1. Okarakteriziraj (u glavnim crtama) sudionike razgovora u ponuenom ulomku.

Raskoljnikov prije ovog razgovora priznaje Sonji ubojstvo stare lihvarice i razloge ubojstva. Nalazi opravdanja za taj in, objanjavajudi situaciju njegove majke i sestre, te svoje nesposobnosti, odnosno malodunosti prema fakultetu i bududnosti koju mu donosi. Glavni pokreta je spoznaja da de i nakon zavretka studija biti malen ovjek sa svega tisudu rubalja plade. Opravdava svoj in rijeima: Samo sam jednu obinu gnjidu ubio, Sonja, beskorisnu, odvratnu, tetnu gnjidu. Priznanjem Sonji on u stvari eli podijeliti krivnju, tj. sebi olakati teret, znajudi da ga Sonja voli i da je njegov zloin s njom siguran. Raskoljnikova motivacija za zloin koji je poinio je prvenstveno njegova teorija u kojoj dijeli ljude na niu i viu vrstu. U stvari, motiv je bio on sam. Sam sebe je smatrao izuzetnim pojedincem kojem je dozvoljeno sve u svrhu napretka, iako podsvjesno za da njegov in mora imati i uzviene motive, osim sebine potrebe za bogatstvom, pa se uvjerava kako je to uinio i zbog drugih koji su starici dugovali. Pokuava umiriti savjest iluzijom kako je svijet sada bolji. U lanku koji objavljuje u Periodinoj rijei Raskoljnikov objavljuje svoju filozofiju kontrastiranja. To objanjava rijeima: A to je upravo misao da se ljudi, po prirodnom zakonu dijele na dvije vrste: na niu(obine), to jest, da tako kaem materijal koji slui jedino razmnoavanju sebi slinih, i na one prave ljude, to jest one koji imaju dar ili sposobnost da svojoj sredini izreknu novu rije. Obinima smatra konzervativne, pristojne ljude koji se spremno pokoravaju drutvenim normama dok su neobini oni koji kre zakon te nastoje promijeniti i poboljati drutveni sustav svoga doba. Iako Raskoljnikov ubojstva, koja ine neobini opravdava rijeima: Ali ako takav ovjek treba, radi svoje ideje, da preskoi preko lea, zagazi u krv, on moe sebi i svojoj dui, po mom miljenju, odobriti takav korak, ovisno dodue o ideji i njezinim razmjerima, to valja upamtiti. Kao primjere navodi Napoleona i Aleksandara Velikog koji su upravo prema njegovoj teoriji uinili velike stvari rtvujudi pojedince za ostvarenje vlastitih, velikih ciljeva. Sonja Marmeladova, koja zarauje prostituiranjem ne bi li prehranila svoju bradu, i usprkos svom zlu i neimatini u svom ivotu duboko vjeruje u Boga, smatra kako je svaki ljudski ivot vrijedan. ovjek nema pravo nikome oduzeti ivot. Smatra da je Raskoljnikova groznica Boja kazna za zlo koje je poinio, te je uzrujana time to Raskoljnikov to ne shvada, ne shvada kako je u paklu. S druge strane, Raskoljnikov i dalje pronalazi opravdanja za svoj in argumentirajudi to rijeima: vlast moe zadobiti samo onaj tko se usudi sagnuti se i uzeti sve u svoje ruke. Zapravo Raskoljnikov u zadnjem ulomku govori kako je ubio samo zbog sebe: Jednostavno sam ubio; zbog sebe sam ubio; samo zbog sebe. Tu vidimo da nema vieg cilja; da nije ubio zbog majke; ni zbog vlastite slave kao dobrotvor ovjeanstva; elio je znati kakav je ovjek ili je li samo puzavi stvor, ili ima pravo. Sonja za njega ima bezgraninu ljubav i razumijevanje, shvada "koliko se on mui" i ali ga zbog ina. Ali, iako je i sama postupala nemoralno, kako bi financijski pomogla obitelji u podjednako bezizlaznoj situaciji, kao duboka vjernica ne moe prihvatiti ubojstvo kao opravdan in. To ju isprva tjera u zbunjenost i oajavanje. Njezina razmiljanja bit de mu konani poticaj da se preda. Na kraju Raskoljnikova savjetuje da trai oprost od Boga, te da se preda pravdi i prizna zloin. Svima je jasno da ovakva filozofija samo produkt neijeg subjektivnog doivljaja svijeta oko sebe, a potom i samog sebe. Raskoljnikojv nain razmiljanja proizlazi iz tekog socijalnog stanja i opde nepravednosti. Izazvan starom lihvaricom Aoljnom, njegov um podie pobunu protiv ljudi koje naziva parazitskim uima drutva koje treba eliminirati iz drutva. To nas dovodi do pitanja da li je takvo razmiljanje etino? Sumnjam, podatci koje dobivamo kroz roman jesu projicirane misli autora. Isto tako rtvovanje malih ljudi u cilju vieg ostvarenja je mogude. Smatram da rtvovati se radi nekog vedeg cilja, u granicama etinosti, vlastitog morala i svjetonazora, je poeljno. Sami sebe gradimo kroz

takve postupke, ali uvijek nalazimo na vlastita preispitivanja kao i Raskoljnikov koji, kako uviamo na kraju romana uopde ne ali za poinjenim inom, dodue on ubojstvo i svoju robiju doivljava kao drugu priliku u kojoj de uz pomod Sonje i religije, uspjeti na svom daljnjem putu.