Marina Cvetajeva bila je ruska pesnikinja poznata po
svom buntovnom karakteru, sebicnosti i delima ispunjenim emocijama. Sebe i svoju poeziju je uvek stavljala na prvo mesto, s verom da je kompromis samo za one koji nisu umetnici. U svojoj 49. godini oduzima sebi zivot jer vise nije mogla sebi i porodici da obezbedi osnovne uslove za zivot. Neko je od kamena, neko od gline, ja srebrnim sjajem plenim! Ja sam od izdaje, ja sam Marina, ja sam varljiva morska pena, vec u prvom katrenu saznajemo karakter pesnikinje. Ona ukazuje na svoju fizicku lepotu kojom zraci, a isto tako i na svoju prirodu koja pruza veliki kontrast u odnosu na njen fizicki izgled. Ovo je uvodna strofa pesme i ukazuje i takoreci upozorava citaoca na njenu narav. Za one od gline, za one od mesa - i sanduk, i kamen nad grobom... Sred mora sam krstena, i trajem, jesam, a vecno u letu se drobim. Na ovaj nacin pesnikinja zeli da dokaze svoju snagu, besmrtnost i veliku nadmoc nad onima od gline ili mesa. Nov talas - i vaskrsnem ja, razbijena o kolena vasa gorska! Pa - zivela pena - ta vesela pena - ta visoka pena morska. Ponovo, pesnikinja ukazuje na svoju snagu. Kako je neko srusi, ona ce da ustane odlucnije i bice jaca nego pre.