Objavljeno: Portal Analitika, 11. decembar 2014.

Ćosović: Po Džomiću, pedofila ne smijem nazvati pedofilom, koljača
koljačem…
„Džomićeva kritika moje knjige uglavnom ima jednu glavnu poruku - pedofil se u knjizi
ne smije nazvat pedofilom, kasapin se u knjizi ne smije nazvat kasapinom, koljač se u
knjizi ne smije nazvat koljačem, ljotićevac se ne smije nazvat ljotićevcem, kvisling se ne
smije nazvat kvislingom...“, kazao je za Portal Analitika Miroslav Ćosovič, autor knjige
“Bizarni sveci srpske crkve”, reagujući ja jučerašnje ocjene protojereja-stavrofora SPC
dr Velibora Džomića da crkva, sveštenici i njeni vjernici moraju biti onakvi kakvi su i
njeni sveci. U ovom slučaju „bizarni, genocidni, krvoločni, svirepi, organizatori
političkih ubistava, pedofili, sladostrasnici, kasapini, ludi...“.

Komentari (51)
Na Džomićićevu ocjenu da je autor ovim djelom „imao cilj da se na više nego primitivan
način predstavi crnogorskoj javnosti“, Ćosović odgovara da je za svoju knjigu koristio
isključivo srpske izvore.

„Juče je gospodin Velibor Džomić opširno kritikovao moju knjigu ’Bizarni sveci srpske
crkve’. Zgrožen je što sam neke srpske svetitelje nazvao pedofilima, koljačima,
kasapima, ljotićevcima, kvislinzima... Gospodin Džomić i čitaoci treba da znaju. Ja sam u
predgovoru za moju prvu knjigu ’Njegoš je izmislio srpsku narodnost Crnogoraca’ jasno

napisao da knjigu NE pišem za magistre, doktore nauka, akademike, za visoke
intelektualce, knjigu pišem da bude zanimljiva, lako razumljiva i običnom narodu. To
naravno važi i za moju drugu, aktuelnu knjigu. Dakle, ja sam činjenice koje su poznate
jednom krugu obrazovanih ljudi - sabrao, sintetizovao, prepričao i iskomentarisao
običnim narodnim jezikom, dokumenta i pisanja naučnika sam p o p u l a r i z o v a o.
Važno je da neupućeni znaju - bar 90% konstatacija u knjizi sam zasnovao na istorijskim
izvorima ili na pisanjima s r p s k i h naučnika i intelektualaca.
Ja nikada nikoga nijesam netačno citirao, može da se desi da pogriješim neko slovo i to je
sve. A gospodin Džomić juče objavljuje kako sam ja na str 102 napisao da je on "pop
kome je Amfilohije obukao mantiju". Ja sam u knjizi na toj strani napisao da je Džomić
"pravnik kome je Amfilohije obukao mantiju". Dakle, jednom solidnom pravniku (koji
mu je potreban da izvitoperuje činjenice) Amfilohije Radović je navukao mantiju, time
mu dao uhljebljenje i oreol strahopoštovanja kod bogobojažljivih i neukih vjernika,
premda svi znamo da gospodin Džomić nikada (ili skoro nikada) ništa teološko u
medijima ne kazuje, a za medije je dao stotine, hiljade izjava. Meni nije jasno zašto se
Džomić u medijima stalno pojavljuje u crkvenoj odeždi, a nikada ništa iz teologije nam
ne kazuje?!?! Što će mu mantija?

Da li gospodin Džomić zna da je prvi uslov (pored netruležnih mošti) - da bi neko bio
pribrojan svetima - da je imao savršeno moralan i neporočan život?
Dakle, sad konkretno, na Džomićeve optužbe.
Bizarni srednjevjekovni svetitelji: Kod Srba mnogo poštovani istoričar Vladimir
Ćorović piše: "Kako je Milutin upotrebio Simonidu polno još kao nerazvijeno dete i
pokvario joj matericu, to je bilo jasno da će taj brak ostati neplodan." (link:
http://www.rastko.rs/)
Jesam li pogriješio što sam kralja Milutina u knjizi nazvao pedofilom? Takoñe, opšte je
poznato da je Milutin oslijepio svoga sina Stefana Dečanskog, pa sam ga u knjizi nazvao

- svirepi otac. Jesam li bio previše oštar? Sajt rastko.rs je sajt koji ne priznaje crnogorsku
naciju, a isti sajt je blagoslovio mitropolit Amfilohije! Jesam li ja kriv što je citirano
objavljeno na velikosrpskom sajtu?
Stefan Dečanski je poslije jedne bitke za tron u kojoj je pobijedio polubrata Konstantina,
istoga ubio na sljedeći način. Citiram Željka Fajfrića: "Pseudobrokar kaže da je Stefan
dao Konstantina ''opružiti na jednom komadu drveta, pa mu klincima probi mišice i
butine, pa ga onda raseče na dve pole, po sredini"." (link: www.rastko.rs/)
Preśekao je mačem polubrata na pola?!? Jesam li pogriješio što sam Stefana Dečanskog
nazvao kasapinom? Jesam li ja kriv što je citirano objavljeno na velikosrpskom sajtu?
Despot Stefan Lazarević je 500 godina poslije smrti, 1927. godine proglašen za sveca?!!
On se za račun Turaka borio sa svojim vojnicima u ogromnoj bici kod Nikopolja 1396.
protiv nekoliko desetina hiljada vitezova iz zapadne Evrope. Po nepodijeljenom mišljenju
istoričara, u ključnom momentu bitke odnio je presudnu ulogu u slamanju krstaša sa
zapada. Umjesto da budu pregaženi i izbačeni iz Evrope Turci i njihov krvoločni sultan
Bajazit, su pobijedili i masakrirali hrišćanske vitezove sa zapada. Sve zahvaljujući
"svetom" Stefanu Lazareviću. Zar nije logičnije da on bude muslimanski svetac (kad bi
muslimani imali instituciju svetosti), a ne hrišćanski, pa spasio je muslimane! Zbog
uloge u toj bici nazvao sam ga "hrišćanoubicom", o bici možete čitati na sajtu rastko.rs iz
pera Željka Fajfrića, evo link: http://www.rastko.rs/kosovo/istorija/zfajfriclazarevici.html#_Toc485973881
Konstantin Filozof koji je živio na dvoru pored Stefana Lazarevića, nekoliko godina
poslije njegove smrti napisao mu je biografiju. Tu je naveo da je despot jednom prilikom
kad je izbila neka pobuna, običnim rudarskim radnicima śekao noge i ruke.
Jesam li ja kriv što je to objavljeno na velikosrpskom sajtu rastko.rs?

Bizarni svetitelji novijeg vremena: Nikolaj Velimirović je bio veliki ljubitelj Dimitrija
Ljotića, o čemu postoje nepobitni dokazi. Ko je bio Dimitrije Ljotić? Ljotić nije bio
običan kvisling, saradnik, Ljotić je bio ubijeñeni, izvorni srpski nacista, koji je iskreno
vjerovao u Hitlerove ideje. Vojnici Dimitrija Ljotića su u oktobru 1941. privodili
kragujevačke Srbe Njemcima na strijeljanje, tada je ubijeno nekoliko hiljada Srba iz
Kragujevca, za taj dogañaj su svi čuli. Ljotićevci (i Nedićevci) su Njemcima privodili i
srpske Jevreje, tokom II svjetskog rata u Srbiji je ubijeno 90% Jevreja! Dakle, u knjizi
"Bizarni sveci srpske crkve" sam prikazao govor koji je svojevremeno objavio
beogradski list Danas, nadahnuti Velimirovićev govor koji je on izgovorio na sahrani
Dimitrija Ljotića u Sloveniji, aprila 1945. godine. Objavio sam i pjesmu koju je pokojni
Mirko ðorñević prenio iz jedne knjige, srceparajuću pjesmu koju je Velimirović spjevao
Ljotiću, a koja počinje - "Dimitrije, mudri dobrovoljče..."
Ako mu je održao nadahnuti govor na sahrani i ako mu je pjesmu ispjevao, da ne
pominjem ostalo, zar nije njegov ljubitelj, zar nije ljotićevac?
Nevjerovatno, ali istinito, na prijedlog bizarnog vladike Filareta Mićevića (kojeg srpski
istoričar Milan St. Protić naziva kriminalcem), Sinod SPC je po zlu čuvenog četničkog
koljača iz Pljevalja Miloradu Macu Vukojičića proglasio za svetitelja, iako je Milosava
Strunjaš unaprijed pismom upozoravala Filareta da ne promoviše u svetitelje osobe poput
Mace. Maca Vukojičić je npr. ubio majku glumca Miša Janketića (on sam je u nedavnom
intervjuu za RTCG kazao da njegova majka nije ubijena, već zaklana, što je, kako je
kazao - mnogo teže) i još mnogo civila u Pljevljima i okolini, što zna svaki Pljevljak.
Izvanredno svjedočanstvo o zločinima Mace Vukojičića i popa Šiljka ostalo nam je u
emisiji "Sveci i zločinci" koju je priredila Tanja Šuković 2005. godine. U emisiji su
svjedočili sinovi i kćerke onih koje je Maca Vukojičić poklao, meñu njima je svjedočio i
ugledni Pljevljak Miodrag Stamenić član crkvene opštine pljevaljske, dakle iskreni
vjernik SPC! Maca mu je ubio oca, ñeda i babu. Emisiju možete pogledati na linku:
https://www.youtube.com/watch?v=b5TQmEIaQ3s
Sva ñeca osoba koje je Maca pobio, Vukojičića javno nazivaju zlikovcem i koljačem.
Jesam li ja pogriješio što sam u knjizi "svetog" Vukojičića nazvao koljačem i zlikovcem?
Džomić mene kritikuje da se nijesam sa dovoljno literature i izvora upoznao, a on je u
njegovoj knjizi iz 1996. o Joanikiju Lipovcu napisao: "Da je Mitropolit Joanikije bio
okupatorski sluga on bi svakako učestvovao u petrovdanskom proglašenju tzv.
"Nezavisne države Crne Gore" koju je u dogovoru sa italijanskim okupacionim silama
proglasila Crnogorska federalistička stranka na čelu sa Sekulom Drljevićem. Mitropolit
Joanikije je svojim beskompromisnim stavom ignorisao takve crnolatinaške,
separatističke i anticrnogorske ideje i skupove"
(link: www.rastko.rs/istorija/golgota_joanikija/dzomic-golgota_komentari.html)
Meñutim, objavljene su fotografije Lipovca iz talijanskih arhiva, kako prisustvuje
Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. godine, fotografije svako može da pogleda na
http://www.archivioluce.com/archivio/ samo treba u pretraživač ukucati "Cettigne" i naći
će fotografije Lipovca na Petrovdanskom saboru.

Zašto Džomić nije bolje provjerio da li je Lipovac prisustvao Petrovdanskom saboru,
umjesto što vrijeña i piše "crnolatinaši"? Ako je 1996. za učesnike Petrovdanskog sabora
napisao da su "crnolatinaši" onda je i sveti Joanikije Lipovac crnolatinaš, zar ne? Ja zaista
mislim da Džomić 1996. nije bio upoznat sa ovom aktivnošću Lipovca, ali zašto onda
meni prebacuje kako nijesam dovoljno literature konsultovao, kad on u njegovim
knjigama pravi ovakve katastrofalne promašaje?
Džomićeva kritika moje knjige uglavnom ima jednu glavnu poruku - pedofil se u knjizi
ne smije nazvat pedofilom, kasapin se u knjizi ne smije nazvat kasapinom, koljač se u
knjizi ne smije nazvat koljačem, ljotićevac se ne smije nazvat ljotićevcem, kvisling se ne
smije nazvat kvislingom...
Čitaoci neka sami presude da li sam imao pravo što sam knjigu pisao ogoljenim narodnim
jezikom - ili je ispravnije bilo da kvalifikacije dajem u uvijenoj formi, smatra Ćosović.
http://portalanalitika.me/clanak/169787/cosovic-po-dzomicu-pedofila-ne-smijem-nazvatipedofilom-koljaca-koljacem