Prof. dr. sc.

Marijan Cingula
U P U T E
za pisanje strunih i znanstvenih radova

1. Openite napomene
Pisani struni ili znanstveni rad je samostalna obrada neke teme koju odabire
student samostalno ili u dogovoru s predmetnim nastavnikom. Pisani rad ima
svrhu upoznati studenta podrobnije s dijelom sadraja nastavnoga predmeta te
omoguiti studentu stjecanje sposobnosti pisanog izraavanja u skladu s
naelima i standardima strunog i znanstvenog rada. Pisanim radom student
pokazuje sposobnost primjene teorijskog i praktinog znanja, te sposobnost
samostalnog koritenja znanstvenom i strunom literaturom.
Pisani struni rad pie se na papiru formata A4 (21 x 29,4 cm), a sastoji se
najee od ovih dijelova:

omotne ili vanjske naslovne stranice, na kojoj obino pie: Naziv

ustanove, Ime i prezime autora, NASLOV RADA, Vrst rada /pristupni,
seminarski, zavrni, diplomski rad/, Voditelj rada, Mjesto, Godina
posvete
sadraja,
saetka i/ili kljunih rijei
popisa skraenica, popisa ilustracija, popisa tablica
uvodnog dijela,
obrade teme u jednom ili vie poglavlja i odjeljaka,
zakljuka,
popisa literature,
kazala pojmova i/ili kazala imena
priloga.

Ne mora svaki rad imati sve navedene dijelove, ali ime(na) autora, naslov,
saetak i/ili kljune rijei, sadraj, uvod, glavni dio (poglavlja i odjeljci), zakljuak
i popis literature ne mogu se izostaviti. Na kraju rada stavlja se vlastoruan
potpis s oznakom mjesta i datuma zavretka rada.
Pisani struni rad obvezno se uvezuju u prozirne plastine korice ili u tvrdi uvez.
Iza omotne ili vanjske stranice dolazi eventualno prazna stranica s posvetom,
iza nje sadraj, a na kraju rada, iza svih podataka, dolazi prazan list.
Stranice rada moraju biti numerirane i to stranice sadraja rimskim, a tekstualni
dio rada arapskim brojkama. Stranica odgovara jednoj kartici, to znai da ima
do 77 znakova u retku i do 33 retka. Uz primjenu Word Count, jedna stranica
ima najmanje 1800 znakova.
1

U svojem prijedlogu za pisanje rada, nakon naslova i sadraja, student navodi i

literaturu koju je konzultirao prije poetka pisanja kao i druge materijale koje
namjerava koristiti pri izradi teme. Nakon prihvaanja teme, nastavnik je duan
uputiti studenta u samostalnu obradu teme, te sugerirati oekivani opseg rada.
Zavrni rad (diplomski, magistarski, specijalistiki, disertacija) prosuuje se prije
nego autor zapoinje istraivanje na temelju ovih elemenata: naslov, sadraj,
(saetak ili kljune rijei), ciljevi i/ili hipoteze, pregled dosadanjih istraivanja o
odabranoj temi, metode, pregled prikupljene i obraene literature. Tek kad
kandidat pripremi ove podatke, mogu je ozbiljan razgovor s mentorom. Ovi
elementi koristit e se u prijavi rada, ali i u samom radu, kao uvodni dio.
Vano je dobro prouiti sadanje stanje relevantnih istraivanja i to na temelju
tekstova iz asopisa koji se referenciraju u bazama (pristup do takvih tekstova
mogu je iz fakultetske knjinice). Ovisno o vrsti rada, potrebno je koristiti pet
do dvadeset izvora, ne starijih od godinu dana, koji e svakako ui u popis
literature. Na temelju prikaza postojeeg stanja, otvara se mogunost nastavka
istraivanja i to je predmet rada (kratko formuliran u naslovu, a detaljno
razraen u sadraju).
Ciljevi rada pokazuju to se eli postii tim radom, a hipoteze slue ostvarivanju
ciljeva. Hipoteza je znanstvena tvrdnja (pretpostavka) o tome da postoji neka
neovisna varijabla koja utjee na drugu, ovisnu varijablu. Zadatak je istraivanja
dokazati korelaciju meu varijablama i prihvatiti hipotezu. Ako ne postoji
dokazi o zadovoljavajuem utjecaju neovisne varijable na ovisnu, hipoteza se
odbacuje. Hipoteze se dokazuju (ili odbacuju) primjenom razliitih opih
metoda (analiza, sinteza, modeliranje) i posebnih metoda tipinih za drutvena
istraivanja (anketa, dubinski intervju, delfi, miljenje eksperata, itd.). U opisu
metodologije, precizno treba pokazati kako e se koristiti pojedine metode za
dokazivanje (odbacivanje) hipoteza. Na kraju rada, a prije zakljuka prikazuje se
kako su pojedine hipoteze potvrene ili odbaene, te koja se pitanja otvaraju
kao mogui nastavak istraivanja.
Rad mora biti napisan u skladu s jezinim i pravopisnim pravilima, a prije
predaje rada autor je duan paljivo proitati rad i ispraviti mogue nedostatke.
U znanstvenim i strunim radovima tekst se ne pie u prvom licu (tzv. Ich
Form) nego se koristi pasiv ili plural (tzv. plural modestiae). Time se naglaava
autorova neutralnost u izriaju.

2. Dijelovi rada
Najvaniji dio rada svakako je naslov, pa se pri ocjeni rada najprije utvruje jesu
li naslov i sadraj rada usklaeni, tj. nije li dolo do odstupanja naslova od
2

sadraja (promaena tema). Iz ovog se zakljuuje da naslov nikad ne dolazi sam,

nego iskljuivo uz sadraj ili saetak i /ili kljune rijei. Time se postie preciznije
odreivanje samog naslova. Naslov pisanog strunog rada student dogovara s
nastavnikom u ije znanstveno-nastavno podruje ulazi predloena tema.
Naslov ne smije biti preopenit (na primjer: Inflacija, Trgovaka drutva,
Franize, ) jer ostavlja previe prostora za razliite pristupe, to sugerira velik
opseg rada, a niti previe uzak jer tada zahtijeva prevelik broj rijei te postaje
nerazumljiv. Dobro odmjeren naslov upuuje na precizan odabir podruja
interesa (na primjer: Utjecaj inflacije na gospodarski razvoj Hrvatske u
tranzicijskom razdoblju). U naslovu ne mogu biti skraenice niti rijei na
stranom jeziku.
Svaki znanstveni i struni rad ima uvod koji je opsegom obino do 10% itavog
rada. Zbog toga je razumljivo da uvod u lanak moe imati opseg manji od
jedne stranice, a uvod u knjigu ili doktorsku disertaciju moe imati vie od
desetak stranica. Uvod dolazi na poetku rada i treba omoguiti itatelju da
razumije zato, zbog ega, autor pristupa odabranoj temi. To je svrha rada.
Takoer, uvod pokazuje koje ciljeve autor eli postii pisanjem svog djela.
Tematsko podruje koje obrauje znanstveni ili struni tekst moe biti vie ili
manje poznato itatelju, ali mu je svakako zanimljivo jer u protivnom ne bi
zapoeo itanje, naroito nakon to je ve proitao naslov, saetak i kljune
rijei. U uvodu se navode podatci o predmetu i objektu istraivanja, svrsi,
ciljevima i opsegu rada; tu se prezentiraju rezultati srodnih objavljenih radova
(poznati podatci o postignuima drugih autora) i formuliraju se pretpostavke ili
znanstvene hipoteze. U uvodu se mogu opisati i metode koje e se primijeniti
tijekom istraivanja, kao i oekivani doprinos koji e se postii tim radom. Uvod
je poticaj itatelju da nastavi s itanjem i da bolje razumije temeljni tekst.
Temeljni tekst sadri prikaz odabranog podruja, razradu teme i/ili provoenje
istraivanja i prikaz postignutih rezultata. To je glavni dio rada koji se predouje
itateljima u jednom ili u nekoliko poglavlja. Svako poglavlje obino je
podijeljeno na vie potpoglavlja i/ili odjeljaka kako bi temeljni tekst bio bolje
strukturiran i lake itljiv. U sadraju se poglavlja i odjeljci oznaavaju
brojevima, a autor odabire nain numeriranja u skladu s opsegom rada i/ili
uputama nakladnika.
Vaan dio rada jest zakljuak u kojem autor prikazuje koliko su postignuti ciljevi
i zadatci navedeni u uvodu. Zakljuak sadri rezultate istraivanja ili navodi, u
saetom obliku, ono to autor misli da je vano za predmet istraivanja.
Posebno se naglaava to je ostalo otvoreno i u kojem se pravcu istraivanja ili

prikaz odabrane teme, mogu jo proiriti. Po opsegu je zakljuan slian uvodu,

no u manjim radovima zakljuak moe biti i vei od uvoda.
Popis literature sadri abecedni popis radova ili dokumenata koji su koriteni u
radu. Popis moe biti jedinstven, to je uobiajeno u manjim radovima, ili
podijeljen u nekoliko dijelova, obino u knjigama i zavrnim radovima (na
primjer: knjige, lanci iz asopisa, zakoni, interna dokumentacija, izvori s
Interneta). Ponekad se popis literature podijeli samo na izvore s autorima i one
bez autora (zakoni, drugi propisi, enciklopedije, interna dokumentacija, lanci
bez autora, ), ali uvijek se u navoenju potuje abecedni red, u jedinstvenom
popisu ili u svakom od dijelova.

3. Citiranje izvora
U pisanoj obradi teme autor je duan uputiti na literaturu i druge izvore
podataka kojima se sluio. Svaki tui dio rada, bez obzira je li iznesen u
upravnom ili neupravnom govoru ili je interpretiran vlastitim rijeima, a to
ukljuuje i tablice, grafikone, slike i ostalo, mora se citirati. Necitirani dijelovi
tuih radova smatraju se plagijatom. To je ujedno kraa intelektualnog
vlasnitva ili neovlatena uporaba javnih podataka.
Citirani i/ili parafrazirani dijelovi tueg rada moraju se u tekstu oznaiti brojem
ili drugaije, a podatci o djelu navode se i na kraju rada u pregledu biljeaka
(numeriranih fusnota) i/ili u popisu literature. Kod tablica, dijagrama i drugih
prikaza koji obvezno imaju naslove i koje je potrebno numerirati, podatci i
izvori navode se odmah ispod njih.
Postoji vie naina citiranja, a najei su tzv. europski i harvardski nain. Autor
mora odabrati jedan od postojeih naina i dosljedno ga primjenjivati u cijelom
radu (nije doputeno istovremeno kombinirati vie naina citiranja u istom
radu). Naini citiranja u svijetu su standardizirani, a njihovu primjenu odreuje
nakladnik.
Europski nain citiranja nalae da se u tekstu stavi oznaka (broj, slovo ili
zvjezdica), a na dnu stranice (u podnonoj napomeni ili u fus-noti) navode se
podatci o djelu i stranici na kojoj se nalazi citirani ili preuzeti dio. Isti se podatci
navode i u popisu literature, na kraju rada, jedino bez oznake stranice.
Ako se radi o knjizi, nuno je u navesti: prezime i ime (ili poetno slovo imena)
autora, naslov djela, naziv nakladnika, mjesto izdanja, godinu izdanja i broj
stranice, kao na primjer:

Petz, B.: Osnovne statistike metode za nematematiare, Naklada Slap,

Jastrebarsko, 2004.
Ukoliko je rije o asopisu, onda se navodi: prezime i ime (ili poetno slovo
imena) autora, naslov lanka, naziv asopisa, godite (volumen), broj, godina
izdanja i broj stranica na kojima se u asopisu taj lanak nalazi, na primjer:
Vehovec, M.: Usporedni pregled defenzivnog restrukturiranja tvrtki u
Hrvatskoj i Sloveniji, Financijska teorija i praksa, 4, Zagreb, 2003., str.
609-623
Djela koja nemaju autora (novinski lanci, tekstovi na Internetu, zakoni,
enciklopedije i dr.) navode se tako da se oznai naslov, a zatim i svi ostali,
dostupni podatci (nakladnik, mjesto, godina, stranica i dr.).
*** Pravilnik o razvrstavanju poslovnih subjekata prema nacionalnoj
klasifikaciji djelatnosti NKD, Narodne novine, broj 52, Zagreb, 2003.
Harvardski sustav citiranja literature propisuje u tekstu navoenje samo
prezimena autora i godinu publikacije, npr. (ugaj, 1989), poeljno na kraju
reenice. U popisu literature referencija bi se navela abecednim redom ovako:
ugaj, M. (1989) Osnove znanstvenog i strunog rada. Samobor. RO
Zagreb
Pri citiranju dvaju djela istoga autora iz iste godine jedno se oznai s "a", a
drugo s "b". Referencije nisu numerirane, pa se relativno lako mogu ubaciti,
odnosno izbaciti iz teksta.
Numeriki sustav citiranja literature trai citiranje po redosljedu pojavljivanja.
U tekstu rukopisa u zagradi naznai se samo redni broj odreene referencije,
npr. (1). U popisu literature podatci su poredani prema brojevima, odnosno
redosljedu pojavljivanja. Glavna je prednost ovoga sustava jednostavnost
referencija u tekstu, a nedostatak je oteano ubacivanje ili izbacivanje novih
referencija.
Abecedno-numeriki sustav je kombinacija prvih dvaju. Na mjestu pojavljivanja
citata navodi se broj u tekstu rukopisa (u zagradi) npr. (12), a podatci se u
popisu literature sloe po abecednom redu. Citati u popisu dobiju broj prema
mjestu po tome redu i taj se navede u tekstu. Ovaj je sustav krai od

Harvardskoga. Abecedni red olakava itatelju da podatke o citatu lake nae u

popisu literature.
Vancouverska pravila propisuju numeriki nain citiranja, a format referencija
preporuila je amerika National Library of Medicine. Reference su oznaene
rednim brojevima u zagradama (1), redom citiranja u tekstu. Ako se neka
referenca citira i kasnije u tekstu, ima isti broj. Referenca u popisu literature
obvezno sadri: prezime i ime autora, naslov lanka, naziv asopisa (obino
skraen), godinu publiciranja, volumen, te broj prve i zadnje stranice citiranoga
lanka, kao na primjer:
Varma, Kavita. Footnotes in electronic age: scholars struggle to maintain
standards in cyberspace. USA Today 7. december 1996: 7D.
Predoeni sustavi mogu se proiriti i navoenjem broja stranice u tekstu. Npr.
harvardski sustav umjesto [ugaj, 1989.] moe biti modificiran u oblik [ugaj,
1989; str. 49] ili samo [ugaj, 1989., 49] itd. Isto tako numeriki sustav osim
broja u zagradi, npr. [12] moe se modificirati u [12; 86], pri emu drugi broj
oznaava stranicu.
Vie informacija o navoenju literature moe se nai na Internetu:
http://efzg.globalnet.hr/UserDocsImages/KID/Pravila_citiranja.pdf
http://www.ijf.hr/knjiznica/literatura.htm
http://www.ffzg.hr/infoz/stariweb/oodsjeku/citiranje.htm
http://www.columbia.edu/cu/cup/cgos/idx_basic.html
http://www.ipl.org/div/farq/netciteFARQ.html
http://www.bedfordstmartins.com/online/citex.html

Prijedlog kako u bibliografiji citirati izvore s Interneta:

Crouse, Maurice, "Citing Electronic Information in History papers." 7.
prosinac 1996. <http://www.people.memphis.edu/crousem/elcitehtml> (16. prosinca 1996.)
Nadnevak posjete vrlo je bitan, jer on na neki nain daje garanciju da je citirani
dokument jo uvijek bio dostupan u trenutku citiranja.
Svakako posjetite i ovu stranicu:
http://university-essays.tripod.com/index.html

Najvanije: Rad mora biti rezultat autorovih napora u cijelosti, a to znai:

a) ne smije biti prepisan iz tuih knjiga ili lanaka (djelomino niti u
cijelosti)
b) ne smije biti skinut s Interneta (copy/paste) (djelomino niti u cijelosti)
c) ne mogu se nizati, jedan za drugim, citati iz drugih izvora, prenositi slike i
tablice, bez vlastitog miljenja i komentara.

Svaki rad koji student preda, nakon to je primio ove Upute, tretira
se kao rad u skladu s Uputama, to znai da se odstupanja od
izvornog autorskog rada (plagijati) te izostanak navoenja tuih
izvora, najstroe kanjavaju kao teka povreda etikog ponaanja.