Professional Documents
Culture Documents
U ovom radu bavidu se klasinom definicijom znanja. Pred stavicu njenu osnovnu formulaciju, razmotridu prigovore koji bi mogli predstavljati problem da ona bude prihvadena, pre svega Getijeov. Nakon toga du, slededi Densijev tekst, predstaviti moguda reenja za prigovore koje Getije namede kada se govori o prihvatanju klasine definicije znanja kao opravdanog istinitog verovanja. Postoje raliite formulacije klasine definicije znanja, ali sve one je sutinski definiu na isti nain. Predstavidu jednu od njih: 1) S veruje da P; 2) P je istinito; 3) S ima opravdanje da veruje da P.1 Dakle, po klasinoj definiciji znanja, da bi smo neto mogli da definiemo kao znanje potrebno je da su zadovoljena tri uslova: potrebno je da postoji neki iskaz koji je istinit, subjekat mora da veruje u taj iskaz, i subjekat mora imati opravdanje za svoje verovanje u taj iskaz. Pre nego to je klasina definicija znanja formulisana na ovaj nain, postojali su pokuaji da se znanje definie samo putem prva dva od tri navedena uslova. Meutim, ispunjenjem prva dva uslova i dalje nismo mogli imati znanje. U sluaju da subjekat veruje u neki iskaz i da je taj iskaz istinit to i dalje ne bismo mogli nazvati znanjem, jer bi mogao b iti sluaj da je to verovanje sasvim sluajno istinito. Da bih ovo blie objasnila, navedu primer: Pera veruje da de njegov omiljeni fudbalski tim pobediti na utakmici i u sluaju da njegov omiljeni tim zaista pobedi, mi ne moemo redi da je Pera zaista znao koji de tim pobediti. Mi samo
1
moemo redi da se njegovo verovanje koje je prouzrokovano jakim afinitetima prema omiljenom fudbalskom timu obistinilo. Meutim, u sluaju da je Pera imao informaciju da je utakmica nametena, mogli bi smo redi da je Pera znao koji de tim pobediti. Dakle, da neko verovanje ne bi bilo sluajno, i da bi smo ga mogli okarakterisati kao znanje, potrebno je da postoji neko opravdanje zato verujemo u neki istinit iskaz. Klasina definicija znanja odrala se kao ispravna sve do pojave Getijeovog teksta.2 Getije tvrdi da mogu postojati sluajevi u kojima su sva tri uslova koja zahteva klasina definicija znanja ispunjeni, a da i dalje ne moemo tvrditi da neto znamo. Prvi sluaj o kojem Getije govori je taj u kom iskaz P jeste istinit, subjekat veruje da P, i subjekat ima opravdanje da P, ali ne moemo redi da subjekat zna P. Pokuadu ovaj sluaj da objasnim putem primera slinog onom koji je dao i sam Getije: Marko i Janko su dva oveka koja su konkurisala za posao u nekoj kompaniji. Marko je, kada je dolazio na razgovor za posao, u hodniku video Janka, kome je iz depa izvirivala crvena maramica. Kada je uao na razgovor Marko je od direktora dobio informaciju da je Janko taj koji de dobiti posao. Iz ove informacije, Marko izvodi zakljuak da de osoba koja ima crvenu maramicu u depu dobiti posao. Meutim, Marku je ena dan ranije u dep od sakoa ubacila crvenu maramicu, ali on to nije znao. Direktor kompanije se u meuvremenu predomislio i odluio se da posao ipak da Marku. Dakle, Markovo verovanje da de osoba koja u depu ima crvenu maramicu dobiti posao ispostavlja se kao istinito. U ovom sluaju Marko je verovao da de osoba sa crvenom maramicom u depu dobiti posao, on je za to svoje verovanje imao opravdanje (informacija koju je dobio od direktora), i osoba sa crvenom maramicom u depu zaista je i dobila posao.
2
Meutim, jasno nam je da je Marko mislio da de Janko dobiti posao. Iz ovog primera moemo zakljuiti da Markovo verovanje da de osoba sa crvenom maramicom u depu dobiti posao, iako istinito i opravdano ipak ne moemo nazvati znanjem. Ovaj sluaj nastaje tako to slededi pravila logike dolazimo do toga da ako subjekt S opravdano veruje u istinit iskaz P, koji za sobom povlaci iskaz Q, S iz iskaza P dedukuje iskaz Q i S opravdano veruje da Q. Drugi primer koji Getije navodi jeste primer u kojem se javlja disjunkcija. Sastavljamo iskaz A koji se sastoji od dva iskaza: P i Q. Iskaz A glasi PvQ. Subjekat S je iskaz A sastavio od iskaza P za koji je gotovo ubeen da je taan i od iskaza Q koji je izabrao nasumino nemajudi nikakvo opravdanje za verovanje u taj iskaz. Po pravilima logike disjunkcija je istinita, ako je makar jedan od disjunkta istinit. Meutim, ispostavlja se da je disjunkt P laan, a disjunkt Q istinit, i iskaz A i dalje ostaje istinit, ali ne moemo ga nazvati znanjem. Pokuadu ovaj sluaj da objasnim na primeru: Pera ima druga Nikolu koji itav ivot vozi automobil marke Mercedes. Pera dugo nije kontaktirao sa Nikolom i ne zna gde se Nikola nalazi. Pera iznosi iskaz A koji glasi Ili Nikola vozi Mercedesa(P) ili je Nikola na Kanarskim ostrvima. Igrom sluaja Nikola je pre 2 dana doiveo udes i njegov Mercedes je na popravci, tako da je on trenutno iznajmio i vozi Peoa, i isto tako Nikola je otiao na godinji odmor na Kanarska ostrva. Dakle Perin iskaz A jeste taan, ali ne moemo ga nazvati znanjem. Dansi u svom tekstu pokusava da odbrani klasinu definiciju znanja od Getijeovskih protivprimera prvo tako to pokazuje da oni ne postiu cilj. Getij eovski protivprimeri
Literatura:
-Lazovi, 1994. gl.1
ivan,
prirodi
epistemikog
opravdanja,
Beograd,
FDS,
-E. Getije, Da li je opravdano istinito verovanje znanje?, zbornik Svest i znanje - D. Densi, Uvod u savremenu epistemologiju, Beograd, Plato, 1997. gl. 2