Planinarski prirunik za poetnike

Sadraj: 1. Uvod 2. Kratki test planinarskog znanja 3. Planinarska oprema 4. Poskliznue i pad 5. Pazi kamen 6. Vrijeme 7. Grom 8. Hladnoa 9. Prehrana planinara 10. Visinska bolest 11. Iscrpljenost 12. Lavine 13. Spreavanje nesree i prva pomo u sluaju nesree 14. Kodeks planinarske etike

1. Uvod Za hodanje po planinama potrebno je imati znanje o kretanju, boravku i ponaanju u planinama kao i znanje o karakteristikama planinskog svijeta. Osnovna znanja, iskustva i navike moemo dobiti na organiziranim izletima, pohodima i turama, s ukljuivanjem u planinarske kole i teajeve koje organiziraju planinarska drutva ili Planinarski savez Hrvatske te samoobrazovanjem (planinarska literatura, revije, internet). Cilj razliitih vrsta osposobljavanja je primjena i ouvanje nauenog u praksi. Da bi Vam pomogao, prije nego krenete u planine, proitajte donji tekst. U njemu su prikupljena osnovna znanja, rezultati i iskustva brojnih generacija planinara. Planinarski prirunik je namijenjen prvenstveno planinarima poetnicima, ali i iskusnim planinarima koji u njemu mogu pronai zanimljive sadraje. Sadraj Planinarskog prirunika daje samo osnovne savjete i iskustva te ne zamjenjuje planinarsku literaturu i prirunike o planinarenju, jo manje moe zamijeniti znanje i iskustvo steeno praksom. Nepotrebno je spomenuti da ovaj prirunik nikako ne moe

zamijeniti uivanje i ljepotu boravka u prirodi, planinama, gorama i brdima. Namjena Planinarskog prirunika je da Vam olaka boravak u prirodi, brdima, gorama i planinama praktinim savjetima i uputstvima, da Vam prenese osobna iskustva iskusnih planinara. U Planinarskom priruniku nema zabrana i pravila, u planinarskom okruenju odluujete sami jer za svoje odluke, ponaanja i djelovanja SAMI odgovarate. Planine pokuajte temeljito upoznati i doivjeti, pokuajte ih nauiti potovati i cijeniti. Pobrinite se da svojim primjerom doprinesete da planine ostanu svijet iskonske ljepote a ne svijet razvikanih podviga i samoprecjenjivanja.

Ovaj planinarski prirunik ne moe zamijeniti osnovnu planinarsku obuku !

Sadraj 2. KRATKI TEST PLANINARSKOG ZNANJA 1. Lako se je zatititi od groma na otvorenom prostoru ? 2. U usjeku sam siguran od groma ? 3. Vremenska prognoza najavljuje dolazak hladnog vala, ciklonalnu frontu, a nebo je isto, plavo gotovo bez oblaka. Zakljuujete da su meteorolozi opet pogrijeili ? 4. Svugdje se, pa i u planini oslanjam na svoj odlian instinkt, osjeaj za prostor i orijentaciju? 5. Na markiranom planinarskom putu ne moe mi se dogoditi nita loe ? 6. Nesree su neizbjene, takva je sudbina ? 7. Planinarski poziv u pomo je davanje istog signala (zviduk, svjetlo) 6 puta u minuti ? 8. Sa savrenom opremom sam 100% siguran ? 9. Bivak vrea je potrebna samo vrhunskim planinarima i alpinistima ? 10. Za planinarske izlete se ne treba posebno pripremati ? 11. Na planinarskoj turi potrebno je piti vee koliine tekuine (vode) ? 12. Promrzle dijelove tijela najbolje je trljati snijegom ? 13. Na padinama pokrivenim debelim snijegom nije mogue sa sigurnou procijeniti opasnosti od lavina ? ODGOVORI NA PITANJA 1. Netono, od groma nas titi objekt sa gromobranskom instalacijom ili automobil (Faradejev kavez). 2. Netono, usjeci, pukotine i vodene ile su pravci prostiranja

(toka) elektriciteta po udaru groma, tj. elektrinom pranjenju. 3. Netono, dananja meteorologija je uznapredovala tako da meteorolozi danas pomou modernih ureaja mogu donositi vrlo precizne prognoze. 4. Netono, Va instinkt, osjeaj za prostor i orijentaciju mogu Vam pomoi, ali karta i kompas (i visinomjer) su Vam nuni. 5. Netono, markacija na planinarskom putu ne govori nita o teini i zahtjevnosti tog puta. Takve informacije najee piu na poetku tog puta ili u planinarskom vodiu koji opisuje taj put, a moete se raspitati i kod planinara koji su proli tim putem. 6. Netono, najvei broj nesrea je uzrokovan pogrenim ponaanjem i donoenjem pogrenih odluka. Najee je osobna pogreka. 7. Tono, 6 vidnih signala u minuti (zviduk, svjetlo), svakih 10 sekundi po jedan, pa jedna minuta pauze je planinarski poziv u pomo. 8. Netono, i najbolja cipela se oklizne pri pogrenom koraku, a niti kaciga nije od prevelike pomoi pred velikim kamenom. Za svaku opremu je vezana tehnika koritenja i uvjeti njenog koritenja. 9. Netono, bivak vrea uvijek i svima pomae. Mnogi su promrzli na naizgled jednostavnim turama u kojim situacijama bi bivak vrea pomogla. 10. Tono, ako izaberete svoj cilj prema svojoj snazi, kondiciji i sposobnosti. Spremniji i snaniji trae izazove u visokim planinama i zahtjevnijim stazama dok manje spremni svoje zadovoljstvo nalaze u ljepoti niih i pitomijih planina. Zapamtite da je izazov planine uvijek vei od mogunosti pojedinca. Preoptereenost i nerealni ciljevi presudni su kako za one snane i spremne tako i za one koji to nisu, u ostvarivanju zadanog cilja. 11. Tono, nedovoljno konzumiranje tekuine (vode) tetno je za zdravlje i smanjuje tjelesnu sposobnost. 12. Netono, promrzle dijelove tijela treba utopliti vieslojnim toplim materijalima, dok se opa pothlaenost rjeava utopljavanjem cijelog tijela. 13. Tono, iskustvo i ispitivanje padina sa debelim snijegom pokazuje da nema pravila i pouzdanih pokazatelja. Rezultat testa: 13 tonih odgovora: Odlian, ali ne zaboravite: nesree se ne dogaaju drugima 10 tonih odgovora: Dobar, niste poetnik, vrijedno planinarite i prikupljate iskustva i znanja 7 i manje tonih odgovora: Nedovoljan, Vae je znanje nedovoljno da bi ste uoili opasnost i sprijeili nesreu

3. PLANINARSKA OPREMA Planinarska oprema danas se uvelike razlikuje od opreme u bliskoj nam prolosti. Tome je ponajprije doprinijela industrija planinarske opreme svojim tehnolokim razvojem novih materijala koji zamjenjuju klasine. Svakako jedan od najvanijih ako ne i najvaniji dio opreme su gojzerice, iz tog razloga u njima posvetiti najvie vremena. Za lake uspone u niim planinama koji obuhvaaju uglavnom pjeaenje, koriste se mekane i udobnije cipele. Ako je potrebno kretati se po kamenju ili kroz snijeg, tada se koriste glomaznije i tvre cipele. Planinarske cipele su duboke, da smanje mogunost povreda skonog zgloba, kao i da zatite nogu od drugih vanjskih utjecaja (kamenje, snijeg). Planinari esto nose dva para arapa (donje tanke, i gornje esto vunene). Paleta materijala iz kojih su izraene cipele u zadnje se vrijeme naglo poveala. Osim koe sve vie se koriste novi materijali koji su u mnogim segmentima bolji od koe (teina, odravanje, trajnost). Kod klasinih planinarskih cipela veina proizvoaa i dalje upotrebljava za vanjski materijal kou debljine od 1 do 3,2 mm, kod lakih modela pak kombinaciju koe i poliamidne tkanine. Od debljine koe ovisi kakav oslonac nam nude cipele i kako su robusne. Tvrdoa cipele se izabire ovisno o vrsti aktivnosti. Vrijedi pravilo: to je tei ruksak, tvra mora biti cipela. Pri kupovini cipele izaberite jedan do dva broja vee, tako da u njima ima mjesta za bar dva para arapa. Pri izboru modela i veliine moemo si pomoi jednostavnim ispitivanjem: dok su cipele odvezane gurnemo nogu naprijed do kraja, iza pete nam treba ostati prostora za jedan prst, a kad su cipele zavezane vrhovi prstiju nam ne smiju doi do vrha cipele. Cipele izraene od deblje koe su uz pravilno odravanje vrlo otporne na vlagu. Tkanina Cordura je vodootporna, no takve cipele u pravilu imaju vie avova koji su najproblematiniji to se tie vodootpornosti. Za najbolju zatitu od vlage izaberemo cipele koje imaju na unutranjoj strani Gore-Tex. Svi avovi unutranjeg Gore-Tex materijala su lijepljeni, tako da se vlaga ako i prodre kroz avove i vanjski materijal zaustavi na Gore-Tex membrani. on pravih gojzerica ima na sebi utu ovalnu oznaku na kojoj pie Vibram. Vibram on osigurava meke hodanje, tj. Amortizaciju kod hodanja. on treba osigurati toplinsku izolaciju, kao i smanjiti mogunost proklizavanja. Nove gojzerice mogu jako nauljati nogu, stoga ih je potrebno razgaziti na kraim izletima. Nadalje ne manje vaan dio planinarske opreme je ruksak. Dobar ruksak je izraen od poliamidnih ili poliesterskih tkanina, koje su veinom vodonepropusne. To ne znai da e vodootporan biti i ruksak, jer niti jedan proizvoa ne zatiuje avove. Ruksak od vlage moemo zatititi dodatnim pokrivalom ili dovoljno velikom pelerinom. Veliinu ruksaka izabiremo ovisno o namjeni: 15 40

litarski su namjenjeni jednodnevnim izletima, 40 60 litarski viednevnim izletima, 60 100 litarski duljim putovanjima. Kod izbora veeg ruksaka budimo pozorni na pojas koji obujmljuje bokove, jer i do 60% optereenja nosimo na bokovima. tapovi za planinarenje prije spadaju u opremu za hodanje nego u opremu za penjanje. Sloivi su u tri dijela. Slue da smanje optereenost nogu (prije svega koljena), pogotovo kada planinari prelaze dugake dionice ili nose teak ruksak. Da bi dugo trajao, vrh tapa se proizvodi od karbida. Mnogi planinari i alpinisti koriste teleskopske tapove prilikom uspona i silazaka s planine, jer njihovo pravilno koritenje smanjuje optereenje kraljenice, koljena i nonih zglobova. Teleskopski tapovi moraju se koristiti pravilnom tehnikom: uvijek koristimo oba tapa, jednaka po visini, vrstih ruki, konstruiranih tako da kada se potiskuje prema dolje postiu vrst oslonac. Od presudne vanosti je koristiti oba tapa, to je vie mogue u smjeru padanja tijela. Prednosti: upotrebljavani pravilnom tehnikom, posebno kad se ide nizbrdo, tapovi mogu apsorbirati vie tona teine, posebno za dugih silazaka. Smanjenje optereenja kraljenice i zglobova posebno je izraeno u sljedeim situacijama: 1. u starijoj dobi i pri prekomjernoj teini, 2. kad postoje kronine bolesti zglobova (artritisi, spondilitisi), 3. kad se nose veliki tereti (ekspedicije), 4. kad se hoda snjenim padinama, vlanim skliskim terenima, prilikom prelaska rijeka i kada se hoda po magli ili nou (u uvjetima smanjene vidljivosti). Gamae pokrivaju dio noge od cipela do koljena. One slue tome da snijeg ne upada u cipele. Takoer, na manjim visinama, ako se planinar kree kroz visoku travu, one mogu tititi od mokre trave, blata, upadanja kamenia u cipelu, kao i od krpelja. Donje rublje od 'tehnikih' materijala efikasno odvodi znoj sa koe i predaje ga gornjim slojevima odjee. Da bi funkcioniralo mora biti skroz pripijeno uz tijelo. Proizvoaa ima raznih, kao i materijala, sada je polipropilen zadnja rije tehnike. Drugi sloj. Bez baznog sloja ovdje nema potrebe investirati. Ako imate bazni 'tehniki' sloj onda se iznojena tekuina prenosi na ovaj drugi sloj. Ako se radi o pamunoj majici ona e skupljati tekuinu i vlaiti/hladiti tijelo i ostale dijelove odjee. Zato je dobro u drugom koraku nabavke i ovdje nabaviti neto od brzosueih materijala. Hlae bi bilo dobro da su elastine, od materijala koji se moe osuiti na tijelu. Dapae, Shoeler 3Xdry se bre sui dok je obuen nego kad ga se objesi. Toplinska i vjetro izolacija: za termo izolaciju je najbolji fleece a kod vjetro/vodo izolacije windstopper i goretex. Od ostale planinarske opreme bih svakako dodao kapu, rukavice, naoale sa UV filterom, zatitna krema sa visokim UV faktorom, a i karta i zemljovid su od velike koristi.

Savjet: na planinarskim turama zapiite kako ste bili obueni, to ste koristili po vjetru, snijegu, to po kii ili suncu, to vam znatno olakava dilemu kako se obui u raznim vremenskim prilikama. 4. POSKLIZNUE I PAD Pokliznue i pad je uzrok najveeg broja nesrea koje se dogaaju na planinarenju. Poskliznue i pad se najee dogodi na mokroj podlozi, mokroj travi, mokrom liu, strmini, siparu (sitni kamenii), zaleenim putovima, provalija pored puta, korijenje drvea koje izviruje iz zemlje pokriveno liem i mnogim drugom razlozima. Uzrok poskliznua i pada je najee uslijed nedovoljne panje i koncentracije, pogreno izabranog puta, krive procjene, umora, straha, pomanjkanja adekvatne opreme te ostalih mnogobrojnih razloga. Da bi ovu opasnost doveli na minimum, potrebno se pridravati nekih pravila u planinarenju: - na planinarenje nikad ne idite sami - ako osjetite znakove umora i iscrpljenosti odmorite se - ako uoite opasnost sklonite se na vrijeme i uvajte svoju snagu, ne srljajte glavom bez obzira - dobro prouite planinarski put kojim mislite ii, konfiguraciju puta, da li ima opasnih detalja - obavezno se raspitajte kakvu opremu trebate ponijeti na planiranu turu - nikada ne precjenjujte sebe, svoju kondiciju i psiho-fiziku spremnost - kada se naete na opasnim planinarskim putovima nemojte naokolo bezbrino fotografirati, avrljati sa drutvom, pjevati ve budite maksimalno koncentrirani, hodajte oprezno, prije svakog koraka uvjerite se da neete skliznuti. Ako se poskliznue i pad ipak dogodi, moete napraviti sljedee: to prije se bacite u leei poloaj licem prema tlu, pokuajte se podii u stav za sklek (noge lagano rairite, vrhove prstiju na nogama zabijajte u tlo, a ake stisnite). Savjet: pokuajte to izvjebati na nekoj kratkoj padini koja zavrava ravninom (na mokroj travi, na snijegu) na opisan nain jer ete vjebom dobiti potrebnu spretnost da to bolje reagirate kod neoekivanog poskliznua ili pada. 5. PAZI KAMEN Kamen koji se kotrlja ili pada smtrna je opasnost u planini i uvijek dolazi sasvim neoekivano. Zapamtite, kada ste u planini, pored kie, snijega, groma i tue, na glavu vam moe padati kamenje, stijenje, led, proljetni snijeg, stabla, granje i drugi, sasvim neoekivani predmeti (konzerva, komadi opreme .). Ako je padina sa kruljivom stijenom budite jako oprezni. Opasnost prijeti na strmom zemljitu ak i ako je padina s travom ili

poumljena. Padajue kamenje je stalan faktor u strmim ljebovima. Najopasniji su ljudi. Budite vrlo oprezni kada uoite ljude na putu iznad vas. Promatrajte ih, razmiljajte i o tome da ste vi na putu iznad nekog drugog. Planinske ivotinje takoer obruavaju kamenje. Divokoza Vas na padini moe zasuti hrpom kamenja. Kamenje najee pada i samo od sebe uslijed temperaturnih razlika. Tipino je dnevno zagrijavanje zimi, sunce zagrijava stijenu, otopi je i evo nama kamenja, leda, lavine i drugih problema. Od padajueg kamenja i drugih predmeta najbolje nas titi kaciga. Bilo kakva kaciga je mnogo bolja od nikakve. Atestirana planinarska kaciga je bolja od HTZ ljema. Ako je kamen veliki, kaciga Vam ne moe pomoi. Izbjegavajte puteve gdje se esto odronjava kamenje. Zaobiite ih! Kada se kamenje krene odronjavati budite na stalnom oprezu. Ako prolazite putovima uz strme, okomite litice najbolje se je priljubiti uz stijenu i rukama dodatno zatiti glavu prilikom padanja kamenja. Naroito je vano za odmor izabrati sigurno, zatieno mjesto. Najbolje se je kloniti opasnih mjesta i strana, pogotovu ako na njima ima ljudi ili ivotinja. Savjet: kada kamenje pone padati i kotrljati se oko Vas, trenutno zatite glavu i potraite zaklon! 6. VRIJEME Za Vae uivanje u planinama i uspjeh planinarskog cilja odluujuu ulogu ima vrijeme. Sparina i oluja s grmljavinom, mraz i snjena meava, slaba vidljivost, kia, magla i sline vremenske pojave neugodne su situacije za planinare, a esto mogu biti uzrok nesrea na planinarenju. Snjene lavine, razdraljivost uslijed fen vjetrova (topli i suhi vjetar), srani problemi koji se mogu pojaviti kod sparine i naglih promjenama vremena te druge posljedice koje vremenske prilike mogu prouzroiti nije lako predvidjeti ili prepoznati. Kod planiranja planinarske ture nikako ne smijete podcjenjivati vremensku prognozu, ako je mogue raspitajte se kod lokalnog stanovnitva o specifinostima i udima tog podruja ili planine gdje namjeravate ii. Nemogue je dati sasvim tonu prognozu, u planini se vrijeme moe promijeniti nevjerojatnom brzinom, stoga bi u ruksaku uvijek trebalo imati kabanicu ili bivak vreu. Zatekne li Vas u planini nevrijeme s grmljavinom, klonite se izloenih planinskih vrhova, stjenovitih grebena, stijena i osamljenog drvea zbog mogunosti udara groma. Takoer izbjegavajte skliske staze nad velikim strminama, a ako ba

morate ii onda koraajte paljivo! U sluaju loe vremenske prognoze ili loeg vremena na terenu radije odustanite od planinarskog cilja jer forsiranjem ne moete ostvariti zadovoljstvo koje je glavni cilj izleta. Pokazatelji vremena: vrijeme se moe predvidjeti i pomou barometra. Pad tlaka predznak je nadolazeeg loeg vremena, a porast ili stabilan tlak dobrog. Nalazite li se na planinskim meteorolokim postajama prije polaska na planinarsku turu raspitajte se kakvo vrijeme se predvia. Dobro vrijeme: visoki oblaci mirujui ili dolazei s istoka, magla i oblaci koji se sputaju, nebo blago modro ili jasno modro, Vedro, blago veernje rumenilo istih boja, Loe vrijeme: gomilanje oblaka nepravilnih oblika, nestalan vjetar, zapadni juni i jugozapadni vjetrovi, velika koliina vlage i sparina, brzo kretanje visinskih oblaka od istoka prema zapadu, reumatizam. Savjet: nikada ne ignorirajte vremensku prognozu niti ne forsirajte planinarsku turu jer se moete dovesti u situacije koje mogu biti opasne i po ivot! 7. GROM Munja je divovski kratki spoj izmeu neba i zemlje u kojemu se elektrini potencijali prazne brzinom od oko 100.000 kilometara u sekundi, to je treina brzine svjetlosti. Kako se zrani kanal kroz koji sijeva munja zagrijava do 20.000 K, ime esterostruko premauje temperaturu na povrini Sunca, pregrijani se zrak eksplozivno iri nadzvunom brzinom, a do naeg uha dopire grmljavina. Iako ovo pranjenje traje samo 10 mikrosekundi (106 s), odjek tutnjave traje deset puta due. Kad munja sijevne, oslobaa se napon od nekoliko stotina milijuna volti pa pri bljesku kroz munju protjee struja od 50 do 300.000 ampera. Zanimljivo je da su munje ee na otvorenim livadama negoli u velikim gradovima, to znanstvenici tumae niskom elektrikom vodljivou osuenog tla ispod betona i asfalta. Munje i grmljavina gotovo su redovita pratnja nevremenu i vrtloenju zranih masa u sudaru pregrijanog i hladnog zraka. Grmljavinski oblaci imaju kilometarske promjere, a isto se toliko proteu i u visinu. Jako strujanje dovodi u oblaku do trenja toplog zraka s kristalima leda i rasprenim kapljicama vode, pri emu dolazi do elektrine polarizacije. Pritom su oblaci najee nabijeni negativno, a tlo ispod njih pozitivno. Iskra od koje zastaje dah preskae izmeu elektriki suprotno nabijenih oblaka ili pak izmeu oblaka i tla linijskim pranjenjem u obliku bljetave krivudave crte koja nije deblja od nekoliko centimetara, ali svijetli kao milijun arulja od 100 W.

Predznaci udaru groma mogu biti: sparan zrak, nagli pad tlaka, nagomilani crni oblaci, zatije vjetra, udaljena grmljavina (tada je ve opasno), naelektriziran zrak (kosa se die, pucketanje u zraku). Kako se zatititi od udara groma: jedini lijek je pravovremeno pronai siguran zaklon! Bivak vrea Vas moe zatititi od groma ako unete ispod nje, sjednete na ruksak sa prekrtenim nogama, pod uvjetom da ste se klonili ostalih opasnih mjesta gdje grom najee udara. Savjeti: ako Vas je u planini zadesila oluja klonite se vrhova, grebena, osamljenog drvea, oko ljebova vodenih tokova, podnoja prevjesnih i okomitih stijena, vrtaa, dalekovoda. 8. HLADNOA U planinarskim krugovima hladnou zovu i tihi ubojica jer najee ne ubija direktno ve je uzrok brojnim sudbonosnim grekama. Hladnoa moe umrtviti ovjeka, prouzroiti stres, ljudi izloeni hladnoi postaju apatini, hladnoa ometa kretanje, pokreti su teki i tromi, hladnoa oslabi mo rasuivanja, moe dovesti do pothlaenosti tijela. Pothlaenost je stanje sniene ope tjelesne temperature. Nastaje kada organizam gubi vie topline nego to je moe proizvesti. Niska temperatura okoline, iscrpljenost i alkohol pospjeuju nastanak pothlaivanja. Znakovi pothlaivanja: U poetku osoba ima osjeaj hladnoe i drhti (ovaj stupanj moe i izostati). Kasnije osjeaj hladnoe prestaje, javljaju se umor, tromost i velika elja za snom. Sve tjelesne i psihike funkcije se usporavaju. Ponekad se javljaju privienja. S daljnjim sniavanjem tjelesne temperature osoba gubi svijest. Disanje i rad srca se jako usporavaju. Ako se ne prui pomo, smrt nastupa zbog prestanka disanja i sranog rada. POSTUPAK ako je pothlaena osoba pri svijesti: U koliko se u blizini nalazi zatiena prostorija, dom, sklonite unesite ga u nju, vlanu i mokru odjeu zamijenite suhom, utoplite ga raznim odjevnim predmetima, dajte mu topla (ukoliko je to mogue), zaslaena, bezalkoholna pia. Moete upotrijebiti termofor i sline izvore topline (ukoliko postoje) za zagrijavanje, ali ne prislanjajte ih direktno na tijelo, nego preko slojeva deke ili odjee. Ako nemate na raspolaganju toplu prostoriju, pokuajte unesreenog izolirati sa svih strana dekom, odjeom, novinskim papirom, astro folijom ili bivak vreom. Pozovite pomo. Vano je znati da se na vjetru opasnost od pothlaivanja viestruko poveava. Pri temperaturi od 0 stupnjeva Celzijusa i vjetru od 40 Km/h je isto kao da je -20 stupnjeva Celzijusa bez

vjetra. Ako se ljudsko tijelo ne uspije zagrijavati kretanjem, dolazi do hlaenja tijela. Ljudski organizam ima osobinu da automatski zatvara krvotok prema periferijama (ruke, noge, lice) kako bi zatitio vitalne organe. Savjet: na planinarenje (u ruksaku) uvijek nosite zatitnu vjetrovku i hlae (gore-Tex ili sl.), a u zimskom periodu kapu i rukavice i astro-foliju ili bivak vreu. 9. PREHRANA PLANINARA Kao to je poznato, glikogen, koji je smjeten u miiima i jetri, gorivo je za pokretanje miia, a gledano kemijski on je zapravo tjelesni krob. Kod fizikih napora on se kompleksnom reakcijom pretvara u glukozu i tako opskrbljuje sve tjelesne stanice. Budui da su rezerve glikogena u miiima relativno male, troi se rezerva u jetri. im se rezerve glikogena potroe, tijelo osjea umor i sve se tee kree. Istovremeno se pokree mehanizam za troenje rezervi masnoa, ali taj proces ide malo sporije. Rezerve glikogena mogu se popuniti samo ugljikohidratima, a za taj proces potrebno je vrijeme, najmanje 24 sata. Zato dan prije planiranog planinarenja treba organizam opskrbiti dovoljnom koliinom ugljikohidrata. Takoer u organizam treba unositi stalno tekuinu te na taj nain pomoi organizmu da bolje i bre iskoristiiti rezerve masnoa. Ugljikohidrati Izvori ugljikohidrata u svakodnevnoj prehrani su: kruh, tjestenina, ria, itne pahuljice, voe, povre, mlijeko, mlijeni proizvodi, eer i slastice, a najei su krob i eeri saharoza i laktoza * krob i eeri razgrauju se u organizmu do jednostavnih eera uz pomo enzima, resorbiraju se u tankom crijevu i prelaze u krvotok i jetru gdje se konvertiraju u glukozu. * Razinu eera (glukoze) u krvi reguliraju hormoni inzulin, koji lui guteraa, a koji sniava razinu eera u krvi i glukagon, koji djeluje na oslobaanje eera iz jetre, tj. iz glikogena kada koncentracija u krvi padne ispod doputene razine. * U krvi treba biti konstantna koncentracija eera glukoze, bez prevelikih oscilacija hormona inzulina. Ako je nivo glukoze nii od normale, dolazi do hipoglikemije koja se oituje umorom, glau, drhtavicom, a ako je nivo vii od normale, dolazi do hiperglikemije, koja izaziva umor i pospanost. Oba su stanja opasna i ako potraju due vrijeme, dovode do kome. * Jedan dio glukoze energijom opskrbljuje mozak, ivani sustav i miie, a drugi dio se pretvara u glikogen (rezerva energije) koji se nalazi u jetri i miiima. Nakon to su rezerve popunjene,

preostali se dio pretvara u mast i kao energetska rezerva pohranjuje u masno tkivo. * Ugljikohidrati tede bjelanevine i masti, pa dokle god ih unosimo dovoljno (minimalno 50 100 g dnevno) bjelanevine i masti e biti poteene razgradnje i upotrebe u energetske svrhe. To znai da elite li smanjiti masu masnog tkiva, tj. smraviti, prvo morate potroiti postojee zalihe energije koje imate u organizmu pojaanom tjelesnom aktivnou (i, naravno, ne unijeti nove hranom, odnosno smanjiti kalorijski unos) pa e se onda energetske potrebe namiriti razgradnjom masnih naslaga. Zdrava ili pravilna prehrana je ona prehrana koja tijelu osigurava optimalan unos kalorija, vitamina, minerala i tekuine, te optimalan omjer bjelanevina, ugljikohidrata i masti, kako bi se osigurale potrebe organizma za gradivnim, energetskim i zatitnim tvarima. Kruh, itarice i krumpir Hrana koja sadri visoki postotak ugljikohidrata poput kruha, krumpira, rie i itarica opskrbljuje nas energijom i vanim nutrijentima ukljuujui eljezo i vitmain B. Ove vrsta manirnica trebale bi initi treinu ukupnog energetskog unosa. Vano je da birate nerafinirane koje su bogatije vlaknima. Zbog njih ete se due vremena osjeati sito i pomoi e vam kontrolirati glad. Uravnoteena prehrana trebala bi sadravati pet ugljikohidratnih porcija svaki dan. Voe i povre Voe i povre osigurava nam nune nutrijente poput vitamina i minerala te sadre mnoge druge komponente koje se povezuju sa zdravom prehranom. Svi bi trebali teiti poveanju udjela povra i voa u prehrani jer su bogati vodom i mogu vam pomoi kontrolirati unos kalorija. Trebali biste osigurati pet porcija voa i povra dnevno. Porcija tei oko 80 g i ukljuuje svjee, kuhano, smrznuto i sueno voe i povre te prirodne sokove. Mlijeko i mlijeni proizvodi Hrana poput sira, jogurta i mlijeka vaan je izvor kalcija, te ostalih minerala i vitamina. Birajte one proizvode s manjim udjelom masnoa. Trebali biste teiti prema tri porcije svakog dana. Meni za viednevne ture: praksa pokazuje da na planinarenje najradije nosimo suhu hranu koja nije lako kvarljiva. Na viednevne ture najbolje je ponijeti kruh ili dvopek, riblje konzerve, konzerve mesnog nareska, patete, suhe kolae, sireve i slino. Ako ste u prilici ponesite juhe za kuhanje u vreici, tjesteninu. Koliina hrane mora biti dovoljna za trajanje izleta, a dobro je imati i malu rezervu jer u planini se lako dogodi neplanirani ostanak. Prije planinarske ture barem 2 3 sata ne biste trebali konzumirati vee obroke hrane! Savjet: planinarenje iziskuje pojaane fizike napore za koje nam

je potrebno 4000 4500 cal dnevno. Energiju naem tijelu daju ugljikohidrati koji dolaze u obliku eera. Dobro je na planinarenje ponijeti okoladu, groice, vitergin, glukozne bombone kojima moete brzo povratiti energiju. Istu ulogu imaju izotonini napici ali i najobiniji zaslaeni aj. 10. VISINSKA BOLEST Visinska bolest je naziv za skup simptoma koji se javljaju pri boravku na visokoj nadmorskoj razini. Obino se javlja iznad 2500 m, esto pri brzom usponu koji ne dozvoljava tijelu prilagodbu. U veini sluajeva radi se o blagom poremeaju koji ukljuuje glavobolju, gubitak apetita i muninu i ne zahtijeva lijeniku intervenciju. Zbog uestalosti blagog poremeaja mnogi smatraju kako je glavobolja na visini normalna. Rijetko napreduje u tei oblik, modani i pluni edem koji moe biti smrtonosan, osobito ako se ne prepozna. Najbolji nain sprjeavanja visinske bolesti jest spor uspon pri emu se ostavlja dovoljno vremena za aklimatizaciju. Lijeenje visinske bolesti podrazumijeva prestanak daljnjeg uspona te silazak, osobito ako simptomi ne prolaze ili se pogoravaju. Kisik i lijekovi slue kao pomo pri silasku. Nadmorska razina se moe podijeliti u nekoliko kategorija: - srednje visoka nadmorska razina (1500-2500 m): zamjetne su fizioloke promjene. Zasienje arterijske krvi kisikom je vee od 90%. Visinska bolest je mogua, ali rijetko; - visoka nadmorska razina (2500-3500 m): visinska bolest esta kod brzog uspona; - vrlo visoka nadmorska razina (3500-5800 m): zasienje arterijske krvi kisikom je manje od 90%; zamjetan manjak kisika u krvi (hipoksemija) tijekom napora; - ekstremna visina (iznad 5800 m): zamjetan manjak kisika u krvi tijekom mirovanja; pogoravanje visinske bolesti usprkos aklimatizaciji. Due preivljavanje teko je mogue.

Normalne promjene na visini Svaka osoba koja se nae na povienoj nadmorskoj razini iskusit e odreene promjene koje su posljedica normalne prilagodbe na visinu: - ubrzano disanje (hiperventilacija) - kratkoa daha (nedostatak zraka) tijekom fizikog napora - uestalo mokrenje - promjena uzorka disanja tijekom noi - esto buenje tijekom noi - udni snovi, none more imbenici rizika Na razvoj visinske bolesti utjee brzina uspona, nadmorska

visina, visina na kojoj planinar spava te individualna osjetljivost. Dobra tjelesna kondicija ne djeluje zatitno, a pojaani tjelesni napor na visini poveava mogunost obolijevanja. Genetski imbenici takoer su odgovorni za visinsku bolest. Veina prethodno postojeih bolesti kao to su kronina opstruktivna bolest plua ili dijabetes same po sebi ne poveavaju rizik. Predvianje visinske bolesti Lijenici ne mogu predvidjeti kod koje osobe e se razviti visinska bolest. Prethodna iskustva osobe s boravkom na visini dobar su vodi, ali postoje iznimke. Bilo kakvi testovi na morskoj razini upitno su korisni u ovu svrhu. Smrtnost Smrtnost od visinske bolesti openito je niska. Smrtni sluajevi planinara u Nepalu dogaaju se u 0.014% sluajeva, a od toga 0.0036% uzrokovano je visinskom boleu. Kod Britanaca koji su se pokuali popeti iznad 7000 m visinska bolest je uzrokovala smrt u 17% sluajeva. Sprjeavanje visinske bolesti Tijelo izloeno visinskom manjku kisika (hipobarina hipoksija) prilagoava se, to je poznato kao aklimatizacija. Svrha ove prilagodbe je poboljanje dostave kisika. Aklimatizacija se najbolje postie sporim usponom ime se dozvoljava tijelu prilagodba prije uspona na vee razine i smanjuje rizik od tekih oblika visinske bolesti. Iako je spor uspon openito pravilo, neke osobe se mogu uspeti brzo bez ikakvih simptoma. Iznimno je vano biti fleksibilan prilikom planiranja uspona te ostaviti dovoljno vremena za prilagodbu i oporavak ako se poremeaj razvije. SAVJET preporuke za aklimatizaciju: - iznad 3000 m visinu na kojoj se spava poveavati samo 300600 m na dan - iznad 3000 m je potreban odmor od jednog dana za svakih 1000 m daljnje visine - brzina aklimatizacije razlikuje se od osobe do osobe - ako je mogue, treba izbjegavati letove ili vonju direktno na visoke razine - ako se na visoku nadmorsku razinu dolazi direktno avionom ili autom potrebno je prvi dan izbjegavati tjelesne napore i daljnji uspon - penji se visoko, spavaj nisko - ako simptomi ne prolaze odgodi daljnji uspon - ako se simptomi pogoravaju spusti se sto prije Veina prilagodbe dogaa se u prvih 1-3 dana na odreenoj visini, ali to varira kod pojedinaca. Potpuna aklimatizacija traje mnogo dulje. Ne postoje pouzdani imbenici za predvianje dobre aklimatizacije, osim dobre volje pojedinca za sluanje vlastitog

tijela. Lijekovi, npr. Acetazolamid, se mogu koristiti prije uspona kod sklonih osoba te kad je uspon neizbjeno visi od planiranog. Nekoliko istraivanja pokazalo je znaajno smanjenje simptoma akutne visinske bolesti profilaktikom uporabom 350-500 mg acetazolamida dvaput dnevno. Manje doze (125 mg dvaput dnevno) ublauju simptome i smanjuju mogunost nuspojava. Lijeenje acetazolamidom je potrebno poeti najmanje jedan dan prije uspona i nastaviti dok se ne postigne odgovarajua aklimatizacija. Najee nuspojave ovog lijeenja su trnci (parestezija) i pojaano mokrenje, ali se obino dobro podnose. Deksametazon (4 mg svakih 6 sati) smanjuje pojavu i teinu akutne visinske bolesti iznad 4000 m. Nie doze ili ista doza dana svakih 12 sati manje su uinkovite. Lijeenje poinje nekoliko sati prije uspona. Ovo nije prvi lijek izbora zbog niza mogunih nuspojava. Ipak, moe biti koristan kod osoba koje se moraju naglo uspeti, vrlo su sklone razvoju akutne visinske bolesti ili su alergine na acetazolamid. Zlatna pravila visinske bolesti 1. Posve je normalno razviti visinsku bolest. Nije potrebno i umrijeti od nje. 2. Svaka bolest na visini iznad 2500 m je visinska bolest dok se ne dokae suprotno. 3. Nikad se ne penji na veu visinu ako ima simptome akutne visinske bolesti. 4. Ako se simptomi akutne visinske bolesti ne povlae nakon 2448 sati ili se pogoravaju potreban je hitan silazak. Ne smije se ekati jutro. Potreban je silazak bar do zadnje visine gdje si se osjeao/la dobro nakon ustajanja. 5. Osobu sa simptomima visinske bolesti ne smije se ostavljati samu. 11. ISCRPLJENOST Iscrpljenost je nedostatak tjelesne, intelektualne i emocionalne energije. Za nas planinare je najzanimljivija tjelesna iscrpljenost, tako da u se zadrati samo na njoj. Iscrpljenost moe izazvati smrt kada se potroe sve rezerve tjelesne energije. Takvi primjeri su vrlo rijetki jer ljudski organizam ima niz sigurnosnih mehanizama kojima se brani od potpune iscrpljenosti. Uivanje alkohola pospjeuje iscrpljenost organizma. Iscrpljenost u kombinaciji sa pothlaenou opasno se pribliava kritinom stanju ovjeka. SAVJET: Redovito se hranite i konzumirajte dosta tekuine, povremeno se i planski odmarajte.

Budite toplo obueni, jer se na hladnoi tjelesna energija troi na zagrijavanje i time bespotrebno rasipa. Izaberite pohod i donosite odluke koje odgovaraju vaoj fizikoj i psihikoj pripremljenosti. POITE U PLANINE: AKO NISTE PRIPREMLJENI, IZABERITE LAKE USPONE To znai: dobra tjelesna pripremljenost jo uvijek nije sve! ak i izuzetno pripremljeni i snani planinari mogu izabrati preteak pohod i tako potroiti sve svoje voljne, tjelesne i energetske rezerve. Nije presudno da li ste 100% fit ili ste izali iz ureda, presudno je za kakav ste se pohod odluili, odnosno kakve ste odluke na tom pohodu donosili. Planina vam nudi razne varijante. Izaberite cilj i tempo tako da vam bude ugodno, da uivate. Zapamtite: planina nee pobjei. 12. LAVINE Lavine predstavljaju jednu od najveih opasnosti u planinama. Openito, vladaju mnoge zablude o lavinama, njihovom nastajanju, djelovanju, pokretanju, smrtnosti i sl. Uglavnom je sve to zbog neznanja i neinformiranosti. Ukoliko ste imalo informirani o lavinama poveavate mogunost preivljavanja u sluaju nesree. Lavine nastaju, uglavnom, na visokim, nepristupanim predjelima zbog uvjeta koje takvo okruenje ima, ali svaka padina koja ima nagib vei od 15 stupnjeva predstavlja potencijalnu opasnost od lavina. Gotovo sve lavine se pokreu na padinama izmeu 35 i 45 stupnjeva. Na padinama manjim od 30 stupnjeva rijetko se pokreu lavine, a na padinama strmijim od 50 stupnjeva snijeg proklizava" tako da se jako rijetko na tim strminama skupi dovoljno snijega za lavinu. Snijeg, odnosno pahulje snijega imaju svoju kristalnu reetku i prilikom pada na tlo jedan dio te reetke puca dok na drugi dio, koji je itav, padaju druge pahulje snijega. Prestankom oborina i zbog niskih temperatura povrinski sloj se zaledi i oslabljuje se veza novim snijegom koji, s vremenom, padne na tu povrinu i time se stvaraju slojevi razliitog tipa snijega. U niim slojevima kristali snijega (pahulje) poinju pucati (zbog mase svih slojeva, buke, vremenskih neprilika i sl.), pokreu lananu reakciju te sloj pone kliziti i tu je poetak lavine. Lavine dijelimo po stanju snijega (rastresit i zbijeni snijeg) i po vrsti snjenih padalina (mokri i suhi snijeg). Kod lavina rastresitog snijega mjesto pucanja je usko i neizrazito te se pokreu manje povrine koje zahvaaju sve veu koliinu snijega i sputajui se zauzimaju veu irinu. Lavine zbijenog snijega lome se na veem prostoru i linija loma uvijek je okomita na donju plohu. Suhe lavine u prosjeku putuju izmeu 100 140 km/h. Takvu brzinu dostiu ve pet sekundi nakon pokretanja, dok mokre lavine u prosjeku putuju puno sporije, oko 40 50 km/h. Suha lavina broji najvie smrtnih sluajeva. Suhu lavinu

moemo usporediti s prakom u tanjuru koji klizi prema dolje, znai jako brzo. Komadi snijega razbijaju se jedan od drugog i na kraju, dobivi veliku brzinu razbiju sve pred sobom. Kad je rtva u sredini uglavnom joj nema spasa. Razlikujemo jo i lavine objektivnog karaktera (koje se pokreu zbog zatopljenja, teine snijega i sl. odnosno to su lavine koje nije uzrokovao ovjek) i subjektivnog karaktera (lavine koje je pokrenuo ovjek). Od prirodnih uzroka vjetar je najei uzrok lavina. Vjetar moe donijeti" snijeg 10 puta bre nego obine padaline snijega. Vjetar nanosi snijeg puui sa jedne strane planine i nanosi ga na drugu stranu te taj novi snijeg optereti postojei to uzrokuje lavine. Strunjaci taj efekt vjetra zovu wind loading". Novo napadali snijeg takoer uzrokuje lavine. Ako teina novog snijega napada bre nego se stari sloj snijega prilagodi, dolazi do napuknua i formira lavinu. Ubrzano zatopljenje moe uzrokovati pokretanje suhe lavine, ali to se rijetko dogaa. Kia ili snijeg koji se topi moe uzrokovati lavine. Jako sunce ili visoke temperature uzrokuju ubrzano topljenje snijega i stvaraju mokre lavine. Mokre lavine se stvaraju zbog slabljenja prijanjeg sloja snijega zbog toga to voda razbija strukturu povezanosti izmeu vrsta snijega. Poznato je da ima oko 6000 vrsta pahulja odnosno vrsta snijega. Vjetar snijega ili ubrzano zatopljenje ne rezultiraju uvijek lavinama. To ovisi o stanju snijega koji je prije napadao i o stanju snijega koji pada. Ako je snijeg koji je prije napadao jako stabilan, velike koliine novog snijega mogu se jako dobro povezati i biti gotovo sigurne u pravim vremenskim uvjetima. Analiza stabilnosti lavina je komplicirani proces i zahtjeva jako puno prouavanja i iskustva da se razvije dobra sposobnost analiziranja stabilnosti lavina. rtve lavina najee su rekreativci u planinama skijai, snowboarderi, penjai, planinari a najugroeniji su vozai snjenih saonica (snowmobila) koji ine treinu rtava od njihovog ukupnog broja. U 90% lavina sa ljudskim rtvama, lavina je pokrenuta teinom rtve ili nekoga od pratnje rtve. Ako imate namjeru kretati se u podrujima u kojima postoji opasnost od lavina obavezno nazovite lokalnu Gorsku slubu spaavanja ili Centar za lavine te se raspitajte o mogunosti lavina, obavijestite ih o svojim kretanjima te zatraite lokatore (eng. avalanche beacon"). Lokatori su mali ureaji koji odailju signal te u sluaju nesree spasioce navode na mjesto unesreenog. Takoer obavezno ponesite lopatice za snijeg te to vie pomone opreme. Ako vidite napuknuti snijeg, to je oiti znak za potencijalnu lavinu. to je vei razmak napuknua to je opasnije. Ne idite na strme dijelove. Takoer pripazite na brze promjene vremena. U tom sluaju poveava se mogunost pokretanja lavina. U potencijalno opasne dijelove nikada ne idite sami te ako vas je vie, podijelite

se u grupice ali ostanite dovoljno blizu jedni drugima da se vidite i ujete. Nemojte ii u podruja dubokog snijega koji je manje od 3 dana star te openito izbjegavajte depove dubokog snijega. Prirodne lavine dogaaju se zbog novog ili vjetrom nanesenog snijega koji postane preteak za slabe naslage prijanjeg snijega ili zbog naglog zatopljenja, ali gotovo uvijek ima oiglednih znakova nestabilnosti prije nego li se lavina pokrene. Ako vidite da lavina ide prema vama odnosno da ste pokrenuli lavinu jedino to moete probati jest da se maknete u stranu. Ako ne moete pobjei lavini tj. Pokuati da vas ne zatrpa, pokuajte se uhvatiti za drvo (ako ste u takvom okruenju). To morate izvesti jako brzo iz razloga to vam to drvo moe biti najbolji prijatelj, ali ako ga ne uhvatite na vrijeme moe postati najvei neprijatelj. etvrtina rtava u lavinama umiru zbog tekih ozljeda nanesenih od udaraca u drva i kamenje. Iz tog razlog drite se za to drvo jako, jako vrsto. Imajte na umu da morate biti jako brzi poto lavine ve nakon 4 5 sekundi dostiu brzinu od 100 km/h. Ako ne moete pobjei lavini ili se ne moete uhvatiti za drvo, onda morate poeti snano plivati . Ljudsko tijelo je tri puta tee od krhotina lavina i stoga pone tonuti ukoliko ne ponete snano plivati. Dobra vijest je da i u jako gustim lavinama protok zraka je 60 70%, ali to nije problem. Ljudi umiru zbog toga to se ugljik dioksid nakupi u snijegu oko ustiju i jako brzo umru zbog trovanja ugljik dioksidom, pa kad lavina na kraju uspori i prije nego li stane, pokuajte si napraviti rupu za zrak ispred vaih ustiju. Kad lavina napokon stane, krhotine lavine i raspreni snijeg se kroz nekoliko sekundi stvrdne kao cement tako da bilo koju akciju da poduzmete morate je napraviti prije samog zaustavljanja lavine. Praktino je nemogue sam se izvui kada ste zatrpani lavinom. Statistike pokazuju da se oko 90% rtava moe izvui ivo ako su iskopani u roku od 18 minuta, ali onda ansa preivljavanja jako pada. Nakon 45 minuta samo 20-30% ljudi je spaeno ivih, a nakon dva sata gotovo nitko ne izae iv. U sluaju da vidite prijatelja zahvaenog u lavini pozorno gledajte kako se kree lavina i gledajte u vaeg prijatelja, da ga kasnije, sa to veom preciznou moete locirati u lavini. To e smanjiti tijek traenja, tako da otvorite irom oi ako ste dovoljno sr etni da vas lavina nije uhvatila. Nikako ne odlazite po pomo jer je jako malo vremena, moda nekoliko minuta za disanje pod snijegom, tako da se svaka minuta broji. Ako odete po pomo vjerojatno ozlijeeni nee biti iv kada vi doete sa spasiocima. Provedite bar pola sata sat u traenju prije nego li odete po pomo. Brzo ali i pozorno traite tragove, ruke koje vire iz snijega, skije, snowboard daske, rukavice i sl. U sluajevima kad vidite snowmobil, rtva je iznad snowmobila. U sluaju vie rtava iskopajte ih dovoljno da mogu disati tj. Nemojte gubiti vrijeme da ih vadite van. Odmah idite do druge rtve i tako dalje. Prvo izvadite one koji su blii povrini.

SAVJET: AKO STE I U NAJMANJOJ SUMNJI UVIJEK NE ! 13. SPREAVANJE NESREA I PRVA POMO U SLUAJU NESREE SPREAVANJE NESREE Ako osjetite znakove umora i iscrpljenosti, odmorite se. Ako se osjeate iscrpljeno i poslije dueg odmora, radije odustanite od svog cilja, vratite se po mogunosti s pratnjom. Nosite uvijek propisanu i preporuenu opremu. Ve kod planiranja i pripreme planinarskog uspona pokuajte predvidjeti mogue opasnosti. Uvijek se raspitajte kod lokalnog stanovnitva (ako je to mogue) ili kod planinara koji su ve bili na podruju gdje planirate ii o specifinostima podruja. U planine ne idite nikada sami. Prilikom planiranja vae ture vaan faktor je izbor partnera za planinarenje. Odluke unato tome , ma nema veze vrlo su opasne, a ponekad i presudne. Ako vam prijeti opasnost sklonite se na vrijeme, uvajte svoju snagu, NE SRLJAJTE GLAVOM BEZ OBZIRA! PRVA POMO U SLUAJU NESREE Dunost je svakog planinara da ozlijeenom ili bolesnom prui pomo na licu mjesta, prije dolaska lijenika, u skladu sa svojim znanjem, iskustvom i mogunostima. Bit prve pomoi je ozlijeenom sauvati ivot i sprijeiti pogoranje stanja, drei se odreenih pravila ovisno o karakteru ozljede. Pruanje pomoi ne smije se odgaati ve se treba snai s onim to imamo, ujedno svladati strah, ostati priseban, pomo pruiti brzo, ali ne brzopleto. Ne zaboraviti unesreenog zatiti od hladnoe kako mu se tijelo zbog mirovanja ne bi pothladilo. Najee nesree u planinama su: * nesvjestica * ok * prijelom kosti i uganue * krvarenje * rane * visinska bolest * sunanica * toplotni udar * sunano sljepilo * snjeno sljepilo. Ako je unesreeni pri svijesti, treba mu dati zaslaene vode, alkohol se NE smije davati premda prividno grije, alkohol iri krvne ile i uzrokuje bre hlaenje tijela. Kad je nekom ve loe, ne treba ga omamljivati, jer e mu tada, logino, biti jo loije. - nesvjestica - u sluaju nesvjestice unesreenog moramo polei

na bok kako se ne bi uguio vlastitom slinom, jezikom i ugruanom krvlju, ne smije mu se davati nikakav napitak jer je refleks gutanja iskljuen; - ok - simptomi oka su: bljedilo, brz puls, povrno disanje, uznemirenost, nesvjestica; bez oklijevanja unesreenomu treba glavu polei na nisko uzglavlje, a ruke i noge podii gore, a ako je bez svijesti ili povraa, polei emo ga na trbuh glavom okrenutom nanie i u stranu; - prijelom kosti i uganue - prelomljenu kost treba imobilizirati; kao sredstvo za imobilizaciju moe nam posluiti kiobran, cepin, hodaki ili skijaki tap, komad grane... kod uganua ili iaenja takoer treba napraviti imobilizaciju; - krvarenje - prije svega treba ga zaustaviti, ako krv brizga u mlazu treba pritisnuti iznad rane i saekati da krv stane. Na ranu treba staviti dovoljno sterilne gaze i previti je, a ozlijeenom dati zaslaene tekuine. Rane nikako ne ispirati niti dirati prstima; - visinska bolest - javlja se u visokim planinama zbog smanjene koliine kisika i manjeg tlaka zraka; prepoznati se moe po: glavobolji, slabosti, vrtoglavici i halucinacijama; odmah treba odustati od daljnjeg penjanja i pojesti neto to e nam vratiti energiju i vratiti se na visinu gdje nema simptoma visinske bolesti; osjetljivost na visine smanjuje se postupnom aklimatizacijom; - sunanica - prepoznati emo je po glavobolji i vrtoglavici nakon dugog hodanja po vruini; oboljelog emo polegnuti u sjenu i staviti mu na glavu hladne obloge; preventivno treba izbjegavati uspone od 12-14 sati; - sunano sljepilo - to je posljedica prevelike koliine svjetlosti koja ulazi u oko; oi treba tititi sunanim naoalama koje imaju UV-zatitu, jer druge tamne naoale ire zjenice onda kad bi trebale biti skupljene; ukoliko se sljepilo pojavi, treba izbjegavati svaki izlazak na svjetlo i na oi staviti hladne obloge; sunano sljepilo se moe dobiti i zimi jer nema veze sa sunevom toplinom; - prijelomi - znakovi prijeloma su: bol, nemogunost pokretanja ozljeenog uda, oteklina na mjestu prijeloma, deformitet uda (nije uvijek prisutan), ako postoji, siguran je znak prijeloma; ako je slomljeni ud deformiran, treba ga izravnati uzdunim istezanjem; slomljena kost se mora imobilizirati prije prenoenja ili prijevoza ozlijeenog; kod otvorenih prijeloma ranu treba pokriti sterilnom gazom i imobilizirati u zateenom poloaju; - Iaenje je ozljeda kod koje zglobna glavica izlazi iz zglobne aice, zglob je izoblien i bolan, svaki pokuaj kretanja nailazi na otpor i bol; prije prijevoza do bolnice treba imobilizirati zglob u poloaju u kojem je zateen i ne pokuavati sami namjestiti zglob; - Uganue - je ozljeda ligamenata i zglobne ahure nastale zbog naglog pokreta u zglobu, najee se dogaa u glenju; javlja se otra bol, a potom i oteklina zgloba;

tegobe se mogu ublaiti hladnim oblozima, noga treba mirovati u povienom poloaju; u teim sluajevima potrebna je lijenika pomo. Imobilizacija-je postupak kojim se ozljeeni dio tijela stavlja u stanje mirovanja. U okviru prve pomoi provodi se privremena (transportna) imobilizacija. Njena svrha je sprijeiti pogoranje ozljede i smanjiti bol tijekom prijevoza do bolnice. Indikacije za imobilizaciju su: prijelom kost, iaenje, opeklina, smrzotina, zmijski ugriz, prignjeenje uda... ok- u medicinskom smislu znai po ivot opasno stanje poremeene cirkulacije krvi koji mogu imati razliite uzroke i mehanizme nastanka, a to su: veliki gubitak krvi, teke ozljede, opsena opeklina, prignjeenja udova, strijelne ozljede, ozljede trbuha, prsnog koa, alergijske reakcije, srani infarkt, sepsa, veliki gubitak tjelesne tekuine. Bol i strah potpomau razvoju oka. Znakovi oka su: koa je blijeda i hladna, oroena ljepljivim znojem, usne i prsti mogu biti modri, puls je ubrzan, disanje ubrzano i povrno, osjeaj hladnoe, e, munina i ponekad povraanje, nemir i uzbuenost koji s pogoranjem oka prelazi u apatiju nezainteresiranost, bolesnik vie ne zapomae, a pogled mu je odsutan. Strujni udar-udar groma nastaje kad se osoba ukljui u strujni krug. Posljedice mogu biti bezazlene ili kobne. Mokra ili vlana koa ima manji el. otpor to pogorava posljedice strujnog udara. El. struja prouzrokuje otro ograniene opekline, prolasci struje kroz srce ili mozak mogu izazvati trenutnu smrt. -Postupak- unesreenog treba to prije osloboditi iz strujnog kruga, pritom pazei na svoju sigurnost. Ako je unesreeni bez svijesti treba provjeriti disanje i krvotok i po potrebi zapoeti mjere oivljavanja, onesvijetenog koji die okrenuti na bok, s opeklinama postupiti kao to nalae pomo kod opekotina. Besvjesno stanje-mogu biti bezazlena ili vrlo teka stanja. Ako naiemo na ovjeka koji nepomino lei ili se u naem prisustvu sruio na tlo, lagano emo ga protresti i upitati npr: to se dogodilo, ujete li me, kako se zovete?. Kod plieg gubitka svijesti onesvijeteni moe pomicati pojedine dijelove tijela ili povraati, ako nema nikakvih reakcija osoba je u najdubljem gubitku svijesti (koma). -Postupak- pozvati lijeniku pomo, provjeriti didanje i krvotok i po potrebi zapoeti postupkom oivljavanja. Ako die postaviti emo ga u boni poloaj, pokriti ga, da se sprijei pothlaivanje i nikako ga ne ostaviti samoga. Oivljavanje(reanimacija) -prestanak disanja i sranog rada ne mora znaiti definitivnu smrt. takve osobe moemo u nekim sluajevima povratiti u ivot postupkom oivljavanja. oivljavanje podrazumijeva umjetno disanje i masau srca. prestanak disanja i rada srca organizam ostaje bez kisika, to dovodi do odumiranja stanica. Modane stanice odumiru prve, ve za nekoliko minuta. Samo unutar tog kratkog vremena ima smisla pokuati

oivljavanje. -klinika smrt to je stanje neposredno nakon prestanka disanja i sranog rada, a prije odumiranja stanica, kada je jo mogue postupkom reanimacije oivjeti osobu. -cerebralna (modana) smrt to je odumiranje modanih stanica, nastaje nakon nekoliko minuta po prestanku disanja ili rada srca. Ovo je nepovratan proces. - Postupak dati umjetno disanje i masau srca, to prije pozvati prvu pomo SAVJET: Prilikom pruanja pomoi u planini NIKADA NE ZABORAVITE NA VLASTITU SIGURNOST! ZAPAMTITE: Ukoliko se u planini dogodi nesrea, HGSS se obavjetava na slijedei nain: na telefon Dravne uprave za zatitu i spaavanje 112 na svim obavjetajnim tokama HGSS (najee su to opskrbljeni planinarski domovi), koje su vidno oznaene natpisom i znakom HGSS za podruje Medvednice Grada Zagreba i Zagrebake upanije GSM Stanice HGSS Zagreb: 091/5082-556 Preporua se da obavijest o nesrei daje svjedok nesree jer e najbolje moi odgovoriti na pitanja u vezi nesree. On treba dati slijedee podatke: svoje ime, prezime, adresu i telefon ime, prezime, adresu i telefon unesreenog kada se nesrea dogodila i kakve su ozljede gdje se unesreeni nalazi (to toniji opis pristupa do mjesta nesree) to je ve poduzeto i tko je jo obavijeten

14. KODEKS PLANINARSKE ETIKE Planinari potuju skup nepisanih pravila ponaanja koja se zasnivaju na humanizmu, potenju i altruizmu (nesebino pomaganje drugima), a odraz su ljudskih kvaliteta svakoga pojedinca. Svaki kulturni planinar poznaje i potuje naela planinarske etike. Etike norme ponaanja u planini mogli bismo u kratkim crtama saeti ovim kodeksom: - Ne ostavljaj u planini samog lana drutva. U sluaju nesree snosi moralnu i kaznenu odgovornost. - Tempo hoda prilagodi najslabijem pjeaku u drutvu. Savjetuj ga i ponudi mu svoju pomo.

- Pri susretu u planini planinari se meusobno pozdravljaju i to tako da mlai pozdravljaju starije, mukarci ene, oni koji se penju onoga tko silazi (time simboliki odaju priznanje za izvreni uspon). - U susretu s mjetanima budi osobito pristojan i ljubazan, imajui na umu da su pravila ponaanja gortaka moda stroa nego u gradu. - Gortacima se odui za usluge i hranu na prikladan nain vodei osobito rauna o njihovom slabijem Imovinskom stanju. - Putujui planinskim stazama, u granicama svojih mogunosti uklanjaj napadalo kamenje i granje, popravljaj putokaze i rubno kamenje na putu. - Ne vii i ne deri se u planini, ne otvaraj glasno radio, pjevanje treba biti umjereno i nenametljivo. - Ne loi vatru u umi, ne radi lomae, ognjite ogradi kamenjem, a prije odlaska vatru brino ugasi. - Ne beri cvijee, jer je to znak egoizma. Ubrati cvijet znai ubiti cvijet. - Otpatke (prazne boce, konzerve, papire, plastinu ambalau) ne ostavljaj u planini, nego ih skupi i ponesi sa sobom u dolinu. - U sluaju nesree u planini, odreci se svojih planova i solidarno pristupi akciji spaavanja. - Ne istii sebe i svoje sposobnosti, kloni se natjecanja u brzini uspona, jer planinarstvo nije sport, u planini jai treba pomoi slabijemu. - Na vrhovima gdje postoje upisne knjige prije odlaska paljivo spremi knjigu i ig; ne upisuj neukusne primjedbe. - Potuj zatitni reim u nacionalnim parkovima, strogim rezervatima i parkovima prirode, pridravaj se uputa lugarskog i uvarskog osoblja, ne trgaj zatieno bilje. - Prema kunom redu HPS-a u pl. Kuama je zabranjeno puenje, pogotovo u blagavaonicama i spavaonicama. - Na cisternama u krakim krajevima zadovolji se uturom vode za pie. Ne prolijevaj vodu i ne bacaj nikakve otpatke u nju. - Planinarsko sklonite nakon upotrebe oisti, prije odlaska ga opskrbi gorivim drvetom i ostavi viak hrane (konzerve) buduim posjetiteljima. - Pri dolasku u planinarski dom predstavi se domaru, potuj njegov autoritet i budi umjeren u zahtjevima, a na odlasku ga pozdravi i obavijesti o smjeru svoga daljnjeg putovanja. - U pl. Kui potuj kuni red, ne ulazi u spavaonice u cipelama, ne zauzimaj vie mjesta nego to ti je nuno potrebno; prednost kod noenja imaju ene, djeca, starije i iscrpljene osobe. - Poslije 22 sata potuj u domu potpuni mir, ne remeti odmor umornim planinarima, potedi ih svog veselog raspoloenja.
KOLIKO I KAKO PLANINI DAJE, TOLIKO E TI UZVRATITI!

Oprema za planinarenje
Svaki dui izlet u planine poseban je doivljaj. No, da bismo mogli potpuno uivati potrebno je mnogo toga pripremiti. Osim tjelesne pripreme, potrebno je na sebi i uz sebe imati odgovarajuu opremu, iji pregled emo ovdje iznijeti. Naravno, to e se ponijeti a to ne, zavisi najvie o duini izleta, godinjem dobu te o mogunostima opskrbe, prehrane i spavanja na trasi puta. Mnogima e se initi da su neke stvari suvine ili da neke nedostaju - i bit e u pravu. Izbor opreme koju emo ponijeti u planinu ovisi i o osobnim potrebama svakog pojedinca i malo je vjerojatno da e dva planinara na isti izlet ponijeti istu opremu. Svoj popis opreme za planinarenje autor ovih redaka prvi je put pribiljeio prije nekih 12 godina kada je za uspon na Weiss Spitze (3300 m) zaboravio ponijeti sunane (ledenjake) naoale, to je gotovo upropastilo cijeli izlet. Da se takva nezgoda vie ne bi ponovila, sada uz pomo popisa dva dana prije puta kontrolira cijelu opremu, dan prije obavlja potrebne nabavke i moe no prije puta mirno spavati, siguran da nita nee zaboraviti. Ovaj se popis u tih 12 godina puno mijenjao. Sve to se pokazalo kao viak je izbaeno, a ono to se pokazalo korisnim je dodano. Namjera ovog pregleda je da planinarima koji s jednodnevnih izleta ele prijei na viednevne, olaka izbor opreme koja bi im mogla zatrebati, da ih potakne na razmiljanje o raznim situacijama koje bi ih mogle doekati u planinama, te da na temelju toga sastave svoj popis ili razmisle o nabavci onoga to im nedostaje. Za ugodan izlet teina naprtnjae ne bi smjela prelaziti 20 kg. Uvijek treba voditi rauna o teini i volumenu svakog pojedinog predmeta i prednost dati praktinijim i lakim stvarima koje zauzimaju manje prostora i koje se mogu koristiti u razliitim situacijama. S obzirom na to da se tehnologija izrade opreme vrlo brzo mijenja u ovom pregledu neemo navoditi ni sugerirati najbolje materijale, nego emo samo navesti svojstva koja se oekuju od dobre vree ili jakne, a kada se odluite za kupovinu, raspitajte se o prednostima i nedostacima pojedinih materijala.

ODJEA I OBUA
Planinarske cipele - Od svojih cipela planinar oekuje da tite stopalo i skone zglobove, da su udobne i da odravaju stopala suhim. To znai da cipele trebaju biti visoke i imati vrstu potplatu, da su barem pola broja vee od brojeva naih gradskih cipela, te da su izraene od materijala koji die. Najvee pitanje je kakve cipele mogu odrati stopalo suhim (toplim) tj. omoguiti da znoj izlazi, a sprijeiti vodu da prodre unutra. Za sprjeavanje ulaska vode u pravilu je najbolje dodatnu impregnirati kou nekim sprejem ili voskom. Na alost, ako provedete dva dana na kii, koa cipele e upiti vodu bez obzira na impregnaciju (udaranjem cipela po otrim stijenama zarezujete kou i na tim mjestima probija voda). Kada se koa cipele natopi vodom obino treba par dana da se osui, to moe biti ozbiljnija tekoa na izletu, tim vie to nije preporuljivo cipele suiti naglo pored pei, budui da se tako unitava koa. Veina problema moe se rijeiti impregnacijom prije izleta, a za due izlete u tee uvjete treba razmisliti o rezervnim cipelama ili plastinim cipelama za snijeg ili led.

U zadnje vrijeme na tritu ima i kvalitetnih cipela od sintetikih materijala koje takoer diu, a ne proputaju vodu. Sintetika je bolja od koe, jer ne upija vodu. Modela ima mnogo i u pravilu neemo znati to smo kupili do prvog izleta s jaom kiom ili snijegom. Prema osobnom iskustvu, cijena ne znai nuno i kvalitetu. Rezervne cipele, tenisice ili natikae - Nakon cjelodnevnog hodanja nema nita ljepega i ugodnijega nego se iz planinarskih cipela preseliti u natikae ili tenisice. Natikae su praktine i za boravak u planinarskim domovima, tim vie to je u veini domova i kua zabranjen ulazak u spavaonice s planinarskim cipelama na nogama, a i puno su lake od tenisica. Treba pripaziti da odjea i obua bude udobna i topla arape trebaju omoguiti amortiziranje udaraca prilikom hodanja te odravati stopala suhim i toplim. U tu svrhu najbolje je navui na noge jedne tanke konane arape koje e omoguiti stopalu da die, a preko njih deblje arape za hodanje koje e amortizirati udarce i osigurati toplinu. Nisu sve arape jednake, pa treba malo eksperimentirati ako elimo nai najbolju kombinaciju. Vrlo je vano da nakon ova dva para arapa planinarske cipele ostanu udobne, jer inae mogu oteati cirkulaciju u nogama i izazvati ozebline na stopalima, bez obzira na najtoplije arape. Iz istog razloga, ni same arape ne smiju biti tijesne. arape debele vunene (1 par), koje su iroke, komotne i tople vrlo dobro mogu posluiti za spavanje u hladnim spavaonicama ili na otvorenom. Planinarske hlae s remenom. S obzirom na zlatno pravilo da noge trebaju ostati suhe, hlae trebaju biti komotne i napravljene od materijala koji die i ne upija vodu. To znai da traperice, samterice, pamune trenirke nisu dobar izbor, ve treba odabrati tanke hlae koje minimalno upijaju vodu i brzo se sue. Takav materijal je npr. 70% poliester i 30% vuna, a ima i nekih drugih kombinacija. Tanke hlae se u praksi pokazuju bolje nego debele (ak i po snijegu) jer bolje diu (to puno znai nogama koje u planinarenju obavljaju najvei dio posla). Dobro je znati da mokro tijelo gubi oko 20 puta bre toplinu od tijela koje je suho. Sjetite se trika kojim hladimo boce s tekuinom: namoimo tamnu tkaninu i omotamo je oko boce te sve zajedno ostavimo na suncu. Zbog tog razloga nije dobro ni nositi pamune gae (bokserice) ispod hlaa. Osim to se znaju nezgodno zategnuti oko prepona uslijed hodanja, vrlo brzo se natope znojem. Hlae trebaju imati i iroki remen na kojem moemo nositi drugu opremu. Ako je hladno ili pue jak vjetar mogu se ispod hlaa obui duge termo gae ili neto slino, izbjegavajui pritom pamuk koji upija i zadrava puno vode. Kratke planinarske hlae s remenom - Kao ljetna varijanta mogu se koristiti kratke planinarske hlae ili duge hlae koje se po potrebi uz pomo patent zatvaraa mogu pretvoriti u kratke. Vrijede ista pravila kao i za duge hlae. Ljeti dobro dou, za trenutke odmora, i klasine pamune bermude. Nepromoive hlae za kiu. Kod jae kie planinar nema drugog izbora nego obui nepromoive hlae. Oblaimo ih uglavnom na golo tijelo kako bismo znojenje sveli na to manju mjeru. Duge termo gae izrauju se od sintetikog materijala koji die i minimalno upija znoj te se brzo sui. Koriste se ispod hlaa ili zimi za spavanje. Topla trenirka - donji dio. Nakon naporne ture, na cilju, dobro je vlane hlae zamijeniti neim suhim i toplim.

Termo majica s kratkim ili dugim rukavima takoer je izraena od sintetikog materijala koji die i brzo se sui. Takve se majice koriste zimi za hodanje ili spavanje. Oblae se na golo tijelo zbog znojenja, a ako nam je hladno, preko njih moemo obui obinu majicu, trenirku i sl. Majica s kratkim ili dugim rukavima koristi se za hodanje ili spavanje u toplijim mjesecima kada je prevrue za termo majice. S obzirom na to da pamuk lako upija vodu, treba sa sobom imati vie majica da bismo ih mogli ee mijenjati, ili odabrati majice koje bolje diu. Topla trenirka - gornji dio. Nakon naporne ture treba se presvui u suho i toplo. Za to dobro moe posluiti topla trenirka, koja se moe koristiti i ispod jakne ako je jak vjetar ili velika hladnoa. Dobre su se pokazale trenirke od flisa (eng. fleece), koje su lagane i tople. Jakna protiv vjetra i kie. Pri izboru jakne najbolje je odabrati takvu koja je nepromoiva i koja ima kapuljau. Treba biti dovoljno komotna da ne sputava pokretanje ruku. Kapa nas treba nas zatititi od vjetra i hladnoe. Za planinarenje se moe koristiti i obina vunena kapa, a ako nas vuna svrbi ili nam je prevrue, moe u zamjenu posluiti i svilena marama. Bolje su one kape koje imaju mogunost zatite sinusa (ela) i uiju. Puno tjelesne temperature gubi se upravo preko glave. Obrazina. Svatko tko je bio na Velebitu po buri zna emu slui obrazina. Vrlo korisna stvar za planinarenje po jakom vjetru! Treba odabrati model koji dah iz nosa ili usta ne vraa prema oima i tako zamagljuje naoale. Biciklisti se koriste veim brojem modela, koje i mi moemo iskoristiti u planinarenju. Rukavice. Protiv vjetra dovoljne su i tanke rukavice, a za zimu trebaju biti tople (vunene) ili nepromoive za kiu i snijeg. Praktini su modeli kod kojih moemo privremeno osloboditi prste bez skidanja rukavice. Runik. Tko voli kupanje u planinarskim potocima i jezerima, trebat e mu i manji runik. Planinski potoci ljeti imaju temperaturu od +12 C, pa iako odlino osvjeavaju i poboljavaju cirkulaciju treba paziti da ne ulazimo u vodu naglo (znojni) i da ne ostanemo due od nekoliko minuta (opasnost od hipotermije pothlaivanja). Ponovno zagrijavanje organizma troi i puno energije, pa je uz takvo kupanje potreban i neki kvalitetniji obrok s toplim napitkom. Inae moemo ostati bez snage za daljnje planinarenje. Plastine vreice. Radi zatite odjee od vode, a i zbog lakeg snalaenja, dobro je odjeu prije slaganja u ranac sloiti u najlonske vreice. Tako npr. moemo odjeu za spavanje, i toplu odjeu za planinarski dom staviti u jednu vreicu, majice i ono to ee koristimo u drugu, arape u treu itd. Korisno je ponijeti i dodatne vreice npr. za prljave arape, i za smee koje smo kao planinari duni ponijeti sa sobom u dolinu. Ruksak ili naprtnjaa je pored planinarskih cipela najvaniji dio opreme ovjeka koji odlazi u planinu. Prije svega, treba odabrati model koji je ugodan za n oenje, a praktino je da ima to vie depova i pretinaca. to se udobnosti tie, treba obratiti panju na ramena i donji dio lea jer su ti dijelovi tijela najvie optereeni. Dobar ranac bi trebao imati mogunost prilagodbe visine noenja (kako bismo ga mogli prilagoditi svojoj visini), zatienu kraljenicu cijelom duinom (nekim mekim materijalom koji ne upija vlagu odnosno koji omoguava odvoenje znoja s lea), iroke naramenice u podruju ramena, mogunost zatezanja naramenica (ime privlaimo ranac blie leima), zatezanje naramenica preko prsa te mogunost zatezanja oko pasa.

Pravilo je da ranac bude to blie leima te da se ne ljulja dok hodamo, a opet da nas ne stee i da nam omoguava slobodno kretanje. to je vie pretinaca, depova i remenia na naprtnjai, to emo bolje moi organizirati stvari i lake se snalaziti u mraku. Najtee stvari najbolje je spremiti na dno (da teite bude to nie - lake je za noenje, a i ranac se manje ljulja). Treba odvojiti jedan pretinac za pribor za prvu pomo, kako bi se u sluaju potrebe brzo moglo pronai sve to nam treba. Volumen ranca mjeri se u litrama, a odabir veliine je individualna stvar svakog planinara. Oni koji putuju brzo koristit e male rance, a oni koji planiraju boravak od vie dana velike. Zatitna vrea za ranac protiv kie. Bez obzira kako kvalitetan ranac imali i bez obzira to vam je odjea zatiena najlonskim vreicama, dodatna zatitna vrea kojom moemo zatititi cijeli ranac izuzetno je korisna po kii, a vrlo je lagana i malog volumena. Zatitnu vreu odabiremo prema volumenu ranca, a treba voditi rauna da se moe lako i dobro privrstiti kako je vjetar ne bi odnio. Zatezni remenii i kratka uad korisni su kada treba neto privrstiti na ranac. ator slui za zatitu od vjetra, kie i hladnoe pri spavanju na otvorenom. Pri izboru atora treba voditi rauna o teini (da nije preteak za noenje), veliini (da se moemo ispruiti i smjestiti ranac), aerodinaminom obliku (da moe izdrati jak vjetar), jednostavnosti podizanja (da ga moemo sklopiti bez uputa i u mraku) i da se moe dobro privrstiti bez obzira na podlogu. Kvalitetniji su oni koji imaju dvije stijenke (zbog kondenzacije). Ako vas mue insekti odaberite ator kojem se unutarnja stijenka moe potpuno zatvoriti. Najlonsko atorsko krilo. Ako elimo izbjei oteenja donjeg djela atora (podloge), koja je osjetljiva na otrije predmete i lako se probui, moemo nabaviti dodatnu plastinu foliju koju emo postavljati ispod atora. To je, ustvari, najlonsko atorsko krilo koje na rubovima ima rupe svakih 50 cm, lagano je i moe se nabaviti u raznim dimenzijama (npr. 2x3 m). U ljetnim mjesecima moemo ga koristiti i umjesto samog atora tako da ga razapnemo iznad spavae vree. To je dovoljno da nas zatiti od kie i sunca. Vrea za spavanje dolazi do izraaja na niskim temperaturama. Treba znati da temperatura koja je navedena na vrei kao normalna (engl. Comfort) pretpostavlja da spavamo u vrei s termo donjim rubljem (duge gae i majica s dugim rukavima), a minimalna temperatura koja je navedena (engl. Extrem) pretpostavlja da emo na toj temperaturi preivjeti, ali vjerojatno neemo moi spavati. Ako npr. imamo vreu koja ima raspon od -12 do +20 oC, a za normalnu temperaturu je navedeno 0 oC, za ugodno spavanje u sklonitu u zimskim uvjetima, treba imati termo donje rublje i dodatnu trenirku ili pokriva. Za spavanje na snijegu bez zaklona potrebne su vree od specijalnih materijala koje tijelo tite od hladne podloge i od atmosferskih utjecaja. Ako elimo biti spremni za svaku priliku, trebalo bi imati jednu laganiju ljetnu vreu i jednu zimsku vreu za tee zadatke. Karimat, thermarest ili madrac za napuhavanje. Sve navedeno moe se koristiti kao podloga za spavanje sa ili bez vree za spavanje. Prema volumenu nema velike razlike, karimat je najlaki, a madrac za napuhavanje najudobniji. Karimat je i najsigurniji, jer se ne moe probuiti. Probueni thermarest ili madrac nema nikakvih izolacijskih svojstava, to nas moe skupo stajati.

Za spavanje u atoru na snijegu treba zato svakako ponijeti karimat i eventualno madrac za dodatnu udobnost. Jastuk za napuhavanje - malih dimenzija, lagan i praktian za one koji spavaju na boku pa ne mogu bez jastuka. tapovi za hodanje rastereuju koljena kao da smo barem 10 kg laki, to je velika pomo na nizbrdici. Puno pomau i kod penjanja, jer teinu tijela prebacuju dijelom i na ruke. Najpraktiniji su teleskopski tapovi koje po potrebi moemo sklopiti i privrstiti na ranac. Gamae se koriste za hodanje po dubljem snijegu ili blatu. tite potkoljenice od snijega (vode). Nedostatak im je da ne proputaju znoj van, pa je noga nakon nekog vremena mokra od znoja. Kompas treba nauiti koristiti prije nego to nam stvarno zatreba, jer inae nije koristan. Onome tko poznaje pravila kretanja po azimutu i tko zna itati planinarsku kartu kompas moe omoguiti sigurno snalaenje. Planinarska karta i vodi. Staze u pravilu nisu tako dobro oznaene da bismo se bez karte i kompasa mogli uputiti u podruje u kojem prije nismo bili. Naravno, stanje na terenu moe se razlikovati od onoga prikazanog u kartama, pa e esto za sigurno kretanje biti dobro da se dodatno raspitamo kod mjetana ili nekoga tko je nedavno bio na tom podruju. Za planinarenje su najprikladnije karte mjeril a 1:25000 ili manjeg. Sve najpopularnije hrvatske planine pokrivene su kartama Smand. Korice za planinarsku kartu posluit e za zatitu karte od kie, oteenja i prljavtine. Korice se mogu privrstiti za ranac kako bi nam karta uvijek bila pri ruci. Planinarski vodi. Prije izleta uputno je prikupiti to vie informacija o mjestima koja emo posjetiti. Najvanije je znati gdje emo spavati (je li dom otvoren), te ima li na putu vode i hrane. Za to su najbolji specijalizirani vodii. Mogu preporuiti Hrvatske planine dr. eljka Poljaka te vodie Panonska Hrvatska i Dinarska Hrvatska Alana aplara. aplarovi vodii su praktiniji za noenje u naprtnjai jer su lagani i manjeg formata, a Poljakove Hrvatske planine su za itanje kod kue prije izleta. Stanje na terenu moe se razlikovati od podataka u vodiima ili planinarskim kartama, pa je zato prije puta dobro nazvati npr. domara planinarskog doma u kojem smjeramo noiti i raspitati se o uvjetima. Bez karte nikamo Zvidaljka je jedna od onih stvari za koju je bolje da nam nikad ne zatreba. Ljudski glas ili uzvik u planini lako se moe zamijeniti s hukom vjetra ili nekim slinim zvukom. Zato, ako se odvojimo od skupine, najbolje je upotrijebiti zvidaljku iji zvuk je puno prodorniji, a i tedi glasnice. Vienamjenski noi za kruh, konzerve, boce, manje popravke i drugo. Plamenik za kuhanje s posudom. Upute za uporabu obino kau pri vanjskoj temperaturi od 22 oC, 1 litra vode temperature 18 stupnjeva prokljua za 3 minute ili neto slino. U praksi, na visini od 2500 m na snijegu i -2 oC uz blag vjetar trebat e nam 30 minuta samo da otopimo grudu snijega koja e nam dati 1 litru vode. Lijepo emo veerati, a sutra ujutro neemo moi upaliti plamenik, jer se plin preko noi zamrznuo. Benzinski plamenici se ne smrzavaju, ali su tei.

Tehnologija i ovdje brzo napreduje pa se stalno na tritu pojavljuju novi modeli plamenika. Treba voditi rauna o veliini i teini same naprave, jednostavnosti nabave rezervnog goriva (plin ili benzin), teini i volumenu posuda s rezervnim gorivom (i cijeni), o tome koliko moemo kuhati s jednom kartuom goriva, ponaanju plamenika i goriva na niskim temperaturama i vjetru. Kada kupite novi plamenik isprobajte ga na niskim temperaturama prije izleta kako biste znali to od njega moete oekivati u brdima. Kao zatita od vjetra moe posluiti i karimat kojeg savijemo oko plamenika. Uz plamenik treba imati i odgovarajuu posudu za kuhanje.Rezervno gorivo za plamenik - Plamenik je neupotrebljiv ako ostanemo bez goriva. Za rezervu je zato uvijek preporuljivo imati bar jednu kartuu. ibice i upalja potrebni se za paljenje plamenika. Uvijek sa sobom valja imati bar dva upaljaa i dvije kutije ibica. Svijee e nam posluiti za rasvjeta u nonim satima (bolje nego da troimo baterije). Hepo kocke za potpalu posluit e kada nema papira i suhih trijeica, a trebamo vatru. Pribor za jelo. Najbolje je da je sklopiv i to laki za noenje. Manja svjetiljka. Praktine su se pokazale mini Maglite baterije sa samo jednim ulokom. Vea svjetiljka (za glavu) s rezervnom aruljom potrebna je za svaki ozbiljniji izlet. Najpraktinije su svjetiljke koje se postavljaju na elo i tako osvjetljavaju put pred nama. Od aruljica moemo koristiti obine, koje slabije svijetle (do 30 m) i due traju (oko 8 sati), ili halogene, koje su puno jae (do 100 m), ali krae traju (oko 2 sata). Postoje i svjetiljke s kombinacijom obinih i halogenenih aruljica, pa po elji moemo koristiti jednu ili drugu. Rezervni baterijski uloak za svjetiljku potreban je kako svjetiljka ne bi postala neupotrebljiva u nekom neeljenom trenutku. Sunane naoale. to se vie penjemo, to je djelovanje UV-zraka jae te su oi izloenije. Kod odabira zatitnih naoala svakako odaberite one koje imaju visok UV-faktor (najmanje 3), a dobro je i da su zatvorene sa strane. Praktino je da naoale imaju savitljiva krila tako da ih moemo dobro privrstiti za ui te da imaju vrpcu na kojoj mogu visjeti kada ih ne koristimo. Za ozbiljne ture i jak vjetar najbolje su skijake naoale koje potpuno prianjaju uz lice. Zatitna krema protiv sunca. Na veim visinama je i utjecaj sunca jai, pa se zimi na ledenjaku, ak i po oblanom vremenu, moemo dobro ospei. Zato je krema neophodna. Tekuina ili maramice za ienje naoala koristi se za skidanje mrlja od znoja s naoala ili ienje lee fotoaparata ili videokamere. uturica za vodu. Svakoga dana ovjek trebalo barem 2 litre vode, a ako je fiziki aktivan i vie. Nije loe za pie uzeti neki izotonini napitak u prahu, koji emo dodati vodi da bismo nadoknadili soli i minerale to ih gubimo znojenjem. uturica bi zato trebala imati irok poklopac za lake ubacivanje izotoninog praha, a i za lake pranje i odravanje. Praktini su shakeri koji imaju mreicu za lake mukanje napitka. Osim uturice koju nosimo za pojasom, treba ponijeti i plastine boce s dodatnom vodom koje drimo u rancu. Uz uturicu treba imati i odgovarajuu futrolu koja se moe privrstiti za pojas. Zimi se voda u uturici moe zalediti, pa je bolja futrola s izolacijskim svojima.

Plastine cipele (pancerice) s derezama koristimo za uspone po snijegu ili ledu. Potpuno su nepromoive, to ujedno znai da se stopala kupaju u znoju. Budui da pancerice imaju i unutarnju izmu koja prua toplinsku zatitu, dovoljne su samo tanke konane arape. Dereze su neophodne za hodanje po zaleenim povrinama. Postoje modeli koji se montiraju na obine planinarske cipele i modeli koji su namijenjeni samo za plastine pancerice. Dereze imaju otre iljke, pa zato mogu biti i opasne, a mogu izvrsno posluiti i za buenje thermoresta, atora i ostale opreme. Treba ih zato paljivo koristiti i nakon upotrebe iljke zatititi. Ako kupujete dereze, dobro bi bilo izabrati one koje u kompletu imaju i zatitu za iljke. Prilagoavanje veliine dereza te nain postavljanja na pancerice uputno je uvjebati prije puta. Cepin je nezaobilazan dio opreme za snijene izlete po strminama. Koristimo ga kao osiguranje od klizanja na ledu te za koenje na strminama. S obzirom na svoje otre krajeve, cepin takoer moe biti opasan (samoranjavanje kod nespretnog pada). Kaciga. Kada se u proljee led pone topiti, u alpskim se predjelima esto odlomljavaju vee koliine kamenja i ljunka. Udarac kamenia koji pada s visine 50 m moe biti fatalan za onoga tko nema kacigu. Turne skije (s opremom) dolaze do izraaja po dubokom snijegu po kojem bismo bez njih propadali do koljena ili dublje. Isto tako, treba istaknuti da je s putanje po otvorenom terenu puno bre na skijama nego pjeice. U ostalim sluajevima, bri smo bez skija. Alpinistiko ue u planinarenju se moe koristiti za osiguranje pri zimskim usponima ako postoji opasnost od klizanja ili pada u rupe ispod snijega. Za te potrebe najbolje je dinamiko ue debljine 11 mm. Kratko ue za osiguranje na sajlama. Pri prelasku dionica sa sajlama, dodatno se moemo osigurati uetom duljine oko 2 m. Jedan emo kraj privrstiti za pojas, a drugi na karabiner. Karabiner kopamo oko sajle i tako moemo biti sigurni od eventualnog pada sa staze. Vano: treba znati upotrijebiti pravi vor za vezanje karabinera. Prije puta pitajte nekog alpinista i vjebajte kod kue. Penjaki pojas potreban je kada se osiguravamo uetom. Budui da su te situacije u planinarenju razmjerno rijetke, a i sam pojas nije jeftin ni lagan, moemo si pomoi tako da kupimo 5 m trake koja se koristi za automobilske pojaseve. Takva traka je lagana i ne zauzima puno mjesta. Jedini je problem u tome to treba zna nja da se takva traka zavee u siguran pojas. Kako se to radi i uz pomo kojih vorova, treba pitati alpiniste. Karabineri se koriste za spajanje pojasa i ueta. Za planinarsku upotrebu dovoljna su 2 ili 3 karabinera. Sat, pulsmetar, termometar, visinomjer. elimo li prije mraka stii na sigurno, valja znati kada sunce izlazi i zalazi, dobro isplanirati trasu, a tijekom puta stalno pratiti vrijeme. Ostale stvari su za one koji vole statistiku. Sve navedeno se moe nai u jednom ureaju. Kiobran. Iako spomen kiobrana izaziva podsmjeh nekih planinara, u praksi se pokazao boljim od npr. nepromoive jakne, jer se u jakni tijelo znoji. Naravno, to vrijedi jedino ako nema vjetra. Kiobran se jo boljim pokazao za vrijeme jakog sunca na veim visinama, pruajui stalan hlad. Kako bi nam ruke ostale slobodne, treba smisliti nain kako da privrstimo kiobran na ruksak.

Torbica za dokumente, novac, kljueve i sl. Najpraktinije su one torbice koje se privrste za pojas i imaju vie pretinaca s patent-zatvaraem. Dokumenti: osobna iskaznica, putovnica, vozaka dozvola, planinarska iskaznica, novac, karte za vlak ili autobus, kreditna kartica, planinarski dnevnik, telefonska kartica, zdravstvena iskaznica, telefonski brojevi planinarskih domova i GSS-a, kemijska olovka i mali blok. Mobitel moe biti izuzetno koristan u sluaju nezgode ili nesree. Tinta za igove. U tuljcima za igove na vrhovima esto nema tinte, pa je uputno ponijeti svoju ako elimo otisnuti ig u dnevnik. Umjesto tinte moe dobro posluiti i flomaster sa irim vrhom kojim namaemo ig. Fotoaparat ili video kamera omoguava da zabiljeimo najzanimljivije detalje s naih izleta. PRIBOR ZA HIGIJENU I PRVU POMO Pribor za higijenu sastoji se od etkice za zube s pastom (odaberite sklopivu etkicu i to manje pakovanje zubne paste), zubnog konca, sapuna, gela za tuiranje, grickalice za nokte, toaletnog papira, papirnatih maramica, vlanih maramica i dr. Pribor za prvu pomo treba uvijek imati pri ruci, bez obzira o kako se malom izletu radi. Mogu se nabaviti manji paketi s osnovnim stvarima, koja ne zauzimaju puno mjesta. Dobro je ponijeti i flastere za manje ogrebotine i uljeve. Uz uobiajeni pribor za prvu pomo, dobro bi bilo imati i sljedee: - tablete protiv temperature i boli - smjesa za zagrijavanje - Radi se o tkanini s kemikalijom koja u dodiru sa zrakom razvija temperaturu oko 50 stupnjeva u sljedeih 20 sati. Prodaje se u vreicama (veliine npr. instant-juhe). U sluaju potrebe moemo tu tkaninu s kemikalijom staviti unutar vree za spavanje ili unutar odjee (ne na golo tijelo!). - elastini zavoj za zglob i koljeno - u sluaju uganua zgloba treba to prije (u pitanju su sekunde) dignuti nogu i izvriti pritisak na zglob kako bismo sprijeili izlijevanje krvi u zglobnu aicu i oticanje zgloba. Nakon toga, ako je mogue, treba staviti hladan oblog (ili uroniti nogu u planinski potok). Za nastavak kretanja omotajte zglob elastinim zavojem i ponite s povratkom. Izlet je zavren. Za koljeno postoje i posebne proteze ili elastine trake koje ga uvruju. Ako imate problema s koljenom, uvrstite ga prije sputanja i obavezno koristite tapove. HRANA I VODA Idealan obrok za obnavljanje energije sadri 40% ugljikohidrata, 30% proteina i 30% masti. To bi npr. bio integralni dvopek, konzerva tune i masline. Oni koji nemaju vremena za cjelovit obrok ili ele smanjiti teinu ruksaka, mogu nabaviti Triatlon okoladice u gore navedenom omjeru (Twin Lab). Isti omjer ima i kefir. Za vrijeme dugih etnji trebalo bi svakih sat vremena odmoriti od 5 do 10 minuta, a za to vrijeme pojesti neto voa (svjee ili suho), badema ili oraha, te popiti vode. Vodu je dobro piti i ee (nekoliko gutljaja svakih pola sata). Ako osjetimo slabost i umor, treba pojesti ugljikohidrate koji brzo ulaze u krv (med, okolada, groice i sl.). Voda je vrlo vana, pa je bolje ponijeti i neto vika nego dehidrirati.

Popis opreme prilikom pakiranja ruksaka

Popis opreme koji navodi gotovo sve to planinari nose na planinarske ture. Naravno, rijetko ete nositi ba sve od navedenog, ali ovaj popis vam moe posluiti kao podsjetnik pri pakiranju. Odjea vjetrovka kapa rukavice al hlae nadhlae flis majica dugih rukava majice kratkih rukava arape i ve kabanica Obua tenisice lape ili natikae gojzerice gamae Oprema ruksak navlaka za ruksak tapovi svjetiljka naoale upalja Oprema za zahtjevnije ture cepin dereze zamka karabineri pojas kaciga

Kamperska oprema vrea za spavanje jastuk podmeta ator sjekirica

Higijena mali sapun runik dezodorans maramice toaletni papir etkica i pasta za zube Lijekovi i zatita prva pomo krema za sunanje labelo isosan (tablete za proiavanje vode) voltaren sprej protiv komaraca, krema/sprej protiv krpelja epii za ui astro folija Dokumenti i pratea oprema zemljovid GPS jastucic s tintom fotoaparat planinarski dnevnik planinarska iskaznica osobna iskaznica putovnica novanik mobitel + punja Kuhinja posude kuhalo kartua kuhinjska krpa noi veliki no pribor za jelo alica termosica

Opasnosti u planinama
U PLANINU NIKAD NE IDI SAM, JER TI U SLUAJU NESREE NEMA TKO POMOI! Ba kao i svaka ljudska djelatnost i planinarenje nosi svoje opasnosti. Opasnosti u planini mogli bismo razdijeliti na objektivne i subjektivne. Dok objektivne opasnosti NE ovise o ljudskom faktoru, subjektivne se dogaaju zbog krivih procjena, neispravne opreme, nedovoljne pripremljenosti ili nepanje, pa se mogu i sprijeiti. Ne treba biti uplaen opasnostima, jer to nepotrebno oteava normalan ivot. Ali treba biti svjestan svega to nam prijeti i uiniti potrebne mjere zatite. Predosjea li opasnost, ne srljaj u nju! U planinu nikad ne idi sam, jer ti u sluaju nesree nema tko pruiti pomo! Planinarenje je drutvena, a ne individualna aktivnost; samo je doivljavanje individualno. Krajnji cilj svakog tvog izleta neka bude sretan povratak kui! VREMENSKE (NE)PRILIKE Vremenske (ne)prilike est su uzrok nevolja u planinama, bilo da se radi o kii, snjenoj meavi, tui, orkanskom vjetru ili magli. U sluaju nevremena treba se to prije se domoi najblieg zaklona i u njemu ostati dok nevrijeme ne posustane. Valja pritom znati da pred grmljavinskim nevremenom osamljeno drvee, uski grebeni, vrhovi, stijene i druga mjesta izloena munjama nisu dobar zaklon. Meutim, domogavi se konano kakvog-takvog zaklona, ljudi se obino osjeaju spaenima, a zaboravljaju da je bitno sauvati tjelesnu toplinu i sprijeiti pothlaivanje odnosno smrzavanje! Smrzavanje je, uz poskliznua, najei uzrok stradavanja u planinama, a zapravo je posljedica neznanja ili neopremljenosti, odnosno moe se sprijeiti. Toplina tijela najbolje se uva kretanjem, a u mirovanju tako da tijelo pokrijemo astrofolijom ili veim brojem slojeva odjee (toplinu uva zrak izmeu slojeva!). Osim nepovoljnih atmosferilija, treba se uvati i od sunca, a pogotovo od vruine i prevelike koliine UV-zraka. Zatiljak, glavu, ramena i oi zatiti od sunca i izbjegavaj uspone za najveih podnevnih vruina! Prije odlaska u planinu ne zaboravite provjeriti vremensku prognozu

POZOR: KAMENJE ILI LAVINA Kamen ili lavina koja pada brzo postie veliku brzinu i dobiva strahovitu snagu, koja lako moe ubiti ovjeka ako joj se nae na putu. U sluaju odrona iznad tebe treba reagirati strelovito; pogledati odakle dolazi kamen i naglo odskoiti u stranu. Hodajui treba paziti gdje stajemo i izbjegavati nestabilno kamenje, koje bi se moglo odroniti na nekoga ispod (uostalom, ni tebi nije svejedno hoe li se strmoglaviti niz padinu). Izbjegavaj krljive stijene i prenapuene staze! Kretanje preko sipara, po snijega, ledu, bljuzgi i blatu zahtijeva povean oprez, jer je tlo nestabilno i veoma sklisko, pa se lako moe dogoditi pad i poskliznue niz padinu. Svaki korak mora biti promiljen i stabilan!

KRPELJI U proljetno doba godine javlja se opasnost od krpelja koja traje do sredine jeseni. Poslije svakog izleta se otuiraj (korisno za ispiranje znoja i oputanje miia) i pritom pogledaj da sluajno nema slijepog putnika na tijelu. Ima li, uhvati ga istom, plamenom opaljenom pincetom to blie rilcu i povlaei olabavi njegov prihvat, a zatim izvuci iz koe tako da nijedan njegov dio ne ostane na tebi. Ako to ne ide, omami ga alkoholom na vati, pa pokuaj ponovno. Za utjehu, veina ih nije zaraena. Koristiti kremu ili spray protiv krpelja i komaraca

IVOTINJE NE NAPADAJU Strah od napada ivotinja mnogo je vei no to bi trebao biti s obzirom na stvarnu opasnost. U krakim predjelima, gdje ima zmija, nije loe malo vie pripaziti gdje stajemo i za to se primamo, meutim nije poznat primjer u povijesti naeg planinarstva da je netko umro od ugriza zmije. Neosnovano je velik i strah od medvjeda i vukova. Iako su zabiljeeni bliski i vrlo dojmljivi susreti, nije poznat sluaj da su neizazvani napali ljude u planini. Pri susretu sa ivotinjama treba nadvladati instinktivnu elju za tranjem i mirno se udaljiti! Treba biti relativno glasan, tako da nas ivotinje mogu rano uoiti i udaljiti se; sve zdrave ivotinje su plaljive i povlae se pred ovjekom, osim ako se osjete napadnute, a tek tada uzvraaju napad. U planini je znatno vea opasnost od napada grabeljivog homosapiensa, no osobna je sigurnost jo uvijek vea nego u gradu! Divlje ivotinje su plaljive i povlae se pred ovjekom

SUBJEKTIVNE OPASNOSTI Subjektivne opasnosti nastaju zbog "ljudskog faktora", krivih procjena i planova, nedovoljne pripremljenosti ili neispravnosti opreme, najee kao posljedica nezdravog shvaanja i precjenjivanja svojih mogunosti. One se mogu predvidjeti i gotovo sasvim izbjei. Prije polaska na izlet racionalno procijeni svoju psihofiziku spremnost i opremljenost. Ako si bolestan ili se ne osjea dobro, odustani od odlaska u planinu. Sve potencijalno opasne radnje (ukopavanje karabinera, pravljenje vorova i sl.) dobro uvjebaj na neopasnom mjestu. Radnje ini paljivo i s provjerom. est uzrok opasnosti, koji moe biti preduhitren dobrim planom, je nepredvieno zadravanje u planini nakon sputanja mraka. Mrak je posebno neugodan u zimsko doba godine kada su dani krai i hladniji. Uvijek treba paziti da se do naseljenih mjesta ili prenoita stigne za dana! Razmjerno esto se u planini dogodi da zalutamo i izgubimo put ili markaciju. Lutanje se moe sprijeiti dobrim voenjem grupe, poznavanjem puta ili znalakim koritenjem orijentacije. Hodajui planinom stalno treba na karti pratiti gdje se otprilike nalazimo.

Kodeks planinarske etike

*ne ostavljaj u planini samoga lana ili namjernika *ne odlazi sam u planinu *pomogni u nevolji (nesrei), to ti je dunost, ako nisi pomogao snosi moralnu i krivinu odgovornost *prekini izlet ili akciju ako naie na nesreu, pomogni pri akciji spaavanja *pri susretu na planinama planinari se pozdravljaju *daj prednost planinaru koji se penje *u susretu s mjetanima kraja kojim prolazi budi pristojan, potuj njihove obiaje *hodaj planinarskim stazama i putevima, u granicama svojih mogunosti uklanjaj prepreke *ne vii, ne galami, razgovaraj poluglasno, imaj na umu da u planini ima ivota koji se odmah ne opaa *ne loi vatru u umi bez potrebe, ako loi, poduzmi mjere opreza *otpatke konzerve, papir, plastiku i ostalo ne razbacuj oko sebe, pokupi i ponesi sa sobom ili ostavi na odreeno mjesto *ne istii sebe i svoju kondiciju, pogotovo nagovarajui druge da se i oni pridrue tvom samo dokazivanju u brzom hodanju ili penjanju *pravilo glasi (dinamika kretanja): udii na nos izdii na usta, uskladi korak sa disanjem i terenom *vodi je taj koji e odrediti tempo kretanja (hoda) u pravilu po najslabijem hodau, a brzim hodaima omoguiti brzo kretanje, upamti, grupa ili uesnici su nehomogeni te vodi rauna o odmorima *u planinarstvu nema takmienja, planinarstvo nije sport, nema rezultata, nagrade su osvojeni vrhovi, prekrasni vidici *koristi racionalno tekuinu (pazi na vodu gdje je nema u izobilju), imaj na umu da djeca troe tri puta vie vode od odraslih *potuj reim nacionalnih parkova i rezervata, ne trgaj umsko bilje i cvijee, na pristojan nain upozori i ostale ako to ine *planinarsku kuu, naroito planinarsko sklonite po naputanju oisiti, ostavi viak hrane koja ti ne treba u daljnjem kretanju

*pri dolasku u planinarsku kuu predstavi se domaru, za vrijeme boravka pridravaj se kunog reda *ne zaboravi se upisati u knjigu i obavezno upii smjer puta *po odlasku pozdravi se sa domarom, upitaj ga za vremenske prilike i upoznaj ga sa daljnjim planom tvog kretanja

Planinarenje po vruini: kako ostati hladan i zadovoljan

Doli su vrui dani pa evo nekoliko stvari koje moete uiniti da ostanete hladniji i zadovoljni izletom kad planinarite po takvom vremenu: * Nosite odjeu koja ne upija vlagu i dri je dalje od tijela (izbjegavajte pamuk). * Glavu i vrat zatitite zatitnom kapom irokog oboda. Koristite zatitu od sunca SPF 30 ili vie je preporueno. * Namoite svoj rubac u hladnoj vodi i stavite ga na vrat ili glavu i isparavanje e vas rashladiti. * Planirajte rani poetak svojeg izleta, kada je dan hladniji i planirajte tako da hodate u vie zasjenjenim podrujima tijekom najtoplijeg dijela dana. * Ostanite hidratirani. Pijte puno vode ili, ako ste na dugom planinarenju, uzmite sportski napitak s elektrolitima. * Planinarite sporije. (Hej, vrue je vani! Usporite i uivajte u pogledu!) Za vlastitu sigurnost i sigurnost onih s kojima ste na planinarenju, dobro je znati to je toplinska iscrpljenost i kako toplotni udar izgleda te znati to uiniti u takvim situacijama:

Toplinska iscrpljenost Simptomi: blijedo lice, munina, povraanje, hladna i vlana koa, glavobolja, grevi. Nemojte ignorirati glavobolju kada planinarite tijekom vruina! Ovo je ozbiljna stvar. Stanite. Uzmite tekuinu! Odmorite u hladu. Lijeenje: piti vodu s elektrolitima, jedite visoko-energetsku hranu (s masti i eerom), odmorite u hladovini 30-45 minuta, i ohladite tijelo uzimajui vodu. Ako munina ili povraanje spreavaju pijenje dosta tekuine, prekinite izlet i razmislite odlasku u bolnicu jer e tekuinu moda biti potrebno primjenjivati intravenski. Toplinski udar - po ivot opasna situacija! Simptomi: zarumenjelo lice, suha koa, slab i brz puls, visoka tjelesna temperatura, konfuzija, slaba presuda ili nesposobnost razumijevanja, nesvjestica, halucinacije, napadaji. Ponekad simptomi toplinskog udara mogu liiti na one od sranog udara ili drugih uvjeta.

Lijeenje: kod toplotnog udara rtva mora biti ohlaena odmah! Kontinuirano polijevati vodu na glavu i torzo, napraviti puhanje zrakom za stvaranje utjecaja isparavanja i za hlaenje. Uronite osobu u hladnu vodu ako je mogue. Premjestiti osobu u hlad i ukloniti viak odjee. Osoba mora biti odmah na putu u bolnicu. Nazovite GSS!

Mija groznica - kako se zatititi

Rizik od oboljevanja, iako nesumnjivo postoji to potvruju i oboljeli, ipak je razmjerno malen, prema broju ljudi koji odlaze u umske predjele, a najmanji, odnosno posve malen je za izletnike Povod Poznato je da nekih godina zna doi do poveanog obolijevanja ljudi od bolesti u razgovoru zvane "mija groznica" a struno: hemoragijska groznica (vruica) s bubrenim sindromom (HGBS, HVBS). Posljednja takva godina bila je 2002. s vie stotina bolesnih, a od onda do danas godinji je broj bio daleko manji no stalno prisutan. Stoga je korisno na umu imati nekoliko injenica i saznanja o toj bolesti kako bi se od nje uvijek mogli zatititi. O kakvoj se bolesti radi? Radi se o bolesti s vruicom, oteenjem rada bubrega, koji puta krvarenjima (hemoragija), te drugim smetnjama, koji puta veoma tekoj, uz potrebu bolnikog lijeenja. Bolest je kod nas stalno prisutna razliitom uestalou od godine do godine. Kao to joj i ime nagovjetava, vezana je uz izravan ili posredan dodir s malim divljim umskim glodavcima i njihovim izluevinama, a ee obolijevanje ljudi nastaje obino u godinama velike brojnosti tih malih glodavaca (tzv. "mije godine"). Na brojnost glodavaca mogu utjecati razni ekoloki imbenici meu njima prehrambeni, klimatski i drugi, dijelom i nepoznati, pa se ona esto ne moe objasniti a niti prognozirati. Zna se da izobilje hrane pogoduje, a zimske pak dugotrajne hladnoe bitno reduciraju broj ivotinja, no svi razlozi za nastanak povremenih pravih eksplozija brojnosti koje se znaju dogoditi u nepravilnim viegodinjim razmacima esto ostanu nerazjanjeni. (Tada zbog velike brojnosti i gustoe meu tim ivotinjama lako dolazi do irenja raznih zaraza). Broj bolesnih ljudi tako je u velikom dijelu odraz zbivanja meu ivotinjama. Virus prirodno krui i odrava se meu malim umskim glodavcima. Kod nas su to najvie ria voluharica i utogrli mi, a uz njih u manjoj mjeri i umski mi, poljski mi te livadna voluharica. Ta infekcija za njih nije pogubna, no ini ih izluivaima virusa u okolinu, najvie mokraom i izmetom. Uavi u njihov svijet, svijet tzv. prirodnog arita, mogu se u odreenim okolnostima sreom u pravilu rijetko zaraziti i razboljeti ljudi. Zaraza Nain zaraavanja ljudi moe biti udisanjem (praina oneiena izluevinama zaraenih umskih ivotinja), ili unosom uzronika u usta (oneiene ruke, hrana, pie). Zaraza se ne prenosi meu ljudima.

Iz opisanih okolnosti koje mogu dovesti do zaraavanja moe se zakljuiti da e oboljeli biti, a tako upravo i jest uglavnom meu onim ljudima koji intenzivno, najee radi svog posla (na primjer umski radnici, lovci, poljoprivrednici i dr.) u umi dolaze u opetovan ili dugotrajan, izravan ili posredan dodir s malim divljim glodavcima. Na sreu rizik od oboljevanja, iako nesumnjivo postoji to potvruju i oboljeli, ipak je razmjerno malen, prema broju ljudi koji odlaze u umske predjele, a najmanji, odnosno posve malen je za izletnike, budui je intenzitet i nain boravka u prirodi na izletu drukiji od izloenosti, na primjer, profesionalnih umskih radnika. to uiniti? To praktino znai da kao i svake godine niti u godinama velike brojnosti malih glodavaca ne treba zbog toga odustati od odlaska u naa umska podruja, no drati se ipak nekih, jednostavnih mjera opreza i uvanja zdravlja, koje e uiniti da se taj objektivno malen potencijalni rizik jo vie smanji i otkloni. Za one pak koji su prirodom svojega posla ili aktivnosti upueni na intenzivno izlaganje umskim glodavcima, takve su mjere opreza jo vanije, i veina znajui za to, ve ih je usvojila i stalno ih provodi. Mjere za smanjenje i otklanjanje rizika skupljene su u savjetima koji slijede, a svrstane su prema tome za koga su prvenstveno namijenjene, no meusobno se ne iskljuuju, i svatko ih sve moe prema prilikama uzeti u obzir i kombinirati: Savjeti izletnicima -uvati za vrijeme izleta svoju hranu i pie od glodavaca, ne ostavljati je izravno na tlu i sl. -odravati higijenu ruku, oprati ih, otrti vlanom maramicom i sl. prije jela -izbjegavati piti vodu iz neureenih umskih izvora i lokvica, jer se njima koriste i umski glodavci -izbjegavati odmaranje (leanje) izravno na umskom tlu, osobito na mjestima gdje smo vidjeli vie glodavaca ili njihove rupe -ne loviti ili dirati (uginule) umske glodavce ili druge ivotinje Vrijedi znati da veina nabrojenih mjera opreza i uvanja zdravlja ujedno titi i od drugih bolesti koje se mogu prenijeti na ljude s divljih ivotinja (na pr. leptospiroza, crijevni parasiti i dr.) i mogu se stoga uvijek preporuiti svim posjetiteljima prirode. Savjeti ljudima koji profesionalno ili iz drugih razloga dulje vrijeme ili opetovano intenzivno borave u umskim predjelima -ne ostavljati osobne stvari i pribor za rad dulje vrijeme (vie sati ili dana) nezatien na tlu u umi, kako na njih ne bi doli glodavci -pri poslovima u kojima se die praina s tla izbjegavati udisanje praine (u odreenim okolnostima prikladna je lagana maska preko nosa i usta). -ne spavati ili se odmarati izravno na umskom tlu -vana je istoa odnosno pranje ruku, svakako prije jela ili rada s namirnicama ali i u drugim okolnostima u kojima bi uzronici mogli doi do usta (cigarete, puenje) -izbjegavati piti vodu iz umskih neureenih, slabo protonih izvora ili lokava -ako se zbog posla boravi u umskim nastambama, potrebno ih je drati u najveem redu i istoi, bez ostavljanja ostataka hrane na otvorenome, to bi privlailo glodavce.

-uklanjati otpatke i ostatke hrane iz okoline u kojoj borave ljudi (zakapanje ili odnoenje na udaljenost) kako ne bi privlaili glodavce. -po potrebi provesti (provoditi) unitavanje glodavaca (deratizacija, lov klopkama i dr.) u ljudskim nastambama i neposrednoj okolini, uz upozorenja ukoliko se radi s otrovom; uginule ivotinje ukloniti (poslije oprati ruke!)