Professional Documents
Culture Documents
Pedagogija - Gudjons
Pedagogija - Gudjons
5 razdoblja razvoja
1.
2.
3.
4.
5.
d) Industrijske kole
a) Veliki pedagozi
c) Razvoj kolstva
1. Sveuilite
1809. Godine utemeljeno u Berlinu
Znanost je sustav nezavisnog miljenja, ne vrijedi nikakav drugi autoritet
doli autoritet vlastitog miljenja
U sreditu sveuilita stoji obrazovanje kroz znanost kao filozofiju
2. Gimnazija
Reforma stare latinske kole u novu gimnaziju
Gimnazija je bila planirana kao drugi stupanj opeg obrazovanja ovjeka
iza elementarne kole
Izraen je obvezni nastavni plan i program
4
3. Realna kola
Izmeu gimnazije i elementarne kole postojale su realne i graanske kole
Nastale su od latinskih kola kojima nije uspio skok do gimnazija
Te kole, koje su bile usmjerene na trgovako-obrtnike sadraje, kolebale
su se dugo izmeu vie puke kole, strune obrtnike kole i srednje ili
vie opeobrazovne kole
Ova kola je otvarala pristup odreenim slubenikim zanimanjima
Djevojke su jedva bile uzimane u obzir
4. Nova elementarna kola i obrazovanje njezinih uitelja
Reforme su trebale stajati pod humboldtovskim ciljem zaokret od
nagomilavanja znanja ka formiranju snaga i k opem obrazovanju ljudi
To se trebalo ostvariti uvoenjem Pestalozzijeve metode, a moralo je poeti
kod obrazovanja uitelja
Tako su uitelji slani Pestalozziju da bi nauili metodiku i u Prusku da bi
djelovali kao multiplikator
U nekom periodu rad uitelja je bio veoma ogranien (npr. zabrana
knjievnosti njemake klasike, raunanje s decimalnim razlomcima i
korjenovanje)
Uvode se nove vrste kole: srednje kole s proirenim pukokolskim
nastavnim planom i programom i jednim stranim jezikom
a) Kritika kulture
1. RAZDOBLJE:
Prijelaz iz srednjeg
vijeka k moderni
1700
1750
1800
2. RAZDOBLJE:
Prosvjetiteljstvo
Pedagogijsko stoljee
3. RAZDOBLJE:
1850
njemaka klasika,
graansko drutvo u
nastajanju, novovjeki
obrazovni sustav
1900
4. RAZDOBLJE:
Reformska pedagogija
1933
1945
5. RAZDOBLJE:
Nacionalsocijalizam,
obnova, sadanjost
F. D. Schleiermacher (1768-1934)
Predavanja
J. F. Herbart (1776-1841) Opa
pedagogija
F. D. Frbel (1782-1852) Odgoj
ovjeka
W. v. Humboldt (1767-1835)
Humboldt/Svernke reforme,
sveuilite, uiteljska kola, gimnazija,
elementarne kole
A. Diesterweg (1790-1866)
Realne kole
Herbartijanizam
E. Key Stoljee djeteta
H. Lietz, G. Wynecken, P. Gebeeb,
seoski odgojni domovi, pokret mladei,
pokret ena, drutveno/pedagoki
pokreti
B. Otto, G. Kerchensteiner, H. Gaudig, P.
Oestreich kolska reforma
NS centralistika dravna pedagogija
Razdoblje restauracije
Pokuaji obrazovne reforme
Cilj u uem smislu slui konkretnoj svrsi i opisu praktike intencije glede
djelatnosti
Ciljevi opisuju ili propisuju neko eljeno stanje ili sposobnost
Ciljeve netko (snagom autoriteta ili moi) postavlja
Oni navode ideal za onoga koga treba odgajati (edukand)
10
Norma
Norma je uvjerenje/predodba o zadanu stanju koje poiva iza cilja.
Norme su se razvile u duim vremenskim razmacima i vrijede za vei
kulturalni krug (npr. ljudska prava)
Normu moemo razumjeti i kao generalni zahtjev koji ne vrijedi
pojedinano ili jednokratno
Vrijednosti
Od normi se razlikuju vrijednosti na kojima se one temelje temeljne
vrijednosti (npr. vrednovanje neega kao dobro/loe)
11
Modeli odgoja
Odgoj kao komunikacija, interakcija i reprodukcija
13
odgajatelj
interakcija
edukand
Opadanje kompetencije
uloge
Namjerno metodiko djelovanje
Predmeti teme
14
Izazov postmoderne
15
Interkulturalni odgoj
Socijalizacija
to znai socijalizacija?
Psihologijske teorije
a) Psihologija uenja i ponaanja
Temeljni iskazi
Uenje se u klasinom biheviorizmu shvaa kao nastajanje veza izmeu
podraaja i reakcije
Ponaanje se tumai kao rezultat ovjekove reakcije na impulse
(podraaje) iz okoline
Pritom nije odluujui niti genetski utjecaj niti unutarnji proces sazrijevanja:
naprotiv, ponaanje se istrauje kao prerada iskustava nastalih utjecajima
okoline
Glavni koncepti bili su pritom klasino uvjetovanje i operantno
uvjetovanje
20
Kritika
Teorijske osnove pokazuju mehanicistiki model ovjekova ponaanja i
uenja, jer su unutarnji psihiki procesi naprosto podreeni crnoj kutiji
koja se ne da ispitivati; ispituju se tek kratkotrajne sekvence uenja koje ne
vode nekomu modelu razvoja u smislu ontogeneze ovjeka niti nekom
obuhvatnom modelu osobnosti; najposlije, drutvena strana toliko vanih
uvjeta okoline ne sagledava se kritiki
Bitan napredak pokazuju noviji radovi Alberta Bandure (1979.) o uenju
prema modelu. Ali, preuzimanje ponaanja nekog modela nije puka
imitacija. U ophoenju s drugim ljudima (socijalni modeli), mi gradimo
kognitivne sheme i sustav pravila koji upravljaju naim ponaanjem. Time
uenjem (sukladno bihevioristikom postulatu) ostaje ovisno o socijalnim
utjecajima i odnosima, ali se naglauje vlastita ovjekova aktivnost te
kognitivna prerada
b) Psihoanaliza
Temeljni iskazi
Sve psihoanalitike kole naglauju znaenje nesvjesnog za ljudsku
osobnost, njezino nastajanje, njezino ponaanje
Pozadina prividno namjernih i racionalnih radnji su nama skrivene
nesvjesne sveze
Te psihike strukture izrastaju na procesima izmeu roditelja, djece i svijeta
okoline, u procesima osjetilno emocionalne interakcije
Mertens: Teite je na naglaavanju transakcijskog i na ukljuenju
nesvjesnih oekivanja i fantazija
Nastajanje (konfliktne) subjektivnosti zbiva se prema tom shvaanju u
stalnom procesu interakcije, tj. afekti, spoznaje i namjere ovjeka
promatraju se kao izraz interakcijskih scena
Za postavke teorije socijalizacije od znaenja je takoer i model faza
psihoseksualnog razvoja. Taj se model usmjerava prema tijeku libidinoznog
zaposjedanja razliitih regija i ujedno integrira upravo ocrtane instance
2.
faza
3.
faza
4.
faza
Daljnje faze
Kritika
Novija psihoanaliza znatno je korigirala, proirila i varirala Freudove
osnovne postavke
To se dade pokazati npr. na nastajanju spolnog identiteta, do ega dolazi
ve nakon roenja. Za nj nikako nije presudna samo Edipova faza
c) Kognitivna psihologija razvoja
Temeljni iskazi
Jean Piaget je osniva teorije kognitivnog razvoja
Polazi se od ope sklonosti subjekta da se prema materijalnoj i socijalnoj
okolini odnosi tako da ju aktivno usvaja: ljudi svojim djelatnim aktivnostima
dospijevaju do nekog razumijevanja okoline ovjek koji odrasta razvija
svoje unutarnje strukture u interakciji s uvjetima okolnog svijeta
Dijete se razvija samo, ali ono to ne ini potpuno slobodno i nevezano, ve
se prilagouje okolini. Ono to ini u jednom utvrenom redoslijedu
Piaget je izradio sheme poretka za te procese usvajanja i prerade
Kognitivne strukture formiraju se genetski
Kritika
Kritiki je bilo zapaeno na raun Piageta sljedee: jedva da igra neku
ulogu oblik socijalne odnosno materijalne okoline, kvaliteta socijalnih
interakcija u drutvenim grupama, te nain konkretna oblikovanja
socijalnih uvjeta ivota, jer se svijet okoline shvaa samo kao neke vrste
medij gdje se razvoj osobnosti zbiva
d) Ekologijski pristup
Temeljni iskazi
Teorijski pravac ekologije psihologije razvio je Bronfenbrenner
Od Piageta je preuzeta teza o aktivnu ovjeku koji kreativno usvaja svijet
okoline
No, kako i okolina utjee na ovjeka, postaje nunim i moguim proces
meusobne prilagodbe u smislu prava odnosa meusobnosti
Kritika
Koncept je odve nov. Stoga konkretni empirijski istraivaki radovi koji
se na njemu zasnivaju zasad zaostaju na mikroanalitikoj razini i manje
obuhvaaju sloene veze socijalnokulturalnih uvjeta
22
Sociologijske teorije
a) Strukturalnofunkcionalna teorija
Temeljni iskazi
Socijalizaciju gleda iz perspektive promatraa (ili na makrorazini)
Talcott Parsons (1902-1979) je utemeljitelj teorije
Pitanje je: Koji su uvjeti stabilnosti jednog drutvenog sustava?
Pojam struktura oznauje statiki aspekt sustava
Pojam funkcija oznauje dinamiki aspekt sustava
Parsons razlikuje razliite sustave:
1. Organski sustav ovjekove osobnosti ine osnovne fiziologijske
funkcije
2. Psihiki sustav ima zadatak da te nagonske energije ovjeka upravi
ka drutveno prihvaenim putovima
3. Socijalni sustav oznauje obrazac odnosa izmeu onih koji djeluju
Najobuhvatniji je sustav drutva. Urastanje u drutvo se zbiva uenjem
uloga. Proces socijalizacije je preuzimanje sve veeg i sve diferenciranijeg
broja uloga, preko ega ovjek u sebe prima vrijednosne postavke i norme
socijalnog svijeta okoline, tako da one napokon postaju ciljevima i
motivacijskim snagama vlastita djelovanja
Kritika
Socijalizacija zapravo na kraju znai podrutvovljenje
ovjek nije shvaen kao subjekt koji shvaa i aktivno oblikuje okolinu, on
stoji nasuprot nadmonu drutvu, od ijih utjecaja jedva da se moe
obraniti
b) Simboliki interakcionizam
Temeljni iskazi
Interakcionizam polazi od perspektive sudionika (ili od mikrorazine):
svagdanja interakcija stoji u sreditu zanimanja
Utemeljitelj je George Herbert Mead (1863-1931)
Mead razjanjuje osnovno obiljeje ljudske interakcije na razlici ovjeka i
ivotinje: ivotinja reagira na podraaj druge ivotinje, a da ne pita za
njezinu namjeru ili znaenje. Drukije je kod ljudi: u svakidanjoj interakciji
polazimo od toga, da jezini izriaji drugoga ovjeka, imaju odreenu
namjeru, da ja njihovo znaenje mogu razumjeti.
Pritom je odluujue da Ja (ego) sebe mogu staviti u nain gledanja
drugoga (alter), dakle komunikaciju mogu vidjeti njegovim oima
Mi dakle meusobno interpretiramo u interakciji nae uloge i djelujemo
odgovarajue.
Taj proces Mead naziva preuzimanje uloga (role-taking)
Na odgovarajui nain ego oblikuje svoju ulogu djelovanjem prema
zacrtanom planu vlastita identiteta, koji se ne mora poklapati s onim to
alter od njega oekuje; ego dakle gradi ulogu. Mead taj proces naziva
role-making
23
Kritika
Kritiki se prigovara da ta pozicija ne stavlja na raspolaganje nikakav
analitiki instrument za utvrivanje linije moi, utjecaja i konflikata
industrijskih drutava
No ovdje su se socijalne strukture oslobodile svojih tvoraca i imaju vlastitu
dinamiku, ime predstavljaju vlastitu zbilju koja se ne iscrpljuje u tomu
koliko to subjekt o njoj zna i kako ju tumai
c) Socijalnoteorijski pristup
Temeljni iskazi
Habermas povezuje temeljnu kritiku Parsonove strukturalnofunkcionalne
teorije s nadovezivanjem na simboliki interakcionizam
Pri tom uzima u obzir psihoanalizu, teorije razvoja i djelovanja te analize u
smislu filozofije drutva
Habermas pita o osnovnim kvalifikacijama subjekta potrebnim za
djelovanje unutar interakcionistikog koncepta.
Radi se o sljedeem:
o Mnoge uloge omoguuju sudionicima tek malo zadovoljenja, pa ipak
oni moraju odravati interakciju: to ini poeljnim sposobnost za
toleranciju na frustraciju (egrt trpi nesposobna metra)
o Oekivanje uloga nerijetko je difuzno i treba ga protumaiti, pa je
potrebna sposobnost podnoenja takvih nejasnoa i viestranosti
(uitelj koji treba djelovati i irokogrudno i pravno besprijekorno)
o Subjekti ne djeluju na temelju uloga koje su bez veih tekoa
internalizirali, ve prema ulozi naelno imaju reflektirajui odnos
(pedagog koji se protivi ocjenjivanju)
Habermasov teorijski zahtjev ispunjava mnoge zahtjeve u svojoj sloenoj
arhitekturi: On u sredite stavlja razvoj aktivnog (jezino) djelatnog
subjekta, opisuje svezu izmeu razvoja subjekta i nadreenih razina
procesa socijalizacije, te razrauje odnos izmeu postojee formacije
drutva i struktura identiteta koji se formiraju
Kritika
Kritizirano je jednostrano naglaavanje dominacije jezine kompetencije
naspram npr. Emocionalnoj dimenziji
24
Instance socijalizacije
26