Professional Documents
Culture Documents
Ivan ivo Gunduli zvani Maica, prema miljenju mnogih najvei hrvatski pjesnik
svih vremena. Bio je tako mladolik da su ga sveenik i medicus pomladili za deset
godina. Napustio je ovaj svijet nekoliko dana prije nego to je trebao postati knezom
Dubrovake Republike. Da je u Dubrovniku
bio izrazito omiljen, svjedoe i dva groba: onaj fiktivni u dominikanaca i onaj pravi u
franjevaca. Pokopan je pokraj glavnoga oltara u crkvi svetoga Franja, u
Franjevakom samostanu u Gradu, gdje ga i na pragu treega tisuljea posjeuju
brojni posjetitelji iz Hrvatske i cijeloga svijeta. Gundulievo djelo, prevedeno na
mnoge jezike, neprestani je uzor hrvatskim pjesnicima, a pojedini stihovi postali su
"ope dobro" svake hrvatske obitelji.
Njegova drama Dubravka posveta je Gradu, Gunduliu i Slobodi i s uspjehom se
izvodi i u naem vremenu u kazalitima od Dubrovnika do Zagreba. Napokon, koji
Hrvat ne zna Gundulieve stihove iz Dubravke koji odjekuju na otvaranju
Dubrovakih ljetnih igara svakoga 10. srpnja: O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar
u kom sva blaga vinji nam bog je d
Kratki sadraj:
Svake godine, u okolici Dubrovnika, na dan sv. Vlaha slavi se praznik, koji je vezan
uz neke narodne tradicije. Tog se dana plee, svira i vlada ope
veselje. Na dan sv. Vlaha vri se i vjeridba izmedu najljepeg pastira i pastirice. Ove
godine taj par su predstavljali Miljenko i Dubravka. Meutim, runi i bogati Grdan
potplauje ljude te oni njemu daju Dubravku. Ali kad se u crkvi vrio obred, cijela
crkva se potresla, a na vratima je stajao Miljenko. To je sveenik shvatio kao
opomenu od boga, te on, uz odobravanje naroda, vjena Miljenka i Dubravku.
Analiza djela:
Kod Gundulieve Dubravke najbolje se oituje snaga refleksije, razmiljanja, koja u
svakom sluaju dovodi i do odreene tendencije, unaprijed vec smiljene, tendencije
kao smiljene poruke svom vremenu i svojim suvremenicima. Dubravka (1628.) je
djelo koje ve na prvi pogled ima vrlo mnogo dodirnih toaka s ve tradicionalnom,
veselom pastirskom igrom. U tom djelu Gunduli stvara fabulu u kojoj se u sreditu
radnje nalazi sudbina dvoje mladih ljudi. Smjetajui dogaaj u Dubravu, pjesnik
uvodi u nju ve standardna pastoralna lica, pastire i pastirice, te mitoloke likove
satira, ali i likove koji prikazuju neke realne osobine tog vremena: izbjeglog ribara iz
Dalmacije i iskvarenog predstavnika dubrovakog graanskog drutva - Grdana. Ta
pastirska drama ima sve elemente alegorijsko-pastirske igre sa sretnim zavretkom.
Gunduli itavu radnju zasniva na starom dubrovakom obiaju da se na dan sv.
Vlaha, zatitnika Dubrovnika, vjenaju najljepi momak i djevojka (Dubravka i
Miljenko). No Grdan, bogat ali pokvaren graanin, eli tu svadbu sprijeiti i sam se
oeniti Dubravkom. U tim njegovim nastojanjima "spreava" ga bog, koji
na samom vjenanju ini uda u svom hramu, i tako se Miljenko i Dubravka nau u
zagrljaju te se sretno vjenaju. Meutim Dubravka ima mnogo dublje znaenje od
obine vesele igre s pjevanjem. Alegorijski shvaeno Dubravka je simbol
aristokratske dubrovake slobode, a Grdan
predstavnik bogatog dubrovakog graanstva koji u tenji za ugodnim ivotom i
bogatstvom prijeti slomom toj slobodi. Dakle, Dubravka je u stvari analiza tadanjeg
stanja u dubrovakom drutvu.
Dubrovnik
sloboda
mir
bogatstvo
slavuj
ast
potenje
pravda
I in
Radmio, jedan od pastira uvodi nas u radnju. On se ujutro budi i moli zvijezdu Danicu
da brzo doe dan jer je danas u Dubravi veliko slavlje. On alje svoje pastire da
naprave veliku gozbu, jer dana kakav e biti dananji, Dubrava jo nije vidjela.
Radmio pjeva i o Dubravi kako bi objasnio vjenanje koje e se odviti izmeu
najljepe pastirice i najljepeg pastira. Po njegovu izboru to su pastirica Dubravka i
pastir Miljenko. Ubrzo Radmio susree jednog ribara, te ga upita zato je doao u
Dubravu. Ribar mu odgovara kako je doao u miru provesti ostatak svog ivota. U
tom razgovoru ribar govori kako Dubrava vlada sama dobom i druge stvari koje
navode da je Dubrava zapravo Dubrovnik. Ribar sretan to je napokon naao mjesto
u kojem e biti sretan zapjeva:
"O Dubravo slavna svima u uresu slobodnomu lijepa ti si u mojijem oima draga ti si
u srcu momu."
Zora pomalo svie i budi se Miljenko koji pjeva o Dubravci i usporeuje njenu ljepotu
s prirodom koja ga okruuje. Uto dolazi Ljubomir. Miljenko je alostan jer smatra da
se Dubravka nee udati za njega, no Ljubomir ga tjei i uvjeruje kako je on jedan od
najljepih pastira i kako e biti izabran za najljepeg pastira, te se tako oeniti
Dubravkom. Nakon toga Dubravka se budi sa pastiricama, te one hitaju sve zajedno
da se umiju da danas budu to ljepe. Pastirice tada govore Dubravki da je ona
najljepa:
"...ti najljepa, ti najdraa bez cvijeta si cvijet od vila..."
Satir Divjak govori o ljubavi prema Dubravci, govori kako je ona najljepa od sviju vila
o emu govore sljedei stihovi:
"O Dubravko, ljepa vele od svijeh vila u Dubravi, tebe misli moje ele, ma se ljubav
tobom slavi."
Ubrzo nailazi Gortak Satir i dolazi do prepirke izmeu njih tko je ljepi. Gortak se
tada pohvali kako pastiri i pastirice odmah zapleu kad on zasvira. Divjak kae da
kad on zasvira na svoje dipli da se slavuji natjeu s njima. Nakon prepiranja Divjak
odluuje da e ukrasti robu vili na jezeru i da e se tako privui. Zatim dolazi scena
gdje Zagorko tjera stoku i trai neku vilu, a Ljubdrag dolazi i pita ga za nevolje. On
mu govori o tome kako mu je vinograd zaputen, vukovi mu jedu ovce, a psi lou
mlijeko. Ljudbrag govori kako to vie svijet stari, to je gori. Takoer govori da bi se
svi eljeli obogatiti, da mladi ne sluaju savjet otaca svojih, da ni Dubrava vie nije
lijepa i zelena, nego poruena zbog nebrige i nepanje. Zatim se javlja Jeljenka
satirica koja je tuna jer ju je Divjak napustio i eli Dubravku. Ona tu govori kako je
on otiao za drugim vilama. Takoer kae da te vile nemaju prirodnu ljepotu i na kraju
velia samu sebe.
II in
Tu se govori o tome kako Brtenko kae da je to lijepo kad se ene najljepi pastir i
pastirica i da tu dolazi do slavljenja slobode, no tada Ljubmir govori kako to nije
uvijek lijepo i da postoje iskoritavanja u braku, da neki brakovi nisu dobri i isti, a na
kraju Tratorko govori kako ne bi smjeli govoriti o tome tako crno na ovaj lijepi i svean
dan. Oni tada odlaze traiti druinu. Zatim se javlja Vuk satir koji govori kako e
Zagorku priuvati stoku dok se on bude smucao. On ovdje govori kako taj dan nije
posveen svetkovini slobode ve da svatko radi to hoe (jede, pije) tj. on zagovara
hedonizam. Stojna je uhvatila Vuka kako joj krade ovcu i ona mu govori kako e ga
vjeati narod. On se predstavlja kao onaj kojem je obeana Dubravka, a ona mu
govori da su mu obeana vjeala. Oni se nateu i na kraju Vuk proklinje Stojnu to ga
nije pustila da pojede neto. Tada se susreu Gortak i Vuk te ga Gortak pita zato
je tuan. On mu govori kako je gladan i da mu je to jedino vano u ivotu. Gortak
mu govori kako je ljepe sluiti vilinu ljepotu, a Vuk ga uvjerava u drugo. Gortak
kae Vuku da e se najesti te da idu na pir jer je on glumac a on neka bude bubnjar.
Miljenko slavi Dubravku lijepim rijeima, a onda mu Pelinka govori da mu to nee
uspjeti te da mu prizna da li je pomno gledao na nju. Ona mu govori kako joj treba
pokloniti dar, a on se ne slae s tim jer misli da se vilu ne smije smatrati lakom
enom. On se udi njezinim savjetima. Divjak se preobukao u vilu i hvalisa se da je
lijep i da je ljepi od bilo koje vile. tu opisuje kako se dotjerao. Zagorko je tuan i
govori kako je imanje vukovo a mlijeko od pasa, da uje vila njegov pla. Stojna,
Zagorkova majka saznaje da je Zagorko tuan i da eli pustiti sve i da ode traiti vilu.
Ona kae da e ona prije njemu nai ouha nego on njoj nevjestu. Onda pastjerii
izraavaju elju da krenu njegovim stopama meutim majka ih spreava. Jeljenka
ezne za Divjakom i govori kako ga vile dre za zvijer, a da ga ona voli. Ona opet
govori kako vile nemaju prirodnu ljepotu.
III in
Tu su Divjaka htjeli pastiri istui jer je htio na prijevaru ui meu vile i poljubiti
Dubravku, a tada Jeljenka govori kako ne bi voljela da njen nevjernik pogine. Gortak
govori da Divjae bjei i smije mu se to je na taj nain mislio poljubiti Dubravku, i
odmah mu prigovara za izgled. Ljubdrag kritizira skup kojeg je Grdan potplatio zlatom
da kau da on ode za Dubravku. On govori kako je Miljenko nju i ona njega eljela od
djetinjstva, a da je sada zlato umijealo prste. Miljenko ali za Dubravkom i govori
kako ju je najgri pastir u okolici mogao uzeti i kae da treba poduzeti neto. Divjak
ne prepoznaje Jeljenku, obuenu u pastira i eli mu se zahvaliti. Ona mu govori da
se okani vila i pokae mu se. Na kraju su krenuli tamo gdje svi idu slaviti boga Lera.
Brtanko i Ljubdrag govore kako Dubravka mora poi za Grdana, a ne za Miljenka.
Dolazi glasnik te govori da se na vjenanju Lerov kip poeo tresti i tako sve dok nije
doao Miljenko. Kad je doao bio je obasjan zrakom, a to je bio znak da je on taj za
koga se treba udati Dubravka. Ljubdrag govori da ipak bogovi paze na ljude. Glasnik
ih poziva na gozbu. Gortak, Vuk, Divjak, Jeljenka i skup pastira pjevaju o tome kako
e biti na gozbi, a nakon svake strofe zazivaju bogove: Hoja, Lero, Dolenije te im na
neki nain tako zahvaljuju. Redovnik govori da je ova veza po zakonima vjere, tj. od
neba potvrena, a onda Miljenko govori Dubravki da je ona najljepa, samo da nju
voli, a ona neto slino. Kroz njihov razgovor se vidi da se stvarno vole. Redovnik
govori pastirima da je njihov posao zavren. Govori kako e veeras pustiti ptice iz
kaveza, pa bi elio da se i Dubravom prostre sloboda. Nakon to redovnik zavri
svaki svoj govor ponavlja stihove:
O lijepa, o draga, o slatka slobodo.
Redovnik trai od boga da uslii prijanje molitve i zahvaljuje to je opet u Dubravi
sloboda i to ima svega i svaega. Govori da se danas slavi ne samo vjenanje ve i
sloboda.
Analiza likova:
Miljenko
Dobar i poboan. Brine se o svome stadu, ali isto tako spreman je i Dubravi pruiti
svu ljubav koja joj je potrebna. Nekim udom dospio je za njene gozbe na sav glas,
ali to je kasnije ispravljeno i proglaen je najboljim pastirom. Uza ove njegove vrline
on je i poten i osjeajan a to moemo zakljuiti iz petog prizora drugog ina u
kojemu starica Pelinka savjetuje Miljenku da se Dubravci priblii darovima, ali on to
odbija i istie da se do ljepote i ljubavi ide istim srcem, a ne punom vreicom.
Dubravka
Dobra pastirica, vodi ostale vile, njezina je prirodna ljepota, a dobrota uzor ostalima,
simbolizira Dubrovaku republiku.
Grdan
Ruan, nepoten, bogat starac. Piev stav ve se vidi iz imena kojemu je dao.
Negativan je lik, a njegova negativnost najvie dolazi do izraaja kad podmiuje
Vijee. Grdan simbolizira nepotene ljude koji prevarom ele doi na vlast.
Starac ribar
Bjegunac iz primorja koje nije slobodno. Dolazi u slobodnu Dubravu.
Divjak i Gortak
Oni su satiri (mitoloka bia). Runi, nespretni, nerealni, izazivaju smijeh.
Ljubdrag
Starac, pastir. Lik kojem je glavni zadatak podsjeati na stara dobra vremena kada
se u Dubravi ivjelo poteno i radosno.
Stih i kompozicija:
Dubravka je napisana u razliitim stihovima i u razliitim strofama. Najvei dio
Dubravke je pisan u dvostruko rimovanim dvanaestercima ili pak osmercima.
Dvostruko rimovani dvanaesterac, kojim zapoinje i Dubravka, cenzura dijeli na dva
estaraka polustiha s rimom. Taj je stih najrasprostranjeniji stih hrvatske poezije 16.
st. ima mnogo teorija o porijeklu toga stiha. Prema najnovijoj, on je hrvatska varijanta
mletako-starofrancuskog dvanaesterca. Dvostruko rimovani dvanaesterci ne
povezuju se u strofe, ali su po dva stiha povezana ne samo rimama nego esto i
semantiki.
Socijalni problemi u tadanjem Dubrovniku, funkcija djela, karakterizacija:
Pria o Miljenku i Dubravki, zaplet radnje s runim Grdanom i sretan rasplet
vjenanjem s Miljenkom govore o nekim u Gundulievo doba ne ba rijetkim
socijalnim problemima Dubrovake Republike. Povjesniari knjievnosti slau se u
miljenju da je priom o Dubravki i Miljenku, s jedne, i Grdanu, s druge strane,
Gunduli aludirao na nejednake enidbe, protivei se i kritizirajui enidbe meu
razliitim drutvenim klasama. U Dubrovakoj Republici od starine je bio zakon da se
plemii mogu vjenavati samo meusobno. Pojava Grdana u drami oito aludira na
neke pokuaje krenja tog starog zakona, problematizira enidbu meu razliitim
drutvenim slojevima i prikazuje takvu vezu kao neprirodnu i protivnu bojim
zakonima od starine. Drutveni problem Gunduli nije prikazao kao socijalni sukob,
Osim prepletanja svih triju knjievnih rodova i razliitih tonova, od onih kominih i
niskih do uzvienih i sublimnih, antitetinost je temeljno naelo strukturiranja
pastoralnog svijeta u Dubravci: pastirima i pastiricama suprostavljeni su satiri i
satirice, ljepoti je suprostavljena runoa, boanskoj pravdi i pravednosti korupcija i
pokvareni ljudski obiaji. Zlatna stara vremena suprotstavljena su novom vremenu,
punome poroka i mana, slobodi Dubrave suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije.
Razrjeenjem dramskog sukoba, pobjedom boanskih zakona i sretnim vjenanjem
Dubravke i Miljenka svi se sukobi razrjeuju, i pastoralu zatvara sretan, harmonian
kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju. Slika je izvedena doslijedno u svim slojevima i
na svim razinama teksta: Dubravka je tipian primjer baroknog oblikovanja teksta i
estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gunduli proirio konvencije
pastoralnog anra i slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizije drutvenopolitikog i moralno-etikog ustrojstva Dubrovake Republike. No za razliku od
Dria, koji je svijet pastoralne idile doveo u sokob s realnou seljakog svijeta,
Gunduliev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u svojoj doslovnosti, s jedne, i
alegorinosti, s druge strane, harmonian: sukobi su kratkotrajni i brzo prevladavani.
Po tome je Dubravka, kao knjievno djelo, i filozofija morala i idealna vizija drutva, a
njen tvorac uitelj vrline
i drutvene pravednosti. Tako je Gunduli u Dubravci poeo razmiljati o velikoj,
novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa Osmana - poeo
je razmiljati o ovjeku i povijesti, o smislu ljudske egzistencije u povijesnom svijetu.
ZAKLJUAK
Djelo Ivana Gundulia ubraja se u vrhunce hrvatske knjievnosti uope. Pokazanom
iznimnom ljepotom i slojevitou hrvatskoga jezika, opsegom i anrovskom
profilacijom opusa, privlanou scenskih i epskih prizora, baroknom frazom i
otrinom religioznih i misaonih uvida Gunduli je stekao status klasika, koji nadvisuje
veinu pisaca svojega vremana. Statut klasika Gunduli zadrava i danas, a
potvruje ga i stalno zanimanje znanosti za njegov djelo ili ivot i ivot njegova opusa
na kazalinim pozornicama i na kroatistikim i slavisitikim katedrama u cijelome
svijetu.
www.maturski.org