SVEUILITE U ZAGREBU

GRAEVINSKI FAKULTET
ZAVOD ZA PROMETNICE

CESTOVNA
VORITA U RAZINI
Skripta za izradu programa iz kolegija Cestovna vorita

Izradili: doc.dr.sc. Ivica Staneri

ime Bezina, mag.ing.aedif.
Tamara Dambas, mag.ing.aedif.

Zagreb, 2015

SADRAJ
1. UVOD ................................................................................................................................................... 1
2. STANDARDNO ETVEROKRAKO RASKRIJE ......................................................................................... 2
2.1. Odreivanje irine prometnih trakova i definiranje poetne sheme vorita ............................. 4
2.2. Oblikovanje razdjelnog otoka oblika kaplje na sporednoj cesti ................................................... 5
2.3. Oblikovanje desnog ruba kolnika uz razdjelni otok na sporednoj cesti ..................................... 10
2.4. Oblikovanje klinastog izvoz na glavnoj cesti i trokutastog otoka na sporednoj cesti ................ 12
2.5. Oblikovanje dodatnog traka za desno skretanje na glavnoj cesti i trokutastog otoka na ......... 13
2.6. Odreivanje meusobnog odnosa (poloaja) izmeu sporednih krakova vorita ................... 14
2.8. Oblikovanje dodatnog traka za lijevo skretanje na glavnoj cesti ............................................... 16
2.9. Oblikovanje dodatnog traka za desno skretanje na glavnoj cesti .............................................. 17
3. ETVEROKRAKO KRUNO RASKRIJE ................................................................................................ 18
3.1 Oblikovanje sredinjeg otoka i krunog kolnika .......................................................................... 19
3.2 Oblikovanje razdjelnog otoka ...................................................................................................... 21
3.3 Oblikovanje rubova kolnika na privozima ................................................................................... 22
3.4. Kontrola odabranih elemenata oblikovanja krunog raskrija ................................................... 25
3.5 Oblikovanje preostalih privoza krunog raskrija........................................................................ 28
4. ISPITIVANJE I ANALIZA PROVOZNOSTI VORITA ............................................................................. 30
4.1 Ispitivanje provoznosti na standardnom etverokrakom raskriju ............................................. 30
4.2 Ispitivanje provoznosti na etverokrakom krunom raskriju .................................................... 35
5. POSTAVLJANJE HORIZONTALNE I VERTIKALNE SIGNALIZACIJE VORITA ........................................ 42
POPIS LITERATURE ................................................................................................................................. 43

SVEUILITE U ZAGREBU
GRAEVINSKI FAKULTET
ZAVOD ZA PROMETNICE

1. UVOD
Cestovna vorita u razini su posebne prometne povrine namijenjene prometovanju vozila. Uvjeti
odvijanja prometa na voritima bitno se razlikuju od onih na otvorenom potezu ceste. Prometne
radnje spajanja, odvajanja, preplitanja i presijecanja prometnih tokova ine vorita potencijalno
opasnim mjestima za nastanak prometnih nesrea te stoga posebnu panju treba posvetiti njihovom
graevinskom i prometnom oblikovanju kako bi se ostvarili preduvjeti sigurnog odvijanja prometa. U
posljednja dva desetljea sve ei izbor u projektiranju i izgradnji cestovnih vorita u razini su
kruna raskrija koja imaju znatno manji broj konfliktnih toaka od standardnih vorita u razini (slika
1.1).

Slika 1.1. Prometne radnje u standardnom raskriju u razini i krunom raskriju

Ova skripta namijenjena je studentima diplomskog studija kao uvod u osnove projektiranja cestovnih
vorita u razini. Projektnim zadacima je obuhvaena izrada standardnog etverokrakog raskrija
izvan naselja prema njemakim smjernicama [2] te etverokrakog krunog raskrija izvan naselja
prema hrvatskim smjernicama [3]. Oba projektna zadatka rjeavaju se kroz sljedee korake:
1. geometrijsko oblikovanje vorita prema zadanim smjernicama,
2. ispitivanje provoznosti za zadano mjerodavno vozilo,
3. postavljanje horizontalne i vertikalne signalizacije.

2. STANDARDNO ETVEROKRAKO RASKRIJE

Za oblikovanje standardnog etverokrakog vorita u razini su odabrane njemake smjernice [2] zato
to se primjenjuju u dravi s dugom tradicijom u izgradnji cesta i razvijenom cestovnom mreom, a i
naa projektantska praksa tradicionalno je orijentirana upravo na njih. Uz to njemake smjernice
predstavljaju preporuljiv edukacijski materijal jer obiluju primjerima (slika 2.1) i detaljima te su u
njima vrlo detaljno propisani koraci oblikovanja projektnih elemenata vorita, posebno otoka,
odnosno prisutan je visok stupanj standardizacije vorita.
Openito se moe rei da se postupak oblikovanja standardnog vorita u razini prema njemakim
smjernicama svodi na tri koraka:
1.
2.
3.

oblikovanje (konstrukcija) pojedinih elemenata vorita (rubovi kolnika, otoci) i njihovo

sastavljanje u graevinsko-prometni projekt vorita,
provjera provoznosti projektiranog vorita ablonama,
ispravljanje projektnih elemenata vorita.

Ovaj princip predstavlja najvei nedostatak njemakih smjernica, jer je nakon obavljenog
projektiranja potrebno naknadno ispitivanje provoznosti te ispravljanje krivo oblikovanih elemenata
vorita. Ono to zabrinjava u domaoj projektantskoj praksi je injenica da se projektiranje najee
svodi samo na oblikovanje pojedinih elemenata vorita, dok se ispitivanje provoznosti i naknadno
ispravljanje projektnih elemenata vorita zanemaruje.

Slika 2.1. Primjer kanaliziranog etverokrakog vorita u razini [2]

Na osnovu prvog projektnog zadatka iz kolegija Cestovna vorita potrebno je izraditi idejno rjeenje
standardnog etverokrakog vorita u razini izvan naselja. Projektnim zadatkom zadani su sljedei
ulazni podaci:
prometni tokovi (strelice) na glavnoj i sporednoj cesti,
2

brzina vonje u voritu na glavnoj Vgl i sporednoj cesti Vsp (od 40 do 80 km/h),
kutovi presijecanja osi sporedne i glavne ceste (od 50 do 130),
parametar koaraste krivine R2.

Zadane prometne tokove je potrebno kanalizirati radi poveanja sigurnosti prometa na voritu
(propusna mo, provoznost). Pri tome na glavnoj cesti treba kanalizirati lijeve i desne skretae preko
dodatnih trakova za lijevo i desno skretanje te klinastog izvoza (slika 2.2). Na sporednoj cesti treba
razdvojiti suprotne prometne tokove izvedbom izdignutog otoka oblika kaplje, zatim treba razdvojiti
lijeve i desne skretae s glavne na sporednu cestu izvedbom trokutastog otoka te treba razdvojiti
skretae od onih koji zadravaju smjer kretanja izvedbom dodatnih trakova (slika 2.2). Izvan vorita
ceste su dvosmjerne i dvotrane (sporedna i glavna).

Klinasti izvoz za
desne skretae

50-130

50-130
SPOREDNA CESTA

GLAVNA CESTA

Slika 2.2. Primjer projektnog zadatka etverokrakog vorita u razini

Oblikovanje standardnog etverokrakog raskrija provodi se kroz nekoliko koraka:
1.
2.
3.
4.
5.

Odreivanje irine prometnih trakova na glavnoj cesti i definiranje poetne sheme vorita,
Oblikovanje razdjelnog otoka oblika kaplje na sporednoj cesti,
Oblikovanje desnog ruba kolnika na sporednoj cesti,
Oblikovanje lijevog ruba kolnika i trokutastog otoka na sporednoj cesti - klinasti izvoz,
Oblikovanje lijevog ruba kolnika i trokutastog otoka na sporednoj cesti dodatni trak za
desno skretanje,
6. Spajanje trokrakih vorita u etverokrako,
7. Oblikovanje dodatnog traka za lijevo skretanje na glavnoj cesti,
8. Oblikovanje dodatnog traka za desno skretanje na glavnoj cesti.

2.1. Odreivanje irine prometnih trakova i definiranje poetne sheme vorita

Odreivanje irina prometnih trakova na otvorenom potezu ceste prema njemakim smjernicama i
naem pravilniku [4] vrlo je slino. Zbog toga e se za potrebe izrade projektnog zadatka iz kolegija
Cestovna vorita irina prolaznih prometnih trakova odreivati prema naem pravilniku [4] odnosno
tablici 2.1.
irina prometnih trakova na glavnoj cesti odreuje se na sljedei nain:
irina prolaznih trakova odabire se prema zadanoj projektnoj brzini u voritu iz tablice 2.1,
irina traka za lijevo skretanje iznosi najmanje 3,25 m (u pravilu je 3,5 m).
irina traka za desno skretanje na glavnoj cesti jednaka je irini prolaznih trakova, a
maksimalno moe biti 3,50 m.
Odabir irina prolaznih i dodatnih prometnih trakova na sporednoj cesti u opisan je u poglavlju 2.3.
Tablica 2.1. irina prometnih trakova na otvorenom potezu ceste [2]
Vgl ili Vsp [km/h]
[m]

80

70

60

50

40

3,25

3,00

3,00

3,00 (2,75)

2,75 (2,50)

Nakon odreivanja irina prolaznih i dodatnih trakova (lijevo i desno skretanje) na osnovu projektnog
zadatka (slika 2.2) treba konstruirati shemu etverokrakog vorita. Na shemi (slika 2.3) moraju biti
naznaeni svi prometni i dodatni trakovi na glavnoj cesti te osi sporedne i glavne ceste. Radi daljnjeg
postupka oblikovanja projektnih elemenata vorita (razdjelnog otoka oblika kaplje) shemu
etverokrakog vorita treba podijeliti na dva trokraka.

Klinasti izvoz

pt
lt
pt
dt

Slika 2.3. Shema etverokrakog vorita podijeljena na dva trokraka vorita

4

2.2. Oblikovanje razdjelnog otoka oblika kaplje na sporednoj cesti

Ovisno o kutu presijecanja osi glavne i sporedne ceste definirana su tri razliita naina oblikovanja
razdjelnog otoka:
za kutove 72 108 (slike 2.4, 2.5),
za kutove > 108 (slike 2.4, 2.6),
za kutove < 72 (slike 2.4, 2.7).
Razdjelni otok oblika kaplje izvodi se u dva dijela, izdignuti iznad kolnika i iscrtani na kolniku. Duljina
izdignutog dijela kaplje treba biti od 15,0 m do 25,0 m, a zajedno s iscrtanim dijelom kaplje do 40,0 m.
irina kaplje ne smije biti vea od 5,0 m. Udaljenost vrha kaplje od ruba prolaznog traka treba biti od
2,0 do 4,0 m. Na slici 2.4 prikazani su primjeri kanaliziranih trokrakih vorita za razliite kutove
presijecanja osi glavne i sporedne ceste.

Slika 2.4. Primjeri kanaliziranih trokrakih vorita za razliite kutove presijecanja osi cesta

Oblikovanje razdjelnog otoka za kutove 72 108

Oblikovanje otoka za kutove 72 108 izvodi se u nekoliko koraka (slika 2.5):
1. Odrediti presjecite ruba glavne ceste i osi sporedne ceste.
2. Konstruirati paralelu s osi sporedne ceste desno od osi na razmaku ija se vrijednost odreuje
pomou grafikona na slici 2.5.
3. Konstruirati kruni luk polumjera Ri koji dodiruje lijevi rub (gornjeg) prolaznog prometnog
traka glavne ceste i paralelu konstruiranu u koraku . Vrijednost Ri odabrati iz tablice 2.2.
za lijevo skretanje iz sporedne na glavnu cestu.
4. Iz sredita krunog luka Ri (korak ) konstruirati kruni luk polumjera Ri + 2 m i presjei
vanjski rub prolaznog traka glavne ceste.
5. Presjecite odreeno u koraku spojiti sa sreditem krunog luka polumjera Ri i odrediti
presjecite ove spojnice s krunim lukom polumjera Ri.
6. Konstruirati kruni luk polumjera Ri koji prolazi kroz presjecite odreeno u koraku i
tangira lijevi rub traka za lijevo skretanje na glavnoj cesti. Polumjer Ri odrediti prema
tablici 2.2 za lijevo skretanje iz glavne na sporednu cestu, odnosno odabrati takav polumjer
da irina kaplje, definirana koracima i , bude od 1,5 do 5,5 m.
7. Vrh kaplje zaobliti krunim lukom polumjera R 0,75 m tako da bude od ruba glavne ceste
udaljen 2,0 4,0 m.
8. Konstruirati dva pravca koji tangiraju krune lukove iz koraka i i sijeku os sporedne
ceste na udaljenosti 40 m od vanjskog ruba prolaznog traka glavne ceste.
9. Odrediti mjesto na kojem udaljenost izmeu pravaca iz koraka mjerena okomito na os
sporedne ceste iznosi 2,5 m. Odrediti toku udaljenu 1,0 m od desnog pravca i nacrtati iz te
toke pravac koji tangira kruni luk iz koraka . Donji vrh otoka zaobliti krunim lukom
polumjera R = 0,75 m.
10. Dio plohe izmeu pravaca iz koraka i i vrha otoka oznaava se bojom na kolniku.

Tablica 2.2. Polumjeri krunih lukova za konstrukciju kaplje za razliite kutove presijecanja osi cesta
Ri [m]
Kutovi []

Za lijevo skretanje iz sporedne

na glavnu cestu

Za lijevo skretanje iz glavne

na sporednu cestu

72

10

20

90

15

13

108

20

10

Napomene: Za kutove izmeu 72 i 108 izvriti interpolaciju polumjera krunih lukova i vrijednosti
zaokruiti na 0,5 m. Za kutove manje od 72 i vee od 108 ekstrapolacija se ne izvodi zbog naina
konstrukcije kaplje (rekonstrukcija osi sporedne ceste). Za te kutove polumjeri krunih lukova
odabiru se kao da se osi sporedne i glavne ceste sijeku pod priblino pravim kutom.

Udaljenost paralele
od osi ceste [m]

72

81
90
99
108
Kut presijecanja osi cesta []

Slika 2.5. Konstrukcija razdjelnog otoka za kutove 72 108

Oblikovanje razdjelnog otoka za kutove < 72

Oblikovanje otoka za kutove < 72 izvodi se u nekoliko koraka (slika 2.6):
1. Os sporedne ceste treba skrenuti okomito na os glavne ceste s polumjerom krunog luka
R 50 m tako da kruni luk prestaje na vanjskom rubu prolaznog traka glavne ceste.
2. Konstruirati kruni luk polumjera Ri za lijevo skretanje iz sporedne na glavnu cestu (tablica 2.2
vidi napomene) koji dodiruje kruni luk (zakrenutu os) iz koraka i lijevi rub (gornjeg)
prolaznog prometnog traka.
3. Isto kao koraci za 72 108:
a. Iz sredita krunog luka Ri (korak ) nacrtati kruni luk polumjera Ri + 2 m i presjei
rub glavne ceste.
b. Presjecite odreeno u koraku a spojiti sa sreditem krunog luka polumjera Ri i
odrediti presjecite ove spojnice s krunim lukom polumjera Ri.
c. Konstruirati kruni luk polumjera Ri koji prolazi kroz presjecite odreeno u koraku
b i tangira lijevi rub traka za lijevo skretanje na glavnoj cesti. Polumjer Ri odrediti
prema tablici 2.2 (vidi napomene) za lijevo skretanje iz glavne na sporednu cestu,
odnosno odabrati takav polumjer da irina kaplje, definirana koracima i , bude
od 1,5 do 5,5 m.
d. Vrh otoka zaobliti krunim lukom polumjera R 0,75 m tako da bude od ruba glavne
ceste udaljen 2,0 - 4,0 m.
4. Izdignuti dio otoka treba biti dugaak oko 25,0 m, a donji vrh izmaknut u lijevo od osi za
1,0 m i zaobljen krunim lukom R = 0,75 m.
5. Konstruirati pravce koji tangiraju kruni luk donjeg vrha otoka i krune lukove iz koraka i
.
6. Konstruirati kruni luk odreenog polumjera koji dodiruje os sporedne ceste i pravac iz
koraka tako da duljina iscrtane povrine ispred donjeg vrha otoka bude priblino 15,0 m.

Slika 2.6. Konstrukcija razdjelnog otoka za kutove < 72

8

Oblikovanje razdjelnog otoka za kutove > 108

Oblikovanje otoka za kutove > 108 izvodi se u nekoliko koraka (slika 2.7):
1. Os sporedne ceste treba skrenuti okomito na os glavne ceste s polumjerom krunog luka
R 50 m tako da kruni luk prestaje na vanjskom rubu prolaznog traka glavne ceste.
2. Konstruirati pravac okomito na os glavne ceste desno od sjecita na udaljenosti od 2,5 m.
3. Konstruirati kruni luk polumjera Ri za lijevo skretanje iz glavne na sporednu cestu (tablica 2.2
vidi napomene) koji dodiruje lijevi rub traka za lijevo skretanje i pravac iz koraka .
4. Konstruirati paralelu s lijevim rubom (gornjeg) prolaznog prometnog traka na glavnoj cesti
na udaljenosti od 15,0 m i ablonu. Pomicanjem toke A (ablona) po spomenutoj paraleli
treba odrediti poloaj sredita koncentrinih krunica polumjera 15,0 i 17,0 m tako da toka C
bude na rubu glavne ceste, a toka B na krunom luku iz koraka . Konstruirati kruni luk
polumjera R = 15,0 m sa sreditem u toki A.
5. Zaobliti vrh otoka krunim lukom polumjera R 0,75 m tako da bude od ruba ceste udaljen
od 2,0 - 4,0 m.
6. Konstruirati kruni luk polumjera R = 30 m koji dodiruje kruni luk iz koraka i os sporedne
ceste.
7. Izdignuti dio otoka treba biti duljine 25,0 m. Donji vrh otoka zaobliti krunim lukom
polumjera R = 0,75 m.
8. Konstruirati pravac koji tangira krune lukove iz koraka i .
9. Konstruirati kruni luk koji dodiruje pravac iz koraka i os sporedne ceste tako da duljina
rafirane povrine ispred donjeg vrha otoka bude priblino 15,0 m.

ablona

Slika 2.7. Konstrukcija razdjelnog otoka za kutove > 108

9

2.3. Oblikovanje desnog ruba kolnika uz razdjelni otok na sporednoj cesti

Oblikovanje desnog ruba kolnika uz razdjelni otok na sporednoj cesti ovisi o kutu presijecanja osi
sporedne i glavne ceste, broju i irini prometnih trakova. Pri oblikovanju desnog ruba kolnika treba se
drati sljedeih naela:
Prometni trakovi uz razdjelni otok izvode se paralelno s desnim rubom iscrtanog dijela otoka
(slika 2.8). irina jednog prometnog traka uz otok je 4,5 m, a irina dva prometna traka je 2 x
3,25 m. Kada se uz otok nalaze dva prometna traka tada se desni trak dodaje paralelno uz
lijevi. Poetak desnog traka formira se proirenjem lijevog na duljini od LZ = 30 m. Proirenje
lijevog traka treba oblikovati prema tablici 2.3. Poetak desnog traka treba biti vezan uz
poetak ili kraj proirenja (ovisno o situaciji). irina prometnog traka () na otvorenom potezu
sporedne ceste odreuje se prema tablici 2.1 i zadanoj projektnoj brzini na sporednoj cesti.
Rub kolnika na prijelazu s otvorenog poteza ceste na potez uz otok potrebno je zaobliti. Za
kutove presijecanja osi cesta 72 108 zaobljenje izvoditi krunim lukom polumjera R
250 m (slika 2.8), a za kutove < 72 i > 108 polumjere krunih lukova prilagoditi
polumjerima krunih lukova oblikovanja kaplje, odnosno osi sporedne ceste.
Na prijelazu iz sporedne na glavnu cestu desni rub kolnika konstruira se iz tri kruna luka
(koarasta krivina) iji su polumjeri u odnosu R1 : R2: R3 = 2 : 1 : 3 (slike 2.8 i 2.9). Centralni
kutovi krunog luka polumjera R1 i R3 su konstantni. Za kruni luk polumjera R1 kut iznosi
15,75, a za kruni luk polumjera R3 kut iznosi 20,25. Polumjer krunog luka R2 treba biti 8,0
(10,0) m, naroito za kutove presijecanja osi cesta 72 108. Na slici 2.9 prikazan je
proraun (baziran na kutu ) i nain konstrukcije ruba kolnika - koaraste krivine.

Slika 2.8. Primjeri oblikovanja desnog ruba kolnika uz razdjelni otok

10

Tablica 2.3. Ordinate proirenja potrebne za konstrukciju dodatnih trakova

R1 = R2 0,0375
R2 = R2 0,1236
y1 = R2 0,0750
y2 = R2 0,1854
Xm1 = R2 0,2714
Xm2 = R2 0,6922
x1 = R2 0,5428
x2 = R2 1,0383

T1 = R2 (0,2714 + 1,0375 tan/2 + 0,0861/sin)

T2 = R2 (0,6922 + 1,1236 tan/2 - 0,0861/sin)

Slika 2.9. Proraun i konstrukcija desnog ruba kolnika sastavljenog iz tri kruna luka

11

2.4. Oblikovanje klinastog izvoza na glavnoj cesti i trokutastog otoka na sporednoj cesti
Klinasti izvoz, trokutasti otok i lijevi rub kolnika uz razdjelni otok oblikuju se prema tono odreenom
redoslijedu vodei rauna o tome da irina izmeu otoka i kaplje iznosi 6,0 (6,5) m na najuem mjestu
te da stranice trokuta ne budu krae od 5,0 m niti dulje od 20,0 m. Oblikovanje navedenih projektnih
elemenata izvodi se u nekoliko koraka (slika 2.10):
1. Iz sredita krunog luka Ri (za lijevo skretanje iz glavne na sporednu cestu) konstruirati kruni
luk polumjera Ri + 6,0 (6,5) m.
2. Konstruirati pravac paralelan s lijevim rubom kaplje na udaljenosti od 5,5 m te konstruirati
kruni luk polumjera 5,5 m sa sreditem u toci poetka zaobljenja donjeg vrha kaplje radi
kontrole razmaka.
3. Konstruirati pravac paralelan s vanjskim rubom prolaznog traka glavne ceste na udaljenosti
od 3,5 m (5,0 m kada je glavna cesta u krivini).
4. Konstruirati kruni luk polumjera R (za 72 108 tablica 2.4, a za < 72 i > 108
prilagoditi situaciji) tako da dodiruje pravac iz koraka i pravac iz koraka .
5. Iz sredita krunog luka konstruiranog u koraku nacrtati kruni luk polumjera R + 5,5 m.
6. Konstruirati kruni luk polumjera R (za kutove 72 108 R 250 m, a za kutove < 72
i > 108 prilagoditi situaciji) tako da dodiruje ili kruni luk iz koraka ili pravac iz koraka
i vanjski rub prolaznog traka na sporednoj cesti. Razmak izmeu donjeg vrha kaplje i
lijevog ruba kolnika mora biti 5,5 m (kontrola pomou krunog luka iz koraka ).
7. Konstruirati dvije stranice trokutastog otoka:
a. Stranicu otoka uz trak za desno skretanje treba konstruirati tako da tangira kruni luk
iz koraka na priblino polovici svoje duljine.
b. Stranicu otoka uz kaplju treba konstruirati tako da na najuem dijelu bude
odmaknuta od kaplje za 6,0 (6,5) m te da bude okomita na vanjski rub prolaznog
traka glavne ceste. Kruni luk iz koraka koristiti za kontrolu razmaka.
8. Konstruirati treu stranicu otoka tako da bude paralelna s vanjskim rubom prolaznog traka na
glavnoj cesti na udaljenosti od 0,5 (1,0) m.
9. Vrhove otoka zaobliti krunim lukovima polumjera R = 0,5 m.
10. Konstrukcija lijevog ruba traka za desno skretanje:
a. Odrediti toku presjecita krunog luka iz koraka i vanjskog ruba prolaznog traka
na glavnoj cesti.
b. Odrediti toku u kojoj kruni luk iz koraka dodiruje stranicu trokutastog otoka
konstruiranu u koraku a. Dio krunog luka izmeu te dvije toke predstavlja lijevi
rub traka za desno skretanje.
11. Odrediti toku na vanjskom rubu prolaznog traka glavne ceste koja je udaljena 35,0 m od
toke pronaene u koraku a.
12. Iz toke odreene u koraku konstruirati pravac koji tangira kruni luk iz koraka .

12

Tablica 2.4. Polumjeri krunih lukova za oblikovanje ruba kolnika kod klinastog izvoza i dodatnog
traka za desno skretanje
Kutovi ()

R (m)

72

20

90

25

108
25
Napomene: U tablici su navedene najmanje vrijednosti polumjera krunih lukova. Polumjeri
krunih lukova za kutove izmeu 72 i 108 mogu se interpolirati.

Slika 2.10. Oblikovanje klinastog izvoza, trokutastog otoka i ruba kolnika za 72 108

2.5. Oblikovanje dodatnog traka za desno skretanje na glavnoj cesti i trokutastog otoka na
sporednoj cesti
Oblikovanje dodatnog traka za desno skretanje na glavnoj cesti i trokutastog otoka na sporednoj cesti
vri se na slian nain kao i kod klinastog izvoza. Za njegovo oblikovanje potrebno je ponoviti gotovo
cijeli postupak opisan u poglavlju 2.4, osim toaka i te uz odreenu razliku u koraku . U
koraku pravac paralelan s vanjskim rubom prolaznog traka glavne ceste umjesto za 3,5 m treba
odmaknuti za irinu desnog prometnog traka (poglavlje 2.1.).
13

Na slici 2.4 prikazani su primjeri kanaliziranih trokrakih vorita za razliite kutove presijecanja osi
glavne i sporedne ceste.
Nakon zavretka oblikovanja svih projektnih elemenata na sporednim prilazima trokrakih vorita za
odgovarajui kut krianja osi glavne i sporedne ceste potrebno je odrediti meusoban odnos (poloaj)
sporednih krakova vorita.

2.6. Odreivanje meusobnog odnosa (poloaja) izmeu sporednih krakova vorita

Meusobni odnos (poloaj) sporednih krakova u voritu treba biti takav da budu zadovoljeni uvjeti
provoznosti lijevih skretaa iz glavne na sporednu cestu i obrnuto te da bude osiguran nesmetani
prolaz vozila preko glavne ceste (opasnost od naleta vozila na razdjelni ili trokutasti otok). Preporuka
je da poetni poloaj sporednih krakova vorita bude takav da irina povrine koju vozila prebriu u
lijevom skretanju (mjerena izmeu krunih lukova polumjera Ri) bude (slike 2.11, 2.12):
a 8,0 m,
b 5,0 m.

Slika 2.11. irina prebrisanih povrina za lijeva skretanja vozila

Na slici 2.12 prikazan je primjer odreivanja meusobnog odnosa sporednih krakova vorita uz
potivanje poetnih uvjeta. Navedeni primjer ukazuje na to da za pravilno oblikovanje etverokrakih
kanaliziranih vorita nije dovoljno samo spojiti osi sporednih cesta u toki presjecita s osi glavne
ceste, ve projektiranju treba pristupiti na ozbiljan i studiozan nain. To je ujedno i najvei razlog
zato je potrebno zasebno oblikovanje sporednih krakova ceste. Meutim, da bi se sa sigurnou
moglo potvrditi da su projektni elementi vorita ispravno oblikovani te da je meusoban odnos
sporednih krakova vorita korektno izveden potrebno je ispitati provoznost vorita za odabrano
mjerodavno vozilo.

14

Slika 2.12. Primjer spajanja trokrakih vorita u etverokrako

15

2.8. Oblikovanje dodatnog traka za lijevo skretanje na glavnoj cesti

Radi smjetaja dodatnog traka za lijevo skretanje na glavnoj cesti potrebno je razmaknuti prolazne
trakove (slika 2.13). Razmicanje prolaznih trakova oblikuje se kao S krivina (kubna parabola) na
duljini Lz prema tablici 2.3, a moe biti napravljeno obostrano (simetrino slika 2.13) ili jednostrano.
Duljina razmicanja Lz ovisi o brzini na glavnoj cesti Vgl, o irini razmicanja i te o irini prometnog traka
za lijevo skretanje b (kod obostranog razmicanja i = b/2, kod jednostranog i = b). Duljina
razmicanja rauna se prema sljedeoj formuli:

L Z Vgl i / 3
Trakovi za lijevo skretanje sastoje se od (slika 2.19):
dijela za promjenu traka LZ1,
dijela za usporenje LV,
dijela za stajanje LA.
Trak za lijevo skretanje odmjerava se od stop linije (slika 2.13), a stop linija se u pravilu postavlja toci
(ili malo ispred toke) u kojoj kruni luk polumjera Ri dodiruje lijevi rub traka za lijevo skretanje
(slike 2.5, 2.13). Pri tome treba provjeriti da li vozila koja prelaze preko glavne ceste gaze po stop liniji.
Ukoliko vozila gaze po stop liniji tada njezin poloaj i poetak traka treba prilagoditi situaciji na
voritu. Duljina LA iznosi minimalno 20,0 m, a duljina LV odreuje se na temelju podataka iz tablice
2.5. Duljina LZ1 iznosi maksimalno 30,0 m, a odreuje se na temelju duljine Ln. Duljina Ln odreuje se
na temelju irine razmicanja prolaznih trakova od 2,0 m (slika 2.13). Trak za lijevo skretanje na duljini
LZ1 oblikuje se kao S krivina (kubna parabola) prema tablici 2.3.

lt

Ri

LZ1

Ln
LZ

LV

LA

Slika 2.13. Trak za lijevo skretanje

Tablica 2.5. Duljina dijela za usporenje LV kod lijevog i desnog skretanja
Broj skretaa

Brzina Vgl [km/h] i duljine LV

q [vozila/h]

50

60

70

80

90

100

400

10

15

20

30

40

> 400

20

30

40

55

75

16

2.9. Oblikovanje dodatnog traka za desno skretanje na glavnoj cesti

Na glavnoj cesti u naseljenim i nenaseljenim podrujima sa stajalita sigurnosti i propusne moi uvijek
je poeljno imati i trakove za desno skretanje. Trak za desno skretanje oblikuje se prema slici 2.14, a
odmjerava se od toke u kojoj kruni luk polumjera R dodiruje desni rub traka za desno skretanje
(slika 2.14). Trakovi za desno skretanje sastoje se od (slika 2.14):
dijela za promjenu traka LZ,
dijela za usporenje LV.
Trak za desno skretanje na duljini LZ = 30 m oblikuje se kao S krivina (kubna parabola) prema tablici
2.3 (slika 2.14). Duljina LV odreuje se na temelju podataka iz tablice 2.5.

R
Lz = 30

Lv

Slika 2.14. Trak za desno skretanje

Poetak trakova za lijevo i desno skretanje treba biti u istom poprenom presjeku ceste, dakle
poetak kraeg traka, bez obzira na odreene vrijednosti duljina L, treba prilagoditi poetku duljeg
prometnog traka za skretanje (slika 2.15). Prema tome kod usklaivanja poetaka trakova potrebno
je promijeniti duljinu LV na jednom od trakova.

Slika 2.15. Trak za lijevo i desno skretanje

17

3. ETVEROKRAKO KRUNO RASKRIJE

Kruno raskrije zadano projektnim zadatkom potrebno je oblikovati prema hrvatskim smjernicama
za projektiranje krunih raskrija [3]. Prema hrvatskim smjernicama dimenzije elemenata krunih
raskrija se odreuju na temelju geometrije kretanja mjerodavnog vozila koje se uestalo pojavljuje
na promatranoj dionici ceste. Vrijednosti projektno-tehnikih elemenata krunog raskrija prikazane
su uz pomo graninih i preporuenih vrijednosti koje proizlaze iz prometno-tehnikih ili sigurnosnih
uvjeta. Odstupanje od navedenih veliina moe imati posljedice na sigurnost odvijanja prometa u
raskriju.

Slika 3.1. Osnovni elementi krunog raskrija [3]

Na osnovu projektnog zadatka iz kolegija Cestovna vorita potrebno je izraditi idejno rjeenje
etverokrakog krunog raskrija izvan naselja. Projektnim zadatkom zadani su sljedei ulazni podaci:
prometni tokovi (strelice) na dvjema prometnicama koje se sijeku pod kutom (od 65 do 90)
(slika 3.2),
polumjer krunice koju opisuje prednja vanjska najistaknutija toka mjerodavnog vozila pri
vonji u punom krugu R1.

Slika 3.2. Primjer projektnog zadatka etverokrakog krunog raskrija

18

Oblikovanje etverokrakog krunog raskrija provodi se kroz nekoliko koraka:

1.
2.
3.
4.
5.

Oblikovanje sredinjeg otoka i krunog kolnika,

Oblikovanje razdjelnih otoka,
Oblikovanje rubova kolnika na privozima,
Kontrola odabranih elemenata oblikovanja krunog raskrija,
Oblikovanje preostalih privoza krunog raskrija.

3.1 Oblikovanje sredinjeg otoka i krunog kolnika

Kruni kolnik je prostor opisan polumjerima vanjskog (Rv) i unutarnjeg (Ru) ruba kolnika. Minimalna
irina krunog kolnika u odreuje se prema trajektorijama kretanja mjerodavnog dvoosovinskog
vozila pri vonji u punom krugu (slika 3.3). Trajektorije kretanja mjerodavnog dvoosovinskog vozila
pri vonji u punom krugu su krunica polumjera R1 koju opisuje prednja vanjska najistaknutija
toka mjerodavnog vozila te krunica polumjera R2 koju opisuje krajnja unutarnja toka
mjerodavnog vozila (na dravnim cestama prometuju vozila koja moraju imati sposobnost okretanja
u punom krugu polumjera R1 12.50 m). Uz potrebnu irinu provoznosti (v+v) irina krunog
kolnika u sadri i sigurnosne irine z u iznosu od 1 m.

Slika 3.3. irina krunog kolnika za mjerodavno dvoosovinsko vozilo [3]

Provoznost za duga vozila osigurava se izvedbom provoznog dijela sredinjeg otoka odgovarajue
irine prema trajektorijama kretanja mjerodavnog dugog vozila pri vonji u punom krugu (slika 3.4).
Trajektorije kretanja mjerodavnog dugog vozila pri vonji u punom krugu su krunica polumjera
R1 koju opisuje prednja vanjska najistaknutija toka mjerodavnog vozila te krunica polumjera
R3 koju opisuje krajnja unutarnja toka mjerodavnog vozila. Na dravnim cestama mjerodavno
dugo vozilo je teglja s poluprikolicom duljine do 16.50 m (u programu iz kolegija Cestovna vorita to
su teglja s poluprikolicom duljine 16,5 m i teretno vozilo s prikolicom duljine 18,71 m). irina
provoznog dijela sredinjeg otoka u' je odreena usvojenom irinom krunog kolnika u na nain
da ukupna irina prometne povrine (u+u'), sa sigurnosnim irinama z u iznosu 1 m, osigurava
provoznost za mjerodavno dugo vozilo. Minimalna preporuena irina provozne povrine iznosi u'min
= 1 m.

19

Slika 3.4. irina provoznog dijela sredinjeg otoka za mjerodavno dugo vozilo [3]
Tablica 3.1. irine provoznosti za mjerodavno vozilo teglja s poluprikolicom duljine 16,5 m [3]
R1

12,0

12,5

15,0

17,5

20,0

22,5

25,0

v + v'

10,8

9,7

7,4

6,4

5,8

5,4

5,0

R3

1,2

2,8

7,6

11,1

14,2

17,1

20,0

Tablica 3.2. Granine i preporuene vrijednosti elemenata krunog kolnika [3]

oznaka

mjerna
jedinica

granina
vrijednost

preporuena
vrijednost

Vanjski polumjer

Rv

11 - 25

13,5 - 22,5

irina krunog kolnika

4-9

4,5 - 6

ELEMENT

Za potrebe izrade idejnog rjeenja krunog raskrija na kolegiju Cestovna vorita dimenzije
elemenata krunog raskrija nije potrebno odreivati na temelju geometrije kretanja mjerodavnog
vozila.
Oblikovanje sredinjeg otoka i krunog kolnika izvodi se u nekoliko koraka (slika 3.5):
1. Nacrtati osi privoza koje se sijeku pod zadanim kutom .
2. Iz sjecita osi privoza S1 konstruirati koncentrine krunice polumjera R1, R3, Rv, Ru' i Ru:
a. Polumjer krunice R1 zadan je projektnim zadatkom,
b. Polumjer krunice R3 odreuje se na temelju vrijednosti polumjera R1 uz pomo
tablice 3.1 (vrijednosti R3 prikazane u tablici zadovoljavaju uvjete provoznosti za
zadana mjerodavna vozila teglja s poluprikolicom duljine 16,5 m i teretno vozilo s
prikolicom duljine 18,71 m),
c. Krunica polumjera Rv udaljena je za iznos zatitne irine 1 m od krunice R1 te stoga
Rv iznosi: Rv = R1 + 1 m,
d. Krunica polumjera Ru' udaljena je za iznos zatitne irine 1 m od krunice R3 te stoga
Ru' iznosi: Ru' = R3 - 1 m,
e. Vrijednost polumjera Ru odreuje se na temelju zadanog polumjera R1 i irine
kolnika u: Ru = Rv u (za potrebe izrade projektnog zadatka iz kolegija Cestovna
vorita odabrati vrijednost u = 5,5 m).
f. Provjeriti je li irina provozne povrine u' 1 m.
20

Slika 3.5. Oblikovanje sredinjeg otoka i krunog kolnika

3.2 Oblikovanje razdjelnog otoka

Konstruktivni poetak povrine za usmjeravanje prometa na krunim raskrijima izvan naselja nalazi
se na udaljenosti m 25 m od vanjskog ruba krunog kolnika. Razdjelni otok je povrina drugaije
povrinske obrade unutar povrine za razdvajanje prometa. Na malim i srednje velikim krunim
raskrijima izvan naselja u pravilu se izvode trokutasti razdjelni otoci (slika 3.6). Stranicu otoka uz
kruni kolnik mogue je poloiti na dva naina: po liniji vanjskog radijusa krunog kolnika ili kao
pravac na udaljenosti ne veoj od 50 cm od krunog kolnika.

Slika 3.6. Trokutasti razdjelni otok na krunim raskrijima izvan naselja [3]

21

Tablica 3.3. Granine i preporuene vrijednosti elemenata povrine za razdvajanje prometa [3]
ELEMENT

oznaka

mjerna
jedinica

granina
vrijednost

preporuena
vrijednost

7 - 100

15 - 50

Duljina razdjelne povrine m

Oblikovanje razdjelnog otoka izvodi se u nekoliko koraka (slika 3.7):

1. Na udaljenosti m od vanjskog ruba krunog kolnika na osi privoza odrediti poloaj toke A (za
potrebe izrade projektnog zadatka iz kolegija Cestovna vorita odabrati vrijednost m = 30 m),
2. Iz toke A konstruirati dva pravca u nagibu 1:m u odnosu na os privoza (za potrebe izrade
projektnog zadatka iz kolegija Cestovna vorita odabrati nagib 1:15),
3. Konstruirati pravac koji je okomit na os privoza i udaljen 0,5 m od krunog kolnika,
4. Vrhove trokuta kojeg tvore pravci iz koraka 2 i pravac iz koraka 3 zaobliti krunim lukom
polumjera r 0,5 m (za potrebe izrade projektnog zadatka iz kolegija Cestovna vorita
odabrati vrijednost r = 1,0 m).
5. Zaobljena povrina omeena pravcima iz koraka 2 i koraka 3 predstavlja izdignuti dio
povrine za razdvajanje prometa na privozima, a ostali dio se iscrtava bojom na kolniku.

Slika 3.7. Oblikovanje razdjelnog otoka

3.3 Oblikovanje rubova kolnika na privozima

Elementi oblikovanja rubova kolnika na privozima su irina kolnikog traka pred krunim raskrijem
v, irina ulaza e, irina izlaza e' te ulazni Rul i izlazni polumjer Riz (slika 3.8). irina kolnikog
traka pred krunim raskrijem v ne smije biti manja od irine voznog traka prilazne ceste. irina
ulaza e je irina ulaznog kolnika na kontaktu s krunim kolnikom, koja se moe odrediti
konstruktivno unaprijed ili je rezultat usvojenog ulaznog polumjera i proirenja kolnika. Proirenje
ulaznog kolnikog traka u pravilu se izvodi u podruju povrine za usmjeravanje prometa na duljini
m. Izvedba bez proirenja oteava provoznost dugih vozila.
irina izlaza e' je irina izlaznog kolnika na kontaktu s krunim kolnikom.

22

Veliine izlaznih polumjera Riz bi trebale uvijek biti vee ili jednake od veliina ulaznih polumjera
Rul kako bi se osigurali to sigurniji uvjeti na ulazu u raskrije te primjerena protonost na izlazu iz
krunog raskrija (Riz Rul).

Slika 3.8. Elementi oblikovanja rubova kolnika na privozima

Tablica 3.4. Granine i preporuene vrijednosti elemenata oblikovanja rubova kolnika na privozima [3]
oznaka

mjerna
jedinica

granina
vrijednost

preporuena
vrijednost

irina voznog traka

2,5 - 7

3 3,5

irina ulaza/izlaza

e/e'

3,6 - 10

4-7

Ulazni polumjer

Rul

6 - 25

8 - 20

Izlazni polumjer

Riz

8 - 50

10 - 25

ELEMENT

Oblikovanje vanjskog ruba kolnika s proirenjem na uvozu izvodi se u nekoliko koraka (slika 3.9):
1. Konstruirati pravac koji je paralelan s osi privoza i udaljen od nje za irinu v (za potrebe izrade
projektnog zadatka iz kolegija Cestovna vorita odabrati vrijednost v =3,5 m),
2. Odrediti sjecite stranice razdjelnog otoka i vanjskog ruba krunog kolnika Rv,
3. Iz sjecita odreenog u koraku 2 konstruirati krunicu polumjera r1 = Rul + e (za potrebe
izrade projektnog zadatka iz kolegija Cestovna vorita odabrati vrijednosti: e = 5 m i Rul = 14
m za 15 m R1 20 m, e = 6 m i Rul = 16 m za 22,5 m R1 25 m),
4. Iz sjecita osi privoza S1 konstruirati krunicu polumjera r2 = Rv + Rul,
5. Iz sjecita krunica r1 i r2 konstruiranih u koracima 3 i 4 (toka C) konstruirati krunicu
polumjera Rul,
6. Iz toke A koja se nalazi na poetku povrine za razdvajanje prometa povui okomicu na
pravac iz koraka 1, i time na pravcu odrediti poloaj toke A',
7. Konstruirati tangentu iz toke A' na krunicu polumjera Rul odreenu korakom 5,
8. Pravac iz koraka 1 i tangentu iz koraka 7 zaobliti krunim lukom polumjera r = 150 m,

23

9. irina od presjecita lijevog ruba ulaznog traka i luka vanjskog polumjera (Rv) okomito na
ulazni polumjer (Rul) je irina ulaza e.

Slika 3.9. Oblikovanje rubova kolnika na uvozu (s proirenjem)

Oblikovanje vanjskog ruba kolnika na izvozu izvodi se u nekoliko koraka (slika 3.10):
1. Konstruirati pravac koji je paralelan s osi privoza i udaljen od nje za irinu v (za potrebe izrade
projektnog zadatka iz kolegija Cestovna vorita odabrati vrijednost v =3,5 m),
2. Odrediti sjecite stranice razdjelnog otoka i vanjskog ruba krunog kolnika Rv,
3. Iz sjecita odreenog u koraku 2 konstruirati krunicu polumjera r1 = Riz + e' (za potrebe
izrade projektnog zadatka iz kolegija Cestovna vorita odabrati vrijednosti: e' = 6 m i Riz = 16
m za 15 m R1 20 m, e' = 6,5 m i Riz = 18 m za 22,5 m R1 25 m),
4. Iz sjecita osi privoza S1 konstruirati krunicu polumjera r2 = Rv + Riz,
5. Iz sjecita krunica r1 i r2 konstruiranih u koracima 3 i 4 (toka C) konstruirati krunicu
polumjera Riz,
6. Iz toke A koja se nalazi na poetku povrine za razdvajanje prometa povui okomicu na
pravac iz koraka 1, i time na pravcu odrediti poloaj toke A',
7. Konstruirati tangentu iz toke A' na krunicu polumjera Riz odreenu korakom 5,
8. Pravac iz koraka 1 i tangentu iz koraka 7 zaobliti krunim lukom polumjera r = 150 m,
9. irina od presjecita lijevog ruba izlaznog traka i luka vanjskog polumjera (Rv) okomito na
izlazni polumjer (Riz) je irina izlaza e'.

24

Slika 3.10. Oblikovanje rubova kolnika na izvozu

3.4. Kontrola odabranih elemenata oblikovanja krunog raskrija

Efektivna duljina proirenja l' je duina na kojoj je ostvareno prosjeno efektivno proirenje
(e-v)/2 (slika 3.11). Kapacitet ulaza moe se poveati veom duljinom proirenja u kombinaciji s
odgovarajuom irinom ulaza.
Otrina (stupanj) proirenja S se koristi kao kvantitativna ocjena koritenih oblikovnih elemenata
krunih raskrija i odreena je izrazom:
S 1,60

(e v)
,
l'

(1)

gdje je: e [m]- irina ulaza,

v [m] - irina kolnikog traka pred krunim raskrijem
l' [m] - efektivne duljine proirenja.
Ulazni kut je tangentni kut izmeu putanja vozila u podruju ulaza u kruno raskrije (slika 3.11).
Izbor veeg ulaznog polumjera u pravilu donosi i manji ulazni kut . Optimalna vrijednost ulaznog
kuta je 30. Manji ulazni kutovi ne odgovaraju vidnom polju vozaa na ulazu, a vei kutovi smanjuju
kapacitet ulaska te su nepovoljni kod veih prilaznih brzina (kruna raskrija izvan naselja).

25

Tablica 3.5. Granine i preporuene vrijednosti otrine proirenja S i ulaznog kuta [3]
ELEMENT

oznaka

mjerna
jedinica

granina
vrijednost

preporuena
vrijednost

Ulazni kut

0 - 77

20 - 40

Otrina proirenja

0 - 2,9

0 - 2,9

Slika 3.11. Duljina efektivnog proirenja l' i ulazni kut [3]

Odreivanje otrine proirenja S izvodi se u nekoliko koraka:
1. Odrediti vrijednost efektivnog proirenja l' (slika 3.12):
a. Odrediti sjecite stranice razdjelnog otoka i vanjskog ruba krunog kolnika Rv,
b. Iz sjecita odreenog u koraku 1a, spustiti okomicu na vanjski rub kolnika,
c. Iz toke A', koja se nalazi u sjecitu tangenti zaobljenja izmeu ne proirenog i
proirenog vanjskog ruba kolnika, konstruirati paralelu sa stranicom razdjelnog otoka
koja se nalazi na strani uvoza,
d. Konstruirati krivulju koja je paralelna s vanjskim rubom kolnika i udaljena od njega za
vrijednost (e-v)/2,
e. Oitati efektivnu duljinu proirenja l': efektivna duljina proirenja je duljina krivulje
konstruirane u koraku 1d na segmentu izmeu paralele konstruirane u koraku 1c i
okomice odreene u koraku 1a.
2. Izraunati otrinu proirenja S prema izrazu (1) i provjeriti nalazi li se izraunata vrijednost
unutar graninih i preporuenih vrijednosti prikazanih u tablici 3.5.

26

Slika 3.12. Odreivanje duljine efektivnog proirenja l'

Odreivanje ulaznog kuta izvodi se u nekoliko koraka (slika 3.13):
1. Odrediti sjecite stranice razdjelnog otoka i vanjskog ruba krunog kolnika Rv,
2. Iz sjecita odreenog u koraku 1, spustiti okomicu na vanjski rub kolnika,
3. Konstruirati okomicu na liniju definiranu u koraku 2 koja prolazi njenim polovitem,
4. Iz sjecita osi privoza S1 konstruirati krunicu polumjera r = Rv u/2,
5. Konstruirati tangentu na krunicu definiranu u koraku 4 koja prolazi kroz sjecite navedene
krunice i okomice definirane u koraku 3,
6. Kut izmeu okomice definirane koraku 3 i tangente definirane u koraku 5 je ulazni kut ,
7. Provjeriti nalazi li se oitana vrijednost ulaznog kuta unutar graninih i preporuenih
vrijednosti prikazanih u tablici 3.5.

Slika 3.13. Odreivanje ulaznog kuta

27

3.5 Oblikovanje preostalih privoza krunog raskrija

Oblikovanje preostalih privoza izvodi se u nekoliko koraka:
1. Privoz oblikovan prema koracima prikazanim u prethodnim poglavljima (slika 3.14) je
potrebno kopirati i zarotirati oko sjecita osi privoza S1 na nain da se njegova os poklopi s
osima preostalih privoza (slika 3.15),
2. Provjeriti sijeku li se ulazni i izlazni polumjeri susjednih privoza,
3. Opisanim postupkom zavreno je oblikovanje etverokrakog krunog raskrija (slika 3.16).

Slika 3.14. Privoz oblikovan prema koracima prikazanim u prethodnim poglavljima

Slika 3.15. Kopiranje i rotacija elemenata oblikovanja prvog privoza na preostale privoze
28

Slika 3.16. etverokrako kruno raskrije

29

4. ISPITIVANJE I ANALIZA PROVOZNOSTI VORITA

Ispitivanje provoznosti provodi se pomou specijaliziranog raunalnog programa Autodesk Vehicle
Tracking. Vehicle Tracking je raunalni program namijenjen iscrtavanju trajektorija kretanja vozila, a
radi u sklopu raunalnog programa AutoCAD 2015.

4.1 Ispitivanje provoznosti na standardnom etverokrakom raskriju

Prije provjere provoznosti standardnog etverokrakog raskrija raunalnim programom vano je znati
na koji nain on funkcionira, odnosno na koji se nain vri provjera provoznosti. Pri oblikovanju
prometnih povrina kljuno je odreivanje povrine koju vozilo prebrie pri zaokretanju. Povrina
koju vozilo prebrie omeena je trajektorijama kretanja vozila, linijom voenja a i linijom
povlaenja b (slika 4.1). Liniju povlaenja b opisuje krajnja unutarnja toka vozila B kada liniju
voenja prati najistaknutija prednja vanjska toka A. Ovako definirane trajektorije kretanja vozila
opisuju realnu prometnu situaciju. Stoga je pri raunalnom ispitivanju provoznosti na projektiranom
standardnom etverokrakom voritu potrebno definirati linije voenja radi breg i lakeg iscrtavanja
trajektorija kretanja vozila.

Slika 4.1. Trajektorije kretanja vozila

Linije voenja u pravilu su sastavljene od pravaca i krunih lukova polumjera R 12,5 m (slika 4.2).
Ucrtavaju se na projektirana vorita vodei rauna o zatitnim bonim irinama i sigurnosnom
razmaku vozila pri mimoilaenju (lijevi skretai iz glavne i sporedne ceste). Zatitna bona irina uz
rub kolnika treba biti 0,25 m, a uz otok treba biti vea od 0,5 m. Da bi se vozila u lijevom skretanju
mogla nesmetano mimoilaziti linije voenja za lijeve skretae iz sporedne ceste na glavnu cestu
trebaju biti udaljene od 0 do 0,6 m, a za lijeve skretae iz glavne ceste na sporednu cestu udaljenost
treba biti vea od 1,0 m. Za ispitivanje provoznosti u Vehicle Tracking -u sve linije voenja trebaju biti
spojene u polilinije.
Na slici 4.2 prikazan je primjer etverokrakog vorita s definiranim (poli)linijama voenja za lijeve i
desne skretae. Temeljem tako nacrtanih linija voenja vri se provjera meusobnog odnosa
30

sporednih krakova vorita te oblikovanja vrha razdjelnog otoka i desnog ruba kolnika (koarasta
krivina) kod desnog skretanja iz sporedne na glavnu cestu.

Slika 4.2. Primjer iscrtanih linija voenja na etverokrakom voritu

Iscrtavanje trajektorija kretanja vozila u Vehicle Tracking -u

Iscrtavanje trajektorija kretanja vozila u Vehicle Tracking-u izvodi se u nekoliko koraka:
1. U AutoCAD-u otvoriti nacrt etverokrakog standardnog vorita s oznaenim linijama
voenja (*.dwg datoteka).
2. Na Vehicle Tracking alatnoj traci odabrati Follow nain iscrtavanja trajektorija kretanja vozila
(slika 4.3).
3. U prozoru Vehicle Library Explorer (slika 4.4) iz baze German Design Vehicles i grupe FGSV
2001 odabrati jedno mjerodavno vozilo (Sattelzug - teglja s poluprikolicom l = 16,5 m ili
Lastzug - teretno vozilo s prikolicom l =18,71 m).
4. Utvrditi poloaj koordinatnog sustava na vozilu, zapisati dimenzije vozila - irinu i duljinu
prednjeg prepusta (slika 4.4 oznaeno utom isprekidanom linijom) i odabrati Proceed.
5. Odabrati liniju voenja na nacrtu (klikom mia na ulaznom pravcu sa strane s koje vozilo
zapoinje svoje kretanje).
6. U dijalogu Settings poddijalogu Tracking point odabrati User defined point i upisati
koordinate prednje najistaknutije toke vozila koja e pratiti liniju voenja (slika 4.5).
Koordinate x i y upisati prema poloaju koordinatnog sustava na vozilu (slika 4.4) i odabranoj
liniji voenja (lijevo ili desno skretanje). Na slici 4.5 prikazane su koordinate prednje
najistaknutije toke za oba vozila za lijevo skretanje.

31

7. U dijalogu Settings (slika 4.5) odabrati OK da bi se preko nacrta vorita iscrtale trajektorije
kretanja vozila i povrina koju vozilo prebrie (slika 4.6).
8. Postupak ponoviti za ostale linije voenja (slika 4.7).

Slika 4.3. Vehicle Tracking alatna traka s oznaenom kraticom za Follow naredbu

Slika 4.4. Odabir mjerodavnog vozila iz baze vozila

32

Koordinate prednje najistaknutije toke za

teglja s poluprikolicom (lijevo skretanje)

Koordinate prednje najistaknutije toke za

teretno vozilo s prikolicom (lijevo skretanje)

Slika 4.5. Upisivanje koordinata prednje najistaknutije toke vozila za lijevo skretanje

Slika 4.6. Trajektorija kretanja za lijevo skretanje vozila iz glavne na sporednu cestu

33

Slika 4.7. Trajektorije kretanja vozila za lijeva i desna skretanja

Analiza provoznosti standardnog etverokrakog raskrija
Analizom provoznosti standardnog etverokrakog raskrija utvruje se:
moe li mjerodavno vozilo izvesti prometnu radnju lijevog skretanja s istovremenim
mimoilaenjem bez da sa svojim stranjim kotaima prelazi preko vrha razdjelnog otoka,
moe li mjerodavno vozilo izvesti prometnu radnju desnog skretanja bez da sa svojim
stranjim kotaima prelazi preko desnog ruba kolnika.
Ukoliko se na osnovu analize provoznosti utvrdi da vozilo sa svojim stranjim kotaima prelazi preko
vrha otoka i desnog ruba kolnika (slika 4.7) tada je potrebno u skladu s iscrtanim trajektorijama
kretanja vozila (prebrisanom povrinom) izvriti preoblikovanje projektnih elemenata vorita.

34

4.2 Ispitivanje provoznosti na etverokrakom krunom raskriju

Prikaz provoznosti za mjerodavna vozila sastavni je dio izvedbene projektne dokumentacije krunog
raskrija [3]. Provoznost krunog raskrija je potrebno ispitati za sve smjerove kretanja: desno
skretanje, ravan prolazak kroz raskrije, lijevo skretanje te vonju u punom krugu.

Slika 4.8. Provjera provoznosti na krunim raskrijima [3]

Ulazni parametar nuan za definiranje trajektorija kretanja vozila na krunim raskrijima je putanja
toke C smjetene u osi prednje osovine mjerodavnog vozila (slika 4.8). Putanje toke C za desno
skretanje sastavljene su od ulaznih i izlaznih pravaca i jednog krunog luka, ili od ulaznih i izlaznih
pravaca i tri uzastopna kruna luka suprotnog smjera (ovisno o poloaju susjednih privoza) (slika 4.9).
Putanje toke C za ravni prolazak kroz raskrije i lijevo skretanje sastoje se od ulaznog i izlaznog
pravca te tri uzastopna kruna luka suprotnog smjera (slika 4.10, slika 4.11). Putanja toke C za vonju
u punom krugu sastoji se od ulaznog pravca te dva kruna luka suprotnog smjera (slika 4.12). Putanje
toke C mogue je konstruirati na sljedei nain:
ulazni i izlazni pravci na putanjama su paralelni s rubom razdjelnog otoka i odmaknuti od
njega za 2,0 m,
polumjer krunog luka R2 je koncentrian polumjeru krunice Rv (R2 = Rv - 2,5 m),
polumjere krunih lukova R1 i R3 odabrati proizvoljno (preporuka: R3= R2 + 2 m, R2 R1
R3).

Slika 4.8. Putanja toke C smjetene u osi prednje osovine mjerodavnog vozila

35

Slika 4.9. Putanje toke C za desno skretanje

Slika 4.10. Putanje toke C za ravni prolazak kroz raskrije

36

Slika 4.11. Putanje toke C za lijevo skretanje

Slika 4.12. Putanja toke C za vonju u punom krugu

37

Provoznost se osigurava irinom vozne povrine koja obuhvaa povrinu omeenu trajektorijama
kretanja vozila, obostrano uveanu za zatitnu irinu (slika 4.13). Minimalna zatitna irina uz
trajektoriju iznosi 0,50 (iznimno 0,30) m na svim segmentima krunog raskrija, osim na vanjskoj
strani krunog kolnika gdje iznosi minimalno 1.0 m [3]. Zatitnom irinom osigurava se prostor za
prolaz vozila koja ne koriste projektom predvienu putanju kretanja.

Slika 4.13. Zatitne irine uz trajektorije kretanja vozila

Iscrtavanje trajektorija kretanja vozila u Vehicle Tracking -u
Iscrtavanje trajektorija kretanja vozila u Vehicle Tracking-u izvodi se u nekoliko koraka:
1. U AutoCAD-u otvoriti nacrt etverokrakog jednotranog krunog raskrija s oznaenim
putanjama toke C i zatitnim odmacima (*.dwg datoteka).
2. Na Vehicle Tracking alatnoj traci odabrati Follow nain iscrtavanja trajektorija kretanja vozila
(slika 4.3).
3. U prozoru Vehicle Library Explorer (slika 4.4) iz baze German Design Vehicles i grupe FGSV
2001 odabrati jedno mjerodavno vozilo (Sattelzug - teglja s poluprikolicom l = 16,5 m ili
Lastzug - teretno vozilo s prikolicom l =18,71 m).
4. Odabrati putanju toke C na nacrtu (klikom mia na ulaznom pravcu sa strane s koje vozilo
zapoinje svoje kretanje).
5. U dijalogu Settings poddijalogu Tracking point odabrati User defined point i upisati
koordinate osi prednje osovine (x = 0, y=0) koja e pratiti zadanu putanju (slika 4.14).
6. U dijalogu Settings (slika 4.14) odabrati OK da bi se preko nacrta krunog raskrija iscrtale
trajektorije kretanja vozila i povrina koju vozilo prebrie.
7. Postupak ponoviti za ostale putanje (slika 4.15, slika 4.16, slika 4.17),

38

Slika 4.14. Upisivanje koordinata toke C smjetene u osi prednje osovine mjerodavnog vozila

Slika 4.15. Trajektorije kretanja vozila za desno skretanje i ravni prolazak kroz raskrije

39

Slika 4.16. Trajektorije kretanja vozila za lijevo skretanje i vonju u punom krugu

Slika 4.17. Trajektorije kretanja vozila za sve smjerove kretanja

40

Analiza provoznosti krunog raskrija raskrija

Analizom provoznosti krunog raskrija utvruje se moe li mjerodavno vozilo proi kroz kruno
raskrije na nain da se njegove trajektorije kretanja nalaze unutar zatitnih irina na svim
segmentima krunog raskrija. Ukoliko se analizom provoznosti utvrdi da mjerodavno vozilo ne
prolazi raskrijem na opisan nain, potrebno je na temelju trajektorija kretanja vozila (slika 4.17)
napraviti korekciju geometrijskih elemenata krunog raskrija.

41

5. POSTAVLJANJE HORIZONTALNE I VERTIKALNE SIGNALIZACIJE VORITA

Horizontalnu i vertikalnu signalizaciju vorita treba postaviti prema uputama iz prirunika [5] i
smjernica [3]. Na slici 5.1 prikazan je primjer kanaliziranog etverokrakog vorita u razini s
naznaenom prometnom signalizacijom, a na slici 5.2 primjer etverokrakog jednotranog krunog
raskrija s prometnom signalizacijom.

Slika 5.1. Primjer kanaliziranog etverokrakog vorita u razini

Slika 5.2. Primjer etverokrakog jednotranog krunog raskrija

42

POPIS LITERATURE
1) Directive 2002/7/EC of the European Parliament and of the Council of 18 February 2002 amending
Council Directive 96/53/EC laying down for certain road vehicles circulating within the Community
the maximum authorised dimensions in national and international traffic and the maximum
authorised weights in international traffic, OJ L 67, 9.3.2002, p. 4749.
2) Richtlinien fr die Anlage von Strassen Teil: Knotenpunkte, Abschnitt 1 (RAS - K - 1): Plangleiche
Knotenpunkte, Forschungsgessellschaft fr Straenund Verkehrswesen (FGSV), Kln 1988.;
Beiblatt 2001.
3) Smjernice za projektiranje krunih raskrija na dravnim cestama, Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb,
2014.
4) Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju
udovoljavati sa stajalita sigurnosti prometa (NN, br. 110/01).
5) Prirunik za izradu vjebi i diplomskih radova iz kolegija Cestovna vorita za studente sveuilinog
diplomskog studija Prometni smjer. Zagreb, 2009.

43