Jos Saramago / SJEANJE NA SAMOSTAN biblioteka ambrozija .bROz, Knjiga 33.

Urednik: Boko Zatezalo Jos Saramago: SJEANJE NA SAMOSTAN Copyright za hrvatsko izdanje VB.Z., d.o.o., 10010 Zagreb, Goranska 12 Tel.: 01/6235-419 i Faks: 01/6235-418 Za nakladnika: Boko Zatezalo Lektorica: Ana Kolesari, prof. Korektorica: Dobrila Arambai-Kopal, prof. Grafika priprema: V.B.Z. studio, Zagreb Tisak: Tiskarna TONE TOMI d.d., Ljubljana, 2000. ISBN 953-201-062-9 Jos Saramago SJEANJE NA SAMOSTAN S portugalskoga prevela Tanja Tarbuk Naslov izvornika: Jos Saramago Memorial do Convento Copyright Jos Saramago & Editorial Caminho, SA, Lisboa, 1984. by arrangement with Dr. Ray-Gde Mertin, Literarische Agentur, Bad Homburg, Germany Copyright za hrvatsko izdanje YB.Z. d.o.o., Zagreb Sll.lall.2r3 Nil CIP-Katalogizacija u publikaciji mll Nacionalna i sveuiline knjinioufeagreb UDK 821.134.3-31 =i^K^ SARAMAGO, Jos Sjeanje na samostan / Jos Saramago ; ; s portugalskog prevela Tanja Tarbuk. -Zagreb : V.B.Z., 2000. - (Biblioteka Ambrozija ; knj. 33) Prijevod djela: Memorial do convento. ISBN 953-201-062-9 401011127 mC Instituto Portugus do Ministerio da Cultura Livro e das Bibliotecas Fdifdo apoiada pelo Instituto Portugus do Livro e das Bibliotecas. Objavljivanje ove knjige potpomogao je Portugalski institut za Page 1 of 177

knjigu i knjinice. MINISTERIO DOS NEGOCIOS ESTRANGEinOS INSTITUTO CAMES Edifdo apoiada pelo Instituto Camoes. Objavljivanje ove knjige potpomogao je Institut Camoes. Isabeli, jer nita ne gubi i ne ponavlja, sve stvara i obnavlja. Iao jedan ovjek na vjeala, a drugi ga sreo i upitao: to je s tobom ovjee, zar samo tako ide? A osuenik na vjeala odgovori: Ne idem to ja, drugi me vode. Padre Manuel Velho Je sais que je tombe dans l'inexplicable, quandj'affirme que la ralit - cette notion si flottante - la connaissance la plus exacte possible des etres est notre point de contact, et notre voie d'acces aux choses qui dpassent la ralit. Marguerite Yourcenar Don Joao, peti po redu u kraljevskom nizu, ove e noi pohoditi odaje svoje ene done Marije Ane Josefe, koja je prije vie od dvije godine stigla iz Austrije da bi portugalskoj kruni podarila infante, no sve do danas nije zanijela. Dvorom ve krue glasine, po palai i oko nje, da kraljica vjerojatno ima suhu utrobu, no to su glasine to se potajno prenose od usta do uha i povjeravaju samo prisnim osobama. Da je za to kriv kralj, na to se i ne pomilja, jer neplodnost nije nedostatak mukaraca nego ena, zbog ega ih tako esto i odbacuju, a zatim, postoje i materijalni dokazi, ako ih je uope potrebno spominjati, naime, kraljevstvo obiluje nezakonitom djecom kraljeva sjemena, i to je tek poetak. Osim toga, ne mora se kralj zamarati molei da mu nebesa podare sina, ve kraljica, i to zbog dva razloga, ponajprije, jedan kralj, pogotovo ako je kralj Portugala, ne mora moliti za ono to je iskljuivo u njegovoj moi dati, a potom, ena treba moliti, kako u pripremljenim devetnicama, tako i u usputnim molitvama, jer je ona posuda koja prima. No, niti ustrajnost kralja koji dva puta tjedno krepko ispunjava svoju kraljevsku i branu dunost, osim u sluajevima crkvenih dunosti ili fizioloke sprijeenosti, niti strpljenje i poniznost kraljice koja se uz mnoge molitve rtvuje, ostajui potpuno nepomina poto se suprug povukao iz njezina kreveta, da se u svom zaetnom prilagoivanju ne bi pomutili zajedniki sokovi, njezini, dodue, neznatni zbog nedostatka poticaja i vremena, a i zbog suzdranosti koja dolikuje kranskom moralu, vladarevi pak obilni, s obzirom da se radi o mukarcu koji jo nije navrio dvadeset dvije godine, dakle, niti jedno, niti drugo, nita do danas nije pomoglo da nabrekne trbuh done Marije Ane. No Bog je velik. Gotovo isto toliko velika je i bazilika sv. Petra u Rimu koju kralj gradi. Graevina je to bez iskapanja i temelja, smjetena na stolnu plou koja i ne mora biti toliko vrsta za teret to ga nosi - minijaturnu baziliku rasutu u komadie to ih treba spojiti prema starom nainu muko-enskog uklapanja, a skupljaju ih rukama punih potovanja etiri dvorjana u slubi. Koveg iz kojega ih vade mirie Page 2 of 177

na tamjan, a grimizne barunaste tkanine u koje su umotani, svaki zasebno, da se lice kipa ne bi okrznulo o brid stupa, presijavaju se na svjetlu debelih svijea. Gradnja napreduje. Ve su svi zidovi uvreni u utorima, vide se stupovi podignuti pod svodom na kojemu je latinskim slovima ispisano ime i titula Pavla V Borghesea, to ih kralj ve odavno ne ita, premda mu se oi uvijek s uitkom zaustave na rednom broju tog pape, jer isti broj prati i njegovo vlastito ime. Skromnost bi za kralja bila mana. U odgovarajue otvore na svodu slae on figure proroka i svetaca, a dvorjanin se svakome nakloni dok razmotava skupocjene barunaste tkanine, i evo kipa ispruenog na dlanu, proroka koji lei na trbuhu, sveca kojemu su spletene noge i glava, no nitko ne primjeuje te nehotine nedolinosti, tim vie to kralj odmah uspostavlja red i dostojanstvo kao to dolikuje svetim stvarima, popravljajui i postavljajui na mjesta bia koja nad nama bdiju. S vrha svoda promatraju oni, ne Trg sv. Petra, ve kralja Portugala i dvorjane koji ga slue. Promatraju drveni pod kraljeve odaje i reetkaste kapke to gledaju na kraljevsku kapelu, a sutra, za vrijeme prve mise, ako se u meuvremenu ne vrate u barunaste tkanine i koveg, vidjet e kako kralj pobono slua misu, s pratnjom u kojoj vie nee biti ovi isti plemii, jer je kraj tjedna i drugi e zapoeti slubu. Ispod ove odaje u kojoj se nalazimo postoji druga, takoer zakrivena reetkama, ali bez ukrasa, poput kapele ili osamljene crkvice, gdje kraljica skrueno prati misu, no ak joj ni svetost mjesta ne pomae da zatrudni. Treba jo samo postaviti Michelangelovu kupolu, taj kameni zanos, ovdje tobonji, koji se zbog svoje glomaznosti nalazi u kovegu u zasebnom pretincu, a kako je to zavrni dio graevine, postupak e biti drukiji i posebno raskoan, to znai da e svi pomagati kralju, uz zaglunu buku sloit e se spomenuti muki i enski dijelovi u odgovarajue utore, i gradnja e biti dovrena. Ako taj snani zvuk, to se razlijee itavom kapelom, uspije doprijeti\roz dvorane i dugake hodnike do sobe ili odaje u kojoj kraljica eka, znat e ona da njezin mu stie. Neka eka. Zasad, kralj se jo priprema za no. Dvorjani su ga skinuli, te odjenuli u ruho prema prilici i u stilu, odjeu su prenosili iz ruke u ruku tako pobono kao da su relikvije svetica kojima su blagoslovljene djevice, a sve se to odigrava u nazonosti drugih slugu i paeva - jedan otvara pretinac, drugi uklanja zastor, trei podie svijeu, etvrti smanjuje plamen, dvojica se ne miu, druga dvojica ih oponaaju, i jo toliko drugih za koje se ne zna ni to rade ni zato su tu. Konano, nakon mnogih zajednikih napora kralj je spreman, jedan plemi popravlja posljednji nabor, drugi namjeta izvezeni ovratnik, i ve za koji asak don Joao V otputit e se prema kraljiinim odajama. Vr eka na svoj izvor. No, upravo tada ulazi don Nuno da Cunha, inkvizicijski biskup, i sa sobom dovodi jednog starog franjevca. Izmeu prilaenja i izgovaranja poruke izvode se sloeni nakloni, stanke i uzmicanja, elegantni ukrasi pri hodu koji su klju za pribliavanje kraljevu okruenju, a sve to treba pravilno izvesti i objasniti, bez obzira na uurbanost koja dovodi biskupa i na drhtavicu koja spopada redovnika. Povlae se u stranu don Joao V i inkvizitor, i ovaj progovara, Onaj ondje je fra Antonio de S. Jose kojemu sam govorio o alosti vaega velianstva jer kraljica, naa gospodarica, jo nije zanijela, te ga molio da vae velianstvo preporui Bogu ne bi li vam podario nasljednika, a on mi je odgovorio da e vae velianstvo imati sinove ako to eli, kad sam ga zapitao to je htio rei tim nejasnim rijeima, budui da se zna da vae velianstvo eli sinove, on mi odgovori, konano posve jasnim rijeima, da e vam Bog Page 3 of 177

podariti nasljednika, ako se vae velianstvo zavjetuje podii samostan u Mafri, i to rekavi, zauti don Nuno i pozove redovnika iz franjevakog reda Arrabide. Kralj zapita, Je li istina to to mi je upravo rekla njegova eminencija, da u imati sinove ako obeam podii samostan u Mafri, a redovnik odgovori, Istina je, gospodaru, ali samo ako samostan bude franjevaki, a kralj e na to, Kako ti to zna, i fra Antonio ree, Ne znam kako, ali znam, ja sam samo usta na koja istina progovara, vjera ne mora davati drugih objanjenja, izgradi li vae velianstvo samostan, uskoro e imati nasljednika, ne izgradi li, Bog e donijeti svoju odluku. Jednim je pokretom kralj otpustio franjevca, pa onda zapitao don Nuno da Cunhu, Je li estit ovaj redovnik, a biskup mu odgovori, Nema esti-tijeg meu franjevcima. Potom don Joao, peti po redu, uvjeren da e se taj napor isplatiti, podigne glas da bi ga jasno uli oni koji su se ondje nalazili, a koji e sutradan o tome upoznati grad i kraljevstvo, Zavjetujem se svojom kraljevskom rijeju da u izgraditi franjevaki samostan u gradiu Mafri ako mi kraljica podari sina za godinu dana, raunajui od dana dananjeg, i svi rekoe, Neka Bog uslia vae velianstvo, a da nitko od njih nije znao to se tu stavlja na kunju, da li sam Bog, da li estitost fra Antnija, da li kraljeva mo, ili pak kraljiina sumnjiva plodnost. Dona Maria Ana upravo razgovara sa svojom portugalskom dvorskom damom, markizom de Unhao. Ve su raspravljale o vjerskim dunostima toga dana, o posjetu samostanu bosih karmelianki Conceigao dos Cardais, i o devet-nici za sv. Franju Ksaverskog koja e sutra poeti u crkvi sv. Roka, razgovor je izmeu kraljice i markize ivahan i istodobno dirljiv dok izgovaraju imena svetaca, a bolan kada spominju muke ili rtve pojedinih redovnika i redovnica, ak i kada se radi samo o obinom postu ili o samozatajnom bievanju kostrijetom. No, kralj se ve najavio i pristie uspaljena duha, potaknut mistinim spojem tjelesne dunosti i obeanja danog Bogu, posredstvom i zaslugom fra Antnija de S. Jos. S kraljem ulaze dvojica dvorjana i pomau mu skinuti gornju odjeu, a isto tako i markiza pomae kraljici, kao ena eni, uz pomo druge dvorske dame, grofice, ne manje vane, koja je dola iz Austrije, a u sobi kao da se sastala skuptina, velianstva se uzajamno klanjaju, nikako da zavri ceremonija, no napokon se povlae, dvorjani na jedna vrata, dame na druga, a u predvorju e ekati da se obavi dunost i da isprate kralja na povratku u njegove odaje koje su nekad, u vrijeme kraljevanja njegova oca, pripadale kraljici, njegovoj majci, dok e dame ui da utopie donu Mariju Anu pod pokrivaem od perja to ga je donijela iz Austrije i bez kojega ne moe zaspati, bila zima ili ljeto. Upravo zbog tog pokrivaa koji gui ak i na hladnoi veljae, don Joao V ne provodi itavu no s kraljicom, u poetku je ak i pokuavao, dok je sve bilo novo i jae od neudobnosti koja nije bila neznatna, naime, osjeao je kako pliva u vlastitom i tuem znoju, s kraljicom koja se pokrivala preko glave, dok su se mirisi i izluine isparavali. Dona Maria Ana ne dolazi iz tople zemlje i ne podnosi ovo podneblje. Sva se prekrije golemim i dugakim pokrivaem i lei tako nepomino, uglavljena poput krtice koja je na putu pronala kamen i sada premilja na koju e stranu nastaviti kopanje tunela. I kraljica i kralj nose dugake koulje to se vuku po podu, kraljeva je izvezena samo na rubu, a kraljiina za dobrih pola dlana vie, te se tako ni vrh nonih prstiju ne vidi, ni palac ni ostali, jer bi od svih bestidnosti ta moda bila najodvanija. Don Joao V vodi donu Page 4 of 177

Mariju Anu do postelje, vodi je za ruku kao to plemi na balu vodi damu, i prije no to prijeu male stube, svaki sa svoje strane, kleknu i unaprijed izgovaraju potrebne molitve da ne bi kojim sluajem umrli u trenutku tjelesnog ina bez ispovijedi, te da taj novi pokuaj urodi plodom, a u tom pogledu ima don Joao V dvostruke razloge za nadu, povjerenje u Boga i u svoju vlastitu snagu, time je udvostruena i njegova vjera s kojom Boga moli za nasljednika. to se tie done Marije Ane, moe se sa sigurnou tvrditi da moli za iste usluge, ukoliko nema neke posebne, tajne razloge zbog kojih trai oprost. Ve su legli. Krevet je iz Nizozemske dovezen kada je kraljica stigla iz Austrije, a sam je kralj naredio njegovu izradu i platio ga sedamdeset pet tisua zlatnih dukata, jer u Portugalu nema tako vrsnih zanatlija, a da ih i ima, vrlo vjerojatno bi zaraivali manje. Na prvi se pogled ne moe sa sigurnou znati da li je taj velianstveni komad pokustva napravljen od drva, budui da je sav prekriven dragocjenim ukrasima, obrubljen vezenim raskonim cvjetovima i zlatnim reljefima, a o pokrovu, koji bi mogao pokrivati i samoga papu, da se i ne govori. Kada je krevet ovdje postavljen i opremljen, u njemu jos nije bilo stjenka, bio je sasvim nov, no kasnije, zbog uporabe, zbog topline tijela, migracija unutar palae ili unutar grada, ti su nametnici doli tko zna odakle, a kako je krevet ukraen bogatim tkaninama ne moe mu se prii sa zapaljenim krpama da bi se otjerao roj stjenica, drugog lijeka nema, osim da se svetom Aleksu plaa pedeset reisa godinje ne bi li kraljicu oslobodio poasti i svraba. U noima kada dolazi kralj, stjenice, zbog potresanja kreveta, prelaze u dosadan napad tek kasnije, jer to su ivotinjice koje vole mir i uspavane ljude. Tamo na kraljevoj postelji, druge pak ekaju na svoj obrok krvi koju ne smatraju ni gorom ni boljom od ostalih u gradu, svejedno je li plava ili obina. Dona Maria Ana prua prema kralju vlanu i hladnu ruicu, koja se, premda ugrijana pod pokrivaem, odmah ohladila na ledenom zraku u sobi, a kralj, koji je ve obavio svoju dunost i sav je ispunjen nadom zbog vjere i stvaralakog napora to gaje uloio, ljubi ruicu kraljice i budue majke, ako fra Antonio de S. Jose nije pretjerao u zamiljanju. A dona Maria Ana povlai ue zvonca, s jedne strane ulaze kraljevi dvorjani, a s druge dame, u otealom zraku lebde razni mirisi, neke je lako prepoznati, bez onoga to tako mirie nisu mogua uda kakva se ovdje oekuju, budui da se ono drugo, bezgreno zaee, o kojemu se toliko govori, dogodilo samo jedanput, tek da se zna da Bog, kada tako hoe, ne treba mukarce, no bez ena ipak ne moe. Premda ju je uporno umirivao ispovjednik, dona Maria Ana u ovakvim prilikama osjea veliku grinju savjesti. Poto se kralj sa svojim dvorjanima povukao, a dame koje ju slue i bdiju dok ne zaspi ve otile na poinak, kraljica se uvijek brine smatrajui da bi se morala pridii i izrei posljednje molitve, no kako su joj lijenici savjetovali da treba paziti na plod, zadovoljava se beskrajnim mrmljanjem molitava, sve sporije i sporije brojei krunicu, dok ne zaspi usred Ave Marijo, puna milosti, barem je s njom bilo lako, blagoslovljen budi plod tvoje utrobe, a za vlastitu utrobu u mislima ezne, daj mi barem jednog sina, Gospodine, barem jednog sina. Tu nehotinu oholost nije nikada spomenula u ispovijedi, jer je tako udaljena i nehotina, te bi se, i kada bi toga postala svjesna, zaklela istinom kako se uvijek obraala Djevici Mariji i njezinoj utrobi. To su struje prave podsvijesti, kao i oni snovi koje dona Maria Ana uvijek sanja kada kralj dolazi u njezinu sobu, kako ih uope objasniti, u tim snovima prelazi ona preko Kraljevskoga trga u smjeru klaonica, podie suknju ispred sebe i gaca po skliskoj i ljigavoj kaljui koja smrdi kao ljudski izmet, dok infant don Page 5 of 177

Francisco, njezin djever, u ijoj se sobi sada nalazi i u kojoj se jo donekle osjea njegov duh, plee oko nje, uzdignut na tulama poput crne rode. Ni o tim snovima nije nikada govorila ispovjedniku, a to bi joj on na to i mogao rei, kad se o tome ne govori ni u priruniku za savrenu ispovijed. I tako sniva u miru dona Maria Ana, nevidljiva ispod planine od perja, dok stjenice izlaze iz pukotina, iz nabora, i padaju s visokoga pokrova skraujui tako putovanje. I don Joao e ove noe sanjati. Vidjet e u snu kako se iz njegova spolovila uzdie razgranato stablo nastanjeno Kristovim precima, sve do samoga Krista, nasljednika svih kruna, a zatim e stablo nestati i na njegovu e se mjestu uzdizati moni stupovi, zvonici, kupole i kule, franjevaki samostan, to se vidi po odori fra Antnija de S. Jos koji irom otvara vrata crkve. Nisu kod kraljeva uobiajeni ovakvi snovi, ali Portugal je njima uvijek obilovao. A obilovao je Portugal i udima. Jo je prerano govoriti o ovome to se sprema, to zapravo i nije neko udo nego obian boji dar, samilosno i blago sputanje pogleda na neplodnu utrobu, a to znai roenje infanta u pravome asu, no sada je pravi as da se spomenu istinska i provjerena uda koja su, s obzirom da potjeu iz istog, arkog franjevakog trnjaka, dobro znamenje za kraljevo obeanje. Sjetimo se poznatog sluaja smrti fra Miguela da Anuncia^ao, izabranog provincijala iz treeg franjevakog reda, iji je izbor, govorei usput, ali s odreenom namjerom, potaknuo rat izmeu franjevaca i upnika Sv. Marije Magdalene zbog mranih zavisti, i to s tolikom mrnjom da su do smrti fra Miguela trajale parnice i tko zna kada bi konano bila donesena presuda, ako bi uope bila donesena, izmeu tubi i albi, izmeu odredbi i optubi, da doista smrt nije prekinula spor. Ipak, fra Miguel nije umro od slomljena srca, nego od teke bolesti, od tifusa ili tifusne groznice, ili neke druge bezimene groznice, to je uobiajeni svretak ivota u gradovima s tako malo izvora pitke vode, u kojima se Galjeani ne dvoume ni asa napuniti bave na pojilima za konje, i tako, eto, nezaslueno umiru itelji provincije. Meutim, fra Miguel da Anunciacjio bijae ovjek tako milosrdne naravi da je i nakon smrti zlo uzvraao dobrim, i ako je za ivota inio dobra djela, kao pokojnik je inio uda, a meu prvima bilo je osporavanje lijenika koji su se bojali brzog truljenja tijela, pa su zato traili da se to prije obavi pokop, no ne samo da njegovi tjelesni ostaci nisu trunuli nego su itava tri dana ispunjavali blagim mirisom crkvu nae Gospe od Isusa gdje su bili izloeni, a tijelo se nije skrutilo, nego naprotiv, svi su mu udovi bili gipki kao da je iv. uda koja su slijedila, ne manje vana, bila su uda u pravom smislu rijei, tako znaajna i uzviena da je narod iz itavoga grada pohrlio da ih vidi i njima se okoristi, jer tvrdi se da su u toj crkvi slijepci progledali i bogalji prohodali, a toliko se svijeta okupilo da su se na stubama atrija probijali udarcima aka i ubodima noeva, te su neki tom prilikom izgubili i ivote koje im ni udo ne bi vratilo. Ili moda bi, da nakon tri dana, zbog velike pometnje, nisu potajice iznijeli tijelo i potajice ga zakopali. Lieni nade u ozdravljenje, barem dok se ne pojavi neki drugi svetac, na istome su se mjestu iz oaja i izgubljene vjere stali udarati nijemi i bogalji, naravno, oni bogalji koji su imali ruke, te izvikivali i zazivali mnoge svece sve dok sveenici nisu izali i blagoslovili ih, i to je bilo dovoljno, u nedostatku boljega, da se svi raziu. Page 6 of 177

No ovo je, priznajmo to bez stida, zemlja lopova, to oko vidi, ruka zgrabi, vjera je velika, premda ne uvijek i nagraivana, a jo je vea drskost i bezbo-nost s kojom se provaljuje u crkve, kao to se prole godine dogodilo u Guima-raesu, isto u crkvi sv. Franje, koji je za ivota odbacio velika blaga, pa u vjenosti doputa da ga pljakaju, no zato red i strau provodi sv. Ante koji se ne miri s tim da mu oiste oltare i kapele, to se isto dogodilo u Guimaraesu, a dogodit e se, kao to emo vidjeti, i u Lisabonu. U tom su gradu, dakle, lopovi poli u krau, te se popeli do prozora, kadli ih tamo spremno doekao svetac i toliko ih prestraio da je jadnik koji je bio na vrhu ljestava pao, naravno, nijednu kost nije polomio, ali ostao je prikovan na mjestu tako da se vie nije mogao ni pomaknuti, a kada su ga njegovi kolege pokuali odnijeti, jer i meu lopovima ima plemenitih i dobronamjernih dua, nisu u tome uspjeli. To nije jedini takav sluaj. Isto se dogodilo s Ines, sestrom sv. Klare, jo dok je sv. Franjo hodao zemljom, tono prije pet stotina godina, tisuu dvjesto jedanaeste. U njezinu se sluaju nije radilo o krai, ili se moda i radilo, jer su je od Gospoda Boga htjeli odvojiti. I ondje je lopov ostao na tlu, kao da ga je pritisnula Gospodinova ruka, ili kao da su ga iz dubina pakla vukle vraje ape, ostao je tako do jutra kada su ga pronali ljudi koji su tamo stanovali, te su ga potom odnijeli bez mnogo napora i s njegovom prirodnom teinom do oltara istoga sveca ne bi li ga izlijeio, a udo se odigralo na vrlo originalan nain, naime, vidjelo se kako krupne kapi znoja izbijaju iz slike sv. Ante, a to je toliko dugo potrajalo da su stigli i suci i pisari da slubeno potvrde udo, taj znoj to izbija iz drva, a i da se izlijei lopov jer su mu lice natopili krpom navlaenom blagoslovljenom tekuinom. I ovjek je ozdravio, bio je spaen i pokajao se. No, meutim, ne uspijevaju se svi zloini rijeiti. U Lisabonu se, na primjer, dogodilo ne manje znaajno udo, ali jo do dandanas nije otkriveno tko je poinio pljaku, premda su neke sumnje postojale, ali su stjecajem okolnosti odbaene zbog potene namjere koju je na kraju dokazao osumnjieni. Dogodilo se, naime, da su u samostan sv. Franje iz Xabregasa provalili lopovi, ili lopov, kroz prozor na krovu jedne kapele koja je bila naslonjena na kapelu sv. Ante, te su otili, ili je otiao do glavnoga oltara s kojega su u tren oka istim putem nestala tri kandila. Skinuti kandila s kuka, nositi ih u mraku, bez obzira s kolikim oprezom, izloiti se opasnosti od posrtanja, pa i posrnuti i stvarati buku, a da nitko nije dotrao da vidi to se zbiva, navelo bi na sumnju da se radi ili o udu, ili o pomoi nekog sveca koji je skrenuo sa svog puta, da upravo u to vrijeme nisu zvona pozivala redovnike koji su u svom uobiajenom meteu kretali na pononu misu. Tako je lopov mogao utei, a ne bi ga uli ni da je bio jo buniji, stoje pak navodilo na zakljuak daje provalnik dobro poznavao obiaje kue. Kada su redovnici uli u crkvu, u njoj je bio potpuni mrak. Ve se zadueni redovnik pomirio s kaznom koja mu je neizbjeno slijedila zbog propusta to ga nije mogao objasniti, kada se po dodiru i mirisu uvidjelo i potvrdilo da se nije radilo o tome da nedostaje ulje, jer je bilo proliveno po podu, nego srebrna kandila. Da je svetogre bilo svjee, ako se tako moe rei, upuivali su lanci na kojima su bila objeena ukradena kandila, oni su se jo lagano njihali zveckajui svojim jezikom, Zamalo su i nas odnijeli, zamalo. Nekolicina je redovnika odmah istrala na okolne ceste, podijeljeni u grupe, a da su uhvatili lopova, tko zna to bi mu uza svu Page 7 of 177

samilost uinili, no od njega, ili njih, nisu vidjeli ni traga, nije to bilo nimalo neobino, jer je pono ve prola i mjesec je bio na svome zalasku. Zadihali su se redovnici trei naokolo tekom mukom, i na kraju se vratili u samostan praznih ruku. U meuvremenu su drugi redovnici, sumnjajui da bi se lukavi lopov mogao sakriti u crkvi, pretraivali sve, od mjesta za zbor do sakristije, i dok je itavo bratstvo uzbueno tragalo, spotiui se o sandale i duge halje, podizalo poklopce krinja, otvaralo ormare i pretresalo ukrasne prostirke, jedan je stari redovnik, poznat po estitom ivotu i vrstoj vjeri, primijetio da oltar sv. Ante nije dirnut, premda je na njemu bilo mnogo tekih srebrnih predmeta prelijepe izrade i velike istoe. Zaudio se redovnik, a zaudili bismo se i mi da smo ondje bili, jer je bilo oito da je lopov uao kroz prozor na krovu, a da bi doao do oltara s kojega je odnio kandila, morao je proi kroz kapelu sv. Ante. Razljuti se tada stari redovnik i ras-paljeno se okrene prema sv. Anti te ga stane kuditi kao slugu koji nije ispunio svoje dunosti, A ti, svece, uva samo svoje srebro, a tue neka odnesu, ali zauzvrat ti nee ostati nita, i izgovorivi te otre rijei ode u kapelu i stane skidati sve, ne samo srebrninu ve i tkanine i ukrase, i ne samo daje kapelu ispraznio nego se okomio i na samoga sveca koji je gledao kako mu odnosi svetokrug koji se mogao premjetati prema potrebi, i kri, a ostao bi i bez Isusa u naruju da nisu pritrali drugi redovnici smatrajui da je kazna pretjerana, te ga molili da jadnome kanjeniku ostavi Isusa za utjehu. Redovnik se nakratko zamislio o molbi i zakljuio, Neka Isus ostane kao jamac, dok svetac ne vrati kandila. A kako se sve to odigravalo oko dva sata po ponoi, nakon mnogo vremena utroena u traganju i, na kraju, u spomenutom optuivanju, redovnici se povukoe i pooe na poinak, neki ak u strahu da e se sv. Ante osvetiti za uvredu. Sljedeeg dana, oko jedanaest sati, pokuca na vrata samostana neki student, koji se, potrebno je to odmah rei, ve dugo nastojao zarediti, te je esto posjeivao redovnike, a ovaj se podatak daje, kao prvo, jer je istinit i jer istina uvijek neemu slui, a kao drugo, da pomogne onima koji rjeavaju zamrene sluajeve kada se pojave, ili krialjke, no dobro, pokuca student na vrata i ree da eli govoriti s prelatom. Odvedoe ga, a on mu poljubi ruku ili ue na odori, ili moda skute, to se pouzdano ne zna, te izjavi kako je uo da se po gradu govori da se kandila nalaze u samostanu Cotovia, kod oeva isusovaca, tamo u Bairro Alto de S. Roque. U poetku je prelat bio sumnjiav zbog nedovoljne uvjerljivosti jednoga studenta, kojega nije smatrao drskim prevarantom samo zbog njegove velike elje da se zaredi, premda se nerijetko te dvije stvari nau u jednoj, a zatim i zbog toga jer je smatrao malo vjerojatnim da je netko samostanu u Cotoviji predao ono to je ukradeno u Xabregasu, budui da su to razliita mjesta, udaljena gotovo milju zranim putem, a redovi nisu nimalo slini, jedni su u crnom, a drugi u smeem, premda je to jo i najmanja razlika, jer po ljusci se ne poznaje voe, nego tek kad se u njega zagrize. Ipak, smatrao je razboriJMi provjeriti tu vijest, te se jedan ozbiljan redovnik, u pratnji ve spomenutog studenta, otputi pjeice iz Xabregasa u Cotoviju. U grad su uli kroz vrata Santa Cruz, a radi potpunog upoznavanja sluaja treba jo rei kojim su putevima prolazili do svojega cilja, naime, proli su pored crkve sv. tefanije, potom pored crkve sv. Mihaela, i pored crkve sv. Petra gdje su uli na vrata koja nose isto ime, te se spustili u smjeru rijeke kod gradskih vrata Conde de Linhares, zatim zaokrenuli nadesno kod Morskih vrata do Pelourinho Velho, sve su to imena i mjesta kojih se danas samo sjeamo, zaobili su Novu trgovaku ulicu jer je redovnik bio Page 8 of 177

ozbiljan, a ondje je i danas sve puno zelenaa, i proavi pored Rossija stigli su do vrata S. Roque i, konano, do Cotovije, gdje pokucae i uoe. Kada su dovedeni pred starjeinu samostana, ree redovnik, Ovaj ovdje student koji je sa mnom, doao je u Xabregas i rekao nam kako se kod vas nalaze naa kandila koja su sino ukradena, Jest, tako je, po onome to su mi rekli, negdje oko dva sata ujutro netko je snano zalupao na vrata, a kada je vratar zapitao to hoe, neki mu je glas odgovorio da odmah otvori vrata jer se radi o vraenim stvarima, i poto me je vratar obavijestio o neobinom dogaaju, naredio sam da se otvore vrata, a pred njima smo ugledali ta kandila, poneto ulu-bljena i sa slomljenim ukrasima, evo ih ovdje, ako im bilo to nedostaje, nedostajalo je ve kada su ovdje ostavljena, Jeste li vidjeli tko ih je ostavio, To nismo vidjeli, i premda su oevi izali na cestu, nisu nikoga pronali. Tako su kandila vraena u Xabregas, a svatko sada moe misliti to god hoe. Je li konano sam student bio prevarant i drznik koji je izmislio strategiju da ue u samostan i odjene franjevaku odoru, kao to se na kraju i dogodilo, pa je zato ukrao i vratio kandila, u nadi da e ga dobra namjera osloboditi stranoga grijeha na dan posljednjega suda. Je li sv. Ante, koji je do danas poinio tolika i raznovrsna uda, takoer uinio i ovo, budui da mu je njegovo srebro tako dramatino u svom vjerskom zanosu oduzeo stari redovnik, koji je izgleda dobro znao to radi, kao to to znaju i brodari i mornari na rijeci Tejo kada im svetac ne ispuni oekivanja i molitve, pa ga kanjavaju uranjajui ga naglavake u vodu. Sveca to, dodue, ne smeta naroito, jer svaki svetac koji zaslueno nosi svoje ime i koji moe punim pluima udisati zrak kao mi, moe isto tako disati i krgama poput ribe u vodi, ali radi se o sramoti, jer su tako njegova jadna stopala izloena, ili kao u ovom sluaju, o potitenosti to je ostao bez srebra i zamalo bez Isusa, i upravo to ini od sv. Ante najudotvornijeg sveca, pogotovo kada treba pronai izgubljene predmete. No, u svakom sluaju, student bi bio osloboen svake sumnje da se pak nije upleo u drugi, isto tako sumnjiv sluaj. Svi ti navedeni sluajevi pokazuju kako su franjevci vrlo uspjeni u izmjeni, preokretu ili ubrzanju prirodnog poretka stvari, te se ak i nepokorna kraljiina maternica pokorila munjevitom pogotku uda. Tim vie to je franjevaki red traio samostan u Mafri jo od tisuu esto dvadeset etvrte, u vrijeme kada je kralj Portugala bio Filip, iz panjolske, pa nije vodio ni najmanju brigu o ovdanjim vjerskim redovima, te u esnaest godina, koliko je trajalo njegovo kraljevanje, nije odobrio gradnju samostana. No, svejedno, zahtjevi za samostanom nisu prestajali, zaloili su se i plemii iz gradia sa svojim darovnicama, ali inilo se da je mo i upornost franjevakog reda Arrabide koji su traili samostan oslabila, jer jo juer, ako se tako moe rei za ono to se dogodilo prije est godina, odnosno tisuu sedamsto pete, Kraljevskom je poveljom odbijena nova molba u kojoj se izjavljuje vrlo smiono, ako ne upravo i s oitim zanemarivanjem materijalnih i duhovnih interesa Crkve, dakle, smiono se navodi kako se traena gradnja smatra neprikladnom jer je kraljevstvo pretrpano samostanima to se zavjetuju siromatvu, a i zbog mnogih drugih neprikladnosti na koje upuuje ljudska razboritost. Tko zna to su suci mislili pod neprikladnostima na koje upuuje ljudska razboritost, no sada e morati progutati to to su izjavili i probaviti lou promiljenost, jer je fra Antonio de S. Jos ve rekao, ako bude samostana, bit e i nasljednika. Zavjet je dat, kraljica e roditi, a franjevaki red, koji je dotad dobivao tolike muenike udarce dlanom, sada e dobiti pobjedniki pljesak. Stotinu godina ekanja nije pretjerana rtva za one koji ekaju na Page 9 of 177

vjeni ivot. Ve smo vidjeli kako je, naposljetku, student bio osloboen sumnje da je ukrao kandila. Neka se ne kae sada kako su franjevci iz Arrabide putem tajne ispovijedi saznali da je kraljica trudna prije no to je to stigla rei kralju. Neka se ne kae da je dona Maria Ana, tako pobona gospoa, pristala na utnju dovoljno dugo da se s pozivom na zavjet stigne pojaviti izabrani i estiti redovnik Antonio. Ne bi sada trebalo govoriti da li e kralj brojati mjesece to se izmjenjuju, od noi zavjeta do dana kada e se roditi infant, i da li e ih smatrati dovoljnima. Neka se ne kae vie no to je reeno. Neka franjevci budu osloboeni ove sumnje, ako se nikada vie ne nadu u slinim sumnjivim poslovima. Svake godine netko umre od pretjeranog jela tijekom itava ivota, zbog ega se ponavljaju izljevi krvi u mozgu, jedan za drugim, katkada je jedan dovoljan da ovjek zavri u grobu, a ako je nesretnik privremeno tome izbjegao, zauvijek je oteen s jedne strane, s iskrivljenim ustima, bez glasa na toj strani i isto tako bez lijeka koji bi mu pomogao, osim putanja krvi to se propisuje u veini sluajeva. No isto je tako mnogo onih koji umiru jer su premalo jeli tijekom itava ivota, a upravo zato i umiru lake, jer su u svojem tunom ivotarenju preivljavali na srdelama i rii, uz zelenu salatu po kojoj su stanovnici i dobili nadimak1, a meso su jeli samo na dan kada je njegovo velianstvo slavilo roendan. Daj, Boe, da rijeka obiluje ribom, hvaljen budi. I da salata i drugo povre pristie u punim koarama na magarcima to ih tjeraju seljaci i seljanke, koji su u ovome poslu izjednaeni. I da rie ne nedostaje vie no to se moe podnijeti. Ovaj grad, za razliku od svih drugih, nalik je ustima koja vau, na jednoj strani previe, a na drugoj premalo, i u kojemu ne postoji sredina izmeu pretjeranog podbratka i smeuranog vrata, izmeu crvenkastog i suiavog nosa, izmeu rasplesane i uvenule stranjice, izmeu golemog trbuha i trbuha prilijepljenoga za kraljenicu. Ipak, korizma, kao i sunce kada se raa, jednaka je za sve. Poklade su prohujale ovim ulicama, tko je mogao, nakrcao se kokojega mesa i ovetine, utipaka i kolaa. Sudarali su se trbusi na uglovima, stavljali su smijene repove na lea onih koji su pokuavali pobjei, prskali se vodom iz kli-stira po licima, udarali su neoprezne vijencima luka, vinom se napijali, podrigivali i povraali, razbijali su se lonci, svirale frule, a po bonim ulicama, uliicama i trgovima nije se izvalilo vie ljudi s trbusima u zraku samo zato jer je grad zagaen, prekriven izmetom, smeem, pun izgladnjelih pasa i maaka lutalica, blatan ak i kada kia ne pada. Sada je vrijeme da se plate poinjene pretjera-nosti, da dua pati ne bi li tijelo hinilo pokajanje, to neposluno, buntovno tijelo, to smrtno i svinjsko tijelo ovoga svinjca koji se zove Lisabon. Izai e pokajnika procesija. Tijelo smo kaznili postom, umrtvimo ga sada biem. Kada se malo jede, duh se proiava, kada patimo, isti se naa dua. Pokajnici, svi odreda mukarci, idu na elu procesije, odmah iza redovnika koji nose stjegove s likovima Djevice i razapetog Isusa. Za njima ide biskup pod port. alfacinha, od alface - zelena salata, poznati je nadimak Lisabonaca. .t bogatim pokrovom, potom slike na ploama, te beskrajna povorka sveenika, oeva i brae, svi u mislima okrenuti spasu due, neki Page 10 of 177

i u uvjerenju da ju nee izgubiti, drugi pak u sumnji dok se ne nau na mjestu presude, a ak je mogue da netko od njih potajno misli kako je svijet lud od roenja. Procesija prolazi kroz redove naroda, a kako prolazi, padaju na tlo mukarci i ene, neki grebu lica, drugi upaju kose, svi se udaraju, a biskup pravi sitne znakove kria po zraku na jednu, pa na drugu stranu, dok laik mae kadionicom. Lisabon zaudara na trule, a tamjan daje smisao ovome smradu, zlo je u tijelu, jer dua je mirisna. Na prozorima se nalaze samo ene, takav je obiaj. Pokajnici hodaju s lancima oko nogu, ili na ramenima nose debele eljezne poluge na koje su stavili ruke, kao da su razapeti, ili se biuju po izudaranim leima konatim vrpcama na ijim se vrcima nalaze kuglice od tvrdog voska s nakupljenim krhotinama stakla, a ti koji se tako mue, najbolji su dio predstave jer pokazuju pravu krv to curi niz slabine, i glasno jauu zbog boli koju osjeaju, ali i zbog oite naslade koju ne bismo razumjeli da ne znamo kako neke od njih s prozora gledaju voljene ene, te su zapravo u povorci ne toliko zbog spasa due koliko zbog prolih ili obeanih tjelesnih uitaka. Na visokim kapama ili na samome biu nose vrpce u boji, svaki svoju boju, tako da izabranica koja na prozoru uzdie od boli, od milosti prema voljenom mueniku, ako ne upravo i od uitka koji emo tek kasnije prozvati sadistikim, uspije po obliju ili liku prepoznati svojega ljubavnika u meteu pokajnika, stje-gova, obinoga naroda koji se baca po tlu u strahu i preklinjanju, meu kricima u litanijama, dok se pokrovi nepravilno njiu i likovi svetaca snano sudaraju, tako e barem po vrpci, ruiastoj ili zelenoj, utoj ili ljubiastoj, moda crvenoj ili pak boje neba, pogoditi da je ondje njezin mukarac i sluga koji se zbog nje estoko iba, te ne moe ni govoriti, nego urlie poput bika u doba parenja. No, ako se drugim enama i njoj samoj uini da nedostaje vrstine u ruci pokajnika, da je udarac biem izveden tako da ne otvara ranu ili rez na koi koji bi se vidio odozgo, podie se meu enskim zborom velika graja, te pomahnitale i opsjednute ene zahtijevaju vie snage u ruci, ele uti kako bi puca i vidjeti kako tee krv kao to je tekla krv Spasiteljeva, dok trepere pod okruglim suknjama, te stiu i otvaraju bedra u ritmu uzbuenja i napredovanja procesije. Sada je pokajnik pred prozorom voljene, dolje na ulici, i ona ga nadmono gleda, moda zajedno s majkom ili roakinjom, sa sobaricom ili popustljivom bakom, ili s mrzovoljnom tetkom, no sve one dobro znaju to se dogaa, bilo iz nedavnog iskustva ili dalekog sjeanja, znaju da sve to nema nikakve veze s Bogom, da se radi o tjelesnim nagonima, i moda je ushit ovdje gore doao u istome asu kada i gr tamo dolje, dok mukarac koji kleei na tlu raspaljuje estoke udarce, ve mahnito, i cvili od bola, a ena iri oi prema mukarcu zgrenom na tlu i otvara usta da mu ispije krv i ostatke. Procesija se zaustavila dovoljno dugo da prizor okona, biskup je blagoslovio i posvetio, ena osjea onu slatku oputenost u udovima, a mukarac kree dalje, i pomislit e s olakanjem kako se vie nee morati ibati s tolikom estinom, kako e to sada drugi morati initi na zadovoljstvo drugih ena. Ta muenja tijela i slaba prehrana nuni su da se prikupe sva nezadovoljstva do Uskrsa, a prirodne potrebe moraju ekati dok se ne oiste sjenke s lica svete Majke Crkve, sada kada se pribliava muenje i smrt Isusova. No, moda su ribe koje obiluju fosforom krive to se krv uzburka, ili je to moda zbog obiaja da u vrijeme korizme ene idu same u crkvu, to nije sluaj tijekom godine kada su zatvorene u kui, osim ako se ne radi o javnim enama ija vrata gledaju na ulicu ili na ulici ive, za razliku od drugih ena Page 11 of 177

koje su zatvorene, jer ako su plemenita roda izlaze samo tri puta u ivotu, na svoje krtenje, vjenanje i pokop, za sve ostale potrebe postoji kapelica u kui, i moda spomenuti obiaj pokazuje koliko je korizma neizdrljiva, jer je itavo vrijeme korizme vrijeme najavljene smrti, upozorenje to ga moramo iskoristiti, dok se mukarci brinu ili se pretvaraju da se brinu o tome idu li ene samo na bogosluje, jer je tada ena jedini put u godini slobodna, i premda ne ide sama, jer to ne doputaju pravila javne pristojnosti, ene koje ju prate voene su istim eljama i istim potrebama to ih treba zadovoljiti, te se tako ena izmeu dvije crkve nae s mukarcem, a slukinja koja ju uva, mijenja jedno sudionitvo za drugo, i obje, kada se ponovno nau pred oltarom, znaju da korizma ne postoji i da je na svu sreu svijet lud od roenja. Na lisabonskim ulicama, prepunima jednako odjevenih ena, s velikim rupcima koji poput plateva prekrivaju glavu, tek s jednim otvorom za oi ili usta, to je znak uglavnom nauen radi skrivanja osjeaja i zabranjenih udnji, tim ulicama, dakle, s jednom crkvom na svakom uglu, s jednim samostanom u svakome bloku kua, pue proljetni povjetarac koji pomuti glavu, a ako vjetar i ne pue, stvaraju ga mnogi uzdasi onih koji duu olakavaju u ispovjedaonicama ili pak na skrovitim mjestima pogodnim za druge ispovijedi, one preljubnike, to se njiu na rubu uitka i pakla, a sve to prua zadovoljstvo u ovim danima muenja, ogoljenih oltara, obrednih aljenja i sveprisutnoga grijeha. U to vrijeme, za dana, naivni e se mukarci, ili oni koji se takvima priinjaju, odmarati u popodnevnom poinku, a nou, kada se ulice i trgovi mualji-vo napune mnotvom koje smrdi na luk i lavandu, a amor molitvi stane izlaziti kroz irom otvorena vrata crkvi, bit e smireniji, jer vie nee dugo ekati, eto, ve se zaulo kucanje na vratima, odjekuju koraci na stubama, stiu, razgovarajui prisno, gospoa i slukinja, ili crna robinja, ako ju je povela, a kroz pukotine bljeska svjetlost fenjera ili svijee, mu se pretvara da se budi, ena se pretvara da ga je probudila, i ako on zapita, Onda, kako je bilo, znamo dobro to e ona odgovoriti, da je mrtva umorna, da su joj noge utrnule, koljena naulja-na, ali dua spokojna, i izgovara tajanstven broj, Sedam sam crkava obila, i to s takvim arom da je tu posrijedi samo velika pobonost, ili pak veliki nedostatak pobonosti. Kraljicama nisu dostupna ovakva olakanja, pogotovo ako su ve trudne, a u toj okolnosti nije im dostupan ni zakoniti mu, jer se tijekom devet mjeseci nee pribliiti eni, to je ope pravilo, iako se katkad prekri. Kod done Marije Ane postoji i previe pretjerane pobonosti to ju je dobila u odgoju u Austriji, jer se odluuje na osamljenost, a isto je tako i previe upletena u franjevake poslove, ime je pokazala ili dala naslutiti kako je dijete koje raste u njezinu trbuhu, dijete kralja Portugala isto koliko i samoga Boga, u zamjenu za samostan. Dona Maria Ana pola je rano na poinak, izgovorila je molitvu prije nego je legla u krevet, u mrmljajuem zboru s damama koje ju slue, a potom, pokrivena ve svojim pokrivaem od perja, ponovno moli, moli beskrajno, damama ve glave padaju, ali se opiru snu kao razumne ene, ako ve ne kao djevice, no naposljetku se povlae iz odaje, ostaje bdjeti samo svjetlost svjetiljke ijedna dama koja e ondje provesti no na niskom leaju, i ubrzo e zaspati, moda i sanjati, no kakvu bi vanost mogli imati snovi koji se sanjaju iza njezinih kapaka, nas zanimaju uzdrhtale misli koje se jo trzaju u doni Mariji Ani, na rubu sna, jer na Veliki etvrtak mora poi u crkvu Madre de Deus, gdje se nalazi sveti pokrov to e ga redovnice pred njom rasprostrijeti prije no to ga izloe vjernicima, a na Page 12 of 177

njemu e se jasno vidjeti znakovi Isusova tijela, to je jedini istinski sveti pokrov u kranskom svijetu, moje dame i gospodo, kao i mnogi drugi koji su isto tako istinski i jedinstveni, inae ne bi bili istodobno pokazivani na razliitim mjestima u svijetu, ali ovaj, jer se nalazi u Portugalu, najistinskiji je i naj-jedinstveniji od svih. Jo u budnome stanju dona Maria Ana gleda samu sebe kako se saginje prema presvetoj tkanini, no ne zna se hoe li je pobono poljubiti, jer u tom trenu zaspi i nae se u koiji, u pratnji svoje kraljevske strae, dok palau ve obavija gusta no, no odjednom, iskrsne konjanik koji dolazi iz lova s etvoricom slugu na mulama, s dlakavim i pernatim ivotinjama u mreama to vise na sedlima, te krene prema koiji, s pukom u ruci, na konju iz ijih se nozdrva pui para, a ispod kopita iskau iskre, i poput munje obori kraljiina straara, stie do koije jedva zauzdavi konja, svjetlost baklji pada na njegovo lice, to je infant don Francisco, iz kojeg je mjesta u snu stigao i zato se toliko puta pojavljuje. Konj se preplaio, u to nema sumnje, topota koije i kraljevskih konjanika po kaldrmi, a kada usporeuje san sa snom, kraljica primjeuje da je infant svaki put sve blie, to on hoe, a to ona hoe. Korizma je za neke san, za neke bdjenje. Proao je Uskrs koji je sve razbudio, a ene je vratio u sjenovite sobe i u teinu njihovih sukanja. Po kuama ima mnogo mueva koji su kukavice, no dovoljno su opasni u sluaju drugih vrluda-nja, izvan za to odreenog razdoblja. I jer smo priajui i priajui poeli govoriti o pticama, vrijeme je da ujemo kanarince koji u crkvama, u krletkama to su ukraene vrpcama i cvijeem, pjevaju ludi od ljubavi, dok sveenik na propovjedaonici dri svoju propovijed i govori o stvarima koje smatra najsvetijima. Na Spasovo se du svodova uzdie pjev ptica, uzdii e se ili ne i molitve do nebesa, a ako ne budu usliane, nee biti nade, no najbolje bi moda bilo da svi utih-nemo. Ovaj odrpanac koji po mau i neurednoj odjei, premda bosonog, nalikuje vojniku, zove se Baltazar Mateus, Sedam Sunaca. Otpustili su ga iz vojske, jer u njoj vie nije mogao sluiti poto su mu odrezali lijevu aku u zglobu, koju mu je metak raznio pred Jerezom de los Caballeros, u velikoj invaziji od jedanaest tisua ljudi to smo je poveli u studenome prole godine i koja je zavrila gubitkom od dvjesto naih ljudi i bijegom preivjelih dok su ih gonili panjolski konjanici te ih protjerali iz Badajoza. Okupili smo se u Olivengai, s neto malo plijena to smo ga oteli u Barcarroti i s jo manje volje da u njemu uivamo, jer nije bilo vrijedno truda hodati deset milja do tamo i isto toliko trati natrag, te ostaviti tolike mrtve na bojnom polju, i jo k tome, pola Baltazarove ruke. Uz veliku sreu, ili pak posebnu milost svetakih sliica to ih je nosio oko vrata, vojnikova se rana nije zagnojila i nisu popucale ile od stiska tvrdoga zavoja, a kako je kirurg bio vjet, bilo je dovoljno razdvojiti zglob, te ak nije bilo potrebno ni rezati kost pilom. Ranu su mu obloili ljekovitim travama koje ubrzavaju zacjeljivanje, a kako je Sedam Sunaca bio u odlinoj tjelesnoj snazi, nakon dva mjeseca bio je izlijeen. Budui da je vrlo malo mogao utedjeti od svoje vojnike plae, prosio je u Evori kako bi skupio novac i platio kovau i sedlaru za eljeznu kuku koja bi mu mogla nadomjestiti ruku. Tako je prola zima, polovicu onoga to bi prikupio stavljao je na stranu, pola od druge polovice uvao je za put, a na hranu i vino troio je ostatak. Bilo je ve proljee kada je malo-pomalo uspio isplatiti raun sedlara, a ovaj mu je predao kuku, i uz to eljezni iljak to ih je Baltazar, iz hira da ima dvije razliite lijeve ruke, bio naruio. Bilo je Page 13 of 177

tu konatih ukrasa to su bili savreno povezani sa eljeznim dijelovima, koji su pak bili vrsti, a konate vrpce imale su dvije razliite duine, te su se mogle vezivati u visini lakta i oko ramena, da bi se bolje uvrstile. Sedam Sunaca krenuo je potom na put u vrijeme kada se ve znalo da e vojska ostati u vojarnama u pokrajini Beira i da nee pritei u pomo pokrajini Alentejo, u kojoj je glad velika, kao i u drugim dijelovima zemlje. Vojnici su bili bosonogi i u dronjcima, potkradali su seljake, odbijali voditi bitke, dezertirali su u neprijateljske redove i bjeali u svoje krajeve izbjegavajui ceste, krali su da bi se prehranjivali, silovali ene na koje bi naili, te su naplaivali dug na onima koji im nisu nita dugovali i koji su bili u jednako oajnom poloaju. Osakaeni Sedam Sunaca iao je prema Lisabonu kraljevskom cestom, svoju zaslunu lijevu aku ostavio je dijelom u panjolskoj dijelom u Portugalu zbog rata koji je trebao odluiti tko e sjesti na panjolsko prijestolje, neki Karlo austrijski ili Filip francuski, u svakom sluaju ne Portugalac, a i jedan i drugi, bilo da im nita ne nedostaje, bilo da su jednoruki, zdravi ili epavi, zasigurno nisu na bojnom polju ostavili rastrgane udove ili ivote, i ne ine to zbog vojnike sudbine ni da bi sjeli na tlo ili na neto to je tek malo vie. Krenuo je iz Evore, proao Montemor, ne prati ga i ne pomae mu ni pop ni vrag, dovoljna mu je i ova jedna ruka. Hodao je polako. Nitko ga ne eka u Lisabonu, a u Mafri, iz koje je otiao prije nekoliko godina da se unovai u kraljevsku pjeadiju, ako ga se otac i majka jo sjeaju, smatraju ga ivim samo zato jer nemaju vijesti da je poginuo, ili ga moda ba zato jer nemaju vijesti da je iv, smatraju mrtvim. No, sve e se saznati s vremenom. Sunce pri, u posljednje vrijeme nije bilo kia i umarci su puni cvijea i ptica koje cvrkuu. Baltazar Sedam Sunaca nosi eljeznu kuku u naprtnjai jer katkad, pa i itave sate, osjea kao da jo uvijek ima aku, i ne eli samome sebi oduzeti zadovoljstvo osjeaja kako mu nita ne nedostaje, kao to nita ne nedostaje Karlu i Filipu na njihovim prijestoljima, jer na kraju, kada rat zavri, sigurno e za obojicu biti prijestolja. No Sedam Sunaca je zadovoljan sve dok ne gleda u ono to mu nedostaje, dovoljno mu je to osjea svrab na vrhu kaiprsta i to zamilja kako se palcem eka po mjestu gdje ga svrbi. A kada ove noi bude sanjao, ako se u snu bude vidio, vidjet e se bez ikakva nedostatka i moi e umornu glavu osloniti na dlanove obiju ruku. Baltazar ima i drugi dobar razlog da eljeznu ruku nosi u naprtnjai. Brzo je nauio da nee dobiti milostinju ako ju stavi, a pogotovo iljak, ili e dobiti vrlo malo, poneki novi jedva izvuen zbog maa koji mu visi oko pojasa, unato tome to ma svi nose, ak i crnci, iako ne sa savrenim izgledom onoga tko se njime nauio koristiti i tko ga, ako je potrebno, moe istoga asa potegnuti. A ako je malo putnika, javlja se nepovjerenje potaknuto spodobom koja se isprijeila nasred puta i moli milost za vojnika kojemu su odrezali ruku i samim je udom ostao na ivotu, te se onaj koji prolazi pribojava da bi se preklinjanje moglo pretvoriti u napad, pa novii stalno padaju u ruku koja je preostala, toliko Baltazaru vrijedi to jo ima desnu ruku. Proavi Pegoes, tamo na poetku velikih borika gdje zemlja prelazi u pijesak, Baltazar, pomaui se zubima, namjeta na ruku iljak koji prema potrebi moe posluiti kao bode, a u to ga je vrijeme bilo zabranjeno nositi, jer je smrtonosno oruje. No Sedam Sunaca, ako se tako moe rei, ima tu prednost, te dvostruko naoruan, maem i iljkom, nastavlja cestom u sjeni drvea. Neto kasnije ubija jednog od dvojice razbojnika koji su ga htjeli okrasti, premda je vikao da nema novaca, no nakon rata u kojemu smo Page 14 of 177

vidjeli kako je izginulo mnotvo ljudi, ovakvi sluajevi i ne zasluuju da ih se posebno spominje, osim to emo rei kako je Sedam Sunaca potom zamijenio iljak kukom da bi jednostavnije odvukao mrtvaca s puta, te je tako iskuao upotrebljivost obiju eljeznih ruku. Razbojnik koji je umaknuo slijedio ga je izmeu borova jo pola milje, no na kraju je odustao, i samo mu je iz daljine dobacio uvredljive rijei i kletve, kao netko tko zapravo ni sam ne vjeruje u to da one vrijeaju ili imaju ikakva tetnog uinka. Kada je Sedam Sunaca stigao u Aldegalegu ve se sputao mrak. Pojeo je nekoliko peenih srdela, popio loni vina, i kako nije imao dosta novaca za ko-naite nego jedva za put koji ga je sutra ekao, zavukao se ispod nekih natkrivenih kola i ondje je spavao, umotan u vojniki kaput, samo mu je lijeva ruka virila s naoruanim iljkom. Mirno je proveo no. Sanjao je napad na Jerez de los Caballeros u kojemu su ovaj put Portugalci pobjeivali jer ih je predvodio Baltazar Sedam Sunaca, nosei u desnoj ruci odrezanu lijevu aku, to je bilo neobino iznenaenje za panjolce koji se protiv toga nisu mogli obraniti ni titovima ni arolijama. Kada se probudio jo nije bilo traka svjetlosti na istoku, osjetio je snanu bol u lijevoj ruci, nije to bilo nita udno budui da se na njoj cijelo vrijeme nalazio eljezni iljak. Odvezao je konate vrpce, i kako je bila no i mrkli mrak pod kolima, moglo je biti privienje to to ne vidi svoje ruke, nije moralo znaiti da ih nema. Obje. Lijevom je rukom prigrlio naprtnjau, zamotao se u kaput i ponovno zaspao. Barem se izvukao iz rata. S jednim dijelom manje, no ipak iv. Ustao je u sam cik zore. Nebo je bilo jasno i prozirno te se vidjela i posljednja blijeda zvijezda. Bio je to divan dan za ulazak u Lisabon, vrijeme je bilo dobro, mogao je tamo ostati ili nastaviti putovanje, o tome e poslije odluiti. Zavukao je ruku u naprtnjau i izvukao trone izme koje na putu od Alenteja nije nijedanput obuo, a da ih je obuo, na tom bi ih putu i ostavio. Iskuavajui nove vjetine na desnoj ruci, sa slabom pomoi ostatka lijeve ruke, ve u prvom pokuaju uspio je navui izme i ugoditi nogama koje su se inae muile u plikovima i ranama, jer starije obiaj bio hodati bos, tako je bilo u seljakom ivotu, a i za vrijeme sluenja vojske kada potplata nije bilo ni za veeru, kamoli za izme. Nema gorega ivota od vojnikoga. Kada je stigao na gat, sunce je ve izalo. Poinjala je oseka i brodar je izvikivao kako e svaki as krenuti. Vodostaj je dobar za one koji se ukrcavaju za Lisabon, i Baltazar Sedam Sunaca potri prema brodici dok mu je eljezo zveckalo u naprtnjai, a kada je neki aljivina dobacio kako jednoruki u torbi nosi potkove, vjerojatno zato da bi ih tedio, Baltazar ga iskosa pogleda, zavue desnu ruku i izvadi iljak, na kojemu, dobro se to vidjelo, ako ono nije bila osuena krv, bila je to onda sama vraja obmana. aljivina spusti pogled, preporui se sv. Kristoforu koji titi od loih susreta i nesrea na putu, i do Lisabona vie ne otvori usta. Neka ena, kojoj je zapalo da sjedi pored Baltazara zajedno s muem, razmota zaveljaj s hranom, i dok je okolnim ljudima nudila hranu iz ljubaznosti, ali s nimalo volje da ju podijeli, vojniku ju je naprosto toliko uporno nudila, te on naposljetku prihvati. Baltazar nije volio jesti pred ljudima s desnom rukom koja se sama doimala kao da je lijeva, kruh bi se otkotrljao, hrana ispadala, ali ena je sloila hranu na jedan veliki komad kruha, te da ne bi jeo prstima, izvukla iz depa noi, i tako je mogao mirno i dovoljno pristojno jesti. ena mu je mogla biti majka, a mukarac otac, nije se tu radilo ni o kakvu oijukanju na vodama rijeke Tejo, ni o nekom nehotinom ili namjernom prikrivanju udvaranja. Radilo se samo o prijateljstvu i suosjeanju s ovjekom koji dolazi iz rata, Page 15 of 177

zauvijek osakaen. Brodar je razvio malo trokutasto jedro, vjetar je pomagao valovima, a ovi brodici. Veslai su bili odmorni nakon prospavane noi i rakije koju su ujutro popili, te su dobro i bez urbe veslali. Kada su isplovili iz zaljeva, brodicu je ponijela snana rijena struja, sve se doimalo kao da se putuje u raj, sa suncem koje je blijetalo na povrini vode, a dvije su obitelji tuna, as jedna, as druga, presijecale valove ispred brodice svojim tamnim i blistavim leima, izvijene u luk kao da zamiljaju kako je nebo blizu i ele ga dohvatiti. Na drugoj obali, kao da je poloen na samoj vodi, Lisabon se izdizao ponad svojih zidina u daljini. Vidjela se utvrda na uzvisini, tornjevi crkvi to su nadvisivali zbrkane i nerazluive krovove i niske kue. Tada brodar pone pripovijedati, Neto se vrlo zanimljivo juer dogodilo, tko hoe uti, a svi su htjeli, jer to je bio nain da vrijeme proe, a putovanje nije kratko, Dakle, bilo je to ovako, zapone brodar, doplovilo je englesko brodovlje, eno ga ondje, ispred Santosa, prevozi vojsku za Kataloniju, jer tamo je rat, a i drugi su vojnici ve stigli i ekaju da krenu, no, stigao je i brod to prevozi prognane kanjenike na otok Barbados, zajedno s pedesetak ena sumnjiva morala koje onamo voze radi stvaranja zajednica, jer u tim krajevima isto vrijedi estita kao i ona koja to nije, ali tada je kapetan broda odluio, vraji ovjek, da bi im u Lisabonu moglo biti bolje, te se tako rijeio tereta naredivi im da se iskrcaju, a te enice, ja sam ih vidio, nisu nimalo loe. I brodar se nasmije kao da se smije nekom buduem uitku'sto ga eka, kao da ima neke tajne planove za tjelesne navigacije ili kao da procjenjuje prednosti pribliavanja, grohotom su se smijali i algarvijski veslai, Baltazar se protezao poput maka na suncu, ena sa zaveljajem pretvarala se da nita nije ula, a mu nije znao da li bi se nasmijao toj prii ili ostao ozbiljan, samim tim to takve prie nije mogao shvatiti ozbiljno, kako bi i mogao kad je ivio daleko, u Pancasu, gdje je od roenja do smrti svaki dan jednak prijanjemu, u zbilji i u mati. Poeo je potom nevezano govoriti o jednoj stvari, pa o drugoj, te naposljetku upita vojnika, A koliko vam je godina, Baltazar odgovori, Dvadeset est. Lisabon je ondje stajao kao na dlanu, sada s visokim zidinama i kuama. Brodica je skrenula prema Ribeiri, brodar je vjeto upravljao brodom spustivi jedro da pristane uz gat, veslai na toj strani u jednom su pokretu podignuli vesla, a oni na drugoj strani sitno su veslali da odre brodicu na mjestu, jo jedan okret kormila i ue je baeno preko glava, kao da su se dvije obale rijeke spojile. Bila je oseka i gat je bio visok, te je Baltazar pomogao eni sa zaveljajem i njezinu muu, a aljivina koji nije otvorio usta, zakoraio je, dignuo nogu, te se u jednom skoku naao na kopnu. U luci je bio mete, s velikih jedrenjaka i ribarskih brodova iskrcavala se riba, nadzornici su vikali, grdili i gurali crne nosae koji su hodali u lancima, natopljeni vodom to je curila iz velikih koara, a za lica i ruke lijepile su im se riblje ljuske. Izgledalo je kao da su se na trnici okupili svi stanovnici Lisabona. Sedam Sunaca se naslaivao, kao da je glad to se skupljala tijekom etiri godine u vojsci sada provalila branu uzdranosti i strogosti. Osjetio je greve u elucu, nesvjesno je pogledom potraio enu sa zaveljajem, kamo li je ve otila sa svojim mirnim muem koji moda sada gleda ene koje prolaze i nastoji pogoditi jesu li to Engleskinje sumnjiva morala, ovjeku je ipak potrebno da sanja. Page 16 of 177

S malo novca u depu, tek nekoliko bakrenih novia koji su znatno slabije zveckali nego eljezo iz naprtnjae, iskrcavi se u gradu to ga nedovoljno poznaje, Baltazar je morao odluiti koje e korake dalje poduzeti, hoe li krenuti u Mafru gdje njegova jedna ruka nee moi drati lopatu, jer za to su potrebne dvije ruke, ili e krenuti prema kraljevskoj palai gdje e moda dobiti milostinju zbog prolivene krvi. Netko mu je o tome govorio u Evori, ali su mu isto tako govorili da treba mnogo i dugo moliti, uz mnoge preporuke dobroinitelja, i svejedno mu se moe dogoditi da ostane bez glasa ili bez ivota prije nego ugleda sjaj novia. U nedostatku novca, ondje postoje bratstva koja dijele milostinju i samostani koji dijele juhu i velike komade kruha. A ovjek kojemu nedostaje lijeva ruka ne smije se mnogo aliti, jer mu je jo ostala desna kojom moe prositi od prolaznika. Ili zahtijevati otrim eljeznim iljkom. Sedam Sunaca je proao kroz trnicu ribe. Prodavaice su neobuzdano vikale na kupce, izazivale ih, tresle rukama krcatima zlatnim narukvicama, udarale se u znak prisege u prsa na kojima su se gomilali lanii, krievi, lanci, sve od skupocjenog brazilskog zlata, a isto su tako bile dugake i teke naunice ili koluti, bogate okrugle naunice koje su enama podizale dostojanstvo. Ipak, usred svega tog mnotva i prljavtine izgledale su one udnovato iste, kao da ih se gotovo i ne dotie smrad ribe koju su neprestano premetale po rukama. Na ulazu u jednu krmu, koja se nalazila pokraj prodavaonice dijamanata, Baltazar kupi tri peene srdele, zajedno s neizbjenom krikom kruha. Puhao je u njih i grickao ih dok je hodao prema Kraljevskome trgu. Zatim je uao u klaonicu to gleda na Trg samo da nasladi eljne oi na velikim komadima mesa, na raspolovljenim volovima i svinjama, cijelim etvrtinama koje su visjele na kukama. Samome sebi obeao je gozbu s mesom kada za to bude imao novaca, tada jo nije znao da e upravo u toj klaonici uskoro raditi, i to zahvaljujui, naravno, jednom dobroinitelju, ali i svojoj eljeznoj kuki koja je vrlo podobna za noenje ivotinja, za ienje crijeva i za odstranjivanje masnoga tkiva. Ako se zanemari krv, klaonica je vrlo ista, s bijelim ploicama na zidovima, a ako ovjek koji vae meso ne zakine na teini, nitko odande ne moe izai prevaren na drugi nain, jer je meso, uistinu, vrlo kvalitetno, sono i zdravo. Ono ondje je kraljevska palaa, palaa je ondje, ali kralja nema, otiao je u lov u Azeitao, zajedno s infantom don Franciscom i drugom svojom braom, sa slugama i s veleasnim isusovcima Joao Secom i Luis Gonzagom, koji sasvim sigurno nisu poli samo jesti i moliti, moda se kralju prohtjelo obnoviti znanje matematike i latinskoga kojemu su ga poduavali dok je jo bio prijestolonasljednik. Njegovo je velianstvo takoer ponijelo novu puku koju je za njega izradio Joao de Lara, majstor za izradu oruja u kraljevskim skladitima, vrlo je profinjene izrade, optoena srebrom i zlatom, a da ju kralj putem izgubi bila bi odmah vraena svojemu vlasniku, jer je du cijevi velikim latinskim slovima, kao na proelju crkve sv. Petra u Rimu, urezan ovaj natpis: PRIPADAM KRALJU NAEMU GOSPODARU DON JOAO V NEKA GA BOG UVA, i jo onda kau da puke govore samo kroz otvore cijevi, i to jezikom praha i olova. Tako govore samo obine puke, kao to je bila Baltazarova, koji sada nenaoruan stoji nasred Kraljevskoga trga i promatra kako prolazi svijet, koije i sveenici, nadzornici i trgovci, gleda kako se vau tereti i kutije, te ga odjednom spopadne velika enja za ratovanjem, a samo zato jer je znao da ga u vojsci vie ne ele, nije se istoga asa okrenuo i vratio u Alentejo, unato tome to zna da tamo moe poginuti. Page 17 of 177

Potom je Baltazar krenuo irokom ulicom prema Trgu Rossio, ali je prije toga uao u crkvu nae Gospe Oliveire u kojoj je pratio misu i izmijenio potajne znakove s nekom enom koja je bila sama i kojoj se on oito svidio, to je, uostalom, bila uobiajena zabava, jer kako su ene sjedile na jednoj strani u crkvi, a mukarci na drugoj, kruile su poruke, pokreti rukama, rupcima, grimase ustima, namigivanje, a sve to samo zato da se prenesu ljubavne poruke, dogovore sastanci, ugovore druenja, ako ve i to nije grijeh, ali kako je Baltazar doao izdaleka, iscrpljen od puta, bez novaca za hranu i za svilene vrpce, nije nastavio s udvaranjem te je, nakon izlaska iz crkve, krenuo irokom ulicom u smjeru Rossija. Bio je to oito dan ena, jer je upravo jedna povea skupina njih izlazila iz uske uliice, okruena crnim radnicima koji su ih gurkali prema naprijed sa tapom u ruci, a gotovo sve bijahu plavokose, svijetlih oiju, plavih, zelenih, sivih, Tko su ove, zapita Sedam Sunaca, i prije no to mu je neki ovjek u blizini odgovorio, ve je on pretpostavljao da su to Engleskinje koje su dovezene brodom i koje je kapetan na prijevaru izbacio, a sada nemaju drugog izbora nego otii na Barbados, umjesto da ostanu u ovoj dobroj portugalskoj zemlji, tako pogodnoj za strane prostitutke, jer to je zanimanje koje se smijei zbrci Babilonske kule, budui da se u njihove trgovine moe ui bez glasa i izai u tiini, naravno, ako je prije toga progovorio novac. Ali brodar je rekao da ih je bilo ukupno pedesetak, a ovdje ih nema vie od dvanaest, Gdje su druge, i ovjek ree, Ve su ih dosta polovili, ali ipak ne sve, jer neke su se vrlo dobro skrile, i moda sada ve znaju koja je razlika izmeu Engleza i Portugalaca. Baltazar nastavi svojim putem obeavi dati sv. Bentu votano srce ako mu omogui susret, barem jedanput u ivotu, s jednom plavokosom Engleskinjom zelenih oiju, i po mogunosti visokom i mravom. Ako na dan kada se slavi taj svetac dolaze ljudi i lupaju na vrata crkve molei da im ne uzmanjka kruha, ako ene koje ele pronai dobre mueve naruuju za tog sveca mise i molitve petkom, to ima loe u tome da jedan vojnik moli sv. Bentu za Engleskinju, barem jedanput, da ne umre ne saznavi kakve su. Baltazar je kruio po gradskim ulicama i trgovima itavo popodne. Popio je juhu u samostanu sv. Franje, raspitao se o tome koja su udruenja velikoduna u davanju milostinje, a nazive triju je zapamtio radi naknadne provjere, bilo je to Udruenje nae Gospe od Oliveire, koje su drali slastiari i gdje je ve bio, zatim Zlatarsko udruenje sv. Eloja, te Udruenje izgubljenog djeteta, koje je zapamtio zbog neke slinosti sa samim sobom, premda se vrlo slabo sjeao da je bio dijete, a izgubljeno moda, ako ga uope pronau jednog dana. Pala je no i Sedam Sunaca potrai mjesto gdje e prespavati. Dotad se ve bio sprijateljio s jednim vojnikom, starijim po godinama i iskustvu, imenom Joao Elvas, koji je ivio kao svodnik, a nou se, za topla vremena, zavlaio pod naputene nadstrenice to su se naslanjale na samostan Esperanca, kraj maslinika. Baltazar je bio dobrodoao gost, bio je nov prijatelj, drutvo za razgovor, no svejedno je, ispriavajui se kako mora rasteretiti desnu ruku od tereta u naprtnjai, namjestio kuku, nije htio zbunjivati Joao Elvasa i druinu sa iljkom koji je, kako znamo, smrtno oruje. Nitko mu nije naudio, a estorica su spavala pod nadstrenicom, ni on, isto tako, nikome nije naudio. Page 18 of 177

Prije no to su zaspali, razgovarali su o poinjenim zloinima. Ne o svojim vlastitim, naravno, svatko svoje zna, a samo Bog zna sve, ve o zloinima vanih ljudi koji su gotovo uvijek prolazili nekanjeni kada bi se saznalo tko su poinitelji, i bez ikakve sumnjiavosti pravde kada su se ispitivali tajanstveni sluajevi. Sitni kradljivci, nasilnici i ubojice, ukoliko bi razvezali jezik i izdali naruitelja, vukli bi kosti po zatvoru, gdje bi im, dodue, juha bila zajamena, kao i vlastita govna i mokraa u kojoj su ivjeli. A situacija u zatvoru u Limoeiru bila je tako loa da su nedavno odjednom oslobodili nekih sto pedeset sitnih kriminalaca, a zatim jo petstotinjak, i protjerali ih s velikom skupinom ljudi u Indiju, tamo, zapravo, nisu bili potrebni, nego je zatvor bio pretrpan, vladala je velika glad, a pojavila se i neka bolest koja bi nas sve poubijala, zato su ih oslobodili, a meu njima bio sam i ja. A drugi ree, U ovoj zemlji ima mnogo zloina, umire se vie nego u ratu, to kaem jer sam dobro vidio, a to ti kae, Sedam Sunaca, i Baltazar odgovori, Vidio sam kako se umire u ratu, ali ne znam kako se umire u Li-sabonu, tako da ne mogu usporeivati, neka govori Joao Elvas koji toliko zna o bojnim poljima koliko i o gradskim trgovima, no Joao Elvas samo slegne ramenima i ne ree nita. Razgovor se vratio na prvu temu, te je ispripovijedan sluaj zlatara koji je noem napao udovicu s kojom se namjeravao oeniti, ali kako ona na to nije pristala, za kaznu to mu nije udovoljila elji, on ju je ubio, a zatim se pokupio u samostan sv. Trojstva, slino je prola i ona nesretna ena koja je kudila mua zbog sumnjivih poslova kojima se bavio, te ju je ovaj maem sasjekao, i jo, to se dogodilo sveeniku koji je zbog ljubavnih avantura zadobio tri lijepa udarca sjekirom u vrijeme korizme, u doba kada se krv uzburka i vlada neraspoloenje, kao to je poznato. A ni kolovoz nije dobar mjesec, jo se prole godine pokazalo, kada su nali neku enu isjeckanu na etrnaest ili petnaest komada, nikada se nije saznalo tko je to uinio, jedino se znalo da je bila okrutno bievana po osjetljivim dijelovima, po stranjici i bedrima, a izrezani komadi odvojeni su od kostiju i razbacani, dijelom u Cotoviji, polovica je ostavljena na posjedu grofa Tarouca, a ostatak dolje kod Cardaisa, komadi su ostavljeni na tako vidljivim mjestima te su bili odmah pronaeni, nisu ih ni zakopali ni bacili u more, kao da su ih namjerno tako izloili da bi uas bio sveopi. Tada se oglasi Joao Elvas, Bilo je to strano klanje, a izgleda da nesretnica nije odmah umrla, jer bilo bi previe okrutno to uiniti jednom truplu, a zato bi se i uinilo, ono to se vidjelo bili su rasjeeni osjetljivi dijelovi, i samo je najvei luak i bezbonik mogao poiniti takav zloin, takvo to nikad nisi vidio u ratu, Baltazare, to ti tvrdim premda ne znam to si u ratu vidio, a onaj koji je zapoeo pripovijedati o ovome sluaju, uhvati se za taj zarez i nastavi, Potom su se pojavili dijelovi koji su nedostajali, sljedeeg je dana na Junqueiri pronaena glava i jedna ruka, zatim noga u Boavisti, a po ruci, nozi i glavi vidjelo se da je to bila njena i dobro odgojena ena, po licu bi mogla imati ne vie od osamnaest, dvadeset godina, a u torbi u kojoj je pronaena glava nalazila su se crijeva i drugi unutranji organi, te njezine grudi, razrezane poput narane, i dijete koje je moglo imati tri ili etiri mjeseca, zadavljeno svilenom vrpcom, ak se i u Lisabonu, gdje se dogaaju svakakvi zloini, nikada nije vidjelo takvo to. Ponovno je progovorio Joao Elvas, dodajui ono to je o tom sluaju znao, Kralj je naredio da se raspie nagrada od tisuu cruzadosa onome tko otkrije krivce, ali otad je ve prola godina dana i nisu nita otkrili, jasno da su ljudi odmah shvatili kako se tu ne radi o obinim ljudima, da te ubojice nisu postolari ni krojai, ve oni koji samo reu depove, a ti koji su tijelo ove ene razrePage 19 of 177

zali, uinili su to s velikim umijeem i znanjem, nisu pogrijeili ni u jednom zglobu, ni u jednom dijelu tijela, a rezali su gotovo kost po kost, te su kirurzi pozvani da pregledaju tijelo izjavili daje to uinio netko vrlo struan u poznavanju anatomije, i priznali su kako ni oni sami toliko ne znaju. Iza zidina samostana ulo se kako se redovnice mole, a i ne znaju ega su sve poteene, roditi dijete i tako brutalno to platiti, tada upita Baltazar, I nita se vie nije saznalo, ni tko je ena, Nije bilo vijesti ni o eni ni o ubojicama, glavu su Joj izloili na vratima ubonice ne bi li je tko prepoznao, i nita, a jedan koji dotad jo nije progovorio, s vie sijedih nego crnih dlaka u bradi, ree, Mora da su izvan grada, da su ivjeli ovdje, primijetio bi se nestanak ene i ljudi bi o tome poeli govoriti, mora biti da je neki otac odluio ubiti ker zbog pitanja asti i zatim ju tako raskomadanu ovdje donio, na muli ili skrivenu u nosiljci, te ju razbacao po gradu, a moda je, tko zna, u mjestu u kojemu ivi zakopao svinju, i rekao kako je to njegova jadna ki koja je umrla od velikih boginja, ili od neke druge zarazne bolesti da ne bi morao otvoriti lijes, ima ljudi koji su za sve sposobni, ak i za ono to jo nikad nije uinjeno. Ljudi su ogoreno uutjeli, od redovnica se vie nije uo ni uzdah, i Sedam Sunaca ree, U ratu ima vie milosti, Rat je jo uvijek dijete, ree sa slutnjom Joao Elvas. I kako se poslije ove reenice nita vie nije moglo dodati, svi pooe na poinak. Danas dona Maria Ana nee poi na vjersko prikazanje2. U alosti je za svojim bratom Josefom, austrijskim carem, koji je nakon kratkog vremena bolovanja umro od velikih boginja, ovaj put stvarnih, u dobi od samo trideset tri godine, no nije to jedini razlog zbog kojega je kraljica ostala u svojim odajama, u loem bi stanju bile drave kada bi kraljice, koje su inae odgajane da podnose daleko vee udarce, zbog takve sitnice izgubile snagu. Premda je ve u petom mjesecu trudnoe, kraljica jo uvijek pati od jutarnjih munina, no ni to nije razlog da se odrekne pobonog uitka za oi, te sluanja i udisanja mirisa uzviene kazaline sveanosti koja uzdie duu i ispunjava vjerom, poput spore procesije, u mirnome itanju sentenci, s klonulim likovima osuenika, s planim glasovima, s mirisom mesa koje pucketa kada ih zahvate plameni jezici, a po eravici kaplje ono malo masti koja je zatvorenicima jo preostala. Dona Maria Ana nee biti na vjerskom prikazanju, jer su joj unato trudnoi tri puta putali krv zbog raznih tegoba koje su ju jako iscrpile tijekom mnogih mjeseci. Odlagali su putanje krvi, kao to su odlagali prenijeti joj vijest da joj je brat umro, jer su je lijenici pokuavali zatititi s obzirom da je u ranoj trudnoi. Doista, u palai zrak nije zdrav, tako je i kralja spopalo snano nadimanje u crijevima, te je zatraio da se ispovjedi to su mu odmah i omoguili, to je uvijek dobro za duu, premda je kralj samo umislio da bi to moglo pomoi, a sve se uspjeno zavrilo kada su mu crijeva proistili, naposljetku, radilo se samo o zaepljenju. Palaa je zavijena u tugu, u jo veu tugu nego obino, jer je kralj proglasio alost u cijeloj palai i odredio da svi podanici i asnici osam dana ne izlaze, te da nose crninu, kao i on, est mjeseci, i to tri mjeseca dugaki ogrta i tri mjeseca kratki, u znak velike suuti zbog smrti austrijskog cara i njegova urjaka. Meutim, danas je dan velike radosti, moda ta rije i nije najprikladnija, jer razlozi za tu sreu dolaze iz veih dubina, moda ak iz due, cijeli grad izlazi iz svojih kua i ratrkava se po ulicama i trgovima, sputa se s brda i okuplja na Rossiju da promatra kako se na smrt osuuju idovi i preobraenici na kranstvo, heretici i arobnjaci, zajedno sa sluajevima koje je tee odrediti, kao to je Page 20 of 177

sodomija, molinizam3, traenje i otimanje ena, i ostale sitnice koje se 2 Auto-de-fe, port. - Auto vjere, tzv. auto posebna je vrsta srednjovjekovnog religijskog kazalinog komada 3 Luis de Molina, 1535-1600, panjolski teolog koji je svojom knjigom o slobodnoj volji i bojoj milosti dao povoda dugotrajnim teolokim prepirkama. kanjavaju progonom ili lomaom. Sto etiri osobe bit e danas osuene, i to pedeset jedan mukarac i pedeset tri ene, od kojih veina dolazi iz Brazila, zemlje koja obiluje dijamantima i bezbonicima. Dvije e ene biti predane svjetovnom sudu zbog hereze, to e rei zbog upornog bogohuljenja, zbog svog uvjerenja i odbijanja, odnosno zbog tvrdoglavosti unato svim dokazima, te zbog prkosa, odnosno ustrajnosti u grijehu to ga smatraju istinom, premda su zapravo samo odabrale krivo vrijeme i krivo mjesto. I kako su ve prole gotovo dvije godine od javnoga spaljivanja u Lisabonu, na glavnome trgu Rossiju okupilo se mnogo naroda, a slavlje je dvostruko, jer je nedjelja i jer se odigrava vjersko prikazanje, nikad se nee saznati to narod vie voli, ovakve vjerske predstave ili borbe s bikovima, premda se danas jo samo ove posljednje odigravaju. Na prozorima to gledaju na Trg nalaze se ene, odjevene i ureene s velikom panjom, po njemakom uzoru, u kraljiinu ast, s rumenilom na obrazima i po vratu, a usne su napuile ne bi li izgledale manje i tanje, tako su se mogle vidjeti razne grimase, a sve su dame bile okrenute prema ulici i stalno se brinule o svojemu licu, o uglu usana kojima se daju zvuni poljupci, te vidi li se priti ispod naslaga pudera ili nesigurnost u pogledu dok oboavatelj ili izabranik dolje ee s rupcem u ruci i zamahuje ogrtaem. Kako je vruina bila velika, oni koji su se okupili na Trgu osvjeavali su se uvenom limunadom, vrem vode ili krikom lubenice, da ne bi umrli dok gledaju kako drugi nestaju u vatri. I "premda tijelo trai tekuinu, ima ondje i vujeg boba i borovih sjemenki, kolaia od sira i datulja. Kralj e sa svojom braom infantima i sa svojim sestricama infantkinjama veerati u sjeditu Inkvizicije, poto vjerski in zavri i njegova nelagoda proe, poastit e stol Velikog inkvizitora koji e biti prepun jela, kokoje juhe, jarebica, teleih prsa, velikih i malih kolaa punjenih janjetinom sa eerom i cimetom, kuhanog mesa i povra na panjolski nain, sa svime to uz to ide, zainjeno afranom, te kolaa i voa na kraju. No, kralj je toliko umjeren da ni vino ne pije, i kako je dobar primjer uvijek najbolja pouka, svi ga kao takva uzimaju, primjer, naravno, ne vino. Drugi primjer, koji naroito treba slijediti dua, budui da je tijelo nezasitno, bit e danas ovdje prikazan. Izala je procesija, dominikanci se nalaze na elu i nose stijeg sv. Dominika, za njima idu inkvizitori u dugakom redu, i napokon se pojavljuju osuenici, ve je reeno da ih je sto etiri, u rukama nose svijee, sa strane idu pratioci, a svi mole i mrmljaju, tko e umrijeti a tko ne, zna se po kapama i haljama, mada postoji i drugi pokazatelj koji otklanja svaku dvojbu, kada je visoko uzdignuto raspelo s Isusom okrenuto svojom poleinom, znai da e ene gorjeti na lomai, a onima kojima pokazuje mueniko i blago lice, ivot je ovaj put poteen, to je simbolian nain na koji se svima daje do znanja to koga eka, ukoliko ne uspiju razabrati kako je tko odjeven, a tu je i uoljiv govor osude, uti haljetak s crvenim kriem sv. Andrije za one koji ne zasluuju smrt, a oni koji nose kri s plamenovima okrenutima naopake, kao znak pobune, ako su priznali pogreke, izbjegli su smrt, dok sivi, tmurni haljetak, s likom Page 21 of 177

osuenika okruenog avolima i plamenim jezicima, simboliki o-znauje da e one dvije ene vrlo brzo gorjeti. Propovijed je odrao fra Joao dos Mrtires, starjeina arrabidskih franjevaca, jasno je da nitko drugi nije zasluniji, ako se sjetimo da je arrabidski bio franjevaki redovnik iju je estitost Bog nagradio time to je kraljica zatrudnjela, a moda e i ova propovijed biti korisna za spas dua, kao to je dinastija imala koristi dobivi nasljednika, a franjevaki red samostan. Narod bijesno urla vrijeajui osuenike, ene krie nagnute kroz prozore, redovnici mrmljaju, procesija je golema zmija koja svom duinom ne stane na Rossio, te zato vijuga i vijuga kao da eli proi svakim dijelom ili pruiti pounu predstavu cijelome gradu, eto, onaj ondje je Simeo de Oliveira e Sousa, bez zvanja i imanja, a pred Inkvizicijom je tvrdio da je sveenik, i kao svjetovnjak drao je misu, sluao ispovijedi i propovijedao, a u isto vrijeme govorio je da je heretik i idov, rijetko kad se vidjela takva zbrka, i to je jo gore, izjavljivao je da mu je ime otac Teodor Pereira de Sousa i fra Manuel da Conceicao ili fra Manuel da Graca, ak i Belchior Carneiro i Manuel Lencastre, tko zna koja je sve i-mena jo imao, a za sva je govorio da su prava, jer ovjek bi trebao imati pravo da izabere vlastito ime i da ga promijeni ako hoe sto puta na dan, samo ime nita ne znai, a ono je Domingos Afonso Lagareiro, rodio se i ivio u Portelu, a pretvarao se da ima prikazanja da bi postao svetac, lijeio je pomou blagoslova, koristei rijei i krieve, i slina praznovjerja, zamislite, kao da je bio prvi koji je to radio, a ono je otac Antonio Teixeira de Sousa, s otoka S. Jorge, okrivljen za svodnitvo, to je samo crkveni nain da se kae kako je pipkao ene i s njima spolno opio, sigurno je poinjao ve u ispovjedaonici i greni in zavravao u sakristiji, a sada e zavriti u Angoli, kamo je protjeran za itav ivot, a ovo sam ja, Sebastiana Maria de Jesus, jednom etvrtinom preobraena u kranstvo, imam prikazanja i otkrivenja, ali su mi na sudu rekli da to nije istina, da se pretvaram da ujem glasove na nebu i objasnili mi da su to demonski utjecaji, kao i to to znam da mogu biti svetica kao drugi sveci, ili jo bolja, jer ne vidim razliku izmeu sebe i njih, no, ukorili su me rekavi kako je to nepodnoljiva oholost i udovina umiljenost, izazivanje Boga, i tako sam bogohulnik, heretik, drznica s brnjicom na ustima da ne bi sluali moje drskosti, bogohuljenje i herezu, osuena sam na javno bievanje i na osam godina progonstva u kraljevinu Angolu, a nakon presude, svoje i onih koji su sa mnom u ovoj procesiji, nisam nita ula o svojoj keri, zove se Blimunda, gdje bi mogla biti, gdje si Blimunda, ako nisi uhiena nakon mene, trebala bi biti ovdje da vidi majku, ako se u ovoj gomili nalazi, vidjet u te, jer sada imam oi samo da tebe vidim, usta su mi zatvorili, ali ne i oi, oi koje te nisu vidjele, i srce koje osjea i osjealo je, o srce moje, poskoi mi u grudima ako je ondje Blimunda, meu tim ljudima koji me pljuju i po meni bacaju kore lubenice i otpatke, ah, kako su u zabludi, samo ja znam kako svi oni mogu biti sveci ako to ele, i ne mogu im to viknuti, no grudi su mi dale znak, srce je u dubini zajecalo, vidjet u Blimundu, vidjet u je, eno je, ondje je, Blimundo, Blimundo, Blimundo, keri moja, ve me je vidjela, no ne smije govoriti, mora se pretvarati da me ne poznaje ili da me prezire, majku vjeticu i nepokrtenu, premda samo dijelom, vidjela me je, a kraj nje je otac Bartolomeu Lourenco, ne govori, Blimundo, samo gledaj, gledaj tim svojim oima koje mogu sve vidjeti, a onaj ovjek blizu Blimunde, tko je, visok je i nita ne zna, da, on ne zna, tko je to, odakle je, Page 22 of 177

to e s njima biti, o moja moi, po odjei reklo bi se vojnik, po licu osuenik, aka odrezana, zbogom, Bli-mundo, vie te neu vidjeti, i Blimunda ree ocu, Eno, ondje je moja majka, a zatim se okrene prema visokom ovjeku koji je stajao u njezinoj blizini i zapita ga, Kako se vi zovete, a ovjek ree kao da je sasvim prirodno pravo te ene da ga ispituje, Baltazar Mateus, a zovu me Sedam Sunaca. Prola je Sebastiana Maria de Jesus, proli su i mnogi drugi, procesija je napravila cijeli krug, izbievani su oni koji su zasluili tu kaznu, dvije su ene spaljene, jedna je prethodno zadavljena jer je izjavila kako eli umrijeti kao kran-ka, a druga je iva spaljena jer je tvrdoglavo ustrajala u svojim uvjerenjima sve do trenutka smrti. Ispred lomaa zapoeo je ples, pleu mukarci i ene, kralj se povukao, sve je vidio, otiao na ruak i zatim se proetao zajedno s infantima, te se povukao u palau u svojoj koiji koju je vuklo est konja, okruen straom, dan se brzo bliio kraju, ali jo se teko die od vruine, sunce gui, ponad Ros-sija pruaju se velike sjene od samostana Carmo, tijela mrtvih ena spuznula su na eravicu gdje e do kraja izgorjeti, a kad no padne, pepeo e se ve raspriti, te se ni na dan posljednjega suda nee moi skupiti, a ljudi e krenuti kuama, ispunjeni vjerom, na potplatima cipela nosit e pepeo, ljepljivi prah spaljenih tijela, ostatke krvi moda jo itke, ako nije isparila na vatri. Nedjelja je Boji dan, banalna istina, jer njegovi su svi dani, a nai odlaze, nekima odlaze i bre na lomai, u ime samoga tog Boga, to je dvostruko nasilje, jer su me spalili, jer sam svojom voljom i razumijevanjem odbila tom Bogu predati meso i kosti, i duh koji mi odrava tijelo, moj vlastiti plod mene same, izravno spajanje mene same sa mnom, slijevanje svijeta u skriveno lice, nalik onome koje se prikazuje i koje je nepoznato. Meutim, potrebno je umrijeti. Nekome u blizini mogle su se uiniti hladnima Blimundine rijei, Eno moje majke, bez ijednog uzdaha ili suze, ak ni izraza suosjeanja na licu, to se, unato tolikoj mrnji, vrijeanju i ruganju, moe primijetiti na licima ljudi, a ova ki, i to voljena, kao to se moglo vidjeti po majinu pogledu, nita drugo nije rekla osim, Eno je, i potom se okrenula prema ovjeku kojega nikad ranije nije vidjela i upitala ga, Kako se zovete, kao da je to vanije od muenja i javnoga bievanja njezine majke, nakon muenja to ga je ve pretrpjela u zatvoru, kao da bi njezinu majku neije ime spasilo, sada kad je protjerana u Angolu i ondje e ostati, moda e nai mir u dui i tijelu zahvaljujui ocu Antoniju Teixeiri de Sousa, koji u tim stvarima ima mnogo iskustva, i to je neto, jer tako je svijet barem manje nesretan, ak i osuenicima. No sada je ve kod kue i Blimundine oi plau poput dva izvora vode, ako ponovno vidi majku bit e to prilikom ukrcavanja, ali izdaleka, lake je kapetanu otpustiti ene na loem glasu, nego keri poljubiti osuenu majku, prisloniti obraz uz obraz, glatku kou uz naboranu kou, tako blizu i tako daleko, gdje smo, tko srno, i otac Bartolomeu Louren-qo kae, Nismo nita pred Bogom, ako on uope zna tko smo, vjeruj u to Blimun-do, ostavimo Bogu to je Boje, ne smijemo zadirati u njegove granice, oboavajmo ga s ove strane i stvarajmo svoj svijet, svijet ljudi, i dok se svijet stvara, Bog e ga zasigurno poeljeti posjetiti, i tada e svijet biti stvoren. Baltazar Ma-teus, zvan Sedam Sunaca, ne zbori ni rijei, samo netremice gleda Blimundu, a svaki put kad ga ona pogleda osjeti kako mu se stisne utroba, jer takve oi nije on nikada vidio, svjetlosive, ili zelene, ili plave, koje se mijenjaju zbog vanjske svjetlosti ili unutranjih misli, a katkad postanu crne kao no ili Page 23 of 177

blistavo svijetle kao krhotine kamena. U ovu je kuu doao ne zato to su ga pozvali, ve jednostavno zato to ga je Blimunda upitala kako se zove, a on je odgovorio, nije mu bio potreban vei razlog. Poto je vjersko prikazanje zavrilo, a ostaci bili poieni, Blimunda je otila, s njom i otac, a kada je stigla kui ostavila je otvorena vrata da Baltazar ude. On je uao i sjeo, otac je zatvorio vrata i upalio uljanicu na posljednjim zracima svjetlosti, crvene svjetlosti koja je sa zapada jo dopirala do ove uzvisine, dok su nii dijelovi grada ve bili u tami. Sa zidina utvrde uju se povici vojnika, da je na nekom drugom mjestu, Baltazar bi se sjetio rata, no ovdje su mu oi prikovane za Blimundine oi ili za njezino tijelo, visoko i vitko, kao u Engleskinje o kojoj je budan sanjao onoga dana kada se iskrcao u Li-sabonu. Blimunda je ustala s klupice, upalila vatru u ognjitu, stavila grijati lonac s juhom, a kada je juha poela kipjeti, ulila ju je u dvije iroke posude i posluila dva mukarca, sve je to uradila ne progovorivi ni rijei, a nita nije rekla ni kada ju je prije nekoliko sati Baltazar upitao, Kako se vi zovete, i premda je otac prvi dovrio jelo, priekala je da Baltazar zavri da bi se posluila njegovom licom, kao da je utke odgovarala na drugo pitanje, Prihvaa li za svoja usta licu kojom se hrane usta ovoga ovjeka, tako da njegovo bude ono to je tvoje, a sada e tvoje biti ono to je njegovo, i tako dalje sve dok se ne izgubi smisao tvojega i mojega, a Blimunda je, prije no to je pitanje postavljeno, ve pristala, dakle, proglaavam vas muem i enom. Otac Bartolomeu Lourenco priekao je da Blimunda dovri juhu iz lonca, blagoslovio ju je, a s njom i ovjeka, te hranu i licu, dom i vatru u ognjitu, uljanicu, prostirku na podu, i Baltazarovu odrezanu aku. Potom je izaao. Sjedili su u tiini gotovo jedan sat. Baltazar je jedanput ustao da stavi drva u vatru koja se gasila, i jedanput je Blimunda popravila stijenj na uljanici jer je ve tinjao, a tada je Sedam Sunaca, pod jaom svjetlosti, progovorio, Zato si me pitala kako se zovem, a Blimunda odgovori, Jer je to moja majka htjela znati, a htjela je da to i ja saznam, Kako to zna kada s njom nisi mogla razgovarati, Znam jer znam, ne znam kako znam, ne postavljaj pitanja na koja ti ne mogu odgovoriti, radi kao to si do sada radio, doao si i nisi se pitao zato, A to sada, Ako nema gdje biti, ostani ovdje, Morao bih otii u Mafru, tamo mi je obitelj, ena, Roditelji i sestra, Ostani dok ne krene, uvijek ima vremena za polazak, Zato eli da ostanem, Jer tako mora biti, To nije uvjerljiv razlog, Ako ne eli ostati, odlazi, ne mogu te na to prisiliti, Nisam dovoljno jak da odem, oarala si me, Nisam te ba tako jako oarala, nisam ti rekla ni rijei, nisam te ni dodirnuta, Pogledala si u moju duu, Kunem se da ti nikada neu gledati u duu, Ku-ne se da nee uiniti neto to si ve uinila, Ne zna o emu govori, nisam gledala u tvoju duu, Ako ostanem, gdje u spavati, Sa mnom. Legli su. Blimunda je bila djevica. Koliko ti je godina, upita Baltazar, a Bli-munda odgovori, Devetnaest, no ve je tada izgledala mnogo starije. Malo je krvi kapnulo na prostirku. Blimunda je u nju umoila vrhove kaiprsta i srednjeg prsta, prekriila se i isti znak uinila na Baltazarovim prsima, iznad srca. Bili su goli. Iz neke oblinje ulice zauli su se izazivaki glasovi, udarci maa, tranje. Zatim je sve utihnulo. Krvarenje je prestalo. Kada se Baltazar ujutro probudio, ugledao je kraj sebe Blimundu kako jede kruh, zatvorenih oiju. Njezine oi, u to doba dana sive, otvorile su se tek kada je pojela kruh, i tada ree, Nikada ti neu gledati u duu. Page 24 of 177

Prinijeti kruh ustima nije teko, blagotvorno je ako nas mui glad, to je hrana za tijelo, nagrada seljacima, vjerojatno najvea nagrada nekima koji izmeu zamaha srpom i zamaha zubom znaju kako treba rukama grabiti i prinositi, te u torbe spremati, tako je to u pravilu. U Portugalu nema dovoljno ita da zasiti stalnu glad za kruhom, a ini se kao da Portugalci i ne znaju za drugu hranu osim kruha, zato se stranci koji ovdje ive i brinu za nae potrebe, to im se vie isplati nego sjemenke tikve, te alju iz svoje i drugih zemalja na stotine brodova krcatih itaricama, kao ovi brodovi to upravo sada uplovljavaju u Tejo, pozdravljaju Belemsku kulu i pokazuju guverneru papire, a ovaj put donose vie od trideset tisua vrea kruha iz Irske, to je mnogo, pa e gladi konano nestati dok se ponovno ne javi, a kako su se napunili silosi i privatna skladita, trae se prostori za smjetaj ita, cijena uope nije vana, po gradskim se vratima stavljaju natpisi ne bi li ih vidjeli oni koji imaju prostor za iznajmljivanje, a oni koji su ito naruili, sada upaju kose jer su zbog prevelike koliine primorani spustiti cijenu, tim vie to se poelo govoriti o sljedeoj poiljci, isto tako velikoj, koja stie nizozemskim brodovima, no kasnije se saznalo kako su ih francuski brodovi napali na samom ulazu u luku, te se cijena koja je prijetila da e jo pasti, ipak zadrala, a ako bude potrebno, zapalit e se poneki silos, te potom razglasiti kako nedostaje ita jer je izgorjelo. To su trgovake tajne koje portugalski trgovci ue od stranih trgovaca, premda su priglupi, govorimo o portugalskim trgovcima, jer nikada sami ne naruuju robu izvana nego ju kupuju od stranaca koji se koriste naom prostodunou da napune svoje krinje, jer se kupuje po cijeni koju ne moemo znati, ali se zato prodaje po cijeni koju odvie dobro znamo, za kaznu im plaamo punu cijenu koju trae i ivotarimo. No ipak, smijeh ivi pored suza, spas u blizini boli, olakanje je susjed strahu, i tako prolazi ivot ljudi i naroda, a Joao Elvas pripovijeda Baltazaru o nevienom ratnom pothvatu, kako su se naoruale lisabonska, belemska i xabre-gaska mornarica za dva dana i dvije noi, a istodobno su na kopnu zauzimali bojne poloaje pjeadija i konjica, jer je stigla vijest da francuska vojska dolazi osvojiti nae podruje, od same pomisli na to svaki je plemi ili plebejac postao drugi Duarte Pacheco Pereira, a Lisabon se pretvorio u utvrdu Diu, no na kraju se utvrdilo da je napadaka vojska brodovlje puno bakalara, za kojim je bila velika potranja, to se ubrzo vidjelo i po apetitu. S kiselim osmijehom na licu ministri su primili tu vijest, s nevoljkim osmijehom vojnici su ostavili oruje i konje, dok se narod smijao bunim grohotom, i tako se osvetio za mnoga izrugivanja. Ipak, gore od sramote bilo bi da su oekivali bakalar, a doekali Francuze, nego to su ekali Francuze, a dobili bakalar. Sedam Sunaca se slae, No zamisli se u koi vojnika koji oekuje bitku, on zna kako tada srce lupa, pita se to e s njime biti, hou li za neko vrijeme jo biti iv, ovjek se pred moguom smrti sav ukruti, a zatim mu kau kako na Ri-beiri iskrcavaju svenjeve bakalara, ako kojim sluajem Francuzi saznaju za tu greku, jo e nam se vie smijati. Baltazar je zamalo ponovno osjetio nostalgiju za ratom, no sjetio se Blimunde i poelio provjeriti kakve su boje sada njezine oi, to je bitka u kojoj se slui vlastitim pamenjem iz kojega izviru sve boje njezinih oiju, a katkad ni same njegove oi ne uspijevaju odluiti koju boju vide pred sobom. Tako je zaboravio na nostalgiju koju je zamalo osjetio, te odgovori Joao Elvasu, Trebao bi postojati nain da se sazna tko dolazi i to Page 25 of 177

donosi ili eli, galebovi to sjedaju na jarbole to znaju, a mi ne znamo, premda je to nama vanije, a stari vojnik ree, Galebovi imaju krila kao i aneli, ali galebovi ne govore, a anela nikada nisam vidio. Otac Bartolomeu Lourenco prelazio je Kraljevski trg iz pravca palae u koju je otiao na molbu Sedam Sunaca saznati ima li on pravo na ratnu mirovinu, ako toliko vrijedi jedna lijeva aka, a kada je Joao Elvas, koji o Baltazarovu ivotu nije mogao sve znati, vidio kako se pribliava otac, ree nastavljajui razgovor, Ono je otac Bartolomeu Lourengo, zovu ga Leta, ali nisu mu dovoljno narasla krila, te ga ne moemo poslati da iz prikrajka motri na brodovlje koje eli uploviti i da sazna o namjerama ili poslovima zbog kojih dolaze. Sedam Sunaca nije uspio odgovoriti jer je otac zastao i znakom mu pokazao da se priblii, a Joao Elvas se uvelike zaudio vidjevi kako njegov prijatelj uiva zatitu kraljevskoga dvora i Crkve, te je odmah stao razmiljati kako bi on, vojnik lutalica, mogao iz toga izvui korist. U meuvremenu je ispruio ruku molei milostinju, prvo prema nekom plemiu koji mu ju je i dao, a zatim, iz rastresenosti prema jednom redovniku koji je isto tako molio za doprinos nosei sliku nekog sveca i nudei ju za pobono cjelivanje, te je Joao Elvas izgubio ono to je maloprije bio dobio, Neka me vrag odnese, grijeh je psovati, ali prua veliko olakanje. Otac Bartolomeu Lourenco ree Baltazaru, Razgovarao sam sa sucima o tvom pitanju, rekoe mi da e razmotriti tvoj sluaj i obavijestiti me ima li uope smisla da podnese molbu, dat e mi odgovor, A kada e to biti, oe, htio je znati Baltazar s naivnom radoznalou onoga koji je tek stigao na kraljevski dvor i ne poznaje obiaje, Ne znam, ali ako potraje, moda bih mogao poneku rije uputiti njegovu velianstvu iju milost uivam i koji me veoma cijeni, Moete razgovarati s kraljem, zaprepastio se Baltazar, i dodao, Moete govoriti s kraljem, a poznavali ste Blimundinu majku koju je osudila Inkvizicija, kakav je to otac, ove posljednje rijei Baltazar nije glasno izgovorio, samo je na njih uznemireno pomislio. Bartolomeu Lourenco nije odgovorio, skrenuo je pogled, i tako su ostali, otac neto nii od Baltazara, a doimao se i mlaim, iako nije, obojica su iste dobi, dvadeset est im je godina, to smo za Baltazara ve rekli, a imali su razliite ivote, Sedam Sunaca je radio i ratovao, a sada je zapoinjao nov ivot, dok se Bartolomeu Lourenco rodio u Brazilu i zarana doao u Portugal gdje je vrijedno uio i dobro pamtio, te je kao petnaestogodinjak mnogo obeavao, a mnogo je toga i ostvario, znao je napamet Vergilija, Horacija, Ovidija, Kvinta Smirjanina, Svetonija, Mecenata i Seneku, od poetka i od kraja, ili odakle bi to od njega traili, a znao je rastumaiti sve basne koje su napisane i u koju su ih svrhu zamislili grki i rimski uzori, isto tako znao je sve autore svih knjiga stihova, starih i modernih, do tisuu dvjestote godine, a ako bi mu netko izrekao neku pjesmu, odmah bi odgovorio s deset svojih stihova toga asa smiljenih, mogao je objasniti i braniti svaku filozofiju i najzamrenije njezine toke, te objasniti dijelove Aristotelova uenja, premda je opseno, sa svim zapletima i zakljucima, odgovoriti na sva pitanja vezana za Sveto pismo, kako iz Staroga zavjeta tako i iz Novoga, ponavljao je napamet, u slijedu ili napreskok sva Evanelja etiriju evanelista, od kraja i od poetka, a isto tako Poslanice sv. Pavla i sv. Jeronima, te godine svakog proroka, koliko je dugo svaki od njih ivio, a zna-o je to i za sve kraljeve iz Svetoga pisma, te s lijeva na desno i odozgo nadolje sve Knjige psalama, Pjesmu nad pjesmama, Knjige Mojsijeve i sve Knjige kraljeva, te kako se Ezdrine knjige Page 26 of 177

zapravo ne doimaju kanonskim, meu nama reeno i bez dvojbi, ta njegova uzviena darovitost, uroena sposobnost i pamenje stvoreni su u zemlji iz koje samo traimo zlato i dijamante, duhan, eer i bogate ume, i sve ono to bi se jo u njoj moglo nai, to je drugi svijet, svijet sutranjice i stoljea to tek nadolaze, a da i ne spominjemo pokrtavanje Tupijana, jer samo se tako stjee vjenost. Upravo mi je maloprije rekao moj drug Joao Elvas da vas zovu Letaem, oe, zato su vam dali to ime, pitao je Baltazar. Bartolomeu Lourenco se stao udaljavati, a vojnik je hodao za njim na dva koraka, pa proslijedie du oruarnica na Ribeiri, kraljevske palae i Remolaresa, gdje se trg otvarao prema rijeci, i tamo otac sjedne na neki kamen, pozove Sedam Sunaca da sjedne pokraj njega, te konano odgovori, kao da mu je pitanje toga asa postavljeno, Jer sam letio, a Baltazar u dvojbi ree, Oprostite mi na nevjerici, ali lete samo ptice i aneli, dok ljudi lete jedino u snovima, a snovi nisu stvarnost, Nisi ivio u Lisabonu, nikada te nisam vidio, Bio sam etiri godine u vojsci, a rodom sam iz Mafre, A ja sam letio prije dvije godine, prvo sam napravio balon koji je izgorio, zatim sam napravio drugi koji se vinuo do stropa jedne dvorane u palai, i naposljetku, trei koji je odletio kroz prozor Indijske kue i nitko ga vie nije vidio, Ali, jeste li osobno letjeli, ili su letjeli samo baloni, Letjeli su baloni, ali bilo je to kao da sam ja letio, Nije isto leti li balon ili ovjek, ovjek prvo posre, potom hoda, pa tri, no jednog e dana letjeti, odgovori Bartolomeu Lourenco, i odmah klekne jer ugleda kako nose tijelo naega Gospodina za nekog uglednog bolesnika, sveenik je prolazio pod pokrovom, a nosilo ga je est mukaraca, naprijed su ile trublje, odostraga braa zajednice u grimiznim haljecima sa svijeama u ruci i drugim predmetima nunima za svetu priest, za neku nestrpljivu duu koja je poeljela odletjeti, koja samo eka da je oslobode tjelesne teine i puste niz vjetar to dolazi s morske puine ili iz dubina svemira, ili s posljednjega mjesta onkraj svega. I Sedam Sunaca je kleknuo dodirujui tlo svojom eljeznom kukom dok se kriao. Otac Bartolomeu Lourenco polako se podignuo i pribliio obali rijeke, Baltazar je iao za njim, na rijeci je stajala brodica, s jedne su njezine strane momci iskrcavali snopove slame i prenosili ih na leima odravajui ravnoteu u trku preko brodskog mostia, a s druge su strane dvije crne slukinje istresale none posude svojih gospodara u vodu, mokrau i govna toga dana ili tjedna, izmeu prirodnog mirisa slame i prirodnog smrada izmetina, ree otac, Smijao mi se itav dvor i svi dvorski pjesnici, jedan od njih, Toms Pinto Brando, nazvao je moje otkrie vjetrovitim pronalaskom to e se brzo rasplinuti, da nije bilo kraljeve naklonosti ne znam to bi se sa mnom dogodilo, ali kralj je vjerovao u moj izum, te je dopustio da nastavim s istraivanjem na posjedu grofa od Aveira, u S. Se-bastio da Pedreira, i konano su me zli jezici ostavili na miru, a ve su poeljeli da polomim noge kada poletim sa zidina utvrde, premda ja to nikad nisam namjeravao uiniti, moj je pronalazak imao vie zajednikog sa Svetom inkvizicijom nego s geometrijom, Oe, ja se u te stvari ne razumijem, bio sam seljak, vojnik sam prestao biti, no ne vjerujem kako bi netko mogao letjeti bez krila, a onaj tko bi tvrdio suprotno, bio bi obian neznalica, Tu kuku to ima na ruci nisi ti izmislio, javila se potreba i netko je to zamislio, a bez zamisli da se spoji eljezo i konate vrpce ne bi je ni bilo, a isto tako ni ovih brodova na rijeci, postojala su vremena kada nije bilo jedara, a prije toga nije bilo vesala, nikormila, i kao to je ovjek, kopneni stvor, postao mornar zbog Page 27 of 177

potrebe, zbog potrebe e postati i leta, Tko na lau sravi jedra plovi po vodi i na vodi e se odrati, a letjeti znai odvojiti se od zemlje u zrak gdje nema tla o koje se noge oslanjaju, Treba oponaati ptice koje lete po nebu i hodaju po zemlji, Dakle, zbog te elje za letenjem si upoznao Blimundinu majku, jer je ona posjedovala neobine moi, Cuo sam da je imala prikazanja i vidjela kako ljudi lete pomou platnenih krila, jasno da mnogi govore kako imaju prikazanja, ali ono to sam o njoj uo bilo je uvjerljivo, zato sam je jednog dana potajno posjetio, a potom smo postali i prijatelji, I jesi li doznao to si htio, Ne, nisam, ali shvatio sam da je njezino znanje, ako ga je doista imala, jedna druga vrsta znanja, i da bih se ja morao uvati da me vlastito neznanje ne prevari, bez iije pomoi, ini mi se da imaju pravo oni koji govore kako to umijee letenja ima vie zajednikoga sa Svetom inkvizicijom nego s geometrijom, da sam na vaem mjestu bio bih vrlo oprezan, jer se zatvorom, progonom i lomaom plaaju takve pretjeranosti, no o tome jedan sveenik zna vie od jednog vojnika, Oprezan sam, a imam i zatitnike, I taj e dan stii. Okrenuli su se i vratili u Remolares. Kao da je Sedam Sunaca neto htio rei, ali se onda suzdrao, otac je primijetio njegovu neodlunost, Jesi li mi neto htio rei, Htio bih znati, oe Bartolomeu Lourenco, zato Blimunda uvijek ujutro, prije no to otvori oi, jede kruh, Spavao si s njom, ivim s njom, Zna da je takav ivot grijeh, bilo bi bolje da se vjenate, Ona to ne eli, a ni ja ne znam da li to elim, ako se jednoga dana vratim u svoj kraj, a ona poeli ostati u Li-sabonu, zato se vjenati, ali pitao sam, Zato jede kruh prije no to ujutro otvori oi, Ako to jednog dana sazna, saznat e od nje, a ne od mene, Ali, vi znate razlog, Znam, I neete mi ga rei, Mogu ti jedino rei da se radi o velikoj tajni, letjeti je vrlo jednostavna stvar u usporedbi s Blimundom. Hodajui i razgovarajui stigli su do konjunica nekog trgovca konjima, kraj gradskih vrata Corpo Santo. Otac je unajmio mulu i sjeo u sedlo, Idem u S. Se-bastiao da Pedreira vidjeti svoju napravu, hoe li sa mnom, mula moe nositi dvojicu, Idem, ali pjeice, kako sam nauio u pjeadiji, Ti si jednostavan ovjek, ne treba ni kopita mule ni krila passarole4, Tako se zove tvoja naprava, upita Baltazar, a otac odgovori, Tako su je iz prezira prozvali. Popeli su se S. Roqueom, zaobili visoko brdo Taipas, te se spustili niz Trg Alegria do Valverde. Sedam Sunaca je bez tekoe pratio kas mule, samo je na ravnim dijelovima zaostajao, no odmah bi ih sustigao na sljedeoj kosini, bilo na uzbrdici ili nizbrdici. Premda od travnja nije pala kap kie, dakle u posljednja etiri mjeseca, sva su polja bila svjea iznad Valverdea zahvaljujui mnogim nepresunim izvorima to su kanalima bili usmjereni prema brojnim povrtnjacima oko gradskih zidina. Nakon samostana sv. Marte, i malo dalje samostana sv. Ivane kraljevne, irili su se maslinici, a i povrtnjaci, i premda ondje nije bilo prirodnih izvora, u pomo su stizale crpke za izvlaenje vode to su dizale svoje dugake vratove, a magarci su tekom mukom okretali kota, pokrivenih oiju da ne vide kako idu u krug, a nisu znali kao to ni njihovi gospodari nisu znali, da bi idui stalno ravno, takoer stigli na isto mjesto, jer svijet je velik kota to ga guraju i okreu ljudi koji po njemu hodaju. ak i bez Sebastiane Marije de Je-sus, koja bi pomogla sa svojim navjetajima, oito je da bi svijet stao da nema ljudi. Kad su stigli do vratnica posjeda ondje nije bilo ni vojvode ni njegovih slugu, jer je njegovo imanje prisvojio kralj i sada se vode parnice ne bi li se imanje vratilo vojvodi od Aveira, no pravda je spora, a dotad e vojvoda ivjeti u panjolskoj gdje je takoer Page 28 of 177

vojvoda, ali od Banosa, zato je otac, kad su stigli, sja-hao, izvadio klju iz depa i otvorio vratnice kao da ulazi u svoju kuu. Utjerao je mulu, odveo ju u hlad, pod njuku joj gurnuo koaru punu slame i boba, te ju pustio da se odmara od tereta to ga je nosila, maui repom na obade i muhe to su uznemireno letjeli oko pristigle hrane iz grada. Sva su vrata i prozori na palai bili zatvoreni, imanje je bilo zaputeno, nitko ga nije obraivao. Na jednoj strani prostranog dvorita nalazilo se spremite za ito ili staja ili vinski podrum, kako je prostorija bila prazna, nije se moglo odrediti za to je sluila, jer ako je bilo spremite, trebalo bi unutra biti ita, ako je bila staja, trebali su se ondje nalaziti koluti za vezivanje stoke, a vinskog podruma, zna se, nema bez baava. Na jednim se vratima nalazio lokot u koji je ulazio klju izrezbaren kao arapsko pismo. Otac je povukao zasun, gurnuo vrata i vidjelo se kako velika kua ipak nije prazna, bila su tu platna jedara, drvene grede, koluti ice, eljezne ploe, snopovi prua, sve uredno sloeno po vrsti, a u sredini, na istom prostoru, nalazilo se neto poput goleme koljke iz koje su strile ice, poput koare koja jo nije dovrena te se vidi iblje koje e tek biti ispleteno. passarola, port. - naziv dat aerostatu to gaje 1709. izumio Portugalac Bartolomeu de Gusmao. Baltazar je uao odmah za ocem, radoznalo je pogledao uokolo ne razumijevajui nita od onoga to je vidio, moda je oekivao balon, ili uveana vrapja krila, vreu punu perja, te je u nevjerici zapitao, To je to, a otac Bartolomeu Lourenco odgovori, Trebalo bi biti, te je otvorio jednu krinju pa izvukao i odmotao papir na kojemu je bio crte ptice, bit e da je to passarola, to je Baltazar uspio prepoznati, a kako se na prvi pogled vidjelo da je to ptica, povjerovao je da bi sav taj materijal, sloen i postavljen na odgovarajue mjesto, bio u stanju letjeti. Vie za sebe samoga nego za Sedam Sunaca, koji iz crtea nije vidio drugo do slinost s pticom, i to mu je bilo dovoljno, otac je stao objanjavati, u poetku ozbiljnim tonom, ali kasnije s mnogo ara, Ovo to ovdje vidi, to su jedra kojima se plovi niz vjetar i koja se pokreu prema potrebi, ovo je kormilo koje e upravljati brodom, ne sluajno, nego rukom i znanjem pilota, a ovo je tijelo zranoga broda, od pramca do krme nalik je morskoj koljci, tu se nalaze cijevi mijeha u sluaju da ponestane vjetra, kao to se esto dogaa i na moru, ovo su krila, kako bi, inae, bez njih letei brod odravao ravnoteu, a o drugim stvarima neu ti govoriti, jer je to moja tajna, dovoljno je ako ti kaem da bez onoga to je u njima, brod ne bi mogao letjeti, ali taj dio jo nisam sasvim razradio, a na ovaj strop od ica bit e objeene jantarske lopte, jer jantar odlino podnosi toplinu sunevih zraka, ovo je kompas, bez njega se nikamo ne ide, ovo su kolo-turi i slue za razapinjanje ili sputanje jedara, kao na morskim laama. Na trenutak je zautio te onda dodao, I kada sve bude sloeno kako treba, poletjet u. Baltazara je uvjerio crte, nije mu bilo potrebno objanjenje, jer ptica leti iako ne znamo to je u njoj i to ju pokree, jednostavno, ptica leti jer ima oblik ptice, te se samo ograniio na pitanje, Kada, Jo ne znam, odgovori otac, potrebna mi je pomo, ne mogu sve sam napraviti, ima poslova za koje nije dovoljna samo moja snaga. Ponovno je zautio, a zatim zapitao, Hoe li mi ti pomoi. Baltazar se iznenaeno prenuo, Ja nita ne znam, ja sam seljak, a osim toga, jedino to jo znam je ubijati, i imam samo ovu ruku, S tom rukom i kukom moe uiniti sve to poeli, a za neke stvari kuka bolje slui nego cijela ruka, kuka ne osjea bol ako treba pridrati icu ili eljezo, ne moe se porezati, niti se moe spaliti, a siguran sam da je i Bog jednoruk, pa ipak je stvorio svemir. Page 29 of 177

Baltazar je uplaeno ustuknuo, brzo se prekriio da vrag ne stigne dovriti svoje djelo, Sto to govorite, oe Bartolomeu Lourenco, gdje pie da je Bog jednoruk, Nigdje nije zapisano i nitko to nije napisao, samo ja tvrdim da Bog nema lijevu ruku, jer s njegove desne strane, kraj njegove desne ruke sjedaju izabrani, nikada se ne govori o Bojoj lijevoj ruci, ni u Svetom pismu, a o tome ne govore ni crkveni oevi, s Boje lijeve strane nitko ne sjeda, to je prazan prostor, nita, odsutnost, prema tome Bog je jednoruk. Otac je duboko uzdahnuo i zakljuio, Bog nema lijevu ruku. Sedam Sunaca je pozorno sluao. Gledao je crte i rasute materijale po podu, koljku koja jo nije bila dovrena, nasmijeio se i pridignuo ruke, te ree, Ako je Bog jednoruk, a stvorio je svemir, ovaj ovdje ovjek bez ruke moe privezati jedro i icu tako da polete. No, sve u svoje vrijeme. Kako sada stvari stoje, ocu Bartolomeu Lourenco nedostaje novaca da kupi magnete pomou kojih bi, prema njegovoj zamisli, pas-sarola poletjela, a trebali bi stii iz inozemstva, te je Baltazar sada u klaonici na Kraljevskome trgu, zahvaljujui ocu, na leima raznosi raznovrsne dijelove mesa, govedske etvrtine, na tucete odojaka, ovce u parovima, a sve se to prenosi s jedne kuke na drugu kuku, i pritom se obilno cijedi krv niz grubu tkaninu koja mu prekriva lea i glavu, prljav je to posao, ali se nagrauje ponekim vikom, svinjskom nogicom ili komadiima iznutrice, a zahvaljujui Bogu i dobrom raspoloenju mesara ponekad se dobije i poneto govedine, od buta ili pleke, u valovitom listu zelja, da bi se Blimunda i Baltazar pogostili bolje nego obino, jer onaj tko ree i odvaja dijelove mesa, premda Baltazar nije radio na raspodjeli mesa, uvijek to umijee za neto iskoristi. Za donu Mariju Anu vrijeme se bliilo. Trbuh vie nije mogao rasti, ma koliko koa bila rastezljiva, bio je golem poput lae za Indiju, brodovlja za Brazil, a kralj se povremeno raspituje kako napreduje plovidba njegova infanta, primjeuje li se ve u daljini, donosi li ga dobar vjetar ili je pretrpio napade, kao to ih esto trpi nae brodovlje, eto, upravo nedavno, negdje oko otoka, Francuzi su oteli est naih trgovakih brodova i jedan ratni, a sve to, i jo gore od toga, moe se oekivati od ovih naih zapovjednika i ratnog brodovlja, a izgleda da e sada ti isti Francuzi doekati ostatak naih brodova na ulazu u Pernambuco i Baiju, ako ve ne motre na brodovlje koje treba isploviti iz Rio de Janeira. Toliko smo zemalja otkrili dok se jo imalo to otkrivati, a sada nas drugi prelaze i mau nam ispred nosa krpom kao da smo naivni bikovi, nemoni da ih ubode-mo rogovima, ili ih ubodemo tek sluajno. Do done Marije Ane pristiu loe vijesti, ono to se dogodilo prije mjesec, dva, kada je infant u njezinu trbuhu jo bio poput elatine, punoglavca, glavatog tjeleca, udesno je kako se oblikuje ovjek, mukarac ili ena, bez razlike u jajacu, sve do dolaska u vanjski svijet s kojim e se suoiti kao kralj ili vojnik, kao redovnik ili ubojica, kao Engleskinja na Barbadosu ili osuenica na Rossiju, ovjek je uvijek neto, nikada ne moe biti sve ili nita. Konano, od svega moemo pobjei, samo od nas samih ne moemo. No za portugalske brodove i nije sve tako crno. Prije nekoliko dana stigla je oekivana laa iz Macaua, otisnula se prije dvadeset mjeseci, kada je Sedam Sunaca jo bio u vojsci, i putovanje je bilo vrlo uspjeno premda je dugo trajalo, jer je Macau jo dalje od Goe, zemlje pustolova, tamo negdje u Kini, zemlji koja sve premauje po blagostanju i bogatstvu, i gdje je sve vrlo jeftino, a klima je blaga i zdrava, te ondje ne poznaju bolesti i nema Page 30 of 177

lijenika ni kirurga, ljudi umiru samo od starosti kada ih priroda napusti, jer priroda nam ne jami vjeni ivot. Brod se u Kini nakrcao bogatstvom i dragocjenostima, oplovio je Brazil, te ondje ukrcao eer, duhan i velike koliine zlata, a samo zbog toga se zadrao dva i pol mjeseca u Riju i Baiji, te zatim plovio pedeset est dana dok nije stigao ovamo, i pravo je udo da na tako opasnom i dugakom putu nitko nije obolio ni umro, ini se da su se isplatile svakodnevne mise posveene tom putovanju, koje su se odravale u crkvi nae Gospe od Milosti, pa se brod nije izgubio na putu, iako ga kormilar nije dobro poznavao, ako se tome moe vjerovati, a ljudi ve govore kako nema boljeg posla od trgovine s Kinom. No, da ne bi sve bilo savreno, stigla je vijest kako se vode estoke borbe izmeu Pernambuca i Recifea u Brazilu, krvave se bitke vode svakodnevno, a dolo je dotle da su se zapalile ume te su izgorjele sve plantae eera i duhana, to je za kralja bio veliki gubitak. Te i kojekakve druge vijesti stiu do done Marije Ane, no ona je ravnoduna, doima se kao da pluta u otupjelosti trudnoe, rekli joj ili ne te novosti, svejedno je, ak je i od njezina prva osjeaja blaenstva zbog trudnoe ostalo samo blijedo sjeanje, slabaan daak onoga to je bio vihor ponosa, jer u poetku se osjeala poput onih figura to se stavljaju na pramac brodova koje, dodue, ne vide u daljinu, za to slue dogled i promatra na jarbolu, ali vide u veu dubinu. Svaka se trudna ena, bila ona kraljica ili obina ena, u nekom trenutku osjea kao da je sva mudrost svijeta u njoj, iako se ta mudrost ne moe rijeima iskazati, ali kasnije, kada trbuh stane rasti i kada se pojave druge tjelesne tegobe, ene misle samo na dan kada e roditi i nisu uvijek naroito sretne, esto znaju biti u strahu zbog raznih predvianja, no, u ovome e sluaju od velike pomoi biti franjevci, koji e uiniti sve da ne izgube obeani samostan. Sve zajednice iz provincije Arrabida kreu sada u juri, odravaju mise, prireuju devetnice, mole se u grupama i pojedinano, javno i potajno, kako bi se nasljednik rodio u pravo vrijeme bez vidljivih ili skrivenih mana, i bio muko, a tako bi se neki manji nedostatak mogao i oprostiti, ako se ve ne bi smatrao bojim znakom. Ali, naravno, i zato jer bi muki nasljednik pruio kralju najvee zadovoljstvo. Ipak, don Joao V morat e se zadovoljiti s djevojicom. Ne moe se uvijek sve imati, esto molimo za jedno, a dobijemo drugo, to je tajna molitvi, izgovaramo ih prema nebu s jednom namjerom, ali one izabiru svoj vlastiti put, katkad kasne da propuste druge molitve koje su kasnije upuene, a nerijetko se neke zdrue u parove, te tako nastaju molitve mjeanci koje nisu sasvim nalik ni ocu ni majci, nekad se molitve posvade, zaustavljaju se na putu i raspravljaju o proturjenostima, i moda je zato na svijet dola djevojica, premda su sve molitve bile upuene prema djeaku, no, to je zdrava i jaka djevojica dobrih plua, kao to se uje po plau. Ipak se u kraljevstvu slavi i svi su sretni, ne samo zbog toga to se rodio nasljednik krune i zbog sveanih zabava to su se odravale tri dana prema kraljevu proglasu nego i zato jer uvijek treba raunati s dodatnim uincima koje molitve imaju na prirodne sile, te se moe dogoditi da prouzrokuju velike sue, kao ova to je trajala osam mjeseci, no kada su molitve konano zavrile, spustila se kia, te je roenje infantkinje popraeno dobrim predznakom, jer sada pljuti kia koju oito sam Bog alje, i na taj se nain rastereuje silnih naih moljakanja. Seljaci ve obrauju polja, ak i po kii, brazde se mnoe po vlanoj zemlji kao to se djeca mnoe, i premda ne zna vikati poput Page 31 of 177

djece, zemlja uzdie osjeajui kako ju eljezo ree i baca u stranu, te sva blista pod kiom koja i dalje pada, sada polako, poput jedva osjetne praine, te puta izbrazdanu zemlju da se odmori i pripremi za sjetvu. Taj e porod biti lak, no ne moe se obaviti bez truda i sjemena. Svi su ljudi kraljevi, sve ene kraljice, a kraljevii su plodovi u koje su svi uloili napore. Meutim, ne prilii da se zaborave razlike kojih ima mnogo. Kraljevna je krtena na Dan Velike Gospe, dan velikih suprotnosti, kraljica je ve izgubila svoje obline, a moglo se lako primijetiti kako ni svi kraljevii nisu jednaki, to je jasno pokazivala raskona sveanost na kojoj e dobiti ime i biti krtena ova kraljevna, itava palaa i kraljevska kapelica okiene su skupocjenim tkaninama i zlatom, a dvorjani u sveanim odorama, te se jedva prepoznaju crte lica i njihovi obrisi pod tolikim uvojcima i ukrasnim vrpcama. Izala je kraljiina pratnja i krenula prema crkvi, prola je dvoranom Tudescos, za njima je iao vojvoda Cadaval, plat mu se vukao po podu, pod pokrovom ide vojvoda, a krajeve dre najvii plemii i dravni savjetnici, a koga vojvoda u rukama nosi, nosi kraljevnu, umotanu u platno, ukraenu vrpcama, okienu uresima, a za pokrovom hoda imenovana dadilja, to je stara grofica Santa Cruz, te sve dvorske dame, one lijepe i manje lijepe, i na kraju nekolicina markiza i vojvodin sin, koji nose runik, posudu sa solju, ulje, i ostalo. Sedam ju je biskupa krstilo poput sedam sunaca od zlata i srebra na stubama oltara, te je prozvae Maria Xavier Francisca Leonor Brbara, odmah s titulom budue plemkinje, premda je jo tako mala i nose ju u naruju slinavu, a ve je plemkinja, to li e biti kad odraste, za poetak nosi kri od briljanata koji joj je darovao njezin kum i ujak, infant don Francisco, platio ga je pet tisua cruzadosa, a sam je poslao kraljici, iz udvornosti, jedno ukrasno pero za kosu i dijamantne naunice velike vrijednosti, skoro oko dvadeset pet tisua cruzadosa, koje su majstorsko djelo, ali francuske izrade. Toga se dana kralj odrekao svoje veliine i moi te se javno pridruio sveanosti, ne na svojem prijestolju, ve na kraljiinom, odajui joj time zasluenu ast, te sjedi tako sretna majka kraj sretnoga oca, mada na niem stolcu, a itav je grad u noi obasjan svjetlou. Sedam se Sunaca spustio s Blimundom u grad da vidi osvjetljenje i ukrase, palau prekrivenu svilenim izvezenim tkaninama i ukrasnim lukovima koji su za tu priliku napravljeni. Umorniji je nego inae, vjerojatno zato jer je mnogo mesa morao prenijeti za gozbe na kojima se slavilo roenje i na kojima e se slaviti krtenje. Boli ga lijeva ruka od povlaenja, dizanja i noenja. Kuka se sada odmara u njegovoj naprtnjai na ramenu, a za desnu ga ruku dri Blimunda. U jednom od ovih proteklih mjeseci umro je, smru sveca, fra Antonio de S. Jos. Nee vie moi podsjeati kralja na obeanje, osim ako mu se ne pojavi u snovima, no ipak moemo biti mirni, kae se, siromahu ne posuuj, bogatau ne duguj, a redovniku ne obeavaj, ali don Joao V je kralj od rijei. Imat emo samostan. Baltazar spava na desnoj strani prostirke od prve noi, jer je na toj strani njegova cijela ruka, ako se eli okrenuti prema Blimundi moe ju njome prigrliti k sebi, prstima prijei od njezina vrata do struka, i jo nie, ako im se osjetila probude iz toploga sna i slika to ih snivaju, ili ako su ve bila probuena kada su legli, jer ovaj par, nezakonit po svojoj volji, nepriznat pred Crkvom, malo se Page 32 of 177

brine za pravila i obiaje, ako on poeli i ona e htjeti, a ako ona poeli i on e poeljeti. Moda se ovdje odvija neka druga i dublja tajna, kri i znak uinjeni i nacrtani djevianskom krvlju, kada su oboje, na utoj svjetlosti uljanice, leali na leima i odmarali se goli kao od majke roeni, a Blimunda je s prostirke, izmeu nogu, skupila krv, i tako su se povezali u jedno, ako nije bogohulno to rei, ili jo vie, to uiniti. Otada su proli mnogi mjeseci, ve je druga godina, po krovu bubnja kia, snani vjetrovi puu ponad rijeke i u luci, i premda samo to nije svanula zora, jo je vrlo mrano. Netko bi se prevario, ali ne i Baltazar koji se uvijek budi u to vrijeme, prije izlaska sunca, to je nemiran obiaj vojnika koji budno motri kako tama polako iezava ponad stvari i ljudi, te osjeti veliko olakanje koje puni grudi i uzdahne, dan je, prva nejasna i sivkasta zraka to se probila kroz pukotine, a lagani um budi Blimundu, potom se zauje drugi um koji potraje, ne moe pogrijeiti, to Blimunda jede svoj kruh, i kada ga pojede, otvara oi, okree se prema Baltazaru i odmara glavu na njegovu ramenu, dok svoju lijevu ruku polae na aku koja mu nedostaje, ruka na ruci, bilo na bilu, to je ivot koji udaljava smrt koliko dugo moe. No, danas e biti drukiji dan. Danima je Baltazar pitao Blimundu zato svaki dan jede kruh prije no to otvori oi, pitao je oca Bartolomea Lourenca kakva je to tajna, jedanput mu je ona odgovorila da je to obiaj iz djetinjstva, a otac je rekao da se radi o velikoj tajni, tako velikoj da je u usporedbi s njom letenje prava sitnica. Danas e saznati. Kada se Blimunda probudila i protegnula ruku do vree objeene iznad uzglavlja u kojoj dri kruh, nala je samo praznu vreu. Pipkala je po podu, po sla-marici, stavila ruke ispod jastuka, i tada zaula Baltazara kako govori, Ne trai vie, nee nai, a ona, s rukama na oima, stane preklinjati, Daj mi kruha, Bal-tazare, daj mi kruha, tako ti tvoje due, Najprije mi mora rei u emu je tajna, Ne mogu, povie ona, i pokua se naglo izvui iz prostirke, ali je Sedam Sunaca uhvati zdravom rukom za struk, i kako se snano bacakala, prebaci Baltazar preko nje desnu nogu i pokua joj maknuti ruke s oiju, ali ona uplaeno vrisne, Ne ini mi to, vrisak je bio tako prodoran da ju Baltazar preplaeno pusti, gotovo se pokajavi zbog sile koju je upotrijebio, Ne elim ti nita loe, samo sam htio saznati o kakvim se to tajnama radi, Daj mi kruha i ja u ti sve rei, Kune se, emu bi sluile zakletve ako nije dovoljno rei da ili ne, Evo ti, jedi, ree Baltazar te izvue vreu iz naprtnjae koju je drao pod glavom. Prekrivajui lice cijelom rukom, Blimunda je napokon jela kruh. Polako je vakala. Kada je zavrila, snano je odahnula i otvorila oi. Siva svjetlost u sobi bljesnula je plavom svjetlou kada je otvorila oi, pomislio bi to Baltazar da se zna tako izraavati, no, od smiljanja lijepih rijei koje mogu posluiti u predvorjima dvora, bio je bolji osjeaj kako mu se krv uzburkala kada se Blimunda okrenula prema njemu, oi su sada bile tamne, a naas su zabljesnule zelenim odsjajem, emu su sada sluile tajne, bolje bi bilo da upoznaje ono to je ve znao, Blimundino tijelo, no ipak, ostavit e to za neku drugu priliku, jer ova e ena ispuniti ono to je obeala, Sjea li se kada smo prvi put spavali zajedno, rekao si da sam te pogledala iznutra, Sjeam se, Nisi znao to govori, a nisi znao ni to uje kada sam ti rekla da te nikada neu pogledati iznutra. Baltazar nije imao vremena odgovoriti, jo je traio vezu u rijeima, a ve je zauo druge nevjerojatne rijei, Ja mogu vidjeti ljude iznutra. Sedam Sunaca se uznemireno pridignuo na slamarici, ne vjerujui u ono to je uo, ali se sa mnom, nitko ne moe ljude vidjeti Page 33 of 177

iznutra, Ja mogu, Ne vjerujem, Najprije si htio znati, nisi imao mira dok nisi saznao, a sada zna i kae da ne vjeruje, kako hoe, no ubudue mi nemoj uzimati kruh, Vjerovat u samo ako mi kae to sada vidi u meni, Ne mogu to vidjeti ako mi eludac nije prazan, a osim toga, obeala sam da tebe nikada neu gledati iznutra, Opet ti kaem da mi se ruga, A ja opet kaem da je to istina, Kako da u to povjerujem, Sutra kada se probudim, neu jesti, izai emo iz kue, a ja u ti rei to vidim, ali u tebe neu pogledati, a ti ne smije stati ispred mene, hoe tako, Hou, odgovori Baltazar, ali objasni mi, kakva je to tajna, odakle ti ta mo, ako je to istina, Sutra e vidjeti da govorim istinu, Zar te nije strah Inkvizicije, drugi su platili za mnogo manje grijehe, Moj dar nije hereza, ni vraanje, moje su oi prirodne, Ali majka ti je bila bievana i protjerana jer je imala prikazanja i otkrivenja, zar nisi na njezinu primjeru nauila, To nije isto, ja samo vidim to postoji u svijetu, ne vidim to je izvan njega, ne vidim nebo ni pakao, ne izgovaram arobne rijei, i ne inim znakove rukama, samo vidim, Ali, prekriila si se svojom krvlju i njome si nacrtala kri na grudima, zar to nije vraanje, Djevianska krv je voda krtenja, to sam saznala kada si mi oduzeo djevianstvo, a kada sam osjetila kako krv curi, znala sam da to treba uiniti, Kakva je to mo, Vidim to je u tijelima, a ponekad i to je u zemlji, vidim to se nalazi pod koom, a katkad i to se nalazi pod odjeom, ali to vidim samo kada mi je eludac prazan, gubim tu mo za mjeseeve mijene, ali ona se odmah potom vraa, da ju bar nemam, Zato, Zato jer ono to koa prikriva nikada nije dobro vidjeti, ak ni duu, jesi li ve vidjela duu, Nikada ju nisam vidjela, Moda dua i nije u tijelu, Ne znam, nikada ju nisam vidjela, Moda se ona i ne moe vidjeti, Moda, a sada me pusti, skini nogu s mene, elim ustati. Cijeloga se dana Baltazar pitao da li je uope vodio taj razgovor ili je to samo sanjao, ili je moda bio u nekom Blimundinom snu. Gledao je u velike ivotinje objeene na eljeznim kukama koje ekaju da budu rasjeene, naprezao je oi, no nije vidio nita vie osim oderanog i beivotnog mesa, neprozirnog, a kada je pogledao komade i odreske mesa razbacane po tezgi i kako ih bacaju na vagu, shvatio je da je Blimundin dar vie osuda nego nagrada, jer unutranjost tih ivotinja zapravo ne prua nikakvo zadovoljstvo oima koje to gledaju, a ni ljudima koji meso prodaju ili ga reu, ili ga prenose, kao to to Baltazar radi. Osim toga, u ratu je vidio isto ono to vidi ovdje, da bi se saznalo to je u tijelu, uvijek je potreban no ili metak, sjekira ili otrica maa da se probije ranjiva koa, oskvrne nevinost tijela, dok ne provire kosti i crijeva, a s tom se krvlju ne vrijedi blagosloviti, jer to nije krv ivota, ve krv smrti. Bile su to zbrkane misli, i same bi to potvrdile kad bi se mogle dovesti u red, ne vrijedi ni pitati, O emu razmilja, Baltazare, jer bi on odgovorio, smatrajui da govori istinu, Ni 0 emu, a zapravo je o svemu tome mislio, i jo se povrh toga sjetio svojih vlastitih kostiju, bijelih, kako vire iz razderane koe, dok su ga vodili prema pozadini bojita, i ake koja je otpala, a kirurg ju je nogom gurnuo u stranu i viknuo, Sljedei, a onaj koji je bio sljedei, jadnik, bio je u daleko gorem stanju, ako ostane iv, ostat e bez obje noge. ovjek poeli da sazna tajne, a emu, kada bi mu trebalo biti dovoljno da se ujutro probudi i osjeti enu, uspavanu ili probuenu, koja je stigla s vremenom, s istim vremenom koje e ju sutra odnijeti moda u neiju drugu postelju, drugu slamaricu na podu, poput ove postelje poude i slatkih milovanja, jer to je ivot, davanje i uzimanje, promjene i novosti, Page 34 of 177

1 doista je ludost ili iskuavanje vraga zapitkivati ju, Zato jede kruh zatvorenih oiju, ne bi ga tako jela da si slijepa, Blimundo, vidjeti ono to ti vidi najvei je jad, ili spoznaja koju jo ne moemo podnijeti, A ti, Baltazare, o emu razmilja, Ni o emu, ne mislim ni o emu, ne znam jesam li uope ikada o neemu mislio, Hej, Sedam Sunaca, dodaj ovamo taj komad slanine. Niti je spavao on, niti je spavala ona. Svanulo je, ali su ostali leati, Baltazar se dignuo samo da pojede nekoliko varaka i popije vr vina, a onda se vratio u postelju, Blimunda je mirno leala zatvorenih oiju, produujui svoje gladovanje da joj se izotre skalpeli u oima, tanke otrice, kada konano izae na danje svjetlo, jer danas e ona vidjeti, ne samo gledati, kao to rade oni koji imaju oi i koji su druga vrsta slijepaca. Jutro je prolo, stiglo je vrijeme ruka, i Blimunda je napokon ustala sputenih kapaka, Baltazar je ve pojeo drugi obrok, ona da bi vidjela, ne jede, on ni gladan ne bi vidio, te izlaze iz kue, dan je miran, ne ini se prikladnim za ovakve dogaaje, Blimunda koraa sprijeda, a Baltazar iza nje, da ga ne bi vidjela i da on konano sazna to to ona vidi. I Blimunda mu govori, ena koja sjedi na stubama onih vrata nosi u trbuhu muko dijete, ali djeak ima pupanu vrpcu dva puta omotanu oko vrata, moda e preivjeti, a moda i umrijeti, to ne mogu znati, a ovo tlo po kojemu hodamo u gornjem sloju ima crvenu ilovau, ispod je bijeli pijesak, zatim crni pijesak, te ljunak, a u dubini granit, i u njemu velika jama ispunjena vodom s kosturom ribe vee od mene, a starac koji sada prolazi nije nita jeo kao ni ja, ali za razliku od mene, vid mu odlazi, onome mladiu koji me je pogledao istru-nula je ona muka stvar od venerine bolesti, umotana je u krpe i gnoji se, no unato tome on se smjeka, te zbog muke tatine pogledava ene i smijei im se, nadam se da ti nikada nee biti tako tat, Baltazare, i da nikad nee imati slinu bolest, a ondje ide jedan redovnik koji u crijevima nosi samo jednu ivotinjicu, te mora jesti za dvojicu ili trojicu, ali tako bi jeo i da ju nema, a sada pogledaj one mukarce i ene koji klee ispred nie sv. Krispima, ti vidi kako se kriaju i uje kako se udaraju o grudi, kako se kanjavaju udarcima, a ja vidim vree pune gnoja i crva, i tumor koji e zaguiti onoga ovjeka, on to jo ne zna, saznat e sutra, a bit e kasno kao to je i danas kasno, jer nema mu lijeka, A kako da ja povjerujem da je sve to istina, ti govori o stvarima koje ne mogu vidjeti, upita Baltazar, a Blimunda odgovori, Napravi svojim iljkom rupu na onom mjestu i pronai e srebrni novi, Baltazar napravi rupu i pronae ga, Prevarila si se, Blimundo, novi je zlatni, Bolje za tebe, a ja nisam trebala nagaati jer uvijek mijeam zlato i srebro, ali pogodila sam da se radi o noviu i to vrijednom, to jo hoe, ima istinu i dobitak, a da kraljica ovuda proe, rekla bih ti da je opet trudna, ali jo je prerano rei nosi li muko ili ensko dijete, moja je majka govorila im enina maternica jedanput naraste, ubrzo naraste ponovno i tako stalno, a sada se mjesec mijenja jer osjeam kako me oi peku i ispred njih prolaze ute sjene, poput buha to miu noicama, i ute su, grizu mi oi, za spas tvoje due molim te, Baltazare, vodi me kui, nahrani me i lezi sa mnom, ovdje ispred tebe ne mogu te vidjeti i ne elim te vidjeti iznutra, samo ti elim pogledati u lice, potamnjelo i bradato, s umornim oima, tunim usnama, ak i kada lei pored mene i eli me, vodi me kui, ii u za tobom, ali sputena pogleda, jer sam se zaklela da te nikada neu pogledati iznutra i tako e biti, neka sam prokleta ako to ikada uinim. Podignimo sada nae oi jer je vrijeme da vidimo infanta don Francisca kako puca s prozora svoje palae, na obali rijeke Tejo, Page 35 of 177

prema mornarima koji su se popeli na jarbole na laama, samo da isproba koliko dobro niani, a kada pogodi, popadat e oni na palubu, krvavi, jedan ili dvojica mrtvi, a ako i promai, nee se izvui bez, barem, jedne slomljene ruke, infant pljee od neobuzdanog veselja dok mu sluge ponovno pune puku, lako je mogue da je taj sluga brat onoga mornara, ali na ovoj udaljenosti ne uje se zov krvi, drugi hitac, drugi vrisak i pad, a zamjenik asnika ne usuuje se narediti mornarima da se spuste da ne bi naljutio njegovu visost i mada mu mornari ginu, vjeba se mora odrati, a mi bismo rekli da je to to se ne usuuje, naivnost onoga tko iz daljine promatra, jer je vjerojatnije kako taj prosti ljudski stvor nije u stanju ni pomisliti, Gle, onoga kurvinog sina kako puca po mojim mornarima koji plove morima i otkrivaju Indiju ili pronalaze Brazil, nego umjesto toga izdaje naredbu da se opere paluba, o tome se stvarno vie nema to rei, jer bi sve dalje bilo ponavljanje odvratnosti, na kraju krajeva, ako mornar mora poginuti od metka izvan luke, od francuskih gusara, bolje je da ga ubiju ovdje, ubijen ili ranjen ipak je u svojoj zemlji, i kada ve spominjemo francuske gusare, neka nam pogled odluta dalje, prema Rio de Janeiru, kamo je uplovilo neprijateljsko brodovlje, a nisu morali nijedan metak ispaliti jer su svi Portugalci spavali poslije ruka, kako oni koji su upravljali na moru, tako i oni koji su upravljali na zemlji, te su se Francuzi na veliko zadovoljstvo usidrili i iskrcali kao da su doli u svoju zemlju, ak je i guverner odmah izdao zapovijed da nitko nita pred njima ne skrije, morao je za to imati dobre razloge, u najmanju ruku one to ih je potaknuo strah, te su Francuzi opljakali sve to su nali, a to nisu uspjeli nakrcati na brodove, poeli su prodavati nasred trga, i nije nedostajalo kupaca jer su ljudi htjeli nadoknaditi to im je prije sat vremena ukradeno, nisu mogli vei prezir pokazati, a zapalili su i zgradu porezne uprave te otili u umu, jer su im idovi otkrili gdje su neka gospoda zakopala zlato, i premda je Francuza bilo oko dvije ili tri tisue, a naih deset tisua, guverner im nije mogao nita, to da se kae, meu Portugalcima je esto bilo izdajica, mada nije uvijek onako kako se ini, na primjer, vojnici iz satnije Beira za koje se kae da su dezertirali u redove neprijatelja, nisu dezertirali, otili su onamo gdje e dobiti hranu, a drugi su pobjegli svojim kuama, to nije izdaja, dogaa se uvijek, a tko eli imati vojnike spremne za umiranje, mora ih barem hraniti i oblaiti dok su ivi, a ne putati ih da hodaju okolo bosi, bez discipline, s veom eljom da na nian stave vlastitog zapovjednika nego da raspolove panjolca s druge strane, a sada, moemo se ponovno nasmijati onome to nae oi vide, jer ova zemlja je za to stvorena, radi se o trideset francuskih brodova koji su, kae se, vieni kod Penichea, a neki su ih primijetili i u Algarveu, to je blizu, te su se u nedoumici naoruale kule na rijeci Tejo, itava je mornarica bila u punoj pripravnosti, ak i Santa Apolonia, kao da bi brodovi mogli doi iz unutranjosti, od Santarema ili Tancosa, no Francuzi su za sve sposobni, a kako imamo malo brodova, zamolili smo engleske i nizozemske brodove to su se nali u luci da se postroje ispred luke i ekaju neprijatelja koji je valjda u nekom zamiljenom prostoru, ve je spomenut onaj uveni sluaj ulaska bakalara, a sada se doznalo da se radi o vinu kupljenom u Portu, francuski su brodovi zapravo bili engleski trgovaki brodovi, i sada se putem smiju na na raun, dobra smo hrana za strana podrugivanja, a esto se i sami sebi rugamo, ti su sluajevi jasni kao dan i nisu potrebne Blimundine oi da bi se vidjeli, eto, na primjer, sluaj nekog crkvenjaka koji je obiavao odlaziti u kue ena inei dobra djela i Page 36 of 177

putajui da one njemu ine jo bolja, zadovoljavao je apetite eluca i tijela, uvijek je na vrijeme odravao mise, i uvelike se koristio onime to mu je bilo pri ruci, sve dok ga jednoga dana neka uvrijeena prostitutka kojoj je uzeo vie no to je dao, nije tuila policiji, te su asnici sa sudskim nalogom doli i provalili u kuu gdje je sveenik ivio s drugim nedunim enama, no tu su dunost neoprezno obavili, jer su ga poli traiti u jednoj postelji, dok je on bio u drugoj, i tako mu omoguili da pobjegne, potpuno gol sjurio se on niza stube, udarajui rukama i nogama sve oko sebe, cvilili su crni policajci, ali su poli u potjeru za ratobornim popom, ljubiteljem bordela, koji je ve trao ulicom Espingardeiros, a bijae to u osam sati izjutra, dan je upravo poinjao, ljudi su se na vratima i prozorima grohotom smijali gledajui popa kako tri kao zec, napetog uda, s crncima koji su trali za njim, a imao je pop dobar alat, Bog ga blagoslovio, tako nadarenom ovjeku nije mjesto za oltarom nego u postelji sa enama, a pred tim su prizorom problijedjele gospoe, jadnice, za to nisu bile spremne, kao to su nespremne bile i one koje su se molile u crkvi Conceicao Velha kada su ugledale kako utrava zadihani pop, gol kao neduni Adam, ali s mnogo grijeha na sebi, dok su zvona odzvanjala, na prvo se zvono pojavio, na drugo skrio, na tree nestao, a u tom su udu sudjelovali razboriti sveenici crkve koji su ga prihvatili, odjenuli i pomogli mu da pobjegne preko krova, to nije nimalo neobino, ako franjevci u koarama podiu ene do svojih elija da bi s njima mogli uivati, zato se ovaj pop ne bi mogao uspinjati stubama koje vode u bordele, k enama koje treba priestiti, a da se ne bi propustili obiaji sve ostaje izmeu grijeha i kazne, jer uzbudljive se kazne ne vide na ulicama samo u vrijeme korizme, koliko je zlih misli to ih stanovnice donjega grada Lisabona sada moraju ispovjediti, kao i pobone gospoe u crkvi Conceicao Velha, jer su uivale u gledanju tako obdarena popa i policajaca koji su za njim vikali, uhvati ga, uhvati ga, da su ga barem mogle uhvatiti za neto, deset Oenaa, deset Zdravo Marijo i deset reisa milostinje naem ocu sv. Anti moraju izbrojiti, i jo leati itav sat na trbuhu kao to prilii poniznom dranju, s prekrienim rukama, jer je leanje na leima poloaj najveeg uitka, i moraju uzdizati misli, a ne suknje, to e raditi pri sljedeem grijehu. Svatko ima oi da vidi to moe ili moda tek mali dio onoga to bi elio vidjeti, ako se ne radi o sluaju, kao to se dogodilo Baltazaru kada je radei u klaonici s ostalim momcima koji su prenosili i rezali meso, vidio kako stie kardinal don Nuno da Cunha, koji e primiti mitru iz kraljevih ruku, u pratnji s papinim izaslanikom, u koiji obloenoj crvenim barunom s pozlaenim vrpcama i zastavicama, s kardinalovim grbom s jedne i druge strane, za njima stie koija u kojoj nema nikoga, tek radi odavanja poasti, te zatim zaguljiva koija s ko-ijaem i tajnikom, s kapelanom koji nosi plat kada ga treba nositi, a stiu i dvije panjolske koije s kapelanima i paevima, ispred kardinalove koije ide dvanaest lakeja, kada se zbroje svi koi jai i nosai to je pravo mnotvo ljudi koji opsluuju samo jednog kardinala, gotovo smo zaboravili slugu koji hoda ispred svih sa srebrnim tapom, sretan je narod kojemu se pruaju ovakve sveanosti, te silazi na ulice gledati kako prolaze plemenita gospoda koja su najprije otila po kardinala njegovoj kui, a sada ga prate do palae u koju Baltazar ne moe ui ni zaviriti, ali kako nam je poznato Blimundino umijee, zamislit emo da je ovdje s nama, pa emo vidjeti kako se kardinal uspinje izmeu redova strae i ulazi u posljednju dvoranu gdje ga kralj doekuje, kardinal ga blagoslovi svetom vodom, a u sljedeoj prostoriji klei kralj na jednom barunastom jastuku, kardinal, Page 37 of 177

malo iza njega, na drugome, pred bogatim oltarom gdje misu vodi dvorski kapelan sa svim ceremonijama, a kada je misa zavrila, papin izaslanik izvlai kratko imenovanje i predaje ga kralju, ovaj ga prima i vraa mu ga da ga proita, jer tako zahtijeva protokol, a ne zato to kralj ne bi znao latinski, te potom kralj prima iz ruku papinog izaslanika kardinalsku kapu i stavlja je na glavu kardinala koji se sav stisnuo od kranske poniznosti, naravno, to su velike obveze za jadnoga ovjeka koji e odsada biti vrlo blizu Bogu, no jo nisu zavrila sva udvorna laskanja, najprije je kardinal promijenio odoru, i sada se pojavio odjeven u crveno, kako prilii njegovoj uzvienosti, te razgovara s kraljem koji je pod pokrovom, dva puta skida i stavlja kapu, dva puta kralj ini isto sa svojom kapom, a zatim napravi etiri koraka u znak primanja, te konano obojica pokriju glave i sjednu, jedan vie, drugi nie, izmijene nekoliko rijei, i nakon toga, ponovno se pozdravljaju, skidaju kape, stavljaju kape, te potom kardinal jo odlazi u kraljiine odaje gdje se udvornosti ponavljaju, po redu, dok se kardinal napokon ne spusti u kapelicu u kojoj pjevaju Te Deum laudamus, Hvaljen bio, Gospodine, to mora trpjeti sve ove izmiljene obiaje. Kada je stigao kui, ispriao je Baltazar Blimundi to je vidio, a kako su se upalile baklje, nakon veere su sili do Rossija, no ovaj put je malo baklji, ili ih je vjetar ve ugasio, najvanije je da je kardinal dobio svoju kapu, s njom e pored uzglavlja spavati, a ako se usred noi digne da ju promatra bez svjedoka, ne smijemo to zamjeriti ovome crkvenome ugledniku, jer svi smo ljudi i znamo to je ponos, a kardinalska kapa, pristigla iz Rima i za tu svrhu napravljena, ako se kojim sluajem ovdje ne radi o lanoj poniznosti velikana, stigla je jer njegova poniznost zasluuje puno povjerenje, a ponizni doista jesu kada peru noge siromasima, kao to je uinio i init e kardinal, kao to su uinili i init e kralj i kraljica, a Baltazar, kojemu su potplati poderani i noge prljave, upravo ispunjava uvjet da kardinal i kralj pred njim kleknu, s platnenim runicima, srebrnim posudama za vodu i ruinom vodicom, ukoliko Baltazar zadovolji i drugi uvjet, a to je da bude jo siromaniji nego to mu je to dosad polo za rukom, a postoji i trei uvjet, da ga smatraju estitim i punim vrlina. Od traene mirovine jo nita, nije naroito pomoglo zalaganje oca Bartolomea Lourenca, njegova zatitnika, a iz klaonice e ga zasigurno ubrzo otpustiti, zbog bilo kakva razloga, no uvijek mu ostaje juha pred vratima samostana, kao i milostinja, teko je umrijeti od gladi u Lisabonu, a ovaj se narod priviknuo ivjeti skromno. U meuvremenu, rodio se infant don Pedro, i kao drugo dijete samo su ga etvorica biskupa krstila, no imao je ast da ga krsti i kardinal koji to jo nije bio u vrijeme krtenja njegove sestrice, a upravo je stigla vijest kako su u opsadi na Campo Maior poginuli mnogi neprijateljski vojnici, i neto malo naih, ako se sutra ne uje da je zapravo naih bilo mnogo, a njihovih malo ili podjednako, to e se vjerojatno dogoditi pri svretku svijeta, kada e se brojati mrtvi na sve strane. Baltazar pripovijeda Blimundi svoje ratne doivljaje, a ona ga dri za kuku na lijevoj ruci kao da dri pravu ruku, tako barem on osjea, sjeanje na njegovu kou osjea Blimundinu kou. Kralj je krenuo u Mafru izabrati mjesto na kojemu e se podii samostan. Bit e to na brdu koje se zove Vela, s kojega se vidi more, gdje teku slatke i obilne vode za budue vonjake i vrtove, da ne bi franjevci zaostajali za cisterciti-ma iz Alcobace u poljoprivredi, mada bi sv. Franji Asikom bila dovoljna i pustinja, no on je bio svetac i umro je. Pomolimo se. Sedam Sunaca sada nosi vie eljeza u naprtnjai, u njoj je i klju imanja vojvode od Aveira, jer je otac Bartolomeu Lourenco Page 38 of 177

konano dobio magnete, premda ne i osnovne dijelove koje dri u tajnosti, no ipak, moe se nastaviti s radom na izgradnji leteeg stroja, te se tako poeo provoditi u djelo dogovor kojim je Baltazar postao desna Letaeva ruka, jer lijeva mu i nije potrebna, budui da je ni Bog nema, kako je tvrdio otac koji je tu grau prouio i valjda zna to govori. A kako je Costa do Castelo predaleko od imanja S. Sebastiao da Pedreira da bi se svaki dan do tamo ilo pjeice, Blimunda je odluila napustiti kuu da bi mogla biti uz Baltazara. Nije to bio veliki gubitak, krov i tri nesigurna zida, jedino je etvrti zid bio vrst jer se zapravo radilo o zidu utvrde na koji se kua oslanjala ve stoljeima, i ako nitko onuda ne proe i kae, Gle, prazna kua, te se u nju useli, nee proi moda ni godina dana, a zidovi i krov e se sruiti, i ostat e tek poneka slomljena opeka na mjestu gdje je ivjela Sebastiana Maria de Jesus i gdje je Blimunda prvi put otvorila oi i vidjela nevjerojatan svijet, jer se rodila praznog eluca. Ono malo to su posjedovali, prenijeli su odjednom, Blimunda na glavi, a Baltazar na leima, jer sve se svodilo na dva zaveljaja s odjeom i s drugim sitnicama. Tu i tamo bi na putu stali da se odmore, u tiini, nisu nita govorili, jer je svaka, pa i jednostavna rije suvina kada se ivot mijenja, ak vie nego kada se sami mijenjamo. Stvari koje su ponijeli nisu bile teke i tako bi uvijek trebalo biti, da mukarac i ena ponesu sa sobom ono to imaju i mogu, da se ne moraju vraati istim putom, jer je to uvijek gubljenje vremena. U jednom uglu staje prostrli su slamaricu i prostirku, pored njih su postavili klupicu i krinju koje su ogradile nov prostor, zacrtale granicu na tlu, te su okolo objesili platna o ice kako bi doista izgledalo kao da se radi o kui u kojoj mogu biti sami. Kada bi otac Bartolomeu Lourenco dolazio, ako Blimunda nije bila zauzeta poslovima pranja ili kuhanja, te morala odlaziti do spremnika s vodom ili se zadravati kraj ognjita, ili ako nije pomagala Baltazaru dodajui mu eki ili klijeta, mogla se ona povui u svoju kuu to katkad poele i najpusto-lovnije ene, ak i kada im se prua mogunost za velike pustolovine, kao to izgleda da je ovdje sluaj. Objeena platna slue i za ispovijed, dok oni ulaze unutra jedan po jedan, otac sjedi vani, jer oboje neprestano ine grijeh ivei u divljem braku, moda je ova rije gora od same situacije, dodue, otac Bartolomeu Lourenco ve ih je razrijeio toga grijeha, a vei grijeh vidi pred sobom, to je njegov ponos i nastojanje da jednoga dana poleti u nebo, kamo su se do sada vinuli samo Isus Krist, Djevica Marija i nekolicina izabranih svetaca, i dok Baltazar vrijedno skuplja i slae rasute dijelove, Blimunda s druge strane platna govori dovoljno glasno da i on moe uti, Nisam grijeila. Za odlazak na misu bilo je u blizini dovoljno crkava, na primjer, najblia je bila crkva bosonogih augustinaca, a otac Bartolomeu Lourenco, kako to obino biva, ima mnoge obaveze u svom poslu i razne slube na dvoru koje mu previe vremena odnose, a i ne mora ih posjeivati svaki dan, osim ako ne eli poticati plamen u kranskim duama koje sigurno postoje u Blimundi i Baltazaru, jer on sa svojim eljezima, ona sa svojom vatrom na ognjitu i vodom, oboje sa arom to ih odvodi u postelju, katkad zaboravljaju na Boje dunosti i ne kaju se, pa se s punim pravom moe posumnjati jesu li im due uope kranske. ive u staji ili izlaze da uivaju na suncu, okruuje ih veliko naputeno imanje na kojemu se voke vraaju svojoj divljoj prirodi, staze su prekrivene Page 39 of 177

trnjacima, a vrt zarastao u divlje trave i smrdljiku, ali Baltazar ga je ve gotovo cijelog raskrio kosom, a Blimunda je lopatom iskopala korijenje, ako jo potraje lijepo vrijeme, moda e zemlja dati plodove. Ipak, imaju i slobodnog vremena za odmor, a ako Baltazara uhvati svrab, on poloi glavu u Blimundino krilo i ona mu trijebi ui, jer nije neobino da ih zaljubljenici imaju, kao i graditelji zranih laa, ako se ova rije danas uope moe upotrijebiti, kao to se, na primjer, danas vie ne koristi rije mir, nego primirje. Blimundu nema tko trijebiti od uiju. Baltazar se trudi koliko moe, no ako mu pod prste doe parazit, nedostaje mu druga ruka da pridri guste Blimundine kose boje tamnoga meda, koje padnu i tako prekriju lovinu. ivot je svakome darovan. Posao se ne odvija uvijek kako treba. Nije istina da se bez lijeve ruke moe. Ako Bog bez nje moe ivjeti, to je zato jer je on Bog, a ovjeku su potrebne obje ruke, ruka ruku mije, a obje lice, koliko je ve puta Blimunda morala oprati prljavtinu koja se Baltazaru uhvatila na gornjoj strani ake, to su ratne nedae, a njegove su jo i neznatne u usporedbi s drugim vojnicima koji su ostali bez obje ruke ili noge, ili svojih mukih dijelova, i nemaju svoju Blimundu da im pomogne, ili ih je ena upravo zbog toga ostavila. Kuka je odlina za pridravanje otrih eljeznih dijelova ili za natezanje ice, iljak je nepogreiv kada treba probuiti rupe na jedrima, no predmeti kao da nisu posluni ako ne osjete milovanje ljudske koe, i tada misle kako nema ljudi na koje su se priviknuli i kako su ponovno u kaosu. Zato u pomo priskae Blimunda, a kada ona stigne, gotovo je s pobunom stvari, Ba dobro to si dola, govori Baltazar ili to osjeaju stvari, tko zna. Ponekad Blimunda ustane ranije i prije no to pojede kruh, pripijena uza zid da ne bi sluajno pogledala u Baltazara, odgre platno i pregledava napravu, trai skrivene nedostatke u vezovima, pukotine u eljezu, i tek nakon pregleda jede svoju hranu, a jedui postaje slijepa kao drugi ljudi koji vide samo ono to je pred oima. Kada je to prvi put uinila, Baltazar je rekao ocu Bartolomeu Lourenco, Ovo eljezo nije dobro, unutra je pukotina, Kako zna, Blimunda je to vidjela, otac se okrenuo prema njoj, nasmijeio se, te pogledao u njih i rekao, Tebe zovu Sedam Sunaca jer vidi na svjetlu, a ti e biti Sedam Mjeseca jer vidi u mraku, i tako je Blimunda koja se do tada zvala kao i njezina majka Jesus, sada krtena u Sedam Mjeseca, jer krtenje je obavio sveenik, nije joj bilo tko dao nadimak. Te su noi sunca i mjeseci spavali zagrljeni, dok su zvijezde sporo kruile po nebu, Mjesece, gdje si, Kamo ide, Sunce. Kada ugrabi priliku, otac Bartolomeu Lourenco uvjebava ovdje propovijedi to ih je sastavio, jer je jeka meu ovim zidovima dobra, dovoljno je da rije krui, bez pretjeranog odzvanjanja to zagluuje zvuk i razvodnjuje smisao. Tako su, vjerojatno, zvuale molitve proroka u pustinji ili na javnim trgovima, na mjestima bez oblinjih zidova, koje nisu poznavale zakone akustike, sva je milo-zvunost u organu iz kojega rije proizlazi, ne u uima to ju uju ili u zidovima koji ju odbijaju. Ipak, ova je religija razmaeni oratorij, s bucmastim anelima i mravim svecima, te mnogim odorama to lepraju, zaobljenim rukama, bedrima to se istiu, okruglim grudima, oima to se preokreu, jednako pati onaj koji uiva kao to uiva onaj koji pati, zato ne vode svi putovi u Rim, ve u tijelo. Otac se unosi u propovijed, pogotovo jer ga ondje netko slua, ali, moda zbog straha pred passarolom, ili zbog sebine ravnodunosti sluaa, ili pak zbog nedostatka crkvenog ozraja, rijei nisu letjele, nisu se orile, nego su se zapetljavale, doimalo se Page 40 of 177

upravo nevjerojatnim da je otac Bartolomeu Lourenco uvelike poznat duhovni govornik, kojega su usporeivali ak s ocem Antonijom Vieirom koji je sada s Bogom, a imala ga je i Sveta inkvizicija. Ovdje je otac Bartolomeu Lourenco vjebao propovijed to ju je odrao u Salvaterri de Magos pred kraljem i dvorjanima, ovdje sada vjeba propovijed to e ju odrati na sveanim zarukama na Dan sv. Josipa, a naruili su je dominikanci, dakle, ne teti mu naroito nadimak Leta i to to ga smatraju udakom, kada ga ak i sinovi sv. Dominika trae, o kralju da i ne govorimo, osim toga, on je jo vrlo mlad pa voli igrake, te zato i titi oca, i silno se zabavlja s redovnicama po samostanima, dok one zatrudnjuju jedna za drugom, ili nekoliko njih odjednom, a kada njegovoj prii doe kraj, bit e na desetke kraljevih sinova, jadne li kraljice, to bi od nje bilo da joj ispovjednik nije Antonio Stieff, isusovac, koji je poduava kako se pomiriti sa sudbinom, i da nema snova u kojima se pojavljuje don Fran-cisco s mrtvim mornarima objeenima o sedla na mulama, a to bi bilo s Barto-lomeom Lourencom da ovamo kojim sluajem uu dominikanci koji su od njega naruili propovijed i vide ovu passarolu, ovoga bez jedne ruke i ovu arobnicu, i uju govornika koji dorauje rijei i moda prikriva misli koje ak ni Blimunda ne bi vidjela, sve da gladuje cijelu godinu. Otac Bartolomeu Lourenco dovrio je svoju propovijed, ne eli ak ni znati kakav je religijski uinak ostavila, samo odsutno pita, Onda, je li vam se svidjelo, a oni odgovaraju, Svidjelo nam se, naravno, no to je samo govor usta, a srce ne razumije to je ulo, no ako srce nije razumjelo, ne znai da su usta govorila lai, nego da nisu govorila prave stvari. I Baltazar se vrati svojem poslu, a Blimunda svojem ienju ostataka trske po dvoritu, i to tako revno kao da su ti poslovi neodloni, a otac odjednom ree, ne mogavi vie drati u sebi ono to ga je brinulo, Tako neu nikada poletjeti, a rekao je to umornim glasom, uz pokret tolikog beznaa da je Baltazar istoga asa sagledao svu uzaludnost svojega posla, zbog toga spusti eki, no da to ne bi izgledalo kao odustajanje, odmah ree, Moramo napraviti pe za obraivanje eljeza, inae e se passaro-la iskriviti od vlastite teine, a otac odvrati, Svejedno mi je da li e se iskriviti ili ne, vano mi je da poleti, a ovako ne moe letjeti jer joj nedostaje eter, Sto je to, upita Blimunda, To je tvar to dri zvijezde, A kako emo do toga doi, upita Baltazar, Pomou alkemije, u kojoj nisam vjet, ali o tome ne smijete progovoriti ni rijei, to god da se dogodilo, to emo onda, Uskoro u krenuti u Nizozemsku, tamo ima mnogo uenih ljudi, i ondje u nauiti kako se iz svemira sputa eter, tako da njime napunim kugle, jer bez njega stroj nikad nee poletjeti, Kakvu mo ima taj eter, upita Blimunda, On je dio ope moi koja privlai bia i tijela, ak i neive stvari, ako se oslobode zemaljske teine, prema suncu, Recite to razumljivim rijeima, oe, Da bi se stroj podignuo u zrak, potrebno je da sunce privue jantar koji e biti privezan za ice na vrhu, a ovaj e, pak, privui eter kojim moramo napuniti kugle, a ovaj e, opet, privui magnete koji e se nalaziti ispod, a oni e privui eljezne ploe od koje je nainjen kostur lae, i tada emo se vinuti u zrak, uz pomo vjetra ili mijeha, no opet kaem, ako nemamo eter, nemamo nita. Tada Blimunda ree, Ako sunce privlai jantar, a jantar eter, a eter privlai magnete i magneti eljezo, stroj e se kretati prema suncu bez prestanka. Napravila je stanku i zatim postavila pitanje kao da govori sama sebi, Kakvo je sunce u svojoj unutranjosti. Neemo ii do sunca, da bismo ga izbjegli, imamo jedra koja moemo rairiti i spustiti po volji, tako da se moemo zadrati na eljenoj visini, ree otac. I on napravi stanku, te nastavi, A to se tie toga Page 41 of 177

kakvo je sunce u svojoj unutranjosti, neka stroj samo poleti, a ostalo e doi samo po sebi, uz nau volju i Boju pomo. A sve se to zbivalo u vremenima sukoba. Upravo su se redovnice sv. Moni-ke, silno ogorene, pobunile protiv kraljeve odredbe po kojoj u samostanima mogu razgovarati samo sa svojim roditeljima, djecom, braom i roacima do drugog koljena, a time je njegovo velianstvo namjeravalo prikriti skandal u koji su upleteni ljubitelji samostana, plemii i oni koji to nisu, koji posjeuju Boje ene te one zatrudne dok si rekao Zdravo Marijo, to isto ini i don Joao V, i to je u redu, ali bilo kakav joao ili nekakav jose, to ne dolazi u obzir. Priskoio je veleasni s Grace u namjeri da ih umiri i privoli da potuju kraljevu volju, pod kaznom izopenja, no one su se u jednom naletu skupile, tri stotine bijesnih katolkinja, jer su ih htjeli odvojiti od svijeta, pokuale su jedanput, drugi put, i ve se vidi kako vrata poputaju pod naletom slabanih enskih ruku i kako redovnice izlaze, sa sobom vode nadstojnicu samostana, nose visoko uzdignuti kri u dugakoj procesiji ulicama, a u susret im ide zajednica redovnika s Grace te ih preklinju, u ime pet Isusovih rana, da prekinu pobunu, i tako zapoinje sveta rasprava izmeu redovnika i redovnica, svatko iznosi svoje razloge, dok je sudac otrao kralju, treba li ili ne ukinuti odredbu, pa je u njegovu odlaenju, dolaenju i raspravljanju o dogaaju prolo jutro, jer su pobunjenice jo u zoru ustale da bi rano zapoele dan, i dok se sudac vraao, odlazio i dolazio, najstarije su posjedale na golo tlo, a one mlae bile su ivahne i uzbuene na toplome suncu od kojeg srca bre kucaju, te su promatrale prolaznike koji su se znatieljno zaustavljali, jer takve dogaaje nemamo svaki dan, i priale sa svakim tko im se svidio, tako su se ondje produbile veze sa zabranjenim posjetiocima koji su pohrlili im su uli za vijest, i u dogovorima, ljubavnim porukama, ugovaranju sati, dobacivanjima, znakovima rukom ili rupcem, prolazilo je vrijeme sve dok nije stiglo podne, a kako tijelo ima svoje potrebe, redovnice su izvadile kolae iz svojih torbi i tamo ih pojele, jer tko ide u rat, ide spreman, no pobuna se okonala kada je stigla druga odredba s dvora kojom se sve vraa u prvotno stanje, na to su se pobjednike redovnice vratile u Sv. Mohiku uz razdraganu pjesmu, i jo povrh toga, utjeene blagoslovom koji im je provincijal uputio, ne osobno, nego po svom izaslaniku, u strahu da ga ne pogodi kakav zalutali metak, jer najgore su bitke s pobunjenim redovnicama. esto se dogaa da ene protiv volje zatvore u samostan i ondje moraju ostati da se ne bi dijelilo obiteljsko nasljedstvo, i da bi muki nasljednici bili u boljem poloaju, a tako zatvorenima ak im ele zabraniti da prstima stisnu reetke, ili poneki tajni sastanak, njeni dodir, slatko milovanje, blagoslovljeno bilo, iako toliko puta vodi u pakao. Jer, konano, ako sunce privlai jantar, tijelo privlai svijet, svatko u ivotu mora neto dobiti, pa makar to bili ostaci iza onih koji su se rodili da imaju sve. Drugi neugodni sukob zbio se na vjerskoj predstavi, ne za Crkvu koja u njoj jaa pobonost i iz nje izvlai druge koristi, niti za kralja koji sada, budui da su se tu nala neka gospoda iz Brazila, moe uivati u njihovim posjedima, ve za one koji su bievani, protjerani ili spaljeni na lomai, no hajde, ovaj e put samo jedna ena napustiti svoje tijelo, nee biti teko nacrtati joj portret na crkvi sv. Dominika, pored drugih osmuenih, ispeenih, rasprenih i pometenih, a doima se nevjerojatnim kako nekima tolike muke drugih ne slue kao pouka, moda ljudi vole patiti ili vie cijene duhovna uvjerenja nego ouvanje svojega tijela, Bog oito nije znao u to se uputa kada je stvorio Adama i Evu. Sto da se, na primjer, kae o ovoj zavjetovanoj redovnici koja je pak bila idovka, i Page 42 of 177

osuena je na doivotni zatvor, a isto je tako i ova crnkinja iz Angole, koja je nedavno stigla iz Rio de Janeira, optuena da je idovka, a ovaj trgovac iz Algarvea tvrdio je kako se svatko moe spasiti slijedei svoju vjeru, jer su sve vjere iste, te Krist vrijedi koliko i Muhamed, Evanelje kao i Kabala, slatko je isto to i gorko, grijeh isto to i vrlina, a ovaj mulat iz Caparice kojemu je ime Manuel Mateus, ali nije Baltazarov roak, nadimak mu je Saramago, tko zna tko su njegovi sinovi, kanjen je za grijehe aranja, zajedno s jo tri djevojke koje su se bavile istim poslovima, to rei o svima njima i o jo sto trideset drugih koji su se nali u toj vjerskoj povorci, mnogi e se pridruiti Blimundinoj majci, ako je jo uope iva. Sedam Sunaca i Sedam Mjeseca, kada su joj ve tako lijepo ime dali, treba ga koristiti, nisu sili sa S. Sebastiao da Pedreira do Rossija da bi gledali vjersko prikazanje, no naroda nije nedostajalo na zabavi, te od onih koji su tamo bili, kao i u slubenim spisima koji su preivjeli potrese i poare, ostalo je svjedoanstvo o tome to su vidjeli i koga su vidjeli spaljenoga ili kanjenoga, a bila je to crnkinja iz Angole, mulat iz Caparice, idovska redovnica, crkvenjaci to su drali mise, ispovijedali i propovijedali bez odobrenja, sudac iz Arraiolosa koji je bio pokrten idov i s oeve i s majine strane, sve u svemu, ukupno sto trideset sedam osoba, a Sveta inkvizicija uvijek kada moe baca u svijet mree i prikuplja ih pune, i tako se na poseban nain obavlja zadatak to ga je Krist traio od sv. Petra, a to je da on kao ribi peca ljude. Baltazar i Blimunda su pak vrlo alosni jer nemaju mreu koju bi mogli baciti do zvijezda i njome spustiti eter koji ih na nebu dri, kako to tvrdi otac Bartolomeu Lourenco koji e ovih dana krenuti na put i tko zna kada e se vratiti. Passarola, koja se doimala poput uzdignutog dvorca, sada nalikuje tornju koji se uruio, Babilonskoj kuli koju su presjekli u pola leta, uad, platna, ice i eljezni dijelovi u neredu, nije im ostala ak ni utjeha da otvore krinju i gledaju crte jer ga otac nosi sa sobom, sutra kree, otisnut e se na more, na putovanje koje nee biti opasnije od drugih putovanja, jer je ipak proglaen mir s Francuzima, uz sveanu povorku sudaca i njihovih pomonika na konjima, a iza njih ili su trubai, zatim dvorski sudski glasnici sa srebrnim tapovima na ramenu, i na kraju, sedam dostojanstvenika u sveanim odorama, a posljednji je nosio proglas o miru, koji je prvo proitan na Kraljevskome trgu, pod prozorom na kojem su se nalazili njegova velianstva i plemii, a kako je narod ispunio Trg, postrojili su se ondje i kraljevi uvari, te je zatim proglas proitan pred katedralom i na glavnom Trgu Rossio, u atriju bolnice, sada kada je konano sklopljen mir s Francuskom, treba sklopiti mir i s drugim dravama, Ali nikakav sklopljeni mir ne moe mi vratiti izgubljenu ruku, govori Baltazar, Nije vano, nas dvoje imamo tri ruke, odgovara Blimunda. Blagoslovio je otac Bartolomeu Lourenco vojnika i vidovnjakinju, oni mu poljubie ruku, ali se ipak svi troje zagrlie prije rastanka, jae je bilo prijateljstvo od iskazivanja potovanja, te otac ree, Zbogom Blimundo, zbogom Baltazare, brinite jedno o drugome i o passaroli, ja u se jednoga dana vratiti s onime to jo nisam pronaao, nije to zlato, a nisu ni dijamanti, ve zrak to ga udie Bog, uvaj kljueve koje sam ti dao, a budui da idete u Mafru, sjeti se da katkad ovamo navrati i pogleda u kakvu je stanju stroj, moe bez straha ulaziti i izlaziti jer mi je imanje povjerio kralj i on zna to se tu nalazi, to rekavi uzjae mulu i ode. Sada ve plovi morem otac Bartolomeu Lourenco, a mi, to emo sada mi, do sljedee Boje prilike mogli bismo poi na koridu, Page 43 of 177

tamo je vrlo zabavno. U Mafri se nikad ne odigravaju borbe s bikovima, ree Baltazar, i kako nisu imali dovoljno novaca za sva etiri dana koliko su borbe trajale, jer su ove godine ulaznice vrlo skupe na Kraljevskome trgu, odlue ii posljednji dan, na zavrnu sveanost kada se oko Trga postavljaju drvene tribine za gledaoce sve do obale rijeke, te se jedva vide vrhovi jarbola na brodovima to su u luci usidreni. Baltazar i Blimunda nali su dobra mjesta, ne zato to su doli ranije od ostalih ve zato to eljezna kuka na vrhu ruke raskruje put isto tako lako kao i ono vatreno oruje to je doneseno iz Indije i sada se nalazi na vrhu kule sv. Giao, ovjek osjeti kada ga eljezo dodirne u lea, a kada se okrene, dojam je isti kao da mu je cijev vatrenog oruja uperena u lice. Trg je okruen jarbolima sa zastavicama na vrhu i vrpcama to se sputaju do tla i vijore na povjetarcu, a na ulazu u arenu napravljen je drveni trijem, obojen tako da se doima kao da je od bijeloga mramora, a stupovi kao da su od kamena s Arrbide, s pozlaenim ukrasima na vrhu. Glavni jarbol pridravaju etiri golema lika, obojena raznim bojama s obilnom pozlatom, a na limenoj zastavi s jedne i s druge strane prikazan je sv. Ante na srebrnim poljima, ukrasi su takoer pozlaeni, a tu je i veliki snop raznobojnog perja na vrhu stupa sa zastavom, a perje je tako dobro naslikano da izgleda kao da je pravo. Na tribinama sve vrvi od naroda, uglednici su smjeteni u posebnim loama, a njegovo velianstvo i plemii gledaju s prozora palae, za sada jo samo poljevai polijevaju arenu vodom, njih osamdeset odjeveno je u maurskom stilu, s izvezenim grbovima grada Lisabona na sveanim odorama, dok je narod nestrpljiv da vidi kako bikovi izlaze, ve su plesovi zavrili i poljevai se povukli, Trg se sjaji, mirie mokra zemlja, kao da je svijet upravo ovoga asa stvoren, a doekuju ga udarcem, uskoro e sve biti u krvi i mokrai, govedskoj i konjskoj balegi, a ako se netko usere od straha, dao Bog da mu to hlae prikriju, da se ne osramoti pred stanovnicima Lisabona i pred kraljem don Joom V Uao je prvi bik, uao drugi i trei, ulo je i osamnaest toreadora pjeaka koje je Senat unajmio u Kastilji za velike novce, a na Trg su izali i konjanici te poeli zabadati svoja dugaka koplja u bikove, dok su toreadori pjeaci zabadali kratka koplja ukraena papirnatim vrpcama, a onaj konjanik kojega je bik razoruao, jer mu je ispao plat, potjerao je konja na ivotinju i ranio ju maem, tako se osveuje za ukaljanu ast. I ulazi etvrti bik, peti, esti, ve ih je ulo deset, ili dvanaest, petnaest, dvadeset, itav je Trg obliven krvlju, dame hihou, uzvikuju, pljeu, prozori su nalik buketima cvijea, a bikovi umiru jedan za drugim dok ih iznose u koijama na malim kotaima sa est konja, kojima se koriste samo lanovi kraljevske obitelji ili visoko plemstvo, a ako to ne pokazuje kraljevsko podrijetlo i dostojanstvo bikova, pokazuje barem koliko su doista teki, to se vidi na konjima, plemenitim i bljetavo ukraenim, s grimiznim, izvezenim barunastim tkaninama, sa srebrnim resama na glavi i vratu, i tako odlazi bik izboden strijelama, izbuen kopljima, po tlu mu se vuku crijeva, a ljudi izvan sebe pipaju ene isto tako izvan sebe, i one se stiu uz njih bez prikrivanja, ni Blimunda nije iznimka, a zato bi i bila, sva se pripila uz Baltazara, u glavu joj udara sva ta prolivena krv, potoci krvi na bokovima bikova, sva ta smrt to iklja od koje se zavrti u glavi, no slika koja se usijeca i koi pogled je otpala glava jednoga bika, njegova otvorena usta i debeli isplaeni jezik koji vie nee brstiti gorku travu po poljima, ve samo panjake od dima nekog drugog bikovskog svijeta, za koji ne moemo znati da li je pakao ili raj. Page 44 of 177

Bit e raj, ako pravde ima, a kako bi i otili u pakao poto su ve pretrpjeli ovaj pakao plamenih plateva, tekih ogrtaa u slojevima, punih raznih raketa to se pale s obje strane i tako ogrta poinje gorjeti, a rakete prskaju, dugo prte, pucaju i obasjavaju cijeli Trg, a bik se osjea kao da ga ivog peku, te poludjela i razbjenjela ivotinja juri Trgom, bacaka se i mue, dok don Joo V i njegov narod pljeu toj jadnoj smrti, jer bik se ne moe ni braniti ni ubiti dok umire. Osjea se miris spaljenoga mesa, ali taj miris ne smeta ovim nosovima to su naueni na miris sprenoga mesa u prizorima vjerskih predstava, a jo k tome, bik e zavriti u tanjuru, to je koristan svretak, dok od Zidova ostaje tek imovina. Upravo donose nekoliko lutaka od obojene gline, veih od prirodne ovjekove veliine, koje pozivaju bikove uzdignutim rukama, i postavljaju ih u sredite arene, to ovo treba znaiti, pitaju se oni koji to prvi put vide, moda odmor za oi od tolika ubijanja, no, dobro, ako su to glinene lutke, najgore to im se moe dogoditi jest da se pretvore u hrpu krhotina koje e zatim morati poistiti, i tako e se zabava zavriti, govore skeptini i nasilnici, dajte jo jedan vatreni plat da se svi smijemo zajedno s kraljem, jer nisu tako este prilike u kojima se moemo zajedno smijati, ali u tom asu izlaze dva bika koji zbunjeno gledaju pustu arenu, tu su samo lutke uzdignutih ruku i bez nogu, trbuaste i arene te izgledaju kao sami demoni, i bikovi se osveuju za sve pretrpljene uvrede, pucaju glineni vrevi muklim praskom, a iznutra iskau deseci prestraenih zeeva koji bjee na sve strane, toreadori i narod koji je skoio u arenu love ih i pokuavaju ubiti, pratei jednim okom ivotinju koja bjei, a drugim ivotinju koja bode, dok se narod valja od glasna grohota, no odjednom se zauju novi povici, iz drugih dviju glinenih lutaka, sada razbijenih, izletjelo je jato golubova, lepeui krilima izgubljeno se sudaraju, zaslijepljeni danjim svjetlom, neki ne uspiju poletjeti u visine, zalijeu se u visoke tribine i padaju u pohlepne ruke to ih grabe, ne samo zato jer je pirjani golub zdrava hrana, ve zato da proitaju to pie na listiu papira koji je vezan oko vrata ptice, a pisale su ovakve poruke, na primjer, Iz zloglasnog sam se zatvora izbavio, ali u biti sretan ako u prave ruke doem, Do tebe su me dovela moja krila, tko visoko leti, nisko pada, Umorna sam, a ako na kraju moram umrijeti po Bojoj volji, neka me ubiju asni ljudi, Ja bjeim padajui pred onima koji umiru od elje da me ubiju, jer kao to ovdje pobjeuju bikove, tako ele pobijediti i golubove, ipak, ne uspijevaju pohvatati sve, jer neki raire krila i u krugovima se uzdiu i uzdiu, sve dok ne ujednae zamahe krilima i pobjegnu iz vrtloga ruku i povika u visine, a kada zamiu za krovove na sunanoj svjetlosti, nalik su zlatnim pticama. Sljedee zore, jo prije svitanja, Baltazar i Blimunda napustie Lisabon i krenue u Mafru, sa zaveljajem odjee i neto hrane u naprtnjai. Vratio se sin nakon duga izbivanja i doveo enu, a ne moe se rei da dolazi praznih ruku, jer jedna mu je ostala na bojnom polju, a druga dri Blimundinu ruku, dolazi li bogatiji ili siromaniji to se i ne pita, jer svaki ovjek zna to ima, iako ne zna koliko to vrijedi. Kada je Baltazar odgurnuo vrata i pojavio se pred majkom, Martom Marijom, jer tako se zvala, zagrli ona sina, zagrli ga snano, gotovo muki, a bila je to tek snaga njezina srca. Baltazar je imao kuku na ruci, bilo je bolno i muno za duu gledati na eninom Page 45 of 177

ramenu zakrivljenu eljeznu kuku umjesto koljke to ju stvaraju prsti koji prianjaju uz tijelo dok ga grle, i koji su tim vei oslonac to ga vre grle. Otac nije bio kod kue, radio je na polju, a Baltazarova se jedina sestra udala i ve ima dvoje djece, mu joj je Ah'aro Pedreiro5, a sam nadimak govori o zanimanju, to nije rijetkost, isto je tako, tko zna zato i u kojim vremenima, prezime Sedam Sunaca nekima jo sluilo kao nadimak. Blimunda je stajala na vratima ekajui da na nju doe red, starica ju nije vidjela jer je nia od sina, a i kua je bila mrana. Baltazar se pomaknuo u stranu da starica vidi Blimundu, tako je barem ona mislila, no Marta Maria je najprije ugledala ono to jo nije bila opazila, ali je moda nasluivala po hladnoj nelagodnosti na ramenu, eljezo umjesto ruke, no ipak, primijetila je i lik na vratima, jadna ena, podijeljena izmeu boli zbog izgubljene ruke svojega sina i uzbuenja zbog nazonosti ene, pa se Blimunda udaljila putajui da se svaka stvar dogodi u svoje vrijeme, a ula je pla i pitanja, Dragi moj sine, kako je bilo, tko ti je to uinio, i ve se pribliavala veer kada je Baltazar izaao na vrata i pozvao ju, Ui, u kui je upaljena uljanica, Marta Maria je jo jecala gotovo bez glasa, Majko, ovo je moja ena, zove se Blimunda de Jesus. To je trebalo biti dovoljno, rei o nekome kako se zove i zatim ostatak ivota ekati da se sazna tko je, ako to ikada saznamo, jer ljudi se mijenjaju, ne znai da e biti ono to su bili, ili da su bili ono to jesu, no obiaji su drukiji, tko su bili njezini roditelji, gdje se rodila, koliko joj je godina, smatra se da se tim pitanjima saznaje neto vie, katkada i sve. S posljednjim zrakama sunca stigao je Baltazarov otac, Joao Francisco, sin Manuela i Jacinte, roen u Mafri, u kojoj oduvijek ivi, u istoj kui u sjeni crkve sv. Andrije i palae podgrofova, i da bi se jo poneto o njemu znalo, bio je to visok ovjek kao i njegov sin, premda sada pogrbljen zbog godina, a i zbog teine naramka drva to ga je donio u pedreiro, port. - klesar, kamenorezac kuu. Baltazar mu je pomogao oko drva, a starac ga pogleda i odmah vidi da mu nedostaje ruka, no o tome ni rijei, samo je rekao, Tko je u ratu bio, mora biti strpljiv, zatim pogleda u Blimundu, shvati da je to sinovljeva ena, te joj prui ruku da ju ona poljubi, i ubrzo su svekrva i snaha spremale veeru dok je Baltazar objanjavao kakva je to bitka bila, kako su mu odrezali aku, priao je o godinama u kojima je izbivao, no preutio je da je gotovo dvije godine bio u Lisabonu i da im se nije javio, jer prve i posljednje vijesti dobili su tek prije nekoliko tjedana, u pismu to ga je otac Bartolomeu Lourenco napisao na zamolbu Sedam Sunaca, i u kojemu se govori kako je iv i vraa se, ah, kako su srca sinova nemilosrdna, ivi su, a njihova se utnja pretvara u smrt. Jo je ostalo da kae kako se oenio s Blimundom, je li to bilo za vrijeme dok je bio u vojsci ili poslije, i kakvo je bilo vjenanje, no starci su to ili zaboravili pitati ili nisu htjeli uti, zateeni neobinom pojavom djevojke pepeljaste kose, to nije ba sasvim tono, jer je njezina kosa bila boje meda, sa svijetlim oima, zelenim, sivim, plavim na svjetlosti, a odjednom tamnim, boje zemlje, mutne vode, ili crnim ako bi je prekrila ili dotakla sjena, zato su svi zautjeli i bilo je vrijeme da ponovno progovore, Oca nisam upoznala, mislim da je umro prije no to sam se rodila, majka mi je protjerana u Angolu na osam godina, prole su tek dvije i ne znam da li je iva, nikad od nje nisam dobila vijesti, Blimunda jja ostat emo ivjeti u Mafri, htio bih nai kuu, Ne mora traiti kuu, ova je dovoljna za nas etvero, u njoj je ve ivjelo i vie ljudi, a zato je vaa majka protjerana, Jer su je potkazali Inkviziciji, Oe, Blimunda nije Page 46 of 177

idovka ni preobraenica, a to s Inkvizicijom, zatvorom i protjerivanjem ima veze s vienjima i otkrivenjem za koje je njezina majka govorila da ih ima, kao i da uje glasove, Nema ene koja ne bi imala vienja i otkrivenja, i koja ne bi ula glasove, ujemo ih svakodnevno, za to ne treba biti arobnica, Moja majka nije bila arobnica, a nisam ni ja, I ti ima vienja, Samo ona to ih sve ene imaju, Bit e moja ki, Da, majko, Zaklinje se da nisi idovka ni preobraenica, Kunem se, oe, Onda, dobrodola u kuu Sedam Sunaca, Njoj su ve dali ime Sedam Mjeseca, Tko ti je dao to ime, Otac koji nas je vjenao, Otac koji se tome dosjetio nije obian otac, i svi se tome nasmijae, jedni zbog toga to su o njemu znali vie, a drugi jer su znali manje. Blimunda je pogledala Baltazara i oboje su u tom pogledu vidjeli istu sliku, passarolu koja lei u dijelovima na podu, i oca Bartolomea Lourenca kako izlazi kroz vrata imanja na muli i kree na put u Nizozemsku. U zraku je ostala la da Blimunda u sebi nema krvi preobraenika, ako je to uope bila la, jer su njih dvoje rijedak sluaj, a da bi se vee istine sauvale katkad je potrebno i lagati. Otac ree, Prodao sam zemlju to smo ju imali u Veli, nisam ju loe prodao, dobio sam trinaest tisua petsto reisa, no ipak e nam nedostajati, Zato si ju onda prodao, Kralj ju je htio, moju zemlju i okolne zemlje, A to e kralju toliko zemlje, Naredio je gradnju franjevakog samostana, zar o tome nita nisi uo u Lisabonu, Nisam ba nita uo, Sveenik je rekao da je to zbog nekog obeanja to ga je kralj dao ako mu se rodi sin, a tko e sada zaraditi novaca, to je tvoj zet, trebat e zidare. Pojeli su grah sa zeljem, ene stojei sa strane, a zatim je Joao Francisco Sedam Sunaca donio komadi usoljene slanine i razrezao ga na etiri dijela, te svaki stavio na komad kruha i podijelio ih. Pozorno je pogledao Blimundu, no ona je uzela svoj dio i poela ga mirno jesti, Nije idovka, pomisli svekar. I Marta Maria je uznemireno pogledala, a zatim uputila otar pogled muu, kao da ga optuuje zbog lukavtine kojom se posluio. Blimunda je pojela i nasmijeila se, Joao Francisco nije mogao znati da bi ona pojela slaninu ak i da je idovka, jer druga je istina koja izbavlja. Baltazar ree, Moram nai posao, a i Blimunda e raditi, ne moemo ivjeti na va raun, Blimunda se ne mora uriti, htjela bih da ona ostane u kui neko vrijeme, htjela bih upoznati svoju novu ker, Dobro, majko, no ja moram nai posao, S jednom rukom manje, to e raditi, Imam kuku, oe, a ona je velika pomo kada se na nju navikne, Moe biti, no ne moe kopati, ne moe kositi, ne moe cijepati drva, Mogu paziti na ivotinje, Da, to moe, A mogu i voziti kola, dovoljna je i kuka za dranje uzda, a druga ruka moe raditi ostale poslove, Sine, drago mi je da si se vratio, Ve je bilo vrijeme da se vratim, oe. Te je noi Baltazar sanjao kako obrauje zemlju s parom volova po itavom brdu Vela, a za njim ide Blimunda i zabada u tlo ptija pera, potom su pera zama-hala kao da e poletjeti, a moda bi i zemlja s njima poletjela, pa se onda pojavio otac Bartolomeu Lourenco s crteom u ruci i pokazivao na greku koju su poinili, no bolje da se vratimo na poetak, i zemlja se ponovno pojavi spremna da bude obraivana, Blimunda je sjedila i govorila mu, Doi i lezi kraj mene, ve sam pojela kruh. Jo je bila mrkla no kada se Baltazar probudio, privukao je k sebi uspavano tijelo, onu mlanu tajanstvenu svjeinu, ona proape njegovo ime, on izgovori njezino, spavali su u kuhinji na presavijenim prostirkama, te su se u tiini, da ne probude roditelje koji su spavali u prednjoj sobi, predali jedno drugome. Page 47 of 177

Sljedeeg su dana doli proslaviti dolazak i upoznati nove roake, Ines Antonija, Baltazarova sestra, i njezin mu, koji se zapravo zove Alvaro Diogo. Doveli su djecu, jedno od etiri godine, drugo od dvije, samo e najstariji sin preivjeti, jer mlaega e odnijeti velike boginje za nepuna tri mjeseca. No Bog, ili tko ve gore na nebu odluuje o trajanju naih ivota i vodi brigu o ravnotei izmeu siromaha i bogatih, ako bude potrebno, potrait e ak i u kraljevskim obiteljima protuteu za svoju vagu, to e se doista i dogoditi, jer e zbog smrti ovoga djeteta umrijeti infant don Pedro kada navri istu dob, a kako po Bojoj volji bilo koji uzrok smrti moe posluiti, nasljednik krune umrijet e kad ga majka prestane dojiti, to se dogaa samo osjetljivim infantima, sin Ines Antonije, na primjer, kada je umro, ve je jeo kruh i drugu hranu. Poto je uspostavljena brojana ravnotea, Bog se vie ne zanima za pogrebe, pa su u Mafri pokopali jednoga anelia kao mnoge druge, stoje prolo gotovo nezapaeno, no u Lisabonu nije moglo tako biti, bila je to sveanost druge vrste, infant je izaao iz svoje sobe u lijesu to su ga nosili dravni savjetnici, a pratilo ga je itavo plemstvo, zajedno s kraljem i braom, i kralj je tu bio, naravno, zbog boli koju otac osjea, no ipak, ponajprije zato to mu je umro prvoroeni sin i nasljednik krune, te je po protokolu to bila njegova dunost. Spustili su se do trijema kapelice, svi sa eirima na glavama, a kada je lijes stavljen na nosila koja e ga odnijeti, kralj i otac skinuo je eir dva puta i dva puta ga ponovno stavio te se vratio u palau, takav je dvorski protokol, katkad vrlo bezosjeajan. A infant je proslijedio sam do crkve sv. Vincenta, s raskonom pratnjom, bez oca i majke, naprijed je iao kardinal, potom konjanici koji su nosili simbole kraljevske vlasti, te dvorjani i plemii, a za njima crkvenjaci i djeaci koji su sluili u kapeli, svi osim kanonika koji su tijelo ekali pred crkvom sv. Vincenta s upaljenim bakljama u ruci, a na kraju, kraljevska straa u dva reda, naprijed njihovi namjesnici, a za njima, naravno, lijes prekriven vrlo bogatom grimiznom tkaninom, koja isto tako prekriva kraljevsku koiju, za lijesom stari vojvoda od Cadavala, jer je on kraljiin predstavnik, dok kraljica, ako ima majinskih osjeaja, oplakuje sada svojega sina, a kao njezin dvorjanin tu je i markiz das Minas, po suzama se vidi njegova privrenost, a ne po plemikim naslovima to ih nosi, a tkanine, k tome oprema i pokrivai, ostat e redovnicima crkve sv. Vincenta kao to je stari obiaj, za konje koji su tom prilikom posluili i koji su vlasnitvo tih redovnika, plaeno je dvanaest tisua reisa, kao za bilo koju posudbu, nemamo se tu to uditi, jer konji nisu ljudi, i premda su mujaci, mogu se unajmiti, a sve to zajedno doima se vrlo raskono, posebno i uzvieno, na ulicama kojima prolazi pogrebna povorka stoje u nizu vojnici, te redovnici svih crkvenih redova, bez iznimke, tu su i redovnici zavjetovani siromatvu, vlasnici crkve koja e prihvatiti djeaka koji je umro jer je odbijen od dojke, to je ast to ju redovnici uvelike zasluuju, kao to su zasluili i samostan koji e se graditi u Mafri, gdje je prije nepunu godinu dana pokopan djeai kojemu se ni ime nije provjerilo, ali koji je imao potpunu pratnju, bili su ondje roditelji, djedovi i bake, strievi i tetke, te drugi roaci, kada infant don Pedro stigne u nebo i sazna za ove razlike, nee mu biti nimalo ugodno. No kako je kraljica raspoloena za materinstvo, kralj joj je ve napravio drugoga infanta koji e doista biti kralj, to bi dalo povoda za druge zapise i druge zaplete, a ako je netko radoznao da sazna kada e Bog uravnoteiti ovo kraljevsko roenje s roenjem nekog djeteta u narodu, nek zna da e ga sigurno uravnoteiti, ali ne preko ovih ljudi koje smo tek upoznali i ovih ena koje jo moramo Page 48 of 177

odgonetnuti, jer Ines Antonija ne eli vie gledati kako joj umiru djeca, a za Blimundu se sumnja da posjeduje tajanstvene moi koje joj pomau da ne zatrudni. Zadrimo se radije na ovim odraslim ljudima, na ponovnom Bal-tazarovu prepriavanju njegovih vojnikih dogodovtina, na malenom ulomku o tome kako je ranjen u aku i kako su mu je odrezali, na pokazivanju eljeznih produetaka, i kako su se, konano, opet zaule uobiajene i nimalo domiljate alopojke, Siromasima se uvijek dogaaju takve nesree, ali ni to nije sasvim tono, jer su ondje umirali ili bili osakaeni i narednici i satnici, Bog jednako daje i uzima, meutim, uskoro su se svi naviknuli na novost, samo su djeaci bili pod dojmom te nisu skidali poglede i jeili se svaki put kada bi se ujak, da ih zabavi, posluio kukom diui ih u zrak, takvi su obiaji, a ta se igra najvie svidjela mlaem djeaku, pa neka uiva dok jo ima vremena, jer mu je za igru ostalo jo samo tri mjeseca. U tim prvim danima pomagao je Baltazar ocu u radovima na polju, drukija je sada zemlja od one koju je poznavao, treba sve nauiti iz poetka, i premda nije zaboravio stare poslove sada ih ne moe obavljati kao nekada. A kao dokaz da snovi nisu stvarnost, jer je u snu mogao obraivati brdo Velu, sada je bilo dovoljno pogledati u oranicu i shvatiti koliko vrijedi lijeva ruka. Mogao je dobro obavljati jedino posao vozaa kola, ali nije imao kola ni volove, zasad se sluio oevim, malo on, malo otac, i jednoga e dana imati to mu pripada, Ako ja uskoro umrem, moda, skupi novaca i kupi par volova i kola, Oe, nadam se da te Bog nije uo. Baltazar je odlazio i na gradilite na kojem je radio njegov zet, tamo se gradi novi ai za imanje vikonta iz Vila Nova da Cerveira, da ne bi bilo zabune na zemljovidu, podgrofovija je s druge strane, ali je palaa ovdje, a ako bismo, kojim sluajem, umjesto vikonti, napisali bikonti, oni s juga bi nam se mogli rugati zbog tog sramotnog sjevernjakog izgovora, uope ne ostavljamo dojam civilizirane zemlje koja je starom svijetu podarila nove svjetove, premda je itav svijet jednako star, no ako je to doista velika sramota, zasigurno ne bi bila vea ako bismo ju zvali belika sramota. No, ni u gradnji zida ne moe Baltazar sudje lovati, ini se da bi bilo bolje da je ostao bez noge, uvijek bi se mogao osloniti na drvenu nogu, ta mu je zamisao sada prvi put pala na um, ali se odmah sjeti k^ko bi to bilo nespretno kada bi leao s Blimundom, i pomisli kako ta zamisao i nije tako dobra, bolje je to je ostao bez ruke, a imao je i veliku sreu to je to bila lijeva ruka. Spustio se Alvaro Diogo sa skela i dok u zaklonu jedne ograde jede ruak koji mu je donijela Ines Antonija, govori kako e biti posla za zidare kada ponu radovi na samostanu, nee trebati traiti posla okolo po predgrau gradia, izbivati tjednima izvan kue, bez obzira na luta-laku narav mukarca, jer ako je u kui ena koju voli i voljena djeca, drago mu je to ima utoite, ne mora u njemu po cijeli dan boraviti, ali mu nedostaje ako u njemu nije svaki dan. Baltazar Sedam Sunaca proetao je okolicom, otiao do brda Vela s kojega se vidi itav gradi Mafra u dnu doline. Ovdje se igrao kada je bio u dobi svojega starijeg neaka, a i kasnije, ali ne zadugo, jer je ve zarana morao raditi na polju. More je daleko, a doima se blizu, svjetluca poput maa to se sputa sa sunca i sunce ga, zalazei za obzor, polako sprema u korice i naposljetku skrije. To su usporedbe to ih izmilja onaj koji pie za onoga koji je ratovao, nije ih izmislio Baltazar, ali se zbog nekog svojeg razloga sjetio maa to ga uva u roditeljskoj kui, nikad ga vie nije izvadio iz korica, moda je ve prekriven hr-dom, mora ga naotriti i nauljiti Page 49 of 177

jer nikad se ne zna to sljedei dan donosi. Nekada su ovdje bile oranice, sada su naputene. Rubovi su jo vidljivi, ivice, trske, kanali za navodnjavanje, no nita vie ne dijeli imanja. Sve ovo pripada jednom vlasniku, kralju, ako jo nije svu tu zemlju platio, platit e ju, jer kralj dobro plaa, neka se zna. Joao Francisco Sedam Sunaca eka na svoj dio, teta to nije sve njegovo jer bi bio bogat, dosad je po ugovorima prodano zemlje u iznosu od tristo pedeset osam tisua petsto reisa, a s vremenom e iznos jo rasti i prijei petnaest milijuna reisa, ta je brojka velik teret za slabane glave seljaka, zato emo to prevesti u petnaest tisua tisua i gotovo sto tisua reisa, to je mnogo novaca. Je li posao dobar ili lo, to ovisi, jer novac nema uvijek istu vrijednost, za razliku od ljudi koji uvijek jednako vrijede, i sve i nita. A samostan e biti veleban, pitao je Baltazar zeta, i ovaj odgovori, Najprije se govorilo o trinaest redovnika, potom se taj broj popeo na etrdeset, a sada ve redovnici iz ubonice i kapelice Espirito Santo govore da e ih najvjerojatnije biti osamdeset, Okupit e se tu svjetska sila, nadovee Baltazar. Ines Antonija ve je bila otila, te je Alvaro Diogo mogao slobodno govoriti. Redovnici odlaze onamo da ljubakaju sa enama kao to je njihov obiaj, a tek franjevci, samo da jednog dana uhvatim nekog od njih na djelu, sve bih mu kosti polomio, i govorei to, zidar je ekiem razbijao kamen na kojemu je maloprije sjedila Ines Antonija. Sunce je ve zalo, a Mafra je tamo dolje izgledala poput mrana zdenca. Baltazar se stao sputati, promatrao je kamene mee to su dijelile zemljite s one strane, kamen je bio vrlo bijel, jo se nije ohladio, a nije ni poznavao velike vruine, jo je bio uzbuen zbog danje svjetlosti. Ovi su kameni prvi temelji samostana, netko je na kraljevu zapovijed naredio da se isklee to portugalsko kamenje uoblieno portugalskim rukama, jer jo nije vrijeme da stignu milanski Garvosi koji e upravljati ovdje okupljenim zidarima i klesarima. Kada je uao u kuu, Baltazar je zauo apat koji je dopirao iz kuhinje, to je majin glas i Bli-mundin, malo jedna, malo druga, jedva se poznaju, a toliko razgovaraju, to je onaj velik, beskrajan enski razgovor, ini se da niemu ne slui, tako misle mukarci, a i ne pada im na um da taj razgovor odrava svijet u njegovoj putanji, da ene izmeu sebe ne razgovaraju, mukarci vie ne bi imali svoju svrhu u kui i na planetu, Dajte mi va blagoslov, majko, Bog te blagoslovio, sine, Blimunda nije prozborila ni rijei, a ni Baltazar joj nije uputio ni rije, samo su se pogledali, i u pogledu su se oboje nali. Mnogo je naina na koje se mogu sresti mukarac i ena, no kako ovo nije kronika vjenanih ni prirunik za one koji trae branog druga, ispripovijedat emo samo dva sluaja. U prvom, stoje on i ona blizu jedno drugome, ali se ne poznaju, na vjerskom prikazanju, izvan predstave jasno, i gledaju kako prolaze kanjenici, odjednom se ena okrene prema mukarcu i zapita ga, Kako se zovete, nije to bilo Boje nadahnue, a nije to bila ni njezina volja, bila je to unutranja zapovijed stoje dola od njezine majke koja je koraala u procesiji jer je imala vienja i otkrivenja, a ako ih je umislila, kako je tvrdila Sveta inkvizicija, nije umislila ovo, jer je jasno vidjela da e ovaj jednoruki vojnik biti mu njezine keri, te ih je na taj nain spojila. Drugi je sluaj kada su on i ona daleko jedno od drugoga, ne poznaju se, svaki na svojem dvoru, on u Lisabonu, ona u Beu, njemu je devetnaest godina, njoj dvadeset pet, a vjenali su se preko izaslanika, mnogih ambasadora, mladenci su se najprije vidjeli na uljepanim portretima, on lijepoga stasa i tamnoput, ona okrugla i blijeda na austrijski nain, a bilo je svejedno dopadaju li se jedno drugome ili ne, roeni su da se na taj Page 50 of 177

nain vjenaju, no on e se ve dobro snai i izvan braka, dok ona, jadnica, kao asna ena nije u stanju pogledati drugog mukarca, a to se dogaa u snovima, ne rauna se. Ratujui za ovoga kralja izgubio je Baltazar ruku, u ratu Inkvizicije Blimunda je izgubila majku, a niti je kralj pobijedio, jer je sklopljen isti mir kao i prije, niti je Inkvizicija pobijedila, jer se na svaku pogubljenu arobnicu rodi njih deset, ne raunajui arobnjake kojih takoer ima mnogo. Sve ima svoju raunicu, svoje razloge i sve se biljei, na jednoj se strani biljee mrtvi, a na drugoj ivi, kao to postoje i razni naini da se plate i utjeraju porezi, krvlju i krvavim novcem, no neki radije pribjegavaju molitvi, kao to ini kraljica, pobona rodi-lja koja je na svijet dola samo da bi raala, ukupno e roditi estero djece, a molitve upuene Bogu broje se na milijune, ona ide as u crkvu Isusove Drube, as u crkvu Sv. Pavla, odlazi i moli u samostanu Sv. Franje Ksaverskog, posjeuje sliku Nae Gospe od Potrebe, odlazi u samostan Sv. Benta iz Loiosa, u crkvu Utjelovljenja i u samostan Zaea u Marvili, te u samostan Sv. Benta od Zdravlja, posjeuje sliku Nae Gospe od Svjetlosti, odlazi u crkvu Svetoga Tijela, i u crkvu Nae Gospe od Milosti, i u crkvu Sv. Roka, i Presvetoga Trojstva, i u kraljevski samostan Majke Boje, pohodi sliku Nae Gospe od Sjeanja, ide u crkvu Sv. Petra u Alkantari, u crkvu Nae Gospe iz Loreta, i u samostan Dobroga uspjeha, kada kraljica izlazi iz palae radi svojih molitvi, udaraju bubnjevi i sviraju fanfare, ne radi to, jasno, kraljica, kakve li ideje, a u redove se postroje kopljanici, kako su ulice kao i obino prljave, bez obzira na upozorenja i dekrete koji nareuju njihovo ienje, ispred kraljice idu mladii sa irokim drvenim ploama na leima, a kada ona izlazi iz koije, oni na tlo postavljaju ploe po kojima onda kraljica gazi, te ih stalno premjetaju i postavljaju ispred nje, i dok ona hoda po istome, oni gaze po smetlitu, a kraljica se doima kao na Gospodin Isus Krist kada je hodao po vodi, na takav udesan nain odlazi ona u samostan Tri-nas i u samostan Bernardinaca, i u crkvu Presvetog Srca i Sv. Alberta i Nae Gospe od Milosti, te u crkvu Sv. Katarine i u Pavlinski samostan, i u onaj Bosonogih augustinaca, i u samostan Nae Gospe s brda Carmo, i u crkvu Nae Gospe od Muenika, a to smo svi mi, i u samostan Sv. Ivane kraljevne, u samostan Salva-dor, u samostan Monika, i u kraljevski samostan Desagravo i Comendadeiras, no, mi znamo kamo se ne usuuje poi, a to je samostan u Odivelasu, svi pogaaju zato, ona je tuna i prevarena kraljica koja se ne vara jedino u molitvama, svaki dan i svaki as moli se ona s razlogom, ili s uvjerenjem da postoje razlozi, za svojega lakoumnog mua, za daleke roake, za ovu zemlju to nije njezina, za djecu koja su njezina samo napola, ili ak ni toliko, kao to je sluaj s don Pedrom koji je na nebu, za portugalsko carstvo, za kugu koja prijeti, za rat koji je upravo zavrio i za drugi koji bi mogao poeti, za neakinje infantkinje, za neake infante, takoer za don Francisca i za Isusa i Mariju i Josipa, za tjelesne tjeskobe, za naslueno zadovoljstvo meu nogama, za mukotrpni spas, za pakao to ju eka, za svu grozotu to ju izaziva poloaj kraljice, za tugu jer je ena, za dvije boli zajedno, zbog ovoga ivota to odlazi i zbog smrti to dolazi. A sada e dona Maria Ana imati druge i hitnije razloge za molitvu. Kralj je vrlo boleljiv, pati od iznenadnih padavica i slabosti koju ve dugo osjea, ali sada se njegovo stanje pogoralo, nesvjestice traju dulje nego obine slabosti, a to su odline lekcije o poniznosti, vidjeti tako velikog kralja koji ne zna za sebe, to mu vrijedi to je gospodar Indije, Afrike i Brazila, kada je, kao i svi mi, Page 51 of 177

beznaajan kada s ovoga svijeta odlazi, dok ono to posjeduje, ostaje. Kao to je obiaj, a i za svaki sluaj, svi odmah ure da se obavi posljednja priest, njegovo velianstvo ne moe umrijeti a da se ne ispovjedi, kao neki obian vojnik na bojnom polju, tamo gdje kapelani nikad ne stiu i ne ele stii, no katkad se jave potekoe, kao kad je u Setiibalu s prozora gledao prolaz bikova i pao u duboku nesvjesticu bez ikakva nagovjetaja, dotrao je lijenik koji mu je izmjerio bilo i pustio krv, doao je ispovjednik s uljima, no nitko nije znao kakve je grijehe poinio Joao V od posljednje ispovijesti, premda je bila juer, koliko se grenih misli i stvari moe napraviti u dvadeset etiri sata, a osim toga sama je situacija bila neprikladna, dolje su umirali bikovi dok je kralj leao prevrnutih oiju, ne zna se da li umire ili ne, a ako umre, nee to biti od zadobivenih rana, kao to se dogaa onima dolje koji ranjavaju bikove a bikovi im se katkad uspiju osvetiti, to se upravo dogodilo don Henriqueu de Almeidi koji je poletio u zrak zajedno s konjem, i ve ga odvode s dva slomljena rebra. No kralj je otvorio oi, ovaj se put izvukao, ali noge su mu slabe, ruke drhtave, lice blijedo, nimalo nije nalik onome uglaenom mukarcu koji jednom rijeju obara redovnice s nogu, a tko kae redovnice, ne misli na prave redovnice, jo je prole godine neka Francuskinja rodila njegova sina, da ga sada vide ljubavnice, one zatoene i one slobodne, ne bi u ovome oronulom i klonulom ovjeuljku prepoznale kraljevskog i neumornog zavodnika. Odlazi don Joao V u Azeitao ne bi li se dobrom hranom i na dobrom zraku izlijeio od ove klonulosti, tako lijenici nazivaju njegovu bolest, a moda njegovo velianstvo boluje od loih raspoloenja koja uzrokuju zapetljaj crijeva, vjetrove, zaepljenje ui, sve su to tegobne posljedice crne ui, a to je kraljeva bolest, i jo je dobro to zbog mnogih ljubavnih pustolovina ne pati od venerinih bolesti, premda su ga ve lijeili od sifilisa sokom od divljeg kokotia, jer to je nenadmaan lijek za rane u ustima i zubnom mesu, te za testise i oblinje organe. Dona Maria Ana ostala je u Lisabonu i molila se, a zatim se nastavila moliti u Belemu. Govore da je ljuta jer joj don Joao V ne eli povjeriti upravljanje kraljevstvom, a doista nije u redu da mu na takav nain iskazuje nepovjerenje eni, no to su trenutna odbijanja, kasnije e kraljica biti upraviteljica dok se kralj ne oporavi na blaenim poljima Azeitaoa uz pomo franjevaca iz Arrabide. Ondje valovi jednako udaraju, boja mora je ista, oseka je isto udo, a i uma mirie kao nekada, no infant don Francisco ostao je sam u Lisabonu, na dvoru, i ve je poeo kovati urotu i spletke raunajui na bratovu smrt i stvarajui planove za svoj ivot, Ako za tu klonulost to tako snano potresa Njegovo Velianstvo ne bude lijeka, i ako Bog poeli da mu tako rano oduzme zemaljski ivot da bi to prije zapoeo vjeni ivot, ja bih mogao, kao njegov brat, dakle, kao blizak roak, djever Vaega Velianstva i vrlo pokorni sluga vaoj ljepoti i asti, ja bih mogao, usuujem se rei, sjesti na prijestolje, a onda i lei u vau postelju, vjenali bismo se prema dobrim crkvenim obiajima, a kao mukarac mogu jamiti da nisam manje zasluan od svojega brata, No, kakav li je to neprikladan razgovor medu roacima, kralj je jo iv, a ako Bog uje moje molitve, nee umrijeti poradi slave kraljevstva, a jo vie poradi svoje estero djece kako je zapisano da e ih imati, nedostaje ih jo troje, Ali, Vaa Visost me sanja gotovo svake noi, ja to dobro znam, Istina je da sanjam, to su enske slabosti to ih u srcu skrivam i ne ispovijedam ih ni ispovjedniku, ipak, ini se da mi se mogu vidjeti na licu, budui da ste ih pogodili, Onda, poto moj Page 52 of 177

brat umre, vjenajmo se, Ako to bude za dobrobit kraljevstva, i ako to ne bude vrijealo Boga, niti tetilo mojoj asti, vjenat emo se, Da barem umre, kako bih htio biti kralj i spavati s Vaim Velianstvom, ve mi je dosta toga to sam samo infant, Meni je dosta to sam kraljica, a ne mogu biti nita drugo, to je tako, molit u se za spas mua, i da ne bude gori onaj koji za njim doe, Dakle, Vae Velianstvo misli da bih ja bio gori mu od mojega brata, Svi su mukarci zli, razlika je samo u nainu na koji to jesu, i s tom mudrom i skeptinom reenicom zavrio je razgovor u palai, prvi od mnogih razgovora kojima e don Francisco zamarati kraljicu trei za njom u Belemu gdje je sada, u Belasu kamo e poi sa zakanjenjem, u Lisa-bonu kada konano postane upraviteljica, u odajama i na imanjima, te naposljetku dona Maria Ana i nije vie toliko uivala u snovima kao prije, nisu joj snovi vie uzdizali duh ni uzbuivali tijelo, jer sada se infant pojavljuje samo da joj kae kako eli biti kralj, a zbog toga ga i ne vrijedi sanjati, kaem mu to ja, kraljica. Kralj je teko obolio, te su umrli snovi done Marije Ane, ipak, kasnije e kralj ozdraviti, ali se kraljiini snovi nikada vie nee vratiti. Osim enskih razgovora i snovi odravaju svijet na njegovoj putanji. A ti snovi isto tako stvaraju i vijenac od mjeseine, te je zato nebo blistavo u ljudskim glavama, a moda su upravo glave ljudi jedino nebo. Vratio se otac Bartolomeu Lourenco iz Nizozemske, je li donio tajnu alkemije o eteru ili ne, saznat emo kasnije, a moda ta tajna nema nita s alkemijom prolih vremena, moda je dovoljna neka jednostavna rije koja bi ispunila kugle letee naprave, barem je tako inio Bog, samo je govorio i sve se ni iz ega stvorilo, tako su oca uili u Sjemenitu u Belemu da Bafa, a to su mu i drugim argumentima potvrdili na naprednijim studijima na Teolokom fakultetu u Coimbri, prije no to su se u zrak vinuli njegovi prvi baloni, a sada kada se vratio iz Nizozemske, ponovno e u Coimbru, ovjek moe biti veliki leta, no uvijek mu dobro doe da zavri viu ili visoku kolu ili doktorat, jer tada ga, ak ako i ne leti, ljudi cijene. Otiao je otac Bartolomeu Lourenco na imanje S. Sebastiao da Pedreira, prole su pune tri godine kako je otputovao, spremita su bila zaputena, materijali razbacani po podu, tako da nije vrijedilo truda pospremati ih, jer ionako nikome ne bi ni palo na um to se ondje radilo. Unutar kuerine leprali su vrapci, uli su kroz rupu na krovu gdje su dva crijepa bila polomljena, siune su to ptice koje nikada ne lete vie od najviega jasena na imanju, vrapci su prizemne ptice koje se dre zemlje, bunjita i itnih polja, i dovoljno je samo pogledati u mrtvoga vrapca, odmah je jasno da ne moe letjeti visoko, krila su mu tako slabana, kosti siune, dok e ova moja passarola letjeti dokle see pogled, toliko je snana konstrukcija koljke koja me treba podii, s vremenom su zahrali eljezni dijelovi, to je lo znak, izgleda da Baltazar nije ovamo dolazio tako esto kao to sam ga molio, ali je ipak bio ovdje, to se vidi po ovim tragovima bosih nogu, nije doao s Blimundom, moda je Blimunda umrla, i spavao je na slama-rici, pokriva je odgrnut kao da je maloprije ustao, na tu u slamaricu lei i pokriti se pokrivaem, ja, otac Bartolomeu Lourenco koji se vratio iz Nizozemske, kamo sam poao provjeriti znaju li u Europi letjeti pomou krila i je li ta znanost tamo naprednija od onoga to mi znamo u naoj pomorskoj zemlji, u Zwol-leu, Edeu i Nijkerku uio sam kod nekih starih mudraca i alkemiara koji znaju kako se stvara sunce u posudi u obliku kugle, koje kasnije umire neobinom smru, sui se dok mu tvar gotovo posve ne iezne i postane Page 53 of 177

suha kao slamica, a onda kao slama izgori, to svi ele u asu smrti, da za njima ostane samo pepeo, da se sami od sebe zapale, no mene je ekala moja letea naprava koja jos ne leti, ove kugle to u ih morati ispuniti nebeskim eterom, ljudi misle da znaju to govore kada gledaju u nebo i kau, Nebeski etere, ja, dakako, znam to je to, naposljetku, tako je jednostavno kao kad je Bog rekao, Neka bude svjetlo, i bi svjetlo, tako se govori, a u meuvremenu je pala no, upalit u ovu uljanicu to ju je Blimunda ostavila, zatim u ugasiti ovo maleno sunce, jer o meni ovisi hoe li gorjeti ili utrnuti, mislim na uljanicu, a ne na Blimundu, nijedno ljudsko bie ne moe imati sve to eli u ovome jedinom zemaljskom ivotu, moda samo u snovima, laku no. Nakon nekoliko tjedana, sa svim potrebnim dozvolama, odobrenjima i upisninama krenuo je otac Bartolomeu Lourenco u Coimbru, slavan grad, grad starih uenjaka, a da u njemu postoje alkemiari ni po emu ne bi bio dunik Zwol-leje, te sada Leta jae na sporoj, unajmljenoj muli, kao to i prilii sveeniku bez osobita jahakog umijea koji sa sobom ne nosi velike vrijednosti, a kada stignu na odredite, vratit e se mula s drugim jahaem, moda nekim doktorom, premda bi takvom dostojniku bolje odgovarala koija za dulje putovanje, to je kao njihanje na valovima, samo ako konj koji vue koiju nije neumjeren u putanju vjetrova. Na putu do gradia Mafre, kamo je najprije krenuo, nita se naroito nije dogodilo, osim to je susreo ljude koji ive u okolnim mjestima, a naravno, nije ih zapitkivao, Tko si, to radi, gdje te boli, i premda se otac Bartolomeu Lourenco nekoliko puta zaustavio, bilo je to nakratko i nije trajalo dulje od davanja blagoslova to su ga traili, a ivotne prie, tko zna koliko njih, bit e promijenjene ulaskom u ovu priu zbog obinog susreta s ocem, to je svakako predznak, jer otac nije morao proi ovim putem da stigne u Coimbru, ovaj put je izabrao samo zato to namjerava ii u Mafru gdje se nalaze Baltazar Sedam Sunaca i Blimunda Sedam Mjeseca. Nije tono da sutranji dan pripada samo Bogu i da ljudi moraju ekati svaki dan ne bi li saznali to im on donosi, i da je samo smrt izvjesna, ali ne i vrijeme smrti, to su izreke onih koji nisu sposobni razumjeti znamenje to nam pristie iz budunosti, kao to je ovo pojavljivanje oca na putu iz Lisabona, koji blagoslivlja jer ga mole za blagoslov, na putu prema Mafri, to znai da blagoslovljeni takoer ide u Mafru, vjerojatno e raditi na izgradnji kraljevskoga samostana i ondje moda poginuti jer e pasti sa zidina, ili e ga odnijeti kuga, ili e podlei ranama od uboda noem, ili e ga zdrobiti kip sv. Brune. No, jo je rano govoriti o tim nezgodama. Kada se otac Bartolomeu Lourenco nakon posljednjeg zavoja stao sputati prema dolini, ugledao je gomilu ljudi, pretjerano je rei gomilu, jer ih je zapravo bilo na stotine, i najprije nije shvaao to se dogaa, jer su ljudi trali u istome smjeru, ule su se trube, bit e da je neka zabava, ili moda rat, tada se zaula eksplozija baruta, zemlja i kamenje snano su poletjeli u zrak, bilo je dvadeset eksplozija, ponovno se zaula truba, sada s drukijim tonom, a ljudi su nagrnuli prema razrovanom zemljitu s kolicima i lopatama, tu na brdu stali su puniti kolica i prazniti ih na padini prema Mafri, dok su se jedni, s lopatom na ramenu, sputali u ve duboke jame za temelje i ondje nestajali, drugi su unutra sputali koare i vadili ih pune zemlje, te ih malo dalje praznili, gdje su pak drugi tom zemljom punili kolica i praznili ih na odlagalitu, nikakve razlike nema izmeu stotinu ljudi i stotinu mrava, prenose teret s jednog do drugog mjesta jer im snaga Page 54 of 177

ne doputa da sami prijeu itav put, a zatim dolaze drugi koji e teret prenijeti do sljedeeg mrava, dok sav teret ne zavri u jami, u sluaju mrava to je ivotni prostor, u sluaju ljudi to je mjesto smrti, kao to se vidi nema nikakve razlike. Otac Bartolomeu Lourenco petama je potjerao mulu naprijed, iskusna se ivotinja nije prestraila zbog eksplozija, eto to znai biti mjeanac i vidjeti mnogo toga u ivotu, zato se gotovo uope ne plae, to je svakako najbolji nain ivljenja na ovome svijetu, i za ivotinje i za ljude. Blatnjavim putom, to je bio znak da su se uskomeali podzemni izvori zbog sve te zbrke i da su izbijali na mjestima gdje nisu mogli biti od koristi, ili su se pak razlijevali u vrlo tankim mlazovima, sve dok nije nestalo i posljednje kapi vode, a brdo ostalo suho, tim se putom, lagano lupkajui mulu, spustio otac Bartolomeu Lourenco do gradia, te zapitao sveenika gdje stanuje obitelj Sedam Sunaca. Bio je to upnik koji je napravio dobar posao, jer je neka zemlja na brdu Vela bila njegova, moda joj je vrijednost bila velika, ili je pak bila velika vrijednost vlasnika, u svakom sluaju vrijednost je procijenjena na otprilike sto etrdeset tisua reisa, to se ne moe nikako usporediti s trinaest tisua petsto koliko su platili Joao Franciscu. Vi ste sretan sveenik, s obeanjem da e izgraditi tako velik samostan, s osamdeset potvrenih redovnika tako rei pred vratima, to e pridonijeti porastu krtenja, vjenanja i pokopa u gradiu, a svaki sakrament ima svoju materijalnu i duhovnu stranu, pa e se tako poveati bogatstvo kao i nada u spas due, putem raznih poslova i pruanja usluga, Istina je, oe Bartolomeu Lourenco, velika mi je ast to vas mogu ugostiti u svojoj kui, obitelj Sedam Sunaca stanuje u blizini, imali su jedno zemljite pored mojega na brdu Vela, ali manje, a sada obitelj ivi od obraivanja zakupljene zemlje, prije etiri godine vratio im se sin Baltazar, vratio se iz rata bez jedne ruke, a doveo je i enu, mislim da nisu vjenani pred Bogom, A njezino ime nije kransko, zove se Blimunda, ree otac Bartolomeu Lourenco, Poznajete je, Ja sam ih vjenao, Ah, onda su ipak vjenani, Ja sam ih vjenao u Lisabonu, te zatim Leta, naravno da tamo nije bio poznat po tom nadimku, zahvali, mada je sveenik bio srdaan samo zbog posebnih preporuka s dvora, te izae potraiti obitelj Sedam Sunaca, zadovoljan to je tako lagao pred licem Boga i znajui da Boga za to nije briga, ovjek mora znati koje su lai same po sebi oprotene. Vrata mu je otvorila Blimunda. Sputala se veer, no ona je prepoznala lik oca dok se sputao s mule, etiri godine i nije tako mnogo vremena, poljubila mu je ruku, a da ne pobude radoznalost susjeda, pozdravili su se drukije nego inae, jer ovo dvoje, odnosno, s Baltazarom troje, povezuju razlozi to dopiru iz srca, a u mnogim proteklim noima, ili barem u jednoj, snivali su isti san u kojemu su vidjeli stroj koji leti i mae krilima, vidjeli su sunce to se rasipa u jau svjetlost, i kako jantar privlai eter, a eter magnet, magnet eljezo, sve se stvari meusobno privlae, samo ih treba znati postaviti u pravilan red, Ovo je moja svekrva, gospodine oe Bartolomeu, pribliila se Marta Maria, zauena jer nije ula ni rijei, a bila je sigurna da je Blimunda nekome otvorila vrata iako na njih nitko nije pokucao, i sada je tu ugledala mladoga oca koji je pitao za Baltazara, nisu to uobiajeni posjeti u ovo vrijeme, no uvijek ima iznimaka, tako se oduvijek govorilo, kao dolazak ovoga oca u Mafru, iz Lisabona, da bi razgovarao s vojnikom kojemu nedostaje aka i sa enom koja je proroica na najgori nain, jer vidi ono to doista postoji, kao to ve potajno sluti Marta Maria, jer se alila Page 55 of 177

da ima neku izraslinu u trbuhu, a Blimunda joj je odgovorila da nema, premda su obje znale da je ima, Jedi svoj kruh, Blimundo, jedi. Kada su Baltazar i njegov otac stigli, sjedio je Bartolomeu Lourenco kraj vatre, jer je no ve bila svjea. Vidjeli su mulu ispred vrata, pod maslinom, jo osedlanu, Tko li je to doao, pitao se Joao Francisco, a Baltazar nije odgovorio, iako je nagaao da bi to mogao biti otac, jer mule to ih jau crkvenjaci pokazuju odreenu evaneosku krotkost, za razliku od buntovnoga ara onih koji jau konje, prema tome mula je bila sveenikova, i izgledala je kao da je dola izdaleka, a kako se nije oekivao papin izaslanik niti glasnik, mogao je to biti samo Bartolomeu Lourenco, kao to se i potvrdilo. A ako bi se netko zaudio kako je Baltazar sve to mogao vidjeti u mraku, odgovorilo bi mu se da sjaj svetaca nije isprazna slika uznemirene due mistika ili tek promicanje vjere na uljanoj slici, a kako je ve toliko dugo spavao s Blimundom i svake noi s njom izmjenjivao tjelesne dodire, u Baltazaru se stala javljati neka duhovna svjetlost dvostrukog vienja, koja, dodue, nije prodirala dublje, ali je bila dovoljna za ovakva zapaanja. Joao Francisco je skinuo sedlo sa ivotinje i uao u kuu kada je otac govorio Baltazaru i Blimundi kako e veerati sa sveenikom, jer ga je ovaj pozvao da prenoi u njegovoj kui, ponajprije stoga jer kod njih nema dovoljno mjesta, a zatim, jer bi se stanovnici Mafre udili kada bi otac koji dolazi izdaleka izabrao za svoj konak njihovu kuu, koja je tek neto vea od betlehemske staje, umjesto da odsjedne u upnikovoj kui ili u palai vikonta, gdje bi svakako primili budueg doktora crkvenog zakona, a Marta Maria ree, Da smo znali da asni otac dolazi, zaklali bismo barem jednog pijetla, jer nemamo to drugo ponuditi, Ono to imate, meni bi bilo dovoljno, no bolje je za sve da ne jedem i ne spavam kod vas, a to se pijetla tie, gospoo Marta Maria, neka on i dalje kukurie, bez obzira koliko bi bio ukusan u loncu, vea je radost uti ga kako pjeva, a da ne govorimo to bi to znailo kokoima. Nasmijao se tome Joao Francisco, Marta Maria nije mogla jer je upravo osjetila otru bol u trbuhu, a Blimunda i Baltazar samo su se nasmijeili, dobro su znali da rijei oca uvijek zavre kako to on eli, kao to su ponovno pokazale ove nove rijei, Sutra, sat prije svitanja, dovedite osedlanu mulu do upnikove kue, i doite oboje jer elim s vama razgovarati prije nego krenem u Coimbru, a sada, gospodine Joao Francisco i gospodo Marta Maria, primite moj blagoslov, ako on neto vrijedi u Bojim oima, velika je oholost misliti da mi prosuujemo o dobroti blagoslova, i jo jedanput ponavljam, nemojte zaboraviti, sat prije svitanja, i rekavi to izae, Baltazar ga otprati s uljanicom koja je jedva svijetlila, kao da je samo nastojala pokazati noi, Ja sam svjetlo, a na tom kratkom putu nisu progovorili ni jedan ni drugi, Baltazar se vratio po mraku, noge znaju kuda gaze, a kada je uao u kuhinju, Blimunda upita, Onda, je li otac Bartolomeu rekao to hoe, Nije rekao nita, sutra emo uti, a Joao Francisco se nasmijao sjetivi se prie o pijetlu, Bila je to dobra pria, ona o pijetlu. Marra Maria je nasluivala tajnu, a sada, Idemo veerati, mukarci sjedoe za stol, a ene ostadoe sa strane, kao to je obiteljski obiaj. Spavali su kako je tko mogao, svatko sa svojim vlastitim i skrivenim snovima, jer snovi su kao i ljudi, naizgled slini, ali nikada isti, a rei, Vidio sam nekog ovjeka, isto je tako nejasno kao i rei, Sanjao sam kako voda tee, jer to nita ne govori o tome tko je taj ovjek, ni kakva je to voda tekla, voda to tee u snu voda je samo onoga koji sanja, i tako se kreemo u krugu od sanjaa do Page 56 of 177

sanjanoga, od sanjanoga do sanjaa, i pitamo se, Hoe li nas jednoga dana budui ljudi aliti jer je tako neznatno i tako slabo nae znanje, oe Francisco Gon-calves, to je bio rekao otac Bartolomeu Lourenco prije nego se povukao u svoju sobu, a otac Francisco Goncalves, kao to mu i prilii, odgovorio je, Sve znanje je u Bogu, Tako je, ree Leta, ali Boje znanje je poput vode rijeke koja tee i otjee u more, Bog je izvor, a ljudi su ocean, jer ne bi bilo vrijedno truda stvoriti tolike svjetove da nije tako, a nama se ne ini moguim da bi itko mogao zaspati poto je rekao ili uo ove rijei. Zora je, stigli su Baltazar i Blimunda i doveli osedlanu mulu, no nisu trebali zvati oca Bartolomea, on je otvorio vrata im je zauo lupanje potkova po kamenoj cesti i odmah je izaao, ve se bio pozdravio sa sveenikom koji je ostao u Mafri i imao o emu razmiljati, Je li Bog izvor, a ljudi ocean, i koji e ga dio sveopega znanja zapasti od danas pa nadalje, jer je znanje to ga je stekao u prolosti gotovo potpuno zaboravio, osim latinskoga potrebnog za misu i za druge Boje slube zahvaljujui neprestanoj praksi, a znao je jo i put koji vodi izmeu nogu slukinje koja je te noi, zbog gosta, spavala pod stubama. Baltazar je drao mulu, a Blimunda je stajala nekoliko koraka iza njega, sputenih oiju, s navuenom kapuljaom, Dobro jutro, rekoe oni, Dobro jutro, ree otac, te zapita, Blimunda jo nije jela, a ona pod kapuljaom odgovori, Nisam jela, ipak je sino, dakle, otac neto rekao Baltazaru, Reci Blirnundi da ne jede, i on joj je to apnuo na uho kada su legli, kako ih ne bi uli roditelji, to je za tajnu bilo dovoljno. Mranim su se uliicama popeli do brda Vela, nije to bila cesta to vodi u selo Paz, kojom je trebao proi otac na putu za sjever, meutim, odvojili su se od naseljenih mjesta, premda je u okolici bilo koliba u kojima su ljudi spavali ili su ve bili budni, siromane su to nastambe u kojima ive radnici gradilita, snani i grubi ljudi, moramo ovuda proi za nekoliko mjeseci ili jo bolje za nekoliko godina, tada e ovdje stajati veliki grad, vei od Mafre, tko pozivi vidjet e to i mnoge druge stvari, no zasad su ovdje jo ovi jadni kuerci u kojima se odmaraju umorne kosti kopaa, uskoro e zasvirati truba, jer ovdje se nalazi i vojska koja vie ne gine u ratu ve uva ovo mnotvo radnika, ili pomae u svemu to ne ugroava ast odore, a zapravo se gotovo i ne razlikuju uvari od onih koje uvaju, jedni u krpama, drugi u dronjcima. Nebo je sivo, a prema moru biserne boje, no ve polako postaje crvenkasto, boje razvodnjene krvi, a zatim sve ivlje crveno i ubrzo e svanuti dan, zlatan i plav, jer vrijeme je lijepo u ovo doba godine. Blimunda ne vidi nita, oi su joj sputene, u depu komadi kruha koji jo ne smije pojesti, Sto od mene hoe. Otac je taj koji eli neto saznati, a ne Baltazar koji zna isto toliko koliko i Blimunda. A dolje se nejasno razabiru obrisi temelja, crno ponad sjena, ondje e vjerojatno biti bazilika. Gradilite se puni ljudima, pale se vatre, grije hrana za poetak dana, jueranji ostaci, uskoro e piti juhu iz drvenih zdjelica i u nju umakati tvrdi kruh, samo Blimunda mora ekati. I otac Bartolomeu Lourenco progovori, Na svijetu imam tebe, Blimundo, i tebe, Baltazare, u Brazilu su moji roditelji, u Portugalu moja braa, dakle imam i roditelje i brau, no za ovo ne mogu posluiti ni roditelji ni braa, nego prijatelji, stoga posluajte, u Nizozemskoj sam saznao to je eter, nije to ono to se uglavnom smatra i poduava, a do njega se ne moe stii preko umijea alkemije, da bismo ga potraili ondje gdje se nalazi, na nebu, morali bismo letjeti, a to jo ne znamo, ali eter, obratite veliku pozornost na ovo to u sada rei, prije no to se vine u visine gdje dri zvijezde i gdje ga Bog udie, nalazi se u ljudima, Onda je to dua, zakljui Baltazar, Nije, i ja sam najprije Page 57 of 177

mislio da je dua, a isto sam tako mislio da se eter stvara iz dua to ih oslobaaju tijela umrlih, prije no to doekaju posljednji sud na kraju vremena, no eter se ne stvara od dua umrlih, stvara se, posluajte dobro, od volje ivih. Dolje su se ljudi ve poeli sputati u jame u kojima je jo bilo mrano. I nastavi otac, U nama postoji volja i dua, dua odlazi nakon smrti, odlazi tamo gdje eka na posljednji sud, nitko ne zna gdje je to, a volja, ili se od ovjeka odvoji jo za ivota, ili ju od ovjeka odvoji smrt, ona je eter, stoga je volja ljudi ta koja dri zvijezde, volju ljudi udie Bog, A to da ja radim, upita Blimunda, no slutila je odgovor, Trait e volju u ljudima, Nikada ju nisam vidjela, kao to nikada nisam vidjela ni duu, Duu ne vidi jer se ona i ne moe vidjeti, a volju nisi vidjela jer ju nisi ni traila, Kakva je volja, To je taman oblak, Sto je taman oblak, Prepoznat e ga kada ga ugleda, pokuaj s Baltazarom, zato smo ovdje, Ne mogu, obeala sam da ga nikada neu gledati iznutra, Onda sa mnom. Blimunda podigne glavu, pogleda oca i ugleda ono to je uvijek vidjela, ljudi su iznutra sliniji nego izvana, drukiji su samo kada su bolesni, pogleda ponovno i ree, Ne vidim nita. Otac se nasmijeio, Moda ja vie nemam volju, potrai bolje, Vidim, vidim jedan taman oblak iznad eluca. Otac se prekrii, Hvala ti Boe, sada u moi letjeti. Zatim izvue iz naprtnjae jednu staklenu boicu na ijem je dnu bio zalijepljen komadi utoga jantara, Ovaj jantar privlai eter, uvijek e ga nositi tamo gdje ima mnogo ljudi, na procesije, na vjerska prikazanja, ovdje gdje se gradi samostan, i kada primijeti da e oblak iz njih izai, jer to se stalno dogaa, primaknut e otvorenu boicu i volja e u nju ui, A kada se napuni, Unutra je jedna volja i boica je ve puna, no to je nerazrjeiva tajna volje, gdje ima mjesta za jednu, ima mjesta za milijune drugih, jedna volja je isto to i beskonano mnogo volja, A to emo raditi u meuvremenu, upita Baltazar, Ja idem u Coimbru, odande u vam za neko vrijeme poslati poruku, te ete onda oboje otii u Lisabon, ti e dovriti stroj, a ti e skupljati volje, a svi troje srest emo se kada doe dan za letenje, pozdravljam te Blimundo, ne gledaj u mene iz velike blizine, pozdravljam te Baltazare, do sije- i deeg susreta. Otac uzjae mulu i krene niz padinu. Sunce se pojavilo iznad njihovih glava. Pojedi kruh, ree Baltazar, a Blimunda odvrati, Jo ne, najprije u potraiti volje onih ljudi. Vratili su se s mise i sada sjede pod nadstrenicom pei. Pada sitna kiica izmeu sunevih zraka, Jesen je rano stigla, zato Ines Antonia govori sinu, Makni se odatle jer e biti mokar, a dijete se pravi da ne uje, to je ve u to doba bio obiaj meu djeacima, ukoliko ne pokazuju jo veu neposlunost, a Ines Antonia vie nije ustrajala, prola su ve tri mjeseca kako joj je mlai sin umro, zato da sada ovoga gnjavi, neka se igra, tako je sretan to bosim nogama gaca po lokvama, neka ga Gospa uva od boginja to su mu odnijele brata. Alvaro Diogo ree, Obeali su mi da u raditi na izgradnji kraljevskoga samostana, o tome su razgovarali, samo je majka mislila na mrtvoga sina, svatko ima svoje misli i to je dobro, jer bi inae bilo preteko i nepodnoljivo, kao to je ova bol to ju osjea Marta Maria, vrlo otra bol to joj probada trbuh kao to bodei probadaju srce Majke Boje, zato ba srce, kada se u utrobi stvaraju djeca, ondje se zainje ivot, a kako bi se ivot hranio ako ne radom, i zato je Alvaro Diogo tako zadovoljan, ovakav e se samostan graditi godinama, a njemu e kao zidaru kruh biti zajamen, tristo reisa plae, a kada dani budu dulji, dobivat e i petsto reisa, A ti, Baltazare, odluio si vratiti se u Lisabon, moda to i nije najbolji potez jer ovdje nee nedostajati posla, Nee oni Page 58 of 177

trebati osakaene, moi e birati meu tolikima koji trae posao, S kukom moe napraviti gotovo sve to i drugi, Mogao bih, ako to ne govori samo da mi udovolji, ali moramo se vratiti u Lisabon, zar ne, Blimundo, a Blimunda je utke klimnula glavom. Malo dalje stari Joao Francisco plete konate uzde za volove, uje to razgovaraju, ali ne pridaje tome vanost, ve zna da mu sin odlazi za koji tjedan i nije mu drago to ponovno odlazi, nakon toliko godina to ih je proveo u vojsci, Pravo mu budi ako se vrati bez desne ruke, zbog velike se ljubavi katkad tako razmilja. Blimunda je ustala, prela dvorite i krenula u polje pod maslinama to su se uzdizale na padini sve do gradilita, njezine su teke klompe tonule u zemlju vlanu od kie, da je bosa i da gazi po otrom kamenju, ne bi ga osjeala, kako bi i mogla kada je sva ispunjena uasom jer se toga jutra usudila prii oltaru, a da nita nije pojela, pretvarala se da jede kruh dok je jo leala, ali ga zapravo nije pojela, potom je cijelo vrijeme hodala sputena pogleda kao da se kaje i tako ula u crkvu, sluala je misu hinei skruenost pred Bogom, sluala je propovijed ne diui glavu, kao da su je satrle sve prijetnje pakla to su pljutale s propovjedaonice, i na kraju je primila svetu priest, i vidjela. Sve ove godine, otkad je otkrila mo koju posjeduje, uvijek se greno prieivala, uvijek je prije toga ve neto pojela, a danas je odluila, ne rekavi nita Baltazaru, otii prazna eluca, ne zato da primi Boga, ve da ga vidi, ako doista postoji. Sjela je na korijen jedne masline, vidjelo se more koje se u daljini stapalo s obzorom, vjerojatno je tamo kia pljutala, i oi joj se ispune suzama, jecaj joj potrese ramena, a Baltazar joj dodirne glavu, nije ga ula kada se pribliio, Sto si vidjela kada si primila hostiju, ipak ga nije prevarila, kako bi i bilo mogue kada zajedno spavaju i svake se noi trae i nalaze, odnosno, ne ba svake, no ve est godina ive kao mu i ena, Vidjela sam taman oblak, odgovori ona. Baltazar sjedne na tlo koje nije bilo obraeno, bilo je ondje samo suhih travki, sada vlanih od kie, no ovi ljudi iz naroda nisu osjetljivi, sjednu ili legnu gdje ih zapadne, a jo bolje ako se glava moe poloiti u enino krilo, siguran sam da je to bilo posljednje to je ovjek uinio kada je potop ve preplavljivao svijet. Blimunda ree, Oekivala sam vidjeti razapetog Krista, ili kako uskrsava u slavi, a vidjela sam taman oblak, Ne misli vie na to, Mislim, kako da ne mislim, ako se u hostiji nalazi isto to i u ovjeku, to je onda religija, trebao bi ovdje biti otac Bartolomeu Lourenco, moda bi nam on znao objasniti tu tajnu, Moda ne bi, moda ima stvari koje nemaju objanjenje, tko zna, i samo to je ovo izgovorio, pone kia jae padati, je li to bio znamen, cijelo je nebo sada jedan tamni oblak, sjede mukarac i ena pod stablom bez djeteta u naruju^i nije tono da se dogaaji ponavljaju, da se samo mjesto i vrijeme mijenjaju, i drvo je drukije, jedino je kia ista utjeha za kou i zemlju, premda je za ivot pogubna kada je ima previe, no na to smo se naviknuli jo od poetka svijeta, umjeren vjetar ito melje, a neumjeren uniti mlin, Izmeu ivota i smrti, ree Blimunda, nalazi se taman oblak. Kada se smjestio u Coimbri, kao to je bio rekao, otac Bartolomeu poslao im je vijest o tome da je dobro stigao, no potom je dolo novo pismo u kojem ih moli da to prije krenu za Lisabon, da e ih on posjetiti im mu studiji to dopuste, tim vie to je imao crkvenih obveza na dvoru, a onda e se posavjetovati kako nastaviti vaan posao kojemu su se posvetili, I, recite, kako vae volje, neduno pitanje, jer se tako doimalo kao da ih pita za njihove vlastite volje, dok su ga zapravo zanimale tue i one izgubljene, no to je pitanje postavio ne oekujui odgovor, kao kad u ratu kapetan vie ili dopusti da se umjesto njega oglasi truba, Naprijed juri, i Page 59 of 177

ne eka da se vojnici posavjetuju i odgovore, Ii emo ili neemo ii, nego oekuje da navale bez odlaganja, ili e se nai pred vojnim sudom. Krenut emo sljedeeg tjedna, izjavi Baltazar, no ipak su prola jo dva mjeseca prije no to su krenuli, jer je u meuvremenu u Mafru stigla vijest, koju je potvrdio i upnik, da e kralj doi sveano otvoriti radove na izgradnji samostana, i svojim kraljevskim rukama postaviti prvi kamen temeljac. Prvo se govorilo da e doi u listopadu, no kako nije bilo dovoljno vremena za iskapanje temelja, iako je na tome radilo esto ljudi, i unato mnogim eksplozijama to su svakodnevno odzvanjale, odlueno je da doe sredinom studenoga, kasnije ne bi dolo u obzir, jer onda ve poinje zima, a kako bi to bilo da kralj hoda po blatu. Neka doe Njegovo Velianstvo pa da osvanu slavni dani za Mafru, i da njezini stanovnici podignu ruke k nebu kada svojim oima vide koliko je moan kralj, uzvieni vladar, kojemu moemo zahvaliti na ovim rajskim predvorjima dok ne stignemo do nebeskog prebivalita kada e biti kasno, jer bolje je biti iv nego mrtav, Ostat emo na proslavi, a onda emo krenuti, odlui Baltazar. Alvara Dioga ve su zaposlili, sada klee kamen to ga donose iz Pero Pin-heira, veliki su to blokovi, a prevoze ih koijama to ih vuku deset ili dvadeset pari volova, dok radnici razbijaju maljem drugo kamenje koje e posluiti za temelje koji e sezati u dubinu od gotovo est metara, naravno, danas govorimo 0 metrima, a tada se mjerilo pedljima, njima se i danas mjere ljudi, veliki i mali, primjerice, Baltazar je vii od kralja, a nije postao kralj, a Alvaro Diogo nije slabaan ovjek pa je zidar, udara ekiem po kamenu, glaajui njegove stranice, a radit e i vie od toga, pomagat e pri slaganju kamenih blokova te e ubrzo postati kamenorezac i klesar, iako je podizanje ravnih zidova uz pomo viska ve kraljevsko umijee, nije to zanat u kojemu pomau vijci i avli, kao to rade stolari koji grade drvenu crkvu u kojoj e se dati blagoslov i proslaviti otvaranje kada doe kralj. Crkva se oslanja o visoke i snane grede postavljene na istim temeljima na kojima e poivati bazilika, krov e biti od platna brodskih jedara, tlocrt je u obliku kria, kao to dolikuje crkvi, drvena je i privremena, ali dostojanstveno najavljuje onu koja e na ovome mjestu biti sazidana, zbog svih ovih priprema, stanovnici Mafre zapostavljaju radove na poljima i postaju siromanijima, jer samo gledaju u veliko zdanje to se uzdie na brdu Vela, a gradnja je tek poela. No, neki imaju bolje razloge, kao Baltazar i Blimunda koji vode neaka u posjet ocu, a kako je vrijeme ruku stie Ines Antonia sa zdjelom kuhanog zelja i komadiem slanine, i tako se okupila cijela obitelj, nedostaju samo starci, a da ne znamo kako je ovo gradilite posljedica pobonog zavjeta kralja kojemu se rodio sin, rekli bismo da je hodoae na kojemu svatko ispunjava svoje obeanje, Samo meni nitko nee vratiti sina, pomisli Ines Antonia, i gotovo da zbog toga ne voli ovoga koji se igra meu kamenjem. Prije nekoliko dana dogodilo se u Mafri udo, s mora je nadola velika oluja 1 sruila drvenu crkvu, grede, ploe, nosae, razbacala platna, kao da je golemi Adamastor puhnuo, a netko bi se mogao zaprepastiti zato to se to unitenje prozvalo udom, no nikako se drukije nije moglo nazvati, jer je kralj, stigavi u Mafru i saznavi to se dogodilo, poeo dijeliti zlatne novie istom lakoom kojom ovo pripovijedamo, a sve zato jer su nadzornici radova u dva dana podignuli sve to je bilo porueno, te su se zlatnici gomilali, to je bolje nego kad se gomila kruh. Kralj je uvijek spreman na sve, Page 60 of 177

kamo god ide, nosi sa sobom krinju punu zlatnika, za ovakve i sline nezgode. Napokon je stigao dan sveanog otvaranja, don Joao V prespavao je u vi-kontovoj palai, a na vratima je straario kapetan s vojnicima iz vojarne u Mafri, a kako Baltazar nije htio propustiti tu priliku, poao je razgovarati s vojnicima, no od toga nije bilo puno koristi, nitko ga nije poznavao, a to bi on htio, kakva je to uope zamisao da se razgovara o ratu u vrijeme mira, ovjee, nemojte mi smetati tu na vratima, kralj samo to nije izaao, i uvi to, popeo se Baltazar na brdo Vela zajedno s Blimundom, imali su sreu jer su uspjeli ui u crkvu, nisu se svi mogli time pohvaliti, a unutranjost je bila zadivljujua, strop prekriven i obloen crvenom i utom svilom, s upadljivim preljevima, bone su strane bile prekrivene bogatim tkaninama na kojima su naslikana sva potrebna vrata i prozori, oponaajui pravu crkvu, sve je bilo prikladno, kao i ukrasni zastori od grimiznog damasta ureeni zlatnim vrpcama. Kada kralj stigne najprije e ugledati troja iroka vrata, a iznad njih nalazi se slika sv. Petra i sv. Ivana kako lijee prosjaka koji je od njih zatraio milostinju na ulazu u jeruzalemski hram, ime se nagovjetava nada u druga udesa koja bi se mogla dogoditi, no nijedno nee biti tako zvuno kao ono ve spomenuto udo vezano za zlatnike, druga slika prikazuje sv. Antu jer je njemu bazilika posveena po osobnoj kraljevoj elji, ako smo to zaboravili napomenuti, jer prolo je ve est godina od tog dogaaja. Unutranjost crkve, kao to smo ve rekli, bila je veoma raskona, nimalo ne nalikuje kolibi koju e sutra sruiti. S evaneoske strane, odnosno, s lijeve strane onoga koji je okrenut prema oltaru, a to su svi osim sveenika, ova objanjenja neka se ne uzmu za zlo, nemojte rei, to to on misli da smo mi neke neznalice, ove se potankosti iznose jer nakon doba vjere i vjeronauka uvijek dolazi doba nevjernika i drugih znanosti, tko zna tko e nas itati, dakle, s evaneoske strane, ponad est stuba, nalazi se ukraena klupa s finom bijelom tkaninom i pokrovom iznad nje, a ispred, kraj epistolske strane, nalazi se druga klupa, no ova je poloena na samo tri stube umjesto na est kao ona druga, to ponavljamo da se dobro shvati razlika, a nema ni pokrova, te je vjerojatno namijenjena manje vanim osobama. Tu se nalazi odjea koju e odjenuti starjeina don To-mas de Almeida, kao i mnogo srebrnih predmeta koji slue u Boje svrhe, a sve to upuuje na veliinu ovoga vladara koji samo to nije uao. U crkvi nita ne nedostaje, s lijeve strane raspela napravili su postolje za glazbenike, obloeno je grimiznim damastom, s orguljama to e svirati u za to odreenim prilikama, a ondje e se, na posebnim sjedalima, nalaziti i sveenici, na desnoj je strani prijestolje na koje e sjesti i s njega promatrati sveanost don Joao V, plemii i drugi uzvanici sjedit e dolje, na klupama. Pod je prekriven rogozinom i trskom, a preko njih prostrta je zelena tkanina, kao to se vidi, ta portugalska sklonost prema zelenoj i crvenoj boji dolazi iz davnina, a po proglaenju republike postat e one boje zastave. Kri je posveen prvoga dana, to je golem stup visok pet metara koji bi bio po mjeri nekom divu, Adamastoru ili kojem drugom, a moda odgovara i naravnoj veliini Boga, pa su se pred kriem svi nazoni poklonili, a najvie kralj, lijui pobone suze, a kada je oboavanje kria zavrilo, etiri su ga sveenika podignula, drei ga svaki za jedan kraj, pa su ga podboili jednim kamenom za tu priliku pripremljenim, no taj kamen nije isklesao Alvaro Diogo, i poloili ga u jamu te mu podboili podnoje, jer premda je kri Boji znak, ne moe stajati ako nije uglavljen, za razliku od ljudi koji ak i bez nogu uspijevaju biti uspravni, samo ako to ele. Page 61 of 177

Orgulje su uzvieno svirale, glazbenici puhali, pjevai skladno pjevali, a vani je stajao narod, oni koji nisu uspjeli ui ili su bili previe prljavi da bi uli, narod koji je doao iz mjesta i okolice i koji nije imao pristupa u svetu unutranjost, morao se zadovoljiti s odjecima pripjeva i psala-ma, i tako je zavrio prvi dan.A sljedeeg dana jao i naopako, kakav su novi strah pretrpjeli pred naletom vjetra s mora koji je uzdrmao itavu tu na brzinu sklepanu konstrukciju, no ipak, samo je zapuhao i proao, ali sljedeeg se dana ponovno svima oteo uzvik, bio je to sedamnaesti studenoga godine milosti tisuu sedamsto sedamnaeste, na trgu je raskona sveanost bila jo vea i poela je ve u sedam ujutro, hladnoa je stezala, skupili se upnici svih okolnih mjesta s crkvenjacima i mnogo naroda, pretpostavlja se da je tom prilikom stvoren taj izraz za hladnou to se kasnije stoljeima upotrebljavao. Kralj je stigao oko osam i pol, ve je popio vruu okoladu, sam ga je vikont posluio, i onda je krenula procesija sa ezdeset etiri arrabidska redovnika na elu, a zatim crkvenjaci iz mjesta, kri, est ljudi u ljubiastim odorama, glazbenici, kapelani u sveanim ogrtaima, velik broj raznih crkvenjaka, pa onda razmak za one koji nailaze, a bili su to sveenici u bijelim vezenim platevima, ispred svakog od njih idu njihovi plemeniti sluge, a iza njih oni koji pridravaju plateve, te zatim crkveni poglavar sa skupocjenim ogrtaem i skupocjenom mitrom, ukraenom brazilskim draguljima, i na kraju kralj sa svojom svitom, sudac i zastupnici, predsjednik okruga i mnogo ljudi, preko tri tisue, ako se nije zabunio onaj tko ih je brojao, a sve to zbog samo jednog kamena, prikupilo se, dakle, mnotvo ljudi, trube i bubnjevi odzvanjali su zrakom, i konjica i pjeadija su ovdje, k tome i njemaka straa i ponovno narod, mnotvo naroda, gomila naroda, nikada se u Mafri nije vidio takav skup, no nisu svi stali u crkvu, uli su samo veliki uglednici, a od malih, samo oni koji su se uspjeli uvui, vojnici su se prestrojavali, sve se to dogaalo jo tijekom jutra, snaan se vjetar stiao i puhao je jo samo svje vjetri s mora na kojemu su leprale zastave i enske suknje, vjetri je bio svje kao to i dolikuje godinjem dobu, no srca su gorjela od iste vjere, due se zanosile, a ako je zbog slabosti poneka volja i htjela napustiti tijelo, stizala je Blimunda, te se nijedna nije izgubila ni vinula meu zvijezde. Prvi je kamen blagoslovljen, potom drugi, pa mramorna ara, sve e to biti zakopano u temeljima, a zatim su ih ponijeli u procesiji na nosiljkama, u ari je bilo novia, zlatnih, srebrnih i bakrenih, i medalja, opet zlatnih, srebrnih i bakrenih, i pergament na kojem je zapisan zavjet, procesija je napravila puni krug da se pokae narodu koji se svaki as sputao na koljena, i kako je neprestano bilo razloga za kleanje, as kri, as poglavar, as kralj, as redovnici ili crkvenjaci, nisu vie ni ustajali, te moemo rei da se vidjelo kako gomila naroda klei. Onda su napokon kralj, poglavar i nekolicina redovnika krenuli prema mjestu gdje e biti poloen kamen i drugo kamenje, do kojeg se sputalo drvenim stubama irokim preko dva metra, a bilo ih je trideset, moda u znak sjeanja na trideset novia. Poglavar je nosio prvi kamen, pomagali su mu u tome crkvenjaci, a ostali su nosili drugi kamen i mramornu aru, za njima je iao kralj i starjeina reda sv. Bernarda koji je, inae zaduen za dijeljenje milostinje, nosio novac. Tako se kralj spustio niz trideset stuba pod zemlju, to se doimalo kao da se oprata od svijeta, a bilo bi to kao sputanje u sam pakao da se prije toga nije dobro obranio blagoslovima, skapularima i molitvama, ne bojte se Vae Velianstvo da e se sruiti visoki zidovi iskopine za temelje, pogledajte samo kako smo ih vrsto podboili dobrim brazilskim Page 62 of 177

drvetom, a tu je i klupa pokrivena crvenim barunom, boja je to to se esto koristi prilikom velikih dravnih sveanosti, a s vremenom emo ju vidjeti na kazalinim zastorima, na klupi se nalazi srebrna posuda puna svete vodice, i jo dvije posudice sa zelenim vrije-skom ukraenim srebrnim i svilenim vrpcama, i ja, veliki majstor, prosipam vapno iz posude, a vi, Vae Velianstvo, ovom lopaticom srebrnog zidara, oprostite, gospodine, ovom srebrnom zidarskom lopaticom kakvu zidari zapravo nemaju, razmazite vapno, no najprije ga razmazite u posudi sa svetom vodom, a sada mi pomozite da poloimo ovaj kamen, a Vae Velianstvo e ga posljednje dotaknuti, dobro, jo jedan dodir rukom da svi vide, a sada se, Vae Velianstvo, moete popeti, samo pazite da ne padnete, a za ostatak gradnje samostana pobrinut emo se mi, i drugo se kamenje moe poloiti, svako na svoje mjesto, dovedite plemie, ali da ih bude dvanaest to je sretan broj jo od apostola, i posude s vapnom u srebrnim koarama, tako e glavni kamen biti bolje uvren, a na povrini zemlje vikont nastoji oponaati zidarske pomonike, nosi vedro na glavi i tako pokazuje veu posveenost, kada ve nije bio u prilici da pomogne Kristu nositi kri, istresa vapno koje e ga jednog dana izjesti, ali nee to ostaviti tako lo dojam, jer ovo vapno nije ivo, moj gospodine, ve ugaeno, Kao i volje, rekla bi Blimunda. Sljedeeg dana, nakon kraljeva odlaska na dvor, sruena je crkva bez pomoi vjetra, samo je kia padala, voda to ju Bog daruje, na stranu su spremljene daske i grede za neke manje kraljevske potrebe, na primjer, za skele, vojnike spavaonice, postelje, kuhinjske stolove, klompe, a platna, svilene i damastne tkanine, brodska jedra, sve je vraeno na svoja mjesta, srebro u riznicu, plemii u svoju plemenitost, orgulje za druga pjevanja, a pjevai i vojnici zablistat e na slinim paradama, ostali su samo arrabidski redovnici budna oka, i na ukopanom kamenu, pet metara visoko razapeto drvo, kri. U poplavljene jame ponovno se sputaju ljudi, jer nije na svim mjestima postignuta potrebna dubina, njegovo velianstvo nije sve ni vidjelo, samo je rekao, drugim rijeima, kada je ulazio u koiju za polazak, Sada s tim pourite, zavjetovao sam se prije vie od est godina, ne elim da mi franjevci tre za petama cijelo vrijeme i zapitkuju o samostanu, nee se kasniti zbog trokova, novaca za gradnju bit e dovoljno. No, u Lisabonu je knjigovoa rekao kralju, Zna li vae kraljevsko velianstvo da se na sveanosti otvaranja samostana u Mafri potroilo, da zaokruim, dvije stotine cruzadosa, a kralj je odgovorio, Stavi to na raun, jer smo jo na poetku radova i jednog emo dana htjeti znati koliko je naposljetku potroeno, a nitko nee znati koliko je potroeno, niti e se ita znati o fakturama, o potvrdama, o iznosima, a o rtvama i poginulima ne treba ni govoriti, to je jo i jeftino. Kada se nakon tjedan dana vrijeme poboljalo, krenuli su Baltazar Sedam Sunaca i Blimunda Sedam Mjeseca u Lisabon, u ivotu svatko ima svoj posao, ovi ovdje ostaju da podiu zidove, a mi idemo da pletemo prue, ice i eljezo, i da skupljamo volje, tako da se sa svim tim vinemo u zrak, jer ljudi su aneli roeni bez krila, a to je jo najljepe u svemu, roditi se bez krila pa ih zatim stvoriti, a to smo uinili zahvaljujui svojoj pameti, te kako raste naa pamet, tako rastu i naa krila, pa zbogom majko, zbogom oe. Rekli su samo zbogom, nita vie, jer niti jedni znaju sastavljati govore, niti ih drugi razumiju, no nakon nekog vremena uvijek se nae netko tko zamilja to je moglo biti reeno, ili se pretvara da je neto bilo reeno, a u tom pretvaranju postaju prie vjerodostojnije od istinitih dogaaja o kojima pripovijedaju, premda je ve teko postaviti neke druge rijei umjesto ovih, kada Page 63 of 177

Marta Maria kae, Zbogom, vie vas neu vidjeti, jer to je prava istina, jo zidovi bazilike nee biti ni metar visoki, a ve e Marta Maria biti pokopana. A tada e Joao Francisco, koji je odjednom dvostruko ostario, sjesti pod nadstrenicu pei, prazna pogleda, kao i sada dok gleda kako mu odlazi sin Baltazar i ki Blimunda, jer snaha je neprikladan naziv, no ipak jo uvijek ima u blizini Martu Mariju, dodue ve odsutnu, s jednom nogom na onom svijetu, s rukama na trbuhu u kojem je niknuo ivot, a sada se zainje smrt. Iz rudnika njezina tijela izala su djeca, nekoliko ih je umrlo, dvoje preivjelo, ali ovo se dijete nee roditi, jer ovo je njezina smrt, Vie se ne vide, idemo unutra, ree Joao Francisco. Prosinac je, dani su kratki, a kako je nebo oblano, jo ranije pada mrak te e zbog toga Baltazar i Blimunda prespavati na putu, u nekom sjeniku u More-leni, rekli su da dolaze iz Mafre i da idu u Lisabon, a domain je vidio da su to poteni ljudi pa im je posudio pokriva, toliko je u njih imao povjerenja. O njima dvoma ve znamo kako im se ljube due, tijela i volje, no kada lee, volje i due predaju se tjelesnim uicima, ili se jo vre priljube uz tijelo da bi sudjelovale u uicima, teko je razaznati koji dio pripada kojem dijelu, gubi li ili pobjeuje dua kada Blimunda podigne suknje, a Baltazar odvee hlae, pobjeuje li ili gubi volja kada oboje uzdiu i jecaju, je li tijelo pobjednik ili gubitnik kada se Baltazar odmara na Blimundi. To je najljepi miris na svijetu, miris uskomeane slame, tijela pod pokrivaem, volova to preivaju u jaslama, miris hladnoe to se uvlai kroz pukotine sjenika, moda miris mjeseca, svi znaju da no drukije mirie za mjeseine, ak bi i slijepac koji ne razlikuje no od dana mogao rei, Mjeseina je, te se moe pomisliti da je to udo sv. Lucije, a zapravo se samo radi o udisanju, Da, gospodo, lijepe li mjeseine noas. Ustali su prije svitanja. Blimunda je ve pojela kruh. Sloila je pokriva kao obina ena koja ponavlja stare pokrete, pruala je i svijala ruke, pridravala pod bradom sloene rubove, zatim sputala ruke do sredita vlastitog tijela i konano posljednji put presavila pokriva, da ju je netko mogao vidjeti ne bi nikada rekao da posjeduje neobine moi, a da je te noi bila izvan svojega tijela, vidjela bi sebe ispod Baltazara, istina je, za Blimundu se moe rei da vidi vlastite oi, dok gleda. Kada domain bude uao, nai e sloen pokriva, kao znak zahvalnosti, a kako je aljivina, upitat e volove, Recite mi, je li ove noi bilo mise, a oni e samo okrenuti glave bez iznenaenja, ljudi uvijek neto govore, a ponekad i pogode, kao to je sada sluaj, jer izmeu ljubavi onih koji su ovdje spavali i svete mise nema nikakve razlike, a ako bi je i bilo, bilo bi to na tetu mise. Blimunda i Baltazar ve su na putu za Lisabon, prolaze kraj brda na kojima su vjetrenjae, nebo je oblano, sunce je provirilo i odmah se skrilo, pue jugo, prijete obilne kie, i Baltazar kae, Ako pone kiiti, neemo se imati gdje skloniti, zatim podie oi prema oblacima, cijelo je nebo jedna tamna ploa boje kriljevca, Ako su volje tamni oblaci, moda su uhvaene u ovim oblacima to su tako tamni i tmasti te se ni sunce ne vidi kroz njih, a Blimunda odgovori, Da moe vidjeti tamni oblak to se nalazi u tebi, Ili u tebi, Ili u meni, da ga moe vidjeti znao bi da nije nita ovaj oblak na nebu u usporedbi s oblakom to se nalazi u ovjeku, Ali ti nikada nisi vidjela moj oblak, niti svoj, Nitko ne moe vidjeti svoju vlastitu volju, a zaklela sam se da te nikada neu pogledati iznutra, ali tebe, Baltazare Sedam Sunaca, moja se majka nije prevarila, kada mi prui ruku, kada mi se priblii, kada me stisne u zagrljaj, tebe ne moram gledati Page 64 of 177

iznutra, Ako umrem prije tebe, molim te da me pogleda, Kada umre, volja e ti izai iz tijela, Tko zna. Kia nije pala cijelim putem. Samo se veliki tamni pokrov protezao do juga i lebdio nad Lisabonom poravnan s brdima na obzoru, te se inilo da se mogu dotaknuti prve kapi, samo ako bi se ruka podignula, no, priroda je katkad naklonjena, ide mukarac, ide ena, a oblaci govore jedni drugima, Da vidimo hoe li stii do kue, a onda moemo pustiti kiu. Baltazar i Blimunda stigli su do imanja, uli u staju, a kia je konano pala, te kako su neki crepovi bili slomljeni, voda se u tankom mlazu slijevala, gotovo neprimjetno, uz lagan apat, Ovdje sam, na vrijeme ste stigli. A kada se Baltazar pribliio koljci koja je trebala poletjeti i kada ju je dodirnuo, eljezo i ice su zakripale, a to su time htjeli rei, to je ve tee znati. Zahrale su ice i eljezni dijelovi, platna je prekrila plijesan, rasplelo se pre-suho prue, napola dovreno djelo ne treba zastarjeti da bi se pretvorilo u ruevinu. Baltazar je dva puta obiao letei stroj nimalo zadovoljan onime stoje gledao, snano je povukao metalnu konstrukciju kukom na lijevoj ruci, da bi iskuao njezinu vrstou, eljezo je udarilo u eljezo, i vidjelo se da je konstrukcija vrlo slaba, ini mi se da je najbolje sve to rastaviti i poeti ponovno, Da, rastaviti, odgovori Blimunda, ali prije nego doe otac Bartolomeu Lourenco ne vrijedi ti nita zapoinjati, Mogli smo jo neko vrijeme ostati u Mafri, Ako je on rekao da doemo, znai da e uskoro biti tu, tko zna, moda je ve bio ovdje dok smo mi ekali na dan sveanosti, Nije, nema nikakvih znakova da je bio, Daj Boe, Da, daj Boe. Za manje od tjedan dana stroj vie nije bio stroj ili projekt kao to je izgledao, mogao je imati tisuu drugih primjena, nema mnogo materijala kojima se ljudi slue, sve ovisi o nainu kako se sastave, poslau i spoje, eto, na primjer, lopata ili blanjalica, malo eljeza, malo drva, jedan materijal ini to drugi ne moe. Dok ne doe otac Bartolomeu, moemo ovdje sagraditi pe, ree Blimunda, A kako emo napraviti mijeh, Otii e nekom kovau, vidjet e kako je napravljen, ako nam u prvom pokuaju ne uspije, uspjet emo u drugom, ili treem, nitko od nas ne oekuje vie od toga, Nije potrebno toliko se muiti, s novcem to nam ga je ostavio otac mogli bismo kupiti mijeh, Ali netko bi mogao zapitati to e Baltazaru mijeh, ako nije ni kova ni potkiva, bolje je da ga sami napravimo, pa makar sto puta pokuavali. I tako je Baltazar otiao, ali ne sam. Premda za ovaj posao nisu bila potrebna dva para oiju, Blimunda je ipak bolje zapaala i nije tako silno grijeila u procjeni proporcija. Prstom umoenim u crno ulje iz uljanice nacrtala je na zidu razliite dijelove, konati dio izrezan kako treba, vrak iz kojega je izlazio zrak, donji drveni dio, drugi spojeni dio, da je nacrtala nekoga kako pue u mijeh, inilo se da bi proradio. U jednom su udaljenom uglu sloili kamenje tako da pravilno zatvara etiri zida, do visine ljudskoga boka, te ga uvrstili icom sa svih strana, iznutra i izvana, a zatim su tu graevinu ispunili zemljom i ljunkom. Zbog te je graevine vojvoda od Aveira ostao bez nekoliko zidia, no, premda nije nalik samostanu u Mafri, to zdanje ipak ima kraljevo odobrenje, na koje je kralj vjerojatno zaboravio jer bi inae ve nekoga poslao da provjeri ima li jo nade da otac Bartolomeu Lourenco jednoga dana poleti, ili je to samo nain na koji njih troje ive u svojem snu, a mogli bi biti daleko korisnije zaposleni, otac bi mogao propovijedati Boju rije, Blimunda traiti Page 65 of 177

izvore vode, a Baltazar skupljati milostinju kako bi se otvorila vrata raja onome tko bi mu je dao, jer to se letenja tie, ini se da to mogu samo aneli, kao to to svi znaju, a neki su to i posvjedoili, i Vrag, o emu postoji potvrda u samom Svetom pismu, jer ondje se govori kako je Vrag odnio Isusa na toranj hrama, dakle odnio ga je zrakom, ne stubama, i rekao mu, Baci se dolje, a on se nije bacio jer nije htio biti prvi ovjek koji e poletjeti, Jednoga e dana letjeti ljudski sinovi, ree otac Bartolomeu Lourenco kad je stigao i ugledao pe to su je sagradili i korito s vodom u kojem e se hladiti eljezo, nedostajao je samo mijeh, no u pravo vrijeme i on e zapuhati, a duh je ovim mjestom ve prohujao. Koliko si volja do danas skupila, Blimundo, upita otac te noi dok su veerali, Najmanje trideset, ree ona, To je malo, a ima li vie mukih ili enskih volja, zapita otac, Vie je volja mukaraca, ini se da volje ena bolje ustraju i ne odvajaju se tako lako od tijela, tko zna zato. Na to nije odgovorio otac, ali Baltazar ree, Kada se moj tamni oblak nae nad tvojim, katkad samo malo nedostaje pa da se spoje, Tada je tvoja volja slabija od moje, odvrati Blimunda, dobro je da se otac Bartolomeu Lourenco ne zgraa nad ovim slobodnim razgovorom, moda je i njegova volja ponekad tako slabila, tamo u Nizozemskoj, ili ovdje, a o tome nita ne zna Inkvizicija ili se pak pravi da ne zna, jer i nju prate nimalo laki grijesi. Porazgovarajmo ozbiljno, ree otac Bartolomeu Lourenco, kad god uzmo-gnem doi u ovamo, no rad na stroju moe se ubrzati samo ako oboje radite, dobro je to ste sagradili pe, ja u pokuati nabaviti mijeh, ne mora se tom brigom zamarati, no treba dobro paziti, jer moramo nainiti velike mjehove za stroj budui da nema dovoljno vjetra, mjehovi e puhati i mi emo letjeti, a ti, Blimundo, ne zaboravi daje potrebno barem dvije tisue volja, dvije tisue volja to su se odvojile od tijela jer ih due nisu zasluile, s tih trideset to ih ima, ne bi poletio ni Pegaz koji ima krila, sjetite se kako je zemlja kojom kroimo velika, ona uvlai tijela u sebe, a sunce koje je od nje mnogo vee, ipak za sobom ne odnosi zemlju, dakle, da bismo poletjeli zrakom, bit e potrebna zgusnuta snaga sunca, jantara, magneta i volja, a volje su jo i najvanije od svega, bez njih nam zemlja nee dopustiti da se vinemo u zrak, a ako hoe skupiti volje, Blimundo, otii na procesiju Tijela Bojega, tamo e u gomili ljudi sigurno biti mnogo volja koje e se htjeti odvojiti, jer su procesije, dobro je da to znate, prilike kada due i tijela toliko oslabe da ak nisu u stanju zadrati volju, to se ve ne dogaa za vrijeme borbi bikova, niti na vjerskim prikazanjima, jer u ljudima se tada javlja neki bijes koji jo vie zgunjava tamne oblake, odnosno volje koje postaju tamnije i crnje kao u ratu, kad nastaje opi mrak u nutrinama ljudi. A kako u napraviti stroj za letenje, upita Baltazar, Kako smo ga i zapoeli, kao to se vidi na mojem crteu, ovo su dijelovi od kojega je sastavljen, ovdje je drugi crte s napomenama o veliinama raznih dijelova, gradit e odozdo prema gore, kao da gradi brod, plest e prue i eljezne dijelove, zamisli da spaja perje i kosti, a ja u, kao to sam ve rekao, doi uvijek kada uzmognem, na ovom e mjestu nabaviti eljezo, potrait e prue u tracima, a u klaonici e kupiti kou za mjehove, ja u ti rei kako e je obraditi i izrezati, ovi crtei to ih je Blimunda izradila dobri su za mjehove za pe, ali ne za mjehove za letenje, evo ti jo novaca, kupit e magarca jer bez njega nee moi donijeti sav potreban materijal, a isto e tako nabaviti velike koare, i uvijek pri ruci mora imati trave i sijena da pokrije ono to nosi, ne zaboravite da je ovaj na posao velika tajna, ne smiju za njega znati ni roaci Page 66 of 177

ni prijatelji, nema drugih prijatelja u ovome poslu osim nas troje, a ako netko doe i stane neto zapitkivati, recite mu da uvate imanje po kraljevoj odredbi, a pred kraljem sam odgovoran ja, otac Bartolomeu Lourenco od Gusmo, Od ega, upitae istovremeno Baltazar i Blimuda, Od Gusmo, tako su me prozvali u Brazilu po prezimenu jednoga oca koji me je poduavao, Bilo bi dovoljno Bartolomeu Lourenco, ree Blimunda, neu se moi naviknuti da izgovaram Gusmo, Nee ni morati, za tebe i Baltazara bit u uvijek samo Bartolomeu Lourenco, ali e me na dvoru i akademiji morati zvati punim imenom, jer onaj koji e, kao ja, biti doktor crkvenoga prava, mora imati ime koje mu dostojanstveno pristaje, Adam nije imao drugog imena, ree Baltazar, A Bog nema nijedno, odvrati otac, No, Bog se i ne moe imenovati, a u raju nije bilo drugog mukarca koji bi se trebao razlikovati od Adama, I Eva je bila samo Eva, ree Blimunda, Eva je jo uvijek samo Eva, jer postoji samo jedna ena na svijetu, samo se njezina pojava umnoava, zato i nisu potrebna druga imena, a ti si Blimunda, reci je li ti potreban Isus, Ja sam kranka, Tko u to sumnja, upita otac, i zavri, Dobro me razumije, a kada netko kae da pripada Isusu, po vjeri ili imenu, to je samo daak to ga je ispustio kroz usta, budi Blimunda, nikada drukije ne odgovaraj kada te upitaju. Vratio se otac na studij, zavrio viu i visoku kolu, uskoro e i doktorirati, dok Baltazar topi eljezo u pei i hladi ga u vodi, dok Blimunda tavi kou iz klaonice, a oboje reu prue i rade na nakovnju, ona pridrava ploe klijetima, on udara ekiem, a moraju biti dobro ujednaeni da nijedan udarac ne ode u prazno, ona stavlja uareno eljezo, on pravilno udara, dovoljno snano i na pravo mjesto, ne moraju se ni dogovarati. Tako je prolazila zima i proljee, nekoliko je puta otac doao u Lisabon, dolazio je i spremao u krinju kugle utoga jantara to ga je donosio tko zna odakle, zanimao se za volje, pregledavao sa svih strana stroj koji je rastao i poprimao oblik dok nije postao vei no stoje bio kada gaje Baltazar rastavio, te je davao savjete i upozoravao, vraao se u Coim-bru zakonima i zakonodavcima, vie nije bio student, ve je itao na satovima, Iuris ecclesiastici universi libri tre, Colectanea doctorum tarn veteram quam re-centiorum in ius pontificum Universum, Reportorium iuris civilis et canonici, et coetera, premda nigdje nije pisalo, Poletjet e. Stigao je lipanj. Lisabonom krue nezadovoljne glasine kako ove godine procesija Tijela Isusova nee pronositi goleme likove kao prije, ni zmiju to sik-e, ni vatrenoga zmaja, kako nee putati bikove ni plesati gradom, a nee biti ni bubnjeva ni frula, nee doi kralj David i plesati pred pokrovom. I pita se sada narod kakva e to biti procesija, ako na ulice ne mogu izai glumci iz Arrude stvarajui buku svojim tamburinima, ako je enama iz Frielasa zabranjeno plesati panjolske plesove, ako se nee prikazivati ples maeva, ako ne zasviraju frule i bubnjevi, ako se ne pojave razigrani satiri i nimfe prikrivajui druge igre, ako se vie ne bude vidio ples s kuglom, ako ponad ramena ljudi nee zaploviti laa sv. Petra, kakvu emo to procesiju imati, oduzet e nam veliko zadovoljstvo, ako nam ak i ostave kola povrtlara, neemo vie uti siktaj zmije, moj pri-jane, od koje se jeim kada prolazi, ne znam ni kako bih opisao strah koji tada osjeam. Narod se sputa prema Kraljevskome trgu da vidi pripreme za zabavu, i bogme ne izgleda loe, tu je niz od ezdeset jednog stupa i etrnaest jarbola, nemaju manje od osam metara u visinu, a proteu se preko esto metara, samo glavno proelje ima etiri metra Page 67 of 177

ne raunajui likove, medaljone, piramide i druge ukrase. Narodu se dopala ova nova rasko, a ini se da to nije sve, dovoljno je pogledati ulice, sve su natkrite, a stupovi to pridravaju pokrov ukraeni su svilom, zlatom i medaljonima to vise s pokrova, a ovi su pozlaeni, s jedne su strane sakramenti okrueni sjajnim zrakama, a s druge grb poglavara, a na obje strane nalazi se grb grada, A prozori, pogledaj samo ove prozore, ima pravo tko kae da se oi odmaraju na zastorima od grimiznoga damasta to ga krase zlatne rese, Nikada nismo vidjeli takvo to, narod je ve postao zadovoljniji, oduzeli su mu jednu vrstu zabave, ali su mu dali drugu, nije lako odluiti koja je bolja, moda obje, zlatari su ve najavili kako e osvijetliti sve ulice, moda je zbog istog razloga prekriveno svilom i damastom sto etrdeset devet stupova to stvaraju lukove u Rua Nova, moda su to oblici prodaje, danas ovako, sutra ve tee. Narod prolazi, ee do kraja ulice pa se vraa, no ak ni vrh prsta ne pruaju da dotaknu bogate tkanine, dovoljno se zabavljaju samo gledanjem u te tkanine i u one to ukraavaju trgovine podno lukova, ini se kao da ivimo u kraljevstvu potenja, ali ipak pred vratima svake trgovine stoji crni rob, u jednoj ruci dri batinu, a u drugoj kratki ma, te ako bi se netko usudio, dobio bi batinom po leima, a ako bi i dalje ustrajao u drskosti, ubrzo bi se tamo nali andari koji vie ne koriste titnike i kacige, a ne nose ni titove, ali ako zapovjednik kae, Pozor, u zatvor s njime, to drugo no posluati i propustiti zabavu, moda zato nee biti mnogo kraa na procesiji Tijela Isusova. A nee se krasti ni volje. Mlad je mjesec pa Blimunda danas ne vidi vie od drugih, svejedno joj je posti li ili jede, a to joj ulijeva mir i radost, pustiti volje da ine to ih volja, da ostanu u tijelima ili ih napuste, danas e se odmarati, no odjednom se uznemiri zbog misli koja joj proe glavom, Kakav bih tamni oblak vidjela u Bojem Tijelu, u njegovu tijelu od krvi i mesa, ree tihim glasom Baltazaru, a on odgovori, isto tako potiho, Vjerojatno onaj koji bi mogao podii passarolu, a Blimunda doda, Tko zna nije li sve ovo to vidimo tamni Boji oblak. To su bile rijei jednorukog i vidovnjakinje, njemu jer nedostaje, a njoj jer ima previe, treba oprostiti njihove mane i to to govore o transcendentalnim stvarima, no je ve pala, a oni eu ulicama izmeu Rossija i Kraljevskoga trga meu mnotvom ljudi koji danas nee poi na poinak i koji e, poput njih, gaziti crveni pijesak i travke to pokrivaju tlo, to su ih seljaci donijeli, te grad nikad nije bio istiji, i to ovaj grad kojemu nema premca u prljavtini. Iza prozora dovravaju dame svoje frizure, goleme bljetave graevine od umetaka, i uskoro e se pojaviti na prozorima, no nijedna ne eli biti prva, premda bi time odmah privukla poglede prolaznika, ali to bi zadovoljstvo kratko trajalo i nestalo bi im bi se otvorio prozor kue preko puta i na njemu se pojavila dama suparnica, oi onih koji je promatraju odmah bi skrenule, a tu ljubomoru ne bi podnijela, pogotovo jer je ona druga tako jadno runa, a ja boanstveno lijepa, njezina su usta velika, a moja poput puceta, i prije no to ona kae, kaem ja, Hajde, pjesmo. U ovome natjecanju bolje prolaze ene koje stanuju na niim katovima, ondje se odmah zaustave udvarai i pjesmom zavrte lakoumne glavice, udarajui u ritam i rimu, no s viih katova kua stie odgovor, druga se pjesma izvikuje da se dobro uje, i dok prvi pjeva odgovara pjesmom koju je konano sklepao za one na viim katovima, drugi pjevai, puni srdbe i pakosti, hladno promatraju suparnika koji je ve u milosti dame, a javljaju se i sumnje kako e se izmeu njih stvoriti veza, kao to im se stihovi povezuju. O Page 68 of 177

tome se dvoji, o tome se uti, zbog toga je krivica jednako rasporeena. No je topla. Ljudi sviraju i pjevaju, djeaci tre jedan za drugim, to je poput neizljeive bolesti koja postoji otkad je svijeta, zapetljavaju se oko enskih sukanja, mukarci ih odguravaju nogom ili im dijele pljuske, da bi oni, malo dalje, odgovorili grimasama i nepristojnim znakovima, te se odmah zatim daju u novi trk, u novo hvatanje. Igraju se koride s jednostavnim i izmiljenim bikom, s dva ovnova roga sluajno rasparena i odrezanih vrhova, a sve su to uvrstili na nekoj irokoj ploi to ju dre ispred grudi, s izboenom akom, a tko se tako igra bika, napada s velianstvenom otmjenou, s urlicima hinjene boli prima ubode drvenih strelica, no ako pikador promai tit i dospije pod ruku rogatoga, nestaje odmah sva otmjenost, i nastaje nova strka ulicama to uznemiruje pjesnike koji nisu uli stihove, te trae da se oni ponove, Sto ste rekli, a one odgovaraju s prenemaganjem, Tisuu me ptiica nosi, tako u ovim sumnjama, jadima i mirovanju vani prolazi no, dok unutra ostaju tune pjesme i okolade, a kada se zora pomoli, poinje se okupljati vojska koja e pratiti procesiju u novim odorama u ast Presvetom. U Lisabonu nitko nije spavao. Natjecanje u pjevanju ve je zavrilo, dame su se povukle da poprave izblijedjelu ili razmazanu minku, no ubrzo e se vratiti na prozore, ponovno u punom sjaju rua za usne i minke. Mali se narod, a bilo je tu bijelaca, crnaca i svih vrsta mulata, razmilio du ulica, jo mutnih od prva svitanja, jedino je Kraljevski trg, otvoren prema rijeci i nebu, bio sjenovito plav, a onda iznenada rumen s ove strane palae i crkve kada je sunce granulo s daleka obzora i rasprilo maglu jednim svijetlim dahom. Tada je krenula procesija. Naprijed se nalaze stjegovi Kue dvadesetetvorice6, a prvi idu stolari s likom sv. Josipa koji je sam pripadao tom zanatu, te zatim slijede simboli ostalih, velika platna sa slikama, svatko nosi svojega sveca, nainjena od proivena Kua dvadesetetvorice - administrativno tijelo koje je brinulo o zajednikim interesima srednjovjekovnih portugalskih udruenja i zanatlija. damasta i izvezena zlatnim nitima, a platna su tako velika da su potrebna etvorica da ih nose, i to naizmjence s drugom etvoricom, te se tako odmaraju as jedni, as drugi, a dobro je to nema vjetra, dok se zlatne i svilene niti njiu u ritmu hoda, kao i metalni ukrasi to vise na sjajnim vrhovima tapova. Zatim dolazi slika sv. Jure sa svom pratnjom, s bubnjarima koji hodaju, s trubaima na konjima, jedni udaraju, drugi puu, rantantan, rantantan, tataratata, ta, tata, a Baltazar, premda nije na Kraljevskom trgu, izdaleka uje trube i jei se kao da je na bojnom polju, ak vidi neprijatelja koji se postrojio u borbenu liniju, napada neprijatelj, napadamo mi, i tada osjeti kako ga ruka boli, dugo ve nije osjetio tu bol, moda zato to danas nije stavio ni kuku ni iljak, tijelo posjeduje tu vrstu sjeanja i iluzije, Blimundo, da tebe nema, tko bi stajao s moje desne strane i koga bih grlio ovom rukom, ali ti si tu, zdravom rukom steem tvoje rame ili tvoj struk, premda ljudi nisu navikli da tako vide mukarca i enu. Proli su zanatlije, nestaju u daljini zvui truba i bubnjeva, a sada dolazi stjegonoa sv. Jure, kralj oruja, eljezni ovjek, odjeven od glave do pete u eljezni oklop, s perjem na kacigi i sa sputenim titnikom za lice, pomonik sveca u bitkama koji mu nosi stijeg i koplje, koji koraa naprijed da vidi je li zmaj ve iziao ili spava, to je sasvim nepotreban oprez danas, jer nije iziao, a i ne spava, ali ali, da, ali to nikada vie nee Page 69 of 177

doi na procesiju Bojega Tijela, nije u redu da se ovako postupa sa zmajevima, ni sa zmijama, ni s divovima, jadan je'ovo svijet koji tako doputa da mu se oduzmu ari, no ipak, neke su se sauvale, a neke su toliko lijepe te se reformatori procesija ne usuuju izostaviti ih, na primjer, ostaviti konje u konjunicama, ili ih pustiti, jadne gladne ivotinje, da slobodno lutaju dugim pustim poljima i pasu to nau, i evo ih stiu, njih etrdeset est, crnih i sivih, u prelijepim tkaninama, Bog me kaznio ako ne kaem kako bolje odijevaju ivotinje nego ljude koji prolaze, a ovo je, jo k tome, procesija Bojega Tijela te je svatko odjenuo najbolju odjeu to ju ima, da se pokae pred Bogom koji nas je stvorio gole, ali nas samo odjevene prima preda se, tko bi razumio takvog Boga i njegovu vjeru, premda je istina da goli i nismo ba uvijek lijepi, kao ni lice ako ga ne naminkamo, zamislimo, na primjer, kakvo bi tijelo mogao imati sv. Jura, koji upravo dolazi, da mu skinemo srebrni oklop i kapu s perjem, moda bi izgledao poput pokretnog lutka, bez dlaice na mjestima gdje je mukarac obino dlakav, ovjek moe biti svetac, a imati to i drugi ljudi, i ne bi smjela postojati svetost koja ne bi poznavala snagu ovjeka i slabost koja u toj snazi katkad poiva, no kako bi se to objasnilo sv. Juri koji jae na svojemu bijelom konju, ako ga uope moemo zvati konjem, jer je oduvijek ivio u kraljevskim konjunicama, sa slugom koji se o njemu brinuo i vodio ga u etnju, to je konj kojega samo svetac moe jahati, jadna e ivotinja umrijeti, a da nije okusila ivota, dao ti Bog kada umre i kada ti ogule kou da bude koa na nekom bubnju, te da netko udarajui u bubanj probudi tvoje ogoreno, ostarjelo srce, no ipak, sve se na svijetu vraa na svoje mjesto i ravnotea se uspostavlja, kao to je ve potvrdila smrt djeaka iz Mafre i smrt infanta don Pedra, a jo se vie potvruje danas, jer je jedan djeak titonoa i pa sv. Jure i jae na crnom konju, uzdiui visoko koplje i s ukrasnim perjem na kacigi, a kolike e majke koje sa strane stoje na ulicama i gledaju iznad vojnikovih ramena sanjati te noi kako na tom konju jae njihov sin, pa sv. Jure na zemlji, a moda i na nebu, samo je zbog toga vrijedilo donijeti ga na svijet, sv. se Jura ponovno pribliava, sada na velikom stijegu to ga nosi bratstvo Kraljevske crkve iz kraljevske bolnice, i naposljetku, kao zavrnica ovog prvog slavlja kreu naprijed bubnjari i trubai, odjeveni u barun i bijelo perje, zatim slijedi kratka stanka jer iz kraljevske kapelice ve izlaze bratstva, na tisue mukaraca i ena, razvrstanih prema redovima i spolu, ovdje se ne mijeaju eve i adami, eno ide Antonio Ma-ria i Simao Nunes, Manuel Caetano i Jos Bernardo, Ana da Conceicio i Antonio da Beja, te jadni Jos dos Santos i Bras Francisco, Pedro Cairn i Maria Cal-das, imena su toliko raznovrsna kao i boje odora, crvene, plave, bijele, crne i grimizne, haljeci sivi, ogrtai smei, plavi, ljubiasti, bijeli, crveni, uti, grimizni, zeleni i crni, kao to su crna neka braa koja prolaze, no najgore je to to ova braa, premda su u procesiji, ne mogu stii do naega Gospodina Isusa Krista, ali postoji nada, dovoljno je da se Bog jednog dana prerui u crnca i izjavi u crkvama, Svaki bijelac vrijedi kao pola crnca, a onda se pripremite za ulazak u raj, radi toga e jednoga dana obale ovoga vrta, sluajno same plae, biti pune onih koji namjeravaju pocrnjeti, sama ta zamisao danas izaziva smijeh, a neki nee ni odlaziti na plau, ostat e u kuama i mazati se raznim mastima, a kada budu izlazili, ni susjedi ih nee prepoznati te e se pitati, Odakle sada ovaj mjeanac, to su velike nedae obojene brae, no zasad postoje samo ovi koji pripadaju bratstvima nae Gospe od Uenja, Isusa Marije, Krunice, sv. Benedikta koji malo jede, ali je debeo, nae Gospe od Milosti, sv. Krispina, Majke Boje iz S. Seba-stiao da Page 70 of 177

Pedreira, gdje stanuju Baltazar i Blimunda, sv. Puta sv. Petra i sv. Pavia, drugo bratstvo sv. Puta ali od Rumarina, nae Gospe od Sjeanja, nae Gospe od Zdravlja, kako bi bez nje lijeila Rosa Maria i Severa, a zatim su tu i bratstva nae Gospe od Masline, u ijoj je sjeni Baltazar jednom jeo, sv. Ante franjevaca iz Sv. Marte, nae Gospe od Spokoja Kruaka iz Alkantare, bratstvo Krunice, sv. Krista i sv. Ante, nae Gospe od Tamnice, sv. Marije Egipanke, da je Baltazar vojnik u kraljevoj gardi, mogao bi biti lan ovoga bratstva, teta je samo to osakaeni nemaju svoje bratstvo, a zatim stie bratstvo Milosra, drugo bratstvo nae Gospe od Tamnice, ali iz samostana Carmo, prvo je iz Terceirasa od sv. Franje, ini se da nedostaju nazivi pa ih ve ponavljaju, ponovno sv. Krist, ali iz Trojstva, drugo je bilo pavlinsko, te bratstvo Dobroga Rjeenja i sv. Lucije, nae Gospe od Dobre Smrti, kao da uope ima dobre smrti, bratstvo Isusa Zaboravljenih, po ovome se vidi kako je izgubljena ova religija koja naputa zaboravljene i alje im Isusa, a da je on pravi, ne bi vie bilo zaboravljenih, te bratstvo Dua crkve Zaea, nae Gospe od Grada, Dua nae Gospe od Pomoi i nae Gospe od alosti, sv. Josipa Stolara, Spasa i Milosra, sv. Katarine, Izgubljenoga Djeaka, neki su izgubljeni, a neki zaboravljeni, niti su jedni pronaeni niti se drugih tko sjea, jer im ni Sjeanje ne pomae, nae Gospe od Kandila, drugo bratstvo sv. Katarine, prvo je bilo knjiarsko, a ovi sada su ploari, te sv. Ane i sv. Eloja, to je mali svetac koji obiluje zlatom, sv. Mihaela i Dua, sv. Marsala, nae Gospe od Krunice, sv. Justine, sv. Rufine, Dua Muenika, Rana, Majke Boje sv. Franje iz Grada, nae Gospe od Tegobe, samo nedostaje bratstvo Ljekarnika, jer pomo uvijek stie naknadno, a nekada i prekasno, kada su nade, ako ih jo ima, ve u presvetom sakramentu koji evo dolazi, najavljuje ga stijeg, a kao prethodnica ide sv. Ivan Krstitelj u obliju djeaka, odjeven u kou, s etiri anela koji bacaju cvijee, teko je povjerovati da postoji neka druga zemlja u kojoj aneli vie krue obinim ulicama, dovoljno je samo ispruiti prst i odmah se vidi kako su pravi i stvarni, dodue ne lete, to je istina, pa otuda letenje i nije dovoljan dokaz aneoske vrline, a ako otac Bartolomeu de Gusmao, ili samo Lourenco, jednoga dana i poleti, nee zbog toga postati anelom, za to su potrebne druge osobine, no jo je prerano za ta nagaanja, nisu jo ni sve volje skupljene, vratimo se procesiji koja sada prolazi posred ulice, osjea se toplina ve poodmakla jutra, osmi je dan lipnja godine tisuu sedamsto devetnaeste, tko sada tamo dolazi, dolaze crkveni redovi, no ljudi ne obraaju pozornost, prolaze redovnici neprimijeeno, a nisu ni sva bratstva bila najavljena, Blimunda je gledala u nebo, Baltazar u Blimundu, ona se pitala da li je mjesec mlad, hoe li se pojaviti iznad samostana Carmo prvi izaslanik mlaaka, zakrivljeni no, vrlo otra sablja koja e pred njezinim oima rasporiti sva tijela, i tako je proao prvi crkveni red, tko je to bio, nisam vidjela, redovnici su bili, sljedbenici sv. Franje Isusovog, kapucineri, crkvenjaci sv. Ivana Bojega, franjevci, karme-liani, dominikanci, cisterciti, isusovci sv. Roka i sv. Antona, od tolikih imena i boja zavrti se u glavi i pomuti se pamet, vrijeme je da se pojede ono to se donijelo ili kupilo, a dok se jede, vode se razgovori o svemu to se vidjelo, o pozlaenim krievima, nabranim rukavima, bijelim rupcima, dugakim ogrtaima, dugim arapama, cipelama s kopama, vunenim ukrasima, kapuljaama, irokim suknjama, arenim platevima, ipkastim ovratnicima, prslucima, samo ljiljani u polju ne znaju presti i tkati te su stoga goli, da je Bog htio da takvi budemo, stvorio bi ljude-ljiljane, a ene su, na sreu, ve takve, poput ljiljana, ali odjevene, kao i Blimunda, odjevena ili gola, no kakva su to razmiljanja, Baltazare, kakve Page 71 of 177

su to grene misli sada kada pristie kri upne crkve, a za njim crkveni red misionara i propovjednika, nebrojeno mnotvo crkvenjaka raznih upa, oh, gospodo, toliki se ljudi brinu za spas naih dua koje jo treba pronai, ne umiljaj si, Baltazare, zato to si vojnik, i premda bogalj, da pripada ovim bratstvima to prolaze, ovome od sto osamdeset etiri pripadnika vojnikoga reda sv. Jakova od Maa, ili ovome od sto pedeset pripadnika Avikoga reda, i tolikim drugim kriarskim redovima, to su braa koju pomno biraju, a osim toga Bog ne eli na svojim oltarima osakaena bia, pogotovo ako im krv nije plemenita, stoga ostani tamo gdje jesi, Baltazare, i gledaj kako prolazi procesija, paevi, pjevai, dvorski sluge, dvojica porunika kraljevske strae, jedan, dva, u sveanoj odori, danas bismo rekli u gala odori, a upni kri podie sa strane rumene vrpce, kapelani nose podignute ibe sa snopom karanfila na vrhu, to je sudbina cvijea, jednoga e ih dana staviti u puane cijevi, zatim prolaze djeaci iz zbora, pa bazilika sv. Marije Maior u obliku suncobrana, i takoer upna bazilika, a obje s naizmjence bijelim i crvenim umecima, ako za dvjesto ili tristo godina ponu kiobrane zvati bazilikama, govorit e, Potrgala mi se bazilika, Zaboravio sam svoju baziliku u autobusu, Odnio sam svoju baziliku da joj stave novu drku, Kada e biti gotova moja bazilika u Mafri, misli kralj koji potom dolazi i dri jedan stup pokrova, no prije toga prola je grupa sveenika, najprije klerici u bijelim dalmatikama, zatim prezbiterijanci u misnom ruhu iste boje, te konano dostojanstvenici s naglavnikom, pluvijalom i formaliumom, kao da narod zna sva ta imena, za mitru su uli i vidjeli ju, jer istog je oblika i kokoja trtica kao i ta kapa to ju na glavama nose biskupi, svaki s trojicom srodnika iz svoje kue, jedan nosi zapaljenu baklju, drugi nosi mitru, a obojica su nakieni kao dvorjani, dok skutonoa dri povlaku i odjeven je u ianu koulju, a sada, tako je, sada poinje povorka crkvenog poglavara, najprije prolazi est plemia, njegovi roaci sa zapaljenim bakljama, potom povlateni pomonik s biskupskim tapom, te jo jedan kapelan s posudom za tamjan, iza akoliti koji njiu kadionice od obraenog srebra, i dva majstora ceremonije, te dvanaest titonoa isto tako s bakljama, Ah, grenici, mukarci i ene koji u grijehu ustrajete u ovom prolaznom ivotu, bludite, derete i pijete vie no to treba, ne obavljate vjerske dunosti i ne plaate danak crkvi, a o paklu se usuujete govoriti drsko i bez straha, vi, mukarci, koji kada uzmognete pipate enama stranjice u crkvi, vi, ene, koje samo zbog stida ne pipate mukarce u crkvi, gledajte to prolazi, pokrov na osam stupova, i ja, poglavar, pod njim, sa svetom kustodom u ruci, na koljena, na koljena grenici, trebao bih vas ovoga asa ukopiti da vie ne bludite, trebao bih vam ovoga asa zavezati usta da vie ne prljate duu de-rainom i pijanstvom, ovoga bih vam asa trebao istresti depove jer u raju nisu potrebne kude, kao ni u paklu, a u istilitu se dugovi plaaju molitvama, ovdje su kude potrebne, za zlato druge kustode, za srebro kojim e se izdravati svi ovi sveenici, dvojica sveenika koji mi diu rubove pluvijala i nose mitre, dvojica koja mi pridravaju rubove haljetka, skutonoe koji se nalaze iza mene, ovaj moj brat koji je grof i prevozi mi plat pluvijala, dvojica titonoa s velikim pernatim lepezama, nosai srebrnih tapova, prvi podakon s velom mitre ukraene zlatom koja se ne smije rukom dotaknuti, lud je bio Krist koji nikad nije na glavu stavio mitru, bio je Sin Boji, ne sumnjam, no bio je priprost, jer je oduvijek dobro poznato da se nijedna religija ne moe razvijati bez mitre, tijare ili ka-milavke, da ju je na glavu stavio, odmah bi postao uzvien sveenik, bio bi upravitelj umjesto Poncija Pilata, vidi to sam ja sada izvalio, ma Page 72 of 177

svijet je dobar ovakav kakav je, da nije takav kakvim su ga stvorili ne bih ja bio poglavar, platite stoga ono to ste duni, dajte Cezaru to je Boje, Bogu to je Cezarovo, a mi emo zatim izravnati raune i podijeliti novac, novi meni, novi tebi, istinu vam govorim, A ja, va kralj Portugala, Algarvea i ostaloga, pobono pridravam jedan od ovih pozlaenih stupova, gledajte kako se jedan vladar trudi zatititi u svjetovnim i duhovnim stvarima svoju domovinu i narod, a lako sam mogao na svoje mjesto poslati slugu, nekog vojvodu ili markiza da se izmjenjuju, no, evo me ovdje osobno, a isto su tako osobno nazoni infanti, moja braa i vai gospodari, kleknite, kleknite jer prolazi kustoda i ja prolazim, Krist je u njoj, a u meni milost kraljevska jer sam vladar na zemlji, pa time vie dobivam, jer dobivam i ono to tijelo moe osjetiti, ja, kralj i mukarac, dobro znate kako su redovnice supruge Gospodinove, to je sveta istina, pa tako i mene, kao i Gospodina, primaju u postelju, i ja sam Gospodin zbog kojega uivaju i uzdiu drei u ruci krunicu, mistino tijelo, isprepleteno i pomijeano, dok sveci u propovjedaonici otre sluh na vatrenim rijeima koje se tiho izgovaraju pod nebnicom, pod neb-nicom to je iznad samog neba, to je pravo nebo i nema boljega, a Razapetom visi glava na ramenu, jadnik, moda zbog boli i muka, moda zato da bolje vidi Paulu kada se skida, a moda je ljubomoran to mu oduzimaju ovu nevjestu, cvijet klaustra namirisan tamjanom, velianstveno tijelo, no dobro, ja potom izlazim i ostavljam je njemu, ako je zatrudnjela, sin je moj, nema potrebe to ponovno objavljivati, eno, pristiu pjevai usklaujui napjeve i svete himne, i tu mi se raa jedna zamisao, nikome se tako kao kraljevima ne raaju zamisli, a kako bi inae vladali, dakle, zamisao je da se dovedu redovnice iz Odivelasa da pjevaju Benediktum u Paulinoj sobi dok nas dvoje leimo, prije, za vrijeme i poslije, amen. Zagrmjele su ispaljene topovske salve s brodova, a i s kule na Kraljevskome trgu u blizini, te tako razgovarahu jeke odavde i odande, odjekivahu topovi s tvrava i tornjeva, a dvorski se odredi iz Penichea i Setubala postrojie s orujem na Trgu. Prolazi Tijelo Isusovo gradom Lisabonom, rtveno janje, gospodar vojske, nerjeive li suprotnosti, zlatno sunce, kristal i kustocja pred kojom glave padaju niice, progutano boanstvo i ak probavljeno do fekalija, zar bi se netko zaudio da te vidi kako si srastao poput prsta i nokta s ovim narodom, obezglavljenim ovcama, vojnicima bez vlastita oruja, ostacima u pustinji, deraima samih sebe izjedenih, zato i gmiu ulicama ene i mukarci, pljuskaju svoja lica i ona blinjih, udaraju se uplje o grudi i slabine, pruaju ruke prema ukrasnim porubima to prolaze, prema zlatom protkanoj svili i ipki, barunastim tkaninama i vezicama, vrpcama, vezovima i draguljima, Pater noster que non estis in coelis. Sputa se veer. Vrlo slabana svjetlost, gotovo nevidljiva, prvi je znak mjeseca na nebu. Sutra e Blimunda ponovno vidjeti, jer danas je dan sljepoe. Ve se otac Bartolomeu Lourenco vratio iz Coimbre, ve je postao doktor crkvenoga prava, a prezime Gusmao ustalilo se kao sastavni dio njegova imena i potpisa, a mi, tko smo mi da se usudimo optuivati ga za grijeh ponosa, bolje bi bilo za nau duu oprostiti mu nedostatak poniznosti zbog razloga to ga je naveo, tako e biti oproteni i nai vlastiti grijesi, ovaj i drugi, jer jo je najgore od svega promijeniti lice ili rijei, a ne ime. No, ini se da rije i lice nije promijenio, a za Baltazara i Blimundu ni ime, i premda ga je kralj proglasio plemiem i postavio za kapelana svoje obitelji, te za akademika svoje akademije, ta bi lica i rijei, kao i Page 73 of 177

prihvaeno ime, ostajala na vratnicama imanja vojvode od Aveira i nisu ulazila, iako se moe naslutiti to bi ta trojica uinila kada bi se nali pred strojem, plemi bi rekao da se radi o strojarskim poslovima, kapelan bi se zakleo da je to avolski posao, a kako je to izum budunosti, akademik bi se povukao te bi se vratio tek kada bi ve pripadao prolosti. A to je upravo danas. Otac ivi na terasama Kraljevskoga trga, u kui jedne dugogodinje udovice iji je mu nosio kraljevsko ezlo sve dok nije zavrio izboden u nekoj tui jo za kraljevanja don Pedra II, dakle prije mnogo vremena, a to govorim samo zato jer otac ivi kod te ene i bilo bi neprilino ne spomenuti barem tu pojedinost o njoj, ako ve ne spominjem ak ni njezino ime, uostalom imena nita ne znae, to smo ve zakljuili. Otac stanuje u blizini dvora, to mu odgovara jer ga esto posjeuje, ne toliko zbog strogih obveza koje bi mu nametnuo naslov kapelana i plemia, jer to je vie astan nego obvezujui naslov, ve zato to je u milosti kralja koji jo nije izgubio nadu, iako je ve prolo jedanaest godina pa dobroudno pita Bartolomea Lourenca, Hou li jednoga dana vidjeti taj stroj kako leti, na to otac Bartolomeu Lourenco iskreno ne moe odgovoriti vie od ovoga, Neka Vae Velianstvo primi na znanje da e stroj jednoga dana poletjeti, No, hou li ja biti ovdje i to vidjeti, Nee Vae Velianstvo poivjeti ni toliko koliko su ivjeli starozavjetni poglavari, a ne samo da ete vidjeti kako stroj leti nego ete u njemu i poletjeti. Odgovor se doima neprilinim, no kralj to ne primjeuje, ili primjeuje i oprata, ili su mu pak misli odlutale jer se sjetio kako treba biti nazoan na satu glazbe svoje keri, infantkinje done Marije Barbare, bit e da je to jer daje znak ocu da mu se pridrui, a mnogi se takvom au ne bi mogli pohvaliti. Djevojica sjedi za embalom, vrlo je mlada, nije joj jo ni devet godina, a ve joj velike odgovornosti pritiu okruglu glavicu - kako nauiti drati male prste tono na odreenim tipkama, i kako ivjeti sa spoznajom, ako uope zna, da se u Mafri gradi samostan, mnogo je istine u tome to kau da male stvari vode do velikih djela, pa se tako, jer se u Lisabonu rodilo dijete, u Mafri podie gomila kamenja, a iz Londona stie Domenico Scarlatti. Satu poduke nazoni su kralj i kraljica, te omanja skupina od trideset osoba, ukljuujui i njegove i njezine dvorjane toga tjedna, dvorske dame, nekoliko kraljiinih dvorskih dama, te iza njih, otac Bartolomeu de Gusmao i drugi crkvenjaci. II maestro ispravlja poloaj prstiju, fa-la-do, fa-do-la, a Njezina se Visost silno trudi, grize usne, u tome se ne razlikuje od bilo kojeg drugog djeteta roenog na dvoru ili negdje drugdje, majka prikriva stanovito nestrpljenje, otac se dri kraljevski i ozbiljno, samo se ene, te njene due, njiu u ritmu njezine glazbe unato tome to ju ona tako loe svira, a to bi htjela dona Maria Ana, udo, pa ovo je tek poetak, il signor Scarlatti stigao je prije svega nekoliko mjeseci, a i ti stranci ba moraju imati tako teko izgovorljiva imena, kao da nije jasno da se zapravo zove Skerlet, to mu i pristaje kao ovjeku lijepa stasa, duguljasta lica, irokih i vrstih usana i razmaknutih oiju, ne znam to to Talijani imaju u sebi, a tek ovaj, roen u Napulju prije trideset pet godina, Pun je ivotne snage, sestrice. Zavrio je sat, drutvo se razilo, otiao je kralj na jednu, kraljica na drugu stranu, a infantkinja tko zna kamo, svi potujui prvenstvo i propise izvodei brojne naklone, te kad je konano utihnuo amor dvorskih pratilja i bat cipela s vrpcama, u glazbenom Page 74 of 177

su salonu ostali samo Domenico Scarlatti i otac Bartolomeu de Gusmao. Talijan je prebirao po embalu, najprije neodreeno, a zatim kao da trai neku temu ili kao da eli ispraviti jeku, te je odjednom nalikovao zatoeniku unutar glazbe koju je svirao, ruke su mu plesale po tipkama poput rascvjetane lae u rijenim tokovima, koja bi ponegdje usporavala zbog grana to se pruaju s obala, a potom ubrzavala, pa se onda zaustavljala u mirnim vodama dubokog jezera, u osvijetljenoj napuljskoj uvali, u tajnim i milozvunim venecijanskim kanalima, ili na blistavoj novoj svjetlosti Teja, ve je kralj otiao, kraljica se povukla u svoje odaje, infantkinja se nadvila nad vezom jer se od malih nogu ui, a glazba je poput svjetovnih zvukovnih krunica, majko naa, koja si na zemlji. Gospodine Scarlatti, ree otac kada je improvizacija zavrila i sve jeke bile ispravljene, gospodine Scarlatti, ne mogu se pohvaliti poznavanjem ovoga umijea, ali uvjeren sam da bi ak i svaki brazilski Indijanac, koji o njemu zna jo manje od mene, osjetio zanos pred ovim nebeskim skladom zvukova, Najvjerojatnije ne bi, odgovori glazbenik, jer je dobro poznato da sluatelj mora biti obrazovan da bi mogao cijeniti glazbu, kao to i oi moraju nauiti da se snalaze medu slovima i u njihovoj povezanosti pri itanju, a ui u razumijevanju onoga to je reeno, Mudre su to rijei koje ispravljaju moju lakoumnost, esta je to mana kod ljudi, lake im je rei ono to smatraju da drugi ele uti nego se usredotoiti na istinu, Meutim, da bi se ljudi usredotoili na istinu, moraju najprije upoznati zabludu. I grijeiti, Na to pitanje ne bih mogao odgovoriti jednostavnim da ili ne, ali vjerujem da je potrebno grijeiti. Otac Bartolomeu de Gusmao nalaktio se na embalo i stao promatrati Scar-lattija, a dok oni ute, iskoristit emo da kaemo kako ovaj spontani razgovor izmeu portugalskog sveenika i talijanskog glazbenika moda i nije sasvim izmiljen, on je prije prihvatljivo prenoenje onih reenica i pohvala to su ih nesumnjivo izmijenili tijekom godina, na dvoru i izvan njega, kao to e se nadalje i pokazati. A ako se netko zaudi kako ovaj Scarlatti u samo nekoliko mjeseci zna tako dobro govoriti portugalski, kao prvo, ne smijemo zaboraviti da je on glazbenik, a zatim, treba rei da mu taj jezik nije toliko stran unatrag sedam godina, jer je u Rimu bio u slubi naega ambasadora, i unato svojim putovanjima po svijetu, po kraljevskim i biskupskim palaama, nije zaboravio ono to je nauio. A to se tie vrlo uene razine dijaloga, te prikladnosti i ljepote rijei, netko mu je pomogao. Imate pravo, ree otac, ali na taj nain, ovjeku se dogaa da povjeruje kako grli istinu, a potom se nae u zagrljaju zablude. Takoer moe pretpostavljati kako je uronio u zabludu i nai se u zagrljaju istine, odgovori glazbenik, na to otac odvrati, Podsjetio bih vas na onaj sluaj kada je Pilat upitao Isusa o tome to je istina, ni on nije oekivao odgovor, niti mu ga je Spasitelj dao, Moda su obojica znali da nema odgovora na to pitanje, Prema tome, Pilat bi bio izjednaen s Isusom, Na kraju, da, Ako glazba moe biti takva sjajna uiteljica u voenju razgovora, htio bih odmah postati glazbenikom, a ne biti propovjednikom, Zahvaljujem vam na rijeima pohvale, noja bih bio sretan, gospodine Bar-tolomeu de Gusmao, kada bi moja glazba jednoga dana mogla izlagati, raspravljati i zakljuivati kao to se to radi u propovijedima i govorima, Premda, ako bolje razmislite, gospodine Scarlatti, ono to je reeno u izlaganjima i raspravama u veini je sluajeva tek dim i magla, a zakljuak nikakav. Glazbenik na to nita ne odgovori, pa otac dovri, Svaki poteni propovjednik to osjea kada silazi s propovjedaonice. Talijan slegne ramenima i ree, I nakon glazbe i Page 75 of 177

nakon propovijedi ostaje tiina, i nije vano hvali li se propovijed i pljeska li se glazbi, moda je jedino tiina istinita. Sili su Scarlatti i Bartolomeu de Gusmao na Kraljevski trg te se ondje rastali, glazbenik je otiao proetati gradom i smiljati glazbu do poetka probe u kraljevskoj kapelici, a otac se vratio kui, svojoj terasi s koje se vidi Tejo i na drugoj obali rijeke nizina Barreira, brda Almade i Pragala, i tako sve dalje, do ve nevidljivog Cabeca Seca do Bugio, velianstvenog li dana kada je Bog stvarao svijet, a nije rekao Fiat, da je tako uinio, itav bi svijet bio jednak, jedna rije i gotovo, no on je hodao i stvarao, stvorio je more i po njemu plovio, zatim je stvorio zemlju da bi se mogao iskrcati, na nekim se mjestima zadrao, druga je proao i ne pogledavi ih, a ovdje se zaustavio da se odmori i kako nije bilo nijednog pripadnika ljudske vrste koji bi ga kriomice gledao, okupao se, jo se toga sjeaju galebovi, zato se i okupljaju u tako velikim jatima u blizini obale, jo uvijek ekaju da se Bog vrati i okupa u vodama rijeke Tejo, premda nije vie ista, barem jo jedanput, za utjehu to su se rodili kao galebovi. A i voljeli bi znati je li Bog mnogo ostario. Dola je udovica onoga koji je nosio kraljevsko ezlo i rekla ocu da mu je ruak spreman, a dolje je Trgom prola koija okruena kopljanicima. Jedan galeb, odlutao od svojega jata, sletio je na strehu noen vjetrom, i otac tiho ree, Blagoslovljena budi ptico, a u dubini srca osjeti da je stvoren od iste krvi i mesa, i najei se kao da mu je doista stalo izbijati perje po leima, ptica je odletjela, a on se osjetio izgubljenim u pustinji, Moda su Pilat i Isus jednaki, pomisli odjednom i vrati se u svijet, iscrpljen od straha zbog osjeaja golotinje, razgolienosti, kao da se iz majine utrobe izvukao bez koe, te glasno ree, Bog je jedan. itav je dan otac Bartolomeu Lourenco proveo zatvoren u sobi, stenjao i uzdisao, dan je ve zamijenila no i udovica onoga koji je nosio kraljevsko ezlo zakucala je na vrata rekavi da je veera spremna, no otac nije jeo, kao da se priprema za veliki post i otri nove duhovne oi, premda nije znao to bi jo mogao vidjeti poto je proglasio jednakim Boga i galebove s rijeke Tejo, velike li drskosti, da je Bog jedan u svojoj biti to ne poriu ni heretici, no oca Bartolomea Lourenca uili su da je Bog, naravno, jedan u svojoj biti, ali trostruk u obliju, a u tome su ga upravo danas pokolebali galebovi s Teja. Duboka je no, grad spava, ako i ne spava onda je utihnuo, uje se tek povremeno oglaavanje noobdija i njihova upozorenja, ne iskrcavajte se ovdje francuski gusari, a i Domenico Scarlatti je zatvorio vrata i prozore, sjeo za embalo te se tako njena glazba poela razlijegati lisabonskom noi i stala dopirati kroz pukotine i dimnjake, uju je vojnici portugalske i njemake strae, a razumiju je i jedni i drugi, uju je mornari u snu koji spavaju na otvorenim palubama i bude se orepoznavajui je, uju je skitnice koji se u luci sklanjaju pod amce izvuene na kopno, uju je redovnici i redovnice mnogobrojnih samostana, i govore, To su Boji aneli, ova je zemlja za uda stvorena, uju je prerueni razbojnici koji e ubiti i oni noem izbodeni koji, kad je uju, ne trebaju vie ispovijed i umiru razrijeeni od grijeha, uo ju je zatvorenik Svete inkvizicije u dubini svoje tamnice, i u blizini jedan straar koji mu je rukama zgrabio vrat i zadavio ga, zbog tog ubojstva nee imati goru smrt, uju je, daleko odavde, Baltazar i Blimunda, te se u postelji pitaju, Kakva je to glazba, a prije svih uo ju je otac Bartolomeu Lourenco jer stanuje u blizini, pa se dignuo iz postelje, zapalio uljanicu i otvorio prozor da bolje uje. A komari su nahrupili, poredali se na stropu i ostali ondje njiui se na dugakim noicama, a onda postali nepomini kao da ih slabo Page 76 of 177

svjetlo ne privlai, moda i hipnotizirani kripom pera, jer je otac Bartolomeu Lourenco sjeo i poeo pisati, Et ego in illo, I ja sam u njemu, kada je svanulo jo je pisao, bila je to propovijed Bojega Tijela, a njegovim se tijelom te noi komari nisu nahranili. Nekoliko dana kasnije, kada se Bartolomeu de Gusmao naao u kraljevskoj kapelici, doao je Talijan i zapoeo s njim razgovor. Poto su izmijenili uobiajene pozdrave i rijei izali su kroz vrata to su ispod kraljeve i kraljiine odaje vodila do irokog hodnika kojim se ulazilo u palau. S jedne i druge strane prikazivala se, u nizu tapiserija objeenih po zidu, povijest Aleksandra Velikog, pobjede Vjere i Sakramenta na Rubensovim crteima, povijest Tobije na Rafaelo-vim crteima, osvajanje Tunisa, ako se jednom ova platna zapale nee od njih ostati ni svileni koni. S prizvukom koji je oito davao do znanja da je to nevana stvar, a o vanijima e tek govoriti, ree Domenico Scarlatti ocu, Kralj u svojoj odaji ima minijaturni model bazilike sv. Petra u Rimu, juer mi ga je pokazao, to je za mene bila velika ast, Tu ast meni nije nikad iskazao, no ne kaem to zbog zavisti, naprotiv, drago mi je da je takva ast iskazana sinu talijanskog naroda, uo sam da je kralj veliki graditelj, vjerojatno otuda toliki njegov ar da vlastitim rukama sagradi najvee arhitektonsko djelo Svete Crkve, premda u umanjenim omjerima, Sasvim su drukije dimenzije bazilike to se gradi u Mafri, divov-sko je to djelo koje e stoljeima izazivati divljenje, Kako su raznovrsna djela ljudskih ruku, moja su sainjena od zvukova, Govorite o rukama, Govorim o djelima, im se rode, umiru, Govorite o djelima, Govorim o rukama, to bi od njih bilo da nemaju pamenja i papir po kojem ih biljeim, Govorite o rukama, Govorim o djelima. Ovo se doima kao draesna igra rijeima, poigravanje njihovim smislom, kao to je obiaj ovoga doba kada razumijevanje nije ni najmanje vano, ili se namjerno prikriva. To je kao kada propovjednik zavie prema slici sv. Ante, poput glasne optube u crkvi, Crne, lopove, pijance, te poto tako zaprepasti sluatelje, pone objanjavati namjere i svoje umijee, pokazuje kako je itav usmeni napad bio prividan, a onda konano objasni, Crn je jer mu je avo spalio kou zato to mu nije uspio zatamniti duu, lopov je jer je iz Marijinih ruku ukrao njezina sina, pijanac, jer je ivio opijen Boanskom milou, ali ja bih ti rekao, Pazi, propovjednie, jer kad tako naglavake preokree smisao, nehotice pada u heretiko iskuenje to u tebi spava i u snu se obre, a ti ponovno zaziva, Proklet bio Otac i Sin i Duh Sveti, te odmah dodaje, Zavijaju demoni u paklu, i misli da ti tako nee suditi, no onaj koji sve vidi, ne ovaj slijepi Tobija, onaj drugi koji ne poznaje tminu i sljepou, on zna da si rekao dvije duboke istine, a od dvije izabrat e jednu, svoju, jer ni ti ni ja ne znamo koja je Boja istina, a jo manje je li Bog istinit. Kao da su igre rijeima, djela, ruke, zvuk, let, uo sam, oe Bartolomeu de Gusmao, da su te ljudske ruke napravile stroj koji se podignuo u zrak i poletio, Rekli su istinu o onome to su tada vidjeli, ali su poslije postali slijepi za pravu istinu koja je u njoj sadrana, Volio bih bolje razumjeti vae rijei, To se dogodilo prije dvanaest godina, od tada se istina znatno promijenila, Ponovno vam kaem da bih volio bolje razumjeti vae rijei, Sto je tajna, Na to bih pitanje mogao odgovoriti, koliko je u mojoj moi poimanja, da je samo glazba djelo koje leti zrakom, Onda emo sutra poi vidjeti jednu tajnu. Zaustavili su se pred posljednjom tapiserijom koja pripovijeda o Tobiji, kada gorka riblja u vrati vid slijepcu, Gorina je vid onih koji imaju oi, gospodine Page 77 of 177

Domenico Scarlatti, Jednoga dana to bi trebalo uglazbiti, gospodine Bartolomeu de Gusmao. Sljedeeg dana uzjahali su svaki svoju mulu i krenuli prema S. Sebastiao da Pedreira. Izmeu palae, te itnice i staje s druge strane, dvorite je bilo pometeno. Voda je tekla u jednom kanalu i ula se kripa kotaa za vodu. Oblinji su vrtovi bili obraeni, voke su bile oiene i obrezane, nita nije podsjealo na divlji gusti otprije deset godina, kada su ovdje prvi put doli Baltazar i Blimun-da. No tamo dalje, imanje je bilo neobraeno, silom prilika je tako, samo su tri ruke koje obrauju zemlju, a i one su vei dio vremena zauzete poslom koji nije vezan za zemlju. Iz staje, kroz otvorena vrata, dopire buka radionice. Otac Bartolomeu Lourenco zamoli Talijana da ga prieka vani, i ue. Baltazar je bio sam, blanjalicom je strugao jednu dugaku gredu. Otac ree, Dobar dan, Baltazare, doveo sam danas jednog prijatelja da vidi stroj, Tko je, Jedna osoba s dvora, Nije valjda kralj, Jednom e i on doi, ba me prije nekoliko dana pozvao k sebi i pitao kada e stroj poletjeti, no ovdje je netko drugi, Saznat e za ovo to smo toliko dugo skrivali, zar se nismo tako dogovorili, zato smo utjeli tolike godine, Ja sam pronalaza passarole, ja odluujem kako e biti, Ali mi je gradimo, ako elite moemo otii, Baltazare, ne mogu ti to objasniti, ali osjeam da se ovoj osobi moe vjerovati, za nju bih mogao staviti ruku u vatru ili zaloiti duu, Je li ena, Mukarac je, Talijan, na dvoru je tek nekoliko mjeseci i glazbenik je, uitelj embala male infantkinje, maestro u kraljevskoj kapelici, zove se Domenico Scarlatti, Skerlet, Nije u redu da ga se tako zove, ali razlika je mala pa ga moe zvati Skerlet, naposljetku, tako ga svi zovu, ak i kada misle da mu ime izgovaraju tono. Otac krene prema vratima, ali zastane i upita, Gdje je Blimunda, Negdje u vrtu, odgovori Baltazar. Talijan se smjestio u svjeoj hladovini velike platane. Nije pokazivao naroitu radoznalost za ono to ga je okruivalo, smireno je gledao zatvorene prozore palae, najvie dijelove krova po kojima je nicala trava, kanal pun vode koji su nadlijetale lastavice lovei kukce. Otac Bartolomeu Lourenco priblii mu se, a u ruci je drao rubac to ga je izvukao iz depa, Samo se vezanih oiju stie do tajne, ree, smijeei se, a glazbenik jednako veselo odgovori, A koliko se puta vezanih oiju od nje odlazi, Ovaj put nee biti tako, gospodine Scarlatti, pazite na prag, malo vii kamen, a sada, prije no to vam skinem povez, htio bih vam rei da ovdje ive dvije osobe, jedan mukarac, Baltazar Sedam Sunaca, i jedna ena, Blimunda, koju sam, jer ivi sa Sedam Sunaca, nazvao Sedam Mjeseca, oni grade stroj koji u vam pokazati, ja objanjavam to treba initi, a oni izvravaju, sada moete razvezati povez, gospodine Scarlatti. Bez urbe, tako smireno kao to je maloprije promatrao lastavice, Talijan skine povez. Pred njim je stajala divovska ptica, rairenih krila, lepezastog repa, dugog vrata i jo nedovrene glave, pa se nije znalo hoe li to biti jastreb ili galeb, To je tajna, upita, Da, do danas je za nju znalo troje, a od danas etvero ljudi, tu je i Baltazar Sedam Sunaca, a i Blimunda e uskoro stii iz vrta. Talijan se blago nakloni Baltazaru, koji mu uzvrati dubljim naklonom, poneto nevjetim, ta on je samo mehaniar, a osim toga bio je sav zaprljan, aav od pei, samo je kuka na njemu sjala od neprestane upotrebe. Domenico Scarlatti pribliio se stroju koji je sa strane bio podboen eljeznim polugama, stavio ruke na jedno krilo kao da se radi o klavijaturi, a itava je ptica na poseban nain zatitrala unato svojoj golemoj teini, drvena koara, eljezne ploice, isprepleteno prue, ako postoji sila koja bi ovo podignula, onda za ovjeka nita nije nemogue, Ova su krila privrena, Tako je, Nijedna ptica ne moe Page 78 of 177

letjeti ako ne mae krilima, Na to bi Baltazar odgovorio da je dovoljno imati oblik ptice za letenje, no ja bih rekao kako tajna leta nije u krilima, A tu tajnu ja ne mogu uti, Ne mogu rei vie od onoga to se ovdje vidi, I to je ve dovoljno da vam zahvalim, ali ova ptica mora letjeti, a kako e izai ako ne moe proi kroz vrata. Baltazar i otac Bartolomeu Lourengo zbunjeno se pogledae, a zatim pogledae u vrata. Ondje je stajala Blimunda s koarom punom treanja, te ona odgovori, Postoji vrijeme za gradnju i postoji vrijeme za ruenje, jedne su ruke namjestile crepove na ovom krovu, druge e ih skinuti, a i poruiti zidove ako bude potrebno. Ovo je Blimunda, ree otac, Sedam Mjeseca, doda glazbenik. Na uima je imala naunice od treanja, stavila ih je da se pokae Baltazaru i njemu su bile namijenjene, smijeila se i nudila koaru, To su Venera i Vulkan, pomisli glazbenik, oprostimo mu ovu oitu usporedbu s grkim bogovima, on ne zna kakvo je Blimundino tijelo ispod debele odjee, a ni Baltazar nije samo crna aa kao to izgleda, osim to nije ni epav kao Vulkan, jednoruk je, da, ali takav je i Bog. A da ne kaemo da bi Veneri pjevali svi pijevci svijeta da je imala oi kao to su Blimundine, bolje bi vidjela srca ljubavnika, u neemu mora obian smrtnik biti bolji od bogova. A da i ne kaemo da je i Baltazar u prednosti pred Vulkanom, jer je Bog izgubio svoju Boicu, a ovaj mukarac nee izgubiti svoju enu. Svi su sjeli oko koare i grabe iz nje jedan za drugim, ne pazei pri tom na neku naroitu pristojnost, osim da im se ruke ne sudaraju, sada je na redu cjepanica od Baltazarove ruke, gruba kao deblo masline, zatim crkvena i njena ruka oca Bartolomea Lourenca, nepogreiva ruka Scarlattijeva, i na kraju, Bli-mundina tanka i loe njegovana ruka, prljavih noktiju od kopanja i plijevljenja u vrtu prije no to je ubrala trenje. Svi bacaju kotice na pod, a i kralj bi, da je ovdje, radio isto, po takvim se malim stvarima vidi kako su ljudi zapravo jednaki. Trenje su krupne, mesnate, ptice su ih ve kljucale, kakav e trenjik biti na nebu da se u njemu moe najesti, kada za to doe vrijeme, ova ptica to jo nema glave, no ako bude galeb ili jastreb mogu aneli i sveci biti sigurni da e jesti cijele trenje, jer, zna se, te ptice ne vole voe. Otac Bartolomeu Lourenco ree, Neu otkriti cijelu tajnu letenja, ali kao to sam napisao u objanjenju i planu itav e se stroj pokretati djelovanjem jedne privlane sile suprotne sili gravitacije, ako bacim ovu trenjinu koticu, ona e pasti na tlo, dakle, problem se sastoji u tome da se pronae ono to e ju podignuti, I jeste li pronali, Tajnu sam otkrio ja, a to se tie traenja, hvatanja i prikupljanja, to je posao u kojemu sudjelujemo nas troje, To je zemaljsko trojstvo, otac, sin i duh sveti, Baltazar i ja jednako smo stari, trideset pet nam je godina, ne bismo mogli biti otac i sin prema prirodnim zakonima, prije braa, a i tada bismo morali biti blizanci, no on se rodio u Mafri, ja u Brazilu, i ne nalikujemo nimalo jedan drugome, A to se tie duha, To bi mogla biti Blimunda, ona je moda najblie tome da bude dio trojstva koje nije zemaljsko, I meni je trideset pet godina, ali roen sam u Napulju, ne bismo mogli sainjavati trojstvo blizanaca, a koliko godina ima Blimunda, Meni je dvadeset osam godina, a nemam ni brata ni sestru, i govorei to podigne Blimunda oi, gotovo bijele u polumraku staje, a Domenico Scarlatti zauje kako u njemu odzvanja najdublja ica na harfi. Baltazar u tom asu uoljivo podigne gotovo praznu koaru svojom kukom i ree, Gotovo je s uinom, idemo na posao. Page 79 of 177

Otac Bartolomeu Lourenco prislonio je ljestve na passarolu, Gospodine Scarlatti, doite ako elite vidjeti moj letei stroj iznutra. Obojica se popee, otac je ponio crte te u unutranjosti, nalik utrobi neke lae, objasnio funkcije raznih dijelova, ica s jantarom, kugli, eljeznih ploica, ponavljajui kako sve to radi na naelu uzajamnog privlaenja, samo nije govorio o suncu ni o tome to bi kugle trebale sadravati, no glazbenik je zapitao, Kakva e tvar privlaiti jantar, Moda Bog u kojem poiva sva snaga, odgovori otac, A kakvu e tvar privui jantar, Ono to e biti u kuglama, To je tajna, Da, to je tajna, Je li to mineral, biljna ili ivotinjska tvar, Nije ni mineral, ni biljna, ni ivotinjska tvar, Sve je ili mineral ili biljna ili ivotinjska tvar, Nije ba sve, neke stvari tome ne pripadaju, na primjer, glazba, Oe Bartolomeu de Gusmao, ne elite li mi valjda rei da e kugle sadravati glazbu, Ne, ali tko zna, moda bi i ona podignula stroj, moram o tome razmisliti, jer konano, malo nedostaje pa da poletim kada vas ujem kako svirate embalo, Vi se alite, Manje no to se ini, gospodine Scarlatti. Sputala se veer kada je Talijan otiao. Otac Bartolomeu Lourenco provest e ondje no, iskoristiti dolazak da odri svoju propovijed, samo je nekoliko dana do sveanosti Bojega Tijela. Na odlasku mu ree, Gospodine Scarlatti, kada se umorite od dvora, sjetite se ovog mjesta, Sjetit u se svakako i ako time neu ometati Baltazarov i Blimundin posao, dopremit u ovamo embalo i svirati njima i passaroli, moda se moja glazba stopi s tim tajanstvenim elementom u kuglama, Gospodine Scarlatti, ree Baltazar upadajui mu rije, doite kad god poelite, ako to odobrava otac Bartolomeu Lourenco, ali, Ali, Umjesto lijeve ake imam ovu kuku, a nekad i iljak, na srcu kri od krvi, Moje krvi, doda Blimunda, Va sam brat, ree Scarlatti, ako me prihvatite. Baltazar ga je otpratio, pomogao mu uzjahati mulu, Gospodine Skerlet, ako elite, pomoi u vam da dopremite embalo, samo recite. No se spustila, otac Bartolomeu Lourenco veerao je sa Sedam Sunaca i Sedam Mjeseca usoljene srdele i peena jaja, vr vode, obian i tvrd kruh. Dvije su uljanice slabo osvjetljavale staju. Tama se zgusnula u kutovima i kao da se namatala u klupka koja su bila as vea, as manja, ovisno o treperenju slabanog svjetla. Sjena passarole promicala je bijelim zidom. No je bila topla. Kroz otvorena vrata, povrh krova palae, vidjele su se zvijezde na ve zaobljenom nebu. Otac je izaao u dvorite, duboko udahnuo, te zatim stao promatrati osvijetljenu stazu to je uzdu presijecala nebeski svod, Mlijeni put, a moda su to oi hodoasnika za Santiago ija je svjetlost ostala na nebu od njihovih prikovanih pogleda, Bog je jedan u svojoj biti i biu, povie Bartolomeu Lourenco iznenada. Pojavie se na vratima Blimunda i Baltazar da ne bi se zaudili oevim govorima, ali ovako, vani, glasno se jo nikad nije dogodilo. Uslijedila je stanka, no zrikave zrikanje, a onda se glas ponovno vinuo, Bog je jedan u Nita se nije dogodilo prije, nita se nije dogodilo ni sada. se vrati u staju i ree onima koji su ga slijedili, Izrekao sa: nje, odgovorite to mislite koja je istinita, Ne znam, ree E munda, a otac ponovi, Bog je jedan u biti i biu, Bog je j< biu, to je istina, to je la, Ne znamo, odgovori Blimun Mp kakva je to vika, rijei, Ali vjeruje u Presveto trojstvo, u Oca, Sina i Duha Svetoga, govorim o onome to nas ui Sveta Crkva, ne o onome o emu je Page 80 of 177

govorio Talijan, Vjerujem, Onda je za tebe Bog trostruk u biu, Bit e da jest, A ako ti sada kaem da je Bog samo jedno bie, da je postojao samo on, jedan, kada je stvarao svijet i ljude, hoe li vjerovati, Ako mi kae da je tako, vjerovat u, Kaem ti samo da u neto treba vjerovati, a u to, to ni ja sam ne znam, ali o ovim mojim rijeima ne govori nikome, a ti, Baltazare, reci to ti misli, Otkad sam poeo graditi stroj za letenje prestao sam misliti o tim stvarima, moda je Bog jedno bie, moda su tri, a moglo bi lako biti da ih je etiri, razlika je mala, moda je Bog jedini preivjeli vojnik od njih sto tisua, pa je onda istodobno vojnik, kapetan i general, a isto tako i bez ruke, kao to si mi ve objasnio, a u to sam, istina, povjerovao, Pilat je upitao Isusa o tome to je istina, a Isus nije odgovorio, Moda je jo prerano da se sazna, ree Blimunda, i poe za Baltazarom sjesti na kamen kraj vrata, isti onaj na kojem su ponekad trijebili ui, a sada mu je stala odvezivati remenje za koje je bila privrena kuka, te zatim poloi njegov batrljak u krilo da mu olaka tu veliku i nezacjeljivu bol. Et ego in illo, ree otac Bartolomeu Lourenco u staji, izgovarao je glasno temu propovijedi, no danas nije traio naroite uinke govora, one drhtave zaokruene glasove koji bi ganuli sluatelje, sugestivnost i prekide to vode naslu-ivanju. Govorio je rijei koje je napisao, improvizirao druge koje su mu se taj as javljale, a jedne su negirale druge, dovodile ih u sumnju ili izraavale razliit smisao, Et ego in illo, da, i ja sam u njemu, ja Bog, u njemu ovjeku, u meni koji sam ovjek si ti, koji si Bog, Bog se nalazi u ovjeku, ali kako se Bog moe nai u ovjeku ako je golem, a ovjek tako malen meu njegovim stvorenjima, odgovor na to lei u tome da Bog ulazi u ovjeka putem priesti, jasno, to je vrlo oito, no kada na priesti ue u ovjeka, potrebno je da ga ovjek primi, i tako je Bog u ovjeku ne kada to eli, nego kada ga ovjek eli primiti, prema ovome to je reeno, na neki nain stvoritelj postaje tvorevinom ovjeka, ah, ali tada je velika nepravda nanesena Adamu u kojemu Bog nije boravio jer jo nije postojala priest, i Adam bi s pravom mogao tuiti Boga koji mu je samo zbog jednoga grijeha zauvijek uskratio Drvo ivota, i zauvijek mu zatvorio vrata raja, dok potomci tog istog Adama, s mnogim drugim i jo teim grijesima, imaju Boga u sebi i jedu s Drva ivota bez imalo sumnje i potekoe, ako su Adama kaznili jer se htio izjednaiti s Bogom, kako to da sada ljudi nose Boga u sebi i nisu kanjeni, ili ga ne ele nositi u sebi i opet nisu kanjeni, jer imati ili nemati Boga u sebi jednako je besmisleno, jednako nemogue, i unato tome, Et ego in illo, Bog je u meni. ili Bog nije u meni, kako se snai u ovoj umi potvrivanja i negiranja, ruje, potvrivanja koje negira, suprotne sklonosti, sklone . prijei preko otrice britve i ostati spaen, dakle, ukratko je Krist postao ovjekom, Bog se nalazio izvan ovjeka i u i, a kasnije je putem priesti u njega uao, po emu je ovjek k sam Bog, da, da, ako je u meni Bog, ja sam Bog i to ne u ostatkom obliju, ve jedan, jedan s Bogom, Bog smo mi, on st hic sermo, et quis potest eum audire. No je postala svjea. Blimunda je zaspala glave oslonjene o Baltazarovo rame. Potom ju je on odnio unutra i zajedno su legli. Otac je izaao u dvorite i ostao ondje itavu no, na nogama, gledao je u nebo i aptao u iskuenju. Nekoliko je mjeseci kasnije jedan sveenik, savjetnik Svete inkvizicije, u svojoj kritici o propovijedi napisao da se autoru za taj govor treba radije uputiti pohvala i divljenje, a ne uenje i sumnjiavost. Mora da je taj redovnik, Manuel Guilherme, osjetio kako ga pri tom proima nelagodnost, dok je odobravao divljenje i preporuivao pohvale, bit e da mu je lagani daak hereze prostrujao Page 81 of 177

hipofizom, te je uspio uutkati strah i sumnje to su se prilikom itanja propovijedi javile kod tog pobonog istjerivaa buba. I drugi je uvaeni duhovni otac, don Antonio Caetano de Sousa, kada je na njega doao red da proita i iznese svoje miljenje, potvrdio da propovijed ne sadri nita protiv vjere ili kranskog morala, da ne izaziva bojazan ni sumnje to su se, naizgled, u prvi mah javile, i kao zakljuak naveo naklonost koju dvor uvelike ukazuje doktoru Bartolomeu Lourenco de Gusmao, i tako su posredstvom dvora posve izbijeljene sve mrlje koje su mogle pasti na njegovo ime. Ipak, posljednju e rije imati otac Boaven-tura de S. Giao, dvorski cenzor, a on se upravo rastopio u pohvalama i divljenjima, i na kraju jo dodao kako bi samo tiina mogla bolje govoriti od njegovih rijei koje bi, kae on, u pauzama nosile vie potovanja i u utnji bile uzvie-nije. I ostaje nam sada da se zapitamo, mi koji znamo vei dio istine, kakve bi bune rijei ili jo strasnije tiine mogle odgovoriti na ono to su zvijezde ule na imanju vojvode od Aveira, dok su Baltazar i Blimunda, shrvani umorom, spavali, a passarola, u tami staje, naprezala sve svoje eljezne ice ne bi li razumjela o emu to govori njezin tvorac. Otac Bartolomeu Lourenco posjeduje tri, ako ne i etiri, razliita ivota, a jedan samo dok spava, ak i kada su mu snovi raznoliki, a kada se probudi, ne zna razluiti da li je u snu bio sveenik koji se uspinje na oltar i dri misu prema crkvenim propisima, ili uvaeni akademik ije govore kralj potajno slua iza zastora na vratima Ac i; ;a pronalaza leteeg stroja ili raznih naina izbacivanja i ljudi, ili je onaj drugi ovjek kojega izjedaju sumnje a u crkvi, uen u akademiji, udvoran na dvoru, vizio-liarima i puku u S. Sebastiao da Pedreira, koji se sa ma o obnovi tog krhkog i nestabilnog zajednitva to , da bi to vidio ne mora ni postiti kao Blimunda. Nae kanonika, ne bavi se vie crkvenim varijantama o dua ve istroila od rijei, no kako je ovjek jedino kada ga tome naue, premda mu je i tada jo mnogo godina potrebno do uznesenja, otac Bartolomeu Lourengo potanko prouava Stari zavjet, naroito prvih pet knjiga, Petoknjije, to ga idovi nazivaju Tora, i Kuran. U tijelu svakoga od nas mogla bi Blimunda vidjeti organe, a i volje, ali ne moe itati misli, i ne bi ove misli razumjela, da vidi kako ovjek misli, kako su mu u jednoj jedinoj misli sadrane mnoge oprene i neprijateljske istine, kako je mogue ne izgubiti zdrav razum, ona, kad bi to vidjela, on jer tako misli. Glazba je ve druga stvar. Domenico Scarlatti dopremio je u staju embalo, naravno, nije ga on nosio, ve dva nosaa uz pomo ueta, tapa, jastuia na ramenu i mnogo znoja na elu, od Ulice Nova dos Mercadores, gdje su ga kupili, do S. Sebastiao da Pedreira, gdje su ga sluali, a Baltazar je iao s njima da im pokae put, drugu pomo od njega nisu traili, jer ovakvo se prenoenje radi sa znanjem i umijeem, treba znati rasporediti teinu, uskladiti snage kao u piramidi ljudi koja plee, iskoristiti gipkost ueta i uhvatiti ritam koraka, konano, sve su to tajne to ih svaki zanat ima, samo to svatko misli da su njegove najvee. Nosai su ostavili embalo ispred vratnica, samo bi jo trebalo da vide letei stroj, a u staju su ga tekom mukom odnijeli Baltazar i Blimunda, ne toliko zbog njegove teine, ve zato to ne poznaju to umijee, a da ne kaemo kako se titranje ica doimalo kao tuna alopojka od koje su im se srca stiskala, puna strepnje i bojazni zbog njegove krhkosti. Istoga je popodneva doao Domenico Scarlatti, te odmah sjeo da ugodi embalo, za to vrijeme Baltazar je pleo prue, a Blimunda ivala jedra, tihi poslovi nisu ometali svirku. Kada je ugodio Page 82 of 177

embalo i podesio tipke koje su se putem rasklimale, te provjerio jedno po jedno paje pero, Scarlatti je poeo svirati, najprije prebirui prstima po tipkama kao da oslobaa note iz njihova zatoenitva, potom usklaujui zvukove u male sek-vence kao da bira izmeu pravih i pogrenih, izmeu sklada i nesklada, izmeu fraze i pauze, te, naposljetku, uobliio u novi diskurs zvukove koji su se maloprije doimali fragmentarni i proturjeni. Malo su o glazbi znali Baltazar i Blimunda, poneto o crkvenom pjevanju psalama, rijetko su uli gotovo operetsko praskanje Te Deuma, i poznavali su popularne seoske i gradske napjeve, svatko svoje, no nita nalik ovim zvukovima koje je Talijan izvlaio iz embala, a koji su zvuali as kao djeje igrake, as kao srdit ukor, te ostavljali dojam kao da se u isti mah zabavljaju aneli i Bog ljuti. Nakon sat vremena Scarlatti je ustao, pokrio embalo platnom, te rekao Baltazaru i Blimundi koji su prekinuli posao, Ako jednoga dana passarola oca Bartolomea de Gusmao poleti, volio bih u njoj biti i svirati na nebu, Blimunda odvrati, Ako stroj poleti, itavo e nebo biti glazbaj ~ n^'razar. sjetivi se rata, doda, Ako sav pakao ne bude na nebu. Ovo dvoje I ipak govore mudro, to je u ono vrijeme i na onome ako za sve postoji objanjenje, potrait emo ga, na nai emo ga kasnije. esto je Scarlatti navraao nj nije uvijek svirao, a katkad nije htio prekidati burj eki odjekivao na nakovnju, voda je u kaci kipje embala usred velike buke u staji, a ipak je glazben kao da ga okruuje golema tiina svemira u kojem Svatko u ivotu trai svoj put Boji, kakav god da on bio, jednostavan kraj s malo neba, jedan as dana ili noi, dva stabla, ili tri, kako bi ih naslikao Rem-brandt, apat, a i ne znamo prestaje li time put ili se konano otvara, i u kojem smjeru, prema novom krajoliku, asu, stablu, ili apatu, tako je s ovim ocem koji iz sebe istjeruje jednoga Boga i stavlja drugoga, a ne zna kakva je korist od te zamjene, te ima li uope kakve koristi u tome i kome e ona konano posluiti, tako je s ovim glazbenikom koji ne zna stvarati drugu glazbu osim ove i koji za sto godina vie nee biti iv da uje prvu simfoniju koju je skladao ovjek, pogreno nazvanu Nona, tako je s ovim vojnikom bez ruke koji ironinom igrom sluaja gradi krila, i koji nikada nije dospio dalje od pjeadije, kao da ovjek moe znati to ga sve u ivotu eka, a ovaj zna jo manje od drugih, tako je sa enom prodornih oiju koja se rodila da bi otkrivala volje, a njezina otkrivanja tumora, zadavljenog fetusa i zakopanog srebrnjaka tek su bezvrijedne trice i kuine u usporedbi s velikim djelima to joj ih je sudbina namijenila kada je na imanje doao otac Bartolomeu Lourenco i rekao joj, Blimundo, Lisabonom hara strana bolest, na sve strane ljudi umiru, pomislio sam da neemo imati bolju priliku za skupljanje volja mrtvih dua, ako ih jo imaju, ali moram te upozoriti da e biti u opasnosti, ako ne eli poi, ja te neu prisiljavati, ak i kad bih mogao, Kakva je to bolest, Govore da ju je donio jedan brod iz Brazila, a najprije se pojavila u Ericeiri. To je blizu mojega kraja, ree Baltazar, a otac odvrati, Nema vijesti da je netko umro u Mafri, a prema simptomima bolesti vjerojatno se radi o kugi ili utoj groznici, ime nije toliko vano, ve to to ljudi umiru kao muhe, to si odluila, Blimundo. Blimunda ustane s klupice na kojoj je sjedila, otvori poklopac krinje te izvue staklenku, koliko je volja ondje, moda stotinjak, u svakom sluaju premalo, a ipak je trebalo dugo vremena i napora da ih skupi, mnogo je postila, katkad se gubila u labirintima, gdje je tu volja, ne vidim ju, samo utroba i kosti, grevita mrea ivaca, more krvi, kaasta hrana u elucu, izmet na kraju, Hoe li poi, upita otac, Poi u, odgovori ona, Ali ne ide Page 83 of 177

sama, ree Baltazar. Sljedeeg kinog dana pooe zarana Blimunda i Baltazar s imanja, ona nije nita pojela, a Baltazar je u naprtnjau stavio neto hrane za oboje, kada ih uhvati glad, ili kada prikupe dovoljno volja, pa e Blimunda morati ili moi jesti. Gotovo cijeli taj dan nije Baltazar vidio Blimundino lice, ona je hodala ispred njega i upozoravala ga kada se trebala okrenuti, udna je to igra izmeu njih dvoje, jedan ne eli vidjeti, drugi ne eli biti vien, izgleda jednostavno, a samo oni znaju koliko im je teko to se ne mogu gledati. Tako e tek potkraj dana, kada Blimunda neto pojede i oi joj postanu kao u obinih ljudi, Baltazar moi mu se budi ukoeno tijelo koje se vie umorilo od negledanja nego je najprije posjetila umirue. Gdje god se pojavila, doekali su je ivljenjem, ne pitaju je da li je neija roakinja ili prijateljica, da li toj ulici ili u drugoj etvrti, a kako je ova zemlja puna milostivih ju i ne primjeuju, sobe su prepune bolesnika, po hodnicima gu-ta se penju i sputaju, pravi vrtuljak, tu je sveenik koji je pruio ili e pruiti posljednju pomast, lijenik ako su smatrali da ga ima smisla zvati i ako su imali novaca da ga plate, brija koji hoda po kuama i otri britve, te nitko ne primjeuje kako ulazi i izlazi kradljivica sa staklenkom umotanom u krpu, na dnu koje je zalijepljen uti jantar, a izgubljene se volje hvataju kao muhe na lijepak. Od S. Sebastiao da Pedreira do Ribeire ula je Blimunda u trideset dvije kue, skupila je dvadeset etiri tamna oblaka, samo kod est bolesnika nije vie nala volje, moda ih ve dugo nemaju, a kod preostale dvojice volje su bile tako vrsto vezane za tijelo, te bi ih, vjerojatno, samo smrt mogla iupati. U daljnjih pet kua to ih je obila, vie nije bilo ni volja ni dua, samo mrtva tijela, poneka suza ili glasna naricanja. Na sve strane palio se rumarin ne bi li otjerao epidemiju, na ulicama, na ulazima u kue, naroito u sobama bolesnika, a zrak je postao plaviast od dima i mirisan, teko je bilo prepoznati onaj smrdljivi grad iz negdanjih zdravih dana. Nastala je velika potranja za jezicima sv. Pavla, a to su kamenii u obliku ptijih jezika pronaeni na plaama od Sv. Pavla do Santosa, tko zna jesu li ta mjesta dobila imena zbog vlastite svetosti ili zbog svetaca, no svi znaju da ti kamenii, kao i oni drugi, okrugli, veliine graka, posjeduju veliku mo u lijeenju smrtonosnih groznica upravo zato jer, sastavljeni od vrlo sitnoga praha, mogu ublaiti vruicu, osloboditi od kamenca, a ponekad izazivaju znojenje. Sam prah, poto se kamenii samelju, snano djeluje protiv otrova, bez obzira koje vrste i na koji je nain uao u tijelo, a pogotovo u sluaju ujeda neke otrovne ivotinje, dovoljno je poloiti jezik sv. Pavla ili okrugli kamen na ranu i otrov e u trenu biti izvuen iz tijela. Kada se o tim ranama radi, nazivaju te kamenie zmijskim oima. Uza sve to izgleda nemogue da ljudi jo umiru, a postoje toliki lijekovi i melemi, bit e da je Lisabon poinio neku nepopravljivu greku pred Bojim oima, te je zato ova epidemija odnijela etiri tisue ljudi u tri mjeseca, to znai daje trebalo pokapati vie od etrdeset leeva svaki dan. Plae su ostale bez kamenia, jezici onih koji su umrli, utihnuli su, te ne mogu nikome rei kako ih lijek zapravo i nije izlijeio. No, i da kau, bio bi to samo dokaz njihove okorje-losti u grijehu, jer ne treba nas uditi to kamenii lijee smrtonosne groznice samo stoga to se samelju do praha i umijeaju u napitak za okrepljenje ili u juhu, kada je dobro poznato to se dogodilo majci Terezi od Navjetenja kojoj je, dok je pekla kolae, ponestalo eera, pa ga je zatraila od redovnice iz drugog Page 84 of 177

samostana, a ova joj je odgovorila kako je njezin eer loe kakvoe te ne vrijedi truda slati joj ga, nala se tako majw '" mukama, a to u sada jadna od svoga ivota, mogu napravi! od ivota, naravno, ve od eera, no i oV da je vie nalikovao smoli nego jestivom a nema druge, majka se Tereza potui Gosn obino upali, sjetimo se sv. Ante i srebrni da vie nemam eera, niti ga mogu naba ga, a ne moja, vi raspolaete onim to val a ne ja, i rekavi to, sjeti se da moda nij/ dobro odrezati komad ueta to ga Gospodin nosi oko pojasa i baciti ga u loni, smiljeno, uinjeno, i gle, eer koji se bio skupio i poutio, poeo je rasti i postao tako bijel da su nastale karamele kakve se u cijeloj povijesti samostana nisu jele. I ako se danas vie ne dogaaju takva uda u proizvodnji slatkia, to je zato to vie nema Gospodinova ueta, jer su ga odmah potom razdijelili mnogim samostanima u kojima su redovnice pravile slatkie, vremena su to kakvih vie nema. Umorni od silnog hodanja, od uspinjanja i sputanja mnogim stubama, vra-tie se Blimunda i Baltazar na imanje, sedam umrtvljenih sunaca, sedam blijedih mjeseca, ona je patila od nepodnoljive munine, kao da se vratila s bojnog polja gdje je vidjela tijela raskomadana topovskim kuglama, a ako bi on htio zamisliti to je Blimunda vidjela, dovoljno bi bilo da u mislima spoji sjeanja iz rata i klaonice. Legli su, a te se noi njihova tijela nisu poeljela, ne toliko zbog tjelesne iscrpljenosti koja esto, kao to dobro znamo, moe nai utjehu u osjeajima, ve zbog iscrpljenosti koja je posljedica pretjerano izotrene svijesti o unutarnjim organima, koji kao da su izali iz koe, teko je to objasniti, jer se tijela upoznaju, prepoznaju i uzimaju preko koe, i ako se odreene dublje penetracije, odreeni intimni dodiri, zbivaju izmeu sluznice i koe, gotovo se i ne primjeuje razlika, kao da smo u traenju naili na neki dublji sloj koe. Spavaju njih dvoje pokriveni velikim pokrivaem, nisu se ni svukli, a mi se udimo to je tako velik pothvat predan ovim lutalicama, a jo je gore to vie ne osjeaju mladenaki ar, vie nalikuju kamenu u nekom temelju, prljavom od zemlje koju podupiru i poput kamena isto tako zgnjeeni golemom nadolazeom teinom. Mjesec se te noi kasno pomolio, nisu ga vidjeli jer su zaspali, no mjeseina je prodrla kroz pukotine, polako obasjala cijelu staju, letei stroj, prela preko staklenke u kojoj su se jasno razabirali tamni oblaci, moda zato jer nitko nije gledao, ili zato jer upravo mjeseeva svjetlost nevidljivo ini vidljivim. Otac Bartolomeu Lourenco bio je zadovoljan uinjenim, ve prvoga dana poto su otposlani u tu pustolovinu, usred grada zavijenog boleu i tugom, mogao je zabiljeiti dvadeset etiri volje. Nakon mjesec dana izraunali su da je u staklenki tisuu volja, to je dovoljna sila za podizanje jedne kugle, kako je pretpostavljao otac, te je Blimundi dao drugu staklenku. U Lisabonu se ve mnogo govorilo o eni i mukarcu koji su prolazili gradom uzdu i poprijeko bez bojazni od epidemije, on za njom, ona naprijed, uvijek utljivi na ulicama i u kuama u kojima bi se zadravali, ona sa sputenim oima kada je morala proi kraj njega, i ako njihova svakodnevna pojava nije izazvala vee sumnje i uenja, to je stoga jer je potekla vijest da su to pokajnici, izmiljena lukavtina oca Barto-lomea Lourenca poto su se ula prva govorkanja. Samo malo vie mate i mo-~> je od tajanstvenog para stvoriti nebeske izaslanike koji bi umiruima ublaPage 85 of 177

josljednje trenutke, pojaali posljednju pomast koja se ve istroila od este rabe. Malo je dovoljno pa da se uniti ugled, malo vie da se podigne i obno-Mtno je samo pronai pravi put do uvjerenja ili interesa onih koji e biti ne-:na ili sudionika jeka. Kada je epidemija zavrila i smrtni sluajevi postali malobrojni, odjednom poelo umirati zbog drugih razloga, te se u staklenkama ve skupilo dvije tisue volja. Tada se Blimunda razboljela. Nije imala bolove, nije imala vruicu, samo je naglo omravjela i postala tako blijeda da joj se koa doimala prozirnom. Leala je na prostirci uvijek zatvorenih oiju po cijele dane i noi, ali nije izgledala kao da se odmara ili spava, kapci su joj bili stisnuti, a na licu izraz umiranja. Baltazar se nije micao od nje, osim kada je pripremao jelo ili morao zadovoljiti tjelesne potrebe, ne bi bilo zgodno da ih je tamo obavljao. Otac Bar-tolomeu Lourenco, mranoga lica, sjedao bi na klupicu i ondje ostajao satima. Ponekad je izgledao kao da se moli, no nitko nije mogao razabrati rijei to ih je tiho izgovarao, ni kome su upuene. Prestao ih je ispovijedati, tek je dva puta Baltazar natuknuo neto o svojim grijesima i on se osjetio dunim da mu odgovori kako Bog vidi to je u srcima i kako nije potrebno da netko umjesto njega razrjeuje grijehe, a ako su grijesi toliko veliki da zavreuju kaznu, ona e ih sustii najkraim putem, po samoj volji Bojoj, ili e im se suditi na za to odreenom mjestu, kad stignu do posljednjeg suda, ako u meuvremenu dobra djela ne isprave loa, pa se moe dogoditi da sve zavri u sveopem oprostu ili sveopoj kazni, treba jo samo saznati tko e Bogu oprostiti ili ga kazniti. No, gledajui Blimundu, tako slabu, kako nestaje sa svijeta, otac se grizao u sebi, kajao se to ju je tako esto slao u blizinu smrti te je njezin ivot blijedio i naoigled prelazio u onaj drugi svijet, bez boli, kao da je samo odustala pridravati se za rubove svijeta i preputala se potonuu. Svake je noi otac, dok se vraao u grad mranim stazama i puteljcima to su se sputali do Sv. Marte i Valverdea, arko elio da ga na putu presretnu okorjeli razbojnici, moda i sam Baltazar sa zahralim maem i smrtonosnim iljkom da osveti Blimundu, tako bi se sve svrilo. No, u to je vrijeme Sedam Sunaca ve bio u postelji, pokrivao Sedam Mjeseca zdravom rukom i aptao, Bli-mundo, a ime bi tada prelazilo golemom i mranom pustinjom punom sjena, dugo mu je trebalo da stigne do odredita i jo toliko da se vrati, sjene su se sporo i mukom udaljavale, usne se bolno pomicale, Baltazare, vani se ulo utanje kronji, ponekad krik neke none ptice, blagoslovljena budi noi, to prekriva i zakriljuje ljepotu i runou istim ravnodunim platem, drevna i ista noi, doi. Promijenio bi se Blimundin ritam disanja, znak da je zaspala, i Baltazar je mogao, iscrpljen bolom, utonuti u san u kojemu e ponovno nai Blimundin osmijeh, to bi od nas bilo da ne sav :^o. Za vrijeme Blimundine bolesti/ Aa bila bolest, moda je to bio tek dugi povratak njezine vlastite/ ' -"njih nedostupnih granica tijela, esto je dolazio / " Dosjet Blimundi i da sazna ima li pobo/ Sedam Sunaca, a jednoga je a njena i tiha glazba kao da se / vale od laganih titraja, nalik le mjestu te odjednom brzo pri/ s pokretima prstiju po tipkan/ raju tipke, kako bi i mogle/ glazba nema poetka ni kra Page 86 of 177

stranu onkraj moje desne ruke, glazba barem ima dvije ruke, a ne kao neki bogovi. Mogue da je to bio lijek na koji je Blimunda ekala, ili je neto u njoj jo uvijek ekalo, jer svatko od nas svjesno eka samo ono to poznaje ili je slino, ili su nam rekli da je svakako korisno, putanje krvi ako slabost nije prevelika, jezik sv. Pavla ako epidemija nije prosijala plae, bobice borovice, Gordijanove pilule, korijen ika, francuski napitak, ako to nije obina mjeavina koja ini dobro samo utoliko to ne teti. Nije Blimunda oekivala da e joj se grudi, uvi glazbu, tako ispuniti, da e uzdahnuti kao netko tko umire ili se raa, nagnuo se Baltazar nad njom u strahu da umire, dok se ona, zapravo, vraala. Te je noi Domenico Scarlatti ostao na imanju, svirao je satima, sve do zore, a Blimunda je ve otvorila oi i suze su joj polako potekle, da se ondje naao lijenik rekao bi da ona proiava ozlijeeni optiki ivac, a moda bi i imao pravo, moda suze i nisu drugo do olakanje nakon boli. itavog je tjedna, svaki dan, podnosei vjetar i kiu na poplavljenim putovima S. Sebastiao da Pedreire, glazbenik dolazio svirati dva, tri sata, sve dok Blimunda nije ojaala toliko da se podignula, sjela kraj embala, jo uvijek blijeda, okruena glazbom kao da je uronila u duboko more, no ona nikada nije plovila, njezin je brodolom bio druge vrste. A potom se brzo oporavila, ako se tu uope radilo o bolesti. Tako je glazbenik prestao dolaziti, moda iz obzira ili zbog obveza u kraljevskoj kapelici koje je pomalo zanemario, a i zbog satova to ih je davao infantkinji, koja sigurno nije alila zbog njegove odsutnosti, a Baltazar i Blimunda primijetili su da ni otac Bartolomeu Lourenco vie ne dolazi i to ih je uznemirilo. Jednoga jutra, kada se vrijeme poboljalo, spustie se oni u grad, sada su hodali jedan do drugoga i razgovarali, Blimunda je mogla gledati Baltazara i ne vidjeti nita vie osim njega, na njihovo ope zadovoljstvo. Ljudi koje su putem susretali bili su zatvorene krinje, okovani kovezi, smijeili se ili pokazivali namrteno lice bilo je svejedno, onaj koji gleda ne smije o onome koga gleda znati vie no to moe vidjeti. Zato se Lisabon doima tako tih, unato ulinim vikaima, dovikivanju susjeda, razliitoj zvonjavi zvona, glasnim molitvama pred niama, trubi koja se tamo negdje uje, udarcu bubnja, topovskim hicima s brodova na rijeci Tejo koji najavljuju svoj odlazak ili dolazak, litanijama i zvoniima redovnika prosjaka. Tko ima volju, neka ju uva i koristi, tko ju nema, neka se snalazi bez nje, Blimunda o tome vie ne eli nita znati, na imanju ih je ve dosta, samo ona zna koliko joj je to skupljanje zadalo muke. Otac Bartolomeu Lourenco nije bio kod kue, moda je otiao na dvor, rekla im je udovica onoga koji je nosio kraljevsko ezlo, ili na akademiju, Ako hoete, ostavite poruku, no Baltazar odgovori da nije potrebno, da e se kasnije vratiti ili ga priekati na Trgu. Oko podneva otac se napokon pojavio, mrav zbog druge vrste bolesti, zbog drugih vienja, i protivno svojemu obiaju, zaputene odjee kao da je u njoj spavao. Kada ih je ugledao kako sjede pred vratima kue na kamenoj klupici, pokrio je lice rukama, ali ih odmah spustio, te krenuo prema njima kao da se upravo izbavio od velike opasnosti, ali ne ove koju je spomenuo u prvim rijeima, Samo sam ekao da me Baltazar ubije, mogli bismo pomisliti kako se bojao za vlastiti ivot, a to nije istina, Ne bi se vea pravda na meni izvrila da si umrla, Blimundo, Gospodin Skerlet zna da sam bolje, Nisam ga htio potraiti, a kada me je on posjetio, izmislio sam isprike da ga ne primim, ekao sam svoju sudbinu, Sudbina nas uvijek stie, ree Baltazar, Blimunda nije umrla, to je naa dobra sudbina, a to emo sada, bolest je izlijeena, volje su prikupljene, stroj je dovren, nema vie eljeza da ga kujemo ni platna Page 87 of 177

da ga ijemo, niti prua da ga pletemo, a sa utim jantarom moemo napraviti toliko kugli koliko je isprepleteno ica, glava je ve dovrena, nije galeb, ali nalikuje, na je posao konano gotov, to emo dalje, oe Bartolomeu Lourenco. Otac je problijedio, okrenuo se oko sebe kao da se pribojava da netko slua, te odgovori, Morat u obavijestiti kralja da je stroj napravljen, no prije toga moramo ga isprobati, ne elim da mi se ponovno smiju kao prije petnaest godina, a sad se vratite na imanje, uskoro u i ja doi. Krenue njih dvoje, no Blimunda zastane, Bolesni ste, oe Bartolomeu Lourenco, lice vam je bijelo, oi upale, a vijest vas nije ni razveselila, Razveselila me je, Blimundo, no vijesti sudbine uvijek su dvojne, vano je to e biti sutra, a ne to je danas, Dajte nam va blagoslov, oe, Ne mogu, ne znam u ime kojega Boga bih ga dao, radije blagoslovite jedno drugo, to je dovoljno, kad bi barem svi blagoslovi bili takvi. Govore da se kraljevinom loe vlada, da u njoj ima najmanje pravde i da je ne vide onakvom kakva mora biti, s povezom preko oiju, s vagom i maem, to bismo jo eljeli, samo bi jo nedostajalo da joj tkamo povez, mjerimo utege i brusimo ma neprestano ravnajui rupe, zatvarajui pukotine, brusei otricu, te da na kraju priupitamo osuenika na smrt da li je zadovoljan presudom, bi li on radije dobio ili izgubio parnicu. Presude Svete inkvizicije ovdje i ne spominjemo jer ona ima dobro otvorene oi, a umjesto vage, maslinovu granu i otar ma tamo gdje je drugi slomljen i napuknuo. Netko bi mogao pomisliti kako je maslinova grana znak mira, ali vie je nego jasno kako je ona prva od mnogih granica u buduoj lomai, ili te sasijeku ili te spale, pa je stoga bolje ne potivati zakon, bolje je probosti enu zbog nevjere nego ne iskazivati ast pokojnim vjernicima, dobro je imati kuma koji e progledati kroz prste ubojstvu i tisuu cruzadosa da se stave na vagu, radi toga je uostalom pravda i dri u ruci. Neka se kanjavaju crnci i seljaci da poslue za primjer, ali neka se slave dobri i imuni ljudi, neka se od njih ne zahtijeva naplaivanje dugova, ni odustajanje od osvete ili potiskivanje mrnje, a kako se parnice niu, jer ne mogu se uvijek sve izbjei, neka bude ispraznih govora, varanja, poziva na sud, propisa i odugovlaenja da bi to kasnije dobio onaj koji bi po pravednoj pravdi trebao dobiti ranije, i da bi to kasnije izgubio onaj koji bi trebao izgubiti odmah. A u meuvremenu e se musti krava to daje to dobro mlijeko - novac, to obiranje skupocjenog i ukusnog vrhnja za hranu sudskih slubenika, potraitelja, pravnika i istraitelja, svjedoka i sudaca, ako tko nedostaje u nabrajanju, to je zato to ga je zaboravio spomenuti otac Antonio Vieira, a sada je kasno da se sjeti. To je vidljiva pravda. O nevidljivoj se u najmanju ruku moe rei daje slijepa i nosi nesree, kao to se naposljetku i pokazalo u sluaju brodoloma lae kojom su krenuli u lov na drugu obalu rijeke Tejo infant don Francisco i infant don Miguel, dva kraljeva brata, i dok su plovili rijekom iznenada je zapuhao snaan vjetar i prevrnuo jedro, te se don Miguel utopio, a don Francisco spasio, a pravda bi bila ispunjena da se dogodilo obratno, budui da znamo kakve je pakosti inio don Francisco, zavaravao kraljicu, pohlepno nastojao dokopati se kraljeva prijestolja, pucao po mornarima, dok se drugome ne pripisuju nikakve nepodoptine ili su neznatne. Ipak, ne smijemo olako suditi, tko zna moda se don Francisco ve pokajao, a don Miguel platio ivotom jer je nabijao rogove la-aru ili mu zaveo ker, povijest kraljevskih obitelji puna je takvih dogodovtina. No, na kraju se doznalo neto drugo - kralj je izgubio parnicu s vojvodom od Aveira, ne on osobno ve kruna, a vodila se ona jo od Page 88 of 177

tisuu esto etrdesete, vie od osamdeset godina dvije su se obitelji povlaile po sudovima, obitelj Aveiro i kraljevska obitelj, i nije se tu radilo ni o kakvoj ali, nije u pitanju bila svaa oko vode ili zemlje, ve oko dvjesto tisua cruzadosa najamnine, a to je tri puta vie od dobiti to ju kralj ubire za crnce koje odvoze u brazilske rudnike. Ipak na ovome svijetu ima pravde, i zbog nje e sada kralj morati vojvodi od Aveira vratiti sva imanja, to je nama malo vano, a tu je ukljueno i imanje u S. Sebastiao da Pedreira, klju, zdenac, vonjak i palaa, to nije naroito vano ni ocu Bartolomeu Lourenco, no najgore je to e morati vratiti i staju. Ipak, sva zla nisu dola zajedno, presuda je donesena u dobar as jer je letei stroj dovren i spreman, ve se o tome moe izvijestiti kralj koji je tolike godine ekao ne gubei svoju kraljevsku strpljivost, uvijek ljubazan u ophoenju, uvijek naklonjen, a otac se sada nalazi u onom dobro poznatom poloaju tvorca koji se ne moe odvojiti od svojega djela, sanjara koji e izgubiti svoj san, Kada stroj poleti, to u ja raditi, istina je da mu ne nedostaju ideje za nove pronalaske, ugljen koji se dobiva iz mulja i bunja, novi nain mljevenja za proizvodnju eera, ipak, passarola je najvei izum, nikada vie nee biti takvih krila, osim onih jo monijih to se ne podvrgavaju ispitu letenja. U S. Sebastiao da Pedreira Baltazar i Blimunda htjeli bi znati kamo da krenu i to da rade u ivotu, ubrzo e se ondje pojaviti sluge vojvode od Aveira, Najbolje bi bilo da se vratimo u Mafru. No otac im je rekao neka priekaju, jer e ovih dana razgovarati s kraljem i ispitati stroj, a ako sve bude ilo kako treba, kao to se nada, svi e postati slavni i imati od toga koristi, po cijelom e se svijetu pronijeti glas o portugalskom otkriu, a sa slavom, doi e i bogatstvo, Ono to meni dopadne, pripast e nama trima, jer bez tvojih oiju, Blimundo, ne bi bilo passarole, kao ni bez tvoje desne ruke i strpljenja, Baltazare. Ipak, otac je uznemiren, kao da ne vjeruje u ono to govori ili kao da to nema toliku vanost da bi ga moglo umiriti, stoga Blimunda pita, vrlo tihim glasom, no je i pe je ve ugaena, stroj jo tamo stoji, ali sp. doima odsutnim, Oe Bartolomeu Lourenco, ega se bojite, a otac, zateen t/ ^vnim pitanjem zadrhti, ustane uznemireno, ode do vrata, baci pogle/ odgovori tihim glasom, Svete inkvizicije. Baltazar i Blimunda iz/ ree, Koliko mi je poznato nije grijeh, a niti hereza, elje/ -Mna poletio je balon iz palae i u tome nije bilo n/ * vanost, odvrati otac, ali kada poleti oy ti kako u tom letu demoni imaju / stroj plovi zrakom, neu im mo/ volje, Sveta inkvizicija ne prizn/ smo zarobili kranske due xa po elji Svete inkvizicije svak/ ele, ispasti dobra, a ako nf te drugi instrumenti za muei*, bi, Ali kralj je na naoj strani, Svt^ Njegova Velianstva, U ovako osjetljivom sluaju kralj e initi samo ono to mu naredi Sveta inkvizicija. Ponovno zapita Blimunda, ega se vie bojite, oe Bartolomeu Lourenco, onoga to bi se moglo dogoditi, ili ovoga to se dogaa, Sto eli time rei, Da je Sveta inkvizicija moda ve blizu, kao to je bila na tragu mojoj majci, dobro poznajem te znakove, to je poput aure koja obavija one koji postaju sumnjivi u oima inkvizitora, jo ne znaju zbog ega e biti optueni, a ve nalikuju krivcima, Ja znam za to e me optuiti ako kucne moj as, rei e mi da sam preao na idovsku vjeru, i to je tono, rei e mi da sam se predao arobnjatvu, a i to je tono, ako je arobnjatvo ova passarola i druge stvari o kojima ne prestajem razmiljati, a ovim priznanjem sada me drite u aci i sa mnom je gotovo ako me prijavite. A Baltazar ree, Neka izgubim i drugu aku, ako to Page 89 of 177

uinim. I Blimunda ree, Ako to uinim, neka vie ne zatvorim oi i neka zauvijek vidim kao kada mi je eludac prazan. Zatvorenima na imanju, Baltazaru i Blimundi prolaze dani. Kolovoz je proao, ve je sredina rujna, pauci pletu svoje mree po passaroli, podiu svoja jedra, poveavaju krila, ve se dugo ne uje embalo gospodina Skerleta, nema tunijeg mjesta od S. Sebastiao da Pedreire. Vrijeme je postalo prohladno, sunce se satima skriva za oblacima, kako ispitati stroj po oblanom vremenu, je li otac Bartolomeu Lourenco zaboravio da se bez sunca nee podii s tla, a ako jo pri tome bude nazoan kralj, bit e to takva sramota od koje emo u zemlju propasti. Ali nije dolazio ni kralj, ni otac, nebo se ponovno razvedrilo, sunce je zasjalo, a Blimunda i Baltazar i dalje su nestrpljivo ekali. I tada doe otac. Zauli su ispred vratnica snaan topot mulinih kopita, to je neobino jer je mula mirna ivotinja, stiu novosti, moda konano dolazi kralj da vidi veliko polijetanje passarole, no ipak, ovako bez najave, bez slugu koji bi najprije provjerili je li sve isto, osigurali kralju udobnost, podignuli atore, vjerojatno nije kralj. Otac Bartolomeu Lourenco silovito ue u staju, bio je mrtvaki blijed, boje pepela, poput nekoga tko je uskrsnuo poto je ve stao trunuti, Moramo bjeati, Sveta inkvizicija me trai, ele me uhvatiti, gdje su staklenke. Blimunda otvori krinju, izvadi neku odjeu, Ovdje su, a Baltazar upita, to emo. Otac je sav drhtao, jedva se drao na nogama, Blimunda ga pridri, to da radimo, ponovi, a on vikne, Pobjei emo na letjelici, potom kao da se odjednom prenuo, promrmlja gotovo neujno pokazujui na stroj, Pobjei emo na njemu, Kamo, Ne znam, samo znam da moramo odavde pobjei. Baltazar i Blimunda izmijenie dugi pogled, Tako je zapisano, ree on, Idemo, ree ona. Dva su sata poslijepodne, a toliko je posla to ga treba obaviti, ne smije se gubiti ni asak, treba skinuti crepove, prerezati drae koji se ne budu mogli izvui, no najprije treba postaviti loptice jantara tamo gdje se ice spajaju, razapeti gornja jedra kako sunevo svjetlo ne bi prerano obasjalo stroj, prebaciti u kugle dvije tisue volja, tisuu na jednu i tisuu na drugu stranu, da ne bi prevagnula jedna strana te dovela u opasnost da se stroj preokrene u zraku, a ako se mora prevrnuti, neka to ne bude zato jer smo mi neto previdjeli. Toliko jo ima posla, a tako malo vremena. Baltazar je ve na krovu, skida crepove i baca ih dolje, oko staje se razlijee zvuk lomljave u krhotine, a otac Bartolomeu Lourenco uspio je nadvladati strah, te snagom to mu je preostala izvlai tanke drae, jer vee grede zahtijevaju veu silu koju on nema, one e jo priekati, a za to vrijeme Blimunda, tako smireno kao da je itavog ivota samo letjela, provjerava jedra, je li balast ravnomjerno rasporeen, zatee rubove. A to e ti sada uiniti, Anele uvaru, nikada nisi bio potrebniji otkad su te na taj poloaj postavili, gleda ovo troje koji e se ubrzo vinuti u zrak, kamo ljudi jo nisu stigli, i potreban im je netko da ih podri, meusobno su ve uinili koliko su mogli, prikupili su materijal i volje, spojili vrstu i neopipljivu tvar, svemu su pridruili svoju smionost, spremni su, samo treba jo skinuti krov, sklopiti jedra, omoguiti suncu da obasja letjelicu, i zbogom, otplovit e, a ako ti, Anele uvaru, ne pripomogne barem malko, nisi nikakav aneo, jasno da se mogu zazivati i drugi sveci, no nijedan nije takav matematiar kao ti, ti poznaje rijei i sve ih bez greke nabraja od jedne do njih trinaest, a to je djelo to zahtijeva itavo znanje geometrije i aritmetike, poinje prvom rijeju Page 90 of 177

koja je kua jeruzalemska u kojoj je Isus umro za sve nas, tako kau, a potom dolaze dvije rijei koje su dvije Mojsijeve ploe na koje je Isus zakoraio, tako kau, pa tri rijei koje se odnose na Sveto trojstvo, tako kau, pa etiri,rijei, a to su etiri evanelista, Ivan, Luka, Marko i Matej, tako kau, zatim pet rijei koje su pet Isusovih rana, tako kau, onda est rijei koje su est posveenih svijea to su gorjele na Isusovu roenju, tako kau, pa sedam rijei koje se odnose na sedam sakramenata, tako kau, pa osam rijei koje su osam blagoslova, tako kau, pa devet rijei koje su devet mjeseci koliko je naa Gospa nosila svojega blaenoga sina u presvetoj utrobi, tako kau, pa deset rijei koje su deset Bojih zapovijedi, tako kau, pa jedanaest rijei koje su jedanaest tisua djevica, tako kau, dvanaest rijei, a to su dvanaest apostola, i trinaest rijei to su trinaest zraka mjeseevih, a to nije potrebno posebno naglaavati, jer samo ovdje imamo barem Sedam Mjeseca, to je ona ena to u ruci dri staklenu boicu, pazi na nju, Anele uvaru, ako se staklo razbije, gotovo je s putovanjem i nee moi pobjei ovaj otac koji se katkad ludo ponaa, paz^ mukarca koji je na krovu, nedostaje mu lijeva aka, to je tvoja krivica, b/ za vrijeme bitke, moda tada jo nisi dobro znao svoj posao. / etiri su sata poslijepodne, od st? :lica stoji u sredini, malena pe u dnu napola je u/ -ostirka na kojoj su est godina spavali W nijeli su je u letjelicu, to je jo os/ da se radi s embalom, pa neka a i oprostiti, velika je urba i niko/ ako ostane, pobuditi zanimanj/ mu slui taj instrument tako / nuo krov i drvene grede, ka/ strument te mu se tipke rasL ti gospodin Skerlet, ree Blimunda. Sada ve mogu krenuti. Otac Bartolomeu Lourenco promatra vedro nebesko prostranstvo bez oblaka, sunce je nalik zlatnoj kustodi, Baltazar pridrava ue kojim e sklopiti jedra, a Blimunda nastoji svojim oima vidjeti budunost, Pomolimo se Bogu koji je da je, proape, te opet prigueno ree, Povuci, Baltazare, no on to ne uini odmah jer mu je ruka zadrhtala, nije to isto kao rei Fiat, kae se i ve je uinjeno, kada neto vuemo, premjetamo se s jednog mjesta na drugo, a ne znamo na koje. Pribliila se Blimunda, stavila svoje dvije ruke povrh jedne Baltazarove i u samo jednom pokretu, kao da je tako i jedino mogue, oboje povukoe ue. itavo se jedro spustilo na jednu stranu i sunce je potpuno obasjalo loptice jantara, a sada, to e sada biti s nama. Stroj se zatresao, zanjihao kao da trai ravnoteu to ju je iznenada izgubio, posvuda se zaula kripa, bile su to eljezne ploice i isprepleteno prue, a onda odjednom, kao da je udahnula svijetlei vrtlog, letjelica se okrenula dva puta oko svoje osi dok se podizala, i jedva je prela visinu zidova kada je ponovno vrsto uhvatila ravnoteu, te je podignula svoju glavu galeba i krenula put neba poput strijele. Uzdrmani snanim okretima, Baltazar i Blimunda padoe na drveni pod letjelice, ali se otac Bartolomeu Lourenco vrsto drao za jedan od jarbola to su pridravali jedra, i tako je mogao vidjeti kako se zemlja udaljava vrtoglavom brzinom, imanje se ve jedva razabiralo i odmah se potom izgubilo meu brdima, a to je ono ondje, jasno, to je Lisabon, i rijeka, oh, i more, to isto more kojim sam ja, Bartolomeu Lourenco de Gusmao, dva puta stigao iz Brazila, more kojim sam putovao do Nizozemske, kojim e me jo kontinentima zemlje i zraka odvesti ti, letjelico, vjetar mi zavija u uima, nijedna se ptica nije tako visoko vinula, da me vidi kralj, da me vidi onaj Tomas Pinto Brandao koji me je ismijavao u stihovima, da me vidi Sveta inkvizicija, svi bi oni znali da sam Boji Page 91 of 177

izabranik, da, ja, ja koji se uspinjem u nebo zahvaljujui svojemu veleumnom djelu, i Blimundinim oima, ni na nebu nema takvih oiju, i Baltazarovoj desnici, dovodim ti, Boe, jo jednoga koji nema lijeve ruke, Blimundo, Baltazare, pogledajte, dignite se, ne bojte se. Nisu se oni bojali, jedino ih je straila njihova vlastita hrabrost. Otac se smijao, vikao, nije se vie drao za jarbol i trao je po letjelici s jedne na drugu stranu da bi mogao gledati zemlju na svim stranama svijeta, a bila je ona veoma velika, sada kada su se od nje toliko udaljili, te se konano podignue Baltazar i Blimunda, uznemireno se uhvatie za jarbole, zatim za ogradu, zaslijepljeni svjetlom i vjetrom, a strah je odmah nestao, Ah, povie Baltazar, Uspjeli smo, zagrlio je Blimundu i zaplakao poput izgubljena djeteta, i to jedan vojnik koji je bio u ratu, koji je u Pegoesu ubio ovjeka svojim iljkom, sada rida od sree u Bli-mundinu zagrljaju, a ona mu ljubi prljavo lice, no dobro, dobro. I otac im prie i zagrli ih, potresen iznenada tom analogijom, kako je rekao Talijan, Bog, on sam, Baltazar njegov sin, Blimunda Duh Sveti, i sve troje na nebu, Bog je samo jedan, povie, no rijei mu je s usta oteo vjetar. Tada Blimunda ree, Ako ne ra-zapnemo jedra, nastavit emo se uspinjati, kamo emo dospjeti, moda do Sunca. Nikada se ne pitamo ima li razboritosti u ludosti, ali moemo rei da u svakom od nas ima pomalo ludosti. To je nain da se odrimo na ovoj strani, zamislite da luaci zatrae da budu izjednaeni sa svijetom razboritih koji su samo malo ludi, pod izlikom da su samo malo razboriti, toliko, primjerice, da sauvaju svoj ivot, kao to to sada ini otac Bartolomeu Lourenco, Ako naglo razapnemo jedra, past emo na zemlju kao kamen, pa se on prihvati upravljanja uzetom, stane ga polako poputati kako se jedro ne bi naglo razapelo, sve sada ovisi o njegovoj vjetini, jedro se polako rastvaralo i polako zasjenilo loptice jantara, a letjelica je usporila. Tko bi rekao da je tako lako biti pilot u zraku, mogli bismo ve poi u potragu za novim Indijama. Stroj se prestao uspinjati, zaustavio se na nebu rairenih krila, kljuna okrenuta prema sjeveru, ako se i mie, doima se kao da stoji na mjestu. Otac jo vie rastvori jedro, ve je tri etvrtine jantarnih loptica u sjeni, i letjelica se stane lagano sputati, kao da su u amcu na mirnome jezeru, jedan okret kormila, jedan zamah veslom, to sve ovjek nije u stanju izmisliti. Zemlja se polako pribliava, Lisabon se ve bolje razabi-re, nepravilni pravokutnik Kraljevskoga trga, labirint ulica i uliica, izboene terase gdje je otac stanovao i gdje sada ulaze pripadnici Svete inkvizicije da bi ga uhitili, ali prekasno, ljudi se toliko brinu o interesima nebesa, a ne sjete se pogledati uvis, jasno da je na toj visini letjelica tek toka u plavetnilu, no kako bi i podignuli pogled, kada im je on zakopan pred dotrajalom Biblijom, negdje na Petoknjiju, na propisima s nerazumljivim dijelovima, i ve izlaze, kreu prema Rossiju, prema palai u kojoj je sjedite Inkvizicije da obavijeste kako je pobjegao sveenik kojega su trebali zatvoriti, a i ne slute kako njega titi veliki nebeski svod u koji se oni nikada nee vinuti, prava je istina da Bog izabire svoje miljenike, bolesne, osakaene, prekobrojne, ali ne i pripadnike Svete inkvizicije. Sputa se passarola i ve se uz malo napora moe vidjeti imanje vojvode od Aveira, no oito je da su ovi piloti poetnici, nedostaje im ono iskustvo koje omoguuje da se u jednom pogledu prepoznaju osnovne stvari na zemaljskoj povrini, vodeni tokovi, jezera, naselja rasuta poput zvijezda po tlu, tamne ume, eno ondje su etiri zida staje, zrana luka iz koje su poletjeli, otac Page 92 of 177

Bartolomeu Lourenco sjeti se da ima jedan dogled u krinji, u hipu ga potrai i usmjeri, oh, divote, lijepo je ivjeti i pronalaziti, tako se j?sno vidi prostirka u kutu, pe, samo embala nema vie, to li se dogodilo / Mlom, mi znamo, pa emo i ispripovijedati, dakle, kada je Domenico S/ nrema imanju, stigavi ve blizu, odjednom je ugledao kako se/ -om klepetu krila, to bi tek bilo da su krila doista zamah/ xao, vidio je kako je sve porueno, crepovi slomlje/ prerezane ili izvuene, nita nije tunije u zrak, a ostaje tek bolna sjeta kf zasvira na embalu kratko, gotove^ ma kao da dodiruje neije lice potrebne, a potom ga je, budu/ balo, odvukao po neravnome cima, tipke e se sada raskly gurao je Scarlatti embalo do nuo tekom mukom i bacio u dubfru^ stijenke, sve su ice vritale, te on konano pljusne u vodu, nitko ne zna kakva ga sudbina eka, embalo to je tako divno svirao, sada tone, krklja kao utopljenik i konano se smiri u mulju. S visine se vie ne vidi glazbenik, zaao je u uliice, moda skrenuo s puta, moda pogledavao uvis i ponovno vidio passa-rolu, mahnuo samo jedanput eirom, bolje je pretvarati se, praviti se da nita ne zna, zato ga i nisu vidjeli s letjelice, tko zna hoe li se ponovno sresti. Vjetar pue s juga, lagani vjetar to jedva mrsi Blimundine kose, s tim povjetarcem nee nikamo stii, to je kao da pokuavaju prijei ocean plivajui, te zato Baltazar pita, Da zapuem u mijeh, svaka medalja ima dvije strane, prvo je otac izjavio, Bog je jedan, a sada Baltazar eli znati, Da zapuem u mijeh, prvo uzvienost, a zatim banalnost, kada Bog ne pue, mora se ovjek potruditi. No, otac Bartolomeu Lourenco kao da se skamenio, ne govori, ne mie se, samo promatra golemu Zemljinu zaobljenost, dio rijeke i mora, dio planina i dolina, ako ono ondje nije pjena, onda je vjerojatno bijelo jedro neke lae, ako nije pramen magle, onda je dim iz nekog dimnjaka, a reklo bi se da je svijet okonao s ljudima u njemu, tiina boli, a vjetar se stiao, nijedna se vlas Blimundine kose ne mie, Zapui u mijeh, Baltazare, ree otac. Mijeh je nalik papuicama na orguljama na koje se postavljaju stopala, a u visini prsa, uvrena za unutranjost stroja, nalazi se poluga za oslonac rukama, nije to nikakav dodatni izum oca Bartolomea Lourenca, dovoljno je bilo otii u stolnu crkvu i vidjeti orgulje koje se ondje nalaze, jedina je razlika to ovi mjehovi ne stvaraju glazbu, samo dahu od puhanja usmjerena prema krilima i repu letjelice, te se ona konano poinje micati, toliko polako da je upravo zamorno gledati ju, jo nije preletjela ni koliko ivotinja u jednom potezu povue kola, a Baltazar se ve umorio, ni tako neemo daleko stii. Mrana lica otac odmjerava Baltazarovu snagu i jasno mu je da njegov veliki pronalazak ima jednu slabu toku, na nebu se ne moe initi to i na vodi, uroniti vesla u zrak kada nema vjetra, Stani, nemoj vie stiskati mijeh, a iscrpljeni Baltazar sjedne na dno letjelice. Strah i oduevljenje ve su proli, i sada je na redu razoaranje, nauili su oni dizati se i sputati, no nalik su ovjeku koji zna ustati i lei, ali ne zna hodati. Sunce se sputa prema luci, a sjene su se na zemlji ve izduile. Otac Bartolomeu Lourenco osjeti nemir razlog kojega ne zna odrediti, no iznenada mu pozornost privuku oblaci dima neke daleke paljevine to se kreu prema sjeveru, to Page 93 of 177

znai da vjetar i dalje pue dolje, blie zemlji. Usmjeri jedro, malo ga rairi tako da zasjeni drugi red jantarnih loptica, a stroj se stane naglo sputati, no ipak ne dovoljno da ga vjetar zahvati. Kada je jo jedan red jantara prekrila sjena, propali su tako silovito da im se uinilo kako e im eludac iskoiti kroz usta, ali tada je vjetar obuhvatio stroj svojom monom i nevidljivom rukom, pokrenuo ga naprijed velikom brzinom, a Lisabon je ubrzo ostao za njima, ve je na obzoru, rasplinut u blijedoj magli, i oni osjetie kako su konano napustili luku i odvezali debelu uad da bi krenuli u otkrivanje nepoznatih krajeva, te im se srce stisnulo, tko zna kakve ih opasnosti ekaju, kakvi adamastori, kakve oluje i gromovi na njih vrebaju, moda e se s mora, to se u daljini nazire, podii vrtlog vode koji e natopiti zrak i dati mu slankasti okus. Tada Blimunda upita, Kamo idemo, a otac odgovori, Tamo gdje ruka Svete inkvizicije ne moe stii, ako takvo mjesto uope postoji. Ovaj narod koji toliko toga oekuje od nebesa, ne gleda esto uvis, gdje kau da se nebesa nalaze. Ljudi rade u poljima, u selima, ulaze i izlaze iz kua, odlaze u dvorite, do izvora, zaklanjaju se pod borom, tek poneka ena koja lei meu grmljem s mukarcem na sebi, moe pomisliti da je neto vidjela na nebu, ali smatra da joj se priinja od tolika uitka. Jedino se radoznale ptice u letu pitaju, oblijeui uznemireno oko stroja, to je to, to je to, moda je to ptiji mesija, u usporedbi s ovime, orao je obian Ivan Krstitelj, Poslije mene dolazi onaj koji je od mene jai, povijest zrakoplovstva ne zavrava ovdje. Jedno vrijeme pratila ih je neka ptica grabljivica pa su se druge ptice prestraile i razbje-ale, i tako su letjeli samo njih dvoje, grabljivica je leprala i lebdjela, a passa-rola letjela ukoenih krila, da ne znamo kako ju pokree sunce, jantar, tamni oblaci, magneti i eljezne ploe, ne bismo mi vjerovali svojim oima, osim to ne bismo imali istu ispriku da to vidimo kao ona ena koja je leala meu grmljem i vie je nema, uitak je proao, ak se vie ni to mjesto ne vidi odavde. Vjetar je okrenuo na sjeveroistok, sada snano pue, a ispod njih zemlja prolazi velikom brzinom kao pokretna povrina rijeke koja u svojim tokovima nosi polja, ume, sela, zelene i ute boje, tamnoute i smee, bijele zidove, krila vjetrenjaa, a isto tako i vodene niti ponad drugih voda, kakva bi to snaga mogla razdvojiti vodu. veliku rijeku to tee i sve odnosi sa sobom, malene potoke koji u njoj trae svoje putove, voda unutar vode, a o tome nita ne znaju. Tri se letaa nalaze na pramcu letjelice, kreu prema zapadu, a otac Bartolomeu Lourenco osjeti da se nemir vratio i raste, ve prelazi u paniku, pretvara se konano u glas, a taj glas je vapaj, kada sunce zae, stroj e se neminovno spustiti, moda pasti i razbiti se, a svi e umrijeti, Eno Mafre, povie Baltazar poput mornara koji s vrha jarbola dovikuje, Kopno, usporedba je upravo prikladna, jer to je Baltazarov kraj i on ga prepoznaje, premda ga nikada nije vidio iz zraka, moda svatko od nas u srcu nosi svoj osobni krajolik koji se podudara s naim rodnim krajem, te se slau izboir; i udubljenja reljefa kao ena i mukarac, zemlja smo na zemlji, i zato Baka/ To je moja zemlja, prepoznaje ju itavim tijelom. Brzo prolaze iznad g/ -ia, no ovaj put ljudi su ih primijetili, jedni prestraeno bjee/ ve preklinjui za milost, neki bacaju kamenje, strah w Mio, sumnja, tko je vidio, zaklinje se i trai / ->e podastrijeti dokaze jer je letjelica / naspram blistavog diska, moda / nad zbunjenou onih koji vjeru/ Ubrzo je letjelica stigla do' svijeta. Otac Bartolomeu Lov ue, itavo se jedro smotale/ vrtoglavo uspinjati, zemlja/ nad obzora. Page 94 of 177

Meutim, prekasi. nemogue je utei joj. Letjelica je pomalo skretala prema sjeveroistoku, u smjeru kopna, podvrgnuta dvostrukoj privlanoj sili, sili sunca koje se naglo gasi, no jo uvijek ima snage da je odri u zraku, i sili tame koja ve prekriva daleke doline. Vjetar se vie ne uje i ne osjea zbog snane zrane struje od sputanja i otrog fijuka koji odjekuje kroz prue. Sunce je sjelo na obzor poput narane na dlan, poput usijanoga metalnog diska to je izvaen iz pei da se ohladi, od njegova svjetla vie ne bole oi, bilo je bijelo, boje trenje, rumeno, crveno, jo svjetluca, ali sada zagasito, pozdravlja se, zbogom, do sutra, ako sutranji dan osvane ovim trima zranim nautiarima koji se strmoglavljuju poput smrtno ranjene ptice to se teko odrava na kratkim krilima, sa svojim jantarnim dijade-mom u koncentrinim krugovima, u padu koji se doima beskonanim, ali e okonati. Ispred njih podie se taman obris, je li to adamastor ove plovidbe, to su brda to se okrugla diu iz zemlje, jo proarana crvenim svjetlom na vrhovima. Otac Bartolomeu Lourenco gleda ravnoduno, kao da nije na ovome svijetu, nego s one strane vlastite rezignacije, oekuje kraj koji e ubrzo stii. No, odjednom se Blimunda odmakne od Baltazara za kojega se grevito drala dok je stroj vrtoglavo padao, obgrli rukama jednu kuglu s tamnim oblacima, s voljama, ima ih dvije tisue ali to nije dovoljno, natkrije ih tijelom kao da ih eli sve u sebe staviti ili se s njima spojiti. Stroj naglo poskoi, podigne glavu poput konja kojemu su povukli uzde, zaustavi se naas u oklijevanju, te stane ponovno padati, ali manjom brzinom, a Blimunda povie, Baltazare, Baltazare, nije morala tri puta zazvati, ve je on obgrlio drugu kuglu, priljubio se uz nju itavim tijelom, Sedam Mjeseca i Sedam Sunaca zadravali su svojim tamnim oblacima stroj koji se sputao, sada ve polako, toliko polako daje jedva zakripalo prue kada su dodirnuli tlo, stroj se samo nagnuo na jednu stranu jer nije bilo draa da ga podupru, no ne moe se sve imati. Iscrpljenih udova iskliznuli su iz letjelice pokuavajui se jo zadrati za ogradu, no nisu uspjeli, pa su se tri putnika otkotrljala i ostala tako leati na tlu, ali bez ijedne ogrebotine, dakle, istina je da se uda nisu prestala dogaati, a ovo je bilo jedno od veih, nije ni trebalo zazivati sv. Kristofora, on je bio ondje, motrio na putovanje, vidio kako se letjelica strmoglavljuje te joj pruio svoju golemu ruku i tako sprijeio nesreu, za. svoje prvo zrano udo odlino se drao. I posljednja se zraka dana povukla, gusta e se no ubrzo spustiti, na nebu ve blistaju prve zvijezde, nisu ih mogli dohvatiti ni kada su im se blie pri-maknuli, a koliko su se zapravo primaknuli, bio je to tek skok buhe, uzletjeli su zrakom iznad Lisabona, preletjeli Mafru i samostan u gradnji, zamalo pali u more, a sada, Gdje smo, upita Blimunda, i jaukne jer ju je eludac bolio, ukoene su joj ruke bile skrhane od velika naprezanja, na isto se alio i Baltazar dok je ustajao i pokuavao se ispraviti, teturajui poput volova prije no to padnu od udarca sjekirom u glavu, no on je za razliku od volova, imao vie sree jer je izbjegao smrti i nije vano to tetura, tako e barem znati bolje cijeniti vrsto tlo po kojem gazi, Ne znam gdje smo, nikada ovdje nisam bio, ini mi se da smo u planini, moda e otac Bartolomeu Lourenco znati neto vie. Otac je upravo ustajao, nisu ga boljeli udovi ni trbuh, samo glava, i to kao da ju je netko iglom probuio kroz sljepoonice, Nalazimo se u istoj opasnosti kao da smo ostali na imanju, ako nas juer nisu pronali, pronai e nas sutra, Ali kako se zove ovo mjesto, Svako je mjesto na Zemlji predvorje pakla, ponekad se u njega ulazi mrtav, ponekad iv, a smrt Page 95 of 177

doe potom, Za sada smo jo ivi, Sutra emo biti mrtvi. Blimunda se priblii ocu i ree, Bili smo u velikoj opasnosti kada smo se sputali, ako smo uspjeli prebroditi tu opasnost, prebrodit emo i druge, recite kamo moramo ii, Ne znam gdje smo, Kad se razdani, vidjet emo bolje, popet emo se na jedno od ovih brda, i tamo gore orijentirat emo se prema suncu i pronai put, a Baltazar doda, Poletjet emo na letjelici, njome ve znamo upravljati, ako bude vjetra, za jedan dan bit emo dovoljno daleko, izvan dosega Svete inkvizicije. Otac Bartolomeu Lourenco nita ne odgovori. Rukama se drao za glavu, potom inio pokrete kao da razgovara s nekim nevidljivim biem, a i lik mu je postajao sve nejasniji u tami. Stroj je leao na tlu prekrivenom niskim raslinjem, no na tridesetak koraka unaokolo bila je gusta, niska uma, iji se obris ocrtavao spram neba. Koliko se to odande moglo procijeniti, u blizini nije bilo ljudskih znakova. No je bila dosta hladna, to nije udno, rujan se bliio kraju i dani vie nisu bili tako topli. Iza stroja, zatien od vjetra, Baltazar je zapalio malu vatru, vie radi osjeaja da nisu sami nego da se zagriju, a osim toga nije bilo preporuljivo paliti veliku vatru koja se mogla vidjeti iz daljine. On i Blimunda sjeli su da pojedu hranu koju su nosili u naprtnjai i pozvali su oca, ali on nije odgovorio ni doao, nazirao se njegov uspravan lik, nepomian u tami, moda je promatrao zvijezde, moda duboku dolinu, nizinu u kojoj se nije vidio ni traak svjetla, kao da su svi stanovnici napustili svijet, kao da je ondje bilo letjelica napretek koje mogu putovati po bilo kakvu vremenu, ak i nou, te su svi otili, a samo su njih troje ostali s ovom ptiicom koja ne zna kamo bi kada joj uzmu sunce. Nakon jela, legli su pod trup letjelice i pokrili se Baltazarovim ogrtaem i jednim platnom jedra to su ga izvukli iz krinje, a Blimunda tiho ree, Otac Bartolomeu Lourenco je bolestan, nije isti ovjek, Ve dugo nije isti, to se tu moe, A to emo mi, Ne znam, moda e sutra yac neto odluiti. uli su kako se otac kree, kako vue noge po tlu, uli su y - mrmlja, pa su se smirili, od svega je najgora tiina, te su zaspali unat/ 'udobnosti, ali nisu spavali dubokim snom. Oboje su sanjali ka/ "munda u koiji koju vuku krilati konji, a Baltazar je jaha/ v*n, odjednom su konji izgubili krila, stijenj se zap/ soje, nakon kratkog sna, trgnue iz te mune' ri, otac je goruom granom palio stro' tazar u skoku ustane, otri do njega/ vlaiti, no otac je pruao otpor pa/ tlo i nogama zgazi zapaljenu gra/ vala vatru koja je zahvatila s\\y otac je ustao. Baltazar je zem/ vidjeti. Blimunda upita tihim i rav. odgovor, Zato ste zapalili stroj, a Bar^ kao da je oekivao to pitanje, Ako moram izgorjeti na lomai, neka to barem bude na ovoj. Otiao je prema drveu na obronku, vidjeli su kako se brzo sagnuo, u tren oka vie nije bio na vidiku, je li to neka neodgodiva tjelesna potreba, ako je jo moe osjeati ovjek koji je elio spaliti svoj san. Vrijeme je prolazilo, no otac se nije pojavljivao. Baltazar ga potrai. Nije ga naao. Dozivao ga je, ali nije bilo odgovora. Mjesec se pojavio i ispunio umu prividima i sjenama, i Baltazar osjeti kako mu se jei kosa na glavi. Sjetio se vukodlaka, raznih utvara, pomislio kako umom hodaju zli dusi i ak povjerovao kako je oca odnio sam demon, pa prije nego li i njega odnese, stao se moliti sv. Egidiju, svecu koji pomae i titi u sluajevima panike, epilepsije, ludila i nonih strahova. Mogue Page 96 of 177

da je svetac uo molbu, u svakom sluaju vrag nije doao po Baltazara, no strahovi se nisu rasplinuli, a iz itave je ume odjednom stao dopirati apat, tako se njemu inilo, moda je to zbog mjeseca, najbolja svetica bit e mi Sedam Mjeseca, pa se vratio k njoj jo drui od straha, Nestao je, a Blimunda ree, Otiao je, vie ga neemo vidjeti. Te su noi loe spavali. Otac Bartolomeu Lourenco nije se vratio. U samo svitanje Blimunda ree, Ako ne rairi jedra i ne pokrije dobro jantarne loptice, stroj e sam odletjeti, bez obzira to njime nitko ne upravlja, moda je to i bolje, moda negdje na Zemlji ili na nebu sretne oca Bartolomea Lourenca, a Baltazar srdito odvrati, Ili u paklu, stroj e ostati tu gdje je, i ode rairiti jedro i prekriti sjenom jantar, ali nije bio zadovoljan, jedro bi se moglo poderati ili bi ga mogao odnijeti vjetar. Odrezao je nekoliko grana i njima pokrio stroj, nakon sat vremena ve se razdanilo, a da netko iz daljine pogleda u tom pravcu, ne bi vidio nita osim zbijenog grma usred padine s niskim raslinjem, to nije tako neobino, ali moglo bi biti kada se granje osui. Baltazar je pojeo neto hrane koja je preostala od veere, Blimunda je jela prije njega, kao i uvijek zatvorenih oiju, to nam je poznato, i ak se pokrila preko glave Baltazarovim ogrtaem. Ovdje vie nemaju to raditi, to emo sada, pita jedno od njih, a drugi odgovara, Nita nas vie ovdje ne zadrava, Onda idemo, Spustit emo se onim obronkom kojim je nestao otac Bartolomeu Lourenco, moda mu pronaemo trag. itavo su ga jutro traili po toj padini, sputajui se niz oble i tihe breuljke, tko zna kako ih nazivaju, a od oca ni traga, nijednog otiska stopala, ni komadia crne tkanine na nekom trnu, kao da je u zemlju propao, tko zna gdje je sada, to emo, upita Blimunda, Idemo naprijed, sunce je ondje, more na desnoj strani, kada stignemo meu ljude, saznat emo gdje smo i kako se zovu ova brda, da bismo se mogli vratiti kada to budemo htjeli, Ovo su brda Barragudo, ree im pastir na kojega su kasnije naili, a ono visoko brdo, to je Monte Junto. Trebala su im dva dana da stignu u Mafru jer su napravili veliki krug kako bi izgledalo kao da dolaze iz Lisabona. Ulicama je prolazila procesija iz zahvaliti Bogu na njegovoj milosti, jer je dopustio da ponad bazilike u gradnji proDuh Sveti. ivimo u vremenu kada se svakoj redovnici, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu, ukazuje dijete Isus u klaustru ili aneo kako svira harfu u zboru, a kada su zatvorene u svojoj eliji gdje ih nitko ne vidi, pojave su vie tjelesne prirode, spopadaju ih avoli tresui im postelje, drmaju im se udovi, gornji tako da im poskakuju grudi, a donji tako da im treperi i znoji se onaj tjelesni otvor, prozor pakla nakon uitka i vrata raja dok uivanje traje, i u sve se to vjeruje, samo Baltazar ne moe rei, Letio sam od Lisabona do Monte Junto, jer bi ga smatrali luakom, a imao bi i mnogo sree ako to ne bi pobudilo sumnju Svete inkvizicije, jer mnogo je istih luaka u ovoj zemlji koju je ludilo poistilo. Do sada su Baltazar i Blimunda ivjeli od novaca koji im je davao otac Bartolomeu Lourenco, tome su jo dodavali zelje i grah iz vrta, komadi mesa kada ga je bilo, usoljene srdele kada nije bilo svjeih, ipak, potroili su i pojeli znatno manje od hrane koju je gutao stroj dok je rastao, a moda tada uope i nisu vjerovali da e poletjeti. Letio je stroj, ako u to vjerujemo, a tijelo trai svoju hranu, zato se snovi i diu u visine, no Sedam Sunaca ne moe dobiti ni posao vozara, volovi su prodani, kola slomljena, kada Bog ne bi tako lako zaboravljao siromahe, trajala bi vjeno njihova imovina. S Page 97 of 177

parom volova i vlastitim kolima mogao bi Baltazar ponuditi svoje usluge na gradilitu, i sigurno bi ga primili bez obzira to nema jednu ruku. A ovako, oni e sumnjati da on jednom rukom moe upravljati kraljevim volovima ili volovima mnogih plemia koji su ih posudili da zadobiju naklonost dvora, to bih ja mogao raditi, brate, pitao je Baltazar Alvara Dioga, svojega zeta, u predveerje istoga dana kada su stigli, upravo su zavrili s veerom, okupljeni svi u roditeljskoj kui, no prije toga sasluali su on i Blimunda iz usta Ines Antonije nevjerojatnu priu o prolasku Duha Svetoga iznad gradia, Ovim sam ga oima to e ih zemlja progutati vidjela, sestrice, a vidio ga je i Alvaro Diogo koji se nalazio na gradilitu, reci, zar nije istina, ovjee, a Alvaro Diogo, raspirujui vatru u ognjitu, potvrdi da je vidio kako je neto proletjelo iznad gradilita, Bio je to Duh Sveti, naglasi ponovno Ines Antonia, rekli su tako redovnici onima koji su to htjeli uti, da nije bio Duh Sveti ne bi iz zahvalnosti prola procesija, Bit e da je tako, ree pomirljivo mu, a Baltazar je gledao u Blimundu koja se smijeila, Na nebu postoje stvari koje ne znamo objasniti, a Blimunda ree s istom namjerom, Da ih znamo objasniti, imale bi stvari na nebu drugo ime. U kutu kraj ognjita drijemao je stari Joao Francisco, bez volova i kola, bez zemlje i Marte Marije, doimao se kao da ne prati razgovor, no ree, Na 1 svijetu postoji samo smrt i ivot, i odmah potom ponovno zadrijema, dok su oni oekivali nastavak, zato starci uvijek zaute kada trebaju nastaviti govoriti, pa onda mladi moraju uiti sve od poetka. Jo je netko ovdje spavao i zato nije govorio, a ak da je i budan, vjerojatno mu i ne bi dopustili da govori jer ima samo dvanaest godina, djeca nose istinu na usnama, no da bi ju izgovorila, moraju najprije odrasti, a kad jednom odrastu onda ponu lagati, to je sin koji je preivio, kada stigne veer, mrtav je umoran od posla, itav se dan penje i sputa po skelama, pojede veeru i odmah zaspi. Tko hoe raditi, uvijek nade posao, ree Alvaro Diogo, moe raditi kao pomonik ili voziti runa kolica, kuka ti je za to dovoljna, takve su ivotne nedae, ode u rat, vrati se ranjen, zatim leti zahvaljujui nekom tajanstvenom umijeu, i na kraju, ako siromaak eli zaraditi kruh svagdanji, nije mu to lako, ipak, on se moe smatrati sretnikom, jer jo prije tisuu godina vjerojatno nije bilo eljeznih kuka da mu nadomjeste aku, a ega e sve jo biti za sljedeih tisuu godina, tko zna. Rano izjutra izali su Baltazar i Alvaro Diogo, a s njima i djeak, kua obitelji Sedam Sunaca nalazi se, kao to znamo, blizu crkve sv. Andrije i palae vikonta, oni stanuju u najstarijoj jezgri gradia, jo se vide ostaci utvrde koju su podignuli Mauri u svoje vrijeme, dakle, izali su rano izjutra, putem susreli druge ljude iz mjesta koje Baltazar poznaje, svi idu na gradilite, vjerojatno su zato polja zaputena, starci i ene ne mogu sve sami obraditi, a kako se Mafra nalazi u dnu jedne kotline, moraju se oni penjati puteljcima koji vie nisu kao nekada, zatrpani su otpacima s gradilita to ih bacaju s vrha brda Vela. Odozdo se vide zidovi koji ne obeavaju nikakvu babilonsku kulu, a kada se prie blie podnoju brda, itava je graevina skrivena pogledu, sedam se godina gradi, ako ovako nastave, bit e gotova tek na sudnji dan, a to e im onda vrijediti to su je gradili, Graevina je velika, ree Alvaro Diogo, kad joj se priblii, vidjet e, a Baltazar koji se podsmjehivao klesarima i zidarima, sada je zautio kao zaliven, ne toliko zbog gomile kamenja koja je ve podignuta, nego zbog gomile ljudi koji su se razmilili po cijelome terenu poput mrava koji tre na sve strane, Page 98 of 177

ako su svi oni doli raditi, onda povlaim to sam rekao, govorio sam prije vremena. Djeak ih je ve ostavio, otiao za poslom, da ukrcava vapno, a njih dvojica preli su gradilite u smjeru uprave, Alvaro Diogo e rei da je ovo njegov urjak, da se rodio i ivi u Mafri, da T ;<;abonu ivio mnoge godine, a sada se konano vratio u oevu kuu i / velike preporuke, ali ipak, Alvaro Diogo ovdje radi od samog/ "biljan radnik, a poneka rije uvijek dobro doe. Balt/ -^io je iz sela, a uao u grad, Lisabon zaslu/ var kraljevstva i gospodar Algarvea,/ gospodar drugih velikih i udaljenih; mnogih drugih mjesta diljem svije/ velik i pun svojega metea, no, oy lika je neto u to se moe povj/ Sunaca prije tri dana preletio oj je mislio kako mu se prividaju V od kapelice. Ako Bog koji s visine gleda, vidi isto tako loe, bilo bi bolje da se spusti na zemlju svojim boanskim stopalom, izbjegli bi se tako posrednici i poruke kojima se nikada do kraja ne moe vjerovati, i da pogleda stvari u prirodnoj veliini, jer ono to je izbliza veliko, iz daljine izgleda maleno, osim ako Bog ne koristi dalekozor kao otac Bartolomeu Lourenco, da me barem sada gleda, da vidi hoe li mi ili nee dati posao. Alvaro Diogo ve je krenuo za svojim poslom, da slae kamen na kamen, da se jo malo zadrao izgubio bi etvrt kude, velika li gubitka, no sada Baltazar mora uvjeriti slubenika kako eljezna kuka vrijedi koliko i aka od krvi i mesa, no ovaj sumnja, ne moe preuzeti odgovornost i odlazi unutra pitati to da radi, teta to Baltazar ne moe pokazati nikakvo pismo koje potvruje da je sagradio letei stroj, ili da je bio u ratu, ako bi mu to uope u neemu pomoglo, jer od rata je ve prolo etrnaest godina, sada ivimo sretno u miru, to on tu ima priati o ratovima, ratovi koji su proli su kao ratovi koji se nikad nisu dogodili, vratio se slubenik koji vri upis, dobro je raspoloen, Kako se zove, i dohvati pero, zamoi ga u smeu tintu, ipak je vrijedilo razgovarati s Alvarom Dio-gom, ili je to zahvaljujui tome to je iz ovoga kraja i ima trideset devet godina, premda ve i poneku sijedu vlas, ili je to moda jednostavno zasluga Duha Svetoga koji je ovuda proao prije tri dana, Bog bi se naljutio da odmah odbiju nekoga tko trai posao, Kako se zove, Baltazar Mateus, Sedam Sunaca, Moe doi na posao u ponedjeljak, tako e zapoeti tjedan na poslovima s runim kolima. Baltazar je kako i prilii zahvalio slubeniku i izaao iz uprave ni tuan ni veseo, ovjek mora biti kadar zaraivati svoj kruh bilo kako i bilo gdje, no ako mu taj kruh ne hrani i duu, tijelo e biti zadovoljno, ali e dua klonuti. Baltazar je ve znao da se naselje u kojemu se nalazi zove Drveni Otok, ime mu je dobro pristajalo, jer, izuzev nekoliko kamenih i obukanih kua, sve su ostale bile drvene, ali vrste konstrukcije koja traje. Bilo je tu kovakih radionica, ba je i mogao spomenuti svoje iskustvo s kovanjem, ali ne moe se ovjek svega sjetiti, a bilo je i drugih zanata koje nije poznavao, kasnije su se pridruili limari, staklari, liioci i mnogi drugi. Mnoge su drvene kue bile na kat, u prizemlju su bili smjeteni volovi i druge ivotinje, a na katu ljudi od velika ili mala ugleda, majstori zanata, slubenici i druga gospoda iz uprave, te vojne starjeine koji su upravljali vojskom. U ovo doba jutra izvode volove i mule, druge su ivotinje ve izvedene, tlo je natopljeno mokraom i izmetom, a kao i u Lisabo-nu, na procesiji Bojega Tijela, djeaci su trali izmeu ljudi i stoke, snano se gurali, a jedan je, u elji da pobjegne Page 99 of 177

drugome, pao i otkotrljao se pod par volova, no nisu ga zgazili, bio je tamo aneo uvar, dobro je proao, i osim to se sav zaprljao balegom pa je smrdio, nikakvo mu se drugo zlo nije dogodilo. Baltazar se nasmijao kao i svi drugi, bilo je i zabave na gradilitu. A bilo je i uvara. U to je vrijeme prolazilo dvadesetak vojnika iz pjeadije, naoruani kao da kreu u rat, moda su to vjebe, a moda idu u Ericeiru sprijeiti iskrcavanje francuskih gusara, koji e pak biti uporni sve dok jednoga dana doista ne stignu, mnogo, mnogo godina poslije izgradnje ove Babilonske kule ui e u Mafru Ju-not kada e u samostanu biti samo dvadesetak starih redovnika, koji su se jedva drali na nogama, a kao prethodnica doi e pukovnik Delagarde, ili kapetan, svejedno, taj je htio ui u palau i naiao na zakljuana vrata, te je pozvao redovnika Felixa de Santa Maria iz Arrabide, kljuara, ali jadnik nije imao kljueve, odnijela ih je kraljevska obitelj koja je pobjegla, i tada podli Delagarde, takvim ga je nazvao povjesniar, opali pljusku jadnome redovniku, koji mu, o evaneoska krotkosti, o Boja pouko, smjesta ponudi i drugi obraz, da je Baltazar, kada je u Jerezu de los Caballeros izgubio lijevu ruku, ponudio i desnu, kako bi sada drao ruku kolica. I ovdje su prolazili konjanici, naoruani kao pjeadija koja je ve na gradilitu, sada je jasno, postavljaju strae, lijepo se radi kada je straa na vidiku. U ovim velikim drvenim daarama spavaju mukarci, u svakoj ih ima barem dvije stotine, a na mjestu na kojem se nalazi ne uspijeva Baltazar izbrojiti sve daare, doao je do pedeset sedme i izgubio se, nije udo, nakon svih ovih godina nije se nita popravio u aritmetici, bilo bi bolje da je uzeo vedro s vapnom i etku te stavljao oznake na daare da ih ne bi dva puta brojao ili da mu ne bi koja promaknula, kao onaj koji stavlja krieve sv. Lazara na vrata zbog bolesti koe. Na ovakvoj prostirci ili poljskoj postelji spavao bi Baltazar da nema kuu u Mafri i enu s kojom spava, tee je onim jadnicima koji dolaze izdaleka, kae se da ovjek nije od elika, no najgore je kada se na njemu neki dijelovi ukrute, a u Mafri nema dovoljno udovica da zadovolje sve potrebe. Ostavio je Baltazar kue za stanovanje i otiao pogledati vojni logor, tu mu srce poskoi, toliko je atora, kao da se vratio u davna vremena, moda se to ini nevjerojatnim, ali ima trenutaka kada vojnik osjeti enju ak i za ratom, i nije prvi put da se to Baltazaru dogaa. Alvaro Diogo ve mu je bio rekao da u Mafri ima mnogo vojske, neki pomau u miniranju i postavljanju eksploziva, neki straare nad radnicima i kanjavaju za nerede, a sudei po broju atora, bilo ih je na tisue. Zavrtjelo se Baltazaru u glavi od te nove Mafre, ondje dolje ima pedesetak kua, a ovdje gore petstotinjak, a da se ne govori o drugim razlikama, recimo ovaj niz gostionica smjetenih u daarama koje su velike gotovo kao i spavaonice, s dugakim stolovima i klupama privrenima za pod, sada su prazne, no oko podne pristavit e na vatru gustu juhu za ruak, a kada zasvira truba, nastat e opa strka, tko e prije, radnici e nahrupiti onako prljavi s gradilita, buka postaje zagluna, prijatelji se do/ sjedni ovdje, uvaj mi mjesto, tesari sjedaju s tesarima, zidari sa zidarirn/ -^ima, a sitne ribe, posluitelji, sjedaju na kraj stola, svatko sa ? ' - Baltazar moe jesti kod svoje kue, s kim bi on ovdje/ "-'ma jo nita ne zna, a jedini je koji poznaje zv Page 100 of 177

Moe Alvaro Diogo govoriti to h/ radovi slabo napreduju. Baltazar je s/ razgledava kuu u kojoj e stanova/ penju na skele, drugi dovoze vapn/ blokove pomou ueta i drvene y gledaju sve s batinom u ruci, a n/ litetu rada. Zidovi su visoki, trv oko bazilike, ali su debeli kao zidine obrambene utvrde, takve nisu ni zidine ostataka utvrde u Mafri, no to su bila druga vremena, nije postojala artiljerija, a kada se vidi koliko je samo kamenja potrebno sloiti u irinu, jasno je zato zid tako sporo raste u visinu. Tu su neka prevrnuta runa kolica, volio bi ih Baltazar isprobati da vidi hoe li njima lako upravljati, nije teko, ako jo noiem izdubi ljebi u obliku polumjeseca na unutranjoj strani lijeve ruke, nema tog para ruku kojemu nee biti ravan. Na kraju se spustio istim puteljkom, za obronkom ostaje skriveno gradilite i Drveni Otok, da se odozgo neprestano ne kotrlja kamenje i rasuta zemlja, moglo bi se pomisliti kako ondje nee biti nikakve bazilike, ni samostana, ni kraljevske palae, reklo bi se da je tu samo Mafra, gradi koji ovdje stoji ve stoljeima, od rimskoga doba kada su nicali zakoni, od Maura koji su sadili vrtove i vonjake, koji sada jedva da pruaju sjenu jer od njih nije gotovo nita ostalo, do nas koji smo postali katolici po naredbi, ako je Isus hodao svijetom, ovamo nije stigao, jer u tom bi sluaju na ovome brdu Vela bila njegova Golgota, a sada tu grade samostan, moda u tome i nema razlike. Zadubio se Baltazar u te misli, ako su to uope njegove misli, i ne treba ga ni pitati sjea li se oca Bartolomea Lourenca, nije ga se jedanput sjetio, kada je sam s Blimundom, gotovo ni o emu drugome ne razgovaraju, naravno da se sjea i srce ga boli, kaje se to se onako grubo prema njemu ponio u brdima one grozne noi, kao da je udario bolesnog brata, dobro znam da je on sveenik, a ja vie nisam ni vojnik, ipak smo istih godina i stvorili smo isto djelo. Sam sebi Baltazar ponavlja da e se, kada nae vremena, vratiti u brda Barregudo i na Monte Junto da vidi je li ondje jo uvijek letjelica, lako je mogue da je otac tamo otiao kriomice i sam odletio u zemlje koje su naklonjenije izumima, na primjer, u Nizozemsku, zemlju koja je upravo stvorena za aeronautike pojave, kao to je kasnije i pokazao izvjesni Hans Pfaall, kojega su optuili za neke beznaajne prekraje, te jo dandanas ivi na Mjesecu. Sto bi bilo da je Baltazar znao za ove dogaaje, i za druge koji su istiniti, kao ono kada su dvojica otila na Mjesec, svi smo ih ondje vidjeli, no nisu pronali Hansa Pfaalla, jer nisu dovoljno traili. Zamreni su to putovi. Ovi su znatno laki. Od izlaska do zalaska sunca Baltazar, a s njim, koliko jo njih, sedamsto, tisuu, tisuu dvjesto ljudi ukrcava zemlju i kamenje u kolica, Baltazar pridrava ruku kukom, a desna mu je ruka u posljednjih petnaest godina utrostruila snagu i spretnost, te su potom nalik beskrajnoj procesiji Corpus Homini, idu jedan za drugim i iskrcavaju otpatke niz padinu, a otpaci zatrpavaju ikaru, ali i obraenu zemlju, eno, ondje je jedan vrt iz maurskoga doba, gotovo je s njim, tolika stoljea rasle su tu glavice mladoga zelja, listovi zelene salate to su pucali od svjeine, mauran, perin i metvica, ukusne mladice, a sada zbogom, ne tee vie voda ovim kanalima, nee vie ovamo dolazi-; povrtlar i polijevati vodom edne gredice. Svijet se ve toliko puta promijeuo, a jo ga vie mijenjaju ljudi koji u njemu ive, moda je onaj koji je upravo sada tamo gore iskrcao iz kola kamenje to poskakuje u prevrtanju, a zemlja se odronjava pod njegovom teinom, moda je ba on bio povrtlar, no ipak ini se da nije, nije ak ni suzu pustio. Prolaze dani i tjedni, a zidovi slabo napreduju. Priprema se eksplozija jedne vrlo tvrde stijene, nju sada vojnici napadaju, dobro bi se Page 101 of 177

iskoristio i naplatio ovaj posao kada bi ta stijena mogla posluiti za gradnju zidova, no ona je tako vrsto urasla u brdo da ju je mogue iupati samo pomou velike sile, a kada ju dignu u zrak, razletjet e se u komadie po cijelome terenu, i ubrzo bi se pomijeala sa zemljom kada ju ne bi pokupili runim kolicima i bacili niz brijeg. Prevozi se i u veim kolima, na dva kotaa to ih vuku mule, ako ih kojim sluajem previe opterete, budui da je ovih dana kiilo, zaglibit e ivotinje u blatu te e se izvui tek pod udarcima bia po slabinama i uima kada Bog ne bude gledao, premda je sve to u ast i na slubu samome Bogu, pa je mogue da on namjerno skree pogled. Ljudi koji runim kolicima prevoze manje terete ne zaglibljuju u blato toliko esto, a osim toga postavili su daske to su preostale od podizanja skela koje im slue kao vrsto tlo pod nogama, no dasaka nema dovoljno pa se oko njih neprestano vodi rat, svi budno motre i tre kako bi prvi stigli, a ako u isti as stignu dvojica, nastoje izgurati jedan drugoga, i tu ve neizbjeno padaju udarci akom ili nogom, a katkad zrakom zafijuu i tapovi, no tada nastupaju vojnici, to je uglavnom dovoljno da se primire uzavreli duhovi, a ako ih ni to ne smiri, dva udarca batinom po leima bit e dovoljna, ba kao kod mula. Kia pada, ali ne toliko da bi se posao prekinuo, jedino zidari ne mogu raditi jer voda rastvara buku i stvara lokve na irokim zidovima, te oni odlaze pod nadstrenice i ekaju da kia prestane, dok klesari, fini ljudi, kleu u zaklonu mramor potreban za gradnju i ukraavanje, a moda bi se radije odmarali. Njima je svejedno rastu li zidovi brzo ili polako, oni se dre zacrtanoga plana, kleu kanelire, listolike ukrase na stupu, postolja za kipove, vjenie od cvijea i listova, a kada dovre jedan kamen, nosai ga odnose pomou tapa i ueta u spremite, na isti e ga nain iznijeti kada za to doe vrijeme, osim ako je preteak pa e ga morati prenositi pomou kolotura. No prednost je klesara u tome to im je posao siguran, bila kia ili sunce oni uvijek dobivaju svoju dnevnicu, rade pod nadstrenicom, bijeli od mramorne praine, nalik su plemiima s vlasulja-ma, tok-tok, tok-tok, rade s dlijetom i ekiem, posla ima za obje ruke. Kia ne pada jako, pa su nadzornici skupili sve radnike, ak i one koji voze runa kolica, nemaju oni toliko sree kao mravi ko/ -Qbo mirie na kiu, podignu glave i onjue zvijezde, te se zavuku u r/ 1; da moraju raditi po kii. No, povlaei se iznad polja, iz pra/ "<'esa od kie, i bez odobrenja ljudi naputaju runa / -^a ili se prislanjaju uz zidove, ako im to ty biti mokriji. Zavezane mule stoje ner/ na znojem sada im je natopljena k/ vaju, kada kia jae zapljuti otres/ to im znai kada im se dodirnu / Kada kia prestane ili barem pa nanovo poinje, ukrcavanje i is/ anje, no danas ne odjekuju f predahu pod nadstrenicama, zajedno sa straom. Ali kia je ponovno pljusnula iz crnoga neba, nee tako skoro prestati, te je izdana naredba da se prestane s radovima, samo klesari i dalje kuckaju po kamenu, tok-tok, tok-tok, nadstrenice su velike, ni kapljica kie noena vjetrom ne dosee do mramora. Spustio se Baltazar niz skliski puteljak do gradia, a neki ovjek koji se ispred njega sputao, ispruio se koliko je dug i irok po blatu i svi se nasmijae, te od smijeha jo jedan padne, dobro je to ima ovakvih zabavnih trenutaka, jer u Mafri ne postoje dvorita u kojima se odigravaju komedije, nema pjevaa ni glumaca, opera se daje samo u Lisabonu, a do kina treba proi jo dvjesto godina, kao i do pojave motornih letjelica, vrijeme sporo prolazi dok ne osvanu sretniji dani. Njegov zet i neak ve su stigli kui, srea njihova, nema nieg boljeg od vatre kada je ovjek mokar, kada moe ugrijati ruke na velikom plamenu, a bose noge kraj eravice, te Page 102 of 177

osjetiti kako se hladnoa polako povlai iz kostiju, poput leda koji se na suncu topi. Pravo za pravo, od toga je jedino bolja ena u postelji, i ako je to ena koju elimo, kao stoje Blimunda, nita vie nije potrebno, dola je ona s njim podijeliti osjeaj hladnoe i kie, a nosi jednu od onih svojih suknji to zavrte glave mukaraca tim enskim mirisom od kojega navru suze na oi, Jesi li umoran, pita ga ona, kako je malo potrebno pa da svijet postane podnoljiv, jedna suknja dvije glave pokriva, raj nije nita u usporedbi s ovime, tko zna da li tako Bog ivi s anelima. S raznih su strana u Mafru stigle vijesti o potresu u Lisabonu, no teta nije bila velika, samo su popadali oluci i dimnjaci, a poneki stari zidovi popucali, i kako je svako zlo za neko dobro, svjeari su se dobro okoristili, mnoge su svijee zavrile u crkvama, najvie na oltarima sv. Kristofora, sveca koji ima veliku vanost u sluajevima kuge, epidemije, udara groma, poara i oluja, poplava, nedaa na putu i potresa, jedina konkurencija su mu sv. Barbara i sv. Eustahije, koji isto tako nisu poetnici u toj vrsti zatite. No sveci su poput ljudi, kao ovi koji grade samostan, a tko kae ovi, misli i na druge, koji neto drugo grade i rue, sveci se umaraju, dragocjen im je odmor jer samo oni znaju koliko je napora potrebno da se obuzdaju prirodne sile, da su to Boje sile, bilo bi lako, otili bi do Boga i zamolili ga, ujte, nemojte sada puhati, nemojte tresti, nemojte paliti ni poplavljivati, zaustavite poast i razbojnike na drumu, i samo ako bi on bio bog zla, ne bi usliao te molbe, no sile su prirodne, a sveci su katkad nepaljivi, tek smo odahnuli jer je potres bio slab, kadli se podignula oluja kakva se ne pamti, ali ne s kiom i tuom, da bar, jer bi moda kia usporila snagu vjetra koji se nesmetano poigrava s usidrenim laama kao da su orahove ljuske, zatee i trga uad, upa sidra iz dubina i izvlai ih iz sidrita te se lae sudaraju, lome im se trupovi i tonu dok mornari zapomau, samo oni znaju koga zovu u pomo, ili se pak nasuu na obalu o koju ih vodena stihija naposljetku razbije. Rue se svi gatovi uz rijeku Tejo, vjetar i valovi upaju kamenje i bacaju ga na kopno, a ono kao topovska paljba rui vrata i razbija prozore, kakav je to neprijatelj to napada bez ognja i maa. Pomislivi kako demon stvara taj nered, sve ene, bile one gospodarice, slukinje ili robinje, klee i mole se, Presveta Marijo, Gospo naa, a mukarci, smrtno blijedi, bez Maura ili Indijanaca koje bi proboli maem, prebiru po krunici, Oena, Ave Marijo, kada ih toliko zazivamo, bit e da nam nedostaje otac i majka. Valovi tolikom snagom udaraju u obalu kod Boa-viste, da voda to ju vjetar podie i raznosi, pljuti u uspravnome mlazu po zidovima Bernardinskog samostana i po jo udaljenijem Samostanu sv. Benta. Da je svijet laa koja plovi po golemom moru, ovaj bi se put potopio, kada bi se vode spojile u sveopi potop ne bi se spasili ni Noa ni golubica. Du obale rijeke na plaama su se mogli vidjeti samo ostaci polomljenih dasaka i dijelovi brodskih tereta koji zbog teine nisu odmah potonuli, na veliku alost njihovih vlasnika i na veliku tetu kralja. Nekim su laama odrezali jarbole da se ne bi prevrnu-le, no svejedno su se tri ratna broda nasukala te bi se razbila o obalu da nisu odmah potrali da ih spase. Nebrojene brodice i amci razbili su se o obalu, oko sto dvadeset veih teretnih brodova nasukalo se ili nestalo, a da se i ne spominju poginuli, tko zna koliko je tijela struja odnijela iz luke ili su potonuli na dno, jedino se zna da ih je more izbacilo na plae oko sto ezdeset koliko je brojanja u jednoj krunici, a nad njima oplakuju udovice i siroii zazivaju, oe moj dragi, malo je utopljenih ena, tek poneki mukarac jadikuje, draga moja enice, kada umremo, svi smo Page 103 of 177

dragi. Kako je mnogo poginulih, zakopavaju ih gdje stignu, za neke se nikad nije saznalo tko su, roaci su ivjeli daleko, nisu na vrijeme stigli, tako je to, u velikim nesreama ovjek mora biti na sve pripravan, da je potres bio jo vei i odnio vie rtava, upravo bi se tako radilo, treba to prije zakopati mrtve i misliti na ive, neka to ostane kao upozorenje za budua vremena, ako se, ne daj Boe, ovakva nesrea ponovi. Prolo je vie od dva mjeseca kako su Baltazar i Blimunda doli ivjeti u Mafru. Za nekog blagdana, kada se na gradilitu nije radilo, otputi se Baltazar na Monte Junto pogledati letjelicu. Bila je na istome mjestu, u istome poloaju, nagnuta na jednu stranu i oslonjena na krilo, a pokrivalo ju je sada ve osueno granje. Gornje jedro bilo je raireno i bacalo sjenu na jantarne loptice. Kako je trup bio nagnut, kia se nije skupljala na jedru, te nije bilo bojazni da e istru-nuti. Na kamenjaru, uokolo, nicalo je novo visoko raslinje, ak i kupine, to je svakako bilo neobino jer ni vrijeme ni mjesto nisu za to bili prikladni, kao da se passarola time branila na svoj nain, sve se od takva stroja moe oekivati. Bilo kako bilo, Baltazar je pripomogao u prikrivanju letjelice odrezavi grane kao i prije, samo sada bez veeg naporr ier je sa sobom ponio no za obreziva-nje, a kada je zavrio posao, obiao je/ ^ziliku da se uvjeri je li sve u redu. Zatim se popeo na letjelicu i na/ ~*nie strane svojim je iljkom, koji ve dugo nije koristio, / Bartolomea Lourenca ako se jednoga dana / znak njegovih prijatelja. Ponovno / u samu zoru, a vratio se po mraky tri, ne umara se lako, kau, no a tjerao na put, tko zna, moda je / i s njom uivao, pa onda nije y Bila je sredina prosinca, j leda Blimundu, ona ga je ka/ uznemirena i usplahirena, samo onaj tko ne poznaje Blimundu, ne zna kako ona ide svijetom kao da ga poznaje iz nekih prijanjih ivota, pa ju Baltazar, kada se pribliio, upita, Zar je mojem ocu loe, a ona odgovori, Ne, i odmah ree tiim glasom, U kui vikonta je gospodin Skerlet, tko zna zato je doao, Jesi li sigurna, ti si ga vidjela, Ovim oima, Moda je netko njemu nalik, On je, dovoljno mi je da nekoga vidim jedanput, a njega sam vidjela mnogo puta. Uli su u kuu i veerali, a onda su svi polijegali u svoje postelje, stari Joao Francisco s unukom koji je nemirno spavao i itavu se no prevrtao, no djedu to nije smetalo, barem ima drutvo kad ve ne uspijeva zaspati. Stoga je samo on, u neko kasno doba, vrlo kasno za onoga tko rano ustaje, uo tihu glazbu koja je prodirala kroz pukotine na vratima i na krovu, kako je samo tiha no morala biti u Mafri kada je jedan nagluhi starac mogao uti svirku embala iz palae vikonta iji su prozori i vrata bili zatvoreni zbog hladnoe, a bili bi i da nije hladno, jer tako nalae pristojnost, da su ju mogli uti Blimunda i Baltazar, rekli bi, To svira gospodin Skerlet, prava je istina da se po prstu poznaje velikan, tako mi kaemo, kada ve postoji poslovica treba je i rei. Sljedeeg je dana u samo svitanje, dok se namjetao u kutu kraj ognjita, starac rekao, uo sam ove noi glazbu, a Ines Antonia, Alvaro Diogo, kao i njegov unuk nisu tome pridali nikakvu vanost, ti starci stalno neto uju, samo su se Baltazar i Blimunda ljubomorno po-kunjili, ako je netko ondje imao pravo uti tu glazbu, bili su to oni, i nitko drugi. Baltazar je otiao na posao, a Blimunda je itavo jutro obilazila palau. Page 104 of 177

Zamolio je Domenico Scarlatti doputenje od kralja da pogleda radove na samostanu. Vikont ga je primio u svoju kuu, ne zato to pretjerano voli glazbu, nego zato to je Talijan maestro u kraljevoj kapelici i uitelj infantkinje Marije Barbare, te je, rekli bismo, na neki nain utjelovljenje dvora. Nikad se ne zna kada e se milost za ovakvo djelo naplatiti, i premda vikontova kua nije poznata po gostoprimstvu, u svakom se sluaju isplati initi dobro, samo treba paziti kome. Svirao je Domenico Scarlatti na neugoenom vikontovu embalu, sluala ga je vikontica drei u krilu svoju ker Manuelu Xavier, tek su joj tri godine, a od svih koji su se u salonu nalazili, bila je ona najpaljivija, micala je prs-tiima oponaajui Scarlattija, no to je na kraju toliko zasmetalo njezinu majku da je zavrila u rukama dadilje. Nee biti mnogo glazbe u ivotu toga djeteta, kada Scarlatti te noi zasvira, ona e ve spavati, a za deset e godina umrijeti i biti pokopana u crkvi sv. Andrije, gdje jo i sada poiva, i ako na svijetu jo ima mjesta za uda, moda e pod zemlju doprijeti glazba to ju stvara voda prebirui po embalu koji je baen u zdenac na imanju S. Sebastiao da Pedreira, ako zdenac jo postoji, jer i izvori presue, a otvori se urue. Glazbenik je izaao posjetiti samostan i ugledao Blimundu, no oboje su se drali kao da se ne poznaju, jer bi se u Mafri svaki stanovnik zaudio, te bi odmah stvorio svoje miljenje i sumnje, kada bi vidio enu Sedam Sunaca kako slobodno razgovara s glazbenikom, to li on ovdje radi, doao je vidjeti gradnju samostana, zato ako nije ni zidar ni arhitekt, a ne treba nam ni orgulja jer jo ni orgulja nemamo, mora biti da je neki drugi razlog posrijedi, Doao sam rei tebi i Baltazaru da je otac Bartolomeu de Gusmao umro u Toledu, to je u panjolskoj, tamo je pobjegao i kau da je poludio, a kako se o tebi i o Baltazaru nita nije ulo, doao sam u Mafru vidjeti da li ste ivi. Blimunda sklopi ruke, ne kao da se moli, ve kao netko tko bi mogao vlastite prste polomiti, Umro je, Takva je vijest stigla u Lisabon, One noi kada je letjelica pala u brda, otac Bar-tolomeu Lourenco je pobjegao i nikada se vie nije vratio, A letjelica, Jo je uvijek u brdima, to da radimo s njom, uvajte ju i pazite, moda ponovno poleti jednoga dana, Kada je umro otac Bartolomeu Lourenco, Kau da je umro devetnaestoga studenoga, tog je dana u Lisabonu bila velika oluja, moda je otac Bartolomeu de Gusmao bio svetac, a ta oluja znamen s neba, to znai biti svetac, gospodine Skerlet, to znai biti svetac, Blimundo. Sljedeeg je dana Domenico Scarlatti otputovao u Lisabon. Na jednoj okuci puta, izvan gradia, ekali su ga Blimunda i Baltazar koji je izgubio etvrt kude da bi se mogao s njim pozdraviti. Pribliili su se koiji kao prosjaci koji trae milostinju, Scarlatti je zaustavio koiju i ispruio im ruke, Zbogom, Zbogom. U daljini su se ule eksplozije baruta, kao da se radi o nekoj zabavi, a Talijan odlazi tuan, nije udno ako odlazi sa zabave, no tuni su i ovi drugi, a zato, ako tek idu na zabavu. Na svojemu prijestolju, obasjan sjajem zvijezda, sa svojim platem noi i samoe, pred nogama mu novo more i mrtva doba, sjedi jedini car koji doista dri svijet u svojoj ruci, to je infant don Henrique, a tako ga je u pjesmi opjevao pjesnik koji se u to vrijeme jo nije bio rodio, svatko izraava svoje naklonosti, no kada se radi o svijetu, o carstvu i o bogatstvu, nita nije don Henrique u usporedbi s ovim kraljem, don Joom Petim, ime mu je ve poznato u kraljevskome nizu, on sjedi na stolcu, a ruke mu poivaju na rukohvatima od gvajaka, kako bi mu bilo udobnije, te moe smireno primiti knjigovou koji popisuje posjede i bogatstvo kraljevine, Page 105 of 177

iz Macaua svila, tkanine, porculan, lakirani predmeti, aj, papar, bakar, sivi jantar, zlato, iz Goe nebrueni dijamanti, rubini, biseri, cimet, jo papra, pamune tkanine, salitra, iz luke Diu tepisi, pokustvo s ukrasima od kovinskih intarzija, izvezeni pokrivai, iz Melinde slonovaa, iz Mozambika crnci i zlato, iz Angole drugi crnci, no ovi nisu tako dobri, i slonovaa, koja je pak najbolja na zapadnoj obali Afrike, s otoka So Tom drvo, brano mandioke, banane, slatki krumpir, kokoi, ovce i koze, indigo i eer, s otoja Cabo Verde crnci, vosak, koa, slonovaa, treba napomenuti da ne dolazi svaka slonovaa od slona, s otoja Azori i Madeira tkanine, ito, likeri, suha vina, rakija, ueerena limunova kora, voe, a iz zemalja kojima e se dati ime Brazil stie eer, duhan, kopal, indigo, drvo, koa, pamuk, kakao, dijamanti, smaragdi, srebro, zlato, samo zlata stie u kraljevstvo svake godine u vrijednosti od dvanaest do petnaest milijuna cruzadosa, u prahu i u zlatnicima, ne raunajui ostalo i ne raunajui to se putem izgubilo ili su oteli gusari, naravno, nije to sve prihod krune, kraljevstvo je bogato, ali ipak ne toliko, no kada se sve zbroji i oduzme, u kraljevu blagajnu svake se godine slijeva preko esnaest milijuna cruzadosa, samo pravo na prijelaz preko rijeka do brazilske pokrajine Minas Grais donosi godinje trideset tisua cruzadosa, koliko se namuio Bog, na Gospodin, da stvori doline kojima e protjecati rijeke, a onda doe neki portugalski kralj i stane naplaivati masnu brodarinu. Meditira don Joo V o tome to e raditi s tolikim novcem, s tim neizmjernim bogatstvom, razmilja o tome danas, a razmiljao je i juer, te je zakljuio ' ia mora biti na prvome mjestu, nju po svaku cijenu treba sauvati, to i iko teko kada ju mogu utjeiti i ovozemaljske udobnosti i tjelesni uici. j i redovnik i redovnica dobivaju to im treba, a i vie od toga, jer me redov-v stavlja na prvo mjesto u svojim molitvama, a redovnica me prima u svoju postelju i na jo neka mjesta, i Rimu dobro plaamo da bismo imali Svetu inkviziciju, dali bismo im i vie, ali za manje krvolona dobroinstva, troimo na ambasade i darove, a kako se od ove jadne zemlje pune nepismenih ljudi, seljaka i nevjetih zanatlija ne mogu oekivati vrhunska umijea i umjetnika djela, naruuju se ona iz Europe, kao za moj samostan u Mafri, i plaaju se zlatom iz mojih rudnika ukrasi i djela koja, kako bi rekao povjesniar, pune depove stranih zanatlija, dok nas, koji ih gledamo, ispunjavaju divljenjem. Portugal daje samo kamen, opeke i drvo za ogrjev, te ljude za teke poslove, nikakva umijea. Ako je arhitekt Nijemac, a Talijani su majstori stolari, zidari i klesari, ako su trgovci Englezi, Francuzi, Nizozemci i drugi prevaranti koji nam svakodnevno neto prodaju a nas kupuju, onda je jasno da e iz Rima, Venecije, Milana i Geno-ve, iz Liegea, iz Francuske, te iz Nizozemske stizati zvona i glazbeni instrumenti, lusteri i svjetiljke, svijenjaci, bronani drai za baklje, kalei, kustode od pozlaena srebra, tabernakuli, kipovi svetaca koji su kralju najomiljeniji, oltari, vrpce za oltarski pokrov, dalmatike, misnice, pluvijali, pojasi, nebnice, svileni pokrovi, hodoasnike odore, ipke, i tri tisue dasaka od orahovine za sakristiju i klupice za zbor, jer za tu svrhu Carlos Barromeu vrlo cijeni drvo, a iz sjevernih zemalja stiu brodovi nakrcani daskama za skele, krovove i daare za stanovanje, te uad za vezivanje i za koloture, iz Brazila nebrojene daske od skupocjena drva za vrata i prozore samostana, za podove u elijama, Page 106 of 177

spavaonicama, blagovaonici i drugim prostorijama, kao i za reetke u karanteni jer je drvo vrlo tvrdo i ne oteuje se, nije kao ova portugalska borovina koja lako puca te jedino slui da zavrije juha i da na njoj sjede ljudi koji su lagani kao i njihovi depovi. Otkad je u Mafri, a ima tome ve osam godina, postavljen prvi kamen za baziliku, a taj je barem, hvala Bogu, bio iz Pero Pinheira, itava se Europa zadovoljno okrenula prema nama, rado misle na nas, na novac koji su unaprijed dobili, a pogotovo na novac koji e jo dobiti po zavretku posla, dobit e ga zlatari, ljevai zvona, kipari koji izrauju kipove i reljefe, tkalci, vezilje, urari, graveri, slikari, uari, pilari i drvodjelje, remenari, koari, tapetari, zvonari, vlasnici trgovakih brodova, ako krava koja se tako lako mu/ moe biti naa, ili dok ne postane naom, barem ju ostavite kod Portuga/ ->d nas uskoro kupovati, na povjerenje, pola litre mlijeka da bi na^ 'e, Ako Vae Velianstvo hoe jo, samo recite, upozorava rn/ Mravi se skupljaju na med i rastopljeni eer,/ liko ih je, moda dvadeset tisua, svi u istom sn/ ptice kojih se na stotine skuplja na plaama d/ im vjetar pue pod repove i kostrijei perje, / tuje, i u kratkim koracima postavljaju se / ne skrije, a sutra emo se ponovno vrat/ vratit e se nai sinovi. Od njih dvade/ ena koje stoje na kraju gomile, ne toliK misi, nego zato to bi, da se izgube u gomih, no silovane, kako bismo to danas rekli, ne iskus^ bude iskuavala, nemoj se poslije aliti to si zatruu. Ve je reeno da je ovo misa. Izmeu gradilita i Drvenog Otoka nalazi se velik prazan prostor utaban nogama radnika i izbrazdan kotaima kola to neprestano prolaze, na svu sreu sada je sve suho, to je zasluga proljea koje ve hrli u zagrljaj ljetu, jo malo i ljudi e moi kleknuti bez straha za svoje hlae, premda ovi ljudi ba i ne brinu mnogo o istoi, kupaju se u vlastitom znoju. Na jednoj uzvisini podignuta je drvena kapelica, ako pomonici misle da bi kojim udom mogli svi u nju stati, debelo se varaju, lake je bilo umnoiti ribe i kruh, ili staviti dvije tisue volja u staklenu boicu, to nije nikakvo udo, to je najprirodnija stvar na svijetu, samo ako se poeli. Zakripali su tada koloturi, pri takvu ili slinom zvuku sigurno se otvaraju vrata nebeska ili vrata pakla, svaka od svojega materijala, Boja su kristalna, a Sotonina bronana, odmah se uje razlika u kripanju to ga stvaraju, no ovdje kripi samo drvo, polako se podie prednji dio kapelice, podie se dok zid ne postane pokrov, a istodobno se boni dijelovi udaljavaju, kao da nevidljive ruke otvaraju neki sveti ormari, kad su to prvi put napravili, jo nije bilo tako mnogo ljudi na gradilitu, no ipak ih je bilo pet tisua koji su uzdisali, Ah, svako doba ima neke novosti kojima se ljudi ude, a zatim se priviknu, dakle, napokon se kapelica irom otvorila te se pokazao sveenik i oltar, nemogue da e ovo biti misa kao bilo koja druga, no ljudi su ve zaboravili da je iznad Mafre preletio Duh Sveti, nije ovo misa kao one to prethode bitkama, kada stanu brojati i zakapati mrtve, tko zna moda u ja biti meu njima, zato treba dobro iskoristiti ovo bogosluje, osim ako neprijatelj ne napadne u meuvremenu jer je iao na misu ranije, ili je pak neke druge vjere kojoj ne trebaju mise. Iz svoje drvene krletke propovijedao je sveenik moru ljudi, da je to bilo more riba kakva bi se lijepa propovijed mogla opet ovdje uti, s jasnim i zdravim mislima, no kako nije bilo riba, bila je to propovijed koju zasluuju ljudi, a uli su je samo vjernici koji su najblie stajali, i ako je istina da odora ne ini redovnika, nema sumnje da ini vjeru, jer im osuenik na sluanje uje, odmah zna Page 107 of 177

da li to zbore nebesa, vjeni pakao, Krist ili Zeus Bog, a kad vie nita ne uje, ni rijei ni odjeka, znai da je propovijed zavrila, pa se moe ii. Pravo je udo to je misa zavrila, a na terenu nije ostalo nijedno mrtvo tijelo, nitko nije. pao ak ni kada je sunce u punome sjaju bljesnulo na kustodi, vremena se mijenjaju, a nekada davno, kada su Betsamiti na svojim poljima eli penicu, i kada su sluajno podignuli pogled i vidjeli kako stie Sveti Koveg iz Filisteje, to je bilo dovoljno da ih odmah padne okruglo pedeset tisua sedamdeset, a ovdje je gledalo dvadeset tisua ljudi, no ako si bio tamo, nitko te nije ni primijetio. Ova religija ostavlja dosta slobodnog vremena, pogotovo kada je toliko okupljenih vjernika, jer kako bi se nalo vremena i mjesta da se svi ispovjede ili prieste, pa e tako, dok Bog da, ako Bog da, provoditi vrijeme zijevajui okolo, raajui se, pipajui kakvu ensku iza neke ograde ili na nekom otmjenijem 'u, i tako sve do sutra, kad se ponovno ide na posao. ">ao je Baltazar preko cijelog terena, neki su se ljudi neduno zabavljali m, a neki igrali druge igre koje je kralj zabranio, kao pismoglava, ako . sluajem ovuda proe nadzornik u svojem obilasku, nee se izvui bez batina. Na dogovorenome mjestu Baltazara ekaju Blimunda i Ines Antonia, a stii e, ako ve nisu tamo, i lvaro Diogo i njegov sin. Zajedno se sputaju u dolinu, do kue u kojoj ih eka stari Joo Francisco koji se ve jedva dri na nogama, pa mu je dovoljna i tiha misa u crkvi sv. Andrije, onamo odlazi i cijela vikontova obitelj, pa su moda i zato te propovijedi manje zastraujue, ali im je nedostatak to se moraju sasluati u cijelosti jer se lako primijeti neija nepanja, a to se upravo starcima esto dogaa. Zavrili su s rukom te je Alvaro Diogo prilegnuo, a sin odlazi sa svojim vrnjacima, dok ene krpaju i popravljaju odjeu u tiini, jer danas je nedjelja, Bog ne eli da se radi, no ako ova rupa ne bude zakrpana danas, sutra e biti jo vea, i ako je istina da Bog kanjava bez batine i kamena, isto je tako istina da krpanje i nije neki posao, samo dranje igle i konca uz malo spretnosti, i Adam i Eva, kada su stvoreni, podjednako su znali raditi sve poslove, a kada su ih istjerali iz raja, nigdje nije bilo zapisano da su od arkanela dobili popis mukih i enskih poslova, samo je eni reeno, Raat e u mukama, no ak e i to jednoga dana prestati. Baltazar je kod kue ostavio iljak i kuku, te izaao ne skrivajui batrljak, zanima ga hoe li ponovno osjetiti onu otru bol u ruci, sada sve rjeu, i onaj sitni svrbe du cijeloga palca koji ga navodi da se pohotno eka noktom kaiprsta, kada biste mu rekli da se sve to odigrava u njegovoj glavi, on bi odgovorio kako u glavi nema prste, Ali vi, Baltazare, nemate vie ruke, U to nitko ne moe biti siguran, teko je raspravljati s takvim ljudima koji su u stanju negirati i vlastito postojanje. Zna se da Baltazar ide na pie, ali se ne opija. Poeo je piti otkad je saznao za smrt oca Bartolomea Lourena, tunu smrt koja ga je snano potresla, poput dubokog potresa koji mu je uzdrmao temelje, premda su zidovi na povrini ostali uzdignuti. Pije jer se neprestano prisjea passarole, tamo u brdima Barregu-do, na padini Monte Junta, tko zna nisu li je ve pronali krijumari ili pastiri, i od same pomisli na to osjea bol kao da su ga svezali za kakvu spravu za muenje. No kada pije, Baltazar u neko doba uvijek osjeti kako mu rame dodiruje Blimundina ruka, nita vie nije potrebno, Blimunda mirno sjedi/ kue, on dohvati vr vina s namjerom da ga popije kao i druge, no xy ">dirne Page 108 of 177

rame, neki ga glas zazove, Baltazare, i vr se vraa na stol vf lji znaju da toga dana Baltazar vie nee okusiti pie. Sjedit i druge, dok omamljenost vinom polako ne ishlapi, ay zadobije ponovno smisao, ak i ako se radi o istoj, ve je Francisco Marques, roen sam u Cheleirosu, dvije milje, imam enu i troje male djece, itE] kako nije bilo izgleda da se izvuemo iz bij? stan, iz mojega mjesta bio je ak i redo\ su barem priali, ja se ne sjeam jer sam ta, nemam se to puno aliti, Cheleiros nije daleke ove dvije to hodaju i jedna u sredini, dovoljno k ni, novac koji stavim na stranu, ostavim njoj, no sire. kupiti, nama nita ne stie brodovima iz Indije ili Brai*. ili prihode kao oni na dvoru, a to da se kupi s plaom &. svakoga dana moram platiti hranu i ovaj vr vina u gostionici, dobro ide samo trgovcima koji prodaju hranu, a jo govore kako su ih natjerali da dou iz Lisa-bona, dok ja za nevolju ivim, i stalno sam siromah, Meni je ime Jos Pequeno, nemam ni oca ni majke, a ni ene, nisam ak ni siguran da mi je to pravo ime ili sam se nekada drukije zvao, nali su me u blizini sela Torres Vedras, samo se to zna, pop me je krstio, dao mi ime Jos, a ime Pequeno7 dobio sam kasnije jer nisam mnogo narastao, s ovom grbom na leima nijedna me ena nije htjela za sebe, ali zato sve trae jo ako se kojim sluajem uspijem na njih popeti, to mi drugo preostaje, zovu me pa me otjeraju, kada ostarim, neu ni za to posluiti, u Mafru sam doao jer volim raditi s volovima, volovi se u ovome svijetu posuuju, ba kao i ja, nikome ne pripadamo, Ime mi je Joaquim Rocha, rodio sam se u okolici Pombala, tamo mi ivi obitelj, samo ena, djece sam imao etvero, ali su sva poumirala prije no to su navrila desetu godinu, dvoje je umrlo od crnih boginja, a ostali od neishranjenosti i slabokrvnosti, obraivao sam unajmljenu njivu, no to nije bilo dovoljno za kruh, pa sam onda rekao eni, idem u Mafru, to je siguran posao i trajat e godinama, pa koliko trajao da trajao, i evo, ve est mjeseci nisam bio kod kue, a moda se vie i ne vratim, i ovdje ima ena, a moja je oito bila od loe loze kada je rodila etvero djece i sve etvero je pomrlo, Ime mi je Manuel Milho i dolazim iz okolice Santarma, jednoga su dana onuda proli dravni slubenici te nam napunili glave oriama 0 dobrim nadnicama i dobroj hrani na gradilitu u Mafri, tako sam ja poao kao 1 jo neki iz mojega sela, dvojica koji su sa mnom doli ostavili su kosti u onom odronu zemlje prole godine, ovdje mi se ne dopada, ne zato to su umrla dvojica mojih zemljaka, ovjek ne moe birati mjesto gdje e umrijeti, osim ako sam ne izabere vrijeme svoje smrti, ve zato jer mi nedostaje rijeka iz moga zaviaja, dobro mi je poznato da u moru ima vode na pretek, vidi se odavde, ali recite to da ovjek radi s tolikom vodom, valovi neprestano valjaju kamenje, neprestano zapljuskuju pijesak, dok rijeka tee izmeu svojih obala poput procesije pokajnika, ona je ta koja pue, a mi, na nogama, gledamo u nju, poput jasena i topole, a kad ovjek poeli vidjeti kakvo mu je lice, je li mnogo ostario, voda je poput zrcala koje prolazi, ali ostaje, dok mi, koji stojimo na mjestu, mi zapravo prolazimo, ne znam kako su mi sad ove rijei pale na pamet, Meni je ime Joao Anes, stiem iz Porta i bavar sam, i bavari su potrebni u gradnji jednog samostana, tko bi izraivao i popravljao kace, bave i vedra, kada zidaru na skelama stigne buka, mora on namoiti kamen kako bi drugi to bolje prionuo, zato mu slui vedro s vodom, a i ivotinje, kako bi pile, ako ne iz kace, a tko radi kace, ako ne bavari, ne kaem to da se hvalim, ali nema posla kao stoje moj, ak je i Bog bio bavar, pogledajte samo ovu Page 109 of 177

golemu kacu u kojoj je more, da nije savreno dobro napravljena, da obrui nisu dobro stisnuti, curilo bi more u zemlju, bi opet imali potop, to da kaem o svome ivotu, u Portu sam ostavio obi-^nalaze se nekako, ve dvije godine nisam vidio enu, ponekad sanjam kako -aj nje, no, ako to i jesam ja, nemam svoje lice, a onda mi sljedeeg dana rt. - malen posao uvijek ide loe, volio bih se u snu vidjeti sa svojim licem umjesto onoga bez usta i izraza, bez oiju i nosa, kakvo to lice moja ena vidi tom prilikom, ne znam, bilo bi dobro da vidi moje, Moje je ime Julio Mau-Tempo, iz Alenteja sam, a u Mafru sam doao raditi zbog velike gladi koja vlada u mojem kraju, ne znam uope kako ljudi preivljavaju, da se nisu nauili jesti travu i kestenje, ve bi svi pomrli, srce boli kad se vidi kako ivi ta velika zemlja, zna to samo onaj koji je onuda proao, sve je zaputeno, malo je obraenih i zasijanih njiva, sve ostalo ikara i pusto, osim toga ondje se stalno vode ratovi, panjolci ulaze i izlaze kao da je to njihova kua, tko zna koliko e to jo trajati, a kraljevi i plemii, kada nas ne tjeraju da u trku umiremo, naganjaju i ubijaju divlja, i teko jadniku koji bude uhvaen sa zecom u vrei, ak i ako ga je samo naao ve mrtvoga zbog bolesti ili starosti, u najmanju e ruku dobiti dvanaest udaraca ibom po leima, da naui kako je Bog stvorio zeeve za zabavu i lonac gospode, ibanje bi se ak i isplatilo da nam ostave ulov, tako sam ja doao u Mafru jer je upnik u crkvi govorio da e onaj koji poe postati kraljev sluga, ne ba pravi sluga, ali gotovo kao sluga, a kraljevim slugama, tako je on govorio, eludac nikada nije prazan i nikada nisu goli i bosi, bolje im je nego u raju, jer, premda je Adam jeo kad je htio i koliko je htio, jer nije bilo nikoga da mu oduzme zalogaj, nije ba bio najbolje odjeven, no pokazalo se da je sve to la, ne mislim na raj, jer tamo nisam bio, ve na Mafru, ako ne umirem od gladi, to je zato to na hranu potroim sve to zaradim, a odrpan sam kao i prije, a to se tie obeanja da emo biti kraljevi sluge, nadam se jedino da neu umrijeti prije no to vidim lice svojega gospodara, osim ako ne umrem od tuge to sam toliko vremena odijeljen od svoje obitelji, ovjek koji ima djecu, hrani se i time to gleda njihova lica, moda nam je to sudbina, da umremo gledajui jedan drugoga, a ne znam ni tko si ni to ovdje radi, ili tko sam ja i to ovdje radim, to sam se ve zapitao, ali nisam naao odgovor, no barem sam siguran da su sva djeca koju imam moja, nijedno nema plave oi, to s plavim oima dogaa se ponekad u obiteljima, i majka moje majke imala je plave oi, Moje je ime Baltazar M/ ms, a svi me znaju kao Sedam Sunaca, Jos Pequeno zna zato ga tako zoy ne znam otkad i zato u naoj kui postoji to ime Sedam Sunaca, da y 'a stariji od jedinog sunca to nas obasjava, onda bismo mi trr "eta, no dobro, to su ludosti onoga koji je ve bio blizu/ popio, ako ujete da priam gluposti, to je od pre/ vina, no znam da sam roen ovdje prije etrdeset/ u brojanju, majka mi je ve umrla, po imenu y da, kao da mu korijenje izrasta iz nogu, ili y imali smo neto zemlje kao Joaquim RocK nja zemlje, nestala je njiva, ak sam i ja . moj djed nije ni sanjao kako e mu unuk bi. bi se na njoj izgradila velika kula, ivot je pun ih je bilo dosta, kao mladi sam kopao i sadio tue na da ju je otac mogao sam lako obraivati cijele vremena za druge unajmljene njive, ipak glad, ba pra, Page 110 of 177

osjetili, ali isto tako nikad nije bilo hrane koliko je potrebno ili u obilju, onda sam otiao u rat to ga je vodio na kralj, tamo sam ostavio lijevu aku, i tek sam kasnije saznao da nju nema ni Bog, pa sam se vratio u Mafru jer vie nisam mogao sluiti u vojsci, a proveo sam nekoliko godina i u Lisabonu, eto, to je sve, A to si radio u Lisabonu, upita Joao Anes, jer on meu svima ima izuen zanat, Radio sam u klaonici na Kraljevskome Trgu, ali samo sam prenosio komade mesa, A kada si to bio blizu sunca, htio je znati Manuel Milho, moda zato jer je on obiavao gledati rijeku kako prolazi, Bilo je to jednom kada sam se popeo na vrlo visoku planinu, toliko visoku da se sunce moglo dotaknuti kada bi ispruio ruku, pa i ne znam vie jesam li ruku izgubio u ratu ili ju je sunce spalilo, A koja je to planina, u blizini Mafre nema tako visokih planina koje bi stigle do sunca, a nema ih ni u Alenteju, to ja dobro znam, upita Julio Mau-Tempo, Moda je ta planina tada bila visoka, a danas je niska, Da bi se takva planina sravnila sa zemljom, potrebno je tisue i tisue eksplozija, da bi se tako visoka planina sruila, bio bi potreban sav barut ovoga svijeta, ree Francisco Marques koji je prvi govorio, a Manuel Milho bio je i dalje uporan, Do sunca bi mogao stii samo ako leti kao ptice, u mom rijenom kraju ponekad se vide sokoli koji lete u visinama, krue i uspinju se sve dok gotovo ne nestanu, postanu tako maleni da se jedva vide, i onda idu k suncu, ali mi ne znamo koji put do tamo vodi, ni na koja se vrata ulazi, a ti si ovjek, nema krila, Osim ako nisi arobnjak, ree Jos Pequeno, kao to je bila neka ena u onome mjestu gdje su me pronali, koja se mazala svakojakim mastima i jahala na metli, tako se barem govorilo, ja to nikad nisam vidio, Nisam ja nikakav arobnjak, samo govorite takve stvari pa e me odnijeti Sveta inkvizicija, a nitko nije uo da sam rekao kako sam letio, Ali, tvrdio si da si bio blizu sunca, i jo neto, da si postao nalik Bogu kada si ostao bez ruke, ako to bogohuljenje dopre do uiju Inkvizicije, onda ti stvarno nema spasa, Svi bismo bili spaeni da smo nalik Bogu, ree Joo Alves, Da postanemo nalik Bogu, mogli bismo mu suditi jer nam nije odmah dopustio da mu budemo nalik, ree Manuel Milho, a Baltazar na kraju objasni, s velikim olakanjem to se vie ne govori o letenju, Bog nema lijevu ruku, oni koje je izabrao sjede s njegove desne strane, a kako oni koje je osudio odlaze u pakao, s njegove lijeve strane ne nalazi se nitko, prema tome, ako tamo nema nikoga, to e onda Bogu lijeva ruka, zato ju i nema jer mu ni za to ne slui, dok bi meni moja trebala, ali ju nemam pa mi zato ni za to ne slui, to je jedina razlika, Moda se lijevo od Boga nalazi drugi bog, moda je Bog samo izabranik nekoga drugog boga, moda smo svi mi bogovi koji sjede, ne znam samo kako mije to sada palo na pamet, ree Manuel Milho, a Baltazar zavri, Onda znai da sam ja posljednji u redu, jer s moje lijeve strane ne moe nitko sjesti, ja sam na kraju svijeta, Kako je sve ovo dolo u glave ovim priprostim ljudima, koji su svi odre-\ nepismeni, osim Joao Anesa, koji ima neto kole, to se mi pitamo. "'vono crkve sv. Andrije zazvonilo je na molitvu u dnu doline. Po Drvenom a ulicama, u gostionicama i spavaonicama, uje se neprekidni apat, po-u daljini. Izgovara li to dvadeset tisua ljudi popodnevnu molitvu ili agima pripovijedaju svoje ivote, tko ne zna, neka ode tamo pa se uvjeri. Rasutu zemlju i kamenie, te sitne komadie to ih je barut ili pijuk iupao iz kamene utrobe, prenose ljudi u runim kolicima i zatrpavaju dolinu onime to je od brda otrgnuto. Za prijevoz veih i teih komada koriste se velika kola, okovana eljezom, to ih Page 111 of 177

vuku volovi i druge ivotinje, a odmaraju se samo pri ukrcaju i iskrcaju. Ljudi podiu na skele kamene objeene na jarmu to ih pridravaju na ramenima, blagoslovljen bio onaj koji je izmislio kolotur, to mora da je bio netko tko se mnogo namuio. Zna se kakvi su to poslovi, najlake ih je opisati kao teke fizike poslove, no kako njih uvijek ima, i ba zato to su tako uobiajeni i to je potrebno malo znanja da se obave, ne smijemo dopustiti da se zaboravi kako se na njih gleda kao da su sasvim nevani, kao to rastreseno gledamo svoje vlastite prste dok piu, te se tako i u jednom i u drugom sluaju ne primjeuje onaj tko radi i ostaje skriven iza onoga stoje uinjeno. Mnogo bismo bolje i vie vidjeli da gledamo iz visine, na primjer, lebdei u letjelici iznad Mafre, vidjeli bismo brijeg koji se premjeta, poznatu dolinu, Drveni Otok koji je potamnio pod suncem i kiom, i mjestimice ve poeo trunuti, ruenje stabala u boriku kraj Leirie i u okolici Torres Vedrasa i Lisabona, danononi dim to se die iz ciglana i pei u kojima sagorijeva vapno, kojih ima na stotine izmeu Mafre i Cascaisa, pa lae koje donose druge opeke iz pokrajina Algarve, Douro i Minho, te e ih iskrcati na gatu Sv. Ante iz Tojala, kola koja preko Monte Achique i Pinheiro de Loures dovoze razne materijale do samostana Njegova Velianstva, kao i kola koja prevoze kamen iz Pero Pinheira, nema boljeg vidikovca od ovoga na kojemu se nalazimo, ne bismo mogli ni zamisliti veliinu graevine da otac Bartolomeu Lourenco nije izmislio passarolu, u zraku nas odravaju volje koje je Blimunda prikupila i koje su u metalnim kuglama, a dolje eu druge volje, priljubljene uz kuglu zemaljsku zbog gravitacije i iz potrebe, kada bismo mogli izbrojiti sva kola koja se kreu ovim cestama gore i dolje, tu u blizini i ona dalje, doli bismo do broja dvije tisue petsto, gledajui ih iz visine, doimaju se kao da stoje, jer je teret teak pa sporo napreduju. No ako elimo pogledati ljude, moramo prii malo blie. Mnogo je mjeseci Baltazar vukao i gurao kolica, sve dok se jednoga dana morio od toga da bude teglea mazga, hajde naprijed, hajde nazad, te ka-kazao dobrim radnikom pred nadzornicima, dali su mu da vodi jedan i, jedan od mnogih to ih je kralj bio kupio. U tom napredovanju mno-- pomogao Jos Pequeno, na iju je pogrbljenost glavni stoar gledao sa * simpatijama te je govorio kako ima govedara koji gleda volovima ravno u oi, a bila je to gotovo istina, no ako je mislio da ga je time uvrijedio, grdno se varao, jer je tada Jos Pequeno prvi put postao svjestan zadovoljstva koje mu prua mogunost da svojim ljudskim oima gleda ravno u goleme volovske oi, goleme i krotke, u kojima je vidio kako se zrcali njegova glava i tijelo, i tamo dolje, nestajui pod donjim kapkom, njegove noge, kada itav ovjek moe stati u oko jednoga vola, onda se za ovaj svijet moe rei da je dobro ureen. Jos Pequeno mu je pomogao time to je uporno molio glavnoga stoara da Baltazar Sedam Sunaca postane govedar, ako je jedan bogalj vodio volove, onda mogu i dvojica, tako e barem imati drutvo, a ako mu posao ne bude iao, nita nee izgubiti, vratit e se na runa kolica, dovoljan je jedan dan da se vidi kako mu taj posao ide. No Baltazar je dosta znao o volovima, unato tome to nije s njima radio godinama, a ubrzo se pokazalo da kuka nije nikakav nedostatak i da mu desna ruka nije zaboravila nijedan potez pri upravljanju volovima. Kada se te noi vraao kui, bio je tako zadovoljan kao kad je, jo kao djeak, pronaao prvo jaje u nekom gnijezdu, ili kao mukarac bio s prvom enom, a kao vojnik uo prvi zvuk trube, a pred zoru je sanjao Page 112 of 177

svoje volove i svoju lijevu ruku, nije mu nita nedostajalo, ak je i Blimunda jahala na jednom od volova, valjda e to razumjeti onaj tko zna tumaiti snove. ^ Nije dugo Baltazar radio na svojem novom poslu kada se zaula vijest da treba ii u Pero Pinheiro po neki veliki kamen, namijenjen za terasu iznad trijema crkve, a kamen je bio tako velik da se raunalo kako je potrebno dvjesto pari volova da ga prevezu i mnogo ljudi koji su uz to morali pomagati. U Pero Pin-heiru napravit e se kola za prijevoz te gromade, neto poput indijske lae s kotaima, tako bi rekao onaj tko je vidio gradnju kola ve pri kraju, a onda istodobno bacio pogled na lau s kojom se usporeuje. Bit e da je to pretjerana usporedba, bolje da sudimo naim vlastitim oima, bolje da pogledamo sve ove ljude koji ustaju jo po mraku i kreu u Pero Pinheiro, sve njih i etiristo volova, te vie od dvadeset kola to prevoze sav potreban alat, t/ba znati da je tu uad za vezivanje, klinovi, poluge, rezervni kotai naprav/ > mjeri, osovine za sluaj da se neka slomi, potpornji raznih veliina, y ">. eljezne ploe, srpovi za rezanje sijena za ivotinje, a tu su i po/ ~>u ljudi, osim onoga to e usput kupovati, mnogo je stva/ Vo je netko naumio proi ovim putem jaui na konh/ ni tako velik put, tri milje do tamo i tri nazad, y ljudi i volovi ve su ovuda toliko puta preh/ premda tee na uzbrdici, a oprezno dok se & upoznali, tu je Jos Pequeno, a i Baltazap a meu pjeacima, samo zato jer su ga/ mo ima enu i djecu, po imenu Franc. koji ne zna kako mu ideje padaju na panu i Manuela, manje je Baltazara, a sigurno ima ma, moda Bartolomea, ali nijedan kao onaj koj Benta, Bernarda i Caetana, svih vrsta mukih imeli. ivota, pogotovu onih jadnih, naroito onih siromanih, a kako ne moemo go voriti o ivotu svakoga od njih, jer ih je mnogo, neka barem njihova imena ostanu zapisana, i na taj nain budu ovjekovjeena, jer to smo im duni, tako su ovdje Alcino, Bras, Cristovo, Daniel, Egas, Firmino, Geraldo, Horcio, Isidro, Juvino, Luis, Marcolino, Nicanor, Onofre, Paulo, Quitrio, Rufino, Sebastio, Tadeu, Ubaldo, Valerio, Xavier, Zacarias, jedno ime za svako poetno slovo abecede, moda se sva ova imena i nisu koristila u ono vrijeme i na onome mjestu, ili ih ti ljudi nisu imali, no dok je onih koji rade, bit e i rada, te e neka od ovih imena iz prolosti moda pripasti nekome u budunosti. Od svih imena iz abecednoga niza koja idu u Pero Pinheiro teko bi nam bilo da ne ispripovijedamo ivot onoga Brasa, koji je crvenokos i poput camesa8 na desno oko, jo malo pa bi se moglo rei kako je ovo zemlja bogalja, jedan grbav, drugi bez ruke, trei slijep na jedno oko, i kako pretjerujemo u pisanju, jer se za junake moraju izabrati divni i krasni ljudi, vitki i zdravi, cijeli i potpuni, tako bismo htjeli, ali istina je drukija, bolje nam zahvalite to nismo dopustili da u priu uu svi oni s objeenim donjim usnama i mucavci, epavci i oni s izboenim eljustima, s krivim nogama i epileptiari, s velikim uima i glupani, albini i naivci, uljivi i krastavi, s buhama i svakakvi, onda bi se mogla vidjeti povorka lazara i kvazimo-da kako izlazi iz Mafre, u zoru, jer su nou sve make crne i svi ljudi spodobe, tko zna kakve bi tada volje Blimunda vidjela u svakome od njih, da ih je dola ispratiti praznoga eluca. Tek to je sunce izalo, dan je ve postao vru, nije udo, srpanj je. Tri milje nisu nita za ovaj narod nauen samo na hodanje, tim vie to veina ljudi usklauje korak s korakom volova, a ovi pak ne znaju ni za jedan razlog zbog kojega bi brzo hodali. Volovi koji ne prenose teret, nego samo idu s parom u jarmu, vrlo su nepovjerljivi, i gotovo zavide svojoj brai koja dolaze vukui nakrcana Page 113 of 177

kola, jer se osjeaju kao da ih tove prije klanja. Ljudi, kao to je ve reeno, hodaju polako, neki utke, neki razgovaraju, svatko sa svojim prijateljima, samo jedan od njih uri kao da ga gone, im je izaao iz Mafre, krenuo je u Cheleiros galopom, kao da mora spasiti oca s vjeala, bio je to Francisco Marques koji je koristio priliku da se objesi eni meu noge, ili moda nije to, moda samo eli vidjeti djecu, porazgovarati sa suprugom, samo ju pozdraviti, ne mislei ni na kakva povaljivanja koja bi morala biti uurbana jer prijatelji ve stiu za njim, a u Pero Pinheiro bi trebao stii bar kada i oni, evo ih, ve prolaze ispred naih vrata, ipak sam legao s tobom, djeak spava, nita ne uje, a druge smo poslali da vide pada li kia, znaju oni da otac eli biti s majkom, to bi bilo s nama da je kralj naredio da se samostan gradi na jugu, u Algarveu, i ona upita, Ve ide, a on odgovori, Sto mogu, ali na povratku emo dii atore u blizini, pa u ostati s tobom cijelu no. Kad je Francisco Marques stigao u Pero Pinheiro, sav zadihan i drhtavih ' ve je ondje bio podignut logor, no nije bilo daara ni atora, a vojnika de Cames (1524-1580), najvei je portugalski renesansni pjesnik koji se odvaio . istim putem za Indiju kao i Vasco da Gama da bi opjevao to slavno pomorsko otkrie a Luzitanci; na tom je putu, uz mnoge druge nedae koje su ga pratile, izgubio oko. tek toliko koliko je potrebno za uobiajeni nadzor, sve je nalikovalo sajmu stoke, bilo je vie od etiristo grla, ljudi su se provlaili izmeu volova gurajui ih u stranu, to je poneku ivotinju uznemirilo te su velianstveno mahale glavama, ali bez zlih namjera, no zatim bi se volovi smirivali i vakali sijeno iskrcano iz kola, morat e dugo ekati, dok ljudi s lopatama jedu u urbi, jer odmah moraju prionuti na posao. Podne je i sunce ve snano pri tvrdu i suhu zemlju prekrivenu sitnim komadiima mramora, krhotinama i prainom, s jedne i druge strane kamenoloma veliki su blokovi ekali da ih prevezu u Mafru. I oni e putovati, samo ne danas. Nekolicina se ljudi okupila nasred puta, oni otraga pokuavali su gledati preko glava drugih ili su se gurali i nastojali neto vidjeti izmeu njih, i Francisco Marques se pribliio te da bi na neki nain ispravio svoje kanjenje, upita pokazujui zanimanje za ono to se zbiva, to to gledate, sluajno mu ba onaj crvenokosi odgovori, Gledamo kamen, a drugi doda, Nikad u ivotu nisam vidio nita slino, odmahujui glavom od zaprepatenja. Uto stignu vojnici te naredbama i odguravanjem rastjeraju skup, Odmaknite se, ljudi su radoznali kao djeca, doao je i slubenik iz uprave, Raziite se, dajte mjesta, pa su se ljudi udaljili gurajui se, i tada se on pojavi, tono je rekao crvenokosi i jednooki Bras, Bio je to kamen. Bila je to golema kamena kocka, grdosija od grubog mramora postavljenog na borovim balvanima, da priemo blie sigurno bismo uli kako uma uzdie od muke, kao to ujemo kako se s usana ljudi oteo uzdah u asu kada se kamen pojavio pred njihovim oima u itavoj svojoj kraljevskoj veliini. Priao mu je dravni slubenik i poloio ruku na njega kao da ga prisvaja u ime Njegova Velianstva, no da ovi ljudi i ovi volovi ne upregnu svoje snage, sva bi se mo kralja rasprila u vjetar i prainu, i ne bi je bilo. Ali oni e upregnuti svoje snage. Zato su doli, zato su ostavili svoja sela i poslove, poslove na zemlji koji isto tako zahtijevaju snagu, no tamo im se uloena snaga slabo vraala, moe, dakle, slubenik biti miran, ovdje e svi obaviti svoj posao. Page 114 of 177

Prilaze radnici iz kamenoloma, dovrit e i poravnati blagu uzvisinu po kojoj e kamen dovui do kola. Tu e uploviti indijska laa/ >o ljudi koji su doli iz Mafre moraju najprije napraviti iroki put kojim e se/ "'ola, lagano nakoen sve do ceste, tek onda putovanje moe poeti. / 'ci naoruani pijucima i lopatama, slubenik je ve ucrtao tn/ " 4ilho, koji se nalazio pored onoga iz Cheleirosa, uspore/ bloka koji mu je sada bio tako blizu, ree, Ovo je / kamena, nego majka, moda zato to dolazi iw maternice, divovska majka na koju bi se mogV bi ih ona, tko zna koliko, mogla zgnjeiti, n/ ak trideset pet pedalja, irok petnaest, a a ni, nakon obrade i poliranja u Mafri, tek / trideset dva pedlja, irok etrnaest, i d/ de pedalja i stopa jer e pronai metre, >_ rei sedam metara s tri metra sa ezdeset e... su i mjere za teinu u ono vrijeme bile drukije, umjesto dvije tisue sto dvanaest arroba9, rei emo da teina kamenog bloka za terasu kue koja e se zvati benediktinska iznosi trideset jednu tisuu dvadeset jedan kilogram, gospoe i gospodo posjetitelji, a sada prijeimo u sljedeu prostoriju, jer jo mnogo toga treba obii. U meuvremenu su radnici cijeli dan kopali zemlju. I govedari su priskoili u pomo, Baltazar Sedam Sunaca prihvatio se opet runih kolica, bez sustezanja, ne smijemo zaboraviti teke poslove, nikad ne znamo kada nam mogu zatrebati, pomislimo samo kako bi bilo da sutra nestane poluga, ne bi bilo druge nego podmetnuti rame i ruku sve dok ponovno ne uskrsne Arhimed i kae, Dajte mi oslonac da podignem Zemlju. Kada je sunce zalo, put je ve bio prokren, dug sto stopa, sve do poploane ceste kojom e ujutro lake prolaziti. Ljudi su pojeli veeru i otili na poinak, polijegali su po poljima, ispod drvea, iza blokova kamenja to su se bijelili i stali svjetlucati pod mjeseevim svjetlom. No je bila topla. Ponegdje su gorjele vatre, samo da prave drutvo ljudima. Volovi su preivali, a slina im je curila i vraala zemlji njezine sokove, zemlji kojoj se sve vraa, ak i kamenje to se s toliko truda iz nje izvlai, i ljudi to ga podiu, i poluge to ga pomiu, i klinovi to ga podupiru, gospoda ne mogu ni zamisliti koliko je poslova ugraeno u ovome samostanu. Jo je bio mrak kada su trube odjeknule. Ljudi su ustali, sloili pokrivae, govedari upregnuli volove, a upravitelj se, iz kue u kojoj je spavao, spustio do kamenoloma sa svojim pomonicima i nadzornicima da im izda naredbe koje moraju proslijediti radnicima. Iskrcala se uad za vezivanje iz kola, a ujarmlje-ni su volovi rasporeeni du puta u dva reda. Jo je samo trebala stii indijska laa. Bila je to ploa od debelih balvana postavljena na est jakih kotaa, vrstih osovina, neto vea od bloka to ga je trebala prevoziti. Vukli su ju ljudi, uz snane povike onih koji su se naprezali i onih koji su izdavali naredbe, a nekom je ovjeku popustila pozornost te nije na vrijeme izvukao nogu ispred kotaa, zauo se urlik, vrisak nepodnoljiva bola, putovanje je loe poelo. Baltazar je bio u blizini sa svojim volovima, vidio je kako je krv iknula, te se u trenu prenio u Jerez de los Caballeros prije petnaest godina, kako vrijeme samo brzo prolazi. A s njim obiava proi i bol, no da proe ova jo je prerano, ovjek ve odlazi neprestano urliui, odnose ga u nekom kovegu u Morelenu gdje se nalazi lijenik, moda se izvue s malo kraom nogom, ba sranje. U Moreleni je Baltazar jedne noi spavao s Blimundom, tako je to na svijetu, na istom se mjestu spoje veliki uici i velike boli, miris zdravih strasti i truli smrad zagnojene rane, nije teko izmisliti nebesa i pakao, dovoljno je poznavati ljudsko tijelo. Ne vidi se vie trag krvi na tlu, preli Page 115 of 177

su preko njega kotai kola, pregazili ga ljudi i teki papci volova, a zemlja je upila ostalo, samo se jo na jednom kamenu pored *a vidi mala crvena mrlja. H od balvana se vrlo polako sputala, na kosini su ju sa strane pridra-oji su vjeto poputali uad, sve dok nije stigla do blage uzvisine koju port. - stara mjera za teinu, otprilike petnaest kilograma su zidari poravnali. Sada je ve dolo do izraaja znanje i umijee. Velikim su kamenjem podboili kotae da se kola ne bi odmaknula kada kameni blok na balvanima bude povuen te padne i sklizne s ploe. itavu su povrinu premazali glinom da bi se smanjilo trenje kamena o drvo, a na kraju su postavili ue koje je itav blok obujmilo po duini, jedno sa svake strane, izvan balvana, a drugo ga je stegnulo po irini, i tako su dobili est vrhova to e ih privezati za gredu na prednjoj strani kola, a koja je pojaana eljeznim obruima s druga dva deblja ueta, ona e najvie posluiti pri vui, a dodani su i snopovi uadi manje debljine koju su trebali vui volovi. Nije ovo onaj sluaj kada je vie vremena potrebno da se neto objasni nego da se uini, naprotiv, sunce je ve izalo, ve se dignulo iznad onih brda to se u daljini vide, a tek su sada pritegnuti i pojaani posljednji vorovi, glina se u meuvremenu osuila pa su je zalili vodom, no jo treba rasporediti volove na dobroj udaljenosti, tako da sva uad bude dobro zategnuta te da se ne gubi snaga pri povlaenju i da bude ujednaena, pogotovo jer nema mjesta za svih dvjesto pari volova te se mora vui s desne strane, naprijed i uzbrdo, Ovo je tek poetak velikoga posla, ree Jos Pequeno koji je predvodio povlaenje ueta s lijeve strane, ako je Baltazar na to neto i rekao, nije to doprlo do njegovih uiju zbog udaljenosti. S visine uzvikuje voa ovoga umijea, povik zapoinje rastegnuto, a zatim naglo zavrava poput hica, bez jeke, Hooooooo-ruk, ako volovi s jedne strane potegnu jae nego s druge, gotovi smo, Hooooooo-ruk, uo se sada povik, dvije se stotine volova uznemirilo, povukli su najprije samo u trzaju, a zatim svom snagom, ali su odmah stali jer su se neki pokliznuli, dok su se drugi naginjali na jednu ili drugu stranu, to je ovisilo o umijeu govedara, uad se grubo usjekla u kou, no na kraju, izmeu povika, psovanja i poticanja, na nekoliko se asaka potezanje uskladilo i kameni se blok pomaknuo za pedalj, gnjeei pod sobom balvane. Prvo je potezanje bilo dobro, drugo pogreno, tree je moralo uskladiti prva dva, pa sada vuku samo jedni, drugi ekaju, te se konano kamen stao micati na ploi, no jo se odravao na balvanima, sve dok nije izgubio ravnoteu, silovito se sruio i pao u kola, bum, grubi se brid zarinuo u drvo poput zuba/ kamen je stao, nita ne bi znailo to su stavili glinu da nisu ljudi priskoili/ ' ^u se na plou s dugakim i vrstim polugama, te silom potisnuli jo / n kamen, a drugi su pod njega postavljali eljezne klinove kak/ "ako da moe kliziti po glini, sada je ve lake, Hoooooor/ 'k, svi vuku sa zanosom, i ljudi i volovi, teta to do/ naroda koji bolje vue od ovoga. Bonu su u/ koja obavija kamen po irini, to je dovoljno/ jednostavno klizi po ploi, tek kad je citay konstrukcija kola zakripala, i da tlo nij/ do osovina. Izvueni su kameni blokov/ opasnosti da kola skliznu. Sada nast/ otvaraju na debelom drvu kola praviln. klinove, zatim ih uvruju velikim avlima, Page 116 of 177

j. ostali radnici odmaraju u sjenama, a volovi preiv. velika. Kada su stolari zavrili posao, zasviralo je za ruak, a upravitelj je naredio da se kameni blok vee za kola, taj je zadatak namijenjen vojnicima, moda zato to su oni disciplinirani i odgovorni, ili moda zato jer su te poslove nauili u artiljeriji, za manje od pola sata kamen je bio vrsto privezan, sav isprepleten uzetom, kao da je srastao s kolima, kamo jedan, tamo i drugi. Ne treba nita popravljati, posao je odlino obavljen. Iz daljine kola su nalik ivotinji s oklopom, kornjai na kratkim nogama koja je uvukla glavu, a kako su prljava od gline ostavljaju dojam kao da su netom izronila iz dubine zemlje, ili kao da su produetak uzvisine od zemlje na koju su naslonjena. Ljudi i volovi ve ruaju, a potom e se odmoriti, kada u ivotu ne bi bilo tako dobrih stvari kao to je ruak i odmor, ne bi ni vrijedilo graditi samostane. Kau da loa vremena ne traju vjeno, no po velikim mukama to ih prate, katkad se doima kao da traju cijelu vjenost, ali je zato sasvim oito da to nije sluaj s dobrim vremenima. Lei ovjek, blaeno drijema i slua cvrke, nije se ba prejeo, ali naviknut eludac zadovoljan je i sa slabim rukom, a osim toga tu je i sunce koje nas isto tako hrani, kadli zasvira truba, da se sada nalazimo u jozafatskoj dolini, naredili bismo mrtvima da ustanu, ali ovdje nema pomoi, moraju se dii ivi. Ukrcali su u kola razni alat, sve mora biti na broju, provjeravaju se vorovi, uad se vee za kola i na novi povik, Hooooooruk, volovi poinju vui u zbunjenom meteu, upiru se papci o neravno kamenito tlo, pucaju bievi po njihovu hrptu, a kola kao da se izvlae iz utrobe zemlje, polako se miu dok kotai drobe komadie mramora rasute po tlu, nikada ovoliki kamen nije izaao iz kamenoloma. Upravitelj i nekoliko njegovih pomonika ve su uzjaha-li mule, drugi e pjeice jer tako mora biti i tako prilii njihovu poloaju, no svi oni imaju udjela u ovome poslu, neki samo izdaju naredbe, jedni posao rade jer im je tako nareeno, a drugi nareuju jer ga znaju raditi, to nije sluaj s ovom gomilom ljudi i volova, jer njima se samo nareuje, i jednima i drugima, a najbolji je onaj koji moe najbolje vui. Od ljudi se jo dodatno trai poneka spretnost, da ne vuku na pogrenu stranu, da na vrijeme postave kamen pod kota, da tjeraju ivotinje povicima, da im usklade i poveaju snagu, to nije umijee koje bi se odbacilo. Kola su ve na polovici kosine, prela su pedesetak koraka, ako i toliko, i nastavljaju drmajui se preko izboenih kamenia, jer ovo nije kraljevska koija, a ni nosiljka crkvenjaka to se njie kako ve Bog zapovijeda. Ovdje su osovine krute, kotai zapinju, ne svjetlucaju ukrasi na sapima volova niti vozari nose sveane odore, ovo je prost narod koji nee biti u pobjedonosnim povorkama, niti e biti primljen u procesiju Tijela Isusova. Jedno je prevoziti kamen za terasu s koje e nas upnik za nekoliko godina blagosloviti, a drugo je, to bi bilo jo bolje, da smo mi sami blagoslov i blagoslovljeni, da sami sijemo i anjemo svoj kruh. Bit e ovo teko putovanje. Unato tome to je kralj naredio da se poprave - naporan je put do Mafre, treba se stalno uspinjati i sputati, prolaziti kraj oa se penjati na uzvisine, pa uranjati u doline, a tko je ovdje izbrojio e-olova i esto ljudi, ako je pogrijeio, sigurno ih je izbrojio manje, a ne jtanovnici Pera Pinheira spustili su se do ceste da se dive toj povorci, nikad se nije vidjelo toliko volova na okupu otkad su radovi zapoeli, nikad se nisu uli toliki povici, a netko bi mogao osjetiti i tugu gledajui kako odlazi tako lijep kamen to ga je dala ova naa zemlja u Pero Pinheiru, daj Boe, da se ne slomi putem, jer inae nije Page 117 of 177

ni trebao biti stvoren. Upravitelj je ve odjahao naprijed, kao kakav general bitke sa svojim glavnim tabom, njegovi pomonici i njegovi vojnici ispitivat e teren, mjeriti zavoje, procjenjivati nizbrdice, predviati gdje e biti najbolje podignuti logor. Zatim se vraaju do kola da vide koliki je put ve prevaljen, jesu li izali iz Pero Pinheira ili su jo u njemu. Tog prvog dana, a to je bilo samo popodne, nisu preli vie od petsto koraka. Cesta je bila uska, posrtali su na njoj volovi, ue im sa svake strane, a mjesta malo za vuu te se pola snage izgubilo zbog neujednaenog potezanja, a jo su se uz to i naredbe slabo ule. A ondje je leala zadivljujua teina kamena. Kada bi kola stala zato to je neki kota upao u rupu na cesti, ili zato to se podijeljena volovska snaga odjednom morala odmjeriti s uzbrdicom te su morali napraviti stanku, inilo se kao da vie nee biti mogue pomaknuti ih. A kada bi se, konano, pokrenula, sva je drvena konstrukcija cviljela kao da se oslobaa eljeznih obrua i prstena. A to je, k tome, bio jo i najlaki dio puta. Te je noi volovima skinut jaram, ali su ih ostavili na cesti, nisu ih skupili na gomilu. Mjesec se pojavio tek kasnije, mnogi su ljudi ve spavali glave oslonjene o izme, naravno, oni koji su ih imali. Neki su bili privueni sablasnom svjetlou te su gledali u Mjesec, i na njemu vidjeli lik ovjeka koji je nedjeljom sjekao trnjak pa ga je Bog kaznio tako da je morao vjeno nositi naramak to ga je bio odsjekao prije no to je na njega palo prokletstvo, i tako je na Mjeseevoj pustopoljini sluio kao vidljiv primjer boje pravde, kao pouka onima koji ne potuju Boje zakone. Baltazar je potraio Jos Pequena, a obojica su potraili Francisca Marquesa, pa su onda s jo nekolicinom ljudi posjedali oko vatre, jer je no zahladila. Kasnije im se pridruio i Manuel Milho te im poeo pripovijedati jednu priu, Bila jednom jedna kraljica koja je ivjela sa svojim muem kraljem u dvorcu, a s njima i njihova djeca, jedan infant i jedna ir/" ^kinja, ovoliko veliki, a onda se u prii kae kako je kralj silno volio biti ky iljica nije znala da li voli biti kraljica, jer nikad ju nisu uili da budp' Na nije mogla usporeivati i rei, najvie volim biti kraljica, da/ ko bi govorila, jer on je volio biti kralj iako ni njega nisuy no kraljica je bila drukija, a da nije tako bilo, ne y je ivio i pustinjak koji je proao kroz mnoge pus)/ na i pustolovina povukao se u jednu peinu/ znam jesam li to ve rekao, ali nije to bio y u pokori, zvali su ga pustinjakom samo / usput pronaao, kad bi mu davali hran/ io, i tako jednom, dok je kraljica etala pla. svojoj najstarijoj dvorskoj dami da eli razgov^ pitanje, a dvorska joj dama odgovori, da li vae vt, ne pripada crkvi, to je obian ovjek kao svaki drug,, to ivi sam u toj rupi, to je rekla dvorska dama, ali mi t._ joj odvrati, pitanje koje mu elim postaviti ne tie se religije, i one krenue dalje, kada su stigli do otvora peine, jedan pa povie unutra i pustinjak se pojavi, bio je to ovjek ve ostario, ali snaan poput stabla na raskriju, a kad se pojavio, upita, tko me zove, i pa ree, njegovo velianstvo kraljica, i eto, za danas je pria gotova, idemo spavati. Svi su poeli negodovati, htjeli su do kraja uti priu o kraljici i pustinjaku, no Manuel Milho nije popustio, sutra je novi dan, i morali su se time zadovoljiti, pa su utonuli u san, ali prije toga su razmiljali o kraju prie, ve prema tome kako je tko znao i umio, Jos Pequeno mislio je kako kralj moda vie nije prilazio kraljici, pa je ona zato otila do pustinjaka, no ovaj je star, kako to moe biti, Baltazar je mislio kako je ta kraljica Blimunda, a pustinjak je bio on, to se slae jer je to pria o mukarcu i eni, premda su razlike u godinama velike, Francisco Marques mislio je Page 118 of 177

kako e ova pria zavriti tko zna kako, kad stigne u Cheleiros, onda e se vidjeti. Mjesec se ve dignuo na nebu, nije ak ni toliko teak naramak trnjaka, samo trnje bode, nije lijepo to se Krist tako osveuje za krunu kojom su ga okrunili. Sljedeeg dana ekale su ih velike muke. Cesta je bila malo ira pa su volovi mogli nesmetano vui bez posrtanja, no kola su zbog svoje veliine, zbog krutosti osovina, a i zbog tereta to su ga nosila, teko zaokretala na zavojima, te su ponekad morali vui kola postrance, najprije prednji dio, a zatim stranji, kotai su pruali otpor, zapinjali o kamenie koji su se morali razbijati maljem, no svejedno se ljudi nisu alili ako je bilo mjesta da odveu i ponovno priveu dovoljan broj volova za pokretanje kola i tako ih ponovno okrenu u smjeru ceste. Kada nije bilo zavoja, uzbrdice su se na putu svladavale tjelesnom snagom, svi bi vukli, volovi s glavama istegnutim prema naprijed, gotovo dodirujui njukama stranjice onih ispred sebe, a katkad bi se okliznuli na balegu i mokrau to su se slijevale u kanalima koje su netom stvorili papci i kotai. Svaki par volova vodi jedan ovjek, izdaleka im se vide glave i bievi izmeu jarma i iznad oznojenih hrptova, samo se Jos Pequeno ne vidi, no tome se nitko ne udi, kao brat po visini, on vjerojatno svojim volovima ape na uho, Vucite, volovi moji, vucite. No muke su prelazile u pravu agoniju kada se cesta sputala. Svakog bi asa kola skliznula, trebalo je odmah stavljati klinove, odvezati gotovo sve volove, tri ili etiri para sa svake strane bilo je dovoljno za pomicanje kamena, ali su se tada ljudi morali prihvatiti uadi na stranjoj strani, bilo ih je na stotine, poput mrava, stopala su im se upirala u zemlju, tijela bila nagnuta unatrag, miii pre-napeti, i tako su zadravali kola to su prijetila da ih povuku u dolinu, da odlete iza zavoja poput udarca biem. Drugi su volovi, rasporeeni gore i dolje na putu, mirno preivali gledajui svu tu strku, ljude kako tre i nareuju, upravitelja kako jae na muli, lica zaprljana i oblivena znojem, dok su oni mirno ekali da i njih doe red, tako mirno da se ni bi, oslonjen o jaram, nije micao. Nekome 'o na um da veu volove za stranji dio kola, ali su morali odustati jer vol "nije tu aritmetiku sile koja se sastoji od dva koraka naprijed i tri natrag. )ije pobijediti kosinu i povui uzbrdo ono to bi se trebalo spustiti, ili ga .vue tako da i ne prui otpor, te se ve negdje zaustavi sav izranjen. Tog su dana, od izlaska sunca do predveerja, preli nekih tisuu pet stotina koraka, manje od pola nae milje, ili ako bismo htjeli usporeivati, to odgovara duini kamena dvjesto puta. Toliko je napornih sati utroeno za tako mali prijeeni put, toliko znoja, toliko straha, s onim udovitem od kamena koji je klizio kada je trebao stajati, a bio nepomian kada se trebao micati, proklet da si, kao i onaj koji te iz zemlje izvukao, a nama naredio da te vuemo po ovoj zabiti. Ljudi su popadali na zemlju, bez snage, isprueni na leima i teko diui gledali su nebo koje se polako smraivalo, najprije je izgledalo kao da dan svie, a ne da se blii kraju, zatim je postajalo sve bezbojnije kako se svjetlost gasila te je, na mjestu gdje je prije bio kristal, odjednom izronila gusta i barunasta dubina, no. Danas e se mjesec pojaviti znatno kasnije, i manji, kada e svi ve spavati. Veera se na svjetlosti vatre pa se tako i zemlja natjee s nebom, gore su zvijezde, a ovdje svjetlost vatre, moda su na poetku vremena isto tako oko vatre sjedili ljudi koji su vukli kamenje i od njega napravili nebeski luk, i tko zna, moda su imali ista umorna lica, ove podue brade, velike i uljevite Page 119 of 177

ruke, prljave, a nokte od alosti u crninu zavijene, kako bismo mi rekli, i ovaj prodorni znoj. Tada Baltazar ree, Hajde, Manuele Milho, priaj kakvo je to pitanje postavila kraljica kada se pustinjak pojavio na ulazu u peinu, a Jos Pequeno stao je pogaati, Moda je otpustila dvorske dame i paeve, ovaj je Jos Pequeno zloban, no prepustimo ga pokori koju e mu odrediti ispovjednik, ako pri ispovijedanju bude sve tono i ispravno naveo, u to se ba ne moe vjerovati, i poslu-ajmo Manuela Milho koji je poeo pripovijedati, Kad se na ulazu peine pojavio pustinjak, kraljica se pribliila tri koraka i upitala ga, ako je jedna ena kraljica, ako je jedan mukarac kralj, to bi trebali raditi da se osjeaju kao ena i mukarac, a ne samo kao kraljica i kralj, to je bilo njezino pitanje, a pustinjak odgovori, to bih trebao initi da se osjeam kao mukarac, a ne samo kao pustinjak, a kraljica se malo zamislila te ree, ako bi kraljica prestala biti kraljica, kralj vie ne bi bio kralj, a pustinjak bi trebao izai iz osame, to bi trebali uiniti, ali sada u ja neto drugo zapitati, kakvi su to mukarac i ena koji ru>u ni kraljica ni pustinjak, ve samo ena i mukarac, to znai biti samo my i ena, a da ujedno nisu pustinjak i kraljica, to znai biti, a ne biti oy pustinjak odgovori, nitko ne moe biti, a da nije ono to jest, takr i ena ne postoje, postoji samo ono to jesu i pobuna protiy/ ca izjavi, ja se bunim protiv ovoga to jesam, a sada y protiv toga to jesi, a on odgovori, biti pustinjak ve/ jesi, tako misle oni koji ive na svijetu, no ipak, y ona e, onda, ima li tu pomoi, a on ree, ako y ca, a ostalo e tek potom saznati, a ona rer jo uvijek pustinjak, a on e, zato to se vi; ti to to znai biti mukarac i ena, a on, niti ra udalji se kraljica sa svojom pratnjom koja je Dobro je uinio Manuel Milho to je prekinuo, jerx queno i Francisco Marques ve hrkali, umotani u svojeg sile. Baltazar se zagledao u Manuela Milho, Ova pria n^ nije uope nalik drugim priama koje se pripovijedaju, kao o kraljevni koja je uvala paie, o djevojici koja je imala zvijezdu na elu, o drvosjei koji je u umi pronaao djevojku, o plavome biku, o vragu iz vinograda, o zvijeri sa sedam glava, a Manuel Milho ree, Ako na svijetu postoji tako velik div koji bi stigao do neba, kao da su mu noge planine, a glava zvijezda Danica, za ovjeka koji je izjavio da je letio i da je jednak Bogu, vrlo si nepovjerljiv. S tim prigovorom Baltazar je zautio, zatim poelio svima laku no i ubrzo zaspao. Manuel Milho jo je bio budan razmiljajui o najboljem nainu da se izvue iz prie koju je zapoeo, treba li pustinjak postati kralj ili kraljica postati pustinjak, zato prie uvijek moraju tako zavravati. Toliko su se napatili tog dana koji se rastegnuo da su svi govorili, Sutra ne moe biti gore, a istodobno su znali da e biti sto puta gore. Prisjeali su se puta koji se sputao prema dolini Cheleirosa, onih uskih zavoja, onih zastraujuih nizbrdica, onih strmih obronaka koji su se gotovo okomito sputali do ceste, Kako emo proi, govorili su svaki sebi u bradu. Cijeloga tog ljeta nije bilo toplijeg dana, zemlja se isijavala poput eravice, a sunce se zabijalo u lea poput mamuze. Vodonoe su trali u dugakoj povorci donosei na ramenima vodu s izvora u nizinama, katkad su morali hodati daleko, a zatim se penjati uzbrdo po stazama to su noge izgazile da bi napunili kace, nema gore kazne od ove. Ve se vrijeme ruku bliilo kada su se popeli na vrh s kojega se, u dnu doline, vidio Cheleiros. Upravo je na to raunao Francisco Marques, bez obzira hoe li se uspjeti spustiti ili ne, ovu e no provesti sa enom i u tome ga nitko nee sprijeiti. Zajedno s pomonicima upravitelj se spustio do rijeke koja je pretjecala u nizini, usput je Page 120 of 177

oznaavao najopasnija mjesta, mjesta na kojima kola moraju biti poduprta kako bi se omoguio predah i vea sigurnost kamena, te je naposljetku, nakon treeg zavoja naredio da se volovi odveu i odvedu na jedan proplanak, da budu dovoljno udaljeni kako ne bi smetali pri prolasku, i dovoljno blizu da ih se dovede bez veeg ekanja ako to bude potrebno. Tako e kola sputati ljudi. Nije bilo druge mogunosti. Dok su odvodili volove, razbacani po vrhu brda, prei se na suncu, ljudi su gledali mirnu dolinu, vrtove, svjeu hladovinu, kue koje kao da su bile nestvarne, tako je bio snaan dojam o miru stoje iz njih. zraio. Moda su to mislili, a moda i ne, moda tek neto jednostavno, Ako i stignem tamo dolje, neu u to moi povjerovati. Kako je bilo, neka nam kau drugi koji vie znaju. esto se ljudi oajniki uhvatilo za dvanaest vrhova uadi privrene za stranji dio kola, esto je ljudi osjealo kako im s vremenom i naporima pomalo odlazi snaga iz miia, esto ljudi koji su bili esto strahova od toga to e se dogoditi, ono juer bila je djeja igrarija spram ovoga, a pria Manuela Milha obina fantazija, to je zapravo ovjek kada je samo snaga koju ima, kada nije drugo do strah kako mu ta snaga ^e biti dovoljna da zaustavi udovite koje ga nemilosrdno odvlai, a sve je to iednoga kamena koji i nije trebao biti tako velik, s tri ili deset manjih jed-se tako napravila terasa, samo to ne bismo mogli s ponosom rei nje-nstvu, To je samo jedan kamen, a i posjetiteljima prije no to prijeu iranu, To je. samo jedan kamen, zbog ove i drugih budalastih tatina iri se sveopa poruga u svim nacionalnim i osobnim razmjerima, kao ova u udbenicima i povijesnim knjigama, Izgradnju samostana u Mafri naredio je kralj Joao V zbog zavjeta to ga je dao s molbom da mu se rodi sin, a ovdje je est stotina ljudi koji nisu napravili nijedno dijete kraljici i plaaju zavjet, tko njih ljivi, da oprostite na izrazu ovoga anakroninoga glasa. Da je cesta to se sputa do doline ravna, sve bi bilo igra tek suprotna penjanju, a bila bi ak i zabavna, trebalo bi samo poputati uad, pa onda malo zadravati toga kamenog zmaja, popustiti malo ue, a onda ga namatati, pustiti ga da klizi dok brzina ne stane izmicati kontroli, a onda ga na vrijeme zaustaviti da se ne strmoglavi u dolinu povlaei za sobom ljude koji nisu uspjeli na vrijeme pustiti ue, kao i druge konce, te se osloboditi zmaja. Ali ovo je nona mora od zavoja. Dok je cesta bila ravna, volovi su se koristili onako kako je ve objanjeno, neki su postrance vukli prednji dio kola dok ne bi svladali zavoj. Bio je to posao koji je traio samo strpljenje i koji je postao rutina zbog mnogih ponavljanja, odvezati, zavezati, odvezati, zavezati, volovi su se najvie naprezali, a ljudi gotovo da i nisu nita drugo radili nego vikali. A sada su vikali iz oaja pred ovim dijabolikim spojem zavoja i nizbrdice to e morati pobjeivati u nekoliko navrata, no u ovom sluaju vikati znai gubiti snagu koje je i tako ve sve manje. Radije prouimo zadatak i kako ga to bolje obaviti, a viku ostavimo za poslije, kada emo moi uzvikivati od olakanja. Kola se sputaju do poetka zavoja sasvim uz njegov unutranji rub, i tu se pod prednji kota s unutranje strane postavlja kamen, no kamen ne smije biti prevelik da sam zakoi kola, a ni premalen da ga kota zdrobi, a ako smatrate da ovo nisu nikakve goleme tekoe, to je zato to niste vi prevozili ovaj kamen od Pero Pinheiro do Mafre, nego ste samo pratili taj posao sjedei, ili na njega gledate izdaleka, s mjesta i iz vremena u kojem se nalazi ova stranica. Tako opasno zakoena kola mogu hirovito stajati na mjestu kao da su im sva etiri kotaa pribijena za cestu. To se obino i dogaa. Samo u vrlo rijetkim sluajevima podudaranja odreenih okolnosti, a to je Page 121 of 177

nagib zavoja prema vanjskoj strani, gotovo ravno tlo, odgovarajua kosina, sve upravo kako treba biti, samo u tom sluaju kolapoputaju bez potekoa kada ih bono gurnu sa stranje strane, ili, to je jc/ - udo, okreu se sama oko svojeg jedinog uporita, oko kamena pod pr/ xem. No u pravilu se dogaa neto drugo, u pravilu je potrebno y ' veliku silu na najpovoljnijim tokama, upravo onoliko wy da okretanje ne bi bilo preiroko pa stoga i kobno/ neko manje zlo, zbog ega e biti potrebno uloi/ suprotnome smjeru. Postavljaju se poluge iza / ju se pomaknuti kola, barem za pola pedlja y koji dre uad pomau vukui u istome sm/ polugama u umi rastegnute i poput otri/ uad i ponekad odlete niz obronak kot/ ljeda. Konano su kola popustila i pomaku > naprijed, za itavo vrijeme tih radnji naizmjei, pod kota s vanjske strane kako bi se izbjegla opa^>. potezanja ne prevrnu u asu kada su gotovo visjela i bila bez oslonca, i bez dovoljno ljudi da ih zadre, vei broj ljudi tu nije mogao stajati jer, u svim tim zamrenim operacijama, ne bi ni imali dovoljno prostora da se kreu. Na vrhu te uzvisine vrag prati sve to se zbiva i udom se udi svojoj vlastitoj naivnosti i milosrdnosti jer se nikad nije sjetio takvih muka da njima okruni osuenike na pakao. Francisco Marques bio je meu onima koji su postavljali kamenje pod kotae. Ve je dokazao svoju spretnost, prvi je zavoj bio gadan, drugi jo gori, trei najgori, a etvrti da izludi, a na svakome treba nainiti dvadeset pokreta, svjestan je da dobro radi, ak i ne stigne pomisliti na enu, sve u svoje vrijeme, sva mu je pozornost usmjerena na kota koji e se poeti pokretati i koji e trebati zakoiti, ne prerano da ne bi bio zaludan napor onih otraga, i ne prekasno, kako kola ne bi dobila na brzini te se kamen i ne bi stigao postaviti. Kao to se sada dogodilo. Moda je Franciscu Marquesu popustila panja, ili je rukom obrisao znoj s ela, ili je s ove visine pogledao na svoj gradi Cheleiros te se konano sjetio ene, uglavnom, kamen mu je skliznuo iz ruke upravo u onom asu kad su kola krenula, ne zna se tono kako se to dogodilo, samo su vidjeli zgnjeeno tijelo ispod kola, pregazio ga je prvi kota i vie od dvije tisue arroba to ih ima samo kamen, ako se jo sjeate. Kae se da nesrea nikada ne dolazi sama, i to je obino istina, moe to potvrditi svatko od nas, no ovaj je put onaj to ih alje smatrao da je smrt jednoga ovjeka dovoljna. Kola su se mogla lako strmoglaviti i prevrtati nizbrdo, ali su odmah stala, kota je upao u jednu rupu na cesti, nije spas uvijek na pravome mjestu. Izvukli su Francisca Marquesa ispod kola. Kota mu je preao preko trbuha i zgnjeio mu utrobu i kosti, zamalo su mu se udovi odvojili od tijela, govorimo o njegovoj lijevoj i o njegovoj desnoj nozi, jer o onome u sredini, nepominom, za ljubav kojega se Francisco Marques upustio na toliki put, o njemu nema ni traga ni znaka, ni najmanjeg ostatka. Donijeli su koveg i u njega postavili tijelo umotano u pokriva koji se odmah natopio krvlju, dvojica su ga ponijela, druga dvojica krenula za njima da ih zamijene kada to bude potrebno, a sva e etvorica rei udovici, Donijeli smo ti tvog ovjeka, tako e rei eni koja se upravo sada pojavila na prozoru i gleda prema brdu na kojem se nalazi njezin mu, te govori djeci, Va e otac noas prenoiti kod kue. Kada se kamen spustio u dolinu, ponovno su privezali volove. Moda se onaj koji alje nesree pokajao zbog svoje prijanje tedljivosti, pa su zato kola skliznula po stijeni to se iz zemlje pomolila i prignjeila dva vola uz strmu padinu polomivi im noge. Page 122 of 177

Morali su ih ubiti sjekirom, a kad se vijest proirila, pohrlili su stanovnici Cheleirosa na podjelu hrane, te su odmah ondje volove zaklali i oderali, krv je u potocima tekla cestom, nita tu nisu mogli vojnici ni njiho-; udarci, dok je bilo mesa na kostima, kola nisu krenula. U meuvremenu je 4Uo. Podignuli su logor, neki jo na brdu, a neki du obale rijeke. Upravitelj "ia njegovih pomonika poli su na poinak pod krov, a veina ih je spa-obino, umotani u pokrivae, iscrpljeni od velikog sputanja do sre-xilje, u udu to su jo ivi, a neki ak nisu ni htjeli zaspati, u strahu da se nee probuditi ivi. Najblii prijatelji otili su bdjeti uz Francisca Marquesa, Baltazar, Jos Pequeno, Manuel Milho, i jo nekoliko njih, Brs, Firmino, Isidro, Onofre, Sebastio, Tadeu, i jo jedan o kojem se nije stiglo govoriti, Damiao. Ulazili su, gledali mrtvaca, kako je mogue da ovjek koji umre od tako nasilne smrti ima tako smiren izraz, kao da spava mirnim snom bez nonih mora i briga, potom su proaptali molitvu, a ona ena ondje je udovica, ne znamo joj ni ime, a i ne bi za povijest nita znailo da odemo i upitamo je, moemo samo rei, ako to neto znai, da je sve to zapisao Damio, samo pisanja radi. Sutra e, prije izlaska sunca, kamen nastaviti svoje putovanje, u Cheleirosu e ostati jedan ovjek da bude pokopan, kao to je ostalo i meso dvaju volova koje treba pojesti. Njihov se nedostatak ne osjea. Kola se penju uzbrdo polako, a jednako se polako i sputaju, da se Bog smilovao ljudima, stvorio bi svijet ravan poput dlana, te ne bi trebalo toliko vremena da kamenje nekamo stigne. Ovaj ve putuje peti dan, a put e sada, kad savladaju uzbrdicu, biti laki, no ljudi su ipak uznemireni, o tijelima da i ne govorimo, bole ih svi miii, ali to im vrijedi aliti se kad ih upravo zato imaju. Volovi ne prigovaraju niti se ale, samo se opiru, pretvaraju se da vuku, a ne vuku, jedino se moe pustiti ih da se malo odmore, gurnuti im pod njuke snop slame, i ubrzo e biti svjei kao da su se odmarali od juer, njie se veliko stado volova na cesti, milina ih je gledati. Sve^do nove nizbrdice i nove uzbrdice. Onda se stado dijeli na manje skupine, snaga se rasporeuje, jedni s jedne, drugi s druge strane, Hoooooruk, uje se povik, trataratata, svira truba, ovo je pravo bojno polje, ima tu i mrtvih i ranjenih, to koga zapadne, sve u svemu, stradala su etvorica. Poslijepodne je pljusnula kia, to je svima dobro dolo. I ponovno je pala kada se ve smrkavalo, no nitko zbog toga nije kleo. To je najvea mudrost, ne pridavati vanost onome to nebo alje, bila to kia ili sunce, osim ako nebo ne pretjera, a ak i ako pretjera, nije tako strano, ni potop nije bio dovoljan da se utope svi ljudi, a ni sue nisu tako velike da ne preivi poneka vlat trave ili nada da emo ju pronai. Kia je padala sat vremena, ako i toliko, a zatim se razvedrilo, ak se i oblaci raziu kad se na njih ne obraa pozornost. Zapalile su se vatre, bilo je ljudi koji su se skinuli do gole koe da bi osuili od/ gotovo da bismo mogli pomisliti kako je ovo neki poganski skup da ne zn/ radi o vrlo katolikom pothvatu, i da je nositi kamen do Garcije, p/ uza sve napore i vjeru u onoga koji ju zasluuje, okolnost c/ "ino raspravljati da Manuel Milho nije nastavio pripov/ atelj nedostaje, to samo mi primjeujemo, jer dy Marquesa, neki su ga vidjeli Page 123 of 177

mrtvoga, a mnogi/ je esto ljudi prolo ispred odra iskazujui m/ samo u epopejama, vratimo se mi, dakle, y la iz palae u kojoj je ivjela s muem kra/ jalo o tome da razgovor pred peinom y ce i pustinjaci, nego je bio vie nalik { pobjesnio je kralj od ljubomore te odjurio ^ kako mu je ast ukaljana, takvi su kraljevi, njm ljudi, to se odmah vidi po kruni, a kad je stigao, ne nae ondje ni pustinjaka ni kraljicu, i to ga jo vie razbjesni, jer je bilo oigledno da su oboje pobjegli, te kralj poalje vojsku da ih trai po itavom kraljevstvu, a dok ih oni trae, idemo mi na spavanje, ve je vrijeme. Pobunio se Jos Pequeno, Nikad nisam uo ovakvu priu, u dijelovima, no Manuel Milho ga ispravi, Svaki je dan jedan djeli prie, nitko ju ne moe cijelu ispripovijedati, a Baltazar pomisli, Ovaj Manuel Milho dopao bi se ocu Bartolomeu Lourenco. Sljedeeg je dana bila nedjelja, odrala se misa i propovijed. Da ga bolje uju, popeo se sveenik na kola i ondje govorio tako dostojanstveno kao da je na propovjedaonici, a nitko nije primijetio kako je bio nepaljiv jer je svojim sandalama oskvrnuo ovaj sveti kamen, zbog kojega je rtvovana nevina krv, krv ovjeka iz Cheleirosa koji je imao enu i djecu, i krv onoga koji je ostao bez noge u Pero Pinheiro dok povorka jo nije ni izala na put, a i volovska, ne smijemo zaboraviti volove, barem ih stanovnici koji su otili na klanje nee tako brzo zaboraviti, a koji ba danas, jer je nedjelja, imaju bolji ruak. U propovijedi je sveenik rekao, kao to svi kau, Draga djeco, s nebesa nas gleda naa Gospa i njezino Boje Dijete, s nebesa na nas gleda i na otac Sv. Ante s ljubavlju jer smo ovaj kamen prenijeli do Mafre, svi znamo koliko je teak, ali jo su tei vai grijesi, a svejedno ih nosite u srcu kao da vam nisu na teret, zato morate ovaj posao shvatiti kao pokajanje i iskazanu panju, to je posebno pokajanje i neobina ponuda, jer su vam plaeni nadnicom prema ugovoru, kao to e vas i nebesa nagraditi opratajui vam grijehe, istina je da je noenje ovoga kamena u Mafru sveto djelo kao to su bili i pohodi kriara u koje su kretali da oslobode Sveta Mjesta, i znajte da svi koji su pri tome poginuli sada uivaju u vjenom ivotu, a s njima sada gleda u Boje lice i va prijatelj koji je prekjuer umro, ta dragocjena smrt zadesila ga je u petak, sasvim je sigurno da se nije ispovjedio, a nije ni bilo vremena da ispovjednik stigne do njegova uzglavlja, ve je bio mrtav kad ste kraj njega proli, no spasilo ga je to to je nosio kri u ovome kriarskom pohodu, kao to su spaeni i oni koji su u Mafri umrli u bolnicama ili su se strmoglavili sa zidova, svi osim onih nepopravljivih grenika koje su odnijele sramotne bolesti, a nebesa su toliko milostiva da svoja vrata otvaraju i onima koji su umrli od udarca noa u tim tunjavama to ih stalno izazivate, nigdje nema tako pobonog naroda koji neprestano izaziva guve, ali dobro je, eto, to se ovaj posao blii kraju, Neka nam Bog podari strpljenje, vama snagu, a kralju novac da ovo djelo dovri, jer je ovaj samostan nuan da bi se ojaao red i vjera, amen. Zavrila je propovijed i sveenik se spustio na zemlju, a kako je bila nedjelja, sveti dan kada se odmara, nije se vie nita radilo, neki su se otili ispovjediti, neki priestiti, naravno ne svi, ne bi ni bila dovoljna zaliha svetih hostija, osim ako se ne bi dogodilo udo umnoavanja, to nije bio sluaj. Potkraj dana zapoela je svaa izmeu petorice kriara ovoga kriarskog pohoda, prizor o kojem ama posebno to ispriati, jer je palo tek nekoliko udaraca akom, i malo ekoliko nosova. Da je netko poginuo, otiao bi ravno u raj. Page 124 of 177

 noi Manuel Milho ispripovijedao priu do kraja. Sedam Sunaca ga je j jesu li vojnici pronali i uhvatili kraljicu i pustinjaka, a on je odgovorio, Nisu ih uhvatili, preli su kraljevstvo uzdu i poprijeko, pretraili svaku kuu, ali ih nisu pronali, i rekavi to zauti. A onda upita Jos Pequeno, Zar je to kraj prie koju pripovijeda gotovo tjedan dana, a Manuel Milho ree, Pustinjak je prestao biti pustinjak, a kraljica je prestala biti kraljica, ali se nije saznalo je li pustinjak postao mukarac, a kraljica ena, ja mislim da u tome nisu uspjeli, inae bi se to proulo, da se jednoga dana tako neto dogodilo, ne bi to moglo proi nezapaeno, no to nije sluaj s ovima, dogodilo se to prije mnogo godina pa zasigurno vie nisu ivi, ni jedan ni drugi, a sa smru, prie uvijek zavravaju. Baltazar je lupio kukom o jedan kamen na tlu. Jos Pequeno je protrljao bradu, hrapavu od grubih dlaka, i upitao, Kako jedan govedar postaje ovjek, a Manuel Milho odgovori, Ne znam. Sedam Sunaca baci kamen u vatru i ree, Moda ako poleti. Jo su jednu no prespavali na putu. Od Pera Pinheira do Mafre trebalo im je punih osam dana. Kada su stigli na gradilite, osjeali su se kao povratnici iz nekog izgubljenog rata, bili su prljavi, u dronjcima i bez blaga. Svi su se udili neizmjernoj veliini kamena, Tako je golem. Samo je Baltazar, gledajui u baziliku, proaptao, Tako je malen. Otkad se letei stroj spustio na Monte Junto, Baltazar ga je jedno est ili sedam puta otiao pregledati i popraviti tete to ih je vrijeme nanijelo, jer unato zatiti koju je pruala uma i granje, stroj je bio izloen na zraku. Kada je primijetio da su eljezne ploe poele hrati, donio je lonac masti i paljivo ih premazao, i kad god bi tamo svraao, uvijek je to radio. Isto je tako uvijek donosio snop prua na leima koji bi usput odrezao u nekom movarnom predjelu, te je tako nadomjetao pukotine to su se pojavljivale na isprepletenom pruu na stroju, a nije to bilo uvijek zbog vremenskih prilika, jednom je u letjelici pronaao jazbinu sa est lisiica. Poubijao ih je kao zeeve zadajui im udarce kukom po glavi, a zatim ih je razbacao unaokolo. Otac i majka pronai e mrtvu mladunad, onjuit e im krv, i sasvim je sigurno da se vie nikad nee vratiti na to mjesto. Nou je uo kako zavijaju. Namirisali su mu trag. Kad su pronali tijela mladunadi, stali su uzbueno zavijati, jadnici, a kako ne znaju brojati, ili znaju, ali nisu bili sigurni da su svi mladunci uginuli, pribliili su se mjestu koje je bilo njihova klopka, na kojem je tua letjelica, iako nije letjela, prili su oprezno, nepovjerljivi zbog mirisa ovjeka, ponovno su onjuili prolivenu krv svoje krvi, te se udaljili nakostrijeene dlake i reei. Nisu se vie pojavili. Meutim, taj se dogaaj mogao i drukije zavriti da su umjesto lisica u priu uli vukovi. A od tog je dana, zbog takvih misli, Sedam Sunaca poeo sa sobom nositi ma, otrica mu je ve bila nagrizena hrom, ali jo uvijek u stanju da zakolje vuka i vuicu. Uvijek je iao sam, pa je i ovaj put htio poi sam, no Blimunda prvi put u tri godine ree, Idem s tobom, on se zaudio, To je dug put, umorit e se, elim upoznati put do tamo, ako ikada budem morala otii bez tebe. Bio je to dobar razlog, premda Baltazar nije zaboravio na mogunost da se pojave vukovi, Ma to da se dogodilo, nikad nee ii sama, putevi su loi, mjesto je osamljeno, ako se jo sjea, i lako te mogu napasti zvijeri, a Blimunda odgovori, Nikad se ne kae ma to da se dogodilo, jer se uvijek mogu dogoditi stvari na koje nismo raunali kada smo rekli ma to da se dogodilo, Pa da, govori kao Manuel Milho, Tko je to, Radio je sa mnom Page 125 of 177

na gradilitu, ali je odluio vratiti se u svoj kraj, re-" ie da bi se radije utopio kada se rijeka Tejo prelije, nego umro zgnjeen pod kamenom u Mafri, jer suprotno onome to se govori, nisu sve smrti jed-dnako je samo to da smo mrtvi, i tako je otiao u svoj kraj gdje je kame-ao i nema ga mnogo, a voda je slatka. Baltazar nije htio Blimundu izloiti dugom pjeaenju, pa je stoga unajmio magarca, sa svima su se pozdravili i krenuli, a bez odgovora su ostavili pitanja koja su im postavljali Ines Antonija i zet, Kamo idete, zbog tog puta izgubit e dvije dnevnice, a ako se dogodi neka nesrea ne znamo ni kako da vas obavijestimo, moda je pod nesreom koju je spomenula, Ines Antonija mislila na smrt Joao Francisca, koja je obilazila oko njegovih vrata, primicala se kao da e ui, pa se pokolebala, moda zbunjena starevom utnjom, jer kako da mu kae, Poi sa mnom, ako on nita ne pita i ne odgovara, samo gleda pred sebe, pogledom od kojeg bi se i smrt lecnula. Ne zna Ines Antonija, ne zna ni Alvaro Diogo, a sin im je u dobi kada eli znati samo o sebi, da je Baltazar rekao Joao Fran-ciscu kamo idu, Oe moj, idem s Blimundom u brda Barregudo, na Monte Junto, idemo pogledati u kakvu je stanju stroj na kojemu smo doletjeli iz Lisa-bona, sjeate se, kada se govorilo da je ovuda zrakom proletio Duh Sveti, iznad gradilita, nije to bio nikakav Duh Sveti, bili smo to mi, s ocem Bartolomeom Lourenco, sjeate se, onaj sveenik koji je ovdje bio dok je majka jo bila iva pa je ona htjela zaklati pijetla, a on joj nije dopustio, te je rekao da je bolje sluati pijetla kako pjeva nego ga jesti, i da se to ne smije raditi kokoima. Sasluao je te uspomene Joao Francisco, te on koji obino nita ne govori, ree, Svega se sjeam, idi bez brige, jo ja neu umrijeti, a kada kucne as, bit u s tobom ma gdje ti bio, Ali oe, vi mi ne vjerujete da sam letio, Kada ostarimo, poinje se dogaati ono to se nekada trebalo dogoditi, i zbog toga moemo vjerovati u ono u to smo nekada sumnjali, ak i kada ne moemo vjerovati da se neto dogodilo, vjerujemo da e se dogoditi, Letio sam, oe, Sine, vjerujem ti. iha, iha, lijepi magariu, o tebi nisu ispjevani stihovi, o tebi to te ulja samar, ali hoda zadovoljno, magare, teret ti je lagan, danas na tebi jae vitka Blimunda, prolo je esnaest godina otkad smo ju prvi put vidjeli, ali njezinoj bi se zrelosti divile mnoge djevojke, nita nas ne odrava tako mladima kao uvanje tajne. Stigli su do movarnog podruja, Baltazar je odrezao snop prua, a Blimunda je nabrala ljiljane i od njih isplela vijenac koji je stavila magar oko glave, a on je izgledao tako milo, nikad mu nisu poklonili toliku panr '"i na prizor iz Arkadije, tu je pastir, premda bez ruke, pastirova por rica volja, magarac koji obino ne ulazi u ovakve prie, ali saday jer pastir nije htio da mu se pastirica umori, ako tko pomis, unajmljivanje, ne zna kako magarci esto idu protiv svp teretom, zato i dobivaju uljeve, a i plae ih klanjer skupljeno je i privezano prue, ali tko s uitkom nc jer je Blimunda odluila ii pjeice, pa sada svi em, a drugo dvoje mu prave drutvo. Proljee je i polje je puno bijelih tratinica, a. proi kroz polje posuto cvijeem, udaraju tvrde cV^ noge, oboje imaju cipele ili izme, ali ih uvaju u naph^ da tlo postane kamenito, a sa zemlje se die prodoran rov tratinica, miomiris svijeta prvoga dana, prije no to je Bo^ jeme je prekrasno za putovanje do mjesta gdje je letjelica, nebc bijeli oblaci, bilo bi lijepo barem jo jedanput poletjeti na passaroli, vinuti se u zrak, ploviti oko onih viseih dvoraca, usuditi se ono to se ni ptice ne usuuju, velianstveno ui u oblake, tresti se od straha i hladnoe u njima, a zatim izai u plavetnilo i pred sunce, Page 126 of 177

gledati divnu zemlju i rei, Zemljo, kako je Blimunda lijepa. No oni hodaju, a Blimunda je zapravo manje lijepa, ak je i magarcu spao vijenac od cvijea, mrtvi su edni, sjednimo malo ovdje da pojedemo tvrdi kruh nasuni, pa emo odmah nastaviti dalje, jer jo moramo mnogo hodati. Biljei Blimunda put u svojoj glavi, ono brdo, ona uma, etiri poredana kamena, est okruglih breuljaka, gradii, kako se zovu, Codecal i Gradil, Cadriceira i Fura-douro, Marceana i Pena Firme, i nakon duga hodanja konano stigoe do Mon-te Junto, do passarole. Tako je u bajkama, izgovori se neka tajna rije i pred udotvornom peinom nikne hrastova uma, neprohodna za onoga koji ne zna drugu maginu rije koja bi na mjestu ume stvorila rijeku i u rijeci amac na vesla. Na ovome su mjestu isto tako bile izgovorene rijei, Ako moram umrijeti na lomai, neka to barem bude na ovoj, izrekao ih je poludjeli otac Bartolomeu Lourenco, moda je ovo grmlje hrastova uma, a ova procvjetala umica rijeka i vesla, moda je amac ova ranjena ptica, koja bi rije svemu ovome dala smisao. Skinuli su samar s magarca i svezali mu prednje noge da se ne udalji previe, a sada idi i jedi to hoe i to nae, ako uope to nae, dotle je Baltazar prokrio put kroz trnjak do zaklonjenog stroja, to svaki put radi, no im okrene lea, ve niu izdanci, nove biljke, teko je ovdje ouvati prolaz, tunel koji vodi do stroja i oko njega, a treba jo popraviti isprepleteno prue, privrstiti krila koja su vremenom oslabila, ispraviti prednji kljun ako je pao, pobrinuti se za rep, oistiti ploe, istina je da smo i mi i stroj nasukani na zemlji, ali smo za to dobro pripremljeni. Dugo se Baltazar probijao, sve je ruke izgrebao na trnju, a kada je prolaz prokren, pozvao je Blimundu, svejedno je ona morala puzati na koljenima, no stigla je, bili su uronjeni u zelenoj i prozirnoj sjeni koju su stvarale malene ruke, natkriljene nad crnim jedrom, ali ga nisu sasvim skrivale, njeno je lie proputalo svjetlost, a nad ovom kupolom, nalazila se druga kupola tiine, a ponad tiine svod modre svjetlosti to se nazirao kroz pukotine u djeliima, poput tajne. Popeli su se po krilu koje se oslanjalo na tlo i stigli u unutranjost stroja. Nali su ondje sunce i mjesec urezane u drvenu gredu, nikakva drugog znaka nije bilo, kao da na svijetu nitko vie ne postoji. Na nekim je mjestima pod u stroju istru-nuo, Baltazar e sljedei put morati donijeti daske s gradilita, otpatke sa skela, jer nita ne vrijedi odravati eljezne ploe i vanjski dio koare ako tlo pod nogama propada. Zagasito su svjetlucale jantarne loptice u sjeni jedra, poput oiju to se ne mogu sklopiti, ili se opiru snu kako ne bi propustile as polaska. No sve odie zaputenou, potamnjeli su suhi listovi u preostalim lokvicama vode ~ia jo nije ishlapila od vruine, da nije Baltazarove ustrajnosti, naili bismo "> na alosnu ruevinu, na kosti mrtve ptice. ">o kugle, s tajanstvenim sadrajem, sjaje kao i prvoga dana, nisu blje-" uvijek svijetle, rubovi su im jasni i nepromijenjeni, ne bi nitko pomi-dje ve etiri godine. Blimunda se pribliila jednoj kugli i stavila ruku na nju, nije bila ni topla ni hladna, kao da su se dvije ruke spojile, ne osjea se hladnoa, ne osjea se toplina, tek se osjea kako su obje ive, Jo ovdje ive volje, nisu izale, nema sumnje, vidim kako su kugle cijele, i metal je netaknut, jadnice, toliko su vremena zatvorene, emu li se nadaju. Baltazar se ve tamo dolje primio posla te je uo samo jedan dio pitanja ili ga naslutio, Ako su volje izale iz kugli, stroj vie niemu ne slui, niti e vie biti potrebe vraati se ovamo, a Blimunda ree, Sutra u to saznati. Radili su oboje do zalaska sunca. Od grana iz grmova napravila je Blimunda metlu da poisti lie i kojekakve otpatke, a potom je Page 127 of 177

pomogla Baltazaru da zamijeni slomljeno prue i namaze eljezne ploe. Zaila je, jer je to enski posao, jedro koje je na dva mjesta bilo raiveno, kao to je to prije radio Baltazar, jer je to i vojniki posao, a sada je dovravao taj posao premazujui katranom zaivenu povrinu. U meuvremenu se spustila no. Baltazar je magarcu odvezao noge kako jadnik ne bi cijele noi bio tako neudobno sputan, te ga privezao u blizini stroja, ako priu zvijeri, magarac e ih na to upozoriti. Ve je ispitao unutranjost passarole, spustio se u nju kroz jedan otvor, kroz otvor na palubi ove zrane lae ili zrakoplova, ime je to koje im uope nee biti teko izmisliti u budunosti, kad se za to javi potreba. Nije bilo nikakvih znakova ivota, nijedne zmije, ni obinoga gutera koji se voli zavlaiti, a od paukove .mree nijedne niti, ak ni muhe. Bila je ta utroba kao unutranjost nekog jajeta, imala je svoju ljusku i svoju tiinu. Legli su na postelju od lia, a vlastita im je odjea posluila kao pokriva. U dubokoj su se tami njihova gola tijela traila, poudno je on prodro u nju, a ona ga je uzbueno primila, zatim su izmijenili poudu i uzbuenje, konano su im se tijela i pokreti spojili, uzdasi su im dopirali iz nekog dubokog bia koje nema glasa i raali krikove, duge i u prekidima, jecaje bez suza ili ak s neoekivanom suzom, a stroj je podrhtavao, tresao se, moda vie i nije na zemlji, moda se probio kroz zavjesu od lia i trnja i lebdio visoko u noi, meu oblacima, Blimundo, Baltazare, njegovo se teko tijelo oslanja o njezino, a oboje se oslanjaju o zemlju, ipak su ovdje, uzletjeli su, ali su se vratili. Kada su se prve zrake sunca poele probijati kroz prue, Blir -1a se polako podignula, i onako gola kao to je spavala, okreui glavu/ ^a, izala kroz otvor. Najeila se od svjeeg jutarnjeg zraka, ili sejr aje-ila od ve zaboravljenog prizora uzastopno providnoga/ jelice bila je mrea granja i biljaka penjaica, nestvar/ njega je vidjela grmlje i drvee koji kao da su plutalr sljedeeg brda, da nema brda, vidjeli bismo i rib/ se pribliila jednoj kugli i pogledala ju. Unutn/ poput kovitlaca vjetra izdaleka. U drugoj kugr se vratila u letjelicu, uronila je u polutamu/ komad kruha. Baltazar se jo nije probu<_ prekrivena liem, na prvi se pogled nije do. Blimunda je ponovno zaspala. Ve je bio dan ka drmanje. Prije no to je otvorila oi, ree, Moe c. onda je Baltazar u nju uao bez straha, jer ona u njeg dogovoreno. Kada su se odjenuli i izali iz stroja, Baltazar upita, Jesi li vidjela volje, Jesam, odgovori ona, Jesu li tamo, Jesu, Katkad pomislim da bismo trebali otvoriti kugle i pustiti ih da izau, Ako ih pustimo, bilo bi to kao da se nita nije dogodilo, kao da se nismo rodili, ni ti, ni ja, ni otac Bartolomeu Lourenco, Jo uvijek izgledaju kao tamni oblaci, One jesu tamni oblaci. Oko podne su zavrili posao. Upravo zato to su ga njegovali mukarac i ena, a ne neki drugi njegovatelji, stroj je izgledao obnovljen, oivio je kao pri svojem prvom letu. Baltazar je navukao i posloio granje te tako zatvorio ulaz u passarolu. Na kraju krajeva, ovo je ipak bajka. U blizini peine nalazi se hrastova uma, ako to moda nije prije rijeka bez amca i bez vesala. Samo bi se iz visine mogao vidjeti crni otvor peine, samo iz passarole koja bi gore proletjela, ali jedina letjelica koja postoji na svijetu lei ovdje nepomino, a obine ptice, koje je Bog stvorio ili naredio da se stvore, neprestano lete i lete, gledaju i gledaju, ali ne shvaaju. Ni magarac ne zna kamo je to doao. On je samo unajmljena ivina, ide kamo ga vode, tegli koliko ga nakrcaju, za njega su sva putovanja jednaka, osim ovoga, na kojem je vei dio puta iao bez tereta, s ljiljanima oko uiju, jednoga e dana valjda i magarcima Page 128 of 177

osvanuti proljee. Spustili su se niz brda, a iz opreza su poli drugim putovima, kroz Lapadu-gos i Vale Benfeito, i kako bi to manje upadali u oi, spustili su se do gradia Torres Vedras, zatim krenuli na jug, uz obalu Pedrulhosa, da nema jada i bijede, da na svim mjestima protjee voda kroz kamenjare, da ptice pjevaju, ivot bi mogao prolaziti u sjedenju na travi, u promatranju tratinica bez potrebe da im se trgaju latice, jer bi svi odgovori bili dobro poznati ili pak ne bi imali veliku vanost, pa ne bi trebalo oduzeti ivot cvijetu kako bi ih saznali. Ali postoje i druga jednostavna zadovoljstva u prirodi, kao to je pranje nogu u potoku, Blimunda je zadignula suknju pa joj se vide obline nogu, a bilo bi bolje da ju spusti, jer svaku nimfu koja se kupa iz prikrajka promatra jedan Faun, a ovaj je sada vrlo blizu i napada ju. Ona bjei iz vode smijui se, on ju hvata oko struka, pa oboje padaju jedan preko drugoga, nisu nimalo nalik ljudima iz ovoga stoljea. Magarac je podignuo glavu, strie dugakim uima, ali ne vidi ono to mi vidimo, nego tek micanje sjena, sivo drvee, svijet svakoga od nas onakav je kakvim ga vide oi. Dignuo je Baltazar Blimundu u naruje i posjeo ju na samar, hajde, magariu, iha, iha. Ve je prolo podne, nema ni daka vjetra, ni lahora, svako strujanje zraka osjea koa kao dodir druge koe, nema nikakve razlike izmeu Baltazara i svijeta, kao ni izmeu svijeta i Blimunde. Kada su stigli u Mafru, no se ve spustila. Na brdu Vela gore vatre. Kada se plamenovi razbuktaju u visinu, vide se nepravilni zidovi bazilike, prazne nie, skele, crne prozorske rupe, vie je nalik ruevini nego novom zdanju, uvijek je tako ako nema ljudi koji rade. Prolaze naporni dani, loe prospavane noi. U ovim se daarama radnici ^raju, ima ih vie od dvadeset tisua, lee na iskrivljenim poljskim postelja-mnoge su te postelje bolje nego one to imaju kod kue, tek prostirku kojoj spavaju odjeveni, a ogrta im slui kao pokriva, kada je vrije-jvdje se barem tijela griju jedna o druga, gore je kada zatopli, kada navale sve buhe i stjenice koje grizu do krvi, a ui se uvuku u kosu, i itavo tijelo zahvati nepodnoljiv svrab. A tek kako svrbe spolovila, nakupljeni sokovi, te se sjeme izbacuje u snu, a na susjednoj postelji netko teko dahe, to da se radi kada nema ena. Odnosno, ima ena, ali ne dovoljno za sve. Najsretniji su oni koji su ovdje prvi doli, pa su se odmah povezali s udovicama i naputenim enama, no kako je Mafra malen grad, za kratko vrijeme nije vie bilo nijedne slobodne ene, pa sada muevi imaju veliku brigu, moraju od iskuenja i napada braniti svoje vlastite vrtove, bez obzira bili oni malo ili nimalo lijepi. Ve su nekoliko puta zbog toga potezani noevi. A u sluaju ubojstva dolazi istrani sudac, dolazi policija, ako je potrebno i vojska pomae te ubojica zavri u zatvoru, i tako se od dvije mogunosti uvijek ostvari samo jedna, ako je mu ubojica, ubrzo e on dobiti nasljednika, ako je pak mu ubijen, jo e bre dobiti nasljednika. A to rade ostali. Ostali krue ovim ulicama vjeito prljavim od otpadnih voda, te zalaze u odreene uliice u kojima su kue isto tako drvene, moda ih je, za svaki sluaj, dala sagraditi uprava znajui to radnicima treba, ili su moda zakupljene od nekoga graditelja bordela, u svakom sluaju tko je kuu sagradio, prodao ju je, tko ju je kupio, iznajmio ju je, tko ju je unajmio, iznajmljuje se, a svakako je vie sree imao magarac to su ga Baltazar i Blimunda unajmili i okitili ljiljanima, nego ove ene iza svojih poluotvorenih vrata, jer njima nitko ne donosi cvijee, nego samo nestrpljive spolne organe koji u mraku ulaze i izlaze, a esto sa Page 129 of 177

sobom donose i poetak raspadanja, sifilis, pa onda jadikuju jadnici, kao i jadnice koje su ih zarazile, cijedi se gnoj niz noge u potocima, te ih ni kirurzi ne primaju u bolnice, i jedini im je lijek, ako ga nau, stavljati na te organe sok neke biljke koja je udotvorna i dobra za sve, ali ne lijei nita. Neki se momci sada, tri ili etiri godine nakon posjeta ovoj kui, raspadaju od glave do pete. A dole su ovamo i zdrave ene koje su, im su umrle, morale biti duboko zakopane jer su se tako brzo raspadale i irile kuni miris. Sljedeeg dana kua ve ima novu stanarku. Prostirka je ista, posteljina nije ni oprana, neki ovjek kuca na vrata i ulazi, nema potrebe postavljati pitanja i davati odgovore, cijena se zna, on se raskopava, ona die suknju, stenje / ' svojem uitku, a ona se ne mora ni pretvarati da uiva, jer ovo su ozbi/ Izdaleka zaobilaze ovo mjesto redovnici iz ubonice, y kreposti, ne alimo mi njih, jer nikada nije bilo bratstva k/ kako se izmjenjuju i nadomjetaju muke i olakanja. Ip tavaju krupna zrna na krunici to ju nose oko pojas/ daju ispovjednicima za molitvu, a ako im bubrege/ menje, ili pak sa iljcima, moemo se kladiti da/ stegnuti, ovo treba vrlo pozorno proitati, da / hrle drugim poslovima i obvezama, pomag/ e u juhu i prinositi im licu ustima, pripr/ jica ili trojica umrijeti za nekoliko dana, i ni. nici u bolnicama, kao to je sv. Kuzman i sv. Da^ te, koji tako dobro zacjeljuje kosti, kao to popravlju sve o oiljcima, sv. Josip koji izrauje drvene take, sv. Sebastijan, jer se dobro opire smrti, sv. Franjo Ksaverski, jer su ga prihvatili u orijentalnoj medicini, i Isus, Marija i Josip, sveta obitelj, koju su u svakome pogledu udaljili od obinoga naroda uglednici i vojni asnici, jer ovi imaju posebne bolnice, a zbog te nejednakosti i zbog toga to redovnici znaju tko im je dao samostan, mogu se i vidjeti razlike u njezi i posljednjoj priesti. Bacite na njih i drugi kamen, vi koji nikad niste upali u slian grijeh, ak je i Krist titio Petra i obasipao panjom Ivana, a apostola je bilo dvanaest. Jednoga e se dana saznati da je Juda izdao zato to je bio ljubomoran i zapostavljen. Tada je jedne noi umro Joo Francisco Sedam Sunaca. ekao je da se sin vrati s gradilita, najprije je stigao Alvaro Diogo koji se urio da neto pojede i da se vrati na zidanje, drobio je kruh u juhu kada je Baltazar uao, Dobra veer, dajte mi svoj blagoslov oe, a no je bila kao i svaka druga, samo je nedostajao najmlai lan obitelji koji uvijek posljednji stigne, moda zato jer se ve potajno zadrava u onim ulicama u kojima ima ena, odakle mu samo novac da ih plati ako ocu mora predati itavu dnevnicu, ne smije nedostajati ni jedan real, i ba se sada Alvaro Diogo raspituje, Zar jo nije doao Gabriel, zamislite, tolike godine poznajemo tog djeaka, a tek smo mu sada, kada ve postaje mukarac, uli ime, a Ins Antnija odgovara, branei sina, Samo to nije stigao, no je kao i svaka druga, iste se rijei uju, a nitko ne primjeuje izraz uasa na licu Joo Francisca koji sjedi kraj ognjita unato tome to je toplo, ni Blimunda koju je zaokupio Baltazarov dolazak, ni Baltazar koji je poelio dobru veer i zatraio blagoslov od oca, a nije uope primijetio da ga nije dobio, sinovi katkad postanu nepaljivi nakon mnogih godina, a bilo je to ovako, Dajte mi blagoslov oe, i starac je polako podignuo ruku, tako polako kao da jo samo za to ima snage, to je njegov posljednji pokret, nedovren, neispunjen, i ruka mu je pala pored druge na krilo, a kada se Baltazar konano okrenuo prema ocu da primi blagoslov, vidio ga je Page 130 of 177

naslonjenog na zid, s rairenim rukama, glave ve klonule na prsa, Je li bolestan, to nije ni potrebno pitati, i bilo bi pravo udo sada da je Joo Francisco odgovorio, Mrtav sam, a bila bi to najvea izgovorena istina. Potekle su iskrene suze, Alvaro Diogo se nije vratio na posao, a kad je Gabriel stigao kui, mogao je samo pokazati kako je tuan, on koji je tako zadovoljan dolazio iz raja, ne daj, Boe, da izgori u tom paklu to je meu nogama. Ostavio je Joo Francisco za sobom jedan vrt i staru kuu. Imao je i zemlju na brdu Vela. Godinama ju je istio od kamenja kako bi se mogla lake obraivati. Nije bilo vrijedno truda, jer tamo je opet kamenje, konano, zato ovjek uope dolazi na ovaj svijet. Posljednjih godina sv. Petar iz Rima nije esto izlazio iz svojih krinja. Suprotno opem miljenju priprostoga puka, kraljevi su kao i svi obini ljudi, rastu, odrastaju, ukusi im se mijenjaju s godinama, namjerno se pokazuju zbog udovoljavanja javnosti, a neki se zbog politikih potreba i pretvaraju. Osim toga, mudrost naroda i iskustvo pojedinaca govore da ponavljanje dovodi do zasienja. Bazilika sv. Petra vie nema tajni za don Joao V Mogao bi ju sastaviti i rastaviti zatvorenih oiju, sam ili uz neiju pomo, poevi od sjevera ili juga, od stupova ili apsida, dio po dio zasebno ili sa sastavljenim dijelovima, a konaan ishod uvijek je isti, drvena graevina, lego kocke, igraka na sklapanje, mjesto pretvaranja na kojemu nikada nee biti izgovorena prava misa, mada je Bog svugdje. Jo donekle ima nekog smisla u tome da ovjek produi svoje postojanje preko djece, premda se ba i nerado gleda na ponavljanje onih naih radnji koje su bile skandalozne jer su previe upadale u oi, zbog pakosnika i susjeda, no, s druge se strane ovjek zanese kada uvjeri djecu da rade ono to su i oni radili, da ponove neke njegove korake, ak i rijei, te tako ona prividno postavljaju nov temelj onome to je otac bio i to je stvorio. Djeca se, naravno, pretvaraju. Drugim rijeima, daj, Boe, ovaj put jasnijima, don Joao V vie nije osjeao zadovoljstvo pri sastavljanju bazilike sv. Petra, no ipak je pronaao posredan nain da ju ponovno sastavlja, a time je istodobno dokazivao svoju oinsku i kraljevsku ljubav, pa je zato pozvao svoju djecu da mu u tome pomau, don Josea i donu Mariju Barbaru. O njima se ve govorilo i ponovno e se govoriti, a o njoj bi se sada jedino moglo rei da je jadnica ostala vrlo unakaena nakon preboljenih boginja, no kraljevne imaju veliku sreu jer se ak rune i boginjave udaju, jer tako odgovara kruni gospodina kralja. Naravno da se pri sklapanju bazilike sv. Petra, infanti ne moraju mnogo muiti. Ako je don Joao V imao oko sebe dvorjane koji su mu pomagali podii i postaviti Michelangelovu kupolu, da se tom prilikom samo prisjetimo kako je proroki odjeknula ta velika graevina one noi kada je kralj pohodio kraljiine odaje, sada, naravno, slabana djeca trebaju jo veu pomo, jer njoj je sedamnaest, a njemu etrnaest godina. No, ~>no to je ovdje najvanije, to je predstava, pola je dvora okupljeno kako bi pra'^rariju infanta, njihova velianstva sjede pod pokrovom, redovnici prikriva-tanska zadovoljstva, plemii namjetaju izraz koji e istodobno izraa-o potovanje prema kraljeviu i kraljevni, njenost prema njihovoj dje-, i pobonost zbog svetoga mjesta koje se u svojoj minijaturi pokazuje, a sve to treba skupiti samo na jednom licu, nije ni udo da izgledaju kao da ih mui neka neprilina i skrivena bol u donjem dijelu Page 131 of 177

tijela. Kada dona Maria Barbara svojim ruicama prenosi jedan kipi koji ukraava krov, dvor pljee. Kada svojim vlastitim rukama don Jos postavlja kri na vrh kupole, samo to svi koliko ih ima ne padnu na koljena, jer to je djelo prijestolonasljednika. Njihova se velianstva smjekaju, a potom don Joao V poziva djecu k sebi, hvali ih zbog vjetine i daje im blagoslove koje oni primaju na koljenima. Svijet je jako lijepo usklaen, te je nalik, barem u ovoj dvorani, odrazu u tom savrenom zrcalu koje se naziva nebo. Svaki uinjen pokret ovdje je plemenit, moda i boanski po svojoj vanosti i stankama, a rijei se izgovaraju poput dijelova neke reenice kojoj se ne uri, niti ima razloga da se zavri. Tako govore i ponaaju se stanovnici nebeskih odaja kada izau na dijamantne ulice, kada ih prima Otac svjetova u svojoj pozlaenoj palai, ili kada okupljeni na dvoru gledaju kako se sin igra, kako sastavlja, rastavlja, pa opet sastavlja drveni kri. Naredio je don Joao V da se bazilika ne rastavi, da ostane tako sastavljena. Dvorjani su izali, povukla se kraljica, otili su infanti i za njima redovnici izgovarajui litanije, ostao je kralj koji sada svojim oima ozbiljno mjeri graevinu, dok plemii koji su tog tjedna u slubi oponaaju njegovu ozbiljnost, uvijek je najsigurnije oponaati kraljev izraz. Vie od pola sata zadrali su^e u tom promatranju kralj i njegovi pratioci. O mislima dvorjana neemo ni govoriti, tko zna to se njima mota po glavi, moda osjeaj gra u nozi, sjeanje na najdrau kujicu koja e se sutra okotiti, nova isporuka pristigla iz Goe, iznenadna elja da jedu karamele, njena ruica redovnice zatvorene u samostanu, svrab ispod perike, sve to se moe poeljeti, samo ne uzviene kraljevske misli, kao to je ova, elim istu ovakvu baziliku na svojemu dvoru, to nismo oekivali. Sljedeeg je dana don Joao V pozvao arhitekta iz Mafre, nekog Joao Frede-rica Ludovice, a to je njemako ime napisano na portugalskom, te mu ree bez okolianja, Moja je elja da se na dvoru sagradi ista crkva kao to je crkva sv. Petra u Rimu, te rekavi to pogleda strogo umjetnika. Jednom se kralju nikada ne odbijaju elje, a taj Ludovice, koji se dok je ivio u Italiji zvao Ludovisi, te je tako ve dva puta preinaio svoje pravo obiteljsko ime Ludwig, dobro zna da je za uspjean ivot potrebno biti pomirljiv, pogotovo za/ -^a tko ivi izmeu stuba to vode do oltara i onih to vode do prijestolja. / -toje neke granice, ovaj kralj ne zna to trai, lud je i neznalica al/ -^ino poeljeti, pa makar to poelio sam kralj, pa da se sty/ Sangallo, Peruzzi, Buonarroti, Fontana, Della Por/ dovoljno da mi kae, meni, Ludwigu, ili Ludovis/ portugalske ui, elim crkvu sv. Petra, i stvori s/ ti samo Mafre, istina je da sam umjetnik, i to' to mogu napraviti, a to ne, kao to dobro p/ dvadeset osam godina, mnogo je ovdje brz/ mu je potrebno dati dobar odgovor, koji/ nije nimalo lako, Boe me sauvaj, elj/ ga kralja koji je naredio izgradnju Mafl Petra, od blagoslova nad prvim kamenom do posveenja, bilo je potrebno sto dvadeset godina rada i bogatstva, a vae velianstvo, koliko ja znam, nije ondje nikad bilo, nego sudi samo po sklopljenoj minijaturi koju pred sobom gleda, a mi ju moda ne bismo uspjeli sagraditi ni za dvjesto etrdeset godina, vas tada vie ne bi bilo, kao ni vaih sinova, unuka, praunuka i ukununuka, pa ja, uz duno potovanje, pitam vrijedi li graditi baziliku koja e biti zavrena tek dvije tisuite godine, ako tada jo bude svijeta, no neka vae velianstvo o tome odlui, Hoe li biti svijeta, Ne, nego neka vae velianstvo odlui hoe li se graditi jo jedna bazilika sv. Page 132 of 177

Petra u Lisabonu, premda se meni kraj svijeta ini vjerojatnijim od izgradnje jo jedne takve bazilike, Onda, znai, vi niste spremni udovoljiti mojoj elji, Vae e velianstvo ivjeti vjeno u sjeanju vaega naroda, ivjet ete vjeno u slavi na nebesima, no sjeanje nije pogodan teren za postavljanje temelja, lako se zidovi koji se na njima diu srue, a nebesa su jedna jedina crkva prema kojoj Sv. Petar iz Rima ne izgleda vei od zrna pijeska, Ako je tako, zato onda mi na zemlji gradimo crkve i samostane, Zato to jo nismo shvatili da je cijela zemlja jedan samostan, sveto mjesto, mjesto koje je nae zatoenitvo i naa sloboda, Ne razumijem ba najbolje vae rijei, Ni ja ih ne razumijem ba najbolje, bolje je da se vratimo na poetak, ako vae velianstvo eli do kraja ivota vidjeti podignut barem pedalj zida, treba odmah izdati naredbu za gradnju, jer inae neete vidjeti vie od temelja, Zar u tako kratko ivjeti, Gradnja dugo traje, a ivot je kratak. Mogli su tako cijeli dan razgovarati, ali je don Joao V, koji uglavnom ne moe prihvatiti suprotstavljanje svojemu sudu, zapao u melankolino stanje vidjevi u svojoj mati pogrebnu povorku svojih nasljednika, sinova, unuka, praunuka i ukununuka, te kako jedan za drugim umiru ne vidjevi dovrenu graevinu, emu onda poinjati s gradnjom. Joao Ludovice prikriva zadovoljstvo, ve mu je jasno da u Lisabonu nee biti crkve sv. Petra, a on ima dovoljno posla i sa stolnom crkvom u Evori i s gradnjom Sv. Vincenta de Fora, to su poslovi po portugalskoj mjeri, svatko radi to moe. Nastala je stanka, kralj nita ne govori, arhitekt uti, tako je obino kada se snovi rue kao kule u zraku, a mi nikada ne bismo saznali da je don Joao V htio sagraditi crkvu sv. Petra iz Rima u perivoju Eduardo VII, da Ludovice to nije otkrio svome sinu, a ovaj priapnuo tu tajnu svojoj prijateljici redovnici koju je posjeivao, koja je to pak rekla ispovjedniku, a ovaj upniku koji je smjesta otiao kralju upitati ga je li to istina, no kralj mu odgovori da e, ako jo jedanput spomene taj sluaj, pasti u njegovu nemilost, i tako svi zautjee, a na pitanje kako je to danas ipak izalo na vidjelo, moemo jedino odgovoriti da istina uvijek kroi svojim vlastitim patovima kroz povijest, samo joj treba dati vremena i ona e se kad-tad pojaviti i rei, Ovdje sam, i morat emo joj vjerovati, jer ona dolazi gola i izranja iz izvora poput glazbe Dome-nica Scarlattija, koji jo uvijek ivi u Lisabonu. '"' kraju, kralj se udari po elu, prosvijetli mu se u glavi te ga okrui blista-nue, A da samostan u Mafri poveamo na dvjesto redovnika, tko kae misli petsto ili tisuu, bila bi to graevina nita manje velianstvena od j koju ne moe imati. Arhitekt je stao razmiljati, Tisuu redovnika, petsto redovnika, mnogo je to redovnika, vae velianstvo, na kraju bismo morali izgraditi tako veliku crkvu kao to je ona u Rimu, da bi u nju mogli svi stati, Koliko onda, Recimo tri stotine, a ak i za taj broj bit e premalena bazilika koju sam projektirao i koja se ve gradi, i to vrlo sporo, ako smijem primijetiti, Neka ih bude tristo i gotovo, to je moja elja, Uinit e se tako im vae velianstvo izda naredbe. Naredbe su izdane. No prije toga kralj se sastao s franjevakim provincijalom iz Arrabide, s uvarem kraljevske riznice i s arhitektom. Ludovice je ponio svoje nacrte, rairio ih po stolu i stao tumaiti, Ovdje je crkva, na sjevernoj i junoj strani nalaze se dvorane i tornjevi koji su dio kraljevske palae, na stranjoj strani su samostanske prostorije, a sada, da bi se udovoljilo naredbama Page 133 of 177

njegova velianstva, trebamo izgraditi jo dodatne prostorije ovdje straga gdje se nalazi gomila tvrdih stijena, bit e prava muka od posla sruiti ih eksplozijama, mnogo je posla ve zadalo samo poravnavanje tla u podnoju tih stijena. Kada je uo da kralj eli proiriti samostan, te umjesto osamdeset, staviti u njega tristo redovnika, provincijal, koji je doao ne znajui za tu novost, baci se dramatino na pod i stane kralju obilno cjelivati ruke, a na kraju ree promuklim glasom, Gospodine, moete biti sigurni da upravo u ovome asu Bog odreuje da se za vas pripreme nove i raskonije odaje u njegovu raju kako bi nagradio onoga koji ga na zemlji velia i slavi podiui kamena zdanja, i moete biti sigurni da e za svaku novu opeku koja se postavi u samostanu u Mafri, biti izreena po jedna molitva za vae velianstvo, ne za spas vae due jer vama je on zajamen ovakvim djelima, nego kao cvjetni ukras na kruni koju ete nositi kada se pojavite pred najviim sucem, dao Bog da dotad prou jo mnoge godine, da ne bude pomuena srea vaih podanika i da vam crkva i red kojemu sluim i koji predstavljam mogu to due biti zahvalni. Podignuo se don Joao V sa svojega prijestolja, poljubio ruku provincijalu, pokazujui time kako je ponizna zemaljska vlast pred nebeskom, a kada je sjeo, oko glave mu ponovno zasja svjetlost, ako ovaj kralj ne pripazi, jo e zavriti kao svetac. Rizniar brie vlane oi, Ludovice stoji jo uvijek s vrhom kaiprsta desne ruke na onome mjestu nacrta na kojemu su stijene koje e biti teko sravniti sa zemljom, provincijal die oi prema stropu koji bi u ovome sluaju trebao predstavljati nebesa, a kralj promatra naizmjence svu trojicu, onako moan, pobo/ ' nlemenit kao to treba biti, to se ita na njegovu velikodunom licu, jer v e svakoga dana proirenje samostana od osamdeset na tristo red/ e vidi na licu, kae narod, a danas se vidjelo samo najbol/ Povukao se uz brojne naklone Joao Fredei/ crte, otputio se provincijal u svoju provinciju/ koje prilie ovim dobrim novim vijestima, sa/ eka da se vrati rizniar koji je otiao po kn vio debele knjige na stol, upita ga, Hajde / i koliko smo duni. Knjigovoa prinosi ri/ ti, otvara jednu knjigu kao da e navest/ teza i samo kae, Neka vae velianstV to se tie dugovanja, dugujemo sve vie, To si mi rekao i prolog mjeseca, To u rei i sljedeeg mjeseca, a i sljedee godine, ako ovako nastavimo ubrzo emo ugledati dno vree, vae velianstvo, Daleko je jo do dna naih vrea, jedna je u Brazilu, druga u Indiji, a kada se one i potroe, proi e jo dosta vremena dok to ne saznamo, pa emo tek onda moi rei, ipak smo bili siromani, a nismo to ni znali, Neka mi vae velianstvo oprosti to se usuujem rei da smo ve siromani i da to znamo, No, hvala Bogu, novaca jo imamo, Da, ali me moje iskustvo u knjigovodstvu svakoga dana podsjea da je najgori siromah onaj kojemu ne nedostaje novaca, a to se upravo dogaa u Portugalu, u ovoj zemlji koja je vrea bez dna, ulazi mu novac na usta, a izlazi na stranjicu, neka mi oprosti vae velianstvo na tim rijeima, Ha, ha, ha, smijao se kralj, ova ti je dobra, hoe rei da je sranje novac, Ne, vae velianstvo, novac je sranje, a ja sam u pravome poloaju da to znam, jer uim, kao to treba uati svatko tko broji tui novac. Ovaj je razgovor izmiljen, krivotvoren, klevetniki, a isto tako duboko nemoralan, ne potuje prijestolje ni oltar, u njemu jedan kralj i jedan rizniar razgovaraju kao gonii stoke u krmi, samo bi jo trebalo da su oko njih pohotne, rune slukinje, pa da sramota bude potpuna, no ovo to ste proitali samo je prijevod s drevnog portugalskog jezika na suvremeni portugalski, pa kralj Page 134 of 177

ree, Od danas e primati dvostruku plau da ti taj napor ne bude tako teak, Ljubim ruke, vae velianstvo, odvrati knjigovoa. Ba kada je Joao Frederico Ludovice dovravao svoje nacrte o proirenju samostana, ugalopirao je kraljev glasnik u Mafru s jasnim naredbama o tome da se odmah ponu razbijati stijene, tako e se dobiti na vremenu. Sjahao je glasnik pred vratima upravitelja, a i pratnja, otresao sa sebe prainu, popeo se stubama i uao u dvoranu, Doktore Leandro de Melo, tako se zvao upravitelj, Ja sam, ree mu ovaj, Donio sam u najveoj urbi pisma njegova velianstva, evo ih, a vi mi potpiite potvrdu da ste ih primili, jer se ubrzo vraam na dvor. Tako je i bilo, te su glasnik i pratnja otili, ovaj put kasom, a upravitelj je otvorio pisma, poto je uz duno potovanje poljubio peat, a kad je zavrio s itanjem, problijedio je i to toliko da je zamjenik upravitelja pomislio kako su mu javili da ga smjenjuju s poloaja, to bi moda moglo koristiti njegovoj vlastitoj karijeri, ali se u to odmah razuvjerio, jer je doktor Leandro de Melo ustao i rekao, Idemo na gradilite, idemo na gradilite, te su se ubrzo okupili blagajnik, majstor stolara, glavni stoar, inenjer miniranja, vojni zapovjednik, svi koji su u Mafri izdavali naredbe, a kada su se svi okupili, ree im upravitelj, Gospodo, njegovo je velianstvo odredilo, u svojoj pobonoj i velikoj mudrosti, da se samostan proiri na tristo redovnika i da se odmah pone s radovima razbijanja stijene koja se nalazi na istonoj strani, jer e tamo biti novo gradilite, prema priblinim mjerama koje se opisuju u ovome pismu, a kako naredbe njegova velianst-^eba odmah izvriti, krenimo svi na gradilite da razmotrimo kako emo za-fe radove. No tada blagajnik ree da mu za plaanje naknadnih trokova jtrebno procjenjivati stijenu, stolarski majstor ree da on radi s drvom, om i piljevinom, a zidarski majstor da ga pozovu kada se budu podizali zi-i postavljali podovi, klesarski majstor ree da se njega tie samo izvaen kamen, a ne i njegovo vaenje, a glavni stoar da e tamo poslati volove i drugu tegleu marvu kada to bude potrebno, a ove rijei koje zvue kao da ih izgovaraju neposluni ljudi, dolaze samo od razboritih ljudi, jer emu da svi idu gledati tu stijenu kada ionako dobro znaju koliko e biti muke dok se ona ne razbije. Prihvatio je upravitelj njihove razloge s razumijevanjem, te je naposljetku izaao vodei sa sobom samo inenjera za miniranje, ija je to bila odgovornost, i zapovjednika, jer e taj posao uglavnom obaviti vojnici. Na jednome dijelu terena, iza zidova podignutih na istonoj strani, redovnik povrtlar ve je zasadio voke, te gredice s povrem i cvijeem, zasad je to tek najava, tek prvi uzdah vrta. A sad e se sve to morati poupati. Radnici su vidjeli kako prolaze upravitelj i panjolski inenjer za miniranje, a onda pogledali u grdosiju od stijene, jer ve se proula vijest da e se na toj strani proiriti samostan, nevjerojatno je kako se brzo ire naredbe koje bi trebale biti povjerljive, barem dok se ne objave na svojem odreditu. Gotovo bi se pomislilo da je, prije no to je napisao pismo doktoru Leandru de Melu, don Joo V obavijestio Baltazara ili Josa Pequeno, te im rekao, Budite strpljivi, pala mi je na um ideja da u samostan stavim tristo redovnika umjesto osamdeset kako je bilo dogovoreno, s jedne strane to je dobro za sve koji rade na izgradnji, barem e im posao biti zajamen na due vrijeme, a to se novaca tie, jo mi je prije nekoliko dana moj rizniar rekao, ovo je povjerljivo, da novaca ima, pa znajte da smo najbogatija nacija u Europi, nikome nita ne dugujemo i svima uredno plaamo, pa vas time vie neu zamarati, pozdravite one moje drage Portugalce Page 135 of 177

koji zarauju za goli ivot i kojih je tamo trideset tisua, a trse se da svojemu kralju podare najvee zadovoljstvo, da vidi kako se u zraku za sva vremena die najvei i najljepi vjerski spomenik u povijesti, a ve su mi i rekli da je s njim u usporedbi crkva sv. Petra u Rimu obina kapelica, e pa zbogom, do nekog od sljedeih susreta, pozdravi Blimundu, o leteem stroju oca Bartolomea Lourenca nisam vie nita uo, a toliko sam mu potpore pruao, toliko novaca potroio, svijet je pun nezahvalnika, no sada, doista, zbogom. Doktor Leandro de Melo obeshrabreno stoji u podnoju stijene pred tom gromadom to se die u visinu koju ni zidovi nee dosegnuti, a budui da je on samo dravni slubenik, trai pomo od inenjera za miniranje koji se, jer je Andaluanin, izraava u hiperbolama i govori rdvosmisleno, Sve da je ovo i Sierra Morena, iupao bih je svojim rukama y ^^re, drugim rijeima, Prepustite sve meni, i za kratko vrijeme ovd/ kojemu e nam i Lisabon pozavidjeti. Tijekom svih ovih/ ' ~naest, neprestano odjekuju eksplozije na padin/ jeme dodue rjee, samo kada se neki tvrd se ve predalo. ovjek nikad ne zna kada a a odjednom shvati da nije zavrio, nego / kurvin sin, jo juer bilo je to elegantno kugle, jo juer smo ruili zidine, a dan/ vali zemlje, a danas razbijamo svjetov? dija, a danas je obina banalnost kad/ Mafrom, premda se u njoj nikad nije vidjelo toliko okupljenih ljudi, a onima koji su se naviknuli sluati pedeset ili sto eksplozija na dan, ovo sada izgleda kao kraj svijeta, sve podrhtava od tutnjave tisue eksplozija od jutra do mraka, u serijama od po dvadeset, a kamenje i zemlja takvom snagom lete u zrak da se radnici moraju sklanjati za zidove ili pod skele, i unato tome neki su zadobili rane, a da i ne spominjemo onih pet mina koje su neoekivano eksplodirale i raznije-le u komadie trojicu. Sedam Sunaca jo nije odgovorio kralju, stalno to odlae, ustruava se nekoga zamoliti da mu napie pismo, no jednoga dana kada pobijedi stidljivost, ovako e napisati, Dragi moj kralju, primio sam vae pismo i proitao sve to ste mi napisali, posla ovdje ima, radi se bez prestanka, osim kada kia pada tako jako da se ak i patke sklanjaju, ili kada kamen kasni, ili kada su opeke loe kvalitete, pa ekamo da stignu druge, svi su ovdje sada u strci zbog te ideje o proirenju samostana, jer, dragi moj kralju, vi ne moete ni zamisliti kolika je to stijena i koliko je ljudi potrebno da je srue, morali smo napustiti radove na crkvi i palai, pa e oni kasniti, ak i klesari i stolari pomau pri odvoenju razbijenog kamena, a ja radim naizmjence s volovima i s runim kolicima, no bilo mi je ao voaka, limuna i breskvi to su istrgnuti, a kako su samo mauhice bile lijepe, emu saditi cvijee pa ga onda tako okrutno iupati, no dobro, lijepo je uti da nikome nita ne dugujemo, kako moj dragi kralj kae, a i moja je majka uvijek govorila, plaaj dugove, i ne gledaj kome, jadnica, ve je umrla i nee vidjeti najvei i najljepi vjerski spomenik u povijesti, kako ste to rekli u svojemu pismu, premda nikad nisam uo, da budem iskren, da se u priama spominju vjerski spomenici, ve samo arobne Maurkinje i skrivena blaga, a kad ve govorim o blagu i enama, Blimunda je dobro, hvala na pitanju, nije vie lijepa kao nekad, no mnoge bi djevojke poeljele da jednoga dana izgledaju kao ona, Jos Pequeno zamolio me da vas upitam kada je vjenanje infanta don Josa jer mu eli poslati dar, vjerojatno zato jer su imenjaci, a trideset tisua Portugalaca zahvaljuje na pozdravima i uzvraa, zdravlje im je tako-tako, nedavno su ovdje svi dobili proljev te je Mafra zaudarala tri milje unaokolo, pojeli smo neto to je bilo Page 136 of 177

pokvareno, moda ueeno brano ili pljesnivo meso, no unato svemu, bilo je smijeno gledati silno mnotvo ljudi s golim guzicama okrenutim prema ugodnoj svjeini povjetarca s mora, a im su jedni bili gotovi, drugi su ih odmah zamjenjivali, katkad je nuda bila tolika da su se neki usrali u gae, ah, da, skoro sam zaboravio, ni ja nita nisam uo o letjelici, moda ju je otac Bartolomeu Lourenco odnio u panjolsku, moda ju sada ima panjolski kralj koji e, kako ujem, postati dio vae obitelji, uvajte se, i sada vas vie ne bih gnjavio, pozdravite kraljicu, i zbogom, moj dragi kralju, zbogom. Ovo pismo nikad nije bilo napisano, no razliiti su i tajanstveni putovi koji-due komuniciraju, pa su se tako i neke od ovih rijei koje Baltazar nije sti-izdiktirati, zabole kralju u srce, poput one kobne presude to se pojavila is-ana ugarkom na zidu kao ozbiljno i zabiljeeno upozorenje Baltazaru, samo j taj Baltazar nije ovaj Mateus kojega poznajemo, nego onaj koji je bio kralj abilona i koji je na nekoj svetkovini oskvrnuo svete posude jeruzalemskog kamen, a ne i njegovo vaenje, a glavni stoar da e tamo poslati volove i drugu tegleu marvu kada to bude potrebno, a ove rijei koje zvue kao da ih izgovaraju neposluni ljudi, dolaze samo od razboritih ljudi, jer emu da svi idu gledati tu stijenu kada ionako dobro znaju koliko e biti muke dok se ona ne razbije. Prihvatio je upravitelj njihove razloge s razumijevanjem, te je naposljetku izaao vodei sa sobom samo inenjera za miniranje, ija je to bila odgovornost, i zapovjednika, jer e taj posao uglavnom obaviti vojnici. Na jednome dijelu terena, iza zidova podignutih na istonoj strani, redovnik povrtlar ve je zasadio voke, te gredice s povrem i cvijeem, zasad je to tek najava, tek prvi uzdah vrta. A sad e se sve to morati poupati. Radnici su vidjeli kako prolaze upravitelj i panjolski inenjer za miniranje, a onda pogledali u grdosiju od stijene, jer ve se proula vijest da e se na toj strani proiriti samostan, nevjerojatno je kako se brzo ire naredbe koje bi trebale biti povjerljive, barem dok se ne objave na svojem odreditu. Gotovo bi se pomislilo da je, prije no to je napisao pismo doktoru Leandru de Melu, don Joo V obavijestio Baltazara ili Josa Pequeno, te im rekao, Budite strpljivi, pala mi je na um ideja da u samostan stavim tristo redovnika umjesto osamdeset kako je bilo dogovoreno, sjedne strane to je dobro za sve koji rade na izgradnji, barem e im posao biti zajamen na due vrijeme, a to se novaca tie, jo mije prije nekoliko dana moj rizniar rekao, ovo je povjerljivo, da novaca ima, pa znajte da smo najbogatija nacija u Europi, nikome nita ne dugujemo i svima uredno plaamo, pa vas time vie neu zamarati, pozdravite one moje drage Portugalce koji zarauju za goli ivot i kojih je tamo trideset tisua, a trse se da svojemu kralju podare najvee zadovoljstvo, da vidi kako se u zraku za sva vremena die najvei i najljepi vjerski spomenik u povijesti, a ve su mi i rekli da je s njim u usporedbi crkva sv. Petra u Rimu obina kapelica, e pa zbogom, do nekog od sljedeih susreta, pozdravi Blimundu, o leteem stroju oca Bartolomea Lourenca nisam vie nita uo, a toliko sam mu potpore pruao, toliko novaca potroio, svijet je pun nezahvalnika, no sada, doista, zbogom. Doktor Leandro de Melo obeshrabreno stoji u podnoju stijene pred tom gromadom to se die u visinu koju ni zidovi nee dosegnuti, a budui da je on samo dravni slubenik, trai pomo od inenjera za miniranje koji se, jer je Andaluanin, izraava u hiperbolama i govori rdvosmisleno, Sve da je ovo i Sierra Morena, iupao bih je svojim rukama y ^re, drugim rijeima, Page 137 of 177

Prepustite sve meni, i za kratko vrijeme ovd/ kojemu e nam i Lisabon pozavidjeti. Tijekom svih ovih/ est, neprestano odjekuju eksplozije na padin/ jeme dodue rjee, samo kada se neki tvro se ve predalo. ovjek nikad ne zna kada a a odjednom shvati da nije zavrio, nego y kurvin sin, jo juer bilo je to elegantna kugle, jo juer smo ruili zidine, a dan/ vali zemlje, a danas razbijamo svjetovy dija, a danas je obina banalnost kad/ Mafrom, premda se u njoj nikad nije vidjelo toliko okupljenih ljudi, a onima koji su se naviknuli sluati pedeset ili sto eksplozija na dan, ovo sada izgleda kao kraj svijeta, sve podrhtava od tutnjave tisue eksplozija od jutra do mraka, u serijama od po dvadeset, a kamenje i zemlja takvom snagom lete u zrak da se radnici moraju sklanjati za zidove ili pod skele, i unato tome neki su zadobili rane, a da i ne spominjemo onih pet mina koje su neoekivano eksplodirale i raznije-le u komadie trojicu. Sedam Sunaca jo nije odgovorio kralju, stalno to odlae, ustruava se nekoga zamoliti da mu napie pismo, no jednoga dana kada pobijedi stidljivost, ovako e napisati, Dragi moj kralju, primio sam vae pismo i proitao sve to ste mi napisali, posla ovdje ima, radi se bez prestanka, osim kada kia pada tako jako da se ak i patke sklanjaju, ili kada kamen kasni, ili kada su opeke loe kvalitete, pa ekamo da stignu druge, svi su ovdje sada u strci zbog te ideje o proirenju samostana, jer, dragi moj kralju, vi ne moete ni zamisliti kolika je to stijena i koliko je ljudi potrebno da je srue, morali smo napustiti radove na crkvi i palai, pa e oni kasniti, ak i klesari i stolari pomau pri odvoenju razbijenog kamena, a ja radim naizmjence s volovima i s runim kolicima, no bilo mi je ao voaka, limuna i breskvi to su istrgnuti, a kako su samo mauhice bile lijepe, emu saditi cvijee pa ga onda tako okrutno iupati, no dobro, lijepo je uti da nikome nita ne dugujemo, kako moj dragi kralj kae, a i moja je majka uvijek govorila, plaaj dugove, i ne gledaj kome, jadnica, ve je umrla i nee vidjeti najvei i najljepi vjerski spomenik u povijesti, kako ste to rekli u svojemu pismu, premda nikad nisam uo, da budem iskren, da se u priama spominju vjerski spomenici, ve samo arobne Maurkinje i skrivena blaga, a kad ve govorim o blagu i enama, Blimunda je dobro, hvala na pitanju, nije vie lijepa kao nekad, no mnoge bi djevojke poeljele da jednoga dana izgledaju kao ona, Jos Pequeno zamolio me da vas upitam kada je vjenanje infanta don Josa jer mu eli poslati dar, vjerojatno zato jer su imenjaci, a trideset tisua Portugalaca zahvaljuje na pozdravima i uzvraa, zdravlje im je tako-tako, nedavno su ovdje svi dobili proljev te je Mafra zaudarala tri milje unaokolo, pojeli smo neto to je bilo pokvareno, moda ueeno brano ili pljesnivo meso, no unato svemu, bilo je smijeno gledati silno mnotvo ljudi s golim guzicama okrenutim prema ugodnoj svjeini povjetarca s mora, a im su jedni bili gotovi, drugi su ih odmah zamjenjivali, katkad je nuda bila tolika da su se neki usrali u gae, ah, da, skoro sam zaboravio, ni ja nita nisam uo o letjelici, moda ju je otac Bartolomeu Lourenco odnio u panjolsku, moda ju sada ima panjolski kralj koji e, kako ujem, postati dio vae obitelji, uvajte se, i sada vas vie ne bih gnjavio, pozdravite kraljicu, i zbogom, moj dragi kralju, zbogom. Ovo pismo nikad nije bilo napisano, no razliiti su i tajanstveni putovi koji-due komuniciraju, pa su se tako i neke od ovih rijei koje Baltazar nije sti-izdiktirati, zabole kralju u srce, poput one kobne presude to se pojavila is-ana ugarkom na zidu kao ozbiljno i zabiljeeno upozorenje Baltazaru, samo j taj Baltazar nije ovaj Mateus kojega poznajemo, nego onaj koji je bio kralj abilona i koji je Page 138 of 177

na nekoj svetkovini oskvrnuo svete posude jeruzalemskog Hrama, pa je stoga bio kanjen, ubijen od ruke Kira, koji se rodio da bi izvrio tu boansku presudu. No don Joao V, ako je neto i skrivio, ako je koju posudu i oskvrnuo, bile su to samo Boje nevjeste, a kako se to njima dopada, a Bogu je svejedno, moe on to i dalje nesmetano raditi. Meutim, u kraljevim je uima najvie odzvonio onaj dio pisma u kojemu Baltazar govori o smrti svoje majke i ali to ona nee vidjeti najvei i najljepi vjerski spomenik, a to je samostan u Mafri. Kralj je odjednom postao svjestan kako e mu ivot biti kratak, kako su svi ivoti kratki, kako je ve mnogo ljudi umrlo i jo e ih mnogo umrijeti prije no to se dovri izgradnja samostana, a i on sam ve sutra moe zauvijek sklopiti oi. Prisjetio se da je odustao od gradnje crkve sv. Petra upravo zato to ga je Ludovice uvjerio u tu kratkou ivota, i zato to je samoj crkvi sv. Petra, kao to smo ve uli, izmeu prvog blagoslova i posveenja trebalo sto dvadeset godina i veliko bogatstvo. A Mafra je ve progutala jedanaest godina, o bogatstvu da se i ne govori, Tko mi jami da u biti iv kada samostan bude dovren, a jo prije nekoliko godina svi su mislili da u umrijeti prije vremena zbog one slabosti to me obuzela, istina je da je Baltazarova majka, jadnica, vidjela poetak gradnje, ali nee vidjeti kraj, a to se isto moe dogoditi i jednom kralju. Don Joao V sjedi u jednoj dvorani tornja okrenutoj prema rijeci. Otpustio je dvorjane, tajnike, redovnike, pjevaicu koja ih je zabavljala, nikoga ne eli vidjeti. Na licu mu se ocrtava strah od smrti, to je velika sramota za tako monoga monarha. No ne strahuje on zato to e mu tijelo zauvijek klonuti, a dua ga napustiti, ve zato to moda njegove vlastite oi nee biti otvorene i sjajne kada se podignu sveti tornjevi i kupola u Mafri, to njegove vlastite ui moda vie nee biti osjetljive da uju kada velianstveno odjeknu zvona i pjesma, i to svojim rukama nee moi dodirnuti bogate ukrase na zidovima i tkanine, i to njegov nos nee moi osjetiti miris tamjana koji se iri iz srebrnih kadionica, i to e biti samo kralj koji je naredio gradnju samostana i koji ga nije vidio izgraenoga. Rijekom plovi laa, tko zna hoe li stii u svoju luku, Oblak putuje nebom, moda ga vie neemo vidjeti ako se spusti kia, U onim vodama jato riba pliva ususret mrei. Tatina nad tatinama, rekao je Solomon, a don Joao ponavlja, Sve je tatina, tatina je kada se eli, tatina je kada se ima. No da bi se pobijedila tatina ne treba postati skroman, a jo manje ponizan, nego upravo pretjerano tat. Iz takvih munih ra> ^ nije kralj izaao da bi odjenuo pokajniku odoru, ve da bi pozvao o redovnike, a pjevaica e stii kasnije, te ih zapita da li je dois/ v~> da se bazilike mogu posvetiti samo nedjeljom, a oni/ ma Obredu, te potom kralj naredi da se izraun/ deset drugi listopada, pasti u nedjelju, a tajni/ vjere kalendara, da e se ta podudarnost doge/ sedamsto tridesete, Onda emo tada posve/ reujem i odreujem, a kada su to uli, po/ podara, a vi mi sada recite to je bolje, b/ Joao Frederico Ludovice i doktor i/ vu ljutnju, uz duno potovanje, kada s/ je prvi bio poslovno, a drugi boravio, i kako su obojica imali svjee pamenje o onome to su ondje vidjeli, izjavili su da tako sretno predvianje nije mogue s obzirom na radove koje jo treba obaviti, kako na samostanu, jer se njegov drugi dio podizao polako, tako i na crkvi, gdje se zbog osjetljive prirode njezine konstrukcije kamenje ne moe na brzinu poslagati, to vae velianstvo zna Page 139 of 177

bolje no itko drugi, kada tako vjeto usklaujete i dovodite u red itav jedan narod. Skupile su se obrve don Joaoa V, jer mu to zamorno laskanje ni u emu nije pomagalo, te je zaustio da im turo odgovori, no ipak je radije ponovno pozvao tajnike i upitao ih koje sljedee godine, nakon tisuu sedamsto tridesete, koja oito ne moe biti rok, njegov roendan pada u nedjelju. Predano su oni prionuli na svoju matematiku, te pomalo nesigurno odgovorili da e se to ponoviti za deset godina, odnosno tisuu sedamsto etrdesete. U dvorani je bilo osam ili deset ljudi, uz kralja, Ludovice, Leandro, tajnici i plemii u slubi toga tjedna, i svi su ozbiljno klimali glavama, kao da je sam Hallev upravo rastumaio periodinost kometa, to sve ljudi nee otkriti. Meutim, don Joao je bio zavijen u crne misli, vidjelo mu se to na licu, u glavi je stao brzo raunati, uz pomo prstiju, Tisuu sedamsto etrdesete imat u pedeset jednu godinu, i tmurno doda, Ako jo uope budem iv. U nekoliko se groznih asaka kralj ponovno popeo na Maslinovu goru, te ondje u mukama proivio strah od smrti i uas zbog pljake koja bi se tada dogodila, a uz to osjeti i zavist kada je u mislima ugledao svojega sina kao kralja, s mladom kraljicom koja treba stii iz panjolske, te kako oboje uivaju u zadovoljstvu to gledaju otvaranje i posveenje Mafre, dok bi on trunuo u crkvi sv. Vincenta de Fora, pored maloga infanta don Pedra, koji je umro od oka kada su ga prestali dojiti. Svi su u dvorani gledali u kralja, Ludovice s odreenom znanstvenom radoznalou, Leandro de Melo ogoren zbog neumoljivosti zakona vremena koji ne potuje ni kraljeve, tajnici u sumnji da nisu dobro izbrojili prestupne godine, dok su dvorjani u glavama odmjeravali vlastite mogunosti za preivljavanje. Svi su ekali. I tada ree don Joao V, Posveenje bazilike u Mafri bit e dvadeset drugoga listopada tisuu sedamsto tridesete, bilo to mnogo ili malo vremena, sijalo sunce ili padala kia, snijeilo ili puhalo, pa makar svijet propao ili na njega palo prokletstvo. Ako se zanemare slikoviti izrazi, ova ista naredba ve je ranije bila izreena, te je ovo sada vie sveana izjava koju e zabiljeiti povijest, kao ona koju dobro znamo, Oe, u tvoje ruke predajem svoju duu, gle ti sad, znai da Bogu ne nedostaje jedna ruka, to se dakle otac Bartolomeu Lourenco bavio kunim svetogrem, pa je i Baltazara udaljio s pravoga puta, a trebalo je samo upitati Sina, koji sigurno zna koliko mu Otac ima ruku, no ovome to je don Joao rekao, treba jo dodati ono to mi znamo o broju ruku neijih sinova i emu oni i one slue, -ujem da svi upravitelji u kraljevstvu okupe i poalju u Mafru sve radnike lalaze u njihovu okrugu, bili oni stolari, zidari ili imali samo ruke za rad, Jvuku, ako je potrebno i silom, s njihovih poslova, te da se nikakvi njiho-jvori ne uzmu u obzir, obiteljski ili neke druge obveze, jer nita nije iznad ve volje, osim Boje volje, a u ovome se sluaju ne vrijedi obraati Bogu, jer se upravo za slubu Boga izdaje ova naredba, tako rekoh. Ludovice je ozbiljno klimnuo glavom, kao da je upravo utvrdio pravilnost u nekoj kemijskoj reakciji, tajnici su se dali na brzo pisanje, dvorjani su se uzajamno pogledavali i smjekali, to znai biti kralj, a doktor Leandro de Melo bio je miran to se tie ove nove zapovijedi jer su u njegovu okrugu ve svi majstori i radnici sluili samostanu, neposredno ili posredno. Stoje nareeno, to je i izvreno. Ljudi su pristigli, neki po svojoj volji, zavedeni obeanjem o dobroj plai, neki zbog elje za Page 140 of 177

pustolovinama, ili pak iz iste ljubaznosti, a svi ostali na silu. Glasnici su izvikivali kraljeve zapovijedi na trgovima, a kako je bilo malo dobrovoljaca, upravitelj je obilazio ulice u pratnji redarstvenika, ulazio u kue, upadao u dvorita, odlazio u polja u potrazi za odmetnicima, te bi do kraja dana skupio desetak, dvadesetak ili tridesetak ljudi, a kada ih je bilo vie od uvara, vezivali su ih uzetom, samo se nain vezivanja mijenjao, ili su ih vezivali oko struka jedne za druge, ili su ih, improvizirajui, vezivali oko vrata, ili pak za gleanj, kao veslae galija i robove. Na svim se mjestima ponavljao isti prizor, Po zapovijedi njegova velianstva radit e na izgradnji samostana u Mafri, a ako je upravitelj bio marljiv, bilo je svejedno je li traena osoba u punoj ivotnoj snazi ili mu je dupe ve spadalo sa stolca, kao i to je li jo do juer bio djeak. Ljudi su u poetku odbijali, pokuavali pobjei, davali izgovore, ena mi je trudna, majka stara, imam cijeli opor djece, zid je tek napola gotov, krinju treba popraviti, polje obraivati, a kad bi poeli iznositi svoje razloge nikad ne bi prestajali, te su ih redarstvenici hvatali i tukli ako bi pruali otpor, pa su mnogi krenuli na put okrvavljena nosa. ene su za njima trale, plakale, a djeca samo poveavala vrisku, kao da su upravitelji hvatali ljude za vojsku ili za Indiju. Okupljeni na trgu u Celorico u Beiri, ili u Tomaru, ili u Leiriji, u Malom Gradu ili Velikom Gradu, na selu kojemu ime znaju samo njegovi itelji, u unutranjosti ili na obali, oko glavnih gradskih stupova, u predvorjima crkava, u Santaremu i Beji, u Faro i Portimao, u Portalegre i Setubalu, u Evori i Montemoru, u brdima i ravnicama, u Viseu i Guardi, u Braganci i Vila Real, u Mirandi, Chavesu i Amaranteu, u gradovima ija imena poinju s Viana i Povoa, u svim mjestima do kojih stie pravda njegova velianstva, vide se ljudi svezani kao stoka, s tek toliko slobodna mjesta da ne padaju jedni preko drugih, vide se ene i djeca kako pr/ ' upravitelja, kako pokuavaju ugurati redarstvenicima poneko jaje, kr -'ne sitnice koje niemu ne slue, jer kralj Portugala naplauje sy ~n. smaragdima, dijamantima, paprom i cimetom, slor/ carinarnici ne teku suze. A kada bi za to imali / stili da se malo zabave sa enama uhvaenih/ izgube svoje mueve, no potom bi ih, oajne/ smijali na njihov raun, Neka si proklet ti / ti guba prekrila cijelo tijelo, majka ti kurv/ lac nabili od guzice od usta, prokletnie/ iz Arganila, prate ih nesretnice do izla/ paju, O dragi i voljeni muu, neke se/ ovako umornu i ve staru, alopojke su se neprestano nizale, te su se oblinja brda tresla kao da su dirnuta do samilosti, a ljudi ve nestaju iza zavoja na putu, u oima im se sjaje suze, a onima osjetljivijima padaju u krupnim kapima, i tada se podie snaan glas jednog teaka koji je ve toliko star da ga vie nitko nije htio, popeo se on na neku uzvisinu, koja je seoska propovjedaonica, i vie, 0 slavne zapovijedi, o isprazna pohlepo, o neasni kralju, zemljo bez pravde, i dok je on tako vikao, priblii mu se redarstvenik da ga udari batinom, te ga na mjestu ubije. to sve moe jedan kralj. Sjedi na svojemu prijestolju i zadovoljava svoje potrebe, ve prema tome kakve su, na kahlici ili u utrobi majki, te ako ga odavde ili odande pozovu interesi drave, a drava, to je on, izdaje naredbe da se dovedu snani i manje snani ljudi da rade na njegovu samostanu u Mafri, koji se gradi jer ga franjevci trae jo od tisuu esto dvadeset etvrte, i jer je kraljica, konano, rodila ker, koja ak nee ni biti kraljica Portugala, nego panjolske, zbog osobnih i dinastijskih interesa. A ljudi koji Page 141 of 177

nikada nisu vidjeli kralja i koje kralj nikada nije vidio, i protiv svoje elje idu u povorci izmeu vojnika i redarstvenika, ako su mirni ili ve pomireni, nisu vezani, ako se bune, svezani su, a ako su zlonamjerno pokazali volju da dou, pa onda pokuali pobjei, svezani su i ne postoji nikakva mogunost da ih se oslobodi, jo je gore ako je koji 1 uspio pobjei. Idu oni tako od mjesta do mjesta, po malobrojnim kraljevim cestama, katkad po cestama to su ih jo stari Rimljani napravili, a najvie utabanim puteljcima, vrijeme se mijenja, sunce pri, kia lije, vjetar ih bije, a u Lisa-bonu njegovo velianstvo eka da svaki od njih ispuni svoju dunost. Katkad se povorke susretnu. Jedni dolaze sa sjevera, drugi s istoka, neki iz Penele, ovi iz Proenca-a-Nova, okupljaju se u Porto de Mos, nitko od njih ne zna gdje su ta mjesta na karti, ni kakav oblik ima Portugal, da li je etvrtast, okru-gao ili nazubljen, da li je most koji se moe prijei ili ue o koje se moe objesiti, zapomae li kada ga tuku ili se skriva po kutovima. Od dvije povorke nastaje jedna, a kako je i posao uvara katkad vrhunsko umijee, ljudi se spajaju i vezuju na mistian nain, jedan iz Proence s drugim iz Penele, tako se oteavaju subverzije, a osim toga, Portugalcima se tada prua prilika da upoznaju Portugal, Kakvo je mjesto iz kojega dolazi, a dok o tome razgovaraju, ne misle na druge stvari. Osim ako netko ne umre putem. Moe dobiti napadaj i pasti dok mu pjena izlazi na usta, ili ak ni to, moe se samo sruiti i u padu povui za sobom onoga ispred i onoga iza sebe, ljude bi odmah uhvatila panika jer su vezani za mrtvaca, a lako se moe i razboljeti u nekoj zabiti te e ga netko nositi na ramenu, dok mu se ruke i noge vuku objeene, a malo dalje e umrijeti i biti pokopan uz rub ceste, kri e mu zabosti pored glave, ili e imati sree pa e u nekom naseljenom mjestu dobiti posljednju pomast, dok ostali prognanici iz 'h domova ekaju, sjedei na tlu, da se sluaj privede kraju, Hoc est enim i meum, ovo tijelo izmueno od tolikih prijeenih milja, ovo tijelo ogulje-J stegnutog ueta, ovo tijelo iscrpljeno jo slabijom prehranom od one na i je naviknulo. Noe u sjenicima, u predvorjima samostana, u naputenim aditima, a kada Bog i vrijeme to dopuste, i pod vedrim nebom, pa se tako spaja sloboda zraka sa zatoenitvom ovih ljudi, mogli bismo nadugo i nairoko ovdje voditi filozofske rasprave, da za to imamo vremena. U samo praskozorje, prije no to se sunce pomoli, a i dobro je da je tako, jer je tada jo hladovina, ustaju radnici njegova velianstva, promrzli i izgladnjeli, no sreom su ih raz-vezali, jer danas e ui u Mafru, a vrlo bi lo dojam ostavili kada bi ti odrpanci u povorci uli svezani kao robovi iz Brazila ili kao stoka. A kada iz daljine ugledaju bijele zidine bazilike, nee vikati, Jeruzalem, Jeruzalem, i la je ono to je rekao sveenik koji je propovijedao u Pero Pinheiro, kada su odande dovukli kamen u Mafru, da su svi ti ljudi kriari u jednom novom kriarskom pohodu, kakvi su ovo kriari koji tako malo znaju o svojem kriarskom pohodu. uvari nareuju da se zaustave, kako bi ljudi s uzvisine mogli uivati u velikoj panorami kraja u kojemu e ivjeti, na desnoj je strani more po kojemu plove nai brodovi, gospodari elementa vode, ispred nas, prema jugu, vidi se uveno gorje oko Sintre koje pobuuje ponos nae nacije i zavist kod stranaca, jer bi ondje mogao biti divan raj na zemlji ako bi ga Bog jo jedanput pokuao stvoriti, a u dnu doline nalazi se gradi Mafra, ueni ljudi kau da joj ime nema nikakvo znaenje, no jednoga e dana dobiti znaenje i u tom e se imenu, slovo po slovo, itati kako su umirali, patili, nestajali, bili oteti i primorani, a nisu to moje rijei, Page 142 of 177

ja sam obian redarstvenik koji slua zapovijedi, to je rekao neki benediktinski opat u ono vrijeme, te zbog toga i nije sudjelovao u posveenju ove gromade, ali neemo govoriti unaprijed, eka nas jo mnogo posla, zbog toga ste vi i doli iz dalekih krajeva u kojima su ivjeli, odnosno ste ivjeli, ne zamjerite mi na loem izraavanju, nas nije nitko uio govoriti, sve smo nauili na grekama naih roditelja, a jo je k tome nastupilo doba promjena, a sada, kada ste ve vidjeli to vas eka, kreemo dalje, i im vas predamo, moramo otii po druge ljudi. Da bi stigli na gradilite, svejedno odakle dolaze, moraju proi kroz Mafru, prolaze tako sjenom to ju baca vikontova palaa, prolaze ispred praga Sedam Sunaca, a jednako ne znaju nita ni o jednima ni o drugima, unato rodoslovlju i spomenicama, Tomas da Silva Teles, vikont iz Vila Nova da Cerveira, Baltazar Mateus, proizvoa zrakoplova, a vrijeme e pokazati tko e od njih dobiti ovaj rat. Prozori na palai nisu se ni otvorili da vide kako prolazi povorka jadnika, a kako tek zaudaraju, gospoo vikontkinjo. Otvorio se, nar/ prozori na kui Sedam Sunaca, i pojavila se Blimunda, nije to vie nik/ ^oliko je ve ljudi ovuda prolo, no uvijek kada je kod kue, doe/ '""da ih, to je nain da se doekaju pridolice, a kada je te na ona, Danas ih je ovuda prolo vie od stotinu, opr/ sasvim toan, jer Blimunda ne zna brojati, a kac/ bilo ih je malo, to je kao kad se govori o godir/ proao tridesetu, i Baltazar ree, uo sam da / toliko, zaudi se Blimunda, a ni jedan ni dy stotina, a da ne spominjemo jo i to kako sr svijetu najmanje opipljivi, kae se petsto / da razlika koja postoji izmeu opeka i/ tko ovo od prve ne shvati, ne vrijedi mu pv. Okupili su se ljudi koji su danas pristigli, spavaju gdje tko stigne, a sutra e ih rasporediti. Kao opeke. Da je ovo bila isporuka opeka, one koje ne vrijede, ostavili bi ovdje, posluile bi za neke manje poslove i ve bi ih netko iskoristio, no ako ljudi ne zadovolje, alju ih kui, u dobar ili zao as, Ne moe ovdje raditi, vrati se kui, i oni odlaze putovima koje ne poznaju, izgube se, postanu skitnice, umiru po cestama, katkad pljakaju druge, katkad ubijaju, katkad ipak stignu kui. No, jo ima sretnih obitelji. Jedna od njih je panjolska kraljevska obitelj. A druga je portugalska kraljevska obitelj. Vjenat e se njihova djeca, s njihove strane dolazi Mariana Viteria, a s nae Maria Barbara, mladenci su na Jos i njihov Fernando. Nije ovo brzopleti dogovor, vjenanja su ugovorena jo tisuu sedamsto dvadeset pete. Vodili su se mnogi pregovori, bilo je tu mnogo ambasadora, mnogo pogaanja, mnogo dolazaka i odlazaka, rasprava o klauzulama u vjenanim ugovorima, o pravima, o mirazu djevojaka, i kako se ovi dogovori o ujedinjenju ne mogu ostvariti na brzinu, kao ni na ulici, gdje se obino, kako se kae, sklapaju te vrste prijateljstava, tek e se sada, gotovo nakon pet godina, obaviti razmjena kraljevni, jedna meni, jedna tebi. Maria Barbara navrila je sedamnaest godina, lice joj je poput punoga mjeseca, i boginjavo, kao to smo ve rekli, ali to je dobra djevojka, ima smisla za glazbu, onoliko koliko to moe imati jedna kraljevna, ipak nisu baeni u vjetar satovi maestra Domenica Scarlattija koji e s njom poi u Madrid i tamo ostati. A nju eka zarunik, dvije godine mlai Fernando, koji e biti esti u nizu panjolskih kraljeva, a kao kralj bit e poznat samo po imenu, to tek usput spominjemo, da se ne bi pomislilo kako se mijeamo u unutranja pitanja susjedne zemlje. Iz te susjedne zemlje, tako e se na lijep nain spojiti nae povijesti, iz te zemlje, ponavljamo, Page 143 of 177

dolazi Mariana Viteria, djevojica od jedanaest godina, koja unato svojoj mladosti ve ima bolna iskustva u ivotu, dovoljno je samo spomenuti kako se trebala udati za francuskog Louisa XV, a on ju je otjerao, moda se ta rije doima pretjeranom i nimalo diplomatskom, no kako drukije to nazvati, ako je djevojica u svojoj njenoj dobi od etiri godine otila na francuski dvor gdje su je trebali pripremati i odgajati za vjenanje, a onda je, dvije godine nakon toga, poslana kui, jer je njenom buduem muu odjednom udarilo u glavu, ili je to pak bilo zbog interesa onih koji su ga usmjeravali, da kruna to prije dobije nasljednike, a to, jadnica, jednostavno zbog fizioloke nemogunosti, jo osam godina nije mogla pruiti. Tako se, nesretnica, vratila, mrava i krhka, jer je jela kao vrabac, s loim izgovorom da ide u posjet roditeljima, kralju Filipu -Mici Isabeli, te je ostala u Madridu ekajui da joj nau novoga zarunika ko-i manje uri, i dopalo je to naega Josa, koji e sada navriti petnaest go-J zadovoljstvima Marijane Vitrije nema se to posebno priati, voli lutke, ava slatkie, nije ni udo za njezinu dob, no ve je vrlo vjeta u lovu, a kada iste, voljet e glazbu i itanje. Bilo je i veih vladara koji su manje znali. Povijest ovih vjenanja puna je ljudi koji su ostali pred vratima, pa da se izbjegne sramota, upozorava se da na vjenanje, kao i na krtenje, ne ide ako nisi pozvan. Jasno da nije bio pozvan ni onaj Joao Elvas, Baltazarov prijatelj u vrijeme kad je ovaj ivio u Lisabonu, prije no to je upoznao Blimundu i poeo s njom ivjeti, i koji mu je pruio utoite u straari u kojoj je spavao s drugim skitnicama, tamo pored samostana Esperanca, kao to se svi dobro sjeamo. Ve tada nije bio mlad, a danas je starac od ezdeset godina, no odjednom gaje spopala elja da se vrati u rodni grad Elvas, ije ime nosi, svakako da su to elje koje se javljaju kod starih ljudi, jer drugih vie nemaju. Kolebao se da na taj put krene pjeice, ne zato jer se pribojavao slabosti svojih nogu, jo su uvijek one bile vrste za njegove godine, ve zbog onih velikih i pustih alentejanskih ravnica, a svakome se moe dogoditi neugodan susret, kao to se dogodilo i Baltazaru u boriku Pegoesa, iako se u tom sluaju moe rei da je susret bio neugodan za napadaa koji je tamo zauvijek ostao, izloen gavranima i psima, ako ga njegovi prijatelji nisu kasnije pokopali. No ovjek, zapravo, nikad ne zna to mu se moe dogoditi, kakvo ga dobro i zlo eka. Jo u ono davno vrijeme, kada je sluio u vojsci, kao i u ovo sadanje, kada je skitnica, premda miroljubiv, tko bi mogao slutiti da e Joao Elvas pratiti kralja Portugala do rijeke Caia, kamo vodi jednu kraljevnu a dovest e drugu, da, tko bi to rekao. Nitko mu to nije rekao, nitko naslutio, znao je to jedino sluaj koji izdaleka odabire i vee*konce sudbine, diplomatske i dinastijske konce dvaju kraljevstava, te enju za rodnim krajem i osjeaj nemoi staroga vojnika. Ako jednoga dana uspijemo odgonetnuti ova zamrena ukrtanja, razmrsit emo klupko ivota i dostii najveu mudrost, ako u njezino postojanje budemo uporno vjerovali. Naravno da Joao Elvas ne ide u koiji ni na konju. Ve smo rekli da ga noge dobro slue, pa neka se onda njima i poslui. A ispred ili iza njega, uvijek e ga pratiti don Joao V, isto tako i kraljica i infanti, kraljevi i kraljevna, i svi monici na svijetu koji su krenuli na put. Sva ova silna gospoda ne bi nikad ni u snu pomislila da oni, zapravo, prate jednu skitnicu, i tite njegov ivot i imetak koji samo to nisu okonali. No, da ne bi prerano okonali, pogotovo ivot koji je vrlo dragocjen, nije ba pametno da se Joao Elvas ugura Page 144 of 177

meu povorku, kad se zna kako vojnici lako podiu ruku i kako je ona teka, Bog ih blagoslovio, ako im se uini daje u opasnosti sigurnost njegova velianstva. Tako je Joao Elvas oprezno napustio Lisab/ Aldegalegu poetkom sijenja tisuu sedamsto dvadest devete/ "omatrajui iskrcavanje koija i konja koji e posluiti za/ ' ^rio znati to je ovo, odakle je stiglo, tko je to na/ se pomisliti da su to neprilina i nametljiva' ulijeva potovanje, premda je prljav, svaki / renje razvija, ak e mu i konjuar odgoj Elvas izgleda skrueno, jer ako i ne zna / ro, kako se treba pretvarati. A ako ga u/ zovoljno ga pogledaju ili ga lupe posra iti ono to nije bilo reeno, a na kr/ kojima se gradi povijest. Kada je don Joao V osmoga sijenja preao rijeku da bi zapoeo svoje veliko putovanje, u Aldegalegi ga je ekalo vie od dvjesto kola, bilo je tu velikih koija, polukoija, seoskih dvokolica, teretnih kola, natkrivenih dvoprenih kola, nosiljki, neke su koije stigle iz Pariza, neke napravljene upravo za tu priliku u Lisabonu, a tu su bile i kraljevske koije s pozlaenim freskama, novim barunastim tkaninama, sa zastorima i urednim resama. Samo je iz kraljevske konjunice bilo ovdje dvije tisue ivotinja, ne raunajui konje kraljeve osobne strae i vojnih odreda koji prate povorku. U Aldegalegi, budui da je nezaobilazno sjecite putova za Alentejo, ve se vidjelo mnogo svijeta, ali nikada ovoliko, dovoljno je samo baciti pogled na ovaj mali popis slugu, kuhara je dvjesto dvadeset dva, kopljanika dvjesto, paeva sedamdeset, posluitelja tristo tri, konjuara vie od tisuu, te beskrajni popis drugih slugu i robova raznih tonova tamne boje koe. U Aldegalegi je sada more ljudi, a bilo bi ih jo vie da su ovdje plemii i druga gospoda koji su ve krenuli prema Elvasu i rijeci Caia, tako je moralo biti, jer da su svi istodobno krenuli, kraljevii bi se vjenali, a jo bi posljednji uzvanici ulazili u Vendas Novas. Proao je kralj u svojoj lai, najprije je otiao posjetiti sliku Svete Majke Boje, a potom su se s njim iskrcali kraljevi don Jose, infant don Antonio, te zatim sluge koji su ih posluivali, a to su bili vojvoda od Cadavala, markiz od Marialve, markiz od Alegretea, jedan plemi koji je pratio infanta, i druga gospoda, ne trebate se uditi to ih zovemo slugama, jer ast je sluiti kraljevskoj obitelji. Joao Elvas nalazio se u gomili naroda koji se razmicao da napravi prolaz i uzvikivao, real, real, kralju Portugala, a ako i nisu ba to uzvikivali, bila je to onda ona graja u kojoj se po prizvuku moe razluiti izraava li oduevljenje ili negodovanje, ne daj, Boe, da netko dobaci kakvu uvredu, nezamislivo je da se ne iskae duno potovanje jednome kralju, pogotovo portugalskom. Don Joao V smjestio se u kui gradskoga pisara, a Joao Elvas ve je doivio svoje prvo razoaranje kada je uvidio koliko tu ima prosjaka i skitnica koji e pratiti povorku u nadi da e ugrabiti poneke ostatke hrane i milostinju. Ali to se tu moe. to e oni jesti, jest e i on, no od svih njih, njegovi su razlozi za putovanje svakako vaniji. U samu zoru, u pola est, jo se nije ni razdanilo, krenuo je kralj prema Vendas Novas, no prije njega krenuo je Joao Elvas, jer je svojim oima htio vidjeti kako prolazi kraljevska povorka kada je ve sve na svojemu mjestu, a ne onu zbrku koja nastaje pri polasku, kada se koije pripremaju za polazak, a majstor ceremonije izdaje naredbe, izmeu povika koijaa i njihovih zamjenika, a Page 145 of 177

kao to je poznato, to su ljudi kojima nije lako utjeti. Joao Elvas nije znao da e kralj prije polaska otii na misu u crkvu Gospe od Atalaie, pa je usporio kada je vidio da se ve razdanilo, a povorka jo nije stizala, na kraju se i zaustavio, pa N su ve dovraga, te je sjeo u neku grabu i zaklonio se od jutarnjeg povje-iza grma. Nebo je bilo oblano, a niski oblaci obeavali su kiu, hladnoa : ujedala. Joao Elvas se bolje umotao u svoj ogrta, spustio je obod eira uiju i stao ekati. ekao je tako jedan sat, a moda i vie, tu i tamo je netko oao cestom, kao da danas uope nije svean dan. No sveana se povorka pribliavala. U daljini se ve uju trube i odjekuju bubnjevi, uzburkala se stara vojnika krv Joao Elvasa, naviru zaboravljeni osjeaji, kao kada ovjek gleda kako prolazi ena, a ve je gotovo i zaboravio to je to ena, te onda zbog jednog njezina osmijeha, ili zbog lepranja njezine suknje ili zamaha kose, ovjek osjeti kako mu se tope kosti, vodi me, radi sa mnom to hoe, a isti se takav osjeaj javlja kada nas zove rat. I evo, prolazi sada slavodobitna povorka. Joao Elvas uspijeva vidjeti samo konje, ljude i koije, ne zna tko u njima putuje, a tko je izvan njih, ali mi moemo zamisliti da je pored njega sjeo milostiv plemi koji rado ini dobra djela, jer ima i takvih ljudi, a kako taj plemi zna sve o dvoru i ljudima na njemu, posluajmo ga pozorno, Sluaj, Joao Elvase, nakon porunika, trubaa i doboara koji su ve proli, no ti si ih i prepoznao jer si sluio u vojsci, dolazi sada kraljeva prethodnica koja se brine o njegovu smjetaju, a ona estorica na konjima, to su kraljevi glasnici, prenose vijesti i zapovijedi, sada prolazi berlinka, zatvorena koija s dva sjedala u kojoj se voze ispovjednici kralja, kraljevia i infanta, ne moe ni zamisliti koliki se teret grijeha tu vozi, znatno su laka pokajanja, potom ide berlinka s momcima koji se brinu o kraljevoj odjei, emu to uenje, njegovo velianstvo nije siromaak kao ti, koji ima samo ono to si odjenuo, kako je to udno, imati samo ono to na sebi nosi, no nemoj se sada ponovno uditi ovim dvjema koijama koje su pune crkvenjaka i sveenika iz Isusova bratstva, ne moe se uvijek za ruak jesti koko, a bome ni srdela, i prolazi tako naizmjence pratnja Isusova, pa pratnja Joaova, obojica su kraljevi, a ni svi ovi pratioci nisu manje vani, i govorei o tome, evo dolazi sada berlinka u kojoj je zamjenik upravitelja dvorskih koijaa, a tri koije to idu za njima voze dvorske suce i dvorske plemie, zatim prolazi zatvorena koija dvorskog upravitelja koijaa i kolara, a za njima idu koije s dvorjanima, a sada, pripremite se, ovo je sada ono pravo, dolaze koije, dodue prazne, koje pripadaju kraljevskoj obitelji, a za njima, na konju, drugi zamjenik upravitelja koijaa, konano je doao as, te Joao Elvas klekne na zemlju, jer prolaze kralj i kraljevi don Jos, i infant don Antonio, prolazi tvoj kralj, kraljevska koija koja ide u lov, pogledaj kako je velianstvena, kakav je to jedinstven prizor, kakvo je to otmjeno i ozbiljno lice, takav je nesumnjivo i Bog na nebesima, e moj Joao Elvase, mnoge e jo godine proivjeti i nikada nee zaboraviti ovaj trenutak savrene sree kad/ ' -,eledao kako don Joao V prolazi u svojoj koiji, dok si ti kleao pored ovih/ -^mti dobro tu sliku, jer si imao tu povlasticu, a sad se moe dii/ a isto tako i est konjuara na konjima, etiri zatvoren/ ~> a potom nailazi koija kraljeva lijenika, ako a dui, mora biti netko tko e brinuti i o tijelu/ zanimljivo, est rezervnih koija, sedam k/ svojim kapetanom, i jo dvadeset pet poh/ sluitelji, sobari, arhitekti, kapelani, lije/ pralje, glavni kuhar i njegov pomonik, / Page 146 of 177

nih kola koja prevoze kraljeve i kraljev/ konja da se nau pri ruci, jesi li ikada / se prikljui ovome stadu prosjaka, jer tamo je tvoje mjesto, i ne treba mi zahvaljivati na dobroinstvu to sam ti sve objasnio, jer svi smo djeca istoga Boga. Pridruio se Joao Elvas vojsci skitnica, a znao je o dvoru vie nego svi oni zajedno, no nisu ga lijepo primili, nije isto dijeliti milostinju na sto ljudi ili na sto jednoga, ali je veliki tap to ga je nosio na ramenu kao koplje, te odreena ratobornost u svakom njegovu koraku i pokretu, na kraju ipak zastraila tu bandu skitnica. Nakon pola milje, svi su ve bili braa. Kada su stigli u Pegoes, kralj je ve ruao, bio je to lagan obrok, usputan, divlje patke punjene dunjama, pohana kotana sr, juha od mesa i povra, tek toliko da neto ubaci u eludac. Za to su vrijeme zamjenjivali konje. Banda prosjaka okupila se pred vratima kuhinje, te su u zboru zapjevali Oe na i Zdravo Marijo, da bi na kraju pokupili to je ostalo u kotlu. Neki nisu nastavili put samo zato jer su dobili hranu, te su ondje ostali probavljajui je bezbrino. A drugi su, premda siti, ali znajui da dananji kruh ne utauje jueranju glad, a jo manje sutranju, nastavili trbuhom za kruhom. I Joao Elvas je s njima krenuo, zbog svojih osobnih razloga, uzvienih i manje uzvienih. Oko etiri sata popodne stigao je kralj u Vendas Novas, a oko pet sati stigao je i Joao Elvas. No se brzo spustila, nebo se naoblailo, izgledalo je kao da se oblaci mogu dotaknuti kada bi se podignula ruka, mislim da smo to ve jedanput rekli, a kada su u vrijeme veere podijelili hranu, stari se vojnik poelio povui ispod neke nadstrenice ili seoskih kola da u miru i sam pojede tvrdi kruh, po mogunosti to dalje od razgovora izgladnjelih skitnica koji su ga zamarali. ini se da prijetnja kie nema nikakve veze s njegovom eljom za povlaenjem u osamu, ne treba nas to uditi kod ljudi koji su itav ivot proveli sami i koji vole samou, a naroito ako kia pada, a kora je kruha tvrda. U neko je doba kroz polusan zauo kako pucketa sijeno, netko se pribliavao nosei u ruci uljanicu. Po boji i kvaliteti arapa i hlaa stegnutih ispod koljena, po suknenom ogrtau i po vezicama na cipelama shvatio je Joao Elvas da je posjetitelj plemi, a odmah je uvidio da je to plemi koji mu je pruio iscrpne podatke gore u onoj grabi. Zadihan, plemi je sjeo i stao se aliti, Umorio sam se traei te, preao sam cijeli Vendas Novas, gdje je Joao Elvas, gdje je Joao Elvas, nitko mi nije znao odgovoriti, zato vi siromasi nikada jedni drugima ne kaete svoje ime, no dobro, konano sam te pronaao, doao sam ti ispripovijedati o palai koju je kralj dao izgraditi povodom ovoga putovanja, radilo se deset mjeseci, danonono, samo se pri nonom radu potroilo deset tisua baklji, a bilo je vie od dvije tisue ljudi, slikara, kovaa, drvodjelja, stolara, pomonika, vojnika iz pjeadije i konjice, a zna li da je kamen za zidanje stigao iz kamenoloma udaljenoga tri milje, i bilo je vie od petsto teretnih kola i drugih za manje terete, tako je dovezeno sve to je bilo potrebno, vapno, grede, daske, ""eni kamen, opeke, crepovi, klinovi, eljezni dijelovi, a ivotinja za vuu vie od dvije stotine, vee gradilite od ovoga samo je ono u Mafri, ne je li ti poznato, ali vrijedilo je truda i posla, a i novaca, kaem ti ovo u srenju, ali nemoj se time koristiti, potroeno je na tu palau i na kuu u ,6esu milijun cruzadosa, da, milijun, ti, naravno, ne moe ni zamisliti to je Page 147 of 177

milijun cruzadosa, Joao Elvase, meutim, ne budi pohlepan, ti ne bi ni znao to bi s tolikim novcem, dok kralj to vrlo dobro zna, nauio je od malena, siromasi ne znaju troiti, ve samo bogati, a kakvih sve tamo ima slika i raskonih ukrasa, odaja za kardinala i upnika, te odaja i ured za don Josea, isto tako i za in-fantkinju donu Mariju Barbaru kada ovuda bude prolazila, a od dva krila, jedno je za kraljicu, drugo za kralja, tako svi imaju mjesta, ne moraju se gurati kada spavaju, no u svakom sluaju, ovako iroke postelje kao to je tvoja tamo se ba i ne mogu vidjeti, jer ti kao da ima cijelu zemlju na raspolaganju za spavanje, pa na njoj hre kao prasac, osim ako ne lei rairenih ruku i nogu na slami, pokriven ogrtaem, a ba i ne mirie lijepo, Joao Elvase, no ne brini, ako se ponovno sretnemo, dat u ti boicu maarske vodice, to je nov miris, i nemoj zaboraviti da kralj kree za Montemor u tri ujutro, ako hoe s njime poi ne smije zaspati. No Joao Elvas je zaspao, kada se probudio ve je prolo pet sati i padala je kia. Po svjetlosti dana shvatio je da je kralj ve daleko odmaknuo, ako je krenuo tono na vrijeme. Umotao se u ogrta, skupio noge kao da je jo uvijek u majinoj utrobi i dremuckao zaklonjen u sijenu to je irilo miris od topline ljudskoga tijela. Ima plemia, ak i onih manje plemenitih, koji ne podnose takve mirise, svoje vlastite tjelesne mirise prikrivaju ako mogu, i jo samo ekamo kad e stii vrijeme da na umjetne rue stave umjetni miris rue i ovako kau, Kako lijepo miriu. Zbog ega su mu sada ove misli pale na pamet, nije to znao Joao Elvas, a nije bio ni siguran je li to sanjao u snu ili na javi. Napokon otvori oi i izae iz sna. Kia je pljutala, uspravna i buna, i bilo mu je ao njihovih veli-anstava koji su morali putovati po takvu vremenu, djeca se nikada ne mogu oduiti roditeljima za sve to oni za njih ine. Ide tako don Joao V putem prema Montemoru i samo Bog zna s koliko se hrabrosti bori protiv tekoa, pljuska i blata, nabujalih rijeka, stisnulo nam se srce od pomisli kakav su strah ta gospoda pretrpjela, dvorjani i ispovjednici, crkvenjaci i plemii, kladim se da su trubai spremili svoje trube da se ne bi zagrcnuli i da doboari nisu trebali tapie da bi proizveli zvuk, tako je jako kia pljutala. A kraljica, to je s njom, u ovo je vrijeme ve izala iz Aldegalege, dolazi s infantkinjom donom Marijom Barbarom i s infantom don Pedrom, ovo je drugi don Pedro, slabe ene, a i slabana djeca izloeni su nevremenu, i jo kau kako monike tite nebesa, a pogledajte, pogledajte kako kia kada pada, pada po svima. itav je taj dan Joao Elvas proveo u toplim krmama, zalijevajui vinom ostatke hrane iz naprtnjae, hrane to ju je bio slobodan nabaviti u ostavi njegova velianstva. Prosjaci koji su pratili povorku uglavnom su ostali u gradiu i ekali da se kia stia pa da krenu za povorkom. Ali kia nije prestajala. No se ve sputala kada su prve koije done Marije Ane stale ulaziti u Vendas Novas, a povorka je bila vie nalik nekoj vojsci pri povlaenju nego kraljevskoj povorci. Iscrpljeni konji jedva su vukli berlinke i druge koije, neki bi pali i na mjestu uginuli, jo uvijek upregnuti. Sluge i koijai mahali su bakljama, vika je bila zagluna, a mete toliki da je bilo nemogue uputiti u prenoita sve kraljiine pratioce, pa su se mnogi vratili u Pegoes i tamo se konano smjestili, Bog zna u kakvu su jadnom stanju bili. Bila je to grozna no. Sljedeeg je dana utvreno da je uginulo na desetke ivotinja, ne raunajui one koje su ostale na putu, slomljenih udova i prepukla srca. Dame je hvatala nesvjestica, gospoda su prikrivala iscrpljenost eui plateve po salonima, a kia je i dalje padala i plavila, kao da se Bog zbog neega naroito naljutio na ljude, a zbog ega, to im nije Page 148 of 177

rekao, te je odluio ponoviti Potop, ali sada konaan. Kraljica je htjela nastaviti put prema Evori istoga jutra, no uputili su je u opasnost toga pothvata, i osim to e mnoge koije kasniti, to bi moglo naruiti dostojanstvo povorke, A putovi su takvi, neka vae velianstvo primi na znanje, da se njima ne moe proi, kada je kralj tuda proao, ve je bilo nevolja, a kako je tek sada, s kiom to je bez prestanka padala dva dana i dvije noi, no ve je poslana naredba sucu iz Montemora da okupi ljude koji e popraviti ceste, isuiti lokve i poravnati grabe nastale zbog kie, neka se vae velianstvo danas odmori, jedanaestoga sijenja, u velianstvenoj palai to ju je kralj dao izgraditi, ovdje, u Vendas Novas, tu e vam biti udobno, zabavite se s kraljevnom i iskoristite to vrijeme da joj date posljednje savjete kao majka, Sluaj, keri moja, mukarci su uvijek grubi prve brane noi, a tako i sljedeih noi, no prva je najgora, govore da e biti vrlo paljivi, da nee nita boljeti, a zatim, Boe me sauvaj, ne znam to im udari u glavu, stanu reati i dahtati kao doge, a mi, jadnice, moramo onda trpjeti njihove napadaje dok ne postignu svoj cilj, a katkad im se dogodi da u tome i ne uspiju, no tada im se ne smijemo smijati, jer ih to najvie vrijea, najbolje je pretvarati se da nismo nita primijetile, a ako se nije dogodilo prve noi, dogodit e se druge ili tree, u svakom sluaju neemo izbjei bol, a sada u pozvati gospodina Scarlattija da nam svojom svirkom ublai strahote ovoga ivota, glazba je prava utjeha, keri moja, kao i molitva, i mislim da je sve glazba, ukoliko sve nije molitva. Dok su se dijelili savjeti i prebiralo po embalu, doveli su Joao Elvasa da popravlja ceste, ne moe se uvijek izbjei svim nevoljama, ovjek bjei od jednog do drugog krova da se skloni od kie, kada zauje glas, Stoj, to je redarstvenik, odmah se uje po glasu, a zahtjev je stigao tako iznenada da Joao nije imao vremena pretvoriti se u oronula starca, i jo se vlast naas pokolebala vidjevi toliko neoekivanih sijedih vlasi, ali je naposljetku prevladala hitrost onoga tranja, jer tko moe tako trati, moe se dobro sluiti i lopatom. Kada je Joao Elvas, zajedno s drugima koje su pohvatali, stigao do mjesta gdje je cesta nestajala u blatu i lokvama, tamo je ve mnogo radnika odvozilo zemlju, kamenje i otpatke s jednog breuljka na drugi, takav je to posao bio, uzmi ondje i baci ovdje, ponovno su prokreni kanali za otjecanje vode, a ljudi su izgledali kao duhovi od gline, ili marionete ili straila, ubrzo je i Joao Elvas izgledao kao i oni, bilo bi mu bolje da je ostao u Lisabonu, koliko god se ovjek trudio, u djetinjstvo se ne moe vratiti. Cijeli su dan obavljali teke i naporne poslove, kia je jenjavala i to im je bila najbolja pomo, tako je tlo postalo malo vre, samo da se oluja ponovno ne vrati nou. Dona Maria Ana dobro je spavala pod svojim velikim pokrivaem od perja to ga uvijek nosi sa sobom, uljuljkana u miran san kiom koja je padala, no kako iste stvari ne stvaraju uvijek iste uinke, jer to ovisi o ljudima, o prilikama, o brigama koje nosimo sa sobom u krevet, kraljevna Marija Barbara jo je dugo u no ula kako odjekuju kapi kie s neba, ili su to moda bile uznemirujue rijei to ih je ula od majke. Oni koji su se nali na cesti, prospavali su tu no ili dobro ili loe, to je ovisilo o umoru, nisu se mogli poaliti na pokrivae i hranu, njegovo se velianstvo pobrinulo za udobnost i toplu hranu, cijenio je trud svojih radnika. Rano je ujutro, konano, krenula kraljiina povorka iz Vendas Novas, a pristigle su i neke zaostale koije, ne ba sve, neke su izgubljene zauvijek, a nekima e trebati mnogo vremena dok ne budu popravljene, ali sve se cijedilo, tkanine su bile natopljene, a Page 149 of 177

boje su izgubile sjaj kao i zlato, ako se ne pojavi traak sunca, bit e to najtunije vjenanje koje se ikada vidjelo. Trenutno kia ne pada, ali hladnoa stie i ujeda za tijelo, javljaju se promrzline na rukama unato krznu za grijanje ruku i ogrtaima, govorimo, naravno, o damama koje su tako stisnute od hladnoe i prehlaene da ih je upravo alosno gledati. Ispred povorke voze se u volovskim zapregama prikupljene skitnice koje se brinu za cestu, a kada naiu na blatne lokve, nabujali potok ili odron, skau s kola i popravljaju cestu dok povorka stoji i eka usred goleme prirodne pustoi. Iz Vendas Novas i okolnih mjesta pristigli su volovi, na desetine njih, da bi iz blata izvlaili polu-koije, berlinke, teretna kola i koije koje su se neprestano zaglavljivale, itavo su vrijeme samo to radili, odvezivali su mule i konje, uprezali volove, pa onda vuci, pa opet ispregni volove i upregni konje i mule, a sve se to odvijalo uz mnogo vike i udaraca biem, a kad se kraljiina koija uglibila u blato do polovice kotaa, dok ju je est upregnutih volova izvlailo, jedan ovjek koji je tamo stajao, a doao je iz svojega kraja po naredbi suca, ree, kao da sam sa sobom razgovara, Ovo je kao kada smo vukli kamen u Mafru, ali je Joao Elvas bio u blizini pa ga je uo. Kako su tada radili samo volovi, ljudi su se mogli odmarati, i Joao Elvas ga upita, O kakvu ti to kamenu govori, Bio je to kamen velik kao kua, a prenijeli su ga iz Pero Pinheira do gradilita samostana u Mafri, vidio sam ga tek kada je stigao, a onda sam im i ja pomogao jer sam u to vrijeme ondje radio, A bio je velik, Bila je to majka kamena, tako je govorio jedan moj prijatelj koji je sudjelovao u prijevozu i koji se kasnije vratio kui, a i ja sam ubrzo za njim otiao, nisam vie htio raditi ondje. U blatu do trbuha, volovi su izgledali kao da vuku ne napreui se, kao da su na lijep nain htjeli uvjeriti blato da ih pusti. No konano su se kotai dohvatili vrstoga tla i koija je izvuena iz blata, svi su zapljeskali dok se kraljica smjekala, kraljevna mahala, a infant don Pedro prikrivao veliko nezadovoljstvo jer nije smio gacati po blatu. Takav je bio cijeli put do Montemora, preli su manje od pet milja, a za to im je trebalo osam sati neprestana posla u kojemu su se iscrpili ljudi i ivotinje, svaki na svojim zadacima. Kraljevna dona Maria Barbara najradije bi drijemala i odmarala se nakon probdjevene i mune noi, ali drmanje koije, vika snagatora i topot konjskih kopita koji su odlazili i dolazili po zapovijedi, bubnjali su u njezinoj jadnoj glavici i zadavali joj bol, koliko posla, Boe, koliko zbrke da bi se udala jedna ena, odnosno kraljevna. Kraljica ape molitve vie da joj proe vrijeme nego da otjera opasnosti, a kako na ovome svijetu nije od juer, ve se priviknula, ponekad zadrijema, ali se brzo iz sna vraa i ponovno moli ispoetka, kao da se nita nije dogodilo. A o don Pedru se zasad i nema to rei. Ali se razgovor izmeu Joao Elvasa i ovjeka koji je spomenuo kamen nastavio, starac je rekao, Iz Mafre je bio jedan moj prijatelj kojega znam ve mnogo godina, no o njemu vie nemam nikakvih vijesti, ivio je u Lisabonu, a onda je jednoga dana nestao, takav je ivot, moda se vratio u svoj kraj, Ako se vratio, moda sam ga sreo, kako mu je ime, Ime mu je Baltazar Sedam Sunaca, lijevu je aku izgubio u ratu, Sedam Sunaca, Baltazar Sedam Sunaca, da, to je bio on, zajedno smo radili, Ba mi je drago, ipak je svijet tako malen, upravo smo se nas dvojica nali na ovoj cesti, a imamo zajednikog prijatelja, Sedam Sunaca je bio dobar ovjek, Zar je umro, Ne znam, mislim da nije, s onakvom enom kao stoje njegova, a imala je ta Blimunda oi kojima nikada nisi mogao odrediti Page 150 of 177

boju, s takvom enom ovjek se uhvati za ivot i ne puta ga lako, pa makar imao samo desnu ruku, enu nisam poznavao, A imao je Baltazar katkad i udne ideje, jednoga je dana ak rekao da je bio blizu Sunca, Moda je malo popio, Svi smo pili, ali nitko nije bio pijan, ili moda jesmo, pa sam ve zaboravio, no on je time htio rei da je letio, Da je Sedam Sunaca letio, takvo to nikad nisam uo. Dok su oni razgovarali, pribliili su se obali rijeke Canhe, nabujale, zapjenjene, a na drugoj se strani okupio narod Montemora i ekao kraljicu ispred gradskih vrata, te su uz pomo svih, i nekoliko bavi po kojima su kola plutala, za sat vremena ve ruali u gradiu, gospoda na mjestima koja prilie njihovu ugledu, a pomonici gdje koji, neki su jeli utke, neki razgovarali, kao Joao Elvas koji je govorio takvim glasom kao da vodi dva razgovora, jedan sa sugovornikom, a drugi sam sa sobom, Sjetio sam se da je Sedam Sunaca dok je ivio u Lisabonu bio vrlo dobar s Letaem, zapravo sam mu ga upravo ja pokazao jednoga dana na Kraljevskome trgu, sjeam se kao da je bilo juer, Tko je bio taj Leta, Leta je bio sveenik, otac Bartolomeu Lourenco, koji je kasnije umro u panjolskoj, ima ve etiri godine, o tom se sluaju mnogo govorilo, Sveta je inkvizicija poela njukati, tko zna je li u te poslove bio umijean Baltazar, A je li taj Leta poletio, Jedni su govorili da je letio, drugi da nije, tko to sada moe znati, No istina je da je Sedam Sunaca tvrdio kako je bio u blizini Sunca, to sam ja uo, Vjerojatno tu postoji neka tajna, Moda postoji, i nakon tog odgovora s upitnim prizvukom zautio je ovjek koji je govorio o kamenu, te su njih dvojica dovrila ruak. Oblaci su se razili, lebdjeli su u visinama i vie nisu prijetili kiom. Ljudi koji su pristigli iz sela izmeu Vendas Novas i Montemora nisu nastavili put. Platili su im za posao koji su obavili, dobili su dvostruku dnevnicu zahvaljujui dobrostivom posredovanju kraljice, uvijek se isplati nositi na svojim leima mone ljude. Joao Elvas je nastavio put, sada vjerojatno udobnije, jer su ga i koijai i njihovi pomonici ve poznavali, moda su mu ak dopustili da se vozi na nekim teretnim kolima, pa je sjedio, dok su mu se noge klimale iznad blata i lokvi. ovjek koji je govorio o kamenu stajao je na rubu ceste, gledao je svojim plavim oima starca koji se namjetao izmeu dvije krinje. Vjerojatno se vie nee sresti, tako barem pretpostavljaju, jer to e se dogoditi u budunosti to ni Bog ne zna, a kada su teretna kola krenula, ree Joao Elvas, Ako jednoga dana sret-ne Sedam Sunaca, reci mu da si razgovarao sa mnom, on me se sigurno sjea, i da mu aljem pozdrave, Rei u mu, ali tko zna hou li ga ponovno vidjeti, A kako je tebi ime, Juliao Mau-Tempo, Onda zbogom, Zbogom, Joao Elvase. Na putu od Montemora do Evore bit e mnogo posla. Kia je opet poela padati, potoci su ponovno nabujali, osovine su se lomile, a kotai pucali poput granica. Smrkavalo se rano i postalo je hladnije, kraljevna dona Maria Barbara konano je zaspala zahvaljujui smirujuoj tromosti to je dolazila iz eluca punog karamela, a i zbog nekih petsto stopa ceste bez rupa, no ubrzo se probudila sva najeena, kao da joj je neki ledeni prst dotaknuo elo, a kada je snene oi okrenula prema poljima u sumraku, vidjela je kako u sivilu stoji grupa ljudi, bili su poredani uz rub ceste i svezani uzetom jedni za druge, bilo ih je moda petnaestak. Kraljevna se uvjerila da ne sanja i da nije ni u kakvu bunilu, te ju je uznemirio tako alostan prizor osuenika na prisilni rad u predveerje njezine svadbe kada bi svi trebali biti veseli i zadovoljni, kao da nije bilo dovoljno ovo loe vrijeme, ova kia i hladnoa, Page 151 of 177

bilo bi bolje da su vjenanje dogovorili u proljee. Jahao je neki asnik pored koije, te mu dona Maria Barbara naredi da sazna tko su ti ljudi i to su uinili, kakve su zloine poinili, idu li u zatvor u Limoeiro ili su prognani u Afriku. Otiao je asnik osobno, moda zato stoje volio infant-kinju, premda je kao to ve znamo runa i boginjava, a vode je u panjolsku, daleko od njegove iste i oajne ljubavi, ali da jedan plebejac voli kraljevnu, koje li ludosti, uglavnom, otiao je i vratio se, ne svojoj ludosti, ve njoj, i rekao, Neka vaa visost zna da su to ljudi koji odlaze na rad u Mafru, na gradilite kraljevskoga samostana, dolaze iz okolice Evore i zanatlije su, A zato su svezani, Jer ne idu svojevoljno, ako ih odveu, pobjei e, Ah. Naslonila se kraljevna zamiljeno na jastuke, dok je asnik ponavljao i u srce urezivao slatke rijei to su ih izmijenili, jednog e dana biti star, oronuo i u mirovini, a jo e se sjeati ovoga ugodnog dijaloga i misliti tko zna kako ona izgleda sada, nakon tolikih godina. Ali kraljevna vie ne misli na ljude koje je vidjela uz cestu. Upravo se sjetila da zapravo nikad nije bila u Mafri, kako je to udno, tamo se gradi samostan jer se ona rodila, ispunjava se obeanje jer se ona rodila, a ona ga nije vidjela, ne poznaje ga, nije svojim bucmastim prstiem dotaknula prvi kamen, ni drugi, nije svojim rukama posluila juhu zidarima, nije balzamom olakala bol to ju Sedam Sunaca osjea na batrljku kada skida kuku, nije obrisala suze eni iji je mukarac bio zgnjeen, a sada ide u panjolsku, samostan je za nju poput od-sanjana sna, neopipljive magle, ne moe ga ak ni zamisliti kada to sjeanje nema u glavi. O, jadna Maria Barbara, to si ti sve zgrijeila, koliko zla poinila samo zato to si se rodila, ne treba ni ii dalje, dovoljno je pogledati ovih petnaest ljudi koje tamo vode dok prolaze polukoije s redovnicima, berlinke s plemiima, teretna kola s odjeom, zatvorene koije s damama i njihove krinje s draguljima i drugim stvarima, tu su vezene cipelice, boice s mirisnom vodicom, zlatne krunice, trake obrubljene zlatom i srebrom, dijelovi odjee, narukvice, bogati rukavi, sitne ipke, krzna lasice, o kako su slatke grenice ove ene, a lijepe su ak i kada su boginjave i rune kao ova infantkinja koju pratimo, no dovoljna je zavodljiva sjeta, zamiljeno lice, ne mora ni biti grenica, Gospoo majko i moja kraljice, evo me na putu za panjolsku iz koje se neu vratiti, i znam da se u Mafri gradi samostan zbog obeanja kojega sam i ja dio, a nikad me nitko nije poveo da ga vidim, ima tu mnogo stvari koje ne znam objasniti, Keri moja i budua kraljice, nemoj svoje vrijeme za molitve troiti na te uzaludne misli, kraljevska volja tvojega oca i naega gospodara odredila je da se podigne samostan, ista ta kraljeva volja eli sada da ode u panjolsku, a da ne vidi samostan, samo kraljeva volja odreuje, sve ostalo nema vanosti, Onda nema nikakve vanosti to to sam ja infantkinja, nisu vani ljudi koji tamo idu, ni ova koija u kojoj se vozimo, nije vaan onaj asnik koji tamo kine i gleda me, nita nije vano, Tako je, keri moja, a kako tvoj ivot bude dalje odmicao, to e ti biti jasnije da je svijet poput velike sjene koja se skuplja u naim srcima, a kako svijet sve vie nestaje, nae srce postaje slabije, Ah, majko moja, to znai biti roen, Roditi se znai umirati, Maria Barbara. Najbolje su na dugim putovanjima ovakve filozofske rasprave. Umorio se infant don Pedro te spava glave oslonjene na majinu ramenu, to je lijepa obiteljska slika, koja pokazuje kako je, na kraju, to dijete jednako drugoj djeci, brada mu visi dok spava, u pouzdanoj predanosti, a tanki mlaz sline curi mu na rese izvezenog jastuka. Kraljevna brie suzu. Du povorke pale se baklje poput Page 152 of 177

nanizanih zvijezda to su ispale iz ruku Djevice, te su sluajno, a moda ba i zbog posebne naklonosti, pale na portugalsko tlo. Kada uemo u Evoru, ve e biti mrkli mrak. Zajedno s infantom don Franciscom i don Antonijem eka kralj, narod Evo-re izvikuje dobrodolicu, svjetlost baklji sja poput blistavog sunca, vojnici ispaljuju poasnu paljbu, a kada kraljica i kraljevna prelaze u koiju mua i oca, oduevljenje dostie vrhunac, nikad se nije vidjelo toliko sretnih ljudi. Joao Elvas je ve skoio s teretnih kola na kojima se dovezao, svejedno ga bole noge, te sam sebi obeava da e ih ubudue koristiti, umjesto da ih njie na kolima, nita nije bolje od hodanja na vlastitim nogama. Tijekom noi nije se pojavio plemi, a da se i pojavio o emu bi govorio, o vijestima s gozbe i ispod pokrova, o posjetu u samostane i podjeli titula, o milostinji i ljubljenju ruku. Od svega toga samo bi mu milostinja pomogla, no bit e jo prilika. Dvoumio se sljedeeg dana Joao Elvas da li da prati kralja ili kraljicu, a onda odluio odabrati kralja don Joaoa V, i dobro je uinio, jer je jadna dona Maria Ana krenula tek sljedeeg dana i cijelim ju je putem pratila snjena kia kao da se nalazi u svojoj Austriji, a zapravo se pribliavala Vili Vicosi, mjestu poznatom po jakim vruinama u nekim drugim dobima, kao uostalom, i sva druga mjesta kojima su proli. Rano izjutra dana esnaestog, osam dana poto je kralj napustio Lisabon, konano se okupila cijela povorka i krenula prema Elvasu, kralj, kapetan, vojnici, lopovi, a tu su i djearci koji ne znaju odavati potovanje i koji nikad nisu vidjeli tako velianstvenu povorku, samo koija iz kraljevske kue ima sto sedamdeset, a koliko je tek plemstva dolo u svojim koijama, pa bratstva iz Evore, i mnogi drugi koji nisu htjeli propustiti priliku da budu nazoni u tom povijesnom asu, tvoj je ukundjed pratio kraljevsku obitelj u Elvas kada su izmijenili kraljevne, nemoj to nikada zaboraviti, uje. Na ceste se spustio obian narod iz okolnih mjesta i na koljenima preklinjao kralja za milost, kao da su jadnici znali, jer je kralj kraj svojih nogu drao krinju punu bakrenih novia koje je punom akom bacao na jednu i na drugu stranu, irokim pokretima sijaa, a to je izazvalo veliko oduevljenje i zahvalnost, ljudi su u neredu trali i gurali se oko razbacanih novia, mogli su se vidjeti starci, kao i mladi ljudi kako ruju po blatu zbog jednog reala, slijepci koji opipavaju dno lokve u koju se potopio jedan real, dok su kraljevske osobe prolazile i prolazile, ozbiljne, stroge, dostojanstvene, bez ijednog osmijeha, jer ni Bog se ne smije, on valjda zna zato, moda se posramio svijeta to ga je stvorio. A tu je negdje i Joao Elvas, kada je ispruio eir prema kralju da ga pozdravi, to je njegova podanika dunost, palo je u njega nekoliko novia, ovaj starac ima sree, ne mora se ni sagnuti, srea mu lupka na vrata, a novii u ruci. Prolo je pet sati kada je povorka stigla u grad. Topovi su ispalili poasni plotun, i kao da je to bilo dogovoreno - s druge je strane granice istodobno odjeknula paljba najavljujui ulazak panjolske kraljevske obitelji u Badajoz, da se kojim sluajem ovdje naao netko tko nije znao o emu se radi, mogao bi pomisliti kako upravo poinje velika bitka, a protivno obiaju, osim kapetana i vojnika, u nju kreu i kraljevi i lopovi. No ovo je paljba mira, vatra druge vrste koja e nou sluiti za rasvjetu i vatromet, i evo, silaze sada kralj i kraljica iz koije, kralj eli hodati od ulaznih vrata grada do katedrale, no hladnoa je velika, zebu ruke, jei se lice, te don Page 153 of 177

Joao V odluuje izgubiti ve ovu prvu malu bitku i vratiti se u koiju, a te e noi moda turo prigovoriti kraljici zato to ona nije htjela izai iz koije alei se na hladnou, dok bi njemu bilo veliko zadovoljstvo da je proao pjeke ulicama Elvasa, iza povorke sveenika koja ga je oekivala s podignutim kriem i svetim drvom to ga je poljubio, ali ga nije ispratio, taj krini put don Joao V nije preao. Zna se da Bog voli svoja stvorenja. Poto je iskuao njihovo strpljenje i postojanost nakon tolikih kilometara i tolikih dana, a uz to im je slao nepodnoljivu hladnou i obilne kie, kao to je ve iscrpno opisano, konano je poelio nagraditi njihovu strpljivost i vjeru. A kako Bogu nita nije nemogue, bilo mu je dovoljno da povisi tlak zraka pa su se oblaci rasprili i sunce se pojavilo, a sve se to odigralo dok su se ambasadori dogovarali o nainu na koji e se kraljevi meusobno ophoditi, vrlo teki pregovori, trebalo im je tri dana da dou do sporazuma, te je konano dogovoren svaki korak, pokret i rije u svakome asu, kako se nijednoj kruni ne bi dogodilo da joj potamni zlatni sjaj zbog neke rijei ili pokreta koji biju umanjili pred susjedovom. Kada je dana devetnaestoga kralj izaao iz Elvasa prema oblinjoj rijeci Caia, zajedno s kraljicom, kraljeviima i sa svim infantima, vrijeme je bilo takvo da se samo poeljeti moglo, dan je bio vedar, pun ugodne suneve topline. Oni koji ondje nisu bili, mogu samo zamisliti velianstvenost dugake povorke, frizijske konje s ukraenim grivama kako vuku koije, zveckanje zlata i srebra, trubae i doboare koji se natjeu u svirci, barun, nosae baklji, kraljevsku strau, barjake crkvenih redova, svjetlucanje dragulja, mi smo sve to ve vidjeli, ali pod kiom, a sada nam je jasno da nita kao sunce ne moe razveseliti ivote ljudi i uljepati ceremonije. Skuplja se narod iz Elvasa i mnogih okolnih mjesta uz cestu, a zatim tre preko polja da bi se smjestili du rijeke i gledali, more ljudi nalazi se s jedne i s druge strane rijeke, Portugalci ovdje, a panjolci na drugoj obali, kliu pozdrave i estitke, nitko ne bi rekao da smo se tolika stoljea ubijali, moda je doista najbolji nain da se ratovi prekinu upravo ovaj, vjenanje, a ako jo bude ratova, bit e ih samo u kui, jer ti se ne mogu izbjei. Joao Elvas je ovdje ve tri dana, naao je dobro mjesto za gledanje, kao da je na tribinama. Zbog nekog posebnog hira nije htio ui u svoj rodni grad, suzdrao se ba zbog velike enje koja ga je tamo vukla. Kada se svi raziu, otii e u Elvas, sam, pjeice, tihim ulicama na kojima nee biti tueg velikog zanosa, samo njegova vlastitog, ako ga jo uope osjeti, ako ne osjeti prije bolnu gorinu dok kao starac bude hodao istim ulicama kojima je prolazio kao mladi. Zahvaljujui toj odluci i zbog toga to je priskoio u pomo onima koji su prevozili materijal, uspio je ui u kuu u kojoj e se nai kraljevi i kraljevii, koja je bila izgraena na kamenom mostu iznad rijeke. Kua je imala tri dvorane, po jednu dvoranu sa svake strane za vladare i jednu sredinju za predaju, evo ti Barbare, daj ovamo Marijanu. Posljednje pripreme nije vidio, on je bio zaduen samo za prenoenje tekih stvari, no upravo je sada odande izaao onaj dobrostivi plemi koji brine o Joao Elvasu na ovome putovanju, Da samo vidi kako su sve uredili, ne bi ni prepoznao kuu, na naoj se strani nalaze same tapiserije i zastori od grimiznog damasta s ukrasima od izvezena zlata, a isto je tako ureena i naa polovica sredinje dvorane, a na kastiljskoj strani nalaze se ukrasne izvezene vrpce, bijele i zelene, a iz sredine se ire debele zlatne grane, posred dvorane za susret nalazi se velik stol sa sedam stolaca Page 154 of 177

na portugalskoj strani i est na panjolskoj, nai su stolci presvueni svilom protkanom zlatom, a njihovi srebrom, samo ti to mogu rei jer vie nisam vidio, a sada idem, ali nemoj mi zavidjeti, ni ja ne mogu tamo ui, a pogotovo ne ti, kako bi i mogao, no ako se jednoga dana ponovno sretnemo, ja u ti priati kako je bilo, ako mi to drugi ispriaju, tako je to, da bismo saznali to se dogaa, moramo jedni drugima prenositi to smo vidjeli. Bilo je vrlo dirljivo, plakale su majke i keri, a oevi su skupljali obrve kako bi prikrili osjeaje, mladenci su se gledali ispod oka, sviaju li se jedni drugima, to samo oni znaju, i o tome nee nikome govoriti. Nagomilan narod na obalama rijeke nije nita vidio, mogli su se samo prisjeati vlastitih iskustava s vjenanja pa tako zamiljati kako se kumovi grle, kako kume plau, kakve prikrivene nevaljale misli imaju mladoenje i kako se proraunato crvene mladenke, jer i za kralja i za seljaka, nieg ljepeg od prvog braka, odnosno, prve brane noi, a to na to rei osim da je ovo jedan prost narod. Ceremonija je potrajala. U odreeno je doba nekim udom utihnuo narod, jedva su se micali barjaci na jarbolima, svi su vojnici gledali prema mostu i kui. Zaula se vrlo tiha, lagana glazba, zveckanje staklenih i srebrnih zvonia, tek katkad poneki promukli akord, kao da se ovoj skladnoj glazbi stisnulo grlo od ganua, to je to, upita ena koja se nala kraj Joao Elvasa, a starac odgovori, Ne znam, netko svira da bi zabavio njihova velianstva i visosti, da je ovdje moj plemi pitao bih ga, on sve zna, on je njihov. Glazba e zavriti, svi e se razii, rijeka Caia nastavit e i dalje mirno tei, barjake e skinuti, udarci e bubnjeva utihnuti, a Joao Elvas nikad nee doznati daje sluao Domenica Scarlattija kako svira na embalu. Na elu idu, jer su golemi pa im pripada pravo vodstva, sv. Vincent i sv. Sebas-tijan, obojica muenici, premda od muenitva sv. Vincenta nema drugih znakova osim simbolino ispruenog dlana, a tu su i akonska odora i gavran, dok je drugi svetac prikazan u svojoj dobro poznatoj golotinji, vezan za drvo, s posjekotinama i stranim ranama iz kojih su razborito izvaene strelice, ukoliko se nisu polomile za vrijeme putovanja. Odmah za njima idu dame, tri prelijepe gracije, najljepa od svih je sv. Isabela Kraljica Maarske, koja je umrla u dobi od dvadeset etiri godine, a zatim sv. Klara i sv. Tereza, vrlo strastvene ene koje su izgorjele na vlastitoj unutarnjoj lomai, tako barem pretpostavljamo po njihovim djelima i rijeima, a jo bismo bolje pretpostavljali kada bismo znali od ega se sastoji dua svetica. Zajedno pristiu sv. Klara i sv. Franjo, ne trebamo se uditi to su zajedno, poznaju se jo iz Assise i sada su se sreli na ovome putu za Pinteus, a kakvo bi to bilo prijateljstvo, ili to ih je ve zbliilo, da ne izmjenjuju rijei u razgovoru, kao to rekosmo. Ako ovo mjesto najbolje odgovara sv. Franji koji meu svim svecima u povorci posjeduje najvie enskih vrlina, jer ima meko srce i veselu narav, na pravome je mjestu isto tako i sv. Dominik i sv. Ignacije, obojica Iberi i mrani, gotovo demonski, ako time ne vrijeamo demone, jer moda nije pravedno tako govoriti, naime, jedan je svetac izmislio inkviziciju, a drugi oblikovanje due. Jasno je onima koji poznaju ove policajce daje i sv. Franjo pod nadzorom. No svetaca ima za svaiji ukus. Kome zatreba svetac za posao u vrtu ili za pisanje, tu je sv. Bento. Poelite li nekog sveca pokajnikog ivota, mudrosti i posta, evo ga sv. Bruno. Ako je pak potreban netko tko e propovijedati o starim kriarskim Page 155 of 177

pohodima i okupljati nove kriare, nema boljeg od sv. Bernarda. Njih trojica dolaze zajedno, moda zato jer su im lica slina, moda zato to njihove zajednike vrline na okupu daju jednog potenog ovjeka, a moda i zato jer im ime poinje istim slovom, nije neobino da se ljudi okupljaju zbog takvih sluajnosti, tko zna nisu li se upravo zbog tog razloga spojili neki koje poznajemo, kao Blimunda i Baltazar, a kad smo ve spomenuli Baltazara samo da kaemo da on vodi par volova koji vuku sv. Ivana Bojega, jedinog portugalskog sveca u ovome bratstvu koje je dolo iz Italije u luku Santo Antonio do Tojal, i koje ide, kao i svi drugi o kojima se pripovijeda u ovoj prii, prema Mafri. Iza sv. Ivana Bojeg, iju je kuu u Montemoru posjetio don Joao V prije vie od godinu i pol dana, kada je poveo kraljevnu do granice, a o posjetu se tom prilikom nije govorilo to samo pokazuje kako malo vanosti pridajemo slavi nacije, daj, Boe, da nam svetac oprosti to smo ga uvrijedili jer ga nismo ni spomenuli, dakle, poeli smo govoriti, iza sv. Ivana Bojeg dolazi pola tuceta drugih svetaca koji ne blistaju kao oni ispred njih, ne podcjenjujemo, naravno, mnoge osobine i vrline koje ih krase, no svakog dana iz iskustva uimo kako neemo dostii slavu na nebu ako ne pridonesemo slavi na zemlji, a to je razlog i ovoj oitoj nejednakosti kojoj su podloni i sveci, kako su manje vani samo emo nabrojati njihova imena, Joo da Mata, Francisco de Paula, Caetano, Flix de Valois, Pedro Nolasco, Filipe Neri, kada im ujemo imena, izgleda kao da se radi o obinim ljudima, no nemaju se to aliti, svaki se od njih vozi u svojim kolima, ne idu nasumce, poloeni su kao i oni sveci s pet zvjezdica u meku postelju od kuine, vune i komuine, tako se nee zguvati nabori odore niti iskriviti uho, to su slabosti mramora koji se doima tako vrstim, a samo su dva udarca dovoljna pa da Venera izgubi ruke. Malo smo rastreseni, upravo smo bili povezali Brunu, Benta i Bernarda s Baltazarom i Blimundom, a zaboravili smo Bar-tolomea, de Gusmo ili Loureno, zovite ga kako god elite, samo da bude s potovanjem. Prava je istina ono to se kae, jadan je onaj koji umre, ali je dvostruko jadniji ako nema svetosti, prave ili lane, da ga spasi. Ve smo proli Pintus, na putu smo za Fanhes, osamnaest je kipova u osamnaest kola, s potrebnim brojem upregnutih volova i ljudi koji dre uzde, no nije ovo pustolovina koja se moe usporediti s kamenom benediktinaca, to su stvari koje se dogode samo jedanput u ivotu, ako se domiljati ne domisle nainu na koji e ono to je teko postati lako, bolje nam je da svijet ostane onakav kakav je bio u svojoj prvobitnoj sirovosti. Stanovnici se prikupljaju du ceste da proslave i pozdrave povorku, ude se jedino to su sveci polegnuti, i imaju pravo, jer bi ljepi i pouniji prizor bio kada bi sveci putovali stojei na kolima, kao da su na nosiljkama, ak i oni nii koji ne doseu tri metra u visinu, po naim mjerama, mogli bi se vidjeti iz daljine, a vidjelo bi se to rade oni koji idu na elu, sv. Vincent i sv. Sebastijan, koji su visoki gotovo pet metara, divovski atlete, kranski herkuli, vjerski prvaci, koji svisoka gledaju, preko ograda i kronji maslina, u mnotvo svijeta, to bi onda, dakako, bila prava vjerska povorka, koja ni po emu ne bi zaostajala za Grcima ili Rimljanima. U Fanhesu se povorka zaustavila jer su stanovnici htjeli znati, poimence, koji su to sveci, na kraju krajeva ne dolaze oni svaki dan, i premda su samo u prolazu, ipak su to tjelesno i duhovno vrlo veliki posjetitelji, sasvim je druga stvar svakodnevni prijevoz Page 156 of 177

graevinskog materijala, ili, kao prije nekoliko tjedana, beskrajna povorka zvona kojih je bilo vie od stotinu, i koji e na tornjevima u Mafri zvonjavom oivljavati neprolazno sjeanje na ove dogaaje, a sasvim je pak neto drugo ovaj panteon svetaca. Tamonji je upnik pozvan da narodu predstavi svece, no tom poslu nije bio dorastao, jer nisu imena svih kipova bila uoljivo ispisana na podnoju, a upnik ih nije uspio prepoznati, nije teko odmah uoiti sv. Sebastijana, ali ve je tee rei, kao iz topa, Draga djeco, ovaj ovdje svetac je sv. Feliks iz Valoisa, uenik sv. Bernarda, koji je tamo naprijed, a zajedno sa sv. Ivanom iz Mate, koji je tamo straga, osnovao je red Trojstva radi oslobaanja robova iz ruku nevjernika, vidite kakvih divnih pria ima u naoj svetoj religiji, Ha, ha, ha, smijao se narod Fanhoesa, A kada e se pojaviti red koji e osloboditi robove iz ruku vjernika, gospodine upnie. Uvidjevi sve tekoe tog posla, otiao je sveenik upravitelju ove povorke i zamolio ga da mu pokae izvozne dokumente koji su stigli iz Italije, bio je to otrouman potez koji mu je vratio povjerenje, a nakon toga su stanovnici Fanhoesa mogli vidjeti svojega duhovnog pastira neznalicu kako stoji na zidiu u predvorju crkve i nie sveta imena redoslijedom kojim su kola prolazila, sve do posljednjega, a to je sluajno bio sv. Caetano, njega je vozio Jos Pequeno koji se jednako smjekao klicanjima i smijao onima koji su pljeskali. Ba je taj Jos Pequeno opak, zbog toga ga je Bog i kaznio, ili ga je moda kaznio Vrag, s grbom to ju nosi na leima, no bit e da ga je kaznio Bog, jer nigdje ne pie da Vrag posjeduje takve moi u naim ivotima. Povorka je prola, nastavlja dalje prema Cabeco de Monte Achique, sretan joj put. Manje je sretno putovanje iskuenika samostana S. Jos de Ribamar, tamo negdje kod Algsa i Carnaxidea, koji upravo kreu na put za Mafru, zbog ponosa ili da bi iskupili grijehe svojega provincijala. Kako se pribliavao dan posveenja samostana poelo se sa spremanjem i slaganjem velikih kutija s ukrasima za boanski obred i s ostalim potrebnim stvarima za bratstvo koje e nastanjivati taj samostan, a koje e biti poslane iz Lisabona. Tako je naredio provincijal, a kada je za to dolo vrijeme, izdao je i druge naredbe, neka se zna, da iskue-nici krenu pjeice prema novom samostanu, no kad je kralj za to saznao, ganulo se srce tog pobonog gospodina, pa je poelio da se iskuenici dovezu njegovim jedrenjacima do luke Santo Antonio do Tojal, kako bi im umanjio napore tog zamornog putovanja. Meutim, plima je toliko narasla, a more bilo uzburkano razbjenjenim vjetrovima, da bi bila prava ludost i samoubojstvo usuditi se ploviti, pa je kralj predloio da iskuenici putuju u njegovim koijama, na to je provincijal odgovorio, sada ve u aru svete vjere, Sto je to gospodaru, zar emo pruiti udobnost onima koji moraju nositi pokajniku odoru, nepromiljenu dokolicu onima koji moraju biti na strai, umekati jastuke onima koji se pripremaju da sjede na trnju, dok sam ja provincijal, toga nee biti, gospodaru, ii e pjeice da prue primjer vjere narodu, nisu oni valjda bolji od naega Gospodina koji je samo jedanput bio vien na magarcu. Pred tako vrstim argumentima morao je kralj don Joo V povui svoju ponudu i koije, kao to je ve povukao jedrenjake, a iskuenici su krenuli ujutro iz samostana S. Jos de Ribamar sa svojim molitvenicima, krenulo je tridesetak prestraenih i neiskusnih mladia s uiteljem fra Manuelom da Cruz i drugim straarom redovnikom Josom de Santa Teresa. Jadni djearci, Page 157 of 177

jadni goludravi ptii, kao da nije bilo dovoljno to su im uitelji, svi od reda, najstraniji tirani koji od njih trae da se biuju svakoga dana po est, sedam, osam puta, dok jadnicima koa na leima ne postane iva rana, kao da to nije dovoljno, a ni jo gore stvari kao to je prenoenje velikih tereta na leima u ranama kako ove ne bi zacijelile, nego jo sada moraju pjeaiti bosi est milja, preko brda i dolina, po kamenjarima i movarama, po tako loim cestama da je u usporedbi s njima ona cesta kojom je magarac nosio Djevicu pri bijegu u Egipat bila mekana livada, sv. Josipa ovdje neemo ni spominjati jer je on uzor strpljenja. Nakon pola milje, palevi su im zijevali gazei po otrim rubovima kamenja ili po trnovitim biljkama na hrapavom tlu, a kod najosjetljivijih ve su stopala krvarila i ostavljala tanak trag i crvene cvjetove, bila bi to lijepa slika katolianstva da nije bilo tako hladno, da iskuenicima nisu lica bila crvena i oi suzne, skupo se plaa ulazak u raj. Molili su se s molitvenicima u rukama, to je anestetik koji se prepisuje za svaku bol due, no ovo su tjelesne boli i jedan par sandala dobro bi zamijenio i najbolje molitve, Boe, ako ti je ve toliko do toga stalo, udalji od mene iskuenja, no najprije makni ovaj kamen s puta, budui da si jednako otac i kamenju i redovnicima, a ne samo kamenju, a meni tek ouh. Nema goreg ivota nego biti iskuenik, osim moda egrtskog, mogli bismo ak rei da je iskuenik Boji egrt, neka to kae redovnik Ivan od Nae Gospe, iskuenik ovoga istog reda franjevaca, koji je trebao doi u Mafru kao propovjednik treeg dana posveenja, no ipak to nije uspio izrei jer su mu nali zamjenu, pa e govoriti redovnik Joao Okrugli, kojega tako zovu jer je debeo, a udebljao se kao redovnik, no dok je bio iskuenik i mravko, hodao je po Algarveu i molio da mu daju ovce za samostan, tri je mjeseca tako hodao, poderan i bos, slabo je jeo, moe se samo zamisliti kako se osjeao dok je Bogu za ljubav molio za ovce, vodio ih na pau i uz sve te religiozne radnje"bsjeao kako mu se eludac zalijepio za kraljenicu od gladi, jeo je samo kruh i vodu, a pred oima mu se vrzmalo iskuenje da okusi ovetinu. Pokajniki je ivot uvijek isti, vodili ga iskuenici, egrti ili regruti. Putovi su mnogi, ali se ponekad ponavljaju. Napustivi S. Jos de Ribamar iskuenici su krenuli prema Queluzu, a zatim prema Belasu i Sabugu, neko su se vrijeme zadrali i odmorili u Moreleni, te su tamo u bolnici zalijeili, koliko su mogli, ranjena stopala, a onda se opet privikavali na jo veu bol kada su nastavili put prema Pero Pinheiro, to je najgori dio puta jer je itavo tlo prekriveno krhotinama mramora. Malo dalje, na obronku prema Cheleirosu, naili su na drveni kri uz rub ceste, znak da je netko na tom mjestu umro, moda je ubijen, to se najee dogaa, a moda i nije, no uvijek se izgovara Oena za duu umrloga, te su redovnici i iskuenici kleknuli i u zboru izrekli molitvu, jadnici, to je doista najvea milost, moliti za neznanca, a dok klee, vide im se tabani, kanjeni, krvavi, bolni i prljavi, to je najdirljiviji dio njihovih tijela, koji, dok klee, gleda u nebo po kojemu nee nikada gaziti. Kada su zavrili Oena, spustili su se u dolinu, preli most, predani opet itanju molitvenika te nisu ni vidjeli enu koja se pojavila na prozoru svoje kue i rekla, Prokleti bili redovnici. Sluaj je odredio, kao to uvijek posreduje u dobrim i loim dogaajima, da se na krianju ceste koja vodi iz Cheleirosa i one koja vodi iz Alcainqa Pequena iskuenici sretnu s kipovima, i to je bila prilika za veliko veselje u bratstvu, jer bio je to sretan znamen. Page 158 of 177

Proli su redovnici ispred povorke kola, kao zastraiva-i i istjerivai avola, pjevajui glasno molitve, a kri nisu dizali samo zato jer ga nisu ponijeli, ako bi to uope bilo doputeno u obredu. Tako su pobjedonosno uli i bili doekani u Mafri, s izranjenim stopalima i s velikim zanosom vjere u oima, ili je to moda bila glad, jer od S. Josa de Ribamar hodaju i glou samo tvrdi kruh to bi ga katkad umoili u izvorsku vodu, no sada e ih sigurno bolje posluiti u ubonici u kojoj e se smjestiti, jedva se dre na nogama, to je kao lomaa, proe velik plamen i ostane pepeo, proe zanos i ostane sjeta. Nisu bili nazoni ni kada su iskrcavali kipove. A bilo je tu inenjera i snanih ljudi, donijeli su ekrke, koloture, poluge, uad i jastuie, klinove, kamenje, sve proklete naprave koje mogu zaas iskliznuti iz ruku, zbog toga je i ena u Cheleirosu rekla, Prokleti bili redovnici, i tako su uz mnogo truda i znoja skinuli kipove s kola, pa sad oni stoje uspravno u svojoj punoj veliini, postavljeni u krug i okrenuti prema unutra, kao da se radi o nekoj skuptini ili kao da e zaigrati kolo, a izmeu sv. Vincenta i sv. Sebastijana nalaze se tri svetice, Isabel, Klara i Tereza, koje izgledaju majune u odnosu na njih, no ene se ne mjere pedljima, ak i kada nisu svetice. Sputa se Baltazar u dolinu, ide kui, jasno, jo ima mnogo posla na gradilitu, no kako se namuio jer je doao izdaleka, iz Santo Antonio do Tojala u samo jednome danu, nemojmo zaboraviti da ima pravo otii kui ranije, poto je ispregnuo i nahranio volove. Katkad vrijeme kao da ne prolazi, nalik je lastavici koja pravi gnijezdo pod strehom, te ulazi i izlazi, dolazi i odlazi, i uvijek je pred naim oima, a mi bismo, kao i ona, mogli pomisliti da e to trajati cijelu vjenost, ili barem polovicu vjenosti, to isto ne bi bilo loe. No odjednom, vie je nema, a bila je ovdje, jo sam je maloprije vidio, kamo je nestala, a ako nam se pri ruci nae zrcalo, Isuse, kako je to vrijeme prolo, kako sam uspio tako ostarjeti, jo sam juer bio cvijetak u svojoj etvrti, a danas vie nema ni etvrti ni cvijetka. Baltazar nema zrcala, osim ovih naih oiju koje ga prate dok se sputa niz blatnjav puteljak do gradia, a one mu govore, Brada ti je ve puna sijedih dlaka, Baltazare, elo ti je puno bora, Baltazare, vrat ti je smeuran, Bal-tazare, ramena su ti opala, Baltazare, nisi vie isti ovjek, Baltazare, ali sigurno neto nije u redu s ovim naim oima, jer, eno dolazi jedna ena, i tamo gdje mi vidimo starca, ona vidi mladia, vojnika kojega je upitala, Kako se zovete, a moda ak ni to ne vidi, nego samo ovjeka koji silazi, koji je prljav, kosa mu je bijela i nema jedne ake, nadimak mu je Sedam Sunaca, ako ga jo zavreuje, no za svoju enu on je uvijek sunce, ne zato to uvijek sja, ve zato to postoji, ak i kada je skriveno za oblacima, zaklonjeno pomrinama, uvijek je ivo, blagi Boe, on iri ruke i ona ih iri prema njemu, te padaju u zagrljaj, to je pravi skandal za Mafru, vidjeti kako se oni grle na javnome mjestu, a ve su u pood-maklim godinama, moda je to zbog toga to nemaju djece, ili zbog toga to se osjeaju mlaima no to jesu, jadni slijepci, a mogue je ak da su to jedina ljudska bia koja se vide upravo onakvima kakvi jesu, to je najtee vidjeti, a sada kada su njih dvoje zajedno, ak su i nae oi u stanju shvatiti koliko su zapravo lijepi. Za veerom je Alvaro Diogo rekao kako e kipovi ostati ondje gdje su iskrcani, jer nema dovoljno vremena da se postave u odgovarajue nie, posveenje je ve u nedjelju, a svi uurbani radovi nisu bili dovoljni da prue bazilici izgled dovrene graevine, gotova je sakristija, ali bez obukanih lukova, pa Page 159 of 177

je nareeno da se prekrije grubim lanenim platnom koje bi izgledalo kao ukrasna buka, te bi se doimala urednijom, a u crkvi nedostaje gornji dio kupole, pa e se na isti nain prikriti i taj nedostatak. Mnogo o tim pojedinostima zna Alva-ro Diogo, od obinog zidara postao je kamenorezac, od kamenoresca postao je pravi klesar, nadzornici i majstori ga vrlo cijene jer je toan, marljiv i uvijek obavlja svoje dunosti, rukama vrlo vjeto radi, a vjeto kuje i rijei, te uope nije nalik ostaloj rulji skitnica koja je prljava i smrdi po balezi, dok njegovu kosu i bradu pokriva bijela mramorna praina koja se zauvijek uvlai u odjeu. Takav je Alvaro Diogo i takav e biti cijeli ivot, dodue kratak, jer nee proi dugo, a on e pasti sa zida na koji se nije morao popeti, jer to nije bio njegov posao, no otiao je tamo poravnati kamen to ga je on isklesao, i ve samim time nije mogao biti loe isklesan. Past e s gotovo trideset metara visine i umrijet e, a Ines Antonia koja je sada tako ponosna na svojega mua, postat e tuna udovica, u strahu da se i sinu ne dogodi isto, nikad kraja mukama siromaha. Jo je Alvaro Diogo dodao da e se prije posveenja iskuenici useliti u dvije kue koje su ve izgraene, iznad kuhinje, na to se Baltazar sjetio da je buka jo mokra, a kako je nastupilo hladno vrijeme, redovnici e se sigurno razboljeti, a Alvaro Diogo odgovori da ve danonono gore vatre u elijama koje su dovrene, no ipak vlaga jo curi po zidovima, A kipovi svetaca, je li bilo mnogo posla oko njihova prijevoza, ak i ne toliko, najgori je bio ukrcaj, a zatim, uz malo vjetine i snage, a ponajvie zbog strpljivosti volova, dobro smo putovali. Razgovor se gasio, a gasila se i vatra u ognjitu, Alvaro Diogo i Ines Antonia poli su na poinak, Ga-briela da i ne spominjemo, on je ve spavao dok je vakao posljednji zalogaj veere, potom Baltazar upita, Blimundo, hoe li da odemo pogledati kipove, nebo je sigurno vedro, a i mjesec e uskoro izai, Hajdemo, odvrati ona. No je bila vedra i hladna. Dok su se uspinjali obronkom prema vrhu Vela pojavio se mjesec, golem i crven, ocrtavajui najprije zvonike, te nepravilne visoke zidove, a iza njih glavu stijene koja je toliko posla zadala i toliko praine podignula. Baltazar ree, Sutra idem na Monte Junto vidjeti u kakvu je stanju letjelica, prolo je est mjeseci otkad sam ondje bio zadnji put, tko zna to je s njom, Idem s tobom, Ne treba, krenut u rano, ako ne budem morao mnogo toga popravljati, vratit u se prije mraka, a moda je bolje da odmah krenem, da stignem na proslavu posveenja, jer ako kia pljusne, ceste e biti loe, uvaj se, Budi bez brige, mene nee napasti razbojnici niti izgristi vukovi, Ne govorim o vukovima i o razbojnicima, Nego o emu, Govorim o letjelici, Uvijek mi govori da budem oprezan, otii u i vratiti se, ne mogu biti oprezniji no to jesam, Ali budi oprezan stoje mogue vie, Ne brini, eno, moj as jo nije kucnuo, Ne mogu a da se ne brinem, ovjee, svakome kad-tad kucne njegov as. Popeli su se do otvorenog trga pred crkvom koja je izbijala iz zemlje i zavravala u nebu, podalje od ostalih radova. Od palae se vidjelo tek prizemlje, na jednu i na drugu stranu, a iznad crkve neka drvena graevina koja bi trebala posluiti za ceremoniju. inilo se gotovo nemoguim da je nakon tolikih godina rada, tonije trinaest, podignuta tako mala graevina, nedovrena crkva, samostan s dva krila podignut samo do prvoga kata, tek malo vieg od visine ulaznih vrata, a sveukupno je zavreno etrdeset elija, umjesto potrebnih tristo. Izgleda malo, a zapravo je mnogo, ako ne i previe. Mrav odlazi do itnice i uzima jedno zrno. Odande do mravinjaka deset je metara, manje od dvadeset koraka. No onaj koji nosi zrno i koji Page 160 of 177

mora prijei taj put nije ovjek, ve mrav. Ono to na ovome gradilitu u Mafri ne valja je to su doveli ljude da rade, a trebali su dovesti divove, i ako se s ovim i drugim djelima iz prolosti, kao i s buduima, eli dokazati da su ljudi sposobni obaviti posao divova, onda moramo prihvatiti da e za taj posao trebati isto toliko vremena koliko ga treba i mravima za njihov, sve se stvari moraju sagledati u njihovim pravim omjerima, mravinjaci i samostani, kameni blok i zrno penice. Uli su Blimunda i Baltazar u krug meu kipove. Mjeseina osvjetljava dva velika lika sprijeda, sv. Sebastijana i sv. Vincenta, izmeu njih su tri svetice, a sa svake strane, druga tijela i lica ve uranjaju u sjenu, sve do potpune tame u kojoj se skrivaju sv. Dominik i sv. Ignacije, i koje li teke nepravde, moda su ga ve kaznili, tu je i sv. Franjo Asiki koji je zavrijedio da ga obasjava puna svjetlost, kraj svoje sv. Klare, valjda se zbog toga to su stalno zajedno nee pomisliti kako je posrijedi neka ljubavna veza, a da i jest, to onda, ne prestaju zbog toga ljudi biti svecima, ve tako sveci postaju ljudima. Blimunda gleda, pokuava odgonetnuti njihove likove, neke prepoznaje im ih vidi, neke nakon mnogih pokuaja, a za neke uope nije sigurna tko su, jer su poput zatvorenih krinja. Jasno joj je da ona slova, oni znakovi u podnoju sv. Vincenta govore onome tko zna proitati njegovo ime. Prstom prati ravne i zaobljene crte, kao da je slijepac koji jo nije nauio odgonetnuti svoju izboenu abecedu, a ne moe upitati kip, Tko si, kao to ni slijepac ne moe upitati papir, Sto kae, nije to isto kao kada joj je prije mnogo vremena odgovorio Baltazar, Ja sam Baltazar Mateus, Sedam Sunaca, im ga je upitala, Kako se zovete. Sve na svijetu daje odgovore, samo treba ekati da se postave prava pitanja. Jedan je osamljeni oblak doletio iz pravca mora, sam samcat na itavome vedrom nebu, i na nekoliko je asaka zaklonio mjesec. Kipovi su postali nalik duhovima, bezoblini, izgubili su obrise i crte lica, poput bloka mramora prije no to ga dohvati dlijeto klesara. Nisu to vie sveci i svetice, nego samo prvotne prisutnosti, bezglasne, ak i bez onoga glasa to ga isputa crte, tako su nejasni i iskonski u svojoj masi, a kako izgledaju mukarac i ena koji su se medu njima stopili s tamom, jer oni nisu od mramora, ve od obine ive tvari, a kao to znamo, najlake se sa sjenom na tlu brkaju tijela ljudi. Pod velikim oblakom koji je sporo prolazio bolje se uoavao sjaj vatre to je gorjela kraj vojnika na strai. U daljini, Drveni je Otok bio tek nejasna masa, poput nekog divovskog polegnutog zmaja koji pue u etrdeset mje-hova, toliko je ondje ljudi spavalo, i jo nekolicina jadnika u bolnici u kojoj nema prazne postelje, osim ako bolniari nisu iznijeli leeve, jednoga koji se rasprsnuo iznutra, drugoga koji je imao neku izraslinu, treega koji je bacao krv na usta, etvrtoga koji je paraliziran od proivljenoga straha, a sada od jo jednoga, od smrti. Oblak je zamaknuo u unutranjost zemlje, tako se kae, u unutranjost zemlje, prema poljima, premda se nikad ne moe znati to radi jedan oblak kada ga vie ne pratimo pogledom, ili kada se skrije za planinom, mogao bi lako doista nestati u unutranjosti zemlje ili se spustiti iznad nje da oplodi i stvori tko zna kakve udne ivote ili neobine moi, Hajdemo kui, Blimundo, ree Baltazar. Izali su iz kruga ponovno obasjanih svetaca, a kad su se stali sputati prema dolini, Blimunda se okrene i pogleda unatrag. Svjetlucali su kao sol. Kada bi se naulile ui, mogao se razabrati amor razgovora, moda je to neki sabor, rasprava ili suenje, moda prvo otkad su napustili Italiju u utrobama brodova, meu takorima i vlagom, vrsto svezani za palubu, a najvjerojatnije je Page 161 of 177

to posljednji razgovor koji e zajedno voditi na mjeseini, jer e uskoro biti stavljeni u nie i neki se nikada vie nee pogledati oi u oi, neki e se vidjeti samo sa strane, drugi e nastaviti gledati u nebo, kao da su kanjeni. Sveci su sigurno nesretni, ree Blimunda, kako su ih napravili, tako stoje, ako tako prolaze sveci, kako onda prolaze osuenici, To su samo kipovi, Ba bih voljela vidjeti ih kako silaze s tih kamenih podnoja i postaju ljudi poput nas, s kipovima se ne moe razgovarati, Moda oni razgovaraju kada su sami, mi to ne znamo, Ne znamo, no ako samo meusobno razgovaraju i bez svjedoka, zato su nam onda potrebni, pitam se, Uvijek se govorilo da su sveci potrebni za na spas, Oni se nisu spasili, Tko ti je to rekao, Tako osjeam u sebi, Sto to osjea u sebi, Osjeam da ni za koga nema spasa i da nitko nije izgubljen, Grijeh je tako misliti, Grijeh ne postoji, postoji samo smrt i ivot, ivot je prije smrti, Vara se, Baltazare, smrt dolazi prije ivota, onaj koji je bio ja, umro je, a rodio se onaj koji sam ja sada, zato ne umiremo zauvijek, A kada nas pokopaju u zemlju, kada je Francisco Marques ostao zgnjeen pod kolima koja su prevozila kamen, zar to nije nepovratna smrt, Kada ve govorimo o njemu, opet e se roditi neki Francisco Marques, Ali on to nee znati, Kao to ni mi sasvim ne znamo tko smo, a ipak smo ivi, Blimundo, gdje si nauila te stvari, Imala sam otvorene oi u utrobi svoje majke, odande sam sve vidjela. Uli su u dvorite. Mjeseina je ve bila mlijene boje. Sjene su bile jasnije od onih za sunanih dana, gue i tamnije. Nalazila se tu neka stara daara pokrivena trulim pruem u kojoj se nekad, u bolja vremena, odmarala magarica od svakodnevnoga tegleeg posla. Zbog toga ju je cijela obitelj jo uvijek nazivala magariinom daarom, premda je vlasnica ve umrla prije mnogo, mnogo godina, ak je se ni Baltazar ne sjea, je li na njoj jahao ili ne, vie nije bio siguran, no rekao je, Spremit u lopatu u magariinu daaru, te objasnio Blimundi, Kao da ponovno vidim tu ivotinju s bisagama ili s tvrdim koarama punim sijena, a majka iz kuhinje vie, Idi, pomozi ocu pri iskrcaju, nije njegova pomo bila naroito velika, jo je bio malen, ali trebao se navikavati na teke poslove, a kako se svaki trud isplati, otac bi ga zatim postavio na vlana lea magarice i proveo ga po dvoritu, znai, ipak je na njoj jahao. U daaru gaje uvela Blimunda, nije to prvi put da tamo odlaze nou, obiavali su to raditi kada je zov tijela, kod jednoga ili kod drugoga, bio toliko snaan, te su znali da nee moi zatomiti jecaje, stenjanje, moda i krik, to bi sablaznilo umjerene zagrljaje lvara Dio-ga i Ines Antonije i silno uzbudilo neaka Gabriela, koji bi onda bio primoran pribjei grijehu da se smiri. Stare i iroke jasle, u vrijeme kada su se koristile, bile su privrene za zid daare na odgovarajuoj visini, a sada su leale na podu, napola u raspadu, ali udobne kao kraljevski leaj, s mekom slamom i dva stara pokrivaa. Alvaro Diogo i Ines Antonia znali su emu one slue, ali su se pretvarali da ne znaju. Nikada nisu poeljeli isprobati taj novi leaj, to su mirne due i tijela bez velikih elja, samo e Gabriel ovdje imati susrete, kada im se ivoti ve budu promijenili, to je vrlo blizu, premda nitko jo nita ne sluti. Moda ipak netko, moda Blimunda, ne zato to je prva povukla Baltazara u daaru, uvijek je ona bila ena koja bi napravila prvi korak, izgovorila prvu rije ili dala prvi znak, ve zbog neke boli koja joj stie grlo, zbog grevitosti kojom grli Baltazara, zbog silovitosti njezinih poljubaca, a usta su im ve izgubila svjeinu, poneki zub je ispao, neki su slomljeni, no ljubav postoji usprkos svemu. Page 162 of 177

Protivno obiaju, tamo su prenoili. Kada je svanulo, ree Baltazar, Idem na Monte Junto, Blimunda je ustala, ula u kuu i u polumraku potraila malo hrane, svi su unutra jo spavali, a zatim je izala zatvarajui za sobom vrata, sa sobom je ponijela i Baltazarovu naprtnjau u koju je stavila hranu i alat, a nije zaboravila ni eljezni iljak, jer razbojnici nikoga ne mimoilaze. Blimunda je otpratila Baltazara do izlaska iz gradia, u daljini su se vidjeli crkveni tornjevi, bijeli naspram oblana neba, nitko to ne bi oekivao nakon onako vedre noi. Zagrlili su se zaklonjeni pod stablom niske kronje, meu utim jesenjim liem, dok su gazili po onome koje je ve otpalo i propadalo u zemlju da bi ju nahranilo i jednoga dana ponovno ozelenjelo. Ne rastaje se to Oriana u svojoj bogatoj haljini od Amadisa, nije ovo Romeo koji pri sputanju ubire poljubac od nagnute Julije, to je samo Baltazar koji ide na Monte Junto popraviti ono to se vremenom istroilo, to je samo Blimunda koja eli nemogue - zaustaviti vrijeme. U svojoj crnoj odjei nalik su dvjema nemirnim sjenama, as se razdvajaju, as pribliavaju, tko zna na to ovo sluti, to ih sve ne eka, a moda je to samo djelo nae mate, plod ovoga trenutka i mjesta, i saznanja da dobro ne traje dugo, i ne primijetimo kada stigne, ne vidimo ga dok je tu, a nedostaje nam tek kada ga vie nema, Nemoj se dugo zadrati, Baltazare, Lezi spavati u daaru, mogao bih stii ve noas, no ako budem morao mnogo toga popravljati, doi u tek sutra, Znam, Zbogom Blimundo, Zbogom Baltazare. Nema smisla drugi put pripovijedati o putovanju koje je ve opisano. Koliko su se promijenili oni koji su na put krenuli, ve je reeno, a koliko su se promijenila mjesta i krajolici, dovoljno je rei da su onuda proli mnogi ljudi i godinja doba, i tako se lagano mijenja sve, kue, krovovi, obraena polja, zidine, palae, mostovi, samostani, ograde, poploane ulice, mlinovi, dok se godinja doba korjenito mijenjaju, kao da e ta promjena trajati zauvijek, proljee, ljeto, ova jesen, a uskoro e i zima. Baltazar poznaje put kao dlan svoje desne ruke. Odmorio se na obali rijeke Pedrulhos, gdje se onoga dana odmarao s Blimun-dom, u doba kada je sve bilo u cvatu, tratinice na livadama, makovi u itnim poljima i cvjetovi zagasitih boja u umama. Putem je sretao ljude koji su ili u Ma-fru, grupe mukaraca i ena koji su udarali u bubnjeve i timpane, svirali u frule, katkad ih je predvodio sveenik ili redovnik, a esto i neki bogalj na nosilima, jer e dan posveenja moda biti obiljeen nekim udom, nikad se ne zna kada e Bog poeljeti primijeniti svoju medicinu, zato bi slijepci, epavci i oduzeti trebali stalno hodoastiti, Danas e doi na Gospodin, a moda se tome uzalud nadam, moda odem u Mafru, a on se ba taj dan odmara, ili je poslao majku kod Gospe iz Cabo, kako da ovjek predvidi tu raspodjelu moi, no vjera e nas valjda spasiti, Spasiti od ega, upitala bi Blimunda. U ranim popodnevnim satima stigao je Baltazar do prvih obronaka brda Barregudo. U daljini se dizao Monte Junto, obasjan suncem koje se konano probilo kroz oblake. Ponad brda lebdjele su sjene oblaka, poput velikih tamnih zvijeri to prelaze gorje koje pri njihovu prolazu protrne, a zatim sunce ponovno obasja drvee i pod njegovim zracima lokve zablistaju. A vjetar je zapuhao u zaustavljena krila vjetrenjaa i kovitlao se u upovima, sve to moe primijetiti samo onaj tko putuje ne razmiljajui o drugim stvarima u ivotu, nego neoptereeno gleda kako prolazi ovaj oblak na nebu, sunce to e uskoro zaci, vjetar koji se ovdje raa i tamo zamire, otpao list ili njegov utavi pad, ako to uope moe vidjeti stari, tvrdi vojnik koji na dui ima smrt jednoga ovjeka, a Page 163 of 177

moda se za taj zloin ve iskupio drugim stvarima u svojemu ivotu, time to je krvlju nacrtao kri ponad srca, to je vidio kako je zemlja golema i na njoj sve maleno, ili time to je sa svojim volovima razgovarao mirnim i blagim.glasom, ini se da je to malo, no netko e ve znati je li dovoljno. Ve se Baltazar uspinje obroncima Monte Junta, trai gotovo nevidljiv pu-teljak koji e ga kroz umu dovesti do letjelice, uvijek mu se srce stisne kada joj se pribliava, strahuje da su je otkrili, ili su je moda unitili, ukrali, i svaki se put iznenadi kada ju ugleda, a ona izgleda kao da je upravo ovoga asa sletjela, jo drhtava od brzoga slijetanja u njedra grmova i udesnih penjaica, nazivamo ih udesnima jer nije obiaj da rastu u ovome kraju. Nisu ju ukrali, a nije ni unitena, tu je, na istome mjestu, s polegnutim krilom, njezin ptiji vrat isprepleten je visokim granjem, a glava nalik gnijezdu to visi. Pribliio se Baltazar, spustio naprtnjau na tlo i sjeo da se malo odmori prije no to prione na posao. Pojeo je dvije prene srdele na komadu kruha, a koristio se vrhom i otricom noa tako vjeto kao majstor koji rezbari minijature u slonovai, i kada je zavrio, obrisao je no o travu, ruku o hlae, i krenuo prema stroju. Sunce je prilo, zrak je bio vru. Popeo se oprezno po krilu da ne bi otetio prue i uao u letjelicu. Neke su daske istrunule. Morat e ih zamijeniti, donijeti potreban materijal, zadrati se nekoliko dana, ili pak, tek mu je sada palo na pamet, rastavit e stroj dio po dio i prenijeti ga u Mafru, sakrit e ga pod sijeno ili u neki podrum samostana, ako se uspije dogovoriti s najbliim prijateljima, nee im rei cijelu tajnu, samo polovicu, i sam se sebi udio kako se toga nije ranije sjetio, te je stao razmiljati kako e o tome razgovarati s Blimundom kada se vrati. Tako su mu misli odlutale, a on nije pazio kuda gazi, iznenada, dvije daske popuste, slome se i propadnu. Baltazar silovito zamahne rukom da se zadri i izbjegne pad, kuka mu se zakvai za metalni prsten koji je sluio za razmicanje jedara, i u hipu, Baltazar propadne i objesi se o njega svom svojom teinom. Platna su se razdvojila uz veliku kripu, sunce je preplavilo stroj, a jantarne su loptice i kugle zablistale. Stroj se dva puta okrenuo polomivi granice grmlja to su ga okruivala i vinuo se u zrak. Na nebu se nije vidio ni oblaak. itave te noi Blimunda nije oka sklopila. ekala je da se Baltazar vrati u predveerje, kao i obino, i u tom je uvjerenju izala iz gradia i prohodala gotovo pola milje cestom kojom je on trebao stii, a zatim je, sve dok se nije spustila no, dugo sjedila na nekoj ogradi kraj puta i gledala kako prolaze ljudi koji su hodoastili na posveenje u Mafru, ne smije se to slavlje propustiti, zasigurno e se dijeliti milostinja i hrana za sve koji dou, ili e ju barem dobiti oni najbri ili oni koji budu najvie kukali, dua tei svom zadovoljstvu, a ni tijelo ga ne odbacuje. Kada su vidjeli enu kako sjedi, neki odrpanci pristigli izdaleka pomislili su da Mafra tako doekuje muke posjetitelje, nudei im se na lak nain, te su joj stali dobacivati prostake rijei, no one su im odmah u grlu zamirale pred kamenim licem stoje u njih nepomino gledalo. A jedan koji se usudio isprobati druge naine pribliavanja, povukao se uplaeno kada mu je Blimunda muklim glasom rekla, Ima abu na srcu, pljunut u na nju, na tebe i na sve tvoje potomke. Kada se no spustila, ni hodoasnika vie nije bilo, pomisli ona kako Baltazar nee doi ili e doi tako kasno te e ju ve zatei u postelji, ili e stii sutra, ako bude trebao mnogo toga popravljati, tako je rekao. Vratila se Blimunda kui, poveerala s ukuanima, Baltazar nije doao, upitao je netko od njih, Nikad neu shvatiti kakvi su to odlasci, ree drugi, jedino Gabriel nije otvorio usta, jo je uvijek Page 164 of 177

premlad da govori meu starijima, ali zato on misli kako se njegovi roditelji nemaju to mijeati u ivot strieva, ini se da ljudi samo tuu brigu brinu, polovica se ovjeanstva radoznalo zanima za ivote druge polovice, a ova joj vraa istom mjerom, dakle, djeae, tako si mlad, a ve puno toga zna. Nakon veere Blimunda je priekala da svi pou na poinak, a zatim izala u dvorite. No je bila vedra, nebo jasno, jedva se osjeala svjeina. Moda upravo sada prolazi Baltazar pored obale rijeke Pedrulhos, sa iljkom na lijevoj ruci umjesto kuke, jer nikoga ne mimoilaze razbojnici i nametljiva pitanja, kao to je ve reeno i kao to se ve potvrdilo. Pojavio se mjesec, bolje e vidjeti put, jo malo pa u mu uti korake usred velike znakovite tiine noi, gurnut e vrataca, a ondje e ga doekati Blimunda, i nita vie neemo vidjeti, jer moramo biti pristojni, dovoljno je to znamo koliko je uznemirena ova ena. itave noi nije spavala. Leei na jaslama, umotana u pokrivae koji su vo-njali po tijelima i znoju ovaca, podizala je oi prema pukotinama meu trskama koje su pokrivale daaru, kroz njih je prodirala mjeseina, zatim je ve pred samu zoru mjesec zaao, a no nije ni imala vremena da se smrai. Pri prvoj svjetlosti ustala je Blimunda, otila u kuhinju po hranu, to si tako uznemirena, eno, jo nije kasno da Baltazar stigne kao to je obeao, moda dode oko podneva, jer je morao mnogo toga popraviti na stroju koji je ve star, a on bi jo dodao, koji je izloen vjetru i kii. No, Blimunda nas ne uje, ve je izala iz kue, hoda cestom koju poznaje, onom istom kojom e Baltazar stii, nemogue je da se ne sretnu. No ipak e doi do mimoilaenja, ali s kraljem, koji e upravo danas poslijepodne ui u Mafru, a s njim i kraljevi don Jose, infant don Antonio i svi sluge iz kraljevske kue, u svojoj uzvienoj veliini, bit e tu bogatih koija, ponosnih konja, i sve e se to u urednoj povorci pojaviti na ulazu u grad, kotrljajui se i kaskajui cestom, takva se zadivljujua slika ovdje nikad nije vidjela. No kraljevske je raskoi nama ve dosta, razlike isto tako poznajemo, ova je svila vie protkana zlatom, ona manje, ovdje ima vie zlata, ondje manje, ali naa je dunost pratiti enu koja svakoga koga sretne pita jesu li vidjeli ovjeka takvoga i takvoga, najljepega na svijetu, zbog te je zablude jasno da ne smijemo uvijek govoriti ono to osjeamo, jer tko bi po tom opisu prepoznao Baltazara, mranog, sijedog i bez jedne ruke, Ne, eno, nismo ga vidjeli, i Blimunda kree dalje, sada je ve skrenula s glavnih cesta i krenula preicom kojom su zajedno ili, eno onoga brda, one ume, etiri stijene uz put, est okruglih breuljaka, dan se blii kraju, a od Baltazara ni traga. Ni sjela nije da neto pojede, hodala je i vakala hranu, ali probdjevena ju je no iscrpila, oduzela joj snagu, zalogaj joj u grlu zapeo, a Monte Junto, koji se ve nazire u daljini, kao da se udaljava, kakva je to arolija. Nije to nikakva arolija, to je samo njezin usporeni korak, jedva se vue, tako nee nikad stii. Nekih se mjesta Blimunda ne sjea, druga prepoznaje po mostu, izvoru ili dubokoj dolini. I zna da je tuda prola jer ispred onih istih vrata sjedi ista starica i iva istu suknju, sve je ostalo isto, osim Bli-munde, ona ide sama. Sjea se da su na ovome mjestu sreli pastira koji im je rekao da se nalaze u brdima Barregudo, s one je strane Monte Junto, doima se obinim brdom, kao svako drugo, ali je u njezinom sjeanju drukije, moda zato to je zakrivljeno poput poklopca krinje, izgleda kao minijatura ove zemaljske polutke, pa ovjek, gledajui ga, doista moe vjerovati da je zemlja okrugla. Nema pastira ni Page 165 of 177

ovaca, samo duboka tiina kada se Blimunda zaustavi, samo duboka samoa kada pogleda oko sebe. Monte Junto je vrlo blizu, ini se da je dovoljno ispruiti ruke da bi se dotaknuli njegovi obronci, kao kada ena koja klei isprui ruke i dotakne bokove svojega mukarca. Nemogue da je Blimundi palo na pamet ovako neto otroumno, ali tko zna, ne moemo ui u ljude, odakle da znamo to oni misle, samo rasipamo nae vlastite misli po tuim glavama, a onda kaemo, Blimunda misli, Baltazar je mislio, a samo smo ih moda zamislili u naim vlastitim osjeajima, primjerice, ta zamisao o Blimundi s rukama na bokovima, kao da dodiruje svojega mukarca. Zaustavila se da se odmori, noge su joj drhtale, umorne od puta, utrnule od zamiljena dodira, no odjednom joj duu preplavi uvjerenje da e gore nai Baltazara kako radi sav oznojen, upravo vezuje posljednje vorove ili moda zabacuje na rame naprtnjau ili se ve sputa prema dolini, i zato povie, Baltazare. Nije bilo odgovora, niti ga je moglo biti, jedan povik nita ne znai, jedva stigne do one strmine i odmah se vrati, oslabljen i izmijenjen, i uope nije vie nalik naem glasu. Poela se Blimunda urno uspinjati, vratila joj se snaga, ak tri kada je padina blaa dok ponovno ne postane strma, a pred sobom, izmeu dva patuljasta hrasta, prepoznaje gotovo nevidljivi put to ga je Baltazar prokr-io svojim koracima, to je put do passarole. Ponovno povie, Baltazare, sada mora uti, nema brda izmeu njih, tek neka udubljenja, kad bi se zaustavila sigurno bi ula njegove povike, i Blimunda je toliko uvjerena da ga je ula da se nasmijeila, te rukom brie znoj ili suze, a moda ak popravlja kosu ili brie prljavo lice, to je pokret koji se na razne naine moe protumaiti. Stigla je do mjesta nalik gnijezdu neke velike ptice koja je odletjela. Ponovno je povikala, trei put isto ime, ali ovaj put povik nije bio otar, nego tek prigueni prasak, kao da joj je utrobu iupala divovska ruka, Baltazare, i tada shvati da je od poetka znala kako e ovo mjesto nai prazno. Suze su joj se odmah osuile, kao da je zapuhao vreli vjetar iz dubine zemlje. Pribliila se posrui i vidjela istrgnute grmove, ulegnue koje je stroj na tlu napravio, a na drugoj strani, nekoliko koraka dalje, Baltazarovu naprtnjau. Drugih znakova o tome to se dogodilo nije bilo. Blimunda je dignula oi prema nebu koje vie nije bilo sasvim vedro, oblaci su mirno plovili u predveerju, i ona prvi put osjeti prazninu prostora, kao da je pomislila, Nema ondje niega, ali upravo u to nije htjela vjerovati, negdje na nebu morao je biti Baltazar, letio je borei se s jedrima da bi spustio letjelicu. Svrati pogled na naprtnjau, uzme ju i osjeti teinu iljka u njoj, no tada se sjeti da se stroj, ako je poletio dan prije, morao spustiti nou, pa Baltazar vie nije bio na nebu, ve na zemlji, tko zna gdje, moda mrtav, moda iv, ali ranjen, jo se sjeala kako je njihovo sputanje bilo silovito, dodue, teret je bio vei. Stavila je naprtnjau na rame, ondje vie nije imala to raditi te je poela obilaziti okolicu, penjala se i sputala obroncima prekrivenim bunjem, uspinjala se na vrhove, silno je sada eljela imati otar vid, ne kao kada joj je eludac prazan, nego takav da primijeti sve to se po povrini kree, kao jastreb ili ris. Noge su joj krvarile, suknja se poderala od trnovitog bunja, prela je cijelu sjevernu stranu brda, zatim se vratila na mjesto s kojega je pola i nastojala se popeti to vie, sjetila se tada kako se nikad nisu popeli na vrh Monte Junta, ni ona, ni Baltazar, morala bi tamo stii prije mraka, odande e imati bolji pogled, premda se na velikoj udaljenosti stroj jedva vidi, no moda to kojim sluajem ipak pomogne, moda e, kada tamo stigne, vidjeti kako joj Baltazar mae Page 166 of 177

kraj izvora na kojemu su oboje gasili e. Stala se Blimunda penjati, ljuta na samu sebe to se toga nije ranije sjetila, nego tek sada kada se dan ve pribliavao svojemu kraju. Nije ni primijetila da je hodala puteljkom koji se zmijoliko uspinjao, a gore ju je ekao irok put kojim su vozila kola, iznenadila ju je ta novost, tko zna to ju jo eka na vrhu brda kada do njega vodi takva cesta, a vidi se da su njome i prije prolazili ljudi, moda ju je i Baltazar pronaao. Na jednom zavoju Blimunda stane kao ukopana. U susret joj je dolazio redovnik, dominikanac po odori koju je nosio, a bio je to krupan ovjek jakoga vrata. Uznemirena, Blimunda se kolebala da potri i pozove ga. Redovnik kao da je osjetio njezinu blizinu. Zaustavio se, pogledao na jednu i na drugu stranu, a zatim i iza sebe. Rukom je nainio blagoslov i priekao da se priblii. Deo gratias, ree dominikanac, to ti ovdje radi, upita. Ona je morala odgovoriti, Traim svog ovjeka, i nije znala kako bi dalje nastavila, redovnik bi pomislio da je luda da mu pone govoriti o letjelici i o tamnim oblacima. Uzmaknula je nekoliko koraka i rekla, Mi smo iz Mafre, moj je mu krenuo ovamo, na Monte Junto, jer se prialo kako tu ivi neka velika ptica, ak se bojim da ga je ta ptica i odnijela, Nikad nisam uo takvo to, a i nitko od brae 0 tome nije priao, Zar je na ovome vrhu samostan, Da, Nisam znala. Redovnik je krenuo niz put, rastreseno. Sunce se ve spustilo, oblaci su se gomilali i nadolazili s mora, predveerje je postalo tmurno. Dakle, niste vidjeli ovjeka bez lijeve ake, koji umjesto nje koristi kuku, upita Blimunda, To je tvoj ovjek, Da, Ne, nikoga nisam vidio, A jeste li vidjeli veliku pticu kako leti iz onoga smjera, juer ili danas, Ne, nisam vidio nikakvu veliku pticu, Ako je tako, onda idem, dajte mi va blagoslov, oe, Uskoro e no, izgubit e se ako sada krene ili e te napasti vukovi, ovdje ih ima, Ako sada krenem, stii u u dolinu jo za danje svjetlosti, Put je dui no to se ini, sluaj, pored samostana se nalazi ruevina, trebao je to biti drugi samostan koji nikada nije dovren, moe ondje prespavati i sutra nastaviti traiti svog ovjeka, Ipak u otii, Radi kako hoe, ali se nemoj poslije aliti da te nisam upozorio na opasnosti, i rekavi to, redovnik se nastavi penjati irokom cestom. Blimunda je neodluno stajala na cesti. Jo se no nije spustila, ali je itavo polje dolje ve bilo u sjeni. Oblaci su se vukli po nebu, zapuhao je vlaan vjetar, moda e i kia pasti. Bila je umorna, toliko umorna da je osjetila kako bi mogla umrijeti od same iscrpljenosti. Jedva da je i mislila na Baltazara. U sebi je nejasno vjerovala da e ga sutra sresti, prema tome nije vrijedilo truda traiti ga danas. Sjela je uz rub ceste, na neki kamen, posegnula u Baltazarovu naprtnjau 1 pronala neto hrane, jednu osuenu srdelu i tvrdu koru kruha. Da netko sada ovuda proe, umro bi od straha kada bi vidio enu kako sjedi, i to bez imalo straha, pomislio bi daje to vjetica koja eka da netko naie pa da mu ispije krv, ili pak eka svoje prijateljice s kojima e zaigrati kolo. No ovo je samo jadna ena koja je izgubila svog ovjeka kojega su odnijeli vjetrovi, i izvela bi bilo kakvu aroliju samo da se on vrati, no ne zna nijednu, emu joj koristi to moe vidjeti ono to drugi ne vide, to joj sada vrijedi to je skupljala volje, kada su joj upravo one odnijele Baltazara. No je ve pala kada je Blimunda ustala. Vjetar je postao hladniji i snaniji. Osjetila se naputenom u tim brdima i zaplakala, bilo je ve vrijeme da na taj nain olaka duu. Mrak se ispunio zastraujuim zvukovima, hukala je sova, pucketali su hrastovi, a ako je ui Page 167 of 177

nisu varale, tamo su zavijali vukovi. Jo je Blimunda imala hrabrosti da se spusti nekih sto koraka prema dolini, ali to je bilo kao sporo sputanje na dno bunara, tko zna kakvo e je drijelo dolje progutati, razjapljeno na odbljesku vode. Kasnije e se pojaviti mjesec koji e joj pokazati put ako se nebo razvedri, no dok on ne postane vidljiv, koliko e zvijeri to tumaraju ovim brdima sresti, neke e ona preplaiti, a od nekih e joj se krv slediti od straha. Zaustavila se sva najeena. Tu u blizini neto je silovito krilo put. Nije vie izdrala. Potrala je prema gore, kao da za njom idu svi avoli iz pakla i sva udovita koja nastanjuju zemlju, iva i zamiljena. Kada je zaokrenu-la za posljednji zavoj ugledala je samostan, oniu, zbijenu kuu. Kroz uske prozore iz crkve je izbijala slabana svjetlost. Pod zvjezdanim nebom vladala je duboka tiina, oblaci su ukali i bili tako blizu te se inilo da je Monte Junto najvia planina na svijetu. Blimunda se pribliila, uinilo joj se da uje kako pjevaju molitve, sve po redu, a kada je prila jo blie jednolian pjev postao je glasniji, glasovi su bili puni, a molitve upuene nebu izgovarane su tako ponizno da je Blimunda ponovno zaplakala, moda su ovi redovnici, i ne znajui, spustili Baltazara iz visina, ili mu pomogli da pronae put iz ume, moda su mu arobne i latinske rijei izlijeile rane od kojih sigurno boluje, zato se Blimunda pridruila molitvama i stala izgovarati one koje je znala napamet i koje mogu za sve posluiti, za izgubljenost, bolest, bolnu duu, a netko e gore ve biti zaduen da ih razdvoji. S druge strane samostana, na padini, nalazila se ruevina. Imala je visoke zidove, lukove, prostorije za koje se moglo pretpostaviti da su trebale biti elije, bilo je to dobro mjesto da se provede no u zaklonu od hladnoe i zvijeri. Jo uvijek u strahu Blimunda je ula u duboki mrak podno lukova, nogama i rukama napipala je put, plaei se da e upasti u kakvu rupu. Pomalo su joj se oi privikavale na tamu te je ugledala prozore na zidovima to ih je obasjavala rasprena svjetlost svemira. Tlo je bilo pokriveno niskom travom i isto. Postojao je i gornji kat do kojega se nije moglo stii, barem pristup do njega nije bio vidljiv. Prostrla je ogrta u jednome kutu, stavila naprtnjau pod glavu i legla. Suze su joj ponovno potekle. Plaui je i zaspala, iz budnog je stanja prela u san izmeu dvije suze, a nastavila je plakati i u snu, sanjajui da plae. No to nije dugo trajalo. Oblaci su se razili i mjesec se pojavio, mjeseina je prodrla u ruevinu i Blimunda se probudila. Pomislila je kako ju je svjetlost lagano prodrma-la, dodirnula joj lice ili ruku poloenu na ogrta, no zapravo ju je probudio um, isti onaj koji je i ranije ula, dok je jo spavala. um je bio as blii, as dalji, kao da netko neto trai i ne nalazi, ali ne odustaje i uporno se vraa, kao da se neka ivotinja ovdje zavukla i ne uspijeva vie pronai izlaz. Blimunda se podignula na laktove i naulila ui. Razabrala je oprezne korake, gotovo neujne, ali u blizini. Jedan je obris promaknuo ispred prozora, svjetlost je ocrtala sagnut profil na hrapavom kamenom zidu. Blimunda je isti as shvatila da je to redovnik kojega je srela na putu. Rekao joj je gdje moe prespavati i doao vidjeti da li je posluala njegov savjet, ali ne iz iste kranske samilosti. Ponovno je Blimunda tiho legla i ostala nepomina, moda ju ne pronae, a moda ju pronae i kae joj, Odmori se, jadna namuena duo, no bilo bi pravo udo da se to dogodi, i plemenito, ali nee biti da je to istina, istina je da je redovnik doao nasladiti se na tijelu ene, to mu se ak i ne moe uzeti za zlo u ovoj pustoi, na krovu svijeta, muan je ivot ljudi. Obris je sada pokrio svu svjetlost koja je dopirala s prozora, ovjek je visok i snaan, blizu je, uje se njegovo disanje. Blimunda je Page 168 of 177

izvukla naprtnjau, a kada je ovjek kleknuo, brzo je zavukla ruku u vreu i uhvatila iljak za drku kao bode. Ve nam je jasno to e se dogoditi, to je zapisano otkad je u Evori kova iskovao iljak i kuku, iljak je sada u Bli-mundinoj ruci, a kuka, tko zna gdje. Redovnik je napipao Blimundine noge, polako ih rairio, na jednu i na drugu stranu, strano ga uzbuuje nepominost ene, moda je budna i upravo udi za mukarcem, ve je suknje podignula, i njegova je odora ve zadignuta, ruka prepoznaje put, ena je zadrhtala, ali se nije pomaknula, sav ushien redovnik gura svoj ud prema nevidljivom prorezu, sav ushien osjea kako se enine ruke sklapaju nad njegovim leima, postoje sretni trenuci i u ivotu jednog dominikanca. iljak se zarinuo izmeu rebara pomou obje ruke, srce je u jednom hipu prsnulo, ve dvadeset godina ovo eljezo eka na drugu smrt. Krik koji se stao javljati u grlu redovnika pretvorio se u promukli hropac, kratak. Blimunda je prestraeno odgurnula tijelo, ne zato jer ga je ubila, ve zbog njegove teine koja ju je mogla zgnjeiti. Oslonivi se o lak-tove snano ga je odgurnula i konano se izvukla ispod njega. Mjeseina je obasjala dio bijele odore i tamnu mrlju koja se irila. Podignula se i stala oslukivati. Tiina je pod ruevinama bila potpuna, samo je njezino srce lupalo. Pipajui po tlu, pokupila je naprtnjau i ogrta, morala ga je svom snagom povui jer se omotao oko nogu redovnika, te ih stavila na osvijetljeno mjesto. Zatim se vratila do ovjeka, uhvatila drak iljka i potegnula ga, jedanput, dvaput. Tijelo se izvrnu-lo u stranu, pa se iljak vjerojatno zaglavio izmeu rebara. Sva oajna, Blimunda je stavila jednu nogu na njegova lea i silovito povukavi uspjela izvui iljak. Zaulo se muklo krkljanje, crna se mrlja proirila poput poplave. Obrisala je iljak o njegovu odoru, stavila ga u naprtnjau i zabacila je na rame zajedno s ogrtaem. Ve je krenula kada se okrenula i vidjela da redovnik na nogama ima sandale, uzela ih je, mrtav ovjek ide bos kamo iao da iao, u pakao ili u raj. U sjeni to su je ruevni zidovi ocrtavali, Blimunda se zaustavila da odlui kojim e putem krenuti. Nije se htjela izloiti opasnosti da proe ispred samostana, mogao bi je tko vidjeti, moda neki drugi redovnik koji je znao za tajnu i ekao da se onaj prvi vrati, a koliko se zadrao, bit e da se dobro zahuktao, Prokleti bili redovnici, proapta Blimunda. Sada se morala suoiti sa svim strahovima, s vukovima, ako nisu izmiljeni, s nevidljivim zvukovima, to ih je ranije ula, mora proi umu i pronai put koji je tamo negdje, nevidljiv. Izula je istroene klompe i navukla pokojnikove sandale, velike i ravne, ali vrste, konato je remenje zavezala oko glenja i krenula pazei da ruevine uvijek budu izmeu nje i samostana, sve dok je ne skrije uma ili neravno tlo. Okruili su je gorski umovi, obasjala ju je bjelina mjeseine, a potom su nadoli oblaci i zavili ju u tamu, no odjednom je uvidjela da ju nita ne plai, da se sputa prema dolini, a srce joj ne podrhtava, mogle su se pojaviti utvare i vukodlaci, grene due i bljeskovi, pomou iljka lako bi ih otklonila, mono je to oruje, monije od svih prokletstava i napada, to je svjetlost to obasjava moj put. Blimunda je hodala itavu no. Morala je biti to dalje od Monte Junta kada zora svane i kada se bratstvo okupi na prvoj molitvi. Tada e primijetiti da redovnika nema i poet e ga traiti najprije u njegovoj eliji, zatim po cijelom samostanu, u blagovaonici, u dvorani za sastanke, u knjinici, u vrtu, opat e pomisliti da je pobjegao, poet e razna doaptavanja po kutovima, no ako je Page 169 of 177

netko od brae znao za tajnu, osjeat e se kao na eravici, a moda e biti i zavidan zbog sree drugoga, bila je to dobra suknja kada je zbog nje bacio odoru u koprive, a onda e se potraga nastaviti izvan samostana, te e moda ve biti uvelike dan kada ga pronau mrtvoga, vidi ega sam se spasio, pomislit e tada redovnik ve bez imalo zavisti, hvala ti, Boe. Kada je oko podne stigla na obalu rijeke Pedrulhos, Blimunda je odluila odmoriti se od puta to ga je prola nasumce. Bacila je redovnikove sandale da ju vrag ne bi ulovio u klopku, svoju je obuu jo prije bacila jer se raspala, te je sada uronila bose noge u hladnu vodu, sjetila se da pregleda i odjeu, ima li kakvih krvavih mrlja, moda je ovo krv, te je poderala taj komad ionako poderane suknje i bacila ga. Gledajui vodu kako protjee, zapitala se, A to sada. Oprala je iljak, kao da pere izgubljenu Baltazarovu ruku, a njega nema, izgubio se, gdje je. to sada, ponovno se zapitala. Tada joj je palo na um da je Baltazar moda ve u Mafri i eka ju, a kako joj se ta pomisao svidjela, htjela je u nju i vjerovati, moda su se mimoili na putu, moda je letjelica uzletjela sama i Baltazar je potom otiao, a naprtnjau i ogrta je zaboravio, ili su mu ak od straha ispali, i mukarac se ima pravo bojati, a sada ne zna to da radi, treba li ekati ili krenuti, ah, o emu sve ne misli ta ena, Blimunda. Trala je kao luda ovom cestom to vodi u Mafru, slaba iznutra jer dvije noi nije spavala, a tako ozarena izvana, dvije se noi borila, a sustie i za sobom ostavlja ljude koji su krenuli na posveenje, njih je mnogo, ako se svi okupe, nee uspjeti ni ui u Mafru. U daljini se vide barjaci i tkanine, naziru se gomile ljudi, do nedjelje nitko ne radi, samo se ukrasi popravljaju i sve se ureuje za slavlje. Blimunda se sputa prema kui, eno vikontove palae, na vratima su vojnici iz kraljeve strae, koije i polukoije svuda po ulici, tu se kralj smjestio. Gurnula je zasun na dvorinim vratima i povikala, Baltazare, ali nitko se nije javio. Sjela je na kamenu stubu, a ruke su joj klonule, padala je u oaj kada se sjetila da nee moi objasniti odakle joj Baltazarov ogrta i naprtnjaa ako kae da je upravo njega pola traiti i nije ga pronala. Jedva se drei na nogama, krenula je prema daari i skrila ih ispod svenja trski. Nije vie imala snage da se vrati. Legla je na jasle i ubrzo zaspala, jer katkad tijelo osjea bol due. Zato nije vidjela dolazak upnika iz Lisabona u njegovoj raskonoj koiji, s jo etiri koije u kojima su se vozili sluge, a ispred njih jahao je krionoa visoko diui upni kri, i poglavar crkvenjaka, a s njima su ili i opinari koji su ga doekali izvan mjesta, ne moe se zamisliti tako velianstvena povorka, gomile ljudi uivale su i oduevljavale se, Ines Antoniji skoro su oi ispale, Alvaro Diogo bio je silno zapanjen, kao to dolikuje obinom zidaru, a Gabriel, skitnica, tu je negdje. Blimunda nije vidjela ni kako je s raznih strana pristiglo vie od tristo franjevaca da prate in posveenja i da ga tako uveliaju, ali ne pjeice, a da se kojim sluajem radilo o dominikancima, nedostajao bi jedan. Propustila je tu povorku pobjedonosne vojske koja je prolazila u etveroredu i dolazila vidjeti da li su gotovi radovi na njihovoj vojarni, na nianu je dua, arsenal od hostije, u spremitu streljiva nalaze se sveti sakramenti, i nose izvezene zastavice, In hoc signo vinces, a ako za pobjedu nee biti dovoljan znak, koristit e se gruba uvjeravanja. Blimunda spava kao top, ako je ne dodirnete nogom, ostat e u toj postelji i oko nje e izrasti trave, tako se barem zbiva za dugih ekanja. U predveerje, nakon svretka proslave, spustili su se prema kui Alvaro Diogo i njegova ena, nisu uli preko dvorita pa stoga nisu Page 170 of 177

vidjeli Blimundu, no kada je Ines Antonia pola dozvati kokoi, primijetila je Blimundu kako spava i u snu snano mlati rukama, tko zna, moda je ubijala dominikanca, ali to Ins Antonia nije mogla znati. Ula je u daaru, prodrmala Blimundu za rame, nije ju gurnula nogom, ta nije Blimunda kamen da se udara nogom, i ona prestraeno otvori oi, ne znajui gdje se nalazi, u snu je vidjela samo tamu, a sada samo sumrak i umjesto redovnika ovu enu, tko je, ah, to je Baltazarova sestra, Gdje je Baltazar, upita Ines Antonia, takav je ivot, isto je pitanje Blimunda postavljala sebi, to da odgovori, tekom se mukom pridignula, boli ju itavo tijelo, sto je puta ubila redovnika, a on je sto puta uskrsnuo, Baltazar jo ne moe doi, a time kao da nita nije rekla, nije stvar u tome moe li doi ili ne, ve u tome zato ne dolazi, eli raditi kao konjuar u Turcifalu, svako je objanjenje dobro ako se prihvati, a katkad pomae i ravnodunost, to je sluaj s Ins An-tnijom, jer kada za brata pita, to je tek zbog radoznalosti i gotovo nieg vie. Poslije uenja zbog Baltazarova duga izbivanja, jer otiao je iz kue prije tri dana, Alvaro Diogo je za veerom iscrpno izvijestio o tome tkoje sve doao i tko sve jo mora doi, kraljica i kraljevna dona Mariana Vitria ostale su u Be-lasu jer u Mafri nije vie bilo smjetaja, a zbog istog je razloga don Francisco otiao u Ericeiru, no ono ime se Alvaro Diogo najvie ponosio, da tako kaemo, jest to da su on i kralj, te kraljevi don Jos i infant don Antonio udisali isti zrak, upravo ovaj ispred vikontove palae, veeraju oni kada i mi, svatko na svojoj strani ulice, o susjede, mogao bi mi dodati perin. A ve su doli i kardinal Cun-ha i kardinal Mota, te biskupi iz Leirije i Portalegrea, iz Para i Nanquima, svi su ovdje, cijeli dvor pristie, plemiima nema kraja, Daj, Boe, da Baltazar bude ovdje u nedjelju, da moe vidjeti slavlje, ree Ins Antonia kao da joj je to dunost, Trebao bi biti, ree tiho Blimunda. Te je noi Blimunda spavala u kui. Zaboravila je pojesti kruh prije no to je ustala, a kada je ula u kuhinju, ugledala je dvije prozirne utvare koje su se istoga asa pretvorile u smjesu utrobe i gomilu bijelih kostiju, straan je taj ivot, pozlilo joj je te je naglo okrenula glavu i poela vakati kruh, Ins Antonia je prasnula u smijeh bez zlobe, Nisi valjda trudna nakon svih ovih godina, te nedune rijei udvostruile su Blimundinu bol, Sada ne bih mogla zatrudnjeti ni da to elim, pomislila je u sebi vritei. Toga su dana trebali blagosloviti krieve, slike u kapelicama, misno ruho i druge obredne predmete, a zatim samostan i sve njegove prostorije. Narod je ostao vani, Blimunda nije uspjela ni izai iz kue, zadovoljila se time stoje vidjela kralja kako se penje u koiju, a s njim i kraljevia i infanta, trebali su se nai s kraljicom i drugim visostima, a naveer je Alvaro Diogo sve to objasnio, najbolje kako je umio. Konano je stigao slavni dan, besmrtni dan dvadeset drugoga listopada godine milosti tisuu sedamsto tridesete kada je kralju don Joao V bila etrdeset jedna godina, i kada je doivio posveenje najudesnijega spomenika koji je u Portugalu ikada bio podignut, istina, jo nije dovren, no po muci se poznaju junaci. Nemogue je opisati toliku ljepotu, Alvaro Diogo nije uspio sve vidjeti, Ines Antonia je sve pobrkala, a Blimunda je pola s njima jer bi bilo neobino da nije, ali ne zna se je li budna ili sanja. Bilo je etiri ujutro kada su izali iz kue da uhvate dobra mjesta na trgu, u pet sati postrojila se vojska, na sve strane gorjele su baklje, a zatim se stalo razdanjivati, i bogme, lijep je dan osvanuo, Bog se dobro brine za svoj posjed, tu je velianstveno prijestolje upnika s lijeve strane portala, sa stolcima i pokrovom od grimizna baruna, sa zlatnim ukrasima, pod je Page 171 of 177

pokriven sagovima, sve je savreno, a na stolu pokraj oltara nalazi se posuda sa svetom vodom i kropilo, ve je posloena sveana povorka koja e obii crkvu, i kralj e u njoj ii, a iza njega infanti i plemii prema redu veliina, no glavnu ulogu na ovome slavlju ima upnik, on blagosilja sol i vodu, prska svetom vodom zidove, ali oito nedovoljno, jer inae ne bi Alvaro Diogo pao s visine od trideset metara za nekoliko mjeseci, a zatim udara biskupskim tapom po velikim zatvorenim vratima u sredini tri puta, jer trei put Bog pomae, te se vrata otvorie i povorka ue, naalost, Alvaro Diogo i Ines Antonia nisu mogli ui, a ni Blimunda, a da su uli, vidjeli bi ceremonije, neke uzviene, neke dirljive, od nekih se tijelo ponizno grilo, a od nekih se vrtoglavo uzdizala dua, na primjer, kada je upnik vrhom biskupskog tapa ispisivao po pepelu, rasutom po podu crkve, grka i latinska slova, sve se to doima vie kao neko aranje nego kao crkveni obred, ja ti ivot dajem i ivot uzimam, a isto tako i sva ona masonerija tamo, zlatni prah, tamjan, opet pepeo, sol, bijelo vino u srebrnoj boci, vapno i kameni prah u plitici, jedna srebrna lica, jedna zlatna zaimaa, to ja znam to sve jo ne, ima tu hijeroglifa, znakova rukom, koraka i pokreta na sve strane, svetih ulja, blagoslova, relikvija dvanaestorice apostola, bilo ih je dvanaest i u tome je prolo cijelo jutro i velik dio popodneva, bilo je pet sati kada je upnik poeo misu koja je, naravno, potrajala, a kada je konano zavrila, popeo se na propovjedaonicu da blagoslovi narod koji je vani ekao, bilo ih je sedamdeset, osamdeset tisua, u velikom amoru pokreta i utanja odjee kleknuli su na tlo, bio je to nezaboravan trenutak, za cijeli ivot, a don Tomas de Al-meida izgovarao je s visine rijei blagoslova, tko ima dobar vid, opaa kako mie usnama, ali rijei ne dopiru do uiju, trebalo se to dogoditi u nae vrijeme, odjekivale bi po itavoj kugli zemaljskoj, urbi et orbi, elektrine trube, pravi glas Jahve koji je morao ekati tisuljeima da bi ga zemlja konano ula, no jo je uvijek najvea ovjekova mudrost u tome to se i dalje zadovoljava onime to ima, dok ne izmisli neto bolje, i zato je narod u Mafri tako sretan, dovoljni su im odmjereni pokreti rukom, odozgo prema dolje i slijeva nadesno, svjetlucavi prsten, zlato i sjajne grimizne tkanine, bijele lanene odore sveenika, odjeci biskupskog tapa po kamenu to je stigao iz Pero Pinheira, sjeate se, pogledajte kako kamen krvari, to je udo, udo, udo, bile su to posljednje rijei prije no to se pastir sa svojom pratnjom povukao, a ovce su ve stale na noge, slavlje se nastavlja, osam e dana trajati sveanost posveenja, a ovo je tek prvi. Odmah u doi, ree Blimunda svojim roacima. Spustila se padinom do pustoga gradia. Neki su stanovnici u urbi ostavili otvorena vrata i prozore na svojim kuama. Svjetla su bila ugaena. Blimunda ode do daare, uzme ogrta i naprtnjau, zatim ude u kuu i pokupi malo hrane, drvenu posudu, jednu licu, neto svoje i Baltazarove odjee. Stavila je sve to u naprtnjau i izala. Poelo se smrkavati, no ona se vie nije bojala nijedne noi, jer ona koju je u sebi nosila bila je crnja. Devet je godina Blimunda traila Baltazara. Upoznala je sve pranjave i blatnjave ceste, mekani pijesak i otar kamen, toliko puta iskusila otru i pogubnu hladnou i preivjela dvije snjene meave samo zato jer jo nije eljela umrijeti. Potamnila je od sunca poput grane koju su izvadili iz vatre prije no to se pretvorila u pepeo, lice joj se izboralo poput uvenule voke, bila je nalik strailu usred polja, izgledala kao utvara stanovnicima u gradiima, izazivala strah u manjim mjestima i zabaenim selima. Kamo god je Page 172 of 177

dolazila, raspitivala se o ovjeku s takvim i takvim obiljejima, nema lijevu aku, a visok je kao vojnik kraljevske strae, brada mu je bijela, no ako se u meuvremenu obrijao, ima lice koje se ne zaboravlja, barem ga ja nisam zaboravila, a znao je putovati cestom kao drugi ljudi ili ii puteljcima preko polja, a mogao je i pasti iz zraka na eljeznoj ptici s isprepletenim pruem i s crnim jedrom, utim jantarnim lopticama i dvjema metalnim kuglama bez sjaja koje sadre najveu tajnu svemira, a ako od ovjeka i ptice vie nisu ostale ni krhotine, svejedno me odvedite k njima, ja u ih prepoznati im poloim ruku na njih, ne trebam ih ni gledati. Smatrali su ju ludom, no kada bi se na nekom mjestu zadrala, uvidjeli bi da je vrlo pametna po drugim rijeima i djelima, te bi poeli sumnjati u svoj prvi sud. Na kraju su ju ve poznavali u cijeloj zemlji i esto je nazivali Letaicom zbog neobine prie koju je stalno pripovijedala. Sjedala bi ispred kua i razgovarala sa enama iz mjesta, sluala je njihova aljenja i jadikovke, rjee je sluala o radostima, jer ih nije bilo mnogo ili su pak ene te osjeaje uvale duboko u sebi, a moda i zato jer nisu bile sigurne osjeaju li ih, u svakom sluaju uvale su ih za sebe da ne budu ba od svega prikraene. Kuda god je prolazila, ostavljala je iza sebe uznemirenost, mukarci nisu vie prepoznavali svoje ene koje su ih odjednom stale gledati sa aljenjem, jer nisu nestali da bi ih one mogle poi traiti. No ti isti mukarci pitali bi, Zar je ve otila, s nekom neobjanjivom tugom, a kada su im odgovorili, Jo je tu negdje, ponovno bi izlazili s nadom da e ju pronai u nekom umarku, na itnim poljima, kako moi noge u rijeci ili kako se svlai u nekom traku, svejedno, jer na njezinu su tijelu mogle uivati samo oi, izmeu ruke i tijela nalazio se eljezni iljak, no na sreu, nitko vie nije morao umrijeti. Nikad nije ulazila u crkvu ako je u njoj bilo ljudi, a ionako bi samo sjela na tlo da se odmori ili se oslonila o neki stup i govorila, ula sam samo nakratko, odmah u otii, jer ovo nije moja kua. Sveenici koji su o njoj uli, slali su joj poruke da doe na ispovijed, znatieljni da saznaju kakvu tajnu skriva ta lutalica i hodoasnica, kakve tajne skriva njezino nedokuivo lice, nepomine oi koje bi rijetko kad trepnule, a koje su u odreeno vrijeme i na odreenom svjetlu izgledale kao jezera po kojima plutaju sjenoviti oblaci, a nisu to bili obini oblaci, nego sjene to su prolazile njezinom nutrinom. Njima je ona odgovarala kako se zavjetovala da e se ispovjediti tek kada se bude osjetila grenicom, nije mogla nai sablanjivijeg odgovora, jer grenici smo svi, ipak, kada je o tome razgovarala s drugim enama esto bi se one zamislile, to su, naposljetku, nai grijesi, tvoji i moji, ako smo mi ene zapravo nedunice koje e svijet osloboditi grijeha, kada se to shvati, trebat e poeti sve ispoetka. No njezina lutanja nisu uvijek tako prolazila, dogaalo se da su ju gaali kamenjem, izvrgavali ruglu, a u nekom selu u kojem su ju zlostavljali, uinila je potom takvo udo da su ju zamalo proglasili sveticom, naime, vladala je ondje velika sua, izvori su se iscrpili i zdenci presahnuli, a Blimunda je, poto su je otjerali, obila okolicu prazna eluca koristei svoju mo vienja, te je nou ula u selo dok su svi spavali, stala na seoski trg i povikala kako na tom i tom mjestu, na toj i toj dubini protjee ila bistre vode koju je ona vidjela, zato su tom mjestu dali ime Vodene Oi, po oima koje su ga otkrile. A naila je i na oi iz kojih je tekla voda, kada bi rekla da je iz Mafre, mnoge su je ene pitale poznaje li ondje ovjeka koji se tako i tako zove, tako i tako izgleda, to je moj mu, moj of.ac, moj brat, moj sin, moj zarunik, odveli su ga na prisilni rad na samostanu, po naredbi kraljevoj, i nikada ga vie nisam vidjela, nikada se vie nije vratio, moda je ondje umro ili se izgubio na putu, tko zna, nitko mi Page 173 of 177

nita o njemu nije znao rei, obitelj mi je ostala bez muke ruke, zemlja zaputena, a neke su govorile, vrag ga odnio, nala sam ve drugog mukarca, lako je njih nai, samo ako ih pusti u svoju jazbinu, ako me razumije to ti hou rei. Prola je zatim Blimunda kroz Mafru, od Ines Antonije saznala je da je Alvaro Diogo umro, a o Baltazaru nije bilo vijesti ni da je umro, a jo manje da je iv. Devet ga je godina Blimunda traila. U poetku je brojila godinja doba, a zatim izgubila pojam o tome koliko ih je prolo. U poetku je raunala milje koje bi prela tijekom dana, etiri, pet, katkad est, no potom su joj se brojevi pomijeali, te su joj prostor i vrijeme ubrzo prestali biti vani, razlikovala je samo jutra, popodneva, no, kiu, nesnosne vruine, tuu, maglu, dobru i lou cestu, obronak kojim se trebala popeti i obronak kojim se sputala, ravnicu, planinu, morski al, obalu rijeke, i lica, na tisue lica, lica to im broja nije znala, znatno vie od onih to su se u Mafri okupili, a meu njima lica ena kojima je postavljala pitanja, lica mukaraca u kojima je traila odgovore, koja nisu smjela biti ni premlada ni prestara, jer Baltazar je imao etrdeset pet godina kada smo ga ostavili ondje na Monte Junto i kada se vinuo u zrak, da bismo saznali koliko mu je sada godina, dovoljno je dodati godinu po godinu, za svaki mjesec po nekoliko bora, za svaki dan poneku sijedu vlas. esto bi Blimunda zamiljala, dok je sjedila na trgu nekoga gradia i prosila, kako e joj se pribliiti mukarac, a umjesto novaca ili kruha ispruit e eljeznu kuku, ona bi zatim zavukla ruku u naprtnjau i iz nje izvukla iljak iskovan u istoj kovanici, znak njezine postojanosti i brige, Naao sam te, Blimundo, Nala sam te, Baltazare, Gdje si bila sve ove godine, kakve su te nedae i jad snali, Govori mi najprije o sebi, ti si se izgubio, Rei u ti, i tako bi razgovarali do sudnjega dana. Tisue je milja prela Blimunda, uglavnom bosa. Tabani su joj postali tvrdi i hrapavi kao pluto. itav je Portugal obila pjeice, katkad bi prela granicu i zala u panjolsku, jer na tlu nije vidjela nikakvu crtu koja je dijelila jednu zemlju od druge, tek kada bi ula kako ljudi govore drukijim jezikom, vratila bi se natrag. U dvije godine obila je cijelu zemlju poprijeko, od morske obale do granice, a zatim traila po drugim mjestima, drugim putovima, te je tako hodajui i traei otkrila kako je malena zemlja u kojoj se rodila, Ovdje sam ve bila, Ovuda sam ve prola, a nailazila bi i na lica koja je prepoznavala, Zar me se ne sjeate, zvali su me Letaica, Ah, sjeam se, onda jeste li pronali ovjeka kojega ste traili, Mojega ovjeka, Da, njega, Nisam, O, jadnice, Nije li se sluajno ovdje pojavio poslije mene, Ne, nije, nikad nisam uo za njega u ovome kraju, Onda idem, do vienja, Sretan put, Bit e sretan ako ga pronaem. I pronala ga je. est je puta prola kroz Lisabon, ovo je bio sedmi put. Dolazila je s juga, iz pravca Pegoesa. Ve je gotovo bila no kada je prela rijeku na posljednjem brodiu koji isplovio jo za plime. Nije nita jela skoro cijeli dan. U naprtnjai je imala neto hrane, no svaki put kada je za njom posegnula da ju stavi u usta, kao da se na njezinu ruku spustila neka druga ruka, i kao da joj je glas govorio, Ne jedi, as je blizu. U tamnim vodama rijeke vidjela je ribe kako plivaju u velikim dubinama, kristalna i srebrna jata, dugakih ljuskavih i glatkih hrptova. Svjetlost se u kuama probijala kroz zidove i irila poput svjetionika u magli. Krenula je Ulicom Nova dos Ferros, skrenula nadesno kod crkve nae Gospe od Masline u smjeru Rossija, ila je istim putom kao prije Page 174 of 177

dvadeset osam godina. Koraala je pored utvara, pored zamagljenih ljudi. Kroz teki gradski smrad noni joj je lahor donio miris spaljena tijela. Mnogo se ljudi okupilo oko crkve sv. Dominika, baklje, crni dim, lomae. Probila se kroz ljude i stigla do prvoga reda, Tko su, upitala je neku enu koja je u naruju drala dijete, Poznajem samo troje, ono su otac i ki koje su spalili jer su idovi, a onaj na kraju, prikazivao je lutkarske komedije i zvao se Antonio Jos da Silva, o drugima nita ne znam. Jedanaest je ljudi osueno na smrt. Ve su gotovo sasvim izgorjeli, jedva im se lica razabiru. Na jednome kraju gori ovjek koji nema lijeve ake. Izgleda mlad, vjerojatno zato jer mu je brada crna, no to je kozmetiko udo od ai. Usred njegova tijela nalazi se taman oblak. Doi, ree Blimunda. I odvojila se volja od tijela Baltazara Sedam Sunaca, ali se nije vinula k zvijezdama, jer ona pripada zemlji i Blimundi. Jos Saramago, vremenski putnik s prtljagom Jos Saramago rodio se u mjestu Azinhaga, u portugalskoj pokrajini Ribatejo, 16. studenoga 1922. godine. Ubrzo mu roditelji sele u Lisabon, te Saramago vei dio svoga ivota provodi u glavnome gradu gdje zavrava opu i srednju tehniku kolu. Zapoljava se kao bravar, ali potom mijenja nekoliko zanimanja: radio je kao crta, slubenik u zdravstvu, izdava, prevoditelj i novinar. Svoj prvi roman Zemlja grijeha {Terra do Pecado), Saramago objavljuje 1947. godine, nakon ega slijedi dugi period zatija sve do 1966. kada izlazi njegova prva zbirka pjesama Mogue pjesme {Os Poemas Possiveis). Nakon toga Saramago kree na svoje knjievno putovanje koje traje do danas, sa zavidnom revnou u objavljivanju. U godinama koje slijede objavljuje kronike u dnevnom listu A Capital, skupljene pod naslovom S ovoga i s drugoga svijeta {Deste Mundo e do Outro, 1971.), a 1970. izlazi mu i druga zbirka pjesama Po svoj prilici radost {Provavelmente Alegrid). Kronike su prema miljenju i samoga autora odigrale vanu ulogu u kontekstu cjelokupnoga Saramagova opusa. Pod naslovom Putnikova prtljaga {A Bagagem do Viajante, 1973.) objavljuje tekstove koji su izlazili u novinama A Capital i Jornal do Fundao, a 1974. zbirku kronika Miljenja to su ih zakonske odluke iznijele {As Opinioes que DL Teve), te 1976. Biljeke {Os Apontamento), koje je pisao za vrijeme obavljanja dunosti pomonog direktora dnevnoga lista Diario de Noticias. U kronikama Saramago dotie razna podruja polazei od aktualnih dogaaja, vlastitih sjeanja i povijesnih napomena, osvre se na ljudsku tipologiju, polazi od sugestije jednoga stiha, reenice ili kulturnoga dogaaja, tkajui tako mreu sitnih situacija anonimne svakidanjice. Posljednja Saramagova knjiga kronika Putovanje u Portugal {Viagem a Portugal, 1981.), o kojoj se esto govori kao o putopisu, zapravo nagovjetava poetak i afirmaciju Saramaga kao romanopisca, prijelaz koji od kronike vodi k romanu. I u ranije objavljenoj zbirci Godina 1993. {O Ano de 1993), koju sam autor uvrtava u poeziju, prisutno je ve anrovsko kolebanje, a istaknuta narativna nit u 30 poema (ili poglavlja) na koje je knjiga podijeljena, upuuje na strukturu novele. U tom se razdoblju Saramago zanima i za kazalite, te nastaju njegova djela No (A Noite, 1979.), to da uinim s ovom knjigom {Que Farei com Este Livro, 1980.), Drugiivot Franje Asikog {A Segunda Vida de Francisco deAssis, 1987.), a prema posljednjoj drami In Nomine Dei, 1993, napravljen je libreto za operu Divara, premijerno prikazanu iste godine u Miinsteru, za koju je glazbu Page 175 of 177

napisao Azio Corghi, a reirao ju Dietrich Hilsdorf. Nekoliko je godina trajao preobraaj Saramaga-kroniara u Saramaga-ro-manopisca. Godine 1977. u romanu Prirunik slikarstva ikaligrafije {Manual de Pintura e Caligrafid), jo je prisutna tendencija dokumentarnog biljeenja pojedinih dogaaja u svijetu, uz elemente fantastinog ili maginog, koji su gotovo uvijek samo produeci stvarnoga svijeta. No, u punom je zamahu fantastika, s uoljivim komponentama znanstvene fantastike, u njegovoj jedinoj zbirci pripovjedaka Gotovo predmet {Objecto quase, 1978.). Objavio je jo pripovijetku Uho {O Ouvidd) u zajednikoj zbirci Poetika pet osjeta {Poetica dos Cinco Senti-dos, 1979.) i Priu o nepoznatom otoku {O Conto da Uha Desconhecida, 1997.) Dok se roman Podignut s poda {Levantado do Chao, 1980.) uglavnom jo zasniva na istinitim injenicama, u svom najpoznatijem romanu Sjeanje na samostan {Memorial do Convento, 1982.) Saramago se slui povijesnim okvirom, a to je gradnja samostana u Mafri u 18. stoljeu, tek da bi razvio fabulu na prikazu pravih protagonista radnje, anonimnih graditelja samostana. Tako je unutar toga povijesnog okvira smjetena pria o Baltazaru i Blimundi, predstavnicima malih ljudi, koja je obila svijet u prijevodima na mnoge jezike, a prema njoj je 1990. izvedena i opera pod nazivom Blimunda u milanskoj Skali. Jo jedna pria, ne manje vana, povezuje glavne likove, a to je gradnja passarole - aero-stata to ga je 1709. izumio Bartolomeu de Gusmao, te sve tri usporedne prie otkrivaju sredinju toku pripovijedanja - simulaciju - koja povezuje okvire istinitih dogaaja u kojima se odvija fikcionalna radnja Saramagovih likova. Neprestano mijeanje realnog i imaginarnog u Saramagovu djelu pribliava autora junoamerikom maginom realizmu, to je znaajna inovacija u portugalskoj prozi u posljednjim desetljeima ovoga stoljea. U Sjeanju na samostan Saramago uvodi i posve nov ritam ukidanjem grafikih znakova ispred dijaloga i zamjenjivanjem velikog broja toaka zarezima koji se gomilaju du diskursa stvarajui neprekidnu melodiju barokiziranih odlomaka i zgunjavajui time smisao. Takav ritam ukida razliku izmeu razina govora, te je ponekad teko razluiti govore likova i emotivne naznake, budui da je iskljuena interpunkcija koja ih odreuje, primjerice usklinik i upitnik. U romanu se nadasve osjea Saramagova britka ironija svojstvena portugalskim piscima, a oituje se i na razini odstupanja od gramatikih pravila, posebice u pisanju malim poetnim slovima titula kraljeva i uglednih crkvenjaka, te svih vrsta crkvenih institucija i redova. Sasvim je jasna Saramagova poruka, njegova naklonost i velianje maloga ovjeka, a leit-motiv anonimne ruke koja je izgradila svijet prisutan je i u drugim njegovim romanima. Unato tome to u svijet povijesne istine uplee svijet fikcionalne istine, ili izvodi korekciju, kako sam autor navodi, ne povijesnih injenica, nego same povijesti, uvodei u njezin okvir mogue dogaaje, Samarago daje uvjerljiv prikaz portugalskog drutva 18. stoljea. Prikazujui licemjerje i pohotu onodobnih vladajuih i crkvenih stalea autorovo sagledavanje povijesne dimenzije vlastitoga naroda vie je demistifikacija nego glorifikacija onih atributa koji se pripisuju povijesnim injenicama. Istodobno, ta demistifikacija i razotkrivanje pozadine povijesnih dogaaja prua potpuniju sliku i suvremenoga portugalskog drutva u kojemu svijest o nekadanjem carstvu i moi jo uvijek traje. U godinama koje slijede Saramago je objavio jo nekoliko romana: Godina smrti Ricarda Reisa (O Ano da Morte de Ricardo Reis, Page 176 of 177

1984.), Povijest opsade Li-sabona {Historia do Cerco de Lisboa, 1989.), Evanelje po Isusu Kristu (O Evan-gelho Segundo Jesus Cristo, 1991.), Ogled o sljepoi (Ensaio Sobre a Cegueira, 1995.), Sva imena [Todos osNomes, 1997.). Danas jedan od najplodnijih portugalskih romanopisaca, Saramago je dobitnik desetak nagrada i priznanja za svoj knjievni rad u Portugalu i izvan njega, a 1998. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za knjievno djelo. T.T. Knjinica Zelina llllllllll 540013943 .......LM.............. Narodne novine, Zagreb - (114) Oznaka za narudbu: UT-X1/11-B

Page 177 of 177