Sporazum Cvetkovid-Maek

Zajednika slika aktera sporazuma Naziv Sporazum Cvetkovid-Maek u historiografiji se odnosi na sporazum kojeg su 26. kolovoza 1939. u Bojakovini sklopili predsjednik vlade Kraljevine Jugoslavije Dragia Cvetkovid i predsjednik Seljako-demokratske koalicije (ujedno i predsjednik Hrvatske seljake stranke) Vladko Maek. Sporazum je doveo do formiranja koalicijske vlade u kojoj je Maek postao potpredsjednik, te do proglaenja Banovine Hrvatske. Sporazumom je nastala Banovina Hrvatska, upravno-teritorijalna jedinica u sastavu Kraljevine Jugoslavije. Uglavnom je obuhvadala podruja s vedinskim hrvatskim puanstvom, inile su je dotadanje banovine Savska i Primorska, te kotari Dubrovnik, Ilok, id, Brko, Gradaac, Derventa, Travnik i Fojnica. Imala je iroke samoupravne ovlasti, bliske statusu federalne jedinice. Za prvog bana imenovan je Ivan ubaid. Pokuaj je rjeavanja hrvatskog pitanja i stvaranja mogudnosti za opstanak jugoslavenske drave.*1+

Pad Stojadinovideve vlade[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji lanak o temi: Ujedinjena opozicija Djelovanje radikalnih nacionalnih i ekstremistikih pokreta je kulminiralo atentatom na kralja Aleksandra u Marseilleu 9. listopada 1934. u organizaciji ustaa (u suradnji s makedonskim VMRO). Nakon njegove pogibije, uspostavljen je poludiktatorski reim vlada Bogoljuba Jevtida i Milana Stojadinovida (1934.1939.), a Jugoslavija se sve vie priklanjala faistikim zemljama. Pregovori glede konkretnijeg rjeenja hrvatskoga pitanja otpoeli su nakon atentata na kralja Aleksandra, ali je nepopustljiva politika prvaka srpske Radikalne stranke Milana Stojadinovida sprjeavala svaki uinkovitiji pomak. U meuvremenu, na izborima za Narodnu skuptinu 1935. i 1938. Vladko Maek je na elu liste svih oporbenih skupina pa i srbijanskih (Ujedinjena opozicija), ostvario plebiscitarnu potporu u hrvatskim krajevima. Iako je reimskoj listi, pomodu snanih mjera politikog terora i izbornih prijevara, pripala vedina glasova na izborima za Narodnu skuptinu Kraljevine Jugoslavije 1938., duboka politika kriza dovela je 5. veljae 1939. do pada vlade Milana Stojadinovida. Knez Pavle Karaorevid povjerio je sastav nove vlade dotadanjem ministru Dragii Cvetkovidu. U svom programskom govoru Cvetkovid izjavljuje kako vlada treba rijeiti i hrvatsko pitanje; to je bilo prvi put da je reim uopde priznao postojanje hrvatskog pitanja. Pregovori Maeka i Cvetkovida zapoeli su u travnju 1939. U pregovorima su sudjelovali i predstavnici Samostalne demokratske stranke koja je okupljala Srbe Preane i jo od 1927. bila u koaliciji s HSS-

om (Seljako-demokratska koalicija, SDK). Predstavnici oporbenih srbijanskih stranaka s kojima je SDK bila zajedniki nastupila na izborima 1935. i 1938., odbili su sudjelovati u pregovorima. Pregovori izmeu dviju strana*uredi VE | uredi+

Dana 2. sijenja 1939., knez Pavle poruuje Vladku Maeku posredovanjem Ivana ubaida, "da je voljan uiniti sve da se Hrvati barem donekle zadovolje na temelju postojedeg ustava". (Vladko Maek, Memoari) 15. sijenja, Hrvatsko narodno zastupstvo, proireno i s onim zastupnikim kandidatima, koji iako su dobili vedinu u izbornim kotarima u kojima su se kandidirali, nisu zbog diskriminatorskog izbornog zakona osvojili mandat, donosi rezoluciju kojom odluuju da nede sudjelovati u radu Narodne skuptine izabrane na izborima 11. prosinca 1938., bududi da su ovi izbori provedeni na osnovi nedemokratskog izbornog zakona. 5. veljae, nova vlada Dragie Cvetkovida predstavlja se u Narodnoj skuptini s deklaracijom u kojoj se izmeu ostalog istie "da sporazum s Hrvatima kao hrvatsko pitanje, mora biti njezina jasna i odluna politika". 3. i 4. travnja, zapoinju u Zagrebu preliminarni razgovori izmeu predsjednika vlade Cvetkovida i Vladka Maeka, a nastavljaju se 16. travnja. 22. travnja, postignut je sporazum: Wikicitati Predsjednik kraljevske vlade Dragia Cvetkovid i predsjednik HSS i SDK dr. Vladko Maek, prilazedi rjeavanja hrvatskog pitanja, poslije duih vijedanja sloili su se za sada u slijededem:

Na osnovu paragrafa 116. Ustava odmah izvriti spajanje savske i primorske banovine s gradom i kotarom Dubrovnikom u jednu jedinicu pod imenom Banovina Hrvatska. Definitivni pak opseg Banovine Hrvatske odredit de se odlukom naroda putem glasanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, Dalmacije, te Srijema i Vojvodine. Izvriti odmah prenos kompetencija s centralne vlasti na Banovinu Hrvatsku tako, da opda nadlenost ostaje zajednikoj centralnoj vlasti za poslove, narodne obrane i vrhovne dravne uprave; poseban poloaj Banovine Hrvatske zagarantirat de se ustavnom odredbom ugovorom. Radi definitivnog preureenja drave sastavlja se zajednika vlada, koja ima pripremiti i provesti novo ureenje dravne zajednice. U novostvorenim jedinicama bit de osiguran pun reciprocitet Srba i Hrvata i puna ravnopravnost vjeroispovjesti na bazi proporcionalnog sudjelovanja kroz ustanove. Momenat kada de se to provesti u djelo, odredit de se sporazumno s mjerodavnim faktorima. (Ljubo Boban, Maek i politika HSS 1928./1941., knjiga 2) 27. travnja, djelomino je preformulirana druga reenica iz toke 1. dogovora (Sporazuma), tako da glasi: "Definitivni pak opseg Banovine Hrvatske odredit de se odlukom naroda putem glasovanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, te Srijema." (Ljubo Boban, Maek i politika HSS 1928./1941., knjiga 2) Istoga dana, objavljen je komunike, kojim se istie da su razgovori o rjeenju hrvatskog pitanja dovreni, te da de se konana odluka donijeti u najkradem vremenu. Sklapanje sporazuma i nova vlada[uredi VE | uredi]

Jutarnji list od 30. kolovoza 1939. Govori o sveanom dolasku Hrvatskog narodnog zastupstva na elu s Maekom, novog bana ubaida i Koutida na Markov trg i u zgradu Hrvatskog sabora, pred postrojem Zatite. Poetkom srpnja Cvetkovid i Maek nali su se u ubaidevoj kudi u Vukovoj Gorici, gdje postiu privremeni sporazum o opsegu Banovine.*2+ Pregovori su se oduljili i zapali u ozbiljnu krizu poetkom kolovoza. Vijesti o neizbjenom pribliavanju velikog rata u Europi utjecale su na spremnost obiju strana da sklope sporazum kojim bi se "koliko-toliko zatrapao jaz izmeu Hrvata i Srba".*3+ Na Maeka je osobito utjecao Juraj Krnjevid, koji u to doba boravi u emigraciji u vicarskoj.*3+ Maek i Cvetkovid te estorica strunjaka, koji su radili na razgranienju ovlasti resora (hrvatski lanovi povjerenstva bili su dr. Juraj utej kao glavni strunjak te sveuilini profesor dr. Ivo Krbek i financijski strunjak Ljudevit Filipanid kao pomodnici, dok su srpsku stranu predstavljali dr. Konstantinovid, dr. Ilid i dr. Tasid) sastali su se na Maekovu imanju u Kupincu i radili na sporazumu 16.20. kolovoza tono u ponod.*2+ 20. kolovoza u Banskim dvorima, u Zagrebu, utvren je konani tekst Sporazuma. U tom konanom tekstu Sporazuma mijenjana je klauzula o teritorijalnom opsegu Banovine Hrvatske iz dogovora (Sporazuma od 27. travnja), pa je ona sada glasila: Wikicitati Definitivni opseg Banovine Hrvatske odredit de se prilikom preureenja drave, pri tome de se voditi rauna o ekonomskim, geografskim i politikim okolnostima. Tom prilikom izdvojit de se iz gore navedenih srezova, koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj, opdine i sela, koje nemaju hrvatsku vedinu. Radi se o opdinama i selima, u srezovima (kotarima) Brko, Gradaac, Travnik, Derventa i Fojnica u BiH i iz Srijema kotarima id i Ilok, koji kotari su u cjelosti bili ukljueni u Banovinu Hrvatsku (Ljubo Boban, Maek i politika HSS 1928./1941., knjiga 2) Sporazum je konano dovren 23. kolovoza. 24. kolovoza na Bledu knez Pavle primio je Cvetkovida i Maeka u audijenciju, na kojoj je razgovarao o sporazumu te je inzistirao da Maek ue u novu vladu.[2] Iako on to u tom trenutku nije kanio, na kraju je pristao.[2] Hrvatsko narodno zastupstvo (hrvatski zastupnici u Narodnoj skuptini Kraljevine Jugoslavije) odobrilo je sporazum sa 80 glasova za i jednim protiv. Nakon to je sporazum odobrio i namjesnik knez Pavle, sastavljena je 26. kolovoza nova vlada, u kojoj Maek preuzima mjesto potpredsjednika, a HSS ima jo etiri ministra. U vladi su jo bili predstavnici Radikalne stranke, Saveza zemljoradnika, Samostalne demokratske stranke, Slovenske ljudske stranke, Jugoslavenske muslimanske organizacije, te vanstranake osobe. Istoga dana donesena je Uredba o banovini Hrvatskoj, kojom je Banovina dobila posebno hrvatsko predstavniko tijelo, uz kraljevu sankciju iskljuivo kompetentan za donoenje autonomnih propisa, te autonomnu vladu na elu s banom, odgovornim samo Hrvatskom saboru. Autonomna Banovina Hrvatska[uredi VE | uredi]

Detaljnija karta Banovine Hrvatske, 1939. Vista-xmag.pngPodrobniji lanak o temi: Banovina Hrvatska Glavni rezultat sporazuma bilo je stvaranje Banovine Hrvatske, ije je proglaenje bio prvi akt nove vlade. Dok su druge banovine u tadanjoj Jugoslaviji bile samo administrativne oblasti (kao danas upanije u Hrvatskoj), Banovina Hrvatska dobila je niz autonomnih mjerodavnosti. U povijesti je postala poznata kao "maekovsko rjeenje hrvatskoga pitanja".*4+ Hrvatskoj je utvren teritorij te njezine ovlasti, koje su ukljuivale poljoprivredu, trgovinu, industriju, ume, rudnike, graevine, socijalnu politiku i zdravstvo, tjelesni odgoj, prosvjetu i unutarnju upravu. U nadlenosti drave ostali su vanjski poslovi, vojska, policija i vanjska trgovina. Banovina je imala veliko znaenje, bududi da je njome obnovljena hrvatska dravnost, izgubljena 1918., konsolidiran je nacionalni prostor, a zadobivena je i toliko eljena autonomija od Beograda. Po prvi put jo od srednjovjekovnog kraljevstva, vedina hrvatskog naroda se nala u jednoj teritorijalnoj jedinici. Hrvati su doekali stvaranje Banovine kao prvi korak prema hrvatskoj nezavisnosti. Suvremeni hrvatski ustav ukljuio je uspostavu Banovine Hrvatske u izvorine osnove, navodedi da je njome obnovljena hrvatska dravna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji.*5+ Maek je elio da hrvatskim banom bude imenovan August Koutid, meutim u dogovoru s knezom Pavlom imenovan je Ivan ubaid, pomirljiv ovjek koji je manje smetao srbijanskim politiarima. Ustrojem Banovine Hrvatske pokrenuto je pitanje preureenja Jugoslavije prema federativnim naelima, ali je u samom zaetku dolo do iskazivanja nepomirljivih suprotnosti izmeu Vladka Maeka i srbijanskih politiara glede postupaka za nastavak promjena i broja bududih samoupravnih jedinica. Maekovo je stajalite bilo da se najprije u cijelosti provede procedura ustroja Banovine Hrvatske, dok je srpska strana traila da se prije saziva parlamenta uspostave i druge jedinice. Politiki imbenici Srbije traili su da se cjelokupan prostor i od Bosne i Hercegovine ukljui u tredu, srpsku jedinicu (Velika Srbija). Muslimani su zagovarali autonomiju Bosne i Hercegovine, dok je pitanje Slovenije bilo najmanje prijeporno