10 skupina

DINASTIJA ANTONINA
96. 192. god. n. e.
Nerva jepotekao iz jedne vrlo istaknute i ugledne italske familije, i roen je u mjestu Narni
(50 km Sjeverno od Rima). Nerva je imao i neko dalekupovezanost sa Julijevcima
Klaudijevcima. Nervin raniji ivot i karijera nisu u cjelostiosvjetljeni. Prolazio je uobiajeni
cursus honorum, a istakao se prilikom suzbijanja Pizonove urote iz 65. god. n.e., radi ega je
bio nagranen znaajnim unaprenenima, poastima i odlikovanjima od strane Nerona.
Nepoznato je kako se ponaao Nerva za vrijeme godine etiri cara, ali je sigurno morao
izabratineku stranu u poetku graanskog rata. Prilikom razmatranja ovog pitanje,
nezaobilazna je injenica da je onbio Otonov zet. Jo iz neronijanskog doba Nerva je bio
prijatelj Vespazijanu, pa je izgleda on na kraju podraovespazijanovce.
Nervina uprava
Nerva je za novog princepsa izabran od strane Senata istog dana kada je Domicijan ubijen.Za
Senat to je bio znaajan trenutak, jer ovim inom ta drevna politika institucija
ponovopreuzima primat u kormilarenju dravne vlasti. Uz to je Nerva bio i bez djece, pa se
nijetrebalo plaiti da bi se mogla ustanoviti nova dinastija.Uostalom,Nerva je bio savren
izbor i po tome to je imao veza i sa prijanjim reimom, pa je mogaoda bude dobra
prenosnica prema novom sustavu. Nerva je i javno poloio zakletvu da nijedan senator nee
biti pogubljen dok je on princeps,obustavio je procese po lex maiestas, oslobodio one koji su
bili pritvoreni po ovoj optubi,amnestirao one koji su bili prognani i povratio od Domicijana
konfisciranu imovinufamilijama kojima je pripadala. Sam Nerva se nastanio u bivoj
Vespazijanovoj viliSalustijevim vrtovima. Nervina administracija je morala traiti i
uobiajenu podrku odstrane naroda i vojske.
Alimentacijska shema i fond
Pad Domicijana i dolazak na vlastNerve nije znaio samo zamjenu vladavine jednog ovjeka
sa drugim, niti samo promjenujedne elitne skupine sa drugom. Ve prve mjere ukazuju na
pribiliavanje nekimdemokratskim elementima, kao i definiranje precizne socijalno
ekonomske politike. Jednaod prvih Nervinih mjera je bio agrarni zakon, po kome je
najsiromanijim grananimapodijeljena zemlja u vrijednosti 60 milijuna sestercija. Nervino
osnivanje alimentacijskog fonda je, nakon pokuaja grakhovskih reformi, prvi pravisocijalno
ekonomski projekt u rimskoj historiji, i nesumnjivo je bio na liniji prvobitnognarodnjakog
idealizma. Alimentacijskifond je imao dvojaku svrhu, prvo je trebao zatiti od propadanja
srednje i sitne posjednike iunaprijediti italijansku poljoprivredu, a zatim je trebao pomoi
ouvanju bioloke osnove italijanskog stanovnitva motivirajui natalitet i podizanje djece.
Ovim fondom je upravljao poseban prefekt (praefectus alimentorum) koji je bio
pretorskogranga i njemu su bili potinjeni prokuratori (procuratores alimentorum) vitekog
ranga.Lokalni nadzornik je bio kvestor. Fond je popunjavan na razliite naine, tako je npr.
Trajan njemu doprinio sa plijenom izDakije, a kasnije je odravan zahvaljujui porezu na
imovinu i filantropiji. Sustav alimentacijskog fonda jekasnije proiren i na provincije i
postojao je skoro 200 godina, sve do Dioklecijana. Primjerdravnog fonda su slijedili i
pojedinci, kao npr. Plinije Mlai. Drava jereklamirala alimentacije kao izraz princepske
dareljivosti i njegove skrbi o stanovnitvu.
Graevinska djelatnost i financijsko stanje

Za kratkotrajne Nervine vladavine, granevinska djelatnost se orijentirala na opravke

cestovnemree i irenje mree akvadukta. Podignut je i veliki silos itnica koja se zvala
Horrea Nervae, a zavren je i mali imperijalni forum koji je zapoet jo za vrijeme
Domicijana. Poradi poveanja javne potronje, bilo je potrebno uravnoteiti javne financije.
Zato je formirana specijalna komisija od pet ljudi (Viri minuendis publicis sumptibus) koja je
drastino srezala trokove, pa su mnoge sveanosti bile ukinute.
Kriza vlasti
Meutim, Nerva se suoio i sa nezadovoljstvom vojnika, koji su osjeali da im je izmakla
izruku vitalna kontrola nad princepskom institucijom. Uz to, Nervina libertijanska politika je
postupno dovela do gubljenja dravnog autoriteta, pa je Frontin zamijetio da je Domicijanova
tiranija bila bolja od Nervine anarhije. Nervina pozicija kao princepsa postajala je sve
ranjivija i poetkom 97. god. n. e. javila se i konspiracija protiv princepsa koju je vodio
senatora Kalpurnije Kras. Situacija se dodatno uslonjavala jer nije bilo
potencijalnognasljednika, a Nerva je (zbog svoje starosti) doivljavan kao prelazno rjeenje u
periodurevolucionarne tranzicije sustava. U opticaju su bila dva kandidata i to sirijski
namjesnikaPublije Kornelije Nigrin i uveni zapovjednik rajnske armije i namjesnik Gornje
Germanije Marko Ulpije Trajan. U oktobru 97. god. n. e. se desila otvorena
kontrarevolucionarna pobuna pretorijanaca pod vodstvom Kasperija. Oni su opkolili
princepsku palatu i praktino Nervu drali kao taoca. Nerva je prisiljen da preda odgovorne za
Domicijanovo ubistvo i da se jednim govorom javno ponizi.
Smrt i nasljedstvo
Nerva se odluio za presudni korak i kako bi uvrstio nosi sustav i povratio dravni autoritet,
on je adoptirao Trajana koji je uivao i ugled i autoritet i u narodu i u vojsci. Ovim potezom je
Nerva pokazao politiku i mudrost, odgovornost i pronicljivost. Spaen je novo stvoreni
sustav koji e se u historiografiji nazvati dinastijom Antonina ili dobom Pet Dobrih
Careva.Njegova kratkotrajna vladavina je bila i vie nego presudna da u narednom skoro
100-godinjem periodu Rimska drava dostigne svoj vrhunac u svim segmentima svoga
ivota i funkcioniranja. Za razliku od Trajana, Hadrijana, Antonina Pija i Marka Aurelija
njihov prethodnik je bio praktino sam i to na prelomnom historijskom meau. Uz sve to
Nerva je
odmah zapoeo sa radikalnim projektom reformi u reizgradnji drave i to kao dosta star i
bolestan ovjek. I on je to sve uspio prevladati. Ali stres i stalna borba su morali uzeti svoj
danak. Ve za novu 98. god. n. e. Nerva je doivio srani udar i nakon jo jedne bolesti on je
umro u svome domu 27. I. 98. god. n. e. Senat ga je deificirao i njegov pepeo je pohranjen u
Augustov mauzolej.
VLADAVINA TRAJANA
98. 117. god. n. e.
Trajan je roen u gradu Italica (danas u predgrau Sevilje, provincia Baetica), u familiji
doseljenika koji su se iz Italije (konkretno iz Tudera u Umbriji) u junu paniju doselili jo
u vrijeme Srednje Republike (nakon II. punskog rata). Trajan je vodio tipinu vojniku
karijeru, pa je tako obiao dobar dio rimskog svijeta. Dok mu je otac bio namjesnik Sirije,
mladi Trajan je u periodu 76/77. god. n. e. bio legijski vojni tribun, zatim je bio pretor,
kvestor, pa pretor 84. god. n. e. im je adoptiran i time predestiran za nasljednika, Trajan nije
gubio vrijeme na konsolidaciji uprave ipozvao je istaknute pretorijanske buntovnike u Gornju
Germaniju, pod izlikom dobivanja unapreenja. Umjesto oekivanog promaknua, oni su bili
pogubljeni.

Poetak Trajanove uprave

Trajan je preuzeo vlast bez ikakvog incidenta, i in ustolienja je bio pozdravljen sa mnogo
entuzijazma od naroda. On se nije odmah sa Rajne uputio u Rim, nego je prvo obiao legije i
druge borbene sastave na rajnsko dunavskoj granici, kako bi ih uvrstio u lojalnosti sebi i
novom sustavu i tako sprijeio u ispoljavanju domicijanske nostalgije. Trajan je u Rim uao
99.god. n. e. praen oduevljenjem i entuzijazmom naroda. Trajan je javno obeao da e
uvijek Senat informirati o poslovima vlade, i proklamirao je da je princepsova vlast
kompatabilna sa slobodama naroda kojim upravlja. Trajanje u potpunosti nastavio Nervinu
politiku i odnos prema Senatu i narodu. Trajan je u historiografiji ipak najvie ostao upamen
po grandioznim vojnim kampanjama, koje su po obimu bile ravne Scipionovim pobjedama,
Pompejevim ili Cezarovim pobjedama. Nakon zatija od skoro jednog stoljea, granice
rimskog svijeta su se ponovo irile.
Filozofi i novi sustav, Dion Zlatousti i Epiktet
Sustav koji su uspostavili Nerva i Trajan, a koji su nastavili njihovi nasljednici, je ideoloko
opravdanje traio i u filozofskim idejama i tumaenjima. To je bilo razliito od reima
Flavijevaca, kada su filozofi predstavljali znaajnu opoziciju vlasti i bili progonjeni. Sada
novi reim trai njihovu potporu i sebe predstavlja kao sredstvo ostvarivanja ideja i teorija tih
opozicionih filozofa. Dion Hrizostom je predstavljao jednog takvog filozofa, koji se nije
priklanjao posebno ni za jednu kolu. Za vrijeme Domicijana Dion Zlatousti je bio protjeran
ne samo iz Rima i Italije, ve i iz rodnog grada Pruse (dananja Bursa u Bitiniji). Nakon
Domicijanove smrti Dion je dobio amnestiju, vratio se u zaviajnu Prusu, a 100 god. n. e.
posjetio je Rim i doao do Trajana. Dion je odrao etiri govora o carskoj vlasti, u kojima je
dao teoretsko obrazloenje princepske vlasti, koja treba da slui drutvu i dravi za razliku od
tiranije.Za znaenje filozofske misli veliko znaenje tada ima i Epiktet. Ovaj Maloazijac iz
Frigije je bio rob Neronovog oslobonenika Epafrodita. Sa dozvolom svoga vlasnika, Epiktet
se obrazovao u stoikoj filozofiji pod uiteljem Gaj Musonijem Rufusom. Epiktet je tumaio
stoicizam u sustavnom redu i sa usmjeravanjem panje na njegove praktine i funkcionalne
implikacije. Po Epiktetu, filozofija je nain ivota, a ne samo teorijsko puko razmatranje.
Njegovo uenje je kosmopolitskog, univerzalistikog i humanistikog odreenja. Epiktet je
menu svojim uenicima imao mnoge mladie iz uglednih i utjecajnih familija, kao to su bili
Hadrijan i historiar Arijan iz Nikomedije koji je veinu njegovih govora zabiljeio i objavio.
2. Daki rat (101. 102. god. n. e.)
Rimska drava se sa poetkom antoninijanskog sustava suoila sa odrenenim financijskim
problemima, a raid uvrenja novog poretka i provonenja zapoetih projekata trebalo je
novog svjeeg novca i novih resursnih zona koje bi se eksploatirale. Dakija je bila veoma
bogata, i bila je privlaan plijen. Granica na donjem Dunavu je mogla vrlo lako da se probije,
a onda bi takva situacija izazvala lananu reakciju irom dunavske, pa i europske granice
Drave. Decebal je stupio i u pregovore sa partskim kraljem o zajednikim akcijama, i uslijed
toga su i istone provincije Drave mogle doi u opasnost. Uz sve to, mirvoni ugovor koji je
Domicijan sklopio sa Decebalom smatrao se sramnim po Dravu i njene interese, i njegova
revizija je isto bila jedan od motiva za novi rat. Trajan je 101.god. n. e. pokrenuo novi rat na
Dakiju. Da je on ozbiljno shvatao rat sa Daanima, dokazuje da je povukao znatne trupa sa
drugih dijelova granice, ak i onih koje nisu bile ba stabilne. Legijsko auksilijarne jedinice,
zajedno sa pretorijanskim kohortama i equites singulares su prodrle na daku teritoriju
nanosei velike gubitke neprijatelju i unitavajui naselja. Napad je izgleda iao preko Banata.
I Daani, zajedno sa iransko sarmatskim Roksolanima, su pruali snaan otpor i vrei
iznenadne pa i masovnije napade (ukljuujui i prijelaz preko donjeg Dunava na rimsku
teritoriju), i tom prilikom su nanijeli protivniku znaajne bitke. Dolo je do nove bitke kod
3

Tape 102. god. n. e. u kojoj je Trajanova armija izvojevala pobjedu, a i zauzete su i planinske
utvrde u kojima su nanene borbene maine i stijeg koji su Daani oteli kada su unitili
Fuskovu vojsku. Istovremeno je i Decebalova sestra bila zarobljena. Nakon vie pokuaja
pregovora, Decebal je na kraju pristao na mir, a i Trajanu jeto bilo u interesu jer se
pribliavala snana zima. Po sporazumu Decebal se obavezao na potinjeni savezniki
odnos (po Kasiju Dionu da ima iste neprijatelje i prijatelje kao Rimljani), te se time dobila
vazalna drava prema barbarskim narodima na sjeveru i istoku. Uz to se morao odrei mnogih
oblasti, posebno na jugozapadu svoje kraljevine. Decebal se obavezao na predaju svih rimskih
dezertera i prebjega, kao i da vie ne prua utoite dezerterima ili prebjezima niti da
zapoljava u svoju slubu vojnike iz rimskih oruanih snaga. Daani su trebali i da vrate
borbene maine i inenjere, kao i da razgrade utvrde te da predaju oruje. Kasnije je daka
delegacija dola i pred Senat, u stavu poraenog neprijatelja (bar to tako Kasije Dion
predstavlja) i mir je i zvanino ratificiran od Senata. Nakon ratifikacije, oruje je vraeno
Daanima.
Trajanov most preko Dunava
Kako bi se trupe probile lake sa obale u unutranjost, izgranen je i put kroz derdapsku
klisuru. Nakon izgradnje Trajan je naredio da se u stenu iznad puta uklee natpis (TABVLA
TRAIANA) kod Ogradine.Kako bi se prebacila armija preko Dunava, izgranen je veliki
kameni most koji je premoavao ovu veliku europsku rijeku. Ovaj Trajanov most je
dizajniran od strane Apolodora iz Damaska i vjerojatno je bio najvei u tome vremenu. Sa
gornjomezijske strane most je poinjao u blizini dananjeg sela Kostol kod Kladova, a na
dakoj strani je zavravao kod dananjeg Drobeta - Turn Severina. Na mezijskoj strani se
nalazilo i naselje Pontes.Apolodor je ustvari odredio da se dok traje gradnje, tok Dunava
skrene u jedan rukavac. Temelji stubova i portali bili su od veoma tvrdog cementa
napravljenog od ljunka utisnutog u malter, iznad toga su postavljeni redovi opeke, a stubovi
su imali jezgro od maltera, oko kojeg su se nalazile tesanice i opeke. Primjenom popreno i
uzduno postavljenim drvenim gredama koje su prolazile kroz jezgro postignuta je vea
vrstina mosta.
Trajanov most na Dunavu (sa segmentiranim lukovima) je skoro 1000 godina vaio za najdui
most ikada sagranen, i to u rekordnom roku od 103. do 105. god. n.e. Njegov izgled je uklesan
na Trajanovom stubu u Rimu. Most je sruen po narenenju cara Aurelijana oko 170 godina
kasnije, iako neka vrela navode da je most poruen 20 godina nakon izgradnje po nareenju
Hadrijana.
3. Daki rat. (105. 106. god. n. e.)
I pored poraza u prethodnom ratu, Decebal se nije smirivao i po Kasiju Dionu od poetka je
krio mirovni sporazum. Dao je da se skuplja oruje, primao je dezertere, opravljao utvrde,
slao izaslanike susjedima kako bi uspostavljao veze sa njima, napao sarmatske Jazige i oteo
im dio teritorije. Napadnute su i rimske pozicije, zemljita i kolonije na Dunavu, a uniten je i
jedan manji rimski garnizon. Po Kasiju Dionu, Decebal je i otvoreno radio na atentatu na
Trajanu, uposlivi u tu svrhu pojedine dezertere. Menutim, ovaj plan je propao, jer je jedan od
atentatora uhapen i otkrio je itavu zavjeru. Na prevaru je zarobio rimskog zapovjednika
Longina, pa ga je neuspjeno ispitivao a onda je u zamjenu za njega zatraio povratak
izgubljene teritoriju i novanu nadoknadu za ranije ratne trokove. Trajan je morao osobno
predvoditi novu ofanzivnu akciju na Dakiju, ali ovaj sa ciljem njene konane i totalne
pacifikacije, odnosno unitenja dake kraljevine. Skupila se na dunavskoj granici ponovo
brojna i mona armija, kako bi se ubrzao prodor u unutranjost izgranen je jo jedan most
preko Dunava.

U Dakiju se prodrlo u tri glavne kolone.Daani su nastavili pruati estok otpor, i

legijsko auksilijarne trupe su trpile velike gubitke.I poetkom ljeta 106.god. n. e. Trajanova
armija napala Sarmizegetusu. Prvi napad su branioci odbili, ali su napadai prekinuli opskrbu
vode dakoj prijestolnici. Sarmizegetusa je na kraju osvojena i spaljena do temelja. Decebal je
sa mnogim svojim sljedbenicima uspio pobjei prema istoku, ali ga je presrela rimska konjica.
Kako bi izbjegao da bude zarobljen i proveden u trijumfu ulicama Rima. Decebal je prvo
pobjegao a onda je izvrio samoubistvo. Zahvaljujui izdaji Bicilisa, povjerenika Decebala,
Rimljani su nali i golemo blago koje je Decebal dao da se skloni u koritu rijeke Sargesia.
Ovo blago se sastojalo od enormnih koliina istog zlata i srebra. Posljednji znaajniji daki
otpor je skren u bici kod Porolissuma.
Trajanov stup
U znak pobjede nad Daanima, Trajan je dao da se u periodu 106. - 113. god. n. e. izgradi
Trajanov Stup na Trajanovom forumu u Rimu, koji predstavlja ilustrativno svjedoanstvo o
osvajanju Dakije. Stup je visok 29,78 metara, i od baze do vrha je oslikan nizom
narativnih,plitkih reljefa koji u spiralne trake obavijaju stup prikazuju pobjedonosni rat protiv
Daana. Reljefni friz pripovijeda o dva Trajanova rata s Daanima koje menusobno odvaja lik
boice Nike (boice pobjede) koja cijeli doganaj zapisuje na tit. Ratni su prizori izraneni
realistiki, pa su svi likovi pomno karakterizirani, a neke scene i krajnje naturalizirane (npr.
sjea glava poraenih, progon stanovnitva i dr.), to objektivni izraz i epsku viziju stapaju u
jedinstvo.
Aneksija Nabatejskog kraljevstva
Nakon smrti Rabbela (ar-Rabil) II. Sotera (vl. 70. 106. god. n. e.), potinjenog
saveznikog nabatejskog kralja dolo je do aneksije ove arapske zemlje. Sam nain i
formalni razlozi aneksije su ostali nepoznati. Akciju okupacije je moda predvodio namjesnik
Sirije Kornelije Palma (Cornelius Palma), i u njoj su uestvovale i sirijske i egipatske trupe.
Tada je ustanovljena nova provincija Arabia Petraea (dananji Jordan i sjeverozapad Saudije).
Grad Petra je bio vrlo bitno vorite u koje su stizali karavani iz june Arabije, ali se njeno
ekonomsko znaanje postupno smanjivalo. Preko zaliva Akabe se odvijala trgovina sa
Indijom.
Trajanova mirnodopska politika
Trajan nije zaboravljao i kako da zadovolji narod Rima, pa je osim uobiajenog izdavanja ita
siromanim Rimljanima Trajan u tri maha dijelio kongnarij, pri emu je u dva sluaj podijelio
po 75, a u jednom ak po 500 sestercija na ovjeka. Nakon zavretka dakog rata je priredio
123- dnevni festival. Navodno je taj festival, koji je imao do 5 miliona posjetilaca, za sobom
ostavio pravo krvoprolie od vie hiljada umrlih ljudi i 11 000 stradalih ivotinja. Trajan se po
povratku sa Dunava narednih sedam godina posvetio upravljanju i konsolidiranju imperija. Iz
toga perioda potie i obimna korespondencija koju je imao Plinijem Mlaim, tadanjim
namjesnikom Bitinije i Ponta. Sam obim ovog dopisivanja i ulaenja u i nasitnije detalje,
pokazuje koliko se Trajan ozbiljno i odgovorno suoio sa dravnom upravom. Krug pitanja
koja je Trajan rjeavao u ovoj korespondenciji neobino je raznovrstan.On se skrbio o sanaciji
financija lokalnih gradova, o granevinama, o gradskoj sigurnosti, o gaenju poara, o pravima
raznih jedinica lokalne autonomije.
U pismima se obranuju pitanja i gradskog i kaznenog prava. Pored Trajanov stupa i
foruma u Rimu su izgraneni i Trajanove terme i Trajanova trnica, a obnavljani i popravljani
su putevi. Po Kasiju Dionu Trajan je dao da se i grade biblioteke, te da se u potpunosti izravna
Forum. Daki plijen je u djelimino omoguio financiranje ovako ambiciozne izgradnje. A
kako bi se dolo do vie gotovog novca, izvrena je devalvacija. Osim toga, Trajan je izdao
5

naredbu kojom je obvezao svakog senatora da jednu treinu svoje imovine uloi u italsku
zemlju.
Od vremena Nerve i Trajna carska je vlast nastojala staviti pod svoj nadzor gradsku upravu,
regulirati municipalne financije. To je obavljano putem provincijskih namjesnika, a osim toga
u gradove su upuivani posebni inovnici, gradski kuratori, kojima su povjeravane revizije i
sanacije lokalnih financija. Pod Trajanom vee znaenje nego prije dobio je pretorijanski
prefekt pretorija, koji je u odrenenom pogledu bio po svom znaenju drugi ovjek u dravi,
odmah iza princepsa i to ne samo u vojnim pitanjima. Trajan se oslanjao i na vitezove, pa su
otvoreni i novi prokuratorski poloaji koje oni obnaaju. Trajan je vodio i blagu politiku
prema kranima, koji se konano prepoznavaju kao zasebni abrahamistiki ogranak, a ne
vie judejska sekta.Tako je Plinije Mlani u svojim pismima traio savjet vezano za postupak
prema ve brojnoj maloazijskoj kranskoj zajednici. Plinije Mlai je kanjavao samo one
koji su odbijali da prinose rtve u okviru kulta cara a ostali su ostavljani na miru. Trajan je
odobrio ove mjere, a i sam je smatrao da anonimne optube ne bi trebalo uzimati u
razmatranje. Znai rani krani bi bili na udaru zakona po optubi za veleizdaju, a ne zbog
svojih vjerovanja.
Pohod prema Perzijskom zalivu (113. 117. god. n. e.)
Nakon to je rijeena neuralgina taka na donjem Dunavu, konsolidirana uprava
imperija,panja Trajana se okrenula prema istonoj granici i arsakidskom Iranu. Naravno,
povod za novi rat je opet bila Jermenija, jer je arsakidski kralj Osroes I. poremetio labavu
ravnoteu moi i utjecaja izvrivi 110. god. n. e. invaziju ove zemlje, protjeravi njenog
kralja Tiridata i postavivi za novog kralja prvo svoga neaka Eksedaresa, a zatim i brata
Parthamasirisa.Ova deavanja su bila u potpunosti neprihvatljiva za Rim. Moda je Trajan
samo to iskoristio za povod, a da su uzroci monumentalnog pohoda bili ekonomske prirode,
odnosno da se stavi pod punu kontrolu trgovina sa Indijom i dalekim Istokom.
Trajan, kao vojnik, je razumljivo elio i da uzdigne svoju slavu, u stilu Aleksandra
Velikog, porazivi Iran.inilo se da nastupa vrijeme konanog obrauna.Poetkom 116.god.
n. e. nastavljen je pohod i prema sredinjoj i junoj Mesopotamiji.Jedan dio armije je preao
rijeku Tigris u pokrajinu Adijabene, a drugi je slijedila tok iste rijeke prema jugu zauzimajui
Babilon. Sam Trajan je sa dijelom trupa plovio nizvodno Eufratom, zatim je naredio da se
flota prebaci, preko kopnenog puta, na Tigris. I Trajanove trupe su stigle do srca
Menurjeja, i to do tadanjih metropola blizanaca Seleukije na desnoj strani rijeke Tigris i
Ktesifona na lijevoj strani iste rijeke. Ubrzo je zauzeta mesopotamijska Seleukija, a onda je
osvojena i arsakidsko partsko iranska prijestolnica Ktesifon. Tu je Trajan ponovo
pozdravljen kao imperator i dodijeljen mu je poasni nadimak Partski.Senat mu je dodijelio i
pravo da slavi/odrava onoliko trijumfa koliko to eli.Trajanove trupe sada su krenule i dalje
prema Perzijskom zalivu, usput primajui u podanitvo lokalne vladare. Od novozauzetog
podruja su stvorene nove dvije provincije i to Asirija i Mesopotamija. Dok je plovio prema
Perzijskom zalivu i vraao se na sjever, dolo je do velike pobune protiv okupacijske rimske
sile. Mnogi garnizoni su bili uniteni ili protjerani. Ustanici su oslobodili i niz gradova koje su
Rimljani ranije okupirali.Rimljani su u ovom ratu porazili Irance, a njihove trupe su prele
planinski lanac Kuzistan i zadnjih mjeseci 116.god. n. e. zauzele grad Suzu, u samom sredite
stare Persije. Nikada ranije, a ni poslije rimska vojska nee prodrijeti tako duboko prema
istoku. Nakon toga, Trajan je krenuo na sjever, gdje je grad Hatra jo uvijek pruao estok
otpor. Opsadi Hatre u ljeto 117.god. n. e. je osobno prisustvovao Trajan, i tom prilikom
zamalo nije poginuo. Opsada Hatre se pretvorila u iscrpljivanje po trupe koje su je opsjedale i
na kraju se odustalo od pokuaja zauzimanja ovog arapskog grada.
Nova pobuna Jevreja (Kitos rat 115. 117. god. n. e.)
6

Kraj Trajanove vladavine je obiljeila i nova jevrejska pobuna. Radi pobuna u sjevernoj
Mesopotamiji i menu jevrejskim zajednicama Trajan je morao da povue dobar dio trupa sa
juga kako bi se te pobune uguile. Komandu da ugui pobunu je dobio Lucije Kvijet, koji je
116.god. n. e. uspio da sa svojim jedinicama povrati Nisibis i Edesu iz ruku pobunjenika koji
su ih privremeno zauzeli. Nova jevrejska pobuna je u hebrejskoj tradiciji poznata kao Kitos
rat, prema iskrivljenom imenu Kvijeta. Za razliku od prethodnog rata iz 66. 73. god. n.e.,
koji je poglavito orijentiran na Judeju, Galileju i Samariju, ovaj je prvo izbio i najsnanije se
izrazio u jevrejskoj dijaspori, nego u njihovoj domovini. Unitenje II. Hrama nije uope
smirilo situaciju i odnose jevrejskih zajednica na Levantu i istonom Mediteranu sa svojim
susjedima. Menusobna surevnjivost, pa i mrnja su i nadalje ostali vrlo izraeni.Ustanak, koji
je u potpunosti iznenadio Rimljane, se brzo proiro kroz Judeju, izolirajui rimski garnizon u
Eliji Kapitolini.Jevrejski ustanici su se uglavnom posluili gerilsko partizanskom taktikom,
koja im je donijela znatne uspjehe.Ubrzo je i Jerusalim osloboen.Jevrejske oblasti su bile
oslobonene i proklamirana je obnova Izraela kao samostalne drave.Bar Kohba je uzeo titulu
Nasi Israel (Poglavar Izraela), a proglaena je era otkupljivanja Izraela. Izdavani su i srebrni i
bakarni novci u velikom broju sa odgovarajuim legendama u ime drave Izrael. Oekivala se
reakcija Rima i Hadrijan je za komandanta protuustanikih snaga odredio Seksta Julija
Severa, kojeg je pozvao ak iz Britanije gdje je bio namjesnik. On se dosta uspjeno
prilagodio protivnikoj strategiji, i nije se uputao u otvorenu borbu, nego je primijenjivao
operacije sprene zemlje, eliminiranja manjih skupina, unitavanja resursa... Rat se otegao
sve do ljeta 135. god. n. e., kada su Rimljani zauzeli Jerusalem.Bar Kohba i ostatak izraelske
vojske su se povukli u utvrdu Betar, koju su rimske trupe opkolile i kasnije zauzele uz veliko
krvoprolie.Talmud navodi da rimske vlasti punih 17 godina nisu dozvoljavale da sahrane
svoje mrtve u Betaru.
Po Kasiju Dionu u ovom ratu je ubijeno 580 000 Jevreja.Ustanak i privremena obnova Izraela
su doprinijeli tome da kod Hadrijana sazri uvjerenje da se samo suzbijanjem judaizma moe
zaustaviti kontinuirano buntovnitvo Jevreja. Zato su zabranjeni zakoni Tore i hebrejski
kalendar, pogubljivani su judaistiki uenjaci, sveti spisi su javno spaljeni na Brdu Hramu. U
bivem hramovnom svetitu, postavljene su dvije statue i to Jupitera i samoga princepsa. U
nastojanju da se to je mogue vie izbrie povezivanje sa judejskim i izraelskim imenom,
ukinuto je to nazivlje za podruje drevnog Kaanana, i uvedeno novo ime Palestina.

Privatni ivot Trajana

Trajan je bio oenjen sa Pompejom Plotinom. Trajan i Plotina su se vjenali prije nego to je
on postao princeps. Suprunici nisu imali djece, ali su se uzajamno potovali. Tako je Trajan
nju jo 100. god. n. e. nagradio titulom auguste, ali ona je to odbijala da prihvati sve do 105.
god. n. e., odnosno pobjede u dakim ratovima. Trajan i Plotina su postali i staratelji
Hadrijana, kojem je otac umro kada je ovaj imao 10 ili 11. godina. Hadrijan je bio Trajanov
ronak. Plotina je veoma cijenila Hadrijana, i najvie je zasluna da je ovaj postao sljedei
princeps. Kada je ona umrla, Hadrijan se potrudio da je deificira, a izgradio je i hram u njenu
ast u Nimu. Kasije Dion vrlo slikovito opisuje veliku i iskrenu Hadrijanovu alost prema
Plotini, kada je ona umrla.
Trajanova smrt
Trajanovo zdravlje se naglo pogoravalou toku proljea i ljeta 117. god. n. e., posebno se
izraivi prilikom opsade Hatre. Mogue je da je tada Trajan doivio i neku vrstu modanog
udara, jer je po Kasiju Dionu jedan dio njegovog tijela bio paraliziran. Bez obzira na to,
Trajan je pripremao novu ekspediciju u Mesopotamiju. Ipak je loe stanje dostiglo takav nivo
da se odluio da otplovi za Italiju, ostavljajui Hadrijana sa armijom u Siriji. Trajan je
7

isplovio iz sirijske Seleukije i na tome putovanju zdravlje mu je dolo u kritino stanje. Zato
se pristalo u Selinunt u Kilikiji, gdje je i umro. Grad u kojem je umro nazvan je Trajanopolis
(Trajanov grad). Trajanov pepeo je bio pohranjen ispod Trajanovog stupa. Trajanova
vladavina je ostala u najljepem sjeanju rimske javnosti i senatora i vitezova i obinog
naroda, kao i provincijalaca. Njegova skoro 20-godinja vladavina je ostala bez krvoprolia,
bez progona, bez nepravdi, ne samo da su se nastavljali, nego su i dodatno usavravani,
socijalni programi Nerve.
VLADAVINA HADRIJANA
117. 138. god. n. e.
Hadrijan je ronen u familiji koja se nakon II. punskog rata iz grada Hadria (danas Atri) u
Picenumu preselila u junopansku Italiku. Nejasno je da li je on ronen u Italici ili Rimu, u
kojem je due vremenske periode provodio njegov otac Publije Elije Hadrijan Afer.
Hadrijanovi roditelji su umrli, dok je on jo uvijek bio djeak i njegovi staratelji su postali
Trajan i Publije Acilije Atijan. Hadrijan je stekao odlino obrazovanje, i bio je posebno
posveen grkoj literaturi i kulturi, pa je ve tada dobio nadimak Graeculus. Iako nije u
historiji zabiljeen kao princeps vojskovona, Hadrijan je imao odreena vojnika umijea i
znanja. To je pokazao i u dakom ratu, kao i u odnosu prema vojsci kao instituciji za vrijeme
svoje vladavine.
Dolazak na vlast
Nain Hadrijanovog preuzimanja princepske dunosti je i danas zatamnjena epizoda rimske
historije. Navodno ga je Trajan adoptirao i designirao za nasljednika dok se nalazio na
samrtnoj postelji. Kruile su i prie da su Senatu prezentirani falsificirani dokumenti na
osnovi kojih je Hadrijan priznat za novog princepsa. Moda je Trajan pomiljao i na neke
druge mogunosti za nasljednika na princepskoj asti, iz reda svojih glavnih komandanata.
Zanimljivo je zato promatrati kako se Hadrijan odmah po preuzimanju princepske vlasti
obraunao sa onima koje je izgleda smatrao konkurentima. Na udaru se naao jedan od
najboljih Trajanovih zapovjednika maur Lucije Kvijet, koji je prvo bio skinut sa svoje
dunosti. U ljeto 118. god. n. e. umoren je Lucije Kvijet kojem jebio ranije obean konzulat
za 118. god. n. e. Maurski general je ostao zapamen i u jevrejskoj talmudskoj tradiciji, koja
kae da je rimski zapovjednik koji je uinio Jevrejima toliko jada u to vrijeme, bio iznenada
pogubljen. Tada su uz Lucija Kvijeta pogubljeni i drugi istaknuti Trajanovi bliski suradnici i
na vojnom i na politikom planu. Hadrijan se tako na samom poetku jednom efikasnom
istkom rijeio onih koji su bili najblii suradnici Trajana i tako eliminirao potencijalnu
konkurenciju, posebno one pojedince koji su raspolagali sa znatnim ugledom, armijama i
provincijama.
Vanjska politika
Hadrijanove prve odluke kao princepsa su ukljuivale i naputanje agresivne Trajanove
spoljne i vojne politike. Hadrijan je vjerojatno smatrao da je irenje imperija rimskog naroda
dostiglo kritinu taku, i da je potrebno uspostaviti pozicije koje se mogu braniti i granice
koje su stabilne. Jermenija je ponovo postala potinjena saveznika kraljevina i tampon
zona prema iranskom svijetu. Tako je Hadrijan istonu granicu ponovo postavio na Eufrat, sa
Jermenijom kao spornim podrujem. Kratkorono gledano, to je bio dobar potez, dok je
dugorono gledano povlaenje iz novostvorenih istonih provincija bio lo potez. Rimska
drava bi dobila nove posjede sa skoro 4000 godina dugom tradicijom razvijene kulture i
civilizacije, i nesumnjivo bi apsorbiranjem Meurjeja u svoju kulturu i dravnu cjelinu
mogla samo profitirati na svim poljima. Resursi Meurjeja ne samo da bi isplatili utroena
sredstva, nego bi ga viestruko nadmaili. Grko rimska kultura Mediterana bi dobila novi
8

stimulans i dodatno bi se pribliila Indiji, pa i daljoj Kini. Hadrijanova vanjska politika se u

svome naelu razlikovala od one njegovog prethodnika, pa se u potpunosti odustalo od velikih
vojnih poduhvata i irenja rimskog imperija. Nova doktrina se bazirala na miroljubivok
koegzistenciji, to je znailo odranje zateenih granica i sfera utjecaja.
Hadrijanov zid (na latinskom Vallum Aelium)
Najpoznatiji infrastrukturni i granevinski poduhvat koji se vee za Hadrijanovo ime je uveni
zid koji je obiljeavao sjevernu granicu provincije Britanije. Ova provincija se jo od vremena
Klaudija nije uspjevala u potpunosti konsolidirati, a otvorene granice su u pravom smislu
predstavljale vojno krajite/vojnu krajinu tadanje Rimske drave. Posebno je problematina
situacija bila na sjeveru, gdje su ivjeli jo uvijek samostalni Britanci, koje Rimljani nazivaju
Kaledoncima, a kasnije Piktima. Zid se gradio 10 godina od 122.do 132.god. n. e. i bio je
dugaak ak 120 km proteui se od Solway Firthina na zapadu do Tynea na istoku. U gradnji
su uestvovali i inenjeri i vojnici sve tri tamo stacionirane legije (II., VI., i XX.). Rije je o
najutvrnenijem graevinskom objektu na cjelokupnoj granici rimskog svijeta. Uz njegove
obrambene kule i utvrde nikli su mnogi gradovi kao to su Pons Aelius (Newcastle) i Maglona
(Carlisle). Kasnije je imao i privrednu ulogu kao jamac stabilnosti i prosperiteta provincije
Britanije. Pretpostavlja se da su mnoge njegove kapije sluile i kao carinske postaje.
Hadrijanov zid je sluio i kao moan simbol koji je reprezentirao rimsku mo Britancima sa
obje njegove strane.Hadrijanov zid se i do danas sauvao u kako takvom obliku. Velike
zasluge za njegovu konzervaciju pripadaju Johnu Claytonu (1792. 1890. god.).Hadrijanov
zid je 1987. god. upisan na UNESCOV popis mjesta svjetske batine u Europi.
Zakavkazje
Ibersko gruzijski kralj Farazman II. je odbio 129. god. n. e. da oda potovanje Hadrijanu
dok je ovaj putovao po istonim provincijama, pa je potaknuo iransko sarmatske Alane da
napadnu provinciju Kapadokiju i Jermeniju. Alani su predstavljali znaajnu pretnju za
Jermeniju i Arsakide.Farazman II. je dozvolio prolaz Alanima kroz njihovu zemlju, a oni su
povrijedili i teritoriju Medije i zakavkaskih Albana. Njihov napad je zaustavljen i poklonima
koje su dobili od Vologasesa III. (koji je tada kontrolirao sjeverni Iran), ali i od Flavija
Arijana, tadanjeg namjesnika Kapadokije i poznatog historiara i filozofa. Kao historiar
Flavije Arijan je dobro znao koje su bile greke Krasa i Marka Antonija za vrijeme njihovih
neuspjelih kampanja na istoku, a dobro se pripremio i u obavjetajnom smislu pa je upoznao i
uobiajenu taktiku koju su Alani primjenjivali u bitkama, posebno njihov fingirani bijeg. on je
u toku 136. god. n. e. izvojevao niz uspjeha u sukobima sa Alanima. Tako su Alani protjerani
iz Jermenije, a Arijanove jedinice su nastavile pohod u Zakavkazju.
Ustanak Bar Kohbe, novi jevrejski rat 132. 135. god. n. e.
I pored Kvijetovog uspjenog obrauna jevrejskim buntovnicima, stanje u Judeji je i nadalje
ostalo vrlo rovito. Jevrejski nezadovoljnici su izazivali nemire. Hadrijan je radi toga
prekomandovao VI. legiju Ferrata iz Primorske Cezareje u Judeju. Kada je 130. god. n. e.
Hadrijan posjetio Jerusalim i ostatke II. Hrama, on je navodno obeao Jevrejima da e pomoi
ponovo izgraditi hram i Jerusalim iz ruevina. Ali uskoro se ispostavilo da on namjerava
izgraditi hram posveen Jupiteru i to na mjestu gdje se nekada prostirao II. Hram. Hadrijan je
ustvari konano odluio da Jerusalim pretvori u rimsku koloniju pod nazivom Elija
Kapitolina/Aelia Capitolina. Radovi na izgradnji kolonije i hrama Jupiteru na mjestu
nekadanjeg II. Hrama su zapoeli 131. god. n. e. Tenzije su se poveale kada je Hadrijan
zabranio obrezivanje djeaka (brit milah). On je kao uvjereni helenofil, smatrao da je
obrezivanje obino sakaenje tijela, i samim tim je to po njemu i drugim istaknutim
filohelenima bio rav obiaj. Novi rat je postao neminovan. Voe jevrejskih nezadovoljnika
9

su paljivo pristupile planiranju dizanja ustanka, kako bi se izbjegle greke ustanka iz 66. god.
n. e., i onoga iz vremena Trajana. Ustanak je izbio 132. god. n. e., pod liderstvom Simona ben
Kosibe, koji je uskoro poznato poznatiji kao Simon Bar Kohba. Ustanak, koji je u potpunosti
iznenadio Rimljane, se brzo proiro kroz Judeju, izolirajui rimski garnizon u Eliji Kapitolini.
Jevrejski ustanici su se uglavnom posluili gerilsko partizanskom taktikom, koja im je
donijela znatne uspjehe. Ubrzo je i Jerusalim osloboen. Oekivala se reakcija Rima i
Hadrijan je za komandanta protuustanikih snaga odredio Seksta Julija Severa, dotadanjeg
namjesnika Britanije. On se dosta uspjeno prilagodio protivnikoj strategiji, i nije se uputao
u otvorenu borbu, nego je primijenjivao operacije sprene zemlje, eliminiranja manjih
skupina, unitavanja resursa. Rat se otegao sve do ljeta 135. god. n. e., kada su Rimljani
zauzeli Jerusalim/Eliju Kapitolinu. Bar Kohba i ostatak izraelske vojske su se povukli u
utvrdu Betar, koju su rimske trupe opkolile i kasnije zauzele uz veliko krvoprolie. Po Kasiju
Dionu u ovom ratu je ubijeno 580 000 Jevreja. Ustanak i privremena obnova Izraela su
doprinijeli tome da kod Hadrijana sazri uvjerenje da se samo suzbijanjem judaizma moe
zaustaviti kontinuirano buntovnitvo Jevreja. Zato su zabranjeni zakoni Tore i hebrejski
kalendar, pogubljivani su judaistiki uenjaci, sveti spisi su javno spaljeni na Brdu Hramu.
Jerusalim je formiran kao kolonija Elija Kapitolina i trebao je da postane uobiajeni grko
rimski grad, a jevrejski identitet je trebao biti izbrisan. Ova zabrana je ostala na snazi sve do
IV. st. n. e.
Hadrijanova smrt 138. god. n. e., smanjila je u velikoj mjeri odlunost drave da se obrauna
sa judaizmom koji je tako uspio preivjeti. Rabinistiki judaizam je sada postao okosnica
jevrejstva, koje se grupiralo oko sinagoga u dijaspori. Otada Jevreji vie nisu veina
stanovnitva u Kaananu, odnosno podruje nekadanjih Izraela i Judeje, a centri su pomjereni
na dijasporu.

Javna uprava, edictum perpetuum, financije

Hadrijan je bio vrlo odgovoran i pedantan princeps, koji se smatrao prvim dunosnikom
Drave i kao takav je bio posveen funkcionalnoj, pravednoj i dobroj upravi. Kako bi se
dobila efikasna sredinja uprava, uvedena je kao stalna institucija princepsov savjet, u koji
su ulazili ugledni politiari i pravnici. Posebna panja je posveena reguliranju pravno
zakonskog sustava i odnosa, odnosno kodificiranju rimskog prava koje se uslijed stalne
produkcije zakona prilino uslonilo. Hadrijan je izdao i Vjeiti edikt (Edictum perpetuum),
koji su magistrati primjenjivali ali ne bi ga smjeli mijenjati. Jedini koji je mogao dopunjavati
Vjeiti edikt je bio princeps. Vjeiti edikt se objavljivao godinje. Kako bi se poveao
autoritet dravnih slubi, na njihovo elo su umjesto oslobonenika, postavljani vitezovi.
Posebno se pazilo na javne financije, a kontrola potronje je vrena svake pete godine. Pod
Hadrijanom velika je panja posveena i agrarnom pitanju. Pod njegovom vlau rimska
uprava pokuala je regulirati odnose izmenu zakupaca koji ive na carskim zemljitima i
administrativnog osoblja dotinih imanja.
Privatni ivot Hadrijana
Hadrijan je bio oenjen sa Vibijom Sabinom, koja je bila njegova daljna rodica. Na zahtjev
Pompeje Plotine, Hadrijan je oenio Sabinu 100.god. n. e. Taj brak je forsirala u
Matidija.Menutim, brak Hadrijana i Sabine, koja je bila jaka i nezavisna osobnost, je bio
nesretan. Oni nisu imali djece, a navodno je Sabina jednom napomenula da je poduzela
korake da ona nikada ne moe imati djecu sa Hadrijanom, jer bi ona ugrozila ljudsku vrstu.
Izgleda da je Sabina imala i aferu sa historiarem i dravnim sekretarom Svetonijem, to je
dovelo potonjeg u nemilost Hadrijana.

10

I pored loih odnosa, Sabini je 128. god. n. e. dodijeljen i poasni naziv Augusta. Jedan od
bitnijih problema u odnosima Hadrijana i Sabine bila je i njegova otvorena homoseksualnost.
Prilikom putovanja provincijom Bitinijom, Hadrijan je upoznao mladia Antinoja, sa kojim je
stupio u vrlo strastvenu ljubavnu vezu. Otada je on putovao sa Hadrijanom. Dok su plovili
Nilom 130.god. n. e., Antinoj se doivio nesreu i umro je. Duboko potresen, Hadrijan je na
mjestu na kojem se Antinoj udavio osnovao grad Antinopolis. Po Historia Augusta, Grci su
po Hadrijanovoj elji posvetili Antinoja kao boga, i njegov kult je postao rairen po
heleniziranom Istoku. Hadrijan je pisao poeziju i na latinskom i na grkom, a napisao je i
autobiografiju u kojoj je nastojao da pobije odreene glasine i objasni neke svoje akcije. On je
bio i pasionirani lovac, a ak je i osnovao grad u spomen medvjedice koju je ubio.Po Kasiju
Dionu Hadrijan je bio prijatna osoba koja je posjedovala izvjestan arm. Hadrijan je bio
ovjek kome su bile strane stare tradicije. On je nastojao svojoj vladavini dati kozmopolitsko
znaenje znaajku.Nije sluajnost to je u grkim podrujima uzimao epitete svojstvene
najviim grkim boanstvima.
Kulturni i umjetniki doprinos Hadrijana i Filohelenizam
Hadrijan je bio osoba istananog estetskog osjeaja, sklon umjetnosti i kulturi.Pisao je
stihove, bavio se kiparstvom i slikanjem.On je uvodio i nove modne trendove.Tako je on
ponovo uveo noenje njegovane brade i briljivo urenene frizure za mukarce. Osobno je
razraivao arhitektonske oblike, a njegova vila u Tiburu spada u sam vrh estetskog
graevinskog i pejsanog projektiranja u ljudskoj historiji.
Hadrijan je dao da se grade biblioteke, akvadukti, kupatila i pozorita.On je odlino poznavao
grku knjievnost. Svoja filohelenska osjeanja Hadrijan je prilikom boravaka u grko
egejskom prostoru formirao neku vrstu provincijske skuptine koja se nazivala Panhellenion
ili Panhellenium. Hadrijan, koji se oduevljavao drevnom i slavnom grkom prolou, je
elio da preko ove skuptine oivi taj duh iz snanog V. st. p. n. e., sa Atenom u sreditu.
Grka kultura, jezik i tradicije su doivjele renesansu.Po utjecajem humanistikih tendencija,
Hadrijan je ublaio instituciju ropstva, tako to je poboljao poloaj robova i zabranio njihovo
muenje.
Druga sofistika
Preporoeni duh grkog svijeta, koji je ve zapoeo sa Neronovim povlanivanjem balkanskoj
Grkoj pri kraju njegove vladavine, a doivio vrhunac za vrijeme Hadrijana je proizveo i novi
zalet knjievnosti, ukljuujui i retoriku i obrazovanje na grkom jeziku. Ti pisci koji su
djelovali od vladavine Nerona do oko 230. god. n. e. i koji su opisani u Filostratovim
ivotima sofista (djelu nastalom 481. god. n. e.) pojmovno se odrenuju kao Druga sofistika.
Druga sofistika je ustvari svoje korijene imala u ranijim razdobljima, a nastavila se u V. st. n.
e. u vizantijskoj varijanti. Najpoznatiji autori Druge sofistike su ve spomenuti Dion
Hrizostom, Polemon iz Laodikeje, Herod Atiki, Elije Aristid, Lukijan iz Samostate,
Filostratus... Zahvaljujui Drugoj sofistici i tome novom preporodu grko helenistike
kulture, dolo je i do kopiranja statua i bareljefa starije sa ledenom elegancijom tipino za
stariju grku umjetnost. Kopije su u velikoj mjeri doprinijele da se sauva do danas oblik
mnogih grko helenistikih skulptura.
Hadrijanova putovanja
Znatieljna priroda Hadrijana doprinijela da on, od svih rimskih princepsa, bude onaj koji je
najvie putovao. Inae je Hadrijan volio putovati i prije nego to je postao princeps. Hadrijan
je elio lino upoznati carstvo kojim je vladao kao princeps. Ali prilikom tih posjeta Hadrijan
nije samo obilazio znamenitosti, niti upijao kulturne tradicije zemalja koje je posjetio, nego je
i vrio detaljne inspekcije armija, ispravljao nedostatke u upravi, rjeavao probleme zemalja
11

kojima je prolazio, vrio sudske dunosti, primao deputacije i delegacije, donosio zakonske
edikte, dijelio rimsko graanstvo... Ujedno je ranao uvjerenje kod ljudi da je on taj
dobri vladar, koji brine i posjeuje. Hadrijanova vladavina je prilino smanjila razliku izmenu
Rima i Italije na jednoj strani i provincija na drugoj. Provincijalna i lokalna municipalna elita
su sada definitivno postajali novi stub na kojemu je poivao rimski svijet. Tako da ta
putovanja ne treba smatrati samo turistikim, nego su imala i duboko utilitarno znaenje.Prvo
je posjetio Germaniju 121. god. n. e., gdje je izvrio inspekciju granice. Britaniju je posjetio
nakon to je tamo uguena pobuna koja je trajala od 119. do 121. god. n. e. i 122. god. n. e. je
inicirao podizanje zida na sjevernoj granici. Naredne 123. god. n. e. je posjetio Mauritaniji,
gdje je osobno uguio jednu lokalnu pobunu. Zbog vijesti da se partsko arsakidski Iran
priprema za novi rat, Hadrijan je brzo otiao u istone provincije i to preko Krete, Efesa,
Lidije, Frigije i Ankare.
Pitanje nasljedstva i smrt
Svoje posljednje godine je Hadrijan proveo u Rimu, a 136. god. n. e. posvetio je novi
Venerin hram na mjestu nekadanjeg Neronovog Zlatnog doma. Kako mu se zdravlje
pogoravalo, on se sve vie bavio pitanjem sukcesije na princepskom tronu. Hadrijan je
usvojio Tita Aurelija Fulva Bojonija Arija Antonina (naredni princeps Antonin Pije), koji je
sluio kao jedan od etvorice legata propretora u Italiji i koji je bio i prokonzul Azije.
Menutim, postojao je i jedan Hadrijanov uvjet koji je Antonin morao ispuniti sa svoje strane
kako bi bio adoptiran. Po tome uvjetu, on je morao adoptiradvojicu mladia i to istoimenog
sina (poznatijeg kao Lucije Ver/Lucius Verus; suvladar Marka Aurelija) preminulog Lucija i
Marka Anija Vera (Marcus Annius Verus; unuk utjecajnog senatora koji je bio blizak prijatelj
Hadrijana; budui princeps Marko Aurelije; inae ronak Sabine). Nedugo nakon dugoronog
utvrnivanja linije nasljedstva, Hadrijan je umro 10. VII. 138. god. n. e. u svojoj vili u Baje
(Baiae). On je prvo sahranjen u oblinjen gradu Puteoli, na imanju koje je nekada pripadalo
Ciceronu. Uskoro su njegovi ostaci prebaeni u Rim i sahranjeni u vrtovima Domicije, da bi
nakon zavretka izgradnje Hadrijanovog mauzoleja 139. god. n. e., njegov pepeo bio poloen
tamo zajedno sa pepelom Sabine. 139. god. n.e. na zahtjev Antonija Pija je deificiran od
strane Senata.
VLADAVINA ANTONINA PIJA
138. 161. god. n. e.
Sami poetak njegove vladavine obiljeen je natezanjem sa Senatom vezano za deifikaciju
Hadrijana. Faustina Starija je dobila poasni nadimak Augusta, ali ga nije dugo nadivjela.
Umrla je 141.god. n. e., i to je prilino potreslo Antonina Pija koji je dugo bio u alosti.
Faustina Starija je deificirana, izgranen je hram u njenu ast u Forumu, izdavan je novac sa
njenim portretom i legendom DIVAE FAVSTINA. Antonin Pije je osnovao i karitativnu
ustanovu Puellae Faustinianae (Djevojke Faustine) koja je brinula o enskoj
siroadi.Faustina Starija je bila najmoralnija, najstabilnija i najpotovanija rimska carica u
historiji.
Osnovno obiljeje vladavine Antonina Pija je bilo nastavljanje mirnodopske politike
svoga prethodnika. On je kao i Hadrijan bio patron umjetnosti, nauke i obrazovanja te
inicijator gradnje mnogih hramova, teatara i mauzoleja. Sbeitla.Tada su ustanovljene i
nagrade i asti uiteljima retorike i filozofije kako bi oni bili motivirani za bolji i efikasniji
rad. Ipak za razliku od Hadrijana, njegov nasljednik je za svoje vladavine veoma slabo
putovao i napustio je Italiju samo jednom. On i nije morao da mnogo putuje, jer je
Hadrijanova zadubina poluila rezultate i bilo je dovoljno da Antonin Pije odrava pismima
komunikaciju sa svojim namjesnicima i jedinicama lokalne autonomije i da Drava
funkcionira bez problema. Uz to je on smatrao da putovanja i stalna premjetanja sredinje
12

vlasti i suvie kotaju i Dravu i njene granane i podanike. Kao i Hadrijan i Antonin Pije je
bio humanista i kosmopolita , pa je svoja naela uvodio u rimsko pravo. On je tako proveo
mjere koje su olakavale oslobananje robova, a i ublaena i ograniena su muenja robova
prilikom njihovog ispitivanja. Po odluci istog princepsa robovima je dozvoljeno traiti azil u
hramovima i pred kipovima princepsa. U sluaju okrutnog postupanja prema robovima,
gospodari su prisiljavani na prodaju istih. Izdata je i odluka po kojoj onaj tko bez razloga
ubije svoga roba snosi istu odgovornost kao i za ubojstvo tueg roba. Uvedeno je i vrlo bitno
naelo da optuenu osobu ne treba tretirati kao krivca prije suenja. Isto je tako uvedeno
naelo da se sunenje odrava i kazna izvrava tamo gdje je zloin ili prijestup poinjeni. Sa
ovim zakonima Antonin Pije se moe sa pravom smatrati rodonaelnikom teorije o ljudskim
pravima.
Za razliku od Hadrijana, Antonin Pije je ipak nastojao da odri odreneni privilegirani status
Italije unutar imperija. U tome kontekstu je ukinuta podjela na etiri dijela koju je bio uveo
Hadrijan, a Italija je bila oslobonena i poreza na krunu, koji je u provincijama samo smanjen.
Kada je 148.god. n. e. proslavljano 900 godina od osnivanja Rima, prirenene su velianstvene
igre koje su trajale vie dana i u kojima su izmenu ostalog izloene i mnoge egzotine
ivotinje. Menutim, bilo je i pojedinih problema u dravi, posebno u sferi financija.Tako se
moralo ponovo pristupiti smanjivanju vrijednosti novca, odnosno devalvaciji.
Vanjska politika i unutarnje pobune
U cjelokupnoj rimskoj historiji, doba princepsa Antonina Pija se smatra najmirnijim i
najstabilnijim periodom. Ustvari na osnovi do danas dostupnih vrela, Antonin Pije nije
direktno komandovao nijednom borbenom operacijom niti zapovijedao trupama na terenu. I
pored naelno mirnijeg doba, bilo je odrenenih vojnih angamana na granicama i u pojedinim
provincijama.
Najbitnije angairanje bilo je sjevernoj Britaniji, gdje Kvint Lolije Urbik, novi namjesnik od
139. god. n. e. poduzeo ofanzivu preko Hadrijanovog zida.Novo osvojeno podruje je
obiljeeno izgradnjom novog, Antoninovog zida.Izdati su 142.god. n. e. i novii koji slave
pobjedu u Britaniji.Jevrejska talmudska tradicija spominje Antonina Pija u pozitivnom svjetlu
i to kao prijatelja rabina Jude, koji je bio bogat i cijenjeni stanovnik Rima. Izgleda da se sa
Antoninom Pijem konano zavrava ciklus ubojitog neprijateljstva Rimske drave i Jevreja.
Naravno, to nije znailo da su se Jevreji apsorbirali u grko rimski svijet.Antonin Pije je
vodio i pomirljivu politiku prema kranima. Bio je neki manji ustanak i u Ahaji,a nemiri u
Egiptu 152.-153. god. n. e. odrazili su se na opskrbu Rima itom, a ova okolnost izazvala je
nemire i u prijestolnici. Da bi umirio svjetinu, Antonin je o svom troku organizirao
distribucije vina, brana i ulja najsiromanijem dijelu stanovnitva.
Smrt i nasljedstvo
Antonin Pije je imao najduu vladavinu, poslije one Augustove. On je umro od groznice dok
je boravio u etrurskom/toskanskom gradu Lorium. U posljednjim trenucima ivota Antonin
Pije je i formalno prenio princepsku vlast na Marka Aurelija na posljednjem princepskom
savjetu koji je sazvao. Naredio je da i se zlatna statua Fortune, koja se nalazila u njegovoj
spavaoj sobi prebaci u Markovu spavau sobu.Posljednja rije koju je izgovorio bila je
lozinka koju je dao vojnom tribunu none strae (staloenost).Njegovi ostaci su pohranjeni
u Hadrijanov mauzolej.Antonin Pije je bez ikakvih problema deificiran. Pitanje nasljedstva je
bilo rijeeno ve na samom poetku Antoninove vladavine. Sudei po izvornoj grai Antonin
Pije je favorizirao Marka Aurelija u odnosu na Lucija Vera.
CARFILOZOF MARKO
161. 180. god. n. e.

AURELIJE

13

Izvori o Marku Aureliju

Zanimljivo je da o jednom od najveih rimskih careva i openito najveih dravnika u
ljudskoj historiji imamo ne ba cjelovita i kvalitetna literarna vrela. U prvom redu treba istai
ekscerpte iz djela Diona Kasija, a zatim biografije iz kolekcije Historia Augusta koje nude i
pouzdane, ali i nepouzdane pa i fiktivne podatke. Sauvana je fragmentarno i korespondencija
(koja zahvata period od cc 138. do 166. god. n. e.) Markovog uitelja Frontona i razliitih
dunosnika. I osobno princepsovo djelo Meditacije (ili Samome sebi) nudi dosta
podataka o ovome vremenu, istina iz vizure filozofskih promiljanja Marka Aurelija.
Poetak vladavine
Marko Aurelije je pruao odreeni, tradicijski, otpor preuzimanju princepske vlasti. Bez
obzira da li je rije o stvarnoj Markovoj nelagodi ka preuzimanju golemog dravnog tereta ili
tradicijskom ponaanju, kojim se zadovoljava Senat, on kao stoik morao je to da prihvati jer je
to bila njegova dunost. Iako je Senat bio spreman da potvrdi Marka Aurelija kao jedinog
princepsa, on je odbijao preuzeti dunost dok i Lucije Ver nije dobio iste ovlasti i moi, pa je
tako i ovaj dobio ime August, tribunsku mo i imperium.Ovo je bio prvi sluaj u rimskoj
historiji da se princepska vlast oficijelno obnaala kolegijalno. Privatnu imovinu Antonina
Pija je naslijedila Faustina Mlaa koja je tada bila trudna sa blizancima od kojih je jedno
kasnije bilo princeps Komod. Po jednoj prii dok je bila trudna Faustina Mlaa je usnila san
da raa dvije zmije, od kojih je jedna bila ea od druge.
Meutim, felicitas temporum (sretna vremena) koja se pojavljuju na natpisima na novcu iz
161. god. n. e. su brzo prola. Ve krajem te godine Tibar se izlio, nanosei veliku tetu
Gradu. Uniten je znaajan broj zgrada, utopljen veliki broj ivotinja, nanesena teta
usjevima, to je sve izazvalo glad. Poplava je sa sobom donijela i izbijanje malarije.
Provincije i legije na poetku vladavine Marka Aurelija i Lucija Vera
Teritorija Rimske drave se sastojala od Italije kao metropole, provincija i potinjenih
saveznikih dravica, posebno na istonoj granici, crnomorskoj obali i Zakavkazju. U
odnosu na 14. god. n. e. do Marka Aurelija je dolo do izvjesnih promjena u provincijsko
teritorijalnoj organizaciji. Za suoavanje sa krizom princepsi su raspolagali sa znaajnom
vojnom silom, koja se sastojala od pretorijanske garde, legija i mnogobrojnih auksilijarnih
jedinica. I u II. st. n. e. su oruane snage Rimske drave predstavljale discipliniranu,
centralizirano organiziranu, precizno hijerarhijski strukturiranu, iskusnu, odlino uvjebanu i
tehniki opremljenu i osposobljenu vojnu silu. I nadalje su legijama upravljali legati, u rangu
senatora. U legiji je bilo i dalje est vojnih tribuna, od kojih je jedan bio mladi koji je dolazio
iz senatorskog reda, a petorica su bili stariji i dolazili su iz reda vitezova. Vojni tribuni iz reda
vitezova, iako formalno subordirani mladiu vojnom tribunu koji je dolazio iz senatorskog
reda, su predstavljali prave visoke asnike, koji su imali znaajnog iskustva. Godinja plata
redova vojnika legionara tada je iznosila 12 zlatnika/aurei (1200 sestercija), a centuriona
200 zlatnika (ili 20 000 sestercija). Godinja plata redova vojnika - auksilijara je iznosila 10
zlatnika. Uz to, pobjede su donosile i dobar ratni plijen. Sve u svemu legionar ili auksilijar je
prilino dobro ivio, u odnosu na neka druga zanimanja, pa mu je i moral bio na znatnoj
visini. U vrijeme I. flavijevske dinastije. udjel italijanskih legionara se smanjio na cc 21 22%, da bi za vrijeme Hadrijana iznosio cc 8 %. Kada je Marko Aurelije postao princeps
samo cc 2%
legionara su bili roeni u Italiji; u isto vrijeme u Italiji je ivjelo cc 12 % cjelokupne
populacije rimskog svijeta i 50 % rimskih graana. Inae je svake godine bilo cc 7500 novih
regruta. Veliki problem za novaenje legionara je predstavljala injenica da su se u pojednim
provincijama nalazile brojne armije, ali da je u njima bila mala baza rimskih graana iz kojih
14

bi se one popunjavale. Potrebno je navesti da za razliku od modernih armija, oruana snaga

Rimske drave nije nikada imala neko objedinjeno zapovjednitvo, u vidu generaltaba ili
vrhovne komande. Nedostatak centralne komande je imao i jedan pozitivan efekt jer nije
moglo doi do vojnog udara, na nain kao to se deavalo u Latinskoj Americi u toku XIX. i
XX. st. Naravno, princepsi su uvijek morali imati podrku vojnika, jer su oni od augustovskog
doba bili glavni oslonci njihove vlasti. Osvajanje Dakije je u oruane snage donijelo jo jednu
novinu, a to je dizajn zmaja (draco) koji su bar od Hadrijanovog vremena kao svoj simbol
nosile neke auksilijarne jedinice.
Rat sa Iranom od 161. do 166. god. n. e. (bellum Armeniacum et Parthicum)
Sa smrti Antonina Pija, pokrenuo se i tadanji partsko arsakidski ah Irana Vologases
IV.,koji je nakon decenija dinastijskih borbi uspio da ponovo ujedini Iran. U kasno ljeto ili
jesen 161. god. n. e. Vologases IV.je slijedio uobiajeni ablon sa kojim zapoinje rat sa
rimskim svijetom. Upao je sa vojskom u Jermeniju, protjerao njenog kralja i na njegovo
mjesto je postavio svoga favorita Pakora isto iz arsakidske dinastije. Rimska zapovjednitvo
na istonoj granici je poivalo na Luciju Atidiju Kornelijanu, legatu Sirije i Marko Sedatiju
Severijanu. Severijan je potraio savjet Aleksandra, i ovaj ga je uputio na to da e lako
pobijediti Irance i pokupiti svu slavu samo za sebe. Severijan je sa sobom poveo jednu legiju
u Jermeniju, ali je bio doekan u zasjedi od vojskovone Hozroja kod Elegije, odmah iza
kapadokijske granice.
Desio se vrlo teak rimski poraz, legija je unitena, a Severijan je izvrio samoubistvo.Sada je
Marko Aurelije morao da napusti ivot uenjaka i da u svoje ruke preuzme sigurnost
granica.Marko Aurelije je za novog namjesnika Kapadokije postavio Marka Statija Priska,
koji je prekomandovan iz Britanije. Situacija je tako ozbiljno shvaena da je odlueno da
jedan od princepsa preuzmu komandu nad istonim frontom. Na istok je tako upuen Lucije
Ver koji je fiziki izgledao spremniji da se prihvati zadatka ratovanja u dalekim, ali bogatim
zemljama. Marko Aurelije se moda nadao i da bi komandovanje istonom armijom,
ojaanom sa nizom pojaanja, doprinijelo i popravljanju Lucijevog karaktera, odnosno da bi
ga sklonilo od razvrata i luksuza i uinilo tedljivim i odgovornijim. Marko je ostao u Rimu i
Italiji, ali ipak nita nije prepustio sluaju niti samo Lucijevom umijei zapovijedanja. Zato su
tamo upueni i odlini kadrovi koji su trebali da pomau Luciju. Dok su se vodile borbe u
Jermeniji, Iranci su prodrli u Osroenu, zbacili njenog tadanjeg kralja Mana, i postavili svoga
ovjeka na tron u Edesi. Radi toga je dolo do protuintervencije rimskih snaga, i do kraja
163. god. n. e. Rimljani su ostvarili znaajne pomake na eufratskom frontu, ali nisu uspjeli
povratiti Edesu ni izbaciti Irance iz Osroene i pored pobjede u bici kod Sure. 165. god. n. e.,
zapoela je velika ofanziva legijsko auksilijarnih snaga, pa je Edesa bila osloboena a
povraeni tron Manu.
Antoninijanska pandemija
Pobjednika armija je sa istoka donijela i veliku epidemiju, koja je poznata pod nazivom
Antoninijanska kuga ili Galenova kuga. Rije je o jednoj velikoj smrtonosnoj
pandemiji.Naziv kuga je samo generiki izraz, jer pravi uzronik ove pandemije nije poznat.
Smrtnost uzrokovana ovom pandemijom je dostigla katastrofine razmjere, i po Kasiju Dionu
bilo je dnevno do 2000 mrtvih samo u Rimu. Kugu je opisao tada uveni ljekar Galen koji je
bio prisutan kada je kuga izbila meu vojnicima u Akvileji u toku zime 168/169.god. n. e.
Galenova opaanja i opis bolesti se nalaze ukratko zapisane u raspravi Methodus Medendi,
dok su ostale reference na kugu razbacane meu njegovim drugim djelima. Moda je rije o
boginjama.Ova pandemija je imala drastian efekt po nain ivota i kulturu
euromediteranskogstanovnitva. Demografske, ekonomske, politike, psiholoke i duhovne
posljedice su bile znaajne.
15

Galen
Jedan od najveih ljekara antike bio je Galen. Roen je u gradu Pergamu, koji je tada bio
jedan od glavnih kulturnih i intelektualnih centara, i uven po svojoj biblioteci. Galen je
proao uobiajeni obrazovni tok, sluajui studije iz svih tada glavnih filozofskih pravaca
(stoiki, platonistiki, peripatetiki, epikurejski) i knjievnosti. tako je Galen sa 16 godina
zapoeo studije medicine u Asklepijemu (Asclepieum), lokalnom svetilitu posveenom
Eskulapu koje je tada bilo popularno i kojeg je pohodio veliki broj tada uglednih i utjecajnih
pojedinaca koji su traili njegu ili zdravstvenu pomo.Oslanjajui se na savjet koji je naao
kod Hipokrata, nakon oeve smrti Galen je krenuo putovati, usput sticajui znanja i iskustva.
Tako je obiao itav niz gradova u grko egejskom svijetu i Maloj Aziji, da bi na kraju doao
u Aleksandriju, gdje je pohanao zatadanje uvjete i doba kvalitetne studije iz medicine. U Rim
je Galen doao 162. god. n. e. i zapoeo je sa ljekarskom praksom. Menutim, zbog svoga
naina rada i metoda doao je u sukob sa brojnim kolegama koji su bili manje sposobni i
ustrajni od njega, ali koji su bili porijeklom iz Grada ili su u njemu dugo boravili. Toliki je
bio pritisak na Galena, da se on plaio da bi mogao biti i otrovan od svojih kolega, pa je
napustio Grad. Kada je u Akvileji kuga poharala vojnike, Marko Aurelije je pozvao Galena da
se vrati u Rim kako bi bio osobni ljekar princepsa. Galen je inae posebno bio zainteresiran za
ljudsku anatomiju, ali zbog zabrane seciranja ljudskih leeva jo od 150. god. p. n. e., on je
secirao uglavnom svinje i primate. Galen je bio veoma plodan pisac, ak sa osjeajem
skribomanije. Pretpostavlja se da je napisao do 600 pisanih djela najrazliitije vrste, iako je
samo manje od 1/3 opusa sauvano. Njegovi radovi su uglavnom obranivali medicinske teme,
ali je npr. Galen u njima opisao i svoj ivot. Iako je drugu polovicu ivota proveo na zapadu,
Galen je pisao na svome maternjem, grkom jeziku i zanimljivo nisu bile prevedene na
latinski u antikom razdoblju.
Unutarnji poslovi
Najvei dio svoga vremena u unutarnjim poslovima Marko Aurelije je proveo u sudskim i
pravnim poslovima te u kontinuiranoj korespondenciji koja se sastojala od primanja peticija,
molbi, albi i odgovaranja njih te dopisivanja sa namjesnicima i vojnim zapovjednicima. Po
Historia Augusta Marko Aurelije je na Senat prebacio znatna sudska ovlatenja, ak i nad
predmetima koja su bila pod njegovom jurisdikcijom. Po istoj ediciji, nijedan princeps nije
kao on pokazivao respekt prema Senatu. Zato su senatori i bili privilegirani. Marko Aurelije je
zabranio sve optube od lanih informatora, provodio je mjere pomoi siromanima. Za
vrijeme gladi pomagane su lokalne zajednice sa hranom. Po Historia Augusta on je donio i
odluku kojom je paljivo uredio sustava snabdjevanja itom. Po stupanju Marka Aurelija na
princepsku vlast dolo je i do devalvacije novca. Uveo je i sustav juridika za Italiju. Prema
narodu, Marko Aurelije je djelovao onako kako bi neko trebao djelovati u slobodnoj dravi.
Princeps Marko Aurelije izgleda nije bio uvjeren u benevolenciju trine privrede, pa je
preferirao dravni intervencionizam u svim nivoima ekonomskog i monetarnog ivota. To
dokazuje i edikt iz 177. god. n. e., sauvan na jednom epigrafskom spomeniku, kojim se
rjeavaju odrenene rasprave vezane za taksaciju.
Ratovi u Podunavlju (prvi dio/period 166. - 175. god. n. e.)
(bellum Germanicum ili expeditio Germanica; expeditio Sarmatica)
Pored svojih filozofskih zapisa, Marko Aurelije je u pukoj kulturi moderne najvie ostao
zapamen po kampanji na dunavskoj granici protiv niza transdanubijskih naroda. Rije
je ustvari o skupu ratova i borbi na razliitim dionicama dunavske granice i sa razliitim
narodima. Ova serija ratova za Marka Aurelija i Rimsku dravu je dola u najnepovoljnije

16

vrijeme, nakon zavretka rata na istoku i kada je bjesnila pandemija. Bojite je obuhvatilo
jedan iroki i cisdanubijski i transdanubijski pojas, zalazei u dubine i rimskog teritorija i
onoga koji je pripadao narodima koji nisu ulazili u sustav provincijske organizacije Rimske
drave. Problemi na dunavskoj granici su zapoeli jo dok nije bio zavren na istoku, a inae
su namjesnici na tome podruju diplomatijom ga pokuavali odgoditi to prije kako se Drava
ne bi nala u neprilici da vodi rat na dva fronta u isto vrijeme. Radi pandemije, princepsi nisu
bili u mogunosti da neto vie uine i ekspedicija koju je Marko Aurelije namjeravao osobno
da predvode je odgonena sve do 168. god. n. e. U proljee te godine oba princepsa su krenuli
na sjever, uspostavljajui bazu u Akvileji. Tu su reorganizirali odbranu Italije i ilirsko panonskih provincija, regrutirane su dvije nove legije: I.i II. Italica. Pribliavanje snane
armije Karnuntumu je bilo dovoljno da Markomane i joneke Transdanubijce koji su preli
Dunav ubijedi da se povuku i ponude garancije da nee ii protiv rimskih interesa. Menutim,
u januaru 169. god. n. e. Lucije Ver je preminuo iz do danas nepoznatih uzroka. Marko
Aurelije je bio duboko oaloen smru svoga savladara. U jesen 169. god. n. e. Marko
Aurelije je zajedno sa Klaudijem Pompejanom iz Rima krenuo prema sjeveru, sa ciljem da
poraze Jazige koji su ivjeli izmenu Dunava i Dakije. Jazigi su uspjeli i da poraze i ubiju
Klaudija Frontona, namjesnika Donje Mezije. Borbe sa sarmatskim Jazigima su bile veoma
teke, to su odluili iskoristiti drugi transdanubijski narodi. I Pored svih ovih nedaa, glavni
sukob je tek predstojao. Vrhunac probijanja granice na Srednjem Dunavu je bilo postavljanje
opsade Akvileje, ije je bogatstvo predstavljalo magnet za Balomarovu vojsku. Menutim, i
Balomarovoj armiji su nedostajale borbene i opsadne maine kako bi zauzele Akvileju.
Situacija je postala vrlo sloena i borba protiv Balomara je izbila u prvi plan. Na zdruenom
borbenom grupom zapovjednitvo je imao Klaudije Pompejan. Ojaana je i dunavska rijena
flotila. Kontraofanziva je bila uinkovita, Akvileja je osloboena neprijateljske opsade i do
kraja 171. god. n. e. invazori su odbaeni sa rimskog podruja. Rimska invazija Markomanije
desila se 172. god. n. e. U ovom transdanubijskom podruju armija Marka Aurelija je postigla
uspjeh, porazivi Markomane i njihove mnoge saveznike. U znak pobjede Marko Aurelije je
dobio naziv Germanicus, a izdati su i novci sa natpisom Germania capta Trebalo je jo
samo malo napora uloiti i da se potine jo neke zajednice, i da se stvore dvije nove
transdanubijske provincije Markomanija i Saramatija. Menutim provonenje do kraja tih
planova je moralo biti privremeno obustavljeno, zbog iznenadne vijesti koja je dola sa
istoka.
Pobuna Avidija Kasija 175. god. n. e.
U Egiptu je 172.god. n. e. izbila pobuna Bukola (pastira), poradi poveanja cijena
ita.Buntovnike je vodio izvjesni sveenik Isidor.Oni su preobueni u ene prevarili i porazili
jednog centuriona i ubili ga. Isidorovi buntovnici, kojih je znatno narastao broj, su nizali
uspjehe i Aleksandrija se nala u opasnosti. Kako bi se situacija na istoku drala pod boljom
kontrolom, Avidiju Kasiju su dodijeljena specijalna ovlatenja i kontrola nad istonim
provincijama.
Avidije Kasije je koristei strategiju divide et impera, uspio da ugui ustanak Bukola. Avidije
Kasije je 175.god. n. e. primio pogrenu vijest o smrti Marka Aurelija. Ne ekajui potvrdu te
informacije Avidije Kasije se proglasio za princepsa u proljee 175. god. n. e. Menutim,
nedugo zatim je dola i tana informacija da se Marko Aurelije oporavio. Ali vie se nije
moglo nazad i Avidije Kasije je pod svoju kontrolu stavio najvei dio istonih provincija i
zemalja i bio je spreman i za otvoreni graanski rat. Ubrzo su se pobunili i vojnici Avidija
Kasija i nakon samo tri mjeseca i est dana on je ubijen od strane jednog centuriona. Njegova
glava je poslana Marku Aureliju, koji je odbio da je vidi i naredio je da se sahrani.
Ratovi u Podunavlju (drugi dio/period 177. 180. god. n. e.)
17

Nakon osam godina odsustva, iz istonih provincija u Rim se vratio Marko Aurelije, a 23.
XII. 176. god. n. e. zajedno sa svojim sinom Komodom je proslavio trijumf za pobjede nad
Germanima i Sarmatima. Ali, situacije je bila daleko od idealne, jer su se prvo pobunili
Kvadi, a zatim i Markomani. Marko Aurelije je bio ponovo na elu armije koja je krenula u
Transdanubiju, zapoevi tako svoju drugu kampanju. Ali, smrt Marka Aurelija, koja se desila
neposredno pred poetak nove proljetne vojne kampanje, je sve prekinula.Da je Marko
Aurelije ivio samo malo due, itava Transdanubija bi bila potinjena u potpunosti.Njegov
nasljednik Komod je pokazao vrlo malo interesa za nastavak rata i protivno savjetima glavnih
zapovjednika napustio potpuno potinjavanje Markomana i Kvada.
Aurelijev stup
Po ugledu na Trajanov stub, podignut je i Aurelijev stup u dorskom stilu na kojem su
slikovito prikazane kampanje na dunavskom podruju. Poto je dedikacijski natpis uniten,
nepoznato je kada je stub graen i izgraen (ili nakon proslave trijumfa iz 176. god. ili nakon
180. god. n. e.), iako jedan natpis naen u blizini svjedoi da je stub bio sigurno kompletiran
do 193. god. n. e. Aurelijev stub je smjeten na sjevernom dijelu Marsovog polja. Izgranen je
od mramora i visok je (ukljuujui i bazu i pijedestal) 39, 72 m. Pria ispriana u spiralama
reljefnih prikaza koje se kreu od dna prema vrhu zapoinje sa prelaskom rimske armije preko
Dunava. Prikaz
Viktorije dijeli zapise iz dva razdoblja rata na dunavskoj granici. Na stubu je prikazano i
kino udo. Prikazano je spaljivanje barbarskih sela i naselja, zarobljavanje ena i djece,
te oaj i patnja Transdanubijaca.
Konjanika statua Marka Aurelija
Jedan od najpoznatijih i najvidljivih objekata vezanih za Marka Aurelija je njegova uvena
konjanika statua. Napravljena je od bronce i visoka 3,5 m. Prikazuje cara Marka Aurelija u
autorativnom poloaju, koji prilino podsjea na statue Augusta. Original statue se danas
nalazi na Palazzo Nuovo (u okviru Kapitolinskih muzeja) gdje se provodi restauracija, dok se
od 1981. god. na Piazza del Campidoglio nalazi suvremena replika. Statua je podignuta 176.
god. n. e. i dio strunjaka misli da nije prikazivala samo princepsa nego i pobijenenog
transdanubijskog vojskovonu kome Marko Aurelije svojom gestom daruje ivot.
Smrt i nasljee
Marko Aurelije je umro u Vindoboni (dananji Vienna/Be) 17. III. 180. god. n. e. On je
odmah bio deificiran i njegov pepeo je pohranjen u Hadrijanov mauzolej. U znak sjeanja na
Marka Aurelija su doneseni zakljuci i odluke o mnogim poastima, izmenu ostalog njegova
zlatna statua je postavljena u Senatu. Nasljednik je bio njegov sin Komod, koji je jo 166.
god. n. e. dobio ime Cezar, a za formalnog suvladara je imenovan 177.god. n. e., dobivi ime
august i titulu oca domovine.Godinu ranije je Komod dobio i tribunsku mo.Marko Aurelije
je tako prekinuo praksu adoptiranja nasljednika.Radi ovog ina, on je bio izloen estokim
kritikama historiara. Marko Aurelije je bio posljednji od Pet Dobrih Careva. Njegova
vladavina predstavlja konani zenit razvitka rimskog svijeta, a datum njegove smrti je i
simboliki predstavljao sami poetak procesa koji vodi ka zavretku historijske misije
rimskog svijeta. Ovaj veliki filozof je imao tu nesreu da se u toku svoje vladavine suoio sa
itavim nizom nedaa, problema i iskuenja.
Meditacije ili Samome sebi
Marko Aurelije je u historiji zabiljeen i kao pisac jednog odlinog djela iz stoike filozofije
napisanog na grkom jeziku (u 12 knjiga). On je ve za vrijeme svoga ivotinja imao
reputaciju princepsa filozofa. Meditacije su napisane u toku posljednje decenije ivota
18

Marka Aurelija, i rije je ustvari o zbirci njegovih zabiljeki koje odravaju stanje njegovo
uma, naina ivota i djelovanja u tekim, olovnim godinama. To je u pravom smislu
spomenik filozofiji dunosti.Zapisi Marka Aurelija su ustvari orune pojedinca kojim se on
oslobana patnje i uivanje svakidanjeg svijeta. U osnovi toga lei samoanaliza, pomou koje
ovjek treba pronalaziti put ka samousavravanju i voditi ivot u skladu s prirodnim
zakonima. Red logosa uvijek postoji, a racionalnost i isti um dozvoljavaju ovjeku da ivi u
harmoniji sa tim logosom. Sam karakter zapisa uveliko mogu potvrivati tezu da je Marko
Aurelije pisao iz srca, i da je time olakavao i svoj um i svoju duu.

VLADAVINA KOMODA
(180. 192. god. n. e.)
CAR GLADIJATOR
Komod je bio prvi rimski car (i jedini do 337. god. n. e.) koji je ronen u purpuru, odnosno
za vrijeme oeve vladavine. Njegovo nasljeivanje je i drugi put da je bioloki sin naslijedio
oca na princepskoj vlasti (prvi put je to uinio Tit, kada je naslijedio Vespazijana). Otac je
sinu
pripremio i odlian obrazovni i odgojni kurikulum, sa veoma dobrim uiteljima. Po
Herodijanu, Marko Aurelije u u Rim doveo mnoge uvene uenjake, dao im veliku platu da
ive u Rimu i brinu o obrazovanju njegovog sina. Komod je boravio vie puta i na dunavskom
frontu, pratei oca. Sudei po opisu koji daje Herodijan, i Komod je bio markantnog fizikog
izgleda. U trenutku oeve smrti, Komod se nalazio na Dunavu.
Rjeavanje situacije na Dunavu
Ve svojim prvim potezom Komod je pokazao da nee nastavljati politiku svoga oca.
Njegovi interesi i prioriteti nisu bili dalekovidna javna politika, ve prije svega samo njegovi
interesi. U nastavku transdanubijskih operacija on nije vidio nita drugo, nego samo
produenje svojih napora na hladnom sjeveru, na utrb komoditeta na Mediteranu. Ali i pored
savjeta svojih visokih zapovjednika, sklopio mir sa Markomanima i Kvadima. Krivicu za
naputanje sjevernog fronta i korumpiranje due mladog Komoda, Herodijan prebacuje na
odrenene dvorjane koji su uticali na mladia da se vrati u Rim i napusti tekoe blata i
hladnoe. Komod je napustio Podunavlje ve u ranu jesen 180. god. n. e., brzo doavi u Rim,
gdje je 22. X. 180. god. n. e. proslavio trijumf. Ve je reeno da je povlaenje trupa iz
Transdanubije bila katastrofalna greka, posebno jer nije uope donijela mir na toj granici.
Odreneni sukobi su se nastavljali i poetkom Komodove vladavine i to protiv Jaziga,
germanskih Bura i nezavisnih Daana.
Financije
Sa poetkom Komodove vladavine, dolo je i do devalvacije novca. Sada je smanjena i
ukupna teina denara i to sa 3,85 na 3,35 grama. Ovo pokazuje odrenenu financijsku krizu
koja je zahvatila rimski svijet, to je izazvano i nedostatkom plemenitih metala, ali i velikim
pritiskom na javne financije poradi tekih ratova vonenih za Marka Aurelija i pandemije.
Smanjivanje broja stanovnika jedirektno vodilo smanjivanju javnih prihoda. Uz to Komodova
vladavina je bila proeta razgranatom korupcijom, posebno za Kleandera, u koju su se
utapala (i tako nestajala) velika novana i druga materijalna bogatstva. Tu financijsku
krizu Komodova administracija je nastojala razrijeiti smanjivanjem koliine srebra, tako da
bi imali vie novca na raspolaganju.
Zavjera iz 182. god. n. e. i kasnije navodne i stvarne konspiracije
Prva zavjera se desila 182. god. n. e., i njen nosilac je bila sestra Lucila. Navodno se ona
19

upustila u zavjeru protiv brata, jer je zavidila Krispini. Zavjera je uplela niz osoba iz njene
rodbine. Komod je trebao biti ubijen dok je ulazio u teatar, ali se atentatori nisu snali i bili su
uhapeni od osobne princepsove strae. Nakon neuspjeha zavjere ukoju je bila upetljana
njegova supruga, Pompejan se privremeno povukao iz javnog ivota, pravdajui se godinama
i oboljenjem oiju. Komod je bio i oaloen i bijesan zbog smrti Saotera. Radi toga je Patern
smijenjen, a Sekst Tigidije Peren (Sextus Tigidius Perennis) je postao jedini prefekt
pretorijanaca. Peren je i sam bio vrstan spletkaro i koji je ustvari i znaajno doprinio smjeni
Paterna. Peren se poeo ponaati u stilu Sejana, pa je dijelio raskone donacije vojnicima, a i
svojadva sina je imenovao za vojne zapovjednike u Iliriku. Meutim, njegov utjecaj je bio
kratkog vijeka i Komoda su prijatelji, vojnici (vojnici kontigenta iz Britanije) i drugi
natjecatelji i pretendenti za praktinu mo upozorili na rastuu snagu Perena, to je
nesumnjivo predstavljalo opasnost za Komoda. I ovaj ambiciozni, bezkrupulozni i brutalni
pretorijanski prefekt je pogubljen 185. god. n. e. Herodijan detaljno opisuje kako je dolo do
pada i pogubljenja Perena.
Kleander, korupcija, zloini
Glavna osoba koja je doprinijela padu Perena bio je Kleander, koji je sada preuzeo utjecaj i
mo glavnog favorita, samim tim i praktinog upravitelja Drave. Kleander je postao ne
samo siva eminencija reima, nego i njegov najpokvareniji dio. Vrhunac koruptivne hobotnice
Kleandera je bio 190. god. n. e. kada je bilo ak 25 sufektnih konzula (menu kojima je bio i
budui princeps Septimije Sever), neto to se nije desilo nikada ranije, a niti e se desiti
kasnije. Kleander je naravno svima njima ustvari prodao sufektno konzulstvo. Zaraneni
novac Kleander je dijelio sa Komodom i njegovim konkubinama, ali ga je isto koristio za
izgradnju odrenenih zgrada, kupatila i druge javne radove. On je sve to uspijevao initi
zahvaljujui Komodovoj indolenciji, preputanju hedonistikim, sportskim i drugim
uivanjima. Komodu je bilo vanije ispunjavanje njegovih kaprica i elja nego vonenje
upravno administrativnih poslova. U junu 190. god. n. e. dolo je do nestaice hrane u
Gradu. Papirije Dionisije (Papirius Dionysius), prefekt za snabjedavanje hranom, je to
iskoristio, dodatno stanje prikazujui gorim nego to je bilo, kako bi krivicu bacio na
Kleandera. Krajem juna iste godine, za vrijeme konjikih trka u Circus Maximus, dolo je do
javnog izliva nezadovoljstva mase prema Kleandera. On je, pogreno precjenjujui svoju
mo,
poslao pretorijansku konjicu na masu. I ubrzo je masa dola pred palatu i prijetio je grananski
rat. Kleander je tada pobjegao Komodu (koji je tada bio u predgrau Quintilian, blizu
Laurentuma), ali ga je masa pratila traei njegovu glavu. I uplaeni Komod je tako, kako bi
stiao narodni bijes i nezadovoljstva viih slojeva (zgroenih nevinenom korupcijom i
obijeu Kleandera), dao da se pogube i Kleander i njegov sin. Naravno, uslijedila je i nova
serija pogubljenja i istki. Pogubljeni su neki oslobonenici koji su obnaali istaknute slube na
dvoru. Nakon Kleanderove smrti, izbili su novi favoriti i to novi sobar Eklekt (Eclectus),
njegova konkubina Marcija (inae bila je ranije ljubavnica Umidija Kvadrata koji je smaknut
182. god. n. e.) i pretorijanski prefekt Kvint Emilije Let. Nepovjerenje Komoda prema
instituciji Senata je bilo toliko da se na natpisima iz njegovog doba pojavljuje i promjena u
redu spominjanja u slubenom nazivu drave, pa je umjesto SPQR (Senatus Populusque
Romanus) bilo PSQR (Populus Senatusque Romanus).
Komod, Herkul i gladijator
Komod je provodio dosta svoga vremena van Grada, i to uglavnom na posjedu u Lanuviumu.
Suprotno od svoga oca, on je bio fiziki snaan dok se nije trudio u intelektualnom radu.
Slino Neronu, kojem je elja za pokazivanjem i dokazivanjem svojih artistikih umijea bila
ivotni prioritet, Komod je elio da se pokae i dokae u vjetinama sportiste (u tadanjem
20

kontekstu shvatanja toga pojma). Tako je ne samo pratio i uivao u konjikim trkama,
borbama sa ivotinjama i gladijatorskim borbama, nego je u njima i uestovao. Istine radi,
nije se ipak usuivao da uestvuje u trkama konjikih kola u javnosti, ali je tu svoju elju
itekako upranjavao u privatnosti. Ubijanje ivotinja i uee u gladijatorskim borbama je
prakticirao i privatno i javno. Prilikom borbi u javnosti se suzdravao da koristi eljezno
oruje i da proliva krv, ali takvih ogranienja nije imao dok se borio kao gladijator u nekom
privatnom prostoru. Po Historia Augusta, on je dosta vremena provodio meu gladijatorima.
Podignut je nebrojeno veliki broj statua irom imperija koje su Komoda prikazivale kao
Herkula sa lavljom koom i toljagom.
Komodova smrt
U decembru 192.god. n. e. Komod je odluio da likvidira designirane konzule
ordinarius za 193.god. n. e. i da prvog januara preuzme konzulsku ast ne na tradicionalni
nain, nego iz gladijatorskih kasarni, uz poasnu pratnju gladijatora i to kao secutor. To je
rekao Marciji, koja ga je molila da tako ne postupi i ne nanese sramotu na Rimsku dravu i
njene institucije. Komodu se nije svidio Marcijin stav i svoju ideju je onda prezentirao
pretorijanskom prefektu Letu i sobaru Eklektu. Nakon to su i oni iznijeli negativan stav i
pokuali ga odgovoriti od takvog ina, Komod je u skladu sa svojom kapricioznou i
plahovisti odmah ih sve troje stavio na listu osobu koje su trebale biti pogubljene. Na listi su
se nalazila i imena istaknutih senatora i suradnika njegovog oca. Dok se Komod kupao,
djeak po imenu Filokomod je naao ovu listu i i sticajem okolnosti ona se nala u
Marcijinim rukama. Postalo je jasno da je Komod izgubio bilo kakvu vezu sa realnou, a
lista je posluila kao povod za obrazovanje nove zavjere i to u okviru najblieg Komodovog
okruenja od strane Marcije, Leta i Eklekta.
Marcija je otrovala hranu i pie, ali je Komod povratio otrov. Onda su zavjerenici poslali
Narcisa, Komodovog partnera u hrvanju da ga ugui (uz obeanje velike nagrade), to se i
desilo. im se rairila vijest da je Komod mrtav, Senat ga je proglasio dravnim neprijateljem
i odmah vratio stara imena gradu Rimu, dravnim institucijama, vojnim jedinicama i
mjesecima godine.Prema Komodu je primjenjena damnatio memoriae.Njegove statue su bile
sruene, a fiziki ostaci (pepeo) sahranjeni su u Hadrijanovom mauzoleju.

21

12 skupina
DINASTIJA SEVERA
193. 235. god. n. e.
V. R I M S K I G R A A N S K I R A T
Pertinaks
Pertinaks vladao je samo prva tri mjeseca 193. god. n. e. Roen je uligurskom gradu Alba
Pompeia. Pertinaks, kao sin oslobonenika Helvija Sukesa (Helvius Successus) je zapoeo
svoju karijeru praktino sa dna. Liberalna atmosfera antoninijanskog sustava je omoguavala i
takvim ljudima sa sposobnostima da se uzdii do najviih asti. Italiji je bio na dunosti
kuratora alimentacijog fonda na Emilijevom putu, zatim je bio komandant rajnske germanske flote i prokurator ducenarius u Dakiji. Oenjen je bio sa Flavijom Titijanom
(Flavia Titiana; kerka uglednog senatora i konzulara Tita Flavija Klaudija Sulpicijana/Titus
Flavius Claudius Sulpicianus) sa kojom je imao dvoje djece i to istoimenog sina i kerku.
Nejasno je njegovo uee u zavjeri koja je rezultirala umorstvom Komoda. U toku svoje
karijere se prilino obogatio, sluei se nekada i neasnim, pa i korumptivnim metodama.
Pertinaksova uprava, Didije Julijan, Aukcija princepske vlasti, Vladavina Didija
Julijana - PRESKOENO
VLADAVINA SEPTIMIJA SEVERA
193. 211. god. n. e.
Vladao je od 14. IV. 193. god. do 4. II. 211. god. n. e. Septimije Sever je ronen u punskom
gradu Leptis Magna, nedaleko od dananjeg Tripolija u Libiji, i pripadao je familiji lokalne
elite vitekog ranga. Septimije Sever je djetinjstvo i ranu mladost proveo u svome rodnom
mjestu, pa je prvi jezik bio punski/fenianski, iako je uobiajeno obrazovanje sticao na
latinskom i grkom jeziku. Po Kasiju Dionu, kao djeak Septimije Sever je bio eljan za vie
edukacije i znanja, nego to ga je dobijao. Oko 162. god. n. e. Septimije Sever se zaputio u
prijestolnicu, nadajui se ostvarenju politike karijere uz pomo preporuka i proteiranja
ronaka Gaja Septimija Severa. Tako je zapoeo njegov uspon u cursus honorumu, i to dosta
postupno pa i sa odreenim potekoama. Zanimljivo je da je Septimije Sever napisao i svoju
autobiografiju, vjerojatno nakon pobjede nad Albinom, i koju je koristio pisac njegove
biografije u Historia Augusta. Sva izvorna grana koja se odnosi na Septimija Severa kao jednu
od karakternih osobina istie njegovo sujevjerje i vjerovanje tumaenju snova, horoskopima i
raznoraznim proricateljima.
Nastavak V. graanskog rata
Smrt Julija Didijana i priznavanje Septimija Severa za novog, legitimnog princepsa od
strane Senata nije znailo i kraj grananskog rata, koji je samo uao u novu fazu. im je
ustanovio svoju vlast, Sever se odluio pozabaviti sa nevjernom pretorijanskom gardom. Dao
je pogubiti Pertinaksove ubice a sve ostale pretorijance, prethodno sakupljene na Marsovom
polju javno izgrdio, te razoruao i otpustio. U Grad je uao pjeice i u civilnoj togi. Ali je
vojska koja ga je pratila ula je u punoj ratnoj opremi. Grad je doekao Severa i povorku u
veoma sveanoj atmosferi. Ustanovljen je novi sastav pretorijanske garde koji je popunio
vjernim balkansko podunavskim vojnicima. Prokonzul Azije Aselije Emilijan (Asellius
Aemilianus; ronak Albina), koji je bio na strani Nigera je zauzeo Bizant, vrlo bitnu strateku
taku na prelazu iz Europe u Aziju. Iako je Niger raspolagao sa velikim bogatstvom istonih
22

provincija, u vojnom pogledu jebio znatno slabiji od severijanskih trupa (uglavnom

sastavljenih od Ilira i Podunavaca). Velika severijanska armija je ila prema istoku, a
predvodnicu je vodio Tiberije Klaudije Kandid (Tiberius Claudius Candidus). Niger je od
Bizanta stvorio glavno svoje uporite. Ustvari zbog odlunog otpora Bizantinaca, severijanska
armija je u Malu Aziju prela kod Kizika, pa su kod ovog grada trupe po komandom Kandida
pobijedile Aselijevu armiju. Namjesnik Azije je bio zarobljen i pogubljen. Niger je napustio
Bizant i povukao se u Nikeju. Nova bitka se odigrala kod Nikeje krajem decembra 193. god.
n. e., koja je isto rezultirala porazom Nigera, koji se sa glavninom trupa povukao do
planinskog lanca Taurus, koji dijeli Malu Aziju od Levanta. Problem za Nigera je nastao kada
su armije, provincije i lokalne zajednice na istoku poele prelaziti na Severovu stranu. Sever
je zamijenio Kandida sa Publijem Kornelijem Anulinem sa zamjenikom po imenu Valerijan.
Armija kojom je zapovijedao Anulin je u maju 194. god. n. e. ula u bitku sa preostalim
Nigerovim trupama kod Isa (Kasij Dion ih naziva Klikijske Kapije). Ovo je bilo vrlo bitno
strateko mjesto odakle je put vodio iz Male Azije u Siriju i Levant. Nakon duge i teke
bitke, nigerijanska armija je bila u potpunosti poraena. Po Kasiju Dionu, gubici nigerijanske
armije su iznosili oko 20 000 ljudi. Nakon pada Antiohije, Niger je pokuao da pobjegne, i da
prebjegne na iransko podruje. Menutim, u tome nije uspio i bio je uhvaen i pogubljen
odsjecanjem glave.
Drugi pohod na Iran (197. 199. god. n. e.)
Koristei se Severovim odlaskom, Iranske trupe su izvele uspjenu ofanzivu i napale rimske
pozicije na irokom frontu od Sirije i Mesopotamije do Jermenije. I odmah nakon eliminiranja
Albina, Sever je krenuo ponovo na istok. Sever je na Eufratu skupio znaajnu vojnu silu, i
onda je preao Eufrat i tako zapoeo trei po redu upad u Iran u zadnjih sto godina. Prilikom
ovog inicijalnog pohoda u sjevernom Meurjeju, severijanska armija je prela i preko
Adiabene. Herodijan izvjetava da je ova armija (uglavnom sastavljena iz zemalja Ilirika) u
podruju arapskih zajednica koje su ivjele izmenu Eufrata i Tigrisa unitila mnoge gradove i
sela i da je sve opljakala. Iza ove armije ostala je samo pusta i sprena zemlja. Ubrzo je i
postavljena opsada Hatre od koje se brzo odustalo, te se Sever vratio na Sirijsko tlo. Zatim je
otpoela glavna operacija u kojoj su oruane snage Rimske drave izvrile kombiniranu
rijeno pjeadijsku ofanzivu nizvodno Eufratom, prema sredinjem Meurjeju. Nakon to
je osvojen Ktesifon, Sever je dozvolio vojnicima da opljaaju grad i da pobiju veliki broj
ljudi, uz uzimanje 100 000 zarobljenika. Ova velika pobjeda je 28. I. 198. god. n. e. okrunjena
i deklaracijom Severa kojom Karakalu proglaava svojim suvladarom, a Getu cezarom.
Nakon osobnog sastanka Septimija Severa sa Vologasesom V. zakljuen je mir, evakuirano je
srednje Menurjeje. Rezultat rata je bilo osnivanje nove provincije Mesopotamije na sjeveru
Meurjeja, sa glavnim gradom u Nisibisu kojom je upravljao namjesnik iz vitekog stalea.
Slavoluk Septimija Severa
Nakon povratka iz pobjednikog rata sa Iranom, podignut je trijumfalni slavoluk na
sjeverozapadnom kraju Foruma, u podnoju Kapitola. Ovaj slavoluk, posveen 203. god.
n. e., podignut je kao komemoracija i pobjeda nad Irancima, ali posvetu itavoj dinastiji
Severa. Najvaniji dijelovi slavoluka su njegova etiri velika reljefa koje prikazuju scene iz
oba ratna pohoda (194./195. i 197. 199. god. n. e.) u podruju Meurjeja. Kao i na
Trajanovom stupu pria tee od dna prema gore. Reljefi prikazuju i oslobaanje Nisibisa od
opsade, kao i rimsku opsadu Edese, te predaju osroenskog kralja Abgara. Dalje slike
prikazuju zauzimanje iranskog grada i Ktesifona, kao i Severovo proglaavanje Karakale za
suvladara i Gete za
prestolonasljednika. Na reljefima se vidi i odvlaenje ratnog plijena, kao i zarobljenici. Getin
lik je kasnije Karakala dao ukloniti, uslijed damnatio memoriae. Ovaj slavoluk je dobro
23

ouvan, to je rezultat i injenice da je bio inkorporiran u strukturu kranske

crkve.Slavolukom je Septimije Sever elio i da prezentira kako je on taj koji je nastavio
Trajanovo djelo, odnosno da je ostvario to je ovaj elio.
Proirenje afrike granice
Iako dobrano bolestan od gihta, Sever je i nadalje pokazivao veliku energiju i odgovornost
regulacije granica. To vie nije samo podrazumijevalo odravanje status quo pozicije, nego i
prenoenje ratova na neprijateljsku teritoriju i zauzimanje i pretvaranje u provincije ili
inkorporianje u postojee provincije pograninih zemalja. Tako je sa Septimijem Severom
zapoela nova etapa teritorijalne ekspanzije. Od svih granica rimskog svijeta, ona u
sjevernozapadnoj Africi je bila najizloenija, jer nije imala specifine prirodne granice kao to
su to bile rijeke u Europi i Siriji. Tako je krajem 202. god. n. e. pokrenuta nova kampanja u
prokonzularnoj Africi. U ovo vrijeme je i provincija Numidija takone teritorijalno uveana te
su anektirana neka naselja. Od 203. god. n. e. Granica rimske Afrike je prilino duboko
pomjerena na jug u Saharu, i ponovo utvrnena. Pustinjski nomadi nisu vie lako i sigurno da
upadaju radi pljake i da onda bjee i sakrivaju se u Saharu i njene oaze. Tako je osigurana
prokonzularna Afrika, agrikulturna baza Rima. Dubinu prodora u u unutranjost Sahare, koji
su tada ostvarile oruane snage Rimske drave nisu dostigla kasnija kraljevstva i carstva.
Odnos prema vojsci
Septimije Sever je vrlo dobro znao da mu je vojska glavni oslonac, jer ga je ona dovela na
vlast i slijedila u obraunu sa suparnicima u borbi za princepsku vlast. Uz to je i nova doktrina
odranja stabilnih granica, koja bi bila praena i anektiranjem dodatnih podruja zahtijevala i
kvantitativno i kvalitativno poveavanje i poboljavanje oruanih snaga. Uz novi sastav
pretorijanske garde, poveavana je i njihova brojnost, jer je od sada svaka pretorijanska
kohorta brojala po 1500 pripadnika, pridodati su i konjiki odredi. Vigiles su dobili znaajnije
mjesto. Po zakljuenju mira sa Iranom, dvije novoosnovane legije (I. i III. Parthica) je ostavio
u novoj provinciji Mesopotamiji, a treu II. legiju Parthica je poveo sa sobom u Italiju. Ova
legija je bila stacionirana u Albano Laziale na oko 30-tak km. od Rima. To je bila prva legija
sa trajnom bazom u Italiji jo od vremena Augusta, i trebala je da slui kaoispomo ilirsko
podunavskim pretorijancima.Time je Sever elio da poalje poruku svima koji bi nastojali da
mu se suprotstave orujem ili konspiracijama da moraju raunati na znaajno vojno prisustvo
u Gradu i u njegovoj neposrednoj blizini. Te vojne jedinice na neposrednom raspolaganju
postati e kasnije poznate pod nazivom comitatus (pratioci, pratnja, eskort).
Vrijeme vladavine Septimija Severa bi se sa pravom moglo oznaiti kao legaliziranje vojske
kao dominatne institucije Rimske drave, odnosno kao inicijacija uvoenja vojnokratije koja
e dominirati kao politika pojava u toku III. st. n. e.
Plautijan
I pored militarizacije politike i stalnog sukobljavanja sa senatorima, Septimije Sever je
ipak menu obinim narodom uivao odreenu popularnost. Prema Kasiju Dionu, ipak je
nakon 197. god. n. e., Sever pao pod utjecaj svoga ronaka Flavija Plautijana, od 196. god. n. e.
pretorijanskog prefekta. Tako je on Plautijan bio nagranen sa razliitim poastima. On
je u tim godinama postao veoma bogat i moan, i ostvarivao je znaajnu kontrolu nad
mnogih dijelovima dravne uprave. Njemu su podizane statue zajedno sa onimSeverovim, a
imao je i upravnika svojih posjeda. Karakala, Julija Domna i neki drugi lanovi dinastije sa
agnantske, severijanske strane su postajali sve uznemiraniji sa pozicijom Plautijana, koja je
javnosti slala poruku da je Plautijan taj koji je drugi ovjek u Dravi, a ne mladi cezar
Karakala. Karakala je otvoreno mrzio i Plautijana i njegovu kerku, a svoju suprugu, prijetei
da e ih ubiti nakon to on postane princeps. I izvorna grana (Kasije Dion, Herodijan, Historia
24

Augusta) se vrlo negativno odnosi prema Plautijanu. Kada je umirui Publije Septimije
upozorio svoga brata na Plautijana, Sever je poeo smanjivati mo i utjecaj ovog svemonog
pretorijanskog prefekta. Konano je Plautijan zbaen zahvaljujui konspiraciji koju je
osmislio i vodio Karakala uz pomo svoga uitelja Euodosa i nekih centuriona. Plautijan je
tako ubijen pred Severovim i Karakalinim oima 22. I. 205. god. n. e.
Severova religijska politika
Severijanski reim je ohrabrivao sinkretizam, jer je to bila dravna politika kako bi se osnaila
religijska i kultna harmonija i smanjile potencijalne razlike koje su mogle podizati tenzije i
voditi u probleme. Tadanja dva abrahamistika pravca (judaizam i kranstvo) nisu bili
zainteresirani za sopstveno puno i apsolutno sinkretizirane svojih religija. Samim tim je
severijanski reim odluio da ogranii irenje judaizma i kranstva, zabranom konverzije.
Ovo je najvie pogodilo kranstvo. U sluaju da je neko optuen da je kranin da je morao
ili pred magistratom prokleti Krista ili ponuditi rtvu bogovima. U suprotnom bi se mogao
suoiti i sa smrtnom kaznom. Zabiljeena su muenika stradanja u Egiptu, posebno u
Aleksandriji i Tebaidi. Nita manje persekucije su zabiljeene i u prokonzularnoj Africi koje
su izgleda poele 197. Ili 198. god. n. e., i ukljuivale su i grupu martira poznatih muenici
Madaura.
Kaledonski rat Septimija Severa
U skladu sa svojom politikom eliminiranja prijetnji na granicama, Sever je panju usmjerio na
Britaniju. Herodijan navodi da su sjevernjaci pustoili rimska podruja i da je namjesnik
provincije traio ili pojaanje ili dolazak samog princepsa sa armijom. I tako se 208. god. n. e.
osobno Sever, praen sa svojom familijom i brojnom armijom uputio u Britaniju. U zoni
britanske provincije je ostavljen Geta da se bavi sudbenim i civilnim dravnim poslovima,
dok je u vojnu kampanju poveo Karakalu. Ubrzo je krenula je velika ofanziva u dubinu
Kaledonije, odnosno prema Highlandsu. Sever je prilikom ove kampanje se oslanjao na
tragove ranije Agrikoline kampanje, pa su mnoge naputene utvrde obnovljene, ukljuujui i
tabor na podruju dananjeg Carpowa koji je sa svojom veliinom mogao primiti do 40 000
vojnika. Kaledonci su pruali estok otpor, uglavnom koristei gerilsko partizanski nain
ratovanja. Guste ume, brdsko planinski karakter zemljopisa, movare i rijeke koje je trebalo
premostiti su dodatno oteavali ofanzivu. Nakon to su ipak Kaledonci bili prisiljeni na
mirovni sporazum po kojem su se odrekli znatnog teritorija u zoni sredinjeg Lowlandsa,
Sever se povukao na jug. I tako je sa 210. god. n. e. Sever uspio da ostvari jo teritorijalnih
dobitaka za Rimsku dravu. Dobio je i poasni naziv Britannicus.
Menutim, neto kasnije iste godine Kaledonci su se ponovo pobunili i pridruili Maetima,
koji izgleda da se nisu potinili Severu. Radi toga se Sever pripremio za drugu kampanju na
Kaledoniju. Ovaj put, ljut zbog krenja mirovnog sporazuma, a i inae surove naravi, Sever je
odluio da izvri klasini genocid i da fiziki istrijebi stanovnike dananje kotske Kaledonci
i Maeti su imali veliku sreu, jer im je kampanja zapoela, Sever se ozbiljno razbolio i 4. II.
211. god. n. e. je umro u Eboracumu. Iako je njegov sin Karakala nastaviokampanju sljedee
godine, to je bilo daleko od onoga to je Sever bio planirao i uskoro je postignut novi mir.
VLADAVINA KARAKALE
211. 217. god. n. e.
Suvladarstvo sa Getom
Kada je u februaru 211. god. n. e. Septimije Sever umro, Karakala je bio prisutan, i po
automatizmu je proglaen za princepsa, sa bratom Getom kao suvladarom. Odmah nakon
oeve smrti Karakala je, po Herodijanu, nastojao preuzeti punu vlast pa je zapoeo i istku

25

svih onih koji mu se nisu sviali. Karakala je sve radio na tome da postane jedini princeps, pa
je u tu svrhu ak pokuao tajno da podmiti vojne komandante. Ali u pokuaju da pridobije
vojnike za svoj naum nije uspio, jer su oni ostali odani Severu. Po Kasiju Dionu su se rimske
trupe povukle sa kaledonskog podruja, a utvrde su bile naputene. Jedan od razloga
zaustavljanja kampanje su vjerojatno upravo bili nerijeeni odnosi menu braom, koji su se
produbljivali i smetali bilo kakvom usmjeravanju panju na eliminiranje sjevernjaka Britanije.
Menutim, naredni mjeseci pokazivali sve jae razilaenje brae, koji su se raspravljali
praktino oko svake odluke od zakona do politikih imenovanja. Razmoilaenje menu
njima je bilo toliko da su ak odijelili i palatu na dva dijela Kulminacija menusobnih sukoba
se desila krajem u decembru 211. god. n. e., kada je Karakala neuspjeno pokuao da ubije
Getu za vrijeme praznika Saturnalia. Ovaj pokuaj je bio bezuspjean, ali drugi put je
Karakala doao sa sebi lojalnim centurionima koji su likvidirali Getu, koji je izdahnuo na
majinim rukama. im mu je brat ubijen Karakala je pohitao u tabor pretorijanaca kako bi
dobio
podrku vojske, a sutradan je u Senatu dobro pripremljenim govorom opravdavao ubistvo
Gete kao iznuneni potez i akt samoodbrane. Kako bi potkupio i civilne institucije on je
objavio o amnestiju za prognanike i kriminalce.
Constitutio Antoniniana
Karakala je u povijesti najvie ostao zapamen po izdavanju Constitutio Antoniniana ili
Karakalinog edikta1. VII. 212. god. n. e. u Rimu. Po ovom ediktu se skoro svim slobodnim
stanovnicima (i mukarcima i enama) Rimske drave po automatizmu dodjeljuje rimsko
graanstvo. Kasije Dion smatra da je motivacija za izdavanje edikta bila Karakalina namjera
da povea prihode. Tako je vrlo promuurnim potezom, Karakala dodjeljivanjem jednog
nesumnjivo bitnog prava kolektivno i po automatizmu, direktno poveao porezno optereenje
nad onima koji su bili beneficijatori toga prava. Meutim, nije ba najjasnije ta se desilo
onda sa direktnim porezima koje je morao izmirivati vei dio peregrina. U egipatskim
zapisima, ovaj tribut je praktino nestao nakon izdavanja edikta. Bez obzira to se u
historiografiji nastoje umanjiti domet i znaenje Karakalinog edikta, njegove posljedice su u
tadanjem svijetu bile dalekosene i dubinske. Prvo je dolo do niveliranja pravno politike
pripadnosti. Do tada je egzistirao veliki broj malih politiko pravnih odnosa vezanih za
pojedine lokalne peregrinske civitates, koji su bili u najrazliitijim modulima prema sredinjoj
i provincijskoj vlasti. Sada su samo jednom odlukom prestale postojati te razliitosti. Rimsko
pravo se sada odnosilo na sve, a lokalna prava su ili apsorbirana ili su nestala. Sve one
peregrinske civitates koje su jo uvijek postojale do 212. god. n. e. (odnosno nisu dotada
pretvorene u jedinice municipalne organizacije) su se sada preobrazile u jedinice municipalne
organizacije koja postaje jedini standard urenenja Rimske drave na lokalnom nivou.
Nije nemogue i pomisliti da je Karakala kao oboavatelj Aleksandra Velikog ipodravalac
ideje o ujedinjenju rimskog i iranskog svijeta, sa izdavanjem ovog edikta odluio da ostvari
prvi korak ka ostvarenju te ideje. Tako bi svi stanovnici Drave kojom bi on vladao imali
uniformirani pravno politiki status, to bi bila odlina uvertira za drugi korak, a to je
ujedinjenje dva svijeta u stilu Aleksandra Velikog. Ovo je bila i kulminacija prirodnog
evolutivnog razvitka stoikog filozofskog uenja o ujedinjenom humanitetu.Pored podatka
Kasija Dion, sauvan je i jedan egipatski papirus poznat pod imenom Papyrus Gissensis 40,
na kome se izgleda nalazi djelimino sauvan tekst Karakalinog Edikta i to u prvom dijelu
papirusa. Po tekstu na ovom papirusu, princeps dodjeljivanje rimskog graanstva objanjava
time da to vei broj ljudi treba upuivati molitve bogovima.
Karakalino ubistvo
Karakala nije dugo proivio, i kada je na 8. IV. 217. god. n. e., putu od Edese prema Kari
26

zastao kako bi mokrio, i tako dok je bio sam ubio ga je asnik po imenu Julije Marcijal.
Princepski tron je preuzeo tadanji pretorijanski prefekt Makrin. Kasije Dion ustvari daje
itav opis zato se Makrin okrenuo protiv Karakale. I po Herodijanu Makrin je odgovoran za
Karakalino umorstvo, i pri tome opisuje itav proceszato se Makrin otunio od Karakale i koji
su ga razlozi vodili da stvori konspiraciju. U svrhu ubistva Karakale, Makrin je iskoristio
Marcijala, koji je bio kivan na princepsa jer je ovaj naredio da se nekoliko dana ranije pogubi
Marcijalov brat, a radi neke nedokazane optube. Marcijala su dok je pokuavao pobjei, ubili
pripadnici germansko skitske tjelesne strae. Kada je ubijen, oko lea princepsa su se
okupili vojnici, a menu njima prvi Makrin koji se pretvarao da je u alosti zbog smrti
princepsa. Vojnici tada nisu sumnjali da je Makrin bio umijean u zavjeru. Karakalino
tijelo je bilo kremirano, a pepeo pohranjen u Hadrijanovom mauzoleju. Kasnije je on
deificiran odlukom Senata, a prema Kasiju Dionu pod pritiskom vojnika.
VLADAVINA MAKRINA 217. 218. god. n. e. - PRESKOENO
VLADAVINA ELAGABALA
218. 222. god. n. e.
Elagabal/Heliogabal poznat je po nazivu Elagabal, po latiniziranoj formi imena svoga
emekog boga. Pored ovog naziva, Kasije Dion navodi i ostale njegove nadimke kao to su :
Pseudo Antonin, Asirac. Otac mu je bio isto semitskog porijekla i pripadao je vitekom
redu, da bi kasnije bio uzdignut u senatorski red. Ve je navedeno da se u Emesi nalazilo
sredite kulta semitskog boga, kojeg su Grci i Rimljani intrepetirali kao njima odgovarajue
boanstvo Sunca (Sol, ). Ovo boanstvo u historiografiji je ostalo poznato po
latiniziranoj
formi
imena
Elagabal/Elagabalus
i
greciziranoj
formi
+
Hliogavbalo/Heliogabalus/Heliogabal.
Poetak vladavine
Sa konanim elimiranjem makrijanske frakcije, dolo je do restauracije dinastije Severa,
samo sada u vidu njene emeke linije. Senatori su priznali Elagabala za princepsa i
prihvatajui tvrdnju da je on sin Karakale. Meutim, na samom poetku su se pojavili
problemi povezani sa djeakovim religijskim uvjerenjima i ekscentrinim ponaanjem koje je
graniilo sa psihikom poremeenosti. Iako je Elagabalova pozicija visokog sveenika ElGabala na levantinskom Istoku imala veliki utjecaj, u samome Gradu, Italiji i zapadnim
provincijama to je moglo imati sasvim drugaiji efekt. Kako bi privikla Rimljane na to da im
je princeps vladar ustvari vrhovni sveenik jednog levantinskog kulta, Julija Meza je sliku
svoga unuka usveenikoj odjei poslala u Rim i dala da se objesi iznad statue boginje
Pobjede. Time je ona dovela senatore u neprijatnu poziciju da kada senatori vre rtvovanje
boginji Pobjedi (spaljivanje tamjana i libacije vina) praktino odaju potovanje njenom unuku
kao vrhovnom sveeniku. U Rim su Elagabal, Julija Meza i ostatak pratnje uli tek u toku
mjeseca jula 219. god. n. e. Komazon i drugi favoriti i suradnici Julije Meze su dobili odline
pozicije, na zgraavanje mnogih senatora koji ih nisu smatrali vrijednim za takve privilegije.
Elagabal je u potpunosti bio inovator ili turbator koji e i pored kratkotrajne vladavine ipak
utabati stazu preko koje je rimski svijet bio odgurnut ka sopstvenoj orijentalizaciji.
Elagabalova religijska revolucija
Orijentalni kultovi i religije su oduvijek prodirali u rimski svijet, samo to se to posebno
intenziviralo za dolaskom dinastije Severa, kada to poprima oficijelno znaenje i
promoviranje. Elagabal je nastojao da svoga El-Gabala postavi za glavno boanstvo
rimske religioznosti, tako to bi se semitsko sirijsko boanstvo intrepretiralo kao bog
Sol. Prije izgradnje hrama posveenog El-Gabalu, djeak princeps je dao da se crni
27

konusni meteorit iz Emese (koji je manifestacija emekog boga) smjesti odmah do prijestolja
Jupitera u njegovom hramu u Kapitolu. Veoma raskoan hram zvan Elagabalium je izgranen u
poast emekog boga na sjeveroistoku Palatina, koji se eto preselio u Rim i zauzeo prvo
mjesto.Elagabal je takone naredio i da Jevreji, samariani i krani moraju prebaciti svoje
obrede u ovaj hram kako bi se tako u njega mogle ukljuiti misterije i rituali svih oblika
bogotovanja. Sve je ovo injeno i kako se nijedan drugi bog ne bi mogao potovati izuzev
zajedno sa El-Gabalom, i kako bi sveenici Elagabala imali monopol na sve religijske obrede
i misterije u rimskom svijetu. On je tvrdio da su svi bogovi samo sluge El-Gabala, nazivajui
neke od njih njegovim pomonicima, a neke njegovim robovima. Elagabal je odredio i da svi
rimski dunosnici koje vre javna rtvovanja prvo zazivaju El-Gabala, a tek onda one bogove
kojima je ustvari bilo namijenjeno rtvovanje. I njegovo vjenanje sa vestalkom Severom je
potrebno promatrati u kontekstu njegove religiozne politike, a i Elagabal je tvrdio da e iz
ovoga braka proizai boansko dijete.Elagabal je u potpunosti bio posveen kultu i on je
definitivno bio ubjedljivo najreligiozniji rimski princeps. Zbog tolike zaokupljenosti
religijskim fanatizmom, postao je primjer potpuno neodgovornosti prema stvarnim dravnim
poslovima i javnoj upravi. Elagabal bi se mogao smatrati i nekom protoprethodnicom
dominusa Konstantina i posebno Teodozija. Elagabal je bio samoprethodnica
orijentalizirajue ofanzive na grko rimski nain ivota. Elagabal je tako otvorio proces
koji e se na kraju zavriti nametanjem abrahamistikog koncepta religioznosti.
Elagabalovo ponaanje
Elagabal je bio bez apsolutno ikakvog politikog iskustva, nije ni obrazovan ni pripreman za
bilo kakvu dravniku funkciju. On je bio djeak duboko ogrezao u religijskom misticizmu i
fanatizmu, okruen monim enama koje su praktino upravljale. Bio je u pravom smislu
Levantinac, koji nije razumijevao Rim niti njegove tradicije. Posebno se neozbiljno odnosio
prema dravnim interesima i institucijama, vie poradi neshvatanja ta one uope znae i
kakva im je uloga i stvarno znaenje. Elagabal je zato i producirao toliko mnogo incidenata i
deavanja koja su ula u anegdotalnu tradiciju rimskog svijeta. On je definitivno bio
najnespremniji najnedostojniji vladar u cjelokupnoj dotadanjoj rimskoj historiji i najdalje
udaljen od tradicija i naela rimskog svijeta. Emeke ene su postale vrlo mone, tako su
Julija Meza i Julija Soemija postale prve (i jedine) ene koje su prisustvovale sjednicama
rimskog Senata. Elagabal je dao i ustanoviti i Senaculum, ili enski Senat, smjeten na
Kvirinalu. Postavljao je svoje oslobonenike za namjesnike ilegate, konzule i vojskovone,
osobe bez ikakvih referenci na odgovorne funkcije. Bez obzira na heteroseksualne brakove,
po Kasiju Dionu Elagabal je mnogo stabilniju i pravu ljubavnu vezu imao sa ve spomenutim
plavokosim Hieroklem, porijeklom iz maloazijske Karije. Inae je znatno vie bio naklonjen
homoseksualnim, nego heteroseksualnim odnosima. Po Herodijanu, Elagabal je mrzio nositi
grku i rimsku odjeu, jer je bila pravljena od vune, to je po njemu bio inferioran i
nedostojan materijal. Samo je svila bila zadovoljavajua za njega, a taj tada uvozni artikal je
bio veoma, veoma skup.
Pad Elagabala
Kako je vrijeme odmicalo, Elagabalova ekscentrinost, transseksualnost i orijentaliziranje
tradicionalne rimske religioznosti su izazivali sve vie nezadovoljstva. Posebno je njegova
veza sa Hieroklem bila provokativna za pretorijance. Julija Meza je pravilno procijenila da je
svrgavanje Elagabala samo pitanje vremena. Budui da je htjela zaititi Emeku dinastiju
planirala je na elo nezadovoljnika postaviti nekog iz emeke linije. Uspjela je da Elagabala
pritisne da adoptira i imenuje isto tada djeaka Aleksandra Severa (sina Julije Mameje) za
cezara i samim tim za nasljednika. Aleksandar Sever je za 222. god. n. e. dijelio konzulat sa
Elagabalom. Elagabal ga je ubrzo poeo smatrati za prijetnju svojoj vlasti, pa ga je vie puta
28

pokuao likvidirati. Elagabal, Soemija i Aleksandar su se 11. III. 222. god. n. e. pojavili u
taboru. Pretorijanci su srdano pozdravili Aleksandra, dok su Elagabala naelno ignorirali. To
je razljutilo princepsa i on je naredio sumarno hapenje i egzekuciju svih onih koji su imali
udjela u ovom javnom iskazivanju hijerarhijskog nepotovanja. Meutim, Elagabal ni ovaj put
nije shvatio situaciju i procijenio snage, i pretorijanci su ga napali. Uvidjevi opasnost,
pokuao je da pobjegne, ali je uhvaen i ubijen. Soemija je likvidirana zajedno sa njim.
Njihove glave su bile odsjeene, a obnaena tijela su vuena kroz ulice Rima. Elagabalovo
bezglavo tijelo je sa Emilijevog mosta baeno u rijeku.
VLADAVINA ALEKSANDRA SEVERA
222. 235. god. n. e.
Poetak uprave
Aleksandar je na tron stupio sa 13. godina i bio je do tada najmlani rimski princeps, a bez
suvladara. I pored te injenica tranzicija vlasti na Aleksandrovu administraciju je u odnosu na
sve ranije tranzicije (od 193. god. n. e.) na princepskom tronu protekla sa najmanje
turbulencija, potresa i problema. To se uveliko duguje inteligenciji njegove majke Mameje.
Mameja je izabrala i 16 istaknutih senatora kao savjetnika i prilino se oslanjala na Ulpijana.
Ustanovljen je i savjet od 14 lanova iz reda konzulara koji je pomagao gradskom prefektu u
upravi Gradom. Svaki vijenik je dolazio iz jednog od distrikta Rima. Za razliku od
Elagabala, novi djeak princeps je bio po prirodi dobronamjeran i simpatian, dobro
obrazovan i u grko rimskom duhu. Meutim relativno mirna situacija nastala stupanjem
Aleksandra Severa na princepsku ast predstavljala je samo zatije pred buru.
Rimski juristi iz doba Aleksandra Severa
Novi pretorijanski prefekt bio je uveni pravnik Ulpijan iz libanskog grada Tira. Nakon
Ulpijana, pretorijanski prefekt je bio i jurista Paul (Iulius Paulus Prudentissimus;
). Za sada je jo uvijek nepoznato njegovo porijeklo, pa su se tako navodili neki
nepoznati feniansko libanski grad ili italijanski grad Patavium (dananja Padova). Zajedno
sa Ulpijanom je bio jedan od glavnih savjetnika mladom princepsu jo od samih poetaka
njegove vladavine. On je nadivio dinastiju Severa, i princeps Gordijan III. mu jedodijelio
poasni naziv Prudentissimus. Paul je napisao oko 319 razliitih pravnih djela, ali je malo od
toga sauvano u originalnoj formi.
Dravna uprava
Za razliku od vremena vladavina svih drugih severijanskih princepsa, doba Aleksandra Severa
je bilo okarakterisano nastojanjem za stvaranjem i odravanjem kompromisa sa Senatom kao
institucijom i openito elitnim slojevima rimskog drutva. Nastojao se ne samo osnaiti
autoritet Senatu u odluivanju i izborima, nego i njegov dignitet pazei ko su njegovi lanovi.
Za vrijeme aleksandrijanske administracije pretorijanski prefekti su bili ili senatorskog ranga
ili bi bili imenovani za senatore. Isto tako se teilo i ouvanju digniteta vitekog reda, pa je
npr. zabranjeno da u njega ulaze osloboenici. Sa druge strane ojaane su staleke i klasne
granice, kako bi se odrala tradicionalna drutvena hijerarhija. Eunusi su za vrijeme Elagabala
bili stekli znaajnu mo i utjecaj, obnaali su i javne slube i dunosti. Posveenost
Aleksandra Severa prema tradicijama Rima je bila tolikog opsega da je on uvijek isticao
rimski, italski identitet kao svoj potpuno zanemarujui semitsko sirijski. Godine vladavine
Aleksandra Severa su doprinijele i popravljanju morala i openito stanja u narodu. Literatura,
umjetnost, znanost i kolstvo su bili podravani. Historia Augusta tako navodi da je
Aleksandar Sever retoriarima, gramatiarima, ljekarima, proricateljima, astrolozima,
inenjerima i arhitektima uveo redovnu platu i dodijeljene su im predavaonice i uionice. Za
vrijeme Aleksandra Severa je 226. god. n. e. izgranen posljednji akvadukt klasinog Rima,
29

poznat pod imenom Aqua Alexandrina. Ovaj akvadukt, dug 22 km, je snabdjevao vodom
granevinska proirenja i nadogradnju Kupatila Nerona, koja su i sama bila preimenovana u
Thermae Alexandrinae.
Privatni ivot princepsa
Aleksandar Sever se nalazio pod utjecajem ena iz svoga okruenja i savjetnika. Julija
Meza je umrla cc 226. god. n. e. i bila je deificirana, tako da je samo Julija Mameja nastavila
da budno nadzire svoga sina. Za razliku od drugih princepskih majki, Mameja je pokazivala, u
tadanjim okolnostima i stanju prilika, zavidnu odgovornost. Aleksandar Sever je pokazivao
veliko potovanje prema svojoj majci i zato joj se dodijelio titulu consors imperii. Na osnovi
ovoga je ona pratila svoga sina i na njegovim vojnim kampanjama. Mameja ju je sve
interesiralo, pa je tako pozvala Origena, vonu aleksandrijske kranske zajednice da joj
razjasni kransko vjerovanje. Menutim, ona je ostala zapamena i kao opsesivna, ljubomorna
majka. Herodijan navodi da je Mameja bila opinjena i novcem, i da ga je skupljala na sve
naine.
Rat sa sasanidskim Iranom
Aleksandar Sever je imao tu ast da je bio prvi rimski vladar koji je uao u rat sa novim
sasanidskim vladarem Irana. Zato je 230. god. n. e. Ardair I. pokrenuo svoju monu armiju
na provinciju Mesopotamiju. Menutim, ovaj put se sudario sa utvrnenim Nisibisom, gradom u
koji nisu uspjeli ui nakon krae opsade. Ardair I. je i naredne godine napadao rimske
granine postaje. Konano je i Aleksandar Sever odluio da se osobno pokrene, napusti mirni
ivot u Gradu i okolici i uputi u svoj prvi rat, na dalekim istonim granicama. Na putu na
istok, on je prvo odluio posjetiti garnizone u ilirskim provincijama, odakle je poveo sa
sobom golemu vojnu snagu. Tako su ilirske balkanskeprovincije ponovo dale enorman broj
vojnika za kampanje severijanskih careva. Ardair I. poslao izaslanstvo od 400
velianstveno obuenih i zlatom ukraenih ljudi, koji su prenijeli Aleksandru Severu da je
Ardair I. naredio Rimljanima i njihovom vladaru da se povuku sa povijesnog tla koje
pripada Iranu, odnosno iz svih svojih azijskih provincija. To je razljutilo princepsa koji je dao
uhapsiti i repatrirati izaslanike. Rat je bio neminovan. Rimska kontraofanziva je zapoela sa
tri udarna kraka. Cilj je bio da se prodre u samo srce Persije, tako to bi prva armija zauzela
Ekabatanu i krenula cestom do Suze, u koju bi dole i druga i trea armija koje bi prodirale
dumesopotamijskih rijeka. Odatle bi se izveo zdrueni napad na Persiju. Zbog
Aleksandrovog oklijevanja prilikom pomaganja sredinja armija je ostala nezatiena i
izloena napadu goleme iranske vojske koja ju je u potpunosti masakrirala. U Antiohiji se
vojska oporavila, i princeps se odluio za ponovnu ofanzivu na Irance. Ali je javljeno da je
Ardair raspustio svoju vojsku, koja je prvotno bila veoma brojna, ali je i sama imala enormne
gubitke u ljudstvu i bila isto iscrpljena. Zato je dolo do privremenog zavretka rata izmeu
rimskog i iranskog svijeta, a princeps se vratio u Rim. Historijska vrela su kontradiktorna
prilikom opisivanja ovih dogaaja, ali bilo-kako-bilorezultat rata je ipak bio odravanje status
quo na istonim granicama, pa bi se stvarno rezultat rata mogao promatrati kao strateka
pobjeda rimskog svijeta jer je cilj Ardaira bio da probije granicu, osvoji sjeverno Menurjeje
i Jermeniju. Ovaj put je njegov osvajaki pohod bio u potpunosti zaustavljen, bar za neko
vrijeme.
Rat na Rajni 234. 235. god. n. e. i smrt Aleksandra Severa.
Ubrzo se Aleksandar Sever morao uputiti i na rajnsku granicu, kako bi se suoio sa
germanskim napadima koji su probili odbrambenu granicu na nekoliko mjesta. Iranski rat
je kao posljedicu imao i prekomandovanje niza jedinica i njihovo prepozicioniranje, to

30

je oslabilo granicu na Rajni i Dunavu. To su iskoristili Alamani koji su zapoeli niz napada.
Posebno su bili ogoreni vojnici sa graninog podruja, koji su uestvovali u iranskom ratu i
tamo pretrpili velike nedae, a koji su saznali da su njihove familije masakrirane od strane
Alamana. Oni su okrivljavali Aleksandra Severa za svoje nevolje i to iz razloga neborbenosti i
nebrige na istoku i oklijevanja i sporosti na novonastalu situaciju na sjeveru. Skupljena je
znaajna vojna sila, i Aleksandar Sever je osobno predvodei armiju preao Rajnu preko
pontonskog mosta. Usljed pobune koja je izbila, vojska je izabrala za novog princepsa
Maksimina, karijernog vojnika trakog porijekla. Kada je dola pobunjena regrutska armija i
trupe na koje je raunao Aleksandar Sever, a na poziv pobunjenika, su se prikljuile Makrinu
koji je poslao vojnog tribuna i nekoliko centuriona da ubiju Aleksandra Severa, njegovu
majku zajedno sa bilo kojim od njihovih sljedbenika. Aleksandar Sever i njegova majka su
tako ubijeni u pobuni regruta. Sa ovim doganajem zapoinje razdoblje nazivano Kriza III.
stoljea, Doba vojnikih careva ili Pedesetogodinjica u kojem se rimski svijet suoio sa
najveim iskuenjima za svoje postojanje jo od vremena II. punskog rata. Iz doba
Pedesetogodinjice rimski svijet je izaao u potpunosti preobraen.
PEDESETOGODINJICA (DOBA VOJNIKIH CAREVA,
ANARHIJE I ILIRSKIH CAREVA) 235. 284. god. n. e.
VLADAVINA MAKSIMINA TRAANINA
235. 238. god. n. e.
Iako je formalno bio rimski graanin, od poetka svoje vladavine Maksimin je od viih
slojeva drutva bio prezren, jer mu je porijeklo bilo iz niih drutvenih stratuma. Ali tadanja
rimska vojska je svojim ustrojstvom upravo i omoguavalada se neko i iz najniih socijalnih
pozicija uspne na najvie. Izuzev vojnikog zanata, Maksimin bi semogao smatrati i
slaboobrazovanom osobom, a nivo profinjenosti mu je bio na relativno niskom nivou.
Zanimljivo je da je Maksimin bio prvi rimski vladara koji nikada nije kroio u sam Grad, jer
je od unovaenja boravio u vojnim jedinicama, a nakon proglaenja za princepsa nije stigao
da ode u prijestolnicu Drave kojom je vladao. I ta injenica dovoljno govori o promijenjenim
okolnostima u rimskom svijetu, i to u smislu njegove provincijalizacije i gubljenja znaenja i
samoga Grada i Italije.
Uprava Maksimina Traanina
Senatu nije preostalo nita drugo nego da samo oporo i sa prikrivenim nezadovoljstvom
potvrdi izbor vojnika. Ovaj novi, vojniki princeps je bio totalna suprotnost Aleksandru
Severu. Kao vojnik, potekavi iz skromne familije sa samih granica imperije, od Maksimina
se i nije moglo oekivati da nastavi voditi senatorsku politiku Aleksandra Sevara, nego da
obrasce svoje vladavine postavi na drugaijim naelima. Uz sve to Maksimin je mrzio
nobilitet i sukob je bio neminovan. Maksimin je odmah po preuzimanju purpura, uklanjanju
severijanaca, i zavretku Magnusove zavjere pokrenuo armiju na Alamane. Preao je sa
trupama Rajnu, i zapoeo ofanzivu irokih razmjera. Prilino irok i dubok pojas je unitavan,
spaljivana su naselja i sela. Nijemcima su najvee gubitke nanosili maurski kopljanici i
strijelci. Po Historia Augusta da nisu preivjeli Germani izbjegli u zbjegove u movarama i
umama, Maksimin bi doveo itavu Germaniju pod rimsku vlast. Za vrijeme ove kampanje
vrlo je vjerojatno da je Maksiminova ofanziva zahvatila i duboku unutranjost dananje
Njemake i da je porazio Germane iza rijeke Wezer u bitci kod brda Harzhorna u dananjoj
Donjoj Saksoniji (u samom srcu dananje Njemake). Nakon toga je postavio u zimu
235./236. god. n. e. tabor u Sirmiumu, odakle je uspjeno ratovao protiv nezavisnih Daana i
Sarmata. U znak ovih pobjeda on je dobio poasni naziv Sarmaticus. Poto je njegov
princepski legitimitet proizlazio samo iz podrke vojske, Maksimin je u skladu sa tim i vodio
politiku. Plata vojnika je duplirana, to je kao posljedicu imalo i vee poreze. Kako bi se dolo
31

do novca, poreznici su poeli da primjenjuju nasilne metode i nelegalne konfiskacije imovine

i novca. Mnoge mjere Maksimina Trakog bile su otvoreno uperene protiv senatorskog reda.
Herodijan i Historia Augusta spominju i da Maksimin nije trpio oko sebe nijednog nobila i da
se rijeio prijatelja i savjetnika Aleksandra Severa, jer nije elio da ima bilo kojeg nobila u
armiji. Maksimin je napustio i politiku tolerancije prema kranima, jer ih je smatrao
neprijateljskim elementom prema Rimskoj dravi.
VI. graanski rat ili Godina est careva : 238. god. n. e.
Zategnuti odnosi viih slojeva i Maksimina su eskalirali poetkom 238. god. n. e. u
prokonzularnoj Africi. Zbog mjera tamonjeg carskog slubenika prilikom oporezivanja
zemljoposjednika. To je dovelo do pobune u provinciji, jer su zemljoposjednici naoruali
svoje klijente, zakupce, radnike i robove i zauzeli su grad Thysdrus (dananji El Djem), gdje
su pobili navedenog slubenika i njegove pratioce. Usput su proklamirali tadanjeg
namjesnika provincije Gordijana I. i njegovog sina Gordijana II. za suvladare. Gordijani su
poslali izaslanstvo u Rim, gdje su proirene glasine da je Maksimin ubijen i da je za novog
princepsa imenovan Gordijan. Ovu je vijest Senat s oduevljenem prihvatio i bez ikakvih
problema je priznao Gordijane za legitimne vladare, dodijelivi im oficijelne titule augusta.
Dok Gordijani ne donu iz Afrike, Senat je kao privremenu vlast imenovao Komitet
Dvadesetorice senatora koji je trebao koordinirati i borbene operacije protiv maksiminijanskih
snaga. Maksimin je tada bio u Sirmijumu, i odmah je okupio armiju i pokrenuo se da napadne
Italiju i Rim. Udarnu skupinu invazije na Italiju ponovo su inile legije regrutirane nailirsko
podunavskom podruju. Namjesnik provincije Numidije Kapelijan je due vremena bio kivan
na Gordijane, te je otpoeo pohod na Kartaginu. Gordijan II. je poginuo u bitci, a uvi za
smrt sina njegov otac je poinio samoubistvo objesivi se. Ipak, odrenene frakcije unutar
Senata koje su bile privrene primarno gordijanskoj stvari, su manipulirale gradskom masom i
pretorijancima koji su agitirali da se i Gordijan III., unuk Gordijana I., kao savladar ranije
dvojici odreenih princepsa Pupijenu i Balbinu., kasnije je Gordijan III. usljed pobune
imenovan za cezara. Maksimin je izveo neuspjelu opsadu Akvileje, koja je poprilino
poljuljala moral vojnika u njegovim redovima. I onda su u aprilu 238. god. n. e. pripadnici II.
legije Parthica ubili Maksimina, njegova sina i glavne suradnike. Njihove glave su bile
odsjeene, i poslane u Rim. Uskoro je dolo do uslonjavanja odnosa i meusobne
netrpeljivosti izmeu Pupijena i Balbina. I za vrijeme odravanja Kapitolinskih igara 29. VII.
pretorijanci su zapoeli vojni udar i upali u palatu uhvatili obojicu princepsa, skinuli ih gole,
tukli imuili ih, te ih na koncu ubili i ostavili im tijela na ulici. U menuvremenu su vojnici
aklamirali za novog princepsa Gordijana III., nakon ega su se povukli u svoj tabor.
V L A D A V I N A G O R D I J A N A III.
238. 244. god. n. e.
Uprava Gordijana III.
Zbog godina Gordijana III. i injenice da on nije uope pripreman ni za jednu dunost, uprava
se nalazila u rukama istaknutih nobila, savjetnika, dvorjana (ukljuujui i eunuhe) i majke
Antonije. Oni su se oslanjali na Senat i ne moe se rei da je uprava bila loa, ak su izvrene
i odrenene reforme u administraciji, fiskalnoj politici i vojsci. Namjesnici su procesuirani ako
su zloupotrebljavali svoju mo i poreze u provincijama kojima su upravljali. Ilo se i u korist
interesa bogatih (ograniavajui optube protiv njih), kako bi se amortizirala situacija iz
vremena Maksimina Traanina. Kljuni dogaaj za doba vladavine Gordijana III. je bilo 241.
god. n. e. imenovanje sposobnog i efikasnog Gaja Furija Sabinija Akvila Timesiteja za
pretorijanskog prefekta. Kao pretorijanski prefekt i punac Gordijana III., Timesitej je postao
de facto vladar. Timesitej se pokazao kao osoba lojalna Gordijanu III., i uvijek je radio

32

primarno u interesu svoga zeta i Drave. Timesitej je uspio da i znaajno smanji utjecaj
dvorjana, posebno eunuha.
Rat na Istoku
Gordijan III. i njegov tast su se morali suoiti ponovo sa agresijom sa podruja Irana. Nakon
vie godina zatija, Ardair se ponovo vratio na granicu sa rimskim svijetom kako bi
pokrenuo jo jednu ofanzivu sa ciljem izbijanja na historijske granice. Napad je
prvenstveno bio upuen prema Hatri, koja je 241. god. n.e. razorena. Kasnije je ofanziva
usmjerena prema Mezopotamiji i iranska vojska je ula u provinciju Siriju. Gordijan III. nije
puno ekao da odgovori, otvorio je vrata hrama Janusa po posljednji put u rimskoj historiji.
Po Amijanu Marcelinu, do bitke je dolo kod Resaena ili Resaina (dananji Ras el Ain;
izmenu Kare i Nisibisa; blizu dananjeg Ceylanpinara u Turskoj). Tom prilikom su Rimljani
izvojevali veliku pobjedu i nakon toga su povratili Nisibis i Karu, a zauzeli su i ruevine
Hatre. Menutim, rimski izvori uope ne spominju ovu bitku i po njima je Filip Arapski
odgovoran za smrt Gordijana III. u mjestu Zaitha (Qalat es Salihiyah). Ustvari, moderna
historiografija do danas nije precizno utvrdila ulogu i eventualnu odgovornost Filipa
Arapskog za smrt Gordijana III. Filip Arapski je proklamiran za novog princepsa. U
kolektivnoj memoriji rimskog svijeta Gordijan III. je ostao zabiljeen kao dobar mladivladar, koji je doivio traginu sudbinu. Deificiran je.
VLADAVINA FILIPA ARAPSKOG
244. 249. god. n. e.
Dolazak na vlast
Primarna intencija Filipa Arapskog po dolasku na vlast bilo je stabiliziranje pozicije, radi
ega je odluio da se vrati u Rim to je mogue prije. Tako ne bi ponovio greke princepsa
koji su due periode provodili van Rima i izlagali se uzurpacijama ili pobunama pretorijanaca
i senatora. Zato se umjesto nastavka ratovanja, odluio na mirovni sporazum sa apurom. Po
tome sporazumu situacije je vie manje ostala ista kao i prije rata. Rimljani su zadrali
Osroenu i sjeverno Menurjeje, ali je Jermenija potpala pod sasanidski utjecaj. Rimska drava
je morala platiti i golemu novanu odtetu od 500 000 denara to je imalo prilino
poniavajui efekt po javnost rimskog svijeta. Filip je izdao novac na kojem je proklamirao
mir sa Sasanidima.
Uprava nad Dravom
Filip Arapski je nastojao da odri dobre odnose sa Senatom, i to tako to bi podravao stare
rimske vrline i tradicije. Menutim, izgradnja novog grada na Istoku, tribut Iranu i neophodne
dotacije vojsci kako bi se utvrdila princepska vlast su kao posljedicu imali i poveanje poreza
te ukidanje subvencija zajednicama istono i sjeverno od rajnsko dunavske granice. Karpi su
napali Donje Podunavlje, prodirui ak do Trakije i Makedonije. Radi toga je Filip 245. god.
n. e. napustio Rim i krenuo prema istonom Balkanu. Filip je glavni stoer postavio u trakom
gradu Filipopolisu (traka Pulpudeva, danas Plovdiv). Rimske trupe su uspjele da potisnu
Karpe, pa je do ljeta 246. god. n. e. Filip proglasio pobjedu nad njima uzevi i poasni naziv
Carpicus Maximus.
Hiljadugodinjica Rima
pored problema na istonoj granici, Filip Arapski se vratio u Rim do augusta 247. god.
n. e. Nakon povratka, zapoele su pripreme za spektakularne Sekularne igre, koje su
koincidirale sa hiljadugodinjicom od osnivanja Rima. Proslava se odrala u aprilu 248.
god. n. e. Sam Filip je predvodio velianstvene proslave, koje su po svjedoanstvima
oevidaca ukljuivale igre i teatarske predstave. Samo je u Koloseumu ubijeno preko 1000
33

gladijatora zajedno sa stotinama egzotinih ivotinja.

Filip Arapski, Otacilija i kranstvo
Kranska tradicija ima izrazito pozitivno vienje Filipa Arapskog. Eusebije u svojoj
Crkvenoj povijesti tvrde da je Filip bio ak prvi carski obraenik. Eusebije, Ivan Hrisostom i
Leontije prenose i jednu legendu vezanu za Filipa i odreenje grijeha po kranskom obredu.
Menutim, historiografija smatra da Filip i Otacilija ipak nisu bili prvi carski obraenici i pored
mogue pozitivnog odnosa prema kranima. Nijedan nekranski pisac ili izvor ne spominje
moguenog kristijaniziranja, a i u toku cjelokupne svoje vladavine Filip je odravao
tradicionalne politike, kulturne i kultne ceremonije. Uostalom, ak i da je tajno preao na
kranstvo sigurno ne bi dao deificirati svoga oca, a i nebrahamistiki elementi se pojavljuju
na izdatom novcu u ime Filipa. On je u funkciji vrhovnog sveenika i predsjedavao proslavom
Hiljadugodinjice, jedne ceremonije isto paganske naravi.
Vladavina Decija 249. 251. god. n.e. PRESKOENO
Vladavina Hostilijana i Trebonija Gala 251. 253. god. n.e. PRESKOENO
Vladavina Emilijana 253. god. n. e. PRESKOENO
VLADAVINA VALERIJANA I GALIJENA
253. 268. god. n. e.
Vladavina Valerijana
Valerijanov prvi in kao nedvosmislenog vladara rimskog imperija je bio da se 22. X. 253.
god. n. e. njegov stariji sin Galijen proglasi za savladara i vrhovnog zapovjednika na zapadu.
Zanimljivo je da Valerijan nije dozvolio da ovo uini vojska, nego Senat u oficijelnom
proceduri. Valerijan je bio i potovatelj starorimskih naela, a u vremenima krize je sa krajem
256. god. n. e. nastupio i novi udar na kranske zajednice, koje su sa stajalita oficijelne
Rimske drave smatrane nelojalnim i podrivakim elementom. U augustu 258. god. n. e.,
izdat je novi edikt, koji propisuje smrtnu kaznu za prakticiranje kranstva. Poloaj Carstva
pod Valerijanom bio je jo tei nego pod njegovim prethodnicima.Prevelika dravna teritorija
i niz istovremenih opasnosti su doprinijeli da suvladari Valerijan i Galijen podijele i
teritorijalnu odgovornost.Galijen je otiao na zapad neposredno nakon preuzimanja
suvladarske asti. Valerijan je otiao na istok u sudbinski okraj sa agresivnim apurom I.
koji je eljei izbiti na povijesne granice pokrenuo invaziju velikih razmjera.
Katastrofa kod Edese 259./260. god. n. e.
Na istoku je situacija poprimala zabrinjavajue oblike. Iranske snage su konano uspjele
probiti viestoljetnu graninu liniju. U Jermeniji je ubijen prorimski kralj Hosroe II., a
ova zemlja je zauzeta, a u ruke Irana je pao i biser Sirije, njena prijestolnica Antiohija. U
nju je apur I. uao predvonen jednim lokalnim uglednikom, a napustio je sa golemim
plijenom. Valerijan je stigao na Eufrat i kao bazu je izabrao Samosatu. Armija osobno
predvonena Valerijanom je uspjela da do 257. god. n. e. oslobodi Antiohiju od iranske
okupacije i da povrati dobar dio izgubljenog podruja. Menutim, istone provincije nisu bile
ugroene samo od Iranaca, nego i od gotske politije koja je naredne 258. god. n. e. napala i
pustoila maloazijska podruja. Goti su stigli do Halkedona, odakle su ugroavali Bitiniju.
Zauzeli su Nikomediju i opljakali je i zapalili. Nakon manjih okraja uslijediti e glavni sraz
sa iranskom vojskom kod Edese u koju se smjestio Valerijan sa svojom armijom. Valerijan je
otiao 260. god. n.e. na sastanak kod apura, ali tu je prevaren i zarobljen, te je tako postao
prvi rimski vladar koji je bio zarobljen od strane neprijatelja. Rimska armija od vie desetina
hiljada vojnika je bila unitena, poglavito zarobljavanjem. Iranski gubici su bili minimalni. O
daljoj sudbini Valerijana se malo zna, zasigurno je umro u Iranu.

34

Kaos u Dravi
Vijest o zarobljavanju velike armije i samoga cara je protutnjala tadanjim rimskim svijetom i
imala je skoro okirajui efekt. Lojalnost u sredinju vlast je bila prilino poljuljana i sada
nastupa vrijeme skoro kroninih uzurpacija koje Historia Augusta skupno naziva 30 tirana,
povodei se za povijesnim doganajem iz vremena atenske historije poznatim kao Vladavina
tridesetorice iz 404./403. god. p. n. e. Sav taj teret pao je na lena Valerijanovog starijeg
sina Galijena. Katastrofa kod Edese je inicijalna kapisla za pokuaje uzurpacije. Prvi koji je
pokuao iskoristiti situaciju je bio Ingenej, koji se aklamirao za cara u Sirmiumu. Do bitke je
dolo ili kod Mursa (dananji Osijek) ili kod Sirmiuma i Ingenejeve trupe su poraane najvie
zahvaljujui komitatima i njihovom zapovjedniku. Ovo je bila prva zabiljeena bitka u kojoj
su komitati, nova komponenta u vojnim rodovima, svojom mobilnou donijeli borbenu
prevagu.

Invazija Alamana
U periodu kada se Galijenova armija obraunavala u srednjem Podunavlju sa Ingenejevim
otpadnitvom, dolo je do velike invazije prekorajnskih Nijemaca. Razlog je vjerojatno leao
u tome to je granica bila oslabljena, uslijed toga to je Galijen u Podunavlje poveo znaajan
dio trupa. Prvo su napali Franci, pa su preko Donje Germanije uli u Galiju. Mnogo je
opasniji bio udar Alamana, koji je imao i naznake invazije i ekspanzije. U prostoru Gornje
Germanije i Retije nanijeli su veliku i materijalnu i ljudsku tetu, a onda su upali u Italiju.
Nisu se zaustavili samo u graninim zonama, nego su uli i u dubinu teritorija. Posebno je
opustoena plodna dolina rijeke Po. Poseban je strah zavladao u samom Gradu, koji tada nije
bio zatien zidinama a golema masa invazora se nalazila u blizini. A i sam car se sa
regularnom armijom nalazio van Italije. Rimski Senat je tada pokazao zadivljujuu spremnost
i trezvenost. Odmah su iz redova gradskog plebsa regrutovani borci, te je tako stvorena jedna
improvizirana vojska. Nova senatska armija je uspjela da zaustavi, porazi i odbije alamansku
vojsku. Ovo je bio posljednji veliki in rimskog Senata u njegovoj povijesti. im je saznao ta
se deava u Italiji, Galijen je pregrupisao armiju i iz Podunavlja krenuo u sjevernu Italiju.
Alamanska vojska je bila kod Milana presretnuta od Galijenove armije. Prema Zonari u bitci
je ubijeno samo u jednom danu do 300 000 Alamana. Nakon pobjede kod Milana Galijen je
dobio poasni naziv Germanicus Maximus.
Pobuna u Aleksandriji
Nakon uguenja uzurpacije Makrijana, Egipat je povraen sredinjoj vlasti i aleksandrijske
kovnice su 261. god. n. e. zapoele ponovno (nakon kratkog prekida) kovanje novca u ime
Galijena. Menutim u Aleksandriji je, nakon poraza Makrijana, dolo do pobune i uzurpacije.
Za cara se dao proglasiti namjesnik Lucije Musije Emilijan. Galijen je brzo intervenirao u u
Egipat je poslao trupe pod komandom Aurelija Teodota. Do odluujue bitke je dolo kod
egipatskih Teba (sigurno prije 30. III. 262. god. n. e.). Emilijanove trupe su poraene, a on
sam je bio zarobljen i pogubljen. I zarobljeni vojnici su okrutno kanjeni i mnogi su
pogubljeni.
Napadi gotske politije i Herula
Grananski sukobi i slaba granica su tako povoljno izgledali Gotima i drugim zajednicama u
donjem Podunavlju da su njihovi i pomorski i kopneni prepadi postali kronini. Nakon vie
napada na Malu Aziju, konano su potjerani izvan grancia Rimskog Carstva. Kulminacija
upada sa sjevernih obala Crnog mora na Istoni Balkan i zapadnu Malu Azija desila se na
samom kraju Galijenove vladavine. Prvu veliku invaziju su zapoeli germanski Heruli 267.
god. n. e. Njihova flota je brojala 500 brodova, i pustoili su june obale Crnog mora i
35

neuspjeno su napali Bizant i Kizik. Protiv njih je Galijen poslao svoje zapovjednike
bizantince Kleodama i Ateneja. Oni su uspjeli da poraze u jednoj pomorskoj bitci Herule, ali
su ovi ipak uspjeli da prodru u Egejsko more. Tom prilikom je historiar Deksip, koji je bio i
atenski dravnik pokazao zavidnu hrabrost i incijativnost. On je okupio svoje zemljake i vrlo
ih uspjeno vodio u kontraofanzivu i nanoenje veoma ozbiljnih gubitaka Herulima. Zbog
gubitka brodova, Heruli su se odluili vratiti kopnenim putem preko Beotije i Makedonije. Na
kraju je i sam Galijen doao na istoni Balkan i porazio ih je na rijeci Nestos (granica
Makedonije i Trakije). Ovoj pobjedi je posebno doprinijela konjica iz Dalmacije.

Smrt Galijena
Galijen je imao problema i sa ponovnim pokuajima uzurpacije. Ovaj put je to uradio Aureol,
koji je komandirao konjicom stacioniranoj u Milanu. Do bitke izmeu Galijenu lojalnih
vojnika i onih koji su prili Aureolu je dolo kod mjesta koje se danas zove Pontirolo Nuovo
kod Milana. Aureol je poraen i pobjegao je u Milano, koji su opkolile Galijenove snage.
Meutim, Galijen nije dugo uivao u pobjedi. Marcijan i Kekropije, (zapovjednik
dalmatinskog kontingenta) su rairili vijest da Aureol naputa Milano i kree sa trupama
prema pozicijama Galijenove armije. Galijen je brzo istrao iz svoga atora i to tjelohranitelja.
I tada ga je Kekropije ubio. Po jednoj verziji konspiratori su odmah izabrali za novog cara
Klaudija II. (koji kao nije znao za zavjeru), a po drugoj ga je za cara i nasljednika imenovao
sam Galijen na posmrtnom odru. Jednostavno reeno, Galijen se morao ukloniti je je sada
predstavljao smetnju obnovi rimskog svijeta. Po Aureliju Viktoru i Zonari, im su vijesti o
Galijenovoj smrti dole u Rim, Senat je naredio egzekuciju (jesen 268. god. n. e.) ostatka
njegove familije. Za razliku od senatora, Klaudije II. prema ubijenom Galijenu ponio sa
dostojnim potovanjem. Dao da se Galijen deificira i dostojno sahrani u grobnicu njegove
familije na Apijevoj cesti.
S E P A R A T I Z A M : G A L S K O C A R S T V O I P A L M I R E N S K O C
AR S T V O
Odbrana Istoka
Bitka kod Edese spada u najveu pobjedu iranskog svijeta nad rimskim svijetom, i zakratko je
izgledalo da se stvarno otvara mogunost iranskog napredovanja prema zapadu i preuzimanju
kontrole nad levantskim i maloazijskim zemljama, te povratku ahemenidskih granica. Suoeni
sa posvemanjim rasapom sredinje uprave i vojske, lokalni rimski zapovjednici i
dostojanstvenici lokalnih zajednica su odbranu poeli preuzimati na sebe. Iranska ofanziva se
sada poela suoavati sa znaajnim, organiziranim i djelotvornim otporom. Otpor je pruen u
Samosati je pruen otpor od strane Makrijana i zapovjednika Baliste. Vrlo djelotvoran otpor
je pruen je i na junom, sirijskom dijelu fronta. Glavni nosilac
otpora iranskom prodiranju bila je Palmira sa svojim poglavarom Odenatom. Odenat je u prvo
vrijeme pokuavao sa diplomatijom zatiti interese Palmire i eventualno stvori neku
neutralniju poziciju, jer je nesumnjivo procjenjivao rizik od nepromiljenog svrstavanja samo
na antiiranske pozicije. Meutim, nakon apurovog odbijanja poslanih darova, Odenat je
sakupio armiju i napao je iransku vojsku, pri njenom povratku prema sredinjoj Mesopotamiji
i Ktesifonu, prije nego to je prela Eufrat. Tom prilikom je iranska vojska pretrpila ozbiljan
poraz. Makrijan je inae odbio da pregovara u ime zarobljenog Valerijana. Kada je,
zahvaljujui rimskim uspjesima, granica na istoku stabilizirana Makrijan i Balist su odluili
prekinuti sa lojalnou Galijenu. Galijen nije imao ni vremena, ni snage, ni resursa
ni mogunosti da adekvatno pomogne istonim provincijama. No ni Makrijan ni Balist nisu
mogli da preuzmu za sebe ast rimskog princepsa, zbog zdravstvenih i logistikih problema,
36

Stoga su odluili da za suvladare proglase Makrijanove sinove (starijeg) Makrijana II. i

(mlaneg) Kvijeta, a Balist je imenovan za pretorijanskog prefekta. Nakon zaokruivanja
vlasti, otac Makrijan i istoimeni sin su krenuli prema zapadu kako bi se obraunali sa
Galijenom. Po Historia Augusta trupe Makrijana koje se krenule prema Europi imale su 45
000 pripadnika. Galijen je njima u susret poslao Aureola, te su otac i sin poraeni u Trakiji i
Iliriku. Nakon toga Galijen je uspio da protiv Balista i Kalista pokrene i Odenata i njegovu
armiju. Odenat je postao neprikosnoveni zapovjednik Istoka.

Palmirsko vojvodstvo
Lucije Septimije Odenat je bio poglavar Palmire. Odenatova familija (koja je semitskog
sirijskog ili arapskog porijekla) je rimsko graanstvo dobila za vrijeme Septimija Severa.
Palmira je bila bogata, elitna i sofisticirana zajednica na glavnom trgovakom putu, gdje su se
mijeali raznorazni etniki, narodnosni i kulturoloki utjecaji. Nepoznato je kada je Odenat
postao poglavar Palmire, iako se na natpisu iz 258. god. n.e. on titulira kao najslavniji
konzul, na gospodar. Nakon to je eliminirana uzurpacija Makrijana, njegovih sinova i
Balista, Odenat je ostao jedini praktini upravitelj istonih provincija. Zato je 262. god. n. e.
od Galijena, koji se zbog izrazito teke situacije u Europi zadovoljavao samo formalnim
priznavanjem lojalnosti od strane Odenata, nagraen izvanrednom i posebnom pozicijom.
Time je on dobio i vrhovno zapovjednitvo nad kompletnom rimskom istonom armijom.
Odenat je sada zapoeo kontraofanzivu na Iran i to u irokom zamahu. Historia Augusta
navodi da je Odenatova vojska nanijela velike (bezbrojne) gubitke u ljudstvu i materijalu
Iranu. I Jermenija se ponovo nala u okvirima rimske sfere utjecaja. Odenat je i zarobljene
satrape poslao Galijenu u Rim. Obnova rimske moi na istoku je bila potpuna i Galijen se nije
ustruavao da 264. god. n. e. kao vid propagandne geste proslavi trijumf sa zarobljenicima i
trofejima koje je Odenat zadobio. Galijen je uzeo i poasne nadimke Persicus Maximus i
Parthicus Maximus. I pored nagomilavanja niza titula i praktino samostalne uprave u
istonim provincijama Odenat za vrijeme svoga ivota nije ulazio u konflikt sa zvaninim
Rimom i ostao je lojalan Galijenu. ak je trebao i da zapone novi pohod u Kapadokiju protiv
Gota kada je 267. god. n. e. u Emesi ubijen zajedno sa sinom Hairanom od strane roaka
Meonija.
Palmirensko carstvo na Istoku
Za razliku od svoga mua Odenata, Zenobija je zbacila i formalnu subordiniranost sredinjoj
vlasti, vjerojatno sa promjenom na tronu sredinje vlasti. Zenobija se nije zadovoljila samo
otjepljenjem levantskih provincija i stvaranjem nove dravne tvorevine sa sjeditem u Palmiri,
nego je pokrenula i ekspanziju na druge istone provincije koje su bile lojalne Rimu. Prvo je
osvojena Arabija, zatim se krenulo i na Egipat. Snage egipatskog namjesnika Tenagina Proba
su uhvaene u klopku (krajem ljeta 270. god. n. e. kod dananjeg Kaira) od i teko poraene.
Tenagin je poinio samoubistvo nakon to je zarobljen. I tako je za sredinju vlast esencijalna
provincija ula u okvir domene Zenobije. Nakon toga je Zenobija postala poznata kao
Ratnica Kraljica, a taj je naziv nastojala i vizuelno predoiti tako to predvodei armiju
vjeto jahala na konju i marirala kao pjeak tri ili etiri rimske milje sa svojim pjeadincima.
Nakon Egipta, palmirenska armija je upala i u maloazijske provincije i napredovala sve
Ankare i Halkedona. Ovim osvajanjima Zenobija je dola u kontrolu bogatih provincija i svih
bitnih trgovakih puteva.
Secesija Postuma i tzv. Galsko carstvo na Zapadu
Najopasnije iskuenje za Galijena je dolo sa zapada, iz onih provincija koje su mu prve bile
predate na upravu. Na zapadnoj granici jedan od istaknutijih zapovjednika je bio Marko
37

Kasianij Latinije Postum, batavskog porijekla. Usljed nesporazuma oko toga kome e pripasti
ratni plijen, Postumova vojska se pobunila i proglasila ga za novog cara. Postavljena je i
opsada Kelna. Nakon skoro jednog mjeseca, pod pritiskom opsade, stanovnici i branitelji
Kelna su otvorili vrata opsaivaima, usput predavi i Salonina i Silvana, Galijenove
zapovjednike. Postumova uzurpacija nije zahvatila samo rajnsku granicu i germanske
provincije, negosu se od Galijenove sredinje vlasti ve 260. god. n. e. otcijepile i sva Galija
(izuzev provincije Narbonske galije) i Retija. Naredne godine Postumu su se pridruile i
Britanija i hispanske provincije. Veliko zapadnoeuropsko podruje koje se otcijepilo od
sredinje vlasti se u historiografiji naziva Galsko carstvo. Sam Postum je sebe titulirao i
predstavljao na novcima i kao obnavljaa Galija.Postum je i stvarno uspio osigurati
sigurnost rajnske granice, jer je izvojevao pobjedu nad Germanima i prije 10. XII. 261. god. n.
e. je uzeo i poasni naziv Germanicus maximus. Prijestolnica toga novog carstva je bio Keln.
Tako se Postum proklamirao i za pontifex maximusa. Galijenova armija se na zapad ponovo
vratila 265. god. n. e. i po vrelima je ova kampanja bila veoma uspjena. Postum i njegova
armija su bili opkoljeni u jednom neimenovanom galskom gradu (moda Trier/Augusta
Treverorum). Ovom prilikom je Galen ranjen. Jedini konkretni uspjeh Galijena je bio
povratak Retije pod otkrilje sredinje vlasti. Tada je dolo do zatija na frontu i obnovljeno
Galsko carstvo je nastavilo postojati sve do 274. god. n. e. Odbijanje Postuma da dopusti
vojnicima pljakanje Majnca 269. god. nakon uguivanja jedne pobune, izazvalo je
nezadovoljstvo njegovih vojnika,koji su se okrenuli protiv njega i ubili ga zajedno sa sinom i
suvladarom. U konfuzija koja je uslijedila nakon umorstva Postuma, vojnici su izabrali Marka
Aurelija Marija za novog cara, koji je dozvolio pljaku Majnca. Protiv njega je nastupio
Marko Piavone Viktorin (Marcus Piavonius Victorinus), pretorijanski prefekt Postuma, sa
svojim trupama i Marko Marije je ubijen najvjerojatnije u Trieru sredinom 269. god. n. e.
Glavna briga Viktorina je bila da sprei osipanje tzv. Galskog carstva i prelaenje
provincija na stranu sredinje vlasti. Kaos koji je uslijedio uslijed smrti Postuma, doveo je do
toga da Viktorin upravlja samo germanskim provincijama, sjevernom Galijom i Britanijom.
271. god. n.e. Viktorin biva ubijen, te vlast preuzima Viktorija ili Vitruvija, majka Viktorina.
Ona je uspjela
osigurati koristei svoj autoritet da zapadnoeuropski senat deificira Viktorina i nakon goleme
novane isplate vojnicima sredila je da se Tetrika I. (namjesnik Akvitanije) proglasi za novog
zapadnoeuropskog cara. Ona brzo umire. Zahvaljujui ratu novog sredinjeg cara Aurelijana
sa Zenobijinim palmirenskim carstvom na istoku, Tetrik I. je uspio i da osigura Akvitaniju i
povrati zapadne dijelove Narbonske Galije.
V L A D A V I N A K L A U D I J A II. G O T S K O G
(268. 270. god. n. e. )
Dolazak na vlast
Klaudije je vaio za strogu i okrutnu osobu, ali to se vie odnosilo na vanjske neprijatelje, a ne
na unutarnju politiku. Bez obzira da li je Klaudije bio (to je vjerojatnija opcijaa) ili nije bio
umijean u zavjeru koja je rezultirala umorstvom Galijena, on je molio Senat za potedu
ivota mukih lanova Galijenove familije i najbliih suradnika biveg cara. Situacija skoro
na svim stranama rimskog svijeta je bila kritina i Klaudije nije imao vremena da se bavi
mirnodopskim poslovima. Na Balkanu je bila velika masa Gota, u Galiji jo uvijek
secesionistika tvorevina, a Zenobija je zapoela iriti domenu svoje uprave, a na tetu
sredinje vlasti.
Bitka kod Nia i operacije proganjaj i unitavaj 269. 270. god. n. e.
Klaudije II. se hitno morao pozabaviti i situacijom na sredinjem i istonom Balkanu, jer
je gotsko prisustvo na ovom strateki bitnom podruju ugroavalo povezanost Italije sa
38

maloazijskim provincijama. I tako je Klaudije pokrenuo svoju armiju u susret jednoj od

najveih bitaka u historiji. I na ovom mjestu je teko pratiti red poteza i dati tanu
rekonstrukciju deavanja. Klaudije II. je naiao na vojsku gotske politije i njihovih saveznika
kod Naisusa/Niapoetkom 269. god. n. e. Sama bitka je bila veoma estoka i krvava. U
kritinoj fazi odvijanja bitke Rimljani su uspjeli frizirajui navodno povlaenje da namame
Gote u klopku. Gotska politija je doivjela katastrofalan poraz. Spominje se da je nekih 50
000 Gota bila ubijeno ili zarobljeno. Jedan znaajan broj Gota i njihovih saveznika je uspio
da se spasi i da umakne prema jugu, ka Makedoniji. Menutim, oni su sada bili u tekoj
poziciji, bez hrane i drugih potreptina a izloeni napadima Rimljana. Cijelo vrijeme ih je
proganjala Aurelijanova konjica. preostali barbari su se kako je zima nastupala povukli
prema Trakiji i pokuali zakloniti na planini Hemu (dananji planinski lanac Balkan u
Bugarskoj). Ali to je bio pogrean potez, jer su se nali kao u klopci, i to bez hrane u zimskom
periodu. Tada je izbila i epidemija koja je nanijela velike bioloke gubitke na obje strane. Sam
Klaudije II. se razbolio i povukao u Sirmium, a za nastavak vonenja operacija progoni i
unitavaj je ostavljen Aurelijanu. Ovaj sposobni oficir je koristei manevarski vrlo vjeto
svoje konjanike jedinice, uspio da razbije protivnika u manje skupine koje je onda vlo lako
unitavao. I do kasnog ljeta 270. god. n. e. velika armija i masa koja je izvrila invaziju na
istoni Balkan je bila unitena. Znaenje pobjede i njen odjek u rimskom svijetu je bio toliki
da je pobjedniki car u historiji ostao zapamen kao Klaudije II. Gotski. Za Rimljane i
sredinju vlast bitka kod Nia nije zaustavila njihove nevolje. Ona je posluila samo kao
rastereenje jednog dijela fronta, jer se moralo pozabaviti secesionistima na istoku i zapadu.
Klaudijeva osobnost
Aurelije Viktor prenosi da je Klaudije II. konsultirao sibilske knjige prije svoje kampanje
na Gote. Ovo ukazuje da je novi, balkanski car po pitanju religijske politike imao
tradicionalistika stajalita. Historia Augusta navodi da su braa Klaudije i Kvintilis imali jo
jednog brata po imenu Krisp/Crispus. Ovaj Krisp je imao kerku Klaudiju, koja se udala za
izvjesnog dardanskog velikaa po imenu Eutropije. Klaudija i Eutropije su imali sina
Konstancija Klora koji je otac Konstantina. Jo uvijek historiografija nije odgonetnula da li je
ova genealogija izmiljena sa namjerom da da Konstantinu vei legitimitet ili je ona stvarna.
Za vladavinu Klaudija II. Gotskog se povezuje i pria o svetom Valentinu. Po
srednjovjekovnim martilogijima. Po Zlatnoj legendi iz 1260. god. n. e. Valentin je pogubljen
jer je odbio da se odrekne Krista pred Klaudijem II.
Klaudijeva smrt
Klaudije nije dugo ivio nakon svoje pobjede. Krajem 269. god. n. e. Klaudije II. Gotski se
smjestio u Sirmiumu, gdje su vrene pripreme za rat protiv Vandala koji su ugroavali
Panoniju. Menutim, car je bio zaraen, vjerojatno istim uzronikom koji je proizveo
Kiprijansku kugu i vrlo brzo je umro u januaru 270. god. n. e. Senat je odmah deificirao
Klaudija II. Gotskog.
V L A D A V I N A K V I N T I L A januar april 270. god. n. e. PRESKOENO
VLADAVINA AURELIJANA
270. 275. god. n. e.
Vjerovatno je roen u Sirmijumu ili u provinciji Meziji. Aurelijan nije slijedio oevo
zanimanje i vjerojatno se vojsci kao obini redov pridruio oko 235. god. n. e.
Pedesetogodinjica je obiljeila njegovu vojnu karijeru. On je postao i komandant u elitnom
konjanikom korpusu koji je ustanovio Galijen. Tako se i pribliio krugu oko samog cara.
Historia Augusta donosi itav niz zanimljivihanegdota i pria vezanih za njegovu vojniku
39

karijeru. Tako su mu vojnici dali nadimak manu ad ferrum(ma u ruci), to je znailo da je

uvijek bio pripravan za boj, da ima strogi vojniki karakter. Aurelijan je bio veoma strog
zapovjednik, i nije se libio primjene tekih kazni na vojniku nedisciplinu.Jedan primjer o
tome najbolje govori. Na kantonovanju jedan vojnik je poinio preljub sa suprugom osobeu
ijem domu je on bio po kantonovanju smjeten. Aurelijan je bio veoma ljut i naredio je da se
vrhovi dvadrveta saviju to mogu vie i da se jedan kraj vee za jednu nogu, a drugi kraj za
drugu nogu kanjenog
vojnika. Zatim su oba drveta putena, i vojnik je pod silinom drveta bukvalno rastrgnut na dva
dijela.
Aurelijanova vojno politika agenda
Aurelijanova glavna vladarska misao je sadrana u sljedeem : ouvanje sigurnosti rimskog
svijeta i ponovno objedinjavanje, odnosno likvidacija separatistikih drava na istoku i
zapadu. Aurelijanov zadatak nije bio nimalo lagan, teki grananski ratovi i vanjske invazije su
iscrpile rimski svijet, a na to se nadovezala i teka kiprijanska kugakoja je odnijela veliki
broj ljudi Kao iskusan vojnik, Aurelijan je dobro znao ta znai podrka ili ne podrka
oruane sile u rimskom svijetu. Zato se i iri provojnika propaganda, koja promovira slogu
Aurelijana i vojske. U zimu 270. god. n. e. Aurelijan se morao pozabaviti upadima Vandala u
Panoniju, koje su dosta uspjeno odbile rimske trupe.
Napad Germana na Italiju 271. god. n. e.
Iskoritavajui rat Rimljana i Vandala na panonskim granicama koji je zaokupio veliki broj
trupa pa i samoga princepsa Aurelijana, Alamani i Jutungi su provalili u sjevernu Italiju. Tom
prilikom su pljakali naselja i sela. Uspjeli su i da prenu rijeku Po, a onda su zauzeli
Placentiju (danas Piacenza/Pjaenca). Aurelijan je germanskim ratnicima poslao poruku,
zatraivi njihovu predaju. Oni su to odbili govorei da ako on eli da ih izazove da e mu oni
pokazati
kako se slobodni ljude mogu boriti. Na nesreu Rimljana, prvi borbeni sraz je ustvari
predstavljao germansku uspjenu zamku (kod Placentije) trupama koje je predvodio
Aurelijan. Rimske trupe su ve bile izmorene dugim marevima, a napad je doao iz ume. U
samom Gradu je zavladala panika. Ipak se vojska pod komandom Aurelijana ubrzano
konsolidirala i pregrupirala i do nove bitke je dolo kod Fana. Preciznije reeno do bitke je
dolo na rijeci Metaur. Ovaj put su veliku pobjedu odnijele rimske trupe pod Aurelijanovim
zapovjednitvom. Poraeni Alamani i Jutungi su se povukli sjeverno do rijeke Po, ali se nisu
uspjeli izvui iz Italije, jer ih Aurelijan potpuno potukao kod Pavije. Za odbranu Italije je
odlikovan sa poasnim naslovom Germanicu Maximus.
Aurelijanov zid
Ovaj opasni germanski upad je pokazao svu ranjivost Grada. Aurelijan je zato odluio da
zatiti Grad, i omogui mu adekvatnu odbranu kada u blizini nije glavne vojne trupe. To je
podrazumijevalo gradnju zidina oko Rima. Izmenu 271. i 275. god. n. e. je tako izgraen
veliki Aurelijanov zid koji je trebao tititi Grad od potenacijalnih opasnosti. Unutar njega su
se nali svih sedam brda, Marsovo polje i na desnoj obali rijeke Tiber podruje zvano
Trastevere. Ukupna duina Aurelijanovog zida je bila 12 rimskih milja/ cc 19 km. Po
taktikom znaenju Aurelijanov zid je trebao da zaustavi uobiajenu taktiku raznoraznih
invazora na rimski svijet, koja se sastojala od brzih udari i bjei upada. Aurelijanov zid je
sluio odbrani Rima skoro sve do druge polovice XIX. st., i danas su dobro sauvane sekcije
zida.

40

Balkansko ratite
Nakon stabiliziranja granice u italijansko alpskom predjelu, Aurelijan je ponovo otiao
na Balkan, gdje su u ljeto 271. god. n. e. ponovo upali Goti. Rimske trupe su prele Dunav i
teko porazile Gote, a poginuo je i gotski voa po imenu Kanabaud/zajedno sa jo 5000
ratnika. Aurelijan je za ovu pobjedu dobio titulu Gothicus Maximus. I pored pobjede
Aurelijan je procijenio da se transdanubijska Dakija ne moe djelotvorno braniti, i evakuirao
je ovu zemlju koju je prije 170 godina osvojio princeps Trajan. Transdanubijska Dakija se nije
mogla niti braniti niti zadrati. Tako je rimska granica pomaknuta na rijeku Dunav. Juno od
Dunava je osnovana nova provincije nazvana Dacia Aureliana sa Serdikom (dananja Sofija u
Bugarskoj) kao prijestolnicom.
Uzurpatori
Posebno je interesantna pobuna koju je vodio Felicim/Felicissimus, koji je bio rationalis i u
ijoj su nadlenosti bile i oficijelne kovnice novca. Rije je o buni radnika u kovnici novca u
Rimu, a koja je izbila iz sljedeih razloga. Radnici u kovnici, pa i sam njihov ef Felicim su
uobiavali da kradu srebro predvineno za izradu kovanica. Time je emitirani novac bio
slabijeg kvaliteta u odnosu na predvinenu koliinu srebra. Ovu klasinu pronevjeru je
Aurelijan odluio eliminirati i kazniti odgovorne. Kako bi se izvukao, Felicim je inicirao
pobunu svojih radnika na Celiju. Pobuna se rairila rimskim ulicama. Ubrzo je pobuna dobila
na masovnosti, i Aurelijan je naredio gradskim kohortama, pojaanim sa regularnim carskim
trupama da ugue pobunu. Borbe su bile estoke i teke i zavrile su se na Celiju. Govori se o
7000 poginulih vojnika, to je sigurno vrlo pretjerana cifra. Felicim je poginuo, pogubljeni su
i neki senatori kao i mnogi drugi ustanici. Ova buna je kao posljedicu imala i to da je rimska
kovnica bila neaktivna u periodu prije monetarne reforme iz 274. god. n. e.
Rat na Istoku, kraj Palmirenskog Carstva
Operacije su prvo usmjerene prema Istoku, protiv Zenobije i njenog carstva. Palmirensko
carstvo je tada obuhvatalo Levant, Egipat i velike dijelove Male Azije. Aurelijan je na
Zenobijino carstvo poveo napad u stilu blitzkriega. Maloazijske provincije su bez veih
problema bile zauzete. Aurelijanove trupe su zauzele Ankaru, i dole pred Tianu. Do bitke je
dolo u blizini Antiohije, kod mjesta Immae. Palmirenske snage je predvodio Zabdas, i on je
raunao na svoje teko oklopljene katafrakte i vruinu na koje europski legionari koje je
predvodio Aurelijan nisu bili adaptirani. Menutim, iskusni Aurelijan je odlino procijenio
situaciju i primijenjena je taktika slina onoj kod Nia protiv Gota. Bitka je zavrila potpunim
porazom Zabdasove konjice, i malo ih se uspjelo spasiti. Aurelijan je prilikom zauzimanja
Antiohije proglasio opu amnestiju i tako potedio grad od pljake i antiohijske prvake od
gubitka ivota. I vijest o ovome je odjeknula irom levantskih gradova i zajednica, i u vrlo
kratkom roku se vei dio Levanta ponovo podinio sredinjoj vlasti. Do nove bitke jedolo
kod Emese ali je i pored nekih uspjeha ipak pamirenska vojska pobijeena. Aurelijanu i
njegovim trupama je bilo potrebno samo est mjeseci da iz kreui iz Europe povrate veliko
prostranstvo i donu do Palmire. Postavljena je opsada Palmire, a sasjeena je i pomo koju su
Iranci poslali Zenobiji. odlueno je da Zenobija osobno ode u Iran traiti djelotvornu pomo.
To nije uspjelo jer je kod Eufrata Zenobija bila zarobljena. Nakon toga je je postignut mir, po
kojem se Palmira predala nakon to je Aurelijana dobila obeanje da nee biti opustoena i
kanjena. Lojalnost Palmire se ipak nije due odrala. Pobunjenici su uspjeli da likvidiraju
aurelijanski garnizon u Palmiri. Aurelijan je glavninu trupa, vrlo vjeto sa puta premazapadu,
preusmjerio na ponovni odlazak u Siriju. Ovaj put Palmira nije potenena, i tako je uveni i
lijepi grad u srcu sirijsko mesopotamijske pustinje bio u potpunosti uniten.

41

Kraj otcjepljenog zapadnoeuropskog carstva.

Aurelijan je nakon pobjede na istoku, vrlo brzo i svoju panju i trupe preusmjerio na Zapadnu
Europu, odnosno na one njene dijelove (sjeverna Galija, germanske provincije i Britanija) koji
su se jo uvijek nalazili pod vlasti Tetrika. Aurelijanu je u ovom sluaju bio olakan posao, jer
je sam Tetrik bio spreman da se u ime Aurelijana odrekne svoje vlasti. Meutim, on to nije
mogao jednostavno uiniti, bojei se reakcije svojih vojnika. Zato je Tetrik tajno kontaktirao
Aurelijana i postignut je dogovor da se obje armije suelje na Katalunskim poljima. Tada bi
Tetrik jednostavno dezertirao u Aurelijanov borbeni tabor. To se i desilo i obezglavljena i
izdana zapadnoeuropska vojska, koja se nastavila boriti i nakon prebjega Tetrika i njegovog
sina, je lako poraena krajem februaru 274. god. n. e. na Katalunskim poljima.
Zapadnoeuropska vojska je bila potpuno potuena i masakrirana sa velikim gubitcima. Tetrik
je za svoju izdaju nagraen visokom pozicijom u Italiji, odnosno postao je guverner Lukanije
i Brutije.
Restitutor Orbis
Po povratku iz Zapadne Europe Aurelijan je dobio novi poasni naziv Obnavljaa Svijeta
(Restitutor Orbis). Za nepune etiri godine Aurelijan je uspio odbiti itav niz napada na
dunavsko alpskoj granici, povratiti istone i zapadne provincije, suzbiti niz uzurpatora i
provesti vrlo znaajne reforme. Aurelijan je bio i dobar vojnik i odlian i talentiran
zapovjednik, ali i umjean diplomata i politiar, a istakao se i po svojoj politici
milosti.Aurelijan je rimski svijet klasinog doba uspio da sa ruba ponora spasi, povrati mu
jedinstvo i omogui mu novi razvitak u narednim stoljeima. Sa pravom je Aurelijan nosio
navedeni poasni naziv.
Aurelijanove reforme
Aurelijan nije bio samo odlian komandant, nego se za vrijeme petogodinje vlade izvrio niz
krucijalnih reformi kojima je nastojao stabilizirati rimski svijet nakon decenija rasapa sustava
principata. Aurelijanova monetarna reforma je teila stabilizaciji ekonomsko monetarnog
sustava. Aurelijan dao da se obnove mnogi javni objekti, reorganizirao je upravu nad
skladitima i resursima hrane, fiksirao je cijene za najvanije proizvode. Aurelijan je i
izmijenio standardnu podjelu hrane stanovnicima Grada. Umjesto ranije mjesene distribucije,
uvela se dnevna distribucija koja je sada ukljuivala i svinjetinu uz ranije
predviene dodjele penice, soli i maslinovog ulja. Da bi se olakao dovoz ita u Rim, naredio
je da se korito oisti. Sve ove mjere mogle su biti uinkovite samo u sluaju redovitog priljeva
namirnica u Rim.
Sol Invictus
Aurelijan je, sukladno svojoj politici obnove rimskog svijeta i njegovog ponovnog
ujedinjavanja, odluio da tako djeluje u okviru reformi religijske svijest. Poziciju boanstva
sunca (Sol Invictus = Nepobjedivo sunce) je uzdigao na mjesto najvanijeg boanstva koje
bi bilo sredite bogosluenja za cijeli rimski svijet. Njegova namjera je bila da svima koji
pripadaju rimskom svijetu (i vojnicima i civilima i zapadnjacima i orijentalcima) da jednog
zajednikog boga u kojeg mogu vjerovati i koji bi bio iznad svih ostalih boanstava, a da ne
napuste sopstvenaboanstva, kultove i obrede. Sol Invictus je samo trebao biti neka
zajednika poveznica u religijskom smislu jedne prilino heterogene mase po pitanju vjerske,
religijske, kultne i obredne svijesti i njihovih manifestiranja. Centralni prostor oboavanja i
potivanja Nepobjedivog Sunca je bio novoizgraneni hram na Campus Agrippae u Rimu, sa
velikim dekoracijama koje su financirane plijenom zadobijenim u palmirenskom
ratu.Naravno, eklektinom i tolerantom Aurelijanu ni na kraj pameti nije bilo da e njegove

42

reforme posluiti kasnijoj uspostavi samo jedne religijske dogme koja ima monopol na
otkrovenje, vlast i jedina pravo da postoji.
Aurelijanova smrt
Aurelijanov sekretar kojeg Zosim zove Eros je izrekao neku la po pitanju nekog predmeta. U
strahu da e biti kanjen od Aurelijana, on je falsificirao jedan dokument na koji je upisao
imena visokih dunosnika koje je kao Aurelijan odredio da budu pogubljeni. Taj falsificirani
dokument je Eros pokazao zapisanima koji su onda uli u konspiraciju protiv Aurelijana.
Notarius Mucapor i drugi visoko rangirani asnici pretorijanske garde su ubili Aurelijana u
septembru 275. god. n. e. u mjestu Kenofruriju (Caenophrurium) u jugoistonoj Trakiji, dok
se spremao prijei u Malu Aziju. Aurelijanova smrt je dovela i do jedne zanimljive situacije.
Ranije bi se u ovakvim sluajevima (van Rima, na bojnom pohodu) praktino odmah od
strane vojske proglasio novi car, pa bi to onda ratificirao Senat. Ovaj put je vojska to odbila, i
prenijela pravo izbora na Senat koji je isto vratio predmet vojsci. Razlog zato je vojska
odbijala da izvri aklamaciju novog cara, je leao u tome to je prevara brzo otkrivena nakon
Aurelijanove smrti. Tako je rimski svijet bio u nekoj vrsti interregnuma. Na kraju je ipak
Senat prekinuo interregnum, proglasivi svoga lana Klaudija Tacita (koji je tada imao 75
godina) za novog princepsa.
V L A D A V I N A T A C I T A 275. 276. god. PRESKOENO
VLADAVINA PROBA
276. 282. god. n. e.
Probovi ratovi u galsko germanskim i alpskim provincijama
Inae su ratovi na rajnskoj i dunavskoj granici bili najvaniji Probovi zadatci. Operacije
Probove armije su bile vie nego uspjene, i neprijatelj je u potpunosti potuen. Po Zosimu je
Prob osobno vodio operacije protiv Alamana i Longiones, dok je borbu sa Francima
prepustio svojim visokim asnicima. Historia Augusta govori da su izvojevane velianstvene
pobjede, da je osloboeno 70 zajednica gradova, zadobijen veliki ratni plijen, ubijeno 400
000!!? onih koji su izvrili invaziju (cifra je gotovo sigurno prilino preuveliana), i da je
ostatak potisnut iza rijeke Nekar i planinskog pojasa vapskih Jura. Za ove pobjede je Prob
dobio poasni naziv Germanicus Maximus. Po Historia Augusta devet predstavnika
(kraljeva, knezova i sl.) isto toliko razliitih naroda je pokorno dolo Probu. Prema njima je i
uspostavio neku vrstu protektorata i zavisnosti. Od poraenih je uzet i danak u krvi, pa
je 16 000 njihovih mladia odveo kao regrute, koji su bili rasporeneni irom provincija.
Uzurpacije
I Prob se morao suoiti sa pokuajima pobune i uzurpacije. Julije Saturnin je bio prijatelj
Proba, koji ga je oko 279. god. n. e. imenovao za namjesnika Sirije. U Antiohiji se on
proglasio za augusta, a priznao ga je i Egipat jer je aleksandrijska kovnica izdavala novie sa
njegovom legendom. Ali Saturnin se nije dugo odrao kao uzurpator carske vlasti, i on ubijen
odsopstvenih vojnika. Izvjesni Prokul, porijeklom iz Albingaunuma (dananji Albenga u
Liguriji) iz jedne istaknute familije. Njegova uzurpacija je povezana sa ustankom u gradu
Lionu. Ustanici su ponudili Prokulu da preuzme carski purpur, to je on i prihvatio.
Zahvaljujui svome golemom bogatstvu, Prokul je bio sposoban da naorua ak 2000 robova
sa sopstvene latifundije. Prokul je kao car proglaen u Galiji, odmah pokazao snagu branei
granicu. Ali kada se Prob vratio sa istoka, Prokul se morao povui na krajni sjever galsko
germanskih provincija. Prokul je pogubljen, ali su ivoti lanova njegove familije poteneni.
Drugi uzurpator u galsko germanskim provincijama je bio Bonos. Imao je dosta zapaenu

43

vojnu karijeru, sve dok Germani nisu uspjeli da zapale rijenu flotilu na Rajni kojom je
zapovijedao
Bonos. Plaei se da ga Prob ne pozove na odgovornost zbog ovoga, Bonos se proglasio za
cara u Kelnu. Uskoro je bila uspostavljena kolegijalnost u uzurpaciji sa Prokulom. I Bonos je
poraen od Probovih trupa, pa je izvrio samoubistvo.
Smrt Probova
Oko okolnosti Probove smrti u izvornoj grani postoje razliiti izvjetaji. Po veini vrela, Prob
je ubijen u Srijemu od nezadovoljnih vojnika koji su se pobunili protiv Probove naredbe da
budu zaposleni u javnim radovima, kao to je isuivanje movara u Srijemu, gradnja velikog
kanala i isuivanje zemljite koje bi bilo predato Srijemcima. Po Historia Augusta, Aureliju
Viktoru i Eutropiju kada su se vojnici pobunili Prob je pobjegao u jedan toranj, ali su ga tamo
ubili buntovnici. Za novog cara je proglaen Kar, tadanji pretorijanski prefekt, koji je kaznio
ubice Proba. Prob je pripadano istom krugu kao i Klaudije II. Gotski i Aurelijan i menusobno
su se poznavali. Porijeklom su doli iz skromnih balkanskih familija i svoju karijeru su gradili
strpljivo i uporno preko ljestvice vojnike meritokratije.
VLADAVINA KARA
282. 283. god. n. e.
Karova uprava
Iako je i Kar imao udjela u padu Proba, ipak je otro kaznio one koji su krivi za Proba. Nakon
to je postao princeps i car, prvo to je uradio bilo je da poasno ime cezar dodijeli sinovima
Karinu i Numerijanu. Slijedei Aurelijanovu i Probovu namjeru invazije na Iran, i Kar je
pokrenuo vojsku na istok. Numerijana je poveo sa sobom, dok je Karin ostao na zapadu
(preciznije reeno u galsko germanskim provincijama).
Iranski rat
I onda je Kar napustio Europu i vie se nikada nee vratiti u Rim. Karu je na ruku ila i sama
situacija u Iranu. Sasanidski ah Bahram II. (vl. 276. 293. god. n. e.) je bio suoen sa
domaom opozicijom (olienom u linosti njegovog brata Hormizda), i dio trupa je bio
zauzet sa borbama na podruju dananjeg Avganistana i prema granicama Indije. Bahram
II. je zato sa pravom bio uznemiren pribliavanjem tolike armije. Kako bi usporio njihovo
napredovanje i dobio na vremenu, predloio je pregovore i poslao je izaslanstvo Karu. Iranski
izaslanici su izjavili da ele da se sretnu sa rimskim carem. Da Naposlijetku su ih odveli do
jednog starijeg vojnika koji je sjedio na travi i jeo uobiajeni vojniki objed. Jedino je njegova
purpurna toga ukazivala na njegovo carsko dostojanstvo. U razgovoru Kara sa izaslanicima
uope nije bilo diplomatske kurtoazije. Rimski car je skinuo kapu sa glave, koju je nosio kako
bi prikrio elavost, rekavi izaslanicima da e Persiju brzo ogoljeti od drvea kao to je i
njegova glava liena kose, ukoliko njihov gospodar ne prizna nadmo Rima. Karove prijetnje
uope nisu bile bez osnova, jer je rimska vojska napredovala odluno i uspjeno kroz
Mesopotamijuzauzimajui gradove, naselja i utvrde. Zauzeta je i sasanidska prijestolnica
Ktesifon, a Kar je ofanzivu nastavio i iza rijeke Tigrisa u prostore dananjeg Irana. Velike
pobjede Kara, u rangu onih Trajana, Avidija Kasija i Septimija Severa su u potpunosti osvetili
poraz kod Edese. Kar je, zajedno sa sinovima, dobio i poasni naziv Persicus Maximus.Iran se
naao pred totalnim porazom. Menutim, Iran je ovoga puta imao veliku sreu. Kada je
dostizao vrhunac svojih pobjeda, Kar je umro prirodnom smru.
VLADAVINA NUMERIJANA I KARINA
283. 285. god.
Sa iznenadnom smrti Kara, Karin i Numerijan su postali novi augusti. Karin je zato brzo
44

iz Galije doao u januaru 284. god. n. e. u Rim. Vojnici na istoku nisu eljeli da nastave
ofanzivu bez Kara, i Numerijan je donio odluku o prekidu ofanzive na Iran i povratku u
Siriju. Do marta 284. god. n. e. Numerijan je doao do Emese. U ovom gradu je on bio
vidljivo iv, ali nakon Emese, neposredno okruenje oko Numerijana, ukljuujui i Apera je
izvjestilo da je Numerijan obolio od upale oiju i da zato mora da putuje u zatvorenoj koiji.
Kada je kolona dola do Bitinije, neki od vojnika su osjetili smrad raspadajueg lea koji
dolazi iz koije. Oni su otvorili i nali mrtvog Numerijana. Ne zna se tano koliko je ve
vremena Numerijan bio mrtav. Kada se vijest o Numerijanovoj smrti rairila, vii asnici i
zapovjednici su u Nikomediji odrali savjetovanje vezano za pitanje nasljena. Na tom saboru
su za novog cara, usprkos Aperovim nastojanjima da dobije podrku, izabrali Dioklesa
(kasnije poznatijeg kao Dioklecijan), zapovjednika konjice carske tjelesne strae. Istona
armija je, okupljena na
brdu udaljenom cc 5 km. od Nikomedije, aklamiranjem potvrdila izbor Dioklesa. Ovaj
Dalmatinac je prihvatio purpur i podigao je svoj ma prema suncu, zaklinjui se da e
zahtijevati odgovornost za Numerijanovu smrt. Numerijan je kasnije deificiran. Potom je
cijela vojska zapjevala staru vojnu pjesmu "Sunce se na Orijentu raa". Karinov ivotopis je
prilino kontaminiran carskom, dioklecijanovskom propagandom, po kojoj su Karinu
pridodate loe osobine. Zato je njegova reputacija u izvorima kao jednog od najgorih careva,
posebno je bio slab prema enama. im je saznao za prevrat na istoku, napustio je Rim sa
armijom i krenuo u susret Dioklesovoj armiji. Karin je bio uspjean u poetnim okrajima, a i
imao je veu armiju pod svojom komandom u odnosu na onu koju je predvodio Diokles. Do
glavne bitke je dolo u julu 285. god. n. e. na na uu rijeke Moravi Dunav (izmeu
Viminaciuma i Aureus Mons, zapadno od Smedereva). Eutropije predstavlja bitku kao totalnu
pobjedu za Dioklesovu armiju i da su Karinovi vojnici dezertirali. Ova druga opcija bi mogla
biti i tana, jer je Diokles zadrao u slubi Tita Klaudija Aurelija Aristobula pretorijanskog
prefekta Karina. Nakon smrti, nad Karinom je proglaena damnatio memoriae, pa su njegovo
i ime njegove supruge izbrisani sa natpisa.

45

13 Skupina
Dominat znaenje
Ali kao i u sluaju principata, koji se oblikovao u razumljiv i djelotvoran sustav u
tokudecenija augustovskog sustava, tako se i dominat postupno fomirao od
straneDioklecijana, ostalih tetraha i na kraju od Konstantina. Ovo je ustvari despotska
faza u politikoj povijesti rimskog svijeta. Naravno iz te politikepovijesti kraci despotije e
se disperzirati u i u druge sfere rimskog svijeta, kao to sudrutveno socijalna, ekonomska,
kulturna i religijska. Dominus je i za razliku od princepsa uzdignut na vii nivo u odnosu na
graane. Tako car nije vie jedan od graana, jedan od njih, samosa vie prava, privilegija i
odgovornosti, on je i stilski i sutinski postavljen na pijedestalodvojen od graana, on je sada
nad graanima, bolje rei podanicima. To se onda manifestiralo i u ostalim aspektima oko
institucijedominusa. Dioklecijanova palata u Splitu. Isto se deava i sa njegovom odjeom,
nakitom,insignijom. Nakon Dioklecijana, dominusi su poeli da nose odjeu i obuu
ukraenunakitom, za razliku od jednostavnije, vie graanskije odjee princepsa. Dominat, za
razliku od principata, u kontekstu povijesti politikih sustava i nije bila nekaradikalna novina.
Ovaj sustav se po svojim karakteristikama pribliio nekadanjimhelenistikim monarhijama i
apsorbirao odlike istonih despotija. Dominat je po svojimosobinama bio znatno blii
tadanjem sasanidsko iranskom politikom sustavu (na kojise izgleda i ugledao), nego
drevnoj Republici i principatu kojim upravlja neokrunjeni prvigraanin. U kronolokom
smislu dominat bi se mogao podijeliti na dva dijela :
1. Period od osnivanja dominata za Dioklecijana do Teodosija I. Ovo razdoblje bi se
moglo smatrati posljednjom fazom postojanja ne samo klasinog rimskog svijeta, nego
openito klasine civilizacije. Poto u njemu nastaju i razvijaju se mnoge forme i oblici
koji su karakteristini za mediavelno doba i njegove ideoloke, politike odlike.
2. Period koji je zapoeo sa vladavinom Teodosija I. i koji zavrava sa raspadom
rimskom svijeta na : latinski zapad, grko vizantijski istok i islamski svijet. Ovo doba
ne pripada klasinoj civilizaciji i moe se smatrati ako ne prvom fazom mediavelne
civilizacije na Euromediteranskom podruju, onda sigurno protomediavelnom fazom.
TETRAHIJA
VLADAVINA DIOKLECIJANA
284. 305. god. n. e.
Vjerojatno je roen u provinciji Dalmaciji, ali se precizno mjesto ronenja jo uvijek pouzdano
nezna. U znanstvenoj literaturi spominju se tako Salona, Dokleaitd Vrlo je slabo poznat
Dioklesov ivot i njegova karijera prije izbijana na scenu u jesen 284.god. n. e. Zonara iznosi
miljenje da je on bio vojvoda Mezije (dux Moesiae), odnosno zapovjednik jednogdijela
dunavske granice. Historia Augusta navodi da je Diokles slubovao i u Galiji, ali se ova
tvrdnjaposlovino nepouzdane Historia Augusta dovodi u pitanje. Nakon to je aklamiranjem
armije kod Nikomedije izabran za novog augusta, Diokles je promijenio ime u Dioklecijan.
Poetak vladavine
Prije nego to je uao na italijansko podruje, Dioklecijan je moda morao predvoditivojsku u
sukobima sa Kvadima i Markomanima. Nepoznato je da li je Dioklecijan tadaposjetio i Grad,
ili je boravio samo na sjeveru Italije. Emisija novica sa legendomadventus/dolazak sugerira
da je Dioklecijan i posjetio Rim. Potrebno je navesti da je iDioklecijan datirao svoju
vladavinu od datuma aklamiranja armije, a ne od danaratifikacije u Senatu. On se ustvari
46

samo vodio ranijom odlukom Kara, koji je objavio da je senatska ratifikacija bezpotrebna
formalnost. Za prefekta Grada je postavljen Bas, aliizuzev toga nije bilo veih kadrovskih
istki i veina politiara i asnika koji su sluila iza vrijeme Kara i Karina je nastavila
obnaati svoje slube i dunosti. Ako je i boravio u Rimu, Dioklecijan se nije zadrao dugo u
njemu. Ve u novembru285. god. n. e. je on opet u Podunavlju gdje vodi kampanju na
Sarmate.
Savladarsto sa Maksimijanom, zaeci tetrahije
Proraunati Dioklecijan je dobro znao da u tadanjim uvjetima, teko moe kvalitetno
solo upravljati cjelokupnim rimskim svijetom. Granice su bile i previe rairene na tri
kontinenta da bi jedan vladar mogao da stigne na svaku stranu kada done do vanjskih
ratova ili pobuna. Podjela ovlasti i teritorija nije bila novina Dioklecijana, ve je ranije
primjenjivana. Dioklecijan je samo u ovu praksu uveo zakonska pravila i tako je legitimizirao,
predvinajui je kao dugorono rjeenje. Definirana i regulirana podjela odgovornosti,
ovlasti i teritorija tako e postati uobiajena stvar u politikom ivotu. Za razliku od
Valerijana i Kara, Dioklecijan nije imao muke djece, niti blieg mukog srodnika sa kojim bi
dijelio vlast. Ali i bez obzira na ovu injenicu, Dioklecijan je bio dovoljno proraunat da zna
da je za pomonika u uprvi najbolje izabrati isto tako znaajnog vojnog starjeinu, istog
zemljopisnog porijekla kao i veina vojnika. Dioklecijan je u Milanu u julu 285. god. n. e.
izabrao Maksimijana za cezara.
Dioklecijan na istoku
Dioklecijanovo putovanje u istone provincije se odvijalo dosta sporo. 2. XI. 285. god. n.
e. je tek bio u gradu Civitas Iovia (mjesto Botivo, blizu Ptuja). Dioklecijan je prezimio u
maloazijskoj Nikomediji. Dioklecijan je tada znatan broj stanovnika azijskih provincija
preselio u Trakiju. Dioklecijan je posjetio Siriju i Palestinu u toku proljea 286. god. n. e.
Najvanije pitanje na istonim granicama je bio odnos sa sasanidskim Iranom. Pitanje
Jermenije je ipak i nadalje bilo sporno. Iranci su uspjeli da privremeno okupiraju Jermeniju.
Sa Dioklecijanovom pomoi legitimni nasljednik jermenskog prijestolja (koje je pripadalo
jermenskoj grani Arsakida) po imenu Tiridat III. je 287. god. n. e. uspio da izbaci Sasanidsku
vojsku iz Jermenije. Jermenija e ostati u rimskoj sferi utjecaja, i to ne samo radi rimskog
odgoja i obrazovanja Tiridata III., nego i kontinuiranog iranskog pritiska. Iran je i priznao
autoritet Rimske drave nad podruijima zapadno i juno od rijeke Tigrisa. Diplomatska
pobjeda Dioklecijana mnogo je dugovala i velikim pobjedama Kara nad sasanidskim Iranom.
Problem Bagauda
Jedna od posljedica Pedestogodinjice je bila i pojava pokreta radnih slojeva stanovnitva. U
Galiji i paniji su se pojavile grupe pobunjenih i naoruanih seljaka koji su nazivani
bagaudae. Njihova pojava je primarno bila vezana za slabije romanizirane oblasti u ovim
zemljama. Pojavi i jaanju ovih pokreta je doprinijela i injenica da su za vrijeme krize
Pedesetogodinjice olabavile veze menuzavisnosti menu klasama, slojevima i staleima i u
metropoli, a posebno u izloenijim provincijama. Bagaudi su napadali vile veleposjednika i
drugih imuih osoba, spaljivali bi ih, plijenili stoku i odnosili ito. Po oficijelnom stavu
imperijalne vlasti bagaudi su bili obine bande razbojnika i otpadnika koje su krstarile
odrenenim prostorom pljakajui i pustoei. Bagaudi su se uglavnom novaili iz redova
osiromaenih seljaka (koji nisu bili u statusu kolona/zakupnika), kolona, robova koji
supobjegli, dezertera pa i stvarnih razbojnika i odmetnika. Historijska vrela kao njihove lidere
navode izvjesne Amanda (Amandus) i Elijana (Aelianus). Amand i Elijan, rukovoditelji
ustanka, imali su kao centar jednu tvrnavu u podruju Parisija. Maksimijan je brzo i estoko
intervenirao sa adekvatnim brojem trupa. Ova kampanje je slabo poznata preko izvorne grane
47

i ono to se moe pretpostaviti da je snaga bagauda slomljena zakljuno sa krajem 285. god.
n. e.
Uzurpacija Karausija 286. 293. god. n. e.
Uguivanjem ustanka bagauda i smirivanjem germanskih naroda na granici, Maksimijan
nije u potpunosti pacifizirao stanje u zapadnim provincijama. Podruja du kanala La Man i
Sjevernog mora, i na galskoj (Armorika, obala Belgike) i na britanskoj strani su trpila
pirateriju Franaka i Saksonaca. Za suzbijanje piraterije, Maksimijan je izabrao vojskovou
Marka Aurelija Mauseja Valerija Karausija. Karausije je bio uspjean u sukobima sa
gusarima, zarobivi veliki broj brodova. Ali izgleda da je neke stvari poeo raditi za svoj
interes.Maksimijan je brzo reagirao i naredio je njegovo pogubljenje. U toku 286. god. n. e.,
saznavi za osudu, Karausije je pobjegao u Britaniju. Tamo je na Maksimijanovu osudu
odgovorio uzurpacijom i proglaavanjem sebe za cara u Britaniji i sjeverozapadnoj Galiji.
Maksimijan je tolerirao Karausijevu upravu u Britaniji i dijelu sjeverozapadne Galije, ali je
odbijao da je prizna i legitimizir. A i sam Karausije je bio zadovoljan sa opsegom teritorije
kojom je upravljao. Karausije je i poeo kovati novac u Britaniji, ali i taj novac je glavni izvor
za prouavanje ovih dogaaja. Konstancije I. je 293. god. n. e., u funkciji tek izabranog
zapadnog cezara, je pokrenuo ofanzivu u sjevernoj Galiji, zapadnoj Belgiki, Donjoj Germaniji
i franakom podruju. Uspio je da nanese poraz Karausijevim snagama, opkoljena i izolirana
(granenjem vjetakog mola) je luka Bononia (dananji Boulogne-sur-Mer). I pored velikih i
brzih uspjeha na sjeverozapadu galsko germanskih provincija, Konstancije I. nije izvrio
invaziju Britanije, jer mu je nedostajala odgovarajua flota. Gubici u ratu na kontinentu su
imali veoma negativne i ozbiljne posljedice po Karausijevu vladavinu. Na scenu izbija
Alekt/Allectus, koji je bio zaduen za Karausijeve financije. On se urotio protiv Karausija,
koji je ubrzo i ubijen.
Alektova uzurpacija u Britaniji 293. 296. god. n. e.
I u sluaju Alektove vladavine, najvie se podataka o njoj nalazi u pronanenim kovanicama.
Dok je Alekt upravljao Britanijom, Konstancije I. je dao da se izgradi invaziona
flota.Konstancije I. je izvrio invaziju Britanije u septembru 296. god. n. e. Flota i armija
sredinje vlasti je nastupala u vie pravaca. Alektove trupe su bile prisiljene da se povuku sa
obale, ali im je presjeen put od strane trupa koje je vodio Konstancije I. Dolo je do bitke i
poraza Alektovih snaga, a i sam Alekt je ubijen. Arheoloki nalazi sugeriraju da je prostor kod
Calleva
Atrebatum (dananji Silchester) bio pozornicom ove bitke. Nakon ponovnog osvajanja
Britanije, i Konstancije I. je primijenio propagandu na kovanicama u stilu koji je primjenjivao
Karausije. Tako je izdana medalja u ast ove pobjede u kojoj je Konstancije I. opisan
(Obnavlja vjenog svjetla).
Dalje razvijanje savladarstva Dioklecijana i Maksimijana
Maksimijan se 1. IV. 286 god. n. e. proglasio augustom. Dioklecijan nije bio prisutan
prilikom Maksimijanovog proglaenja za augusta, ali to nije znailo da se uzdizanje
Maksimijana na rang augusta desilo nekim samovoljnim aktom i vjerojatno je uraneno
usaglasnosti sa starijim partnerom u vlasti radi odrenenih stratekih i taktikih razloga,
posebno kako bi u oima javnosti Maksimijan imao isti rang kao Karausije. Tako je stvorena
diarhija (vladavina dvojice), prvi stupanj ka kasnijoj izgradnji tetrahije (vladavina
etvorice). U praksi svaki od dominusa je imao svoju teritorijalnu zonu odgovornosti, posebni
dvor (sacrum palatium), administraciju, armiju i zvanine rezidencije, ali je jedinstven
zakonodavni poredak. Upravo zbog dualnosti, a kasnije i tetrarhije, obnaatelja vrhovne
vlasti imperijalna propaganda insistira na jedinstvenom i nedjeljivom rimskom svijetu.
48

Imperijalne sveanosti su davane u ime obojice augusta, zakoni izdavani u ime obojice i isti
novci su izdavani u obje teritorijalne zone odgovornosti. Ali sa proizvonenjem Maksimijana
za augusta nije se izgradnja novog sustava na tome zaustavila. Oni se u javnosti predstavljaju
kao braa/fratres. Da bi se dala i odreena sveta posveenost dvojici augusta, oko 287. god. n.
e. suvladarstvo je definirano i u kontekstu religioznosti. Tako je Dioklecijan dobio nadimak
Iovius (Jupiter), a Maksimijan nadimak Herculius.
Rat na Rajni
Ali i Maksimijan je imao u stratekom smislu olakavajue okolnosti, poto su Transrenci bili
u politikom smislu ustvari skup niza politija koje su se i meusobno mrzile i sukobljavale. Ti
unutar germanski sukobi su bili ak i znatno ei i ei nego sukobi izmenu Transrenaca i
Rimljana. Kao i u sluaju Karausija, pisanih svjedoanstava o Maksimijanovom djelovanju na
Rajni je malo. Pouzdano se zna da je tokom primanja konzulskih fasces 1. I. 287. god. n. e.
Maksimijan dobio vijest o upadu Transrenaca. On je odmah pokrenuo armiju protiv upadaa.
Iako ih nije potpuno porazio, Maksimijan je proslavio pobjedu. Maksimijan je imao stav da su
Burgundi i Alamani najvea opasnost, tako je odluio prvo sa svojim trupama udariti na njih.
Maksimijan je u okviru ove kampanje primijenio strategiju sprene zemlje iscrpljujui
neprijatelja koji je trpio velike gubitke ne samo uslijed borbi, nego posebno zbog gladi i
bolesti. I sam Maksimijan je osobno bio u prvim linijama. Rimljani su nastavili goniti
razbijenog protivnika. Nakon to su Maksimijanovi neprijatelji znatno oslabljeni, pokrenuta je
u velikom stilu invazija na Transreniju. Maksimijanova armija je sve uase rata prenijela u
domovine navedenih naroda, demonstrirajui ujedno i superiornost rimske oruane sile.
Zajednika kampanja protiv Alamana i pohod Konstancija I. na sjeverozapad
Narednog proljea, dok je Maksimijan bio u pripremama za sukob sa Karausijem, Dioklecijan
je doao sa istoka. Nepoznato je kada i gdje su se sastali, ali na tom sastanku su se vjerojatno
sloili o zajednikoj kampanji protiv Alamana i pomorskoj ekspediciji protiv Karausija. Ova
ofanziva se pretvorila u ope pustoenje, unitavanje resusra (posebno usjeva i hrane) i
razaranje alamanskog teritorija. Nakon ovog pohoda, granica je konano smirena. Sa svoje
strane Maksimijan je dozvolio naseljavanje Friza, Salijskih Franaka i Hamava na rimskom
prostoru ili izmenu rijeka Rajne i Waal, odnosno izmenu grada Noviomagus (danas Nijmegen
u Nizozemskoj) i Traiectum (danas Utreht u Nizozemskoj), ili blizu Triera. Ovim
zajednicama je dozvoljeno da se naselja pod uvjetom da priznaju rimsku dominaciju. Ujedno
je Maksimijan dobio i tampon podruje du donjeg toka rijeke Rajne, a i smanjena je i potreba
za postavljanje garnizona u toj regiji.
Dioklecijanov povratak na istok
Nakon pobjede nad Alamanina, pri povratku na Istok, Dioklecijan je poveo jo jednu
kampanju na Sarmate. O ovoj oruanoj kampanji nema sauvanih detalja, izuzev toga to
je Dioklecijan uzeo poasni naslov Sarmaticus Maximus nakon 289. god. n. e. Na istoku
je Dioklecijan opet diplomatski angairan, i to u pregovorima sa beduinskim plemenima
iz tampon zone izmenu rimskog i iranskog svijeta.
Sastanak Dioklecijana i Maksimijana
Dvojica augusta su se sastali u Milanu ili krajem decembra 290. god. n. e. ili u januaru 291.
god. n. e. Velika masa ljudi se okupila da bude svjedokom sastanka, to je dobro iskoriteno u
propagandne svrhe. Ova manifestacija i sastanak su trebali da javno demonstriraju
Dioklecijanovu podrku Maksimijanu. Augusti e se ponovo sastati tek 303. god. n. e. Izbor
Milana, a ne Rima za ovaj sastanak jo je vie od Rima stvaralo samo fiktivnu prestolnicu.
Sada nastupa naelo po kojem centar Imperije nije Rim, nego gdje je sjedite imperatora.
49

Jedino to je od Rima ostalo jeste to to Drava jo uvijek nosi njegovo ime. Senat je na
dravnom nivou totalno baen u zasjenak. Pitanja od opedravnog znaaja nisu vie iznoena
na njegovo razmatranje. Rad Senata kao institucije se uglavnom usmjerava na bavljenje
komunalnim pitanjima samoga Grada i sa pitanjima u vezi sa prirenivanjem javnih predstava i
raznim obvezama senatora. Paradoksalno, ali zanemarivanje postojanja Senata na dravnom
nivou, je pojaalo autonomiju i vanost djelovanja ove institucije na lokalnom nivou.
Uspostava tetrahije, odnosno kolegija etvorice
Promuurni Dioklecijan je dobro procijenio sve opasnosti Karausijeve uzurpacije, koja se
vie nije mogla tolerirati. Trebalo je protiv nje nastupiti energino i odluno. Zato je doao na
ideju o daljoj diobi u vrhovnoj upravi, zonama odgovornosti i mandatima. Nakon meusobnih
konsultacija, u Milanu je 1. III. 293. god. n. e. Maksimijan imenovao Konstancija I. za cezara,
odnosno za svoga prvog zamjenika. Istog dana ili mjesec dana kasnije Dioklecijan je ili u
Filipolisu (Philippopolis; dananji Plovdiv) ili u Sirmiumu izabrao Galerija za cezara,
odnosno svoga prvog zamjenika. Tako je ustanovljena tetrahija/ vladavina
etvorice koja e formalno trajati sve do 326. god. Svaki od tetraha je imao svoj dvor,
svoju administraciju, zapovjednitvo nad vojnim jedinicama. To je dovelo do znaajnog
poveanja birokratije u rimskom svijetu, i sukladno tome i nameta. Sa uvonenjem novog tipa
vladajue upravnog kolegija koji se sastojao od dvojice augusta i dvojice cezara, nije dolo
do podjele Rimske drave na etiri strogo podijeljena dijela. Svaki od njih etvorice je imao
neke zone odgovornosti i mandatna prava i obaveze, ali nita vie od toga. Svaki od etvorice
je imao i svoj prestoni grad. I ovaj put je Rim u potpunosti zaobinen. Glavna vodilja za izbor
tih gradova bilo je vojno i strateko znaenje. Nikomedija u sjeveroistonoj Maloj Aziji je
bilo
sjedita Dioklecijana. Milano/Mediolanum je bio sjedite Maksimijana. Sirmium je bio
sjedite Galerija, a Trier/Augusta Treverorum je bio sjedite Konstancija I. Augusti su
formalno i adoptirali Galerija i Konstancija, to je jasno ukazivalo na to da e oni naslijediti
auguste kada se ovi povuku. Samim tim bi tada novi cezari postali Maksimijanov sin
Maksencije i Konstancijev sin Konstantin. I menu tetrasima je postojala jasna meusobna
hijerarhija. Dioklecijan je imao najvii autoritet i njegova je bila zadnja, zatim je dolazio
Maksimijan, pa onda Konstancije I. i na kraju Galerije. Dvojica augusta i cezara su mnogo
panje posveivali i snanoj propagandnoj aktivnosti. Prilino im je bilo stalo da ih rimska
javnost i vojska percepiraju kao skladan kolegij koji dobro i odgovorno vlada ujedinjenim
imperijem.

Carski protokol
Razvija se posebniprotokol, dvorski ceremonijal koji simboliki odvaja dominusa od svih
ostalih osoba. Pojava cara predstavlja pravu vjersku sveanost. Dioklecijan je poeo nositi
zlatnu krunu i drago kamenje, a zabranjeno je koritenje purpurne odjee za sve izuzev onih
koji nose titulu augusta i cezara. Uveden je i posebni dvorski ceremonijal. Umjesto ranijeg
salutatio (pozdrav) uveden je adoratio (oboavanje).Pred dominusom su njegovi podanici
morali i da, po orijentalnom obiaju, padaju niice (proskineza). Cirkusi i bazilike su bile
obavezne da dre sliku dominusa na mjestu najveeg autoriteta u tim objektima i da moe biti
jasno viena.
Centralizacija i birokratizacija
Dok je na samom upravljakom nivou izvrena disperzija vlasti, moi, ovlasti i odgovornosti,
dominat je ustvari na niim nivoima izvrio prilinu centralizaciju i birokratizaciju. Kada se
50

ulo u krizu principatskog poretka, raslo je pogreno uvjerenje da je rjeenje u smanjivanju

autonomija, niveliranju lokalnih jedinica, centralizaciji i birokratizaciji. Mogue je da su i
vojniki carevi iz Pedesetogodinjice i tetrarhije doivljavali za svoj ukus civilni ivot
suvie anarhinim i kaotinim. Oni su onda eljeli vojniki sustav prebaciti u nekoj formi na
ureenje itave Drave, odnosno da je discipliniraju. Augustova vizija o dravnoj vlasti
kao kohabitaciji i kooperativnosti careva, Senata i vojske je zauvijek naputena. Dvorski
inovnici su bili zadueni da se bave peticijama, zahtjevima, korespondencijom, pravnim
poslovima, stranim izaslanstvima i sl. Pri dvoru se nalazio i stalni odsjek pravnih savjenika,
koji su imali znaajan utjecaj na pravno zakonsko djelovanje izvrne vlasti. Institucija
pretorijanskog prefekta je tako odvojena od i bitne zapovjedno vojnike funkcije jer je
prestala komandirati pretorijanskom gardom, koja se pretvorila u obini gradski garnizon
Rima.
Teritorijalna reorganizacija, dioba provincija, uvonenje dijeceza i formiranje
vojvodske institucije
Skoro polustoljetni upravno teritorijalni sustav zasnovan na odnosu Metropola
provincije, je u okviru dioklecijanovskih reformi je u potpunosti izmijenjen. Nestala je u
potpunosti podjela na senatske i carske provincije, koja je i inae u III. st. n. e. izgubila bilo
kakav smisao. Sam broj provincija je skoro udvostruen, a provincije su sada bile
kompaktnije i bilo je lake upravljati manjim prostorom. Naravno, to je neumitno vodilo
poveanju birokratije. U novoj teritorijalnoj reorganizaciji pojavljuje se i jo jedan nivo,
nazvan dijeceza kojom upravlja dunosnik sa titulom vikar/vicarius. Sve provincije su
grupirane u 12 dijeceza. Grad Rim je ostao zasebna administrativna jedinica definirana
perimetrom radijusa 100 rimskih milja/160 km, na ijem elu je gradski prefekt. U novoj
dijecezansko provincijskoj reorganizaciji, provincijski namjesnici kao glavnu svoju dunost
su imali sudbene poslove i oporezivanje. Vojna odgovornost je prenesena na novu instituciju i
to vojvoda (duces), koji su djelovali nezavisno od civilnih institucija. Vojvode su dolazile iz
reda vitezova. Tako je nastala zasebna vojna komandna odgovornost, jer su vojvode bile
subordinirane direktno odgovarajuim viim vojnim, a ne vie civilnim institucijama.
Pravni, zakonski i sudski razvitak
Kao i ostali carevi prije njega, i Dioklecijan se dosta bavio pravnim, zakonskim i sudskim
poslovima. Odgovaralo se na raznorazne molbe, zahtjeve i peticije i sukladno tome su se
donosile odluke. Carsko izdavanje reskripta, intrepetacija u vidu odgovora na zahtjeve i
molbe uesnika u odrenenoj raspravi, i u sluaju i javnih i privatnih sluaje od strane careva
ve je bila uobiajena praksa i dunost princepsa iz II. i III. st. n. e. Imperijalna vlada je
poela i izdavati oficijelne knjige koji su sadravali sve reskripte koji su izdavani od vremena
Hadrijana pa do zakljuno sa vladavinom Dioklecijana. Sudbeni poslovi na prvostepenoj
instanci su bili zaduenje civilnih upravitelja, ali imperijalno univerzalno pravo je
dozvoljavalo da se apeluje na sredinje dravne autoritete.
Sarmatsko pitanje
U jesen 294. god. n. e. opet je voena uspjena kampanja protiv Sarmata. Nakon ovoga
poraza, Sarmati nee zadugo ugroavati dunavsku granicu. Kako bi se bolje osigurala granica,
utvrneni su Aquincum, Bononia/Vidin, Dunaujvaros i Bege. Ova utvrnena naselja su inila
dio nove odbrambene i borbene linije nazvane Ripa Sarmatica. Kada je Dioklecijan u periodu
299. 302. god. n. e. boravio na Istoku, sada je na redu bio Galerije da vodi pobjedonosne
kampanje na Dunavu. I tako je do kraja Dioklecijanove vladavine osigurana dunavska
granica. Pored jaanja fortifikacija u gradovima i garnizonima, itava dunavska linija odbrane
je dodatno ojaana sa utvrdama, mostobranima i cestama.
51

Rat sa Iranom
Gubitak Jermenije je imao prilian razoaravajui efekt po iransku elitu, i traila se osoba
koja bi mogla da se suprotstavi Rimljanima. Bahram III. je smatran slabim, pa su mnogi
velikai odluili da podre Narseha (sina apura I.) Tako je Narseh, (vl. 293. 302. god. n. e.)
nekim vidom dravnog udara, preuzeo vlast, dok je sudbina Bahrama III. ostala nepoznata.
Odravanje mira nije bila opcija Narseha, posebno imajui u vidu povremene upade na
iransko podruje trupa Tiridata III. U znak odmazde za to Narseh je 296. god. n. e. izvrio
uspjenu invaziju Jermenije i Tiridat III. se morao skloniti na rimsko podruje. To je bio casus
belli za Rimljane i Dioklecijan je poslao Galerija sa trupama kako bi pomogao Tiridatu III.
Glavno poprite rata je bilo u sjevernoj Mesopotamiji. Galerijeve trupe su vodile sa Irancima
tri bitke, prve dvije su bile neodlune, a trea je vonena izmenu Kare (Harran u dananjoj
Turskoj) i Kalinika (Callinicum, danas Ar-Raqqah u Siriji), moda negdje na rijeci Balikh. U
ovoj treoj bitci rimska armija je teko poraena i Galerije se sa trupama morao povui prema
Antiohiji u kojoj se nalazio Dioklecijan. Za vrijeme drugog borbenog sraza u bitci kod Satala,
Rimljani i Jermeni su iznenadili Narsehovu vojsku, teko je porazili i zarobile iranski tabor,
Narsehov trezor, porodicu i harem. Ozbiljni pregovori o miru su poeli u proljee 299. god. n.
e. Dioklecijanov sekretar (magister memoriae) po imenu Sikorije Prob/Sicorius Probus je
poslan Narsehu sa prijedlozima mirovnog sporazuma. U gradu Nisibisu je potpisan mir sa
tekim uvjetima prema Iranu. Jermenija je i oficijelno vraena Tiridatu III. Najtei dio
mirovnog sporazuma je bilo preputanje Rimljanima pet satrapija koje su se nalazile izmenu
Tigrisa i Jermenije. Ove satrapije su bile strateki veoma bitne jer su se u njima nalazili
prolazi prema istoku, jugoistoku i jugu.
Egipat
Nedugo nakon postavljanja na mjesto cezara, Galerije je bio angairan (293./204. god. n.
e.) u Gornjem Egiptu, gdje je uguio lokalni ustanak u gradovima Busiris i Koptos. I nakon
toga situacija u Egiptu nije bila nimalo stabilna i u ljeto 297. god. n. e. dolo je pobune i
pokuaja uzurpacije carske vlasti u Egiptu od strane Lucije Domicije Domicijan.
Dioklecijanova armija je ak osam mjeseci (do marta 298. god. n. e.)opsijedala Aleksandriju.
Nakon to je pao u ruke Dioklecijanovim vojnicima Ahilej (Domicijanov naslednik) je
pogubljen. Skoro stoljee ranije je i Septimije Sever izveo upravno administrativnu
reorganizaciju Egipta. Severove i Dioklecijanove reforme su dovele upravno urenenje u
Egiptu blie opim rimskim standardima. Dioklecijan je zatim du Nila krenuo prema jugu,
gdje je posjetio Oxyrhynchus i Elephantinu.
Konstancije i borbe na Rajni.
Jo od svoga postavljanja za cezara, Konstancije je skoro kontinuirano vodio borbe na
rajnskoj granici. Krajem 298. god. n. e. dolo je do bitke kod Lingonesa (danas Langres)
izmeu Konstancijevih snaga i Alamana. Konstancije je bio u poetku potisnut i morao se
povui u grad, ali ipak su na kraju Alamani doivjeli poraz. Konstancije je ponovo porazio
Alamane kod Vindonissa (danas Windisch u vicarskoj).
Maksimijanova kampanja u sjevernoj Africi
Kada je elimirana pobuna u sjeverozapadnoj Galiji i Britani, Maksimijan je fokus panje
prebacio na sjevernu Afriku. Opadanje rimskog autoriteta u III. st. n. e. se osjealo i na
afrikim granicama rimskog svijeta. Upadi slobodnih berberskih skupina na podruja
mauritanskih provincija su postajali sve drskiji, opasniji i ozbiljniji. Podignuta je velika
armija, koja se u jesen 296. god. n. e. preko panije uputila u mauritanske provincije. U martu
297. god. n. e. zapoela je krvava i brutalna ofanziva protiv nezavisnih berberskih zajednica.
52

Maksimijan se nije zadovoljio potiskivanjem polupustinjskih i pustinskih napadaa u Atlas

planine, nego je ofanzivu proirio u dubinu podruja napadaa. Kako bi nanio to veu kaznu
protivniku, Maksimijan je naredio totalno pustoenje, ubijanje to je mogue vie i
potiskivanje preostalih u Saharu. Kampanja je zakljuena do proljea 298. god. n. e. i 10.
marta je trijumfalno uao u Kartaginu.
Zapad 299. 305. god. n. e.
Nakon mauritanske kampanje, Maksimijan se vratio leernom ivotu u palata Milana i
Akvileje. Ratovanje je prepustio Konstanciju. Za razliku od njega, Konstancije je nastojao
zadrati dobre odnose sa Senatom. Istovremeno je Konstancije nastavio sa borbenim
aktivnostima na rajnskoj granici. Borio se protiv Franaka 300. ili 301. god. n. e., a 302.
god. n. e. vodio je kampanju protiv Germana u gornjorajnskom podruju. Konstancije je
naselio Franke u depopulirane dijelove galsko germanskih provincija.
Reforma vojske
Sve dioklecijanske reforme su primarno ranene u interesu vojne organizacije, koja je pretrpila
najvee promjene na druge dravne institucije. Dioklecijanov paket promjena je ukljuivao i
punu reformu i preobrazbu i reorganizaciju rimskih oruanih snaga, koja se
ve u III. st. n. e. prilino transformirala i promijenila u odnosu na vojsku augustovskog i
antoninijanskog vremena. Vea je razlika izmenu principatske i dominatske vojski, nego
izmenu augustovske i kasnorepublikanske.
Veliki pogrom krana
Nakon pobjednikog rata sa Iranom, Dioklecijan i Galerije su 299. god. n. e. doli u
Antiohiju. Ali bez obzira na autentinost Laktancijevog djela ili ne, vidljivo je da je
Dioklecijan najvie bio motiviran time to krani predstavljaju ozbiljnu smetnju starim
kultovima, kojima je on bio posveen. On ustvari ne shvaa osnovnu logiku kranstva, a to je
da zemaljska drava, zemaljsko carstvo za njih ima znaenje tek toliko koliko
sluikranstvu i carstvu nebeskom. Upravo zbog pitanja odnosa prema zemaljskim
stvarima i pojavama dolazi
do nerazumijevanja izmenu na jednoj strani Dioklecijana i drugih antikranskih istaknutih
pojedinaca i krana na drugoj strani. Dioklecijan je takvo ponaanje jednostavno smatrao
veleizdajnikim. U Aleksandriji je 31. III. 302. god. n. e. Dioklecijan je nakon konsultacija sa
namjesnikom Egipta izdao reskript u kojem narenuje da vodei manihejci budu ivi spaljeni
zajedno sa njihovim svetim zapisima. Ovo je prvi put da je donesena odluka od strane cara da
se namjenski uniti sveta literatura. Za progon manihejaca je Dioklecijan imao i drugo, mnogo
pragmatinije i svjetovnije razloge. U ovo vrijeme maniheizam je bio podravan u Iranu,
i njegove pristalice su izgleda smatrane nekom vrsti pete kolone. Dioklecijan je u Antiohiji
boravio u jesen 302. god. n. e. dakon Roman iz Cezareje je
posjetio dvor dok su se odvijala rtvovanja i prekinuo je ceremoniju glasno osunujui taj
in. Odmah je uhapen, prvo je osunen na spaljivanje, ali je Dioklecijan preinaio tu
kaznu u rezanje njegovog jezika. Dioklecijan je 23. II. 303. god. n. e. na praznik Terminalia
naredio da se novopodignuta
crkva u Nikomediji srui, tekstovi u njoj spale i blago zaplijeni. Ovaj dan je uzet sa
simbolikim znaenjem, jer je Termin bog granica, a na ovaj dan e se omeniti postojanje
kranstva. Idueg dana je izdat prvi Dioklecijanog edikt protiv krana, koji je usmjeren
protiv kranske imovine i viih klerika. Edikt je predvinao i unitavanje svetih spisa,
liturgijskih knjiga i kultnih mjesta, a zabranjeno i skupljanje krana radi molitve i
bogosluenja. Kranima je zabranjeno i pravo da upuuju peticije dvoru, ime su djelimino

53

stavljeni van zatite zakona. Lokalne sudije su esto narenivali egzekucije, a Galerijeva
preporuka da se krani ivi spaljuju, postao je uobiajen nain pogubljivanja krana u
istonim provincijama. Zanimljivo je da su ovaj metod kanjavanja nepodobnih u religijskom
i
kultnom smislu preuzeli i sami krani, pa su lomae bile sastavni dio kasnosrednjovjekovne
zapadne i sredinje Europe. U ljeto 303. god. n. e., uslijed niza kranskih oruanih pobuna u
Meliteni (danas Malatya u Turskoj) i u Siriji, izdan je novi edikt po kojem se narenuje
hapenje biskupa i drugih kranskih sveenika. Toliko je pohapeno biskupa/episkopa,
nakona, lektora, egzorcista i drugih sveenika da su zatvori bili prebukirani i po Eusebiju
morali su se obini kriminalci putati kako bi se dobilo dovoljno mjesta. Progoni krana nisu
ba bili konzistentni na cjelokupnom prostoru rimskog svijeta., zavisno od osobe (augusta i
cezara) koja je primarno imala mandat na odrenena podruja. Najmanje je progon provonen u
domeni Konstancija (Galija, Germanija, Britanija). Tamo (Italija, panija i Afrika) gdje je bio
Maksimijan, edikti su strogo provoeni. Progoni u Africi doveli su ronenja pokreta donatista
koji su zabranjivali bilo kakav kompromis sa Rimskom dravom i osunivali su izdajnike
biskupe koji predavali svete svise vlastima.
Abdikacija (povlaenje sa poloaja augusta), Split, mirovina i smrt
Dioklecijan je doao u Rim u ranu zimu 303. god. n. e. Zajedno sa Maksimijanom je
proslavio
20-godinjicu
svoje
vladavine
(vicennalia),
desetogodinjicu
tetrarhije(decennalia) i persijski trijumf Nezadovoljan odnosom stanovnika i predstavnika
Grada
prema njemu, Dioklecijan je Rim napustio 20. XII. 303. god. n. e. ak nije saekao ni
ceremonije proglaavanja njegovog devetog konzulata. Vjerojatno ponukan velikim naporima
u ve starakom dobu Dioklecijan je izveo neto to do tada, a nee ni kasnije uiniti ni jedan
rimski car. Dioklecijan je 1. V. 305. god. n. e. sazvao skuptinu svojih vojskovoa,comitatus
trupa i predstavnika udaljenih jedinica. Ispred statueJupitera, Dioklecijan se obratio skuptini
rekavi da zbog iscrpljenosti ima potrebu za mirom i da je njegova volja da abdicira. I tako je
Dioklecijan pred svojim postrojenim nepobjedivim legijama skinuo sa sebe grimizni plat i
predao ga uz rijei: primi na sebe Jupiteru ono to si mi pozajmio.Istog dana je u
Milanu abdicirao Maksimijan. Dvije abdikacije istog dana u dva grada udaljena stotinama i
stotinama rimskih milja, jasno pokazuju da je ovo bio briljivo
planirani in. Sa povlaenjem augusta, na njihova mjesta stupaju Konstancije i Galerije. Iako
je oekivano da se titula cezara dodijeli Konstantinu i Maksenciju, ipak se desilo neto
drugaije. Za cezare su imenovani Maksimin Daja na istoku i Valerije Sever na zapadu.
Iskljuivanje Konstantina i Maksencija iz nasljenivanja cezarske vlasti bilo je pogubno za
sustav tetrahije. Dioklecijan se povukao u svoju domovinu Dalmaciju, u ve pripremljenu
palatu za mirovinu koja se nalazila u Splitu, nedaleko od Salone. Maksimijan se povukao u
vile u Kampaniji ili Lukaniji. U tekoj depresiji i bolesti Dioklecijan je umro u Splitu 3. XII.
311. god. n. e., moda izvrivi samoubistvo.
Dioklecijanova palata u Splitu
Poetak izgradnje Dioklecijanove palate nije jo uvijek precizno utvrnen. Pretpostavlja se da
je to bilo oko 295. god. n. e., nakon uvonenja tetrarhije. Ipak i deset godina nakon te
odluke, kada je Dioklecijan abdicirao, palata jo uvijek nije bila zavrena. Postoje i naznake
da su se neki radovi odvijali dok je on boravio u njoj. Ipak, velika je vjerojatnost da je veliki
dio
obine radne snage bio lokalnog porijekla. Osnovna grana je dolazila iz neposredne blizine.
Bijeli vapnenac je dopreman s Braa i poneto iz Segeta kraj Trogira, sedra se vadila iz korita
oblinjih rijeka, a opeka se izranivala u salonitanskim i drugim radionicama smjetenim u
54

blizini. Svojim oblikom Dioklecijanova palata nalikuje vojnom taboru. Budui da je palata
bila udaljena od Salone 6 km., bila je okruena bedemima. I unutranji raspored palate
podsjea na vojni tabor. Cardo i decumanus, glavne okomite ulice odgovaraju glavnim
taborskim ulicama via praetoria i via principalis. Postojala su etiri ulaza u palatu : tri sa
kopnene i jedan sa morske strane. Ni fasade nisu bile jednake. Najreprezentativnija je bila ona
juna, okrenuta prema moru. Od dviju glavnih ulica, cardo je vodio na peristil, otvoreni
prostor ispred carevog stana, na ijoj se lijevoj strani nalazio Dioklecijanov mauzolej (danas
katedrala sv. Dujma).
NEOPLATONIZAM
Rije je o mistinoj filozofiji, baziranoj na uenjima Platona i ranih platonista. Neoplatonizam
je openito metafizika i epistemoloka filozofija. Neoplatonizam je forma idealistikog
monizma, takone zvanog i teistiki monizam, te kombinira i neke elemente politeizma. Iako
se pretpostavlja da je osniva neoplatonizma Amonije Saka od njegovog uenika Plotina
potiu primarni i klasini dokumenti neoplatonizma. Uenje neoplatonizma sadrava teorijske
i praktine dijelove. U prvom redu bavi se porijeklom due pokazujui kako je odstupila iz
svoga prvotnog posjeda, a zatim pokazujui put kojim se dua moe vratiti u Vjenost i
Najvie. Neoplatonizam moe biti opisan i kao vrsta dinaminog panteizma. Direktno ili
indirektno sve je izvedeno iz Jednog, i zato u svim stvarima, onoliko koliko postoje, ima
boanskog jer je Bog sve. Drevno vrelo Bitka je Jedan i Bezmjerno, nasuprot mnogima i
ogranienim. Rije je o jednom strogom monoteizmu i neidolatriji, sa prizvucima panteizma i
teorije o demijurgu. Zanimljivo je da Porfirije sa stajalita neoplatonske teze o Jednom,
smatra da krani ine blasfemiju oboavajui radije ljudsko bie (misli na Isusa Krista) nego
Vrhovnog Boga. Iz ideje o tome da dua mora istim putem da se vrati Vrhovnom, proistie i
praktinafilozofija neoplatonizma. To se postie praksom vrline koja ide ka slinosti ka Bogu.
Nakon Plotina i Porfirija, i Aristotelovi nebioloki radovi su uli u kurikulum platonistike
misli.
MANIHEIZAM
Kao to je neoplatonizam sebe ugradio i u judeokransko islamsku misao, tako e i
maniheizam biti ugranen u ovaj i druge kompleksne duhovne komplekse, kao to su
hinduizam i budizam. Maniheizam je izvorno iransko religiozno uenje, koje se objanjava
kao sinkretizam iranskog vjerskog dualizma dobra i zla, elemenata ranoga kranstva (uz
znatnu primjesu gnosticizma), budizma (posebno njegove etike.) Osniva maniheizma je bio
Mani ili Manihej ronen u babilonskom gradu Mardinu. Prema iranskom predanju, Mani je
oko 240. god. n. e. poeo je da propoveda svoje izrazito sinkretiko uenje. Osnova
maniheizma je vjera u Boga kao jednu od strana tradicionalnog iranskog dualizma. Po
Manijevom uenju od praiskona postoje dva uzajamna nezavisna poela, dobro i zlo, koji su
ustvari Bog i satana. U prilino razranenoj manihejskoj kosmologiji opisuje se upravo ta
borba izmenu dobrog i zlog. Manihejski Bog je tvorac svega dobrog i duhovnog, a simbolizira
ga svjetlost, dok je manihejski Sotona tvorac svega materijalnog, zavodljivog i mranog.
Ustvari po manihejcima svjetlosni dobri dio predstavlja onozemaljski, metafiziki svijet dok
mrani zli dio predstavlja ovozemaljski, fiziki svijet (praktino na ivot). Iz same prirode
manihejskog uenja jasno je da je Mani zagovarao i ivio strogi asketski ivot, susprezajui se
od jela i pia, pogotovo mesa i vina, koje je kasnije izriito zabranio. Samim tim je i osunivao
materijalna dobra i ovozemaljska uivanja. Kanon Manija ukljuuje est njegovih djela
napisanih na aramejskom jeziku i sedmi (posveen ahu nad ahovima apuru I.) napisan na
srednje persijskom. Nijedno od ovih djela nije sauvano u kompletnoj formi, ali su zato bila
esto citirana i eksceptirana. Od njegovih dijela vrijedi istai : Shabuhragan (djelo na
srednje persijskom), Knjiga divova, Fundamentalno pismo, Veliko jevannelje, Pismo
55

u Edesu. Preko Manijevih uenika su sauvana mnoga apokrifna hrianska dela, poput
Tominog jevanelja, koja bi inae bila izgubljena.
R A T T E T R A R H A
305. 324. god.
Novi saziv tetrahije
Sa uspostavom tetrahije i imenovanjem prvih augusta i cezara, izgleda je bilo usmeno
dogovoreno ili se samo podrazumijevalo da kada Dioklecijan i Maksimijan odstupe i
zamijene ih Konstancije I. i Galerije, da se na upranjena mjesta cezara imenuju Konstantin i
Maksencije. injenica je da je u novom sazivu tetrarhije Galerije postao partner senior.
Dioklecijan (u Nikomediji) i Maksimijan (u Milanu) su istoga dana 1. V. 305. god. n. e.
odstupili sa funkcije augusta. Novi augusti su sada bili Galerije i Konstancije I. U nova
zvanja su uvedeni i Maksimin Daja (cezar za istok) i Sever (cezar za zapad). Meutim, ve u
tim danima se mogla nasluivati pukotina u odnosima novog saziva tetrarhije. Konstancije
I., sigurno predosjeajui novi razvoj doganaja, a ne eljei da vie bude ucjenjivan i
kontroliran sa sinom kao taocem, je u kasno proljee ili rano ljeto 305. god. n. e. zatraio od
Galerija da mu pusti sina kako bi sa njim uestvovao u predstojeoj kampanji u Britaniji.
Galerije je nakon jedne none pijanke dopustio Konstantinu odlazak iz Nikomedije. alerijeva
odluka da dopusti odlazak Konstantinu je bila krucijalna greka. I tako je mladi Konstantin,
sigurno nezadovoljan i razoaran sa novonastalnim politikim aranmanom, doao do oca i
njegove brojne i snane armije.
Konstancijeva kampanja u Britaniji i smrt. Stupanje na dunost Konstantina
Konstancije I. je u toku 305. god. n. e. preao u Britaniju, pokreui invaziju zemlje Pikta. Po
svemu sudei ovaj udar na krajnji, neodvisni dio Britanije je bio uspjean i Konstancije I. je
od 7. I. 306. god. n. e. nosio poasni naziv Britannicus Maximus. Menutim 25. VII. 306. god.
n. e. Konstancije I. je umro u Jorku. Na samrtnoj postelji, Konstancije I. je vojsci preporuio
svoga sina Konstantina za svoga nasljednika. Tako je Konstancije otvorio prvu pukotinu u
novom sazivu tetrahije.Odmah po smrti Konstancija, alamanski kralj Krok/Chrocus, koji se
tada nalazio u slubi Konstancija I. je javno pred armijom proklamirao Konstantina za
augusta.Konstantin je biranim rijeima, dosta pomirljivo oficijelno izvjestio Galerija o smrti
oca i
svome uzdizanju u rang augusta pod navodnim pritiskom vojske. Galerije je pobjesnio, ali su
ga savjetnici smirii navodei da bi potpuno odbacivanje Konstantinovih zahtjeva znailo
izbijanje graanskog rata. Galerije je pristao na kompromis , tako to mu je priznao titulu
cezara, a ne augusta. Konstantin je kao novi legalni cezar na zapadu, pod svoj mandat dobio
Britaniju, galsko germanske provincije i paniju. Pod komandom je imao jednu od
najsnaniju armiju rimskog svijeta, onu stacioniranu na rajnskoj granicu. Konstantin je onda
napustio Britaniju i otiao je u Trier, svoj glavni grad. Franci su pokuali iskoristiti
Konstancijevu smrt i napali su rimsko podruke u toku zime 306/307. god. n. e. Konstantin je
brzo i efikasno reagirao, potpuno ih je porazio zarobivi i dvojicu njihovih vona Askarika
(Ascaric) i Merogaisa (Merogaisus).
Maksencijeva pobuna
Galerije je sada preuredio odnose na zapadu, tako to je Konstantin postao novi cezar, a
Valerije Sever august. Ali Konstantinovo aklamiranje od vojske, ohrabrilo je i druge
nezadovoljnike. Suoen sa materijalnim i financijskim potrebama, Galerije je donio odluku o
popisu imovine svih podanika, radi njenog oporezivanja. Popis se provodio veoma strogo i
striktno, pa su ak mueni oni koje se sumnjalo da prikrivaju stvarno stanje imovine i ljudi. I
kada su popisivai poeli svoj posao, pojavilo se otvoreno nezadovoljstvo u Rimu i Italiji.
56

Posebno se to stanje uslonilo kada je dola vijest da se planira rasputanje pretorijanske

garde, koja je tada obnaala ulogu Gradskog garnizona. Odreeni asnici su predlagali
Maksencija da prihvati carski purpur. I tako je 28. X. 306. god. n. e. Maksencije javno
aklamiran. Za uzvrat je Maksencije obeao donacije Gradskim trupama. Maksencije u
poetku nije koristio nazive august ili cezar i samo se nazivao princeps invictus/nepobijeneni
princeps.To je uradio kako ne previe provocirao Galerija. Ali za razliku od sluaja sa
Konstantinom, koji bi se mogao promatrati i kao regularno nasljenivanje, Galerije je odluio
da intervenira oruanim putem. Da je ostavio Maksencija na miru, to bi bio dobar presedan za
druge uzurpacije. Maksenciju se pridruio konano i otac Maksimijan. Te su zarobili Severa,
legalnog augusta, prevarivi ga time to su mu rekli da e mu ivot biti poteen. Galerije je
morao djelovati i sakupio je jednu ogromnu armiju. I tako je u jesen 307. god. n. e. Galerije na
elu te armije provalio u Italiju, sa ciljem guenja uzurpacije i kanjavanja odgovornih.
Traei saveznika, Maksimijan je otiao u Galiju kod Konstantina. Konstantin
se razveo od Minervine. Ujedno je odlueno da se Konstantin uzdigne u rang augusta.
Zauzvrat je Konstantin trebao podrati Maksencijevu stvar u Italiji. Dogovor je zapeaen na
ceremonijama u Trieru u kasno ljeto 307. god. n. e. Ipak je ne eljei prekid sa Galerijem,
ostao neutralan prilikom upada Galerijeve armije u Italiju. Njegovo odbijanje da se aktivno
ukljui u rat mu je donijelo veliku popularnost naroda.

Rat u Italiji
Shvativi poziciju u kojoj se nalazi, Galerije je odluio da ipak pokua primijeniti strategiju
pomirenja. Poslao je dvojicu svojih oficira sa ponudom o zajednikoj konferenciji koja bi
rijeila sporna pitanja, i sa drugim pomirljivim porukama. Ponuda Galerija je bila glat
odbijena. Poto je shvatio nepogodnu situaciju u kojoj se naao, Galerije se odluio na
povlaenje. Frustriran, bijesan i veoma ljut Galerije je odluio da oslabi stegu i pustio je svoje
vojnike da pustoe, pljakaju, ubijaju, siluju i razaraju sve na to bi naili u toku povratka u
Ilirik. Poto se Maksimijan i Maksencije nisu usudili da unu u otvorenu bitku, srednja i
sjeverna Italija su prepuene stihiji i osebujnom nasilju zapadno i sredinje balkanskih i
podunavskih vojnika. Nakon povlaenja Galerija, i Maksimijan i Maksencije su se ponovo
proglasili augustima.
Konferencija u Karnuntumu
Nakon Galerijevog povlaenja, Maksencije je utvrdio svoju vlast u Italiji i afrikim
provincijama. Menutim, ubrzo je doao u sukob sa oce. U proljee 308. god. n. e. Maksimijan
je pokuao da detronizira sina na skuptini vojnika u Rimu. Maksimijana je doekalo
neprijatno iznenanenje, jer su prisutne trupe ostale lojalne njegovom sinu. Maksimijan je
pobjegao svome zetu Konstantinu. Galerije je odluio da rijei pitanje vladajueg kolegija,
sazivanjem konferencije u Karnuntumu u jesen 308. god. n. e. Njoj su prisustvovali i
Dioklecijan, Maksimijan i Galerije. Tamo je odlueno da Maksimijan ponovo ode u mirovinu,
te da se ne prizna Konstantinu titula augusta i da ostane i nadalje cezar, potvrneno je i da
Maksencije nije legitimni vladar nego uzurpator, te da se na mjesto novog augusta zapada
imenuje Licinije, stari ratni drug Galerija. Odluke konferencije nije prihvatio Konstantin,
Maksimin Daja je bio frustriran da je on zaobinen u napredovanju u koristi Licinija pa je
zahtijevao i da i njega Galerije proglasi augustom. Maksimijan se poetkom 309. god. n. e.
vratio na dvor Konstantina koji je jedini bio voljan da ga prihvati. Menutim, Maksimijan
eljan vlasti nije se mirio sa svojompozicijom. Naredne 310. god. n. e. Konstantin je poveo
kampanju protiva Franaka, a Maksimijan je poslan sa dijelom trupa na jug u Arl u svrhu
priprema za odbranu june Galije od potencijalnih Maksencijevih napada. Tamo je
Maksimijan odluio da preuzme vlast i proglasio je da je Konstantin mrtav, to se ubrzo
57

pokazalo netanim. Uskoro ga je Konstantin uhvatio zahvaljujui lojalnim Masilijancima.

Konstantin mu je ipak pokazao milost, ali snano ga podravajui da izvri samoubistvo to je
Maksimijan i izvrio u julu 310. god. n. e.
Galerijeva smrt
Licinije je 310. god. n. e. poveo rat na Sarmate, nanijevi im teak poraz. Nakon toga je
Licinije pokrenuo armiju prema Maksenciju, zauzevi Istru. Menutim, morao je zaustaviti
kampanju zbog Galerijeve teke bolesti i oekivane smrti. Galerije je kao primus inter pares
uspijevao da nekako od sporazuma u Karnuntumu odrava mir. U te tri godine Galerije se
posvetio i javnim radovima. Tako su prekomjerne vode jezera Balaton putene u Dunav, a i
raskravana je gusta uma oko jezera. Galerije je obolio od veoma teke bolesti, od koje je
preminuo krajem aprila ili poetkom maja 311. god. n. e. Sahranjen je u Felix
Romuliana/Gamzigradu.

Felix Romuliana/Gamzigrad
Kompleks antikih zgrada i objekata u Gamzigradu predstavlja Galerijevu rezidenciju.
Nazvan je Felix Romuliana po Galerijevoj majci Romuli. Najvjerojatnije je Galerije dao mu
se izgradi kompleks, u koji bi se on povukao kao i Dioklecijan u Split kada za to done
vrijeme. Smrt je ipak bila bra i Galerije je preminuo, a onda su mu posmrtni ostaci preneseni
u Gamzigrad. Po svemu sudei kompleks nije nikada u potpunosti zavren. Kasniji dominusi
su ovaj kompleks prepustili crkvi. Sa slavenskim naseljavanjem, Gamzigrad je u potpunosti
naputen. Felix Romuliana je bila mona palata, sa oko 20 utvrnenih kula. Unutar su se
nalazili : raskona palata, dva nekranska hram, tri hrianske crkve i druge granevine. Podni
mozaici se smatraju ravnima najboljim ostvarenjima kasnoantikog doba u Evropi. Sve
nedoumice vezane za ovaj kompleks su nestale 23. VI. 1984. god. kada je pronanen natpis
Felix Romuliana. Danas je i izvesno da su Galerije i njegova majka Romula sahranjeni u
blizini
Gamzigrada, na lokalitetu Magura. Ovde su otkrivene dve zidane grobnice, bogato ukraene
arhitektonskom plastikom.
Dva bloka
Galerijeva smrt je predstavljala i konani raspad onoga to je ostalo od tetrahije. Sada
nastupa vrijeme stvaranja blokova izmenu pretendenata i sukladno tome i grananski rat.
etiri su bila tada glavna igraa : Konstantin koji je upravljao zapadnom Europom,
Maksencije u Italiji i Africi, Licinije na Balkanu i Podunavlju i Maloj Aziji, Maksimin Daja u
Siriji i Egiptu. Maksencije je onda objavio rat Konstantinu, a kao povod mu je posluila smrt
oca kojeg je on kao elio osvetiti. Maksencije je vjerojatno elio da iznenadi Konstantina
svojom
inicijativom i objavom rata. Konstantin nije nita preputao sluaju, i kako bi sprijeio da
Maksencije sklopi savez Licinijem, Konstantin je pourio i uspio je u zimu 311./312. god. n.
e. stvoriti vojni blok sa Licinijem. Nasuprot njima Maksimin Daja je poslao svoje izaslanike
Maksenciju nudei saveznitvo, tako to bi Maksencije bio oficijelno priznat u zamjenu za
vojnu pomo. Maksencije je prihvatio i tako su nastala dva vojna bloka u rimskom svijetu.
Pribliavajui se gradu Augusta Taurinorum (dananji Torino), Konstantinova armija se
susrela sa brojnom Maksencijevom teko naoruanom konjicom. Bitka se zavrila
pobjedonosno po Konstantina, a i Torino je preo na njegovu stranu. Uskoro su i drugi
sjevernoitalijanski gradovi i zajednice prele na stranu Konstantina. Vrhunac je bio
58

prelazak Milana. Maksencije se pipremao da i na Konstantinovu armiju primijeni istu

strategiju koju je koristio protiv Severa i Galerija. On se zatvorio u Rim i pripremao za
opsadu. Konstantin je napredovao polako du Via Flaminia. Maksencije iznenada mijenja
prvotnu strategiju i sada se odluuje za bitku na otvorenom. Obje armije su se srele sjeverno
od Grada na Via Flaminia.
XP monogram na nebu?
Prije bitke Konstantin je donio jednu vrlo iznenanujuu naredbu za svoju armiju. Eusebije iz
Cezarejedaje dva izvjetaja o bitci i Konstantinovom znaku. Po drugoj, duoj, verziji dok je
Konstantin sa svojom armijom marirao , pogledao je u nebo i vidio svjetlosni krst i sa
porukom na grkom, koja se moe prevesti: (sa ovim znakom, ti epodjediti ). Menutim
doslovan prijevod poruke na grkom je : sa ovim pobijedi. Eusebije zatim navodi da
Konstantin nije bio siguran u znaenje onoga to je vidio na nebu, i u toku naredne noi on je
sanjao Krista koji mu objanjava da bi trebao koristiti taj znak protiv neprijatelja. Sama pria
je moda rezultat propagande Konstantina, jer verzije Laktancija i Konstantina nisu ba
podudarne. Uostalom, u ovim priama ni samom Konstantinu upoetku nije ba bilo jasno ta
je vidio. Jo uvijek nema izvjesnog dokaza ni da su se grka slova XP u vidu monograma
koristila kao neka vrsta kranskog znaka prije Konstrantina. Samim tim se postavlja pitanje
pa kako su znali da je ono to je Konstantin vidio na nebu ili usnio bio simbol XP. Nastarije
pojavljivanje XP monograma je na srebrnom konstantinijanskom srebrenjaku iz cc 317. god.
n. e. Konstantin je intenzivnije koristio XP monogram i labarum tek kasnije u vrijeme rata sa
Licinijem. Labarum monogram XP se ne pojavljuje ni na slavoluku od Konstantina, koji je
podignut nekoliko godina nakon vizije Konstantina. Uostalom ni sam Konstantin nije tada
javno ispoljavao svoju veliku privrenost kranstvu, iz razloga to se jo uvijek dvoumio ili
iz politikog oportunizma. Mogue je da je Konstantin na nebu vidio neto, to su mu njegovi
kranski pratioci objasnili kao njihov znak. Zakljuak koji se moe izvui iz opisa deavanja
vezanih za Konstantinovu viziju je sljedei. Pod uvjetom da je stvarno Konstantin neto
vidio, onda bi se to objasnilo kao astronomsko atmosferski fenomen u kojem je sunce imalo
vidljiv poloaj. Konstantin, koji je vjerojatno i sam imao ve izgranene sinkretike poglede je
izgleda to tumaio kao neku mjeavinu suneve religije i kranstva. U poetku je uteg vie
bio na strani sunevog boanstva, a kasnije kako se profilirala njegova prokranska pozicija
uz prisustvo kranskih prvaka uteg se definitivno pomjerio na kransku stranu. Po svemu
sudei Konstantinovo pribliavanje kranstvu vie treba promatrati kao proces koji traje
decenijama, a ne kao neko iznenadno preobraenje, kako se esto misli u pukom vjerovanju i
pojedinim historiografskim djelima.
Bitka kod Milvijskog mosta 28. X. 312. god. n. e. i Konstantin u Rimu
Do bitke izmeu Maksencijevih i Konstantinovih armija je dolo kod Milvijskog mosta
(Ponte Milvio) preko kojeg je Via Flaminia premoavala Tibar. Ubrzo je dolo do bitke u
kojoj je Konstantinova armija izvojevala odluujuu pobjedu. Bitka je bila krtka, ali ogorena.
Bitka je odluena kada su probijene linije Maksencijevih vojnika i on odluio da se povue i
to preko mosta koji mu je bio jedini izlaz ka Rimu. To je bila posljednja bitka pretorijanske
garde koja je ovog oktobarskog dana dostojanstveno otila u povijest. I Maksencije je poginuo
u bitci, tako to se utopio u rijeci. Konstantin je u Rim uao 29. X. 312. god. n. e.
Maksencijevo tijelo je bilo izvueno iz rijeke kako bi mu se odrubila glava. Sa odrubljenom
glavom se onda paradiralo ulicama Rima, kako bi je svi vidjeli. Kao iskusni politiar
Konstantin je nakon zauzimanja Rima, vodio politiku pomirenja i saradnje. Paljivo je pazio
koje poruke alje, prema kome i zato. Ostavljao je utisak otvorene osobe spremne na
potivanje starih prava, ta god to znailo u kontekstu dominata. Senatorima je obeao da e
obnoviti njihove ranije privilegije, a nije ni javno promovirao bilo kakve religijske poruke ili
59

odrenenja. Senat mu je zauzvrat dodijelio pravo prvog imena, to je znailo da e njegovo ime
biti prvo spomenuto na svim zvaninim dokumentima. Nije bilo ni osvete prema
Maksencijevim pristalicama. Konstantinijanska snana propaganda, a na koju se komotno
naslonila i kranska propaganda i historiografija, je Maksencija predstavljala kao nekog
zloinca, okrutnog i krvolonog, te nemoralnog i nesposobnog tiranina a Konstantina kao
idealiziranog
oslobodioca (liberator) od te tiranije. Konstantin je i sa svoje strane neto gradio, pa je
poveao kapacitet mjesta u Circus Maximus.
Milanski edikt/ Edictum Mediolanense
Konstantin i Licinije su se u martu 313. god. n. e. sastali u Milanu. Tu su Konstantin i Licinije
su donijeli zajedniku odluku, koja je danas poznata kao Milanski edikt. Dokument koji se
naziva Milanski edikt nije izgleda nikada bio u formiepigrafskog spomenika. Verzija koja
se nalazi kod Laktancija nije bila u formi edikta, nego je to bilo pismo Licinija namjesniku
Bitinije. Ova odluka nazvana Milanski edikt je ustvari bila nadogradnja Galerijeve odluke
koja je oficijelno dozvoljavala slobodu ispovijedanja i djelovanja kranima. javnosti se
pogreno smatra da je rije o ustanovljavanju kranska kao dominantne religije. Ustvari
ovim dokumentom se uvodi tolerancija za krane, koji postaju ravnopravni sa ostalim
religijskim zajednicama. Tekst i duh samoga dokumenta prije svega promoviraju opu
toleranciju i nesumnjivo je jedan od najbitnijih dokumenata u povijesti ljudskih prava i
sloboda. Naalost, ovaj dokument od velike vrijednosti po razvitak prava i sloboda, je
praktino derogiran krajem IV. st. n. e. od strane upravo onih koji ga formalno slave.
Konstantinov slavoluk
Nakon pobjede nad Maksencijem, i Konstantin je elio da ovjekovjei svoju pobjedu sa
slavolukom u Rimu. Tako je podignut u periodu 312. (posveen) 315. god. n. e.
Konstantinov trovratni slavoluk u blizini Kolosa i flavijevskog amfiteatra. Rije je o
posljednje nastalom od danas postojeih slavoluka u Rimu i jedini koji je koristio spolia,
odnosno materijal u sekundarnoj upotrebi. Ovaj slavoluk je i po broju skulptura najukraeniji
slavoluk klasine civilizacije. Meutim, sve skulpture nisu bile originalne, nego su velikom
veinom i to cjelosti uzete sa starijih spomenika. Poglavito su ukradene skulpture napravljene
u vrijeme Trajana, Hadrijana i Marka Aurelija. Originalni, konstantinijanski frizovi su oni koji
opisuje Konstantinovu kampanju u Italiji, Konstantina kako govori narodu sa rostre i
Konstantina kako dijeli novac narodu. Iz doba samog Konstantina potjeu i impresivni
tondi na uim stranama koji su prikazivali Selenu, boicu mjeseca kako zalazi, i Sola, boga
sunca koje se raa. U usporedbi sa starijim reljefima, odmah se uoava manjak realizma na
Konstantinovim. Dok su antoninijanske figure primjer umjetnikih formi karakteristinih za
klasinu civilizaciju, dotle konstantinijanske figure u potpunosti od ovih naela odstupaju.
Ova injenica ukazuje da se Konstantin uope nije libio da unitava raniju batinu kako bi
sebe uzdigao ipropagirao.
Rat na istoku 313. 314. god. n. e.
Konferencija u Milanu nije dugo trajala, jer su do Licinija stigle vijesti o iznenadnom napadu
Maksimina Daje sa 70 000 vojnika. U aprilu 313. god. n. e. trupe Maksimina Daje su prele
Bosfor i zauzele su Bizant. i Herakleju. U susret mu je krenuo Licinije sa cc 30 000 vojnika.
Do glavne bitke je dolo 30. IV. 313. god. n. e. kod Tziraluma (blizu grada Herakleje Sintike,
juno od Strumice), u kojoj su Licinijeve trupe bile pobjedonosne. Rat je zavren smru
Maksimina Daje u augustu 313. god. n. e. Nakon ove pobjede, Licinije je postao jedini
gospodar Istoka. Nakon to je uspostavio vlast, Licinije se okrenuo prema granici sa Irancima.

60

I.rat Konstantina i Licinija

I pored dogovorenog saveznitva odnos Licinija i Konstantina se pogoravao. Razilaenje
menu dvojicom augusta je zapoelo ve odmah po pobjedi Licinija na istoku. Konstantin je
planirao vjenanje svoje polusestre Anastazije (Anastasia) sa uglednim i utjecajnim
senatorom Basijanom. Konstantin je poslao svoga polubrata Julija Konstancija u Sirmium
gdje se nalazio Licinije, sa prijedlogom da se Basijan imenuje na rang cezara i sa vlau u
Italiji. Licinije je odbio ovaj prijedlog. Uskoro je Basijan likvidiran zbog otkrivene zavjere u
kojoj je uestvovao i njegov brat Senecije, inae u slubi Licinija. Konstantin je onda zatraio
da mu se izrui Senecije, to je Licinije odbio pa i izdao naredbu da se uklone statue
Konstantina u gradu Emoni (dananja Ljubljana). To je sve dovelo do otvorenog rata.
Konstantin je sa svojom armijom prodro u dubinu Licinijevog podruja, i bitka se odigrala 8.
X. 316. (postoji i alternativni prijedlog datuma u 316. god. n. e.) god. N. e. Kod grada Colonia
Aurelia Cibalae (dananji Vinkovci u Hrvatskoj). Nakon teke cjelodnevne bitke i tek sa
probojem Konstantinove konjice na svome desnom krilu Licinijeve trupe su poraene.
Licinije je uspio pobjei, prvo u Sirmium, a zatim sa familijom i trezorom u Trakiju. Za
Konstantina je odluka da ipak une u mir sa Licinije, motivirana iznenadnim napadom
Licinijevih trupa kada je zarobljena njegova prtljaga i carska pratnja. Mir je potpisan u Sofiji
(Serdica) 1. III. 317. god. n. e. Licinije je priznao seniorstvo Konstantina u kolegiju njih
dvojice. Konstantin i Licinije su postali konzuli, a Konstantinovi sinovi Krisp i Konstantin II.
i Licinijev sin Licinijan su proglaeni cezarima.
II. rat Konstantina i Licinija
Situacija se ponovo zakomplicirala 321. god. n. e. kada su Konstantinovi vojnici proganjajui
Sarmate povredili liniju razgranienja i utjecaja izmeu dvojice augusta. Neto kasnije,
prilikom proganjanja Gota, je ponovo dolo do nove povrede linije razgranienja. Licinijeva
reakcija na ovo je bila otvorena neprijateljska. Sada je Konstantin ponovo poveo veliku
ofanzivu na Licinijeve trupe. Kvantitativno Konstantin je bio slabiji u odnosu na Licinija, ali
je raspolagao sa kvalitetnim vojnicima iz Ilirika i Podunavlja, te sa franakim auksilijarima.
Na kopnu je 3. VII. 324. god. n. e. dolo do bitke kod Hadrianapolisa. Konstantinova armija je
i ovaj put pokazala svoju dobru kvalitetu i obuenost i izvojevala je veliku pobjedu. Licinijevi
gubici u ljudstvu i materijalu su bili ogromni, sa cc 34 000 samo mrtvih vojnika. U toku bitke
Konstantin je u vidu jaanja morala aktivno koristio labarum. Konstantin je uskoro postavio
opsadu Bizanta. Zapovjednik konstantinove flote Krisp je kod Galipolja izvojevao krucijalnu
pobjedu II. rata Konstantina i Licinija. Ovom prilikom Krisp je pokazao da je rije o
briljantnom stategu. Pomorska pobjeda je omoguila Konstantinu da prebaci svoje snage
u Malu Aziju. im je saznao za katastrofu svoje mornarice, Licinije je povukao trupe iz
Bizanta i uputio se prema Bitiniji. Do posljednje bitke je dolo 18. IX. 324. god. n. e. kod
Hrisopolisa ( danas Uskudar), blizu Halkodeona (danas Kadkoy). Ova bitka, kao uostalom i
cijela kampanja II. rata je imala neke oblike protovjerskog rata. Konstantinova armija se
borila pod svojim talismanom labarum, dok su Licinijeve trupe imale prikaze drevnih
bogova. Na koncu se Licinije predao, tako da je Konstantin postao jedini gospodar rimskog
svijeta, i to prvi put nakon aprila 286. god. n. e. sada se mogao posvetiti ureenju toga svoja
imperija, izvodei itav niz reformi koje su sutinski preobrazile rimski svijet.
D O M I N A T S K A V O J S K A U D O B A D I O K L E C I J A N A,
T E T R A R H I J E I U T O K U IV. st. n. e.
Za razliku od vojski Republike i principata, za dominatsku vojsku se ne raspolae sa
dostatnim relevantnim podacima. Oslanja se na Notitia Dignitatum, na djelo Amijana
Marcelina (bio je i sam vojnik), na podatke iz kompilacija kodeksa rimskog prava. Vojnike
diplome u potpunosti nestaju, velika je redukcija i vojnikih nadgrobnih tekstova, oltara i
61

drugih posveta. Zvanini igovi na granevinskom materijalu (cigle i crijepovi) su jo rjeni

Nedostatak
(od poetka III. st. n. e.) vojnikih diploma koje su se izdavale auksilijarima se moe objasniti
masovnom dodjelom rimskog graanstva.

Stvaranje dominatske vojske

Navedeni procesi i trendovi koji su zapoeli u III. st. n. e. su djelimino svoj svretak imali u
dioklecijanovskim i konstantinijanskim preobraajem oruanih snaga. Taj trend se odrazio i
na rimsku oruanu silu. Kao to je ve reeno vojna zapovjedna struktura je potpuno odvojena
od civilne, i vojne nadlenosti na terenu su prebaene na profesionalne vojnike sa nazivom
vojvoda/dux. Oko 20 duces je bilo stvoreno za vrijeme Dioklecijana. U praksi je veina
vojvoda imala komandu nad vojskom u samom jednoj provinciji, a nekoliko ih je imalo
komandu i nad trupama u vie provincijaDioklecijan je konano i zavrio proces odvajanja
senatorskog reda od visokih vojnih zapovjednitava, izuzev na prostoru Italije. Ono to je
zapoeo Dioklecijan i dobrim dijelom i uradio, zavrio je Konstantin. On je ojaao comitatus i
pretvorio ga u glavnu udarnu snagu. Tako su stvorene nove vexillationes jedinice, a nastao je
novi tip jedinica nazvanih auxilia. Po Zosimu Konstantin je raspolagao sa 98 000 vojnika u
svome comitatus. Tri Konstantinova nasljednika su na tri dijela podijelila i oev comitatus. Ta
tri comitatus su ostala i nakon to je preostao na vlasti samo Konstancije II., postajui izgleda
permanentno stacionirane mobilne armije u Galiji, Iliriku i Istoku. Na elu Galske armije i
Istone armije su se nalazili njihovi magister equitum, a na elu armije Ilirika se nalazio
comes (plural: comites, od ega potie aristokratska titular grof).
Vojna doktrina i vrste armija
Konstantin je i promijenio i viestoljetnu principatsku (augustovsku) doktrinu o odbrani na
samoj granici. Umjesto je uvedena doktrina o dubinskoj odbrani. Dominatska vojska na
kraju evolutivnog procesa sastojala se od tri osnovne vrste armija :
1. Imperijalna pratnja/eskort koja je bila znatne brojnosti i
dobrog borbenog kvaliteta. Uglavnom je bila stacionirana u ili blizu prijestolnica
augusta i cezara.
2. Regionalne dubinske armije (comitatus) koje su bile stacionirane u strateki
bitnim podruijima u blizini granice. Oni su trebali da budu mobilna podrka
graninim trupama i operacijama na granici.
3. Granine trupe (exercitus limitanei ili ripenses), stacionirane na granici i
predstavljale su ostatak nekadanje borbene doktrine. Granine jedinice su bile
smjetene u utvrde koje su koristile i jedinice principatske vojske.
Tipovi jedinica
Nije smanjivano samo brojno stanje legija, nego i ostalih tipova jedinica. A uvedena je i
hijerarhija jedinica koja je bila znatno kompleksnija i sloenija u odnosu na onu iz doba
principata. Ta gradacijska hijerahija se izraavale preko njihovog kvaliteta, prestia i
naravno plate. Tipovi jedinica (navedeni po gradacijskoj hijerarhiji) :
1. Scholae palatinae. Rije je o konjikom
tipu jedinice koji je predstavljao neposrednu pratnju dominusa.
2. Palatini (trupe palate) su bile jedinice koje su velikom veinom ulazile u sastav
eskortnih armija (comitus praesentales). Ovaj tip jedinice je na hijerarhijskoj
ljestvici dominatske vojske stajao ispod scholae, a iznad comitatenses i limitanei.
62

3. Comitatenses (ukljuujui i palatine). I u imperijalnim pratnjama i u regionalnim

armijama konjike regimente su nazivane vexillationes, a pjeadijske ili legiones
ili auxilia.
4. Limitanei. U graninim trupama je najvie bilo razliitih tipova jedinica.
Pjeadijske jedinice su nazivane milites, numeri, auxilia, legions i cohortes.
Konjike jedinice su nazivane equites, cunei i alae.
5. Dominatska vojska je raspolagala i sa specijalistikim artiljerijskim jedinicama
kao to su ballistarii, koje su velikom veinom rasporenene u okviru comitatus.
6. Foederati ili symmachi (na grkom istoku) su bile jedinice sastavljene od
pripadnika naroda van limesa. One su se odvajkada upotrebljavale u rimskim
oruanim snagama. U dominatskoj vojsci ove jedinice su oznaene kao numeri.
Brojnost dominatske vojske
U toku III. st. n. e. brojnost vojske mijenjala od one maksimalne za vrijeme Septimija Severa,
do pada u toku Pedestogodinjice. Sam Dioklecijan je poveao brojno stanje vojske i to
prilino u odnosu na ono koje je zatekao. Smatra se da je Dioklecijanov nivo brojnosti vojske
vie manje bio slian onoj iz II. st. n. e., prije poveanja za Septimija Severa. Po Notitia
Dignitatum, od svih spomenutih jedinica 1/3 su bile konjike trupe, a poto su konjike
jedinice (u odnosu na pjeadijske) imale veu razliku izmeu oficijelne i stvarne brojnosti,
udio konjice je ustvari manji od
1/3.
Zapovjedna hijerarhija
Uz sve njene nedostatke Notitia Dignitatum je ipak glavni izvor kada se govori o zapovjednoj
hijerarhiji u dominatskim vojskama i to u periodu nakon zavretka njenog evolutivnog
razvitka. Po Notitia na istoku su krajem IV. st. p. n. e. bile dvije eskort armije (comitatus
praesentales) a sa svakom je zapovijedao magister militum praesentalis. Navedeno zvanje
predstavlja najvii vojni in, podinjen samo dominusu. Navedeno zvanje predstavlja najvii
vojni in, podinjen samo dominusu. Na zapadu Notitia kao vrhovnog vojnog zapovjednika
spominje osobu sa nazivom magister peditum praesentalis (naelnik pjeadije u carskom
prisustvu). Njegov zamjenik nosi po Notitia nosi naziv magister equitum praesentalis koji je
ujedno bio zapovjednik i jedine zapadne eskort armije. Do vremena Konstantina vojvode su
odgovarale vikarima dijeceza u kojima su njihove snage bile rasporenene. Nakon cc 360. god.
n. e. vojvode su odgovarale zapovjednicima comitatus trupa rasporenenih u konkretnoj
dijecezi.
Regrutiranje
Poto je broj dobrovoljaca u vojsku znaajno opao, a kako bi se vojska uvijek bila
snabdjevena sa regrutima, Dioklecijan je izgleda dao ustanoviti sustavnu godinju regrutaciju
vojnih obveznika (dilectus). U dominatsko vrijeme, baza iz koje su se unovaili vojnici je bila
znatno drugaija. Dominatski dilectus je zavisio od popisa ljudi i imovine, pa su
zemljoposjednici/latifundisti (pojedinano ili grupno) zavisno od veliine posjeda morali
dati odreneni broj regruta iz reda svojih kolona ili da tu obavezu izmire u novcu.
Zemljoposjednici su naravno eljeli da zadre najbolje (fiziki i mentalno) mladie kao svoje
kolone i radnike, pa su slali uglavnom slabije kvalitetne pojedince u vojsku. U vrijeme
dominata skupljali su se jo i naseljeni Transdanubijci i Transrenci, a Dioklecijan je
vjerojatno odgovoran i za edikt (prvi put zabiljeen 313. god. n. e.) po kojem sinovi vojnika i
veterana imaju obavezu da unu sastav vojske. Regrut je morao da ima 20 25 godina starosti,
do kraja IV. st. n. e. izmenu 19 i 35 godina starosti. Zanimljivo je da su ove odgovarajue
osobine za dominatsku vojsku bile olabavljenje u odnosu na primanje dobrovoljaca u
63

principatsku vojsku. Zatim je regrut bio igosan, kako bi se olakalo prepoznavanje ako
dezertira.
Logistika podrka
Posebna panja je posveena logistici i snabdjevanju vojske. Dioklecijan je ukinuo praksu
proizvoljnog uzimanja hrane i resursa (indictiones) za vojsku, i koja je nanijela veliku
ekonomsku tetu pojedinim provincijama (posebno onima sa brojnijom vojskom). Umjesto
toga, uspostavljen je sistem redovnih godinjih indictiones, sa porezom koji je zahtijevan za
pet godina unaprijed i povezan sa koliinom kultivirane zemlje u svakoj provinciji. Rije je
bila o nekoj vrsti poreza na visinu poljoprivrednog zemljita, i koji se isplauje u naturi.
Podatke za odrenivanje poreza osiguravao je detaljni popis zemlje, seljaka i stoke.
Plate
Od plate (stipendium) redova (pedes = pjeadinac, eques = konjanik) u IV st. n. e. se nije
oduzimao dio za hranu i opremu (kao u principatskoj vojsci). Hrana i oprema se dobijala
besplatno (kao to je sluaj i danas). Vojska je dijelom isplaivana u namirnicama (in victim).
Ali je i plata, zbog devalvacije srebrnog novca, sutinski bila znatno manja u odnosu na onu iz
II. st. n. e. Ona je izgubila i preostalu vrijednost za Konstantina i prestala se regularno
isplaivati od sredine IV. st. n. e. Vojnikov odgovarajui prihod je dolazio iz donativa, i bio je
izraen u zlatnim solidima (koji nikada nisu devalvirali) ili istom srebru, a koji su isplaivali
periodino dominusi. Postojao je regularni donative od 5 solida isplaivan svakih pet godina
vlasti dominusa.
KONSTANTIN
(S A M O S T A L N O V L A D A O O D 324. D O 337. god. n. e.)
Osnivanje Konstantinpolisa
Konstantin je skoro odmah po pobjedi nad Licinijem preduzeo korak kojim je definitivno
raskinuo sa klasinim rimskim svijetom. Rije je osnivanju jedne prijestolnice, i u formalnom
i u funkcionalnom rangu sa starim Rimom, a koja bi bila oslobonena milenijuma duge
tradicije klasine civilizacije koja je pratila stari Rim.Ta nova prijestolnica bi tako rasla i kao
kranska metropola rimskog svijetaI tako bi romulovski Rim dobio istonog pandana
konstantinijanski Rim. Ovim inom bi Konstantin jasno pokazao da sa njim poinje nova
era. Na kraju je Konstantin odluio da novi, istoni, njegov Rim nastane na mjestu drevne
grke kolonije Bizanta. Ovaj grad je nakon to je bio teko oteen za vrijeme V. grananskog
rata, je ponovo (u vrijeme Septimija Severa i Karakale) izgraen po tradicionalnom modelu
rimskog urbaniteta pod nazivom Augusta Antonina.To je pored njegovog odlinog stratekog
poloaja i vrlo lako odbranjive pozicije, bio samo dodati motiv da se tamo podigne
Konstantinov Rim. Uz to, i ekonomski potencijal ove poveznice Europe i Azije, jer se tu
nalazilo vorite trgovakih puteva, je govorilo u prilog podizanja novog Rima na europskoj
strani Bosfora.Oficijelno je Konstantin novu istonu prijestolnicu osnovao 11. V. 330. god. n.
e., a veod ranije (od 324. god. n. e.) tamo su bili preduzeti ogromni i monumentalni radovi,
sutinski reigranujui grad.Zanimljivo je da u svojoj oficijelnoj tituli carigradski patrijarh jo
uvijek nosi naziva Novi Rim. Naziv Konstantinpolis (; Konstantinov grad) je prvi put u
slubenoj uporabi za vrijeme dominusa Teodosija II. u prvoj polovici V. st. n. e., da bio ostao
glavni slubeni naziv za grad u toku cjelokupnog vizantijskog perioda.Konstantinpolis je
dobio i svoj senat i svoga gradskog prefekta, a tu se odsada nalaziojedan od konzula.
Egipatsko ito nije vie opskrbljivalo stari Rim, ve novu prijestolnicu. Tako je i
Konstantinpoljskom plebsu dijeljeno ito. injeni su i napora da se senatori premjeste iz Rima
u novu prijestolnicu.

64

Konstantin i profiliranje kranstva

Teko je ustanovljavati stupanj Konstantinovog kranskog opredjeljenja kroz vremenski
period u kojem je on vladao. Iako skoro praktino sve do kraja svoga ivota on nije bio u
punom smislu rijei kranin, injenica je da su njegovi kranski nazori bili sve vidljiviji.
Tako je on poeo podravati crkvu i financijski i materijalno dajui da se grade kranske
bazilike. Konstantin je davao i privilegije sveenstvu, kao to je (313. god. n. e.) izuzee od
nekih poreza. Pravo da prima legate i nasljena kranska crkva dobija dobija 321.god. n. e.
Tako njeno bogatstvo raste jer je u pojedinim podruijima sve vie ljudi zavetavalo svoju
imovinu crkvi, kao zalog za spas due na onozemaljskom svijetu. Tako je crkva, zahvaljujui
onozemaljskom svijetu i spasenju u njemu, postajala sve bogatija na ovozemaljskom svijetu.
U crkvi se poinju stvarati slube za raspolaganje sa tom imovinom, koja se esto zavjetava
u karijativne svrhe, za podizanje bolnica, sirotita i zbrinjavanje starih lica. Ovakvo djelovanje
je imalo jaku propagandistiku vanost, jer je osiguravalo socijalnu brigu. Promovirani su i
krani na visoke pozicije i naravno vraana je imova konfiscirana za vrijeme
dioklecijanovski pogroma. Konstantin je i u samome Rimu promovirao kranstvo dajui
podii (radovi zapoeli izmenu 318. i 322. god. n. e.) staru baziliku sv. Petra koja se uzdigla
iznad nekadanjeg Neronovog cirkusa. Danas je na tome mjestu nova bazilika sv. Petra
izgranena u XVI.st. Mnogo sloenije crkveno pitanje (ovaj put doktrinalnog sadraja) je pred
Konstantina izbilo neposredno poto je ujedinio rimski svijet pod svojim ezlom. Rije je o
sukobu dvije doktrine i to nejednako trinitarianske i jednake trinitarianske. Ovaj sukob e
predestinirati dogmtski razvitak veine kranskih dogmatskih pozicija. Sukob je direktno
povezan sa aleksandrijskim sveenikom (libijskog porijekla) Arijem . Kada je aleksandrijski
episkop Aleksandar je odrao propovijed o istobitnosti Sina sa
Ocem, koju je Arije osudio iznosei svoju tezu po kojoj je ako je Otac rodio Sina,
a ronenje oznaava poetak Sinovljeve egzistencije, onda je postojalo vrijeme u kojem
Sin nije postojao. Iz toga po Ariju proizlazi da je Sinova boanska narav podrenena
Oevoj boanskoj naravi, pa samim tim ovi aspekti svetog trojstva jesu slini ali nisu
jednaki i koivui. Prema Arijevom stavu Sin, premda savren, bio je tek stvorenje
Oevo i Ocu podrenen (subordiniran). Tako on nije prihvaao da bi Otac i Sin
bili iste biti. Stoga Arije nije govorio da je Sin istobitan, nego da je slinobitan. Arijevi
neistomiljenici, kao Aleksandar, su tvrdili da je Sin istobitan Ocu, te da nije stvoren,
nego da je od vjenosti ronen od Oca.
U poetku biskup Aleksandar nije ba bio siguran ta da radi sa Arijem i njegovim
tezama, pa se situacija nastavila sve do onoga trenutka kada se javila opasnost od
unutranjih podjela u aleksandrijskoj crkvi. Tada Aleksandar saziva lokalni sinod biskupa
321. god. n. e. i trai na njemu odluku ta da se ini sa Arijem. Aleksandrijski sinod
odluuje protiv Arija, i Aleksandar ga smjenjuje sa funkcije i ekskomunicira iz crkve
njega i njegove pristalice. Ali to nije nimalo rijeilo pitanje Arija i njegovog uenja koje
se poelo iriti velikom brzinom (jer je bilo lake shvatljivije u odnosu na tezu o
jednakom trinitarizmu). Arijanske pjesme su bile su popularne menu aleksandrijskim
obrtnicima i mornarima. Svuda na trgovima, po ulicama voneni su sporovi, koji su
prelazili u otvorene sukobe. Debate su vonene ne samo u egipatskoj, ve i u drugim
crkvama.Sam Arije nastavio je djelovati u Palestini, pod zatitom svoga kolskog prijatelja,
utjecajnog Euzebija iz Nikomedije.U prvo vrijeme Arije je pridobio za svoje uenje
privremeno i Eusebija iz Cezareje, a zatim i neke maloazijske biskupe.ak su i dva lokalna
sinoda, jedan u Bitiniji, drugi u Palestini ili u korist Ariju.Tako je pitanje koje je javno
pokrenuo Arije poelo da se obranuje u cjelokupnoj crkvi. Ovo je postajalo
za razliku od donatizma u sjevernoj Africi, znatno ozbiljnije pitanje jer zadire u jo uvijek
nedefiniranu crkvenu dogmatiku, proizvodei ideoloko razmimoilaenje koje kao posljedicu

65

daje tei oblik raskola, podjela i sukoba. U opasnosti je mir koji je Konstantin uspostavio.
Konstantin zato alje Hosija, biskupa Kordove da ispita tu stvar i ako je mogue da je
rijei. Menutim, debata koja se razvijala je poela da nadilazi Hosijeve napore. Zato
Konstantin saziva sinod/koncil koji bi trebao biti sainjen od predstavnika crkve iz svih
dijelova njegovog imperija kako bi se na njemu rijeilo ovo pitanje, vjerojatno na Hosijevu
preporuku. Koncil bi se odrao u Nikeji 325.god. n. e., izuzev Britanije, sve ostale dijeceze su
na
njega poslale svoje predstavnike (jednog ili vie). To je tako ujedno bio i prvi ekumenski
crkveni sabor. Na ovaj koncil je pozvano svih 1800 biskupa iz itave kranske Crkve (oko
1000 s Istoka i oko 800 sa Zapada). Ipak, na sabor je stiglo izmenu 250 i 320 saborskih otaca,
velikom veinom sa Istoka, budui da su se na Istoku vodile i najee rasprave. Toan broj
sudionika nije mogue utvrditi, premda crkvena predaja najee govori o broju od njih 318.
Od prisutnih biskupa, velika veina je dolazila sa Istoka.
Nikejski koncil je zapoeo 20. V. 325. god. n. e., a radom sabora je rukovodio Hosije. Sinodu
je prisustvovao i sam Konstantin koji je u njemu aktivno i uestvovao sa svojim miljenjem i
diskusijama. Kada su neka od Arijevih djela itana naglas, veina participanata je to ocijenila
kao blasfemiju. Posebno je takvo miljenje zastupao tada mladi nakon Atanasije. Puna dva
mjeseca je trajala debata, i obje strane su se pozivale na sveto pismo pravdajui svoje tvrdnje.
ak je navodno dolazilo i do usijanja situacije, pa je Nikola iz Myra tako oamario Arija.
Kako je vrijeme teklo Arije je imao sve manje pristalica. Eusebije iz Cezareje je nastojao
predloiti kompromis, ali u tome nije uspio.I tek pod Konstantinovim utjecajem, veina
participanata se sloila oko kreda vjera, otada poznatog kao nikejsko kredo vjere koje
utvrnuje ortodoksiju jednakog trinitarizma, odnosno istobitnost Boga Oca, Boga Sina i
Svetog duha. I 19. VI. 325. god. n. e. Pored Arija, dokument o nikejskom kredu vjere odbila
su potpisati samo jo dvojica biskupa iz Libije. Nikejski koncil i dominus Konstantin su izdali
cirkularno pismo svim
crkvama u i oko Aleksandrije da su Arije i dvojica njegovih pristalicam Teonas/Theonas i
Sekund/Secundus skinuti sa svojih pozicija i prognani u Ilirik. Nareneno je i da se svi
primjerci Arijevog djela Thalia spale.Na Nikejskom koncilu se raspravljalo jo o datumu
Uskrsa. Konano je odlueno da e svake godine aleksandrijski biskup javljati rimskom papi
datum Uskrsa. To je trebala biti prva nedjelja nakon prvog punog mjeseca poslije proljetne
ravnodnevice.Zatim se rjeavalo pitanje Meletijeva raskola.Po tome pitanju su primjenjena
dosta blage mjere.Ali to nije pokazalo rezultat, pa meletijevci kasnije pristupili arijancima.
Atanasije iz Aleksandrije je dugo bio u sukobu sa njima. Nikejski koncil je izglasao i dvadeset
novih crkvenih zakona, koji su nazvani kanonima i kojima se reguliralo mnogo stvari iz ivota
kranskih crkvi.Rad sabora je oficijelno zakljuen 25. VII. 325. god. n. e., a prisutni
sabornici proslavili su dvadesetu obljetnicu Konstantinova vladanja.U svome zakljunom
govoru dominus je ponovio svoju nakanu da se zadri mir i jedinstvo u Crkvi, a u pismu koje
je proireno odaslano rimskim svijetom objavio je da je postignuto jedinstvo itave Crkve.
Nikejski sinod je tako bio prvi opekranski sabor koji je ustanovio put kojim e se kretati
kranstvo i dao mu one prepoznatljive doktrinalne i vidljive osobine po kojima je on
prepoznatljiv i danas. Nikejsko kredo vjere je danas temelj dogme velike veine kranskih
crkava, kao to su rimokatolika, pravoslavne, istone crkve, anglikanska i luteranska.
Menutim Nikejski koncil nije rijeio glavni problem radi kojeg je sazvan.Arijanstvo uope
nije ugaeno. Ubrzo su arijanci i melecijevci ubrzo ponovno dobili sva prava koja su im bila
oduzeta, a arijanstvo se irilo kroz itavo IV. s. n. e. Eusebije iz Nikomedije se prilino sluio
utjecajem to ga je imao na Konstantina kako bi ga vremenom preobratio na arijansku stranu.
U tome je i uspio, pa je 330.god. n. e. svrgnut i protjeran Eustatije iz Antiohije, isto se
dogodilo 335.god. n. e. i vatrenom antiarijancu Atanasiju (protjeran u germanski Trier) koji je
66

naslijedio Aleksandra na mjestu episkopa Aleksandrije. Sam Arije vratio se u Konstantinpolis

kako bi se pomirio s Crkvom, no umro je kratko prije nego to je to moglo biti uinjeno.
Dominus Konstantin je malo prije smrti krten od arijanskog biskupa. Tako je dominus
Konstantin zavrio svoje viedecenijsko preobraivanje u kranstvo. Upravo injenica da
Konstantin lavira u odnosu pema arijanstvu i nikejskom kredu vjeru jasno pokazuje da
Konstantin praktino do same svoje smrti nije u potpunosti raistio sa svojom religioznou.
Tako on inicijalno podrava veinu nikejskog sabora i donosi otre mjere protiv Arija i
njegovih pristalica, da bi kasnije preo na drugu stranu, pa ak i prihvatajui arijansko
krtenje. Konstantin je i donio neke zakone koji se tiu Jevreja, kojima je bilo zabranjeno da
posjeduju robove krane i da obrezuju svoje robove.Ulozi i znaenju biskupa Konstantin je
doprinio odlukom iz 333.god. n. e. da svaka strana u sudskom procesu moe apelirati na
miljenje biskupa. Time je Konstantin praktino biskupe postavio kao drugostepeni pravni i
sudski organ, bez obzira da li parniari bili krani ili ne. Sada su pod sudsku kontrolu
biskupa doli i nekrani. Po svemu sudei Konstantin je puzeom strategijom polako
pretvarao kranstvo u glavnu religiju, a crkvenim institucijama predavao i neke svjetovne,
dravne prerogative.
Konstantinov obraun sa sinom Krispom i suprugom Faustom
Konstantin je bio i prvi rimski car koji je dao ubiti sopstvenog biolokog sina i suprugu. Krisp
se proslavio svojim zapovjednim dunostima u drugom ratu sa Licinijem. Konstantin je zato
poastio sina sa njegovim prikazivanjem na kovanicama, statuama, mozaicima,
kamejama...itd... U tim trenucima je izgledalo da je Krisp nesumnjivo sljedei dominus,
posebno stoga to su njegova polubraa bila jo djeca. Menutim, vrlo brzo u periodu izmenu
15. V. I 17. VI. 326. god. n. e. Krisp je po oevom nalogu pritvoren, osunen od strane
lokalnog suda u Puli (Pola) i pogubljen. U julu iste godine je likvidirana, po nalogu Helene, i
Konstantinova supruga Fausta tako to je
ostavljena da umre u prekomjerno zagrijanom kupatilu. Na njima dvoma je proglaena
damnatio memoriae, njihova imena su izbrisana sa mnogih natpisa, a i spomen na njih je
brisan i iz literarnih djela. Najstariji ivui sin Konstantin II. je poslan u Trier, kako bi
upravljao zapadnom, galskom prefekturom. Neto mlani sin Konstancije II. je dobio i bio
poslan u istonu prefekturu. Najmlani Konstans, jo uvijek djeak je dobio Italiju, zapadni
Ilirik i Afriku.Flavije Dalmacije Stariji (Flavius Dalmatius; polubrat Konstantina) je obnaao
dunosti konzula i cenzora 333.god. n. e. On je bio zaduen i za sigurnost istonih granica,
gdje je uestvovao u sluaju Atanasija iz Aleksandrije, nepokoljebivog borca protiv
arijanizma. Zadravajui dioklecijansku upravno - teritorijalnu podjelu Rimske drava
Carstva (na dijeceze i provincije ), Konstantin je izvrio ukrupnjavanje dijeceza u etiri
prefekture : 1. Galiju, 2. Italiju, Afriku, Ilirik, 3. Ilirik, 4. Istok. Na elo prefektura postavljeni
su prefekti pretorija. Pod Konstantinom je civilna vlast konano potpuno odvojena od vojne,
jer su prefekti pretorija imali samo civilne nadlenosti.

Konstantinova smrt
Konstantin je predosjeao svoju smrt i zato je unutar Crkve svetih apostola u Konstantinpolisu
tajno dao pripremiti svoju grobnicu.Uskoro nakon Uskrsa 337.god. n. e. Konstantin je pao u
postelju teko bolestan.Zato je napustio Konstantinpolis i otiao u oblinji Helenopolis koji je
imao toplice. Tako je u crkvi svoje majke, a izgranene u poast apostola Lukijana, Konstantin
molio i spoznao da umire. Odluio se vratiti u Konstantinpolis, ali je uspio doi samo od
predgrana Nikomedije. On je okupio biskupe iz oblinjih gradova rekavi im da bi elio biti
krten u rijeci Jordan. Bez obzira na nemogunost da mu se ta elja ispuni, Konstantin je ipak
67

elio biti krten. Krtenje umirueg Konstantina je izvrio arijanski episkop Eusebije iz
Nikomedije.Ubrzo nakon toga je Konstantin izdahnuo.Sahranjen je Crkvi svetih apostola u
Konstantinpolisu.
T R I A R H I J A
Nasljeivanje rimskog imperija nakon smrti Konstantina je bio porodini posao. Rimski
svijet je podijeljen izmenu sinova Konstantina iz njegovog drugog braa, polubrae
zlosretnog Krispa : Konstantina II., Konstancija II. i Kostansa. Pored njih trojice, po
Konstantinovoj elji, u diobi teritorija i titula su inicijalno uestvovala i dvojica njihovih
ronaka i to Dalmacije i Hanibalijan. Konstantin II. je pod svojom upravom imao prefekturu
Galiju (Britanija, galsko germanske provincije, Hispanija i krajnji zapad Mauritanije).
Konstans je imao Italiju, vei dio sjevernoafrikih provincija, Dalmaciju, panonske i alpsko
dunavske provincije.Flavije Dalmacije Mlani je imao Trakiju, donje Podunavlje, Makedoniju
i balkansku Grku. Konstancije II. je imao maloazijske i levantske provincije i Egipat sa
Kirenajkom. Menutim, ovako utvrnena podjela nije dugo zaivjela nakon smrti Konstantina,
ija se elja, nada i ideja o jedinstvu flavijevske familije i zajednikom upravljanju rimskim
svijet veoma brzo rasprila. Konstantinovi sinovi nisu eljeli da dijele vlast sa ronacima. Od
trojice Konstantinovih sinova najblii Konstantinpolisu je bio Konstancije II., koji je tamo i
doao to je bre mogao. Sinovi su traili dobar izgovor kako bi se rijeili ronaka i njihovih
suradnika i prijatelja.Iz ruku nikomedijskog episkopa Konstancije je primio kobni svitak, za
koji se tvrdilo da predstavlja autentini testament njegovog oca, u kojem car izraava sumnje
da su ga braa otrovala i zaklinje sinove da osvete njegovu smrt, a da vlastitu bezbjednost
osiguraju kanjavanjem krivaca.Odmah potom je uslijedila istka.Tako su pogubljeni Flavije
Dalmacije Stariji i njegovi sinovi Dalmacije Mlani i Hanibalijan, Julije Konstancije i njegov
stariji neimenovani sin, Flavije Optat (Flavius Optatus, senator i patricije). U ivotu su ostali
samo sinovi Julija Konstancija : Konstancije Gal, Julijan (kasnije nazvan i Apostata) i
Nepotijan, sin Konstantive Eutropije. Braa su se ponovo sastali 9. IX. 337. god. n. e. negdje
u Panoniji, gdje ih je vojska aklamirala za auguste.Od Dalmacijevih oblasti, Konstans je
dobio Makedoniju i Ahaju (balkanska Grka), a Konstancije Trakiju. Konstantinpolis je bio
pod kontrolom Konstancija II.
J U L I J A N A P O S T A T A P O S LJ E D NJ I L A V
KLASINECIVILIZACIJE
Konstancije II., je shvatio da mora imati nekoga sa kim e djeliti vlast, pa je zato pozvao
jedinog svoga preostalog ronakaJulijana, polubrata Gala, i proglasio ga 6. XI. 355. god.
n. e. za cezara. Nekoliko dana kasnije je on bio oenjen za Helenu, preostalu sestru
Konstancija II.Zbog teke situacije na rajnskoj i dunavskoj granici Konstancije II. je odluio
ostati u zapadnim provincijama jo nekoliko godina, dok se prilike ne stabiliziraju. Po svemu
sudei u te njegove strateke planove se uklapalo i prisustvo Julijana u galsko germanskim
provincijama. Sa druge strane, Konstancije II. nije elio ponoviti greku kao u sluaju Gala,
pa je namjeravao da Julijan slui samo formalna figura u zapadnim provincija.
Parika pobuna
Kako bi osnaio Istonu armiju, Konstancije II. je u februaru 360. god. n. e. poslao naredbu
da iz reda Galske armije izdvoji dio vojnika i pod komandom Lupicina i Sintule poalje na
istok. U poetku je Julijan, iako sa prigovorom, pokuao da izvri narenenja. Kada se vijest o
odlasku dijela trupa rairila menu vojnicima, javilo je veliko nezadovoljstvo menu vojnicima
koji nisu eljeli da napuste prefekturu Galiju. Direktna posljedica vojnikog nezadovoljstva sa
Konstacijem II. je bila pobuna trupa i proglaenje Julijana u Parizu za novog
68

augusta.Proglaenje Julijana za augusta u februaru 360. god. n. e. u Parizu je stvorilo

zanimljivu
situaciju. Teorijski vojnici nisu zbacili Konstancija II., pa postavili Julijana umjesto njega,
nego su sada u rimskom svijetu postojala dvojica augusta.Julijan je tek u novembru iste
godine poeo otvoreno javno koristiti titulu augusta, pa su izdavani i novci sa ovim
vladarskim nazivom. Kovanice su se izdavale ili u ime obojice augusta ili samo sa
Julijanom.Tek nakon due od godinu dana u kojem se nije znalo ko je ili ko su legitimni
dominusi, Julijan je pokrenuo trupe koje su nastupale iz tri pravca : prema Retiji, sjevernoj
Italiji i brodovima nizvodno Dunavom. Julijanov zapovjednik (franakog porijekla)
Nevita/Nevitta je zauzeo prokaz Succi, ime je najvei jugoistone Europe potpao pod
praktinu kontrolu Julijanske stranke. Menutim, ve u junu 361. god. n. e. trupe lojalne
Konstanciju II. su zauzele Akvileju, odakle su mogle da se ukline menu trupe
Julijana.Akvileja je bila opkoljena od strane 23 000 vojnika lojalnih Julijanu, koji je doao do
Nia. Odatle je slao pisma raznim gradovima u Grkoj, pravdajui svoje akcije. Ipak do pravo
graanskog rata nije dolo, jer je ve u Kilikiji bilo jasno da je Konstancije II. bio vrlo
ozbiljno bolestan i da nee doivjeti ni da done od Europe. Zato je Konstancije II. odluio da,
slino svome ocu, bude krten. Zanimljivo je da Konstancije II., uvjereni umjereni arijanac
itav svoj ivot, nije ustvari bio krten i tehniki je bio van okvirakranske crkve. Njega je
krstio Euzoije, umjereno arijanski biskup Antiohije.
Konstancije II. je umro 3. XI. 361. god. n. e. u gradu Mobsucrenae. Posljednja volja
Konstancija II. je bilo priznavanje Julijana za legitimnog nasljednika.
Julijanova samostalna uprava
Julijan je u Konstantinpolis uao 11. XII. 361. god. n. e. Iako je on ve bio obiljeen kao
otpadnik (apostata) od kranstva, Julijan je vodio sahranu Konstancija II. u Crkvi Apostola u
Konstantinpolisu.Ovim inom Julijan je pocrtao svoj legitimitet kao dominusa.Za svoj model
vladavine je uzeo Hadrijana i Marka Aurelija, odnosno primjenjivanje svoje filozofije na
upravljanje rimskim svijetom. Ve od ranije se Julijan zanosio teorijskim i idejnim
principatomprimus inter pares, i da niko nije iznad zakona, ni dominus ni ostali granani. U
skladu sa takvim naelom politike, Julijan je bio est na sjednicama senata
Konstantinpolisa.Od Dioklecijana je tekao proces centralizacije i birokratizacije. Julijan je
nastojao obrnuti proces. Novi dominus nastojao da smanji upliv dravne birokratije u poslove
lokalnih zajednica, pa je njihova autonomija ponovo poveavana. Tako su zemljita lokalnih
zajednica koja je preuzela imperijalna birokratija vraanja njima.Sa druge strane, Julijan je
preuzeo na sebe vie direktne kontrole. Novi porezi i kuluk (Opera publica) su morali da budu
direktno od Julijana odobreni, nego da budu ostavljeni na odgovornost birokratskog aparata
kao to je to bio dotada sluaj.
Halkedonski proces
Kako bi se obraunao sa predstavnicima korumpirane hobotnice u upravno
administrativnim slubama, neoficijelnim centrima moi i mrei obavjetajno
bezbjednosne zajednice Julijan je ustanovio vanredni sud u Halkedonu. Za rad ovog
sudita su bili odreneni Saturnije Sekund Salutijei etvorica vojnih zapovjednika. Na sud je
izveden veliki broj Konstancijevih slubenika i dunosnika. Paladije, Taur, Euagrije, Saturnin
i Cirin su prognani.Iako su agenti uspjeli saznati gdje se Florencije skriva, Julijan nije elio da
uje ta su mu govorili. On nije elio da se slui istim metodama i da koristi douniku mreu
kao njegovi prethodnici.
Julijan i religija
Iako od roditelja krana i iako je njegovo elementarno obrazovanje bilo u kranskom
69

duhu, Julijan je u svome religijskom opredjeljenju mijeao mistino, pagansko i filozofsko,

pa bi se ono moglo odrediti kao izrazito eklektiko.Glavni izvori za Julijanovo religijsko
bivstovanje su njegova djela Kralju Heliju i Majci bogova, koji su napisani kao
panegirici, a ne teoloke rasprave.Julijan je od samoga stupanja na augustovski tron, zapoeo
obnovu tradicionalne religioznosti i potiskivanje kranstva. Njegovi zakoni su ciljali na
bogate i obrazovane krane. Julijanov cilj nije bilo unitenje kranstva, nego samo
udaljavanje od toga da to bude religija vladajuih slojeva.Naredio je vraanje paganima
njihovih hramova, koje su krani ili Drava prisvojili.Julijan je 4. II. 362. god. n. e. proglasio
edikt o vjerskoj i religijskoj slobodi. Po tome ediktu sve religije su jednake pred zakonom i
rimski svijet se vraa svome klasinom i originalnom eklekticizmu. Drava postaje odvojena
od bilo koje religije. Ovaj edikt je u praktinim okvirima iao na potiskivanje kranstva koje
je za vrijeme Konstantina i njegovih sinova bilo faktika, iako ne i formalna, vodea
religija.Julijan je dobro znao da su progoni samo jaali kranstvo, pa zato i nije uputio
direktni udarac u pravcu njih.Po ediktu nisu samo ponovo otvarani paganski hramovi i
provodena restitucija njihove
imovine, nego su iz egzila vraeni svi kranski biskupi koje su protjerivale zavaene
kranske frakcije.Ovom zadnjom mjerom je Julijan nastojao da ojaa izme unutar crkve, jer
je dobro znao da su sukobi izmenu kranskih frakcija uvijek bili estoki.Motivacija da
ogranii utjecaj kranstva, doveo je do kolskog edikta, po kojem je svaki uitelj morao imati
carsko odobrenje za rad.Po Amijanu Marcelinu cilj ovoga edikta je bila da sprijei kranske
uitelje da koriste tekstove iz klasine knjievnosti u svome obrazovno odgojnom
programu.U ediktu se tako navodi : Ako oni hoe da izuavaju knjievnost, imaju Luku i
Marka...
Smrt Julijana Apostate
Za vrijeme povlaenja, (umorna, iscrpljena i sa niskim moralom) rimska armija je trpila
povremen iranske napade. Jedan od tih napada je bila i bitka kod Samare 26. VI. 363.
god. n. e. Sam Julijan je aktivno uzeo uea u bitci, i Amijan Marcelin navodi da je
Julijan, ne nosei svoj oklop, pokuavao da podigne moral svojih trupa. U tome je i imao
uspjeha i uspio je da uvrsti rimske linije. Naalost, upravo kada su se Iranci poeli
povlaiti uz goleme gubitke, Julijan je bio teko ranjem kopljem u lena, koji je vjerojano
bacio neki saracenski vojnik u slubi Sasanida.Nekoliko sati kasnije, Julijan je izdahnuo u
svome atoru.Po Julijanovoj elji njegovo tijelo je sahranjeno u Tarsusu. Menutim, izgleda da
se ono tu
nije zadralo, i po Zonari je njegovo tijelo eskhumirano i ponovo sahranjeno u ili blizu
Crkve apostola u Konstantinpolisu!? Konstantin Konstantin Porfirogenit spominje
Julijanov sarkofag. Danas se porfirni sarkofag koji se identificira sa onim u kojem poiva
Julijan, nalazi u Arheolokom muzeju u Istanbulu.
VLADAVINAJOVIJANA
(363. 364. god. n. e.)
Dan nakon Jualijanove smrti, visoke starjeine rimske armije u Mesopotamiji su se sastali
kako bi izabrali novog dominusa. To vie nije bila pozicija za koju bi se otimali. Tako je
Saturnin Sekund Salutije, pretorijanski prefekta za Istok, odbio carski purpur. Tako je
izbor vojske pao na Jovijana. Menutim, po Amijanu Marcelinu njegov izbor je izgleda
bio posljedica odrenene zabune. Navodno je ovaj Jovijan bio pogreno identificiran, mislei
da se radi o drugom Jovijanu, koji je bio primicerius notarium i koji se isto spominjao kao
novi dominus. Isto tako prilikom aklamiranja, vojnici su moda zamijenili ime Jovijan za ime
Julijan, pa su mislili da se Julijan oporavio od rane.Jovijan je nastavio povlaenje armije iz
Mesopotamije, nakon niza okraja uspio je da done na obale Tigrisa. Menutim, naao se u
70

takvoj situaciji da je bio prisiljen da sklopi mirovni sporazum pod iznimno poniavajuim
uvjetima. Po tome sporazumu, za prolaz u sigurno podruje, Jovijan se sloio da preda Iranu
podruje koje je Galerije 298. god. n. e. osvojio, a Dioklecijan anektirao.Jovijan je odmah
ponovo postavio kranstvo kao favoriziranu religiju. Prilikom dolaska u Antiohiju, on je
povukao edikte Julijana koji su se ticali kranstva. Labarum je ponovo postao simbol vojske.
On je isto izdao edikt o toleranciji, po kojem njegovi podanicimogu uivati punu slobodu
savjesti, izuzev izvonenja magijskih obreda, to e biti otro kanjavano. Iako je naelno
odravana tolerancija, bilo je pojedinanih ekscesa, kao to je Jovijanova naredba da se spali
antiohijska biblioteka.Jovijan je elio da je to je mogue bre done do Konstantinpolisa, kako
bi konsolidirao svoju vlast. Meutim, dok je bio na putu, pronanen je mrtav u krevetu u
svome atoru u mjestu Dadastana, na pola put izmenu Ankare i Nikeje. Uzrok njegove smrti
je ostao nepoznat, a postoje teorije da se prejeo gljiva ili da je uguen sa karbon monoksidom
iz drvenog uglja, a koji je koriten za zagrijavanje.

VLADAVINA VALENTININIJANA I VALENSA 364. 375. god. n. e.

Valentinijan I vladao od 364 do 375 god. Valentinijan je roen u dananjim Vinkovcima.
Imao je mlaeg brata Valensa i obojica su bili krani. Njegov otac je bio Gracijan Stariji i
bio je vojni komandant za vrijeme vladavina Konstantina I. i Konstansa. Kao i njegov otac i
Valentinijan je izabrao vojnu karjeru. Valentinijan je uestvovao u ratu sa Alamanima, posle
kojeg je zbog spletki otpusten iz vojske, ali ubrzo se vraca u sluzbu i slui u Ankari. Nakon
smrti Jovijana u Nikeji je odran sastanak civilnih i vojnih dunosnika na kojem je odlueno
ja na vlast bude postavljen Valentinijan koji nije bio prisutan na sastanku. Prvi zadatak
Valentinijana je bio da dobije podrku vojske, koja je nakon Jovijanove smrti bila u nekoj
vrsti konfuzije. Zato je odrao jedan odluni i autorativni govor, kojim je uspio da dobije
podrku vojske. Odmah na poetku Valentinijan je odluio podijeliti vlast sa mlaim bratom
Valensom, i to se desilo ve 28. 3. 364. god. n. e. u Konstantinpolisu. Valensu su preputeni
Konstantinpolis i istone provincije, a Valentinijanu zapadne. Podjelom vlasti Valentinijan je
elio i odrati lojalnost istonih dunosnika i vojskovoa, koji sigurno ne bi bili oduevljeni
da se centar Drave, nakon etiri decenije, ponovo premjesti na zapad. Imenovanjem Valensa
za augusta suvladara, dio vrhovne vlasti bi se zadrao na istoku.Dvojica augusta nisu bili
jednaki, jer je Valens ipak bio podreen Valentinijanu, u slinom odnosu kao Maksimijan
prema Dioklecijanu. Prijestolnica Valentinijana je bio Milano, a Valensa Konstantinpolis.
Pobuna i uzurpacija Prokopija
Nakon to je preuzeo upravu nad istonim dijelom carstva, Valens se uputio na istok da obie
granicu sa Iranom. U jesen 365 god do Valensa je stigla informacija da se Prokopije
proglasio vladarem u Konstantinopolisu. Prokopije je bio zapovjednik sjeverne armije, kada je
Julijan Apostata vodio rat protiv Irana. Preko svoje majine strane Prokopije je bio roak
Julijanu Apostati. Kada je Jovijan proglaen za vladara Prokopije je zatraio da mu se
omogui povlaenje u privatni ivot to je Jovijan prihvatio. Nakon smrti Jovijana
Valentinijanu i Valensu je Prokopije predstavljao prijetnju i oni su poslali vojsku da ga uhapsi
i Prokopije se predao. Ali je uspio pobjei i stii u Konstantinopolis 365 g. Poto je imao veze
sa bivim vladarima brzo je prihvaen i dobio je veliku podrku, ak je poeo i kovati svoj
novac. Kada je do Valensa stigla vijest da je Prokopije digao ustanak, ovaj dominus istoka je
71

ak razmatrao mogunost abdikacije. Ipak se nekako uspio pribrati, i pokrenuti se protiv

uzurpatora. Vei dio trupa lojalnih Valensu se nalazio u Siriji. Prve dvije legije koje je Valens
poslao na Prokopija, su prele na stranu potonjeg. Za Valensa je veliki problem bila i
injenica da mu Valentinijan ne moe djelotvorno pomoi. Zato je Prokopije pod svoju vlast
stavio i Trakiju.Tek u proljee 366. god. n. e. Valens je sabrao dovoljno trupa da ofanzivno
krene na Prokopija. U bitci kod Tajatire su poraene Prokopijeve snage, naneseni su veliki
gubici a i veliki dio vojske preao je na stranu Valensa. Prokopije je pobjegao, ali je
zahvaljujui izdajstvu dvojice svojih pratioca,, bio uhapen i pogubljen 27. 5., 366. god. n. e.
a njegova glava je poslana Valentinijanu u Trier.
Novi rat u prefekturi Galiji
Alamani su365. god. n. e. preli Rajnu i ponovo napali rimsko podruje. Tada je
Valentinijan bio na putu za Pariz, u isto vrijeme su mu stigle vijesti o upadu Alemana i o
pobuni Prokopija. Valentinijanje odluio da krene na istok kako bi pomogao Valensu,
meutim izaslanstva vodeih galskih zajednica su molila dominusa da ostane u Galiji.
Priklonio se tome i krenuo je osobno predvodei armiju na Alamane. Valentinijan je
napredovao do Remsa i odatle je poslao manji dio vojske prema Alemanima. Ta vojska je bila
poraena, sve do kraja 366 god Valentinijan nije poduzimao vee akcije. Krajem godine je
poduzeo jednu veu ofanzivu kojom je Alemane otjerao iz Galije. Valentinijan je poetkom
367. god. n. e. planirao kaznenu ekspediciju na Alamane, ali je morao odustati od toga zbog
novonastale krize u Britaniji i sjevernoj Galiji. Takvu situaciju su iskoristili Alamani, koji su
preli Rajnu i zauzeli i opljakali Majnc. Ovo je bio veliki udarac za Valentinijana, on se zato
posluio drugim sredstvima kako bi naudio Alamanima. Tako je organizirao ubistvo voe
Alamana. Valentinijan se nije na tome zaustavio, nego je odluio ipak da pokrene veliku
akciju na Alamane. Zato je u zimu 367./368. god. n. e. skupljao veliku armiju za planiranu
proljetnu ofanzivu.I tako je u proljee 368. god. n. e. Valentinijan praen sa svojim
osmogodinjim sinom Gracijanom i velikom armijom preao rijeke Rajnu i Majnu i prodro u
Alamaniju. U poetku nisu nailazili ni na kakav otpor, nego su palili sve na to su naili. Do
bitke je ipak dolo kod Soliciniuma. U ovoj bitci su Rimljani bili pobjednici, ali su i pretrpili
teke gubitke. Nakon toga je sklopljeno primirje, i Valentijan se vratio u Trier kako bi
prezimio. Tokom 369. god. n. e. Valentinijan je naredio nove defanzivne radove na rajnskoj
granici. Podizanje utvrde u blizini modernog Hajdelberga, izazvalo je proteste Alamana koji
su poslali izaslanstvo Valentinijanu. Smatrajui podizanje ove utvrde za pretnju svojoj
sigurnosti, Alamani su napali utvrdu dok je ona bila u izgradnji i uspjeli je unititi.
Valentinijan je da bi ih kaznio poveo jedan pohod u Alemaniju 372 god. meutim zbog
problema u Africi i na Dunavu Valentinijan je 374. god. n. e. sklopio mir sa Alemanima.
Galiju nisu ugroavali samo Alamani, nego i Saksonci koji su 370. god. n. e. upali u
sjevernu Galiju. Nakon rimskih uspjeha, postignut je sporazum po kojem su Saksonci trebali
poslati svoje mladie za slubu u rimskoj vojsci, a Rimljani bi dopustili Saksoncima da se
slobodno vrate u Saksoniju. Meutim, Rimljani se nisu namjeravali drati sporazuma, pa su
postavili zasjedu i ubili sve Saksonce. Osim ratova Valentinijan se protiv Alemana koristio i
diplomacijom. On je sa Burgundima koji su ljuti neprijatelji Alemana sklopio savez.

72

Zajedniki su napali Burgundi i Rimljani i porazili Alemane, tom je prilikom veliki broj
Alemana bio zarobljen.
Velika zavjera
Pod izrazom Velika zavjera se podrazumijeva kombinirani i vjerojatno meusobno
koordinirani napad 367. god. n. e. na Britaniju, a koji je bio povezan sa pobunom i
dezerterstvom dijela vojske smjetene uz Hadrijanov zid. Razlog ovog udara na Britaniju i
nemogunost da se ona kvalitetno odbrani je poraz rimske vojske u Galiji.Prvo se u zimu
poetkom 367. god. n. e. pobunio jedan garnizon stacioniran na Hadrijanovom zidu. To je
omoguilo Piktima da napadnu sjeverne dijelove rimske Britanije. Gotovo istovremeno napali
su Franci i Saksonci na razliitim dijelovima obale. Franci i Saksonci su napali i sjevernu
Galiju. Vei dio Britanije je bio opustoen. Preostali dio vojske u Britaniji, a koji je ostao
lojalan i nije dezertirao, se povukao unutar zidina jugoistonih britanskih gradova. Dezerteri i
odbjegli robovi su kako bi preivjeli, isto se odavali pljaki. Meutim, iako su anarhija, haos i
nasilje bili raireni, interes napadaa je primarno bila pljaka, a ne sustavno osvajanje. U
vremenu kada su izvravani napadi na Britaniju, Valentinijan se na rajnskoj granici nalazio u
sukobu sa Alamanima, i nije lino mogao da ode u Britaniju. Zato je prvo poslao Severa, koji
nije uspio da se snae u Britaniji. Sever se vratio u Galiju i sastao se sa Valentinijanom.
Valentinijan je zatim poslao Jovinau Britaniju.Jovin se ubrzo vratio, govorei da mu treba
vie vojnika kako bi uspio smirio situaciju u Britaniji. Tek je u proljee 368. god. n. e. stiglo
adekvatno pojaanje u Britaniju,pod vodstvom Teodosija Starijeg. U ovom pojaanju su se
nalazile elitne trupe, kao i njegov sin Teodosije I budui dominus.Teodosijeve trupe su dole
do Londona i zapoele se obraunavati sa napadaima. Kako bi bio smanjen broj protivnika,
obeana je amnestija za dezertere. Sa njima su se popunjavali garnizoni.Sada su rimske trupe
nizale uspjehe i do kraja 368. god. n. e. su napadai izbaeni iz rimske Britanije i Hadrijanov
zid je ponovo zaposjednut.
I. Valensov rat sa Gotima
Goti u Podunavlju su podravali Prokopija, a Valens je saznao da oni inae planiraju akciju
protiv njegovog dijela rimskog svijeta. Rije je o gotskim zajednicama Tervinga koje su u ovo
vrijeme bile pod vodstvom Atanarika, i koje su bile u mirnim odnosima sa Rimskom dravom
jo otkako ih je porazio Konstantin 332. god. n. e.U proljee 367. god. n. e. Valens je sa
trupama preao Dunav i napao Atanarikove Gote, koji su se sklonili na june Karpate. Poto
ih nije uspio nai i tako dobiti priliku za borbu, Valens se povukao. Idue godine u proljee,
poplava je sprijeila Valensa da ponovo pree Dunav. Valensove trupe su 369. god. n. e.
ponovo prele Dunav i napale Gote, koji su doivjeli poraz i ubrzo je sklopljen mir Atanarika
i Valensa, koji je bio relativno dobar za Gote, iako su bili poraeni.
Rat na istonim granicama
Jedan od glavnih razloga zato je Valens sa Atanarikom sklopio takav mir koji nije bio strog
prema Gotima, jeste i situacija na granici sa Iranom. Iran je napao Jermeniju koja se uspjesno
odbranila. Kada nije uspio silom Iranski vladar je pozvao vladara Jermenije da sa njim sklopi
mir, ali kada su stigli vladar Jermenije je bio zarobljen. Nakon toga je Iranska vojska upala u
73

Jermeniju. Iranski vladar nije elio aneksirati Jermeniju ve samo zbaciti vladare koji su bili
odani Rimu. Ubrzo se apur II u Jermeniji suoio sa nizom problema, jer nije dugo trebalo da
se pojavi otpor jermenskih velikaa. im je postignut dogovor sa Atanarikom, Valens se sa
vojskom uputio u Jermeniju. apur II je u Jermeniji pljakao i progonio krane. Godine 371
rimska vojska je kod Bagrevanda pobijedila iranske trupe, nakon ega su se Iranci povukli i
narednih 5 godina je vladalo primirje. Cijelo ovo vrijeme se ustvari vodila igra u kojoj su i
Rimljani i Iranci izbjegavali direktan sukob. Pored Jermenije, apur II. je planirao proiti svoj
utjecaj i na Kavkazu i 363 godine je zbocio s vlasti Iberskogkralja.Godine 371 velika rimska
armija je upala u Iberiju, i na rijeci Kiris je postignut dogovor po kojem je Iberija podijeljenja.
Jugozapadni dio Iberije je bio pod Iranskim uticajem, a sjeveroistoni dio je pod uticajem
Rima.
Pobuna u Africi
I sjevernoafrike provincije su bile rtve korupcije i loe uprave. Tamonji grof Roman je
inio itav niz zloupotreba. Poredkorupcijedeavali su se upadi pustinjskih nomada. Roman je
ustvari zanemarivao odbranu onih gradova i zajednica koje mu nisu dale mito. Stanje je bilo
uzavrelo i ekao se samo povod da izbije pobuna. Nubel, bogati i moni kranin i rimski
asnik je umro. Neposredno po smrti Nubela dolo je do sukoba izmeu njegovih
sinovaFirma i Zamka oko raspodjele oeve imovine. Grof Roman je stao na stranu Zamaka,
i Firm je 372. god. n. e. podigao ustanak. Pobuna i kriza usjevernoafrikim provincijama
natjerali su Valentinijana da tamo poalje Teodosija Starijeg. Kada je Teodosije Stariji doao
u Afriku, Firm je nastojao da utvrdi mir sa njim. Meutim, Teodosije Stariji je to odbio, jer se
Firm bio proglasio dominusom. I tako se Teodosije Stariji sa svojim trupama uvukao u teku i
krvavu ratnu kampanju. Firm je imao podrku nekih pustinjskih plemena. Na kraju je Firm
izdan od strane svojih pristalica i izvrio je samoubistvo 375. god.kako ne bi bio uhvaen iv.
Teodosije Stariji je otkrio koruptivnost Romana, pa ga je dao uhapsiti zajedno sa njegovim
pristalicama.
Uzroci slabljenja
Glavni uzrok slabljenja vojske je bio graanski rat Magnecija i Konstancija II. Bez obzira
koliki bio kvalitet vojske, ako nema dovoljno vojnika da uva iznimno dugaku granicu, njena
uinkovitost na samom terenu opada.Taj pogubni rat, a posebno bitka kod Murse su ostavili
iza sebe enormne gubitke u ljudstvu rimskih armija. Ti gubici nisu nikada vie namireni, i
nedostatak vojnika e ostaviti tragine posljedice ne samo po vojsku, nego i na sam rimski
svijet. Posebno se deficit u broju vojnika osjeao na zapadu, jer su gubitci Magnecijeve
zapadne armije bili ogromni.Nekada mona rajnska armija je praktino zbrisana u bitci kod
Murse, i nikada vie nije obnovljena. To su odmah iskoristila germanska plemena. Rajnska
armija nije imala vremena da se obnovi, jer su ratovi bili praktino kontinuirani. Sa njveim
naprezanjem granina linija na Rajni je odravana. Nije bilo odmora da se izvri
prekompozicija zapadne armije, sa novim regrutiranjem i obukom domaih ljudi. Traila su se
brza rjeenja, pa su ve obueni stranci koji su dolazili istono i juno od Rajne i Dunava,
postajali sve prisutniji u rimskim oruanim snagama. Tako je proporcionalno opadanju
regrutiranja domaih ljudi.
74

Operacije u Podunavlju
Po Valentinijanovom nalogu, ponovno su utvrivane odbrambene linije u Podunavlju,
ukljuujui i one pozicije koje su se na nalazile na podruju Kvada. To je naravno izazvalo
protivljenje Kvada, koji su poslali poslanstva, ije su zahtjeve Rimljani ignorisali. Nije dugo
trebalo ekati na odgovor i dolo je do rata sa Kvadima, kojim su se pridruili i Sarmati. U
jesen 373. god. n. e., Kvadi i Sarmati su preli Dunav i zapoeli pustoenje rimskih teritorija.
Protiv njih su poslane dvije legije koje nisu uspijevale koordinirati svoje napade i bile su
poraene i opkoljene od Sarmata. Vijesti o ovim zbivanjima Valentinijan nije primio skoro do
kraja 373 godine. Poetkom 374 godine rimski dominus se sastao sa izaslanstvom Sarmata sa
kojima je sklopio mir. Ali je odluio da kazni Kvade krajem 374. god Valentinijanove trupe
su kod dananjeg Budima u Maarskoj prele Dunav i opustoile kvadsku teritoriju ne
nailazei na ozbiljniji otpor.
Uprava i reforme
Valentinijan je imao neto nasilniji i brutalniji karakter. Po Amijanu Marcelinu on je mrzio
sve dobro odjevene, obrazovane, bogate i one sa uglednim porijeklom. U svojoj vladavini
sitne, ak i izmiljene uvrede i greke smjesta su donosile krivcu smrt. Njegovi kuni ljubimci
su bile dvije medvjedice. Kavezi sa njima su uvijek postavljani blizu Valentinijanove lonice.
Njima su nekada bacani osueni krivci, a to je Valentinijan uobiavao gledati. Nakon godina
svoga slubovanja medvjedica Nevinost je putena na slobodu. I pored takve svoje naravi,
Valentinijan je bio dobar vojnik i savjestan upravlja. Valentinijan je osudio viestoljetnu
praksu izlaganja novoroenadi. Ovaj rimski dominus se posebno interesirao za dobrobit
siromanijih klasa. Valentinijan i njegov brat Valens su odravali umjerenu jednostavnost
ivota i ispravljene su mnoge greke luksuznog dvorskog ivota iz vremena Konstantinovih
nasljednika. Valens ne samo da nije poveavao porez nego je u prvim godinama vladavine i
snizio porez na istoku. Ipak pokazati e se vremenom da je odluka o sniavanju nameta na
istoku ostavila loe posljedice na upravu i dravne institucije, jer je dolo do znaajnog
smanjena javnih prihoda na istoku. Valentinijan je ipak bio odravao visinu poreza.
Samovolja i iskoritavanje monih ljudi morali su dovesti i do reakcije drave. Politiku zatite
lokalnih zajednica sprovodi i Valentinijan, pa se osniva institucija defensor civitatis.
Defensor/Branitelj je slubeno titio obini puk od "nadutosti inovnika" i od elite. On je
razmatrao svakovrsne albe i pazio na red. Tako su mogli iznositi pritube obinih ljudi na
sudove, pa ak i dominusa. Najprije je branitelje postavljala sredinja uprava, a zatim je
njihov izbor bio preputen lokalnim zajednicama. Valentinijan je bio i prvi vladar koji je
uredio dravni sustav zdravstvene zatite, tako to je u svakoj od 14 rimskih etvrti dao
postaviti po jednog ljekara koji su plaani iz javnih fondova, a imali su i druge povlastice.
Svaki od ljekara je bio odgovoran za stanovnitvo svoje etvrti. Meu najvanije civilne
odluke brae Valentijana i Valensa spadaju one to se tiu obrazovnog sustava. Jo na poetku
vladavine Valentinijan i Valens su donijeli zakone o obrazovanju. Dok su jo zajednno
boravili u okolini Nia, izdali su edikt po kojem se odreivalo kvalificiranim uiteljima da
osnuju ili obnove kole. Glavni zakon o obrazovanju je donesen 370. god. n. e. i po njemu su
75

regulirani : registracija, ponaanje za uenike i studente u Rimu. Ovim zakonom je dozvoljeno

javno ibanje uenika i studenata koji su se neodgovorno ponaali. Mogue je da je slian
zakon na istoku donio i Valens. Od 372. god. n. e. po Valensovom zakonu imenuju se
prepisivai na latinskom i grkom za konstantinpoljsku biblioteku. Oni dobivaju i sljedovanja
u itu. Od 373. god. n. e. po novom zakonu dodjeljuju se razliite povlastice za uitelje u
Rimu, a od 374. god. n. e. sline povlastice su dodijeljene i uiteljima crtanja u sjevernoj
Africi.Naalost, Valentinijan je imao i lou praksu da se okruuje loim i nesposobnim
dunosnicima u koje je imao povjerenje i pored dokaza o njihovom djelovanju.

Valentijan, Valens i pitanje religije

Valentinijan je bio kranin, ali je bio tolerantan i prema paganstvu, jedino je zabranjivao
neke oblike kultova, kao to je tip rtvovanja i bavljenje magijom.Valentinijan se odbojno
odnosio i prema brzom bogaenju kranskih sveenika. Sveenicima nije bilo dozvoljeno da
prime bilo kakav poklon ili nasljedstvo. Svaki testament po kojem bi se neto ostavljalo
sveenicima se ponitavao odmah, a poklon bi zaplijenila drava. Kasnije su se ove odluke
proirile i na biskupe. Za razliku od Valentinijana, njegov brat na istoku, moda pod
utjecajem supruge Albije Dominike je bio manje tolerantan i prema nikejcima i prema
paganima. Dolazilo je i do odreenih progona. Valens je zapoeo 371./372. god. n. e. i
seriju progona paganskih filozofa u kojima je stradao veliki broj ljudi. Valens je inae bio
umjereni arijanac.
Valentinijanov brak
Valentinijan se 370. god. n. e. oenio sa Justinomkerkom Justina koji je bio upravitelj
Picenuma za vrijeme Konstancija II. Sokrat Skolastik vezano za ovaj brak donosi,
vjerojatno izmiljenu, priu o tome da je Valentinijan donio zakon po kojem je mukarcu bilo
dozvoljeno da ima dvije supruge, ime je ozakonjena poligamija i tako se napustio
tradicionalni rimski monogamni brak.I onda je po Sokratu Skolastiku Valentinijan uzeo za
enu Justinu, a da se nije razveo od Marine Severe. Ova pria Sokrata Skolastika gotovo
sigurno ne odgovara stvarnim deavanjima, jer ne postoji ni najmanja naznaka da je uope u
historiji rimskog svijeta postojao zakon koji bi dozvolio poligamiju.
Smrt Valentinijana
U proljee 375. god. n. e. nastavljena je kampanja protiv Kvada, a Valentinijan je doao u
Brigetio. Tamo je primio izaslanstvo Kvada. Utvren je sporazum po kojem su Kvadi
ostavljeni na miru, ali su morali regrutima snabdjevati rimsku vojsku. Ipak prije nego to su
izaslanici otili dolo je do svae sa Valentinijanom. Izaslanici su insistirali da je povod rata
bila izgradnja utvrda na tlu Kvadije. Sve to je razljutilo Valentinijana, da je on pobjesnio na
izaslanike. Zahvaljujui tome bijesu i galami Valentinijan je doivio udar koji ga je ubio.
Kolos iz Barlete
76

Kolos iz Barlete je masivna bronzana skulptura, tri puta via od uobiajene visine mukarca.
Ona izvorno nije bila postavljena u italijanskom gradu Barleti. Skulptura je bila otkrivena
1232 god prilikom iskopavanja u Raveni koje je naruio car Fridrih II. Moda je onda ovaj car
naredio da se statua prebaci u Barletu. Mogue je i da je statua prebaena u Barletu i mnogo
prije 1204. god. Identitet cara, ovjekovjeenog u statui, jo uvijek nije precizno odreen. Po
tradiciji rije je Herakliju, ali je to vjerojatno netano. Vie su realnije pretpostavke da je rije
o Valentinijanu, Honoriju, a posebno Justinijanu I.
POETAK SEOBE NARODA
Skitsko sarmatska stepa
iroki stepski prostor od srednjeg Dunava pa sve do u dubinu srednje Azije je od najranijih
zapisa pripadao narodima koji su govorili iranskim jezicima. A lako je pretpostaviti i da je
ovaj stepski prostor moda i bio pradomovina iranskih naroda, odakle su se razliite iranske
zajednice irile u raznim pravcima. U ovom stepskom podruju grko rimska i persijska
vrela od 6. st. p. n. e. spominju dvije iranske etnokulturne grupe pod imenima Skite i
Sarmate.Istono od iranskih stepskih zajednica je bilo prostranstvo sredinje Azije i Sibira u
kojem su ivjela mnogobrojne azijatske etnokulturne zajednice, od kojih vrijedi istai one
turkijske. Sjeverno su se nalazili Ugro uralske jezike i kulturne zajednice, a sjeverozapadno
one baltoslavenske sa kojima su i Skiti i Sarmati imali intenzivne odnose. Jo dalje prema
zapadu Skiti i Sarmati su dolazili do zemalja Trako Daana, Ilira, Kelta i Germana.Prvi
izraajni etnokulturni poremeaj na samom zapadnom kraju ovog pojasa se desio
doseljavanjem Gota, nekada u prvoj polovici III. st. n. e. Goti su se doselili na podruje oko
Crnog mora. Dolaskom Huna na ovo podruje zapoinje velika seoba naroda.
Huni
Pitanje porijekla Huna jo uvijek u historiografiji i arheologiji nije rijeeno.Radi toga postoji
itav niz teorija i jedino to se moe o Hunima rei jeste da oni nisu pripadali
indoeuropskoj skupini, da su izvorno potekli iz podruja koja su se nalazil istono od
iranskih naroda, i da su po fizikom izgledu vie liili na stanovnike Istone Euroazije nego
na stanovnike Zapadne Euroazije.Na osnovi kineskih vrela Huni su na samom kraju III. st. p.
n. e. pod voom Modom anijem stvorili prostrano nomadsko carstvo koje se prostiralo
preko dananje Mongolije, junog Sibira pa do zapadne Mandurije, te nekih dananjih
sjevernih kineskih pokrajina.Od kraja III. st. p. n. e. pa sve do vladavine cara Vudija, Huni su
predstavljali veliku prijetnju Kini starije dinastije Han, ugroavajui skoro kontinuirano
sjeverne granice hanske Kine. Kontraofanzive u velikim razmjerama je poveo energini i
ratoborni hanski car Vudi. Od 129. god. p. n. e. velike i snane kineske armije su pokretale
napade na teritoriju Huna. Vudijeve ekspedicije na teritoriju Huna su uspjele da ih potisnu i
da slome njihovu snagu. I nakon Vudija, Kinezi su nastavili potiskivati Hune. Krajem prve
polovice I. st. p. n. e. dolo je i do podjele i graanskog unutar Huna. Unutarnje razmirice su
dovele i sredinom I. st. n. e. do podjele na sjeverne i june Hune. Juni Huni su postali
tributarni vazali Kine. Sjeverni Huni su nastavili ratovati protiv Kine sve do 89. god. n. e.
kada ih je vojska mlae dinastije Han teko porazila u bitci kod Ikh Bayana. U ovoj bitci po
kineskim vrelima je ubijeno 13 000 ratnika sjevernih Huna, a 200 000 se predalo. Zarobljeno
77

je i ak milion glava stoke.Najzasluniji za potpuno unitenje politije sjevernih Huna je

kineski general Dou Ksijan.nakon to su Kinezi rasturili njihovu politiju, sjeverni Huni su
pobjegli prema zapadu i kasnije su provalili u Europu.Nakon to su preli rijeku Volgu, Huni
su se obruili na Alane, koji se nisu mogli efektivno suprotstaviti novom osvajau. Po
Jordanesu Hune je u pokoravanju Alana i Ostrogota predvodio izvjesni Balamber. Huni su
bili izrazito nomadska zajednica sa ekonomikom zasnovanom na stoarstvu i proizvodima od
stoke.
Goti
Na obalama Crnog mora prostirale su se dvije gotske politije i koje je razdvajala rijeka
Dnjestar. Zapadna gotska politija je pripadala Tervingima - Vizigoti i kojima je na elu
stajala dinastija Balta. Istona gotska politija je pripadala Greutungima- Ostrogotima i na
njenom elu se nalazila dinastija Amala. Po svemu sudei dinastija Amala je smatrana
uglednijom i plemenitijom u odnosu na Balte. Gotske politije nisu bile homogene zajednice ni
u etnikom ni, a ni u religijskom smislu. U njima su se nalaziliidrugi germanskinarodi.
Kranstvo koje ima univerzalistiku poruku, je nailo na plodno tlo i meu Gotima. Gotovo
sigurno su prvi kranski utjecaji u Gotiji dolazili preko maloazijskih krana i grkih
kolonija na Krimu i okolici. Uz to je i znaajan dio zarobljenika koje su Goti doveli iz
rimskog podruja sredinom III. st. n. e. bio kranske religije. Moda je krana bilo i meu
dakoromanskim stanovnitvom koje je u ostalo u Trandanubijskoj Dakiji, nakon to je
Aurelijan uzvrio njenu evakuaciju. Najznaajnija uloga u irenju arijanskog tipa kranstva
meu Gotima se vee za Ulfilu, koji je ivio u periodu od 310. 383. god. Ulfilini roditelji su
maloazijskog porijekla, i kao zarobljenici, u nekom od gotskih napada, su odvedeni u Gotiju.
Sam Ulfila je odgojen kao Got, ali je teno govorio i razumio i grki i latinski jezik, to je u to
vrijeme bila osnova obrazovanog ovjeka i kod Rimljana, ali i kod Gota. Veoma mlad je
stigao u Konstantinpolis kao talac. Tako je on dosta vrijemena proveo na istonorimskom
podruju i to upravo kada se irilo arijanstvo. Ulfila je prihvatio arijansko kranstvo,
zareen je za sveenika. Nakon toga se vratio u Gotiju, kako djelovao misionarski, gdje je
imao znaajan uspjeh. Meutim, za vrijeme protukranskih progona u Gotiji koje naredio
Aorik, Ulfila je 348. god, prebjegao na rimsko podruje i od Konstancija II. je dobio
doputenje da se oni nasele u Meziji. Ovi Goti arijanci su nazvani Mali Goti. Tamo je Ulfila
preveo Bibliju sa grkog na gotski jezik, a da bi to mogao uiniti on je napravio i gotski
alfabet. Sauvani su fragmenti gotske Biblije, kao to je npr. Codex Argenteus Srebrni
kodeks koji se nalazi u Univerzitetskoj biblioteci u vedskom gradu Upsali. Od ove
biblijesauvano je 187 stranica. Pet je vrela o Ulfili, i to 2 arijanska ivot Ulfilasa i
sauvani fragmenti Crkvene historije i 3 katoliko ortodoksna Crkvene historije od
Sozomena, Sokrata Skolastika i Teodoreta.Tervingima je u vrijeme kada su se Huni
pojavili na istonim granicama Gotije, vladao Atanarik, sin Aorika. Kao i njegov otac, i
Atanarik je cc 370. god. n. e. dao izvriti progon krana. Atanarikovi motivi su bili ostajanje
Gota pri starinskim vjerovanjima i kulturi.Sokrat Skolastik, Sozomen i Zosim izvjetavaju i
o graanskom ratu unutar Tervinga u ovom periodu i to izmeu Atanarika i njegovog rivala
Fritigerna. Atanarik je nadvladao Fritigerna i njegove pristalice, pa je ovaj zatraio vojnu
pomo od Istonih Rimljana. Valens je poslao traku armiju da intervenira na strani
78

Fritigerna. Prije ili u toku istonorimske intervencije, Fritigern je sa svojim sljedbenicima

preao na arijansko kranstvo. Atanarik ipak nije pobijeen, i moe se rei da je ostao u
kontroli istonih dijelova zemlje Tervinga.Neposredno pred napad Huna, Ostrogotima je
vladao Ermanarik. Nakon pada Alanije, Huni su izbili nagranice Ermanarikove drave.
Hunska vojska je sada bila pojaana i jedinica potinjenihAlana. Napad Huna, zajedno sa
armijama potinjenih naroda, je bio estok iErmanarikove trupe nisu uspjele da zaustave
Hune. Po Amijanu Marcelinu, nakon to je poraen Ermanarik je izvriosamoubistvo. Nakon
njegove smrti, Ostrogoti su izabrali novog kralja, koji je nastavio borbu protiv Huna.
Meutim, nakon nekog vremena odolijevanja Ostrogoti su poraeni. Ostrogoti su podlegli
Hunima, i postali njihovi vazali za narednih 80-tak godina, uperiodu u kojem se oni ne
pojavljuju u sauvanim historijskim podacima. Dio Ostrogota koji se nisu potinili Hunima su
pobjegli preko Dnjepra prema Dunavu. Strah je prilino zahvatio i Tervinge iznaajan dio i
njihove populacije pod vodstvom Fritigerna bjei ka Dunavu. Tako desetinehiljada oajnih
izbjeglica hrli prema rimskoj granici na Dunavu.I pored straha od Huna, jedan dio Tervinga
koji su bili pod vodstvomAtanarika, odluio se oruano suprotstaviti Hunima i njihovim sve
brojnijim potinjenimnarodima, ali su ubrzo bili poraeni. U zadnje dvije decenije IV. st. n. e.
hunski val je polako preplavio istonu Evropu. Nisu samopotinjeni Alani i Ostrogoti, nego i
mnoge druge germanske i sarmatskezajednice. Iznenadna pojava Huna i njihov prodor su
ostavili na suvremenikezastraujui utisak. Vijesti su se brzo irile po rimskom carstvu.Za
Amijana Marcelina, Huni su divlji narod, zdepasti, mali, sa uasnim licima na kojima se jedva
razaznaju ljudske crte, oni su na sebi nosiliogrtae od koe.
ZAJEDNIKA VLADAVINA VALENSA i GRACIJANA
Gracijan i Valentinijan II.
U trenutku smrti Valentinijana njegov sin Gracijan se nalazio Trieru. Panonska armija je za
novog dominusa proglasila Gracijanovog polubrata Valentinijana II. Do sukoba nije dolo, jer
je Gracijan odluio prihvatiti Valentinijana II. kao augusta, ali ipak kao mlaeg partnera u
suvladarstvu.Gracijan je pod svoju upravu uzeo galsku prefekturu sa prijestolnicom u Trieru,
dok je Valentinijanu II preputena prefektura Italija, Ilirik i Afrika sa prijestolnicom u Milanu.

Rat na Rajni
Sukobi na rajnskoj granici su se nastavili i prvih godina Gracijanove vladavine. Najvaniji
rimski zapovjednik na zapadu je tada bio Malobaud, koji je bio ujedno i franaki kralj.
Malobaud je predvodio rimsku vojsku i ostvario valiku pobjedu protiv Alemana koji su
provalili na rimski teritorij preko zaleene Rajne.Kada je dobio vijest o pobjedi, Gracijan je
lino predvodio kampanju na teritoriju Alemana. Gracijanova armija je bila u potpunosti
pobjednika, a Alemani su se predali i bili su obavezni da alju mladie u rimsku vojsku.
Gracijan je zbog ove pobjede dobio poasni naziv Alemannicus Maximus. Kasnije su
Alemani iznenada napali teritoriju Maloboudovih Franaka, ali su doivjeli veliki poraz 380
godine.

79

Prelazak Dunava
Istonorimske vlasti su ve ranije dobijale odreene informacije ta se deava u crnomorskim
stepama, a sada su im dolazile i vijesti o velikom pomjeranju goleme mase oajnih ljudi. I u
jesen 376. god. n. e. donjodunavski istonorimski zapovjednici i dunosnici javljaju da
nasuprot njima stoji velika masa ljudi, koja moli da se prebace na drugu stranu i tako spasu od
terora koji se pribliava. Ta masa je bila etniki i narodnosno heterogena, i u njoj su veinu
inili Tervingi, ali je bilo i Ostrogota i Alana. Predstavnik te mase je bio Fritigern. Situacija je
bila takva da se odluka ta da se ini mogla donijeti samo na najviem nivou. Valens je primio
izaslanstvo izbjeglica i dopustio je prijelaz, posebno i stoga to su oni veinski bili arijanci.
Uvjeti su bili da se preda oruje istonorimskim vlastima i da se odreknu djece, koja bi bila
raseljena po raznim oblastima istonorimske teritorije. Odrasli mukarci su podlijegali
regrutaciji. Sa druge strane izbjeglicama se garantira zatita, dodjela zemlje za obradu i
sljedovanja hrane.Poto nisu imali izbora, Goti i neto Alana i ostalih sa njima su morali
prihvatiti postavljene uvjete. Ve u prvim deavanjima vezanim za naseljavanje Gota, Valens
je napravio strateku greku. Goti koji su preli na rimsko tlo, nisu po automatizmu prestali
postojati kao zasebna politija. Oni su zadrali sve svoje institucije, a njihov poglavar je postao
rimski zapovjednik. Oni su dobili status federata. To je bilo prvi put da se takav "savez"
uspostavlja sa jednim narodom unutar granica Carstva. Nepoznata je precizna brojnost ove
izbjeglike skupine, ali vjerojatno je bilo neto vie od 50 000 ljudi. Prilikom prelaza desila se
i selekcija, pa ulazak na istonorimsko tlo nije dozvoljen slabima, starcima i bolesnima.
Vojnici koji su provodili prelazak su bili korumpirani i primali su mito kako bi izbjeglice
provercovale svoje oruje.Po svemu sudei Goti su namjeravali da potuju istonorimsku
vlast. Meutim, ve prilino korumpirane strukture su vrlo brzo poele da zloupotrebljavaju
naseljeno stanovnitvo. Obeanje da e ih Drava, za vrijeme naseljavanja, snabdijevati
namirnicama nije uredno ispunjavano pa su doseljenici ostajali izvrgnuti gladi i zimskom
ledu. Prizori korupcije, nediscipline i dezorganizacije u Carstvu bili su takvi da se meu
Gotima, umjesto zahvalnosti, razvijala mrnja. Dravni slubenici koji su sa njima dolazili u
kontakt nastojali su da to vie ogule siromane izbjeglice. Po Jordanesu, izbjeglice su bile
sabijene na nepovoljnom prostoru, bez sredstava za ivot, Rimljani su im za zlato prodavali
meso pasa i uginulih ivotinja, a djecu i djevojke su im za malo hrane uzimali u roblje.
Pobuna
Glad i zloupotrebe su dovodile situaciju na istonomBalkanu do usijanja i dolo je do oruane
pobune izbjeglica. Poseban problem zaistonorimske vlasti je predstavljala injenica da se
nisu samo pobunile gotske i alanskeizbjeglice, nego se stihija ustanka pridruila i velika masa
domaeg siromanogstanovnitva, najvie seljaci, radnici i odbjegli robovi. Dolo je do
pljaki i pustoenja po Trakiji, a istonorimske vlasti su se nale u bespomonoj situaciji.
Utvreni gradovi i utvrde su bile zatiene zahvaljujui svojimgarnizonima, ali su seoski
posjedi i vile veoma stradali.Valens, koji se sa glavninom istonorimske mobilne vojske
nalazio u Antiohiji i istonojgranici, je zamolio Gracijana da poalje dio trupa na istoni
Balkan. Gracijan je kao pojaanje poslao trupe, koje su se spojile sa istocnorimskim. Tada se
desila iprva ozbiljnija bitka od poetka pobune. Jedini opis bitke dao je Amijan Marcelin.
Bitkaje zavrena sa dolaskom noi, a rezultat je bio nerijeen uz goleme obostrane
80

gubitke.Pobunjenici su napali i dobro utvreni grad Hadrianopolis. Valens jenastavio svoju

liniju pogreaka, jer je naredio bezrazlono otputanje hadrianopoljskeposade, koja je bila
sastavljena od Carstvu vjernih vojnika gotskog porijekla.I pored uspjeha koje su imali,
buntovnici nisu imali snage da osvoje utvreniHadrianopolis. Kako se rat nastavljao velikom
estinom i sa neodlunim ishodom, samValens je preuzeo odgovornost da rijei ovo pitanje.
Zato je Valens morao odustati odsvojih planova vezanih sa rat sa sasanidskim Iranom. I onda
je napustio Antiohiju ikrenuo na zapad. Planirana je ustvari koordinirama akcija novog
znaajnog pojaanjakoje bi dolo sa zapada i bilo pod komandom Gracijana i istonih
mobilnih trupa koje bipredvodioValens. Meutim Gracijan se prvo morao pozabaviti
Alemanima, koji su izvrili jedan upad na teritoriju zapadnog carstva. Nakon pobjede,
Gracijan je sa dijelom vojske krenuo na istokmorem, dok je drugi dio zapadnorimske armije
stizao kopnenim putem.Nakon to je dobio vijesti o pobjedi Gracijana, Valens se ohrabrio i sa
glavninom vojske je krenuo ka Hadrianopolisu.
Hadrianapoljska katastrofa 378. god. n. e.
Planirana koordinirana akcija, koja je zbog dobrih Gracijanovih vojnikih sposobnostimogla i
uspjeti. Meutim, Valens je nastavio sa nizanje greaka. Ne eljei da prepustislavu
Gracijanu, Valens se odluio upustiti u borbu samo sa svojim trupama. On se ipouzdavao u
prilino nepouzdane, pa i lane informacije o snazi protivnika. Izvidnica mu je6. 8. 378. god
javila da se oko 10 000 Gota pribliava Hadrianopolisu. Gracijan alje pismo u kojem moli
Valensa da saeka zapadnorimskuarmiju. I Valensovi asnici su preporuivali Valensuda
saeka Gracijana. Meutim, Valens je sve te savjete odbio i odluio je izvojevatipobjedu i
slavu za samo svoj raun. Valens je bio ljubomoran na Gracijana i nije elio dadijeli slavu
potencijalne pobjede. Tako je arogancija jednog ovjeka predoredila propastrimskog svijeta.
Fritigern je tada ak i predloio i mir i savez, a da zauzvrat dobije neku rimsku teritoriju.I ovu
ponudu je Valens odbio. Valens je ustvario potcijenio gotske snage. Ukupno je Valensova
armija imala 15 000 vojnika, a stvarne gotsko - alanske snage suimale 12 15 000 ratnika. Do
bitke je dolo u ranim popodnevnim satima 9. 8. 378.god. Bitka se pretvorila u katastrofu i
masakr u kojem su unitene 2/3 najkvalitetnijeistonorimske armije. Sam Valens je bio
naputen od svoje garde. Njegova sudbina jo uvijeknije precizno utvrena. Moda je poginuo
na bojnom polju, a njegovo tijelo nikada nijenaeno. Cirkulirala je i jedna pria, po kojoj je
ranjeni Valens uspio pobjei sa tjelohraniteljem i sakriti se u seljakoj kolibi. Ne znajui da je
Valensunutra, dolo je do napada Gota koji su potpalili vatru. Iz plamena se uspio
izvuitjelohranitelj, koji je Gotima rekao ko se nalazio unutra, ali je tada bilo kasno i Valens
jepoginuo u poaru. Po rijeima Amijana Marcelina, ijahistorija i zavrava sa ovom bitkom,
bio je to najnesretniji poraz Rimljana poslije bitke kod Kanei naziva poraz kodHadrianopolisa
poetkom svih nevolja za Rimsko carstvo. Bitka kod Hadrianopolisa predstavlja kljuni
momenat svjetske historije. Iako je po brojumrtvih rimskih vojnika ovaj poraz bio znatno
manji od katastrofe kod Kanem njegove posljedice po rimski svijet su bile znatno traginije.
Istonorimskaarmija je izgubila ubjedljivo najvei kvalitetnih trupa, ostala je bez svoga
zapovjednika.Istonobalkanske provincije su ostale na milost i nemilost gotsko-alanske
vojske. Sabitkom kod Hadrianopolisa, zapoinje zavrni in postojanja rimskog svijeta.
Nakon tebitke nikada vie rimsko podruje juno od Dunava i zapadno od Rajne nei biti
81

nijednog momenta oieno od stranih vojski. Limes na donjem Dunavu je potpuno

pukao.Vanjska politika rimskog svijeta se vie ne zasniva na odbrani stalnih granica na
dvijevelike europske rijeke. Tako je poela konana bitka za sam opstanak rimskog
svijeta.Poraz kodHadrianopolisa je predestinirao sudbinu arijanstva na istoku, jer je Valens
bio posljednjiarijanski istonorimski dominus.
Odbrana Konstantinopolisa i Trakije
Katastrofa kod Hadrianopolisa je znaila da vie na prostoru Trakije nema
odgovarajuemobilne rimske armije. Put prema Konstantinopolisu je bio otvoren za
Fritigernovesnage. Tada na scenu stupa Valensova supruga carica Albija Dominika, koja
organizira odbranu. Dominika je i novanim poticajem motivirala civile dobrovoljce dase
opreme i stupe u vojsku. Tako je ona postala de facto vladar Konstantinopolisa, sve dodolaska
novog istonorimskog dominusa. Albija Dominika je tako uspjela vrlo uspjenoorganizirati
odbranu i konsolidirati stanje.
ZAJEDNIKA VLADAVINA GRACIJANA i TEODOSIJA I.
Teodosije I vladao na istoku od 379do 392 godine.Njegova prva supruga je bila panjolka
Elija Flacila, sa kojom je imao dva sina i to Arkadija i Honorija
Gotski ustanak nakon imenovanja Teodosija I. za istonog dominusa
Glavni zadatak Teodosija je bio to brizavretak rata sa pobunjenicima. Meutim, taj zadatak
nije bilo lako rijeiti. Pobunjenici su u Trakiji nailazili na slab otpor. Kasnije je dolo je do
razdvajanja gotskih trupa, pa je jedan dio provalio u Panoniju, dok se glavnina pod
Fritigernom uputila u Makedoniju. Tamo su uveli neku vrstu reketa za lokalne zajednice, tako
to bi one plaale zatitu. Teodosijev najvei problem je bilo kako stvoriti novu istonorimsku
armiju. Nekako je na jedvite jade i na razliite naine uspio ponovo obnoviti sposobnost
istonorimske vojske. Paralelno sa izgraivanjem nove mobilne istonorimske armije,
Teodosije I. je protivnika iscrpljivao sa sporednim, manjim i stalnim bitkama i okrajima,
istovremeno pozivajui njihove starjeine na izmirenje i saradnju.Zapadnorimska armija je
uspjela da izbaci i oisti Panoniju i Dalmaciju od neprijateljskih snaga. Teodosijeva taktika
iscrpljivanja neprijetelja je urodila plodom. To je na kraju dovelo do mirovnog sporazuma
dogovorenog 3. 10. 382. god. Po dogovoru, Goti su naseljeni u podruju Trakije, kao posebna
autonomna jedinica. Oni su bili osloboeni od poreza. Zauzvrat Goti su imali vojnike
obaveze prema dominusu u Konstantinopolisu, a kao vojnici dobijali su i platu. Rat je nanio
golemu tetu lokalnim zajednicama Balkana, od kojih se dosta njih nikada vie nije oporavilo.
Ovo je i prvi put da je Rimska Drava dopustila da se unutar njenog teritorija stvori neki
posebni politiki i narodnosni entitet. Inae Teodosije I. se u svojoj vlasti prilino oslanjao na
Gote zbog ega je i dobio nadimak prijatelj gotskog naroda. Potrebno je istai da Goti nisu
imali neku posebnu elju da stvore samostalnu i nezavisnu dravu na teritoriju rimskog
svijeta. Oni su prije svega eljeli da se uklope u postojei sistem, a ambicije njihovih voa su
bile vezane za napredovanje u hijerarhiji rimske vojske. Kao metodu da to postignu, nekada
su izazivali probleme i nerede kako bi ucjenjivali Konstantinopolis i Milano.

82

Teodosije I. i promocija nikejskog kranstva na istoku, obraun sa klasinim

ipaganskim tradicijama
Sa stupanjem na vlast Teodosija I, zapoinje i konani rasplet vjerskih turbulencija u IV. st.
Za razliku od zapada, na istoku je kranstvo bilo bolje utemeljeno te sa boljom crkvenom
organizacijom. Uostalom i istona prijestolnica je bila utemeljena kao kranski grad, dok je
Grad Rim jo uvijek pokuavao zatititi paganske tradicije. Od svih ranijih rimskih careva,
Teodosije I. se najvie bavio religijskim pitanjima. Meutim, njegova prividna tolerancija je
zavrena samo nakon par godina. Teodosije I je 380. godzajedno sa Gracijanom i
Valentinijanom II. objavio Solunski edikt, po kojem svi njihovi podanici moraju
ispovijedati vjeru episkopa Rima i Aleksandrije. Udar na pagane je bio estok i odluan, sa
jasnom namjerom da se paganska tradicija zatre. Ve 381. god. n. e. Teodosije I je obnovio
Konstantinovu zabranu rtvovanja, a neprovoenje ovog zakona je proglaeno krivinim
djelom. Ipak je zbog pojave Maksima Magnusa i njegovog preuzimanja kontrole nad galskom
prefekturom, konani udar na pagane odloen na nekoliko godina.
Drugi ekumenski/prvi konstantinopoljski sinod 381. god. n. e.
Teodosije I. je u maju 381. god. n. e. sazvao novi ekumenski sinod i to u Konstantinopolisu,
kako bi se rijeilo pitanje izmi i definiralo uenje kranstva. Sabor je trajao od maja do jula
381. god, a odravao se u crkvi sv. Irene.Sinodom je predsjedavao Timotej Aleksandrijski,
a nakon njegove smrti Gregorije Nazijanski. Zanimljivo je da sinodu nije prisustvovao
nijedan zapadni biskup.Sa istoka je uestvovalo u radu sinoda 150 biskupa. Sabor je jo
jednom osudio arijanstvo i dodatno jepojasnio sadraj kranske vjere. Proirili su tekst
Svetog pisma u dijelu koji govori o Duhu Svetom. U vezi sa tumaenjem o Duhu Svetomu,
sinod je u potpunosti usvojio teoloko tumaenje o Presvetom Trojstvu, to jest o jednom
Bogu u tri osobe. Ovo uenje objavio je i Teodosije I. u dekretu kojim objavljuje da uenje o
Trojstvu postaje dravna religija, a svi su podanici bezpogovorno duni uz nju pristati. Uz
navedene doneseni su jo neki zakoni, kao to je zabrana vrenja biskupske vlasti izvan
granica vlastite dijeceze. Pored toga je odlueno da konstantinopoljski patrijarh ima mjesto po
asti odmah iza biskupa starog Rima. Prvi konstantinopoljski sinod konano je zatvorio
glavna teoloka pitanja o Trojstvu. Znaajna je saborska odluka o mjestu konstantinopoljskog
patrijarha neposredno nakon rimskog pape. Time je ozbiljno smanjen ugled aleksandrijskog
patrijarhata, a kasnije e dovesti do sve veih netrpeljivosti izmeu Konstantinopolisa i Rima,
te u konanici do Velikog raskola 1054. god.
Gracijan i promocija nikejskog kranstva na zapadu, obraun sa klasinim i
paganskim tradicijama
Gracijanova osmogodinja vladavina predstavlja i vrlo bitno razdoblje u crkveno kranskoj
historiji i razvitku, posebno na zapadu. Njegova uprava je i postavila temelje za pobjedu
nikejskog koncepta kranstva. Do Gracijana, vei dio zapadne populacije je jo uvijek
odravao stare pagansketradicije. Na zapadu je vladalo i nezvanino stanje religijske
tolerancije. Gracijan se nalazio pod utjecajem autorativnog, fanatinog i netolerantnog
Ambrosija, nikejskog biskupa Milana. Zapadni carski dvor se tada nalazio u Milanu, i zato je
83

razumljivo da je biskup Milana koristio blizinu kako bi ostvarivao utjecaj. I tako je Gracijan
krenuo to stanje izmijeniti primjenom sile zakona i to ne samo prema paganimanego i prema
drugim sve mnogobrojnim kranskim pravcima i sektama.Gracijan je 382. god. n. e.
prisvojio prihode paganskih sveenika i vestalki, zabranio je imovinske zaostavine sa njima
kao korisnicima. Ukinute su i druge privilegije vestalki i pontifika. Oduzete su nekretnine
paganskih sveenika, koji su izgubili privilegije i imunitete. Prihodi paganskih hramova i
svetilita, se usmjeravaju u carski trezor. Najvei ok je izazvala njegova odluka da se ukloni
statua oltar boginje Pobjede iz rimskog Senata, i to uprkos protestima paganskih lanova
Senata. Senatori su uputili i delegaciju Gracijanu sa apelom da se zaustavi progon, da se vrati
oltar Pobjede i te prava i privilegije vestalki i paganskih sveenika. Oni su kao argument za
svoje molbe, koristili injenicu da je Gracijan jo uvijek nosio titulu pontifex maximus. Na
savjet Ambrozija, Gracijan nije uope primio u audijenciju delegaciju Senata. Po uticajem
Ambrozija, toga stvarnog tvorca zapadnog kranstva, Gracijan se i odrekao titule i insignija
pontifex maximusa, kao nedostojne za katolika. Ironijom sudbine, car za vrijeme ije
vladavine je suzbijeno paganstvo na zapadu i donio pobjedu kranstvu, je nakon svoje smrti
ipak bio deificiran i tako uao u rimski paganski panteon.
Pobuna Magnusa Maksima i smrt Gracijana
Za razliku od prvih godina svoje vladavine, kada je pokazivao znaajnu energiju i
poduzetnost, zadnjih godina ivota Gracijan je postao lijen, preputao se uicima i zabavi.
Uprava je u potpunosti pala u ruke Ambrozija, nikejskog biskupa Milana. Sam Gracijan se
okruio tjelohraniteljima Alanima. To mu je smanjivalo ugled kod javnosti i vojske. To je
iskoristio istaknuti i sposobni vojskovoa Magnus Maksim i pobunio je britansku armiju i
ubrzo je preao u Galiju. Gracijan se tada nalazio u Parizu i suoio se sa dezertiranjem svojih
trupa. Tako ostavljen, Gracijan se povukao u Lion. Meutim, uskoro je uhvaen i likvidiran
25. 8. 383. god.
ZAJEDNIKA VLADAVINA TEODOSIJA I i VALENTINIJANA II
383. 392. god. n. e.
Valentinijan II mlai sin Valentinijana I.

Nastavak uzurpacije Magnusa Maksima na zapadu

Teodosije I. kao istoni dominus se odluio suprotstaviti Magnusu i zatiti interese
Valentinijana II. koji je tada imao samo 12 godina.Uslijedili su i pregovori pa je postignut
dogovor izmeu na jednoj strani Teodosija I. i Valentinijana II i Magnusa na drugoj, po
kojem je Maksim priznat kao august na zapadu. Magnus je svoju prijestolnicu
ustanovio u Trieru, a vladao je Britanijom i Galijom. Valentinijanu II. Je ostavljena Italija,
zapadni Ilirik, Hispanija i sjeverna Afrika. Magnus je postao ubrzo dosta popularan. Meutim,
mir izmeu Magnusa i Valentinijana II. nije dugo trajao. Magnusove trupe su 387 godprisilile
Valentinijana II. da napusti Milan i pobjegne Teodosiju I. Istonorimski dominus je pokrenuo
istonorimske trupe. Do bitke u ljeto 388. god je dolo na rijeci Savi, nedaleko od Siska.
84

Magnusova armija je poraena. Sam Maksim se predao u Akvileji, gdje je i pogubljen. Senat
je donio odluku da se proglasi damnatio memoriae na Magnusa. Magnus je znaajno lice koje
se javlja u velkim kronikama, tradiciji i mitologije. Njemu se i pripisuje da je iz Britanije
odvukao najvei dio trupa i da je tako Britaniju praktino ostavio njenom lokalnom
stanovnitvu. Graanski rat i odsustvo dijela trupa iz zapadnih provincija je iskoristio
franaki voa Markomer koji je napao sjever perfekture Galije. Smrt Magnusa Maksima
ima veliko simboliko znaenje za Zapadnorimsko carstvo. Nakon njega, nijedan znaajniji
zapadnorimski car nee ii sjeverno od Liona. Trebati e ekati 412 godina da respektabilna i
autoritativna osoba sa titulom rimskog cara se pojavi na obalama Rajne.
Valentinijan II. na zapadu
Valentijanova majka Justina je bila arijanka, tako da je sukob sa milanskim biskupom
Ambrozijem bio neminovan. Ambrozije je cijelo vrijeme bio estoko protiv arijanskih
pretenzija Justine i Valentinijana II. Sam mladi vladar nije bio vjerski zagriena osoba i
izgleda da je nastojao odravati kakvu-takvu toleranciju. Tako je pokuavao i da obuzda
pljakanje paganskih hramova. Ipak je morao na kraju, pod pritiskom Ambrozija, odbiti
peticiju rimskih senatora o povratku oltara Pobjede. Kada je Magnus Maksim ponovo upao u
Italiju, Valentinijan II. i Justina su pobjegli u Solun. Kako bi se utvrdila veza sa Teodosijem,
Gala sestra Valentinijana II. se udala za Teodosija I. Nakon to je Magnus pobijeen
Valentinijan se vratio na zapad, ali svoj dvor nije ponovo postavio u Milanu nego u galskom
gradu Viene. U meuvremenu je umrla Justina, a boravkom u Viene Valentinijan II. se udaljio
od monog Ambrozija.
Teodosijev obelisk
Ovaj obelisk je ustvari obelisk faraona Tutmosa III iz Karnaka na kojem onovjekovjeava
svoje pobjede na rijeci Eufratu. Njega je KonstancijeII. namjeravao da donese u
Konstantinopolis 357. god kako bi uveliao dvadesetogodinjicu dolaska na vlast. U jesen te
godine je drugi obelisk prenesen u spinu Circus Maximusa u Rimu. Odatle je 390. god po
nalogu Teodosija I. donesen u Konstantinopolis i postavljen u konstantinopoljskom
hipodromu. Forum Tauri u Konstantinopolisu je preimenovan i nanovo dekoriran kao
Teodosijev forum, ukljuujui i slavoluk u njegovu ast.
Solunski pokolj 390. god. n. e.
U aprilu 390. godmagister militum za istoni Ilirik je bio Buterik, inae gotskog porijekla, je
dao uhapsiti jednog veoma popularnog takmiara u trkama konjskih kola, koji je pokuao
silovati jednog djeaka koji je bio peharnik samoga Buterika. Ubrzo se okupila solunska masa
i zahtijevala je oslobaanje koijaa, to je Buterik odbio. Ubrzo je dolo do pobune u kojoj
su smrtno stradali i Buterik i jo nekoliko drugih dravnih dunosnika. Kada je vijest o buni
dola do Teodosija I. koji se tada nalazio u Milanu, on je pobjesnio i odluio poduzeti
brutalnu osvetu. Poslane trupe u Solun, su sa ovim gradom postupile kao da je rije o
neprijateljskom gradu. Crkveni historiar Teodoret navodi da je pogubljeno oko 7 000
stanovnika Soluna. Tom prilikom su pobijeni mnogi nevini stanovnici Soluna. Na vijest o
pokolju, Ambrozije je napustio Milano i odbio je da vodi misu u prisustvu Teodosija I, sve
85

dok se ovaj ne pokaje. Po Teodoretu, kada je dominus pokuao da ue u milansku baziliku,

biskup ga je zaustavio. Teodosije I. Je zbog toga bio duboko potiten i tek nakon to je
iskazao iskreno kajanje mu je Ambrozije oprostio nakon osam mjeseci. Ovo je bila prva
velika pobjeda crkve, te tek raajue institucije, nad dravom. Ovo je bio prvi put da je crkva
ustala protiv cara, a u narednim srednjovjekovnim stoljeima, odnos crkve i drave e postati
jedno od glavnih pitanja i sukoba i proimanja.
Previranja meu Gotima na istonom Balkanu
Nakon dogovora iz 382. god Gotima je dozvoljeno da ive kao federati na istonorimskom
teritoriju. Ubrzo su se meu tim Gotima razvile dvije frakcije. Prva je bila protiv asimiliranja
Gota u tadanju rimsku kulturu. Druga frakcija je bila sklona asimilaciji.
Smrt Valentinijana II.
Valentinijan II je ustvari bio marioneta Teodosija I i ubrzo se naao u sukobu sa njim.
Meutim 15. 5. 392. godValentinijan II. naen mrtav i to objeen u svojoj rezidenciji u Vieni.
Nikad nije razjanjeno da li je to bilo ubistvo ili samoubistvo. Tijelo je preneseno i sahranjeno
u Milanu. Valentinijan II je bio uvod za ono to e se deavati u rimskom svijetu od samoga
kraja 4. st pa u toku prve polovine 5 st, a to je formalna vladavina djeaka i mladia careva,
pod tutorstvom snanih i utjecajnih vojnih zapovjednika i civilnih dunosnika.
Eugenije na zapadu
Uaugustu 392. god za zapadnorimskog cara je proglaen Eugenija. Eugenije je 393. god
poveo i ofanzivne operacije na rajnskoj granici protiv Franaka, koje su bile vrlo uspjene. Ova
kampanja je bila i posljednji put da je rimska vojska drala okupiranim dijelove istone obale
Rajne. Po mirovnom sporazumu Franci su morali snabdjevati zapadnorimsku vojsku sa
regrutima. Eugenije jezatim smijenio kljune Teodosijeve ljude na zapadnim pozicijama i
umjesto njih postavio pripadnike rimskog Senata. Iako je bio kranin, za vrijeme Eugenija je
zapoela paganska restauracija. Tako su mnogi paganski hramovi,zatvoreni u vrijeme
Gracijana i Valentinijana II, ponovo otvoreni. Ustvari upravo je injenica da su neki istaknuti
pagani postavljeni na kljune pozicije je doprinijelo toj kratkotrajnoj restauraciji paganstva.
To je sve vie udaljavalo Eugenija od Teodosija I. i Ambrozija koji je napustio Milano, kada
se tamo smjestio Eugenijev dvor. Teodosijanska propaganda i kranski izvori su borbu
izmeu Teodsija I. i Eugenija voljeli da prikau kao borbu kranstva protiv paganstva, to je
definitivno pretjerano u odnosu na stvarno stanje.Ubrzo je 393. godTeodosije podigao svoga
drugog sina Honorija na rang augusta za zapad, to je bilo direktno usmjereno na poziciju
Eugenija to je dodatno zaotrilo odnose izmeu Teodosija i Eugenija. Teodosije je odluio da
povede rat protiv Eugenija na zapadu, i to koristei i gotske federate koje je predvodio Alarik.
Teodosije I. je elio pokazati sukob sa zapadnim prvacima kao sveti rat, maltene kao neku
vrstu protokrstakog rata.
Bitka kod rijeke Frigidus
Istonorimska vojska se uspjela obnoviti nakon katastrofe kod Hadrianopolisa. Za to su bili
zasluni i Teodosijevi zapovjedniciStilihon i Timasije. Stilihon je bio jedna od najznaajnijih
86

osoba u periodu kada se rimski svijeta kretao prema kraju svoga postojanja. On je bio sin
rimskog vojnika koji je bio vandalskog porijekla. I pored takvog porijekla Stilihon je bio po
svome identitetu pravi Rimljanin i sljedbenik nikejskog kranstva, a ne arijanskog kojem su
pipadali Vandali. Stilihon je napredovao u slubi Teodosija I,on nije obavljao samo vojne
poslove, nego se nalazio i u diplomatskim misijama. Istonorimska armija je krenula u pohod
na zapad u maju 394. god. Teodosije I. je lino predvodio armiju koja se sastojala od oko 30
000 istonorimskih vojnika i preko 20 000 Gota u svojstvu federata. Od zapovjednika
Teodosijeve armije koji su uestvovali u ovoj kampanji potrebno je izdvojiti Stilihona,
Timasija i Alarika.Zapadnorimska vojska se sastojala uglavnom od galskih i franakih
vojnika. Teodosijeve trupe su napredovale bez skoro ikakvo otpora, jer je Eugenije odluio da
brani samo Italiju, pa je ak ostavio nebranjenim i alpske prolaze. Tako je Teodosijeva vojska
uspjela da prodre sve do doline rijeke Frigidus, istono od Akvileje. U ovom uskom
planinskom podruju je skoncentrirana i zapadna armija.Do bitke je dolo 5. 9. 394. god.
Prije bitke Eugenijeje postaviostatuu Jupitera na bojnom polju. Ovim su eljeli oponaati
drevni pobjedniki Rim, kada su obraali paganskim bogovima za dobijanje podrke u bitci.
Prvog dana su zapadnorimske trupe bile uspjenije. Teodosije I. je prvo u juri poslao Gote,
eljei moda da ih izgine to je mogue vie. Gubitci prvog dana su bili ogromni, posebno u
gotskim redovima.Sutradan su Teodosijeve trupe ponovo napale. Ovaj put su probijene linije
zapadnorimske armije, to je donijelo pobjedu istonorimskoj vojsci. Pobjedi je posebno
doprinijela injenica da je dio zapadnih snaga bio potkupljen i preao je na stranu Teodosija I.
Bitka je bila iznimno krvava, a najvei ceh su platiti gotski federati koji su izgubili skoro pola
svoga sastava. Eugenije je zarobljen, i malo kasnije pogubljen. Nakon ove bitke je nastupilo
etveromjeseno jedinstvo Rimske drave, da bi se nakon toga ona zauvijek rascijepila na
zapadni i istoni dio. Sa ovom bitkom se stavlja i taka na religijske turbulencije 4. st. To je
bio i posljednji nastup grada Rima i njegovih senatora kako bi zatitili pagansketradicije i
vrijednosti. U toku samo jedne generacije nakon bitke kod rijeke Frigidus, nekadanje
paganske rimske senatorske familije su prihvatile kranstvo. Sa padom paganskog Rima, pao
je i otpor kristijanizaciji na zapadu. Sada je zapadna armija, poglavito sastavljena od Gala i
Franaka, doivjela isto ono to se desilo istonoj armiji kod Hadrianapolisa. Elitni i kvalitetni
njen dio bio je zbrisan. I to se desilo u najgorem moguem momentu, kada je hunska invazija
prijetila nizu germanskih zajednice, i njihov jedini put da se sklone od azijskih konjanika bilo
je kretanje ka zapadu. Istono carstvo iji se tek manji dio nalazio u ugroenom europskom
prostoru, moglo je preivjeti ako njegove europske provincije budu pregaene, ali sr
Zapadnog carstva i njegov najvei dio nalazio se u Europi upravo na podruju gdje su se
namjeravale skloniti ugroene zajednice. Posebno je ova bitka oslabila i Franke, koji su bili
prva linija odbrane na Rajni. Zapadna vojska nije imala ni vremena ni materijala da se obnovi,
kao to je to uinio znatno bogatiji i naseljeniji Istok.
Smrt Teodosija I. i konani kraj jedinstvene Rimske drave
Teodosije I. nije dugo nadivio svoju pobjedu i preminuo je 395. god u Milanu, a sahranjen je
u Konstantinopolisu. Nakon njegove smrti car na zapadu je postao mlai sin Honorije. Stariji
sin Arkadije je dobio istok. Nikada vie se rimski svijet vie nee ujediniti. I ta podjela iz 395.
god se prilino osjea po posljedicama i danas. Sa uzdizanjem mladia Arkadija i djeaka
87

Honorija na tron samostalne vladavine, u rimskom svijetu nastupa doba slabih i nejakih
vladara, djeaka i mladia kojima su rukovodili njihovi zapovjednici, civilni dunosnici,
supruge i majke. Tako su obje rimske drave imale na carskom tronu Teodosijeve sinove i
unuke, koji su bili ili marionete u rukama drugih ili obini nesposobnjakovii i to u
kritinom,polustoljetnom periodu kada se rimski svijet suoio sa najveim iskuenjima u
svojoj 12stoljetnoj povijesti.
Socijalna slika rimskog svijeta u vrijeme dominata
U vrijeme ranoga dominata stanovnitvo je slabo pokretljivo, veina stanovnitva se vezala za
mjesto roenja, u kome su morali izvravati svoje obveze. Ponavljanje pojedinih zakona,
pojaavanje kazni za pojedine prijestupe svjedoe o tome da zakonodavci nisu raunali na
potinjavanje svojim naredbama bez pogovora. I pored Dioklecijanovih i Konstrantinovih
reformi, ekonomska situacija u rimskom svijetu nije se uspijevala u potpunosti stabilizirati.
Ograniavanje kretanja stanovnitvanegativnose odrazilo na trgovinu. Gradovi postepeno
slabe, a istovremeno raste uloga velikog posjeda, na kojem se proizvodilo gotovo sve to je
bilo potrebno. Tako je zemlja zajednosa ljudstvom koje se na njoj nalazidobila jo
veuvrijednost. Kako se razvijao dominat, tako je zemljini veleposjed dostizao
neuvenerazmjere. Ubjedljivo najvei dio zemljinih posjeda se nalazio u vlasnitvu Drave.
Izgubivi politiku vlast i u potpunosti ovisei od careve milosti, rimski senatori su ipak igrali
ogromnu ulogu u socijalnom ivotu Carstva. Rimski senatorski stale se sastojao od lanova
senatorskih obitelji koje su se sauvale jo od vremena principata. Senatori su se borili za
carevu milost, nastojali su zauzeti ovaj ili onaj poloaj, da bi imali zvunu titulu. Senatori su
uglavnom ivjeli u vilama, a prodori barbara i elja za jaom kontrolom svojih posjeda
primorali su ih na podizanje utvrenja i gradnju zidina oko svojih vila. Beskrajno irenje
posjeda predstavljalo je jedan od njihovih ivotnih ciljeva.Senatori su se rijetko pojavljivali u
gradovima. Oni su u njih dolazili za vrijeme blagdana, praeni ukuanima, da bi nazoili
sveanom bogosluju, izboru biskupa itd. Svi gradski stalei bili su vezani za grad i imali su
odreene obveze. Relativno mali sloj sainjavali su trgovci, udrueni u korporacije. itava
vojska vlasnika brodova i pekara skrbila se o opskrbi Rima i Konstantinopolisa. Razni
majstori radili su za vojsku. Profesije su uglavnom bile naslijedne. U sluaju da je u nekoj
profesiji bila zaposlena majka, a ne otac, njenu profesiju nasljeivao bi sin. Ima malo
podataka o broju robova u ovo doba i o osnovnim izvorima ropstva. Nesumnjivo je da je
ropstvo sauvalo svoje znaenje i u doba kasnog Carstva. Dominus Konstantin konano je
oduzeo gospodarima pravo pogubljenja svojih robova; osim toga zabranjeno je da se
prodajom djeca odvajaju od njihovih roditelja, brat od sestre, ena od mua. Zakonodavstvo je
priznavalo zakonitim putanje roba na slobodu u crkvi, u nazonosti biskupa i vjernika.
Rimski svijet 395. god. n. e. nakon smrti Teodosija I.
TEODOSIJEVO KONANO RJEENJE ZA PAGANSKE TRADICIJE
U nekoliko godina nakon pojave Maksima Magnusa, pagani su uivali ponovo odreene
slobode i mnogi istaknuti pagani su se ponovo nali na bitnim dravnim pozicijama. Hramovi
su nastavili raditi, a paganski praznici su nastavljeni da budu odravani. Ali nakon poraza
Maksima Magnusa, na zapadu je obnovljen progon pagana iz vremena Gracijana. Teodosije I
88

je na istoku 388. god ponovo pokrenuo odluni udar na paganske tradicije, poslavi prefekta
sa naredbom ukidanja paganskih asocijacija i unitavanja hramova. Jedan od glavnih
ideologa, pa i inicijatora teodosijevskih akcija protivpaganskih tradicija je bio Ambrozije.
Teodosijevi dekreti
Legalitet progonu pagana je ostvaren serijom dekreta koje je izdavao Teodosije I. Godine391
izdata je zabrana rtvovanja i da niko ne smije ii u paganska svetilita i hramove ili moliti se
statuama koje su izradili ljudi. Doneseni su i zakoni upereni prema onima koji su napustili
kranstvo, zabranjene su sve vrste i forme proricanja. Nakon pobjede nad Eugenijem,
Teodosije I je posjetio Rim, nastojei da preobrati mnoge paganske lanove Senata. Poto u
tome nije uspio milom, primijenio je pritisak. Tako je ukinuo sve fondove koji su koriteni za
paganske rituale u Gradu. Za Teodosija I se vee i zabrana Olimpijskih igara. Kult Veste je
zabranjen 394. god. n. e. Vjena vatra u hramu Veste koja je gorjela sigurno due od jednog
milenijuma, sada je ugaena, a kolegij vestalki rasputen. Iako su ve stoljeima egipatski
hijeroglifi bili postupno potiskivani od grkog alfabeta i rimske latinice, oni su se jo uvijek
koristili u Egiptu poglavito u sveenikim i svetim poslovima. Konani udar na ovo najstarije
poznato pismo je izvrio Teodosije I. sa odlukama koja su se ticale zabrane rada paganskih
hramova. Znanje o hijeroglifima je zaboravljeno i trebati e ekati neto vie od 1400 godina
da ih ampolion deifrira. Kasnije su se poeli deavati pogromi,unitavanje sve onoga to je
podsjealo i simboliziralo paganske tradicije.Pri tome je ubijen i znaajan broj ljudi, uniteno
veliko umjetniko i knjievno nasljee. Paganski hramovi su pretvarani u crkve, to je u nekim
sluajevima izazivalo pobune paganskog stanovnitva.

Hipatija
U modernoj kulturi zavrni obraun sa paganskim tradicijama se esto vee za sudbinu
Hipatije, uvenealeksandrijske znanstvenice. Hipatija je bila kerka aleksandrijskog
matematiara Teona,a kolovana je i u Ateni. Oko 400. god. n. e. ona je postala i upravitelj
aleksandrijskeplatonistike kole. Postala je vrlo popularna i ugledna znanstvenica. Njeni
uenici su bilii pagani i krani.Vrela i paganska ikranska sa kraja 4. i 5. st je opisuju
kaoosobu velikog znanja i velikogugleda i utjecaja u tadanjojAleksandriji.Po Sokratu
Skolastiku, namjesnik Aleksandrije po imenu Orest i iril,aleksandrijski biskup, su 415.
god. n. e. nali u estokom osobnom sukobu. Taj sukob jeproizaao zbog hapenja krana i
napadima jevreja na krane. Nakon nonog masakra nadkranima, iril je naredio
istjerivanje Jevreja iz Aleksandrije, konfiskaciju cjelokupnenjihove imovine. Tome
seusprotivio Orest. I Orest i iril su tada pisali caru, objanjavajui nastalu situaciju. iril je
vie puta pokuavao da doe do izmirenjasa Orestom, ali je to namjesnik odbijao. U
meuvremenu je oko 500 monaha, uvi osukobu biskupa i namjesnika, doli su u
Aleksandriju naoruani i spremni da se bore na irilovoj strani. Po dolasku su odmah presreli
Orestovu koiju, prvo ga napaviuvredama i optubama da je paganski idolopoklonista.
Uskoro je jedan od monaha poimenu Amonije, bacio kamen i pogodio Oresta u glavu. Tada
je namjesnikova oruanapratnja pobjegla, ali je masa Aleksandrinaca dola u pomo Orestu.
Amonije je zarobljeni osuen na muenje prilikom ega je i umro. U timnesreenim i
89

zategnutim odnosima u Aleksandriji, Hipatija e se nai uvuena u tatragina zbivanja.

Izgleda da je na njen ugled i utjecaj u Aleksandriji bio posebno ljubomoran iril, koji je sebe
smatrao vrhovnim autoritetom Aleksandrije i kome jesmetala ta nezavisna, utjecajna, ugledna
i uena ena. Bilo je poznato da Orest nju koristii kao svoga savjetnika. I ubrzo je meu
kranima poela kruiti glasina da je Hipatijakriva, jer je onemoguavala pomirbu Oresta i
Kirila. Ubrzo se skupila masa fanatinihkrana, koji su oteli Hipatiju na njenom putukui i
odveli je u jednu aleksandrijsku crkvu. Tu su joj skinuli svu odjeu, i brutalnousmrtili. I njeno
beivotno tijelo je nastavljeno da bude skrnavljeno, i na kraju su spaljeninjeni udovi. Kada je
Aleksandrijom prostrujala vijest o ubistvu Hipatije, dolo je dovelikog javnog nezadovoljstva.
Sigurno su ogoreni bili i sami umjereni krani, jer ovodjelo otrim rijeima je osudio i sam
kranski pisac Sokrat Skolastik. Od Hipatije nije sauvano nijedno djelo, a sauvana je
jedino djelomina listanjenih djela.

VLADAVINA
ARKADIJA (Istok) i HONORIJA (Zapad)
395. 408 god. n. e.
Poetak Arkadijeve vladavine
Nakon oeve smrti, Arkadije se nalazio pod kontrolom Flavija Rufina, pretorijanskog
prefekta. Ustvari, u tim prvim mjesecima Arkadijeve vladavine, Rufin je bio funkcionalni
vladar Istonog Carstva po svemu, samo ne po imenu. On je ak planirao da vjena Arkadija
sa svojom kerkom. Ovaj plan je uspio osujetiti drugi moni dvorjanin Eutropije. On je uspio
urediti da se Arkadije vjena 395. god. sa Elijom Eudoksijom. Rufin je imao vrlo zategnute
odnosa sa Stilihonom koji je tada bio funkcionalni vladar Zapadnog Carstva.
Gotski ustanak
Nakon smrti Teodosija I., meu Gotima se javilo nezadovoljstvo, ponajvie izazvano velikim
gubicima u ljudstvu. Smatrali su sa pravom da su mnogo dali, a dobili znatno manje. Kruile
su i glasine da su Goti namjerno gurnuti da masovno izginu kako bi se oslabila njihova vojna i
politika pozicija. Sam Alarik se nadao da e biti unaprijeen u rang zapovjednika jedne od
armija regularne vojske. Na njegovo razoarenje, konstantinopoljski dvor je to odbio. I tada je
dolo do nove gotske pobune, a za kralja je proglaen Alarik. I tako su Goti odluili da ratom
formiraju novu dravu i kraljevinu, a ne da vie ive u miru potinjeni. Alarik je brzo
reagirao, i raunajui na faktor iznenaenja je prodro sve do predgraa istone prijestolnice,
ali je shvatio da njegove snage nisu sposobne i spremne na opsadu i probijanje zidina
Konstantinopolisa. Tako je neslavno zavrio prvi pokuaj zauzimanja Konstantinopolisa.
Alarikova pobunjena vojska je onda krenula prema jugu u Grku. Iz pravca Tesalije su
proli kroz nebranjeni Termopilski prolaz i uli u srednju Heladu. Regularne trupe
Istonog Carstva su bile okupirane problemima sa upadima Huna u Malu Aziju i Siriju. Rufin
je zato odluio da pregovara sa Alarikom. Istovremeno su trupe Zapadnog Carstva pod
komandom Stilihona vrlo uspjeno intervenirale. Po Klaudijanu, malo je nedostajalo da
90

Alarikove snage budu u potpunosti unitene, ali je to sprijeio Rufin nagovorivi Arkadija da
povue istone regularne trupe koje su uestvovale u zdruenoj antigotskoj operaciji u Grkoj.
Zatim i Stilihon sa svojim snagama naputa Istono Carstvo. Sam Rufin je 395. god ubijen od
strane vojnika. Sa Rufina je praktina vlast u Istonom Carstvu prela na Eutropija, koji je
isto moda bio umijean u ubistvo Rufina. Problemi dvorske politike su samo koristili
Alariku, koji je opustoio ruralno podruje Atike. Tom prilikom je zauzeo i Atenu, koju nije
dao opustoiti, a potedio je i njene graane. U svome antipaganskom aru Alarik i njegovi
sljedbenici su posebno bili usmjereni na pagansko helensko nasljee. Tako je ugaena jedna
dugovjena tradicija. Nakon toga su pobunjenici upali na Peolopones, a zauzeti su Korint,
Argos i Sparta. Mnogi stanovnici Peloponesa su prodani u roblje. Ali, ubrzo je uslijedila
nova Stilihonova intervencija. Zapadne trupe su se 397. god. n. e. morskim putem iskrcale na
Peloponesu i uspjele su da u planinama Fole, na granici Elide i Arkadije dovedu u teku
poziciju Alarike i njegove vojnike. Gotski kralj se ipak uspio nekako, uz velike tekoe,
izvui iz te pozicije i to tako to se provukao kroz jedan nezaposjednuti klanac. Alarikove
trupe su ponovo upale u sredinju Heladu i odatle se probijale u Epir. Konstantinopoljski dvor
nije imao izbora i Alarik je unaprijeen i dobio je Ilirik na upravu.
Poetak Honorijeve vladavine
Teodosije I. je za staratelja malodobnog Honorija imenovao Stilihona. Stilihon je takoe
tvrdio da je on i staratelj Arkadija, to je kao posljedicu imalo veliko rivalstvo izmeu
zapadno i istonog dvora. Jo jedan od problema izmeu istoka i zapada je bila prefektura
Ilirik, zbog estih prebacivanja nadlenosti izmeu milanskog i konstantinopoljskog dvora.
Ova prefektura postala sporno podruje izmeu sad vee dvije drave. Stilihon, a to nastavili i
kasniji dominusi Zapadnog Carstva su praktino od 395. god. pa nadalje polagali pravo na
cjelokupni Ilirik. Na Honorija su veliki utjecaj imali i biskupi (pape) Rima, koji su znali dobro
iskoristiti mladost Honorija i nadasve njegov slabi karakter. Kako bi uvrstio svoju poziciju
faktikog upravitelja Zapadnog carstva, Stilihon je svoju kerku Mariju u februaru 398. god.
n. e. udao za Honorija.
Pobuna Gilda 398. god. n. e. u sjevernoj Africi
Gildo je bio maurskog porijekla i bio je brat Firma, koji je za Valentinijana I. digao bunu u
sjevernoj Africi. Gildo je tada ostao lojalan sredinjoj zapadnoj vlasti. Poto je Egipat
pripadao Istonom Carstvu, sada su itnice sjeverne Afrike dobile jo vie na znaenju. Gildo
je inae prilino samostalno, vrlo strogo, pa i tiranski upravljao sjevernoafrikim
provincijama od 386. god on je razmiljao i o prelasku na istonorimsku stranu. To je ozbiljno
zabrinjavalo milanski dvor. Tako je Stilihon, koristei albe Afrikanaca, ubijedio Senat da
proglasi Gilda neprijateljem drave, ime jepraktino otpoeo rat sa Gildom. Stilihon je
poslao 5000 ljudi u Afriku, koji su brzo sruili Gildovu vojsku.Gildo je pokuao pobjei
manjim brodom, nadajui se da e uspjeti doploviti do Istonog Carstva. Meutim, zbog
nepovoljnog vjetra uao je u luku Tabraka, iji su ga stanovnici zatoili, i tu je Gildo poinio
samoubisvo.
Prvi gotski upad u Italiju
91

Konstantinopolis je u ovim godinama poeo primjenjivati i novu politiku, a to je

preusmjeravanje nevolja i problema sa svojih teritorija na Zapadno Carstvo. I ta injenica da
su se konstantinopoljski dvor na jednoj strani, a milanski dvor meusobno udaljavali i
sukobljavali sigurno je imala prilinog uticaja na konani kraj rimskg svijeta. Imenovanjem
Alarika za zapovjednika Ilirika, su Goti usmjereni prema zapadu. Ilirik je inae bio sporno
podruje izmeu Zapada i Istoka, i ovim unapreenjem Alarika, direkno su pogaena prava
Honorija. Ubrzo e se pokazati i da podruje Balkan, koje je bilo ve decenijama ratno
podruje, nije moglo pruiti dovoljno resursa Gotima i Alarik je odluio da pree u Zapadno
Carstvo i tamo zatrai nova podruja za naseljavanje za oko od 80 do 100 000 svojih
sunarodnika. Mogue je da je Alarik ustvari pretendirao da se dokopa pozicije koju je Stilihon
imao na Zapadu. Alarik je u jesen 402. god. svoj narod poveo u Italiju, iskoritivi odsustvo
Stilihona koji je ratovao sa Vandalima i Alanima. U samu Italiju Alarik je lako provalio jer je
jo vremena kampanje protiv Eugenija, on upoznao prolaze u Julijanskim Alpama i uvidio
gdje se kriju slabosti odbrane Italije na njenom sjeveroistoku. Goti su ubrzano napredovali,
ugroivi i Milan. Kada su se Goti pojavili u blizini Milana, Honorije i njegov dvor su odluili
da se povuku u galski grad Arl. Meutim, to je bilo osujeeno jer je gotska konjica presjekla
komunikaciju za Galiju. Stilihon je pourio u sjevernu Italiju i tu se desila bitka u kojoj subili
zarobljeni Alarikova supruga i djeca. Iako bitka kod Polentija402 god nije imala ba jasnog
pobjednika, ona se u Stilihonovom okruenju slavila kao pobjeda. Postignut je sporazum da se
Goti povuku u Ilirik. Meutim, Alarik je prekrio ugovor i kod Verone je dolo do nove bitke
u kojoj je zapadnorimska vojska izvojevala novu pobjedu. Ali ni tu pobjedu Stilihon kao da
nije elio iskoristiti do kraja. On je u sukobima uvijek pobjeivao Vizigote, ali je u odlunom
momentu vraao ma u korice i protivnicima ostavljao mogunost da se izvuku. Tako je
Alarik uspio da i poslije poraza sredi svoje trupe i nastavi povlaenje u Ilirik. Nakon ovog
upada prijestonica zapadnog carstva je prenesena u Ravenu.

Veliki barbarski upad u Italiju pod vodstvom Radagaisa

Hunski upad je uzbunio itavu istonu i srednju Europu. Nepoznata je rana karijera i porijeklo
Radagaisa. On je predvodio jednu aroliku masu od 100 000 ljudi. Seoba je vjerojatno
zapoela krajem 405. god. n. e. negdje u panonskoj nizini, isto pod pritiskom Huna. Ova
seobena masa se kretala preko zapadne Panonije, izazivajui velika razaranja i strah. Stilihon
je izvrio novu mobilizaciju, a kao pojaanje za odbranu Italije doao je i dio snaga sa rajnske
granice. Stilihon je i dobio pomo od gotskih federata i hunskih trupa pod komandom. Kako
bi popunio svoje trupe sa ljudstvom, Stilihon je morao i novaiti robove, koji bii za tu svrhu
bili osloboeni. Alarik je za vrijeme ovih zbivanja, ostao neaktivan, potujui sporazum sa
Stilihonom. Mogue je da je Stilihon, namjeravao iskoristiti Alarika kako bi od Istonog
Carstva preoteo itav Ilirik. Meutim, invazija Radagaisa je sprijeila potencijalne namjere sa
ciljem zauzimanja Ilirika. Radagais je bio paganin i moda je planirao da Rim sravni do
temelja, a da bogovima rtvuje senatore. Radagaisov narod je uspio prodrijeti sve do Firence,
koju su opkolili. Stilihonova kombinirana armije je uspjela da probije opsadu Firence, a
Radagais se morao povui. Ubrzo je dolo do potpune katastrofe za Radagaisov narod. Sam
Radagais je pokuao pobjei, ali je bio zarobljen i kasnije god pogubljen. Praktino je
92

zarobljen itav taj narod koji je upao u Italiju. Neki su unovaeni u vojsku, a veina je prodata
kao roblje. Toliko je bilo novih robova da je cijena robova naglo pala.
Prelaz rijeke Rajne 31. XII. 406. god. n. e.
Poraz Radagaisa i unitenje njegovog naroda, nisu donijeli smirivanje na zapadnim
granicama. Hunski pritisak je izazvao i ovu oluju, a granica na Rajni je bila oslabljena jer je
Stilihon povukao vojsku. Jedini branitelji granice su bili Franci. Franci supobijeeni, a zatim
su na zadnji dan 406. god provalilikod Majnca u galsku unutranjost. I tako je probijena
glavna odbrambena linija Zapada. Od ovog uspjenog prodora Zapadno Carstvo se vie
nikada nije oporavilo. Vandale je predvodio Godigisel koji je poginuo u borbi s Francima.
Njega je naslijedio sin Gunderik. Nakon to su Alani bili razbijeni od strane Huna, pojedine
njihove skupine su krenule prema zapadu, pa su se prikljuile i germanskim zajednicama.
Uzurpacije na zapadu i naputanje Britanije
Velika provala preko Rajne i odsustvo bilo kakve reakcije iz Italije i sredinje vlasti, imali su
kao posljedicu da lokalni vojni i civilni autoriteti preuzmu punu odgovornost za rjeavanje
situacije. Pored Galije, i iz Britanije su povlaene trupe kako bi titile Italiju, to je isto
oslabilo odbranu ostrva. Britanija je bila vrlo izloena napadima iz Irske i sa kontinenta. Prvo
je dominusa u Britaniji vojska proglasila izvjesnog Marka, koji je i sam vojnik. Meutim,
neto kasnije ga je ubila ista ta vojska. Umjesto njega je za dominusa u Britaniji proglaen
Gracijan. Ovaj novi uzurpator je bio britanskog, aristokratskog porijekla. Britanska armija je
eljela da pree na kontinent i da se preventivno tamo suprotstavi barbarima, prije nego to bi
dolo do napada na Britaniju. Sa tim se nije slagao Gracijan, i zbog toga su ga vojnici ubili
nakon samo etiri mjeseca vladavine. Umjesto njega za novog dominusa britanska armija je
407. god. n. e. izabrala Flavija Klaudija Konstantina, koji je u historiografiji poznat kao
Konstantin III. Njegovo ime je imalo osobito znaenje u Britaniji, jer je podsjealo na
Konstantina I. Koji je isto bio aklamiran od britanske armije. Konstantin III. je brzo reagirao i
prebacio se sa trupama kod Bononije u Galiju. Ovo prebacivanje je imalo isto veliko
znaenje, jer je Konstantin III. sa sobom poveo skoro sve preostale vojne jedinice. Tako je
funkcionalno zapadnorimska vojska napustila Britaniju, preputajui odgovornost i za vojne i
za civilne poslove na lokalnu britorimsku elitu. Historiografija ovo tumai kao faktiko
odvajanje Britanije od Zapadnog carstva, iako je formalno ona jo uvijek bila sastavnica
Zapadnog Carstva. Konstantin III. se postarao za osiguranje rajnske granice, a u maju 408.
god. n. e. u Arl smjestio svoj dvor. Tako je ravenski dvor izgubio kontrolu nad Galijom. I
pored oekivane Stilihonove ofanzive na njegovo podruje, Konstantin III. se odluio na
zauzimanje panije. Ovaj graanski rat je doao u najtee vrijeme, jer je pocijepao oruane
snage Zapadnog Carstva i podijelio lokalno stanovnitvo. Na elu Zapadnog Carstva su se
nalazila dvojica dominusa, od kojih je jedan bio mladi slabe volje i slabog karaktera. A na
ravenskom dvoru dolo je do konanog obrauna sa Stilihonom.
Pad i smrt Stilihona
Stilihon nije bio ba omiljen u pojedinim krugovima Zapadnog Carstva. Zbog toga to nije
unitioAlarikovu vojsku, raslo je nepovjerenje premanjemu.Stilihon je imao sporazum sa
93

Alarikom, po kojem je Alarikdobio odgovarajui zapadnorimski in i isplatu3000 funti zlata,

a u zamjenu bi ta plaenika armija bila upotpunosti vjerna Stilihonu. Vjerojatno je Stilihon
planiraoAlarikove Gote iskoristiti i za namirivanje svojih prava u Istonom carstvu.
Nesumnjivo je i ovaj sporazum izazvaoprilino nezadovoljstvo meu italijanskom elitom.Prvi
ozbiljniji udar na njegov autoritet bila je provala na Rajni, i odsustvo reakcijesredinje vlasti
na zbivanja u Galiji. Stilihon nije mogao adekvatno reagirati ni nauzurpaciju Konstantina III.
Ustvari, Alarik je sa svojim trupama stvarno upao u Istono Carstvo i stigao doEpira, a onda
se iznenadno vratio i uobiajenim ljubljanskim prolazom ponovo uaou Italiju traei naknadu
trokova koje je imao u epirskoj akciji, "poto mu nijeomogueno da zaposjedne Epir" i
prijetei novim ratom u Italiji. Senat se usprotivio tomei bio je spreman za rat sa Gotima, ali
ih je Stilihon ipak uspio ubijediti da pozitivnoodgovore na Alarikove zahtjeve. Nije jasno ta
je trebalo da znai njegov upad u Epir, kao ni ko ili to ga je sprijeio da ga ostvari. Moda
jestvarno radio po naredbi ravenskog dvora. Da je to tako, moda bi potvrivalo to to je
Stilihon u Senatunaveo da je Alarik, idui u Epir, stvarno namjeravaoda slui interesima
Zapadnog Carstva koje mu je i naredilo da prekine operacije pa bi mu trebalonadoknaditi
trokove.
Nakon smrti Arkadija, istonog dominusa, Honorije je elio da otputujena istok kako bi rijeio
pitanje nasljednika. Meutim, Stilihon to nije elio i umjesto daHonorije ide na istok,
predloio je sebe. Ugradu Ticinum je 408. god dolo do pobune vojske. Inicijator pobune i
glavni antiStilihonov spletkar jebio izvjesni Olimpije.I tako je nastupila neka vrsta dravnog
udara organizirana od strane Stilihonovihneprijatelja. Stilihon je doao u Ravenu, pokuao
nai sigurnost u jednog crkvi, ipak je nakraju uhvaen i pogubljen 22. 8. 408. god. Olimpije je
poduzeo i iroku istku svih Stilihonovih ljudi, pristalica i saveznika. Pogubljeni su oni glavni
i najvaniji podravaoci Stilihona, a izvrena je konfiskacija imovine od svih onih koji su
drali bilo kakvu dunost dok je Stilihon dominirao. Ova kadrovska istka je imala
katastrofalan efekat po italijansko vojno politiku infrastrukturau, jer ju je liila znatnog
broja iskusnih pojedinaca. Dok je u Italiji trajao obraun sa Stilihonom i barbarskim
vojnicima, Alarik je logorovao negdje u podruju Ljubljane i u prvi mah je izgledao
ravnoduan prema sudbini Stilihona. Nakon pogubljenja Stilihona, rasturena je i njegova
vojska jer su njen najvei dio inili upravo oni barbari koji su bili izloeni progonu. Tako je
Italija ostavljena bez efektivne odbrane. Alarik je smislio obavezu da osveti Stilihona. Pod
izgovorom da e kazniti Stilihonove ubice, Goti su krenuli prema Italiji. Kako bi se kako
tako uvrstila pozicija Honorija, Konstantin III. je priznat kao suvladar.
VLADAVINA HONORIJA (Zapad) i TEODOSIJA II. (istok) 408 god. n. e. 423. god.
n. e.
Arkadije je umro 408. god. Novi dominus istoka postao je njegov sedmogodinji sin
Teodosije II. Faktiku vlast i upravu je imaoAntemije. Teodosije II vladao od 408. do 450.
god. Antemije je u poecima vladavine Teodosija II. morao da se bavi itavim nizom
problema, kao to su prisustvo Alarika u Iliriku i problematina granica na Dunavu. Antemije
je pokazao veliku sposobnost u dravnim poslovima. Na njegovu inicijativu je dogovoren mir
sa Iranom, a zahvaljujui Stilihonovoj smrti konano su uspostavljeni bolji odnosi sa
ravenskim dvorom. Huni su poduzeli invaziju Mezije, a istonorimska vojska je uspjela
94

odbitinapad i nanijeti neprijatelju teak poraz. Nakon pobjede Antemije je dao da se osnai
rijena dunavska flotila. Antemije je regulirao i porezni sistem. Antemije nestaje iz historije
414. god, a novi regent malodobnog Teodosija II. je postala sestra Elija Pulherija. Sudbina
Antemija je nepoznata, ali je on bio djed kasnijeg istoimenog zapadnorimskog dominusa.
Regenstvo je zavreno 416. god. n. e. i Teodosije je postao bar formalno dominus u punom
kapacitetu. I pored toga, njegova sestra je zadrala svoj utjecaj.
Teodosijeve zidine
Sa poetkom 5. StKonstantinopolis je poeo prerastati granice koje je postavio Konstantin. Uz
to pribliavanja neprijatelja u blizinu prijestolnice, naveli su dravnuupravu da je potrebno
proiriti i ojaati gradske zidine. Sudei po jednom epigrafskom natpisu otkrivenom 1993.
god., radovi na izgradnji novih gradskih zidina zapoeli su ve 405. god, a zavreni su 413.
god. n. e., pri kraju Antemijeve uprave. Tri velika zemljotresa su prilino otetila i
Konstantinove i Teodosijeve zidine. Teodosije II je tada naredio Konstantinu, tadanjem
pretorijanskom prefektu da ponovo sredi, doradi i ojaa gradske fortifikacije. To je uslijed
pritiska Atile, postao veoma bitna odbrameno strateki poduhvat.
Alarik u Italiji po drugi put
Nakon smrti Stilihona, Alarik je pokrenuo novu ofanzivu na Italiju. Njegova vojska je prela
Alpe, sila niz Veneto i skoro bez otpora prela rijeku Po i stigla do Bolonje. I ubrzo je
Alarikova armija izbila pred Rim koji se tako naao pod opsadom. Alarikova taktika se
sastojala u tome da glau izmori stanovnike Rima. Jedan visokifunkcioner koji je lino
poznavao Alarika iz ranijih kontakata upuen je kao izaslanik da provjeri jesu li tane glasine
koje su tada kolale Gradom da vojsku koja opsjeda Rim ne predvodi Alarik, nego neki
odmetnuti Stilihonov zapovjednik.Alarik je od tog poslanika traio svo zlato i srebro, na kraju
je dolo do sporazuma.Rim je pristao da isplati otkup. Pohlepa za svilom i biberom jasno
govori o promjenama koje su nastale u navikama i obiajima kod Gota. Oni su ve dobrano
prihvatali razvijeniji i luksuzniji mediteranski nain ivota. Senat je poslao i nekoliko
izaslanika, ukljuujui i papu Inocentija I. u Ravenu kako bi ubijedili Honorija da prihvati
sporazum sa Alarikom. Meutim Honorije, zatien movarama, kanalima, zidinama i lukom
Ravene, je odbio zahtjeve Alarika, iako u samom Italiji nije raspolagao skoro nikakvim
snagama sa kojima bi se moglo efektivno suprotstaviti Alarikovoj armiji. Ravenski dvor je
nastojao da dovede jednu manju armiju iz Dalmacije za odbranu Rima. Ovih 6000
dalmatinskih vojnika je predvodio izvjesni Valens. Alarikova armija je napala Dalmatince, i
nanijela im goleme gubitke. Sam Valens je uspio da se sa desetkovanom armijom probije do
Rima. Nakon to su svi pregovori propali, Alarik se odluio na nastavak pritiska i dolo je do
druge opsade Rima. Tada su nastupili novi pregovori sa Senatom. Alarik je tada, uz
odobravanje Senata, za novog zapadnog dominusa postavio tadanjeg prefekta Grada po
imenu Priska Atala. Prisk je odmah krenuo ka Raveni kako bi zbacio Honorija. Ovaj
zapadnorimski dominus se tada naao u vrlo tekoj situaciji i njegova predaja je sprijeena tek
dolaskom istonorimskih pojaanja. Tada je Alarik ponovo zapoeo pregovore sa Honorijem.
Trea opsada i pad Rima 24. VIII. 410. god. n. e.
95

Pregovori su propali, a Alarik se uputio prema Rimu i postavio je po trei put opsadu Grada.
Uz pomo robova koji su otvorili vrata, Alarikova armija je 24.8. 410. godula u Rim. Tako je
nakon osam stoljea strana armija zauzela Grad, koji je bio prijestolnica i simbol rimskog
svijeta. Tri dana je trajala pljaka Grada, koji je ve bio izmrcvaren sa dvije pojave gladi i
ranijim opsadama. Opljakani su i mauzoleji Augusta i Hadrijana, a pepeo iz urni postavljenih
u oba mauzoleja je bio razasut. Ovaj in je motiviran moda ne samo pljakom skupocjenih
urni, nego i eljom da se ponizi rimski svijet kao takav, jer je eto pepeo njegovih velikih
careva razasut. Mogue je da je savjest onih, koji su oskrnavili posmrtne ostatatke paganskih
careva i lanova njihovih familija, opravdavana i kranskom gorljivou napadaa. Time je
jednim inom uniteno vidljivo znaenje velikih paganskih careva. Za razliku od toga,
kranske crkve su poteene pljake, a njihova svetost je osigurala i spas velikom mnotvu
Rimljana koji su se sklonili u njih. Meutim, potrebno je istai da za vrijeme ove trodnevne
pljake Grada nije dolo do njegovog razaranja niti pokolja stanovnitva. teta priinjena
Gradu i njegovim stanovnicima se primarno ogledala u otuenju dijela imovine, a ne gubitku
ivota, paljevini domova i drugih objekata. ak i veliki broj statua od zlata, srebra i bronze
razasutih po javnim prostorima Grada nije otuen i pretopljen.
Gala Placidija
U vremenu pada Rima je u ruke Gota pala i princeza Gala Placidija, kerka Teodosija I. iz
njegovog drugog braka. Ona je u sebi saimala legitimitet i Valentinijanske i Teodosijevske
dinastije. Za vrijeme gotskih opsada Rima, ona se nalazila u Gradu. To to je Gala Placidija
pala u njihove ruke, imalo je za njih veliko znaenje. Kada su napustili Rim, sa sobom su
poveli i Gala Palcidiju.
Put na jug Italije, smrt Alarika i pokret prema Galiji
Nakon to su napustile Rim, Alarikovi Goti su krenuli na jug, sa planom da preu u Afriku i
da se tamo utvrde. Meutim, oluja je unitila brodove koji su ih trebali prebaciti u Afriku.
Tom prilikom je nastradao i veliki broj Alarikovih vojnika. Zato je naputena juna ruta, i
pokret je preusmjeren prema sjeveru. Meutim, ubrzo je i sam Alarik umro. Njegovo tijelo je
sahranjeno u koritu rijeke Busento. Tok rijeke je privremeno preusmjeren, kako bi se grob
iskopao i u njega smjestili Alarikovo tijelo i najvrijedniji plijen koji je zadobio. Nakontoga je
rijeka ponovo putena da tee prirodnim tokom, a oni radnici su koji uestvovali usahrani su
bili pobijeni, kako niko ne bi mogao saznati mjesto pokopa. Za novog kralja je izabran Ataulf.
Novi gotski kralj je svoje trupe i svoj narod preusmjerio u pravcu Galije.
Konstantin III., Gerontije, Jovin i Zapadna Europa
I pored uspjeha u priznavanju od strane Honorija, Konstantin III. se suoavao isa problemom
prisustva onih naroda i zajednica koje su tri godine ranije provalile uzapadne provincije.
Barbari koji su palili i unitavali po Galiji, u jesen 409. godsustigli do Pirineja. Oni su probili
odbranu Konstantinovih garnizona koji su branili panijui uli na iberski poluotok.Vandali su
se 409. god. probili preko Pirineja na Iberski poluotok. Sa njima su ili i njihovisaveznici
Alani. Nije bilo veeg i znaajnijeg razaranja, niti pokolja i unitvanja odnosa doljaka sa
veinskim starosjediocima. ak je i hispanorimska aristokratija ostala na svojim pozicijama.
96

Kako bi sredio situaciju u paniji, Konstantin III je u nju poslao armiju koju je predvodio
Konstans. Meutim, situacija se dodatno uslonila kada se u proljee 410. god. n. e., iz nama
ne potpuno jasnih razloga, pobunio Gerontije. Konstantin III. se suoio sa novim problemom,
kada su saksonski pirati napadali Britaniju i primorske oblasti Galije iz kojih je povuen
najvei dio regularne armije. Nezadovoljni time to ih Konstantin III. nije mogao zatititi,
Britanci i Armorikanci su stvari uzeli u svoje ruke i zbacili i ono malo to je ostalo od
Konstantinovog autoriteta u njihovim podruijima. U ovako tekoj situaciji Konstantin III. je
odluio da se kocka, pa je poveo pohod na Italiju sa preostalim trupama. Meutim ova
invazija je loe zavrila, i u kasno proljee 410. god. Konstantin III. je bio prisiljen da se
povue u one dijelove Galije koje je jo kontrolirao. I rat sa Gerontijem je iao loe, koji je sa
svojom vojskom uspio da u Vieni zarobi Konstansa i da ga pogubi. Nakon toga Gerontijeva
armija je u Arlu opsjela i samoga Konstantina III. Ali ova opsada je loe zavrila, a Gerontije
je sa manjom skupinom lojalnih vojnika uspio da pobjegne u paniju. Meutim, i te trupe su
odluile da otpadnu od Gerontija koji je na kraju je izvrio samoubistvo. Konstantin III. je
shvatio da je sve gotovo, kada su se pobunile trupe na Rajni i proglasile galskog senatora
Jovina za novog cara. Konstantin III je zatvoren i pogubljen 411. god. Jovin je bio podravan
od burgundskog kralja Guntera, Franaka, te od lokalne galske aristokratije Zahvaljujui i
njihovoj podrci Jovin je mogao zadrati svoju poziciju skoro dvije godine, pa je ak i
izdavao novac sa svojim portretom. Neto kasnije je Gunter ipak sklopio savez sa Honorijem,
pa su Burgundi u svojstvu federata dobili dio Galije najblii Rajni. Tako je ustrojeno njihovo
kraljevstvo. Burgundi su 417. god. n. e. sa paganstva preli na kranstvo.
Goti u Galiji
Goti su uli u Galiju u proljee 412. god. Ataulf je zaposjeo Narbonu, Tuluz i Bordo. Kada se
probio sa svojim narodom u Galiju, Ataulf je poeo pregovarati sa Jovinom. Meutim
pregovori su prekinuti. Ataulf je promijenio stranu, i stupio u saveznitvo sa Honorijem.
Jovinove trupe su bile poraene, a on je uspio pobjei. Ataulfove trupe su 413 god opkolile
Jovina u galskom gradu Valentia, zarobile ga i poslale u Narbonu gdje je bio pogubljen. Tako
je na zapadu nakon godina sukoba i haosa, nezaslueno Honorije ponovo bio jedini dominus.
Istina tamo se nalazio i jedan nezavisan entitet, i to gotski, te zajednice Vandala i Alana
situirane u pojedinim dijelovima Iberskog poluotoka. Kako bi se uvrstili dobri odnosi izmeu
Honorija i Ataulfa, dolo je do vjenanja gotskog kralja i Gale Placidije 414. god. Vjenanje
je za Ataulfa bila velika pobjeda na putu da dobije legitimitet, jer se time direktno povezao i
sa Teodosijevskom i ranijom Valentinijanskom dinastijom. Meutim mir sa Honorijem se nije
dugo odrao. Honorije je pritisnuo Ataulfa koji je morao sa svojim narodom prei u paniju.
Gala Placidija je putovala sa Ataulfom, a njihov sin Teodosije je umro jo kao beba i
sahranjen je u paniji. Tako je propala nada da se Goti i njihov kralj u potpunosti uklope u
Zapadno carstvo, jer Honorije nije imao djece, pa su mu najblii rod bili sestra Placidija i
Teodosije. Ni Ataulf nije dugo proivio, on je 415 god u Barseloni ubijen. Za novog kralja
Gota je izabran Sigerik. Sigerik je bio kralj samo 7 dana, da bi bio ubijen a na njegovo mjesto
postavljen Ataulfov brat Valija.
Privremeni oporavak Zapadnog Carstva

97

Nakon 412. god Italija je ponovo bila sigurna, a sa Valijom je sklopljen sporazum. Novi
gotski kralj je kao svojuprijestolnicu odredio Tuluz. Sporazum je i predviao i da Valija sa
svojom armijom u ime Zapadnog Carstva oiste od Vandala i Alana. Situacija ni meu samim
barbarima u Hispaniji nije bila idilina. Valijina vojska je pokazala svu svoju vrijednost u
panskoj kampanji. Prvi udar su na sebi osjetili Silingi, koji su u nekoj vrsti genocida
praktino bili istrebljeni a njihov kralj zarobljen. Zatim su na red doli Alani, koji su isto
doivjeli teak poraz. Alani su doivjeli tolike gubitke da vie nisu mogli samostalno da
djeluju pa su se pridruili Hazdingima. Valija je planirao i istrebljenje Hazdinga, ali oni su
imali sreu jer ih je rimska vlast, bojei se jaanja Gota, opozvala iz panije. Valija je umro
419. god. n. e., a naslijedio ga je kao novi gotski kralj Teodorik I., njegov nezakoniti
sin.Honorije je umro 423. god. n. e., i to bez djece. Vladavina Honorija je oznaila raspad
antikog Zapadnog Carstva. Od teritorija koje je Honorije naslijedio 395. god na kraju
njegove vladavinom pod kontrolom ravenskog dvora vie nisu bili Britanija, Armorika,
Akvitanija i jo neki dijelovi june Galije, dijelovi hispanske Galicije, dijelovi Panonije.
Teodosije II. na istoku i rat sa Iranom
Isto kao i njegov djed i imenjak i Teodosije II. je bio iznimno posveen kranstvu. I tako je
kranski ar odveo Teodosija II. i Istono Carstvo u rat sa Iranom. Novi iranski ah Bahram
V je kao odgovor na napade krana na paganske hramove je zapoeo progone nad kranima.
Krani su u Iranskom Carstvu uglavnom bili u veoj masi koncentrirani u Mesopotamiji. Ovi
progoni su odnijeli i znatan broj ljudskih ivota. Inae su istonorimski i iranski odnosi bili
narueni i zbog drugih razloga. Iranci su odbili da vrate grupu istonorimskih kopaa zlata, a i
zaplijenili su i robu i imovinu istonorimskim trgovcima. Konstantinopolis je dozvolio i
pojedinim ostrogotskim skupinama da se nasele u Trakiju, kako bi branili balkanske
provincije od moguih napada Huna. Vei dio regularnih trakih jedinica je prebaen na
istonu frontu. Istonorimska vojska je prela granicu, ubrzo je poraena i armija koju je
predvodio Narses, iranski visoki zapovjednik, pa se ta armija i povukla. ah Bahram je napao
Siriju, ali su ga istonorimske trupe bez veih problema razbile. Iransku situaciju na frontu je
spasio upad Huna na istonorimski Balkan. Teodosije II. je bio prisiljen opozvati
vojsku.Zapoeli su pregovori i dogovoren je miru po kojem je stanje je ostalo kao i prije rata.
Obje strane su se obavezale i da garantiraju vjerske slobode na svojim teritorijama. Sa druge
strane, Istono Carstvo je bilo obavezno i da daje godinji tribut Hunima.
Vladavina Joanesa
Teodosije II. je oklijevao da imenuje novog dominusa na Zapadu, to je iskoristio Joanes.
Proglaenje je obavljeno u Rimu, a ne Raveni, iako se ubrzo tamo povukao Joanes. Novi
zapadni dominus je bio osoba dobro pripremljena za posao, i za razliku od teodosijevskih
careva, bio je tolerantan prema svim kranskim sektama. Meutim, imao je niz tekoa u
upravljanju pojedinim podruijima. Njegov prefekt za Galiju je ubijen u jednoj pobuni
vojnika, a afriki grof Bonifacije je obustavio snabdjevanje Rima sa itom. Joanesova
intervencija u Afriku je propala. Joanes je u poetku elio da doe do sporazuma sa
konstantinopoljskim dvorom, ali je tamo za zapadnog cezara izabran jo jedan djeak i to
Valentinijan III. Sa pravom se onda oekivao napad Istonog carstva. Krajem 424. god Joanes
98

je poslao Ecija Hunima, da od njih zatrai vojnu pomo za predstojei rat. Istonorimska
vojska se okupila u Solunu. Trupama su se pridruili i Gala Placidija i njen sin Valentinijan
III. Joanesove trupe su ubrzo presle da stranu Valentinijana III, a Joanes je uhvaen, muen i
na kraju pogubljen 425 god. Tri dana nakon pogubljenja Joanesa, stigla je i hunska plaenika
armija sa Ecijem na svome elu. Nakon poetnih okraja, Placidija i Ecije su ipak postigli
sporazum, koji e oblikovati politiku sliku Zapadnog Carstva za narednih 30 godina.

VLADAVINA TEODOSIJA II (istok) i VALENTINIJANA III (zapad) 423 450. god

Valentijan III je vladao od 425. do 455. god. Po preuzimanju vlasti Gala Placidija je
imenovana za regenta.
Uvoenje visokog obrazovanja u Konstantinopolisu i Teodosijev kodeks
Teodosije II. je 425 god osnovao konstantinopoljski univerzitet po imenu Pandidakterion.
Taj se univerzitet sastojao od 31 katedre i to za pravo, medicinu, geometriju, astronomiju,
muziku i druge predmete. Pandidakterion je bio dvojezian i 15 katedri je bilo na latinskom, a
16 na grkom. Jo jedno veliko djelo je uinjeno za vrijeme Teodosija II. Konstantinopoljski
car je429. god osnovao komisiju koja preuredila rimsko pravo. Tako je nastao Teodosijev
kodeks. Na tom zadatku radila su 22 uenjaka, punih devet godina. Kodeks je napisan na
latinskom jeziku.
Kristoloka problematika na istoku - Nestorijanstvo
Odavno se glavna teoloka borba unutar kranstva vodila se po pitanju prirode Isusa Krista,
odnosno Sina u sustavu Svetog Trojstva. To e se nastaviti i u narednom periodu. Prilikom
posjete Siriji, poboni Teodosije II. se sreo i sa monahom Nestorijemkoji je ve tada uivao
ugled propovjednika ibesjednika. Teodosije II. ga je doveo sa sobom u Konstantinopolis i
imenovao za konstantinopoljskog patrijarha. Nestorije se usprotivio uvoenju novog naziva
Bogorodicaza Mariju, Isusovu majku. Nestorije je umesto toga koristio naziv Hristorodica,
smatrajui da on ukljuuje i Isusovu ljudsku prirodu. Nije dugo trebalo ekati na odgovor,
koji je doao od irila iz Aleksandrije. Nestorija je podravao Teodosije II, a Kirila je
podravao papa Celestin. Ova novonastala religijska kriza je dobila takav nivo da je
Teodosije II. morao da sazove 431 godcrkveni sabor u Efesu. Na saboru je osueno
Nestorijevo uenje, ozvaniio se naziv Bogorodica. Sam Nestorije je lien sveenikog
zvanja i proglaen je heretikom. Uslijedila je ista nestorijanskih biskupa, pa ih ak 17
smjenjeno. Iako je prvobitno podravao Nestorija, car pod utjecajem svoje sestre, a inae
slabe sopstvene volje je stao na stranu odluke efekog sabora. Tako je 435. god Teodosije II.,
izdao edikt o protjerivanju Nestorija. Nestorijevi uenje je nazvano Nestorijanstvo i kasnije je
ono proglaeno herezom.
Kristoloka problematika na istoku - Monofizitstvo
Meutim, proglaenje nestorijanstva za herezu, nije sprijeilo novu izmu. Zanimljivo je da e
se ona razviti iz one grupe koja se najvie suprostavljala Nestoriju. Taj novi sukob je izbio
99

ubrzo nakon Efekog sabora, i direktno je proizalo iz irilove teze o Isusu Kristu. Ovo
odstupanje je proizveo, nakon smrti irila, njegov pristalica Eutih. Eutih je imao teoriju
slinu Arijevoj, ali dok je Arije nijekao Isusovo boanstvo,Eutih je nijekao njegovo ovjetvo.
Sam papa Lav I. je pokuao da smiri teolokuraspravu. Pa je poslao pismo u kojem obrazlae
da je Eutihova greka vie plodnedovoljnog razumijevanja problema, nego li eventualnog
krivovjerja. Ipak zahvaljujui velikom uticaju to ga je Eutih imao, njegovo se uenje vrlo
brzoproirilo Istokom. U novembru 447. godna lokalnom saboru u Konstantinopolisu Eutihje
proglaen heretikom. Meutim, tu odluku nije prihvatio car Teodosije II, koji je sazvao za
449. god. crkveni saboru Efesu, pozvavi i papu Lava I. Na ovom saboru je pobijedio Eutih.
Meutim, ovaj sabor nee biti priznat, pa je 451. god, nakon smrti Teodosija II, sazvan je novi
sabor na kojem je Eutih proglaen heretikom.
Stanje u Crkvi V. st. n. e.
Crkveni i dogmatski sukobi su nanosili znaajnu tetu Istonom Carstvu, jer se troila energija
i dravna panja na uvjeravanje ija je pekulacija tanija i koju treba prihvatiti za glavnu
dogmu. Ovi teoloki sukobi koji su prijetili miru i stabilnosti Drave su rezultat i snanije
uloge ijaanja autoriteta crkvenih institucija. Za razliku od paganskog sveenstva, kranstvo
se razvijalo odvojeno od. Tako je onoizgradilo i autonomni autoritet koje se manifestiralo
kroz sve snaniju ulogu posebice biskupa. Svaki grad je imao svoga biskupa, ija su prava,
autoritet i mo postajali sve izraajniji kako su slabile civilne, sekularne institucije i ustanove.
Kako su crkvene institucije postajale sve snanije i uticajnije, tako su ova zbivanja direktnu
refleksiju imala na stanje u obje rimske drave. Dominusi, bez obzira eljeli to ili ne, nisu
uspjeli uope pretvoriti biskupe u obine carske i dravne inovnike. U pojedinim sluajevima
crkveni hijerarsi prosvjeduju protiv odreenih postupaka careva pa ih i osuuju ili
primoravaju na poniznost. Paralelno sa razvijanjem dogme i strukture kranskih crkava, sve
se vie razvijala i kranska umjetnost. Kransko slikarstvo i mozaici se tek postepeno
oslobaaju tradicionalnih oblika i dobivaju originalne crte. Pojavljuju se razne kole
kranske umjetnosti. Najvei znaaj stekla je vizantijska kola.
Zapadni dvor
Jedna od prvih odluka Gale Placidije, kao regentkinje na zapadu, je bilo imenovanje Flavija
Feliksa za glavnokomandujueg oruanih snaga Zapadnog Carstva. Pored Gale Placidije i
Feliksa, jo su dvije osobe bile na samom vrhu zapadnorimske politike i to Ecije i Bonifacije.
Njih dvojica su oficijelno bili podreeni Feliksu, koji je opet oficijelno bio podreen Gali
Placidiji. Nova uprava je primarno eljela stabilizirati situaciju na zapadu. Feliks se petljao i u
crkvene poslove.
Ecijeve pobjede u Galiji
Ecije je 427. god uao u Galiju sa 40 000 vojnika i krenuo je prema vizigotskoj vojsci koja je
predvoena svojim kraljem Teodorikom I opsjedala Arl. Ecijeva armija je bez veih problema
porazila vizigotsku vojsku i potisnula je u Akvitaniju. Ovo je i prvi susret Ecija i Teodorika I,
a njihovi meusobni odnosi u narednim decenijama su bili vrlo proeti i neprijateljstvima i
saveznitvima. Ecije je naredne godine porazio Franake. Vizigoti su 430. god ponovo napali
100

Arl, ali ih je Ecije teko porazio. Nakon toga su Teodorikovi Vizigoti sa Zapadnim Carstvom
utvrdili mirovni dogovor. Polako se sticao utisak da se Zapadno Carstvo oporavlja. Meutim,
stvarno stanje na terenu je jo uvijek bilo daleko od stabilizacije. Vizigoti su jo uvijek
predstavljali opasnu silu na jugozapadu Galije, a ono to je preostalo od Vandala i Alana se
ujedinilo i nastavilo sa nemirima na Iberskom poluotoku.
Dvorski obrauni, prelaz Vandala i Alana u Afriku i stvaranje Vandalsko alanskog
kartaginskog kraljevstva
Ipak je po interese Zapadnog Carstva najgora bila nesmiljena borba izmeu etvero monika
koji su se borili za prevlast na ravenskom dvoru. Uslijed intriga Ecija, Bonifacije, koji je
kontrolirao veoma bitno afriko podruje, se naao u poziciji otvorene izdaje i odmetnua od
ravenskog dvora. Ecije je poslao dva pisma, jedno Placidiji, a drugo Bonifaciju. Placidiji je
savjetovao da opozove Bonifacija iz Afrike, a njega je upozoravao da ga Placidija namjerava
smjeniti sa pozicije. Bonifacije je povjerovao Eciju i tako se odmetnuo od ravenskog dvora.
Kako bi osnaio svoju poziciju, Bonifacije je poinio veliku greku. Bonifacije je pozvao
Vandale i Alane da preu iz panije u sjevernu Afriku. ak im je i osigurao i flotu koja ih je
prebacila. Nakon Gunderikove smrti 428. god novi kralj Vandala i Alana je postao njegov
polubrat Gejserik. Rije je o jednom izrazito talentiranom i vojskovoi i politiaru.
Vandalsko alansko vodstvo je izgleda jedva ekalo da napusti paniju, gdje su bili izloeni
stalnim napadima Vizigota, zapadnorimskih jedinica. injenica je da bi oni zbog svoje
malobrojnosti vrlo brzo nestali, da nisu preli u sjevernu Afriku. Uostalom za razliku od
Vizigota, oni nisu uspjeli legalizirati svoju poziciju na tlu Zapadnog Carstva. itav narod je
preao u Afriku, ali dok su oni stigli Bonifacije se izmirio sa Galom Placidijom. Bonifacije je
tada obavijestio Vandale i Alane da mu njihove usluge vie nisu potrebne. Meutim, oni su to
odbili i dolo je do otvorene pobune i tako je zapoelo njihovo osvajanje sjeverne Afrike.
Gejserik je raspolagao sa samo 20 000 ratnika, anasuprot sebe je imao vie miliona
afrikorimskih i berberskih stanovnika sjevernoafrikih provincija. Ipak je i sa tom malom
silom uspio da odnese niz pobjeda nad lokalnim snagama i brzo zauzme podruje dananjeg
sjevernog Maroka i sjeverng Alira. Bonifacije je pozvan iz Afrike u Italiju, jo dok su
Vandali i Alani imali inicijativu na terenu, to se isto loe odrazilo na odbranu. Primirje
izmeu Genjerika i Zapadnog Carstva je postignuto 435. god, i Vandali i Alani su dobili
kontrolu Numidije. Gejserik se sa svoje strane obavezao da plaa tribut Zapadnom Carstvu.
Gejserik nije ostao odan miru, nego je 439. god, iskoritavajui zauzetost Zapadnog Carstva
sa dogaajima u Galiji napao prokonzularnu Afriku i Kartaginu. Sam grad je 439. god pao u
ruke Vandala, skoro bez borbe jer su napadai uli u grad dok je veina stanovnika pratila
utrke u cirkusu. Genserik je svoju prijestolnicu preselio u Kartaginu. Iznenadnim zauzimanje
Kartagine, Genserik je doao u posjed ne samo njene luke nego i dobrog dijela brodovlja koje
se u njoj nalazilo. To je bila osnova za stvaranje ratne mornarice vandalskoalanskog
kartaginskog kraljevstva, koja e vrlo brzo postati strah i trepet Mediterana. Ecije i
Valentinijan III. su odluili da 442. god. sklope ugovor sa Gejserikom. Po kojem su Gejseriku
priznate osvojene teritorije. Meutim, nakon smrti Ecija i posebno Valentinijana III., odnosi
Zapadnog Carstva i Vandalsko kartaginskog kraljevstva e se prilino usloniti i do trajnog

101

mira nije dolo. Gejserikovi vojnici su pustoili i napadali Siciliju i druge mediteranske
oblasti, a zauzeli su i Sardiniju, Korziku.
Nastavak dvorskih sukoba
Na vijest o pobuni Bonifacija, Feliks je uputio trupe u Afriku, ali su ove snage bile poraene
od Bonifacijevih jedinica. U maju 430. god. Ecije je optuio Feliksa da se urotio protiv njega.
Feliks je uhapen u Raveni i pogubljen. Tokom 431. god. Ecije je boravio u Noriku
istabilizirao dunavsku granicu. Naredne, 432. god Ecije je porazio ponovo Franke, utvrdio mir
sa njima. Rasplet borbe za prevlast na Zapadnom Carstvu se desio 432. god, kada je Ecije bio
konzul, a Bonifacije doao u Italiju, gdje je toplo primljen od Gale Placidije, koja je sve vie
zazirala od rastue moi Ecija. Ecije se sa pravom plaio da e biti svrgnut i zapoeo je
graanski rat. Ecijeva armija sastavljena uglavnom od germanskih i hunskih plaenika je
provalila u Italiju, i do bitke je dolo kod Riminija. Pobjedu je izvojevao Bonifacije, ali je
sam bio teko ranjen u toku borbe i nakon nekoliko mjeseci je umro. Njega je naslijedio zet
Sebastijan. Ecije je pobjegao kroz Dalmaciju i Panoniju na hunski dvor kod kralja Rue sa
kojim ga je vezivalo i poznantstvo iprijateljstvo. Ecije se u Zapadno Carstvo 433. godvratio
predvodei veliku hunsku armiju. Sebastijan je pobjegao u Konstantinopolis, gdje je uivao
podrku uticajnih lanova tamonjeg dvora. Ecije je sada postao uz Galu Placidiju, zaplijenio
imovinu Bonifacija i oenio njegovu udovicu Pelagiju, koja je porijeklom poticala iz gotske
aristokratske familije.
Dominacija Ecija na zapadu
Ecije je od 433. god dominantna linost na zapadu. Njegova uloga je bila da se smatrao
zatitnikom Gale Placidije i Valentinijana III. Njegova panja je najvie bila usmjerena na
Galiju. Prvo se rjeavalo pitanje Burgunda sa tadanjim njihovim kraljem Gunterom. Iako su
imali status federata, Burgundi su upadali u Gornju Belgiku. Kako bi im zadao odluan
udarac, Ecije je 436. god pozvao kao plaenike Hune koji su pregazili burgundsko
kraljevstvo. Pokolj nad Burgundima je bio straan, ubijeno je 20 000 Burgunda, ukljuujui i
Guntera.Preivjeli Burgundi su se pocijepali, jedni su se pridruili Hunima, drugi su krenuli
prema jugu. Ovoj drugoj skupini od oko 50 000 preivjelih Burgunda Ecije je dopustio da se
kao federati nasele u podruju Lemanskog jezera. Iako je bio odgovoran za pokolj nad
Burgundima, Ecije nije elio potpuno njihovo fiziko zatiranje, nego mu je bilo u interesu da
od preostalih Burgunda stvori regrutnu bazu. Guntera je na elu preostalih Burgunda
naslijedio Gondiok.Ecije je 436. god. mogue boravio u Armorici. Gala Placidija je prestala
biti regent 437. god, na 18 rodjendan Valentinijana III. i tako zapoinje njegova formalna
samostalna vladavina. Ecije je odravao dobre odnose sa Francima, kojim je tada vladao
Merovej, koji je zaetnik merovinke dinastije.

Atila i Istono Carstvo

102

Atila je bio sin Manduka, brata Rue, ne zna se tana godina roenja. Nakon smti Rue 434.
god, vlast nad hunskim carstvom je prela na Mandukove sinove Atilu i Bledu. Nakon to su
preuzeli vlast braa su sklopila sporazum sa Istonim carstvom po kojem je carstvo moralo da
plaa 200 kg zlata godinjeg tributa. Huni su nakon sporazuma svoju panju usmjerili na Iran,
ali su od strane iranske vojske poraeni u Jermeniji. Nakon toga su ponitili sporazum
upadom u teritoriju Carstva. Atila i Bleda su 441. godsa svojim ratnicima zauzeli i
Singidunum i Sirmium. Tako je probijena istonorimska linija odbrane na Dunavu. Zbog toga
je 442. god konstantinopoljski dvor podigao veliku vojsku za borbu protiv Huna. Naredne
443. god godine su Atila i Bleda poveli sa sobom golemu armiju koja je duboko prodrla u
sredinji Balkan, osvajilai razorila Ni, zatim Sofiju i Plovdiv. Jednaistonorimska armija je
bila unitena u blizini Konstantinopolisa. Meutim, duple zidine Konstantinopolisa su bile
odlina zatita i napadai su bili zaustavljeni pred njima. Teodosije II je poeo pregovore sa
Hunima. Uvjeti mira su bili veoma teki za istonorimsku stranu koja je morala da isplati
skoro 2 000 kg zlata. Po povratku iz rata Bleda je 445. god. umro. Iako je u historiografiji i
popularnojkulturi bilo pretpostavki i pekulacija da je Atila odgovoran za smrt Blede i to
prilikom lovakog puta, ustvari se ne zna kako i od ega je Bleda umro. Atila je 447. god,
ponovo pokrenuo veliku vojsku na Istono Carstvo, ponovo prelazei preko Mezije.
Istonorimska vojska se suprostavila Atilinoj vojsci u bici kod Utusa. Bitka je bila veoma
teka i krvava. Iako je istonorimska armija izgubila bitku, nanijeti su i izrazito veliki gubici i
Atilinoj vojsci. Nakon bitke, istonobalkanske provincije su bile ostavljene na milost i
nemilost Atiline armije. Situacija i u samom Konstantinopolisu se uslonjavala, jer su zidine
bile oteene zemljotresom iz januara 447. god. n. e., a u njemu je izbila i epidemija.Meutim
zbog velikih gubitaka u bici kod Utusa Atila nije poduzimao napad na Konstantinopolj.
Umjesto toga su hunske jedinice pustoile po sredinjem, istonom i junom Balkanu.
Konstantinopoljski dvor je na kraju svega bio prisiljen da potpie mir krajem 448. god.
Teodosije II. je morao da isplati golem godinji tribut. Atilin pohod na istonorimski Balkan
je bio onaj pravi barbarski upad, koji je nanio nemjerljivu tetu posebno Meziji i Trakiji.
Konstantinopoljska izaslanstva
Na konstantinopoljski dvor je Atila poslao svoje izaslanike i to Oresta i Edeka. Sa njima
zajedno je na put prema Atilinoj prijestolnici otilo i istonorimsko izaslanstvo koje je
predvodio visoki dunosnik Maksimin.Jo prije naputanja Konstantinopolisa, Teodosije II je
podmitio Edeka da uestvuje u zavjeri sa ciljem likvidacije Atile. O toj zavjeri, Maksimin kao
voa izaslanstva nije nita znao. Po dolasku u Atilinu prijestolnicu, Edeko je odmah prijavio
Atili da Teodosije II planira atentat na njega i objasnio mu detalje plana. Atila je saznao i da
poslanstvo nije umijeano u tu konspiraciju, pa je bijes iskalio optuujui cara. Odnosi Atile i
konstantinopoljskog dvora su se ubrzo ponovo uslonili, i hunski kralj je 450. godponovo
planirao rat. Kao povod je uzeo to da su se neki bjegunci sa hunskog sklonili na istonorimsko
podruje. Meutim pohod je brzo prekinut jer je Teodozije II poslao izaslanstvo Atili i
izvinuo mu se. Ponovo je uspostavljen mir
Smrt Teodosija II.
Teodosije II. umro 450. godod posljedica pada sa konja.
103

Atila i okretanje prema zapadu

U ovom periodu Atilina panja poinje da se usmjerava prema zapadu. Kao povod za takvo
preusmjeravanje politike sa Istonog na Zapadno Carstvo posluilo je pismo Valentinijanove
sestre Honorije koje je u proljee 450 god poslala Atili. Valentinijan III. je odluio da svoju
sestru za senatora BasaHerkulana. Honorija nije eljela ovaj brak, pa je zatraila pomo
Atile, tako to mu je poslalamolbu za pomo i njen prsten. Iako vjerojatno Honorija nije tu
molbu zamiljala kaobranu ponudu, Atila ju je iz politikih razloga tako protumaio. Hunski
kralj je pristao na njenu molbu i zatraio je polovinu Zapadnog Carstva kao miraz. Kada je
Valentinijan III saznao to se dogodilo, toliko je bio bijesan da ga je tek majka Gala Placidija
sprijeila da ne ubije sestru. Umjesto toga je Honorija prognana. Valentinijan III je sa svoje
strane poslao Atili i pismo u kojem odbacuje legitimitet pretpostavljene brane ponude.
Istovremeno je Honorija udata za Basa.
Smrt Gala Placidije i njen mauzolej u Raveni
Nedugo nakon smrti Teodosija II., umrla je i Gala Placidija, nezaobilazna linost u historiji
Zapadnog Carstva due od etiri decenije. Ova utjecajna i snanaena je bila i mecena gradnje
i restauracije razliitih crkava. Od sauvanih objekata koji se dovode u vezu sa Placidijom je
najpoznatiji mauzolej u Raveni. Tamo se nalazi i lijepa kolekcija mozaika. U ravenskom
mauzoleju se nalaze i tri sarkofaga. Za onaj najvei u sreditu se pretpostavlja da sadri
posmrtne ostatke Placidije, za onaj desni Valentinijana III. ili Honorije, a za lijevi Konstancija
III.
VLADAVINA VALENTINIJANA III i MARCIJANA
Poetak vladavine Marcijana

Marcijan je vladao od 450. do 457. god. Prvo je Marcijan uvrstio svoju vlast tako to je
pobio sve uticajnije linosti na Istonom dvoru, a zatim odbacio namet koji su Istoni
Rimljani isplaivali Atili. Do novoga rata na sredinjem i istonom Balkanu nije dolo, jer je
Atila ve poeo pripremati vojsku za zapadnu kampanju. Uz sve to, i Konstantinopolis je
predstavljao neosvojivu taku.
Atilin pohod na Germaniju i Galiju
Zapadno Carstvo i Atilino Carstvo su do 450. god. odravali relativno dobre diplomatske
odnose. Tu je veliku ulogu imao sam Ecije, koje je dobro poznavao hunsko drutvo i mnoge
velikae. Ecije je na Atilin dvor poslao i izvjesnog Konstancija da bude sekretar, notar
hunskog kralja. Izmjenjivanja su poslanstva. Atila je ustvari prvo proklamirao svoju namjeru
da napadne vizigotsko kraljevstvo, tako to bi uao u savez sa Valentinijanom III. Meutim,
nakon afere sa pismom Honorije, situacija se vrlo brzo uslonila. Atila je sa razlogom Ecija
smatrao opasnim protivnikom, pa je nastojao da on bude skinut sa komande. Meutim, u tome
nije uspio i Ecije je i nadalje bio komandant armije u Galiji. Istovremeno i hunski kralj i Ecije
su se upetljali u borbu za nasljee meu Francima. Atila je podrao Merovejevogstarijeg sina,
104

a Ecije mlaeg.I tako je 451. godotpoela velika vojna kampanja Atile prema Zapadu. U
pohodu je Atila vodio golemu oruanu silu sastavljenu i od ratnika mnogih Hunima
potinjenih, poglavito germanskih, naroda i zajednica. Ta velika vojska je preko podruja
dananje Njemake prvo upala u Belgiku. Ecije se dobro pripremio i vojno i diplomatski za
predstojei rat. Najbitniji detalj u odbrani Galije je bilo postizanje saveznitvaEcija i
vizigotskog kralja Teodorika I. Sami Vizigoti su bili veoma uznemireni pribliavanjem
Huna. Uz to, realno su mogli oekivati da se hunski napad iz sjeverne Galije nastavi i prema
njihovom kraljevstvu. Ecije je na svojoj strani imao Franke,Saksonce,Burgunde a tu su bili i
alanski federati iz Galije. Atilina armija je postavila i opsadu Orleana, ali nisu uspjeli zauzeti
grad jer je 451. godprispjela kombinirana Ecijeva i Teodorikova armija. Zato se Atilina
vojska povukla. Do bitke je dolo na Katalunskim poljima
Bitka na Katalunskim poljima 20. VI. 451. god. n. e.
Po hunskim obiajima Atila je ujutro prije bitke konsultirao svoje tumae iznutrica rtvenih
ivotinja. Po Jordanesu, na Katalunskom platou se uzdizao jedan otar greben, koji je
dominirao itavim podrujem. I borba za kontrolu nad ovim grebenom je bila glavna znaajka
bitke. Atilinavojska je bila na desnoj, a Ecijeva na lijevoj strani grebena. Hunske trupe su
pokuavale da zauzmu u potpunosti greben, ali su bili odbijani od Ecijevih Rimljana i gotskih
snaga. U toku napada vizigotskih snaga na neprijatelja, poginuo je Teodorik I. Ubrzo je Atila
bio prisiljen na povlaenje u sopstveni tabor, gdje se utvrdio. Ujutro su Rimljani, Vizigoti i
drugi njihovi saveznici zapoeli opsadu Atilinog tabora. Na bojnom polju, prekrivenom
leevima, Vizigoti su pronali tijelo Teodorika I. I napustili su bojno polje. Atila je jo neko
vrijeme ostao u taboru, a onda se povukao sa svojim trupama preko Rajne u matino
panonsko podruje.
Atilin pohod na Italiju
Bitka na Katalunskim poljima, i izrazito veliki gubici koji je pretrpio, nisu zaustavili Atilu u
njegovom nastavku rata sa Zapadnim Carstvom. Naredne 452. god. n. e. pokrenuo je novu
invaziju, ovaj put direktno na Italiju. Naravno, zahtijevao je Honoriju i njen miraz. Njegova
invazija je bila brutalna i surova, a Atilina vojska je prodrla u sjevernu Italiju preko podruja
Ljubljane. Ecije se nije na vrijeme pobrinuo da se utvrde i zatite alpski prelazi koji su sa
sjeveroistoka vodili u Italiju. Prvo je nakon opsade zauzeta i sravnjena sa zemljom Akvileja.
Veliki broj izbjeglica skloniti e se tada u lagune i mala ostrva na sjeveru Jadrana, postavivi
tako osnovu za nastanak Venecije. Sada Ecije nije imao dovoljno snaga da zaustavi prodor
Atiline armije, pa se nije uputao u otvorenu bitku, nego je nareivao povremene partizansko
- gerilske napade kako bi usporio neprijateljsko napredovanje. Ipak su zauzeti i drugi
sjevernoitalijanski gradovi, izmeu ostalog i Verona i Milano. Valentinijan III. je pobjegao iz
Ravene u Rim, a prema Atili je odaslano izaslanstvo. Izaslanstvo se susrelo sa, slabo se znaju
pojedinosti ovog poslanstva i tano ta sedeavalo na pregovorima. Ono to je sigurno jeste da
se Atila sa svojom vojskom napustio Italiju i povukao u Panoniju. Kranska tradicija je sve
zasluge za povlaenje Atiline vojske pripisala papi Lavu I., pa ovaj dogaaj ima veliku ulogu
u propaganda kranske, posebno rimokatolike crkve.
Atilina smrt i raspad Hunskog carstva
105

Po povratku u svoju prijestolnicu, Atila je planirao novi pohod na istok, ali je umro poetkom
453. god. Po Prisku, to se desilo prilikom njegovog vjenanja sa mladom djevojkom poi
menu Ildiko, vjerojatno germanskog porijekla. Nakon odlaska u branu postelju Atila je umro,
vjerojatno prirodnom smru. Atila je sahranjen u trostrukom kovegu uraenim od zlata,
srebra i eljeza zajedno sa bogatim grobnim prilozima na nepoznatom mjestu, u rijenom
koritu u panonskoj ravnici. Nedugo po Atilinoj smrti, dolo je do rasula hunske drave. Atilini
sinovi Elak, koji je bio proglaen za nasljednika i Ernaksu uli u meusobnu raspravu po
pitanju ta e koji od njih naslijediti i koji od vazalnih kraljeva, naroda i plemena pripada
kome. To podvajanje su iskoristili potinjeni narodi i ubrzo je dolo i do pobune germanskih
vazala. Do velike bitke je dolo 454. god, Huni su teko pobijeeni, poginuo je njihov kralj
Elak, kao i desetine hiljada hunskih ratnika. Ostatak Huna je bio protjeran prema istoku, i tako
je propala hunska dominacija u istonoj i sredinjoj Europi.
Umorstva Ecija i Valentinijana III.
Nakon smrti Atile, sa svjetske pozornice je nestala jo jedna velika linost. Bez Gale Placidije
uz sebe, Valentinijan je ostavljen na milost i nemilost samome sebi i drugim favoritima
ravenskog dvora. Iako je 453. godEcije vjerio svoga sina sa Valentinijanovom kerkom,
zapadni dominus se sve vie pribojavao Ecija. Senator Petronije Maksim je sa Valentinijanom
sklopili urotu i 454. god. na ravenskom dvoru Valentinijan III je maem zadao prvi udarac u
grudi svoga vojskovoe Ecija, nakon ega su slijedili i napadi maevima i noevima i drugih
prisutnih. Slabi Valentinijan III. nije mogao i nije znao kako da nadomjesti gubitak Ecija.
Ubijanje Ecija se vrlo brzo pokazalo katastrofalnim po Zapadno Carstvo.Urotnik Petronije
Maksim je oekivao da on zauzme mjesto Ecija. Meutim, to se nije desilo, tada se Petronije
Maksim udruio sa Ecijevim prijateljima i ubio Valentinijana III 455 god na Marsovom polju.
Na ova zbivanja je vojska ostala mirna, jer veina vojnika nije eljela spasiti one koji su ubili
Ecija. Valentinijanova viedecenijska vladavine moe se samo negativno ocijeniti. Zapadno
Carstvo je izgubilo znaajne oblasti. Sam Valentinijan III je sa pravom prikazivan kao
razmaena i nesposobna osoba.
Marcijanova uprava na istoku
Za razliku od skoro svih careva koji se veu za Teodosijevsku dinastiju, Marcijan je bio
dominus u pravom pogledu. Iskusna i sposobna osoba. Nakon hunskih pustoenja, povraene
su izgubljene zemlje i gradovi na sredinjem i istonom Balkanu, provedena je obnova i
repopulacija razaranih podruja. Marcijan je inae tvrdio da je usnio san u kojem je Atilin luk
prebijen napola, a nekoliko dana kasnije je u Konstantinopolis stigla vijest da je Atila mrtav.
Marcijan je bio pobona osoba i najvaniji dogaaj u crkvenoj historiji za njegove vladavine
je Halkedonski koncil iz 451. god. Marcijan je umro 457. godi sahranjen je u crkvi sv.
Apostola u Konstantinopolisu.Sa smru Marcijana, i na istoku se ugasila vladavina
Teodosijevske dinastije.
VLADAVINA PETRONIJA MAKSIMAi AVITA 455. 456. god.
Vladavina Petronija Maksima

106

Nakon ubistva Valentinijana III situacija ni u blizu nije bila jednostavna za Petronija
Maksima, jer se pojavio niz novih kandidata za carski tron. Podrka vojske je bila
podijeljenaizmeu tri glavna kandidata : Maksimijana, Majorijana i samoga Maksima
Petronija koji je imao i podrku Senata. Na kraju je ipak 455. god pobijedio Maksim
Petronije, koji je isplatio veliki poklon dunosnicima i vojnicima zapadnorimske armije.
Eudokija, Valentinijanova udovica je sumnjala da je Petronije bio aktivno umijean u
umorstvo njenog supruga. Konstantinopoljski dvor je odbio priznati Maksima Petronija za
cara. Eudokija je pozvala Vandalskog kralja Gejzerika da joj pomogne da zbaci Petronija
Maksima. U maju su u Rim dole vijesti o vandalskoj floti koja je krenula na Italiju. To je
dovelo do panike u Gradu, a mnogi Rimljani su i pobjegli iz Grada. Panika i anarhija u Gradu
su bili toliki da je Petronije Maksim bio ostavljen i od svojih pratilaca i tjelohranitelja. Kada
je pokuao izai iz Grada Petronije Maksim je ubijen bilo od gnjevne mase na koju je naiao i
koja ga je kamenovala. Njegovo tijelo je bilo mrcvareno i baeno u Tibar.
Pad Rima 2. juna 455. god. n. e.
Nekoliko dana nakon smrti Petronija Maksima u Rim je umarirao Genserik sa svojom
vojskom. Papa Lav I. je molio da Gejzerik ne unitava Grad niti ubija njegove stanovnike. Sa
tim se Genserik sloio. Vandalska vojska je izvrila sustavno pljakanje Grada. Tom prilikom
su otetili neke objekte od iznimne vrijednosti, kao to je hram Jupitera Kapitolinskog gdje su
skinuli sa krova zlatne i bronane ploe. Za razliku od Alarikovih Vizigota koji su u Gradu
ostali pljakati 3 dana, Gejzerikovi vojnici su ostali dvije sedmice. U Kartaginu je sa
Gejzerikom krenula i carica Eudokija.
Avitova uprava
Kad je stigla vijest o smrti Petronija Maksima, Avit je boravio na dvoru Teodorika II. Na to je
Teodorik II. iskoristio priliku i proglasio je u Tuluzi Avita za novog dominusa, a Rimski
Senat ga potvrdio. 455 god Avit je u Italiju uao sa galskom armijom i vizigotskim
pojaanjima. U Raveni je ostavio vizigotske trupe. Avit meutim nije uspio konsolidirati
vlast. Odnosi sa konstantinopoljskim dvorom i Marcijanom nisu bili srdani. Avit je uspio
nekako da, za vrlo kratko vrijeme, osigura primirje sa Gejzerikom. Meutim, ve u martu 456.
god. vandalska mornarica je razorila Kapuu. Avit je zato poslao Ricimera, jednog od visokih
zapovjednika italijanske armije da brani Siciliju. Ovaj put je konano zapadnorimska armija
uspjela u dva navrata da porazi Gejzerikovesnage.Avit nije uspio stvoriti neku popularnost
meu Italijanima. Stanovnitvo Grada je trpilo i od nestaicehrane, jer su Vandali kontrolirali
pomorske puteve. Javna blagajna je bila skoro potpuno prazna. Uskoro je stvorena i zavjera
od strane Ricimera i Majorijana, i dolo je do pobune. Avit je pobjegao na sjever, dok su
Ricimer i Majorijan ubijedili Senat da svrgne Avita. U Galiji je Avit skupljao vojsku, sa
kojom je krenuo u Italiju. Do bitke je dolo456. god. Avitova armija je u potpunosti unitena,
a on sam zarobljen.
Odoakrova vladavina 476 493 god n.e
Poorijeklo ne zna se puno otac mu se zvao Edeko, nije jasno koji Edeko da li isti koji je bio
suradnik Atile. Za njega Jordanes govori da je Rugijac i da je kralj Turcilinga, teofan ga
107

naziva Gotom, a za komesa Marcelina da je on kralj Gota. Odoakar je stavio Italijanima do

znanja da e on upravljati, uspio je sa Genserikom postici mirovni ugovor. Pod svojom vlascu
imao je Provansu, Norik, Retija, i djelove Panonije kasnije nakon smrti Julija Nepota uzima i
Dalmaciju, zadrao je cijeli rimski sistem onako kako je bilo ranije, postovao je rimski senat i
upravu je vrio sa senatorskim staleom. Bio je arijanski kranin, i odnosi sa rimokatolikim
papom nisu bili loi. Papa je imao vie neslaganja sa Zenonom nego sa Odoakrom.
Pad vlasti i smrt Odoakra
Zenon se nije mirio sa Odoakrovom upravom, a da bi se rijeio Odoakra on je usmjerio
Ostrogote na Dalmaciju i Italiju, tako je iskoristio Teodorikove ambicije. Do bitke je dolo
kod Isonza, gdje je armija Odoakrova porazena, on se poslije povlai prema Veroni, i
Ostrogoti su ga slijedili tri dana gdje su opet porazili vojsku njihovu, kasnije u utvrenu
Ravenu, da bi se u Milanu predao vei dio Odoakrove armije, gdje je se predao zapovjednik
Tufa, i on je dosao kod Teodorika da bi ga Teodorik poslao na Ravenu a on izzdajica pogubi
svu ostrogotsku jedinicu koja je bila sa njim., sada se Teodorik nasao u bjegunstvu u
Ticiniumu. U pomo Teodoriku stie vizigotski kralj Alarik II i Odoakar odustaje od opsade
Ticiniuma, do nove bitke dolazi na rijeci Ada 490 godine, i tu je Odoakar porazen, i ponovo
se povlaci u Ravenu i sada se Senat opredjelio za Teodorika. Ravenski biskup je uspio postici
sporazum izmeu Odoakara i Teodorika gdje su obojica djelili vlast, iako se Odoakar drao
toga Teodorik je nakon 10 dana ubio Odoakra 493 godine u Raveni.
Potpuno gaenje Rimskog svijeta na zapadu
Raanje jedinstvenog franakog kraljevstva Klodovika i pad kraljevstva Sijagrija
Klodovik sin Hilderika kralja salijskih Franaka iz dinastije Merovinga i sin kraljice Basine iz
Tiringije. Klodovik je naslijedio kraljevstvo dok su jo njegovi Salijski Franci bili pagani u
vrijeme dolaska na vlast Salijski i Ripuarski Franci nisu bilii ujedinjeni u jedinsktvenu
kraljevinu, nego je rije o labavoj konfederaciji franakih knezeva koji su bili u odreenim
rodbinskim vezama. Klodovikova domena je bila najuticajnija sa sjedistem u Tournai. Bio je
ambiciozan i sposoban. Sijagrije je bio u Soissonsu i on je porazten, rat je izbio 486 godine.
Nakon poraza bjezi kod Vizigota a Alarik II pod prijetnjom ga isporuava Klodoviku, i u
tajnosti Sijagrije biva ubijen. Krten je u Remsu 496 godine i to od strane sv Remigija, dobio
je podrku katolike populacije, i stekao je prednsot u odnosu na arijanski vizigotski dvor u
Tuluzu za prijestolnicu je uzeo Pariz. Upetljao se u sukob dvojice brae Gundobade i
Godegisela u Burgundskom kraljevstvu i to na strani potonjeg. Najvea pobjeda mu je bila
507 godine kod Vujea gdje je poginuo vizigotski kralj Alarik II, prisiljeni su Vizigoti bili da
napuste Tuluzi stala im je jedino Septimanijaa, a naredno napredovanje Franaka i razaranje
Vizigotske drave spasio je Teodorik Amal. Nakon pobjede Vizigota car Anastazije je
proglasio Klodovika konzulom i konzulat je proslavljen u Parizu. Pored toga imao je sukob i
sa Hararikom- koji je pozvan ranije da ratuje protiv Sijagrija na sto ovaj ostaje neutralan
cekao razvoj situacije, nakon pobjede Hararik je zatoen njegov sin i on su zamonaseni od
strane Klodovika a kasnije su obojivca umorena. Uz pomo galorimskih pravnika zapisano je
i kodificirano salijsko pravo, i Rimljani su jo uvjek koristili svoj zakonik dok je Klodovik za
svoj narod napisao novi , sazvao je crkveni sinod galskih biskupa prvi sabor je donio u
108

Orleanu 31 edikt na osnovu kojih se oblikovala kasnija katolika struktura francuske i

rimokatolike crkve. Klodovik je umro 27 XI 511 kraljevstvo je prema obicaju podjeljeno na
4 njegova sina Teuderika, Hlodomera Hildeberta I i Klotar I,. U njihovu vlast su ukljueni i
Tirizani i Burgundi, braa su rivali i esto je dolazilo do sukoba sa njima, smrt Hlodomera je
donijela smrt i njegovih sinova od strane Klotara I a braa dijele kasnije njegovo podruje.
Nakon smrti Teuderika i smrti Hildeberta vlast je prela u ruke Klotara, Klotar umire i
ponovo je vlast podijeljena na 4 njegova sina: Haribert I sjediste u Parizu Guntram
Burgundija i orlean, Sigebert I ostatak provanse Overnj istona Akvintanija i Austrasija sa
Remsom Hilperik , dolazi do bratoubilakih ratova nakon bitki koje su voene Franaka ja
ponovo ujedinjena od strane Klotara II sina Hilperika, Merovinzi su vladali nekadanjim
galsko germanskim provincijama i djelovima Transrenske Germanija sve do 751 godine kada
su zamijenili ih Karolinzi, najvei od franakih vladara je Karlo Veliki i on ce biti proglasen
za rimskog augusta i time ce biti ponovo vlast na zapadu carska uspostavljena.
Burgundsko kraljevstvo
Atricije Gundobad, nastojao ujediniti kraljevstvo, prvo je likvidiran Godomar, na red doao i
Hilperik, zatim njegova supruga, pa starija kerka Hroma postala monahinja a mlaa Klotilda
je postala supruga kralja Klodovika. Gundobad napao Liguriju i dobio dobogat plijen i dosta
zarobljenika, kasnije su od strane Teodorika ovi izaslanici otkupljeni. Doslo je do sukoba
Gundobada sa Godegiselom, obojica pozvala Klodovika u pomo Godegisel pomognut i
porazili s Gundobada, i on je da bi se spasio u Avinjonju od Klodovika obeao godinji danak
Klodoviku. Kasnije je prekrsio sporazum i napao Godegisela u gradu Vieni, i zauzet je grad a
nezadovoljnici koji su izbaceni su pomogli Gundobadu Godegisel je ubijen 501 godine u
arijanskoj crkvi zajedno sa arijanskim biskupom, za vrijeme rata Klodovika i Atalarika II
Gundobad je stao na stranu Klodovika kako bi iskoristio stanje vizigotske vojske sto je
dozivjela kod Vujea,a u tome ga sprijeila Ostrogotska ofanziva. Sigismund je nasljednik
Klotilda se nije mirila sa smru svog oca Hilperika i nagovorila je sinove da napadaju
Burgunde , Sigismund je ubijen i njegovi sinovi od strane Franaka 524. Za vrijeme
Gundobada je izdan zakonik Liber Constitutionum ili lex Burgondionum koji se odnosio na
Burgunde ovaj zakonik je biopod uticajem rimskog prava.
Vizigotsko kraljevstvo
Bilo je najvee od germanskih kraljevstava koja su iznikla na podruju zapadnog rimskog
carstva. Alarik II je imao nesreu da ga pobijedi Klodovik, on se spominje kao osoba koja je
pomogla da Teodorik zauzme Paviju, Alarik je podrao Gundobada u jeku rata njegovog sa
Godegiselom, i 502 godine sastao se je on na rijeci Loari sa Klodovikom da dogovori
meusobni sporazum. Iako arijanac on je dozvolio da se odri crkveni sabor u Agdu,
zapamen je i po tome to je imenovao komisiju koja je dobila zadatak da kodificira rimsko
pravo za Alarikove podanike Hispanorimljane i Galorimljane, zakonik poznat po imenom
Lex Romana Visigothorum. Nakon bitke kod Vujea izgubio je dobar dio Galije a i svoj zivot.
Gesalek je zauzeo vlast sin Alarika ali nije bio legitiman, on je pobjeen od Teodorika kod
Barselone i postavljen je na tron Amalarik, koji je imao stvarnu vlast kao dijete a Teudis je
bio ostrogotski vojskovoa i regent. Nakon smrti Teodorika on preuzma vlast u svoje ruke a
109

ubrzo je porazen od strane franakog kralja Hildeberta i ubijen je u Barselon. Nakon njega
kralj postaje Teudis, proirio vlast prema jugu, ubijen je i on nakon neuspjele invazije u
sjevernu Afriku. Za kralja Agile izbio je graanski rat koji je doveo do intervencije romejskih
snaga, u junoj paniji je stvorena romejska provincija,, Agila je ubijen a protivnik Atanagild
je postao novi kralj neuspjeh prilikom istiskivanja Romeja sa svog podruja, a to uspjeva kralj
Liuvigild uspio je da uzme od Romeja Kordovu. Pobjedio je Svebe i razlicite dravice Baska i
Kantabra, kada je postavio svog sina Hermenegilda za suvladara dolo je do graanskog rata.
Liuvigild je prisvojio svebsko kraljevstvo iskoristivsi graanski rat koji je izbio nakon smrti
kralja Mira ne samo da je bio dobar vojskovoa nego i dobar upravitelj, osnovao je nove
gradove kao sto je Reccopolis i Vitoria, to je prvi sluaj u zapadnoj Europi nakon zavrsetka
rimske vlasti. Rekared sin Liuvigilda presao na katoliku ortodoksiju i doveo do pobuna koje
su uguene. Odbio je invaziju Franaka, nadgledao je III crkveni sabor u Toledu gdje je
objavio svoju vjeru u nikejsko naelo i odbacio Arijanstvo. Rekared je uzeo ime carsko
rimsko Flavije, smatrao se nasljednikom rimskih careva i ratovao protiv Romeja na Jugu.
Njegov sin Lizva je postao kralj ali je bio detoniziran od strane Viterika nakon njga je u
periodu od 610 do 631 uslijedio niz Vizigotskih kraljeva praenih ubistvima, kralj Sisebut je
prisilio mnoge jevreje na kranstvo, Sisebutova armija je uspjela oteti od Romeja nekoliko
gradova, kao sto je Malaga, i konano kralj Uintila je uspio zauzeti sve romejske pozicije u
paniji. Kraljevstvo ce postojati do 711 godine kada e ga sruiti muslimanska vojska u
panijia sjever ce ostati u rukama kranskih katolikih vladara, i tamo e se nastaviti gotsko
hispanska kraljevstva.
Svebsko galicijsko kraljevstvo
Nakon smrti kralja Rekijara nestala je Hermerikova dinastija, doslo je do borbe za prijestolje,
prvi je Aioulf preuzeo je vodstvo i pokrenuo borbu sa Vizigotima, ubijen je 457 godine u
Portu. Kasnije se za kralaj progflasio Maldrasa i to dovodi do podjele Sveba jedan dio je
slijedio kralja Framta koji je umro godinu kasnije. 458 godine Vizigoti su poslali armiju
protiv Sveba, a Majorjanova ofanziva je oslabila vizigotski pritisak na Svebe, i to je spasilo
preostale Svebe. Maldras (ubijen 460 godine) napadao je i druge Svebe i Hispanorimljane.
Izabran je novi lider Rehimund napao je Galiciju i zauzeo grad Lugo, Vizigoti su poslali
novu armiju na Svebe a njihova kampanja nije zavrena zahvaljujui nekim lokalnim
stanovnicima. Remismund je reorganizirao kraljevstvo nastavio napade u Luzitaniji, i Asturiji.
Preli su na arijanizam zahvaljujui misionaru Ajaksu.
Britanija
Deavanja u Britaniji V i VI st n.e porodila su niz mitoloskih ciklusa najpoznatiji je onaj o
Arturu te Tristanu i Izoldi.podaci dolaze iz ranosrednjovjekovnih djela i kronika. Dva vrela u
ovom periodu se bave zbivanjima u Britaniji su Confesio I Pismo Korotiku od sv Patrika i de
Excidio et Conquestu Britanniae od Gildasa koji je bio Britanskog porijekla. Oba autora su
vezana za crkvenu organizaciju i kranstvo Britanije i Irske. Kao vrelo dokumentarne prirode
o Britaniji navodi se Honorijev Rescript britanskim civitates da se sami brinu o svojoj obrani.
Drugi dokument j je prenio Gildas i rijecc je o fragmentu koji su pisali rimskom
zapovjedniku Agitusu koji je bio tri puta konzul i trazio je vojnu pomo i zastitu. Galska
110

kronika iz 452 godine i odreee reference daje pored Zosima i Prokopije. Od kasnijih
literarnih vrela istice se djelo monaha Bedu Veneralabis pod nazivom Historia eccsesiastica
genztis Anglorum i de Temporum Ratione te kroniku Historia Britannorum koja se pripisuje
Neniju.
Nakon normankog osvajanja engleske doslo je do popularizacije ovog razdoblja posebno
zahvaljujui djelu Historia regum Britaniae/historija kraljeva britanije koju je napisao Geofrey
od Monmouth i zbog ovog djela mitoloski kult je zadobio popularizaciju. Pored ovih djela
imaju i epigrafski spomenici koji nude podatke prvog reda, najpoznatiji spomenik je Artgnou
kamen iz utvrde tintegel u Kornvolu koji datira iz VI stoljrea i daje podatke od znatno ranijoj
velko britanskoj historiji, arheoloki podaci o ovom razdoblju su bogati i ukazuju na
dramatine kulturoloke mijenje posebno na takav urbani i provincijski nacin zivota. Kada se
govori o rimskoj Britaniji potrebno je istai da je rije o najslabije romaniziranoj regiji
zapadnog djlea rimskog svijeta, i pored prelaska elite na rimski nain zivot a i urbanizacije
ipak su se u britaniji ouvale predrimske keltske etnicke i plemenske tradicije. Keltskibritanski dijalekti su se prilino ocuvali u Britaniji o emu govori opstana dananjeg velkog
jezika.
Britanija je ta koja se morala zrtvovati kako bi se poetkom V st sauvale vitalne oblasti
zapadnog carstva iako je bila sama izlozena upadima saksonskih i irskih pirata te skupina
Pikta na sjeveru. Prvi dio trupa je povuka Stilihon 402 godine aonda tri uzurpacije kasnije(,
marko gracijan konstantin III) carske vlasti od strane jo uvjek prisutnih vojnih jedinica u
Britaniji. Konstantin II je uinio kljuni korak kada je 407 preao sa glavninom trupa na
kontinent i ostao tamo borei se sa barbarima, vojska je imala veliko znaenje kao institucija ,
bila je oruani faktori preko nje se odravao provincijske institucije strukture. Vojska je u
rimskom svijetu bila uvjek izvor svjezeg novca. Te trupe koje je Kosntantin III prebacio s
otoka na kontinent nisu vise primale redovnu platu ranie, pa je to jedan i od razloga prelaska
vojske. Pobuna protiv Konstantina III koju je je pogonio Gerontij inae britanskog porijekla je
imao veze sa britanskom elitom ali to je bio i razlog da Konstantin povlai svoje trupe iako se
je borio institucije na podruju Britanije su izgubljene po Rimski svijet. Poto vlast nije vie
funkcionirala nametnuta je nova tako sto je formirano vijee od zajednikog vijea
predstavnika britanskih lokalnih zajednica, o jednom takvo zasjedanju na kome se
raspravljalo i odluivalo o opim britanskim interesima govori i Gildas. Posto se neke
zajednice prilino poele slabiti a da bi ih ojaali neki dobri zemljoposjednici koji bi kasnije
postajali vojskovoe zatim to njihovo napredovanje bi vodilo do stvaranja dinastije i time bi
njihov vlast bila zagarantovanija. Elita je i dalje koristila latinski jezik ili neku njegovu
vulgarnu izvedenicu, a pore toga latinski jezik nije nikako iscezao o cemu svjedoce epigrafski
spomenici. Gildas titulira Britance latinskim izrazom cives sto oznaava ouvanost sustava
lokalnih muncipijalnih jedinica., Britanija nije bila posteena unutarnjih previranja. U
Britaniji se proirilo Pelagijanstvo bila je prisutna i snana socijalna borba izmeu razliitih
slojevapelagije je bio kranski propovjednik i u dananjem Velsu je poznat kao ST.
Morgan u Italiju doao krajem IV ili poetkom V stoljea, gdje je vodio monaki nain
ivota,sa patricijem celestijem, koji je prihvatio uenje Pelagija je otiao u sjevernu Afriku,
bio je obrazovan i govorio je latinski i grki jezik autor nekoliko teoloskih knjiga. Papa Zosim
111

mu je dao svoju naklonost ali proglaseno mu je uenje Herezom od strane dominusa Honorija
osueno je pelegijanstvo na Vaseljenskom saboru u Efesu 431 godine, imalo je sljedbenike
kod nekoliko italijanskih biskupa.
Situacija u Britaniji je postala sve ozbiljnija zbog sve teih napana Skota i Pikta za koje
Gildas kaze da su bili ekstremno okrutni, ti napadi nisu ni prestali od kada je glavnina
regularne vojske napustila Britaniju, zato je po Gildasu poslano izaslanstvo trazeci pomo i
poslana je jedna legija, i potukla je neprijatlaja i protjerala preko granice, ata ista vojska
napusta Britaniju i ponovo su napali Pikti i Skoti, i opet je pomo traena i opet poraz po
neprijatelje, zbog toga je rimska vlast reagirala trazeci od Britanaca da se sami bore ida se
obue i bore protiv neprijatelja. Skoti i Pikti su opet napali zauzeli su na sjeveru neke
teritorije i Britanci su tada poslali pismo Agitusu (eciju vjerovatno) koji je bio u treem
konzulatu i anglosaksonska kronika navodo za 443 da su predstavnici Britanaca doli u Rim i
molili za pomo protiv Pikta, ali nisu dobili nita jer su Rimljani bili u ratu sa Atilom, onda su
se obratili Anglima i trazili isto sto i od Rima. Po gildasu sazvano je vijee lokalnih
predstavnika, gdje se je pokiao pronai nain za borbu protiv neprijatelja. Tada su pozvali
plaenike Saksonce da suzbiju druge barbarske napadae, i ovo je bilo sudbinsko odluivanje.
Iako su odbili Skote i Pikte prisustvo Saksonaca je postalo opasnije i njihove voe su trazile
poveanje njihovim mjescnih dodjela. Vortigern je obeao Saksoncima da e ih snadbjevati
hranom odjeom i drugim resursima, a njihov broj se stalno poveavao i Britanci nisu mogli
odravati taj dogovor jer je narastao broj naseljenika, zato su im oni rekli da se vrate u svoju
domovinu jer ih ne mogu vie izdrzavati, a Saksonci su prekrsili to i krenuli u pustosenje
istonog djela Britanije. Spomenuta su imena voa od saksonaca Horsa i Hengesta pominje ih
Historia Britanum koja daje i podataka da je Vortigern dao dio podruja u istonoj Britaniji
Saksoncima u zamjenu za ruku lijepe kerke hengesta koju Geoffery of Monmoutha imenuje
kao Rowena. Negativna slika Vortigerna u djelu Historia Brittonum, ali zato uzdize sina iz
prvog braka sa Sevirom koj je bio nezadovoljan ustupcima Saksoncima. Podigao je vojsku i
vodio je sa njima 4 bitke, u treoj bitci u dananje Kentu 455 su poginuli Horsa i Katigern a u
cetvrtoj Vortimerova vojska je odbacila Sakskonce na more. Horsa je sahranjen u Istonom
Kentu. Anglosaksonska kronika tvrdi da je voa ove borbe bio Vortigern. Historia Brittonum
je ala podatak o saksonskoj pretvornosti i izdaji koja se desila nakon smrti Vortimera i nakon
povratka Hengeste sa novim snagama. Hengest je britanskim prvacima poslao izaslanike da
trazi mir i kako bi meu njima vladao mir, i radi toga je sazvana skupstina britanskih i
saksonskih prvaka na koju bi svi dosli nenaoruzani meutim Hengest je naredio da njegovi
pratioci stave no u cipelama i kada je dolo do skuptine doslo je do pokolja 3000 britanskih
prvaka samo je Vortigern posteen i pored toga sto je bio njegov zet sa njim se moglo
manipulirati i dobiti dobra otkupnina. Radi svog otkupa dao im je nova britanska podruja,a
ovu priu o pokolju britanskih prvaka Geofrey of Monmouth naziva NO dugih noeva ili u
velkoj poznata kao izdaja dugih nozeva. Anglosaksonska kronika navodi i kasnije pobjede
Hengesta i Oiska u bitci kod Wippedsfleota ubijeno je 12 britanskih voa i kao njihov vrhovni
lider kojeg kronika naziva Wiped. Sljedea linost koja se javlja je Britorimljanin Ambrozije
Aurelijan jedna od rijetklih osoba koje Gildas spominje u svojem djelu. Okupljeni Britanci su
se okupili pod vodstvom Aurelijana i za kojeg Gildas navodi da je bio ovjek skromnog
karaktera jedini od rimskog naroda sluajno koji je prizivio oluju, i u kojoj su njegovi roditelji
112

bili ubijeni. Voeni Ambrozijem oni su odnijeli pobjedu nad Saksoncima. Stoljeima kasnije
Goeffrey of Monmoutha je popularizirao ovu legendu dajui niz detalja i u nju lik arobnjaka
Merlina Ambrozija umjesto povjesnog Ambrozija Aurelijana.Po Geoffrey of Monmoutha u
jednoj velikoj bitci izmeu saksonskih snaga koje je predvodio Hengest i britansko
armorikanskih koje je vodio Ambrozije Aurelijan. Hengesta je zarobio Eldol jedini prezivjeli
iz Noi dugih nozeva. Na vjeanju koje je sazvao Ambrozije Eldol je odvkao Hengesta i ubio
ga odrubljivanjem glave, naslijedio ga je sin Oisk koji je vladao kao kralj Kenta od 488 do
516 godine. Oiska je naslijedio na mjestu kralja Kenta njegov sin Okta zivio od 500 543
godine. Pojavljuje se Uter Pendragon koji je kao otac kralja Artura ali kao mitski da li je on
naslijedio Ambrozija nezna se. Po Geoffrey of Monmoutha vojska Utera Pendragona je
porazuila vojsku Okta kod grada Verulamiuma ali je kasnije umro jer je pio vodu sa izvora
koju su Saksonci zatrovali.
Anglosaksonska kronika navodi da sje dosao Saksonac Ella a svoja tri sina i tu u tri broda, oni
su pobjedili Velane i oni se smatrajau osnivacima juznosaksonskog kraljevstva Susex.
Najveu pobjedu im pripisuje kada su zauzeli kastel Anderitum koji su izgradili Rimljani i
ubili sve britance koji su se u njemu nalazili. Idue kraljevstvo je osnovano od Kerdika
Saksonca i njegov sin Kinirik iz klana poznatog kao Gewise sa 5 brodova i oni su ve prvog
dana po iskrcavanju pobjedili Velane i ustanovjeno je novo zapandosaksonsko kraljevstvo
Wassex sa dinastijom iz koje je potekao i kralj Alfred veliki . u ovom periodu je oblikovano i
jedno istono saksonsko kraljevstvo ili Essex koje se razvilo na podruju koje je pripadalo
Trinovantima u kojem su se nalazila podruja koja su pripadala Kamulodunumu i
Londiniumu. Najpoznatija linost Britanije je Artur zbog mitova tradicija legendi poema itd.
Ime Artur ne spominju ni Gildas ni Beda Veneralabilis niti anglosaksonska kronika. Tek
Historia Britonum njegovo postojanje i djelovanje datira na sami kraj V i rane periode VI st
n.e sudei po ovom opisu Artur je izgleda bio skromnijeg porijekla tadanjih britanskih
prvaka i uglavnom se moze smatrati sposobnim vojnikom i vojskovoom. Kasnije velko
britanske legende posebno Geoffry of Monnmoutha i drugi arturijanski pisci su njegovo
porijeklo oplemenili dovodei ga preko Utera Pendragona u vezu sa Ambrozijem Aurelijanom
i Konstantinom III tako je arturijanski ciklus legitimizirao pravo Artura na britansko
kraljevstvo. Posljednja Arturova 12 Bitka koju spominje autor Historia Britonum je bila i ona
najvea pobjeda koja se odigrala na Brdu Badonona se smatra glavnim vojnopolitikim
dogaajem ranomedievalne Britanije. Najranijij spomn bitke na Brdu Badon se nalazi kod
Gildasa koji navodi da je nakon jednog perioda sa kontinuiranim neuspjecima doslo do
opsade Brda Badon i do velikog poraza i pokolja nad Anglosaksoncima. Po Gildasu nakon te
bitke nema vie borbi sa vanjskim neprijateljem ali da su nakon mira izbili unutarnji ratovi
meu britanskim kraljevima kneevima prvacima i magnatima. Annales Cambriae Artura
datiraju u 537 godinu i to u bitci kod Kamlana u kojoj se Arturova vojska sukobila sa onom
koju je predvodio Medraut, tako i Medraut (ime koje potie iz latinskog Moderatus) postaje
zloglasni Mordredprikazuje se u legendama kao nelegitimni sin Artura kojeg je on dobio
kao posljedicom incestuznog seksualnog cina sa polusestrom Morgana ili kao legitimni sin
Morgause sa njenim suprugom kraljem Lotom od Orkneya. Mordred je izdao Artura i uvukao
ga u graanski rat koji je kulminirao bitkom kod Kamlana, u bici je Mordred poginuo a Artur
tesko ranjen odveden u Avalon kako bi vidio svoje rane, pria u Avalonu ima mesijansko
113

znaenje po Velane odnosno da je Artur ziv i da ce se jednog dana vratiti . dio Britanije u VI
st. Jos u uvjek se nalazio u rukama Britanaca i nije bio izoliran od Kontinenta, trgovina i veza
sa Franakom Hispanijom i mediteranskim podrujem i nadalje su postojale i bile odrive, a
nalazi potvruju trgovake aktivnosti a Gildas spominje poimenino pet britanskih vladara i
to Konstantina iz Dumnonije, Aurelija Kanina, Vortipora od Demete, Kuneglasusa i
Maglokunusa i optuzuje ih za grijegove, i oito je da Gildas tada napada britansko kler.
Postojala
su
odreena
kraljevstva
koja
spominje
Gildas:
1 . Kraljevstvo Gwynedd podruje bilo na sjeverozapadu dananjeg Velsa, najvaznije od
postrimskih velsko britanskih kraljeva i pojedini njegovi kraljevi su bili poznati kao kraljevi
britanaca.
2. kraljevstvo Powys sa sredistem oko grad Viroconium Cornoviorum (Wroxter i kojim je
vladala dinastija Gwerhrynion koja je svoje porijeklo povezivala sa Vortigernom i Sevirom.
Arheoloska ispitivanja su pokazala da je Viroconium Corniviorum kao urbana cjelina prezivio
duboko u VI st pa i VII st i da je napustena u drugoj polovici VII ili poetko VIII st., i ono je
bilo izlozeno snaznijem pritisku Angla i koje je stalno smanjivalo njegovo podruje.
3. kraljevstvo Gwent imalo je neki kontinuitet sa Silurima i njihovom civitas a prijestolnica se
alazila u gradu Venta Silurum u nekadasnjem rimskom vojnom legijskom taborcu Isca. Na
Silure se naslanjalo i kraljevstvo Ergyng koje se nalazilo na zapadu dananjeg Herefordshira u
Engleskoj, je prvotno bila u sastavu Glywysinga i Gwenta, od kraja V st n. Se osamostalilo.
4 kraljevstvo Brycheiniog u junom Velsu imalo je i irskog udjela u osnivanju, o emu
svjedoe 20 kamenova sa irskim ogam natpisima
5. kraljevstvo Dumnonia se nalazilo u dananjoj jugozapadnoj Engleskoj sa sredistem u
Devonu a ukljuivalo je i Kornval i djelove Somerseta i Dorseta. Ono se nalazilo od sredine
VI pa nadalje pod pritiskom Wassexa
6 . pored navedenih kraljevina postojao je jo citav nis malih knezevina koje su nastajale i
nestajale. Justinijanska Pandemija je vie pogodila Britance koje su mali intezivnije odnose sa
Kontinentom, nego Anglosaksonce, tako je moni kralj Maelgwn Hir iz Gwynedda umro od
kuge 547 godine a odmah poslije njegove smrti izbila je viegodinja bitka za nasljedstvo koja
je odnijela dosta nevolaj zapadnim oblastima Britanije. Borba je zavrsila tek ucvrscivanjem
vlasti Rhuna sina Maelgwna.
Po anglosaksonskoj kronici novo razdoblje potiskivanja Britanaca je zapoelo kada je Kinrik
kralj Wassexa pobjedio Britance. Zapadni Saksonci su porazili Britance i Kinrika je
naslijedio Keavlin koji je zapoeo ekspanziju i potiskivanje Britanaca, zasluzan je sto su su
Saksonc zspjeli da zauzmu veui dio podruja dananje Engleske. Ratovao je i protiv
Etelberta kralja Kenta, to je prvi podatak o meusobnom sukobu Wassexa i Kenta kojim su
su vladali Jiti. Do znaajne bitke izmeu Velana i zapadnih Saksonaca doslo je 577 godine
n.e kod Deirgama u ovom britanskom porazu poginula su po kronici trojica britanskih
kraljeva . posljednja bitka Keavlinova sa Britancima je ona kod Fethan Leaga Keavlin je
nakon Elle novi kralj koji ima imperium.
114

Kraljevstvo istona Anglija je osnovana do sredine VI st sa Wehha kao prvim kraljem. Anfli
su prodrli u Middlands iz istone Anglije u ranom periodu VI st, n.e oni su prvu uspostavili
kontrolu nad ovim podrujem. Na starom sjeveru u drugoj polovini VI st.n.e. pored anglo
kraljevina Deire i Bernicije i britanskih kraljevina nalazili su se Pikti i kraljevina Dal Riata
koje je pripadalo keltskim skotima prema sjeverozapadu. Bitka kod estera koja se odigrala
615 godine tu su se sukobile vojske Etelfrita kralja Nortumbrije na jednoj strani i
kombinirana saveznicka vojska sastavljena od britanskig kraljevina Powys i Rhosa.
Vladavina Anastazija
Anastazije vladao od 11 IV 491 VII kao vladar se zvao Flavius Anastazius Augustus, roen u
Drau porijeklom iz nobilske ilirske familije. Roditelji su bili dirahijski uglednik Pompeius i
Anastazija Konstantina. Majka mu je bila arijanka, a i preko nje je u rodu sa Konstantinovom
dinastijom.
Dolazak na vlast
Za dolazak na vlast najzasluznija je Arijadna, koja je sprijeila da na vlast doe Longin brat
Zenona. Anastazij je proglasen carem 11 IV a onda se ce 20 V 491 vjenao sa Arijadnom sa
ciljem ucvrscivanja svoga polozaja.
Isaurijanski rat od 492 do 498 godine
K-poljska masa je bila odgovorna za izbijanje aniisaurijanskijh nemira na hipodromu. Kako bi
smirio K-poljce Anastazije je poslao Longina i nekoliko istaknutih Isaurijaca . Anastazije je
uspio prisiliti Longina brata Zenonova da se posveti za klerika i poslao ga je takvog u
izganstvo u egipatsku Tebaidu, Longin iz Kardale je u Isauriji skupio armiju od 15 000 ljudi
opremio nahranio je zahvaljujui zalihama koje je u Isauriju sakupio Zenon. Pobunjenici su
krenuli prema K-polisu predvoena Longinom iz Kardale, Kononom Fuskijanom i Longinom
iz Selinusa. Kod mjesta Kutahij je 492 pobunjenika vojska porazena od strane carske armije
koju su vodili Jovan Skitski i Jovan Grbavac, jedan od tadanjih zapovjednika je bio Justin
budui car. Naredne godine carski komandant Diogenijan je uspio zauzeti grad Klaudiopoli
ali ga je tamo opsjela vojska koju je vodio Konon. U pomo Diogenuijanu su dosli vojnici
Jvana Grbavca i u bitci koja je uslijedila pobunjenici su porazeni a Konon je poginuo. I
Isaurijanci su se godinama mogli boriti na gerislko partizanski nain. Konano je Jovan
Skitski 497 uspio da pobjedi i da glave Longina iz Kardale i Atendora izlozi u Tarsusu.
Naredne godie je uspio i da zarobi Longina iz Selinusa i Indesa i posalje ih Anastaziju kasnije
su oni pogubljeni u Nikeji. Jovan Skitski je nagraen konzulatom za 498 a Jovan Grbavac
konzulatom sine collegis za 499 godinu Anastazije je naredio Arhitektu Eteriju da se u
spomen pobjede izgradi Halke Kapija odnosno ceremonijalni ulaz u veliku palatu u K-polisu.
A pobjedu je komemorirao i pjesnik Kristodor koji je ispjevao poemu Isaurica.
Anastazijev Iranski rat od 502 do 506 godine.
Sa Anastazijevo vladavinom nakon jedne prilino duge stabilnosti i mira na istonim
granicama ponovo je razbukrao sukob sa Iranom. Problem je nastupio kada je ahu nad
ahovima Kavadu I bio potreban novac kako bi isplatio Haftalite koji su mu 498/499 pomogli
115

da se domogne iranskog trona. Fianancijska situacija se pogorsala i zbog niza prirodnih

nepogoda. Promjena Toka Tigrisa u donjoj Mespotamiji dovela je do poplava i gladi. Kavad
je tada odluio silom da domogne se novca.
Godine 502 sasanidska vojska je zauzela Teodosipolis a onda je u jesen i zimu 502 /503
opsjednuta Amida, to je bio tei zadatak, ali ipak je na kraju Amida pala, a bizantska ofanziva
nije uspjela da zauzme Amidu ali Kavad ne uspjeva da zauzme Edesu. Godine 504 Bizant
zauzima Amidu i dogovoreno je primirje jer su Huni napali Jermeniju, a pregovori su
odugovlaili i tek 506 godine doslo je do sporazuma u novembru 506 godin po sporazuu
Romeji su morali da izvre odreenu novanu isplatu Irancima. Romejski zapovjednici su se u
ovom ratu izjasnili da nemaju jaku bazu u blizini fronta. A Anastazije je naredio gradnju
velikog dobro utvrenog grada na mjestu sela Dare a ojaani su i u Edesi Batni i Amidi, i do
kraja vladavine nije bilo ozbiljnijih sukoba, i Iranci su se bili zabrinuli za gradnju Dare pa su
se zalili na dvoru da je to krenje sporazuma iz 422 godine, Anastazije se nije obazirao na to
mozda je smirivao situaciju novcem. Zidine Dare su zavrene a utvreni grad je nosio ime
Anastasiopolis i bio je sjediste vojvode Mesopotamije.
Anastazijev zid
Njegova vladavina je oznacila opasnost po balkanske provincije, on ce ostaviti ozbiljnije
posljedice po Balkan u odnosu na ranija desavanja. Da bi zastitio K-polis i to jezgro Carstva
Anastazije je naredio da se postojee odbrane jos bolje odravaju i srede i ta linija je nazvana
Anastazijev zid ili dugi zidovi Trakje i ove zidine su bile duge 56 Km i pruzale se preko
trakog poluotoka u vrijeme Anastazija u granice Carstva ulaze i Slaveni. On je bio zasluzan
za utvrivanje svoga rodnog grada pa je tako Dirahij postao
Slaveni
Odlazak Ostrogota je za Bizant itekako imao prednost jer su se oslobodili od njih, a
Protovugari su donosili ada odreene probleme i povremene upade a na sjeverozapadu je bila
snanija gepidska politija. Raspad Hunskog carstva je nekih 70-ak godina dominirao
prostranim podrujima u sredinjoj i istonoj Europi ostavio je jednu prilino kaotinu
situaciju. Slaveni su do dana dananjeg sacuvali ime kojim su se i orginalno nazibali u svojoj
prapovjesti, to govori o snaznijoj etno svijesti koja je danas osobenost slavenskih naroda,
samo ime potie od rijei slovo koje je oznaavalo narod koji govori isti jezik odnosno ljude
koji se bez problema razumiju, a slavenski govornici koji nisu razumili druge su nazivali
nijemima odnsosno onima koji ne znaju govoriti. Za razliku od tadanjih germanskih nardoa
Slaveni nisu imali odnosa i veza sa mediteranskom civilizacijom. Od rimskog svijeta ih je
odvajao siroki poraz Germanije i Sarmatije, Samo bi bas neki rijetki trgovci ili avanturisti iz
grko rimske kulturne ekumene mogli doci u zemlje Slavena. Stari slaveni su po porijeklu
blizi Baltima od njih su danas preostali samo Litvanci i Letonci sa kojima su nekada inili
zajedniki etnolingvistiki kulturni kompleks, imali su dobre veze sa iranskim narodima koji
su zauzimali stepsko podruje na Jugu. Pradomovina starih Slavena bi se na osnovi
kombinacija itavog iza lingvistikih arheoloskih i historijskih podataka mogla situirati u
prostor gustih uma i movara u porjejima i dolinama od donjeg toka Dnjepra na istoku pa
preko rijeka Pripjat i Berezine do Izvora rijeka Njemen i Visle. Njihove politiko drustvene
116

strukture nisu bile razvijene jo uvjek su vladala naela vojnike demokratije. Prokopije
navodi da kod Slavena ne vlada jedan ovjek nego da ive u demokratiji i da sve poslove
obavljaju zajedniki. Po pseudo Maurikiju Slaveni zive u Slobodi i ne daju se nikako u
ropstvo ili podanistvo meu sobom imaju mnogo poglavara koji su esto neslozni meu
sobom pa se i odluke njihovih skupstina esto kre odravaju krvnu osvetu koja je nekada i
jedini ozbiljniji uvar ljudskog zivota. Odravali su pretezno zemljoradniku privredu sa
stoarstvom. O vaznosti poljoprivrede ekonomike kod Slavena svjedoi i stari slavenski
kalendar sa slavenskim imenima za pojedine mjesece prema rasporedu poljoprivrednih
radova, zatim obozavanje prirodnih sila u slavenskoj drvnoj religiji i slavenske rijeci za
poljoprivredne aktivnosti plodove i domae zivotinje.domainstva u njihovim selima i
naseljima su bile poluzemunice, vei broj tib zmunica bio je meu sobom povezan
pokrivenim hodnicima to pokazuje da je u njima boravila velika porodica. Sela i opeito
naselja su bila meusobno uvezana u zasebne grupe koje su predstavljala i najjednostavnije
forme politike i drustvene organizacije, te forme kod poljaka su nazvane Opole a kod Jjuznih
Slavena Zupe, onda su te koncntracije se formirale u zasebna plemena i onda narode.
Zanimljivo je da vei dio Slavena nosi ime po zemljopisnoj odrednici u i oko koje bi prebivali
njegove zupske sastavnice. Stari Slaveni su bili uglavnom ratnici-pjeaci a u vrelinma
Prokopije i Teofilakt Simokata je zabiljeeno i postojanje slavenskih konjanika. Zbog
nepostojanja jae politije u kojoj bi prebivali slavenska vojna organizacije se nije razvila u
neku vrstu brojne i organizirane sile sposobne i spremne za ozbiljnije vojne i politike
poduhvate, zato su bili skloni gerilskoj taktici, a vremenom e se uslozniti ii razviti njihova
vojna organizacija i oni nisu imali razvijen niti ropski niti bilo koji drugi sustav zavisnistva.
Strategikon navodi da Slaveni dre zarobljenike neko vrijeme nakon kojeg oni mogu dluiti
da li e se vratiti u svoju domovinu nakon isplate otkupnine ili e ostati meu Slavenima kao
slobodni ljudi i prijatelji. Bili su pagani, a slavenska religioznost je prozeta animizmom
prirodnim kultovima i da je bila antropomorfistika. Imali su religiozno vjerovanje o drugom
svijetu onom nakon smrti ali ne u kontekstu raja i pakla iz abrahamistike religioznosti,
posebn je izrazeno vjerovanje u duhove i demone, imali su vjerovanje u vile vjestice
vukodlake i vampire. Za historiju Blkana odnosno juznoslavenskog etnikog kompleksa
najbitnija su dva koraka:
1 onaj koji je dolazio sa sjeveroistoka i bio je vie vezan za one skupine koje e kasnije u
znanosti biti nazvani kao Istoi Slaveni, oni su se bili u prvoj polovici VI n.e smjestili kaoje
vie manje odgovara dananjoj Vlaskoj Rumuniji. Iz slavenskog govora koji je ova skupina
noila sa sobom ce se kasnije razviti bugarski makedonski i torlaki jezici i govori.
2. Onaj koji je dolazio sa sjeverozapada i bio vie vezan za one skupine koje e kasnije u
znanosti biti nazvani kao Zapadni Slaveni. Oni su se zapadnom Balkanu priblizili nakon
preseljanja Langobarda u Italiju i to preko srednjeg Dunava i zapadne panonije. Iz slavenskog
govora koji je ova skupina nosila sa sobom e se razviti slovenaki jezik i kajkavsko akavsko
i stokavsko narjeje. Slavenske zajednice su bile brojnije u odnosu na Germane koji su ranije
bili u pokretu. U vrelima se zajedno sa slavenskim imenom spominje i etnonim Anti. Oni se u
historiografiji i arheologiji uglavnom smatraju slavenskom zajednicom sa iranskim dakim i
dakoromanskim germanskim i turkijskim primjesama. Jordanes ih opisuje kao najhrabrije od
117

svih naroda koji prebivaju sjeverno sjeverno od Crnog mora. Njihova najvanija utvrena
naselja nalazila su se na mjestima dananjih gradova Volyn i Kijev. Spominje se ak i njihov
kralj po imenu Boz. Najraniji napad na Romejsko carstvo anti su izveli 518 godine ovaj napad
je suzbio zapovjednik German. Kasnije su anti sluzili kao federati u romejskoj vojsci ili
saveznici pa i bili naseljevani na napusenim podrujima.
Vjerska politika Anastazija i Vitalijanova pobuna
Anastazije je bio uvjereni miafist, a vei dio vladavine je nastojao da dri umjerenu politiku i
naela Henotikona kako bi postigao i ouvao mir u crkvenim poslovima. Meutim Ortodoksikatolici odnosno njihovi predvodnici su bili nezadovoljni i takvom pozicijm, to je onda
izazvalo reakciju Anastaziaj koji je 511 god pokusao promjeniti formu molitve Trisagion i
ofcijelno prihvatio Miafistizam. I to je dolilo ulje na vatru na nezadovoljstvo ranije koje je
bilo od strane anastazijevske financijske politike. Godine 513 u europsko dijelu Romanije
dolo do pobune na ijem elu se nalazio Vitalijan zapovjdnik koji je bio roen u
donjomezijskom gradu Zaldapa. Vitalijan je imao vojnu karijeru slijedei svoga oca
Patriciolusa o je imao rang comesa.a sirenju pobune doprinio je Anastazije izbjegavanje
dodjele annonae pa su se Vitalijanu pridruzili i mnogi vojnici iz armije kojom j zapovjedao
Hipatije nepopularni magister miliitium per Thracias i anastazijev neak. Vitalijan je sebe
predstavio i kao borca za katoliku ortodoksiju a je dobio ogromnu podrsku europskih
Romeja i tako je sabrao armiju od 50 000 do 60 000 ljudi, sa ovom armijom krenuo je na Kpolis. Kako bi sprijeio da Bitinija provincija Azija preu na stranu ustanika. Anastazije je
dao da se smanje porezi ovim provincijama, time je car uspio osigurati lojalnost maloazijskih
provincija.
Kada je Vitalijanova armija dola do K-polisa Anastazije je poslao izaslanika konzulara
Patrcija koji je bio magister militium praesentalis. Izaslaniku je naveo svoje ciljeve koji su se
uglavnom ticali restauracije katolike ortodoksije i rijesavanje zalbi vojnika trake armije. U
nastavku je postinut jedan kompromisni sporazum a Vitalijanovi casnici su izvrsili pritisak na
njega kako b ga prihvatio, nakon toga samo 8 dana po dolasku pred K-polis, Vitalijan je
povukao svoju armiju u dublju balkansku unutranjost. Anastazije se nije drzao sporazuma a
za novog magister militiul imenovao je oficira Kirila i napadi na Vitalijanove trupe su se
nastavili. Ipak je koristei mito Vitalijan uspio da prodre u Kirilovu bazu i ubije ga. Tada je
Anastazije ga dao javno proglasiti dravnim neprijateljem i poslao je novu armiju navodno od
80 000 ljudi na elu sa Hipatijem i Alatharem. Ova carska armija je nakon poetnog manjeg
uspjeha ipak u jesen odbacena prema gradu Odessosu a nakon toga je Vitalijanova armija
odbaena kod Akrisa. Iznenadan napad na tabor carske armije i tom je prilikom unisteno vei
dio Hipatijeve i Alatharemove armije. Oba carska zapovjednika su zarobljna. Nakon ove
pobjede Vitalijanova pozicija na Balkanu mu se uvrstila i prdali su mu se preostali djelovi
donje Mezije i Skitije. Naredne 514 Vitalijanova armija je ponovo krenula prema K-polisu a
sada je raspolagao flotom od oko 200 brodova. I u samom gradu je doslo do nemira, voa
ustanka je zahtijevao da otkupnina za Hipatija se treba isplatiti u poklonima 5000 funti zlata.
Aastazije se takoer slozio i sa uklanjanjem uinjene promjene u Trisagionu, ponovnom
postavljanju svrgnutih biskupa koji su stajali uz odluke halkedonskog sinoda i sazivanju
vaseljenskog sinoda u K-polisu 1 VII 515 do sazivanja koncila nije doslo jer su se papa
118

Hormisdas i Anastazije nastavili prepirati zbog Akakijeve sizme i isu ni smijenjeni biskupi
bvraeni na svoje pozicije. Zbog toga Vitalijan ponovo pokree trupe i trei put prema Kpolisu. Ovaj put je postavljen Marin bivsi pretorijanski perfekt za Istok, prvo su porazene
pobunjeniku flotu na ulazu u Zlatni rog, po Jovanu Mlali ovo je postignuto upotrebi neke
rke vatre, nakon toga su porazeni i kopnene trupe, voa se povukao prema sjeveru, u
sjevernu trakijua saveznici isu bili pogubljeni, i skrivao se je on tri godine sve do
Anastazijeve smrti.
Smrt Anastazija
Arijadna je umrla u K-polis 515 i sahranjena je u Crkvi svetih Apostola, anastazije je umro u
prvoj polovini jula 518 godine i sahranjen je u istoj crkvi kao i njegova supruga. Anastazije je
bio poznat kao financijski strunak pa je carska blagajna na kraju bila puna sa 23 miliona
solida ili 320 000 funti zlata. Anastazije je 498 dao izvrsiti monetarnu reformu, i to je
ukljuivalo tri denominacije od zlata i pet od Bakra.. nije imao djece ali je zato imao rasirenu
familijiu neake Hipatija i Pompeja (iz braka Anastazijeve sestre Cesarije i Sekundina i
Flavija Proba mozda sin Anastazijevog brata Fravija Paula i Megne. Anastazije je inae bio
podrzavalac zelenog tima. Za vrijeme Anastazija su zeleni izvrsili masakr nad plavima ubivsi
3000 ljudi prilikom jedne sveane povorke.
Dinastija Justinijana
Vladavina Justina I (518-527)
Justin roen 450 umro je i VIII 527 godine. Vladao je od 518 do 527 kao vladar se zvao
Flavius Justinus Augustus. Bio je skromnog dardanskog porijekla, roen u zaseoku blizu
Bederiane. Njegovo orginalno ime je bilo Istok. Djetinstvo provodi kao pastir i svinjar. Kao
mladi je sa jo dvojicom dosao u Konstantinopolis, pridruzio se vojs ci. Zbog sposobnosti on
napreduje u vojnoj hijerarhiji. U vrijeme smrti cara Anastazija on je bio komadant dvorske
garde, neobrazovan, imao je samo rudimentarno znanje grkog. Supruga mu se zvala
Lupicina, na prijesto kada je dosla zvala se Eufemija. Sestra Vigilantija bila je udata za
Sabatija dvoje djece imala Petra Sabatija (kasniji car Justinijan I) i kerku Vigilantiju, ne
imavi djece Justinijan i Lupicina su uzeli seb sina od njegove sestre Petra.
Vladavina Justina I
Koristei svoju poziciju komadanta dvorske garde i davajui poklone u novcu mu je
omoguilo da postane novi konstantinopoljski car. Njegov dolazak je znaio novi reim, u
odnosu na onaj predjasnji anastazijevski, to dovodi do amnestije Vitalijana, pozvan je da doe
u Konstantinopolis, dobija titulu magister militium in praesenti i poasni konzul i patricij
takoer. Justin je bio ortodoksni katolik kao i Vitalijan namjeravao je da prevazie problem sa
papom u Rimu. Vitalijan je igrao bitnu ulogu sa pregovorima rimskim biskupom, koji su
zavrseni sa prestankom Akakijeve izme za vrijeme uskrsa. Svjestan svojih skromnih
sposobnosti bio je dovoljo iskusan da se okrui savjetnicima i saradnicma i povjerenicima
visokog povjerenja. Pored njih tu su bili prisutni i lanovi familije, prvi red je njegov neak
Justinijan, usput i zapovjednik German (bio je sin neimenovanog brata ili sestre Justina I),
119

ovakvu istu politiku okruivanje ljudima kako onih iz familije tako i onih koji nisu iz familije
razvio je i Justinijan nakon dolaska na carski tron. Justin je povukao zakon kojim se
zabranjivao brak iz negoka iz senatorskog reda sa zenom iz tzv nedostojnih slojeva, kao npr
glumicom. Uradio je to iz razloga da bi se vjenao sa svojom ljubavnicom, Teodorom.
Prokopije navodi da je carica Eufemija bila protiv braka Justina sa Teodorom pa je tek poslije
njene smrti 523 ili 524 godine Justin donio ovakvu odluku.
Istona politika Romejskog Carstva za vrijeme Justina I
U romejsku Mesopotamiju je provalio sa vojskom al- Mundhir ibn al Numan arapsko
lakhmidski kralj i vazal sasanidskog aha nad ahovima Kavada I tom prilikom je nanesena
velika teta, Mundhir je dao da se ubijaju monasi i asne sestre. Kavad I je 524 predlozio
Justinu da prihvati njegova sina Hosraa, kako bi osigurao sasanidski tron Hosrau, zbog
prijetnje od brae i sekte mazdakita traei da se neko vrijeme skloni na dvor kod Justina.
Justin i Justinijan su prihvaali ovo ali se tome protivio kvestor Prokul, prijedlog je na kraju
odbijen jer se sumnjalo u stvarne namjere Kavada I. Jedno od bitnijih zona i za sasanidski Iran
i za Romejsko carstvo je bilo Zakavkazje, posebno njegove gruzijske dravie Lazika i
Iberija. Kavad je okuao prisiliti ibersko-gruzijske krane da preu na zaratustrizam ali je to
izazvalo pobunu u Iberiji pod vodstvom kralja Gourgena. Iberski kralj je dobio obeanje od
Justina da e Romeji branii Iberiju, regurtirao je u tu svrhu kao plaenike Hune i poslao ih u
Zakavkazje. Romeji su pomogli da se skupi flota koja je koja je 525 godine prebacila vojsku
kranskog Aksuma kako bi okupirali Himjaritski Jemen. Lakhamidsko kraljevstvo je opet
napalo granina romejska podruja na Bliskom Istoku. Za vrijeme Justinijana Razbuktao se
rat izmeu Romeja i Iranaca koji je zahvaao podruje od Zakavkazja Bliskog i Srednjeg
Istoka Arabije.
Ostrogotsko Kraljevstvo za Teodorika Amala 493-526 godine
Umorstvom Odoakra Teodorik Amal je postao gospodar prostora nekadanje Odoakrove
domene. Teodorik je bio samo kralj Ostrogotima i glavni zapovjednik vojske u italiji i
Zapadnom Iliriku dok je Italorimljanima Ilirorimljanima i Galorimljanima kao patricije
upravljao u ime Zenona odnosno Anastazijai Justina. Italija i Zapadni Ilirik su se formalno
smatrali dijelom Carstva. Teodorik je naslijedio sistem tj upravno teritorijalni adminstrativni i
politiki aparaz iz vremena Odoakra a koji je on uzeo iz kasnorimskog perioda, zakon rimski
se odnosio jo uvjek na graane a Ostrogoti su bili pod svojim pravom. Teodorik je zadrao
prvobitno pravo tj nije koristio mogunost dodavanja zakona u okviru rimskog sastava, nego
se zadovoljavao izdavanjem edikta, Senat je nastavio funkcionirati kao i u ranijim epohama
sve druge institucije su ostale funkcionalne. ak su zadrani odreeni pojedinci koji su sluili
bivem reimu kao Liberije i Kasiodor stariji. Ravena je bila mjesto Teodorikove
prijestolnice, usvojio je elemente rimskog naina ivota, prireivao igre u cirkusu i amfiteatru,
nazvan od Rimljana Trajanom ili Valentijanom, uzimajui njihove modele vladanja kao
model svoje saopstvene uprave. Civilne poslove su obnaali Rimljani a vojni su bili
privilegija Ostrogota. Glavni problem teorikovskog sustava i teritorijalne domene u kojoj se
primjenjivao je bio religijske naravi. Ostrogoti su bili arijanci, dok je domicilno stanovnistvo
Italije Zapadnog Balkana i Provanse bilo veinom katoliko koje se dralo naela na
120

Nikejskom saboru kiz 325 godine i Konstantinopoljskom sinodu iz 381 godine i

Halkendonskom sinodu iz 451 godine. Odravajui tako vjersku toleranciju ne samo sa
katolicima nego i sa jevrejima, ali taj sistem vjerske tolerancije cije se pikotine primjeuju pri
kraju njegove vladavine.
Odnosi sa Konstantinopoljskim dvorom.
Odnosi Teodorika prema Konstantinopolisu nisu bili na zavidnom nivou, povremenu su
postajali i vrlo zategnuti.i pored arkanja nije dolazilo do opeg rata. Teodorik je zapoeo
vojnu kampanju protiv Gepida, uspjean pohod , zauzet je Sirmium, tom prilikom dolo je do
manjeg sukoba sa carskim trupama, kojom prilikom su se Ostrogoti i njihovi saveznici
pokazali jaima. Teodoriku je odgovaralo vrijeme Akakijeve izme i Anastazijevo koketiranje
sa miafizitizmom jer su se onda i rimski papa i ortodoksno katoliki kler i svjetovna elita
nalazili u opoziciji prema Konstantinopoljskom dvoru. Kada je na tron stupio Justin izgledalo
je da su se odnosi izmeu zapada i istoka popravili. Eutarik je bio zet Teodorika, nasljednik i
bio je konzul za 519 godinu, Justin I je dao pravo Teodoriku da imenuje dva konzula, ali
situacija se usloznila kada je Justin poeo donositi antiarijansku legislativu. Problem za
Teodorika je bio u tome to je sada poglavar bio katolik. Nestalo je sukoba izmeu katolikog
klera i dvorom K-polisa., pa je to dovodilo do smanjenja lojalnosti za ostrogotski rezim. Justin
je na istoku pokrenuo progon arijanaca , vandalsko kartaginski tron je zaueo Hilderik sklon
katolicizmu. Izbila je afera za navodno dopisivanje pojedinih senatora sa Justinom, to je
dovelo do hapenja i pogubljenja Boecija , najvii duznosnik u zvanju magister officorum, a
kasnije dolazi i do pogubljenja Boecijevog punca Kvinta Aurelija Memija Simaha. Teodorik
je poslao papu Jovana da utice na dekret koji je Justin donio protiv arijanaca, 523 donesen u
Romejskom carstvu, a zauzvrat je Teodorik zaprijetio da e sline mjere biti pkrenute protiv
katolika na zapadu. Papina misija je uspjela nakon toga je uhapsen nedugo nakon toga je
umro papa.
Teodorikovi odnosi sa zapadnim dravama
Nastojao je da se uvee sa vladajuim dinastijama koje su na razvalinama zapadnog rimskog
carstva podigli svoje drave. Koristei politika i diplomatska rijeenja, dok je rat dolazio u
obzir samo kao krajnja mogunost. Jedna od sredstava voenja politike je sklapanje bvranih
veza, prvih godina vladavine zatraio je ruku Audoflede sestre Klodovika Franakog- bila je
paganka ali je u vrijeme vjenanja krtena od arijanskog biskupa. Vjenali su su se 493
godine. Imao je ker Amalasvintu, koja se udala za Vizogotskog kralja Alarika Ii i imala je sa
njim sina Amalarika. Udala se je i jedna ker od Teodorikove konkubine za burgundskog
kralja Sigismunda. Amalafrida sestra Teodorika Amala se 500 godine udala za Vandalskog
kralja Trasamunda. Sa sobom je kao miraz vandalsko kartaginskom kraljevstvu donijela
Lilibej na Siciliji i pratnju od 1000 elitnih vojnika i 5000 naoruzanih pratilaca. Njegova
vanjska politika nije uvijek davala rezultate, problem je bio sa Franakom, koja se naglo
sirila. U Bitki kod Vujea 507 godine zaprijetila je potpunom raspadu sustava gotske moi na
zapadu. Klodovik i Gundobad su zajedno nastupali protiv Vizigota, imajui podrku Bizanta.
Budui da su Vizigoti bili u kritinoj situaciji nakon bitke kod Vujea, Teodorik je nastupio
kao spasitelj time sto je imenovao svoga unuka Amalarika i time je prosirena direktna vlast na
121

Teodorika na Junu Galiju, uglavnom na stetu Burgunda, time Franaka nije uspjela izbiti na
Sredozemno more, a drugi problem je nastao kada je sigusmund dao pogubiti svoga sina
Sergerika unuka Teodorika tu su ga Franci preduhitrili sa napadom na Sigismunda, a sdruge
strane kada je umro Trasamund u Kartagini, na tron je doao Hilderik koji je pokazivao
sklonost prema katolicizmu, Amalafrida je vodila protest, a Hilderik je dao da se ona i njena
pratnja pobiju, tako je stradala i njegova sestra, poele su pripreme na novonastali reim u
Africi ali bez ikakvog rezultata jer je u toku priprema Teodorik umro.
Smrt i nasljeivanje Teodorika
Posvetio se je on i oko pitanja nasljedstva, jer nije imao muke djece pa je legitimnim putem
nastojao uvrstiti polozaj Amalasvinte, i time odri na vlasti Teodorikovu porodicu. Dolo je
do braka sa Eutarikom, plemenita iz loze Amala, ranije zivio u Vizigotskom kraljevstvu,
imali su dvoje djece Atalarika i kerku Matasuntu. Problem je nastupio kada je Eutarik umro.
Teodorika je naslijedio njegov malodobni unuk Atalarik sa Amalasvintom kao regentom.
Teodorik je sahranjen u mauzoleju u Raveni koji je izgraen 520 posmrtni ostaci su mu bili
uklonjeni za vrijeme romejske vladavine, kada je mauzolej pretvoren u crkvu.

Obnova Antike kulture za vrijeme Ostrogotske vladavine

Vrijeme dinastije Amala ( do poetka Justinijanovog italijanskog rata) bilo je vrijeme obnove
antike kulture i kasnorimskog politikog drutvenog i ekonomskog sustava, nakon stoljetnog
perioda nesigurnosti i kaosa. Posebno se to primjeuje kod restauracije drevnih antikoh
graevina Pompejev Teatar i infrastrukture ceste akvadukti isusivanje Pomptinskih movara,
te dizanju novih objekata. Pored mauzoleja u Raveni su izgraeni drugi objekti kao to su:
1. Bazilika u Raveni koja je za vrijeme vladavine bila glavna arijanska katedrala, 504
posveena Isusu iskupitelju. Poznata po mozaicima koji su bili brojni, Romeji su
unistili te mozaike jer je pripadao vie arijanskom .ponovo je posveena 561 ali sada
katolika crkva sa imenom Sanctus Martinus i Coelo Aureo, sadanje ime je dobila
856 kada su u nju prenesene moti sv Apolinarija.
2. Teodorikova palata u Raveni nije sauvana--.
Anna Domini
U vrijeme Teodorikove vladavine formulirano je pravilo o raunanju ere po sustavu godine
gospodnje, primjenjuje se i dan danas sirom svijeta. Papa Gelasije je imenovao Dionisija
Malog monaha iz provincije Scythie Minor da prevede neke dokumente iz papine arhive sa
grkog na latinski, kasnije je prevodio i za papu Jovana I sa grog na latinski Uskrnje tablice
koje su pisali sv. Teofil i sv Kiril, datirane su od poetka vladavine dominusa Dioklecijana.
On je umjesto Dioklecijanove ere uveo kransku eru koja kree se od roenja Isusa Krista.
Dionizije je bio poznati crkveni prevodilac i kolekcionar. Era Anna Domini je postala
dominantna u zapadnoj Europi tek nakon sto ju je koristio Beda Veneralabis kako bi datirao
122

svoje dogaaje u svome djelu i za vrijeme karolinske epohe. U Vizantijsko pravoslavnom

svijetu je dominirala Vizantijska era od nastanka svijeta.
Vladavina Justinijana I 527 565
Vladao od I VIII do 14 XI 565 godine kao vladar se zvao Flavius Petrus Sabatius Iustianus
Augustu. Roen u kastelu Baderiana 6 km istono od dardanskog grada Tauresium (20 KM
JUGOISTONO OD SKOPLJA) u seljakoj porodici. Kognomen Iustianus je dobio kad je
dosao u K-Polis, Justin posto nije imao djece tada komadant carske garde. Stekao je
obrazovanje iz historije, prava i teologije. I sam je bio neko vrijeme u carskoj gardi. Ujak
kada je postao romejski car, on postaje njegova desna ruka, i prije svog stupanja na prijestolje
on je bio upuen u drzavne poslove, u tom sluenju je bio konzul i komadant istone armije
magister militium. Nezaobilazna osoba je bila Teodora porijeklom sa Kipra, otac Akakije,
uvar zivotinja u cirkusu, pristalica zelenih, zvali su ga cuvarom medvjeda. Majka joj je bila
plesacica i glumica. Imala je dvije sestre Komita i Anastazija. Prokopije opisao sav period
vezan za Justinijanovu vladavinu kako javnu tako i tajnu historiju. U doba Justinijana je
djelovao jedan vojskovoa poznat po svojim podvizima u bitkama. Beliazar je roen u naselju
Germane ili Germania (danas Sapareva u jugozapadnoj Bugarskoj) u vojsku je usao kao
mladi slueci u postavi tjelohranitelja Justina I ubrzo su njegove sposobnosti zapazene od
cara Justinijana, pokazao se kao inovativna osoba, pa mu je data dozvola da obui posebnu
regimentu teke konjice kojju je kasnije poveao na 1500 ljudi- Bukelariji- Naoruani sa
kopljem kompozitnim lukom hunskog tipa dzilitom i sirokim maem a bili su dobro
oklopljeni.mogli su se koristiti kao strijelci ili jurisna konjica, borila se na razliite nainepreuzeo od neprijateljaod huna i gota spojio njihov formacije u jednu.
Tribonijan- posljednji veliki rimski jurist roen u gradu Side u Pamfiliji, odlino obrazovan
sa Justinijanom se upoznao prije stupanja na njegov tron. Enciklopedija Suda govori o njemu
da je bio sklon paganstvu. Jovan Kapadokijski skromnog porijekla iz Cezareje, adminstrativni
i financijski strunjak, karijera zapoeta kao notar, --sklon paganizmuU justinijanovom
ivotu su igrali ulogu i njegovi roaci na prvom mjestu je Germanzapovjednik i
adminstratorGermanov bratBoraida i Germanove sinove Germana Justina i Justinijana
vojna karijera obojica.
Corpus iuris civilis
Prvi zadatak justinijanove adminstracije je bio sreivanje pravnog sustava, kopletna revizija i
sistematizacija rimskog praca. To niko ranije nije pokusao.svo djelo odnosno kolekcija je
poznato pod imenom Corpus iuris civilis i sastoji se od:
1. Codex Iustianuskodifikacija i modifikacija konstitucija princepsa i dominusa od
vremena Hadrijana. 10 lanova komisijezadatak revizije kompiliranja i kodifikacije
ranijih kompilacija i pojedinanih zakona. U poetku rukovodi Jovan Kapadokijski, u
toj komisiji se nalazio i Tribonijan (kasnije vodio projekt pravne kodifikacije). Prva
verzija je izdana 7 IV 529 nisu sauvane, druga konana verzija (codex reptetae
praelectionis) pojavila se 16 XI 534.

123

2. Digesta sastavljena iz djela franijih rimskih pravnika od autoriteta, Justinijan je dao

zadatak da se ona sazmu pojednostave i eliminiraju konfliktnosti u njima. Tribonijan
forimirao 16 lanova sa zadatkom da izvre postavljeni nalog. Sazetci se djele na 50
knjiga svaka se sastoji od titula , a svaka titula iz pojedinih sazetaka. Digesta je postala
vazea 30 XII 533 godine.
3. Institutione Iustiani su objanjavale naela zakona i sluzile su kao neka vrsta
udbenika prava Institucije su uraene od strane dvojice profesora Teofila i Doroteja
pod vodstvom Tribonijana postale vazee 21 XI 533 godine.
4. Novellae Constitutiones je kolekcija novih zakona koji su se izdaval za vrijeme
Justinijanove ladavine nakon 534 godine, Novele su pisane na grkom, , raniji zakoni
su bili na latinskom sada na grkom.
Corpus Iuris civilis predstavlja najvei ravno historijski dokument u historiji covjecanstva u
kojem su sakupljeni razni carski dekreti i. Korpus je doprinio opstanku i kasnijem
zazivljavanju rimskog prava. Na istoku je on predstavljao osnovu za kasniji razvitak
romejskog prava. Na zapadu uveden u upotrebu u Italiji i Zapadnom Iliriku i odatle se rasirio
zapadnom Europom. Korpus je imao uticaja na crkveno i kanonsko pravo. Dakle pod
nadzorom Tribonijana Tribonijan.

Iberski rat od 526 do 532 godine

Naslijedio rat zbog zakavkaske Iberije, Iranci su imali u poetku uspjeha jer su uspjeli da
ugue pobunu u Iberiji, a neuspjesne su bile romejske ofanzive na Nisibis i Tebetu .iranci
vrse pritisak iz Iberije sa ciljem zauzimanja utvrda u Istonoj Lazici. Tzath I obratio se za
pomo Justinijanu I, na osnovu te pomi on je uspio da odoli napadima Iranaca. Zbog
loeg stanja na frontu reorganizira Bizant svoje snage na Istoku.od jedne komande odvojena
je zasebna komanda odgovorna za sjevernu liniju fronta na njeno elo je postavljen Sitas
mu od Teodorine sestre jedne sestre
Beliazar je postavljen kao zapovjednik romejskih trupa, i poveo je ekspediciju u Tanuris,
neuspjeh pr zastiti romejskih radnika koji su gradili utvrde na granici. Sa Beliazarom na elu
istone armije i arapskim Gasanidima Romeji tek tada dozivljavaju uspjeh, bitka kod Dare
juni 530 godine (hunski i herulski plaenici bizantskoj vojsci- vojska je imala 25 000
vojnika, a vojska protivnicka zapovjednik Perozes imala je 50 000 vojnika. Vie od 8000
mrtvih sasanidskih vojnika. Poslije toga je desila se jo jedna pobjeda pod Komandom
Sitasa i Dorotej, kod Satale pobjedivsi armiji pod komandom Mihr Mihroa. Porazenim
dolazi arapsko lakhamidska armija bitka kod Kalinika, trupe pod Komandom Azarethesa
su brojale 15 000 iranskih konjanika i 5 000 Lakhamidskih Arapa. 20 000 brojala je
romejsko gasanidska armija. Iranci su ovaj put pobjedili, gubici na obje strane, Beliazar
opozvan, a Sitas postavljen na njegovo mjesto. Iberski rat se oduio, veliki broj zivota, je
pokazao rezultat rata neoudluenim, Kavad umire u septembru 531 godine. Njegov nasljednig
Husrev nije imao sigurnu poziciju na sasanidskom tronu, a Justinijan ima planove za rat na
124

Zapadu, 532 stize izaslanstvo Husrevu I za mir i sklopili su mir, nazvan vjeni mir a Romeji
bili obavezni isplatiti 11 000 funti zlata zbog toga to Iranci uvaju kavkaske prolaze od
Barbara. Dara ostaje u rukama bizanskim a sjedste vojvode Mesopotamije iz nje je
premjesteno u grad Konstantina.
Zatvaranje Akademije u Ateni 529 godine
Poetak V st. U Ateni je poeo rad Akademije, od strane neoplatonista, nazivali su se
nasljednicima Platona. Starjesine Akademije neoplatonizma u Ateni su bili Plutarh Atenski,
Sirijan Prokl Marin Isidor i Damascije. Vrhunac kao znastvena i filozofska skola Akademija
neoplatonizma dozivjela je u vrijeme rukovoenja Prokla. Justinijan je zabranio rad
Akademije 529 godine. Ovaj datum se esto uzima i kao konani kraj antikog povijesnog
razdoblja i pravi poetak srednjeg doba. Po Agatiji Damascije je sa svojom 6-ricom kolega
zatraio azil na dvoru saha nad sahovima Husrevu. Oni su nosili sa sobom dragocjene spise iz
knjizevnosti filozofije i znanosti. Zakljuivanjem mira izmeu Bizanta i Irana zagarantovana
je i osobna sigurnost i sloboda povratka za navedene filozofe . vjeruje se da je Damascije
nakon progonstva u Iranu smjestio se u aleksandriju, posvetivsi se pisanju radova.
Pobuna Nika 532 godine u K-polisu
Nered i huliganstvo koje su izazivali navijai i pristalice timova zelenih i plavih. Grad je bio
zbog toga sa niskom stopom osobne bezbjednosti, desavalo se da budu napadnuti obini ljudi,
oni su otimali ubijali, silovali. Zbog dominantnog naina uprave timovi su postali naini
ispoljavanja stavova odreenim religijskim socijalnim drustvenim pitanjima. Timovi s bili
vrlo mone institucije.neki bi znali da budu ouhapeni primjer radi ubistva, drugi pak objeseni
itd. Iberski rat je trajao, a porezi su rasli masa je okrivljavala visoke duznosnike justinijanske
administracije. Utrke su trebale biti odrane 13 I 532 oba tima sada trazila da oba prezivjela
navijaca budu amnestirana.na hipodromu skupila se brojna i vrlo bijesna grupa i od samog
poetka Justinijan je bio izlozen uvredama gledalaca. Pri kraju dana 22 utrka masa je
ujedinjeno poela uzvikivati Nika Nika, pobuna zelenih i plavih ali zajedno ne izmeu sebe,
vatre su unistile jedan dio grada, crkvu sv Sofije. Trazili da otpusti Jovana Kapadokijskog i
Tribonijana. Skriveni u Velikoj palati pet dana pod opsadom, Justinijan Teodora, Beliazar i
mnogi duznosnici. Pobunjenici trazili novog caraanastazijevi necaci--, Flavije Prob Hipatije
i Pompej bjeze u Veliku palatu. Justinijan razmislja da napusti K-polis, Teodora je pokrenula
djelatnost i stavila svo sposobno da rade na akciji smirivanja situacije, uspjeh u predhodno
razradjenoj akciji, uesnici su bili Narzes, Beliazar i Mundus, na hipodromu se desio veliki
pokolj oko 30.000 ljudi je ubijeno a poginulo u neredima jos desetina hiljada ljudi. Vlast je
ucvrscena grad je obnavljan nakon petodnevnog kaosa. Hipatije i Pompej su odmah bili
uhapeni, Hipatije je trebao biti posteen ali protiv njega je bila Teodora, obojica su
pogubljeni, progonstvo za Flavija Proba ali idue godine dozvoljen povratak imovina vraena.
Vandalski rat
Pred kraj vladavine Genserikove vladavine konano je uspostavljen mir izmeu Vandala i
Bizanta.Naslijedio ga je Hunerik gledao je samo na unutranju politiku. Hunerik je imao sina
sa Eudokijom Hilderika. Hunerik prvi kralj koji je koristio titulu kralj Vandala i
125

Alana.poetak vladavine obiljezio kao toleranto razdoblje prema katolicima, a 482 istupa kao
arijanac protiv katolika, proganjao je i manihejce. Odgovoran za smrt mnogih pripadnika
dinastije, kraj njegove vladavine je obiljezila pobuna Maura u planinama Aures. Hunerika je
naslijedio neak Guntamund, prstaju progoni po vjerskoj osnovi, ekonomija je stabilizirana,
Sicilija je izbgubljena, Teodorikovi Ostrogoti je zauzeli s druge strane maursko berberske
zajednice napadaju. Guntamunda je naslijedio brat
Trasamundozenio sestru od
TeodorikaAmalafrida, problemi sa berbersko marskim zajednicama njihova aktivnost
zescapod komandom Kabaona porazili vandalski vojsku , zadnja godina Trasamundove
vlasti je lose izgubio je grad Leptis Magna. Trasamunda je naslijedio Hilderik sin Hunerika i
Eudokije,--poeo se priblizavati katolicima, njegova vladavina je vrijeme odlinih relacija sa
Kpolisom poraz od Maura je podstaklo njegova roaka Gelimera da ga svrgne sa vlasti,
zbog ovoga se K-polis dize da vrati Hilderika, odbio je Gelimer dva poslanstva, i to je bio
razlog za rat.
Sklopivsi mir sa Iranom, naredio je skupljanje invazionih trupa, karakteristike ovog pohoda su
vjerske, sa ciljem zbacivanja arijanske dinastije. Gelimerova tadanja drava nije stabilna bila,
to govore ustanci, npr namjesnik Sardinije Godas, proglasio se samostalnim vladarem,
domace stanovnistvo ustanak u Tripolitaniji pod Vodstvom Pudentija. Justinijan poslao
pomo Godasu a Gelimer 5000 vojnika pod vodstvom brata Tzazona. Beliazar je komadant
Bizantskih trupa u ovom ratu postao, ukupan broj ljudi je od oko 16. 000 do 18. 000. Budui
da su bili malobrojni u odnosu na Vandalsku vojsku koja je brojala vie ljudi, a cija je
disciplina slabila zbog lukzuza kojem su se pustili time je vojna sposobnost oslabila nije bila
kao to je nekad bila. Beliazar se iskrcao na prostoru Capu Vada 240 km juno od Kartagine,
Gelimer je prilikom saznanja toga naredio ubistvo Hilderika i pristalica njegovih, bitka se
desila kod Ad Decimum porazena Gelimerova vojska. Beliazar zauzeo Kartaginu brat Amatas
i neak Gubamund su poginuli. Zauzeta je Kartagina, Gelimer je u Numidiju se povukao,
Tzazon sa Sardininije opozvan, sudbina je odluena 15 XII 533 godine bitkom kod
Trikamaruma. Vandalska trupa je porazena, Tzazon poginuo, Gelimer pobjegao u planine
meu Berbere u grad Medeus na planini Papua, kraljevstvo nije vie postojalo. Sardinija,
Korzika, Balearski otoci su bili od tada u bizantskim rukama. Gelimer se predao u martu 534
godine. Beliazar zbog varki koje su pravili neki vojnici, Justinijanu tvrdili su da on namjerava
uspostaviti kraljevstvo, napusta Afriku poveo zarobljene Vandale, kraljevski trezorbilo je
stvari iz Rima 455 godine koje su oduzete bilesamog Gelimera, Beliazar u K-polisu slavi
trijumf.
Italijanski rat od 535 do 554 I faza
Kako su Ostrogoti postali vladari nad zapadnim dijelom carstva,tanije dinastija Amala, bez
obzira na njihovo porijeklo oni su ozivili kasnoantiku kulturu, svojim napredovanjem oni su
se uklopili na taj nain u italo-rimsku kulturu ali religijska podjeljenost je uticala na razvitak
dajnjih odnosa. Iz dinastije Amala dolazi ki Teodorika iako ena ona je vaila za jednu od
najobrazovanijih osoba toga vremena, odravajui dobre odnose sa Bizantom, dopustila je da
Sirakuza bude upotrijebljena kao mjesto iskrcavanja Bizantske vojske tokom napada na
Vandalsko kraljevstvo. Bez svog sina ne bi mogla da bude osoba koja bi mogla da sprovodi
vlasti na podruju Italije tako da je igrala ulogu regenta iako je bila iskusna u svom poslu, ona
126

nije uspjella da bude taj vladar kojeg su svi priznavali tj Italici i Ostrogoti nisu simpatisali
njezinu vladavinu. Ostrogotska aristokratija se nametala da Atalarika oni odgoje u duu
gotskog ratnika meutim on se sam propio , i prepustio se raznim pretjeranostima to je
dovelo d o njegove smrti, kasnije. Ta smrt je donijela dobro za Ostrogosku aristokratiju tj da
sada Amalasunta nije imala razloga da bude vie vladar ranije je bila regent, da bi ouvala
sebe povezala se sa roakom Teodahom, sin Amalafride ranije boravio u Toskani,
istovremeno je poslala oruku Justinijanu da se njeno kraljevstvo nalazi u opasnostiposlat je
diplomata Petar Patricije, kada je doao Atalarik je umro, tek tada- a za kralja proglasava
roaka Teodaha koji je do tad skrivao svoje namjere, dao je zatoiti Amalasuntu na otoku
Martana, i nakon nekog vremena tu je umorena dok se nalazila u kupatilu. Kako se krunisao
Teodah tako je on sam poslao izaslanstvo Justinijanu da ga uvjeri u sigurnost Amalasunte, a
Justinijan je to prihvatio kao zbacivanje regentkinje odnosno kraljice koja mu je pomogla u
ranijem vremenu.(sirakuza) glavne operacije povjerene su Beliazaru a Mundusu je bilo
nareeno da zauzme Ostrogotski Ilirik, pripreme za rat su drane u tajnosti, a Franci su
neutralizirani poklonima od zlata. Beliazar se iskrcao sa armijom od 7.500 vojnika, na
Siciliju, isti otok stavljen pod kontrolu do kraja decembra, Panormus/Palermo je jedino
pruzao otpor. S druge strane Mundusove trupe su zauzele Salonu, a kontranapad se desio pod
komandom Asinarija i Gripasa kako bi zbacili bizantske snage iz provincije Dalmacije. Juni
532 godine Beliazarova armija se iskrcava na jugu Italije, zauzimajui regij, Napredovali do
Napulja, koji je nakon teske opsade zauzet. Ostrogotska elita zbog gubitaka u Italiji izvrava
drzavni udar, umjesto Teodaha izabran je novi kralj Vitiges, ranije istakao se u borbi protiv
Gepida, kako bi legalizirao vladavinu ozenio se kerkom Amalasunte Matasunta se zvala.
Beliazar nije imao dosta vojnika za bitku na otvorenom polju od oko 5000 smjestenih unutar
Rima a Vitiges je imao 45 000 i na osnovu tog broja je vrena opsada Rima od strane
Ostrogota. Uspijevali s da izdrze opsadu, uz mala pojaanja od plaenika koj su pristizali u
pomo. Sklopljeno je primirje na tri mjeseca ali je prekinuto zbog prevare u Ostrogota sto s
pokuali da tajno udju u Rim. Zapovjednik Jovan je sa 2000 vojnika izvrsio napad na
Picenum, pobjedio je kasnije ostrogotske trupe koje je vodio Ulithus stric od Vitigesa, ostavio
je iza sebe utvrene gradove da bi zauzeo Rimini, o padu grada saznaje Vitiges, odluka
napasti podruje Rima, Beliazar to koristi napada zalee ostrogotske armije. Pojavio se i novi
vojskovoa Narzes sukob misljenja izmeu Beliazar i Narzesa o tome kako treba voditi rat
njihove razmirice trajale su do kraja njihovih zivota.
Novi rat na Istoku i Laziki rat
Beliazar pozvan zbog situacije na istonoj granici, problemi sa bizantskim djelom Jermenije.
Nova reforam Justinijanova je ukljuivala teritoriju sa istone strane Eufrata ukljicivsi ih u
provincijski sustav i poreski sustav Bizantskog carstva. Jermenski velikai su se pobunili
protiv oporezivanja, poraeni i povukli se na Iransko tlo.Husrev zbog stanja u Italiji i
Jermeniji je prekrio Vjeni mir napao je teritorij bizantski, 540 godine, uspjeh Irana. Zauzeli
su grad Beroea (alep) uspjesna opsada Dare nakon nje vojska kree na kraljevstvo Lazik.
541 godine Beliazar je stigao na istok idue god opozvan u K-polis, nepoznat razlog, zbog
svih tih unutranjih spletki, Iranska vojska je pobjedila armiju od 30. 000 vojnika. Neuspjeh
prilikom opsade Edese, ponovo neuspjegh kod opsade Dare. 545 godine postignut dogovor o
127

miru na junom djelu ratita, a na sjeveru Laziki rat se nastavio. Iranci izbacili Bizantince iz
Lazike a pokrie Iranaca nad stanovnistvom Lazike nije islo u prilog zbog zaratustrizma i
zbog prekida crnomorske trgovine sa Bizantom, Hosrev je namjeravao da zamjeni cijelu
populaciju Iranskom , prvi korak ka tome je bio da se ubije Gubazes- -saznao za namjere pa je
preao na stranu Bizanta. Utvrda Petra- mjesto gdje je komadant Dagistej postavio opsadu,
opsadu je uspjela probiti armija pod vodstvom Mihr Mihroa. Bizantsko Lazicka armija je
uspjela nanijeti poraz na rijeci Phasis, a prezvjele potisnuli prema Iberiji. Idua pobjeda opet
Bizantincima na rijeci Hippis. Druga kolona iranske vojske nisu uspjeli je zaustaviti ona je
prodrla do Petre i ojaala tamonji garnizon. Desio se ustanak naroda Abasgijana, odmetnuli
se od velikasa lazikog Terdeteta, pobuna uguena razorili utvrdu Petru i porazili Irance kod
Arkaepolisa.Armija pod komandom Mihr-Mihroe je porazila saveznicku snagu kdo Telefisa,
idui porazi su se desili od strane zapovjednika Nahoragan. Desila se svaa zapovjednika
Besasa, Martina i rustika sa Gubazesom II- poslao pismo Justinijanu tuzeci se na
nekompetentnost zapovjednika, beasas je opozvan, Martin i rustik su ostaliposlali pismo
Justinijanu o dogovoru Gubazesa II i Iranacacar je trazio da ga uhapsenisu poslusali cara
nego su ga ubili izveli kasicni atentatnakon ubistva Lazici ne ucestvuju u ratu, a skupstina
zahtijevala od cara da obavi istragu sta je bilo da Tzath bude potvren kao vladar, Justinijan
je prihvatio i otkriveno je da Gubazes II nije ucestvovao ni u bilo kakvoj izdaji ili pregovoru,
toznaci da su Rustik i njegov brat bili krivci za sve i pogubljeni su u jesen 556 godine, a
Martin je rijesen pozicije. 556 god. Saveznici su povratili pozicije suzbili napad Nahoragana,
uguili pobunu naroda Misimijana, Iranci na kraju izbaceni iz Lazike, primirje dogovoreno
557 sa pedeset godina mira iz 562 god. Hosrev je priznao Laziku za Rimskog vazala uz
godinju odstetu od 400 ili 500 funti zlata.
Nastavak rata u Italiji 541 555 godine
Totila novi vladar, odbio napad bizantinaca na Veronu, a njegova brojano manja vojska od
5000 je pobjedila bizantince 12 000 kod grada Faventia, zatim pobjeda kod grada Mugello
sjeverno od Firence, Totila je tretirao zarobljenike toliko dobro da su se pridruzili njegovoj
vojsci, bio je dobar strateg taktiar vojnik i politiar. Prebacio je svoju vojsku na jug gdje je
zauzeo Benevant regije Lukaniju Brutiju Apuliju i Kalabrijustrategija je bila da zatvori sve
brzim manevarima ruralna podruja, i da romejske snage zatvori unutar dobro utvrenih
gradova i luka unistavao je zidove gradova, Totila je znao da moze pobjediti samo ako moze
da rauna na podrku Italorimljana, koji su bili razorarani bizantskim prisustvom i
ponaanjem u Italiji, te je on promovisao milost i suradnju. To mu je uspjelo iz odnosa prema
Kumi i drugim kampanskim gradovima i drugi gradovi su mu se predali tako naprimjer ima
humani postupak prema izgladnjelim Napolitancima. Poto su ranije uspostavljene razlike u
vjeri, on je skrenuo paznju u samoj Italiji na zemlju koji su zauzimali latifundisti koji su i
ujedno bili predstavnici katolizizma, pa je totila podigao sve one koji nemaju zemljista i koji
su u odnosu a Latifundiste u podreenom polozaju time je dobio na broju vojnika., kako je
osigurao situaciju na jugu Italije , Armija je krenula na Rim i tako je 546 poela druga opsada
Rima, papa Vigilije bjei u Sirakuzu, carska ratna flota se nije uspjela probiti d Rima gdje je
bio Beliazar. Grad se 12 XII 546 predao Totili i Rim je opljakan, iako je zidine razarao u
drugim gradovima u sluaju Rima nije. Napustivsi rim koji je zauzeo Beliazar, rimske zidine
128

su obnovljene, Totila drugi put kada je krenuo na Rim bio je odbijen od Beliazarovih vojnika,
umorni komadant bizantski nije napredovao nego je ostao neaktivanzbog toga se nekoliko
gradova predalo, ukljuujui i Peruu, i tu je Totila pokazao drugo lice koje je bilo ne
milostivo. Beliazar je ponovo opozvan iz Italije, postavljena je i trea opsada Rima,
iscrpljivanje, i grad je pao 550 u januaru, izdaja jednih vojnika. Totilini vojnici su onda
zarobljavali i pljakali sve izuzev ena i izdao je srogu naredbu da se Rimljanke postede.
Upad u dalmaciju je bio 549 poslat vojskovoa Ilafusa sa brojnim trupama, manji uspjesi
juno od Salone, primorao romejske snage na povlaenje u Salonu, do preuzimanja
provincije Dalmacije od strane Totilinih snaga nije dolo i invaziona flota se povukla u Italiju.
U kasnu jesen 550 je bizantska vojska przimila u Saloni, a flota Totilina je pobjeena kdo
Sena Gallica u Jesen 551 godi i tako je sprijeeno zauzimanje Ankone od strane Totilinie
vojske. Nakon Rima Totila je zauzeo Siciliju Korziku i Sardiniju pa je njegova flota napala
obale Grke, Justinijana je to navelo da preduzme energine mjere pa je kampanju organizirao
German Justin carev neak ali je nakon njegove smrti Narzes preuzeo komandu. Narzesov
korpus je brojao od oko 20.000 25.000 vojnika kretao se duz Via Flaminia ka Rimu bitka se
desila kod Tagina, bitka je zavrila loe po Totilinu armiju, poginuo je Totila sa svojih 6.000
ratnika. Narzes je zauzeo Rim nakon slabog otpora. Totilini Ratnici su se reorganizirali i
izabrali novog vou Teia. Do nove bitke je dolo kod Mons Lactarius nakon dvodnevne bitke
Teia je poginuo vojska nije postojala. Sa ovom bitkom je prestao postojati ostrogotski narod.
Dobar dio se sklonio u zabacene zone neki su se pridruzili Romejima a spominju se u Raveni
neki ostrogotski robovi. Sudbina je bila slina onoj kao kod Vandala, Justinijan je uspio
unistiti jo jedan arijanski narod. Ostali narod Franci i Alemani su pozvani od strane Teia
ranije da se pridruze ali su odbili iako je odbio oni su poslali vazale Leutaris i Butilinu da
skupe vojsku od Franaka i Alemana. Brojnost na desetine hiljada ratnika. Kod Fanuma je
porazen Leutaris, o strane Artabana. Butilinova armija je u potpunosti porazena na rijeci
Volturno.
Posljedice Italijanskog rata i nestanak rimskog Senata i Konzulata
Sam rim pretrpio tri puta ostrogotsku opsadu i dva puta Totilino osvajanje, tri puta ga
zauzimale romejske trupe, u njemu je vladao glad oaj i ratno profiterstvo, opis dogaaja daje
Prokopije. Kako bi se smanio broj nezadovoljnih ali prvenstveno gladnih zapovjednici su
dopustili slobodno napustanje Rima tj romejski, ak su i bogati spali na teko siromatvo.
Veliki broj stanovnika je pobjegao ili je poginulo ili ubijeno usljed Justinijanove kuge., tako
da je sa nekoliko hiljada stanovnika broj je sada spao na od oko 30 do 35 000 stanovnika
nakon rata. Sada je Rim vodio vie biskup nego ona svjetovna vlast tada je prisutna bila
duhovna vlast to e duhovnicima omoguiti da izau na scenu politike u skorije vrijeme.
Senat je pretrpio ogromne gubitke ili su poblegli umrli ili poginuli sentora u ljudstvu je bilo
slabo i to je znailo slabost, takoer se i konzulat ugasio tako da imamo podatak o
posljednjem konzulu Decije Paulin, za 534, a posljednji na Istoku je bio Ancije Faust Albine
basilije. Od tada se godine oznaavaju samo kao anno, i to je Justinijan ukinuo uvodei
raunanje prema godini vladanja cara kad je stupio i kad je sisao sa prijestolja. Tako da
konzul sada se na Istoku uzima u ceremoniji primjer kada se imenuje konzul tj car isti in
odnosno ceremonija proglasavanja konzula je kao i kod proglasavanja cara novog. Na zapadu
129

konzul je papa kao poasni naziv mogao davai pojedincima, tako je 719 ponueno Karlu
Martelu ali on je odbio, a engleski kralj Alfred veliki je bio rimski konzul i najkasnije
datiranje po konzulima na latinskom zapadu se nalazi u pismu pape Sergija iz 903 godine.
Italiju je nakon rata uvao garnizon od oko 16.000 vojnika,novac i mnogi drugi resursi su se
trosili na rat u Italiji, umjesto da se salje na istone granice gdje je bilo potrebnije i dunavska
granica koja je pucala pod slavenskim udarima, Carstvo je bilo razvueno na sve strane. Zelja
Justinijanova je unistila sve ono to je nekad bilo ivo.
Balkansko ratite
Balkanske provincije su bile izloene napadima slavenskih zajednica, i protobugarskih
Kutrugura. Rat u Italiji je zauzeo svaku mogunost napredovanja prema Balkanskim
provincijama tako da su bile prilagoene s ono malo vojske na defanzivnu politiku sa
kombinacijom diplomatije. Hilivud je branio dunavsku granicu ali i prelazio na podruje sto
su Slaveni drzali, nakon njegove smrti, Slaveni i Kutriguri ponovo pustoe, i pohod iz 540 ih
dovodi do K-polisa,a nakon toga u Trakiju upadaju Anti pa onda opet Trasdanubijski Slaveni,
dvije godine kasnije slaveni prodiru i pustoe do Draa. Bizantska armija od 15.000 ih je
samo slijedila nisu ih napadali., tada ve sposobni slaveni su da zauzmu utvreni pozicije.
Slaveni 549 dopiru do Egejskog mroa gdje osvajaju grad Toper na uu rijeke Meste pa se
vraaju preko Dunava sa golemim plijenom. Idue godiine velika masa pustosi po Trakiji i
Dalmaciji, to je bio prvi put da Slaveni prezime 550 godine na romejskom podruju, kod
Hadrijanopolisa su pobjedili bizantsku vojsku i opet dolaze u blizini K-polisa.dolazi do mira
privremenog a onda opet do napada, Slavena i Kutrigura ovaj put je ugroen K-polis i za
odbranu je angaziran Beliazar, ovaj put armija postize pobjedu, a Protobugari su ponovo
napali Trakiju i suprostavio im se Marcel carev neak. Zbog ratova na drugim frontovima
balkanske provincije su zanemarene, Justinijan je zbog oga pokrenuo gradnju utvrda uz
Dunav i time je nastojao uspostaviti limes, zbog urbe u gradnji utvrde su loe graene.
Garnizoni su loe bili plaeni a starjeine su esto bile korumpirane. Kutriguri su kasnije i
Avari kroz ratovanja sa Bizantom ovladavali umijeem opsada i koristenjem opsadnih
maina.
Dolazak Avara
Azijski narod u historiografiji poznat pod imenom Avari a kod slavenskih govornika Obri.
Imali su kljunu ulogu u slomu bizantske vlasti na Balkanu, porijeklo govori da su se
formirali negdje u sredinjoj Aziji. Porijeklo se trazilo u okvirima mone nomadske
konfederacije Rourana koju je sruila koalicija Plavih Turaka i sjeverokineskih dinastija, bez
obzira da li se radilo o Rouranima ili neka druga zajednica, seoba njihova je bila motivirana
uzdizanjem hegemonije Plavih Turaka, a i sami su oni javili K-polisu da su Avari koji su na
granicama Bizanta bili skupina pobjegla iz nomadskog carstva Plavih Turaka.
Avari- heterogena zajednica sa razliitim rasnim narodnosnim i kulturolloskim primjesama,
bili su Nomadski narod kao Huni snaga kofederacije je zavisila od sosobe koja je billa na
elu, vrhovnik je nosio titulu Kagana. Pojavili su sjeverno od Kavkaza i odatle salju
poslanstvo K-polisu da napadnu bizantske neprijatelje u Transdanubiji i sjeverno od Crnog i
130

Azovskog mora, savez sklopljen Avari uspjesno napali i potinili protobugarske i druge
ostatke posthunske zajednice sukobili se sa Antima i prodrli do ua donjeg Dunava gdje su
napali Slavene.tada su kontrolirali podruje koje se prualo od Donjeg Podunavlja pa uzduz
crnomorskih stepa . Tada bas nako 558 prestaju napadi Slavena neko vrijeme.
Avari su 563 i 566 napali u pravcu centralne Europe i Franake, pa se orijentirali prema
Panonskom bazenu, i u vrijeme svoj pojave imali su oko 20 000 konjanika i njihov kaganat se
poveao brojnim barbarskim narodima koje su pobjedili i potinili i nametnuli saveznistvo. Sa
Langobardima su sklopili savez za napad protiv Gepida. Gepidi su bili brzo poraeni 567
godine, Kunimund je poginuo a od njegove lobanje napravljen je pehar iz koga se pilo. Kako
bili legitimizirao novu pziciju Alboin se ozeni sa Rosamundom kerkom Kunimunda .
Kunimund je prije poraza predao grad Bizantu Sirmijum a Bizant nisu dosli u pomo kao sto
je oekivano. Nakon sloma Gepida teritorij preuzimaju Avari i ovaj istoni dio panonskog
Bazena je postao isto kao i u sluaju Atilinih Huna tj srediste Avarskog kaganata.
Osvajanje june panije
U Vizigotskoj paniji dolazi do pobune Atanagilda protiv kralja Agile, a ovaj rat koristi Kpolisi salje vojsku u paniju, izvori su siromani oko ovoga jer se nagaa da je neko od ove
dvojice pozvao u pomo Justinijana i tako je jedna manja jedinica od 2000 ljudi pod
komandom Liberija (nekadanji Teodorikov duznosnik. Bizant je zauzeo vei dio J. panije
grad Novu Kartaginu, Kordova, Assiona , Malaga Granada Medina Sidonija, i ovo podruje je
organizirano u novu hispansku provinciju.
Justinijanska religijska politika i tri poglavlja kontroverza
Justinijan je bio zainteresiran za religijska pitanja, pa je ak bio i autor odreenog broja
teoloskih rasprava, kao u svjetovnim poslovima on je i u ovom podruju nastojao da regulise
vise stvari. I u crkvenim i religijskim pitanjima je teio da se nametne kao vrhovni autoritet.
Uzdigao je crkvu na monatvo posebno u individualnim i kolektivnim pravima i materijalnom
pogledu, titio i pomago je crkvu i kler i zakonima prosirivao njihova prava, monsaima dao
pravo da nasljeuju imovinu privatnika, i pravo da uzimaju godinje poklone iz carskog
trezora ili od poreza odreenih provincija, zabranjena je konfisikacija monaskih posjeda. I
njegovo doba se nastavlja dogmatska borbva, koja se manifestira u sluaju tri poglavlja.
Justinijan je morao da trai neko rjeenje za MIAFISITIZAM, veliki broj njegovih podanika u
istonim provincijama pripadao je Jermenskoj, Koptskoj i Sirijskoj Crkvi, koje su podravale
miafisitizam. Nadao se da bi mogao nai neko teolosko rijeenje da se istone crkve ponovo
uvezu sa Istonom, ali da se ne narusi katolicko kristolosko vjerovanje. Prvi potez je bio
podrka skitskim monasima- snazna zajednica u provinciji Scxthia Minor u gradu Tomisu,
dakle skitskim monasima i njihovoj Teopait formuli. I on je smatra da bi se mogao
kompromis halkenodoslkih i nehalkenodolskih krana postii anatemom tzv Tri poglavlja
odnosno 1 osobe i djela Teodora Mopsuestijskog 2 djelima Teodorita Kiriskog i 3 pisma
Ibasa od Edese Marisu, i on tako izdaje ova Tri poglavlja, nadajui se da e ohrabriti
predstavnike istonih crkava da prihvate odluke Halkenodolskog sinoda, meutim ova podjela
je izazvala vee podjele i pogorsanje sa zapadom,. Papa Vigilije 548 je izdao Ludicatum u
kojem su tri poglavlja osuena, a taj se postupak i povukao zbog bijesa latinskih biskupa,
131

kako bi se rijeilo ovo pitanje sazvan je crkveni sabor, dolazi do direktnog sukoba Justinijana
i pape Vigilija koji je dvaput morao traziti utoiste u crkvama Konstantinopolisa i Halkedona.
II K-poljski sinod je odran od 5. V do 2 VI 553, ovaj sinod je osudio Tri poglavlja. Papa
Vigilije se protivio tome ali je ipak na kraju i on popustio i prihvatio odluke. Nakon to je
prihvatioodluke sinoda papi Vigiliju je u februaru 554 dozvoljeno da se vrati u Italiju.
Meutim Vigilije je umro prije nego sto se uspio vratiti u Italiju a naslijediio ga je Pelagije
koji se morao zbog odluke svoga predhodnika suoiti sa novim velikim problemom.
Na regionalnom sinodu biskupa Akvileje Ligurije Emilije Milana i istre odbijena je osuda tri
poglavlja je je to po njima predstavljalo izddaju odluke Halkenodonskog sinoda. Oni su
prihvatili anatemu. Ovi biskupi su bili anatemisani od ostatka Crkve i tako je nastala zapadna
izma, i biskupije vizigotske panije nisu prihvatile osudu tri poglavlja, u biskupijama
sjeverne Italije izma je prevaziena tek je sinodom u akvileji 698 godine. Cijela
Justinijanova politika vezana za tri poglavlja se na kraju pokazala kao potpuni promaaj jer
nije dovela do kompromisa sa nekhalkedonskim istonim crkvama a donijela je nove
probleme na zapadu. Njegova netolerantnost prema paganizmu cak i u privatnom zivotu,
pojedini izvori obavjestavaju o progonu osoba sa visokih pozicija jer su pagani. U Maloj Aziji
prema Jovanu od Efeza je pokrteno od oko 70.000 ljudi na silu. Manihejci su bili isto
izlozeni progonima ubijanjima i protjerivanjima, i prava Jevreja su bila suzavna . U Palestini
je poetkom jula 556 godine dolo do pobune Samaritanaca i Judejaca. Buna je prvo bila u
Cezareji gdje su buntovnici ubili mnoge krane opljakali i opustoili mnoge crkve.
Namjesnik je ubijen (Stefan) pobuna se prosirila sve do Betlehema gdje je crkva Roenja
Isusova spaljena. Zapovjednik Amantije je dobio zapovjed da ugusi pobunu, prilikom
ugusivanja pobune desetine hiljada Samaritanaca. Ali to nije znailo i konani kraj sukoba sa
Samaritancima jer su problemi sa njima zabiljezeni i za vladavine Justina II.
Justinijanska graevinska djelatnost
Njegova vladavina je obiljezena kao znaajna graevinska djelatnost, najpoznatiji simbol
njegove djelatnosti je HAGIA SOPHIA sveta Mudrostranija crkva bazilika unistena vatrom
1314 I 532 godine za vrijeme Nika pobune. 23 II 532 Justinijan je naredio izgradnju tree
crkve ali koja bi bila na drugacijem obrascu vea i znatno velianstvenija od predhodne dvije
crkve. Arhitekte su bile Isidor iz Mileta i Antemije iz grada Trala a gradnja je opisana od
Prokopija u njegovom djelu o Graevinama, materijal je dovezen sa svih strana, ukljuujui i
helenistike stubove iz hrama Artemide Efeske, zaposleno od oko 10.000 ljudi, rije o
najveem arhitektonskom djelu u to vrijeme, posebno zbog kupole. Po Prokopiju Justinijan je
izjavio Solomone ja sam te nadmaio mislei da je njegov hram boji hram bio vei ljepi i
impozantniji nego onaj Solomonov u Jerusalimu, a koji je opisan u Starom zavjetu. Vie
zemjotresa je bilo koji su doprinijeli da se unisti kupola ima onaj 558 godine Justinijan je
naredio momentalnu gradnju nove kupole a taj zadatak je povjeren Isidoru Mlaem neaku
Isidora iz Mileta, ova konstrukcija je dala sadasnji izgled. I zavrena je 562 godine.
Izgraivane su i pozemne cisterne vode od koji je najpoznatija Cisterna Bazilika dotjerivana
je Velika palata u Konstantinopolisu. Kod Dare je bila izgraena luna brana, koja je trebala
titi utvrdu od poplava. A Sangarius most je sagraen u Bitiniji, dao je obnavljati gradove
koji su stradali u zemljotresima ili u ratu, i dao je izgraditi grad po imenu Iustinana prima,
132

Cariin grad u Juznoj Srbij u ovaj grad je Justinijan planirao da prebaci iz Soluna
administrativno upravno religijsko sjediste perfekture u Ilirik.
Za vrijeme Justinijana zavrena je gradnja crkve San Vitale, gradnja zapoeta 526 godine za
vrijeme ostrogotske vladavine. Gradnju koja je kotala 26 000 solida financirao je grki
bankar Julije Argentarije. Crkva je poznata sa dva mozaika na kojima su prikazani Justinijan i
Teodora sa svojim pratnjama.
Justinijanska pandemija
U Italiji i na istonoj granici carstva je izbila smrtonosmna pandemija koja se rairila irom
tadanjeg svijeta kojega je zavila u crno.uz antoninijansku pandemiju i kasniju crnu smrt tj
bubonsku kugu iz sredine XIV ova justinijanska pandemija se smatra jednom od najveih i
najsmrtonosnijom bolesti koje su pogodile euromediteransko podruje u historiji. Prvi put je
pandemija izbila na egipatskoj luci, a izbijanje pandemije u K-polisu je zbog prijenosta ita iz
Egipta brodivima u kojim su bili pacovi, pandemija se rairila sve do Irske June Azije, i od
Danske i skandinavije do Arabije. I smatra se da je umrlo 40 % stanovnika i 25 % istonog
mediterana, a da su ukupni gubici iznosili oko 25 miliona ljudi, Justinijan je sam obolio od
kuge ali je uspio prezivjeti. Izbijanje Pandemije je oslabilo carstvo u njkriticnijim
momentima njihova rata sa Totilom i Iranom. Posljedica je bila ogromna jer se njeni ostaci
pojavljivali sve do 750 godine.

Ekonomika Justinijanskog doba

Da bi uspjela svaka aktivnost graevinska ili vojna kod Justinijana morao je imati dovoljno
novca da sve to dri tj da ima dobru financijsku osnovu. Justinijan je zahvaljujuci svojim
predhodnicima Anastaziju i Justinu koji su vodili dobru domainsku politiku pa je on
naslijedio 28 800 000 solida u dravnom trezoru. Pored voenja financijske politike on je
morao stati u kraj korupciji te je pristupio poreznom sustavu. Glavna privredna grana je bila
poljoprivreda, iza staji trgovina, i manufakturna djelatnost- Romeji odrzavali veze od
Kornvala pa do Juzne Indije i Sri Lanke, izbjegavali put kroz Iransko sasanidsku teritoriju i
isliduz crvenog mora i kroz Arabiju. U vrijeme Justinijana se otkrila tajna proizvodnje svile,
kroz dvojicu kranskih monaga, mlade svilene bube, time su dobuli ekonomsku prednost jer
je to smatrano drzavnim monopolom. Iako imaju odreene prednosti pored kojih imaju i
negativnosti jedna od takvih su Justinijanova Pandemija, poremetila privredu, cijene robe i
rada su naglo porasle, i radna snaga se smanjila za kratko vrijeme i ratovi su iscrpili kapacitete
drzavne privrede.
Dvorska politika
Teodora je bila vaan imbenik K-poljskog dvora.- uese u dravnoj politici, preko njeg
doneseni zakoni o poveanju prava ena i nasljeivanju imovine.-zabranjena je bila prisilna
prostitucija i zatvoreni su bordeli. Osnovala manastir za bive prostitutke, smrtna kazna za
silovanje, izlaganje neeljene djece zabranjeno, majke dobila neka prava sarateljstva nad
svojom djecom i i zabranjeno ubistvo supruga koje su poinile preljubu. MOZDA je oa bila
133

odgovorna za smjenu pape Silverija jer nije zelio da povue antemu koju je njenog
predhodnika Apaget proglasio za miafista Antima pa je Beliazaru naredila da nae neki
razllog za smjenu Silverija sve zbog toga sto je aktivno podravala miafiste. Zahvaljujui
njoj- Narses i Petar su napredovali u karijerama. Njenom uticaju je smetnja bio Jovan
Kapadokijski,zbog svoje pozicije- na njega su zajedno nastupile Teodora i Antonina supruga
Beliazara- diskreditacija i prevara Jovana.uz Pomo Marcela i Narsesa one uspjevaju u
tome- bjegstvo u Kizik i tamo je Jovan zareen za sveenika- kasnije u Egipat- nakon
Teodorine smrti vraen u K-polis gdje i umire- nije mu bilo dozvoljeno da radi na javnim i
svjetovnim poslovima nakon povratka. Teodora je umrla 28 Vi 548 u 48 godini od rakasituacija na K-poljskom dvoru je situacija postala ivahnasituacija da se ubije Justinijan od
konspiracije Artabana, i zemljaka Asraka. Da postave Germana. Zavjera propala ne uestvuje
German. Otra kazna za pokuaj. Beliazar uhapen na osnovu korupcije i zatvoren, Lazna
optuzba, Justinijan ga oslobodio, i 565 je umro i Beliazar na imanju na azijskoj strani
nasuprot K-polisa.
Smrt Justinijana i nasljedstvo
Justinijan umire 14 XI 565 18 godina nakon smrti svoje ene, sahrana u crkvi Svetih Apostola
u K-polisu, stupio na vlast na osnovu ideje renovatio imperii, djelomino realizirana uz veliku
cijenu. Posljednji car koji je kao jezik komunikacije koristio latinski, kasniji koriste grki
jezik, carevi na zapadu koriste germanske dijalekte francuski njemaki pa i eski jezik,
Justinijan se smatra svetim u pravoslavnim crkvama.
Vladavina Justina II 565 578
Flavius Iustinus Iunior Augustus, sin Justinijanove sestre Vigilantije i Duidija, imao je brata
Marcelavojna karijera i rang patricija i sestru Prejektu. Kalinik je bio jedini svjedok da je
Justinijan designirao Justina sina Vigilantije kao nasljednika, bio je oenjen Sofijom koja je
bila neakinja Teodorenjeno porijeklo je nepoznato modaKomite i Sitasa vojskovoe
sestra znai od Teodorepo ugledu na svoju tetku je i ona zeljela voditi dvorsku politiku i
dravnu, imali su kerku zvala se Arabija.
Uprava Justina II
Poetak vlasti- oslonac na Jovana Skolastika(patrijarh) i Tiberija (zapovjednik ekskubitora i
budueg vojnog zapovjednika cezara dominusa. Pri poetku Justinove vlasti oni su bili
proteirani- vie se oslanjao na K-poljsku aristokratijuprvi zadatak je bio otplata dugova
Justinijana sudbeni poslovi i proklamiranje univerzalne religijske tolerancije. Radi svog
karaktera ali i pravzne riiznice Justin je prekinuo praksu ptkupljvanja i naknada
neprijateljima.
Langobardska invazija na Italiju
Mir ne potraja dugo, Langobardi nakon pobjede nad Gepidima napusta Panoniju i prepusta je
Avarima, kreui se prema Italiju. 568 pokrenuta seoba ne samo Langobarda nego dug niz
raznih naroda Saksonaca, Bugaraca, Saramana, panonsak i dr. Razloga za dolazak ima dosta
neki od njih su da je Narses ih pozvao nakon to je stekao zlata i drugog blaga zbo kojeg je
134

doao u sukobe sa Lazinima ali ne skroz. O tome koliki je broj osoba bio ima podatak koji
namee historiografija od oko 100 000 do 300 000 hiljada, prvi grad je zauzet Cividale del
Friuli u sjeverozapadnoj Italiji, prvo vojvodstvo stvoren, prepustio Alboin svom neaku
Gisulfu, prodor je bio brz i efikasan, zauzeti su Treviso, Vienza, Verona, Brea, Bergamo,
otpora efektivnog nije bilo Alboin je u Milano uao 3 IX 569 i tu se proglasio dminus Italie,
smjestio se sa svojom riznicom koju je dao sagraditi Teodorik ostrogotski- najdue opsjedali
Paviju, kapitulacija u maju 572 godine, kasnije e Pavija postati glavni grad Langobarda, nije
dugo Alboin uzivao zavjera od strane supruge Rosamunde i Helmiksa pobjegli sa djecom u
Ravenu kod Longina, romejski zapovjednik u Raveni , kasnije nesretno zavrili. Longin
romejski zapovjednik je ima manje sredstava za voenje rata te nije mogao braniti cijelo
podruje Italije, posljedice su bile velike i samo je carstvo bilo iscrpljeno ratovima i
nedaama. Italorimljani nisu bili oduevljeni bizantskom upravom. Sima je uzrokavana
anatemom tri poglavlja i ono se odrazili na podruje sjeverne Italije, tako da pri upadu
alboina nije postojalo crkveno jedinstvo. Nakon smrti Alboina je izabran kralj Klef,
Langobardi su napredovali, i u Toskani. Zotto jedan od Langobardskih voa jevodio jednu
skupinu invazora na jug Italije, prodro je u Kamaniju. Prijestolnica je bila u Beneventu, na
jugu Italije je postavljeno i drugo vojvodstvo osnovao ga je Faroald sa sjedistem u spoletu.
Oba vojvodstva su od svog osnivanja bila samostalna. I pokazala su se dugovjenim.
Neuspjeh pri zauzimanju Napulja. Klef je ubijen mogue incijativom Romeja. Nakon Klefa
ni jedan kralj nije izabran i vojvode su samostalne vladale, period je bio prepun nasilja i
kaosa. Ovo nejedinstvo je predstavlalo veliku opasnost za Langobarde, zbog sukoba sa
Francima i Bizantom, novi kralj je izabran i to je bio Autarije sin Klefa. Uzeo je ime Flavije,
radi legimiteta vlasti nad Italorimljanima. Uspio je konsolidirati domenu usput pobjeujui
Romeje i Franke. Autarija je naslijedio Agiluf, podran od svoje kraljice Teodelinde,(
bavarska princeza i ranija supruga Autarija katolkinja) i sirio je langobardsku domenu. Tako
su zauzeti Parma Pjaenca Padova Este Kremona Mantua. Naslijedio ga je Adoloaldo 616 do
626 godine. Langobardsko osvajanje je imalo negativan efekt po stanovnistvo nego kao sto je
bio slaj sa Gotima i Odoakrom, tezak udarac e nanijet i posjednickoj aristokratiji, trpei
gubitke, tako sto su raszvlateni od svojih posjeda. Veliki broj biskupa i civilnih duznosnika je
bjezalo je u one zone koja su bila pod Bizantskom vlascu. Ona podruja gdje je osvojio
Alboin je bila manje devastirano dakleratnike druzine nakon Alboina su uzrok razaranju.
Ono visestokjetno upravno adminstrativno i posjednicko ustrojstvo je sruseno a stvaralo se
drugo pod Langobardima tako su oni postali dominirajui faktor nad italorimskom masom.
Zavisno italorimsko zemljoradnicko stanovnistvo je davalo 1/3 prinosa ne pojedincima nego
odreenom klanu (fare), tek kasnije su se razvili pravi feudalni odnosi, sa uspostavljanjem
njihoe samouprave poinje pravi italijanski srednji vijek. Langobardsko ureenje se zasnivalo
na vojvodstva kojih je bilo 35, u prvo vrijeme vojvode nisu bili zapovjednici niti velikai nego
su to bili prvaci razliitih klanova unutar naroda koji je Alboin doveo u Italiju.Tako su
Autarije i Agiulf ove upravne vojvodine pretvarali u prave upravno teritorijalne jedinice,
vojvoda nije vise bio prvak klana nego i kraljevski duznosnik.
Gradska naselja u koja su se smjestili vojvode su preteznu bili Italorimljani. Langobardi su
trpili nakon smrti Adoloalda mnogo unutarnjih sukoba i vanjskih uticaja tj Franaka i Bizanta.
Situacija mirnija sa kraljem Rotarem koji je poznat sa donosenjem pisanog zakonika za
135

Langobarde i Italorimljane, kralj Aripert je radio na sirenju katolicizma, meu Langobardima,

i vrijeme uini da i Langobardi postanu romanizirani, njihovo kraljevstvo je ukinuo 774 Karlo
Veliki. Podruje Ravene i Rima je podruje Bizantske vlasti povezani uskim koridorom preko
Perue, i primorske oblasti Venecija Ligurija Kampanija, Brutija Kalabrija Apulija te otovima
na Siciliji Sardiniji i Korzici. Uzeli su ona podruja koja su omoguila pristup ratnoj
mornarici, i ova podruja je u Italiji car Tiberije II Konstantin organizirao u eparhije Annoria,
Calabria, Campania, Emilia, Liguria i Urbarica. Za vrijeme Maurikija je dolo do nove
organizacije tj osnivanja Ravenskog Eksarhatanamjesnik sa titulom eksarhata je imao vojnu
i civilnu vlst. Kasnije organizirano u vojvodstva Rima i iz njega se razvila Papska drzavaVenecijaMletaka republika. Sjeverna langoardska teritorija sa sjedistem u pavij je dobila
naziv Langobardia Maior danas naziv Lombardija(regija) a juna u Spoletu i Beneventu su
dobila naziv Langobardia Minor koje je ostao pod vlascu K-poljskog dvora i nazvan je
Romania.
Odbrana Balkana
K-poljski dvor za vrijeme Justina II je posvetio panju odbrani balkanskih provincija koje su
bile blee K-polisu. Nako nestanka Gepida i Odlaska Langobarda formirao se je Avarski
Kaganat u Panoniji. Struktura kaganata je mnotvo raznog naroda Skiti Huni Maari, Hazari
Kumani Mongoli. U okviru svog kaganata oni uklopljuju ove narode kao cjeline. Slavenske
zajednic koje su bile u okviru kaganata su zadrale svoj odreeni stupanj Autonomije,
izmirivali svoje obaveze u danku slanje ratnika u sluaju rata koji vodi Kaganat, ti ratnici su
bili u prvim redovima i potinjeni su morali predati dio plijena hegemonu. Takoer ni iz
fizikih poslova nisu bili iskljueni, to pokazuje naredba kagana Bajana da Slaveni grade
flotilu za plovidbu na Dunavz i Savi, kada je trebao biti napad na Bizantsko carstvo. Na elu
je stajao Kagan koja na odgovara tituli cara imperatora, okruen sa predstavnicima uze
avarske aristokratije, tako su na sredisnjim prostorima kaganata otkriveni posebno bogati
grobovi, ostave sa zlatom novca i simboli statusa politicke i drustvene pozicije. Prodiru u
Panoniju sa Kaganom Bajanom, glavno podruje izmeu Avara i Bizanta pri dolasku je bio
Sirmium nakon sloma Gepida. Justin II je prekinuo isplate Avarima, a Bajan je naredio da 10
hiljada Kutrigura pustoi Dalmaciju. Tiberije budui car je imenovan da se bavi sa Avarima i
njihovim zahtjevima, nakon pregovora je data mogunost naseljavanja na romejskom
podruju, u zamjenu za isporuk muskih talaca i iz reda velikaskih porodica, Justin II je odbio
jer je zahtjevao da se uzmu taoc iz Kaganove porodice, uvjeti odbijeni i doslo je do rata,
Tiberije je pobjedio Avare u Trakiji, ali je izgubio bitku 571 godine, zbog bolesti Justina II
Tiberije preuzima upravu, i mijenja politiku ne koristenja novcanih isplata i podmicivanja. Da
bi smirio situaciju na dunavskoj i balkanskoj granici, K-poljski dvor je 574 dogovorio
sporazum sa kaganom Bajanom, obaveza je bila da carstvo isplauje 80 000 nomismi/solida,
a obavezali su se Avari da e braniti dunavsko balkansu granicu. Sporazum mu je omoguio
da prebaci bizantske trupe sa Balkana na Istonu granicu, i pored ovih jedinica prihvatio je i
veliki broj barbara u vidu jedinica federata.
Veliki rat sa Iranom 572591 razdoblje vladavine Justina II

136

Pedesetogodinji mir nije vazio tenzije su opet narasle., povjerenje palo u vodu, neuspjeh pri
pregovoru o savezu sa Nebeskim Turcima da stvore alijansu, protiv Sasanidskog Irana. Iranci
napadaju Jemen i protjerali odatle Etiopljane, bizantske saveznike, Lakhmidi voeni krajem
qabus ibn al Mundhir napadaju 570 godine bizanstku i gasanidsku teritoriju ali bivaju
pobjeeni od Gasanida i njihovog kralja Al Mundhira III ibn al Haritha. Gasanidska vojska je
napala lakhmidsku zemlju i opustosila odnijevsi veliki plijen. Lakhmidi ponovo napadaju ali
opet porazavajui napad. Bizant podrzava tajni dogovor o antiiranskoj pobuni u Jermenji, koja
izbija 571 godine. Pobuna je praena antiiranom u Iberiji. Jermeni pod vodstvom Vardana su
poetkom 572 pobjedili Irance i zauzeli grad Dvin. Iranci vraaju Dvin ali opet ga vraaju
saveznici tj jermensko-bizantske snage. Sa pobunjenom Jermenijom bizantske trupe su dobile
znaajan siroki manevarski prostor za svoje akcije u Zakavkazju.bitka kod Sargatona 573
porazeni su Iranci, onda opsada Nisibisa. Za opsadu Nisibisa saznaje Hosrau (husrev) i
sakupio je 40 000 konjanika i 100 000 pjesadinaca da bi probio opsadu, , a Husrevu stize
pomo sa K-poljsko dvora, a Marcijan lazno optuzen da cilja na carski tron one je bio roak
od Justina II, Justin opozva Marcijana malo mu nedostajalo da zauzme Nisibs on postavlja
Teodora za komandanta i onda je nastupio kaos po Bizant, povukle su se trupe i to koristi
Hosrau i izvodi napad na Daru i koju zauzima u novembru 573 godine, istovremeno sa
Darom manja Iranska armija pustosi Siriju zauzela Apameju i niz drugih gradova. Zbog Dare
Justin II je dozivio nervni slom poludio i izgubio razum a Sofija se obratila zapovjedniku
Tiberiju za upravu, i Justin ga je 7 XII 574 proklamirao za cezara i adoptirao kao svoga sina
dok je Tiberije dodao svome imenu Konstantin. Radi vremena K-poljski dvor je sa
sasanidskim dvorom sklopio primirje od 1 godinu uz obavezu isplate 45 nomizmi, zatim
primirje je produzeno na tri godine sa obavezom od 30 000 nomizmi, a dogovor se odnosio
samo na sirijsko mesopotamijski front,a Zakavkazje je nastavljeno. Pokrenut je napad na
Malu Aziju Hosrau je odbijen od Teodopolisa i Cezareje. Zauzeo je Sebastiju, prilikom
povlaenja armija je presretnuta kod Melitene, kod prelaska Eufrata, tu je poraz po Irance.
Nakon toga bizant napada na Atropene na pokrajinu na sjeveru Irana. Hosrau je trazio mir ali
zbog pobjede vojske jedne u Jermeniji odluio je nastaviti rat, Tiberije Konstantin je opozvao
Justinijana i postavio Maurikija budueg cara.Maurikije je izveo kontraudare s obje strane
rijeke Tigris, zauzeo neke utvrde i prisili Irance da napuste novoosvojenu teritoriju od strane
Bizanta. Koncentracija vosjke je uglaom bila na istoku, a Europu je smirivao novcem i
diplomatijom. Avare je navukao na Slavene, kasnije Ante na Slavene, a Langobardskim
voama isplatio nekih 200 000 momizmi da budu u zavadi meusobnoj da se ne bi izabrao
kralj. Nije isao voenjem politike kakvu je vodio Justinijan I nego je jedno po jedno rijesavao,
a u unutarnjim poslovima je nastojao da ima manje problema sukoba i podjela, i tako je smirio
situaciju usljed razilazenja katolika i miafista.
Vladavina Tiberija II Konstantina
Prvo suvladar sa Justinom od 574 do 578 a od 578 do 582 je vladao samostalno kao vladar
se zvao Flavius Tiberius Constantinus Augustus. Roen u Trakiji, karijera kao notar, bio
ozenjen sa Inom, kao carica ime mijenja u Elija Anastazija. Imali su troje djece dvije keri
Konstantinu i Karito i jedno dijete spol nepoznat. Jovan iz Efesa i Teofan navodi da je Sofija
gledala da se uda za Tiberija ali je on odbio.
137

Dunavsko balkansko podruje

Dogovor sa Avarima nije smirio situaciju na Dunavskoj granici. Slavenske zajednice koriste
odlazak dobrog djela bizantske armije sa Balkana i tu se naseljavaju, i 578 ponovo napadaju i
to u sirokom pojasu. Po Menanderu Protektoru od oko 100 000 Slavena napadaju Trakiju
Ilirik i Grku. Tiberije zbog rata na istoku je imao malo snage pa se obraa Avarima da zarate
protiv Slavena. Bizant prevozi Avare desnom obalom Dunava i prebacuju ih na slavensko
podruje, tu su odmah spaljivali sela, i oslobodili su vise hiljada Bizantinaca i primorali
Slavena na godisnji danak. Savez ne traje dugo zbog Sirmiuma, koji 582 pada u ruke
Kaganata. Sa Sirmijumom Kagan je imao stratesk poziciju za poduzimanje daljih pohoda i
napada u unutranjost Balkana. Sada su Avari predstavljali neprijatelja za Bizant isto onako
prije 150 godina kao Huni. Ponovo na bizantske oblasti nasru Slaveni na Trakiju Ilirik
Tesaliju i Grku, zbog istonog fronta Slaveni su imali odrijeene ruke, tek je napad Anta u
savezu sa Bizantom primorao Slavene na povlaenje.
Veliki rat sa Iranom 572 591 (Tiberije II Konstantin)
Mauricijeve pobjede su doprinijele da Hosrau zatrazi primireje a li on umire i nasljedjuje ga
Hormizd i prekinuo je pregovore. Godine 580 Gasanidi ponovo napadaju Lakhmide,a
bizantski napadi s bili sve vise opasniji, a tek je dolazak princa Hosrua II na jermenskom
ratistu stabilozovao situaciju, jermenske voe vratio ponovo na sasanidsku stranu, iako su
iberski ustanici ostali lojalni Bizantu. Maurikije i Al Mundhir III su izgubili kampanju koju su
vodili duz Eufrata, Iranska armija je opustosila bizantsku Mesopotamiju i Osroenu i zauzela i
opljakala Edesu, a Maurikije i Al Mundhir III su optuzivali jedan drugog za neuspjehe,
konflikt je izrodio ozbiljnije posljedice. Maurikije je 582 uspio u bici kod Konstantina
pobjediti Iransku vojsku koju su vodili Adamahan i TamkHosrau(poginuo)
Vladavina Maurikija 582 602
Kao vladar Flavius Mauricius Tberius Augstus, roen u kapadokijskom mjestu Arabissus kao
sin izvjesnog Pavla, imao je brata Petra i dvijhe sestre Teoktistu i Gordiju, karijera kao
Notarius, kasnije kao tajnika tadanjeg ekskubitora Tiberija. Tiberije imenovan za cara
Mauricije je preuzeo zapvjednistvo nad ekskubitorima, iztabrana je za komadanta istone
armije i proglasen je patricijem, a Tiberije je pred smrt dao da se zaruce njegova ker i
Maurikije.
Maurikijev dvor
Dvor je po jednoj stvari zanimljiv na njemu su bile tri carice, Sofija, udovica Justina II, Elija
Anastazija Udovica Tiberija II Konstantina i Konstantina supruga Maurikija, sve tri zivjele u
Velikoj palati, imao je veliki broj djece, Teodosija Tiberija Petra Pavla Justina Justinijana
Anastaziju Teoktistu i Kleopatru, na dvoru je veliki uticaj imao brat mu Petar imao polottaj
Korpulanta- najvia cast u bizantskom carstvu.
Uprava za vrijeme vladavine Maurikija

138

Dobar odluan vladar, isticanje u vojnickim poslovima, jer je vrijeme njegove vlasti bilo u
ratnom stanju, pripisuje mu se prirunik Strategikon, uvodio je odreene upravno
administrativne mjere, an zapadu je imao dva eksarhata jedan u Italiju drugi u Sjevernu
Afriku- vojna i civilna vlast, zelio je da podjeli carstvo tako da jedan sin Teodosije vlada
Istokom K-polisom a drugi Rimom Tiberije. Maurikije ortodoksni katolik ali imao je
toleranciju prema miafistizm, u to vrijeme je bio papa Grgur I. Bio je zainteresiran za javne
financije, htio da bude vise stedljiv, makar izazvalo nezadovoljstvo naroda i vojnika.
Veliki rat sa Iranom 572 591 (Vlast Maurikija)
Pobjeda kod Konstantina nije zaustavila rat jer je na rijeci Nymphis porazena bizantska
armija pod komandom Jovana Mistakona. Maurikije je poremetio stit koji su cinili Gasanidi,
tako sto je Al Mundhira III i njegova sina smaknuo a kraljevina se podjelila na manje oblasti
knezevine i ono je bilo branik od pustinjskih Arabljana. ---Smanjene su vojnicke plate i doslo
je do pobune protiv zapovjednika Priska pobunjenici izabralo Germana, novog zapovjednika,
Iranci zele da iskoriste ali su porazeni kod Martiropolisa . 588 grupa bizantskih zarobljenika
iz Dare su poblegli iz Kuzestana i kroz borbu se probili do bizanstke teritorije, rat je nastavio
Bizant gubi Martiropolis, a pod zapovjednikom Komentiola, pobjedili u bici kod Sisaranona.
Na Kavkazu i Zakavkazju dosao je Iranski zapovjednik Bahram Chobin, proslavio se u borbi
protiv nebeskih Turaka, odbili su bizantsku i ibersku vojsku ali kod rijeke Arakses gubi bitku
i biva opozvan i zbog toga je on digao bunu , i vei dio vojske se digao i ubili su Hormizda IV
i na tron postavili sina mu Hosraua II, a Bahram je vrio pritisak i porazeni Hosrau je
sigurnost naso na romejskom podruju, i onda se Bahram proglasio za novog saha nad
sahovima i ovi je prekid sasanidske vladavine u Iranu. Hosrau II je dobio podrsku Maurikija i
uz podrsku iranske armije u Nisibisu je vratio Martiropolis svojim saveznicima Romejima.
591 porazena je Bahramova armija kod Nisibisa, pao je u ruke i Ktesifon a Bizantu je vraena
utvrda Dara, i poela je konana operacija protiv Bahrama. Hosrau II i Narses su vodili
bizantsko romejsku vojsku u pravcu dananjeg Azerbejana i u bici kod Blaratona 591 blizu
Gantaka Bahramove trupe su potpuno sruene, i s tom bitkom se zavrava rat sa Iranom, svoje
pomaganje Hosrau II da povrati vlast je K-poljski dvor debelo naplatio, Bizantu su pored Dare
i Martiropolisa vraene jos Amida, Kara, Tigranokert, Manziker Baguana Valarskert Bagaran
Vars Kesavan Jerevan Ani Kars i Zarisat. Bizant vise nije morao da isplauje sasanidima, ni
zbog mira ni zbog povratka teritorija niti naknadu za odbranu kavkasnih prolaza i sjeverni
Iran od napada barbara, i ovo je Maurikiju omoguilo da prebaci znatan dio vojnih jedinica na
Balkan.
Bitka za Balkan
Posvetio se borbama za balkansko dunavsko ratiste protiv Avara. Uspjeloi su da zadre
sjevernu granicu, i on je jedini bio kvalitetno pripremio se za odbranu balkanskih provincija,
uoava se prijetnja za stalno naseljavanje Slavena, pored defanzive i ofanziva je u upotrebi
meu njegovom vojskom, oslanja se na snagu misia diplomatiju otklanja. Dvije faze rata, 1.
Trajala do 591 a druga trajala do 602 godine. Prvi dio je defanzivnog karaktera, imao je
problema zbog istonog fronta, balkansko ratiste je pruzalo manje ratnog plijena vojnicima pa
je ovaj front bio manje plaen za profesionalne vojnike. Kaganat je poveao danak na 100 000
139

solida, prekid svih isplata jer to popustanje bi vodilo do dodatnih zahtjeva. Sada se pokree
ofanziva duz Dunava a kaganat zauzima Singidium/Beograd i gradove Vimancium i Augustae
i prodire do Anhijala. Zauzeti gradovi osim Sirmiuma su vraeni Bizantu. Godine 585
Komentiol komandant je pobjedio Slavene na rijeci Erginia pobivsi veliki broj Slavena, sukob
sa Avarima je doslo 586 i bez obzira na cvrsti garnizon u Singidiumu ni su uspjeli da probiju
odbranu na Donjem Dunavu. Avari i Slaveni prodiru do juga Makedonije, i u jesen postavili
opsadu Solunaopsada opisana u udima sv Dimitrijaneuspjeh. Zbog velikog broja
protivnika Komentiol je Avare i Slavene napadao gerilskim nainom i nanosio im znaajne
gubitke. Druga faza rata na podunavsko-balkanskom ratistu je zapoela sa mirom na istoku i
tada je K-poljski dvor odvojio trupe za podunavsko balkansko ratiste, te jedinice su bile
iskusne i veteranske a i od Hosraua II je Jermenija pruzala dobru kasarnu te je ofanziva
pokrenuta. Godine 592
Bizant vraa Singidium a manje jedinice koristei Strategikon
napadali slavenske napadae u Meziji i du donjeg Dunava. Bizant je nastojao da dri rat na
njihovom podruju tako bi vojnici dobili mogunost pljake i robljenja protivnike teritorije.
Prisk zapovjednim je nanio stetu Slavenima i zarobljen je poglavar Musocije, i nareeno je
Prisku da prezimi na sjevernoj strani Dunava, tu naredbu nije izvrsio, vojnicima nije ni
odgovaralo a to koriste Slaveni i opljakaju neke gradove, Maurikije je smjenio Priska i stavio
svoga brata Petrapobjedi protivnika kd grada Marcianopolisa na sjeveroistoku Bugarske.,
kraj augusta 594 Petar prelazi Dunav blizu Securisca, zapadno od dunavskog grada Novae i tu
je narusio pripreme Slavena za novu sezonu upada, i tu je poginuo slavenski poglavar
Piragast, i bizantski vojnici su tu pretrpili poraze, zato je ponovo Prisk postavljen za
komandanta armije. Singidium ponovo zauzet od Avaranapustili i porusili zidine
Singidiuma, kaganat se okree prema Dalmacijibila posteena pustosenja osvojili grad
Baloieprostor srednjeg Vrbasa u danasnjoj Bosni i razorili 40 Utvrda i gradica, povratak
nije prosao mirno, Prisku je bila zadaa da brani dunavsku liniju fronta i zato salje svog
zapovjednika od 2000 vojnika prema zapadu i unistili su jedinicu od 2000 ratnika koji su bili
zaduzeni za cuvanje plijena. Nakon toga je mir zavladao i napadi Avara su voeni na
Bavarsku i Franaku, a Kaganat je izveo napad na Priskovu armiju u Tomisu i morali su
prekinuti napad jer se kretala armija pod Komentiolom, a Avari su i nju pobjedili, probili su
se do Drzipera blizu Arkadiopolisa izmeu K-polsa i Hadrianopolisa. Tu je zadesila ih
epidemija kuge gdje je pokoeno vise Bajanove vojske njegovih sedam sinova. Doslo je do
primirja tribut povecan na 120 000 solida granica na Dunavu mogunost prelaza u sluaju rata
sa Slavenima, i to primirje je iskoristeno za rat sa Slavenima. Kada su sredili svoju armiju,
Bizant prekrsi primirje, Prisk je prezimio u okolici Singidiuma. Udruzili se oba vojskovoa
Prisk i Komentiol i krenuli duz Dunava prema zapadu. Prisk je 10 dana vodio bitku dok je
Komentiol bio bolestan i on je napredovao tako da je kaganova vojska imala cak 28 hiljada
poginulih , i nastavili su se probijati u dubinu transdanubijske Panonije i kod rijeke Tise nova
pobjeda i napadnuta su gepidska naselja i tu je zarobljeno 10-ine barbara stradali su Slaveni
zarobljeno je od oko 3000 Avara 8000 Slavena i 6200 drugih barbara, kasnije su osloboeni
od strane Maurikija. Ponovo su krenule akcije Bizanta pod Petrom i opet kod rijeke Tis
pobjeuje Bizant , ali dolazi pomo Avarima, tako sto su vojnici bizantski pobunili se kad su
saznali da moraju prezimiti i to je Maurikija kostalo trona, armija izabire Foku a Petar je
izgubio kontrolu nad Armijom tako da je Foka krenuo zajedno sa vojnicima koji su ga
podrzavali na K-polis i usli su u Novembru 602 god. Njegovi sinovi uhvaeni i zarobljeni dok
140

je on pobjegao a glave sinova su izlozene u gradu, carica je posteena i poslata u samostan,

Komentiol pogubljen kao i Petar a Prisk je prezivio i nastavio je karijeru u novom rezimu a
umire i kagan Bajan.
Vladavina Foke 602610
Kao vladar se zvao Flavius Phocas Augustus, o njegovom zi votu se malo zna, bio je trakog
porijekla,ime oca nepoznato maja se zvala Domentzia, dva brata Komentiol (nije onaj
zapovjednik drugi je u pitanju) i Domentziol. Imao ker Domentziju sa suprugom Leontijom,
za vrijeme podunavskobalkanskih borbi bio je nizi casnik. Avari zarobili dosta vojnika, a
Foka je bio clan delegacije koja je bila na dvoru K-polisa za zahtjev otkupa vojnika,
Maurikije je odbio a zarobljenici ubijeni, i to je razlog pobune, i Foka je dozivio na dvoru
velika ponizenja.
Dolazak na vlast
Podrska od zelenog tima, i dio nezadovoljnika za poresku politiku Maurikija. Prva odluka je
smanjenje poreza i agrarne reforme. Imenovanje rektora na latifundijama i eliminisanj svih
tipova ugovoritlja drugih parazita koji su se esto uklopljavali meu zavisnog seljaka i
zemljoposjednika., ugovoritelji su dovodili seljake do siromastva i smanjivali prihode
zemljoposljednika., kao ciflucenje.dobri odnosi sa rimskim papom, dao mu Hadrijanov
mauzolej Bonifaciju IV da ga koristi kao crkvu ponovo imenovao Smaragda kojeg je
Maurikije smjenio, sukobio se sa opozicijom djelovao okrutno, da bi bio na vlasti ubio je
veliki broj ljudi, podaci o njemu su siromasni samo su neki pisali i on je bio nepovjerljiv
prema ljudima, svoju rodbinu gurao na vise polozaje, ker udao za Priska. Njegova vlast je
donijela modnu promjenu, u carskom izgledu, Foka je unio obicaj nosenja brade.
Posljednji rat sa Iranom 602628 (doba vlasti Foke)
Smrt Maurikija je donijela rat sa Iranom, Hosrau II je zbog prevrata na dvoru K-poljskom
zelio osvetu za Maurikija, rat je promjenio izgled Bliskog i Srednjeg Istoka, carstvo je izaslo
transformirano. Iransko carstvo oslabilo nakon rata, i skoro je zavrsio u skoro 180 godina
stranog suzanjstva. Namjesnici neki nisu prihvatili Foku, pa se Narses namjesnik bizantske
Mesopotamije u drugoj polovici uspostavi antifokijansko uporiste. Foka poslao Germana na
Narzesa u Edesu, on poziva Hosraua II i pokree se rat Iranska armija pobjedila Germanovu
armiju kod grada Konstantina, German umire od rane zadobivene nakon nekoliko dana,
nezadovoljstvo je bilo kod romejske svjetovne elite isto tako. To Hosrau koristi tj graanski
rat 608610 osvaja gradove na prostoru Jermenije i Gornje Mesopotamije, a sve zbog toga
sto je vei dio armije odveden u Egipat pod Bonosom zapovjednikom tzv Istona Armija
Bitka za Balkan Poetak kraja
Svi planovi u vezi Balkana su pali s padom Maurikija, zbog rata na Istoku Foka je povukao
brojne trupe sa Balkana na Istok, graa je sutljiva oko toga, a u vrijeme Foke se desio vei
prodor Avara i Slavena na Balkan, prijetnja Avara i Slavena je mogla biti u toku graanskog
rata., no vi kagan Bajan II

141

Pobuna u eksarhatu Afrika graanski rat 608610 god

Heraklije Stariji Eksarh Afrike je 608 god zajedno sa sinom Heraklijem digao bunu nisu se
proglasili tada za careve. Herakije je dosao sa flotom prema Siciliji i Kipru. Pobune i neredi
izbili su u Siriji i Palestini, Bonos vojskovoa je porazen u Egiptu. 609 god. Fokine snage su
se raspale a neke snage su se pridruzile Herakliju tako je on aklamiran i proglasen za novog
cara van grada K-polisa, a kasnije je grad zauzet bez otpora, ovom rascjepu je doprinio Prisk,
Foka je zarobljen i doveden pred Heraklija gdje je ubijen na licu mjesta, Heraklije Stariji je
umro u Kartagini.
Vladavina Heraklija
Kao vladar zvao se Flavius Heraclius Augustus, otac poznat, majka Epifanija i bili su
Jermenskog porijekla. Otac mu je bio zapovjednik na istoku, imao je brata Teodora postao je
careva desna ruka i u civilnim i vojnim poslovima prva supruga mu je bila Fabija kasnije ime
Eudokijakerka uglednog zemljoposljednika Rogasa, tako su izgradili mrezu podrske on je
bio utemeljitej Heraklijanske dinastije vladala do 711 godine.
Heraklijev dvor
Eudokija je umrla 13 VIII 612 godine, usljed epilepsije, imala je velike simpatije meu Kpoljacima. Heraklije je ozenio svoju neakinju Martinu sto je imalo lo odziv na stanovnistv
Serigije Patrijarh je pokusao sprijeiti, ali bez uspjega, imali su 9 djece, dvoje bili defektno
kao bozja kazna, i oraz kod Jarmuka je smatrao kaznom. Trazio kompromis sa miafisitizmom.
Ovo kristolosko uenje koje ptrijarh Segije utvrdio da u Hristu postoje dvije prirode ali samo
jedna volja. Odbijeno od pape Martina V i sv. Maksim Ispovjednik. Heraklije osuivan kao
heretik i lo vladar ali kod pisaca i pojedinih vjerskih voa, Monoteletizam je on proglasio
formom kranstva u Romejskom Carstvu, a proglasen je za Herezu na VI vaseljenskom
sinodu u K-polisu 680 681.
Posljednji rat sa Iranom 602 628 doba vladavine Heraklija
Pored osvete Hosraua II rat je prerastao u opi rat izmeu dva carstva. Jermenija i istono od
Eufrata zauzeto,pored toga i Kapadokijska Cezareja pod vodstvom Sahinom. Heraklije
imenuje Priska za komandanta a Istoku i postavili su opsadu Cezareje a onda 612 godine
Sahinove trupe su se probile iz Cezareje i zapalile grad. Bio je Filipik koji je bio stari
komandant ali nekompetetan, oi Heraklije je lino krenuo u rat ali neefikasno zbog javnih
poslova ,a uz to je bio i podunavsko balkanski front. Pod Sahrbarazom Iranci upadaju u Sirijui
Heraklije i roak Niketas su porazeni od Sahrbaraza i Sahina iranci zagospodarili Sirijom,
provalili kroz Klikijska vrata, zauzeli tarsus. Zauzeli Damask. Jerusalim je oiscen od
krsanstva, crkve i manastiri spaljeni. I ostalo je sve do 629 fgodine takvo stanje. Bizant trazi
mir uz danak od novca robi zivotinjama i djevicama,a Sahin je otposlao Horsrau sve to i on je
odbio mirovni sporazum, Iranci sa Levanta provalili u Egipat, Aleksandriju je branio Niketas,
ali je nakon godinu dana pao u ruke Iranaca (grad), Iranci osvajaju Ankaru, 620 , toliko je
nemir zavladao da je bilo rijeci o prebacivanju vlasti u Kartaginu,a Sergije ga odgovorio od
toga tj patrijarh, izveo je reorganizaciju i suprostavio se s onim sto je imao, on se nasao a elu
142

armije, i u Bitiniji se nasao u obuci armije i operacije su krenule u pravcu sjeverne Kapadokije
kako bi komunikacije iranske poremetili, i Iranci se povlae prema Istoku, i u Kapadokiji je
doslo do nove bitke tu su pobjedili Irance, pobjeda je znaila dvije stvari: prvaprva je da je
sastavljena od domaih ljudi koji brane svoju zemlju stvoren je tematski sustav sa stvaranjem
nove Armije. Drugastrategija efikasnog prodora je efikasna i voeni zeljom da okupiraju
vei teritorij Hosrau je razvukao svoje snage na sirem prostoru, to je stvorilo slabu vojsku
naspram bizantske. Povlaenje u K-polis zbog balkanskog ratista, nakon malo smirivanja
situacije on nudi mir Hosrauodbijen kasnije dolazi do bitke kod Ganzaka gdje su zajedno
sa Arapima pobjedili , zbog toga su trebale da se sastave tri armije Sahrbaraza , Sahina i
Sahraplakana, a Heraklije nije htio da se sastave , i taktka zavaravanja neprijatelja
pokrenuta,Iranci su pobjeivani u nizu bitki. Zauzeli su Amidu i Martiropolis. Hosrau je bio
zapanjen obnovom moi Bizanta i zato je odluio da zajedno sa Kaganatom napadne na Kpolis i da pomognu Kaganima da zauzme ovaj grad, ovu Armiju je presrela Heraklijeva
Armija, i u Bitci su odnijeli samo nominalnu pobjedu, jer su Iranci nastavili put prema Kpolisu, a Heraklije prezimljuje u Trapezuntu. Glavni dogaaj oji je bio i uzrok slabljenja
Kaganata je bila opsada K-polisa 626 godine Juni August Sahrbaraz je dosao do Halkedona a
na europskoj strani su bili udruzeni Avari i Slaveni, oni su presjekli Valensov akvadukt,a Kpolis je branio patrikos Bon i Patrijarh Sergije. 80 000 ratnika kod Avara, neuspjeh pri
napadu, 1000 avarskih ratnika prelazi preko Zlazno roga u Sike i pomou vatre stupaju u
vezu sa Irancima, a Bizant je galijama unistio slavenski pokusajda zauzmu preko Zlatnog
roga, gubici su bili veliki, Teodor je porazio Sahina na sjeveroistoku Male Azije Iranska
armija se povlai a Kaganat je zapao u krizu. Heraklije trazio saveznika da napadne Iran i
nasao ga kod Nebeskih Turaka, i oni su sa 40 000 ratnika provalili u Iran cime je zapoeo
trei iransko-turski rat. Postavljena je opsada Tifilisa, Heraklije je dosao do asirske
prijestolnice Ninive, Iranci su u potpunosti unisteni i poginuo je njihov zapovjednik Roh
Vehan. Zauzeta je i opljakana palata Hosraua II on je pobjegao u planine Suzijane da trazi
pomo za odbranu Ktesifona, dolazi do pobune iranske armije i Hosrau je baen u tamnicu i
petog dana je bio usmren. Kavad II je ponudio mir Herakliju a on je prihvatio uvjeti su bili
teski po Irance, morali su napustiti teritorije koje su jos drali granica je uspostavljena naa
stanje prije izbijanja rata, zarobljenici su se vratili kao otueni sveti relikti a predviene su ir
atne reparacije. U K-polis e vratio u trijumfalnoj atmosferi, vratio se kroz trijumf
vraanjaIstinskog krsta u jerusalim, financije su bile u katostrofalnom stanju, podrujka
opustosena problem sa istonim frontom je omoguio Slavenskim masama da se nasele.
Izbila je epidemija kuge i prepolovila je populaciji Irana od koje je umro i Kavad II a tek je
dolazak Jezdegerda dovelo do stabiliziraja situacije. Iran se nije mogao suociti sa napadom
koji je dosao iz Arabije, , rat je imao velikog uticaja na sami nastanak Islama, na desavanju u
njemu se odnosi Kur`anska sura Rum koja predvia pored poraza Romeja njihovu krajnju
oobjedu, rani muslimani su bili na strani Heraklija dok su mekanski pagani bili na strani Irana
i Hosraua II
Bitka za Balkan
Rat na istoku je doprinio da izgube provincije na Balkanu, bio je dogovor o danku koji bi
rijeio mir i da se teritorije vrate ali to je bilo samo da se navuce car Heraklije da se zarobi ili
143

ubije sam Heraklije je na vrijeme upozoren i pobjegao, a 70 000 trakih seljaka je zarobljeno i
pobijeno od strane Avara a dosli da vide samo cara, a Heraklije je opet mir nasao nakon sto je
dao Kaganu 200 000 nomizmi i taoce visokog ranga. Poraz Kagana i Slavena pred K-poliso je
imao posljedice po Kagana, slavenske zajednice su se pobunile i stavili na celo trgovca po
imenu Samo, vladao do svoje smrti 658 godin. Nakon Samove pobune pobunili su se i
Protobugari pod vodstvom Kubrata, i pored ovih pobuna Kaganat je uspio prezivjeti, Avari su
igubili na rkaju od Karla Velikog a reorganizaciju ce zapoeti tek Vasilje II poetko XI
stoljea. Invazija je u poetku imala divljaki karakter, Slaveni nisu razumjeli nain zivota
kojim su zivjeli Bizantinci i htjeli su da svoje prenesu u novo podruje.
Ukidanje provincijskog sustava i prelazak na tematski sustav
G. Ostrogorski je smatrao da je Heraklije stvorio novi sistem preko vojske u novi tematski
sustav, tako sto je zapovjednicima data zemlja za nasljednu vojnu sluzbu, a Historiografija
navodi da se to desilo za vrijem Konstansa II, ali bez obzira na to Heraklije je bio taj koji je
ustanovio teme tako to je udario temelje preko reorganizacije vojne sile koji ce koristiti
narednih 400 godina.
Heraklije Vasilevs
Novi jezik dolazi za vrijeme Heraklija tj grki, pa tako se i titula Heraklijeva promjenila
milou Kristovom Vasievs, i to je bila glavna inovacija, cime se odbacuje carska intitulacija.
U homerskim epovima se titula voe oslovljava sa Basileus, u kasnijem razdoblju sa rijeci
Basileus se oznaavaju preostali monarsi u helenskom svijetu. Time se poeo gasiti antiki
rimski svijet da bi poeo zivot njegovih izvedenica Latinskog zapada Grkoromejskog
istoka i islamskog svjetova koji e do modernog doba predstavljati tri glavne kulturoloske
tektonske ploe u meusobnom sudaru.
Istok 628 630 godine.
Mir 628 nije donio mir na Levantu, heraklije je poslao brata Teodora da organizira
povlaenje, i evakuaciju iranskih trupa iz Levanta i sjeverne Mesopotamije, situacija u Edesi
gdje su Jevreji ohrabrivali Irance da ostanu , i zato su Teodorove trupe morale postaviti
opsadu, Edese i napasti, uspjjeh pri upadu,i poeli su ubijati Jevreje, Heraklije poslao
naredbu da se pokolj zaustavi. 629 jedna arapskomuslimanska armija je krenula na sjevere
prema Arapskim plemenima Banu Sulaym i Dhat al Tahl, povod za napad je bio jer su
izaslanici koje je poslao Muhamed ubijeni, a Zaidovu vojsku je doekala romejska vojska i jer
je jedan od tih voa obratio se za pomo svome protektoru. Do glavne bitke je dolo kod
mjesta Mutah kod kraljevine Jordan jistono od Mrtvog mora, bitka je zavrena pobjedom
Romeja i Arapa, Muslimani nisu unisteni u potpunosti povukli su se prema Hedazu i Medini.
Nastanak Islama
Prvi dio vladavine Heraklija je vrijeme nastanka Islama, podruje pojave se vee za arabijsku
pokrajinu Hedaz i njene gradove Meku i Jatrib kasnije Medina, predislamska Arabija nije
bila barbarska nego su imali svoju kulturu razvijene centre ali i pismo koji jedan epigrafski
spomentik datira iz 10 stoljea stare ere i tu je cvjetala poezija, poznat je sabejski epigrafski
144

spomenik. U podrujima plodnog zemljita dominiraju monarhijski tip dravnog ureenja. na

poluotoku su imali pretezno nomadsko stoarstvo a bilo je pljaki na karavane oaze i stoku, i
ovo je bilo jedno od privrednih djelatnosti a ne obino razbojnistvo. Plemensko organiziranje
je bilo snaznog uticaja, od tih plemena treba istai dvije plemenske Konfederacije Kaisistok
Hedaza i tri dijela su bila Banu Sulaym, HawaZIN I Banu Ghatafan, oni su bili u dobrim
odnosima sa Bizantom, grupacije Kaisa su bile poznate po napadu na karavane koje su
prolazile prema Hedazu ili Neddom, i sukob su dolazili cesto sa Mekom i Medinom.
Druga Grupacija je bila Banu Kalb to su bili Jemeniti, a najbitnije je pleme Kurejija koje je
kontroliralo Meku i njeno hodocasnicko svetiliste Kabu. U plodnom Jatribu su bili plemena
Banu ak Khazraj i Banu Aws koja su bili u Jatribu, oba su poznata kao Banu, i tu su boravila
Jevrejska plemena takoer, najpoznatija plemena u Jatribu su bili Banu Nadir, Banu Qurayza
Banu Qaynuqa koja su tamo prebivala i prije dolaska Banu Qayla. Jemen je bio poznat po
bogastvu, i rimsko carstvo je bilo graniilo sa ovim djelom Arabije, granica je ila nesto
sjevernije od Jatriba, i oni su izgradili defanzivni sistem po nazivu Limes Arabicus. Arapski
narodi su bili pod uticajem abrahamistikih grupacija, bili su krani na sjeveru Arabije, u
Jemenu se isto tako formiralo kranstvo, a jevreji su bili u Jatribu i pored ovoga je bilo
vjerovanje koje se nazivalo hanefizam.pored trgovine bilo je hodoasniko mjesto Kaba u
Mekki, tu je uziman siguran profita to svetiste je zabranilo nasilje i sukupe u krugu od 32
kilometra od Kabe, u Mekki se nalazila trnica robljem i to je doprinijelo jednim djelom da
Mekka bude sve snaznija. Godina slona je bila godina kada se rodio Muhammed a.s Abu alKasim ibn abd Allah ibn Abd al Muttalib ibn Hashim 570632. Pripadao je gensu Banu
Hasim koji je spadao u red istaknutijih kuresijevskih rodova u Mekki, otac se zvao Abdulah a
Majka Amina, otac mu je umro 6 mjeseci prije roenja, majka kada je imao 6 godina, djed ga
preuzima a i on umire nakon dvije godine, nakon toga amida Abu Talib koji postaje
poglavar plemena Banu Hasim, ovakvo djetinstvo je imalo uticaja na sazrijevanje i
oblikovanje Muhameda, kao mladic je trgovao i bar je elementarno mogao primiti
obrazovanje koje je ukljucivalo opismenjavanjevisoko inteligentan bio je sklon
samostalnosti, imao je potrebu za reformom, ipak zbog rodovsko plemenskog osjeaja
Muhammed A.S nije bio osiromasen bio je drustveno odstranjen kao sto bi se desilo i sa
pripadnicima visoke i srednje klase viktorijanske Engleske. Bio je zaposlen kao astir svoga
strica Abu Taliba, pa i trgovac pa je preko toga upoznao drugaije od sebe.. bogata udovica
Hatida bint Huvejlid je prvo unajmila Muhammeda da vodi njenu trgovaku aktivnost i
karavanu u siriju a nakon uspjeha finansijskog dolo je do braka izmeu Hatide i
Muhammeda a.s nakon zenidbe nije imao potrebu za trgovinom povlai se u peinu Hira imali
su 6 djece najpoznaija je Fatima. I jedne prilike mu se ukazao melek Dibril i pozvao ga da
poziva u vjeru Islam, recitirajuci tako 5 ajeta u suri Alek itaj poinjui imenom svoga
Gospodara koji je sve stvorio, stvorio covjeka od zgruane krvi, itaj plemenit je tvoj
Gospodar koji je nauio ovjeka peru i pisanju. Siti ne gledaju tako nego da nije bio sokiran
kao sto suniti vjeruju. Muhammed nije bio neznalica bio je upuen u teoloska pitanja, bio je u
peini Hira radi unutarnjih duhovnih kontemplacija. Prvi koji su bili u Islamu su Hatida i
Varaka, nije javno u poetku nastupao sa naelima iz kojih se kaasnije razvio Islam, dosla je
onda objava, prvi ajeti poglavlja El Kalem, El Muddesir Ed Duha koja su mu nalagala da
zaponje nastup odnsono poziv u Islam.onda je doslo do manjeg sukoba sa Mekelijama
nastojei da ospore njegovo sirenjea bio je pod zastitom svoga Amide, tako jedan od
145

protivnika je bio Ebu Leheb. Zbog svih pritisaka neki su prvi muslimani pobjegli kod negusa
Aama kranin u Etiopiju, 11 muskaraca i 5 zena prva grupa kasnije 79 muskaraca i 9 zena.
Mekelije su poslale izaslanstvo Aamu ali bez uspjeha o povratku muslimana u Meku, kasnije
dolaze kod amide mu i bila su tri pokusaja pregovora sa Abu Talibom, ali ni jednom nije
popustio. Posebna se situacija pamti kada je Omer postao musliman. 619 je godina koja je bila
kljuna za opstanak umro mu je amida i zena Hatida r.a, potrazio je utoiste u gradu Taifu i
tam je krenuo zajedno sa Zejdom i pozvao ih u Islam, i tamo je a jedan grub nain odbijen i
primoran je da se vrati u Mekku i tamo je usao pod zastitu Mutim ibn Adiju i zastiti Banu
Nawfal. Godine 620 je sreo 6 ljudi iz Jatriba iz plemena al Khazraj, oni prlaze na Islam i oni
su doveli jos 7 drugih i informirali su Muhammeda o prelasku na Islam cijeli Medinjani
poslan je Musa ibn Umair kao misionar, i dosla je delegacija iz Medinskih plemena al
Khazaraj i Banu Aws i u toku jedne noci 75 muslimana su se sastali sa Muhammedom i taj
sastanak je poznat kao drugi zavjet iz al Aqaba, delegacija je pozvala Muhammeda da bude
rijeenje za nesreene odnose izmeu plemena u Jatribu i tu su zivjeli Jevreji koji su isto tako
bili Abrahamisti pa je to bio dodatni motiv za prelazak u Jatrib. Poela je seoba i sam
Muhammed je osato u Meki kako bi bio siguran da su svi Muslimani presli u Mekku,a
njegovi mekkanski neprijatelji su odlucili da ga ubiju, a Alija je roak njegov pomogao
prevario atentatore, Muhammed je 622 godine uspio doi u Jatrib, Alija je ostao kako bi
zavrsio sto je ostalo od posla, i tako je i on dosao i tako su nazvani muhadirima, Jatribu je
promjenjeno ime u Medinu kao grad Poslanika izvorno ime je Madinat Al-Nabi. Najvaznije je
bilo sastavljanje medinskog ustava koji je sastavio Muhamed to je bio dogovor izmeu
muhadzira i starosjedilaca. Sukob sa Mekom je bio neizbjezan jer su napadali Medinjani
mekanske karavane, od toga plijena oni su opsjeli kao rana zajednica na novoj teritoriji, mart
624 doslo je do bitke izmeu Mekelija i Medinjanja gdje su u namjeri da opljakaju karavanu
13 III 624 naisli na Mekansku vojsku i pobjedili su Muslimani sa malim brojem ljudi.
Zarobljeno je 70 mekanskih ratnika, ratni plijen je bio velik, dvojica zapovjednika pogubljena,
u Meki je preuzeo vodstvo Abu Sufjan. I tako nakon sto su ojaali sukobili su se sa Jevrejima
od kojih su ubijeni pojedinci koji su verbalno vrijeali. Sada su Mekelije stupile u kontakt sa
Banu Nadirom jevrejskim plemenom koji su prihvatili a bitka se desila kod Uhuda i tu su
Medinjani izgubili bitku 3000 ratnika kod mekelija , i poraz je pokazao negativan stav nekih
plemena. I tako je Muhammed rijeio da se obrauna sa Banu Nadirom jer je dobio objavu od
svoga Gospodara da ga zele ubiti. Bilo im je ponueno da napuste Medinu dobrovoljno ali su
odbili i bivaju napadnuti i Banu Nadir je porazen i odlaze oni iz Medine, oni pripadnici koji
su primili Islam su ostali ako su imali imovine koju su htjeli zadrzati. Dobio podrsku od Banu
Nadira i ostalih plemena pripremljen je veliki napad od 10 000 pjesadinaca i 600 konjanika i
posto znaju da se ne ogu susprostaviti tom broju vojskem Salman iz Perzije je savjetovao da
iskopa Kandak rov ili kanal kako bi se konjica neutralizirala, mobilizirani su svi mladii
izuzev plemena Banu Qurayza koje je snadbjelo kopace oruem. Opsada je trajala 27 dana
poetak je 31 II 627 godine. Banu Qurayza je dobilo poziv od saaveznika da krenu u napad na
muslimane ali nista od toga nije bilo nakon toga su Banu qurayz dozivjele poraz od
Muslimana, tu su na medinskoj pijaci zarobljeni muskarci ubijeni i zakopani u masovnu
grobnicu Muhamed je sa grupom od 1400 musliana krenuo bez oruja na hodoae U Kabu
prema Mekki. Van Mekke je dobio mekansko poslanstvo i u martu je 628 postignut mirvni
sporazum u Hudejbiji na period od 10 godina i svakom je dozvoljeno da pree Muhamedu.
146

Hodoae je bilo odgoeno za iduu godinu. Godine 630 Banu Bakr pleme je napalo pleme
banu Khuzaa koje je bilo u savezu sa Medinom i dobili su pomo od Meke a banu Khuzaa se
obratilo Mednini i ako je doslo do sloma mira od 10 godina. Nareeno je okupljanje velike
vojske da se napadne sama Mekka operacija je bila u tajnosti cuvana, ukupan broj
muslimanske vojske je bio oko 10 000 ljudi, Abu Sufjan je trazio rjesenje pa je putovao
izmeu Meke i Muhammeda, ali Muhammedova vojska ulazi u Meku bez ikakva otpora, 11
XII 630 godine. Tu je unistio idole kipov izuzev crnog kamena i da bi se rijesio ostatka
paganizma poslao je izaslanstva gdje je ono jos bilo i to je uspjelo. Jedino se Hawazin i
Thaqif nisu pokorili ostali su se pokorili, pa su napali i porazili oba plemena i plijen je bio od
oko 24 000 kamila, i pokrenuta je Armija od 30 000 vojnika prema sjeverozapadu danasnje
Arabije i on je 632 godine obavio oprostajni Hadd gdje je bilo desetine hiljada ljudi i 632
je odrao oprostajnu molitvu. Muhammed a.s je umro 8 VI 632 godine u Medini i mezar mu
se nalazi unutar medinske Damije al Masjid al Nabawi.
BORBA ZA ODRANJE
AUTORITETA

DRAVNOG

LEGIMITETA

LAGALITETA

Vrhovni carski autoritet je imalo sve to vasilevs Irene iz Atene- pet godina je vladala a na
zapadu je dominirala fugur Karla Velikog, i po papi Lavu III carsko zvanje je bilo prazno jer
se nije priznavala samo zena carica , a Karlo Veliki je trebao doi na mjesto rimskog cara pa
je to podruje osigurano uz potporu pape Lava III i papa ga je 800 godine 25 XII na Bozi u
bazilici sv Petra u Rimu okrunio kao imperatorom Romanorum, i krunisanje Karla Velikog
nije znailo da je doslo do obnove Zapadnog rimskog carstva, nego je to nastavljanje carske
linije koja je postojala sve do Irene. I to je znailo da je on bio nasljednik Konstantina VI . Na
Balkanu se javio bugarski vladar Simeon I i to je bilo prvo slavensko Carstvo sa osobom koja
a svome celu nosi titulu Cezar. Nakon bitke kod manzikerta 1071 na djelu Male Azije koji su
tada drzali Romeji, iznikao je sultanat Rum i tuda poticu selduki Turci, Mehmed II osvojio
K-polis i tako dalje i tako dalje :D

147