakav pjesnik hotio proslaviti znatnije muenike slavenskoga naroda, koji su poginuli od bijesa dumanskoga branei svoj narod, treoalo bi da kao elovodju svijem slavenskijem muenicima proslavi reenoga B o z a ! Upamtimo i mi ovo ime ve s toga razloga, to je o prvi Slavenin, kojega nam istorija poimence spominje. Evo nas ve pri koncu doistorikoga doba! Sto nam [17. poslije pomenutijeh Jordanovijeh biljeaka javlja istorija o Slavenima, tu su ve oni rastavljeni u plemena, i svako pleme gradi svoju sudbinu. Ne moemo dakako rei, kada su se prastari Slaveni poeli cijepati u samostalna plemena, jer to nije nigdje zabiljeeno, a sve da je koji stari Grk ili Rimljanin hotio takvo to zabiljeiti, ne bi mu bilo mogue, jer rascijep kojega naroda, ili to e isto rei: jezika, u manje dijelove, jest dogadjaj, koji se ne zbiva preko noi; tomu treba vie godina nego li dopire i najdulji ljudski vijek; za to takvijeh dogadjaja ne mogu ljudi motriti, jer su za nae opaanje odvie spori, te mi moemo opaziti istom gotov resultat. Jo kako tako mogu suvremenici motriti cijepanje naroda (ili jezika), ako su s njim u drubi vidljivi dogadjaji n. pr. seobe, bune, ratovi; ali ako se narod (ili jezik) mirno cijepa, onda je taj dogadjaj za nas, kao da se zbiva pod zemljom, kamo ljudsko oko ne dosee. A za prastare je Slavene sva prilika, da su se mirno cijepali. Evo zato mi tako mislimo. Iz dosadanjega naega razlaganja svakomu je itatelju posve jasno, da je slavenska pradomovina u srednjoj evropskoj Rusiji. Kad je kojemu dijelu naroda postao njegov zaviaj tijesan, onda je
mogao protegnuti se dalje na kojugod stranu svijeta, jer je prostora svuda bilo dosta. Ta znamo, da je Rusija jo i danas slabo napuena prema drugijem evropskijem zemljama, a kamo li u ono doba! Velike siledije: Skiti, Sarmati, Goti i Huni nijesu bili rasprani po svoj zemlji, kojom su vladali, jer bi ih onda moralo biti mnogo vee mnotvo nego li ih je bilo, a to se tie fmskijeh naroda, oni su svuda pred Slavenima uzmicali, kako su uzmicali u istoriko doba (u srednjem vijeku) pred Rusima. Dakle Slavenima nije trebalo da se medju sobom kolju o zemljite, jer ga je bilo u pradomovini izobila. Zato su se oni mirno i polagano cijepali. Kazali smo ve, da se ne moe odrediti vrijeme tomu cijepanju; ali ako se itatelj ove knjiice hoe i moe zadovoljiti pukom hipotesom, mnijenjem, kojega ne moemo utvrditi dokazima, onda eriio rei, da su u Herodotovo doba Slaveni jo bili jedan narod nerascijepan, a u vrijeme Plinija i Tacita rekli bismo da su se ve bili poeli cijepati, ali su se jo svi medju sobom posve dobro razumijevali, jer surazlike medju pojedinijem govorima bile neznatne u razmjeru prema kasnijemu vremenu. Na pitanje, kako ili u kojim su se smjerovima cijepali prastari Slaveni, ne moe nijedan istorik ni etnograf nita odgovoriti; ako oni o tom hoe to da znadu, treba da pitaju gramatika, koji e im uz pomo svoje nauke moi dosta sigurno razbistriti reeno pitanje. Motrei gramatik slavenske jezike, kakvi mu se prikazuju u istoriji i danas, opaa medju jednijem jezicima kojeta zajedniko, ega drugi jezici nemaju. Tako se junoslavenski jezici (hrvatskosrpski, slovenski, bugarski i izumrli staroslovenski) slau medju sobom u mnogo stvari, a s druge se strane opet medju sobom u kojeem slau zapadnoslavenski jezici (eki, poljski, gornjoluiki, donjoluiki i jezik ponijemenijeh polapskijeh Slavena.) Ove dvije grupe t. j. junoslavenska i zapadnoslavenska stoje jedna prema drugoj svaka sa svojim karakteristinim osobinama kao dvije samostalne cjeline. Medju navedenijem jezicima nije spomenut ruski jezik, koji s maloruskijem i s bjeloruskijem
jezikom ini treu grupu. Ova trea grupa ima pojava, kojih ne nalazimo ni u prvoj ni u drugoj, i tijem se ruski jezici odaju kao samostalna grupa. Tako n. pr. ruski jezici i samo ruski jezici imaju glasove oro ili olo, gdje je u praslavensko vrijeme bilo or, ol; n. pr. , (krava, glava), a jezici prve i druge grupe imaju u takvijem sluajevima drukije glasove. Za tijem ruski jezici mjesto praslavenske konsonantske grupe dj imaju ; n. pr. (kradja), (vodjen), a svi drugi slavenski jezici imaju drukije. Ali ima gramatikijeh pojava, koji se osim u zapadnijem jezicima nalaze takodjer u ruskijem jezicima, a u junijem ih nikako nema. Ovamo ide na pr. prijedlog vy, mjesto kojega junoslavenski jezici imaju prijedlog iz ili drugi koji; n. pr. eki v y m y s l i t i , poljski w m ye l i , ruski (izmisliti) ili eki d a t i, poljski w d a , ruski (izdati) itd.*) Za tijem se moe spomenuti rije d e s n i (dexter), koja je poznata samo junoslavenskijem jezicima (raunajui medju njih dakako i staroslovenski), a jezici zapadne i ruske grupe nemaju te rijei, nego mjesto nje govore: eki p r a v / , poljski r a w , ruski . Jo nijesmo svrili karakteristine razlike izmedju pojedinijeh grupa slavenskijeh jezika, jer valja znati, da ima i takvijeh pojava, u kojima se ruski jezici slau s junoslavenskima, a odjeljuju se od zapadnoslavenskijeh. N. pr. jezici zapadne grupe ostavljaju glasove t i d ispred /, a ostali ih jezici izbacuju: eki p l e t l , poljski m o d l i , ruski , , staroslovenski , , hrvatskosrpski p l e o (postalo iz l e 1), m o l i t i itd. Rijei c v i j e t , z v i j e z d a imaju na poetku cv, zv u junoslavenskijem i u ruskijem jezicima (ruski i staroslovenski ', 4), a zapadni jezici imaju kv i gv (hv): poljski k w i a t , g w i a z d a , eki k v e t , h v e z d a itd.
*) Moramo dodati, da se pomenuti prijedlog posve sporadiki nalazi u zapadnijem krajevima s l o v e n s k o g a jezika t. j. po Korukoj; n. pr. v i a t i , v i g n a t i . Ali tko zna, nijesu li praoci onoga dijelka slovensko ga naroda, koji m govori, jo u doistoriko doba taj prijedlog uzeli od kojega susjednog slavenskog plemena, n. pr. od ruskoga?
26
Iz ovoga maloga gramatikog prijegleda razabiramo, da ruski jezici s njekijem pojavima pokazuju svoju samostalnost prema ostalijem jezicima, ali na drugoj strani veu ruske jezike sad s junima, sad sa zapadnima znatni njeki gramatiki pojavi. Otud se s obzirom na etnografiki rascijep praslavenskoga naroda nanudja kao sam sobom ovaj zakljuak: U slavenskoj su se pradomovini (u vrijeme recimo izmedju Herodota i Plinija) praoci zapadnijeh Slavena poeli trgati iz, zajednice, koju su do tad inili s ostalijem Slavenima, ali su se trgali tako, da su s praocima ruskijeh. Slavena jo i poslije dulje vremena ostali u doticaju, poto su se ve bili otudjili praocima junijeh Slavena. Ovi su posljednji poslije pomenutoga dogadjaja s Rusima ostajali u zajednici i istom poslije njekoliko vijekova udarili su i oni svojim putem i tako se rastavili od Rusa. Onda je rascijep bio dovren: jedan je dio poao iz pradomovine na zapad (na ime Poljaci, esi, luiki Srbi i izumrli polapski Slaveni), drugi je dio krenuo na jug prema dunavskijem zemljama (Slovenci, Bugari, Hrvati i Srbi), a trei je dio ostao u pradomovini, samo se po malo stao iriti na sve strane dananje Rusije. Da je srednja evropska Rusija pradomovina slavenskijeh [18. naroda, to drimo za sigurnu istinu iza svega onoga, to je da sad razloeno na osnovi biljeaka iz grkijeh i rimskijeh pisaca, staroga doba. Gdjekojemu e se itatelju ove knjiice initi to malo udno, i to onima, kojima je poznato pripovijedanje o trojici brae Cehu, Lehu i Rusu, koji su toboe sa svojim rodom otili iz Hrvatske i nastanili se prvi u ekoj, drugi u Poljskoj, trei u Rusiji. Po naem tvrdom uvjerenju reeno pripovijedanje nema istorikoga temelja, nego pripada medju bajke. Koliko mi znamo, najstariji se trag navedenoj prii hrvatskoj knjievnosti nalazi u pisca F a u s t a V r a n i a , i to u njegovoj knjiici: ivot nikoliko izabranih divicx< U Rimu 1606. Na kraju te knjiice spominje Vrani eha, Leha i Rusa, ali dodaje, da nije istina, to se o njima govori. Marljivi pisac P a v l e V i t e z o v i pie 90 godina poslije
Vrania u svojoj kronici (god. 1696) pod godinom 650. poslije Hrista ove rijei: okolu ovoga vremena nikoteri hote, da su tri brata eh, Leh i Rus hrvatska gospoda zaradi Ijudomorstva s vnogimi prijateljmi, slugami i podloniki prik Drave i Dunaja otili, i eh eko, Leh leko aliti poljsko, a Rus rusko kraljestvo zasadili. Rijei n i k o t e r i h o t e dokazuju, da ni sam Vitezovi nije pravo vjerovao ovomu pripovijedanju. Valja nam dodati, da je Vitezovi svoju kroniku od poetka svijeta pa do god. 1578. sloio na osnovi kronike A n t u n a V r a m c a , koja je tampana god. 1578. u Ljubljani (Kronika vezda znovi zpravljena). Vitezovi je Vramca to doslovno ispisao, to malo promijenio, to opet potpunio, ali je vrijedno znati, da Vramec nema ni rijei u svojoj kronici o ehu, Lehu i Rusu! Mi emo navesti samo jedan tvrd dokaz, da je pripovijedanje o onoj trojici brae pria i to bez ikakvoga temelja. Trei se brat toboe zvao R u s, i od njega je iziao ruski narod. Vitezovi veli, da se on iselio iz Hrvatske oko god. 650. poslije Hrista, a nama je iz posve sigurnijeh i vjerodostojnijeh izvora poznato, da su se Rusi ovijem imenom poeli zvati istom u IX. ili jo bolje u X. vijeku, i to se oni nijesu prozvali po kakvom ovjeku, nego su uzeli ime normanskoga naroda, koji je u Rusiji prebivao i po malo se poslavenio. Otkle dakle praotac Rus ! Jo bismo mogli navesti i drugijeh dokaza, da Ceh, Leh i Rus pripadaju medju bajke, ali ne treba duljiti ovoga posla, koji ne zasluuje, da ga pobijamo istorikijem dokazima. Navedeno pripovijedanje o ehu, Lehu i Rusu izmislio je za cijelo kakav knjievnik, koji je hotio malo rasvijetliti davnu prolost. Ne vjerujemo, da je to pripovijedanje poteklo iz prostoga naroda, jer je u XVI. vijeku (a nekmo li prije!) Rusija bila hrvatskomu seljaku zemlja posve nepoznata, o kojoj je on manje znao nego li o Americi, dakle nije ni mogao izmisliti prie, kojom bi doveo u savez Ruse s Hrvatima. Ako danas gdje u hrvatskom Zagorju narod pripovijeda o ehu, Lehu i
28
29
Rusu, to su za cijelo medju narod unesli knjievni ljudi. Moramo dodati, da ve njekoliko decenija prije pomenutoga Vrania priu o Cehu i Lehu (ne Rusu) ima posve nepouzdani eki pisac Hajek. (Vidi lani V. Klaia, u Viencu 1889. str. 92.) Naoj tvrdnji, da je pradomovina svijeh Slavena bila sred- [19. ja evropska Rusija, protivi se vjerodostojni i ozbiljni jedan pisac srednjega vijeka, na ime staroruski kronist Nestor. Ovaj pisac veli na poetku svoje kronike (u 3. poglavlju), da su Slaveni njegda sjedili u Podunavlju (gdje je sada zemlja ugarska i bugarska) pa se otud iselili u druge zemlje, kada su se na njih oborili Vlasi (t. j. Kelti ili po dragom tumaenju: Rimljani) i stali ih muiti. Ali je Nestor mislio, da Slaveni u prastaro doba nijesu sjedili samo u Podunavlju, nego ih je u isto vrijemo bilo i u Rusiji. To razabiramo iz njegove biljeke (u 5. poglavlju), koja veli, kako je sveti apostol Andrija prolazio kroz Rusiju i doao do Novgoroda i tako posjetio ruske Slavene. Vele umni je Safarik drao, da je u Nestorovoj vijesti o slavenskoj pradomovini u Podunavlju sauvana istorika istina. Kako ni jedan drugi pisac prije Nestora nita ne zna o toj slavenskoj pradomovini, nego je Nestor najstariji pisac, koji to javlja (a njegova je kronika pisana prvijeh godina XII. vijeka), za to je Safarik mislio, da je Nestor zabiljeio reenu vijest po narodnoj tradiciji, koja se do njegova vremena sauvala u pjesmama ili pripovijetkama. Mi priznajemo veliku otroumnost Safarikovu u tumaenju navedene biljeke Nestorove, ali nijesmo ipak uvjereni, da je praslavenski narod ivio u Podunavlju i otud se raselio po drugijem zemljama. Evo uzrok, zato nijesmo uvjereni. Mi znamo, da su narodi u ope kratke pameti u pamenju istorikijeh dogadjaja. Srpski narod istina pamti Kosovo ve 500 godina i svoje vladaoce prije i poslije kosovske bitke, ali to pripada medju izuzetke, i veliko je pitanje, hoe li za 500 godina prosti srpski narod jo znati to o kosovskom boju i o caru Lazaru! Nema sumnje, da e to sve prosti Srbi isto onako pozaboravljati, kako su Hrvati (mislimo prosti narod) ve odavna izgubili svaku uspomenu
o dogadjajima iz vremena narodne dinastije: doli su drugi dogadjaji, koji su narodu zadali mnogo brige i borbe, pa je tako zaboravljeno ono, to se prije zbivalo. Ako sa afafikom reemo, da je Nestor na poetku XII. vijeka zabiljeio narodnu tradiciju, koja je govorila,, da su se slavenski narodi raselili iz Podunavlja, onda treba misliti, da je prosti ruski narod pamtio stvar, koja se dogodila prije i.ooo ili vie godina. Nama je vrlo teko to dopustiti, kad znamo, kako narodi ovako stare dogadjaje ili isto zaboravljaju ili ih bar tako iskrivljuju, da vie u njima nita nema istorikoga. Po naem mnijenju Nestor je zabiljeio ne narodnu tradiciju, ve njeiju izmiljotinu, moda kaludjersku, kada je napisao, da su Slaveni u staro doba ivljeli u Podunavlju. Nije nemogue, da je reena biljeka upravo njegova misao ili kombinacija, koja je mogla ovako nastati. Nestor je dobro znao, da je u vrijeme sv. Cirila i Metodija ivio u Podunavlju narod, koji se zvao S l o e n i (). Ovo isto ime Sloveni dobilo je u Nestorovo vrijeme iroko znaenje za sve slavenske narode kao jednu cjelinu, i Nestor je prvi pisac, koji u tom irokom znaenju upotrebljava reeno ime. Dakle je mogao Nestor ili drugi pomisliti, da je pradomovina slavenskijeh naroda ondje, gdje su u Cirilovo doba sjedili S l ove n i. Moramo priznati, da je ovo pitanje iz Nestorove kronike veoma teko, i da bi trebalo mnogo muke, dok bi se posve sigurno dokazalo, da je Nestorova vijest bez ikakvoga temelja, ali s druge strane i oni dokazi, kojima se brani istinitost te vijesti, jesu slabi i ne mogu uvjeriti. Za to dok se jakijem dokazima ne utvrdi ili ne obori Nestorovo svjedoanstvo o slavenskoj pradomovini u Podunavlju, bit e najbolje ostaviti to pitanje u miru i drati se onoga, to sigurno razabiramo iz Herodota, Plinija, Tacita, Ptolemeja i Jornanda, na ime, da je reena pradomovina bila u srednjoj evropskoj Rusiji.
Bugarski ili grki Slaveni.
II.

Otkle sto doznajemo o bugarskijem ili grckijem Slavenima:' Prve vijesti o njima. Vrijeme poslije Prokopija. Slaveni u vizantijskoj slubi. Slaveni i Avari. Slaveni i iraki narodi. Slaveni u grckijem zemljama ispod Dunava. Slavensko sirenje i po drvgijem zemljama grkoga carstva. Bugari. Njekoliko rijeci iz najstarije bugarske istorije. Krtenje bugarskoga kneza i njegova naroda. Zivovanje Slavena po Heladi i Peloponezu. Narodnost danasnjijeh Grka. Imena bugarskijeh ili grkijeh Slavena. Plemena bugarskijeh ili grckijeh Slavena. . Kojim su jezikom govorili bugarski ili grki Slaveni?
Kako su bugarski ili grki Slaveni sve od vremena, kada [20. su se pomolili u istoriji, stajali u neprestanom dodiru s istonorimskijem ili grckijem ili vizantijskijem carstvom, tako nije udo, to su vizantijski pisci dosta pomno pratili njihova kretanja i biljeili ih u svojim istorikim djelima. S narodima zapadne Evrope nijesu bugarski ili grki Slaveni imali gotovo nikakva posla, za to sredovijeni pisci zapadne Evrope i ne znaju malo ne nita o njima. Tako dakle togod znamo o ovom slavenskom ogranku, sve gotovo znamo iz vijesti vizantijskijeh pisaca. Ne moe se rei, da se u vizantijskoj literaturi nalazi vrlo mnogo zabiljeeno o bugarskijem ili grckijem Slavenima; pae treba znati, da su vizantijske vijesti dosta nepotpune i krnje, ali pored svega toga ipak ih ima toliko
-da moemo uhvatiti prilinu sliku o onom dijelu Slavena, oko kojega emo se sada zabaviti. Najznatniji vizantijski pisci, kojih nam djela slue u ovom poslu, jesu ovi: Pr o kop i j e e s a r e j a c (pisao oko god. 550), M e n a n d a r (pisao -oko god. 600) T e o f i l a k t s i m o k a t s k i (pisao oko god. 630), T e o f a n (pisao oko god. 810). Kada se poslije smrti hunskoga cara Atile (god. 454) [21. brzo razasulo hunsko carstvo, onda je za sve narode istone Evrope nastalo novo vrijeme, jer je nestalo strane hunske sile, koja je tako pritiskivala izokolne narode, da se nijesu mogli ni micati. Tako su i Slaveni prema koncu petoga vijeka mogli misliti, kako e se i kamo e se iriti. U Atilino su vrijeme Huni sjedili u dananjoj Ugarskoj medju Dunavom i Tisom i otud nasrtali na zemlje sad istonoga, sad zapadnoga rimskog carstva. Iza Atiline smrti nije vie medju Hunima bilo ovjeka, koji bi ih sve znao ujediniti, za to ne mogoe odoljeti navalama podjarmljenijeh plemena, ostavie Panoniju i vratie se natrag u junu Rusiju na crnomorske obale, gdje se brzo trag zatr-o njihovu imenu. Njekoliko godina iza toga javljaju nam se u istoriji prvi glasovi o slavenskom micanju, tako da ne moe biti sumnje, da slavenski pokret stoji u uzronom savezu s propau hunske sile. Na poetku VI. vijeka veliki je dio Slavena sjedio u zemljama, koje danas zovemo: istoni Erdelj, Vlaka i Moldavija. Mora se dopustiti kao mogunost, da su Slaveni u tijem zemljama sjedili jo u vrijeme hunskoga gospostva. Pae nije nemogue ni nevjerojatno, da su upravo Huni uinili to navlas to nehotice pokret medju Slavenima, jer kad su se Huni iz june Rusije pomakli u Ugarsku, onda je u razmjetaju naroda june Rusije moralo nastati promjena. Onaj dio Slavena, koji je na poetku VI. vijeka sjedio u pomenutijem zemljama, bio je razdijeljen u dva plemena; jedno se pleme zvalo S l o v e n i , a drugo A n t i , ili kako su ih Vizantinci zvali: () i ". Sloveni su bili zapadno pleme, a Anti istono. Ne moemo ni iz da-
Bugarski ili grki Slaveni. leka odrediti granice izmedju Slovena i Anta, kada su se nalazili u reenijem podunavskijem zemljama, ali jo je pored toga i druga neprilika. Iz Prokopijevijeh na ime vijesti izlazi, . da su i Slaveni i Anti ivljeli u njegovo doba u pomenutijem zemljama, a drugi pisac, i to poznati nam ve Jordan ili Jornand javlja, da su Anti (Antes) prebivali izmedju Dnjestra i Dnjepra, a Sloveni (Sclaveni) u prostoru izmedju Dnjestra i Visle. Kako se dakle vidi, Prokopije se dosta razlikuje od Jordana. Mogue je, da Jordanova biljeka vrijedi za zadnje godine V. vijeka, a Prokopijeva za prve godine VI.; i ako tako reemo, onda moemo izravnati protivnost medju tijem dvjema piscima, koji su ivljeli u isto vrijeme. A sada emo pogledati, kako su se Sloveni i Anti udarali s grkijem carstvom. Oni su mirovali sve do poetka vlade cara Justinijana L, koji je zavladao god. 527., a poevi od te godine provaljivali su u veim i u manjim etama preko Dunava traei tamo novijeh postojbina te sijekui i harajui to im se god oprlo. Justinijan je inio to mu je bilo mogue, da odvrati varvare i da ih ne pusti preko Dunava, ali se brzo pokazalo, da grko carstvo nema sile zaprijeiti Slavenima prijelaz preko Dunava. Malo je koja godina prola, da ne bi varvari prelazili Dunava i plijenili po Mesiji, Trakiji i Maedoniji. U Prokopija se o tijem provalama nalazi dosta biljeaka, a nama ih nije nuno navoditi. Bit e nam dosta zapamtiti, da su te provale bile Grcima velika boja pedepsa, jer su Slaveni pustoili i ubijali kao najgrozniji varvari. Jedno bilo je to god. 550 psvojie Slaveni pomorski traki grad Toper iza duljega podsjedanja. Tada poklae nita manje nego 15 tisua mukinja, a djecu i ene odvedoe u roblje. Teko je i preteko bilo onijem jadnicima, koje su odlazei ispod osvojenoga grada uhvatili; svakoga su ubili, ali groznijem nainom; njeke bi ive naticali na kolje, drugima bi glav& smrskavali, a tree bi ive palili. Slino su radili i inae, kada su dolazili u pohode tunijem Grcima! Odovud vidimo, da nemaju pravo oni, koji dre i govore, da su stari Slaveni bili
33
narod ne znam kako bezazlen i dobroudan. Iz Prokopija pisca, koji zasluuje, da mu se vjeruje vidimo, da se Slaveni u ratno doba ni malo nijesu razlikovali od najstranijih varvara srednjega vijeka. U mirno su doba istina bili Slaveni prema svakomu vrlo gostoljubivi, ali ako hoemo biti pravedni, i mnogi su drugi primitivni narodi vrlo gostoljubivi; pa za-to ipak ne moemo za svaki gostoljubivi narod rei, da je golubinje udi, kako mnogi misle o starijem Slavenima. Vidjet emo, da su polapski Slaveni znali biti grozno okrutni protiv Nijemaca (ne smije se dakako smetnuti s uma, da ni Nijemci s njima nijesu bili bolji), a njekoja slavenska plemena po Rusiji bila su, kako pripovijeda Nestor (i to emo pokazati), u svojim obiajima i ivotu strani divljaci, te su bili malo bolji od ljudodera. Tko sve ovo uzme na um, taj e uvidjeti, da u istinu dobro i plemenito srce i meku ud daje samo prosvjeta, a dok je narod varvarski, dotle je on uvijek sklon na svakakve strahote i neovjetva. Ni Slaveni ne ine u tom obziru izuzetka! Ne smijemo biti u svojoj objektivnosti pretjerani, nego nam valja rei, da u starijeh pisaca vizanrijskijeh ima vijesti, koje govore o Slavenima kao o eljadi u svojim domovima mirnoj i pitomoj. Za to emo rei, da su u starijeh Slavena neovjena djela i ratne grozote pripadale medju rijetkosti i dogadjale su se u asovima, kada su se Slaveni kao zaboravili. Znamo, da se mogu esto zaboraviti i prosvijetljeni narodi pa poiniti u ratnoj obijesti, to im se kasnije grsti; a kamo li se ne e zaboraviti varvari! Prokopijeve biljeke dopiru do god. 552. Pisci, koji na- [22. stavljaju Prokopija, pripovijedaju manje o slavenskijem provalama ; provale su u drugoj polovini VI. vijeka bivale rjedje, ali prestale nikako nijesu. Za to su sada manje prelazili Slaveni preko Dunava? Za to, jer ih se veliko motvo ve naselilo u prvoj polovini VI. vijeka po Mesiji. Maedoniji i Trakiji. Tako ih je dakako bilo manje u zemljama Dunavu na sjeveru. Prava, i jedina je u ope svrha slavenskijeh provala na reene zemlje bila ta, da .ondje izvojuju sebi zemljita i da se tamo stalno
Mareti: Slaveni u davnini. '-'
34
35
nastane. Zadnjih godina VI. vijeka vladao je u Carigradu estiti car M a v r i k i j e (od 582 do 602). Videi on, da je Slavena ve dosta u grkoj zemlji, i znajui, kako je svaka nova slavenska provala carstvu ubitana, odlui upokoriti Slavene na njihovom zemljitu, da vie ne budu mislili na prelaenje preko Dunava. Njeto je takvo bio pokuao ve Justinijan L, -ali bez uspjeha. God. 592. opravi car Mavrikije svoga vojvodu Frika u Dakiju t. j. u zemlju iznad Dunava, gdje su sjedili Slaveni i Anti, da tamo pritisne varvare. Slaveni se po svoj prilici nijesu nadali, da e im Grci iskazati ast i posjetiti ih u njihovoj zemlji! Upravo onda, kada je Prisk preao preko Dunava, spremao se slavenski jedan knez sa svojim etama, da prijedje u Mesiju. Taj se knez zvao R a d o g o s t (u Teofilakta: ) Prisk navali iznenada ob no na Radogosta i razbije mu vojsku, tako da je sam knez jedva iv utekao. Prisku dodje u ake velika mnoina suanja, koje sve dade opraviti u Carigrad kao za svjedoanstvo caru Mavrikiju, kako je njegova vojska vojevala s varvarima. Jo poslui srea Prisku, te i drugoga jednoga slavenskoga kneza iznebuha zaskoi i satare mu vojsku, a kneza sama ulovi iva. Kako se taj knez zvao, to je dodue zabiljeio Teofilakt, ali tako nerazgovijetno, da se ne zna, kako mu je bilo pravo slavensko ime, u Teofilakta na ime stoji . Car Mavrikije postane njeto nezadovoljan s Priskom i poalje na njegovo mjesto svoga brata Petra, da bude vrhovni zapovjednik carskijeh eta u neprijateljskoj zemlji. I Petar je sretno vojevao sa Slavenima, ali samo iz poetka, kada mu je polo za rukom nadvladati vojsku kneza P r v o g o s t a (), ali poslije se Petru samomu trebalo braniti, kada su se Slaveni prikupili i stali udarati na Grke. Carska je vojska tako vojevala na varvare u njihovoj zemlji s veom ili manjom sreom sve do smrti cara Mavrikija. Prokopije pripovijeda, da je Justinijan I. poslao protiv [23. Slavena, da im put zaprijei, svoga vodju, kojemu je ime zabiljeeno : . Mi drimo, da je grijekom kasnijih prepi-
ivaa X napisano mjesto M i da se onaj vizantijski vodja zvao t. j. slavenski M i l b u d (koje je pravo slavensko ime). Da je taj ovjek doista bio Slavenin, toga ne veli Prokopije, ali na drugom mjestu pripovijeda o njekakvom lukavom Antu, koji se takodjer zvao t. j. (M i 1b u d). Dakle je onaj Justinijanov vojvoda imao slavensko ime i bio je za cijelo Slavenin. Drugi jedan Vizantinac spominje po imenu trojicu Slavena, koji su vojevali u grkoj vojsci protiv Persijanaca god. 556. Oni su se zvali: D o b r o j e d (;), V s e g r d i l i S v e g r d () i S ar u n (). Vizantinac (Agatija) za Dobrojezda izrijekom veli, da je bio Ant, za Svaruna, da je bio Slovenin, a za Svegrda ne veli, kojega je naroda bio sin, ali je bez ikakve sumnje bio ili Slovenin ili Ant, jer mu je ime isto slavensko. Teofilakt veli, da je one sunjeve, koje je iz varvarske zemlje vojvoda Prisk slao u Carigrad, vodio njekakav T at i mir. I ovo je za cijelo Slavenin, jer mu to svjedoi ime. Onako vaan posao mogao se povjeriti samo dosta velikomu asniku, dakle je Tatimir (^) morao biti asnik vizantijske vojske. Ako jo svemu ovomu dodamo, to Prokopije pie, da su se i Sloveni i Anti u veliku broju nalazili u etama slavnoga vizantijskog vojvode Belisarija, kada je vojevao u Italiji protiv istonijeh Gota (god. 537547), onda je svakomu jasno, da nijesu ba svi Slaveni bili ratari, nego da su gdjekoji rado za novce sluili u vojsci grkoga cara. U spomenutijem biljekama imamo ujedno dokaz, da su pojedinci medju Slavenima morali biti ljudi razumni, dok su bili prikladni za asnika mjesta u vizantijskoj vojsci (Dobrojezd i Svegrd bili su takodjer asnici). Ovdje je najljepa prilika, da progovorimo njekoliko rijei o tobonjem slavenstvu samoga grkoga cara Justinijana I. esto se ita kojegdje, da je Justinijan I. bio Slavenin i da mu je slavensko ime bilo U p r a v da; njegov otac da se zvao slavenskijem imenom I s t o k , sestra i mati V i l j e n i c a , njegova ujna (ena cara Justina) da se zvala L j u p k i n j a .
37
Sve se ovo dodue nalazi u jednom izvoru, ali je taj izvor vrlo sumnjiv, tako da mu se ne moe nita vjerovati; reena slavenska imena u njemu jesu njeija izmiljotina ili patvorina iz novijega vremena. Osim toga sva 4 navedena imena udno su nainjena, jer im nema potvrde medju pravijem narodnijem slavenskijem imenima, kojih je veliko mnotvo sauvano do danas, a jo ih je vie bilo u prola vremena. Prokopije i drugi vjerodostojni stari izvori ne vele nita, da bi Justinijan I. bio slavenske krvi, a kad je tako, onda mi danas nemamo nikakvoga prava brojki ga medju Slavene. On je po svoj prilici (kao i ujak mu Justin) bio rodom Ilir, tako da se dananji Arbanasi moda imaju pravo ponositi njime, a Slaveni nikako. Medju najgnusnije varvarske narode srednjega vijeka [24. idu bez sumnje A v a r i . Dosta emo imati prilike u ovoj knjiici njih spominjati, a ovdje emo rei njekoliko rijei o njihovu dolasku u Evropu i njihovu dodiru sa Slavenima. Avari su bili narod turske krvi. Zloglasno se njihovo ime prvi put spominje oko god. 450. u djelu Vizantinca Priska. Onda su oni sjedili jo daleko na istoku, njegdje oko Volge. Od tada prolazi 100 godina, da se za Avare nita ne zna, i istom oko god. 558. nalazimo ih po vijestima vizantijskijeh pisaca Menandra i Teofilakta u krajevima izmedju Dona i Dnjepra. Dakle su se oevidno za 100 godina pomakli dobrano na zapad' slijedei smjer, to su ga slijedili i drugi asijski varvarski opori prije njih i poslije njih. Primaknuvi se Avari Dnjepru gledali su prijei tu rijeku i ii sve dalje na zapad. Ali na tom putu nagazie na slovensko pleme Ante, koji su nam ve poznati. Razumije se po sebi, da su Anti imali dosta jada pretrpljeti od hajdukijeh Avara, a njeto je o tom zabiljeio i Menandar. Ako su se Anti trpei avarski zulum tjeili poslovicom : svaka sila za vremena, nijesu se prevarili, jer ve oko godine 563. nalazi istorija Avare daleko od Anta i to u srednjoj Ugarskoj. Moda bi Avari prije ili poslije sami bili poli u
Ugarsku, u zemlju, koja je i druge varvare primamljivala, ali onda ih pozvae na pomo Langobardi, koji su se bili zapleli u boj protiv svojih neprijatelja Gepida, s kojima su se bili smrtno omrazili. I Langobardi i Gepidi bili su germanska plemena; Langobardi su u navedeno vrijeme ivljeli u juno2apadnoj Ugarskoj, a Gepidi su bili njihovi istoni susjedi. Avari dodju na poziv Langobarda i obore se zajedno s njima na Gepide, koji ne mogoe odoljeti udruenoj stranoj sili i jadno izgiboe, tako da im se poslije toga brzo trag zameo. Poto su Gepidi uniteni, valjada bi se Avari onda zaratili sa svojim saveznicima Langobardima, jer bi brzo moralo nastati pitanje: tko e biti gospodar Ugarske, da li Langobardi ili Avari? AH do boja nije dolo, jer su se Langobardi ve god. 568. iz Ugarske iselili u gornju Italiju. Tako zavladae Avari Ugarskom i podjarmie sva izokolna plemena. Anti su se dakle oslobodili ljutih svojih dumana, koji ih iz Ugarske nijesu mogli tlaiti, jer su bili odvie od njih udaljeni. Za to pokuae Avari uharaiti Slovene, koji su im blie bili, jer znamo, da su Anti bili istono pleme, a Sloveni zapadno. Pie Menandar, kako je avarski hagan (ili knez) Bajan poruio slovenskom knezu D o b r e n c u (-: u Menandra), neka mu se s dobra preda i poalje hara, jer drukije moe znati, ta ga eka. Reeni Dobrenac nije bio kukavica, koji bi se odmah preplaio, pa odgovori avarskijem poslanicima ove rijei, koje mu jo i danas slue na ast: Nitko se nije rodio niti ga sunce grije, koji bi nas mogao podjarmiti! Mi smo navikli zapovijedati drugijem narodima, a ne drugi nama; toga emo se i od sele drati, dogod bude bojeva i maeva! uvi te viteke rijei avarski poslanici, stanu vikati i prijetiti u ime svoga gospodara, a Sloveni se na to razgoropade i uine, to ne bi smjeli uiniti: ubiju poslanike. Avarski se hagan dakako vrlo razgnjevi i da mu je bilo mogue, bio bi odmah krenuo na Slovene i kaznio ih, ali se bojao poraza. ekao je njekoliko godina, da iskali srce na njima, dok napokon ne doeka godine 578. priliku. Te je go-
Bugarski ili grki Slaveni._
39
dine krenulo veliko mnotvo Slovena preko Dunava u grke zemlje, i tada dodje hagan u slovensku zemlju pa je nemilo opustoi i zarobi to se dalo zarobiti. Nema se misliti, da je tom vojnom hagan podjarmio Slovene, jer svuda kasnije vidimo Slovene slobodne kao i prije. Mogao bi tko upitati: jesu li zemlje ispod Dunava: Me- [25. ija, Maedonija i Trakija u VI. vijeku bile prazne, da su Slaveni njih izabrali za cilj svojih kolonizacija, a ako nijesu bile prazne, kakav su narod Slaveni ondje nali, jesu li ga unitili ili rastjerali? Najprije moramo rei, da na ova pitanja nalazimo za udo malo upute u vizantijskijeh pisaca onoga vremena, i tako su naunjaci dananjega vremena prisiljeni svakako se pomagati, da malo razjasne ona pitanja. Osim Carigrada i njegove okolice, za tijem osim Helade ili Grke u uem smislu, gdje su ivljeli isti Grci ili Heleni, sav ostali dio balkanskoga poluostrva bio je prije dolaska Slavena naseljen trima glavnijem plemenima, koje se svako cijepalo u njekoliko sitnijih ogranaka. Ona su tri plemena bila: T r a a n i , I l i r i i M a e d o E p i r o a n i ; Traani su bili najvee pleme i obuhvatali su istoni "dio balkanskoga poluostrva; Iliri su sjedili u sjeverozapadnom dijelu, a s pojedinim svojim ograncima dopirali su a u Italiju, Dalmaciju i Panoniju; Maedo-Epiroani sjedili su u junozapadnom dijelu balkanskoga poluostrva. Ova su tri pomenuta plemena bila medju sobom srodna od prilike onako, kako su medju sobom danas srodni slavenski narodi. Dananji se Arnauti ili Arbanasi dijele u dva plemena, od kojih se jedno, i to sjeverno, zove G e g i , a juno se zove T o s k i ; oni su prvi potomci starijeh Ilira, a drugi su potomci Maedo-Epiroana. Kako se dakle vidi, nijesu Slaveni istrijebili onijeh dvaju plemena, koja su pri njihovu dolasku sjedila na zapadnoj strani balkanskoga poluostrva. Ali ni Traana nijesu istrijebili, jer su se Traani sklonili veinom u brda, tamo se bavili stoarstvom i ouvali svoju narodnost. Slaveni su im dali ime V l a s i . Ovi su Vlasi t. j. potomci starijeh Traana bili u vrijeme slavenskoga naviranja romanizirani, t. j.
ve su bili izgubili prvu svoju narodnost i jezik i pretvorili se u varvarske Rimljane. Poto su ne mijeajui se mnogo sa Slavenima njekoliko vijekova medju njima boravili, poeli su se prvijeh godina XIII. vijeka listom seliti u zemlje Dunavu na sjeveru, gdje su prebivali Daani i Geti, koji su takodjer bili od iskona trake krvi, ali su poslije rimskoga osvojenja Dakije (t. j. istone Ugarske i drugijeh zemalja sve do Dnjestra) romanizirani. Dananji su dakle Rumunji izili od smjese romaniziranijeh Geta, Daana i onijeh trakijeh (vlakijeh) plemena, koja su se u XIII. vijeku onamo doselila ispreko Dunava. Rekli smo, da su Mesija, Maedonija i Trakija bile na koncu VI. vijeka ve pune Slavena; i poslije toga pomalo su jo dolazile nove gomile. Ali se sav narod slavenski nije preselio preko Dunava; neznatna ih je manjina ostala i bila kasnije stisnuta odasvud Rumunjima. Ostatak Slovena drao se sve do poetka XIX. vijeka u Erdelju, a onda je ieznuo medju Rumunjima. Taj je ostatak govorio posebnijem jezikom, koji je najblie stajao dananjemu bugarskomu jeziku. O njihovu je jeziku (u koliko je poznat) pisao Mikloi, kako znadu oni, koji se bave slavenskom gramatikom. Po Mikloievu primjeru najbolje je reene ieznule Slavene zvati: a k i Sloveni, a njihov jezik d a k o s l o v e n s k i . Da se s kojom nesreom dogodilo, te da su izgubljena sva istorika djela vizantijskijeh pisaca, koja govore o Slovenima, mi bismo ipak posve sigurno mogli zakljuivati, da je njegda moralo biti u Dakiji Slavena poradi pomenutijeh dakijeh Slovena, a da ih je bilo veliko mnotvo, to bi nam dokazivala mnogobrojna topografika imena po dananjoj kraljevini Rumuniji, koja su oevidno slavenskoga izvora; n. pr. Dragaani, Radovan, Graditea, Prisieni, Staniesci, Sokola itd. itd. Poslije cara Mavrikija (602.) ve nijedan grki car nije [26. na to mislio, kako e ouvati od Slovena i od Anta Mesiju, Maedoniju i Trakiju. Te su zemlje bile za grko carstvo ve kao izgubljene, jer se od poetka vlade Justinijana I. pa do konca VI. vijeka toliko mnotvo Slavena razlilo po tijem

4
Bugarski ili grki Slaveni. Nije poznato, kako je dolo do saveza avarsko-slavenskoga, ali je sigurno, da su Slaveni bili prema Avarima posve slobodan narod, dok su na jedno ostavili Avare na cjedilu, kad im je ve bilo dosta njihova drutva. Pod Carigradom su bili Slaveni jedan jedini put i to god. 626. s Avarima, kako smo sada vidjeli. Tijem su ee dolazili Slaveni pod jedan drugi grad grkoga carstva t. j. pod Solun ili Tesaloniku. Uz vrijeme od kakvijeh 100 godina (poevi njegdje od konca VI. vijeka) pokuali su Slaveni est puta osvojiti taj grad, ali je gradjanima svaki put polo sretno za rukom osloboditi se pogibije. Opisi ovijen podsjedanja nalaze se u grki pisanom ivotu sv. Dimitrija, koji je bio zatitnik solunski. Ovi Slaveni, koji su dolazili pod Solun, bili su takodjer ve nastanjeni ispod Dunava, samo ih dakako jo nije prosvjeta toliko obasjala, da im srce ne bi bilo eljno grabea. Slaveni su po Mesiji, Maedoniji i Trakiji ivljeli isto onako, kako su njegda ivljeli iznad Dunava t. j. nijesu dotle dotjerali, da bi imali jednu ili vie drava, ve je svako pleme ivljelo posve samostalno pod patrijarkalnom vladom svojih knezova ili vojvoda, koji su imali vlast samo u vrijeme rata, a u mirno doba slabo je tko za njih i pitao. O pisanijem zakonima nije bilo ni govora, "nego je narod sam sudio po svojim obiajima. Prvi put nam se pod god. 657. spominje Mesija (a moda i Maedcnija) pod imenom S l o v e n i j a (* u Teofana), ali ovo ime ne znai dravu slovensku, jer je nije bilo, nego samo zemlju, gdje ive Sloveni. Reeno ime biljei Teofan ondje, gdje javlja, kako je car Konstant II. prodr-o s vojskom u slovensku zemlju, i mnogo Slovena odveo u roblje, a druge pokorio. Vidi se dakle, da je grka dravna vlast po malo poela varvarima odolijevati. Do sad smo vidjeli, kako su Slaveni poplavili Mesiju, [27. Maedoniju i Trakiju, a to su u glavnom one zemlje, gdje jo i danas ive potomci naseljenijeh starijeh Anta i Slovena, na ime dananji Bugari (Mesija je zemlja dananjih Bugara iznad Balkana, Maedonija i Trakija jesu ispod Balkana, ova na
zemljama, da bi bio svaki trud uzaludan, kad bi se nastojalo prognati Slavene ili novijem gomilama put zaprijeiti, koje su jo prelazile preko Dunava. Politika je dakle vizantijske drave od poetka VII. vijeka mogla samo ta biti, da se nastanjeni ve Slaveni to vie pritegnu pod vizantijsku vlast. Dosta se u sauvanijem izvorima govori i poslije cara Mavrikija o bojevima izmedju Grka i Slavena, ali svuda se imaju misliti domai t. j. po vizantijskijem zemljama nastanjeni Slaveni. Mi emo te bojeve samo u njekoliko rijei spomenuti. God. 626. za vlade junakoga, ali ne svagda sretnoga H e r a k l i j a inilo se, da je prijestolnici carstva dolo posljednje vrijeme. Tada su se stvorili grozni Avari pred Carigradom, a doli su, da ga osvoje. Kako je bilo pri srcu jadnijem Grcima,' moemo lako dokuiti, kada pomislimo na avarsko divljatvo i na to, da su osim Avara i Persijanci prijetili carstvu propau. Velika se srea ipak nasmijala Grcima i spasla im grad, a s njim i dravu. Avari na ime nijesu doli sami pod Carigrad, nego su se s njima udruili i Slaveni; jedan je dio Slavena natrkivao na grad s Avarima s kopna. U malom njekakvom okraju podje Grcima za rukom unititi veliki broj slavenskijeh ladjica, tako da se mnotvo Slavena potopilo. Koji su se plivanjem spasli, njih dade hagan posmicati drei, da su svojom nevaljaltinom skrivili sami svoj poraz. Kada vide ostali Slaveni, to se to radi s njihovom nevinom braom, odustave avarsku vojsku i razidju se kud koji. Na to bude usilovan avarski hagan maknuti se ispod Carigrada. Tako su Slaveni izbavili prijestolnicu istonoga carstva i hrianstva iz propasti. Oni Slaveni, koji su doli u drutvu s Avarima pod .zidove carigradske i poslije izili iz toga drutva, bili su grki Slaveni t. j. sinovi onijeh Slovena i Anta, koji su se kroz VI. vijek nastanili po grkijem zemljama ispod Dunava. Kako je Slavenima mnogo stalo da osvoje Carigrad, vidi se iz toga, to je po moru plivalo i mnogo enskijeh tjelesa i to slavenskijeh ena, koje su sa svojim muevima bile krenule na Carigrad.
43
istoku, ona na zapadu). Ali dosta veliki dio Slavena pokuao je i drugdje sreu, ne zna se, da li vie od puste elje za potucanjem ili za to, to im je bilo malo zemljita medju njihovom braom, koja su se ve bila naselila po navedenijem zemljama. Menandar pie, da su ve god. 578. Slaveni harali Heladu ili Grku u uem smislu; on do due ne veli, da se njeto Slavena po Heladi naselilo, ali o tom ne emo sumnjati, dok znamo, da su i poslije navedene godine dolazili Slaveni u Heladu i po njoj se irili; dakle su oni Slaveni od godine 578. bili kao prva eta naselica, iza koje su imale druge doi. Oko 589. godine provali u Grku, pa i u sam Peloponez veliko mnotvo Slavena i stalno se tamo nastani. Pod god. 615. pie jedan latinski izvor, da su Slaveni osvojili Heladu, a to drugijem rijeima znai, da su se Slaveni rairili po svoj Heladi. Ali jo nijesu prestali Slaveni navirati u Heladu. Kada je u VIII. vijeku dvije godine zasopce bjenjela strana kuga po Heladi i veliko mnotvo ljudi pomorila bilo je to god. 746. i 747. za vlade cara Konstantina V. Kopronima onda je u opustjele zemlje dolo toliko mnotvo Slavena sa sjevera, da se Helada pretvorila u slavensku zemlju, ili da govorimo rijeima Konstantina Porfirogenita, (koji je o tom ostavio biljeku) : s v a s e g r k a z e m l j a p o s l a v e n i l a i p o var v a r i l a ( ). Tko prvi put uita ove rijei, upitat e u udu: a gdje su danas Slaveni po Heladi? Ako ih je u VIII. vijeku bila puna Helada, kamo su se djeli do dananjega dana? Danas tamo opet ive Grci, kako su ivljeli od pamtivijeka, a Slavenima nema ni traga. Mi emo o tom govoriti kasnije (pod br. 31.) jer da sada o tom govorimo, odvie bismo se udaljili od dogadjaja, koji su na redu, da se o njima govori. Jo je njeto malo Slavena zanesla sudbina a u Malu Asiju, ali ne daleko, nego posve blizu dananjih Dardanela ili staroga Helesponta. Pie nam na ime Teofan, da je car Justinijan II. Rinotmet god. 687. zavojtio na Slavene u njihovoj zemlji Sloveniji () pa poslije vojne preselio njih veliko mnotvo
u Malu Asiju u okolicu Opsikija. Koliko ih je mnotvo bilo, moemo otud prosuditi, to je medju njima ljudi za boj bilo 30 tisua. Prevario se Justinijan II., ako je mislio, da e mu ovi preseljeni Slaveni biti vjerni. Oni ga iznevjerie u vojni protiv Arapa. Onda se car tako rasrdi, da je odluio poubijati sve Slavene, koje je bio preselio u okolicu Opsikija. Mnogo ih je istina posjeeno, ali svi opet nijesu izginuli, jer Konstantin Porfirogenit jo u X. vijeku spominje maloasijske Slavene u okolici Opsikija i daje im ime SI a v i s i ja ni (). Poslije Konstantina Porfirogenita nema vie nigdje traga maloasijskijem Slavenima. Budui da treba B u g a r e od Slavena u staro doba otro [28razlikovati, za to emo i mi istom sada njeto progovoriti o Bugarima, poto nam je poznato, kako su Slaveni doli u spominjane zemlje grkoga carstva. Rekli smo, da su Slaveni ivljeli rascijepani u posebna plemena i da dravne uredbe nijesu poznavali. Dokle bi oni ostali u tom vrlo primitivnom stanju, da su bili sami sebi ostavljeni, to je teko rei. Jedna je stvar sigurna, da Slaveni grkoga carstva nijesu sami osnovali drave, nego su to istom uinili B u g a r i . Tko su bili ti Bugari? Oni nijesu posve nov narod, koji bi se iznenada bio stvorio od njekud iz Asije u Evropi. Pod br. 3. pomenuti Nijemac Zeuss tvrdio je, da su Bugari potomci Huna, za koje smo rekli (br. 21.), da su poslije propasti Atilina carstva krenuli natrag u junoruske stepe. Ni tu nijesu mirovali, ve su bijesno udarali na zemlje grkoga carstva. U estom ih vijeku Prokopije zove H u n i (), a Jornand B u l g a r i , dakle se vidi, da su Huni i Bugari isto. Pae i pisac X. vijeka Konstantin Porfirogenit veli na jednom mjestu: Huni i l i Bugari. Krvi su bili stari Bugari turske kao i Avari i kao dananji Osmanlije, Kirgizi, Jakuti i njegdanji Peenezi, Polovci, Kozari. Dobro je zapamtiti, da su u staro doba bila dva bugarska ogranka, jedno su bili zapadni, a drugo istoni Bugari. O zapadnijem emo odmah malo vie govoriti, a o istonima e
44
45
biti dosta ovoliko rei: Njegda su (recimo u VI. vijeku) jedni i drugi Bugari ivljeli u blizini jedni drugima, a poslije su se rastavili. Istoni su se Bugari pomakli na sjever u krajeve oko dananjega grada Kazanja i tamo osnovali jaku dravu, koja se dugo drala, dok nije u XIII. vijeku propala poslije Ijutijeh bojeva s Rusima i s Mongolima. Jo se i danas u kazanjskoj guberniji nalazi selo B o l g a r v , kojega je ime siguran trag njegdanjim Bugarima, koji su tamo ivljeli. Ovi su Bugari (istoni ili povolki t. j. koji su ivljeli uz Volgu) bili od god. 922. Muhamedove vjere. Zapadni se Bugari odvojie god. 678. za uvijek od svoje brae, krenue prema Dunavu, prijedjoe ga i preavi ga naidjoe na Slavene, koji su ispod Dunava ve odavna ivljeli kao u svojoj pravoj domovini. Bugare je doveo njihov knez A s a r u h. Bez sumnje je iz poetka bilo krvavijeh okraja izmedju Slavena i novijeh pridolica. To je posve naravna stvar kod onako ratobornijeh i surovijeh naroda, kakvi su onda bili i Bugari i Slaveni. Ali se nijesu dugo krvavili i brzo su se mirno nagodili. Bugarima kao vojnikomu i konjanikomu narodu (ta svi su Turci dobri konjanici!) trebalo je u novoj zemlji prostranijeh panjaka, a Slavenima su opet kao vrsnijem i marljivijem ratarima potrebna bila polja. Tako Bugari i Slaveni nijesu jedni drugima mnogo smetali, oni su se mogli lako slagati i jedni drugima biti od koristi. Bugari su unesli medju Slavene nov elemenat, kojega oni nijesu prije poznavali, na ime dravni ivot: Bugari su osnovali dravu, a Slaveni su se u nju po malo prikupljali. Vrhovni je knez bio dakako Bugarin, ali su po narodu bili razasuti sitniji knezovi slavenske krvi. Osim toga su bez sumnje ve od prvoga vremena sjedili Slaveni u vijeu vrhovnoga kneza. Godine 812. nalazimo, da bugarski knez Krum alje grkomu caru poslanika, da uglavi mir. Poslanik je bio bez sumnje Slavenin, dok se zvao slavenskijem imenom D r a g o m i r . Kada su Slaveni uvidjeli, da e po njih mnogo bolje biti, ako se udrue s Bugarima, i kada su Bugari objeruke primili Slavene u svoje
drutvo, onda je ve bugarska narodnost poela iezavati u slavenskoj. Da je do toga dolo, tomu e osim saveza i prijateljstva slavensko-bugarskoga biti glavni uzrok, to je Slavena bilo na broju mnogo vie nego li Bugara. K tomu bismo dodali, da su Bugari kao Turci i kao neznaboci jamano imali svaki (bar imuniji) po njekoliko ena. Kako je pravljen Bugara bio razmjerno malen broj, tako nije moglo mnogo biti ni pravijeh Bugarkinja, i s toga su Bugari bili usilovani uzimati slavenske ene. Ove su Slavenke rastakale po malo, ali sigurno, bugarsku narodnost, jer kako same nijesu znale bugarskoga jezika, odgajale su i svoju djecu u slavenskom jeziku. Na taj se nain moglo dogoditi, da su sinovi kojega pravoga Bugarina govorili ve slabo bugarski (koliko su od oca nauili), a unuci su govorili samo slavenski ne razumijui nita bugarski. Mogao bi tko pomisliti, da je vea slavenska kultura uinila, te se bugarska narodnost izgubila, ali bi se varao, tko bi tako mislio, jer su Slaveni stajali u kulturi isto tako nisko kao i Bugari. Ta otkle Slavenima via kultura, kada su bili neznaboci, kada nijesu imali pisma ni dravnijeh uredaba! Istina je, kojoj se ne moe nita prigovoriti, da kulturniji narodi rastau narodnost niijeh u kulturi naroda, samo je nae tvrdo uvjerenje, da se slavenska kultura nije nalazila medju uzrocima, koji su bugarsku narodnost rastoili. Bugarski knez Omortag imao je oko godine 820. tri sina, koji su se zvali slavenskijem imenima: V o j i n , Z v a n i c i M a l o m i r. Ova slavenska imena govore rjeitije nego ita drugo, da se prvijeh godina IX. vijeka ve i bugarska kneevska porodica poela slavizirati. Oko god. 852. postade bugarskijem knezom B o r i s . Ovo je ime pravo slavensko, a ne bugarsko, kako je mislio Safarik; o r i s je na ime pokraeno od o r i s l a , kako su stara srpska imena H r a n i , V l a d i s pokraena od H r a n i s l a v , V l a d i s l a v . Je li knez Boris jo govorio bugarski, to nam nije poznato, ali njegov sin i nasljednik slavni S i m e u n drao se ve za pravoga i korjenitoga Slavenina, dok je ne samo podupirao sla-
47
vensku knjievnost, koju su u njegovu dravu prenijeli uenici sv. Metodija iz Morave i Panonije, nego je i sam slavenski pisao, a za bugarski jezik sudei po svemu, to nam je o njemu poznato, nije Simeun mario upravo nita. U vrijeme ovoga vladaoca uveden je u slubu boju slavenski jezik, a za bugarski nitko nije ni pitao; u bugarskoj se dravi lijepo razvijala slavenska knjievnost, a bugarskoj nema ni spomena. Iz toga moemo zakljuiti, da je ve na poetku X. vijeka (u vrijeme Simeunovo) bugarska narodnost posve ili gotovo posve nestala, a ostala samo slavenska. Bugarskoga je naroda ve odavna nestalo, ali ime je sauvano do danas, jer kako se dananji slavenski narod oko Balkana zove B u g a r i , tako se zove on ve mnogo vijekova, dakle su Slaveni i Bugari pretoeni u jednu narodnost kao uz njekakvu pogodbu, kao da su Slaveni rekli Bugarima: vi ete nama dati svoje ime, a mi emo vama dati svoju narodnost! Znamo, da je Bugare doveo na njihovu novu postojbinu [29. knez im A s a r u h. Njekoliko godina poslije dolaska Bugara pokua grki car Justinijan II. okrenuti pod svoju vlast ne samo Slavene, ve i Bugare, ali mu ne podje posao za rukom. Poslije se pomiri i sprijatelji Justinijan II. s bugarskijem knezom T e r b e l o m, koji je bio Asparuhov nasljednik. Ovaj je Terbel bio Justinijanu na pomoi, kada je nakon prognanstva od godina opet nastojao dokopati se carskoga prijestolja i doista ga se opet dokopao (god. 705). Zacarivi se Justinijan na novo zavadi se opet s Bugarima, ali na svoju nesreu, jer mu Bugari god. 707. razbiju vojsku pri Anhijalu na obaji Crnoga mora. Terbel je vladao do god. 720., a poslije njegove smrti ute vizantijski izvori kao po dogovoru o Bugarima, tako da o njima 40 godina nita ne doznajemo. Uzrok e toj utnji biti, to nije bilo nikakvijeh bojeva izmedju Bugara i Carigrada, a za nutarnje su bugarske poslove vizantijski pisci slabo marili. God. 762. poubijaju Bugari sav svoj kneevski rod (bila je to njekakva revolucija) i postave za kneza mla-
djahnoga i junakoga Telea. Ali ni Telec se nije navladao ni nanosio glave na ramenu, jer je opet druga revolucija njega ubila. Jo je njekoliko godina bjesnio u bugarskoj dravi razdor, koji je silu krvi polokao. Pravijeh uzroka bugarskijem nemirima ni njihova razvoja ne moemo rei poradi oskudice istorikijeh vijesti. Vrijedno je zapamtiti, da se u vrijeme tijeh nemira preselilo preko 200 tisua Slavena preko Crnoga mora u Malu Asiju oko rjeice Artana blizu Bospora. Kasnija sudbina tijeh preseljenika nije nam poznata kao ni uzrok, za to su se preselili. Moemo samo misliti, da su uzrok bili pomenuti nemiri. Bugarski knez C e r i g sretno je vojevao protiv cara Konstantina V. Kopronima, ali je poslije pobjegao iz Bugarske u Carigrad i tamo se krstio. Njegov je nasljednik bio K a rd a m, koji je takodjer bio sretne ruke u vojnama s Carigradom. Od Kardamova nasljednika K r u m a zadrhta godine S11. itavo carstvo, kada je on hametice porazio vojsku cara Nikifora I. u jednom balkanskom klanjcu. Medju mrtvima nalo se i tijelo samoga cara Nikifora; Krum dade od careve lubanje nainiti au i srebrom je okovati, pak je iz nje pio on i njegovi gosti, kada je bila kakva ast. Krum je ostao straan Carigradu sve do svoje smrti (oko god. 820.) Njegov nasljednik O m o r t a g ili M o r t a g o n nije vojevao s Grcima, nego se zapleo u razmirice s franakom dravom. Poslije Omortaga vladao je B o r i s , koji nije imena [30. proslavio slavnijem bojevima kao njegovi pretee, ali je opet vrijedan velike slave, jer se oko god. 865. krstio sa svojim velikaima, a poslije njega krstio se po malo i narod. O tom vele vanom dogadjaju pripovijedaju Vizantinci veoma malo, tako da je nae znanje o tom posve slabo. Sigurno je, da je Boris sa svojim narodom primio krst od vizantijskijeh svetenika. Kratko vrijeme iza krtenja naveli su Borisa politiki razlozi, da se preda pod vrhovnu crkvenu vlast rimskoga pape Nikole I. Ali rimski se dvor nije dugo veselio novoj svojoj teevini, jer za njeko vrijeme pribije se Boris stalno uz carigradsku patrijariju, koja se od tada drala za vrhovnu crkvenu
49
vlast nad Bugarskom. Boris je na krstu primio hriansko ime M i h a j l o , jer se tako zvao tadanji grki car (Mihajlo III.) U Borisovo su vrijeme s velikijem uspjehom radili oko irenja hrianske vjere po Moravi i Panoniji sveti slavenski apostoli Ci r i.lb i M e t o d i j e , k,amo su bili zaputili god. 863. Mnogi su pisci novijega vremena mislili, da su inio i Metodije prije svoga odlaska na sjever krstili Borisa i bar njeki dio njegova naroda i da su u Bugarskoj ostavili ne sarno svoje uenike, ve i crkvene knjige u slavenskom jeziku, koje su njih dvojica bili preveli iz grkoga. Njekijem se piscima ova misao inila tako naravna, da nijesu mnogo ni pitali, moe li se ona dokazati iz sauvanijeh izvora. Poznato e biti veini itatelja, da su sv. Cirilo i Metodije bili rodom iz Soluna, a Solunjani su u ono doba govorili slavenski, kako se izrijekom veli u staroslovenskom ivotu sv. Metodija. Dakle se ini posve naravno, da su Cirilo i Metodije prije svoga polaska u Moravu i Panoniju kravali narod po Borisovoj dravi. Ali ovo nije ne samo sigurno, ve je i posve nevjerojatno, jer da su Cirilo i Metodije obratili Borisa i njegov narod, o tom bismo jamano bar koju rije nalazili u njihovijem staroslovenskijem ivotima, koji su najvaniji izvori za njihovo djelovanje. Tako vanoga dogadjaja ne bi za cijelo proutio onaj, koji im je ivote opisao i gledao, kako e njihovu uspomenu to vie proslaviti! Njeto se ipak moe navesti u prilog mnijenju o apostolskom radu svete brae u Bugarskoj, a to je, to grkijem jezikom pisani ivot sv. Klimenta veli, da su Cirilo i Metodije doista obratili Borisa i njegov narod, pae i da su za njih izmislili slova i preveli crkvene knjige. Ali svjedoanstvu ovoga izvora u ovom pitanju ne moemo mnogo vjerovati, jer se pisac, koji je pisao istom oko g. 960. a moda i jo kasnije, na njekoliko mjesta odaje, da mu nije pravo bio poznat ivot i rad svete brae. Drugi opet jedan grki izvor veli, da se knez Boris krstio, kada mu je njekakav kaludjer Metodije naslikao sliku stranoga suda i tijem mu prikazao, to eka neznaboce. Ovo nije nikakav dokaz, da je taj kaludjer - slikar Metodije isto eljade,
koje je brat sv. Cirila. Treba znati, da je Metodije bilo obino ime u grkoj crkvi, dakle je posve mogue, da su u vrijeme kneza Borisa mogla biti dva Metodija, jedan, koji je Borisa navratio, da se krsti, a drugi, koji je irio hriansku vjeru po Moravi i Panoniji. ija je god zasluga, da se krstio bugarski knez i njegov narod, uinio je slavenskoj stvari veliku uslugu, jer kada je poslije Metodijeve smrti (885. god.) unitena slavenska liturgija u Moravi i Panoniji i kada su se na uenike Metodijeve digle svakojake nevolje, pak ih napokon razagnale iz onijeh zemalja, onda su se prognanici sklonili u Bugarsku, gdje su ih narod i knez lijepo primili, a oni su im kao za uzdarje donijeli slavensku liturgiju i slavensko pismo ove dvije dragocjene ostavtine nezaboravljenijeh slavenskijeh apostola. Iz Bugarske, kao iz kakvoga rasadnika presadjena je kasnije slavenska liturgija i azbuka (irilska) medju Ruse i Srbe, koji jo i danas jednu i drugu kao i Bugari uvaju i potuju. O knezu emo Borisu jo samo rei, da je godine 888. ostavio kneevsko prijestolje starijemu sinu V l a d i m i r u i poao u namastir, da se pripravi za bogoljubnu smrt. Vladimir je odmah na poetku svoga knezovanja udario u svakojaka bezakonja i nevaljaltine, tako da je stari Boris morao izii iz namastira i opakoga sina zbaciti s prijestolja i na nj posaditi mladjega sina slavnoga S i m e u n a , koji je vladao do god. 927. O knezu (ili caru) Simeunu dalo bi se vrlo mnogo i lijepo govoriti, jer je on osvjetlao junaki svoj obraz velikijem djelima ne samo kao rairitelj drave, nego i kao prosvjetitelj naroda. Ali nama valja ovdje prestati, jer kratki na istoriki nacrt ide samo do onoga vremena, kada se koji slavenski narod utvrdio u hrianskoj vjeri. Vidjeli smo pod br. 27., da se slavenska bujica, koja je [31. u VI. i VII. vijeku poplavila Mesiju, Maedoniju i Trakiju, razlila takodjer u Heladu. Nijesu Slaveni zahvatili samo sjevernu i srednju Heladu, ve su se rairili i po Peloponezu, i to jo u vrijeme cara Mavrikija, a jo vie poslije strane one
Mareti: Slaveni u davnini.
kuge, koja je silan narod pomorila u vrijeme Konstantina V. Kopronima. Sauvani izvori govore o Slavenima po Heladi (i Peloponeza) manje nego je dosta naoj radoznalosti. Po svoj prilici Slaveni su sjedili samo po selima i po poljima kao ratari, a po gradovima je kao i prije ivljelo isto grko ili helensko puanstvo. Valjani car K o n s t a n t i n K o p r o n i m nije ni pokuao obrnuti helenske i peloponeske Slavene pod carsku vlast, tako da su oni ivljeli ne priznavajui vizantijskoga cara za svoga gospodara i ne plaajui nikomu danka. Oni su mirno obradjivali polja, to su ih koje silom koje milom preuzeli od Grka, a Grci ne mogavi se sami odbraniti od varvarskijeh gostiju morali su oekivati pomo iz Carigrada. Tu su pomo doekali istom god. 783. Tada je mjesto svojega maloljetnog sina Konstantina VI. vladala carica J e r i n a. Ona je bila ena neobine energije, kakva se ni u mukaraca esto ne nalazi; uza to je bila lukava i okrutna. Zvijersku svoju ud dokazala je strasnijem nainom, kada je i rodjenomu sinu Konstantinu dala oi izbosti bojei se, da joj ne preotme prijestolje. Ova dakle zloglasna ena poalje godine 783. vojsku u Heladu i Peloponez, da podjarmi tamonje Slavene. Taj joj posao podje za rukom, i Slaveni moradoe pristati na plaanje danka. Carica je Jerina bila rodjena Atenjanka, a kad to znamo, onda emo se lako domisliti, da je nju moralo boljeti, to se slavna njezina domovina, gdje su se njegda rodili i ivljeli slavni junaci, mudarci i umjetnici, nalazi sada veijem dijelom u vlasti varvarskijeh Slavena, koje oholi Vizantinci nijesu manje prezirali nego mi to danas preziremo Cigane. Samo je razlika, to se Cigani nama nigda nijesu pokazali strani, a Slaveni su njekoliko puta Vizantincima pokazali svoju strahotu! to je dakle Jerina poslala vojsku, da helenske i peloponeske Slavene upokori, to se ima osim viih dravnih obzira po svoj prilici pripisati cariinoj ljubavi prema svomu zaviaju. U vrijeme pomenutoga ve (pod br. 29.) cara Nikifora dignu se god. 807. peloponeski Slaveni protiv carske vlasti i poku-
aju osvojiti primorski grad Patru (u sjeverozapadnom dijelu Peloponeza). Gradjani se sami odbrane od slavenske navale, a car Nikifor pretvori na to peloponeske Slavene u kmetove. Kmetovavi njekoliko godina pobune se Slaveni i ustanu na oruje, da se dokopaju stare slobode u vrijeme cara Teofila (vladao god. 829842), ali se ustanak zlo svri, jer su Slaveni jo jae podjarmljeni nego su prije bili. Njeto slobode puteno je dvjema plemenima: M i l e n c i m a i J e z e r a n i m a i to s toga, jer su ivljeli u krajevima, koji su bili od prirode utvrdjeni, pa su lake mogli braniti svoju slobodu nego ostala helensko-peloponeska plemena, koja su bila razasuta, kako smo ve rekli, po poljima kao ratari. Iz kasnijih vijekova (t. j. poslije devetoga) bivaju vijesti [32. o helensko-peloponeskim Slavenima sve rjedje, dok im se u XV. vijeku gubi i zadnji spomen. Jamano se to ima tako tumaiti, to je u X. XI. i XII. vijeku pod vladom nje-, koliko valjanijeh i silnijeh careva dravna vlast bila sve uglednija i monija kako u Carigradu tako i u provincijama. Razumije se samo po sebi, da je dravna vlast vizantijska imala stotinu razloga svuda po Heladi i Peloponezu pridizati i podupirati grki elemenat, a slavenski sve vie potiskivati unitivati. Onda se grko puanstvo opet po malo poelo iriti po selima medju Slavenima. Grka su se gospoda dakako s preziranjem odvraala od Slavena, koji su bili njihovi kmetovi, ali prosti grki narod nije bio takav probira kao njegova gospoda, nego se sa Slavenima druio i rodjaio. U tom je poslu grki narod njeto malo primio od Slavena, ali za to su Slaveni sve izgubili: svoje ime, narodnost i jezik i pretvorili se u Grke. Osim vie grke kulture i dravne sile, koja je u svemu Grcima prijala, jo je jedan faktor sporio helenizaciju Slavena, a to je bila grka crkva, pod koju su pripadali i helensko-peloponeski Slaveni, samo to oni nijesu imali slavenske liturgije po svojim crkvama kao njihova braa u Bugarskoj. Iz svega se ovoga vidi, da dananji Grci nijesu pravi isti potomci onijeh Grka, koji su nam ostavili Ilijadu i Odiseju,
Bugarski ili grki Slaveni. koji su se slavno bili na Maratonu i kod Salamine s Persijancima, koji su gradili atenske propileje i partenon, nego u krvi dananjih Grka tee mnogo i mnogo kapljica slavenske krvi. Da je pred 1000 godina Helada s Peloponezom bila. puna Slavena, to nam danas osim njekoliko biljeaka vizantijskijeh pisaca zasvjedouje jo i) njekoliko slavenskih rijei u novogrkom jeziku (gdje ih je kud i kamo manje nego li u madarskom i litavskom jeziku, ali za to vie nego li u njemakom), 2) dosta veliko mnotvo topografikijeh imena po dananjoj Grkoj, koja su oevidno slavenska; n. pr. Granica, Bogdanon, Longos (t. j. lug, staroslovenski ), Orahova, Topolova, Kopanica itd. Ne treba mnogo otroumlja, pa da ovjek iz ovijeh imena izvede onaki zakljuak, kakav je nudan, na ime, da su posve istinite vijesti vizantijskijeh pisaca o tom, da je njegda Helada s Peloponezom bila gotovo slavenska zemlja, jer otkuda bi dola slavenska topografika imena u zemlju, da u njoj nigda nije bilo Slavena? Znatni jedan njemaki naunjak F. F a l l m e r a v e r uio je prije 60 godina, da je helenski narod ve odavna ieznuo s ovoga svijeta, a onaj narod, koji je danas poznat pod imenom grkoga ili helenskoga, da nije drugo do jadna mjeavina slavenskijeh i ilirskijeh (arbanaskijeh) varvara srednjega vijeka,, samo je ta mieavina poprimila grki jezik, ali ga je svakojakonagrdila, da to ve gotovo i nije grki jezik! Fallmeraver je naao sa svojom naukom dosta pristaa, ali jo vie protivnika, kojima se njegova nauka inila velikom bludnjom. Ne moe se nijekati, da je Fallmeraver kao ovjek velike uenosti i talenta u gdjekojim pojedinostima pogodio pravu istinu, ali u cijelosti promaio je biljegu. Kao to se za dananje Prase pa Brandenburgu i Pommernu ne moe nikako rei, da su to poslavenjeni Nijemci, nego treba kazati, da su oni ponijemeni Slaveni, isto je tako pogrjeka rei za dananje Grke, da su poslavenjeni. Kako e za boga biti poslavenjeni, kad govore grkim jezikom, koji je iz staroga grkoga isto onako naravno razvit, kako je razvit talijanski jezik iz latinskoga!
53
Njekoji su ljudi spremni pristajati za Fallmeraverom i govoriti, da dananji Grci ne mogu biti potomci starijeh Grka, jer su stari Grci bili narod pun svakojakijeh vrlina, a dananji sa Grci toboe izrodi, u kojih nema nita dobra, nego je sve samo kovarstvo i nevaljaltina. Doista se o novijem Grcima pripovijeda mnogo kojeta runo, ali upitajmo se, koji je narod na svijetu bez pogrjeaka? Za tijem upitajmo se, jesu li i u starijeh Grka sva plemena bila onaka, kakvi su bili Atenjani? to nam lijepa pripovijeda istorija o Akarnanima i Eolima? Kakve su velike zasluge za ovjeanstvo ostavili Arkadjani i Argplci? Stari su Grci poeli moralno i umno propadati njekoliko vijekova prije nego su Slaveni stupili na grko zemljite ! Dakle kad bi i bili dananji Grci poprijeko onako rdjavi ljudi, kako gdjekoji o njima govore, tomu ni malo ne bi morali biti krivi Slaveni. Otud se vidi, da nema mnogo smisla u tvrdnji, da su dananji Grci smjesa od Slavena i Arbanasa, jer bi pravi potomci starijeh Grka toboe morali bolji biti. Svakomu je itatelju bez sumnje ve jasno, za to mi [33. ogranku Slavena, o kojem govorimo poevi od br. 20., dajemo ime: bugarski ili grki Slaveni. Ime b u g a r s k i Slav e n i pripada im za to, jer su oni primili bugarsko ime i Bugari su im osnovali dravu, pa su potomci onijeh Slavena jo i danas poznati svijetu pod imenom B u g a r i . G r k i Slaveni mogu se za to zvati, jer su se naselili u zemlje grkoga carstva. Mogli bismo ih zvati takodjer S l o v e n i i A n t i , jer znamo, da su se njihovi pradjedovi dijelili u ta dva ogranka u vrijeme, dok su sjedili Dunavu na sjeveru. Ali im su se ona dva plemena nastanila u grkijem zemljama ispod Dunava, odmah nestaje antskoga imena, i slavenski se sav narod u tijem zemljama zove S l o v e n i . Za to ih dakle nijesmo prozvali Sloveni? Tomu je uzrok, jer se slavenskijeh plemena, koja su se zvala S l o v e n i , nalazilo (kako emo vidjeti) i drugdje, ne samo po zemljama grkoga carstva. Kad bismo dakle na prosto rekli S l o v e n i , ne bi se znalo, o kojem upravo slavenskom ogranku elimo govoriti. Tako je svakako
54
55
bilo nuno rei b u g a r s k i i l i g r k i S l a v e n i , jer se tako ukida svaka smetnja i sumnja. Ne moemo ovdje premuati, da se u poznatoga nam Prokopija nalazi jedno mjesto, gdje se veli, da su se i Anti i Sloveni u starije doba zvali jednijem imenom, na ime S p o r i () Od kako ima naunjaka, koji se bave slavenskom filologijom, nije bilo valjada ni jednoga znatnijega, koji ne bi vie ili manje umovao, otkle je ime Spori i ta znai. Ali sva su se umovanja razbijala i razbila o preveliku tekou toga posla. Za to je veina slavenskijeh filologa voljela i ne priopivati uenomu svijetu svojih domiljaja osjeajui i sami dobro, kako su nevjerojatni. Budui da se ime S p o r i ni za Slavene ni za ikoji drugi evropski narod ne nalazi nigdje vie ni u Prokopija ni u ikojega drugoga pisca osim na jednom jedinom Prokopijevu mjestu, za to se njekijem piscima jedna stvar ini vjerojatna, na ime, da je krivo zapisano, bilo da pogrjeka potjee od samoga Prokopija bilo od njegovijeh prepisivaa. Samo je velika muka s drugijem pitanjem, koje se na ono mnijenje navezuje, a to je: ako je krivo zapisano, a kako bi pravo bilo ? Vele umni se afarik nije mogao niemu novomu domisliti, nego je poprimio mnijenje, to ga je izrekao ve god. 1784. Ceh Dobrovskj, a poslije god. 1802. Nijemac Schlozer velei, da je Prokopijevo pokvareno mjesto , t. j. Anti i Sloveni zvali su se njegda zajednikijem imenom Srbi. Mi smo ve rekli, da se srpsko ime nalazi ve u onako starijeh pisaca, kakvi su Plinije i Ptolemej. afank je na osnovi Plinijeve i Ptolemejeve biljeke, za tijem na osnovi drugijeh njekijeh izvora, koji vie ili manje jasno spominju srpsko ime kao ime velikoga slavenskog ogranka, izveo zakljuak, da je u prastaro doba ime Srbi pripadalo svijem Slavenima, dok su sainjavali jedan narod u svojoj pradomovini. Kad bi ikoliko sigurno bilo, da se u Prokopija mjesto -opot ima itati , onda bismo jo kako tako mogli pristati uz smioni zakljuak afarikov, ali ovako pored svega potovanja, to ga imamo i moramo imati prema uspomeni jednoga od najveih slavenskih
naunjaka XIX. vijeka, velimo, da afariku nije polo za rukom dokazati, da je srpsko ime u starini imalo ono znamenovanje, kako on zakljuuje, nego je reeno ime pripadalo samo pojedinijem ograncima, kako pripada jo i danas. to dalje zalazimo u prolost slavenskijeh naroda, svuda [34. vidimo, da to vie ima plemena medju pojedinim narodima. Broj plemena po malo biva sve rjedji, dok napokon sav narod ne poprimi jedno ime, a plemenskijeh imena nestaje. Tako je bilo i kod bugarskijeh ili grkijeh Slavena. Naravno je, da je prije osnutka bugarske drave, dok su Slaveni ivljeli demokratiki po svojim narodnim pravima i obiajima, moralo biti oveliko mnotvo plemena, samo im mi na alost ne doznajemo imena. Tako Teofan pie, da je u samoj Donjoj Mesiji bilo sedam plemena, kada su Bugari doli i pokorili ih. Teofan ili nije znao njihovijeh imena ili ih nije hotio zapisati, pa tako i mi ne moemo nita znati. Sada emo poimence spomenuti ona plemena, za koja doznajemo iz izvora. 1) S j e v e r c i ili S j e v e r a n i ivljeli su prije dolaska Bugara u dananjoj Dobrui, a Bugari su ih potisnuli dalje na jugoistok. 2) B r z a c i bili su po svoj prilici praoci dananjih Brzaka t. j. dijela slavenskoga naroda, koji ivi u gornjoj Maedoniji oko Prilipa, Velesa i Bitolje. 3) S t r i m o n c i oko rijeka Strumice i Strume (prva se izlijeva u drugu) u istonoj Maedoniji. 4) S m o ! j a n i nastavali su po svoj prilici njegdje uz rijeku Mestu, koja tee kroz dananju Rumeliju i izlijeva se u egejsko more. 5) R i n h i n i blizu dananjega orfanskoga ili rendinskoga zaliva. Onamo vie nema danas Slavena, nego su sami Grci. ini se sigurno, da su Rinhini dopirali i na poluostrvo Halkidiku, dok tamo ima slavenskih topografikih imena; n. pr. N i z v o r o (od slavenske rijei izvor), R a v a n a (slavenski; ravna), H o l o m o n (slav. h l m , , hum). 6) S a g u d a t i u okolici grada Soluna.
57
7) Dragovii. Ovijem su se imenom zvala dva plemena, jedno blizu Sagudata, a drugo njegdje u sjeverozapadnoj Trakiji, gdje jo i danas tee voda D r a g o v i c a . 8) V o j n i c i njegdje u Epiru, gdje danas vie nema nikakvijeh Slavena, jer su se izgubili medju Arbanasima i Grcima. 9) V e l e g o s t i i ili moda V e l e j e z d i i u junijem krajevima Tesalije. Oni su ve odavna grecizirani. 10) M i l e n c i i J e z e r a n i dva slavenska plemena u Peloponezu. Iz ovoga se prijegleda vidi, da je za.cijelo moralo biti jo njekoliko drugijeh plemenskijeh imena, dok su mnogi krajevi zemalja, po kojima su se razasuli Slaveni, ostali u ovom prijegledu bez plemena. To je jedna neprilika, poradi koje se moramo aliti na nepotpunost naijeh izvora. Druga je velika neprilika, to su njekoja imena tako rdjavo sauvana, da nije mogue znati, kako su se za cijelo slavenski izgovarala. To osobito vrijedi za plemena pod br. 5. 6. 8. 9. Svemu ovomu i mnogobrojnijem drugijem dirama u naem znanju o bugarskijem ili grkijem Slavenima uzrok je to, to se u tom narodu na alost nije naao uz itavi srednji vijek, a ni kasnije ovjek, koji bi u narodnom jeziku napisao staru istoriju svojega naroda. Mi smo rekli pod br. 30., da inio i Metodije nijesu [35. navijetali hriansku vjera u bugarskoj dravi, nego su Borisa i njegov narod obratili drugi svetenici grke crkve. Kad bi ikoliko bilo sigurno, da su sveta slavenska braa djelovala najprije u Bugarskoj, iza toga istom u Moravi i Panoniji, onda bismo posve lako mogli dopustiti, da su oni preveli crkvene knjige na jezik bugarskijeh ili grkijeh Slavena, jer je taj jezik i njima samima od malijeh nogu bio dobro poznat. Dalje bi se moglo posve lijepo rei, da su oni s istijem prijevodom u ruci poli takodjer u Moravu i Panoniju i tamo uveli slavensku liturgiju. Ali kako djelovanje Cirila i Metodija u Bugarskoj dravi nikako nije dokazano, tako se ne moe bez osobito tvrdijeh dokaza samo onako rei, da su njih dvojica crkvene knjige preveli na jezik bugarskijeh Slavena. Mnogo je prilinije
istini, da su oni pisali onijem jezikom, kojim su govorili Slaveni po Moravi i Panoniji, dakle da se jezik, kojim su oni pisali, nema zvati starobugarski. Mi emo se na ova pitanja vratiti jo ondje, gdje budemo govorili o moravskijem i panonskijem Slavenima. Za sada e biti dosta ovoliko rei: U ono vrijeme, kada su ivljeli Cirilo i Metodije, pae i dobrano vremena poslije njihove smrti jo nije bugarsko ime istisnulo slavenskoga; narod Borisove i Simeunove drave zvao se onda i Sloveni i Bugari, kako lijepo vidimo u grki pisanom ivotu sv. Klimenta, gdje se na jednom veli: s l o v e n s k i i l i b u g a r s k i n a r o d ( - '' ). Mi dobro osim toga znamo, to su bili stari Bugari, da su bili tursko, a ne slavensko pleme. Dakle kad bi i sigurno bilo, da se jezik, kojim su pisali Cirilo i Metodije i koji je jo do danas sauvan u njekoliko rukopisa, govorio u Borisovoj i u Simeunovoj dravi kao pravi narodni jezik, opet bi bilo dobro zvati ga s t a r o s l o v e n s k i , jer je narodu pravo ime bilo S l o v e n i ; a s t a r o b u g a r s k i j e z i k imao bi se zvati jezik, kojim su govorili pravi Bugari, dok se jo nijesu pomijeali sa Slovenima. Bit e poznato bar gdjekojim itateljima ove knjiice, da je bivi ueni profesor bekoga sveuilita Mikloi najvie uinio, te se danas domovina jezika, kojim su pisali Cirilo i Metodije, obino trai u zemlji, gdje su ivljeli stari Panonci (o njima e se takodjer govoriti u ovoj knjiici), koji su se zvali S l o v e n i , za to se i reeni jezik zove s l o v e n s k i ili za razliku od dananjega slovenskoga: s t a r o s l o v e n s k i . Sto ne pristaju svi pisci uz Mikloia i ovaj jezik jednako jo zovu s t a r o b u g a r s k i t. j. domovinu mu trae u bugarskoj dravi, to je s toga, to su Mikloievi i njegovih pristaa dokazi (bar njeki) do due jaki, ali opet nijesu takvi, da bi svaku i najmanju sumnju raspravali, kakvi su n. pr. dokazi iz matematike i fizike. Nama se osim onoga, to smo ve rekli i to emo jo rei, ve za to Mikloieva nauka ini istinitija od one, koja drukije ui, to se u starijem rukopisima pisanima jezikom, o kojem govorimo, isti jezik ne zove sam
Bugarski ili grki Slaveni. nigda bugarski, ve svagda s l o v e n s k i ( -). Da ve svrimo ovu stvar, rei emo: u Bugarskoj se u vrijeme irila i Metodija govorio jezik drukiji nego li je onaj, koji nam je sauvan u djelima slavenske brae; ovaj se jezik izgubio iz broja ivijeh jezika ve u X. ili u XI. vijeku, a jezik, kojim su govorili Slaveni u Borisovoj i Simeunovoj dravi, samo se po malo mijenjao od onda do danas, i dananji je bugarski jezik iz njega razvit, kako je n. pr. dananji eki jezik razvit iz staroekoga ili dananji ruski iz staroruskoga itd.
III.
Hrvati i Srbi.
Tko nam javlja vijesti o najstarijim Hrvatima i Srbima? O Konstantinu Porfirogenitu kao piscu. Dolazak Hrvata i Srba u dananje im zemlje. Kada su doli Hrvati i Srbi u dananje im zemlje!1 Sto jo veli Porfirogenit o Avarima? - Bijela ili Velika Hrvatska. Bijela Srbija. Otkle su doli Hrvati i Srbi i tko ih je doveo? Porfirogenitovo tumaenje hrvatskoga i srpskoga imena. Krtenje Hrvata i Srba. Hrvati poslije krtenja. Srbi poslije krtenja. Granice stare hrvatske drave. Granice stare srpske drave. Zahumljani, Trebinjani, Dukljani i Neretljani. Kao ni bugarski narod tako ni na nije te sree, da bi [36. se mogao pohvaliti domaim kakvim starodavnim piscem, koji bi zabiljeio svoje znanje o Hrvatima i Srbima za prvijeh vijekova njihova ivota u ovijem zemljama, gdje ive jo i danas. Hrvati istina imaju svoga popa dukljanskoga, kojega je latinski spis brzo preveden i na starohrvatski jezik, ali iz ovoga izvora moemo vrlo malo to doznati o najstarijoj istoriji naega naroda, jer je o njoj ve i sam Dukljanin vrlo malo znao sigurno, a to je i znao, to je tako iskvario, da ne zasluuje vjere. Dananji se naunjaci posluuju spisom popa dukljanskoga samo u geografikijem istraivanjima o starijem Hrvatima i Srbima. Vie domaih izvora nego Hrvati imaju Srbi, ali za
Hrvati i Srbi.
Hrvati i Srbi.
61
najstarije doba srpskoga naroda nemamo od njih nikakve koristi, jer oni poinju svoje vijesti istom sa Stefanom Nemanjom t. j. zadnjih desetaka XII. vijeka. Kad je tako s domaim izvorima, onda dakako treba pogledati, da li nam koji strani pisac to javlja o starijem Hrvatima i Srbima. Na sreu nalazi se jedan takav pisac, i to opet u vizantijskoj knjievnosti. Njegovo je ime K o n s t a n t i n VII. P o r f i r o g e n i t . Ovaj je ovjek bio grki car u X. vijeku. Rodio se god. 905., a umr-o je g. 959. Otac mu je bio Leon VI. takodjer vizantijski car, a sin i nasljednik na carskom prijestolju bio je Konstantinu Porfirogenitu Roman II. Kao vladalac velikoga za onda jo grkoga carstva nije Konstantin Porfirogenit bio ni najbolji ni najgori, nego je bio vladalac srednje ruke. On nije hotio, da istorija govori danas sjutra o njemu samo kao o vladaocu, ve je on iao i za knjievnom slavom, te je napisao njekoliko djela (dakako grkijem jezikom), koja su danas s,va vie ili manje vana za istoriju grkoga carstva i susjednijeh naroda onoga vremena. Za stare Hrvate i Srbe veoma je znatno djelo, koje se obino navodi s latinskijem naslovom: de administrando imperio (jer su sva Konstantinova djela kao i djela drugijeh Vizantinaca prevedena na latinski jezik). Ovo je djelo pisac napisao za svoga sina Romana, jer je njemu kao buduemu vladaocu bilo nuno znati, otkle je doao koji narod u blizinu grkoga carstva, kakva mu je zemlja, kakva drava i vjera, kakvi obiaji itd. Jo erno rei, da je djelo de administrando imperio pisano oko god. 950. Konstantin Porfirogenit ne pie samo o dogadjajima, koji [37. su se dogodili u njegovo vrijeme, nego i o takvima, koji su su se zbili davno prije njegova poroda. On je mogao dobro znati kojeta, to se dogodilo u X. vijeku, ali za ono, to je bilo u VII. VIII. i IX. vijeku, tu je svakako morao traiti, to vele starije biljeke i drugi podaci, kako ni mi danas ne moemo sami po sebi nita znati, to se zbivalo u XVI. XVII. i XVIII. vijeku, ako toga ne nalazimo u biljekama pisaca, koji su onda ivljeli. Konstantin Porfirogenit kao vladalac ne
samo velike i ugledne, nego i najprosvjetljenije drave svojega doba mogao je mnogo vie o razlinijem narodima doznati nego drugi kakav pisac, jer je vizantijski car primao poslanike sa svijeh strana Evrope, a svoje je opet slao na sve strane; dakle je imao prilike pitati tudje i svoje poslanike, kako se gdje ivi i kako se ivljelo. Poznato je, da se za poslanike uzimaju odabrani i ako ne ba ueni, a ono svakako pametni ljudi; tako dakle ono, to je Porfirogenit doznavao od poslanika, svakako je mnogo vrijedilo. Osim toga ako ikomu, a ono je glavi drave bila irom otvorena dravna arhiva grkoga car. stva, gdje se nalazilo veliko mnotvo i novijeh i starijeh biljeaka. Napokon se u Carigradu, pored Rima najznatnijem gradu onoga vremena, uvijek nalazilo mnotvo uglednijeh putnika i trgovaca, od kojih je svaki drao sebi za veliku ast i milost, ako ga je njegovo carsko velianstvo blagoizvoljelo preda se pozvati i pitati ga to o njegovu narodu. Kasto su dolazili u Carigrad i sami vladaoci izokolnijeh naroda (n. pr. ruska kneginja Olga god. 957.), koji su takodjer mnogo mogli priopiti radoznalomu caru o svojim narodima. Da je Konstantin Porfirogenit doista mnogo doznao od stranaca, to se dokazuje tijem, to on dosta esto navodi rijei iz tudjih jezika i veli im ne samo grko znaenje, ve ih nastoji i etimologiki protumaiti (ali je u ovom poslu dakako gotovo svagda nesretne ruke). Iz svega se ovoga vidi, da je Konstantin Porfirogenit imao pri ruci dosta veliko.obilje i usmenijeh i pismenijeh izvora. Drugo je pitanje, kako se on sluio svojim izvorima? Najprije emo zapamtiti, da on u djelu de administrando imperio nije hotio napisati sistematinu, makar i kratku istoriju razlinijeh naroda, nego je o svakom narodu samo ono i samo onoliko zabiljeio, koliko mu se prema svrsi i cilju reenoga djela inilo nuno, t. j. da njegov sin Roman dozna istoriju susjednijeh naroda samo u openijem crtama. Ako se ve na nepotpunost Porfirogenitovijeh biljeaka imamo aliti, a ono je jo gore, to i ono malo njegovijeh vijesti nije sve onako sigurno, kako bismo eljeli. Opazilo se, da je Konstantin Porfirogenit nainio gdje-
62
Hrvati i Srbi.
Hrvati i Srbi.
gdje pogrjeku u stvarima, koje je mogao posve pouzdano znati, a kad se to promisli, onda nije udo, to ima pogrjeaka i u dogadjajima, koji su se dogodili davno prije njega. Osim njega na ime imamo za gdjekoje stvari, to ih on.pripovijeda iz razlinijeh vijekova prije desetoga, dosta drugijeh izvora upravo iz onoga vremena, kada se to zbilo, pa se kasto vidi, da Porfirogenit ba naopako ili drukije pripovijeda nego onaj suvremeni izvor. Gdje nemamo drugijeh izvora, ve samo Konstantinove biljeke, tu kasto nalazimo tako oevidne pogrjeke i protivurjeja, da moramo doi do zakljuka i rei, da je Konstantin Porfirogenit bio do due uen ovjek, ali dosta povran pisac, koji je kojeta tvrdio na brzu ruku ne pitajui mnogo, je li ovo ili ono ba onako bilo ili moglo biti. Ovdje e biti dobro njeto rei onima, koji ne znaju, da bi od sad znali, a to je, da je hrvatski pisac dr. F. Raki, koji- je bez sumnje na prvi i najznatniji istorik, stekao sebi u uenom svijetu lijep glas osim drugih svojih zasluga jo i tom, to je vijesti Konstantina Porfirogenita, koje se tiu Hrvata i Srba, lijepo proistio i odredio im pravu vrijednost, a to je s tijem vea zasluga, to se prije njega oko toga za nau istoriju vrlo vanoga posla nije nitko pravo trudio. Porfirogenit veli, da su Dalmacijom na poetku VII. [38. vijeka vladali Avari, a tada su im ovu zemlju preoteli Hrvati i izagnali iz nje Avare; poslije su se Hrvati iz Dalmacije protegnuli i u zemlju medju Dravom i Savom. Izrijekom veli Porfirogenit, da su Hrvati oteli Avarima Dalmaciju po dozvoli cara Heraklija, koji se drao njezinijem vrhovnijemgospodarom. Za Srbe veli okrunjeni pisac, da su se takodjer po dozvoli cara Heraklija najprije naselili oko grada Soluna, ali da su za njeko vrijeme ostavili tu zemlju pa se hotjeli vratiti na sjever, otkle su doli, ali su se na putu raskajali i zamolili Heraklija, da im odredi, gdje e stanovati; Heraklije ih uslii i odredi im za prebivanje Srbiju i druge zemlje uz junu Dalmaciju. Nema pravo Porfirogenit, kad veli, da su Hrvati razbili Avare u Dalmaciji i osvojili zemlju, jer Avari su do due u
vrijeme cara Heraklija (god. 610641.) bili silni pa su se kao hajdu x 'd narod mogli kasto u manjim ili veim oporima zaletjeti i u Dalmaciju, ali tom zemljom nijesu nigda zavladali, pae nijesu se u njoj nigda u oveem broju za dulje vremena stanili. Porfirogenit je ivio i pisao u X. vijeku, kada ve nije bilo avarskoga naroda, jer je Karlo Veliki na poetku IX. vijeka za uvijek slomio stranu njihovu silu, tako da su od onda iljeli, dok nijesu posve iiljeli na poetku X. vijeka i izgubili se medju Madarima, kada su provalili u Ugarsku i osvojili je. Car-pisac je znao, da je u vrijeme Heraklijevo avarska sila bila strahovita (ta usudili su se Avari god. 626. doi pod Carigrad, da ga osvoje: vidi br. 26.), pa je drao, da su oni i Dalmacijom vladali. Da je on tako mislio, to nije nikakvo zlo, jer su mnijenja bez dokaza svuda slobodna, samo je uinio pogrjeku, to je ovo svoje mnijenje napisao kao gotovu i sigurnu istinu. Ali takvijeh se pogrjeaka nalazi u njega i inae. Moramo dodati, da mi za to ovako sigurno tvrdimo, e Avara nigda nije bilo u Dalmaciji, jer ni jedan izvor, koji o Avarima govori, ne zna nita o njihovu tobonjem boravku u reenoj zemlji. Njihovo je stalno prebivalite bilo u dananjoj ugarskoj ravnici; otud su nasrtali na sve strane, tu ih je i Karlo Veliki satr-o. Hrvati dakle nijesu u Dalmaciji nali Avara niti su se s njima trgali o tu zemlju. A ako je tako, onda treba odgovoriti na pitanje: kakav je narod ivio u Dalmaciji prije dolaska hrvatskoga naroda? Na ovo nam odgovara sam Porfirogenit velei, da je rimski car Dioklecijan (ili kako ga na narod zove: Duklijan, Dukljan) vrlo milovao Dalmaciju, u njoj da je sagradio grad Spljet s velianstvenijem dvorovima; osim toga je po Dalmaciji naselio rimske koloniste. Ovi su se kolonisti pri dolasku Hrvata povukli u gradove, od kojih su bili najznatniji: Dubrovnik, Spljet, Trogir, Zadar, Rab, Krk, Osor. Oni su dugo vremena uvali svoju latinsku narodnost, dok ih napokon nije nestalo. Konstantin ih Porfirogenit zove R i mI j a n i ().
64
Hrvati i Srbi.
Hrvati i Srbi. Ugarskoj, a otud su na iroko gospodovali nad izokolnijem zemljama. Kad bi dakle Hrvati i Srbi iz svoje pradomovine (t. j. iz jugozapadne Rusije) hotjeli doi ovamo, gdje su sada, svakako bi bili nagazili na ljute guje t. j. na Avare, koji bi, kakvi su ve bili neljudi, gledali, kako e smrviti Hrvate i Srbe, a nekmo li da bi ih mirno propustili, neka putuju dalje. Hrvatima i Srbima ne bi drugo ostalo nego ili bre bolje pobjei natrag ili se dati Avarima razbiti. Da su Hrvati i Srbi bili ne znam koliki junaci, ne bi nikako mogli Avarima odoljeti, koji su onda stajali na vrhuncu svoje sile, jer su Avari sjedili u svojoj zemlji, a Hrvati su i Srbi bili putnici, kojima je moglo svaki as nestati najnunijih stvari za ivot. Kako se iz ovoga vidi, Hrvati i Srbi nijesu mogli krenuti na put iz svoje pradomovine u Heraklijevo vrijeme t. j. prvijeh decenija VII. vijeka, ve se to moralo dogoditi njekoliko vremena prije. Po svoj prilici su se oni digli put zapada oko godine 550. i nastanili se njegdje u dananjoj Ugarskoj, gdje je pored poznatijeh nam Gepida i Langobarda i drugih sitnijih plemena jo dosta mjesta moglo i za njih biti. Najprilinije se ini Rakomu drati, da su se Hrvati i Srbi stanili u donjoj Panoniji ili recimo njegdje u dananjoj baranjskoj upaniji i naokolo. Kada su Avari god. 568. postali gospodari itave Ugarske (vidi br. 24.), onda su dakako i Hrvati i Srbi potpali pod njihov jaram kao i drugi izokolni narodi. Makar se koliko dosadno inilo komu ponavljanje poznatijeh poslovica, ja u ipak ovdje rei: u svakoj nesrei ima i sree; Avari su istina bili strani zulumari, ali je pod njima u toliko bilo dobro podjarmljenijem narodima, to su im Avari doputali iriti se, kud su samo mogli. Doputajui Avari svojoj raji iriti se mislili su, da se tijem iri i njihova vlast. Tako su dakle Hrvati i Srbi preko Drave prelazili po malo u dananju Hrvatsku i Slavoniju, a otud i dalje, dok se nijesu rairili po svijem zemljama, u kojima ive hvala Bogu jo i danas. Nijesu te zemlje bile prazne, u njima su ivljela na rijetko razasuta ilirska i keltika plemena; njih su dakle morali Hrvati i Srbi potiskivati i uniMareti: Slaveni u davnini. 5
Sto na pisac govori o dozvoli cara Heraklija, to iza ovoga to je sada reeno, nema smisla, nego treba drati, da su Hrvati i Srbi isto onako osvojili sebi nove zemlje preko volje grkoga cara, kako su grki ili bugarski Slaveni osvojili Mesiju, Maedoniju i Trakiju ne pitajui nikakve dozvole u Carigradu. Prvi su vijekovi poslije Hrista u ope strano vrijeme: germanska su plemena otvorila poznatu seobu naroda i s maem u ruci traila sebi nove postojbine, druga su se plemena brzo ugledala u Germane, a napokon su i Slaveni udarili otimati zemlje i seliti se u njima ne pitajui, tko im je gospodar. Gospodar je bio onaj, tko je bio jai. Ne treba misliti, da su se Hrvati i Srbi drali kakvoga uzvienijeg morala nego drugi narodi onoga vremena. Tko hoe na rije vjerovati Porfirogenitu, rei e, da su [39. Hrvati i Srbi doli u vrijeme cara Heraklija, jer tako izrijekom pie okrunjeni istorik. Ali kad je bez temelja ona Porfirogenitova tvrdnja, gdje veli, da su Hrvati oteli Dalmaciju od Avara, onda je prosto sumnjati i o vremenu, koje odredjuje reeni pisac. Mi smo pod predjanjim brojem izrekli slinost izmedju Hrvata i Srba s jedne strane i izmedju bugarskijeh ili grkijeh Slavena s druge, to se tie naina, kako su doli u nove svoje zemlje, a sada emo rei i drugu slinost, na ime : Hrvati su i Srbi isto onako kao i bugarski ili grki Slaveni dolazili polagano i u prekidima u zemlje, kojima su poslije posve zavladali. Ova se naa tvrdnja u velike razlikuje od onoga, to Porfirogenit javlja o dolasku Hrvata i Srba: po njegovijem rijeima sudei doli su svi Hrvati i svi Srbi zajedno i na jedno na nove svoje postojbine. Porfirogenitova vijest ne sadrava u sebi istina nita nevjerojatna, jer znamo, da su mnogi i mnogi osvajaki narodi onako doli i osvojili sebi nove zemlje. Ne moemo dakle rei, da je ono, to Porfirogenit veli, nemogue, ali opet drimo, da se ono ne moe primiti, i to evo za to. Avari su u vrijeme cara Heraklija bili, kako je ve reeno, vrlo silni, oni istina nijesu sjedili u Dalmaciji, ve u srednjoj
Hrvati ' Srbi.
tivati prije nego su se mogli nastaniti u novijem zemljama. Zgodno veli Raki, da su Hrvati i Srbi to inili vojujui pod avarskom zastavom; t. j. Avari su ne samo Hrvatima i Srbima doputali reeno irenje, ve su ih jo u tom pomagali kao svoje saveznike i podanike. Ovaj je posao osvajanja trajao jamano mnogo godina, a svrio se njegdje u vrijeme cara Heraklija. Konstantm Porfirogenit pie, da se od dalmatinskijeh Hrvata jedan dio ocijepio i poao u Ilirik i Panoniju (ili kako bi se danas reklo: u Hrvatsku i Slavoniju) i tu nainio sebi posebnu dravu s posebnijem knezom. Po onom, to smo mi malo prije razloili, bit e obratno istina, t. j. nijesu Hrvati odlazili iz Dalmacije u Hrvatsku i Slavoniju, nego iz Hrvatske i Slavonije u Dalmaciju. Kako je Porfirogenit znao svoje kombinacije biljeiti kao pravu istoriku istinu, to se osim drugoga vidi u onom, to govori o seobi Srba. Doista nije vjerojatno, da bi Srbi igda ivljeli u okolici grada Soluna, gdje znamo, da su stanovali bugarski Slaveni, a kad bi se igda bili onamo naselili, to bi ih gonilo, da se vraaju natrag, otkle su doli? Lako je ui u trag Konstantinovoj kombinaciji: jo se i danas u junoj Maedoniji nalazi varoica S r b i c a (Servija), a nalazila se ve i u Porfirogenitovo vrijeme i zvala se grki . Ovijem se imenom dao pisac zavesti, te je pomislio i napisao, da je njegda tamo ivio srpski narod! Nije nemogue, da se jedno pleme bugarskih Slavena zvalo S r b i i po njima da je ime reenoj varoici, a Porfirogenit je u svojoj povrnosti pomeo to nije valjalo pomesti. Hrvati su i Srbi, kako smo malo prije pokazali, u VI. i [40. VII. vijeku bili podanici avarski; za to se vrlo lako moglo dogoditi, da je gdjetko u Vizantiji u ono doba Hrvate i Srbe takodjer zvao Avarima. Gdjekoja se takva biljeka mogla sauvati do Konstantinova vremena, a on je onda posve pomijeao Hrvate i Srbe s Avarima. Tako tumaimo udan pojav, to on na dva mjesta, koja su dosta blizu jedno drugomu, -m
pripovijeda, kako je Dalmacija osvojena. to on istu stvar dva puta pripovijeda, jo nije toliko udnovato, mnogo je udnovatije, to one osvajae zove sad A v a r i ("), sad Slav e n i (,), pae se nalazi i to, te veli: A v a r i i l i S l a v e n i , kao da medju njima nema razlike! Velika se ova Porfirogenitova konfusija moe samo tako razumjeti, ako se ree, da pod Slavenima treba misliti Hrvate i Srbe, a nikako Avare, jer su Avari bili samo gospodari Hrvatima i Srbima, a ne njihova braa. Ako je tako (a ini se, da drukije nije), onda se Porfirogenit sam dalje zapleo te pomislio i napisao, da su Hrvati osvojili Dalmaciju od Avara. Tako bismo dakle i u samoga Konstantina imali potvrdu tomu, da su Hrvati i Srbi pod avarskom zastavom osvojili sebi nove zemlje, ali ih nijesu osvojili od Avara, ni po dozvoli cara Heraklija. Ne moe se nijekati mogunost, da je s Hrvatima (a moda i sa Srbima) zabasalo i njeto malo Avara u osvojene zemlje, dok smo rekli, da su Avari bili novijem osvajaima pomonici i saveznici. Porfirogenit pie na jednom mjestu, da jo u njegovo vrijeme (u X. vijeku) ima medju Hrvatima avarskijeh ostataka, koji se i svojom spoljanjou lako raspoznaju od pravijeh Hrvata. afarik je jo u dananjem hrvatskom jeziku naao jednu rije, koja je prodrla iz avarskoga jezika, a to je rije b a n . Nijedan drugi slavenski jezik ne poznaje rijei ban, pa to ve samo moe (ali dakako ne mora) biti dokaz, da je rije uzeta iz kojega neslavenskog jezika. afarik je izrekao mnijenje, da je b a n postalo od avarskoga imena B a j a n , a vidjeli smo pod brojem 24., da se ovako doista zvao jedan avarski knez ili hagan. Neka nitko ne misli, da je nevjerojatno, da bi od imena kojega avarskog poglavice postala rije ban. Treba uzeti na um, da je i rije k r a l j postala od linoga imena, i to od K a r l a Velikoga, da i ne navodimo rijei car, esar, koje su u svijem slovenskijem i drugijem evropskijem jezicima postale od imena velikoga Rimljanina C e s a r a . Po svoj je prilici hrvatska rije b a n glasila u poetku boj a n , dok je vizantijski pisci, pa i sam Konstantm Porfirogenit
68
Hrvati i Srbi.
Hrvati i Srbi. v e l i k i j e m Hrvatima nema nigdje ni u kakvom istorikom izvoru ni najmanjega traga; samo Porfirogenit pie na jednom mjestu v e l i k a Hrvatska, koja se zove i b i j e l a ( ). Porfirogenit je znao, da ima b i j e l i j e h Hrvata ili B j e l o h r v a t a ; on ih grki pie . U vizantijskom jeziku nije bilo glasa b u domaijem rijeima, nego se svako izgovaralo kao (n. pr. izgovaralo se v a r v a r o s itd.), ali u tudjim rijeima moglo je znaiti i glas b (kako smo malo naprijed vidjeli: bojan = ban); tako se dakle moglo itati i b el o h r o v a t i i v e l o h r o v a t i . Porfirogenit je od kojega svoga pouzdanika mogao doznati, da Hrvati imaju dvije rijei b e l y j i v e l i j i da ona prva znai ?, a druga , pa kako je bio u filologikijem pitanjima vrlo lakouman, pomislio je, da ; moe znaiti ne samo b i j e l i , ve i v e l i k i Hrvati! Eto na kako slabu temelju stoji v e l i k a Hrvatska! Nje nigda nije bilo (kako je bila b i j e l a Hrvatska), nego ju je Porfirogenit na prosto izmislio. Kad bi Porfirogenit bio pisac, u kojega ne bismo nalazili mnogo pogrjeaka, koje se ne mogu ispriati, onda bismo jo mogli vjerovati njegovoj v e l i k o j Hrvatskoj, ali tko onako esto posre kao reeni pisac, njegovu svaku tvrdnju treba uzimati s oprezom i ne vjerovati mu na rije. Ne pripovijeda Konstantin samo o b i j e l o j Hrvatskoj, [42. on zna i za b i j e l u Srbiju, ali je muka i s njegovom bijelom Srbijom. On pie, da bijeli Srbi ive u zemlji, koja se zove o j k i () i da granie s bijelom Hrvatskom i s Njemakom (Francijom). afaiik je traio bijelu Srbiju u junoistonoj Galiciji, jer se tamo jo i danas nalazi malorusko pleme, koje se samo zove o j k i, ali je neprilika, ako pristajemo uz afai'ika, jer u onom kraju i u njegovoj blizini ne zna istorija da'bi igda prebivali kakvi Srbi; za to nam se ini vjerojatnije mnijenje Rakoga, koji pie, da Konstantinovu bijelu Srbiju treba traiti ondje, gdje jo i danas ivucaju dva mala slavenska plemenca, na ime luiki Srbi (gornji i donji).
biljee bojanos (). Od njegdanjega b o j a n postalo je b a n istijem putem, kako je od p o j a s postalo p a s . Po rijeima Porfirogenitovijem doli su Hrvati iz zemlje, [41. koja se zvala b i j e l a H r v a t s k a ( ). Iz onoga, kako Porfirogenit odredjuje poloaj bijele Hrvatske, vidi se i opet njegova povrnost, jer po njegovijem naznakama leala je bijela Hrvatska njegdje u dananjoj sjeveroistonoj ekoj pokraj gornje Labe, ali i u istonoj Galiciji. On na ime pie, da bijela Hrvatska lei madarskoj zemlji na sjeveru, franakoj na istoku, bavarskoj na sjeveroistoku, ali pie i to, da na bijelu Hrvatsku esto udaraju P e e n e z i , koji su u njegovo doba ivljeli u zapadnoj Rusiji na obje strane rijeke Dnjepra. Svatko e lako dokuiti, da Peenezi ne bi mogli esto navaljivati na bijelu Hrvatsku, kad bi od nje bili tako rastavljeni kako je rastavljena sjeveroistona eka od Podnjeparja. Tko moe u jedan mah rei, da ista zemlja lei sad ovdje sad ondje, taj se doista ne moe pohvaliti, da je pisac odvie .savjestan i toan. U ostalom lako je nai izvor navedenoj Konstantinovoj pogrjeki. Treba na ime znati, da je u sjeverozapadnoj ekoj u Konstatinovo doba ivljelo eko pleme, koje se zvalo Hrvati, ali premda su se tako zvali, nijesu junoslavenskijem Hrvatima stajali ni malo blie nego ostala eka plemena. Jo se nalazilo pleme Hrvati u istonoj Galiciji ispod Karpata, ali ovi su Hrvati bili rusko pleme, i poslije im se ime izgubilo kao i drugijem ruskijem plemenima. uvi Porfirogenit, da Hrvata osim na slavenskom jugu ima takodjer u ekoj i u Galiciji, pomislio je, da su eki i galiki Hrvati jedan narod i da su se od njih ocijepili juni Hrvati. Izraz: b i j e l i Hrvati, b i j e l a Hrvatska takodjer je Konstantin krivo upotrebio, jer je to ime po svjedoanstvu staroruskoga Ijetopisca Nestora njegda pripadalo junoslavenskijem Hrvatima, a ne ekima ni galikima. Velika bi bila muka s Konstantinovom v e l i k o m Hrvat.skom, kad opet ne bi bilo sigurno, da je ovo ime plod Konstantinove povrnosti. Valja znati, da v e l i k o j Hrvatskoj i
Hrvati i Srbi. to se tie imena , mogao je Porfirogenit misliti eku zemlju, koja se njegda zvala B o j o h a e m u m (latinski) ili B o j e n h e i m (njemaki), a danas joj Nijemci vele B o h m e n . Samo bi onda trebalo rei, da je Konstantin pogrijeio velei, da bijeli Srbi ive u zemlji Bojki, a ono mu je trebalo rei: b l i z u zemlje Bojki. Porfirogenit dakako veli, da su Hrvati doli iz bijele [43. Hrvatske, a Srbi iz bijele Srbije. Ali s tijem se odgovorom ne moemo nikako zadovoljiti. Junoslavenski Hrvati nijesu eko pleme, za to i ne moemo misliti, da su doli iz eke ocijepivi se od tamonjih Hrvata, a ni junoslavenski Srbi ne pokazuju nikakve osobite srodnosti s luikijem Srbima; kako bi dakle mogli odande doi! Prije se moe misliti, da su Hrvati bili srodni vie nego samijem imenom s onijem Hrvatima, koji su ivljeli u istonoj Galiciji. Ovi su galiki Hrvati do due odavna ve izgubili plemenske svoje osobine i svoje osobito ime, ali kako je u njihovoj blizini t. j. njegdje oko sjevernoga Buga*) prebivalo jo u X. vijeku pleme, koje se zvalo S r b i ( u Konstantina Porfirogenita), i kako su Hrvati i Srbi i u novim svojim naseljima ostali susjedi jedni drugima, za to je vjerojatno, da su Hrvati i Srbi doli ovamo iz junozapadne Rusije i da su se skupa pomicali prema zapadu onako, kako je reeno pod brojem 39. Za ovu se tvrdnju ne moe za sad navesti nikakav jak dokaz, ali ne znamo, to bi se i protiv nje moglo navesti. Da su od pamtivijeka, t. j. jo u pradomovini morali Hrvati i Srbi stanovati jedni pokraj drugijeh, to se lijepo moe potvrditi velikom srodnou u jeziku, ivotu i obiajima ovijeh dvaju plemena. Za to upravo drimo junozapadnu Rusiju pradomovinom Hrvata i Srba, to je za to, jer nigdje drugdje ne znamo da bi kakvi Hrvati i Srbi u staro doba ivljeli u bliskom susjedstvu.
*) Velika veina itatelja za cijelo dobro zna, da su d v a Buga; jedan utjee u Crno more, a drugi u Vislu; onaj prvi moemo zvati j u n i , a drugi s j e v e r n i Bug.
Hrvah i Srbi. to se tie pitanja: tko je doveo Hrvate i Srbe na nove im postojbine, na to emo brzo odgovoriti. Porfirogenit veli, da je Hrvate dovelo pet brae i dvije sestre. Velika je muka s imenima ove brae i sestara t. j. jo nije nikomu polo za rukom (a vaIjada i ne e nigda) protumaiti ih sva od prvoga do posljednjega; muka je za to velika, jer se Konstantin kao povran pisac (kako je ve njekoliko puta reeno) nije mnogo starao, da ona imena tono zabiljei, a ba da se i koliko tijem starao, ne bi ih mogao posve dobro sva zapisati, jer grka azbuka, kojom je Porfirogenit pisao, nema znakova za sve glasove hrvatskoga jezika, n. pr. za , , itd. Osim toga da je Konstantin ne znam koliko pazio, da ona imena to tonije zapie, opet se moglo dogoditi, da kasniji prepisivai ovo ili ono slovo drukije napisu. Tako dakle ne moemo drugo uiniti nego navesti ona imena, kako ih nalazimo u Porfirogenita: Klukas, Lovelos, Kosences, Muhlo, Hrovatos, Tuga i Buga (ili Vuga). Peto je ime posve jasno; ono je oevidno isto to H r v a t , a mi smo ve rekli pod br. 6., da je ovo ime bilo obino u naijeh starijeh ne samo kao narodno, ve i kao lino ljudsko ime. Mi znamo, da Hrvati nijesu na jedno doli u dananje svoje zemlje, nego je njihova seoba trajala njekoliko decenija, za to dakle ne moemo misliti, da bi ih dovelo sedmero brae. Osim toga broj je 7 njekako mitian, t. j. rado se nalazi u narodnijem pjesmama i priama, i to nam je uzrok, te drimo, da su Hrvati u Konstantinovo vrijeme priali o sedmero brae, koji su ih toboe doveli u nove zemlje. Njihovo je prianje doprlo preko kakvoga Hrvata, koji se namjerio u Carigradu, do samoga Porfirogenita, koji ga je unio u svoje djelo, ali je imena rdjavo zabiljeio. Mogao bi tko rei, da je pod ono sedmero brae sakrita kakva alegorija, n. pr. da ona imena ne znae pravu brau, nego prvobitnijeh 7 plemena, od kojih je kasnije nastao hrvatski narod. O takvom ili slinom kakvom alegorikom tumaenju rei emo, da bi ono moglo do due biti zanimljivo, ali da nemamo nikakva temelja u Konstaminovoj vijesti, koji bi nas na to ovlativao.
72
Hrvati i Srbi,
Hrvati i Srbi.
73
O Srbima veli Konstantin, da je jedno u njihovoj pradomovini dola vlada u rake dvojice brae, i jedan je brat s jednijem dijelom naroda ostao u staroj zemlji, a drugi se brat s drugijem dijelom preselio na jug. Ako igdje pri Konstantinovijem vijestima treba biti na [44. oprezu i ne vjerovati mu bez razloga, a ono treba ne samo opreza, ve upravo velike dvojbe, kada gdje Konstantin tumai to ix varvarskijeh jezika. Etimologija je nauka zanimljiva, ali i muna; o pravom nainu etimologiziranja nije Konstantin Porfirogenit imao ni pojma kao u ope nitko ne samo u 10. vijeku, nego ni u kasnijim vijekovima sve do 19., u kojem je etimologijo, postala naukom, a prije je bila pukom igrakom. Sada pogledajmo, kako Porfirogenit tumai hrvatsko i srpsko ime. Za Hrvate veli, da njihovo ime znai ljude, koji ive u prostranoj z e m l j i . Ovo je posve rdjava etimologija, jer je Porfirogenit ujui izgovarati ne samo , nego i pomislio na grku rije , koja znai zemlja, pa je odmah etimologija bila gotova. Ovo je* isto takav p0stupak, kao da danas tko ree, da se n. pr. B e za to tako zove, jer se na Madare ili na ehe i z b e i o . Ovo nijesu etimologije, ve igre s rijeima, jer za etimologiko tumaenje nije dosta, da je koja rije kojegagod jezika sluajno nalik na drugu rije kojegagod drugoga jezika ! Isto se tako ima odbaciti i Porfirogenitova etimologija srpskoga imena, jer ne vrijedi upravo nita. On na ime veli, da se Srbi () za to tako zovu, jer su bili podanici ili robovi grkoga cara; t. j. Porfirogenit je izvodio reeno ime od latinske rijei s e r v u s , a nije pomislio, da se ovo tumaenje protivi i samomu njegovu pripovijedanju o dolasku Srba u nove zemlje, jer su Srbi ovo svoje ime ve prije imali nego su toboe zamolili cara Heraklija, da im dopusti naseliti se u svojoj zemlji; a otkud bi ime Srbi dolo luikijem i ruskijem Srbima (da ne govorimo o Plinijevima i Ptolemejevima), koji nigda nikakve zajednice nijesu imali s grkijem carstvom, dakle mu nijesu mogli, biti ni podanici! Kad bi i mogue
bilo, da se srpsko ime ima izvoditi od latinske rijei s e r v u s , onda bi bilo S r v i n , a ne S r b i n . Sada bi trebalo, da reemo pravu etimologiju hrvatskoga i srpskog imena, kad je Porfirogenitovo mudrovanje bez ikakve vrijednosti. Ovdje moramo rei, da je dosad mnogo uenijeh ljudi mislilo o etimologiji jednoga i drugog imena, ali nijedno mnijenje nije takvo, da bi ga dananja filologika nauka mogla primiti. Tako su dakle imena H r v a t i S r b i n jo uvijek tamna kao i veliko mnotvo drugijeh narodnijeh imena ne samo po slavenskijetn, ve i po drugijem zemljama. Rei emo uzrok, za to je filolozima mnogo tee tumaiti narodna imena nego druge rijei u jezicima. To je za to, jer kad filolog hoe da tumai rijei kao: s i n , i v , n o s i t i itd. tu je njemu poznato z n a e n j e tijeh rijei i ono mu je od velike pomoi u poredjenju jednijeh rijei s drugima, a u zgodnom pore djenju i stoji sva tajna etimologije; ali kad treba tumaiti rijei kao H r v a t , S r b i n , S l a v e n i n , tu nitko ne zna, to te rijei upravo znae, i za to je s njima golema muka. Kad bi se znalo njihovo pravo znaenje, onda bi ve tijem samijem bilo odvaljeno preko polovine rr.uke. Brzo su Hrvati i Srbi primili jevandjeosku nauku, po to [45. su se namjestili i utvrdili u novijem zemljama. Porfirogenit za jedne i za druge pie, da su se krstili ve u vrijeme cara Heraklija, dakle prije god. 641. pae veli, da se oko toga posla mnogo starao, sam Heraklije. O ovom drugom dijelu Porfirogenitova izvjea moemo sumnjati, kad znamo, da su Hrvati i Srbi doli u nove zemlje ne kao saveznici Heraklijevi, ve kao njegovi neprijatelji. Ali ni prvi dio izvjea ne e biti istinit, t. j. da su se Hrvati i Srbi krstili ve prije god. 641. Ima jedan latinski izvor, u kojem se veli, da je papa Ivan IV. (koji je vladao god. 640 - 642.) poslao svoga ovjeka u Dalmaciju (dakle medju Hrvate), da otkupljuje sunjeve iz neznaboakijeh ruku i da je dao u Rim dobaviti moi svetijeh njekijeh muenika bojei se, da ih neznaboci ne oskvrne. Ovi neznaboci iz vremena reenoga pape bili su za cijelo
74
Hrvati i Srbi.
Hrvati i Srbi.
75
Hrvati, dakle oni nijesu mogli biti krteni ve u vrijeme cara Heraklija, koji je umr-o godine 641. to vrijedi za Hrvate, vrijedit e takodjer za Srbe, premda o njima nema dokaza, koji bi se protivio Porfirogenitovoj biljeci. I za Hrvate i za Srbe pie izrijekom car-pisac, da su ih krstili svetenici rimske crkve. U VII. je vijeku bila Hristova crkva jo jedinstvena, jo se nijesu rimski papa i vasiljenski patrijar poprijeko gledali, dakle je obraenje ovijeh dvaju plemena bilo jednako milo carigradskoj kao i rimskoj crkvi, dolo ono s koje mu drago strane. Za Hrvate napose pie Porfirogenit, da su primivi krst zadali vjeru rimskomu papi, da e u mira ivljeti sa svijem narodima, a papa im je na to obeao pomo sv. apostola Petra, ako bi na njih udario koji neprijatelj. Ako se Hrvati i Srbi nijesu krstili u Heraklijevo vrijeme, a nekmo li staranjem Heraklijevim, onda treba pitati, kada su se krstili. Premda se na to pitanje ne moe odgovoriti sigurnijem dokazima, opet je veoma vjerojatno, da su se krstili koji desetak godina poslije smrti cara Heraklija, ali svakako prije svretka VII. vijeka. udno je, to Porfirogenit biljei osim hrvatskoga krtenja za cara Heraklija jo i druga dva krtenja, jedno u vrijeme, kada su se Hrvati oslobodili franakoga jarma (oko g. 830.), a drugo u vrijeme vizantijskoga cara Vasilija I. (djeda Konstantina Porfirogenita, oko god. 876.) Raki lijepo dokazuje, da se Porfirogenit u izvjeima o ova dva krtenja prevario, i da se hrvatski narod samo jedno krstio i to, kako je malo prije reeno, u VII. vijeku. Porfirogenit pie, da je Hrvatima u vrijeme njihova [46. prvoga krtenja bio knez Bor k o (u Porfirogenita je ovo ime zabiljeeno ), a prije Borka veli da je knezovao njegov otac, kojemu ne biljei imena. Iz ovoga bi se moglo zakljuiti, da su Hrvati ve oko god. 620. ivljeli pod vladom jednoga kneza t. j. ve je hrvatska drava bila osnovana. Po tom bi Hrvati bili, to se dravnoga (dakle i kulturnoga) ivota tie, napredniji od grkijeh ili bugarskijeh Slavena, kojima su dravu
osnovali istom neslavenski Bugari. Ispod kneza stajali su kao narodni upravitelji u p a n i (u Porfirogenita ), a podruje svakoga upana zvalo se u p a ili u p a n i j a (). Pod vladom svojih knezova i upana ivio je hrvatski narod mirno i po svoj prilici sretno sve do vremena velikoga onoga osvajaa, na ime Karla Velikoga. Ovaj silni vladalac unitivi avarsku dravu obrnuo je pod svoju vlast osim drugijeh naroda i Hrvate. Mi ovdje ne emo govoriti o vladi Franaka, za koju se zna, da je bila neovjena, ni o ustanku hrvatskoga naroda, ni o junakom Ljudevitu, jer su to sve stvari, koje itatelji lako mogu nai u Smiiklasovoj povijesti. Samo emo rei, da Porfirogenit o franakoj vlasti i o hrvatskom ustanku govori samo njekoliko rijei, te se njegova biljeka ima popuniti onijem, to je o tom napisao ivotopisac Karla Velikoga ueni E i n h a r , koji je ivio i pisao (dakako latinski) u vrijeme Karla Velikoga i njegova sina Ludovika Pobonoga kao njihov prijatelj i savjetnik. Njegov ivot Karla Velikoga pripada medju najdragocjenije istorike radnje itavoga srednjega vijeka. Velike je cijene i drugo djelo Einhardovo: Annales (od godine 741. do 829.), ali o ovom se djelu danas misli, da mu moda nije pisac Einhar. Po rijeima Konstantina Porfirogenita moglo bi se rei, da su pod franaku vlast potpali samo dalmatinski Hrvati, ali iz Einharda vidimo, da su i posavski Hrvati bili franaki podanici. Borba je jednijeh i drugijeh Hrvata dugo trajala, jer nije bilo ala oteti se iz eljeznoga zagrljaja franakoga. Iza podulje borbe (Konstantin pie, da je trajala sedam godina) oslobode se do due dalmatinski Hrvati franakoga jarma, ali su jo dobrano vremena morali priznavati nad sobom vrhovnu franaku vlast od pri like sve do godine 876. Isto su se tako i posavski Hrvati tek polagano izvili ispod franake vlasti. Jo se i danas uva uspomena njegdanjega franakog gospostva u imenu fruka gora, koje upravo znai f r a n a k a gora, jer su Hrvati onoga vremena Franka z v a l i - F r o n g (), otud f r o n s k a gora ili kako je danas: f r u k a gora. (Stari na-
Hrvati i Srbi.
Hrvati i Srbi.
77
salni glas on () glasi danas u, n. pr. r u k a , p u t , a njegda je bilo , itd.) Grci su reenu goru zvali , Ova se gora za to prozvala po Francima, jer je ona inila granicu ili bar bila blizu granice izmedju franake i bugarske drave. Treba na ime.znati, da je stara bugarska drava obuzimala veliki dio dananje istone Srbije i preko Save zahvatala je a u Srijem pa i u junu Ugarsku. Upuujui i opet itatelje na Smiiklasovu povijest o svemu, to se tie Hrvata i njihovijeh knezova, mi ovdje prestajerr.o govoriti o staroj hrvatskoj istoriji. I Srbi su kao i Hrvati ivljeli pod vladom svojih knezova, [47. ali ne onako mirno kao Hrvati. Srbi su na ime imali na istonoj strani svoje drave silna i nemirna susjeda, koji ih je mnogo uznemirivao i smetao u napretku. Taj susjed bili su Bugari, koji su znali biti strani i velikomu carstvu vizantijskomu, a kamo li srpskoj dravi, koja je bila manja od bugarske, i k tomu jo manje od nje uredjena i konsolidirana. Porfirogenit nam izbraja po redu srpske knezove poevi njegdje od prvijeh godina VIII. vijeka pa sve do svojega vremena. U vrijeme kneza V l a s t i m i r a , oko god. 840. zametne bugarski knez Presjam kavgu sa srpskom dravom i zavojti na nju hotei je podvri svojoj vlasti, ali ga Srbi junaki odbiju. Presjamov sin Boris pokua poslije njekoliko godina osvetiti poraz svoga oca i navali na Srbe, ali se Srbi i opet hrabro ponesu i prisile Borisa da miruje. U to su vrijeme vladala Srbijom tri brata: M u t i m i r , S t r o j i m i r i G o j n i k ; nijesu vladali zajedno, ve svaki u svojem dijelu. Odoljevi braa sretno Bugarima zavade se medju so bom, i Mutimiru podje za rukom istisnuti svoja dva brata iz njihovijeh dijelova, te zavlada sam Srbijom. Braa Strojimir i Gojnik odu u Bugarsku. Od toga vremena klali su se medju sobom lanovi kneevske porodice otimljui se o vlast; jedni su traili zatitu u Hrvatskoj, drugi u Bugarskoj, trei u Carigradu, i tako je srpska drava dugo vremena ginula s nutarnjih bojeva. Najgora ih kob zadesi u treem deceniju X. vijeka u vrijeme silnoga kneza ili cara bugarskoga Simeuna. Tada je
vladao u Srbiji knez Zaharija, koji je u svemu gledao da ugadja carigradskomu dvora. Simeunu to nije dakako moglo po volji biti. Za to on ve nadje uzrok, te poalje silnu vojsku na Zahariju. Srpski se knez uplai strane sile bugarske i utee u Hrvatsku; Bugari pohvataju upane (jer su i u Srbiji kao i u Hrvatskoj pod knezom stajali upani) i pobaaju u okove, a narod, koji se nije razbjeao u Hrvatsku, dignu sav i presele ga u Bugarsku. Ovo se dogodilo god. 925. Srpska je zemlja bila nalik na veliku pustinju. Kada je godine 932. utekao iz bugarskoga suanjstva srpski kneevi C a si a i stigao sa svojim drugovima u opustoenu Srbiju, naao je u n j o j samo 50 ljudi, koji su ivljeli o lovu. aslav se preda posve u zatitu grkoga carstva, ono ga priznade za srpskoga kneza i stane ga na svaki nain podupirati, jer su dobro u Carigradu znali, da e bugarska drava biti slabija, to se vie stane dizati i jaiti srpska. Tako je aslav razglasio, neka se svi Srbi, koji su se kojegdje nalazili, vrate natrag u Srbiju. Narod se odazove pozivu svoga kneza, i Srbija pone za malo vremena uz pomo grkoga carstva, a pod vladom kneza Caslava napredovati. aslav je bio suvremenik i podrunik samoga cara Konstantina Porfirogenita, koji je o njemu ostavio spomen. Sto emo pod ovijem i pod buduijem brojem govoriti, [48. 10 e dobro biti da itatelj ita gledajui drugu kartu u djelu V. Klaia Atlas za hrvatsku povjestnicu, jer je ta karta i onako nacrtana po biljekama cara Konstantina. Na veliku nau alost ne govori Porfirogenit upravo nita o granicama posavske Hrvatske; tako da se s obzirom na tu zemlju moramo zadovoljiti samo pustijem nagadjanjima. Toliko je sigurno, i mi smo ve rekli pod br. 46., da pod posavsku Hrvatsku nije pripadala itava dananja hrvatsko-slavonska zemlja medju Dravom, Dunavom i Savom, jer se Srijem u X. vijeku (a moda ve i prije) nalazio pod vlau bugarskijeh knezova. Sada emo rei, koliko je nuno za ovu knjiicu, o granicama dalmatinske Hrvatske. Porfirogenit pie: Hrvatska se zemlja poinje od rijeke Cetine i dopire do Primorja sve do
Hrvati i Srbi. granice Istrije ili do grada Albona (danas: Labin), a u gornjoj strani prelazi njeto i preko pokrajine Istrije; pri Cetini i Hlijevnu pribliava se srpskoj zemlji. Poznato je, da rijeka Cetina (koju Porfirogenit pie ) utjee u more ispod grada Spljeta, ali je njezin tijek krivulja!; za to treba dodati, da je samo najdonji tijek te rijeke inio granicu hrvatske drave, a ostali se njezin dio nalazio u hrvatskoj dravi. To se posve jasno razabira iz drugijeh Porfirogenitovijeh biljeaka. Tako bi nam juna i sjeverna granica dalmatinske Hrvatske bila poznata. Da je na zapadnoj strani lealo jadransko more, to je stvar, koju je dosta samo spomenuti. Najtei je posao s istonom granicom. Toliko je sigurno, da je Hrvatskoj na istoku leala Srbija, samo je dakako pitanje, gdje je prestajala Hrvatska, a gdje se poinjala Srbija? Nama se ini, da je Hrvatsku od Srbije rastavljala voda Vrbas, koja tee krosred dananje Bosne i utjee u Savu. Mi to s toga drimo, jer Konstantin Porfirogenit izbraja 14 upa, koje su pripadale dalmatinskoj Hrvatskoj, a najistonija je od svijeh upa, to ih on spominje, l i s k a ( ) t. j. koja je uz rjeicu Plivu. Poznato je, da se ova rjeica kod grada Jajca izlijeva u Vrbas, a kako obino rijeke (ili gore) ine granice medju zemljama, tako ne emo valjada biti daleko od istine, ako reemo, da je Vrbas rastavljao Hrvatsku od Srbije. Dodajemo, da je osim onijeh 14 upa (kojima Klai poloaj odredjuje na svojoj pomenuto karti), za cijelo bilo jo i njekoliko drugijeh, ali ih Porfirogenit nije zabiljeio. Kada mi danas na prosto velimo Hrvatska, onda mislimo [49. pod tijem imenom trojedinu kraljevinu: Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Hrvatska u ovom znaenju dosta se razlikuje od onoga, to je bilo Hrvatska u vrijeme Konstantina Porfirogenita. Ali jo se mnogo vie razlikuje u geografikopolitikom obziru dananja Srbija od Porfirogenitove Srbije. Tako je dananja Bosna Vrbasu na istoku bila dio srpske drave, a s drage je strane samo mali i to zapadni dio dananje srpske kraljevine u X. vijeku pripadao srpskoj dravi, ostalo je pripadalo Bu-
Hrvati i Srbi.
79
garima. Veonu je teko pravo odrediti granice srpske drave X. vijeka, jer Porfirogenit govori o njima tako malo i tako nejasno, da je malo pomoi od njegovijeh biljeaka. Za to emo se i mi morati da zadovoljimo s posve openijem naznakama. Po onom, to je ve reeno pod predjanjim brojem, zapadna je granica srpskoj dravi Porfirogenitova vremena bila voda Vrbas, a od Vrbasa se ima potegnuti crta junoistonijem pravcem od prilike sve do dananje Podgorice. Sjeverna je granica Porfirogenitovoj Srbiji dakako rijeka Sava i to onaj dio njezin, koji je izmedju ua Vrbasa pa od prilike do ua Drine. Istonu je granicu mogue samo nagadjanjem njekako iz daleka odrediti: ini se, da je srpska drava Porfirogenitova vremena dosta bila udaljena od rijeke Morave, koja tee kroz dananju kraljevinu Srbiju. I s junom je granicom velika nevolja: moda nije velika pogrjeka, ako se ree, da je ona tekla od prilike od dananje Podgorice pa do porjeja rijeke Rake (u Novom Pazaru). Kad smo spomenuli ime Raka, rei emo, da i Konstantin spominje tu rijeku piui je '. Oko te vode nalazila se jezgra stare srpske drave; otud je pri koncu XII. vijeka slavni Stefan Nemanja poeo iriti srpsku vlast. Po imenu reene vode zovu se kasto Srbi u latinskijeh pisaca srednjega vijeka R a l a n i ; otud je i madarsko porugljivo ime za Srbe: R a c z. Porfirogenit navodi poimence est gradova stare srpske drave, ali mi se odredjivanjem njihova poloaja ne moemo baviti; a koga je volja itati o tom, nai e u Novakovievoj raspravi: Srpske oblasti pre vlade Nemanjine. Osim pravijeh Hrvata i pravijeh Srba nalaze se u Porfiro- [50. genita jo 4 plemena, koja su sauvala osobita svoja imena te u Porfirogenitovo vrijeme nijesu pripadala ni pod hrvatsku ni pod srpsku dravu. Svako je od reenijeh plemena ivljelo u svojoj zemlji po selima i po gradovima. Z a h u m l j a n e () imamo traiti u junozapadnom dijelu dananje Hercegovine. T r e b i n j a n i i K o n a v l j a n i (, ) ivljeli su u istoj zemlji, koja je leala
Hrvati i Srbi.
Hrvati i Srbi. Srbe: Na onom zemljitu istina, gdje su u Porfirogenitovo doba ivljeli Neretljani, izgovara se danas glas n kao /', ali to moe znaiti, da se hrvatsko-ikavsko pleme poslije Porfirogenitova vremena proteglo dalje na jug i preko Cetine, a u X. je vijeku dopiralo samo do ove rijeke. Tako bi tamonji Srbi bili pohrvaeni, a gdjegdje su opet pravi Hrvati posrbljeni i tako je lasno dokuiti, kako je muna stvar govoriti o tonijem granicama izmedju Hrvata i Srba staroga vremena, kad one ni danas nijesu svuda posve sigurne. Jedan je slavenski naunjak novijega vremena (M. S. Drinov) izrekao misao, da Zahumljani i Trebinjani, Dukljani i Neretljani nijesu bili ni Hrvati ni Srbi. On dakle odbacuje Porfirogenitovo svjedoanstvo, jer on u ope ima slabo mnijenje o Porfirogenitu. Mi ne pristajemo uz Drinova, nego drimo, da su i Hrvati i Srbi kao i dragi slavenski narodi postali od njekoliko sitnijih plemena. U X. vijeku ve se nije nita znalo o njegdanjim hrvatskim i srpskim plemenima, ve samo o gotovu hrvatskom i srpskom narodu, ali 4 plemena jo su zadrala svoje plemenske osobine i imena i nijesu se jo bila politiki sjedinila ni sa Srbima ni sa Hrvatima, premda su Srbima po jeziku blie stajali nego Hrvatima. Eto tako mi razumijevamo Porfirogenitove biljeke o reenijem plemenima.
izmedju Dubrovnika i Kotora, a na istonoj je strani dopirala do srpskijeh granica. D u k l j a n i ( ) su bili juni susjedi Trebinjanima i Konavljanima; oni su prebivali u najjunijem dijelu dananje Dalmacije poevi od Kotora, a bili su razasuti i po dananjoj Crnoj Gori. N e r e t l j a n i ili N e z n a b o c i (, ^ ivljeli su izmedju rijeka Neretve i Cetine. Konstantin u svakoj od te etiri zemlje biljei znatnije gradove, kojih mi ovdje ne treba da nabrajamo.. Mnogi bi itatelj hotio znati, to Porfirogenit veli o narodnosti navedenijeh etiriju plemena. Budui da su ova plemena imala svoje dravice, za to on govori o svakom plemenu napose. Koliko je god Porfirogenit inae brzoplet pisac, ali pri reenijem plemenima ini se da je dobro razlikovao narodnost od drave. On o Zahumljanima, Trebinjanima (s Konavljanima) i Neretljaninu izrijekom veli, da su srpske narodnosti ; o Dukljanima ne veli (valjada je zaboravio zabiljeiti ili nije znao) nita, koje su narodnosti, da li hrvatske, da li srpske. Ali ako pomislimo, da su Dukljani najjunije od ona. 4 plemena i da su pravi Hrvati dosezali do rijeke Cetine, onda e nam biti veoma vjerojatno, da su i Dukljani bili iste narodnosti, koje i Srbi. Ni danas nijesu razlike izmedju pravijeh Hrvata i pravijeh Srba ba vrlo znatne, a u X. vijeku bile su za cijelo neznatne, a to ih je i bilo, sve su bile, kako se ini, samo dijalektike. Mislimo, da je u ono doba morao govor navedenijeh etiriju plemena biti blii srpskomu nego hrvatskomu, dok je Porfirogenit ili bolje govorei: njegov (nama neznani) pouzdanik ubrojio Zahumljane, Trebinjane i Neretljane medju Srbe. Po svoj prilici glavna je govornja razlika izmedju Hrvata Srba stajala u izgovoru glasa n (n. pr. ', P/<?sma); Hrvati su govorili i (Ma, pzsma), a Srbi e (, psma), ali pored toga takodjer ijeje (u zapadnijem krajevima). Ona su 4 plemena govorila takodjer ovim posljednjim nainom (kako se jo i danas govori po njihovim njegdanjim zemljama) i to je bio, kako mi mislimo, uzrok, te su Zuhumljani, Trebinjani i Neretljani ubrojeni medju
Mareti: Slaveni u davnini.
Slovenci i panonski Sloveni.
IV.

Srodnost Slovenaca i panonskijeh Slavena. Najglavniji izvor za staru zstoriju Slovenaca. Prvi glasovi o Slovencima. Drugi dio Pavlovijeh vijesti o Slovencima. Slovenci u VIII. vijeku. Slovenci pod franakom vladom. O zemljama, gdje ive ili su ivljeli Slovenci. Panonski Sloveni. Knez Prvina i njegova drava. Knez Kocelj i vrijeme poslije njega. Jezik panonskijeh Slavena. Izvori za poznavanje jezika panonskijeh Slavena.
Dananji su Bugari, kako nam je dobro poznato, po- [51. tomci starijeh Anta i Slovena, koji su u VI. i VII. vijeku prodirali preko Dunava u zemlje grkoga carstva. Ali i dananji su Slovenci ne samo po svjedoanstvu svoga imena, nego i jezika takodjer potomci starijeh Slovena. Kada to velimo, onda dakako drimo, da je samo dio starijeh Slovena preao preko Dunava; jedan je, i to dosta maleni, dio ostao u Vlakoj i Erdelju, dok nije posve ieznuo medju Rumunjima na poetku XIX. vijeka. Pod br. 25. reeno je, da se ti izumrli Sloveni zovu aki Sloveni. Trei je dio krenuo na zapad i rairio se po zemljama, gdje jo i danas sjede Slovenci, za tijem po junozapadnoj Ugarskoj ili Panoniji. To je po svoj prilici bilo poslije polovine VI. vijeka, kada su bjeali na zapad od straha avarskoga. Za ovu tvrdnju o Slovencima i panon-
skijem Slovenima ne nalazimo u istoriji direktnijeh potvrda, ali gdje istorija uti, ondje dolazi na red gramatika, da rasvijetli emografike tajne. Gramatika nam u ovom naem sluaju veli, da su govori starijeh panonskijeh i dakijeh Slavena, za tijem dananjih Slovenaca i Bugara bili medju sobom tako srodni, da su za cijelo potekli iz jednoga jezika, na ime onoga, kojim su govorili stari Sloveni u V. vijeku, prije nego su poeli prelaziti preko Dunava i kretati na zapad. Istorija nalazi Slovence ondje, gdje smo malo prije rekli, ali je stvar sigurna, da nijesu od davnina ondje sjedili, nego da su doli iz zajednike slavenske pradomovine kao i drugi Slaveni. Ovoliko budi dosta reeno o stvari, koja je u istorikom obzira veoma tamna, ali ako se gleda s jezinoga motrita, biva jasnija. U ovom emo poglavlju najprije govoriti koliko treba o Slovencima, za tijem o panonskijem Slovenima. to znamo o najstarijim dogadjajima bugarskoga, hrvat- [52. skog i srpskog naroda, to su nam gotovo sve ostavili grki pisci. Kod Slovenaca je drukije. Oni su bili daleko od Vizantije, za to na njih nije ni mislio ni jedan vizantijski pisac. Na sreu naao se jedan zapadni pisac, koji je o starijem Slovencima zabiljeio njekoliko do due kratkijeh, ali za to veoma dragocjenijeh biljeaka. Tomu je piscu ime P a v a o d j a k o n (Paulus Diaconus). On je bio rodjeni Langobard. Pisao je latinski i na glasu je bio sa svoje velike uenosti, koja mu je pribavila prijateljstvo samoga Karla Velikoga. Ovaj je vladalac god. 774. osvojio langobardsko kraljevstvo, koje se nigda vie nije obnovilo. U dobar je as pomislio Pavao djakon, kako bi vrijedno bilo, da se napie istorija langobardskoga naroda, da ne bi i ona propala, kako je propalo langobardsko kraljevstvo. Sto je Pavao djakon pomislio, to je i izveo, t. j. napisao je istoriju svojega naroda (Historia Langobardorum). Budui da su Langobardi, kako emo poslije vidjeti, dolazili kasto u dodir sa Slovencima, tako je Pavao naao gdjeto priliku, da koju rije progovori i o njima (on ih zove Sclavi). Jo emo dodati, da se pisac langobardske istorije rodio oko god. 720.,
84
Slovenci i panonski Slaveni.
a umr-o je njegdje posljednjih godina VIII. vijeka, i da osim pomenute istorije ima jo i drugijeh djela od Pavla djakona, ali ta nemaju za na posao nikakve vanosti. Pavao djakon ima najranije biljeke o Slovencima iz [53. posljednjih godina VI. vijeka. Razabira se posve jasno, da su Slovenci onda, pa i kasnije, bili susjedi Bavarcima, Langobardima i Avarima. Sve su ovo bili ne samo junaki, nego i grabljivi narodi, i tako se samo po sebi razumije, da su se Slovenci nalazili medju tri vatre i da su imali dosta trpljeti od njihovijeh nasrtaja. Ali su i Slovenci znali vratiti kasto svojim tlaiteljima milo za drago. Tako je bilo dosta pokolja i grabea sa svijeh strana; ali to emo, tako je sa sobom donosio duh onoga surovog vremena. Slovenci su pri svretku VI. i na poetku VII. vijeka bili avarski podanici. To se izmedju drugoga dokazuje i ovijem. Godine 595. provali bavarski vojvoda Tasilo u slovensku zemlju i poto se naplijeni, vrati se natrag u Bavarsku. Njeko vrijeme poslije toga eto opet Bavaraca na Slovence mislei, da e opet biti sretni u boju, ali tada doeka Bavarce avarska vojska i atre ih sve. Kuda e nam jai dokaz, da su Slovenci doista bili avarski podanici! Avari doista ne bi ili braniti neovisnoga naroda, nego bi jo pomagali njegovijem dumanima razdirati ga. Poslije pomenutoga dogadjaja nalazimo Slovence gdje u drutvu s Avarima i Langobardima pustoe Istriju. Ova je zemlja bila onda po imenu vizantijska, ali kako je bila daleko od Carigrada, bila je izvrgnuta napadajima susjednijeh naroda. Avari su i Langobardi provalili u Istriju samo da plijene, ali Slovenci su traili u njoj ne samo plijena, ve i zemljita, pa ih se njeto po njoj nastanilo. Kako su se bugarski Slaveni, za tijem Hrvati i Srbi po m a l o irili po novim svojim zemljama, tako sa inili i Slovenci po IstrijL Papa Grigorije I. jadikuje u jednom pismu od godine 600., kako su Slovenci (Sclavorum gens) ve pritisnuli Istriju i poeli prodirati i u samu Italiju t. j. Furlaniju. God. 603. pomagale su slovenske ete langobardskomu kralju Agilulfu, kada
je osvajao i osvojio Kremonu. Slovenske mu je ete poslao na pomo avarski hagan. Oko god. 610. osvoje dvije furlanske vojvode (Taso i Cacco) komad slovenske zemlje i uharae ga. Ne zna se pravo, koji je to komad, premda je Pavao djakon zabiljeio ime (regio, quae Z e l l i a appellatur, usque ad locum, qui M e d a r i a dicitur); najvjerojatnije je misliti, da je taj uharaeni dio slovenske zemlje leao njegdje blizu furlanske vojvodine Godine 6u. pie Pavao djakon, da su Slovenci nemilice poharali Istriju i poubijali silu njezinijeh vojnika. I tu se za cijelo ima misliti, da se nijesu svi Slovenci vratili iz Istrije, ve da ih je mnotvo u njoj ostalo. U isto vrijeme ili njeto prije pokuaju zapadni Slovenci prodrijeti u Bavarsku. inio im se zgodan as za provalu, kada je umr-o vojvoda Tasilo. U prvoj su navali bili Slovenci sretne ruke, ali se Bavarci brzo prikupe i priprave za boj pa rastjeraju Slovence preko granica svoje zemlje. Ovo je evo sve, to se moe rei o Slovencima iz godina od prilike 590.610. Toga je, istina, veoma malo, ali ipak toliko, da se vidi: i) da su Slovenci bili avarski podanici, 2) da su ivljeli u neprijateljstvu sa zapadnim svojim susjedima Bavarcima, 3) da su provaljivali na mahove u Istriju traei u njoj naselja. Ovo su najglavnije injenice, kojima je oznaena najstarija slovenska istorija. Poslije godine 611. ne doznajemo iz Pavla djakona nita [54. o slovenskom narodu od prilike 50 godina. Ovu Pavlovu utnju moemo ovako protumaiti. Pavao spominje dogadjaje iz slovenske istorije samo u toliko, koliko su zdrueni s langobardskom istorijom. A malo vremena poslije god. 611. potpali su Slovenci pod vlast kneza ili kralja Sama, koji je vladao velikom slovenskom dravom od Krkonoa pa do jadranskoga mora. ivei Slovenci pod Samovijem ezlom nijesu dolazili u dodir s Langobardima, i za to o njima Pavao djakon nita ne govori. Samo je umr-o oko g. 662., i poslije njegove smrti brzo se raini njegova drava, a narodi, koji su pod nju potpadali, ostanu opet razdrueni i ponu ivljed svaki za
86
Slovenci i panonski. Slaveni.
87
se. Onda Slovenci ponu opet dolaziti u dodir s Langobardima, te Pavao opet zna njeto o njima javljati. Pod godinom 641. istina pie Pavao njekoliko rijei, kako su njekakvi Slaveni (Sclavi) navalili na beneventsku obalu. Moglo bi se misliti, da su ti Pavlovi Sclavi kao i inae Slovenci, ali e pravo imati oni, koji dre, da tu imamo misliti dalmatinske Hrvate ili moda Neretljane, jer se zna, da su plemena, to su ivljela po Dalmaciji, bila od davnina vjeta morskoj plovbi. Pavao nita ne veli, otkle su doli reeni Sclavi, samo kae, da je beneventski vojvoda Raduald govorio sa Slavenima u njihovu jeziku. Ovaj je Raduald bio rodom Langobard iz Furlanije, ali je svoju otadbinu ostavio, dok je jo bio mome. Iz ovoga bi se moglo zakljuiti, da su oni Sclavi bili Slovenci, jer se u Furlaniji mogao Raduald nauiti slovenski govoriti, budui da je u Furlaniji bilo njeto Slovenaca, kako se moe razabrati iz navedenoga pisma pape Grigorija. I mi drimo, da je Raduald govorio slovenski, ali su za to oni Sclavi mogli doi od njekud iz Dalmacije, jer u ono doba jo su lake Hrvati i Srbi razumijevali Slovence, nego ih danas razumijevaju. Pita se, to bi Slovence nosilo a do beneventske obale, ako i ne mislimo na to, da Slovenci ve po svojem geografikom poloaju nijesu imali prilike, da budu vrsni mornari i da imaju kakvu flotu. Da ve jedno ovo svrimo, rei emo, da oni Sclavi u Pavla djakona pod god. 641. nijesu Slovenci. to Pavao javlja o Slovencima iz vremena poslije Samove smrti, svuda vidimo Slovence u bojevima s furlanskijem vojvodama. Furlanija je bila onda langobardska zemlja, njezin je vrhovni gospodar bio langobardski kralj, ali je on njom vladao preko vojvoda. Dananje ime Furlanija (Friaul, Friuli) dolazi od imena njegdanjega grada F o r u m J u l i i , koji je leao ondje, gdje je danas grad Cividale. Oko god. 670. prodrije 5000 Slovenaca u furlansku zemlju i stanu podsjedati grad Forum Julii, ali ih furlanski vojvoda hametice potue. Pavao djakon pie, da je s vojvodom bilo
samo 25 momaka, pa da je ta mala aica l j u d i razbila Slovence. Svatko uvidja nemogunost Pavlove biljeke, jer bez nadnaravnoga uda ne moe jedan ovjek udariti na 200 ljudi i svladati ih ! Njegdje oko poetka VIII. vijeka provali opet mnotvo Slovenaca u Fprlaniju. Pavao veli, da ih je namamio sam vojvoda Ferdulf, koji je bio ovjek veoma tat. Ferdulfu se hotjelo bojne slave i za to je pozvao Slovence, da ih moe razbiti i diiti se svojini junatvom. Koliko je u ovom udnom pozivu istine, toga ne moemo osjei, ele Slovenci su doli u Furlaniju i za kratko vrijeme pomrsili sve raune Ferdulfu, jer su doli u tolikoj mnoini, da su posve satrli furlansku vojsku. Ovaj je poraz bio straan, jer nije samo popadala od slovenskoga oruja furlanska momad, ve je i sam Ferdulf s mladijem plemstvom ostao mrtav na bojitu. Trebalo je oko 20 godina, dok je ponarastao novi plemiski narataj. Nema sumnje, da su se Slovenci svojom slavnom pobjedom tako okoristili, to su se nastanili po istonoj Furlaniji, premda Pavao djakon ne veli toga izrijekom. Oko god. 720. provale slovenske ete opet u Furlaniju, ali tadanji furlanski vojvoda Pemmo doeka ih i razbije pri dananjem selu Lauriano, koje lei u blizini grada Udine. Pavao djakon pie ime tomu mjestu Lauriana. Gdjekoji su pisci mislili, da su Slovenci nastradali kod dananje varoice L o v r a n e , koja lei u Istriji, dakle da nijesu prodrli u Furlaniju, nego u Istriju. Ali ovo mnijenje ne e biti opravdano, jer je u ono doba Istrija jo bila bar po imenu vizantijska provincija, pa se moe pitati, emu bi Langobardi branili tudju zemlju od Slovenaca \ Pemmo se pomiri sa Slovencima, premda ih je pobijedio. O njegovu sinu i nasljedniku Ratchisu pie Pavao djakon, da je oko god. 738. prodr-o u Kranjsku zemlju i vrlo je poharao i poubijao mnotvo ljudi. Koji je bio uzrok Ratchisojôj provali u slovensku zemlju, nije poznato, nego se ini, da je furlanski vojvoda hotio prisiliti kranjske Slovence na plaanje danka. Ali ta namjera nije pola
Sl-jvenci i panonski Slaveni.
89
Ratchisu za rukom, dok Pavao djakon na drugom mjestu veli, da su oni Slovenci, to su ih Taso i Cacco uharaili oko god. 61 o., plaali danak do vremena vojvode Ratchisa. Ovdje presiu vijesti Pavlove o Slovencima, te mi, ako hoemo to dalje o njima da doznamo, treba da traimo upute u drugijem izvorima. Stara bi istorija slovenskoga naroda bila vrlo nepotpuna, [55. da nije sauvano djelce njekoga bezimenjaka, koji je uzeo godine 873. u Salcburgu dokazivati, da je Panonija u duhovnom obziru svagda pripadala pod salcburkoga arcibiskupa. Djelce, koje je pisano latinski, ima naslov: de conversione Bagoariorum et Carantanorum. Iz toga djelca doznajemo o Slovencima ove vijesti. / U vrijeme slovenskoga kneza Boruâ (oko godine 740.) pritisnu Avari Slovence jae nego iga prije, a Slovenci ne mogui dulje podnositi avarskoga jarma pozovu u pomo zapadne svoje susjede Bavarce. Bavarci poteku Slovencima u pomo i izbave ih od avarske sile, ali ne puste Slovencima samostalnosti, ve ih prisile, da se imaju pokoravati njihovu vojvodi kao svojemu vrhovnomu gospodaru. Da budu sigurniji, povedu Bavarci mnotvo slovenskijeh talaca u svoju zemlju, medju njima i kneeva sina G o r a z d a (ako se tako zvao!). Kada Borut umre (moda oko god. 750.), namjeste Bavarci za slovenskoga kneza sina mu Gorazda, a poslije kratke njegove vlade postave za kneza njegova rodjaka H o t i m i r a . Novi je ovaj knez prvi nastojao oko krtenja slovenskoga naroda, jer je bio veoma poboan, osim toga odgojen u Bavarskoj. Na njegov poziv dolazili su svetenici iz sal^burke biskupije (Salcburg je onda bio bavarski grad) medju,Slovence, da ire kranstvo. ini se, da su Slovenci vrlo rnalo volje pokazivali odrei se neznabotva, jer po rijeima l samoga salcburkog bezimenjaka iza smrti kneza Hotimira (umr-o oko god. 770.) nije se naao medju Slovencima ni jedan 1 !kranski svetenik, a to po svoj prilici znai, da su kranskej svetenike Slovenci to poubijali to rastjerali.
Hotimirov nasljednik V l a d u h pone se nakon njekoga vremena takodjer starati oko krtenja slovenskoga naroda. Njemu je u tom poslu pomagao bavarski vojvoda Tasilo II. i salcburki arcibiskup Virgilije. Kranski su svetenici u vrijeme kneza Vladuha bili do due njeto bolje sree nego li za kneza Hotimira, ali pravo se stalo hvatati kranstvo u slovenskom narodu istom onda, kada su Slovenci potpali pod franaku vladu (zadnjih godina VIII. vijeka). Karlo se Veliki uz pomo svojih namjesnika trudio, da Slovence konano pokrsti. Nastojanje ovoga vladaoca kao i salcburkoga arcibiskupa Arna, koji je bio Virgilijev nasljednik, urodilo je za kratko vrijeme vrlo lijepijem plodom, jer je ve prvijeh godina IX. vijeka kranska vjera toliko osilila medju Slovencima, da su koruki i kranjski Slovenci dobili svoga biskupa, koji se zvao Teodorik. U zemlji je tada bilo mnotvo kranskijeh crkava i svetenika. Koliko je god kranstvo bilo za Slovence kao i za drage evropske narode velika blagodat, ali je s njim dolo i njeto zla medju Slovence: ono je pomagalo, da narod sve to vie gubi slavensko svoje obiljeje i slavenske svoje osobine i da potpada sve vie pod fiziko i moralno gospostvo njemako. Kranstvo nije nigda u Slovenaca bilo brani narodnosti. Rei e tko, da kranstvu i nije zadaa uvati narodnost, ali ne dirajmo u ovoj knjiici u takva pitanja! Kada je Karlo Veliki poeo iriti i utvrdjivati franaku [56. dravu, onda su Slovenci ivljeli po ovijem zemljama: po istonoj Furlaniji, Istriji, Korukoj, Kranjskoj, tajerskoj, sporadiki po istonom Tirolu i po junijem krajevima Gornje Austrije. Sve je ove zemlje Karlo Veliki obratio po malo pod svoju vlast, i tako su Slovenci svi i svuda postali franaki podanici. Godine 774. osvoji Karlo Veliki langobardsko kraljevstvo, a zadnjega langobardskoga kralja Desiderija zatvori u namastir. Tijem su nainom furlanski Slovenci prvi od svoje brae doli pod franaku vlast, jer je Furlanija bila, kako nam je ve poznato, dio langobardske kraljevine.
Slovenci i panonski Slaveni,
Godine 788. (ili 789.) dopadne Karlu Velikomu Istrija, ali ne bojem, ve poklonom. Videi na ime vizantijska carica Jerina, da tu zemlju i onako nije mogue iz Carigrada braniti od velikoga franakog uspora, prepusti je Karlu. Tako i istarski Slovenci okuse franako gospostvo. Kako se langobardska drava nije mogla izbaviti franake sile, tako nije mogla ni druga jedna germanska drava, na ime bavarska. Vojvoda je bavarski Tasilo II. svakako gledao da ouva samostalnost svoje drave, ali mu je trud bio uzaludan, premda se i s Avarima udruio. Karlo Veliki osvoji i bavarsku dravu, a vojvodu Tasila zatvori u namastir, kako je bio zatvorio i njegova tasta langobardskoga kralja Desiderija. Kada je bavarska drava morala priznati Karla za svojega gospodara, morali su to uiniti i Slovenci, koji su se do tad pokoravali bavarskijem vojvodama, a to su bili koruki, kranjski, tajerski, tirolski i gornjoaustrijski Slovenci. Iz poetka su ivljeli ovi Slovenci dosta dobro i pod franakom vladom, jer su im ostavljeni domai knezovi. Iz djelca salcburkoga bezimenjaka doznajemo, da je poslije Vladuha knezovao I n g o , koji je narodu bio veoma drag, a iza njega s u knezovali: P r i b i s l a v , C e m i k a s , S t o j m a r i E t g a r . Prvi i trei od ovijeh saâ spomenutijeh knezova bili su rodjeni Slovenci, kako im zasvjedouju imena, a drugi i etvrti misli afafik da su bili rodom Avari, ali je teko nai uzrok, za to bi Franci Avare postavljali Slovencima za knezove. Oko god. 830. postade siovenskijem knezom Bavarac Helmvin, iza njega su knezovali Albgar i Pabo, takodjer Bavarci. God. 861. poprimi vladu nad siovenskijem zemljama kraljevi Karlman, koji je bio sin kralja Ludovika Nijemaca. Od toga vremena vladali su Slovencima bez prekida tudjinci, Nijemci, koji su krojili zemlji sudbinu i istoriju posve u njemakom duhu, a Slovenci su imali biti svojoj gospodi samo materijal, kojim se moe mnogo kojeta postii, ali koji nema n ; ta govoriti ni odluivati o svojoj sudbini. Moe se do due govoriti o istoriji Kranjske, Koruke i tajerske, ali istorije
slovenskoga naroda nema od onoga vremena, od kako su Franci zagospodovali Slovencima. Furlanski su i istarski Slovenci ako je mogue jo manje pokazivali narodnu svoju svijest; oni su uvijek bili tijesno zdrueni s istorijom zemalja, u kojima su ivljeli, dali su se struji dogadjaja nositi, a nijesu te struje ravnali po svojoj volji. Zajedniko ime za zemlje, u kojima su Slovenci sjedili [57. kao kompaktna masa, bilo je njegda K a r a n t a n i j a (latinski Carantania). Pred 1000 godina kada se na prosto reklo Karantanija, onda se pod tijem imenom mislila ne samo Koruka, nego jo i Kranjska i tajerska. Od imena Karantanija nainili su Slovenci svoje K o r o k o , a Nijemci K a r n ten. Njekoji su slovenski pisci mislili i misle, da je ime Karantanija-Koroko pravo narodno ime i da je njegda bilo G o r o t a n t. j. gorska zemlja. Ovoga tumaenja ne moe odobriti filologija, koja u takvijem pitanjima svakako ima prvu rije. Dobro je protumaio ime Karantanija afank iz keltikoga jezika, u kojem se nalazi rije k a r n , koja znai v r l e t , i rije t a n , koja znai z e m l j a . Po tom bi sloena rije Karantanija znaila: vrletna zemlja. Neka se nitko ne udi afariku, to je iao rijei Karantanija traiti izvor a u keltikom jeziku, jer su u krajevima dananje Koruke i salcburke vojvodine njegda ivljeli Taurisci ili Norici, koji su bili ogranci keltikoga naroda. Dio stare Karantanije sainjavala je dananja K r a n j s k a , kojoj zemlji Slovenci vele K r a n j s k o , a Nijemci K r a i n . Svatko e na prvi mah pomisliti, da je ovo ime pravo slovensko, da stoji u savezu s rijeju k r a j i n a (pokrajina). Ali kad se pomisli, da se ova zemlja latinski od davnina zove C a r ni a, onda emo malo posumnjati o istinitosti navedenoga tumaenja, jer bi onda valjada latinski bilo C r a n i a . Posve emo se okaniti misli, da ime K r a n j s k a dolazi od rijei k r a j i n a , kad nam istorici reknu, da je u zapadnom dijelu dananje Kranjske sjedilo prije dolaska Slovenaca keltiko pleme K a r n i. Od ti jeli je Karna ostalo zemlji ime Karnija, koje su Slovenci okrenuli na K r a n j s k o . Ime t a j e r s k o j zemlji
93
dolazi od rjeice Stever, koja tee u gornjoj Austriji i pri gradu Steyeru utjee u Ens. Danas ima Slovenaca samo u junoj tajerskoj, ali pred 1000 godina bilo je njih po itavoj toj zemlji i zahvatali su a u gornju Austriju. Po tom se vidi, da je dosta Slovenaca ieznulo pred Nijemcima i to ne samo u tajerskoj i gornjoj Austriji, ve i u Korukoj, jer i u ovoj zemlji samo je juni dio nastanjen Slovencima. Ako su po tajerskoj i Korukoj Nijemci dosta Slovence potisnuli, a ono su gdjeto Slovenci u staro dobra druga plemena sebi asimilirali. Ve smo spomenuli, da je njegda u Korukoj i Kranjskoj bilo Kelta; njima ve odavna nema tamo ni traga. Kada su Slovenci doli u reene zemlje prema polovini VI. vijeka, oni su tamo nali samo jo ostatke od Kelta, jer su ih veliko mnotvo satrli Rimljani u Ijutijem bojevima. U dananjoj Korukoj zvao se po svjedoanstvu njekijeh isprava veliki kraj zemlje oko varoice sv. Vida H r v a t i . Teko je rei, jesu li ti Hrvati bili slovensko pleme, kako je Hrvata bilo takodjer u Rusiji i u ekoj, ili su se koruki Hrvati u neznano vrijeme doselili izmedju Hrvata iz Hrvatske. Ako je ovo drugo istina, onda su Slovenci sebi asimilirali ove Hrvate, jer se njima ve odavna svaki trag zatr-o. Iz samoga se naziva Panonski Sloveni lasno moe znati, [58. gdje je ivio ovaj slavenski ogranak. U vrijeme rimske vlade ivljelo je ilirsko pleme Panonci u onom dijelu dananje Ugarske, koji lei Dunavu na zapadu i na jugu. Po njima je prozvana ta zemlja Panonijom, ali se pod tijem imenom razumijevala jo i dananja Hrvatska i Slavonija do Save. Kada su u V. vijeku Huni zavladali Ugarskom, onda je dakako i Panonija pala u njihove ake, a poslije propasti njihove drave naselili su se po Panoniji istoni Goti; ali oni su u toj zemlji ostali samo do 488. godine, jer ih je tada njihov kralj Teodorik preveo u Italiju. Nakom Gota nastane se u Panoniji Langobardi i ostanu u njoj njekoliko decenija; poslije njihova odlaska znamo da su gospodari itave Ugarske postali Avari. Jamano je u bojevima s Rimljanima, Hunima, Gotima i Langobardima posve
zatrto panonsko pleme. Iz vremena avarske vlade (od godine 568. do poetka IX. vijeka) ne doznajemo iz sauvanijeh izvora nita o kakvijem Slavenima u Panoniji; istom poto je Karlo Veliki avarsku dravu posve satr-o, poinju se javljati glasovi o panonskijem Slavenima. Nitko ne e rei, da su se istom tada ovi Slaveni doselili u Panoniju, jer o takvoj seobi nema nigdje ni najmanje vijestice. Za to je ne samo vrlo vjerojatno, ve je upravo sigurno, da su za vremena avarskoga gospostva ivljeli u Panoniji Slaveni, ali kako su bili Avarima vrlo blizu, strepili su od nemiloga bia ovijeh krvopilaca i nijesu se smjeli ni ganuti. Nije im jadnima drugo ostajalo nego znojiti se, da sastavljaju od godine do godine danak, to su ga od njih izgonile ljute avarske haralije, pa oekivati bolje dane. Nigdje nije zabiljeeno, kada su se panonski Sloveni doselili u Panoniju, ali je najprilinije istini, da su ih Avari sa sobom ili pred sobom dognali god. 563., a dognali su ih iz stare Dakije, gdjeno su sjedili poznati nam Sloveni i Anti i na mahove prelazili preko Dunava u zemlje grkoga carstva. Oni su se sami zvali S l o v e n i (), mi ih moemo zvati vee jasnoe radi p a n o n s k i S l o v e n i . Oni su bili najblii srodnici svojih zapadnih susjeda Slovenaca, kako posve sigurno dokazuje jezik jednijeh i drugijeh. Najstariji spomenik slovenskoga jezika nalazimo u rukopisu X. vijeka, koji je poznat pod imenom f r i z i n k i s p o m e n i c i (monumenta Frisingensia). Ako jezik toga rukopisa isporedimo s jezikom, kakav je sauvan u najstarijim rukopisima staroslovenskoga jezika, onda uvidjamo, da su to do due razlini dijalekti, ali koji su vrlo srodni medju sobom. Tako ne moe biti sumnje, da su panonski Sloveni bili u etnografikom obzira najblia braa praocima dananjih Slovenaca. Zajedno sa Slovencima bili su oni iste grane, koje i bugarski ili grki Slaveni, za tijem aki Slaveni (vidi br. 51). Veoma je kratka istorija panonskijeh Slovena, ona obuhvata samo njekoliko decenija, a to je vrijeme izmedju izbavljenja od avarskoga jarma pa do provale isto tako bijesnijeh varvara,
94
95
na ime Madara. Veoma je znatan izvor za to malo njihove istorije pomenuto (pod br. 55.) djelce salcburkoga bezimenjaka, a njeto malo doznajemo i iz izvora, koji govore o ivotu i djelima slavenskijeh apostola irila i Metodija. Ti su izvori piani koji u staroslovenskom, koji u grkom, koji u latinskom jeziku. Salcburki nam bezimenjak pripovijeda, kako je njegdje [59. oko god. 835. doao k franakomu istonomu markgrofu Ratbodu moravski velika P r v i n a (Priwina, njekoji pisci itaju P r i b i n a , koje dakako nije nevjerojatno). Uzrok je bio, to je moravski knez M o j m a r prognao Prvinu iz moravske zemlje. Ratbod je po svoj prilici imao na umu posluiti se Prvinom, ako kad bude trebalo vojevati na Mojmara; za to ga Ratbod lijepo primi, i za kratko ga vrijeme nagovori, te se dade krstiti. Ne znamo, za to nije prijateljstvo izmedju Ratboda i Prvine dugo trajalo, ele Prvina morade opet bjeati i utee sa svojim sinom u Bugarsku. Sva je prilika, da Prvina nije bjeao u bugarsku dravu na balkanskom poluostrvu, nego se valjada ima misliti onaj dio dananje kraljevine Srbije, koji je onda pripadao pod bugarskoga kneza (vidi br. 49). Otud opet ode Prvina ka knezu posavske Hrvatske Ratimiru. Posavska Hrvatska jo nije u to vrijeme bila samostalna, jo su Franci bili njezini vrhovni gospodari. Njeto vremena poslije Prvinina dolaska ustane Ratimir na Franke, ali kad se Ratbod s velikom vojskom priblii posavskoj Hrvatskoj, uplai se Ratimir pa ostavi narod i kneevinu i njekamo pobjegne. Tada podje Prvini za rukom te se pomiri ne samo s Ratbodom, ve i sa samijem franakijem kraljem. Oko god. 840. dobije Prvina od franakoga kralja u feud okolicu oko rijeke Sale, koja se izlijeva u Blatno Jezero. Prvina sakupi oko sebe mnotvo naroda, a to su bili bez sumnje panonski Sloveni, koji su ivljeli ratrkani po jugozapadnoj Ugarskoj. Znajui Prvina, kako bi po nj i po njegovu dravu bilo opasno, kad bi iao za potpunom samostalnou, odlui pokazivati se u svemu vjernijem podrunikom franakoga kralja. Videi kralj
Ludovik Nijemac Prvininu vjernost oko irenja kranske vjere (u emu su mu pomagali svetenici salcburke arcibiskupije) uini god. 848. Prvinu pravijem gospodarom sve one zemlje, koja mu je prije bila podijeljena samo kao feud. Ovo je Prvinu potaklo, da bude jo vjerniji pristaa franakoga dvora. On sazida tvrd grad blizu Blatnoga jezera. Tomu gradu nije dakako bilo sudjeno, da stoji na vijekove, jer je uniten u vrijeme madarskoga bjesnila njegdje prvijeh godina X. vijeka. ini se. da je Prvinina prijestolnica stajala ondje, gdje se danas nalazi madarsko selo Szalavar. Nemamo do due nikakvoga direktnog svjedoanstva u izvorima, kako se slavenskijem jezikom zvao Prvinin grad, ali je sva prilika, da se zvao B l a t n o (), jer se latinski zvao U r b s p a l u d a r u m , a njemaki M o s e b u r g . U staronjemakotn jeziku znaila je rije m os isto to: barutina, jezero, kao i latinska rije p a l u s , a b u r g je znailo, kako jo i danas znai: grad, latinski u r b s . Dakle U r b s p a l u d a r u m ili M o s e b u r g znai: grad pri jezeru; u staroslovenskom jeziku rije b l a t o doista znai jezero, a ime B l a t n o moglo je znaiti: grad pri jezeru. Jo je dobro zapamtiti, da se jezero, pri kojem je onaj grad stajao, jo i danas zove B l a t n o j e z e r o (madarski: Balaton, njemaki Platten-See). God. 850. sagradi Prvina veliku crkvu u gradu Blatnom i pozove salcburkoga arcibiskupa Liuprama, da crkvu posveti. Arcibiskup dodje i obavi posvetu s velikom paradom. Pri ovoj je crkvenoj sveanosti bio dakako nazoan knez Prvina sa svijem velikaima svoje drave. Salcburki je bezimenjak zabiljeio imena nazonijeh velikaa, i od njih su njekoja slovenska, njekoja njemaka. Otud se vidi, da se Prvina nije znao ili nije mogao okruiti gospodom samo svoga naroda, nego su se Nijemci odmah znali utisnuti u mladu dravu. Granice se Prvinine drave ne mogu posve tono odrediti, ali nam salcburki bezimenjak ipak prua njeke podatke, da moemo priblino sebi predstaviti, kako se daleko protezala reena drava. On na ime navodi imena onijeh gradova, u kojima je Prvina dao zidati kranske crkve. Njekima od tijeh
Slovenci i panonski Slaveni. gradova ne moe se danas odrediti poloaj, a drugima se moe. Najzapadnije mjesto Prvinine drave bio je dananji O t u j u junoj tajerskoj (Bettovia), najistonije je mjesto bilo e u h (Ad quinque basilicas), najsjevernije K i s e k (Keisi). Iz toga moemo razabrati, da je Prvinina drava obuhvatala veliku veinu dananje Ugarske Dunavu na jugu i zapadu i da je dopirala a u istonu tajersku. Kranstvo se u Prvininoj dravi dosta uhvatilo, ali bi se jo bolje bilo uhvatilo, da je Prvina imao slavenskijeh sveienika. Svi su svetenici njegove drave bili Nijemci, a u duhovnom obziru pripadala je Prvinina drava pod salcburkoga arcibiskupa. Prvina je vladao od prilike do godine 862., a tada pade u boju protiv Moravaca. Poslije Prvine ostane knezom male panonsko-slovenske [60. drave njegov sin K o c e l j. O ovom knezu malo govori salcburki bezimenjak. Veli samo to, da je Kocelj po svojoj dravi pogradio mnogo crkava, koje je posvetio salcburki arcibiskup Adalvin. Kada su god. 867. sveta braa Cirilo i Metodije na poziv pape Nikole I. putovali iz Morave u Rim, namjeri ih put na Koceljevu dravu. I knez i narod primie ih s velikijem veseljem, jer ih njemaki svetenici nikako nijesu mogli pravo osvojiti za kransku vjeru; narod je onda istom osjetio pravu slast kranstva, kada su im sveta braa poela pjevati slubu boju i govoriti nauk kranski slavenskijem jezikom. Do toga su vremena sluali latinske mise, kojih nitko nije razumio. Malo je koji njemaki svetenik nauio slovenski jezik, a koji ga je nauio, slabo je njim govorio. Za to moemo razumjeti radost panonsko-slovenskoga naroda, kad su k njemu doli Cirilo i Metodije. to je ovu radost umnoavalo, bilo je to, da su sveta braa donijela sa sobom slavenska slova i slavenski prijevod crkvenijeh knjiga. Jedno su i drugo prigrlili Kocelj i njegov narod kao veliku narodnu svetinju. Kocelj je vrijedan velike slave, to je imao smisla i srca za slavensku
97
stvar, kojoj su Cirilo i Metodije sluili kao pravi slavenski svetitelji Zabavivi se ova dva apostola njekoliko mjeseci u Koceljevoj dravi odu u Rim, gdje ih lijepo doeka nasljednik Nikole I. Adrijan II., koji pohvali i odobri njihovo nastojanje oko slavenske liturgije. Kada se sv. Melodije god. 870. vraao sam iz Rima (jer je sv. Cirilo umr-o u tom gradu), nije iao u Moravu, jer su u njoj tada bili veliki nemiri, nego se zadri u Koceljevoj dravi medju panonskijem Slovenima. Brzo ga papa naimenuje arcibiskupom moravsko-panonskijem. Sada se istom podigla prava bura na Melodija sa strane njemakijeh svetenika, a tadanji moravski knez koliko bi bio mogao braniti Melodija, nije hotio. Mogli bismo i govorili o irudu i patnjama arcibiskupa Melodija, ali za na je posao dosta i ovoliko. Kocelj je umr-o po svoj prilici god. 874. Poslije njegove smrti preuzme vladu nad panonskijem Slovenima sin kralja Ludovika Karlman, a poslije ovoga njegov sin Arnulf, koji je god. 884. morao predati Panoniju moravskomu knezu; ali za njekoliko je godina opet dobije Arnulf natrag i onda godine 896. prepusti Arnulf donji dio Panonije s gradom Blatnom knezu panonske Hrvatske Braclavu. Od toga se vremena gube vijesti ne samo o njegdanjoj Prvininoj i Koceljevoj dravi, ve i o panonsko-slovenskom narodu. Zadnjih godina IX. vijeka nastanu strani dani za panonske Slovene, jer su laa doli u Ugarsku Madari i podjarmili svu lu zemlju. Pod madarskijem jarmom sladoe po malo propadali panonski Sloveni, dok nijesu posve propali. Po tom se moe misliti, kako su Madari morali bili grozni, dok su isirijebili ilav jedan narod za malo vremena. Odovud se ujedno vidi, da panonski Sloveni po Prvininoj i Koceljevoj dravi nijesu bili mnogobrojan narod, jer da ih je bilo kakvijeh 5 ili vie milijuna dua, za cijelo bi odoljeli madarskomu zulumu i sauvali se do danas, jer su se Madari i onako pod konac X. vijeka poeli uljudjivati i pretvarali se u kranski evropski narod. Panonski su Sloveni govorili jezikom, koji je ve odavna [61. ieznuo iz broja ivijeh jezika, ali ipak znamo, kakav je bio,
99
dok nam je sauvan u njekoliko vrlo starijeh rukopisa crkvenoga sadraja. To je isti onaj jezik, kojim su pisali i nauali kransku vjeru po Moravi i Panoniji irilo i Metodije. Najznatnija obiljeja jezika panonskijeh Slovena jesu glasovne grupe Si i M u onakvijem sluajevima, gdje hrvatskosrpski jezik ima glasove \ dj; n. pr. -: s v i j e a - v o d j e n . Ni jedan drugi slavenski jezik osim bugarskoga nema u takvijem prilikama t i . Drugu osobinu reenoga jezika ine nasalni glasovi en i on ondje, gdje mi Hrvati i Srbi imamo e i u; n. pr. -: m e s o - s u d i t i . Reeni karakteristini glasovi t-, en-on nalaze se u vrlo starijem rukopisima staroslovenskoga jezika. Ako se moe dokazati, da su panonski Sloveni u svome jeziku takodjer imali reene glasove, onda je sigurno, da je jezik panonskijeh Slovena identian s jezikom, kojim su se sluili irilo i Metodije. Ima li takav dokaz? Ima! Kada su Madari doli u dananju svoju domovinu, stajali su oni u prosvjeti kud i kamo nie od panonskijeh Slovena, koji takodjer nijesu bili ne znam koliko prosvijetljeni (od prilike kao stari Grci i Rimljani), ali su oni bili izvrsni ratari, vjeti rukotvorci, bili su krani, imali su svoje pismo \ svoju crkvenu knjievnost. Lako je prosuditi, da je madarski jezik bio veoma siromaan u ono doba, u njemu nije bilo rijei za vrlo mnoge kulturne pojmove, a nije ih za to bilo, jer su Madari bili narod na pola divlji bez ikakve kulture. Kada su se poeli Madari pripitomljivati, onda im je dakako trebalo mnotvo novijeh izraza, a budui da je mnogo udobnije primati gotove rijei iz drugoga jezika nego li ih izmiljati, za to su Madari pouzimali dosta veliki broj rijei iz jezika svojih robova panonskijeh Slovena. Medju tijem uzajmljenijem rijeima nalazi se njekoliko s onijem karakteristinijem obiljejima panonskoslovenskoga jezika. Za primjer neka slue ove rijei: m o s t o h a (panonskoslovenski ), r o z s d a (p. s. ), s e n t (p. s. ), e n t e k (p. s. ), a b r o n c s (p. s. ), s z o m s z e d (p. s. ). Ovdje se moe zapamtiti i ime glavnoga madarskog grada: P e t a ,
madarski P e s t postalo je od staroslovenske rijei , koja znai ne samo p e , nego i p e i n a. Za to se njemaki veli O f e n za grad Budim, a to je O f e n upravo prijevod staroslovenske rijei . U Staroj Srbiji stoji jo i danas varo P e (turski: Ipek), koja svojim imenom posve odgovara madarskoj Peti. Tako nam dananji madarski jezik daje dokaz, da se jezik, kojim su pisali i nauali irilo i Metodije, govorio u Panoniji, jer da su Madari navedene rijei uzeli recimo od Rusa ili od Hrvata i Srba pa makar i Bugara, ne bi u njima stajali glasovi st-d i en-on. Drugi jak dokaz istoj ovoj nauci (o domovini staroslovenskoga jezika u Panoniji) nalazimo u njekoliko rijei, koje su uzete iz latinskoga i njemakoga jezika. Takve su rijei: (lat. missa), (lat paganus), (lat. compater), (lat. acetum), (staronjemaki pfafro), (staranjem, babes), (staranjem, fasta), (staranjem, chirihha). Nama je poznato, da je Prvinina drava t. j. Panonija u crkvenom obziru pripadala pod salcburkoga arcibiskupa i da su prije dolaska irila i Metodija po Panoniji irili kranstvo njemaki svetenici reene arcibiskupije. Preko ovijeh svetenika uvuklo se u jezik panonskijeh Slovena njekoliko latinskijeh i njemakijeh rijei, a kada su irilo i Metodije doli u Panoniju, trebalo im je pomagaa u crkvenoj slubi, i od tijeh su pomagaa uzeli one latinske i njemake rijei. Da su slavenski apostoli sav prijevod crkvenijeh knjiga nainili u Bugarskoj i u bugarskom jeziku, onda ne bi bilo moda ni jedne latinske i njemake rijei u njihovu prijevodu jer je Bugarska bila posve zatvorena utjecaju latinskomu i njemakomu, te u bugarskom (ili bolje: starobugarskom) jeziku nije moglo biti rijei iz tijeh jezika. Sada emo izbrojiti najznatnije spomenike starosloven- [62. skoga ili panonskoslovenskoga jezika. Najprije emo rei, da su ti spomenici pisani dvjema razlinijem pismima, jedni irilskijem, dragi glagolskijem pismom. Kako se danas openo
:>
100
Siovenci i panonski Slaveni.
misli, sveti je Cirilo izumio glagolicu, a kakvijeh 50 godina poslije njegove smrti nainio je njetko u Bugarskoj irilicu sloivi je to iz grkoga to iz glagolskoga pisma. Najznatniji glagolski spomenici jesu ovi: 1) K l o e v g l a g o l a (Glagolita Clozianus). Nadjen je u biblioteci grofa Klotza. Sadraj mu ine homilije ili propovijedi crkvenijeh otaca. Izdao ga je na svijet godine 1036. B. Kopitar, ali u irilskom prijepisu. 2) A s e m a n o v o j e v a n d j e l j e prozvano je po uenomu bibliotekaru Assemaniju, koji ga je naao. Izdao ga je godine 1865. F. Raki, a godine 1878. I. Crni, ovaj dragi latinskijem slovima. 3) Z o g r a f s k o j e v a n d j e l j e nalo se u Zografu, namastiru svetogorskom, otud mu je i ime; danas se uva u Peterburgu. Izdao ga je godine 1879. V. Jagi u irilskom prijepisu. Ovo je najdragocjeniji staroslovenski spomenik poradi velike starosti i istoe jezika. 4) M a r i j a n s k o j e v a n d j e l j e prozvano je po svetogorskom namastiru sv. Marije, gdje ga je naao ruski uenjak Grigorovi, a izdao ga je godine 1883. V. Jagi u irilskom prijepisu. Danas se nalazi u Moskvi. 5) E u h o l o g i j , rukopis se uva u namastiru na brdu Sinaju, gdje ga je prepisao L. Geitler i izdao ga godine 1882. u irilskom prijepisu. Sadraj ine razline molitve. 6) s a 11 i r nalazi se ondje, gdje i euhologij; izdao ga je L. Geitler u irilskom prijepisu god. 1883. Najznatniji irilski spomenici: 1) S u p r a s a l j s k i r u k o p i s prozvan po imenu varoice Suprasla, koja lei u grodnenskoj guberniji u Rusiji. Tu je nadjen reeni rukopis, kojemu ine sadraj ivoti njekijeh svetaca i homilije svetijeh otaca. Izdao ga je god. 1851. F. Mikloi. 2) S a v i n a k n j i g a . Ovo je jevandjelje, koje je izdao god. 1868. I. I, Sreznjevski, a dao mu je navedeno ime, jer je u rukopisu zabiljeeno ime popa Save, koji je rukopisu bio vlasnik.
Staroslovenski ili panonskoslovenski jezik postao je nakom smrti slovenskijeh apostola liturgikijem jezikom u Bugara, Srba, Hrvata i Rusa. Kratko vrijeme imao je on istu slubu i u eha, otkle ga je brzo istisnuo la'Jnski jezik. Svetenici pa i druyi pismeni ljudi prepisiva!' su marljivo medju Bugarima, Srbima, Hrvatima i Rusima staroslovenske knjige, jer je svaka crkva morala imati najnunije liturgike knjige. Stvar je posve naravna, da su prepisivai u ovijem plemenima dosta kojeta u jeziku i pravopisu mijenjali, jer njima staroslovenski jezik nije bio materinski. Tako se kroz njekoliko stoljea dogodilo, da je napisano i do naega vremena sauvano mnotvo rukopisa, u kojima jezik staroslovenski nije ist, ve je pomijean s osobinama iz bugarskoga ili srpskoga ili hrvatskoga ili ruskoga jezika. Danas svaki malo vjetiji slavist umije na prvi pogled osjei, je li ovaj ili onaj rukopis pisan u Bugarskoj ili u Srbiji itd. Jezik se ovakvijeh rukopisa otro razlikuje od jezika onijeh 8 malo prije navedenijeh spomenika, u kojima se ne nalazi bugarskijeh ni srpskijeh ni hrvatskijeh ni ruskijeh osobina. Tko hoe da pravo izui staroslovenski jezik, njemu treba da ga ui po onijeh 8 rukopisa. Ali opet bi se prevario, tko bi mislio, da nam je u tijeh 8 rukopisa sauvan jezik i pravopis upravo onakav, kako su pisali sv. Cirilo i Metodije. To bi se samo onda moglo tvrditi, kad bi nam bio sauvan koji rukopis, za koji bi se za cijelo znalo, da je pisan u vrijeme slavenskijeh apostola. Ali takvoga rukopisa nema ni jednoga; svi su oni panonskoslovenski rukopisi pisani istom u X. ili u XI. vijeku, dakle kad su sv. Cirilo i Metodije ve odavna bili mrtvi. Ali kako se u tijem spomenicima ne nalazi bugarskijeh, srpskijeh itd. osobina, za to srrrjemo tvrditi, da su prepisivani iz jo starijih rukopisa, koji su upravo potjecali iz vremena irila i Metodija. Premda se navedenijeh 8 spomenika ne slau u svijem jezinijem sitnicama medju sobom i premda se nalazi u njima gdjeto i po koja oevidna pogrjeka, opet moemo rei, da nam je u njima u g l a v n o m sauvan jezik, kako se govorio u IX. vijeku po Panoniji i kako su pisali sv. Cirilo i Metodije.
102
Posve je krivo mnijenje, to ga njeki jo i danas imaju, kad misle, da je staroslovenski ili panonskoslovenski jezik identian s praslavenskijem jezikom, t. j. da su onako, kako su pisali inio i Melodije, govorili pred 1000 godina svi Slaveni. itatelji ove knjiice, koji su je samo dovde proitali, dobro znaju, da su u IX. vijeku poslije Hrista slavenski narodi ve odavna bili rastavljeni, dakle nijesu u IX. vijeku mogli govoriti zajednikiiem jezikom, nego je onda bilo toliko slavenskijeh jezika, koliko je bilo slavenskijeh naroda, samo su dakako razlike medju pojedinijem jezicima bile manje nego su danas. Ovomu, to smo sada razloili o domovini staroslovenskoga jezika, i onomu, to je o istoj stvari reeno pod br. 35. imamo dodati nune opreznosti radi ovo: Ako nas svi jezini i istoriki podaci, to smo ih izbrojili, varaju t j. ako pored svega toga domovinu pomenutoga jezika treba traiti u staroj Bugarskoj, onda treba rei i) da je domovina tomu jeziku u junoj Maedoniji oko Soluna (otkle su irilo i Melodije bili rodom), gdje se govori jo i danas narjeje, koje je dosta razlino od narjeja, to se govore po bugarskoj dananjoj kneevini (po junoj Maedoniji govore se naali i ), 2) da su u IX. vijeku izmedju maedonskoga i panonskoslovenskoga narjeja razlike bile neznatne; a to se lasno razumije, kada se pomisli, da su maedonski i panonski Sloveni bili od iskona isto pleme (vidi br. 51.)
V.
esi.
eka zemlja prije dolaska Ceha. - Knez Samo. i Dalimil. Najstarija eka istorija do poslije Premisla. vojaki rat. Prvi nasljednici Premislovi. Krtenje naroda, Vrijeme poslije Borivoja. Plemena ekoga Kuzman Djeekoga naroda.
Otkad istorija zna za ehe, od uvijek ih ona nalazi u [63. njihovoj dananjoj domovini ekoj. Ali otud se jo ne bi smjelo zakljuiti, da su esi autohloni t. j. iskonski slanovnici svoje zemlje. Nama je dobro poznalo, da je zajednika pradomovina svijeh Slavena u srednjoj Rusiji, a ako je tako, onda su za cijelo i esi u svoju dananju zemlju morali doi istom u jednom od prvijeh vijekova poslije poroda Hristova. Danas se eki narod nalazi i eki se jezik govori ne samo po ekoj, ve i po Mora vi, ali kako je u Moravi sve do madarske provale u Ugarsku ivljelo slavensko pleme, koje se razlikovalo od eha, te je Morava istom poslije ehizirana, za to emo mi u ovom poglavlju govoriti samo o esima u ekoj, a Moravce emo ostaviti za poglavlje, koje dolazi iza ovoga. Po onom, sto smo malo prije rekli, nije dakle mogue, da bi esi bili iskonski stanovnici svoje dananje domovine. Sada moramo rei, da je eka prije njihova dolaska bila ili pusta ili je u njoj ivio drugi kakav narod, jer tree mogunosti
104
esi.
esi.
105
nema. Ako upitamo istoriju, koje je istina, ona e nam odgovoriti ovo : Najstariji stanovnici eke zemlje, o kojima se njeto zna, bili su B o j i. Ovaj je narod bio keltiki ogranak, a doao je u eku zemlju oko god. 400. prije Hrista, kada su u Galiji strano uskipljela sva keltika plemena, jer im je u domovini nestalo prostora poradi velike njihove mnogobrojnosti. Ova je keltika vreva zabiljeena u staroj istoriji krvavijem slovima jer su Kelti buknuli na razline strane traei sebi novijeh naselja i lomei sve zapreke. Poznato je, kako je mala za onda rimska drava nastradala od keltike provale (g. 388.), dok nije diktatoru Furiju Kamilu polo za rukom razbiti strane varvare. Kelti su se razlili po Korukoj, Kranjskoj i po salcburkoj vojvodini (vidi br. 57.), po zemljama dananjih Hrvata i Srba (pleme S k o r d i s c i : pamti ime ara planina u Srbiji, koja se latinski zove m o n s S c a r d u s oevidno po njegdanjim Skordiscima). U isto su vrijeme doli u eku zemlju o j i, ali su se razasuli i po dijelovima dananje gornje i donje Austrije. Kao i drugi Kelti bili su i Boji ubojit narod i mnogo su ratovali, dok im nije silu satr-o aki kralj Berebist oko god. 45. prije Hrista. Boji su tada tako oslabili, da se nijesu mogli oprijeti germanskomu plemenu M a r k o m a n i m a , koje je oko god. 12. prije Hrista dolo od njekud iz dananje Bavarske i preuzelo zemlju od Boja. Onda su Boji stali iezavati medju Markomanima, dok im se napokon nije trag medju njima izgubio t. j. germanizirani su. Ali njihovo ime nije jo ni do danas propalo, ono je sauvano u imenu eke zemlje, koja se njemaki zove o h m e n, latinski o h e m i a , koje je jedno i drugo razvijeno iz narodnoga imena B o j i . Markomani su bili narod takodjer ratoboran. Najvie su izili na glas u vrijeme rimskoga cara M a r k a A v r e l i j a , koji je morao na noge dignuti gotovo sve sile velikoga svoga carstva, da odbije Markomane, koji su sa svojim srodnicima K v a d i m a (ovi su ivljeli po Moravi) bijesno nasrtali na rimske zemlje ispod Dunava. Marko je Avrelije njekoliko go-
dina protiv njih vojevao, ali nije doekao konca vojne, jer je umr-o u dananjem Beu (Vindobona) g. 180. poslije Hrista. Nevaljali njegov sin i nasljednik K o m o d pomiri se s Markomanima i Kvadima ne hotei ratovati. Jo zna istorija za njekoliko nasrtaja nemirnijeh Markomana na rimsko zemljite u II. i u III. vijeku. Spomen im se poinje gubiti ve u IV. vijeku, a kada su u V. vijeku Huni zavladali dananjom Ugarskom, onda su medju drugijem narodima i Markomani pali pod njihov jaram, a nakom propasti hunskoga carstva nestaje Markomanima traga u istoriji. Po svoj su se prilici Markomani udruili s drugijem germanskijem plemenima i pomagali im unitivati i unititi rimsko carstvo, koje je od njihovijeh udaraca propalo godine 476. Sva je prilika, da su praoci dananjih eha poeli dolaziti u eku oko god. 470., poto je nestalo hunske sile i poto su se Markomani iz dotadanje svoje zemlje uklonili. Budui da istorija ni rijei ne govori o seobi starijeh eha, to valjada znai, da su oni dolazili od istoka mirno i polagano, pleme za plemenom. Da je sav eki narod na jedno doao u eku, ne bi to ostalo neopaeno u ostaloj Evropi i valjada bi se naao koji taj pisac, koji bi to o tom zabiljeio, jer dolazak itavoga naroda na jedno ne bi mogao minuti bez velike buke i bojeva. Istorija prvi put zna za ehe u ekoj istom prvijeh godina VII. vijeka, ali moemo misliti, da su ve 20 ili 30 godina prije toga sva eka plemena bila nastanjena u ekoj, jer svakomu narodu kada se doseli u novu zemlju treba njekoliko godina, dok se u njoj smiri i kao utvrdi, a istorija prvijeh godina VII. vijeka nalazi ehe ve kao stalan narod u svojoj zemlji. Po tom bi polagano naviranje ekijeh plemena u eku zemlju trajalo kakvijeh 100 ili 120 godina, na ime od g. 470. do 570. ili 590. Ovo se nae nagadjanje o dolasku eha potvrdjuje onijem, to nam je poznato o dolasku bugarskijeh ili grkijeh Slavena, a vidjeli smo, da je takodjer za Hrvate i Srbe sva prilika, da su i oni dolazili polagano u svoje zemlje, a ne na jedno (br. 39.)
106
esi.
esi.
Kada su nakom odlaska Langobarda u gornju Italiju [64. Avari zagospodovali Ugarskom (god. 568.), onda su za malo vremena i esi postali njihovi podanici. Ne znamo, kako su Avari pritjenjavali ehe, ali se ini, da esi nijesu od avarske obijesti toliko trpljeli, koliko n. pr. panonski Sloveni, jer avarski bi nije mogao poradi priline daljine dosegnuti eha, kadgod bi Avari hotjeli. Ni to nam nije poznato, jesu li esi koji put kuali izbaviti se avarskoga jarma. Istom pod god. 623. javlja, nam F r e d e g a r , pisac VII. vijeka, da je medju esima (koje Fredegar zove Winidi i Sclavi) ustao junak, koji se zvao S a m o , oko njega se okupio narod i udario na Avare pa ih razbio ne jedno, ve njekoliko puta. Tako postanu esi samostalni i naine Sama svojim gospodarom. On je sretno vladao sve do svoje smrti, na ime do god. 662. Osim od Avara stradali su esi dosta i od zapadnih svojih susjeda Franaka. Za to je morao Samo i s njima ratovati, da utvrdi svoju dravu. Samu poslui srea i razbije veliku vojsku., koju je na nj digao franaki kralj D a g o b e r t (oko godine 630.) Samo je i poslije sretno odolijevao franakoj sili, dok se napokon nije pomirio s Dagobertovijem sinom S i g i s b e r t o m . Poto je Samo osigurao svoju dravu i od franakijeh i od avarskijeh nasrtaja, ponu se pod njegovo ezlo pribirati i drugi slavenski narodi osim eha. Tako nam Fredegar izrijekom veli, da je knez luikijeh Srba odustavio Dagoberta i preao na stranu Samovu. I Slovenci su priznali junakoga Sama za svojega gospodara, kako potvrdjuje salcburki bezimenjak, a sva je prilika, da su ga priznavali i Moravci, a moda i Slovaci, jer je iz eke otvoren put u Moravu, a iz Morave u slovaku zemlju, dok je na drugijem stranama eka zemlja okruena planinama. Otud se moe razabrati, kako je velika bila Samova drava. Ali na alost nju je drala na okupu samo silna desnica Samova, a kad je on umr-o, rasula se i njegova drava. To je svjedoanstvo ili da su se velike bijede nakom Samove smrti oborile na njegovu dravu te je razruile ili da Slaveni jo nijesu bili zreli, da ive ujedinjeni u velikoj
i jakoj dravi. Premda Fredegar jo ne poznaje Ceha pod njihovijem pravijem imenom, nego ih zove Winidi i Sclavi, kako smo malo prije rekli, a ta bi dva imena mogla znaiti i drage Slavene osim Ceha, opet se danas vie ne moe sumnjati, da je srce Samove drave bilo u ekoj. Lijepo je to dokazao Safarik. Moda je ve nestrpljiv gdjekoji itatelj, koji hoe da zna, kojega je plemena bio Samo? Najprije bi ovjek po svemu, to je o njemu poznato, rekao, da je bio eh ili bar Slavenin. Ali tomu se protivi naroita biljeka kronista Fredegara, koji o Samu veli, da je bio rodom Franak (homo quidam nomine Samo, natione Francus). Svakako je udno, da je Slavene ujedinio sin onoga naroda, koji im je bio veliki dumanin, osobito kada se zna, da je Samo i na Franke dosta vojevao. Ne moe se na prosto odbaciti Fredegarova vijest kao moda nevjerojatna ili a nemogua, a opet je teko primati je posve onako, kakva jest. Iz ove je neprilike moguan jedan izlazak: Fredegar je po sudu svijeh naunjaka, koji ga poznaju, slab pisac, koji je nevjesto i bez ikakva ukusa slupao svoje djelo, u njega je dosta smetenijeh i netonijeh biljeaka, a stil mu je posve varvarski, tako da nam je on samo za to dragocjen, jer nema za ono vrijeme drugijeh izvora. S toga nam se *ini, da je on u svojoj nepomnji napisao za Sama, da je bio natione Francus, jer je bio iz zemlje, koja je pripadala pod Franke, ali je za to on mogao biti Slavenin, n. pr. iz Turingije, koja je zemlja onda pripadala pod Franke, a u njoj je i ivljelo njeto malo Slavena. Kako bi danas gdjekoji netoan pisac kakvomu Poljaku ili Finu mogao rei Rus, jer je iz ruske drave, ili ehu da je Austrijanac, jer je iz Austrije, tako je mogao i Fredegar Sama proglasiti rodjenijem Frankom. I salcburki bezimenjak (o kojem vidi br. 55.) takodjer spominje Sama, pa premda ni ovaj pisac nije bog zna kako toan niti ima u njega osobitijeh vrlina, ali je opet dobro znati, da on o Samu veli: Samo quidam, nomine Sclavus, otkud se vidi, da on Sama dri za Slavenina, samo mu se dakako
esi.
Cesi.
109
potkrala velika i udna pogrjeka, te je napisao nomine (imenom) mjesto genere (rodom). to smo do sad ispriali slavenske stare istorije, nigdje [65. nijesmo imali na pomoi domaijeh izvora o ovom ili onom slavenskom plemenu; svuda nam je trebalo traiti pouke u tudjim izvorima. Ali im se ne mogu pohvaliti ni Bugari ni Srbi ni Hrvati ni Slovenci, to imaju esi. Njihova stara istorija ne bi ba bila posve tamna, sve da se i nije medju njima samima naao ovjek, koji ju je napisao na poetku XII. vijeka, jer kako su esi stajali u razlinijem svezama s germanskijem svijetom, tako su o njima dosta biljeaka zabiljeili germanski izvori. Ali to mi staru eku istoriju onako poznajemo, kako se poznavala u XII. vijeku, to je zasluga prvoga njihova kronista, kojemu je ime K u z m a n P r a a n i n (Cosmas Pragen sis). Budui da je Kuzman vrijedan pisac, koji se odlikuje mnogijem vrlinama, za to je vrijedno, da o njemu progovorimo njekoliko rijei. Malo je poznato o Kuzmanu, i to samo ono, to je sam o sebi zabiljeio u svojem djelu. On se rodio oko god. 1045. u bogatoj i kako se ini plemenitoj porodici. Po staleu je bio svetenik i to kanonik u Pragu. Otud vidimo, da je imao mnogo prilike prosvijetliti se, koliko je samo bilo mogue u ono doba; a on je doista bio sudei po vrlinama njegove kronike jedan od najuenijih ljudi u ekoj zemlji svojega vremena. Videi Kuzman, da bi se stara istorija eka mogla s vremenom pozaboravljati, odlui pod stara glavu latiti se posla i prikazati narodu njegovu davninu. Sam veli, da ga u tom nije vodila tatina, nego osjeana potreba narodne istorije. Poeo je pisati svoju kroniku, kad je ve bio blizu osamdesetoj svojoj godini i doveo ju je od najstarijih vremena pa do god. 1025., koje je godine i sam umr-o dana 21. Listopada. Po obiaju svojega vremena pisao je latinski, jer onda u zapadnoj Evropi nije bilo smisla za upotrebljavanje narodnijeh jezika u literarnijem djelima. Latinski jezik, kojim pie Kuzman, mnogo je ljepi i ispravniji nego li je u velike veine sredovijenijeh pi-
saa. Po njegovu pisanju vidi se, da je ne samo pomno itao stare rimske klasike, ve je imao i smisla za stil, samo je dakako na dosta mjesta u njega pretjerana kienost. Dobro je znao Kuzman, da je najstarija eka istorija puna kojekakvijeh pria, kojima ne valja vjerovati; njeke je prie do due primio u svoju kroniku, ali izrijekom veli, da ne moe dobar stajati, je li sve ono istina, to je o najstarijoj ekoj istoriji zabiljeio. Najstarija eka istorija traje po njegovijem rijeima sve do god. 894., kada se krstio eki knez Borivoj. Poslije ove godine dolaze svjetlija vremena, ali opet do god. 1038. veli Kuzman, da nije mogao zabiljeiti sve onako pravo, kako se doista dogodilo, jer u gdjekojoj stvari nijesu se slagali izvori, koji su mu bili pri ruci; za to i kae: to sam bolje doznao, bolje sam i zabiljeio (quae melius scimus, melius et proferimus). Sto dolazi u Kuzmana iza god. 1038., tu pisac jami, da je sve po istini zapisao, jer je njeke dogadjaje uo od ljudi, koji su ih vidjeli, a druge opet sam doivio i vidio. Iz ovo malo rijei, to smo ih rekli o Kuzmanu, vidi se, da je to bio ovjek, koji je ne samo znao kako treba pravu istoriju pisati, nego ju je i pisao onako, da se svatko u nj moe pouzdati. Rijetki su kronisti srednjega vijeka, koji onako otro razlikuju istinu od izmiljotine, kako je to inio vrijedni Kuzman. U srednjem je vijeku u ope bilo vrlo malo kritike, nego se vjerovalo u svata, kako mogu vjerovati samo ljudi, koji ne pitaju za razloge vjerojatnosti i mogunosti. Kuzman dakle zasluuje veliku hvalu, to se znao uzdii iznad svojih suvremenika, koji ako u iemu, a ono u vjerovanju nijesu se dali natkriliti. Drugi, je izvor za staru eku istoriju D a l i m i l ili Dalemil, ali on nema ni iz daleka onoliku cijenu, koliku ima Kuzman. Kronika, koja se spominje pod imenom Dalimila (ali se ne zna, je U ba od njega), pisana je u 14. vijeku, i ve se po tom moe uvidjeti, da ne moe biti onako pouzdana, kako je pouzdana Kuzmanova kronika, koja je pisana 200 godina prije. Dalimil (ili kako se ve zvao pisac kronike) sabrao je
esi.
esi.
III
iz narodnoga prianja i od drugud mnogo fabula pa ih pripovijeda kao pravu istinu. Naravno je, da pria sve to vie nestaje, to se vie pribliuje pisac svojemu vremenu. Po ovom, to je reeno, sudei nije nam ni trebalo spominjati Dalimila, ali smo to s toga uinili, jer je njegova kronika dragocjen spomenik stare eke literature; ona je na ime pisana ekijem jezikom, kako se govorio u 14. vijeku, a sloena je u slikovanijem ili rimovanijem stihovima. Prave je poezije dakako u Dalimila vrlo malo, ali je zabavan njegov originalni ton, koji je esto drastian. Iz ovoga se svega vidi, da Dalimilova kronika vie pripada u eku literaturu, nego u izvore stare eke istorije. I tako se mogu esi ponositi Dalimilovom kronikom, jer ona potjee iz vremena, iz kojega ni jedan slavenski narod ne moe pokazati u svojoj knjievnosti ni jednoga stiha, a nekmoli oveliko djelo u stihovima, a samo Rusi i Srbi imaju iz toga vremena njekoliko narodnijeh pisaca. Oko god. H2O., kada je Kuzman Praanin poeo pisati [60. svoju kroniku, nije u itavoj ekoj nitko ni slutio, da su esi razmjerno vrlo kasni doljaci u onoj zemlji. Svatko je mislio, pa i Kuzman, da esi prebivaju u ekoj od pamtivijeka, a ono po naem raunu (vidi br. 63.) nije bilo prolo ni 600 godina, od kako su se svi esi nastanili u ekoj. Kuzman pie, da je poslije opega potopa doao sa svojom porodicom u eku zemlju praotac ekoga naroda eh (kojega on pie dakako latinski: Boemus) i od njega se rasplodio sav eki narod. Za cijelo je i sam Kuzman ovu pripovijest drao priom, jer nam je poznat zdrav njegov istoriki sud, a on ju je za to primio u svoju kroniku, da je u ope moe s njeim poeti. O Markomanima i jo ranijim Bojima nije Kuzman znao nita, dok o njima nema ni rijece. Mnogo vremena poslije Cehove smrti pie Kuzman da je zavladao u ekoj knez K r o k , o kojem je samo toliko pripovijedala narodna tradicija, da je zidao grad Krakov (blizu dananjega sela Z b e n a ne daleko od Praga na istonoj strani), ali taj je grad Krakov ve u Kuzmanovo vrijeme bio razruen.
Za tijem je jo narodno pripovijedanje govorilo, da je Krok imao tri keri: Kau, Tetku i Ljubuu. Vele vrijedni eki naunjaci Safarik i Palacky misle, da je Krok istoriko eljade i da je bio po svoj prilici unuk, a moda i sin poznatoga nam Sama (o kojem Kuzman takodjer nije nita znao) i da je knezovao njegdje pod konac VII. vijeka. Reeni naunjaci raunaju ovako: prije kneza Borivoja, koji je zavladao oko god. $70., nabraja Kuzman devet ekijeh knezova i Krok je deveti pradjed Borivojev; ako se svakomu od tijeh 9 knezova odredi djuturice 20 godina knezovanja (a to je od prilike srednji broj godina, koliko obino vladaoci vladaju, jedan manje, drugi vie), onda izlazi, da je Krok vladao 180 godina (t. j. 9X20) prije Borivoja, te bi mu knezovanje ilo u vrijeme oko god. 690. Tako bi doista Krok mogao biti unuk ili sin kneza Sama, za kojega znamo iz Fredegara, da je knezovao do godine 662. Umovanje Safarika i Palackoga dosta je vjerojatno, i to je sve, to se moe o njemu rei, jer u tako tamnom poslu nije mogua sigurnost, ve samo nagadjanja, koja mogu istini se pribliiti, ali i udaljiti se od nje. Poslije Krokove smrti veli Kuzman. da je narod izabrao najmladju Krokovu ker L j u b u u da vlada, jer je bila mudrija od svojih sestara. Ljubua je njeko vrijeme sama knezovala, ali kada je opazila, da je narodu omrznula enska vlada, uda se za seljaka P r e m i s l a (ili kako je eki: Premjsla). Ovaj je seljak upravo onda orao na svojoj njivi, kada su mu doii glasnici javiti, da ga je Ljubua izabrala za mua i da e s njom knezovati. Tako je prosti seljak postao knezom i praocem slavne vladalake porodice, koja je ekom zemljom vladala sve do god. 1306., kada je umr-o Veeslav III., zadnji Premislovi. Kuzman hvali Premisla kao pametna i energina kneza, koji je s Ljubuom uredio njeke narodne pravice, koje su vrijedile jo u njegovo t. j. Kuzmanovo vrijeme. Nemamo razloga sumnjati o Premislovoj istorinosti, premda se iz Kuzmanova pripovijedanja slabo to moe o njema razabrati, to bi bez svake sumnje bilo istorino. Sva je prilika, da je Pre-
112
esi.
esi.
II?
misal poeo vladati oko god. 700, a vladao je valjada njegdje do god. 740., jer Kuzman naroito veli, da je umr-o u veliko) starosti (plenus dierum). Ove godine, koje smo Premislu odredili, imaju samo priblinu vrijednost, a do njih dolazimo po raunu, to smo ga malo prije naveli govorei o Kroku. U vrijeme Premislove vlade sagradjen je grad Prag. Ovoj knjiici nije zadaa, da zabavlja itatelje kojeka- [67. kvijem fabulama, jer nam vremena i prostora treba za istinitu istoriju. Toga smo se pravila drali i drat emo ga se, ali ovdje emo ipak od njega zastraniti i priopit emo u prijevodu Dalimilovu fabulu o djevojakom ratu, koji se toboe dogodio u vrijeme knezovanja Premislova. Priopujemo tu priu ne samo s toga, to je sama po sebi dosta zabavna, nego i s toga, da bi itatelji imali jedan ogled iz stare eke knjievnosti. Dalimilovi su stihovi prevedeni prozom; tijem poezija (koje u Dalimila nema) ne gubi nita, a jasnoa se poveava. Evo dakle to pria Dalimil. Kada je Ljubua umrla, sahrane je u selu Ljubici. Onda djevojke zaponu vojnu, kojoj je vrijedno smijati se. One htjedoe, da i djevojka zemljom vlada, a muevi neka oru. Hotei uiniti, to su naumile, uzmu grad zidati. Dadu mu ime Djevin, a Vlastu izberu za kneginju. Vlasta razalje poslanike po svoj zemlji k djevojkama poruujui: pokorimo poda se te bradate jarce (podbimv pod se ty bradate kozly)! Tada su ljudi ivljeli na neznaboaku i putali su duge brade. Vlasta poe govoriti: kakva je jakost u ljudi? oni se samo znaju opijati; ali kad mi njih nadvladamo, radit emo s njima, to nas bude volja. uvi tu rije mnogo se djevojaka okupi oko Vlaste, nadje ih se oko est stotina u Djevinu. Kako lete golubovi iz golubinjaka, tako su djevojke bjeale od svojih otaca (jako hol'ubi letiec sv;ych kotcov, take se dievky brachu od svjch otcov). Dok su ljudi mogli to zabraniti i svaki izlupati svoju ker, bilo im je milo gledati i smijali su se, kad bi djevojka objahala konja i druga za njom vodila nejahana konja. Iza ovoga ludog smijeha dopadnu ljudi velike nevolje;
dok su mogli rijeju zlo zapri eiti, pustili su, da naraste veliko zlo. Zaboravili su bili poslovicu, koju su mudarci imali: tko hoe da bude u kui bez tete, neka ne da iskri da ugljenom postane, jer se ugljen esto prometne u oganj, a po ognju i bogatac gubi svoje dobro. Tako ljudi dok su mogli rijeju zabraniti, pustili su, da vojska raste. Kada je knez Premisal htio da zaprijei, gospoda reku: pogledajmo, to mogu djevojke uiniti. Premisal ree: vidio sam u snu djevojku, gdje se krvi napila i po svoj zemlji bjeala kao pomamna; radi toga sna bojim se nesree! Ali se gospoda stanu smijati kneevu snu. Kad su djevojke pobjegle od otaca i dobjegle u Djevin, odree se ki oca, a sestra bratu ree: ja tebi vie nijesam nita, svak neka se sobom stara. Onda uhvate djevojke vjeru medju sobom; Vlasta im da po malo piti, da ne budu debele, ve da budu jake i pametne; pa ih na troje razdijeli i odredi im poslove. Pametnijima preporui grad i naui ih sjediti u vijeu velei: tko rado u vijeu sjedi, taj e odoljeti svakoj kavzi. Ljepima ree, neka se lie i ue lukavo govoriti veiei: tako u mueve uhvatiti, kad ih snagom ne nadvladam. Treima ree, neka jau s lukovima u rukama i neka ubijaju mueve kao pse. Kada se ve djevojke naue konje jahati, onda uzmu harati zemlje i ljude ubijati. udno su se djevojaka srca promijenila i otvrdnuta kao kamen suprot muevima. Nijedna nije prijatelja branila, pae ki je na oca druge nagovarala. Knez Premisal oglasi to po svoj zemlji, ali ljudi nijesu znali, to imaju raditi, jer nijesu imali haljina, a na njihovijem konjima jahale su djevojke. Ali kako su mogli, okupe se i dodju do Djevina mislei djevojke lasno rastjerati i mislei, da ih djevojke ne e smjeti ni doekati u gradu. Premisal nije hotio s njima ii velei: moj rod ne e da nastrada, jer znam, da vi ne ete odoljeti djevojakoj lukavosti, nego ete biti razbiti. Da mene u prvom boju ubiju, neprijatelji bi moj rod brzo poubijali. Za to ne u s vama da idem, a ni vas ne svjetujem, da kreete na njih. Ljudi nijesu marili za njegov savjet pa odu preko
esi.
e. st.
njegove volje pod Djevin. Kada ugledaju ljudi taj grad, stanu se grohotom smijati djevojkama i stanu pri Bojitu iza Viegrada. Videi to djevojke, uine vijee, uhvate vjeru i podju s Vlastom; sprijed su stajale najhrabrije, u sredim najmudrije. Kada su ve dole na polje i htjele boj da zaponu, sjedila je Vlasta na konju s kopljem i s orujem i progovori svojoj vojsci: oj djevojke, plemeniti stvorovi! nita plemenitijega nema od vas na svijetu. Ostanite plemenite i sluajte dobru rije. Ne budi vam teko malo se promuiti, da tako zadobijete vjeni pokoj. Ako sada mueve razbijemo, imat emo do vijeka slavu i uspomenu. Same emo sebi mueve birati i tui emo ih, kad ih budemo htjele. Bit emo kao Amazonke, koje su oranje ostavile muevima, a same zemljom vladaju. One su se zavadile s carem Kirom, pa su toga cara junaki razbile, uhvatile su ga i utopile u krvi govorei; edan si bio krvi, sad je pij i ne ubijaj vie ljudi po zemlji. One su se hrabro borile i s Aleksandrom i s drugijem kraljevima. Za to imaju ast i slavu po svijetu, to su se malo promuile u boju. Tako ,i vama treba initi, plemenite gospodjice, jer ako se dauio sada razbiti tijem bradaima, onda e se momci rugati plemenitijem gospodjama, a muevi e nas imati za svoje robinje. Tuci svaka svoga brata i oca kao psa, da moe poslije lijepo mirovati. Bolje je, da budemo poubijane junaki se borei nego li da padnemo na milost tijem bradaima. Ako koja namisli od nas bjeati, neka zna, da s nama vie ne e drugovati; a ako je ja ulovim, ne e se smrti izbaviti. Koju ulove neprijatelji, ja imam dosta Ljubuina zlata i za cijelo vam govorim, da u sve blago za vas jednu pohariti. Kada Vlasta :prestane govoriti, krenu djevojke u boj, skoe na mueve i stane ih vika kao neznabokinja. Na mueve se saspu djevojake strijele, a Vlasta kopljem stane mueve probadati; sedam najboljih junaka probode, a onda se opet k svojima vrati. i ; ; Mlada, Hodka i Svatava, Klinika, Vracka i astava te su djevojke uvijek bile uz kneginju i junaki se drale. Tada nije bilo muevima do smijeha, jer ih je ve do tri sta mrtvijeh lealo, a da :nije bilo ume u blizini, ne bi se ni jedan mu izbavio.
Za po godine ohrabre se muevi i steku opet pancijere i konje, ali se ne usude navaljivati na djevojke, ve odlue blizu njih grad sazidati. Djevojke ih dva put rastjeraju, ali ih ljudi nadmudre i dodju lukavo pod Ljubicu. Djevojke uine vijee, dignu se i podju braniti svoj grad. Ljudi bojei se njihove sile pritaje se pred Ljubicom, a Premisal jedne noi pripravivi sa svojim vijeem sve to treba sagradi drven grad, koji se prozva Viegrad. Otud su vojevali pet godina, i ljudima je bilo do gusta ve dolo, jer djevojke nijesu medju sobom imale u gradu mukaraca, za to se nijesu bojale izdaje, ali u Viegradu je bilo djevojaka, i kad bi ljudi kamo otili, dojavile bi djevojke djevojkama, i tako bi na putu ubijale djevojke mueve. Vlasta je pisala pisma njihovijem enama, i tako ni jedan ovjek nije bio siguran. Velika je nevolja bila u zemlji, jer za jednu bi rije ena mua tukla. Onda su se nalazili mnogi muevi noevima probodeni u postelji. Za to su se esto sastajali ljudi ob no u gustom gaju, da se izbave obijesti djevojake i da ne gube ivota. estite su se ene sramile boja i drale su druge za lude; njeke k tomu nijesu pristajale, jer su s Vlastom bile tajno dogovorne. Toliko su muevi onda trpljeli od ena, ali estite ene ostale su im vjerne. Hvalim mueve onoga vremena, pa i od mudrijeh ljudi dostojni su hvale, to ni jedan mu nije pustio, da estita njegova ena strada, ve bi govorio: zle ene neka rade, kako ih volja, a moja ena neka dugo zdrava ivi! Nakom toga udare djevojke u razline prijevare i muevi izgube svoju ast. Opazivi, da je u Viegradu velika glad, pozovu ih k sebi u grad poradi uvjerice. Ondje s muevima sjednu lijepe gospodjice, koje su znale lukavo besjediti. Jedna bi rekla: ja bih rado tvoja bila, samo da nije moje tetke; ako hoe, da sam tvoja, a ti uzmi ivot mojoj teci; a to lako moe uiniti, samo ako je hoe doekati na tom i tom putu. Tijem e putem ona ii s deset drugarica, pa je moe s njima uhvatiti. Tako su varale neboge ljude i nastavljale im zasjede te mnogo junaka poubijale i izbavile se najhrabrijih neprijatelja.
Ili
esi.
*est.
117
Druga je opet milost pokazivala kojemu junaku i tvrdu mu vjera zadavala govorei: mrzi me ovdje boraviti, ako hoe mili moj mu biti, izdat u ti Djevin, pa bi ga stala uiti, kako mogu pristupiti do Djevina. Kada to uje knez Premisal, ree svojim ljudima: svjetujem vas, nemojte im vjerovati, vjerujte mi, one e vas tako poubijati. Ali ljudi nijesu htjeli kneza sluati, ve podju po djevojakom savjetu u grad, a kad u grad unidju, napadnu na njih djevojke i sve ih poubijaju ne pustivi ni jednoga iva. Samo je jedan junak ostao, koji se zvao Ctirad. I suprot njemu izmisle lukavstvo; sakupi se est djevojaka i ovo izmisle. Saznavi, da ide umiriti njekakvu kavgu, nakite najljepu djevojku i ostave je na putu uz kladu. Djevojka se zvala arka, i ona je bila medju njima-najljepa. Uz nju metnu trubu i veliki sud medovine, pa je puste svezanu u umi. Priblii se Ctirad i ugleda djevojku gdje plae. U visini gavran graje i kobi njegovu smrt. teta dobroga junaka! Ctirad upita djevojku, to tu radi i emu plae? A ona odgovori: ja sam ki oskorinskoga vlastelina, i ovdje su me svezale opake one djevojke; htjele su me silom u svoj grad odvui i zavesti na svoju opainu, ali im su vas opazile, ostavile su me ovdje svezanu i pobjegle. Kada Ctirad sve to uje, sadje s konja i razvee djevojku. Djevojka ga plaui stane moliti, da joj liini lijepu potu, kako se ini djevojkama i da je vrati njezinu ocu. Ona mu ree: ne znam, to u sa sobom ovdje uiniti. Ctirad sjedne uz djevojku, svoje momke posadi naokolo, uzme piti medovinu i trubiti u trubu. Ali po trubnom glasu razumjee djevojke, da je Ctirad ve ulovljen kao u vrei, pa usjednu na konje i napnu lukove. Kada dodju do Ctirada, obore viku i prije nego se ljudi dohvate konja, one ih polove kao ptice pa ih sve poubijaju, a Ctirada na kolesima rastrgaju. Djavoli se smiju tomu dogadjaju, i do danas se ono mjesto zove Sarka. Tako su ubile Ctirada, a onda djevojako vijee odlui, da Vlasta ima vladati svom zemljom, a muevi neka oru. Tako Vlasta primi vladu i stane djevojkama suditi. Djevojke joj sve
povlade i razalju glasnike po svoj zemlji govorei: kad se rodi muko edo, treba mu desni palac odsjei i desno oko izbosti, da ne moe maa drati i da ne moe iza tita gledati. Njegda su to neznaboci htjeli raditi sa idovima, i valjada su to ule djevojke; a ako li su to same izmislile, znak je, da su bile pametne. Za tijem Vlasta odredi i oglasi po svoj zemlji, da djevojke same sebi mueve biraju i da ene budu gospodarice u kui, a muevi da im se pokoravaju. Tako je Vlasta navijestila svima svoju milost i mir u zemlji objavila. Kada to uje knez Premisal, sazove tajno vijee i ponu vijeati, kako e se ljudi odbraniti od toga zla. Svi zadadu vjeru Premislu i tvrdo se zavjere. Stanu jahati prema Djevinu i putem djevojke ubijati. Jo i ovo odlui muko vijee: pozovu radi mira najznatnije djevojke u Viegrad, a onda ih osramote i uzmu im ensku ast. Tijem djevojke izgube snagu i junatvo i vie se od sramote ne vrate u Djevin. Kada to uje ljuta Vlasta, od alosti rukne kao medvjedica (kdy to uslve Vlasta liutice, vzriu alostiu jako nedvedic) i sve mueve na smrt osudi, ali joj Premisal porui po glasniku: ne sramimo se svoje nevjere nasuprot vama, jer nevjeru u vas vidimo; da ste vi nama bile vjerne, ne biste od nas doivljele nevjere. Ali kad ste vi mogle ogrnuti se haljinom nevjere, dopustite, da se njom ogrnu i drugi (ale e ste vy smetv nevern.f plaek se odieti, prejte jeho take jhrfm pojmeti). Na to se sve djevojke okupe pred Viegradom hotei ga osvojiti i sve mueve u njemu poubijati. Ljudi izidju protiv njih, i im se sukobie, Vlasta nerazumno izleti izmedju svojih drugarica i uleti medju mueve. Sedam momaka navali na nju, a ona im se ne htjede predati, ali je prevari njezina estina mislei, da za njom stoje njezine djevojke. U vrevi nije mogla mahati maem ni kopljem i tako se nala na ve- . likoj muci: ljudi je noima sasijeku i poslije boja razbacaju je psima. Poto su djevojke strijele izbacale, dodavale su im mladje koplja; plaui pjeke krenu u boj, a ljudi su ih putem bili-
esi.
esi.
119
Kada ve dvje sta djevojaka izgine, druge nagnu u bijeg. Prije nego su do grada dobjeale, doekaju ih muevi na dizaem mostu i tu nastane veliki pokolj, sve su htjele na vrata, ali ljudi su za to malo marili. Kada se jedva u grad protisnu, onda djevojke zapoznaju svoju brau i stanu im iza glasa dovikivati; jedne su klecale pred braom, druge im se umiljavale; ali to su god inile, niim nijesu umekale mukijeh srdaca; ljudi su sjekli lijepe djevojke i tjelesa im bacali iz grada. Tako je nestalo djevojakoga zbora i tako se svrio djevojaki rat. Valja nam dodati, da i Kuzman Praanin govori o djevojakom ratu, ali mnogo krae od Dalimila. Istorike fabule obino imaju njeto malo realne osnove, ali ova fabula ini se da je s kraja na kraj sva izmiljena, a povod je narodnoj izmiljotini dalo ime grada D j e i n a , koje je ime dovodio narod u svezu s imenom d j e v a - d j e v o j k a (staroeki d i e k a) i tako je nastala udna pria, kako su djevojke ne samo gradile taj grad, nego ga i branile od mukaraca. Treba znati, da narodi u ope rado izmiljaju prie o gradovima i selima, poto su im njihova imena postala nerazumljiva. Poto je'narod izmislio, da su Djevin gradile djevojke, onda je njeka rekao bih pjesnika simetrija traila, da Viegrad mukarci grade. Jo emo zapamtiti, da su se gradovi Djevin i Viegrad u staro doba nalazili posve blizu Praga i poslije su se s Pragom sjedinili u jedan grad. Kuzman Praanin i drugi izvori stare eke istorije znadu [68. za imena svijeh nasljednika Premislovijeh sve do kneza Borivoja, s kojim se poinje pravo istoriko doba ekoga naroda. Premislovi su se nasljednici ovako zvali: Nezamisal, Mneta, Vojen, Unjeslav, Kresomisal, Neklan, Gostivit, Borivoj. eki izvori ne znaju gotovo nita pripovijedati o vladi tijeh knezova sve do Borivoja; samo Kuzman pie njekoliko rijei, kako je knez Neklan imao dugotrajan rat s knezom Vlastislavom, koji je knezovao medju Luanima (tako se zvalo jedno eko pleme.) Napokon je Neklan nadvladao neprijatelja i njegovu kneevinu pridruio sa svojom. Ve se odovud vidi
(a jo e se bolje vidjeti poslije pod br. 71.), da su svi knezovi poevi od Kroka bili knezovi ne itavoga ekog naroda, ve samo onoga plemena, koje je sjedilo u sredini zemlje oko glavnoga svoga grada Praga, a druga su eka plemena ivljela pod vladom svojih plemenskijeh knezova. Praki su knezovi dakako nastojali, da to vie stegnu mo ostalijeh plemenskijeh knezova i da svu eku zemlju ujedine; ali je taj posao sporo napredovao. Dosta je biljeaka o ekom narodu od poetka VIII. vijeka pa dalje sauvano u germanskijem izvorima. Tako doznajemo iz njih, da je s esima vojevao Karlo Veliki i da ih je prisilio na plaanje danka. Pod god. 822. veli jedan germanski izvor, da su se eki poslanici doli pokloniti caru Ludoviku Pobonomu, dakle su ga valjada priznavali esi za svoga vrhovnoga gospodara. Drugi opet germanski izvor pie, da se godine 845. na kraljevskom dvoru u Regensburgu krstilo 14 ekijeh velikaa. Na veliku nau alost ova je vijest veoma kratka, tako da osim gole injenice o krtenju etrnaestorice ekijeh velikaa nita drago ne doznajemo, ni iz kojih su krajeva eke zemlje bili oni velikai, ni kako su se zvali, ni to ih je navelo na tako vaan in. Godine je 845. po svoj prilici vladao Gostivit, ali on se nije krstio, jer je njegov sin Borivoj istom poslije oine smrti primio kransku vjeru. Palacky misli, da su krtenju onijeh 14 velikaa bile uzrok po svoj prilici domae razmirice, te su se nezadovoljni velikai predali u njemaku zatitu, i da dokau svoju odanost njemakomu kralju, primili su na njegovu dvoru novu vjeru. Ovo bi se nagadjanje slavnoga ekog istoriografa moglo tijem potvrditi, to ve god. 846. pa dalje sve do. 850. godine nalazimo kralja Ludovika Nijemca u vojni s esima, ali su se esi odbranili od njegovijeh navala pod knezom Gostivitom. Na poetku vlade njegova sina B o r i v o j a (god. 873.) prodrla je opet njemaka vojska u eku i razbila ehe, ali nam se nigdje nita ne veli, da bi esi postali tada franaki podanici ili da bi plaali danak. Poslije ove nesretne vojne
120
esi,
esi.
121
ivljeli su esi u miru od strane njemake dulje vremena, jer je tada zavladao u Moravi silni knez S v e t o p u k , * ) pod kojega se zatitom nalazio i Borivoj. Kako se vidi iz ovo malo rijei, esi su i prije kneza Borivoja imali njeto svoje istorije, za to je udno, to eki izvori pa ni vrijedni Kuzman gotovo nita ne govore o bojevima eko-njemakima. Nalazei se Borivoj, kako smo malo prije rekli, pod [69. zatitom moravskoga kneza i uivajui mir mogao je ozbiljno misliti na to, da krsti i sebe i svoj narod, koji bez oite svoje velike tete u svakom obziru nije mogao dulje ostajati u neznabotvu. Kuzman nam je ostavio biljeku, da je Borivoj primio vjeru Isusovu od samoga svetoga slavenskog apostola Metodija, ali je pogrijeio, to je zabiljeio, da se to dogodilo god. 894. Ova je godina ne samo nevjerojatna, ve upravo nemogua, jer nam je iz drugijeh izvora poznato, da se sv. Metodije prestavio god. 885. Toga Kuzman za cijelo nije znao, i za to je zabiljeio krivu godinu krtenja Borivojeva. Palacky misli, da se Borivoj krstio godine 873. ili 874. i to po svoj prilici u moravskom gradu Velegradu, gdje je bila Metodijeva arcibiskupska stolica. S Borivojem se krstila i njegova ena Ljudmila, a samo se po sebi razumije, da se po malo krstio i sav .eki narod, jer u izvorima stare eke istorije nalazimo svuda ve prvijeh godina X. vijeka ehe kao kranski narod. Ako je Kuzman pogrijeio, kad je stavio Borivojev krst u godinu 894., mogao bi tko pomisliti, da treba odbaciti i Kuzmanovo svjedoanstvo o tom, da je sv. Metodije krstio Borivoja. Tako su doista i mislili gdjekoji njemaki naunjaci, kojima se inilo vjerojatnije drati, da su esi dobili kranstvo od Nijemaca i to od regensburkijeh biskupa. Poznato nam je ve, da su se god. 845. krstili njekoji eki velikai u Regensburgu. Njemakijem su naunjacima bjelodano dokazali
*) Ime ovoga kneza glasi staroslovenski ., eki S v a t o p l u k , poljski w i e t o p e l k , ruski , mi treba da ga po zakonima naega jezika zovemo S v e t o p u k .
eki istorici, da se Kuzman ni malo nije prevario, kada je napisao, da je sv. Metodije krstio Borivoja. Budui da se oâ stvar nalazi u svezi s njekijem vanijem i zabavnijem momentima stare eke istorije, za to emo se i mi ovdje asak zaustaviti i pregledati dokaze, da je doista onako, kako tvrde eki naunjaci. Mjesto pitanja: s koje je strane primio Borivoj kransku vjeru? moe se postaviti pitanje: ima li ili nema tragova slavenske liturgije u starijeh eha? Ako ih ima, onda je znak, da je doista sv. Metodije krstio Borivoja, ako li ih nema, onda je kranstvo dolo u eku iz Regensburga ili otkud drugud iz Njemake, jer njemakijem svetenicima nije ni na kraj pameti bilo uvoditi drugu kakvu liturgiju do latinsku. Dokazi za eksistenciju slavenske liturgije u starijeh eha jesu ovi: Najstariji eki sveci jesu sv. Ljudmila, Borivojeva ena, i sv. Veeslav, unuk Borivoja i Ljudmile. Njihovi su ivoti napisani palo vremena poslije njihove smrti ve u X. vijeku. Vrlo je âna u tom injenica, to su ti ivoti napisani staroslovenikijem jezikom, koji do due nije ist, nego je pomijean s osobinama ruskoga i ekoga jezika; ruske su osobine dakko istom u kasnije vrijeme unesene, jer nama ivoti nijesu sauvani onaki, kako su napisani u X. vijeku. Osim te vane injenice, to su ivoti napisani staroslovenski, vrijedno je zapamtiti, da u ivotu sv. Veeslava nalazimo vrlo znamenite rijei, kako ga je njegova baka dala uiti slavensku knjigu (n ' ), a istom poslije je uio i latinsku knjigu. Da nije u prvoj polovini X. vijeka bio po eskijem crkvama u porabi staroslovenski jezik, pita se, za to bi ivoti prvijeh ekijeh svetaca bili pisani staroslovenski, kad su reeni ivoti bili namijenjeni za crkvenu porabu ? Isto se tako pita, za to bi sv. Veeslav uio slavensku knjigu, da se po njoj nije sluilo i pjevalo po eskijem crkvama? Drugi dokaz nalazimo u samoga Kuzmana, koji pod godinom 967. navodi pismo pape Ivana XIII., u kojem pismu doputa papa ekomu knezu, da moe u Pragu podignuti biskupsku
122
êst.
esi.
123
stolicu, ali se ima paziti, da se za biskupa ne izabere slavenski svetenik, ve latinski. to to drugo znai, nego da je jo i god. 967. bilo po ekoj zemlji slavenskijeh svetenika, a gdje je njih bilo, tamo je za cijelo bila i slavenska liturgija. Poto je podignuta biskupska stolica u Pragu, sve je vie iezavala slavenska liturgija, koju su latinski svetenici zabranjivali i progonili, ali se ona ipak sauvala sve do konca XI. vijeka u sazavskom namastiru (pri rijeci Sazavi). Na pitanje, koje je pismo sluilo starijem esima, dok su se jo drali slavenske liturgije, da li irilske ili glagolsko, valja odgovoriti, da im je sluila po svoj prilici glagolica, jer je god. 1857. nadjeno u Pragu njekoliko vele vanijeh glagolskijeh odlomaka, koji su za cijelo pisani u ekoj i to njegdje u X. vijeku. Sto su ivoti sv. Ljudmile i Veeslava pisani irilicom, to ne treba da nas smeta, jer je vrlo lako mogue, da su oni najprije napisani glagolicom, a poslije su prepisani u irilicu, i nama su sauvani ti kasniji prijepisi. Poslije svega ovoga nije nikako opravdana sumnja o istinitosti Kuzmanova svjedoanstva, koje veli, da je kneza Borivoja krstio sv. Melodije. < Borivoj je urar-o god. 894. iste godine, kada i mo- [70. ravski knez Svetopuk. Borivojevi sinovi S p i t i g n j e v i V r a t i l a v odmetnu se od saveza s moravskijem knezom i sklone se pod zatitu njemakoga kralja Arnulfa. Poto je Arnulf umr-o god. 899., ostanu esi opet samostalni, jer je pod vladom prvijeh dvaju nasljednika kralja Arnulfa njemaka drava vrlo oslabila i u malo se nije raspala. Istom krepki vladalac Henrik I. podigne dravu iz propasti, u koju *je bila nagnula. On je god. 928. prodr-o sa svojom vojskom do Praga i prisilio ekoga kneza sv. Veeslava (Vaclava) na plaanje danka. Uzrok Henrikovoj provali nije poznat. ini se, da je sv. Veeslav (sin kneza Vratislava) bio do due estit vladalac, ali slab. Za to se na nj digao njegov mladji brat B o l j e s l a v , * )
*) Ovo je ime iEveeno od b o l j i , z a t o treba pisati B o l j e s l a v , a ne B o l e s l a v , koje je na eku i na poljsku.
kojemu se samomu hotjelo vladati, ne bi li zemlju izbavio od plaanja danka. Boljeslav dade god. 935. ubiti brata Veeslava i preuzme sam kneevsko prijestolje. Kada je god. 939. njemaki kralj Oton I. hotio prisiliti Boljeslava I. na pokornost i kao kazniti ga za to, to je ubio brata, koji je bio Nijemcima odan, potue Boljeslav Otonovu vojsku hametice. Istom god. 950. prisili Oton Boljeslava na pokornost i na plaanje danka. Od toga je vremena ivio Boljeslav u miru i prijateljstvu s njemakom dravom. On je poslao Nijemcima svoje ete u pomo, kada se god. 955. bio strani onaj boj, u kojem su Madari pri rijeci Lechu kod Augsburga strano poraeni. Poto je nakom te pobjede satrta madarska sila, osvoji knez Boljeslav onaj dio Morave, koji su do tad drali Madari u svojoj vlasti. Tako se eka drava rairi sve do u dananju Galiciju. Premda je Boljeslav I. okaljan mrskijem inom, na ime ubojstvom brata, opet mu se mora priznati, da je kao vladalac u velike rairio i utvrdio eku dravu. Njegov sin Boljeslav II. bio je takodjer valjan vladalac (vladao cd god. 967. do 999), koji je dravu iz vana i iz nutra jo vie ukrijepio. U njegovo vrijeme (god. 973.) i njegovijem nastojanjem osnovana je u Pragu biskupija, i tako se eka drava bar u duhovnom obziru oslobodila njemake supremacije. O njegovu nevrijednom sinu Boljeskvu III. (9991002) progovorit emo njekoliko rijei pod br. 86., gdje emo vidjeti, u kolika je on zla uvalio eku dravu, koja je onako lijepo napredovala pod vladama njegova oca i djeda. : Ovdje moemo stati govorei o staroj ekoj istoriji i pogledati plemena ekoga naroda. esi. Ovo je bilo najznatnije pleme. Kako je ono ivljelo [71. u sredini zemlje, tako je onopo malo priteglo pod svoju vlast ostala plemena, i ujedinjenomu od svijeh plemena narodu ono je dalo svoje ime. Ali taj je posao dosta sporo napredovao, jer istom pod konac X. vijeka moe se rei, da eki knez iz Praga gospoduje itavom ekom zemljom. (Vidi malo dolje pod 6). Najstariji knezovi, to ih spominje Kuzman i drugi izvori, nijesu knezovi itavoga ekog naroda, ve samo ekoga plemena.
I24
esi.
esi.
125
2. L u a n i su prebivali u sjeverozapadnom dijelu eke zemlje. Glavni im je grad bio, koji se danas eki zove Za t e c, a njemaki Saatz. Gdje su njegda ivljeli Luani, tamo ive danas Nijemci, koji su pod vladom kasnijih kraljeva iz Premislova doma navirali u eku. Pod br. 68. spomenut je luanski knez Vlastislav, koji je vojevao s ekijem knezom Neklanom. 3. L e m u z i . Ne zna se pravo, kako se ima izgovarati ime ovoga plemena. Ono je sjedilo na sjevera eke zemlje oko Labe. Iz_ ovoga je plemena izlazio Ljubuin mu Premisal, dok Kuzman pie, da je Premisal bio rodom iz sela Stadice, koje se nalazilo pri rjeici B j e l i n i . Danas do due vie nema u ovom kraju mjesta Stadice, ali ima gradi i l i n i voda B e l a . Tako Premisal ne bi bio sin upravo ekoga plemena, nego lemuskoga, i u tom imamo po svoj prilici dokaz, da su Lemuzi veoma rano, jo u VIII. vijeku izgubili svoju plemensku samostalnost i pridruili se ekomu plemenu, koje je bilo jae. 4. P o v a n i . Oni su prozvani po glavnom svojem gradu, koji se njegda zvao o v, a danas se zove M e l n i k (pri uu Vltave u Labu'). Pri gradu Melniku ima jo i danas potok, kojemu je ime P s o v k a . Borivojeva je ena sv. Ljudmila po Kuzmanovu svjedoanstvu bila ki povanskoga kneza Slavobora. Otud zakljuujemo, da jo u Borivojevo vrijeme nije bila eka zemlja ujedinjena, dok su evo Povani imali svoga posebnoga kneza. 5. H r v a t i . Ove smo eke Hrvate spomenuli ve pod br. 41. Oni su ivljeli blizu krkonokijeh gora uz rijeku Labu, koja tamo izvire. Oni su se dijelili u dvije upe. U ivotu sv. Veeslava itamo, kako je njegova mati Dragomira poslije sinova umorstva utekla iz Praga medju Hrvate bojei se, da i nje ne ubije Boljeslav. 6. Jo je bilo i drugijeh plemena, od kojih je nastao eki narod, kako se vidi iz djela ekijeh naunjaka. Mi ih ovdje ne spominjemo, jer ima dosta nesigurnijeh stvari, koliko se tie tijeh plemena. Ovdje emo samo dodati njeto, to je
znatno za istoriju ujedinjenja eke zemlje. Otac sv. Vojtjeha prakoga biskupa i poslije muenika (zaglavio medju neznaboakijem Prusima) zvao se S l a v n i k . To je bio gospodar velikoga dijela eke zemlje, jer je pod njegovom vlasti stajala itava istona i juna polovina eke poevi od Slezije do austrijskijeh i bavarskijeh granica. Tako je Slavnik imajui pod sobom 2/s eke bio gotovo isto tako silan kao i praki knez. Slavnikova je prijestolnica bila u gradu Ljubici (Libici), koja je valjada leala pri dananjem selu L i b i c e (Libitz), koje se nalazi uz Labu od prilike ba po sredini medju Pragom i Koeniggraetzom. Svakako je Boljeslavu I. i II. bila nepoudna tako velika mo Slavnikova, jer oni nijesu mogli misliti na ujedinjenje eke zemlje, dok ima u njoj knez, koji je svojom silom gotovo njima ravan. Ali ipak se nita ne ita ni u Kuzmana ni u drugijeh pisaca, da bi Slavnik ivio u neprijateljstvu s Boljeslavom I. i II., koji su mu bili suvremenici. On je priznavao njihovu vrhovnu vlast, ali je inae bio samostalan. Da je Slavnik znao ivljeti u mira s Boljeslavom II., tomu je dokaz, to je njegov sin Vojtjeh bio biskup u Pragu, dakle u prijestolnici kneza Boljeslava. Istom poslije smrti Slavnikove potpadne njegova kneevina posve pod vlast Boljeslava II., jer Slavnikovi sinovi nijesu znali biti sloni. To se dogodilo zadnjih godina X. vijeka. Tako se moe rei, da je eka zemlja konano ujedinjena oko godine 1000. Poslije toga vremena ima istorija posla samo s ekijem narodom, a ne s ekijem plemenima.
Moravljani i Slovaci.
I27
VI.
Njihovo najstarije doba. Vrijeme od god. Soj. do 84.6. Knez Rastislav. Prvo vrijeme Svetopukova knezovanja. Knez Sveiopuk poslije forchheimskoga mira. Svetopuk i Arnulf. Konac moravske drave. Madari. Koje su narodnosti bili stari Moravljani i Slovaci!1
Kako se samo nagadjanjem moe za ehe rei, kada [72. su se od prilike doselili u eku, isto je tako i s Mora vi janima i sa Slovacima. Ali to nam se pri esima, inilo vjejatno, to nam se ini i ovdje pa velimo: Nijesu ni Moravljani ni Slovaci doli u nove zemlje na jedno, nego je trajalo njekoliko decenija, dok su se sva njihova plemena doselila. Osim onijeh razloga, koje smo za ehe naveli u prilog ovoj tvrdnji, moemo za Moravljane i Slovake jo i ovo rei: da su oni na jedno doli, onda bi oni za cijelo ostali u novijem zemljama ujedinjeni, a ne bi ekali istom do IX. vijeka, da se ujedine. Onaj vodj, koji bi ih doveo u nove zemlje, ne bi ih pustio, da se odmah iza osvojenja novijeh naselja sva plemena raspraju. Na pitanje, kada su se od prilike Moravljani i Slovaci doseljavali u nove zemlje, ne moemo prije odgovoriti, dok nam nije poznato, kakvi su narodi prije Moravljana i Slovaka iv]jeli u onijem zemljama. Najstariji su stanovnici Morave bili
Boji, koji su nam, ve poznati i kao najstariji stanovnici eke zemlje. Dokaz, da su njegda doista Boji prebivali u Moravi, daju nam imena: B r n o (moravski glavni grad) i M o r a v a (voda, po kojoj je .prozvana i zemlja, kroz koju tee). Ime B r n o glasilo je bojski ili keltiki B e r n ; istijem se tijem imenom (Bern) zvao i jedan grad u gornjoj Italiji, gdje su njegda ivljeli Kelti, a Rimljani su od keltikoga B e r n nainili V e r o n a . to se tie imena rijeke Morave, ono je dakako posve slavensko, kako dokazuje ne samo etimologija ( M o r a v a od istoga korijena, od kojega je; i rije m o r e , a a voda, koja utjee u skadarske jezero), ve i to, to se u Srbiji nalazi rijeka s istijem imenom. Ali Moravljani doavi na novu postojbinu bili bi moda i drugo koje ime dali o.noj rijeci, da se ona u vrijeme njihova dolaska nije zvala slinijem imenom. Ona se naime latinski zvala M a r u s , koje je ime keltikoga izvora. Novijem je dakle pridolicama samo malo trebalo okrenuti keltiko ime pak su dobili slavensko. Nijemci su prozvali istu vodu M a r e h, kojemu je imenu izvor takodjer u keltikom jeziku. Kako su Boje u ekoj pritisnuli germanski Markomani, tako su ih u Moravi pritisnuli K a d i, koji su takodjer bili germansko pleme. Kvadi su bili saveznici Markomana u bojevima protiv Rimljana, za to im je i sudbina bila zajednika. Kako u V. vijeku nestaje iz istorije Markomana, tako nestaje i Kvada; jedne je i druge za cijelo seoba naroda zanijela u Italiju s drugijem gprmanskijem plemenima, gdje su se izgubili. Poslije propasti hunskoga carstva nalazimo germansko pleme R u g e ondje, gdje su prije hunskoga dolaska u Ugarsku ivljeli Kvadi. Sva je prilika, da su i Kvadi i Rugi bili razasuti ne samo po Moravi, nego i po sjeverozapadnoj Ugarskoj, gdje su danas Slovaci. Kratko su vrijeme Rugi ivljeli po Moravi i sjeverozapadnoj Ugarskoj, jer su ve godine 488. krenuli pod zastavom istonogotskoga kralja Teodorika u Italiju, kojoj je Teodorik do mala postao gospodarom. Tako su oko god. 5-00, mogli poeti dolaziti Moravljani i Slovaci u nove svoje
128
129
zemlje, a po svoj prilici bila je ta polagana seoba svrena oko god. 560., na ime prije dolaska Avara u Ugarsku (g. 563.), jer kako su Avari bili sa svoje zvijerske udi dobro poznati, ne bi po svoj prilici u njihovu blizinu t. j. u Moravu i u sjeveroistonu Ugarsku htjeli dolaziti ni Moravljani ni Slovaci. Evo ovo su razlozi, za to mi drimo, da su Moravljani i Slovaci dolazili na svoje nove postojbine izmedju godine 500. do 560. Ovaj se raun ne moe do due potvrditi direktnijem istorikijem dokazima, ali se on takvijern dokazima ne moe ni oboriti. O Moravljanima i Slovacima uti istorija mramorkom sve do prvijeh godina IX. vijeka, kada se pod udarcima Karla Velikoga sruila pogana aVarska drava. Ova se utnja po svoj prilici objanjava tijem, to su Moravljani i Slovaci bili avarska raja sve do propasti avarske drave (izuzevi moda vrijeme kneza Sama) i kao nevoljna raja nijesu drugo radili do muili se za svoje gospodare, kako e im hara sastavljati. Jo se bolje reena utnja objanjava, ako se ree, da su Moravljani i Slovaci istom zadnjih godina Karla Velikoga doli u dodir s velikom germanskom dravom, koja je osim drugijeh kulturnijeh teevina imala i svoje Ijetopisce, koji su dakako i o susjednijem narodima morali kasto koju rije progovoriti. Prije Karla Velikoga nijesu Moravljani i Slovaci bili poznati onijem piscima, koji su u zapadnoj Evropi biljeili dogadjaje. Najvei dio naega znanja o starijem Moravljanima i Slovacima osnovan je na germanskijem izvorima, koji su dakako svi pisani latinski. Njeto malo javljaju nam i izvori o ivotu i radu slavenskijeh apostola Cirila i Melodija, od kojih su njeki pisani latinski, njeki grki, njeki staroslovenski. Njeto malo zabiljeio je o staroj moravskoj dravi, ali istom iz kasnijega joj vremena, i vizantijski pisac Konstantin Porfirogenit, s kojim smo se upozaali, gdje smo govorili o Hrvatima i Srbima. Kada se potlaeni narodi dokopaju slobode, i kada njeg- [73. danje svoje krvopije vide, gdje ih je izdala prvanja snaga te propadaju, onda dolazi vrijeme osveti, koja srcu ljudskomu
vrlo esto godi vie nego drugo koje moralnije uvstvo. Tako je bilo i s Avarima; pozni njihovi potomci imali su plaati za grijehe svojih otaca, koji nijesu znali s ljudima ljudski postupati. Poznati nam E i n h a r d (vidi br. 46.) pie, da je god. 805. doao pred Karla Velikoga avarski poglavica Teodor, koji je bio ve krten, i tuio se caru, kako njemu i njegovu narodu nema ivota od Slavena, koji neboge Avare ljuto pritiskuju. Car uslii molbu Teodorovu i dopusti, da se Avari mogu preseliti na zapadnu stranu Dunava, gdje e biti malo dalje od Slavena. Ove Slavene-tlaitelje Einhard zove na prosto Sclavi, ali se ini sigurno, da su to Slovaci, koji su se iza sretnijeh pobjeda Karla Velikoga nad Avarima poeli protezati i potiskivati Avare. Ali ni na drugoj strani Dunava nijesu Avari imali mira od Slovaka, a moda i Moravljana, jer je ve godine 811. bio prisiljen Karlo Veliki poslati u Ugarsku vojsku, da razvadi Avare i Slavene (ad controversias Hunoram et Sclavorum fmiendas). Osim toga pozvao je car Karlo poglavice slavenske i avarske preda se na sud u Aachen. O slavenskijem poglavicama veli Einhard: primores ac duces Sclavorum circa Danubium habitantium. Otud se vidi, da su Moravljani i Slovaci na poetku IX. vijeka ivljeli pod vladom ne jednoga kneza, nego njih njekoliko. Moglo bi se pitati, kako je mogao car Karlo pred svoje prijestolje zvati na raun moravsko-slovake knezove? Na to odgovaramo, da su se po svjedoanstvu jednoga germanskog izvora ve godine 803. poklonili ne samo Avari, ve i Slaveni (Moravljani i Slovaci) silnomu caru i predali mu se. Tako je godina 803. najranija, iz koje nam javlja istorija glasak o Moravljanima i Slovacima. Osim iz Einhardove biljeke, koja ide pod godinu 8n. imamo svjedoanstvo i u salcburkoga bezimenjaka o tom, da su se Slaveni (t. j. Slovaci, a valjada i Moravljani) naseljivali prvijeh godina IX. vijeka po Panoniji, jer to je zemlja na zapadnoj strani Dunava. Panonija je u vrijeme franako-avarskijeh bojeva grozno opustoena; Einhard do due pretjeruje, kada veli, da je od tijeh bojeva nestalo stanovnika po Panoniji, ali se
Mareti: Slaveni u davnini. Q
J30
131
svakako otud moe razabrati, da je nakom reenijeh bojeva bilo po Panoniji dosta prostora za one, koji su se po njoj htjeli seliti. Panonski su Sloveni u vrijeme bojeva Karla Velikoga s Avarima po svoj prilici bjeali sve dalje na jug prema Dravi, kamo nijesu dopirale ratne strahote. Za to je samo sjeverna polovina Panonije bila pusta, a ne itava Panonija, jer kamo bi se inae djenuli panonski Sloveni! Osim Slovaka (a valjada i Moravljana) selili su se po Panoniji po rijeima salcburkoga bezimenjaka takodjer Nijemci i Avari. Mjesta je bilo dosta i za jedne i za druge i za tree. Panonija je potpala pod franaku dravu. Moravljani se pod tim svojim imenom prvi put spominju u Einharda pod god. 822., gdje se veli, da su se tada doli pokloniti caru Ludoviku Pobonomu u Frankfurt poslanici svijeh istonijeh Slavena, pa i eha i Moravljana (Einhard je osim ivota Karla Velikoga, koji je umr-o god. 814., napisao jo i anale franake drave, koji doseu do god. 829., kako je reeno pod br. 46.) Iz ove se vijesti vidi, da su jo i u vrijeme Ludovika Pobonoga Moravljani priznavali nad sobom vrhovnu vlast franaku. Prvi moravski knez, kojemu za ime doznajemo, jest Mojmar. Njega spominje, kako nam je ve poznato iz br. 59., salcburki bezimenjak piui, kako je od njegove sile morao bjeati poznati nam moravski velika Prvina. Bilo bi suvinje, da ovdje ponavljamo ono, to smo ve govorili o Prvini i o njegovoj dravi. Za to emo samo njeto rei, to jo nije spomenuto. Iz rijei salcburkoga bezimenjaka moe se zakljuiti, da je Prvina bio knez u slovakom gradu Mitri. Premda nam bezimenjak ne veli uzroka, za to je Prvina morao bjeati od Mojmara, ali se sve ini, da je uzrok bio, to je Mojmar iao za jedinstvom drave, da on bude jedini vladalac u njoj, a u toni su mu poslu smetale kojekakve sukneice, medju njima dakako i Prvina. ini se, da je taj posao dobro poao Mojmaru za rukom, jer nam se on javlja ako ne kao jedini, a ono kao najsilniji knez u svojoj dravi, koja nije
obuhvatala samo Moravu, nego i slovake zemlje. Istorija nam na alost osim Prvine nije sauvala imena ni jednoga drugog podrunog sukneice u vrijeme Mojmarovo. Mojmar je za cijelo priznavao nad sobom za vrhovnoga gospodara franakoga kralja, ali je iz tiha nastojao oko potpune samostalnosti. Kada je kralj Ludovik Nijemac opazio, na to Mojmar tei, dodje godine 846. u Moravu, svrgne s kneevskoga prijestolja Mojmara i postavi za kneza njegova sinovca R a s t i s l a v a . Ne mislimo, da su ugovori izmedju Morave i franakoga dvora doputali, da se ovako postupa s moravskijem knezom; ali ako nije Ludovik Nijemac imao formalnoga prava, kada je iao s prijestolja skidati kneza Mojmara, imao je on glavno pravo svijeh nasilnika, pred kojim sva druga prava ute, na ime pravo jaega. Ovdje emo najprije rei, da se novomu knezu nalazi u [74. izvorima ime zabiljeeno ne samo R a s t i s l a v , ve i R a s t i c, a ovo je oboje isto ime, samo je Rastic skraeno od Rastislav i govorilo se od mila. Djelo svoga strica oko moravske samostalnosti nastavio je novi knez i to s velikijem uspjehom, tako da je dolo vrijeme, te se kralj Ludovik za cijelo kajao, to se pouzdao u Rastislava i postavio njega za kneza. Rastislav je kao otrovidan politik uvidjao, da e prije ili poslije morati Morava ili orujem braniti svoju samostalnost ili postati prostom provincijom njemakom. Uvidjao je i to, da se moravska drava ne e moi ogledati s njemakom silom izvan svojih granica, nego e trebati da se Moravljani u svojoj zemlji brane. Za to je knez Rastislav prvijeh godina svojega knezovanja gradio po svojoj dravi nove tvrdjave, a stare je popravljao. Osobito je utvrdio dva grada, D j e v i n i V e l e grad. Ne moe se na alost danas odrediti poloaj tijem dvjema gradovima. Danas stoji do due u Moravi blizu ugarske granice selo Velehrad ne daleko od varoice U h e r s k e H radi te, ali nije sigurno, da li se tu njegda nalazio V e l e g r a d . Dok je Ludovik Nijemac vojevao s esima (g. 846850.), nije se Rastislav hotio mijeati u borbu osjeajui valjada, da
132
133
jo nije dolo vrijeme braniti samostalnost moravske drave. Nijesu Rastislavljeve priprave dugo ostale tajne njemakomu kralju; za to se ovaj pobrine, da za vremena Moravu podjarmi. Godine 855. navali iznenada Ludovik na moravskoga kneza, ali ga Rastislav junaki doeka, i premda je Ludovik dosta poharao Moravu, kud je prolazio, morao se brzo i bez ikakvoga uspjeha ukloniti iz te zemlje, a onda Rastislav sa svojom vojskom provali u njemake zemlje iza Dunava pa ih opustoi, da naplati Ludoviku njegovo pustoenje po Moravi. Odvrativi Rastislav sretno prvu njemaku navalu na svoju dravu stane jo ivlje nastojati oko priprava za budue bojeve, koji su mu se inili sigurni. U to se vrijeme rodi u njegovoj glavi sretna misao dostojna slavenskoga vladaoca: Rastislav na ime odlui rastrgati sve spone, koje njegovu dravu veu ili bi mogle vezati s njemakom, a jedna od najglavnijih spona bila je latinska crkva, kojoj su Nijemci onoga vremena bili vjerne i fanatine sluge. Videi to Rastislav pomisli, kako bi bilo, kad bi se u njegovoj dravi zavela narodna slavenska liturgija, s narodnijem biskupima i svetenicima. Budui da je u ono vrijeme mogao samo u Carigradu prijestolnici istone crkve nai ljudi, koji bi veliki posao emancipacije moravske crkve mogli zapoeti i provesti, za to on zamoli grkoga cara Mihajla III., da mu posije ljudi, koji su prikladni za taj posao. Ako su se igda nali pravi ljudi za koji posao, a ono su se onda nala dva ovjeka, koji su bili upravo kao stvoreni ili unaprijed odlueni za posao, koji je Rastislavu bio nudan. Bili su to irilo i Metodije, koji su godine 863. doli iz Carigrada u Moravu i zapoeli tamo blagoslovno svoje djelovanje. Godine 864. prodre opet Ludovik Nijemac u Moravu s golemom vojskom, a Rastislav, koji se bio zatvorio u Djevinu, videi, da ne moe odoljeti velikoj sili, obea vjernost njemakomu kralju. Rimski je papa Nikola I. takodjer mrko gledao Rastislavljevo nastojanje oko potpune samostalnosti, za to je kralju Ludoviku, kada je polazio u boj na Rastislava, poslao
svoj blagoslov sa eljom, da svlada neprijatelja. Osim papina blagoslova imao je Ludovik na svojoj strani jo i Bugare, kojima je onda vladao knez Boris. Poznato nam je, da se bugarska drava onoga vremena protezala preko istone Srbije i Srijema a u junu Ugarsku (vidi br. 46.). Ne zna se, koliko su Bugari pomagali Ludoviku, ali je sva prilika, da je njemakomu kralju od Bugara bilo malo pomoi, jer je sredite bugarske drave bilo vrlo daleko od Morave, te se nad onijem, to su Bugari drali u Srijemu i u Ugarskoj, poradi velike daljine nije mogla njihova vlast nigda pravo uhvatiti. Godine 868. zaponu se opet bojevi medju Ludovikom i Rastislavom. Na Nijemce se dignu tada ne samo Moravljani, nego jo i luiki Srbi i esi. Ova dva plemena, koja su prodrla u Bavarsku i Turingiju, upokori brzo njemaka vojska, ali je tei posao bio s Rastislavom. Dvije velike njemake vojske, od kojih je jednu vodio kraljevi Karlman, a drugu kraljevi Karlo, zadju daleko u moravsku dravu, a kad je poradi oskudice ivea trebalo uzmicati, onda se Moravljani obore na gladne i umorene Nijemce i brzo oiste zemlju od njih, te su Nijemci mogli hvaliti boga, da nijesu jo gore nastradali. Tako je Rastislav mogao biti veseo, to je ouvao svoju dravu od njemake sile. Ali njegovo veselje nije dugo trajalo, jer ga zadesi nesrea, otkle joj se nije ni nadao: njegov sinovac S v e t o p u k , koji mu je u vrijeme rata vjerno pomagao, pone poslije rata raditi o nevjeri, kako bi stricu oteo prijestolje i sam se na njega uspeo. Da bi mu to bolje polo za rukom, preda se u zatitu kraljeviu Karlmanu. Kada to uje Rastislav, poalje svoje ljude, da ubiju Svetopuka, ali oprezni Svetopuk pretee strica, uhvati ga iva i preda ga Karlmanu. Ovaj ga posije svomu ocu kralju Ludoviku u Regensburg. Neovjeni Ludovik dade staromu svomu neprijatelju oi iskopati, a onda ga zatvori u njekakav namastir (god. 870.). Poslije toga runog djela ne javljaju nam izvori nita vie o nesretnom Rastislavu. Rekli smo, da je Svetopuk u vrijeme rata od god. [75.
134
Moravljatii i Slovaci.
/ z Slovaci.
35
868. vjerno stajao uz svojega strica. Svetopuk je ve godine 863. bio knez, ali dakako stajao je pod vlau strica Rastislava. Ovo se potvrdjuje rijeima staroslovenskoga ivota sv. Metodija, gdje se kae, da je k caru Mihajlu poslao poslanike molei slavenske vjerouitelje ne samo Rastislav, ve i Svetopuk; u istom je ivotu priopeno pismo pape Adrijana II. knezovima Rastislavu, Svetopuku i Kocelju. Tako je dakle sigurno, da je Svetopuk bio knez, ali podrunik Rastislavljev. Samo je tee odrediti, gdje je on knezovao. afank i Palackj misle, da je Svetopuk za Rastislavljeva ivota bio ondje knez, gdje je njegda knezovao Prvina, na ime u slovakom gradu Nitri. Predavi Svetopuk Rastislava Nijemcima u ake mislio je, da e Nijemci njega postaviti za kneza, ali se prevario u tom raunu, jer je poslije reene izdaje kraljevi Karlman u ime svoga oca kralja Ludovika preuzeo moravsku dravu, a upravu je pustio dvojici njemakijeh grofova. Tako bi valjada ve onda propala moravska drava, da se narod po Moravi nije digao na oruje protiv Nijemaca. Onda kralj Ludovik posije Svetopuka, da umiri ustanak, ali Svetopuk im dodje medju svoj narod, okrene oruje na Nijemce i za kratko vrijeme rastjera sve Nijemce iz moravske drave, a narod videi Svetopukovo junatvo i mrnju na Nijemce prizna ga radosno za svojega kneza (god. 871). Svetopuk je doao na kneevsko prijestolje kao zloinac; svoga zloina, to ga je poinio sa svojim stricem, nije okajao tijem, to je pristao uz narod i istjerao Nijemce iz zemlje, jer je to bila osveta Nijemcima, to nijesu odmah poslije Rastislava postavili njega za kneza, kako se bio nadao. Ali je ovaj zloinac bio ovjek lukav i hrabar, te je i kroz najtee nevolje znao sretno provui sebe i svoju dravu, pae njemu je polo za rukom sazdati veliku i silnu dravu, kakve prije njega nije osnovao ni jedan slavenski vladalac. Svetopuk je bio vrstan vladalac i politik, ali karakteran ovjek nije bio. No treba pomisliti, da je velika njegova drava poslije njegove smrti brzo propala te se nigda vie nije obnovila, i za to potomstvo pri
sjaju njegovijeh vladalakijeh vrlina zaboravlja njegove grijehe i vidi u njemu slavnoga vladaoca slavenskog u IX. vijeku Nijemci se upropaste, kada vide, kako ih je Svetopuk prevario i odmetnuo se od njih. Za to ga je imala snai teka pedepsa. Godine 872. udari kraljevi Karlman na Svetopuka, ali na svoju veliku nesreu, jer je Svetopuk Karlmana ne samo od Morave odbio, ve je jo poletio za njim u potjeru, i bio bi mu svu vojsku satr-o, da nije brzo dola pomo od kralja Ludovika. Videi Nijemci, da sa Svetopukom nema ale, pomire se s njim, a Svetopuk rado pristane na mir, jer mu je trebalo odaha od dotadanjih bojeva Mir izmedju kneza Svetopuka i kralja Ludovika uini se god. 874. u bavarskoj varoi Forchheimu. Ne moemo sigurno rei, kakve su pogodbe bile ovoga mira, jer su izvori u tom pitanju mutni, ali se ini, da je njemaki kralj priznao Svetopuka za samostalnoga kneza. Onako lukav i oprezan ovjek, kakav nam se Svetopuk [76. prikazuje po vijestima izvora, jamano je dobro znao, da forchheimski mir ne e trajati do vijeka, da e prije ili poslije Nijemci opet kuati raditi o propasti moravske drave. On se za cijelo pripravljao za novu borbu, kad dola da dola. Ali o tijem njegovijem pripravama ne govore izvori. Kratko vrijeme poslije forchheimskoga mira umre kralj Ludovik Nijemac (godine 876.), koji je sebi postavio zadau, da njemako gospodstvo rairi to dalje na istok. Tomu su se opirali esi i Moravljani, za to je njih trebalo slomiti, ali kralju nije to polo za rukom. Ludovikov sin Karlman umre god. 880. Ni Ludovik ni Karlman poslije forchheimskoga mira nijesu ratovali s moravskijem knezom. Ratove je na novo otvorio Karlmanov sin A r n u l f , koji je isprva bio namjesniku Panoniji i Karantaniji (br. 60.), a poslije je postao njemakijem kraljem (god. 887.) i napokon rimskijem imperatorom (god 896.). O bojevima izmedju Svetopuka i Arnulfa govorit emo malo poslije, a sada emo rei njekoliko rijei o Svetopukovu staranju za slavensku crkvu. Svetopuk je bio (odbivi njegovo junatvo i vladalake spo-
137
sobnosti) ovjek posve prozaine naravi, bez ikakvijeh ideala. Niti je on shvaao vanost prosvjete u narodu, niti je sam za njom iao; isto tako nije mogao dokuiti velike koristi slavenske narodne crkve. Ovo je drugo lako razumjeti, jer je Svetopuk bio hrianin samo po imenu, a ivio je opako kao svaki neznaboac. Takav ovjek nije nalazio za vrijedno starati se crkvenijem poslovima. Za to on ako upravo nije progonio Metodija, ali ga nije ni titio od njegovijeh neprijatelja. Kada se god. 870. sv. Melodije vratio iz Rima u Panoniju ka knezu Kocelju, posije ga Kocelj za kratko vrijeme natrag u Rim molei papu, da Metodija uini biskupom. Papa uini Kocelju po volji, ali kada se Metodije vratio u Panoniju, snadju ga veliki jadi, jer su se tada digli na nj susjedni njemaki biskupi. Oni su Metodija povukli pred svoj sud i bacili ga u tamnicu, u kojoj je amio tri godine. Istom 873. godine oslobodi se Metodije tamnice, i to poto je papa Ivan VIII. zapovjedio njemakijem biskupima, da ga iz nje puste. Mogao bi tko pitati: a to je radio Kocelj, da je dopustio obijesnijem njemakijem biskupima, da ine tako bezakonje s ovjekom njemu milijem? Sva je prilika, da se Kocelj bojao orujem ustati za Metodija, jer bi to Nijemci jedva doekali, da mu uzmu njegovu dravu, a njegove rijei nijesu nita pomagale. Svetopuka ne moemo koriti, to nije Metodija tada branio od njegovijeh neprijatelja, jer je sam bio zapleten u ono vrijeme u bojeve s Nijemcima; a drugo, Panonija nije bila njegova drava, dakle se ne bi ni u mirno doba mogao mijeati u ono, to su Nijemci radili po Panoniji Kada se Metodije oslobodio tamnice, onda ga Svetopuk pozove k sebi u Moravu, a rimski ga papa uini arcibiskupom moravske crkve. To je bilo oko god. 874. valjada odmah ; fa forchheimskoga mira. Sada su istom nastali tuni dani za sv. Metodija, jer su njemaki svetenici znali tako Svetopuka pridobiti na svoju stranu, da im je doputao raditi to su htjeli, a oni se nijesu acali ni nasilja ni potvora, samo da naude gdje mogu sv. Metodiju i slavenskoj liturgiji. Najbjesniji je bio medju njima
nitranski biskup Wiching, koji je svomu starjeini Metodiju {jer je Metodije bio arcibiskup) ljuto zagrio mnogo dana iz zadnjih godina njegova ivota. Svetopuk je vie vjerovao lukavomu pletkau Wichingu nego bezazlenomu Metodiju, a ni rimski papa nije uvijek drao stranu Metodijevu. Tako je Metodije ivio do konca svoga ivota u udiljnoj borbi s gadnim svojim protivnicima. On je umr-o god, 885., a poslije njegove smrti podigne se jo ea bura na njegove uenike, tako da je ve oko god. 887. posve istrijebljena slavenska liturgija u Moravi, a dakako i u Panoniji, koja je poslije smrti Koceljeve (god. 874.) dola u njemake ruke. Najznatniji uenici Metodijevi i pristae slavenske liturgije, kojih je bilo oko 200, istjerani su iz tijeh zemalja; oni su se razbjeali u Hrvatsku i u Bugarsku, i od toga vremena imali su stari Hrvati glagolicu i narodni jezik u svojim crkvama. Kako se iz svega vidi, Svetopuk je svakako vrijedan ukora, to je pustio, da onako jadno propadne slavenska crkva u njegovoj dravi ne do due toliko s njegova otvorena neprijateljstva, koliko s nemara i rdjava srca. Prijateljstvo, koje je nakon forchheimskoga mira bilo [77. izmedju Svetopuka s jedne strane i Ludovika Nijemca i Karlmana s druge strane, potrajalo je i poslije smrti ove dvojice, pae se inilo, da se ono jo jae utvrdilo izmedju Svetopuka i Karlmanova sina Arnulfa. Ovo je prijateljstvo tako daleko ilo, da je god. 881. Svetopuk kumovao Arnulfovu .sinu, koji je dobio ime po svomu kumu Z w e n t i b a l d (Nijemci su Svetopuka zvali Zwentibald). Ali onaki ljudi, kakvi su bili Svetopuk i Arnulf, nijesu dugo mogli biti prijatelji jedan drugomu, jer su obojica bili u moralnom obziru jednaki. Kakav je bio Svetopuk, to nam je ve poznato, a Arnulf je bio isto takav: hrabar, lukav, politian, ovjek, koji ne probira sredstva. Svetopuk i Arnulf poznavali su dobro jedan drugoga, jer su bili jednaki; za to nije jedan drugomu nigda vjerovao, a ako su kada bili prijatelji, to je bilo samo. na oko. Neprijateljstva se izmedju njih dvojice zaponu ve g. 882.,
38
Mornvljani i Slovaci.
139
dok jo moda kume Zwentibald nije ni prohodalo. Zavadili su se poradi njekakvijeh njemakijeh grofova; Svetopuk je stajao na strani jednijeh, a Arnulf na strani drugijeh; i tako je samo malo trebalo, da medju njima p,ukne oit boj. Godine 883. ve nalazimo Svetopuka, gdje grozno hara Arnulfovu zemlju Panoniju, isto tako i god. 884. Arnulf se nadje u velikom kripcu, jer mu je Svetopuk i vojsku razbio. Istom car Karlo Debeli pomiri kumove. Svetopuku je ovaj mir pribavio Panoniju, a Arnulf je ostao gospodar samo Karantanije. Ovako je oko g. 885. Svetopukova drava bila rasprostranjena tako, da se doista mogla zvati velikom i silnom dravom. Osim Morave i slovake zemlje u gornjoj Ugarskoj i osim netom steene Panonije priznavali su vrhovnu vlast Svetopukovu esi, kojima je onda knezovao Borivoj, a po svoj prilici i oblinja plemena polapskijeh Slavena uz Labu i Odru. Tuno je pomisliti, da je ve za 20 godina Svetopukova drava ne samo pala sa svoga vrhunca, ve je i posve unitena. Poslije pomenutoga mira ostali su Svetopuk i Arnulf njekoliko godina prijatelji, dakako onaki, kakvi su mogli biti. Zna se, da je Svetopuk sa svojim etama pomagao god. 887. Arnulfu, kada se borio za kraljevsku njemaku krunu. Ali etiri godine poslije toga zapone se na novo medju njima neprijateljstvo, koje je u svojim posljedicama bilo kobno po moravsku dravu, ali nije blagoslova doneslo ni njemakoj kraljevini. Znajui Arnulf, kolika je sila Svetopukova, pobrine se za saveznike. Nagovori posavskohrvatskoga kneza Braclava, da mu pomae. Drugi mnogo strasniji saveznik bili su Madari, kojima se prije god. 890. jedva za ime znalo u zapadnoj Evropi, a koji su za kratkq vrijeme postali i previe poznati mnogijem narodima. Madari prime Arnulfov poziv i dodju u Moravu; Svetopuk se zatvori sa svojom vojskom u tvrdjave i pusti neprijatelje da haraju, a kada su se naharali, razidju se i Nijemci i Madari svojim kuama. S velikom jarou Arnulf obnovi boj god. 893., ali bez uspjeha, ni tada nije mogao nauditi Svetopuku. Moemo dakako misliti, kako je bilo jadnomu
narodu, kojemu su konji gazili usjeve, a neprijateljski vojnici palili kue; da je mnogo robija odvedeno u Njemaku, da je mnogo oko plakalo, mnogo srce pucalo trpei strahote sredovijenoga bijesnog rata, to moemo lasno dokuiti. Ali sve je to trebalo trpljeti, ne bi li se drava obranila od neprijatelja. U to dodje godina 894., kada je umr-o Svetopuk. U ono je kritino doba njegova smrt znaila, da je stvar, za koju se narod borio, ako ne posve izgubljena, a ono jamano na po. Njegovoj se smrti jamano veselio iz svega srca Arnulf, koji je dobro znao, da se ne radjaju preesto onaki ljudi, kakav je Svetopuk, koji je pored svih svojih pogrjeaka bio ipak straan svojim neprijateljima, kako zgodno o njemu veli Konstantin Porfirogenit. ini se, da je Svetopuk osjeao, kako e poslije nje- [78. gove smrti trebati njegovijem sinovima, da se svijem silama upru protiv neprijatelja, i ako isto izbavi moravsku dravu od propasti, to e ju izbaviti sloga njegovijeh sinova. Ovdje emo priopiti to pie Konstantin Porfirogenit o tom, kako je Svetopuk (kojega on pie ) svojim sinovima preporuio na smrtnoj postelji slogu: On pozove sinove k sebi, prui im sveanj iba i ree im, neka ga pokuaju prelomiti; kada ni jedan to nije mogao uiniti, onda Svetopuk razvee sveanj, i onda je bez ikakve muke lako bilo polomiti pojedine ibe. Tijem ih primjerom ponuka na slogu i opomene ih, neka ive bratinski, neka se dvojica mladjih pokoravaju najstarijemu bratu, koji e biti njihov vrhovni knez. Porfirogenit nije zabiljeio imena Svetopukovijeh sinova; iz jednoga germanskog izvora doznajemo samo za dvojicu i zvali su se M o j m a r i S v e t o p u k . Njihov trei brat bio je po svoj prilici neznatan, i tako mu se ime izgubilo. Reeno je pod br. 70., da su se Borivojevi sinovi Spitignjev i Vratislav odmetnuli odmah poslije Svetopukove i Borivojeve smrti od saveza s Moravom i predali se kralju Arnulfu u zatitu. ini se, da su se za malo vremena ocijepili i polapski Slaveni. Sve su ovo bile velike nesree za uzdrmanu Moravu, ali jo je
140
141
vea nesrea bila nesloga izmedju brae Mojmara i Svetopuka. A kao da sve ovo nije bilo dosta, da upropasti mladu slavensku dravu, provale godine 895. u dananju svoju domovinu Madari, koje je srce povuklo za tom lijepom zemljom prije tri godine, kada su doli kao Arnulfovi saveznici nadbijati Svetopuka. im su se Madari nastanili u Ugarskoj, stegnuta je Morava u granice, to ih je imala prije Rastislava, pa kamo sree, da se i to moglo spasti! Arnulf je zadnje dvije godine svojega ivota vojevao protiv Mojmara II. toboe kao saveznik njegova brata Svetopuka. U tom je boju Morava strano poharana, na to su se jadni Moravljani ve bili navikli jo od vremena kneza Rastislava. Arnulfu nije bilo sudjeno ugledati konanu propast moravske drave, jer je on umr-o zadnjih dana godine 899. Ali i poslije njegove smrti jo je trajao njeko vrijeme boj izmedju Moravljana i Nijemaca, dok se nijesu god. 901. pomirili. I Nijemci su uvidjeli, da je ve dosta ratovanja s Moravom, jer su s jedne strane sami kod kue imali svakakvijeh neprilika, kako nije drukije ni mogue bilo pod vladom nejakoga Arnulfova sina Ludovika Djeteta. Drugi je razlog bio, da se Nijemci i Moravljani pomire, to su Madari u novoj svojoj zemlji bivali sve bjesniji i nasrtali ne samo na Moravu, ve i na njemake zemlje, a poslije vremena najljue avarske sile nije bilo groznijih varvara nego li su bili Madari. Dakle je kruta nuda Nijemce i Moravljane nagonila, da se pomire i sjedine protiv zajednikoga neprijatelja. Siromah Mojmar li. po svoj je prilici Madarima odmah, im su pali u Ugarsku, poeo plaati veliki danak, samo da mu zemlju puste na miru, a valjada im je i prepustio june i istone krajeve svoje drave, kojih nije mogao braniti. Tako se tumai, to Madari njekoliko godina iza svoga dolaska nijesu dirali u Moravu. Ali mir s onakvijem goropadni cima, kakvi su onda Madari bili, nije mogao biti dugotrajan. Za to ih nalazimo na poetku X. vijeka, gdje udaraju dva tri puta na Moravu. Smrtni su joj udarac zadali god. 907. stranom
bitkom kod Pouna (mjeseca Kolovoza), gdje su hametice potukli njemaku vojsku i njezine saveznike. Premda nam nikakav izvor ne veli, ali se ini gotovo sigurno, da je kod Pouna pao i moravski knez Mojmar II. sa svojim junacima, jer poslije god. 907. nema vie u istoriji nikakvoga spomena o moravskoj dravi, ona je tada ieznula iz broja drava, kao da je nigda nije bilo. Konstantin Porfirogenit veli o propasti moravske drave samo ovo: poslije Svetopukove smrti klali su se medju sobom njegovi sinovi, tako je drava oslabljena, a do kraja su je unitili Madari, koji su je sebi prisvojili, a narod se razbjeao medju Bugare, Madare i Hrvate i druge narode. Ove je rijei pisao Konstantin Porfirogenit oko g. 950., dakle 43 godine poslije propasti silne njegda Svetopukove drave. Ovdje je najzgodnije mjesto, da progovorimo dvije tri [79. rijei o onome narodu, koji je moravsku dravu istrijebio s lica zemlje. Madari su po svjedoanstvu svojega jezika finsko pleme. Najblii su im srodnici dananji V o g u l i i O s t j a c i , koje su vrlo sitni narodii: Vogula ima oko 7.000, a Ostjaka oko 23.000.; prvi se nalaze u permskoj guberniji, a drugi u gubernijama tobolskoj i tomskoj. Sva je prilika, da su i praoci dananjih Madara ivljeli sve do poetka IX. vijeka u blizini reenijeh Vogula i Ostjaka t. j. oko srednjega Urala, moda i na jednoj i na drugoj strani. Otud su oko god. 800. krenuli na jugozapad traei zgodniju postojbinu i naselili se u ravnici medju Donom i Dnjeprom. Tu su boravili od prilike 80 godina kao saveznici kozarskoga naroda, koji im je bio blinji susjed. (O Kozarima e se rei njekoliko rijei pod br. .) Oko god. 885. navale na Madare P e e n e z i (koji su bili mrsko pleme) i potisnu ih dalje na zapad, jer su bili jai od njih. Tada Madari dodju u krajeve dananje Besarabije i Moldavije, ali tu ostanu samo njekoliko godina, jer ve god. 895. provale u Ugarsku. Ve su u X. vijeku vikali mnogi ljudi na Arnulfa, da je on dozvao Madare u Ugarsku i da je on krivac svijem nebrojenijem nevoljama, koje su se s Madara oborile na evropske narode. Ali Arnulfu se tijem ini velika nepravda,
142
143
jer je on god. 892. Madare pozvao samo na pomo protiv Svetopuka, i on nije kriv, to su se Madari polakomili za lijepom Ugarskom i osvojili je. Ta ve prije 892. godine po2vao je grki car Leon VI. Madare, da mu pomau u boju protiv Bugara. Ako je ljepota ugarske zemlje bila glavni uzrok, koji je Madare sklonio, da je osvoje, a ono je neposredni povod bio ovaj: kada su oni god. 892. pomagali Arnulfu u Moravi, i kod kue ostala samo njihova djeca i ene, onda bugarski knez Simeun nagovori Peeneze, da s njim skupa prodru u madarska naselja po Besarabiji i Moldaviji. Simeun se hotio Madarima osvetiti, to su oni prije njekoliko godina bili poharali njegovu zemlju kao saveznici cara Leona VI. Peienezi i Bugari popale i porobe sve to im je do ruku dolo i vrate se u svoje zemlje. Kada se Madari vrate iz Svetopukove vojne, vide, kako im je zemlja obraena u pusto i kako su im porodice ili rasprane ili odvedene u roblje. Odmah odlue njihove poglavice, da ovu nesretnu zemlju, koja je na udaru Ijutijem madarskijem neprijateljima Peenezima, valja ostaviti i poi u Ugarsku. Ovu su svoju odluku brzo izveli, jer ve godine 895. bila je Ugarska njihova. Dananji su Madari mnogo vei narod nego li su bili prije 1000 godina, jer se u njih s tijekom vijekova pretoilo njekoliko sitnijih naroda. Tako su se ve u X. vijeku pomadarili ostaci avarskoga nai"oda. U XIII. vijeku dobjeali su u Ugarsku K u m a n i ili o l o v c i , koji su bili tursko pleme i dugo vremena velika pokora i napast junoj Rusiji. I oni su pomadareni. Osim ovijeh naroda pretoilo se u Madare veliko mnotvo panonskijeh Slovena, a dosta i starijeh Moravljana i Slovaka, na ime koji se god nijesu razbjeali i koji nijesu poubijani u vrijeme najveega madarskog bijesa od god. 907. do god. 955., to jest od pounske bitke, kada su Madari do kraja razbili Nijemce i Slavene, pa do augsburke bitke, kada su Madari strano potueni i kanjeni za sva zla, koja su do tad inili izokolnijem narodima. Dananji Moravljani govore ekijem jezikom, a dananji [80.
slovaki jezik ako se njeto i razlikuje od ekoga, ali za to ni jednomu drugomu slavenskomu jeziku ne stoji tako blizu kao ekomu. Po ovom bi se moglo zakljuiti, da su i stari Moravljani sa starijem Slovacima bili isti slavenski ogranak, koji su i esi. Ali ima u sauvanijem izvorima njekoliko stvari, koje ne doputaju, da stare Moravljane i stare Slovake ubrajamo medju ehe, ve nas nagone, da drimo, e su stari Moravljani i stari Slovaci bili najblii srodnici panonskijeh Slovena. Ovu, je tvrdnju prvi izrekao god. 1854. njemaki istorik Dummler. Po njegovu je mnijenju nakom propasti moravske drave god. 907. pao slavenski narod te drave pod jaram groznijeh Madara, koji su to poubijali, to u roblje odveli nesretne Slavene; sretni su bili oni, koji su se kojekud rastrkali. Tako je zemlja posve opustjela i leala u pustoi sve do vremena, kada su se Madari iza stranog augsburkog poraza stali dozivati i uljudjivati se. Onda, na ime poslije godine 955., poeli su se vraati u svoju zemlju ostaci Moravljana i Slovaka, a budui da je ondje bilo veliko mnotvo prostora za marljive radnike, za to su se stali i esi iz eke doseljivati u moravske i slovake zemlje. Doljaci esi, koji su bili kulturom i brojem preteniji, poeili su po malo ostatke starijeh Moravljana i Slovaka. Tako su oni izgubili svoj jezik, koji je bio ako ne istovetan s jezikom panonskijeh Slovena, a ono je bio njemu veoma slian. Da je ovo istina, to emo lako dokuiti, ako rnalo pomislimo na rad slavenskijeh apostola: do god. 867. irili su oni vjeru Isusovu i uvodili slavensku liturgiju po Moravi, a za cijelo i po susjednoj slovakoj zemlji; kada su te godine putovali u Rim, ustavili su se medja panonskijem Slovenima u Koceljevoj dravi, isto tako kada se Metodije poslije bratove smrti sam vratio iz Rima, djelovao je po Panoniji, a zadnje godine svojega ivota boravio je opet u Moravi. Moe li se dopustiti, da bi Moravljani i Slovaci govorili drugijem jezikom nego Panonci? Kako se moe dokuiti veliko ono narodno oduevljenje za slavensku liturgiju i po Moravi i po Panoniji, ako se ne ree, da je u tijem zemljama bio isti
144
jezik? Sjetimo se takodjer malo Prvine. On je iznajprije bio knez u Nitri, dakle u slovakoj zemlji, a poslije ga je zapalo knezovanje nad panonskijem Slovenima oko Blatnoga jezera. Kralj mu je Ludovik dao ovu kneevinu za to, da ima u njoj pouzdana ovjeka, a bi li Prvina uz najbolju volju mogao biti Nijemcima od koristi u Panoniji, kad bi on medju onijem narodom bio tudjinac? Treba dakle misliti, da je Prvina njegdanji slovaki knez govorio istijem jezikom, kojim i panonski Sloveni, njegovi novi podanici. Ima njekoliko dokaza, da se i Panonija zvala Morava; tako jedan staroslovenski izvor veli o sv. Metodiju, da je bio arhijepiskop . Ovo je genitiv duala, to jest dviju vinjih Morava, ili Morave (u uem smislu) i Panonije. ( N i a Morava ili D o n j a Morava jest zemlja uz srpsku rijeku Moravu). Salcburki bezimenjak veli o Mojmaru, koji je prognao Prvinu, da je bio dux Maravorum s u p r a Danu b i u m; dakle je morala biti i Morava i n f r a Danub i u m , to jest Panonija. U grkom ivotu sv. Klimenta (uenika Metodijeva) dolaze rijei t. j. panonska Morava. Sve ovo dokazuje, da je po Moravi i Panoniji ivio isti narod. Dananji se Slovaci sami zovu S l o v e n c i , a svomu jeziku vele: s l o v e n s k i ; moravskoga kneza Rastislava zove pisac ivota sv. Metodija: s l o v e n s k i knez (^ ), u ivotu sv. Cirila veli mu se: m o r a v s k i knez ( ). Jezik, kojim su govorili panonski Sloveni, zove se uvijek u izvorima: s l o v e n s k i jezik ( ). Dakle i ovo upotrebljavanje s l o v e n s k o g a imena dokazuje, da se po moravskoj, slovakoj i panonskoj zemlji govorio isti jezik, a ako je tako, onda stari Moravljani i stari Slovaci nijesu bili eki ogranak, kako su danas.
VII.
Poljaci.
O najstarijoj poljskoj istoriji . u ope. Izvori stare poljske istorije. Vrijeme prije godine poo. Knez Mecislav. Krtenje poljskoga naroda. Knez Boljeslav Hrabri. Plemena poljskoga naroda.
Poljaci su po svojoj mnogobrojnosti najznatnije slavensko [81. pleme poslije Rusa; po svojoj prosvjed i slavnoj prolosti pripadaju oni medju znatnije narode evropske, a bilo je vrijeme, kada je poljska drava mnogo znaila u Evropi (u XVI. i XVII. vijeku.) to su se na njih u drugoj polovini XVIII. vijeka oborile velike bijede, koje su im razbile dravu, to nije umanjilo njihove znatnosti medju Slavenima. Po svemu bi se ovom inilo, da je najstarija poljska istorija dobro poznata, jer Poljaci sudei po njihovoj kasnijoj istoriji nijesu ni u najstarije doba bili narod besposlen i mlitav. Ali ovaj bi zakljuak na alost bio posve kriv. Moemo do due dopustiti, da su Poljaci i u najstarije doba svoje istorije tvorili djela, koja je vrijedno bilo biljeiti, samo da je bilo vrsnijeh ljudi, koji bi ih biljeili (moe se dodati). Kad bi se znatnost ili neznatnost kojega naroda po tome mjerila, je li njegova najstarija istorija vie ili manje poznata, onda bi Poljaci bili najneznatniji slavenski narod. Tko je tomu kriv, da je nae znanje najstarije poljske istorije vrlo krnje? Dananji naunjaci jamano nijesu krivi, jer bi oni sjajno rasvijetlili poljsku davninu, samo kad
Mareti: Slaveni u davnim.
IO
146
Poljaci.
Poljaci.
47
bi prema tomu bili izvori, koji o njoj govore. Ne moe se rei, da je malo izvora o staroj poljskoj istoriji, pae njih ima dosta, ali je drugo pitanje: kakvi su. Mi emo pod brojem, koji dolazi, progovoriti njekoliko najnunijih rijei o izvorima stare poljske istorije; ovdje emo samo to rei, da Poljaci do druge polovine X. vijeka nijesu stajali u dodiru s Nijemcima, za to i njemaki izvori o njima ute dugo vremena, a Carigrad je od Poljaka uvijek bio daleko, i za to nije nitko u Carigradu na to mislio, da napie to o Poljacima. Domaijeh kronista mogli su Poljaci imati istom onda, kada se u njih s kranstvom ukorijenila kakva takva prosvjeta, a do toga se vremena ve izgubila uspomena o najstarijoj davnini poljskoga naroda, a koliko se nje i sauvalo, to su nevjesti i bezukusni kronisti iskrivili. Vjerodostojna se poljska istorija poinje istom oko godine 960 ; dakle u vrijeme, kada su drugi njeki slavenski narodi ve zavrili najstarije doba svoje istorije, Poljaci onda istom ulaze u istoriju. Svaki drugi slavenski narod ima ve oko godine 960. vie ili manje istoriki rasvijetljenoga ivota za sobom, samo je u Poljaka pred godinom 960. potpuna tama. Otud se vidi, da su Poljaci pozvani u istoriju istom u posljednjem satu. Najstariji poljski kronist zove se M a r t i n G a l (Martinus [82. Gallus). On je pisao prvijeh godina XII. vijeka i bio je suvremenik Kuzmana Praanina i ruskoga Ijetopisca Nestora. Ali s ovom dvojicom svojih suvremenika ima on samo vrijeme zajedniko, a ne vrline. Martin je Gal kao istoriki izvor samo za to od njeke vrijednosti, jer je on najstariji poljski kronist, a njegovi su nasljednici jo mnogo slabiji od njega. On u toliko zasluuje pohvalu, to mu se ne mile oevidne bajke i izmiljotine i ne zadrava se pri njima, ve pripovijeda ono, to misli, da se doista dogodilo, pripovijeda onako, kako umije. Moramo dodati, da je Martin Gal samo ivio u Poljskoj, ali nije bio Poljak, nego tudjinac, kako mu svjedoi i pridavak G a l l u s .
Nakom Gala prvi je po vremenu poljski kronist V i n c e n t K a d l u b e k , koji je pisao oko godine 1220. Premda je ovaj ovjek bio biskup u Krakovu, te bi se moglo misliti, da e ovjek takvoga poloaja biti ozbiljan i bar do njekle (po nazorima srednjega vijeka) kritian pisac, ali u njega nema ni ozbiljnosti ni kritike ni za lijek. Jo bi mu.se moglo oprostiti, da je iz narodnoga kazivanja i iz starijih (nama nesauvanijeh) izvora ispisao makar kako oevidne fabule, bar bi se reklo: nije drugo naao o poljskoj davnini, pa je zabiljeio ono, to je sluao i itao, hvala mu i na tom! Ali to emo rei o ovjeku, koji sam izmilja ega nije bilo i iskrivljuje do zla boga ono malo to je uo o davnini svojega naroda? Pa jo kad bi te njegove izmiljotine bile zabavne i imale poetiku vrijednost, jo bi mu se njekako moglo oprostiti, ali kad su Kadlubekove izmiljotine glupe i bljutave, onda je dakako druga stvar; onda ovjek ali ono vrijeme i onaj narod, u kojem je i kada je takav ovjek mogao biti biskup. Kadlubek je njeto malo poznavao grku i rimsku istoriju, ali kako je bio ovjek i bez talenta i bez ukusa, mislio je, da e dobro uiniti, ako poljsku istoriju ispreplete s grkom i s rimskom. Za to se u njegovoj kronici stari poljski knezovi bore s Julijem Cesarom i s Krasom, pae i s Aleksandrom Maedoncem, oni vladaju nad Getima i nad Partima, o kojima stari Poljaci nijesu nita znali kao ni o Grcima ni o Rimljanima. udno je i za duevno stanje poljskoga naroda u srednjem vijeku karakteristino je, to su Kadlubekove gluposti ostale za uzor njegovijem nasljednicima. B o g u c h w a l se zove trei (po vremenu) poljski kronist. On je pisao oko godine 1250., a bio je biskup u Poznanju. Boguchwa! ponavlja Kadlubekove bljutavosti i dodaje gdjeto i svoje gluposti. D z i e r z w a ili M i e r z w a je trei kronist, koji za starijem grjenicima Kadlubekom i Boguchwa!om polaguje. Pria ima do due kasto i u vrijednijeh pisaca, ima ih n. pr. u onako izvrsnom izvoru, kakav je Nestor za starorusku istoriju, da i ne govorimo o Dalimilu. Ali Nestorove i Dalimilove fabule naivne su i be-
148
Poljaci.
' Poljaci.
149
zazlene kao avrljanje golobrada djeteta, dok su fabule Kadlubeka i njegovijeh drugova nalik na bezobrazno laganje bradita ovjeka. Nije udo, da kod ovakvijeh izvora ne moemo mnogo znati o najstarijoj poljskoj istoriji, i. da na sreu nije sauvana kronika Martina Gala i Nijemca Dlttnara (o kojem emo za as njeto rei), onda o njoj ne bismo gotovo nita znali. Poljacima je danas teko priznati, da su najstariji njihovi kronisti onako bljutavi, kako stno mi o njima rekli. Njima bi drago bilo, kad bi se oni mogli diiti svojim kronistima onako, kako se esi die svojini Kuzmanom i Rusi svojim Nestorom, za to ih gdjekoji rodoljubni Poljaci nastoje opravdati. Takav je posao uzaludan, jer istina nema zadau, da uvijek slui patriotizmu, koji moe zaci na stramputice, ali istina nigda. Komu se na sud o Kadtubek u i njegovijem nasljednicima ini preotar, neka ita, to je o njima rekla ne samo uena, nego i potena slavenska dua afai'ik u staroitnostima. U njemakijem izvorima nalazi se poevi od druge polovine X. vijeka to sitnijih to krupnijih biljeaka o starijem Poljacima, a najvie ih se nalazi u kronici, koju je napisao D i t m a r ili T h i e t m a r . Ovaj je pisac bio biskup u Merseburgu, a ivio je od god. 975. do god. 1019. Njegovo djelo Chronicon ima 8 knjiga, od velike je ono cijene osobito za polapske Slavene, jer je pisac sam sudjelovao u njekoliko vojna protiv njih. Ali i Poljaci mu mogu biti vrlo zahvalni, jer i o njima dosta govori. Djela svijeh ovdje spomenutijeh pisaca pisana su latinski. Jezgra poljskoga naroda, koji se dosta daleko protegao, [83. ivi uz rijeku Vislu. O V a je rijeka izuzevi joj najdonji dio, gdje sjede Nijemci, prava poljska rijeka. ini se, da su Poljaci oko nje boravili ve vrijeme latinskoga pisca Jordana ili Jornanda (o kojem vidi pod br. 15.) Ovaj pisac u svome djelu, koje je pisano oko god. 550., veli, da Anti ive izmedju Dnjestra i Dnjepra, a Sloveni OSclaveni) da prebivaju njima na zapadu i da dopiru na istoku do Dnjestra, a na
sjeveru do Visle. Nemamo do due nikakvoga naroitog dokaza, da su Jordanovi Sloveni uz Vislu bili Poljaci, ali takodjer ne nalazimo, to bi se toj misli protivilo. Za to mi uz ovu misao pristajemo, ali prema onomu, to je razloeno pod br. 17., valja dodati, da su Poljaci oko 550. godine ve bili stanovali uz Vislu dosta vremena, jer su se iz zajednike slavenske pradomovine poeli micati s ostalijem zapadnijem Slavenima bar 300 godina prije Jordanova vremena. Kako je poljski narod i danas dosta velik, a velik je bio i u staro doba, ne moe se misliti, da je sav na jedno zauzeo one zemlje, u kojima ga nalazi istorija u X. vijeku i kasnije, ali kako su pojedina poljska plemena dolazila, kojim redom i otkud, to e poradi utnje izvora ostati uvijek tajna. Za to u taj posao mi niti moemo niti hoemo dirati. Na zapadnoj obali Visle stoji jo i danas starodrevni grad G n j e z n o (njemaki Gnesen). U tom su gradu sjedili prvi poljski knezovi, za koje doznajemo iz Martina Gala. To je bio glavni grad plemena, koje se u uem smislu zvalo Poljaci. Ovo je pleme okupilo po malo oko sebe sva poljska plemena i ujedinjenomu narodu ostalo je po njemu ime. Vidjeli smo, da je tako bilo i u starijeh eha (br. 71.) Prvi potpuno istoriki knez u gradu Gnjeznu bio je M e i s l a v ili M e k o (poljski: Mieczyslaw-Mieszko). On je poeo knezovati oko god. 960. Ali prije toga kneza doznajemo iz Martina Gala, kojemu se moe vjerovati, imena etvorice njegovijeh pretea na kneevskom prijestolju u Gnjeznu; oni su se zvali: Pop i e l, Z i e m o w i t , L e s z k o i Z i e m i m y s 5 1 . Ali osim pustijeh imena ne moe se gotovo nita sigurno znati o tim knezovima. O Popielu ima u Martina Gala pria, kako su ga dva njekakva putnika proklela, to ih nije hotio ugostiti i kako se njihovo prokletstvo ispunilo, jer je za njekoliko godina seljaki sin Ziemowit oteo Popielu kneevsku vlast i poeo sam knezovati. Ziemowitov se otac zvao i as t, za to se on i njegovi potomci zovu P l a s t o v e i. O Ziemowitu, njegovu sinu Leku i unuku Ziemimylu veli Martin Gal posve u kratko, da su bili
150
Poljaci.
Poljaci.
ij
valjani knezovi. Za cijelo ve se u Galovo vrijeme (na poetku XII. vijeka) nije znalo vie o preteama kneza Meislava nego li je Gal zapisao. Ako svakomu od pomenutijeh knezova poprijeko damo 20 godina knezovanja, onda izlazi, da je Popiel vladao oko godine 880. Ali budui da su prva etiri kneza jo u doistorikoj tmini, za to se prava istorija poljska poinje, kako smo ve rekli, istom s Meislavom t. j. s godinom od prilike 960. Vlada kneza Meislava pada u vrijeme njemakijeh kra- [84. Ijeva i rimskijeh careva Otona I. i Otona II. Meislav se otimao i otimao ispod njihove vrhovne vlasti, ali mu ipak nije nastojanje za rukom polo. Na poetku svoje vlade njegdje oko god. 963. imao je boj s Nijemcima, koji se nije sretno po nj svrio, jer ga je istono-njemaki markgrof Gero prisilio na priznavanje vrhovne vlasti njemake. Njekoliko godina poslije toga imao je Meislav opet rat s Nijemcima, u kojem je njegov brat edobor razbio Nijemce, ali je za to ipak Meislav ostao podrunik njemakoga kralja. Ovo se tijem dokazuje, to su god. 973. o uskrsu eki knez Boljeslav II. i poljski knez Meislav doli na poziv cara Otona I. u Kvedlinburg preda nj. Oton ih doista ne bi preda se zvao, da mu nijesu ova dva slavenska kneza bili podrunici. Njekoliko nedjelja iza uskrsa god. 973. umre Oton L, a reeni knezovi Boljeslav II. i Meislav upotrebe odmah priliku, da se oslobode vrhovne vlasti njemake. Mladjahni je na ime sin i nasljednik Otona I. Oton II. imao na poetku svoje vlade dosta muke i borbe s bavarskijem vojvodom Henrikom, koji je na nj ustao. Uz Henrika pristanu Boljeslav II. i Meislav nadajui se valjada tijem putem dokopati se potpune neovisnosti. Ali iza etiri godine borbe nadvlada Oton II. nepokornoga vojvodu i baci ga za kazan u tamnicu. Onda su dakako i reeni knezovi ostali pod njemakom vrhovnom vlasti, kako su i prije bili. Za kratko vrijeme, na ime ve god. 983. umre Oton II. ostavivi nejakoga sinia Otona III. Zatvoreni vojvoda Henrik oslobodi se tamnice i ustane na novoga kralja,
kako je bio ustao i na njegova oca, a na strani reenoga buntovnika opet se nadju knezovi Boljeslav II. i Meislav elei oevidno na svoju korist okrenuti njemake nemire. Istom poto se Henrik dobrovoljno pokorio zakonitomu vladaocu Otonu III, poklone mu se i slavenski knezovi Boljeslav II. i Meislav i tijem ga priznadu svojim vrhovnim gospodarom. Kako nije Meislava sluila srea u nastojanju, da se otrgne ispod Nijemaca, tako se nije mogao sreom pohvaliti, da je poljska plemena okupio pod svoje ezlo. On je knezovao nad zemljama, koje su sainjavale t. z. Veliku Poljsku, a po Maloj Poljskoj knezovali su sitniji knezovi, koji su bili prema Meislavu posve samostalni. Ovdje nam treba rei, da se pod ime-. nom Velika Poljska misle one poljske zemlje, koje danas pripadaju pod rusku i prusku krunu, a Mala je Poljska drago ime za Galiciju. Sretniji su od Meislava bili ruski knez Vladimir i eki Boljeslav ., koji su obojica pretegnuli svoje gospostvo i nad dijelovima Male Poljske; knez je na ime Vladimir god. 981. osvojio grad Premisalj s njegovom okolicom (grad Premisalj ili poljski Przemjsl lei usred dananje Galicije). Isti je knez osvojio grad erven s njegovom okolicom (taj je grad leao u dananjoj ruskoj Poljskoj blizu austrijske granice). O ovijem osvojenjima ruskoga kneza Vladimira pie staroruski Ijetopisac Nestor. Iz ekoga opet Ijetopisca Kuzmana moemo razabrati, da je eki knez Boljeslav II. vladao Malom Poljskom sve do Krakova i njeto dalje. Kako smo dakle vidjeli, knez Meislav nije imao sree [85. u poslovima oko samostalnosti i ukrepljenja svoje drave. Ne moe se rei, ima li se to odbiti na njegovu nesposobnost ili na neprijatne okolnosti. Bilo kako mu drago, knez Meislav ne bi svoga imena nigda proslavio, da nije primio vjeru Isusovu i nastojao, da je primi i njegov narod. Velika je teta, to i o tom preznamenitom dogadjaju znamo samo njeto malo. Najstariji svjedok o krtenju kneza Meislava jest poznati nam Ditmar. Ovaj Nijemac pie, da se Meislav oenio sestrom ekoga kneza Boljeslava II. Ona se zvala D o b r a v a ,
152
Poljaci.
Poljaci.
kako izrijekom veli Ditmar: D o b r a v a Sclavonice dicebatur, quod Teutonico sermone b o n a interpretator, dakle se nije zvala D u b r a v k a , (poljski D a b r a w k a), kako hoe kasniji i manje pouzdani svjedoci nego li je Ditmar. Dobrava je bila kranka, kao i njezin brat, jer se eki narod krstio zadnjih godina IX. vijeka. Kada je ona pola za Meislava, bio je on jo neznaboac, ali pobona ena nije mirovala, dok nije mua obratila na kranstvo. Za knezom se krstio po malo i narod. Poljaci su brzo dobili biskupiju u svojoj zemlji, nijesu onako dugo ekali kao esi, koji su istom godine 973. dobili prvoga biskupa. Prvi je poljski biskup bio J o r d a n , koji je po svoj prilici bio Nijemac. On je imao svoju biskupsku stolicu u gradu Poznanju; po tom je poznanjska biskupija medju svima poljskima najstarija. Kada se zna, da je nakom smrti svetoga Melodija (godine 885,) brzo istrijebljena slavenska liturgija i slavenska crkva po Moravi i Panoniji, a da je u ekoj slabo ivotarila u vrijeme, kada se krstio knez Meislav, onda nema sumnje, da je Meislav primio latinsko kranstvo s latinskom liturgijom. Poljaci su dakle od najdavnijih davnina sluali slubu boju u latinskom jeziku; slavenskomu jeziku nema u poljskoj crkvi ni traga. Meislav je umr-o godine 992. ostavivi nakom sebe [86. njekoliko sinova, ali najsposobniji medju njima Boljeslav znao je svojoj brai oteti svaku vlast i mijeanje u dravne poslove. Velika je to srea bila za mladu poljsku dravu, koja bi se inae moda bila raspala u njekoliko slabijeh kneevina, a ovako je umom i hrabrou Boljeslava nastala velika i silna drava. Na koncu X. vijeka sjaju u slavenskoj istoriji tri vrlo sjajne zvijezde, na ime tri vele znatna vladara, jedan medju esima (Boljeslav II.), drugi medju Poljacima (Boljeslav Hrabri), trei medju Rusima (Vladimir). Svaki se njih proslavio tako znatnijem djelima kao malo koji vladar poslije njih. Kako bi se mnogo dalo govoriti o Boljeslavu ekom i o Vladimiru ruskom, tako bi se dalo i o Boljeslavu poljskom. Nama osnova
ove knjiice ne doputa, da obilno govorimo o djelima onijeh vladalaca, koji su u kransko doba vladali gdje medju Slavenima; za to nam valja pri Boljeslavu Hrabrom stegnuti se samo na najnunije. Boljeslav je Hrabri bio vjeran saveznik i prijatelj mladoga cara Otona III. i pomagao mu je dva puta u bojevima protiv polapskijeh Slavena u Braniboru (god. 992. i 996.) Njegdje najzadnjih godina X. vijeka osvojio je Boljeslav Hrabri istoni dio Pomorja (Pommern), gdje su ivljeli takodjer Slaveni, srodni s Poljacima, ali opet razlini od njih. Lijepo je Oton III. panju panjom vraao poljskomu knezu. Godine na ime lopo., kada se mislilo, da je blizu konac svijeta, dodje Oton u grad Gnjezno, da se tamo pokloni moima sv. Vojtjeha, kojega su nedavno ubili neznaboaki Prusi, kada ih je doao obraati na kransku vjeru. Mladi se car na sveevu grobu valjada molio bogu, da u svom gnjevu ne bude preotar, ako je doista naumio unititi svijet. Boljeslav je Hrabri lijepo doekao Otona, a Oton osnuje u Gnjeznu arcibiskupsku stolicu i podijeli Boljeslavu pravo, da moe po svojoj dravi osnivati nove biskupije. Prvi je arcibiskup u Gnjeznu (i po tom prvi poljski arcibiskup) bio R a d i m (ili latinski G a u d e n t i u s ) brat sv. Vojtjeha. Viteki i mladjahni Oton III. umre ve godine 1002., jo mladji nego li mu je bio otac, kada je umr-o. Poslije Otonove smrti uspne se na njemako prijestolje Henrik II. ili Sveti. Dok je jo njemaka drava bila uskomeana poradi nemira pri izboru novoga kralja, provali Boljeslav Hrabri u zemlju Luicu i osvoji je. Poradi ovoga osvojenja trajali su krvavi ratovi izmedju Henrika II. i Boljeslava Hrabroga s veim ili s manjim prekidama i s razlinijem uspjehom sve od god. 1004. pa do god. 1018., kada su se Henrik i Boljeslav pomirili, tako da je Boljeslav ostao gospodar Luice. Toliko budi dosta o odnoajima Boljeslava Hrabroga prema njemakoj dravi. Boljeslav je Hrabri od poetka svoje .vlade gledao, kako e sva poljska plemena ujediniti, za to je morao misliti, da Malu
Poljaci.
Poljaci.
Poljsku otme ispod eke vlasti. Za ivota ekoga kneza BoIjeslava II. (svojega ujaka) nije hotio dirati u taj posao, ali im se godine 999. Boljeslav II. prestavio, odmah Boljeslav Hrabri pohiti osvojiti ne samo Krakov, nego i itavu Malu Poljsku, koja je do tada bila pod ekom vlau. Onaj dio Male Poljske, to ga je godine 981. osvojio ruski knez Vladimir, ostade i nadalje u ruskoj vlasti. Nesposobni nasljednik Boljeslava II. Boljeslav III. nije mogao nita uiniti protiv Boljeslava Hrabroga, kada je osvojio Malu Poljsku i sve ehe poubijao, to ih je tamo naao. Nije mnogo vremena potrajalo, pa je Boljeslav Hrabri protegnuo svoju vlast i na samu eku, ali dakako samo za kratko vrijeme. Evo kako se to dogodilo. Nevaljali eki knez Boljeslav III. brzo je omrznuo esima sa svoje krvolonosti i drugijeh bezakonja. Za to se g. 1002. rodi buna, i Boljeslav III. morade bjeati iz zemlje i utee k svomu rodjaku Boljeslavu Hrabromu. esi postave za kneza njekoga Vladivoja, rodom Poljaka. Dok je Boljeslav III. nagovarao Boljeslava Hrabroga, da mu pribavi natrag eko prijestolje, umre knez Vladivoj, poto je knezovao njekoliko mjeseci. Odmah iza njegove smrti podje Boljeslav Hrabri s velikom vojskom put eke, da svoga prognanog rodjaka posadi opet na prijestolje. To mu podje sretno za rukom, ali rdja Boljeslav III. im se osjeti na prijestolju, stane bjesnjeti kao i prije, a onda esi pozovu Boljeslava Hrabroga, da ih oslobodi goropadnika. Ovo je Boljeslav Hrabri jedva doekao, jer je znao, da je sada dolo vrijeme, da on preuzme kneevsko prijestolje eko. On dodje bre bolje u Prag njegdje u mjesecu Veljai god. 1003., uhvati Boljeslava III., dade mu oi iskopati i baci ga u tamnicu, a onda sebe proglasi za ekoga kneza i uspne se na kneevsko prijestolje u Pragu. Ali kratka je bila njegova vlada nad esima. Zlo je bilo po nj, to nije s novijem njemakijem kraljem Henrikom II. stajao u prijateljstvu, a jo je gore bilo, to su se esi brzo zasitili poljske vlade, jer su Boljeslavljevi Poljaci esima odvie dali osjeati poljsko go-
spostvo i bili su napriti prema esima. Tako njemaki kralj upotrebi eko nezadovoljstvo i prodre mjeseca Kolovoza god. 1004. s velikom vojskom u eku, da protjera Boljeslava Hrabroga. im unidju Nijemci u eku, sjedine se s njima esi i to s tijem radije, jer je kralj Henrik sa sobom vodio brau Boljeslava III. t. j. Jaromira i Oldriha, koji su bili zakoniti nasljednici nakom nesretnoga njihova brata. Kralj Henrik nije sam hotio pribliiti se Pragu i zametnuti boj s Boljeslavom Hrabrijem, nego je pustio da ga zametnu pomenuta braa Boljeslava III. ujui Boljeslav Hrabri, da se na nj velika sila primie, i znajui, da nije pripravan doekati je, nadje, da e najbolje biti, ako im prije ostavi ne samo Prag, ve i itava eku. To on i uini njegdje na poetku Rujna reene godine i tijem pokaza, da i veliki junaci kasto vole neasno bjeati, nego asno ali sigurno izginuti: bijezi su sramni, ali su probitani, veli naa poslovica. Tako se svrila kratka vlada Boljeslava Hrabroga nad esima, ali su i poslije toga za njeko vrijeme ostali u poljskoj vlasti pogranini gradovi eki, pak i Morava. Svrivi Boljeslav Hrabri god. 1018. dugotrajno ratovanje s kraljem i carem. Henrikom II. pokua sreu u ruskoj dravi, ne bi li i njom zagospodovao. Nakom smrti velikoga kneza Vladimira osvoji kneevsko prijestolje njegov sinovac Svetopuk. Ovo je bio vrlo opak ovjek, jer je odmah na poetku svoje vlade ubio tri sina kneza Vladimira, a bio bi i ostale poubijao, da ih je mogao kako uloviti, samo da bude to sigurniji na kijevskom prijestolju. Tast je ovomu krvoloku bio Boljeslav Hrabri. Poto je Vladimirov sin Jaroslav prognao Svetopuka iz Kijeva i iz Rusije, odlui Boljeslav Hrabri silom povratiti prijestolje opakomu svomu zetu. to je odluio, to i uini, krene u Rusiju, razbije vojsku Jaroslavljevu i namjesti Svetopuka opet na kneevsko prijestolje u Kijevu. Svetopuk je mislio, da e se Boljeslav Hrabri odmah vratiti natrag u Poljsku, ali se prevari, jer tast ostane njekoliko vremena u Kijevu oekujui po svoj prilici zgodno vrijeme, da Svetopuka, s kojim je i onako narod bio vrlo nezadovoljan, zbaci s pri-
I56
Poljaci.
Poljaci.
157
jestolja i da sam zasjedne na nj. Tako je njekako on radio i s Boljeslavom III. ekijem knezom: najprije mu je povratio prijestolje, a onda mu ga uzeo i sebi prisvojio. Moda je Svetopuk slutio takvo to od svoga tasta, za to na jedno zapovjedi svojim ljudima, da ubijaju Poljake, gdje kojega uhvate. Tako je poubijano mnotvo Poljaka, a bio bi za cijelo i BoIjeslav Hrabri zaglavio, da nije bre bolje pobjegao iz Rusije. Kratko vrijeme iza toga izgubi nevaljali Svetopuk i prijestolje i glavu, a kijevskijem knezom postane pomenuti Jaroslav. O ovoj ruskoj vojni Boljeslava Hrabroga nalazimo biljeaka ne samo u Ditmara i u Martina Gala, ve i u ruskoga Ijetopisca Nestora. Ona je dokaz, kako je politika Boljeslava Hrabroga bila vrlo irokijeh razmjera: da mu ie u svem srea sluila, kako mu je dosta sluila, bio bi on gospodar ne samo svijeh poljskijeh, nego i svijeh junoruskijeh i ekijeh zemalja, ali kako je ta osnova bila teka da se izvede, to se najbolje vidi otud, to nije ni takvomu junaku i politiku pola za rukom, kakav je bio Boljeslav Hrabri. Zadnje godine svoga ivota proveo je junaki knez u miru nastojei, da svoju dravu iz nutra uvrsti blagotvornijem zakonima i naredbama u kranskom duhu. To je Poljacima bilo veoma nuno, jer gotovo neprestani ratovi nijesu dali, da se narod pripitomi i da ivi na kransku. Njekoliko mjeseci prije svoje smrti god. 1025. okruni se Boljeslav Hrabri kraljevskom krunom. Poslije njegove smrti naslijedi ga sin mu Meislav II. Iz ovoga malo, to smo vie natuknuli nego pripovjedili o Boljeslavu Hrabrom, moe se razabrati, da je on nastojao stvoriti veliku slavensku dravu, o koju bi se kao o tvrdu peinu odbijali svi napori germanizacije, koji su ve onda teili na slavenski istok, kako tee i danas. Boljeslav istina nije okupio, kako je elio, ehe, polapske Slavene, Poljake i Ruse pod jedno ezlo, ali je bar svoj narod za vremena ujedinio i ojaaoga, a i to je velika zasluga. A sad da vidimo plemena poljskoga naroda. i. L e s i. Staroruski Ijetopisac Nestor pie, da je jedan [87. dio slavenskoga naroda poao u staro doba prema Visli i pro-
zvao se Lesi (), i od tijeh Leha da su se jedni prozvali Poljani, jedni Ljutii, jedni Mazovljani, a jedni Pomorci. Po ovoj Nestorovoj biljeci sudei zvali su stari Rusi imenom Lesi u ope zapadne Slavene, jer Ljutii i Pomorci nijesu bili poljski ogranci, ve su pripadali baltikijem ili polapskijem Slavenima. Kakvo je etnografiko znaenje imalo ime Lesi u starijeh Poljaka, to ne moemo sigurno odrediti, jer u Martina Gala, koji od domaijeh poljskijeh kronista zasluuje najvie vjere, ne dolazi ime Lesi nikako, a KadJubek i Boguchwal upotrebljavaju ime Lechitae za Poljake u ope. Po tom bi se moglo initi, da je u prastaro doba doista Lesi isto znailo to Poljaci, pa je poslije nadjaalo samo ovo drugo ime, a ono se prvo izgubilo. Ova se misao moe potvrditi etimologijom, jer je sva prilika, da ime L e h ima isti korijen, koji je u rijei ledina (t. j. neobradjena zemlja), a da ime Poljaci dolazi od rijei polje, o tom za cijelo ne moe nitko sumnjati. Rijei ledina i polje mogu znaiti isto, jer se polje moe rei i za neobradjenu zemlju. Tako bi i L e s i i P o l j a c i bili ljudi, to stanuju na poljima, dakle sinonimna imena. 2. P o l j a c i . Nestor ne veli Poljaci, nego P o l j a n i (), i ovo je stariji oblik, kako dokazuje i latinsko ime P'ol o n i (Polonia), koje se moglo razviti samo iz P o l j a n i , a ne iz P o l j a c i . Najprije je ovo ime pripadalo samo jednomu plemenu i to onomu, koje je sjedilo rijeci Visli na zapadu. Budui da je Boljeslav Hrabri oko toga plemena (kojemu je i sam pripadao) okupio draga plemena, za to je ujedinjenomu narodu ostalo ime Poljaci. Glavni je grad poljskoga plemena u uem smislu bilo poznato nam Gnjezno. 3. M a z o v l j a n i su ivljeli po dananjoj varavskoj i plockoj guberniji, gdje se jo do danas sauvalo plemensko ime M a u r i. 4 V i s l a n i nazvani su dakako po rijeci Visli, uz koju su ivljeli, ali kako je rijeka Visla dosta duga, ne zna se pravo, gdje upravo treba traiti stare Vislane. Ovomu je plemenu
58
Poljaci.
po svoj prilici pripadao jedan knez, o kojem se govori u staroslovenskom ivotu sv. Metodija. Tamo se na ime veli, da je u vislanskoj zemlji ( ) knezovao njekakav neznaboaki knez, koji se kranima rugao i o zlu im radio. Metodije mu porui, da bi mu bolje bilo, kad bi se krstio, jer e inae biti prognan iz svoje zemlje i morat e se na silu krstiti u tudjoj zemlji. Neznaboac nije posluao Metodija, i za to mu se dogodilo ono, to mu je svetac prorekao. Sva je prilika, da je ovaj vislanski knez sjedio njegdje oko grada Krakova, otkud je moravskijem kranima mogao dosadjivati; da je knezovao gdje u Velikoj Poljskoj, ne bi mogao kranima pakostiti, jer je u Metodijevo vrijeme sva ona zemlja bila jo neznaboaka bez ikakvijeh krana. 5. Danas ive Poljaci samo u istonom dijelu pruske lezije, a njegda su ivljeli i po zapadnoj Sleziji. Ovo su imena poljskih njegdanjih plemena po Sleziji: D j e d o a n i , ob r a n i (uz rijeku Bobru), T r e b o v l j a n i , B e z u n a n i , O o l j a n i (isporedi ime dananjega leskoga grada, to ga Poljaci zovu O p o l , a Nijemci O e l n). 6. K a u b i ili Ka s e b i . Ovo je pleme do danas sauvalo svoje etnografike osobine i nije se s ostalijem Poljacima ujedinilo. Njih ima oko ., ive na zapadnoj strani donje Visle i dopiru blizu baltikoga mora. Sami se oni obino zovu S l o i n c i. Prvi put ovo pleme spominje Boguchwal, koji im pie ime: Cassubitae. Ne smijemo preutjeti, kako je posve mogue, da Kaubi i nijesu poljski ogranak, ve da su ostatak pomorskoga plemena, za koje smo ve rekli, da je Poljacima do due blizu stajalo (u etnografikom pogledu), ali opet da nije pripadalo medju Poljake. Dananji kaupski govor posve je srodan do due poljskomu, kojemu je sliniji nego ikojemu drugomu slavenskomu jeziku, ali opet ima i svojih osobina, kojima se razlikuje od ostalijeh poljskijeh narjeja. Kaubi ak e mogli bi i ne pripadati medju Poljake.
VIII.
Balti ko - polapski Slaveni.

Gdje su ivljeli baltiko - polapski Slaveni? Plemena baltikopolapskijeh Slavena. Najznatniji izvori o baltiko-polapskijim Slavenima. Vrijeme prije Karla Velikoga. Vrijeme Karla Velikoga. Vrijeme Ludovika Pobonoga i prvijeh mu nasljednika. Henrik I. i Oton I. Pokusi oko krtenja polapskijeh Slavena. Vrijeme poslije Otona I. do Konrada II. Bodriski vrhovni knez Gotalk. Baltiko - polapski knez Henrik. Posljednje vrijeme. Kako je dovrena germanizaciji baltikopolapskijeh Slavena}
Ako itatelj pogleda na kartu dananjega njemakog [88. carstva, opazit e, da Nijemci osim na granicama carevine ive gotovo svuda isti i nepomijeani s inorodnijem plemenima. Ali nije svagda tako bilo. Prije kakvijeh 500 ili 600 godina ivljeli su Nijemci po itavoj sjevernoj polovini dananjega im carstva pomijeani sa Slavenima, a prije 1000 ili noo godina nije u onijem zemljama bilo nikakvijeh Nijemaca, nego su svuda ivljeli Slaveni kao u svojoj pravoj domovini. Da je u tijeh Slavena bilo sree, koliko je bilo hrabrosti, pa da su se mogli do danas odrati, kako su se odrali ostali slavenski narodi, ne bi danas bilo njemake carevine, ve bi se onuda protezala velika slavenska drava. Slaveni, o kojima e se govoriti u ovom poglavlju, ivljeli su u vrijeme svoje samostal-
Baltiko -polapski Slaveni.
nosti po ovijem njemakijem zemljama: po zapadnoj Prusiji (Westpreussen), Pomoraniji (Pommern), Braniboru (Brandenburg), kraljevini Saksoniji, provinciji Saksoniji, Anhaltu, istonoj polovini Hanovera, Meklenburg-verinu, Meklenburg-Strelitzu i po juno-istonom dijelu vezvig-Holtajna, za tijem po otocima: Fehmarnu, Rugenu, Usedomu i Wollinu. Sve su ove zemlje osvojili Nijemci kroz njekoliko vijekova to orujem u ruci, to svojim kolonijama i nasilnom germanizacijom. Veliko je mnotvo Slavena istina popadalo u bezbrojnijem bojevima s njihovijem zakletijem neprijateljima Nijemcima i Dancima, ali jo ih se vee mnotvo pretvorilo po malo u prave Nijemce, koji ni najmanje vie ne osjeaju njegdanjega svoga slavenstva. Jo je bilo Slavena i po drugijem zemljama: po Turingiji i sjevernoj Bavarskoj, ali tu ih je prvo bilo malo, a drugo, tu su oni svagda bili njemaki kmetovi, koji na razvitak istorikijeh dogadjaja nijesu imali nikakvoga utjecaja. Za to o turinkijem i o bavarskijem Slavenima, kojih je i onako mnogo bre nestalo nego Slavena po ostaloj Germaniji, n& emo nita govoriti, a kad bismo i hotjeli, ne bismo gotovo ni imali to rei, jer je o njima vrlo malo vijesti u izvorima. Dalje dokazuje afafik, da se jedan ogranak baltiko-polapskijeh Slavena protegnuo a u Nizozemsku i u Britaniju. Ali ako je tu i bilo to Slavena (o emu se moe sumnjati), bilo ih je tako malo, da su brzo bez traga ieznuli. Za to ne emo ni o ovijem Slavenima nita govoriti. to smo malo prije rekli, po kojim su sve zemljama ivljeli Slaveni, o kojima nam treba govoriti u ovom poglavlju, otud izlazi, da ih ne moemo zvati p - o l a p s k i Slaveni, jer se pod onijem imenom mogu misliti samo oni, koji su ivljeli uz rijeku Labu, a bilo je Slavena, koji su bili vrlo udaljeni od te rijeke. Njeki ih pisci zovu b a l t i k i Slaveni, ali i ovo je ime nezgodno, jer se njim u pravom smislu mogu oznaivati samo oni, koji su ivljeli na obalama baltikoga mora. Mi drimo, da je najzgodnije ime b a l t i k o - p o l a p s'ki Slaveni. Ono nama znai sve Slavene, koji su njegda
ivljeli po zemljama dananje njemake carevine. Mogao bi tko pitati: za to im se ne da ime, koje je bilo zajedniko svijem njihovijem plemenima? Odgovaramo, da su baltikopolapski Slaveni ivljeli i izumrli, a da nijesu dotjerali do jedinstva politikoga; oni su bili uvijek rascjepkani po plemenima i tako nije moglo nastati jedno ime, koje bi im svima pripadalo. Baltiko-polapski Slaveni mogu se zgodno razdi eliti u [89. 4 glavna plemena, i to su: i. L j u t i i ili V e l e t i , 2. Bod r i i , 3. p o l a p s k i S r b i , 4. P o m o r c i . Prva su se tri plemena raspadala u sitnije odjele, a po svoj prilici i etvrto pleme, samo nama nijemu poznati njegovi ogranci. Mi emo sada o diobi ovijeh plemena i o njihovu razmjetaju progovoriti koliko je mogue krae, ali opet toliko, da ne preskoimo nita, to je nuno za razumijevanje daljega naeg prijegleda. L j u t i i ili V e l e t i ivljeli su uz obalu istonoga mora od rjeice Recknitz (koja tee u Meklenburg - verinu) pa do Odre; sjevernu im je granicu inilo dakako istono more, a junu crta - krivulja povuena od grada Magdeburga kroz juni dio Brandenburga do rijeke Odre. U savez Ljutia ila su ova plemena: K i a n i (u izvorima: Chizzini) nastavali su po svoj prilici oko meklenburg - verinskog grada Rostocka (ovo je slavensko ime: r o t o k), blizu kojega se jo i danas nalazi selo K e s s i n, u kojem bi imenu bio sauvan trag reenomu plemenu; r e k o j e n c i ili Circipani u izvorima, gdje je i r ci po svoj prilici slavenski prijedlog r e z, a ono a n i dolazi od imena rijeke, koja se latinski zvala Panis, a njemaki se danas zove Peene; afafik ita reeno ime C r e z p e n a n e , a mi moemo rei r e k o j e n c i; oni su dakako ivljeli uz rijeku Pjene (Peene), koja izvire u Meklenburg-verinu, ulazi u Pomoraniju i utjee u Kleines Haff; D o l e n c i ili D o l e n a n i (Tholosantes) su stanovali uz jezero Tollense, koje se nalazi u Meklenburg-Strelicu, takodjer uz rijeku Tollense, koja ulazi u Pomoraniju i utjee u malo prije pomenutu vodu Peene;
162
JSaltiko -polapski Slaveni.
63
R a t a r i (Retheri, Redaru) prebivali su uz vodu Peene i to po svoj prilici na junoj njezinoj strani; R a n c i ili R uj a n c i (Rugiani) prozvani su po ostrvu, na kojem su ivljeli, a ostrvo se zvalo R u j a i R a n a , danas se njemaki zove Rugen, a prije su ga Nijemci zvali Rujana: regio quae a Teutonicis R u j a n a , a Sclavis R a n a dicitur veli jedan izvor. Ovo je bilo najznatnije pleme medju svijem baltiko polapskijem Slavenima, prvenstvo su mu priznavala pored sve svoje rascjepkanosti i nesloge i ostala plemena i to ne samo s toga, to su Ranci bili na glasu junaci, ve i s toga, to se u njihovu gradu Arkoni nalazio hram najveega boga Svetovita, kojemu su dolazili na poklonstvo balljko-polapski Slaveni sa svijeh strana i prinosili darove; U k r a n i su sjedili uz rijeku Ukru, koja se danas njemaki zove Ucker, ona izvire u Brandenburgu, gdje se po njoj zove pokrajina Uckermark, za tijem ulazi u Pomoraniju i izlijeva se u Kleines Haff; Rij e a n i su ivljeli po svoj prilici njegdje blizu Ukrana; S t o d o r a n i ili H a o l j a n i prebivali su uz dananju brandenburku rijeku Havel, koja utjee u Labu; B r e a n i su stanovali njegdje oko dananjega grada Havelberga, kojemu je njegovo -b-e r g postalo od slavenske rijei b r e g (= obala); S p r e v a n i su sjedili uz rijeku Sprevu (njemaki Spree) i to valjada uz njezin donji tijek; M o r i a n i ili M o r a a n i bili su dvoji: jedni u Meklenburg-verinu pokraj jezera, koje se danas zove Muritz-See, a drugi u okolici grada Magdeburga uz Labu. o d r i i (u izvorima: Abodriti ili Obodriti) su ivljeli Ljutiima na zapadu: u zapadnoj polovini Meklenburg-verina, za tijem u vojvodini Lauenburgu i u jugoistonom dijelu dananjega Slesvig-Holtajna. Glavno se pleme zvalo B o d r i i , njihova je domovina bila uz obalu baltikog mora medju meklenburko-verinskom rijekom Varnavom (danas: Warnow) i holtajnskom Travnom (danas: Trave). Medju Bodrie raunaju se jo ova plemena: V a g r i u junoistonoj polovini Slesvig-Holtajna sve do rijeke, koja se njemaki zove Eider^
iza te rijeke dalje na sjeveru ivljeli su Danci; ini se, da su Vagri ivljeli i na ostrvu Fehmarnu; P o l a b l j a n i (Polabi ili Polabingi) uz rijeku Labu i to u dananjem Lauenburgu ; S m o l j a n i (Smeldingi) u junozapadnom dijelu Meklenburg-verina; (poznato nam je iz br. 34., da se i jedno bugarsko pleme zvalo Smoljani). G l i n j a n i u sjeveroistonom dijelu dananjega Hanovera oko grada Luneburga, koji se slavenski zvao Glin; V a r ni u blizini Smoljana, njihovu se imenu uva trag u imenu varoice W e n d i s c hW a r n o w , koja se nalazi u jugozapadnom Meklenburgverinu, a malo dalje sjeverno od te varoice izvire voda Warnow, koju smo ve spomenuli; D r e v l j a n i , u sjeveroistonom Hanoveru nalazi se danas varoica D r a w e h n, u okolici toga mjesta uz rijeku Jeetze ivljeli su Drevljani, i onaj se kraj po njima jo i danas zove Wendland t. j. slavenska (vendska) zemlja. P o l a p s k i S r b i . Pod ovijem imenom razumijevamo nje^ koliko sitnijeh plemena, koja su ivljela iznad eke zemlje medju rijekama Salom i Bobrom, sjeverna im je granica bila crta-krivulja od ua Sale u Labu pa do ua Varte u Odru. Medju polapskijem Srbima tri su glavna plemena: L u i a n i u dananjoj donjoj Luici; M i l a n i u dananjoj gornjoj Luici; S r b i u uem smislu izmedju Labe i Sale, njih je bilo i preko Labe oko anhaltskoga grada Zerbsta, koji ima, kako se ini, svoje ime po Srbima. Osim ovijeh triju plemena bilo je jo sitnijih, koja nam ne treba spominjati. P o m o r c i ili Po m o r a n i ivljeli su medju Odrom i Vislom; juna im je granica bila crta povuena u pravcu rijeke, koju Nijemci zovu Netze i utjee u Vartu. O ovom velikom plemenu znamo razmjerno vrlo malo, jer kako su Nijemci prije nego su do njih doli, morali svladati Bodrie i Ljutie, za to istom kasniji njemaki izvori poinju govoriti o Pomorcima. Oni su se jamano cijepali u njekoliko plemena, ali nama nijesu poznata njihova imena, a kamo li granice, do kud je koje dopiralo. Poradi velike oskudice izvora bit e nae
164
Baltiko - polapski Slaveni.
165
razlaganje o Pomorcima veoma kratko, mnogo krae, nego bismo eljeli. O Ljutiima i Bodriima nalazimo veliko obilje vijesti [90. u razlinijem izvorima, tako da nam je stara njihova istorija mnogo bolje poznata nego gdjekojih dragih sretnijih slavenskih naroda, koji su do danas sauvali svoju narodnost. Manje nego o pomenuta dva plemena govore izvori o polapskijem Srbima. Uzrok je tomu ovaj: Ljutii su i Bodrii bili mnogo ratoborniji od polapskijeh Srba, ovi su bili u ope meklji i s mnogo manjim su protivljenjem potpadali pod njemaku vlast i primali vjeru Isusovu, a Ljutii i Bodrii bijesno su branili svoju narodnost i narodnu svoju vjeru, a esto su i udarali na Nijemce, kad se Nijemci nijesu ni nadali. Sada razumijemo, da su germanski kronisti imali to biljeiti o Ljutiima i Bodriima prikazujui njihovu goropad i uspjehe njemakoga oruja; o mirnijem Srbima nijesu mnogo mogli javljati, jer su slabo ratovali s Nijemcima, a da o mirnom njihovom ivotu to zapisu, za to nijesu pisci srednjega vijeka mnogo marili. Za to je o Pomorcima sauvano vrlo malo biljeaka, to nam je ve poznato. Najvei dio izvora o baltiko - polapskijem Slavenima napisali su Nijemci. O Nijemcima moe misliti tko to hoe, ali im svatko pravedan mora priznati, da su oni u srednjem vijeku bili za cijelo jedan od najprosvjetljenijih naroda. Ovo se osim drugoga dokazuje golemijem mnotvom njihovijeh kronika, biografija i druge ruke izvora. Kako su Nijemci danas najmarljiviji narod u pisanju i izdavanju knjiga na svijet, taka se medju njima u srednjem vijeku nalazilo najvie kronista, i njihovu trudu imaju vrlo mnogo da zahvale ne samo Nijemci, ve i drugi narodi, jer se u njemakijem izvorima nalazi veliko mnotvo biljeaka i o narodima, koji su s Nijemcima stajali u doticaju. Od njemakijeh izvora za istoriju baltikopolapskijeh Slavena spomenut emo sada najznatnije. Osim poznatoga nam E i n h a r d a (br. 46.) i D i t m a r a (br. g2.) vrijedni su da se zapamte: W i d u k i n d , A d a m B r e m e n a c
i H e l m o l d. Onaj prvi, na ime W i d u k i n d bio je suvremenik kralja i cara Otona I. (vladao god. 936973.). Bio je kaludjer korvejskoga namastira (ovaj je saksonski namastir bio pri rijeci Vezeri). Njegovo djelo ima tri knjige, a naslov mu je Res gestae Saxonicae. A d a m B r e m e n a c (Adamus Bremensis) bio je kanonik u Bremenu i napisao je oko god. 1075. malo prije svoje smrti djelo: Gesta Hammenburgensis ecclesiae pontificum, gdje se poglavito govori o crkvenijem poslovima hamburke biskupije, ali ima dosta i drugijeh biljeaka, pa i o susjednijem Slavenima. H e l m o l d je bio svetenik rodom iz Holtajna. On je pratio biskupa Gerolda na misijama k neznaboakijem Slavenima na istonom moru i tako je imao prilike poznati zemlju i narod onijeh krajeva. Njegovo djelo ima dvije knjige, a naslov mu j e : Chronicon Slavorum, tu se pripovijedaju dogadjaji Helmoldova pa i ranijega vremena sve do godine 1170., a poslije te godine umr-o je Helmold. Osim djela pomenutijeh pisaca pripovijedaju nam vie ili manje o baltiko-polapskijem Slavenima kronike, koje su pisane po razlinijem i to najvie germanskijem namastirima. Najznatnije su za na posao ove kronike: A n n a l e s L a ur i s s e n s e s , A n n a l e s L a u r e s h a m e n s e s (iz poetka IX. vijeka pisani su u namastiru varoice Lorscha, koja stoji jo i danas blizu Rajne u vojvodini hesenskoj); A n n a l e s F u l d e n s e s (iz IX. vijeka, Fulda je varo u Hessen-Nassavi); C h r o n i c o n M o i s s i a c e n s e (iz IX. vijeka, Moissac varoica u junoj Francuskoj blizu Garonne); A n n a l e s e i n i a n i (iz IX. vijeka, prozvani su po namastiru sv. Bertina u Flandriji); A n n a l e s C o r b e i e n s e s (iz IX. vijeka, prozvani su po namastiru Corvev pri Vezeri); A n n a l e s H i 1d e s h e i m e n s e s (iz poetka XI. vijeka, Hildesheim je varo ne daleko od Hanovera); A n n a l e s Q u e d l i n b u r g e n s e s (iz poetka XI. vijeka, Kvedlinburg je grad u vojvodini anhaltskoj.) Izrijekom jo jedno dodajemo, da su ovdje navedeni samo najznatniji za na posao izvori.
166
167
Od nenjemakijeh izvora treba spomenuti znatnoga jednoga pisca, koji se zove S a x o G r a m m a t i c u s (to jest: ueni Sakson). Ovaj je ovjek bio stalea svetenikoga, a rodom Danac napisao je oko godine 1200. veliko djelo: Gesta Danorum. Ono je razdijeljeno u 16 knjiga; prvijeh 9 knjiga, pripovijeda o danskoj starini svakojake prie, koje do due nemaju istorike vrijednosti, ali su opet mile dananjim Dancima, jer su uzete iz naroda, pa da ih nije Sakson sauvao, bile bi izginule. U drugijeh 7 knjiga nema vie pria, ve se pripovijedaju istiniti dogadjaji sve do godine 1186. Saksonovo je djelo neiskazane vrijednosti izvor za dansku istor.'ju, ali u njemu ima i o baltiko-polapskijem Slavenima njekoliko znatnijeh biljeaka, koje se osobito tiu njihove narodn^ vjere. Samo se po sebi razumije i iz naslovi se moe razabrati, da su svi ovi ovdje navedeni izvori pisani latinski. Ljutii, Bodrii i polapski Srbi ulaze u istoriju istom u [91. vrijeme Karla Velikoga t. j. onda istom dolaze oni u dodir s Nijemcima. Ali i prije Karlova vremena ima njeto malo vijesti o reenijem plemenima. Najstarija je svakako biljeka pisca II. vijeka Ptolemeja (o kojem vidi br. 10.) On veli, da uz vendski zaliv ( ) t. j. izmedju ua Visle i Njemana prebivaju V e l e t i () ili Ljutii. Mi smo rekli pod br. 14., da Ptolemejeva biljeka, gdje veli, da Slaveni ili Vendi sjede uz itav vendski zaliv, ne moe odgovarati istini, ali za jedan maleni odio Slavena, za Velete ili Ljutie moglo se tamo nai mjesta pored Litavaca. Svakako su Veleti bili u Ptolemejevo vrijeme ve na putu iz slavenske pradomovine u zavislanske zemlje. Oni su prekoraili Vislu prvijeh godina III. vijeka, kada su se iz zemalja medju Labom i Vislom uklonila germanska plemena: Goti, Vandali, Burgundi, Gepidi, Heruli itd. i poli na razline strane, gdje su mogli po volji plijeniti i ruiti. Za cijelo su baltiko-polapski Slaveni dolazili na svoje nove postojbine po malo t. j. pleme za plemenom, kako su dolazili i esi i Moravljani sa Slovacima. Ali oko god. 550. ini se, da su ve sva baltiko-polapska
plemena bila namjetena onako, kako ih nalazimo u vrijeme Karla Velikoga. Ovo se zakljuuje iz jedne biljeke, koju je ostavio vizantijski pisac Teofilakt simokatski (br. 20.). Kako je ta biljeka dosta zabavna, priopit emo je u prijevodu. Najprije emo rei, da se reena biljeka nalazi na onom mjestu, gdje se govori, kako je godine 590. car Mavrikije boravio sa svojom vojskom u Trakiji. Teofilakt pripovijeda evo ovo: Sjutra dan uhvate carski straari tri ovjeka rodom Slavenina ( ! ), koji na sebi nijesu imali nita od eljeza i nikakvoga oruja. Imali su u rukama gusle i nita drugo. Car ih pone pitati, kojega su roda, gdje borave i to ih je "donijelo na grko zemljite. Oni odgovore, da'su rodom Slaveni, da ive pri samom kraju zapadnoga mora i da je avarski hagan otpravio k njima poslanike, da mu s vojskom dodju u pomo i za to da je njihovijem knezovima poslao darove. Knezovi su primili darove, ali nijesu htjeli saveza initi s haganom izgovarajui se velikom daljinom puta, te su njih trojicu poslali k haganu, da se ispriaju Putovali su 15 mjeseci. Hagan je pogazio poslanike pravo i nastojao ih zadrati, da se ne povrate kui. Poto su uli, kako su Grci na glasu sa svoga bogastva i milosrdja, uhvatili su priliku i prebjegli k njima u Trakiju. Oni hode s guslama, jer se nijesu navikli pasati oruje, kad u njihovoj zemlji nema eljeza, za to mogu u njoj ivljeti mirno i bez boja; oni gude u gusle, jer ne znaju trubiti u trube. Komu je, rekoe, rat nepoznat, pravo je, da se zabavlja muzikom. ujui to grki car zaudi se njihovu narodu i njih poasti, premda su to bili gosti iz varvarske zemlje. udei se njihovoj veliini i jakijem udima posije ih u Herakliju. Zapadno more ( ), velika daljina od Avara, zemlja bez eljeza ili s drugijem rijeima: zemlja bez brda sve nas to napuuje na obalu baltikoga mora, jer koje bi drugo more moglo biti zapadno nego baltiko; Avari sjedei u Ugarskoj doista su bili vrlo udaljeni od ovoga mora, a zemlja uz to more doista je velika nizina bez gora. Dakle je
168
169
teko dvojiti o tom, da nam je u ovoj Teofilaktovoj bHjeci doista sauvana uspomena o baltikijem Slavenima ili Pomorcima, a ako su oni god. 590. ve bili tamo stalni stanovnici, morali su se doseliti bar oko god. 550., ako ne prije. O polapskijem Srbima najstarija je biljeka, koju nalazimo u Fredegara, gdje se veli, da je srpski knez (dux gentis Urbiorum) preao na stranu Samovu, kada je Samo vojevao s Dagobertom (vidi br. 64). to Fredegar pie U r b i o r u m , to je grijeka prepisivaa mjesto S u r b i o r u m t. j. S r b a . Fredegar je zabiljeio i ime toga srpskog kneza, veli na ime da se zvao Dervanus. Otroumni je afan'k dobro opazio, da ovo ne moe biti osobno ime, jer se po d r v u nitko ne zove, nego je nevjesti Fredegar uo, da je taj knez bio iz plemena drevljanskoga, da je bio Drevljanin, pa je to shvatio kao njegovo lino ime. Mi do due znamo, da su polapski Drevljani ivljeli daleko od eke, dakle i od Samove drave, ali u Fredegarovo se vrijeme moglo i medju polapskijem Srbima nalaziti pleme Drevljani, pa mu se poslije ime izgubilo, a mogue je i da su hanoverski Drevljani u VII. vijeku ivljeli medju Srbima pa se poslije preselili na sjever. Kada se otac Karla Velikoga Pipin Mali spremao da zavojti na Saksonce, onda su mu po kazivanju jednoga izvora slavenske vojvode dovele u pomo 100.000 momaka. S njihovom je pomoi Pipin razbio Saksonce god. 748. afarik dri, da su navedeni Slaveni bili Srbi izmedju Sale i Labe. Jamano nijesu polapski Srbi od obijesti pritekli u pomo Pipinu, ve su mu pomogli za to, jer su ivljeli u neprijateljstvu sa svojim susjedima Saksoncima. Karlo je Veliki god. 772. zapoeo krvave bojeve sa [92. Saksoncima, da ih podvrgne pod franaku vlast. Pod imenom Saksonaca u Karlovo vrijeme i kasnije imamo misliti zadrugu od njekoliko germanskijeh plemena, koja su sjedila uz donju Salu i na zapadnoj strani Labe. Bodrii su od poetka saksonskijeh vojna stajali na strani Karla Velikoga i pomagali mu podjarmiti uporne Saksonce. Jadni Bodrii nijesu ni slutili, da
kopajui jamu pod Saksoncima kopaju samima sebi mnogo dublju, u koju e ih napokon Nijemci zatrpati. Po svoj bi prilici Karlo Veliki i bez slavenske pomoi Saksonce pokorio, ali da su Bodrii bili dalekovidni politici, oni bi uvidjali, da je njihova korist, ako Saksonci to dulje ostanu samostalni, jer Saksonci sami, ako su i bili njihovi neprijatelji, ne bi Slavena nigda istrijebili, jer su za taj posao sami bili preslabi; Slavene je istrijebila velika i jaka njemaka drava, kojoj je temelje udario Karlo Veliki. Ali nijesu Slaveni samo u vrijeme Karla Velikoga pokazali svoju kratkovidnost i slijepu strast pomaui mu razbijati Saksonce, itava je njihova istorija dokaz, da su sve radili u strasti, a nita po zahtevima dobro promozgane i hladne politike. Dokaza emo tomu i u ovom naem kratkom prijegledu imati dosta. Ljutii nijesu pomagali Karlu Velikomu protiv Saksonaca, po svoj prilici za to, jer su mu pomagali Bodrii, a u ono je vrijeme luda njekakva mrnja razdvajala Bodrie od Ljutia. Dok su Bodrii vojevali s Karlom, dotle su Ljutii provaljivali na bodriske zemlje i plijenili ih. Za to Karlo Veliki god. 789. odlui kazniti Ljutie; oko njega se okupe Bodrii sa svojim knezom V u a n o m (Wiltzan), pae se okupe i polapski Srbi, a onda Karlo Veliki prijedje preko Labe daleko u Ijutisku zemlju palei i sijekui te prisili Ijutiskoga vrhovnoga kneza na pokornost i na plaanje danka. Bodrii ostanu i na dalje vjerni saveznici Karla Velikoga; poslije smrti kneza Vuana, kojega su ubili Saksonci, njihov je knez D r as k o takodjer bio odan Karlu, a poslije ovoga kneza knezovao je S l a v o m i r , kojega je sam Karlo postavio na kneevsko prijestolje. Nije Bodriima njihova vjernost prema Francima onoliko koristila, koliko su oni moda oekivali za sluaj, kada ih nevolja pritisne. Godine 808. provali u bodrisku zemlju danski kralj Godofrid, ali ne provali sam, ve dodju i Ljutii, da iskale srce na Bodriima, a i njekoja bodriska plemena pristanu uz neprijatelje i tako se Bodrii moradoe pokoriti danskomu kralju i pristati na plaanje danka, poto se naplijenio
170
po bodriskoj zemlji, koliko je hotio. Franake pomoi nije bilo ni od kuda, da Bodrie obrani od Danaca i njihovijeh saveznika. Godine 811. i 812. opet je vojevao Karlo na Ljutie, koji su se bili odmetnuli i na novo ih upokori doavi u njihovu zemlju i poharavi je. Da su Ljutii znali ivljeti u ljubavi s Bodriima, ne bi dali povoda Karlu Velikomu, da provaljuje u njihovu zemlju i da je pustoi. Ali njih nijesu opametile nesree, to su ih snalazile poradi njihove nesloge. U ope su Slaveni svuda poznati kao nesloni ljudi, ali nigdje u slavenskom svijetu nije demon nesloge i uzajamne mrnje sigurnije gospodovao nego ba medju polapskijem Slavenima. Malo smo prije pokudili njihovu politiku kratkovidnost i -strastvenost, a ovdje vidimo drugo veliko zlo, s kojega ih je rdja bila, na ime neslogu. Slabi kralj i car Ludovik Poboni (vladao g. 814840) [93. nije ni iz daleka bio saveznijem i pokorenijem narodima onako straan, kako je bio njegov otac Karlo Veliki. Izvori nam istina govore njeto malo o bojevima Franaka sa Slavenima u vrijeme Ludovika Pobonoga, ali su sve to bili neznatni okraji. S tijem su se marljivije medju sobom klali polapski Slaveni, jer je uvijek bilo povoda kavgama i bojevima. Kad bi se zasitili krvi, onda bi dolazili tuiti se na dvor Ludovika Pobonoga, koji ih je mirio pa im metao i skidao knezove po svojoj volji. Vrijedno je zapamtiti, da su se pod konac ivota Ludovika Pobonoga sloili stari neprijatelji Bodrii i Ljutii, a uza njih su pristali i polapski Srbi. Svrha je slozi bila, da se posve oslobode vrhovne vlasti njemake, jtr je Karlo Veliki prisilio na pokornost ne samo Ljutie, ve i polapske Srbe (god. 806.), a Bodrii su ve kao saveznici franake drave bili smatrani za njezine podrunike. Ludovikova vojska svlada ustae, ali se oni za kratko vrijeme opet podignu, a s kakvijem su uspjehom onda vojevali, nije poznato. Kada su poslije smrti Ludovika Pobonoga njegovi sinovi razdijelili medju se oinu batinu, onda njemakijem kraljem postane Ludovik Nijemac. Ovaj je vladalac nama poznat iz
vojna protiv eha i Moravljana. Ni polapski Slaveni nijesu imali mira od velikoga ovoga slavenskog neprijatelja. On je god. 844. krenuo na Bodrie, koji su se bili odmetnuli od franake drave. Bodrii su se hrabro branili, i istom poto im je vrhovni knez G o s t o m i s a l j pao u boju, pokore se ostali sitniji knezovi njemakoj sili. Ali samo za kratko vrijeme, jer i poslije god. 844. nalazimo po kazivanju izvora Ludovika Nijemca u boju s Bodriima pa i s polapskijem Srbima. Oevidno je dakle, da su se i jedni i drugi otimali ispod vrhovne vlasti njemake. ini se, da Ludovik nije ni Bodria ni polapskijeh Srba mogao nikako prisiliti na potpunu pokornost, ]er njemaki izvori rado hvale djela svojih vladalaca, kada im je polo za rukom svladati i uharaiti koji narod, ali 0 kakvijem znatnijem pobjedama Ludovikovijem nad Bodriima 1 polapskijem Srbima ne itamo nita u izvorima. Kako se vidi, ni Ludovik Poboni ni Ludovik Nijemac nijesu mogli polapske Slavene drati za svoje podanike; ako su oni kasto i plaali danak, kod kue su ipak bili posve slobodni i ivljeli su pod vladom svojih domaih knezova. Jo je povoljnije vrijeme bilo za polapske Slavene poslije smrti Ludovika Nijemca (godine 876.), jer su njegovi nasljednici imali pune ruke posla s drugijem neprijateljima drave, tako da nijesu imali ni vremena ni volje baviti se jo polapskijem Slavenima. Osim od velikijeh neprijatelja danskijeh Normana i Madara stradala je njemaka drava i s nutarnjih razdora. Jo je njekako drao njemako kraljevstvo na okupu kralj Arnulf, koji nam je poznat iz bojeva s moravskijem knezom Svetopukom, ali poslije njegove smrti (g. 899.) pod vladom slabijeh vladalaca Ludovika Djeteta i Konrada I. inilo se, da drava ve nije daleko od potpunoga rasula, oko kojega su iadili i vanjski i nutarnji neprijatelji. Moglo bi se pitati, za to nijesu polapski Slaveni pristali uz druge neprijatelje njemake drave i pomogli je unititi. Tako bi za njekoliko vijekova produljili svoju eksistenciju, jer raskomadane njemake drave nije im se trebalo bojati. Ovomu pasivnomu dranju polap-
172
173
skijeh Slavena dva su uzroka: prvi je njihova nesloga, a drugi je uzrok ovaj: vojvoda saksonske zemlje bio je od god. 880. do 912. valjan i energian ovjek, koji se zvao Oton. Da su Slaveni htjeli udariti na njemaku dravu, najprije bi im trebalo ogledati se s reenijem saksonskijem vojvodom Otonom, a na njega se nijesu usudjivali navaljivati znajui, da bi mogli zlo proi. Poslije Otonove smrti bio je saksonski vojvoda njegov sin, isto tako hrabri i vrsni Henrik. Ovaj je Henrik godine 919. izabran za njemakoga kralja. Pod njegovom se jurjakom i mudrom upravom poela njemaka drava oporavljati od velike slabosti, u koju je bila pala. Onda i za polapske Slavene nastaje drugo vrijeme. Henrik je I. pri svojem nastupu na prijestolje zatekao [94. dravu u rdjavu stanju. Na nju su navaljivali Danci i Madari, a slavenska su plemena svaki as natrkivala na Saksoniju, da po njoj plijene. Henrik najprije odvrati Dance od njemake drave, za tijem god. 924. uini s Madarima uvjericu na 9 godina, a onda se stane pripravljati, kako e u budue svakoga neprijatelja doekati. Sa Slavenima zapone boj godine 927. prodrijevi u Ijutisku zemlju i pritisnuvi njeka Ijutiska plemena osobito Stodorane (ili Havoljane) i Ratare, kako ih ve odavna nije nitko pritisnuo. Malo poslije osjeti teku ruku Henrikovu i polapskosrpsko pleme Glomai. I Bodrii su se morali pokoriti sili Henrikovoj. U zao as dodje godine 929. elja polapske Slavene, da se odmetnu ispod Henrikove vlasti; sva se upokorena plemena sloe i pokuaju bojnu sreu, ali ih na poetku Rujna iste godine kod Lenzena (grad u brandenburkoj provinciji blizu Labe) krvavo razbije Henrikova vojska, koju je poslao na ustae. Koji su ivi ostali i pohvatani, ti su sjutradan svi poubijani. Isto je ovako srea sluila Henrika i u drugijem bojevima, to ih je imao s Dancima i s Madarima. Kada je god. 936. umr-o Henrik, naslijedio ga je njegov vrsni sin Oton L, koji je zatekao dravu u stanju kud i kamo povoljnijem nego li ju je naao njegov otac, kada se uspeo na njemako prijestolje.
U vrijeme Otonove vlade bili su crni dani za polapske Slavene. Oni su kao i prije pri svakoj prilici kuali dokopati se potpune neovisnosti, ali bi krvavo plaali te pokuse. Oton god. 937. postavi za upravitelja Saksonije ovjeka do due hrabra, ali podmukla i vjerolomna. Bio je to grof G e r o, veliki krvopija slavenski, kakvijeh je i medju Nijemcima malo bilo. On se moe u svojoj estini porediti s kakvijem Ijutijem turskijem paom u Srbiji ili u Bugarskoj, dok su tamo jo Turci gospodovali. Oton je na poetku vlade imao dosta posla s velikakom njekakvom bunom, koja se na nj digla; onda Slaveni pomisle, da je pravi as ustati na oruje, dok su Nijemci zabavljeni sami sa sobom. Slaveni prijedju preko Labe u Saksoniju harajui i ubijajui netedice. Lukavi Gero uvidi veliku pogibiju, koja eka dravu, ako se Slaveni to prije ne odbiju. Ne mogui ih silom odbiti odlui raditi lukavo i pone se graditi velikijem prijateljem Slavena, i oni mu na svoju nesreu povjeruju. Gero pozove jedno k sebi na veeru 30 najznatnijih Slavena, sve knezova i vojvoda. Poto se gosti opiju, dade ih Gero sve poubijati osim jednoga, koji je sretno utekao. Mislio je Gero, da e Slaveni ostati bez glava, kada im nestane knezova i vojvoda. Ali prevari se u raunu, jer kada se medju Slavenima prouje sramotno djelo, to ga je uinio Gero, dignu se na oruje sva izokolna plemena s odlukom : ili umrijeti ili se osvetiti Nijemcima. Kada ih Gero nije mogao svladati, dodje glavom sam Oton L, ali ni on nije mogao upokoriti Slavena. Onda opet Gero izmisli lukavstvo, kako e zatomiti slavenski ustanak. U njemakom se suanjstvu nalazio od njekoliko godina knez stodoranskoga ili havoIjanskoga plemena. Zvao se T u g o m i r. Njega namame Nijemci darovima i svakakvijem obeanjima na izdaju svojega naroda. Puste ga, neka se vrati medju Stodorane, ali mu prikrie, neka se gradi, kao da je utekao iz suanjstva i da na Nijemce strano mrzi. Nepoteni Tugomir uini sve to su Nijemci od njega traili: dodje medju Stodorane, oni ga s veseljem doekaju i priznadu za svoga kneza. Kada su se Stodorani najmanje na-
174
175
dali, onda Tugomir preda glavni grad Branibor (Brandenburg) Nijemcima. Poslije ove rune izdaje pokore se njemakoj sili sva slavenska plemena do Odre. Widukind govori tako, kao da su se Slaveni listom pokorili Nijemcima odmah iza Tugomirove izdaje, ali na drugom se mjestu njegove kronike vidi, da je Gero jo godine 940. vojevao sa Slavenima izgonei danak. Za to je sva prilika, da su se poslije predaje Branibora slavenska plemena po malo i jedno za drugijem predavala Nijemcima videi, da im je borba bez uspjeha. Slaveni su mirovali 14 godina i plaali Nijemcima danak, a to je za onako nemiran narod, kakav su bili polapski Slaveni, vrijeme neobino dugo. Godine 954. pone medju Slavenima opet vreti, a prvi se dignu Ukrani, iza njih i ostala bodriska i Ijutiska plemena. Ustanak Ukrana brzo se svri, jer se Gero iznenada stvori u njihovoj zemlji i strano je opustoi i tako prisili Ukrane na mir. Vea je muka bila s ostalijem ustaama. Oni su godine 955. prodrli u Saksoniju i poharali je, kako ne bi ni Gero groznije poharao njihove zemlje. Moda su Slaveni raunali, da e Madari njemaku dravu ako ne istrijebiti, a ono bar znatno oslabiti, jer su se ba tada Madari sa stranom silom primicali na Nijemce. Ali 10. Kolovoza iste godine na lekom polju kod Augsburga uniti Oton svu madarsku silu i s tom sretnom pobjedom uini za svagda konac madarskijem navalama na njemaku dravu. Videi Slaveni, kako su se ljuto prevarili, htjedoe se predati pobjedniku, ali Oton nije hotio ni uti o dobrovoljnoj predaji, njemu se hotjelo smrviti nepokorne Slavene, kako je malo prije smrvio Madare. Tako se Slaveni moradoe pustiti u boj, a Oton ih krvavo razbije. Widukind pie, da su Otonu i Geru pomagali Slavene razbiti Ranci ili Rujanci. Nebratskomu ovomu inu udili bismo se' kod svakoga drugog naroda, ali pri polapskijem Slavenima nema uda u ovakvijem stvarima, jer je nesloga i uzajmina mrnja jedno od glavnijeh njihovijeh obiljeja. Slaveni su njeko vrijeme mirovali, ali im su malo osilili i ugledali zraicu'nade na uspjeh, opet se dignu zaboraviyi
sve strahote, to su ve do sad pretrpljeli od Gera i od Otona. Oton je zadnje vrijeme svojega ivota bio mnogo zabavljen poslovima u donjoj Italiji i tako nije mogao konano ukrotiti nepokorne Slavene, koji su osobito poslije smrti Gerove (god. 965.) bivali sve nemirniji. Oton je umr-0 god. 973. Slaveni su tada samo po imenu bili njemaki podrunici. Jo su se imale proliti rijeke krvi njemake i slavenske, dok se moglo rei, da su polapski Slaveni za uvijek satrti i umireni. Kako je god Karlo Veliki od svega srca bio odan vjeri [95. Isusovoj i nastojao je to vie rasprostraniti medju narodima svoje drave, opet ne nalazimo nikakvoga traga, da je on kuao obratiti Slavene u kranstvo. Ovo je najjai dokaz, da on Slavena nije upokorio, jer onaj vladalac, koji je silom krstio upokorene Avare i Saksonce, za cijelo bi i Slavene bar kuao privesti na kransku vjeru, da ih je bio svladao. Ni Ludovik Poboni ni Ludovik Nijemac nijesu mogli nita uiniti. Znali su oni kao i Karlo Veliki, da svi pokusi oko ovoga posla moraju dotle ostati bez ikakvoga ploda, dogod Slaveni nijesu tako podjarmljeni, da vie ne mogu ni misliti na to, kako bi ustali na oruje. Mutna vremena poslije Ludovika Nijemca nijesu ni malo bila prikladna, da se zapone krtenje neznaboakijeh Slavena. I Henrik je L bio zaokupljen silnijem poslovima i brigama, koje mu nijesu doputale ono initi, to nije mogue bilo Karlu Velikomu i njegovijem nasljednicima. Istom Oton L poeo se brinuti i za due neznaboakijeh Slavena, ali je i u tom mislio na korist njemake drave znajui, da e Slaveni, ako se pokrste, biti mnogo pouzdaniji podrunici njegovi i njegovijeh nasljednika. Kako je vjera Isusova ukrotila mnoge druge goropadne narode, tako e ona ukrotiti i polapske Slavene mislio je Oton. Da bi tu svrhu to sigurnije postigao, osauje Oton njekoliko biskupija i obdari ih svakakvijem dobrima ovoga svijeta i povlasticama, samo da, im bude laki posao. Nad est za reeni posao osnovanijeri biskupija (u Havelbergu, Braniboru, Oldenburgu, Merseburgu, ili Zeizu, Misnu ili Meissenu) postavi Oton magdebur-r
176
koga arcibiskupa. Ali sve brige i svi trokovi Otonovi bili su uzaludni pri Bodriima i Ljutiima, koji su na kranstvo kao na njemaku vjeru strano mrzili i svoju mrnju mnogo puta groznijem nainom dokazali. Meklji su bili polapski Srbi, oni su se lake odavali i njemakoj politici i njemakoj crkvi, pa su za to i manje stradali nego ostala njihova braa. Za to su se polapski Slaveni acali od kranstva gore nega od kuge, tomu ima njekoliko uzroka. U njihovoj slavenskoj udi ne treba traiti uzroka, jer nas "istorija ui, da su svi drugi Slaveni lako primali novu vjeru. Prvi je uzrok pri Bodriima i Ljutiima bio, to su im kranstvo nosili Nijemci, najljui njihovi dumani. Drugi uzrok: njemaki su svetenici slabo razumijevali slavenski jezik, za to ih Slaveni nijesu pravo ni razumijevali, a Nijemcima nije ba mnogo ni stalo do toga, da u slavenska srca ucijepe jevandjeosku nauku, njima je dosta bilo, da krste to vee mnotvo ljudi ne pitajui mnogo, je li krst te ljude doista preporodio. Trei uzrok: Slaveni su sluali od njemakijeh propovjednika uzviene moralne nauke o sveopoj ljubavi i jednakosti svijeh ljudi, ali nijesu vidjeli, da Nijemci te nauke i svojim ivotom potvrdjuju, nego su vidjeli, da su Nijemci isto onako okrutni i grabljivi kao i oni toboe prokleti neznaboci; treba se n. pr. sjetiti odurnoga zloina markgrofa Gera, koji je na vjeri ubio 30 slavenskijeh sukneica i knezova. etvrti i najvaniji uzrok, koji baca runu ljagu na njemako svetenstvo srednjega vijeka jest ovaj: Adam Bremenac i Helmold, koji su sami bili kranski svetenici, vele otvoreno, da je slavenskomu tvrdokornomu ostajanju u neznabotvu najvie kriva prevelika lakomost njemakijeh svetenika, koji su nastanivi se medju Slavenima kao biskupi ili kao upnici gledali samo na to, da im narod plaa desetinu, a ako nije toga inio, onda su ga oni svakako globili i otimali mu to je imao. I svjetovna su dakako gospoda nemilo izgonila od Slavena svoje dohotke, ali to ne bi toliko kodilo kranstvu medju Slavenima, koliko je kodila lakomost duhovnijeh ljudi.
Iz svega se ovoga vidi, da su Slaveni primali krst iz svakakvijeh pobuda, samo ne iz uvjerenja, a im se dala lijepa prilika, oni su svi natrag padali u neznabotvo i zatirali medju sobom sve, to ih je sjealo krsta. Reeno je, da ni silna desnica Otona I. nije Slavena [96. konano upokorila, ona im je istina zadala stranijeh udaraca, ali su se Slaveni od njih opet oporavili i kuali junaku sreu. Oton II. (vladao godine 973983.) nije se mnogo bavio u Njemakoj, glavna je njegova briga bila upravljena na junu Italiju, koju je branio od Saracena ili Arapa i nastojao je prisvojiti njemakoj dravi. Kada su Slaveni uli, da je Oton II. godine 982. vrlo nastradao u boju protiv tamonjih neprijatelja, onda se i oni ponu komeati. Najprije se dignu Stodorani ili Havoljani. U velikoj svojoj jarosti, koja ih je obuzela, poubijaju sve kranske svetenike po biskupijama havelberkoj i braniborskoj, a taj je pokolj tako naglo buknuo, da se vrlo malo svetenika spasio. Poubijavi crkvene slubenike stanu paliti i ruiti kranske crkve i svetinje nogama gaziti. Nijesu se dotle smirili, dok nije kranstvu u one dvije biskupije i zadnji trag zatrt. Samo se po sebi razumije, da su i druge Nijemce (ne samo svetenike) poubijali, koji su im pali u ake. Sada se pokazalo, kako se kranstvo primalo polapskijeh Slavena: svi su opet do jednoga otpali od vjere Isusove, koje srcem nijesu nigda ni primili, i poeli su opet rtvovati i klanjati se narodnim svojim bogovima. Poslije Stodorana dignu se i Bodrii te pod svojim vojvodom Mestivojem krenu na grad Hamburg pa ga poplijene i spale, a vrativi se kui prionu sa svom estinom, da poput Stodorana zatru u svojoj zemlji kranstvo. U svojoj goropadi poinili su stranijeh nedjela s kranima i grozno ih poklali. U isto su vrijeme Stodorani ve harali po saksonskoj zemlji. U to umre u Italiji Oton II. stavivi nakom sebe etirgodinjega sinia Otona III. Mjesto nejakoga kraljevia upravljala je dravom njegova mati Teofanija, koja je bila rodom Grkinja. Ona je dala saMareti: Slaveni u davnini. 12
Ballicko -polapski Slaveni.
179
graditi njekoliko tvrdjava na njemakoj granici, ali Bodrii su i Ljutii slabo za to marili. Oni su se smatrali za posve samostalne, pae su jo drali, da im treba udarati na Nijemce. Oton je III. poslije godine 990. njekoliko puta bio usilovan izii u boj na Bodrie i na Ljutie, ali premda su Nijemcima pomagali i Poljaci i esi sa svojim etama (Meislav i BoIjeslav II.), opet su uspjesi Otona III. bili neznatni ili bolje govorei: nikakvi. Zadnji put je vojevao Oton III. protiv Slavena god 997., i onda je napokon uvidio, da njemu nije sudjeno slomiti slavenski otpor. On vie s njima nije ni vojevao, jer je imao drugijeh poslova, osobito u Italiji, a godine 1002. umre u najljepijem godinama svoje mladosti. Tako su polapski Slaveni oko godine 1000. bili samostalniji i slobodniji nego su bili pred 200 godina u vrijeme Karla Velikoga. Nasljednik Otona III. Henrik II. nije ratovao na polapske Slavene, pae su Ljutii bili njegovi vjerni saveznici u ratovima protiv poljskoga kneza Boljeslava Hrabroga. Ne znamo, kako je do toga saveza dolo, ali su Ljutii svakako dokazali svoju kratkovidnost, to su se dali namamiti njemakijem lijepijem rijeima, te su ili pomagati njemakomu kralju protiv Boljeslava. A da su bili samo njeto pametniji, ne bi im trebalo dugo smiljati, komu e pomagati: Henriku ili Boljeslavu. Da je nad sudbinom polapskijeh Slavena bdio dobar genij, oni bi svi listom pristali uz Boljeslava Hrabroga, priznali bi ga za svojega gospodara i s pomou njegovom i njegovijeh nasljednika bili bi se valjada oteli propasti, koja ih je napokon doekala. Jo za ivota svojega prijatelja Otona III. osvojio je Boljeslav Hrabri istoni dio Pomorja, kako razabiramo iz rijei Martina Gala i Helmolda. Zapadni je dio Pomorja ostao i na dalje pod domaijem knezovima ne pokoravajui se Poljacima, a Nijemaca se ne bojei, jer su bili daleko. Boljeslav Hrabri godine 1000. osnuje u Kolobrijegu (Kolberg) biskupiju za Pomorce. Trudom i mukom prvoga kolobrijekoga biskupa Reinberna. koji je bio rodom Nijemac, poelo se primati kr-
anstvo medju Pomorcima, koji do tad nijesu nita uli ni znali o vjeri Isusovoj. - Ovo njekoliko ovdje izreenijeh rijei o Pomorcima sadravaju u sebi jezgru najstarijih vijesti o njima, jer prije zadnjih godina X. vijeka ne zna istorija za Pomorce. A i poslije je tamna njihova istorija, samo se toliko sigurno razabira, da se istonijem Pomorcima nikako nije svidjalo poljsko gospostvo, za to su se na Poljake dizali kadgod su mogli, a Poljaci su ih nagonili na pokornost. Tako se slavenska krv lila u ludo, jer su i Pomorci bili isto onako kratkovidni i strastveni kao i Bodrii s Ljutiima, nijesu uvidjali, da im je samo onda spas od Nijemaca, ako se to vre pribiju uz poljsku dravu. Vrsni njemaki vladalac Konrad II. (vladao g. 10241039.) uharaf na poetku svoje vlade Ljutie, koji su bili vjerni saveznici njegova pretee. Nije poznato, kako su i za to su Ljutii dali Konradu povod, da na njih zavojti i da ih uharai. Kada je god. 1028. poljski knez Meislav II. (sin Boljeslava Hrabroga) zapoeo bojeve protiv Konrada II., stajali su Ljutii iz poetka na strani njemakoj, ali ve godine 1030. pristanu oni uz Poljake i stanu harati njemaku zemlju izmedju Sale i Labe. S Poljacima se pomiri Konrad godine 1032., a onda je njeko vrijeme ratovao sa samijem Ljutiima, dok ih nije g. 1036. posve upokorio i nagnao na plaanje danka. Iz vremena kralja i cara Konrada II. imamo vijest, da je njegov prijatelj silni danski kralj Knut Veliki uharaio Rance i Pomorce (po svoj prilici samo zapadne Pomorce, koji nijesu stajali pod poljskom vlau). Ali Pomorci su plaali Dancima danak samo dok je ivio Knut, a poslije njegove smrti (god. 1035.) postali su opet samovlasni. Kako su polapski i baltiki Slaveni bili nesloni, tako [97. medju njima nije moglo biti znatnijeh ljudi, koji bi u narodu imali veliki ugled te bi oni narodu bili vodje i uitelji na njegovo dobro. Ako se i naao koji ovjek osobita uma i vrsnoe, slabo su ga njegovi nesloni zemljaci sluali. A kako je velik koji dravnik, mjeri se svagda po njegovu uspjehu, velikijeh
Baltiko-polapski Slaveni
181
uspjeha opet samo onda moe. dravnik imati, ako za njim stoji listom njegov narod ili bar velika vojska. Da je svemu ovomu dua narodna sloga, to uvidja svatko. Za to su medju polapskijem Slavenima veoma rijetki veliki ljudi, a medju njih pripada G o t a l k , o kojem emo sada govoriti. Ime je ovoga ovjeka do due njemako, ali je on bio pravi Slavenin bodriskoga plemena. Njegov se otac zvao slavenskijem imenom P r i b i g n j e v , a njemakijem Udo. Ovaj Pribignjev ili Udo bio je sukneica njegdje medju Bodriima. On je bio kranin i nastojao je koliko je mogao, da i narod svojega podruja privede na vjeru Isusovu. Svoga je sina Gotalka odgojio dakako u kranstvu, a da bi se ne samo u vjeri, ve i u naukama to vie utvrdio, posije ga otac u namastir grada Luneburga, da ui knjigu. Medju svojim narodom nije mogao Gotalk dakako nita uiti, jer su polapski Slaveni bili narod nepismen. Ono malo kulture, to bi je dobili, da su se krstili, nije se moglo kod njih primiti, kako se nije primala ni vjera Isusova. Dok je mladi Gotalk u Luneburgu uio, ubije njegova oca njekakav saksonski uskok. Ovo se dogodilo prvijeh godina vlade cara i kralja Konrada II. uvi Gotalk, kako je njemaka ruka ubila njegova oca} osvoji ga golema jarost i strana elja za osvetom ne toliko ubojici, koliko itavomu narodu saksonskomu, jer je drao, da je ubojstvo njegova oca bilo politike naravi, a ne privatne. Gotalk odmah pogazi kransku vjeru, u kojoj je bio odgojen, i vrati se kao ljut neznaboac k svojim zemljacima. Oni ga odmah priznadu za svoga kneza, a onda Gotalk prodre s vojskom u saksonsku zemlju koljui i palei to mu je god dolo do ruku. Njekoliko tisua Saksonaca pogine pod maem Gotalkove vojske. Za njeko vrijeme zarobi se Gotalk, ali saksonski ga vojvoda ne htjede ubiti, kako je mogao, jer je u Gotalku potovao velikoga junaka, a njegovo bjesnilo po saksonskoj zemlji inilo mu se takodjer kao njeto plemenito, jer je potjecalo iz osvete, a osvetu ne dre svi ljudi za nemoralnost. Poto Gotalk zadade saksonskomu vojvodi potenu rije,
da vie ne e vojevati na Saksonce, pusti ga vojvoda na slobodu. U njegovoj je zemlji ve vladao drugi knez, koji se zvao Ratibor, a Gotalk ne hotei na silu otimati izabranomu knezu prijestolja i tijem uvaliti narod u nemire ode u slubu danskomu kralju Knutu, kojega je pratio u njegovijem vojnama po Engleskoj. U ono su vrijeme Danci ve bili krteni, i Gotalku se inilo njekako neobino boraviti kao neznabocu medju kranima. Vrijeme je ve bilo zalijeilo ranu, koju je njegovu srcu zadalo oino umorstvo, ve ga je minula i Ijutina i elja za osvetom, pa je stao esto misliti o vjeri, koju je nogama pogazio, i promiljajui o golemijem razlikama izmedju kranstva i neznabotva napokon se uvjeri, da je kranstvo svakako mnogo bolje od neznabotva. Vidio je, kako su ve svi znatniji evropski narodi krteni i kako im je kranstvo doneslo mnogo i mnogo dobra, samo njegov narod jo jednako stoji u okorjelu neznabotvu; za to se ne moe dokopati ni do kakve prosvjete, ve mora propadati u neznanju i varvarstvu. Vidio je, kako drugi kranski narodi gledaju na polapske Slavene kao na kakvo udo i s preziranjem. Sve bi to prestalo, kada bi se polapski Slaveni krstili, ali krstili kako treba, i tijem se uhvatili u kolo ostalijeh naroda. Ovake su i sline misli snalazile Gotalka, kada je boravio u Daniji i Engleskoj. Za to primi na novo kransku vjeru, oeni se kranskom enom i odlui, ako ga igda zapadne knezovanje medju njegovijem narodom, da e ga nastojati krstiti i prosvijetliti. Nije Gotalk ba dugo ekao, da uzmogne kao knez izvoditi svoje osnove. Knez Ratibor postane za njeko vrijeme vrhovnijem knezom bodriskijeh plemena, a sukneice su mu bili veinom njegovi sinovi. Danski kralj Magnus navali god. 1042. na Bodrie, i u boju padne knez Ratibor. Onda njegovi sinovi dignu sva izokolna slavenska plemena na oruje, da se osvete Dancima, ali u odlunom boju padnu junakom smrti svi Ratiborovi sinovi. Onda se Gotalk vrati medju Bodrie, i sva ga bodriska plemena izaberu za svoga vrhovnog kneza. To je bilo god.
182
Balticko -polapski Slaveni.
183
1044. Premda je narod znao, da je njihov knez kranin, ipak su mu bili odani, jer su i to dobro znali, da je on veliki junak. Gotalk je mirnijem nainom gledao da se nagodi u svijena razmiricama s Nijemcima i s Dancima, jer se bojao, da narod posve ne podivlja, ako se uvijek bude klao s neprijateljima. Odmah od poetka druge svoje vlade stane s pomou bremenskoga arcibiskupa Adalberta uvoditi kranstvo po itavoj svojoj kneevini. Za njeko vrijeme osnuje tri biskupije u svojoj zemlji: u Meklenburgu (danas selo blizu grada Wismara), u Oldenburgu (ili po slavenski: Stargardu) i u Ratiboru (danas Ratzeburg varoica u Meklenburg-Strelicu). Po malo se itava zemlja napuni kranskijeh crkava i svetenika, i Gotalk se u srcu radovao, kako mu njegove osnove lijepo idu za rukom, te je mislio, da je za uvijek prolo vrijeme, kada su se ubijali kranski svetenici i palile kranske crkve. Ali se Gotalk isto onako varao, kako se gdjekoji ljudi varaju mislei, da ovaj ili onaj vulkan ne e vie nigda zabuktjeti, jer ve mnogo godina nije buktio, nego je lijepo mirovao kao i druga bezazlena gora. God. 1066. zabukti groznijem nainom bodriski vulkan: Bodrii se pobune, ubiju Gotalka i sve njegove pristae, osobito svetenike; u divljoj svojoj goropadi, koja ih je spopala, nijesu se zadovoljili, da svetenike obinijem nainom ubijaju, ve su izmiljali najstranije muke i tako su ih ubijali. Uhvatili su meklenburkoga biskupa, izbiovali su ga, da se sav u krvi valjao, onda su mu odsjekli ruke pa noge, napokon glavu, koju su natakli na koplje i prikazali je svojemu bogu Radigostu. Iupavi kranstvo sa zadnjom klicom po itavoj zemlji krenu Bodrii na grad Hamburg i uasno ga poharaju. To je eto bio plod dvadesetgodinjega rada Gotalkova! Tijem su Bodrii dokazali, da ne ele biti krani, dogod su slobodni. Njih je dakle najprije trebalo podjarmiti, onda istom s uspjehom krstiti. Dok su Bodrii ivljeli ujedinjeni pod Gotalkovom vladom, Ljutii su bili podrunici njemaki, ali su god. 1056. izvojevali potpunu slobodu, a onda mjesto da se ujedine s Bodri-
cima ili bar medju sobom, klala su se njihova plemena jedno $ drugijem njekoliko godina. \ Plemeniti a nesretni Gotalk imao je dva sina : Budi- [98. vdja i Henrika. Njih su dvojici njekako sretno umakli iz podolja, u kojem je zaglavio njihov otac. Vrhovnijem bodriskilem knezom postane njeki K r u t , koji je bio okorjeli neznapoac. On je vladao kao posve samostalan knez, tako da nije i bilo u njegovo vrijeme ni govora o kakvoj vrhovnoj vlasti njemakoj nad Bodriima. Neznabotvo je pod njegovom vladini cvalo i gospodovalo kao jedina vjera u itavoj kneevini. U svijem je bojevima Krut imao junaku sreu, i to mu je pred njegovijem narodom bila velika preporuka. Gotalkovu sinu Budivoju nije se dalo ekati, dok se srea okrene, nego uz pomo Saksonaca pokua silom sebi osvojiti oinsko prijestolje. Ali Krut sretno odbije Saksonce njekoliko puta, i napokon pade u boju i sam Budivoj. Njegov je brat H e n r i k bio oprezniji i mnogo godina u Daniji ekao Krutovu smrt. Ali kad Krut nikako nije hotio umrijeti, onda se stane Henrik dogovarati s mladjahnom njegovom enom Slavinom i obea joj, da e se njom oeniti, ako starca ukloni s ovoga svijeta. Slavina se dade nagovoriti i na njekakvoj veeri dade ubiti nedragoga mua Kruta, koji je ve bio ovjek vremenit. Kada se tako ispraznilo kneevsko prijestolje, onda Henrik s velikom saksonskom vojskom osvoji prijestolje i utvrdi se u vlasti. Narod je do due ustao na oruje, da otjera Henrika, ali Saksonci zatome ustanak u krvavom boju. Tako Henrik god. 1093. osvoji kneevsko prijestolje. Nevjernicu Slavinu uzme za enu. Kad se ve u samoj kneevini nitko nije mogao Henriku protiviti, onda dodju Ranci, da izbave Bodrie od kranskoga kneza. Oni doplove u ladjama do grada Ljubeka (Lubeck), ali tu ih doeka Henrik sa svojim Saksoncima i sretno ih odbije, pae ih jo prisili na plaanje danka. Valja nam dodati, da je prijestolnica Henrikova bila u gradu Ljubeku. Odvrativi sretno ransku navalu gledao je Henrik, kako e granice svoje drave to dalje protegnuti, pa njegovu ju-
184
Baitiko -polapski Slaveni.
185
mtvu i mudrosti doista podje za rukom osim Bodria oku/ piti pod svoju vlast i Ljutie i Pomorce. Tako je on vladao kao neogranieni gospodar svom zemljom izmedju Labe do poljskijeh granica. On je bio prvi, a na alost i zadnji vladalac nad velikom veinom baltiko-polapskijeh Slavena. /Ali kako je ova drava bila umjetno djelo i kako nje nije na okupu drala volja onijeh plemena, koja su je sastavljala, ve samo silna Henrikova desnica, tako se moralo dogoditi, da je brzo poslije njegove smrti u grob zakopana i njegova velika drava. Vidjeli srno, kako su baltiko-polapski Slaveni mogli biti ujed/njeni pod ezlom Boljeslava Hrabroga, samo da su hotjeli, u sada ih je evo ujedinio njihov ovjek, pa opet je od toga korist bila vrlo kratkotrajna, jer ona plemena po svojoj hudoj sudbini nijesu bila stvorena da ive u zajednici, ve da se u neslozi krvave i da propadnu. Henrik umre oko godine 1120. Njekoliko godina prije smrti prisili opet Rance, koji su mu ubili sina Vladimira, na golem danak. Druga dva sina, koji su iza njega ostali, Svetopuk i Knut, svadjali su se medju sobom, kako e podijeliti oinu batinu, a dok su se oni svadjali, odmetne se veina plemena. Za kratko vrijeme bi ubit Knut, i Svetopuk pone sam vladati. On pone silom odmetnuta plemena pokoravati. Bio je u tom dosta sretan, dok ne dodju stari neprijatelji njegova oca Ranci pod Ljubek. Oni oplijene grad, a kratko vrijeme iza toga bi ubit i Svetopuk, a poslije njega i njegov sin Svenik (Zvinike dansko ime). Tako je nestalo Gotalkova roda, a onda je dobra srea za uvijek ostavila neslone Slavene. Gotalk i Henrik nijesu ratovali s Nijemcima, pae su nastojali s njima ivljeti u miru i u prijateljstvu. To je bila njihova politika, jer su znali, da je njihov narod preslab, da odolijeva njemakoj sili. Za to su mislili, da e za Slavene dobro biti, ako im Nijemci ne budu neprijatelji, ve dobri susjedi. Ali ova politika nije bila narodna, jer je narod na Nijemce mrzio svom estinom svoje mrnje. A u svojoj su miroljubivosti prema Nijemcima Gotalk i Henrik po svoj pri-
lici ili predaleko, jer su doputali, da se po njihovijem zemljama Nijemci naseljavaju. S tijem je uinjen poetak kobnoj po Slavene njemakoj kolonizaciji, o kojoj e se jo poslije rei njekoliko rijei. Nakom smrti Henrikove dolo je brzo baltiko-polap- [99. skijem Slavenima posljednje vrijeme (kako se veli u narodnoj pjesmi). Kada je nestalo i Svetopukova sina, onda se dignu dva kneza: P r i b i s l a v i N i k l o t. Prvi zavlada medju Vagrima i Polabljanima, a drugi medju ostalijem Bodriima. Pribislav i Niklot bili su tvrdi neznaboci. Danski princip Knut Laward prodre u slavensku zemlju pa Pribislava i Niklota prisili, da priznavaju njegovu vrhovnu vlast. Kada je za njeko vrijeme Knut ubit (god. 1131.), obore se na Pribislava i Niklota jo mnogo vee bure. Godine 1139. osvoje Nijemci Pribislavljevu zemlju i onda se oni razliju po svoj zemlji. Nitko ih vie nije mogao iz nje maknuti. Oni postanu gospodari, a Slaveni su pretvoreni u kmetove. Tako je prestala samostalnost slavenskoga naroda po Vagriji i Polablju, i samo je bilo pitanje vremena, kada e se sav slavenski narod tijeh zemalja posve ponijemiti. Sada uvidi Niklot, da i njega prije ili poslije eka pogibija. Za to odlui, kad se ve ne da propast ukloniti, da je bar na to dulje vremena odloi. Strana se bijeda svali na sve neznaboake Slavene god. 1147. Te su godine kretale krstake ete iz Njemake i Francuske u boj na nevjernike, koji su na novo postali gospodari malo ne itave Palestine. Praktini Saksonci pomisle: to emo mi ii na nevjernike u Palestinu, kad ih 'imamo odmah preko Labe veliko mnotvo? Znali su Saksonci, da se iz Palestine malo tko iv vraao, a jo manje se tko vraao s obilnijem plijenom. Nasuprot u slavenskoj zemlji bilo je dosta to se moglo zaplijeniti. Tako Saksonci brzo odlue ne ii u Palestinu, nego u slavensku zemlju. Papi je Evgeniju III. i to pravo bilo. Niklot se njeko vrijeme junaki branio od krstaa, ali se ne bi bio mogao obraniti, da nijesu Saksonci sami odustali od boja i ponudili Niklotu mir. Ne treba misliti, da su se oni smilo-
86
Balticko-polapski Slaveni.
187
vali na jadne Slavene, ve su ovo promislili: ako mi sve Slavene poubijamo i svu njihovu zemlju poharamo, tko e onda nama rabotati i hara plaati? Niklot obea, da e se sa svojim narodom krstiti, a onda se krstai uklone iz bodriske i Ijutiske zemlje (jer su i medju Ljutie bili prodrli). Niklot je samo obeao krstiti se, ali obeanja nije izvrio, jer je i umr-o kao neznaboac. Zapamtit emo, da su se i Danci pridruili krstaima, jer su i oni bili brzi na plijen. Kako su krstai zali u boj na Slavene s malo kranskoga oduevljenja, dokazuje i ovaj sluaj: jedan je dio krstaa krenuo i na pomorske Slavene i doao pod grad Stetin, da ga osvoji. Stetinci se vrlo uplae, ali i zaude, to to hoe da ine krstai, kad su oni ve 20 godina krani i u njihovu gradu stoji kranski biskup. Istom kad stetinski biskup izidje pred krstae i stane im dokazivati, da su Stetinci krani, onda se uklone ispod grada. Oevidno su Nijemci znali, da su Stetinci krani, ali njima se htjelo oplijeniti bogati grad, a sve u ime Isusovo! Ovdje nam treba rei, da su Pomorci lake primali kranstvo nego Bodrii i Ljutii, jer su vjeru Isusovu njima donosili ne samo Nijemci, ve i Poljaci, koje su slali poljski vladaoci. Najvee je zasluge stekao oko krtenja pomorskijeh ili baltikijeh Slavena sv. Oton, bamberki biskup, koji je u treem deceniju XII. vijeka irio medju njima kranstvo. Oton je bio ovjek u istinu, kako ga trai jevandjelje, i za to je njegov trud urodio lijepijem plodovima. Velika, moda najvea nesrea Niklotova bila je u tom, to su u njegovu susjedstvu vladala dva vrlo jaka i silovita velikaa: brandenburki markgrof Albrecht Medvjed i saksonski vojvoda Henrik Lav. Ovoj dvojici nije bilo dosta, to je ve propast slavenska bila sigurna i to se Nijemcima ve nita nije trebalo bojati od Slavena, oni su hotjeli, da slavensku zemlju obrnu posve pod njemaku vlast. God. 1158. upotrebi Albrecht Medvjed njekakav ustanak Stodorana i Breana, te provali u njihovu zemlju, Slavene pretvori u kmetove i njihove zemlje razda mnogobrojnijem Nijemcima, koji su na-
grnuli u slavensku zemlju. Dvije godine poslije toga prodre Henrik Lav u Niklotovu zemlju i uini s njom isto, to je Albrecht uinio sa stodoranskom i breanskom zemljom. Niklot pade kao junak u boju, njegova sina Vratislava dade Henrik Lav objesiti, a drugi Niklotov sin Pribislav sretno utee u pomorsku zemlju. Otpor bijesnijeh njegda Bodria skren je za uvijek; nije vie nikoga bilo medju njima, da narod podie na Nijemce, da die zastavu narodnijeh bogova i rui kranske crkve. Ni do kavge s Ljutiima nije im vie stalo. Sve se to zaboravilo; od njegdanjih junaka postali su kmetovi, od boraca za slobodu teaci, od okorjelijeh neznaboaca krani, od istijeh Slavena Nijemci. to je jo ostalo slavenske zemlje, sve je to za kratko vrijeme dolo u njemake ruke. Samo je danski kralj Waldemar I. osvojio god. 1168. ostrvo Ranu i tadanjega kneza Jaromira prisilio na plaanje danka. Jaromir je po elji danskoga kralja primio i kransku vjeru, a za knezom se po malo krstio i tamonji narod, koji je njegda bio glavni zatonik slavenske narodne vjere. Oko god. 1170. bila je sva bodriska, Ijutiska i po- [100. lapskosrpska zemlja u njemakoj vlasti izuzevi Ranu, koja je plaala hara Dancima. to je njemaki ma osvojio, tu se naselio njemaki vlastelin i njemaki seljak kao u svojoj zemlji. Ako ovoj dvojici jo dodamo njemakoga vojnika i njemakoga svetenika, onda se moe misliti, da je napredak germanizacije bio siguran. Mnoga slavenska vlastela videi germansku bujicu i bojei se, da ne odnese njih i njihova imanja, ponijemila su se odmah, im su Nijemci osvojili zemlju. Tako je za posve kratko vrijeme narod ostao preputen samomu sebi, jer su se od njega otudjila njegova gospoda. Kada je narod vidio, kako svi oni, koji su bolji i jai, preziru sve, to je slavensko, onda je i on poeo ostavljati svoj jezik, najprije je dakako natucao nagrdjenijem njemakoslavenskijem jezikom, dok nije napokon ieznula i posljednja slavenska rije. Najdulje se uvao slavenski jezik u drevljanskom plemenu, dok se nije i tu izgubio na poetku XVIII. vijeka. Spomenut emo, da je od
88
drevljanskoga govora sauvano do danas njeto malo pisanijeh ostataka i na temelju tijeh ostataka napisao je njemaki naunjak XIX. vijeka (A. Schleicher) gramatiku reenoga jezika. Jo kako tako razumijemo, to su se slavenska gospoda ponjemivala po onijem zemljama, koje su Nijemci osvojili, ali to emo rei o Rancima i Pomorcima, koji su se mogli oteti germanizaciji, ali su je sami prihvaali! Rekli smo, da su Danci osvojili ostrvo Ranu godine 1168., isto su tako na poetku XIII. vijeka pali pod dansku vlast Pomorci i istoni Ljutii. Znala su gospoda ovijeh plemena, da im Danci ne e i ne mogu oteti njihovu narodnost, za to su kao od njeke glupe obijesti njihovi knezovi i druge poglavice stali sami dozivati Nijemce, da se naseljuju po njihovijem zemljama, a da Nijemcima bude medju njima to ljepe, da se osjeaju kao usred Njemake, poela su gospoda primati njemake obiaje i njemaki jezik, dok nijesu za malo vremena gornji slojevi posve ponijemeni, a onda je dakako i donje slojeve izjela germanizacija. Gotovo bi ovjek rekao, da nije nikakva teta, da propadne narod, koji takvo to radi. Ali ne osudjujmo prostoga naroda; da je na njegovu bilo, jo bi on i danas govorio i osjeao slavenski. Njegovoj su narodnosti grob iskopali do due Nijemci, ali su je u grob bacila njegova gospoda! Jo emo samo dvije besjedice rei o kranstvu medju baltiko-polapskijem Slavenima: gdje su oni njegda ivljeli, tamo se danas vjeruje onako, kako je uila velika reformacija XVI. vijeka. Ne priznaje se tamo rimski papa niti se iz Vatikana primaju dogme. Kada se to pomisli, onda se kao sama sobom namee ovjeku misao, kako su se s vremenom od katolike crkve odmetnuli oni, koje su njegda vrijedni i nevrijedni sinovi iste crkve silom obraali na svoju vjeru!
IX.
Rusi.
Ruski narod prije druge polovine IX. vijeka. Izvori najstarije istorije ruske. Pisac staroruske kronike. Izvori staroruske kronike. Prijegled ruskijeh plemena u IX. vijeku. Njeto o ivotu i obiajima ruskijeh plemena. Put sv. Andrije po Rusiji i opis ruskijeh banja. Pria o postanju Kijeva. Nestorova vijest o Avarima. Osnutak ruske drave. Normanistika teorija. Varjako i rusko ime. Askold i Dir, Prijenos knezevskoga prijestolja iz Novgoroda u Kijeva. Olegova vojna na Carigrad i mir s Grcima. Olegova smrt. Knez Igor i njegova i>ojna na Carigrad. Prvi poeci hrianstva u ruskoj dravi. Igorova smrt i Olgina. osveta. Ostala djela Olgina. Hrianstvo u ruskoj dravi za Olgina knezovanja. Prvo vrijeme Svetoslavljeva knezovanja. Olgina smrt i dogadjaji poslije toga. Bojevi medju Svetoslavljevijem sinovima. Prve godine Vladimirova knezovanja. Poslanici razlinijeh vjera pri Vladimiru. Vladimirovi poslanici idu raspitivati vjere. Vladimirov krst. Krtenje ruskoga naroda. Knez Vladimir poslije krtenja.
Rusi ulaze u istoriju oko god. 860. Tada je ve bilo [101. minulo mnogo vremena, od kako su se ostali slavenski narodi udaljili iz njegdanje svoje pradomovine. Ali i Rusi nijesu ostajali na istom mjestu, mego su se po malo protezali na sjever i potiskivali su pred sobom finska plemena, koja su u
190
Rusi.
Rusi.
191
doistoriko doba ivljela po dananjoj sjevernoj i istonoj Rusiji. Moglo bi se pitati, za to nijesu Rusi teili na jug, gdje bi nali Ijepijeh zemalja nego li na hladnom i neprijaznom sjeveru? Teili su oni i na jug, ali je tenja bila uzaludna, kad su na jugu sjedili K o z a r i i nijesu putali Rusa medju se. Kozari su bili narod turske krvi. Oni su prebivali po stepama iznad Crnoga i Kaspijskoga mora. Kozarska je sila poela rasti ve u VI. vijeku, a najjai su bili u IX. vijeku sjedei u silnoj i dosta uredjenoj dravi i drei pod svojom vlasti oblinja slavenska plemena. Medju Kozarima je prije svoga odlaska u Moravu boravio njeko vrijeme sv. inio sa svojim bratom Metodijem obraajui ih na vjeru kransku. Ali samo se jedan dio naroda pokrstio, a ostali je narod primio to Muhamedovu to Mojsijevu vjeru. Danas ima cistijeh Rusa jo daleko iza rijeke Volge, ali pred 1000 godina nijesu Rusi tako daleko dopirali na istok, jer je dananja is tona polovina evropske Rusije bila naseljena fmskijem i turskijem plemenima. Moe se rei, da u IX. vijeku nijesu Rusi nigdje prelazili preko ravne crte, koja (dakako u naoj misli) tee upravo kroz grad Moskvu prema Crnomu moru. Rusi su se na istok iza Moskve poeli iriti istom u kasnijim vijekovima, koji ne ulaze u krug naega prijegleda. Najsjevernije rusko pleme IX. vijeka bili su Sloveni oko Novgoroda*), a danas ima Rusa jo daleko i daleko iza Novgoroda na sjeveru i sjeveroistoku. Na jugu nijesu Rusi nigdje dopirali daleko ispod linije, koja tee kroz grad Kijevo. Na zapadu su bili Rusi u IX. vijeku i prije raireni onako, kako su i danas Ako sve ovo, to smo rekli, hoemo sabiti u njekoliko rijei, onda emo rei: kada su Rusi u IX. vijeku uljezli u istoriju, oni su bili rasprostranjeni samo u zapadnoj polovini dananje evropske Rusije i to ne do skrajnjega joj sjevera ni do skrajnjega juga.
*) Gdjegod u ovom naem prijegledu dolazi ime N o v g o r o d , nigdje se nema misliti Ninjij Novgorod, nego Novgorod, koji stoji jo i danas uz ilmensko jezero i rjeSicu Volhov.
Premda su stari Rusi bili vrlo udaljeni od zapadne [102. Evrope, gdje su se pisale kronike i drugi istoriki izvori, opet se o najstarijoj njihovoj istoriji nalazi u zapadnoevropskijem izvorima njekoliko biljeaka. U malo tjenjoj svezi nego li s evropskijem zapadom stajali su Rusi s Carigradom, otkle su primili i vjeru Isusovu. Za to i u vizantijskijeh pisaca nalazimo gdjekoju biljeku, koja se tie najstarije ruske istorije. Ali vrlo bi malo pomoi bilo dananjim Ijubopitnim istoricima iz zapadnoevropskijeh i vizantijskijeh izvora, da se nije na poetku XII. vijeka u samoj Rusiji naao ovjek, koji je svoje vrijeme obilno, a starije, koliko mu je bilo poznato, opisao i svoj trud ostavio potomstvu. Taj je izvor poznat pod imenom N e s t o r o v e k r o n i k e , jer se misli, da ju je napisao kaludjer Nestor. Ovaj izvor ima veliku i apsolutnu i relativnu vrijednost, jer da nam on nije sauvan, mi bismo o starijem Rusima od prilike onako malo znali, kako znamo o starijem Poljacima prije vlade Boljeslava Hrabroga. U tom stoji apsolutna vrijednost Nestorove kronike, a da je taj izvor i relativno velike cijene, to emo razumjeti, ako reemo, da se od slavenskijeh Ijetopisaca starijega vremena s Nestorovijem djelom moe porediti samo kronika Kuzmana Praanina, ali ako i jest Kuzman estit pisac, opet on, kako smo vidjeli, o najstarijoj istoriji svojega naroda umije vrlo malo pripovijedati, a Nestorova kronika ne pripovijeda samo o vremenu, kada joj je pisac ivio, ve i o vremenima davno proavima. Tko bi poredio dinoga Nestora s poljskijem piscem Martinom Galom, malo bi asti uinio Nestora, a tko bi ga istom poredio s Kadlubekom i njegovijem drutvom, taj bi Nestorovu uspomenu tako uvrijedio, kako bi tko uvrijedio knjievnu reputaciju Rakoga, kad bi ga iao porediti sa starijem Svearom! Nestorova je kronika pisana staroruskijem jezikom, ali ne istijem, t. j. onako, kako je onda narod govorio, ve je ruski jezik XII. vijeka dosta pomijean s crkvenoslavenskijem jezi kom. Premda nije dakle ruski jezik u Nestorovoj kronici posve ist, za to je ono ipak narodno rusko djelo u mnogo veem
192
Rusi.
Rusi.
193
smislu, nego li je n. pr. Kuzmanova kronika narodno eko djelo, jer je Kuzman kao i drugi evropski pisci pisao posve tudjim jezikom, na ime latinskim. O vremenu, kada je pisana, i o mjestu, gdje je pisana Nestorova kronika, ne moe biti nikakve sumnje. Na koncu kronike stoji posve jasno zabiljeeno, da je pisana u jednom kijevskom namastiru i to godine od stvorenja svijeta 6624. ili godine 1116. poslije poroda Hristova.*) Nestorova je kronika do danas sauvana u 53 rukopisa, a to je doista veliki broj i po tom se moe zakljuivati, da su stari Rusi Nestorovu kroniku mnogo itali, dok su je mnogo prepisivali. Nama bi danas najdrae bilo, da je sauvan onaj rukopis, koji je iziao ispod pera samoga Ijetopisca, pa onda za druge rukopise ne bismo ni pitali. Ali rukopis samoga pisca izgubljen je ve pred njekoliko stotina godina. Kad je tako, onda se pita, koji je od sauvanijeh rukopisa najstariji jer je za taj najvea prilika, da je u svem najsliniji Ijetopievu rukopisu. Kada bi svi sauvani rukopisi bili posve jednaki, kako je danas n. pr. jedan eksemplar koje tampane knjige posve jednak svijem drugijem eksemplarima iste knjige, onda bismo mogli misliti, da je ba onakav, kakvi su sauvani rukopisi, bio i iskonski rukopis. Ali nema nijednoga rukopisa, koji bi od prvoga do zadnjega slova bio posve jednak s ikojim drugim rukopisom. Razlike su medju rukopisima ne samo u tom, da je gdjekoja rije ili ime drukije zabiljeeno u jednome nego li u drugome, ve su itava mjesta u jednijem rukopisima izostavljena, koja se u drugima nalaze. Gdjekoji su rukopisi na njekijem mjestima tako rdjavo prepisani, da im se moe smisao razumjeti samo uz pomo drugijeh rukopisa, u kojima su mjesta bolje prepisana. Na malo prije postav*) U Nestorovoj se kronici broje godine a mi smo ih u ovom prijegleu sve okrenuli Razliku medju jednijem i drugijem godinama do vremena Petra Velikoga brojili godine po se nova godina poinjala prvoga Rujna. samo po stvorenju svijeta, u godine poroda Hristova. ini broj 5508. Rui su sve stvorenju svijeta, a svaka
Ijeno pitanje, koje je najstariji rukopis Nestorove kronike, odgovaramo, da je to l a r e n t i j e s k i rukopis, koji je prozvan po kaludjeru Lavrentiju, koji ga je prepisao god. 1377. dakle potpunijeh 260 godina poslije vremena, kada je napisan vlastoruni Ijetopiiev rukopis. Premda je lavrentijevski rukopis od svijeh ne samo najstariji, ve i najbolji, opet se moe sumnjati, je li u njemu sve onako ba napisano, kako je bilo u iskonskom rukopisu, jer nitko ne zna, je li Lavrentije pred sobom imao ba taj rukopis ili je i on prepisivao iz prijepisa. Sada svatko razumije, kako ueni istorici i filolozi imaju mnogo posla s Nestprom, jer esto nastaje pitanje: je li ovo ili ono mjesto Lavrentije pravo prepisao, nije li mogue, da je u iskonskom rukopisu bilo to drukije zapisano? Ovakve se sumnje osobito onda radjaju, kada je i u samoga Lavrentija togod nerazumljivo ili oevidno pogrjeno. U takvijem zgodama mue se naunjaci, da uz pomo drugijeh rukopisa i kritike odrede, kako misle da je pravo. Drugi vrlo znatan rukopis Nestorove kronike zove se i p a t j e v s k i . On je pisan po svoj prilici u XV. vijeku (godina nije zabiljeena, ali se tako sudi po pismu), a prozvan je po namastiru sv. Ipatija u gradu Kostromi, gdje se taj rukopis naao. Po naim dojakonjim rijeima mislilo bi se, da je [103. posve sigurno, e je starorusku kroniku napisao kaludjer Nestor. Ali sada moramo rei, da Nestor po svoj prilici nije pisac kronike, premda je u dva rukopisa njegovo ime zabiljeeno, ali nijedan drugi rukopis nema zabiljeena Nestorova imena, dakle se moe s pravom misliti, da je u ona dva rukopisa uneseno Nestorovo ime istom u kasnije vrijeme, kada se ve nije pravo znalo, tko je kroniku napisao, ali se mislilo, da je to uinio kaludjer Nestor. U glasovitom peerskom namastiru u Kijevu ivio je u drugoj polovini XI. vijeka doista kaludjer, koji je jo za svoga ivota, a jo vie poslije smrti iziao na glas kao boji ugodnik i kao pisac. Taj je Nestor doista napisao dva djelca, koja su i do danas sauvana, a govore o svetoj brai Borisu i Glebu
194
Rusi.
Rusi.
195
(koje su bili sinovi velikoga kneza Vladimira pa ih je poslije oine smrti dao ubiti Svetopuk, o kojem vidi br. 86.) i o peerskom igumanu Teodosiju. Da su ta dva djelca doista izila iz pera Nestorova, to je posve sigurno, jer je u njima Nestorovo ime zabiljeeno kao ime pisca s takvom jasnoom, koja ne doputa nikakve sumnje. Kad bi Nestor bio pisac takodjer staroruske kronike, onda bi se ona dva spisa u svem slagala s kronikom, gdjegod govore o istijem dogadjajima, a mi nasuprot vidimo, da na njekijem mjestima kronika protivno govori nego li oni spisi. Dok se te protivnosti drukije kako ne protumae (a to ne e valjada nigda biti), dotle nam treba veoma sumnjati, je li doista Nestor napisao kroniku, koja je poznata pod njegovijem imenom. Ljudi obino nijesu zadovoljni sa samom sumnjom, nego trae positivan odgovor u onom, to ele znati. Tako je i u ovom pitanju; svatko hoe da zna: ako nije Nestor pisac staroruske kronike, da tko je drugi? Obino se danas na to pi. tanje odgovara: nije pisac Nestor, ve S i l v e s t a r , takodjer kijevski kaludjer, ali ne peerskoga, nego mihajlovskoga namastira. Valja znati, da u najstarijem i najznamijem rukopisu t. j. lavrentijevskom, stoji na kraju napisano: ja iguman Sil vestar svetoga Mihajla napisala ovaj ljetopis .... godine 6624. ( 1116). Ovo je svjedoanstvo istina vano, ali se opet ne moe posve sigurno rei, da je upravo Silvestar pisac kronike, jer nije nemogue, da na onom mjestu rijeca n a p i s a h () znai isto to r e i s a h ('). Osim toga na poetku drugijeh znatnijeh rukopisa stoji, da je ljetopis napisao kaludjer peerskoga (dakle ne mihajlovskoga) namastira. Ipak su neprilike mnogo manje, ako se ree, da je kronici pisac Silvestar nego li da je Nestor, i za to se danas ta ast vie daje Silvestru nego Nestoru, ali pored svega se toga staroruska kronika u Rusiji i izvan Rusije zove jednako Nestorova, jer tako donosi obiaj od davnina. I mi emo se drati toga obiaja. Jo nam treba spomenuti jedno ime, pod kojim je staro-
ruska kronika poznata u Rusiji. Rusi je na ime zgodno zovu: p r v o n a e l n i l j e t o p i s ( ), ' pisca : p r v o n a e l n i I j e t o p i s a c ( ). Ova su imena za to zgodna, jer se njima ni malo ne dira u pomuno pitanje o autora kronike, a opet svatko odmah zna, koja se kronika misli. Poslije vremena, kada je napisana kronika, o kojoj govorimo, stali su knjievni ljudi u razlinijem krajevima velike Rusije nastavljati zapoeto djelo i biljeiti osobito dogadjaje, koji su se ticali onoga kraja. Budui da su svi ti ljetopisi mladji od ljetopisa, to ga je napisao Nestor ili Silvestar, za to je posve u redu, to se Nestorovo djelo zove: p r v o n a e l n i ljetopis. Kako ne mogu danas ljudi onoga znati, to se dogo- [104. dilo prije njihova poroda i u vrijeme njihova djetinjstva, ako -im toga ne reknu oni, koji su onda ivljeli, tako nije ni prvonaelni ruski Ijetopisac mogao sam po sebi znati onijeh dogadjaja, koji su se dogodili prije godine 1050. Oko te se godine na ime rodio Ijetopisac, kako je s velikom vjerojatnou dokazao ruski naunjak E. Golubinski na osnovi jednoga mjesta u kronici. Mnogo je kojeta, to se dogodilo poslije godine 1030., Ijetopisac sam doivio, ili ako nije svojim oima vidio, a ono su bile stvari tako openo poznate, da mu za to i nije trebalo osobitijeh svjedoka, jer je o tom svatko pripovijedao. (Tako n. pr. da je g. 1880. bio u Zagrebu veliki potres, to znadu ljudi, koji su vrlo daleko bili onda od Zagreba, i ovi bi, da piu kroniku, mogli mirne due zabiljeiti taj dogadjaj, pa bi im svatko ve kao suvremenicima vjerovao). Ali to se dogodilo prije g. 1050., tu je prvonaelnomu Ijetopiscu trebalo pouzdanijeh svjedoka. U tom su mu vrlo dobro mogla posluiti kazivanja staraca. Pod god. 1074. spominje Ijetopisac njekoliko najznatnijih kaludjera peerskoga namastira i hvali svakoga pojedince. Medju ostalima spominje kaludjera Jeremiju, o kojem veli, da je toliku starost doekao, te je pamtio, kada se ruska zemlja krstila pod Vladimirom Svetoslaviem godine
196
Rusi.
Rusi.
197
3. Bez sumnje je taj Jeremija naemu Ijetopiscu kojeta priopio, to je on unio u svoje djelo. Pod godinom 1106. spominje Ijetopisac kaludjera Jana, za kojega veli, da je ivio 90 godina i dodaje: od njega sam i ja sluao mnoge rijei, koje sam zapisao u ovom ljetopisu. Osim te dvojice staraca za cijelo je Ijetopisac ispitivao i druge starce, kojih ne navodi u kronici. Osim toga za dogadjaje poslije god. 988. imao je na Ijetopisac u rukama i pisane biljeke, koje su se biljeile po namastirima. On do due ne spominje pisanih svojih izvora, ali su Pogodin i Sreznjevski lijepo dokazali, da ih je doista upotrebljavao, pa ne samo za dogadjaje poslije znamenite godine 988., nego i prije nje. Golema je teta, da su ti Nestorovi izvori bez traga propali, ali je veoma lako razumjeti, za to su propali: Prvonaelni je Ijetopisac iz svijeh prije svoga vremena pisanijeh izvora upotrebio sve, to mu se inilo ikoliko znatno, a onda su ljudi imajui u rukama oveliko djelo Nestorovo (ili Silvestrovo) slabo marili za one kratke biljeke, to su se kojegdje nalazile, i tako su one propale. Ruski pisci vele, da je Nestorova kronika sastavak ili svod () iz razlinijeh izvora. Ali osim pisanijeh izvora upotrebljavao je Nestor i narodne tradicije, koje su se do njegova vremena sauvale o starijem dogadjajima. On je u svoju kroniku unio njekoliko tradicija, kojima ne moemo vjerovati, jer pripovijedaju nevjerojatne stvari. Ipak su nam i takve tradicije drage; premda istorija nema od njih koristi, ali su one odjek iz vrlo staroga vremena. U drugijem je opet tradicijama jezgra istorina, a samo je ljuska izmiljena. Sto smo malo prije rekli, da su bez traga propali pismeni izvori Nestorove kronike, tu se imaju misliti kratke kronike i rasprane biljeke, ali su njekoji ivoti svetaca sauvani, iz kojih je prvonaelni Ijetopisac uzeo gdjekoju vijest. Stariji suvremenik naega Ijetopisca bio je njeki kaludjer J a k o v , koji je napisao: i) ivot blaenoga Vladimira, 2) ivot Borisa i Gleba. Iz onoga prvog ivota uzeo je Ijetopisac njekoliko biljeaka, a to se tijem dokazuje, to se gdjekoje fraze i re-
enice Jakovljeve nalaze doslovno ponovljene u Nestorovoj kronici. A drugo djelo Jakovljevo pokratio je na Ijetopisac i tako ga unio u svoj ljetopis, a mi u tom nalazimo novu potvrdu, da Nestor nije pisac kronike, koja je sauvana pod njegovijem imenom, jer da je nju Nestor napisao, emu bi se pripovijedajui o Borisu i Glebu sluio tudjim djelom, kada je on sam o istom predmetu napisao posebno djelo, koje se u njekijem pojedinostima protivi djelu kaludjera Jakova! Svaki pisac, kada to pie, dri se onoga, to je sam ve gdjegod napisao, osim ako se nije poslije uvjerio, da mu je djelo pogrjenc, a Nestor piui o svecima Borisu i Glebu jamano je pazio, to e napisati, tako da nije mogao ni poslije misliti, da je to zlo napisao pa da mu treba sluiti se ne svojim djelom, ve djelom, to ga je o istoj stvari drugi napisao. U prvonaelnoj kronici ima dosta vijesti, koje se tiu drugijeh naroda, a ne Rusa. Posve je naravno, da je ruski Ijetopisac za takve vijesti morao imati posebne izvore. O tom bi se dalo dosta govoriti, ali nama nije nuno tijem se baviti. Samo emo rei, da je prvonaelni Ijetopisac u svojoj kronici pod godinom 898. napisao njeto o slavenskijem apostolima Cirilu i Metodiju i u tom je poslu upotrebio ivote ovijeh dvaju svetaca, koji su napisani u staroslovenskom jeziku i obilno se zovu panonske legende. Mi smo ve imali prilike spomenuti ta dva ivota, (br. 58. 72. 80.). Kada smo malo prije spomenuli kaludjera Jakova, rei emo, da stara ruska literatura osim Jakova i osim Nestora, koji je napisao ivot Borisa i Gleba, ima jo ove pisce, koji su stariji od pisca prvonaelne kronike: i) m i t r o p o l i t 11 ar i j o n , koji je oko god. 1050. napisao crkveni govor: o (do danas sauvan), 2) L u k a id j a t a novgorodski episkop, od kojega je takodjer sauvan jedan govor napisan od prilike onda, kada i Ilarijonov, 3) i g u m a n T e o d o s i j e , od kojega je ostalo njekoliko moralnijeh govora. Tako je dakle prvonaelni Ijetopisac po vremenu esti pisac staroruske literature.
198
Rusi.
Rusi.
199;
Nama je poznato iz br. 19., kako ruski prvonaelni [105. Ijetopisac veli, da je slavenska pradomovina u Podunavlju. Tamo smo razloili, da ne moemo pristajati uz tu Nestorovu biljeku. Osim drugoga veli Nestor, da su i ruska plemena (ne sva) dola u Rusiju iz Podunavlja. Da Nestor pripovijeda o dogadjaju, koji se dogodio 100 ili 200 godina prije njegova vremena, rado bismo mu vjerovali, ali kad se rascijep slavenskijeh naroda dogodio mnogo vijekova prije njegova vremena, onda treba vie vjerovati drugim starijim izvorima. Mi znamo, da ruska plemena nijesu dola iz Podunavlja, ve da su se nasuprot druga slavenska plemena iselila iz Rusije, a sada emo pogledati, koja nam ruska plemena poimence spominje Nestorova kronika. 1. P o l j a n i () su nastavali u dananjoj kijevskoj guberniji i njeto malo preko nje na jugu. Glavni je njihov grad bilo starodrevno Kijevo. 2. D r e l j a n i () su bili sjeverozapadni susjedi Poljanima i sjedili su u dananjoj volinskoj guberniji. Pod br. 89. reeno je, da se Drevljani zvalo i jedno pleme polapskijeh Slavena. 3. S j e v e r a n i (, ) su sjedili na istonoj strani Dnjepra, u junom dijelu ernigovske i sjevernom dijelu poltavske gubernije. 4. D r e g o v i i () su bili sjeverni susjedi Drevljanima i ivljeli su u dananjoj minskoj guberniji, ili kako Nestor veli: medju Pripetom i Dvinom*) ( ). 5 K r i v i c i () su ivljeli u dananjoj smolenskoj guberniji i glavni im je grad bio Smolensk. Medju Krivice su pripadali o l o a n i (), koji su prozvani po rjeici Poloti, uz koju su ivljeli i koja se pri gradu Polocku (t. j. Polotsku) izlijeva u Dvinu.
*) U ruskom su carstvu dvije rijeke ovoga imena: jedna je Dvina zapanoruska rijeka, koja se kod grada Rige izlijeva u more, Nijemci je zovu D ti n a; druga Dvina tee u dalekom sjeveru i pri Arhangelsku utjee u Bijelo more.
6. S l o v e n i () su sjedili uz ilmensko iezero i dalje na sjever oko rijeke Volhova. Glavni im je grad bio glasoviti Novgorod. 7. u a n i () su prozvani po rijeci Bugu, i to onome, koji utjee u Vislu. Buani su poslije prozvani V ol i n j a n i ili V e l i ' n j a n i oevidno po gradu Volinu (), kojega ve odavna nema, ali prvonaelni ga Ijetopisac spominje pod godinama 1018. i 1077. 8. H r v a t i () su sjedili u istonoj Galiciji ispod Karpata ; ovo se pleme rano izgubilo medju Rusima i Poljacima. 9. R a d i m i i () su ivljeli uz rijeku So u mohiljevskoj guberniji. O njima veli kronika, da su starinom bili poljsko ili leko pleme, ali danas je teko odrediti, koliko vjere zasluuje ta Nestorova biljeka. . V j a t i i () gdje su upravo prebivali, teko je rei; iz Nestorove kronike izlazi, da su prebivali uz rijeku Oku, ali budui da je ovo duga rijeka, koja izvire u orelskoj guberniji, a istom se pri Ninjem Novgorodu izlijeva u Volgu, za to se nema misliti, da su Vjatii ivljeli uz itavu Oku, jer je to preveliki prostor, ve samo uz njezin poetak, dakle njegdje u orelskoj (moda jo i kalukoj i tulskoj) guberniji. I za Vjatie pie Nestor, da su bili njegda Poljaci, ali ne moe se znati, koliko je u tom prave istine. n. u l j e b i (') su ivljeli uz Bug, gdje su poslijeprebivali Volinjani. Duljebe spominje Nestor dva put na poetku kronike, a trei put pod god. 907. Poslije god. 907. nema Duljebima vie ni traga u ruskoj istoriji, a to znai, da im se ime izgubilo u imenu jaega plemena volinskoga. 12. U g l i i i T i e r c i. Velika je muka s ova dva plemena, jer ne samo to se ne zna pravo, gdje su sjedila, ve im se ne moe ni oblik imena odrediti, jer ih razlini rukopisi razlino piu. Misli se, da su jedni i drugi prebivali Poljanima na jugozapadnoj strani. 13. S r b i . O Srbima u Rusiji svojega ili predjanjega vre- : mena ne zna nita prvonaelni Ijetopisac, ali nam zasvjedouje
20O
Rusi.
Rusi.
2OI
Konstantin Porfirogenit, koji je pisao 150 godina prije Nestora, da se medju drugijem plemenima, koja kijevskijem knezovima plaaju danak, nalaze takodjer S r b i (-,). Sva je prilika, da su ovi ruski Srbi stanovali njegdje oko sjevernoga Buga. Budui da Nestor o njima nita ne zna, otud se zakljuuje, da je imena ovomu plemenu nestalo ve u X., najkasnije u XI. vijeku, a samo se pleme rasplinulo medju Buanima ili Volinjanima. Sva je prilika, da su pomenuta ruska plemena govorila svako svojim narjejem. U tijem narjejima, koja su nam danas iz sauvanijeh spomenika vie ili manje poznata, treba traiti zametke dananjim trima glavnini ruskim govorima : velikoruskomu, bjeloruskomu i maloruskomu. Pod br. 21. rekli smo, da stari Slaveni nijesu bili ba [106. ljudi onako bezazleni i krotki, kako o njima mnogi jo i danas misle. Sada emo priopiti, to pie prvonaelni Ijetopisac . poglavlju*) svoje kronike o ruskijem plemenima. Vidjet emo, da samo o Poljanima lijepo govori, a o drugima pripovijeda mrske stvari. Nije nemogue, da je Ijetopisac kaorodjeni Poljanin u svome plemenu nalazio sve lijepo, u drugima sve runo. Premda su na poetku XII. vijeka, kada je kronika pisana, bila ujedinjena sva ruska plemena, opet je svako pleme samo sebe najvoljelo i drugijem plemenima ako nije ba bilo neprijateljsko, a ono je o njima rado govorilo kojekakve smijene i rune stvari. Tako bi moglo biti, da se Nestorove rijei nemaju uzeti ba u doslovnom znaenju, ali da je jezgra istinita, o tom nemamo nikakva razloga da dvojimo. Evo Nestorovijeh rijei: Ti su narodi (na ime slavenski po Rusiji) imali svoje obiaje i zakon svojih otaca i predanja i svaki svoj nain ivljenja. Tako P o l j a n i imaju krotke i tihe obiaje svojih otaca; u
*) Gdje mi u ovoj knjiici govorimo o poglavljima Nestorove kronike, tu svuda imamo na umu diobu, koju je lakega prijegleda radi uinio Mikloi u svome izdanju Nestora ( l86o). Ni u lavrentijevskom ni u drugijem rukopisima nema diobe na poglavlja.
njih ima stida prema snahama i sestrama, prema materama i oima; prema svekrvama i djeverima bio je u njih veliki stid. Ovaki im je bio svadbeni obiaj: nije iao mladoenja po nevjestu, ve su mu je u vee dovodili, a sjutra dan bi donosili, koji su joj imali to dati. D r e v l j a n i s u ivljeli zvjerskijem nainom ivei kao stoka ( - ); ubijali su jedan dragoga i jeli svaku neistotu; u njih nije bilo enidbe, nego su otimali djevojke pri vodi. R a d i m i i , V j a t i i i S j e v e r a n i imali su jedne obiaje, ivljeli su po umama kao i zvjerinje, jeli su svaku neistom, govorili su sramotne rijei pred oima i pred snahama ; u njih nije bilo enidbe, nego igralita medju selima, pak bi se sastajali na igralita, na plesove i na svakojake djavolske igre, i tu bi svaki ugrabio sebi enu, s kojom bi se ve dogovorio, a imali su po dvije i po tri ene. Kada bi koji umr-o, inili bi triznu nad njim, nainili bi veliku lomau i mrtvaca na nju poloili, onda bi ga spalili i nakom toga pokupili kosti pa ih spravili u malu posudu i postavili na stupu pokraj putova. To ine Vjatii i danas. Tijeh su se obiaja drali i K r i v i c i i ostali neznaboci ne znajui zakona bojega, ve sami sebi gradei zakon. O rijei t r i (), koja se malo naprijed nalazi, treba znati, da u staroruskom jeziku znai isto to i borba, a pored toga znaenja razvilo se osobito znaenje: borba ili bojne igre u ast kojega pokojnika. to prvonaelna kronika govori u prvijeh 12 poglavlja, [107. to ide u doistoriko doba ruskoga naroda. Najstariji medju tijem doistorikijem dogadjajima jest put sv. Andrije po Rusiji. Mi emo najprije prevesti itavo 5. poglavlje, gdje se o tom putu govori, a onda emo dodati to treba. Nestor pie: Uei Andrija u Sinopiji*) i doavi u Herson**) saznade, da je blizu Hersona dnjeparsko ue. On zaelje poi u Rim, za to se zavee u dnjeparsko ue i otud krenu uz Dnjepar
*) Prastari grad na junoj obali Crnoga mora. Danas turski S i n u b . **) Herson je grad pri uu Dnjepra u Crno more.
202
Rusi.
Rusi.
203:
pa sluajno dodje i stade na obali pod brdima. Sjutra dan ustavi ree uenicima oko sebe: vidite li ova brda? na tijem e brdima sinuti blagodat Boja, nastat e veliki grad i Bog e sagraditi mnogo crkava. Za tijem uzidje na ova brda (t. j. kijevska) i blagoslovi ih, zasadi krst, pomoli se Bogu i sidje s brda, gdje je poslije nastalo Kijevo, pa podje dalje uz Dnjepar i dodje medju Slovene, gdje je sada Novgorod. Tu vidje ljude, kakav imaju obiaj, kako se peru i udaraju ibama, i zaudi im se. Za tijem ode u varjaku zemlju*) i dodje u Rim i pripovjedi, to je nauio i to je vidio, velei: dolazei ovamo vidjeh udo u slovenskoj zemlji; ljudi imaju drvene banje i ugriju ih preko mjere, onda se svuku do gola, obliju se sepijom, uzmu mlade ibe i njima se dotle udaraju, da jedva izidju ivi, iza toga se obliju studenom vodom i opet oive. Tako ine svaki dan niti ih tko mui, ve se mue sami, ali to je njihovo pranje, a ne muenje. Cujui to ljudi, udjahu se, a Andrija boravivi u Rimu dodje opet u Sinopiju. Da je sveti apostol Andrija boravio njegda u Rusiji, o tom su mnogi Rusi jo i danas uvjereni, ali ozbiljni istorici navedenu Nestorovu biljeku meu onamo, kamo pripada, to jest medju legende. Sva je prilika, da je navedena legenda umetnuta u kroniku istom poslije smrti njezina pisca. To se zakljuuje otud, to se u 39. poglavlju kronike pripovijeda o muenikoj smrti dvojice hriana, koje su ubili neznaboaki Rusi god. 983. Iza te pripovijetke dodaje Ijetopisac ove rijei: djavo se tomu radovao i mislio je u sebi: ovdje (t. j. u Rusiji) mi je stan, j e r o v d j e n i j e s u a p o s t o l i u i l i n i proroci proricali Ako dakle apostoli nijesu uili u Rusiji, onda nije ni sv. Andrija uio niti je dolazio u Rusiju. Kako se vidi, izmedju 5. i 39. poglavlja imamo protivorjenost, koje nije mogao isti pisac napisati. Moe se dodati, da ni pravi Nestor, koji je napisao ivot Borisa i Gleba njekoliko godina prije
*) Varjaka je zemlja vedska.
nego je napisana prvonaelna kronika, nije nita znao o dolasku sv. Andrije u Rusiju, dok se u reenom Nestorovu djelcu nalaze ove rijei; nijesu apostoli k njima (t. j. k Rusima) dolazili. Navedena legenda ili pria nastala je za cijelo u Kijevu, jer se jasno vidi, kako legenda ide za tijem, da proslavi Kijevo, koje je toboe sv. Andrija ve unaprijed blagoslovio. S druge je strane sastavlja legende hotio narugati se malo Novgorodjanima poradi njihova n.-obinoga kupanja, koje u junoj Rusiji nije bilo poznato. Veliki se Rusi jo i danas od prilike onako kupaju, kako nalazimo u kronici, i to je sastavljau legende bilo smijeno, za to je napisao, da se i sam sv. Andrija tomu udio. Ova ala nije bila Novgorodjanima ba najmilija, za to u novgorodskijem ljetopisima nalazimo legendu, da je sv. Andrija u Novgorodu uio vjeru hriansku i za uspomenu ostavio tomu gradu svoj tap, ali o banjama i o velikoruskom kupanju nema u novgorodskijem ljetopisima ni rijei. Legenda, o kojoj govorimo, nije posve izmiljena, samo je rairena i iskiena. Onaj, koji ju je umetnuo u prvonaelnu kroniku, znao je, da se u Origena i ostalijeh crkvenijeh pisaca, nalazi biljeka, e je sv. Andrija navijetao hriansku vjeru u Skitiji. Budui da je Skitija bila openo ime za nepoznate krajeve iznad Crnoga mora, tako je lako moglo nastati prianje, da je Andrija boravio u Rusiji. Najznatniji grad stare Rusije bilo je Kijevo, ono je po [108. Nestorovijem rijeima u 18. poglavlju mati ruskijeh gradova. Kako i drugi narodi o svojim gradovima pripovijedaju prie, poto im je potamnjelo pravo znaenje imena ovoga ili onoga grada (vidi br. 67. pri kraju), tako su i Rusi pripovijedali o svome Kijevu, a prvonaelni je Ijetopisac narodno prianje unio u svoje djelo. On u 6. poglavlju pie, da su njegda u kijevskom kraju ivljela tri brata sa sestrom, braa da su se zvala: Kij, ek i Horiv, a st-stra Libed (). Ljetopisac ne kae vremena, kada su ti ljudi ivljeli, ali po onom, to kae, da je najstariji brat iao jedno u Carigrad i da ga je
204
Rusi.
Rusi.
205
tamo car lijepo doekao, moe se rei, da su ivljela reena braa u vremenu od petoga do devetoga vijeka, jer prije 395. godine nije bilo cara u Carigradu. Braa su po Ijetopievu prianju sagradila grad i nazvala ga Kijevo (Kieeb) po imenu najstarijega brata. Ime srednjega brata ostalo je gori ekovici blizu Kijeva, ime najmladjega gori Horivici, koja je takodjer blizu Kijeva. A da ni sestri ne bude krivo, prozvana je po njoj rjeica Libed, koja tee u blizini Kijeva. U ovoj je Nestorovoj vijesti sve pria od poetka do kraja, u njoj je moda samo toliko pravoga istorikoga sadraja, to nam je sauvala uspomenu, kako su po slavenskijem zemljama nastajali gradovi; njih nijesu zidale opine ni drave, nego bi se udruilo po njekoliko porodica te su za svoju sigurnost ogradile povee mjesto, i tako se po malo razvio grad. Da Kijevo nije prozvano po ovjeku Kiju, ve je za to sigurno, to slavenskoga linog imena Kij nema, jer rije k i j (staroslovenski ) znai isto to eki, pa se pita, kakav bi smisao u tom bio, da se eljade zove linijem imenom eki ? Osim toga treba znati, da je od rijei k i j izvedeno dosta mjesnijeh imena po slavenskijem zemljama. Tako su n. pr. u ekoj tri mjesta, koja se zovu K y j e , a jedno je Kyj i c e, u Moravi se nalazi j o i c e, u Galiciji j e i j o w i e c itd. Pae i u staroj se bugarskoj dravi pri Dunavu nalazila varoica K i j e v a c ( ), pa su Kijevljani pri Dnjepru i o toj varoici priali, da ju je gradio pomenuti Kij, a Nestor je i tu priu unio u svoju kroniku. O Avarima mi smo ve dosta govorili, jer su [109. gotovo sva slavenska plemena imala vie ili manje stradati od tijeh razbojnika. I jedno je rusko pleme, na ime Duljebi mnogo trpljelo od avarskoga zuluma. Ali pustimo govoriti Nestora: U to vrijeme (misli se vrijeme grkoga cara Heraklija) pomolie se i O b r i (tako Nestor zove Avare), koji zavojtie na cara Heraklija i malo ga ne uhvatie. Obri udarahu na Slavene i potlaie slavensko pleme Duljebe i zlostavljahu duljepske ene. Kada je trebalo kojemu Obrinu ii
na put, ne bi dao uprei konja ni vola, ve bi ujarmio tri ili etiri ili pet ena, da voze Obrina. Tako Obri mucahu Duljebe, a bijahu uzrasta visoka i uma ohola, ali ih Bog istrijebi, te svi izginue i ne ostade iv ni jedan Obrin. Ima jo i danas rijek u Rusiji: izginue kao Obri ( ), njima nema ni potomaka ni nasljednika. Nama je poznato iz br. 24., da Avare ili Obre nalazi istorija istom godine 558. u krajevima izmedju Dona i Dnjepra, a godine 563. preli su Avari iz tijeh krajeva u Ugarsku. Dok su oni boravili izmedju Dona i Dnjepra, bili su od njih daleko Duljebi, za koje znamo, da su prebivali uz Bug, koji utjee u Vislu, a i onda, kada su Avari sjedili u Ugarskoj, bili su od njih Duljebi udaljeni, osim toga jo rastavljeni karpatskijem brdima. Po ovome dakle ne bi bilo vjerojatno, da su Avari gospodovali nad Duljenima ni prije ni poslije godine 563. A opet ne moemo rei, da je navedena Nestorova vijest izmiljena, jer tko takvo to veli o Nestoru bez oevidnijeh i znatnijeh razloga, pokazuje svoju lakoumnost: pravo je rekao jedan ruski pisac. Iz pomenute velike neprilike moemo se izvui samo ako pristanemo uz vjerojatnu i otroumnu domisao Safafikovu. Veliki slavist veli: Duljebi nijesu pali pod jaram avarskoga hagana, koji je gospodario u Ugarskoj medju Dunavom i Tisom, nego se od ostale avarske mase, kada je prelazila u Ugarsku, ocijepio jedan dio, nastanio se pri Bugu i podjarmio Duljebe. to prvonaelni Ijetopisac veli, da je bog istrijebio Avare bez traga za njihova velika bezakonja, tu se valjada ima misliti kuga, koja ih je sve podavila. Sve do druge polovine IX. vijeka ivljela su ruska ple- [110. mena patrijarhalnijem ivotom ne znajui, to je drava. Samo u vrijeme nude izabrali bi kakvoga poglavicu, koji ih je vodio u boj, ali im bi rat minuo, ne bi vie nitko pitao za onoga poglavicu. Sudilo se po starijem nepisanijem obiajima, a u ostalom tko je bio jai, nije pitao ni za obiaje. Napokon je ovakav ivot dotuio ruskijem. Slavenima, koji kako su god u
26
Rusi.
Rusi.
prosvjeti stajali vrlo nisko, ali su opet sluali i znali, kako drugi narodi imaju svoje knezove i kraljeve i kako se medju onakvijem narodima ljepe ivi. Za to i njih dodje volja, da stvore dravu. , Nestorova kronika veli, da su godine 859. doli preko mora iz vedske zemlje Varjazi ili vedi i udarili danak na Slovene i Krivice, pa i na finska plemena, koja su tamo ivljela. Var.jazi su tri godine ostali u sjevernoj Rusiji i po svoj prilici poeli uvoditi prve poetke dravnoga reda. Ali godine 862. dignu se na oruje uharaeni narodi i protjeraju Varjage preko mora. Brzo su se i Slaveni i Fini sjeverne Rusije pokajali, .to su to uinili, jer su se odmah na to medju njima zavrgle kavge i ubistva i bili bi se medju sobom poklali, da se nijesu za vremena dozvali pameti. Sjetili su se, kako su Varjazi poeli uvoditi red, a sada su se opet nali u neredu. ^ Za to Slaveni i Krivici s oblinjim finskim plemenima (udima i Vesima) polju u vedsku zemlju poslanike k vedskomu ili varjakomu plemenu, koje se pleme zvalo R u s i . Poslanici reku Rusima ove rijei: naa je zemlja velika i obilna, ali u njoj nema reda, nego dodjite .te knezujte i vladajte nam ( , >; ^ ). Na taj se poziv ,dignu vedski Rusi i podju. Vodila su ih tri brata kneevskoga roda, koji su se zvali R j u r i k , S i n e u s i T r u v o r . .Prvi brat postane knezom u Novgorodu, drugi pri Bijelom jezeru*), a trei u gradu Izborsku**). Ostali se Varjazi raspre kud koji po kneevinama reene trojice brae, da im slue kao vojnici i uvari reda. Za dvije godine umre srednji brat Sineus i najmladji Truvor, a onda najstariji brat Rjurik sjedini pod svojom vladom sve tri kneevine, i tako Nov<gorod postane stolica ovelike mlade kneevine. Po vedskijem Rusima, koji su Slovenima i Finima osnovali dravu, prozovu se po malo sva slavenska plemena Rusi, kako Nestor izrijekom
*) Bijelo je jezero u dananjoj novgorodskoj guberniji i pri njemu je 'varoica B e l o z e r s k . **) Varoica u dananjoj pskovskoj guberniji.
veli. Ostala slavenska plemena po Rusiji osim Slovena i Krivica ostanu jo njeko vrijeme u patrijarhalnom ivotu bez dravnoga reda, dok nijesu i medju njima vedski Rusi osnovali dravu. Ali o tom e se poslije govoriti, a sada emo se malo zabaviti pri navedenoj Nestorovoj vijesti, koja je moda u itavoj kronici najvanija. Rusku su dravu, kako smo vidjeli, osnovali godine [111. 862. Normani ili tonije govorei Rusi, koji su bili vedsko ili normansko pleme. Oni pisci dananjega vremena, koji u pitanju: tko je osnovao rusku dravu? pristaju uz starca Nestora, zovu se N o r m a n i s t i. Ali u Rusiji ima, a osobito je bilo pisaca, koji iz krivo shvaenoga patriotizma misle i dokazuju, da prvonaelni Ijetopisac u reenoj biljeci nije sauvao istoriku istinu, nego priu, jer da se ve na poetku XII. vijeka nije znalo, tko je rusku dravu osnovao, te je Nestor napisao, to je uo da se pria. Ovi pisci dre, da ruske drave nijesu osnovali nikakvi tudjinci, nego su je slavenska plemena osnovala sama. Pisci ovoga drugoga razreda zovu se u nauci A n t i n o r m a n i s t i . Mi se s Antinormanistima ne emo dugo baviti, samo emo ovo rei: medju njima osim jednoga jedinoga (S. Gedeonova) nema ni jednoga pravog naunjaka, sve su drugo samo diletanti u istorikoj nauci. Oni misle, da po ruski narod nije asno, ako se ree, da su njemu najstariju dravu osnovali Normani. Medju Normaniste pripadaju veliki naunjaci u Rusiji i izvan Rusije, naunjaci svjetskoga imena: Schlozer, Karamzin, Zeuss, Safafik, Pogodin, Kunik, Solovjev. Dok Antinormanisti vojuju prtenijem orujem, koje nita ne vrijedi, a ono Normanisti svoju teoriju utvrdjuju tako jakijem dokazima, da treba mnogo samovolje, da ovjek ne pristaje uz njih. Mi emo sada navesti posve u kratko najglavnije dokaze Normanista, koji su vrsni oboriti svako umovanje antinormanistiko. Da se u u IX. vijeku u vedskoj nalazilo pleme imenom Rusi, to dokazuje izvor, koji se zove A n n a l e s B e r t i n i a n i (vidi br. 90.) Tu se pod godinom 839. ita, kako su
208
Rusi.
Rusi.
209
iz vedske zemlje doli ljudi Rusi (qui se, id est gentem suam R h o s voari dicebant) najprije na dvor grkoga cara Teofila, a poslije i na dvor Ludovika Pobonoga. Iz ove bibiljeke, koja je od Nestorove starija za 250 godina, izlazi posve jasno, da se doista u vedskoj nalazilo pleme Rusi. Dakle se mora dopustiti mogunost, da su slavenski i finski poslanici iz Rusije pozvali k sebi knezove ovoga plemena, da im vladaju. Toj Nestorovoj vijesti nema istina u izvorima nigdje direktne potvrde, ali ima potvrda, iz kojih se vidi, da je u X. vijeku u Rusiji ivljelo normansko jedno pleme, koje se zvalo Rusi, koje je govorilo normanskijem jezikom, razlinijem od slavenskoga. Prvi je tomu svjedok kremonski biskup L i u d p r a n d , koji je bio ne samo uen ovjek i znatan pisac, ve i vjet diplomat. Liudprand je kao poslanik tri puta boravio u Carigradu, na ime god. 949., 968 i 971. Ovaj pisac veli na dva mjesta, da Carigradu na sjeveru ive R u s i (Rusu) i l i N o rm a n i (R u s i o s, quos alio nos nomine N o r d m a n n o s appellamus; Graeci vocant R u i o s, nos vero nominamus N o r d m a n n o s ) . O Rusima jo veli isti pisac, da im je knez bio Igor (Inger), koji je navalio na Carigrad, ali su mu Grci odoljeli i pohvatali mnotvo njegovijeh ljudi i odsjecali im glave na oigled Liudprandova ouha Hugona, koji se onda desio u Carigradu. Liudprandovo je svjedoanstvo s tijem vee cijene, jer se u njemu izrijekom veli, da su Rusi isto to Normani, dakle da nijesu Slaveni. U pitanju, koje nas sada zanima, veoma je vano povee jedno mjesto iz djela de administrando imperio, to ga je oko godine 950. napisao poznati nam grki car K o n s t a n t i n P o r f i r o g e n i t . To je ono mjesto, gdje se opisuje plovidba ruskijeh plemena po Dnjepru. Porfirogenit je u tom poglavlju sauvao mnogo vanijeh biljeaka, ali je najvanije, to navodi imena dnjeparskijeh brzica*) i to u dva jezika: u sla*) Iza dananjega graa Jekaterinoslava ima sedam mjesta Dnjepru, gdje velike hridi proviruju iz vode i ine plovidbu vrlo munom i opa-
venskom () i u ruskom ('). U tijem imenima nije do due sve posve jasno, kako bismo eljeli, ali toliko je ipak trudom njekijeh naunjaka preko svake sumnje rasvijetljeno, da su slavenski i ruski jezik u Porfirogenitovo vrijeme bila dva razlina jezika, i imena u ovom drugom jeziku mogu se razumjeti samo uz pomo staroga nordikog jezika. Pisci dakle desetoga vijeka Liudprand i Porfirogenit javljaju nam, da se u Rusiji nalazilo normansko pleme Rusi. Sada neka svatko pomisli, ima li u tom ikakve natege, ako se ree, da je stari Nestor istinu napisao velei, da su iz vedske doli u IX. vijeku Rusi i osnovali u dananjoj Rusiji Slavenima i Finima dravu ? Ovi su tudjinci bili prema slavenskomu mnotvu u posve neznatnu broju, i s toga nije udo, to su se s vremenom posve pretoili u Slavene, ali u X. vijeku, kada su pisali Luidprand i Porfirogenit, jo se nijesu bili poslavenili. Vrlo znatan dokaz nalaze s potpunijem pravom Normanisti u samoga Nestora; u njegovoj se na ime kronici nalazi veliki broj normanskijeh Ijudskijeh imena. Takva su n. pr. odmah imena: Rjurik, Sineus, Truvor, za tijem Igor (sin Rjurikov), Oleg (rodjak Rjurikov), Olga (ena Igorova) itd. Sva se ova imena lijepo razumiju samo uz pomo staroga nordikog jezika, kojim su govorili oni Rusi, koji su s Rjurikom doli ispreko mora. Kada je Nestor na poetku XII. vijeka pisao svoju kroniku, onda su ve normanski Rusi u Rusiji bili posve ili gotovo posve poslavenjeni, dakle Ijetopisac nije imao otkle uzeti normanska imena, jer se onda ve nije u Rusiji govorilo ruski t. j. normanski. A kad se mnogi ljudi starijega vremena u njegovoj kronici zovu normanskijem imenima, Ijetopisac ih je jamano naao u starijim izvorima, koji su za nas izgubljeni. V a r j a z i () su Nestoru openo ime za vedske [112. Normane, a R u s i su mu jedno pleme medju Varjazima. Ime Varjazi nije bilo narodno ime, nego su se tako zvali oni Normani, koji su ili u Carigrad i tamo sluili carevima za
snom, jer tu rijeka tee veoma brzo i silno se pjeni Takvo se mjesto u rijeci zove b r z i c a , ruski , grki (u Porfirogenita) . Mareti: Slaveni u davnim. 14
210
Rusi.
Rusi.
211
novce kao osobito birana legija. Grci su te normanske plaenike zvali V a r a n g i (), a to su ime po svoj prilici Grci nainili od staronordike rijei v o e r i n g j a r (tienici, jer su stajali pod carskom zatitom). Iz Grke je ime dolo u Rusiju i tu se pretvorilo u V a r j a i i poelo sluiti za oznaku svijeh veda. Imenom R u s i nije se zvalo nijedno vedsko ili normansko pleme samo, nego su tako Fini prozvali susjedne Svede, a Fini jo i danas vedsku zemlju zovu R u o t s i. Otud su Slaveni u Rusiji nainili ime R u s i i njime zvali one tudjince, koji su s Rjurikom medju njih doli, a kad su ti tudjinci uli, da ih Slaveni tako zovu, poeli su se i sami zvati R u s i . Ovomu je imenu bila namijenjena velika budunost: pleme, koje se njim zvalo, poslavenilo se ve odavna, ali samo je ime prelo na slavenska plemena, i tako se danas imenom R u s i ponosi jedan od najveih naroda na svijetu. Ovomu slinijeh primjera ima i drugdje: znamo, da je ime B u g a r i njegda pripadalo turskomu plemenu, koje se nastanilo medju balkanskijem Slavenima, a poto su se pravi Bugari rasplinuli medju Slavenima, ostalo je njihovo ime do danas ujedinjenomu narodu (vidi br. 28.) Drugi primjer nalazimo u Francuskoj. Svatko zna, da su Francuzi romansko pleme i jezik da im je romanski, ali njihovo ime l e s F r a n c a i s , kojim se ponose jest germanskoga izvora. Valja na ime znati, da je u davnini bilo jedno germansko pleme, koje se zvalo F r a n c i . Ono je osvojilo Galiju, ali je poslije ieznulo medju romanskijem puanstvom ostavivi samo svoje ime. U vrijeme, kada je poslije smrti svoje brae Rjurik [113. sam knezovao, odvoje se od njega i od njegove drube dva viteza i sa svojim porodicama krenu na jug prema Carigradu hotei valjada sluiti grkijem carevima, kako su sluili i drugi Normani (Varjazi). Plovei niz Dnjepar namjere se na malen grad, za koji im se ree, da se zove Kijevo. Ovaj je grad kao i itavo poljansko pleme plaalo danak Kozarima. Danak nije do due bio straan, jer su Kozari od svake kue traili
po vjevericu (poradi koa), a vjeverica je bilo onamo veliko mnotvo. Askoldu se i Dira svidi Kijevo, za to njime zavladaju i ostanu u njemu knezujui. O njima dvojici pripovijeda Nestor pod god. 866. vrlo znatan dogadjaj. Pie na ime, da su te godine Askold i Dir na jedno s velikom vojskom doli pod Carigrad, da ga osvoje. Moda se ne bi od njihove sile izbavio Carigrad, da se nije dogodilo udo. Videi na ime car Mihajlo III. i patrijar Fotije, u kolikoj je nevolji grad, pomole se bogu i iznesu iz crkve haljinu svete Bogorodice pa je zamoe u vodu. Na to se odmah podigne strana bura, koja uniti sye ladje Askoldove i Dirove, i jedva se njekoliko vojnika iz velike vojske zdravo vrati u Kijevo. O ovoj ruskoj navali na Carigrad itamo osim u Nestora takodjer u njekijem vizantijskijem izvorima, a to je osobito vano, o tom se dogadjaju nalazi biljeka u jednoj besjedi samoga patrijara Fotija. Patrijar veli, da su bezboni Rusi na.valili na Carigrad, ali da je on (patrijar) iznio iz crkve na gradske zidove Bogorodiinu haljinu i da se bog na to smilovao na Carigrad. Fotije nita ne veli, da se digla bura, koja bi unitila ruske ladje; istom kasniji pisci pripisuju izbavljaj Carigrada udu, kako po njima pripovijeda i Nestor. U prvi se mah ini, da je vojna Askolda i Dira na Carigrad stvar posve sigurna, dok o njoj govore i Vizantinci. Ali ueni Golubinski dokazuje, da se ruska navala na Carigrad dogodila ne godine 866., kako hoe Nestor, ve god. 860. ili 861., dakle u vrijeme, dok su jo Askold i Dir zajedno s Rjurikom i njegovom drubom boravili u Skandinaviji. Imena Askoldova i Dirova ne spominje ni jedan vizantijski izvor, gdje se god govori o reenoj vojni; svi Vizantinci na prosto vele, da su na Carigrad navalili Rusi. Golubinski dri, da je prvonaelni Ijetopisac itajui u vizantijskijem izvorima o ruskoj navali na Carigrad pomislio, da su tu vojnu za cijelo poveli Askold i Dir, koji su po njegovu mnijenju i znanju jedini mogli u ono doba povesti Ruse na Carigrad. Ali u Tavridi i na krimskom poluostrvu bilo je u devetom vijeku Rusa,
212
Rusi.
Rusi.
2I3
koji su bili isto onako iz Skandinavije, kako su bili i Rjurikovi Rusi, S tijem su Rusima ondje boravili i ostaci istonijeh Gota, koji se nijesu s ostalom svojom braom u vrijeme narodne seobe odande odselili. Poradi srodnosti Rusa s Gotima zvali su se i jedni i drugi zajednikijem imenom Rusi i po njima je u Nestorovu kroniku dolo za Crno more ime: r u s k o more. U 4. poglavlju na ime nalazimo rijei: Dnjepar se izlijeva u pontsko more, koje se zove rusko. Ovi su dakle crnomorski Rusi udarili na Carigrad, a Nestor je grijekom prenio tu navalu na Ruse Askolda i Dira. Fotije u jednom svome pismu javlja, da su oni Rusi, koji su nedavno udarili na Carigrad, poslije toga prigrlili hriansku vjeru i da se medju njima ve nalazi jedan episkop sa svetenicima. Budui da nema u izvorima nikakvoga traga krtenju kijevskijeh ili novgorodskijeh Rusa u IX. vijeku, za to su za cijelo oni Fotijevi Rusi ivljeli ne u Kijevu ni u Novgorodu, vea na obalama Crnoga mora. Ovo je jedan primjer, kako i onako vrijedni i ozbiljni izvori, kakav je Nestorov ljetopis, mogu imati pogrjeaka, a. otkrivati pogrjeke i ispravljati ih, to je muan posao kritine istorije. Prvonaelna kronika pie, da je prvi ruski knez Rjurik [114. umr-o g. 879., a nakom njega da je ostao nejaki sini I g o ry koji sam dakako nije mogao vladati, nego je mjesto njega, dok poodraste, primio kneevsku vlast O l e g , koji je Rjuriku bio rodjak. Oleg je bio ovjek ne samo velike volje, vea i velike snage, koja je volju u djelo obraala. Godine 882. skupi on veliku vojsku od Slavena, Normana (Varjaga) i Fina, i podje na jug. Putem osvoji gradove Smolensk i Ljube*) i ostavi u njima svoje namjesnike. Onda krene na Kijevo, gdje su knezovali Askold i Dir. Oleg se ne htjede s njima putati u otvoren boj, nego ih izmami iz grada, kao na prijateljski sastanak pa ih onda ubije i sam zavlada u Kijevu u ime nejakoga Igora. Tako je kneevska stolica mlade ruske drave
*) L j u b e je danas varoica u ernigovskoj guberniji pokraj Dnjepra,
prenesena u Kijevo, ali sjeverna plemena Sloveni i Krivici pa i tamonji Fini ostanu pokorni kijevskomu knezu. Evo ovo je u kratko Nestorova vijest o navedenom dogadjaju. Ve se odavna opazilo, da ju je Nestor napisao po narodnoj tradiciji, jer u njegovu pripovijedanju ima njekoliko udnijeh stvari. Tako n. pr. nije vjerojatno, da bi Oleg na vjeri iao ubijati Askolda i Dira, kada je uza se imao veliku vojsku i mogao im grad oteti junakijem nainom. Za tijem se ne moe pravo vjerovati, da bi se knezovi Askold i Dir dali onako prevariti pa da bi izili iz grada na sastanak njekakvome putniku, koji im je poruio, da je njihova roda. Zar se ne bi mnogo vie dolikovalo, da putnik ode u grad i pokloni se knezovima i oituje, da im je rodjak? Jo se moe pitati, kako je to, da nitko od Kijevljana nije opazio dolazak Olegove vojske i to dojavio Askoldu i Diru? Vidi se dakle, da imamo pred sobom narodnu tradiciju, koju je Nestor vjerno zabiljeio, a u njoj e biti samo toliko istorike istine, da je Oleg s njekakvom lukavtinom osvojio Kijevo. Postavi Oleg gospodarom Kijeva zavlada nad itavijem plemenom poljanskijem, kojemu je Kijevo bilo glavni grad, osim toga obrati pod svoju vlast Drevljane, Sjeverane, Radimie, Uglie i Tiverce. Tako se vidi, ako je Rjurik osnovatelj ruske drave, a ono je Oleg njezin rairitelj i utvrditelj. Poto je Oleg upokorio veinu slavenskijeh plemena [l 15. (onima, koja su pod predjanjim brojem spomenuta, treba jo dodati: Hrvate dakako ruske i Duljebe), onda se spremi na Carigrad, ne toliko da ga osvoji, ve da ga oplijeni i od Grka da istisne veliki hara. Godine 907. krene velika vojska na Carigrad na konjima i u ladjama, a ladja bjee na broju 2000 i dodje pod Carigrad. Oleg uzadje na obalu i zapovjedi vojnicima izvlaiti ladje na obalu i stade vojevali oko grada i uini veliki pokolj Grka, mnoge palae razorie, crkve popalie, a koje bi ive ulovili, jedne bi posjekli, druge izmuili, jedne postrijeljali, druge pobacali u more, i druge mnoge bijede uinie Rusi Grcima, kako ine ljudi u ratu.
214
Rusi.
Rusi.
Oleg zapovjedi vojnicima, da naine tokove i na njih da metnu ladje, a kako je vjetar koso duvao, razapee jedra i s kopna idjahu prema gradu. Vidjevi to Grci pobojae se i poslae poslanike k Olegu govorei: lne gubi nam grada, pristat emo ti na danak, kakav te volja'. Tada Oleg ustavi vojnike. Grci mu donesoe jela i vina, ali Oleg ne primi, jer je bilo otrovano, a Grci se pobojae i rekoe: l nije to Oleg, ve sveti Dimitrije poslan na nas od boga'. Oleg odredi danak 2a 2000 ladja po 12 grivana na ovjeka, a u svakoj je ladji bilo po 40 ljudi. Grci na to pristadoe i poee mir moliti, da ne vojuje Oleg na grku zemlju. Dalje pripovijeda kronika obilno, kako je uinjen mir medju Olegom i Grcima i izbraja pogodbe, koje su bile po Ruse povoljne, jer su im zajamivale mnoge trgovake povlastice u grkom carstvu. Treba znati, da su Normani ili Varjazi, medju koje su pripadali i stari Rusi, bili ne samo hrabri vojnici, nego i okretni trgovci. Za to je sva prilika, da je uzrok vojni Olegovoj bio, to Grci nijesu putali Rusa u carevinu da trguju, a ako su ih putali, moda su s njima zlo postupali. Tako se brzo mogao nai casus belli. udno je, to o reenoj vojni ne nalazimo nigdje drugdje ni rijece osim u Nestora. Kod drugoga kakvog sredovijenog Ijetopisca uzbudjivalo bi u nama veliku sumnju, kada bi pripovijedao o kakvom velikom boju s Vizantincima, a o tom boju ne bismo nigdje nita nali u vizantijskijeh pisaca. Ali makar je Nestor vrlo pouzdan pisac, opet ni njegovijeh vijesti ne smijemo primati bez ikakvoga opreza. Za to ne kodi upitati dvoje: kako je to, da se u vizantijskijeh pisaca nigdje nita ne ita o Olegovu ratu na Carigrad? a drugo: ima li kakav positivan dokaz, da je Olegova vojna doista istorika injenica? to se tie odgovora na prvo pitanje, velimo: premda ima dosta veliko mnotvo vizantijskijeh pisaca od poetka do kraja vizantijske istorije, za to opet ne treba misliti, da su nama sauvana sva djela vizantijskijeh pisaca, a kada M i bila sva sauvana, bilo bi prosto pitati: nijesu li Vizantijci
hotimice preutjeli dogadjaj, kada se ponosna prijestolnica istonoga carstva morala pokoriti stranomu varvarinu i s njim se miriti onako, kako je on hotio? Na drugo pitanje odgovaramo : da Olegova vojna nije nikakva izmiljotina, to bjelodano dokazuje Olegov ugovor s Grcima. Kada su se Grci mirili s Olegom, nije dosta bilo kao u patrijarhalno doba, da naustice uglave mir, ve je trebalo, da se sve pogodbe napisu u dva eksemplara, od kojih je jedan ostao u carskoj arhivi u Carigradu, a drugi je eksemplar ponio Oleg sa sobom u Kijevo. Moglo bi do due nastati pitanje, nije li i ugovor Olegov s Grcima takodjer izmiljotina? Bilo je vrijeme, kada se tako pitalo, ali je Pogodin ve prije 50 godina tako lijepo obranio Nestora i od najmanje sumnje, kao da je reeni ugovor podvala ili falsifikat, da danas vie ni jedan ozbiljan ni ruski ni neruski istorik ni malo ne sumnja o autentinosti ugovora. Ako je dakle Olegov ugovor istoriki dokumenat, onda je posve sigurno, da je Oleg bio pod Carigradom i na nj juriao. Ali ako mi i drimo Olegovu vojnu za pravu istoriku injenicu, opet drimo, da je prvonaelni Ijetopisac taj dogadjaj vie zabiljeio po narodnoj tradiciji nego po kakvom pismenom izvoru. Pogledat emo sada crte, koje su u ljetopis za cijelo ule iz narodnoga pripovijedanja ili pjevanja. Najprije veli Nestor, da su Rusi doavi pod Carigrad izvukli ladje na suho, metnuli ih na tokove, razapeli jedra i uz duvanje vjetra da su tako dojedrili do samijeh zidova carigradskijeh. I od drugud se zna, da su Normani pri potrebi znali svoje ladjice metnuti na tokove, ali onda ih nije vjetar gonio, ve su ih vukli konji ili ljudi. Da je vjetar dognao Olegove ladje po kopnu, to je mogla izmisliti samo narodna tradicija. Dalje veli ljetopis, da su Grci poevi se s Olegom dogovarati poslali mu jela i pia, ali je sve bilo otrovano. Oleg je to njekako saznao ili slutio pa nije hotio grkijeh ponuda ni taknuti. Takvo to pripovijedati moe samo narodna tradicija, jer tko razuman moe misliti, da bi se Grci u smrtnom strahu od ljutoga varvarina usudili slati mu otrova, gdje su
2l6
Rusi.
Sui.
217
mogli za cijelo znati, da bi se odmah svaki dogovor s njim/ razbio i da razjareni Oleg ne bi mirovao, dok ne bi gra4a osvojio! Osim toga zar bi se nali poslanici, koji bi Olegu nosili otrovana jela, gdje ih je pamet uila, da je najmanje, to ih od Olega eka, to, da ih same prisili jesti donesene ponude? Napokon je sumnjiv broj Olegovijeh ladja (2000) i broj momaka u svakoj (40), jer bi tako izlazila golema vojska na ime 80.000 momaka, koju je teko mogao Oleg sakupiti i oboruati. A kad bismo i dopustili, da je toliko bilo momaka u vojsci Olegovoj, ali nije mogue dopustiti, da su Grci platili Olegu danka 268,800.000 forinti, jer toliko izlazi naega novca, ako se uzme, da je svaki momak dobio 12 grivana t. j. 672 dukata ili 3360 forinti! Premda su Grci bili bogati i premda su Normani bili lakomi, ali 268 milijuna bilo je za cijelo kud i kamo previe, da zasiti lakome varvare. Moda ne emo pogrijeiti, ako reemo, da se Oleg zadovoljio i sa stotijem dijelom pomenute sume. Moramo dodati, da u samom ugovoru Olega s Grcima nema ni rijei o tom, da bi Grci Olegovijem vojnicima davali ikakve novce. Za to je sigurno, da je i ona golema i nemogua suma ula u ljetopis iz narodne tradicije. Poslije carigradske vojne ivio je Oleg njekoliko go- [116. dina mirno. Godine 912. umre veliki taj junak po svoj prilici tajnom smrti, ali je ruski narod kasnije o Olegovoj smrti rmao udnu priu, koju je i Nestor unio u svoju kroniku. Sto o toj prii mislimo, rei emo poslije, a sada emo je navesti, kako se nalazi u ljetopisu: ivljae Oleg drei mir na sve strane i knezujui u Kijevu. Dodje jesen, i Oleg se sjeti svoga konja, kojega je bio dao hraniti, ali nije na nj sjedao, jer je njegda zapitao vrae i gatare: Od ega u umrijeti?', a jedan mu gatar ree: l knee, umrijet e od konja, kojega ljubi i na kojem jae'. uvi to Oleg ree u pameti: 'ne u vie na nj sjesti niti u ga od sad gledati' i zapovjedi konja hraniti i ne voditi ga preda se. Tako potraja njekoliko godina, da Oleg nije pitao
za konja, i medju to podje i na grku vojnu. Kada se vrati u Kijevo, proboravi etiri godine, a pete godine sjeti se svojega konja, od kojega su mu vraari rekli umrijeti, i dozva Oleg konjuarskoga starjeinu i upita ga: v gdje je moj konj, kojega sam dao hraniti i uvati ga ?', a onaj mu odgovori: poginuo je.' Tada se Oleg nasmija i naruga se gataru govorei : leto vraari ne govore istine, sve je la, to govore; konj je poginuo, a ja sam iv.' Oleg dade osedlati konja velei: l da vidim njegove kosti.' Kada dodje na mjesto, gdje su leale gole kosti i gola lubanja, sidje s konja i nasmija se velei: dakle me od te lubanje smrt eka!' Onda stane nogom lubanju, a zmija iskoi i pecnu ga u nogu, a Oleg se od toga razbolje i umrije. Za njim plakahu svi ljudi plaem veliki jem i ponesoe ga i sahranie ga na gori, koja se zove ekovica; grob njegov stoji do danas i zove se Olegov grob. Svijeh godina njegova vladanje bijae 33. Tko proita ovu Nestorovu biljeku, ne e do due u njoj nai nita nemogue. Ali da je ta biljeka uzeta doista iz narodne tradicije, o tom ne moe biti ni malo sumnje, kada se zna, da ima jedna veoma stara skandinavska pria, koja je tako nalik na pomenuto Nestorovo pripovijedanje, da nam se ne da na ino ve rei, da je skandinavska pria dola (moda s Normanima) u Rusiju, i onda ju je narod prenio na Olega. Evo to govori skandinavska pria: Bio je njekakav vitez. Njemu je prorekla vraara, da e sretno i slavno ivljeti 300 godina, ali napokon da e umrijeti od svoga konja. Vitez dade odmah konja ubiti i zakopati pa ode u svijet. Poto se 4osta navojevao i naputovao, vrati se u domovinu i podje pogledati mjesto, gdje je konj ve odavna leao zakopan i ve gotovo posve istruhnuo. Junak zavrti koplje u konjsku lubanju (rugajui se moda prorotvu vraare), ali otud iskoi guter, koji ugrize viteza i otruje mu krv, te vitez od rane umre. Posve je mogue, da se slina pria pripovijeda i gdje drugdje po Evropi, jer narodi, kako je dobro poznato, nita ne primaju tako lako jedan od drugoga, kako primaju prie i pri-
2l8
Rusi.
Rusi.
219.
povijetke. Dokaz su tomu indijske pripovijetke, kojih se nebrojeno mnotvo rairilo po svoj Aziji i Evropi. Navedenijem trima priama temeljna je misao ova: od onoga, to je komu sudjeno, ne moe se nitko ukloniti, radio on to mu drago. Tako je i veliki junak Oleg morao umrijeti od svoga konja, jer mu je to bilo sudjeno. Ovo je umovanje posve narodno, za to i ne moemo o Olegovoj smrti drugo to rei, nego da ju je izmislila narodna tradicija. Olegova je regencija malo predugo trajala, jer ako je [117. Igoru pri smrti njegova oca Rjurika g. 879. bila samo godina dana, onda su mu u vrijeme Olegove smrti (god. 912.) bile 34 godine. Za to nije nemogue, da je Igor bio ona zmija, koja je Olega otpravila s ovoga svijeta, jer se Igoru odavna hotjelo vladati, a tutor mu nije hotio predati vlade. Poslije je mogao narod nasilnu smrt Olegovu onako iskititi, kako smo vidjeli pod predjanjim brojem. I to je mogue, da je Igor posve tajno dao ubiti svoga tutora, i tu je tajinstvenost narod sebi protumaio kako je znao. Po vijesti prvonaelne kronike oenio se Igor ve god. 903. ena mu je bila rodom iz grada Pskova (staroruski: Pleskova) i zvala se Olga. Igor je prvi ruski knez, kojemu nalazimo ime i u drugijem izvorima. Od vizantijskijeh ga pisaca spominju Konstantin Porfirogenit (Igorov mladji suvremenik) i Lav Djakon (ivio oko god. looo.) Oni mu piu ime ", a to lijepo odgovara staronordikomu obliku I n g v a r r (jer je Igor Ingvarr isto tako staronordiko ime kao i Rjurik, Oleg itd.) Osim reene dvojice Vizantinaca spominje Igora i poznati nam ve pisac X. vijeka biskup Liudprand (vidi broj nr.), koji pie : I n g e r. Knez je Igor vojevao prvijeh godina svoje vlade s Peenezima, za koje znamo, da su oko godine 885. potisnuli Madare iz krajeva medju Donom i Dnjeprom. Od onda nijesu od njih imali mira njihovi susjedi, jer su Peenezi bili uvijek hajduci, koji su ivljeli od grabea. Olegova slava potakla je po svoj prilici Igora, da i on
krene na Carigrad i vrati se s obilnijem haraem. Moda je i drugi kakav uzrok, koji nama nije poznat, nagonio Igora, da se ogleda s Grcima pod carigradskijem zidinama. Ljetopisac pripovijeda ovako o njegovoj carigradskoj vojni: Godine 941. krenu Igor na Grke, a Bugari poslae caru glas, da Rusi idu na Carigrad u 10.000 ladja.*) Rusi podjoe i doplovie i poee plijeniti bitinske krajeve, vojevahu po Pontu do Heraklije i do paflagonske zemlje, sav kraj nikomedski opustoie i itavu obalu zaliva popalie. Koje su ulovili, od njih su jedne rezali, jedne su metali kao na biljegu i strijeljali ih, druge su trgali, naopako im ruke vezali i eljezne im avle usred glave zabijali; popalie ognjem mnogo svetijeh crkava, namastire i sela pogae i ne malo blaga osvojie na obje strane mora. Poslije toga dodje vojska od istoka, na ime Pamfil domestik s 40.000 momaka, Foka patrikij s Maedoncima i Teodor stratila! s Traanima, a s njime i plemiski velikai, pa svi opkolie Ruse. Rusi se dogovorie i oruani navalie na Grke, medju njima nastade ljuta sjea, i Grci jedva odoljee; Rusi se povratie pod veer k svojim drugovima i sjednuvi ob no u ladje htjedoe pobjei. Ali ih dostie Teofan u ladjama s ognjem i poe bacati iz cijevi oganj na ruske ladje, i bi vidjeti strano udo. Rusi videi plamen skakahu u morsku vodu hotei otplivati, i tako se oni, koji ostadoe, vratie doma. Kada dodjoe u svoju zemlju, pripovijedae svatko svojima o onom, to se dogodilo, i o ladjenom ognju. l Kao munje, kae, koje su na nebu, imaju Grci oganj, bacahu ga na nas i zezahu nas, i tako im ne mogosmo odoljeti'. Igor se vrati i poe kupiti mnogu vojsku, posla i po Varjage za more vabei ih na Grke i hotei opet na njih zavojtiti. (Ovdje se ima misliti poznata grka vatra). Ovo, to smo sada naveli, nalazi se u Nestorovoj kronici pod godinom 941. Iza dva posve kratka umetka pripovijeda kronika dalje ovako: Godine 944. Igor sakupi veliku vojsku, to jest: Varjage,
*) Ovaj je broj jamano pretjeran.
220
Rusi.
Rusi.
221
Ruse, Poljane, Slovene, Krivice i Tiverce, najmi i Peeneze uzevi od njih taoce pa krenu na Grke u ladjama i s konjima hotei se osvetiti. uvi to Hersonci poslae glas Romanu govorei: leto idu Rusi u bezbrojnijem ladjama i njima su prekrilili more.' Tako i Bugari poslae glas govorei: v idu Rusi i najmili su sebi Peeneze.' uvi to car posla k Igoru najveu gospodu molei i govorei: 'ne idi, nego uzmi danak, to ga je imao Oleg, i jo emo ti dodati k tomu danku/ Peenezima posla takodjer brokata () i mnogo zlata. A Igor doavi do Dunava sazva druinu i stade vijeati s njima javivi im carevu rije. Druina ree Igoru: l ako tako govori car, to emo onda vie od toga, kada bez. boja moemo imati zlata i srebra i brokata? Zar se moe znati, tko e pobijediti, da li mi, da li Grci? Ili tko moe biti dogovoran s morem? Ta ne hodimo po zemlji, ve po puini morskoj, i smrt je svima gotova.' Igor poslua druinu i zapovjedi Peenezima, da pustoe bugarsku zemlju, a sam uzevi od Grka zlata i brokata na svu vojsku vrati se natrag i dodje doma u Kijevo. Kako su Grci s Olegom nainili pismeni mir, tako su ga nainili i s Igorom, a prvonaelni je Ijetopisac i ovaj dokumenat unio u svoju kroniku. Da je i ugovor s Igorom autentian, o tom su danas uvjereni svi, koji se bave starom ruskom istorijom. Godine 945. kada je pisan Igorov ugovor s Grcima, [118. bilo je u ruskoj dravi prilino mnotvo hriana, premda se preteni dio naroda drao dakako jo neznabotva. Dokaz nam tomu daje sam ugovor, jer u njemu pri koncu stoje znatne rijei: ljer su mnogi Varjazi bili hriani.' Ali da i nema tijeh rijei, opet bi posve sigurno bilo, da se onda nalazilo hriana u Igorovoj dravi. Ugovor na ime otro razlikuje krtene Varjage od nekrtenijeh. Tako se na jednom mjestu u ugovoru veli: 4ko od ruske strane pomisli razbiti ljubav s Grcima, onda oni, koji su krteni, primili kazan od Boga svedritelja, osudu na propast u ovom vijeku i u buduem; a
koji su nekrteni, ti ne imali pomoi od boga ni od Peruna, ne zatitili ih njihovi titovi i posjekli ih njihovi maevi, strijele i ostalo njihovo oruje, bili robovi itavoga vijeka buduega.' Na drugom se opet mjestu veli, kako su se zaklinjali Rusi, da e uglavljeni ugovor drati kao svetinju: oni, koji su bili krteni, poli su u kijevsku crkvu sv. Ilije i prisizali su na asni krst, da ugovora ne e pogaziti; drukije su se i na dragom mjestu kleli neznaboaki Rusi, medju koje je pripadao i knez Igor, oni su poli na breuljak, gdje je stajao Perunov kip, tamo su memuli na zemlju svoje maeve i drugo oruje i zakleli se po svome neznaboakom obiaju. Sva je prilika, da su Varjazi spoznali i primili vjeru Isusovu u Carigradu, kamo su ili sluiti kao plaeni vojnici. Kada je koji svoje godine dosluio, ostavio je carsku slubu i iao je u Kijevo k svojim srodnicima ne samo u Igorovo vrijeme, nego jo i u Olegovo. Krteni su Varjazi nagovarali svoju kijevsku brau, da se krste, jer hrianska vjera po svojoj naravi ide za tijem, da privue u svoje kolo to vie vjernika. Izmedju Slavena po svoj prilici nije nitko primio hrianstva; krstili su se samo Varjazi ili pravi (normanski) Rusi. Knez je Igor ostao do due neznaboac do svoje smrti, ali imamo razloga misliti, da nije hriane u svojoj dravi samo trpio, ve da im je bio i sklon. Drukije se ne moe razumjeti ravnopravnost hrianske vjere s neznaboakom u Kijevu. Knez je imao dosta vlasti, a za njim bi stajao i veliki dio njegovijih podlonika, da je hotio zatrti novu vjeru u svojoj dravi, ali on toga nije uinio, nego je putao, da se hrianski njegovi podlonici zaklinju po hrianskom zakonu, doputao im je, da mogu u Kijevu imati crkvu sa svetenikom ili svetenicima, jer gdje je crkva, ondje mora biti i svetenika. VaIjada je Igor uvidjao, da je hrianstvo bolje od neznabotva. U tom ga je moda utvrdjivala i ena mu Olga, koja se poslije upravo i krstila, kako emo vidjeti. S obzirom na hrianstvo bitno se razlikuje Igorovo vrijeme od Olegova, jer kada se Oleg nakom boja god. 907. mirio s Grcima, onda
222
Rusi.
Rusi.
223
su se Grci zaklinjali po hrianskom obiaju, a Olega i njegove ljude (veli Ijetopisac) povedoe na zakletvu po ruskom zakonu. Oni se zaklee svojim orujem i bogom svojim Perunom i Volosom, bogom stoke, i utvrdie mir. Otud se vidi: ako je u Olegovo vrijeme i bilo to hriana u kijevskoj dravi, bilo ih je tako malo, da su mogli biti i neopaeni. Nije Igor dugo ivio, poto se s Grcima pomirio. [119. Njegovi ga momci nagovore, neka ide hara kupiti od DrevIjana, jer im se htjelo plijeniti po onoj zemlji. Igor ih poslua (pie kronika) i podje u drevljansku zemlju na danak. Odmah stade traiti od njih predjanji danak pa im poe initi nasilje i on i njegovi ljudi. Kada se natrag vraao, razmisli te ree druini: lidite s dankom kuci, a ja u se vratiti i obii u jo.' Tako otpravi druinu kui i povrati se s malo druine elei veega dobitka. Cujui Drevljani, da se Igor vraa, dogovorie se sa svojim knezom Malom i rekoe: lkad se vuk navadi na ovce, on e nosei po jednu poodnositi itavo stado, ako ga ne ubiju, tako e i taj sve nas zatrti, ako ga ne ubijemo.' Tada mu poruie govorei: lho ide opet? primio si svoj danak!' Ali ih Igor ne poslua. Na to izidjoe Drevljani iz grada Iskorstena*) i ubie Igora i njegovu druinu, jer ih je bilo .nalo. Ondje bi Igor sahranjen, te se njegov grob nalazi jo i danas kod grada Iskorstena u drevljanskoj zemlji. Da je Igor zaglavio poradi svojega nasilja, to zasvjedouje i pomenuti ve Vizantinac Lav Djakon, koji pie, da su Drevljani privezali Igora uz debla dvaju drveta i onako ga rastrgali. To je do due uasna smrt, ali zar nije i to uasno, kada knez izgoni vei danak nego to narod moe smagati? Vidimo, da je X. vijek vrijeme grube sile, koja ne pita za pravdu i zakon. Ako su Drevljani estokijem nainom ubili Igora, ali se i njima estoko osvetila Igorova udovica Olga. O toj nam osveti dosta pripovijeda prvonaelni Ijetopisac, ali
*) U dananjoj volinskoj guberniji, gdje su njegda sjedili Drevljani, stoji varoica I s k o r o s t ().
tako, da se jasno razabiraju tragovi narodne tradicije u njegovu pripovijedanju. Osobito udara u oi prevelika glupost DrevIjana, koji su se dali ubijati kao nijema stoka, jer nijesu mogli progledati, kako ih Olga lukavo vara i jedne za drugima ubija. Tako su se n. pr. Drevljani pokazali kao velike bene, kada su odmah poslije Igorova umorstva hotjeli, da se njihov knez Mal oeni Olgom, kao da nijesu mogli znati, da Olga misli ne na udaju, ve na osvetu. Kada su doli drevljanski poslanici prositi Olgu za svoga kneza, ree im Olga: dodjite sjutra k meni na ast, ali nemojte dolaziti ni pjeice ni jaui, nego neka vas moji ljudi donesu u ladji. Sjutra dan se doista poslanici namjeste u ladji, i Kijevljani ih ponesu, ali ne na ast, kako su se nadali, ve ih bace u njekakvu jamu i zatrpaju ih zemljom. ovjek bi mislio, da e Drevljani slutiti kakvu Olginu pakost, kada su vidjeli, da se poslanici ne vraaju, ali njih to nije nita smetalo, oni poalju i druge poslanike. Ove Olga dade odvesti u kupelj, da se toboe okupaju, pa ih onda dade ive spaliti. Kada i to uini Olga, onda porui Drevljanima, da ona ve dolazi k njima: l evo ve idem k vama, nego zgotovite mnogo medovine u gradu, gdje ste mi mua ubili, da proplaem nad grobom njegovijem i da uinim triznu*) svome muu. uvi to Drevljani (nastavlja Ijetopisac) dovezoe vrlo mnogo medovine i zakuhae. Olga povede malo druine i idui polako dodje do groba Igorova i zaplaka za svojim muem pa dade nasuti veliku mogilu, i kad nasue, zapovjedi, da se ini trizna. Onda sjedoe Drevljani da piju, a Olga zapovjedi svojim momcima, da ih dvore. Drevljani upitae Olgu: 'gdje je naa druina, koju smo po te poslali?' Olga odgovori: 4de za mnom s druinom mojega mua.' Kada se Drevljani opie, Olga zapovjedi svojim momcima, da udare na njih, a sama se ukloni na stranu i zapovjedi druini da sijeku Drevljane, i sasjekoe ih 5000. Olga se vrati u Kijevo i stade spremati vojsku na ostatak Drevljana.
*) to je t r i z n a , reeno je pod br. 106. pri koncu.
224
Rusi.
Rusi.
22J
Onako, kako je Olga ubila onoliki straan broj Drevljana, ubijaju se ljudi samo u narodnijem pjesmama i priama, a u istinskom ivotu toga ne biva. Ne moe se dakle sumnjati, da je Nestor Olginu osvetu pisao po narednoj tradiciji. Ali niti je Olgi iza ovoga krvavog ina bilo dosta osvete, niti je narodnoj tradiciji bilo dosta drevljanske gluposti. Rei emo, to pripovijeda Ijetopisac dalje o Olginoj osveti. Po njegovijem je rijeima krenula Olga godine 946. na Drevljane s velikom vojskom. Povela je sa sobom takodjer svoga i Igorova sina S v e t o s l a v a (koji se po biljeci 26. poglavlja rodio godine 942.). Olgina vojska razbije na bojnom polju drevljansku, i onda se Drevljani razbjee u svoje gradove i zatvore se. A Olga sa svojim sinom (pie kronika) navali na grad Iskorsten, jer su tamonji gradjani ubili njezina mua, i opkoli grad sa svojim sinom, a Drevljani se zatvorie u gradu i borahu se krepko iz grada znajui, da su oni sami ubili kneza, i na to se imaju predati. Olga stajae godinu dana i ne mogae osvojiti grada te odlui ovako: porui gradjanima govorei: lta se hoete dosjediti? svi su se vai gradovi meni predali i pristali su na danak pa sada obradjuju svoje njive i zemlje, a vi hoete poumirali od glada ne pristajui na danak. Drevljani odgovorie: l mi bismo rado pristali na danak, ali ti hoe svoga mua da osveti'. Olga ree: l ja sam ve osvetila krv svoga mua, kada dodjoe vai ljudi u Kijevo prvi put i drugi put, a trei put, kada sam inila triznu svome muu; vie ne u osveivati, nego hou imati malen danak i poto se s vama pomirim, vratit u se natrag.' Drevljani odgovorie: to hoe od nas? rado ti dajemo meda i krzna. Ona im ree: lsada u vas nema meda ni krzna, i za to od vas malo traim: dajte mi od dvora po tri goluba i po tri vrapca; ne u vam nametnuti tekoga danka kao moj mu, to malo od vas traim, jer ste iznemogli u opsadi, za to od vas to malo traim. Drevljani se poveselie i sakupie od dvora po tri goluba i po tri vrapca i poslae ih Olgi s poklonom. Olga im ree: v eto ve ste se pokorili meni i mojemu djetetu, nego
idite u grad, a ja u sjutra odstupiti i vratit u se u svoj grad.' Drevljani veselo unidjoe u grad i pripovjedie ljudima, i obradovae se ljudi u gradu. Olga razdijeli golubove i vrapce, svakomu momku po jednoga i dade na svakoga goluba i vrapca privezati sumpora i omotati malijem krpicama i sve koncem obaviti. Kada se smre, zapovjedi Olga vojnicima, da puste golube i vrapce. Golubi i vrapci poletjee u svoja gnijezda, oni u golubinjake, a ovi pod krovove, i tako poee gorjeti ovdje golubinjaci, ondje klijeti, ovdje kuerci, ondje komore, i ne bjee dvora, gdje nije gorjelo, ne bjee mogue gasiti, jer su se zapalili svi dvorovi. Ljudi nagnue bjeati iz grada, a Olga zapovjedi svojim vojnicima, da ih hvataju, poto osvoji grad i spali ga. Gradske starjeine izuze izmedju drugijeh i jedne od njih poubija, druge predade svojim ljudima na robiju, a ostatak ostavi da plaaju danak. Kako se iz svega vidi, narodna je kijevska tradicija, koje se drao Nestor, hotjela prikazati Drevljane kao ljude, kojima u gluposti niti ima niti moe biti ravnijeh. Iz svijeh navedenijeh tradicija o Olginoj osveti (ili bolje: osvetama) izlazi kao istorika istina ovo dvoje: i) Drevljani su krvavo platili umorstvo kneza Igora, 2) oni su morali biti ljudi do due priprosti, ali dobra srca, svakako boljega nego su bili njihovi kijevski tlaitelji kako je dobro opazio jedan ruski pisac naega vremena (N. Kostomarov). Kada je Olga ve dosta kaznila Drevljane, onda je po [120. svojoj dravi uredila, kako se imaju danci plaati, odijelila je dravna dobra od privatnijeh i opinskijeh. Ljetopisac izrijekom veli, da je god. 947. boravila i u Novgorodu uredjujui poslove. Dakle je Novgorod pripadao pod kijevsku kneevinu, poto je Oleg prenio u Kijevo kneevsko prijestolje. Poslije reenijeh poslova prolazi njekoliko godina, iz kojih Ijetopisac nita ne zna javiti o kijevskoj kneginji. Istom pod god. 955. biljei Nestor dosta obilno najznatniji Olgin in, na ime, kako se krstila. On o tom govori ovako: Godine 955. podje Olga u Grku i dodje u Carigrad. Tada
Mareti: Slaveni u davnini. IJ
226
Rusi.
Rusi.
227
bjee car imenom Konstantin, sin Leonov. K njemu dodje Olga, i videi nju car veoma dobru licem i pametnu zaudi se njezinu razumu pa stane s njom besjediti i ree j o j : Vrijedna si, da s nama caruje u ovom gradu/ Razumjevi to Olga ree l caru: ja sam neznaboka, nego ako me hoe krstiti, krsti me, ako li ne e, onda se ne u krstiti.' Na to je krsti car s patrijarom. Olga bivi prosvijetljena radovae se duom i l tijelom, a patrijar je poui u vjeri i ree j o j : blagoslovena si ti medju ruskijem enama, jer si zamilovala svjetlo, a ostavila tminu; blagosiljat e te ruski sinovi do posljednjega traga tvojih unuka.' Patrijar je uputi u crkvenom zakonu, u molitvi i postu, u milostinji i u dranju tijela ista, a ona naklonivi glavu stajae kao sundjer, kada se kvasi, sluajui nauke i poklonivi se patrijaru ree mu: ^sauvale me tvoje molitve, vladiko, od mree djavolske.' Na krstu joj dadoe ime Jelena kao i starodrevnoj carici materi velikoga Konstantina. Patrijar je blagoslovi i otpusti. Poslije krtenja pozva je car k sebi i ree j o j : te uzeti za enu.' A ona odgovori: u kako me hoe uzeti, kada si me sam krstio i nazvao me kerom ! U hriana nema takvoga zakona, kako sam zna.' Car joj ree: 'nadmudrila si me, Olga' i da joj mnogo darova, zlata i srebra, brokata i razlina sud ja pak je otpusti nazvavi je svojom kerom. Ona pred to e kui, dodje k patrijaru molei blagoslov na svoju kuu i ree mu: v moji ljudi i moj sin jesu neznaboci, da me bog sauva od svakoga zla.' Patrijar ree: 4jerno edo, u Hrista si se krstila i u Hrista si se obukla, Hristos e te sauvati, kako je sauvao Enoha u prvo vrijeme, za tijem Noja u kovegu, Avrama od Avimeleha, Lota od Sodomljana, Mojsija od Faraona, Davida od Saula, tri mladia od pei, Danila od zvijeri, tako e i tebe izbaviti od djavola i njegovijeh mrea. Patrijar je blagoslovi, i ona s mirom ode u svoju zemlju i dodje u Kijevo. I u ovom znamenitom dogadjaju prepleteno je Nestorovo kazivanje jednijem dodatkom iz narodne tradicije: poto se Olga krstila, veli kronika, hotio ju je car uzeti za enu. On
se u nju zagledao odmah, im ga je pohodila u Carigradu, a jo vie, kada se krstila. U jednu je ruku posve nevjerojatno, a u drugu je upravo nemogue, da bi car Konstantin Porfirogenit (jer to je onaj car Konstantin, sin Leonov, kojemu je dola Olga) hotio eniti se Olgom. Najprije treba znati, da je Olga, kada je dola u Carigrad, bila ve starica od kakvi jeh 70 godina, jer smo pod br. 117. vidjeli, da se ona udala za Igora ve god. 903. Teko je misliti, da bi ari sedamdesetgodinje starice bili tako jaki, da bi ovjeka, kojemu je ve pedeset godina (Porfirogenit je rodjen godine 905.) mogli osvojiti, da se u nju uljubi! A kad bismo to i dopustili, opet bi Porfirogenitova ponuda bila runa ala, jer je Porfirogenit bio ovjek oenjen i lijepo je ivio sa svojom enom caricom Jelenom. Za tijem je Porfirogenit bio uen ovjek i jamano je toliko poznavao hrianske zakone, te je znao, to i prosti ljudi znadu, na ime, da crkva ne doputa, vjenanja medju kumom i kumetom. Tko moe vjerovati, da bi istom krtena Olga ila uenoga cara uiti, to je slobodno, to li nije? Vidi se dakle, da je prvonaelni Ijetopisac mogao samo iz narodne tradicije uzeti vijest o Porfirogenitovoj ljubavnoj ponudi. to j.e Olga primila vjeru Isusovu, s tijem jo nije [121. bio hrianstvu put ne znam kako prokren u rusku dravu, jer Olga nije osjeala u sebi toliko snage, da obrati sav svoj narod na vjeru, koju je sama primila. Da je bila mladja, moda bi se bila i primila tekoga toga posla, ali starica od 70 godina nije mogla imati snage, koja je za to nuna. Nastojala je bar da sina Svetoslava obrati, ali ujmo, to o tom pie kronika: Olga ivljae sa svojim sinom Svetoslavom i napuivae ga, da se krsti, ali on nije hotio to ni u ui primati, a ako se tko hotio krstiti, nijesu mu branili, ve su mu se rugali, jer je nevjernicima hrianska vjera ludost, oni i ne misle i ne razumiju hodei u tmini, ne poznaju slave gospodnje, srca su im nabrekla, uima teko uju, a oima teko vide Olga esto govorae: l ja sam, sinko moj, boga poznala i radujem se; ako ga i ti zapozna, radovat e se.' Ali on ne
228
Rusi.
Rusi.
229
sluae toga govorei: v kako u ja sam primiti drugi zakon? ta druina e se tomu smijati.' Olga mu govorae: "ako se ti krsti, svi e isto uiniti.' Ali on ne sluae matere i drae se neznaboakijeh obiaja ne znajui, da pada u bijedu tko matere ne slua Olga ipak ljubljae svoga sina Svetol slava govorei: neka bude volja boja; ako bog hoe pomilovati moj rod i rusku zemlju, neka im upravi srce, da se k bogu obrate, kako je i meni udijelio.' Govorei tako moIjae se za sina i za narod ob no i ob dan branei svoga sina do muevnosti i uzrasta njegova. Svetoslav se dakle nije hotio krstiti, jer se bojao, da mu se ne smiju njegovi drugovi, koji su se smijali i ostalijem hrianima. Ne znamo, to bi se drugo neznabocima moglo initi u hrianstvu smijeno osim moda crkveni obredi, koji su im bili neobini. to se Svetoslav nije krstio, nije to za to, jer se bojao smijeha, ve se on bojao njeta drugoga, i to da bi mogao svojoj druini omrznuti, jer je druina po svoj prilici sva bila neznaboaka. U kakvom je stanju stajalo hrianstvo u kijevskoj dravi sve do vremena velikoga kneza Vladimira, to posve dobro izriu Ijetopieve rijei: , , . Kada je Olga ve vrlo ostarjela i oslabila, a Svetoslav [122. postao ve junak od oka, onda mu mati prepusti vladu. Bilo je to po raunu Nestorove kronike godine 964. Ime mladoga kneza Svetoslava svjedoi, kako su se Varjazi brzo poeli slaveniti. Svetoslav () je istom etvrti knez ruske drave, i ve je njegovo ime posve slavensko! Pod kijevsku dravu je nijesu pripadali Vjatii, koji su bili slavensko pleme, nego su plaali danak Kozarima i priznavali nad sobom njihovu vrhovnu vlast. Nestorova kronika veli, da je godine 965. Svetostav u boju nadvladao Kozare i prisilio ih, da se odreknu vlasti nad Vjatiima, koji su od tada imali plaati danak kijevskomu knezu. Ali je Vjatie trebalo najprije ratom na to usilovati. Svetoslav nije bio stvoren za kneza, koji upravlja svojim narodom, on je po svojoj vatrenoj naravi bio mejdandija,
kojemu ivot stoji samo u bojevima. Za to je slabo mario za mirno Kijevo, ve je poslije kratke kozarske i vjatiske vojne krenuo k Dunavu, daleko iza granica svoje drave, da tamo trai boja s Bugarima i s Grcima. Prije nego o tom stanemo govoriti, priopit emo Nestorovu biljeku o nainu, kako je Svetoslav ivio. Kada knez Svetoslav odraste i postade mu, poe skupljati mnoge i hrabre vojnike. Hodei lako kao pard tvorae mnoge vojne. Kud je iao, nije za sobom vozio kola ni kotlova, niti je meso kuhao, ve odrezavi tanke komadie konjetine ili divljai ili govedine pekao bi ih na ugljevlju i jeo. Nije imao adora, nego bi prostr-o poda se gunj i pod glavu metnuo sedlo. Takvi su mu bili i ostali vojnici. Prvonaelni Ijetopisac ne navodi uzroka Svetoslavljeve vojne s Bugarima; on na prosto veli, da je Svetoslav godine 967. krenuo na Bugare, svladao ih i osvojivi dunavske njihove gradove nastanio se sa svojom druinom u jednome izmedju njih (Perejaslavcu). Koji je uzrok bio Svetoslavljeve vojne s Bugarima, a poslije i s Grcima, to doznajemo iz vizandjskoga pisca Lava Djakona, koji je svu tu vojnu na tanko opisao u svojoj istoriji. On veli, da je Svetoslav () poao na Bugare, jer su ga Grci pozvali i ponudili mu veliko blago, ako Bugare upokori, jer sami s njima nijesu mogli dovojevati. Onakoga bojnika, kakav je bio Svetoslav, nije trebalo dugo nagovarati ni mititi. On je primio poziv i krenuo na Bugare. Ali dok je on iza sretnijeh bojeva s Bugarima boravio u gradu Perejaslavcu pri Dunavu, dodju hajduki Peenezi pod Kijevo s velikom silom. Ljetopisac pie o tom ovako pod godinom 968.: Pokazae se Peenezi prvi put u ruskoj zemlji, kada je Svetoslav boravio u Perejaslavcu*). Olga se sa svojim unucima Jaropukom (), Olegom i Vladimirom zatvori u gradu Kijevu. Peenezi s velikom silom opkolie grad, bjee
') Ovdje se ima misliti: prvi put za knezovanja Svetoslavljeva, jer smo vidjeli pod br. 117., da je ve Igor s Peenezima morao vojevati. .
230
Rusi.
Rusi.
231,
ih oko grada nebrojeno mnotvo, i ne bjee mogue izii iz grada ni glasa poslati, a ljudi ve iznemagahu od glada i od edje. S one strane Dnjepra sabrae se ljudi u ladjama i stajahu na onoj strani, a ni jedan od njih nije mogao unii u Kijevo niti je iz grada tko mogao k njima doi. Ljudi u gradu zajaukae i rekoe: 'nema li koga, tko bi mogao prijei na onu stranu i rei im: "ako s jutra ne pristupite, predat emo se Peenezima". Na to ree jedan momak: 'ja u prijei. Oni mu rekoe: 'idi'. Momak izidje iz grada s uzdom i nagnu trati kroz vojsku peenesku govorei: 'nije li mi tko vidio konja?' jer je znao peeneski govoriti, i Peenezi ga drahu za svoga ovjeka. Kada se priblii k rijeci, svue haljine, baci se u Dnjepar i stane plivati, a Peenezi vidjevi to poletjee za njim i metae na nj strijele, ali mu nita ne mogoe uiniti. Kada ga ljudi s one strane opazie, priplovie u ladji k njemu i uzee ga u ladju pa ga dovedoe \ druini, a on ree: 'ako sjutra ne dodjete pod grad, predat e se ljudi Peenezima'. Onda ree njihov vojvoda imenom Preti (^): poi emo sjutra u ladjama, uzet emo kneginju i kneevie i povui emo ih na ovu stranu; ako li toga ne uinimo, Svetoslav e nas poubijati'. Kako se sjutra dan poodjutri, oni sjednue u ladje i u osvitak dana silno zatrubie, a ljudi u gradu kliknue, i Peenezi pomislie, da je doao knez pa se razbjeae ispod grada. Olga s unucima i s narodom izidje k ladjama. Vidjevi to peeneski knez povrati se sam k vojvodi Pretiu i upita ga: 'tko je to doao?' On mu odgovori: ljudi s one strane'. Knez peeneski upita: 'jesi li ti knez?' On mu odgovori: 'ja sam njegov ovjek i doao sam s prednjom straom, a za mnom dolazi vojska s knezom, mnotvo bez broja'. Tako ree straei Peeneze. Peeneski knez ree Pretiu; 'budi mi prijatelj', a onaj odgovori: 'bit u'. Onda se rukovae njih dvojica, i peeneski knez dade Pretiu konja, sablju, strijele, a onaj njemu dade oklop, tit i ma. Peenezi se uklonie od grada tako brzo, da nijesu mogli konje napojiti na Libedi. Kijevljani poruie Svetoslavu govorei: 'ti, knee,
trai i uva tudje zemlje, a od svoje se uklanja, malo nijesu Peenezi uzeli nas i tvoju mater i tvoju djecu; ako ne dodje i ne obrani nas, oni e nas uzeti. Zar ti nije ao tvoje oevine i matere, koja je ve ostarjela, i djece?' uvi to Svetoslav brzo usjednu na konja sa svojom druinom i dodje u Kijevo; izljubi se s materom i s djecom, i bi mu ao, to su Peenezi uinili, pa skupi vojsku i razagna Peeneze u polja, i tako bi mir. Vidjet emo, kako se Svetoslavu nije dalo mirno boraviti u Kijevu i kako je njegova alost pri povratku bila asovita. Godine 969. ree Svetoslav svojoj materi i svojim [123. boljarima: 'nije mi milo boraviti u Kijevu, hoe mi se ivljeti u Perejaslavcu na Dunavu, jer je tamo sredina moje zemlje. Tamo se sabira svakojako blago: iz Grke zlato, brokat, vino i razlino voe, iz eke i Ugarske srebro i konji, a iz Rusije krzna, vosak, med i kmetovi'. Olga se bila ve razboljela pa mu ree: 'vidi me bolesnu, kamo hoe ii od mene? poto me sahrani, idi, kamo te volja'. Za tri dana umrije Olga. Oplaka je njezin sin i unuci i sav narod plaem velikijem. Olga je bila zabranila initi trizne nad sobom, a imala je presvitera i taj sahrani blaenu Olgu. Ona je bila preteklica hrianske zemlje kao danica pred suncem i kao zora pred osvitom, kao mjesec u noi, tako je i ona sijala medju nevjernicima kao biser u blatu, jer su svi bili blatni od grijeha i neoprani svetijem krstom. Ona se opra svetom kupelji i svue sa sebe grjenu haljinu staroga ovjeka Adama i obue se u novoga Adama, koji je Hristos. Ovako pripovijeda prvonaelni Ijetopisac i dodaje, da je poslije materine smrti ostao Svetoslav jo njeko vrijeme u Kijevu i najstarijega sina Jaropuka postavio za kijevskoga kneza, srednjemu sinu Olegu da je dao drevljansku kneevinu, najmladjega sina Vladimira da je namjestio za kneza u Novgorodu, jer su upravo njega Novgorodjani traili. S Vladimirom ode u Novgorod i njegov ujak Dobrinja. Iz ove se diobe vidi, da se Svetoslav nije vie mislio vratiti u Rusiju, ve je mislio osnovati sebi dravu u Bugarskoj i tamo knezovati. Po
232
Rusi.
Rusi.
233
svoj je prilici premalo cijenio Svetoslav vojniku grku silu i drao je, da e mu posao s Grcima biti lak. Ali se prevario u raunu, jer je poslije njegova odlaska na grko carsko prijestolje zasjeo ovjek veoma sposoban i energian. Bio je to Jovan Cimisk, koji se zacario god. 969. i carovao je do god. 976. O vojevanju kneza Svetoslava s carem Jovanom Cimiskom imamo dva izvjea, jedno je od Nestora, a drugo od Vizantinca Lava Djakona. Isporedimo li obadva ova izvora, nai emo dosta velikijeh razlika: dok Nestor pripovijeda, da je Svetoslav pobijedio i Bugare i Grke i plijenio gradove, pae da je poao a na Carigrad, ali brzo da je od toga odustao videi, da ima premalo vojske i da bi ga mogli Grci posve razbiti, za to da je ponudio mir grkomu caru i poslije mira ostavio Bugarsku i vratio se u Rusiju, a ono Lav Djakon veli, da se Svetoslav sa svojom vojskom borio do due vrlo hrabro, ali da ipak nije mogao odoljeti Grcima, koji su ga u odlunom boju hametice porazili, i tako je Svetoslav bio prisiljen traiti mir i bre bolje bjeati iz Bugarske. Ne moemo mnogo biti u sumnji, komu treba vie vjerovati, da li Nestoru ili Lavu Djakonu ? Svakako ovomu drugomu, ne samo za to, to je on kao suvremenik Svetoslava i Jovana Cimiska bolje mogao znati, kako je bilo, nego li sto godina mladji ruski Ijetopisac, ve jo vie za to, jer se iz samoga Nestora lijepo moe izmedju redaka razabrati, da je Svetoslav bio strano razbit. Kronika veli, da je u bugarskom boju Svetoslav jedva pobijedio neprijatelja, koji je iz poetka bio jai. Odmah iza te s tekom mukom zadobite pobjede kree Svetoslav na Carigrad, a to je posve nevjerojatno, jer je Svetoslav mogao dobro znati, da je to preteak posao osobito s onako malo vojske, koliko je on tada imao. Grci izidjoe veli Nestor protiv Svetoslava, koji vidjevi deset puta jau silu iz prva oajava, ali napokon ipak razbije Grke. To je svakako nevjerojatno, jer i protiv jamano je veliko nerazmjer je. Vrlo jak dokaz, da su Grci satrli Svetoslavljevu silu, kako javlja Lav Djakon, nalazimo u Svetoslavljevu ugovoru s Jovanom Cimiskom, to ga Nestor
u svojoj kronici priopuje, kako priopuje i ugovore Olegov i Igorov. U dogovoru izmedju Svetoslava i Cimiska Grci se ne obavezuju ni na to, ne daju Svetoslavu danka ni novia, a Svetoslav se nasuprot mora zaklinjali, da vie ne e vojevati na Grke, pae da e jo i sam biti grki saveznik, ako bi kakav neprijatelj navalio na carstvo. Ugovor je svakako za Svetoslava sramotan i tetan, a za Grke je dian i koristan, dakle nema sumnje, da je Svetoslav bio nemilo razbit. Dobro je obranio Nestora u ovom poslu veliki ruski istorik Solovjev, koji pie, da je Ijetopisac zabiljeio o Svetoslavu ono, to su pripovijedali vojnici, koji su se iz nesretne vojne vratili u Kijevo. Tijem je vojnicima stalo dakako do toga, da sebe prikau u to ljepem svjetlu, da svoj poraz to vie prikriju, a svoje junatvo to vie istaknu. Tako rade svi vojnici, kada se vrate iz nesretne vojne. Pripovijedanje Svetoslavljeve druine moglo se sauvati do XII. vijeka u kakvom rukopisu, otkud ga je Nestor uzeo i unio u svoju kroniku. Vraajui se Svetoslav iz grke vojne dodje do dnjeparskijeh brzica, a tu ga doekaju Peenezi, koji su valjada douli, kako je Svetoslav u Grkoj nastradao, pa su ga hotjeli do kraja unititi, a nadali su se i zlata nai u njega i u njegovijeh vojnika drei, da se Rusi ne vraaju iz Grke posve praznoruki. Svetoslav je hotio odmah prijei preko brzica i pobiti se s Peenezima, ali je bilo ba zimsko doba, koje je za prijelaz preko brzica veoma nezgodno. Za to odlui podaleko od brzica ekati proljee, a kada ga doeka, onda udari na Peeneze, ali u zao as, jer mu vojsku razbiju, i on sam pade u boju. Njegovu lubanju dade peeneski knez u zlato okovati, pa je iz nje pio kao iz ae. Tako je zaglavio najvratolomniji junak stare ruske istorije god. 972. Kako je staroj ruskoj dravi od Olegova vremena pri- [124. jestolnica bila u Kijevu, tako se kijevski knez Jaropuk drao veim od svoje brae Olega i Vladimira, od kojih je prvi knezovao u drevljanskoj zemlji, a drugi u Novgorodu. Osim toga je Jaropuk i godinama bio najstariji. Osjeajui se Jaropuk
234
Rusi.
Rusi.
23$
silnijim od svoje brae pomisli, kako bi lijepo bilo, da on bude jedini knez u itavoj ruskoj dravi t. j. da brau Olega i Vladimira ukloni s puta. Zapone posao s Olegom: zavojti na njega i otme mu kneevinu, a sam Oleg pade mrtav u boju. To se dogodilo godine 977. Onda pomisli Jaropuk udariti i na Vladimira, ali Vladimir bojei se svojoj glavi pobjegne preko mora medju Varjage, otkle su mu stari doli, i tako Jaropuk ostane jedini vladalac itave ruske drave. Ali nije dugo Jaropuk knezovao, jer se ve god. 980. digne na nj Vladimir iz varjake zemlje i podje sa skupljenijem Varjazima najprije na Novgorod pa ga osvoji, a onda kreui na jug prema Kijevu okrene svu sjevernu polovinu ruske drave na svoju stranu i tako se na jedno stvori s velikom vojskom pred Kijevom, koje je hotio osvojiti i Jaropuku uzeti prijestolje i ivot. Jaropuk nije bio pripravan, da se na bojnom polju ogleda s Vladimirom, ve se zatvori u Kijevu. Vladimiru se nije dalo dugo podsjedati Kijevo, za to porui Jaropukovu doglavniku Bludu, da mu za lijepu platu preda Jaropuka. Blud se dade odmah nagovoriti i taj izdajnik preda svoga gospodara u ruke Vladimiru, a Vladimir dade odmah Jaropuka ubiti i tako zavlada iste godine (980.) Vladimir itavom ruskom dravom. U dobar as je zavladao knez Vladimir, jer je on najznatniji vladalac stare Rusije. On moda nije bio toliki junak, koliki je bio prvi kijevski knez Oleg, ni koliki je bio njegov otac Svetoslav, ali je i Vladimir sretnijem vojnama rairio svoju dravu. No veliina znatnijeh vladalaca ne stoji samo u junatvu na bojnom polju, jer narodi ne ive samo o bojevima i osvajanjima; kad bi oni samo o tom ivljeli, onda bi jo i danas drhtao svijet od Huna i Avara. Narodima u mnogo veoj mjeri nego sretnijeh bojeva treba prosvjete, jer je gruba fizika sila, koja dobiva i najsjajnije pobjede, od danas do sjutra, a prosvjeta daje narodu pravi ivot, koji traje vijekove i vijekove. Kijevski je knez Vladimir prvi prosvjetitelj ruskoga naroda, jer ga je on uveo u hriansku vjeru, koja je u ono doba bila jedini izvor svake prosvjete. Kada se pro-
misli golema vanost hrianstva za sve evropske narode, onda se lasno shvaa, da ruski pisci dananjega vremena imaju posve pravo, kada vele, da se s knezom Vladimirom, to se tie njegovijeh zasluga za ruski narod, moe mjeriti jo samo jedan ruski vladalac, na ime Petar Veliki. Dobivi Vladimir kijevsko prijestolje postavi svoga [125. ujaka Dobrinju za kneza u Novgorodu, ali je dato Dobrinja imao priznavati nad sobom vrhovnu vlast svoga neaka. Godine 981. osvoji Vladimir poljske gradove Premisalj i erven, dakako s njihovijem okolicama (vidi br. 84.) Iste godine imao je boj i s Vjatiima, koji su se valjada bili pobunili, ali i god* 982. morao je vojevati na isto pleme, a onda ih konano upokori i uharai. Godine 983. sretno je vojevao Vladimir na litavsko pleme Jatveze,*) koji su prebivali uz rijeku Njeman i nie na jug njegdje do rijeke Pripeta. I Radimii su se po svoj prilici odmetnuli ili su se bar gledali odmetnuti, dok je i na njih vojevao Vladimir godine 984. i usilovao ih na pokornost. Godine 985. vojevao je Vladimir sa svojim ujakom Dobrinjom na Bugare, pa je i njih pobijedio, ali haraa od njih nije uzeo. Teko je rei, jesu li ovi Bugari bili podunavski ili povolki (o povolkijem Bugarima vidi br. 28.), jer se iz kronike ne moe sa sigurnou osjei ni jedno ni drago. Godine 986. i 987. nije Vladimir ratovao ni na koga. U to je dola godina 988., kada je Rusiju obasjalo svjetlo vjere Isusove. Sada emo pogledati to pie Nestorova kronika o sili ruskoga neznabotva u njegovo zadnje vrijeme. Pod godinom 980. itamo ove rijei: Vladimir poe knezovati sam u Kijevu. Izvan dvora s ardakom na breuljku postavi kumire: Peruna od drva sa srebrnom glavom i sa zlatnijem brkom, za tijem Horsa, Daboga, Striboga, Semorgla i Moko. Ljudi im rtvovahu nazivajui ih bogovima i dovo*) Ne moe se s potpunom sigurnosti rei, da su J a t v e z i () bili upravo litavsko pleme, ali je ta misao posve vjerojatna. Jatveza je nestalo u XVI. vijeku iza neprestanijeh ratova s Poljacima i s Rusima, Poljacima su Jatvezi poznati pod imenom: J a d w i n g i .
236
Rusi.
Rusi.
237
djahu svoje sinove i keri i rtvovahu djavolima i skvrnjahu zemlju svojim rtvama, i oskvrni se krvlju ruska zemlja i onaj breuljak. Ali preblagi bog ne e smrti grjenika, za to na onom breuljku stoji danas crkva svetoga Vasilija. Vladimir posadi u Novgorodu svojega ujaka Dobrinju. Doavi Dobrinja u Novgorod posta-vi kumira Peruna vie rijeke Volhova, a ljudi mu rtvovahu kao bogu. Iz Nestorova pripovijedanja pod god. 983. moglo bi se zakljuivati, da su Rusi u vrijeme svoga neznabotva prikazivali ljudske rtve. Ljetopisac pie pod navedenom godinom, kako su neznaboaki Rusi bacili drijeb, koga treba rtvovati bogovima. drijeb pade na mladoga jednog hrianina. Po nj odu poslanici, da ga dovedu, ali ga otac njegov, koji je takodjer bio hrianin, ne htjede predati, pae jo pone grditi ruske bogove. Na to se skupi silan narod, i kad nikako otac nije hotio sina predati, ubiju ih obojicu, pa se onda razidju. Mi ne mislimo, da je ovo bila rtva: narod je samo hotio, da se jedan hrianin ubije, jer se moda mislilo, da se bogovi srde na narod poradi hriana. Da se ne moe govoriti o pravoj rtvi, to se vidi otud, to nijesu onoga, na koga je drijeb pao, odveli pred bogove i tamo ga zaklali, ve su ga ubili u njegovoj kui, a to su mu i oca ubili, to je bilo za to, jer se rugao narodnijem bogovima. Ako danas gdjegod ubiju Turci kojega hrianina, koji se ruga njihovoj vjeri, to se ne moe rei, da je rtva, nego osveta ili kazan. Kada su pravovjerni krani u staro doba palili jeretike, ni to nijesu bile rtve, ve neovjenost i fanatizam. Karakteristine su rijei Nestorove o roli, koju je imao djavo u navedenom poslu: djavo je uinio te je drijeb pao na pobonoga hrianskog mladia, a kad ga je narod s njegovijem ocem ubio, onda se djavo tomu radovao ne znajui, da mu je pogibao blizu bila; urae se pogubiti hrianski rod; asni ga je krst progonio u drugijem zemljama, i za to ovdje miljae prokletnik: ovdje mi je stan, ovdje nijesu apostoli uili ni proroci proricali. Vidi se dakle, da je poboni Ijetopisac tvrdost ruskoga neznabotva pripisivao sili djavolskoj.
A kakav je bio knez Vladimir prije nego se krstio ? Nestor govori vrlo rdjavo o prevelikoj njegovoj poudi za enama. Sva je prilika, da Ijetopisac za to govori pretjerano o Vladimiru kao stranom enaru i noktau, prije nego se krstio, samo da pokae veliku mo milosti boje, koja je okrenula srce i takvoga poudnjaka ! U vrijeme, kada je pisana prvonaelna kronika, bilo [126. je prolo istom oko 120 godina, kako je knez Vladimir primio hriansku vjeru, i ve se taj dogadjaj u narodnoj uspomeni poeo zavijati u legendarno ruho. Nestor je osim jamano istorikijeh momenata unio u kroniku i njekoliko legendarnijeh dodataka, koji nemaju mjesta u istoriji, koji se pod tnalijem samo zarezom kritikoga noia raspadaju u prah, jer ne mogu podnijeti kritike. Medju legende pripada i ono mjesto u prvonaelnoj kronici, gdje se pod god. 986. pripovijeda, kako su k Vladimiru u Kijevo doli poslanici etiriju vjera i nudili mu svaki svoju vjeru. Ti su poslanici bili: muhamedovski (od povolkijeh Bugara), njemaki (ili papinski), jevrejski (od Kozara) i napokon grki (iz Carigrada). Da k Vladimiru nijesu dolazili nikakvi poslanici ni od koje vjere, to se sigurno razabira iz utnje starijih izvora nego li je prvonaelni Ijetopisac. Mitropolit Ilarijon (o kojem vidi br. 104.) veli u svojem sauvanom govoru, da se Vladimir obratio na hriansku vjeru ne sluajui nikakvijeh apostola i ne gledajui nikakvijeh udesa, ve je sam svojim razumom spoznao istinu i pristao za njom. Kaludjer Jakov (vidi i o njemu br. 104.) veli, da je Vladimira obratila na hriansku vjeru milost sv. Duha i uspomena njegove bake Olge. Dakle Ilarijon i Jakov nita ne znaju o kakvijem poslanicima pri Vladimiru, a ako su to znali, pa nijesu toga spomenuli, to je onda znak, da nijesu u to vjerovali, jer im se nije inilo istinito. utnja reenijeh dvaju pisaca ima s tijem veu vrijednost, jer su oni obojica stariji od prvonaelnoga Ijetopisca. Suvremenik naega Ijetopisca kaludjer Nestor (o kojem vidi br. 103.) takodjer nita ne zna o poslanicima, ve kae, da je Vladimir primio hrianstvo, jer ga
238
Rusi.
Rusi.
239
je sam Hristos na to pozvao. Sada emo pogledati, kako je izvjetaj prvonaelnoga Ijetopisca sam u sebi posve nevjerojatan. Najprije se veli, da su doli muhamedovski poslanici od povolkijeh Bugara nuditi Vladimiru svoju vjeru. ovjek bi mislio, da e Muhamedovci u tom poslu izabrati najljepe lanke svoje vjere i tako gledati da dokau istinitost vjere, na koju hoe Vladimira da navedu. Ali ovoj jedinoj naravnoj misli nema ni traga u govoru i preporuci muhamedovskijeh poslanika: oni govore, kako njihova vjera trai, da se ovjek okroji, da ne jede svinjetine i ne pije vina, a poslije smrti svaki e vjernik imati 70 ena. Vladimiru je do due drago bilo, to mu se reklo o drugom svijetu, ali on je hotio i na ovom svijetu da ivi kako je i do tad ivio neokrojen, jedui svinjetinu i pijui vino. Za to je otpravio muhamedovske poslanike ne hotei primiti njihove vjere. Drugi su poslanici bili Nijemci, koje je poslao rimski papa. I oni jadno preporuuju svoju vjeru; najprije vele, kako njihova vjera ui klanjati se jedinomu bogu, koji je sav svijet stvorio, a kad ih upita Vladimir, u em jo stoji njihova vjera, oni odgovaraju: postiti kako tko moe; tko jede i pije, sve je to na slavu boju, kako ree na uitelj sv. Pavao. Vladimir nije zadovoljan ni s rimskom vjerom, pa otpravlja poslanike. ovjek ne moe da ne opazi u tobonjem njemakom odgovora njeku ironiju grko-pravoslavnijeh kaludjera, koji su naueni otro postiti, dok je katolika crkva u postovima mnogo blaa. Kaludjeri, koji su izmislili legendu o poslanicima pri Vladimiru (jer je Nestor sam nije izmislio), nijesu pomislili, da bi upravo blagost rimske crkve u postovima mogla prije navratiti Vladimira (koji je kao neznaboac mnogo ugadjao tijelu), da primi rimsku nego li grku vjeru. udno je, to Nijemci navode citat sv. Pavla.o tom, kako u svem treba boga slaviti, ali to je njima u usta metnula kaludjerska tradicija, da se naruga Latinima. Poslije papinskijeh poslanika dodju jevrejski iz kozarske zemlje. Mi smo ve rekli pod br. ., da je dio kozarskoga naroda
pripadao Mojsijevoj vjeri. Kozarski poslanici vele, da su oni razapeli onoga, u kojega Nijemci vjeruju, a oni sami da se klanjaju samo bogu Avramovu, Isakovu i Jakovljevu; njihovi vjernici treba takodjer da se okroje, da ne jedu svinjetine ni zeevine i da praznuju Subotu. Vladimir se brzo uvjeri, da njihova vjera nije prava, dok iz usta samijeh kozarskijeh poslanika uje, da je bog njegda strano kaznio Jevreje predavi jh u ruke Rimljanima i razasuvi ih po itavom svijetu. Tako je kaludjerska tradicija postavila jevrejske poslanike u vrlo smijenu situaciju pred Vladimirom: najprije se hvale, kako su razapeli onoga, kojemu se hriani klanjaju, a za as moraju sami priznati, da Vladimir pravo ima, kada iz kazni, koju je bog na njih pustio, zakljuuje, da njihova vjera nije draga bogu. Da su doista jevrejski poslanici bili pred Vladimirom, oni bi ve znali protumaiti, da to nije boja kazan, to su oni razasuti po svijetu. Ali je posve sigurno, da nikakvijeh Jevreja nije bilo pred Vladimirom, koji bi ga na svoju vjeru navraali, jer Jevreji svoju vjeru dre samo za se, oni nijesu nigda nikoga obraali u Mojsijev zakon niti su igda slali kamo misionare. Sto je dio kozarskoga naroda primio jevrejsku vjeru, to je do sad jedini primjer u istoriji judaizma, a kako je do toga dolo, to je do danas jo tamno. etvrti je na redu grki poslanik. On je filosof i vrlo mu lasno podje za rukom dokazati Vladimiru, da je samo grka vjera prava, a muhamedovska, latinska i jevrejska da su krive. Da ni grkoga poslanika nije bilo pred Vladimirom, to je sigurno iz toga, jer je posve suvian; Vladimir je na ime mogao posve dobro saznati od kijevskijeh hriana, kakva je grka vjera i to ona ui, jer su kijevski hriani pripadali grkoj crkvi. Dakle vijest o dolasku grkoga poslanika ide medju legende, a ne u istoriju. Udara u oi, kako je grki poslanik filosof pametan ovjek, dok su poslanici ostalijeh vjera ljudi smijeni i male pameti! I to ne moe da ne bude legendarno. Po to grki poslanik obilno razloi Vladimiru istinitost grke vjere, pokae mu sliku stranoga suda, kako pra-
240
Rusi.
Rusi.
241
vednici idu u raj, a nevjernici u pakao. Ova slika okrene posve srce Vladimirovo, te on odlui primiti krst. Ta je biljeka slici stranoga suda veoma nalik na vijest vizantijskijeh pisaca, koji vele, da je grki kaludjer Melodije pokazao bugarskomu knezu Borisu strani sud i da je ta slika navela Borisa, da se krsti. Pod brojem 30. mi smo tu vijest spomenuli i rekli o njoj to treba. Sada emo priopiti prijevod o Vladimirovijem posla- [127. nicima, a onda emo rei, to imamo misliti o tom izvjetaju. Evo kako Nestor pie u 41. poglavlju: Godine 987. sazva Vladimir svoju gospodu i gradske starjeine i ree im: 'evo dolazili su k meni Bugari govorei: "primi na zakon". Poslije dodjoe Nijemci i hvaljahu svoj zakon. Iza njih dodjoe Jevreji. Napokon dodjoe Grci, koji su kudili sve zakone i samo svoj hvalili; mnogo su kazivali od poetka svijeta i o postanju svega svijeta. Oni vjeto pripovijedaju, i divno ih je sluati, svatko ih rado slua. Vele da ima i drugi svijet, i kau: "ako tko stupi u nau vjeru, opet e poslije smrti ustati i nigda ne e umrijeti; ako li stupi u drugi zakon, onda e u vatri gorjeti na onom svijetu". Nego to vi umom sudite i to odgovarate?' Gospoda i starjeine odgovorie: 'ti zna, knee, da svoje nitko ne kudi, ve hvali; ako hoe pravo ispitati, a ti ima ljudi u sebe, poalji ih i ispitaj svaiju slubu, kako koji bogu slui'. Ta se rije dopade knezu i svemu narodu, te odabrae deset ljudi na broju dobrijeh i pametnijeh pa im rekoe: 'idite najprije medju Bugare i ispitajte njihovu vjeru i slubu'. Ljudi odoe i vidjee gadna djela i klanjanje u bogomolji pa se vratie u svoju zemlju. Onda im ree Vladimir: 'a sada idite medju Nijemce, pregledajte takodjer i otud krenite medju Grke. Ljudi dodjoe k Nijemcima i pregledavi crkvenu njihovu slubu odoe u Carigrad i dodjoe pred cara. Car ih upita, za to su doli?, a oni mu kazae sve to je bilo. uvi to car obradova se i taj dan vrlo ih poasti, a sjutradan porui patrijaru : v doli su Rusi, da ispitaju nau vjeru, nego ti uredi crkvu i
kliros*) i sam se obuci u svetiteljske haljine, da vide Rusi slavu naega boga. uvi to patrijar dade sazvati kliros i po obiaju nainie praznik, zapalie kandila, sastavie pjevanje i zborove. Car podje s Rusima u crkvu i tamo ih namjestie na prostranu mjestu pokazujui im crkvenu krasotu, pjevanja i arhijerejsku slubu i dvorbu djakona, i tako im pokazae slubu svojemu bogu. Rusi se zanijee i zaudie i pohvalie njihovu slubu. Onda ih pozvae k sebi carevi Vasilije i Konstantin**) pa im rekoe: 'idite u svoju zemlju i otpravie ih s velikijem darovima i s au. Tako se vratie u svoju zemlju. Knez sazva gospodu i starjeine. Vladimir progovori: 'evo doli su ljudi, koje smo bili poslali, ujmo od njih, to je bilo', za tijem ree: 'govorite pred druinom'. Oni rekoe:'ili smo medju Bugare i vidjeli smo, kako klanjaju u hramu, to jest u bogomolji, stojei bez pojasa; kada se koji pokloni, onda sjedne i gleda ovamo i onamo kao bijesan; nema veselja u njih, ve je tuga i veliki smrad. Nije dobar njihov zakon! Dodjosmo i medju Nijemce i vidjesmo ih gdje tvore mnoge slube u svojim crkvama, ali ne vidjesmo nikakve ljepote. Za tijem dodjosmo medju Grke, i oni nas povedoe gdje slue svojemu bogu; ne znamo, jesmo li bili na nebu ili na zemlji, jer na zemlji nema vie takvoga prizora ni takve ljepote, ne umijemo nita rei i samo to znamo, da ondje bog prebiva s ljudima; njihova je sluba iznad svijeh drugijeh. Ne moemo zaboraviti te ljepote, jer kada ovjek okusi slatko, poslije mu se ne e gorko, tako ni mi ne moemo ovdje biti'. Na to gospoda odgovorie i rekoe: 'da je grki zakon lo, ne bi ga primila tvoja baka Olga, koja je bila mudrija od svijeh ljudi'. Vladimir odgovori i ree: 'gdje emo primiti krst?' Oni rekoe: l gdje te volja'. Pita se, to je Vladimiru trebalo slati poslanike medju po*) k l i r o s ili k r i l o s () znai: zbor dvoranika carigradskoga patrijara, koji su u crkvi pjevali. **) Pravi je car bio samo Vasilije (II.), a njegov brat Konstantin (VIII.) bio je carski princip; istom poslije smrti Vasilijeve (god. 1025.) zacario se Konstantin. Mareti: Slaveni u davnini. IO
242
Rusi.
Rusi.
243
volke Bugare, da vidi njihovo bogosluje? Ta on je ve uvidio, kako muhamedovska vjera nije ni za nj ni za njegov narod, i odluio je nikako je ne primati. A ni latinska mu se vjera nije svidjela, dakle je suvinje bilo i onamo slati poslanike. On je odluio primiti grku vjera, ali za to mu nije trebalo slati poslanike, da vide grko bogosluje, jer je u Kijevu bila grka crkva, pa se i tamo moglo vidjeti, kako se Grci klanjaju svojemu bogu. Poslanici su dakle Vladimirovi posve suvinji, za to i pripovijest o njima ne ide u istoriju, nego medju kaludjerske legende. To se moe dokazati i samijem izvjetajima tobonjih poslanika. Oni vele, da se Muhamedovci smijeno klanjaju svojemu bogu i da u njihovijem crkvama vlada tuga i veliki smrad. to se tie tuge, to se moe do due komu priinjati, tko eli u crkvi sluati pjevanje i sviranje, ali to se smrada tie, to je kaludjerska izmiljotina, koju je Nestor unio u kroniku, jer Muhamedovci paze na istou u svojim crkvama za cijelo toliko, koliko i krani. U latinskijem (ili njemakijem) crkvama vidjeli su poslanici mnoge slube, ali nikakve ljepote. Ovo su mogli izmisliti samo grki kaludjeri, koji nigda nijesu vidjeli latinskoga bogosluja, jer latinskoj crkvi moe prigovarati tko to hoe, ali nitko joj ne moe prebaciti, da su joj cerimonije tihe i jednostavne. Jedan ruski naunjak novijega vremena veli, da su cerimonije latinske crkve osobito uz vane zgode vrlo sjajne i paradne pa da zanose na teatralnost i u tom se razlikuju od jednostavnijih grkih cerimonija. Da su dakle Vladimirovi poslanici doista pogledali kakvu biskupsku ili arcibiskupsku crkvu s njezinijem cerimonijama, ne bi mogli rei, da u Latina (ili u Nijemaca) nema ljepote; oni bi se i tamo imali emu diviti, te ne bi znali jesu li na nebu ili na zemlji. Prekomjerna je hvala, kojom poslanici obasipaju grko bogosluje, tako da se ovjek teko moe oteti sumnji, da su njihove rijei sloili kaludjeri, kojima je u grkoj crkvi bilo dakako sve divno i prekrasno. Jo emo rei, kako je udno, to Vladimir i njegova gospoda mjere vrijednost ove ili one vjere po njezinijem ceri-
monijama; ta toliko su za cijelo mogli i kao neznaboci uvidjeti, da najbolja vjera moe imati najjednostavnije cerimonije i obratno, iz svega ovoga zakljuujemo: Vladimir nije slao nikakvijeh poslanika nikamo da ispituju razline vjere, i sve, to o tom pripovijeda Nestorova kronika, uzeto je iz kaludjerskijeh tradicija. Prvonaelni nam Ijetopisac pripovijeda pod godinom [128. 988., kako je knez Vladimir krenuo na grki grad Herson i osvojio ga, a onda je poruio caru Vasiliju i bratu mu Konstantinu, da e i Carigrad osvojiti, ako mu ne poalju svoju sestru, da se njom vjena. Braa se do due preplae, ali opet odgovore Vladimira, da mu ne mogu drukije dati sestru, osim ako se krsti, jer nije dostojno, da hriani ine enidbe i udadbe s neznabocima. Dalje nastavlja Ijetopisac l uvi to Vladimir ree carskijem poslanicima: recite caVl revima (t. j. Vasiliju i Konstantinu) ovako: krstit u se, jer sam prije ovijeh dana ispitao va zakon, pa mi je mila i vaa vjera i vaa sluba, kako mi kazivae ljudi, koje smo poslali". Kada to ue carevi, obradovae se i umolie svoju sestru imenom Anu i poruie Vladimiru govorei: l krsti se, i onda emo sestru svoju poslati k tebi'. Vladimir odgovori: l koji dodju s vaom sestrom, neka me krste. Carevi posluae i poslae svoju sestru s njekijem velikaima i presviterima. Ona ne hoae odmah ii i ree: l idem kao u suanjstvo, bolje bi mi bilo ovdje umrijeti'. Braa joj rekoe: l da ako bog po tebi obrati rusku zemlju na pokajanje, a grku e zemlju izbaviti od ljutoga boja; vidi li, koliko su zla poinili Rusi Grcima, a poinit e i sada, ako ne podje'. Tako je jedva nagovorie. Ona sjede u ladju, plaui izljubi se sa svojim rodjacima i podje preko mora. Kada dodje do Hersona, izidjoe Hersonjani preda nju s poklonom, uvedoe je u grad i posadie u palau. Po bojoj odredbi zaboljee u to vrijeme Vladimira oi, te ne vidjae nita i tuae vrlo. Onda mu carica porui: 'ako se hoe izbaviti t^ bolesti, a ti se brzo krsti; ako li se ne krsti, ne e se izbaviti'. Kada to u Vladimir, ree: l ako to bude
Rusi. istina, doista e biti velik bog hrianski'. Onda se dade krstiti. Hersonski episkop s cariinijem popovima oglasi narodu i krsti Vladimira; im postavi ruku na nj, odmah progleda. Vidjevi Vladimir, kako je brzo izlijeen, proslavi boga govorei : 'sada istom spoznah boga istinoga'. Kada to vidje njegova druina, mnogi se krstie. Vladimir se krsti u crkvi sv> Vasilija, koja i danas stoji u Hersonu usred grada na mjestu, gdje Hersonjani trguju; Vladimirova palaa stoji kraj crkve i do danas, a cariina je palaa za oltarom. Poslije krsta odvede Vladimir caricu na vjenanje. Koji ne znaju pravo, vele, da se Vladimir krstio u Kijevu, drugi rekoe: u Vasiljevu*), a drugi opet drukije govore. udno se ini, za to je Vladimir odluivi vjeru primiti od Grka krenuo na grki grad Herson i osvojio ga, da je dakle iao ratovati na one, od kojih je mislio primiti vjeru. To nam se ne e udno initi, ako promislimo ovo: Vladimir je od hrianstva hotio imati ne samo spasenje due, nego i korist ve na ovom svijetu. Znao je, da e njegov ugled ne samo pred ruskijem narodom, ve i pred drugijem evropskijem narodima vrlo ponarasti, ako mu podje za rukom oeniti se grkom carskom princesom. Ali koliko je god Vladimir elio dobiti grku princesu za enu, dobro je znao, da je ne bi dobio, kad bi je iao u Carigrad ili sam prositi ili preko poslanika, jer su grki carevi veoma nerado davali svoje keri ili sestre za ene varvarskijem vladaocima. Sam njemaki kralj i rimski imperator Oton I. imao je velike muke, dok je njegovu poslaniku Liudprandu**) polo za rukom isprositi princesu Teofaniju za kraljevia Otona II. Ta je Teofanija***) bila starija sestra Ane, koju je hotio dobiti Vladimir. Da bi svoju svrhu sigurno postigao, mislio je Vladimir, da e biti najzgodniji put, ako grkijem carevima ne izjavi svoju molbu i elju kao obini prosac, ve kao osvojitelj grkoga grada
*) To e biti dananji gradi Vasilkov u blizini Kijeva. **) Ovo je isti onaj Liudpran, koji je spomenut pod br 111. ***) O Teofaniji smo njeto rekli pod br. 96.
Rusi.
245
Hersona; to se moglo ukratiti obinu proscu, to je tee bilo uiniti proscu pobjeditelju. Uspjeh Vladimirove prosidbe dokazao je, da se on nije prevario u raunu. Kada je pola za nj princesa Ana, onda je istom mogao Vladimir sigurno raditi oko krtenja ruskoga naroda, jer je znao, da e poradi Ane dolaziti u njegovu dravu grki svetenici i prosvjetitelji, koji bi se inae teko dali dozvati. Nestor je zabiljeio, kako se dogodilo udo pri Vladi mirovu krstu, veli na ime, da je Vladimir oslijepio, ali im ga je episkop krstio, odmah je lijepo progledao. Ova se legenda moe posve dobro protumaiti naravnijem putem i to ovako: za Vladimira se znalo i govorilo, da je prije krsta bio veliki grjenik t. j. da je u duevnom obziru bio slijepac, koji nije vidio svjetla vjere Isusove, ali im se krstio, ostavila ga je duevna sljepoa i on je vidio istinu vjeru. Legenda je ovu duevnu sljepou i duevno pregledanje okrenula u tjelesnu sljepou, i tako je toboe nastalo udo. Ovijem su nainom nastale i druge gdjekoje pobone legende. Poto se Vladimir god. 988. krstio i vjenao u Her- [129. sonu, onda se vrati u Kijevo, a to je tamo radio, o tom pripovijeda Ijetopisac: Carice radi Ane vrati Vladimir Herson Grcima za vjenani dar i dodje u Kijevo. im dodje, odmah dade poruiti kumire, jedne isjei, a drage baciti u vatru, Peruna dade privezati konju za rep i vui po Borievu putu k potoku. Metnu 12 ljudi, koji e Peruna ibama biti; ne bjee to s toga, kao da bi drvo osjealo, nego na porugu djavolu, koji je tijem kipom varao ljude, neka primi osvetu od ljudi. Velik si, Gospode, i udna su djela tvoja, juer su ga ljudi tovali, a danas ga grde! Dok su Peruna vukli niz potok k Dnjepru, plakahu za njim nevjerni ljudi, jer jo nijesu bili primili sv. krsta. Kada ga dovukoe, bacie ga u Dnjepar. Vladimir odredi ljude, kojima ree: l ako se Perun gdje zaustavi, a vi ga odrinite od obale, dok ne prodje preko brzica, a onda ga se mahnite'. Ljudi uinie, kako im je reeno. Poto ga pustie, on prodje preko
246
Rusi.
Rusi. vjeri. udno je, to Nestor ne veli, na kakvu je knjigu davao Vladimir ruske djeake, ali se samo po sebi razumije, da se od prvoga poetka hrianstva zavela u Rusiji slavenska knjievnost. Ruskijem je crkvama odmah trebalo, im su se otvorile, bogoslunijeh knjiga i prijevod sv. pisma. Sve su to Rusi dobili iz Bugarske, u kojoj se zemlji bujno bila rascvala crkvena staroslovenska knjievnost, koju su zapoeli sv. Cirilo i Metodije u Moravi i Panoniji, a u Bugarskoj je nastavili njihovi uenici. Rusi su dobili od Bugara crkvene knjige za prvu potrebu i prvo vrijeme ivljeli samo o tijem knjigama, ali se ve oko god. 1050. zapoela ruska knjievnost s poznatijem nam mitropolitom Ilarijonom. Primivi Vladimir godine 988, vjeru Isusovu ivio je [130. l po hrianskom zakonu' do god. 1015. U to je vrijeme vojevao jedno s ruskijem plemenom Hrvatima, a dva puta s hajdukijem Peenezima. Vladimir je poslije krtenja bio pravi otac svojemu narodu, a i narod je njega vrlo milovao. Jo se i danas iza 900 godina sjea ruski narod u svojim pjesmama ljubaznoga' () kneza Vladimira. Ali je ve i u Nestorovo vrijeme narod mnogo pjevao i govorio o dobrome svome knezu, a mi smo zahvalni prvonaelnomu Ijetopiscu, to je po narodnoj tradiciji opisao dobrotu kneza Vladimira. U narodnoj su pameti osobito ostale velike gozbe, na koje je Vladimir pozivao ne samo gospodu, ve i siromahe. Pogledajmo, to pie kronika o Vladimirovoj dobroti: Vladimir sagradi crkvu i uini veliku svetkovinu, dade svariti 300 kotlova medovine i pozva svoju gospodu i posadnike,*) starjeine svijeh gradova i silu naroda, a ubogima razdijeli 300 grivana. Svetkovavi knez 8 dana (u Vasiljevu) vrati se u Kijevo na dan uspenija sv. Bogorodice, i tu opet priredi veliku svetkovinu i pozva bezbrojno mnotvo naroda. Gledajui Vladimir narod krten radovae se duom i tijelom i injae tako sve godine. Ljubio je knjigu i uo je jedno, gdje se u jevandjelju ita: "blago milostivima, jer e biti po*) p o s a d n i k je kneevski namjesnik.
brzica, i vjetar ga baci na prud, i od tad se prozva Perunov prud, kako se jo i danas zove. Iza toga razglasi Vladimir po itavom gradu: 4ko se sjutra ne nadje pri rijeci, bio bogatili ubog, nit ili sluga, bit e mi neprijatelj'. ujui to ljudi idjahu s veseljem radujui se i govorei: l da ta vjera nije dobra, ne bi je primio knez ni gospoda. Sjutra dan dodje Vladimir s cariinijem i s hersonskijem popovima k Dnjepru, a naroda se slee bez broja; udjoe u vodu i stajahu u njoj jedni do vrata, drugi do prsiju, djeca stajahu pri obali, njekoji drahu djecu, odrasliji gaahu po vodi, a popovi stojei na okolo injahu molitve. Bjee vidjeti radost na nebu i na zemlji, gdje se toliko dua spaavalo, a djavo uzdisae govorei: l jao meni, kad me i odavde progone, miljah, da mi je ovdje stan, jer ovdje nema apostolskijeh nauka, nema ljudi, koji boga poznaju, radovah se njihovoj slubi, kojom su mi sluili. A eto sada me neuki svladae, ne apostoli ni muenici, nema mi vie carovanja na ovoj zemlji'. Poto se ljudi krstie, podje svaki svojoj kui. Vladimir se obradova, to je i sam spoznao boga i njegov narod, pa pogleda na nebo i ree: lBoe, koji si stvorio nebo i zemlju, pogledaj ove nove ljude i daj im, Gospode, da poznaju tebe, istinoga Boga, kako te poznae hrianske zemlje; utvrdi u njima pravu i nekrenutu vjeru. Pomozi mi, Gospode, protiv neprijatelja djavola, da ufajui se u te odolim njegovijem pletkama. To rekavi dade graditi crkve i na onijem ih mjestima dizati, gdje su prije stajali kumiri; crkvu sv. Vasilija podie na breuljku, gdje je stajao Perun i ostali kumiri, gdje je rtve prinosio knez i narod. Poe metati po gradovima crkve i popove i po svijem gradovima i selima privoditi ljude na krtenje. Onda poe od estitijih ljudi uzimati djecu i davati ih na knjigu, a matere plakahu za djecom, jer se jo ne bjehu utvrdile u vjeri pa plakahu kao za mrtvacima. Vrlo je znatna biljeka prvonaelnoga Ijetopisca o tom, kako je Vladimir djecu estitijih roditelja davao na knjigu. On je znao, da e od Grka biti slabo koristi, ako ruski narod ne bude imao svojih ljudi, koji e ga prosvjetljivati i uiti u
248
Rusi.
Rusi.
249
milovani' uvi to pusti svakoga nita i uboga, da dolazi u kneevski dvor i uzima sve, to mu treba, davao je jesti i piti i kunovu kou iz spremnica. Odredi i ovo govorei : vnemonici i bolesnici ne mogu dolaziti do moga dvora, za to dade nainiti kola i natovarivi ih hljebom, mesom, ribom, razlinijem voem, medovinom u bavicama i drugijem napitkom, dade sve to voziti po gradovima i pitati: l gdje je kakav bolesnik i nit, koji ne moe hoditi?' i takvijem davahu, to im je trebalo. Isto tako injae svojim ljudima: odredi, da svake nedjelje u straarnici njegova dvora bude gozba i da dolaze gospoda i straari, stotinici i desetnici i estiti ljudi. Gozba je bivala sad pred knezom, sad bez kneza; mesa je bilo od stoke i od divljih zvijeri, svega je bilo u izobilju. Kad bi se ljudi pripili, poeli bi mrmljati na kneza i govoriti: teko naijem glavama, dao nam je jesti drvenijem licama, a ne srebrnima.'*) uvi to Vladimir dade nakovati srebrnijeh lica, neka njima druina jede, i ree: 'srebrom i zlatom ne mogu nabaviti druine, a s druinom u nabaviti i srebra i zlata, kako su moj djed i moj otac zlata i srebra stekli s druinom.' Vladimir ljubljae druinu i s njom vijeae o uredbi zemaljskoj, o bojevima i redu zemaljskom. Moda je Vladimirovu dobrotu i ljubaznost narod, a po narodu i Ijetopisac malo iskitio vie nego je doista bilo, ali treba znati, da i stariji od prvonaelnoga Ijetopisca izvori, na ime Ilarijon i Jakov veoma hvale Vladimirovu podatljivost. Ne moe se dakle o tom sumnjati, da je Vladimir doista bio vladalac, kojega je narod poradi njegove dobrote u srcu nosio i dok je bio iv i kad je ve umr-o. Moe se za cijelo rei, da ni jedan ruski vladalac nije u tolikoj mjeri osvojio srca svojega naroda, u kolikoj je osvojio Vladimir. Poradi velikijeh njegovijeh zasluga za hrianstvo ubrojila je ruska crkva kneza Vladimira medju svece i svetkuje njegovu uspomenu svake godine 15. Srpnja, jer se na taj dan pre^ stavio, kako izrijekom veli Nestorova kronika. Prvoga svoga
) Ove su rijei oevidno uzete iz narodne tradicije Nestorova vremena.
hrianskog kneza zove ruski narod i ruska crkva: , to jest koji je po svojim djelima ravan ili jednak apostolima. U kakvijem je odnoajima ivio Vladimir prema susjednijem dravama, o tom veli kratko, ali dosta naa kronika. ivljae u miru s izokolnijem knezovima: s Boljeslavom lekijem,*) sa Stefanom ugarskijem i s Andrihom**) ekijem. Medju njima bijae mir i ljubav. Poslije smrti kneza Vladimira malo je ruska drava vidjela dobrijeh dana. Dosta je stradala od navala varvarskijeh naroda: Peeneza, a poslije i od Polovaca (koji su bili srodnici Peenezima), ali jo su joj ljue rane zadavali gotovo neprestani bojevi medju pojedinijem knezovima. Vladimir je ostavio sinova, i medju njih je jo za ivota razdijelio rusku zemlju. Poznato nam je iz onoga, to je reeno pod br. 86., da je nakom Vladimirove smrti ugrabio kneevsko kijevsko prijestolje Jaropukov sin Svetopuk, ali da je ve za kratko vrijeme Svetopuk izgubio i prijestolje i glavu, te je kijevskijem knezom postao Jaroslav Vladimirovi, koji je prije toga bio knez u Novgorodu. Od toga je vremena kijevski knez bio kao prvi medju ostalijem knezovima. Kako su svi ruski knezovi medju sobom bili rodjaci (svi su bili Rjurikovii), tako se veoma esto dogadjalo, da je nakom smrti jednoga kneza po njekoliko rodjaka hotjelo dobiti ispranjenu kneevinu i to oni, koji do tad nijesu nikakve imali ili su imali slabiju. Da je takvo stanje bilo izvor udiljnijem razmiricama i bojevima, to se iako samo po sebi razumije. Kako se narodi u tekijem vremenima tjee ne samo boljom budunosti, koju oekuju, ve se razdragavaju i lijepijem danima prolosti, tako je ruski narod uspomenu slavnoga kneza Vladimira obavio u arobno svjetlo,***) koje mu jo i danas svijetli, premda mu vie nije nuna utjeha iz tako daleke prolosti.
*) Ovdje se misli poljski knez (kralj) Boljeslav I. ili Hrabri. **) Ovo je knez O l d r i h , koji je spomenut pod . 86. ***) Narodne ruske pjesme zovu Vladimira: (lijepo sunace).
251
Burguni (narod) 166. Buani (pleme rusko) 199. Cacco (vojvola) 85. Carnia (zemlja) 91. Cemikas (knez) 90. Cetina (rijeka) 77, 78, 80, 81. Cerig (knez) 47. Cimisk, vidi: Jovan Cimisk. Circipani (pleme), vidi: Prekopjenci. Chronicon Moissiacense 165.
Dubravka, vidi: Dobrava. Dukljani (pleme) 80, 81. Dukljanin pop (pisac) 59. Duljebi (pleme rusko) 199, 204, 205, 213. Dzierzwa (pisac) 147. Einhard (pisac) 75, 129, 130, 164. (narod) 15. Ermanarik (kralj) 21, 22. Etgar (knez) 90.
Kazalo imena.*
(Sastavio slua filologije A n t. Radi.) Abodriti, vidi: Bodrii. Adam Bremenac (Ijetopisac) 165, 176. Aestii (narod) 18, 21. Agatija (pisac) 35. Agatirsi 7. Alani 13, 19. Alazoni 7. Albgar (knez) 90. Albrecht Medvjed (markgrof) 186. Ana (sestra cara Vasilijall.) 243245. Andrih (Oldrih, knez) 249. Androfazi 7. Annales Bertiniani 165, 2O7. Corbeienses 165. Fuldenses 165. Hildesheimenses 165. Laureshamenses 165. Laurissenses 165. Quelinburgenses 165. Anti 31, 32, 34, 36, 37, 53, 54, 148. Arnauti (narod) 38. Arnulf (kralj i imperator) 97, 122, 137, 138, 140, 171. Askold (knez) 211213. Asparuh (knez) 44, 46. Atila (kralj) 31. Avari (narod) 4, 36, 37, 40, 41, 62 do 65, 67, 84, 88, 90, 92, 106, 128, 129, 204, 205. Bjelohrvati (pleme) 69. Blatno (grad) 95. Blud (kneevski doglavnik) 234. Bobrani (pleme) 158. Bodini (pleme) 2O. Bodrii (pleme) 161, 162, 164, 166, 168, 169, 170172, 177, 183, 186. Boemus (praotac ekoga naroda) l IO. Boguchwal (Ijetopisac) 147, 157, 158. Boji (narod) 104, 127. Bojki (zemlja) 69. Boljeslav I. (eki knez)l22, 123, 125. Boljeslav I. (ili Hrabri, poljski knez) 152154, 178, 249. Boljeslav II. (eki knez) 123, 125, 150 152, 178. Boljeslav III. (eki knez) 123, 154, 155. Booz (knez, vidi: Bo). Borivoj (knez) 109, m, 118122, 138. Boris (knez) 45, 47, 48, 56, 76, 133Boris (sin velikoga kneza Vladimira) 194. Borko (, knez) 74. Borut (knez) 88. Bo (knez) 23. Braclav (knez) 97, 138. Breani (pleme) 162, 186. Budini (narod) 4, 8, 9, 11, 20. Budivoj (sin kneza Gotalka) 183. Buga (sestra hrvatske brae) 71. Bajan (hagan ili knez) 37, 67. Balamber (hunski poglavica) 21, 22. Bugari (narod), Bugari pravi: 4346, 57 ; Bugari = bugarski ili grki SlaBavarci 84, 85, 88, 90. veni: 26; dananji 41, 83; 46 49, Bezimenjak salcburki (Ijetopisac) 88, 76, 77, 133, 219, 220, 229, 232, 235; 90, 94, 95, 129, 130, 144. Bugari povolki: 235, 237, 238. Bezunani (pleme) 158. * Brojevi znae strane.
Cirilo i Metodije (slavenski apostoli) Ferdulf (vojvoda) 87. 48, 56, 57, 96, 97, 132, 190, 197, 247. Fini (narod) 7, 16, 17, 24, 189, 206, 209, 212, 213. aslav (srpski kneevi) 77. Forum Julii (grad) 86. edobor (brat kneza Meislava) 150. Fotije (patrijar) 211, 212. eh (jedan od trojice brae) 2628; Franci (narod) 75, 76, 1OO, 210. praotac ekoga naroda u Kuzmana Fredegar (pisac) 106, 1O7, 111, 168. Fruka gora 75, 76. lio. erven (grad) 151, 235. Furlanija (zemlja) 84, 89. esi (narod) 103125, 138, 178. esi (pleme) 123. Gaudentius, vidi: Radim. Gegi (pleme) 38. udi (pleme) 206. Geloni (narod) 7. Gepidi (narod) 37, 65, 166. Daani 39. Gero (markgrof) 150, 173. Dagobert (kralj) 106. Dalimil (Dalemil, pisac) 109, lio, 112. Gerold (biskup) 165. Danci (narod) 160, 163, 172, 181, Geti (narod) 13, 39. Gleb (sin kneza Vladimira) 194. 182, 186. Glinjani (pleme) 163. Dadbog (slavenski bog) 235. Glomai (pleme) 172. Dervanus" (icnez) 168. Gnjezno (grad) 149, 157. Dir (knez) 211213. Ditmar (pisac) 148, 151, 152, 156, 164. Godofrid (kralj) 169. Gojnik (knez srpski) 76. Djedoani (pleme) 158. Djevin (grad) 112, 113, H7, 118, 131. Gorazd (sin kneza Boruta) 88. Dobrava (ena kneza Meislava) 151, Gostivit (knez) 118, 119. Gostomisalj (knez) 171. 152. Goti (narod) 21, 24, 92, 166, 212. Dobrenac (knez) 37. Dobrinja (knez novgorodski) 231, 235, Gotalk (knez) 180183. Grigorije I. (papa) 84, 86. 236. Grci (Vizantinci, narod) 32, 34, 38, Dobrojezd (ime Slavenina) 3540; Grci dananji 42, 51 53; Grci Dolenci (pleme) 161. (Vizantinci) i Rusi (Varjazi) 213 Dolenani, vidi: Dolenci. do 216, 219, 220, 232, 233. Dragomir (poslanik) 44. Dragomira (kneginja) 124. Hajek (pisac) 28. Dragovii 56. Havoljani (pleme) 162, Drako (knez) 169. Helmold (Ijetopisac) 165, 176, 178 Dregovii (pleme) 198. Drevljani (pleme baltiko - polapsko) Helmvin (knez) 90. Henrik I. (kralj) 122, 172. 163, 168. Drevljani (pleme rusko) 198, 201, 213, Henrik (vojvoda bavarski) 150, 151. 222 225, Henrik II. ili Sveti (kralj) 153, 155, 178.
252
253
Karantanija 91. Kardam (knez) 47. Karlman (kraljevi) 97, 133135. Karlo Veliki (car) 63, 67, 75, 89, 108, 109, 119, 128, 129, 175. Karlo (kraljevi, sin kralja Ludovika Nijemca) 133. Karni (pleme) 91. Kaebi, vidi: Kaubi. Kaubi (pleme) 158. f Kaza (ki kneza Kroka) 111. Kelti 28, 92, 104. Kij (jedan od trojice brae u ruskoj prii) 203. Kijevo (grad) 155, 190, 198, 2O2 do 204, 210, 213, 216, 225, 229, 230, 233, 245. Kimerski narod 7Kiani (pleme) j o l . Klukas (jedan od petorice hrvatske brae) 71. Knut Veliki (kralj danski) 179, 181. Knut (knez bodriski) 183. 184. Knut Laward (princip danski) 185. Kocelj (knez) 96, 97, 134, 136. Konavljani (pleme) 79, 80. Konrad I. (kralj) 171. Konrad II. (car) 179. Konstant II. (car) 41. Konstantin V. Kopronim (car) 42, 47, 50. Konstantin VI. 50. VIII. (carski princip) 241, 243. Konstantin Porfirogenit (car i pisac) 42, 43, 60 64, 6681, 128, 139, 141, 2OO, 208, 209, 218, 226. Kosences (jedan od petorice hrvatske brae) 71. Kozari (narod) 141, 190, 210, 228, 238. 239. Kresamisal (knez) 118. Krivici (pleme rusko) 198, 2O1, 206, 207, 213, 220. Krok (knez) l IO, 111. Krum (knez) 44, 47, 142. Krut (knez) 183. Kumani (narod) 142. Knzman Praanin (pisac) 108lio, 118, 120, 121, 151. Kvadi (narod) 104, 105, 127. Langobardi 37, 65, 8387, 89, 92, 1O6. Lav Djakon (pisac) 218, 222, 229, 232. Lavrentije (kaludjer) 193. Leh (u poznatoj prii) 2628. Lemuzi (pleme) 124. Leon VI. (car) 60, 142. Lesi (pleme) 156. Leszko (knez) 149. Leti (narod) 17, 18. Libed (sestra trojice brae u ruskoj prii) 203. Litavci (narod) 17, 18, 21, 166. Liudprand (biskup i pisac) 208, 209, 218, 244. Liupram (arcibiskup) 95. Lovelos (jedan od petorice hrvatske brae) 71. Luani (pleme) 118, 124. Luovik Nijemac (kralj) 95, 119, 131 do 135, 170, 171, 175. Luovik Poboni (car) 119, 130,170, 175, 208. Luovik Dijete (kralj) 140, 171. Luica (zemlja) 153, 163. Luiani (pleme) 163. Luiki Srbi, vidi: Srbi. Ljubua (ki kneza Kroka) 111, 114. Ljudevit (knez) 75. Ljumila (ena kneza Borivoja) 12O, 121. Ljutii (pleme) 20, 157, 161, 164, 166, 170, 179, 182, 184, 188. 120, 121, 136, 158. Vidi: jo iril i Melodije. Mierzwa, vidi: Dzierzwa. Mihajlo III. (car) 132, 211. Milbud (, ) 35. Milani (pleme) 163. Milenci (pleme) 51, 56. Mneta (knez) 118. Mojmar (knez) 94, 130, 131. Mojmar II. (sin Svetopukov) 139141. Moko (slavensko boanstvo) 235. Moraani (Moriani, pleme) 162, Moravljani (narod) 126, 127, 130, 133 do 135, 140; vidi jo: Moravljani i Slovaci. Moravljani i Slovaci (narod) 126144. Mortagon (knez) 47. (knez) 34. Muhlo (jedan od petorice hrvatske brae) 71. Mutimir (knez srpski) 76.
Henrik (slavenski knez) 183, 184. HenrikLav(vojvodasaksonski)l8o, 187 Heraklije (car) 40, 6267, 73, 204. Heroot (pisac) 312, 29. Herson (grad) 201, 243245. Heruli (narod) 166. Hiri 15. Horiv (jedan od trojice brae u ruskoj prii) 203. Hors (slavenski bog) 235. Hotimir (knez) 88. Hrvat (jedan od petorice brae u Porfirogenita) 71. Hrvati i Srbi (narod) 5981. Hrvati (pleme eko) 68, 124. Hrvati (pleme rusko) 68, 7O, 199, 213, 247. Hrvati (koruki) 92. Hrvatska bijela (ztmlja) 68 7O. Hrvatska velika (zemlja) 69. Huni 21, 22, 31, 92, 105. Igor (knez) 208, 209, 212, 218-222. Ilarijon (mitropolit i pisac) 197, 237, 247, 248. Iliri (narod) 38. Ingo (knez) 90. Jakov (kaludjer i pisac) 196, 237, 248. Jaksamati (pleme) 13. Jan (kaludjer) 196. Jaromir (brat Boljeslava III.) 155 Jaromir (knez ranski) 187. Jaropuk (knez kijevski) 229, 231, 233, 234. Jaroslav Vladimirovi (knez) 155, 156, 249. Jatvezi (pleme) 235. Jaszag (zemlja) 13. Jazigi (narod) 13. Jeremija (kaludjer) 195. Jerina (carica) 50, 90. Jezerani (pleme) 51, 56. Jordan (prvi biskup poljski) 152. Jornand (ili Jordan, pisac) 21, 22, 29, 32, 43, 148. Jovan Cimisk (car) 232, 233. Justin (car) 35. Justinijan I. (car) 32, 34, 35, 39. Justinijan II. Rinotmet (car) 42, 43. Kadlubek (pisac) 147, 157. Kalipidi (narod) 7.
Navari (narod) 20. Neklan (knez) 118. Neretljani (pleme) 80, 81. Nestor (Ijetopisac) 28, 29, 33, 68, 151, 156, 157, 191 193, 197229, 232, 235238, 242, 243, 245, 248. Neuri (narod) 79, 11, 20. Nezamisal (knez) 118. Neznaboci (pleme) 80. Nijemci 124, 130, 133135, 14O, 150, 159, 160, 184, 185. Nikifor I. (car) 47, 5O, 51. Maedo-Epiroani (narod) 38. Niklot (knez) 185 187. Madari (narod) 63, 97, 98, 123, 138, Norici (Taurisci, narod) 91. 140142, 172, 174. Normani (narod) 171, 2O7, (Varjazi) Magnus (kralj) 181. 210, 212. Mal (knez) 222, 223. Novgorod (grad) 28, 190, 199, 202, Malomir (sin kneza Omortaga) 45. 203, 206, 225, 231, 233235, 249. Markomani 104, 105, 127. Martin Gal (pisac) 146, 149, 150, 156, Obodriti (narod), vidi: Bodrii. 157, 178. Obri (narod), vidi: Avari. Mavrikije (car) 34, 39, 40, 49. Oldrih (brat Boljeslava III.) 155, 249. Mazovljani 157. Oleg (knez) 209, 212218, 220222, Mazuri 157. 225, 229, 231, 233, 234. Meislav (knez) 149152, 156, 178, Olga (kneginja) 61, 209, 218, 221 do 179. 231. Melanhleni 7. Omortag (knez) 45, 47 Menandar (pisac) 31, 36, 37, 42. Opoljani (pleme) 158. Mestivoj (vojvoda) 177 . Ostjaci (narod) 141. Oton I. (car i kralj) 123, 15O, 172 Meko, vidi: Meislav. do 176, 244. Metodije sv. (slavenski apostol) 49,
254
Oton II. (car) 150, 177. Oton III. (car) 151, 153, 177, 178. Oton (vojvoda saksonski) 172. Oton sv. (biskup) 186. ' (narod) 2O. Pabo (knez) 90. PanoncL (narod) 57. Panonija (zemlja) 31, 46, 48, 49, 56, 57, 65, 82, 92, 97, 129, 130, 136, 137, 138. Pavao djakoa (pisac) 8388. Peenezi 68, 141, 142, 218, 220, 229 do 231, 233, 247, 249. Peloponez (u nj provaljuju Slaveni) 42, 4952, 56. Pemmo (vojvoda) 87. Perun (slavenski bog) 221, 222, 235, 236, 245, 246. Petar (brat cara Mavrikija) 34. Peukini (narod) 16. 17. Piast, Piastovci (knez, knezovi) 149. Pipin Mali (kralj) 168. Plinije (pisac) 13, 15, ZO, 29. Plivska upa 78. Polabljani (pleme) 163, 185. Poljaci (narod) 145 do 158; Poljaci (pleme) 149, 157, 178. Poljani (pleme poljsko) 157. (pleme rusko) 198, 200, 201, 2 2O. Poljska Mala (zemlja) 151, 154. Velika (zemlja) 151. Poloani (pleme rusko) 198. Polovci 142. 249. Pomoranija (zemlja) 160. Pomorci (pleme) 157, 161, 163, 164, 179, 184, 188 Pomorje (zemlja) 153, 178. Popiel (knez) 149. * Poznanj (grad) 152. Prag (grad) 112, 118, 119, 121, 122, 123. Prekopjenci (pleme) 161. Premisal (knez) 111 113, 116, 117. Premisalj (grad) 151, 235. Presjam (bugarski knez) 76. Pretio (vojvoda) 230. Pribignjev (sukneica) l8o. Pribislav (knez) 90. (sin kneza Niklo ta) 185, 187. Prisk (vojvoda) 34, 35. (pisac) 36. Prokopi je esarejac (pisac) 31 35, 54. Prusi (narod) 17, 18; dananji 52. Prvina (knez) 94, 95, 96, 130, 131, 134. 144 Prvogost (knez) 34. Povani (pleme) 124. Ptolemej Klaudije (pisac) 13, 18, 19, 20, 29, 166 Radigost (ime boga) 182. Radim (prvi poljski arcibiskup) 133. Raimii 199, 201, 213, 235. Raogost (knez) 34. Raduald (vojvoda) 86. Ranci (p'eme) 162, 174, 179, 183, 184, 188. Rastic (knez), vidi; Rastislav. Rastislav (knez) 131 134. Raka (rijeka) 79. ( Ratari (pleme) 161, 172. Ratbod (markgrof) 94. Ratchis (vojvoda) 87, 88. Ratibor (knez) 181. Ratimir (knez) 94. Reinbern (biskup) 178. Rijeani (pleme) 162. Rinhini (pleme) 55. Rjurik (knez) 206, 210-213, 218. Roksolani (pleme) 13. Roman (car) 60, 220. Rugi (pleme) 127. Rujanci (pleme), vidi: Ranci. Rumunji (narod) 39 Rus (jedan od trojice brae u prii) Rusi (narod) 187249; plemena ruska 198. Rusi (pleme varjako [normansko])
2O6 2O9, -2O, 221.
26, 28.
255
Srbija (zemlja) 62, 69, 7O, 7679. Srbica (varoica) 66. Stefan (kralj ugarski) 249. Stodorani (pleme) 162, 172, 177, 186. Stojmar (knez) 90. Stribog (slavenski bog) 235. Strimonci (pleme) 55. Strojimir (knez srpski) 76. Suevi (narod) 16. Suljani (pleme) 19. Svarun (ime Slavenina) 35. Svegrd (ime Slavenina) 35. Svenik (Zvinike", sin Svetopuka, kneza bodriskoga) 184. Svetopuk (knez moravski) 120, 122, 133, 134, 135, 139; njegov znaaj 135 137. III. 153. Svetopnk (sin Svetopukov) 139, 140. Slavina (ena Krutova) 183. Svetopuk (knez ruski) 155, 156, 194, Slavisijani (narod) 43. 249. Slavnik (otac sv. Vojtjeha) 125. Svetopuk (sin Henrika, kneza bodriSlavobor (knez) 124. skoga) 184. Slavomir (knez) 169. Svetoslav (knez, sin Olgin) 224, 227 Slovaci (narod) 106 ; vidi: Moravljani do 233. i Slovaci. Svetovit (slavenski bog) 162. Slovenci i panonski Sloveni (narod) 82102. afarik 5, 6, 8, 19, 22, 28, 29, 54, 55, Sloveni (jugoslavenski) 29, 31, 37 do 67, 69, 90, 91, 107, l l l , 134, 148, 39; u Jornanda 148, 149. 160, 161, 168, 205, 207. Sloveni (pleme rusko) 199, 202, 206, ara planina 104. 2O7, 213. Sloveni i Anti (narod) 31, 32, 35, 93. ek (jedan od trojice "brae u ruskoj prii) 203. Sloveni aki 39, 83. Sloveni panonski (narod), vidi: Slo- vedi (narod) 206. venci i panonski Sloveui; bjee na vedska (zemlja) 206, 2O7. ' jug 130. Tacit Kornelije (pisac) 13, 14, 16, 18, Slovenija (zemlja) 41. 20, 29. Slovinci (iliKaubi, pleme) 158. Tasilo (vojvoda) 84. Smoljani (pleme bugarskoj 55. Smoljani (pleme baltiko-polapsko)l63. Tasilo II. (vojvoda) 89, 90. Spitignjev (sin kneza Borivoja) 122. Taso (vojvoda) 85. Tatimir (vojvoda) 35Spori (narod) 54l Tauri (narod) 7. Sprevani (pleme) 102. Srbi (narod) u Plinija 16; u Ptolemeja Taurisci (narod) 91. 2O; u Dobrovskoga i Schlozera (Pro- Teke (knez) 47. Teodor (avarski poglavica) 129. kopijevi ) 54. Teodorik (biskup slovenski) 89. Srbi i Hrvati (narod) 26, 5981. Teodorik (kralj gotski) 92, 127. Srbi bijeli 69. Srbi (pleme bugarskijeh Slavena) 66. Teodosije (iguman i pisac) 194, 197, Teofan (pisac) 31, 41, 42, 55. Srbi luiki 106. Srbi polapski 161, 163, 164, 166, 168, Teofanija (ena cara i kralja Otona II.) 177, 244. 169. Teofil (car) 51, 208. Srbi (pleme rusko) 199, 200. Sineus (jedan od brae vedskijeh Rusa) 206. Sjeverani (pleme) 198, 2O1, 213. Sjeverci (pleme) 53. Skiri (pleme) 15. Skiti (narod) 47, 21 ; Skiti orai 12; S. ratari 12, 13. Skoloti (narod) 5. Skordisci (pleme) 104. Slaveni, u doistoriko doba 1 29; prvi glasovi o njihovom micanju 31; Slaveni maloasijski 43, 47; SI. helensko-peloponeski 50, 51. Slaveni bugarski ili grki 3058. Slaveni baltiko-polapski (narod) 157 do 188; prema Svetopuku 138; prema Boljeslavu Hrabrom i Otonu
Saguati (pleme) 55. Saksonci (narod) 180, 181, 183, 185. Salcburki bezimenjak, vidi: Bezimenjak. Samo (knez) 85, 1OS 7, 111. Sarmati 6, 7, 13, 15, 16, 21. Saxo Grammaticus (pisac) 166. Scardus mons (gora) 104. Semorglo (ime kumira) 235. |3 (varoica u Maedoniji) 66. Sigisbert (kralj) 106. Silvestar (kaludjer) 194, 195. Simeun (knez) 45, 49, 76, 77, 142.
2j6
Vislani (pleme) 157. Viegrad (grad) 114, 115, 118. Vitezovi Pavle (pisac) 26, 27. Vjatii (pleme rusko) 199, 2O1, 228, 235. Vladimir (knez bugarski, sin Borisov) 49 Vladimir Svetoslavi (knez ruski) l SI, 152, 155, 195, 229, 231, 233249. Vladimir (sin Henrika, kneza bodriiskoga) 184. Vlaivoj (knez) 154. Vladuh (knez) 89. Vlasi (u Nestora) 28. Vlasi (= Traani, narod) 38. Vlastimir (knez srpski) 76. Vlastislav (knez) 118. Udo, vidi: Pribignjev 180. Ugarska (zemlja) 13, 31, 36, 65, 82, Voguli (narod) 141. Vojen (knez) 118. 96, 97, 105, 106, 127, 140. Vojin (sin bugarskoga kneza DmorUglii (pleme rusko) 199, 213. taga) 45Ukrani (pleme) 162, 174. Vojnici 56. Unjeslav (knez) 118. Vojtjeh sv. 125, 153. Urbs paluarum (grad) 95. Volinjani (pleme rusko) 199. Volos (slavenski bog) 222. Vaclav, vidi: Veeslav. Vramec Antun (pisac) 27. Vagri (pleme) 162, 185. Vrani Faust (pisac) 26, 28. Valdemar I. (kralj danski) 187. Vratislav (knez) 122. Vandali (narod) 166. Varjazi (narod) 206, 209, 212, 219, Vratislav (sin kneza Niklota) 187. Vsegrd (ime Slavenina) 35. 220, 221, 234. Vuan (knez) 169. Varni (pleme) 163. Vuga, vidi: Baga. Vasilije I. (car) 74Vasilije II. (car) 241, 243. Winidi (narod u Freegara) 106, Veeslav sv. (knez) 121123. 107. Velegostii 56. Velegrad 131. Zaharija (knez srpski) 77Velejezdii 56. Zahumljani 7981. Velinjani, vidi: Volinjani. Veleti (narod) 2O; Veleti = Ljutii Zellia (pokrajina) 85. Zeuss (naunjak) 6, 43, 2O7. lol, 166. Ziemimvl (knez) 149. Vendi (narod) 14, 16, 18. Ziemowit (knez) 149. ', Veneti (narod) 15, 17, 21. Zvanic (sin bugarskoga kneza OmorVesi (pleme finsko) 206. taga) 45. Vicliing (biskup) 137. Zwentibald (tako su Nijemci zvali Vidukind (Ijetopisac) 174. Svetopuka) 137. Vindi (narod) 14. Viuithar (kralj gotski) 22. idjata Luka (episkop i pisac) 19? Virgilije (arcibiskup) 89. Teofilakt simokatski (pisac) 31, 34 do 36, 167. Terbel (knez) 46. Tetka (ki kneza Kroka) 111. Thietmar, vidi: Ditmar. Tiverci (pleme rusko) 199, 213, 22O. Toper (grad) 32. Toski (pleme) 38. Traani (narod) 7, 38, 162, 219. Trebinjani (pleme) 7981. Trebovljani (pleme) 158. Truvor (jedan od brae vedskijeh Rusa) 206. Tuga (sestra hrvatske brae) 71. Tugomir (knez) 173, 174

Tomislav Maretić, Slaveni U Davnini

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tomislav Maretić, Slaveni U Davnini

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SLAVENI U DAVNINI.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slavem u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u oistoriko doba.

Slaveni u oistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistariko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Slaveni u doistoriko doba.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni._

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Bugarski ili grki Slaveni.

Hrvati ' Srbi.

Mareti: Slaveni u davnini.

Slovenci i panonski Sloveni.

Slovenci i panonski Sloveni.

Slovenci i panonski Slaveni.

Slovenci i panonski Slaveni.

Slovenci i panonski Slaveni.

Slovenci i panonski. Slaveni.

Slovenci i panonski Slaveni.

Sl-jvenci i panonski Slaveni.