Radiološka Zaštita 20.2 (Za Popravljanje)

1
KOMPEDIJUM
IZVORA

BANJALUKA, 2011.GODINE
2

SADRAJ

UVOD......................................................................................................................................4
OSNOVNE KARAKTERISTIKE JEZGRA..........................................................................5
DIMENZIJE JEZGRA.............................................................................................................6
OSNOVNE INTERAKCIJE U PRIRODI...............................................................................7
ELEMENTARNE ESTICE.................................................................................................10
ESTICE I ANTIESTICE...................................................................................................11
DEFEKT MASE JEZGRA I ENERGIJA VEZE...................................................................12
PRIRODNA RADIOAKTIVNOSTI......................................................................................14
ALFA RASPAD.....................................................................................................................16
BETA RASPAD.....................................................................................................................18
GAMA RASPAD...................................................................................................................20
VJETAKA RADIOAKTIVNOST.....................................................................................22
KOSMIKO ZRAENJE......................................................................................................23
ZAKON RADIOAKTIVNOG RASPADA............................................................................25
ZADACI ZA VJEBU...........................................................................................................29
NUKLEARNE REAKCIJE....................................................................................................34
NUKLEARNA FISIJA...........................................................................................................35
NUKLEARNA FUSIJA.........................................................................................................36
LANANA REAKCIJA........................................................................................................36
NUKLEARNI REAKTORI....................................................................................................37
PRIMJENA.............................................................................................................................39
UTICAJ NA OKOLINU........................................................................................................43
DETEKCIJA RADIOAKTIVNOG ZRAENJA..................................................................45
DOZIMETRIJA JONIZUJUEG ZRAENJA....................................................................47
DOZIMETRI..........................................................................................................................48
NEUTRONSKO ZRAENJE................................................................................................50
EFEKTI JONIZUJUEG ZRAENJA NA SREDINU........................................................51
PRIMJENA JONIZUJUEG ZRAENJA U MEDICINI....................................................57
RADIOIZOTOPI U POLJOPRIVREDI.................................................................................58
PRIMJENA RADIOAKTIVNOSTI U FARMACIJI.............................................................66
RENDGEN APARATI...........................................................................................................68
GEOHEMIJSKI PROCESI U PRIRODI I RADIONUKLIDI.............................................79
PRIRODNI RADIOAKTIVNI NUKLIDI.............................................................................83
KONTAMINACIJA I DEKONTAMINACIJA.....................................................................85
ZATITA DOMAIH IVOTINJA OD ZRAENJA I VANJSKE KONTAMINACIJE..90
RADIONUKLIDI U ERNOBILSKOM AKCIDENTU......................................................98
3

RADIOAKTINI OTPAD.....................................................................................................113
ZADACI ZA VJEBU.........................................................................................................131
NAZIV I OZNAKE HEMIJSKIH ELEMENATA.............................................................135
FIZIKE KONSTANTE PREFIKSI...................................................................................137
OZNAKE ZA NUKLEARNE ESTICE.............................................................................137
IZVEDENE JEDINICE SI SISTEMA SA POSEBNIM NAZIVIMA................................139
PREPORUENE OZNAKE ZA FIZIKE VELIINE......................................................140
PERIODNI SISTEM ELEMENATA...................................................................................141
LITERATURA.....................................................................................................................142
SPISAK ISPITNIH PITANJA I TEMA ZA SEMINARSKI RAD.....................................143

4

PREDGOVOR

Udbenik je namjenjen studentima medicine i napisan je u skladu vaeim nastavnim
planom i programom. Manje izmjene u redoslijedu nastavnog sadraja izvrene su radi njihove
bolje povezanosti i loginije strukture nastavnog gradiva.

Sadraj udbenika je metodiki koncipiran na principima problemske i interaktivne nastave,
ime je ostvarena mogunost da studenti ne budu samo pasivni sluaoci ve aktivno uestvuju u
nastavnom procesu. U udbeniku su zastupljeni istorijsko filozofski i epistemoloki aspekti
nuklearne fizike, dati u funkciji objanjenja fizike kao prirpdne nauke.

Istie se uloga fizikog ogleda i modela u u formiranju fizike teorije. Naravno fizika nije
samo eksperimentalna nauka ve i teorijska (nastavna disciplina) u kojoj:Teorija ima vodeu a
eksperimen odluujuu ulogu.

U cilju postupnijeg izuavanja razvoja nuklearne fizike i radioaktivnosti , ukratko su
obraeni naunici-fiziari koji su doprinjeli utemeljenju i razvitku radioaktivnosti. U knjizi se
naroita panja posveuje ilustracijama fotografijama i crteima zbog lakeg savladavanja
nastavnog sadraja.

5

UVOD

Upoznali smo strukturu i svojstva atomskog omotaa, naine vezivanja atoma u molekulu i
odgovarajue procese na tom nivou supstancije, dakle, osnovne elemente
1
atomske fizike.
Predstoji upoznavanje sa atomskim jezgrom i elementarnim esticama. U vezi sa fizikom
atomskog jezgra mogu se postaviti brojna pitanja. Od ega se sastoji atomsko jezgro? Koje sile
odravaju sastavne dijelove jezgra u relativno malom dijelu prostora kao samostalnu cijelinu? Koje
vrste interakcija karakteriu elementarne estice? Ovo su samo neka od fundamentalnih pitanja na
koja trebaju odgovoriti dvije savremene oblasti fizike: nuklearna fizika (formirana 30-tih godina
20 vijeka) i fizika elementarnih estica, koja se izdvaja kao posebna oblast sredinom 20-vijeka.
Raderford i njegovi saradnici (1911) prouavali su prolazak -estica kroz tanke metalne
folije (zlata i platine). Na rezultatima tog ogleda zasnovona je Raderford Borov (planetarni)
model atoma: u centru atoma je Sunce - jezgro, a oko njega po orbitama krue planete-elektroni
(sl.1).

Sl.1

Ulogu gravitacione sile izmeu Sunca i planeta kod atoma ima elektrina privlana sila
izmeu elektrona i jezgra. Ova analogija ima formalni karakter. Kretanje elektrona sutinski se
razlikuje od kretanja planeta oko sunca. Kretanje elektrona ne moe se opisati zakonima klasine
mehanike, ve se koristi zakon kvantne mehanike. Pojam estica i putanja u klasinoj i
kvantnoj mehanici ne mogu se poistovjetiti. Kod estica u kvantnoj mehanici mora se uzeti u obzir
njihovo talasno svojstvo.
Atomsko jezgro je kvantno-mehaniki sistem, koji se pokorava zakonima kvantne
mehanike. Stanja u jezgru opisuju se talasnom funkcijom koja je rjeenje redingerove talasne
jednaine.
Eksperimentalno je utvreno da pobuena (ekcitirana) jezgra emituju gama zraenje (fotone
visokih energija) strogo odreenih frekvencija (linijski spektri). Spektri tog zraenja karakteristika
su svakog jezgra, slino kao to su linijski spektri bili karaktristika elektronskog omotaa atoma, a
time i odgovarajueg hemijskog elementa.
Na osnovu toga logino se pretpostavilo da su nukleoni u jezgru, slino kao i elektroni u
atomskom omotau, rasporeeni po energetskim nivoima, odnosno da u jezgru postoje diskretna
energetska stanja. Ali energetska razlika izmeu nivoa u jezgru je znatno vea od energetskih nivoa

1
Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici je FIZIKA, autor, Milan O. Raspopovi, str.172
6

elektrona u omotau (oko milion puta). Elektromagnetno zraenje koje potie iz omotaa je enrgije
reda veliine elektronvolta (eV), dok je gama zraenje koje isputa atomsko jezgro, reda veliine
megaelektronvolt (MeV).
Za opisivanje nukleona u atomskom jezgru, slino kao kod elektrona u omotau atoma,
uvedena su etiri kvantna broja. Dakle, protoni, neutroni, kao i elektroni, su fermioni, tj. estice sa
spinom . Zbog toga se nukleoni (kao i elektroni u omotau) pokoravaju Paulijevom principu
zabrane: ne mogu postojati dva nukleona u istom energetskom nivou u jezgru sa sva etiri ista
kvantna broja. U osnovnom stanju (najnii elektronski nivo) mogu se nalaziti samo dva protona i
dva neutrona (jezgro helijumovog atoma, odnosno estica).
Jedinice u fizici mikrosvijeta.- Sve veliine kojima se opisuje atom, atomsko jezgro i
elementarne estice mogu se izvesti iz osnovnih veliina Meunarodnog sistema jedinica ( SI). Isto
se odnosi i na njihove mjerne jedinice. Meutim iz praktinih razloga esto se koriste dodatne
mjerne jedinice (vansistemske).
Atomska jedinica mase je dvanaesti dio mase atoma ugljenika
. Obino se oznaava
sa u. Znamo da je Avagadrov broj 6,0225*10
23
mol
-1
, a u ugljeniku
ima 12 g*mol
-1
, pa atomska
jedinica mase, izraena u kilogramima iznosi:

u=
kg

Jedinica vremena u nuklearnoj fizici je vrijeme reda veliine 10
-23
s: vrijeme za koje
estica pree rastojanje jednako preniku jezgra brzinom priblino jednakoj brzini svjetlosti
u vakuumu (3*10
8
ms
-1
).
Elektonvolt, oznaka eV, jeste vansistemska jedinica u atomskoj i nuklearnoj fizici.

1eV=1,6*10
-19
J

1eV je energija koju dobije elktron pri razlici elektrinog potencijala od 1 Volta (1V).
Energija hemijskih reakcija koje se vezuju za atomski omota iznose od 1 do 10 eV; energije
nuklearnih procesa su znatno vee i izraavaju se jedinicom 1 megaelektronvolt (1MeV=10
6
eV).

OSNOVNE KARAKTERISTIKE JEZGRA

Atomsko jezgro je sredinji dio atoma u kome je skoncetrisana praktino cjelokupna masa
(protoni i neutroni, nazvani nukleoni) i pozitivno naelektrisanje atoma.
2
Osnovne karakteristike atomskog jezgra su masa, koliina naelektrisanja, redni broj i
spin.
Masa jezgra priblino je jednaka ukupnoj masi nukleona u njegovom sastavu. Masa
mirovanja protona i neutrona su priblino jednake (m
p
= 1,673*10
-27
kg; m
n
= 1,675*10
-27
kg). Masa
mirovanja elktrona iznosi m
e
= 9,108*10
-31
kg. Odnos mase protona i mase elektrona je
m
p
/m
e
=1836,12.
Atomsko jezgro ima pozitivnu koliinu naelektrisanja Ze, gdje je e-koliina naelektrisanja
protona, Z-broj protona u jezgru, odnosno atomski (redni) broj hemijskog elementa u
Mendeljejevom Periodnom sistemu.
Koliina naelektrisanja protona je pozitivna i po apsolutnoj vrijednosti odgovara koliini
naelektrisanja elktrona (elementarna koliina naelektrisanja, e=1,602*10
-19
C).

2
Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici je FIZIKA , autor, Milan O. Raspopovi, str.173

7

U dananje vrijeme su poznata jezgra sa brojem protona (ili atomskim brojem) od Z=1 do
Z=107. Broj neutrona u jezgru oznaava se obino sa N. Kako je atom u cijelini elektrino
neutralan, atomski (redni) broj istovremeno odreuje i broj elektrona u omotau.
Ukupan broj protona (Z) i neutrona (N) naziva se maseni broj jezgra (A):

A=Z+N.

Nukleonima (protonima i neutronima) pripisuje se maseni broj jednak jedinici, a elektronu-
nulta vrijednost:
1
p,
1
n, i
0
e. Poto je oznaka za atomski broj (Z) i za maseni broj (A), jezgro atoma
se, u optem sluaju, oznaava simbolima:
, gdje je sa X oznaen hemijski element. (Moe se

naii i na raniju oznaku
Z
X
A
).
Kada se prati broj protona i neutrona u jezgrima razliitih hemijskih elemenata Periodnog
sistema, moe se uoiti da je do sredine Periodnog sistema broj protona priblino jednak broju
neutrona. Kod jezgara sa veim masenim brojem (A) broj neutrona se poveava u odnosu na broj
protona, tako da je na kraju Periodnog sistema hemijskih elemenata broj neutrona oko 1,6 puta vei
od broja protona.
Atomska jezgra sa jednakim atomskim brojevima, ali sa razliitim vrijednostima masenog
broja (sa razliitim brojem neutrona), nazivaju se izotopi. Veina hemijskih elemenata ima po
nekoliko relativno stabilnih izotopa. Npr. vodonik ima tri izotopa: obian vodonik, deuterijum i
tricijum (
); kiseonik ima ih takoe tri:
, uran ima vie izotopa:
; olovo ak deset izotopa itd.

S obzirom na to da hemijski elementi imaju izotope, masa hemijskog elementa se odreuje
kao prosjena vrijednost masa svih njegovih izotopa. Time se objanjava zato atomska masa nekih
hemijskih elemenata odstupa od cijelih brojeva. Npr. atomska masa bora je 10,82, neona-20,18,
hlora-35,46, gvoa-56,85, kobalta-58,71, bakra-63,54, cinka-65,38, kriptona-83,80 itd. Otkriem
izotopa ustanovljeno je da hemijski elementi u prirodi najee predstavljaju smjesu svojih izotopa.
Atomska jezgra sa jednakim masenim brojevima, a sa razliitim atomskim brojevima,
nazivaju se izobari. Kao primjer izobara mogu se navesti
.
Jezgra sa istim brojem neutrona, razliitim atomskim brojevima, nazivaju se izotoni (
).

DIMENZIJE JEZGRA

3
Dimenzije jezgra su prvobitne bile procjenjene na osnovu rezultata ogleda rasijanja -
estica na jezgrima atoma metalnih folija (Radefordov eksperiment). Preciznije su bile odreene na
bazi rezultata rasijanja neutrona (neutralnih estica) na jezgrima. Pribline dimenzije atoma i
atomskog jezgra date su na sl.2.

molekul atom jezgro neutron ili proton kvark
10
-9
m 10
-10
m 10
-15
-10
-14
m 10
-15
m manj od 10
-18
m

3

3

8

Sl.3

Dijametar, npr. vodonikovog atoma priblino je jednak jednom stomilionitom dijelu
centimetra, a radijus jezgra vodonikovog atoma je oko 100 000 puta manji od radijusa vodonikovog
atoma. Koliko je to mala vrijednost, moe se predstaviti na osnovu uporeivanja: radijus protona
(jezgra vodonikovog atoma) priblino je toliko puta manji od centimetra, koliko je puta centimetar
manji od rastojanja Zemlje od Sunca (oko 150*10
6
km).
Do sada su otkrivene razliite podstrukture supstancije i njihove dimenzije: molekul, atom,
jezgro, neutron ili proton i kvark.
U odreenoj aproksimaciji, radijus atomskog jezgra moe se odrediti pomou formule:

r = r
0
,

gdje je r
0
radijus jezgra vodonikovog atoma (r
0
1,4*10
-15
m), a A- maseni broj jezgra.
Koritenjem empirijske formule za izraunavanje radijusa moe se procijeniti i gustina
jezgra:

gdje je M masa jezgra. Gustina jezgra ne zavisi od broja nukleona u jezgru, to znai da su gustine
teih i lakih jezgara jednake. Ako se uzme da je masa protona jednaka masi neutrona i zamjene
odgovarajue brojne vrijednosti dobije se da je
kg/m
3
.
Gustina nuklearne supstancije od koje su izgraena atomska jezgra veoma je velika. Ona je
znatno vea od gustine obine supstancije. Kada bi se od materijala od kojeg je izraeno atomsko
jezgro napravila kocka ivice 2mm, njena masa bi iznosila oko milion tona.

9

OSNOVNE INTERAKCIJE (SILE) U PRIRODI

Sa stanovita dananje fizike sva meudjelovanja (interakcije) u prirodi se mogu svesti na
etiri
4
fundamentalne interakcije (sile): gravitaciona, elektomagnetna, slaba nuklearna i jaka
nuklearna interakcija.
Sva tijela (estice) meusobno se privlae gravitacionom silom, koja je proprcionalna
njihovim masama, a smanjuje se sa kvadratom njihove meusobne udaljenosti. Ima opseg
dijelovanja, teoretski do beskonanosti. Odgovorna je za kretanje planeta, zvijezda, galaksija, kao i
kretanje tijela u gravitacionim poljima nebeskih tijela. Posrednik (prenosilac) gravitacionog
meudijelovanja pretpostavlja se da je graviton, koji jo do danas nije eksperimentalno potvren.
Elektromagnetna sila.- Djeluje meu naelektrisanim tijelima (esticama) i proporcionalna
je njihovom naelektrisanju, a opada sa kvadratom udaljenosti. Ima privlani i odbojni karakter i
domet djelovanja takoe do beskonanosti (teoretski). Pozitivno naelektrisana jezgra odravaju na
okupu negativno naelektrisane elektrone u atomskom omotau. Elektromagnetna sila povezuje
atome u molekulama, uzrokuje provoenje struje u raznim sredinama, kao i mnoge druge procese.
Posrednik (prenosilac meudjelovanja) elektromagnetne sile je foton.
Slaba nuklearna interakcija (sila).- Sila kratkog dometa, manjeg od 10
-15
m. Odgovorna je
za neke procese u atomskom jezgru, poput beta raspada, prelaska neutrona u proton i protona u
neutron i dijelom za postojanje tekih elemenata na Zemlji. Posrednici (prenosioci meudjelovanja)
su bozoni
kao i bozon Z
o
.
Jaka nuklearna sila (interakcija).- Centralni problem fizike atomskog jezgra odnosi se na
upoznavanje prirode sile koja povezuje nukleone (protone i neutrone) u jezgru. Na prvi pogled,
moglo bi se zakljuiti da atomsko jezgro ne moe postojati kao stabilna cjelina. Ako bi izmeu
pozitivno naelektrisanih protona u atomskom jezgru djelovala samo odbojna elektrina sila, ona bi
uslovila rasapad atomskog jezgra, a time i hemijskog elementa. Meutim, injenice govore
suprotno: atomska jezgra i odgovarajui hemijski elementi, kao to znamo, relano postoje. To znai
da izmeu nukleona u jezgru, pored odbojne elektrine sile (njihovo gravitaciono dijelovanje moe
se zanemariti), postoji jo neka sila koja odrava jezgro kao relativno stabilnu cijelinu. To je tzv.
nuklearna sila (jaka interakcija), koja se sutinski razlikuje od svih do sada upoznati sila u prirodi.
Nuklearna sila (jaka interakcija) je odgovorna za postojanje atomskih jezgara, za fuzione
procese (spajanje atomskih jezgara lakih elemenata) u zvijezdama i Suncu, za dobijanje nuklearne
energije u elektranama, eksplozije nuklearnih bombi itd.
Nuklerna sila je vrlo velikog intenziteta, oko 100 puta prevazilazi intenzitet elektrine sile, a
gravitacione 10
40
puta. Nuklearna sila djeluje izmeu nukleona u atomskom jezgru i veini
elementarni estica.
Nuklearna sila (interakcija) je kratkog dometa. Radijus djelovanja je reda veliine
dimenzije samog jezgra, tj. do 10
-15
m. Kada se poveava rastojanje, intenzitet nuklearne sile vrlo
brzo opada, tako da je na rastojanjima reda veliine 10
-14
m praktino jednaka nuli. Kada se
nukleoni nau na manjim rastojanjim, nuklearna sila postaje jako odbojna i spreava nukleone u
jezgru da se spoje u homogenu cjelinu.
Nuklearna sila je nezavisna od naelektrisanja. To znai da nuklearna sila izmeu dva
protona, dva neutrona i izmeu protona i neutrona ima jednake intenzitete. To je tzv. svojstvo
elektrine nezavisnosti.
Nuklearne sile imaju svojstvo zasienosti. Ono se ogleda u tome to svaki nukleon unutar
jezgra interaguje samo sa onim nukleonima koji se nalaze u njegovoj neposrednoj okolini. Pri
poveanu broja nukleona u jezgru, nuklearna sila se ne mijenja, pa je gustina svih jezgara, lakih i
tekih, ista.

4
Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici je FIZIKA ,autor, Milan O. Raspopovi, str.176

10

Nuklearna sila nije centralna. Ne moe se rei da je upravljena du prave koja spaja centre
interagujui estica (kao to je sluaj sa gravitacionom ili elektrinom silom).
Nuklearna sila je jedinstvena i sutinski se razlikuje od svih do sada poznatih sila u
prirodi.

11

ELEMENTARNE ESTICE

U atomskom jezgru su otkrivena dva nova tipa meudjelovanja (jako i slabo), proces
nuklearne fuzije je omoguio razumjevanje nastanka zvijzda i formiranja hemijskih elemenata.
Nakon otkria neutron (1932.g.) i novih vrsta meudjelovanja stvorena je jednostavna slika
fizikalnog svijeta. inilo se da je cijelokupni fizikalni svijet mogue opisati preko struktura koje
grade tri osnovne estice: proton, neutron i elektron iz prisustvo etri osnovna meudjelovanja
jakog, slabog, elektromagnetnog i gravitacionog. Jako meudjelovanje povezujue protone i
neutron u jezgru i kratkog su dometa (priblin 10
-15
m).
Slabo meudjelovanje upravlja procesima pretvaranja nukleona jedne u druge i takoe je kratkog
dometa (priblin 10
-19
m). Elektromagnetno meudijelovanje povezuje jezgro i elektronski omota
u atomu a ujedno povezuje atome u molekule. Dugog su dometa.Gravitaciono meudjelovanje
ureuje grau Sunevog sistema, galaksija i Kosmosa u cijelini i dugog je dometa. Meutim daljim
razvojem fizike otkriven je itav niz estica koje se zovu elementarne estice. U period od 1930-
1960 broj elementarnih estica se znatno poveao i premaio broj hemijskih elemenata.
Elementarne estice, estice koje su dobile svoj naziv u vrijeme kada je stepen naunih
saznanja bio takav da se izvjesnom broju subatomskih estica nije mogla pripisati odreena
unutranja struktura nego su smatrane kao elementarne fizike tvorevine koje su nosioci odrenih
fizikih osobina (mase i nelektrisanja). Tako se npr. tridesetig godina ovog vijeka smatralo da su
elementarne eatice protoni, neutroni i elektroni a docnije, kada su otkriveni pozitroni, neutrino-
estice i mezoni , i ove estice su uvrtene u u elementarne estice. Prouavanjem kosmikih zraka,
kao i na osnovu ispitivanja razliitih nuklearnih procesa, ustanovljeno je postojanje niza drugih
subatomskih estica. Isto tako je ustanovljeno da su sve ove takozvane elementarne estice nisu
elementarne estice jer se mnoge od njih razlau- dezintegriraju u lae. Neutron se dezintegrie u
proton i elektron ako je u slobodnom stanju(van atomskog jezgra), a nekad se smatrao da nje
stabilan i nepromjnljiva elementarna estica. Stoga je naziv elementarna estica , uslovan jer one
predstavljaju sloene fizike sisteme. U poslednje vrijeme umjesto naziva elementarne estice
koristi naziv fundamentalne(osnovne)estice. Jedna od osnovnih karakteristika elementarnih
estica jeste da se one mogu transformisati u druge pod odreenim uslovima.Npr. kvant gama-zraka
(foton)velike energije moe se pri interakciji sa tekim jezgrim transformisati u par elektron-
pozitron. Svakoj elementarnoj estici, osim fotona odgovara antiestica iste mase ali suprotnog
naelektrsanja ili nekih drugig osobina kao to su spin, magnetni moment. Osnovne karakteristike
elemntarnih estica su masa, naelektrisanje,spin, magnetni moment i srednji ivot.
Z razliku od pojedinih estica koje su stabilne, izvjesne su nestabilne i kod njih srednji ivot
iznosi katkad i manje od milijarditog dijela sekunde., estice koje imaju masu mogu biti
naelektrisane pozitivno ili negativno. One koje nemaju masu(fotoni) imaju odreenu energiju i
impuls. Podjela elementarnih estica vri se s obzirom na masu u sledee grupe: fotoni( kvant
elektromagnetnog zraenja) i gravitoni (kvant gravitacione enrgije, koji nisu dokazani) zatim
leptoni, mezoni i barioni. Barioni se dijele na nukleone (protoni i neutroni) i hiperone (estice koje
su vee mase od mase nukleona). Veina elementarnih estica ne uestvuje neposredno u izgradnji
atoma odnosno atomskog jezgra, kao to se ni fotoni na primjer kao takvi ne nalaze u atomu nego
nataju pri odreenim promjenama u atomskom jezgru(emisija gama-zraka) ili u elektronskom
omotau (emisija kvanta svijetlosti). Neke od elemntarni estica (npr. mezoni,hiperoni,neutroni, itd)
nastaju kao manifestacije promjena nulearnog polja, odnosno kao posljedica raznih procesa koji se
deavaju u atomskom jezgru ili pri interakciji subatomskih estica. Za elementarne estice
karakteristino je da se ponaaju i kao estica i kao talas i zato njihovo ponaanje opisuje kavantna
mehanika.
12

ESTICE I ANTIESTICE

Svaka elementarna estica ima svoju antiesticu. To je estica koja ima istu masu i spin
kao i elementarna estica dok su joj naelektrisanje , magnetski moment i sline veliine iste po
iznosu ali suprotnog predznaka. Par estica i antiestica anihiliraju, pri emu one isezavaju a
nastaju fotoni ili mezoni velikih energija. Postojanje antiestica je predvieno teorijski. Naime
,engl.fiziar Dirak jo 1930. godine razvio teoriju prema kojo bi nasuprot elektronu trebalo bi da
postoji estica koja je sa njim istovjena po masi ali sa suprotnim naelektrisanjem. Takva estica
koja je suprotna elektronu, zaista je eksperimentalno i dokazana. To je bio pozitron antiestica
elektrona. Aameriki fiziar Anderson 1932. godine je otkrio novu antiesticu u sastavu kosmikog
zraenja. Stvaranje para electron-pozitron nastaje meusobnim djelovanjem -foton dovoljne
energije sa snanim nuklearnim poljem u blizini jezgra. Pri tome se -foton pretvara u par
electron-pozitron prema relaciji

Kada elektron pozitron meudjeluju, pretvore se u dva -foton . Ova transformacija se
naziva se anihilacija para elektron pozitron u sluaju kreacije i u sluaju anihilacije mora biti
13

zadovoljena Ajntajnova relacija o ekvivalenciji mase i energije, E=mc
2
. Masi mirovanja elektrona
ili pozitrona odgovara energija.

E=m
e
c
2
=9,1*10
-31
*3*10
8
=0,51MeV

Iz toga se zakljuuje da pri stvaranju para elektron-pozitron se mora utroiti energija od
1,02MeV, tolika mora biti najmanja energija fotona koji intereaguje sa jezgrom:

Viak energije -fotona preko 1,02 MeV, pretvara se u kinetiku energiju elektrona i pozitrona. Pri
anihilaciji para oslobodi se ista tolika energija u obliku -fotona.
Istraivanja su pokazala da i stvaranje drugih parova estica-antiestica protie na slian
nain. Od energije fotona zavisi koji se par estica-antiestica moe stvoriti. Minimalna energija
potrebna za stvaranje para, jednaka je zbiru energija mirovanja estice-antiestice. Antiproton je
ekesperimentalno dobijen 1955. god.a antineutrino godinu dana kasnije 1956.Otkrivene su i
antiestice najteih estica , hiperona. Antiestice imaju iste vrijednosti mase i spina ali razlikuju se
po elektromagnetnim svojstvima i to el.
5
Kvarkovi- S obzirom da je sedamdesetih godina dvadesetog vijeka otkriveno vie stotina
elementarnih estica, njihov broj se i dalje poveavao, bilo je nuno pronai neki novi klju za
klasifikaciju. Poakazalo se da u svijetu hadrona estica nemaju proizvoljna,nesumina svojstva
nego da novootkrivene estice popunjavaju prazna mjestau hadronskom periodnom sistemu na
slian nain kao to su atomi popunjavali mjesta Mendeljejevom periodnom sistemu elemenata.
Ameriki fiziar M.Gell-Mann 1964. Godine pretpostavio i teorijskim putem dokazao da su
pravilnost u osobinama hadrona uslovljene njihovom sloenom graom. On je pokazao da je, ako se
pretpostavi a postojanje est hadronskih estica , mogue je objasniti svojstva tada poznati hadrona.
Te estice su nazvane kvarkovi. Kvarkovi izgrauju hadrone na slian nain kako nukleoni
izgrauju otomsko jezgro. Pored visokog stepena elementarnosti kvarkovi imaju i neka druga
specifina svojstva. Njime se opisuje i naelektrisanje koje je manje od elementarnog naelektrisanj e
koje iznosi:+2/3e ,-1/3e.
Kvarkovi se oznaavaju poetnim slovima engleskih naziva: u(up-gornji), d(down-
donji),s(strange-strani),c,b i t. Antikvarkovi se oznaavaju istim slovom sa oznakom
antiestice:u,d,s,c,b i t. Prema toeriji kvarkova barioni se satoje od tri kvarka a mezoni od jednog
kvarka i jednog antikvarka, itd.

DEFEKT MASE I ENERGIJA VEZE

Dokazano je da je masa mirovanja jezgra kao cjeline manja od zbira masa mirovanja
njihovih protona i neutrona, kada su oni u slobodnom, nezavisnom (nevezanom) stanju.

U optem sluaju je:

M<Z*m
p
+N*m
n
,

gdje je M masa jezgra, Z - broj protona i N broj neutrona u jezgru.

5
Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici je FIZIKA I BIOFIZIKA, Autor, Esad Jakupovii Dragoljub Mirjani
str.465

14

Razlika zbira mase mirovanja slobodnih nukleona i mase mirovanja jezgra u iji
sastav oni ulaze, naziva se
6
defekt mase (M).
Stabilnost atomskih jezgara tijesno je povezan sa prirodom nuklearne sile, koja uslovljava
relativno veliku energiju veze nukleona u jezgru.
Energija veze atomskog jezgra je energija koju treba saoptiti jezgru da bi svi njegovi
nukleoni preli u slobodno, nevezano stanje ostajui pri tome u stanju mirovanja (njihova
kinetika energija je jednaka nuli). Ili: To je razlika izmeu ukupne energije mirovanja
slobodnih nukleona (nevezanih) i njihove energije mirovanja odgovarajueg jezgra u iji
sastav oni ulaze.
Na osnovu zakona odranja energije, sledi da se pri obrazovanju jezgra izdvaja ista energija
koju je potrebno utroiti pri rastavljanju jezgra na sastavne nukleone.
Pri spajanju slobodnioh nukleona u atomska jezgra, ukupna masa nukleona se
smanjuje za iznos M i oslobaa se energija E = Mc
2
, odnosno energija veze atomskog
jezgra.
Poto energija veze jezgra zavisi od broja nukleona (koji je kod raznih jezgara veoma
razliit), ona se obino obraunava po jednom nukleonu, tako da se dobija srednja energija veze
po nukleonu.
Na osnovu Antajnove relacije koja povezuje energiju i masu, dobija se formula za
izraunavanje energije jezgra:

.

6

15

PRIRODNA RADIOAKTIVNOST. RADIOAKTIVNO ZRAENJE

Prva saznanja o atomskom jezgu formirana su krajem XIX vijeka, tanije 1896. godine,
kada je A. Bekerel otkrio da uran i njegova jedinjena spontano isputaju radioaktivno zraenje.
Ubrzo je ustanovljeno da to zraenje jonizuje vazduh i da izaziva hemijske procese, kao to je
zacrnjenje fotografske ploe i slino. Analizom uranovih ruda izdvojena su jo dva hemijska
elementa. Prema latinskoj rijei radiatio (zraenje) jedan od otkrivenih elemenata je nazvan
radijum, a sama pojava prirodno radioaktivno zraenje. Drugi element je nazvan polonijum.
Pokazano je da intenzitet i svojstva radioaktivnog zraenja ne zavise od spoljanjih uticaja
(osvjetljenosti, pritiska, temperature itd.), to potvruje da je ono posledica iskljuivo procesa koji
se odvijaju unutar samog jezgra.

Sl.4 Znak upozorenja na opasnu radioaktivnost

Antoan Anri Bekerel (fr. Antoine Henri Becquerel; Pariz, 15.
decembar 1852 Le Kroazik, 25. avgust 1908) bio je francuski fiziar,
nobelovac i jedan od otkrivaa radioaktivnosti.
Bekerel se rodio u Parizu u porodici, koja je zajedno sa njim i
njegovim sinom dala etiri generacije naunika. Inenjer mostova i
autoputeva postao je 1894.
Radioaktivnost je sluajno otkrio prouavajui uranijumovu so
1896. Prouavajui rad Vilhelma Rentgena, Bekerel je postavio
fosforescentni mineral kalijum-uranil-sulfat na fotografsku plou
omotanu crnim papirom pripremajui eksperiment za koji mu je bila
potrebna Suneva svjetlost. Ali, prije samog eksperimenta shvatio je
da je fotoploa ve bila osvijetljena. Shvatio je da osvjetljavanje ploe ima veze sa fosforescentnim
mineralom koji je koristio u eksperimentu, i da postoji neko zraenje koje proe kroz crni papir i
reaguje sa solima srebra na fotoploi. Nobelovu nagradu koju je dobio 1903. podelio je sa Pjerom i
Marijom Kiri zbog: "izvanrednih usluga koje je napravio sa otkriem radioaktivnosti". Akademija
nauka ga je izabrala za privremenog sekretara 1908., u godini njegove smrti. Preminuo je u Le
Croisic u 55. godini ivota.
Merna jedinica za radioaktivnost, bekerel (Bq) nazvana je po njemu; a tu su jo i Bekerelovi
krateri na Mesecu i Marsu. Marija Skladovska Kiri je rodjena 1867. godine. Zavrila je fiziku na
Sorboni kao najbolji student u klasi 1893. Prva je ena koja se istakla u
naunom svijetu. Krajem XIX vijeka ona i njen mu Pjer Kiri provjeravali su
uee urana u pehblendi kako bi utvrdili da li se isplati rafinisanje rude.
Prilikom tog istraivanja utvrdili su da neki dijelovi rude vie zrae nego da
su izgraeni od istog urana. To je potvrdilo postojanje nekog elementa koji
vie zrai od urana. To su zraenje nazvali radioaktivnost i tada prvi put
upotrijebili tu rije. Ovi elementi su bili prisutni u veoma malim koliinama,
jer se pomou obinih hemijskih analiza nisu mogli otkriti, to je znailo da
su zaista vrlo radioaktivni. Kirijevi su u velikom uzbuenju pribavili vie tona
16

uranove rude, opremili radionicu u jednoj maloj upi i pod primitivnim uslovima, samo sa
nesalomljivim entuzijazmom, nastavili da se teko bore sa crnom rudom za najmanje koliine novih
elemenata.
U julu l898. godine izolovali su malu koliinu crnog praha sa 400
puta intenzivnijom radioaktivnou od iste koliine urana. Prah je
sadravao jedan novi elemenat koji je po hemijskim osobinama liio na
telur, pa je spadao na mesto ispod njega u periodnom sistemu (kasnije
mu je dat redni broj 84). Kirijevi su ga, po Marijinoj domovini, Poljskoj,
nazvali "polonijum". Ali, polonijum je mogao da objasni samo jedan deo
radioaktivnosti.
Rad je nastavljen i u decembru l898. godine Kirijevi su otkrili
radijaciju koja je bila jo intenzivnija od polonijuma. Sadravala je jo
jedan elemenat koji je po osobinama slian barijumu (i na kraju je
stavljen ispod barijuma sa rednim brojem 88). Zbog njegove intenzivne
radioaktivnosti, Kirijevi su ga nazvali radijum. Marija i Pjer Kiri radili
su jo vie od etiri godine da bi skupili dovoljno istog radija i da bi ga
tako mogli videti. Pjer je na sebi sprovodio eksperimente stavljajuci na
sopstvenu kou radijumove soli, koje bi izazivale opekotine. I na
Marijinim vrhovima prstiju su ostajali oiljci.
Par je posveivao najbolje godine svog ivota hemisjkim analizama i ekstraktovanju radijuma
iz ruda, odreujui njegovu atomsku tezinu na 225, to je Marija iznela u svojoj doktorskoj
disertaciji. To je vjerovatno bila najvea doktorska disertacija u istoriji nauke. Donela joj je ne
samo jednu, ve dve Nobelove nagrade. Marija i njen mu, zajedno sa Bekerelom (njihovim
saradnikom), primili su za svoja prouavanja radioaktivnosti Nobelovu nagradu za fiziku 1903.
godine, a 1911. godine Mariji (njen mu je poginuo u saobraajnoj nesrei 1906. godine) je
dodeljena Nobelova nagrada za hemiju za otkrie, dva nova elementa, polonijuma i radijuma.
Medjutim oboje nisu shvatali da radijacija moe da im ugrozi zdravlje - Marija je kraj uzglavlja
uvek drala malo radijumovih soli da joj sjaje u mraku. Radei sa radioaktivnim materijalima
Marija je ozraena i dobila je leukemiju, od ega je umrla 1934.
Prirodna radioaktivnost obino se zapaa kod teih, nestabilnijih jezgara, kod onih
hemijskih elemenata koji se nalaze na kraju tablice Periodnog sistema. Meutim, ova pojava je
otkrivena i kod nekih relativno lakih hemijskih elemenata, kao na primjer kod kalijumovog izotopa
, ugljenikovog izotopa
itd.
Pojava spontanog (bez spoljnih uticaja) pretvaranja nestabilnih jezgara jednog
hemijskog elementa u jezgra drugih elemenata, uz emisiju alfa estica, beta estica i gama
zraenja, naziva se
7
prirodna radioaktivnost.
Poetna analiza sastava radioaktivnog zraenja bila je izvrena na osnovu otklona
(skretanja) tog zraenja u elektrinom i magnetnom polju.
Na slici 5. , prikazana je ema razdvajanja - i -estica i -zraka u magnetnom polju. U
sudu se nalazi radioaktivni element radijum. Na osnovu skretanja u magnetnom polju (
elektrinom polju), utvreno je da su - estice pozitivno naelektrisane, -estice negativno, a da
su -zraci elektrino neutralni.

7

17

Sl. 5

Dalja istraivanja su pokazala da su - estice zapravo helijumova jezgra, -estice
elektroni, a da su -zraci elektromagnetno zraenje veoma malih talasnih duina (velikih
frekvencija), odnosno velike energije.

ALFA RASPAD

Spontana transformacija atomskog jezgra pri kojoj se emituje alfa estica, naziva se
8
alfa
raspad. Alfa raspad je svojstvo teih atomskih jezgara hemijskih elemenata, s masenim brojem A >
200 i atomskim Z > 82. Emisija alfa estice prikazana je na slici 6:

Alfa estice (helijumova jezgra) sastoje se od dva protona i dva neutrona. Alfa estica je
veoma stabilan nuklearni sistem (velika energija veze po nukleonu).
Istraivanja su pokazala da u veini sluajeva radioaktivni elementi isputaju po nekoliko
grupa monoenergetskih - estica. Sve estice iste grupe imaju priblino jednake energije, ali se
njihove energije u raznim grupama razlikuju. U optem sluaju, -raspad se moe
simboliki predstaviti:
Sl.6

8

18

Sa X je oznaen hemijski element koji se raspada (matino jezgro), a sa Y hemijski element
koji se obrazuje poslije emisije - estice (novonastalo jezgro).
Maseni broj nastalog jezgra se smanjuje za etiri, a atomski broj za dva u odnosu na poetno
(matino jezgro).(Sl.7)

Sl.7

To emo ilustrovati primjerom -raspada uranovog izotopa
, poslije ega nastaje

torijum (Sl.8):
.

.

Sl.8

Brzine kojima - estice izleu iz jezgra mogu da budu veoma velike (i do 10
7
m/s) a
kinetika energija reda veliine nekoliko MeV. Prolazei kroz supstancu, - estica postepeno
gubi energiju, poto jonizuje njene molekule (atome) dok se na kraju ne zaustavi. Na svom putu -
estica moe da obrazuje oko 10
5
pari jona. to je vea gustina supstancije, to je manji domet -
estica. Domet - estice zavisi od njene poetne brzine. U vazduhu u normalnim uslovima domet
- estica iznosi nekoliko centimetara, a u vrstoj supstanci priblino onoliko je manji koliko puta
je data supstanca gua od vazduha (reda veliine 10
-3
cm). Alfa estice se praktino mogu
zaustaviti listom obinog papira.

19

BETA RASPAD

Pod pojmom beta raspada podrazumijevaju se tri vrste nuklearnih transformacija:
elektronski beta raspad (-raspad), pozitronski beta raspad (
+
- raspad), i elektronski zahvat.
9
Elektronski beta raspad (
-
-raspad).- Kada se -raspad odvija putem emisije elektrona,
tada u jezgru atoma dolazi do procesa koji se simboliki moe predstaviti u obliku:

ema ove transformacije prikazana je na slici 9. Neutron (n) transformie se u proton (p),
elektron (e
-
) i antineutrino ()
Sl.9

Neutrino je estica koja postoji samo u stanju kretanja. Ova estica je elektrino neutralna i
kree se brzinom svjetlosti. Antineutrino je antiestica neutrina, koja takoe nema naelektrisanje.
Neutrino i antineutrino meusobno se odnose kao predmet i njegov lik u ogledalu. One gotovo ne
interaguju sa supstancijalnim sredinama.Mogu proletjeti kroz cijelo Sunce, tim prije kroz Zemlju, a
da se pri tome ne sudare sa drugim esticama. Stoga se u poetku istraivanja one nisu mogle
registrovati.
Proton koji je nastao u datoj transformaciji ostaje u jezgru, tako da se poslije raspada dobije
novo jezgro, iji se atomski broj povea za jedan i koje je stabilnije od prethodnog.
Maseni broj jezgra potomka ne mjenja se u odnosu na prethodno (matino jezgro). Elektronski
raspad (
-
-raspad) ematski se prikazuje kao:

Utvreno je da se -raspad, pri kome se emituje elektron, deava u jezgrima koja imaju viak
neutrona u odnosu na broj protona i koja postaju stabilnija kada se neki od neutrona zamjeni
protonom
.

Prorauni na osnovu relacije koja povezuje energiju i masu ( E = mc
2
) pokazuje da je
energija mirovanja neutrona vea od zbira energije mirovanja protona i elektrona, za oko 782 keV.

9
Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici je FIZIKA A autor, Milan O. Raspopovi, str.186

20

Stoga se transformacija, sa stanovita zakona odranja energije, moe odvijati i izvan atomskog
jezgra.
Kao primjer elektronskog
-
-raspada moe se navesti transformacija jezgra torijuma u jezgro atoma
izotopa protoaktinijuma sa isputanjem elrktrona i antineutrina (Sl.10):

Sl.10

Pozitronski beta raspad (
+
- raspad). Beta raspad u kojem se oslobaa poziton (e
+
)
komplementaran je elektronskom
-
-raspadu. U ovom sluaju postoji suvini proton koji se
pretvara u neutron, pozitron i neutrino, to se simboliki prikazuje u obliku:

p n + e
+
+ v.

Proton se transformie u neutron, uz oslobaanje pozitrona i neutrina. Pozitron ima istu
masu kao i elektron, a naelektrisanje mu je pozitivno i po apsolutnoj vrijednosti jednako
naelektrisanju elektrona. ema pozitronskog (
+
) raspada data je na slici 11.

Kod pozitronskog - raspada se takoe formira novo jezgro, koje je stabilnije u odnosu na
prethodno. Atomski broj tog jezgra se smanjuje za jedan u odnosu na matino ( roditeljsko) jezgro,
dok maseni broj ostaje nepromjenjen. Beta-plus, odnosno pozitronski raspad, u optem sluaju,
simboliki se moe prikazati:

.

Kao primjer za ovu vrstu raspada moe se uzeti i transformacija azota u ugljenik:

.
21

Ukupna energija, koju gubi jezgro pri beta raspadu (elektronskom ili pozitronskom), na
razliite naine rasporeuje izmeu elektrona (pozitrona) i antineutrina ( neutrina).
Pri nultoj vrijednosti energije elektrona (pozitrona), sva energija pri - raspadu pripada
antineutrinu (neutrinu). U graninom sluaju kada je energija elektrona (pozitrona) maksimalna, sva
energija pripada elektronu (pozitronu), a energija antineutrina, odnosno neutrina jednaka je nuli. U
svim ostalim sluajevima energija se rasporeuje na elektron i antineutrino (pozitron i neutrino), ali
tako, da suma energija tih estica bude jednaka maksimalnoj vrijednosti energije elektrona
(pozitrona):
E
e
= E
v
+ E
max

Beta estice (elektroni i pozitroni) imaju irok spektar brzina, od nulte do neke maksimalne
vrijednosti, koja moe biti sasvim priblina brzini svjetlosti u vakuumu. One imaju takoe veliku
jonizacionu mo (oko 10
4
pari jona u vazduhu pri normalnim uslovima, neto manju od -estica).
Praktino ih potpuno arpsorbuje ploa od aluminijuma debljine 1mm.

Elektronski zahvat. U sluaju elektronskog zahvata, jedan od protona iz atomskog jezgra
zahvata elektron iz najblie elektronske orbite, pretvarajui se u neutron. Otuda je ova
transformacija i nazvana elektronski zahvat.

GAMA RASPAD

Gama zraenje nije samostalni oblik radioaktivnosti. Ono obino prati procese - ,-
radioaktivnih raspada. Atomska jezgra koji emituju ili -estice transformiu se u nova jezgra,
koja se obino poslije dezintegracije kratko vrijeme nalaze u pobuenim (ekcitiranim) stanjima.
Prelaskom u nia energijska stanja ona emituju -fotone, slino kao to se u atomu, pri prelasku
elektrona iz vieg energijskog stanja u nie, isputa foton optikog ili rendgenskog zraenja (slika
12).
Poto su razlike meu energijskim stanjima u jezgru mnogo vee od razlika koje postoje
meu energijskim nivoima elektona u atomu, energije -fotona su znatno vee od energije obinih
22

fotona. Energijski nivoi elektrona u omotau atoma razdvojeni su energijom reda veliine
eV, a energijska stanja u jezgru meusobno se razlikuju za energiju reda veliine 10
5
eV. Stoga je -
zraenje kratkotalasno (visokofrekventno) i sa velikom energijom. Talasna duina -zraenja je reda
veliine 10
-11
m, tj.10
-2
nm. Ima veliku prodornu mo i ne moe se potpuno zaustaviti ni olovnom
ploom debljine nekoliko desetina centimetara.

Sl.12

Emisijom -fotona jezgro ne mjenja ni atomski ni maseni broj, ve prelazi iz energijski
vieg u energijski nie stanje.
Brzina -zraka kao posebne vrste elektromagnetnih talasa jednaka je brzini svjetlosti. Gama
zraci imaju veliku prodornu mo. Ne mogu se potpuno zaustaviti ni olovnim ploama debljine
nekoliko desetina centimetara. Na slici 13. je prikazana prodorna mo pojedinih komponenatat
radioaktivnog zraenja.

a) b)
Sl.13

Na svojstvu gama zraka da imaju veliku prodornu mo zasnovana je
10
gama
defektoskopija. Pomou toga metoda mogu se otkriti razni defekti u metalnim predmetima, to ima
iroku primjenu u metalurgiji, brodogradnji itd. Razna defektna mjesta u metalnim odlivcima
otkrivaju se na osnovu neravnomjerne promjene intenziteta snopa gama zraka, koji se proputaju
kroz date predmete (objekte).

10
Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici je FIZIKA autor, Milan O. Raspopovi, str.189

23

Neposredna jonizaciona mo -zraka je relativno mala u odnosu na - i -estice (ispod 10
3

pari jona u vazduhu pri normalnim uslovima). Ovi zraci ne skreu u elektrinom i magnetnom
polju.

VJETAKA RADIOAKTIVNOST

Prva vjetaka transformacija atomskog jezgra izvedena je 1919. godine pomou alfa-estica
emitovanih iz polonijuma (
) ija je energija bila oko 7,5 MeV. Ogled je izveo E. Raderford.

Zakljuio je da se prilikom sudara -estice sa jezgrom atoma azota obrazuje izotop kiseonika sa
oslobaanjem protona, odnosno:

To je bila prva vjetaki izvedena transormacija jednog hemijskog elementa u drugi. Time je
dokazano i postojanje protona.
Poslije ostvarenja ove transformacije poela su ira prouavanja dezintegracije i drugi jezgara
atoma: bora, aluminijum, kalijuma i drugih elemenata, bombardovanjem alafa-esticama. Sve te
nuklearne reakcije se uopteno mogu predstaviti u obliku:

Transformacije jezgra uzrokovane alfa esticama, dovele su do otkria neutrona. Za ilustraciju
takve nuklearne rekcije moe se navesti primjer:

Kada se alfa-esticom bombarduje jezgro atoma berilijumovog izotopa, dobijaju se jezgra atoma
ugljenika i neutron.
Vjetaka radioaktivnost.- Postoje nuklearne reakcije pri kojima se kao produkti dobijaju nova
nestabilna radioaktivna jezgra, koja se spontano raspadaju.
Pretvaranje stabilnih atomskih jezgara u nestabilna, radioaktivna jezgra putem
interakcija sa alfa-esticama, neutronima, protonima i drugim esticama, naziva se vjetaka
radioaktivnost.
Irena i Fridrih olio-Kiri (1934) prvi su uspjeli da putem nuklearnih reakcija proizvedu
vjetake radioaktivne elemente. To su izotopi nekih hemijskih elemenata koji se u prirodi ne nalaze,
jer je njihovo vrijeme poluraspada veoma malo i brzo prelaze u stabilna jezgra. Oni su alfa-
esticama bombardovali jezgro atoma aluminijuma i dobili radioaktivni izotop fosfora i jedan
neutron. Izotop fosfora se dalje sponatano raspada i prelazi u stabilini izotop silicijuma. U toj
transformaciji oslobaaju se jo pozitron i neutrino. Utvreno je da je vrijeme poluraspada vjetaki
dobijenog fosora 2,6 minuta.
Da bi se dobili radioaktivni izotopi, atomska jezgra se obino bombarduju protonima,
deuteronima, alfa-esticama ili neutronima, rijee tvrdim gama-zracima. Jedan isti radioaktivni
element esto se moe proizvesti na nekolikao naina.
Vjetaka radioaktivnost sve se vie praktino primjenjuje u nauci i tehnici, a naroito u
medicini pri lijeenju malignih oboljenja.

I rena olio-Kiri, roena Kiri (fr. Irne Joliot-Curie) bila je francuska hemiarka i naunica, jedn
od dobitnika Nobelove nagrade za hemiju.
24

Irena Kiri roena je 12. septembra 1897. u Parizu.Njeni roditelji su bili
poznati naunici Marija i Pjer Kiri. Irena je u velikoj meri pratila stope
svojih roditelja po pitanju obrazovanja i kasnijeg rada. Studirat je poela na
Sorbonu 1912. godin. Zbog poetka Prvog svetskog rata, za vreme koga je
bila angaovana kao medicinska sestra radiograf morala je privremeno da
napusti studije. Nakon prestanka rata, Irena nastavlja studije i 1925.
Zavrava doktorske studije na temu alfa estica izraenih iz polonijuma.
Godinu dana kasnije, 1926., udaje se Frederika olija koji e joj biti ne samo
brani ve i istraivaki partner. Oboje su bili veoma zainteresovani za oblast
nuklearne fizike, pogotovu za prirodnu i jo slabo istraenu vetaku radioaktivnost. Frederiko
Irena kao brani par zajedno su dobili 1935. Nobelovu nagradu Za sintezu novih radioaktivnih
elemenata.
Nakon ovog uspeha, 1938., objavila je i vrlo vaan rad u vezi sa dejstvom neutrona na teka jezgra.
Na ovom radu, koji je objavljen u Zborniku radova Francuske akademije nauka, asistent, potpisan i
kao koautor, bio joj je na fizikohemiar Pavle Savi. Ovaj rad mnogi smatraju jednom od vanih
prekretnica u otkriu nuklearne fisije, jer je prilikom izvoenja eksperimentalnog dela dvojac
istraivao vetake radioelemente dobijene izlaganjem uranijuma sporim neutronima. Izmeu
ostalog, njih dvoje su uspeno dobili ali ne i identifikovali izotop lantana poluivota 3,5 sata
[1]
.
Od 1936. bila je francuski dravni podsekretar za pitanja naunih istraivanja, a 1937. postaje
redovni profesor Fakulteta nauka u Parizu. Poslije Drugog svetskog rata, za vrijeme izmeu 1946.
i 1951, bila je lan francuske Komisije za atomsku energiju, i uestvovala je u izgradnji francuskog
nuklearnog arsenala.
Osim toga to je bila akademik i dravnik , Irena je bila borac za prava ena i lan Nacionalnog
komiteta Unije francuskih ena, te je lanica Svetskog mirovnog vea, jedne od najranijih mirovnih
organizacija, zatim mnogih naunih organizacija a dobila je i poasne doktorate brojnih
univerziteta. Proglaena je za oficira Legije asti.
Irena olio-Kiri umrla je 17. marta 1956. u Parizu od leukemije koju je dobila zbog prevelikog
izlaganja radijaciji tokom nauno-istraivakog rada. Ona i Frederik imali su dvoje dece.

KOSMIKO ZRAENJE

Kosmiki zraci su zraci koji iz kosmosa dolaze u zemljinu atmosferu, odnosno na Zemlju.
To su proton, alfa-estice i neki tei joni.Protona ima najvie praktino vie od tri etvrtine od
ukupnog zraenja koje dolazi iz kosmosa. Njihove energije , a to znai i brzine su izvanredno
velike kada se porede sa onim energijama estica koje se ispituju u laboratorijama. Primjera radi
navodimo da te energije koju posjeduju protoni mogu se kretati od nekoliko milijardi stotina
elektronvolti pa do fantastino velikih energija koje prelaze trilion elektonvolti.
Danas je poznato koje sve estice spadaju u kosmike zrake. Protona ima najvie i to su
primarni kosmiki zraci, koji ulaze u Zemljinu atmosferu. Meutim ostaju mnogi problemi u vezi sa
tim zraenjem , koji se uglavnom svode na dva pitanja. Kakvo je porijeklo kosmikih zraka i na
koji se nain ubrzavaju te estice, protoni i alfa estice do tako velikih energija? U vezi sa prvim
pitanjem, koje se odnosi na porijeklo kosmikih zraka, moe se rei da do danas nema uspjene
teorije. Poznato je da dolaze iz velikih daljina i da moda potiu od nekih eksplozija dalekih
zvijezda ili ipak u nekim procesima u maglinama.
to se tie naina ubrzavanja kosmikih zraka, postoje pokuaji da se to objasni. Fermi je
1949. godine dao jednu hipotezu koja se i danas uzima kao mogu mehanizam ubrzavanja tih
primarnih estica koje grade kosmiko zraenje (protona i alfa estica). Naime Fermi smatra da
postoje pokretni oblaci meuzvjezdanog gasa sa jakim magnetnim poljima zbog kretanja
naelektrisanih estica. U sudarima brzih estica kosmikog zraenja sa tim magnetnim poljima
25

dolazi ustvari do ubrzavanja samih estica, primarnog kosmikog zraenja. Za fiziku , posebno za
fiziku jezgra , od znaaja su procesi koji se odigravaju u Zemljinoj atmosferi kada kosmiki zraci
(protoni i alfa estice) stignu u nju. Protoni sa velikim energijama nalete na jezgro atoma vazduha,
pri emu dolazi do dezintegracije jezgra, koje razbija na vie dijelova. estice koje su nastale
takvom dezintegracijom imaju takoe velike energije. To se moe eksperimentalno dokazati
pomou fotoemulzija, ako proton udari u jezgro nekog atoma sa te fotoemulzije.
Tragovi estica dobijenih poslije dezintegracije jezgra ine tzv. Zvijezde. To prouava
fizika visokih energija. Proizvod dezintegracije jezgra kada uleti primarni proton daje sekundarno
zraenje u koje spada protoni, gama zraci i mezoni. Postojanje mezona kao elementarnih
estica predvidio je japanski fiziar Jukava 1935. g , mazoni su otkriveni 1947. godine u
pomenutom kosmikom zraenju. U kosmikom zraenju su po prvi put otkriveni teki mezoni koji
su dobili ime K-mezoni . U kosmikom zraenju , misli se na sekundarno zraenje otkriveni su
takoe hiperoni.

ZAKON RADIOAKTIVNOG RASPADA

Radiaktivna jezgra, bez obzira na vrstu raspada, transformiu se nezavisno jedna od drugih
kao i od spoljanjih uticaja (osvjetljenost, pritisak i sl.). Dokazano je da radioaktivni raspad je
sluajni proces. To znai da se jezgra atoma datog hemijskog elementa ne raspadaju istovremeno,
ve jedna ranije, druga kasnije. Ne moe se predvidjeti u kom trenutku e se raspasti neko
konkretno jezgro. Za opisivanje sluajnih procesa koristi se raun vjerovatnoe. U sluaju
radioaktivnog raspada govori se o vjerovatnoi da se jedno jezgo raspadne u jedinici vremena. Za
svako jezgro atoma datog radioaktivnog elementa ta vjerovatnoa je ista i naziva se konstanta
radioaktivnog raspada. Obino se obiljeava sa . Iz definicije konstante raspada slijedi da ako
radioaktivna supstanca u nekom trenutku vremena sadri N atoma,onda e se za beskonano malo
vremena dt taj broj atoma promjeniti za beskonano malu vrijednost dN, odreenu jedninom:

dN = - Ndt.

Predznak - oznaava da se u toku procesa radioaktivnog raspada smanjuje broj
raspadnutih jezgara. Integracijom prethodnog izraza dobije se sledea formula:

N = N
0
e
-t

gdje je N
0
broj jezgara radioaktivnog elementa u poetnom trenutku (t=0), N- broj neraspadnutih
jezgara u momentu vremena t. Ova formula predstavlja
11
zakon radioaktivnog raspada.
Broj neraspadnutih atomskih jezgara radioaktivnog elementa eksponencijalno se
smanjuju u toku vremena (sl 14).

11

26

Sl.14

Za svaki radioaktivni element karakteristino je vrijeme poluraspada ili period
poluraspada. Obino se oznaava sa T.
Vrijeme u toku kojeg se raspadne polovina poetnog broja jezgara atoma
radioaktivnog elementa naziva se period poluraspada.

Veliina 1/ je mjera srednjeg vremena ivota.
Formula koja pokazuje kako se smanjuje broj atoma nekog radioaktivnog elementa u toku
vremena je:
N = N
0
2
-t/T

Dobijena formula takoer izraava zakon spontanog (prirodnog) radioaktivnog raspada.

Vrijeme poluraspada za razliite radioaktivne, od 10
-7
do 10
15
godina. U sledeoj tabeli dati
su podaci za pojedine radioaktivne supstance.

Radioaktivni izotop Elementarna estica Vrijeme poluraspada
232
Th90

Alfa-estica 1,4 *10
10
godina
238
U92
Alfa-estica 4,6*10
9
godina
40
K19 Elektron 1,3*10
9
godina
14
C6 Elektron 5,6 *10
3
godina
226
Ra88
Alfa-estica 1,6 *10
3
godina
212
Po84
Alfa-estica 2,8 *10
-7
sekundi
12
N7
pozitron 1,2 *10
-2
sekundi

Na osnovu zakona radioaktivnog raspada moe se odrediti vrijeme starosti uzorka u
geologiji i arheologiji. To se izvodi na bazi analize radioaktivnih elemenata koji se nalaze u nekom
geolokom ili arheolokom uzorku.
27

Veliki period poluraspada
u arheologiji omoguuje odreivanje starosti iskopina.

Istraivanja su pokazala da broj jezgara (koncentracija) radioaktivnog ugljenika izotopa
u tijelu
ivog bia ima stalnu vrijednost. Izumrli organizmi prestaju da akumuliraju taj izotop ugljenika iz
atmosfere, koji se obrazuje u vazduhu iz azota pod dejstvom kosmikih neutrona. Poslije smrti, u
tijelima ivih bia koncentracija ovog izotopa poinje da se smanjuje uslijed -raspada. Ako se
primjeni zakon radioaktivnog raspada na izmjerenu koncentaciju atoma izotopa ugljenika
u
ostacima (kostima, drvetu...) moe se odrediti njihova starost.Ovom metodom odreena je starost
ovjeka u raznim fazama njegove evolucije i mnogi ivotinja koje su nestale sa nae planete.
Provjere tog metoda nad drevnim ostacima dala je relativno dobre rezultate.

RADIOAKTIVNI I IZOTOPI

U nuklearnoj medicini koristi se najee radioaktivni izotopi koji se dobijaju vjetakim
putem, pomou nuklearnih reakcija.
Nuklearne reakcije predstavljaju proces interakcije jednog stabilnog nuklida i izvesnog
jonizujueg zraenja (ili drugog nuklida). Kao rezultat takvog meusobnog dejstva nastaje nov
nuklid (jedan ili vie) i jonizujue zraenje koje se pri tom emituje. Novonastali nuklid moe biti
stabilan ili radioaktivan. U nuklearnim reakcijama nukleoni uestvuju u nuklearnim
transmutacijama.
Za nuklearnu medicinu od interesa su tri tipa nuklearnih reakcija koje se odnose na:
a) Ozraivanje stabilnih nuklida u nuklearnim reaktorima
b) Ozraivanje stabilnih nuklida u akceleratoru ili ciklotronu
c) Fisiju tekih nuklida iji su produkti radioaktivni.
Radioaktivni izotopi koji se dobijaju pomou reaktora. Za dobijanje najveeg broja
radioaktivnih nuklida koriste se nuklearni reaktor koji slui kao bogat izvor termalnih neutrona.
Pod termalnim neutronima podrazumjevaju se neutroni neznatnih kinetikih energija.U ovakvoj
nuklaarnoj reakciji neutron biva zahvaen od strane jednog nuklida i kao produkt dobija se izotop sa
uveanim masenim brojem

Treba napomenuti da za mnoge reakcije zahvata neutrona rezultujui nuklid je stabilan. U manjem
broju sluakeva nuklid postaje radioaktivan, koji se najee raspada. Druga osobina reaktorskih
radionuklida da su oni izvori jonizujueg zraenja. Nuklearne reakcije ovog tipa i odgovarajui
radioaktivni nuklidi koji se najee koriste u nuklearnoj medicini su:

( )
( )
( )
guterae
( )

Radioaktivni izotopi koji se dobijaju pomou akceleratora i ciklotrona.Akceleratori slue kao
izvor velikog broja visokoenergetskih naelektrisanih estica (od MeV-GeV), kao to su protoni,
deuteron.....i dr.Dobijanje ovih estica razliitih energija je neophodno, poto vrijednost energija
projektila uslovljavaju vjerovatnou nastajanja odreenih nuklearnih reakcija
Za svaku metu i za svaki projektil postoji odreen prag energije ispod koje se nuklearna
reakcija nemoe ostvariti. Radionuklidi koji se najee koriste u nuklearnoj medicini su:
( )
( )
-pogodan za ispitivanje kostiju

Fisioni radioaktivni nuklidi.Zahvatom neutrona sa
Radioaktivni nizovi Radioaktivnim raspadom iz jednog elementa se dobiva drugi, koji i sam
moe biti radioaktivan pa se dalje raspada itd. Tako nastaje radioaktivni niz. Uvijek se moe utvrditi
28

u nizu koje kome predak, a ko potomaka. Tako se moe utvrditi cijela radioaktivna porodica tj.
radioaktivni niz. Postoje etiri radioaktivna niza od kojih se tri javljaju u prirodi: uranov, protaktijev
i torijev, a etvrti, plutonijev, proizveden je vjetaki. Svi nizovi poinju izotopom ije ime nose,
imaju oko petnaest lanova i zavravaju se stabilnim izotopom olova.
U tabeli je dat uranov niz. Vidimo da razliiti izotopi nekih elemenata pokazuju razliite
vrste radioaktivnosti, sa razliitom enrgijom estica zraenja i razliitm vremenom poluraspada.
Kod alfa raspada koliko je energija alfa estice, vea toliko je vrijeme poluraspada manje i obrnuto.
Najmanja energija alfa estice je kod raspada izotopa
238
U
92
(4.18 MeV), dok je vrijeme
poluraspada najvee (5,51 * 10
9
godina). Najveu energiju imaju alfa estice dobivene raspadom
izotopa
214
Po
84
(7,58 MeV), koji ima najmanje vrijeme poluraspada(1,64 *10
-4
s).

Radioaktivni izotop Vrsta
radioaktivnosti
Energija estice E
(MeV)
Vrijeme
poluraspada (T)
238
U92
Alfa 4.18 5,51 * 10
9
godina
232
Th90

Beta 0,19 24,1 dana
234
Pa91 beta, gama 2,31 1.18 minuta
234
U92 Alfa 4,76 2,48 *10
5
godina

230
Th90 Alfa 4,69 8*10
4
godina
226
Ra88 Alfa 4,78 1580 godina
232
Rn86 Alfa 5,49 3,82 dana
218
Po84 Alfa 6,00 3,05 minuta
214
Pb82 beta,gama 0,65 26,8 minuta
214
Bi83 Alfa,beta,gama 5,50 19,7 minuta
210
Ti81

Alfa,bet,gama 1,96 1,32 minuta
214
Po84 Alfa 7,58 1,64*10
-4
s
210
Po84

Alfa 5,30 140 dana
206
Pb82

Stabilan izotop olova
Tako se pomou prisutnosti koliine izotopa u nekoj stijeni ili fosilu, mogue je
proraunati starost stijene ili fosila, to je od izuzetne vanosti za geologiju i nauku o evoluciji
ivota na Zemlji.

Najtei hemijski elementi koji se nalaze u prirodi su uran (U, Z=92), protaktijum (Pa,
Z=91) i torijum (Th, Z=90). Svi izotopi tih elemenat su radioaktivni, ali svaki od tih elemenata na
kraju ima jedan izotop koji je stabilan (sa dugim periodom poluraspada). Npr, uran
ima period
poluraspada 4,5*10
9
godina. Raspadom njegovih atomskih jezgara dobiju se elementi koji su
takoer radioaktivni.
Veliina koja izraava brzinu raspada, tj. broj jezgara koji se raspadnu u jedinici vremena,
naziva se aktivnost radioaktivnog izvora (A).

A=N

Osnovna jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora u kojem dolazi do raspada jednog jezgra u
sekundi je BEKEREL (Bq).
Aktivnost datog radioaktivnog elementa jednaka je proizvodu konstante raspada i broja
neraspadnutih jezgara koje sadri ta supstanca.
12
Primjena radioaktivnih izotopa u medicini-Nuklearne reakcije i s njim u vezi
indukovana radioaktivnost, omoguili su dobijanje radioaktivnih izotopa gotovo svih elemenata.

12
Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici je FIZIKA I BIOFIZIKA, Autor, Esad Jakupovii Dragoljub Mirjani
str.460

29

Oni se iroko koriste u razliitim oblastima nauke i tehnologije, a u medicini se koriste u
dijagnostike terapijske i istraivake svrhe.
U radioiztopskoj djagnostici koristi s metoda markiraniovih atoma. Ona je bazirana na
injenici da se stabilni i radioaktivni izotopi nekog elementa ne razlikuju po svojim hemijskim
osobinama. Meutim radioaktivni atomi uneseni u organizam mogu se pratiti pomoo
odgovarajuih ureaja koji detektuju radioaktivno zraenje ovih atoma. Atomi radioizotopa su dakle
markirani svojim zraenjem.
Unoenje markiranih atoma u organizam vri se injektiranjem, gutanjem ili udisanjem.
Zahvaljujui njihovim jednakim hemijskim osobinama na odgovarajuim stabilnim atomima,
markirni atomi ne utiu na uobiajen tok biohemijskih procesa u organizmu. Detekcijom
radioaktivnog zraenja markiranih atoma, mogue je pratiti tok razliitih procesa u organizmu, ne
naruavajui njegov rad.Tako se mogu dobiti vani podaci o transportu supstance kroz elijsku
membranu ili organe u ljudskom tijelu, gdje se odreeni izotopi uobiajeno nakupljaju. Pomou
radioizotopa moe da se ispituje dinamika funkcija razliizih organa kao to je srce, plua,
bubrezi, jetra, titna lijezda itd. Pri tome se mjeri aktivnost pogodno izabranog radioizotopa, koji
se unosi u organizam u odreenim vremenskim intervalima, zavisne od efektivnog vremena
poluraspada T radioizotopa.
Posebnom metodom scintigrafije mogue je detekcijom i mijerenjem zraenja markiranih
atoma dobiti vizuelnu raspodjelu izotopa u odreenom organu tzv.scintigram . Scintigram daje
morfoloki i funkcionalni snimak organa. Za ispitivanje nekog organa koristi se izotop koji se
selektivno nakuplja ba u tom organu.
Naprimjer. Pomou radioizotopa
131
I
53
moe se dobiti scintigram titne lijezde, jer se jod
selektivno nakuplja ba u titnoj lijezdi. Pomou radoizotopa
113
In
49
moe se dobiti scintigram
mozga itd. Scintigramska slika ima oblik mozaika sa morfolokim karakteristikama ispitivanih
organa.
Izbor radioiztopa u dijagnostici zavisi od mjesta primjene, vrste emitiranog zraenja,
prodornosti tog zraenja, vremena poluraspada i vremena efektivnog poluraspada te njegove
aktivnosti. Za dijagnostiku se upotrebljavaju radioizotopi male aktivnosti sa kratkim vremenom
poluraspada i efektivnim vremenom poluraspada.
Radioizotopi koji se koriste u medicini uglavnom se dobijaju bombardovanjem stabilnih
jezgara neutronima proizvedenih u nuklearnim reaktorima. Pri tome dolazi do nuklearne reakcije
tipa(n ), koje predstavljaju zahvat neutrona u jezgru stabilnog atoma uz emisiju gama fotona.
Primjeri takvih izotopa u nuklearnoj medicini su:

( )
( )
( )
guterae
( )

Ovi radioaktivni izotopi najee pokazuju -radioaktivnosti praenu -zraenjem. Radioizotopi se
takoe dobivaju pomou akceleratora, odnosno bombardovanjem stabilnih izotopa naelektrisane
esticama prethodno ubrzanim akceleratorima. Pri tome se odvijaju nuklearne reakcije
tipa(p,n),(,n),(d,p).Na primjer:

( )
( )

Ovi izotopi najee izvori radioaktivnog
- zraenja nastalog elektronskim K zahvatom ili

-
zraenjem. U upotrebi su i fisioni radioizotopi, nastali kao produkt nuklearne fisije u nuklearnom
reaktoru. U procesu fisije
proizvodi se vei broj radioaizotopa. Na primjer u reakciji:

30

Nastaju radioaktivna jezgra
. Ova nuklearna fisija
je esta, ali su mogue u

kojima nastaju parovi svih elemenata sa rednim brojemvina od Z=30 od Z=62, koji su takoe
radioaktivni.
Vjetaki radioizotopi imaju iru primjenu od prirodnih, jer se vjetakim putem mogu
dobiti radioaktivni izotopi bilo kojeg elementa i bilo koje vrste radioaktivnosti.
U medicinskoj terapiji radioizotopi se koriste kao izvori jonizujueg zrenja kojim se vri
unitavanje tumora. Pri tome se radioizotopi mogu aplicirati u tijelu(kao unutranji izvor zraenja)
ili izvan tijela(kao vanjski izvor zraenja). Za aplikacije u tijelu koriste se:
Za
dijelovanje izvan tijela, kao vanjski izvor zraenja, najee se upotrebljava
koji je
radioaktivan. U istu svrhu se upotrebljava rendgenski aparat i razne vrste akceleratora nabijenih
estica.Izbor izotopa za terapiju zavisi od vremena poluraspada , vrste emitovanog zraenja i
njegove prodornosti.

13
ZADACI :

PRI MJ ER 1.
Tkivo izloeno alfa zraenju prima dozu 1mGy. Koliku je radioaktivnu teinsku dozu primilo tkivo.
Podaci: D=1mGy
H
T=?
Rjeenje: H
T
=W
R
D=20mSv
PRIMJER 2.
Kako se definie atomska jedinica mase (u)?
a) Izraziti atomsku jedinicu mase unkilogramima.
b) Kolika je energija mirovanja koja odgovara atomskoj jedinici mase(u)?
ODGOVOR:
a) Atomska jeinica mase jednaka je dvanaestini mase atoma ugtljenikovog izotopa

RJEENJE:
u
m
c;
u=

b)

PRI MJ ER 3.
Nai poluprenik jezgra atoma
kada se zna da je r
0
=1.4

Rjeenje:

=1,4

PRI MJ ER 4.
Koliko puta je poluprenik atoma iridijuma
vei pd poluprenika atoma berilijuma
?
Rjeenje:
odnosno

PRI MJ ER 5.
Koliko puta je poluprenika jezgra atoma urana
bei od poluprenika jezgra atoma

vodonika
?
Rjeenje: priblino 6,2 puta

13
Zadaci koji su koriteni u ovoj nastavnoj jedinici su FIZIKA, autor, Milan O: Raspopovi.
31

PRI MJ ER 6.
U sastavu nekog jezgra nalazi se isti broj protona i neutrona. Poluprenik tog jeezgra je 1.5 puta
manji od poluprenika jezgra atoma aluminijuma
. Koje je to jezgro?
Rjeenje:
Neka je poluprenik nepoznatog jezgra
, a poluprenik jezgra atoma

Aluminijuma

Na osnovu toga dobijamo da je:
, A=8
Kako je broj protona u datom atomu jezgru jednak broju neutrona, to je Z=4. Dakle rije je o
jetgru atoma berilijuma
.

PRI MJ ER 7.
Koliko ima protona a koliko neutrona u masi tijela od 0.5 kg, sainjenog od aluminijuma
?
Rjeenje:
Broj atomskih jezgara u tijelu mase m je:

Gdje je
-molarna masa. Unuenjem datih podataka dobija se da je:

=1,1

Jedno jezgro atoma aluminijuma
ima 13 protona i 14 neutrona, pa je ukupan broj protona

N
p
=1,43
, a neutrona

PRI MJ ER 8.
Izraunati defekt mase i energiju veze jezgra atoma azota
. Masa protona je 1,00781 u,neutrona

1,00867 u, a masa jezgra atoma azota 14,00304 u.

? ?

Rjeenje: (
- Defekt mas jezgra izraunava se pomou formule

-Energija veze
u-atomska jedinica mase i iznosi u=1,66
)={7*1,00781+(14-7)*1,00867-14,00304}u=0,186
V
PRI MJ ER 9.
Kao rezultat serije radioaktivnog raspada uran
.Koliko se alfa i beta

transformacija deava?
ODGOVOR: Osam alfa raspada i est beta raspada.

PRI MJ ER 10.
Koje jezgro se dobija od jezgra atoma torijuma
, poslije etiri uzastopna raspada

RJEENJE:
Dobija se jezgro sa atomskim brojem A=230-16=214, a to je jezgro atoma olova

32

PRI MJ ER 11.Jezgro atoma radona
u stanju mirovanja emituje -esticu brzine 1,6

Koje jezgro se dobija ovim raspadom kolika je njegova brzina?
RJEENJE:
Jezgro atoma
, poslije emisije alfa estice, prelazi u jezgro
,brzina uzmaka ovog jezgra

dobija se iz zakona odranja inpulsa.Pre raspada, impuls je bio jednak nuli. Na osnovu novo jezgro
smjerova,tj. Dobija se da
=mv, pa je v=
Za odnos masa moe se uzeti odnos masenih

brojeva:

Na osnovu toga je

PRI MJ ER 12
Period poluraspada
je 20,4 min. Nai:

a) Poslije koliko vremena se raspadne
poetnog broja jezgra.

RJEENJE:

b)
poetnog broja jezgra raspade se za vrijeme od dva perioda poluraspada: t=40,8 min.
PRI MJ ER 13.
Odrediti starost drvenog predmeta u kojem se specifina aktivnost ugljenikovog izotopa
je 1.67
puta manja od specifine aktivnosti istog izotopa u tek odsjeenom drvetu. Vrijeme poluraspada
je 5700 godina.

RJEENJE
Aktivnost radioaktivnog elementa odreena je odnosom: A=
(dN- promjena broja

radioaktivnih jezgara za elementarno vrlo kratko vrijeme dt: N-trenutan broj jezgara). Specefina
aktivnost odnosi se na jedinicu mase pa je:

odavde slijedi

Tj.odnosno t=
.

PRI MJ ER 14.
Jezgro atoma selena
nalazi se u pobuenom stanju sa energijom eksitacije od 100 ke.Nai

brzinu uzmaka jezgra ako ono emituje gama kvant i pree u osnovno stanje. Prije emisije jezgro se
nalazilo u stanju mirovanja. Masa jezgra
je 1.3410
-25
kg.

RJEENJE:
Prema zakonu odranja energije -energija eksitacije, -energija
emitovanog gama-kvanta a T-kinetika energija uzmaka jezgra. Poto masa jezgra relativno velika,
njegova kinetika energija (T) moe se zanemariti u odnosu na energiju gama kvanta (T<< ). Na
osnovu toga . Prema zakonu odranja inpulsa imamo da je: p=
, odnosno
=
.

PRI MJ ER 15.
Linearni koeficijent apsorpcije gama zraenja u vodi je 0,06cm
-1
.
a)Izraunati debljinu sloja vode koji smanjuje intenzitet gama zraenja na polovinu
(tvz.poludebljinu).
b)Na kojoj dubini u vodi treba da se nalazi izvor snopa gama zraenja da bi intenzitet na
povrini vode bio 1000 puta slabiji? Rasijanje zraenja zanemariti.
33

RJEENJE:
a)Poludebljina apsorbera (sredina koja apsorbuje, u ovom sluaju, gama zraenje):
, gdje je
-linearni koeficijent slabljenja intenziteta. Zamjenom datog podatka, nalazi se:

b)Iz zakona slabljenja intenziteta snopa gama zraenja pri prolasku kroz supstanciju

dobija

PRI MJ ER 16.
Kolika debljina neke sredine umanju intenzitet snopa gama zraenja 100 puta?

RJEENJE:
Polazimo od zakona I=

i uslova da je: I
. Na osnovu toga imamo da je:
, ili

kolika je debljina
, slijed

PRI MJ ER 17.
Izotop
ima vrijeme polurasoada T

1/2
=138 dana =1.1910
7
s.
a)Kolika je aktivnost mase m=1g tog polonijuma?
b)Kolika e biti aktivnost nakon godinu dana?
c)Koliko e neraspadnutih atoma preostati nakon 10 godina?

RJEENJE:
a) Masa 1 grama sadri N
0
=
N
A
=
6.022 10
23
= 2.87 10
21
atoma (A
a
maseni
broj). Prema tome je poetna aktivnost A
0
=
= 1.67 10
14
Bq.
b) A =A
0

= 2.662 10
13
Bq.
c) N = N
0

=3.1 10
13
atoma.
ZADATAK 18.
Aktivnost mase ugljika
koji se nalazi u 1kg ive tvari iznosi 260 Bq. Vrijeme poluraspada tog
ugljika iznosi 5730 godina.
a) Kolika je starost uzorka kod kojeg je izmjerena aktivnost 210 Bq po kg uzorka?
b) Za koliko godina se aktivnost iste mase smanji za p = 1% ?
c) Kolika je aktivnost nakon 500 godina ?
RJEENJE:
a) Iz A =A
0

ln
= 1765.5 god.
b)
ln
=83.1 god.
c) A =A
0

=244.7 Bq.

14
ZADATAK 19.
Koji elementi bi se dobili zamjenom protona neutronima, a neutrona protonima i na koji bi to nain
bilo mogue:
a)
; b)
; c)
;

14
Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici je Zbirka zadataka,autor, Nataa alukovi, Krug ,Beograd.
34

RJEENJE:
a) Za jezgru
broj protona je Z = 6, a broj neutrona N = A Z = 7. Zamjenom nastaje

element rednog broja Z = 7, maseni broj ostaje isti; nastaje dakle izotop
; to bi bilo
mogue
emisijom.
b) Kako je ovdje N = Z, promjene nema.
c) Nastao bi
izotop selena; on ne postoji. Mogao bi nastati uzastopnom emisijom 5

elektrona (
estica) iz jezgre.
15

ZADATAK 20.
Atomska masa aluminijuma
iznosi m
Al
= 26.982 u, masa atoma vodonika m
H
= 1.00782505 u,
neutrona m
n
= 1.00866501 u. Izraunaj:
a) defekt mase i koji % mase jezgre on ini;
b) energiju vezanja;
c) energiju vezanja po nukleonu;
d) kao c) za atom eljeza
, m
Fe
= 55.847 u;
e) kao c) za atom urana
, m
U
= 238.0508 u.

RJEENJE:
a) m
Al
= 0.24104 u, to ini 0.89 % mase jezgre.
b) EAl = 224.52 MeV.
c) Po nukleonu to iznosi e
Al
=
=8.33 MeV.
d) e
Fe
=
= 10.25 MeV.
e) e
U
=
= 7.57 MeV.
Energija vezanja najvea je za eljezo. Jezgre manjeg atomskog broja od A
Fe
= 56 podlijegat e
procesima fuzije, a jezgre veeg atomskog broja od eljeza procesima fizije.
ZADATAK 21
Radioaktivni izotop
prelazi zahvatom elektrona u izotop atomske mase m

2
= 40.96183 u, uz
osloboenje energije Q = 0.427 MeV.
a) Koji je to izotop ?
b) Kolika je atomska masa m
1
izotopa
?
RJEENJE:
a) Napiimo reakciju:
+ . Dakle, nastaje izotop kalija.( Obrati panju

da je ovdje i u ostalim primjerima zbog gornjih i donjih indeksa lijevo i desno od znaka
jednak).
b) Iz = ( m
1
+ m
e
- m
2
) 931.5 MeV m1 =
+ m
2
m
e
=40.96174 u.
ZADATAK 22.
Reaktor nuklearne elektrane daje elektrinu snagu P
e
= 632 MW, to je 30 % toplinske snage.
Prilikom nuklearne fizije urana
pretvara se u energiju p = 0.1 % mase.

a) Kolika se masa urana potroi za 1 sat rada?
b) Koliko se atoma urana raspadne za 1 sat?

15
Zadaci koriteni u ovoj nastavnoj jedinici Zbirka zadataka, autor, Stjepan Muji, Zagreb, 2010.

35

c) Kolike su godinje potrebe urana elektrane ako ona radi 8000 sati i koliko elektrine
energije za to vrijeme proizvede ta elektrana?
RJEENJE:
a) Toplinska snaga je P
e
=
= 2107 MW. Za tu se snagu svake sekunde u energiju treba

pretvoriti
=
= 2.344 10

8
kg/s; ali kakose u energiju pretvara samo 0.1% mase atoma koji
se raspadnu (fizija), svake sekunde bie potrebna masa
= 2.344 10
5
kg, a
svakog sata = 3600
= 8.44 10
2
kg =84.4 g.
b) Ta masa sadri n =
= 0.359 mol, pa je broj atoma koji se raspadnu u satu N =nN

A
= n
6.02210
23
= 2.1610
23
.
c) Godinje potrebe elektrane bile bi

= 8000 =675.2 kg za proizvedenu elektrinu
energiju
W = P
e
t = 5.06 10
9
kWh.

NUKLERANE REAKCIJE

Transformacije atomskih jezgara, izazvane njihovim uzajamnim djelovanjem ili
djelovanjem elementarnih estica, nazivaju se nuklearne reakcije.
Po pravilu u nuklearnim reakcijama uestvuju dva jezgra i dvije estice. Par jezgro-estica je
polazni, a novi par jezgro-estica je konani produkt.
Nuklearne reakcije se obino predstavljaju u obliku:

A+aB+b

gdje su A i B-poetno i konano jezgro; a i b polazna i konana estica u reakciji. Mogue eme
ostvarivanja nuklearnih reakcija nazivaju se kanali reakcije. Kao projektili za izazivanje nuklearne
reakcije mogu se koristiti pored alfa-estice i deuteron, proton, neutron, gama-foton i dr.
Za nuklearne reakcije vai zakon odranja ukupne energije, impulsa, momenta
impulsa, koliine naelektrisanja, broja nukleona (ako ne dolazi do obrazovanja antiestica),
kao i zakona odranja vrijednosti nekih drugih veliina koje se odnose na svijet mikroestica.
Enrgija reakcije (ili Q-vrijednost reakcije) je razlika ukupne energije estica u stanju
mirovanja koje stupaju u reakciju i ukupne energije estica u stanju mirovanja koje nasataju u
reakciji:

Q = m
A
*c
2
+ m
a
*c
2
- m
C
*c
2
m
c
*c
2

Ako je Q>0, u reakciji se oslobaa energija i takva reakcija se naziva egzotermnom. Ako je
Q<0, neophodno je ulaganje enrgije da bi se reakcija mogla odvijati. To je endotermna reakcija.
Nuklearne reakcije se mogu klasifikovati na osnovu energija projektila koji ih izazivaju,
karaktera transformacije jezgra, estica koje nastaju kao rezultat reakcije itd.
Razlikuju se nuklearne rekaciji pri niskim, srednjim i visokim energijama. Nuklearne
reakcije pri malim energijama (reda veliine eV) uglavnom se ostvaruju pod dejstvom neutrona.
36

Nuklearne reakcije pri srednjim energijama (od nekoliko MeV) izazivaju se naelektrisanim
esticama (protonima, alfa-esticama, deuteronima i dr.) i gama-fotonima. Nuklearne reakcije pri
visokim energijama (stotine i hiljade MeV) dovode do nastajanja estica koje ne postoje u
slobodnom stanju i imaju veliki znaaj u prouavanju svojstava elementaranih estica.

NUKLEARNA FISIJA

Specijalan sluaj nuklearnih reakcija je proces fisije (diobe, cijepanja) jezgara atoma nekih
hemijskih elemenata.

16
Nuklearna reakcija (Sl. 15) u kojoj se atomsko jezgro cijepa (dijeli) na dva, rijee tri,
nova jezgra, pri emu se emituju dva do tri neutrona i -zraci uz oslobaanje relativno velike
energije, naziva se nuklearna fisija.
Proces fisije (diobe, cijepanja) jezgara atoma pojedinih hemijskih elemenata predstavlja
specijalan sluaj nuklearnih reakcija.
Nuklearna fisija obino moe da se ostvari dejstvom, neutrona (i drugih estica) na jezgra,
npr. torijuma, urana, plutonijuma itd., a moe da nastane i spontano u nekim transuranskim
elementima.
Novonastala jezgra u procesu nuklearne fisije obino se nazivaju fisioni produkti.
Atomski brojevi novonastalih jezgara pripadaju, otprilike, sredinjem dijelu periodnog
sistema hemijskih elemenata, a njihovi maseni brojevi meusobno se odnose, sa najveom
vjerovatnoom kao 2:3.
Proces fisije jezgra prati izdvajanje relativno velike energije. Naroitu pogodnost sa
energetskog aspekta ima i to to se u svakom fisionom dogaaju oslobode, prosjeno, 2-3 neutrona,
koji u odreenim uslovima mogu da odravaju fisioni proces due vrijeme.
Energija koja se oslobaa pri fisiji jednog jezgra atoma izotopa urana
iznosi oko 200

MeV. Proraun energije koja se izdvaja u procesu jednog fisionog dogaaja pokazuje da se vei dio
te energije odnosi na kinetiku energiju novonastalih jezgara (od oko 168 MeV). Ostali dio energije
rasporeuje se na neutrone, -estice i -zraenje koje prati proces fisije. Prilikom fisije jezgara
atoma sadranih u jednom gramu urana
izdvaja se energija od oko 8*10

10
J. Produkti fisije u
veini sluajeva su radioaktivni, i serijskim transformacijama i isputanjem -fotona oni prelaze u
nova, relativno stabilna jezgra.

Sl.15

16
Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici je FIZIKA ,autor, Milan O. Raspopovi.

37

Aktivacija: proces u kojem materijal postaje radioaktivan nakon to je izloen djelovanju neutrona,
protona, ili neke druge vrste zraenja.

NUKLEARNA FUZIJA

Spajanje lakih atomskih jezgara u tee jezgro na visokoj temperaturi i prtisku, uz
oslobaanje relativno velike energije i estica, naziva se nuklearna fuzija.
U izvjesnom smislu, fuzija jezgra lakih elmenata je proces suprotan procesu fisije jezgara
tekih elemenata. U prvom sluaju dolazi do diobe jednog jezgra na dva nova jezgra, a u drugom,
od dva jezgra obrazuje se novo jezgro.
Meutim sa energijskog stanovita, fuzija je analogna fisiji, jer se opet od jezgara sa
manjoma energijom veze po jednom nukleonu formiraju jezgra sa veom energijom veze po
jednom nukleonu, i oslobaa se energija.
Za ostvarivanje nuklearne fusije neophodno je da jezgra imaju tako veliku brzinu (energiju)
da mogu savladati odbojne elektrine sile. (Stoga se fuzija jezgara tekih elemenata teko moe
realizovati). Postoje, u principu, dva osnovna naina ostvarivanja fuzije. Prvi se zasniva na
ubrzavanju jezgara pomou akceleratora, a drugi na obezbjeivanju visokih temperatura (reda
veliine iznad 10
7
K) na kojima jezgra posjeduju veoma veliku energiju toplotnog kretanja. Tako
velike energije toplotnog kretanja omoguuju savlaivanje odbojnih elektrinih sila meu jezgrima
i njihovo spajanje (uslovljeno nuklearnom silom). Ovi nuklearni procesi esto se nazivaju
termonuklearne reakcije, jer se ostvaruju u uslovima visokih temperatura.
Prorauni pokazuju, a ogledi potvruju, sledee: da bi se dva jezgra sa najmanjim atomskim
brojem fuzionisala, treba da imaju prosjenu energiju toplotnog kretanja od oko 0,35 MeV, kojoj
odgovara temperatura reda veliine 10
8
K - 10
9
K, koja prevazilazi temperaturu centralnih oblasti
Sunca (T = 1.3*10
7
K). Takvi nuklearni procesi nazivaju se termalne nuklearne reakcije.
U procesu nuklearne fuzije (spajanja) dva laka jezgra u jedno novo jezgro, oslobaa se jo
vea energija po jednom nukleonu, nego pri nuklearnoj fisiji.

LANANA REAKCIJA

Prilikom fisije urana, prosjean broj neutrona stvorenih u reakciji je 2,5 to je vie nego
dovoljno da se reakcija sama odrava. Neutroni nastali pri fisiji uzrokuju nove reakcije fisije i tako
nastaje niz vezanih reakcija ili tzv. lanana reakcija.
Za vrijeme nekontrolisane lanane reakcije,(Sl.16) u veoma kratkom vremenu (milioniti
dijelovi sekunde) izvri se na hiljade fisionih reakcija i oslobodi se ogromna koliina energije -
primer atomske bombe.
38

Sl. 16

Ograniavanjem (kontrolisanjem) broja neutrona koji uestvuju u reakcijama fisije, mogue
je uspostaviti stanje da samo jedan novostvoreni neutron izaziva novu fisiju. To je tzv.
kontrolisana fisija (Sl. 17) koja se primenjuje u nuklearnim reaktorima za proizvodnju nuklearne
energije.
Sl. 17

NUKLEARNI REAKTORI

Nuklearna lanana reakcija se, naalost, prvo koristila za dobijanje nuklearnog oruja (prva
eksplozija nuklearne bombe nad Hiroimom 1945. godine). Tek 1955. godine, u enevi, je odrana
Prva meunarodna konferencija za koriene nuklearne energije u mirovne svrhe.
Tehniki sistem (postrojenje) za odravanje kontrolisane nuklearne lanane reakcije
naziva se
17
nuklearni reaktor (Sl.18)
a) b)

Sl 18.

Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici je FIZIKA, autor, Milan O. Raspopovi.

17

39

Kao nuklearno gorivo u reaktorima se koriste uranovi izotopi, plutonijum, a u nekim
sluajevima i torijum. Dio energije, osloboene u procesu lanane reakcije, ispoljava se u vidu
toplote, koja se moe odvoditi iz nuklearnih reaktora i iskoristiti za pokretanje raznih toplotnih
maina, npr.-parnih turbina.
Osnovni dijelovi svakog reaktora su: nuklearno gorivo (aktivni dio reaktora), moderator,
upravljake ipke, reflektor, sistem za hlaenje i zatitni sistem.
Zavisno od toga u kakvom obliku se koristi nuklearno gorivo, reaktori mogu biti homogeni i
heterogeni. U homogenim reaktorima nuklearno gorivo je homogeno rasporeeno, u obliku rastvora
ili u vidu praha. U heterogenom reaktorima nuklearno gorivo se postavlja u obliku posebnih poluga
(ipki).
Za sve vrijeme rada nuklearnog reaktora, koliina nuklearnog goriva mora da prevazilazi
kritine vrijednosti, jer se samo u takvim sluajevima moe odrati lanana reakcija. Zbog toga,
nuklearno gorivo u toku rada ne sagorijeva do kraja. Kada se u nuklearnom gorivu akumulira toliko
fisionih proizvoda da ponu da ometaju pravilan rad nuklearnog reaktora, to znai da je nuklearno
gorivo istroeno i treba ga izvaditi iz reaktora. Istroeno nuklearno gorivo se specijalnim
postupcima prerauje i velikim dijelom se ponovo moe koristiti kao nuklearno gorivo, to
meutim, nije sluaj sa ugljem.
Pri preradi iskorienog nuklearnog goriva nastaje opasni nuklearni otpad, ije otklanjanje
jo uvijek nije uspjeno rijeeno.
Pomou moderatora (usporivaa) smanjuje se energija neutrona koji nastaju u fisionom procesu.
Kao usporiva primjenjuje se grafit, deuterijum u vidu teke vode, jedinjenje berilijum. Sve to
uslovljava naglo usporavanje brzih neutrona. Sve to bitno utie na intenzitet lanane reakcije.
Kod veine reaktora postoji reflektor neutrona. U tu svrhu koristi se grafit ili berilijum koji
se stavlja oko reaktorskog jezgra. Reflektor odbija neutrone koji su napustili aktivnu zonu i vraa ih
tamo ponovo, tako da oni mogu i dalje uzrokovati fisione procese.
Naglo odvijanje lanane reakcije prati oslobaanje velike koliine toplotne energije, to
izaziva zagrijavanje reaktorskog sistema, uslijed ega moe da doe do djeliminog ili potpunog
oteenja. Stoga je potrebno odrati normalan reim rada reaktora. To se postie unoenjem u
aktivnu zonu reaktora ipki, npr., od bora ili kadijuma, koje efikasno apsorbuju neutrone tzv.
upravljake ipke. Njihovim sputanjem i podizanjem upravlja se intenzitetom lanane reakcije, a
time i radom reaktora.Pri ovom procesu postoji i poseban sistem hlaenja reaktora.
Postoje dva tipa nuklearnih reaktora: fisioni-nuklearni reaktor u kojima se toplota
proizvodi nuklearnom fisijom, i fuzioni- nuklearni reaktor u kojima se toplota proizvodi
nuklearnom fuzijom.
Nuklearni fisioni reaktori (Sl.19)-Unutar atomskih centrala nuklearnu energiju stvaraju
nuklearni fisioni reaktori. U centru reaktora zatienog kupolom od betona nalaze se ipke
uranijuma-235 iji se atomi razbijaju u lananim nuklearnim reakcijama. Reakcije ubrzavaju ipke
grafita, a usporavaju ipke bora ili kadmijuma. Osloboena energija se koristi za zagrijavanje
ugljen-dioksida ili vode pri emu se stvara para koja pokree parne turbine za proizvodnju
elektrine energije.
40

Sl. 19

Nuklearni fuzioni reaktori (Sl.20)-Da bi se postigla temperatura neophodna za nuklearnu
fuziju, atomi vodonika se zagrijavaju unutar fuzionog reaktora. Jezgra atoma se razdvajaju od
elektrona (negativno naelektrisanih estica) i formira se poseban oblik materije koji se naziva
plazma. Plazma mora imati temperaturu od oko 14 miliona Celzijusovih stepeni kako bi se
izdvojena jezgra vodonika spojila. Ovako visoka temperatura unutar reaktora odrava se pomou
stabilnog elektromagnetnog polja.

Sl.20
PRIMJENA

Nuklearna elektrana (Sl.21) je termoenergetsko postrojenje u kojem se nuklearni reaktor
koristi za dobijanje pregrijane vodene pare, koja posredstvom parne turbine pokree generator
elektrine struje.
Nuklearna energija u mirnodopske svrhe prvi put je primjenjena 1954. Godine SSSR-u.
Tada je putena u rad prva nuklearna elektrana, ija je snaga iznosila svega oko 500 KV, dok danas
je esto vea od 1000 MV.

41

Sl. 21

Najvanija primjena nuklearnih reaktora je danas u proizvodnji elektrine energije
(nuklearna energija). Istraivaki reaktori slue za dobivanje radioaktivnih izotopa i eksperimente s
neutronskim zraenjem. Prvi reaktori izgraeni za proizvodnju plutonija koritenog u nuklearnom
oruju, a takoer su i prvi reaktori za pogon podmornica i brodova razvijeni za vojne svrhe (ipak
mnogo manji nego oni u nuklearnim elektranama).

18
Nuklearna elektrana je elektrana koja kao izvor energije koristi toplotu dobivenu u
nuklearnom reaktoru, a po svemu ostalom se ne razlikuje bitno od termoelektrane koja
koristi fosilno gorivo.Nuklearne se elektrane razlikuju prema tipu nuklearnog reaktora od kojih je
najei reaktor hlaen i moderiran obinom vodom pod pritiskom.
Tlakovodni ili PWR (sl.22) (Pressurized water reactor) reaktor pripada drugoj
generaciji nuklearnih reaktor koji koristi obinu vodu kao rashladno sredstvo
i neutronski moderator. Prvobitno je razvijen u Oak Ridge National Laboratory, a bio je namijenjen
za pogon nuklearnih podmornica Danas je
postoji vie od 230 PWR reaktora u nuklearnim elektranama i nekoliko stotina u podmornicama
i brodovima na nuklearni pogon. Izvedba nuklearnih elektrana s reaktorom sa vodom pod pritiskom
(PWR pressurized water reactor) zasniva se na principu dvaju odvojenih rashladnih krugova;
rashladnog kruga reaktora primarnog kruga, i rashladnog kruga parogeneratora sekundarnog
kruga Uopteno, nuklearne elektrane se u osnovi meusobno razlikuju po izvedbi reaktorskog
postrojenja, dakle po izvedbi primarnog rashladnog kruga.
Shema elektrane sa PWR reaktorom (sl.22)

18
Ljubomir Barbari,Niklearna energija i njena primjena, Tehnika Knjiga , Beograd, 1961.g.

42

Dizajn PWR reaktora
Rashladno sredstvo
Obina voda ulazi na dnu reaktora pri temperaturi od 275 C te se strujei prema gore kroz
reaktorsko jezgro zagrijava do 315 C. Voda ostaje u tekuem stanju unato visokoj temperaturi
zbog visokog pritiska u primarnom rashladnom krugu, obino oko 155 bara. Visoki pritisak u
primarnom krugu osigurava odvojeni kompresor spojen u primarni krug koji je djelomino
napunjen vodom zagrijanom uronjenim elektrinim grijaima do temperature zasienja za eljeni
pritisak. Zbog postizanja pritiska od 155 bara temperatura u kompresoru se odrava na 345 C, to
daje minimalnu temperaturnu razliku od 30 C. Kako bi se postigao maksimalni prenos toplote
temperatura, pritisak i protok u primarnom krugu su podeeni tako da se pothlaeno mjehurasto
isparivanje dogaa kada voda prelazi preko uranskih tapova. Nakon to pokupi toplotu prolazei
kroz reaktorsko jezgro, voda iz primarnog kruga predaje toplinu u generatoru pare vodi iz
niskotlanog sekundarnog kruga, koja isparava u zasienu paru pritiska 6.2 MPa i temperature 275
C (u veini izvedbi), koje se zatim koristi u parnoj turbini. Nakon to preda toplotu, voda iz
primarnog kruga se pumpa natrag u reaktor pomou snanih pumpi koje mogu dostizati snagu od 6
MW svaka.
Dakle, tipini parametri rashladne vode reaktora su:
Pritisak: 150 do 160 Mpa
Prosjena temperatura: 570K do 590 K
Promjena temperature vode u reaktoru i parogeneratoru: 30 do 50 K
Volumen po rashladnoj petlji: oko 6 m3/sek

Moderator
Kako bi se odravala lanana reakcija u nuklearnom reaktoru brzi fisijski neutroni se moraju
usporiti. U PWR reaktoru rashladna voda se koristi kao neutronski moderator tako da neutroni
prolaze kroz viestruke sudare sa laganim atomima vodika pri emu gube brzinu. Ovo usporavanje
neutrona e biti to ee to je voda gua. Koritenje vode kao moderatora je vana sigurnosna
karakteristika PWR reaktora. Naime, svakim povienjem temperature u reaktoru smanjuje se
gustoa vode, samim time i broj usporenih neutrona. Zbog toga, ukoliko je reaktivnost u reaktoru
iznad normalne, redukovan broj usporenih neutrona uzrokovat e usporenu lananu reakciju, time
generirajui manju koliinu topline. Ovo svojstvo, poznato kao negativni temperaturni koeficijent
reaktivnosti, ini PWR reaktore vrlo stabilnima. Veliina jezgra reaktora i broj gorivnih elemenata u
njoj ovise o snazi. Radi to vieg stepena standardizacije nuklearne opreme primarnog
kruga, elektrane se izvode u nekim odreenim podrujima snaga (600 do 700, 900 do 1000 i 1200
MW). Na taj nain je omogueno da se reaktori hlade sa vie rashladnih petlji, odnosno krugova od
kojih svaki odgovara polovici, treini ili etvrtini snage reaktora. Svaka je rashladna petlja
projektovana za 300 do 400 MW elektrine snage elektrane (to predstavlja oko 1 toplinski
gigavat). Komponente nuklearne opreme (parogeneratori, pumpe) u svakoj rashladnoj petlji su iste.
Budui da su rashladni krugovi u reaktoru povezani hidrauliki, dovoljan je samo jedan regulator
pritiska primarnog kruga za sve rashladne krugove (petlje). U bivem Sovjetskom savezu za potrebe
energetike razvijeni su reaktori VVER. Tipske snage nuklearnih elektrana sa tim reaktorim su 440
MW (stariji tip sa 6 rashladnih petlji), te 1000 MW (noviji tip sa 4 rashladne petlje).
Komponente primarnog rashladnog kruga smjetaju se u veliku zatitnu posudu koja se
naziva kontejnment. Kontejnment je projektovan za pritisak koji bi u njoj nastao u sluaju pucanja
komponente primarnog kruga (najee se pretpostavlja lom primarnog cjevovoda). U tom sluaju
bi naglo pao pritisak u primarnom krugu i voda bi isparila. Para bi zajedno sa dijelom radioaktivnih
nuklida koji se nalaze u primarnom krugu ispunila kontejnment i povisila u njoj pritisaki na 0,3 do
0,4 MPa. Na taj tlak je kontejnment i projektovan. Opisani kvar se tretira kao najvei projektom
predvieni kvar (Design Basis Accident - DBA). Oblik kontejnmenta i smjetaja komponenata
43

reaktorskog postrojenja s PWR-om unutar kontejnmenta se razlikuje projektima razliitih
proizvoaa nuklearne opreme . Npr, prema projektu tvrtke KWU, primjer je postrojenja s etiri
rashladne petlje sa osnovnim obiljejem kuglastog oblika kontejnmenta (kuglasti oblik tlane
posude bolje izdrava unutarnji tlak od valjkastog oblika). Kuglasta zatitna posuda kod date visine
osigurava vei unutarnji prostor a time i mogunost smjetaja bazena za ozraeno gorivo unutar
posude. Unutarnji pak smjetaj bazena omoguuje bolju zatitu ozraenog goriva od vanjskih
uticaja.
Jezgro reaktora
Jezgra NE sadri 121 gorivni element prosjenog obogaenja od 4.3 % U-235. Svaki element
je graen od 235 gorivnih ipki razmjetenih u matrinoj formi 16x16 u kojoj se jo nalazi 20
lokacija za kontrolne ipke te jedna instrumentacijska. U prvih 7 ciklusa rada reaktora NE koristili
su se standardni Westinghouse (STD) 16x16 gorivni elementi sa oblogom gorivnih ipki od
Zircaloya-4. Od 7 do 11 radnog ciklusa uvodi se noviji tip dizajna, Vantage5 koji koristi gorive
tablete od prirodnog urana obogaenja 0.74 w/o U-235 pri emu su implementirane neke od
karakteristika Vantage5 serije gorivnih elemenata poput uvoenja aksijalnih zona od prirodnog
urana ime je poboljana ekonominost iskoritenja termikih neutrona, koritenje integriranih
gorivih apsorbera (IFBA-Integrated Fuel Burnable Absorbers) te visok stupanj odgora (do 60
GWd/tU). U 11. ciklusu se uvode novine u smislu naprednije i poboljane izvedbe Zircaloy-4
obloge gorivnih ipki. Sa poetkom 15 radnog ciklusa jezgre reaktora sa regijom 17 zapoinje
uvoenje standardne serije Westinghouse 16x16 (STD) gorivnih elemenata VANTAGE+ sa
gorivim tabletama anularnog obogaenja od 2.6 w/o U-235. Glavna razlika u odnosu na
VANTAGE5 seriju je u materijalu obloge gorivnih ipki. U ovom sluaju se koristi slitina ZIRLO
ije su glavne karakteristike poveana otpornost prema koroziji i smanjen utjecaj neutronskog
ozraivanja. Pri svakom punjenju jezgre na poetku novog radnog ciklusa jedan dio gorivih
elemenata sadri sagorive apsorbere koji smanjuju reaktivnost svjeeg goriva, poboljavaju
raspodjelu snage i smanjuju koncentraciju borne kiseline na poetku ciklusa. U NE Krko se
upotrebljavaju Westinghouse integralni sagorivi apsorberi koji sadre gorive tablete naparene
tankim slojem cirkonijevog diborida sa linearnom gustoom u od . Vanjske dimenzije gorivne ipke
koje sadre IFBA-u u odnosu na one koje ne sadre su identine. Jedina razlika je u poetnoj irini
zazora i pritisku helija u zazoru (1.379 u odnosu na 1.896 ). Gorivne tablete sa IFBA-om se nalaze u
centralnom dijelu gorivne ipke u ukupnoj duini od 305 cm. Vano je za napomenuti da se
Westinghouseove gorivne ipke sa IFBA-om koriste od 1987. godine. Parametri kojima se
karakteriziraju pojedini dizajni gorivnih elemenata koji sadre gorivne ipke sa IFBA-om su kao to
je navedeno linearna gustoa u cirkonij diboridu, zatim broj ipki koje sadre IFBA-u te njihov
raspored u gorivnom elementu. Broj IFBA gorivnih ipki po gorivnom elementu obino varira od
nule do 60% ukupnog broja gorivnih ipki u elementu (npr. za 16 x 16 matrinu formu broj IFBA
ipki moe varirati od 0 do 141). Broj gorivnih ipki sa IFBA-om po gorivnom elementu za 16x16
formu moe biti 20, 32, 48, 64, 80, 92, 116 ili 148.

Prednosti:
PWR reaktori su vrlo stabilni zbog njihove tendencije proizvodnje manje snage kako
temperatura raste; ovo ini rad sa PWR reaktorima lakim sa gledita stabilnosti.
PWR reaktori mogu raditi sa jezgrom sa manje fisijskog nego to je potrebno za kritinu
reakciju. Ovo svojstvo uvelike smanjuje ansu da e reaktor izmai kontroli, to ih ini
relativno sigurnim od kritinih nesrea.
Zbog toga to koriste obogaeni uran kao gorivo PWR reaktori mogu raditi sa obinom
vodom kao moderatorom umjesto znatno skuplje teke vode.
Primarni i sekundarni krug su odvojeni pa voda u sekundarnom krugu nije oneiena
radioaktivnim tvarima.
44

Nedostaci:
Visoki pritisak rashladne vode zahtjeva vre cijevi i kuite reaktora, to poveava
trokove same konstrukcije. Visoki pritisak moe poveati posljedice curenja rashladne
vode.
Veina PWR reaktora ne mogu biti dopunjeni za vrijeme rada to smanjuje vrijeme upotrebe
reaktora a samim time i financijske gubitke.
Prirodni uran sadri samo 0.7% U-235 izotopa potrebnog za nuklearnu reakciju. Zbog toga
je potrebno umjetno obogaivati uran, to poskupljuje samo gorivo.
Zbog toga to se koristi voda kao neutronski moderator nije mogue sagraditi brzi
neutronski reaktor u PWR izvedbi.
Ugrubo se tehniki dizajn nuklearnih elektrana moe podijeliti na generacije nuklearnih
elektrana. Prva generacija razvijena je 50-tih i 60-tih godina prolog stoljea i elektrane tog tipa vie
se ne koriste, to su veinom bili rani prototipovi. Nuklearne elektrane druge generacije poele su se
graditi 70-tih godina dvadesetog stoljea i velika veina dananjih nuklearnih elektrana je sagraena
na principima dizajna te druge generacije. Prvi nuklearni reaktor tree generacije sagraen je u
Japanu i puten je u rad 1996 godine. Taj reaktor je primjer poetnog dizajna tree generacije, a
trenutno su u gradnji elektrane koje e zadovoljavati novi unaprijeeni dizajn tree generacije. Taj
unaprijeeni dizajn zove se jo i 3+ generacija reaktora. Prvi 3+ reaktor trebao bi biti zavren i
puten u rad 2009 godine u Finskoj, na otoku Olkiluoto. U konceptualnoj fazi trenutno su dizajni
nuklearnih postrojenja etvrte i pete generacije, ali njihova upotreba se ne predvia prije 2030
godine. Osnovna obiljeja tree generacije nuklearnih elektrana su:
standardizirani dizajn za efikasnije licenciranje, smanjeni kapitalni trokovi i skraeno
vrijeme potrebno za izgradnju,
jednostavniji i grublji dizajn za jednostavniju eksploataciju i veu otpornost na mogue
greke,
vea dostupnost generatora i due vrijeme eksploatacije (postrojenja druge generacije imaju
predvieni rok upotrebe od 40 godina, a postrojenja tree generacije trebala bi trajati 60
godina),
smanjena vjerojatnost otapanja jezgre generator,
minimalni uticaj na okolinu,
vea iskoritenost goriva smanjuje potrebnu koliinu goriva, a samim time smanjuje i
koliinu radioaktivnog otpada.
Glavni napredak u odnosu na drugu generaciju je dodavanje tehnolokih rjeenja koje doprinose
pasivnoj sigurnosti postrojenja. Ta pasivna rjeenja ne koriste nikakve aktivne kontrole ili
intervencije operatera da bi uspjeno obavila zadau poveanja sigurnosti, nego koriste prirodne
zakonitosti poput gravitacije ili otpornosti materijala na visoke temperature.

UTICAJ NA OKOLINU

Proizvodnja elektrine energije, sa svim fazama, od izgradnje energetskog objekta, goriva i
pogona elektrane, utie na okoli. Specifinost fisijske nuklearne elektrane je visoka radioaktivnost
nuklearnog goriva , te opasnost koju bi prouzrokovalo irenje radioaktivnog materijala u okoli.
Rad nuklearne elektrane paljivo se prati, a rezultati kontrole se izdaju u obliku mjesenih i
kvartalnih izvjetaja. Predstavit e mo neke od rezultata kontrole za zadnji kvartal 1999. godine.
45

Maksimalno prosjeno zagrijavanje rijeke Save je iznosilo 2,6 K, dok je doputena
vrijednost 3 K. Isputanje radioaktivnih tekuina iznosilo je oko 16% od doputene godinje
vrijednosti. Isputanje radioaktivnih plinova iznosilo je oko 8% od doputene godinje
vrijednosti.Treba napomenuti da su doputene vrijednosti spomenute u prethodnom odjeljku
izuzetno i da su daleko ispod vrijednosti koje mogu ozbiljnije uticati na zdravlje ljudi. To se
najbolje vidi iz odnosa doza zraenja koju primamo iz prirodnih i umjetnih izvora. Ukupna doza
koju godinje primamo iznosi oko 2,5 mSv. Od toga na prirodne izvore zraenja otpada oko 80%, a
20% dolazi od umjetnih izvora, najvie medicinskih. Osoba koja bi pri normalnom radu nuklearne
elektrane ivjela uz ogradu elektrane, primila bi oko 0,01 mSv.

Rusija: Prva plutajua nuklearna elektrana bit e putena u rad 2011.

Prva plutajua nuklearna elektrana (sl.23) u svijetu, ija je izgradnja poela ove godine,
bit e putena u rad 2011. godine, izjavio je guverner Arhangeljske oblasti Nikolaj Kiseljov.
Rusija je poela graditi prvu plutajuu nuklearnu elektranu u aprilu u Severodvinsku
"Izgradnja prvog energetskog reaktora snage 70 megavata poela je 2009. godine, a trebala bi biti
zavrena do 2010. Elektrana e vjerovatno raditi u (arktikoj luci) Severodvinsku i njezino putanje
u pogon predvieno je za 2011. godinu", rekao je Kiseljov."Plutajua nuklearna elektrana novi je
proizvod na globalnom tritu i nadam se da e biti traena", kazao je.Cijena prve plutajue
nuklearke je oko 10 milijardi rubalja (400 milijuna dolara), a uvoenjem serijske proizvodnje bit e
smanjena na pet do est milijardi rubalja.Rusija je poela graditi prvu plutajuu nuklearnu elektranu
u aprilu u Severodvinsku, a oekuje se da e ih napraviti jo est u roku od 10 godina.Protivnici
nuklearne energije tvrde da je to najopasniji projekt koji je u tom sektoru pokrenut u proteklih
desetak godina.Rusija se nada da e plutajue elektrane postati njezin uspjean izvozni proizvod,

koji bi se mogao nai u upotrebi na svim morima svijeta, od Indijskog oceana do Arktika.Ruski
naunici tvrde da plutajue elektrane nude mogunost sigurne snadbjevebosti energijom izolovanih
regija, azijskih, afrikih i latinoamerikih zemalja, i to bez rizika irenja nuklearne tehnologije.

sl.23

46

DETEKCIJA RADIOAKTIVNOG ZRAENJA

Radioaktivno zraenje ne moe se neposredno opaati. Da bi se otkrila i utvrdila osnovna
svojstva tog zraenja, potrebno je upotrijebiti posebne ureaje detektore.
Postoji vie vrsta detektora, od kojih su naroito interesantni jonizacioni detektori. Pomou
njih se registruju jonizacioni efekti radioaktivnog zraenja (obino u gasovitim sredinama). Gasovi
su pogodna detekciona sredina, poto su pri normalnim uslovima relativno dobri izolatori, odnosno
slabi provodnici elektrine struje. Meutim njihova elektrina provodljivost se znatno poveava ako
se izloe uticaju radioaktivnog zraenja. Poto jaina elektrine struje zavisi od stepena jonizacije
gasa, njenim mjerenjem se moe odrediti intenzitet datog radioaktivnog zraenja. Tipini primjer
ove vrste detektora je jonizaciona komora.

19
Jonizaciona komora sastoji se iz posebnog suda u kojem se nalaze dvije elektrode
ukljuene na izvor jednosmjerne struje relativno visokog napona (Sl. 24). U sudu se nalazi neki
obino plemeniti gas. Radioaktivno zraenje koje dospijeva u aktivnu zapreminu komore jonizuje
gas, pri emu se obrazuju joni oba znaka (teki pozitivni joni, laki negativni joni,odnosno elektroni).

Pod uticajem jakog elektrinog polja joni se skupljaju na elektrodama. To uslovljava pojavu
elektrine struje kroz gasnu sredinu, koja se poslije pojaavanja registruje mjernim instrumentima.
Zavisno od oblika elektroda, razlikuju se ravne, cilindrine i sferne jonizacione komore.
Pomou jonizacione komore mogu se registrovati - i -estice, dok je za gama zrake ovo
suvie prozraan detektor. Prolazei kroz njega -kvanti izazivaju neznatne jonizacione efekte
koji se tee registuju.

Sl.24

Na jonizacionim efektima radioakivnog zraenja zasnovan je i rad veoma popularnog
detektora, koji ima iroku primjenu u praksi, Gajger-Milerov broja.
Gajger-Milerov broja.-Stakleni, iznutra posrebren ili metalni sud cilindrinog oblika,
ispunjen je nekim od plemenitih gasova (argon) pod snienim pritiskom (slika 25.). Tim gasovima

19
Dr.Aleksandar Milojevi, Vladeta Uroevi i Milan Kurepa, Principi i metode primjene
radioaktivnih izotopa u industriji,Nauna Knjiga , Beograd.

47

esto se dodaju primjese organskih para ili halogeni elementi (10%). Cilindrina elektroda je
katoda, a anoda je tanka ica postavljena du ose cilindra. Elektrode su prikljuene na izvor
jednosmjerne struje visokog napona, koji obrazuje veoma jako elektrino polje. Pri prolasku
radioaktivnog zraenja ( ili estica) gas u brojau se jonizuje. Obrazovani joni veoma brzo
dospijevaju do elektroda. Time se strujno kolo u brojau zatvara, a na spoljanjem otporu R
pojavljuje se naponski signal koji se direktno dovede u slualice ili u neki elektronski ureaj za
brojanje impulsa (skaler). Skalerom se broje impulsi koji se obrazuju u odreenom intervalu
vremena i tako se dobija informacija o intenzitetu zraenja. Pomou Gajger-Milerovog brojaa
detektuju se obino i estice. Efikasnost za registraciju -zraka je mala.

a) Sl.25 b)

Wilsonova komora (Sl 26). Ureaj za detekciju jonizujueg zraenja oblika staklenoga
valjka napunjenoga ohlaenom zasienom vodenom parom ili alkoholnim parama koje se nalaze na
granici kondenzacije. Jonizujua estica (alfa ili betaestica) ulazi u komoru i jonizuje sadraj
komore. Nastali jon postaje kondenzacijsko jezgro i nastaju sitne kapljice koje se vide kao svijetli
trag. Wisonovu je komoru konstruirao prvi put g. 1899, a god. 1912. usavrio engleski fiziar
Charles Thompson Rees Wilson.

Sl. 26

Obina Wilsonova komora sastoji se od mesingaste valjkaste posude, u kojoj se kao u
parnom valjku slobodno moe kretati klip. Ravna stijena glave valjka je staklena, da se pojave u
komori mogu fotografisati. Blizu kraja valjka nalazi se na bonoj stijeni jo jedan providni dio
(prozori), koji se iz vanjskog izvora svjetlosti moe osvjetliti unutranjost komore.U unutranjosti
i se komore nalazi hermatiki zatvoren i od praine proien vazduh gotovo zasien vodenom
parom. Ako se u specijalnu posudicu u unutranjoj stijeni komore-nasuprot prozoria za izvor
svjetlosti-stavi neki radioaktivni preparat ili element, njegove zrake (alfa,beta i gama) jonizirat e
48

hiljade molekula vazduha i vodene pare. Da bi se izvrila nagla kondezacija vodene pare u komori,
to se najzgodnije postie naglim poveavanjem volumena u unutranjosti komore, tj. brzim
pomakom klipa prema otvoru valjka. Posljedica naglog poveanja je troenje energije molekula,
dakle snienje temperature i kondezacija vodene pare u obliku magle. Na cijelom putu svake
pojedine alfa-estice poredae se u obliku niza siunih bisera kuglice kondezirane pare (magle),
koje se mogu vidjeti i prostim okom. Istovremeno, kad nastane taj trag magle u vazduhu komore,
obasjava se unutranjost svjetlou iz specijalnog izvora. Prema tome, u Wilsonovoj se komori ne
mogu vidjeti same alfa, beta i druge estice, nego samo tragovi magle, koja se uhvatila za
jonizovane estice vazduha na putu (tragu) dotine zrake.

Scintilacioni broja (Sl.27) Rad ovog detektora
zasnovan je na svojstvu supstance koje pod uticajem
radioaktivnog zraenja emituju iskrice (scintilacije) malog
intenziteta. Prolazei kroz supstancu, naelektrisane estice
uzrokuju ne samo jonizaciju nego i ekscitaciju atoma. Prelazeci u
normalno (osnovno) stanje, atomi isputju vidljivu svjetlost u
obliku scintilacija (svjetlucanja). Svjetlosni signali se preko
multiplikatora pretvaraju u elektrine impulse. Na osnovu broja
tih impulsa ( koji se elektronskim putem odbrojavaju) i njegove
amplitude odreuje se intenzitet energije radioaktivnih estica.
Pomou ovog brojaa registruju se sve tri vrste radioaktivnog
zraenja

Sl.27

DOZIMETRIJA JONIZUJUEG ZRAENJA

Dozimetrija prouava djelovanje jonizujueg zraenja na supstanciju. Pod jonizujuim
zraenjem se podrazumijevaju sva zraenja koja mijenjaju fizika, hemijska i bioloka svojstva
sredine kroz koju prolaze. Broj jona po jedinici duine puta naziva se specifina jonizacija.
Najvea je kod alfa-estica, manja je kod beta-estica, a najmanja je kod gama-zraenja. Gama
zraenje najsporije gubi energiju pri prolasku kroz supstanciju. Zato je ovo zraenje veoma
prodorno i kada spolja ozrauje ovjeka moe prodrijeti do svakog dijela tijela, pa i proi kroz
tijelo.
Alfa-estice imaju veliku specifinu jonizaciju i zato imaju mali domet u tkivu. Kad spolja
dospiju na ljudsko tijelo, koa ih u potpunosti apsorbuje pa ne dopiru do unutranjih organa. Ali,
kada se alfa-radioaktivni element ili beta- radioaktivni izvor unesu u organizam udisanjem, vodom
ili hranom uslijed velike specifine jonizacije djeluju veoma razorno na unutranje organe. Osim
toga pojedine radioaktivne supstance u ovjeijem tijelu se gomilaju u nekim osjetljivim organima.
Npr., radioaktivni jod se ugrauje u titnu lijezdu, radioaktivni stroncijum u kosti. Zato izvori alfa-
i betaestica postaju posebno opasni za ljudsko zdravlje kada se unesu u organizam o emu treba
voditi posebno rauna.
Osnovna fizika veliina kojom se odreuje energija koja se apsorbuje po jedinici mase
supstance sa kojom zraenje interaguje, kao i time izazvani efekti naziva se doza jonizujueg
zraenja. U skladu s tim definiu se posebne doze: apsorbovana doza, ekvivalentna doza i
49

efektivna doza, pri emu se uzima u obzir razliita osjetljivost pojedinih vrsta tkiva na djelovanje
zraenja.
Apsorbovana doza jonizujueg zraenja, D, osnovna je dozimetrijska veliina.

gdje je srednja vrijednost energije, - elementi mase kome jonizujue zraenje u procesu
interakcije predaje energiju.
Apsorbovana doza predstavlja energiju zraenja koja se u procesu interakcije
apsorbuje u jedinici mase date supstancije. Osnovna jedinica je 1 grej (Gy). Grej je doza pri
kojoj oznaeno tijelo prima energiju od 1 J (dula) po kilogramu (Gy = J/kg).

20
Ekvivalentna doza, H
T
, je dozimetrijska veliina koja uzima u obzir osjetljivost
pojedinih vrsta tkiva i organa na djelovanje razliitih vrsta jonizujueg zraenja. Mnoenjem
srednje apsorbovane doze (D) sa bezdimenzionalnim radijacionim teinskim faktorom (W
R
) dobije
se ekvivalentna doza:
H
T
= W
R
*D

Ona odraava razliitu relativnu bioloku efikasnost razliitih vrsta zraenja. Vrijednost
radijacijskog teinskog faktora (W
R
) kree se u rasponu od 1 do 20. Vrijednost ovog faktora za
rendgensko zraenje, gama-zrake i beta- estice je 1. Za alfa-estice i teke jone iznosi 20, a za
neutrone u rasponu od 2,5 do 20 zavisno od njihove nergije.
Jedinica radijacione teinske doze je grej, koja se posebno naziva sivert (Sv). Obino se
koriste manje jedinice: mSv=10
-3
Sv (milisivert) i Sv=10
-6
Sv (mikrosivert).

Efektivna doza, E, je dozimetrijska veliina kojom se definie stepen oteenja organizma
u cjelini od izlaganja zraenju. Jedinica za efektivnu dozu je takoe sivert (Sv).

Ureaji za mjerenje jonizujueg zraenja zovu se dozimetri (Gajger-Milerov broja,
jonizaciona komora, scintilacioni broja...)

DOZIMETRI

Usprkos razliitosti konstrukcije i podruju primjene, detektori zraenja i estica temelje se
na osnovnom principu: pohrani energije estica koje se detektuju, te njene konverzije u signal koji
je dostupan ljudskoj percepciji. U samim poecima, koriteni su detektori iji se signal mogao
izravno vidjeti, npr. produkovana svjetlost u scintilatoru, ili trag koji je ostavila nabijena estica u
fotografskoj emulziji. Dananji detektori su u biti "elektrini", to znai da se pohranjena energije
zraenja pretvara u elektrini signal, koji je pogodan za opaanje. Pod pojmom detektor se esto
podrazumijeva ne samo ureaj ili dio ureaja u kojem se pohranjuje energija zraenja, ve esto i
pripadna elektronika. Takoer se pod pojmom "detekcije" ili jo ireg pojma "mjerenja" ne

20
Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici je FIZIKA ZA ETVRTI RAZRED PRIRODNO MATEMATIKOG
SMJERA autor, Milan O. Raspopovi, str.192

50

podrazumijeva samo produkcija signala u detektoru, ve kompletan lanac, od detektorskog signala
do konverzije dobivenih rezultata u brojke i grafove, koji predstavljaju itljiv oblik za interpretaciju
mjerenih veliina.
Osobe koje rade u podrujima jaih zraenja, prije svega u postrojenjima ili ustanovama
gdje se koriste jaki izvori radioaktivnosti moraju dobro paziti na sebe. Jedna od metoda koja se
koristi za zatitu ljudi je dozimetar. Dozimetar (Sl.28) je naprava koju radnik ima na sebi. On se
obino dri na prsima i ne smije se prekriti tkaninom ili ga na bilo koji nain "sakriti" jer tako
smanjujemo koliinu zraka koju bi on trebao registrovati. Gdje se kree ovjek, sa njim ide i
dozimetar.
21
Dozimetar ima svojstvo da registruje ukupno ozraenje, odnosno dozu zraenja koju je
ovjek primio.

Sl.28

Dvije su najrairenije (zakonski priznate) metode mjerenja: filmdozimetar i
termoluminiscentni dozimetar (TLD). Kod oba dozimetra prolazom zraenja dolazi do odreenih
procesa koje zraenje izazva predajom energije: zacrnjenje filma ili podizanje elektrona na vie
energetsko stanje. Prilikom oitanja: razvijanje filma ili oitanje u posebnom itau, vidi se rezultat
zraenja, zacrnjenje ili odreena krivulja kod TLD-a. Badarenjem serije dozimetra poznatim
dozama i uz badarne krivulje mogu se odrediti te primljene doze. To je posebna tehnologija koja
podrazumijeva posebne procese i odreeno predznanje. Danas su podjednako rairene obje metode,
svaka ima prednosti i mane. Uglavnom, TLD se koristi tamo gdje je zbog velikog broja korisnika
potrebna i poeljna automatska obrada, a filmdozimetri su pogodniji jer ostaju u budunosti kao
trajni zapis, dokument o primljenoj dozi. Osjetljivost i jedne i druge vrsti dozimetara je gotovo
podjednaka, atanost zavisi o servisu, nainu badarenja , energiji zraenja i drugim faktorima.
Osnovni nedostatak i jednog i drugog dozimetra je odgoeno dobijanje rezultata ozraenja,
tek nakon razvijanja i oitanja u itau nakon proteka vremena noenja.
Zbog toga su danas popularne brojne verzije dozimetara s izravnim trenutnim oitanjem
primljene doze: penkala dozimetar, elektronski dozimetar i sl. Koji se lokalno koriste kao dodatni
dozimetar uz slubenu dozimetriju koja se obvezno provodi filmdozimetrima ili TLD-ima.

2121
Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici je FIZIKA ,autor, Milan O. Raspopovi, str.201

51

Lini filmski dozimetar
Lini termolumenescentni dozimetar

NEUTRONSKO ZRAENJE

Snop slobodnih neutrona predstavlja neutronsko zraenje. U prirodi nisu otkriveni radioizotopi
koji emituju neutrone, ali postoje vjetaki radioizotopi koji pri dezintegraciji oslobaaju i neutrone
Najee se neutroni dobijaju u nuklearnom reaktoru i neutronskom generatoru. Stvaraju se neu-
tronski fluksovi (fluks - broj neutrona na jedinicu povrine u jedinici vremena) intenziteta od 1O
8
do
1O
12
neutrona na 1 cm
2
u 1 sekundi. Prema brzini (i energiji) neutroni mogu biti:
- termalni, sa energijom od 0,025 do 0,1 eV,
- epitermalni, sa energijom od 0,1 do 1 eV,
- spori, sa energijom od 1 do 10 eV,
- rezonantni, sa energijom od 1 do 300 eV,
- intermedijami, sa energijom od 0,3 do 500 keV, i
- brzi, sa energijom od 0,5 do 20 MeV.

Neutroni su elektroneutralne estice, pa im je prodornost u materiji mnogo vea od alfa i beta zra-
enja. Ne reaguju sa Kulonovim silama jezgra i elektrona. U direktnom elastinom i neelastinom sudaru
sa jezgrima atoma materije kroz koju prolaze, neutroni gube energiju, da bi se na kraju zaustavili. Vero-
vatnoa sudara se poveava sa smanjenjem rednog (atomskog) broja atoma u apsorberu. Laka jezgra vo-
donika (
1
H) i ugljenika (
6
C), koja najveim delom predstavljaju grau biolokih sistema, u direktnom
elastinom i neelastinom sudaru sa neutronima primaju energiju pri prolasku kroz materiju, vre joniza-
ciju. To je tzv. sekundarna jonizacija.
S druge strane, neutroni odgovarajue energije i jezgra atoma apsorbera odgovarajueg preseka
stupaju u reakciju, tako da dolazi do upada neutrona u jezgro, koje postaje radioaktivno (poremeen
ener-getsko-maseni odnos u jezgru). Stvoreni radioizotop se spontano dezintegrie uz emisiju pozitrona
(p
+
). Ovo je drugi vid indirektne jonizacije materije od strane neutrona.
Prolazei kroz bioloke sisteme neutroni vre veoma veliku specifinu jonizaciju (ali indirektnu),
jer se sudaraju za jezgrima lakih elemenata (H, C) koji su u velikom procentu zastupljeni u ivoj materiji.
O tome se vodi rauna kod primene neutronskog zraenja u radioterapiji.
52

EFEKTI JONIZIUJUEG ZRAENJA NA IVU SREDINU

22
Uticaj i posljedice zraenja-Kada se govori o uticaju zraenja na materiju, onda taj uticaj
moemo posmatrati na ivu i mrtvu materiju. Izuavanje uticaja zraenja na ivu materiju prouava
biologija i medicina uz pomo fizike i hernije. A kada se prouava uticaj zraenja na mrtvu
materiju, onda se time bavi u prvom redu savremena fizika, tehnologija, metalurgija, hernija i drugo
sline nauke. Ipak se moe kazati da je uticaj zraenja na ivu i na mrtvu materiju vrlo slian, ali da
su posljedice koje takva zraenja izazivaju sasvim razliite. Analize uticaja zraenja na ivu i mrtvu
materiju, prema rezultatima naunih istraivanja, pokazalo se da se mogu svesti na nekoliko
specifinih oblika, i to: neposrednu i posrednu jonizaciju atomskih sistema ili atomskog sistema u
sastavu jednostavnijeg ili sloenijeg molekula; djelovanje ili cijepanje molekularne strukture
odreenog molekula pretvarajui je u jonizovane molekularne dijelove; djelovanje na kristalnu
reetku pojedinih materija izloenih zraenju. Prva dva sluaja dolaze u obzir kod svih vrsta ive
materije i raznih hemijskih spojeva anorganske materije, a posljednji sluaj dolazi najvie u obzir
kod zraenja raznih materijala kristalne strukture. Efekat zraenja mjeriemo u zavisnosti
primljenih koliina zraenja, a izraavamo posebnim mjernim jedinicama poznatim pod imenom
Roentgen, a skraeno se oznauje sa r. Jedan r predstavlja onu dozu zraenja koju ima-X,
gama ili materijalno zraenje, a sposobno je da oslobodi 1 elektrostatiku jedinicu u vidu jona
prilikom ionizacije 1 cm
3
vazduha kod normalnog pritiska i temperature ili zraenja ija energija od
100 erga biva apsorbirana od 1 cm
3
vode.
Kao osnovno je da se atomi jonizuju. Jonizacija moe biti izazvana neposredno ili posredno-
Neposredna jonizacija je izazvana uslijed sudara elektrinih materijalnih estica koje sainjavaju
odreenu vrstu zraenja sa elektronskim ljuskama atoma ili sa samim jezgrima atoma. Posredna
jonizacija atoma dobija se pri sudaru ili ulasku neutralnih estica u jezgra atoma pri emu se
izazivaju razne vrste nuklearnih procesa, a preko njih i jonizacija atomskih sistema. Na slian nain
i razne vrste elektromagnetskih zraenja izazivaju jonizaciju elektronskih ljuski atoma, ili jonizaciju
u jezgru, a time jonizaciju atomskog sistema.
Uslijed procesa posredne ili neposredne jonizacije atoma prilikom zraenja moe uslijediti
cijepanje jednostavnih molekula hemijskih spojeva u polazne atome jonskog sastava, kao i
cijepanje sloenih molekula hemijskih spojeva u skupine molekula jonskog karaktera. Kao esti
sluaj valja posmatrati uticaj zraenja na molekul vode, koja je vrlo interesantna za materije ive
elije, ako se ima u vidu da molekuli vode preteno sainjavaju sastav ive materije naime 60
70%. Jonizacija molekule vode svodi se na elektrolizu vode, tako to se molekul vode rastavlja na
jonske sastave, naime na vodih i radikalsku grupu OH, a od takvih procesa mogu se oekivati bitne
promjene u povezivanju tako nastalih jona sa organskim molekulima ive materije i nastajanje
H
2
O
2
jakog oksidacionog sredstva, a time i bitne promjene u biohemij-skim i biolokim procesima
ive materije.
Kao specijalan sluaj treba smatrati uticaj zraenja na kristalnu strukturu raznih materija, koji se
sastoji u oteivanju kristalne reetke ili u pomicanju i razmjetaju atoma uslijed djelominog
ionizovanja. Utjecaj zraenja na kristalnu strukturu, odnosno reetku raznih materija vrlo je intere-
santan, osobito za prouavanja u cilju dobivanja raznih konstruktivnih materijala sa povoljnim
nuklearnim svojstvima, koji bi se mogli upotrebljavati sa uspjehom u buduoj izgradnji raznih
nuklearnih energetskih postrojenja i industrijskoj primjeni.

22
Dr.Aleksandar Milojevi, Vladeta Uroevi i Milan Kurepa, Principi i metode primjene

53

Uslijed gornjih pojava i posljedica zraenja materijalne i elektromagnetske prirode, ona utiu
na materiju ive elije, a preko nje na normalan ili abnormalan razvoj elije, na razmnoavanja kao
i na promjene genetskih osobina rasplodnih elija.

Fisioni produkti kao bioloki otrov-Nuklearni reaktori, fisione i fuzione bombe, postaju izvori
velikih koliina radioaktivnog otpadnog materijala. Kod reaktora se to pod odreenim uslovima
moe vriti kontrolisano, dok kod nuklearnog naoruanja ta kontrola bjei, iz ruke ovjeka, pa
fisioni i radioaktivni produkti bivaju razbacani po velikoj povrini zemaljske kugle ugroavajui
ivot na istoj. Produkt nuklearnih eksplozija je vrlo arolika mjeavina radioaktivnih hemijskih
elemenata i nj ihovih izotopa, koji, su opasni za neposrednu okolinu oko mjesta eksplozije i za
itavu ivu materiju na zemlji. Fisioni i fuzioni produkti pretstavljaju pravi bioloki otrov za ive
elije organizama i ivot uopte. Upotreba nuklearne energije za mirnodopske svrhe, a naroito za
ratne, donijela je ovjeanstvu ozbiljan problem radioaktivnih otpadaka koji zagauju zemljite,
vazduh, vodu, a time, preko biljnog svijeta, ivotinjske hrane, udisanja vazduha i ostalog,
ugroavaju ivot ovjeka na zemlji i uopte ivot u najirem smislu rijei.
Namee se pitanje, da li treba strahovati od takvih zagaivanja sredine u kojoj ivimo,
poznavajui posljedice uticaja zraenja na ivi organizam i ivot uopte. To strahovanje je potpuno
opravdano i razumljivo. ovjek se boji da raznim vrstama mnogobrojnih nuklearnih eksplozija
stvori ogromni broj radioaktivnih izotopa. Tako ogromne osloboene koliine
energije i dobijenih izotopa naruile bi ravnoteu postignutu na naoj zemlji u toku evolucionog
razvoja koji je trajao miljunima i miljardama godina, a time i ravnoteu postignutu u fizikim,
fiziko-hemijskim, biokemijskim i biolokim procesima kojima se moe odrati dananji oblik
ivota. Isto tako, a to je jo vanije, ovjek strahuje da se takvim djelovanjima ne izazovu bitne
promjene kod oblika ivota ili da pod novim uslovima ne nestanu osnovni uslovi za odravanje
dananjeg oblika ivota.
Sutina tog strahovanja ne sastoji se sarno u poznatim efektima nuklearnih eksplozija, jer se od
tih djelovanja, koja se javljaju u neposrednoj blizini eksplozije, ne moe niko i nita zatititi. Ta
djelovanja opadaju sa kvadratom daljine te, prema udaljenosti pojedini objekti ili ivoti mogu da
izbjegnu kobne posljedice. Od tih opasnosti se moemo sauvati samo ako se nalazimo zatieni
debelim biolokim zatitnim zidovima bilo od olova, betona, zemlje, vode i tome slino, ili ako se
nalazimo ukopani duboko u zemlju, gdje ne dopire ruilako dejstvo bombe.
Ovdje se u prvom redu misli na opasnost koja je jo razornija, a koja postepeno i u toku od
nekoliko godina od vremena nastajanja eksplozije djeluje, a to su radioaktivne materije koje su
nastale ili prilikom, samih fisionih i fuzionih procesa kao produkti, ili uslijed nuklearnih procesa
izazvanih kod okolne materije zbog djelovanja intenzivnih i raznovrsnih zraenja materijalne i
elektromagnetske prirode. Svi ti produkti, koji se diu visoko u atmosferu i troposferu, ponovno se
vraaju na zemlju, ili nastaju kod materije na samoj zemlji. Oni zagauju zemlju, vazduh i vodu i
time itav biljni i ivotinjski svijet koji slui kao hrana ovjeka.
Zraenje okoline ovjeka-injenica je da su ovjek i iva materija ve u prolim
geolokim periodima iveli u sredini gdje postoji itav niz radioaktivnih i ionizujuih zraenja, iji
se izvori nalaze u samoj prirodi. A i danas ive pod istim uslovima. ovjek je u ma kom
vremenskom razmaku izloen itavom nizu razliitih vrsta zraenja, napr. sa sunca, zraenja koja
dolaze iz pojedinih dalekih oblasti vasione, zatim od prirodnih radioaktivnih elemenata, .sadranih
u granitnim i drugim stijenama zemljine kore, u zemlji i tome slino. Svaki ivi organizam izloen
je odreenoj koliini raznih vrsta zraenja koja proizlaze iz njegove neposredne ili dalje okoline.
Koliina zraenja moe biti vrlo razliita, to zavisi od sastava zemljita na kome ovjek ivi, od
materijala od kog je sagraen stan u kome iti, tvornica u kojoj radi, od sastava zemljita koje
obrauje, od materijala sa kojim svakodnevno radi, zavisi od toga koju vodu pije, sa kog zemljita
se hrane biljke i ivotinje koje ovjek upotrebljava kao hranu, od kog materijala mu je izgraen
krov nad glavom koji proputa zraenja sa Sunca i iz kosmosa, od kakve je materije njegovo
odijelo i obua, kao i od mnogih drugih faktora koje bi trebalo uzeti u obzir. Taj prirodni
radioaktivitet okoline u kojoj ovjek ivi pod normalnim uslovirna ne moe se izbjei. Tom
prirodnom radio aktivitetu koji po naunoj procjeni, iznosi 0,03 r/g ljudski i ivotinjski organizam
54

se silom prilika prilagodio, to ne znai da i taj prirodni radioaktivitet pod izvjesnim uslovima
nema tetnog uticaja na zdravlje i raspoloenje ovjeka. Kao i da nema bitnog uticaja na mutacije
rasplodnih elija i time na genetska svojstva ivih organizama. Ne bi se trebalo nipoto uditi, ako
nauka bude vjerovatno dokazala da se postojanje raznih oblika ivota u prolim geolokim,
periodima u biljnom, ivotinjskom svijetu i ivotu uopte moe pripisati i intenzivnijim
mutacionim genetskim promjenama uslijed razliitih intenziteta prirodnog radioaktivnog zraenja
na rasplodne elije ondanjih ivih organizama. Slino tome, ne bi se trebalo uditi, kada bi se i
pojava razliitih rasa na zemlji protumaila kao rezultat intenzivnijeg zraenja na pojedina podruja
zemlje. Sigurno je da crnci nisu krivi to su crne puti, pripadnici ute rase to su ute puti, Indijanci
to su crvene puti, a ni bjelci ni-su niim zasluili to su bjele puti, to je moda rezultat
praiskonskog utjecaja zraenja na rasplodne elije ljudi. Oekivati je da se i intenzitet prirodnog
radio-aktiviteta mijenja vremenski i pod razliitim uslovima, da j e napr. za vrij eme sunanih pj
ega vei, prilikom kakve zvjezdane katastrofe takoe, da se znatno poveava prilikom raanja i
propadanja raznih svemirskih svijetova u raznim dijelovima naeg kosmosa. Razne vrste prirodnog
zraenja, bilo onog koje dolazi iz bliske ili daleke vasione, bilo onog koje potie iz dubljih slojeva
nae planete, bivaju veim dijelom apsorbovane. Zraenje koje dolazi iz vasione asporbuje
veim, dijelom atomoisfera, koja slui kao pouzdani filter za sva neeljena zraenja. Kada ne bi
postojala atmosfera oko nae planete, bez obzira na ulogu koju ona igra u pogledu odravanja
procesa disanja i obilja vlage za ivot na zemlji, taj ivot, bi bio onemoguen uslijed obilja i
prevelikog zraenja koje bi zemlja primala. Na .slian naini kora zemljina slui kao pouzdan filter
za zraenja koja bi rnozda dopirala od razliitog raioaktivno-g materijala iz utrobe zemlje. Zahva-
ljujui svim tim okolnostima, ivot se razvija ovakav kakav je danas i ovjek eli da koliko toliko
ostane nepromjenjen ili bar ne bitno promjenjen. Pa ipak, ovjek je i sam u izvjesnoj mjeri
radioaktivan, jer je sastavljen od materije od koje je sastavljena i zemlja, te kao to u zemlji postoje
radioaktivni izotopi u strogo odreenim razmjerama, tako i u tjelu ovjeka i svakog ivog
organizma ili ive materije postoje radioaktivni izotopi u odreenom razmjeru. Ve ni ta neznatna
koliina materije u organizmu ovjeka i drugih ivih bia nije poeljna, a jo manje je poeljno
poveanje koje dolazi kao posljedica nuklearnih eksplozija. Opasnost radioaktivnih izotopa dolazi
otuda to njihovo zraenje na ivu materiju, ili njihovo prisustvo u ivoj materiji, izaziva
razne procese ionizacije, cjepanje kompleksnih molekula ive materije, cje-panje hromozoma u
elijama i druge sline procese, a time izaziva i nepravilno odigravanje biohemij.skih i biolokih
procesa, to ima za posledicu abnormalnosti u razvoju, rasploivanju i deobi ivih elija. Opasnost
dolazi otuda to se preko nuklearnih eksplozija javljaju radioaktivni izotopi, koji prije eksplozije
nijesu postojali u prirodi. Oni su produkti vjetaki izazvanih nuklearnih reakcija, kako u
reaktorima tako i sa nuklearnim eksplozijama- Broj radioaktivnih izotopa iznosi preko 80 i vie, a
najei su slijedei; Kripton 85, Stroncijum 89, Stroncijum 90, Yitrium 91, Cirkonijum 95,
Technetijum 99, Ttuthenium 103, Ruthenium 106, Telurium 129, Jod 131, Ksenon 133, Cezijum
137, Barium 140, Cerium 141 itd. To je samo mali broj od onih koji se javljaju pri fisioninr
procesima. Kod fuzionih procesa pored veeg broja go.re pomenutih jo i Tritijurn 3, Litijum 8, itd.
Svaki od tih radioaktivnih izotopa ili su izvori alfa, beta i gama zraenja ili neutranskih
zraenja. Ti radioaktivni produkti opasni su za ivu materiju. Neki od njih su naroito opasni iz
razloga to. u sluaju da ih organizam apsorbuje preko razne vrste hrane i pia, ne izbacuje ih u
cjelini iz tijela, nego dijelom zadrava izgraujui ivu materiju raznih dijelova tijela. Njihovim
akumuliranjem na odreenim mjestima u tijelu, ili u pojedinim organima ili dijelovima organa,
mogu izazvati vrlo intenzivna oboljenja ili abnormalna stanja razvoja pojedinih dijelova ili cijelog
organizma. Kako prije nuklearnih eksplozija nisu postoj ale u prirodi takve vrste radioaktivnih
izotopa nego su se javile sa nuklearnim eksplozijama, logino je da je ta opasnost nastala ,sa
prvom nuklearnom eksplozijom i prvom pojavom reaktora, odnosno sa njegovim otpadnim
materijalom.
23
Opasni radioizotopi-Radioaktivni izotopi koji se smatraju naroito opasnim po razvoj i
odravanje ivota na zemlji su: Stroncijum 90, Jod 131, Cezium 137, Rhutenium 106, Tehnetijum

23
Jugoslovensko drutvo za zatitu od zraenja,Jonizujua zraenja iz prirode, Beograd,1995.g.
55

99, Plutonij 239, Tritrjum 3, pri emu se ne smiju zanemariti ni opasnosti od ostalih radioizotopa, i
ako se oni nalaze u manjim koliinama i imaju relativno kratak vijek poluratspadanja.
Kada govorimo o ovim radioizotopima, mislimo samo na one koji su proizvod fisionih
odnosno fuzionih procesa. AH, ako pri tome imamo u vidu mogunost indukovane radioaktivnosti
kod hemijsfkih elemenata okoline eksplozije ili oklopa nuklearnog oruja, kao napr. kobalta i tome
slino, pored prije pomenutih radioizotopa mogu se pojaviti i takvi koji su daleko od produkata
normalne fisije. Naime, mogu se pojaviti Koibalt 59, kobalt 60 i tome slino. Zadraemo se samo
na slijedeim radioizotopima: Stroncij um 90 je radioaktivan izotop koji nije postojao u prirodi
uslijed relativno kratkog vijeka poluraspadanja od 28 godina, u odnosu na miljune godina
evolucionog razvoja nae planete. Prema tome, on je proizvod nuklearnih reakcija izazvanih u
reaktorima, uranskim i hidrogenskim bombama. Stroncijum 90 je izvor beta zraenja. On je po
hemijskim i fizikim svojstvima slian prirodnom kal-cijumu. A kako kalcijum u vidu anorganskih
i organskih spojeva sainjava gradnju kostiju, to njegovu logu velikim dijelom preuzima i stroncij
um 90, ulazei u vidu raznih soli koje slue kao graa kostiju. U sri kostiju stvaraju se crvena
krvna zrnca koja predstavljaju vitalni dio krvi i ivog organizma uopte. Kalcljum 45 koji gradi
kosti akumulira se u unutranjim dijelovima kostiju gdje se stvaraju crvena krvna zrnca. "Uslijed
hemijske slinosti stroncijuma, i on se akumulira na istim, mjestima. Kako stroncij um, kao i
kalcijum, dolazi u tijelo preko hrane i pia, zadrava se za izgradnju kostiju tijela. Prema tome
znai da kada uzimamo, hrane i pia sa veom sadrinom stroncijuma, poveava se vremenom i
sadr-ina stroncijuma u tijelu organizma. Istraivanja su pokazala da se stroncijum akumulira vie
kod djece nego kod starijih ljudi, zato to djeca uzimaju hranu bogatu kalcijmom, a time i stroncij
umom, jer su ti elementi potrebni za gradnju kostiju. Akumulirani stroncijum moe u svojoj
neposrednoj okolini u tijelu izazvati kancerozna oboljenja, unitavati i onemoguavati proizvodnju
crvenih krvnih zrnaca i tako. izazvati leukemiju i anemiju. Statistiki podaci pokazuju da se u
svijetu iz dana u dan poveava koliina radioaktivnog stroncijuma na zemlji, da je porast osetljivo
vei posle svake nuklearne eksplozije i bie sve vei to bude vie nuklearnih eksplozija izvreno.
Kako stroncijum dolazi u ljudski organizam? Stroncijum, kao i ostale radioaktivne padavine
posle nuklearne eksplozije, vraa se na povrinu zemlje, pada na lie biljnog svijeta i na povrinu
mora. Biljke, posredstvom korjena uzimaju radioaktivne materije, iz samog zemljita, ili direktno
preko lia. ivotinje koje se hrane biljkama unose takve radioaktivne materije u svoj organizam,
gdje se, prema svrsi nastale hemijske rnatreije raspodjeljuju na pojedine organe i pojedine dijelove
tijela. Dio te materije procesom ishrane i obnavljanja tkiva bude izbaen iz tijela, a dio se zadrava
u tijelu u cilju njegove izgradnje. ovjek, koji se hrani biljnom hranom, mesom i ivotinjskim
produktima, kao to su mlijeko, maslac, sir i slino, unosi u svoj oganizam sve one radioaktivne
izotope koji su se zadrali u hrani. Poznato je da mlijeko sadri prilinu koliinu kalcijuma; a u
odgovarajuoj razmjeri i stroncijuma, to je razlog da se koliina stroncijuma u organizmu djece
znatno vie poveava, uslijed vee upotrebe mlijeka. U naprednim zemljama vre se sistematska
mjerenja sadrine stroncijuma u mlijeku, a isto tako i drugih radioaktivnih materijala, kako bi se
mogao utvrditi stepen opasnosti koji uslovljava sadrina stroncijuma. Sva mjerenja pokazuju da se
sadrina stroncijuma u mlijeku stalno poveava, a naroito poslije svake nuklearne eksplozije. Sa
sigurnou se moe tvrditi da to bude vie izvrenih nuklearnih eksplozija na svijetu, tim vie e
biti stroncijuma na Zemlji, u vazduhu, vodi i moru vie stroncijuma u stonoj hrani i u mlijeku
ivotinja, vie stroncijuma u ljudskom organizmu, a naroito u organizmu djece, vise kanceroznih
oboljenja, vie leukemije i anemije, vie bolesne defektne djece, vie nesree ljudskom drutvu. To
to vrijedi za zagaivanje poljoprivrednih povrina, vrijedi i za velike morske povrine.
Radioaktivne padavine koje se sputaju na povrinu morske vode veim dijelom bivaju
apsorbovane od raznih vrsta planktoma koji slue kao osnovna hrana ribama. Tim. putem
radioaktivni materijali dospjevaju u organizam ovjeka koji se hrani ribama. To je razlog to su
este nuklearne eksplozije koje se vre na Pacifiku radioaktivnim padavinama zagadile itava
podruja, onemoguile lovljenje riba i time sprijeile razvijanje ribarstva, preradu riba, te ugrozile
ishranu.mnogobrojnog stanovnitva.

56

Zagaivanje zemljine povrine str on ci jum om i ostalim radioaktivnim materijalima ima
tetnih posljedica i u pogledu zagaivanja vode. Bez vode se ne moe zamisliti nijedan oblik
ivota. Voda ini esto i do 60% i 70% materije ivih elija. Voda moe biti zagaena kako sa
proizvodima fuzionih procesa, kao to je radioaktivni Tritium, tako i sa ostalim materijama 'koji
nastaju kao produkt fisionih i fuzionih nuklearnih procesa. Zagaivanje vode predstavlja ozbiljan
problem. Svi oni krajevi koji upotrebljavaju kinicu za svakodnevne potrebe, poto druge vode
nemaju, ugroeni su od radioaktivnih materija, koje u vidu, padavina zajedno sa kiom dospevaju
na zemlju. Jedino kod podruja koja upotrebljavaju za ivot izvorsku vodu, postoji nada i
mogunost da se kinica, koja ustvari sainjava svu pitku vodu na svijetu, prolazei kroz slojeve
zemlje, filtrira i da zemlja zadri radioaktivne materije, a da izvorska voda ostane bez radioaktivnih
otpadaka. Posle takvih konstatacija, naime da se nekontrolisanim nuklearnim procesima zagauje
biljni i ivotinjski svijet, zagauje hrana koju jedemo, vazduh koji diemo, voda koju pijemo i
kojom se peremo, onda sa punim pravom moe se postaviti pitanje, ta preostaje od zagaivanja
nedirnuto i poteeno to ovjek nuno treba za svakidanji ivot. Slobodno se moe odgovoriti da
ne ostaje nita poteeno.
Genetske promjene-Pomenuemo samo vrlo kratko genetske promjene u biologiji. Efekti
zraenja na rasplodne elije su mutacije gena, cijepanje hromozoma i ubijanje elije. Broj
hromozoma po eliji iroko varira i zavisi od ivotinje i organizama od kog proistie. Naprirnjer,
oveja elija ima 46 hromozoma, dok elija graha ima 12. Djeljenje, odnosno mnoenje elija je
uslovljeno cijepanjem hromozoma na dva jednaka dijela i njihova polarizirana grupacija u cilju
formiranja jezgara novih elija. elije izloene zraenju razliito se opiru efektima zraenja. elije
nisu jednako osjetljive na zraenje u svim fazama razvoja i postojanja. Kao to smo ve kazali,
zraenje moe zaustaviti djeljenje elija, a kod jaeg zraenja elija moe uginuti. Hromozomi su
nosioci velikog broja gena koji pre-naaju nali jedne osobine organizama. Hromozomi se cijepaju
kad su izloeni zraenju. Dokazano je da se oni, pod izvjesnim uslovima, mogu ponovo spojiti.
Hromozomi su sastavljeni od vrlo velikih molekula, esto poznatih pod imenom nukleoproteina,
ija tana hemijska struktura jo nije potpuno poznata. Prilikom cijepanja hromozoma uslijed
zraenja izazivaju se i bitne promjene u genima koje nose hromozomi. Broj abnormalnosti kod
hromozoma raste sa porastom doze, ali matematiki odnos je vrlo razliit. Jedan hromozom se
cijepa ako estica za ionizaciju proe kroz njega i izgubi energiju od 700 eV. Energija protona, alfa
estica i elektrona su dovoljne da, prolazei kroz hromozome, iste cijepaju.
Dezoksiribonukleinska kiselina u elijama je najosjetljivija prema radijacijama. Postoji vie
tipova nukleinskih kiselima, pa ih je teko u elijama razdvojiti. Razliite vrste tih kiselina imaju i
razliite bioloke funkcije. Vjeruje se da je deoksiribonukleimska kiselina vana za funkcije gena.
Postoji niz hemijskih spojeva koji hemijskim putem izazivaju iste ili sline efekte na ivu eliju i
organizam koje izaziva i zraenje. Vre se pokuaji da se neki od njih praktino primjene pri
ljeenju leukemije, U pcslijecbnje vrijeme uinjeni su pokuaji lijeenja bolesti uslijed pretjeranih
doza zraenja putem njenjanja kotane sri i sve ukazuje da e to biti moda jedan od naina
lijeenja radijaci'onih bolesti, a time moda i leukemije.
Zraenje utie dakle na cijepanje hromozoma i univanje ili promjenu gena, a time izaziva
mutacije djeljenih elija i mijenjanje naslijednih osobina. Utvreno je da se istraivanjima vrenim
na nekim ivotinjama i biljkama mogu izazvati, 'bitne mutacione promjene u naslijednim vrstama, a
oekuje se i da uticaj zraenja moe izazvati naslijedne promjene kod ovjeka, koje mogu biti
pozitivne i negativne, u odnosu na dananji oblik ivota i umne sposobnosti ovjeka. Kod toga
postoji vea vjerovatnoa da e uticaj biti negativan. Naunici tvrde da e se prve poslijedice
genetskih promjena na ovjeku moi utvrditi od 1962 godine, kada prve generacije Japanaca koji su
bili u utrobi majke prilikom prve eksplozije atomske bombe stupe u brakove i dobiju potomstvo.
Sve je to razlog to se u svjetskoj javnosti i na najviim meunarodnim forumima pokree
pitanje zabrane nuklearnih proba i zabrane nuklearnog naoruanja i rata.

U lijeenju malignih oboljenja koriste se X-zraki ili bilo koji drugi oblik jonizirajueg zraenja .
Poznato je da jonizirajue zraenje, nakon upijanja u materiju, izaziva itav niz biohemijskih
promjena.
Postoje dva naina djelovanja jonizujueg zraenja:
57

a) indirektno djelovanje jonizirajueg zraenja,
b) teorija direktnog pogotka jonizirajuim zracima.

Djelovanje zraenja na bilo kojem nivou ima odgovarajue posljedice. Kao rezultat oteenja DNK su
mutacije. Prema mjestu nastanka, mutacije se unutar elije dijele na genske, hromozomske i plazmatske.
Dok se prema vrsti elije u kojima se ove promjene odvijaju dijele na:
a) germinalne ili nasljedne, koje se prenose na potomstvo, a nastaju djelovanjem zraenja na spolne
elije, ovisno o jaini doze i broju mutacija po genima, posljedice zraenja mogu biti razliite:
kompletna sterilnost, spontani pobaaj, mrtvorodeni plodovi ili brza srnrt ivoroenih plodova.
b) somatske promjene, koje se odvijaju u somatskim elijama, prenose se na elijski klon, nastao
diobom matine elije, ali se ne prenose na potomstvo. Somatske mutacije nastaju u vidu
devitalizacije, ubrzanog starenja i kancerizacije elije. Utvreno je, na primjer, da radiolozi deset
puta ee obolijevaju od karcinoma koe i leukemije nego ostali ljekari.

Meutim, pojava da izvjesna oteenja koja nastaju na DNK u toku zraenja prolaze bez posljedica
ukazuje na injenicu da postoje izvjesni mehanizmi koji su u stanju da isprave greke nastale u grai DNK.
Najnovija istraivanja ukazuju da u svim ivim elijama postoje multiencimski sistemi koji ispravljaju
pojedina oteenja i nazvani su reparatorni sistemi.
OSJETLJIVOST POJEDINIH CELIJA I TKIVA NA JONIZIRAJUE ZRACENJE

Pojedini spoljni faktori mogu utjicati na tkiva. Na osnovu morfolokih promjena koje su
praene na elijama nakon zraenja, sve elije, kao i tkiva mogu se podijeliti u tri grupe:
a) izrazito osjetljive
b) srednje osjetljive
c) slabije osjetljive
Najosjetljivija elija u ovjeijem tijelu je limfocit.

24
Radijaciona bolest-Radijaciona bolest se javlja kod osoba koje su, sluajno, ili
namjerno, izloene jonizirajuem zraenju po itavoj povrini tijela. U mirnodopskim prilikama to
su incidenti koji mogu nastati prilikom rada na nuklearnim reaktorima, u ratnim prilikama prilikom
eksplozija nuklearnog oruja ili u radioterapiji ako se doza zraenja rasporedi na itavu povrinu
ovjeijeg tijela tako da su svi organi istovremeno ozraeni. U tom momentu bie.

Radijaciona bolest moe biti:
1. Akutna radijacioja bolest,
2. Hronina radijaciona bolest.
Akutna radijaciona bolest
nakon ozraivanja bolesnik se osjea umor, pospanost, muninu, gubi apetit i slino.
nakon ozraenja dolazi do promjene u krvnoj slici koje postaju oite. Smanjuje se prvo, broj
leukocita, i to naroito broj limfocita, dolazi do postepenog pada broja eritrocita i trombocita.
U drugoj nedjelji naglo poinje da opada broj svih krvnih elemenata i bolesnik postaje
anemian, umoran, sa povienom temperaturom, spontanim krvarenjem iz desni. ima krvave
prolive.
Smrt nastupa najee krajem prve ili krajem tree nedjelje, zavisno od doze zraenja koju je
ovjek primio.

24
Ilona Luka i Duan uevi , Radiologija,udbenik za student medicine i stomatologije
,Medicinski fakultet, Banjaluka,2000. g.

58

Terapija kaoja se koristi kod akutne radijacione bolesti:
Pacijen se izolouje od spoljne sredine u aseptinu sredinu, prima velike doze antibiotika
irokog spektra.
Promjene koje nastaju u krvnoj slici mogu se korigovati transfuzijama krvi; gubitak tenosti
i minerala usljed proliva se koriguje infuzijama,
bolesnik ne moe uzimati hranu zbog jakog oteenja sluznice tankog crijeva. pa se zbog
toga koriste hranjive infuzije.
Ponekad se koristi i transplantacija kotane sri.

Hronina radijaciona bolest
Ako je bolesnik preivio akntnu fazu bolesti, prelazi u hronini stadijum bolesti kada dolazi
oteenja kotane sri, sterilitet i kod ena i kod mukaraca, ali zbog doze zraenja koju je primio,
mogu ostati oteenja na somatskim elijama, tako da te elije ranije stare.
Radijacioni sindrom -Radijacioni sindrom se javlja kod bolesnika koji se namjerno zrae radi
malignih tumora.
Radijacioni sindrom zavisi od:
konstitucije bolesnika (osobe koje su iscrpljene i nervozne ee)
regije koja se zrai (najosjetljiviji dio je gornja polovina trbuha, jer se u tom dijelu nalazi
veliki broj limfatinih organa koji su jako osjetljivi na zraenje)
veliine doze koja se koristi.
Veliine tkiva koje je bilo obuhvaeno zraenjem, kao i od kvaliteta zraka

PRIMJENA JONIZUJUEG ZRAENJA U MEDICINI

Primena zraenja u klinikoj medicini-Zraenje je izuzetno dragocjeni instrument
medicine. Radionuklidi i X-zraci koriste se u dijagnostici i terapiji mnogih bolesti i poremeaja
funkcije pojedinih organa, a mogunosti njihove primjene na ovom polju praktino su
neograniene.
Primena u dijagnostici-X-zracL Zahvaljujui osobini da izazivaju zatamnjenje
fotografske ploe ili filma i osobini da se u raznim tjelesnim strukturama apsorbuju u veoj ili
manjoj koliini, X-zraci (i gama-zraci) se koriste za vizualizaciju pojedinih takvih struktura.
Vizualizacija moe da se postigne radiografijom (slika na filmu) ili fluoroskopijom (posmatranje
projekcije X-zraka, koji prethodno prolaze kroz telo, na fluorescentnom ekranu fluorosko-pa).
Kompaktnija tkiva apsorbuju veu koliinu zraenja od rastresitih, pa se na filmu ili ekranu
javljaju kao svjetlije odnosno tamnije konture u odnosu na povrine koje odgovaraju mekim tkivima.
Na ovaj nain mogu se uoiti promene u veliini, obliku ili gustini tkiva i organa i te projmene
postaviti u korelaciju sa nekim patolokim procesom. Na istom principu poivaju dijagnostike
tehnike sa korienjem radio-nepropustljivih" supstancija. Takva supstancija je, napr.,
barijumsulfat koji se, unesen u organizam oralnim putem pre izlaganja ispitanika X-zracima,
koristi za ispitivanje gastrointestinal-nog kanala.
Radionuklidi.- Broj dijagnostikih tehnika i metoda koje poivaju na primeni radionuklida
je veliki i raste iz dana u dan. Neke od njih zasnivaju se na principu inkor-poracije radioaktivnog
izotopa in vivo, dok se druge vre u epruveti.
Neka tkiva i organi imaju svojstvo da selektivno akumuliraju pojedine hemijske elemente, pa
se ovaj fenomen koristi da se u takve strukture inkorporira radioaktivni izotop tog elementa i na
osnovu lokalizacije i brzine apsorpcije radioaktivnosti postavi dijagnoza. Jedan od takvih organa je
titasta lijezda, koja selektivno akumulira jod. Zato se za ispitivanje oblika i veliine ove lijezde
i njene sposobnosti da akumulira jod koriste
i 2 3
I i
13I
I. Distribucija radioaktivnog joda u tkivu
59

titaste lijezde ispituje se pomou fotoskenera, koji registruje zraenje sa malih povrina i prenosi
signale kao mrlje na hartiji. Slina tehnika koristi se za lokalizaciju metastaza karcinoma titaste
lijezde, a ako se koristi neki drugi izotop, kao to je "
m
Tc,
74
As ili
32
P, i za lokalizaciju nekih
tipova tumora mozga i drugih organa. Na primer,
99m
Tc je vrlo podesan za obiljeavanje niza
supstancija (fibrinogen, albumin, urokinaza itd.) i elija (eritrociti, tirnociti i elije karcinoma dojke,
plua, debelog creva i malignog melanoma).
Pomou radionuklida moe da se ispituje i funkcija pojedinih organa. Boja bengalsko
crveno" se eliminie iz organizma preko jetre. Ako se ova boja obelei sa '
2 5
I i unese u krvotok, iz
brzine opadanja radioaktivnosti u cirkulaciji moe da se doe do podataka o funkcionalnosti jetre.
Ranije pomenute tehnike odreivanja duine ivota eritrocita pomou
5 l
Cr i gastrine apsorpcije
gvoa i sinteze eritrocita pomou
S9
Fe takoe se koriste u medicinskoj dijagnostici.
Pri izvoenju pomenutih i drugih dijagnostikih postupaka in vivo sa korie-njem X-zraka
i radionuklida, ispitanik biva izloen tetnom dejstvu zraenja. Poseban zadatak nuklearne
medicine je propisivanje tolerantnih doza zraenja za jedan odreeni vremenski period. Treba
napomenuti da se, u naelu, nijedna dijagnostika procedura ne moe prihvatiti ukoliko zraenje
apsorbovano od strane tkiva nije manje od tolerantnog.
Poseban doprinos klinikoj medicini pruaju radionuklidi koji se koriste u dijagnostikim
metodama in vitro. Jedna od njih, koja e kasftije biti opisana sa vie detalja, jeradioimunoloka
analiza.
Primena u terapiji-Drugi znaajan vid korienja zraenja u medicini proistie iz njegove
terapeut-ske vrednosti u teenju nekih bolesti, na prvom mestu karcinoma. Terapijski efekat zra-
enja poiva na fenomenu poveane radio-osetljivostj tkiva koja se brzo dele, kao i na mogunosti
za selektivno zraenje obolelog tkiva. Terapijske doze zraenja su znatno vee od dijagnostikih,
tako da je osnovni problem radioterapije ouvanje normalnog, zdravog tkiva uz istovremeno
zraenje bolesnih elija sa ciljem da se one unite. Zbog toga se radioterapiji pribegava u naetu
samo onda kada se smatra da bi bez takvog dodatnog optereenja organizma bolest imala
nepovoljnu evoluciju.
Spoljanji izvori zraenja.-Jedan od oblika radioterapije je zraenje obolelog tkiva
spoljanjim izvorom zraenja. U te svrhe koriste se X-zracj,
60
Co ili
l 37
Cs. Problem zatite konog i
drugog tkiva reava se delimino rotacionom terapijom, koja ima nekoliko varijanti, ili zraenjem
bolesnog tkiva iz vie pravaca. Zbog visokih doza zraenja koje se tom prilikom primenjuju (od
nekoliko Gy do nekoliko desetina Gy), pribegava se frakcionisanom ozraivanju, tako da pacijent
primi ukupnu dozu u periodu od nekoliko dana ili nedelja.
Unutranji izvori zraenja. -Velike koliine '
3
' I (reda veliine IO
7
Bq), apsorbo-vane u
tkivo titaste lezde, mogu da unite neke tipove tumora ovog organa, a posebno metastaze koje
koncentriSu jod. Pri tome se neizbeno oteuje u izvesnoj meri i zdravo tkivo. Zraenje obolelog
tkiva, lokalizovano do zadovoljavajueg stepena, moe se postii implantacijom radioaktivnog
izotopa. Na primer, u leenju nekih tumora esto se prime-njuje implantacija
226
Ra, '
9!
Au ili
90
Yt.
Takav implantat dri se u tkivu dok se ne postigne eljena doza.

RADIOIZOTOPI U POLJOPRIVREDI

Primjena izotopa u poljloprivredi nije jo nala iroku primjenu, jer se radioaktivni izotopi ne
mogu predati ratarima na korienje, bez prethodne obuke, jer bi i privreda od takve primjene, u
sadanjim uslovima imala vie tete nego koristi. Primjena radioizotopa u poljoprivredi odnosi se na
to da se radioizotopi koriste kao pomono sredstvo a izuavanje odreenih biolokih, biofizikih i
biohemijskih pojava u okviru poljoprivrednih instituta. Primjena moe doi u obzir kada se eli
prouiti kako se vri raspodjela hranjivih sastojaka, odnosno hemijskih spojeva prilikom ishrane tj.
rasta bilja odnosno koji je put hranjivih sastojaka koje biljka dobija iz zemlje ili iz prirodnog i
60

umjetnog ubriva gdje se prikupljaju pojedine vrste materije , dali preteno u liu, stabljici cvijetu,
plodu ili korjenu, kada je pravo vrijeme ubrenja ili koliko vremena traje i sl. Na taj nain se moe
utvrditi receptura ubrenja pojedinih vresta zemljita za pojedine poljloprivredne kulture. Pomou
radioizotopa se moe utvrditi na koji nain je najpodesnije vriti ubrenje, kako ga raspodijeliti i na
koji nain.
Mnogi radioizotopi koji se ugrauju u razne anorganske hemijske pesticide su lako topivi u
vodi i omoguuju biljkama da ih kao takve lako primaju u hranu. Pomou detektora u novijih
instrumenata prati se njihov put kroz biljku brzina kretanja i mjesta gdje se ona najvie deponuju.
Pomou ovih metoda poljoprivreda je postavljena na najiru naunu osnovu, koristei ubrivo na
najracionalniji i najoptimalniji nain, vlagu u zemljitu dobijenu prilikom navodnjavanja, utvrivanje
mogracije insekata i drugih poljoprivrednih tetoina, unitavanje crva gusjenica u cilju ouvanja
poljloprivrednih proizvoda u svjeem stanju. Od posebnog znaaja je ispitivanje genetskih mutacionih
promjena kod raznih poljloprivrednih proizvoda, bilja, sjemena, na taj nain to se prije sijanja ili
sadnje podvrgava jaem ili slabijem zraenju. Takvo zraenje moe se vriti na samom sjemenu ili
prilikom rasta biljke.
Dokazano je da se takvim zraenjem mogu izazvati, pod odreenim uslovima, odreene
mutacione promjene i na taj nain dobiti nove vrste biljaka sa boljim ili loijim osobinama to utie na
veliinu ploda, visinu stabljike, koliinu i veliinu lista, boju cvijetova i sl.

25
Primjena jonizujueg zraenja u proizvodnji i ouvanju zdravstve ispravnosti hrane

Proizvodnja ivotnih namirnica u dovoljnim koliinama, namee vaan zadatak ouvanje
proizvedene hrane. Procjenjuje se da gubici u toku uvanja i transporta prehrambenih proizvoda
iznose, prosjeno, godinje proizvodnje.

Klasini postupci koji se koriste za uvanje hrane kao to su primjena visokih i niskih
temperatura, dimljenje, soljenje, suenje i dr., nisu prihvatljivi za sve vrste hrane, jer dolazi do
promjene mirisa, ukusa i sastava hrane. Osim toga ovi klasini postupci uvanja hrane dugo traju i
dosta su skupi.
Zbog toga, velika panja se posveuje istraivanjima na iznalaenju novih postupaka, koji bi
poveali kvalitet proizvoda i mikrobioloku sigurnost. Jedan od tih postupaka je i pri mjena
jonizujueg zraenja. Postupcima minimalne prerade hrane gdje spada i jonizujue zraenje, tei se
da prehrambeni proizvodi zadre prirodan ukus i izgled.
Postoje namirnice ( npr. hrana u prahu, aditivi, zaini, kakao prah, griz, ito. itd.), koje su
esto kontaminirane izrazito termorezistentnim mikroorganizmima. Ako se primjene visoke
temparature za njihovu sterilizaciju, dolazi do naruavanja osnovnih organoleptikih svojstava.
Meutim, dekotanimacija ovih namirnica jonizujuim zracima vrlo je efikasna uz pravilnu primjenu
gdje nema promjene organoleptikih i senzornih svojstava.
Zahtjev kod izbora zraenja je taj da ne smije prestavljati ni najmanji rizik od indukovanja
radioaktivnosti u hrani ili u ambalanom materijalu koji je u dodiru sa hranom. Upotreba neutrona
je iskljuena zbog indukovanja radioaktivnosti u namirnicama.

Kao izvor gama zraka najee se koriste izotopi 60 Co ili 137 Cs.

Za sve izvore jonizujueg zraenja direktiva 1999/2/EC lan 8. koje se koristi mora se uvati
izvjetaj koji pokazuje za svaki prehrambeni proizvod:
prirodu i koliinu prehrambenog proizvoda koji se zrai,
redni broj,
ime osobe koja je odobrila tretman zraenja,
ime primaoca tretiranih proizvoda,

25
asopis,Nae zdravlje, Zagreb 1980.g.

61

datum zraenja,
materijal koji je koriten tokom zraenja,
datum kontrole procesa zraenja, izvrenu dozimetrijsku provjeru i dobijene rezultate, sa
detaljima posebno limita donje i gornje apsorbovane doze i tipa jonizujueg zraenja,
reference koje dokazuju poetnu dozu mjerenja.

Izvjetaji se moraju uvati u periodu od 5 godina.

Aneks I: Uslovi za odobrenje tretmana hrane zraenjem

A. Zraenje hrane moe biti odobreno samo ako:
postoji opravdana tehnoloka potreba,
ne predstavlja nikakvu opasnost po zdravlje i izvodi se pod predloenim uslovima,
je to od koristi za potroae,
se ne koristi kao zamjena za higijensku praksu..

B. Zraenje hrane se moe koristiti samo za slijedee namjene:
smanjenje pojave bolesti prenosivih hranom unitavajui patogene organizme,
da se smanji kvarenje prehrambenih proizvoda usporavanjem i spreavanjem procesa
kvarenja i unitavanjem organizama koji kvare hranu,
da se smanji gubitak prehrambenih proizvoda preranim sazrijevanjem i klijanjem,
osloboditi prehrambeni proizvod od organizama tetnih za biljke i biljne proizvode.

Direktive Evropske Komisije zahtijevaju za svu hranu ili listu sastojaka hrane, koja je
tretirana zraenjem da sadri na sebi etiketu sa rijeima:
RADIATED, TREATED WITH IRRADIATION
( ZRAENO, TRETIRANO ZRAENJEM)

U bivoj SFRJ na osnovu preporuke Komiteta eksperata FAO / IAEA / WHO, donijet je
Pravilnik ( Sl.list SFRJ br. 68/84 ) kojim se odobrava upotreba jonizujueg zraenja za sterilizaciju
slijedeih vrsta hrane: ita, leguminoze, crni i bijeli luk, krompir, dehidrirano voe i povre, suene
peurke, jaja u prahu, ajevi, zaini, svjee meso peradi, kao i ambalae za namirnice, sredstava za
odravanje line higijene, njegu i uljepavanje lica i tijela. Usvojen je pravilnik o uslovima pod
kojima se mogu stavljati u promet namirnice i predmeti opte upotrebe koji su konzervisani
jonizujuim zraenjem ( Sl.list SRJ, br. 42/98 ).
Dejstvo i efekti jonizujueg zraenja na prehrambene proizvode-Ozraivanje hrane je fiziki
proces koji se sastoji u izlaganju hrane elektromagnetnim zrakama, u cilju poboljanja njenog
higijenskog kvaliteta. U zavisnosti od doze zraenja, korisni efekti dejstva zraenja na hranu
klasifikuju se na slijedei nain:
R a d a p e r t i z a c i j a : tretman hrane dozom jonizujue energije koja je dovoljna da
sprijei kvarenje ili toksifikaciju od strane mikroorganizama, bez obzira pod kakvim je uslovima
hrana skladitena nakon tretmana, ali pod uslovom da je obezbijeena od rekontaminacije. Ovaj
postupak se takoe naziva i sterilizacija. Potrebne doze gama zraka za ovaj tretman su obino u
rasponu od 25 45 kGy.
R a d i c i d a c i j a : tretman hrane dozom jonizujue energije dovoljne da redukuje broj
formi sposobnih za ivot, kao i asporogenih i patogenih bakterija do takvog nivoa da se ni jedna od
ovih formi ne moe detektovati prilikom ispitivanja hrane bilo kojim poznatim bakteriolokim
metodama. Ovakav tretman takoe inaktivira i parazite prisutne u hrani. Potrebne doze gama
zraka su u rasponu od 2 8 kGy. Postupak moe biti primjenjen i za destrukciju parazita, kao to su
pantljiara i Trichinella u mesu. U tom sluaju su dovoljne doze gama zraka od 0.1 1 kGy.
62

R a d u r i z a c i ja : tretman hrane dozom jonizujue energije dovoljne za poveanje i
odravanje kvaliteta hrane koji moe biti ugroen od strane uzronika supstanci redukcije, a koje se
stvaraju ukoliko je povean broj ivih mikroorganizama uzronika kvarenja. Doze zraenja koje
se tom prilikom trae su u rasponu od 0.4 10 kGy.
D e z i n f e s t a c i j a : unitavanje insekata, larvi i jajaaca smjetenih unutar nekih
itarica i drugih vrsta hrane, ime se izbjegava djelovanje hemijskim agensima. Doze jonizujueg
zraenja potrebne za ovaj postupak su manje od 1 kGy.

Kontrola fiziolokih procesa: spreavanje klijanja nekih poljoprivrednih proizvoda,
posebno krompira i luka, za ta su potrebne vrlo niske doze jonizujueg zraenja i to 0.06 kGy za
luk i 0.01 kGy za krompir. Ovaj nain kontrole fiziolokih procesa se zasniva na destrukciji enzima,
ime se produava vrijeme sazrijevanja voa, a time se produava i vrijeme transporta i skladitenja
( npr. banane ozraene dozom 0.1 0.4 kGy sazrijevaju 10 20 dana kasnije od ne ozraenih
banana).
Nekodljivost ozraene hrane i sigurnost potroaa-Na osnovu dobijenih rezultata WHO (
1981.god. ) i drugih ispitivanja raenih u toku 20 godina dobija se preliminarni izvjetaj u kome se
kae da je zajedniki Komitet eksperata u okviru FAO / IAEA / WHO zakljuio da zraenje bilo
kojeg prehrambenog artikla u rasponu prosjene doze zraenja do 10 kGy nije toksikoloki opasno,
tako da toksikoloki testovi ovako tretirane hrane nisu dalje obavezni. Zakljuci ekspertnog
Komiteta su stoga jasno zasnovani i kau da je ozraena hrana dozom zraenja do 10 kGy
zdravstveno ispravna i osloboena ispitivanja na toksinost, kancerogenost, radioaktivnost i
antigenost. Podaci o odsustvu toksinih, mutagenih i kancerogenih jedinjena dobija ju se iz
eksperimenata sa hranjenjem ivotinja ozraenom hranom.
Treba rei i to, da prije nego se zakonski odobri upotreba jonizujueg zraenja za
sterilizaciju nekog prehrambenog proizvoda dozom do 10 kGy, neophodno je obaviti
mikrobioloka, hemijska i senzorna ispitivanja, da se ne bi naruila postojea ravnotea u pogledu
nutritivne vrijednosti s jedne strane i zdravstvene bezbijednosti ozraene hrane s druge strane.
26
Zdravstveni aspekt ozraivanja namirnica
Prilikom ispitivanja zdravstvene bezbednosti ozraene hrane najvea panja je posveena:

Uticaju zraenja na hranjivu vrednost namirnica,
Moguu sintezu toksinih supstanci pod uticajem zraenja,
Moguu sintezu kancerogenih supstanci u ozraenoj hrani,
Mogunosti da ozraena namirnica postane radioaktivna,
Namirnice koje su izloene djelovanju gama-zraka, poslije zraenja nisu radioaktivne. Dokazano
je da zraenjem energijom ispod 10 MeV ne dolazi do radioaktivnosti bilo kojeg elementa.
Najei izvor gama-zraka je 60 Co sa maksimalnom energijom od 1,33 MeV, I to nije dovljno da
doe do radioaktivnosti , tj. ozraena namirnica ne emituje radioaktivno zraenje. Energija gama-
zraka, X-zraka i ubrzanih elektrona nije dovoljna da doe do jezgra atoma, jer deluju samo na
spoljanji sloj elektrona, pa namirnice koje su ozraene na ovakav nain , ne mogu postati
radioaktivne.Mnogi potroai i pored toga sumnjaju u to da ozraene namirnice nisu tetne Tek
nakon 50 godina, prihvaeno konzervisanje toplotom, a 100 godina je ptoteklo od prvog patenta o
zamrzavanju namirnica, do njegove primene u praksi. Zbog zdravstvenih raloga potrebno je da se
utvrdi da u zraenoj namirnici nema toksinih proizvoda. Meutim, na osnovu brojnih istraivanja,
sprovedenih u SAD i Engleskoj, a na osnovu hranjenja ivotinja i dobrovoljaca, nije zapaeno da
ozraena namirnica sadri bilo koju vrstu tetnih jedinjenja. Ispitivanja sa ozraenom govedinom

26

63

koja su trajala 5 godina, sprovedena na 1500 pasa, 27000 pacova i 20000 mieva i analizirajui
tkiva i organe, zakljueno je da je govedina sterilizovana jonizujuim zraenjem zdravstveno
bezbedna i sigurna.
Da bi se ozraena namirnica oznaila kao nekodljiva, moraju se ispuniti sledei
uslovi:
Da nema indukovane radioaktivnosti
Da nisu prisutni patogeni mikroorganizmi i njihovi toksini
Da nema znaajnih gubitaka hranjivih sastojaka i
Da nema toksinih, mutagenih ili kancerogenih radiolitikih proizvoda

Smatra se da namirnice koje su ozraene:
do 1 kGy smatraju zdravim i bezopasnim za ishranu,
preko 1 kGy moraju se testiraju na prisustvo toksina
do 50 kGy ako se upotebljavaju u koliini manjoj od 0,01 % ukupno dnevnih
potreba hrane mogu da se koristiti bez ikakvih ispitivanja.

Na osnovu sprovedenih ispitivanja dozvoljeno je zraenje namirnica do 10 kGy.
Hrana koja je izloena zraenju se mora obavezno oznaiti na ambalai posebnim simbolom koji
prazneaje svjetska organizacija a zove se radura . Osim toga, obavezno je rijeima naznaiti
treated with radiation ili treated by irradiation (tretirano iradijacijom) i navesti svrhu upotrebe
primjene radioaktivnog zraena npr. zbog spreavanja razvoja mikrorganizama.

Za voe i povre koje nije upakovano a takoe je zraeno odreenom dozom zraenja ,
svaki komad moe da ima odgovarajuu naljepnicu sa oznakom i svrhom zraenja ili da prodajna
mesta na kojima se nalaze budu takoe oznaena datim simbolom. Hrana koja se prodaje na veliko
takoe mora imati istu oznaku ali dodatno mora da bude oznaena da nebi dolo do ponovog
tretmana radioaktivnim zraenjem , sa naznakom do not irradiate again.
Uticaj zraenja na mikroorganizme
Pojedini poizvod i namirnice (npr. hrana u prahu, aditivi, zaini, kakao prah, griz, ito itd.), esto
su kontaminirane izrazito termorezistentnim mikroorganizmima. Ako upotrijebimo visoku
temperature da bi izvrili sterilizaciju, dolazi do naruavanja osnovnih organskih osobina. Da bi
izvrili dekontaminaciju ovih namirnica koristi e mo se jonizujuim zracima vrlo efikasno pri
emu nee doi do promjene nutritivnih i senzornih svojstava, ako se pravilno koriste.
Konzervisanje hrane jonizujuim zraenjem u prehrambenoj industriji je jedan od najznaajnijih
vidova primene atomske energije u mirnodopske svrhe. Postoje veliki otpori za primjenu
jonizujueg zraenja u industrijskoj proizvodnji. Meutim, savremena nauka podrava ovaj oblik
sterilizacije. Od 1981. godine WHO i FAO su dale saglasnost da se prilino veliki broj namirnica i
predmeta opte upotrebe sterilie jonizujuim zraenjem. Jonizujui zraci dovode do dovodi do
smrti mikroorganizama na taj nain spreavaju razmnoavanje.
Hemijske hranjive promene u ozraenim namirnicama
Ako se pri upotrebi jonizujueg zraenja koristi energija srednje vrijednosti koja prolazi
kroz namirnicu dolazi do sudara izmeu jonizujueg zraenja i delova hrane, na molekularnom i
atomskom nivou. Pored hemijske promjene dolazi i do promjene u hranjivoj vrijednosti ozraene
hran
64

Promene u hranjivoj vrednosti ozraene namirnice
Koliko zraenje utie na hranjivu vrijednost namirnica zavisi od:Apsorbovane doze
zraenja, temperature kiseonika a prvenstveno od hemijskog sastava namirnica koje se zrae. Kao
prvo se posmatra uticaj zraenja na vitamine , eere i aminokiseline a pojedini vitamini su jako
osjetljivi kao to su vitamin A i E a neki jako otporni kao vitamin D. Iz toga zakljuujemo da
zraenjem u velikim dozama dolazi do gubitaka vitamina koji su osjetljivi na zraenje. Isto tako
proteini mijenjaju svoju bioloku vrijednost ako se ozrae odreenom dozom zranje koja je iznad
dozvoljene. Bojene materije su isto tako osjetljive, dok karotin i hlorofil su manje osjetljive na
zraenje.
Uticaj zraenja na enzime nemikrobiolokog porijekla
Prilikom konzervisanja namirnica potrebno je da se pored mikrioorganizama unite i enzimi.
Utvreno je da je unitavanje enzima (naroito oksidoreduktaza) zraenjem znatno tee od
unitavanja mikroorganizama.Zbog vee koliine zraenja koje je potrebno upotrijebiti, nego to je
dozvoljeno da bi se unitili enzimi u namirnicama nije dozvoljeno unitavanje enzima zraenjem.
Dolazi do promjena na hrnjivoj vrijednosti namirnica.
Uticaj zraenja na ambalani materijal
Kada se zraenje izvodi radi unitenja mikroorganizama, potrebno je da namirnica bude
hermetiki upakovana. U sluaju primjene zraenja uz istovremeno stvaranje nepovoljnih uslova za
razvoj mikroorganizama, nije neophodno da namirnica bude hermetiki upakovana.
Poto znamo prodornu ma gama zraka postavlja se pitanje koliko zraenje utie na ambalani
materijal. Promjene su sledee:
Metalna ambalaa trpi odreene promene tek pri zraenju veem od 600 kGy.
Pri dozama veim od 100 kGy staklo postaje smee boje.
FDA je dozvolila kao maksimalnu dozu apsorbovanog zraenja 10 kGy za : nitrocelulozu,
votani papir, poliolefine i polistiren.
Vano je samo da ambalaa bude nepropusna za mikroorganizme i otporna na primjenjene
doze zraenja.
Kod fleksibilnih plastinih materijala postoji mogunost da se promene fizike osobine.
Doze i svrha zraenja
Upotreba energije jonizujueg zraenja, na mikroorganizme u hrani, predstavlja jedan od
metod za ouvanje hrane od kvarenja. Mikroorganizmi u hrani i prehrambenim proizvodima, svojim
aktivnostima, odnosno rastom i razmnoavanjem, izazivaju promene organskih materija koje se
nalaze u sastavu hrane. Na taj nain se mijenjaju hranjive vrijednosti namirnica i ona vie nije za
upotrebu u ishrani.Prisustvo tetnih mikroorganizama i njihovih toksina u hrani mogu dovesti do
pojave zaraznih bolesti pa ak i do smrti ljudi.U zavisnosti od tipa hrane i doze zraenja, jonizujua
energija moe imati razliite korisne funkcije, to je prikazano .
Doze zraenja koje se primjenjuju na odreene proizvode su:
Niske doze (ispod l kGy)-Protiv klijanja 0.05-0.15, krompir, luk, beli luk, koren umbira
itd.
Protiv parazita u odreenim itaricama 0.15-0.5, itarice i mahunarke, svee i sueno voe,
suena riba i meso, sveza svinjetina itd.Odlaganje fiziolokih procesa, npr. zrenja 0.5-1.0
,svjee voe i povre.
65

Srednje doze (1-10 kGy)Produetak roka trajanja odreenih proizvoda 1.0-3.0 Svea riba,
jagode itd.Odstranjivanje uzronika kvarenja namirnica i spreavanje razvoja
mikroorganizama 1.0-7.0, svjea i smrznuta morska hrana, svjea ili smrznuta ivina i meso
itd. Poboljanje tehnolokih osobina hrane 2.0-7.0 Grejpfrut (poveanje prinosa soka),
sueno povre (redukovanje vremena kuvanja) itd.
Visoke doze (10-50 kGy)*-Industrijska sterilizacija koja se kombinuje sa zagrijavanjem 30-
50 Meso, ivina, morska hrana, gotova jela, sterilizovana dijetalna hrana za
bolnice.Dekontaminacija proverenih aditiva hrane i ingredijenata 10-50 Zaini, enzimski
preparati, prirodna guma itd .
Primena zraenja u kombinaciji s drugim metodama
Postupci konzervisanja namirnica koji su uobiajeni nisu loi i omoguavaju da se dugo
vremena ouva dobar kvalitet kao i potpuna zdravstvena bezbjednost potroaa. Problem je da li su
ovi postupci ekonomski isplativi i koliko utiu na zdravlje potroaa.
Zraenje kao postupak konzervisanja namirnica nije bez mana. Da bi otklonili mane
potrebno je koristit manje doze zraenja. Zbog postizanja dobrih rezultata, a bez nastajanja
toksinih jedinjenja i znaajnih promena u organoleptikim osobinama, potrebno je da se zraenje
kombinuje sa nekim drugim postupcima. Poto su enzimi otporniji na dejstvo zraenja njihovo
inaktiviranje je uspenije ako se zraenje kombinuje sa zagrijavanjem. Tako, na primer, navodi se
podatak da je zraenje prema sporama efikasnije ako se namirnica prvo zrai dozama nedovoljnim
za unitenje spora, a da se posle toga namirnica zagrijava. Da bi se spreile organoleptike
promjene u mesu, potrebno je da se meso zrai u zamrznutom stanju (na -30 do -40 C).Zraenjem
svjeih citrus plodova radi spreavanja pojave pljesnivosti obino nastaju oegotine (tamne
mrlje na povrini). Potapanjem plodova u vodu na 53 C i zraenjem dozom oko 1 kGy pomenuta
mana se otklanja. zagrijavanjem.
PRIMJENA RADIOAKTIVNOSTI U FARMACIJI
Radiofarmaceutici
Najveu primjenu radioaktivnost je nala u nuklearnoj medicini, u oblasti medicinske
dijelatnosti, koja se bavi dijagnostikom i terapijskom primjenom rradiofarmaceutika.
27
Radiofarmaceutici su radioaktivna jedinjenja koja se koriste u dijagnostike (95%) i terapijske (5%).
Posmatrano sa farmaceutskog stanovita, radiofarmaceutici podlijeu istim zakonskim propisima i
farmakopejskim zahtijevima u smislu proizvodnje i kontrole kao lijekovi. Radiofarmaceutici mogu biti
radioaktivni elementi, kao ksenon-133 ili kripton-81 ili ee razliita organska ili neorganska
jedinjenja obiljeena pogodnim radioizotopima. Idealni farmaceutik pored specifinih osobina vezanih
za prirodu fiziolokog procesa koji se ispituje, treba da ima sledee osobine:
Postupak proizvodnje treba da bude jednostavan i jeftin, obiljeavanj mogue u
svakoj nuklearno medicinskoj laboratoriji,
Radioizotop kojim je obiljeavanje bi trebalo da bude ist gama emiter, bez
prateeg estinog zraenja, da emituje gama fotone jedne energij, a ona treba da
bude u takvom opsegu da ne bude ni suvie niska , a ni suvie visoka da bi se
dobila dovoljna efikasnost mijerenja.
Efektivni poloivot radiofarmaceutika koji zavisi od vremena poluraspada
radioizotopa i biolokog vremena poluraspada radiofarmaceutika treba da je kratak
u cilju smanjenja ozraenosti pacijenta.

27
Jugoslovensko drutvo za zatitu od zraenja,Zbornik radova, 1995,g

66

Odnos radioaktivnosti u ciljnom, ispitivanom organu i okolnom tkivu treba da je
visok, to znai da se najvea koliina unijetog radiofarmaceutika nakuplja u
ispitivanom organu.
Radiofarmaceutik treba da bude metaboliki inertan tj. Ne treba da se metabolie
prije nego to doe do ciljnog organa.
Radiofarmaceutici se u organizmu mogu unijeti na isti nain kao i konvencionalni
lijekovi:intravenski,peroralno, inhalacijom i drugim putem. Oni se najee koriste kao pravi rastvori,
kaloidni rastvori, suspenzije, gasovi i u obliku kapsula. Svi farmaceutici bi trebalo da budu netoksini,
bez ili sa minifalnim farmakolokim efektom visoke radiohemijske i radionukleidne istoe, a oni za
intravensku primjenu i sterilni i apirogeni.

Tehnicijum-99 ,radiofarmaceutici
Najvei broj radiofarmaceutika koji se koristi u nuklearnoj medicini su radiofarmaceutici
obiljeeni tehnecijumom-99. Oko 85% svih nuklearno medicinski studija izvedenih u SAD-u su sa
tehnecijumom-99. To je skoro idealan radioizotop za primjenu u nuklearnoj medicini zbog vrlo
pogodnih osobina. Njegovo vrijeme poluraspada 6,02 sata i ist je gama emiter, koji prilikom
radioaktivnog raspada emituje gama fotone energije 140 eV, koja je pogodna za snimanje gama
kamerom. Tehnicijum-99 je vjetaki radioizotop koji se dobije radioaktivnim raspadom molibdena -
99. Molibden-99 dobijen je fisijom uranijuma-235 u nuklearnom reaktoru. Radioaktivnim raspadom
Molibdena -99 dobije se Tc-99m u obliku natrijum- pertehnetata koji se koristi za scintigrafiju mozga,
pljuvanih lijezda, titaste lijezde i paratireoidnih lijezda.

Brsta ispitivanja
Fiziko-hemijska Bioloka Mikrobioloka
Radioaktivnost
Izgled
pH
Izotininost
Veliinaestice
Hemijska istoa
Radionuklidna istoa
Radiohemijska istoa
Biodistribucija
Toksinost
Pirogenost
Sterilnost
Tabela:Kontrola kvaliteta radiofarmaceutika

Sva ispitivanja radiofarmaceutika se mogu podijeliti na :
Fiziko-hemijska
Bioloka
Mikrobioloka
Ispitivanja radionuklidne i radiohemijske istoe specifina su ispitivanja koja se odnose samo na
radiofarmaceutike. Radionuklidna istoa se definie kao dio ukupne radioaktivnosti koju daje eljeni
radioizotop za dato vrijeme.Radiohemijska istoa oznaava koliinu radioizotopa u odreenom
hemijskom obliku.Prisutnost raduionuklidne i radiohemijske neistoe moe da povea ozraenost
pacijenta u uine nejsnim scintigrafski nalaz, to moe da dovoede do pogrene interpretacije rezultata
dijagnostikog nalaza.

Tabela:Radiofarmaceutici koji se najee koriste u nuklearnoj medicini
Primjena Radiofarmaceutici
Kardiologija

Pirofosfat,tetrofosfin.MIBI
Pulmologija

Makroagregat albumina, albumin mikrosfere
67

Gastroenterohepatologija

Kalaj koloid, sumpor koloid, IDA derivat

Onkologija

Pirofosfat, MDP; HNDP;DPD; antimon silfid
Nefro-urologija

Glukoheptonat,DTPA;PAHIDA;DMSA
Neurologija

Pertehnetat, DTPA, humani serum, albumin
Endokrinologija

Pertehnetat, alkalni DMSA

KONSTRUKCIJE SAVREMENIH RENDGENSKIH APARATA, RENDGENSKI APARATI

Rendgenski aparati predstavljaju ureaje koji proizvode tzv. rendgenske ili x-zrake koji
omoguavaju njihovu primjenu u medicini. Prvi radiografski snimci nainjeni su u Hitorfovim i
Leonardovim cijevima koji predstavljaju preteu dananjih, vakuumskih cijevi koje se mogu vidjeti na
na slici.

Savremena rendgenska cev

Prvi rendgenski aparati bili su univerzalni, korieni su za sve vrste radiografisanja. Sa
razvojem tehnike i tehnologije, razvijaju se i aparati za specijalizovano radiografisanje. Tako ve 1920.
godine patentirano je nekoliko aparat za snimanje zuba. Kako danas, tako i tada, poznatiji od ostalih
bili su aparati tzv.kugleks aparati. Prije nego to se bolje upoznamo sa dijelovima samog aparata, treba
rei da se radioloki pregled moe izvriti na dva naina, tj. primjenom radiografije i radioskopije.
Radiografija podrazumjeva dobijanje radiograma odnosno rendgenske slike odreenog dijela
tijela koji je bio izloen kratkom dijelovanju x-zraka. S druge strane, radioskopija prua rengensku
sliku organa i njegovu dinamiku odnosno pokrete usljed izlaganja istog zracima nekoliko desetina
sekundi, pa ak i nekoliko minuta. Ovo se moe dobiti zahvaljujui elektronskom svjetlosnom
pojaivau i televizijskom sistemu zatvorenog tipa. Na monitoru se rendgenska slika vidi onoliko
dugo koliko je sam objekat izloen dejstvu x-zraka. Obzirom da postoje izvjesne razlike u metodama
snimanja, razlikujemo pojedine dijelove aparat:

68

Rengenska cijev
Generator visokog napona
Komandni sto
Visokonaponski kablova
Stativ
Aparati za radioskopiju ima:
Elektronski svjetlosni pojaiva
Televizijska mrea zatvorenog tipa.
Rendgenska cijev- jeste osnovni dio rendgen aparata i upravo se u njoj stvaraju x-zraci slika dole.

Slika (1-oblak elektrona; 2-katodna spirala; 3-anodni fokus; 4-x zraci; K-katoda; A-anoda;)

Rendgenska cijev sainjena je od stakla u kojoj se nalazi vakuum i u kojoj se na meusobnom
rastojanju od 1cm. nalaze dvije elektrode-anoda i katoda. Zagrijavanjem katode do usijanja, iz nje se u
vidu oblaka oslobaa velika koliina slobodnih elektrona. Takva reakcija naziva se termojonizacija.
Kada se stvori dovoljno jaka potencijalna razlika izmeu anode i katode, oslobeeni elektroni se vrlo
velikom brzinom kreu prema anodi, uspostavljajui strujno kolo u rendgenskoj cijevi. U blizini anode,
elektroni nailaze na elektrone koji se nalaze u krajnjim elektronskim putanjama atoma anode, koji su
takoe negativno naelektrisani. Uslijed toga dolazi do meusobnog odbijanja elektrona i isti se naglo
zustavljaju. Ovo dovodi do promjene mjesta elektrona u perifernim putanjama tj prelazi sa vieg nivoa
na nii, pri tom oslobaajui odreenu koliinu energije u vidu elektromagnetnih talasa.
Oko 99% energije se gubi na toplotu, dok neto manj od 1% predstavlja x-zraenje. Kada se govori o
materijalu od koga je nainjena rendgenska cijev odnosno staklo cijevi, treba rei da isti predstavlja
smjesu litijuma, bora i berilijuma
28
. Ovakva smjesa, cijevi daje termostabilnost i otpornost na udare
elektrona, a u isto vrijeme x-zraci veoma lako prolaze kroz njega.

Hlaenje rendgenske cijevi- Hlaenje anode i itave rendgenske cijevi moe se izvesti na
nekoliko naina- vodom i uljem. Efikasnost pojedinih metoda hlaenja je razliita, a koja e biti
primjenjena zavisi od vrste aparata i njegove snage. U toku emisije x- zraka, bakarni dio anode je
zagrijan je do temperature nie od one koje ima anodni fokus. Bakar oduzima toplotu anodnom fokusu
i kao odlian provodnik dovodi je dalje do rendgenske cijevi. Kod aparata manje snage na bakarni dio
anode van cijevi, nastavljaju se metalni radijatori oko kojih krui vazduh, indirektno hladei anodu i
itavu rendgensku cijev.
Aparati vee snage hlade se preko sistema koji obezbjeuju cirkulaciju ulja izmeu metalnog i
staklenog omotaa cijevi. Kod rotaliks-cijevi, kod kojih postoji uljno hlaenje , samo zahvaljujui
efektu rotacije, hlaenje anode je desetostruko efikasnije.

Jaina struje u rendgenskoj cijevi- Energija x-zraka nastalih na anodnom fokusu bie vea ako je

28
Treba naglasati da snjesa ne smije sadravati olovo, jer ovaj element u velikoj mjer apsorbuje x-zrake.
69

vei intenzitet struje koja protie kroz rendgensku cijev. Intenzitet ove struje je vei ukoliko je i broj
elektrona koji sa katode idu ka anodi vei. Elektronski oblakiznad katode bogatiji je elektronima
kada je struja zagrijavanja katodne spirale veeg intenziteta. Samim tim jaina struje u rendgenskoj
cijevi koja odreuje intenzitet x-zraka, moe se mijenjati regulisanjem jaine struje zagrijavanja. S
druge strane, intenzitet struje u rendgenskoj cijevi je u funkciji napona koji postoji izmeu elektroda.
Pri konstantnom zagrijavanju katodne spirale, intenzitet struje u cijevi najprije raste, srazmijerno
potencijalnoj razlici izmeu anode i katode. Kada ovaj napon dostigne odreenu vrijednost,
intenzitet struje ostaje isti i pored daljeg poveavanja vrijednosti napona. Od tog trenutka, jaina
struje u cijevi, zavisi iskljuivo od struje zagrijavanja katode.

Snaga rendgeske cijevi- Snaga rendgeske cijevi ogleda se u mogunosti optereenja cijevi i
izraava se kilovatima (kW). Ona predstavlja energiju elektrona koji idu od katode ka anodi i
direktno je proporcionalna proizvodu napona i jaine struje kojima se maksimalno moe opteretiti
rendgenska cijev u trenutcima emisije x-zraka: kW= (kV x mA x 0.7)/1000 gdje je 0,7 faktor za
naizmjeninu struju.
Mogunost optereenja rendgenske cijevi zavisi od:
karakteristika anodnog fokusa rendgenske cijevi (veliine, nagiba, brzine obrtanja)
napona i jaine struje koja prolazi kroz rendgensku cijev i
vremena ekspozicije
Jaina struje i vrijeme ekspozicije, kao tehniki uslovi radiografisanja, odreduju se na komandnom
stolu. U toku rada aparata ne smije biti prekoraena maksimalna snaga cevi. U protivnom, dolazi do
njenog proptereenja, oteenja i na kraju, potpunog pregorijevanja. Shodno namijeni, proizvode se
rendgenske cijevi razliite snage. Cijevi koje se koriste za radioskopiju imaju snagu od 1.5 do 2
[kW], dok je snaga cijevi za radiografiju nekoliko puta vea i kree se izmedu 6 i 10 [kW].

Omotai rendgenske cijevi- Rendgenska cev je uronjena u posebno ulje koje obezbijeduje
elektrizolaciju i doprinosi njenom boljem hladenju. Idui prema spolja, oko staklenih zidova cijevi
nalazi se dilataciona komora, koja dozvoljava odreenu ekspanziju ulja, zagrejanog u toku rada
rendgenskog aparata. Na pomenutu komoru nalijee metalni omota, koji je sa spoljne strane
prekriven slojem porcelana. Spoljanja povrina porcelana presvuena je olovnom folijom. Ovaj
metalni oklop apsorbuje x-zrake nekorisnog dela snopa i spreava njihov nekontrolisani izlazak iz
cijevi. Kao elektroizolator, porcelan obezbijeuje zatitu od struje visokog napona i onemoguava
stvaranje neeljenih elektrinih polja u i oko cijevi. Olovni dio preko koga je ostvareno i uzemljenje,
svojoj velikom apsorbujuom moi prua zatitu od neeljenog zraenja. Zajedno sa omotaima,
rendgenska cijev je smetena u tzv. haubu od elinog lima koja titi cijev od mehanikog oteenja.
Na omotaima i haubi, u visini anodnog fokusa, postoje otvori kroz koje zrani snop izlazi iz cijevi.

Generator visokog napona- Osnovna uloga generatora visokog napona jeste da stvori potreban
napon elektrine struje za rad rendgenske cijevi. Glavni dijelovi generatora su: visokonaponski
transformator, brojni manji (pomoni) transformatori i sklopke, neophodni za nesmetan rad aparata
Visokonaponski transformator pretvara mrenu struju, napona 220 [V], u struju napona od 15 [kV]
do nekoliko stotina [kV], koliko je potrebno za stvaranje potencijalne rezlike izmedu elektroda
cijevi. Primarni kalem ovog transformatora ini veoma mali broj navojaka debele ice, za razliku od
sekundara koji ima mnogo vie navoja sa icom manjeg porenog presijeka. Rendgenska cijev
prikljuena je za krajeve sekundara. Pored ovoga, sastavni dio svakog aparata za rendgensko
snimanje je i niskonaponski ili katodni transformator. Osnovna uloga ovog transformatora jeste
smanjivanje napona struje gradske mree, pretvarajui je u struju niskog napona i velike jaine, koja
je potrebna za usijanje katode. Primarni kalem ovog transformatora ima veliki broj navoja tanke
ice, za razliku od sekundara gde je broj navoja manji, a ica deblja. Katoda je spojena sa izvodnim
krajem sekundara, a struja koja se na njemu mjeri ima jainu od oko 3 [mA] i napon od 20 [V]
Regulisanje ovih veliina vri se regulatorom struje zagrijevanja. Rendgenski aparati koji posjeduju
tzv. dofoks-cijev, imaju dva katodna transformatora, a svaki od njih zagrijeva po jednu katodnu
spiralu. Ako aparat sa dofoks-cijevi ima samo jedan katodni transformator, onda u njemu postoje dva
70

sekundarna kalema razliitih karakteristika. Katodne spirale povezane su pojedinano sa po jednim
sekundarom, koji im obezbjeduje adekvatnu struju zagrijevanja.

Komandni sto- Komandni sto jeste deo aparata preko koga se vri upravljanje istim. Izgled i
veliina komandnog stola u mnogome se razlikuju to zavisi od tipa samog aparata. Primjera radi,
dental-aparat ima veoma jednostavan komandni sto koji se sastoji od eksponatora i tajmera, dok je
potpuno druga situacija sa velikim aparatima kod kojih je sto mnogo masivniji i sloeniji. Funkcije
komandnog stola ostvaruju se preko odgovarajue tastature i prekidaa dok brojni merni instrumenti
pokazuju tehnike uslove radiografisanja. Na samoj tabli stola moe se nai i prekida preko koga se
vri aktiviranje generatora visokog napona. Pored toga, preko regulisanja vrijednosti napona odnosno
jaine struje utie se i na talasnu duinu tj. na intenzitet i prodornost x-zraka. Na komandnom stolu
nalazi se i regulator kojim se odabira anodni fokus odreene veliine. Mali fokus se automatski
koristi kada je prekida za odreivanje jaine struje podeen na malim vrednostima (40, 80 [mA]),
dok je veliki fokus odreen za vee vrijednosti struje (160, 320, 500 [mA]). Na komandnim
stolovima nekih rendgenskih aparata nalaze se i prikljuci zahvaljujui kojima se aparat moe
koristiti i za izvoenje tomografskih radiografskih tehnika.

Visokonaponski kablovi-Rendgenska cijev i visokonaponski transformator, generatora aparata
povezani su visokonaponskim kablovima. Sami kablovi sainjeni su od bakarnih provodnika kojih
ima najece tri i mogu izdrati struju iji je napon i do nekoliko desetina, pa i stotina hiljada volti.
to se tie poprenog presijeka kablova, isti zavisi od tipa odnosno snage aparata. Bakarni
provodnici su izolovani debelim plastinim ili gumenim omotaem. Sa spoljne strane su prevueni
metalnom kouljicom koja ih titi od mehanikog oteenja i u isto vreme igra ulogu uzemljenja.

Stativ- Stativ rendgenskog aparata jeste mehaniki sistem koji povezuje i ostale dijelove aparata.
Vrsta i veliina stativa prilagodene su vrstama aparata odnosto vrstama radiolokih tehnika koje se
mogu njime izvoditi, pa prema tome postoje stativi za radiografiju i radioskopiju.

Stativ aparata za izvoenje radiografskih metoda- Gore pomenuti aparati mogu imati zidni ili
stubni stativ. Stubni stativ se sastoji od vertikalnog i horizontalnog dijela. Vertikalni dio je izraen
od metala, a njegov popreni presijek ima oblik kvadrata ili pravougaonika. Ova vrsta stativa moe
biti mobilna ili stabilna. Mobilni stativ pokree se po inama koje se privruju za pod i za plafon
prostorije. Pomijeranje ovog stativa vri se runo, dok elektromotor pokree stativ aparata pri
tomografskom snimanju. Nepokretni stubni stativ fiksira citav rendgen aparat za pod ili za zid
prostorije. Na horizontalnom delu stubnog stativa nalaze se rendgenska cijev koja je smetena u tzv.
haubi, potom kutija sa primarnim branama i sekundarni filteri. Horizontalni dio klizi po vertikalnom
pomou sistema zupanika i kontra tegova, sputajui i podiui rendgensku cijev. Plafonski stativ je
fiksiran za tavanicu prostorije. Za plafon su privrene ine po kojima se kreu kolica na kojoj je
zakaen gornji kraj vertikalnog dijela plafonskog stativa. Na donjem kraju vertikalnog dijela nalazi
se tzv. viljuka u kojoj je smeteno kuite rendgenske cijevi ime se omoguava kretanje iste u
kosim poloajima u odnosu na horizontalnu ravan. Vertikalni dio stativa izvlai se teleskopski, tako
da se rendgenska cijev moe sputati i podizati na razliite visine od ploe na kojoj se nalazi
pacijent.

Stativ aparata za radioskopiju- Stativ aparata za radioskopiju se u izvjesnoj mjeri razlikuje od
ostalih aparata. Poto stativ aparata za radioskopiju ima viestruku namjenu, esto se naziva i
univerzalni dijagnostiki stativ. Glavni deo ovakvog stativa jeste ploa sa postoljem na kome
pacijent stoji u toku izvoenja pregleda. Ploa se pomera na obe strane, gore i dole zahvaljujuci
elektromotoru. Drai za ruke i glavu nalaze se na obe strane odnosno na gornjem kraju ploe.
Pomenuti drai omoguavaju pacijentu da se pridava u toku pomeranja ploe ili pri promenama
poloaja itavog aparata, npr. iz vertikalnog preko kosog do horizontalnog. Na krajevima
horizontalnog dijela stativa nalaze se ureaj za ciljano radiografisanje i rendgenska cijev, s tim to se
prvi nalazi neposredno ispod ploe na kojoj je pacijent, a izvor x-zraka je na 1.5 [m] u odnosu na
71

prednju stranu ploe. Ureaj za ciljano radiografisanje sastoji se od fluorescentnog ekrana i
mehanizma za prihvatanje kasete sa rendgenskim filmom. Prema potrebi, elektromotor ureaja
postavlja kasetu sa filmom iza ekrana omoguavajui tako da se na rendgenskom filmu dobije slika
koja postoji i na poseban elektronski mehanizam omoguava prosvjetljavanje samo dijelova (1/4,1/2)
ili itave kasete sa rendgenskim filmom, kako se ve u toku pregleda planira. Za vreme
prosvetljavanja dela filma, ostali delovi su zatieni posebnom olovnom ploom, ime je mogue da
se na jednom rendgenskom filmu prikau jedna, dvije, tri ili etiri rendgenske slike. U kuitu
rendgenske cevi, na drugom kraju horizontalnog dela stativa, smetene su blende kojima se regulie
veliina zranog polja. Kod najveeg broja aparata pomenuta povrina nije vea od 35 [cm
2
]. Sa
prednje strane kuita rendgenske cijevi, moe se prema potrebi, montirati mobilni tubus. Njegov
zadatak je da vri kompresiju pomeranjem rendgenske cijevi prema tijelu pacijenta. Znaajna
prednost ovakvog stativa ogleda se u mogunosti izvoenja metoda linearne tomografije.
Zahvaljujui mehanikom sistemu i elektromotoru, omogueno je kretanje uredaja za ciljano
radiografisanje i izvora x-zraka, to je inae neophodno za izvoenje tomografskih metoda.

Elektronski svetlosni pojaiva (ESP)-Osim na rendgenskom filmu, slika organa ili dijelova tijela,
moe se prikazati i metodom radioskopije na fluorescentnom ekranu. Fluorescentni ekran se kod
rendgenskih aparata kojima se obavlja radioskopija, nalazi iza ploe za pacijente u odnosu na izvor
x-zraka.
ini ga staklena povrina na kojoj je sa jedne strane nanesen sloj fluorescentne materije.
Zahvaljujui njenoj sposobnosti da proizvodi svetlost proporcionalnu intenzitetu x-zraka kojima je
izloena, na fluorescentnom ekranu pojavljuje se
slika dijelova tijela koji su prosvetljavani x-
zracima. Slika na ekranu ima ograniene optike
kvalitete poto je fluorescentna svjetlost sa ekrana
relativno slabog intenziteta, uzimajui u obzir
percepcije ovjekovog oka. Zbog toga je bilo
potrebno rendgensku sliku dobijenu na ekranu,
posmatrati u potpuno zamraenoj prostoriji.
Konstrukcijom elektronskog svjetlosnog
pojaivaa (ESP), u velikoj mjeri su poveani
optiki kvaliteti rendgenske slike dobijene
radioskopijom, a uinjen je i presudan korak da se
radioskopski metod obavlja u prostorijama
radiolokog kabineta, u uslovima dnevnog svetla.
Naime, ESP viestruko poveava osvjetljenost
rendgenske slike u odnosu prvobitnu ESP je
elektronska cijev, oblika valjka, u kojoj su smetena dva ekrana: vei - ulazni i manji izlazni. Pored
ovoga, imamo i fotokatodu kao i dva para pomonih elektroda. Ulazni ekran nalazi se na iroj strani
staklenog cilindra, tako da je njegova sferna strana okrenuta pacijentu. Uloga ovog ekrana jeste da
fotone x-zraka koji padaju na njegovu sfernu povrinu, poslije prolaska kroz tijelo pacijenta, pretvara
u fotone svjetlosti velikoj ostljivosti fluorescentnog sloja ulaznog ekrana, koji cini, cink-sulfid(ZnS),
svaki prispjeli foton x-zraka prouzrokuje nastanak oko 5000 svjetlosnih fotona. Neposredno uz
unutranju povrinu ulaznog ekrana, nalazi se fotokatoda oblika kvadra, izradena od amonijum-
cezida. Njena uloga jeste da svjetlosne fotone sa ulaznog ekrana, pretvara u elektrone odnosno da
svjetlosnu sliku pretvara u elektronsku. Energija stvorenih elektrona je relativno mala i kree se oko
1 [eV], dok je njihov broj srazmjeran intenzitetu svjetlosti koja pada na povrinu fotokatode.
Zahvaljujui naponskoj razlici koja postoji izmeu fotokatode kao negativnog i izlaznog ekrana kao
pozitivnog pola, koja je reda veliine 25 [kV], poveava se kinetika energija elektrona koji se sada
kreu ka izlaznom ekranu. Na svom putu, ovi elektroni prolaze izmeu dva para pomonih elektroda
koje su postavljene paralelno sa uzdunom osom cijevi. Prvi par elektroda naelektrisan je negativno i
sjmeten je u sredinjem dijelu cijevi. Drugi, manji par, naelektrisan je pozitivno i nalazi se
neposredno uz, odnosno ispred izlaznog ekrana. svojim elektrinim poljima, pomone elektrode
72

obezbjeuju fokusiranje elektronskog snopa, tako da svi elektroni iz jedne take sa fotokatode
dospijevaju na jednu taku ulaznog ekrana. Na ovaj nain ostvaren je identian raspored elektrona sa
fotokatode na ulaznom ekranu. Na spoljanjoj povrini izlaznog ekrana, postoji sloj fluorescentne
materije koja prispjele elektrone pretvara u vidljivu svjetlost. Intenzitet svjetlosti direktno je
roporcionalan energiji elektrona. sobzirom na to da pomone elektrode fokusiraju snop elektrona sa
povrine ulaznog ekrana na viestruko manju povrinu izlaznog ekrana, to e po jedinici povrine
izlaznog ekrana broj svjetlosnih fotona biti mnogo vei. Pored toga, poveanje naponske razlike
unutar cijevi ESP-a doprinosi poveanju intenziteta svjetlosti na izlaznom ekranu, obzirom na to da
je emisija svetlosti direktno proporcionalna kinetikoj energiji elektrona. Postojee smanjenje slike
na izlaznom ekranu u odnosu na ulazni, jeste rezultat uticaja pomonih elektroda koje fokusiraju
elektronski snop sa fotokatode na manju povrinu izlaznog ekrana istovremeno obezbedujui da svi
elektroni sa jedne take fotokatode padnu na jednu taku izlaznog ekrana. Pored toga, nastaje i
obrnuta slika koja je takode rezultat pomonih elektroda koje elektronski snop sa gornje take
fotokatode fokusiraju na donju taku izlaznog ekrana. Slika se na izlaznom ekranu moe posmatrati
direktno odnosno golim okom. Iz tog razloga se kod aparata za radioskopiju slika sa izlaznog ekrana,
sistemom zatvorene TV mree, prenosi na TV monitor. TV-sistem sainjavaju TV-kamera, TV-
centar i TV- monitor. Bitno je reci da se svjetlosni snop sa izlaznog ekrana ESP-a pretvara prvo u
elektronske signale, pa potom u svjetlosnu sliku koja se prenosi na TV-monitor. Savremeni
rendgenski aparati, to je i tema ovog rada, u potpunosti su istisnuli iz upotrebe klasine aparate kod
kojih se rendgenska slika pokazuje na obinom fluorescentnom ekranu. TV-sistem doprinosi daleko
efikasnjem i preciznijem radu radiologa i u velikoj meri poveava pouzdanost dijagnostike
procedure, pri emu su bitno smanjene doze jonizujueg zraenja kojima su izloeni pacijenti. Pored
ovoga, dobija se mogunost postavljanja TV-monitora na dovoljno veliko rastojanje od rendgenskog
aparata, a time i znaajna redukcija, pa ak i eliminacija radijacionog rizika po osoblje koje izvodi
sam pregled.
29
Digitalni detektori nova stranica radiologije klasina RTG dijagnostika s prikazom slike na
RTG filmu poznata je vie od jednog vijeka. Princip dijagnostike temelji se na detekciji RTG
zraenja na filmu, koji je najece razvijan relativno sporo, u tamnim dijelovima zavoda te nakon
toga odlagan u pretrpane arhive poslednjih desetak godina vodi se ubrzana kampanja koju zapoinju
svijetski renomirani proizvodai medicinske dijagnostike opreme (Philips, Siemens, General
Electric oshiba...), a ka cilju uvesti RTG dijagnostiku u digitalnu eru. Cio proces je pokrenut i
osnaen finansijskim sredstvima velikih korporacija kao i vladama pojedinih zemalja, koje su
investirale velika finansijska sredstva u razvoj i komercijalnu primenu digitalnih memorija razliitih
tipova kao i ostalih proizvoda temeljenih na amorfnom silicijumu (npr. tranzistori u tehnologiji
tankog filma). Tradicionalno se dijagnostika slika dobija upotrebom kaseta u koje se stavljaju RTG
filmovi. Kasete sadre luminiscentne folije koje upadno x-zraenje pretvaraju u svjetlosno zraenje
odredenog spektra. Obzirom da su film i folija u meusobnom kontaktu, time se i izvodi
eksponiranje RTG filma. Potom se hemijskim procesom eksponirani film razvija na njemu ostaje
trajni zapis dijagnostiki interesantne organske strukture Sada, pak, na svjetlo dana izlaze novi
radioloki dijagnostiki aparati, u kojima za razliku od dosadanjih, nema vie sistema za snimanje
na kasetu nego su opremljeni digitalnim detektorima. Digitalni detektori pretvaraju upadno x-
zraenje u analogni signal odreenog nivoa koji se zatim digitalizuje putem A/D konvertora U tom
obliku signal se alje i obrauje na pripadajuim raunarima. Tako dobijena slika, prikazana na
monitoru, slui u dijagnostike svrhe. Ona moe biti arhivirana, razmjenjena s drugim raunarima u
mrei ili tampana na posebnom tampau.
Osnovna prednost ovakvih digitalnih dijagnostikih sistema je slika za evaluaciju koja je odmah
raspoloiva, pa se eventualne korekcije ugla/projekcije kod pacijenta mogu izvesti odmah. Dobijena
slika u digitalnom formatu spremna je za razliitu naknadnu obradu, ime se postiu izuzetne
mogunosti breg i pouzdanijeg dijagnostikovanja. Poslednju generaciju spomenutih digitalnih
detektora x-zraenja ine matrini detektori x-zraenja. Osnovno obijleje matrinih detektora je
to da su oni sainjeni od velikog broja submilimetarskih detektora x-zraenja elektriki povezanih

29
Literatura koritena u ovoj nastavnoj jedinici : Osnovna konstrukcija savremenih rendgenskih aparata, autor, Nikola
Puda dipl. Mainski ininjer.
73

tako da ine matricu odereenog broja vrsta i kolona koji se sekvencijski oitavaju.
Najvanije karakteristike matrinih detektora x-zraenja su:
upotrebljava se provjereni cezijum-jodid (CsI) kao pretvaraki sloj,
postie se rezolucija vea od 3 linije/mm kod matrice od 3000x3000 piksela,
imaju visoki konverzijski faktor (engl. Detection Quantum Efficiency - DCI), to
omoguava smanjenje doze zraenja u primjeni , odlikuje ih kompaktna konstrukcija to ih
ini pogodnima za jednostavnu integraciju u nove ili postojee dijagnostike aparate .
Matrini detektori x-zraenja omoguavaju zapis RTG slika bez meufaza koje se odnose na
elektrooptiko ili mehaniko prilagodavanje upadnog zraenja na postojece detektore malih
dimenzija. Takva situacija je omoguena upotrebom poluprovodnikih konvertora velike povrine,
to je posebno potaknuto novim tehnologijama proizvodnje ravnih TV krana (monitora kod
raunara). Jezgro novih matrinih detektora x-zraenja ini poluprovodnika baza nainjena
omorfnog silicijuma (a-Si) koja ini polje (matricu) konvertora. Svakom od konvertora u matrici
dodeljena je digitalna sklopka, koja slui za odabir dotinog konvertora kod oitavanja vrednosti
signala. Konano, svaki od tih konvertora ini pojedini piksel u dobijenoj RTG slici.

Amorfni silicijum nema kristalnu strukturu za razliku od klasinih monokristalnih podloga u
tehnologiji proizvodnje integriranih sklopova, upravo iz razloga postizanja velike efektivne povrine
detektora. Dimenzijom mali monokristalni CCD konvertori spregnuti s elektrooptikim pojaivaem
slike, na poetku lanca za generisanje RTG slike, imaju manji odnos signal/um kao znaajniji
nedostatak u poreenju sa novim matrinim detektrotima x-zraenja. Amorfni silicijum (a-Si)
nanosi se procesima depozicije na staklenu podlogu u tankom sloju te je strukturiran u obliku polja
(matrice) konvertora (fotodioda) primjenom konvencionalnih foto-litografskih metoda. Digitalna
sklopka (dioda ili tranzistor dodjeljeni su svakom pojedinom konvertoru tako da oni mogu biti
elektriki povezani u liniju oitavanja u smjeru kolona matrice. Digitalne sklopke kontrolisane su
pripadajuim adresnim linijama u smjeru vrsta matrice. Signali dobijeni na pojedinim konvertorima
oitavaju se sekvencijalno. Svi pretvarai iz prvog reda, istovremeno se aktiviraju putem adresne
linije. Signali se vode, paralelno preko linija za oitavanje u smjeru kolona, do predpojaala. Tu se
pojaavaju i multipleksiraju te se vode do A/D konvertora 14-bitne rezolucije. Nakon to je prvi red
digitalizovan, aktivira se drugi red u matrici i tako redom. Proces traje dok se ne oita cela RTG slika
Obzirom da se radi o elektronskom procesu, mogue je postii relativno velike brzine oitavanja.
Stoga se sa pravom moe oekivati da e se vrlo skoro matrini detektori koristiti za digitalizaciju
nestatikih RTG slika. Silicijum ima svojstvo da nije posebno osetljiv za detekciju x-zraenja u
energetskom spektru koji se koristi u medicinskoj dijagnostici. Zbog toga se koristi sloj tzv.
konvertora slike, koji se nanosi preko amorfnog silicijuma. Sloj konvertora slike apsorbuje fotone x
zraenja bolje od silicijuma te ih prevodi u fotone vidljivog dijela spektra elektromagnetnog
zraenja. Taj dio spektra zraenja lako se detektuje slojem amorfnog. Po pravilu se za sloj konvertora
slike koristi cezijum-jodid. To je fluorescentni materijal koji se takode koristi kao ulazni sloj kod
standardnog elektronskog pojaala slike (Philips Image Intensifier). Struktura CsI k ristala je
74

igliastog oblika. Ta struktura slui kao niz sitnih svjetlovoda, vrsto povezanih i strogo definisanih,
ime se postie ponitenje efekata rasipanja svetla, koje inae smanjuje rezoluciju kod dijagnostike
slike(standardni fosforni slojevi). Veliina piksela kod RTG slike u ovom je sluaju odreena
veliinom svakog konvertorau matrici a-Si. U matrinom detektoru firme TriXell (osnivai su
Philips, Thompson Siemens), veliina pojedinog konvertora, dakle piksela, jest 143 [mm]. To
omoguava postizanje rezolucije bolje od 3 linije/mm, to je dovoljno za sve radiografske
aplikacije(s izuzetkom mamografije). Uz veliinu matrinog detektora od 43x43 [cm] omoguava se
dobijanje matrice amorfnog silicijuma od 3000x3000 piksela Slojevita struktura matrinog detektora
omoguuje kompaktnu izvedbu modula koji se lako integre u standardne dijagnostike radiografske
aparate No, trenutno su teina i dimenzije matrinih detektora ipak takve da ne dozvoljavaju njihovu
primjenu u tehnikama slobodne kasete.

Modul koji sadri matrini detektor, spreman za ugradnju u aparat za digitaln
radiografiju .Veliina detektora: 43x43 cm

Faktori koji utiu na karakteristike snopa x-zraka- faktori o kojima se mora voditi rauna u toku
izvoenja radiografskih metoda su brojni. Neki od njih utiu na karakteristike snopa x-zraka (mA,
KV, s). Drugi definiu poloaj tijla pacijenta i objekta radiografisanja. Veliki broj inilaca odnosi se
na postupke i radnje koje se moraju obaviti da bi radiografisanje bilo korektno izvedeno, a
radiogrami imali ptimalne optike kvalitete a postizanju preglednosti i preciznijeg definisanja uloge
koju imaju za izvoenje pojedinih metoda radiografisanja, relevantni faktori koji utiu na izvodenje
radiografskih metoda svrstani su u razliite grupe.
Za izvodenje razliitih radiografskih metoda potrebno je mijenjati karakteristike snopa x-
zraka, kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom smislu. Karakteristike zranog snopa zraka, a u
prvom redu zavise od napona i jaine struje u rendgenskoj cijevi, od vremena emisije x-isto tako i od
filtracije zranog snopa u kuitu rendgenske cijevi medusobno su povezani i pored toga to svaki od
ovih inilaca na svoj nain utie na kvalitet i kvantitet x-zraka. Promjenama napona i jaine struje
izmedu anode i katode rendgenske cijevi, menjaju se brzina i broj elektrona koji se kreu izmedu
pomenutih elektroda, to indirektno utie na karakteristike zranog snopa.

Jaina struje u rendgenskoj cijevi -Jaina struje u rendgenskoj cijevi indirektno utie na kvantitet
x-zraka odnosno na broj fotona u zranom snopu. Sa poveavanjem jaine struje poveava se i broj
elektrona koji sa katode idu ka anodi. Na ovaj nain poveava se i broj interakcija katodnih elektrona
sa elektronima atoma anode, a time i broj fotona elektromagntetnog zraenja. Poveavanjem broja
fotona x-zraka po jedinici povrine obezbeduje se vei kontrast rendgenske slike Vrednost jaine
struje kojom se napaja rendgenska cijev zavisi od istih onih faktora koji utiu i na vrednost napona
Vrednosti napona i jaine struje u rendgenskoj cijevi meusobno su strogo zavisne, pa je za
dobijanje kvalitetne rendgenske slike potreban optimalan odnos pomenutih veliina. Naini
regulisanja vrednosti jaine struje zavise od vrste i snage pojedinih aparata. Za rendgenski dental-
aparat, vrednost jaine struje uvek je konstantna i kree se u opsegu od do 20 [mA] (u zavisnosti od
tipa aparata). Kod rendgenskih aparata srednje jaine kojima se obavljaju dijagnostika
radiografisanja, jaina struje se odreuje na komandnom stolu i kree od nekoliko, pa do 500 [mA],

75

dok se kod aparata velikih snaga mogu sresti i vrijednosti i pre ko 1000 [mA].

Vrijeme ekspozicije-Period u kome su objekt radiografisanja i rendgenski film izloeni emisiji x-
zraka predstavlja vrijeme ekspozicije i izraava se u sekundama [s]. Ekspozicija se odreuje direktno
ili posredno, to zavisi od vrste i namjene rendgenskog aparata. Kod aparata koji se upotrebljavaju za
radiografisanje zuba, vrijeme ekspozicije se moe mijenjati na tajmeru aparata, direktno, u zavisnosti
od grupe zuba koji su objekat radiografisanja, kao i od vrste primenjenog intraoralnog metoda.
Promjenom vremena ekspozicije mijenja se kvalitet radiograma, obzirom na to da su vrijednosti
struje i napona kod ovih aparata ne promjenjive. Kod ostalih rendgenskih aparata, na komandnoj
tabli postoje skale mAs koje pokazuju odnos izmeu jaine struje i vremena ekspozicije. U tom
sluaju,vrijeme emisije x-zraka odreuje se posrednosa promjenama jaine struje
mijenja se i vrijeme ekspozicije x-zraka (mAs). Da bi se vrijednost navedenog proizvoda
odrala na konstantnoj vrijednosti, vrijednosti jaine struje i vremena mogu se mijenjati i nezavisno,
na posebnoj tastaturi, ali tako da meu njima postoji obrnuto proporcionalan odnos. Kada je rije o
iniocima koji utiu na vrijeme ekspozicije, takoe se moe rei da su brojni Sa poveanjem
atomskog broja elementa koji sainjavaju tkiva radiografisanih organa kao i debljine sloja i gustine
tkiva, mora se poveavati i duina ekspozicije. Medutim vano je istai da promjene ekspozicije
moraju biti u korelaciji sa vrijednostima napona jaine struje. Pored ovoga, vrijeme ekspozicije
produava se poveanjem rastojanja izmedu objekta i rendgenske cijevi, a smanjuje korienjem
filmova vee osetljivosti, zatim korienjem pojaivakih folija, tubusa itd

Primjeri savremenih rendgenskih aparata
Rendgen stativi

5.1.1. TELESTATIX

TELESTATIX je univerzalni dijagnostiki rendgenski
stativ sa daljinskim upravljanjem. Sve funkcije se
kontroliu sa komandnog pulta, van polja zraenja, tako
da je operater u potpunosti zatien od zraenja.
Fluoroskopska slika se posmatra preko pojaavaa slike i
TV sistema. Spot Film ureaj (SFD) - ureaj za ciljano
snimanje je postavljen ispod pacijent ploe i ima format
automatiku (Automatic Format Collimation System-
AFCS). Kao opcija moe da se doda kino i spot film
kamera za indirektnu tehniku snimanja i sistem za
automatsku kontrolu trajanja ekspozicije (IONTOMAT)
sa tri mjerna polja.

Rutinska ispitivanja:
Gastro pregled
Lobanja i skelet
Plua
Buki snimanja
Tomografija
Specijalni pregledi:
Ginekologija
Limfografija
Bronhografija i mamogarfija.

76

UNDISTAT 3U

OSOBINA I PRIMJENA:

Undistat 3U sa automatskim
ureajem za ciljano snimanje 35E je
univerzalni

dijagnostiki stativ vrhunske klase.
Mnoge specifinosti ga ine veoma
pogodnim, kako za rendgenski rad u
ambulantama i bolnicama, tako i za radioloku
praksu na klinikama.

Undistat 3U je visokoekonomian, jer

ne zahteva posebno plafonsko uravnoteenje.

Od ugraenje pojaavaa slike sa TV-
kamerom.
Lako pokretanje sistem a ureaja za
ciljano snimanje 35E ostvareno je pomonim
motornim pogonima
Ravna pacijent ploa pokretljiva u oba pravca, obezbeuje potpunu funkcionalnost Undistata
3U Komande za rad sa aparatom se nalaze na ureaju za ciljano snimanje i zadnjem dijelu.
U parking poloaju ureaja za ciljano snimanje mogue je korienje katapult blende.
Linearna snimanja po slojevima rade se iskljuivo u horizontalnom poloaju
Undistat-a 3U sa uglov ima od 8 ,25 i 40.
Sve funkcije ureaja za ciljano snimanje su u najveoj mjeri automatizovane.
MOGUA IZVOENJA:
Undistat 3U sa jednom rendgenskom cijevi.
Undistat 3U sa dve cijevi i pokretnim stubom.
Undistat 3U sa dve cijevi i plafonskim stativom
Undistat 3U za slojna snimanja sa STUM-om
U i adapterom prilagoenim za slojno snimanje.

RASTIX 3M

Kompakt sistem za normalno, koso i tomografsko
snimanje u horizontalnom poloaju.
Nezahtjeva posebno uvrenje za plafon ili pod. U
kombinaciji sa zidnim stativom (uz posebno
podeavanje), kompletira sve dijagnostike zahtjeve
snimanja.
Tehnike karakteristike:
Kretanje pacijent ploe: Poduno
61,5[cm]; Popreno 12[cm]
Napajanje: 220/265 [V]; 50/60 [Hz]
Ukupna teina: 190 [kg].

77

TOMORASTIX U

Integralni sistem stola za snimanje RASTIX 2,
tomografskog dodatka i STUB-a U, za sve vrste
normalnog, kosog i tomografskog snimanja u
horizontalnom poloaju. Konvencijalna
tehnologija i konstrukcija obezbeuju pouzdan rad
i u prostorijama sa nedovoljnom visinom.
Nezavisnim otklanjanjem rendgenske cijevi,
mogu je integralni rad sa drugim stativom.
Tehnike karakteristike:
Kretanje pacijent ploe: Poduno +
85[cm]; 31[cm];Popreno 12[cm]
Visinomer: 0 25[cm]; motorno
podeavanje.

TOMORASTIX 2

Konvencionalni sistem za normalna, kosa i tomografska snimanja u leeem poloaju Velika
iskorienost radnog prostora pored stola. Mogue integrisani rad sa drugim stativom.

Mobilni rendgen aparati
HIMOBILIX E

Pokretni rendgenski aparat sa C lukom i PS/TV sistemom za
primenu u oblasti hirurgije, ortopedije, kardiologije i
traumatologije. Mogue je snimanje i skopiranje u svim
ravnima
Osnovne karakteristike:
Ravna komandna ploa sa dodirnim tasterima i
digitalnim pokazivanjem na displeju
Pulsna skopija sa ureajem za pamenje slike
Visoka rezolucija analogne i digitalne slike
Automatska dozna regulacija
Inverzija slike i kontrasti

78

MOBILIX 100M

MOBILIX 100M je mobilni rendgen aparat predvien za primjenu u bolnikim
kabinetima, kabinetima za ortopediju i traumatologiju. Lagan je i jednostavan za
rukovanje.

GEOHEMIJSKI PROCESI U PRIRODI I RADIONUKLIDI

Jonizujue zraenje predstavlja jedan od najopasnijih rizika u ivotnoj sredini. Rdioaktivni
zraci razaraju ive elije te radioaktivni izotopi mogu da izazovu i u malim koliinama zdravstvene
probleme kod stanovnitva,ivotinja i ivog svijeta u opte. U prirodnim sredinama koje
predstavljaju ivotnu sredinu zastupljenu su razliiti radionuklidi prirodnog porijekla sa veoma
niskim sadrajem radioaktivnosti. Ipak u zavisnosti od geohemijskih ciklusa odgovarajuih
elemenata ovi radionuklidi lokalno mogu da se skoncentriu u nekom dijelu ivotne sredine do
nivoa koji predstavlja rizik za zdravlje, stanovnitvo i ivi svijet. S druge strane, razvoj nuklearnih
tehnologiju poslednjih nekoliko decenija doveli su do stvaranja brojnih proizvedenih radionuklida
od koji nekim razliitim procesima (nuklearnim eksplozijama, incidenti u nuklearnim centralama)
dospjevaju u ivotnu sredinu. Posebno opasne po ivotnu sredinu predstavljaju deponije
radioaktivnog otpada. Pojavljivanje brojnih radionuklida u prirodi i mogunost da se lokalno
koncentriu do nivoa opasnih za zdravlje stanovnitva i ivi svijet nameu potrebu odgovarajuih
sistemskih istraivanja u cilju zatite stanovnitva i ivog svijeta od jonizujueg zraenja.
30
Jonizujue zraenje i radionuklidi u ivotnoj sredini: izvor, porijeklo i dijelovanje na
stanovnitvo.
U ivotnoj sredini zastupljena su jonizujua zraenja razliitog porijekla i katakteristika.
Generalno jonizujua zraenja mogu da se podjele prema mjestu generisanja u dvije grupe:
Zraenja zemaljskog porijekla
Zraenja kosmikog poirijekla
S druge strane , izvori jonizujueg zraenja mogu da se svrstaju prema svojoj genezi i
pojavljivanju u ivotnoj sredini na sledee grupe:
Prirodni izvori
o Prirodni zemaljski radionuklidi

30

79

o Kosmogeni radionuklidi
o Kosmiko zraenje
Antropogeni izvori
o Radioaktivne padavinena
o Medicinski izvori
o Tehnogeni izvori
Radioaktivni otpad
Zraenje svih grupa dijeluje na stanovnitvo na dva naina: spolja ili ekstremno (zraenje
na organizmu) i iznutra ili interno (zraenje u organizmu).
Kosmiko zraenje
Jonizujue zraenje koje dospjeva na Zemlju iz dubine kosmikog prostora i sa Sunca su
velika energija (0.01-10 GeV) . Ovi zraci djeluju na ivotnu sredinu dvojako: direktno i indirektno ,
izazivajui sekundarno zraenje i obrazovanje kosmogenih radionuklida.
Fluks kosmikog zraenja koji dopire na povrinu Zemlje ravnomjerno se mjenja sa
promjenom geografske irine i nadmosrke visine . Kako se kosmiko zraenje na povrini Zemlje
odlikuje uglavnom uniformnom raspodjelom i relativno malim intenzitetima , njegov udio u
ukupnom ozraenju stanovnitva je manje znaajan u odnosu na druge izvore. Konvencionalno
kosmiko zraenje se moe klasifikovati prema porijeklu na: zahvaeno estino zraenje,
galaktiko kosmiko zraenje i solarno estino zraenje.
Zahvaeno estino zraenje, se sastoji uglavnom od elektrona i protona zahvaenim zemljinim
magnetnim poljem u orbiti, i ako moe predstavljati radijacijski rizik za astronaute, na nivou zemlje
ne doprinosi nikakvoj dozi.
Galaktiko kosmiko zraenje se uglavnom sastoji od protona, uz neto helijuma i teih
jona, i nastaje izvan Sunevog sistema, a najznaajniji je inilac za izlaganje na zemlji i u avionu.
Po ulasku u atmosferu visokoenergetske primarne estice iz kosmosa interaguju sa jezgrima
prisutnim u vazduhu (azot, kiseonik, argon) i poizvode neutrone, protone, mione, pione, kaone i
razliite produkte reakcija. Novonastalo sekundarno kosmiko zraenje, ima dovoljnu energiju da
izazove itavu kaskadu dogaaja.
Solarno kosmiko zraenje dolazi sa Sunca, pri emu se niskoenergetsko zraenje emituje
kontinualno u toku magnetskih bura, koje se deavaju otprilike jednom u dekadi, nastaje
visokoenergetska komponenta. Ovo zraenje manje je znaajno za izlaganje na zemlji, jer nema
dovoljnu energiju da probije zamljino magtnetno polje. Njegov znaaj se ogleda u modulisanju
intenziteziteta galaktikog kosmikog zraenja. Kako se u toku maksimuma suneve aktivnosti
galaktike estice odbijaju od sunevog potistema, usled neregularnosti u mgnetnom polju koje
nastaje od solarnog kosmikog zraenja to i galaktiko kosmiko zraenje pokazuje periodino
ponaanje sa periodom od 11 godina, tako da ima maksimum u toku minimum suneve aktivnosti, i
obrnuto.
Kosmogeni raduinuklidi
U interakciji kosmikog zraenja sa zemaljskim esticama u atmosferi ili na povrini Zemlje
kroz odgovarajue nuklearne reakcije obrazuju se u malim koliinama razliiti radionuklidi:
3
H,
7
Be,
14
C,
26
Al,
32
Si,
36
Cl,
39
Ar,
53
Mn,
81
Kr, sa vremenima poluraspada u opsegu 10
2
-10
6
godina.
Kosmogeni radionuklidi zbog svojih malih koncentracija, i relativno kratkih vremena
poluraspada i niskih intenziteta zraenja imaju mali znaaj u ukupnom ozraivanju stanovnitva.

Prirodni zemaljski radionuklidi
Prirodni zemaljski radionuklidi su najee najzanaajniji izvor jonizujueg zraenja u
ivotnoj sredini, kako u pogledu ukupnog zraenja stanovnitva tako i u pogledu visokih doza
zraenja .Predstavljeni su veim brojem radioaktivnih izotopa razliitih elemenata ije vrijeme
poluraspada(10
5
-10
6
) dovoljno dugo u odu na starost Zemlje:
40
K,
50
V,
87
Rb,
115
In,
129
Te,
138
La,
142
Ce,
144
Nd,
147
Sm,
152
Gd,
176
Lu,
174
Hf, itd. i lanovi njihovih serija radioaktivnog raspada(itav niz
potomaka). Ovi radionuklidi se razlikuju po kako po svojim fizikim tako i po geohemijskim
osobinama. Zastupljene su razlike u vremeneima poluraspada, intenziteta zraenja, nainu
80

pojavljivanja , migraciji i geohemijskim ciklusima. U zavisnosti ovih osobenosti oni se razlikuju u
pogledu potencijalnih rizika za zdravlje odnosno ozraivanje stanovnitva.

Antropogeni izvori i geohemijski procesi
Glavni antropogeni unoenja prirodnih radionuklida u ivotnu sredinu su:
Dobijanje(iskopavanje) ruda uranijuma
Prerada prirodnih fosfata i primjena fosfatnih ubriva
Gasovita zagaenja (otpadni gasovi) iz termoelektrana
Koliine radionuklida koji se iz ovih izvora unose u ivotnu sredinu su ve sada velike a sve
prognoze za narednih desetak godina okazuju na njihov znaajan porast za sve izvore. U okviru
aktivnosti vezanih za vaenje i preradu ruda i dobijanje goriva za nuklearne elektrane obrazuju se
vrsti teni i gasoviti otpad sa sadrajem razliitih radionuklida: uranijuma, Th, Ra, Pb, Po koji
ulaze u ivotnu sredinu. Naroito su znaajna zagaenja tenim otpadom, zbog velike
migrativnosti, kojima se unose velike koliine uranijuma i radijuma u ivotnu sredinu.Ove koliine
koje ve znaajno ugroavaju ivotnu sredinu neprekidno rastu , zbog porasta korienja nuklearne
energije u svijetu. Preradom sirovih fosfata u vjetaka ubriva i primjenom ovih ubriva unose
velike koliine urana i prateih radionuklida u ivotnu sredinu. Ovo je daleko najvei antropogeni
izvor unoenja uranijuma. Unosi uranijuma i radijuma (i drugih radionuklida i potomaka U) u
ivotnu sredinu iz antropogenih izvora mogu da predstavljaju znaajne rizike izlaganja
stanovnitva jonizujuem zraenju.
31
Radon-glavni radioaktivni kontaminat ovjekove okoline
Radon je radioaktivni plemeniti gas. Kao takav skoro da ne gradi nikakva jedinjenja u
prirodi. On je lan prirodnih radioaktivnih nizova; u svakom od tri radioaktivna niza nalazi se po
jedan izotop radona. Prvi elementi radioaktivnih nizova su prisutni u zemljinoj kori, a u veoj ili
manjoj mjeri u svim ostalim materijalima. Radon je stalno prisutan u atmosferi, prostorijama i na
otvorenom prostoru. Zato je interesovanje za radon poraslo u posljednjih desetak godina i zato je
poznavanje radona veoma znaajno.
Postoje najmanje tri razloga koja su doprinjela poveanju interesovanja za radon. Prvi i
najznaajniji je negativan zdravstveni efekat koji radon ima na ovjeka. Poetkom protekle
decenije izvrene su procjene doze koje stanovnitvo primi od raznih izvora zraenja koji ematski
prikazan na slici.

31

15% gama

40%
Radon

17% medicinsko
15% inertno
ozraivanje
1% ostalo
12%
kosmiko
81

Kao to se moe videti sa slike oko 40% ukupnog ozraenja poipulacije potie od udisanja
radona i njegovih kratkovaeih potomaka. Ovako veliki udio radona u ukupnoj dozi znai
mogunost izazivanja plunog kancer, to je izazvalo znatan interes sredinom protekle decenije to
je aktuelno i danas. Ovoj tvrdnji da radona moe izazvati rak plua postoje i kontrargumenti u
sledeem smislu: radon je oduvijek bio prisutan u atmosferi, ljudi su ga oduvijek unosili u plua
zajedno sa njegovim potomcima i to nije izazvalo nikakve tetne efekte. Zbog ega zdravstveni
aspekt problema sada postao zanajniji? To je, prije svega zbog smanjenja prirodne ventilacije
zatvorenih prostorija zbog utede toplotne energije; ovo dovodi do poveanja koncentracije radona i
njegovih potomaka u kuama. Pored toga koristi se prefabrikovani otpadni materijali iz
graevinarstva i industrije u graevinske svrhe. Ovi materijali esto sadre poveane koncentracije
radioaktivnih elemenata pa i radijuma koji je roditelj radona to opet dovodi do poveanja
koncentracije radona u prostorijama. Uz ovo postoji tendencija da ovjuk vei dio vremena provodi
u zatvorenim prostorijama, to sve zajedno dovodi do poveanog ozraivanja ovjeka radonom i
njegovim kratkovaeim potomcima.
Pored tetnih zdravstvenih efekata koje radon i njegovi kratkovaei potomci izazivaju,
poznavanje ponaanja radon a je znaajno iz jo nekih razloga.
Poveanje koncentracije u atmosferi i u podzemnim vodama prije zemljotresa i vulkanskih
erupcija primjn je vie puta i opaa se na vrlo velikim udaljenostima od epicentra ak i preko
hiljadu kilometara. Iz iznijetog je jasno da je potrebno to bolje poznavati ponaanje radona u
vazduhu i vodi i u tlu.

Faktori koji utiu na koncentraciju radona u zatvorenim prostorijama
Graevinski materijali kao izvor radona

32
Graevinki materijali su jedan od dva znaajna izvora radona u zatvorenim prostorijama.
Pored toga, oni su izvor dodatnog gama zraenja. Koliina stvorenog radona u nekom materijalu
se definie kao broj nastalih atoma
222
Rn u jedinici vremena, jednaka je brzini raspada
226
Ra.
Meutim, samo dio formiranih radonovih atoma e izai iz komada materijala u kome je stvoren.
Ostali e se raspasti prije nego to preu u atmosferu.
U monitoringu o radionuklidima u ivotnoj sredini godinama se vri ispitivanja radionuklida
u graevinskim materijalima. Iz podataka u tabeli vidi se da je 1992 godine ispitano 13 vrsta
graevinskog materijala na 55 uzoraka. Koncentracija
226
Ra,
232
Th i
40
K bila je zadovoljavajua na
svim uzorcima. Institut za medicinu rada i radioloku zatitu je proraunao jainu apsorbovane
doze gama zraenja i efektivne doze za pojedince iz stanovnitva koji ive u stanovima od cigle ili
betona. Prosena efektivna doza iz graevinkih materijala iznosila je 0,318 mSv/g a kolektivna
efektivna doza za stanovnitvo u Srbiji iznosila 3000 ovjek.siverta.
Naunici su mjerili ekspozicionu dozu u zatvorenim prostorijama u 40 poslovnih zgrada stanova i
kua
.
Koncentracija Bg/kg (Minimalna-maksimalna)

226
Ra
232
Th
40
K
Kreni, fosfatni gips ljaka,pepeo Fosfatni gips, cigla
Dozvoljena koncentr.400 Dozvoljena koncentr. 300 Dozvoljena koncentr. 5000
Izmjerena 0.4-360 Izmjerena 0.8-108,2 Izmjerena 3-761,2

32

82

PRIRODNI RADIOAKTIVNI NUKLIDI

Prije nego to se krene sa detaljnijim izuavanjem radionuklida u prirodi potrebno je
razmotriti pojam nukleida i njihovu podjelu. Svi prirodni nukleidi se dijele na osnovu njihovog
vremena poluraspada na dugovaee u kratkovaee. U prirodi se nalazi ukupno 63 prirodnih
radionukleida ( tabela 1 i 2) . Broj kratkovaeih radionukleida je, meutim diskutabilan i vrijeme
zavisi od naina shvatanja pojma kratkog ivota radionukleida. U dugoivee spadaju oni ije je
vrijeme poluraspada prevazilazi 100 miliona godina.
Danas se ovom spisku mogu prikljuiti i radionuklidi porijeklom iz nuklearnih reaktora i
atomskih bombi(fisioni aktivirani nuklidi), a koje je stvorio ovjek.

Tabela 1. Dugovaei radionuklidi u prirodi
Elementi
Vrijeme
poluraspada
Elementi
Vrijeme
poluraspada
Z A Z A
19 K 40 1.25*10
9
god 62 Sm 147 1.08*10
11
god
23 V 50 3.9*10
17
god 148 7*10
15
god
37 Rb 87 4.9*10
10
god 149 1*10
16
god
49 In 115 4.4*10
14
god 71 Lu 176 3.6*10
10
god
23 V 50 3.9*10
17
god 75 Re 187 4.5*10
10
god
52 Te 123 1.3*10
13
god 76 Os 186 2*10
15
god
130 2.4*10
21
god 90 Th 232 1.4*10
10
god
57 La 138 1.06*10
11
god 92 U 235 7.08*10
8
god
60 Nd 144 2.1*10
15
god 238 4.46*10
9
god

Svi ovi elementi, navedeni u tabelama 1 i 2 mogu se nai u prirodi , stim to dobar dio njih
spada u kratkovaee radionuklide , za manje od jedne sekunde ili par stotina hiljada godina
potpuno ieznu. Jedino se C-14 stalno obnavlja u prirodi kao posledica stalne interakcije
kosmikih termalnih neutrona i azota, tako da i pored kratkog vremena poluraspada njegova
koncentracija u prirodi ne opada. Mnogi od ovih elemenata se nalaze u zemljinoj kori sedimentnim
stijenama, mineralima, i mogu se rastvoriti u vodi i pronai u vazduhu.
Koncentracije u kojima se ovi nuklidi nalaze u vodi variraju i zavisi od koncentracije
radionuklida u zemlji kroz koju protiu vodeni tokovi. Poto su visoke koncentracije radionuklida
tetne po zdravlje ovjeka i prirodu , danas postoje ogranienja. Napr., maksimalno dozvoljena
aktivnost radijuma u vodi (u USA) je 0.185 Bq po dm
3
, uranijuma 5 mg/dm
3
. Od svih ovih
elemenata samo se radon moe nai u atmosferi svi ostali se nalaze u zemljinoj kori ili kao fisioni
produkti nuklearki i atomskih bombi na samo jednoj povrini.

Tabela 3. Radionuklidi koji se mogu nai u vodi vazduhu
Radionuklidi
Vrijeme
poluraspada
Nuklearne reakcija, izvor
Prirodni radionuklidi
U-238 4.47*10
9
god Izvor minerali iz sedimentni stijena
83

U-235 0.7*10
9
Th-232 14.0*10
9
K-40 1.4*10
9
god 0.0119% od ukupnog K u prirodi
Prirodni radionuklidi koji pripadaju radionizu U-238
Th-234 24 dana
238
U
234
Th
Th-234 75200 godina
238
U u tri koraka do
230
Th
Ra-226 1620 godina Izvori minerala iz sedimentni stijena
Rn-222 3.8 dana
226
Ra
222
Rn
218
Po
Pb-210 21 godina
226
Ra u 6 koraka do
210
Pb
Nukleidi nastali kosmikim reakcijama
C-14 5730 godina
14
N(n,p)
14
C, posledica termalnih n
Si-32 300 godina
40
Ar(p,x)
32
Si, nuklearnih spalacija
Tabela 2. Kratkovaei radionuklidi u prirodi
Elementi
Vrijeme
poluraspada
Elementi
Vrijeme
poluraspada
Z A Z A
1 H 3 12.26 god 6 C 14 5730 god
Elementi porijeklom iz prirodnih radioaktivnih nizova
80 Hg 206 8.5 min 85 At 215 100
81 Ti 206 4.20 min 218 1.6 s
207 4.77 min 219 54 s
208 3.05 min 86 Ra 218 35 ms
210 1.3 min 219 3.96s
82 Pb 205 1.51*10
7
god 220 55.6 s
210 22.3 god 222 3.85 dan
211 36.1 min 87 Fr 223 21.8 min
212 10.64 h 88 Ra 223 11.43 dan
214 26.6 min 224 3.66 dan
83 Bi 210 3*10
6
god 226 1600 god
211 2.14 min 228 5.76 god
213 45.6 min 89 Ac 227 21.77 god
214 19.9 min 228 6.13 h
84 Pb 210 138.4 dan 90 Th 227 18.72 dan
211 0.52s 228 1.9 god
212 0.3 230 7.54*10
4
god
214 163 231 25.2 h
215 1.78 ms 234 24.1 dan
216 0.15 s 91 Pa 231 3.27* 10
6
god
218 3.11 min 234 6.7 h
92 U 234 2.45*10
3
god
84

KONTAMINACIJA I DEKONTAMINACIJA

Jonizirajue zraenje i radioaktivne materije su prirodna i stalna pojava u prirodi te u
brojnim djelatnostima ljudi. tavie, upotreba vjetakih izvora jonizujueg zraenja sve je
rairenija. Izvori zraenja danas nemaju adekvatne alternative u medicini za dijagnostiku, terapiju te
sterilizaciju medicinskog pribora i opreme. 17 % elektrine energije u svijetu proizvodi se u
nuklearnim postrojenjima. Zraenje se koristi za konzervisanje namirnica i hrane, unitavanje
insekata i nametnika.
Male koliine radioaktivnih materija se javljaju u prirodi u vazduhu koji udiemo,vodi koju
pijemo, hrani koju jedemo i u naim vlastitim tijelima. Zraenje koje prodire u unutranjost naih
tijela izaziva tzv. internu izloenost na zraenje. Eksterna izloenost dolazi iz izvora koji su izvan
naeg tijela kao to su zraenje suneve svijetlosti, zraenje materija koje je stvorio ovjekte
radioaktivne materije koje se nalaze slobodne u prirodi.
Doze zraenja koje ljudi primaju mjere se u jedinicama koje se nazivaju "rem" ili
"sievert".Osamdest procenata izloenosti ljudi zraenju dolazi od prirodnih izvora, a ostatak od 20
procenata dolazi iz vjetakih izvora zraenja, prvenstveno od medicinskih X-zraka.
Radiografski postupci u industriji ve su rutinska tehnika u kontroli bez razaranja kojom se
otkrivaju oteenja i pukotine u brojnim cjevovodima, posudama, inenjerskim postrojenjima i
graevinama.
Primjena radioaktivnih materija u privredi, poljoprivredi, nauci, istraivanjima i mnogim
drugim ljudskim djelatnostima milionima ljudi doprinosi ne samo poboljanje kvalitete ivljenja,
ve osigurava i brojna radna mjesta u tim djelatnostima.
Kao i svaka djelatnost, uz korisnu stranu primjena zraenja donosi i opasnost po ivot i
zdravlje ljudi te tetne posljedice po okolinu. Riziku ne podlijeu samo oni koji rade s izvorima
jonizirajueg zraenja, ve i sveukupno graanstvo, tako da nedovoljno kontrolisana primjena tih
izvora moe dovesti do prave nacionalne nesree,a mogu biti ugroeni i stanovnici drugih drava.
Brojna iskustva iz prolosti koja su rezultovala ozraenjem pojedinaca i kasnije rizike po
ivot i zdravlje ljudi te zagaenje okoline ukazala su na potrebu sistemskog i organizovanog
sprovoenja mjera zatite od jonizirajueg zraenja. Drutveno prihvatanje rizika u vezi s
upotrebom jonizujueg zraenja uslovljeno je efektivnom koristi koju takva upotreba donosi.
Opasnost kojom je propraeno izlaganje zraenju ne moe se ukloniti u potpunosti, ali ipak,
rizik se mora ograniavati i smanjivati administrativnim, organizacijskim i tehnolokim mjerama.
To je razlog koji nalae svakoj dravnoj zajednici obavezu izgradnje sistemskog, kvalitetnog i
ureenog sistema zatite od zraenja na svim nivoima drutvenog sistema

Kontaminacija-U radu sa radioaktivnim izotopima esto se deava da se osoblje, aparature zatitna
sredstva i prostorije kontaminiraju.Radioaktivna kontaminacija je najee prouzrokovana
nekontrolisanim izlivom radioaktivnih estica tokom proizvodnje ili korienja radioizotopa,
nestabilnog jezgra i velike koliine energije.Primer zagaenja je sluaj u nuklearnoj medicini,
kada se sluajno prospe materija obogaena radioizotopima. U takvoj situaciji prenoenje moe da
izvri ovek hodanjem kroz materiju koju prenosi dalje i kontaminira dodatne povrine. Nuklearni
otpad je est izvor kontaminacije.
Nesree i izvanredan dogaaj mogu nastati zbog prosipanja radionuklida kao posljedica
nepravilnog rukovanja, nepravilne primjene na bolesniku, zbog poara ili eksplozije.
Slubenici moraju biti obueni za primjenu mjera zatite u sluaju nezgoda ili izvanrednog
dogaaja.U svakoj prostoriji u kojoj se rukuje s otvorenim radioaktivnim izvorom moraju se nalaziti
85

pisana uputstva o postupcima u sluaju nezgode ili izvanrednog dogaaja za svaki pojedini
radionuklid.

Razlikuju se nizak i visok stepen kontaminacije:

Nizak stepen kontaminacije predstavlja niski rizik i opasnost od oboljenja
prouzrokovanog radioaktivnim izotopima. Nizak stepen kontaminacije se esto
veoma brzo otkriva instrumentima za detekciju radijacije i brzo eliminie.
Visok stepen kontaminacije predstavlja visok rizik i opasnost od oboljenja
prouzrokovanog radioaktivnim izotopima. U sluaju visokog stepena kontaminacije
mora se djelovati veoma brzo i prije svega sprijeiti mogunost dalje
kontaminacije,sanirati mjesto kontaminacije i to prije izvriti dekontaminaciju.
Svaki stepen radioaktivnog zagaenja zahteva maksimalnu predostronost.

33
Povrinska kontaminacija- se obino izraava kao odnos mere radijacije po meri povrine
prostora. Izvedena jedinica je bekerel po kvadratnom metru (odnosno Bq/m). Koriste se i druge
merne jedinice, u zavisnosti od povrine i inteziteta radioaktivnosti. Povrinska kontaminacija moe
biti stalna ili uklonjiva. Kod stalne kontaminacije anse za prenos i dalju kontaminaciju su veoma
male.

Vrste radioaktivne kontaminacije

Izloenost jonizirajuem zraenju moe biti hronina i akutna.
Hronine izloenost predstavlja kontinuiranu izloenost niskim dozama zraenja kroz dugi
vremenski period. Svi ljudi su hronino izloeni prirodnom pozadinskom zraenju. Uticaji hronine
izloenostizraenju mogu se vidjeti tek neko vrijeme nakon poetka izloenosti. Ti uticaji ukljuuju
genetske promjene, karcinom, benigne tumore, kataraktu i oteenja koe.
Akutna izloenost je izloenost jednoj velikoj dozi zraenja ili seriji doza kroz kratki vremenski
period. Akutna izloenost moe biti rezultat sluajne ili hitne izloenosti kod medicinskih procedura
(terapija zraenjem). U veini sluajeva akutna izloenost moe uzrokovati trenutne i zakanjele
uinke. Trenutni uticaji ukljuuju brzu pojavu radijacijskog trovanja, poremecaje probavnog trakta,
bakterijske infekcije, krvarenje, anemiju, gubitak tjelesnih tekuina. Zakanjeli bioloki uticaji
ukljuuju kataraktu, sterilnost, karcinom i genetske promjene. Ekstremno velike doze akutne
izloenosti mogu uzrokovati smrt u roku od nekoliko sati, dana ili nedjelja. Ekstremni primjeri
akutne izloenosti su:
trenutni bljesak nuklearne eksplozije,
rukovanje radioaktivnim materijalima,
nesree u laboratoriji ili fabrici,
namjerne ili sluajne visoke doze u medicine.
Radioaktivna kontaminacija oznaava prisustvo radionuklida na ili u organizmu u dozama
veim od propisanih maksimalnih doza. Te su doze uoljivo vee od koliina koje se mogu smatrati
prirodnom radioaktivnou nekog podruja.
Kontaminacija moe biti:
vanjska - radionuklid se nalazi na tijelu,
unutranja - radionuklid je unutar organizma.

Od vanjske kontaminacije se moe zatititi i znatno je laka dekontaminacija. Stoga je
vanjska kontaminacija znatno manje opasna od unutranjee pri kojoj se radionuklidi mogu ugraditi
u organizam.

33

86

Putevi unutranje kontaminacije su:
respiratorni inhalacijom (uisanjem),
probavni ingestijom,
kroz kou perkutano (kroz rane i oteenja na koi).

Vazduhom u organizam mogu ui radionuklidi koji dolaze u obliku aerosola, bilo u
elementarnom obliku bilo u obliku drugih topivih spojeva koji su otopljeni u aerosolu zraka.
Posljedice finih radioaktivnih aerosola u vazduhu zavise o veliini i koliini aerosola u vazduhu,
topivosti radionuklida, opsegu i brzini resorpcije, vrsti zraka i energiji koju radionuklidi emitiuju te
vremenu poluraspada. to je estica vea to tee dospijeva u plunu alveolu.
Samim time vea je mogunost da bude iskaljana ali i progutana. Vee estice imaju
sporiju topivost, a time i manju brzinu apsorpcije. Topivi nuklidi se dobro resorbiraju kroz alveole i
vrlo lako ulaze u organizam. Vrijeme bioloke polueliminacije za dobro topive radionulikde je 5-6
dana. U pravilu polovina inhaliranih topivih radionuklida biva otopljena i apsorbirana u krv te
raznesena po cijelom organizmu. Jedan dio moe biti iskaljan i izbaen iz organizma, ali deo e se
zaustaviti u usnoj upljini i bie progutan. Oksidi su najee veliine oko 5 mikrometara. Dio ih se
zadri u gornjim disajnim putevima i biva izbaen, a dio prodre do alveola. Kako nisu topivi, ne
resorbiraju se. Stoga im je djelovanje ogranieno na plua.to je topivost radionuklida vea, brzina
resorpcije u pluima bie vea.
to je krae vrijeme poluraspada, opasnost je vea i vee su tete. Naime, u kraem vremenu
e se raspasti radionuklidi i samim time e se osloboditi velika koliina radioaktivnog zraenja.
Najee nezgode (najee sluajne kontaminacije):
kontaminacija ambalae zbog oteenja posude s radionuklidom tokom
transporta,
kontaminacija radnih povrina i podova,
kontaminacija vazduha,
kontaminacija osoblja,
prekomjerno ozraenje dijela tijela,
prekomjerno ozraenje cijelog tijela,
unoenje radionuklida u tijelo.

Zatita

Da bi se izbjegla ili bar sprijeila kontaminacija najbolje je sprovesti zatitu od
kontaminacije.
Postoje etiri naina zatite od zraenja:
trajanje izloenosti - za ljude koji su uz prirodno pozadinsko zraenje izloeni dodatnim
izvorima zraenja, ograniavanje ili minimiziranje trajanja izloenosti smanjie dozu
zraenja.
udaljenost - intenzitet zranja smanjuje se poveavanjem udaljenosti od izvora zraenja;
doza zraenja drastino se smanjuje to se vie udaljavamo od izvora
titovi - barijere od olova, betona i vode pruaju dobru zatitu od prodirueg zraenja
kao to je gama zraenje. Zbog toga se neki radioaktivni materijali spremaju ili se rukuje
njima pod vodom ili koritenjem daljinskog upravljanja u prostorijama izgradenim od
debelog betona ili obloenim olovom. Postoje posebni plastini titovi koji zaustavljaju
beta estice, dok vazduh zaustavlja alfa estice. Postavljanje odgovarajueg tita izmeu
izvora zraenja i ljudi uveliko e smanjiti ili potpuno eliminisati dodatnu dozu zraenja
zatvaranje - radioaktivni materijali zatvaraju se u to je mogue manji prostor i dre se
izvan okolia. Radioaktivni izotopi koji se koriste u medicinske svrhe odlau se u
zatvorenim ustanovama, dok nuklearni reaktori funkcioniu unutar zatvorenih sistema sa
nekoliko barijera koje zatvaraju radioaktivni materijal. Prostorije s radioaktivnim
87

materijalom imaju snien pritisak tako da moe doi samo do curenja u prostoriju, ali ne
i iz prostorije.

Dekontaminacija

Ukoliko je dolo do kontaminacije osblja, instrumenata, zatitne opreme i prostorija,
radioaktivnim izotopima, potrebno je izvriti dekontaminaciju istih.
Dekontaminacija je postupak uklanjanja radioaktivnog materijala s ciljem da se smanji nivo
radioaktivnosti u ili na materijalima, osobama ili u okoliu.

Dekontaminacija osoblja-Kako kontaminacija osoblja moe biti unatrana i spoljanja, potrebno
je sprovesti unatranju ili spoljanju dekontaminaciju. Spoljanja kontaminacija deava se kada je
neki deo tijela doao u dodir sa aktivnim materijalom bilo neposredno bilo usled neispravnosti
zatitnih sredstava. Spoljanju dekontaminaciju trebaju sprovesti osposobljene i posebno
opremljene osobe vodei pritom rauna o tome da se kontaminacija ne proiri na osoblje u okolini.
Treba spreiti da aktivni materijal dospije u organizam preko organa za disanje i varenje.
Dekontaminacija se najbolje izvodi pranjem kontaminiranih delova tela mlakom vodom i sapunom
ili deterdzentom uz povremenu kontrolu stepena aktivnostiUkoliko je dolo do teih kontaminacija i
povreda uz stvaranje otvorenih rana potrebno je spreiti da aktivni materijal dospe u organizam kroz
ranu i izazove unutranju kontaminaciju i tada treba primeniti sledee postupke:
skidanje odjee,
uzimanje biolokih uzoraka (krvi,urina, fecesa, bris koe,nosa,uha, rana itd),
vanjsko mjerenje kontaminacije runim monitorima zraenja,
uklanjanje svih vidljivih neistoa, pranje (uz zatitu rana),
ponovo mjerenje kontaminacije i uzimanje uzoraka,
ispiranje rana s obilnom koliinom fizioloke otopine,
ispiranje usta vodom ili fiziolokom otopinom (paziti da osoba ne proguta tekuinu),
dekontaminacija prestaje ako se ponovljenim pranjem nivo kontaminacije smanji.

Do unutranje kontaniinacije dolazi kad radioaktivni materijala prodre u organizam preko
organa za disanje, organa za varenje, kroz rane, ili direktno kroz kou.
Unutranja dekontaminacija izvodi se brzim uklanjanjem aktivnog materijala iz organizma,
povraanjem i ispiranjem, spreavanjem zadravanja materijala u telu ili ubrzavanjem njegovog
izluivanja iz organizma. Spreavanje odlaganja radionuklida u pojedinim organima mogue je u
posebnim sluajevima. Kad je ve dolo do odlaganja radionuklida u organima ili tkivima, terapija
je neuspjena, osim u sluajevima nekih radionuklida kao to je tricij, koji se moe isprati iz tijela
primjenom velike koliine vode.

34
Dekontaminacija opreme-U sluaju da je oprema kontaminirana kratko iveim izotopima ona
se ostavlja u posebne prostorije na odleavanje. Po isteku sedam perieda poluraspada izotopa kojim
je kontaminacija izvrena, u veini sluajeva se moe smatrati daje oprema dekontaminirana, poto
e se aktivnost smanjiti na neznatnu meru.
Oprema kontaminirana dugoiveim izotopima mora da se dekontaraimra. Nain
dekontaminacije zavisi od vrste materijala. Ona mora da se izvede to prije kako bi se smanjiio
fiksiranje aktivnosti na povrini opreme. Staklo se isti hemijskim metodama pomou
hromsumporne kiseline, azotne kiseline, anron nitrata itd. Alat i slino treba prati vodom,
deterdentom i etkom. Ako ne moe da se dekontaminira na ovaj nain, moe da se pokua
hemijskim agensima: hlorovodoninom kiselinom, azotnom kiselinom, sumpornom kiselinom,
itd.

34

88

Dekontaminacija se ubrzava potapanjem zagacne opreme u rastvor sa jedinjenjem nosaa
za radioaktivni element sa kojim je kontaminacija izvrena.
Kontaminacija radnih povrina, stolova i podova mora se ukloniti to je bre mogue.
Potencijalne opasnosti kontaminacije su:
disperzija kontaminacije u vazduh i posljedina inhalacija,
kontaminacija ruku s moguom penetracijom radionuklida kroz kou i mogu
prijenos do usta s posljedinom ingestijom,
kontaminacija instrumenata za mjerenje aktivnosti,
kontaminacija znaajnim aktivnostima ukoliko se radi s materijalom visoke
specifine aktivnosti,

Dekontaminacija povrina

Obui rukavice (po potrebi i ostalu zatitnu odjeu)
Pokriti kontaminirano podruje apsorbirajuim papirom ili tkaninom
Pripremti detektor
Identifikovati podruje kontaminacije i oznaiti ga
Provjeriti svo osoblje prije nego to napusti prostoriju u kojoj je kontaminirano
podruje
Obavijestiti osobu zaduenu za zatitu od zraenja o kontaminaciji
Zapoeti dekontaminaciju

Postupak dekontaminacije povrina
Koristiti uobiajena sredstva za ienje
Prati od vanjskih rubova prema sredini stalno smanjujui povrinu koja se
dekontaminira
Koritenu vodu spremiti u posude radi iprovjere njene radioaktivnosti i po potrebi
odlaganja
Kruti otpad spremati u nepropusne posude obloene plastinim vreama
Izvriti provjere uspjenosti dekontaminacije
Spremanje pribora za kontaminaciju u nepropusne posude
Pregled osoblja koje je obavljalo dekontaminaciju

Dodatne mjere
pokrivanje kontaminiranog podruja olovnim ploama i nepropusnom folijom
odgoda koritenja prostora dok se ne smanji aktivnost
Postupak u sluaju kontaminacije vazduha
Ne udisati.
to bre napustiti prostoriju, a pri tome pokuati:
o zatvoriti izvor kontaminacije
o zatvoriti prozor, digestor, ventilaciju
o zatvoriti vrata.
Nakon izlaska skinuti kontaminiranu odjeu
o Dekontaminacija ruku, lica, kose

89

ZATITA DOMAIH IVOTINJA OD ZRAENJA I VANJSKE KONTAMINACIJE

Kolektivna zatita

ivotinje valja smjestiti u postojee graevinske objekte; staje, skladita, podrume, barake ili
improvizirane objekte; nadstrenica, natkriveni rovovi... Na prozore i vrata potrebno je staviti
filtere, zatvoriti ventilaciju. Ukoliko nema boljih, morat emo se posluiti prirodnim zaklonima. Toj
e namjeni odgovarati rovovi, zakloni u umi i slino. No, valja znati da sitno raslinje ne prua
zatitu, a moe nam dati osjeaj da smo zatieni. O tome se treba na vrijeme misliti.
Individualna zatita- se u pravilu odnosi samo za tovarne ivotinje koje nam u situaciji rata mogu
biti od iznimne koristi. U tu svrhu emo koristiti:
zatitnu masku; mogua je i 'improvizacija' navlaena zobnica
zatitni pokriva; plastina folija, ponajbolje tamna, koju privrstimo na lea i distalne
dijelove nogu. Mogu se stavljati dokoljenice, pa ak i blato.
Zatita ivotinja od unutranje kontaminacije
Kako bi zatitili ivotinje od unutarnje kontaminacije potrebno je izbjegavati boravak ili
pelaz preko kontaminiranog podruja. ivotinjama ne smijemo davati kontaminiranu hranu.
Indicirano je preventivno dati zatitne tvari koje smanjuju resorpciju bioloki opasnih radionuklida.
Ako se ivotinja zatekne na kontaminiranom podruju, valja ju zadravati u talama u kojima je
maksimalno onemoguen ulaz radioaktivnih materija. Stoga je potrebno zatvoriti otvore za
ventilaciju, zatvoriti vrata i prozore.
Zatita namirnica ivotinjskog porijekla od kontaminacije
Kako bi namirnice ivotinjskog porijekla bile prikladne za ljudsku upotrebu trebaju:
poticati od nekontaminiranih ivotinja. U tu svrhu je potrebna odgovarajua zatita
ivotinja od vanjske i unutarnje kontaminacije.
klanje, munja i prerada moraju biti u zatvorenim, nekontaminiranim prostorijama.
Dakle, moramo se pobrinuti o zatiti u tehnolokom postupku.
namirnice trebaju biti zapakirane u nepropusnu ambalau; najbolje limenke. Sve
namirnice trebamo prekriti polivinilskim folijama; ak i one zapakirane u nepropusnu
ambalau.
namirrnice trebaju biti zatvorene u hermetiki zatvorene prostorije. To e osigurati
zatitu prilikom uskladitenja ili transporta. Za tu su svrhu najbolje hladnjae.
Zatita stone hrane
Sijeno se moe zatititi slaganjem u stogove. Radioaktivne estice prodiru, u takvim
sluajevima, najvie 10-20 cm. Stoga su dublji slojevi zatieni. Upotreba plastinih folija znatno
poboljava zatitu. Najbolje je sijeno smjestiti u bale, pa onda pokriti bale. Naime, smanjivi
volumen sijena, smanjujemo i povrinu na koju radioaktivne estice mogu pasti. Jako dobro bi bilo
kad bi sijeno mogli smjestiti u skladita ili prirodne zaklone. Zrnata, branasta i kriketirana hrana
dri se u papirnatoj ili plastinoj ambalai koja se smjeta se u zatvorene prostorije.
Zatita ribe
U sluaju nailaska radioaktivnog oblaka ili u sluaju mogunosti nuklearnog napada ribu
valja izloviti iz ribnjaka i premjestiti u zimovnike. Naime, ribnjake je nemogue zatititi zbog velike
povrine. Zimovnike je, naprotiv, mogue prekriti plastinim folijama.
Radioaktivna dekontaminacija
Radioaktivna dekontaminacije je svaki postupak koji vodi ka smanjenju ili uklanjanju radioaktivne
tvari . Rezultati dekontaminacije se izraava kao FAKTOR DEKONTAMINACIJE - omjer
poetne aktivnosti i aktivnosti nakon dekontaminacije. Osoba koja provodi dekontaminaciju mora
biti dobro zatiena i mora paziti da dekontaminacijom jednog predmeta ne izazove kontaminaciju
90

drugog. Potrebno se presvui prije izvoenja radioaktivne dekontaminacije. Nuno je koristiti radni
ogrta (kutu), gumene rukavice, gumenu pregau i izme. Poeljno je koristiti kapu i naoale, a ako
postoji opasnost od unutarnje kontaminacije i respiratornu masku odnosno vlanu vieslojnu gazu
ili maramicu. Tijekom izvoena radioaktivne dekontaminacije ne smije se piti, jesti ili puiti. Nakon
zavrene dekontaminacije potrebno je dobro oprati rukavice, skinuti zatitnu odjeu, dobro oprati
ruke i potom se istuirati.
Metode radioaktivne dekontaminacije
Kako bi se radioaktivna dekontaminacije valjano izvrila upotrebljavaju se mehanike,
kemijske i kombinirane metode dekontaminacije.
Mehanika metoda dekontaminacije - sastoji se prvenstveno od mehanikog uklanjanja tvari koje
bi mogle biti kontaminirane. To se postie brisanjem, ribanjem, pranjem. Ribanje i pranje se rade s
vodom, i to s deterdentom u obliku 3.5% otopine. Ne deterdentima u prahu. Naime, suhi
deterdent moe djelovati kao abrazijsko sredstvo koje e otvoriti ranice kroz koje e radionuklidi
prodrijeti u organizam. Povrinski sloj moe se skidati pomou kompleksona kao to su natrijeva
sol EDTA i limunske, oksalne, i octene kiseline, zatim hloridna, duina i sumporna kiselina,
luine (NaOH), te organska otapala (alkohol, benzin, trikloretilen, terpentin). Dekontaminacije
mlazom vode ili pare pod pritiskom esto nije prikladna zbog irenja kontaminacije. Ultrazvuk se
moe koristiti za 'mehaniku' dekontaminaciju na daljini i na neravnim povrinama. Metalne i
betonske povrine dobro se dekontaminiraju bruenjem ili upotrebom abraziva (npr. pijeska).
Nakon bruenja kontaminirane otpatke je potrebno ukloniti i povrinu poistiti, bilo brisanjem
vlanom krpom bilo usisavaem.
Kod drvenih predmeta ne moe se provesti radioaktivna dekontaminacija. No mehaniki se mie
ukloniti kontaminirana povrina. Odbrueni dio je nuno baciti u radioaktivni otpad.
Hemijska metoda dekontaminacije
Razliite povrine otputaju katione u otopinu, ali istodobno i veu katione iz otopine sve
dok se broj otputenih i vezanih kationa ne izjednai. Mehanizam reakcije je nespecifian i temelji
se na naboju. Kontaminirani predmet se stavi u otopinu i nakon to su se izmijenili ioni otopina se
prolije. Kako je ionskom zamjenom u otopinu uao dio kationa s kontaminiranog predmeta otopinu
je potrebno proliti. Postupak se po potrebi treba ponavljati.
Dekontaminacije mlijeka se zasniva na ionskoj zamjeni, odnosno primjeni ionskih izmjenjivaa.
Naime, mlijeko prolazi kroz cijevi koje su s unutarnje strane obloene smolama na koje se kationi
hvataju. Stupce za dekontaminaciju mlijeka je potrebno redovito mijenjati.
Upotreba kompleksona
Kompleksoni su tvari koje stupaju u reakciju s drugim spojevima ili kationima i tvore spojeve koji,
ako su prije bili topivi sada postaju netopivi, a ako su bili apsorptivni, sada postaju neapsorptivni.
Najee se koriste
Na EDTA 3-5%
soli limunske kiseline 5-5%
soli oksalne kiseline 5-10%
soli octene kiseline 5-10%
JAKE KISELINE- se mogu koristiti za dekontaminaciju betona. Koriste se u 3-6% otopini. Za
eljezo nisu prikladne jer bi ga korodirale. Najee upotrebljavane jake kiseline su:
HCl
HNO
3

H
2
SO
4

JAKE LUINE-Natrijeva luina NaOH- ima iroku primjenu za skidanje boje sa zida
Organska otapala
Za otapanje i ienje radionuklida najee se rabe:
91

alkohol,
benzin,
trikloretilen,
terpentin
Kombinovane metode dekontaminacije-Mehanike i hemijske metode primjenjuju se zajedno.
Mijerenje uspjeha dekontaminacije-Kako bi procijenili uspjeh dekontaminacije odreujemo
faktor dekontaminacije i postotak skinute aktivnosti. Prije poetka dekontaminacije izmjerimo
poetnu aktivnost A
1
. Nakon dekontaminacije ponovno se izvri mjerenje; ovog puta krajnje
aktivnosti A
2
. Poetnu i krajnju aktivnost mjerimo pomou radiolokog detektora; ponajbolje
KOMO-TM-a. Potom raunamo.
Faktor dekontaminacije (FD) - je omjer poetne aktivnosti i aktivnosti nakon dekontaminacije, tj.
kolinik izmeu poetne i krajne aktivnosti.
FD = A
1
/ A
2

A
1
poetna aktivnost
A
2
- krajnja aktivnost
to je FD vei to je vei uspjeh dekontaminacije.
Postotak skinute aktivnosti( A)- se rauna tako da se razlika poetne i krajnje aktivnosti podjeli
s poetnom aktivnosti. Dakako, rezultat se prerauna u postotke.
A = (A1-A2)/A1 =
A = A
1
/A
1
A
2
/A
1
=
A = 1 A
2
/A
1
(100%)
Nikada se nee postii 100% dekontaminacija. Stoga je potrebno ponavljati postupak sve dok se ne
postigne zadovoljavajui rezultat. Treba pokuati 3 puta. No ukoliko se nakon dva uzastopna
postupka dekontaminacije aktivnost ne smanjuje, ne treba vie pokuavati.
35
Dekontaminacija domaih ivotinja
1. Brisanje ivotinja s dobro navlaenom krpom je djelotvorno samo pri dekontaminaciji
manjih povrina. Krpe treba moiti i ispirati tekuom vodom, a ne potapanjem u vodu.
Dekontaminacija brisanjem se izvodi nad iskopanom jamom dubokom najmanje 0.7m.
Nakon postupka dekontaminacije, u jamu se bacaju krpe i voda, a rupa se zatrpa.
2. Polijevanje ivotinja, uz upotrebu etke i krpe, se provodi ukoliko je kontaminiran odreeni
dio koe. Ako je kontaminirana cijela ivotinja, limitirajui faktor je voda. Dobro je
upotrijebiti sapuni i detergent.
3. Kupanje ivotinja u rijekama, jezerima i morima, uz upotrebu deterdenata i etaka je vrlo
efikasan nain dekontaminacija.
4. Pastama za dekontaminaciju i vodom se postiu dobri rezultati. Najee paste za
dekontaminaciju su kalijev sapun, tekui sapun, kadinska pasta.
5. ianjem-ivotinja postie se jako dobar uspjeh dekontaminacije. Kod dobro obraslih
ivotinja to moe biti 100% (A = 100%).
6. Samodekontaminacija- Ukoliko niti jedna od prethodnih metoda ne pokae rezultate, pustit
emo ivotinju da se samo-dekontaminira.

35

92

Dekontaminacija stone hrane

Samodekontaminacija-Ukoliko je posrijedi kontaminacija kratko ivuim izotopima onda se
moemo osloniti na samodekontaminaciju, odnosno na to da e nakon nekog vremena
radioaktivnost prestati jer e se radionuklidi raspasti. Stoga trebamo biti sigurni da se radi o
radionuklidima s kratkim vremenom poluivota (T
1/2
). U tu svrhu emo poslati uzorke u
radiometrijski laboratoriju radi identifikacije radionuklida. Hranu pustimo da odlei dok se
aktivnost identificiranih radionuklida ne svede na prihvatljivu mjeru.
Skidanje povrinskog sloja-je metoda koju valja koristiti sve dok se mjerenjem radioaktivnosti ne
utvrdi da povrinski sloj, koji je od kontaminacije zatitio unutranjost, nije kontaminiran ili da je
kontaminiran u dozvoljenim granicama.
Mijeanje komtaminirane i dekontaminirane hrane-nije prava dekontaminacija, ve
radioaktivno razrjeivanje. Time nainom svodimo kontaminaciju na doputene granice.
Dekontaminacija vode za pie
Dekontaminaciju vode za pie moemo provesti:
1. Prirodnim putem - samodekontaminacijom, nakon odreenog vremena e kratko-ivui
radionuklidi postii svoju stabilnost
2. Filtracijom kroz tkanine, ljunak, pijesak ili aktivni ugljen,
3. Destilacijom emo se rijeiti krutih radionuklida. Dobro je u 3-5 dm
3
destilirane vode dodati
licu kalijevih, natrijevih ili karbonatnih soli. Kako je tricij (
1
H
3
) plinoviti radionuklid,
destilacija nije dobra metoda za dekontaminaciju vode kontaminirane tricijem.
4. Jonskom zamjenom-radioaktivni joni iz vode se veu na prirodne ili umjetne jonske
izmjenjivae, a s jonskog izmjenjivaa se jednaka koliina neaktivnih jona oslobaa u vodu.
Postoje posebni ureaji koji na ovom principu mogu dekontaminirati velike koliine vode.
5. Taloenje radioniklida se postie tako da ih veemo s solima eljeza ili aluminija.
6. Degaziranje (eng. degassing) ima efekta ako elimo ukloniti plinovite radionuklide.
Zagrijavanjem vode smanjujemo kapacitet vode za vezivanje plinova; plinovi i plinoviti
radionuklidi izlaze iz vode. Ukoliko se izvodi vie postupaka, ovaj postupak se izvodi na
kraju.
OPASNOST; nusprodukt je plinoviti radionuklid!
Dekontaminacija mesa i ribe
Najprije se skine povrinski sloj mesa debeo 0.5-1 cm i meso se 5-10 minuta pere pod mlazom
vode. Potom se mjeri uspjeh dekontaminacije (A). Ako se radioaktivnost nije znaajno smanjila,
vjerojatno se radi o internoj kontaminaciji, odnosno o tzv. STRUKTURALNOJ
RADIOAKTIVNOJ KONTAMINACIJI. To znai da se radionuklid u organizam ugradio jo za
ivota, prilikom unutarnje radiokontaminacije. U tom sluaju moemo se posluiti:
1. Samodekontaminacija uskladitenjem. Meso se pohrani u hladnjau dok se radioaktivna
konstanta ne spusti na doputenu razinu (4 mr/h ili 10
-6
Cikg
-1
h
-1
)
2. Salamurenjem, ako se radi o kontaminaciji s stroncijem (Sr
90
) koji se ponajvie smjestio u
kostima, onda iskotamo meso, a ako se radi o ceziju (Cs
137
) koji je intracelularni kation
(homolog kaliju) onda rasjeeno meso.
3. Iskotavanje se vri pogotovo ukoliko se radi o kontaminaciji s radioaktivnim stroncijem.
4. Kuhanjem se postie vrlo dobar uspjeh ukoliko kontaminacija ne prelazi granicu
doputenog za vie od 2 puta. Kuha se iskoteno, meso narezano na manje komade, i to 1-4
h. Voda se mijenja svaki sat, a juha se nekodljivo ukloni.
Nakon dekontaminacije mesa potrebno je provjeriti stvarnu razinu kontaminacije i radijacijski
valjanim proglasiti samo ono meso ija kontaminacija je u skladu s normama.
93

Dekontaminacija drugih ivenih namirnica

36
Kobasice, tvrdi sirevi, suhomesnati proizvodi i slino, dekontaminiraju se ispiranjem
mlazom vode, a zatim skidanjem povrinskog sloja. Jaja se najprije isperu, a potom potope u
otopinu kompleksanta. vrsta mast, maslac i slino se dekontaminiraju tako da se skine
povrinski sloj debljine 2 cm.Za ulja i tekue masti se rabi metoda samo-dekontaminacije; pusti se
da se aktivnost smanji prirodnim raspadom. Mlijeko se u naelu teko dekontaminira. Najbolja ga
je preraditi u mlijeni prah, odnosno maslac i sir. Surutku, odnosno stepku treba nekodljivo
ukloniti, a sir i maslac nekoliko puta oprati u vodi.
Dekontaminacija pakiranih namirnica
Namirnice koje su spremljene u vrstoj, hermetiki zatvorenoj ambalai (konzerve, plastina
ambalaa, parafinizirana kartonska ambalaa, metalne bave) smatraju se nekontaminiranima bez
obzira na stepen kontaminacije same ambalae. Prije otvaranja ambalaa se treba temeljito
dekontaminirati. Potom se treba provjeriti uspjeh dekontaminacije. Tek nakon provjere uspjeha
dekontaminacije ambalaa se moe otvoriti. Prije upotrebe namirnice provjeravamo pomou
radijacijskog mjeraa, ponajbolje DR-M3 (Detektor Radijacije ).
Ambalau emo istiti tekuom vodom, deterdentom i etkom. Ako se radi o
parafiniziranoj kartonskoj ambalai, onda emo koristiti vlane krpe.
Nakon otvaranja pakiranih namirnica, valja ih ostavljati samo u istoj ambalai.
Namirnice koje nisu u hermetiki zatvorenoj ambalai (npr. kartonska ambalaa) smatraju se
kontaminiranima i stoga iziskuju oprez. Prije otvaranja ambalau je potrebno dekontaminirati
vlanom krpom. Krpa se ispire polijevanjem vodom nad jamom. Nakon to smo se uvjerili u uspjeh
dekontaminacije, ambalaa se otvara i utvruje se stepena kontaminacije namirnica. Ukoliko
kontaminacija prelazi maksimalno doputanu dozu pristupa se dekontaminaciji.
Dekontaminacija mlijeka
Samodekontaminacija- Ukoliko je mlijeko kontaminirano s I
131
koji ima poluivot 8 dana,
mora biti preraeno u mlijeko u prahu. Drugi proizvodi, kod jae kontaminacije, ne dolaze u obzir
jer se ne mogu uskladititi dovoljno dugo, koliko iziskuje raspad I
131
. Kod slabije kontaminacije
treba izraunati kada e se radioaktivnost spustiti na dozvoljenu granicu i u skladu s tim vremenom
valja izabrati proizvode.
Mlijeko kontaminirano s Cs
137
neemo dekontaminirati samo-dekontaminacijom jer je poluivot
cezija 30 godina. Samo ukoliko kontaminacija ne prelazi odvie doputenu granicu, s ovim
mlijekom ili s sirom od ovog mlijeka moemo hraniti svinje jer je bioloka polueliminacije Cs
137
u
svinja 30 dana.
Ako je u mlijeku Sr
90
(poluivot od 26 godina), mlijeko se moe preraditi u sir ili maslac; s time
valja hraniti svinje.
Jonska zamjena
To je najbolja metoda dekontaminacije mlijeka. Uspjeh joj je do 95%. Na alost, za to nam je
potreban ionski izmjenjiva.

36

94

Dekontaminacija zemljita
Kontaminirano zemljite moemo dekontaminirati razrjeivanjem kontaminacije dubokom
obradom zemlje (25-30 cm), sijanjem biljaka s plitkim korijenom (leguminoze), a koje emo
zapaliti. Moemo sijati biljke s dubokim korijenom koje e izbjei kontaminirani povrinski sloj tla,
ili kalcifikacijom slabo kalcificiranih tala, kako bi smanjili resorpciju stroncija kroz korijen biljke.
Na posljetku moemo promijeniti pravac poljoprivredno-stoarske proizvodnje; umjesto mlijenih
pasu tovna goveda, u sluaju kontaminacije stroncijem (Sr
90
) koji se izluuje u mlijeku, ili obrnuto,
umjesto tovnih pasu mlijena goveda, u sluaju kontaminacije cezijem (Cs
137
) koji se nakuplja u
miiu.
Dekontaminacija saobraajnica i tla
Saobraajnice moemo dekontaminirati pranjem snanim mlazovima pod pritiskom ili
mehanikim uklanjanjem povrinskog sloja tla. Drugi oblik dekontaminacije saobraajnica i tla je,
zapravo, zatita od kontaminacije, i to prekrivanjem kontaminiranih povrina 20 cm debelim slojem
tla.
Pregled stoke za klanje
Sve ivotinje koje su ozraene ili kontaminirane ili ozraene i kontaminirane moraju se
pregledati prije klanja. Kolju se samo kliniki zdrave ivotinje. Najprije treba klati ivotinje koje su
ozraene letalnom dozom ili supraletalnom dozom, jer se kod tih ivotinja oekuje tee stanje
radijacijskog sindroma. ivotinje se kolju u latentnoj fazi, odnosno u vrijeme kada se bolest jo nije
bitno kliniki oitovala i kada jo nema bitnih promjena na organizmu. ivotinje koje su ozraene
manjim dozama, mogu se, ukoliko to prilike zahtijevaju, klati i kasnije. Ukoliko se u zaklanim
ivotinjama utvrde promjene na organizmima uzrokovane ozraivanjem, tada se postupa u skladu s
naelima veterinarsko-sanitarnog nadzora.
Ozraene ivotinje su vrlo sklone sekundarnim infekcijama, osobito salmonelozama, pa je ponekad
potrebna bakterioloka pretraga.
Pregled kontaminiranih ivotinja kod vanjske kontaminacije
ivotinje predviene za klanje pregledaju se prije klanja pomou radijacijskog mjeraa,
ponajbolje DR-M3 (Detektor Radijacije Model 3). Obzirom na stupanj kontaminacije koe,
ivotinje se svrstavaju u 2 grupe:
ivotinje u kojih kontaminacija ne prelazi doputenu granicu od 30 mr/h, odnosno 7.7
10
-6
Ckg
-1
h
-1
,
ivotinje koje su kontaminirane iznad navedene granice.
Nakon to su ivotinje kod kojih kontaminacija ne prelazi doputenu razinu pregledane, ako se uoe
promjene koje upuuju na neku od radijacijskih ozljeda, naini se hematoloka pretraga. Ovisno o
nalazima, ivotinje se lijee ili prisilno kolju. Ukoliko se kolju, postupak s mesom mora biti u
skladu s naelima veterinarsko-sanitarnog nazora.
Ako se radi o ivotinjama koje su kontaminirane iznad navedene granice one se moraju
dekontaminirati bilo suhim, bilo vlanim postupkom i ponovno pregledati. Postupak
dekontaminacije emo ponoviti ukoliko kontaminacija nije svedena na doputenu razinu. Ako je
dekontaminacija uspjela i ivotinje su kontaminirane ispod 30 mr/h, odnosno 7.7 10
-6
Ckg
-1
h
-1
, te
ivotinje idu u skupinu za veterinarsku pregled.
ivotinje bez simptoma se mogu ali ne trebaju klati. Klanje ivotinja koje pokazuju simptome
radijacijskih oteenja treba ih razvrstati po redu hitnosti:
1. teka oteenja - treba kalati u prva tri dana,
2. srednje teka oteenja - klati kada dou u latentnu fazu. To je tijekom prvih 10 dana.
3. laki stupanj oteenja klati u svako vrijeme
Naelo je: Klati u latentnom razdoblju, i to to prije, da latentno razdoblje ne proe!
95

Na dan klanja ivotinje se ponovno dekontaminiraju i mjeri im se temperature. Ukoliko je
temperature poveana, ivotinju neemo klati, jer poveanje temperature prethodi uginuu.

Pregled ivotinja sa unutranjom kontaminacijom
ivotinje s unutarnjom, ili sumnjive na unutarnju kontaminaciju moraju se takoer prije
klanja pregledati. Moraju se radiometrijski pregledati ekskreti (feces i urin) i mlijeko. Ako je
mogue, tu kontrolu je potrebno obaviti u radiometrijskom laboratoriju LARA-10 (LAboratorij
RAdiometrijski 10). Tek nakon obavljenih pretraga moe se donijeti zakljuak to valja uiniti s
kontaminiranim ivotinjama.
Organizacija klanja stoke
ivotinje koje su kontaminirane radioaktivnom tvari kolju se na posebnom mjestu gdje
moraju postojati odvojeni odjeljci za klanje i skidanje koe, odjeljak za rasijecanje trupa i vaenje
iznutrica, hladnjaa, jama za sakupljanje otpadnih voda, konfiskanata, kontaminiranih organa
probavnog sustava s sadrajem, te odjeljak za sakupljanje koa. Klanje kontaminiranih ivotinja se
moe vriti i na mjestu gdje se kolju nekontaminirane ivotinje, ali NAKON KLANJA
NEKONTAMINIRANIH.
Prilikom vaenja unutarnjih organa valja paziti da se meso ne kontaminira eluano-crijevnim
sadrajem. Zbog toga je potrebno, prije vaenja unutarnjih organa, eludac i crijeva podvezati i to
na zavrnom djelu jednjaka i rektuma. Nakon toga valja cijeli probavni sustav ukloniti pazei da se
nigdje ne probije. Probavni sustav se stavlja u jamu za sakupljanje konfiskata. Poslije klanja
ivotinje treba dobro oprati; mlaz vode, detergent, etka
Nakon to se rasijee trup ivotinje obavi se radijacijska kontrola polovina ili etvrtina pomou
radijacijskog mjeraa, ponajbolje DR-M3 (Detektor Radijacije Model 3). Na osnovu mjerenja
razdvojit emo kontaminirano meso od nekontaminiranog. Nekontaminirano meso se moe koristiti
bez ogranienja, a kontaminirano, ako smo u mogunosti, treba poslati na radiometrijsku analizu u
radiometrijsku laboratorij LARA-10.
Ocijena valjanosti mesa zaklanih ivotinja koje su bile ozrane ili kontaminirane
Ocjena se temelji na:
1. organoleptikom nalazu,
2. radiometrijskom nalazu,
3. bakteriolokom nalazu.
Osobitu panju treba obratiti na:
1. krvarenja u potkonom tkivu i organima,
2. nekroze u probavnom sustavu, usnoj upljini i grkljanu.
Odluka
Ukoliko je radioaktivnost mesa vea od 4 x 10
-5
Gy/h (4 mRAD/h), meso se ne smije koristiti bez
obzira na eventualno odsustvo pato-anatomskih promjena. Eventualno se moe koristiti nakon
dekontaminacije.
Ukoliko radioaktivnost mesa nije vea od 4 x 10
-5
Gy/h (4 mRAD/h), a na trupu i organima nema
pato-anatomskih promjena, meso se moe koristiti ukoliko je bakterioloki nalaz negativan.
Ukoliko je radioaktivnost mesa vea od 4 x 10
-5
Gy/h (4 mRAD/h), na trupu i organima ima pato-
anatomskih promjena, a bakterioloki nalaz je negativan, meso se uva u hladnjaama i obrauje
kad kontaminacija padne ispod 4 x 10
-6
Gy/h. Meso se uva 8 dana ako sumnjamo na kontaminaciju
s I
131
. Ako se radioaktivnost ne smanji bitno tijekom 8 dana, meso se iskota, raskomada i salamuri
ili kuha. Ukoliko je bakterioloki nalaz pozitivan, organe treba nekodljivo ukloniti.

96

Uzimanje materijala za analizu
Uzorke kontaminirane produktima fisije koje namjeravamo poslati na pretragu s LARA-10,
uzimamo s mjesta najvee kontaminacije. Uzorci se uzimaju pomou pribora za uzimanje uzoraka
(ne rukama!), a osoba koja ih uzima mora bi ti zatiena sredstvima osobne zatite. Uzorci se alju
dobro zatvoreni u staklenim i plastinim bocama, ili u plastinim vreicama (kruti uzorci). Uz
uzorke obavezno mora ii popratni dopis koji treba sadravati ove podatke:
1. koliina materijala (hrane) od kojeg je uzorak uzet,
2. vrijeme i mjesto uzimanja uzorka,
3. pretpostavljeni ili poznati uzrok kontaminacije,
4. nain i vrijeme kontaminacije; ukoliko se radi o biolokom materijalu (tkivo, mlijeko, feces,
urin) treba uzeti podatke o ivotinji, tkivu ili ekskretima, te podatke o koliini ekskreta koja
se dnevno lui.
5. telefon, adresu i email adresu poiljaoca,
Nain uzimanja uzoraka
Nain uzimanja uzoraka ovisi o vrsti uzoraka:
Voda iz cisterni i bunara se uzima s povrine i s dna. Voda se ne smije zamutiti. Uzorci se uzimaju
aom, bocom ili plastinom posudom. Posuda u kojoj se alje uzorak mora biti dobro zatvorena i
zatiena. Na posudi treba biti naljepnica s podacima. Koliina treba biti 0.5 dm
3
.
Stona hrana se uzima iz gornjeg reda ili povrnog sloja i stavlja u plastine vreice s naljepnicom.
Ako je hrana branasta ili zrnata i smjeta se u vreice, uzorci se uzimanu s povrine lopaticom ili
izravno kroz stjenku vreice troakarom, u koliini od 300g.
Meso, riba, slanina, tvrda mast, sir; ree se povrinski sloj, u debljini od 1 cm. Uzorci se alju u
posudama ili vreicama, odvojeno, ako se radi o vie ivotinja ili zajedno ukoliko se radi o samo
jednoj ivotinji, ili istom uzorku. Vie uzoraka se alje zajedno tako da se kontaminirane strane
okrenu jedna prema drugoj. Uz meso je dobro poslati i jedno cijelo rebro, 100 g jetre, srce i
bubrega.
Feces i mokraa se stavljaju u staklene posude sa vrstim epom; uz ostalo se navede i dnevna
koliina izluivanja.
Mlijeko i tekue mlijene preraevine se uzimaju s povrine i s dna, ali prije uzimanja uzorke
treba promijeati. Uzorci se stavljaju u plastine vreice, plastine ili staklene boce u koliini od 0.5
dm
3
.
Kruh i svijee voe se uzimaju komad po komad iz gornjeg reda i alju se u plastinim vreicama.
Kobasice i konzerve se alju u originalnom pakiranju ili, ako nisu zapakirane u koliini od 0.5 kg.
Sakupljeni uzorci se alju u laboratorij smjeteni u prikladnu ambalau, kako se ne bi prosuli i
kontaminirali ljude i okolinu.

govedina janjetina mlijeko perad
but 1-2 kg cijelo 1-2 dm
3
1-2 kg
srce cijelo cijelo

bubrezi oba oba

jetra 1-1.5 kg cijelo

jaja

40 kom (1-2 kg)
97

3.7 kBq/kg je najnia radijacija koju LARA mie detektirati.
Gamaspektroskopijska analiza je analiza kojim se uz pomo odreivanja spektra gama
zraenja identificira radionuklid. Za analizu treba poslati navedeni materijal (but, srce, jetru,
jaja, mlijeko, bubrege).
Odreivanje radioaktivnosti fecesa; uzme se 1-2 kg fecesa. Ukoliko se alju uzorci od velikog
broja ivotinja, onda valja poslati uzorke od 3-5% ivotinja 3-5 uzoraka na 100 krava.

RADIONUKLEIDI U ERNOBILSKOM AKCIDENTU

37
ernobilska nesrea (poznata kao i ernobilska katastrofa) je sovjetska nuklearna
nesrea koja se 1986. godine dogodila u bivoj Sovjetskoj Ukrajini na sjeveru zemlje, uz samu
ukrajinsko-bjelorusku granicu.
Dana 26. aprila 1986., kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora te
ljudskom pogrekom, uzrokovana je eksplozija koja je unitila jedan od etiri reaktora u
ernobilskoj nukleranoj elektrani. Posljedica eksplozije nije nalikovala eksploziji nuklerane bombe,
ali je relativno manja eksplozija uinila tetu na reaktoru koji e potom otpustiti velike koliine
radioaktivne praine, otprilike devet puta jae kontaminacije nego prilikom eksplodirane bombe u
japanskom gradu Hiroimi.
Radioaktivnost raznoena vjetrom potom je najvie pogodila zdravlje stanovnika susjedne
june Bjelorusije, ali isto tako i krajnjih sjevernih prostora Ukrajine te jugozapadnih prostora
Rusije, ija je granica takoer bila u neposrednoj blizini.
Oblaci radioaktivne praine zaustavili su se tek nad Skandinavijom u sjevernim djelovima Evrope.
Sl.29

37
Seminarski rad Jadranka Starevi
98

EKSPLOZIJA NUKLEARNOG REAKTORA BROJ ETIRI
Dan uoi kobne eksplozije, odnosno 25. aprila1986 godine vrena su testiranja u nuklearnoj
elektrani koja su trebala testirati sposobnost turbina da generiraju dovoljne koliine elektrine
energije za pokretanje sigurnosnih sistema samog reaktora. Budui je za rad nuklearnog reaktora
RBMK-1000 potrebna voda koja neprestano cirkulira u jezgri dokle god ima nuklearnog goriva,
cilj testa je ustvari bio utvrditi mogu li turbine u fazi gaenja proizvesti dovoljno energije da
pokrenu vodne pumpe o kojima ovisi rad samog nuklearnog reaktora. Eksperiment je prije toga
uspjeno sproveden, no rezultati su bili ispod oekivanja, turbine nisu osigurale dovoljno energije
za vodene pumpe sistema za hlaenje, niti za ostale sigurnosne ureaje. Na osnovi rezultata
prethodnog eksperimenta, napravljena su izvjesna poboljanja koja je trebalo ispitati. Budui da je
reaktor 4. trebao privremeno biti iskljuen zbog odravanja, on je izabran za eksperiment.
U skladu s tim testiranjem tokom etvrtka 25. aprila1986. godine pripremljeni su svi potrebni
uslovi kako bi testiranje moglo poeti te se tako poela postepeno smanjivati i produkcija
elektrine energije sve do 50% posto mogunosti reaktora, a zatim se potpuno neoekivano
iskljuila regionalna elektrana koja je to podruje opskrbljivala potrebnom elektrinom energijom.
Nakon toga uslijedila je naredba od strane kontrolora u Kijevu da se daljnje postepeno smanjivanje
odgodi jer je jo bila veer te je struja bila potrebna itavoj regiji. Zahvaljujui toj neeljenoj
okolnosti testiranje je odgoeno i povjereno u ruke none smjene koja je imala vrlo malo iskustva s
radom u nuklearnim elektranama jer je velika veina njih bila dovedena iz elektrana koje su
funkcionirale na ugljen. Meu faktorima koji su doprinjeli nesrei su i neadekvatno
obueni radnici elektrane.
Direktor V. P. Brjuganov je prije transfera u ernobilsku nuklearnu elektranu radio
u termoelektrani na ugljen. Glavni inenjer Nikolaj Fomin je takoer imao iskustva samo na
konvencionalnim elektranama. Anatolij Djatlov, zamjenik glavnog inenjera, je imao preteito
iskustva sa nuklearnim reaktorima na podmornicama.
Djatlov je nakon nesree isticao da su u upustvima za
rukovanje, dizajneri reaktora namjerno propustili
napomenuti da su reaktori nestabilni pri pojedinim
opsezima rada. Operateri takoer nisu bili svjesni mane ili
bolje reeno osobine kontrolnih ipaka. Naime, dio
kontrolnih ipaka, koje apsorbiraju neutrone i time
usporavaju reakciju kad se spuste u reaktor, je bio
napravljen od grafita, i to dio koji prvi ulazi u reaktor, to
je dovelo do istiskivanja dijela tenosti koja hladi reaktor.
Uslijed ovakvog dizajna, sputanje kontrolnih ipki je
dovelo do kratkog poveanja aktivnosti u reaktoru prije
smanjivanja.
Oko 23 sata naveer tog dana kontrolor je dao
odobrenje za nastavak postupka te je nazivna snaga
reaktora od 3.2 GW trebala biti smanjena na 0.7-1.0 GW
kako bi se moglo provesti testiranje na donjoj granici
snage reaktora. No problem je postojao u injenici to
nova smjena nije znala da je prva smjena ve uradila
postepeno smanjivanje snage reaktora, te su slijedili
izvorne smjernice testiranja, a to je prouzroilo prebrzo
smanjenje snage reaktora. Posada je vjerovala kako je uzrok brzom opadanju snage reaktora kvar u
jednom od automatskih regulatora snage, to je bio potpuno pogreni zakljuak. Prilikom rapidnog
opadanja snage reaktora, reaktor proizvodi vie nuklearno otrovnih produkata xenon-135, a koji su
uspjeli smanjiti snagu na 30 MW to je otprilike samo 5 % one snage koja se testiranjem htjela

Nuklearni reaktor broj etiri nakon
eksplozije. Vidljiva su znatna
oteenja reaktora (u sredini) i
generatorske zgrade (dolje.sl.30).
99

postii. Nakon toga posada elektrane poduzela je sigurnosne mjere u vidu uklanjanja kontrolnih
poluga (control rods) iznad nuklearnog reaktora no to nije previe pomoglo jer se snaga reaktora
poveala samo do 200 MW, to jo uvijek nije predstavljalo ni treinu minimuma potrebnog za
eksperiment.ak i usprkos toj injenici posada je odluila nastaviti sa eksperimentom te su u 01:05
sljedeeg dana bile ukljuene vodne pumpe koje su trebale biti pogonjene od strane turbina, te tako
poveale protok vode iznad doputenih sigurnosnih mjera u 01:19. A u tano 01:23:04 zapoeo je
fatalni eksperiment. Na kontrolnoj ploi nije bilo nikakvog znaka koji bi upozoravao posadu na
opasnost koja im prijeti. Pumpama za vodu je bio prekinut dovod energije, a turbina je bila
odvojena od reaktora te se iz tog razloga poveala koliina pare u sreditu reaktora, a time i
temperatura te su se u cijevima poeli stvarati depovi pare.Princip rada reaktora RMBK-1000 ima
veliki koeficijent ispranjenja. Koeficijent ispranjenja (void coefficient) je broj koji slui za
procjenu koliko se poveava ili smanjuje termalna produktivnost nuklearnog reaktora, a u ovom
sluaju pozitivni koeficijent ispranjenja naglo je poveao snagu reaktora budui se smanjila voda
koja inae apsorbira neutrone te je u tom stanju reaktor postao vrlo nestabilan i nepredvidljiv. U
01:23:40 operatori su pritisnuli dugme na kontrolnoj ploi AZ-5 koje se koristi za iskljuivanje
reaktora u sluaju nude, a time su takoer stavljene u rad i manualne kontrolne poluge koje su
ranije bile izvaene. No sporost mehanizma umetanja kontrolnih ipaka koje traje od 18-20 sekundi
te lo dizajn kontrolnih ipaka ustvari su postigli suprotni efekt te poveali samu brzinu reakcije. U
tom stadiju zbog poveane proizvodnje energije nastala je deformacija rada mehanizma kontrolnih
poluga jer su se kontrolne poluge zaustavile na jednoj treini punog ciklusa i nisu mogle zaustaviti
reakciju. Sedam sekundi kasnije u 01.23.47 snaga reaktora porasla je na 30 GW, odnosno deset puta
vie od uobiajenoga te su se poele otapati cijevi za gorivo i rapidno se poveao pritisak pare, a
sve to rezultiralo je ogromnom eksplozijom pare koja je pomaknula i unitila poklopac reaktora i
cijevi hladila te napravila ogromnu rupu u krovu. Nakon to je odletio komad krova dolo je do
reakcije izmeu kisika iz zraka sa vrlo visokim temperaturama reaktora i grafitnog moderatora na
krajevima kontrolnih poluga, uzrokujui takozvanu "Grafitnu vatru" koja je najvie pridonijela
irenju radioaktivnog oblaka na daljnja podruja.
RBMK-1000 reaktori
Reaktor tipa RBMK(sl.31)-1000 izvorni je ruski (sovjetski) tip reaktora. Prevod punog
naziva iza skraenice priblino bi glasio "kanalni reaktor visoke energetske proizvodnje". Reaktori
su graeni u sklopu sovjetskog programa mirnodopske upotrebe nuklearne energije. Predtipovi
RBMK-1000 bili su reaktori tipa AM-1 ("Mirni atom"). Oni su mogli proizvoditi 5 MW elektrine
energije i koristili su se u elektrani koja je strujom opskrbljivala grad Obninsk od 1954. godine do
1959. godine.
100

Razvojem reaktorskih tipova, sagraeni su i RBMK-1000 reaktori. Njihova je prednost
bila to da su, koristei "laganu" vodu za hlaenje i grafitne ipke kao moderatore, za gorivo mogli
koristiti prirodni uran. Nisu trebali separator izotopa ili upotrebu teke vode. Ta prednost pokazala
se i manom reaktora jer je za posljedicu imala relativnu nestabilnost.RBMK-1000 sastoji se od 7
metara visokih tlanih cijevi u kojima su smjetene 3.5 metara duge ipke s gorivom. Unutar svake
nalazi se gorivo u obliku malih valjkastih uloaka. Za gorivo se koristi neobogaen uranov dioksid.
ipke s gorivom uvrene su na bazu koja slui kao dra, ali i dri propisnu udaljenost izmeu
pojedinih ipki. Voda u tlanim cijevima grije se do temperature od 290C. Izmeu tlanih cijevi
nalaze se grafitne ipke koje slue kao moderatori reakcije (kontrolne ipke).
Reaktor RBMK-1000 u zatitnoj zgradi. Relativna nestabilnost reaktora sovjetske
proizvodnje pospjeila je stvaranje uvjeta potrebnih za nesreu. Izvor: Radiation and Nuclear Safety
Authority (STUK)
Voda koja se koristi kao rashladno sredstvo, a grafit kao moderator. Meutim "lagana voda"
upija odreenu koliinu neutrona i time usporava tok reakcije. U RBMK-1000 reaktoru
nadomjetanje koliine neutrona koje upije voda regulira se pomicanjem kontrolnih ipki. U
procesu reakcije u reaktoru se pojavljuju mjehuri vodene pare. Kako je gustoa vodene mnogo
manja od gustoe tekue vode, sposobnost upijanja neutrona je zanemariva. Poveanom koliinom
vodene pare u reaktoru, koliina neutrona koje upija voda dramatino pada i broj slobodnih
neutrona koji mogu izazvati nekontroliranu lananu reakciju raste. To svojstvo naziva se
koeficijentom praznina i za RBMK-1000 reaktore prilino je velik (oko 4.7 b).
Veliki koeficijent praznina smanjuje stabilnost reaktora, ali ga ne ini pretjerano nestabilnim
(unato tome nakon nesree u ernobilu koeficijent praznina smanjen je sa 4.7 b na 0.7 b).Kako bi
se brzo i djelotvorno kontrolirala koliina slobodnih neutrona u reaktoru, kontrolne ipke su
kontrolirane automatski.
Na taj nain, ukoliko doe do opasnosti nekontrolirane reakcije, ona se moe veoma brzo
svesti na minimum ili ak u potpunosti obustaviti. To, meutim, nije bio sluaj u ernobilu. Tamo
su se kontrolne ipke kontrolirale runo.Osim koeficijenta praznina, za reaktor je bitna i inilac koja
se naziva povratnom vezom. Povratna veza moe biti pozitivna, negativna ili nula. U sluaju nule
sistem je u ravnotei, dok za pozitivnu ili negativnu povratnu vezu dolazi u podruje nestabilne
ravnotee to za posljedicu moe imati gubitak kontrole nadsistemom. U sluaju RBMK-1000
reaktora postojala je izrazito pozitivna povratna veza. To znai da je razvoj situacije uzrokovan
promjenom uslova u procesu ubrzavao sam proces (za razliku od negativne povratne veze koja
usporava proces).
Za vrijeme reakcije u reaktoru dolazi do fisije urana 235 i oslobaanja energije. Osim urana
235 u gorivu se nalazi i izotop urana 238, koji reakcijom moe prijei u plutonij 239 koji i sam
podlijee fisiji. Osim njega neki produkti nuklearnih reakcija imaju sklonost upijanja neutrona i na
taj nain usporavaju reakciju i smanjuju djelotvornost reaktora. Takvi produkti se nazivaju
nuklearnim otrovima. Najpoznatiji je ksenon 135, koji je odigrao veliku ulogu i u ernobilskoj
katastrofi. Reaktor RBMK-1000 ima mogunost zamjene goriva za vrijeme proizvodnog procesa
kada doe do situacije da je optimalna proizvodnja energije naruena.
Sam reaktor mora biti dobro zatien kako bi rad u njegovoj blizini bio siguran. Zbog toga se
nalazi unutar metalne oplate ispunjene inertnim plinom kako bi se sprijeilo da doe do kontakta
kisika i vrueg grafita (oko 700C). Osim zatite od kisika postoji i zatita od radijacije. Ona
ukljuuje betonsku plou na dnu prostorije, betonske zidove i pjeane slojeve izmeu sa bonih
strana te veliku betonsku plou na vrhu. Na gornju plou privrena je veina dijelova reaktora,
ukljuujui i cijevi s vodom. Nakon nesree u nuklearnoj elektrani "Otok Tri Milje" (SAD), u
sigurnosni sistem RBMK-1000 reaktora ukljueno je dodatno osiguranje. Glavni dio toga bio je
101

stavljanje cijevi ispod reaktora u nepropusne rezervoare s vodom, kako bi u sluaju nesree
osloboeni radioaktivni materijal ostao zarobljen u njima.
Kako je RBMK-1000 reaktor bio graen tako da se nuklearno gorivo moe mijenjati za
vrijeme reakcije (ali i vaditi plutonij, koji za fisije nastaje, za vojne svrhe) bilo je potrebno imati
dizalice iznad njega. To i injenica da je izgradnja velikog (7 metara visokog) reaktora bila veoma
skupa, odrazilo se na nemogunost gradnje zatite cijevi iznad reaktora, kao to zatiene one ispod,
te na samu kvalitetu izgradnje reaktora.
Sl.32 Nuklearna elektrana ernobil slikana s krova jedne od zgrada u oblinjem gradu Prypjatu.

STANJE ZA VRIJEME NESREE I
POSLJEDICE NESREE
Stanje za vrijeme nesree je bilo veoma loe i
to prvenstveno zbog dva faktora:
nepripremljenosti na mogunost nesree te
pomanjkanja adekvatne opreme, a to je dovelo
do mnotva daljnjih negativnih posljedica i
krivih procjena o tome to dalje napraviti.
Stepeni radijacije u najee pogoenim
podrujima iznosili su oko 20.000 rendgena po
satu, a usporedbe radi smrtonosna doza
radijacije iznosi oko 500 rendgena na pet sati.
To je rezultiralo injenicom da su neki
nezatieni radnici u samo nekoliko minuta
zadobili smrtonosne doze radijacije. Negativnu
okolnost je predstavljala naroito injenica da
osoblje elektrane nije znalo koliko je radijacija
ustvari velika jer je glavni ureaj za mjerenje
radijacije stradao prilikom eksplozije, a svi
ostali ureaji imali su premalu skalu oitanja
radijacije (0.001 R/s) te su pokazivali samo da
je stupanj radijacije iznad gornje granice skale.
Poradi toga posada elektrane krivo je
pretpostavila kako stepen radijacije iznosi
Radioaktivni plinovi dospjeli do Italije i Njem.
Sl.33
102

negdje oko 3.6 R/h dok je stvarni stepen bio oko 5.600 puta vei. Zbog tih lanih prikaza tada
jedino radeih ureaja, ef posade Aleksandar Akimov je procijenio da je reaktor ostao netaknut, te
olako ignorirao dokaze u formi komadia grafita i goriva reaktora oko zgrade, a kasnije je ak
ignorirao i oitanja novog dozimetra radijacije koji je pokazivao poveani stepen radijacije tvrdei
kako je rije o neispravnom ureaju. Akimov je zajedno s posadom ostao do jutra nastojei
napumpati vodu u reaktor, a da pritom nitko od njih nije nosio zatitno odijelo. Posljedica toga bila
je smrt od posljedica radijacije Akimova i svih lanova posade u roku manjem od tri sedmice nakon
nesree. No meu rtvama nije bila samo neiskusna posada elektrane jer su u pomo posadi pristigli
i vatrogasci kako bi ugasili vatru koja je izbila kao posljedica eksplozije, a kojima nije reeno da je
rije o eksploziji nuklearnog reaktora, te su oni mislili, a i postupali kao da je rije o gaenju
obinog poara izazvanog strujom. U pet sati ujutro vatrogasci su ugasili poar, no velika veina
njih zadobila je smrtonosne doze radijacije.
27 aprila, dan poslije eksplozije reagirala je i sovjetska vlada nakon to se uvjerila u visoki
stepen radijacije te evakuirala stanovnitvo okolnog grada Pripyata. Od posljedica radijacije
neposredno nakon nesree stradao je ukupan broj od 29 spasilaca, vatrogasaca i lanova posade, a
oko 350.000 ljudi evakuirano je iz kontaminiranih podruja u blizini reaktora. Prema procjenama
agencijama UN-a daljnjih 4.000 do 9.000 ljudi je umrlo od posljedica te nuklearne katastrofe iji je
stepen radijacije prema procjenama bio jednak onome od 400 atomskih bombi baenih na
Hiroshimu. Ekosistem u blizini reaktora takoer je pretrpio katastrofalne posljedice jer su etiri
kvadratna kilometra okolne ume promijenile boju u nijansu ljubiasto-smee boje, te su prozvane
"Crvenom umom" (Red Forest) od strane BBC-a, a stradao je i velik broj ivotinja dok su neke u
potpunosti izgubile sposobnost razmnoavanja.
Isprva je sovjetska vlada pokuala zatakati nesreu. U danu koji je slijedio nikakvih
informacija o ernobilu nije bilo. Za to vrijeme oblak radioaktivnih estica irio se, ne samo
Ukrajinom i Bjelorusijom, ve i dalje, Europom. Samo srea je tada sprjeavala jo veu katastrofu,
jer je promjena zranih strujanja radioaktivni oblak lako mogla prenijeti u mnogo naseljenija
podruja (zbog smjera vjetra nesrea je izbjegla sam grad ernobil). Tek kada je koliina radijacije
izazvala alarme u nuklearnoj elektrani Forsmark u vedskoj, Sovjeti su priznali da je dolo do
nesree. Pri tome je dano tako turo i nejasan izvjetaj pa se nije mnogo znalo o njenim razmjerima.
Takvo ponaanje vlasti SSSR-a bitno je pridonijelo tome da posljedice nesree budu vee i
rairenije no to je to trebalo biti. Nakon to je meunarodno objavljeno o nesrei u nuklearnoj
elektrani kod ernobila i pokuaju zatakavanja, narod SSSR-a poeo je gubiti vjeru u svoju vlast.
Time je ta nesrea na jedan svojevrstan nain ubrala i pripomogla raspadu SSSR-a koji e uslijediti
nekoliko godina kasnije. Dravni tim, formiran za istraivanje nesree u ernobilu pod vodstvom
Valerija Legasova, stigao je na poprite tek u veernjima satima dana nesree. Do tada je ve dvoje
ljudi umrlo, a 52 hospitalizirano. U nonim satima istog dana odbor je, uvidjevi prave razmjere
nesree, naredio hitnu evakuaciju grada Prypjata. Sutradan, 27. aprila u 14:00 zapoela je
evakuacija. Ukupno 1100 autobusa iz cijele Ukrajine stiglo je u grad. Graani su smjelu ponijeti
samo najosnovnije stvari i ve do pet sati popodne vie od 50 000 stanovnika Prypjata je bilo
evakuirano. Da je reakcija bila pravovremena, zatita za najizloenije (pogotovo na mjestu nesree)
je trebala stii puno ranije, kao i evakuacija stanovnitva iz nesreom pogoenih krajeva.
103

Zarasli toak lunaparka u Prypjatu postao je jednim od simbola ernobilske esree.
Prazna klupa ispred slikoviti je prikaz ispraznosti i sablasnosti naputenog grada.
Izvor: Lightstalkers sl.34
Na poprite nesree vlada je uputila tzv. likvidatore. Bili su to ljudi zadueni za sanaciju posljedica.
Zbog velike koliine upumpane vode, koja se nakupila ispod reaktora, prijetila je opasnost od nove
eksplozije. Nuklearno gorivo zajedno s izmrvljenim betonom i grafitom rastopilo se, zbog visoke
temperature, u masu slinu lavi i probijalo svoj put nanie prema nakupljenoj vodi. U sluaju
kontakta dolo bi do velike eksplozije. Jedna od zadaa likvidatora, koju su uspjeno obavili, bila je
upravo sprjeavanje nove eksplozije. Ne samo da bi ona usmrtila veinu tamo prisutnih, nego i
izbacila nove koliine radioaktivnih estica u atmosferu ugroavajui velika prostranstva Evrope i
ire, zavisno o smjeru strujanja zranih masa.

Postotni udio razliitih radioaktivnih izotopa u zraku nakon eksplozije. Noeni vjetrom neki od njih
dospjeli su sve do Irske. Sl.34
104

Osim toga, zadaa im je bila i prikupljanje komada reaktora razasutih uokolo te prokopavanje
tunela ispod reaktora kako bi se upumpao tekui azot za hlaenje prokljuale mase. Iz helikoptera je
na vatru baeno oko 4500 tona olova, pijeska, gline i drugih materijala. U reaktoru je bilo oko 1200
tona grafita koji je, unato svim naporima likvidatora, gorio 9 dana i ispustio radijacije u iznosu od
oko 10
18
Bq. Do 06. maja vojska likvidatora uspjela je savladati vatre ernobila. Nakon toga
zapoela je gradnja zatitnog sarkofaga. Prikupljeni ostaci reaktora i drugi nuklearni otpad
pohranjeni su dijelom u sarkofagu, a dijelom na nekoliko stotina odlagalita u okolici nuklearne
elektrane. Broj likvidatora na mjestu nesree kretao se oko 3400. Do decembra1986. sagraen je
planirani betonski sarkofag u kojem su pohranjeni ostaci reaktora 4 unesreene nuklearne
elektrane.
Kontrolna soba nuklearne elektrane ernobil (sl.34) snimljena 20. marta 1996. godine. Elektrana je
nastavila rad unato nesrei iz 1986. godine sve do 15. decembar 2000. godine, kada je ugaen
zadnji aktivni reaktor.
Izvor: Eyeball Series
Reaktor ernobilske elektrane nakon eksplozije. Oblak radioaktivnih estica
osloboenih eksplozijom pomou zranih struja proirio se Europom(sl.35).

105

Pogled na uniteni reaktor iz zraka. Zakanjela reakcija mjerodavnih slubi pospjeila je
irenje posljedica nesree. Izvor: Dnevnik.hr (Sl.36)

Kontrolna soba nuklearne elektrane ernobil (sl.34) snimljena 20. Marta 1996. Godine. Elektrana je
nastavila rad unato nesrei iz 1986. Godine sve do 15. Decembra 2000. godine, kada je ugaen
zadnji aktiviran reaktor.Izvor: Eyeball Series
106

Doza gama zraenja koju je osoba primila na otvorenom u blizini mjesta nesree u odnosu na
vrijeme nakon nesree.

POSLJEDICE NESREE ZA LJUDE I OKOLINU
Nakon to je dolo do nesree, trebalo je odmah obavijestiti nadlene slube u okolini o
tome to se dogodilo. Kako Akimov nije vjerovao da je reaktor uniten, nije odmah odaslano
upozorenje nadlenim slubama. Uz to, tadanja politika SSSR-a zahtijevala je da takva nesrea
ostane u tajnosti i "unutarnje pitanje" SSSR-a to je due mogue. Iz tog razloga ljudi u bliem
radijusu oko mjesta nesree kao i oni izloeni radioaktivnim esticama izbaenim u atmosferu
pretrpjeli su mnogo vee posljedice no to bi to bilo da je reagirano pravovremeno i pravovaljano.

Prvotna evakuirana zona od 30 km radijusa oko mjesta nesree
(naranasto istokano) kasnije je proirena u danas poznatu
"Zabranjenu zonu" (unutar crvene linije)(Sl.37).
107

Do slubene reakcije vlasti dolo je tek nakon to je poveana radijacija izmjerena u vedskoj, 1100
km od ernobila. Oblak radioaktivnih estica za to se vrijeme proirio i zahvatio drave: Ukrajinu,
Bjelorusiju, Rusiju, Moldaviju, Rumunjsku, Grku, evropski dio Turske, Litvu, vedsku, Finsku,
Norveku, Dansku, Austriju, Maarsku, eku, Slovaku, Poljsku, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju,
Makedoniju, Bugarsku, Estoniju, Latviju, vicarsku, Italiju, Njemaku, Nizozemsku, Belgiju,
Francusku (s Korzikom), Ujedinjeno Kraljevstvo i Irsku. Najgore su proli sjeverozapadna
Ukrajina, juna Bjelorusija te dijelovi Rusije (juno od Bryanska) - ukupno oko 142 000
km
2
najtee kontaminiranog teritorija. Za veinu opasnu nuklearnu tvar predstavljaju uran i plutonij,
meutim radioaktivni oblak izaao iz ernobila sadravao je mnotvo izotopa nastalih kao
nusprodukt fisije koji su mnogo opasniji za ljude i okoli no to su to sam plutonij ili uran. To se
posebice odnosi na izotope poput joda i stroncija koji imaju tendenciju bioakumulacije u
hranidbenom lancu. Prema izvjetaju OSTI-ja (Office of Scientific and Technical Information) te
OECD-a (Organisation for Economic Co-operation and Development) iz 1998. u sastavu
radioaktivnog oblaka se nalazilo:
a) sva koliina plemenitih plinova koji su se nalazili u reaktoru (ukljuujui ksenon i
kripton),
b) 55% radioaktivnog joda iz reaktora oslobodilo se u atmosferu u obliku pare,
estica i organojodnih spojeva,
c) izotopi cezija i telura u obliku aerosol,
d) velike estice radioaktivnih izotopa cirkonij 95, niobij 95, lantan 140, cerij 144,
nie aktanoide te transuranijske elemente poput neptunija, plutonija i sl.
Neki od navedenih izotopa (cezij 137 i stroncij 90) imaju dugo vrijeme poluraspada pa e
svojom prisutnou oneiavati tlo u kojem se nalaze u veim koliinama jo desetljeima.
Najoneieniji dijelovi zemljita, oko 200 000 hektara, jo i danas lee neobraeni, dok se na
manje oneienima uz strogu kontrolu i upotrebu sredstava za suzbijanje apsorpcije cezija i
stroncija (kalij,kre...), smiju saditi samo odreene kulture.
Jedan od najpoznatijih simbola unitenja okolia koje je izazvala ernobilska katastrofa jesu
tzv. crvene ume. Naziv se odnosi na drvee koje se posuilo nakon upijanja velike doze zraenja
nakon nesree u krugu 10-ak kilometara oko elektrane. Dio ume je, u ienu posljedica nesree,
sruen i zakopan zajedno s nuklearnim otpadom. Teko oteena stabla ve godinama pokazuju
znakove oporavka. Meutim novoizrasla stabla pokazuju mnotvo deformacija u rastu i razvoju,
kao posljedicu ozraenosti. Posebnu vrstu opasnosti predstavljaju umski poari. Kako je bilje upilo
mnotvo radioaktivnih izotopa, poarima se oni oslobaaju u dim u vjetrom raznose u nove krajeve.

"Crvena uma" - borova uma stradala od radijacije poprimila je sablasnucrvenu boju. Takva
vegetacija protee se u krugu 10-ak km od mjesta
nesree. Danas se vegetacija oporavlja (l.37).
108

ivotinjski svijet u okolini nuklearne elektrane buja. Kako je evakuirana i pod zabranom
zona od oko 30 km oko elektrane, u umama koje se oporavljaju nastanile su se mnoge ivotinjske
vrste. Bez ovjeka, bez oneienja i drugih prijetnja u tom je kraju utoite pronalo mnotvo
ugroenih vrsta. Iako u tlu i biljkama jo uvijek postoje poviene koncentracije izotopa s najduim
vremenima poluraspada, izgleda da konkretno nema velikih utjecaja na ivotinjski svijet. Barem ne
u mjeri u kojoj bismo mi to eljeli zamiljati. Tim umama ne vladaju mutanti deformirana tijela i
zle naravi, ve uobiajene divlje ivotinje normalna ponaanja i izgleda. Krivci za strane
predodbe okolice nuklearne elektrane su razni filmovi, igrice i senzacionalistiki nastrojeni mediji.
Nesrea nije utjecala na podzemne vode, jer radioaktivni izotopi nisu imali vremena probiti
se do zaliha (prekratko vrijeme poluivota) ili su upijeni u povrinsko tlo. Manji proboj
radioaktivnih nuklida u vodu zabiljeen je kao posljedica mnotva brzinski izgraenih odlagalita za
nuklearni otpad iz elektrane.
Za ljude koji su se nali u blizini mjesta nesree, zraenje je bilo pogubno. Najizloeniji
umrli su od posljedica radijacije unutar perioda od 3sedmice. Zbog nesree je evakuirano svih 50
000 stanovnika Prypjata dan nakon, a u danima koji su slijedili iz kruga od 30 km, s centrom u
mjestu nesree, evakuirano je oko 135 000 ljudi. Zona je kasnije dodatno proirena i danas je
poznata kao Zabranjena zona. Unato upozorenjima dio stanovnitva Zabranjene zone (uglavnom
starijeg) vratio se u svoje domove. ivot se pomalo vraa u iru okolicu mjesta nesree.
Po izvjetaju IAEA-e (International Atomic Energy Agency) i WHO-a (World Health
Organization) 56 osoba umrlo je direktno od posljedica primljene koliine zraenja, a oekuje se da
e jo 4000 umrijeti od raka kao posljedice izloenosti, meu 600 000 najizloenijih, te jo 5000
meu 6 milijuna ljudi koji ive u okolici ernobilske elektrane.

Razne deformacija i tumori posljedica su djelovanja radijacije na ovjeka.
Posljedice ernobilske nesree ljudi tog kraja jo e dugo osjeati.
Izvor: Mathew Ingram(Sl.38)

109

Oko 35.000 odraslih osoba i oko 1.400 djece zatrailo je pomo koja je direktno vezana za
posljedice nuklerane nesree. Razliite razine zdravstvenih posljedica
prouzroenih radioaktivnou osjetilo je preko 2,4 milijuna ukrajinskih graana, a konane
zdravstvene posljedice znat e se tek nakon nekoliko desetljea. Najvee zdravstvne probleme
osjetili su graani Bjelorusije, prema kojima je s mjesta nesree vjetar nosio velike koliine
radioaktivne praine koje su se ondje zadrale. Zabiljeen je intenzivan porast prijevremenih
poroaja, raanja djece s odreenim poremeajima, dok su odrasli postali skloni oboljevanju od
leukemije, raka i drugih oblika bolesti. U itavoj su se Evropi uinci zraenja odrazili na zdravlje
ljudi, na plodovima koje su kontaminirani dugoivuim radioaktivnim izotopima. Posebno je
opasan stroncij-90 koji zamjenjuje kalij u organizmu i izaziva razne degenerative poremeaje elija.
Bjeloruske i ruske vlasti do danas polovino objavljuju razmjere zdravstvenih posljedica
nastalih izazvanom nuklearnom nesreom. Neslubeni izvori procjenjuju da je od posljedica
radijacije sveukupno preminulo izmeu 200.000 i 400.000 ljudi. Ukrajinske vlasti ve godinama
aktivno surauju sa svim relevantnim svjetskim organizacijama i institucijama, kako bi se
adekvatno zatitilo zdravlje ljudi pogoenih tom nesreom, kao i prirodni okoli u blizini elektrane.
U radijusu od 30 kilometara od mjesta nuklearne nesree, proglaena je ernobilska zona zona
otuenosti (ukr. , eng. Zone of alienation), gdje se unato rizcima po zdravlje
ljudi, vratilo uglavnom autohtono starije stanovnitvo, koje ondje uz svu pomo drave ivi na
vlastitu odgovornost.
U godinama nakon nesree u elektrani ernobil, grad Prypjat i okolna naselja ostali su
sablasno prazni. S mnotvom preostalih osobnih predmeta Prypjat izgleda kao da je stao u vremenu.
No naputeno podruje oko mjesta nesree nije i beivotno. Ono to je napustio ovjek, ponovno je
preotela divljina. Stradale ume poele su se oporavljati, a u Zabranjenoj zoni mir su pronale
mnoge endemske vrste ivotinja i bilja. Osim flore i faune u zabranjenu zonu, unato upozorenjima
i zabranama, vratio se i dio autohtonog stanovnitva.
ernobil danas posjeuju mnogi znanstvenici koji izuavaju utjecaj zraenja na ivi svijet te
procjenjuju koji bi uinak imala eksplozija male "prljave" bombe na ljude i okoli (eksplozija u
elektrani veoma je sliila eksploziji tzv. prljave bombe). Osim naunikau ernobil dolaze i mnogi
znatieljnici pa se razvila svojevrsna vrsta turizma u tom kraju. No kako opasnost od ernobila jo
nije u potpunosti prola, naunici se protive bilo kakvom komercijalnom iskoritavanju poprita
najvee nuklearne nesree u istoriji.
TIHA PRETNJA ERNOBIL DANAS
Posljedice nesree sanirale su se ubrzano i do decembra1986. sagraena je betonska
konstrukcija poznata kao sarkofag, a u kojoj je sadrana glavnina nuklearnog goriva iz reaktora te
sam uniteni reaktor s popratnom infrastrukturom. Reaktori 5 i 6, ija je izgradnja planirana
(reaktora 5 i zapoela) nikada nisu zavreni.

Reaktori 1, 2 i 3 odijeljeni su od unitenog reaktora debelim betonskim zidom (cca 200 m)
te su, zbog nestaice energije, nastavili s radom. To je rezultiralo novim incidentima. Godine 1991.
izbio je poar u prostoriji s turbinama reaktora 2. Nakon gaenja ustanovljeno je da se on vie ne
moe popraviti pa je ugaen. Reaktor 1 prestao je s radom u novembru 1996. nakon dogovora
ukrajinske vlade i meunarodnih agencija. Posljednji aktivni reaktor prestao je s radom 15.
decembra 2000. Time je nuklearna elektrana kod ernobila u potpunosti zavrila s radom. U njoj su
sada preostali samo inenjeri zadueni da sigurnost sarkofaga unitenog reaktora 4 te nadzor
radioaktivnog materijala u njemu.
Sama konstrukcija sarkofaga nije u potpunosti sigurna. Ona poiva dijelom na preostalom
zapadnom zidu elektrane, oteenom u nesrei, a dijelom na vlastitoj teini. Planirano je da
110

sarkofag potraje 20-ak godina. Metalni spojevi na njemu nisu zavareni, jer se radnici u vrijeme
sanacije nisu mogli dovoljno pribliiti. Najnesigurniji dio sarkofaga jest njegov zapadni zid, koji je
ve u vie navrata podupiran. Procjene govore da bilo koji od nepredvienih scenarija (veliki snijeg,
potres) sarkofag ne bi izdrao. tovie, postoji prijetnja da se urui sam od sebe.
Prema procjenama mjerodavnih organizacija unutar sarkofaga nalazi se oko 180 tona
nuklearnog goriva, od ega je dio u reaktorskoj jezgri, a dio istaljen s betonom, metalom i ipkama
za gorivo, u svojevrsnu lavu. Ta koliina goriva dovoljna je za izradu desetaka atomskih bombi i
predstavlja veliku opasnost za ljude i okoli. Njegova ukupna radijacija iznosi oko 18 milijuna
curiea (670 PBq).
Zatitni sarkofag oko unitenog reaktora izgraena nakon nesree danas je u opasnosti od
uruavanja(Sl.39).

Iako minimalna, postoji opasnost od vode. Sarkofag na sebi ima oko hiljadu kvadratnih
metara pukotina i rupa kroz koje prodire voda, koja potom dodatno oslabljuje njegovu konstrukciju.
Osim toga, voda se ponaa kao moderator i moe posluiti u odvijanju nove lanane reakcije koja bi
izazvala novu eksploziju. Iako je ta opasnost minimalna, potrebno ju je imati na umu. U noi 26.
juna1990., nakon obilnih kia, u jednoj od prostorija sarkofaga zabiljeen je veliki rast broja
neutrona. rtvom jednog fiziara lava je zalivena gadolinij-nitratom i broj neutrona se vratio u
normalne vrijednosti (gadolinij-nitrat upija neutrone). Danas sarkofag ima ugraene prskalice sa
supstancama koje upijaju neutrone i tako sprjeavaju mogunost pojave nekontrolirane lanane
reakcije.
111

Novi zatitni sarkofag koji se planira dopremiti iznad unitenog reaktora kako bi
jednom za stalno uklonio opasnost nove nesree. Izvor: ArkiBlog (Sl.40)
Kako bi se sprijeila mogunost nove nesree u elektrani, u izgradnji je novi zatitni
sarkofag. Rije je o elinoj konstrukciji oblika bavastog svoda. Visina joj varira od 117,5 metara
na istonoj do 144 metara na zapadnoj strani. Konstrukcija mora u potpunosti izolirati mjesto
nesree i minimalizirati mogunost prodora vode. Pri njenom postavljanju ne smije se puno kopati
ili na koji drugi nain remetiti gornje slojeve tla, budui da su oni izrazito kontaminirani
radioaktivnim izotopima. Konstrukcija e ve sastavljena putem posebnih tranica biti dopremljena
na mjesto nesree. Izbjegava se gradnja na lokaciji kako ne bi dolo do ikakve nesree ili se ugrozili
zdravlje i ivoti radnika. Financirano kroz razne agencije, trokovi izgradnje novog sarkofaga bit e
oko 800 milijona dolara. Pri tome sarkofag nije trajno rjeenje, ve samo pouzdana izolacija mjesta
nesree dok se ne pronae neko trajno djelotvornije rjeenje.
ZAKLJUAK
Nesrea u nuklearnoj elektrani kod ernobila dovela je u pitanje sigurnost upotrebe
nuklearne energije. I danas, dvadeset i etiri godine nakon nesree, duga sjena ernobila jo je
uvijek glavni protuargument izgradnji novih nuklearnih elektrana. Odmah nakon njega pitanje je
nuklearnog otpada. Moramo li uistinu kod svake novoizgraene fisijske nuklearne elektrane
strahovati od novog ernobila?
Pogledamo li paljivo ovu priu u cijelosti, vidljivo je gdje se nalazi glavnina krivice za
nesreu. Sama konstrukcija reaktora RBMK-1000 relativno je nestabilna i zahtjeva struno osoblje
koje e njime upravljati. U ernobilu tog osoblja nije bilo. Uglavnom je bila rije o osoblju
povuenom iz termoelektrana te glavnom inenjeru s nuklearne podmornice. Druga injenica bila je
tednja na materijalu prilikom izgradnje reaktora 3 i 4 (nesree u kvalitetno izgraenim reaktorima
1 i 2 uspjeno su otklonjene bez posljedica za ljude i okoli). Uzmemo li i niz propusta u
meusobnoj komunikaciji osoblja i provoenju rizinog eksperimenta, jasno je zato je dolo do
nesree.
112

Opseg posljedica nesree posljedica je spore i neadekvatne reakcije odgovornih slubi. Na
mjesto poprita nesree, slube su stigle tek dan nakon te je stanovnitvo ugroenog podruja
evakuirane u veernjim satima tog dana. Da je osoblje elektrane na vrijeme spoznalo razmjer
nesree i odgovorne slube odmah reagirale, posljedice su mogle biti manje. Ovako, zahvaljujui
uglavnom politici zatakavanja tadanjeg SSSR-a posljedice su zahvatile gotovo cijelu Evropu.
Pravovremenim upozorenjem stanovnitvo se moglo adekvatno zatiti od najgoreg naleta
radioaktivnih estica iz nuklearne elektrane ernobil. Da nije bilo detekcije tih estica u nuklearnoj
elektrani Forsmark u vedskoj, pitanje je kada bi se saznalo za ernobilsku nesreu.
U ernobilskom reaktoru 4 se trenutano nalazi oko 135 tona visoko radioaktivnog
urana i plutonija. Zraenje koje dolazi iz te radioaktivne mase uzrokuje deformacije strukture
metala od kojega je sarkofag izraen. Danas radijacija 100 metara od reaktora iznosi oko 500 mili
Roentgena/h. To je oko 50.000 puta vea koliina zraenja od "normalne". Na dvadesetoj godinjici
ove katastrofe upozoreno je da sarkofag koji titi reaktor "nije bez roka trajanja" (procjenjuje se da
mu je rok do 30 godina, a 20 je ve prolo), te da ga treba popravljati i nadograivati.
ernobilska katastrofa pokrenula je borbu evropskih organizacija protiv evropskih
nuklearnih postrojenja i buenje dublje ekoloke svijesti koja se proirila cijelim svijetom. Godine
2000., ameriki predsjednik Bill Clinton potpisao je s ukrajinskim predsjednikom ugovor o
zatvaranju posljednjeg funkcionalnog reaktora u ernobilu, u zamjenu za finacijsku pomo pri
sanaciji mjesta nesree. Posebnim politikim naporima aktualne ukrajinske vlasti su 2005. godine
pokrenule svjetsku akciju kvalitetne i dugotrajne sanacije mjesta nesree i zbrinjavanja tetnog
otpada i materijala.
Godine 2007. potpisan je ugovor izmeu ukrajinskih vlasti i francuskog konzorcijuma
Norvark kojim se u 2010. namjerava zapoeti izgradnja novog zatitnog sarkofaga, ija se
vrijednost i trokovi izrade kreu oko 505 milijona amerikih dolara. Cjelokupan projekt je u 2009.
bio predstavljen i odobren od ukrajinskog Dravnog nuklearno-regulatornog vijea.
Novi sarkofag e biti izraen prema najviim sigurnosnim standardima i njegov rok trajanja e biti
najmanje 100 godina.

RADIOAKTIVNI OTPAD (RAO)

38
Radioaktivni materijali koji se koriste u razliitim primjenama postaju, nakon nekog
vremena, djelomino ili potpuno neupotrebljivi, ali esto i dalje zadre veliki dio radioaktivnosti
koju su imali - ili stekli - za vrijeme uporabe (npr. istroeni izvori zraenja ili iskoriteno nuklearno
gorivo). Ako ih se ne moe (ili ne isplati) preraditi za ponovnu ili daljnju uporabu, odnosno ako
nakon prerade preostanu neupotrebljive radioaktivne tvari, dobiva se radioaktivni otpad. Njegova e
se radioaktivnost s vremenom smanjivati, te moe postati neznatnom ve za nekoliko dana ili
mjeseci, ali (ovisno o vrsti aktivnih atoma koje sadri) otpad moe ostati opasno radioaktivan jo
mnogo godina (pa i mnogo tisua godina). Osim toga, u procesu koritenja radioaktivnih materijala
- ukljuujui i njihovo dobivanje, obradu, uvanje, prijevoz i eventualnu preradu - mogu postati
radioaktivnima i mnogi obini materijali (npr. ambalaa ili procesne tekuine) i predmeti (posude,
oprema ili odjea) koji s njima dolaze u dodir ili su u njihovoj blizini. Uzrok tomu najee je
fiziki prijenos radioaktivnih atoma (radionuklida) na okolne tvari, koji se uvijek ne moe sprijeiti
ili barem dovoljno ograniiti, a u nekim procesima (npr. u reaktoru) moe radioaktivnost u okolnim

38
A.Vehauc,Karakteristike teritorija nae zemlje koje su najizloenije uticaju nuklearnih elektrana
Elaborat, Vina 1994.g.

113

materijalima biti i inducirana zraenjem (poglavito neutronima). Takvi "obini" predmeti i tvari -
koji su postali oneieni, odnosno radioaktivni u procesu koritenja izvorno radioaktivnih
materijala - ine danas u svijetu po obujmu najvei dio radioaktivnog otpada. No, to nije najvaniji i
najopasniji dio radioaktivnog otpada. Ono to je zapravo - i opravdano - privuklo pozornost najire
javnosti jest relativno mala koliina vrlo opasnog i visokoaktivnog otpada koji nastaje u reaktorima
nuklearnih elektrana. To je ponajprije iskoriteno nuklearno gorivo, odnosno visokoaktivni otpad
koji preostaje nakon njegove eventualne prerade. Iako ini tek nekoliko postotaka volumena
ukupnog radioaktivnog otpada u svijetu, visokoaktivni otpad sadri vie od 90% njegove
radioaktivnosti.
Radioaktivnost RAO-a
Vea nuklearna elektrana (od 1 000 MW) obino troi oko 100 tona nuklearnog goriva (obogaenog
urana) svake tri godine. To se gorivo dobiva razliitim fizikalnim i kemijskim postupcima
proiavanja i obrade uranovih izotopa iz uranove rudae, te prije uporabe jo uvijek predstavlja
prirodni materijal u pogledu radioaktivnosti, mada nekoliko desetaka tisua puta aktivniji (oko 10
12

Bq) od npr. jednake mase obinog kamena. (U radioaktivni otpad, zapravo, treba ubrojiti i jalovinu
iskoritene uranove rudae, koja svojom koliinom znatno nadmauje sve ostale radioaktivne
materijale koji se koriste u nuklearnoj industriji. No, ona je vrlo male aktivnosti i moe se odlagati
na mjestu nastanka, odnosno u rudnike, bez prethodne obrade.) Meutim, u reaktorskim nuklearnim
procesima stvara se u gorivu velika koliina umjetnih radionuklida (od kojih je veina mnogo
aktivnija od urana), tako da mu je radioaktivnost u normalnom pogonu reaktora (odnosno u trenutku
vaenja iz reaktora) oko milijardu puta vea nego prije ulaska u reaktor (oko 10
21
Bq za
promatranih 100 tona). Upravo ti umjetno proizvedeni radionuklidi u iskoritenom nuklearnom
gorivu najvei su dio radioaktivnog otpada koji nastaje u svim civilnim djelatnostima u svijetu.
Njihova radioaktivnost mnogostruko je vea nego svih ostalih prirodnih i umjetnih radioaktivnih
materijala koji se u tim djelatnostima uope koriste. Ukupna umjetna radioaktivnost, sadrana u
reaktorima svih nuklearnih elektrana na Zemlji potkraj dvadesetog stoljea, iznosi oko 10
23
Bq. To
je oko 10 puta vie od prirodne radioaktivnosti svih oceana, odnosno oko 100 puta manje od
procijenjene radioaktivnosti cijele Zemljine kore. No, radi usporedbe, u vie od 1500 pokusnih
eksplozija nuklearnog oruja izmeu 1945. i 1985. godine, umjetni radionuklidi isputeni u okoli
imali su sveukupnu radioaktivnost oko 20 puta veu od navedenog iznosa sadranog u nuklearnim
elektranama.

(Sl.40) Rakete s nuklearnom bojevom glavom.
Na sreu, od trenutka vaenja nuklearnog goriva iz reaktora (ili prestanka rada reaktora),
radioaktivnost mu se umanji nekoliko puta ve prvoga dana, te vie od 100 puta u prvoj godini, i jo
114

oko 20 puta u sljedeih sto godina. Zato s globalnog ekolokog stajalita ukupna radioaktivnost svih
dananjih nuklearnih elektrana ipak nije znatna: samo nekoliko godina nakon njihova zatvaranja
bila bi ona tek mali postotak prirodne radioaktivnosti oceana, a u odnosu na radioaktivnost
kontinentalnih ploa bila bi posve zanemariva. I nakon eksplozije nuklearne bombe aktivnost
radionuklida izbaenih u okoli naglo se smanjuje, ak i bre nego iskoritenog reaktorskog goriva,
tako da nuklearni pokusi nisu uzrokovali zamjetnu globalnu akumulaciju radioaktivnosti - iako je
spomenuti nominalni zbroj svih poetnih aktivnosti iznosio oko 20% ukupne radioaktivnosti
Zemljine kore.
Kamo sa RAO-om
Budui da nije mogue - a ne bi bilo ni etiki prihvatljivo - planirati nadzor nad dananjim
otpadom i u dalekoj budunosti (za reaktorsko gorivo trebao bi potrajati tisuama godina), a
tehniki jo nije ostvarivo njegovo sigurno odvoenje sa Zemlje, preostaje jedino rjeenje da se
otpad odlae na takva mjesta gdje prirodni procesi nee pogodovati postupnom prodoru
radionuklida u biosferu. U tome pogledu zadovoljavajue dugorone odlike imaju neki stabilni
geoloki slojevi u vrstom tlu, na graevinski lako dostupnim dubinama, udaljeni od podzemnih
vodotokova. Za sada se iskoriteno nuklearno gorivo (ili visokoaktivni otpad koji je preostao nakon
njegove prerade) privremeno uva u posebnim skladitima kako bi se iskoristilo poetno razdoblje
brzog opadanja njegove radioaktivnosti i tako pojednostavilo daljnje rukovanje s njim. Nakon toga,
njegov dugoroni smjetaj - odlaganje - planira se stotinama metara duboko pod zemljom, u
granitnim stijenama, naslagama soli ili drugim stabilnim slojevima, gdje e bez nadzora ostati trajno
izoliran od okolia mnogo tisua godina, zahvaljujui prethodnoj obradi, pakiranju i razliitim
preprekama izgraenima da sprijee njegovo prodiranje u okoli, a ponajvie zahvaljujui prirodnim
svojstvima nepropusnosti odabrane lokacije odlagalita. I na radioaktivni otpad mnogostruko manje
aktivnosti od iskoritenog nuklearnog goriva u pravilu se primjenjuje slian postupak - obrada i
izolacija od okolia u primjerenom odlagalitu u vrstom tlu - osim ako se ne radi o tako malim
koliinama ili koncentracijama radionuklida da se otpadne tvari mogu isputati u okoli ili tretirati
kao obian otpad. No, samo mali dio ostalog radioaktivnog otpada, onaj kojemu aktivnost vrlo
sporo opada (poput radijevih izvora koritenih u prvoj polovici stoljea), treba smjestiti u duboka
odlagalita kao i visokoaktivni otpad. Velika veina ukupnog radioaktivnog otpada moe se
odlagati u objekte blizu povrine ili u razini tla, jer ga treba izolirati samo nekoliko stotina godina
(ili manje) dok ne postane bezopasan. Za takvo, relativno kratko vremensko razdoblje moe se
raunati na nepropusnost i trajnost izgraenih prepreka (posuda, zidova itd.), a mogue je planirati i
nadziranje odlagalita - ali se ipak odabire prikladna lokacija kako bi se umanjila vjerojatnost da
radionuklidi dospiju do ljudi i u sluaju neoekivanih nepovoljnih dogaaja.
Priprema otpada za odlaganje
Desetljea istraivanja i razvoja urodila su nizom provjerenih tehnolokih postupaka kojima
se radioaktivni otpad prireuje za odlaganje, a uvrijeili su se i standardni nazivi za pojedine
procese. Predobrada otpada poetni je korak koji se sastoji od sakupljanja i razvrstavanja otpada, te
dekontaminacije i manjeg kemijskog prilagoavanja, a moe ukljuivati i vrijeme privremenog
skladitenja. Osobito je vana jer je u pravilu upravo tada najbolja prilika za eventualno izdvajanje
materijala za recikliranje, kao i otpada koji nije potrebno smatrati radioaktivnim. Osim toga,
poeljno je i razvrstati radioaktivni otpad primjereno kasnijim mogunostima odlaganja (npr. za
povrinsko ili za duboko odlagalite). Obrada radioaktivnog otpada sastoji se od operacija kojima je
svrha poveati sigurnost ili ekonominost pohranjivanja otpada promjenom njegovih svojstava.
Temeljni koncepti obrade su smanjivanje obujma otpada, uklanjanje radionuklida i promjena
sastava otpada. Tipine operacije kojima se to postie ukljuuju: spaljivanje gorivog otpada ili
preanje suhog otpada (smanjivanje zapremine); isparavanje ili proputanje tekueg otpada kroz
filtre i ionske izmjenjivae (uklanjanje radionuklida); te izdvajanje kemijskih sastojaka npr.
precipitacijom ili flokulacijom (promjena sastava). Za dekontaminaciju tekueg otpada esto treba
115

kombinirati nekoliko spomenutih postupaka, a u procesu moe nastati sekundarni otpad (filtri, mulj
itd.). Kondicioniranje radioaktivnog otpada ine operacije kojima se otpad prevodi u oblik
prikladniji za rukovanje, prijevoz, skladitenje i odlaganje. To su operacije imobiliziranja i
pakiranja. Uobiajeni postupci imobilizacije tekueg otpada su zalijevanje u bitumensku ili
betonsku matricu (solidifikacija) za otpad manje radioaktivnosti, odnosno u staklenu matricu
(vitrifikacija ili ostakljivanje) za visokoaktivni otpad. Imobilizirani i drugi kruti otpad obino se
pakira u posude razliitih vrsta, od standardnih dvjestolitarskih elinih bavi do posebno
konstruiranih posuda s debelim stjenkama, ovisno o vrstama i koncentraciji radionuklida, uz
eventualno zapunjavanje materijalima odgovarajuih svojstava.

(Sl.41) Priprema radioaktivnog otpada za odlaganje.
Odlaganje je definitivno smjetanje otpada u odlagalite, bez namjere da se iz njega ikada
vadi i bez nunog oslanjanja na dugorono nadgledanje i odravanje odlagalita. Uz prethodnu
obradu i kondicioniranje, sustav prirodnih i izgraenih viestrukih barijera oko otpada u odlagalitu
prua garanciju da e se bilo kakvo isputanje radionuklida u okoli odvijati prihvatljivom sporou.
Ima barijera koje osiguravaju potpunu izolaciju otpada u nekom vremenskom razdoblju, poput
metalnih posuda, kao i takvih koje usporavaju prodor radionuklida u okoli, poput materijala kojim
se popunjava odlagalite ili stijene u kojoj je izgraeno. Odlagalita se mogu nalaziti na povrini ili
na razliitim dubinama ispod zemlje, a posebnu skupinu ine duboka odlagalita u geoloki
stabilnim i nepropusnim slojevima, namijenjena visokoaktivnom otpadu (kakvih za sada jo nema u
redovnom pogonu). Za neka odlagalita moe se planirati ogranieno vrijeme institucionalne
kontrole, ime se poveava sigurnost odlaganja kratkovjenog otpada. Bitno se, meutim, razlikuje
pojam skladitenja, koji oznaava privremeno uvanje radioaktivnog otpada (pri emu je osigurana
zatita okolia), kako bi se npr. olakala obrada, kondicioniranje i odlaganje otpada kada mu se
umanji aktivnost. Specijalno, kratkovjeni otpad moe se skladititi dok mu aktivnost ne opadne
toliko da se smije kontrolisano isputati u okoli ili odlagati kao obian otpad. Iako se za najvei
dio radioaktivnog otpada planira izoliranje u odlagalitu ili barem odleavanje u skladitu, neki
otpadni radioaktivni plinovi i tekuine mogu se i odmah kontrolisano isputati u okoli (unutar
doputenih granica radioaktivnosti), to se takoer smatra postupkom odlaganja.
Klasificiranje radioaktivnog otpada
Otpadne radioaktivne tvari, koje nastaju u razliitim djelatnostima ili postupcima, mogu se
meusobno razlikovati po mnogim svojstvima. Svaka se od tih razlika moe odraziti na nain
odlaganja otpada. Razvrstavanje ili klasificiranje radioaktivnog otpada prema odreenim
116

svojstvima pomae u pojedinim fazama, pa i u cjelokupnom procesu njegovog odlaganja. Ipak, sa
stajalita zatite ljudi i okolia, a u pogledu konanog odredita toga otpada, najvanije njegovo
svojstvo je radioaktivnost, pa se upravo na razlikama u radioaktivnim svojstvima temelje najvanije
klasifikacije radioaktivnog otpada. Radi lakeg komuniciranja, na meunarodnoj razini, te u svrhu
okvirnog planiranja potreba za odlagalitima, razvijena je i prihvaena jednostavna klasifikacija
radioaktivnog otpada prema aktivnosti i poluivotu radionuklida koje sadri. Otpad je razvrstan u
nekoliko klasa na temelju kvalitativnog opisa i priblinih brojanih vrijednosti za njihovo
razgranienje. Prema ranijoj verziji klasifikacije iz 1970. godine, radioaktivni se otpad donedavno
razvrstavao u tri osnovne klase: niskoaktivni otpad, srednjeaktivni otpad i visokoaktivni otpad - uz
dodatno razluivanje kratkovjenog, dugovjenog i alfa otpada u prve dvije klase. Niskoaktivni
otpad bio je definisan kao radioaktivni otpad tako niske aktivnosti da kod rukovanja i prevoza nije
potrebna dodatna fizika zatita od zraenja. Srednjeaktivni otpad imao je takvu aktivnost da se
paketi s otpadom moraju izolovati dodatnim fizikim titom prilikom rukovanja i prievoza, ali
radioaktivnost mu nije tolika da bi trebalo osigurati i hlaenje otpada. Visokoaktivni otpad je
ponajprije istroeno nuklearno gorivo, ako se deklarie kao otpad, ili otpad sline aktivnosti koji
preostaje nakon recikliranja goriva, ali i svaki drugi otpad ija je radioaktivnost tako velika da
razvija znatnu koliinu topline. Novim klasificiranjem iz 1994. godine uvedena je klasa izuzetog
otpada, a klase niskoaktivnog i srednjeaktivnog otpada spojene su u jednu klasu, unutar koje se
razlikuju dugovjeni i kratkovjeni otpad. Kod visokoaktivnog otpada nema znatnijih izmjena.
Nova klasifikacija predlae se samo kao okvirna podjela (za otpad u vrstom stanju), uz ponavljano
isticanje potrebe da se u svakoj konkretnoj situaciji procijene sva svojstva otpada (a, prilikom
odlaganja, i znaaj odlagalita).

(Sl.42) Skladite preostalog plutonija u SAD, koji se proizvodio za nuklearna oruje.
Izuzeti otpad odreuje se na temelju tzv. nivoa oslobaanja za pojedine radionuklide u vrstim
materijalima. BSS preciziraju da razine bezuslovnog oslobaanja "nee biti vee" od razina
izuzimanja, a u RADWASS programu predloene numerike vrijednosti ovise o vrsti radionuklida i
nalaze se u podruju od 0,1 Bq/g do 10 000 Bq/g. Nacionalni propisi mogu ustanoviti i vee granice
radioaktivnosti za izuzeti otpad, no takvu bi praksu trebalo ograniiti samo na specijalne sluajeve
koji e se pojedinano razmatrati. Osim toga, predvia se i mogunost uslovnog izuzimanja, kod
kojega granice aktivnosti zavise o postavljenim uslovima. Ali kod bezuslovnog bi izuzimanja
meunarodni konsenzus o granicama radioaktivnosti imao veliku praktinu vanost, ne samo zato
to bi se tako izuzeti otpad mogao bez ogranienja transportovati meu dravama, nego i stoga jer
bi pridonosio optem povjerenju javnosti u standarde odlaganja otpada. Nisko i srednjeaktivni otpad
ne razdvaja se, kao prije, na niskoaktivni i srednjeaktivni otpad na temelju kriterija o dodatnoj
zatiti prilikom rukovanja. Iz perspektive sigurnosti odlaganja otpada kao najvanijeg mjerila za
117

klasifikaciju, ta razlika vie se ne ini vanom. Stoga nova, sjedinjena klasa obuhvaa iroki raspon
radioaktivnosti, od granice izuzimanja do visokoaktivnog otpada. Najvei uticaj na mogunosti
odlaganja nisko i srednjeaktivnog otpada ima sadraj dugovjenih radionuklida, ako su to alfa
emiteri, pa zato razlikujemo dvije podklase. Kratkovjeni otpad sadri male koncentracije
dugovjenih radionuklida (kojima je poluivot dui od 30 godina). Institucionalni nadzor nad
odlagalitem znatno e umanjiti opasnost od takvog otpada, ak i ako je u poetku sadravao visoke
koncentracije kratkovjenih radionuklida. Ipak, zbog moguih velikih razlika u aktivnosti, ne moe
se predvidjeti najpodesniji nain odlaganja, mada je jasno da nema potrebe za dubokim geolokim
odlagalitem. Na sigurnost odlaganja znatno utie nain pakovanja otpada i (ako je potreban) sistem
izgraenih prepreka u odlagalitu. Dugovjeni otpad sadri tako veliku koliinu dugovjenih
radionuklida da je potrebna djelotvorna izolacija od biosfere u dugom vremenskom razdoblje, za to
se u pravilu predvia duboko geoloko odlaganje. Na temelju analize moguih scenarija za
odlagalite u blizini povrine (tipini graevinski radovi u podruju odlagalita nakon isteka
vremena institucionalne kontrole) odabrana je specifina aktivnost od 4000 Bq/g dugovjenih alfa
emitera za pojedini paket otpada kao granica iznad koje otpad treba smatrati dugovjenim (te se ne
smije odlagati blizu povrine). K tome, neke drave u takvim odlagalitima ne ele imati veinu
otpada blizu te granice, to se osigurava dodatnim zahtjevom da prosjena specifina aktivnost
ukupnog otpada ne prelazi 400 Bq/g. Iako se navedeno ogranienje koncentracije dugovjenih
radionuklida odnosi samo na alfa emitere, potrebno je kontrolisati i druge dugovjene radionuklide
(npr. jod-129 ili tehnecij-99). Ovisno o okolnostima, u nacionalnoj se regulativi i za njih mogu
propisati odgovarajua ogranienja. Visokoaktivni otpad uglavnom zadrava znaenje iz dosadanje
klasifikacije. On sadri visoke koncentracije i kratkovjenih i dugovjenih radionuklida i razvija
znatnu koliinu topline radioaktivnim raspadom. Unato smanjivanju radioaktivnosti tijekom
vremena, takva e obiljeja u pravilu zadrati jo vijekovima. Nakon poetnog razdoblja brzog pada
aktivnosti u prvih desetak godina nakon vaenja iz reaktora, radioaktivnost istroenog nuklearnog
goriva jo uvijek ostaje u rasponu od 5x10
16
Bq/m
3
do 5x10
17
Bq/m
3
, emu odgovara toplinska
snaga od 2 kW/m
3
do 20 kW/m
3
. Nia toplinska vrijednost, 2 kW/m
3
, odabrana je za priblino
razgranienje visokoaktivnog otpada od ostaloga. Tano odreivanje te granice nije posebno vano
za odlaganje otpada, jer postoji opta saglasnost da je potreban visok stepen izolacije od okolia (u
dubokom odlagalitu) i za otpad znatno manje aktivnosti.

Klasifikacija radioaktivnog otpada
Naziv klase Tipine osobine Odlaganje
1. Izuzeti otpad Aktivnosti ne prelaze razine oslobaanja (koje se temelje na
ogranienju godinje doze ispod 0.01 mSv za osobe u
puanstvu)
Bez radiolokih
ogranienja
2. Nisko i
srednjeaktivni
otpad
Aktivnosti iznad razina oslobaanja i toplinska snaga ispod
(priblino) 2kW/m3

2.1.Kratkovjeni
otpad
Ograniena koncentracija dugovjenih radionuklida
(ogranienje za dugovjene alfa emitere iznosi 4 000 Bq/g za
pojedinane pakete i 400 Bq/g za prosjeni iznos u svim
paketima)
Odlaganje blizu
povrine ili u
duboko geoloko
odlagalite
2.2. Dugovjeni
otpad
Koncentracije dugovjenih radionuklida prelaze navedena
ogranienja za kratkovjeni otpad
Duboko geoloko
odlagalite
3. Visokoaktivni
otpad
Toplinska snaga iznad (priblino) 2 kW/m3 i koncentracije
dugovjenih radionuklida iznad ogranienja za kratkovjeni
otpad
Duboko geoloko
odlagalite

118

Odlaganje otpada
Na je svijet rezultat sloenih meudjelovanja izmeu atmosfere, hidrosfere, pedosfere,
litosfere u okviru kojih se nalazi biosfera. U stalnom tijeku tvari izmeu razliitih svjetova, vremena
koje elementi ili spojevi borave u nekoj od sfera znatno se razlikuju. Naprimjer, toksini element
isputen u atmosferu moe se rairiti globalno unutar godinu ili dvije. Taj isti element, isputen
plitko ispod povrine mora, moe cirkulisati kroz okeane desetinama ili ak stotinama godina prije
no to obie svijet. Ali, ako je materijal smjeten duboko u tlu, u geolokom sloju odgovarajuih
znaajki, on moe ostati izolovan milionima godina. Upravo stoga svi glavni naini odlaganja, koji
su do sada primjenjivani, ili koje se sada razvija, usmjereni su na odlaganje radioaktivnog otpada u
tlo. Ostale vrste odlaganja razmatrane tokom godina-odlaganje u moru, odlaganje na ledenim
povrinama ili lansiranje u svemir-ne smatraju se razumski sigurnima, pa se na njima ne temelji niti
jedna prihvaena i danas primjenjivana strategija trajne brige o radioaktivnom otpadu. Za nain
odlaganja posebno je vano o kojoj se vrsti radioaktivnog otpada se radi i kakve su mu znaajke.
Postupci klasifikacije radioaktivnog otpada razvrstavaju otpade prema fizikalnim, hemijskim i
radiolokim svojstvima koja su vana za odreeni skup operativnih zahtjeva s kojima se susree
onaj koji o otpadu brine. Klasifikacija radioaktivnog otpada koju koristi Meunarodna agencija za
atomsku energiju (IAEA) kombinovana briga o dugoronoj sigurnosti s onom o dnevnoj ili
operativnoj sigurnosti. U usvojenoj klasifikaciji vie meunarodnih organizacija, uoblienoj u
Temeljne standarde sigurnosti pri zatiti od ionizirajuih zraenja i za sigurnost izvora zraenja
(BSS), radioaktivni je otpad karakteriziran ivotom (kratkoivui, dugoivui) i rastuim
intenzitetom zraenja (niskoradioaktivni, srednjeradioaktivni i visokoradioaktivni). Intenzitet
zraenja otpada vana je klasifikacijska injenica budui da utie na vrstu i debljinu operativnih
titova koji su potrebni kako bi se s otpadom moglo sigurno rukovati ili ga sigurno izolovati. Trea
osobina-koliina topline koju oslobaa otpad-vana je i za dugoronu i za operativnu sigurnost. No,
uz te tri nabrojane osobine, radioaktivni otpad moe imati i osobita hemijska svojstva, naprimjer da
je toksian i da stoga ugroava okoli. I to se mora uzeti u obzir pri rukovanju i odlaganju.
Odlaganje u mora
Odlaganje u mora podrazumijeva odlaganje u okeanske dubine, ukopavanje u dno okeana, te
u naslage leda na polovima.
Odlaganje u okeane
Nain, kojim su se stanovito vrijeme sluile neke zemlje - uglavnom za ograniene koliine
radioaktivnog otpada - odlaganje je u okeane ( sjeverni Atlantski ocean). No, za taj pristup vie
nema meunarodne saglasnosti i podrke. Briga zbog moguih uinaka na zdravlje i okoli
uobliena je 1983. godine meunarodnim dogovorom u Londonsku konvenciju koja je uspostavila
dragovoljni moratorij na svako odbacivanje viskoaktivnog i nekih vrsta srednjeaktivnog otpada u
mora. Taj je sporazum postupno zamijenjen potpunom meunarodnom zabranom svih odbacivanja i
isputanja radioaktivnog otpada u mora, iako se istraivanja moguih rizika nastavljaju. Osim
javnog odlaganja otpada u okean, to se inilo odbacivanjem spremnika, odlaganje ispod okeanskog
dna oblik je geolokog odlaganja. Zamiljen je kao smjetaj spremnika s otpadom od deset do
nekoliko stotina metara duboko u sedimente ili stijene koje se nalaze na dnu okeana, na dubini od
nekoliko hiljada metara. Veina razmotrenih prijedloga za ovaj nain odlaganja pretpostavljala je
odlaganje na podrujima daleko od kontinetalnih rubova i ivica tektonskih ploha, na podrujima
koja su izabrana stoga jer se nalaze na mjestima gdje su oekivani geoloki uslovi stabilni i
predvidivi, te gdje se uglavnom ne nalaze vana bioloka ili mineralna bogatstva. Problem je tog
naina ukopavanje otpada u dno na tako velikoj dubini. Istraene su dvije mogunosti: smjetaj
otpada u dno sa slobodno padajuim penetratorima i smjetaj u buotine. U prvoj se penetrator
119

oblika rakete s titanijskim ili elinim spremnicima, ispunjenim otpadom, izbacuje s broda. Poslije
slobodnog pada kroz nekoliko hiljada metara vode, penetrator se ukopava oko 70 m duboko u
sediment. U provedenim praktinim ispitivanjima (sa oko 100 penetratora) pokazalo se kako je
metoda racionalna i tehniki prihvatljiva. Ustanovljeno je, isto tako, da su se otvori na dnu, nastali
udarcem, zatvarali iza penetratora tako da se nije mogla ustanoviti razlika izmeu mjesta udara i
okolice.
(Sl.43) Gdje je i koliko odlagan radioaktivni otpad u mora.
U opciji kod koje se koriste buotine, spremnici bi se sputali s broda u prethodno probijene
buotine duboke nekoliko stotina metara. Za tu je mogunost tehnologija buenja ispitana, i
demonstrirana, ali jo nije ispitano zatvaranje ispunjenih buotina. Tijekom posljednjih dvadeset
godina mnoge su se zemlje udruile u istraivanju odlaganja iskoritenog goriva na dno mora
(Belgija, Kanada, Francuska, Njemaka, Italija, Japan, Nizozemska, vicarska, Velika Britanija i
SAD) i meusobno razmjenjivale obavijesti. Cilj istraivanja bio je prikupiti naune i tehnike
podatke kako bi se nacionalnim i meunarodnim tijelima omoguila prosudba i eventualna odluka o
primjenjivosti i dugoronoj sigurnosti odlaganja na dno mora. Uz ostalo, provedena su i
geotehnika ispitivanja u 15 podruja na sjevernom Atlantskom i sjevernom Tihom oceanu. Na
temelju studija je zakljueno da su obje mogunosti prihvatljive, ali su potrebna daljnja ispitivanja
kako bi se potvrdili rezultati te dokazalo da su sedimenti na morskome dnu dugorona i uinkovita
prepreka eventualnom prijelazu radionuklida u buotinama iz paketa s otpadom u okolinu: dno i
morsku vodu. Za nekoliko su hipotetskih lokacija u prouavanim podrujima procijenjene mogue
radioloke posljedice od smjetanja reprocesiranog otpada penetratorima. Iako sav taj rad na
ispitivanju sigurnosti odlaganja u morsko dno pokazuje kako je koncept ostvariv i pouzdan, njegova
primjena ovisit e o meunarodnom dogovoru i prihvaanju, podjednako kao i o razvoju
meunarodnih propisa. Dogovora jo nema, a nema niti propisa. Nee ih ni biti u bliskoj
budunosti. Stoga, iako je odlaganje na morskome dnu tehniki zamislivo i ostvarivo, ono jo nije
prihvaeno.
120

Subdukcijske zone (zone podvlaenja tektonskih ploa)
Razmatrano je odlaganje radioaktivnog otpada u duboke okeanske rovove pridruene
subdukcijskim zonama, planetarnim podrujima du kontinentalnih rubova gdje okeanska kora
(jedna tektonska ploa) podvlai pod kontinentalnu koru (druga tektonska ploa). Glavna je osobina
tog naina smjetanja otpada na takvo mjesto u rovu da on s vremenom tone sve dublje, kako
okeanska ploa tone pod kontinentalnu. Nedoumice sline onima spram odlaganju otpada u
okeansko dno, prate i ovaj nain. Prvo, kritiari prigovaraju kako nisu svi sedimenti na ploi koja
tone "noeni" s vremenom u dubinu zemlje; u nekim sluajevima dijelovi se otkidaju i deformiu,
osobito na mjestima ili u blizini direktnog kontakta dviju ploa. Drugo, subdukcijske su zone
najnestabilnija podruja planetarne povrine. To su sve mjesta snanih potresa i vulkanske
aktivnosti. A da bi problem iz perspektive ocjene sigurnosti bio jo sloeniji, uz njih su obalna
podruja gdje su usredotoene najznaajnije zemaljske bioloke zalihe. Odlui li itko ozbiljnije
braniti nain koritenja subdukcijskih zona, pred njim bi bio golem istraivaki i razvojni projekt
koji bi morao ustanoviti nekoliko bitnih elemenata: nain tonog odreivanja granice ploa, sva
mjesta podobnih dubina za odlaganje u okolici granica ploa, kao i nain proboja u plou na toj
dubini.
Odlaganje u naslagama leda
Do sada su razmatrana tri glavna naina za odlaganja radioaktivnog otpada u vrlo debelim
naslagama leda na Antarktici i Grenlandu: topljenje, usidreno odlaganje i povrinsko skladitenje. U
prvom se konceptu spremnici s otpadom, koji oslobaa toplinu, smjetaju u plitke buotine u ledu i
potom se doputa da se otapanjem leda spremnici sami probiju do dna ledene naslage za to bi im,
prema sadanjim proraunima, trebalo desetak godina. Pri usidrenom smjetaju, spremnici bi se
kablovima vezali na povrinska sidra koja bi ograniila prodiranje u dubinu leda na otprilike 200 do
500 m. Taj je koncept razvijen kako bi se osigurala mogunost pristupa i ponovnog vaenja otpada
u razdoblju od nekoliko stotina godina prije no to bi povrinski proces stalnog nakupljanja leda
prekrio sidra. U povrinskom skladitenju spremnici bi se smjetali u postrojenje na stupovima
izgraeno nad ledenom povrinom. Kako bi stupovi s vremenom tonuli, postrojenje bi se moralo
podizati da bi ostalo iznad leda nekoliko stotina godina. Tek bi se tada dopustilo da cijelo
postrojenje lagano propadne u ledenu naslagu. Do sada su sva tri naina odlaganja u ledene naslage
malo istraivana, najvie stoga to je odlaganje otpada na Antarktici izriito zabranjeno
meunarodnim zakonom, kako je definirano i u Antarktikom ugovoru i Madridskom protokolu.
Alternativne lokacije na debelim naslagama leda na Grenlandu pod danskom su jurisdikcijom i
stoga su iskljuene iz razmatranja u nacionalnim programima drugih zemalja. Drugi su problemi s
odlaganjem u ledene naslage su visoki trokovi prijevoza i rukovanja, te nesigurnost u odnosu na
klimu tih regija u velikom vremenskom razdoblju mjerenom desecima tisua godina, koliko se
cjelovitost takvog odlagalita mora razmatrati. Stoga, iako je odlaganje u ledene plohe tehnoloki
izvedivo, ono se danas ne prihvaa. U vezi s odlaganjem u slabo nastanjene polarne zone, u Rusiji
se nastavlja procjenjivanje permafrosta kao mogueg geolokog medija za odlagalite za dugoivui
otpad koji nastaje reprocesiranjem, ali i za iskoriteno nuklearno gorivo, poglavito iz grafitom
modeliranih RBMK reaktora.
Odlaganje u svemiru
Odlaganje nuklearnog goriva tako da ga se lansira u svemir privlano je jer se problem iz
planetarnog, i nama najblieg dijela okolia, zauvijek uklanja. U tu su svrhu razmatrani razliiti
koncepti, ukljuujui koritenje tehnologije prevoza space shuttleom kako bi se otpad podiglo prvo
u orbitu oko Zemlje i potom odaslalo i smjestilo u stalnu orbitu izmeu Zemlje i Venere.
Razmotreno je koritenje raketa nosaa da bi se otpad digao izvan gravitacijskog utjecaja Zemlje i
usmjerio direktno u Sunce.
121

(Sl. 44). Odlaganje u svemiru.
Glavni su problem tome nainu golemi trokovi, ali i visoka vjerovatnoa neuspjeha pri
lansiranju s posljedinom radiolokom katastrofom. Radioloki rizik odlaganja radioaktivnog
otpada u svemir jo je uvijek znatno vei no to je pri geolokom odlaganju. ak ako bi se
odlaganje u svemiru ograniilo samo na najopasniji dio otpada, na onaj koji nastaje reprocesiranjem
iskoritenog goriva, ekonomika lansiranja tereta po sadanjim cijenama pokazuje da bi se taj nain
mogao eventualno koristiti samo za najproblematinije radionuklide. To bi, naravno, zahtijevalo
dodatnu obradu otpada kako bi se iz njega izdvojili upravo ti elementi. Potreba za odlaganjem
ostalog otpada time se ne bi smanjila. Svemirska je opcija gotovo potpuno naputena iz svakog
razmatranja dvjema loim iskustvima: nesreom space shuttlea Challenger, 1986. godine, i trokom
potrage i ienja nakon pada satelita s ugraenim nuklearnim energetskim blokom u sjevernoj
Kanadi 1978. godine. Usto postoje pravni i etiki problemi vezani uz odlaganje radioaktivnog
otpada u svemiru. Koritenje svemira kao zajednikog dobra ovjeanstva za odlaganje otpada
zahtijeva barem optu meunarodnu saglasnost, ako ve ne i formalno odobrenje uoblieno u
meunarodni ugovor. Zemlje bez svemirskog programa trebale bi dobiti saglasnost i dozvole da se
njihov otpad lansira s postrojenja za lansiranje druge nacije, ali i dozvole da se taj otpad preveze
preko tueg teritorija.
Alternativni oblici i naini skrbi o radioaktivnom otpadu
Tijekom pedesetak godina razvoja nuklearne tehnologije razvijen je ili je isproban niz
postupaka i moguih opcija iji je cilj sigurna skrb o radioaktivnom otpadu. Neke od alternativnih
metoda mogu nadopuniti - iako, na alost, ne i zamijeniti - potrebu za odlaganjem.
Razrjeivanje i disperzija
Izravno isputanje tekuih i plinskih efluenata iz nuklearnih postrojenja doputaju sve
drave, pod uvjetom da su ta isputanja nadzirana kako bi se osiguralo da nakon razrjeivanja i
disperzije, do kojih potom dolazi, ljudsko zdravlje i okoli ostaju zatienima. Razrjeivanje i
disperzija - kao suprotnost prikupljanju i izolaciji - se ne smatraju primjenjivim oblikom odlaganja.
Bez obzira na to valja zapaziti da razrjeivanje i disperzija igraju vanu ulogu u geolokom
odlaganju. Naime, oba su mehanizma vaan u svakom sistemu koji ne moe osigurati "nulto
122

isputanje", to znai da su oni vaan mehanizam na koji se rauna u sastavu koji mora djelovati
kroz mnogo hiljada godina
Dekontaminacija i spaljivanje
Osim svakodnevne vanosti dekontaminacije u radu nuklearnog postrojenja,
dekontaminacija je i prijeko potrebna pri dekomisiji takvog postrojenja. Ona omoguuje ponovno
koritenje ili recikliranje alata, opreme i ostalih materijala ime se znatno smanjuje obujam
radioaktivnog otpada. Procedure dekontaminacije zavravaju kontaminiranom tekuinom ili
plinom. I njih se mora na neki nain dekontaminirati ili kondicionirati kako bi im se smanjila
preostala koncentracija ili ukupna koliina radionuklida ispod granica koje je postavilo mjerodavno
tijelo za isputanje tekuina ili plinskih efluenata iz nuklearnog postrojenja. Svi ti postupci
zavravaju koncentratima otpada koji se stabilizuju u kruti oblik, pakuju, skladite i eventualno
odlau. Iskustvo pokazuje da je od 50 do 80% obim krutog radioaktivnog otpada, nastalog u
nuklearnim elektranama, spaljivo. Spaljivanje tog otpada znatno smanjuje i masu, osobito u
poreenju sa sabijanjem. Iako je spaljivanje pogodna mogunost samo za sagorivi otpad, njome se
mogu unititi i organske tekuine koje se inae teko moe obraditi na druge naine. Konani je
proizvod homogeni pepeo koji se moe bez daljnje obrade paovatii u spremnike. Dananja oprema
za spaljivanje u nuklearnim postrojenjima radi s ugraenim filterima, a ponekad i s proiivaima
za plinske efluente, kako bi se zatitilo od potencijalne ekspozicije radionuklidima ili toksikim
hemikalijama. Sredinja postrojenja za obradu radioaktivnog otpada u vedskoj, Belgiji, Francuskoj
i nekoliko drugih zemalja rade s vrlo sloenim jedinicama za spaljivanje otpada tako da mogu
obraditi i otpad s visokom specifinom aktivnou. I dekontaminacija i spaljivanje otpada mijenjaju
i isobine i obim otpada. No, i iza njih ostaje kruti radioaktivni otpad koji zahtjeva skladitenje ili
odlaganje. Stoga obje metode, kao i druge metode smanjivanja koliine otpada, mogu samo
dopuniti, ali ne i ukloniti potrebu za odlaganjem.
Produeno skladitenje
I zemlje bez energetskog nuklearnog programa mogu imati mali, ali opasni dugoivui
otpad koji je nastao pri koritenju radioaktivnog materijala u medicini, industriji ili pri nuklearnim
primjenama povezanim s istraivanjima. Kako se takav otpad ne moe mijeati i odloiti s nisko i
srednjeradioaktivnim otpadom, koji zavrava na odlagalitima obino plitkog ili pripovrinskog
tipa, sav se dugoivui otpad mora skladititi sve dok se ne ostvari jedna ili vie mogunosti za
trajnu brigu.

(Sl.45). Bazen za produeno skladitenje iskoritenog nuklearnog goriva (Velika Britanija).
123

Isto tako, danas se svugdje skladiti i iskoriteno nuklearno gorivo, ili u vodom ispunjenim
bazenima, ili u suhim betonskim ili metalnim strukturama. Iako toplota i intenzitet zraenja koje
oslobaaju brzo opadaju s vremenom dok su u skladitu, dio radioaktivnog materijala u
iskoritenom gorivu potencijalno je opasan za ljude vrlo dugo, ak nekoliko hiljada godina. tovie,
povrinski skladini sustavi (obino uz reaktore) projektirani su za drugu svrhu (izmjena goriva,
izvanredne situacije u kojima hitno valja izvaditi gorivo iz jezgre reaktora i privremeno skladitenje
kako bi se najvei dio nastalih radionuklida raspao) i njihovo je predvieno trajanje mjereno
desetinam godina, rijetko vijekovima. Oni trae stalni nadzor, odravanje i povremenu zamjenu
dijelova. Prihvaeno je miljenje kako je skladitenje otpada samo meumjera budui da sav
dugoivui otpad, iskoriteno gorivo ili viskoradioaktivni ostatak nastao reprocesiranjem, mora
zavriti u odgovarajuem, dakle dubokom ili geolokom odlagalitu. U mnogim se zemljama i dalje
nastavlja javna rasprava u kojoj se rasvjetljava drugaija tvrdnja, ona kako je kratkovidno nastojati
na strategiji geolokog odlaganja danas, te da bi umjesto urbe valjalo koristi samo produljeno
skladitenje (ekanje na nova rjeenja u obliku novih i sigurnijih tehnologija i sl.) jer da ono
ostavlja otvorenima mogunosti za budue narataje.

(Sl.46) Produeno skladitenje iskoritenog nuklearnog goriva u betonskim spremnicima (Kanada).
Stoga je produeno skladitenje realnost i raireni oblik brige o otpadu. Iako skladitenje
ima prednosti, uz ostalo i stoga to doista ostavlja sve opcije otvorenima, ako se protegne toliko da
bi se moglo govoriti o prenoenju problema definitivne odluke na sljedeu generaciju (ili
generacije) onda je skladitenje kao privremeno rjeenje uzrok nekih etikih problema. Naime, s
etikog motrita, uzimajui u obzir dugorone sigurnosne razloge, dananja odgovornost za budue
narataje glede konanog rjeenja za radioaktivni otpad mnogo se bolje moe uobliiti u strategiju
konanog odlaganja nego u uzdanje u strategije koje trae institucionalni nadzor, ostavljaju u
naslijee dugoronu odgovornost za brigu i mogu za neko vrijeme biti zanemarene od nekog
drutava budunosti ija se strukturalna stabilnost ne moe pretpostaviti. Isto tako, vrijedi naglasiti,
kako geoloko odlaganje ne znai nuno i potpuno odbacivanje mogunosti povrata odloenog
otpada, ako to bude (zbog bilo kojega razloga) htjelo neko drutvo budunosti, iako e cijena
povrata otpada poslije zavretka djelatne faze postrojenja za odlaganje biti znatna.
Reprocesiranje

Reprocesiranjem se naziva recikliranje iskoritenog goriva kako bi se iz njega izdvojili plutonij,
uran, neeljeni fisijski produkti i aktinidi.
124

Reprocesiranje je vano jer se njime dobiveni plutonij moe ponovno iskoristiti i kao gorivo, uran
isto tako, a oba i za druge primjene (iako se uran u mnogim sluajevima smatra otpadnim
produktom stoga to je u reaktoru osiromaen od fisibilnog urana-235). Fisijski produkti i preostali
aktinidi samo su mali dio iskoritenog goriva. Odvojeni od plutonija i urana ustakljuju se kako bi se
stabilizirali. Ostakljeni je otpad visokoaktivan, oslobaa toplotu i sadri dugoivue radionuklide,
no malog je obima. Reprocesiranje je, isto tako, pogodno za neke tipove iskoritenog goriva iz
istraivakih reaktora. I njega se moe reprocesirati kako bi se otpad pretvorio u stabilniji oblik,
iako reprocesiranje u tom sluaju moe, ali i ne mora, ukljuivati izdvajanje fosilnog materijala.
Iako se mijenjaju osobina iskoritenog goriva, reprocesiranje ne otklanjanja potrebu za geolokim
odlagalitem. tovie, ni veliina niti troak gradnje odlagalita nisu reprocesiranjem iskoritenog
goriva bitno smanjeni. Glavni razlog tome je toplota koju oslobaa visokoaktivni otpad. Koliina
otpada, koji stvara toplotu i koji elimo odloiti, ograniena je po jedinici obima odlagalita s
nekoliko injenica: najveim prihvatljivim zagrijavanjem spremnika s otpadom, sistema brtvljenja u
odlagalitu (primjerice ispunom koja sadri glinu) jer taj moe voditi ili akumulirati toplinu, i
posljednje, ali podjednako vano, geolokom formacijom u koju je odlagalite ugraeno. Koliina
toplota koju oslobaa iskoriteno gorivo nije za svaki izvaeni snop gorivnih elemenata
podjednaka. Ona ovisi o vremenu koje je gorivo provelo u reaktoru (to je opet u vezi s koliinom
elektrine struje koja je gorivom proizvedena) i vremenu koje je prolo otkako je gorivo izvaeno iz
reaktora. Oslobaanje toplote se s vremenom (i raspadom radioaktivnih radionuklida) smanjuje.
(Sl.47) Postrojenje za reprocesiranje radioaktivnog otpada u Sellafieldu (Velika Britanija).
Reprocesiranje, u kojem se izdvajaju uran i plutonij (koji sami po sebi malo ili nita ne
pridonose osloboenoj toploti) zavrava ostatkom kojem se ne smanjuje mo stvaranja toplote.
Posljedino, veliina odlagalita potrebnog da bi se omoguila dostatna disipacija toplote slina je
za danu proizvodnju elektrine struje, bez obzira je li otpad direktno odloeno iskoriteno gorivo ili
znatno manji obima ostakljenog otpada koji je nastao u reprocesiranju. Isto tako, ukupni troak
uspostave geolokog odlagalita optereen je znatnim stalnim trokovima (odreivanje znaajki
lokacije, izgradnja postrojenja sa titovima za rukovanje otpadom, istraivanja i razvoj, postupak
ponaanja i sigurnosti itd.). Svi ti trokovi ne ovise toliko o obimu otpada koliko o drugim
faktorima kakvi su geoloka formacija, u koju se odlae otpad, i oblik spremnika za otpad,
ukljuujui u sluaju ostakljenog otpada nastalog reprocesiranjem, projektiranje i cijenu dodatnog
nadpaketa koji se mora koristiti u prevozu. (Primjerice, u vicarskoj i Japanu nadpaket je obvezan,
a obim mu moe biti i 10 puta vei od obima samog ostakljenog otpada.) Stoga je cijena odlaganja
po jedinici proizvedene struje - bez ukljuene cijene reprocesiranja - usporediva i za izravno
odlaganje iskoritenog goriva i za odlaganja dugoivueg otpada koji nastaje nakon reprocesiranja.
Operacija reprocesiranja, isto tako, stvara nove koliine nisko i srednjeaktivnog otpada koji sadri
dugoivue radionuklide. Taj relativno glomazni otpad ne stvara vee koliine toplote, ali ipak
mnoge zemlje planiraju odlaganje takvog otpada u duboka geoloka odlagalita kako bi ga odvojili
od biosfere. Glavna je prednost recikliranja smanjenje iskopa i prerade uranove rude i stoga
125

smanjivanje golemih koliina otpada u rudnicima i pri obogaivanju. Kad bi samo to bio imbenik
na kojem valja temeljiti odluku o tome isplati li se reprocesirati ili ne, cjelokupno bi se gorivo
reprocesiralo. No, odluka, treba li ili ne reprocesirati iskoriteno gorivo iz nuklearnih rekatora nije
jednostavna, i nju se ne donosi samo u sustavu skrbi o otpadu. Konana se odluka donosi pod
utjecajem razliitih vanih faktora svekolikog gorivnog ciklusa: na nju utjeu cijene razliitih
operacija u ciklusu proizvodnje i uvanja goriva, dostupnost iskoristivih rezervi rude, elja za to
veom proizvodnjom energije po izvaenoj koliini urana, kapacitet meuskladitenja za
iskoriteno gorivo i energijska vrijednost izdvojenog urana i plutonija koji su temelj za proizvodnju
novoga goriva. A na nju mogu utjecati i drugi vani faktori.
Transmutacija i particija
Nekih se radionuklida dugog poluivota moemo trajno rijeiti na taj nain da ih se pretvori
ili u stabilne nuklide ili u nuklide s kraim poluivotom. To se moe uiniti bombardiranjem
radionuklida sa subatomskim esticama u nuklearnim reaktorima ili u akceleratorima estica
projektiranim upravo za tu namjenu. Nuklearni proces, u kojem se jedan nuklid pretvara u drugi,
naziva se transmutacija, a u kojem se razbija jezgra na dva ili vie dijelova - particija. Tretman
iskoritenog nuklearnog goriva transmutacijom, da bi ga se uinilo manje opasnim, zahtijeva
nekoliko koraka: u prvom se iz goriva reprocesiranjem odvaja uran i plutonij, a u drugom se mora
uiniti separacija ostatka tako da se razdvoji razliite radionuklide ovisno o tome kojim e se
nuklearnim metodama kasnije tretirati. Jednostavnog i univerzalnog rjeenja nema. Prvotne su
studije primjene transmutacije u SAD-u zakljuile kako je teorijski mogue poslije reprocesiranja
separirati i transmutirati dio opasnih fisijskih produkata te aktivacijske produkte s dugakim
poluivotom, ali ne i sve njih. Studija je utvrdila kako za sada nema ni sigurnosnih niti
gospodarskih motiva da se transmutacija koristi kao strategija u upravljanju otpadom. IAEA je
dola do slinih zakljuaka na temelju europskih studija, ali je stavila vei naglasak na nesklad
izmeu golemog opsega potrebitih tehnikih napora i troka za postupak transmutacije, te male i
nesigurne koristi od smanjene dugorone radioloke opasnosti.
Tokom posljednjih desetak godina komercijalno je reprocesiranje postalo stvarnost u
Velikoj Britaniji i u Francuskoj pa se iskoriteno gorivo reciklira kako bi se izdvojio plutonij za
koritenje u komercijalnim reaktorima. Taj razvoj, uz napredak u gradnji reaktora i robotici, kao i
promjene u regulatornom okruju i javnom miljenju, u posljednje su vrijeme obnovili zanimanje za
particiju i transmutaciju, osobito u Francuskoj, Japanu i Rusiji. Znanstveni i tehnoloki aspekti
particije i transmutacije istrauju se posebnim programima u mnogim zemljama (Belgiji, Kanadi,
Kini, Njemakoj, Italiji, Indiji, Junoj Koreji, Norvekoj, Nizozemskoj, vedskoj, vicarskoj i
(Sl.48). Nuklearna elektrana.

SAD-u). Ameriki istraivai su, isto tako, procijenili da bi trebalo 100 godina neprestanog
rada transmutacijskog gorivnog ciklusa da bi se koliina aktivacijskih produkata u postojeem
126

iskoritenom gorivu iz amerikih lakovodnih reaktora smanjila za 90 posto. Aktivacijski produkti,
koji bi se mogli ukloniti ili im smanjiti koliinu sadanjim znanjem i mogunostima particije i
transmutacije, ne pridonose znatno sveukupnom smanjenju rizika od iskoritenog goriva. Za sada
particija i transmutacija jo uvijek ne umanjuju potrebu za geolokim odlaganjem pri kojem je
ukupni rizik od radioaktivnosti ionako malen. Sadanja je perspektiva jo uvijek takva da je
geoloko odlaganje iskoritenog nuklearnog goriva i ostalih materijala kontaminiranih s
dugoivuim radionuklidima potrebno, bez obzira reprocesira li se iskoriteno gorivo ili ne i bez
obzira mogu li se, ak i u bliskoj budunosti, razviti danas jo nepostojee praktine tehnike za
separaciju ostataka dugoivuih sastojaka i tehnologije particije i transmutacije.
Pravno regulisanje odlaganja otpada
Tane iznose doputenih ozraenja i rizika od radioaktivnog otpada propisuje svaka drava u svojoj
zakonskoj regulativi, na kojoj se temelji nacionalni zakon oskladitenju o radioaktivnog otpada.
Nacionalno zakonodavstvo u pravilu zahtijevaju da nivoi rizika povezanog s radioaktivnim
otpadom budu vrlo male, esto znatno nie od onih koje se propisuju za veinu drugih djelatnosti -
to je, barem djelomino, ustupak pretjeranom nepovjerenju javnosti prema nuklearnim
tehnologijama. Danas se numerike vrijednosti u veini zemalja odreuju na temelju usuglaenih
preporuka uglednih meunarodnih organizacija (kao to su ICRP i IAEA) i prihvaenih
meunarodnih konvencija. Osobito su vani novi "Meunarodni temeljni standardi sigurnosti za
zatitu od ionizirajueg zraenja i za sigurnost izvora zraenja" iz 1996. godine (prema engleskom
nazivu uobiajila se skraenica BSS), s kojima sve vei broj zemalja danas usklauje svoje zakone.
Namijenjeni su ukupnom podruju zatite od zraenja, ali sadre i temeljne odrednice organizacije
brige o radioaktivnom otpadu, a za detalje upuuju na specijalizirane publikacije IAEA-e iz tzv.
RADWASS programa. Od novijih konceptualnih i terminolokih pomaka, vanih za skladitenje
radioaktivnog otpada, valja izdvojiti sustavan regulatorni pristup odreivanju materijala koje treba
smatrati "opasno radioaktivnima", te novu klasifikaciju radioaktivnog otpada.
Izuzimanje i oslobaanje od regulatorne kontrole
Budui da su i prirodni materijali u ovjekovu okoliu radioaktivni, a i za zraenje koje od
njih primamo pretpostavlja se da moe biti tetno, ne moe se posve uoteno regulisati rizik od
radioaktivnosti - ali se moe ograniiti dodatni doprinos radioaktivnog otpada tome riziku. Idealni
cilj, da se taj dodatni rizik smanji na nulu, zapravo je neostvariv (a u okruju neizbjene prirodne
radioaktivnosti doimao bi se i pomalo neumjesno) - te jedino to realno preostaje jest regulatorno
odabrati neku prihvatljivu granicu koju on ne smije prijei. Obino se smatra da je godinji rizik od
smrti izmeu 10
-6
i 10
-7
posve beznaajan s individualnog stajalita (ovjek se tolikom riziku izlae
npr. prilikom svake vonje automobilom od nekoliko desetaka kilometara), pa se i meunarodne
preporuke (ukljuujui BSS) temelje na ograniavanju proraunatog rizika ispod te razine. I
prilikom regulatornog odluivanja o tome koje otpadne (i druge) materijale uopte treba smatrati
radioaktivnima, polazi se od istog kriterija. No, BSS najprije preciziraju da se preporuke o
regulatornoj kontroli odnose na djelatnosti i materijale povezane s dobivanjem nuklearne energije i
koritenjem zraenja, te na taj nain unaprijed iskljuuju iz razmatranja ne samo ozraenja iz
prirodnih izvora, na koje se ne moe uticati , nego i praktino sve materijale koji se koriste izvan
nuklearnih aplikacija (ako zakonodavac ne odredi drugaije).
Tek potom se, meu materijalima koji u naelu podlijeu regulatornoj kontroli, prepoznaju oni ija
je radioaktivnost tako mala da se u tome pogledu mogu smatrati bezopasnima. Formalni termin je
izuzimanje od regulatorne kontrole. Izuzimanje je opti regulatorni mehanizam razlikovanja
radioloki opasnog od trivijalnoga, te se odnosi i na djelatnosti i na izvore zraenja, ukljuujui
radioaktivne materijale i otpad. Provodi se na temelju dvaju izvedenih radiolokih kriterija: prvi je
ogranienje individualne doze na oko 10 mSv, a drugi je ogranienje kolektivne doze na oko 1
ovjek Sv (ili, alternativno, optimizacija zatite). Oni osiguravaju da se pojedinim inom izuzimanja
127

rizik za optu populaciju nee poveati za vie od spomenutih 10-6 - 10-7. Treba, ipak, napomenuti
da je taj rizik posve hipotetiki, jer se izvodi iz nedokazane pretpostavke da bi i vrlo male doze
zraenja mogle biti opasne. U stvarnosti, doze kod kojih se jo statistiki opaaju bilo kakvi uinci
zraenja, hiljadama su puta vee od predloene granice od 10 mSv. Za automatsko ili bezuslovno
izuzimanje pojedinih radioaktivnih materijala od regulatorne kontrole, navedene su u BSS
vrijednosti ukupne ili specifine aktivnosti pojedinih radionuklida, tzv. razine izuzimanja, koje su
proraunate na temelju spomenutih radiolokih kriterija.
(Sl.49) Plitko odlagalite radioaktivnog otpada.
Raspon razina izuzimanja (prema BSS)
Ukupna aktivnost pojedinog radionuklida u
manjoj koliini materijala (volumen do
priblino 1 m
3
)
od 1 000 Bq (npr. uran) do 1 000
milijardi Bq (za kripton-83m)
Specifina aktivnost pojedinog radionuklida od 1 000 Bq/kg (uran) do milijardu
Bq/kg (tricij)

Posljedica koncepta izuzimanja jest pojavljivanje kategorije izuzetog otpada. Iako se on uvrtava u
novu klasifikaciju radioaktivnog otpada, jasno je da ga ne smatramo radioaktivnim, nego se tek
naglaava da je provedeno evaluiranje njegove radioaktivnosti. Taj se postupak, meutim, ne naziva
izuzimanjem nego oslobaanjem od regulatorne kontrole. Formalna distinkcija izmeu izuzimanja i
oslobaanja jest u tome da se oslobaanje provodi za materijale koji su bili pod regulatornom
kontrolom (a ne od poetka izuzeti od nje) sve dok nisu nastupili uslovi za njihovo oslobaanje

Temeljni kriterij za izuzimanje od regulatorne kontrole u usporedbi s nekim efektivnim
dozama
10000 mSv (10 Sv) uzrokuje akutnu radijacijsku bolest, te smrt u roku od
nekoliko tjedana
1000 mSv (1 Sv) moe izazvati prolazne simptome radijacijske bolesti, a
kasnije se razvije rak u 5% sluajeva
20 mSv propisano ogranienje prosjene godinje doze za profesionalno
izlaganje radnika (prema BSS)
2 mSv prosjena godinja doza koju ovjek na Zemlji primi iz prirodnih
izvora (ne podlijee regulatornoj kontroli)
0.01 mSv doputeno godinje ozraenje pojedinca koje smije nastupiti kao
posljedica nekog izuzimanja ili oslobaanja (prema BSS)

128

Zakonske odredbe
U Republici Hrvatskoj zakonski doputene doze zraenja za stanovnitvo i djelatnike koji obavljaju
djelatnosti s ionizirajuim zraenjima su sline onima u svijetu. Navedene su neke zanimljive
zakonske odredbe.
Djelatnici koji obavljaju djelatnosti s ionizirajuim zraenjima tokom rada ne smiju u normalnim
uslovima rada primiti doze iznad sljedeih granica:
efektivna doza do 100 milisiverta tokom pet uzastopnih godina, odnosno 20 milisiverta
prosjeno u svakoj godini petogodinjeg razdoblja ;
efektivna doza do 50 milisiverta u bilo kojoj pojedinoj godini petogodinjeg razdoblja;
ekvivalentna doza za one lee do 150 milisiverta u jednoj godini i
ekvivalentna doza za podlaktice, ake, stopala ili kou do 500 milisiverta u jednoj godini.
Podruje oko izvora ionizirajuih zraenja u kojem je efektivna doza u jednoj godini via od 1
milisivert smatra se podrujem nadzora u kojem se obvezno provode propisane mjere zatite od
ionizirajuih zraenja za sve djelatnike.
Za osobe koje ne rade s izvorima ionizirajuih zraenja ozraenje ne smije biti vie od:
efektivna doza do 1 mSv u jednoj godini;
u posebnim okolnostima efektivna doza do 5 mSv u jednoj godini s tim da u pet uzastopnih
godina prosjena doza ne bude vea od 1 mSv za svaku pojedinu godinu;
ekvivalentna doza za one lee do 15 mSv u jednoj godini i
ekvivalentna doza za kou do 50 mSv u jednoj godini.
Intervencijska razina za zadravanje ljudi u kuama ili zatvorenim prostorima poslije vanrednog
dogaaja je efektivna doza u iznosu od 10 mSv za razdoblje do dva dana.
Intervencijska razina za privremenu evakuaciju domainstva poslije vanrednog dogaaja je
efektivna doza u iznosu od 50 mSv u razdoblju do jedne sedmice . Intervencijska razina za
provoenje zatite od posljedica vanrednog dogaaja uzimanjem pripravka stabilnog joda (jodna
profilaksa) je oekivana apsorbirana doza za titnu lijezdu u iznosu od 100 mGy koju mogu
uzrokovati radionuklidi joda.
Intervencijska razina za poetak privremenog preseljavanja ljudi poslije vanrednog dogaaja je
efektivna doza u iznosu od 30 mSv u razdoblju od jednog mjeseca. Intervencijska razina za
zavretak privremenog preseljenja je efektivna doza od 10 mSv u razdoblju od jednog mjeseca. Ako
se procijenjena efektivna doza tokom jednog mjeseca ne smanji ispod te razine odredit e se trajno
preseljavanje. Trajno preseljavanje odredit e se ako se procijeni da je oekivana ivotna efektivna
doza iznad 1 Sv.
Srednje godinje koncentracije aktivnosti 222RN u zraku u kuama kod kojih je opravdano zapoeti
poduzimanje protivmjera su od 200 do 600 Bq m
-3
zavisno o drutvenim i dravnim faktorima .
Ako je srednja godinja koncentracija aktivnosti 222RN u zraku na radnim mjestima iznad 1000 Bq
m
-3
, preporuuje se poduzimanje intervencijskih mjera.
U doputene granice ozraivanja, zakonom se regulira nain zatite od pojedinih objekata ili ureaja
gdje postoji opasnost po zdravlje zbog veih koliina zraenja. Vrlo su detaljno opisani postupci
prevencije od ozraivanja. Ovdje su ukratko navedena naela zatite:
129

Opasni ureaji moraju biti zatieni fizikim preprekama (katakombe, zakljuavanje vrata
za vrijeme zraenja)
Ureaji moraju imati viestruke filtre, te mogunosti i runog i automatskog trenutnog
iskljuivanja u sluaju nepravilnosti u radu.
Ljudi koji rade sa ureajima moraju biti zatieni specijalnim odjevnim predmetima.

130

Zadaci za vjebu:
1. Odrediti broj a) protona; b) neutrona; c)elektrona u svakom od navedenih atoma: 1)
70
Ge,
2)
72
Ge, 3)
9
Be, 4)
235
U, 5)
60
Co
Rijeenje:
1)
70
Ge, p=32, n=38, e=32
2)
72
Ge, , p=32, n=40, e=32
3)
9
Be, p=4, n=5, e=4
4)
235
U, p=92 n=143, e=92
5)
60
Co, p=27 n=33, e=27
2. Koliko ima protona i neutrona u 1 cm
3
plina helijuma pri normalnim uslovima?
Rijeenje:

, Helijum ima dva protona i dva neutrona u jezgru

3. Koliko atoma ima i jednom geamu urana
?
Rijeenje:
U jednom molu urana, u 238 gr. Urana 238 ima
( )atoma, iz toga moemo zakljuiti da u 1 gr. Urana 238

ima:

4. Kolika je energija veze atoma po jednom nukleonu jezgra: a)
b)
c)

Rjeenje:
Defekt mase jezgra:
( )

a)

(())

b)

(())

c)

(())

5. Kolika je energija veze atoma
55
Mn?
Rjeenje:
131

Defekt mase jezgra:
( )
(( )
)
( )

)
6. Napii reakciju kod beta raspada bizmuta

Rjeenje:

7. U koji element prelazi
nakon emisije estice.

Rjeenje:

8. Reakcija (n,) na
nastaje bombardovanjem bora sporim neutronima. Kolika se energija

oslobodi tom reakcijom?
Rjeenje:

Energija osloboena reakcijom je
, ali ako znamo energiju ekvivalentnu

atomskoj masenoj kostante a to je 931,48 MeV tada je ( )
Prije reakcije Poslije reakcije
Masa jezgra
= 10,01294u Masa jezgra
=4,0026u
Masa neutrona
=1,00866u Masa jezgra
7,01601u
-------------------------------------------------------------------------------------------------------

=11,0216u
=11,01961u

( )

9. Raspadom jezgra urana
oslobaa se energija od priblino 200 MeV. Nai promjenu

mase za raspad koliine od 1 mol urana.
Rjeenje:
E=200MeV=200

132

N=1 mol
N
A =
6,022

C=3

---------------
?

6,022
200

10. Koju najmanju energiju mora imati kvant da se ostvari ( )reakcija na

?
Rjeenje:

Prije reakcije masa jezgra

= 23,98534u
Poslije reakcije masa neutrona
=1,00866u
Masa jezgra

=22,99414u
) ( )

ZADACI RADI OAKTI VNI RASPAD

11. Vrijeme poluraspada nekog radioaktivnog izotopa je 20 dana. Nkon koliko e se vremena
raspasti 75% poetnog broja radioaktivnih jezgara
12. Nakon koliko godina e se koliina radioaktivnog izotopa ugljika
14
C smanjiti na 10% svoje
poetne vrijednosti?Vrijeme poluraspada izotopa
14
C je 5730 godina.
13. Koliko je vrijeme poluraspada izotopa natrijuma
24
Na ako se intenzitet radioaktivnog
raspada smanji za 12% tokom prva dva dana?
14. Nekom se radioaktivnom izotopu nakon dva dana aktivnost smanji za tri puta. Koliko puta
e mu se aktivnost smanjiti nakon deset dana?
15. Vrijeme poluraspada izotopa natrijuma
24
Na je 15 sati. Nakon koliko e se vremena
aktivnost nekog uzorka tog izotopa smanjiti 4 puta?
133

16. Kolika je starost drvenog sanduka ako je izmjerena aktivnost izotopa ugljika
14
C ivog
drveta 1,2 puta vea od izmjerene aktivnosti drveta od kojeg je sanduk napravljen? Vrijeme
poluraspada izotopa ugljika
14
C je 5730 godina.
17. Pacijent u svrhu lijeenja tiroidne lijezde uzima preparat koji sadri radioaktivni izotop
joda
131
I . U trenutku davanja lijeka aktivnost preparata bila je 1.5
Koliki se
postotak joda ugradio u organizam pacijenta ako je dva dana nakon davanja lijeka
izmjerena aktivnost ukupno izluenog urina i fekalija bila
Bq. Vrijeme poluraspada

joda 8.4 dana.

134

NAZIV I OZNAKE HEMIJSKIH ELEMENATA

Atomski
broj
Naziv Simbol Atomski
broj
Naziv Simbol
1 vodonik H 33 Arsen As
2 helijum He 34 Selen Se
3 Litijum Li 35 Brom Br
4 Beriliju Be 36 Kripton Kr
5 Bor B 37 Rubidijum Rb
6 Ugljenik C 38 Stroncijum Sr
7 Azot N 39 Itrijum Y
8 Kiseonik O 40 Cirkonijum Zr
9 Fluor F 41 Niobijum Nb
10 Nein Ne 42 Molibden Mo
11 Natrijum Na 43 Tehnicijum Te
12 Magnezijum Mg 44 Rutenijum Ru
13 Aluminijum Al 45 Rodijum Rh
14 Silicijum Si 46 Paladijum Pd
15 Fosfor P 47 Srebro Ag
16 Sumpor S 48 Kadmijum Cd
17 Hlor Cl 49 Indijum In
18 Argon Ar 50 Kalaj Sn
19 Katlijum K 51 Antimon Sb
20 Kalcijum Cs 52 Telur Te
21 Skandijum Sc 53 Jod I
22 Titan Ti 54 Ksenon Xe
23 Vanadijum V 55 Cezijum Cs
24 Hrom Cr 56 Barijum Ba
25 Magnan Mn 57 Lantan La
26 Gvoe Fe 58 Cerijum Ce
27 Kobalt Co 59 Prazeodijum Pr
28 Nikl Ni 60 Neodimijum Nd
29 Bakar Cu 61 Prometijum Pm
30 Cink Zn 62 Samarium Sm
31 Germanijumu Gr 63 Evropijum Eu
135

32 Galijum Ga 64 Gadolinijum Gd
65 Terbium Tb 85 Astatine At
66 Dysprosium Dy 86 Rodon Rn
67 Holmium Ho 87 Franciju Fr
68 Erbioum Er 88 Radijum Ra
69 Talijum Tm 89 Aktinijum Ac
70 Iterbium Yb 90 Torijum Th
71 Lutetium Lu 91 Protaktijum Pa
72 Hafnijum Hf 92 Uran U
73 Tantal Ta 93 Neptonijum Np
74 Volfram W 94 Plutonijum Pu
75 Renijum Re 95 Americijum Am
76 Osmijum Os 96 Kirijum Cm
77 Iridijum Ir 97 Berklijum Bk
78 Paltina Pt 98 Kalifornijum Cf
79 Zlato Au 99 Ajntajnijum Es
80 iva Hg 100 Fermijum Fm
81 Talijum Tl 101 Mendeljevijum Md
82 Olovo Pb 102 Nobelijum No
83 Bizmut Bi 103 Lorencijum Lr
84 Polonijum Po 104

136

FIZIKE KONSTANTE I SI PREFIKSI

OZNAKE ZA NUKLEARNE ESTICE

FIZIKE KONSTANTE
Jaina gravitcionog polja Zemlje g 9,81 ms
-2

Gravitaciona konstanta G 6,67 10
-11
m
3
kg
-1
s
-2

Elementarno naelektrisanje e 1,6 10
-19
C
Permitivnost vakuuma
8,85 10
-12
Fm
-1

Masa elektrona m
e
9,1110
-31
kg

Masa protona m
p
1,67310
-27
kg

Masa neutrona m
n
1,67510
-27
kg

Atomska jedinica mase m
u
1,6610
-27
kg

Avogadrova konstantsa N
A
6,02210
23
mol
-1

Planckova konstanta h 6,62610
-34
Js
Brzina svjetlosti c 3 10
8
ms
-1

Rydbergova konstanta R
1,097 10
7
m
-1

Boltzmannova konstanta k 1,3810
-23
JK
-1

Plinska konstanta R 8,314 Jmol
-1
K
-1

Permeabilnost vakuuma
0
12,57 10
-7
NA
-2

nuklearna
estica
oznaka
nuklearna
estica
oznaka
foton

nukleon
N
neutrino
,
e
,

neutron
n
elektron
e,
proton
(
1
H
+
) p
mion

deuteron
(
2
H
+
) d
tauon

triton
(
3
H
+
) t
pion

helion
(
3
He
2+
) h
alfa estica
(
4
He
2+
)
137

SI PREFIKSI
jokto y 10
-24

zepto z 10
-21

ato a 10
-18

femto f 10
-15

piko p 10
-12

nano n 10
-9

mikro 10
-6

mili m 10
-3

centi c 10
-2

deci d 10
-1

deka da 10
1

hekto h 10
2

kilo k 10
3

mega M 10
6

giga G 10
9
tera T 10
12
peta P 10
15

eksa E 10
18

zeta Z 10
21
jota Y 10
24

138

IZVEDENE JEDINICE SI SA POSEBNIM NAZIVIMA

Veliina
Izvedena SI jedinica
Ime Oznaka
Veza sa SI jedinicama
osnovnim izvedenim
Ugao u ravni radijan rad m/m
Prostorni ugao steradijan sr m
2
/m
2

Frekvencija herc Hz s
-1

Sila njutn N m kg s
-2
J/m
Pritisak, napon paskal Pa m
-1
kg s
-2
N/m
2
, J/m
3
Energija, rad, koliina toplote dul J m
2
kg s
-2
Nm
Snaga, energetski fluks zraenja, toplotni
fluks
vat W m
2
kg s
-3
J/s
Koliina naelektrisanja kulon C As
Elektrini potencijal, razlika potencijala,
elektromotorna sila
volt V m
2
kg s
-3
A
-1
W/A, J/C
Elektrina kapacitativnost farad F m
-2
kg
-1
s
4
A
2
C/V
Elektrina otpornost om m
2
kg s
-3
A
-2
V/A
Elektrina provodnost simens S m
-2
kg
-1
s
3
A
2
A/V,
Magnetni fluks veber Wb m
2
kg s
-2
A
-1
Vs
Magnetna induktivnost tesla T kg s
-2
A
-1
Wb/m
2

Induktivnost henri H m
2
kg s
-2
A
-2
Wb/A
Celzijusova temperatura
stepen
celzijus
C K
Svjetlosni fluks lumen lm cd sr
2

Osvjetljenost luks lx m
-2
cd sr
2
lm/m
2
Aktivnost bekerel Bq s
-1

Apsorbovana doza grej Gy m
2
s
-1
J/kg
Ekvivalentna doza sivert Sv m
2
s
-2
J/kg

139

PREPORUENE OZNAKE ZA FIZIKE VELIINE

ATOMSKA I NUKLEARNA FIZIKA

formula oznake
broj nukleona, maseni broj A
broj protona, atomski broj Z
broj neutrona A - Z N
masa nuklida (nuklida
A
X) m
N
, m
N
(
A
X)
masa atoma (nuklida
A
X) m
a
, m
a
(
A
X)
jedinica atomske mase (unificirana) 1/12 m
a
(
12
C) m
u
, u
relativna atomska masa m
a
/ m
u
A
r
, M
r
viak mase m
a
- A m
u

glavni kvantni broj (k. b.) n, n
i
k. b. orbitalnog momenta impulsa L, L
i
k. b. spina S, s
i
k. b. ukupnog momenta impulsa J, j
i

magnetni k.b. M, m
i

k. b. nuklearnog spina I, J
l
hiperfini k. b. F
rotacioni k. b. J, K
vibracioni k. b.
kvadrupolni momenat Q
2
magnetni momenat estice , p
m
g faktor g
giromagnetni kolinik / B
Larmorova kruna frekvencija
L
irina nivoa
energija reakcije Q
140

efektivni presjek
makroskopski efektivni presjek n
parameter sudara, udarni parametar b
ugao rasijanja ,
koeficijent interne konverzije
srednji ivot ,
m
vrijeme poluraspada T
1/2
,
1/2

konstanta radiaktivnog raspada
aktivnost A
Komptonova talasna duina
C
linearni koeficijent slabljenja ,
l

atomski koeficijent slabljenja
a
maseni koeficijent slabljenja
m

linearna zaustavna mo S, s
l
atomska zaustavna mo S
a
linearni domet R, R
l
koeficijent rekombinacije

141

LITERATURA

[1] Milan Raspopovi, Fizika za etvrti razred prirodno-matematikog smjera, Zavod za udbenike,
Beograd.
[2] Dr.Aleksandar Milojevi, Vladeta Uroevi i Milan Kurepa, Principi i metode primjene
[3] Ivan Dragani,Radioaktivni izotopi i zraenja,Univerzitet u Beogradu Institut za nuklearnu
medicinuBoris Kidri, Vina,Beograd 1985.g.
[4] Milan Savanovi,Diplomski rad, Mjerenje radioaktivnosti izvorita voda i zemljita oko
izvorita u Republici Srpskoj, Banjaluka,2008. g.
[5]Grupa autora ,Radiologija,Univerzitetski udbenik, Medicinska knjiga Medicinske
komunikacije,Beograd 2007.god.
[6]asopis,Nae zdravlje, Zagreb 1980.g.
[7]Dragia Ivanivi, Vlastimir Vui, Atomska i nuklearna fizika,Nauna Knjiga Beograd 1966. G.
[8]Ivan Janji, Dragoljub Mirjani, Jovan etraji, Opta fizika i biofizika,Matigraf,Banjaluka
1993.g.
[9] Ilona Luka i Duan uevi , Radiologija,udbenik za student medicine i stomatologije
,Medicinski fakultet, Banjaluka,2000. g.
[10] Ljubomir Barbari,Niklearna energija i njena primjena, Tehnika Knjiga , Beograd, 1961.g.
[11] Jugoslovensko drutvo za zatitu od zraenja,Jonizujua zraenja iz prirode, Beograd,1995.g.
[12] Ivan Aniin,Ivan Dragni, Mirjana Jovanovi, Stevan Joki, Mirjana Radoji, Radioaktivnost
,Institut za nuklearne nauke Vina, Beograd,1998.g.
[13] Jugoslovensko drutvo za zatitu od zraenja,Zbornik radova, 1995,g
[14]A.Vehauc,Karakteristike teritorija nae zemlje koje su najizloenije uticaju nuklearnih
elektrana Elaborat, Vina 1994.g.
[15] Stjepan Mui,Fizika- zbirka zadataka,Zagreb 2010.
[16]Nataa alukovi,Zbirka zadataka iz fizike,Krug, Beograd

142

SPISAK ISPITNIH PITANJA I TEMA ZA SEMINARSKI RAD

1. UVOD
2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE JEZGRA
3. DIMENZIJE JEZGRA
4. OSNOVNE INTERAKCIJE U PRIRODI
5. ELEMENTARNE ESTICE
6. ESTICE I ANTIESTICE
7. DEFEKT MASE JEZGRA I ENERGIJA VEZE
8. PRIRODNA RADIOAKTIVNOSTI
9. ALFA RASPAD
10. BETA RASPAD
11. GAMA RASPAD
12. VJETAKA RADIOAKTIVNOST
13. KOSMIKO ZRAENJE
14. ZAKON RADIOAKTIVNOG RASPADA
15. NUKLEARNE REAKCIJE
16. NUKLEARNA FISIJA
17. NUKLEARNA FUSIJA
18. LANANA REAKCIJA
19. NUKLEARNI REAKTORI
20. PRIMJENA
21. UTICAJ NA OKOLINU
22. DETEKCIJA RADIOAKTIVNOG ZRAENJA
23. DOZIMETRIJA JONIZUJUEG ZRAENJA
24. DOZIMETRI
25. NEUTRONSKO ZRAENJE
26. EFEKTI JONIZUJUEG ZRAENJA NA SREDINU
27. PRIMJENA JONIZUJUEG ZRAENJA U MEDICINI
28. RADIOIZOTOPI U POLJOPRIVREDI
29. GEOHEMIJSKI PROCESI U PRIRODI I RADIONUKLIDI
30. PRIRODNI RADIOAKTIVNI NUKLIDI
31. KONTAMINACIJA I DEKONTAMINACIJA
32. ZATITA DOMAIH IVOTINJA OD ZRAENJA I VANJSKE KONTAMINACIJE
33. RADIONUKLIDI U ERNOBILSKOM AKCIDENTU
34. RADIOAKTINI OTPAD
35. RENDGEN APARATI
143

Radiološka Zaštita 20.2 (Za Popravljanje)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Radiološka Zaštita 20.2 (Za Popravljanje)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

, gdje je sa X oznaen hemijski element. (Moe se

); kiseonik ima ih takoe tri:

, uran ima vie izotopa:

; olovo ak deset izotopa itd.

, poslije ega nastaje

) ija je energija bila oko 7,5 MeV. Ogled je izveo E. Raderford.

u arheologiji omoguuje odreivanje starosti iskopina.

-pogodan za ispitivanje kostiju

- zraenja nastalog elektronskim K zahvatom ili

proizvodi se vei broj radioaizotopa. Na primjer u reakciji:

. Ova nuklearna fisija

je esta, ali su mogue u

vei pd poluprenika atoma berilijuma

bei od poluprenika jezgra atoma

, a poluprenik jezgra atoma

-molarna masa. Unuenjem datih podataka dobija se da je:

ima 13 protona i 14 neutrona, pa je ukupan broj protona

. Masa protona je 1,00781 u,neutrona

- Defekt mas jezgra izraunava se pomou formule

.Koliko se alfa i beta

, poslije etiri uzastopna raspada

u stanju mirovanja emituje -esticu brzine 1,6

, poslije emisije alfa estice, prelazi u jezgro

,brzina uzmaka ovog jezgra

Za odnos masa moe se uzeti odnos masenih

je 20,4 min. Nai:

poetnog broja jezgra.

(dN- promjena broja

nalazi se u pobuenom stanju sa energijom eksitacije od 100 ke.Nai

. Na osnovu toga imamo da je:

ima vrijeme polurasoada T

broj protona je Z = 6, a broj neutrona N = A Z = 7. Zamjenom nastaje

izotop selena; on ne postoji. Mogao bi nastati uzastopnom emisijom 5

prelazi zahvatom elektrona u izotop atomske mase m

+ . Dakle, nastaje izotop kalija.( Obrati panju

pretvara se u energiju p = 0.1 % mase.

= 2107 MW. Za tu se snagu svake sekunde u energiju treba

= 0.359 mol, pa je broj atoma koji se raspadnu u satu N =nN

iznosi oko 200

izdvaja se energija od oko 8*10

Undistat 3U je visokoekonomian, jer

, Helijum ima dva protona i dva neutrona u jezgru

( )atoma, iz toga moemo zakljuiti da u 1 gr. Urana 238

nakon emisije estice.

nastaje bombardovanjem bora sporim neutronima. Kolika se energija

, ali ako znamo energiju ekvivalentnu

= 10,01294u Masa jezgra

=1,00866u Masa jezgra

oslobaa se energija od priblino 200 MeV. Nai promjenu

Bq. Vrijeme poluraspada

You might also like