Professional Documents
Culture Documents
Vjerska Učenja Islama (Komentar TAHAVIJEVE AKIDE) PDF
Vjerska Učenja Islama (Komentar TAHAVIJEVE AKIDE) PDF
VJERSKA UENJA
ISLAMA
16.11.15. 09:54
Za izdavaa:
Mesud Smaji
Urednik:
Mustafa Prljaa
Recenzent:
Aida Mujezin-olo
Dizajn:
Tarik Jesenkovi
tampa:
Za tampariju:
16.11.15. 09:54
VJERSKA UENJA
ISLAMA
16.11.15. 09:54
U
Prof. dr. Ahmed Smajlovi (1938-1988), na islamski velikan iz druge polovice XX stoljea,
u proljee 1988. godine pokrenuo je prevoenje ovog djela. Razdijelio ga je u dijelove i ponudio nekolicini arabista s islamskim obrazovanjem da ga prevedu. Naalost, u augustu iste
godine dr. Smajlovi je preselio na bolji svijet. Prevedeni materijali nikada nisu sakupljeni.
Ovaj prijevod uraen je u nastojanju da se zamisao dr. Smajlovia realizira te da se udovolji
izraenoj potrebi naih vjernika za jednim temeljnim djelom iz podruja akaida - vjerskih
uenja islama - na bosanskom jeziku. Time je inicijativa ovog naeg istaknutog uenjaka
doivjela svoje ostvarenje. Neka Uzvieni Allah i njega i nas obaspe svojom milou!
Knjiga je ugledala svjetlo dana zahvaljujui Vladi Kraljevine Saudijske Arabije, koja je ovaj
projekat isfinansirala u cijelosti i uinila ga vakufom za ovdanje muslimane.
UVODNA RIJE
U ime Boga, Svemilosnog, Milostivog
Hvala Allahu. Blagoslov i selam na naeg vjerovjesnika
Muhammeda, na njegovu porodicu i sve ashabe...
Kraljevina Saudijska Arabija angairana je na obogaivanju islamskih biblioteka knjigama irom svijeta. Smatra da je jedna od njenih dunosti prema
sadanjoj i potonjim generacijama podizanje njihovog naunog i obrazovnog nivoa, osobito u pogledu kuranskih disciplina i onih vezanih za asni
sunnet. Ona to ini na nain da ih snabdije mjerodavnim i pouzdanim izvorima da takve knjige tampa, prevodi ili ih proizvodi. Tako se, na tragu
tog ispravnog kursa, odazvala i pozivu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni
i Hercegovini i izdvojila sredstva za prijevod i tampanje knjige Komentar
Tahvijeve Akde autora Ebu-l-Izza el-Hanefja, koja se smatra jednom od
najznaajnijih knjiga i izvora u oblasti autentinog islamskog uenja. Uz to,
zahvaljujui primjerenom rasporedu poglavlja i tema, vrlo je pogodna za
studente, specijalizante i druge akademske nivoe.
Vlada Kraljevine Saudijske Arabije se, ne asei, odazvala ovom pozivu, to je podrazumijevalo praenje cijelog procesa: prevoenje, redakturu
prijevoda, lekturu i sravnjivanje s izvornikom, na emu su angairani pouzdani strunjaci u tim disciplinama.
Ovim elim izraziti svoju veliku zahvalnost svima koji su uestvovali i
doprinijeli da ova znaajna knjiga poprimi sadanji izgled. Posebnu zahvalnost izraavam inicijatoru ovog posla, dr. Mustafi ef. Ceriu, ranijem reisul-ulemi u Bosni i Hercegovini, te njegovoj eminenciji Husejn-ef. Kavazoviu,
reisu-l-ulemi i glavnom muftiji u Bosni i Hercegovini, koji je propratio prevoenje i tampanje ovog vrijednog djela.
RIZNICA ZNANJA
Potreba ljudi za istinitim naelima prema kojima e urediti svoj lini i drutveni ivot je iznad svake druge potrebe. Od toga, naime, ovisi i kvalitet
samoga ivota, ali i ovjekova konanica, ono u emu e se nai na kraju
svoga puta. Stoga joj je potrebno posvetiti i najveu panju, jer ako ovjekov
ivot nema svrhe ni smisla, onda je i njegovo pojavljivanje u postojanju uzaludno. To je, pak, opreno mudrosti unutar Egzistencije i, stoga, ljudskome
umu nije prihvatljivo. Ono to ovjeku nalae njegov um jeste da on, sa svim
onim potencijalima kojima je, po prirodi svoga bia, obdaren, ima golem razlog i duboki smisao svog postojanja. To je ono prema emu su mudri ljudi
odvajkada teili i to su nastojali dokuiti i objasniti.
Muslimani vjeruju da su naela ispravnosti i tanosti ljudima sputana
odozgo, s neba, sve od samoga poetka ljudskog bitisanja, od prvog ovjeka koji se pojavio u postojanju. Vjeruju da su ta naela uvijek iznova bila
afirmirana i potvrivana - kad god se za tim ukazala potreba i sa svakim
novim Boijim poslanikom ljudima koji su se pojavljivali u vremenu - i da su
ona predstavljala duhovne stupove zahvaljujui kojima se odravala ljudska
vrsta i opravdavala smisao svog postojanja. Ta naela su potom objanjavali
sami vjerovjesnici, kojima su i dostavljana, a poslije njih uenjaci naroda u
kojima su ti vjerovjesnici djelovali.
Muslimani vjeruju da su ta naela upotpunjena i zadnji put s neba
sputena poslaniku Muhammedu, a.s., te da je pritom objavljen i koncept
ureenja ivota u skladu s tim naelima. Takoer vjeruju da e ta naela i te
koncepcije ostati i biti aktuelna sve do kraja ovjekovog prisustva na Zemlji
te da nee biti reafirmirana nekom novom Boijom intervencijom u smislu
sputanja nove objave.
***
Ljudska duhovna povijest je veoma esto osvjeavana sve novom i novom
intervencijom Boijom, jer ono odranije nije bilo dovoljno uvreno, ili je
7
zaboravljano, ili svjesno iskrivljavano, ili usljed pogrenih tumaenja postajalo deformirano gubei svoje izvorne smislove. Iako je Uzvieni Stvoritelj za
svoju zadnju i konanu objavu, Kuran, na Sebe preuzeo njeno uvanje i zatitu od svakog iskrivljavanja, nije je prepustio ljudima na uvanje. On, ipak,
nije rekao da nee biti i onih ljudi koji e tu objavu razumijevati pogreno ili
joj hotimino davati smisao koji ne izraava. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoe i ukazuje na Pravi put onome kome hoe. (Ibrahim, 4) Njegov
Poslanik, a.s., je rekao da e se u ovome ummetu uvijek nai jedna grupa ljudi koja e mu uvati temelje vjere. Jedan iz te sretne skupine nesumnjivo je
i autor Akide koju, evo, iznosimo pred nau javnost, Ebu Dafer Ahmed ibn
Muhammed et-Tahavi (239-321. god. po H.). On nam je sabrao, zabiljeio i
u pisanoj formi prenio vijesti o vjerskom nauku prvih - najboljih generacija
muslimana, pozivajui se na imama Ebu Hanifu i njegovu dvojicu uenika:
Ebu Jusufa i Muhammeda ejbanija.
Iza njega pojavile su se razne vjerske frakcije, od kojih mnoge nisu imale iste namjere, pa su vjerskim tekstovima poele davati drukiji smisao i
svojim usiljenim tumaenjima unositi pometnju meu vjernike. To je nalagalo obavezu da se opa vjerska naela ponu temeljito razraivati i potanko tumaiti sukladno kuranskim smislovima i vjerodostojnoj predaji od
poslanika Muhammeda, a.s. Tu zadau su mogli izvriti samo veliki umovi,
duboko porinuti u vjerske znanosti. Jedan od njih svakako je bio i Ebu-l-Izz
el-Hanefi (731-792. god. po H.), iju razradu onih vjerskih uenja, koja je
zabiljeio imam Tahavi u svojoj Akidi, upravo iznosimo pred itateljstvo.
elimo podvui da su vjerska uenja, koja nam je prenio imam Tahavi i koja su u ovoj knjizi rasporeena po tematskim cjelinama i posebno
istaknuta, ista ona uenja kojih su se drale i prve muslimanske generacije,
najbolje generacije koje su stasale uz Poslanika, a.s., odnosno uz one koji su
stasali uz njega, i da njihova izvornost nije naruena. To su vjerovanja koja
bi trebao usvojiti i drati ih se svaki pripadnik ehli-sunneta (glavnog toka
islama) ovdje i svuda u svijetu.
to se, pak, tie komentara tih uenja - u ovom sluaju komentara
Ebu-l-Izza el-Hanefija - oni ne posjeduju tu teinu i mogu biti predmet slaganja ili neslaganja. Uz sve njegove vrijednosti i silno bogatstvo sadraja, ipak
je to komentar ovjeka iz osmog hidretskog stoljea, ovjeka koji je ivio u
odreenim drutvenim okolnostima, u vremenu koje se suoavalo sa specifinim izazovima i shvatanjima te koje je bilo i otilo. Tako ni ovaj komentar
nije ostao dokaraja poteen tih drutvenih utjecaja i tadanjih preokupacija.
PREDGOVOR IZDAVAA
(arapskog izdanja)
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog.
Zahvala pripada samo Allahu Uzvienome, Njemu zahvaljujemo i od Njega
pomo i uputu traimo. Njemu se utjeemo od zla dua naih i loih postupaka naih. Koga Allah uputi, taj i jest upuen, a koga On u zabludu odvede,
taj upuivaa nee imati.
Svjedoimo da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed
Njegov rob i Njegov poslanik.
Ovo je komentar Akde1 imama Ebu Dafera et-Tahvija, kojeg u novom izdanju iznosimo pred one koji se ele upoznati s vjerovanjem dobrih
predaka (selef) i istim monoteizmom (tevhd) s kojim je Uzvieni Allah slao
Svoje poslanike i vjerovjesnike, mir i blagoslovi Boiji neka su na njima! Moemo slobodno kazati da se ovoj dragocjenoj knjizi teko moe nai premca
u pogledu strune verifikacije, argumentiranog razvianja misaone dubine,
te privrenosti onoj ispravnoj metodologiji u traganju za istinom koje su se
drale prve muslimanske generacije.
Upravo iz tog razloga ova knjiga o teolokim uenjima islama, ova
Akda, naila je na izuzetnu prihvatljivost kod iznimno velikog broja uenjaka2
1
Akda (mn. akid) islamsko vjerovanje; doktrina islama; u ovom sluaju naslov knjige
spomenutog autora. (Nap. prev.)
to se najbolje vidi iz rijei velikana znanosti ejha Abdulvehhba es-Subkja u njegovoj
knjizi Mudu-n-niami ve mubdu-n-nikami (Oivotvoritelj ugodnosti i dokida neugodnosti), koje glase: Ova etiri mezheba - zahvaljujui Uzvienom Allahu - jedinstvena su
u pogledu vjerovanja (akid), izuzimajui one koji se pridruie secesionistima koji su se
odvojili od glavnog toka islama (mutezila) i one koji su nauavali o Boijem utjelovljavanju
(tedsm). Izuzimajui, dakle, njih, ogromna veina pristalica tih mezheba je na ispravnom
putu i priznaje akid Ebu Dafera et-Tahvija, kojeg su uenjaci prenosili iz generacije u
generaciju bivajui saglasni sa njim.
11
12
i doivjela veliki broj komentara, od kojih je, meu poznatim do sada, ovaj
najbolji i najljepe ilustrira vjerovanje prvih generacija muslimana. Pisac obilato koristi sadraje iz knjiga ejhu-l-islama Ibn Tejmijje i njegovog uenika
Ibnu-l-Kajjima, premda to ne naznaava, za ta moda i ima opravdanje.3
Naime, akda (vjerovanje, teoloki nauk) prvih muslimana bila je izloena
snanim nasrtajima fanatika, neobuzdanih razmetljivaca i zlonamjernih
uenjaka, koji su imali velikog utjecaja na neke vladare, usljed ega se pojedine pristalice tog vjerskog nauka (akida) nisu javno eksponirale, osobito
u vremenu kada su neki ljudi po zadatku unitavali knjige ejhu-l-islama.4
Takva situacija dovela je do gubljenja djel ovog velikog imama, pri emu
su spaene samo neke rijetke knjige, to je nagnalo Ibn Urveta el-Hanbelija
ed-Dimekija da ih sakupi i sauva u svom velikom zborniku, poznatom
kao El-Kevkibu-l-durrijju fi tertbi musnedi-l-imam Ahmed e-ejbni,
uvrtavajui u njega mnoga djela ejhu-l-islama, nalazei i najmanji povod
da to uini.
Takva situacija potrajala je sve do skorijih vremena. Tako je jedan
utjecajni ovjek u Damasku na kraju prolog stoljea (tj. XIX) unitavao sve
knjige ejhu-l-islama i njegovih uenika do kojih bi doao, kao i sve druge
knjige u kojima su zastupana slina stajalita, to je bio njegov vid podrke
orijentaciji i uvjerenju kojima je pripadao, a koji su bili panteistike naravi
(el-hull ve-l-ittihd).5
Miljenja sam da su ta kunja i neprijateljstvo prema vjerovanjima
(akid) prvih muslimanskih generacija (selef) bili razlogom zatakivanja
imena autora ovog blagoslovljenog komentara, te preuivanja u komentaru imena ejhu-l-islama Ibn Tejmijje i imama Ibnu-l-Kajjima, mada je on u
svoje djelo uvrstio mnogo toga od njih dvojice, na nekim mjestima ak i po
nekoliko stranica!
Ovo djelo je dosada ve dva puta tampano, meutim nae izdanje
se odlikuje time to je sravnjeno s cjelovitim rukopisnim primjerkom, koji
mi je dopao u ruke nakon to mi je Allah otvorio put do njega. Rukopis se
3
Ovu konstataciju izrekao sam prije trideset godina, a istu potvrdio nakon to sam naiao
na komentar velikog uenjaka Ibn Ebu-l-Izza el-Hanefija i nakon to sam se uvjerio da je
to njegov komentar ove Akde, i spoznao kakve je sve neugodnosti zbog svog teolokog
vjerovanja autor doivljavao od inovatora u vjeri i promicatelja zabluda.
Kad god se u knjizi spomene ova titula, uvijek se misli na Ibn Tejmijju (661-728. po H.) (Nap.
prev.)
V.: Uvod u knjigu El-Kelimu-t-tajjibu (Lijep govor), str. 4; izdava: El-Mektebu-l-islami.
13
odlikovao razgovjetnim pismom i revnosnom tanou. Neke greke na pojedinim mjestima bile su neznatne i lahko prepoznatljive.6
Na kraju rukopisa pisalo je sljedee: Prepis djela zavrio bijedni siromah, sluga vrhunskih uenjaka i pisaca reprezentativnih djela, u damiji
Merdan-medrese - Allah mu se smilovao i bio zadovoljan njime! - Abdul-Muhji, sin Abdu-l-Hamda, sina hadi Muhammeda Mekkija e-ejhalija
el-Bagddija, u ponedjeljak 9. redeba 1322. god. po H. Odatle smo razaznali da je isti prepisan iz originala koji se nalazi u Bagdadu pa sam uznastojao doi u posjed njegova primjerka (duplikata). S tim ciljem obratio sam
se pismom najveem uenjaku Iraka, Behdetu el-Eseriju, sa preporukom
mog cijenjenog profesora ejha Behdeta el-Bejtara. Meutim, profesor ElEseri nije uspio doi do orginalnog primjerka autografa, niti bilo ta saznati
o njemu, pa sam se obratio nekolicini drugih eminencija, meu njima i kolegi knjievniku dr. Abdullhu Dubriju, potom cijenjenom profesoru dr.
Abdulkerimu Zejdnu i drugim, neka ih Allah nagradi svakim dobrom. Uz
to sam i lino vie puta posjetio Irak i tragao za autografom tog rukopisa, no
dosada nita nisam uspio pronai.
Poto se u prvom tampanom izdanju ne navodi ime autora, sukladno
izvorniku po kome je uraen, u drugom izdanju je profesor ejh Ahmed
akir7 obznanio da je autor knjige Ali ibn Ali ibn Muhammed ibn Ebu-lIzz el-Hanefi8 oslanjajui se na podatke koje mu je dao eminentni uenjak
Prvo izdanje izdato je u Mekki 1349. hidretske godine, a izdava je bila grupa islamskih
uenjaka na elu sa ejhom Abdullhom ibn Hasanom ibn Husejnom Al e-ejhom, Allah
mu se smilovao. To izdanje bilo je utemeljeno na jednom primjerku rukopisnog prijepisa
koji je obilovao grekama i odstupanjima od izvornika, budui da nisu mogli doi ni do
kojeg drugog primjerka. Stoga su morali uloiti veliki trud na njegovu ispravljanju i korigiranju pogrenih dijelova - Allah ih dobrom nagradio! I pored toga, ni to njihovo izdanje
nije prolo bez velikog broja greaka. Potom se prihvatio tampanja drugoga izdanja moj
profesor, strunjak za hadis, ejh Ahmed Muhammed akir, Allah mu se smilovao, kojeg je
objavio u Kairu 1373. hidretske godine, oslanjajui se na prethodno izdanje, pokuavi otkloniti greke (napravljene) u samom tekstu Komentatora, podvrgavajui provjeri hadise
i predaje ime je pripremljeno potpunije i ispravnije izdanje od onog prethodnog. Meutim, i jedno i drugo izdanje imaju nedostatak kojeg prireivai nisu uoili, jer nedostatak
onog rukopisnog primjerka, na temelju kojega su tampana oba izdanja knjige nije samo
obilovao grekama i odstupanjima, ve i isputenim tekstom i prazninama na mnogim
mjestima, ponekad i po itav jedan list, ime je naruen kontekst govora i poremeen
njegov ustroj, tako da je veliki dio ove knjige veini italaca bio nerazumljiv.
Umro - Allah mu se smilovao! - u mjesecu zu-l-hidetu 1377. po H./juli 1971.
V.: podatke o njemu na str. 15.
14
11
10
15
koji se nalaze u jednom od ta dva izdanja, stavili smo u ovakve zagrade [].
Isto tako smo numerisali kuranske ajete i posvetili vie panje kvalitetu
tampe i korekturi, tekstove sravnili s njihovim izvornim oblicima i - koliko
smo bili u stanju - redaktirali one pasae koji su bili manje jasni.
Tekst djela uporedili smo s velikim brojem rukopisnih primjeraka, a
na uvaeni profesor, hadiski strunjak, ejh Muhammed Nsiruddn elAlbn provjerio je vjerodostojnost hadisa, a zatim proveo i superreviziju,
ime je doprinio kvaliteti i veoj upotrebnoj vrijednosti ovoga izdanja.
U sravnjivanju rukopisa i pripremi materijala za tampu, te u redakturi teksta i lekturi ovoga treeg - a naeg prvog - izdanja, uestvovali su
eminentni profesori: Abdurrahmn Albn, Vehbi Sulejmn Gved, Sed
et-Tantv, uajb el-Arnaut i Abdulkdir el-Arnaut.12
Struna javnost je ovo nae izdanje primila veoma dobro, a na uvaeni profesor, veliki muftija, ejh Muhammed ibn Ibrhm - neka je na njega
milost Boija! - uvrstio ga je u nastavni plan i program, kao obaveznu literaturu u viim i visokim kolskim ustanovama u Rijadu, te na medinskom
Islamskom univerzitetu.
Isto tako, Fakultet islamskih nauka u Bagdadu uvrstio je ovo djelo u
svoj nastavni program, a potom ga, uz nau saglasnost, sukusirao za tu svrhu, dok ga je na Univerzitetu Damask, na njegovom erijatskom fakultetu,
na uvaeni profesor dr. Mustafa es-Sibi, tadanji dekan tog fakulteta Allah mu se smilovao! - uvrstio u obaveznu literaturu.
Ovo nae izdanje sadri i neke veoma vrijedne priloge, koji su od velike
koristi. Meu njima nalazi se i sljedee:
- osvrt mog uvaenog profesora, velikog uenjaka, ejha Abdulaziza
ibn Bza koji se moe nai na 109. strani.
- opservacije mog profesora, velikana znanosti, ejha Abdurrezzka
Affija na djela ejhu-l-islama Ibn Tejmijje i njegovog uenika, tako
12
Ja sam ga, kao kopiju, tampao vie puta. Meutim, neki ljudi niskoga morala su plagirali
kopiju, ili su materijal tampali nakon to su iz njega izuzeli neke stvari, dok su jedni od
njih izostavili i ime pisarnice, a neki su ga zadrali, za ta e Allahu raun poloiti. Neki su,
opet, kopirali tampano izdanje profesora akira, pravei nam konkurenciju i nadmeui
se sa nama. No, da je profesor ejh Ahmed akir - Allah mu se smilovao! - s obzirom na
njegovu uenost i objektivnost, vidio ovo nae izdanje on bi njime bio oduevljen i svakako
bi mu dao prednost nad svojim izdanjem, budui da smo mi prihvatili sve one dobre stvari
iz njegovog izdanja i na njih dodali jo mnoge druge.
16
14
15
17
Ne mogu, u naem izdanju, katogorino ustvrditi da komentar pripada Ibn Ebi-l-Izzu - Allah mu se smilovao! - meutim, moj uitelj ejh Muhammed Nsiruddin el-Albn pri svojoj prvoj posjeti Maroku 1395. po H.,
od uvaenog profesora ejha Muhammeda Ebu Hubza, direktora biblioteke grada Tetuana, u Kraljevini Maroko, dobio je kopiran traktat o rukopisu,
ispod ijeg je naslova stajalo da je autor Komentara Tahvijeve Akde - Ibn
Ebu-l-Izz el-Hanefi.
To me je ponukalo da preispitam sve to je tome prethodilo, pa sam
sve to sakupio kako bih utvrdio ko je ustvari pravi komentator, s tim da sam
odbacio mogunost da to moe biti Demluddn Jsuf ibn Msa el-Malti,
kako se to, s jedne strane, jasno nahodilo iz nekih rijei koje su bile izbrisane
u rukopisnom primjerku, te kako je takvo neto, sa druge strane, nelogino da bi El-Malti mogao napisati neto poput ovoga selefijskog komentara,
utemeljenog na Vjerovjesnikovom hadisu, s obzirom na njegove rijei, kako
se to navodi u djelu ezertu-z-zeheb (7/40): Ko bude itao Buhrija, taj je
otiao u herezu!
On je, naime, izdavao fetvu kojom je doputao upotrebu opojne trave
(haia), te pribjegavanje razliitim doskoicama u pogledu kamate, tvrdei
da to ima uporite u njegovoj pravnoj koli, to je, bez imalo sumnje, njegova potvora - koju njegovi istomiljenici promiu sve do danas - na imama
Ebu Hanifu i na estite i ugledne autoritete njegovoga mezheba.
Na tu injenicu upozorio je i Ibn e-ahna, skladajui mu pjesmu rugalicu, u kojoj kae:
udim se ejhu koji trai bogobojaznost od ljudi
a sam nikad i ne pomisli na Milostivoga,
nit bogobojazan je on!
Doputa upotrebu haia i kamatu,
a onog ko stvarno Objavu slua
u otpadnike svrstava odjednom!
Potom je postalo jasno zbog ega je zatajivano ime Ibn Ebu-l-Izza, odnosno zbog ega je brisano. Bio je to, naime, strah od zlog nasrtaja - to je
u njegovom vremenu bila dominantna praksa, koju su provodili nerazboriti
kira - Allah mu se smilovao! - jer u svemu tome ima nedostataka i iskrivljavanja. Da je
na profesor ejh Ahmed akir mogao vidjeti ovo nae izdanje, sasvim sigurno bi njime bio
oduevljen s obzirom da se odlikovao znanjem i objektivnou.
18
i fanatini ljudi, podravani snagom neukih vladara: Zhira Berkka, njegovog sina Nsira Fereda, Ldna ibn Abdullha erkesija i njima slinih koji
slijedie loe vjerovanje, uz svu onu izopaenost u praktinom ponaanju.
Oni su, naime, odravali bliske odnose sa zagovornicima doktrine transcendentalnog jedinstva Bitka (vahdetu--uhd), sihirbazima, astrolozima
i geomantima,16 tako da skoro i ne moe nai nikoga drugog da im je bio
blizak, a da nije bio iz tih redova.
Najbolji dokaz za to jest ono to navodi Ibn Hader; evo njegovih
rijei: Godine 784. u Damasku se desila afera vezana za ejha Sadruddna
Alija ibn Ebu-l-Izza el-Hanefija. Ona je zapoela tako to je pjesnik Ali
ibn Ejbek es-Safedi spjevao jednu kasidu s rimom na slovo l po uzoru na
kasidu Banet Sud, te je predoio pjesnicima i uenjacima, koji su mu za
to uputili estitku. Meu njima je bio i Sadruddn Ali ibn Aluddn ibn
Ebu-l-Izz el-Hanefi, koji je, meutim, neke stvari u kasidi podvrgao kritici,
to je spomenuti Ali ibn Ejbek opazio, i to je u njemu pobudilo negativna osjeanja. Sadruddn je sa tim listom otiao kod nekolicine uenjaka i
veina njih je osudila smisao onih mjesta koja je on bio naznaio. Tako se
to proulo.
17
16
17
19
18
20
Kako je onima koji izostanu bilo zaprijeeno otrim sankcijama, svi su doli.
Meu njima je bio i Saduddn Nevevi, Demluddn Kurdi, erefuddn Gazz,
Zejnuddn ibn Redeb, Tekijjuddn ibn Muflih i njegov brat ihbuddn ibn
Hadi - oni su, jedan za drugim, osuivali veinu onoga to je rekao Ali
ibn Ebu-l-Izz. Zatim su upitani o onima koji su se priklonili egzoteristima
(zhirije) i pristali uz Ibn Tejmijjea, pa su svi odreda odgovorili da oni, to
se tie vjerovanja, o imenovanima znaju samo dobro. Jedino je Ibn Muflih
imao neke rezerve prema nekima od njih.
Zatim su se okupili i po peti put i tada su se saglasili da Ibn Ebu-l-Izz
ipak mora biti sankcioniran. Jedino se hanbelijski predstavnik nije saglasio
sa tim.
Ibn Ebu-l-Izz je ponovo upitan ta je mislio pod onim to je napisao,
i njegov odgovor je bio: Nisam htio nita drugo osim drati stranu Vjerovjesnika, a.s., i ispunjavati njegovu naredbu: naime, ne imputirati mu nita
preko onoga to mu pripada!
Na temelju te njegove izjave kadija ihbuddn Zuhr je izdao fetvu po
kojoj je to bilo dovoljno da njegove rijei mogu biti prihvaene, s tim da se
loe izrazio. Tako je i zapisano.
Ibn ureji i drugi bili su miljenja da ga treba sankcionirati, pa je tako
kadija E-fii naloio da se uhapsi, te je i uhapen u Azraviji i prebaen u
Tvravu. Nakon toga je donesena presuda prema kojoj je bio osloboen
svih drugih sankcija osim zatvora, to je preostali dio kadija i ispotovao.
Iza toga je napisana jedna depea u kojoj je dat pregled onoga to se
dogodilo, a koju su potpisale kadije i vjerski uenjaci. Depea je potom poslana u Egipat, da bi u mjesecu zu-l-hidetu bio izdat dekret o skidanju Ibn
Ebu-l-Izza sa poloaja koje je zauzimao, tako da je umjesto njega El-Izjetu-lberniju19 predavao erefuddn Herevi, a Devheriju izvjesni Ali, koji je imao
nadimak Veliki, dok je Ibn Ebu-l-Izz ostao u zatvoru sve do mjeseca rebiul-evvela naredne godine.
Odatle je uveden obiaj da se, poslije sabah-namaza, priziva Boija
milost sa pozivanjem na Vjerovjesnikov ugled kod Boga - takvu naredbu
mujezinima izdao je fiijski kadija i oni su postupali po tome.
19
21
etvrtog dana mjeseca zu-l-kaade Ibn ez-Zuhr je zatraio da mu dovedu emsuddna Muhammeda ibn Halla el-Harrija el-Munsifija pa ga je
kaznio zbog fetve koju je izdao o razvodu braka temeljei je na stavu Ibn
Tejmijjea, te zbog njegovih rijei: Allah je na nebesima.
Onaj ko ga je optuio bio je El-Kure. Tako je naredio da se izbiuje
i da se provede pored vrata kadijskih kua. Potom se Ibn ez-Zuhr izvinuo,
rekavi: Mislio sam da se radi o obinom ovjeku; samo su mi, naime, rekli
da je neki El-Harri rekao tako i tako!
Ovo nam prenosi Ibnu-l-Haddi to sugerira da je onaj prenaglio u
svom postupku prema njemu, da stvar nije ispitao, a Allah e u vezi s tim
postupiti kako On bude htio.
Neto najzanimljivije to se prenosi od Ibnu-l-Munsifija jest da su se
neki ljudi okaharili usljed onoga to se zbilo sa njim, na ta je on rekao: ao
mi je samo to su uzeli mojom rukom napisane rijei da sam earija, a to e
vidjeti i sa, sin Merjemin, kada ponovo sie na Zemlju!
Svi ti faktori doprinijeli su da autor Ibn Ebu-l-Izz zataji svoje ime, ili
da mu ime izostave prepisivai iz straha od onih vladara i njihovih nasilnih
istomiljenika. No, ako bismo temeljito ispitivali taj period i sve nedae i ponienja kojima su u njemu izlagani vjerski uenjaci, otili bismo preiroko.
Nemoj da bude obmanut Kevserijevim komentarima u kojima on dri
stranu Berkka, Ldna i njima slinih, budui da u njima ima i elemenata
pristrasnosti prema svom rodu, pored one pristrasnosti vezane za mezheb
i oblik vjerovanja.
Molimo Allaha Uzvienoga da ovaj na trud uini iskrenim, uloenim
Njemu za ljubav, na Njegovome putu i u Njegovom zadovoljstvu i da nagradi svakog onog ko dadne svoj doprinos u promicanju vjerovanja prvih muslimanskih generacija, a naa zadnja dova je da sva zahvala pripada Allahu,
Gospodaru svih svjetova.
Zuhejr e-wi
Bejrut, 25. abana 1391. g. po H.
U mekanskom izdanju Komentara Tahavijeve Akde navodi se da je umro 746., to je pogreno. Tano je ovo kako smo mi naveli, a to smo preuzeli iz djela Ed-Dureru-l-kmina
(Skrivena zrna bisera), 3/87, indijsko izdanje, zatim iz egipatskog izdanja br. 2818 i br. 2889,
23
25
26
Mukallid - dosl. oponaatelj; rije izvedena iz druge vrste korijenskog glagola kalede/jaklidu, to znai: oko vrata objesiti, staviti ogrlicu na vrat, ali znai i: imitirati, oponaati,
povoditi se za nekim. U strunoj terminologiji mukallidom se naziva ona osoba koja nema
dovoljno znanja ni umijea da sama izvodi zakljuke i donosi propise iz opih vjerskih
smjernica te koja, usljed toga, treba slijediti nekog vjerskog autoriteta (imama-mudtehida) u tome kako, zbog vlastitog neznanja, ne bi otila u zabludu. (Nap. prev.)
Vidjeti o tome u Ibn Haderovom Lisnu-l-mznu (Jeziku vage), u biografiji o piscu.
27
to se pak tie njegovih djela - Allah mu se smilovao! - ona odraavaju vrhunsku strunost, iscrpnost, viestruku korisnost i ljepotu realizacije.
Neka od njegovih djela su: El-Akdetu-t-tahvijja (Tahvijeva Akida),
tj. ovo djelo koje, zajedno s njegovim komentarom, iznosimo pred itaoce
u luksuznome izdanju. I pored toga to je maloga obima, njegova vrijednost
je obilata, a metodologija po kojoj je pisano je na tragu one koju su primjenjivale prve muslimanske generacije. Meu svoje dvije korice sadri sve ono
to jedan musliman treba znati o svome vjerovanju.
Zatim Meni-l-sr (Smislovi tradicije) u kojem su izloene erijatskopravne studije, propraene argumentima, u kontekstu kojih su navoena i
ona pitanja oko kojih miljenja uenjaka nisu usaglaena. On pritom nie
dokaze za njih i raspravlja o njima i na koncu iznosi ono miljenje koje smatra
najispravnijim. Ova knjiga tako ui studenta kako e pristupiti pravnim rjeenjima i prua mu uvid u aspekte razilaenja, te u njemu razvija sposobnost
izvoenja zakljuaka kako bi mogao biti samostalan u donoenju odluka.
Spomenut emo i knjigu Mukelu-l-asr (Dvojbene predaje)3, kojom
on pobija kontradiktornost u predajama i izvoenje propisa iz nje. Zatim
knjige: Ahkmu-l-Kuran (Propisi Kurana), El-Muhtesar (Saetak), erhu-lDmii-l-kebr (Komentar Velikog zbornika), erhu-l-Dmii-s-sagr (Komentar Malog zbornika), E-urt (Uvjeti), En-Nevdiru-l-fikhijje (erijatskopravni rariteti), Er-Reddu ala Ebi Ubejda (Odgovor Ebu Ubejdeu), Er-Reddu
ala Is ibn Ebn (Odgovor Isau ibn Ebnu) te druga velika i renomirana djela.
Umro je u Egiptu - Allah mu se smilovao! - u srijedu naveer, poetkom mjeseca zu-l-kadeta 321. godine po H. i ukopan je u mezarlucima
El-Karfa.
Ovo djelo sastoji se od sedam debelih svezaka i nalazi se u sklopu rukopisnoga blaga u
Biblioteci Fejdullah ejhu-l-islam u Istanbulu, dok je jedan njegov dio - neto oko polovine
djela - tampan u etiri dijela u Hajderabadu. Radi se o iznimno vrijednom i korisnom
djelu u kojem se navode hadisi koji se na prvi pogled ine kontradiktornima, meutim,
autor na svoj osoben nain otklanja tu njihovu prividnu kontradiktornost, na veliko zadovoljstvo iskrenog vjernika.
30
I u ovom i u prethodnom ajetu opredijelili smo se za doslovan prijevod, budui da se sintagma duh iz zapovijesti Svoje/Nae razliito poima i tumai. (Nap. prev.)
31
32
mudra opomena i Pravi put. Strasti sa njim nee odlutati, niti e jezici njime
govoriti tlapnje. Njegova uda su neprestana i ueni ljudi ga se ne mogu
zasititi. Ko njime bude govorio istinu e kazati, ko po njemu bude postupao
bit e nagraen, ko po njemu bude sudio bit e pravedan, a ko njemu bude
pozivao vodit e prema Pravome putu.2
Mnogo je ajeta i hadisa koji sugeriraju isti ovaj smisao.
Allah, d.., sigurno nee primiti vjeru ni od prvih, niti od potonjih
naroda, osim ako je sukladna Njegovoj vjeri koju je On obznanio jezikom
Svojih poslanika, a.s.
Uzvieni Allah Sebe proglaava istim od nepravilnih ljudskih predstavljanja, i istie da je ispravno samo ono kako su Ga opisivali Njegovi poslanici; On kae: Velianstven je Gospodar tvoj, Gospodar snage, i daleko
od onoga kako Ga predstavljaju oni! Mir poslanicima i hvaljen neka je Allah,
Gospodar svjetova! (Es-Sfft, 180-182)
Uzvieni Allah, dakle, odrie od Sebe svojstva kojim Ga opisuju nevjernici, zatim pozdravlja poslanike i napominje da je ispravno ono kako su Ga
oni opisali, da u tome nema nedostataka i mahana, a potom hvalu izrie
Samome Sebi s obzirom na svojstva koja jedino On posjeduje a zbog kojih
zasluuje potpunu hvalu.
Sudionici prvih, najboljih generacija muslimana bili su na onome na
emu je bio Poslanik, s.a.v.s. To su bili ashabi i oni koji su ih slijedili u dobru
(tabin). Stariji od njih prenosio je emanet onome mlaem, dok se onaj
potonji ugledao na svog prethodnika, a svi zajedno su se u tome povodili
za poslanikom Muhammedom, s.a.v.s., i slijedili njegov pravac, kako to kae
Allah u Svojoj uzvienoj Knjizi: Reci: Ovo je Put moj, ja pozivam k Allahu,
imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi... (Jsuf, 108)
Ukoliko se njegove rijei: ...i svaki onaj koji me slijedi vezuju za podrazumijevajuu zamjenicu ja u glagolu edu - pozivam onda je to dokaz da
su njegovi sljedbenici, obligatno, ba oni, pozivatelji ka Allahu, a ukoliko se
vezuju za odvojenu linu zamjenicu ja (ene), onda on eksplicitno ukazuje
2
Hadis ima veoma lijepo znaenje, meutim, njegov prijenosni niz je slab (daf). U njemu
se nalazi El-Hris el-Aver koji je sporan (lejjin) prenosilac. Neki ga autoriteti ak sumnjie
i za laljivost. Ove rijei - po svemu sudei - potjeu od Alije, r.a., a El-Hris ih, pogreno,
pripisuje Vjerovjesniku, s.a.v.s. Sam Tirmiz, koji hadis i navodi, ocjenjuje ga slabim; on kae:
Nije nam poznato da se prenosi ijednim drugim prijenosnim nizom, osim ovoga, a i ovaj
nije do kraja jasan (medhl). Uz to, El-Hris je kao prenosilac sporan.
33
Hadis prenosi itava skupina ashaba, a navode ga i El-Buhri i Muslim. V.: Es-Sahha (Vjerodostojnica), br. 270.
Opirnije o njemu vidjeti u Zehebijevoj knjizi Tezkiretu-l-huffz (Katalog hafiza), III/28-29,
te u mnogim drugim djelima.
Tevl - tumaenje kojim se, naelno, ide za tim da se doe do izvornog znaenja odreenih formulacija. (Nap. prev.)
34
Potom su vjernici osjetili potrebu za pojanjenjem dokaza i otklanjanjem sumnji koje su se pojavile u vezi s njima, pa je mnogo toga izreeno
i mnogo nereda proizvedeno, a sve zbog toga to su panju pridavali dilemama promicatelja ideja koje nisu imale svoje utemeljenje u istini, i to su
se uputali u pokuen razgovor kog su prve generacije (selef) smatrale neprilinim i zabranjivale njegovo prouavanje, bavljenje njime i posveivanje
mu panje, odazivajui se tako naredbi svoga Gospodara koji kae: Kada
vidi one koji nedolino raspravljaju o znakovima Naim, nek si daleko od
njih sve dok na drugu temu ne preu (El-Enm, 68), jer ajet podrazumijeva
i njih.
I krivo tumaenje (tahrf) i devijacija (el-inhirf) imaju razliite stepene: nekad su isto nevjerstvo (kufr), nekad grijeh (fisk), nekad neposluh
(masija), a nekad obina greka.
Obaveza je, pak, slijeenje poslanik i onoga to je Uzvieni Allah
objavio posredstvom njih. Allah je slanje poslanika okonao sa Muhammedom, s.a.v.s., uinivi ga posljednjim poslanikom, a Njegovu Knjigu koju je
Muhammedu objavio zatitnim znakom svih ostalih nebeskih knjiga. On
je njemu spustio Knjigu i Mudrost, a njegov poziv uinio opim pozivom
svim ljudima i svim dinima, aktuelnim sve do kraja zemaljskog vremena.
Njime je oboreno svako opravdanje ljudi pred Allahom. Allah je putem njega pojasnio svaku stvar i njemu i njegovu ummetu upotpunio vjeru, kako u
informacijskom, tako i u obligacijskom smislu, uinivi da pokornost njemu
bude i pokornost Allahu, a nepokornost njemu i nepokornost Allahu. Zakleo se Samim Sobom da oni nee biti pravi vjernici sve dok njega ne uzmu
za sudiju u svojim sporovima, i saopio da licemjerni ljudi ele nekog drugog
uzeti za presuditelja, te da se, kada se pozovu Allahu i Njegovu Poslaniku,
tj. Kuranu i sunnetu Allahovog Poslanika, na svaki nain okreu od toga,
tvrdei da im je elja samo dobro i podudarnost sa istinom.
Tako govore i mnogi teolozi-skolastiari (mutekellimn) i kvazifilozofi
- naime:
elimo osjetilno spoznati stvari i njihove sutine, tj. dokuiti ih i upoznati se sa njima; elimo uspostaviti sklad izmeu racionalnih dokaza, koje
nazivaju intelligilibijama - umnim dokazima, a koji su zapravo bezumni - i
onih dokaza koji se tradiraju od Poslanika, s.a.v.s., odnosno elimo postii
sinkretizaciju erijata i filozofije. Isto tako, mnogi inovatori u vjeri iz reda isposnika i sufija kau: elimo djela ostvariti na lijep nain, tj. uskladiti erijat
35
36
Rije srednjeg ovdje ima znaenje: najboljih ljudi, najpravednijih. U tom znaenju je ta rije
upotrijebljena i u ajetu: I tako smo vas uinili (sredinjom, srnom) najboljom zajednicom... (El-Bekare, 143)
7
Puno ime mu je Bir ibn Gijs el-Mers Ebu Abdurrahmn, mutezilijski pravnik, sumnjien za otpadnitvo od vjere, koji je erijatsko pravo uio od Ebu Jsufa. elnik je mersijske
frakcije. U djelu Miznu-l-itidal (u arapskom izvorniku pogreno stoji El-Lisan, nap. prev.)
za njega se kae: Zabludjeli inovator. Ne treba od njega prenositi, on toga nije dostojan!
8
Ilmu-l-kelm - (skolastika) teologija, u to vrijeme temeljena na naelima grke filozofije.
(Nap. prev.)
6
37
38
39
10
Hadis se prenosi posredstvom Ibn Abbsa i drugih ashaba, a biljee ga i El-Buhri i Muslim.
Struno je valoriziran u djelu Es-Sahha, pod brojem 406.
Tj. osobu koja je punoljetna, razumna, koja ima slobodu izbora i koja eli prihvatiti islam
za svoje ivotno opredjeljenje. (Nap. prev.)
40
staratelja da zatrai od njega ponovno izgovaranje Kelime-i ehadeta, premda je njegovo izgovaranje, po opoj saglasnosti muslimana, obavezno i prethodi obavezi namaza, meutim smatra se da je on tu obavezu izvrio ranije.
Ovdje se pojavljuje nekoliko pitanja o kojima su raspravljali islamski
pravnici, naprimjer: kakav je status onoga ko obavi namaz, a nije izgovorio
Kelime-i ehadet, odnosno ko bude vrio neke druge islamske propise, a
nikada nije izgovorio Kelime-i ehadet - da li time postaje musliman, ili
ne? Ispravno stajalite je da on postaje muslimanom tek sa svim bitnim
osobenostima islama. Prema tome, potvrivanje Allahove jedinosti prvo je
sa ime ovjek ulazi u islam i zadnje sa ime odlazi sa ovog svijeta. Poslanik, a.s., rekao je: ije zadnje rijei budu: Nema boga osim Allaha, ui e u
Dennet!11 On je, dakle, prva i zadnja ovjekova obaveza.
Potvrivanje Allahove jedinosti je, prema tome, prva zapovijed, ali i
posljednja. Pod tim mislimo na potvrivanje Njegove jedinosti u Boanstvenosti (tevhdu-l-ulhijje), budui da potvrivanja Allahove jedinosti imaju
tri vrste:
1. govorom o atributima (fi-s-sift)12
2. potvrivanje jedinosti u stvaralatvu (tevhdu-r-rubbijje), tj. isticanje injenice da je jedini On Stvoritelj svega i
3. potvrivanje jedinosti u Boanstvenosti (tevhdu-l-ulhijje), tj. isticanje injenice da je jedino On, Uzvieni, dostojan da bude oboavan, i da u tome nita drugo ne moe imati svoga uea.
to se tie prve vrste, oni koji negiraju Allahova svojstva to svoje negiranje
podveli su pod korpus onoga ime se potvruje Boija jedinost (tevhd), kako
je to uinio, npr. Dehm ibn Safvn13 i oni koji su pristali uz njega. Oni, naime,
kau: Potvrivanje atribut podrazumijevalo bi pluralnost Nunopostojeeg
Bia! Meutim, neutemeljenost takve tvrdnje je oevidna i nije je potrebno
dokazivati budui da postojanje bia, lienog svih svojstava, u stvarnosti nije
zamislivo. Ljudski um pak moe pretpostaviti neku apsurdnost i uobraziti je
u svojoj mati, to je i krajnji oblik tatla.14 Ova tvrdnja je neke ljude odvela
11
12
13
14
Hadis je dobar, odnosno vjerodostojan (hasen ili sahh). Biljei ga El-Hkim i dr. Ja sam ga
struno elaborirao u knjizi Irvu-l-gall (Taenje ei), pod brojem 687.
Aff kae: Vidi str. 140. u I svesku knjige Muvfekatu sahhi-l-menkl li sarhi-l-makl
(Podudarnost vjerodostojne predaje sa zdravim razumom).
Puno ime mu je: Ebu Muhriz Dehm ibn Safvn es-Semerkand, zabludjeli inovator u vjeri.
Tatl - shvatanje da je Bog lien svih svojstava; deetikecija Boga. (Nap. prev.)
41
42
43
da jedan eli pokrenuti neko tijelo, a drugi ga eli zadrati u stanju mirovanja; ili da mu jedan eli podariti ivot, a drugi zadrati kao neivu tvar - tada
e se: ili ostvariti volja i jednog i drugog, ili pak volja samo jednoga od njih,
ili se, konano, nee ostvariti niija volja. Prva opcija nije mogua, budui da
pretpotstavlja sintezu dviju suprotnosti; ni trea opcija, takoer, nije mogua, jer pretpotstavlja negiranje gibanja i mirovanja tijela istodobno, to
je apsurdno. To bi, isto tako, nuno ukazivalo na nemo svakoga od dva
tvorca, a onaj ko je nemoan ne moe biti bog. Ako bi se pak ostvarila volja
jednog tvorca nautrb drugoga, taj bi, u tom sluaju, bio moan, a drugi
nemoan i time nepodoban za status boga.
Detaljniji govor o ovom pitanju nije zanemaren i nai e se na odgovarajuem mjestu. Mnogi teoretiari spekulativnog miljenja tvrde da se argument protuslovnosti nalazi u Allahovim rijeima: Da Zemljom i Nebesima
upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se! (El-Enbij, 22) Razlog
tome je njihovo uvjerenje da se pod jedinou Boijom u ravni stvaralatva (tevhdu-r-rubbijje), podrazumijeva i jedinost u ravni Boanstvenosti
(tevhdu-l-ulhijje) koju je Kuran objasnio i kojoj su pozivali poslanici, a.s.
Meutim to nije tako, budui da je jedinost Boija (tevhd), kojoj su pozivali
poslanici i koju obznanjuju objavljene nebeske Knjige, jest jedinost Boga u
Njegovoj Boanstvenosti (tevhdu-l-ulhijje) koja u sebi integrira i Njegovu
jedinost u stvaralatvu (tevhdu-r-rubbijje) to podrazumijeva oboavanje
samo Allaha Jedinoga, Koji nema sauesnika u Svojoj Boanstvenosti. Naime, arapski henoteisti ili mnogoboci (el-murikn)15 izraavali su Boiju
jedinost u smislu Njegovoga stvaralatva, priznavali su da je Stvoritelj nebesa i Zemlje jedan, da u tome niko drugi ne sudjeluje. Allah, d.., o njima
kae: A da ih upita: Ko je stvorio nebesa i Zemlju? - sigurno bi odgovorili:
Allah! (Lukmn, 25); Upitaj: ija je Zemlja i sve ono to je na njoj - znate
li? Allahova! - odgovorit e, a ti reci: Pa zato onda ne doete sebi? (ElMuminn, 84-85)
Mnogo je ovakvih primjera u Kuranu. Arapski henoteisti (el-murikn)
nisu vjerovali da kipovi imaju ikakvoga udjela sa Allahom u stvaranju svijeta.
Oni su u tome bili slini henoteistima drugih naroda: Indijcima, Turcima,
Berberima i drugim. Ponekad su vjerovali da su ti kipovi predstavljali likove
dobrih pojedinaca iz reda poslanika i pobonih ljudi te ih, kao takve, smatrali
15
Henoteisti - ljudi koji priznaju postojanje vrhovnog Boga, no koji vjeruju da sa Njim u
Boanstvenosti udjela imaju i neka nia boanstva, kakav je sluaj bio sa predislamskim
Arapima. (Nap. prev.)
44
zagovornicima kod Allaha, posredstvom kojih su se molili Allahu. To je sutina arapskoga mnogobotva (irk). Allah, d.., govorei o Nhovom narodu,
kae sljedee: I govorili su: Nikako boanstva svoja ne ostavljajte, i nikako
ni Vedda, ni Suva, a ni Jegsa, ni Jaka, ni Nesra ne naputajte! (Nh, 23)
U Buhrijevom Sahhu, u tefsirskoj literaturi, u kazivanjima o poslanicima i drugim izvorima navodi se Ibn Abbsova, r.a., izjava, i izjava nekih
drugih ljudi iz prvih muslimanskih generacija, prema kojoj su to bila imena
dobrih ljudi iz Nhovog, a.s., naroda, pa kada su oni umrli Nuhov narod je
ostao privren njihovim grobnicama, na kojima su, potom, podigli kipove
sa njihovim oblijima, da bi ih, tokom vremena, poeli i oboavati. Zatim
su se, isti ti kipovi, nali u arapskim plemenima. Ibn Abbs ih je spomenuo
poimence, jednog po jednog.16
U Muslimovom Sahhu zabiljeena je sljedea izjava Ebu-l-Hejjda
el-Esedija: Alija ibn Ebu Talib, r.a., rekao mi je: Hoe li da te poaljem sa
istom onom zapovijeu sa kojom je mene poslao Boiji Poslanik - meni je
on, naime, naredio da ne ostavim nijedan uzdignuti mezar, a da ga ne poravnam sa zemljom, te da ne ostavim nijedan kip, a da mu trag ne zametem!?17
Kod Buhrija i Muslima navedeno je da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u svojoj smrtnoj bolesti rekao: Allah prokleo Jevreje i krane: oni su mezarove
svojih poslanika nainili bogomoljama!,18 upozoravajui na ono kako su oni
postupili. Aia, r.a., kae: Da nije toga, njegov mezar bi bio istaknut, ali on se
bojao da bi njegov mezar mogao prerasti u bogomolju!
Buhri i Muslim navode hadis u kome stoji da je Poslaniku, a.s., u njegovoj smrtnoj bolesti spomenuta crkva u Etiopiji i istaknute njena ljepota i
ikone u njoj, pa je rekao: Oni bi, kada bi meu njima umro neki dobri ovjek,
na njegovom mezaru sagradili bogomolju (kapelicu) i u njoj naslikali te slike.
Oni e kod Allaha, na Sudnjem danu, biti meu najgorim stvorenjima!19
16
17
18
19
Predaja je vjerodostojna (sahh). Prenesena je kao izreka ashaba (mevkf), ali ima status
hadisa (merf).
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljee ga: Muslim, Ahmed i drugi autor, posredstvom
veeg broja prijenosnih nizova, koje sam ja naveo u knjigama: Irvu-l-gall i Ahkmu-ldeniz (Propisi o denazi), str. 207.
Hadis je vjerodostojan. Prenosi se posredstvom Aie i Ebu Hurejrea, a podupiru ga i mnogi
drugi hadisi. Ja sam ga elaborirao u knjigama: Tahzru-s-sdid (Podsjetnik onome ko ini
seddu) i Ahkmu-l-deniz, str. 216.
Hadis je vjerodostojan (sahh), a prenosi se posredstvom Aie. Ja sam ga elaborirao u prethodno naznaenom izvoru (str. 218).
45
U Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa (Es-Sahh) stoji da je Poslanik, s.a.v.s., na pet dana prije svoje smrti rekao: Zaista su oni koji su bili prije
vas mezarove svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi pretvarali u bogomolje! Vi
pak mezarove nemojte pretvarati u damije - ja vama to zabranjujem!20
Jedan od oblika mnogobotva (irk) jest i oboavanje zvijezda i obraanje kipovima, za koje se dri da odgovaraju naravima odreenih zvijezda. Takvo je - kako se tvrdi - bilo mnogobotvo Ibrhmova, a.s., naroda
a takvo je i ono koje se vezuje za meleke i dinne, te za pravljenje kipova sa
njihovim oblijima.
Eto, oni su vjerovali u jednoga Tvorca; vjerovali su da svijet nisu stvorila
dvojica tvoraca, no spomenuta nia boanstva uzimali su za svoje posrednike u odnosu sa Bogom. Uzvieni Allah za njih kae: A onima koji pored
Njega uzimaju zatitnike: Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie
Allahu pribliili. (Ez-Zumer, 3); Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im
ne mogu nauditi, niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: Ovo su nai
zagovornici kod Allaha. Reci: Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na
Zemlji postoji neto, a On zna da ne postoji! Hvaljen neka je On i vrlo visoko
iznad onih koje Mu pridruuju u Boanstvenosti Njegovoj! (Jnus, 18)
Isti je sluaj i sa mnogobocima (murikn) prijanjih naroda, koji su
u la ugonili poslanike. Allah, d.., o njima govori u kazivanju o Slihu, a.s.,
i deveterici ljudi iz njegovog naroda koji su se meusobno zakleli Allahom
da e nou iznenada napasti i ubiti Sliha, a.s., i njegovu kunu eljad. Ti zlotvori, mnogoboci, zakleli su se Allahom da e ubiti svog poslanika i njegovu
porodicu, iz ega se jasno nahodi da su oni vjerovali u Allaha, na nain kako
Ga vjeruju svi politeisti.
Iz svega navedenog dolazi se do saznanja da je monoteizam (tevhd)
za kojim se tei zacijelo onaj koncept kojim se samo Allahu priznaje Boanstvenost (tevhdu-l-ulhijje) i koji u sebi integrira priznavanje Njegove
jedinosti u stvaralatvu (tevhdu-r-rubbijje). Allah, d.., kae: Ti usmjeri
cijelo svoje bie, postojano, prema (jedinoj i uvijek istinitoj) vjeri okreui se
od svega to je lano, u skladu sa prirodnom sklonou koju je Allah usadio
u ovjeka (jer) - ne dopustiti da ikakva promjena pokvari ono to je Allah
tako stvorio - to je (svrha jedine) i uvijek istinite vjere; ali veina ljudi to ne
20
Hadis je vjerodostojan (sahh). Prenosi ga, takoer, i Ebu Avna u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa (Es-Sahh), te neki drugi autori. I njega sam, takoer, elaborirao u prethodno
navedenom izvoru (str. 217).
46
21
22
23
U ovom sluaju opredijelili smo se za Asadov prijevod ovoga ajeta, drei da on najvjernije
izraava smisao koji se eli saopiti, a Allah najbolje zna! (Nap. prev.)
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea. Struno je
elaboriran u knjizi Irvu-l-gall, br. 1220.
Hadis biljee Muslim i Ahmed, posredstvom Ijda ibn Hammra.
47
opredijelio za ono prvo. Priznanje postojanja Stvoritelja, tj. vjerovanje u Njega je, dakle, ili istina ili nije. Ovo drugo je, nema sumnje, pogreno, pa ostaje
samo ono prvo. Tako proizlazi da ovjek u svojoj naravi nosi neto to ini
da on ima svijest o Stvoritelju, i da vjeruje u Njega. Potom, on po svojoj uroenoj naravi moe voljeti, ili ne voljeti ono to mu je od koristi. Ovo drugo
je, nesumnjivo, pogreno pa, prema tome, on u svojoj naravi nosi ljubav
prema onome to mu je od koristi.
Isto se tako moe kazati da je unutarnjoj naravi ovjeka imanentan
osjeaj za pribavljanjem koristi i odbijanjem tete. Meutim, priroda svakog
ovjeka nije dostatna da to i ostvari, ve joj je potrebna jo neka komponenta, poput npr. obrazovanja i sl., pa kada se to stekne i ne bude nikakve druge
zapreke, ona se tada odazove svojim nutarnjim senzibilnim podsticajima,
koji joj nalau onakvu tenju.
Takoer se moe kazati i sljedee: Poznato je da je svaka dua prijemiva za znanje i tenju ka istini, no samo obrazovanje i podsticaj ne rezultiraju
nuno i ostvarenjem znanja i tenje kao takvih bez postojanja u dui prijemive moi. Naime, kada bi i oni nemuti i stoka bili poduavani i podsticani,
oni ipak to ne bi prihvatali. Meutim, poznato je da je stjecanje njena uvjerenja o Tvorcu mogue bez ikakvog odvojenog izvanjskog inioca, da je za
to dovoljna sama bit ovjekova. Prema tome, ako se to nalazi u samoj dui
i ako nema nikakvih zapreka, tada e uzrok, lien svake zapreke, proizvesti
svoju loginu posljedicu. Iz toga proizlazi da e ista ovjekova narav, ukoliko joj se ne desi neto to e je deformirati, neminovno priznati postojanje
Tvorca i biti Mu pokorna.
Moe se rei i sljedee: Ako ne bi dolo ni do kakvog ni negativnog ni
pozitivnog vanjskog utjecaja, sama ovjekova priroda bi nalagala dobro, s
obzirom na onu pretpostavku za znanjem i tenjom koju nosi u sebi, te s
obzirom na odsustvo svake zapreke za to.
Prenosi se kako je jedna skupina teologa-skolastiara eljela sa Ebu
Hanifom diskutirati o Boijoj jedinosti u stvaralatvu (tevhdu-r-rubbijje),
na ta im je on rekao: Prije nego to ponemo razmatrati to pitanje, kaite
mi ta mislite o lai na Tigrisu, koja ode i sama se natovari namirnicama,
robom i ostalim stvarima, a potom se sama vrati, pristane u luci, isprazni se
i ponovo ode nazad. Sve to sama od sebe, bez nekog ko njome upravlja?!!
To nije mogue!, rekli su oni. To se ne moe desiti! Ako je neto takvo
nemogue sa laom, kazao je on, kako bi moglo biti mogue sa svim ovim
svijetom, sa gornjim i donjim njegovim dijelom?!
48
49
Meutim, nisu govorili da, pored Njega, postoji jo neki bog koji je Zemlju prebivalitem uinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomina
postavio i dva mora pregradio. (En-Neml, 61) Naprotiv, priznavali su da je
sve to samo Allah uradio, kako se to konstatira i u ostalim ajetima, poput
ajeta: O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije
vas, da biste se kazne sauvali. (El-Bekare, 21); zatim: Reci: Kaite vi meni,
ako bi vas Allah sluha vaeg i vida vaeg liio i srca vaa zapeatio, koji bi vam
bog, osim Allaha, to vratio? (El-Enm, 46) i dr.
Ako bi se pod priznavanjem Allahove jedinosti u injenici stvaranja
(tevhdu-r-rubbijje), kojeg ovi teoretiari, i s njima saglasne sufije, smatraju
vrhuncem izraavanja Boije jedinosti, mislilo i na Njegovu jedinost u Boanstvenosti, o kojoj su nauavali poslanici i koju su navjetavale Objave,
onda treba znati da su kuranski argumenti raznovrsni i brojni, kakvi su, npr.,
oni kojim se potvruje Tvorac, kojim se dokazuje istinitost poslanika i sl.
Naime, sve to je ljudska potreba za nekim znanjem izraenija, argumenti
tog znanja su sve oitiji, to je izraz Allahove milosti prema ljudima.
Allah, d.., je u Kuranu ljudima naveo primjer za sve - to su racionalna mjerila korisna za ostvarivanje vjerskih ciljeva. Meutim, Kuran iznosi
na vidjelo istinu, kako u propisu, tako i u dokazu, a zar poslije istine ima ita
drugo osim zablude?! U sluaju kada postoje premise koje su opepoznate
i irom prihvaene, u pogledu kojih postoji opa saglasnost ljudi, on te premise koristi za argumentiranje, a ne dokazuje ispravnost istih.
U stilistici je primjena isputanja nekih elemenata u reenici sasvim
legitiman metod; to je jedan od dokaznih postupaka (Kurana, suprotno
tvrdnji neznalica, koji dre da u Kuranu ne postoji argumentaciona metoda), no ne treba ga brkati sa onim sluajevima koji bi mogli biti nejasni i,
kao takvi, predmetom sporenja. Kuran takva mjesta objanjava i sugerira
njihova znaenja.
Budui da je pridruivanje Allahu neega u injenici stvaranja apsurdno, da ga svi ljudi takvim smatraju - u smislu vjerovanja u postojanje
dvojice stvoritelja, ravnopravnih u svojstvima i inima - neki mnogoboci
su izali sa tvrdnjom da postoji jo jedan stvoritelj, koji je stvorio dio svijeta,
kako dualisti govore za tamu, kaderije24 za ljudska djela ili materijalistiki
24
50
51
52
53
Njegovim imenima i svojstvima - to je spoznajno-navjestiteljski tevhd (ettevhdu-l-ilmi el-haberi), ili poziv da se oboava samo On, Koji nema nikakvoga pridruka u Svojoj Boanstvenosti, i da se odbaci sve drugo to se oboava
mimo Njega - to je voljno potraujui tevhd (et-tevhdu-l-irdi et-talebi).
to se pak tie naredbe, zabrane i obavezivanja da se bude u pokornosti
Njemu, ti vidovi pripadaju pravnom aspektu tevhda, kao njegova nadgradnja; to se pak tie kuranskih obavjetenja o Boijim poastima sljedbama
Njegova tevhda, te ta je inio s njima na Ovome svijetu i ime e ih astiti
na ahiretu, ona izraavaju aspekt Allahove nagrade privrenicima doktrine
tevhda, dok obavjetenja o mnogobocima, te o tome kako ih je kaznio na
Ovome svijetu i kakva ih je patnja snala na ahiretu izraavaju kaznu za one
koji su izili iz okvira tevhda.
Prema tome, sav Kuran je proet tevhdom, njegovim zahtjevima i nagradom koja iz njega proistjee, odnosno mnogobotvom, njegovim sljedbenicima i kazni koja iz njega proistjee. Tako se u svim ovim ajetima govori
o tevhdu: Hvala Allahu Gospodaru svjetova, Svemilosnom, Milostivom,
Vladaru Dana sudnjega! Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo traimo. Na Pravi put Ti nas uputi - tevhd koji sadri molbu za uputom na Put
sljedbenika tevhda - kojima si darove Svoje podario! Ne na put onih koji
su srdbu Tvoju izazvali, niti na put onih koji su zalutali, tj. koji su odstupili
od tevhda.
Uzvieni Allah ovaj tevhd posvjedouje Samome Sebi. Svjedoe Mu
ga i Njegovi meleki, vjerovjesnici i poslanici. Uzvieni kae: Allah svjedoi
da osim Njega drugi bog ne postoji, i meleki, i ljudi ueni, svjedoe isto i
da pravedno postupa! Nema boga osim Njega, Silnoga, Mudroga! Doista je
vjera kod Allaha - islam! (Alu Imrn, 18-19)
Ovaj asni ajet sadri potvrdu sutine tevhda i on je odgovor svim
zabludjelim skupinama. Tako on sadri najvee, najvelianstvenije, najpravednije i najistinitije posvjedoenje - od najuzvienijih kategorija stvorenja
za Najuzvienije Bie kome se svjedoi!
Prve muslimanske generacije pod glagolom ehide26 podrazumijevali
su sud, presudu, obavjetenje, objanjenje i razjanjenje. Svi ti smislovi su
istiniti i jedni druge ne iskljuuju, jer svjedoenje podrazumijeva govor svjedoka i njegovu izjavu, kao i njegovo obavjetenje, objanjenje i razjanjenje.
26
54
Svjedoenje (oitovanje) se realizira na etiri stupnja. Prvi stupanj podrazumijeva znanje, spoznaju, uvjerenje u istinitost onoga to se posvjedouje, njegovu potvrdu. Drugi stupanj je svjedokov govor o tome, makar se
nikome drugom i ne obraao sa tim; on se tim svjedoenjem moe obraati
samome sebi, imati ga na umu, jezikom ga izgovarati ili ga zapisati. Trei stupanj je onaj kada svjedok i drugoga upozna sa svojim svjedoanstvom, obavijesti ga o tome i to mu objasni. etvrti stupanj je da onoga koga je upoznao
sa tim obavee tim sadrajem i zatrai od njega da ga prihvati kao takvoga.
Prema tome, svjedoenje Allaha Uzvienoga o vlastitoj jednosti i pravednosti sadri sva etiri ta stupnja: Njegovo znanje o tome, Njegov govor
o tome, upoznavanje i obavjetavanje Njegovih stvorenja o tome te njihovo
obavezivanje time.
to se tie stupnja znanja, svjedoenje ga nuno mora sadravati, u protivnom bi svjedok svjedoio o neemu o emu nema znanja. Uzvieni kae:
... Moi e samo oni koji Istinu posvjedoe, i koji Istinu znaju! (Ez-Zuhruf,
86) Poslanik, a.s., kae: Posvjedoi poput njega!, i pokazao je na Sunce.27
to se tie stupnja govora i obavjetenja, Uzvieni Allah kae: I oni
meleke, koji su robovi Milostivoga, enskinjem smatraju! Da li su oni svjedoci bili njihovu stvaranju?! A zapisane e biti njihove tvrdnje i oni pitani
bit e! (Ez-Zuhruf, 19) To je uinio njihovim svjedoenjem iako ga oni nisu
verbalno izgovorili i nisu ga potvrdili pred drugima.
Razina pak upoznavanja drugoga sa sadrajem svjedoenja (oitovanja), njegova obavjetavanja o pojedinostima, moe biti dvojaka: upoznavanje govorom i upoznavanje djelom. Tako postupa svaki onaj koji drugoga
upoznaje o neemu: nekada to ini rijeima, a nekad djelom. Tako je onaj
ko svoj dom pretvori u mesdid, kuna vrata uini otvorenim i uredi prilaz
kui, te ljudima dozvoli da ulaze i klanjaju u njemu, samim tim stavio na
znanje da je to postalo vakufom, makar to verbalno i ne izgovorio. Isto tako,
ovjek koji prema nekome prilazi s prijateljskim manirom, vedrinom u licu
i prijaznou, time i tom ovjeku, i drugima, pokazuje da ga, zapravo, voli,
da je drag njegovome srcu, makar to i ne iskazivao rijeima. To isto vai i u
suprotnom smislu.
27
Hadis je slab (daf). Hafiz Ibn Hader ga navodi u svojoj knjizi Bulgu-l-merm min edilletil-ahkm (Dostatni dokazi za propise). U toj verziji hadis glasi: Posvjedoi poput njega, ili
nemoj ni svjedoiti! On kae: Ibn Add ga navodi sa slabim prijenosnim nizom, dok ga ElHkim, pogreno, ocjenjuje vjerodostojnim! Ja sam ga pak struno elaborirao u El-Irvu,
pod br. 2667.
55
Slino je i sa svjedoenjem Gospodara Uzvienoga, Njegovim objanjenjem i upoznavanjem sa neim: nekada to biva govorom, a nekad djelom. Govor je ono sa ime je slao Svoje poslanike i sa ime je sputao Svoje
objave. to se pak tie Njegovoga obznanjivanja i upoznavanja djelom, to
je onako kako je rekao Ibn Kejsn, naime: Allah svjedoi, Svojim fascinirajuim regulatorstvom i Svojom perfektnou u onome to stvara, da nema
drugoga boga osim Njega.
Drugi je rekao:
U svakoj stvari imade dokaz dostatan
da On je sam Bog, da On je Jedan!
Dokaz da se svjedoiti moe i djelom jesu i rijei Uzvienoga: Ne trebaju mnogoboci da Allahove damije odravaju dok, istovremeno, protiv
samih sebe svjedoe nevjerstvom! (Et-Tevbe, 17), to je njihovo svjedoenje
protiv samih sebe djelima koja ine.
Hoe se kazati da On, Uzvieni, Svoje svjedoenje izraava kroz Svoja
stvorena znamenja koja ukazuju na Nj, tj. sugeriraju injenicu da su nastala
Njegovim stvaranjem i davanjem.
to se tie stupnja zapovijedi i obavezivanja onim to se posvjedoilo, samo svjedoenje njega ne ini neim to bi moralo biti obavezno. Meutim, svjedoenje na tom mjestu upuuje na njega i implicira ga, budui
da ga Uzvieni izrie kao onaj koji tim svjedoenjem i presuuje, odreuje,
nareuje i njime obavezuje Svoje robove, kako se to razaznaje iz rijei Uzvienoga: Gospodar tvoj da samo Njemu robujete nareuje... (El-Isr, 23);
Dvojici bogova vi se ne klanjajte! (En-Nahl, 51); A nareeno im je samo
da Allahu robuju, da Mu odano kao isti vjernici vjeru ispovijedaju... (ElBejjine, 5); ...A nareeno im je samo da tuju Boga Jedinoga! (Et-Tevbe, 31);
Ne stavljaj uz Allaha boanstva drugoga... (El-Isr, 22 i 39); I ne zazivaj uz
Allaha boga drugoga! (El-Kasas, 88)
Cijeli Kuran je pak svjedok tome.
Ono to svjedoenje Uzvienoga ini obavezujuim jest injenica da,
kada On posvjedoi da nema nikojeg drugog boga osim Njega, on time
istovremeno i obavjetava, iznosi na vidjelo, stavlja na znanje, presuuje i
odreuje da nita drugo, osim Njega, nije bog, odnosno da su sva boanstva
mimo Njega lana te da, stoga, nita drugo ne zasluuje da bude oboavano,
da Boanstvenost nije prilina niemu osim Njemu. To za sobom povlai
56
57
58
(Alu Imrn, 183); Pa, ako tebe u la utjeruju, i druge su poslanike jo prije
tebe u la utjerivali, koji su im dokaze, i Mudrost i Knjigu svjetilju donosili.
(Alu Imrn, 184); Allah je Onaj Koji je Knjigu s Istinom i Mjerilom objavio!
(E-r, 7)
Najmanje zamjetljiv znak nekog poslanika bio je onaj kojeg je pokazao
Hd, a.s., tako da mu je njegov narod ak govorio: Nisi nam donio nikakav
dokaz! Pa ipak, njegovo svjedoanstvo predstavlja jedno od najjasnijih svjedoanstava onome kome Allah omogui da ih shvati. On je, naime, na to
ukazivao rijeima: Ja za svjedoka pozivam Allaha, a budite i vi svjedoci da
ja nemam nita s tim to vi Allahu druge smatrate ravnim pored Njega, pa
deder vi spletke protiv mene smiljajte svi, i nikakve odgode ne pruajte mi!
A ja se oslanjam na Allaha, i moga i vaega Gospodara! I nema niti jednog
ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj. Gospodar je moj, zbilja, na Ispravnome
putu. (Hd, 54-56)
Ovo je jedan od najveih dokaza: naime, da se samo jedan ovjek obraa velikom narodu na ovakav nain, bez ikakvog straha, zebnje ili nesigurnosti, potpuno siguran u ono to govori, vrsto uvjeren u to. Stoga je najprije
pozvao Allaha za svjedoka - da on nema nita sa njihovom vjerom i onim na
emu temelje svoje ivote - kao neko ko ima puno pouzdanje u Njega, ko se
oslanja na Njega, a zatim je tom svom narodu rekao da je Allah njegov zatitnik i pomaga, i da im On nee dopustiti da zavladaju nad njim. Potom je njih
pozvao za svjedoke - kao neko ko javno ispoljava svoje suprotstavljanje - da
je ist i daleko od njihove vjere i boanstava na temelju kojih su se prijateljski
ili neprijateljski odnosili prema drugima, i za ije promicanje su davali svoje
ivote i imetke. Potom im je to potvrdio snishodljivo se odnosei prema njima, sa visine i s gordou: kada bi se svi skupili da mu kakvu spletku iskuju i
bijes svoj prema njemu iskale, te nastupe prema njemu ne dajui mu ni asak
vremena, ne bi bili u stanju nita uraditi, osim onoga to mu je Allah propisao.
Nakon svega, pozvao ih je na najljepi nain i objasnio im da je njegov
Uzvieni Gospodar - Koji je i njihov Gospodar, i da su oni u punoj Njegovoj
vlasti - njegov zatitnik, i njegov pouzdanik, Koji e ga pomoi i pruiti mu
Svoju potporu, budui da je on na Pravome putu pa, prema tome, nee
iznevjeriti onoga ko se oslanja na Njega i ko Ga priznaje, nee ga prepustiti
njegovim neprijateljima.
Pa, ima li boljega dokaza i argumenta od onih koje iznesu vjerovjesnici,
a.s., da li je ita izraenije od njih!? To je pak posvjedoenje Uzvienoga Allaha njima, On ga iznosi pred ljude na najjasniji nain.
59
Jedno od Allahovih lijepih imena je i Vjernik/Ovjeritelj (El-Mumin). Jedno od dva tumaenja toga imena jeste da je On ovjeritelj istinitosti, koji potvruje istinitost onima koji govore istinu na nain da im uspostavlja svjedoanstva (dokaze) za njihovu istinu. To znai da On robovima Svojim nuno
pokazuje odreena znamenja u kosmosu i u njima samima - dokaze koji im
jasno potvruju da je Objava koju su im Njegovi poslanici dostavljali istina.
Uzvieni kae: Pokazivat emo im Mi Znake Nae u prostranstvima svemirskim, i u njima samim, sve dok im jasno ne bude da je On Istina. (Fussilet,
53), tj. Kuran, budui da je on spomenut u prethodnom ajetu: Reci: ta
mislite, ako je Kuran od Allaha... (Fussilet, 52), da bi, potom, rekao: A zar
dosta nije to to je Gospodar tvoj svjedok stvari svake?! (Fussilet, 53)
Tako je Uzvieni Svome poslaniku Svojim rijeima posvjedoio da je
ono sa ime dolazi istina, obeavi i da e ljudima pokazivati Svoja stvaralaka, djelujua znamenja koja e to, takoer, potvrivati. Zatim je naveo
neto to je vee i uzvienije od svega toga - injenicu da je On svjedok svake
stvari. Naime, jedno od Njegovih lijepih imena je i Svjedok svega (E-ehd),
tj. Onaj Kojemu nita skriveno nije, niti Mu ita promai moe; Onaj Koji u
sve ima uvid, Koji je svemu prisutan, Koji sve zna u svim njegovim dijelovima.
Ovo potonje je argumentiranje Njegovim imenima i svojstvima, ono
prvo je argumentiranje Njegovim govorom i Njegovim rijeima dok je Njegovo iznoenje kosmikih i dokaza u nama samima argumentiranje Njegovim djelovanjima i stvorenjima.
Prema tome, ako bi ti rekao: Kako se moe dokazivati Njegovim imenima i svojstvima kada to nije uobiajeno u argumentacijskoj metodologiji!? - odgovor bi bio: Uzvieni Allah je pohranio u ljudsku iskonsku narav
(fitret), onu koja se nije inficirala poricanjem, odricanjem Bogu svojstava
(tatl), usporeivanjem Boga sa neim (tebh) i poistovjeivanje sa stvorenjima (temsl), znanje o tome da je On, Uzvieni, savren na planu Svojih
imena i svojstava, da je onakav kakvim je On Sam Sebe oslovio i kakvim
su Ga oslovljavali Njegovi poslanici, a da je ono od Njegove savrenosti to
je ostalo zakriveno od ljudi mnogo vee od onog to oni znaju o Njemu.
U Njegovu svetu savrenost spada i injenica Njegovog svjedoenja svakoj
stvari, Njegovog uvidu u nju, u smislu da ni trunka jedna nije skrivena od
Njega ni na nebesima ni na Zemlji, ni u svojoj vanjtini, ni u nutrini. Kako
bi onda moglo priliiti ljudima da nekome ko je takav pripisuju drugoga u
Boanstvenosti Njegovoj, oboavaju neto drugo ili sa Njim ustanovljavaju
jo neko drugo boanstvo!?
60
61
prvu kategoriju tretirajui kao tevhd obinih ljudi (tevhd u-l-amme), drugu kao tevhd elite (tevhdu-l-hssa), tj. tevhd koji se zasniva na nepobitnim
istinama i treu kategoriju, ili tevhd uspostavljen na naelima vjekovitog,
to je tevhd ekstra elite (tevhdu hssati-l-hssa). Naime, meu ljudima
su najpotpuniji tevhd imali vjerovjesnici - Allahovi blagoslovi neka su na
njih! - a meu njima jo potpuniji poslanici, dok su poslanici odluke (ulul-azm) imali najpotpuniji tevhd meu poslanicima; to su: Nh, Ibrhm,
Msa, Is i Muhammed, neka su na sve njih mir i blagoslovi Boiji. Potom,
jo potpuniji tevhd u ovoj skupini imala su dvojica Allahovih prijatelja
(el-hallni): Muhammed i Ibrhm, a.s. Njih dvojica su ispoljila takav tevhd
u smislu znanja, spoznaje, stanja, pozivanja ljudi i borbe na Boijem putu
kakav nije ispoljio niko drugi osim njih.
Prema tome, nema potpunijeg tevhda od onog kojeg su zastupali poslanici, kojemu su pozivali i za koji su se borili protiv drugih vjerskih sljedbi.
Stoga je Uzvieni Svome Vjerovjesniku naredio da se ugleda na njih, da slijedi njihov put rekavi - nakon to je naveo Ibrahimovu polemiku sa njegovim narodom oko neutemeljenosti mnogobotva, a ispravnosti tevhda, te
nakon to je spomenuo vjerovjesnike iz njegovoga potomstva - To su oni
koje je Allah uputio, pa ti njihovu Stazu pravu slijedi... (El-Enm, 90)
Nema, dakle, savrenijeg tevhda od tevhda onih za koje je Poslaniku,
a.s., nareeno da ih slijedi. Poslanik, a.s., je svoje ashabe uio da, kada osvanu, reknu: Osvanuli smo u prirodi islama, u rijei iskrenosti, u vjeri naeg
vjerovjesnika Muhammeda, u milletu naeg praoca Ibrahima, koji je bio
pravovjeran i predan musliman, a ne u skupini onih koji Allahu druge pridruuju u Boanstvenosti Njegovoj.28
Millet Ibrhmov je, dakle, tevhd, a vjera Muhammedova: sva ona
teorija, praksa i vjerovanje koji su mu stigli od Allaha, dok je rije iskrenosti: posvjedoenje da nema drugog boga osim Allaha, a priroda islama je
ona ljubav i oboavanje samo Njega, Koji nema nikakvoga sudruga u Svojoj
28
62
63
rekao makar neto slino tome! Gdje je makar sugerirao na ove tradicije i
miljevine koje danas imamo?!
Evo Allahovog govora, koji je objavljen Njegovom Poslaniku, evo Poslanikovog sunneta, evo rijei najbolje generacije ljudi nakon Poslanika, evo
odlinika, vrhunskih znalaca vjere - da li se igdje, i od koga od njih, spominje utapanje ili nestajanje u Bogu (el-fen), ili pak ona podjela tevhda!?
To je, bez sumnje, nastalo kao posljedica neumjerenosti u vjeri, poput one
neumjerenosti (kod haridija, odnosno) kod krana u njihovoj vjeri. Uzvieni Allah, meutim, osuuje i zabranjuje pretjerivanje u vjeri; On kae: O
Sljedbenici ranije objave! U vjeri svojoj ne pretjerujte, a o Allahu drugo osim
Istine ne govorite! (En-Nis, 171) Ti reci: O Sljedbenici ranije objave! Vi u
svojoj vjeri ne pretjerujte suprotno Istini, i prohtjeve ne slijedite naroda koji
je zalutao jo prije, a i mnoge u zabludu odveo je, pa tako i sam s Pravoga
puta skrenuo je! (El-Mide, 77)
Poslanik, a.s., kae: Nemojte biti pretjerano strogi pa da i Allah bude
pretjerano strog prema vama, jer, doista, oni prije vas bili su pretjerano strogi, pa je i Allah bio pretjerano strog prema njima. Eto njihovih ostataka u
samostanima i manastirima, eto monatva koje su sami sebi nametnuli, Mi
im ga nismo naredili.29
O njegovim rijeima:
29
Broj 4904. U prijenosnom nizu hadisa (sened) nalazi se i Sed ibn Abdurrahmn ibn Ebil-Amj, kojega jedino Ibn Hibbn smatra povjerljivim, a od kojega prenose samo dvojica
ljudi. Ja sam ga struno elaborirao u djelu Ed-Dafa, br. 3468.
64
svojstvu. Uzvieni kae: Nita nije kao On! (E-r, 11), kao odgovor onima koji Ga usporeuju sa neim ili vjeruju da ima neto poput Njega. Jo
kae: On sve uje i vidi sve! (E-r, 11), kao odgovor onima koji Mu odriu svojstva (muattila).
Prema tome, onaj ko svojstva Stvoritelja stavlja u istu ravan sa svojstvima stvorenja, taj je antropomorfist (muebih), prezreni iznositelj neistina
dok se onaj koji svojstva stvorenja stavlja u ravan sa svojstvima Stvoritelja
nalazi u onakvoj vrsti nevjerstva kakvo je kod krana. Pod tim se eli kazati da se Allahu ne moe priznati nikakvo ekskluzivno svojstvo; da se, npr.,
ne moe kazati da On ima mo, da ima znanje ili ivot, budui da se tim
svojstvima opisuje ovjek! Ovo dalje nalae da se za Nj ne moe rei: ivi,
Sveznajui, Moni, budui da se tako oslovljava ovjek.
Isto je i sa Njegovim govorom, sluhom, vidom,30 (voljom) itd. Oni su
saglasni sa sljedbenicima sunneta u tome da On postoji, da je znan, moan
i iv, ali i za ovjeka se, takoer, kae da postoji, da je iv, znan i moan,
pa se ipak ne tvrdi da se time zapada u antropomorfizam (tebh) ije je
poricanje obavezno. Neto takvo sugeriraju i Kuran, sunnet i zdrav razum,
i niko razuman to ne spori, s obzirom da je Allah Sebe oslovio stanovitim
atributativnim imenima, kojima je oslovio i neke Svoje robove. Isto tako je i
stanovitim Svojim atributima priskrbio imenike oznake - nekima od njih
je oslovio i Svoje robove, pa ipak jedno i drugo nisu isto. Tako je Sebe nazvao ivim, Znalcem, Monim, Samilosnim, Milostivim, Snanim, Mudrim,
Onim Koji uje, Onim Koji vidi, Vladarem, Vjernim, Silnim, Uzvienim. Istim
tim imenima nazvao je i neka Svoja stvorenja. Tako On kae: On iz mrtvog
izvodi ivo. (El-Enm, 95 i Er-Rm, 19) I djeakom znanim ga obradovae!
(Ez-Zrijt, 28) I obradovasmo ga djeakom blagim. (Es-Sfft, 101) Prema vjernicima blag je i samilostan. (Et-Tevbe, 128) Te ga uinismo i da uje
i da vidi! (Ed-Dehr, 2) Tad ena upravnikova ree... (Jsuf, 51) Jer iza njih
vladar jedan bi... (El-Kehf, 79) Zar da vjerniku bude... (Es-Sedde, 18) Eto,
tako Allah peati srce svakog oholog ovjeka, silnika! (El-Mumin, 35)
Jasno je da ivi i ivi nisu isti, niti Znalac i znalac, ni Moni i moni... Isto
je i sa ostalim atributativnim imenima. Uzvieni kae: A ljudi znaju od Njegovog znanja samo onoliko koliko On eli! (El-Bekare, 255) ...I da je objavljeno sa Znanjem Njegovim... (En-Nis, 166) Nijedno ensko ne zanese, niti
30
U izvorniku stoji: Njegov vid i vienje, to je jednoznano. Htjelo se, vjerovatno, kazati:
Njegov vid i Njegova volja, kako i stoji u jednom rukopisnom primjerku.
65
rodi a da to nije sa znanjem Njegovim! (Ftir, 11) Doista, Allah je Opskrbitelj, Posjednik Snage Velike! (Ez-Zrijt, 58) Zar oni ne vide da je Allah Koji
ih je stvorio jai od njih. (Es-Sedde, 15)
Od Dbira, r.a., prenosi se da je rekao: Poslanik, a.s., nas je poduavao
da prakticiramo istihra-namaz u svakoj prilici, onako kako nas je poduavao nekoj suri iz Kurana; govorio je: Kada neko od vas hoe neto da uradi
neka klanja dva rekata dobrovoljnog namaza, a zatim neka rekne: Allahu
moj, molim Te da me opredijeli za ono to je bolje, prema Tvome znanju,
molim Te da mi pomogne Svojom Moi, da mi podari iz Svoje velike blagodati jer Ti moe, a ja ne mogu, Ti zna, a ja ne znam,31 Ti poznaje sve
tajne. Allahu moj, ako je ovaj posao koristan za mene, moju vjeru, ivot i
moju konanicu - ili je rekao: za ovaj i onaj moj svijet - Ti mi ga dosudi i
olakaj mi ga,32 a zatim mi podari beriet u njemu. Ako je pak ovaj posao lo
za mene, moju vjeru, ivot i moju konanicu - ili je rekao: za ovaj i onaj moj
svijet - Ti ga okreni od mene i mene od njega i dosudi mi dobro gdje god se
ono nalazilo, i uini me zadovoljnim njime! Zatim bi imenovao ono za ta
je molio.33 Hadis biljei El-Buhri.
U hadisu koji se prenosi posredstvom Ammra ibn Jsira, a kojeg biljei Nes i neki drugi autori hadiskih zbirki, navodi se da je Poslanik, a.s.,
uio ovu dovu: Allahu moj, budui da Ti poznaje i nama nespoznatljivo i
da ima mo nad svim stvorenim, poivi me dotle dok ivot bude dobar za
mene, a usmrti me onda kad smrt bude bolja za mene! Allahu moj, uini
da Te se bojim i u nevidljivom i vidljivome. Molim Te da govorim istinu u
zadovoljstvu i u srdbi. Molim Te za umjerenost u imustvu i u siromatvu.
Molim Te za blagostanje koje se nee iscrpiti i za zadovoljstvo koje se nee
prekinuti. Molim Te da budem zadovoljan Tvojom odredbom. Molim te
da mi olaka ivot poslije smrti. Molim Te za uitak gledanja u Tvoje Lice
31
32
33
U tampanom primjerku stoji: Jer Ti zna, a ja ne znam, Ti moe, a ja ne mogu. Ovo kako
smo mi naveli sukladno je verziji koju biljei El-Buhri.
U izvorniku stoji: Olakaj, a ne: olakaj mi ga.
Hadis je vjerodostojan (sahh). Dovoljno je rei da ga navodi El-Buhri u svom Sahihu. To
to je Ahmed za jednog od njegovih prenosilaca rekao da prenosi i jedan nepoznat hadis,
tj. ovaj, nimalo ne umanjuje njegovu vrijednost, osobito nakon to je on za dotinoga
prenosioca rekao da pri njemu nema niega spornog. Problem bi bio kada bi on prenosio
neto to bi bilo u konfrontaciji sa onim to prenosi neko pouzdaniji od njega, to ovdje
nije sluaj. Potom sam mu pronaao i potvrdu u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, a kojeg
Ibn Hibbn ocjenjuje vjerodostojnim (sahh). Ja sam ga uvrstio u zbirku slabih hadisa EdDafa, pod br. 2305, s obzirom na jedan dodatak koji se u njemu nalazi.
66
34
35
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljei ga, takoer, i Ibn Hkim, a s njim je saglasan i Ez-Zehebi. Obraen je i u djelima: El-Kelimu-t-tajjibu (Lijep govor), br. 105, i Zillu-l-Denneti f
tahrdi-s-sunneti (Hladovi Denneta u valorizaciji Sunneta), br. 129.
Tj. Hakk. Tako stoji u izvorniku, a moda bi trebalo da stoji: ivi (Hajj).
67
ovisan o neemu drugome, ili neovisan o bilo emu drugome. Ono to nije
nuno samo po sebi ne moe ni postojati bez onoga to je nuno samo po
sebi; ono to je nastalo moe nastati samo pomou onog oduvijek postojeeg; stvorenje moe nastati samo pomou stvoritelja; ono to je ovisno
moe opstojati samo pomou onoga to je neovisno od njega.
Shodno reenim dvjema kontradiktornim konstantama nuno se nadaje postojanje jednog egzistenta, samog po sebi nunoga, vjenoga, oduvijekoga, stvoritelja, neovisnog o bilo emu drugome, i drugog egzistenta,
drugog vida egzistiranja, koji je suprotan tome. Osjetilnom percepcijom i
elementarnom logikom spoznaje se postojanje nastalog egzistenta, koji je
postao nakon to ga, prethodno, nije bilo. Ono pak to je nastalo ne moe
biti nuno samo po sebi, ni vjeno, ni oduvijeko, ni stvoritelj onog izvan sebe,
ni neovisno o onom izvan sebe. Tako se nuno zakljuuje postojanje dvaju
bia: jednog nunog, i drugog potencijalnog - jedan je vjean, a drugi nastao; jedan je neovisan, a drugi ovisan; jedan je stvoritelj, a drugi stvorenje.
Ono to im je zajedniko jest injenica da i jedan i drugi, evidentno, postoje.
Jasno je pak da jedan nije jednak onome drugom u njegovoj stvarnosti. Kada bi to bilo tako, tada bi bili jednaki i u pogledu konstanti nunog,
mogueg i nemogueg. Vjenost jednoga od njih je nuna, budui da on
postoji sam po sebi, dok vjenost onoga drugog nije nuna, budui da on
ne postoji sam po sebi; jedan je stvoritelj, a drugi nije stvoritelj; jedan je neovisan od bilo ega drugoga, a drugi je ovisan.
Kada bi bili identini, tada bi svaki od njih morao biti nunovjeni koji
nije nunovjean, postojei po sebi koji ne postoji po sebi, stvoritelj koji
nije stvoritelj, neovisni koji nije neovisan... Moralo bi, dakle, doi do spajanja
dvije suprotnosti, s obzirom na njihovu jednakost. Tako proizlazi, na temelju
zdravog razuma, da ta dva egzistenta ne mogu biti jednaka, kako je to eksplicitno naznaeno i u Vjerozakonu.
S obzirom na reeno, jasno se razaznaje istovjetnost tih dvaju egzistenata, po jednom, i njihova neistovjetnost, po drugom obziru. Prema tome,
onaj ko bi nijekao ono u emu su oni podudarni, taj bi bio muattil36 i govorio bi neistinu. Onaj pak koji bi ih stavljao u istu ravan, bio bi muebbih37 i,
takoer, govorio neistinu, a Allah najbolje zna.
36
37
Muattil - pristalica uenja koje odrie Bogu svojstva (tatl). (Nap. prev.)
Muebbih - onaj koji Boga uporeuje sa neim, ko Mu nalazi neku slinost, to Kuran
odluno pobija. Nita nije kao On!, stoji u Kuranu. (Nap. prev.)
68
38
U izvorniku, umjesto rijei esm (imena, nazivi) stoji: ej, tj. stvari. Ispravno je, meutim,
ovo kako je kod nas.
69
Sa ovim i slinim primjerima postaje ti jasno da su oni koji Boga usporeuju sa neim (muebbiha) prihvatili ovaj smisao i potom mu nadodali
neto povrh istine pa tako zabludjeli; da su se oni koji Bogu odriu svojstva
(muattila) priklonili potpunom odricanju bilo ega zajednikoga sa stvorenjima, u bilo kojem obliku, pa su i oni u tome, povrh istine nadodali i neistinu dok tako nisu zabludjeli; da Allahova Knjiga sugerira istu istinu koju
dokuuju zdravi i neizopaeni umovi, da je to uravnoteena istina u kojoj
nema nikakve devijacije.
Prema tome, poricatelji Boijih svojstava (nuft) lijepo su nastupili u
izraavanju neusporedivosti Stvoritelja sa bilo kojim Njegovim stvorenjem,
ali su pogrijeili odriui Mu i ona svojstva koja su Mu potvrena. Antropomorfisti (muebbiha) su pak dobro postupili priznajui Allahu svojstava, ali
su pogrijeili u tome to su na to nadodali i Njegovu usporedivost i slinost
sa nekim.
Znaj da sagovornik ne razumije ona znaenja o kojima se izraava
odreenim izrazom ukoliko ne posjeduje znanje o njima, odnosno ne zna
ta je primjereno subjektu na kojega se odnose u smislu da izmeu njega i
toga subjekta, u samoj osnovi znaenja, postoji odgovarajua korelacija i
podudarnost. Bez toga sagovornici, apsolutno, nee moi korektno razumjeti smisao koji im se saopava. Tako je i na poetku uenja smisla govora, tj. uenja smisla pojedinanih rijei, kakvo je odgajanje djeteta koje
se poduava govoru i jeziku: njemu se izgovara jedna rije i pritom mu se
pokazuje ta ona znai - ako je posrijedi neto vidljivo, onda opipom ili
pokazom; rekne mu se: mlijeko, hljeb, mama, babo, nebo, zemlja, Sunce,
Mjesec, voda... Uz taj izraz skrene mu se panja i na sve ono to se njime
izraava, u protivnom nee razumjeti smisao tog pojma, nee mu biti jasno
ta onaj koji ga izgovara eli kazati.
Nijedan ovjek ne moe bez fonetskoga uenja, uenja sluhom. Kako
bi i mogao kada su prvo emu je Allah poduio Adema, praoca ljudske vrste, bile injenice auditivne naravi, tj. imena/nazivi stvari. Obratio mu se govorom i poduio ga - izrijekom Objave - onome to nije mogao doznati
samim razumom.
Ukazivanje pojma na znaenje vri se tako to taj pojam otkriva naum
onoga koji govori, smisao koji eli izrei, ono to nosi u svome srcu a za
ta mu u poetku nedostaje jeziki izraz. Meutim, bez izgovorene rijei ne
moe raspoznati smisao koji ona izraava sve dok ne shvati ta ona podrazumijeva, na ta se misli kad se ona izgovori. Kad to shvati, a potom ponovo
70
uje taj pojam, tada e mu smisao koji on izraava biti jasan i bez pokazivanja na njega. Ako se pak pokazivanje odnosi na neto to se osjea a to nije
vidljivo (npr. glad, sitost, napojenost, e, tuga, radost i sl.), on nee znati
imenovati te pojave sve dok ih ne osjeti u sebi, pa kada ih osjeti, tada e mu
se na to ukazati i on e tek tada spoznati njihove nazive. Jedanput e mu
se ukazati na njegovu glad ili e, kao kada se zapazi da je gladan, pa mu
se rekne: Ogladnio si, ti si gladan, pa kad uje tu rije (primjerenu njegovu
stanju) shvatit e njeno znaenje na osnovu ukazivanja ili neega drugog
to ima tu funkciju, a to konkretizira eljeni smisao, poput npr. pogleda
njegove majke prema njemu kada ogladni i njegova shvatanja iz tog njenog
pogleda i sl. da to znai njegovu glad, ili pak uje druge kako time izraavaju
stanje gladi kod nekog drugog.
Kada je to postalo jasno, onda treba znati da onaj koji se obraa, govornik, kada eli objasniti neke smislove, neminovno se mora susresti sa
jednom od sljedeih injenica: ili da te smislove onaj kome se obraa, tj.
slualac, shvaa svojom osjetilnom percepcijom, odnosno razumnou, ili
da ne bude tako. Ako je iz prve dvije spomenute skupine, u tom sluaju
potrebno mu je samo poznavanje jezika, naime, da naui smislove pojedinanih rijei i smisao konstrukcije, pa kad mu se poslije toga rekne: Zar mu
nismo podarili oka dva, i jezik i usne dvije... (El-Beled, 8-9), ili: Allah vas iz
utroba majki vaih izvodi i nita ne znate vi, i stvara vam sluh, i vid, i srca, da
budete zahvalni. (En-Nahl, 78) i slino tome, onaj kome je obraanje upueno razumjet e to s obzirom da je tu injenicu zapazio svojim osjetilom.
Ako pak posrijedi budu smislovi s kojima ga se eli upoznati, a koje on nije
ranije iskusio, vidio ih svojim oima ili o njima stekao neku racionalnu sliku
tako da pomou nje moe pojmiti ono to mu se hoe kazati tim rijeima,
ve budu neto s ime se on nije susreo niti sa svojim unutranjim, niti sa
vanjskim ulima, sa tim smislovima mora ga se upoznati metodom analogije i isticanja primjera (temsl) uzimajui pritom u obzir elemente slinosti i
adekvacije koji se pojavljuju izmeu toga i racionalnih pojmova stvari koje
je on vidio. Tako, sve to slinost bude snanija time e pojanjenje biti sve
ljepe, a poimanje potpunije.
Tako je Poslanik, a.s., objanjavajui im neke stvari koje prije toga nisu
bile poznate, i za koje u njihovom jeziku nije bilo izraza koji bi mogao izraziti
taj smisao, upotrebljavao one izraze iji je smisao bio sukladan tim smislovima i tim izrazima nazvao te smislove, tako da je izmeu tog dvoga bilo
zajednikih elemenata, poput namaza (es-salt), zekata (ez-zekt), posta
(es-savm), vjerovanja (el-imn) i nevjerovanja (el-kufr). Isto tako, kada ih
71
To je: Reba ibn Ferrh el-Meden, Ebu Osman; imam, hafiz hadisa, pravnik i mudtehid,
izdavao fetve u Medini. Od njega je erijatsko pravo uio Imam Malik, zbog ega su ga,
ponekad, nazivali Rebatu-r-reji, tj. Mjerilo miljenja.
72
Ta tri stupnja su neminovna u svakoj govornoj formi. Tako, kada nam se govori o nekim nepoznatim stvarima, mi se u tom sluaju moramo upoznati
sa zajednikim elementima tih stvari i onih injenica koje su vidljive naem
oku, te sa slinou meu njima. To se postie tako to se najprije moramo
upoznati sa stvarima koje su nam oevidne, pa ako su one poput njih onda
nema potrebe spominjati razliku, kao to je ranije spomenuto u vezi s kazivanjima o prolim narodima. Ako pak jedno nije identino drugom, nama
oevidnom, tada se pojanjavanje odvija isticanjem diferencirajuih elemenata meu njima; govori se: To nije kao ovo! - i tome slino.
Ako se, dakle, konstatira nepostojanje identinosti onda je samo odreena relacija (odnos) dovoljna da se istakne razlika. Odricanje jednakosti
pak ne iskljuuje mogunost postojanja neega zajednikog u odreenoj
mjeri, a to implicira zajedniki izraz. Na taj nain poimamo nepoznate stvari, to ne bi bilo mogue bez postojanja nekog zajednikog znaenja.
O njegovim rijeima:
73
74
loeg odgoja. Kada bi ti, npr., rekao vladaru: Ti nisi cestar, smetljar, kupiar,
niti tkalac!, on bi te kaznio za takvo izraavanje, iako si istinu rekao. Meutim kada bi negaciju vrlina iskazao na dolian nain i rekao mu: Ti nisi
slian nijednom od svojih podanika, ti si iznad njih, asniji i uzvieniji! u
tom sluaju bi ga pohvalio. Prema tome, ako si uljepao negaciju, uljepao
si i udoree.
Pripadnici glavnog toka islama (ehlu-s-sunne ve-l-dema) se o Istinitom izraavaju izrazima koji su propisani od Allaha i Vjerovjesnika, dok oni
koji zagovaraju lienost Boga svih atributa (muattila) ne priznaju Mu imena
i svojstva koja je On Sam za Sebe naveo, niti razmatraju njihove smislove.
Oni svoje iskonstruirane ideje i nazivlje smatraju legitimnim, drei da je
obavezno vjerovati u njih i akceptirati ih. Za razliku od njih pristalice Istine,
sunneta i ispravnog vjerovanja (imn) smatraju istinom ono to su Allah i
Njegov Poslanik rekli, i dre da se ona ima vjerovati i biti akceptirana. Ono
to zagovaraju oni trebaju ili u cijelosti napustiti, ili ga podrobno objasniti, pa potom to prepustiti sudu Kurana i Sunneta, a ne time presuivati
Kuranu i sunnetu.
Hoe se kazati da veinu njihovih vjerskih nauavanja (akid) ini negacija: Allah nije ovakav, nije onakav..., dok potvrivanje koriste rijetko, npr.
da On zna, da je moan, da je iv. Pored toga, veina tih negacija nije uzeta
iz Kurana i sunneta, pa ak ni iz racionalnih izvora koje su koristili drugi, oni
koji su potvrivali Boija svojstva. Uzvieni Allah kae: Niko nije kao On!
On sve uje i sve vidi. (E-r, 11) Ovdje se susreemo sa konstatacijom,
kojom se potvruje negacija. Iz toga se razumije da jedini On, Uzvieni, posjeduje svojstva savrenosti. Prema tome, On, Uzvieni, onakav je kakvim je
Sam Sebe opisao i kakvim su Ga opisali Njegovi poslanici, tj. nita Mu nije
slino u pogledu Njegovih svojstava, imena i ina o kojima nas je obavijestio,
budui da On posjeduje i neka svojstva s kojima nijedno Svoje stvorenje nije
upoznao, kako je to rekao Njegov istinorjeivi Poslanik u dovi za otklanjanje
nevolja, naime: Allahu moj, molim Te svakim Tvojim imenom, kojim si Sebe
oslovio, ili ga u Svojoj Knjizi saopio, ili mu nekog od Svojih stvorenja poduio, ili ga u Svom neotkrivenom znanju zadrao, da velianstveni Kuran
uini proljeem srca moga i svjetlom grudi mojih, da njime odagna alost
moju, i brigu moju, i nujnost moju!40
40
75
O pogrenosti njihovog pristupa Boijim svojstvima bit e govora neto kasnije, ako Bog da.
Tahvijeve rijei - Allah mu se smilovao! - Nita nije nemogue za
Njega, ne spadaju u pokuenu negaciju, jer Uzvieni Allah kae: Allahu nita nije nemogue ni na nebu ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve moe.
(Ftir, 44) Uzvieni na kraju ovoga ajeta skree panju na dokaz nepostojanja
nemoi; to je savrenost znanja i moi. Naime, nemo dolazi ili iz nemogunosti da se poduzme ono to odreeni subjekat eli, ili iz njegovog neznanja
o tome, a Uzvienom Allahu ne izmie ni najmanja sitnica i On nad svaim
ima mo. Prostorazumski se pak, kao i samom prirodom, poima savrenost
Njegove moi i znanja, pa Mu se usljed toga odrie nemo, s obzirom na
suprotnost izmeu nje i moi, kao i zbog toga to onaj koji je nemoan
nije prikladan da bude Bog - uzvien neka je Allah nad pominjanjem toga
uzvienou golemom!
O njegovim rijeima:
mislim da je niko prije mene nije uradio, doao do saznanja da je taj Ebu Selema pouzdana
i poznata osoba, te da je prijenosni niz (sened) hadisa nepretrgnut i vjerodostojan, pa sam
ga uvrstio u zbirku El-Ehdsu-s-sahha (Vjerodostojni hadisi), pod brojem 199.
76
Autor djela El-Muntehab (Izbor) tako izraava svoje neslaganje sa gramatiarima u pogledu impliciranja predikata u rijeima: Nema boga osim
Njega.41
Oni, naime, kau: Implikacija je: Nema boga u egzistenciji, osim Allaha.
Njegov komentar na to je sljedei: To bi znailo negiranje postojanja
boga, a jasno je da je u nepatvorenome tevhdu negiranje sutine tee od
negiranja egzistencije. Stoga je bolje ostaviti taj izraaj onakvim kakav jeste
i kaniti se tog pretpostavljenoga smisla!
41
77
Ebu Abdullah Muhammed ibn Ebu-l-Fadl el-Murs42 u djelu Rijju-zzamn (Napoj ednome) odgovara na to sljedeim rijeima: Tako govori
onaj ko ne poznaje arapski jezik, jer je ovdje - prema Sibevejhu - rije boga
u funkciji subjekta, a prema drugima, ona je to zajedno sa rijeju nema. I u
jednom i u drugom sluaju subjekat mora imati svoj predikat, pa njegova
tvrdnja da se ima kaniti pretpostavljanja smislova nema osnova. Takoer, nita ne znai ni njegov iskaz da se, pretpostavljanjem onoga smisla negira sutina, jer je negiranje sutine istovremeno i negiranje egzistencije, budui da
se sutina ne moe zamisliti bez egzistencije, tako da nema nikakve razlike izmeu rijei: nema sutine i nema egzistencije. To je orijentacija sljedbenika
sunneta (ehlu-s-sunneta), razliita od one kod mutezila, koji priznaju postojanje sutine bez egzistencije. Sintagma osim Allah (illallahu) je u nominativu43 - za razliku od rijei bog u: Nema boga... - pa, prema tome, ne moe
biti predikat negacijskoj estici ne(ma), kao ni subjektu imenske reenice...
Zatim je za to naveo dokaz.
Ovdje nam nije bila namjera navoditi gramatiku analizu, ve otkloniti
one nedoumice koje su u tome iskrsle pred gramatiare i dokazati da je to
dolo od mutezila, te da nema svoga utemeljenja u istini. Naime, njihov
stav da poricanje egzistencije nije i poricanje svega ne stoji, budui da ono
to je nepostojee nije nita. Uzvieni kae: Stvorio sam te jo prije, kad
nisi bio nita! (Merjem, 9) Ne moe se kazati da su njegove rijei gajruhu
(drugoga, osim Njega) neto razliito od rijei illallah (osim Allaha), budui
da se odrina estica gajr odreuje prema imenu koje se nalazi iza estice
illa (osim) tako da je predikat obiju njih jedan. Eto, iz tog razloga sam ovdje
naveo i nedoumicu i njegov odgovor na nju.
42
43
U izvorniku stoji: El-Mur. Profesor Ahmed akir - Allah mu se smilovao! - kae: Ovaj
Murs se zvao: erefuddin Muhammed ibn Abdullah ibn Muhammed ibn Ebu-l-Fadl elMurs el-Endelus. Jkt za njega kae da je knjievnik i gramatiar, te strunjak za tefsir,
hadis i fikh. Jkt se sa njim i susreo 624. godine u Egiptu, i on mu je tom prilikom rekao da
je roen 570. godine. On navodi mnoga njegova djela, meu kojima i komentar Kurana,
kojeg je nazvao: Rijju-z-zamn fi tefsri-l-Kuran (Napoj ednome u tumaenju Kurana). To
je jedno veoma obimno djelo u kojem je pokuao meusobno povezati kuranske ajete.
Njegov ivotopis vidjeti u djelu: Mudemu-l-udebi (Katalog knjievnika), VII/16,17. Ovaj
erefuddin umro je na putu za Ar (u Egiptu), 655. godine. Podatke o njemu daje i Ibn
Kesir u svom Et-Trhu, XIII/197 i Ibnu-l-Imd u E-ezertu, V/269. On je onaj od kojega
je Redijjuddn et-Taber sluao Ibn Hibbnov Sahh, kako smo to naveli u predgovoru Ibn
Hibbnovom Sahhu, str. 27. Jakut navodi jednu zanimljivu stvar o njemu, naime da je
imao knjiga u svim mjestima u koja je odlazio, kako ih ne bi morao nositi sa sobom, zadovoljavajui se onima koje je imao tamo gdje je putovao - Allah mu se smilovao!
U arapskom jeziku je u nominativu, dok je u bosanskome u genitivu. (Nap. prev.)
78
O njegovim rijeima:
je oduvijeki - nema svoga poetka - i zauvijeki - nema svoga
U On
kraja.
Komentar:
Uzvieni Allah kae: On je Prvi i Posljednji. (El-Hadd, 3), a Poslanik, s.a.v.s.,
govorio je: Boe moj, Ti si prvi - niega prije Tebe nije bilo; Ti si posljednji
- niega nema poslije Tebe!44
Tahvijeve rijei: On je oduvijeki - nema svoga poetka, i zauvijeki nema svoga kraja izraavaju smisao Njegovih imena: Prvi i Posljednji. Znanje
o postojanju ta dva atributa postojano se nalazi u samoj ljudskoj prirodi, naime svijest o tome da sve egzistencije, kauzalno, apsolutno moraju u konanici zavriti kod Onoga koji nuno postoji sam po sebi. Mi smo tako svjedoci
nastajanja ivotinja, biljaka i minerala, te atmosferskih pojava, npr. oblaka,
kie itd. - postojanje njih, kao i drugih pojava, nije nemogue budui da ono
ije je postojanje nemogue i ne postoji, ali nisu, same po sebi, ni nuno postojee, jer onome to je samo po sebi nuno postojee nije svojstveno nepostojanje, dok te pojave nisu postojale, pa su se potom nale. Tako njihovo
prvobitno nepostojanje iskljuuje postojanje, a njihovo kasnije postojanje
iskljuuje nemogunost postojanja. Ono pak to moe i biti i ne biti ne moe
postojati samo po sebi. Uzvieni kae: Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni, ili
su sami sebe stvorili?! (Et-Tr, 35), tj. da li su uvedeni u postojanje bez onoga
ko ih je uveo u svijet stvorenosti, ili su oni sami sebe u nj uveli?! Jasno je da
ono to se odlikuje nastalou nije moglo samo sebe stvoriti. Prema tome,
potencijalno mogui egzistent, ije ni postojanje ni nepostojanje ne potjee
od njega, ne moe biti postojei sam po sebi. On e nastati samo u sluaju da
postoji neto to e prouzroiti njegovo nastajanje, u protivnom ga nee biti.
Sve ono to umjesto nepostojeeg moe biti postojee, odnosno umjesto
postojeeg nepostojee, samo po sebi nema ni egzistenciju ni neegzistenciju.
Kada razuman ovjek razmotri krajnje domete racionalnih metoda, koje
spominju dogmate skolastiari (mutekellimn) i filozofi, zakljuit e da sve
ono ispravno od toga svoje uporite ima u jednom dijelu onih racionalnih
metoda koje se u Kuranu navode na najrjeitiji i najsaetiji nain. U onome
44
Ovaj hadis navodi Muslim (8/78, 79), a njegov poetak glasi: Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio bi nam da, kada legnemo, izgovorimo...
79
to Kuran navodi nalazimo stilsku perfekciju i punu podudarnost sa istinom, to ne nalazimo kod njih. Uzvieni kae: Oni ti nee iznijeti nijedan
primjer, a da ti Mi neemo (u vezi sa tim) iznijeti istinu i najljepe objanjenje navesti! (El-Furkn, 33)
Mi, naravno, neemo rei da nema koristi od dokazivanja skrivenim
premisama i teoretskim dokazima. Skrivenost i otkrivenost su relativne
stvari, pa se moe desiti da neki ljudi vide ono to drugi ne vide, ili da jedan te isti ovjek u jednom stanju primijeti ono to u drugom stanju ne
primijeti. Isto je i sa premisama - iako neprimjetne, neki ljudi ih prihvataju
kao gotovu injenicu, dok se istovremeno spore o neemu to je oitije od
njih. Nekada se ovjek vie obraduje saznanju do kojeg doe istraivakim
radom i teorijskim razvianjem nego saznanju koje mu doe od pojavnih
stvari. Nema sumnje da je znanje o priznavanju Stvoritelja i nunosti Njegove egzistencije nuna i prirodna stvar, premda neke ljude odreene nejasnosti izvedu i na puteve teorijskih razglabanja (o tome).
Dogmatiari skolastici (mutekellimn) su meu imena Uzvienog Allaha ubrojali i El-Kadm (Oduvijek Postojei), iako ono nije jedno od Najljepih
Imena (El-Esmu-l-husn). U arapskome jeziku, jeziku na kojem je objavljen
Kuran, rije kadm znai: onaj koji prednjai, koji prethodi drugome, koji je
prije drugoga. Tako se za ono to je mnogo staro kae da je kadm, a za ono
to je novo da je hads (nedavno postalo, skoro pojavljeno, nakon to ga nije
bilo). Ovaj izraz Arapi upotrebljavaju samo za neto to prethodi drugome,
a ne za neto emu nije prethodilo nepostojanje. Uzvieni kae: ... Dok ne
postane kao stari (kadm), savijen palmin prut. (Ja-Sin, 39) Izraz el-urdnul-kadm (stari savijen palmin prut) oznaava prut koji traje sve do pojave
slijedeeg pruta. Kada se pojavi novi, onda se za onaj prvi kae: kadm (stari).
Uzvieni, takoer, kae: A kako pomou njega Pravi put nisu nali, sigurno e
rei: Ovo je jo davna (kadm) izmiljotina. (El-Ahkf, 11) - tj. koja je prethodila u vremenskome slijedu. Uzvieni, isto tako, kae: A da li ste razmiljali
da su oni kojima se klanjate vi i kojima su se klanjali davni (akdemn) preci
vai... (E-uar, 75, 76) Izraz akdem (u ovom ajetu) sugerira intenzivirano
znaenje rijei kadm, tj. oni koji su ivjeli mnogo ranije. Takoer se kae stari
(kadm) i novi stav imama afije - Allah mu se smilovao. Uzvieni, isto tako,
kae: Na Sudnjem danu on e svoj narod predvoditi (jakdum) i u vatru ga
uvesti... (Hd, 98) - tj. ii e ispred njih (jetekaddemuhum).
Glagolski oblik ovoga izraza moe biti prelazan i neprelazan. Tako se
rekne: Uzimam i to je ostarjelo i to nije. Takoer se rekne: Ovo je preteklo
80
ovo, tj. ide ispred njega. Odatle je i stopalo (kadem) nazvano tako budui da
ide ispred (jakdumu) ostalih dijelova ljudskog tijela.
to se pak tie uvrtavanja imena El-Kadm u sastav Allahovih Najljepih Imena to je poznata stvar kod veine dogmata skolastiara, to je,
sa druge strane, veina islamskih uenjaka, kako iz prvih tako i iz kasnijih
generacija, osporavala; meu njima je bio i Ibn Hazm. Ako se taj izraz upotrebljava openito za prethoenje, onda nema sumnje da je najprimjerenije
da se, prije nego izata drugo, upotrijebi za Onoga koji je prethodio svim
dogaajima. Meutim, imena Uzvienog Allaha su ona najljepa imena,
koja sugeriraju uu karakteristiku onoga ime se samo On hvali, dok izraz
prethoditi u jeziku ima ope znaenje i ne podrazumijeva samo nekoga ko
prethodi svim dogaanjima, zbog ega ne spada u Lijepa Imena. erijat zato
navodi Njegovo ime Prvi (El-Evvel), to je bolje od Oduvijeki (El-Kadm), jer
ono, za razliku od ovog drugog, izraava injenicu da je sve ono to je dolo
poslije Njega ovisilo o Njemu, slijedilo za Njim, to izraz El-Kadm ne izraava. Allah, naime, ima najljepa a ne lijepa imena.
O njegovim rijeima:
O njegovim rijeima:
81
Komentar:
Ovo je odgovor kaderijama i mutezilama, jer su oni tvrdili da Allah eli da
svi ljudi vjeruju, a da nevjernik eli nevjerstvo. Njihov stav nije utemeljen
u istini i stoga se ima odbaciti, budui da je u konfrontaciji sa Kuranom,
sunnetom i zdravim razumom. Rije je o dobro poznatom pitanju sudbine
(kader) o kojem e biti vie govora kasnije, ako Bog da. Oni su, naime, i
nazvani kaderijama s obzirom na njihovo poricanje sudbine. I debrije, koje
sudbinu uzimaju kao svoj argument, takoer se nazivaju kaderijama, ali se
taj naziv ipak vie koristi za prvu grupaciju.
to se tie sljedbenika sunneta (ehlu-s-sunnet), oni kau: Iako je Allah
htio da - sudbinski - bude i grijeha, On ih ipak ne voli, nije njima zadovoljan i ne nareuje njihovo injenje. Naprotiv, on ih mrzi, srdi se zbog njih,
prezire ih i zabranjuje ih. To je stav svih ranih uenjaka. Oni su govorili: to
Allah hoe biva, a to On nee ne biva! S obzirom na to islamski pravnici
zauzeli su jedinstven stav da, ukoliko bi se neko zakleo, rekavi: Tako mi
Allaha, ja u to i to uiniti, ako Allah dadne!, ne bi se smatralo da je prekrio
zakletvu ako to ne bi uradio, bez obzira da li posrijedi bio neki stroije nareeni in (vdib) ili tek pohvalni (mustehab). Meutim, ako bi rekao: ...ako
bi to Allah volio, smatralo bi se da je prekrio zakletvu, ukoliko bi posrijedi
bio neki vadib ili mustehab!
Uitelji iz glavnog toka islama (ehlu-s-sunnet) kau: U Kuranu se navode dvije vrste volje: jedna sudbinska, kosmika i stvorenjska, a druga vjerska, zapovjedna i legislativna. Ova potonja sadri voljenje i zadovoljstvo, a
ona kosmika je htijenje koje se protee na sva stvorenja.
U tome smislu Uzvieni kae: Onome koga Allah eli da uputi - On
srce njegovo prema islamu raspoloi, a onome koga eli da u zabludi ostavi
- On srce njegovo stegne i umornim uini kao kad ini napor da na nebo
uzleti. (El-Enm, 125) Takoer, navodi rijei Nha, a.s.: Ako Allah hoe da
vas ostavi u zabludi, nee vam savjet moj koristiti, ma koliko ja elio da vas
savjetujem. (Hd, 34) Isto tako, kae: Ali Allah radi ono to On hoe. (ElBekare, 253)
to se pak tie zapovjedne, legislativne, vjerske volje, Uzvieni u tom
smislu, npr., kae: Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate. (ElBekare, 185) Allah eli da vam objasni i da vas putevima kojima su ili oni
prije vas uputi, i da vam oprosti. - A Allah sve zna i mudar je. (En-Nis, 26)
Allah eli da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode ele da
82
daleko s Pravog puta skrenete. Allah eli da vam olaka, a ovjek je stvoren
kao nejako bie. (En-Nis, 27, 28) Allah ne eli da vam priini potekoe,
ve eli da vas uini istim i da vam blagodat Svoju upotpuni... (El-Mide,
6) Allah eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas
potpuno oisti. (El-Ahzb, 33)
Na taj aspekt volje se misli kada se, za onoga ko radi loa djela, rekne:
Radi ono to Allah ne eli!, tj. to ne voli, sa ime nije zadovoljan i to ne
trai da se ini, dok aspekt kosmike volje odraava izreka muslimana: Bit
e ono to Allah hoe, a to On nee ne moe ni biti!
Oita je razlika izmeu elje eljitelja da sam ini i njegove elje da
drugi neto uradi. Kada odreeni subjekat (akter-inilac) hoe da izvri neki
in ta je njegova volja povezana s njegovim djelovanjem, a kada neko hoe
da neko drugi izvri neki in ta je volja vezana za inidbu drugoga. Obje ove
vrste su ljudima pojmljive. Nalog pretpotstavlja drugu volju, ne onu prvu.
Kada Uzvieni Allah naredi neto ljudima, On nekada onoga kome je izdao
tu zapovijed eli potpomoi da je izvri, ali nekada ne eli - premda eli da
od njega potekne to izvrenje!
Pravilna primjena reenog razrjeava sve sporne stvari koje se odnose na Allahovu zapovijed, tj. da li naredba nuno pretpotstavlja i Njegovu
volju ili ne. Naime, On, Uzvieni, je jezikom Svojih poslanika, a.s., naredio
ljudima ono to je korisno za njih, i zabranio im ono to im je tetno. Meutim, nekima od njih Uzvieni hoe da stvori njihova djela i da ih uini
njihovim izvriteljima, a nekima nee da stvori njihova djela. Prema tome,
Allahovo stvaranje ljudskih djela i drugih stvorenja nije istovjetno Njegovom izdavanju zapovijedi ovjeku u smislu objanjenja ta je za ovjeka
korisno, a ta tetno. Naime, kada je Uzvieni naredio Faraonu, Ebu Lehebu
i drugima da vjeruju, On im je pojasnio ta e im biti od koristi, ta e im
valjati ako ga budu inili, ali injenica da je to zatraio od njih ne znai
obavezno da ih On mora i potpomoi u tome. Naprotiv, mogla bi nastati
teta za njih ako bi im On stvorio to djelo i potpomogao ih u njegovu
izvrenju, budui da bi to bilo Njegovo djelo. Sve to On stvara, povezano
je s mudrou. Tako in koji je On naredio, ako bi pridonio korist onome kome je nareen ukoliko bi ga izvrio, ne znai i da bi bio u interesu
i samoj toj naredbi ako bi je sproveo On, ili prepustio da je realizira onaj
kome je naredba usmjerena. Razlika izmeu stvaranja i nareivanja je pak
ogromna. Tako i neko od ljudi od drugoga zatrai da neto uradi, odnosno
stane ga odvraati od neega, elei ga lijepo posavjetovati i objasniti mu
83
84
se ta mudrost svakako nalazi u tome, makar je mi i ne mogli dokuiti svojim umom. Prema tome, ne mora znaiti da, ukoliko naredbodavac ima
neku mudrost u samoj zapovijesti, samim tim mora biti i mudrosti u tome
da onoga kome je izdao zapovijed i pomogne u njenoj realizaciji. Naprotiv,
nekada upravo ta mudrost moe nalagati da ga ne potpomogne u tome.
Pa ako je kod ljudi mogue da bude mudro i korisno to da se neto nekome naredi u njegovom interesu, a da istovremeno bude mudro i u interesu
onoga ko mu je to naredio da mu ne pomogne u tome, time je jo prikladnije da to bude mogue i kod Gospodara.
Hoe se kazati sljedee: ako mudar stvor moe nekome neto narediti
i ne pruiti mu svoju pomo u realizaciji toga to mu je naredio, tim prije to
moe uiniti Stvoritelj, s obzirom na Svoju mudrost. Kome On neto naredi
i pomogne mu u izvrenju toga, to znai da su se na tom planu susreli obzir
imperativne sa inidbenom voljom, u smislu Njegovog iniciranja, stvaranja
i zastupljenosti elje da se ono realizira, to znai da se to htjelo i sa stanovita stvaranja, i sa stanovita zapovijedi, dok u sluaju onoga kome On ne
prui svoju pomo u izvrenju date zapovijedi, znai da se na njega odnosi
samo Boiji nalog, ne i akt Njegova stvaranja - zbog nepostojanja mudrog
razloga za stvaranje toga djela, odnosno zbog postojanja mudrog razloga
za stvaranje njegove suprotnosti. Stvaranje pak jedne od dvije suprotnosti
iskljuuje stvaranje one druge. Naprimjer, stvaranje bolesti - kojom ovjek
postaje ponizan svome Gospodaru, zbog koje Mu upuuje dove, kaje Mu
se, usljed koje dolazi do brisanja njegovih grijeha, do upitomljavanja srca,
iezavanja uobraenosti, umiljene veliine i agresivnosti - iskljuuje stvaranje zdravlja sa kojim se ne bi postigle sve te koristi. Iz tog razloga stvaranje
nepravde nasilniku, ime se onome kome se nanosi nepravda postiu sline
koristi kao i od bolesti, iskljuuje stvaranje pravde mu, budui da time ne bi
dolo do ostvarenja svih onih koristi, premda je interes samoga nasilnika u
tome da bude pravedan.
Ljudski razum nije u stanju dokuiti sve pojedinosti Allahove mudrosti u Njegovom stvaranju i zapovijedanju, i kaderije su zapale u prenaglaeno detaljiziranje interpretacije (tall) pogrenim postupkom: Allaha su
tretirali jednako kao i Njegova stvorenja, a nisu ustanovili mudrost pripadnu Allahu.
85
O njegovim rijeima:
O njegovim rijeima:
U Stvorenja Mu ne nalikuju.
Komentar:
Ovo je odgovor antropomorfistima (muebbiha), koji Stvoritelja porede sa
Njegovim stvorenjima - uzvien neka je On! Allah kae: Nita nije kao On,
45
86
a On sve uje i sve vidi. (E-r, 11) Ovdje se ne ele negirati Njegova svojstva, kako to tvrde inovatori u vjeri. Ebu Hanifa - Allah mu se smilovao! - u
svom djelu El-Fikhu-l-ekber (Najvei fikh) kae sljedee: Ne slii ni jednom
od Svojih stvorenja, niti Njemu nalikuje ita od Njegovih stvorenja. Potom
kae: Sva Njegova svojstva su drukija od svojstava Njegovih stvorenja: On
zna, ali ne onako kako mi znamo; On je moan, ali ne onako kao mi; On vidi,
ali ne onako kako mi vidimo.
Nuajm ibn Hammd46 kae: Ko usporedi Allaha sa bilo im od Njegovih stvorenja zaao je u nevjerstvo, ba kao i onaj ko zanijee neto od
onoga ime je Allah Sebe opisao. U onome ime je Allah Sebe opisao, kao
ni u onome kako Ga je opisao Njegov Poslanik, nema nikakve usporedivosti
sa stvorenjima.
Ishak ibn Rahevejh47 kae: Ko opie Allaha tako da Njegova svojstva
usporedi sa svojstvima ikoga od Njegovih stvorenja, taj ne vjeruje u Uzvienog Allaha. Jo je rekao: Dehm i njegovi sljedbenici mogu se prepoznati
po svom optuivanju uenjaka iz glavnog toka islama (ehlu-s-sunne ve-ldema) - laima koje su sami potpirili - da su muebbihi; meutim, oni su
muattile.48 Veliki broj prvaka vjerskoga uenja iz prvih generacija takoer
kae da se dehmije mogu prepoznati po tome to pripadnike glavnog toka
islama nazivaju antropomorfistima (muebbiha).
Naime, nema niti jednog poricatelja nekog imena ili svojstva Allahova
a da onoga ko to priznaje nee nazvati antropomorfistom. ak i oni najgori krivovjerci, karamiti i filozofi, koji u cijelosti nijeu sva Allahova imena i
koji govore da se ne smije za Allaha rei da je znalac i moan, tvrde da su
oni koji Ga tako nazivaju muebbihi, budui da upotreba te odrednice i za
Allaha i za ovjeka, po njima, neminovno podrazumijeva i slinost u sutini.
46
47
48
Puno ime mu je: Nuajm ibn Hammad el-Huzi el-Mervez Ebu Abdullah. On je prvi koji je
sainio zbirku hadisa po imenu Musned. Bio je jedan od najboljih poznavalaca nasljednog
prava. Jedno vrijeme je ivio u Iraku i Hidazu, tragajui za hadisima, a zatim se nastanio
u Egiptu. Hafiz u svom Et-Takrbu (Aproksimacija) za njega kae: Istinoljubiv, no esto je
pravio greke! Umro je 228. godine po H.
Puno ime mu je: Ishak ibn Ibrahim et-Temmi el-Mervez Ebu Jakb. Bio je najistaknutiji
uenjak svoga vremena u Horasanu. Hatb el-Bagddi za njega kae: U njemu se objedinilo znanje iz hadisa i erijatskog prava (fikh), dobro pamenje, iskrenost, pobonost i skromnost prema dobrima ovoga svijeta. Od njega su predaje preuzimali: El-Buhri, Muslim,
Tirmizi i drugi.
Tj. da Allaha usporeuju sa neim (muebbiha), dok su oni koji Mu odriu svako svojstvo
(muattila).
87
Oni pak koji priznaju Allahova imena, ali ih shvataju samo kao metafore,
kakve su, naprimjer, ekstremne dehmije, tvrde da bi onaj ko bi rekao da je
Allah uistinu znalac i moan bio muebbih. Isto tako, onaj ko porie (Allahova) svojstva i tvrdi da Allah nema znanja, moi, govora, voljenja niti volje,
onoga koji priznaje Njegova svojstva naziva muebbihom i mudessimom
(korporealistom).49 Iz tog razloga se u knjigama onih koji poriu Boija svojstva - kod dehmija, mutezila, rafidija i drugih - oni koji ta svojstva priznaju nazivaju muebbihima i mudessimima. Oni u svojim djelima kau:
Meu mudessime spadaju oni koji se nazivaju malikijama, a vezuju se za
jednog ovjeka po imenu Malik ibn Enes; zatim oni koji se nazivaju afijama,
a vezuju se za ovjeka koji se zove Muhammed ibn Idrs!!
ak su i oni od njih koji su tumaili Kuran, kao to su Abdu-l-Debbr,
Zamaheri i drugi, svakoga onog ko je priznavao ita od Njegovih svojstava
i vjerovao u vienje Allaha (na drugom svijetu) nazivali muebbihom. Ta
upotreba je, kod veine frakcija, bila preovlaujua u kasnijim generacijama.
to se tie upotrebe tog naziva kod uvenih uenjaka glavnog toka
islama (ehlu-s-sunne), poznato je da oni pod negacijom slinosti izmeu
Allaha i stvorenja ne podrazumijevaju i negaciju Njegovih svojstava, niti
nazivaju muebbihom svakoga onog koji priznaje Allahova svojstva. Oni
kau da Allah ne slii stvorenjima ni u Svojim imenima, ni u svojstvima, ni
u djelima, kako je to ranije naznaeno u rijeima Ebu Hanfe - Allah mu se
smilovao! - naime: On zna, ali ne onako kako mi znamo; On je moan, ali
ne onako kao mi; On vidi, ali ne onako kako mi vidimo, to izraavaju i rijei
Uzvienog: Nita nije kao On! On sve uje i sve vidi. (E-r, 11), gdje se
odrie slinost sa stvorenjima, ali i potvruje svojstvo.
Kasnije e u Tahvijevim rijeima biti govora o potvrivanju Allahovih
svojstava, gdje e se skrenuti panja na injenicu da negiranje Njegove slinosti sa stvorenjima ne znai i negiranje Njegovih svojstava.
Ono to prednje reeno dodatno pojanjava jest injenica da se ne
moe za dokazivanje o Boijem znanju koristiti primjerna analogija po kojoj
su u istoj ravni stablo i ogranak, niti opa analogija po kojoj su svi akteri
jednaki, budui da nita nije poput Allaha Uzvienog pa se On ne moe ni sa
im porediti, niti je mogue Njega i jo neto uvrstiti u neko ope pitanje, u
49
Mudessim - onaj koji otjelovljuje Boga, koji Mu imputira neke tjelesne elemente.
88
89
ava sve to ima duu, a neki opet, da oznaava ljude i dinne. Ono to se
nadaje iz rijei Uzvienoga A Zemlju je za stvorenja (li-l-enm) razastro.
(Er-Rahmn, 10) ide vie u prilog onom prvom nego ostalome - a Allah
najbolje zna!
O njegovim rijeima:
51
Hadis biljee Muslim, Ibn Mada i Ebu Seid ed-Drim u svom djelu Er-Reddu ale-ldehmijje (Odgovor dehmijjama). Ovo je dio hadisa kojeg prenosi Ebu Msa el-Ear, a
kojeg emo kasnije navesti u cijelosti u fusnoti br. 171.
90
52
Naime, u pisanom obliku izraz kajjm sadri slovo vv (k-j-v-m), a izraz kajjm slovo elif
(k-j-elif-m). (Nap. prev.)
91
zauvjekosti. Stoga rijei Uzvienoga: Allah je - nema boga osim Njega ivi Odravatelj! (El-Bekare, 255 ) predstavljaju najuzvieniji ajet u Kuranu,
kako je to konstatirano u (Muslimovom) Sahihu53, u predaji od Vjerovjesnika, s.a.v.s.
U ozraju ova dva imena nalaze se sva Najljepa Imena (Allahova), i
na njima se sukusiraju oznaevine ostalih imena. Naime, ivot implicira sva
svojstva savrenosti - pa neko od njih moe izostati samo usljed slabosti
ivota, te ako je ivot Njega, Uzvienoga, najpotpuniji i najsavreniji ivot,
to po sebi podrazumijeva i priznavanje cjelovite savrenosti, ije bi nijekanje
znailo i poricanje savrenosti ivota! S druge strane, ime El-Kajjm implicira i puninu Njegove neovisnosti i savrenstvo Njegove moi. On je, naime,
Onaj Koji opstoji sam po sebi, pa nema potrebe ni za im drugim, u bilo kojem pogledu. On sve drugo odrava, pa drugo ne moe postojati bez Njegovog odravanja njega. Tako ova dva imena na najpotpuniji nain reguliraju
sva druga svojstva savrenosti.
O njegovim rijeima:
53
92
imali srce kao kod onog najgrenijeg ovjeka od vas to u Mojoj vlasti ne bi
umanjilo nita. O robovi Moji, kada biste svi vi, prvi i posljednji, ljudi i dinni,
stali u jedan red i iskali od Mene, i Ja svakome od vas dao ono to je iskao, to
ne bi umanjilo od onoga to ima kod Mene, osim onoliko koliko bi umanjila
igla kojom bi se umoilo u more!54
Njegove rijei Opskrbljiva bez tekoe znae: bez tereta i muke.
O njegovim rijeima:
54
55
56
57
93
O njegovim rijeima:
je Svoja svojstva imao oduvijek, prije nego je ita stvorio. NjiU On
hovo stvaranje nije Mu nadodalo nijedno svojstvo. Ista ona svojstva koja je imao u oduvjekosti, imat e i u zauvjekosti.
60
58
59
Meutim, treba kazati da se meu njegovim prenosiocima nalazi i Ber ibn el-Muhdir
koji je istinoljubiv, no iji hadisi se ne mogu uzeti bezrezervno (saddk lejjinu-l-hadsi),
kako se o njemu izrazio Hafiz u svom Et-Takrbu. Hadisi koje prenose takvi prenosioci
mogu biti samo u kategoriji dobrih (hasen) i teko mogu biti ocijenjeni vjerodostojnima
(sahh).
O ovome se prenosi veliki broj hadisa i autor e ih navesti na kraju knjige.
Hadis biljei Muslim, posredstvom Ebu Ummea, i El-Hkim, posredstvom Burejdea.
Hadis biljei El-Buhri (I/205 u evropskom izdanju), posredstvom Rifa ibn Rfia ez-Zirkija, koji kae: Jednoga dana klanjali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa kada se podigao sa jednog rukua rekao je: Semiallahu limen hamideh (Allah uje onog ko Mu izrie
zahvalu). Na to je jedan ovjek iza njega rekao: Rabbena leke-l-hamd, hamden kesren
tajjiben mubareken fihi (Gospodaru na, Tebi hvalu izriemo, zahvalom mnogom i lijepom, i blagoslovljenom)! Kada je zavrio sa namazom Allahov Poslanik je upitao: Ko je
ono onako rekao?! Ja!, kazao je onaj, na ta je Vjerovjesnik rekao: Ugledao sam trideset
i nekoliko meleka kako se natjeu ko e ih prije zapisati!
Biljee ga i Tirmiz (II/254-255), i Nes (I/147), preko drugog prijenosnog niza, takoer
posredstvom Rifa. U toj verziji stoji: Trideset i nekoliko meleka stalo se natjecati koji e
se od njih sa tim uspeti gore! Tirmizi kae: Hadis je dobar (hasen). Ja kaem: Prijenosni
niz mu je dobar (dejjid), a podupire ga i slian hadis koji prenosi Abdullah ibn Ebi Evf, a
u kojem se kae: Vidio sam, Allaha mi, kako ti se te rijei uzdiu u nebo, sve dok im se ne
otvorie jedna vrata i one uoe na njih! Ovu verziju biljei Ahmed (IV/355-356) i njegov
sin u svom Ez-Zevaidu. Svi prenosioci su mu pouzdani, osim Abdullha ibn Seda, kojega
Ibn Hibbn spominje u djelu Es-Sikt (Pouzdani prenosioci hadisa) (I/104-105).
94
Komentar:
Uzvieni Allah permanentno posjeduje svojstva savrenosti, svojstva Bia
i svojstva djelovanja (sift ztijja ve sift filijja). Nije doputeno vjerovati
da je Allah stekao neko svojstvo nakon to ga, prethodno, nije imao budui da su Njegova svojstva - uzvien neka je On! - svojstva savrenosti
pa bi neposjedovanje nekoga od njih predstavljalo manjkavost. Tako nije
zamislivo da je On savrenost stekao nakon to se ranije odlikovao onim to
joj je suprotno. Takvo to nije dopustivo kazati ni o Njegovim stvaralakim
atributima (siftu-l-fil), kao ni o atributima koji iskazuju Njegov voljni izbor
(sift ihtijrijja) i sl., poput stvaranja, oblikovanja, usmrivanja, oivljavanja,
uskraivanja, izljeva dareljivosti, smotavanja, uzdizanja, prilaenja, dolaenja, sputanja, srdbe, zadovoljstva i slinoga, ime je On Sebe opisao i ime
Ga je opisao Njegov Poslanik, svejedno to mi ne moemo dokuiti bit i
stvarnost toga, koje su Njegovo istinsko znaenje, pa se neemo uputati
u to tumaei ga na svoj nain, niti emo se u pogledu toga povoditi za
svojim porivima. Meutim, naelan smisao toga nam je poznat, kako se o
tome izrazio Imam Malik - Allah bio zadovoljan sa njim! - kada je upitan
o rijeima Uzvienoga: Zatim se uzdigao (nad) Arom! (El-Arf, 54) i slinim ajetima, naime: To da se uzdigao poznato je, ali na koji nain - nije
poznato!61, iako se neto takvo dogaa u jednom vremenu a ne i u drugome, kako se naznaava i u hadisu o zauzimanju (efatu): Gospodar moj se
danas rasrdio tako kako se nikada ranije nije rasrdio niti e se ikada kasnije
rasrditi!62
Nastalost u tom smislu nije nezamislivo, niti se ono moe oznaiti kao
nastajanje nakon to ga, prethodno, nije bilo. Zar se za nekoga ko danas
progovori, a i juer je imao sposobnost govora, tvrdi da mu se desio govor?!
A da pak prethodno nije imao sposobnost govora, usljed nekog nedostatka - poput malodobnosti ili nijemosti - pa progovorio, tada bi se moglo
kazati da mu se desio govor. Onaj pak koji ne govori, ali ne zato to ima neku
61
62
Autor se ovdje ograniio na samo dio odgovora Imama Malika, koji u nastavku glasi: Vjerovati u to je obaveza, a zapitkivati o tome je novotarija u vjeri (bidat)! - tj. zabranjeno je
raspravljati o nainu na koji se uzvisio nad Arom. Imam Malik je u svom odgovoru upotrijebio rije poznato (malm) a ne, kako to govore neki inovatori u vjeri, spomenuto
(mezkr), to nema svoga utemeljenja, kako sam to objasnio u djelu Muhtesaru-l-uluvvi
(Saetak Gornjosti), str. 142; izdanje El-Mektebu-l-islami.
Hadis biljee El-Buhri i Muslim u svojim zbirkama hadisa, te neki drugi autori, a njegov
cjelovit tekst bit e dat neto kasnije.
95
96
Tako, ako se pod njim podrazumijeva neko apstraktno bie, koje postoji samo po sebi i koje je odvojeno od svih dodatnih svojstava, to onda
nije ispravno. Ako se pak misli na to da su odreena svojstva nadodata na
Bie, Koje se poima drukije od onog kako se poima svojstvo - to je ispravno, s tim da u stvarnosti ne postoji bie koje je lieno svakoga svojstva. Postoji pak Bie, Koje se opisuje svojstvima savrenosti, koja su Mu postojano
imanentna i neodvojiva od Njega. Um, meutim, zamilja Bie i svojstvo,
svakog ponaosob, dok u stvarnosti ne postoji bie koje se ne moe niim
oznaiti. Takvo neto bi bilo apsurdno. Ako bi, ak, imalo samo svojstvo
postojanja i to svojstvo bi bilo neodvojivo od subjekta koji postoji, iako um
zamilja subjekt i postojanje i predoava ih sebi ponaosob. U stvarnosti je,
pak, to dvoje neodvojivo jedno od drugog.
Neki bi mogli kazati: Svojstvo nije ni sam subjekt koji se opisuje, niti
je drugost u odnosu na njega. To ima ispravnoga smisla, tj. da svojstvo nije
i sam subjekt koji se opisuje, a kojeg um zamilja izdvojenim od svega drugoga, ali da jeste odreena drugost u odnosu na njega, no ne i odvojena
od njega. Naime, subjekt koji se opisuje ini jedinstven entitet sa svojim
svojstvima, nije plurikativan. Tako, ako bi ti rekao: Utjeem se Allahu!, to
bi znailo da se utjee Svetome Biu, opisanom istim svojstvima savrenosti, koja su Mu postojana i koja se, ni na koji nain, ne mogu razdvojiti
od Njega.
Ako bih rekao: Utjeem se Allahovoj sili!, pozivao bih se na jedno od
svojstava Uzvienog Allaha, a ne bih se utjecao nekome drugom, mimo
Allaha. Taj smisao se razumijeva iz izraza zt, (bie, posjednik, vlasnik, imalac) koji se u osnovi i upotrebljava samo u nekom suodnosu: zt vudd
(egzistentan; posjednik egzistencije), zt kudret (monik; imalac moi), zt
izz (posjednik sile), zt ilm (znan; imalac znanja), zt kerem (dareljiv; posjednik dareljivosti) i sl. Zt je enski oblik izraza z. To je izvorno znaenje
te rijei, iz ega se zakljuuje da odvajanje svojstava od zta nije mogue ni
na koji nain, makar um i mogao pretpostaviti neki zt odvojen od svojstava, kao to moe pretpostaviti i apsurd.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Traim utoite u Allahovoj sili,
i Njegovoj moi, od zla s kojim se suoavam i kojeg se plaim! (Ezu bi
izzetillhi ve kudretihi min erri ma edidu ve uhzir).63
63
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga Muslim ( broj: 2202). Cjelovit tekst hadisa glasi: Od Osmana ibn Ebi-l-sa es-Sekafija se prenosi da se on poalio Boijem Poslaniku,
97
64
65
66
67
s.a.v.s., na bol u tijelu koji je osjeao od momenta kad je preao na islam. Boiji Poslanik
mu je rekao: Stavi ruku na mjesto gdje osjea bol i reci: Bismillahi, tri puta, i sedam puta:
Ezu billahi ve kudretihi min erri ma edidu ve uhzir! Ovaj hadis, takoer, biljee i
imam Malik u svom El-Muvettau (Utabanom putu) ( 2/934/9 ), Ebu Davud (br. 3891) i
Tirmizi, koji za nj kae da je dobar i vjerodostojan (hasen/sahih), no bez rijei i kojeg
se plaim (ve uhazir). Biljei ga, isto tako, i Ahmed (IV/217 i VI/390), te Hkim (I/343), sa
dodatkom: pri svakom potiranju (fi kulli meshatin), koji za nj kae: Vjerodostojnog je
prijenosnog niza, to je tano.
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljee ga: Muslim (2708), Ebu Dvud (3898, 3899 ) i drugi,
a vjerodostojan mu je i prijenosni niz (sened).
Hadis biljei Muslim i drugi autori, a ovo je jedna od dova koja se ui prilikom sedde.
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljee ga: Ebu Davud (5074) i Ahmed (2/52) sa vjerodostojnim prijenosnim nizom (sened). Ovo je, inae, jedna od dova koje se ue ujutro i navee.
Hadis je slab (daf); biljei ga Ibn Ishak sa slabim i prekinutim prijenosnim nizom. Neki
hadiski uenjaci ga prenose od njega i s njegovim neprekinutim prijenosnim nizom, ali je
u tome njegovo vlastito tradiranje (ananatuhu). Elaboriran je u djelu Tahrdu fikhi-s-sra
(Elaboracija Sutine ivotopisa), str. 132, i djelu Ed-Daifa (Zbirka slabih hadisa), 2933.
98
imena sve dok Sam Sebi nije stvorio imena, odnosno dok Ga imenima, koja
su sami izmislili, nisu nazvala Njegova stvorenja, onda je to najvea zabluda
i nevjerstvo u pogledu Njegovih imena.
Profesor (Tahvi) - Allah mu se smilovao! - na to je skrenuo panju rijeima: On je oduvijek sa svim Svojim svojstvima, jo od prije nego e stvoriti stvorenja... itd., odgovarajui mutezilama, dehmijama i onim iijama
saglasnim sa njima. Oni su, naime, govorili: On, Uzvieni, postao je kadrim
da djeluje i govori nakon to za to nije bio kadar, budui da su i djelovanje i
govor postali mogui, nakon to to nisu bili. Tako se i On iz (stanja) samonemogunosti preobrazio u (stanje) samomogunosti!
Al ibn Kullb, El-Eari i drugi, koji su bili saglasni sa njima, kau: injenje je Njemu postalo mogue, nakon to Mu je od Njega bilo onemogueno! to se pak tie govora, on, po njima, ne potpada pod htijenje i
sposobnost, ve je to neto neodvojivo od Njegovoga Bia.
Ovakav govor potjee od dehmija, jer su oni govorili: Vjeni kontinuitet dogaanja nije mogu. Dogaanja moraju imati svoj poetak, budui
da ne mogu postojati dogaanja koja nemaju svoga poetka. Tako je nemogue da je Gospodar Uzvieni bio uvijek djelatan i govoran po svome htijenju. tavie, On nije mogao biti ni kadar za to, jer je i sposobnost u odnosu
na nemogue nemogua!
Ovo je, meutim, pogreno rezonovanje. Ono sugerira i nemogunost
nastanka svijeta, premda je on postao, nakon to ga, nekada, nije bilo (hadis). Ono pak to je nastalo, nakon to nije postojalo, neminovno mora biti
neto to je potencijalno mogue, a ta mogunost nema odreenog vremena; nema zamislivog vremena a da ta mogunost nije postojala u njemu,
niti mogunost injenja, njegova dopustivost i vjerodostojnost imaju neki
svoj poetak u kojem bi dosegnuli svoju krajnju taku. Otuda proizlazi neminovan zakljuak da je injenje uvijek mogue, da je dopustivo njegovo
aktiviranje i da je ono vjerodostojno pa, prema tome, i konstatacija da je
Gospodar permanentno kadar za nj. Prema tome, mora se priznati dopustivost dogaanja koja ne moraju imati svoga poetka.
Dehmije, i oni koji su saglasni sa njima, kau: Mi ne prihvatamo mogunost postojanja dogaanja koja nemaju svoga poetka. Potvrujemo
mogunost dogaanja, pod uvjetom da im prethodi nedogaanje, koje
nema svoga poetka. To je zato to su dogaanja, kod nas, nemogua u smislu da su oduvijeka. Dogaanja kod nas ne mogu imati karakter oduvjekosti,
99
100
Najslabije od njih je ono po kojem njihova permanentnost nije mogua kako u prolosti, tako ni u budunosti, kako su govorili Dehm ibn Safvn
i Ebu Hudejl el-Allf.
Prema drugome stajalitu, njihova permanentnost je mogua u budunosti, ali ne i u prolosti, kako to tvrde mnoge dogmate skolastiari i oni
erijatski pravnici i drugi, koji su saglasni sa njima.
Tree stajalite je stajalite onih koji tvrde da je njihova permanentnost mogua i u prolosti, i u budunosti, kako to tvrde autoriteti hadisa,
to spada u krupna pitanja.
Niko pak nije tvrdio da je njihova permanentnost bila mogua u prolosti, ali ne i u budunosti.
iroki slojevi ovjeanstva iz svih vjerskih zajednica nesumnjivo tvrde
da je sve osim Allaha stvoreno, da je postalo nakon to ga, prethodno, nije
bilo. To su zastupali i svi poslanici i njihovi sljedbenici: muslimani, jevreji,
krani i drugi.
Iz same primordijalne naravi (fitret) razaznaje se injenica da se uinak
ne moe smatrati oduvijek i zauvijek prateim elementom onoga ko ga je
proizveo, da bi to bila apsurdna tvrdnja, budui da bi, u tom sluaju, kauzalni slijed dogaanja u budunosti uinio moguim da On, Uzvieni, bude
posljednji, iza koga opet postoji neto. Tako kauzalni odnos dogaanja u
prolosti ne ini apsurdnim da On, Uzvieni, bude Prvi, ispred Kojeg nema
niega, jer je Gospodar, Uzvieni, Oduvijeki i Zauvijeki, ini ta hoe i govori
kada hoe. Uzvieni kae: Eto tako - ree on - Allah ini to On hoe! (Alu
Imrn, 40) Ali, Allah radi ono to On eli! (El-Bekare, 253) Gospodar Prijestolja Slavnog radi ta je Njemu volja! (El-Burd, 15-16) Da su sva stabla
na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije jo sedam mora, ne bi
se ispisale Allahove rijei! (Lukmn, 27) Reci: Kad bi more bilo mastilo da
se ispiu rijei Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rijei Gospodara
moga, pa i kad bismo se pomogli jo jednim slinim! (El-Kehf, 109)
Ono to se ustanovilo kao neupitno jest savrenost mogue egzistencije. Prema tome, ono to nju ini savrenijom od svake druge mogue egzistencije predstavlja injenica da ona prethodi svakoj drugoj jedinki u ukupnosti egzistencije na nain da u svijetu ne postoji niti jedan jedini dio koji
je na bilo koji nain neodvojivo bio oduvijek vezan za nju.
to se tie trajnosti inidbe i ona je, isto tako, komponenta u savrenosti. Naime, ukoliko je inidba atribut savrensva, onda njezino vjeno
101
trajanje identificira se sa vjenou savrenstva. Kau: Kauzalnost (uzronost, ciklus povezanih uzroka i posljedica) je openit izraz, a Kuran i sunnet
ga niti poriu, niti potvruju da bi mu se morala posveivati posebna panja. Dijeli se na: nunu, nemoguu i moguu.
Prema tome, uzrono-posljedini niz, beskonana niska uzronika, je
apsurdan i po sebi nemogu, u smislu da je svaki od uzroka uzrokovan od
onog prethodnog, i tako beskonano.
Onaj, pak, nuni uzrono-posljedini niz jest onaj koji potvruje i razum i Vjerozakon, a koji je izraz permanentnog djelovanja Gospodara Uzvienog u beskonanosti. Naime, kada god se stanovnicima Denneta okona
jedna ugodnost, On e im proizvesti drugu ugodnost, i to se nikada nee
iscrpiti. Isti je sluaj i sa Njegovim djelovanjim - uzvien neka je On! - na
drugoj strani vjenosti, u Praiskonu (El-Ezel), tj. svakome inu prethodio je
jedan drugi in. Ovo je nuno i u pogledu Njegovoga govora, jer je On uvijek govorio kada je htio, svojstvo govora nije stekao u nekom vremenskom
trenutku. Isto je i sa Njegovim djelovanjima, koja su nerazdvojivi pratioci
Njegovoga ivota, budui da je svaki ivi subjekt djelatan. Razlika izmeu
ivog i neivog upravo se i nalazi u aktivitetu, pa je vie uenjaka iz prvih
generacija (umjesto samo ivi) govorio: ivi i Aktivni.
Osman ibn Sed kae: Svaki ivi subjekt je djeluju, a na Gospodar
Uzvieni nikada, ni u jednom trenutku, nije bio bez govora, volje i djelovanja, nikada nije bio lien neega iz Svoje savrenosti!
to se tie kauzalnoga niza koji je (potencijalno) mogu, to je onaj
niz iz ovog smjera, kao i onaj u smjeru beskonanosti u budunosti. Naime,
budui da je On permanentno iv, kadar, voljan i govoran - to su nerazdvojivi elementi samog Njegovog Bia - to Mu je i djelovanje (potencijalno) mogue, s obzirom na Njegovo posjedovanje ovih svojstava. injenica
da je djelovanje savreniji oblik od nedjelovanja ne znai obavezno i da su
stvorenja uvijek bila sa Njim. On, Uzvieni, prethodio je svakom pojedinom
Svom stvorenju na nain da tom Njegovom prethoenju nije prethodilo
nita. Tako, svako stvorenje ima neto to mu je prethodilo, dok Stvoritelju
Uzvienome nije prethodilo nita. Prema tome, jedini je On Stvoritelj, dok je
sve osim Njega stvoreno, postalo nakon to ga, prethodno, nije bilo.
Oni kau: Sve to se kae drukije od ovoga zdravom razumu nije
prihvatljivo i on e to tretirati kao neosnovano. Svaki onaj ko prizna da je
Gospodar Uzvieni uvijek kadar djelovati neminovna mu je jedna od dvije
102
103
O njegovim rijeima:
nije nakon stvaranja stvorenja stekao naziv Stvoritelj, niti je
U On
proizvoenjem svijeta stekao naziv Tvorac.
Komentar:
Iz Profesorovih - Allah mu se smilovao! - rijei jasno se vidi da on ne priznaje beskonanost uzrono-posljedinog niza u prolosti, a kasnije emo
navesti njegove rijei kojima neto takvo doputa u budunosti, naime: A
Dennet i Dehennem su dva stvorenja koja nikada nee proi ni nestati,
to je i opredjeljenje veine uenjaka, kako je prethodno navedeno. Nema
nikakve sumnje da stajalite onih koji mogunost neega takvog negiraju i
u prolosti i u budunosti - kako su to nauavali Dehm i njegove pristalice,
tvrdei da su i Dennet i Dehennem prolazni - nema svoga utemeljenja u
istini, to e, ako Bog da, biti potkrijepljeno dokazima.
to se tie stajalita onih koji dre moguim dogaanja koja nemaju
svoga poetka iz reda onih koji podupiru dogaanja koja nemaju svoga kraja, ono se nadaje kao ispravnije od stajalita onih koji to dvoje razdvajaju,
budui da je On, Uzvieni, permanentno iv, a da je djelovanje nerazdvojiva
sastavnica ivota, pa je On i permanentno djelatan za ono to eli. On je
Sam Sebe time opisao rijeima: Gospodar Prijestolja Slavnog, Koji ini ono
to Mu je volja! (El-Burd, 15-16)
Ajet sugerira nekoliko stvari:
1. da On, Uzvieni, djeluje po Svojoj volji i Svome htijenju;
2. da je On jednako takav, budui da je to kazao u kontekstu izricanja
pohvale i hvale Samome Sebi, to e kazati da je to sastavni dio Njegove savrenosti, te da nije dopustivo da bude bez te savrenosti ni u
jednome vremenu. Naime, rekao je: Pa da li je onda Onaj Koji stvara
kao onaj koji ne stvara?! Urazumite se! (En-Nahl, 17) Budui, dakle,
da su to svojstva Njegove savrenosti, epiteti Njegove veliine, ona
nisu nastala u nekom vremenu nakon to ih, prije toga, nije bilo.
3. da On, kada neto hoe, to i radi, jer estica m (u gore navedenom
ajetu) vezuje se za sve, openito, tj. On uini sve to eli uiniti.
To se odnosi na Njegovu volju, povezanu s Njegovim inom. to
se tie Njegove volje vezane za djela ljudi, ona ima drukiji status.
Naime, ako On eli da ovjek uradi neko djelo, ali mu ne eli u tome
104
pomoi, te ovjeku prepusti njegovu realizaciju, djelo nee biti uinjeno, svejedno to On to voli, sve dok On od Sebe ne htjedne dopustiti da ovjek to i uini. Eto, to je onaj detalj koji je kaderijama i
debrijama68 ostao zaklonit, pa su, s obzirom na to, zabludjeli u vezi
s Boijim odreenjem (kader). Postoji, naime, razlika izmeu Njegove elje da ovjek neto ini i toga da ga i uini iniocem tog djela.
O pitanju Boijega odreenja (kader) e pak biti govora na njemu
odgovarajuem mjestu, ako Bog da.
4. da su Njegovo djelovanje i Njegova volja nerazdvojivi jedno od drugog tako da ono to On eli uiniti to i uini, a to je uinio to je i
elio, za razliku od stvorenja koje eli i neto to ne moe uiniti, a
pokatkad uini neto to ne eli. S obzirom na to, nema nikoga ko i
radi ono to eli, osim Allaha; jedini On je taj.
5. potvrivanje mnogobrojnih volja, sukladno djelima, tj. da za svako
djelo postoji volja koja se odnosi na njega. To je ono to se razumijeva po samim prirodama ljudi. Prema tome, On, Uzvieni, permanentni je posjednik volje i ini ta Mu je volja.
6. da je sve ono to je zamislivo da bi se za nj mogla vezati Njegova volja,
dopustivo i da bude uinjeno. Tako, ako On hoe da se svake veeri
spusti na zemaljsko nebo, da na Sudnjem danu doe kako bi presudio
ljudima, da Se pokae Svojim robovima, da im se otkrije kako to On
hoe, da im se obrati i nasmije, te sve drugo to On, Uzvieni, hoe, to
Mu nee biti nemogue uraditi, budui da On ini ono to hoe. Vjerodostojnost toga pak ovisna je o onome ko to istinito obavjetava o
Njemu, pa kada takav o tome neto rekne, dunost je u to vjerovati.
Isto je i sa brisanjem onoga to On hoe, i sa potvrivanjem onoga to
On eli. On svakoga dana djeluje, slavljen i uzvien je On!
Iz stajalita da sva dogaanja imaju svoj poetak nuno proishodi da prije
toga nije bilo nikakve aktivnosti (tatl), da Allah, d.., nije bio aktivan, te da
je, potom, postao aktivan, to ne podrazumijeva i oduvjekost svijeta, budui
da je sve osim Allaha nastalo i da spada u potencijalno moguu egzistenciju,
egzistenciju koju je Allah uveo u postojanje i koja nema nikakvog vlastitog
udjela u svom nastajanju. Prema tome, ovisnost i potrebitost drugoga su
sutinske odlike, nerazdvojive od svega mimo Allaha, dok je Allah nuno
68
Debrijje - deterministi, koji su drali da ovjek ne posjeduje vlastitu volju, ve da funkcionira kao programirani objekat. (Nap. prev.)
105
69
Hadis je vjerodostojan (sahh), dok verziju u kojoj se kae sa Njim nisam naao kod ElBuhrija, premda on u svome Sahihu ovaj hadis - u dvjema posljednjim verzijama, tj. u
kojima stoji: prije Njega, odnosno: osim Njega - navodi na dva mjesta: u tematskim cjelinama Poetak stvaranja (Bedu-l-halk) i Izraavanje Boije jednosti (Et-Tevhd). Drugu
od te dvije verzije biljei Bejheki u djelu El-Esmu ve-s-sift (Imena i atributi, VI/270), dok
Ahmed biljei onu prvu (IV/431), ali sa rijeima: Allah, d.., bio je prije svake stvari. Zehebi taj hadis, u djelu Muhtesaru-l-uluvv (Saetak Gornjosti, 98/40), pripisuje El-Buhriju i
ocjenjuje ga vjerodostojnim (sahh)! (V.: uvodni dio, str. 27) Rijei hafiza Ibn Hadera u komentaru ovog hadisa sugeriraju da on nije naao onu verziju u kojoj stoji: sa Njim. Naime,
on kae (VI/206): Napomena: U nekim djelima se ovaj hadis navodi u sljedeem obliku:
Bio je Allah i niega nije bilo sa Njim, a On je i sada onakav kakav je i bio! To je dodatak
kojega nema ni u jednom hadiskom djelu, na to je upozorio velikan znanosti Tekijjuddn
ibn Tejmijje. to se pak tie rijei: i niega nije bilo sa Njim, treba kazati da sami odjeljak,
naslovljen sa Niega drugog nije bilo osim Njega izraava isti smisao.
Prema tome, da je Ibn Hader znao za ovu verziju, on bi je svakako i spomenuo, pa ne bi
imao potrebe opravdavati je znaenjem one verzije koju je naveo, kako je to oevidno.
Opet, Allah najbolje zna!
106
nepostojanje, da je i samo vrijeme nastalo u ne vremenu, da je i Allah postao aktivan nakon to prethodno, od Praiskona, nije inio nita, a da je
injenje, sve do njegovog zapoinjanja, bilo potencijalno mogue.
Drugi kau da se hadisom izvjetava o poetku stvaranja ovog pojavnog svijeta, kojega je Allaha stvorio za est dana, a zatim se uzvisio nad Prijestoljem (Arom), kako se o tome Kuran oituje na vie mjesta.
U Muslimovom Sahihu se, posredstvom Abdullaha ibn Amra, navode
sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Uzvieni Allah je odredio sudbine
svih stvorenja pedeset hiljada godina prije nego e stvoriti nebesa i Zemlju,
a Njegov Prijesto (Ar) bio je na vodi!70
Tako nas je Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavijestio da se sudbinsko odreenje ovog svijeta, stvorenog za est dana, desilo pedeset hiljada godina prije
nego e Allah stvoriti nebesa, te da je Prijesto Gospodara Uzvienoga tada
bio na vodi.
Dokaz ispravnosti stajalita ovog drugog tabora nahodi se iz vie stvari. Jedna od njih su rijei onih Jemenaca: Doli smo da te upitamo o poetku ove stvari, pokazujui na neto to je prisutno, to je oevidno, to
postoji. Pod rijeju stvar (emr) podrazumijeva se neto to je stvoreno po
zapovijedi (memr), tj. ono emu je Allah oblik dao svojom zapovijeu.
Poslanik, a.s., dao im je odgovor o tome kako je zapoet ovaj postojei svijet,
a ne o vrstama stvorenja, jer ga oni nisu ni pitali o tome. Obavijestio ih je o
stvaranju nebesa i Zemlje dok je Njegov Prijesto bio na vodi, a nije ih obavijestio o stvaranju Prijestolja, koji je stvoren prije stvaranja nebesa i Zemlje.
Takoer, rekao je: Bio je Allah, i nieg nije bilo prije Njega!, odnosno - kako
se jo prenosi - sa Njim, odnosno nieg drugog. To je rekao na jednom
skupu, pa je, prema tome, upotrijebio samo jedno od to troje, dok je dvoje
preneseno po smislu. Rije prije (kabl) se od njega prenosi i u nekim drugim hadisima, osim ovoga. Tako Muslim, u svom Sahihu, posredstvom Ebu
Hurejrea, biljei da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u svojim dovama uio: Boe moj,
Ti si prvi, nieg prije Tebe nije bilo.71
70
71
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljee ga, takoer, i Ahmed (II/169) i Tirmizi, koji ga isto
tako ocjenjuje vjerodostojnim, ali bez onog zadnjeg dijela: a Njegov Prijesto (Ar) bio je
na vodi. Taj dodatak nalazi se u verziji koju biljei Muslim. Hadis biljei i Bejheki u djelu
El-Esm (Imena, 269). Njegova verzija glasi: Allah je zavrio sa sudbinskim odreenjima
i ovosvjetskim stvarima na pedeset hiljada godina prije nego e stvoriti nebesa i Zemlju,
kad Njegov Prijesto bijae na vodi!
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je ranije spominjan.
107
108
O njegovim rijeima:
je posjedovao svojstva Gospodarstvenosti i kad Mu nije bilo
U On
nijednog podanika, i bio je Stvoritelj i kada nije bilo nieg stvorenog.
Komentar:
To znai da je Uzvieni Allah bio atributiran injenicom da je Gospodar
(Rabb) i prije nego je bilo ijednog podanika (merbb), kao i injenicom da
je Stvoritelj (Hlik) i prije nego je bilo ijednog stvorenja.
Neki istaknuti autoriteti u svojim komentarima kau: Htio je, naime,
rei: Posjedovao je svojstvo gospodarstvenosti i svojstvo stvoritelja. Nije
rekao i stvoriteljstva budui da je stvoritelj onaj koji neto iz nepostojanja
uvodi u postojanje, i nita osim toga, dok Gospodar podrazumijeva i mnogo toga drugoga, poput vlasti, uvanja, ureenja i uzgajanja, tj. postupnog
voenja neega sve do njegovog upotpunjenja. Stoga je sasvim na mjestu
to to je upotrijebio rije koja u sebi objedinjuje sve te smislove, a to je gospodarstvenost (rubbijjet).
Meutim, to nije ba do kraja tako s obzirom da rije stvaranje (halk)
implicira, takoer, jo i odreivanje mjere (takdr).
O njegovim rijeima:
kako je On oivitelj umrlih, nakon to ih je prethodno,
U Onako
uinio ivima, opravdano nosio to ime i prije no to e ih ponovo
oiviti, tako isto je, opravdano, nosio i ime stvoritelj i prije nego
e ih stvoriti!
Komentar:
To znai da je On, Uzvieni, bio atributiran kao Oivitelj umrlih prije nego
e ih oiviti, kao to je bio atributiran kao Stvoritelj prije nego e ih stvoriti.
Time je mutezile i one koji su zastupali njihove ideje ostavio bez argumenata, kako smo to ranije kazali u prii o njima. Isto tako je ranije utvreno da
On, Uzvieni, permanentno ini to hoe.
109
O njegovim rijeima:
je zato to je On nad svakom stvari moan, to je sve ovisno
U To
o Njemu, to je Njemu sve lahko, to On niemu nije potreban.
Nita nije kao On; On sve uje i sve vidi.
Komentar:
Ovim se sugerira priznavanje Njegovih svojstava u Praiskonu (Ezel), prije
nego e zapoeti proces stvaranja. Govor o nad svakom stvari i onome
ta sve to obuhvata, te o obuhvatnosti svega na (svakome) mjestu, shodno indikatorima koji ga okruuju, doi e kasnije, kada budemo razmatrali
pitanje govora, ako Bog da.
Mutezile su iskrivili onaj smisao koji se nahodi iz rijei Uzvienoga: A
Allah je nad svakom stvari moan! (El-Bekare, 284); rekli su: On je kadar za
sve ono to je u Njegovoj moi. to se pak tie ljudskih djela, On, kod njih,
nad njima nema moi. Meutim, meusobno su se sukobili oko toga da li je
u stanju i Sam uiniti neto slino tim djelima, ili nije!?
Ako bi smisao ajeta doista bio onakav kako to oni tvrde, to bi onda
bilo isto kao kad bi se reklo: On je znalac svega to zna i stvoritelj svega to
stvara!, i slino, to je besmisleno. Na taj nain su zanijekali svojstvo Njegove
potpune moi nad svakom stvari.
Pripadnici glavnog toka islama (Ehlu-s-sunne), meutim, dre da je Allah
nad svakom stvari moan, to podrazumijeva svaku zamislivu mogunost.
Ono pak to je po sebi nemogue, npr. da neto postoji i ne postoji u isto vrijeme, to nema svoje realnosti, niti je njegovo postojanje zamislivo, pa se, stoga, i
ne zove stvar, po opoj saglasnosti svih razumnih ljudi. U to, naprimjer, spada
stvaranje sebi slinoga, injenje sebe nepostojeim i sline apsurdnosti.
Ovo naelo je, ustvari, vjerovanje u Njegovu punu i sveopu Gospodarstvenost, jer da je On Gospodar svake stvari vjeruje samo onaj koji vjeruje da je On moan nad svim tim stvarima. Ne vjeruje u potpunost i savrenost Njegove Gospodarstvenosti onaj koji ne vjeruje da je On nad svakom
stvari moan.
Meutim, sukobili su se oko potencijalno mogueg nitavila, naime da
li je i ono neto, ili nije?! Konstatirali su da nitavilo u vanjskome svijetu nije
neto, ali da Allah zna ta e biti prije nego bude, i propie ga, a moda ga
110
Ummet (ar. el-umma) - dosl. zajednica, narod, vrsta, skupina i sl. Terminoloki: svjetska
zajednica muslimana; sljedbenici uenja poslanika Muhammeda, a.s. Svaki musliman na
svijetu je formalni lan toga ummeta. (Nap. prev.)
111
Ovog dodatka nema u rukopisu, kao ni u tampanim primjercima, meutim slijed govora
ga nalae.
112
113
Pa, molimo Allaha Uzvienoga, Onoga koji sve uje i vidi, da nas Svojom dobrotom i plemenitou - osnai postojanom rijeju u ivotu na
ovome svijetu i na ahiretu!
O gramatikoj analizi sintagme kao On (kemislihi )postoji nekoliko gledita. Prema jednome od njih slovo kaf ( kao, poput) je dodato zarad
intenziviranja znaenja.
Evs ibn Hader je rekao:
A kamenje uareno kao ono (ke kem) je na koje lonac stavlja se.74
Tako je i sa rijeima drugoga:
74
Ovo su stihovi iz pjesme u redez-formi Hitma el-Mudaiija, kao to stoji u enciklopedijskom rjeniku arapskog jezika Lisanu-l-Areb kod objanjenja glagola sef. (U izvorniku se
daje i ire objanjenje upotrijebljenih formi rijei, sa stajalita gramatike arapskoga jezika,
to za nas nema nikakvog znaaja pa ga, prema tome, nismo ni prevodili - nap. prev.)
114
Prema drugom gleditu, dio predmetne sintagme, tj. misli , je nadodatak, tako da ona u stvarnosti glasi: Nije kao On nita () ,
to je, meutim, daleko od ispravnosti, budui da je rije misl menica75,
a stanovite o dodavanju slova s ciljem pojaavanja znaenja ima prednost
nad onim o dodavanju imenice.
Prema treem gleditu, tu uope nema nikakvog nadodatka, ve ta sintagma spada u kategoriju njihovih izreka: Neko poput tebe ne ini neto takvo!, tj. ti to ne radi. Tako je tu upotrijebljena rije misl kako bi se izreci
pojaao smisao. Za to u ovom sluaju kau: To znai: Za nekog poput Njega
nema primjera, ak i kada bi On bio zamisliv, a ta tek kad Mu nema slinoga!
Ima i drukijih miljenja o tome, ali je ono prvo najsnanije.
O njegovim rijeima:
115
116
O njegovim rijeima:
U I odredio im je sudbine.
Komentar:
Uzvieni kae: On je sve stvorio i svemu dao preciznu odredbu! (El-Furkan, 2) Mi sve s mjerom stvaramo. (El-Kamer, 49) A Allahova zapovijed
je odredba konana. (El-Ahzb, 38) Koji sve stvara i ini skladnim, i Koji
sudbine odreuje i napuuje. (El-Al, 2-3)
U Muslimovom Sahihu se, posredstvom Abdullaha ibn Amra, navode
sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Uzvieni Allah je odredio sudbine
svih stvorenja pedeset hiljada godina prije nego e stvoriti nebesa i Zemlju,
a Njegov Prijesto (Ar) bio je na vodi!78
O njegovim rijeima:
78
117
79
80
118
81
82
83
84
119
120
O njegovim rijeima:
nita nije bilo skriveno prije nego ih je stvorio i znao je ta
U Njemu
e initi i prije nego ih je stvorio.
Komentar:
Naime, Uzvieni Allah zna ta je bilo i ta e biti, i zna kako bi izgledalo ono
to nije bilo da je, kao to kae: A i kada bi bili vraeni nazad, oni bi opet
radili ono to im je zabranjeno! (El-Enm, 28). Iako je znao da nee biti
vraani nazad, ipak je kazao da bi oni, kada bi bili vraeni, opet radili onako
kako su radili i prije, kako to Uzvieni kae: Da je Allah znao da od njih
moe biti nekoga dobra, uinio bi da uju, a da je uinio i da uju, oni bi se
opet okrenuli, jer oni i inae glave okreu! (El-Enfl, 23) U tome je sadran i
odgovor rafidijama i kaderijama, koji su govorili: On neto ne poznaje prije
nego ga stvori i uvede ga u postojanje! Ovo je jedan od segmenata pitanja
o sudbini, o emu e kasnije biti dato vie objanjenja, ako Bog da.
O njegovim rijeima:
im je da Mu pokorni budu, a zabranio im da Mu nepoU Naredio
sluh iskazuju.
Komentar:
Profesor navodi naredbu i zabranu nakon to je spomenuo stvaranje i sudbinsko odreenje ime je sugerirao injenicu da je Allah, Uzvieni, ljude
stvorio zato da Ga oboavaju, kako to Uzvieni kae: Dinne i ljude sam
stvorio samo zato da Me oboavaju! (Ez-Zarijt, 56) Onaj koji je stvorio
smrt i ivot kako bi vas iskuao koji e od vas bolje postupati! (El-Mulk, 2)
O njegovim rijeima:
se odvija prema Njegovom odreenju i prema Njegovom htiU Sve
jenju. Njegovo se htijenje provodi, a ne htijenje ljudi, izuzimajui
121
122
123
124
O njegovim rijeima:
upuuje koga hoe, titi ga i zaklanja - iz Svoje dobrostivosti,
U On
a u zabludu odvodi koga hoe, ne prui mu pomo i daje mu iskuenja - iz Svoje pravednosti.
Komentar:
Ovo je odgovor mutezilama u njihovoj tvrdnji da je Bog obavezan initi
ono to je najbolje za ovjeka, to spada u pitanje upute i zablude. Mutezile
kau: Uputa od Allaha: to je objanjenje ispravnog puta, a odvoenje u zabludu (el-idll): to je nazivanje ovjeka zabludjelim. Uzvieni ovjeka tretira
zabludjelim onda kad ovjek u sebi stvori zabludu!
Ovo se zasniva na njihovom pogrenom naelu, naime da ljudi stvaraju svoja djela. Za ovo kako mi kaemo dokaz su rijei Uzvienoga: Ti,
doista, ne moe uputiti na Pravi put onoga koga ti eli da uputi, ve
Allah upuuje koga On hoe! (El-Kasas, 56) Da, dakle, uputa znai samo
pojanjenje Puta, tada odricanje toga Njegovu Vjerovjesniku ne bi bilo korektno, budui da je on - neka su na njega mir i blagoslovi Boiji! - Pravi
put objasnio i onome koga voli, i onome koga ne voli. Zatim, rijei Uzvienoga: A kad bismo htjeli, svakoj dui bismo dali njenu Uputu! (Es-Sedda,
l3); Allah u zabludu odvodi koga hoe, i upuuje koga hoe! (El-Muddessir, 31)
Kada bi, dakle, Uputa od Boga bila samo objanjenje - to je openito
i podrazumijeva svakoga - tada ograniavanje na htijenje ne bi bilo korektno. Isto se moe kazati i za rijei Uzvienoga: Da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih bio jedan od tu dovedenih! (Es-Sfft, 57); Allah, koga
hoe u zabludu odvede, a koga hoe uini (da bude) na Pravome putu!
(El-Enm, 39)
O njegovim rijeima:
oni variraju u htijenju Njegovome izmeu Njegove dobrostiU Svi
vosti i Njegove pravednosti.
125
Komentar:
Oni su, naime, onakvi kako je za njih rekao Uzvieni, naime: On vas stvara,
pa su neki od vas nevjernici, a neki vjernici! (Et-Tegbun, 2) - to znai da je
onaj koga je On uputio na ispravno vjerovanje (imn) upuen zahvaljujui
Njegovoj dobrostivosti i da za to sva zahvala pripada Njemu, a da je onaj
koga je odveo u zabludu tamo odveden na temelju Njegove pravednosti, za
ta (isto tako) sva zahvala pripada Njemu. O ovome e kasnije biti dato vie
objanjenja, ako Bog da, s obzirom na to da Profesor - Allah mu se smilovao! - govor o sudbini nije objedinio na jednom mjestu, ve ga je raspodijelio na vie mjesta, pa sam se i ja drao tog njegovog rasporeda.
O njegovim rijeima:
O njegovim rijeima:
toga ko moe pobiti Njegovu odluku, nema toga ko moe
U Nema
prolongirati Njegovu odredbu i nema toga ko moe nadvladati
Njegovu naredbu.
Komentar:
Njegovu odluku ne moe odbiti nikakav odbija, niti je moe prolongirati,
odnosno Njegovu odredbu ne moe odgoditi nikoji odgoiva, niti Njegovu
126
O njegovim rijeima:
O njegovim rijeima:
da je Muhammed Njegov rob odabrani, Njegov vjerovjesnik odU Ilikovani
i Njegov poslanik s kojim je zadovoljan!
Komentar:
Odabranost, odlikovanost i injenica da se neim zadovoljno imaju meusobno slina znaenja. Znaj da se ovjekova potpunost nalazi u stepenu
ostvarenja njegove ropske potinjenosti prema Allahu Uzvienome. Sve to
ovjek, dakle, u veoj mjeri bude rob Allahov sve je vea njegova potpunost
i uzdie mu se duhovni stepen (dereda). Onaj ko zamilja da ovjek, na neki
nain, izae iz ropske potinjenosti, i da izlazak iz nje predstavlja veu potpunost, taj je najvea neznalica i u najveoj je zabludi. Uzvieni kae: Oni
govore: Milostivi ima dijete! Uzvien neka je On, to su samo robovi potovani! (El-Enbij, 26) i sl. Allah je Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., nazvao robom
na najasnijem od svih mjesta - u suri El-Isr je rekao: Uzvien neka je
Onaj koji je roba svoga nou proveo...! (El-Isr, 1) Jo je rekao: A kada je rob
Allahov ustao da Mu se pomoli... (El-Dinn, 19); Pa je robu Svome objavio
127
Hadis biljee Buhari i Muslim (muttefek alejhi), s tim da je ovo samo dio hadisa, koji e
kasnije biti naveden u cijelosti.
128
potvrda njegove lai, dok je, u sluaju onoga koji je istinit, stvar upravo suprotna tome.
Tako obojica njih izlaze sa istom tvrdnjom, pa kako jedan govori istinu, a drugi lae, to se istinitost jednoga, a la drugoga, neminovno moraju
pokazati, makar i poslije nekog vremena. Istinitost je, naime, neodvojiva od
dobroinstva, a la od pokvarenosti, kako se to navodi u Sahihima Buharija
i Muslima, tj. u hadisu koji se prenosi od Vjerovjesnika, a.s.: Drite se istinoljubivosti jer istinoljubivost vodi ka dobroinstvu, a dobroinstvo vodi
prema Dennetu. ovjek tako istinito zbori (i tei istini) sve dok i kod Allaha
ne bude ubiljeen kao istinoljubiv. uvajte se pak lai, jer la vodi ka pokvarenosti, a pokvarenost vodi prema Vatri. Tako ovjek neprestano lae i tei
ka lai, sve dok i kod Allaha ne bude ubiljeen kao laov!86 Stoga Uzvieni
kae: Hoete li da vam kaem kome dolaze ejtan? Oni dolaze svakom lacu, greniku. Oni prislukuju - i veina njih lae. A, zavedeni slijede pjesnike.
Zar ne zna da oni svakom dolinom blude i da govore ono to ne rade?!
(E-uar, 221-226)
Prema tome, vraevi i njima slini, makar se ponekad ono to oni govore iz svijeta nepoznatoga pokazalo istinitim, ipak pri sebi imaju lai i pokvarenosti koje nedvosmisleno otkrivaju da im ono to prenose ljudima ne
dolazi od meleka i da nisu vjerovjesnici. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada
je Ibn Sajjdu rekao: Sakrio sam ti neto!, i on mu odgovorio: (To je) crni
dim!, kazao mu: Zaepi, ti nee prei svoju mjeru!87, tj. ti si (obini) vra.
86
87
Profesor Ahmed kir kae: Oba ova dodatka (tj. estica inne, dosl. zaista, koja se u izvorniku nalazi ispred rijei dobroinstvo - a dobroinstvo - te dio koji se nalazi u zagradi
(tj. i tei istini), nalaze se u verziji koju biljei Muslim (II/289), dok je u tampanom primjerku na oba mjesta stajalo (umjesto ma jezalu) la jezalu, no mi smo to uskladili prema
onome kako je kod Muslima, budui da je verzija koju navodi autor blia onoj kod Muslima, a koja se prenosi posredstvom Veka i Ebu Muvije, a obojica njih hadis su preuzeli
od El-Amea. Tako ga, u istom obliku, biljei i Ahmed (4101), takoer posredstvom Veka
i Ebu Muvije. Prema tome, autor je ovaj hadis, u ovakvom njegovom obliku, nesmotreno
pripisao Sahhima Buhrije i Muslima, iako Buhari navodi samo dio hadisa, skraeno, sa
slinim znaenjem, ali sa drugim prijenosnim nizom. Autor se, po svemu sudei, u ovome poveo za El-Munzirijevim djelom Et-Tergb ve-t-terhb (Podsticanje i obeshrabrivanje)
(IV/26-27). Takoer ga je, nesmotreno, pripisao Buhriju. V.: Fethu-l-Bri, X/422-423.
Nsiruddin kae: (Hadis je) vjerodostojan. Buhari ga, u saetom obliku, navodi u poglavlju
o etici (El-Edeb), kako je to rekao profesor kir - Allah mu se smilovao! - s tim da ga
u djelu El-Edebu-l-mufred (Jedinstvena etika), pod brojem 386, navodi u jo potpunijem
obliku.
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljee ga Buhari i Muslim, posredstvom Ibn Omera.
129
88
89
130
dolaska prve Objave rekao: Plaim se za sebe!90, rekla: Boe sauvaj! Allah
tebe, bogme, nee poniziti: ti uva rodbinske veze, govori istinu, olakava
drugim, ugouje gosta, pomae onoga ko je ostao bez sredstava i uvijek
podupire istinu!91
On se nije plaio da bi mogao neto hotimino slagati, s obzirom da
je, po sebi, znao da ne lae, ve se bojao da se, moe biti, s njim nije zbilo
neto runo, to je neka druga pozicija. Na to je Hadda stala nabrajati one
stvari, koje to opovrgavaju. Radi se o izrazima plemenitoga morala i izvrsne
udi, prema emu je on pokazivao prirodnu sklonost, dok je opepoznato iz
Allahova obiaja da On onoga, koga je prirodno obdario lijepim udoreem
i zatitio ga od pokuena morala, nee poniziti.
Isto tako je Negus (En-Nedi), kada se raspitivao o onome o emu
Vjerovjesnik govori, i kada je zatraio da mu neto proue iz Kurana, pa mu
oni prouili, rekao: Ovo i ono sa ime je doao Musa, a.s., doista potjee iz
jedne nie!92
Isto tako je Vereka ibn Nevfel, kada mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ispriao
ta je vidio - a Vereka je bio prihvatio kranstvo i arapskim jezikom i pismom ispisivao Indil (Novi zavjet), pa ga je Hadda zamolila da od svoga
bratia pouje ta je vidio te mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ispriao o tome rekao: To je bio isti onaj pouzdanik koji je dolazio i Msu!93
Tako je bilo i sa Heraklijem, bizantijskim carem. Kada mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao pismo kojim ga je pozvao u islam, on je od onih Arapa
koji su tamo bili - a meu njima je bio i Ebu Sufjn, koji je sa skupinom
Kurejija trgovakim poslom bio doao u am - traio da mu ispriaju o
90
91
92
93
Hadis je vjerodostojan (sahh) i predstavlja dio podueg hadisa o poetku Objave, koji se
navodi na poetku Buhrijevog Sahha (br. 3 u saetku Buhrijeve zbirke, izdavaa ElMektebu-l-islmi). U izvorniku, kao i u mekanskom tampanom izdanju, umjesto za sebe,
stoji za svoju pamet! O tome Ahmed akir kae sljedee: To je oigledna greka, koju je,
vjerovatno, nainio prepisiva. tavie, takvo neto bilo bi nerazumno, Boiji Poslanik,
s.a.v.s., ne bi mogao kazati neto takvo. tavie, i samo tumaenje nekih uenjaka njegove
bojazni za sebe njegovim strahom od ludila, Hafiz (Ibn Hader) u El-Fethu (I/23) dri neprilinim; kae: Ebu Bekr ibn el-Arebi to smatra neutemeljenim, i sasvim je upravu u tome!
Hadis biljei Buhri, posredstvom Aie. Radi se o dijelu prethodno naznaenog hadisa.
Hadis je dobar (hasen) i predstavlja samo dio hadisa Ummi Seleme u vezi sa njenom, openito, prvom hidrom muslimana u Abesiniju. Biljei ga Ibn Ishk u djelu Es-Sra (ivotopis,
I/357-363, Ibn Him). Od njega ga prenosi i Ahmed (I/201-203), sa dobrim prijenosnim
nizom.
Hadis biljei Buhri i predstavlja nadopunu hadisu, koji prenosi Aia, a koji je naveden prije
njega.
131
Hadis, u svoj njegovoj duini, biljei Buhri, posredstvom Ebu Sufjna, i on se kod njega
nalazi u integralnom obliku.
132
Hadis biljei Muslim u svome Sahhu (VIII/227), te Ahmed (IV/332, 333, VI/15, 16) u sljedeem obliku: udna je stvar sa vjernikom: kod njega je sve dobro, to nije ni kod koga
drugoga..., dok je preostali dio hadisa identian navedenom. U drugoj verziji, koju biljei
Ahmed, hadis glasi ovako: Boiji Poslanik, s.a.v.s., bio je sa svojim ashabima, pa se nasmijao. Zato me ne pitate zato sam se nasmijao?!, upitao ih je, i oni su ga upitali: Boiji
Poslanie, zato si se nasmijao?! udno mi je kako to stvar stoji sa vjernikom..., rekao im
je i nastavio govoriti onako kako je gore navedeno. Prijenosni niz hadisa (sened) je, prema
Muslimovim uvjetima, vjerodostojan (sahh), a ima potporu i u drugome, i ja sam ga struno elaborirao u svojoj Sahhi (br. 147).
133
134
Mi danas, na osnovu pouzdanih predaja koje imamo o ivotima vjerovjesnika, te njihovim prijateljima i neprijateljima, sasvim pouzdano i sa
razliitih aspekata moemo znati da su bili iskreno na istini. Jedan od njih
je da su oni obavijestili narode da e se desiti njihov trijumf, a da e oni doivjeti ponienje, te da e oni na kraju izai kao pobjednici. Zatim injenica
da je Allah njima stvarao potporu i unitavao njihove neprijatelje - kada se
zna nain na koji se to dogodilo, kakvo je bilo potapanje faraona, potapanje
Nhova naroda i ostalih stvari vezanih za njih, tada se zna i za istinitost poslanika. Potom, onaj ko se upozna sa propisima sa kojima su dolazili i sa pojedinostima njihovih ivota, tome postaje sasvim jasno da su oni najznaniji
ljudi, i da neto takvo ne moe potei od neukoga laova; da ona dobrobit,
ona milost, razboritost i dobrota, upuivanje ljudi na ono to e im biti od
koristi i odvraanje ljudi od onoga to im je tetno, otkriva sasvim jasno da
neto takvo moe doi samo od nekog ko je ispunjen milou, od nekog
dobrog, kojem je cilj samo dobro i korist za ljude.
Mi smo govoru o dokazima poslanstva Muhammedovoga, a.s., o njegovim udima i njihovome podastiranju predvidjeli drugo mjesto, a neki
ljudi su tome posvetili itava djela, poput Bejhekija i dr.
tavie, negiranje njegovog poslanstva, s.a.v.s., atak je na samog Gospodara Uzvienog i imputiranje nepravednosti i lahkomislenosti Njemu uzvien neka je On od toga uzvienou golemom! Dapae, to predstavlja
cjelovito poricanje Gospodara, nijekanje Njega.
Evo objanjenja toga: Ako Muhammed u njihovim oima nije istinski
vjerovjesnik, nego nepravedni vladar, onda mu je ilo naruku da iznosi potvoru na Boga i kojeta pria o Njemu, inei to tako sve dok nije sam poeo
odreivati ta je dozvoljeno, a ta zabranjeno, te donositi vjerske propise,
promulgirati zakone, dokidati sve ranije vjerske sljedbe, odrubljivati glave,
ubijati sljedbenike vjerovjesnika, dok su na istini, u roblje uzimati njihove
ene, pljakati njihova imanja, porobljavati njihovu djecu i kue i ognjita,
to e mu se ostvarivati sve dok ne osvoji itav svijet, tvrdei da sve to radi
po Boijoj naredbi i iz ljubavi prema Bogu.
Gospodar Uzvieni je gledao ta on radi sa batinicima istine, ustrajavajui u svojoj potvori na Njega itavih dvadeset i tri godine pa mu je,
uprkos svemu tome, pruao svoju potporu i pomagao ga, i uzdizao ono
to je on radio, osiguravao mu takve pretpostavke za pobjedu kakve nisu
uobiajene za ovjeka. to je jo gore, odazivao se na njegove zazive, slamao
njegove neprijatelje i podizao mu njegov spomen.
135
136
O njegovim rijeima:
U I da je on peat vjerovjesnika.
Komentar:
Uzvieni kae: Ve je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik. (El-Ahzb,
40) Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ja i (raniji) vjerovjesnici smo poput jednog lijepo sagraenog dvorca na kojem je nedostajala samo jo jedna cigla,
pa su promatrai obilazili oko nje i divili se ljepoti njenoga zdanja. Na njemu
nije bilo nikakvog nedostatka osim te jedne cigle. Eto, ja sam popunio mjesto
te cigle, mnome je zdanje dovreno i mnome se zavrava slanje poslanika!96
Ovo se navodi u oba Sahha.
On je jo rekao: Ja imam vie imena: ja sam Muhammed (Mnogo hvaljeni), i Ahmed (Najhvaljeniji), i El-Mh (Brisa) - Allah mnome brie nevjerstvo - i El-Hir (Sakuplja) - onaj kod ijih e se nogu sakupiti ljudi, i
96
137
ja sam El-kib (Zaeljac), a zaeljac je onaj koji je na zaelju, iza koga nema
vie vjerovjesnika!97
U Muslimovom Sahhu navodi se sljedea Sevbnova izjava: Boiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: U mom ummetu bit e trideset laova, svaki e
tvrditi da je vjerovjesnik, a ja sam peat vjerovjesnika, i iza mene vie nee
doi nijedan vjerovjesnik!98
Muslim navodi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ja sam nad drugim
vjerovjesnicima odlikovan sa est stvari: dat mi je jezgrovit govor, potpomognut sam strahom, doputen mi je ratni plijen, sva mi je zemlja uinjena
istom i pogodnom za obavljanje namaza, poslan sam svim stvorenjima i
mnome se okonava slanje vjerovjesnika!99
O njegovim rijeima:
U I voa bogobojaznih.
Komentar:
Poslanik, s.a.v.s., je voa za kojim se treba povoditi, tj. u kojeg se ljudi trebaju
ugledati. On je i poslan radi toga da bi bio slijeen, shodno rijeima Uzvienog: Reci: Ako Allaha volite mene slijedite, i vas e Allah voljeti... (Alu
Imrn, 31) Prema tome, svaki onaj koji ga slijedi i ugleda se u njega spada
meu bogobojazne.
O njegovim rijeima:
U I prvak poslanika.
99
97
98
138
Komentar:
Poslanik, a.s., kae: Ja u na Sudnjem danu biti prvak ljudi, prvi nad kojim e se kabur otvoriti, prvi zagovornik i prvi kome e zagovornitvo biti
primljeno!100 Hadis biljei Muslim.
Na poetku hadisa o efatu101 kae se: Ja sam prvak ljudi na Sudnjem
danu.102 Muslim i Tirmiz biljee i predaju od Vsile ibn el-Eskaa - Allah
njime bio zadovoljan! - koji kae: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Allah
je izmeu Ismailova potomstva izabrao Kinnu, izmeu potomaka Kinne
izabrao je Kureja, od Kureja potomke Haimove (Benu Him), a izmeu
potomaka Haimovih izabrao je mene!103
Ako bi neko rekao: Prema ovome, Poslanikove, a.s., rijei: Nemojte mi
davati prednost nad Msom, jer e se svi ljudi na Sudnjem danu onesvijestiti, pa u ja biti prvi koji e doi svijesti, no zatei u Msa kako se dri
za jedan krak Boijeg Prijestolja (Ara), pa ne znam da li je svijesti doao
prije mene ili je bio od onih koje je Allah izuzeo (od tog onesvjeenja)!104
postaju nedovoljno jasne. Hadis je zabiljeen u Sahhima Buhrije i Muslima, pa kako se on moe dovesti u sklad sa hadisom: Ja sam prvak ljudi, a
100
101
102
103
104
Hadis biljee: Muslim (V/59), Ebu Dvud (III/467), Ibn Sad u svojim Kategorijama (EtTabekt) (I/20) i Ahmed (II/540) - svi posredstvom Ebu Hurejrea. Podupiru ga i mnogi
drugi hadisi, od kojih sam neke elaborirao u djelu Zillu-l-Denneti (Hladovi Denneta) br.
792-796.
efat - zauzimanju za ljude kod Boga na Sudnjem danu. (Nap. prev.)
Hadis biljei Muslim (I/127) a, takoer, i Buhri (II/334, III/272), zatim Ahmed (II/435) - jo
i posredstvom Ebu Hurejrea - Drimi (I/27-28), Ahmed (III/144) sa vjerodostojnim prijenosnim nizom, posredstvom Enesa. On jo navodi i dodatak: a nije hvala, te Tirmiz,
posredstvom Ebu Seda, koji e biti naveden kasnije.
Tirmiz kae (II/281): Hadis je dobar i vjerodostojan (hasen-sahh). Gornju verziju biljei
Muslim, premda je verzija koju navodi Tirmiz potpunija, meutim meu njezinim prenosiocima ima i onih koji su u tome mnogo pravili greke, kako sam to objasnio u svojoj
Es-Sahhi (Vjerodostojnici) (302).
Hadis biljei Buhri u Sudskim parnicama/sporovima (El-Husmt) (II/89), zatim u
Vjerovjesnicima (El-Enbij) (XII/359), u Dirljivostima (Er-Rikk) (IV/234) i Izraavanju
Boije jedinosti (Et-Tevhd) (IV/474), zatim Muslim u Vrlinama (El-Fadil) (VII/101), te
Ahmed (II/264) posredstvom Ebu Selemea, koji je hadis uo od Ebu Hurejrea, ali u varijanti: Nemojte me smatrati boljim... to se pak tie varijante: Nemojte mi davati prednost..., nju biljee Buhri i Muslim, posredstvom El-Areda, ali u drugom kontekstu, to
e biti navedeno kasnije. U varijanti koju prenosi Ebu Seleme stoji: ...kad: Msa se dri
za jednu stranu Prijestolja Boijega (El-Ar)! El-Ared pak kae: ...kad: Musa se dri za
Prijesto Boiji! U verziji koju biljei Muslim posredstvom El-Areda i Ebu Seleme stoji: ...
pa u zatei Msaa kako se pridrava za jednu stranu Prijestolja Boijega!
139
nije hvala!105 - odgovor bi bio sljedei: Ovome ima jedan povod. Naime,
jedan je Jevrejin rekao: Ne, tako mi Onog koji je Msa odabrao nad svim
ljudima!, pa ga je jedan musliman zbog toga oamario, rekavi mu: Zar se
usuuje tako govoriti, dok je Boiji Poslanik tu meu nama?! Potom je
dotini Jevrejin doao kod Vjerovjesnika da mu se poali na tog muslimana
koji ga je oamario, i Vjerovjesnik, s.a.v.s., tada je rekao kao gore, budui da
je preferiranje nekoga nad nekim, ako je motivirano netrpeljivou, nacionalizmom ili porivom strasti, pokueno. tavie, i sama borba na Boijem
putu, ako ovjeka u njoj nosi netrpeljivost ili nacionalizam, je pokuena.
Allah je, naime, strogo zabranio hvalisavost; rekao je: Mi smo vjerovjesnike
jedne nad drugim odlikovali! (El-Isr, 55); Neke od tih poslanika odlikovali
smo nad drugim: s nekima od njih Allah je govorio, a neke je za vie stepeni
uzdigao! (El-Bekare, 253)
Kako se vidi, ono to je pokueno jest isticanje (vlastite) prednosti na
nain hvalisanja, odnosno umanjivanja vrijednosti onoga drugog. Taj smisao, isto tako, proishodi i iz Poslanikovih, a.s., rijei: Nemojte praviti vrijednosnu razliku meu vjerovjesnicima!106, pod pretpostavkom da su vjerno
105
106
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljee ga: Tirmizi (II/282), Ibn Mda (4308) i Ahmed (III/2),
posredstvom Ebu Seda el-Hudrija. Tirmiz za njega kae da je dobar i vjerodostojan (hasensahh). Ahmed ga, sa ove strane, prenosi i posredstvom Ibn Abbsa, a svoju potvrdu ima i u
hadisu Ebu Hurejrea, koji glasi: Ja sam prvak ljudi na Sudnjemu danu! Biljee ga jo i: Muslim (V/59), Ebu Dvud (4673) i Ibn Saad (I/20), a slian se hadis nalazi i u Sahhima Buhrija
i Muslima, koji je naveden malo ranije, gdje smo mu naveli i drugog potvrivaa. U Es-Sahhi
(1571) se nalazi i njegov trei potvriva, tj. hadis koji se prenosi posredstvom Selmna.
Hadis je vjerodostojan (sahh). Prenosi se od Ebu Hurejrea - sa ime smo se ve susretali - posredstvom Abdurrahmna el-Areda i glasi: Dok je jedan Jevrejin nudio svoju
trgovaku robu, neko mu je ponudio neki iznos s kojim on nije bio zadovoljan, pa je rekao:
Ne, tako mi Onoga koji je Musa odabrao nad svim ljudima! Te njegove rijei uo je jedan
domicilni stanovnik Medine (el-ensri), pa ga je akom udario po licu, rekavi mu: Zar se
usuuje tako govoriti, dok je Boiji Poslanik tu meu nama?! Dotini Jevrejin je potom
otiao kod Boijega Poslanika, s.a.v.s., i rekao mu: O Ebu-l-Ksime, ja sam pod ugovorom
i jamstvom o zatiti, a ovaj me je udario po licu! Zato si ga udario po licu?, upitao je on
tog muslimana, i on mu je odgovorio: Boiji Poslanie, rekao je: Tako mi Onoga koji je
Msa odabrao nad svim ljudima!, a meu nama se nalazi ti! Na to se Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rasrdio do te mjere da se srdba odraavala i na njegovome licu. Zatim je rekao:
Nemojte praviti vrijednosnu razliku meu Allahovim vjerovjesnicima, jer e se puhnuti
u Rog i od toga e izgubiti svijest svi oni izmeu nebesa i Zemlje, osim onih koje Allah
htjedne izuzeti od toga. Potom e se u Rog puhnuti po drugi put i ja u biti prvi koji e biti
oivljen - ili: meu prvima koji e biti oivljeni - pa u se iznenaditi kada ugledam Msa,
a.s. - dri se za Prijesto Boiji! Ne znam da li mu je uraunata ona njegova nesvijest na Gori
sinajskoj, ili je pak proivljen prije mene. (Takoer) ne velim da je iko drugi bolji od Jnusa,
sina Matejevog, a.s.! Hadis biljee El-Buhri (II/360-361) i Muslim (VII/100-101), pa mi nije
140
109
107
108
poznato zbog ega je komentator njegovu vjerodostojnost doveo u pitanje, kao ni zato
Hafiz o njemu ne govori u svom El-Fethu (Otkrovenje, VI/318). Hadis svoju potvrdu ima u
hadisu koji od Poslanika, a.s., prenosi Ebu Sed el-Hudr, a ija verzija glasi: Nemojte govoriti da je neki od vjerovjesnika bolji od drugih, jer e svi ljudi biti onesvijeeni... itd. I ovaj
hadis biljee: El-Buhri (II/89), Muslim (VII/102), i Ahmed (III/33), a prenosi ga i Ebu Dvud
(4668) i ona prva reenica prenosi se upravo od njega, a navodi se od Ahmeda (III/31).
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je, maloprije, navoen.
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je, maloprije, navoen.
Nije mi poznato porijeklo hadisa u ovakvom obliku, dok je, maloas, naveden Ebu Hurejreov hadis: (Takoer) ne velim da je iko drugi bolji od Jnusa, sina Matejevog, a.s.!
141
Hadis biljei Muslim, Ahmed i neki drugi autori, posredstvom Alije, r.a. Ovo je samo dio
toga hadisa, koji je ustvari dova za duhovno usmjerenje nakon ihrama. Hadis je struno
elaboriran u djelu Sifatu-s-salh (Izgled namaza, str. 85, VI izdanje).
142
Hadis biljei Muslim (VIII/160), posredstvom Ijada ibn Hammra. Podupire ga i hadis koji
prenosi Enes i ja sam ih, oba, struno elaborirao u svojoj Es-Sahhi (570).
143
O njegovim rijeima:
113
114
115
Hadis prenose Muslim i Ebu Avna, posredstvom Dunduba, a ovo je samo jedan njegov
dio. Struno je elaboriran u knjizi Ahkmu-l-deniz (Propisi o denazi, 217).
Hadis biljei Muslim, posredstvom Abdullaha ibn Mesda, ali kod njega, umjesto prijatelj
Milostivoga stoji prijatelj Allahov. Tako ga navodi i Tirmiz (II/289) i ocjenjuje ga vjerodostojnim (sahh), te Ibn Ebu sim u djelu Es-Sunna (1226).
Ovo je sastavni dio prethodeeg Ibn Mesdovog hadisa.
Hadis je slab (daf) zbog slabosti njegovih prenosilaca: Zemeaa ibn Sliha i Seleme ibn
Vehrma.
144
Miljenitvo (ljubav) je stupnjevito. Prvi mu je stupanj meusobna vezanost (el-alka), tj. vezanost srca za onog ko se voli. Drugi stupanj je elja
(el-irda), tj. naklonost srca prema onome koga voli, njegovo traenje njega.
Trei stupanj je gorljiva ljubav (es-sabba), tj. gorljiva enja srca prema njemu, tako da ovjek ne moe vladati njime, poput slijevanja vode niz padinu.
etvrti stupanj je srana udnja (el-garm), tj. ljubav koja se ne odvaja od
srca. Odatle se (iz istog korijenskog glagola) i za dunika kae el-garm budui da dug nije odvojiv od njega nijednog trenutka. Tako se i u Kuranu kae:
Dehennemska patnja je, zaista, (stalna) uasna bol! (El-Furkn, 65) Peti
stupanj je dragost (el-mevedda, el-vudd) - to je ista ljubav, njena nepatvorenost i njena sr. Uzvieni kae: Njima e Milostivi dragost dati! (Merjem,
96) esti stupanj je ushiujua ljubav (e-egaf), a to je dosezanje ljubavi do
samog sredita srca. Sedmi stupanj je zaljubljenost (el-ik) - to je pretjerana ljubav koja za ovjeka moe biti pogubna. Stoga se Gospodar Uzvieni
njome ne atributira, kao ni ovjek u svojoj ljubavi prema svome Gospodaru,
iako su je neki upotrebljavali i u tom kontekstu.
Razliita su miljenja o razlogu zbog kojeg je to zabranjeno. Jedni kau
da je razlog njeno nespominjanje u kuranskim i hadiskim tekstovima, dok
drugi navode druge razloge. Moglo bi pak biti da je razlog zbog kojeg je
zabranjeno upotrebljavati je u tom kontekstu to to je zaljubljenost ljubav
sa strau. Osmi stupanj je zanesenost (et-tejm), to implicira oboavanje.
Deveti stupanj je oboavanje (et-teabbud), a deseti blisko prijateljstvo (elhulla), tj. ljubav koja proima duu i srce onoga koji voli.
Navodi se i drukiji redoslijed od ovoga. Meutim, ovaj je, otprilike,
ponajbolji to se moe zakljuiti podrobnijim razvianjem njegovih smislova.
Znaj da se atributiranje Allaha Uzvienoga ljubavlju i prijateljstvom
ima razumijevati na nain dostojan Njegove veliine i veliajnosti, ba kako
je to sluaj i sa ostalim Njegovim svojstvima. Gore pak spomenutim vrstama: eljom (el-irda), dragou (el-vudd), ljubavlju (el-mehabba) i prijateljstvom (el-hulla) Uzvieni Allah se opisuje shodno eksplicitnim objavljenim
iskazima.
U pogledu samog definiranja ljubavi postoji velika arolikost - neto
oko trideset definicija je izreeno o tome. Meutim, ljubav ne moe definirati nita bolje i jasnije od nje same; sve definicije samo joj jo vie zamagljuju smisao. Naime, oigledne stvari, kakve su voda, zrak, zemlja, glad i sl., ne
trebaju definiranje.
145
O njegovim rijeima:
svaka tvrdnja da se ima vjerovjesnitvo nakon njega je zabludjeU Ilost
i hir.
Komentar:
Poto je utvreno da je on peat vjerovjesnika, samim tim se podrazumijeva da je svaki onaj, ko poslije njega ustvrdi da ima vjerovjesnitvo, laov.
Stoga se ne moe kazati: A ako bi onaj ko bi tvrdio da ima vjerovjesnitvo
doao sa nadnaravnostima (mudizama) i istinitim dokazima kako bi se,
u tom sluaju, mogao smatrati lacem?! Mi kaemo: Takvo neto se uope
ne moe zbiti, pa se radi o pretpostavljanju nemogueg. Naime, s obzirom
na to da je Uzvieni Allah rekao da je Muhammed, a.s., peat vjerovjesnika,
to znai da vie nije mogue da poslije njega doe neko i ustvrdi da ima
vjerovjesnitvo, a da se u toj njegovoj tvrdnji nee nazirati biljezi lanosti te
njegove tvrdnje. Tako je zabludjelost (el-gajj) antipod ispravnosti (er-red),
dok se izrazom hir (el-hev) izraava pobuena strast, tj. takva tvrdnja moe
doi samo usljed strastvenog podraaja, a nikako na temelju nekog argumenta pa, prema tome, ne moe imati svoga utemeljenja u istini.
O njegovim rijeima:
je poslan svim dinnima i svim ljudima - sa istinom i uputom,
U On
sa svjetlom i svjetlou.
Komentar:
to se tie injenice da je poslan svim dinnima, o tome Uzvieni, navodei rijei jednih dinna, kae sljedee: O narode na, odazovite se Allahovu
glasniku! (El-Ahkf, 31) Isto tako sama sura Dinni (El-Dinn) sugerira da
je on, takoer, poslan i njima. Muktil kae: Prije njega Allah nijednog poslanika nije poslao i ljudima i dinnima. Ovo miljenje je, meutim, daleko
od istine, budui da Uzvieni kae: O skupe dinski i ljudski, zar vam nisu
dolazili poslanici iz redova vas samih?! (El-Enm, 130) Poslanici (rusul) su
pak bili iskljuivo iz ljudske vrste; iz reda dinna nije bilo nijednog poslanika.
146
117
147
(Hadis prenosi Muslim) injenica da je Muhammed, a.s., poslan svim ljudima u islamu ima idiomatsku vrijednost.
To to neki krani tvrde da je on poslan samo Arapima, oigledno
nema svoga utemeljenja u istini. Naime, ako mu ve priznaju injenicu poslanstva, onda su duni vjerovati u sve o emu se on izrazio, a on je rekao da
je Boiji poslanik svim ljudima. Poslanik, naime, ne lae pa mu se, neizbjeno,
mora vjerovati u svemu. A on je slao svoje izaslanike i svoja pisma na sve
strane: (perzijskom) kisri, (bizantijskom) caru, (etiopskom) negusu, (egipatskom) mukavkisu i drugim okolnim vladarima, pozivajui ih sve u islam.
Njegova rije kffeti (svim) u genitivnoj vezi sa rijeju ver (tj. kffetil-ver: i svim ljudima) je diskutabilna. Naime, oni kau: Rije kffeti u arapskom jeziku upotrebljava se, iskljuivo, u akuzativu stanja (hl). Tako su u
jezikoj analizi te rijei u ajetu: Mi smo te poslali svim (kffeten) ljudima
(Sebe, 28) zauzeli tri razliita stava. Prema prvome od njih, ona je akuzativ
stanja od slova kf u sloenici smo te poslali (erselnke), pa je, prema tome,
particip aktivni, dok je nastavak te (kffe-ten) u funkciji intenziviranja znaenja. Smisao ajeta bi, dakle, bilo sljedei: (Nismo te poslali nikako drukije)
nego kao odvraivaa (kffen) ljudi od neistine. Prema nekima, to je infinitiv
glagola keffe, u znaenju odvratiti, tj. poslali smo te samo zato da bi ljude
odvraao..., budui da se infinitiv esto nae u ulozi akuzativa stanja.
Po drugome stavu, rije kaffeti je akuzativ stanja od rijei ljudi (nas).
Meutim, prigovara im se da akuzativ stanja, ako se vezuje za rije u genitivu - kod veine gramatiara - ne moe doi prije nje. Njihov odgovor
je da se takva upotreba esto nalazi kod Arapa, pa se, prema tome, mora
prihvatiti kao ispravna. Za to se opredijelio i Ibn Malik - Allah mu se smilovao! - pa bi znaenje bilo sljedee: I nismo te nikom drugome poslali, doli
svim ljudima.
Prema treem stavu rije kaffeti je atribut isputenoga infinitiva, tj.
(Poslali smo te sa, od zla) odvraajuom objavom. Njima se prigovara onim
to je ranije reeno, tj. da se ona upotrebljava, iskljuivo, kao akuzativ stanja.
Njegove rijei: ...sa istinom i uputom, sa svjetlom i svjetlou jesu
atributi za ono s ime je doao Boiji Poslanik, s.a.v.s.: za vjeru, za Vjerozakon poduprt fascinirajuim dokazima iz Kurana, te drugim argumentima.
navedeno u knjizi. Prenosi ga i Ibn Mendeh u svom Izraavanju Boije jednosti (Et-Tevhd)
(Q 44/I) i ta je verzija blia ovoj verziji. Hadis sam elaborirao u Es-Sahhi (157).
148
O njegovim rijeima:
da je Kuran Allahov govor, koji je potekao od Njega, na nama
U Inepoznat
nain, izriajem i On ga je, odozgo, spustio Svome Poslaniku kao objavu, i vjernici to prihvataju kao istinu, potpuno
uvjereni da je to, u stvarnosti, govor Allaha Uzvienog, koji nije
stvoren, kakav je sluaj s ljudskim govorom. Prema tome, onaj ko
ga uje a potom stane tvrditi da je rije o ljudskom govoru, taj je
zaao u nevjerstvo. Allah je takvoga oznaio pokudnim, ukorio ga
i zaprijetio mu patnjom u ognju, rekao je: Ovo nije nita drugo
do ljudski govor! (El-Muddessir, 25) Mi smo pak shvatili i doli
do sigurnoga uvjerenja da je posrijedi govor Stvoritelja ljudi i da
nije poput ljudskog govora.
Komentar:
Ovo je jedno asno naelo i jedan od velikih temelja vjere. Mnoge ljudske
frakcije su u pogledu njega skrenule sa Pravoga puta. Ovo to je o tome
rekao Tahvi - Allah mu se smilovao! - to je istina i na nju upuuju brojni
dokazi iz Kurana i sunneta za sve one koji ih razmatraju. Nju, isto tako, posvjedouje i nepatvorena priroda na kojoj sumnje, dileme i neutemeljena
miljenja nisu izvrile nikakvu promjenu.
Ljudi su u vezi sa (Boijim) govorom zauzeli devet razliitih stajalita:
1. da Allahov govor ine oni smislovi koji dotjeu ljudskim duama bilo
od Djelujueg Uma - kako to neki nauavaju - bilo od neeg drugog. Ovoga su stajalita sabejci i kvazifilozofi;
2. da je taj govor stvorenje, koje je Allah stvorio i koje je odvojeno od
Njega, to je stav mutezila;
3. da je to jedan smisao koji opstoji po Allahovu Biu a koji se izraava
kroz naredbu, zabranu, vijest i obavijest pa, ako je iskazan na arapskom jeziku tada je Kuran, a ako je na hebrejskom tada je Tevrat
(Stari zavjet). To je stav Ibn Kullba i njegovih istomiljenika, kakav
je El-Eari i dr.;
149
4. da su to praiskonska slova i glasovi, sjedinjeni u Praiskonu, to je stajalite jedne skupine dogmata skolastiara (ehlu-l-kelam) i hadiskih
strunjaka;
5. da su to slova i glasovi kojim je Allah progovorio nakon to se, prethodno, nije izraavao govorom. To je miljenje kerramija i drugih;
6. da je Njegov govor neto to On proizvede iz Svoga znanja i Svoje
volje a to onda zadobiva svoju autonomnu egzistenciju. Ovo miljenje zastupao je autor Razmatranja (El-Muteber), a naginje mu i
Er-Rzi u svojim Visokim zahtjevima (El-metalibu-l-alija);
7. da Njegov govor sadri smisao koji egzistira u Njegovom Biu a koji
On stvara u neemu mimo Sebe. Ovo je stajalite Ebu Mensura elMturidija;
8. da je on jedan korespondent izmeu oduvijekoga smisla koji opstoji Njegovim Biem i onih glasova koje On stvara izvan Sebe. To je
stav Ebu-l-Melija i njegovih sljedbenika;
9. da je On, Uzvieni, permanentni govornik, da govori kad hoe, u
vremenu u kojem hoe i na nain na koji hoe; da njime govori glasom koji se uje; da je vrsta Njegovog govora oduvijeka, iako konkretni glas nije oduvijeki. Ovaj stav prenosi se od najveih autoriteta
(imama) hadisa i ehlu-sunneta.
Profesorove - Allah mu se smilovao! - rijei: I da je Kuran Allahov govor...
nastavak su na njegove prethodne rijei, naime: i da je Allah jedan, Kojemu
nema sudruga u Boanstvenosti Njegovoj, a zatim i na rijei: i da je Muhammed Njegov rob odabrani. injenica kesre na poetku svakog od tih
iskaza sugerira da je sve to predikat onoga to je rekao na poetku, tj.: O
potvrivanju Allahove jedinosti kaemo...
Njegove rijei: Allahov govor, koji je potekao od Njega rijeima na
nama nepoznat nain odgovor je mutezilama i nekim drugim. Naime,
mutezile su tvrdili da Kuran nije potekao od Njega, kako je to ranije izloeno. Oni kau: Vezivanje govora za Njega je samo poasno, onako kako
se kae: Allahova kua, Allahova deva! Meutim, oni rijeima izvru smisao! Takav njihov stav nema svoga utemeljenja u istini, budui da se za
Njega vezuju kako apstraktni smislovi tako isto i konkretni subjekti. Prema
tome, vezivanje za Allaha konkretnih subjekata ini se iz poasti. Hoe se
kazati da su oni stvoreni radi Njega, poput, Allahove kue (Kaba), Allahove deve (Salihova mudiza) i sl. Stvar je, meutim, drukija sa vezivanjem
za Njega odreenih smislova, kao to su Allahovo znanje, Njegova mo,
150
151
eto, pretpostavimo da taj ajet ponem uiti tako, ali ta e sa rijeima Uzvienoga: I kad nam Musa doe u odreeno vrijeme, i kada mu se njegov Gospodar obrati govorom?! (El-Arf, 143) Mutezilija je na to ostao bez rijei.
U Kuranu i sunnetu ima mnogo dokaza koji govore o tome da e se
Allah, Uzvieni, stanovnicima Denneta, i drugima, obraati govorom. Uzvieni kae: Mir vama! - bit e rijei Gospodara Milostivog! (Ja-Sn, 58)
Dbir - Allah bio zadovoljan njime! - prenosi da je Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao: Dok stanovnici Denneta budu uivali u njegovim blagodatima iznenada e im zasjati svjetlost i oni e podii svoje poglede, kad Gospodar Uzvieni odozgo gleda na njih! Potom e im rei: Mir neka je na
vas, o stanovnici Denneta! To je ono na ta se odnosi ajet: Mir vama! - bit
e rijei Gospodara Milostivoga! (Ja-Sn, 58) Tada se nee obazirati ni na
ta od onih ljepota u kojim se nalaze, sve dok budu gledali u Njega, dok se
On ne zakloni od njih i iza Njega ne ostanu (samo) Njegova berietnost i
svjetlost!118 Hadis biljei Ibn Made i neki drugi autori.
U hadisu se, kako se vidi, potvruje svojstvo govora, potvruje se vienje (Allaha na ahiretu), kao to se potvruje i (Njegova) uzdignutost. Kako
bi, dakle, i pored svega toga moglo biti ispravno kazati da je sav govor Gospodarev samo jedan smisao kada Uzvieni kae: Oni koji obavezu svoju
prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju neim to malo vrijedi - na onom
svijetu nikakva dobra nee imati, Allah nee sa njima razgovarati, niti e ih,
na Sudnjem danu, pogledati, niti e ih oistiti - njih bolna patnja eka! (Alu
Imrn, 77) Ponizit e ih tako to e im uskratiti Svoje obraanje govorom.
118
Hadis je slab (daf). Navode ga: Ibn Mde (184) i Ebu Nuajm u djelu El-Hil-ja (Krasnica, VI/208-209). Naime, slab je njegov prijenosni niz (isnd), kako tvrdi Zeheb u svom
El-Uluvvu (99), budui da se u njemu nalazi Ebu Asim el-Abadn, ije je ime Abdullh
ibn Ubejdullh. Zeheb kae: Nepouzdan je. Prenosi se od Fadla er-Rekkija, iji su hadisi slabi (kose se sa hadisima vjerodostojnih prenosilaca)! Tako stoji u Et-Takrbu, odakle
proizlazi da izjava profesora Ahmeda kira: Prijenosni niz mu je dobar! nije tana! Usto,
Ibn el-Devz ga je uvrstio u svoj El-Mevdt (Zbornik apokrifnih hadisa), tj. onu njegovu
predaju koja se prenosi posredstvom Ibn Adija, zakljuivi to rijeima: Hadis je apokrifan.
Fadl je lo ovjek! Sujut se u svome djelu El-Lel (Ostavica) (II/460-461) nije sloio s njim
a za dokaz je naveo da ga je zabiljeio Ibn Made. Ali to mnogo ne znai. Takoer je Sujut
dodao da ga je Ibn Neddr zabiljeio od Ebu Hurejrea, a u nizu prenosilaca nalazi se Sulejman ibn Ebi Kerma. Rekao je Sujuti: Ibn Ad je rekao: Veina njegovih hadisa su slabi
(munker) i nisam vidio nikog od uenjaka starije generacije da ga je ocijenio kao prenosioca. Dodajem (Albani): Kao slabog prenosioca ocijenio ga je Ebu Htim, kako se navodi u
djelu El-Derh ve et-tadil (II/I/138), pa iako on porie da ga prenosi jedino Er-Rekk, to ne
dovodi u pitanje injenicu da je hadis slab. Allah najbolje zna!
152
153
Abdulaziz el-Mekk je Abdulaziz ibn Jahja el-Kinn, istaknuti erijatski pravnik uenik
imama afije. U Bagdad je doao za vrijeme Memunove vladavine, pa se izmeu njega i
Bira el-Mersija, u prisustvu halife Memuna, vodila rasprava o stvorenosti Kurana. Napisao je knjigu El-Hajda (vornica) u kojoj je iznio tok svoje diskusije sa Birom. Meutim,
vjerodostojnost (cijele) te diskusije mora se uzeti s rezervom budui da je prenosi jedino
Muhammed ibn el-Hasan ibn Ezheru-d-du, kojega El-Hatb sumnjii za izmiljanje hadisa. Zeheb navodi da ju je on, ustvari, izmislio. V.: El-Mzn (Mjerilo tanosti) (III/44) i
Tabektu-s-Subk (Subkijeve kategorije, I/265).
154
155
Kada glagol uiniti (deale) doe u znaenju stvoriti onda on prelazi na jedan objekat, kao to je to sluaj u ovim kuranskim ajetima: i tmine i svjetla
stvorio (El-Enm, 1); ...i da Mi od vode sve ivo stvaramo. I zar nee vjerovati? Mi smo po zemlji nepomine planine stvorili da ih ona ne potresa, i
po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda ele stizali. I stvorili smo
nebeski svod osiguranim (El-Enbij, 30-32) A ako glagol uiniti prelazi
na dva objekta onda ne dolazi u znaenju stvoriti. Primjer za to su slijedei
kuranski ajeti: i ne krite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, . (En-Nahl, 91); i ne inite da vam zakletva Allahom bude
prepreka u ispravnom ivotu (El-Bekare, 224); one koji Kuran na dijelove
dijele (El-Hidr, 91); Ne dri ruku svoju stisnutu (El-Isr, 29); i ne dodaji
Allahu drugog boga (El-Isr, 39); Oni meleke, koji su robovi Milostivoga,
enama nazivaju. (Ez-Zuhruf, 19); Mi je objavljujemo kao Kuran na arapskom jeziku.. (Ez-Zuhruf, 3) i mnogi drugi ajeti slinog sadraja.
Kako je samo pogreno dokazivanje kuranskim ajetom A kada doe
do vatre, bijae zovnut sa desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom
kraju. (Kasas, 30), kojim tvrde da je Allah stvorio govor u drvetu i da ga je
Musa uo od njega!? Previdjeli su, meutim, ono to je navedeno prije, kao
i poslije toga. Naime, Uzvieni kae: A kada doe do vatre, bijae zovnut sa
desne strane doline... Dozivanje je, dakle, govor izdaleka. Musa je poziv, odnosno dozivanje uo iz unutranjosti doline. Reeno je: u blagoslovljenom
kraju., to znai da je to dozivanje bilo iz blagoslovljenog mjesta iz pravca jednog drveta, onako kako neko kae: uo sam Zejdov govor iz kue.
Sintagmom iz kue oznaava se mjesto otpoinjanja radnje, njom se ne eli
kazati da je govornik sama kua! Prema tome, da je govor bio stvoren u
drvetu tada bi drvo bilo ono koje je izgovorilo ove rijei: O Musa, Ja sam
- Allah, Gospodar svjetova! (Kasas, 30) Da li je, dakle, Ja sam Allah, Gospodar svih svjetova! rekao neko drugi, a ne Gospodar svih svjetova!? Da su te
rijei potekle od nekog drugog, a ne od Allaha, tada bi i faraonove rijei: Ja
sam gospodar va najvei (En-Nzit, 24) bile istinite, budui da su oba ta
izriaja - kod njih - stvorena, da nijednog od njih nije izrekao Allah! Oni su,
dodue, napravili razliku izmeu ta dva govora, shodno svojim pogrenim
naelima. Rekli su: Onaj govor je Allah stvorio u drvetu, dok je ovaj govor
stvorio faraon! Tako su iskrivili i izmijenili smisao, te povjerovali da pored
Allaha postoji jo neki stvoritelj. O tome e pak vie rijei biti kod razmatranja problema ljudskih djela, ako Bog da.
Ako bi pak neko rekao: Pa, Uzvieni Allah kae: To je, doista, govor
poslanika asnog! (El-Hkka, 40 i Et-Tekvr, 19) to znai da je poslanik taj
156
od kojega potjee govor koji se objavljuje, bilo Dibrl ili Muhammed - odgovor bi bio sljedei: Izrazom poslanik naznaava se da on samo prenosi govor Onoga koji ga je poslao. Allah, naime, nije rekao: To je govor meleka ili
vjerovjesnika, iz ega se razumijeva da on taj govor samo prenosi od Onoga
koji ga je s tim govorom poslao, a ne da ga je on ustrojio od sebe. Uz to, treba kazati i to da se pod izrazom poslanik u jednom ajetu misli na Dibrla, a
u drugom na Muhammeda. Pripisivanjem govora i jednome i drugome od
njih htjela se istaknuti injenica da je posrijedi samo dostavljanje. Naime,
da ga je proizveo jedan od njih dvojice onda to ne bi mogao uiniti i onaj
drugi. Zatim, Njegove rijei: poslanik pouzdani120 sugeriraju injenicu da
taj poslanik nita od sebe ne dodaje na govor zarad ije dostave je poslan,
kao to nita i ne oduzima od njega, ve da je pouzdan u prenoenju onog
sa ime je poslan, da to vjerodostojno dostavlja u ime Onoga koji ga je poslao. Potom, Uzvieni oznaava nevjernikom onoga ko bi ustvrdio da je to
ljudski govor. Prema tome, s obzirom da je Muhammed, a.s., ovjek, onaj ko
bi kazao da se radi o Muhammedovu govoru - u smislu da je on taj koji ga
je proizveo - taj bi bio nevjernik.
Nema nikakve razlike izmeu toga da se rekne kako je to ljudski govor,
ili govor dinna, ili meleka. Ono to je u tome bitno jeste od koga potjee taj
govor, a ne ko ga saopava u smislu dostave. Tako e onaj ko uje nekoga da
recitira stihove Stani da plaemo, sjeaju se voljene i kue rei: Ovo su stihovi
Imriul-Kajsa. Ako bi pak tog istog uo kako govori: Djela se cijene prema namjerama tako da svakom ovjeku pripada ono to je namjeravao!121 - rekao
bi mu: To su Poslanikove rijei! A ako bi ga uo da govori: El-Hamdu lillahi
Rabbi-l-alemin. Er-Rahmani-r-Rahim. Maliki Jevmi-d-din... - rekao bi mu: To
je Allahov govor!, ukoliko bi bio obavijeten o tome. U suprotnom, rekao bi
mu da ne zna ije su to rijei. Ako bi tome neko osporio to to je rekao, izrekao bi la. Zato onaj onoga, koji od nekoga uje neke stihove ili neki sadraj
izreen knjievnim jezikom, pita: ije su to rijei? Tvoje, ili neije druge?!
120
121
ejh Ahmed kir kae: Ajet koji komentator navodi, naime: To je, doista, govor poslanika plemenitog! navodi se dva puta: jednom u suri El-Hkka, u etrdesetom ajetu i tu
se iza toga ne nalazi atributivna odrednica pouzdani. Drugi put se navodi u suri Et-Tekvr,
u 19. ajetu te sure i tu se, potom, navodi i to svojstvo: Kome se drugi potinjavaju, tamo
pouzdanog! Prema tome, u komentatorovim rijeima: poslanik pouzdani ima stanovite
nepreciznosti, budui da se sintagma koju on navodi ne nalazi u Kuranu, premda sam
smisao nije sporan. Bilo bi, dakle, primjerenije da je rekao: Isto tako, poslanik se atributira
i kao pouzdani..., to je i preciznije i bolje.
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim, posredstvom Omera ibn el-Hattba, r.a. Kod El-Buhrija
se ak nalazi na prvome mjestu u zbirci.
157
158
159
taj koji je to izgovorio, koji to kazuje, kako se o tome izrazila Aia - Allah
bio zadovoljan njome! - u vezi sa potvorom kojoj je bila izloena, naime: Ja
sam sebe smatrala isuvie nevanom da bi Allah o meni progovorio objavom koja e se itati!122
Da se u svemu ovome mislilo na neto drugo u odnosu na ono to se
iz njega razumije, tada bi se to moralo objasniti. Naime, naknadno objanjenje, nakon to promakne vrijeme kad ga je trebalo dati, nije prihvatljivo.
Nije poznat, ni u jeziku ni u razumu, neki kaziva govornik koji ne kazuje i
ne govori, premda oni tvrde da su bjeali od toga iz bojazni da ne zapadnu u
antropomorfizam (poreenja Allaha sa stvorenjima), pa da tako ne priznaju
neko Njegovo svojstvo i nekom drugom. Meutim, ako oni mogu kazati:
Zna, ali ne onako kako mi znamo!, zato mi ne bismo mogli kazati: I govori, ali ne onako kako govorimo mi! Isto je i u pogledu ostalih svojstava.
Da li je, naprimjer, zamisliv neki monik ija se mo ne moe izraziti, ili ivi u
kome se ivot ne moe zadrati?! Poslanik, a.s., rekao je: Utjeem se s Allahovim rijeima potpunim, koje prevazii ne mogu ni dobri ni loi!123 Hoe
li, dakle, razuman ovjek rei da se Poslanik, a.s., utjecao nekom stvorenju!?
Naprotiv, to je poput njegovih rijei: Utjeem se Tvome zadovoljstvu od
Tvoje srdbe, i utjeem se Tvome oprostu od Tvoje kazne!124 Utjeem se
Allahovoj snazi i moi od zla kojeg osjeam i kojeg se plaim!125 Utjeem
se veliini Tvojoj od toga da nas kakvo zlo iznenadi ispod nas!126 Sve su to,
dakle, svojstva Allaha Uzvienoga.
Tome je vie panje posveeno na njima odgovarajuim mjestima, dok
ih ovdje navodimo samo kao ilustraciju.
Mnogi kasniji hanefijski uenjaci miljenja su da je posrijedi jedan jedinstven smisao a da se pluralnost, mnotvo, parcijalizacija i djelidba pojavljuju samo u dokazima, a ne i u onom to se dokazuje. Prema tome, ti
izrazi su stvoreni i oni se nazivaju Allahovim govorom, budui da upuuju na
Njega i da predstavljaju Njegovu reakciju. Ako se, dakle, izraze na arapskom
jeziku onda je to Kuran, a ako se izraze na hebrejskom onda je to Tevrat.
122
123
126
124
125
Hadis biljee El-Buhri i Muslim. Ovo je samo dio jednog dueg hadisa, koji se odnosi na
dogaanja oko potvore na Aiu.
Hadis je vjerodostojan; biljee ga Ahmed (III/419) i Ibn Sunni (631), posredstvom
Abdurrahmna ibn Hanbea, s vjerodostojnim prijenosnim nizom.
Hadis biljei Muslim i ve je navoen.
Hadis je vjerodostojan i ve je navoen.
Hadis je vjerodostojan i ve je navoen.
160
Znai, izrazi se razlikuju, dok se sam govor ne razlikuje. Kau: Ti izrazi se,
metaforino, nazivaju Allahovim govorom!
Meutim, to nije ispravno. To bi znailo da je smisao ajeta: I ne pribliavajte se bludu! (El-Isr, 32) istovjetan smislu: I obavljajte namaz! (El-Bekare, 43); smisao Ajetu-l-kursijje istovjetan smislu ajeta o dgu!; smisao sure
Ihlas istovjetan smislu ajeta: Proklete neka su ruke Ebu Lehebove...! (ElMesed, 1) Sve to ovjek vie razmilja o ovom stajalitu, sve vie se uvjerava
u njegovu neispravnost i njegovu suprotstavljenost onome kako su govorili
ljudi iz prvih generacija. Istina je da su Tevrat, Indil, Zebur i Kuran istinski
Allahov govor, budui da Allahov govor nema svoje konanice. On govori
ta hoe, kada hoe i kako hoe i to je permanentno tako. Uzvieni kae:
Reci: Kad bi more bilo mastilo da se ispiu rijei Gospodara moga, more bi
presahlo, ali ne i rijei Gospodara moga, pa i kad bismo se potpomogli jo
jednim slinim! (El-Kehf, 109); Da su sva stabla na zemlji pisaljke, a da se
u more kad presahne ulije jo sedam mora, ne bi se ispisale Allahove rijei;
Allah je uistinu, silan i mudar. (Lukmn, 27)
Kada bi ono to se nalazi u mushafima predstavljalo samo znaenje Allahova govora, a ne i sam Allahov govor, tada vjerski neistoj osobi
(dunub) i osobi bez abdesta ne bi bilo zabranjeno da ih dotiu; kada ono
to ua ui ne bi bio Allahov govor, tada vjerski neistoj osobi i osobi bez
abdesta ne bi bilo zabranjeno uenje toga. Nema sumnje, to je Allahov govor sauvan u srcima, uen jezicima, zapisan u knjigama, kako to kae Ebu
Hanife u svom El-Fikhu-l-ekberu. U svim tim oblicima on je stvarnost. Ako
bi pak neko rekao: To je rukopis toga i toga, njegovo pisanje, pa se iz tog
rukopisa razumijeva stvarni i vjerodostojni smisao; i ako bi bilo reeno: Tu
je tinta kojom je ispisan - pa, iz toga se razumijeva stvarni i vjerodostojni
smisao; i ako bi bilo reeno: Tinta je u knjizi; u tom sluaju priloka odredba
za mjesto ne bi bila ista kao ona koja proishodi iz rijei nekoga ko bi rekao:
U njemu su nebesa i Zemlja; u njemu su Muhammed i Isa i sl.
Ova dva znaenja razliita su od onoga koje se nalazi u izjavi: U njemu
je Allahov govor. Ko ne uoava razliku izmeu tih znaenja, taj je zabludio i
on nee dospjeti do ispravnosti. Ista stvar je i s razlikom izmeu uenja, koje
je in uaev, i onog to se ui, to je izriaj Stvoriteljev. Ko to ne razabere,
taj je takoer zabludio. Ako bi neko naao papir na kome je, rukopisom poznatog pisca, napisano: Doista je sve, osim Allaha, lano!, svakako bi rekao:
Ovo su, zbilja, Lebidove rijei, a ovo je, zbilja, rukopis toga i toga! Sve je to,
dakle, stvarno; stvarna je i ta obavijest, ali jedna zbilja ne moe se identificirati s drugom!
161
Rije Kuran je, u osnovi, infinitiv. Nekad se njome podrazumijeva itanje. Uzvieni, naprimjer, kae: i uenje (kuran) u zoru, jer uenju u zoru
mnogi prisustvuju. (El-Isr, 78) Poslanik, a.s., kae: Ukrasite uenje (kuran)
svojim glasovima!127 Nekad se pak podrazumijeva ono to se ui. Uzvieni
kae: Kada hoe da ui Kuran, zatrai od Allaha zatitu od prokletog ejtana! (En-Nahl, 98) A kad se ui Kuran, vi ga sluajte i utite da biste bili
pomilovani! (El-Arf, 204) Poslanik, a.s., rekao je: Ovaj Kuran objavljen je
na sedam harfova!128 Slinih ajeta i hadisa, koji predmetnom rijeju podrazumijevaju jedno ili drugo znaenje, ima mnogo.
Treba kazati da injenice imaju svoj realni, apstraktni, leksiki i grafiki oblik postojanja, no konkretne injenice se (najprije) oznauju, zatim se
spominju a potom zapisuju. Prema tome, njihovo zapisivanje u knjige je tek
etvrti nivo. to se pak govora tie, izmeu njega i zapisa nema nieg posredujueg: on se biljei neposredno, i za to nije potrebno jeziko izgovaranje.
Razlika izmeu injenice da je Kuran spomenut u knjigama poslanika
prijanjih i injenice da je on na pergamentu zapisan, ili na ploi pomno
uvanoj, ili u knjizi briljivo uvanoj je oevidna. Naime, Allahove rijei:
On je u knjigama poslanika prijanjih (E-uar, 196) znae da je Kuran
spomenut u ranijim objavama, da su tamo date informacije o njemu i njegov opis, onako kako je kod njih spomenut i Muhammed. Drugim rijeima,
Kuran je Allah objavio Muhammedu a ne, izvorno, nekome drugome i zbog
toga Allah kae u knjigama a ne u listovima niti na pergamentu. Naime,
izraz zubur je pluralni oblik rijei zebur, a zebr znai pisanje i sastavljanje.
Tako Allahove rijei: On je u knjigama poslanika prijanjih (E-uar, 196)
znae da je spomenut u knjigama koje su njima objavljivane. Na taj nain
nam sam izraz i njegova izvedenica sugeriraju smisao koji se eli saopiti, to
na vidjelo iznosi perfektnost kuranskog izraavanja i njegove lienosti bilo
kakve konfuznosti.
To je poput rijei Uzvienoga: Kojeg oni kod sebe zapisana nalaze!
(El-Arf, 156), tj. nalaze ga spomenutog kod sebe. Ovo je, svakako, razliito
od onog to naznaavaju rijei: na pergamentu zapisan (Et-Tr, 3), na ploi pomno uvanoj (El-Burd, 22), u knjizi briljivo uvanoj (El-Vkia, 78)
127
128
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Ebu Davud i drugi autori zbirki Sunen, zatim Hakim i Ahmed s vjerodostojnim prijenosnim nizom, posredstvom El-Bera ibn ziba. (Ebu
Davudova zbirka Sahh, br. 1320).
Hadis, koji prenosi Omer, biljee El-Buhri i Muslim. Hadis u nastavku glasi: ...pa uite iz
njega kako vam je lake!
162
163
164
to se nalazi gore. Na drugom mjestu naznaava se da se kia sputa iz oblaka. Na treem mjestu se kae da se sputa iz oblaka punih vode.
Sputanje eljeza i stoke izreeno je na openit nain. Kako se, dakle,
jedno sputanje moe porediti sa drugim?! Sputanje eljeza odvija se iz rudnih leita koja se nalaze u planinama i koja su uzdignuta nad zemljom. Neki
tvrde da sve to je rudno leite na vioj nadmorskoj visini to je eljezo sve
kvalitetnije. Slino je i sa stokom: ona se stvara rasplodom, to podrazumijeva sputanje muke vode iz kimi mujaka u materice enki. Iz tog razloga je
reeno: Sputa dolje!, a ne: Spustio je dolje. Potom se i mladunad sputaju
iz utroba enki na zemno tlo. Poznato je, naime, da kod stoke mujaci pri
oplodnji uzjahuju na enke pa tako se sjeme mujaka odozgo sputa u matericu enke, dok enka pri poraanju svoje mladune sputa odozgo nadolje. Prema tome, rijei Uzvienoga: I spustio vam je osam vrsta (od) stoke
(Ez-Zumer, 6) mogu se tumaiti dvojako: prema jednom tumaenju estica
min (od) navedena je za oznaavanje vrste, a prema drugome za poetno
oznaavanje cilja. Obje te mogunosti nalazimo i u ajetu: On vam od vas
samih stvara parove, a i od stoke parove... (E-r, 11)
Njegove rijei I vjernici to prihvataju kao istinu odnose se na jeziko
uobliavanje i sputanje tog govora odozgo prema dolje onako kako je to
on naveo, tj. takvog uvjerenja bili su oni iz prvih generacija muslimana i njihovih sljedbenika u dobru - neka budu nagraeni svakim dobrom! - a oni
su dobri preci pa je, prema tome, to istinito i ispravno.
Njegove rijei Potpuno uvjereni da je to, u stvarnosti, govor Allaha
Uzvienog, koji nije stvoren, to je sluaj s ljudskim govorom oigledno
predstavljaju odgovor mutezilama. Njegova naznaka u stvarnosti predstavlja odgovor onima koji kau da se radi o jednom smislu koji je iniciran
Allahovim Biem a koji nije i ut od Njega. Oni smatraju da je to jedan duhovni govor, jer se za ono to se u nekome ostvari kao unutranji, duhovni
govor koji on nije i izgovorio i ne veli da je stvaran govor, budui da bi se, u
tom sluaju, i nijem ovjek trebao smatrati govornikom, kao to bi se i ono
to se nalazi u mushafima trebalo smatrati da nije, kada se ui, Kuran, niti
Allahov govor, ve samo njegova interpretacija, ne i Allahov govor. To je
kao kada bi nijem ovjek nekome gestikulacijom pokazao na neku osobu
i taj shvatio njegovu nakanu - dotini bi tu njegovu gestikulaciju zapisao
kao odgovarajui izraz smisla koji mu je sugerirao taj nijemi ovjek. U tom
sluaju, ono to je zapisano bila bi samo interpretacija smisla koji je dotinoj
osobi naznaen.
165
166
129
130
Hadis biljei Muslim - i neki drugi autori - posredstvom Muavije ibn el-Hakema. Moe se
nai i u Ebu Davudovom Sahihu (862), te u El-Irvau (390).
Hadis biljei En-Nesi i neki drugi autori, s dobrim (hasen) prijenosnim nizom. El-Buhri
ga je naveo u Sahihu bez prijenosnog niza, kao implikaciju da je vjerodostojan kod njega
(muallek medzm) (857).
167
132
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Ebu Hurejrea Irvu-l-gall, br. 2062.
Hadis biljei Tirmizi i neki drugi autori no s prekinutim prijenosnim nizom, to je sasvim
dostatno objasnio hafiz hadisa Ibn Redeb el-Hanbeli u svom erhu-l-erbenu (Komentar
etrdeset hadisa), pa ko se eli ire obavijestiti o tome, neka konsultira tu knjigu.
168
Hadis je vjerodostojan (sahh), biljee ga: Tirmizi, Ibn Made, te El-Adurri u djelu db
hameleti-l-Kuran (Ponaanje hafiza Kurana), s vjerodostojnim prijenosnim nizom. Obraen je, takoer, i u djelu El-Mikt (Nia) pod brojem 2137.
169
170
O njegovim rijeima:
ko bi Allahu pripisao neki ljudski smisao otiao bi u nevjerU Onaj
stvo. Kome bude to jasno taj e uzeti pouku i kloniti se onoga to
nalikuje govoru nevjernika. Znat e da On, u pogledu Svojih svojstava, nije poput ljudi.
Komentar:
Nakon to je, u prethodno iznesenom, kazao da je Kuran stvarno Allahov
govor, potekao od Njega, autor skree panju na injenicu da On, Uzvieni,
nije poput ovjeka kako bi, odmah iza izreene konstatacije, odrekao bilo
kakvu slinost Allaha sa nekim ili neim (tebh). Naime, i pored toga to se
Uzvieni atributira kao govornik, On se time ne atributira nekim ljudskim
smislom prema kojem je ovjek govornik, budui da nita nije kao On i da je
On onaj Koji sve uje i sve vidi. Kako je samo divno predstavljen ovjek koji
potvruje Allahova svojstva, ali bez primjesa antropomorfizma ili poricanja
svojstava (tatl): kao isto mlijeko, ukusno onima koji ga piju, koje izlazi iz
grizina tatla i krvi antropomorfizma! Poricatelj Allahovih svojstava, naime,
oboava nitavilo, a antropomorfist oboava kip.
171
O njegovim rijeima:
(Allaha) je istina za stanovnike Denneta, i obuhvatnost
U Vienje
tog vienja nije dokuiva. O njemu govori i Knjiga Gospodara naeg, naime: Toga dana e neka lica blistava biti, u Gospodara svoga e gledati! (El-Kijme, 22-23) Tumaenje toga treba se prepustiti Allahovome naumu i Njegovome znanju, a sve to je o tome
reeno u vjerodostojnim hadisima koji se prenose od Boijega
Poslanika, s.a.v.s., sve je onako kako se naznaava u njima i znai
ono to je on time htio kazati. Mi u to neemo ulaziti i davati mu
smisao shodno svome vienju, niti emo se u tome povoditi za
svojim hirovima, budui da niko nije ostao ispravan u svojoj vjeri
ko se nije predao Allahu, d.., i Njegovome Poslaniku, s.a.v.s., i ko
znanje o onome to mu je nejasno nije prepustio onome ko ima
znanje o tome.
Komentar:
Oni koji osporavaju mogunost vienja (Allaha na ahiretu) jesu dehmije,
mutezilije i njihovi istomiljenici iz reda haridija i imamija. Taj njihov stav je
pak neutemeljen, odbija ga i Kuran i sunnet. Vienje su priznavali i ashabi i
172
134
135
173
Izraz gledanje upotrebljava se u vie znaenja shodno njegovu suodnosu sa drugim rijeima ili pak s obzirom na svoju prelaznost: tako, ako je sam
prelazan, tada ima znaenje stajanja i ekanja: Saekajte nas da uzmemo
neto od vaeg svjetla! (El-Hadd, 13), a ako svoju prelaznost zadobiva s
esticom fi (u znaenju: u), npr. u rijeima Uzvienoga: Zar oni ne vide u
carstvu nebesa i Zemlje...?! (El-Arf, 185); ako prelaznost zadobiva esticom
ila (kojom se sugerira pravac) tada ima znaenje sueljenja pogledom, kao
u rijeima Uzvienoga: Pogledajte njegove plodove kada rodi! (El-Enm,
99) ta onda kazati za sluaj kada se dovede u vezu s licem koje je stjecite
pogleda? Ibn Mirdevejh, sa svojim prijenosnim nizom, navodi sljedeu Ibn
Amrovu izjavu: Boiji Poslanik, s.a.v.s., o rijeima Uzvienoga: Toga dana
e neka lica blistava biti, rekao je: Od ljepote i sjaja. U Gospodara svoga e
gledati, tj. u Lice Allaha Uzvienoga!136
Od El-Hasana se prenosi sljedee: Pogledala su u Lice svoga Gospodara, pa su zablistala od Njegove svjetlosti. Ebu Slih u vezi s rijeima Uzvienoga: U Gospodara svoga e gledati, prenosi Ibn Abbsove rijei: Gledat
e u Lice Gospodara svoga Uzvienog. Ikrime kae: Toga dana e neka lica
blistava biti, tj. od Denneta. U Gospodara svoga e gledati - gledat e u
Gospodara svoga oinjim vidom! Zatim je kazao da tako tvrdi i Ibn Abbs.
Takvo stajalite imaju i komentatori Kurana (mufessirn), strunjaci
za sunnet i hadis. Uzvieni kae: U njemu e imati to god zaele - a od
Nas i vie! (Kf, 35) Taberi kae: Alija ibn Ebu Talib i Enes ibn Malik kau:
Misli se na gledanje u Lice Allaha Uzvienoga. Uzvieni jo kae: One koji
ine dobra djela eka lijepa nagrada, i jo nadodatak na to! (Jnus, 26) Tako
se pod lijepom nagradom misli na Dennet, a pod onim nadodatkom
gledanje u Lice Njegovo Plemenito! Tako je to protumaio Allahov Poslanik, s.a.v.s., te ashabi poslije njega, kako to biljei Muslim u svom Sahhu,
posredstvom Suhejba, naime: Allahov Poslanik, s.a.v.s., prouio je ajet: One
koji ine dobra djela eka lijepa nagrada, i jo nadodatak na to! (Jnus, 26),
pa je rekao: Kada stanovnici Denneta uu u Dennet, a stanovnici Dehennema u Dehennem, tada e jedan viknuti: O dennetlije, vi kod Allaha
imate obeanje i On vam ga eli ispuniti! Oni e upitati: ta je sad?! Zar
naa djela nisu bila teka na Vagi, zar nam lica naa nisu uinjena bijelim, zar
nismo uvedeni u Dennet i spaeni vatre?! Tada e biti sklonjen zastor i oni
136
Hadis je veoma slab (daf didden), jer se u njegovom prijenosnom nizu nalazi i Suvejr ibn
Ebi Fhita, kojeg Sevri ocjenjuje kao laca. Hafiz u svom Takrbu kategorino tvrdi da je
slab. (V. predgovor drugom izdanju, str. 4-5).
174
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljee ga, u slinom obliku, Tirmizi, Ibn Made i Ahmed,
posredstvom Suhejba, r.a. Struno je elaboriran u djelu Zillu-l-Denneh (Hladovi Denneta), pod brojem 472.
175
vora je oevidna. Zar ne vidi da bi, ako bi neko pod odjeom nosio kamen,
a drugi mislio da on to nosi hranu te mu rekao: Daj mi te hrane!, ispravan
odgovor glasio: Ovo se ne jede!; no kada bi stvarno bila hrana, ispravno bi
bilo kazati: Ti ovo nee jesti! Tako predmetni iskaz zapravo sugerira da je
On, Uzvieni, vidljiv samo to Musaove snage ne bi mogle podnijeti vienje
Njega na ovome svijetu, s obzirom da su ovjekove snage nedostatne za to
na ovom mjestu boravita.
To dalje pojanjava etvrta taka: naime rijei Uzvienoga: Ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet e Me! (El-Arf,
143) Tako mu je dao do znanja da brdo sa svom svojom snagom i vrstinom
ne moe ostati postojano i izdrati vienje Njega na ovome svijetu, pa kako
bi to mogao podnijeti ovjek, koji je satkan od slabosti?!
Peto: Uzvieni Allah je bio moan brdo uiniti stabilnim, to je mogue.
Meutim, posrijedi je bilo vienje, pa da je ono kao takvo nemogue tada
bi primjeren odgovor bio ovaj: Ako brdo ostane na svome mjestu onda u
Ja (poeti) jesti, piti i spavati. No kod njih je to sve isto.
esto: To su rijei Uzvienoga: I kad se Gospodar njegov onom brdu
otkri, uini ga sa zemljom sravnjenim! (El-Arf, 143) Prema tome, ako se
mogao pojaviti brdu, koje je mrtva priroda i za koje nije predviena nikakva
nagrada ni kazna, zato se ne bi mogao pokazati i Svome poslaniku i Svojim
miljenicima u Svojoj Kui poasti?! Meutim, Allah je Musau ukazao na to
da kad brdo ne moe ostati postojano pred vienjem Njega, ovdje na ovome svijetu, tim prije pred tim ne moe ostati postojan ovjek, koji je slabiji
od brda.
Sedmo: Allah je razgovarao s Musaom, dozivao ga i obraao mu se
diskretno; prema tome, Onome kome je imanentan govor, govorno komuniciranje i to da onaj kome se On obraa uje Njegov govor bez ikakvoga
posrednika - Tom svojstvo da moe biti vien mora biti jo imanentnije.
Tako, osporavanja Njegovog vienja ne moe biti a da se ne ospori i Njegov
govor. Oni su to dvoje vezali jedno za drugo.
to se tie njihove tvrdnje da je negacija pojaana esticom len, te da
to znai i negaciju vienja na ahiretu, ona je pogrena budui da, ak i da ta
estica oznaava trajnost to opet ne bi znailo da se njome negacija protee
i na ahiret, a ta tek kazati ako to nije tako? Uzvieni, naime, kae: A nee je
nikada zaeljeti! (El-Bekare, 95), to je u dosluhu s Njegovim rijeima: Oni
e dozivati: O Malik, neka Gospodar tvoj uini da umremo! (Ez-Zuhruf,
176
177
138
139
140
Tj. autori koji su svoje hadiske zbirke naslovili tim imenima, kakav je, npr., El-Buhrijev
Sahh, Ahmeda ibn Hanbela Musned i Ebu Dvudov Sunen.
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejh), a struno je elaboriran u djelu Zillu-lDenneti, br. 453 i 475.
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejh), a struno je elaboriran u prethodno
navedenom izvoru (446-451, 461), s tim da je izraz ajnen/oevidno za mene sporan, to
sam ja tamo i objasnio, pa neka se italac obrati na to djelo.
178
142
143
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejh), a struno je elaboriran u djelu Ed-Dafa
(Zbirka slabih hadisa, pod br. 3465), ispod jednog drugog njemu slinog hadisa koji, meutim, ima i jedan dodatak, pa sam ga iz tog razloga struno elaborirao na tom mjestu.
U poglavlju o pohvalnim osobinama (El-Menkib).
Hadis je slab (daf). Biljei ga Tirmizi, posredstvom Abdullaha ibn Abbasa, kao merfu
predaju. Hadis zapoinje rijeima: uvajte se prenoenja moga govora - prenosite samo
179
144
ono to znate, jer ko o Kuranu rekne neto po svom nahoenju... Prenosi ga i Ibn Derr,
meutim njegov prijenosni niz (isnd) je slab, kako sam to napomenuo u djelu Tahrdu-lMikt, pod br. 234.
Hadis je slab (daf). Prenose ga Ebu Davud, Tirmizi i drugi autori, posredstvom Dundeba.
180
181
146
182
tim ajetima se prenosi neusaglaenost uenjaka, tako da ih je mogue razumijevati i ovako i onako.
Ovo to je rekao El-Kadi Ijjd - Allah mu se smilovao! - to je tano.
Naime, vienje Allaha mogue je jo na ovome svijetu, jer da nije mogue
onda ga Musa, a.s., ne bi ni iskao. Istina, ne prenosi se nikakav pouzdan vjerski iskaz u kojem stoji da je on, s.a.v.s., svoga Gospodara vidio oima svoje
glave, ve se, tavie, prenosi neto to upuuje na poricanje vienja. Naime,
Muslim u svome Sahhu biljei sljedee Ebu Zerrove, r.a., rijei: Pitao sam
Boijega Poslanika, s.a.v.s., da li je vidio svoga Gospodara, i on mi je rekao:
(Vidio sam samo) svjetlo, kako bih mogao vidjeti Njega?!148 U drugoj verziji stoji: Vidio sam samo svjetlo.
Muslim, takoer, biljei i rijei Ebu Msa el-Earija, r.a., koji kae: Boiji Poslanik, s.a.v.s., jednom se digao meu nama i rekao nam pet stvari: da
Allah ne spava i da Mu to nije potrebno; da sputa pravdu i podie je; da
Mu se nona djela uzdiu prije dnevnih; da Mu se dnevna djela uzdie prije
nonih; da je svjetlo Njegov zastor - u drugoj verziji stoji: vatra - i kad bi ga
sklonio velianstveni sjaj Lica Njegovoga spalio bi svako stvorenje do koga
bi dopro Njegov pogled!149
Tako da bi - a Allah najbolje zna! - Poslanikov odgovor Ebu Zerru, tj.
Vidio sam samo neko svjetlo, znaile da je on zapravo vidio samo taj zastor, a rijei: (Vidio sam samo) neko svjetlo, kako bih mogao vidjeti Njega?!
znaile bi: svjetlo, koje je zastor koji onemoguava Njegovo vienje, pa kako
bih Ga mogao vidjeti!, naime kako sam Ga mogao vidjeti kad je izmeu
mene i Njega bilo svjetlo koje je zastor i koje mi je onemoguavalo vienje
Njega. Ovim se jasno odrie vienje, a Allah najbolje zna.
Osman ibn Sed ed-Drimi prenosi da je to bilo i jedinstveno miljenje
o tome ljudi iz prve muslimanske generacije, a nama je pak potrebnije ustanoviti njegovo vienje Dibrla, nego njegovo vienje Gospodara Uzvienoga, premda je vienje Uzvienog Gospodara i krupnije i uzvienije, budui
da se utvrivanje poslanstva nikako ne zasniva na njemu.
148
149
Hadis je vjerodostojan (sahh), a Muslim ga biljei na kraju poglavlja o vjerovanju (Kitabu-lmn). Hadis svoju potvrdu ima i u hadisu koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi Ibn Omer,
a koji glasi: Sudnji dan je prvi dan u kojem e oko vidjeti Allaha Uzvienoga! Ovaj hadis
biljei Ed-Darekutni, kako se to naznaava u Ed-Durru (VI/191), a potvruje ga i jedna
mursel-predaja, koju navodi Ebu Sed ed-Drimi u svom djelu Er-Reddu ale-l-dehmijje
(Odgovor dehmijama), str. 57 u izdanju El-Mektebu-l-islamja.
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je jednom navoen.
183
184
150
Hadis biljee El-Buhri i Muslim i ve je ranije navoen, uz spornu upotrebu rijei suelice.
185
186
187
151
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i El-Begav u djelu erhu-s-sunneh (Komentar sunneta), br. 121, izdava El-Mektebu-l-islami. Svi njegovi prenosioci su pouzdani, uz poznato razmimoilaenje strunjaka u vezi s Amrom ibn uajbom.
188
istina, a ako bude u konfrontaciji sa tim onda e biti neistina. Ako pak ne
bude znao da li jeste, ili nije u skladu s tim, a posrijedi bude jezgrovit govor
tako da ne mogne dokuiti ta je govornik njime htio kazati, ili pak znadne a
ne bude mu poznato da li je Poslanik o tome neto rekao to bi ga potvrdilo
ili demantiralo, tada je u vezi s tim duan ostati suzdran i o tome govoriti
samo ako ima znanje o njemu, a pod znanjem se podrazumijeva samo ono
to je poduprto dokazom, dok je korisno znanje samo ono s kojim je doao
Poslanik. Znanje pokatkad moe doi i od nekoga drugog, mimo Poslanika,
no to znanje se odnosi na ovosvjetske stvari, kakva je, npr., medicina, matematika i zemljoradnja. to se pak tie boanskih stvari i vjerskih nauavanja,
takvo znanje je samo ono koje je preuzeto od Poslanika, ni od koga drugog.
O njegovim rijeima:
islama moe ostati postojano samo na leima pokornoU Stopalo
sti i predanosti.
Komentar:
Ovo je figurativno metaforino izraavanje, budui da i fiziko stopalo moe
ostati postojano samo kad stoji na neemu. Hoe kazati da islam onoga ko
se ne pokori tekstovima dviju objava i ne prepusti se njihovome vostvu,
ko im ne oponira i ne protuslovi im svojim vienjem, svojom razumskom
pojmljevinom i svojom logikom, ne moe ostati postojan.
Buhri od imama Muhammeda ibn ihba ez-Zuhrija - Allah mu se
smilovao! - prenosi sljedee rijei: Od Allaha je objava, od Poslanika je dostava, a na nama je pokornost, to je jedna vrlo jezgrovita i svrsishodna
izjava.
Najbolji primjer za suodnos tradicijske predaje i razuma jest onaj koji
kae da je razum u odnosu na tradicijsku predaju poput neuka ovjeka, oponaatelja, u odnosu na uenoga mudtehida, odnosno da je izmeu njih jo
i vei jaz, budui da neuki ipak moe jednoga dana postati uen, dok ueni
ne moe postati vjerovjesnikom i poslanikom. Prema tome, kad obini oponaatelj upozna nekog uenog ovjeka, koji je kadar izdavati erijatskopravna rjeenja, pa na njega ukae drugom obinom oponaatelju a zatim doe
do nesuglasja izmeu tog uenjaka i onog koji je ukazao na nj, tada je onaj
189
190
l-2) - kao i u suri Ez-Zuhruf, u prvom i drugom ajetu, Ovo su ajeti Knjige
jasne. (Jsuf, 1); Kuran nije izmiljena besjeda, on priznaje da su istinite
knjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i putokaz je i milost narodu
koji vjeruje. (Jsuf, 111); Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za
sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.
(En-Nahl, 89) Ovakvih ajeta u Kuranu ima velik broj.
Tako, to se tie vjerovanja u Allaha i u Sudnji dan stvar je ovakva: ili je
Poslanik o tome govorio kako je istina, ili kako je neistina. Ovo drugo je neosnovano, a ako je govorio neim to ukazuje na istinu, no suvie zbijenim
i vieznanim izrazima, tada nije jasno dostavio Objavu! Meutim, najbolja
generacija ljudi mu je potvrdila da je Objavu dostavio kako treba, a on je za
to Allaha uzeo za svjedoka pred njima na velianstvenome mjestu, pa ko
ustvrdi da Poslanik o temeljima vjere Objavu nije dostavio jasno, taj e na
njega, s.a.v.s., iznijeti potvoru.
O njegovim rijeima:
ko bude udio za znanjem o onome to mu je uskraeno znati,
U Pa
i ko u svom shvatanju ne bude uvjeren da se treba pokoriti (Poslanikovim rijeima) ta njegova udnja e ga zakloniti od istog
izraavanja Boije jednosti, od nepomuene spoznaje i od ispravnoga vjerovanja!
Komentar:
Ovo je potvrda prethodnog govora i dodatno upozorenje da se u pogledu
vjerskih naela (usulu-d-din), ali i u drugim stvarima, govori bez (dostatnog)
znanja. Uzvieni kae: I ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid, i razum - za sve to e se, zaista, odgovarati! (El-Isr, 36); Ima ljudi koji se bez
ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog ejtana prkosnoga, za
koga je ve odreeno da e svakog onog ko ga uzme za zatitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti. (El-Hadd, 3-4); Ima ljudi koji
o Allahu raspravljaju bez ikakva znanja i bez ikakva nadahnua i bez knjige
svetilje, hodei nadmeno da bi s Allahovog puta odvraali - njih na ovom
svijetu eka ponienje, a na onom svijetu dat emo im da iskuse patnju u
ognju. (El-Hadd, 8-9); A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast
191
svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, nee ukazati na Pravi put narodu
koji sam sebi nepravdu ini. (El-Kasas, 50); Oni se povode samo za pretpostavkama i onim za im due ude a ve im dolazi od Gospodara njihovog
prava uputa! (En-Nedm, 23)
Postoji jo mnogo ajeta koji izraavaju isti ovaj smisao.
Od Ebu Umamea el-Bhilija, r.a., prenosi se sljedee: Allahov Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: Nijedan narod nije odlutao od upute koju je imao, a da nije
zapao u polemiku (dedel)!, a zatim je prouio ajet: A naveli su ti ga kao
primjer samo zato da bi polemizirali! (Ez-Zuhruf, 53) Hadis prenosi Tirmizi
i svrstava ga u kategoriju dobrih (hasen) predaja.152
Od Aie - Allah bio zadovoljan sa njom! - prenosi se sljedee: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Allahu najmri ljudi jesu zagrieni svadljivci!
Hadis biljee El-Buhri i Muslim.
Onome ko se ne pokori Poslaniku njegov tevhd e, nesumnjivo, biti
umanjen, budui da e takav govoriti po vlastitome miljenju i porivima, ili
se povoditi za miljenjem i porivom nekoga drugog, bez upute od Allaha.
Tako e njegovo izraavanje Boije jednosti (tevhd) biti umanjeno u onoj
mjeri u kojoj je iziao izvan onoga s im je doao Poslanik, jer je on to prihvatio za boga mimo Allaha. Uzvieni kae: Jesi li vidio onoga koji je strast
svoju za boga svoga uzeo!? (El-Furkn, 43), tj. stao oboavati ono za im
strast njegova udi. Naime, poremeaj u svijetu i dolazi od triju skupina,
kako kae Abdullah ibn Mubrek, Allah mu se smilovao:
Ja vidjeh da grijesi srca mrtvima ine
da onom ko ogrezne u njima ponienje u naslijee daju.
Naputanje pak grijeha srcima podaruje ivot,
stoga najbolje ti je grijesima nepokoran biti.
Zar vjeru razara neto drugo
doli vladari, i zli uenjaci, i pobonjaci neuki?!
Nasilni vladari oponiraju Boijem zakonu (erijatu) svojim nasilnikim
politikama i njima mu se suprotstavljaju, stavljajui ih ispred Allahovoga
propisa i propisa Njegovoga Poslanika. Zli uenjaci, tj. uenjaci koji odstupaju od Boijega zakona svojim pogrenim miljenjima i logikama, kojima
152
Hadis je dobar (hasen) kao to je i rekao Tirmizi. Vidi: El-Mikah (180) i Sahih Et-Tergib
(137).
192
193
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Propali su cjepidlaci!153 - tj. oni koji zalaze preduboko u detaljisanje i tanine. Da to spada u vjeru, argumentiraju dalje oni,
onda bi bavljenje tom naukom bilo neto najvanije to bi Boiji Poslanik,
s.a.v.s., naredio, ijem bi pravcu poduio i ije bi nositelje pohvalio.
Potom je naveo ostatak njihovih argumenata, a onda iznio i argumente druge strane. Iza toga je rekao: Pa ako bi ti upitao ta ja mislim da je, u
vezi s tim, najbolje...? te izloio svoj iscrpan odgovor, da bi na koncu rekao:
U toj znanosti ima i koristi i tete, pa kada od nje ima koristi ona je tada
dozvoljena, preporuljiva ili pak obavezna, zavisno od situacije. Meutim,
kad ona za posljedicu ima tetu, tada je zabranjena... A njena tetnost nalazi
se u izazivanju sumnji, iskrivljavanju vjerskih doktrina (akaid) i poljuljavanju
njihove vrstoe i nepokolebljivosti. To je ono to se u osnovi i dogaa, kao
i posezanje za sumnjivim dokazima u pogledu kojega se ljudi razilaze. To je
njena tetnost u pogledu uvjerenja u istinu, no ona djeluje tetno i u uvrivanju uvjerenja u novotariju, u etabliranju novotarije u srcima ljudi tako
da se rasplamsavaju njihove tvrdnje i njihovo ustrajavanje u tom uvjerenju
postaje sve odlunije. Ova teta stie posredstvom fanatizma koji se pobuuje dijalektikom.
to se pak tie njene korisnosti, vjeruje se da se njome otkrivaju istine,
da se one upoznaju onakve kakve jesu u svojoj biti i formi. Meutim, apologetikom se ne moe postii taj plemeniti zahtjev. Mislim da u njoj ima vie
zabluivanja i zavodljivosti nego otkrivanja i spoznajnosti.
Kad gornje uvjerenje uje od nekog hadiskog uenjaka ili onoga ko
se pri tumaenju hadisa dri samo oblika rijei, kae on dalje, moda e
se tada sjetiti da su ljudi neprijatelji onoga to ne znaju, pa zato posluaj
ovo od onoga ko je iskusio apologetiku pa govori nakon stvarnoga iskustva
i nakon to je u nju bio zaao sve do krajnje granice do koje su doprle apologete, pa ak otiao i dalje, sve do udubljivanja i u druge znanosti, mimo
same apologetike, kad se sasvim uvjerio da je put ka istinama spoznaje
u tom pravcu zatvoren. Kunem se, apologetika nije sasvim odvojena od
otkrivanja, upoznavanja i pojanjavanja odreenih stvari, samo to su ti
sluajevi rijetki! Kraj navoda kojeg sam prenio od El-Gazlija, Allah mu se
smilovao!
153
Hadis biljei Muslim, posredstvom Ibn Mesda, a struno je obraen u djelu Gjetu-lmerm f tahrdi ehdsi-l-halli ve-l-harmi (Krajnja udnja u elaboriranju hadis o dozvoljenom i zabranjenom), br. 7.
194
195
jeziku. Oni, naime, te izraze upotrebljavaju iskljuivo da bi izrazili neke smislove o kojima se niko drugi nije tako izrazio. Zbog toga se to mora tumaiti
drugim izrazima vodei pritom rauna kakve sve implikacije o tome daje
Kuran u smislu racionalnih i nadracionalnih (semi) argumenata pa kad se
to provede i iznijansira, tada se istina moe jasno razluiti od neistine.
Uzmimo za primjer izraz terkb (spoj), koji je poprimio vie znaenja.
Jedno od njih je: spoj dviju i vie razliitih stvari. Zove se jo i: kombinirani
spoj, kakav je spoj ivog bia od etiri elementa, organa i sl. Taj smisao se
odrie Allahu Uzvienome, i njime se ne podrazumijeva da je On, s obzirom
da se atributira gornjou i drugim slinim svojstvima savrenosti, spojen u
navedenom znaenju.
Drugo njegovo znaenje je: spoj susjednosti, poput dvaju vratnih krila
i sl., i taj smisao se, takoer, ne moe primijeniti pri utvrivanju Allahovih
svojstava.
Tree znaenje: spoj meusobno slinih dijelova, koje se jo nazivaju i
pojedinane supstance.
etvrto znaenje je: spoj tvari i oblika, poput prstena, ija je tvar srebro i koji ima poznati oblik. Apologetiari kau: Tijelo ini spoj pojedinanih
supstanci, i oni su o tome izrekli mnogo toga od ega nema nikakve koristi
- a to se moe svesti na sljedee: Da li je mogu spoj iz dva dijela, ili iz etiri,
ili iz osam, ili iz esnaest? Meutim, takav spoj nije neminovan za potvrivanje Allahovih svojstava i Njegove uzdignutosti nad onim to je stvorio. Istina
je da tijelo nije spoj ovih stvari, ve takav njihov govor predstavlja samo
proizvoljnu tvrdnju, o emu je opirno govoreno na odgovarajuem mjestu.
Peto znaenje je: spoj bia i svojstava. Oni su to nazvali spojem kako bi
time mogli odricati svojstva Gospodaru Uzvienom. To je njihov izraz. On
u jeziku nije poznat, kao to nije poznat ni u upotrebi Zakonodavca, pa ih
mi stoga i ne podravamo u takvom nominiranju, takvom udotvorstvu.
Ako bi pak oni konstatiranje svojstava nazvali spojem (terkb), mi bismo im
na to kazali: Bitna su znaenja a ne formalni izrazi. Moete to nazvati kojim
hoete imenom, no propis se ne donosi na osnovu samoga naziva, lienog
odreenog smisla! Ako bi se, naprimjer, mlijeko nazvalo vinom, ono ne bi
bilo zabranjeno zbog toga to je nazvano tim imenom.
esto znaenje je: spoj biti i njenog egzistentnog oblika, to razum zamilja kao dvije razlinosti, no da li je u vanjskom svijetu zamisliva bit liena
svog egzistentnog oblika, odnosno egzistentan oblik lien svoje biti?! Neto
196
154
197
O njegovim rijeima:
on e se kolebati izmeu nevjerovanja i vjerovanja, izmeu priU Iznavanja
istinitosti onoga to je objavljeno i dranja toga lanim,
izmeu potvrivanja i osporavanja, smeten i zbunjen, sumnjiav,
ni potvrujui vjernik, ni osporavajui poricatelj.
Komentar:
On e se kolebati, tj. bit e nesiguran i neodluan. Ovo stanje, koje je Profesor - Allah mu se smilovao! - opisao jest stanje svakog onog ko je od
Kurana i sunneta skrenuo u pokudnu apologetiku, ili ju je pokuao usaglasiti sa Kuranom i sunnetom, a kada bi naiao na njihovu meusobnu
konfrontaciju pribjegao bi preformuliranju smisla svetoga teksta i njegovom svraanju na odreeno miljenje, odnosno na razliita miljenja. Na
taj nain bi sebe doveo u stanje zbunjenosti, zablude i skepse, onako kako
je u svojoj knjizi Tehfutu-t-tehfut (Nesuvislost nesuvislosti) rekao Ibn Rud
Mlai, koji je bio jedan od najupuenijih ljudi u filozofske pravce i njihova
gledita, naime: Ko je taj ko je u ontolokim pitanjima (ilahijjt) rekao neto u to bi se moglo sasvim pouzdati?!
Isto je i sa midijem, najveim umom svoga vremena. I on je pred krupnim pitanjima ostao zbunjen, ba kao i El-Gazal - Allah mu se smilovao!
- i on je na koncu ostao zaprijeen i zbunjen pred apologetskim pitanjima,
da bi potom napustio taj put i okrenuo se Poslanikovim, a.s., hadisima tako
da je i umro s Buhrijevim Sahhom na prsima. Isto je i sa Ebu Abdullahom
Muhammedom ibn Omerom er-Razijem, koji je u svojoj knjizi Aksmu-llezzt (Podioci uitaka) rekao sljedee:
Krajnji domet umova ljudskih jeste vor
a konanica nastojanja svih je zabluda.
Due nam u nespokoju od naih tijela
a sve to ovaj svijet nam dade prokletstvo je i patnja sama.
Od cjeloivotnoga traganja ne imadosmo mi nita
osim to sakupismo mnotvo toga rekla-kazala.
Koliko velikana i drava vidjesmo mi prohujae s vihorom i nestae zaas!
Nad koliko planina uzdigoe se neki,
ali odoe oni, a planine ostae ono to bijahu i dotad!
198
Ja sam razmotrio sve apologetske orijentacije i filozofske pravce i nisam naao da oni utoljuju glad i utauju e, ve sam naao da je najblia orijentacija ona kuranska. Vidi ta Kuran kae o potvrivanju (svojstava): Milostivi, Koji se iznad Ara uzdigao! (T-H, 5); Njemu se uzdie lijep govor!
(Ftir, 10), a pogledaj ta kae o odricanju: Nita nije kao On! (E-r, 11);
Oni Ga znanjem obuhvatiti ne mogu! (T-H, 110) Zatim je rekao: Onaj
ko iskusi ono to sam ja iskusio, shvatie ono to sam ja shvatio!
Isto je tako ejh Ebu Abdullah Muhammed ibn Abdulkerim eihristn rekao da kod filozofa i apologeta nije naao nita drugo doli zbunjenost i kajanje. Ovo su njegove rijei:
Kunem se ja sve kole obioh
i kruih me tim zdanjima svim,
al sve to u njima vidjeh bijae
samo oajnik podnimljeni
il pak pokajnik snudeni!
Tako je i Ebu-l-Meli el-Duvejn rekao: Prijatelji moji, ne bavite se apologetikom. Da sam ja znao do ega e me dovesti apologetika, nikada se njome
ne bih bavio! Na samrti je govorio: Zalazio sam u more bez granica, ostavljajui one odane islamu i njihove nauke, zalazio u ono to su mi oni branili,
a sada - ako mi se Gospodar moj ne smiluje - teko Ibnu-l-Duvejniju! I evo
me, sada umirem s vjerovanjem kakvo je imala moja majka!, ili je rekao: S
vjerovanjem kakvo imaju nejsaburske starice!
Isto je jednom uglednom ovjeku rekao i emsuddin el-Husrevhi,
jedan od najistaknutijih uenika Fahruddina er-Rzija. Naime, on je jednoga
dana doao kod njega i upitao ga: Kakvo ti je vjerovanje? Onakvo kakvo
je kod muslimana!, rekao je on. Jesi li u tome spokojan?, upitao ga je. Da li
si ba sasvim uvjeren u to?, ili je rekao neto slino tome, pa kad mu je odgovorio potvrdno, dotini je kazao: Budi zahvalan Allahu na toj blagodati,
jer ja, Allaha mi, i ne znam u ta vjerujem! Allaha mi, ne znam u ta vjerujem!
Allaha mi, ne znam u ta vjerujem! Zatim je stao plakati tako da su mu suze
natapale bradu!
Ibn Ebi-l-Hadd, jedan iraki uglednik, spjevao je sljedee stihove:
U tebi, o zabludilice misli, zbunjenost me obuze cijelog
i prohuja mi sav ivotni vijek.
Umovi nai jezdie prostorima tvojim,
199
200
renje, jer Ti na Pravi put upuuje onoga koga Ti hoe!155 Hadis biljei
Muslim.
Kako se vidi, Poslanik, a.s., obraa se Gospodaru svome, pozivajui se
na potinjenost Njemu Dibrla, i Mikla, i Isrfla, molei Ga da ga u onome oko ega se ljudi razilaze naputi na ono ispravno u tome, uz Njegov dopust, budui da se ivot srca i nalazi u Njegovoj upuenosti. Uzvieni Allah je
pak tu trojicu zaduio za ivot: Dibrla je zaduio Objavom, koja je sredstvo
za ivot srca; Mikla je zaduio za padavine koje su sredstvo za ivot tijela
i svih ivotinja, dok je Isrfla zaduio za puhanje u rog, koje je sredstvo
za ivot itavoga svijeta i vraanje dua njihovim tijelima. Tako obraanje
Allahu Uzvienome pozivanjem na potinjenost Njemu tih velikih duhova,
zaduenih za ivot, ima velikoga udjela u postizanju onoga to se trai. A,
samo od Allaha treba traiti pomo!
O njegovim rijeima:
da e stanovnici Denneta vidjeti (Allaha) nee biti
U Vjerovanje
ispravno kod onih koji to vienje budu smatrali uobraziljom, ili
ga protumae po nekom svom po shvatanju, jer tumaenje tog
vienja, kao i tumaenje svakoga smisla koji se dovodi u vezu s
Boanstvenou, vri se upravo sustezanjem od tumaenja i pristajanjem uz ono kako se o tome izjasnila Objava. Na tome je vjera
(svih) muslimana i onaj ko se ne bude uvao poricanja (vienja) i
antropomorfizma (tebh), taj e se poskliznuti i nee biti na uenju da Allahu nije primjereno nikakvo nesavrenstvo (tenzh).
Komentar:
Profesor - Allah mu smilovao! - indirektno odgovara mutezilijama i onima koji su saglasni sa njima u negiranju vienja, te onima koji Allaha usporeuju s bilo kojim Njegovim stvorenjem. Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao je: Vi ete vidjeti svoga Gospodara onako kako vidite Mjesec u noi
utapa!156
155
156
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i Ebu Avna u svom Sahhu.
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), i ve je ranije navoen.
201
202
prema onome ko zastupa neistinu. Mora se, dakle, pobiti neistina a potvrditi istina.
Eto, to je onaj smisao koji je sugerirao Profesor - Allah mu se smilovao!
- svojim rijeima: Onaj ko se ne bude uvao poricanja (vienja) i antropomorfizma (tebh), taj e se poskliznuti i nee biti na uenju da Allahu nije primjereno nikakvo nesavrenstvo (tenzh), budui da one mutezilije tvrde da
oni tim svojim poricanjem ustvari Allaha zatiuju od svakog nesavrenstva!
Moe li se, pak, Allah tititi od nesavrenstva poricanjem svojstva savrenosti?! Naime, ono to je nepostojee i ne moe se vidjeti. Savrenstvo se pak
nalazi u priznavanju vienja i negiranju mogunosti da Ga onaj koji Ga vidi
moe sasvim i obuhvatiti svojim vienjem, kakva je stvar i sa znanjem, jer poricanje znanja o Njemu ne predstavlja savrenost, ve je savrenost u priznavanju znanja i u odricanju (mogunosti) da Ga se znanjem moe i obuhvatiti.
Njegove rijei: Ili ga protumae po nekom svom shvatanju znae:
Stanu tvrditi da je to pravi smisao vienja, dajui mu (svojevoljno) tumaenje, suprotno njegovom vanjskom znaenju i onome smislu koji iz toga
razumijeva svaki Arapin. Naime, tek su kasnije generacije poele izraz tevil
upotrebljavati u znaenju preusmjeravanje izraza od onog smisla koji on
izraava svojom vanjskom formom. Time su oni koji su bili skloni izvrtanju
smislova zapoeli svete tekstove (nusus) uzimati pod svoju vlast, i govoriti:
Mi emo davati tumaenje onome to je u opreci sa naim stajalitima!
Tako su izvrtanje smisla (tahrf) nazvali tevilom (tumaenjem) kako bi mu
dali lijepu vanjtinu i ukrasili ga kako bi imao prohou. Allah je pak pokudio
one koji su ukraavali neistinu; rekao je: I tako smo Mi svakome vjerovjesniku neprijatelja odreivali: ejtane u vidu ljudi i dinna, koji su jedni drugima
kiene besjede govorili! (El-Enm, 112)
Sutina je pak u smislovima a ne u formalnim jezikim izrazima. Ta
koliko je samo neistine za koju je iznesen kitnjast dokaz kojim se oponiralo
dokazu istine?! Njegove rijei na ovome mjestu jesu poput onih rijei koje
smo naveli ranije, naime: Mi u to neemo ulaziti i davati mu smisao shodno
svome vienju, niti emo se u tome povoditi za svojim porivima. Potom je
taj smisao potvrdio rijeima: Jer tumaenje tog vienja, kao i tumaenje
svakoga smisla koji se dovodi u vezu s Boanstvenou, vri se upravo sustezanjem od tumaenja i pristajanjem uz ono kako se o tome izjasnila Objava.
Na tome je vjera (svih) muslimana.
Mislio je na ostavljanje onoga tumaenja koje oni nazivaju tevilom,
a koje je, ustvari, izvrtanje smisla. Profesor je - Allah mu se smilovao! - to
203
157
204
dokuiti pukom obavijesti, jer ako onaj kome je obavijest data ne moe sebi
uobliiti u mislima ono o emu je obavijeten, ili ako mu to od ranije nije
bilo poznato, on nee moi ni shvatiti njegovu sutinu, koja bi bila njegovo
pravo tumaenje, na temelju same obavijesti. To je ono tumaenje koje zna
samo Allah. Meutim, odricanje znanja o tumaenju ne znai obavezno i
odricanje znanja o onom smislu s kojim je govornik namjeravao upoznati
onoga kome se obratio. Nema, naime, u Kuranu niti jednog ajeta da Allah
za nj nije naredio da se razmilja o njemu. On nije objavio nijedan ajet a da
nije elio da ljudi saznaju ta je On njime podrazumijevao, makar njegovo
tumaenje ne znao niko drugi do Allah. To je znaenje tevila (tumaenja)
u Kuranu, sunnetu i rijeima prvih muslimanskih generacija, svejedno da li
ono bilo podudarno ili nepodudarno s formalnim izrazom rijei.
Veliki broj komentatora Kurana (mufessira), poput Ibn Derra i njemu slinih, pod tevilom podrazumijeva tumaenje Allahovog govora i
objanjavanje njegovoga smisla, bilo to ili ne bilo podudarno s formalnim
jezikim izrazom. Taj termin je poznat, a takav tevil (tretira se) kao i tefsir:
ono ispravno u njemu se prihvata, a ono neispravno odbacuje. to se pak
tie rijei Uzvienoga: Njegovo tumaenje zna samo Allah i oni dobro upueni u nauku! (Alu Imrn, 7) one se itaju dvojako: po jednom od njih,
iza rijei zna samo Allah ima stanka, a po drugome te stanke nema. No,
i jedno i drugo je ispravno. Prvim nainom uenja misli se na ono to je
u sebi nejasno i ije tumaenje je Allah zadrao za Sebe, dok se u sluaju
drugog uenja misli na ono to je nejasno zbog neke dodatne komponente,
to rastumaiti mogu samo oni duboko upueni u nauku, a to je njegov
smisao (tevl). Oni koji se u ovom ajetu zaustavljaju na rijeima (njegovo
tumaenje) zna samo Allah ne misle da se pod tumaenjem misli na objanjavanje smisla.
Ako ovo znai da je Allah Svome Poslaniku objavio i neto iji smisao
ne zna niko iz ummeta, pa ni sam Poslanik, tada ni oni duboko upueni u
nauku ne mogu imati udjela u dokuivanju smisla tog govora, ve samo
mogu kazati: Vjerujemo u to, sve je to od Gospodara naeg! (Alu Imrn, 7)
Meutim, tako isto kau i vjernici koji nisu duboko upueni u nauku, a oni
koji su duboko upueni u nauku moraju se u tome razlikovati od obinih
vjernika.
Ibn Abbs, r.a., kae: Ja sam jedan od onih duboko upuenih u nauku,
koji znaju tumaenje toga! I istinu je rekao - Allah njime bio zadovoljan!
- jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s., za njega uputio dovu: Moj Boe, uputi ga u
205
razumijevanje vjere i podui ga tumaenju!158, to biljei Buhri i dr. Vjerovjesnikova se pak dova ne odbija.
Mudhid kae: Ja sam pred Ibn Abbsa iznio Mushaf, ispisan od poetka do kraja, pa sam se zaustavljao kod svakog ajeta i pitao ga o njemu!
Postoji velik broj predaja o tome da je on govorio o smislovima cijelog
Kurana, da ni za jedan ajet nije rekao da je nejasan te da niko ne zna njegovo tumaenje osim Allaha.
Stav hanefija - Allah im se smilovao! - u djelima usulu-l-fikha je bio
taj da se pod nejasnim dijelovima Kurana (el-mutebih) podrazumijevaju
ona izdvojena slova na poecima nekih sura, to se prenosi i od Ibn Abbsa.
Pa ipak, veina je govorila o znaenju tih slova. Prema tome, ako se zna kakav je njihov smisao onda se zna i znaenje onog nejasnog; ako se pak ne
zna, onda ono to je u Kuranu nejasno jesu samo ta slova, dok je smisao
svega drugoga dokuiv, a to je ono to je za nas ovdje vano.
Isto tako, Allah kae: U njemu su ajeti jasni - oni su glavnina Knjige,
i drugi manje jasni! (Alu Imrn, 7), ta izdvojena slova - prema veini onih
koji broje ajete - nisu ajeti.
Tevil su kasniji erijatski pravnici i apologete definirali kao preusmjerenje smisla formalnog jezikog izraza od pretene ka manje pretenoj mogunosti s obzirom na neku komponentu koja to nalae, i to je onaj tevil u
kojem je dolo do sporenja oko mnogih pitanja zahtjevne i izjavne naravi.
Tako je od toga ispravno ono to je sukladno tekstovima Kurana i sunneta,
dok ono to je u konfrontaciji sa tim tekstovima predstavlja tevil koji nije
valjan, o emu je vie rijeeno na odgovarajuem mjestu.
U Tebsiri se navodi kako Nusajr ibn Jahj el-Belh prenosi od Amra
ibn Ismla ibn Hammda ibn ebi Jahja ibn Muhammeda ibn el-Hasana Allah im se smilovao! - da je on upitan o onim ajetima i obavjetenjima u
158
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljee ga: Ahmed (I/314, 327, 335); Taberni u El-Mudemul-kebru (Velikom zborniku) I784/2); Bejheki u Delilu-n-nubuvveh (Dokazi vjerovjesnitva); Dij el-Makdis u El-Muhtri (Zbirci izabranih hadisa) s vjerodostojnim prijenosnim
nizom od Ibn Abbsa. to se pak tie njegovog pripisivanja El-Buhriju, radi se o lapsusu,
jer hadis kod njega glasi: Boe moj, podui ga mudrosti!, te, u drugoj varijanti, umjesto
mudrosti, stoji: Knjizi. On ga navodi na vie mjesta (I/31, II/445, IV/499), to je forma koju
biljee Ahmed (I/214, 269, 359) i Taberni. Muslim ga navodi u skraenom obliku (VII/157):
Boe moj, podari mu razumijevanje!, to je verzija koju prenosi Ahmed (I/327), koji ima
i drugu varijantu (I/330), gdje Ibn Abbs kae: Pa je Allahu uputio dovu da mi povea
znanje i shvaanje!
206
207
O njegovim rijeima:
ko se ne bude uvao poricanja (Allahovih svojstava) i anU Onaj
tropomorfizma (tebh), taj e se poskliznuti i nee biti na uenju da Allahu nije primjereno nikakvo nesavrenstvo (tenzh).
208
Komentar:
Poricanje svojstava i antropomorfizam su dva srana oboljenja. Naime, imaju dvije vrste bolesti od kojih obolijevaju srca: jedna je vezana za sumnju a
druga za strast, i obje su spomenute u Kuranu. Uzvieni kae: Na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno! (ElAhzb, 32) Ovdje je posrijedi bolest uzrokovana strau. Uzvieni jo kae:
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo poveava! (El-Bekare,
10); A to se tie onih ija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na
nevjerovanje koje ve imaju! (Et-Tevbe, 125)
Ovo oboljenje zove se sumnja i ono je opakije od oboljenja koje se
zove strast, jer za ovu potonju postoji nada da e se izlijeiti zadovoljenjem
strasti, dok za sumnju nema lijeka, osim da Allah ovjeka obuhvati Svojom
milou.
to se tie sumnje u pitanju o svojstvima, to je njihovo poricanje i
poistovjeivanje sa stvorenjima, poricanje je gore od ovog potonjeg, budui
da sumnje koje u sebi nose poricanje predstavljaju odbijanje i proglaavanje
lanim onoga s ime je doao Poslanik, a.s., za razliku od onih sumnji koje su
u dosluhu s antropomorfizmom. One, naime, predstavljaju prekomjernost,
prelaenje granice u onome s ime je doao Poslanik, a.s.
Tako je usporeivanje Allaha s Njegovim stvorenjima nevjerstvo, jer
Uzvieni Allah kae: Nita nije kao On! (E-r, 11), kao to je i poricanje
svojstava isto tako nevjerstvo, jer Uzvieni Allah kae: On je onaj Koji sve
uje i sve vidi! (E-r, 11) Ovo je osnova obiju vrsta antropomorfizma,
jer antropomorfizma imaju dvije vrste: ona u kojoj se Stvoritelj usporeuje
sa stvorenjima - i apologete se veoma trude da ga odbiju i stave ga van
snage - a pristalica ovog antropomorfizma ima manje nego pristalica druge vrste kojoj pripadaju oni koji stvorenja usporeuju sa Stvoriteljem, kakvi
su oboavatelji Isaa159, oboavatelji Uzejra, Sunca, Mjeseca, idola, meleka,
vatre, vode, teleta, grobova, dinna i sl. To su, naime, oni kojima su slati
poslanici da bi ih pozvali oboavanju Allaha Jedinoga, Koji nema sudruga u
Boanstvenosti Svojoj.
159
U izdanju djela koje smo koristili pri prevoenju (El-Mektebu-lislami, Kuvajt, 1996.) stoji: oboavatelji ejhova, meutim u izdanju Er-Risale (Bejrut, 1999.) stoji: oboavatelji
Isaa, to je vjerovatnije i sukladnije kontekstu govora. (Nap. prev.)
209
O njegovim rijeima:
je na Gospodar Uzvieni opisan svojstvima jednoe i atribuU Jer
tiran atributima jedinstvenosti u kojima niko drugi nema svoga
udjela.
Komentar:
Profesor - Allah mu se smilovao! - ukazuje na predstavljanje Gospodara
Uzvienog kao slobodnog od svake manjkavosti (tenzh) onim kako je On
Sebe opisao, kako u smislu odricanja, tako i u smislu potvrivanja. Njegov
govor je na tragu onoga smisla kojeg izraava sura El-Ihls. Tako su njegove
rijei: opisan svojstvima jednoe izvedene iz rijei Uzvienoga: Reci: On,
Allah je jedan. Allah je utoite svakome! (El-Ihls, 1-2), a rijei: atributiran
atributima jedinstvenosti iz rijei Uzvienoga: Allah je utoite svakome.
Nije rodio i roen nije. (El-Ihls, 2-3), dok su njegove rijei: u kojima niko
drugi nema svoga udjela izvedene iz rijei Uzvienoga: I niko Mu ravan
nije! (El-Ihls, 4) Uz to, to je i potvrda onoga to je ranije reeno u smislu
potvrivanja svojstava i odricanja antropomorfizma.
Opis (vasf) i atributativan prikaz (nat) su sinonimni, odnosno, prema
nekima, bliski su po smislu. Tako je opis vezan za Bie, a atributativan prikaz
za djelovanje. Isto je i s jednoom i jedinstvenou, premda neki kau da i
meu njima ima razlike: naime, da se jednoa vezuje za Bie a jedinstvenost
za atribute. Tako je On, Uzvieni, jedincat u pogledu Svoga Bia, jedinstven
u pogledu Svojih svojstava. To je istina i tome niko ne oponira. Meutim, u
predmetnom iskazu postoji vid opetovanja. Profesor pak slinih opetovanja
ima na vie mjesta u svojoj El-Akdi160, to vie nalikuje hutbama i dovama
nego vjerskim dogmama (el-akid), budui da rima vie pristaje uz hutbe.
Nita nije kao On! (E-ra, 11) potpunije izraava injenicu Allahove lienosti svakoga nedostatka od njegovih rijei: u kojima niko drugi nema
svoga udjela.
160
210
O njegovim rijeima:
je iznad granica i konanica, i ekstremiteta, i organa, i pomaU On
gala; i Njega ne sadrava onih est pravaca kakav je sluaj sa svim
u postojanje uvedenim subjektima.161
Komentar:
Prije nego se pozabavim ovim Profesorovim - Allah mu se smilovao! rijeima, dat u jedan kratak uvod. Naime, ljudi su u pogledu koritenja
ovakvih rijei zauzeli tri stajalita: jedna skupina se naspram njih postavila
negativno, druga ih priznaje a trea ralanjuje. Ovi potonji slijede put prvih muslimanskih generacija tako da se o tome ne izraavaju ni pozitivno ni
negativno prije nego se stvar ne razjasni, pa ono to se ustanovi kao tano
to e se takvim i priznati, a ono to se ustanovi kao netano to e se i tretirati takvim, budui da su ovakvi izrazi u terminolokoj upotrebi kasnijih
generacija uopeni i nejasni, poput i drugih terminolokih izraza, tako da
ih svi ne upotrebljavaju u istom leksikom znaenju. Stoga negatori njima
negiraju i ono to je istinito i to nije, te onima koji njima izraavaju svoje
potvrivanje imputiraju ono to oni ne tvrde, dok neki od onih koji takve
izraze zagovaraju u njih unose i neistinit smisao, suprotan onome to su
rekli oni iz prvih generacija, suprotan onome na ta upuuje Kuran i Mjerilo, i o emu se nije izrazio ni Kuran ni sunnet, kako u smislu njegovog
negiranja tako ni u smislu njegovog potvrivanja. Mi pak nemamo pravo
Allaha, d.., opisivati neim ime On Sebe nije opisao, i ime ga nije opisao
Njegov Poslanik bilo u odrinom ili u potvrdnom smislu. Mi se, dakle, samo
povodimo za onim to je dolo posredstvom Objave, i u to ne uvodimo
nikakve inovacije.
Prema tome, ovaj segment, tj. pitanje svojstava, mora se dobro razmotriti, pa ono to su potvrdili Allah i Njegov Poslanik, potvrdit emo i mi,
a ono to su odrekli Allah i Njegov Poslanik, odricat emo i mi. Onih izraza
koji su upotrijebljeni u svetom tekstu treba se pridravati i u priznavanju
i u odricanju. Tako emo i mi priznavati sve one izraze i smislove koje su
priznali Allah i Njegov Poslanik, dok se oni izrazi koji nisu ni potvreni ni
zanegirani svetim tekstom nee upotrebljavati prije nego se tano ustanovi
ta onaj koji ih upotrebljava podrazumijeva pod njima. Ako podrazumijeva
161
Ti pravci su: gore, dolje, desno, lijevo, ispred, iza. (Nap. prev.)
211
212
162
163
213
164
165
166
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljee ga El-Buhri (III/454, 464) i Ahmed (III/116) u sklopu hadisa o zauzimanju (efat), koji prenosi Enes. U nastavku e biti naveden i u neto
drukijoj verziji.
Ajet u Korkutovom prijevodu glasi: Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolau kao vlasnici! Meutim, u izvorniku se doslovno kae: izmeu onog to smo Svojim rukama uradili, pa smo ajet i preveli kao gore. (Nap. prev.)
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ranije je naveden u cijelosti.
214
215
216
167
Hadis biljee El-Buhri i Muslim i prenosi ga veliki broj ljudi (mutevtir). Ja sam ga elaborirao u djelu Irvu-l-gall pod br. 450. O nekim njegovim vjerodostojnim izrazima moe se
pogledati u djelu Sahhu-l-dmii-s-sagr, br. 1914.
217
O njegovim rijeima:
je istina. Vjerovjesnik, s.a.v.s., nou je preveden i uzdignut
U Mird
na nebo sa svojim tijelom i duom, u budnom stanju do neba, a
onda do visine do koje je Allah htio i Allah ga je poastio ime
je htio, i objavio mu ta je objavio. Srce nije poreklo ono to je
vidjelo. Pa, neka je na njega mir i blagoslov Allahov i na onom i na
ovom svijetu!
Komentar:
Rije mird nastala je od rijei ard, to znai uspinjalite kojim se penje; neto poput stepenita, s tim da nije poznato kako izgleda, tako da se
prema njemu treba odnositi kao i prema drugim pojmovima nevidljivog
svijeta. Vjerujemo u njega, no neemo se baviti njegovom kakvoom.
to se tie njegovih rijei: Vjerovjesnik, s.a.v.s., nou je preveden i uzdignut na nebo sa svojim tijelom u budnom stanju, treba kazati da su ljudi
u pogledu isra zauzeli razliita stajalita.
Prema jednima, isr se odigrao samo s njegovom duom, s tim da se
pritom njegovo tijelo nije gubilo iz vida. Taj stav prenosi Ibn Ishk od ie i
Muvije, Allah neka bude zadovoljan s njima dvoma!
Slino se prenosi i od Hasana Basrija. Meutim, treba zapaziti da
postoji razlika izmeu izjava: Isr se dogodio u stanju sna! i: Dogodio se
samo duom, bez tijela! Izmeu tog dvoga je ogromna razlika. Naime, ia
i Muvija - Allahovo zadovoljstvo neka je na njima dvoma! - nisu kazali:168
Desilo se u snu! ve su rekli: Isr se odigrao samo s njegovom duom, bez
tijela!
Razlika izmeu tog dvoga sastoji se u tome to ono to spava ugleda
u snu mogu biti primjeri u kojima je apstraktn prikazano u fizikom obliku, tako da vidi kao da se uspeo na nebo, da je odveden do Mekke, dok se
njegova dua nije uspinjala gore niti je igdje odlazila, ve da mu je melek
zaduen za snove to samo tako prikazao (u snu). Njih dvoje nisu htjeli kazati
da se isra dogodio u snu, ve da je nou odvedena samo njegova dua, da
se ona pritom odvojila od tijela da bi se, potom, opet vratila u nj, istiui to
168
(Albani kae): Budui da to nije vjerodostojno preneseno od njih, nije bilo ni potrebe za
njegovim tumaenjem.
218
169
Nazvan je Najudaljenijim hramom budui da je, prema predaji, sagraen etrdeset godina nakon izgradnje Kabe u Mekki i da je, iz te perspektive, bio najudaljeniji hram u kom
se veliao jedan Bog, Allah. Sve dalje od toga je, naime, bilo neznabotvo. Ili je, pak, tako
nazvan u odnosu na dva hrama: Kabu i Poslanikovu damiju u Medini. (Nap. prev.)
219
Zatim je te veeri iz Kue svetosti (Bejtu-l-makdis) uzdignut na zemaljsko nebo, gdje je Dibrl zatraio da mu se otvore vrata pa su im otvorena i
on je tu vidio Adema, praoca ljudi i nazvao mu selam, a on mu je izrazio dobrodolicu i uzvratio mu na selam, te potvrdio njegovo vjerovjesnitvo. Zatim je uzdignut na drugo nebo, gdje je, takoer, zatraeno da mu se otvori,
pa je tu vidio Jahja, sina Zekerijjova i Isa, sina Merjemina, te se susreo sa
njima, nazvao im selam a oni su mu selam uzvratili, izrazili mu dobrodolicu i potvrdili mu vjerovjesnitvo. Zatim je uzdignut na tree nebo, pa je u
njemu vidio Jsufa, te mu je nazvao selam a on mu je izrazio dobrodolicu
i potvrdio mu vjerovjesnitvo. Zatim je uzdignut na etvrto nebo, pa je tu
vidio Idrsa, te mu nazvao selam, a on mu je na selam uzvratio i potvrdio
mu vjerovjesnitvo. Zatim je uzdignut na peto nebo gdje je ugledao Hruna
ibn Imrna, pa mu je nazvao selam, a on mu je izrazio dobrodolicu i potvrdio mu vjerovjesnitvo. Zatim je uzdignut na esto nebo na kojem je
susreo Msaa, pa mu je nazvao selam a on mu je izrazio dobrodolicu i potvrdio mu vjerovjesnitvo, a kad je otiao dalje od njega Msa je zaplakao,
a kad je upitan zato plae, rekao je: Plaem zbog toga to je ovaj mladi
poslan poslije mene a iz njegovog ummeta e u Dennet ui vie ljudi nego
iz moga!
Zatim je uzdignut na sedmo nebo pa je tu susreo Ibrhima i nazvao
mu selam, a on mu je izrazio dobrodolicu i potvrdio mu vjerovjesnitvo.
Zatim je uzdignut do Krajnjeg Lotosa (Sidretu-l-munteh) - tu mu je podignuta Nebeska Kaaba (El-Bejtu-l-mamr) a onda je uzdignut do Silnoga (ElDebbr) - uzviena nek je Njegova veliina a sveta imena Njegova! I On mu
se pribliio na dva luka ili jo i blie, i Svome robu objavio ono to je objavio
i propisao mu pedeset namaza. On se potom vratio i u putu susreo Msaa,
te ga je on upitao: ta ti je nareeno? Pedeset namaza, rekao mu je, na
ta mu je on kazao: Tvoj ummet to nee moi izdrati. Vrati se Gospodaru
svome i moli Ga da tvom ummetu olaka! On je tada pogledao Dibrla kao
da ga pita ta on misli o tome, pa mu je on rekao: Uini to, ako hoe! Tako
je Dibrl otiao sa njim gore dok ga nije doveo do Silnoga, Blagoslovljenog
i Uzvienog, Koji je bio gdje je i bio - tako stoji kod Buhrija u njegovom
Sahhu i u jo nekim prijenosnim varijantama - i On mu je umanjio za deset. Zatim se sputao dok nije opet naiao pored Msaa i obavijestio ga o
tome, na ta mu je on rekao: Vrati se svome Gospodaru i moli Ga da jo
olaka! Tako je iao izmeu Msaa i Allaha, d.., dok se nije dolo do pet
namaza. Msa mu je i tada rekao da se vrati i moli da ih bude jo manje, no
on mu je rekao: Stidim se Gospodara svoga, s ovim sam zadovoljan i ovo
220
prihvatam! Kada je krenuo, zauo se glas: Zadrao sam obavezu koju sam
propisao, a Svojim robovima sam olakao!170
Ve smo ranije govorili o tome da su ashabi imali razliita stajalita o
tome da li je on, a.s., Gospodara svoga vidio svojim onim vidom, te smo
zakljuili da je ispravno kazati da Ga je vidio svojim srcem, a ne onim vidom. to se pak tie Allahovih rijei: Srce nije poreklo ono to je vidio! (EnNedm, 11) i: On ga je drugi put vidio! (En-Nedm, 13) od Vjerovjesnika,
s.a.v.s., vjerodostojno se prenosi da je taj kojeg je vidio bio Dibrl, kojeg je
dvaput vidio u liku u kojem je stvoren.
to se tie rijei Uzvienoga u suri En-Nedm: Zatim se primakao i pribliio!, to nije ono primicanje i pribliavanje koje se navodi u interpretiranju
isra. Ovo to se nalazi u suri En-Nedm predstavlja primicanje Dibrla i
njegovo pribliavanje, kako su to kazali ia i Ibn Mesd - Allah bio zadovoljan sa njima dvoma! - s obzirom da Allah kae: Ui ga jedan ogromne
snage, razboriti, koji se uspravio u liku svome, na obzorju najviem, zatim
se pribliio! (En-Nedm, 5-7) Lina zamjenica se, dakle, u svim ovim sluajevima odnosi na tog veoma snanog uitelja, dok se ono primicanje i pribliavanje koje se navodi u hadisu o isru, oigledno, odnosi na Gospodara
Uzvienoga.171 Ono pak to nalazimo u suri En-Nedm, naime da ga je vidio
i drugi put kod Krajnjeg Lotosa (Sidretu-l-munteh), odnosi se na Dibrla
- njega je dvaput vidio: jednom na Zemlji i drugi put kod Krajnjeg Lotosa.
Ono to ukazuje na to da se isr zbio i s njegovim tijelom u budnom
stanju jesu rijei Uzvienoga: Uzvien neka je onaj Koji je nou svog roba
preveo iz Hrama u Mekki u Hram Daleki! (El-Isr, 1) Naime, izraz abd (rob)
podrazumijeva kombinaciju due i tijela, onako kako je i insan izraz za kombinaciju due i tijela. To razumu nije neprihvatljivo, pa ako bi negiranje mogunosti uspinjanja ovjeka bilo dopustivo, tada bi bilo dopustivo i negiranje
sputanja meleka. To bi pak vodilo poricanju vjerovjesnitva, to je nevjerstvo.
Ako bi neko kazao: Pa, kakva je mudrost u tome to je on najprije nou
preveden do Kue svetosti (Bejtu-l-makdis)?! odgovor bi - a Allah najbolje
170
171
221
O njegovim rijeima:
Zdenac (havd), kojim ga je poastio Uzvieni Allah u vidu pripoU Imoi
njegovom ummetu, istina je!
Komentar:
Hadisi u kojima se spominje Zdenac (el-Havd) dostiu stupanj mutevatira
budui da ih iz reda ashaba prenosi njih vie od trideset. Sve njihove prijenosne puteve pobrojao je na uitelj, stub vjere, Ibn Kesir - neka ga Allah obujmi Svojom milou - na kraju svog velikog historijskog djela Poetak i kraj
(El-Bidje ve-n-nihje). Izmeu njih izdvajamo ono to biljei Buhri - Allah
mu se smilovao! - posredstvom Enesa ibn Mlika, r.a., naime da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Veliina moga Zdenca je onolika koliko je izmeu Ejle
i Sane u Jemenu, a u njemu ima ibrika koliko je zvijezda na nebu!172 Posredstvom njega se, takoer, prenose i ove Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Meni
e, doista, doi neki ljudi iz reda mojih ashaba pa kada ih ja prepoznam oni
e biti povueni od mene, a ja u rei: To su moji ashabi!?, no kazat e mi: Ti
ne zna ta su oni uradili poslije tebe!173 Hadis biljei Muslim.
172
173
Hadis je vjerodostojan (sahh), a od njega ga biljei Ahmed (III/225, 238) - onaj drugi njegov
dio s dva vjerodostojna niza prenosilaca; u jednom od njih navodi i dodatak: ibrici od
zlata i srebra, to je verzija koju biljei i Muslim. Takoer ga u cijelosti navodi i El-Buhri
(IV/248).
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i El-Buhri (IV/248, 249), pa je bilo uputnije da ga je autor vezao za njega, jer navedena forma i pripada njemu, dok je forma koju
navodi Muslim njoj slina.
222
Imam Ahmed biljei sljedee rijei Enesa ibn Malika: Boiji Poslanik,
s.a.v.s., jednom je zakunjao, a onda podigao glavu osmjehujui se, pa ili
je on njima rekao, ili oni njemu: Zato si se nasmijao?, i Boiji Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: Maloprije mi je objavljena sura... i potom stao uiti: U ime
Allaha, Milostivog, Svemilosnog. Mi smo ti Kevser dali! (El-Kevser, 1) prouivi je do kraja. Zatim ih je upitao: Znate li ta je to Kevser? Allah i Njegov
Poslanik najbolje znaju!?, rekli su oni. To je jedna rijeka, kazao je on, koju
mi je Gospodar moj Uzvieni dao u Dennetu; na njoj je mnogo dobro. Na
nju e dolaziti moj ummet na Sudnjemu danu. Posue na njoj je brojno
poput zvijezda. Neko e od njih biti zadran, pa u ja rei: Gospodaru, i on
je iz mog ummeta, no kazat e mi se: Ti ne zna ta su oni uradili poslije
tebe!174 Hadis biljei Muslim. U jednoj verziji hadis glasi: To je jedna rijeka
koju mi je obeao Gospodar moj: na njoj je mnogo dobro. To je jedan zdenac na koji e dolaziti moj ummet na Sudnjem danu. Preostali dio hadisa
je isti kao prethodno navedeni.
To znai da iz tog Kevsera dotjeu dva dotoka, a da se Zdenac nalazi
na platoima (el-Arest) prije Sirat-uprije jer e tu biti sprijeeni da dou do
njega i zaprijeeni neki ljudi koji su se stopama svojim predislamskim vratili,
a takvi nee moi prijei Sirat-upriju.
Buhri i Muslim navode sljedee rijei Dundeba ibn Abdullaha elBedelija: uo sam Boijeg Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao: Ja sam va prethodnik na Zdencu!175 Prethodnik (ferat) je onaj koji prvi doe do vode.
Buhri od Sehla ibn Sada el-Ensarija biljei sljedee: Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: Ja sam va prethodnik na Zdencu i onaj ko doe do mene taj e
se napiti, a ko se napije taj vie nikada nee oednjeti. Kod mene e, doista,
doi i neki ljudi koje ja poznajem i koji mene poznaju a zatim e se izmeu
mene i njih postaviti zapreka!176
Ebu Hzim kae: Kad sam to rekao uo me je Numn ibn Ebi Ajj
pa me je upitao: Jesi li ga tako uo od Sehla?!, pa kad sam mu odgovorio
174
175
176
Hadis je vjerodostojan (sahh) i nalazi se u Musnedu pod brojem (III/102). Ima vjerodostojan prijenosni niz, prema Muslimovim uvjetima, koji ga i navodi u svom Sahhu, kako je i
autor naznaio.
Hadis je vjerodostojan (sahh) a biljee ga El-Buhri i Muslim. tavie, mutevatir je. Ibn Ebi
sim ga u svom Sunnetu navodi posredstvom deveterice ashaba (736-746) a ja sam nadodao
jo devetericu drugih u djelu Zillu-l-Denneti (I/347) s njihovom strunom elaboracijom.
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i Muslim (V/66). Struno je elaboriran
u djelu Ez-Zill (741-743).
223
177
Hadis je dobar (hasen), biljei ga Tirmiz (II/67), indijsko izdanje. On kae: Usamljeno
predanje (garb)!, a zatim napominje da se prenosi i kao mursel, te da je kao takav vjerodostojniji. Biljei ga, takoer, i Taberan, kako se naznaava u El-Medmeu (Zborniku,
X/363). On kae: Mervna ibn Dafera es-Semurija Ibn Ebi Htim ocjenjuje kao pouzdana
prenosioca. El-Ezd kae: Razliito se izjanjavaju o njemu, dok su svi ostali prenosioci
pouzdani. Ja sam, meutim, pronaao i neto to dodatno osnauje ovaj hadis, to sam
iznio u Es-Sahhi (1589).
224
O njegovim rijeima:
zauzimanje (efat), koje im je pripremio, istina je, kako se preU Inosi
u obavijestima.
Komentar:
Zauzimanja ima vie vrsta. Meu njima je i ono u pogledu ega meu muslimanskim ummetom nema razmimoilaenja, ali i ono o emu mutezilije i
njima slini inovatori u vjeri izraavaju svoje neslaganje.
Ona prva vrsta je ono veliko zauzimanje, koje je specifikum naeg
Vjerovjesnika, s.a.v.s., mimo ostale njegove brae iz reda vjerovjesnik i
poslanik, neka su na sve njih blagoslovi Boiji! U zbirkama vjerodostojnih
hadisa El-Buhrija i Muslima, ali i u drugim hadiskim zbirkama, zabiljeeni
su hadisi o efatu (zauzimanju) od itave skupine ashaba, Allah bio zadovoljan sa njima!
Jedan od takvih hadisa je i onaj koji se prenosi posredstvom Ebu Hurejrea Allah bio zadovoljan sa njim! koji glasi: Pred Boijega Poslanika,
s.a.v.s., izneseno je meso pa je njemu od njega dat but, koji je on jako volio,
i on je od njega odgrizao jedan zalogaj, a zatim rekao: Ja u biti prvak ljudi
na Sudnjem danu, a znate li zbog ega? Allah e na jednom platou sakupiti i
prve i posljednje ljude i jedni drugima e rei: Vidite u kakvoj ste situaciji, vidite u ta ste dospjeli zato ne pogledate ima li nekog ko bi se za vas zauzeo
kod Gospodara vaeg? Onda e jedni drugima rei: Va praotac Adem! Tako
e otii Ademu i rei mu: Ademe, ti si praotac ljudi, zauzmi se za nas kod
Gospodara svoga, vidi u kakvoj smo situaciji, vidi u ta smo dospjeli?! On e
im rei: Moj Gospodar danas se rasrdio tako kako se nikad prije nije rasrdio,
i kako se nikad poslije nee rasrditi. A On je meni zabranio jedno drvo pa
225
sam Mu ja u tome bio neposluan. Boe, daj da se ja spasim, daj da se ja spasim! No, idite kod nekog drugog, idite Nhu! i oni e otii Nhu i rei mu: O,
Nh, ti si prvi poslanik na Zemlji i Allah je tebe nazvao robom zahvalnim
zauzmi se za nas kod Gospodara svoga, vidi u kakvoj smo situaciji, vidi
u ta smo dospjeli!, a Nh e im rei: Moj Gospodar danas se rasrdio tako
kako se nikad prije nije rasrdio, i kako se nikad poslije nee rasrditi ja sam
imao svoju dovu i upotrijebio sam je protiv svoga naroda. Boe, daj da se ja
spasim, daj da se ja spasim! No, idite kod nekog drugog, idite Ibrhmu!, i oni
e otii Ibrhmu i rei mu: O, Ibrhime, ti si Allahov vjerovjesnik i Njegov
prijatelj iz reda zemljana vidi u kakvoj smo situaciji, vidi u ta smo dospjeli,
a Ibrhim e im rei: Moj Gospodar danas se rasrdio tako kako se nikad prije
nije rasrdio, i kako se nikad poslije nee rasrditi! te e im spomenuti one
svoje lai (koje je izrekao) Boe daj da se ja spasim, daj da se ja spasim! No,
idite nekome drugom, idite Msu! I oni e otii Msu i rei mu: O, Ms,
ti si Allahov poslanik, Allah je tebe odabrao za Svoje objave i razgovarao s
tobom zauzmi se za nas kod svoga Gospodara, vidi u kakvoj smo situaciji,
vidi u ta smo dospjeli!, a Ms e im rei: Moj Gospodar danas se rasrdio
tako kako se nikad prije nije rasrdio, i kako se nikad poslije nee rasrditi ja
sam pak ubio ovjeka za ije ubistvo nisam imao nareenje. Boe, daj da se
ja spasim, daj da se ja spasim! No, idite nekome drugom, idite Isu! Oni e
potom otii Isu i rei mu: O, Is, ti si Allahov poslanik i rije Njegova koju
je On dao Merjemi i duh si od Njeg! i rekao je: To je tako! Govorio si
ljudima iz kolijevke, pa zauzmi se za nas kod svoga Gospodara, vidi u kakvoj
smo situaciji, vidi u ta smo dospjeli!, i Is e im rei: Moj Gospodar danas se
rasrdio tako kako se nikad prije nije rasrdio, i kako se nikad poslije nee rasrditi i nee im spomenuti nikakav svoj grijeh idite nekome drugom, idite
Muhammedu! Tako e doi kod mene i rei: O, Muhammede, ti si Allahov
poslanik i zadnji vjerovjesnik. Allah je tebi oprostio grijehe, i one prve i one
kasnije zauzmi se za nas kod svoga Gospodara, vidi u kakvoj smo situaciji,
vidi u ta smo dospjeli! Ja u tada ustati i otii pod Prijesto Boiji (el-Ar), te
uiniti seddu svom Gospodaru Uzvienom, a zatim e mi Allah dati inspiraciju i nadahnuti me da Mu najljepe izraze hvale i pohvale izrazim, kako
nikoga prije mene nije nadahnuo, te e mi se rei: O, Muhammede, podigni
glavu i trai dat e ti se! Zauzmi se, zauzimanje tvoje bit e primljeno! Na
to u ja kazati: Gospodaru, ummet moj, ummet moj (Gospodaru, ummet
moj, ummet moj! Gospodaru, ummet moj, ummet moj!), i bit e mi reeno:
Uvedi one iz svog ummeta, koji nee polagati raun, na desna dennetska
vrata a oni e ulaziti i na druga vrata sa drugim ljudima! Zatim je rekao:
226
Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, izmeu njihovih dvaju krila iz
okvira dennetskih krila je onoliko koliko je izmeu Mekke i Hedera,178 ili
koliko je izmeu Mekke i Busre!179
Hadis biljee El-Buhri i Muslim s istim smislom no s razliitim jezikim
izrazima. Verzija pak koju smo naveli nalazi se kod imama Ahmeda.
Veoma je zaudno kako imami navode ovaj hadis u veini njegovih
prijenosnih puteva oni uope ne spominju ovo prvo zauzimanje na mjestu dolaska Gospodara Uzvienoga radi presuivanja onako kako se to navodi u hadisu o puhanju u Rog,180 budui da je upravo ono bilo u prvom
planu na ovom mjestu, te ono to je nalagao poetni dio hadisa.
Naime, ljudi e traiti zauzimanje od Adema i od potonjih vjerovjesnika u smislu presuivanja meu ljudima kako bi se rijeili pozicije u kojoj
su se nalazili, kao to to sugeriraju njegovi konteksti iz ostalih prijenosnih
puteva, pa kada dou do izricanja presude, tada spominju zauzimanje za
grenike ummeta i njihovo izvoenje iz Vatre. Meutim, ljudi iz prvih generacija su u svom ograniavanju samo na taj dio predmetnog hadisa imali
namjeru odgovoriti haridijama i onim mutezilijama koje su se povodile za
njima, a koji su negirali bilo iji izlazak iz Vatre nakon ulaska u nju. Tako su
navodili samo ovaj dio hadisa u kojem se nalazi jasno oitovanje svetoga
teksta (nass) protiv njihovih tvrdnji, protiv inovacija koje su zastupali a koje
su bile u suprotnosti sa hadisima.
Potvrda ovoga nalazi se u hadisu o puhanju u Rog i da se ne plaim da
neu suvie oduljiti, ja bih ga ovdje naveo u cijelosti. Hadis govori o tome
kako e oni doi kod Adema, pa kod Nha, pa kod Ibrhima, pa kod Msa,
pa kod Isa a zatim kod Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., te kako e on
otii i podno Prijestolja Boijega (el-Ar) uiniti seddu na mjestu koje se
zove Fahs (el-Fahs), a Allah e ga upitati: Zato si doao? a On najbolje
zna zato je doao i ja u, kae Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazati: Gospodaru, Ti si mi obeao pravo zauzimanja pa prihvati moje zauzimanje za Tvoje
stvorove presudi meu njima!
178
179
180
Heder je ime mjesta i oblasti u junoj Arabiji, u Bahrejnu, dok je Busr ime mjesta na
sjeveru, u Siriji.
Hadis je vjerodostojan (sahh) i nalazi se u Musnedu (II/435) s prijenosnim nizom zbirki vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima, i struno je elaboriran u djelu Zillu-l-Denneti u
redakcijskoj obradi Sunneta (811).
Njegova osnovna poruka bit e data nakon nekoliko narednih redaka.
227
181
Hadis je slab (daf). Navodi ga Ibn Derr u svom tefsiru, kako to naznaava i komentator
(II/330-331); XXIV/30, 186-187) posredstvom Ebu Hurejrea. Prijenosni niz mu je slab, budui da ide preko Ismla ibn Rfia el-Medenja i Jezda ibn Ebi Zijda - a obojica njih su
slabi prenosioci - te nekog ensarije, iji identitet nije poznat. Stav hafiza hadisa Ibn Kesira
u njegovom tefsiru (I/248; IV/63) da se radi o poznatom hadisu itd. ne znai, obavezno, da
je hadis i vjerodostojan (sahh), to strunjacima nije nepoznato.
228
182
183
184
229
185
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ima vie prijenosnih nizova i potvrda u drugim hadisima,
El-Mikat (5598-5599), a obraen je i u djelu Zillu-l-Denneti (831-832), i jedan je od brojnih
hadisa koje je osporavao izvjesni Izzuddn Bulejk u svojoj knjizi El-Minhd (Pravac kretanja, str. 622), povodei se za Rebom ibn Habbom el-Ibdijem, koji se proglaavao imamom
i za kojeg je ovaj vezivao mnoge hadise, iako se o njemu ne zna nita to bi nalagalo povjerenje u njega a nekamo li to bi ovome opravdavalo da ga uzme za svoga imama!
230
186
231
Hafiz Ebu Jal pak biljei sljedeu Osmanovu, r.a., izjavu: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Na Sudnjem danu e se zauzimati tri kategorije ljudi:
vjerovjesnici, zatim uenjaci, zatim ehidi!187
U Sahhu se navodi hadis koji prenosi Ebu Sed Allahovo zadovoljstvo neka je na njemu! a koji glasi: Pa e Allah Uzvieni rei: Zauzimali su
se meleki, zauzimali su se vjerovjesnici, zauzimali su se vjernici i samo je jo
ostao Najmilostiviji milosnik!, pa e zahvatiti iz Vatre, te e tako iz nje izvesti
i neke ljude koji nikad nikakva dobra nisu uradili!188
Ljudi u pogledu zauzimanja imaju tri stajalita. Mnogoboci, krani
i inovatori koji pretjeruju poput ejhova i sl. dre da se za njih kod Allaha
zauzima onaj koga oni veliaju onako kako se zauzima na ovome svijetu.
Mutezilije i haridije pak ne priznaju zauzimanje ni naeg Vjerovjesnika,
s.a.v.s., niti ikoga drugog, za poinioce velikih grijeha, dok pripadnici glavnog toka islama (ehlu-s-sunne ve-l-dema) priznaju da e se na Vjerovjesnik, s.a.v.s., na Sudnjem danu zauzimati za poinioce velikih grijeha, te da
e to moi initi i drugi, no da se niko nee moi zauzimati ni za koga dok
mu to Allah ne dopusti i dok mu za to ne odredi granicu, kako se to naznaava u vjerodostojnom hadisu, hadisu o zauzimanju, naime: Oni e otii
Ademu, zatim Nhu, zatim Ibrhmu, zatim Msu, zatim Isu, pa e im Is
rei: Idite Muhammedu, jer je on rob kojem je Allah oprostio i ranije i kasnije grijehe, i oni e doi kod mene a ja u otii pa kada ugledam Gospodara
svoga pred Njim u pasti na seddu i izrei Mu zahvale kojima e me On
inspirirati, a koje sada ne osjeam, i On e mi kazati: Muhammede, podigni
glavu i reci bit e ti usliano, zauzmi se zauzimanje e ti biti prihvaeno!,
na ta u ja rei: Gospodaru, moj ummet, moj ummet!, i on e mi odrediti
broj i ja u ih toliko uvesti u Dennet. Zatim u ponovo otii i pred Njim pasti na seddu, i On e mi opet odrediti broj!189 to je spomenuo tri puta.
to se tie moljenja Allaha u dovi tako da Ga se zaklinje poslanikom
ili nekim drugim na dunjaluku, to treba razjasniti. Naime, onaj koji upuuje
187
188
189
Hadis je izmiljen (mevd); biljei ga Ibn Mada (4313) i Ukajl u djelu Ed-Duaf (Slabi
prenosioci) str. 331. u biografiji Anbesea ibn Abdurrahmna el-Kureja, gdje kae: Ne
prenosi ga niko drugii! Od El-Buhrija se prenosi da je rekao: Ostavili su ga (kao nepouzdana)!, dok Ebu Htim kae: Izmiljao je hadise! Hadis je struno elaboriran u djelu
Silsiletu-l-ehdsi-d-dafah (Niska slabih hadisa) pod br. 1978.
Hadis je vjerodostojan (sahh), biljee ga: Muslim (I/115-116) i Ahmed (III/94).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Ebu Seda el-Hdrija, Allah bio zadovoljan
sa njim!
232
dovu nekada rekne: Tako ti prava Tvoga Vjerovjesnika kod Tebe, ili: Tako ti
prava toga i toga! i na taj nain Allaha zaklinje nekim od Njegovih stvorova,
to je zabranjeno iz dva razloga:
1. zaklinje se nekim mimo Allaha;
2. vjeruje da Allah prema nekome ima neku obavezu.
Zaklinjanje nekim drugim, mimo Allaha, nije dozvoljeno, dok Allah ni prema kome nema nikakvu obavezu osim obaveze koju je Sam preuzeo, kakve
su rijei Uzvienoga: Naa je obaveza pomoi vjernicima! (Er-Rm, 47) Isto
je i s onim to se nalazi u dvjema zbirkama vjerodostojnih hadisa (Es-Sahihajn) a to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Muzu Allah bio zadovoljan
sa njim! kad je jahao s njim na jahalici, naime: O Muz, zna li ti koje je
Allahovo pravo kod ljudi? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!, kazao je
on. Njegovo je pravo, rekao je, da samo Njega oboavaju i da Mu nita ne
pridruuju u Boanstvenosti Njegovoj. A zna li koje pravo imaju ljudi kod
Allaha ako tako postupe? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!, rekao je.
Njihovo je pravo kod Njega, kazao je on, da ih ne izloi patnji!190
Prema tome, to je pravo koje je uinjeno obavezujuim na temelju
Njegovih potpunih rijei i istinitoga obeanja, a ne na temelju toga da sam
ovjek kod Allaha ima neko pravo, kako je to sluaj u suodnosu meu stvorenjima, budui da je Allah taj koji ljude dariva svakim dobrom, te je njihovo
pravo steeno Njegovim obeanjem da ih nee kazniti, tako da zaklinjati Ga
da ih ne kanjava gubi smisao.
Njihovo nekanjavanje je neto to nije prilino da se zakljinje njime,
da se ie s pozivanjem na njega ili da se vezuje za nj u obraanju Bogu, jer
je sredstvo samo ono to je Allah podario kao sredstvo. Isti je sluaj i s hadisom koji se nalazi u Musnedu a koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi Ebu
Sed u vezi s rijeima onoga koji koraa na namaz, naime: Molim Te, na temelju prava ovih mojih koraka i na temelju prava onih koji trae od Tebe!191
Naime, to je pravo onih koji trae, budui da je Allah to Sam Sebi stavio u
obavezu On se, dakle, onima koji trae obavezao da e im se odazvati,
onima koji su Mu pokorni da e ih nagraditi. Kako je samo lijepo rekao onaj
koji je rekao:
190
191
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ibn Abbsa, i ja sam ga
struno elaborirao u djelu El-Irv pod br. 855.
Hadis je slab (daf), to sam opirno elaborirao u Niski vjerodostojnih hadisa (Silsiletu-lehdsi-s-sahha) pod br. 24.
233
.192
Hadis je vjerodostojan (sahih); Biljee ga: Ahmed i El-Hkim, koji ga ocjenjuje vjerodostojnim. (V.: Irvu-l-gall, 2561)
234
Boe moj, molim Te bitvom asti Tvoga Prijestolja!, dok Jsuf Allah mu se
smilovao! to nije smatrao pokudnim, s obzirom da je ustanovio da o tome
postoji predaja.193
Nekada onaj koji upuuje dovu rekne: Tako Ti ugleda koji taj i taj uiva kod Tebe!, ili: Obraamo Ti se Tvojim vjerovjesnicima, poslanicima i miljenicima! On hoe kazati: Taj i taj je kod Tebe ugledan, cijenjen i pribran,
pa usliaj dovu nau! I to je, isto tako, zabranjeno jer da je to ono obraanje
kakvo su prakticirali ashabi za Vjerovjesnikova, s.a.v.s., ivota oni bi to nastavili prakticirati i nakon njegove smrti. Oni su se, naime, Allahu obraali za
vrijeme njegovog ivota sluei se njegovom dovom, traili su od njega da
on za njih uputi dovu a oni su na tu dovu aminali, npr. prilikom uenja kine
dove i sl. Meutim, nakon Vjerovjesnikove smrti Omer je neka Allah bude
zadovoljan sa njim! kada su izili da ue kinu dovu rekao: Boe moj, mi
smo se Tebi, kad bi nas sua zadesila, obraali preko naeg Vjerovjesnika pa
si nam Ti davao kiu, a sad Ti se evo obraamo preko amide naeg Vjerovjesnika, tj. njegovim moljenjem svoga Gospodara, njegovim zauzimanjem
i iskanjem. A nije rekao: Zaklinjemo te njime, ili: Molimo Te ugledom njegovim kod Tebe, jer da je to tako, onda je svakako Vjerovjesnikov, s.a.v.s., ugled
mnogo vei od El-Abbasovoga!
Nekad upuiva dove rekne: Pozivam se na svoje slijeenje Tvoga Poslanika, svoju ljubav prema njemu, svoje vjerovanje u njega i u sve druge
Tvoje vjerovjesnike i poslanike, u svoje srano uvjerenje u istinitost onoga s
ime su dolazili i sl. To je neto najljepe to moe da se nae u dovi, u obraanju Allahu preko neega (tevessul) i u traenju zauzimanja.
Prema tome, konstrukcija obraanje Allahu preko konkretne osobe i
usmjeravanje k Njemu na taj nain prilino je razvodnjena tako da su u
vezi s tim pravili greku oni koji nisu razumijevali ono to ona znai. Tako,
ako se pod tim misli na uzimanje nekoga kao sredstva u smislu da dotina
osoba bude lice koje upuuje dovu i koje se zauzima za stvar koja se trai
to znai da ta osoba mora biti iva ili u smislu injenice da je upuiva
dove Allahu mio, da je pokoran Njegovoj zapovijesti, da se povodi za njom,
takav je svakako dostojan da se voli, da mu se bude posluno i da se ugleda
u nj. U tom sluaju posredovanje je ili dova posredujue osobe i njegovo
zauzimanje za stvar koja se trai, ili omiljenost lica koje trai i povoenje
193
Navodno, ta predaja se prenosi od Poslanika, a.s. Meutim, izmiljena je, kako je to objasnio Zejlei u djelu Nasbu-r-rje (Pobadanje zastave, IV/273).
235
194
236
zagovaranje biti prihvaeno, onako kako je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.: Zauzimajte se, imat ete nagradu, a Allah e jezikom Svoga Vjerovjesnika presuditi kako bude htio!195
U Sahhu stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: O ljudi plemena Abdu
Menf, ja vas od Allaha nimalo ne mogu zatititi! O Safijja, tetko Boijega
Poslanika, ja te od Allaha nimalo ne mogu zatititi! O Abbase, amido Boijega Poslanika, ja te od Allaha nimalo ne mogu zatititi!196
Takoer se u Sahhu navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei:
Nemojte da se nekome od vas desi to da na Sudnjem danu doe a za vratom mu devac koji rie, ili ovca koja bleji, ili platno koje se vihori, a da on
govori: Pomozi mi! Pomozi mi!, pa da mu moradnem rei: Rekao sam ti da
te ja od Allaha nimalo ne mogu zatititi!197
Prema tome, ako prvak svih stvorenja i najbolji zauzima ljudima koji
su mu najblii govori: Ja te od Allaha nimalo ne mogu zatititi!, ta misli
kako stvar stoji s nekim drugim?! Kada Mu se obrati onaj koji dovu ui, kada
se kod Njega zauzima zauzima, pa On uslia dovu i prihvati zauzimanje, to
na Njega ne izvri nikakav utjecaj, onako kako jedno stvorenje izvri utjecaj
u drugom stvorenju, jer je On uzvien neka je On! taj Koji je uinio da
ovaj upuuje dovu, ovaj da se zauzima; On je stvoritelj djela ljudskih; On
je onaj Koji ovjeka naputi na pokajanje a potom to pokajanje primi; On
je onaj Koji ga naputi na djelo a potom ga nagradi za to; On je onaj Koji ga
naputi na dovu, a zatim se toj dovi odazove. To je ispravno i na naelima je
sljedbenika sunneta, koji vjeruju u sudbinsko odreenje, te (koji vjeruju) da
je Allah stvoritelj svake stvari.
O njegovim rijeima:
koji je Uzvieni Allah uzeo od Adema i njegovog potomU Zavjet
stva istina je.
195
196
197
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Ebu Msa, a struno je elaboriran u Vjerodostojnici (Es-Sahha), pod br. 1464.
Hadis biljei Muslim (I/133), posredstvom Ebu Hurejrea, u potpunijoj formi s obzirom da
je sastavljen od dviju predaja od njega.
Hadis biljee El-Buhri (II/266), Muslim (VI/10) i Ahmed (II/426) posredstvom Ebu Hurejrea, Allah bio zadovoljan sa njim!
237
Komentar:
Uzvieni kae: I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe samima sebi: Nisam li Ja
Gospodar va? oni su odgovorili: Jesi, mi svjedoimo i to zato da na
Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nita nismo znali. (El-Arf, 172)
Allah kae da je izveo potomstvo sinova Ademovih iz njihovih kimi
da sami sebi budu svjedoci da je Allah njihov Gospodar i njihov vladar, te da
nema drugog boga osim Njega.
Prenosi se vie hadisa o izvoenju potomstva iz Ademove, a.s., kime
te o njihovom razdvajanju na one desne i one lijeve (denetlije i dehenemlije). U nekim od tih hadisa navodi se i da je od njih zatraeno da sami sebi
budu svjedoci da je Allah njihov Gospodar.
Navest emo nekoliko takvih hadisa:
Imam Ahmed, posredstvom Ibn Abbsa neka Allah bude zadovoljan sa njim! biljei sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Allah je zavjet
iz Ademovih lea uzeo u Namnu na Dan Arefta, pa je tada iz njegove
kime izveo cjelokupno potomstvo koje e (se) izroditi, zatim ih je razasuo
pred Sobom i suelice im se obratio govorom upitao ih je: Nisam li ja
Gospodar va? oni su odgovorili: Jesi, mi svjedoimo, sve do rijei: Zar
e nas kazniti za ono to su laljivci inili?198 Hadis biljee jo i Nesi, Ibn
Derr, Ibn Htim i El-Hkim u El-Mustedreku, koji kae: Prijenosni niz mu je
vjerodostojan, premda ga Buhri i Muslim ne biljee.
Isto tako, imam Ahmed biljei kako je Omer ibn el-Hattb neka
Allah bude zadovoljan sa njim! upitan o ovom ajetu, pa je odgovorio:
uo sam kad je Boiji Poslanik, s.a.v.s., upitan o njemu, pa je rekao: Allah
je stvorio Adema, a.s., zatim je Svojom Desnicom potrao njegova lea i iz
njih izveo potomstvo a onda rekao: Ove sam stvorio za Dennet, i oni e
raditi djela stanovnika Denneta! Zatim je ponovo potrao njegova lea i iz
njih izveo potomstvo, a onda rekao: Ove sam stvorio za Dehennem i oni e
raditi djela stanovnika Dehennema! Neko je tada rekao: Boiji Poslanie,
emu onda rad!? Kada Allah nekoga stvori za Dennet, kazao je Poslanik,
On ga i upregne da ini djela stanovnika Denneta pa on tako i umre radei
neko djelo stanovnika Denneta, te njime ue u Dennet; a kada nekoga
198
Hadis je vjerodostojan (sahh) zbog svojih prijenosnih puteva i potvrda koje ima u drugim
hadisima, a struno je elaboriran u Vjerodostojnici (Es-Sahha) pod brojem 1623.
238
199
200
Hadis je vjerodostojan (sahh) na osnovu drugih hadisa, izuzev onog dijela o potiranju
lea za to nisam uspio nai potporu u drugim hadisima. Zbirka slabih hadisa (Ed-Dafa,
3070).
Hadis je vjerodostojan (sahh). Pronaao sam etiri njegova prijenosna niza. Neke od njih
navodi Ibn Ebi sim u Sunnetu (Es-Sunna) br. 204, 205 u mojoj redakcijskoj obradi, u izdanju El-Mektebu-l-islami.
239
201
202
240
203
Mevkf-predaja je predaja koja se prenosi kao izjava ashaba i gdje se ne istie da je to rekao
Allahov Poslanik (s.a.v.s).
241
u hadisu koji prenosi Omer, Allah neka bude zadovoljan sa njim!; u treim se
pak navodi izvoenje i njihovo pokazivanje Ademu, bez odreivanja i traenja posvjedoenja, kako to nalazimo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre.
Onaj hadis u kojem se spominje traenje posvjedoenja, u smislu o kojem govore zagovornici prvoga stava, predstavlja rijei Ibn Abbsa i Omera
i strunjaci hadisa izrazili su svoju rezerviranost prema njemu tako da ga
niko nije unio u svoju zbirku vjerodostojnih hadisa a izuzev Hkima, koji ga
navodi u svom djelu Nadodatak na dva zbornika vjerodostojnih hadisa (ElMustedrek ale-s-sahhajni), no on je Allah mu se smilovao! poznat po
svojoj popustljivosti.
Onaj, pak, hadis u kojem se spominje odreivanje da e neki u
Dennet, a neki u Dehennem predstavlja dokaz u pitanju vezanom za sudbinsko odreenje (kader) i ima brojne potvrde u drugim hadisima. Meu
pripadnicima glavnog toka islama (ehlu-s-sunne) on nije nimalo sporan. U
pogledu njega svoje neslaganje izraavaju samo kaderije, a oni su zagovarai
neistine i inovatori u vjeri.
to se tie onog prvog, u pogledu njega meu strunjacima glavnog
toka islama postoji razilaenje kako meu ranijim tako i meu kasnijim generacijama i da se ne drim konciznosti naveo bih sve hadise koji se prenose
o tome, kao i sve ono to je reeno o njima, te kakvi su sve zakljuci izvedeni
iz njih i kakvi su sve napuci zapaeni u jezikim izrazima predmetnog ajeta.
Kurtub kae: Ovaj ajet nije sasvim jasan i uenjaci su mnogo toga
izrekli u njegovom tumaenju. Mi emo navesti neto od toga, onoliko koliko nam je bilo dostupno.
Jedni kau: Ajet znai: Allah je iz lea Ademovih potomaka, (slijedom)
izveo jedne za drugima, dok rijei: ...i zatraio od njih da posvjedoe protiv
sebe: Nisam li Ja Gospodar va? (El-Arf, 172), znae da ih je uputio na izraavanje Njegove jednosti (tevhd), budui da svaka zrela osoba aksiomno
zna da ima samo jednog Gospodara, (slavljen i uzvien neka je On!), to je
u funkciji posvjedoenja samih sebi, onako kako Uzvieni kae za nebesa i
Zemlju: Pojavljujemo se drage volje! odgovorili su. (Fussilet, 11) Ovo je
miljenje Kaffla koji je o tome govorio opirno.
Prema nekima On, Uzvieni, izveo je due prije nego je stvorio tijela
i podario im sposobnost razumijevanja kojom su shvaale ono to im On
govori.
Kurtb potom navodi hadise koji se prenose o tome, itd.
242
Najjai dokaz koji potvruje istinitost prvoga stava jest hadis koje prenosi Enes, a koji se nalazi i u Buhrijevoj i u Muslimovoj zbirci vjerodostojnih
hadisa. U njemu, pored ostalog, nalazimo sljedee rijei: Ja sam od tebe
htio manje od toga. Od tebe sam, jo u Ademovoj kimi, uzeo obavezu da
Mi nita nee pridruivati u Boanstvenosti Mojoj, ali ti si odbio sve drugo
do to da Mi pridruuje nekoje drugo boanstvo!204
Meutim, drugim prijenosnim nizom prenosi se ovako: Traio sam od
tebe manje od toga i lake, ali ti to nisi uinio!, pa e biti odveden u Vatru.
U ovoj verziji ne nalazimo: u leima Ademovim. Treba kazati i to da
se ni u onoj prvoj predaji ne govori o njihovom izvoenju iz lea Ademovih u onom smislu kako to tvrde pobornici prvoga stava. Naprotiv, taj prvi
stav implicira dvije neobine stvari. Prva je ta da su tada ljudi progovorili i
jezikom potvrdili svoje vjerovanje, ime je uspostavljen dokaz protiv njih na
Sudnjem danu.
Druga stvar je da i ajet, navodno, sugerira tu injenicu, meutim ajet
takvo to ne sugerira, to se nadaje iz vie fakata:
1. Uzvieni kae: iz (kimi) sinova Ademovih, a ne: iz (kime) Ademove;
2. On kae: iz njihovih kimi, a ne: iz njegove kime, to je permutativ cjeline njenim dijelom, ili permutativ implikacije, to je i
primjerenije;
3. On kae: potomstva njihovog, a ne: potomstva njegovog;
4. On kae: i zatraio od njih da posvjedoe sami sebi. Svjedok se
pak mora sjeati onog to je svjedoio, dok se on sjea svog svjedoenja nakon dolaska na ovaj svijet, kako emo to vidjeti kasnije,
a ne sjea se nikakvog ranijeg svjedoenja;
5. On, Uzvieni, kazao je da je razlog tog uzimanja za svjedoka uspostavljanje dokaza protiv njih kako na Sudnjem danu ne bi mogli
204
Hadis je vjerodostojan (sahh) i zapravo je sastavni dio hadisa koji mu je prethodio. Muslim ga biljei drugim prijenosnim nizom (VIII/134, 135), a isto tako i El-Buhri (IV/239) i
izmeu njega i onoga ispred njega nema proturjeja, budui da je nadodatak koji se nae
kod pouzdanog prenosioca prihvatljiv kao to je poznato. Hadis ima i drugih nadodataka
i ja sam ih sve sakupio u njega i tako ga zaveo u Niski vjerodostojnih hadisa (Silsiletu-lehdsi-s-sahha) pod br. 172, te objasnio da drugi prijenosni put nije onaj koji se navodi
kod El-Buhrija i Muslima, ve onaj kod Ahmeda i Hkima, koji je vjerodostojan - prema
Muslimovim uvjetima - i iji je tekst doslovno ovakav kako ga navodi pisac. Taj prijenosni
put nalazi se i u Vjerodostojnici (Es-Sahha) pod brojem 3008.
243
rei: Mi o ovome nita nismo znali. (El-Arf, 172) Meutim, dokaz je uspostavljen slanjem poslanika i iskonskom naravi na kojoj
su stvoreni, kako to kae Uzvieni: o poslanicima koji su radosne
vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva
opravdanja pred Allahom imali. (En-Nis, 165);
6. iz njihovog podsjeanja na to kako na Sudnjem danu ne bi mogli
kazati: Mi o ovome nita nismo znali. (El-Arf, 172) Zna se pak da
oni nita ne znaju o tome da su, svi, bili izvedeni iz kime Ademove
i da je tada od svih njih zatraeno da budu svjedoci toga se niko
od njih ne sjea!;
7. iz rijei Uzvienoga: Ili da ne reknete: Nai preci su prije nas druge
Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. (E-Arf,
173), gdje je naveo dva razloga tog uzimanja za svjedoka: da ne bi
mogli tvrditi da o tome nita nisu znali, i da se ne bi mogli pozivati
na to da su samo slijedili svoje pretke. Onaj, dakle, koji nita ne zna
nema ni svijesti o tome, dok se oponaatelj u svom oponaanju
povodi za nekim drugim. Prema tome, za to dvoje moe odgovarati samo neko protiv koga je uspostavljen dokaz slanjem poslanika i instaliranjem svijesti u samoj njegovoj konstituciji (fitret);
8. iz Njegovih rijei: Zar e nas kazniti za ono to su laljivci inili?
(El-Arf, 173), tj. On e im, kada oni to reknu, kazati da e izvriti
Svoje obeanje vezano za njihovo poricanje i pridruivanje Njemu
neega u Boanstvenosti Njegovoj naime, da e ih kazniti zbog
njihovog suprotstavljanja poslanicima i utjerivanjem istih u la.
Naime, Uzvieni Allah je kazao da nee nepravedno kazniti stanovnike nijednog mjesta iji stanovnici ne budu imali znanja, ve
da e ih kazniti nakon to im, slanjem poslanika, oduzme ispriku i
poalje im upozorenje;
9. On, Uzvieni, svakoga je pojedinano uinio vlastitim svjedokom
da je On Gospodar njegov i njegov Stvoritelj, to kao dokaz protiv
njega navodi na vie mjesta u Svojoj Knjizi, npr.: A da ih upita: Ko
je stvorio nebesa i Zemlju? sigurno bi rekli: Allah! (Lukmn, 25)
To je onaj dokaz, ono za ta ih je pozvao da posvjedoe protiv sebe
i na ta su ih podsjeali poslanici rijeima: Zar se moe sumnjati u
Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje?! (Ibrhm, 10);
10. On je to uinio znamenjem (ajetom) naime jasnim i nedvosmislenim naputkom, vjernim pokazateljem smisla koji izraava, kako
244
205
Profesor Affi kae: Vidi 18. raspravu u Ibn Kajjimovoj Knjizi o dui (Er-Rh).
245
246
O njegovim rijeima:
Allah je oduvijek znao broj onih koji e ui u Dennet i
U Uzvieni
broj onih koji e ui u Dehennem, tako da na taj broj nema nadodavanja, niti oduzimanja od njega. Isto je i s njihovim djelima
- oduvijek je znao ono to e oni poiniti.
Komentar:
Uzvieni Allah kae: Allah, zaista sve zna. (El-Enfl, 75); A Allah je sve dobro znao. (El-Ahzb, 40)
Prema tome, Uzvieni Allah se odlikuje poznavanjem svake stvari oduvijek i zauvijek tako da Njegovome znanju nije prethodilo neznanje. Gospodar tvoj nije zaboravan. (Merjem, 64)
Od Alije ibn Ebu Tliba neka Allah bude zadovoljan sa njim! prenosi se sljedee: Bili smo na jednoj denazi u Beku-l-garkadu, pa nam je
247
O njegovim rijeima:
je olakano da radi ono za ta je stvoren, a djela se cijene
U Svakome
po svrecima. Sretan je pak onaj ko je uinjen sretnim Allahovom
odredbom, a nesretan je onaj ko je uinjen nesretnim Allahovom
odredbom.
Komentar:
Maloprije smo naveli hadis koji prenosi Alija neka Allah bude zadovoljan
sa njim! tj. Poslanikove rijei: Vi radite, a svakome e biti olakano ono za
ta je stvoren. Zuhejr, posredstvom Ebu Zubejra, od Dbira ibn Abdullha
neka Allah bude zadovoljan sa njima! prenosi sljedee: Doao je Surka
ibn Mlik ibn Duem i rekao: Boiji Poslanie, objasni nam nau vjeru kao
da smo sada stvoreni: u emu se sastoji nae dananje zalaganje da li je to
ono ije se ispisnine tinta davno osuila i ije dosudbe su davno izreene, ili
u onom to tek treba da zapisano bude?! i Poslanik mu je odgovorio: To je
ono ije se ispisnine tinta davno osuila i ije dosudbe su davno izreene!
248
Pa emu onda rad!?, upitao je Surka, a zatim je Ebu Zubejr kae Zuhejr
govorio neto to ja nisam razumio, pa sam upitao: ta je rekao? Vi radite,
kazao je on, a svakome je olakano.206 Hadis biljei Muslim.
Od Sehla ibn Sada es-Sidija neka Allah bude zadovoljan sa njim!
prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Neko, doista, radi djela stanovnika Denneta kako ljudima izgleda a on je jedan od stanovnika Vatre, a neko opet radi djela stanovnika Dehennema kako ljudima izgleda
a on je jedan od stanovnika Denneta!207
Hadis biljee Buhri i Muslim u svojim zbirkama vjerodostojnih hadisa.
Kod Buhrija ima i nadodatak: A djela se cijene po svrecima.
U tim dvjema zbirkama navodi se i sljedea izjava Abdullha ibn
Mesda, neka Allah bude zadovoljan sa njim: Ovako nam je govorio Boiji
Poslanik, s.a.v.s., a on govori istinu i istinitost njegovog govora je potvrena:
ovjekovo stvaranje se u utrobi njegove majke etrdeset dana odvija u obliku sperme, zatim isto toliko bude zakvaak, zatim isto toliko grudva mesa a
zatim mu se upuuje melek i on u nj udahnjuje duu i njemu se tada nareuju etiri stvari: da zapie njegovu nafaku, njegov smrtni as, njegovo djelo i to
da li je nesretnik (dehenemlija) ili sretnik (denetlija). I tako mi Allaha, osim
Kojeg drugog boga nema, neki e od vas raditi djela stanovnika Denneta
tako da e izmeu njega i njega ostati jo samo jedan arin a onda e ga
pretei ono to je ve zapisano u knjizi i on e poeti raditi djela stanovnika
Vatre, pa e tako i ui u nju, dok e drugi raditi djela stanovnika Vatre tako
da e izmeu njega i nje ostati jo samo jedan arin, a onda e ga pretei ono
to je ve zapisano u knjizi i on e poeti raditi djela stanovnika Denneta, pa
e tako i ui u njega!208
Hadisa o ovome ima velik broj, a isto tako i onoga to se prenosi od
onih iz prvih muslimanskih generacija (selef).
Ebu Omer ibn Abdulberr u svom Uvodu (Et-Temhd) kae sljedee:
Ljudi su zabiljeili mnogo toga to se prenosi o ovome i apologete su o
tome mnogo raspravljale. Oni koji se dre sunneta (ehlu-s-sunne) jednodu
206
207
208
Hadis biljei Muslim u poglavlju o sudbini (El-Kader) (VII/48), a isto tako i Ahmed (III/292293). Ibn Hibban ga ocjenjuje vjerodostojnim (sahh) (1808 i 1809).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a struno je elaboriran u Hladovima
(Ez-Zill) pod br. 216.
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a struno je elaboriran u Hladovima
(Ez-Zill) pod br. 175 i 176.
249
O njegovim rijeima:
odreenje (kader) u osnovi je zagonetka Uzvienog
U Sudbinsko
Allaha u Njegovim stvorenjima. U njeg uvida nema ni melek bliski, ni vjerovjesnik poslani. Duboko poniranje u njeg i teoretiziranje o tome vodi razoarenju, predstavlja stepenice prema zabranjenom podruju i prelaenju granice (tugjn). Stoga se prema
njemu mora biti krajnje oprezno - teorijski, intelektualno i sugestivno, budui da je Uzvieni Allah znanje o sudbinskom odreenju skrio od ljudi i zabranio im da idu za njegovim otkrivanjem,
kako je to rekao u Svojoj Knjizi, naime: On se ne pita za ono to
radi, a oni e biti pitani. (El-Enbij, 23) Tako bi onaj ko bi pitao:
Zato je On to i to uradio?, odbacio odredbu Knjige, a onaj ko
odbaci odredbu Knjige taj je nevjernik.
Komentar:
Sudbinsko odreenje u osnovi je tajna Uzvienog Allaha u Njegovim stvorenjima. Naime, On je onaj Koji daje i oduzima, Ko ini siromanim ili bogatim, Ko smrt i ivot daje, Ko u zabludu odvodi i Pravim putem vodi... Alija,
neka Allah lice njegovo uini plemenitim! rekao je: Sudbinsko odreenje
Allahova je zagonetka, koju mi ne moemo rijeiti!
Razliito poimanje sudbinskog odreenja meu ljudima odve je poznato. Pripadnici glavnog toka islama (ehlu-s-sunne ve-l-dema) vjeruju da
je sve prema Allahovoj odredbi i odreenju, te da je Uzvieni Allah stvoritelj
i ljudskih djela. Uzvieni kae: Mi sve s mjerom stvaramo. (El-Kamer, 49); I
sve je (On) stvorio i precizno mu odreenje dao! (El-Furkn, 2); Oni vjeruju
da Allah eli nevjerstvo od nevjernika i da ga hoe, ali da njime nije zadovoljan i da ga ne voli eli ga kao postojeeg subjekta (kevnen), ali njime nije
zadovoljan kao ovjekovom duhovnom orijentacijom (dnen).
Kaderije i mutezilije imaju drukije stajalite. Prema njima, Allah hoe
vjerovanje od nevjernika, ali nevjernik hoe nevjerstvo. Tome su pribjegli kako
ne bi kazali: (Allah je) htio nevjerstvo od nevjernika, a onda ga za to kaznio!
250
Tako su se doveli u situaciju da budu kao neko ko od vreline pijeska spas potrai u vatri!209 Naime, od jedne situacije pobjegli su u goru. To
bi, naime, podrazumijevalo da je nevjernikovo htijenje nadvladalo htijenje
Allaha Uzvienog, budui da je Allah kako tvrde od njega htio vjerovanje, dok je nevjernik htio nevjerovanje pa se nevjernikovo htijenje ostvarilo,
a htijenje Allaha Uzvienog ostalo neostvareno! Ovo je pak najloije uvjerenje, stajalite koje nije potkrijepljeno dokazom. Zapravo u konfrontaciji je
sa dokazom!
El-Lleki navodi hadis koji Bekijja prenosi od El-Evzija, koji kae: Kazivao nam je Al ibn Haddad, pozivajui se na Muhammeda ibn Ubejda
el-Mekkija, a on na Ibn Abbsa, da je Ibn Abbsu reeno: Doao nam je jedan
ovjek koji porie sudbinsko odreenje (kader)!? Pokaite mi ga! rekao je
on, a tada je ve bio slijep. ta e uraditi sa njim?, upitali su ga i on je rekao:
Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, kada bih mogao ugrizao bih ga za
nos tako da bih mu ga i odgrizao, a ako bi mi ruku dopao njegov vrat, doista
bih mu ga zdrobio, jer sam uo Boijega Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: Kao
da dovodim ene iz plemena Ben Fihr koje tavaf ine (tj. vre ritualno obilaenje) oko Harzeda210 dok im se tresu njihove mnogoboake zadnjice! To je
prvo mnogobotvo (irk) u islamu. Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua,
njihovo loe miljenje e ih dovesti dotle da e iskljuiti Allaha i iz dosuivanja dobra, kao to su Ga iskljuili i iz toga da On dosuuje zlo!211
Rijei: To je prvo mnogobotvo u islamu, pa dalje do kraja iskaza, pripadaju Ibn Abbasu, to je sukladno njegovim rijeima: Sudbinsko odreenje (kader) je korpus islamskog monoteistikog vjerovanja (tevhd), pa onaj
ko bude vjerovao u Allahovu jednost a nepriznavao sudbinsko odreenje,
njemu e to njegovo nepriznavanje razoriti njegov tevhd.212
209
210
211
212
Prvi dio stiha glasi: Onaj ko kod Omera spas potrai u nevolji koja ga zadesi
Hazred je bilo jedno od dva velika arapska plemena, koja su ivjela u Medini, i koja su prije
islama oboavala boicu Menat, pa se, vjerovatno, ovdje i misli na nju. (Nap. prev.)
Hadis je slab (daif) zbog toga to se meu njegovim prenosiocima nalazi i El-Ala ibn elHaddad, koji spada meu nepoznate prenosioce. Niko ga nije ocijenio pouzdanim, ak
ni Ibn Hibbn! Naprotiv, El-Ezdi ga je oznaio slabim, kako kae Zehebi. Njegova ocjena slabosti inae nije jaka, ali u ovom sluaju je prihvatljiva jer se ne kosi s neijom drugom ocjenom o pouzdanosti. Zbog toga, ocjena prijenosnog niza dobrim (hasen) od ejha Ahmeda
akira - Allah mu se smilovao! - za ovakav lanac prenosilaca, moe se smatrati njegovom
pretjeranom tolerantnou po emu je poznat kod strunjaka. Ibn Ebi sim ga navodi u
svom Sunnetu (Es-Sunne), pod br. 79.
Hadis je slab (daf) i u sluaju kad mu se prijenosni niz zavrava na ashabu (mevkf) i kad
se vezuje za samoga Poslanika, a.s., (merf). Kao mevkf-predaju navodi ga El-Laleki u
251
213
252
rekao: Napunit u, doista, Dehennem dinnima i ljudima zajedno! (EsSedda, 13); Da Gospodar tvoj hoe, na Zemlji bi, doista, svi bili vjernici.
Pa zar e ti nagoniti ljude da budu vjernici? (Jnus, 99); A vi ne moete
nita htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, nee! (Et-Tekvr, 29); A vi ete
htjeti samo ono to Allah hoe Allah, uistinu, sve zna i mudar je! (EdDehr, 30); Onoga koga hoe Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoe na
Pravi put izvodi. (El-Enm, 39); Onome koga Allah eli da uputi On srce
njegovo prema islamu raspoloi, a onome koga eli da u zabludi ostavi On
srce njegovo stegne i umornim uini kao da ini napor da na nebo uzleti.
(El-Enm, 125)
Ishodite zablude nalazi se u poistovjeivanju htijenja (meah) i volje
(irdah), te voljenja (mehabba) i zadovoljnosti (rid).
Debrije i kaderije su to poistovjetile, a zatim su se meusobno razile.
Debrije su rekle: Sav ovaj svijet ustrojen je po Njegovoj odredbi i odreenju pa je zato omiljen i njime se zadovoljno!, dok su kaderije, odricatelji,
kazale: Izrazi neposluha nisu Allahu mili, niti je On njima zadovoljan prema tome, nisu ni sudbinski dodijeljeni, ni odredbom odreeni, ve se nalaze
izvan Njegovog htijenja i Njegovog stvaranja!
Meutim, Kuran, sunnet i nepatvorena priroda ukazuju na to da su
htijenje i voljenje dvije razliite stvari. Mi smo ve naveli neke kuranske pasae koji govore o htijenju i volji. Neki pak od onih pasaa koji govore o voljenju i zadovoljnosti jesu sljedei: A Allah ne voli nered! (El-Bekare, 205);
On nije zadovoljan da robovi Njegovi poriu istinu. (Ez-Zumer, 7) Uzvieni,
netom po izricanju zabrane pridruivanja Allahu neeg u Boanstvenosti
Njegovoj, injenja nasilja i razvratnosti i oholjenja, kae: Sve je to runo,
kod Gospodara tvoga omraeno. (El-Isr, 38)
U Sahhu se od Vjerovjesnika, s.a.v.s., navodi sljedee: Allah vam tri
stvari ne voli: rekla-kazala, mnogo zapitkivanja i upropatavanje imovine.214
U Musenedu se navodi: Allah voli da se koristi Njegovim olakicama
kao to mrzi da Mu se izraava neposluh.215
214
215
Hadis je vjerodostojan (sahh), navode ga i El-Buhri i Muslim: El-Buhri u poglavlju Pozajmljivanje (El-Istikrd), a Muslim u poglavlju Podmirivanje dugovanja (El-Akdije).
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Ahmed i drugi autori s vjerodostojnim prijenosnim nizom. Struno je elaboriran u Taenju ei (Irvu-l-gall), pod br. 564.
253
216
254
217
Affi kae: V.: Stupnjeve pobonjaka (Medridu-s-slikn), (I/252-255), izdava Es-Sunnetu-l-muhammedijja. V.: Ibnu-l-Kajjimovo djelo Prizori ljudi u neposluhu Bogu (Mehidu-lhalki fi-l-masijeh), u redakcijskoj obradi prof. Nezra Utme, izdava El-Mektebu-l-islam.
255
218
Hadis biljei Muslim (VIII/94) posredstvom Ebu Hurejrea i njemu slian hadis posredstvom Eb Ejjba. Oba ta hadisa nalaze se i u Vjerodostojnici (Es-Sahha) (968, 969), u kojoj
hadis ima i svoje potvrde u drugim hadisima (967, 970).
256
Sunca, kie i vjetrova219 u kojima su koristi viestruko vee od zla kojeg (ponekad) priine.
Potom, tu je ostvarivanje razliitih oblika pokornosti kojih ne bi bilo
da nije stvoren Ibls naprimjer, pokornost u obliku borbe na Boijem putu
(dihd) Njemu je najdrai oblik pokornosti i kad bi svi ljudi bili vjernici,
tada ta pokornost i njene implikacije ljubav i prijateljstvo u ime Allaha
Uzvienoga, te neprijateljstvo zbog odnosa prema Njemu ne bi bili mogui. Isto je i sa pokornou predstavljenom u nareivanju dobra i odvraanju od zla, zatim onom predstavljenom u strpljivosti i opiranju strastima, te
preferiranju onih stvari koje Allah voli; onom predstavljenom u pokajanju i
traenju oprosta za poinjene grijehe; onom predstavljenom u ovjekovom
iskanju pomoi od Allaha da ga zatiti od njegovog neprijatelja, od neprijateljske spletke i uznemirenja, kao i brojnim drugim mudrostima koje ljudski
umovi ne mogu sve ni dokuiti.
Moda e neko postaviti pitanje: Da li su se te mudrosti mogle nai i
bez tih pretpostavki?
Pitanje, meutim, nije logino budui da pretpostavlja postojanje posljedice bez njezinoga uzroka, kao kad bi se pretpostavilo postojanje sina
bez oca, kretanja bez pokretaa, pokajanja bez pokajnika!
Pa ako bi neko rekao Ako su te pretpostavke poeljne s obzirom da
dovode do (ostvarenja) odreenih mudrosti, da li one u tom smislu mogu
biti i drage i eljene ili su one u svakom pogledu predmet srdbe? (odgovor bi bio) Ovo pitanje je dvojako:
a) moe se ticati Gospodara Uzvienoga, tj. da li On te uzronike voli s
obzirom na injenicu da oni dovode do onog to On voli, makar ih
mrzio kao takve? i
b) moe se ticati ovjeka, tj. da li je njemu prilino da i on njima bude
zadovoljan u onom smislu u kojem i njegov Gospodar?!
Prema tome, ovo pitanje ima svoju teinu. Znaj da se svako zlo svodi na
nepostojanje, tj. odsustvovanje dobra i uzronika koji vode k njemu. Ono
je s te strane zlo, dok u samoj injenici njegovog postojanja nema nikakvog
zla. Naprimjer, postojanje zlih dua je dobro sa stanovita samog njihovog
219
Affi kae: Ovaj prigovor i iscrpan odgovor na njega pogledaj na strani 193-198 u Ibnu-lKajjimovim Stupnjevima pobonjaka (Medridu-s-slikn), te na 282-283 stranici njegovog djela Bolest i lijek (Ed-Du ve-d-devu) nazvanom Dostatni odgovor (El-Devbu-lkf). Ovo gore je, naime, samo interpretacija toga.
257
258
220
221
259
i sluanja ovih izrodilo zlo koje bi bilo mnogo vee od koristi koju biste imali
od njihovog izlaska s vama. Tako su mudrost i milost nalagali da ih (Allah)
zadri od toga. Ovaj primjer uzmi za pravilo i prema njemu se ravnaj!
to se tie druge strane, tj. da se pitanje odnosi na ovjeka, i to je, takoer, mogue, tavie prisutno je u stvarnosti, jer i ovjek mrzi prost govor
i grijeenje i prezire ih u smislu da su to ini koji potjeu od ovjeka, da se
deavaju njegovim djelovanjem, njegovom voljom i izborom, dok je zadovoljan Allahovim znanjem, onim to je u Njegovoj knjizi zapisano, Njegovim
htijenjem, Njegovom voljom i Njegovom stvaralakom zapovijedi. Tako je
on zadovoljan onim to je od Allaha, dok je srdit na ono to potekne od
njega, kako to poima jedna skupina uenjaka.
Druga ih pak skupina apsolutno prezire, iako se i njihovo stajalite
svodi na ovo, jer oni pod apsolutiziranjem svoga prezira ne misle na to da
on zahvaa i Gospodarevo znanje, ono to je zapisano u Njegovoj knjizi te
Njegovo htijenje.
Tajna problema nalazi se u tome da ono to se od toga vee za Gospodara nije prezrivo, dok ono to se vee za ovjeka jest.
Ako bi neko rekao: ovjeku ne pripada nita od toga! odgovor bi bio
sljedei: To je nutemeljeni determinizam (debr) koji onome ko mu je odan
ne doputa da se oslobodi te skuenosti. ak je i oportuni kaderija blii
izbavljenju iz toga od deterministe, dok su pripadnici glavnog toka islama
(ehlu-s-sunne), koji stoje na sredinjoj taki, izmeu indeterminista (kaderija) i determinista (debrija) u najboljem izgledu za prevladavanje toga.
Ako bi neko upitao: Kako onda dolazi do kajanja i pokajanja uz svijest
o postojanju mudrosti u sudbinskom dosuivanju, te svijest o Boijem vjenom bdijenju nad svime (kajjmijja) i apsolutnoj provodivosti Njegovoga
htijenja?! odgovor bi glasio: Upravo je to ono to je one kod kojih je duhovno oko ostalo bez svoga svjetla navelo da stvar vide onakvom kakva ona
nije, pa su svaki taj in vidjeli kao izraz pokornosti, budui da su podudarni
s Allahovim htijenjem i sudbinskim odreenjem, zbog ega ih se moe uti
kako govore: Ako i nisam bio pokoran Njegovoj naredbi, bio sam pokoran
Njegovom htijenju!
O tome je izreena i skladba:
Slijedim samo ono to On je odabrao za me
i svaki moj in pokornost Njemu je prava!
260
Ovi ljudi najslabije vide sutine stvari i imaju najmanje znanja o Allahu,
te najmanje poznaju Njegove vjerske i prirodne odredbe! Naime, pokornost
se sastoji u postupanju u skladu s vjerozakonskim nalogom, a ne u skladu sa
sudbinskim odreenjem i (Boijim) htijenjem, jer da podudarnost sa sudbinskim odreenjem predstavlja pokornost, tada bi Ibls Njemu bio najpokorniji stvor, a narodi Nha, Hda, Sliha, Lta, uajba i faraona bili bi, svi,
Njemu pokorna bia!
To je pak vrhunac nepoznavanja stvari.
Stvar je sasvim drukija kad ovjek uvidi da je nemoan, da se na njemu ostvaruju sudbinske dosudbe, da je potpuno ovisan o svome Gospodaru, da bez Njegove zatite i brige ne moe ni onoliko koliko treba za treptaj
oka tada on funkcionira po Allahu a ne po sebi, i u takvom stanju od njega
nikako ne moe potei grijeh jer je na njemu tvrda utvrda: Mnome slua,
Mnome gleda, Mnome hvata, Mnome hodi! Nije zamislivo da, u takvom
stanju, od njega moe potei grijeh. Ako pak bude zaklonjen od tog prizora i
ostane preputen sebi, tada e ga ponijeti poriv strasti i tu se na njega nabacuju mree i remenja, i lovci se upuuju k njemu, pa kad mu se ukloni magla
tog prirodnog bitisanja tada mu dolazi kajanje, pokajanje i pribjegavanje
Bogu, jer je on u neposluhu Bogu sobom bio zaklonjen od svog Gospodara
pa kad se odvoji od takvog bitisanja i pree u drugo, tada ostaje sa svojim
Gospodarom, a ne sa sobom.
Ako bi neko rekao: Ako nevjerovanje dolazi po Allahovoj odredbi i Njegovom odreenju a nama je nareeno da budemo zadovoljni s Allahovom
odredbom kako ga onda moemo osuivati i mrziti?! u odgovoru najprije treba kazati: Nama nije nareeno da budemo zadovoljni sa svime to je
Allah odredio i dosudio; takvo to ne nalazi se ni u Kuranu ni u sunnetu. Naprotiv, meu onim to je odreeno (el-makdijj) ima onog ime se mora biti
zadovoljno, a ima i onog to pobuuje mrnju i prezir, i ime nije zadovoljan
ni Onaj koji provodi svoje odredbe uzvien neka je On! Naime, meu odreenjem ima i onog to izaziva (Njegovu) srdbu, kao to i meu dosuenim
stvarima ima onih za koje se On srdi, koje prezire, proklinje i kudi.
Drugo to treba kazati jest da tu postoje dvije stvari: Allahova odredba, koja je djelovanje koje opstoji po samom Biu Allahovom uzvien neka
je On! i efekat odredbe, tj. uinak koji je odvojen od nje. Prema tome, sva
Allahova odredba je dobro, pravednost i mudrost, i mi smo s njom u cijelosti zadovoljni, dok su efekti odredbe dvojaki: jednima smo zadovoljni, a
drugima nismo.
261
Tree: Allahova odredba ima dva aspekta jedan je povezan s Gospodarom Uzvienim i on je u dosluhu sa Njim, to je ono s ime se mora biti
zadovoljno. Drugi se pak aspekt vezuje za ovjeka i u dosluhu je sa njim,
i s te strane se dijeli na ono s im se zadovoljno i ono s im se nije zadovoljno. Primjer za to je ubistvo ovjeka. Ono se moe promatrati dvojako:
s obzirom na to da je njega sudbinski dosudio Allah, da ga je On odredio,
propisao i htio, uinivi ga smrtnim asom ubijenoga i svretkom njegovog
ivotnog vijeka i mi s tim moramo biti zadovoljni, dok njime ne moemo
biti zadovoljni s obzirom da je poteklo od ubice, da ga je on izvrio, poinio
i poduzeo ga po svom vlastitom izboru, ime je izrazio neposluh Allahu. S
te strane ubistvo preziremo i njime nismo zadovoljni.
to se tie njegovih rijei: Duboko poniranje u nj i teoretiziranje o
tome vodi razoarenju one znae da je krajnja granica u njemu duboko poniranje, tj. prekomjerno traganje za neim, to e kazati da prekomjernost u istraivanju sudbinskoga odreenja (kader), zaranjanje u dubine
govorom o njemu, predstavlja put prema neuspjehu. Pod izrazom ez-zera
(put, vodilica) podrazumijeva se sredstvo koje vodi neemu. Slian smisao
izraavaju i drugi izrazi, kakvi su preka (dereda), stepenice (sulem) i sl. Isto
je i sa izrazima hizln (razoarenje, neuspjeh), hirmn (zabranjenost, nedostupnost) i tugjn (prekograninost) i oni, takoer, izraavaju slian smisao. Meutim, hizln (neuspjeh) stoji nasuprot zafra (uspjeh, pobjeda), a
tugjan (prekograninost) nasuprot istikameta (hodanja ispravnom stazom).
to se tie njegovih rijei: Stoga se prema njemu mora biti krajnje
oprezan teorijski, intelektualno i sugestivno, od Ebu Hurejrea Allah bio
zadovoljan sa njim! prenosi se sljedee: Neki ashabi doli su Boijem Poslaniku, s.a.v.s., i rekli mu: Mi ponekad u sebi outimo neto o emu se ne
usuujemo ni govoriti?! Ve ste se susretali sa tim?!, upitao ih je on. Jesmo,
kazali su oni, i on im je na to rekao: To je jasno vjerovanje!222
Hadis biljei Muslim, dok se Vjerovjesnikove rijei: To je jasno vjerovanje odnose na ono to su oni kazali, naime da se ne usuuju ni govoriti o
onome to ponekad oute u sebi.
Muslim, isto tako, navodi sljedee rijei Abdullha ibn Mesda, Allah
bio zadovoljan sa njim: Boiji Poslanik, s.a.v.s., upitan je o ejtanskom doaptavanju (vesvesa), pa je rekao: To je isto vjerovanje!223 to izraava isti
222
223
262
smisao kao i Ebu Hurejreov hadis, jer je sugestija strastvenoga poriva (nefsa),
odnosno odbijanje njegovih sugestija u razini stvarne komunikacije izmeu
dvojice (sagovornika). Prema tome, odbijanje ejtanskih sugestija i doaptavanja i kvalificiranje prianja o njima krupnom stvari, jasno su i isto vjerovanje. To je bio i put ashaba Allah bio zadovoljan sa njima! kao i put svih
onih koji su ih slijedili u dobru.
Zatim su iza njih dole generacije koje su listove knjiga ispunjavale tim
doaptavanjima (vesvesama), koje su sve same sumnje i dileme, i njima su
jo ispunile i ljudska srca i tako su posezali za onim to je neistinito kako bi
njime pobijali ono istinito. Upravo iz tog razloga Profesor se Allah mu se
smilovao! due zadrao na osudi dubljeg uputanja u govor o sudbinskom
odreenju (kaderu) i istraivanju toga.
Od Aie Allah bio zadovoljan njome! prenosi se sljedee: Boiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Allahu najmri ovjek je zagrieni polemiar!224
Imam Ahmed kae: Kazivao nam je Ebu Muvija, pozivajui se na
Dvuda ibn Ebu Hinda, on na Amra ibn uajba, on na svoga oca a on na
njegovog djeda, koji je rekao: Jednog dana Boiji Poslanik, s.a.v.s., izaao je
napolje u trenutku kada su ljudi priali o sudbinskom odreenju, pa se tako
rasrdio da je izgledalo kao da su mu po licu prosute sjemenke nara.225 ta
vam je, rekao im je, pa jedan dio Allahove knjige suprotstavljate drugom?!
Tako su propali koji su bili prije vas!
(Prenosilac hadisa) kae: Nisam se smatrao toliko sretnim ni zbog jednog drugog skupa u kojem je bio Allahov Poslanik, a u kojem ja nisam bio, koliko sam bio sretan to nisam bio u tome skupu!226 Hadis biljei i Ibn Made.
Uzvieni kae: A i vi slatkim ivotom ivite i isto onako kao to su oni
prije vas ivjeli; i vi se uputate u ono u to su se i oni uputali. (Et-Tevbe,
69); Takvi na onom svijetu nee imati nita! (El-Bekare, 200), tj. i vi se naslaujete vaim dijelom slatkoga ivota isto onako kako su se oni prije vas
naslaivali svojim dijelom, i uputate se u ono u to su se oni uputali u
podruje u koje su i oni zalazili kao eta, bataljon ili kao generacija. Tako
224
225
226
263
228
229
230
Hadis biljei El-Buhri u Dranju (za Boije ue) (El-Itism), te Ahmed (II/325, 367).
Hadis je, s ovakvim tekstualnim oblikom, slab (daif), iako ga Tirmiz u nekim rukopisnim
primjercima ocjenjuje dobrim (hasen), to je mogue s obzirom na podrku koju ima
u drugim hadisima, zbog ega sam ga i uvrstio u Vjerodostojni dio Zbornika (Sahhu-ldmii) pod. br. 5219, kao i u Vjerodostojnicu (Es-Sahha), br. 1348.
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u Vjerodostojnici (Es-Sahha), pod br. 203.
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u prethodnom izvoru, br. 204.
264
265
Ibnu-l-Areb231 kae: Ono s ime uenjak treba da se okupira jest iznoenje dokaza, pojanjavanje naina razmatranja, postizanje pretpostavki za
samostalno rjeavanje erijatskih pitanja (idtihad) i pribavljanje odreenog
sredstva za oprskrbu.
Zatim kae: Ako iskrsne neki problem onda e mu se prii s prave
strane i rjeenje e mu se potraiti tamo gdje se misli da e se najprije nai,
a Allah e ve otvoriti put ka njegovom pravilnom rjeenju.
Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: U lijep islam jednog ovjeka spada i
ostavljanje onog to ga se ne tie.232 Hadis biljei Tirmiz i drugi autori.
Nema pak nikakve sumnje da se moe oznaiti nevjernikom onaj koji
odbije neku odredbu Knjige. Meutim, onaj koji neemu dadne drugi smisao usljed neke dileme koja mu se isprijeila, njemu e se pojasniti ta je u
tome ispravno kako bi se tome priklonio.
Uzvieni Allah, dakle, nee biti pitan za ono to radi zbog savrenosti
Svoje mudrosti, milosti i pravednosti, a ne zbog svoje nadmoi i monosti,
kako tvrde Dehm i njegovi sljedbenici. O tome e biti dodatnog pojanjenja kod Profesorovih rijei: Nikog ko se (namazom) okree prema Kabi
neemo proglaavati nevjernikom zbog nekog grijeha ukoliko on za nj ne
bude tvrdio da je dozvoljen.
O njegovim rijeima:
bi, dakle, bilo ono to je potrebno onom miljeniku Uzvienog
U To
Allaha ije je srce prosvijetljeno, i to je stupanj onih koji imaju duboko znanje. Znanja, naime, imaju dvije vrste: znanje koje je meu
ljudima prisutno i znanje koje meu njima nije prisutno. Negiranje prisutnog znanja je nevjerstvo, kao to je nevjerstvo i tvrdnja
da se posjeduje neprisutno znanje. Nema vjerovanja bez prihvaanja prisutnog i ostavljanja potrage za neprisutnim znanjem.
231
232
Radi se o imamu Muhammedu ibn Abdullhu el-Mefiriju el-Ibliju, jednom od hafiza hadisa, umro 543. godine po H. On nije Muhammed ibn Ali el-Htem, sufija i proelnik uenja
o transcedentalnom jedinstvu bitka (vahdetu-l-vudd), koji je umro 638. godine po H.
Hadis je vjerodostojan (sahh) i prenosi se od itave skupine ashaba. Ja sam ga struno
obradio u djelu Svjea baa (Er-Revdu-n-nadr), pod br. 293, 321.
266
Komentar:
To bi, dakle, bilo ono..., tj. sve ono to je ranije navedeno u ta se mora vjerovati i po emu se mora raditi, a s im je doao islamski vjerozakon (erijat),
dok rijeima: I to je stupanj onih koji imaju duboko znanje podrazumijeva poznavanje onoga to je dolo preko Poslanika, s.a.v.s., u cjelini i pojedinostima, u smislu odricanja i potvrivanja. Pod neprisutnim znanjem
misli se na znanje o sudbinskom odreenju (kader) koje je Allah zaklonio
od Svojih stvorova i zabranio im da idu za njegovim dosezanjem, dok se
pod prisutnim znanjem misli na znanje o erijatu i njegovim primarnim i
sekundarnim nauavanjima, pa onaj ko zanijee neto od onoga s ime je
doao Poslanik, s.a.v.s., taj spada u nevjernike, ba kao i onaj ko ustvrdi da
posjeduje znanje nedosezljivoga (ilmu-l-gajb). Uzvieni kae: On tajne zna
i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere, zato On i ispred i iza njega postavlja one koji e ga uvati. (El-Dinn,
26-27); Samo Allah zna kad e Smak svijeta nastupiti, samo On sputa kiu
i samo On zna ta je u maternicama, a ovjek ne zna ta e sutra zaraditi i
ne zna ovjek u kojoj e zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je
obavijeten. (Lukmn, 34)
To to je Allahova mudrost zakrivena od nas ne znai da ona i ne postoji, kao to ni nae neznanje o njoj na znai i njeno poricanje.233 Zar ne vidi da
zakrivenost Allahove mudrosti od nas u stvaranju zmija, korpiona, mieva i
insekata, za koje se zna da nam nanose samo tetu, ne iskljuuje injenicu da
je Uzvieni Allah i njihov stvoritelj, niti znai da u njima nema neke mudrosti
koja je za nas skrivena, jer odsustvo znanja nije i znanje o neemu ega nema.
O njegovim rijeima:
u Plou (El-Levh) i Pero (El-Kalem) i u sve to je u njoj
U Ivevjerujemo
zapisano.
Komentar:
Uzvieni kae: A ovo je Kuran velianstveni, na Ploi pomno uvanoj. (ElBurd, 21-22)
233
267
Hafiz Ebu-l-Ksim el-Taberni, posredstvom svog prijenosnog niza, navodi sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Allah je stvorio Plou Zatienu
(Levhi-mahfz) od bijelog bisera: stranice su joj od crvenog rubina, pero joj
je svjetlost i ispisnina joj je svjetlost. Allah u njoj u svakom danu ima tri
stotine i ezdeset pogleda. irina joj je koliko je izmeu neba i Zemlje i On
u nju svakoga dana pogleda tri stotine i ezdeset puta: stvara, opskrbljuje,
usmruje, oivljava, uzdie, unizuje i ini ta hoe!234
Spomenuta Ploa je ona u kojoj su zapisane dosudbe svih stvorenja
(mekdr), dok je spomenuto Pero ono koje je Allah stvorio i kojim je, na
spomenutoj Ploi, zapisao sve one dosudbe, kako stoji u Ebu Dvudovim
Sunnetima (Es-Sunen), u predaji od Ubdea ibn Smita koji kae: uo sam
Boijega Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao: Prvo to je Allah stvorio bilo je Pero,
pa mu je rekao: Pii! Gospodaru, upitalo je ono, ta da piem?! Ispii, rekao mu
je Allah, sudbine svih stvari, sve do Smaka svijeta!235
234
235
268
236
269
Ovim se eksplicitno naznaava da se odreivanje sudbina desilo nakon stvaranja Prijestolja, te netom po stvaranju Pera, prema Ubdeovom
hadisu. Njegove pak rijei: Prvo to je Allah stvorio bilo je Pero itd., mogu
initi jednu, a mogu i dvije reenice. U sluaju da se radi o jednoj reenici,
to je ispravno, znaenje bi bilo: da mu je Allah netom po njegovom stvaranju rekao: Pii! (kako stoji u jednoj verziji tog hadisa, naime: im je Allah
stvorio Pero, rekao mu je: Pii!), dakle s akuzativnom vokalizacijom rijei:
evvel i el-kalem.237
U sluaju pak da se radi o dvjema reenicama u verzijama u kojima se
hadis prenosi s nominativnom vokalizacijom dviju navedenih rijei onda bi
smisao hadisa bio taj da je Pero bilo prvo stvorenje iz ovog svijeta i time bi ova
dva hadisa bila podudarna. Naime, hadis Abdullha ibn Amra eksplicitan je
u tome da je (stvaranje) Prijestolja prethodilo odreivanju sudbina, a da je
odreivanje sudbina vremenski bilo korespondentno sa stvaranjem Pera.
U drugoj verziji hadisa stoji: Poto je Allah stvorio Pero, rekao mu je:
Pii! Prema tome, to Pero je bilo prvo pero, najbolje i najimpozantnije. Vie
komentatora Kurana kae da je to ono Pero kojim se Allah zaklinje u ajetu:
Nn. Tako mi Pera i onoga to oni piu! (El-Kalem, 1-2), dok je drugo pero
pero Objave: ono kojim je ispisivana Allahova objava Njegovim vjerovjesnicima i poslanicima, a vlasnici tog pera su vladari nad ovim svijetom. Sva
pera su samo sluge njihovim perima. Vjerovjesnik, s.a.v.s., u noi svog nonog putovanja uzdignut je do stepena na kojem je mogao uti kripu pera
ta pera ispisivala su regulative koje je Uzvieni Allah objavljivao upravljajui
gornjim i donjim svijetom.
O njegovim rijeima:
bi se svi ljudi sakupili da neto, to je Uzvieni Allah odredio
U Kad
da bude, uine da ga ne bude - oni to ne bi bili u stanju uiniti, a
kada bi se svi sakupili da neto, to Uzvieni Allah nije odredio da
bude, uine da ga bude - oni to ne bi bili u stanju uiniti. Tinta
onoga to e se dogoditi do Sudnjega dana - osuila se!
237
to u arapskom jeziku daje znaenje kao u navedenoj verziji u zagradi, dakle: im je Allah
stvorio..., a ne: Prvo to je Allah stvorio..., kao u hadisu Ubdea ibn Smita, navedenom
nekoliko redaka ranije. (Nap. prev.)
270
Komentar:
Ve smo navodili hadis koji Dbir prenosi od Poslanika, s.a.v.s., u kojem
se kae: Doao je Surka ibn Mlik ibn Duem i rekao: Boiji Poslanie,
pojasni nam nau vjeru kao da smo sada stvoreni: u emu se sastoji nae
dananje zalaganje da li je to ono od ije se ispisnine tinta davno osuila i
ije dosudbe su davno izreene, ili u onom to tek treba da zapisano bude?
Ne, rekao mu je Poslanik, to je ono ije se ispisnine tinta davno osuila i ije
sudbine su davno izreene!238
Od Ibn Abbsa Allah bio zadovoljan sa njim! prenosi se sljedee:
Jednom sam bio iza Poslanika, s.a.v.s., pa mi je rekao: Dijete, hoe li da te
nauim neke rijei: uvaj Allaha, pa e i On tebe uvati! uvaj Allaha, nai
e ga pred sobom! Ako bude neto iskao, ii od Allaha; ako bude traio
pomo, trai je od Allaha. Znaj kada bi se sav narod okupio da ti uini neku
korist, ne bi ti mogli koristiti nita vie od onog to ti je Allah odredio, a kada
bi se sav narod okupio da ti priini neku tetu, ne bi ti je mogli priiniti osim
onoliko koliko ti je Allah odredio. Pera su odloena, a tinta na (ispisanim)
listovima se davno osuila!239
Hadis biljei Tirmiz i kae da je dobar i vjerodostojan (hasen-sahh).
U verziji koju navode drugi autori hadis glasi: uvaj Allaha, nai e
Ga pred sobom! Znaj za Allaha u blagostanju, pa e On znati za tebe u nevolji. Znaj da te ono to te promailo nije moglo pogoditi, a da te ono to
te pogodilo nije moglo promaiti. Znaj da pobjeda ide sa strpljivou, da
rastereenje ide uz nedae i da sa mukom ide i last!
U ovim i drugim hadisima pera (aklm) data su u mnoini, to e kazati da za ispisivanje onoga to je dosueno postoje neka pera mimo onoga
prvog, ranije spomenutog s Ploom zatienom (Levhi mahfz).
Prema napucima sunneta, postoje etiri vrste pera, i ova njihova podjela je razliita od one ranije spomenute:
Prvo pero je ono univerzalno, koje obuhvaa sve stvoreno; to je ono
Pero koje je ranije spomenuto s Ploom zatienom.
Drugo pero je ono koje se u hadisu vezuje za stvaranje Adema i ono
je, isto tako, ope ali samo za ljudski rod. O ovome postoje i ajeti kojima
238
239
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je ranije spomenut (pod brojem 240, tj. u izvorniku).
Hadis je vjerodostojan (sahh) zahvaljujui potvrdi koju ima u drugom hadisu i ja sam ga
struno elaborirao u Ibn Eb simovom Sunnetu (Es-Sunne) (316-318).
271
240
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ibn Mesuda, i ranije je
naveden u cijelosti, pod brojem 242 (u izvorniku).
272
izreka (mevkfen alejha): Ko Allaha zadovolji uz srdbu ljudi, Allah e njime biti zadovoljan i uinit e da i ljudi budu njime zadovoljni, a ko zadovolji
ljude srdivi Allaha, onaj od ljudi ko ga bude hvalio poet e ga kuditi!241
241
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga Tirmiz (II/67) posredstvom Abdulvehhaba ibnu-l-Verda koji se poziva na jednog ovjeka iz Medine, koji je rekao: Muavija je pisao
Aii, majci pravovjernih - neka Allah bude zadovoljan njima oboma! - molei je da mu
napie savjetno pismo, ali da mu ne nabroji mnogo toga, pa mu je Aia - Allah njome bio
zadovoljan! - napisala sljedee: Selamun alejkum, a potom... ula sam Boijega Poslanika,
s.a.v.s., kad je rekao: Ko bude traio Allahovo zadovoljstvo uz srdbu ljudi, Allah e njemu
pomo ljudi uiniti nepotrebnom, a ko bude traio zadovoljstvo ljudi uz srdbu Allaha,
Allah e ga prepustiti ljudima! Selam.
Zatim hadis biljei i posredstvom Hima ibn Urvea, koji ga prenosi od svoga oca a on od Aie
- da je pisala Muaviji, te je naveo hadis slinog sadraja, no ne vezujui ga za Poslanika, a.s.
Meutim, prijenosni niz (sened) hadisa koji se vezuje za Poslanika, a.s., je slab (daf) s obzirom da se prenosi posredstvom nepoznatog neimenovanog ovjeka, dok je predaja koja
se zadrava na Aii (mevkuf) vjerodostojna i svi njeni prenosioci su pouzdani.
Slian pak hadis prenosi i Osman ibn Vkid od svoga oca, on od Muhammeda ibn el-Munkedira a on od Urvea ibn Zubejra, koji ga prenosi od Poslanika, s.a.v.s., naime: Ko bude
traio Allahovo zadovoljstvo uz srdbu ljudi, Allah e njime biti zadovoljan a uinit e da i
ljudi njime budu zadovoljni, a ko bude traio zadovoljstvo ljudi uz srdbu Allaha, Allah e
se rasrditi na njega i uinit e da se i ljudi srde na njega! Ovaj hadis biljee: Kudai u djelu
Musnedu--ihb (k 42/2), Murek ibn Abdullh u svom Hadisu (El-Hads) (k 61/2) te Ibn
Askir (15/278/1).
Prijenosni niz ovog hadisa je dobar (hasen), a svi njegovi prenosioci su pouzdani i poznati.
U pogledu samog Osmana ibn Vakida ima nekih primjedbi, ali one nisu takve da bi hadis
koji on prenosi spustile na kategoriju niu od dobrih (hasen) hadisa. U Et-Takrbu se za nj
kae da je iskren u govoru (sadk), moda ponekad zbunjen.
Dio hadisa biljei i Ibn Burn u svojim Diktiranjima (El-Eml) (144/145), Ibnu-l-Arabi
u Leksikonu (El-Mudem) (82/1), Ebu-l-Ksim el-Mehrni u Izabranim znaenjima (ElFevidu-l-muntehaba) (3/23/1), Ibn zn el-Ezed u Proienim znaenjima (El-Fevidul-muntekt) (1/118/2) i El-Kudai (42/2) posredstvom Kutbea ibni-l-Ala ibni-l-Minhla elGanevija, koji kae da je njima Him ibn Urve kazivao sljedee: Ko bude nastojao dobiti
pohvale od ljudi inei grijeh prema Allahu, onaj ko ga bude hvalio poet e ga kuditi!
El-Mehrani kae: Hadis je neobian (garib) i ne znam da ga iko drugi prenosi od Hima
osim El-Ala ibn el-Minhla.
Hadis se od njega prenosi i u ovoj verziji: Ko bude traio pohvale ljudi grijeei prema
Uzvienom Allahu, oni koji ga budu hvalili poet e ga kuditi!
Hadis biljei Harit u djelu Runo ponaanje (Mesviu-l-ahlk) (2/5/2), zatim Ukajli u Slabim prenosiocima (El-Duaf) (325), Ibn Ad u Upotpunjenoj zbirci (El-Kmil) (k 272/2) i
Ebu-l-Hasan ibnu-s-Salt posredstvom Ibn Abdulaziza el-Hemija (k 76/1). Ukajl kae:
Niko ne prenosi ovaj hadis sa El-Alom ibn el-Minhlom, a ovaj hadis je poznat samo
preko njega.
Ibn Ad kae: Nije jak prenosilac.
Ibn Hibbn ga pak spominje meu pouzdanim prenosiocima!
Ukajl dalje kae: Kao hadis koji se vezuje za Poslanika, a.s., on ovdje nije vjerodostojan i
moe se smatrati Aiinom izjavom (mevkuf).
273
242
274
O njegovim rijeima:
to je ovjeka promailo nije ga moglo pogoditi, a ono to ga
U Ono
je pogodilo nije ga moglo promaiti.
Komentar:
Ovo se temelji na onome o emu je ve bilo govora, naime da e se ono to
je propisano neminovno i desiti. Kako je divno rekao jedan:
to je Allah odredio to neminovno e bit dogaanje,
stog nesretnik je i neznalica onaj ko ali se na svoje stanje!
275
i drugi:
Zadovoljan ti budi s onim to ima, mladiu
Ta Gospodar na ni mrava ne zaboravlja jednog!
Na noge dii se pred onim to vrijeme ti donosi,
za onim to prolo je hajd mirno spavaj ti!
O njegovim rijeima:
treba da zna da je Allahovo znanje prethodilo svakom biu
U ovjek
iz Njegovih stvorenja i da je On to sudbinski odredio na jedan konaan i nepobitan nain, tako da to niko od Njegovih stvorova na Njegovim nebesima ili Njegovoj Zemlji - ne moe ni ponititi,
ni odgoditi, ni otkloniti, ni izmijeniti, ni umanjiti, ni uveati.
Komentar:
Ovo se temelji na ve reenome, tj. da je Allahovo znanje prethodilo svim
biima, te da je On odredio njihove sudbine prije nego ih je stvorio, kako
je to rekao Poslanik, s.a.v.s.: Allah je odredio sudbine ljudi pedeset hiljada
godina prije nego e stvoriti nebesa i Zemlju, kad je Njegov Prijesto bio na
vodi!243
Proizlazi da je Allah (unaprijed) znao da e stvari postati egzistentne
kad doe njihovo vrijeme, prema nalogu Njegove vrhunske mudrosti (pa je
i bilo onako kako je On znao). Zapravo, nastanak ivih bia, sa svim onim
udesnim mudrostima u njima, i moe se zamisliti samo od nekog znalca
ije je znanje prethodilo njihovom stvaranju. Uzvieni kae: Pa zar da ne
zna Onaj koji stvara, a On sve do u sitnicu znade i o svemu je obavijeten!
(El-Mulk, 14)
Ekstremne mutezilije nisu priznavale da je Allah oduvijek bio znalac.
Govorili su: Uzvieni Allah nema znanja o ljudskim djelima (dok ih oni ne poine). Uzvien neka je Allah nad onim to oni govore uzvienou golemom!
Imam fii - neka Allah bude zadovoljan njime! - kae: S kaderijama
polemizirajte o (Allahovom) znanju, pa ako ga priznaju time e biti poraeni
243
276
277
u sferi moguega!? - odgovor bi bio sljedei: Izraz muhl (apsurdan, nemogu) je openit, i u konkretnom primjeru to nije apsurdno usljed njegove
nemogunosti da ga poduzme, usljed slabosti u odnosu na nj ili usljed neke
zapreke u samom sebi - naprotiv, taj in je mogu, dokuiv i uinljiv i, ako
se dogodi, znai da je Allah znao da e se dogoditi, a ako se ne dogodi, znai
da je Allah znao da se nee dogoditi.
Ako bi se pak pretpostavilo njegovo dogaanje uz odsustvo uzronika
dogaanja time bi ono postalo apsurdno, budui da bi se u tom sluaju morala priznati posljedica bez uzronika. Stvari su, u toj perspektivi, apsurdne.
Ono pak to dotine ostavlja bez aduta jest da tada niko ne bi ostao kadar
za bilo ta, ni Gospodar, ni ljudi. Naime, ako Gospodar Sam po Sebi zna da
e neto uiniti, to Njegovo znanje ne znai obavezno i odsustvo Njegove
moi da to ne uini. Isto je i s Njegovim (sudbinskim) odreivanjem ljudskih
djela. Opet, Uzvieni Allah najbolje zna!
O njegovim rijeima:
To spada u doktrinu (akd) vjerovanja, u naela spoznaje i u
U priznavanje
jednosti Uzvienog Allaha i Njegove stvoriteljnosti,
244
244
245
278
Omer. To je, kazao je Poslanik, Dibrl, doao je da vas podui vaoj vjeri!
Hadis biljei Muslim.
Njegove rijei: Potvrivanje Allahove jednosti i Njegove stvoriteljnosti znae da izraavanja Allahove jednosti, potvrivanja Njegove stvoriteljnosti nema bez vjerovanja u Njegove atribute. Tako onaj ko ustvrdi da
postoji neki drugi stvoritelj mimo Allaha postaje mnogoboac, a ta je tek
s onim ko ustvrdi da svako stvara svoje djelo!? Iz tog razloga su kaderije
medusije ovoga ummeta, a hadisi o njima zabiljeeni su u zbirkama naslovljenim sa Sunen.
Ebu Dvud, posredstvom Ibn Omera, biljei sljedee Vjerovjesnikove,
s.a.v.s., rijei: Kaderije su medusije (vatropoklonici) ovoga ummeta - ako
se razbole nemojte ih obilaziti, a ako umru nemojte prisustvovati njihovoj
denazi!246
Ebu Dvud, takoer, biljei i izjavu Huzejfea ibnu-l-Jemna - neka je
Allah zadovoljan sa njim! - koja glasi: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Svaki
ummet ima svoje vatropoklonike (medus), a vatropoklonici ovog ummeta
su oni koji govore da nema sudbine - kad neki od njih umre, nemojte prisustvovati njegovoj denazi, a kad se neko od njih razboli nemojte ga obilaziti.
Oni su Dedalova stranka i Allahovo je pravo da ih i pridrui Dedalu!247
Ebu Dvud jo biljei, posredstvom Omera ibnu-l-Hattba, i ove Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Nemojte sjediti s kaderijama, niti im se prvi
obraati!248
Tirmizi biljei Ibn Abbsove rijei: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
Dvije vrste ljudi nemaju udjela u islamu: murdie i kaderije!249
Treba, meutim, kazati da su svi hadisi koji se prenose o kaderijama
slabi. Vjerodostojne su samo one predaje o njima koje se prenose kao rijei ashaba (mevkf). Tako se od Ibn Abbsa prenosi sljedee: Sudbinsko
246
247
248
249
Prijenosni niz hadisa (isnad) je slab, meutim ima i druge nizove koji ga ojaavaju. Struno sam ga elaborirao u Hladovima Denneta u verifikaciji sunneta (Zillu-l-denneti fi
tahrdi-s-sunneti) pod br. 338-342.
Prijenosni niz hadisa (isnd) je slab i ja sam ga struno elaborirao u prethodno navedenom
izvoru pod br. 329.
Prijenosni niz mu je slab; struno je elaboriran u Nii (El-Mikt) (108) i Hladovima (Zill)
(330).
Prijenosni niz hadisa je slab i ne treba da nas zavara to to ga autor Zajednike krune naela
(Et-Tdu-l-dmiu li-l-usl) ocjenjuje vjerodostojnim (sahh). Ja sam ga struno elaborirao u Verifikaciji sunneta (Tahrdu-s-sunneti) (344-345).
279
Predaja je slaba, bilo da se prenosi kao Ibn Abbsova izjava, ili kao hadis Boijega Poslanika, s.a.v.s., kako je to ranije objanjeno (pod br. 245) (u izvorniku).
280
O njegovim rijeima:
teko onome ko u vezi sa sudbinskim odreenjem (kader) poU Pa,
stane oponent Allahu i ko u razvianje o njemu ue bolesna srca
- takav svojom slutnjom, istraivanjem nedokuivoga traga za
dobro zapretenom tajnom i ta god rekne o njoj ispast e laljivac
greni!
Komentar:
(Znaj da) srce ima ivot i smrt, bolest i zdravlje, i da je to izraenije nego
kod tijela. Uzvieni kae: Zar je onaj koji je bio mrtav pa smo ga mi oivili
i podarili mu svjetlo pomou kojeg se kree meu ljudima, kao onaj koji je
u tminama iz kojih nikako ne izlazi.! (El-Enm, 122), tj. bio je mrtav nevjerstvom, pa smo ga Mi oivili vjerovanjem. Prema tome, kada se pred ivo
i zdravo srce iznese neistina ili bilo ta runo, ono po svojoj prirodi osjeti
odbojnost prema tome, prezre ga i okrene se na drugu stranu, dok je stvar
s mrtvim srcem sasvim drukija: ono ne razluuje lijepo od runog, kako
kae Abdullh ibn Mesd, Allah njime bio zadovoljan: Propao je onaj ko
281
ne bude imao srce kojim moe razlikovati dobro od zla!251 Isto je i sa srcem
oboljelim od strasti - ono, usljed svoje slabosti, naginje prema onome od
toga to mu se nudi, shodno stepenu svog oboljenja.
Postoje dvije vrste oboljenja srca, kako je ranije reeno: ono od strasti i
ono od sumnje. Ovo potonje je opakije, a najgora sumnja je ona koja se tie
sudbinskog odreenja (kader). Ponekad srce oboli tako jako da ga njegov
vlasnik vie i ne osjea,252 usljed svoje odvraenosti i ne posveivanja panje zdravlju srca i pretpostavkama njegovog zdravlja. tavie, srce ponekad
moe i umrijeti a da njegov vlasnik ne bude svjestan njegove smrti! Znak
toga jeste da njega ne bole rane koje mu nanose rune stvari, niti ga boli to
to ne poznaje istinu i to ima pogrena vjerovanja. Naime, srce u kojem ima
ivota osjea bol kada mu doe neto runo, kao to ga boli i nepoznavanje
istine, ve prema intenzitetu svoga ivota. Rane na mrtvacu ne bole!
ovjek ponekad i osjeti da mu je srce bolesno, ali mu bude teko
podnositi gorinu lijeka i strpjeti se na tome te rae trpi ostanak bola nego
tekou terapije, budui da terapija srca ne prija strastima, ivotinjskom
elementu u ovjeku (nefs). To je neto najtee, premda za nj nema nita
korisnije od toga.
Ponekad ovjek sebe prisili na strpljivost, no nakon nekog vremena
njegova odlunost splahne tako da ne moe dalje sa tim, usljed slabosti svog
znanja, svog duhovnog vienja i strpljivosti. On je poput nekoga ko je izaao
na put pun stranih izazova no koji vodi ka sigurnosti i za ta zna da e, ako
ostane ustrajan, strani izazovi iiliti i da e poslije njih doi sigurnost - takav mora imati veliku strpljivost i vrsto pouzdanje u ono do ega e doi,
pa kada to dvoje kod njega oslabe on se s tog puta vrati nazad, ne imajui
volje da podnosi njegove tekoe, osobito ako na njemu nije imao drutva,
ako se osjetio potpuno usamljenim i stao govoriti: Idem i ja tamo gdje idu
drugi ljudi!
Tako to bude s veinom ljudi, to je ono to ih odvede u propast. Istinski
strpljiv253 ovjek nee se osjetiti usamljenim ni zbog pomanjkanja drutva,
ni zbog njegovog potpunog izostanka, kada njegovo srce osjeti drutvo proelnika onih kojima je Allah blagodat Svoju dao: vjerovjesnika i pravednika
i ehida i dobrih ljudi. A kako oni divno drutvo mogu biti! (En-Nis, 69)
253
251
252
282
Kako je divno rekao Ebu Muhammed Abdurrahmn ibn Ismil - poznat kao Ebu ma - u svojoj knjizi Dogaaji i noviteti (El-Havdisu ve-lbidau): Tako je stigla i naredba o dranju uz demat - pred oima se, dakle,
imalo dranje istine i njeno slijeenje, makar onih koji su se nje drali bilo
malo, a onih drugih mnogo, jer je istina ono na emu je bio prvi demat iz
vremena Vjerovjesnika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, Allah bio zadovoljan sa
njima! Stoga se neemo obazirati na mnotvo onih poslije njih, koji su se
poveli za neistinom.
Od Hasana Basrija - Allah mu se smilovao! - prenosi se sljedee:
Sunnet se, tako mi Onoga osim koga drugog boga nema!, nalazi izmeu
onog prekomjernog i onog nedomjernog, pa ostanite na tome - Allah vam
se smilovao! - jer su sljedbenici sunneta u proteklom vremenu bili manjina,
pa e takvi biti i u preostalom vremenu. Oni nisu sudjelovali s raskonicima
u njihovom raskoju, niti s inovatorima u njihovim novotarijama u vjeri, ve
su bili strpljeni na svom sunnetu sve dok nisu susreli svog Gospodara. Pa,
takvi budite i vi!
Znak oboljelosti srca jest njegovo odustajanje od odgovarajue, korisne hrane i okretanje tetnoj hrani, te njegovo odustajanje od za njega
korisne terapije i priklanjanje za njega tetnoj terapiji. Imamo, dakle, etiri
stvari: korisnu hranu i ljekovit lijek i tetnu hranu i poguban lijek. Zdravo
srce e dati prednost onome to je korisno i ljekovito nad onim to je tetno
i pogubno, dok e bolesno srce postupiti suprotno. Najkorisnija hrana je
ona imanska, a najbolji od svih lijekova jeste kuranski lijek, dok u svakome
od njih dvoga ima i hranljivosti i ljekovitosti. Tako onaj ko bude traio lijeka
izvan Kurana i sunneta taj je najvea neznalica i u najdubljoj je zabludi. Naime, Uzvieni Allah kae: Reci: On je za one koji vjeruju uputa i lijek, dok je
u uima onih koji ne vjeruju gluhoa i slijepi su za njega - oni e biti pozvani
sa mjesta udaljenog! (Fussilet, 44); Mi od Kurana objavljujemo ono to je
lijek i milost za vjernike i to nevjernicima samo propast poveava! (El-Isr,
82) estica od u rijeima: od Kurana data je da se njome oznai vrsta, a ne
dio. Uzvieni, naime, kae: O ljudi, dola vam je od Gospodara vaeg pouka
i lijek za ono to je u grudima, i uputa i milost vjernicima! (Jnus, 57)
Prema tome, Kuran je potpuni lijek za sve srane i tjelesne bolesti, lijek
ovoga i onoga svijeta, iako nije svako vian da se lijei njime. Ako ga oboljeli
ispravno upotrijebi kao terapiju i na svoju bolest ga metne s punom iskrenou, imanom i prihvaanjem, s vrstim uvjerenjem i uz zadovoljenje svih njegovih uvjeta, bolest se, u tom sluaju, nikada nee moi oduprijeti. Ta, kako
283
O njegovim rijeima:
284
255
256
257
258
259
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Abdullha ibn Abbsa,
r.a., a struno je elaboriran u Zabirci slabih hadisa (Ed-Dafa), pod brojem 5443, zbog
jednog nadodatka koji se, na njegovom kraju, nalazi kod Tabernija i nekih drugih autora,
a za kojeg se ne zna odakle dolazi.
Misli se na meleke nositelje Ara. (Nap. prev.)
Prijenosni niz hadisa je slab (daf), a struno je elaboriran u Hladovima Denneta (Zillul-Denneti), (br. 577).
Prijenosni niz hadisa je slab (daf), i nema nijednog vjerodostojnog hadisa koji govori o
kripi Prijestolja Boijeg. Ovaj hadis struno je valoriziran u Hladovima (Zill) pod br. 575,
576. U vezi s njim pogledaj i hadis ispred njega.
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, isto tako, i Imam Ahmed. Struno je elaboriran
u Vjerodostojnici (Es-Sahha), pod br. 921, te u Hladovima (Ez-Zill), pod br. 581.
285
U jednoj varijanti iznad njega (fevkahu) prenosi se s akuzativnom odrednicom, kao priloka odrednica za mjesto, ali se prenosi i s nominativnom
odrednicom sa sugestijom na subjekat, tj. iznad njegovog stropa.
Jedna skupina apologeta (mutekellimn) smatra da je Prijesto (Ar)
jedno ovalno nebesko tijelo, sa svih strana okruuje svijet. Ponekad ga nazivaju Atlaskim nebom, odnosno Devetim nebom, to nije tano budui da
je erijatom potvreno da on ima stubove i da ga nose meleki. Poslanik, a.s.,
kae: Svi e ljudi izgubiti svijest, i ja u biti prvi koji e se pribrati kad - tu
Ms, dri se za jedan stub Prijestolja (Ara), pa ne znam da li e on doi
svijesti prije mene ili e mu se uzeti u obzir ono njegovo padanje u nesvijest
na Sinaju!260
Izraz prijesto (ar) u leksici znai: vladarev tron (serr), kako to Uzvieni
kae za (kraljicu) Belkisu: A ima i prijesto (ar) velianstveni. (En-Neml, 23)
Ar, prema tome, nije neko nebesko tijelo, niti Arapi tako razumijevaju taj
izraz, a Kuran je objavljen na jeziku Arapa. Ar je, dakle, tron sa stubovima,
koji nose meleki, on je kao svod ponad ovoga svijeta, natkorvlje svih stvorenja. Tako je Umejje ibn Eb Salt izrekao i ove stihove:
Slavite Allaha, jer On je dostojan slave.
Na Gospodar na Nebu je omrkao velik
U visokoj udaljenosti, koja fascinira ljude.
Iznad neba postavio je tron
Al tako visoko, da pogled do njega doprijet ne moe.
Oko njega svud moe vidjeti
samo meleke vratova iskrivljenih prema gor!
Izraz sr (u gornjim stihovima) je pluralni oblik rijei asver, to znai:
onaj koji je iskrivio vrat gledajui prema gore; izraz erde oznaava ekstremnu daljinu u pravcu prema gore; izraz serir jeziki znai: prijesto.
Abdullh ibn Revha - Allah bio zadovoljan sa njim! - prikriveno se
obraajui svojoj eni nakon to ga je optuila za preljub sa slukinjom, izrekao je sljedee stihove:
Allahovo obeanje je istina - to ja posvjedoih;
i Vatra da je prebivalite nevjernika;
260
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a slian hadis je ve jednom navoen
(pod br. 126) (u izvorniku).
286
261
262
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Ebu Dvud i drugi. Struno sam ga elaborirao u
Vjerodostojnici (Es-Sahha) pod br. 151.
Predaja je vjerodostojna (sahh) kao mevkuf, a slaba (daf) kao merf, kako sam objasnio
u strunoj obradi Alsijeve knjige Kuranske sugestije o onome to podupire novi izgled s
mjerodavnim argumentom (Ma delle alejhi-l-Kuranu mimma jadudu-l-hejete-l-dedidete-l-kavimete-l-burhani), koju je tampao El-Mektebu-l-islmi. Konsultirati o tome i Hladove (Ez-Zill), 102/36.
287
O njegovim rijeima:
je neovisan o Prijestolju i svemu drugom, obuhvata sve i iznad
U On
svega je, i niko Ga od Njegovih stvorenja obuhvatiti ne moe.
Komentar:
to se tie njegovih rijei: On je neovisan o Prijestolju i svemu drugom
Uzvieni kae: Allah je, doista, neovisan od svih svjetova. (El-Ankebt, 6);
A Allah je nezavisan i hvale dostojan. (Ftir, 15)
Profesor je - Allah mu se smilovao! - ovo izrekao na ovome mjestu jer,
nakon to je spomenuo Prijesto i Stolicu, iza toga je spomenuo neovisnost
Uzvienoga o Prijestolju i svemu drugom mimo prijestolja, kako bi objasnio
da Njegovo stvaranje Prijestolja da bi zasjeo na nj nije dolo iz Njegove potrebe za njim, ve iz neke Njegove mudrosti koja je to nalagala. Naime, injenica da je gornje iznad donjega ne znai obavezno da ono donje i sadri ono
gornje, ili da ga obuhvata, ili da ga nosi, kao ni to da ono gornje ovisi o tom
donjem. Pa, pogledaj u nebo kako je iznad Zemlje, a nije ovisno o njoj. Tako
je Gospodar Uzvieni mnogo vei i velianstveniji od toga da bi injenica
263
Hadis je vjerodostojan (sahh), kako sam to objasnio u prethodnom izvoru; struno je elaboriran u Vjerodostojnici (Es-Sahha) pod br. 109.
288
265
To nije tano: ispravno je da su to ili Malikove rijei, ili rijei Umm Seleme, s tim da je ono
prvo zastupljenije.
I time izmijenili smisao. (Nap. prev.)
289
267
290
268
269
270
271
Hadis je slab (daf), i naveden je neto ranije (pod br. 294) (u izvorniku).
Ta je predaja slaba (daf), dok su rijei Ibn Abdulberra: Prenosili smo ga s pouzdanih
strana, dvojbene. Zehebi u svojoj Gornjosti (El-Uluvv), str.106., osvrui se na nj, kae:
Prenosi se samo kao mursel-predaja, (tj. njegov prijenosni niz see samo do druge muslimanske generacije) a zatim ju je naveo.
Predaja je slaba; biljei je Ibn Sad u svojim Kategorijama (Et-Tabekt) sa slabim i prekinutim prijenosnim nizom.
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejh), a struno je elaboriran u Hladovima (EzZill) pod br. 608 i 609.
291
292
277
278
293
294
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). Ovo je sastavni dio hadisa koji prenosi
Ebu Hurejre - Allah bio zadovoljan njime! - a koji zapoinje rijeima: Kod vas se smjenjuju noni i dnevni meleki... Hadis je struno elaboriran u Hladovima (Ez-Zill), pod br. 491.
295
281
282
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i ve je navoen (pod br. 308) (u izvorniku).
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Hkim i drugi. Vjerodostojnim su ga ocijenili i on
i Zehebi, a prije njih dvojice i Ibn Hibbn.
U izvorniku stoji: o Njemu.
296
284
Hadis je vjerodostojan (sahh). Ovo je izvadak iz Dbirovog dueg hadisa o Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., hadu. Hadis navode: Muslim, Ebu Dvud, Drim, Ibn Mde i dr. Ja sam
ga izdvojio u jedan fin odjeljak i prikljuio mu sve verzije i nadodatke koji se prenose posredstvom Dbira - Allah njime bio zadovoljan! - poredavi ih u jedan niz i proprativi ih
korisnim zapaanjima, to je agilna Islamska uionica (El-Mektebu-l-islm) izdavala vie
puta.
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Muslim (II/71) i dr. posredstvom Muvije ibn
Hakema es-Sulemija naime, da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., upitao jednu robinju: Gdje je
Allah? Na nebu, kazala je ona. A ko sam ja, upitao je i ona mu je rekla: Ti si Allahov
poslanik. Oslobodite je ropstva, kazao je on, ta, ona je vjernica! Hadis je struno obraen u Hladovima (Ez-Zill) pod br. 489 i 490, te u Saetku Gornjosti (Muhtesaru-l-Uluvv)
(str. 81.) Zeheb za njega kae: Hadis je vjerodostojan (sahh), biljei ga Muslim.
297
286
287
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). V.: Saetak Gornjosti (Muhtesaru-lUluvv), br. 17.
Hadis je slab (daf) i ve je jednom spominjan (br. 141) (u izvorniku), a rijei rahmetli ejha
Ahmeda akira: Njegov prijenosni niz je dobar (dejjid) ne stoje iz razloga koje sam tamo
naveo.
U rukopisu stoji: nefjejn (obje negacije).
298
288
289
299
290
291
300
Rijei: Allahovo mjesto u njegovom srcu podrazumijevaju poznavanje Allaha, ljubav prema Njemu, potivanje Njega i sl. Prema tome, ako
se zna da su mekana i menzila samo enski oblici rijei mekan i menzil, a
enski rod je sekundaran u odnosu na muki i u formi i u znaenju, povodi
se za njim, onda uzdignutost one predstave koja se nalazi u umu ide za
stvarnom uzdignutou: ako je podudarna sa njom, istinita je, u protivnom nije.
Ako bi bilo reeno: Misli se na Njegovu uzdignutost u srcima, na to da
je On u srcima iznad svega drugoga - odgovor bi bio sljedei: To je tano
tako, ta uzdignutost je sukladna Njegovoj uzdignutosti u Samom Sebi nad
svim drugim. Da On pak nije uzdignut, Sam po Sebi, nad svim drugim, tada
Njegova uzdignutost u srcima ne bi bila kompatibilna, kao kad neko neto
to (po sebi) nije najuzdignutije uini najuzdignutijim.
Allahovu gornjost (uluvv), pored toga to je utvrena Objavom, potvruju i razum i sama ovjekova priroda. to se tie njezina potvrivanja
razumom tu, pored ostalog, spada i kategorino, aksiomno znanje da su
svaka dva egzistenta ili takva da se jedan od njih nalazi u sastavu onog drugog i da opstoji njime, kakav je sluaj sa svojstvima, ili da opstoji sam po
sebi, odvojen od onog drugog.
Drugo: Kada je Allah stvarao svijet, stvarao ga je ili u Samom Sebi, ili
izvan Svog Bia. Ono prvo je neutemeljeno, prvo po jednodunoj ocjeni, a
drugo jer bi to znailo da je On i mjesto za prostote (hasis)292 i prljavtine - uzvien neka je Allah nad tim uzvienou golemom! Ono pak drugo
podrazumijevalo bi da se svijet nalazi izvan Njegovog Bia, dakle odvojen,
pa se tako utvruje razdvojenost, jer stajalite da On niti je spojen sa ovim
svijetom niti je odvojen od njega nije logino.
Tree: Tvrdnja da Uzvieni nije ni unutar, ni izvan ovoga svijeta znaila
bi potpunu negaciju Njegovog postojanja, budui da nije logina. Prema
tome, On se nalazi ili unutar, ili izvan ovoga svijeta. Ono prvo je neutemeljeno, pa ostaje ovo drugo, to podrazumijeva razdvojenost.
to se tie potvrivanja Njegove gornjosti ovjekovom prirodom: pa
svi ljudi, po samim svojim naravima i zdravim srcima, podiu ruke kod obraanja Njemu, a i kad skrueno stoje pred Bogom Uzvienim svojim srcima
smjeraju prema gore.
292
301
Muhammed ibn Thir el-Makdis navodi da je ejh Ebu Dafer elHemdn jednom doao posluati predavanje profesora Ebu-l-Melija elDuvejnija, poznatog kao Imam dva harema (Immu-l-haremejn), ba kad
je ovaj u svom govoru negirao svojstvo gornjosti. Allah je postojao, govorio
je, i kad nije bilo Prijestolja, On je i sada kakav je bio! Na to je ejh Ebu
Dafer rekao: Onda nam, profesore, objasni ovu nau neophodnost koju
nalazimo u svojim srcima, jer poznavatelj Allaha nikada ne rekne: O Allahu!
a da u srcu ne outi neophodnost traenja gornjosti; ne okree se ni desno,
ni lijevo - pa kako da tu neophodnost odagnamo od sebe!? Na te njegove
rijei Ebu-l-Meli se lupio po glavi i siao! Mislim da je rekao: I stao plakati,
govorei: Hemdn me uzdrma, ba me uzdrma!
Profesor je htio kazati: To je neto to je Allah uinio priroenim Svojim robovima, neto to nisu morali uzimati od poslanika, to su u svojim
srcima utili kao nuan zahtjev da se u obraanju Bogu okreu prema gore.
Postoji i prigovor na racionalni dokaz, sastoji se u osporavanju njegove
aksiomnosti, s obzirom da to osporava veina umnika - naime, da je on
doista aksioman, tada meu umnim ljudima ne bi bilo nikakve spornosti u
pogledu njega, pa je on, prema tome, samo uobraziljska, fikcijska stvar!
Odgovor na ovaj prigovor dat je na njemu odgovarajuem mjestu, te
u se ja, stoga, ovdje samo ukratko osvrnuti na njega. U odgovoru se, dakle,
moe kazati da ako um prihvata ono to vi govorite, onda e on jo bolje
prihvatati ono to govorimo mi, a ako um odbija prihvatiti ono to mi govorimo, onda e ono to vi govorite odbijati jo snanije! Ako je nae stajalite
za um neutemeljeno, pa vae je jo neutemeljenije, a ako je to to vi govorite
za um istinito i prihvatljivo, onda mu je prihvatljivije ono to govorimo mi.
Naime, pozivanje na aksiomnost je zajednika, pa emo mi kazati: Mi po
aksiomnosti znamo da vae miljenje nema svoga utemeljenja u istini, a
to isto govorite i vi, pa kada vi kaete: Ta aksiomnost koja nae stajalite
prosuuje neutemeljenim u istini produkt je (vae) fikcije, a ne uma! - mi
emo to isto kazati za vas. Isto tako, veina ljudskih naravi, kod ljudi koji nisu
ni iz vaeg, ni iz naeg tabora - podrava ono to mi tvrdimo pa ako emo
u obzir uzeti i ono to je priroeno ljudskoj naravi i time emo odnijeti prevagu nad vama, a ako emo to odbaciti, tada e vae stajalite biti potpuno
obesnaeno, budui da ste ga i temeljili na neemu za ta ste tvrdili da su
premise koje se znaju po samoj ovjeku priroenoj naravi. Time e, takoer,
biti obesnaena i naa umna razvianja (aklijjat), ali e zato ono to se zna
samo preko Objave (es-semu), ono s ime su dolazili vjerovjesnici, biti samo
302
293
294
Affi kae: Vidi Ibn Kajjimovo djelo Mosulijev saetak Otposlatih munja (Muhtesaru-lMusli li-s-saviki-l-mursela), svezak II, str. 51.
Hadis je vjerodostojan (sahih), i na ovu temu prenosi se veliki broj hadisa. Meu njima je
i onaj koji prenosi Abdullah ibn Zejd, koji kae: Boiji Poslanik, s.a.v.s., izaao je na ovu
musallu zarad kine dove, pa je inio dovu i molio za kiu a zatim se okrenuo prema Kabi.
(Muttefek alejhi). El-Buhri ga u poglavlju Dove (Ed-Davat) predstavlja sa: Odjeljak o
dovi u pravcu kible.
303
licem prema njemu, a ono drugo okrenutost leima. Prema tome, ono prema emu je ovjek okrenut glavom, rukama ili bokom ne naziva se kiblom,
ni stvarno ni metaforino, pa da je nebo doista pravac prema kojem se
upuuje dova, tada bi bilo propisano da se ua dove mora licem okrenuti
prema njemu, a to nije propisano. Ono prema emu se podiu ruke ne
naziva se kiblom, ni stvarno ni metaforino. Okrenutost prema Kabi pri
uenju dove je erijatska stvar, u vezi s njom su proizali odreeni propisi,
a poslanici nisu traili da se ua dove licem okrene prema nebu. Naprotiv,
to su zabranjivali.
Poznato je pak da su: okrenutost srcem, okrilje i onaj poticaj kojeg
upuiva dove uti u sebi prirodna stvar, to ini i musliman i nemusliman,
i ueni i neuki. Najee to ine nevoljnik i stradalnik, voeni priroenom
naravi da se, kad ih nevolja pritisne, obraaju Bogu.
Treba kazati i to da je pitanje kible podlono derogaciji i promjeni, kao
to je s Jerusalema preusmjerena na Kabu, dok je okrenutost u dovi prema
gore utisnuto u samoj prirodi. Onaj ko se okrene prema Kabi zna da Uzvieni Allah nije tamo, za razliku od uaa dove; on se okree svome Gospodaru
i Stvoritelju u nadi da e mu od Njega doi milost.
to se tie obaranja argumenta injenicom sputanja lica na zemlju,
ono je izrazito loe, budui da onaj ko svoje lice sputa na zemlju time namjerava pokazati svoju skruenost i poniznost onome iznad sebe, a ne da
bi se nageo prema nekome ko je ispod njega! Takvo neto i ne naumpada
onome ko je na seddi.
Pripovijeda se o Biru el-Mersiju da su ga uli kako (na seddi) izgovara: Slava Gospodaru mom najniem! (Subhne Rabbije-l-esfel)!295
Uzvien neka je Allah uzvienou golemom nad onim to govore nevjernici i poricatelji! Onaj koga njegovo odricanje dovede u ovakvo stanje
vrlo lahko e zapasti u nevjerstvo, ukoliko ga Allah ne dohvati Svojom milou. Od takvih ljudi ispravnost je daleko. Uzvieni kae: Mi emo srca
njihova i oi njihove zapeatiti i nee vjerovati kao to ni prije nisu vjerovali,
i ostavit emo ih da u zabludi svojoj lutaju smeteni. (El-Enm, 110); I kad
oni zastranie, Allah uini da i srca njihova zastrane! (Es-Saff, 5)
295
Naime, kako je spomenuti Bir spadao u red onih koji su poricali Allahovu gornjost on je,
navodno, tragom takvog svog uvjerenja, na seddi u namazu, na kojoj se izgovara Subhne
Rabbije-l-al! (Slava Gospodaru mom Uzvienom!) izgovarao ono to je suprotno tome.
(Nap. prev.)
304
O njegovim rijeima:
Allah je Ibrahima uzeo za prijatelja i Msu se obraU Itiokaemo:
govornim izriajem - vjerujemo u to, potvrujemo istinitost
toga i prihvatamo to!
Komentar:
Uzvieni (Allah) kae: A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja! (En-Nis, 125);
A Allah je, sigurno, sa Msom razgovarao! (En-Nis, 164).
Pod izrazom el-hulleh296 podrazumijeva se punoa ljubavi. Dehmije
pak poriu realnost ljubavi i s jedne i s druge strane, tvrdei da ljubavi moe
biti samo ako izmeu onog koji voli i onog to se voli postoji srodnost, dok
nikakve srodnosti, koja bi mogla nalagati ljubav, ne moe biti izmeu Onoga
koji postoji oduvijek i nekog ko je nastao u vremenu!
Isto tako negiraju i realnost obraanja govorom, kako smo to ranije
vidjeli, a prvi koji je u islamu izaao s ovom novotarijom bio je Dad ibn
Dirhem na poetku drugog (hidretskog) stoljea, zbog ega ga je Hlid
ibn Abdullh el-Kasri, namjesnik Iraka i istonih predjela (Marik), u Vsitu
zaklao kao kurban. Naime, on je, drei hutbu na Kurban-bajram ljudima
rekao: O ljudi, koljite (danas) kurbane - Allah vam primio vae rtve! to se
mene tie, ja u kao kurban zaklati Dada ibn Dirhema, jer on tvrdi da Allah
Ibrahima nije uzeo Sebi za prijatelja i da se nije govornim izriajem obratio
Musau! Iza toga je siao (sa minbera) i zaklao ga! Tako je postupio shodno
erijatskoj deciziji (fetvi) uenjaka iz druge muslimanske generacije - Allah
bio zadovoljan sa njima! - pa neka ga Allah nagradi dobrim zato to je stao
u odbranu vjere i vjernika!
296
305
297
298
299
306
ljubimac Boijeg Poslanika, s.a.v.s., kao i njegov sin Usme itd. Amr ibn els ga je upitao: Koga od ljudi najvie voli? i on mu je kazao: Aiu. A od
mukaraca?, upitao je. Njenoga oca!, odgovorio je on.300
Iz ovog proizlazi da prisno prijateljstvo (el-hulleh) ima ui smisao od
openitog voljenja. Onaj ko se tako voli, s obzirom na potpunost toga, voli
se zbog samog njega a ne zbog neeg drugog, jer onaj ko se voli zbog neeg
drugog u voljenju dolazi iza tog drugog. Prema tome, prisno prijateljstvo,
s obzirom na njegovu potpunost, ne prihvata sudjelstvo ni zdruivanje,
zato to je u cijelosti proeto ljubavlju. U njemu se nalazi punoa bliskosti
(tevhd) i punoa ljubavi.
Iz tog razloga, kada je Allah Ibrahima uzeo za prijatelja - a Ibrahim je
svoga Gospodara molio da mu podari dobrog potomka, pa mu je On dao
Ismaila - sin je bio zauzeo dio njegovog srca. Tada je Prijatelj postao ljubomornim prema srcu Svog prijatelja - zar da u njemu ima mjesta i za nekog
drugog?!, pa ga je stavio na kunju (zatraivi od njega) da ga zakolje, kako
bi do izraaja dolo prisno prijateljstvo u promicanju ljubavi prema Prijatelju nad ljubavlju prema vlastitom djetetu! A nakon to se pokorio naredbi
svoga Gospodara i pokazao odlunost da to zbilja i uini - kad je na vidjelo
izala mo prisnoga prijateljstva u spremnosti da se zakolje (svoje) dijete,
dajui tako prednost ljubavi prema Prijatelju u odnosu na ljubav prema djetetu - tada mu je Allah ukinuo izreenu mu naredbu i iskupio ga velikim
ovnom. To je stoga to je bio postignut cilj koji se elio postii klanjem, a
to je spremnost i pripravnost due da uradi ono to joj se nareuje. Kad je
to bilo postignuto, tada je samo klanje (djeteta) postalo tetno pa je zbog
toga i dokinuto, a klanje ovnova i drugih ivotinja kurbana postalo je praksa
njegovih sljedbenika sve do Smaka svijeta.
I kao to je u poziciji ovog prisnog prijateljstva, koja je potvrena Ibrahimu, a.s., sudjelovao i na Vjerovjesnik, s.a.v.s., isto je tako sudjelovao i u
poziciji koju je imao Musa, a.s.; naime, imao je privilegiju da neposredno
razgovara s Uzvienim Allahom, kako je to potvreno u hadisu o Nonom
putovanju (el-Isr).
Ovdje nailazimo na ono poznato pitanje: naime, zato je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., koji je pribraniji od Ibrahima, a.s., za sebe iskao onakav blagoslov kakav je imao Ibrahim, jer je u osnovi onaj s kojim se neko poredi bolji od onog
300
307
koji se poredi sa njim!? Kako je, dakle, mogue uskladiti te dvije meusobno
iskljuive stvari? Uenjaci su na to dali brojne odgovore, no prostor nam
ne dozvoljava da ih sve ovdje navedemo. Najbolji od njih je onaj odgovor
koji glasi da je iz Ibrahimove porodice bilo vjerovjesnika kakvih nee biti iz
Muhammedove porodice, pa kad se iu blagoslovi na Poslanika, s.a.v.s., i
njegovu porodicu poput onih kakvi su dati Ibrahimu i njegovoj porodici, u
kojoj je bilo i vjerovjesnika, time se lanovima Poslanikove porodice priskrbljuje ono to prilii njima, budui da oni nee dostizati stupnjeve vjerovjesnika. Ostaje ono to pristoji vjerovjesnicima, meu kojima je i Ibrahim, i to
pristoji Muhammedu, s.a.v.s., te se tako njemu priskrbljuje odlika koja se ne
priskrbljuje drugima.
Jo je bolje kazati da je i sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., iz porodice Ibrahima,
a.s., da je, tavie, napribraniji meu njima, pa nae rijei: kao to si blagoslov svoj spustio na (porodicu) Ibrahimovu podrazumijevaju i blagoslov na
njega i na sve druge vjerovjesnike iz loze Ibrahimove, a.s., a podrazumijevaju,
takoer, i samog Ibrahima, kako to nalazimo u rijeima Uzvienoga: Allah je
odabrao Adema, i Nha, i Ibrhimovu porodicu, i Imrnovu porodicu nad
ostalim svijetom! (Alu Imrn, 33) iz kojih se vidi da i Ibrhim i Imrn ulaze
u sastav Ibrahimove i Imrnove porodice; i kako nalazimo u Njegovim rijeima: ...samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo! (El-Kamer, 34),
gdje i Lut spada u Lutovu porodicu; i kako nalazimo u Njegovim rijeima:
I kada smo vas od faraonove porodice izbavili. (El-Bekare, 49); Uvedite
faraonovu porodicu u patnju najeu! (El-Mumin, 46), koje podrazumijevaju da i faraon spada u faraonovu porodicu. Upravo iz ovog razloga - a
Allah najbolje zna! - u veini predaja koje govore o sputanju blagoslova
na Vjerovjesnika, s.a.v.s., nalazi se i dio: kao to si blagoslov Svoj spustio na
porodicu Ibrahimovu!
U mnogim od tih predaja stoji samo: kao to si blagoslov Svoj spustio
na Ibrahima, a ne i: kao to si blagoslov Svoj spustio na Ibrahima i na porodicu Ibrahimovu, ega ima u samo malom broju predaja.301 To je samo
iz razloga to rijei: Kao to si blagoslov Svoj spustio na Ibrahima podrazumijevaju, sljedstveno, i njegovu porodicu, onako kako i rijei: Kao to si
blagoslov Svoj spustio na porodicu Ibrahimovu podrazumijevaju da u nju
spada i Ibrahim, a.s.
301
308
Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kad mu je Ebu Evf, r.a., donio svoj zekat, za njeg uputio dovu, rekavi: Boe moj, blagoslov Svoj spusti na Ebu
Evfovu porodicu...!302
Budui da je Ibrahimova, a.s., porodica najasnija porodica na svijetu
openito, Allah je nju odlikovao s vie odlika. Neke od njih su i sljedee:
a) unutar nje je sveo poslanstvo i objavu, tako da nakon Ibrahima vie
nije doao nijedan vjerovjesnik a da nije bio iz njegove loze;
b) Allah je njih uinio imamima koji e napuivati prema njegovoj
uputi sve do Smaka svijeta, to znai da e svaki Allahov miljenik
koji u Dennet ue nakon njih tamo ui posredstvom njih, na temelju njihovog poziva;
c) Allah je izmeu njih odabaro dvojicu za Svoje prisne prijatelje, kako
smo vidjeli;
d) Allah je rodoelnika te porodice ljudima uinio uzorom u vjeri;
Uzvieni Allah kae: Uinit u da bude ljudima u vjeri uzor! I
moje potomke! - zamoli on. Obeanje Moje nee obuhvatiti nevjernike! kaza On. (El-Bekare, 124)
e) On je preko njegovih ruku realizirao izgradnju svog Hrama, koji je
uinio preporodom za ljude, utoitem i sigurnim mjestom za njih,
njihovom kiblom i mjestom hodoaa. Tako je taj Hram ponikao
meu najuglednijim ljudima.
f) ljudima je naredio da blagosiljaju ovu porodicu itd.
O njegovim rijeima:
vjerujemo u meleke i u vjerovjesnike i u knjige objavljene poslaU Inicima
i svjedoimo da su svi bili na jasnoj istini.
Komentar:
Ovo to je navedeno spada u temelje ispravnog vjerovanja (imana). Uzvieni kae: Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara njegovog, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove,
302
Hadis biljei El-Buhri u svom Sahhu, posredstvom Abdullaha ibn Ebi Evfa.
309
303
310
311
je pet njihovih naela koje su usvojili namjesto onih pet vjerskih s kojima je
Poslanik poslan.
Kasnije, rafidije su naela sveli na etiri; to su: izraavanje Allahove jednosti (tevhd), pravinost (el-adl), vjerovjesnitvo (nubuvvet) i vjersko liderstvo (immet).
Temeljna su, pak, naela vjere kod onih iz glavnog toka islama (ehlus-sunnneti ve-l-demaah) ona s kojima je doao Poslanik, s.a.v.s., a osnova
vjere je vjerovanje u ono s ime je doao Poslanik, s.a.v.s., kako je ranije pojanjeno. Stoga ona posljednja dva ajeta iz sure El-Bekare, upravo iz razloga
to sadre tu osnovu, imaju izniman znaaj, kakav nemaju drugi ajeti. Tako
se u vjerodostojnim zbirkama hadisa Buhrija i Muslima, posredstvom Ebu
Mesda Ukbeta ibn Amra, navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei:
Ko u jednoj noi proui zadnja dva ajeta sure Bekare - to mu je dovoljno!305
Muslim u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa (Es-Sahh) biljei sljedeu
Ibn Abbsovu, r.a., izjavu: Dok je Dibrl jednom sjedio kod Vjerovjesnika,
s.a.v.s., iznad sebe je ouo neku kripu, pa je podigao glavu i rekao: Ovo su
se jedna vrata nebesa danas otvorila, koja nikada prije nisu otvarana, i kroz
njih se spustio jedan melek! Zatim je dodao: Ovaj melek, koji se spustio na
Zemlju, nikad do danas nije silazio! (Melek) je nazvao selam i rekao: Raduj
se dvama svjetlima koja su ti data a koja nisu data nijednom vjerovjesniku
prije tebe; to su sura Fatiha i posljednji ajeti sure Bekare - nee prouiti
nijedno njihovo slovo a da ti nee biti i dato!306
Ebu Tlib el-Mekki kae: Ispravno vjerovanje ima sedam stubova tj. ovih pet, te vjerovanje u sudbinsko odreenje i vjerovanje u postojanje
Denneta i Dehennema i to je istina, za ta postoje postojani dokazi, jasni i kategorini. Mi smo ve ukazali na dokaz Allahove jednosti (tevhd) i
Objave.
A to se tie meleka, oni su zadueni za nebesa i Zemlju tako da svaki
pokret u svijetu potjee od meleka, kako to kae Uzvieni: i onih koji ureuju stvar... (En-Nazit, 5); i onih koji rasporeuju stvar! (Ez-Zrijt, 4) To
su, kod onih to ispravno vjeruju i koji slijede poslanike, meleki, dok oni koji
ne vjeruju u poslanike i poriu Tvorca kau da su to zvijezde.
305
306
312
Kuran i sunnet ukazuju na vie vrsta meleka, sugerirajui njihovu zaduenost za razne vrste stvorenja, te da je Uzvieni Allah jedne meleke zaduio za brda, jedne za oblake i kiu, jedne za maternicu da vode proces
razvoja sperme sve do kraja njenog razvoja; zatim da je jedne meleke zaduio za ovjeka kako bi pamtili ono to on radi, brojali to i zapisivali; jedne je
zaduio za smrt, jedne za ispitivanje u mezaru, jedne za nebeska tijela da ih
pokreu; jedne za Sunce i Mjesec; jedne je zaduio za Dehennem i njegovo
potpaljivanje, za muenje njegovih stanovnika i njegovo punjenje; jedne je
zaduio za Dennet i njegovu izgradnju i zasaivanje, te za izradu njegovih
krasota... Prema tome, meleki su najvea Allahova vojska. Meu njima su
oni koji se jedan za drugim alju (El-Murselt, 1); i onih koji objavljuju
(El-Murselt, 3); i onih koji razdvajaju (El-Murselt, 4); i Objavu dostavljaju (El-Murselt, 5).
Meu njima su i: oni koji upaju grubo (En-Nzit, 1); oni koji vade
blago (En-Nzit, 2); oni koji plove brzo (En-Nzit, 3); oni koji nareenja izvravaju urno. (En-Nzit, 4)
Meu njima su i: oni u redove poredani i oni koji odvraaju, i oni koji
Opomenu itaju. (Es-Sfft, 1-3)
Zato je u svim ovim sluajevima upotrijebljena mnoina enskog
roda? Zato to se time oznaavaju skupine, grupe i zajednice, pa se na svim
tim mjestima podrazumijeva njihova jednina, tj. skupina, grupa, zajednica.
Meu njima su i meleki milosti i meleki kazne; zatim meleki zadueni
za noenje Ara (Prijestolja Boijega), meleki zadueni za ispunjavanje nebesa namazom, velianjem i slavljenjem Allaha te druge vrste meleka iji broj
zna samo Allah.
Izraz melek sugerira da je to poslanik koji provodi naredbu svog poiljaoca i da on u tome nema nikakvog vlastitog izbora, ve da sve pripada
Jedinom, Silnom; da oni samo izvravaju Njegovu zapovijest: Oni ne govore
dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. (El-Enbij, 27)
On zna ta su uradili i ta e uraditi i oni e se samo za onog kojim On
bude zadovoljan zalagati, a oni su i sami iz strahopotovanja prema Njemu
brini! (El-Enbij, 28); Boje se Gospodara svoga ponad sebe, i ine ono to
im se naredi. (En-Nahl, 50)
Prema tome, oni su cijenjeni Allahovi robovi; neki od njih stoje u redove poredani, a neki Mu stalno slavu izriu. Nema niti jednoga od njih a da
mu mjesto nije odreeno i on ga ne prelazi, permanentno obavlja ono to
313
314
308
315
309
Hadis je dobar (hasen) po osnovu drugog hadisa. Biljei ga Ed-Drekutni i dr. Ja sam, meutim, ustanovio da su oni hadisi koji su ga uzdigli na stepen dobrog hadisa zapravo dva izuzetno slaba hadisa, koji se ne mogu uzeti za potporu, to sam objasnio u knjizi Gjetu-l-merm
(4).
316
autoriteti vjere iz vremena poslije njih. Na njemu se ne zasniva nijedno naelo islamskog vjerovanja (akid), niti se za njeg vezuje ikakva znaajnija vjerska stvar. Stoga se i ne nalazi u jednom dijelu literature iz ove oblasti, a itava
jedna skupina uglednih uenjaka nije se uope htjela baviti njime. Govor o
tome kod egzoterijskih uenjaka (ulemu-z-zhir) uvijek u sebi nosi slabost
i nedoreenost. A Allah napuuje na ono to je ispravno.
U svom argumentiranju stava da su vjerovjesnici u prednosti u odnosu
na meleke on, pored ostalog, navodi i injenicu da je Allah melekima naredio da uine seddu Ademu, to samo po sebi sugerira njegovu prednost
nad njima, zbog ega je Ibls odbio to uiniti, pokazujui time svoju oholost,
rekavi: Evo ovoga koga si iznad mene u asti uzdigao! (El-Isr, 62)
Drugi kau: Sedda meleka (Ademu) predstavlja samo izvravanje
naredbe njihovog Gospodara, to je izraz njihovog oboavanja i pokornosti Njemu, uz odavanje poasti i potovanja Ademu, no to ne mora znaiti
nikakvu (njegovu) vrijednosnu prednost, kao to ni Jakubova sedda njegovom sinu, a.s., nije dokaz da mu je sin bolji od njega, i kao to davanje prednosti Kabi nad ljudima time to oni prema njoj padaju niice, izvravajui
tako zapovijed svoga Gospodara, ne znai da je ona bolja od njih. to se tie
Iblsovog odbijanja da niice padne pred Ademom ono je rezultat njegovog
suprotstavljanja izriitoj Boijoj rijei (nass) svojim vlastitim vienjem i pogrenom prosudbom da je on bolji od Adema. To je ona mala premisa, dok
je ona velika isputena, a ona implicira da vie vrijedan ne pada na seddu
manje vrijednom. Meutim, i jedna i druga premisa su pogrene.
Prva stoga to zemlja nadilazi vatru u veini svojih svojstava, pa je
Iblsa prevario njegov elemenat (od kojeg je stvoren), i on je na temelju toga
odbio uiniti seddu i pokazao oholost, jer je vatri svojstvena uzdignutost,
plahovitost, nestalnost, jogunastost, te kvarenje onog do ega dopre, spravanje toga, nitenje i sagaranje. Ademu je pak elemenat od kojeg je on
stvoren bio od koristi - rezultirao mu je pokajanjem (tevba), poniznou,
popustljivou i predavanjem Allahu, te priznanjem (svoje pogreke) i traenjem oprosta, jer su svojstva zemlje postojanost, mirnoa, vrstina, skromnost, pokornost, skruenost i poniznost tako da ono to se njoj primakne
klija, raste, razvija se i daje plod, suprotno vatri.
to se pak tie one druge premise, naime da vie vrijedan ne pada
na seddu manje vrijednom, ni ona nema svoga utemeljenja u istini, jer
je sedda bila pokornost Allahu, predstavljala je in izvravanja Allahove
zapovijedi. ak i kada bi Allah Svojim robovima naredio da seddu uine
317
318
319
320
321
322
ono najbolje to je stvoreno od zemlje, tako da on nema openit smisao naime, i svi drugi su stvoreni od zemlje!
Prvi kau: Kada smo govorili o boljosti dobrih ljudi nad njima, mislili
smo na ono kada oni dostignu svoju potpunost, kada stignu do svoje krajnje granice i dosegnu svoje krajnje domete, to se dogaa onda kada uu u
Dennet i postignu bliskost, kad se nastane na visokim stupnjevima i kada
im Milostivi podari jo vie Svoje blizine i kada im se otkrije da bi se naslaivali gledanjem u Lice Njegovo Plemenito.
Drugi kau: Radi se o tome da li se oni mogu nai u stanju kojim bi
prevazilazili meleke, ili bili s njima u ravni? Ako bi se utvrdilo da oni mogu
dospjeti u takvo stanje kojim bi nadilazili meleke, tada bi tvrdnja imala svoje
opravdanje, u protivnom ne bi.
Ono ime se argumentira stav da su meleki bolji od ljudi jesu i rijei
Uzvienoga: Mesihu nee biti zazorno da prizna da je Allahov rob, a ni melekima bliskim. (En-Nis, 172)
Lingvistiki je ustanovljeno da je ono za a se vezuje bolje od onog to
se dovodi u korelaciju sa njim. Tako nije korektno kazati: Ministru nee biti
zazorno da kralju bude sluga, kao ni policajcu, ni straaru itd., ali je korektno
rei: Policajcu nee biti zazorno da bude sluga vladaru, ni ministru!
U ovakvim konstrukcijama ide se od nieg prema viem pa, prema
tome, ako je utvreno da su oni bolji od Isa, a.s., to isto se mora konstatirati
i za druge, budui da niko nije ustvrdio da su oni bolji od nekih vjerovjesnika, a ne i od drugih.
Drugi su dali vie odgovora od kojih je najbolji, ili je jedan od najboljih:
da nema sporenja o boljosti melekove snage, sposobnosti, estine i veliine
njegovoga bia a u robovanju Bogu je skruenost, poniznost i pokornost,
i Isu, a.s., to nije zazorno biti, ba kao ni onome ko je moniji od njega,
snaniji i vei po svome biu. Ipak, iz ovakvih konstrukcija ne proishodi i
neminovan zakljuak da se radi o apsolutnoj boljosti u svakom pogledu.
Argumentira se i rijeima Uzvienoga: Reci: Ja vam ne kaem: U mene
su Allahove riznice, niti: Meni je poznat nevidljivi svijet, niti vam kaem: Ja
sam melek! (El-Enm, 50)
Ovakvo neto ima sljedeu implikaciju: Kada bih neto takvo rekao,
tvrdio bih da sam na viem poloaju od onog na kojem jesam, a ja to ne
tvrdim!
323
314
315
Ovo je samo dio hadisa koji biljei Muslim (VIII/56). Struno je elaboriran u Zillu-lDenneti (356).
Hadis je vjerodostojan (sahh) budui da ga biljee i El-Buhri i Muslim. Struno je elaboriran u knjizi Es-Sahha, pod brojem 2287.
Hadis je slab (daf). Meu njegovim prenosiocima nalazi se El-Hris ibn Ubejd el-Ejdi, koji se
smatra slabim prenosiocem zbog svog slabog pamenja. Tako rijei ejha Ahmeda akira: U
324
Drugi kau: Njegov prijenosni niz je sporan, tako da ne prihvatamo argumentiranje ovim hadisom dok se ne ustanovi njegova vjerodostojnost!
U zakljuku moemo kazati da ovo pitanje spada u marginalna pitanja zbog ega se veliki broj strunjaka iz temeljnih vjerskih disciplina nije
ni bavio njime, dok se Ebu Hanfe, kako smo kazali, suzdrao kod davanja
odgovora na njega. A Allah najbolje zna ta je tu ispravno.
to se pak tie vjerovjesnika i poslanika mi smo duni vjerovati u sve
poslanike koje je Allah spomenuo u Svojoj Knjizi, kao to smo duni vjerovati i da je Allah poslao i druge poslanike, mimo tih koje je spomenuo, te
u vjerovjesnike ija imena i broj zna samo Allah Koji ih je i poslao. Duni
smo, dakle, vjerovati u njih openito jer se Objava nije izjasnila o njihovom
broju. Uzvieni kae: ...i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali. (En-Nis, 164); I prije tebe smo poslanike
slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. (ElMumin, 78)
Duni smo vjerovati da su oni dostavili sve ono s ime su bili poslani,
onako kako im je Allah naredio, i da su to tako objasnili da niko od onih
kojima su poslati nije mogao to ne znati, niti mu je bilo dozvoljeno neto
drukije od toga. Uzvieni kae: A zar su poslanici bili duni to drugo ve
da jasno obznane? (En-Nahl, 35); A ako oni okrenu glave, pa ti si duan
samo da jasno obznanjuje. (En-Nahl, 82); Pa ako mu budete posluni, bit
ete na Pravom putu; - a Poslanik je jedino duan da jasno obznani. (EnNr, 54); I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako lea okrenete
- pa, Poslanik Na je jedino duan da jasno obznani. (Et-Tagbun, 12)
pogledu njega izraavala se rezerva, no bez osnova. Preteno miljenje je da ga treba smatrati
pouzdanim prenosiocem! treba odbaciti. Naime, imam Ahmed za njeg kae: Konfuzan je
u prenoenju hadisa. Ebu Htim kae: Nije snaan prenosilac. Hadisi koje prenosi mogu se
biljeiti, ali se ne mogu upotrebljavati kao argument! Ibn Hibbn kae: Bio je jedan od onih
koji su preesto sumnjali (u preciznost onoga to su prenosili) tako da je izaao iz kruga onih
ijim se hadisima moglo argumentirati ak i onda kad bi samo oni prenosili neki hadis. U
terminologiji, pak, vai pravilo da je oevidna ranjivost jaa od mogue prilagodljivosti. Iz
ovih rijei postaje jasno da se on smatra slabim prenosiocem zbog svog slabog pamenja.
Interesantno je da se ni od jednog imama ne prenosi stav da je on pouzdan prenosilac. Najbolje to je o njemu kazano jest ono to je rekao En-Nesi, naime da je dobar. Moe li, dakle,
ta konstatacija pobiti sve ono kompromitirajue to su imami kazali o njemu?!
Nakon toga naao sam jo jednu slabost u hadisu - radi se o tome da je on u konfrontaciji s
jaim predajama, te da se prenosi samo od tabiina (mursel). Na te slabosti ukazao je El-Bejheki u djelu ubu-l-mn (1/109). Kako nam prostor ne doputa da sve to ovdje pojasnimo,
moe se obratiti na djelo Ed-Dafa (5444).
325
326
govora i svojstvo gornjosti. Uzvieni kae: Svi ljudi su sainjavali jednu zajednicu, i Allah je (odozgo) slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i
opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu! (El-Bekare, 213); A on
je, zaista, knjiga zatiena, la joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava
(odozgo) od Mudroga i Hvale Dostojnoga! (Fussilet, 41-42); Oni kojima je
dato znanje dobro znaju da je ono to ti se (odozgo) objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na Put Silnoga i Hvaljenog! (Sebe, 6); O ljudi,
ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i lijek za vaa srca i uputstvo
i milost vjernicima. (Jnus, 57); Reci: On je vjernicima uputstvo i lijek!
(Fussilet, 44); Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog i u svjetlo koje
sputamo odozgo! (Et-Tagbun, 8)
Ovakvih primjera u Kuranu ima veoma mnogo.
O njegovim rijeima:
koji se u svojim molitvama okreu prema naoj kibli naziU One
vamo muslimanima i muminima, sve dok priznaju ono s ime je
doao Vjerovjesnik, s.a.v.s., i koji dre istinitim sve to je on rekao
i o emu je obavijestio.
Komentar:
Boiji Poslanik, s.a.v.s., kae: Ko obavlja na namaz, okree se prema naoj kibli
i jede meso ivotinje koju mi zakoljemo, on je musliman: ima sva prava kao i
mi, i obaveze kao i mi!316
Profesor - Allah mu se smilovao! - ovim rijeima ukazuje na to da su
islam i iman jedno, te da musliman ne izlazi iz islama poinjenjem nekog grijeha, ukoliko ne tvrdi da je taj grijeh dozvoljeno initi. Njegove rijei: ...koji
se u svojim molitvama okreu prema naoj kibli podrazumijevaju sve koji
tvrde da su u islamu i koji se u svojim namazima okreu prema Kabi, makar
se povodili za svojim strastima, ili inili grijehe, ukoliko ne poriu neto od
onog s im je doao Poslanik, s.a.v.s. Kasnije emo neto vie kazati o tom
316
Hadis biljei El-Buhri u poglavlju o namazu, posredstvom Enesa, i u njegovoj verziji stoji:
Ima pravo kao i svaki musliman, i obaveze kao i svaki musliman. Slian hadis biljei i Ebu
Dvud i drugi autori. Struno je elaboriran u Es-Sahhi (303).
327
O njegovim rijeima:
ne zalazimo u rasprave o Allahu bez znanja, niti se prepiremo
U Mi
o Allahovoj vjeri.
Komentar:
Profesor - Allah mu se smilovao! - ukazuje na potrebu odustajanja od neutemeljenih postavki skolastikih apologetiara (mutekellimn), i dranja
pokudnim njihovog znanja, budui da oni o Bogu govore bez znanja i bez
dokaza kojeg im je On dao: Oni se povode samo za pretpostavkama i za
onim za im due ude, a ve im je od Gospodara njihovog dola prava
uputa! (En-Nedm, 23)
Od Ebu Hanfe - Allah mu se smilovao! - prenose se sljedee rijei:
Niko ne treba da ita prozbori o Biu Boijem (Ez-Zt) - Allaha treba oslovljavati samo onim ime je On oslovio Sebe!
Jedan kae: Uzvieni Allah je rekao: Onoga koga sam obavezao da se
dri Mojih imena i svojstava obavezao sam ga na uljudnost, a onoga kome
sam otkrio stvarnost Svoga Bia obavezao sam na razorenje, pa izaberi
uljudnost, ili razorenje!
Ovo potvruje i injenica da se ono brdo, kojem je Allah otkrio Svoje
Bie, raspalo i sa zemljom sravnilo, da nije moglo ostati postojanim pred
veliinom Bia Boijega.
E-ibl kae: Nairoko raspredanje o Allahu predstavlja izlazak iz
okvira uljudnosti!
Njegove rijei: Niti se prepiremo o Allahovoj vjeri znae: Ne prepiremo se sa sljedbenicima Istine suprotstavljajui im se dilemama onih koji se
povode za vlastitim porivima, nastojei im poljuljati njihove stavove i predstaviti ih krivim, jer neto takvo znai pozivanje neemu to nema svoga
utemeljenja u istini, zamagljivanje istine i kvarenje vjere Islama.
328
O njegovim rijeima:
ne polemiziramo o Kuranu. Potvrujemo da je on govor GospoU Idara
svjetova, kojeg je odozgo donio Dibril Pouzdani i njemu poduio prvaka poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. On je, dakle, govor
Uzvienog Allaha i nije mu ravno nita od govora stvorenja. Ne
govorimo da je stvoren i ne proturjeimo zajednici muslimana.
Komentar:
Mogue je da je Profesor rijeima: Ne polemiziramo o Kuranu htio kazati:
Mi za nj ne govorimo onako kako govore oni koji su otili na stranputicu pa
se razili meu sobom i poeli polemizirati neistinom da bi njome potrali
istinu, ve kaemo: On je govor Gospodara svjetova, kojeg je odozgo donio Duh Pouzdani... pa do kraja ovog njegovog iskaza, a mogue je i da je
htio kazati ovo: Mi ne polemiziramo o utvrenim nainima uenja Kurana
(kiret) ve ga uimo onako kako je utvreno i kako je vjerodostojno preneseno. I jedno i drugo je pak istina. Ovo potonje potvruju rijei koje se
prenose od Abdullaha ibn Mesda - Allah bio zadovoljan njime! - a koje
glase: uo sam jednog ovjeka kako jedan ajet ui drukije od onog kako
sam uo da ga ui Boiji Poslanik, s.a.v.s., pa sam ga uzeo za ruku i s njim
otiao do Boijeg Poslanika, s.a.v.s., pa kad sam mu kazao o emu se radi, na
njegovom licu sam vidio da mu to nije bilo po volji. Obojica uite ispravno,
rekao je, i nemojte se razilaziti, jer su se oni prije vas meusobno razilazili
pa su propali! Hadis biljei Muslim.317
Boiji Poslanik, s.a.v.s., tako je zabranio razilaenje u kojem jedan uesnik spora porie istinu kod onog drugog, jer su oba uaa u svojim uenjima zastupala ispravnost. To je obrazloio injenicom da su se oni prije nas
tako razilazili meu sobom i da su zbog toga doivjeli propast. Iz tog razloga
je Huzejfa - Allah bio zadovoljan njime! - Osmanu rekao: Povedi rauna o
ovom ummetu da se ne pocijepa meu sobom, onako kako su se pocijepale
ranije zajednice!, pa je on ljude okupio oko jedinstvenog uenja Kurana,
317
329
330
Objava, tako da ni s njima, tj. s onim od njih koji nisu poinili nasilje, nije
doputeno raspravljati drukije nego na najljepi nain!? Tako se za nekoga
od njih kad neto pogrijei nee kazati da je nevjernik prije nego se za nj
ne donese nepobitan dokaz za to, neto za ta je Poslanik, a.s., rekao da
znai nevjerstvo ako se izostavi. Uzvieni Allah je, naime, pripadnicima ovog
ummeta oprostio ono to uine grekom, ili iz zaborava. Iz to razloga su
prve muslimanske generacije (selef) kudile one koji su se povodili za svojim
porivima i napominjali da se oni u krajnjem sluaju imaju zaustaviti i sabljom. Mi emo o ovome neto vie kazati kasnije, ako Bog da, kod Profesorovih rijei: I drimo da je jedinstvo muslimana (demt) istina i ispravnost,
a da je razjedinjenost zastranjenje i kazna.
to se tie Profesorovih rijei: Potvrujemo da je on govor Gospodara
svjetova o tome smo govorili ranije kad smo objanjavali njegove rijei: I
da je Kuran Allahov govor, koji je potekao od Njega kao jeziki izriaj na
nama nepoznat nain.
Njegove, pak, rijei: ...kojeg je odozgo donio Duh Pouzdani (E-uar,
193) podrazumijevaju Debrila, a.s., koji je nazvan duhom s obzirom na
to da je donosio Objavu poslanicima iz ljudske vrste - neka su na svima
njima Allahovi blagoslovi! - kojom se ljudska srca odravaju u ivotu. On
je pouzdan do krajnjeg stepena pouzdanosti, neka su Allahovi blagoslovi
na njemu! Uzvieni kae: ...donosi ga Dibrl Pouzdani, na srce tvoje, da bude onaj koji opominje na jeziku arapskom jasnom. (E-uar, 193-195);
Kuran je, zbilja, kazivanje Izaslanika Plemenitog, monog, od Gospodara
Prijestolja cijenjenog, kome se drugi potinjavaju, tamo pouzdanog! (EtTekvr, 19-21)
Ovako je predstavljen Debril, za razliku od rijei Uzvienog: Doista je Kuran govor poslanika plemenitog, a ne govor pjesnika nekog... (ElHkkah, 40-41) gdje je spomenuti poslanik Muhammed, s.a.v.s.
Profesorove rijei: i njemu poduio prvaka poslanika eksplicitno
naznaavaju da ga je (Kuranu) poduavao Debril te pobijaju umisao
karmita i dr. da je on Objavu u sebi utio kao nadahnue.
Njegove rijei: Ne govorimo da je stvoren i ne proturjeimo zajednici
muslimana upozoravaju na to da onaj ko iznosi tvrdnju da je Kuran stvoren
time proturjei zajednici muslimana, budui da su prve muslimanske generacije, bez izuzetka, bile saglasne u tome da je Kuran zbiljski, nestvoreni Allahov govor. tavie, njegove rijei; i ne proturjeimo zajednici muslimana
331
O njegovim rijeima:
nikog od onih koji se okreu prema kibli ne proglaavamo neU Ivjernikom
zbog nekog grijeha, ukoliko on taj grijeh ne smatra
dozvoljenim, niti tvrdimo da u sluaju kad postoji ispravno vjerovanje (mn) poiniocu grijeha grijeh ne kodi.
Komentar:
Pod onima koji se okreu prema kibli Profesor podrazumijeva one koji
su spomenuti kod njegovih rijei: One koji se u svojim molitvama okreu prema naoj kibli nazivamo muslimanima i muminima; naime, sve
dok priznaju ono s ime je doao Vjerovjesnik, s.a.v.s., i koji dre istinitim
sve to je on rekao i o emu je obavijestio. Time implicite odgovara haridijama, koji su zastupali stav da se ovjek za svaki grijeh moe nazvati
nevjernikom.
Znaj - Allah se smilovao i tebi i nama! - da je podruje kvalificiranja
nevjerstvom, ili pak nekvalificiranja njime, podruje u kojem je dolo do
velike smutnje i nevolje, do velikog broja razlaza, gdje su iznesene najrazliitije proizvoljnosti i stajalita i suelili se njihovi dokazi. Ljudi se u pogledu
kvalificiranja nevjerstvom za odreena stajalita i kriva vjerovanja, koja su
u konfrontaciji sa onom istinom o tome s kojom je Allah poslao Svoga Poslanika, ili za koja neki vjeruju da su u konfrontaciji sa njom, dijele na dvije
ekstremne i jednu umjerenu kategoriju. Sutina njihovog razmimoilaenja
jeste u tome da li treba kvalificirati nevjerstvom praktine poinitelje velikih
grijeha, ili ne treba.
Jedna skupina kae: Mi nikog od onih koji se okreu prema kibli neemo nazvati nevjernikom! i time generalno odbacuju kvalificiranje nevjerstvom, i pored injenice da meu onima koji se okreu prema kibli ima
i licemjera, od kojih su neki, prema Kuranu, sunnetu i jedinstvenom stavu
muslimana, u veem nevjerstvu od Jevreja i krana, dok neki elemente
nevjerstva ispolje samo onda kad im se ukae prilika za to, dok se inae
332
Tj. oitovanja pripadnosti islamu, dva posvjedoenja: a) da nema drugog boga osim Allaha
i b) da je Muhammed Boiji rob i Boiji poslanik. (Nap. prev.)
333
334
319
Hadis je dobar (hasen) kako i sam autor kae, Allah mu se smilovao! Meu njegovim prenosiocima nalazi se i Ikrime ibn Ammr, kojim Muslim argumentira hadise, premda pri
njemu ima slabosti.
335
336
zasmijavao Boijeg Poslanika, s.a.v.s. Meutim, Boiji Poslanik, s.a.v.s., bievao ga je zbog pijenja alkohola, pa kad je jednoga dana doveden pred njega
i on ponovo naredio da ga izbiuju, jedan ovjek je rekao: Allahu moj, spusti
prokletstvo na njega! Na to je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ne proklinji ga!
(Tako mi Allaha, koliko ja znam) on voli Allaha i Njegovog Poslanika!321
Ovo je neto u pogledu ega ne postoji ni najmanja sumnja kod mnogih skupina i najviih autoriteta znanja i vjere. Meu njima su i neke izjave
dehmija, murdija, kaderija, iija ili haridija. Meutim, predvodnici u znanju i vjeri tu novotariju nisu prihvatali u cijelosti ve samo jedan njen dio, pa
su se stoga sljedbenici tih poriva vezivali za uvene frakcije (tavif) iz prvih
muslimanskih generacija. Jedna od velikih mahana pobornika novotarija u
vjeri bila je ta to su jedni druge etiketirali nevjerstvom, dok je jedna od
pozitivnosti ljudi od znanja bilo to to su takve oznaavali grenicima, a ne
nevjernicima.
No, ovdje je ostala jedna nejasnoa u Profesorovom govoru - Allah
mu se smilovao! - a to je da je sam Zakonodavac neke grijehe nazvao nevjerstvom. Uzvieni, naprimjer, kae: A oni koji ne sude prema onome to
je Allah, d.., objavio, oni su pravi nevjernici! (El-Maide, 44) Boiji Poslanik,
s.a.v.s., kae: Psovati muslimana322 je grijeh, a ubiti ga je nevjerstvo!323 Hadis
biljee i Buhri i Muslim posredstvom Ibn Mesda.
Poslanik, a.s., jo kae: Nemojte da biste se poslije mene vratili nevjerstvu pa jedni drugima sjekli glave!324 Kada ovjek svom bratu rekne:
Nevjernie!, tada je jedan od njih dvojice doista nevjernik!325 Hadis biljee i
Buhri i Muslim posredstvom Ibn Omera, Allah njime bio zadovoljan!
Poslanik, a.s., jo kae: U kome se nau etiri svojstva, taj je isti licemjer, a u kome se nae neto od njih u njemu se nalazi neto licemjerstva
sve dok ga ne odagna od sebe. Ta etiri svojstva su: kad govori - lae; kad
obea - ne ispuni obeanje; kad mu se neto povjeri - iznevjeri; kad se
prepire - bestidan je!326
323
321
322
324
325
326
337
328
338
Kako se vidi, ubica se ne tretira kao osoba izvan skupine vjernika. tavie, naziva se bratom onoga ko polae pravo na pravino poravnanje, a
nema sumnje da se tu misli na bratstvo po osnovi vjere. Uzvieni, takoer,
kae: Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih! - pa sve do rijei: ...
Vjernici su samo braa, zato pomirite svoja dva brata... (El-Hudurt, 9-10)
Jasni tekstovi Kurana, sunneta i konsenzusa muslimanskih uenjaka
ukazuju na to da se bludnik, kradljivac i klevetnik nee pogubiti, ve da e
se nad njima izvriti erijatom predviena kazna za djelo koje su poinili, to
dokazuje da takav nije otpadnik od vjere (murtedd).
U Zbirci vjerodostojnih hadisa (Es-Sahh) navode se sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Onaj od vas ko je uinio neku nepravdu prema svome bratu u pogledu njegove asti ili neega drugog, neka odmah danas od
njega zatrai halala prije nego (doe vrijeme kad) nee biti dirhema i dinara,
kada e se od njegovih dobrih djela, ako ih bude imao, oduzimati u visini
nepravde koju mu je nanio, pa ako ne bude imao dobrih djela, uzimat e se
loa djela onoga kome je nanio nepravdu i nabacivati na njega, a potom e
biti baen u Vatru!332 Hadis biljee i Buhri i Muslim.
Ovim se potvruje da e i nasilnik imati dobrih djela iz kojih e se
podmirivati pravo onoga kome je uinio nasilje.
U Zbirci vjerodostojnih hadisa (Es-Sahh) navodi se da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., jednom upitao: Za koga vi meu sobom kaete da je muflis333? Prisutni su odgovorili: Muflis je kod nas onaj ovjek koji je ostao bez dirhema
i dinara! Muflis je, rekao im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ovjek koji se na Sudnjem danu pojavi s dobrim djelima poput planina golemih, ali kad doe:
ovoga je psovao, ovoga materijalno zakinuo, ovome krv prolio, ovoga oklevetao, ovoga udario, pa ovaj to poravna iz njegovih dobroinstava, i onaj
poravna iz njegovih dobroinstava, pa ako mu nestane dobrih djela prije
nego se svima odui, uzme se od njihovih grijeha i nabaci na njega, a zatim
se on baci u Vatru!334 Hadis biljei Muslim.
332
333
334
339
340
341
ejh Ahmed kir kae: Ovo je poput onoga ime su na kunju stavljeni neki muslimani i
muslimanke koji su studirali evropske zakone, i koji su te zakone upili u svoja srca, oduevili se njima i stali u njihovu odbranu, po njima poeli suditi i promovirati ih, bijui odgojeni
od razorno djelujuih misionara, neprijatelja islama. Neki od njih to neprijateljstvo izraavaju otvoreno, a neki prikriveno, ali skoro da su svi isti. No, Allahovi smo i Njemu emo se
vratiti!
342
O njegovim rijeima:
nadamo se da e onim vjernicima koji su bili dobroinitelji oproU Istiti
i uvesti ih u Dennet Svojom milou, ali nismo im sigurni za
to, niti im potvrujemo sa sigurnou da e ui u Dennet. Za one
od njih koji su loe postupali molimo se za oprost grijeha i bojimo
se za njih, ali ne mislimo da za njih nema nade.
Komentar:
Vjernik je duan da vjeruje u ovo to je rekao Profesor - Allah mu se smilovao! - kako u pogledu sebe, tako i u pogledu drugoga. Uzvieni kae: Oni
kojima se oni mole sami trae naina kako e se to vie Gospodaru svome pribliiti i nadaju se milosti Njegovoj i plae se kazne Njegove. A kazne
Gospodara tvoga svako treba da se uva! (El-Isr, 57); I ne bojte ih se, a
bojte se Mene, ako ste vjernici! (Alu Imrn, 175); I samo se Mene uvajte!
(El-Bekare, 40); I samo se Mene bojte! (El-Bekare, 41); Njih se ne bojte,
Mene se bojte! (El-Bekare, 150) I pohvalno se izrazio o onima koji imaju
straha, rekao je: Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i
oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju... (El-Muminn, 57-58) sve do
Njegovih rijei: Oni hitaju da ine dobra djela i radi njih druge pretiu. (ElMuminn, 61)
U Musnedu i kod Tirmizija navodi se sljedea Aiina izjava: Upitala
sam: Boiji Poslanie, da li se Allahove rijei: I oni koji od onoga to im se
343
daje udjeljuju i ija su srca puna straha (El-Muminn, 60) odnose na onog
koji ini blud, pije alkohol i krade!? Ne, keri Siddkova, kazao je on, ve se
odnose na ovjeka koji posti, klanja i daje sadaku i boji se da mu to nee biti
primljeno kod Allaha!336
Hasan - Allah bio zadovoljan sa njim! - rekao je: Radili su, Allaha mi,
djela kojima su izraavali pokornost Bogu i trudili se u tome, i uz to se bojali
da im to nee biti primljeno. Vjernik u sebi objedinjuje dobroiniteljstvo i
strah, a licemjer grijeenje i bezbrinost. Uzvieni kae: Oni koji vjeruju i koji
se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti, a
Allah prata i samilostan je! (El-Bekare, 218)
Pogledaj kako je njihova nadanja vezao za ispravno vjerovanje i ona
bogougodna djela! Nade, dakle, moe biti samo onda kada se zadovolje
pretpostavke koje nalae Allahova mudrost, Njegov zakon, Njegova svemo, Njegova nagrada i plemenitost.
Kada bi se neki ovjek koji posjeduje zemlju nadao prihodima sa nje
koji e mu biti od koristi, a tu zemlju zapostavio i ostavio je neuzoranu i
nezasijanu, i potom oekivao da e od nje ubrati prihode ba kao i onaj koji
ju je orao, obraivao, sijao i nadzirao je, ljudi bi ga smatrali najveim glupakom! Isti je sluaj i s onim koji se nada i misli da e imati dijete bez spolnog
odnosa, ili da e bez stjecanja znanja i punog nastojanja i elje postati najvei uenjak svoga vremena i sl. Takav je i onaj koji optimistino i sa snanom
nadom oekuje uspjeh i dosezanje najviih stupnjeva u vjenom blagostanju bez djela pokornosti Bogu i bez nastojanja da se priblii Allahu Uzvienom izvravanjem Njegovih naredbi i izbjegavanjem Njegovih zabrana.
Ono to treba znati jeste da nada onoga koji se neemu nada mora
biti propraena sa vie stvari. Jedna od njih je da voli ono emu se nada;
druga je da se plai da mu to ne izmakne; trea je ulaganje napora da doe
do toga, koliko mu to bude mogue. Tako ono nadanje koje ne proprati
nita od toga predstavlja samo pustu elju. Realno nadanje i pusta elja su
pak dvije razliite stvari. Prema tome, svaki onaj koji se nada posjeduje i
strah, a kad strahuje onda on putem ide to bre moe bojei se da mu se
ne izjalovi nada. Uzvieni kae: Allah nee oprostiti da Mu se to pripisuje
u Boanstvenosti Njegovoj, a oprostit e manje grijehe od toga kome On
hoe! (En-Nis, 48, 116)
336
344
337
Hadis je slab (daf) i ne biljei ga Taberni, nego Ahmed (VI/240) i Hkim (IV/575-276),
koji kae da mu je prijenosni niz vjerodostojan (sahh)! Zehebi mu je, meutim, replicirao
rijeima: to se tie Sadeke, njega strunjaci oznaavaju kao slabog prenosioca, dok je Ibn
Bbunus nedovoljno poznat!
345
346
338
341
339
340
Aff kae: Vidi iz kojih razloga se ovjek razrjeava kazne u Fetvama ejhu-l-islama Ibn
Tejmije, str. 487-501.
Hadis je dobar (hasen), a struno je elaboriran u djelu Er-Revdu-n-nadr (855).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Ebu Seda i Ebu Hurejrea.
Hadis je slabog prijenosnog niza, ali ispravnog znaenja. Ahmed akir u svom komentaru
ovdje kae: Ovaj Ebu Bekrov hadis nalazi se u Musnedu pod brojem 68 sa naim komentarom, s tim da se tamo na poetku hadisa kae da je Ebu Bekr rekao: Boiji Poslanie, kako
je mogue biti ispravan nakon ovog ajeta?!... Pa, za svako loe djelo koje smo uradili bit
emo kanjeni!? Takoer, tamo nema Ebu Bekrovih rijei: Objavljen je kimolomac!, to
je slab (daf) hadis, s prekinutim prijenosnim nizom. Stoga je komentatoru bilo primjerenije da je naveo Ebu Hurejreov hadis koji se u Musnedu nalazi pod brojem 7380, u kojem
stoji da je, nakon to je ovaj ajet objavljen to muslimanima veoma teko palo i u njima
izazvalo veliku zabrinutost pa su se u vezi s tim poalili Boijem Poslaniku, s.a.v.s. Na to im
je on rekao: Nastojte biti to blii onome to je objavljeno i postupati to bolje moete, a
svaka tekoa koja zadesi muslimana predstavlja njegovu otkupninu (za grijehe), pa ak
i ogrebotina koju zadobije! Ovo je vjerodostojan (sahh) hadis, biljee ga Muslim u svom
Sahhu (II/282), s tim da kod njega na kraju stoji: ak i trn koji ga ubode. Da se komentator
obratio na tumaenje ovog ajeta svoga uitelja Ibn Kesra (II/590-856), tu bi naiao na Ebu
347
342
Hurejreov hadis i druge hadise slinog sadraja od kojih neki imaju vjerodostojniji prijenosni niz od Ebu Bekrovog hadisa. On se nalazi i u Musnedu Ebu Bekra es-Sidika autora
hafiza hadisa Ebu Bekra el-Mervezija (br. 20 i 111), izdava El-Mektebu-l-islami, u redakcijskoj obradi profesora uajba el-Arnauta, i od Ebu Bekra es-Siddka - Allah bio zadovoljan
njime! - prenosi se dvama slabim prijenosnim nizovima.
Ovo je samo dio hadisa kojeg El-Buhri biljei u poglavljima: Nepravde i Tankoutnosti, te
Ahmed (III/13, 63, 74) posredstvom Ebu Hurejrea od Poslanika, s.a.v.s. Kod Muslima ga,
pak, nisam naao, niti ga je Sujti njemu pripisao.
348
O njegovim rijeima:
potpune sigurnosti i osjeaj beznadenosti izvode iz islaU Osjeaj
ma. Za one koji se okreu prema Kabi ispravan put je onaj izmeu
to dvoje.
Komentar:
ovjek mora biti izmeu straha i nade. Istinit i pozitivan strah je onaj strah
koji stoji kao brana izmeu ovjeka i Allahovih zabrana, pa ako pree tu
granicu tada postoji bojazan da ovjeka ne zahvate oaj i beznae. Pozitivna, pak, nada je ona koju gaji onaj koji radi u pokornosti Allahu, prema
Allahovom svjetlu - takav se nada Njegovoj nagradi; ili koju gaji onaj koji
je poinio neki grijeh a zatim se Allahu pokajao za njega - takav se nada
Njegovom oprostu. Uzvieni kae: Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na
Allahovu putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti, a Allah prata i samilostan je. (El-Bekare, 218)
Meutim, ako ovjek prelazi granicu u nedomjernosti i grijeenju, nadajui se Allahovoj milosti bez vlastitoga djela, tada je posrijedi zavedenost,
pusto nadanje i lana nada. Ebu Al er-Ruzbri - Allah mu se smilovao!
343
349
- rekao je: Strah i nada su poput dva ptiija krila - ako se oba raire ptica
poleti i uspjeno leti, a ako jedno krilo bude krnjavo krnjav e biti i ptiiji let;
ako pak ostane bez oba krila, ptica se moe smatrati mrtvom!
Allah se pohvalno izrazio o onima koji u sebi gaje strah i nadu, rekao
je: Da li je onaj koji u nonim asovima u molitvi vrijeme provodi padajui
licem na tlo i stojei, strahujui od onoga svijeta i nadajui se milosti Gospodara svoga (Ez-Zumer, 9); Bokovi njihovi se postelja liavaju i oni se
Gospodaru svome iz straha i elje klanjaju. (Es-Sedda, 16) Prema tome,
nada zahtijeva strah, jer da nije straha ona bi bila sigurnost. Isto tako, strah
nalae nadu, jer da nije nade on bi bio beznadenost i oaj. Od svakog koga
se boji ti bjei, osim od Allaha. Njega ako se boji, ti Njemu i bjei! Tako
onaj koji se boji bjei od svoga Gospodara svome Gospodaru!
Autor knjige Menzilu-s-sirn - Allah mu se smilovao! - kae: Nada
je najslabija muridova postaja! Meutim, te su njegove rijei upitne. Naime,
nada i strah, onako kako smo ih mi predstavili, spadaju u najasnije muridove postaje. U Sahhu se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei:
Uzvieni Allah kae: Ja sam onakav kakav Moj rob misli da sam, pa neka
misli o Meni ta hoe!344
U Muslimovom Sahhu se navodi sljedea Dbirova izjava: uo sam
Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je, tri dana prije nego e preseliti, rekao: Neka
niko od vas ne umre a da nema lijepo miljenje o svome Gospodaru!345 Stoga se kae: Kod ovjeka u bolesti nada treba biti izraenija od straha, za razliku od vremena zdravlja, kad strah treba biti izraeniji od nade. Neki kau:
Ko Allaha oboava samo iz ljubavi, on je otpadnik od vjere (zindk), a ko Ga
oboava samo iz straha, on je harurija!346
344
345
346
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ebu Hurejrea, s tim da se
tamo nalaze i rijei: ...i Ja sam sa njim kada Me spomene Hadis je ve jednom navoen
(pod br. 355), takoer vezan za Sahh. Meutim, ovdje ga vezivati za Sahh je pogreno.
Ispravno je da ga, u ovakvom obliku, biljei Ahmed, posredstvom Ebu Hurejrea, i u njegovom prijenosnom nizu nalazi se Ibn Leha, no potvruje ga hadis koji prenosi Vasila, a
koji takoer biljei Ahmed i neki drugi autori s vjerodostojnim prijenosnim nizom. Ibn
Hibbn, Hkim i Zehebi ga oznaavaju vjerodostojnim, a struno je elaboriran u Es-Sahhi
pod brojem 1663.
Hadis biljei Muslim i neki drugi autori, kako stoji u djelu Ahkmu-l-deniz (str. 3).
Harrija - izraz nastao prema jednome mjestu, dvije milje udaljenom od irakog grada
Kufe u vremenu etvrtog halife Alije ibn Ebu Taliba (vladao od 35. do 40. po H.), u koje se
bila sklonila jedna grupa njegovih protivnika (hridija), koja je pokazivala izniman strah
od Allaha. Tako su sve one koji su pretjerivali u svom bogosluju - iz pretjeranog straha od
Allaha - poeli nazivati harrijama. (Nap. prev.)
350
O njegovim rijeima:
ne izlazi iz imana, osim poricanjem onoga to ga je i uvelo
U ovjek
u njega.
Komentar:
Profesor ovim sugerira odgovor haridijama i mutezilijama koji stoje na stanovitu da poinitelj velikog grijeha izlazi iz imana. Usto, ovo je potvrivanje
onoga to je ranije rekao, naime da nikog od onih koji se okreu prema kibli
ne proglaavamo nevjernikom zbog nekog grijeha, ukoliko on taj grijeh ne
smatra dozvoljenim, o emu je ve bilo govora.
O njegovim rijeima:
vjerovanje (iman) - to je izgovaranje jezikom i potvriU Ispravno
vanje srcem. Svi propisi i objanjenja koji su vjerodostojno preneseni od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., istina su. Ispravno vjerovanje je
jedno, a vjernici su u osnovi jednaki - meu sobom se razlikuju
po strahu i bogobojaznosti, po suprotstavljanju strastima i po dranju onoga to je prioritetno.
Komentar:
Ljudi su se razili o tome ta se podrazumijeva pod ispravnim vjerovanjem
(iman). Malik, afija, Ahmed, Evzai, Ishak ibn Rahevejh i drugi hadiski stru-
351
352
347
Puno ime mu je Mejmn ibn Muhammed Ebu-l-Men en-Nesefi el-Hanefi, strunjak za filozofiju erijatskog prava i apologetike. ivio je u Semerkandu, a potom u El-Buhri. Napisao je vie djela (418-508).
353
Ali, da li to to se trai od ljudi ulazi u sastav naziva: ispravno vjerovanje (iman), ili taj naziv obuhvata samo jedno od tog dvoga, tj. samo jeziko
oitovanje, dok je djelo odvojeno od njega i ne potpada pod taj naziv kada
se spomene samostalno, a kada se oboje nazovu tim imenom tada se djelo
tu navodi samo metaforino? Ovo je ono oko ega postoji sporenje.
Oni su jedinstveni u stavu da je onaj, ko srcem povjeruje i jezikom izrazi
oitovanje svog vjerovanja, a sustegne se da i (propisana) djela vri svojim
organima, grenik, nepokoran Allahu i Njegovom Poslaniku, te da je zasluan da se nad njim izvri izreena prijetnja. Meutim, meu onima koji su
miljenja da djela ne ulaze u sastav nazivnika ispravno vjerovanje (iman),
jedan kae ovako: Budui da je ispravno vjerovanje (iman) jedna te ista stvar,
moj iman je kao i iman Ebu Bekra es-Siddka i Omera - Allah bio zadovoljan
njima dvojicom! - i, tavie, kao i iman vjerovjesnika i poslanika, i Debrla i
Mkila, a.s.!, to je, naravno, neumjereno. Naime, nevjerovanje je u odnosu
na vjerovanje poput sljepoe u odnosu na vienje, dok se oni koji vide, dakako, meusobno razlikuju u pogledu jaine svoga vida: jedni vide samo nou,
a drugi nou ne vide; neki vide samo debelu ne i tanku crtu, osim uz povealo i sl.; neki vide samo iz neuobiajene blizine, a neki suprotno od toga.
Iz tog razloga je Profesor - a Allah najbolje zna! - rekao da su vjernici
u osnovi jednaki ukazujui na to da se ta jednakost odnosi samo na naelo
vjerovanja,348 a ne i na jednakost u svakom pogledu. Naprotiv, svu razliitost
intenziteta svjetlosti La ilahe illallah u srcima vjernika poznaje samo Allah
Uzvieni! U srcima nekih ljudi svjetlost La ilahe illallah je poput Sunca; kod
nekih je poput blistave zvijezde, kod nekih je poput ogromne svijee; kod
nekih je poput plamtee arulje, a kod nekih tek poput slabane arulje.
Tako e se i na Sudnjem danu s njihove desne strane i ispred njih svjetlost
pokazivati upravo u tim omjerima, tj. shodno jaini njihovog imana u srcima i stupnja tevhda (jednobotva) u teoriji i praksi. U onoj mjeri u kojoj
svjetlost te maksime bude jaka i golema u toj mjeri e i sagorijevati sumnje
i strasti, tako da e biti i takvih situacija kada nee naii ni na jednu strast,
sumnju ili grijeh a da je nee sagoriti. Takvo e biti stanje onog koji je bio
(potpuno) iskren u svom tevhdu, jer je nebo njegovoga imana bilo zatieno kamenovanjem svakog kradljivca.
Ko ovo shvata, shvatit e i Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Allah je Vatri
uinio zabranjenim onog ko je izgovorio: La ilahe illallah, elei time samo
348
354
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Itbna ibn Mlika.
Slino biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Itbna.
Hadis je vjerodostojan (sahh), prenosi ga Abdullah ibn Amr; biljee ga: Ahmed, Tirmizi
i drugi autori, a struno je elaboriran u djelu El-Ehdsu-s-sahha, pod br. 135 i na drugim
mjestima. Tekst hadisa bit e naveden kasnije, pod br. 567 (u izvorniku).
355
jest obaveza onih koji su s tim upoznati - kao to je, naprimjer, bio sluaj s
Negusom i njemu slinim.
to se, pak, tie poveavanja vjerovanja djelima i (sranim) potvrivanjem koje zahtijeva sranu aktivnost i postupke organa, ono je potpunije od
onog potvrivanja koje to ne zahtijeva. Naime, znanje po kojem njegov posjednik postupa potpunije je od znanja po kojem ne postupa. Prema tome,
odsustvo sutine ukazuje na slabost forme. Stoga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Onaj koji je (samo) obavijeten o neemu nije kao oevidac toga!352
Kada je Msa, a.s., obavijeten da je njegov narod poeo oboavati tele, nije
tada bacio ploe, ve onda kad ih je vidio kako ga oboavaju. To nije bilo
stoga to je Musa sumnjao u Allahovu obavijest, ve stoga to izvijetena
osoba, makar potpuno vjerovala izvjestiocu, ipak ne moe pojmiti [ono o
emu je izvijetena onako] kako to moe onaj ko je bio oevidac toga - kao
to je rekao Ibrahim, Allahov prijatelj, neka su na njemu i na naem vjerovjesniku Muhammedu mir i blagoslovi Boiji, naime: Gospodaru, pokai
mi (da vidim) kako mrtve oivljava! Allah ree: Zar ne vjeruje? Vjerujem,
ree on, ali bih da mi se srce smiri! (El-Bekare, 260)
Isto tako, onaj ko je, npr., duan obaviti had i dati zekat njega njegovo
vjerovanje obavezuje da ima i znanje o onom to mu je nareeno i da vjeruje da je Allah njega obavezao neim ime nije obavezao nekog drugog (da
vjeruje u to), osim u opoj formi. U ovom sluaju on je obavezan imati detaljno vjerovanje. Isto je i s ovjekom koji tek prihvati islam - on je duan to
izraziti na jedan openit nain, a potom kad doe vrijeme namaza duan je
vjerovati u njegovu obaveznost i obaviti ga. Prema tome, ljudi nisu jednaki
u vjerovanju koje im je nareeno. Onaj ije srce bude ispunjeno odlunim
potvrivanjem imana kojem se ne moe suprotstaviti ni strast ni sumnja,
uz njega nesumnjivo nee izraziti neposluh Bogu. Da nije strasti i sumnje, ili
samo jedne od njih, ovjek uope ne bi bio neposluan, meutim njegovo
srce se u tim trenucima pozabavi nepusluhom koji ga spopadne pa iz njega
iili ona potvrda vjerovanja i ona prijetnja koja je izreena za taj in, te on
poini grijeh. Upravo iz toga razloga - a Allah najbolje zna! - Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: Bludnik, dok bludnii, nije vjernik!353
352
353
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljee ga Ahmed (1/215, 271), Taberni, Hatb i drugi autori
s vjerodostojnim prijenosnim nizom, no u ovakvoj formi: Vijest nije kao oevidnost! (V.:
Tahrdu-l-Mikt) (5738).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i ve je jednom navoen (pod br. 373/u
izvorniku).
356
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljee ga Ebu Dvud i Hkim, koji ga je oznaio vjerodostojnim, kao i Zehebi. Struno je elaboriran u djelu Es-Sahha (509).
357
358
359
355
356
360
358
359
360
361
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea. Navedeni
oblik hadisa nalazi se kod Muslima, uz neznatnu razliku. Struno je elaboriran u Es-Sahhi,
u njenom etvrtom svesku, pod br. 1769, ije je tampanje u toku.
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i dio je prethodnog hadisa.
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljee ga: Ebu Dvud, Ibn Hibbn, Hkim, Ahmed i drugi
autori.
Hadis je dobar (hasen); biljee ga: Ebu Dvud, Ibn Mde, Hkim, Ahmed i Taberni, a
struno je elaboriran u Es-Sahhi, pod brojem (341). Pod izrazom neuglaenost podrazumijeva se skromnost u odijevanju, odnosno izbjegavanje provokativnosti u tome.
Muslim biljei obje verzije, a struno je elaboriran u djelu Tahrdu mukileti-l-fakri, pod
br. 66, kao i u Sahh Ebi Davud, pod br. 1034.
361
363
362
kojom se oznaava pripadnost islamu. Isto tako i djela imaju dvije vrste: djelo
srca a to su njegova namjera i njegova iskrenost, i djelo organa. Tako, ako bi
ovo etvero ieznulo, ieznuo bi i iman u cijelosti, a ako bi ieznula samo
srana potvrda (tasdku-l-kalb), tada ni ono preostalo ne bi bilo od koristi, jer
je ona uvjet da bi se i oni mogli smatrati korisnima. Ako bi pak ostala srana
potvrda a ostalo ieznulo, onda bi to bilo poprite bitke!
Nepokornost organa neminovno znai i nepokornost srca. Kada bi,
dakle, srce bilo pokorno i posluno, tada bi pokorni i posluni bili i organi.
Usto, nepokornost i neposlunost srca neminovno znai odsutnost srane
potvrde (tasdk) koja je neizbjena pretpostavka pokornosti. Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: U tijelu ima jedna grudva mesa - ako je ona zdrava zdravo
je i ostalo tijelo, a ako je nezdrava nezdravo je, zbog toga, i ostalo tijelo. Ta
grudva mesa jest srce!364 Prema tome, kod onoga ije je srce zdravo nesumnjivo je je zdravo i tijelo, to nije sluaj i kad je stvar obrnuta. Stoga, tvrdnja
da se gubitkom jednoga dijela imana nuno gubi i cijeli iman mora biti pojanjena: ukoliko se pod tim misli na to da tada skupna struktura prestaje
biti objedinjena na nain na koji je to bila do tada, onda je ona prihvatljiva,
inae gubitak jednog njenog dijela ne znai samim tim i gubitak ostalih dijelova, ve se time samo naruava njena potpunost.
Dokaza o poveavanju i smanjivanju imana ima veoma mnogo u
Kuranu, sunnetu i u onome to su nam ostavile prve muslimanske generacije. Jedan od njih jesu i rijei Uzvienoga: A kad im se rijei Njegove kazuju, one im vjerovanje (iman) poveavaju! (El-Enfl, 2); A Allah e poveati uputu onima koji Pravim putem idu! (Merjem, 76); I da se onima koji
vjeruju vjerovanje povea! (El-Muddessir, 31); On ulijeva smirenost u srca
vjernika da bi im se postojee vjerovanje jo povealo! (El-Feth, 4); One
kojima je, kad su im ljudi rekli: Neprijatelji se okupljaju radi vas, treba da
ih se priuvate!, to jo povealo vjerovanje, pa su rekli: Dovoljan je nama
Allah, divan je On zatitnik! (Alu Imrn, 173)
Moe li se, dakle, kazati da se u ovom ajetu i u onom prije njega govori
o uveavanju imana u Onoga u koga se vjeruje!? Da li se u rijeima ljudi:
Neprijatelji se okupljaju radi vas, pa ih se priuvajte! radi o nadodatku na
vjerozakonski propis? I da li se u ulijevanju smirenosti u srca vjernika radi o
364
Ovo je samo dio hadisa koji biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom
Numna ibn Bera, a struno je elaboriran u djelu Gjetu-l-merm f tahrdi-l-hall ve-lharm, pod br. 20.
363
365
366
Hadis je apokrifan (mevd), upravo zbog ovog Ebu-l-Muhezzema, za kojega je ube tvrdio da izmilja hadise, kako je to rekao i komentator, ali i drugi. I Ebu Muta su, takoer,
El-Dzekni i Zehebi sumnjiili za izmiljanje hadisa, kako se to naznaava u El-Lisnu, a
neto slino se o njemu prenosi i od Ibn Hibbna, to emo spomenuti kasnije.
U djelu Ed-Duaf ve-l-medrhn (I/250) on za nj kae: On je bio jedan od predvodnika
murdija, od onih koji su prezirali sunnete i one koji su ih zastupali. On je osoba koja prenosi hadis , te je citirao ovaj hadis.
364
367
368
369
370
Postoje razliita tumaenja tog hadisa, no uenjaci ga, uglavnom, razumijevaju u svjetlu
kuranskog ajeta iz sure El-Bekare, u kojem se sugerira vea zaboravnost kod ena u odnosu na
mukarce. Naime, u tom ajetu, u kom se inae govori o dugu, Uzvieni Allah kae: I navedite
dva svjedoka - dva mukarca vaa, a ako nema dvojice mukaraca, onda jednog mukarca i
dvije ene koje prihvatate kao svjedoke: ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti! (El-Bekare, 282); dok se pod krnjavou vjere misli na enino izostavljanje namaza i posta u
mjesecu ramazanu u doba mjesenice i postporoajnog krvarenja. (Nap. prev.)
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Enesa ibn Mlika.
Ovo biljei Ibn Ebi ejbe u djelu El-mn (pod brojem 105 i 107 u mojoj redakcijskoj obradi), zatim Ebu Ubejd takoer u El-mnu (20) s vjerodostojnim prijenosnim nizom od
njega, dok ga El-Buhri navodi kao uvjetovanu predaju u svom Sahhu (pod br. 2 u ElBuhrijevom saetku), kojeg je izdao El-Mektebu-l-islami.
Predaju biljei Ibn Ebi ejba u El-mnu (pod br. 131) s vjerodostojnim prijenosnim nizom,
no koji ne see do Poslanika (mevkf). Navodi je i El-Buhri u El-mnu kao uvjetovanu i
365
371
372
373
374
nepotpunu, iji prijenosni niz ne dosee do Poslanika, a.s., (br. 9 u El-Buhrijevom saetku).
Neki autori je biljee s prijenosnim nizom koji see do Poslanika, a.s., to je pogreno, kao
to je rekao Ebu Zura i dr. Spominje je i Ibn Hader u svome El-Fethu (I/90) u izdanju Mustafe el-Halebija, gdje kae: Neto ovakvo se ne govori kao vlastito miljenje, pa se, stoga,
treba smatrati hadisom koji se prenosi od Poslanika! Ovo je struno elaborirano u mojoj
redakcijskoj obradi djela El-Kelimu-t-tajjibu (br. osvrta 142; izdava El-Mektebu-l-islmi).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea. Biljei ga,
takoer posredstvom njega, ali i posredstvom Aie i Ibn Ebi Evfa, i Ibn Ebi ejba (br. 38, 41
i 73).
Hadis biljee Muslim i Ebu Avna u svojim Sahhima, te jo neki autori. Tirmizi ga ocjenjuje
vjerodostojnim (sahh), a struno je elaboriran u El-Irvu (777).
Hadis biljee Muslim i Ebu Avna u svojim Sahhima, te jo neki autori. Tirmizi i El-Hkim
ga ocjenjuju vjerodostojnim (sahh), a struno je elaboriran u El-Irvu (1319).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim.
366
367
375
376
377
378
368
pitao o znaenju islama i imana] kad je rekao: Ovo je (bio) Dibrl, doao
vam je da vas poui vaoj vjeri!379, definirajui vjeru kao: islam, iman i ihsan,
iz ega proizlazi da naa vjera u sebi objedinjuje to troje, tj. da ima tri nivoa:
musliman, mumin pa muhsin.
Pod imanom se, nesumnjivo, podrazumijeva i ono to je spomenuto
uz islam, ba kao to se i pod ihsanom podrazumijeva i (sve) ono to je
spomenuto uz iman i uz islam; pod njim se ne misli ne neto odvojeno od
imana. Ta, to bi bilo apsurdno. Ovo je onako kako stoji u rijeima Uzvienoga: Mi emo uiniti da Knjigu poslije naslijede oni Nai robovi koje Mi
izaberemo - bit e onih koji e se prema sebi ogrijeiti (zlim li nefsihi),
bit e onih ija e dobra i loa djela podjednako teka biti (muktesid) i bit
e onih koji e, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmaiti
(sbik bi-l-hajrt)! (Ftir, 32) Ove dvije potonje kategorije ui e u Dennet
nekanjeno, dok e onaj koji se prema sebi ogrijeio biti izloen izreenoj
prijetnji. Isto je i s onim ko bude ispoljavao islam, uz potvrivanje toga srcem, no ne bude vrio ono to mu je nalagao unutranji iman - i on e biti
izloen izreenoj prijetnji.
to se pak tie ihsana on je, sam po sebi, openitije naravi no s obzirom na one koji su ga dostigli ima specifinije znaenje, dok je iman po
sebi openitije naravi a ima specifinije znaenje od islama s obzirom na
one koji ga imaju. Prema tome, u sastav ihsana ulazi i iman, a u sastav imana islam. Oni koji su dostigli stupanj ihsana (muhsinun) imaju specifinije
znaenje od (obinih) vjernika, dok vjernici imaju specifinije znaenje od
muslimana. To je poput poslanstva i vjerovjesnitva: naime, vjerovjesnitvo
ulazi u sastav poslanstva, dok je poslanstvo samo po sebi openitije, no specifinijeg znaenja s obzirom na one koji su ga imali. Tako je svaki poslanik
istovremeno i vjerovjesnik, dok svaki vjerovjesnik nije i poslanik.
U pogledu znaenja rijei islam zauzeta su tri osnovna stajalita. Jedna
skupina je miljenja da je islam izgovaranje Kelime-i ehadeta, druga je dala
onakav odgovor kakav je dao Vjerovjesnik, s.a.v.s., kad je upitan o islamu i
imanu pa kad je za islam rekao da su to oevidna djela a za iman da je vjerovanje u pet naela (pet imanskih arta),380 dok je trea skupina stala na
stanovite da je islam sinoniman imanu. Oni su Poslanikove, a.s., rijei: Islam
379
380
Hadis biljei Muslim, posredstvom Ibn Omera, a slian hadis biljei i El-Buhri, posredstvom Ebu Hurejrea.
Hadis biljei Muslim, a rije je o hadisu o Dibrlu, koji je maloprije naveden.
369
381
382
370
onaj ko nema imana. To znai da vjernik ne moe biti bez islama budui da
njime ostvaruje svoje vjerovanje, kao to ni musliman ne moe biti bez imana jer je njegov islam ispravan samo s imanom.
Primjera za to u Allahovom govoru, govoru Njegovog Poslanika i ljudi
openito ima mnogo, tj. kad se dvije stvari spominju odvojeno i u kombinaciji jedna sa drugom. Takav je, npr., sluaj s izrazima nevjerstvo (kufr) i
licemjerstvo (nifk): kada se nevjerstvo spomene samo u smislu prijetnje
za onosvjetsku kaznu tada u to ulaze i licemjeri, kao u rijeima Uzvienoga:
A onaj ko porekne vjerovanje - uzalud e mu biti djela njegova i on e,
na onom svijetu, biti meu stradalnicima! (El-Mide, 5) Ovakvih primjera
ima mnogo. Kad se, pak, spomenu jedno uz drugo tada je nevjernik onaj
koji javno ispoljava svoje nevjerstvo, dok je licemjer onaj ko svojim jezikom
izraava vjerovanje, ali srcem ne vjeruje u to.
Isto je i s izrazima dobroinstvo (birr) i bogobojaznost (takv), grijeh
(ism) i neprijateljstvo (udvn), pokajanje (tevba) i molba za oprost (istigfr),
siromah (fakr) i bijednik (miskn) i sl.
Razliitost, pak, izmeu islama i imana potvruju rijei Uzvienog: Beduini govore: Mi vjerujemo (amenna). Reci: Vi (jo) ne vjerujete, ali recite:
Primili smo islam! (El-Hudurt, 14) itd., do kraja sure. Neki nisu saglasni
s ovim, mislei da rijei iz ajeta: Recite: Primili smo islam znae: Prihvatili
smo islam u svom vanjskom izraavanju!, tako da su u stvarnosti bili licemjeri, to je jedno od dvaju miljenja komentatora Kurana o ovom ajetu.
Na ovo je uzvraeno drugim stavom, koji se smatra ispravnijim, prema
kojem oni nisu bili vjernici u smislu punog vjerovanja, a nisu bili licemjeri,
onako kako se odrie vjerovanje ubici, bludniku, kradljivcu i osobi koja u
sebi nema povjerljivosti, emu u prilog ide i sam kontekst ajeta, budui da
ova sura od poetka pa sve dovde govori o zabrani injenja grijeha, o propisima vezanim za neke grenike i sl., i gdje se licemjeri uope ne spominju.
Zatim se, nakon toga, kae: A ako budete posluni Allahu i Njegovom Poslaniku, On vam nimalo nee umanjiti nagradu za djela vaa! (El-Hudurt,
14) Naime, da su licemjeri tada im poslunost ne bi bila ni od kakve koristi.
Zatim se kae: Vjernici su samo oni koji vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika i potom nimalo ne sumnjaju! (El-Hudurt, 15), to znai - a Allah najbolje zna! - da se pod vjernicima podrazumijevaju on potpunog imana,
tj. oni su takvi, a ne i vi; vi jo nemate potpuno vjerovanje. Ovom u prilog ide
i injenica da im je Allah naredio, odnosno, dopustio im da reknu: Primili
smo islam! (Eslemn), dok se za licemjera tako ne govori, pa prema tome,
371
384
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a prenosi ga jedna skupina ashaba, i spada u predaje koje su prenesene na nesumnjivo pouzdan nain (mutevtir), kako je rekao
Sujuti. Jedan dio njegovih prijenosnih nizova struno sam obradio u djelu El-Ehdsu-usahha (407).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), kako je maloprije spomenuto.
372
386
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a prenosi se posredstvom Sada ibn Ebi
Vekksa.
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), kao to je reeno maloprije.
373
budui da je veina toga isuvie krhka da bi Ebu Hanife mogao biti saglasan
sa tim. Tahvi je ispriao Ebu Hanifinu zgodu s Hammadom ibn Zejdom [tj.
da mu je Hammad ibn Zejd] citirao hadis: Koji je islam najbolji itd. do
kraja hadisa,387 te mu rekao: Zar ne vidi da je rekao: Koji je islam najbolji?!,
a da mu je on odgovorio: Iman, a potom i hidru i dihad uvrstio u dijelove
imana!? Ebu Hanife je na to zautio, a kad su ga neki uenici upitali zato
mu ne odgovori, rekao im je: ime da mu odgovorim kad mi on ovo prenosi od Boijeg Poslanika, s.a.v.s.!
Jedan od rezultata ovog razilaenja jest i pitanje izuzimanja u pogledu (posjedovanja) imana, tj. da ovjek rekne: Ja sam vjernik (mumin), ako
Bog da! O ovome su zauzeta tri stava: dva ekstremna i jedan umjereni. Jedni
dre da je obavezno tako kazati, a drugi da je zabranjeno tako govoriti; trei
su pak miljenja da je to u jednom sluaju doputeno kazati, a da u drugom
sluaju nije, to je i najispravnije.
Oni koji su stava da je obavezno tako kazati svoje argumente crpe iz
dvoga:
a) iz injenice da je iman ono na emu ovjek umre, tako da je ovjek
kod Allaha vjernik ili nevjernik, s obzirom na ono kako je preselio
na onaj svijet a to se ve nalazilo u Allahovom znanju, te da se ne
uzima u obzir ono kako je bilo prije toga. Kau: Vjerovanje (iman)
iza kojeg nastupi nevjerovanje u kojem ovjek umre kao nevjernik,
ne moe se smatrati vjerovanjem. Ono je poput namaza kojeg klanja pokvari prije nego ga dovri, ili poput posta u kojem se posta
omrsi prije zalaska Sunca.
Ovo je neto to su naroito eksploatirale kullabije, ali i drugi. Prema njima, Allah je jo u praiskonu volio nevjernika znajui da e
umrijeti kao vjernik, tako da su ashabi bili voljeni i prije svoga islama, dok su Ibls i oni koji su se odmetnuli od islama kod Allaha bili
prezreni i prije svoga nevjerstva!
Ovako, pak, nisu govorile prve muslimanske generacije (selef), pa
ni oni iz njihovih redova koji su se o svom vjerovanju izjanjavali
rijeima: ako Bog da. To je, dakako, pogreno, budui da Uzvieni
Allah kae: Reci: Ako vi volite Allaha, mene slijedite pa e i Allah
vas voljeti! (Alu Imrn, 31) Prema tome, Allah e ih voljeti ako
387
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Msa el-Earija, a
slian hadis biljee i posredstvom Ibn Amra, pa ako eli, pogledaj tekstualni oblik i jednog
i drugog hadisa u saetku El-Buhrijeve zbirke (Muhtesaru-l-Buhri), 8 i 9.
374
388
389
Hadis biljei Muslim, posredstvom Aie, Allah bio zadovoljan njome! (V.: Ahkmu-ldeniz ve bidauh, str. 189).
Hadis biljei Muslim, a slian hadis biljei i El-Buhri.
375
Oni, pak, koji dre zabranjenim upotrebu izuzimanja jesu oni koji vjerovanje
(iman) smatraju jednom stvari pa, prema tome, ovjek moe da kae: Ja
znam da sam vjernik, ba kao to znam da sam izgovorio dva posvjedoenja!
Tako su moje rijei: Ja sam vjernik (mumin)! iste kao i moje rijei: Ja sam musliman. Onaj, dakle, ko bi u pogledu svoga imana upotrebljavao izuzimanje
(tj. ko bi na izjavu da je vjernik dodavao rijei: ako Bog da), taj bi time pokazivao svoju sumnju u nj. One koji su tako postupali nazvali su sumnjivcima.
Za navoenje izuzimanja u ajetu: Sigurno ete ui u asni Hram bezbjedni, ako Bog da! (El-Feth, 27) govorili su da se to odnosi na bezbjednost
i strah, dok nema sumnje u sami ulazak. Neki su govorili: Tj. doista ete ui
- svi, ili neki od vas!, budui da je Allah znao da e neki od njih umrijeti!
Meutim, oba odgovora su upitna: naime, upali su u ono od ega su
bjeali! Ta, u pogledu bezbjednosti ili straha Allah je rekao da e oni tamo
ui bezbjedni, s obzirom na Njegovo znanje o tome. Dakle, nema sumnje da
e ui, nema sumnje da e pritom biti bezbjedni i nema sumnje da e ui
svi, ili dio njih, budui da Allah zna ko e ui, pa ni u to nema sumnje, tako
da rijei ako Bog da ovdje znae potvrdu nesumnjivosti ulaska. Takve su i
rijei ovjeka koji odlui da e, nesumnjivo, neto uiniti: Allaha mi, uinit
u to i to, ako Bog da! On to ne rekne zato to sumnja u svoju volju i odluku, ve onaj koji se na ovakav nain zakune nee prekriti zakletvu budui
da nije siguran da e se i ostvariti ono to je nakanio.
Dat je i drukiji odgovor, koji je, takoer, prihvatljiv. Naime, On je
[tako] rekao kako bi nas poduio kako emo upotrijebiti izuzimanje kad
budemo govorili o neemu u budunosti.390 Meutim, upitno je da li se ba
to htjelo kazati ovim ajetom, budui da se govor i postavlja kontekstualno
kako bi se time sugeriralo ono to se eli saopiti. Zamaheri je dao dva
druga, no neutemeljena odgovora, a to su: da je to rekao melek te da je to,
potom, uvrteno u Kuran, odnosno da je to rekao Poslanik! [Tako kod ovog
jadnika u Kuranu ima i neega mimo Allahovog govora, ime potpada pod
prijetnju izreenu za onog koji govori: Ovo nije nita drugo do govor ljudski! (El-Muddessir, 25) Neka nas Allah sauva od toga!]
to se tie onih koji dre doputenim upotrebu izuzimanja, kao i njegovu neupotrebu, oni imaju jai argument od ovih dviju skupina, a najbolje stvari su one sredinje. Prema njima, ako ovjek izuzimanjem izraava
390
376
391
392
377
obraunava393 ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi
sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst
se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlo taj svjetla nee ni
imati! (En-Nr, 39-40)
Zaudno je da su oni to stavili ispred tekstova Objave, da su zbog njih
te tekstove ostavili postrani ime su im srca ostala uskraena za uputu iz
Objave a, s druge strane, nisu se domogli394 zdravog razuma, podranog nepatvorenom prirodom i Vjerovjesnikim izjavama, a da su za presuditelja
uzeli tekstove Objave imali bi ispravan rezon, sukladan zdravoj prirodi.
Meutim, svaka skupina promicatelja novotarija tekstove Objave
omjerava o svoju novotariju i o ono to ona dri da je razumno, pa za ono
to je saglasno s njihovim stavom govore da je jasno izraeno (muhkem),
te ga prihvataju i uzimaju ga za argument, a za ono to se ne podudara s
njihovim stavom govore da nije dovoljno jasno (mutebih), te ga odbacuju
nazivajui to odbacivanje preputanjem znaenja Allahu (tefvd), ili mu pak
dadnu drugi smisao i to nazovu vraanjem na izvorno znaenje (tevl). Iz
tog razloga su kod pripadnika glavnog toka islama (ehlu-s-sunne) naili na
estoku osudu!
Pravac kojeg se dre oni iz glavnog toka islama jeste da ne odstupaju od vjerodostojno prenesenog teksta niti se tom tekstu suprotstavljaju
nekom ljudskom miljevinom, ni neijim stavom, kao to je na to ukazao
Profesor - Allah mu se smilovao! - i kao to je rekao El-Buhri - naime:
uo sam Hamejdija kad je rekao: Bili smo kod afije - Allah mu se smilovao! - kad mu je priao neki ovjek i upitao ga za neto. On mu je rekao da
se Boiji Poslanik, s.a.v.s., o tome izjasnio tako i tako. A ta ti kae o tome?!,
upitao ga je onaj. Subhanallah!, odgovorio je afija. Vidi li me moda u crkvi!? Ili u sinagogi?! Ili u samostanu?! Kaem ti Boiji Poslanik, s.a.v.s., o tome
se izjasnio tako i tako, a ti me pita ta ja mislim o tome!?
Slinih izjava kod ljudi iz prvih muslimanskih generacija ima velik broj,
a Uzvieni kae: Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede onda ni vjernik
ni vjernica nemaju pravo da po svom nahoenju postupe! (El-Ahzb, 36)
Onaj, pak, hadis kojeg prenosi samo jedna osoba (ahad), ako su ga
muslimani objeruke prihvatili i postupili po njemu, vjerujui u njegovu
393
394
378
vjerodostojnost, izraava [pouzdano] znanje, kako to smatraju najvei dijelovi ummeta, i predstavlja jedan od dvaju dijelova predaje koja se prenosi na nesumnjivo pouzdan (mutevatir) nain to meu ljudima iz prvih
muslimanskih generacija nije bilo sporno. Takav je, npr., sluaj s hadisom
koji prenosi Omer ibnu-l-Hattb - Allah bio zadovoljan sa njim! - a koji
glasi: Djela se cijene prema namjerama!395 zatim s hadisom koji prenosi Ibn
Omer - Allah bio zadovoljan sa njim! - u kojem stoji da je (Vjerovjesnik)
zabranio prodavanje i poklanjanje prava naslijea na imovinu osloboenog roba396 zatim s hadisom koji prenosi Ebu Hurejre: ena se ne udaje za
ovjeka koji je u braku sa njenom tetkom po ocu ili majci!397 te s hadisom:
Srodstvo po mlijeku ini zabranjenim sve to ini zabranjenim i srodstvo
po krvi!398 i sl. Prema tome, hadis koji se prenosi posredstvom samo jedne
osobe (ahad) u ravni je hadisa onog ovjeka koji je doao u damiju u Kuba
i klanjae obavijestio da je dolo do preusmjerenja kible pa su se oni (na
temelju tih njegovih rijei) zakrenuli u pravcu nove kible.399
Uz to, Boiji Poslanik, s.a.v.s., i svoje izaslanike je slao pojedinano, po
pojedincima je slao i svoja pisma, i oni koji su ta pisma dobijali nisu govorili:
Ne prihvatamo ih jer nam stiu preko pojedinaca! Uzvieni pak kae: On je
onaj Koji Svog poslanika s uputom i vjerom istinitom alje da bi je uzdigao
nad svakom drugom vjerom! (Et-Tevbe, 33) Bilo je, dakle, neophodno da
Allah sauva Svoje argumente i jasne dokaze protiv ljudi kako ne bi bili obesnaeni. Stoga je onoga ko je iznosio lai na Njegovog Poslanika izlagao sramoti i za njegovog ivota i nakon smrti mu, i na vidjelo iznosio njegovo stanje.
Sufjn ibn Ujejne kae: Allah nije zakrio nikoga ko je u hadisu lagao!
Abdullh ibnu-l-Mubrek kae: Kad bi neko na morskoj puini400 naumio u hadis unijeti neku la, osvanuo bi a ljudi bi za njeg ve govorili da je
laov!
395
396
397
398
399
400
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Omera, to je i prvi hadis
u El-Buhrijevom Sahihu.
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ibn Omera.
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a struno je elaboriran u El-Irvu pod
br. 1882.
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Aie, a struno je elaboriran u El-Irvu pod br. 1876.
Hadis koji govori o tome biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Bera
ibn ziba. V.: tekst tog hadisa i njegovu strunu elaboraciju u djelu Sifatu-s-salti.
U izvornom rukopisu stoji: u zatvoru.
379
Iako predaja koju prenosi samo jedno lice moe biti i istinita i lana, razluiti istinite od lanih moe samo onaj ko najvei dio svog vremena provodi bavei se hadisom i ispitujui ivotopise prenosilaca kako bi se upoznao
s njihovim nainom ivota i njihovim govorom i ko je bio krajnje oprezan
iz bojazni od nepravednosti, da se ne bi spotakao i napravio greku. Bili su
takvi da ni po cijenu ivota ne bi bili popustljivi ni prema kome ko bi makar
samo jednu rije lano prenosio od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., a nekamoli da
sami ine neto takvo. Oni su nam ovu vjeru prenijeli onakvom kakva je
prenesena njima - prema tome, oni su eljezni titnici glave islama,401 eta
imana, filteri predaja, virtuozi u hadisima. Kad ovjek uvidi da su, doista,
bili takvi, kad se upozna sa stanjem u kakvom su bili i spozna nivo njihove
iskrenosti, pobonosti i povjerljivosti, njemu se tada ukae znanje u onom
to su oni prenijeli i zabiljeili. Onaj ko ima razuma i znanja taj zna da su hadiski strunjaci tako dobro poznavali okolnosti svog Vjerovjesnika, njegov
ivotopis i informacije koje se prenose od njega da drugi toga nisu ni svjesni,
a nekamoli da im je to poznato ili da to slute, onako kako gramatiari imaju
informacija o Sibevejhu i Halilu i njihovim rijeima vie nego drugi. Isto je i
sa ljekarima: i oni poznaju rijei Hipokrita i Galena, koje drugi ne poznaju. I
u svakom zanimanju oni koji se njime bave o njemu znaju vie od drugih, pa
ako bismo, npr., piljara upitali o mirisima, ili prodavca mirisa o tofu i tome
slino, to bi se smatralo velikom neukou.
Poricatelji Allahovih svojstava (nufat) rijei Uzvienoga: Nita nije kao
On! (E-r, 11) uzeli su kao uporinu taku za svoje odbacivanje vjerodostojnih (sahh) hadisa. Tako bi odbacili svaki hadis koji bi oponirao njihovim
naelima, miljenjima i postavkama koje bi bile rezultat aktivnosti njihovih
misli - sve su to odbacivali pravdajui to rijeima: Nita nije kao On! (Er, 11), obmanjujui i varajui one ija su srca u veoj sljepoi od njihovih,
dajui ajetima drugi smisao od onog koji se njima eli saopiti. Iz hadisa u
kojima se govori o Allahovim svojstvima razumijevali su ono to nije bila
namjera ni Allaha, ni Njegovog Poslanika, i to niko od istaknutih prvaka
vjere nije razumijevao, naime, da priznavanje tih svojstava znai njihovo
uslinjavanje s onim svojstvima koja posjeduju stvorenja! Kao argument za
neosnovanost toga navodili su ajet: Nita nije kao On! (E-r, 11), iskrivljujui tako i smisao hadisa i smisao ajeta!
Ar. turuk, to je pluralni oblik rijei terika, to znai: eljezna kaciga. Ovdje je ta rije upotrijebljena metaforino u znaenju: titovi i uvari islama.
401
380
Oni ispisuju knjige i govore: Ovo su naela vjere islama koju Allah trai od ljudi i kakva je dola od Njega! i itaju mnoge pasae Kurana Allahu
preputajui znanje o njihovom znaenju, ne razviajui njihove smislove u
svjetlu onoga kako ih je Poslanik, a.s., objasnio i za ta je rekao da je to ono
to je Allah namjeravao kazati.
Uzvieni Allah je osudio sljedbenike ranijih Objava za ova tri svojstva i
nas upoznao sa tim da bismo uzeli pouku iz toga i da bismo se odvratili od
tog njihovog puta - rekao je: Zar se vi nadate da e vam se oni odazvati i
vama za ljubav vjernici postati, a neki meu njima su Allahove rijei sluali
pa su ih, poto su ih shvatili, svjesno izvrnuli... (El-Bekare, 75) pa sve do
rijei: Neki od njih su neuki, oni ne znaju za knjigu, nego samo imaju puko
itanje - oni samo neosnovano misle! (El-Bekare, 78)
Pod pukim itanjem (el-emn) podrazumijeva se uenje (svete knjige) bez poimanja smisla. Potom Uzvieni kae: A teko onima koji svojim
rukama ispisuju knjigu, a zatim govore: Evo, ovo je od Allaha! - da bi za to
triavu korist izvukli. I teko njima zbog onoga to ruke njihove piu i teko
njima to na taj nain zarauju! (El-Bekare, 79)
Tako ih je osudio i zato to su ono to su ispisivali pripisivali Allahu i
zato to su time stjecali zaradu. Pokudno je, dakle, i jedno i drugo: da se Allahu pripie neto to nije dolo od Njega i da se jo, kao kompenzacija za to,
ostvari kakva materijalna dobit ili upravni poloaj. Molimo Allaha Uzvienog da nas, Svojom dobrohotnou i plemenitou, sauva od spotaknua
u rijeima i djelima!
Profesor - Allah mu se smilovao! - svojim rijeima svi propisi ili
objanjenja skree panju na injenicu da onoga to se vjerodostojno prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., ima dvije vrste: jedno je promulgirani erijatski
propis, a drugo objanjenje neeg to je Allah propisao u Svojoj Knjizi, te da
je sve to istinito i da ga je obaveza slijediti.
to se tie njegovih rijei: A vjernici su u osnovi jednaki - meu sobom se razlikuju po istinitosti (bi-l-hakka) i po suprotstavljanju strastima,
te po dranju onoga to je prioritetno treba kazati da u nekim rukopisnim
primjercima stoji: po strahu i bogobojaznosti umjesto po istinitosti. U
prvom sluaju ukazuje se na to da svi vjernici uzimaju uea u naelu sranog priznavanja istinitosti vjere, ali da je jedno priznavanje snanije i postojanije od drugog, poput jaine i slabosti oinjeg vida, kako smo ranije kazali,
dok se - u drugom sluaju - ukazuje na to da se vjernici meusobno razlikuju po sranim inima, a da meu njima nema razlike u pogledu sranog
381
priznavanja istinitosti vjere. Ono prvo se nadaje kao snanije, a Allah najbolje zna ta je ispravno!
O njegovim rijeima:
382
383
u znaenju. Uzvieni kae: Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu pridruuje u Boanstvenosti! (Jsuf, 106); Reci: Vi jo ne vjerujete, no
recite: Primili smo islam! (El-Hudurt, 14)
O ovome ajetu je ve bilo govora gdje smo vidjeli da ovi, prema onom
ispravnijem miljenju, nisu licemjeri. Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Onaj
kod koga se nau etiri osobine pravi je licemjer, a kod koga se nae jedna od
tih osobina on e pri sebi imati i jedan dio licemjerstva sve dok to ne ostavi;
te osobine su: kada govori - lae, kada se obavee na neto - prevari, kada
obea - ne ispuni obeanje i kad se prepire - bestidan je u tome!402 U drugoj verziji umjesto kad obea - ne ispuni obeanje stoji kad mu se neto
povjeri - iznevjeri. Ovu verziju biljee i Buhri i Muslim u svojim zbirkama
vjerodostojnih hadisa. Naveli smo i onaj hadis koji govori o dijelovima imana,
kao i Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Iz Vatre e izai svako u ijem srcu bude
bilo imana i koliko je zrno goruice403 iz ega se razumije da onaj ko u svom
srcu bude imao i najmanji dio imana nee vjeno ostati u Vatri, pa ako pri
sebi bude imao mnogo licemjerstva bit e u Vatri kanjavan prema koliini
toga, a potom e izai iz Vatre. Prema tome, djela kojima se izraava pokornost Allahu ulaze u sastav dijelova imana, a djela kojima se izraava neposluh
Allahu ulaze u sastav nevjerstva, iako se na elu dijelova nevjerstva nalazi
poricanje, a na elu dijelova imana srano potvrivanje istinitosti (tasdk).
Ono, pak, to se, navodno, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Kada god
se oformi jedna druina (demt) u njoj se uvijek nae jedan Allahov miljenik - oni ne znaju ko je on, a ni on ne zna da je on taj! nema nikakve
osnove i govor je bez utemeljenja u istini, budui da lanovi druine mogu
biti nevjernici, odnosno pokvarenjaci koji e kao takvi i pomrijeti. to se,
pak, tie potpunih Allahovih miljenika oni su opisani u ajetu: Zar nije tako
da za Allahove miljenike nee biti straha i da oni ni za im nee tugovati!?
To su oni koji vjeruju i Allaha se boje! Za njih su dobre vijesti i na ovom i na
onom svijetu... (Jnus, 62-64), dok je bogobojaznost (et-takv) spomenuta
u rijeima Uzvienog: Dobroinstvo je da se vjeruje u Allaha, i u onaj svijet,
i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike..., pa do rijei: Oni su iskreni, i oni su
bogobojazni! (El-Bekare, 177)
Njih su dvije vrste: jedni su minimalisti, a jedni bliski. Minimalisti su
oni koji se Allahu pribliavaju izvravajui obavezne propise (farzove), kako
402
403
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i ve je navoen (pod br. 372/u izvorniku).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi).
384
u pogledu sranih ina tako i u pogledu ina organa, dok su oni koji druge
pretiu (sbikn) ljudi koji se Allahu pribliavaju i neobaveznim djelima pokornosti (nfile), nakon onih obaveznih, kako se to navodi u Buhrijevom
Sahhu, gdje je, posredstvom Ebu Hurejrea, zabiljeeno sljedee: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Uzvieni Allah kae: Ko se neprijateljski ponese
prema Mom miljeniku taj mi je otvoreno najavio rat. Moj mi se rob niim vie ne moe pribliiti nego izvravanjem onog to sam mu Ja stavio u
obavezu, a onda mi se Moj rob nastavi pribliavati dobrovoljnim oblicima
pobonosti (nfile) sve dok ga Ja ne zavolim, pa kad ga Ja zavolim Ja tada
postajem njegovo uho kojim slua, njegovo oko kojim gleda, njegova ruka
kojom hvata, njegova noga kojom hodi, i da on neto zatrai od Mene ja
bih mu to dao, da zatrai utoite kod Mene ja bih mu utoite pruio i Ja
se ne kolebam ni u emu to u uiniti onako kako se kolebam da uzmem
duu Svom robu vjerniku: ne voli smrt, a Ja ne volim da mu uinim to
naao!404
Rije el-velijj (miljenik, prijatelj) suprotna je rijei el-aduvv (neprijatelj),
i izvedena je iz rijei el-vel, to znai: primaknutost i priblienost. Prema
tome, Allahov miljenik je onaj koji se prijateljski odnosi prema onome to
je Allahu drago, koji Mu se pribliio inei stvari na kojima je Njegovo zadovoljstvo. Oni su onakvi kako se Allah izrazio o njima, naime: A ko se Allaha
bude bojao On e mu dati neki izlaz i opskrbit e ga odakle se i ne nada!
(Et-Talk, 2-3)
Ebu Zerr - Allah bio zadovoljan njime! - kae: Kad je objavljen ovaj
ajet, Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Ebu Zerre, kada bi se ljudi drali ovog
ajeta on bi im bio dovoljan!405 Prema tome, Allah e bogobojaznima dati
izlaz iz onog to pritisne ljude i dati im opskrbu odakle se i ne nadaju, te
tako od njih odbiti pogibelj, a pribaviti im ono to e im biti od koristi i
dati im i neke druge stvari, otkrovenja i utjecajnosti, ije bi se objanjavanje
ovdje oduljilo.
404
405
Hadis je vjerodostojan (sahh) budui da ga biljei El-Buhri, dok mu je prijenosni niz snaan zbog jednog drugog hadisa, koji ima vie predajnih puteva i potvrda. Ja sam ih struno
elaborirao u djelu El-Ehdsu-s-sahha, pod br. 1640. Meutim, izraza otvoreno nema
kod El-Buhrija, ve se nalazi kod drugih autora, u hadisu koji se prenosi posredstvom Ebu
Ummea a u ijem prijenosnom nizu se nalaze dvojica slabih prenosilaca, kako sam to
tamo objasnio.
Hadis je slab (daf). Biljee ga Ahmed i Hkim, no u njegovom prijenosnom nizu postoji
prekid.
385
O njegovim rijeima:
kod Allaha su najpribraniji oni najpokorniji od njih, koji u najU Aveoj
mjeri slijede Kuran.
Komentar:
Htio je kazati da je najpribraniji vjernik onaj koji je najpokorniji Allahu i koji
se u najveoj mjeri dri Kurana. Takav je najbogobojazniji, tj. onaj najbogobojazniji je najpribraniji (kod Boga). Uzvieni kae: Kod Allaha su od vas
najpribraniji oni koji su najbogobojazniji! (El-Hudurt, 13)
U Sunenima se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Nema
prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, ni bijelac nad crncem, ni crnac nad bijelcem osim po bogobojaznosti. Ljudi potjeu od Adema a Adem je (stvoren) od zemlje!406
Ovim argumentom na vidjelo izlazi minornost njihovog sporenja oko
toga da li je kod Allaha pribraniji strpljiv siromah ili zahvalan bogata, te
davanja prednosti jednom od njih u odnosu na drugog. Na temelju njega
zakljuuje se da se prednost ne vezuje za samo siromatvo ili bogatstvo, ve
za postupke, situacije i stvarnosti stvari tako da je sporenje oko ovoga u osnovi pogreno, budui da se kod Allah prednost postie iskljuivo bogobojaznou i istinama imana, a ne siromatvom ili bogatstvom. Iz tog razloga
je - a Allah najbolje zna! - hazreti Omer rekao: Bogatstvo i siromatvo su
samo dvije jahalice i ne marim koju u od njih uzjahati!
I siromatvo i bogatstvo su iskuenje od Uzvienog Allaha kojim On
iskuava Svoga roba, kako to kae Uzvieni: ovjek, kada Gospodar njegov hoe da ga iskua pa mu poast ukae i blagodatima ga obaspe, govori:
Gospodar moj je prema meni postupio plemenito! (El-Fedr, 15)
Prema tome, ako strpljiv siromah i zahvalan bogata budu podjednaki
u pogledu bogobojaznosti, bit e podjednaki i u svom duhovnom stupnju, a
406
386
ako jedan od njih bude bolji od drugoga u tome, on je i kod Allaha bolji, jer
se ne mjere siromatvo i bogatstvo, nego strpljivost i zahvalnost.
Neki od njih ovom pitanju pristupili su iz drugog ugla, naime sa stanovita da je iman pola strpljivost a pola zahvalnost, tako da bi obojica njih pri
sebi morali imati i strpljivosti i zahvalnosti. Tako su uzeli ta dva dijela imana
i stali raspravljati koji je od njih bolji. Bogatog su sveli na ovjeka koji daje
sadaku i troi svoj imetak u ono to e ga pribliiti Allahu i zahvaljuje Allahu
na imetku koji mu je dao, a siromaha na ovjeka posveenog pokornosti
Allahu i izvravanju vjerom propisanih dunosti, strpljivo podnosei svoje
siromatvo. U tom sluaju se moe kazati da je od njih dvojice potpuniji
onaj koji je pokorniji i koji se u veoj mjeri pridrava Allahovih naloga, pa
ako su u tome jednaki, jednaki su i u svom duhovnom stupnju, a Allah najbolje zna! Ako bi se to moglo tako postaviti, onda bi se moglo postaviti i
ovo pitanje: Ko je bolji: zdrav i zahvalan, ili bolestan i strpljiv; onaj kome se
pokorava a on zahvalan, ili onaj koga poniavaju a on strpljiv; onaj ko je u
sigurnosti a zahvalan, ili onaj ko je u strahu a strpljiv je i sl.
O njegovim rijeima:
je: vjerovanje u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove objave,
U Iman
u Njegove poslanike, u Sudnji dan i u sudbinsko odreenje, tj. da
je ono, bilo dobro ili loe, slatko ili gorko, od Allaha.
Komentar:
Ranije smo vidjeli da ove komponente predstavljaju temeljna naela vjere.
To je ono to je naveo Vjerovjesnik, s.a.v.s., u svom odgovoru na Dibrlov
upit, kako stoji u poznatom Dibrlovom hadisu, oko ije vjerodostojnosti
postoji saglasnost Buhrija i Muslima, kada je Vjerovjesniku, s.a.v.s., doao
u liku jednog beduina i upitao ga ta je to islam i kad mu je on odgovorio:
Da posvjedoi da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik; da obavlja namaz; da daje zekat; da posti mjesec ramazan;
i da hodoasti Kabu ako bude u mogunosti. Zatim ga je upitao ta je
to iman, i on mu je odgovorio: Da vjeruje u Allaha; u Njegove meleke; u
Njegove knjige; u Njegove poslanike; u Sudnji dan, i da vjeruje u sudbinsko
odreenje, dobro i loe. Zatim ga je upitao ta je to odlinost u vjerovanju
387
388
389
390
njega, a ne od Allaha! Kuran, pak, pravi razliku izmeu tog dvoga, a oni ne
prave. Uzvieni, naime, kae: Sve je od Allaha, sugerirajui da sva dobra
potjeu od Allaha, ali i sve ono loe, dok oni to ne zastupaju i u pogledu
djela, ve samo u pogledu sankcije. Njegove rijei nakon ovoga: Dobro koje
ti se dogodi i zlo koje te stigne su poput rijei: Ako ih zadesi kakvo dobro i snae li ih kakvo zlo. Uzvieni pravi razliku izmeu dobara koja su
blagodati, i izmeu zala koja su nedae: za one prve kae da su od Allaha, a
za druge da su od ovjeka, budui da se blagodat prispodobljuje Allahu, tj.
On je njome dao dobro u svakom pogledu tako da nema niti jednog njezinog aspekta a da se neminovno ne prispodobljuje Njemu. Ono, pak, loe
On stvara radi odreene mudrosti tako da i ono, s obzirom na tu mudrost,
spada u Njegovo blagodarivanje. Naime, Gospodar nikada ne ini nita loe,
ve je svaki Njegov in lijep i dobar.
Stoga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pri oblaenju ihrama govorio: Svo dobro
je u Tvojim rukama, a zlo Ti nije imanentno! - tj. Ti ne stvara sutinsko
zlo, ve sve to stvori ono u sebi nosi mudrost i ono je, s obzirom na tu
mudrost, dobro pa, iako u tome moe biti zla za neke ljude, ono je samo
djelimino, nadodatak (na izvorno dobro). to se tie cjelovitog, apsolutnog
zla, Uzvieni Gospodar je od toga ist. To je, dakle, ono zlo koje Njemu ne
pripada, i zato se zlo Njemu nikada ne pripisuje samostalno, ono ili ulazi u
sastav svih stvorenja, kao to je u rijeima Uzvienoga: Allah je Stvoritelj
svega. (Er-Rad, 16); Sve je od Allaha. (En-Nis, 78); ili se vezuje za neki
uzronik, kao u Njegovim rijeima: Od zla onoga to je stvorio. (El-Felek
2); ili je njegov inilac isputen, kao u rijeima dinna: I mi ne znamo da li se
onima na zemlji eli zlo ili im Gospodar njihov eli dobro. (El-Dinn, 10)
Ako Allah stvori neto to je neprijatno za neka iva bia, to ne znai da je to lieno mudrosti. Naprotiv, Allah ima toliko milosti i mudrosti
da veliinu njihovu samo On moe odrediti! Ono djelimino, nadodato zlo
koje se nae u stvorenjima nije cjelovito [sveope] zlo. Ope, cjelovite stvari
samo su dobro ili korist za ljude, poput ope kie ili slanja opeg poslanika.
Iz ovog proizlazi da On one koji se lano izdaju za Njegove poslanike nikada
nee podrati nadnaravnostima (mudizt) kojima je podravao Svoje istinite poslanike, jer bi to predstavljalo ope zlo za ljude, odvelo bi ih u zabludu i izopailo im njihovu vjeru i pokvarilo im i ovaj i onaj svijet.
Ovo nije poput nepravednog vladara [i neprijatelja, jer nepravednim
vladarem] Allah neminovno otklanja vie zla nego to je njegova nepravda.
Kae se: ezdeset godina s nepravednim vladarem bolje je nego samo jedna
391
392
408
409
Predaju biljei El-Buhri, no ne kao Vjerovjesnikovu, s.a.v.s., praksu nego kao neto to
je on uo da izgovara neki ovjek, te da mu je na to rekao: Vidio sam trideset i nekoliko
meleka - natjeu se ko e ih prvi zabiljeiti! (V.: moju knjigu Sifatu-s-salti, str. 119.)
Hadis je vjerodostojan (sahih), a biljee ga i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), i on je
drugi hadis, no autor ga je unio u prvi pa se stjee dojam da se radi o jednom hadisu. (V.:
prethodno naznaeni izvor!)
393
394
O njegovim rijeima:
mi vjerujemo u sve to, ne pravimo razliku meu Njegovim poU Islanicima,
i potvrujemo, svima njima, istinitost onoga s ime su
dolazili.
Komentar:
Ovo je ukazivanje na ono to je reeno ranije a u ta je obaveza vjerovati i u
pojedinostima. Njegove rijei: Ne pravimo razlike meu Njegovim poslanicima, i dalje do kraja iskaza, znae: Ne pravimo razliku meu njima tako da
u neke od njih vjerujemo a u neke ne vjerujemo,410 ve vjerujemo u sve njih i
svima njima potvrujemo istinitost, jer onaj ko u jedan dio vjeruje, a u drugi
ne vjeruje - nevjernik je u pogledu toga kao cjeline. Uzvieni kae: I govore:
U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo - ele da izmeu toga neki stav
zauzmu. Oni su, zbilja, pravi nevjernici! (En-Nis, 150-151)
To je stoga to se isto ono zbog ega je povjerovao u one od njih u koje
je povjerovao nalazi i kod onoga u koga nije povjerovao. Poslanik u kojeg je
povjerovao doao je da potvrdi istinitost [ostalih] poslanika, pa ako ne vjeruje u neke poslanike on ne vjeruje ni u onoga za koga tvrdi da vjeruje u nj,
410
395
budui da je i taj poslanik doao s potvrdom istinitosti svih poslanika. Prema tome, stvarno je nevjernik, premda misli da je vjernik. Jedan je od onih
koji e u pogledu djela biti na najveem gubitku, ije e nastojanje u ivotu
na ovome svijetu uzaludno biti a koji e raunati da postupa lijepo.
O njegovim rijeima:
velikih grijeha iz Muhammedovog, s.a.v.s., umU Ametapoinioci
nee vjeno ostati u Vatri, ako su umrli kao monoteisti
(muvehhidn), makar se (prije toga) i ne pokajali - nakon to
Allaha susretnu kao oni koji su znali za Nj, preputaju se Njegovome htijenju i Njegovoj odluci: ako hoe oprostit e im po Svojoj
dobrostivosti, kako je rekao u Svojoj Knjizi, naime: A oprostit e
ono to je manje od toga (tj. pridruivanja Njemu sudruga u Boanstvenosti Njegovoj) kome On hoe. (En-Nis, 48 i 116), a ako
hoe kaznit e ih u Vatri po Svojoj pravdi, a potom e ih izvesti iz
nje po Svojoj milosti i zauzimanjem zauzimaa iz reda onih koji
su Mu bili u pokornosti, a zatim ih poslati u Svoj Dennet. To je
tako jer Allah titi one koji su znali za Njega, pa ih nee tretirati
i na jednom i na drugom svijetu kao one koji Ga nisu poznavali:
koji su bili beznadeni u pogledu prihvatanja Njegove upute, pa
stoga nisu postigli Njegovu zatitu. Boe na, zatitnie islama i
njegovih pripadnika, uini nas postojanim u islamu sve dok Te ne
sretnemo sa njim!
Komentar:
Njegove rijei: A poinioci velikih grijeha iz Muhammedovog, s.a.v.s.,
ummeta nee vjeno ostati u Vatri, ako su umrli kao monoteisti ustvari su
odgovor haridijama i mutezilijama koji su stajalita da e poinioci velikih
grijeha vjeno ostati u Vatri, s tim da haridije takve smatraju nevjernicima, a mutezilije da su izali iz imana, a nisu uli u nevjerstvo, ve da se
nalaze u postaji izmeu tog dvoga, kako smo to vidjeli kod razmatranja
Profesorovih rijei: I nikog od onih koji se okreu prema kibli ne proglaavamo nevjernikom zbog nekog grijeha, ukoliko on taj grijeh ne smatra
dozvoljenim.
396
Iz njegovih rijei: iz Muhammedovog u kojima izdvaja Muhammedov ummet, razumije se da se status poinioca velikih grijeha iz drugih
vjerskih zajednica, mimo Muhammedove, s.a.v.s., prije nego su ti vjerozakoni dokinuti njegovim poslanstvom, razlikuje od onih u Muhammedovom
ummetu, to je diskutabilno, budui da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., saopio da
e iz Vatre izai svako ko u svom srcu bude imao makar i trun imana411 to nije vezao samo za svoj ummet, ve je iman spomenuo openito, pa je
potrebno obratiti panju na to, osobito s obzirom da se u nekim rukopisnim
primjercima ummet i ne spominje.
Njegove rijei u vatri priloka su odredba za mjesto, i u suodnosu su sa
nee vjeno ostati, a naprijed su stavljene zbog rime a ne stoga to su predikat rijei: poinioci velikih grijeha, kako su to mislili neki komentatori.
Uenjaci su se razliito izjasnili o velikim grijesima, tako da je o tome
izreeno vie stavova. Prema jednima takvih grijehova ima sedam, prema
drugima sedamnaest; jedni su miljenja da su to oni grijesi o ijoj zabrani su
saglasni svi vjerozakoni; drugi dre da je to sve ono to zatvara put spoznaji
Allaha; jedni su miljenja da su oni ono to unitava imovinu i zdravlje; prema nekima nazvani su velikim s obzirom na one koji su manji od njih; drugi
kau da se u osnovi i ne zna koji su, odnosno da su oni zakriveni, poput
Kaderske noi; po nekima njihov broj je blii broju sedamdeset; za druge je
veliki grijeh sve ono to je Allah zabranio; trei kau da su to oni grijesi koji
za sobom povlae erijatom ustanovljenu kaznu (hadd), odnosno za koje je
zaprijeeno Vatrom, ili za koje je reeno da izazivaju prokletstvo ili srdbu
(Boiju).
Ovo je najblie istini. Prve muslimanske generacije (selef) su se razliito
izrazile i o malim grijesima. Neki od njih su rekli: Mali grijeh je ono to ne rezultira ni ovosvjetskom, ni onosvjetskom kaznom. Drugi su bili miljenja da
je to svaki onaj grijeh ije se spominjanje (u vjerskim tekstovima) ne zavri
jednom od ovih rijei: prokletstvo, srdba ili Vatra. Trei su govorili: Mali
grijeh je ono za ta nije predviena erijatom ustanovljena kazna (hadd),
niti je izreena neka ahiretska prijetnja. Pod prijetnjom se pak misli na konkretnu prijetnju Vatrom, prokletstvom ili srdbom, jer je konkretna prijetnja
na ahiretu poput konkretne kazne na ovom svijetu, naime, tano je odreena. Prema tome, preventivna kazna tazr na ovome svijetu ekvivalentna
411
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). Struno je elaboriran u Zillu (849852).
397
398
podjeli grijeha na velike i male. Oni, pak, koji govore da se u osnovi i ne zna
koji su to veliki grijesi, da su oni neodreeni, govore o sebi, o tome da oni ne
znaju koji su to grijesi, to ne znai da ih ne znaju i drugi. A Allah najbolje zna!
to se tie njegovih rijei: makar se (prije toga) i ne pokajali - treba kazati da nema razilaenja oko toga da pokajanje brie grijehe, ve oko
osobe koja se nije pokajala (za uinjene grijehe); a to se tie njegovih rijei:
nakon to Allaha susretnu kao oni koji su znali za Nj - bolje je bilo da je
umjesto oni koji su znali za Nj rekao vjernici, budui da je onaj ko je znao
za (postojanje) Allaha a nije povjerovao u Nj - nevjernik! Onaj ko se zadovoljio samom spoznajom bio je Dehm, no njegovo nauavanje je odbaeno
kao neosnovano, kako smo to vidjeli ranije. Usto i Ibls je poznavao svog
Gospodara: Ree: Gospodaru, daj mi roka do dana njihovog proivljenja!
(El-Hidr, 36); E tako mi dostojanstva Tvoga, ree, sigurno u ih sve na
stranputicu navesti, osim Tvojih meu njima robova iskrenih! (Sd, 82-83)
Isto je i s Faraonom i s veinom poricatelja Istine (kfirn). Uzvieni kae: A
da ih upita: Ko je stvorio nebesa i Zemlju? rekli bi: Allah! (Lukmn, 25);
Upitaj ih: Kome pripada Zemlja i sve to je na njoj, ako znate? - rei e:
Allahu! (El-Muminn, 84-85)
Postoji velik broj ajeta kojim se izraava isti ovaj smisao. Izgleda da je
Profesor - Allah mu se smilovao! - mislio na potpunu spoznaju koja je neodvojiva od slijeenja Pravoga puta, a o kojoj govore sufije, koji su daleko od
toga da bi bili poinioci velikih grijeha, ve su prvaci meu ljudima, njihov
elitni dio.
to se tie njegovih rijei: preputaju se Njegovome htijenju i Njegovoj odluci: ako hoe oprostit e im po Svojoj dobrostivosti itd. do kraja iskaza - njima se ukazuje na to da je Allah na jednu stranu stavio irk
(pripisivanje Njemu sudruga u Boanstvenosti Njegovoj), a na drugu sve
ostale grijehe, jer je irk najvei meu velikim grijesima, kako je to rekao
Boiji Poslanik, s.a.v.s. Uzvieni Allah je saopio da je irk neoprostiv grijeh,
dok je sve druge grijehe vezao za Svoje htijenje. Za htijenje se, pak, vezuje
samo ono prema emu se moe odnositi na vie naina, to nije sluaj i s
onim mimo toga. Da je sve u istoj ravni tada ovo razdvajanje ne bi imalo
nikakvog smisla, a On je ovo opratanje vezao za htijenje, dok su veliki i
mali grijesi nakon uinjenog pokajanja posigurno oproteni, nisu preputeni htijenju, kako to kae Uzvieni: Reci: O robovi Moji koji ste se prema
sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Boiju milost! Allah e, sigurno, sve grijehe
oprostiti. On, doista, sve grijehe prata i On je milostiv! (Ez-Zumer, 53)
399
O njegovim rijeima:
smatramo da se namaz moe obaviti za svakim, i pobonim oU Ivjekom
i grjenikom koji se okree prema kibli, te da onome od
njih koji umre treba klanjati denazu.
412
Hadis biljei Ed-Dij el-Makdis u djelu El-Ehdsu-l-muhtra (150/1). Navodi ga posredstvom Tabernija, s njegovim prijenosnim nizom preko Enesa ibn Malika. Taj prijenosni
niz je dobar (dejjid), kako sam to objasnio u strunoj elaboraciji djela El-Ehdsu-s-sahha
(1833). V.: Uvod za tree izdanje, str. 6.
400
Komentar:
Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Klanjajte za svakim, i pobonim ovjekom
i grjenikom!413 Hadis prenosi Mekhl od Ebu Hurejrea - Allah bio zadovoljan njime! - a biljei ga Ed-Drekutni, uz opasku da Mekhl nije susreo
Ebu Hurejrea! Meu njegovim prenosiocima nalazi se i Muvija ibn Slih, o
kome su se strunjaci izjasnili razliito, iako se Muslim u svome Sahhu poziva na njega. Ed-Drekutni, uz Ebu Dvuda, biljei i drugi hadis koji Mekhl
prenosi od Ebu Hurejrea - naime da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Duni
ste namaz klanjati sa svakim muslimanom, bio on poboan ili prijestupnik,
makar inio i velike grijehe. I duni ste ii u borbu na Boijem putu (dihad)
sa svakim zapovjednikom, bio on poboan ili prijestupnik, makar inio i velike grijehe!414
U Buhrijevom Sahhu navodi se da je Abdullah ibn Omer klanjao za
Hadddom (ibn Jsufom) es-Sekafijem, ba kao i Enes ibn Mlik, iako je
Haddd bio prijestupnik i nasilan ovjek. U Buhrijevom Sahhu se, takoer, navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Oni e vas predvoditi u namazu,
pa ako budu ispravno klanjali za to ete imati nagradu i vi i oni, a ako budu
klanjali pogreno, vi ete imati nagradu a oni e to imati protiv sebe!415
Od Abdullaha ibn Omera - Allah bio zadovoljan sa njim! - prenosi
se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Klanjajte za onim ko govori da nema
drugog boga osim Allaha i obavite denazu onom ko umre a ko je javno
potvrivao da nema drugog boga osim Allaha!416 Hadis biljei Ed-Drekutni
preko veeg broja nizova predaje, a potom ga je oznaio slabim (daf).
Znaj - Allah se smilovao i tebi i nama! - da je ovjeku, po saglasnosti
najviih autoriteta vjere (imama), doputeno klanjati za onim za koga ne
zna da ini neku novotariju u vjeri (bidat) ili da je veliki grjenik. Nije uvjet
za onog ko klanja za imamom da zna i kakvo je uvjerenje njegovog imama,
niti ga on treba propitivati o tome - npr. da ga pita: Kakvo je tvoje uvjerenje
o tome i tome? - ve e klanjati iza onog ije mu je stanje zakriveno. ak
413
414
415
416
Hadis je slab (daf) budui da nedostaje posredujui prenosilac izmeu Mekhla i Ebu
Hurejrea. Hadis je struno elaboriran u djelu Dafu Musnedi Ebi Dvud ( 97).
Hadis je, takoer, slab zbog prethodno navedenog razloga, a struno je elaboriran u ElIrvu (527).
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljei ga, takoer, i Ahmed. U saetku El-Buhrijeve zbirke
vjerodostojnih hadisa (Muhtesaru-l-Buhri) nalazi se pod br. 383.
Hadis je slab (daf).
401
ako bi imam bio inovator u vjeri koji poziva svojoj novotariji, ili ovjek veliki grjenik, no namjetenik ije zaobilaenje nije mogue, poput imama za
duma-namaz i dva bajram-namaza, te hadski imam na Arefatu i sl., i tada
se moe klanjati za njim, prema stavu veine uenjaka iz prvih i potonjih
muslimanskih generacija. Onaj ko bi napustio dumu i obavljanje namaza u
dematu kojeg predvodi veliki grjenik imam taj bi, prema miljenju veine
uenjaka, bio inovator u vjeri. Ispravno je da on treba obavljati takav namaz
i da ga ne treba nanovo klanjati, jer su i ashabi - Allah bio zadovoljan sa
njima! - klanjali duma-namaz i namaz u dematu i iza velikih grjenika
imama i da te namaze nisu ponavljali. Tako je Abdullah ibn Omer - Allah
bio zadovoljan sa njim! - klanjao iza Haddda ibn Jsufa, kao i Enes kako
smo naprijed naveli. Isto je postupio i Abdullah ibn Mesd - Allah bio zadovoljan sa njim! - klanjajui za Veldom ibn Ukbeom ibn Ebi Muajtom
koji je pio alkohol tako da im je jednom prilikom sabahski farz klanjao s
etiri rekata, a zatim ih upitao: Hoete li da vam jo poveam?! Ibn Mesd
mu je odgovorio: Mi smo od danas s tobom u stalnom poveanju!
U Sahhu se navodi da je, kada je Osman ibn Affn - Allah bio zadovoljan sa njim! - bio opkoljen, ljude u namazu predvodila druga osoba, pa mu
je jedan ovjek rekao: Ti si opemuslimanski imam, a ovaj koji je sada ljude
predvodio u namazu je imam smutnje!? Osman mu je na to odgovorio: Bratiu moj, namaz je neto najljepe to ljudi rade, pa kad to rade lijepo, lijepo
to i ti radi sa njima, a kada rade loe, tada se kloni tog njihovog loeg ina!417
Prema tome, namaz velikog grjenika i inovatora u vjeri je sam po sebi
valjan, tako da onome ko klanja za takvom osobom namaz nije pokvaren.
Oni, pak, koji dre da je za takvom osobom pokueno klanjati polaze od toga
da je musliman obavezan nareivati dobro a odvraati od zla. Odatle, onaj
ko javno ini neku novotariju u vjeri ili neki veliki grijeh ne bi trebalo da se
postavlja za redovnog imama muslimanima, budui da takav zasluuje preventivnu sankciju dok se ne pokaje za to to ini, a bilo bi jo i bolje da se,
ukoliko je to mogue, prekine komunikacija s njim dok se ne pokaje. Ako bi,
pak, samo neki ljudi odbili klanjati za takvim imamom i otili klanjati za drugim, to bi svakako doprinijelo osudi onog loeg kod njega i moda ga navelo
da se pokaje, ili bi ga izoliralo, ili bi druge odvratilo da ine to to on ini. U
odbijanju tih ljudi da za takvim imamom klanjaju namaz ima erijatske koristi
417
402
418
419
403
morao ponoviti taj namaz, a prema Maliku, afiji i Ahmedu, shodno njegovom poznatijem miljenju, ne bi. Isto je i ako bi imam uradio neto to
onaj ko klanja za njim smatra neprilinim a to je detaljno obrazloeno u
literaturi iz islamskog prava. Ako bi, pak, znao da njegov imam klanja bez
abdesta, tada ne bi smio klanjati za njim, jer bi taj u tom sluaju bio puki
igra, a ne klanja!
Kuran i Sunnet, kao i jednoduje prvih muslimanskih generacija, upuuju na to da se vladar, imam u namazu, sudija, komandant u ratu i ubira
zekata, moraju posluati u situacijama koje se reguliraju vlastitim umnim
pregnuem (idtihad). U takvim situacijama, oni ne moraju sluati one koji
njih slijede. Naprotiv, ovi potonji moraju njima biti pokorni, svoje miljenje
potisnuti i prikloniti se njihovom miljenju budui da su interes zajednice
i sloga, s jedne, a podijeljenost i razdor, s druge strane, iznad sekundarnih
pitanja. Iz tog razloga dravnim dunosnicima (hukkm) nije doputeno da
jedni drugima osporavaju regulativu, a ono to se moe kategorino potvrditi jest da je namaz kojeg obave jedni za drugima ispravan.
Prenosi se da je Ebu Jsuf otiao obaviti had s Hrunom er-Redom,
te da je tom prilikom halifa dao da mu se, u vidu terapije, pusti krv a Mlik
mu je izdao fetvu da (zbog toga) ne mora ponovo uzeti abdest pa je takav
s ljudima obavio namaz. Kada su Ebu Jsufa upitali: Zar si i ti klanjao za
njim!? on im je odgovorio: Subhnallh, pa on je voa pravovjernih! Htio
je kazati da odbijanje klanjanja namaza za pretpostavljenim licima spada u
postupke onih koji u vjeru unose novotarije.
Hadis koji prenosi Ebu Hurejre, a koji biljei Buhri, u kojem stoji da je
Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Oni e vas predvoditi u namazu, pa ako budu
ispravno klanjali za to ete imati nagradu i vi i oni, a ako budu klanjali pogreno, vi ete imati nagradu a oni e to imati protiv sebe!420 vjerodostojna
je i eksplicitna potvrda da je imamova greka samo njegova, a ne i onih koji
su klanjali za njim. Onaj ko neto zakljui svojim vlastitim umnim naporom
(mudtehid) najvie to moe pogrijeiti jest da e izostaviti neku obavezu
drei je neobavezom, odnosno da e uiniti neto zabranjeno drei ga
nezabranjenim.
Nikome ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan nije doputeno postupiti
suprotno ovom vjerodostojnom i nedvosmislenom hadisu nakon to sazna
za nj. On je argument protiv onih hanefijskih, afijskih i hanbelijskih uenjaka
420
404
po kojima se, ako imam izostavi neto to onaj koji klanja za njim smatra
obaveznim, ovaj potonji ne smije povesti za njim! Naime, jedinstvo i sloga
demata jesu ono to se mora uvati, kao i izbjegavanje razilaenja koje dovodi do poremeaja (unutranjih odnosa).
Njegove rijei: ...te da onome od njih koji umre znae: I smatramo da
onome od njih koji umre, bio on estit ili grjenik, treba klanjati denazu,
premda se iz tog opeg pravila izuzimaju oni koji nepravedno diu ustanke
protiv halife (bugt) i drumski razbojnici, te samoubice, suprotno stavu Ebu
Jusufa, no ne i ehidi od njih, suprotno stavu Malika i afije - Allah im se
smilovao! - kako je to objanjeno na za to odgovarajuem mjestu.
Profesor se, pak, ovako izrazio da bi pojasnio da mi neemo izostaviti
klanjanje denaza-namaza onima koji su u vjeru unosili novotarije i onim
nemoralnim koji umru, a ne da bi time obuhvatio sve i svakoga. Naime, onih
koji javno ispoljavaju islam ima dvije vrste: jedni su vjernici, drugi licemjeri.
Prema tome, onome za koga se sa sigurnou zna da je licemjer nije doputeno klanjati denazu, niti moliti Allaha za oprost njegovih grijeha, dok e
se denaza klanjati onome za koga se to ne zna sa sigurnou. Ako, pak,
jedna osoba pouzdano zna da je druga osoba licemjer, ona joj nee klanjati
denazu, ali e joj denazu klanjati oni kojima to nije poznato. Tako Omer Allah njime bio zadovoljan! - nije htio klanjati denazu osobi kojoj denazu
nije htio klanjati Huzejfe, budui da je on u pohodu na Tebuk saznao koji
su ljudi bili licemjeri. Uzvieni Allah je Svom Poslaniku, s.a.v.s., zabranio da
licemjerima klanja denazu, obavijestivi ga da im On nee oprostiti grijehe
time to e se on moliti za njih. To je obrazloio njihovim nevjerovanjem u
Allaha i Njegovog Poslanika.
Onima, dakle, koji su vjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika nije zabranio da klanja denazu, koliki god bili njihovi grijesi u smislu novotarnog
uvjerenja ili postupanja, odnosno nemorala. tavie, Uzvieni mu je naredio
da se moli za oprost grijeha vjernicima - rekao mu je: Znaj da nema drugog
boga osim Allaha i moli oprost za svoje grijehe i za grijehe vjernika i vjernica! (Muhammed, 19)
Kako vidimo, Uzvieni mu nareuje izraavanje Allahove jednosti
(tevhd) i moljenje oprosta grijeha za sebe, vjernike i vjernice - ono prvo je
temelj vjere, a ovo drugo je upotpunjenje tog temelja.
Upuivanje dove za njih s molbom da im se dadne oprost grijeha,
milost i druga dobra ili je obavezan, ili pohvalan in. To je dvojako: ope i
posebno. Ono ope je oevidno, onako je kako je navedeno u navedenom
405
O njegovim rijeima:
421
422
Prijenosni niz hadisa je dobar (dejjid). V.: Ahkmu-l-deniz (123) i Irvu-l-gall (732).
O njima e vie rijei biti u nastavku, na 530. stranici knjige. (Nap. prev.)
406
O njegovim rijeima:
ne tvrdimo za njih da su nevjernici, idolopoklonici ili licemjeri
U Iukoliko
neto od toga oevidno ne potekne od njih, a ono to kriju u sebi preputamo Uzvienom Allahu.
Komentar:
To je stoga to nam je nareeno da sudimo prema onom spoljanjem, i to
nam je zabranjeno da se povodimo za pretpostavkama i idemo za onim
o emu nemamo znanja. Uzvieni kae: O vjernici, neka se mukarci jedni drugima ne rugaju, moda su oni bolji od njih! (El-Hudurt, 11); O
vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su, zaista, grijeh!
423
424
407
O njegovim rijeima:
ne mislimo da je dozvoljeno upotrijebiti sablju ni za jednog priU Ipadnika
Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta osim za onog za koga
se mora upotrijebiti.
Komentar:
U Sahihu se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Nije dozvoljeno
proliti krv nijednog muslimana koji svjedoi da nema drugog boga osim
Allaha i da sam ja Allahov poslanik, osim u tri sluaja: kad osoba koja je u
braku poini blud, kad se radi o pravinom poravnanju (kiss) u sluaju
hotiminog ubistva i kada musliman napusti svoju vjeru i odvoji se od zajednice (muslimana)!425
O njegovim rijeima:
ne mislimo da se treba dizati protiv naih voa i pretpostavljeU Inih,
makar postupali i nepravedno. Neemo ih proklinjati, niti im
otkazivati poslunost. Drimo da pokornost njima spada u pokornost koju nam je naredio Uzvieni Allah, ukoliko ne nareuju
neto to je grijeh. Za njih upuujemo dove da budu na ispravnosti i u oprostu Boijem.
Komentar:
Uzvieni kae: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i
nadreenim svojim! (En-Nis, 59), a u Sahihu se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Ko se pokorava meni, taj se pokorava i Allahu, a ko
425
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ibn Mesuda, a struno je
elaboriran u El-Irvu (2196) i Ez-Zillu (60, 893 i 894).
408
429
430
427
428
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Ebu Hurejrea, a struno je elaboriran u ElIrvu (394).
Hadis, posredstvom njega, biljei Muslim.
Hadis biljei El-Buhri (IV/385) posredstvom Enesa.
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ibn Omera.
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi).
409
431
432
433
434
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ibn Abbsa, a struno je
elaboriran u El-Irvu (2453).
Hadis je vjerodostojan (sahh). Ovo je dio iz jednog dugog hadisa koji prenosi El-Hris elEari, a kojeg biljei Ahmed (IV/130) i drugi autori s vjerodostojnim prijenosnim nizom.
Prema tome, ovo nije iz hadisa koji se prenosi od Ibn Abbsa, kako se to inilo komentatoru. Cjelovit tekst hadisa navodi se u djelu Sahhu-t-tergb (553) i djelu Sahhu-l-Dmii-ssagr (1720). Tu se nalazi i odgovor nekim savremenim doktorima koji su pokuali dokazati
da hadis ima manjkavosti, no argumentima koji ne stoje, pa ko eli neka konsultira ova
djela, nai e u njima zadovoljavajui odgovor.
Hadis biljei Muslim, dok Sujti u djelima El-Dmiu-l-kebr i Ez-Zijde ale-l-Dmii-ssagr navodi da ga biljei, takoer, i Ahmed. Meutim, ja ga nisam pronaao u Ahmedovom Musnedu.
Hadis biljei Muslim i drugi autori, a struno je elaboriran u djelu Es-Sahha (907).
410
O njegovim rijeima:
435
Ovo je predaja koja je preuzeta od Jevreja (isrilijjt). Neki slabi prenosioci hadisa je, navodno, prenose od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Taberni je biljei u djelu El-Evsat posredstvom
Ebu-d-Derda. Hejsemi (V/249) za nju kae: U nizu njenih prenosilaca nalazi se i Ibrahim
ibn Rid, koji je odbaen prenosilac (metrk).
411
Komentar:
Sunnet je Poslanikov, s.a.v.s., put i pravac. Demat je zajednica muslimana,
tj. ashaba i onih koji njih slijede u dobru sve do Sudnjega dana. Prema tome,
slijediti njih je Pravi put, a oponiranje njima je zabluda. Uzvieni Allah Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., kae: Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas
e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! - a Allah prata i samilostan je! (Alu
Imrn, 31) Uzvieni jo kae: Onoga koji se suprotstavi Poslaniku a poznat
mu je Pravi put, i koji poe putem koji nije put vjernika, pustit emo da ini
ta hoe, i bacit emo ga u Dehennem - a uasno je on boravite! (EnNis, 115); Reci: Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!, a ako
ne htjednu: on je duan da radi ono to se njemu nareuje, a vi ste duni
da radite ono to se vama nareuje, pa ako mu budete posluni, bit ete na
Pravom putu. A Poslanik je jedino duan da jasno obznani! (En-Nr, 54); I
doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega drite i druge puteve ne slijedite,
pa da vas odvoje od puta Njegovog! Eto, to vam On nareuje, da biste se
grijeha klonili! (El-Enm, 153); I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u
miljenju podvojili kad su im ve jasni dokazi doli! Njih eka patnja velika!
(Alu Imrn, 105); Tebe se nita ne tiu oni koji su vjeru svoju raskomadali i
u stranke se podijelili, Allah e se za njih pobrinuti. On e ih o onome to su
radili obavijestiti! (El-Enm, 159)
U Es-Sunenu se navodi hadis, kojeg Tirmizi oznaava vjerodostojnim
(sahh), a koji se prenosi od El-Irbda ibn Srije, koji kae: Boiji Poslanik,
s.a.v.s., drao nam je vrlo sugestivan govor - nama su od njega oi suzile,
a srca se grila. Na to ga je neko upitao: Boiji Poslanie, ovo kao da bijae
oprotajni govor, pa ta nam ostavlja u amanet? U amanet vam - rekao je
on - ostavljam da sluate i pokoravate se, jer ko od vas poivi nakon mene
vidjet e mnogo razilaenja. Stoga se drite moga sunneta i prakse pravopostupajuih halifa poslije mene. Drite se za to svom snagom i strogo se
uvajte novotarija, jer je svaka novotarija zabluda!436
Jo je rekao: Sljedbenici dviju ranijih objava u svojoj su se vjeri podijelili u sedamdeset i dvije skupine, a ovaj e se ummet podijeliti na sedamdeset i tri skupine, tj. koje e se povoditi za strastima, i sve e otii u vatru osim
jedne. To je ona koja e initi demat (muslimana)!437
436
437
Hadis je vjerodostojan (sahh), kao to kae Tirmizi. V.: El-Irv ( 2455) i Es-Sunne od Ibn Ebi
sima (br. 27-34).
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu Es-Sahha (203-204), te u
Tahrdu-s-sunne pod br. 63-69.
412
O njegovim rijeima:
volimo pravedne i pouzdane, a mrzimo nepravedne i nepouzU Idane.
Komentar:
Ovo spada u potpunost imana i u upotpunjenost ropske potinjenosti Allahu (el-ubdijje), budui da izraavanje pokornosti Bogu (el-ibade) implicira
potpunost ljubavi i njenu krajnost, te potpunost poniznosti i njenu krajnost. Tako ljubav prema Allahovim poslanicima, vjerovjesnicima i Njegovim
vjernim robovima spada u ljubav prema Allahu, premda onu ljubav koja je
posveena Allahu ne zasluuje niko drugi osim Njega. Svi drugi se, naime,
vole zarad Allaha, a ne sa Allahom. Onaj koji voli, voli ono to voli njegov
438
U ovoj verziji postoji slabost (ed-daf), dok je Tirmizi u El-mnu oznaava dobrom (hasen),
to je mogue s obzirom na potvrde koje ima u drugim predajama, kako smo to vidjeli u
osvrtu na nju (u izvorniku br. 263). Potvrdu za nju ja sam naveo i u Es-Sahhi, pod hadisom
br. 204, na str. 17.
413
440
414
O njegovim rijeima:
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea i Ibn Abbsa,
Allah bio zadovoljan njima dvojicom!
415
O njegovim rijeima:
da se (pri uzimanju abdesta) moe mesh initi po obui,
U Drimo
kako na putovanju tako i u mjestu boravka, kako je to naznaeno
u tradiciji.
442
Hadis biljee Taberni u El-Kebru (I/5/1) i Ibn Hazm u El-Ahkmu (VI/46). Svi prenosioci ovog
hadisa su pouzdani, izuzev Fudlea ibn Mubreka koji je podmetao hadise (mudellis), kako
se to navodi u djelu Et-Takrb, iako on ovaj hadis prenosi s pozivanjem na druge prenosioce.
Hejsemi u svom El-Medmeu (I/179) kae: Hadis biljei i Ebu Jal, a svi njegovi prenosioci su
pouzdani, premda se meu njima nalazi i Mubrek ibn Fudla. Na drugom mjestu (VI/145146), navodei ga u formi duoj od ove, no ne i u njegovoj cjelovitosti, kae: Biljei ga ElBezzr, posredstvom ljudi koji prenose vjerodostojne hadise. Prvi dio hadisa nalazi se i u
zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima, kao predaja Sehla ibn Hunejfa.
416
Komentar:
Od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., na nesumnjivo vjerodostojan (mutevtir) nain preneseno je injenje mesha po obui i pranje nogu. Rfidije, pak, postupaju suprotno ovom vjerodostojno prenesenom sunnetu, pa im treba
kazati ovako: Broj onih koji su od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenijeli abdest u
njegovoj teorijskoj i praktinoj ravni, koji su abdest uili od njega i abdestili
se za vrijeme njegovog ivota a on ih gledao i to im odobravao, i koji su takav abdest prenijeli onima koji su doli iza njih, mnogo je vei od broja onih
koji su prenijeli tekst ovog ajeta. Naime, svi su muslimani abdest uzimali za
vrijeme njegovog ivota i ni od koga drugog nisu nauili abdest osim od njega, budui da im taj postupak nije bio poznat u vremenu prije islama. Oni su
njega nebrojeno puta gledali kako uzima abdest i od njega prenijeli pranje
nogu u velikom broju hadisa. tavie, veim brojem prijenosnih puteva od
njega su prenijeli i rijei: Teko petama i tabanima od vatre!443, koje se navode u zbirkama vjerodostojnih hadisa i dr.
Usto, ako je mesh potiranje samo gornjeg dijela stopala, onda je pranje cijele noge napor kojem ovjekova narav ne naginje onako kako naginje vlasti i imetku. Pa ako bi bilo prostora za kakvu primjedbu u pogledu
uzimanja abdesta o kome postoji nesumnjivo vjerodostojna (mutevtir)
predaja, tada bi jo vie prostora moralo biti za primjedbu u pogledu prijenosa teksta ajeta (o abdestu)! Ako bi oni rekli: Tekst ajeta utvren je tako
vjerodostojnom predajom da nije mogue da se u njoj nae bilo kakva la
ili omaka - (mi bismo kazali) da se to u jo potpunijoj formi moe kazati za predaju o nainu uzimanja abdesta od njega. Tekst ajeta, pak, nije u
konfrontaciji s pouzdano prenesenim sunnetom, jer izraz mesh kako god
znai: pogoditi, zadesiti (el-isbe), isto tako znai i: politi (el-isle), kao to
[Arapi] kau: Temessahtu li-s-salti (Polio sam se vodom radi namaza). U
samom ajetu, pak, ima neto to ukazuje na to da se pod meshom ne misli
na potiranje nogu u smislu drugog naina pranja ve na mesh kao pranje.
Naime, u ajetu se kae do dvaju zglavaka (El-Mide, 6), a ne do lakata
(El-Mide, 6), to ukazuje na to da se na svakoj nozi ne nalazi samo jedan
zglavak, onako kao to se na svakoj ruci nalazi samo jedan lakat, ve da se
na svakoj nozi nalaze po dva zglavka. To znai da Uzvieni nareuje mesh
443
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), ali bez rijei i tabanima. U ovakvom
obliku hadis biljei Ahmed (IV/191) s vjerodostojnim prijenosnim nizom, posredstvom
Abdullha ibn el-Hrisa ibn Deza ez-Zubejdija.
417
do dviju ispupenih kostiju, to je, zapravo, pranje jer oni koji dozvoljavaju onaj specifini mesh pod njim podrazumijevaju potiranje samo gornjih
dijelova stopala pa kao argument protiv rafidijskoga stava navode upravo
navoenje dviju ispupenih kostiju u predmetnom ajetu. Time se njihova
tvrdnja da je obavezno potirati stopala do dvaju zglavaka, tj. onih mjesta
na kojima se spajaju potkoljenica i stopalo, gdje se vezuje obua, pobija i
Kuranom i sunnetom.
Poznata su dva naina uenja ovog ajeta, s akuzativom, i s genitivom,
i gramatika analiza toga data je na za to odgovarajuem mjestu. U sluaju
akuzativa, ajet predstavlja jasan tekst o obaveznosti pranja, jer se prijedlog
za mjesto upotrebljava u sluaju kad je znaenje istovjetno, kao u stihu:
Fe lesn bi-l-dibli ve le-l-hadda
(Pa, ni brda mi nismo, ni gvoe!)
Nije isto znaenje kad kaemo: Mesahtu bi res ve ridl (Potrao sam po
svojoj glavi i nozi), i kad kaemo: Mesahtu res ve ridl (Potrao sam svoju
glavu i nogu), budui da navoenje estice bi sugerira dodatnu znaenjsku
komponentu u injenici potiranja, tj. nanoenje na glavu manje koliine
vode, to dalje pojanjava ono to se nastavlja na ovo: naime ve ejdijekum, i
vae ruke. Prema tome, pouzdano preneseni sunnet iskljuuje bukvalno razumijevanje ovog ajeta, kojem pribjegavaju neki ljudi, jer je Poslanik, s.a.v.s.,
ljudima objanjavao Kuran, i njegovu formu i smisao. Ebu Abdurrahmn
es-Sulemi kae: Oni koji su nas poduavali Kuranu, Osman ibn Affn, Abdullah ibn Mesd i drugi, govorili su nam da oni, kad bi od Vjerovjesnika,
s.a.v.s., nauili deset ajeta ne bi prelazili na uenje drugih ajeta dok ne bi
nauili znaenje ovih.
U injenici da je u ajetu za pranje nogu upotrijebljen izraz mesh (potiranje) nalazi se naputak da se pri tome treba troiti manja koliina vode, jer
obino upravo pri pranju nogu dolazi do velikog rasipanja vode. Ovo pitanje
je odve poznato i njegova elaboracija moe se nai u fikhskim djelima.
O njegovim rijeima:
i dihad moraju se vriti s predvodnicima muslimana, doU Had
brim ili loim, sve do Kijametskog dana. To dvoje nita ne moe
obesnaiti niti dokinuti.
418
Komentar:
Profesor - Allaha mu se smilovao! - ovim sugerira odgovor rafidijama koji
su govorili: Nema borbe na Boijem putu sve dok se ne pojavi Er-Rid, iz
loze Muhammedove, i dok glasnik sa neba ne vikne: Slijedite ga!
Neutemeljenost ovoga stava isuvie je oita da bi za nju trebalo iznositi neki dokaz. Oni su za imama postavili uvjet da mora biti bezgrean
(masm) za ta nemaju nikakva dokaza. Naprotiv, u Muslimovom Sahhu
navodi se sljedea izjava Avfa ibn Mlika el-Edaija: uo sam Boijeg
Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao: Vai najbolji lideri (imami) su oni koje vi
volite i koji vas vole [i koje vi blagosiljate] i koji vas blagosiljaju, a najgori
vai lideri su oni koje vi mrzite i koji vas mrze, koje vi proklinjete i koji vas
proklinju! Ja sam ga, kae on, upitao: Boiji Poslanie, hoemo li ih u tom
sluaju napustiti? Neete, rekao je, sve dok meu vama budu uspostavljali namaz! Onaj ko bude imao nekog upravitelja koji ini neposluhe Allahu,
neka prezre te njegove neposluhe Allahu, ali neka mu ne otkazuje svoju
pokornost!444
Ranije su ve navoeni neki hadisi slini ovome koji govore o voama i ni u jednome od njih ne stoji da imam (predvodnik) mora biti
bezgrjean. Rafidije su u ovome najvei gubitnici, jer su stvar postavili tako
da je bezgreni imam ustvari nepostojei imam, koji im nije od koristi ni
u pogledu vjere, ni u pogledu ovoga svijeta! Oni tvrde da je to oekujui
imam, Muhammed ibn el-Hasan el-Askeri koji je, kako tvrde, uao u jedan
podzemni prostor 260. god., ili u vremenu bliskom toj godini, u Smurri.
Na to mjesto izvode ivotinju, mazgu ili konja, kako bi je mogao uzjahati
kada izae! U odreenim vremenima odrede nekoga da ga poziva da izae; da vie: Na velikanu - izai! Na velikanu - izai! Pritom isukuju
oruje iako ih tamo niko ne napada, i ine druge stvari zbog kojih im se
smiju razboriti ljudi.
Profesor kae: ...s predvodnicima muslimana, dobrim ili loim, jer su
had i dihad dvije obaveze koje su povezane s putovanjem, tako da je u
njima neophodan neko ko e predvoditi ljude i boriti se protiv neprijatelja,
to se moe postii i s dobrim i s loim liderom (imamom).
444
419
O njegovim rijeima:
vjerujemo u kiramen-katibine - plemenite pisare, koje je Allah
U Iodredio
da nad nama bdiju.
Komentar:
Uzvieni kae: A nad vama bdiju uvari, kod nas cijenjeni pisari, koji znaju
ono to radite. (El-Infitr, 10-12); Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s
desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu rije a da pored njega nije
prisutan onaj koji bdije. (Kf, 17-18); Uz svakog od vas su meleki, ispred
njega i iza njega - po Allahovom nareenju nad njim bdiju. (Er-Rad, 11);
Zar oni misle da Mi ne ujemo ta oni nasamo razgovaraju i kako se meusobno dogovaraju? ujemo Mi, a izaslanici Nai, koji su uz njih, zapisuju!
(Ez-Zuhruf, 80); Ova Knjiga Naa o vama e samo istinu rei, jer smo naredili da se zapie sve to ste radili! (El-Gije, 29); Izaslanici Nai ono to vi
ispletkarite, doista, zapisuju! (Jnus, 21)
U Sahhu se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Kod vas se
smjenjuju meleki dana i meleki noi. Oni se susreu za vrijeme sabah-namaza
i ikindija-namaza, pa se oni koji su bili kod vas uzdiu Allahu i On ih - iako
ih On zna najbolje - upita: U kakvom stanju ste ostavili robove Moje? Kad
smo im doli, reknu Mu oni, klanjali su, i kad smo otili od njih - klanjali su!445
U drugom hadisu stoji: Sa vama se nalaze (i meleki) koji vas ne naputaju osim za vrijeme dok vrite nudu i dok ste u spolnom odnosu, pa
imajte obzira prema njima i ukaite im poast!446
U tumaenju se kae: Dvojica, jedan s desne a jedan s lijeve strane,
biljee djela. Onaj na desnoj strani biljei dobra djela, a onaj na lijevoj loa.
Druga dva meleka ga uvaju i tite: jedan je iza, a drugi ispred njega, tako da
se on nalazi izmeu etiri meleka danju i etiri meleka nou, koji se smjenjuju - dva ga uvaju, a dva biljee.
Ikrime prenosi Ibn Abbsovo tumaenje ajeta: Po Allahovom nareenju nad njim bdiju! (Er-Rad, 11) - To su meleki koji ga uvaju: jedan ispred,
a jedan iza njega, ali kad doe Allahova odredba, oni joj se uklone s puta!
445
446
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea, a struno je
elaboriran u Ez-Zillu (491)
Hadis je slab (daf). V.: Ed-Dafa br. 2241.
420
447
448
Abdullah je Abdullah ibn Mesd. Od njega ga, takoer, biljei i Ed-Drimi, u djelu ErRikk, koji kae: Neki tvrde da rije esleme (prepustiti se, pokoriti se) ovdje znai istesleme
(predati se), odnosno zelle (postati ponizan).
Profesor Ahmed kir kae: Razmimoilaenje u pogledu vokaliziranja slova mim u rijei
fe eslem je staro, a ispravnije je ono miljenje prema kojemu to slovo treba vokalizirati akuzativnom odrednicom, kako to kae i komentator. Meutim, znaenje koje on preferira
nije ono dominantno. Tako El-Kdi Ijd u djelu Meriku-l-envr (II/218) kae: Ovaj hadis
biljeimo i s nominativnom i akuzativnom odrednicom (rijei fe eslem). Oni koji ga biljee
s nominativnom odrednicom (tj. kao fe eslemu) smatraju da se to odnosi na Poslanika, a.s.,
pa bi znaenje bilo ovako: Pa sam sauvan od njega, dok oni koji ga biljee s akuzativnom
odrednicom (tj. kao fe esleme) dre da se to odnosi na ejtana, pa bi u tom sluaju znaenje
bilo: Pa je primio islam. U drugim, glavnim djelima, mimo ovih, hadis se navodi i s izrazom:
istesleme (predao se). Pod glavnim djelima on misli na Malikov El-Muvetta i El-Buhrijev i
Muslimov Sahh, na kojima je i temeljio svoju knjigu, premda ovaj hadis ne biljee ni Malik,
ni El-Buhri.
Nevevi u svom komentaru Muslimove zbirke vjerodostojnih hadisa (Sahh Muslim) kae:
Ovo su dvije poznate varijante ovog hadisa, i strunjaci nisu saglasni u tome koja je od
njih pretenija. Hattbi tvrdi da je pretenija ona s nominativnom odrednicom, fe eslemu; a
El-Kdi Ijd da itanje s akuzativnom odrednicom ima snanije uporite. Hafiz Ibn Hibbn
ovaj hadis takoer biljei u svom Sahihu (II/283, fotokopija rukopisa) i kategorino tvrdi da
se predmetna rije treba itati s akuzativnom odrednicom, tj. kao: fe esleme. On kae: U
hadisu se govori o tome da je Odabranikov ejtan primio islam tako da ga je navraao samo
na dobro, a ne da je on bio miran od njegovih spletki, iako je bio nevjernik! Ovo je ispravno,
to potvruju i argumenti. Tvrdnja komentatora da ovo predstavlja iskrivljavanje znaenja,
budui da ejtan ne moe biti vjernik samo je skretanje panje, jer se u hadisu kae njegov pratilac iz reda dinna, a ne njegov ejtan. Drugo: Dinna ima vjernika i nevjernika
- ejtani su njihovi nevjernici, pa oni od njih koji povjeruju prestaju se nazivati ejtanima.
421
zapovijedi, odnosno: Allah im je naredio da to ine, emu u prilog ide i uenje ovog ajeta kao: Jahfazneh bi emrillh (tite ga po Allahovoj naredbi).449
Potom, navedenim svetim tekstovima je utvreno da meleki biljee i
rijei i djela, ali i namjere, jer su namjere djela srca, tako da i one spadaju u
ope znaenje ajeta: Oni znaju ono to vi radite. (El-Infitr, 10-12) To potvruju i Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Uzvieni Allah kae: Kad Moj rob
namjeri uiniti loe djelo vi mu ga nemojte biljeiti, pa ako ga uradi tada mu
ga ubiljeite kao jedno loe djelo, a ako Moj rob namjeri uiniti dobro djelo
pa ga ne uini, vi mu ga ubiljeite kao dobro djelo, a ako ga uini ubiljeite
mu ga kao deset dobrih djela!450
Boiji Poslanik, s.a.v.s., jo je rekao: Meleki reknu: Ovaj ovjek hoe da
uradi runo djelo! - a On to najbolje vidi! - pa im kae: Pratite ga, pa ako
ga uradi ubiljeite mu ga onakvim kakvim ga je i uradio, a ako ga ne uradi
ubiljeite mu ga kao dobro djelo jer ga nije uradio radi Mene!451 Hadis biljee Buhri i Muslim u svojim zbirkama vjerodostojnih hadisa (Es-Sahihajn),
a ovu verziju navodi Muslim.
O njegovim rijeima:
422
odredbi i odreenju, po Njegovom propisu i zapovijesti, pa je sasvim korektno usmrivanje pripisati svakom prema njegovoj ulozi.
Postoje razliita shvatanja nefsa - ta je on? Da li je jedan od dijelova tijela? Ili jedna od njegovih akcidentalija? Ili je i ona neko tijelo koje
koegzistira s ovjekovim, koje je inkorporirano u njega? Ili je neka apstraktna supstanca? Ili je dua (ruh), ili neto tree? Potom, da li je ona koja je
sklona zlu (el-emmra), ona koja samu sebe kori (el-levvma), ona smirena
(el-mutmeinna) jedna dua, ili su posrijedi tri due? Da li i dua (rh) umire,
ili umire samo tijelo? Ovo pitanje zahtijeva itav jedan svezak, no ja u, ako
Bog da, u saetom obliku ukazati na njega.
Jedni kau da je dua oduvijeka, no svi poslanici su saglasni u tome da
je ona nastala u vremenu, da je stvorena, proizvedena, potinjena i da se
njome upravlja. Ovo je aksiom njihove vjere, tj. da je svijet postao (nakon
to ga nije bilo), na emu su bile i prve dvije muslimanske generacije, sve
dok se na sceni nisu pojavili ljudi ije je shvatanje Kurana i sunneta bilo
ogranieno - oni su izali sa tvrdnjom da je dua oduvijeka, argumentirajui
to injenicom da ona potjee iz svijeta Allahove zapovijedi (min emrillhi),
a da ono to potjee odatle ne pripada svijetu stvorenosti, te injenicom da
ju je Allah prispodobio Sebi, kako to nalazimo u Njegovim rijeima: Reci:
Dua je iz zapovijedi moga Gospodara! (El-Isr, 85)452 I u nj udahnem iz
Svoga duha. (El-Hidr, 29), isto onako kako je Sebi prispodobio i Svoje znanje, Svoju mo, Svoj sluh, Svoj vid i Svoju ruku.
Drugi su, pak, ostali suzdrani u vezi s ovim pitanjem, dok su pripadnici glavnog toka islama (ehlu-s-sunne ve-l-demaa) jedinstveni u stavu da
je dua stvorena. Konsenzus o tome prenijeli su Muhammed ibn Nasr elMervezi, Ibn Kutejbe i drugi.
Jedan od dokaza da je dua stvorena jesu i rijei Uzvienog: Allah je
stvoritelj svega. (Er-Rad, 16; Ez-Zumer, 62), koje imaju sveobuhvatan smisao, bez ijednog izuzetka po bilo kojoj osnovi. U ovo, dakako, ne spadaju i
Allahovi atributi, budui da su oni implikacije Njegovog imena. Naime, Uzvieni je Bog koji je prediciran svojstvima savrenosti. Tako Njegovo znanje,
452
Ovaj ajet je vrlo teko prevesti na na jezik, budui da je izraz emr, upotrijebljen u njemu,
prilino neodreen i njime se moe izraziti vei broj znaenja; pored ostalih, znai: stvar,
zapovijed, neto... dok je prevodilac prinuen opredijeliti se za samo jedno od njih. Ta
injenica ostavila je mogunost da se ajet tumai, ali i prevodi, na mnogo naina. Dok smo
se mi opredijelili za to doslovniji prijevod, uz elemente vlastitog poimanja, Korkut, npr.,
ovaj ajet prevodi ovako: Reci: ta je dua - samo Gospodar moj zna... (Nap. prev.)
423
Njegova mo, Njegovi: ivot, sluh, vid i sva ostala svojstva spadaju u sam
Njegov nazivnik. To znai da je On, Uzvieni, po Svome Biu i Svojim atributima - Stvoritelj, a da je sve drugo, osim Njega - stvoreno. Nesporno se,
pak, zna da dua - ruh nije ni Allah, ni neko Njegovo svojstvo, ve da je jedan
od Njegovih proizvoda. Na to, pored ostaloga, ukazuju i rijei Uzvienoga:
Zar je to davno bilo kad ovjek nije bio spomena vrijedan? (Ed-Dehr, 1),
kao i Njegove rijei upuene Zekerijau: I tebe sam ranije stvorio, a nisi bio
nita! (Merjem, 9)
Naziv ovjek podrazumijeva i njegovo tijelo i njegovu duu. Obraanje Zekerijau jeste obraanje i njegovoj dui i njegovom tijelu. Usto, i dua
(rh) predstavlja se kao ona koja umire, koja se uzima [zadrava] i puta,
to je svojstveno neemu stvorenom, nastalom u vremenu. to se, pak, tie
njihovog argumentiranja rijeima Uzvienog: iz zapovijedi moga Gospodara (El-Isr, 85), treba kazati da emr ovdje nije dat u znaenju zapovijedi ili
zahtjeva, ve u znaenju participa pasivnog (memur), tj. ona je ono nareeno od moga Gospodara. Upotreba infinitiva u znaenju participa pasivnog
opepoznata je stvar i u praksi je vrlo zastupljena.
to se, pak, tie njihovog argumentiranja injenicom da Allah duu
prispodobljuje Sebi, kao u ajetu iz Svoga duha (El-Hidr, 29), treba znati
da prispodobljavanja neega Allahu ima dvije vrste: jedna vrsta su atributi,
koji ne mogu opstojati sami po sebi. Takvi su: znanje, mo, govor, sluh i vid.
Ovdje se radi o prispodobljavanju svojstva Onome ko se njime odlikuje.
Prema tome, Njegovo znanje, Njegov govor, Njegova mo, Njegov ivot sve su to Njegova svojstva. Isto je i s Njegovim licem i Njegovom rukom,
Uzvien neka je On! Druga vrsta jeste prispodobljavanje Njemu pojedinih
subjekata odvojenih od Njega, poput: kue, deve, roba, poslanika i due. U
ovom sluaju radi se o prispodobljavanju stvorenja njegovom Stvoritelju i
ovakvo vezivanje podrazumijeva posebnost i poaenost, po emu se ono
to se vezalo za Allaha razlikuje od drugih stvorenja.
U pogledu due zauzeta su razliita stajalita: da li je ona stvorena prije
tijela, ili poslije njega? O tome je pak bilo rijei prilikom govora o Zavjetu
(El-Msk).
Ljudi su se razliito izjasnili i o samoj naravi due. Prema jednima, ona
je neko tijelo, a prema drugima akcidentalija; trei kau: Mi ne znamo ta je
dua: da li je neka bit (devher) ili tek akcidentalija (ared). Neki su drali da
dua nije nita drugo doli uravnoteenost etiri elementa. Drugi su govorili: Dua je ista, nepomuena krv, liena svake pomutnine i kvarnosti. Trei
424
453
Affi kae: Vidjeti razmatranje o dui na 216. str. IV sveska djela Medmu-l-fetv.
425
Hadis biljei Muslim posredstvom Umm Seleme, u Propisima o denazama, str. 25.
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga El-Buhri, no ne posredstvom Billa, kako se nadaje iz autorovih rijei, ve posredstvom Ebu Katdea. Takoer ga biljee i Ahmed i drugi
autori. V.: Sahh Ebi Dvud (465)
456
V.: Es-Sahha (995).
457
Nije mi poznato da je ovo hadis - ovo su rijei erijatskih pravnika!
454
455
426
Nefs se upotrebljava i u znaenju urok - kae se: Toga i toga je pogodilo urokljivo oko!
Nefsom se oznaava i bie: Fe sellim al enfusikum! Vi ukuane (dosl.
svoja bia) pozdravite! (En-Nr, 61); Ve la taktul enfusekum! I ne ubijajte
se! (En-Nis, 29), itd.
Izraz ruh ne upotrebljava se za tijelo - ni sam, ni u kombinaciji s izrazom nefs, dok se upotrebljava za Kuran i za Debrila: Na takav nain Mi
ti objavljujemo (rh) ono to ti se objavljuje. (E-r, 52); Donosi ga Duh
(rh, Debril) Povjerljivi. (E-uar, 193)
Izraz ruh upotrebljava se, isto tako, i za zrak koji krui u tijelu ovjekovom, dok je ono ime Allah podupire Svoje miljenike (evlija) jedan drugi
ruh, kako to kae Uzvieni: Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i
duhom Svojim (rh) ih osnaio! (El-Mudadela, 22)
Isto je i sa silama u tijelu, i one se, takoer, nazivaju rhom. Tako se
rekne: duh vida (er-rhu-l-bsir, dosl. videi duh), duh ujenja (er-rhu-ssmi, dosl. ujei duh), duh mirisa (er-rhu--mmu, dosl. miriui duh).458
Izraz ruh upotrebljava se i za neto to je specifinije od svega: za sposobnost spoznaje Boga, za iskreno pokajanje Njemu, za ljubav prema Njemu
i pobuivanje tenje za traenjem Njega i elje za Njim. Odnos ovoga ruha
prema pravome ruhu je poput odnosa due prema tijelu. Tako je i znanje
ruh; i dobroinstvo je ruh; i ljubav je ruh; i pouzdavanje u Allaha je ruh; i
iskrenost je ruh... Ljudi su, to se tie ovoga ruha, na razliitim stupnjevima.
Kod nekog od njih prevladaju ovi duhovi (ruhovi) pa on postane duhovnjak,
dok se kod nekog oni, ili veina njih, ne nau pa on postane prizeman i prost.
Kod mnogih moemo naii na tvrdnju da ovjek posjeduje tri due:
smirenu duu, duu koja samu sebe kori i duu sklonu zlu. Kau: Kod nekih
ljudi prevagne ova, kod nekih ona, kao to kae Uzvieni: O smirena duo!
(El-Fedr, 27); I kunem se duom koja sebe kori! (El-Kijme, 2); Zaista,
dua je sklona zlu! (Jsuf, 53)
Ipak, radi se o jednoj dui, koja ima vie osobina - tako je ona sklona zlu,
ali kad joj se isprijei vjera ona postaje ona koja sebe kori - poini grijeh, a
onda kori onog ko ga je poinio. To korenje moe se odnositi na neto poinjeno, ili na neto izostavljeno, pa kada vjera osnai ona tada postaje smirena.
Stoga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Koga njegovo dobro djelo raduje a loe
458
Affi kae: Pogledati Ibn Tejmijino djelo El-Aklu ve-n-naklu, II svezak, str. 177.
427
460
Es-Sahha (550).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i ve je navoen pod br. 373 (u izvorniku).
428
a Allah najbolje zna! - da e od njega umrijeti sva stvorenja koja prije toga
nisu iskusila smrt, dok ajet ne ukazuje na to da e od toga umrijeti i ona
stvorenja koja su ve jednom iskusila smrt, odnosno ona kojima smrt nije ni
dosuena, poput hurija, dennetskih djeaka i dr. Opet, Allah najbolje zna!
O njegovim rijeima:
u patnju u mezaru za one koji su je zasluili, u postavljanje umrU Ilome
pitanja Munkira i Nekira u mezaru o njegovom Gospodaru,
vjeri i vjerovjesniku, shodno onome kako je navedeno u hadisima
koji se prenose od Boijega Poslanika, s.a.v.s., i od njegovih ashaba
- Allah bio zadovoljan sa njima! - te u to da je mezar ili jedna od
dennetskih bai, ili jedna od dehennemskih jama.
Komentar:
Uzvieni kae: A faraonove ljude zla kob zadesi. Oni e se ujutro i naveer
u vatri priti, a kada nastupi as: Uvedite faraonove ljude u patnju najeu! (El-Mumin, 45-46); Zato ih pusti dok se ne suoe s Danom u kome
e pomrijeti, Danom kada im lukavstva njihova nimalo nee koristiti i kada
im niko nee pomoi. A za sve nasilnike i druga e kazna prije ove biti, ali
veina njih ne zna! (Et-Tr, 45-47)
Ovo moe znaiti njihovu patnju u smislu ubijanja i sl., ovdje na ovome
svijetu, ali i patnju u berzahu461, to je oitije, budui da su mnogi od njih
umrli a da nisu doivjeli kaznu na ovom svijetu, ili je pak smisao iri od toga.
Od El-Bera ibn ziba - Allah bio zadovoljan sa njim! - prenosi se
sljedee: Bili smo na jednoj denazi u Beki-l-Garkadu, pa nam je priao
Vjerovjesnik, s.a.v.s., i sjeo, a mi smo posjedali oko njega i bili nepomini,
kao da su nam na glavama stajale ptice, dok se umrlome pripremao mezar.
Vjerovjesnik je rekao: Utjeem se Allahu od mezarske patnje! To je ponovio triput, a zatim je rekao: Doista, kada ovjek [vjernik] bude na ulasku u
onaj i izlasku sa ovoga svijeta, njemu se sputaju meleki na ijim licima kao
461
Berzah - dosl. pregrada; to je naziv za onaj meuprostor izmeu ovog i onog svijeta u
kojem borave due od vremena njihovog odlaska s ovoga svijeta pa do Dana proivljenja.
(Nap. prev.)
429
430
reknu: Kakav je ovo odvratni miris?462, a ovi reknu: To je taj i taj!, i nazovu ga
najgorim imenima kojim je nazivan na ovom svijetu, sve dok tako ne dou
do neba. Tada zatrae da mu se otvori, ali mu ne htjednu otvoriti - onda
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prouio ajet: Kapije nebeske nee se otvoriti, i prije
e debelo ue kroz iglene ui proi nego to e oni u Dennet ui! (El-Arf,
40) - i Allah rekne: Knjigu njegovih djela zavedite u Siddnu, u najnioj
zemaljskoj sferi! i njegova dua bude snano baena! - Potom je prouio
ajet: A onaj ko Allahu bude pridruivao neto u Boanstvenosti Njegovoj bit e kao onaj ovjek koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj
kojeg je vjetar u daleki predio odnio! (El-Hadd, 34) - Potom mu se dua
vrati u njegovo tijelo, a onda mu dou dva meleka i posade ga u sjedei
poloaj, i upitaju ga: Ko je tvoj Gospodar? i on im rekne: Hm, hm, ne znam.
A ko je ovaj ovjek koji vam je poslan?, upitaju ga zatim, i on im rekne: Hm,
hm, ne znam. Zatim sa neba doe glas: On lae, pa ga postavite u postelju iz
Dehennema i otvorite mu vrata prema Dehennemu! Do njega tada dopre
vrelina Dehennema i njegova jara a mezar mu se toliko stijesni da mu se rebra ispremeu. Zatim mu doe ovjek runoga lica, rune odjee i ogavnog
mirisa, i rekne mu: Dolazim ti s neim to e te okahariti - ovo ti je onaj dan
koji ti je obeavan! Ko si ti?, upita ga on. Lice ti je kao kod onog koji dolazi sa
neim loim!? Ja sam tvoje runo djelo!, rekne mu on, a on na to rekne: Gospodaru moj, nemoj da ikad doe Sudnji dan!463 Hadis biljee imam Ahmed
i Ebu Dvud. Nesi i Ibn Mdde navode samo njegov prvi dio a biljee ga i
El-Hkim i Ebu Avna el-Isfirini u svojim Sahhima, te Ibn Hibbn.
Svi uenjaci glavnog toka islama (ehlu-s-sunne) i hadiski strunjaci ravnaju se po ovom hadisu, koji ima i svoju potporu u drugim, vjerodostojnim hadisima. Tako Buhri - Allah mu se smilovao! - posredstvom Seda i
Katdea biljei Enesovu predaju, tj. da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada
se ovjek poloi u svoj u mezar i od njega se ponu razilaziti oni koji su ga
ispraali, on uje bat njihove obue! Potom mu dou dva meleka, postave
ga u sjedei poloaj i upitaju ga: ta si govorio o ovom ovjeku?, tj. Muhammedu, i vjernik im rekne: Svjedoim da je on Allahov rob i poslanik!
Pogledaj svoje mjesto u Dehennemu, rekne mu jedan od njih, koje ti je
Allah zamijenio mjestom u Dennetu! Tako on ugleda oba ta mjesta.464
462
463
464
Afifi kae: Pogledaj etvrtu raspravu o smrti due od Ibn Kajjima (u njegovoj Knjizi o dui;
nap. prev.)!
Hadis je vjerodostojan (sahh). V.: Ahkmu-l-deniz, str. 156-159.
Es-Sahha (1344).
431
465
466
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). V.: Sahh Ebi Dvud (15).
Hadis je dobar (hasen), a biljei ga, takoer, i Tirmizi (I/119) koji za nj kae da je dobar
i neobian (hasen garb). Meutim, njegov prijenosni niz je dobar, a hadis predstavlja
odgovor nekim savremenim autorima koji negiraju nazivanje onih dvaju meleka imenima
Munkir i Nekr. Hadis je struno elaboriran u djelu Es-Sahha (1391).
432
433
468
Hadis biljei Muslim, posredstvom Ebu Seda i Enesa, no bez rijei: ono to ja ujem.
Hadis biljee Muslim i Ahmed, a struno je elaboriran u djelu Es-Sahha (159).
434
se ne moe tvrditi s punom sigurnou jer izgleda da to, ipak, nije specifikum samo ovoga ummeta, a Allah najbolje zna!
Isto tako, zauzeta su razliita stajalita i o ispitivanju djece, te o tome
da li je mezarska patnja neprekidna ili je vremenski ograniena. U odgovoru
se moe kazati da toga ima dvije vrste. Jedna je neprekidna, kako kae Uzvieni: Oni e se ujutro i naveer u vatri priti, a kada nastupi as: Uvedite
faraonove ljude u patnju najteu! (El-Mumin, 46) Isto to nalazimo i u hadisu koji prenosi El-Ber ibn zib, u dijelu u kojem se govori o nevjerniku:
Zatim mu se otvore vrata prema Dehennemu i on ugleda svoje mjesto
(koje ga eka) u njemu - tako sve do Kijametskog dana!469 Hadis biljei
imam Ahmed u nekim svojim predajnim putevima.
Druga traje jedno izvjesno vrijeme a zatim se prekida. Takva je patnja
nekih grenika iji su grijesi bili manji - oni e kuati patnju shodno svojim
grijesima, a potom e im ona biti ublaena, kako smo to naveli [u] Deset
stvari koje iste od grijeha.
Postoje, takoer, razliita miljenja i u pogledu boravita dua u periodu izmeu smrti i Sudnjega dana. Jedni kau: Due vjernika borave u
Dennetu, a due nevjernika u Dehennemu. Drugi kau: Due vjernika
borave u predvorju Denneta, na dennetskim vratima, gdje im dopire njegov miris, njegova ljepota i opskrba iz njega. Trei su miljenja da due obitavaju na rubovima mezarova, dok Malik kae: Do mene je dolo da se dui
puta da se slobodno kree kud hoe! Jedna skupina kae: Naprotiv, due
vjernika borave kod Allaha Uzvienoga! i nita vie ne dodaju na to. Neki
smatraju da due vjernika borave u Dbiji kod Damaska, a due nevjernika
u Berehtu, jednom bunaru u Hadramevtu! Kab kae: Due vjernika borave u Illijjnu, gore na sedmom nebu, a due nevjernika u Siddnu, dolje u
sedmoj zemlji, ispod Iblsovog obraza!470 Neki tvrde da due vjernika obitavaju u Zemzem-bunaru, a due nevjernika u bunaru Bereht, a neki da se
due vjernika nalaze s desne Ademove strane, a due nevjernika sa lijeve. Ibn
Hazm i neki drugi kau: Boravite dua je tamo gdje su bile i prije nego su
im stvorena tijela! Ebu Omer ibn Abdulberr kae: Due ehida borave u
Dennetu, a due ostalih vjernika u predvorjima njihovih mezarova. Od Ibn
ihba se prenosi da je rekao: Saznao sam da su due ehida poput jednih
zelenih ptica, okaene za Prijesto Boiji (El-Ar), da jutrom i veeri odlaze
469
470
Hadis biljei Ahmed i ranije je naveden u cijelosti (hadis br. 525 u izvorniku).
Affi kae: Pogledaj raspravu br. dvanaest iz knjige Er-Rh (Dua).
435
471
474
472
473
Affi kae: Pogledaj ta su uenjaci rekli o boravku due od smrti do Sudnjega dana u
raspravi br. petnaest iz Ibn Kajjimove knjige Er-Rh (Dua).
U izvorniku stoji: posredstvom Muhammeda ibn Abdullaha ibn Muhsina.
Hadis je vjerodostojan (sahh). V.: Ahmedov Musned (IV/139 i 350).
Hadis je vjerodostojan (sahh). V.: Ahkmu-l-deniz (15)
436
smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su ivi i u
obilju su kod Gospodara svoga! (Alu Imrn, 169); I ne recite za one koji su
na Allahovom putu poginuli: Mrtvi su! Ne oni su ivi, ali vi to ne osjeate!
(El-Bekare, 154) [pod njim se podrazumijeva to] da je Allah njihove due
smjestio u njedra jednih zelenih ptica, kako stoji u hadisu koji prenosi Abdullah ibn Abbs - Allah bio zadovoljan sa njim! - u kojem Boiji Poslanik,
s.a.v.s., kae: Kada su izginula vaa braa, tj. u Bitki na Uhudu, Allah je
njihove due smjestio u njedra jednih zelenih ptica koje piju s dennetskih
rijeka, hrane se dennetskim plodovima i sklanjaju u kandilje od zlata u hladu Prijestolja Boijega.475
Tako stoji u hadisu koji biljee imam Ahmed i Ebu Davud, a isti taj smisao nalazimo i u hadisu koji prenosi Ibn Mesud, a navodi ga Muslim. Naime,
budui da su rtvovali svoja tijela za Uzvienog Allaha, tako da su ih Njegovi
neprijatelji iskasapili, Allah ih im je u berzahu nadoknadio drugim, boljim
tijelima u kojima e biti sve do Sudnjeg dana, tako da e pomou njih moi
kuati uitke u znatno veoj mjeri od dua koje nee imati tijela. Iz tog razloga dua vjernika bude u obliku ptice, ili kao ptica, dok dua ehida bude
u utrobi ptice. Obrati panju na izraze koji su upotrijebljeni u dva hadisa! U
Muvettau se navodi da je Kab ibn Malik kazivao da je Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Vjernikova dua je ptica koja brsti po dennetskom drveu sve dok
je [Allah] ponovo ne vrati u njeno tijelo na dan kad ga proivi!476 Prema
tome, njegove rijei vjernikova dua obuhvataju i ehida i druge, da bi
potom ehide izdvojio, rekavi da su njihove due u njedru jednih zelenih
ptica. Naime, ako se nalaze u njedrima ptica onda se i za njih moe kazati
da su ptice, pa tako i one ulaze u sastav onog o emu govori drugi hadis.
Proizlazi da oni imaju vei udio uitka u berzahu nego oni koji su umrli na
svojim posteljama, iako meu takvima ima i onih koji su na vioj razini od
mnogih ehida - takvi opet imaju sebi svojstveno uivanje u kojem nemaju
udjela oni koji su na nioj razini od njih, a Allah najbolje zna!
Allah je zemlji zabranio da jede tijela vjerovjesnika, kako se to navodi u
Sunenima. to se, pak, tie ehida, neki od njih su vieni, nakon dueg vremena od kako su bili ukopani, kako su ostali isti, kako se nimalo nisu promijenili,
pa je mogue da e takvi i ostati u zemlji sve do dana kada e biti proivljeni,
a mogue je i da e, nakon dugog vremena, i istruhnuti, a Allah najbolje zna!
475
476
437
O njegovim rijeima:
u proivljenje, u vrednovanje djela na Sudnjem danu,
U Iuvjerujemo
izlaganje ljudskih djela, u svoenje obrauna, u itanje knjige
djela, u nagradu i kaznu, u Sirat-upriju i u Vagu.
Komentar:
Vjerovanje u budui svijet je neto na ta upuuje Kuran i sunnet, razum i
nepatvorena ljudska priroda. O njemu je izvijestio Uzvieni Allah u Svojoj
asnoj Knjizi, i za nj uspostavio dokaz i u veini kuranskih sura dao odgovor
onima koji ga poriu. To je stoga to su svi vjerovjesnici - mir Boiji neka
je na njima! - meusobno saglasni u pogledu vjerovanja u Allaha,477 a priznavanje Gospodara je generalno u ljudskoj vrsti, ono je ovjeku priroena
stvar, tako da svi ljudi priznaju postojanje Gospodara, osim onih koji pokazuju prkos, poput faraona.
Meutim, stvar nije takva i s vjerovanjem u onaj svijet - njega, naime,
mnogi poriu. Muhammed, a.s., budui da je peat svih vjerovjesnika, da
je poslan tik pred Kijametski dan i da je Sakuplja (El-Hir) i Zaeljnik
(El-Mukaff), dao je takvo pojanjenje prednosti onoga svijeta nad ovim kakvo nije dato ni u jednoj vjerovjesnikoj knjizi. Upravo stoga jedna skupina
filozofa, i njima slini, drali su da niko drugi i nije otvoreno govorio o ponovnom proivljavanju ljudskih tijela osim Muhammed, a.s., to su uzeli kao
dokaz da je on govorio voen matom i pukim diskursom.
Kuran, pak, na vie mjesta govori o povratku due prilikom smrti i
povratku tijela prilikom Velikog kijametskog dana, dok ovi poriu Veliki kijametski dan i ponovno proivljavanje tijela. Dio njih kae da je o neemu
takvom govorio samo Muhammed, na jedan matovit nain, to nije tano,
s obzirom da je Veliki kijametski dan bio poznat kod svih vjerovjesnika: od
Adema do Nha, do Ibrhima i Msa, do Isa i drugih vjerovjesnik, mir
Boiji neka je na njima! Allah je o njemu govorio sve od kako je Adema
477
438
sputio na Zemlju. Uzvieni je rekao: Siite dolje - jedni drugima bit ete
neprijatelji! Na Zemlji ete boraviti i uivati za neko vrijeme! (El-Arf, 24); I
Allah ree: Na Zemlji ete ivjeti, na njoj ete umirati, i iz nje ete oivljeni
biti! (El-Arf, 25)
Kada je prokleti Ibls rekao: Gospodaru moj, daj mi vremena do Dana
kad e oni proivljeni biti! On mu je rekao: Daje ti se vremena do Dana ve
odreenog! (Sd, 79-81) Nh, a.s., rekao je: A Allah vas od zemlje poput
biljki stvara, zatim e vas u nju vratiti i iz nje, doista, ponovo izvesti! (Nh,
17-18) Ibrhm, a.s., rekao je: I Koji e mi, nadam se, greke moje na Sudnjem danu oprostiti...! (E-uar, 82) itd. do kraja ovog kazivanja. Takoer
je rekao: Gospodaru na, oprosti meni, i roditeljima mojim, i vjernicima na
Dan kad se bude polagao raun! (Ibrhm, 41) Jo je rekao: Gospodaru
moj, pokai mi kako mrtve oivljava!? (El-Bekare, 260)
Msau je, pak, Allah, kad je razgovarao sa njim, rekao: as oivljenja
e, zasigurno, doi - od svakoga ga tajim - kad e svaki ovjek, prema zasluzi, nagraen ili kanjen biti. I neka te nipoto ne odvrati od vjerovanja
u as oivljenja onaj ko ne vjeruje u njega, koji strast svoju slijedi, pa da
upropaten bude! (T-H, 15-16) tavie, i onaj vjernik iz reda faraonovih
ljudi znao je za Dan proivljenja, budui da je povjerovao u Msa. Uzvieni
Allah, kazujui o njemu, kae: O narode moj, ja se, zbilja, bojim za vas na
Dan kada budete jedni druge dozivali, na Dan kada budete uzmiui bjeali,
kada vas od Allaha nee moi niko odbraniti! A onoga koga Allah u zabludi
ostavi toga nee niko uputiti! (El-Mumin, 32-33); O narode moj, ivot na
ovome svijetu samo je prolazno uivanje, a onaj svijet je, zbilja, kua vjena!
(El-Mumin, 39); Uvedite faraonovu svitu u patnju najteu! (El-Mumin,
46) Msa govori: Dodijeli nam milost na ovome svijetu, i na onome svijetu,
mi se vraamo Tebi! (El-Arf, 156)
U govoru o kravi Allah kazuje: Mi rekosmo: Udarite ga jednim njezinim dijelom! - Eto, tako Allah oivljava mrtve, i pokazuje vam znakove
Svoje, da biste shvatili! (El-Bekare, 73)
Uzvieni nam, takoer, u vie kuranskih ajeta govori o tome kako je
slao Svoje poslanike kao donosioce radosnih vijesti i kao opominjae, a za
stanovnike Dehennema - kad ih njegovi uvari upitaju: Zar vam nisu dolazili vai poslanici, koji su vam ajete Gospodara vaeg kazivali i opominjali
vas da ete ovaj va Dan doivjeti?! - kae: Jesu, rei e oni, ali jo je davno odreeno da e nevjernici kanjeni biti! (Ez-Zumer, 71) Ovo e, dakle,
biti priznanje razliitih vrsta nevjernika, koji e se nai u Dehennemu, da su
439
440
ili gvoe, ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne moe biti oivljeno!
Oni e upitati: A ko e nas u ivot vratiti? Ti reci: Onaj Koji vas je i prvi put
stvorio! Oni e prema tebi odmahnuti svojim glavama i upitati: Kad to?!
Ti reci: Moda ubrzo! Bit e to onog Dana kad vas On pozove, i odazvat
ete se, hvalei Ga, i pomislit ete da ste samo malo vremena ostali! (ElIsr, 49-52)
Obrati panju kako im je detaljno odgovoreno na svako pitanje! Prvo
su se zapitali: Zar kad se u kosti i prainu pretvorimo, zar emo kao nova
bia doista biti oivljeni?! (El-Isr, 49) U odgovoru na ovo pitanje reeno
im je: Ako tvrdite da nemate svog Stvoritelja i Gospodara, zato onda niste
stvorenja koja smrt ne unitava, kao kamen, eljezo ili neto to je, u vaim
oima, i vee od toga?! Ako kaete: Takvi smo kakvi jesmo, stvorenja kojima
nije svojstvena trajnost - ta bi onda moglo onemoguiti vaeg Stvoritelja,
Koji vas je napravio takvima, da vas opet ne oivi kao nova stvorenja?!
Argument se moe postaviti i drukije, naime: I da ste bili od kamena,
eljeza ili od neeg i veeg od toga, [On bi opet bio] kadar unititi vas i preobraziti vaa bia, transformirati ih iz jednog stanja u drugo, a ta bi onog ko
je kadar takva tijela, i pored njihove tvrdoe i vrstoe, unititi i transformirati moglo onemoguiti da to uini s onim manjim od njih?!
Potom nas je Uzvieni obavijestio o njihovom drugom pitanju - naveo je njihove rijei: Ko e nas ponovo oiviti nakon to se naa tijela preobraze i izgube? Na to im Uzvieni odgovara: Reci: Onaj Koji vas je i prvi put
stvorio! (El-Isr, 51) Poto su time dobili odgovor na koji nisu mogli nita
prigovoriti, morali su to prihvatiti kao neumitnu injenicu, pa su preli na
drugo pitanje pravdajui se njime, poput nekoga ko je ostao bez rijei: Kad
to?!, na ta im je odgovoreno: Moda ubrzo!
U ovo spadaju i rijei Uzvienoga: I Nama navodi primjer, a zaboravlja
kako je stvoren. I govori: Ko e oiviti kosti, kad budu truhle!? (Ja-Sn, 78),
pa dalje do kraja sure.
Kada bi i najueniji, najrjeitiji i najsposobniji ovjek u objanjavanju
stvari htio iznijeti bolji argument od ovoga, ili njemu ravan u pogledu jezgrovitosti iskaza, jasnosti onoga to se njime izraava i tanosti dokaza, on
to ne bi bio u stanju uiniti. Naime, Uzvieni ovaj argument zapoinje pitanjem koje je postavio nevjernik i koje zahtijeva odgovor, pa je u Njegovim
rijeima: A zaboravlja kako je stvoren! odgovor dat u sasvim dostatnoj
mjeri. Time je ustanovio dokaz i eliminirao sumnju, no elei taj dokaz jo
441
478
479
Kintar i okija su mjere za teinu. Prva tei oko 45 kg, a druga oko 250 g. (Nap. prev.)
Affi kae: Vidi Mosulijev saetak djela Es-Saviku-l-mursela, str. 106-107, I svezak, mekansko izdanje.
442
Zar onaj Ko je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima sline? Jeste!
On sve stvara, On je Sveznajui! (Ja-Sn, 81)
Zatim je to - uzvien neka je On! - potvrdio i objasnio na drugi nain:
napomenuo je da Njegovo djelo nije u ravni djela nekoga drugog, koji djeluje alatkama i troi se, napree i mui, i koji ne moe biti neovisan u svome
djelovanju, ve neminovno mora imati neko orue i pomagaa, dok On ono
to hoe stvoriti stvara Svojom voljom - samo mu rekne: Budi! i ono biva
onakvim kakvim ga je htio i poelio. Potom je ovaj dokaz zaokruio izjavom
da je carstvo svaega u Njegovoj Ruci i da On u njemu postupa kako hoe
Svojim djelovanjem i Svojom rijeju: A Njemu ete se vratiti! (Ja-Sn, 83)
U ovo spadaju i Njegove rijei: Zar to ovjek misli da e zaludu ostavljen biti?! Zar nije kaplja bio koja se iz sjemena ubaci, a zatim je zametak bio
pa ga On stvori i oblije podari, i od njega onda par, mukarca i enu, stvori!
Pa, zar Taj nije kadar mrtve oiviti!? (El-Kijme, 36-40) Tako je Uzvieni kao
dokaz iznio injenicu da On ovjeka nee ostaviti izvan naredbe i zabrane,
nagrade i kazne, te da Njegova mudrost i Njegova mo neto takvo kategoriki odbijaju, kako to On navodi eksplicitno: Zar ste mislili da smo Mi vas
uzalud stvorili i da se Nama neete vratiti!? (El-Muminn, 115), i tako dalje
do kraja sure. Naime, onaj Ko ga je od kapljice preobrazio u zametak, potom
u grudvu mesa, zatim mu upario ui i oi, i u njega instalirao druga ula i sile,480
kosti i druge tjelesne funkcije, ivce i krvne ile; Koji je savreno uredio njegov
ustroj i izveo ga u ovakvom obliku i formi, to je i najpotpunija forma i najljepi oblik, kako bi mogao ne biti u stanju povratiti ga i po drugi put stvoriti?
Ili, kako bi Njegova mudrost i Njegova briga o stvorenjima mogla zahtijevati
da ovjeka zaludu ostavi? Takvo to ne bi bilo prilino Njegovoj mudrosti, niti
bi bilo izvan domaaja Njegove moi. Pa, pogledaj to fascinantno argumentiranje, tako saeto da saetije ne moe biti, i tako velelijepo objanjenje da
se jasnije od njega ne moe ni zamisliti, te tu nadohvatnost uporine take
argumenta da neto bliskije od toga ovjeku ne moe ni naumpasti!
U Kuranu ima mnogo slinog iznoenja argumenata, kao u rijeima
Uzvienog: O ljudi! Ako ste u sumnji spram proivljenja pa - Mi vas ve stvaramo od zemlje, a potom od kaplje sjemena...! (El-Hadd, 5), pa do rijei:
I Allah e, doista, oiviti one u grobovima! (El-Hadd, 7) Uzvieni, takoer,
kae: A Mi smo ovjeka od biti zemlje stvorili... (El-Muminun, 12), da bi potom rekao: Zatim ete na Danu sudnjem proivljeni biti! (El-Muminun, 16)
480
443
481
El-adbu (repna kost) je jedna krhka koica u korijenu kime. Ona je vrh trtine kosti, odnosno mjesto odakle zapoinje rep kod etveronoaca, kako kae Hfiz u svome El-Fethu.
444
483
484
485
Hadis biljee: El-Buhri, Muslim i Ahmed, a gore navedena forma je Ahmedova, u nekim
njegovim predajama (II/428). On jo, s dobrim prijenosnim nizom, navodi i dodatak: ... i
zemlja ga izjeda.
U izvorniku stoji: zemlja.
Hadis je slab (daf); biljei ga Taberni u djelu El-Mudemu-l-kebr (I/46/1-2), u sklopu jednog dueg hadisa koji prenosi Ebu-z-Zara; on kae: Jednom su pred Abdullhom spomenuli Deddla, pa je rekao..., pa je naveo ovaj hadis u svoj njegovoj duini, ali ta predaja see samo do ashaba (mevkf), premda ima status predaje koja se prenosi neposredno
od Vjerovjesnika, s.a.v.s. (merf). Prekid u predaji nalazi se izmeu Ebu-z-Zara, ije je
pravo ime Jahja ibnu-l-Veld, i nekoga iz reda ashaba, budui da on ne prenosi nita od njih,
ve samo od nekih iz druge generacije (tabin). Usto, u hadisu se nalazi i jedan dio koji
se ovdje ne spominje, a koji je u konfrontaciji s vjerodostojnim hadisom o ovome, kojeg
zastupa Hejsemi (X/330). Hadis biljei i El-Hkim (IV/600), oznaavajui ga vjerodostojnim
(sahh), prema uvjetima El-Buhrija i Muslima. Ez-Zehebi ga, meutim, odbacuje opravdavajui to injenicom da njih dvojica Ebu-z-Zara nisu smatrali mjerodavnim prenosiocem.
Promaklo mu je, pak, da je i prijenosni niz hadisa prekinut, kako smo objasnili.
Affi kae: Vidi saetak djela Es-Saviku-l-mursela, str. 107-108, I svezak.
445
446
svi izau pred Allaha, Jedinoga, nad svime Bdijuega... (Ibrhm, 48) pa do
kraja poglavlja. On je najuzvienije razine, [Vlasnik Prijestolja! On alje rijei
Svoje iz odredbe Svoje robovima Svojim kojima On hoe...] (El-Mumin, 15)
pa do rijei: Allah e sve, zbilja, brzo obraunati. (El-Mumin, 17); I bojte se
Dana u kome ete se Allahu vratiti, zatim e se svakom ovjeku to je uradio
namiriti, i ljudima nepravda nee nanesena biti. (El-Bekare, 281)
Buhri - Allah mu se smilovao! - u svome Sahihu, posredstvom Aie,
biljei sljedee Vjerovjesnikove, a.s., rijei: Nema nikoga ko bi na Sudnjem
danu raun polagao za svako svoje djelo, a da ne bi nastradao! Boiji Poslanie, kazala je Aia, zar Uzvieni Allah nije rekao: Onaj kome bude knjiga
njegova u desnicu njegovu data lahko e raun svidjeti?! On joj je na to rekao: To je samo izlaganje, a ko god na Sudnjem danu pri polaganju rauna
bude propitivan (o svojim djelima) taj e biti i kanjen!,487 tj. kad bi Allah
pri vrenju obrauna propitivao Svoje robove (o svemu to su radili), kaznio
bi ih, a da im pritom ne bi nepravdu uinio, ali On - uzvien neka je On! prata i prelazi preko runih postupaka njihovih, to e, ako Bog da, kasnije
biti dodatno objanjeno.
U Sahihu su zabiljeene sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Ljudi
e na Sudnjem danu pasti u nesvijest, i ja u biti prvi koji e se osvijestiti
kad - Musa se dri za stub Prijestolja Boijeg (el-Ar)!, pa ne znam da li e
se prije mene osvijestiti, ili e biti izuzet od tog onesvjetenja na ime kompenzacije za onu njegovu nesvijest (kad mu se Allah ukazao) na Tru!?488
Ovo padanje u nesvijest desit e se na mjestu gdje e se polagati raun, kad
Allah doe da izrekne konanu presudu, i kad se Zemlja obasja Njegovim
svjetlom. Tada e, naime, sva stvorenja pasti u nesvijest.
Ako bi neko rekao: A ta ete s Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., rijeima: Ljudi e na Sudnjem danu pasti u nesvijest, i ja u biti prvi s kojeg e se zemlja
rastvoriti. I zatei u Msa kako se dri za stub Prijestolja Boijega!489 487
488
489
447
490
491
ili mu je uraunato ono njegovo ranije padanje u nesvijest!? Ovaj hadis takoer biljei i
Muslim (br. 2374) posredstvom Sufjna koji ga prenosi od Amra ibn Jahja. Meutim, on
ne navodi cijeli tekst hadisa, ali ga zato navodi Ahmed (III/33) preko istog predajnog niza.
U toj verziji hadis glasi: ... Ja u biti prvi s kojeg e se zemlja rastvoriti na Sudnjem danu.
Tako u doi svijesti i zatei Msa...
Ovu predaju podupire Ebu Hurejreov hadis, koji je kod Muslima (2373) naveden u sljedeem obliku: Nemojte vriti preferenciju meu Allahovim vjerovjesnicima, jer e se puhnuti u Rog pa e u nesvijest pasti svi i na nebesima i na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne
izuzeti od toga. Zatim e se ponovo puhnuti u Rog, i ja u prvi biti proivljen - ili meu
prvima koji e biti proivljeni - kad, Msa, a.s., dri se za Prijesto Boiji! Ne znam da li mu
je uraunata ona njegova nesvijest sa Tra, ili e on biti proivljen prije mene!
Iz ova dva hadisa jasno se razaznaje da je ova druga nesvijest nesvijest proivljavanja, koja
se spominje u ajetu, a ne nesvijest do koje e doi usljed izricanja konane presude, kako je
to naveo komentator, povodei se za Ibnu-l-Kajjimom. Prema tome, u hadisu nema nieg
nejasnog, a Allah najbolje zna.
Hadis biljei Muslim (br. 2278) u odjeljku o prednosti naeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., u sljedeem obliku: ...I prvi nad kim e se rastvoriti kabur! Biljee ga jo i Ebu Dvud, Tirmizi i
Ahmed.
Hadis je vjerodostojan (sahh) i predstavlja zavretak Ebu Hurejreovog hadisa navedenog
prije njega u El-Buhrijevoj zbirci. Pod njegovim rijeima: ...ili je bio meu onima koje je
Allah izuzeo misli se: koje nije onesvijestilo puhanje u Rog, kako se to eksplicitno naznaava u predaji koju navodi Ibn Ebi-d-Dunja u knjizi El-Bas, posredstvom Hasana, s nepotpunim prijenosnim nizom (mursel), kako stoji u El-Fethu.
448
ukazao brdu usljed ega se ono pretvorilo u prah, i da mu je to kompenzirano nepadanjem u nesvijest kad se sva druga stvorenja onesvijeste od
ukazivanja im njihovog Gospodara na Sudnjem danu. Paljivo razmotri ovaj
veliki smisao i nipoto ga ne zanemaruj!
Imam Ahmed, Tirmizi i Ebu Bekr ibn Ebi-d-Dunja biljee sljedeu ElHasanovu izjavu: uo sam Ebu Msa el-Earija kad je rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ljudi e na Sudnjem danu imati tri smotre: u dvije od
njih bit e polemiziranje i pravdanja, a u treoj e biti razlijetanje listova, pa
kome knjiga njegova bude data u desnu ruku i zakratko mu bude svien
raun on e ui u Dennet, a kome njegova knjiga bude data u lijevu ruku
on e ui u Dehennem!492
Ibn Ebi-d-Dunja prenosi [od Ibnu-l-Mubreka] da je on u vezi s tim
izrekao stihove:
I listovi e se u rukama posvud razletjeti razasuti na njima tajne i podaci svima oevidni!493
Kako da miran bude kad uskoro vijest e se obistiniti
a ti ne znade ta e sa sobom donijeti:
hoe li u perivoje i sreu trajnu otii
ili u oganj uareni koji nit ta ostavlja, niti puta?!
U kom stanovnici mu njegovi padaju dolje dugo,
a on ih potom odozdo ponovo uzdie gore a ako iza poele iz njega silom bivaju vraeni nazad.
Dugo e plakati oni, ali njihovoj molbi u njemu
nee se smilovat niko,
ni pjesme bajalice da bol ublai nee bit,
ni samilost odnekud doi.
Znanje znanoga stoga nek od koristi mu bude
prije njegove smrti,
jer neki u Dehennemu traie da se vrate,
ali od njih se ne vrati niko!
492
493
Hadis je slab (daf), jer je El-Hasan el-Basri mudellis (preuti posrednika od kojeg je uo hadis). U ovom sluaju je pak naveo osobu od koje prenosi to i jeste mahana predmetnog
hadisa. Naime, ak i kad bi se ustanovilo da je sluao govor Ebu Hurejrea i Ebu Msa, ni
ta injenica ne bi bila dostatna sve dok on eksplicitno ne bi naznaio da im je neki od njih
prenio odreeni hadis, kako je to utvreno u El-Mustalehu. Stvar e biti drukija ukoliko se
utvrdi da je pouzdana njegova predaja u ovoj knjizi gdje se eksplicitno navodi da ju je El-Hasan uo od Ebu Musa.
Affi kae: Pogledaj etvrtu raspravu u Ibnu-l-Kajjimovoj knjizi Er-Rh!
449
Njegove rijei: ...u Sirat-upriju znae: vjerujemo u postojanje Siratuprije. To je most iznad Dehennema. Kada ljudi napuste Mevkif494 oni e
ui u Tminu, koja se nalazi prije Sirat-uprije, kako je to rekla ia - Allah
bio zadovoljan sa njom! - naime da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., kada je upitan:
Gdje e ljudi biti na dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom Zemljom,
a i nebesa? rekao: Bit e u Tmini, prije Sirat-uprije!495
Na tom mjestu e se licemjeri razdvojiti od vjernika, ostat e iza njih,
a vjernici e otii naprijed i izmeu njih e biti stavljena pregrada koja e ih
prijeiti da dou do njih. El-Bejheki, sa svojim prijenosnim nizom posredstvom Mesrka, biljei sljedeu Abdullahovu izjavu: Allah e na Sudnjem
danu okupiti ljude..., da bi rekao: pa e svako dobiti svoje svjetlo shodno
svojim djelima. Tako e jedni pred sobom imati svjetlo veliine brda, a neki
i vee od toga; neki e u svoju desnu ruku dobiti svjetlo veliine palme, a
neki i manje od toga; oni posljednji koji e dobiti svjetlo dobit e ga na svoje
none paleve, i ono e naizmjenino sijati i gasiti se: kad zasija, iskorait e
korak, a kad se ugasi, zaustavit e se. Tako e i oni i ostali doi na Sirat-upriju, a ona je kao otrica sablje, klizava i skliska. Onda e im se rei: Prelazite,
prema veliini svoga svjetla!, i neki e prei brzinom zvjezdanog blijeska,
neki brzinom vjetra, neki za jedan treptaj oka, neki brzinom spremnog putnika koji se kree veoma brzo...
Prelazit e, dakle, shodno svojim djelima, pa e naii i oni ije je svjetlo
na njihovim nonim palevima - njima e jedna ruka visiti, a drugom e se
pridravati, jedna noga e im visiti, a drugom e se drati, dok e ih sa strana
dohvaati vatra. Na koncu e se i oni izbaviti, pa kad se izbave rei e: Hvala
Allahu, Koji nas spasi od tebe nakon to nam te pokazao - dao nam je to
nikom drugom dao nije...!496
496
494
495
450
Komentatori Kurana imaju razliite stavove o stizanju do vatre (variduha) spomenutom u rijeima Uzvienoga: Nema od vas niti jednoga a
da nee stii do vatre! (Merjem, 71); naime, o emu se tu radi? Ono to se
u tome nadaje kao najispravnije jeste da se tu radi o prelasku preko Siratuprije. Uzvieni kae: A potom emo one bogobojazne spasiti, a nevjernike ostaviti da klee u Vatri! (Merjem, 72) U Sahhu se navode sljedee
Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, niko
od onih koji su mi se pod drvetom zakleli na vjernost, nee ui u Vatru!
Hafsa kae: Ja sam rekla: Boiji Poslanie, zar Allah nije rekao: Nema od vas
niti jednoga a da nee stii do Vatre! Zar ne uje Njegove rijei, kazao je
on - A potom emo one bogobojazne spasiti, a nevjernike ostaviti da klee
u vatri!497
Time je ukazao na to da stizanje do vatre ne znai obavezno i ulazak
u nju, kao to spaavanje od zla ne znai i njegovo dogaanje, ve znai
i izmicanje pretpostavkama njegovog dogaanja. Tako se za onog koga je
tjerao neprijatelj da ga ubije pa ga se nije uspio domoi rekne: Allah ga je
spasio od njih. Uzvieni kae: Pa kad je Odredba Naa dola, Mi smo milou Naom spasili Huda. (Hd, 58); Pa kad je Odredba Naa dola, Mi smo
milou Naom spasili Saliha. (Hd, 66); Pa kad je Odredba Naa dola, Mi
smo milou Naom spasili uajba. (Hd, 94) Njih kazna nije dohvatila, ali
druge jeste i da im Allah nije dodijelio pretpostavke za spaavanje i njih bi
zadesilo ono to je zadesilo one.
tako prenosi kao nepretrgnutu (merf) predaju od Poslanika, a.s., to je u cjelovitom obliku
zabiljeeno kod Et-Tabernija. Budui da je Zejd pouzdan prenosilac, hadis time ulazi u
sastav vjerodostojnih, Bogu hvala.
497
1. Ovako stoji u predaji koju El-Hkim navodi s nepotpunim prijenosnim nizom (mevkf),
dok je u onoj koju navodi s potpunim prijenosnim nizom (merf) upotrijebljen izraz
dne (manje, nie, prije), a kod Et-Tabernija umjesto nje stoji asgar (manje). Ova njegova predaja je primjerenija, budui da kontekst hadisa upuuje upravo na to.
2. Ovako stoji u predaji koja se biljei preko nepotpunog prijenosnog niza, dok u onoj s
potpunim prijenosnim nizom, kod El-Hkima i Et-Tabernija, stoji fe jemurrne (pa e
prelaziti).
3. Ovako je i u El-Mustedreku i u El-Mudemu, dok je ona predaja koju ejh Ahmed kir
- Allah mu se smilovao! - ovdje navodi kao uvjetovanu (muallek), a u kojoj stoji: neki
kao spremni putnici, neki poput svog obinog hoda ustvari druga El-Hkimova predaja (II/275) koju on biljei mimo Ed-Daltijevog prijenosnog niza, na koji se ejhov pogled
nije spustio usprkos injenici da se nalazi odmah na sljedeoj stranici iza one s onom
drugom predajom. Uspjeh, pak, daje samo Allah Uzvieni!
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga Muslim. Slian hadis navodi i Ahmed, posredstvom Ummu Ber.
451
Isto je i sa onima koji stignu do Vatre: prelazit e iznad nje preko Siratuprije, pa e Allah spasiti one koji su bili bogobojazni, a one druge e ostaviti da klee u Vatri. U navedenom hadisu kojeg prenosi Dbir Poslanik, a.s.,
jasno je naznaio da stizanje do vatre (vurd) znai dolazak na Sirat-upriju. Hafiz Ebu Nasr el-Vili498 prenosi sljedee Ebu Hurejreove rijei: Boiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Poduavaj ljude mome sunnetu, makar to njima i
ne bilo drago, a ako eli da se na Sirat-upriji ne zadri ni koliko treptaj oka
prije nego ue u Dennet, onda u Allahovu vjeru ne unosi nikakvu novotariju po svome nahoenju!499 Ovo navodi El-Kurtubi, a Ebu Bekr ibn Ahmed
ibn Sulejman en-Neddr, posredstvom Jala ibn Munje, navodi sljedee
rijei Boijega Poslanika, s.a.v.s.: Na Sudnjem danu Vatra e vjerniku rei:
Prelazi vjernie - tvoje svjetlo je utrnulo moj plamen!500
to se tie njegovih rijei: ...i Vagu one znae: i vjerujemo da (na Sudnjem danu) ima Vaga. Uzvieni kae: I Vage pravednosti Mi emo na Sudnjem danu postaviti, i nijednom ovjeku nikakva se nepravda nee uiniti.
A ako neto teko bude koliko zrno goruice to je, donijet emo ga! I dosta
je da Mi svidimo raune. (El-Enbij, 47); Pa iji tegovi teki budu, takvi e
uspjeti i spaeni biti, a iji tegovi lahki budu, takvi su sebe upropastili, u Dehennemu e vjeno biti! (El-Muminn, 102-103)
El-Kurtubi kae: Uenjaci kau: Kad se obraun svede, pristupit e
se vaganju djela, jer e nagrada biti prema teini pa, prema tome, to mora
uslijediti iza izvrenog obrauna. Obraun je radi potvrivanja djela, dok je
vaganje radi utvrivanja njihove teine kako bi se, sukladno toj teini, mogla
odrediti nagrada. Naime, rijei Uzvienoga: I Vage pravednosti Mi emo
na Sudnjem danu postaviti mogle bi znaiti da e tamo biti vie vaga kojima e se vagati djela, a mogle bi podrazumijevati i ono to e se vagati - u
tom sluaju pluralni oblik (vage) dat je s obzirom na raznovrsnost djela koja
e se vagati, a Allah najbolje zna!
Ono na ta ukazuje sunnet jeste da vaga kojom e se vagati djela
ima dva vidljiva i opipljiva tasa. Imam Ahmed biljei sljedeu izjavu Ebu
498
499
500
Radi se o Hafizu El-Viliju el-Bekriju Ebu Nasru es-Sedeziju, umro 444. godine (po Hidri).
Podatke o njemu iznosi Ez-Zehebi u djelu Tezkiretu-l-huffz (III/279-298).
Ovo je izmiljen hadis (mevd), odnosno dio je hadisa kojeg Ebu Nuajm i El-Hatb prenose od Ebu Hurejrea kao predaju s potpunim prijenosnim nizom (merfu), a kojeg Ibnu-l-Devzi navodi u djelu El-Mevdt (Izmiljeni hadisi). Ja sam o njemu govorio u djelu
El-Ehdsu-d-dafa (Slabi hadisi), str. 265.
Hadis je slab (daf); biljee ga: Et-Taberni, Ibn Adijj, Ebu Nuajm i dr., sa slabim i prekinutim prijenosnim nizom.
452
Abdurrahmna el-Hublija: uo sam kad je Abdullah ibn Amr rekao: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Allah e, na Sudnjem danu, izbaviti ovjeka iz
moga ummeta na oigled svih stvorenja: pred njega e razastrijeti devedeset i devet registara, a svaki registar bit e dugaak do dosega oinjeg vida,
i upitat e ga: Da li od ovog ita porie? Jesu li ti ita moji pisari pogreno
ubiljeili?, i on e rei: Nisu, Gospodaru! A ima li kakvo opravdanje ili neto
u ta se moe pouzdati?, upitat e ga Allah i on e biti time zateen. Nemam, Gospodaru!, rei e a Allah e mu kazati: Ima! Kod Nas ima jedno
dobro djelo, i tebi danas nee biti uinjena nepravda! Zatim e mu pokazati
karticu na kojoj e stajati: Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, i
da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik! Onda e rei: Privedite ga!
Gospodaru, upitat e on, ta je ta kartica prema svim ovim registrima?! Nee
ti se uiniti nepravda, rei e mu se. Potom e svi oni registri biti stavljeni
na jedan tas [a kartica na drugi tas] i registri e poskoiti gore, a kartica
e usljed svoje teine otii nadolje, jer nita ne moe odnijeti prevagu nad
Bismillhir-rahmnir-rahm!501
Ovako hadis biljee Tirmizi, Ibn Mde i Ibn Ebi-d-Dunja, posredstvom
El-Lejsa. Kod Tirmizija ima jo i dodatak: A nita nema teine pored Allahovoga imena! Hadis u drugom obliku glasi: Na Sudnjem danu e se postaviti
vage, pa e ovjek biti doveden i metnut na tas!502 U ovom sluaju imamo
neto iznimno vrijedno - podatak da e i inilac biti vagan s onim to je
inio! Tome u prilog ide i ono to Buhri, posredstvom Ebu Hurejrea, biljei
od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Na Sudnjem danu e doi velik i gojazan ovjek, no
kod Allaha nee teiti ni koliko krilo jedne muice! Prouite, ako hoete, ajet:
Na Sudnjem danu nikakvu vanost njima neemo pridati! (El-Kehf, 105)503
Imam Ahmed od Ibn Mesuda prenosi da je on skupljao misvak s misvak-drvea pa, kako je imao iznimno mrave noge, vjetar ga je zanosio
ustranu. Ljudi su se smijali tome i Boiji Poslanik, s.a.v.s., upitao ih je emu
501
502
503
Hadis je vjerodostojan (sahh); tako ga je okarakterizirao El-Hkim, pozivajui se na Muslimove uvjete, s im se saglasio i Ez-Zehebi. Tirmizi ga, pak, ocjenjuje dobrim (hasen). U
verzijama hadisa i kod jednog i kod drugog stoji: A nita nema teine pored Allahovog
imena! Predaja koja se navodi u ovoj knjizi nalazi se kod Ahmeda (II/213) i spada u red slabih (zz) predaja. O prijenosnom nizu ovog hadisa govorio sam u knjizi Silsiletu-l-ehdsis-sahha, str. 135.
Ovo je ranije spominjani hadis, radi se samo o njegovoj drugoj verziji, i nije vjerodostojan
s aspekta svog prijenosnog niza, budui da se meu njegovim prenosiocima nalazi i Ibn
Leha, koji je imao slabo pamenje, tako da se hadisi koji se prenose samo posredstvom
njega ne mogu uzeti kao erijatski argument. Hadis biljei Ahmed (II/221).
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i Muslim (VII/125).
453
505
506
507
508
509
Hadis je dobar (hasen), a biljei ga Ahmed u svom Musnedu (1/450) s dobrim prijenosnim
nizom.
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu Tahrdu mukileti-l-fakri, pod
br. 59.
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i ve je navoen.
Hadis je izmiljen (mevd), a biljei ga, takoer, i Ebu Nuajm u El-Hilji (VI/174), gdje kae:
Prenosi ga jedino Davud ibnu-l-Muhabber. Meutim, strunjaci su ga odbacili kao prenosioca, s obzirom da je izmiljao hadise.
U izvorniku stoji pranjavog (agber).
Hadis je vjerodostojan (sahh); imam Ahmed ga biljei u svom Musnedu (II/423), s vjerodostojnim prijenosnim nizom.
454
510
511
455
O njegovim rijeima:
i Dehennem su dva stvorenja, koja nikada nee ieU Dennet
znuti ni nestati. Uzvieni Allah je Dennet i Dehennem stvorio
prije nego je stvorio ljude, i jednom i drugom od njih stvorio je
stanovnike, pa koga je htio stvorio ga je za Dennet - iz Svoje dobrostivosti, a koga je htio stvorio je za Dehennem - iz Svoje pravednosti. Svako radi ono emu je posveen i zavrit e u onome
za ta je stvoren. I dobro i zlo su ljudima odreeni.
Komentar:
to se tie njegovih rijei: Dennet i Dehennem su dva stvorenja treba kazati da pripadnici glavnog toka islama (ehlu-s-sunne) imaju jedinstven stav
o tome da su Dennet i Dehennem dva stvorenja koja i sada postoje. Oni
su permanentno bili na tome sve dok se na scenu nije stupila generacija
mutezila i kaderija i to zanijekali i rekli da e Dennet i Dehennem Allah
stvoriti tek na Sudnjem danu! Na to ih je navelo njihovo pogreno naelo
kojim oni reguliraju Allahovo djelovanje: da Allah treba raditi ovako, a ne bi
trebao raditi onako! Allaha su mjerili prema Njegovim stvorenjima u njihovim postupcima tako da su oni, u pogledu djela, antropomorfisti. U njihova
uenja uvukao se dehmizam, ime su postali muattile. Govorili su da bi
stvaranje Denneta prije izricanja konanog suda bila besmislica, budui da
bi on, u tom sluaju, predugo vremena bio izvan upotrebe. Tako su odbacivali sve svete tekstove koji nisu bili podudarni s ovim lanim erijatom kojeg
su ustanovili za Gospodara Uzvienog i tim tekstovima davali drugi smisao.
One koji se nisu slagali s njihovim erijatom smatrali su zabludjelima i inovatorima u vjeri.
Neki od kuranskih tekstova jesu ovi:
a) rijei Uzvienoga o Dennetu: On je pripremljen za bogobojazne.
(Alu Imrn, 133); Pripremljen za one koji vjeruju u Allaha i Njegove poslanike. (El-Hadd, 21)
b) rijei Uzvienoga o Dehennemu: On je pripremljen za nevjernike.
(Alu Imrn, 131); Zbilja, Dehennem zasjeda bit e, nasilnicima
mjesto povratka. (En-Nebe, 21-22)
Uzvieni jo kae: A vidio ga je i pri silasku drugome, kod Sidretu-lMunteha, kod nje Dennet utoita je. (En-Nedm, 13-15) Vjerovjesnik,
456
457
sam i Vatru - nikada prije nisam vidio tako straan prizor. Zapazio sam da
veinu njenih stanovnika ine ene! A zbog ega, Boiji Poslanie!?, upitali
su i on im je rekao: Zbog njihovog poricanja! Zbog poricanja Allaha!?,
upitali su i on im je rekao: Poriu muu, poriu dobroinstvo koje im se
uini: da nekoj od njih sve vrijeme ini dobro, a onda joj jednom iskvari,
rekla bi: Nikada od tebe nisam vidjela nikakvog dobra!515
U Muslimovom Sahhu zabiljeen je hadis koji prenosi Enes - u njemu
Poslanik, a.s., kae: Tako mi Onog u ijoj je ruci moja dua, da ste vi vidjeli
ono to sam ja vidio, malo biste se smijali, a mnogo biste plakali! A ta si
vidio, Boiji Poslanie!?, upitali su ga i on im je rekao: Vidio sam Dennet i
Dehennem!516
U Muvettau i u Sunenu navodi se sljedea izjava Kaba ibn Mlika: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Dua vjernikova je jedna ptica517 koja se hrani
s dennetskog drvea sve dok je Allah na Sudnjem danu ne vrati u njegovo tijelo!518 U ovom hadisu nedvosmisleno se naznaava duin ulazak u
Dennet prije Sudnjega dana.
U Muslimovom Sahhu, te u Sunenu i Musnedu navodi se hadis koji
prenosi Ebu Hurejre - Allah njime bio zadovoljan! - u kojem stoji da je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada je Allah stvorio Dennet i Dehennem, poslao
je Debraila do Denneta i rekao mu: Idi i pogledaj ga, i vidi ta sam u njemu
pripremio za one koji e boraviti u njemu! On je otiao i pogledao ga i vidio
ono to je Allah u njemu pripremio za one koji e boraviti u njemu, pa kad se
vratio rekao je: Tako mi dostojanstva Tvoga, ko god uje za njega taj e i ui
u njega! Zatim je (Allah) naredio da se Dennet okrui tekoama, pa mu je
rekao: Vrati se pa ga ponovo pogledaj i vidi ta sam u njemu pripremio za
one koji e boraviti u njemu! On ga je pogledao, pa kad se vratio rekao je:
Tako mi dostojanstva Tvoga, bojim se da niko nee ui u njega! Zatim ga je
poslao do Dehennema i rekao mu: Idi i pogledaj ga, i vidi ta sam u njemu
pripremio za one koji e boraviti u njemu!, i on ga je pogledao - kad tamo
plameni jezici, jedni druge zahvaaju, pa kad se vratio rekao je: Tako mi dostojanstva Tvoga, u njega nee ui niko ko uje za njega! Zatim je (Allah)
naredio da se Dehennem okrui strastima, pa mu je rekao: Vrati se pa ga
517
518
515
516
458
519
520
521
459
koje smo naveli, i drugi koje nismo naveli. Ako, pak, hoete kazati da jo nije
dovreno stvaranje svega onoga to je Allah u njemu predvidio za one koji
e tu boraviti, te da Allah permanentno u njemu stvara novo i novo i da e,
kada vjernici uu u Dennet, pri njihovom ulasku stvoriti jo neke druge
stvari - onda je to istina koja se ne moe opovrgnuti. Dokazi koje vi nudite
upuuju upravo na neto takvo.
A to se tie vaeg argumentiranja kuranskim ajetom: Sve e poumirati, osim Lica Njegovoga! (El-Kasas, 88), za njim ste posegnuli samo zbog
svog pogrenog razumijevanja njegovog smisla tako da je vae argumentiranje njime da sada ne postoje ni Dennet ni Dehennem ravno argumentiranju vae brae o njihovom nestanku, razaranju i smrti njihovih stanovnika!
Meutim ni vi, ni vaa braa niste pravilno shvatili smisao ovog ajeta, to
je, pak, polo za rukom istaknutim autoritetima islama. Oni kau da se pod
sintagmom kullu ejin (sve; dosl. svaka stvar) podrazumijeva sve ono emu
je Allah odredio nestanak, sve to je takvo e poumirati, dok su Dennet
i Dehennem stvoreni za trajanje, a ne za nestajanje. Isto je i s Prijestoljem
Boijim (el-Ar) - on je, naime, plafon Denneta.
Neki kau da se ajetom hoe kazati da e sve propasti osim Njegove
vlasti; drugi su miljenja da se ajetom eli kazati kako e propasti sve ono to
nije uraeno u Njegovo ime; trei kau: Uzvieni Allah je objavio: Sve to
je na Zemlji - prolazno je. (Er-Rahmn, 26), pa su meleki rekli: Stanovnici
Zemlje e svi poumirati, mislei kako su oni lieni toga. Onda ih je Uzvieni
obavijestio da e poumirati i oni na nebesima i oni na Zemlji - rekao je: Sve
e poumirati, osim Lica Njegovoga! (El-Kasas, 88), jer je On Vjeno ivi, Koji
ne umire. Tada je melekima postalo jasno da e poumirati i oni. Oni su ovo
kazali usklaujui predmetni ajet i nedvosmislene svete tekstove koji govore o neprolaznosti Denneta i, takoer, neprolaznosti Dehennema, o emu
e, ako Bog da, uskoro biti vie rijei.
to se tie njegovih rijei: koja nikada nee ieznuti ni nestati one odraavaju stajalite najveeg dijela istaknutih autoriteta vjere, ranijih
i kasnijih, dok je jedna skupina njih, ranijih i kasnijih,522 zatupala stav da je
522
Treba kazati da, ipak, nije utvreno da je bilo ko iz prvih muslimanskih generacija (selef) zastupao stajalite o prolaznosti Dehennema. O neemu takvom govore tek blijede predaje
koje se ne mogu uzeti za argument, dok je dio hadisa na koje se poziva izmiljen, a ak i da
su vjerodostojni, opet ne bi ukazivali na navodnu prolaznost, ve na trajnost Dehennema,
te tek na izlazak vjernika iz njega. Neke od tih hadisa struno sam elaborirao u djelu EdDafa, pod br. 606 i 707. Potom mi je dopao ruku jedan rukopisni traktat u biblioteci El-
460
523
Mektebu-l-islmi, koji je napisao veliki uenjak, princ Es-Sann, koji se bavio vanim pitanjem, kao odgovor na ono to je o tome kazao Ibnu-l-Kajjim - Allah mu se smilovao! - pa
sam ja dao svoj komentar na njega, izvrio strunu elaboraciju hadisa koji se tamo navode
i napisao obiman predgovor, to je i tampano pod patronatom spomenute biblioteke.
Misli na njegovo stajalite o prolaznosti Denneta. Mi emo, pak, dodati da on nije imao
prethodnika ni u pogledu stava o prolaznosti Dehennema, kako smo to maloas kazali.
461
to se tie zauvjekosti Denneta, injenice da on nee ieznuti ni nestati - pa, to je aksiomna stvar, budui da je Poslanik, a.s., dao obavjetenje
o tome. Uzvieni je rekao: A oni sretni u Dennetu e biti, vjeno, koliko
traju nebesa i Zemlja u Dennetu e ostati, osim ako tvoj Gospodar drukije
ne odredi. To je dar koji e neprekidno trajati. (Hd, 108), tj. koji se nikada
nee prekinuti. To, pak, nije u konfrontaciji s Njegovim rijeima: osim ako
tvoj Gospodar drukije ne odredi.
Raniji uenjaci su se razliito izjasnili o ovom izuzimanju. Jedni su kazali da se pod tim misli na period njihovog boravka u Vatri, to se odnosi
samo na one od njih koji su uli u Dehennem, a potom izvedeni iz njega,
no ne i na sve njih. Drugi su rekli da bi se to izuzimanje moglo odnositi na
vrijeme koje su proveli na Mjestu stajanja (el-Mevkif), prilikom polaganja
rauna. Trei su drali da se odnosi na vrijeme koje su proveli u mezarovima
i na Mjestu stajanja. etvrti su bili stava da je to ono Gospodarevo izuzimanje koje On nikada nee sprovesti u djelo, kao kad bi rekao: Allaha mi u te
udariti, osim ako budem mislio neto drugo!, dok istodobno ne misli nita
drugo, nego si vrst u odluci da ga udari. Peti kau da je izuzimajua estica
illa (osim) ovdje data u znaenju veznika vv (i), to je tvrdnja nekih gramatiara, a to je slabo stajalite.
Sibevejh, pak, tu izuzimajuu esticu razumijeva kao lkin (ali), ime bi
to izuzimanje bilo odvojeno i Ibn Derr je taj njegov stav drao najprihvatljivijim; rekao je: Uzvieni Allah ne iznevjerava obeanje koje je dao, pa je
to izuzimanje povezao s rijeima: To je dar to e neprekidno trajati. (Hd,
108) Kau: To je kao kad bi ti rekao: Nastanjujem te u svoju kuu na godinu
dana, osim ako htjednem drukije!, tj. osim toga to hou, no ja neu htjeti
nita na to nadodati. Neki kau da je ovo izuzimanje dato da bi im se stavilo
na znanje da su, i pored toga to se nalaze u vjenom boravitu, jednako
ovisni o Allahovome htijenju, a ne da su, s obzirom na tu injenicu, izvan
Njegovog htijenja, to nije u proturjeju s Njegovom odlunou i kategorinom tvrdnjom da e oni tu boraviti vjeno.524 Neto ovakvo nalazimo i u
rijeima Uzvienoga: A da hoemo, uinili bismo da zbilja iezne ono to
smo ti objavili, pa nakon toga ne bi nikoga naao ko bi te u tome protiv Nas
pomogao! (El-Isr, 86); Pa, Allah e, ako hoe, zapeatiti tvoje srce! (Er, 24); Ti reci: Da Allah nije htio, ja vam Kuran ne bih uio, niti bi vas
Allah s Kuranom upoznao. (Jnus, 16)
524
462
Ovakvih ajeta ima velik broj. U njima Uzvieni obavjetava Svoje robove da se sve stvari odvijaju po Njegovom htijenju: to On hoe to i biva, a
to On nee to ne biva.
Neki kau da je estica ma (to) u predmetnom ajetu (tj. illa ma ae
Rabbuke) data u znaenju men (koji, koga), tj. osim onih iz reda sretnika
koje Allah htjedne uvesti u Dehennem zbog nekih grijeha koje su poinili.
Osim ovih, izreeno je jo razliitih miljenja o znaenju ovog ajeta. U
svakom sluaju, ovo izuzimanje u ovom ajetu spada u dvojbena mjesta u
Kuranu, dok je onaj dio koji ga slijedi: To je dar koji e neprekidno trajati
(Hd, 108) sasvim jasan i nedvojben. Isto je i s rijeima Uzvienoga: Doista
je to Naa opskrba, njoj nema prestanka. (Sd, 54); ...S plodovima kojih
uvijek ima, i hladovinom koja ne jenjava. (Er-Rad, 35)525; Iz bai izvedeni
nee biti. (El-Hidr, 48)
Uz to, Allah na vie mjesta u Kuranu stanovnicima Denneta potvruje vjeni boravak u njemu, dajui obavjetenje o tome da oni u dennetskim baama nee smrt kuati, osim prve smrti. (Ed-Duhn, 56) Ovo izuzimanje je, pak, netipino, pa ako bismo ga pridodali onom izuzimanju u
ajetu: Osim ako tvoj Gospodar drukije ne odredi (Hd, 108) pokazalo bi
se da se i u jednom i u drugom ajetu misli na izuzimanje vremena u kojem
jo nisu bili u dimenziji dennetske vjenosti, poput izuzimanja prve smrti
iz ukupnosti smrti. Naime, ta smrt je prethodila njihovom zauvjekom ivotu, to je komponenta razliitosti od Denneta, koja je prethodila njihovoj
vjenosti u njemu.
U sunnetu ima velik broj dokaza o zauvjekosti Denneta i njegovom
vjenom trajanju, poput hadisa: Onaj ko ue u Dennet samo e uivati,
nee nesretan biti; vjeno e ivjeti, nee umrijeti!526 Zaut e se glas: O
stanovnici Denneta, imate to da ete zastalno zdravi biti, da se nikad neete razboljeti; da ete zastalno mladi biti, da nikad ostariti neete; da ete
zastalno ivjeti, da nikad umrijeti neete!527 A ranije smo naveli i hadis u
kojem se govori o klanju smrti izmeu Denneta i Dehennema, kad e se
527
525
526
463
rei: O dennetlije, (od sada je) vjenost, smrti vie nema! O dehennemlije,
(od sada je) vjenost, smrti vie nema!528
to se, pak, tie zauvjekosti i vjenog trajanja Dehennema ljudi su o
tome zauzeli osam razliitih stajalita:
Prvo od njih je da onaj ko ue u njega nikada vie nee izai iz njega.
To je stav haridija i mutezilija.
Drugo je da e stanovnici Dehennema u njemu biti u patnji a zatim e
doi do transformacije njihove prirode i ona e postati priroda vatre tako da
e oni u njoj nalaziti slast, usljed podudarnosti njihovih priroda! Ovo je stav
Ibn Arebija et-Tija, predvodnika onih koji stoje na stanovitu o transcendentalnom jedinstvu bitka (el-ittihdijje).
Tree je da e njegovi stanovnici u njemu biti u patnji neko odreeno
vrijeme a potom e ga napustiti a u njemu e ih naslijediti neki drugi ljudi.529
Ovo su Jevreji ispriali Vjerovjesniku, s.a.v.s., i on im je to oznaio lanim,
to je uinio i Uzvieni Allah objavivi: Oni vele: Nas e vatra pei samo
nekoliko dana! Ti reci: Da li vi uzeste zavjet od Allaha?! - jer Allah zavjet
Svoj sigurno ne kri - ili vi govorite o Allahu ono to ne znate. Nije tako! Oni
koji budu zlo radili i grijesi ih njihovi budu zarobili, takvi e u Vatri boraviti!
U njoj e vjeno ostati! (El-Bekare, 80-81)
etvrto je da e ga njegovi stanovnici napustiti, a on e ostati kakav je
i bio, bez ikog u sebi.
Peto je da e Dehennem nestati sam po sebi, budui da spada meu
stvorenja, da je nastao nakon to ga, prethodno nije bilo, a da je neemu
takvom nezamisliva stalna opstojnost. Ovaj stav zastupali su Dehm i njegova frakcija. Kod njega, u tom smislu, ne postoji nikakva razlika izmeu
Denneta i Dehennema, kako smo to ranije vidjeli.
esto je da e doi do prestanka kretnji njegovih stanovnika i do njihove pretvorbe u neivu tvar kad vie nee osjeati bol. Ovaj stav zastupao
je Ebu-l-Huzejl el-Allf, kako je ranije navedeno.
Sedmo je da e Allah iz njega izvesti koga bude htio - kako se to naznaava u hadisu - a onda e ga zadrati jo neko vrijeme, a potom okonati njegovo postojanje, budui da je za nj odredio rok kad e se zavriti.
528
529
464
530
Predaja je slaba (daf), jer je prenosi El-Hasan, koji eksplicitno kae: Omer je rekao, no
El-Hasan nije sluao Omera, Allah bio zadovoljan sa njim! Ibnu-l-Kajjim u svome djelu Hdil-ervh (II/71, El-Kurdijevo izdanje), ovu predaju je propratio rijeima: El-Hasan nije sluao
Omera, no i pored toga nastojao je predaji priskrbiti snagu govorom Hattabija koji nema
neke vrijednosti, a koji glasi: Dovoljno ti je to je ovaj prijenosni niz ovako respektabilan (!)
jer El-Hasan, iako nije sluao Omera, predaju prenosi od nekog iz druge muslimanske generacije (tabin). Prema tome, da nije smatrao da se radi o vjerodostojnoj Omerovoj izjavi, ne
bi to ni rekao onako kategorino; ne bi, naime, rekao: Omer ibnu-l-Hattb je rekao!
Meutim, zaudno je da je neko poput Ibnu-l-Kajjima - Allah mu se smilovao! - mogao izrei neto ovakvo. Naime, ovo znai uzimanje za argumenat hadisa nekog tabiina
nepoznatog identiteta, jer ako je El-Hasan predaju preuzeo od nekog tabiina, ostaje nepoznato ko je taj ovjek? Kakav je njegov status u prenoenju hadisa u pogledu pamenja
i preciznosti? Zar ovakva Ibnu-l-Kajjimova logika ne vodi izvrtanju pravila i naruavanju
naela hadiske znanosti, prema kojima se svaki hadis koji se prenosi od nepoznate osobe
smatra slabim (daf), ba kao i hadis koji se prenosi nepotpunim ili prekinutim prijeno-
465
531
532
snim nizom (mursel i munkati), budui da se vezuju za prenosioca koji se ne spominje, ili
se ne imenuje?! Uz to, vodi i prihvatanju hadisa El-Hasana el-Basrija, za koje on navodi i
nisku prenosilaca (muanan) a da i ne govorimo o hadisima koje prenosi s nepotpunim ili
prekinutim prijenosnim nizom, kakav je, npr., hadis koji on prenosi od Semure, a koji glasi:
Kad je Hav zatrudnila, oko nje je stao obilaziti Ibls - a njoj djeca inae nisu ostajala u
ivotu - pa joj je rekao: Daj mu ime Abdu-l-Hris!, i ona je djetetu dala ime Abdu-l-Hris
pa je poivjelo. To je bilo nadahnue i njegov nalog!
To je slab hadis (daf), tavie laan, a jedini mu je nedostatak El-Hasanovo navoenje
njegovog prijenosnog niza (anana). Naime, on je prokomentirao jedan ajet, koji su neki
komentatori tumaili ba ovim hadisom, na nain koji je odudarao od onog to ovaj njegov hadis izraava, u emu su ga slijedili i neki eksperti (muhakkikn), meu kojima i sam
Ibnu-l-Kajjim, to sam objasnio u djelu Silsiletu-l-ehdsi-d-dafa (hadis br. 342).
Isto je s njegovim hadisom o tome da glasno smijanje kvari abdest, koji se od njega prenosi
kao predaja s nepotpunim prijenosnim nizom (mursel); i on je slab (daf), po opoj saglasnosti hadiskih strunjaka.
Neka se Allah smiluje Ibnu-l-Kajjimu i neka mu oprosti grijehe - on je svojim oznaavanjem ovakvih predaja od Omera - Allah bio zadovoljan sa njim! - vjerodostojnim otvorio
opasna vrata pred nekim zabludjelim sektama koje to koriste za podupiranje svoje zablude, poput, npr., kadijanija. Naime, oni su ti koji plasiraju stajalite o prolaznosti Dehennema i prestanku kazne za nevjernike, kako sam to objasnio u navedenom djelu, govorei
o hadisu kojim se izraava isti smisao kao i ovom predajom. Govorei o Omerovoj izreci
ukazao sam na taj hadis, a kad sam ustanovio koji je njegov prijenosni niz, podrobnije sam
se osvrnuo na nj i pridodao ga naznaenom hadisu.
Jednom rijeju: Ova predaja se ne moe vezati za Omera, niti za nekog drugog ko bi je
prenosio od Poslanika, a.s., a ispravnost je u Allahovim rukama. U vezi s ovim konsultiraj
djelo velikana znanosti Es-Sananija Refu-l-estr li ibtli edilleti-l-kiline bi feni-n-nr, s
naim predgovorom i komentarom.
Slina izjava prenosi se i od Abdullaha ibn Amra, kao predaja od ashaba (mevkuf), no sa
slabim prijenosnim nizom, te od Ebu Ummea kao predaja od Poslanika, a.s., (merf) s
konstruiranim prijenosnim nizom o emu sam govorio u djelu Silsiletu-l-ehdsi-d-dafa
ve-l-mevda, kako sam to maloas rekao.
Korkut, npr., izraz ahkba (sing. hukb), upotrijebljen u ovom ajetu, prevodi kao: zauvijek
ostati, to je samo jedna od mogunosti njegove eksplikacije. Jeziki, pak, ovim izrazom
se oznaava period od osamdeset i vie godina. (Nap. prev.)
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejh) i ve je navoen (pod br. 308) (u izvorniku).
466
Oni jo kau: Uzvieni Allah, govorei o kazni, kae da je ona patnja u velikom danu (El-Enm, 15); patnja u bolnom danu (Hd, 26);
patnja u estokom danu (El-Hadd, 55) - no, ni na jednom mjestu
[nije rekao] o mjestu uivanja da se radi o uivanju toga i toga dana. Osim
toga, rekao je: Ja kaznom Svojom koga hou kanjavam,533 a milost Moja
sve obuhvata! (El-Arf, 156) Navodei rijei meleka, kae: Gospodaru
na! Ti samilou i znanjem svaku stvar obuhvata! (El-Mumin, 7) Prema tome, Njegova milost neminovno obuhvaa i dotine paenike, pa
ako bi u patnji ostali beskrajno, to bi znailo da njih Njegova milost nije
obuhvatila.
U Sahihu se konstatira da e Sudnji dan trajati pedeset hiljada godina,534
a paenici u Dehennemu e se meusobno razlikovati u pogledu vremenskog perioda provedenog u patnji, zavisno od svojih zlodjela, no u mudrosti
Najmudrijega i u milosti Najmilostivijega nema neeg to bi moglo opravdati stvaranje nekih bia koje e izloiti vjeitoj patnji, patnji koja nee imati
svoga kraja, dok je sasvim smisleno da stvori stvorenja koja e obasuti Svojom milou i ukazati im dobroinstvo time to e im podariti vjeno blagostanje. Pokazivanje dobrostivosti je po sebi poeljna stvar, dok je osvetniko
kanjavanje neto sporedno.
Kau: Sve ono to se navodi o vjenom boravku u Dehennemu, o trajnosti toga, o neizlasku iz njega, o tome da je patnja u njemu neprestana i
neminovna - sve je to nepobitna i nesporna istina. To podrazumijeva vjeni
boravak u Kui patnje sve dok ona postoji, to znai da e iz nje, dok jo
bude postojala, izai svi oni koji su priznavali Boiju jednost. Prema tome,
postoji razlika izmeu onog ko izae iz tamnice dok ona i dalje ostaje biti
onakvom kakva jeste, i onoga iji se boravak u tamnici prekine zbog razaranja tamnice i njenog dokrajenja.
Oni, pak, koji zastupaju stajalite o vjenom trajanju Dehennema,
o njegovoj neprolaznosti, meu svoje dokaze uvrtavaju i rijei Uzvienoga: Oni su u patnji neprestanoj. (El-Maide, 37); Oni e u Vatri oajavati.
(Ez-Zuhruf, 75); Samo emo vam kaznu uveavati. (En-Nebe, 30); Bit e
u dehennemskoj vatri, u njoj e vjeno ostati. (El-Bejjine, 6); Oni odatle
533
534
467
nikad izvedeni nee biti!535 (El-Hidr, 48); I iz Vatre oni nee izlaziti. (El-Bekare, 167); A prije e i deva kroz iglene ui proi nego to e takvi u Dennet
ui! (El-Arf, 40); U Dehennemu nee na smrt osueni biti, pa da umru,
niti e im se patnja u njemu olakati. (Ftir, 36); Patnja Dehennema je,
zbilja, neminovna. (El-Furkn, 65)
I brojni hadisi govore o tome da e iz Dehennema izai svi koji su potvrdili da nema drugog boga osim Allaha, a u hadisima koji govore o zauzimanju na Sudnjem danu (efaat)536 eksplicitno se naznaava da e grenici
iz reda onih koji su izraavali Allahovu jednost jednom izai iz Dehennema,
i da je to neto to se odnosi iskljuivo na njih, pa ako bi i nevjernici izali
iz Vatre, u tom sluaju bi bili izjednaeni sa njima, tako da izlazak ne bi bio
specifikum samo za vjernike. A ni Dennet, ni Dehennem nisu vjeni sami
po sebi, oni su takvi stoga to ih Allah odrava takvima.537
to se tie Profesorovih rijei: i jednom i drugom od njih stvorio je
stanovnike - Uzvieni Allah kae: A za Dehennem Mi smo mnoge dinne
i ljude stvorili. (El-Arf, 179) Od Aie - Allah bio zadovoljan sa njom! - prenosi se sljedee: Boiji Poslanik, s.a.v.s., pozvan je na denazu jednom ensarijskom djetetu, i ja sam rekla: Blago njemu, Boiji Poslanie, on je jedna od
dennetskih ptica - niti je kakvo zlo uradio, niti e kakvo zlo snai! Ili to ba
i nije tako, Aia!, kazao je on. Allah je za Dennet stvorio stanovnike - stvorio ih je za njeg dok su jo bili u kimama svojih oeva, a i za Dehennem je
stvorio stanovnike - stvorio ih je dok su jo bili u kimama svojih oeva!538
Hadis biljee Muslim, Ebu Dvud i En-Nesi.
Uzvieni Allah kae: Mi ovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kunju stavili i inimo da on uje i vidi. Mi mu na Pravi put
535
536
537
538
Ovaj ajet govori o stanovnicima Denneta, kako smo to kazali na 426. str. (u izvorniku), pa
je komentator, po svemu sudei, mislio na 37. ajet sure El-Mide, koji glasi: Ali im iz nje
izlaska nee biti! Ovaj previd napravio je Ibnu-l-Kajjim i drugi; V. moj komentar na djelo
Refu-l-estr li ibtli edilleti-l-kiline bi feni-n-nr.
Pogledaj kraj prvog dijela djela Muhtesaru-l-Mosuli li-s-saviki-l-mursela.
Ovi dokazi su, pak, kategorini u svom naznaavanju vjenosti Dehennema i vjenom
boravku u njemu njegovih stanovnika iz reda nevjernika, to se ne moe kazati i za dokaze
onih koji zastupaju prethodni stav. Naime, u njihovim dokazima nema nieg eksplicitnog i
nedvojbenog, kako je to nairoko obrazloio imam Es-Sanni u djelu Refu-l-estr, a istinu
treba raspoznavati po njenim dokazima, a ne po ljudima, a od svakog ovjeka moe se
neto uzeti ili ne uzeti, izuzev od Vjerovjesnika, s.a.v.s.
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu Zillu-l-denneti tahrdu-ssunneti od Ibn Ebi sima (251).
468
469
O njegovim rijeima:
koja se, neminovno, ispoljava djelovanjem u smislu
U Mogunost
takve uspjenosti kakvom se ne moe atributirati nikoje stvorenje [biva] asovito s djelovanjem, dok ona mogunost koja zahtijeva zdravlje, monost, sposobnost i ispravnost sredstava mora
prethoditi djelovanju. Mi emo se pozabaviti ovom potonjom
mogunou, na tragu rijei Uzvienoga: Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegove (El-Bekare, 286)
Komentar:
Izrazi: Mogunost, snaga, sposobnost i kapacitet imaju meusobno slina
znaenja. Mogunosti (el-istita) ima dvije vrste, kako to kae Profesor -
470
471
Isti smisao izraavaju i rijei Uzvienoga: A onom meu vama koji nije
dovoljno imuan da se oeni slobodnom vjernicom, neka se oeni robinjom
vaom! (En-Nis, 25) - misli se, naime, na mogunost u smislu sredstava i
pretpostavki.
Tako je i Boiji Poslanik, s.a.v.s., Imrnu ibn Husajnu rekao: Klanjaj
stojei, a ako nisi u mogunosti onda sjedei; ako nisi u mogunosti ni to,
onda leei na boku!539 mislei na nepostojanje mogunosti koja bi korespondirala s izvrenjem tog djela.
to se, pak, tie potvrivanja mogunosti koja je sutina moi, u vezi s
njom navode rijei Uzvienoga: Nisu mogli ni da uju, ni da bilo ta vide!
(Hd, 20), ime im se odrie sutina moi, a ne sredstva i organi, budui da
oni nisu ni bili upitni, o emu emo, ako Bog da, neto vie rei kod razmatranja njegovih rijei: Oni mogu podnijeti samo onoliko koliko ih je Allah
opteretio.
Isto je i s rijeima onog Musaovog sagovornika: Ti se, zbilja, nee
moi sa mnom strpjeti! (El-Kehf, 67), te s njegovim rijeima: Ne rekoh li
ja tebi da se, zbilja, nee moi sa mnom strpjeti!? (El-Kehf, 75) - njima se
misli na sutinu sposobnosti trpljenja, a ne na pretpostavke [strpljivosti] i
ono ime se ona ostvaruje, to je Musa posjedovao: zar ne vidi da ga on
kori za njegovu nestrpljivost, a prijekor se ne upuuje nekome ko nije djelovao usljed neposjedovanja sredstava i odsustva prilike za djelovanje, ve
se kori onaj ko nije djelovao usljed proputanja mogunosti za djelovanje,
bilo stoga to se bavio neim drugim, mimo onoga to mu je nareeno, ili
stoga to sposobnost djelovanja nije mobilizirao u izvrenje onoga to mu
je nareeno.
Oni koji zastupaju stanovite da mogunost postoji samo u momentu
ostvarivanja djela kau da ona nije pogodna za dvije oprene stvari, jer ona
mogunost koja je u dosluhu s realizacijom odreenog djela vrijedi iskljuivo za to djelo, neodvojiva je od njega, tako da faktiki bez njega i ne postoji.
Ono, pak, to zastupaju kaderije, na temelju svog pogrenog naela, jeste da
Allah podaruje istu mogunost540 i vjerniku i nevjerniku, i dobroinitelju i
greniku. Oni ne stoje na stanovitu da Allah pokornoga vjernika obdaruje
odreenom potporom kojom se stjee ispravno vjerovanje (mn), ve tvrde da se ovaj sam od sebe opredjeljuje za pokornost, a onaj sam od sebe za
539
540
Hadis biljee El-Buhri i drugi autori; V.: Sifatu-s-salti, str. 58, jedanaesto izdanje.
U izvorniku umjesto osposobljenost (ikdr) stoji postavljenje (ikrr).
472
nepokornost - poput oca, kau oni, koji svakom od dvojice svojih sinova
dadne sablju, pa se jedan od njih svojom sabljom stane boriti na Boijem
putu, a drugi svojom sabljom stane presretati i pljakati ljude!
Ovaj stav je, meutim, pogrean po jednodunoj ocjeni pripadnika
glavnog toka islama, koji priznaju postojanje sudbinskog odreenja. Naime, oni su saglasni u tome da Allah Svom pokornom robu podaruje jednu
vjersku blagodat, koju nevjerniku ne podaruje, te da mu prua potporu za
pokornost kakvu nevjerniku ne prua, kao to to kae Uzvieni: Ali Allah
je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vaim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalaenost i neposlunost vam omrazio. Oni
su na Pravom putu. (El-Hudurt, 7) Kaderije, pak, tvrde da je Allahovo
omiljavanje i ukraavanje ispravnog vjerovanja ope naravi i da obuhvata
sve ljude, da se pod tim misli na prikladno objanjenje i iznoenje na vidjelo dokaza istine. Meutim, navedeni ajet nalae zakljuak da se to odnosi
samo na vjernike, budui da je zakljuen rijeima: oni su na Pravom putu,
jer nevjernici nisu na Pravom putu. Uzvieni kae: Onome koga Allah eli
da uputi - On srce njegovo prema islamu oraspoloi, a onome koga eli da
u zabludi ostavi - On srce njegovo stegne i umornim uini, kao kad ini
napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrke
ostavi. (El-Enm, 125)
U Kuranu ima velik broj slinih ajeta, u kojima se jasno naznaava da
Uzvieni nekog upuuje, a nekog ostavlja u zabludi. On kae: Kome Allah
ukae na Pravi put, on e Pravim putem ii, a koga u zabludi ostavi, ti mu
nee nai zatitnika koji e ga na Pravi put naputiti. (El-Kehf, 17) Ovo pitanje e, ako Bog da, kasnije biti ire obrazloeno.
Ako bi neko rekao: On se sam opredijeli, bez ikoga sa strane! - ukoliko
bi pod rijeima sam se opredijeli podrazumijevao jedan dodatan smisao
ponad same realizacije tog ina, tada bi taj dodatni smisao bio Onaj sa
strane, a ako ne bi mislio ni na kakav dodatni smisao, onda bi to znailo
da je stanje subjekta prije poduzimanja tog ina bilo istovjetno stanju kod
njegovog poduzimanja, iz ega bi proizlazilo da je do ina dolo u jednom
od ta dva stanja, a ne u oboma, bez utjecaja nekog vanjskog uzronika, to
razumu nije prihvatljivo.
Budui da je osnova kaderijskog stava da su onaj ko izvrava Boije
naredbe i onaj koji ih ne izvrava jednaki u pogledu potpore i date im mogunosti, to, shodno tome, znai da uz djelo ne postoji nikakva mo koja
bi se ticala iskljuivo tog djela, jer bi se ona iscrpljivala u tom djelu i ne bi
473
474
475
O njegovim rijeima:
476
541
Hadis biljei Muslim, posredstvom Ebu Hurejrea, Dbira i Aie, sa slinim tekstualnim oblicima.
477
478
542
Korkut ovaj ajet prevodi ovako: ...pa joj put dobra i put zla shvatljivim uinio, to je samo
jedno od moguih tumaenja ovog ajeta. Mi smo, pak, ovakvim prijevodom, nastojali biti
blie izvornom izrazu. (Nap. prev.)
479
480
Allah je rekao: Ovo je Moj Pravi put, a ti nad robovima Mojim vlasti nee
imati! (El-Hidr, 41-42)
Posveenost Bogu (ihls) znai lienost srca od oboavanja bilo ega
drugog osim Allaha, te od izraavanja naklonosti i ljubavi prema tom drugom, tako da u cijelosti bude posveeno Allahu, kad ga se ejtan ne moe
domoi. Ali, kada on naie na srce prazno od toga on ga se i domogne, ve
prema obimu njegove praznine, tako da su u tom sluaju grijeh i prijestup
za ovjeka kazna za nepostojanje te posveenosti Bogu, to je ista pravednost.
Ako bi ti rekao: Dobro, a ko je to nepostojanje stvorio u njemu? odgovor bi glasio: To je nesuvislo pitanje jer, nepostojanje, kako to sugerira
i samo njegovo ime, nije u dosluhu sa stvaranjem u smislu njegovog uvoenja u postojanje. Nepostojanje nije neka egzistencijalna stvar koja bi se
mogla dovesti u vezu s odreenim iniocem; ono je isto zlo, a zlo ne ide uz
Allaha Uzvienoga, kako je to rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu o pristupnoj namaskoj dovi, naime: Odazivam Ti se, Boe, i pokoravam - u Tvojim
rukama je svako dobro, a zlo Ti nije imanentno!543
Isto tako, u hadisu o zauzimanju (efat) na Sudnjem danu stoji da e
on, s.a.v.s., kad mu se Allah obrati rijeima: Ja Muhammed! rei: Odazivam
Ti se, Boe, i pokoravam - u Tvojim rukama je dobro, a zlo ne ide uz Tebe!544
Uzvieni Allah je kazao da ejtan ima vlast samo nad onima koji njega uzmu za svog zatitnika i time Allahu pridrue nekog u Boanstvenosti
Njegovoj, pa kada tako postupe onda budu kanjeni tako to ejtan i zagospodari nad njima. Na taj nain to tienje i pridruivanje Allahu nekoga u
Boanstvenosti Njegovoj biva kazna za ispranjenost srca, za odsutnost iz
njega posveenosti Bogu. Prema tome, inspiracija za dobroinstvo i bogobojaznost plod je ove posveenosti Bogu, njegov je rezultat, dok je inspiracija za grijeenje kazna za odsutnost (iz srca) te posveenosti.
543
544
Hadis je vjerodostojan (sahh), a ovo to je navedeno samo je dio hadisa o pristupnoj namaskoj dovi kojeg prenosi Alija, r.a. Hadis je struno elaboriran u jedanaestom izdanju
djela Sifatu-s-salati (str. 73), iji je izdava El-Mektebu-l-islami.
Hadis biljei El-Bezzr posredstvom Huzejfea, kao predaju s prijenosnim nizom (mevkf),
s tim da ga prenose ljudi koji prenose vjerodostojne hadise. Biljei ga i Taberani u svom
El-Evsatu, takoer posredstvom Huzejfea, s prijenosnim nizom do Poslanika (merf),
meutim meu prenosiocima se nalazi i Lejs ibn Ebi Sulejm, koji je mudellis (preuivao
prenosioce), dok su ostali prenosioci pouzdani, kako se navodi u El-Medmeu (X/ 377).
Posredstvom ovoga (Lejsa) ga, takoer, biljei i El-Hkim (IV/574), koji kae: (Hadisi koje
prenosi) Lejs ibn [Ebi] Sulejm iji hadisi mogu posluiti za pojaavanje drugih predanja.
481
545
Affi kae: Vidjeti 329. stranicu mekanskog izdanja Ibn Kajjimovog djela Muhtesaru-l-Mosuli li-s-saviki-l-mursela, i 331. stranicu XII sveska djela Medmu-l-fetv.
482
546
547
Affi kae: Vidjeti 331. stranicu iz prvog sveska djela Muhtesaru-l-Mosuli li-s-saviki-lmursela.
Hadis biljei El-Buhri posredstvom Ibn Omera, a poinje rijeima: Va opstanak....
483
U mudrost ne spada to da On svakom pojedincu omogui uvid u savrenstvo Svoje mudrosti u pogledu Svog davanja i uskraivanja. tavie, kada
Allah nekome skine pokrov s njegovog vida pa on ugleda samo mali dio Njegove mudrosti u onom to je stvorio, u Njegovoj zapovijedi, nagradi i kazni,
izdvajanju jednih u davanju blagodati i uskraivanju blagodati drugima, te
razvidi okolnosti toga, on tada ono to je spoznao koristi kao argument za
ono to nije spoznao. Kada su Njegovi neprijatelji idolopoklonici izrazili dilemu u pogledu ovog privilegiranja u blagodati, rekli su: Zar su ovi ti kojima
je Allah izmeu nas milost ukazao?!, a Allah im je na to odgovorio: A zar
Allah ne zna najbolje ko su oni zahvalni? (El-Enm, 53)
Dobro razmotri ovaj odgovor,548 zapazit e u njemu da On, Uzvieni,
najbolje zna koje je mjesto pogodno da se u njeg zasadi stablo blagodati
koje e roditi plodom zahvalnosti, a koje mjesto nije pogodno za takav zasad, tako da kad bi se u njega zasadila takva stabljika, ona ne bi dala ploda njeno zasaivanje na tome mjestu bilo bi uzaludno pa, prema tome, neprilino mudrosti, kako to kae Uzvieni: Allah najbolje zna kome e povjeriti
Svoje poslanstvo! (El-Enm, 124)
Ako bi neko rekao: Ukoliko je va sud da je ovjekovo stvaranje nezamislivo, to bi onda znailo da ovjek u osnovi i nema vlastitog djelovanja?!
- odgovor bi glasio: ovjek je stvarni poinilac svog djela [i on za to ima
stvarnu mo]. Uzvieni kae: A za dobro koje vi uradite Allah zna! (El-Bekare, 197); Zato se ne alosti zbog onoga to oni rade! (Hd, 36) i sl.
Sada, kada smo ustanovili da je ovjek stvarni subjekt djelovanja, kazat
emo da njegovih djela ima dvije vrste:
a) jedna vrsta potjee od njega a da nije u dosluhu s njegovom moi i
voljom - u tom sluaju je to njegovo svojstvo, a ne njegov in, kakvi
su, naprimjer, nekontrolirani pokreti drhtee osobe;
b) drugu vrstu ine postupci koji su u dosluhu s iskazivanjem njegove
moi i njegovog izbora - takvi njegovi inovi tretiraju se njegovim
svojstvom, njegovom aktivnou i njegovom steevinom, kakvi su
svi postupci koje on naini po svojoj volji i po svom izboru. Allah je,
pak, taj koji ovjeka uini iniocem i izbornikom; On to jedini moe
i u tome s Njim niko ne sudjeluje.
548
Affi kae: Vidjeti 331. stranicu prvoga sveska djela Muhtesaru-l-Mosuli li-s-saviki-lmursela.
484
485
O njegovim rijeima:
Allah zaduio ih je samo onim to oni mogu izvriti,
U Uzvieni
a oni ne mogu nita vie od onog ime ih je On zaduio, to je
objanjenje rijei: La havle ve la kuvvete illa billah (Nema ni snage ni moi, osim uz Allaha!) Mi kaemo: Niko nema naina [nije
u stanju], niti moe bilo ta uiniti da izbjegne neposluh Allahu,
mimo Allahove pomoi, i niko nema snage vriti pokornost Allahu i ostati postojan u njoj bez Allahove podrke. Sve se odvija
prema htijenju Allaha Uzvienog, po Njegovome znanju, odredbi i odreenju. Njegovo htijenje nadvladava sva druga htijenja
[Njegova volja preokree sve druge volje] i Njegova odredba
nadvladava sve doskoice. On ini ono to hoe i nikad nije nepravedan. On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani!
(El-Enbij, 23)
Komentar:
to se tie njegovih rijei: Uzvieni Allah zaduio ih je samo onim to oni
mogu izvriti Uzvieni kae: Allah nikoga ne obavezuje preko mogunosti
njegovih... (El-Bekare, 286); Mi nikoga preko njegove mogunosti ne obavezujemo (El-Enm, 152; El-Arf, 42; El-Muminn, 62)
Ebu-l-Hasan el-Ear smatra da je obavezivanje neim nepodnoljivim
sa stajalita razuma prihvatljivo. Njegovi uenici su, potom, u vezi s tim bili
u dilemi: da li toga ima u erijatu ili ne? Oni koji smatraju da ima argumentiraju to naredbom Ebu Lehebu da prihvati ispravno vjerovanje, budui da
je Uzvieni objelodanio da on nee prihvatiti to [ve da e se priti u vatri
rasplamsaloj]. Prema tome, bilo mu je nareeno da vjeruje da nee vjerovati, a to je obavezivanje dvjema suprotnostima, to je apsurdno.
Na ovo se odgovara odbijanjem: Mi, naime, ne prihvatamo kao gotovu injenicu to da je njemu bilo nareeno da vjeruje [u to da nee vjerovati] jer je mogunost da se moe vjerovati postojala tako da on nije
486
553
487
488
554
489
i dobroinstvo! (En-Nahl, 90); Allah vam nareuje da povjerene stvari vratite njihovim vlasnicima! (En-Nis, 58)
to se tie kosmike dozvole, nju nalazimo u rijeima Uzvienog: A
nisu oni ti koji su tetili time ikome, izuzev dozvolom Allahovom... (El-Bekare, 102), dok vjerozakonsku dozvolu nalazimo u Njegovim rijeima: ta
ste posjekli od palmi ili ih ostavili uspravno na korijenju njihovom, pa bilo je
s dozvolom Allahovom... (El-Har, 5)
Kosmiku zapisninu nalazimo u govoru Uzvienog: I niiji ivot se ne
produi niti skrati, a da to nije zapisano u Knjizi; to je Allahu, uistinu, lahko!
(Ftir, 11); Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, zapisali da e Zemlju Moji
estiti robovi naslijediti. (El-Enbij, 105), dok vjerozakonsku zapisninu nalazimo u rijeima Uzvienog: Mi smo im u njoj propisali (dosl. zapisali): glava
za glavu... (El-Mide, 45); O vjernici, propisuje vam se (dosl. zapisan vam
je) post... (El-Bekare, 183)
Kosmiki propis nalazimo u Allahovoj eksplikaciji rijei sina Jakubovog,
a.s.: Zato neu napustiti zemlju, dok mi ne dopusti otac moj, ili mi Allah
ne presudi; a On je najbolji presuditelj! (Jsuf, 80), te u Njegovim rijeima:
Gospodaru moj, ree on, presudi s Istinom! - a Gospodar na je Milostivi,
od Njega se pomo ie protiv onog to vi pripisujete! (El-Enbij, 112), dok
vjerozakonski propis nalazimo u rijeima Uzvienog: Dozvoljavaju vam se
ivotinje - stoka, izuzev one koja e vam se navesti; dok ste u ihramima nije
vam dozvoljeno loviti. Uistinu, Allah propisuje ta On hoe. (El-Mide, 1);
To vam je Allahov propis, On sudi meu vama... (El-Mumtehane, 10)
Kosmiko zabranjivanje nalazimo u rijeima Uzvienog: Pa uistinu ree On - ona e im biti zabranjena etrdeset godina, lutae po zemlji...
(El-Mide, 26); I zabranjeno je za naselje koje smo unitili - oni se nee
povratiti. (El-Enbij, 96), a vjerozakonsko u Njegovim rijeima: Zabranjuje
vam se leina i krv i meso svinje... (El-Mide, 3); Zabranjene su vam: majke
vae... (En-Nis, 23)
to se, pak, tie kosmikih rijei njih nalazimo u rijeima Uzvienog: I
ispunila se lijepa rije Gospodara tvoga nad sinovima Israilovim, zato to su
se strpili... (El-Arf, 137), te u rijeima Boijeg Poslanika, s.a.v.s.: Utjeem se
Allahovim potpunim rijeima koje ne moe prekoraiti ni dobri ni loi!555,
dok vjerozakonske rijei, rijei vjere, nalazimo u rijeima Uzvienoga: I kad je
kuao Ibrahima Gospodar njegov rijeima, pa ih je ispunio... (El-Bekare, 124)
555
490
to se tie njegovih rijei: On ini ono to hoe i nikad nije nepravedan one ekspliciraju sve one kuranske navode Allahovog odricanja od Sebe
nepravde prema ljudima i predstavljaju srednji stav izmeu (ekstremnih) stavova ideterminista (kaderija) i determinista (debrija). Tako djela nepravde i
runi postupci ljudi nisu i nepravda i runi postupci Njegovi, kako to tvrde
kaderije, mutezilije i njima slini. To je, naime, usporeivanje Allaha s Njegovim stvorenjima i Njegovo predstavljanje po analogiji na njih! Meutim, On
je Gospodar, Neovisni i Moni, a oni su robovi, ovisni i potinjeni.
Nepravdom se ne naziva neto nemogue, to nije u domenu moi,
kako to tvrde neke apologete i dr., koji kau: Nemogue je da [u] Kadrom i
Monom bude nepravde, tako da bi sve to bi On uradio od onog to moe,
to bi od Njega bilo pravedno; nepravda, pak, moe potei samo od nekog
podreenog kome je neko drugi neto zabranio, a Allah nije takav.
Naprotiv, Njegove rijei - A ko je radio dobra djela, a bio vjernik, on
se nee bojati nepravde ni zakidanja. (T-H, 112); Ne mijenja se Rije
kod Mene, i Ja nisam nepravedan prema ljudima! (Kf, 29); I nismo im
uinili nepravdu, meutim, oni su bili nepravedni. (Ez-Zuhruf, 76); I ono
to su radili nai e prisutno, a Gospodar tvoj nikome nee nepravdu uiniti! (El-Kehf, 49); Danas e se svakome isplatiti ono ta je zasluio; danas
nema nepravde! Allah, zaista, brzo svia obraun! (El-Mumin, 17) - govore upravo suprotno njihovoj tvrdnji. Isto je i s Njegovim rijeima koje
od Njega prenosi Njegov poslanik: O robovi Moji, Ja sam nepravdu Sebi
zabranio i uinio sam je zabranjenom i meu vama pa - nemojte jedni
drugima initi nepravdu!556
Ovo ukazuje na dvije stvari: jedna od njih je da je On Sebi zabranio nepravdu, a neko ko nije moguan ne moe se neim takvim atributirati; druga
je da On kae kako je nepravdu Sebi zabranio, onako kako je rekao da je
Sebi propisao milostivost. Ovo pobija njihovu argumentaciju da nepravda
moe potei samo od nekog podreenog kome je neko drugi neto zabranio,
a da Allah nije takav. Stoga e im se kazati: On je Sebi propisao, i Sebi je zabranio neto to je u stanju uiniti, a ne neto to Mu, kao takvo, nije dostupno.
Isto tako, Njegove rijei: ...nee se nepravde ni zakidanja plaiti (TH, 112) uenjaci iz prvih muslimanskih generacija rije nepravda (zulm)
protumaili su kao tovarenje na njega grijeha drugoga, a zakidanje
556
Hadis biljei Muslim i prethodno je spomenut pod br. 56. V.: Muhtesaru Sahhi Muslim
(1828).
491
(hedm) kao odvaivanje njegovih dobrih djela, onako kako kae Uzvieni:
I nijedan grenik tue grijehe nee nositi. (El-Isr, 15)
Takoer, ovjek se ne boji nemogueg, neega to nije u domenu
moi, pa da bi mu se trebala pruiti sigurnost od toga, ve mu se sigurnost
daje od neeg potencijalno mogueg. Tako, dajui mu garanciju da mu nee
biti uinjena nepravda kazavi da se nee plaiti (T-H, 112), Uzvieni je
sugerirao da je i to potencijalno mogue, da je u Njegovoj moi.
Isto je i s Njegovim rijeima: Ne prepirite se preda Mnom...! (Kf,
28), pa do rijei: Ja prema ljudima nisam nepravedan! (Kf, 29) Naime, On
ovim ne porie neto to nije u Njegovoj moi, to ne bi moglo potei od
Njega, ve neto to On moe, to je realno mogue - a to je da oni mogu
biti nagraeni i mimo svojih djela. Prema stajalitu ovih, Allahu se, u osnovi,
ne moe odrei nikakav postupak, niti se moe kazati kako je suvie svet da
bi uinio neto takvo, tako da se Njemu ne moe odrei bilo ta to je mogue. Svaki Njegov in je, pak, dobar, tako da lo in nema realne osnove. Takvo
to je nemogue, a ono to je nemogue nema realne osnove!
Kuran, pak, na vie mjesta upuuje na neto suprotno od ovoga, gdje
Allah od Sebe odrie injenje neega to Njemu ne prilii i ne dolikuje. Iz
toga doznajemo da je On ist i iznad injenja loeg djela i svakog pokudnog i
neprilinog ina, kao to je ist i iznad toga da bi Ga se moglo dovesti u vezu
s bilo im runim ili pripisati Mu bilo koje pokudno i neprilino svojstvo. To
je onako kako On kae, naime: Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i
da Nama neete biti vraeni!? (El-Muminn, 115), gdje On od Sebe odrie
uzaludno stvaranje ljudi i osuuje one koji to smatraju takvim, a to je in.
Njegove pak rijei: Zar da muslimane izjednaimo s nevjernicima!?
(El-Kalem, 35), te rijei: Ili da one koji vjeruju i rade dobra djela izjednaimo
s onima koji ire pokvarenost na Zemlji, ili da bogobojazne izjednaimo s
razvratnicima?! (Sd, 28) - Njegov su demant onima koji dre dopustivim
da Allah stavi u istu ravan jedne i druge. Isto se moe kazati i za Njegove
rijei: Misle li oni koji ine zla djela da emo s njima postupati jednako kao
s onima koji vjeruju i dobra djela ine, da e im ivot i smrt biti isti? Kako
loe rasuuju! (El-Dsije, 21) - njima se osporava stajalite onih koji dre
da e to i biti tako; saopava im se da je to runa i loa prosudba, neto od
ega je Gospodar ist.
Ebu Dvud i El-Hkim u El-Mustedreku, posredstvom Ibn Abbsa,
Ubdea ibn Smita i Zejda ibn Sbita, biljee sljedee Vjerovjesnikove,
s.a.v.s., rijei: Kada bi Allah (sve) stanovnike Svojih nebesa i stanovnike Svoje
492
557
493
svome Gospodaru i ije je djelo najbolje i najvrednije, i koji je najvie veliao i uzdizao svoga Gospodara, naime: Nikoga od vas nee spasiti njegovo
djelo! ak ni tebe, Boiji Poslanie!?, upitali su ga oni, i on im je rekao: Ni
mene, osim ako me Allah ne obuhvati Svojom milou i dobrotom!558
(Ebu Bekr) es-Siddk ga je jednom upitao koju dovu da ui u namazu,
i on mu je rekao: Reci: Boe moj, ja sam sebi mnogo nepravde uinio, a
grijehe ne oprata niko osim Tebe, pa oprosti mi Svojim oprostom i smiluj
mi se - ta Ti si oprata milostivi!559
Ako je, dakle, ovakvo Siddkovo stanje, koji je najbolji ovjek poslije
vjerovjesnika i poslanika, ta se onda moe misliti o drugima, osobito kada
se zna da je on to ime i dobio (tj. iskreni) jer je ispunio sve njegove uvjete,
gdje se podrazumijeva spoznaja Gospodara, dunost prema Njemu, svijest
o Njegovoj veliini, zatim ta Mu ovjek treba initi, kakvo je Njegovo pravo
kod ovjeka i svijest o ovjekovom zakazivanju u tome. Pa, daleko nek bude
onaj koji tvrdi da stvorenju nije potreban oprost njegovog Gospodara, da
ono nema potrebe za njim.
Od ovog nepoznavanja Allaha i Njegovog prava nema veega! Ako
tvoje shvatanje nije dostatno da ovo pojmi, onda se spusti na razinu blagodati i samo vidi koliko se dunosti ima u pogledu njih, pa omjeri ko je
zahvalan na njima a ko ih porie. Tada e vidjeti da On, Uzvieni, kada bi
kaznio (sve) stanovnike Svojih nebesa i Svoje Zemlje, kaznio bi ih a da pritom prema njima ne bi nepravedan bio.
O njegovim rijeima:
558
559
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea. Ranije je
naveden hadis slian ovome (br. 613/u izvorniku).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Bekra es-Siddka. (V.:
Musnedu Ebi Bekr es-Siddk, izdava El-Mektebu-l-islmi, str. 122).
494
560
561
495
563
564
565
Nije mi poznato da se ovaj hadis od Vjerovjesnika prenosi s potpunim prijenosnim nizom (merf), ni kod Nesija, ni kod nekoga drugog. Nesi ga u djelu El-Kubr (IV/43/1),
te Tahvi u Mukelu-l-sru (III/141), biljei kao Ibn Abbsovu izjavu, s vjerodostojnim
prijenosnim nizom.
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu Ahkmu-l-deniz, str. 155.
Affi kae: V.: Muhtesaru-s-savik, I/33.
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu Ahkmu-l-deniz (189-190).
Affi kae: V.: Muhtesaru-s-savik, I/354.
496
497
ena iz plemena Duhejna dola Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla mu: Moja majka se zavjetovala da e obaviti had, ali je umrla prije nego ga je obavila - pa
mogu li ja za nju obaviti had? Obavi za nju had, rekao joj je on. Vidi,
da je tvoja majka za sobom ostavila neki dg, zar ga ti ne bi vratila!? Izmirite
dg prema Allahu, jer je Allah najprei da se izmire obaveze prema Njemu!572
Slinih hadisa, takoer, ima velik broj.
Muslimani su saglasni oko toga da izmirenje duga s umrlog skida odgovornost za nj, makar ga izmirila i neka strana osoba i makar bio izmiren iz
imetka koji nije zaostavtina umrloga. Na to ukazuje hadis Ebu Katadea koji
je uzeo na sebe da vrati dva dinara duga koji je ostao iza umrlog - kada ih
je vratio Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Sada mu se ohladila njegova koa!573
Sve je to suklado naelima erijata, a i ista je logika. Naime, sevap je
pravo onog ko ga je zaradio, pa ako bi ga on poklonio svom bratu muslimanu, tome ne bi bilo nikakve smetnje, isto onako kako ne bi bilo smetnje
da mu je poklonio neto iz svog imetka dok je bio iv, ili ga razrijeio duga
nakon njegove smrti.
Zakonodavac je dospijevanjem sevapa od posta do umrloga ukazao
i na dospijevanje do njega sevapa od uenja Kurana i slinih tjelesnih ibadeta. Naime, post je sustezanje od svega onoga to ga kvari, uz postojanje
namjere da se posti, i Zakonodavac se eksplicitno izjasnio o tome da sevap
od toga dospijeva umrlome, pa kako bi tek stvar mogla stajati sa uenjem
Kurana koje je jo i aktivan in i namjera!?
Na njihovo argumentiranje rijeima Uzvienog: I da ovjeku pripada
samo ono to sam uradi. (En-Nedm, 39) uenjaci su dali vie odgovora od
kojih su najispravnija ova dva:
1. ovjek svojim trudom i lijepim ophoenjem stekne prijatelje, izrodi
djecu, oeni ene, uini dobro, zblii se s ljudima i oni usljed toga osjete al za njim, za njeg upute dovu i poklone mu sevap nekih dobrih
djela. Tako to bude izdanak njegovog vlastitog truda. tavie, i sam
ulazak muslimana sa svim drugim muslimanima u djelokrug islama
jedan je od najveih faktora pomou kojega korist svakog muslimana
572
573
498
574
Hadis je vjerodostojan (sahh) i maloas smo se susreli sa njim (br. 633/u izvorniku).
499
to se tie onog razluivanja koje neki prave izmeu materijalnih i tjelesnih vjerskih ina (el-ibdt) treba napomenuti da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
legitimirao post za umrloga, kako smo vidjeli, mada u postu nije doputeno
da jedna osoba posti za drugu. Isto je i s Dbirovim - Allah bio zadovoljan sa
njim! - hadisom u kome on kae: Klanjao sam s Boijim Poslanikom, s.a.v.s.,
kurbanski bajram-namaz, pa kad je zavrio doveo je jednoga ovna i zaklao ga.
Tada je rekao: U ime Allaha, Allah je najvei! Boe moj, ovo je za mene i za one
iz moga ummeta koji nisu (mogli) zaklali kurban!575 Hadis biljee Ahmed, Ebu
Dvud i Tirmizi. Ovome moemo pridodati i hadis o dva kurbana, gdje je za
jednoga od njih Poslanik, s.a., rekao: Boe moj, ovo je za sav moj ummet!576,
a za drugoga: Boe moj, ovo je za Muhammeda i Muhammedovu porodicu!
Hadis biljei Ahmed. Ono, dakle, ime se ovjek u pogledu kurbana pribliava
Bogu jest putanje krvi, a Poslanik, a.s., je to uradio za drugoga.
Isto tako, i vjerski in obavljanja hada je tjelesan, a [imetak] nije njegov neizostavni dio, ve samo sredstvo. Zar ne vidi da je onaj iz Mekke
duan obaviti had samo ako moe pjeice otii do Arefta - materijalna
sredstva mu se u tome ne postavljaju kao uvjet. Ovo je ono to se nadaje
kao najispravnije, tj. da se had ne sastoji od tjelesnog i materijalnog, ve je
on isto tjelesan vjerski in, kako se o tome eksplicitno izjasnila jedna skupina kasnijih uenjaka hanefijskog mezheba. Obrati panju na one stroge
kolektivne obaveze muslimana (furdu-l-kifje) - vidi kako u njima jedan
dio zamjenjuje ostale! To je tako jer se tu radi o poklanjanju sevapa, a ne o
zamjenjivanju (u obavljanju radnje), onako kako lini unajmljenik ne moe
nekom drugom dati da uradi ono za ta je unajmljen, ali ima pravo svoju
zaradu dati kome hoe.577
to se, pak, tie unajmljivanja nekih ljudi da ue Kuran i poklanjaju
ga umrlome, takvo neto nije radio niko iz prvih muslimanskih generacija (selef), niti je to zastupao iko od najviih autoriteta vjere (imami), niti
575
576
577
Hadis je vjerodostojan (sahh) shodno drugim hadisima koji ga potvruju. V.: El-Medme
(IV/22-23). Jedan od hadisa koji ga potvruju jeste i ovaj koji se navodi odmah poslije njega.
Potom sam, u El-Irvu, ustanovio i da je vjerodostojan sam po sebi, pa ko se eli uvjeriti u
to neka se obrati na to djelo (br. hadisa je 1138).
Hadis je dobar (hasen), a nalazi se u El-Musnedu (VI/391-392). O njegovom prijenosnom
nizu postoje razliita miljenja i ja sam to tamo objasnio.
Ovo je diskutabilno, kako je to oevidno za paljivijeg itaoca. Ja sam o ovom pitanju iznio
i obrazloio relevantan stav, koji se mirne due moe prihvatiti i koji e razgaliti srce znatieljnika, u poglavlju na koje smo maloas ukazali (na str. 454-455/u izvorniku), pa neka se
italac obrati na njega jer je od velike vanosti.
500
501
iz njegovog ummeta kolika i onome koji je to djelo uradio, s tim da se poiniocu takvog djela nimalo nee umanjiti od njegove nagrade, s obzirom da
je on taj koji je svome ummetu ukazao na svako dobro i naputio ga na nj.
Onome ko kae: Umrli ima koristi od uenja Kurana kod njega, s obzirom da slua Allahov govor treba kazati da takvo to nije vjerodostojno
preneseno ni od jednog poznatog velikog autoriteta vjere (imama). Nema,
pak, sumnje da umrli uje uenje, no ne moe se kazati da on ima koristi od
toga, budui da se nagrada za sluanje Allahovog govora uvjetuje postojanjem ivota, ono je dobrovoljan in koji se, kao takav, prekida smru ovjeka. tavie, umrli moe od toga imati neprijatnosti i osjetiti bol s obzirom
da, moda, nije izvravao Allahove naredbe i izbjegavao Njegove zabrane,
odnosno da nije uinio vie dobrih djela.
Uenjaci su se razliito izjasnili o uenju Kurana kod mezarova - da li
je pokueno, ili ne smeta za vrijeme ukopa, a poslije toga je pokueno? Oni
koji smatraju da je uenje Kurana kod mezara pokueno (mekruh), poput
Ebu Hanfe, Malika i Ahmeda, prema jednoj predaji, tako dre s obzirom
na to da je ta praksa uvedena kasnije, da joj u sunnetu nema spomena, te
da uenje Kurana nalikuje namazu pa, budui da je obavljanje namaza kod
mezara zabranjeno, isto se moe kazati i za uenje Kurana.
Oni, pak, koji dre da uenju kod mezara nema zapreke, poput Muhammeda ibnu-l-Hasana i Ahmeda, prema drugoj predaji, to argumentiraju
onim to se prenosi od Ibn Omera - Allah njime bio zadovoljan! - naime
da je on oporuio da se na njegovom mezaru, za vrijeme ukopa, ue prvi i
zadnji ajeti sure El-Bekare.578 I od nekih doseljenika iz Mekke (muhadira) se,
takoer, prenosi uenje sure El-Bekare.579
Oni koji smatraju da se Kuran kod mezara moe uiti samo u vrijeme
ukopa, to se prenosi od Ahmeda, to potkrepljuju onim to se prenosi od Ibn
Omera i nekih muhadira,580 a da je poslije toga, kao kad bi se smjenjivali kod
mezara da bi tu uili Kuran, pokueno (mekruh) budui da nema potvrde u
sunnetu, niti se neto slino prenosi od nekog iz prve muslimanske generacije.
Ovo bi moglo biti i najispravnije budui da predstavlja pomirbu dva dokaza.
578
579
580
Prijenosni niz hadisa nije vjerodostojan, jer se u njemu nalaze i nepoznati prenosioci kako
je to objanjeno u djelu Ahkmu-l-deniz, str.192; izdava El-Mektebu-l-islmi.
Nigdje nisam mogao pronai predaju u kojoj stoji: muhadira; svuda stoji: ensarija.
Tako, pak, navodi Ibnu-l-Kajjim, meutim to se za njih ne moe tvrditi sa sigurnou to
sam objasnio u djelu Ahkmu-l-deniz, str.193.
Ispravno je i nekih ensarija (domicilnih stanovnika Medine za vrijeme Poslanika, a.s.).
502
O njegovim rijeima:
581
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu El-Mikt (2238), drugo izdanje.
Ovako je navedeno u estom izdanju erhu-l-akideti-t-tahvijje, meutim na drugom
mjestu u tom izdanju, dvije stranice ranije (516) za nj se kae: Prijenosni niz hadisa je slab
(daf), jer se u njemu nalazi i Ebu Slih el-Hzi. U Et-Takrbu se za njega kae: Slabih je
hadisa, dok El-Hkim za ovaj hadis (I/491) kae: Vjerodostojnog je prijenosnog niza, a
Zehebi ga je preutio! Tirmizi je rekao: Ne znamo da se prenosi ikojim drugim prijenosnim nizom. Nije mi, pak, dostupan moj primjerak El-Mikta, u kojem se nalazi druga
redakcijska obrada pa da ovo ocjenjivanje slabim usporedim sa onim ta sam tamo rekao
o ovome, pa da ovdje damo ono to je ispravno od tog dvoga. Sada mi se ini - a Allah
najbolje zna! - da bi prije moglo biti da je hadis slab, jer sam ga ja uvrstio u zbirku slabih
hadisa (Ed-Dafa) pod brojem 4040 i skrenuo panju na njega u prvom svesku te zbirke,
na str. 542, ukazujui na greku na 29. str., gdje je reeno da je hadis dobar (hasen), tako
da se na sve to moralo upozoriti, a bezgrijean je samo onaj koga Allah uini bezgrijenim.
503
Ibn Akl kae: Uzvieni Allah podstie na dovu, to implicira vie smislova. Prvo: to podrazumijeva (Njegovo) postojanje, jer se nekome ko ne
postoji ne obraa; drugo: podrazumijeva bogatost, jer se od siromaha ne
ie; tree: podrazumijeva sluh, jer se gluhi ne doziva; etvrto: podrazumijeva dareljivost, jer se od krtaca ne trai; peto: podrazumijeva milostivost,
jer se grubijanu ne obraa; esto: podrazumijeva mo, jer se od nemonog
ne trai pomo. Oni, pak, koji stoje na stanovitu da svijetom ravnaju prirodni elementi, znaju da se vatri ne moe rei: Ne sagorijevaj! ni zvijezdi:
Popravi mi raspoloenje! jer one, po njima, djeluju kako djeluju po svojoj
prirodi, a ne po (neijem) izboru. Stoga je Allah propisao dovu i namaz za
kiu da bi na vidjelo iznio laljivost njihove tvrdnje.
Neki filozofi i ekstremne sufije zauzeli su stanovite da od dove nema
koristi - rekli su: To je stoga to, ako Allahovo htijenje iziskuje da se desi
ono to se trai, onda za dovom nema potrebe, a ako ne iziskuje onda od
dove nema koristi! Neki od njih ovo vezuju samo za najelitniji dio spoznavatelja Boga (havssu-l-rifn), drei da je upuivanje dove za njih mahana
s obzirom na poziciju elite. To, pak, spada u pogreke nekih ejhova, jer kako
god je oevidna neispravnost toga s obzirom na aksiomna nauavanja islama, isto tako je oevidna njegova neispravnost i prema aksiomima razuma,
budui da je korisnost dove neto na emu se zasniva iskustvo svih sljedbi.
ak i filozofi kau: amor glasova u hramovima, nastao stapanjem razliitih jezika, razvezuje i ono to su zvijea utjecajna zamrsila! Tako govore,
iako Allahu pridruuju druge u Boanstvenosti Njegovoj.
Odgovor na ovu primjedbu bio bi neslaganje s ove dvije premise,582 jer
ono kako su se oni izrazili o Allahovom htijenju, tj. da ono po sebi ili iziskuje
ono to se trai, ili ga ne iziskuje, nije i sve to se o tome moe kazati [jer]
postoji i trea mogunost: da ga, naime, iziskuje pod uvjetom, a da ga ne iziskuje kod izostajanja tog uvjeta. Tako taj uvjet moe biti i dova, onako kako i
nagrada neminovno dolazi sa dobrim djelom, a ne dolazi u sluaju njegovog
izostanka, i kao to sitost i napojenost neminovno slijede kod jela i pia, a
ne slijede kod njihovog izostanka i kao to dijete dolazi spolnim odnosom,
a usjev sijanjem sjemena.
Prema tome, ako je odreeno da se ono to se trai moe postii dovom, onda nije ispravno kazati da od dove nema koristi, kao to se ne moe
582
Tako stoji u izvorniku. Ispravno bi, pak, moglo biti ovako: neslaganje sa svoenjem samo
na ove dvije postavke, to sugerira dalji kontekst govora.
504
505
onda se sve to Njemu vraa u danu koji hiljadu godina traje kako vi raunate! (Es-Sedda, 5)
Uzvieni nas ovim upoznaje sa tim da od Njega zapoinje regulacija
[odreene stvari], i da se potom ta stvar, koju je On uredio, uzdie k Njemu.
Prema tome, Uzvieni Allah je taj koji u srcu ovjekovom potakne aktivnost
za dovom i koji tu dovu uini uzronikom onoga dobra koje mu dadne,
to je sluaj i s djelom i nagradom. Tako On ovjeka naputi da uini tevbu
(pokajanje), a potom tu tevbu i primi [i naputi ovjeka da ini dobra djela,
a potom ga nagradi za to], i naputi ovjeka na dovu, a potom je uslia od
njega. Kako se vidi, nijedno stvorenje ne izvri nikakav utjecaj na Njega, ve
On ono to uradi uini uzrokom onome to e uraditi.
Mutarrif ibn Abdullah ibnu--ihhr, jedan od najveih autoriteta vjere iz druge muslimanske generacije, kae: Razmiljao sam o ovome pa sam
zakljuio da i inicijacija i dovrenje pripadaju Allahu, a da je okosnica toga
dova. Ovdje imamo ono poznato pitanje: naime, da neki ljudi iu od Allaha, ali ne dobiju nita, ili dobiju neto drugo od onog to su iskali?! Na ovo je
dat velik broj odgovora, od kojih su tri struno verificirana i, stoga, vrijedna
panje. Radi se o sljedeim odgovorima:
1. Ajet ne govori o tome da e ono to se trai neminovno i biti dato;
njime se naznaava samo to da e onome koji se dovom obrati biti
uzvraeno. Onaj, pak, koji se obraa dovom (ed-d) ima iri smisao od onog koji ie (es-sil), tako da i uzvraanje na dovu ima iri
smisao od davanja onome koji ie. Stoga Vjerovjesnik, s.a.v.s., kae:
Na Gospodar se svake veeri spusti na zemaljsko nebo i upita: Ko
Me zaziva dovom pa da mu se odazovem? Ko ie od Mene pa da
mu dadnem? Ko Me moli za oprost pa da mu oprostim!?583 Kako
se vidi, postoji razlika izmeu onog ko Ga zaziva dovom i onog ko
(neto) ie, izmeu odziva i davanja, to je razlika izmeu opeg
i konkretnog. Uz to je pridodao i onoga koji moli za oprost, takav
spada u jednu vrstu onih koji iu, tako da zapaamo kako je najprije
spomenuo onog koji Ga zaziva openito, zatim onog koji ie neke
konkretnije stvari, pa onog koji trai neto ba sasvim konkretno.
Tako kad ljudi shvate da je On blizu, da se odaziva dovi onog ko
Mu se obraa, shvate kako im je zapravo blizak i kako mogu iskati
583
506
od Njega: postanu im jasni Njegovo znanje, Njegova milost i Njegova mo, pa Ga u jednom sluaju zazivaju voeni pobonou, u
drugom sluaju udei za tim da im se udovolji njihovoj tranji [u
treem sluaju obraaju Mu se dovom koja sadri i jedno i drugo].
Dova, naime, i jest neto to je istovremeno i poboan in i molba
za pomo. Tako se i Njegove rijei: Gospodar va je rekao: Pozovite
me, Ja u vam se odazvati..! (El-Mumin, 60) tumae kao upuivanje dove u smislu pobonog ina, ali i kao obraanje dovom u smislu iskanja. Njegove rijei koje se navode poslije toga: Oni koji se
ohole prema oboavanju Mene... (El-Mumin, 60) pak idu u prilog
prvog tumaenja.
2. Odazov na dovu kojom se neto ie ima iri smisao od samog davanja ba onog to se ie, kako je to protumaio Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
u hadisu koji biljei Muslim u svom Sahhu, u kojem Vjerovjesnik,
s.a.v.s., kae: Nema nijednog ovjeka koji se dovom u kojoj nema
grijeha ili kidanja rodbinske veze obrati Allahu, a da mu Allah nee
dati jedno od troga: ili e mu brzo dati ono za ta Ga je molio, ili e
mu pohraniti (za kasnije) dobra onoliko koliko je traio u dovi, ili
e od njega otkloniti zla u tolikoj mjeri! Boiji Poslanie, kazali su
oni, u tom sluaju emo to vie initi dovu! Allah e (vam tada
davati) jo vie!, rekao je on.584 Time nas je onaj koji govori istinu i
ijim rijeima se bezuvjetno vjeruje upoznao sa tim da za dovu koja
ne sadri nita zabranjeno neminovno slijedi ili brzo davanje onoga
to se njome trailo, ili kasnija kompenzacija toga nekim drugim
dobrom, ili odagnavanje istomjernoga zla.
3. Dova je sredstvo za dosezanje onoga to se trai, a sredstvo ima svoje
uvjete i zapreke, pa ako se zadovolje njegovi uvjeti i eliminiraju njegove zapreke dobije se ono to se trailo, u protivnom se ne dobije,
ili se, pak, dobije neto drugo. Tako je i sa svim drugim dobrim rijeima u tradicijskim dovama koje su u dosluhu s pribavljanjem koristi
i odbijanjem teta. Naime, rijei su poput alatke u ruci djelatnika i
584
507
meusobno se razlikuju shodno njegovoj snazi i onom to je podupire, tako da im se moe isprijeiti neka prepreka. Pasai svetih tekstova koji se odnose na obeanje nagrade i prijetnju kaznom ine se
meusobno proturjenim. Tako e se esto susresti s dovama koje
su neki ljudi uili i one su im bile usliane, a takvu dovu pratila je
prijeka potreba onog koji ju je inio i njegova iskrena posveenost
Allahu, ili je pak prethodno bio uradio neko dobro djelo, pa je Allah
tu dovu usliao kao zahvalu za to dobro djelo, ili je dotini dovu
uputio u trenutku usliavanja dova i sl., pa mu je dova primljena
zbog toga, a ljudi misle da je tajna u samoj dovi pa je prihvataju lienu tih okolnosti koje su je pratile onda kad je njome molio dotini
molitelj.
To je isto kao kada bi ovjek upotrebljavao neki efikasan lijek u za
njeg predvieno vrijeme i od njega imao koristi, a onda drugi pomislili da je sama upotreba tog lijeka dovoljna za prevazilaenje bolesti, pa tako napravili greku. Isto tako se moe desiti da neko ko
je u velikoj nudi uini dovu kod mezara pa mu Allah uslia dovu a
on pomisli da je tajna u mezaru, ne shvatajui da je tajna u nudi u
kojoj se naao i u iskrenosti pribjegavanja Uzvienom Allahu, a da je
on to uinio u nekoj damiji, to bi, svakako, bilo bolje i drae Allahu
Uzvienom.
Prema tome, dove, obraanja Allahu radi zatite i lijeenje oduavanjem (rukja) - sve je to poput oruja, a ubojitost oruja zavisi i od
onog ko njime rukuje, a ne samo od njegove otrine, pa kada oruje
bude vrhunsko, onaj ko ga koristi jak i sposoban a meta dostupna,
te ne bude nikakve zapreke, tada e se neprijatelju zadati udarac.
Ukoliko, pak, izostane jedno od tog troga tada e izostati i djejstvo.
Tako, ako dova sama u sebi nije dobra, ili ako onaj koji je upuuje
pri tome nije objedinio jezik i srce, ili neto bude prijeilo njeno
uslienje, tada nee biti nikakvoga efekta.
O njegovim rijeima:
posjeduje sve, a Njega ne posjeduje nita. Bez Uzvienog AllaU On
ha ne moe se ni za jedan treptaj oka. Ko se osjeti neovisnim o
Allahu makar i za samo jedan tren taj je zaao u nevjerstvo i postao od onih koji su u propasti.
508
Komentar:
Ovo su istinite i sasvim jasne rijei, bez ieg skrivenog (tako da nema potrebe ni za kakvim komentarom).
O njegovim rijeima:
586
509
510
511
588
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ebu Hurejrea i ranije je
naveden u cjelini (br. 198/u izvorniku).
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu Sahhu-l-Dmi-s-sagr, br.
1907.
512
O njegovim rijeima:
volimo ashabe Boijeg Poslanika, s.a.v.s., ali u toj ljubavi ne
U Mi
pretjerujemo ni prema jednome od njih, niti se odriemo ijednoga od njih. Preziremo one koji njih preziru i koji ih ne spominju
po dobru. Mi ih, pak, spominjemo samo po dobru. Ljubav prema
njima sastavni je dio vjere, vjerovanja i odlinosti u vjeri (ihsn), a
mrnja prema njima sastavni je dio nevjerstva, licemjerstva i nepokornosti Bogu (tugjn).
Komentar:
Profesor - Allah mu se smilovao! - ovim smjera odgovoriti rafidijama i nasibijama. Allah Uzvieni je, naime, izrekao pohvalu ashabima, kao to je to
uinio i Njegov Poslanik, izrazio svoje zadovoljstvo njima i obeao im lijepu
nagradu. On je doslovno rekao: Allah je zadovoljan prvim muslimanima,
muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei, a i
oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje
e rijeke tei. I oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.
(Et-Tevbe, 100); Muhamed je Allahov poslanik i njegovi sljedbenici su strogi
prema nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju... (El-Feth, 29), i dalje sve do kraja sure. Jo je rekao: Allah
je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod onim drvetom na vjernost
zakleli. (El-Feth, 18); Oni koji vjeruju, i iseljavaju se, i u borbi na Allahovom
putu zalau imetke svoje i ivote svoje, i oni koji daju utoite i pomau,
oni jedni druge nasljeuju... (El-Enfl, 72) pa sve do kraja sure; zatim: Nisu
589
513
jednaki oni meu vama koji su davali priloge prije pobjede i lino se borili - oni su na viem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lino se
borili, a Allah svima obeava nagradu najljepu;590 - Allah dobro zna ono to
radite! (El-Hadd, 10); I siromanim muhadirima koji su iz rodnog kraja
svoga protjerani i imovine svoje lieni, koji ele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegovog pomognu - to su, zaista, pravi
vjernici - i onima koji su Medinu za ivljenje izabrali i domom prave vjere
jo prije njih je uinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim
nikakvu tegobu, zato to im se daje, ne osjeaju, i vie vole njima nego sebi,
mada im je i samima potrebno. A oni koji se uuvaju lakomosti, oni e,
sigurno, uspjeti. Oni koji poslije njih dolaze, govore: Gospodaru na, oprosti
nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim
bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, Ti si, zaista, dobar i
milostiv! (El-Har, 8-10)
Svi ovi ajeti sadre pohvalu muhadira i ensarija, ali i onih koji poslije
njih dolaze, onih koji e za njih Allaha moliti da im oprosti i da im iz srca
odstrani i najmanju zlobu prema njima. Ajeti, takoer, naglaavaju da su oni
ti kojima pripada plijen dobijen bez borbe, dok oni koji u sebi nose zlobu prema onima koji vjeruju i ne mole se za njih591, u tome nemaju nikakva udjela,
prema eksplicitnom kuranskom izriaju.
Isto tako, u zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima nalazimo hadis koji se prenosi od Ebu Seda el-Hudrija koji kae: Neto je iskrslo izmeu Halida ibnu-l-Velda i Abdurrahmna ibn Avfa, pa mu je Halid
neto runo rekao, na ta je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nemojte vrijeati
nikoga od mojih ashaba, jer kad bi neko od vas potroio i koliko je brdo
Uhud zlata (na Allahovom putu), to ne bi imalo vrijednost ni jedne pregrti,
pa ak ni polovine pregrti, onoga to je potroio neko od njih!592
Ovaj detalj, tj. da je Hlid neto runo rekao Abdurrahmnu, navodi
samo Muslim, dok ga El-Buhri ne registruje. U svakom sluaju Poslanik je
rekao Hlidu i ostalima: Nemojte vrijeati moje ashabe!, tj. Abdurrahmna
i njemu sline, jer su oni ti koji su pretekli ostale u vjerovanju, koji su prvi primili islam i borili se jo prije osloboenja Mekke; oni su ti koji su dali prisegu
592
590
591
Affi kae: Pogledaj 662. str. u sedmom svesku knjige Medm u-l-fetv!
Tj. ne mole Allaha da im oprosti grijehe njihove. (Nap. prev.)
Hadis je vjerodostojan (sahh), a Muslim ga biljei jo i posredstvom Ebu Hurejrea. Struno je
elaboriran u djelu Zillu-l-denneh (str. 988-991), gdje je naznaeno da je vezivanje Ebu Hurejrea za ovaj hadis izdvojen sluaj (zz), pa se italac, ako hoe, moe obratiti na ovo djelo.
514
594
Affi kae: Vidjeti str. 398. i dalje, u etvrtom svesku Ibn Tejmijjeovog djela Medm u-lfetv!
Rije je o lanom hadisu (btil), kako sam to pojasnio u knjizi El-Ehdsu-d-dafetu ve-lmevdatu (br. 58).
515
596
597
598
Ovaj hadis je kod mene slab (garb), a jo je udnije to to se on pripisuje Muslimu! Ja ga,
naime, kod njega nisam naao, ak ni nakon korienja svih raspoloivih sredstava, s tim
da ga (prvobitno) nisam mogao provjeriti u jo nekim izvorima meu hadiskim knjigama.
Meutim, kako sam ubrzo otputovao za Medinu, tamo sam se potpuno uvjerio da se on,
doista, ne nalazi kod Muslima, nakon to sam, prije nekoliko godina, zavrio rad na skraenoj verziji Muslimovog Sahha, a trenutno radim i na skraenoj verziji El-Buhrijevog
Sahha, drei se pritom strogog naunog metoda. Njegov prvi svezak je ve izaao iz
tampe i u njemu se nalazi oko hiljadu hadisa s punim nizovima prenosilaca, te 318 hadisa
bez niza prenosilaca (muallek) i 409 predaja iji su nizovi prenosilaca tradirani samo do
ashaba (mevkf).
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u Ez-Zillu (1006).
Hadis je vjerodostojan (sahh). Navodi ga i Ibn Ebi sim u svom djelu Es-Sunneh, s razliitim nizovima prenosilaca (1468-1472), od kojih Ibn Hibbn jednog oznaava vjerodostojnim. Struno je elaboriran u Es-Sahhi (699).
Hadis je vjerodostojan (sahh).
516
Hadis je dobar (hasen), s nizom prenosilaca do ashaba (mevkf). El-Tajlisi, Ahmed i dr. ga
biljee s dobrim nizom prenosilaca, dok ga El-Hkim uvrtava u kategoriju vjerodostojnih
(sahh) hadisa, s im se saglasio i Ez-Zehebi. U opticaju je i kao hadis koji se prenosi od
samog Boijeg Poslanika (merf), meutim u nizu njegovih prenosilaca nalazi se jedan
laac (kezzb), pa ga stoga treba tretirati samo kao predaju s prijenosnim nizom do ashaba
(mevkf). Obje varijante struno su elaborirane u djelu Ed-Dafa (532-533).
517
a takoer i odricanje (beret). Takvo to se prenosi od velikog broja istaknutih linosti iz generacije ashaba i tabiina, kao to su: Ebu Sed el-Hudri,
El-Hasan el-Basri, Ibrahim en-Nehai, Ed-Dahhk i dr. Potvrivanje (ehdet)
ovdje ima znaenje: potvrditi nekom konkretnom muslimanu da e on biti
stanovnik Dehennema, odnosno da je nevjernik, iako se ne zna kako je
Allah s njim zavrio.
Njegove rijei: Ljubav prema njima sastavni je dio vjere, vjerovanja i
odlinosti u vjeri (ihsn) podrazumijevaju slijeenje Boije zapovijesti u ajetima koje smo naprijed spomenuli. Et-Tirmizi biljei predaju od Abdullha
ibn Mugaffela u kojoj on kae: uo sam Boijeg Poslanika, s.a.v.s., kada je
rekao: Na Allaha se pozivam za svoje ashabe! Nemojte ih (nakon mene)
uzimati na nian. Ko njih voli, voli ih stoga to voli mene, a ko ih mrzi, mrzi
ih zato to mrzi mene! Ko njih vrijea, mene vrijea, a ko mene vrijea, taj
vrijea Allaha! Ko Allaha vrijea, njega On samo to nije epao!600
Profesorovo - Allah mu se smilovao! - nazivanje ljubavi prema ashabima imanom je, pak, problematino u odnosu na Profesora (Tahavija), budui da je ljubav srano djelo, a ne potvrivanje (tasdk), tako da bi u ovom
sluaju i djelo ulazilo u nazivnik imana. On je, meutim, kako smo to ranije
vidjeli, rekao da iman (vjerovanje) znai: jezikom oitovati i srcem potvrditi,
tako da djelo nije podveo pod nazivnik imana, a uvrtenje djela u iman je
opepoznato u opredjeljenju glavnog toka islama (ehlu-s-sunne), osim ako u
ovom sluaju autor to nije nazvao metaforino.
Njegove rijei: Mrnja prema njima sastavni je dio nevjerstva, licemjerstva i nepokornosti Bogu ve su tretirane kad smo razmatrali stav po
kojem su inovatori u vjeri nevjernici (tekfru ehli-l-bida). Ova vrsta nevjerstva potpada pod onu kategoriju koja je spomenuta u ajetu: A oni koji ne
sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici! (El-Mide,
44), no o tome je ranije ve bilo govora.
O njegovim rijeima:
prvenstvo Ebu Bekru es-Siddku - Allah bio zadovoU Priznajemo
ljan sa njim! - da poslije Boijeg Poslanika, s.a.v.s., on preuzme
600
Hadis je slab (daf). Tirmizi za nj kae da je slab (garb), a struno je elaboriran u djelu ElEhdsu-d-dafa (2901).
518
601
602
519
Mnogobrojni su i opepoznati hadisi koji govore o tome da je Vjerovjesnik odreivao Ebu Bekra da ljude predvodi u namazu. Recite Ebu Bekru
da bude ljudima imam!603 govorio je. To se redovno ponavljalo i Ebu Bekr je
predvodio ljude u namazu za svo vrijeme Vjerovjesnikove bolesti.
El-Buhri i Muslim u svojim zbirkama vjerodostojnih hadisa biljee
predaju od Ebu Hurejrea, koji je rekao: uo sam Boijeg Poslanika kad je
govorio: Sanjao sam kako stojim nad jednim bunarom, na kojem je bila
neka kanta, pa sam zagrabio iz bunara izvjesnu koliinu, a potom je kantu
uzeo Ibn Ebi Kuhfa (tj. Ebu Bekr, nap. prev.) i zagrabio jednu ili dvije kante,
a u tom njegovom zahvatanju je bilo neke nemoi, Allah mu oprostio! Zatim su se razmjere kante veoma uveale, pa ju je uzeo Ibnu-l-Hattb, i ja ne
vidjeh da neki majstor neim vjetije rukuje od njega tom kantom, tako da
su se ljudi (zadovoljni) razmilili po odmoritima!604
U Sahhu stoji da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., sa svoga minbera rekao: Da
sam sebi ikoga od zemljana uzimao za prisna prijatelja, uzeo bih Ebu Bekra
za prisna prijatelja! U ovom mesdidu, doista, nee ostati nijedna praznina
koja nee biti popunjena, osim one koja ostane iza Ebu Bekra!605
U Sunenu Ebu Davuda i kod drugih autora zabiljeen je hadis koji
prenosi El-Eas od El-Hasana, a ovaj od Ebu Bekrea, u kojem stoji da je
Vjerovjesnik jedanput upitao: Je li neko od vas neto sanjao? Jesam ja!,
odgovorio je neki ovjek. Sanjao sam kako se sa neba spusti vaga, pa se
na njoj izvagaste ti i Ebu Bekr, te ti pretegnu Ebu Bekra; potom se izvagae
Omer i Ebu Bekr, pa pretegnu Ebu Bekr; zatim se vagae Omer i Osman, pa
Omer pretegnu; utom se vaga podie! Ja vidjeh na licu Vjerovjesnikovom
da mu to ne bijae drago. Zatim on ree: (To je) hilafet koji e biti na tragu poslanstva (hilfetu nubuvveh), a potom e Allah vlast dati kome On
htjedne!606
603
604
605
606
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a struno je elaboriran u Ez-Zillu (1164,
1167). Vidjeti i: (1159 i 1160)!
Hadis je vjerodostojan (sahh), a navodi ga i Ibn Ebi sim u svojoj Es-Sunni (1457).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a njemu slian hadis je naveden ranije
(br. 136/u izvorniku).
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljei ga Ebu Davud (3634 i 3635), s dva niza prenosilaca od
Ebu Bekrea. Tekst koji se nalazi u knjizi jest verzija koja ide preko El-Easa, to navodi i sam
autor, meutim, u njoj se ne nalazi zadnji dio hadisa: Hilafet... Taj dodatak je on uzeo iz
druge verzije kod koje se, u nizu njenih prenosilaca, nalazi i Ali ibn Zejd, tj. Ibn Dudn, koji je
slab prenosilac. No, podupire ga hadis koji prenosi Sefna, a koji se navodi kao trei hadis po
redu iza ovoga. Hadis je struno elaboriran u djelu Zillu-l-denneh (1131-1133, 1135 i 1136).
520
Tako je Boiji Poslanik, s.a.v.s., pojasnio da e uprava (viljet) spomenutih ljudi biti hilafet poslanstva,607 a da e nakon toga poprimiti karakteristike monarhistike vlasti (mulk). Ovdje se ne spominje i Alija, r.a., budui
da u njegovom vremenu zajednica vie nije bila jedinstvena. Naprotiv, bili
su podijeljeni meu sobom, a uprava nije bila ureena ni kao hilafet poslanstva, ni kao monarhija.
Ebu Dvud takoer prenosi od Dbira, r.a., koji je kazivao da je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao: Noas je jednom dobrom ovjeku pokazano u snu
kako je Ebu Bekr vezan za Boijeg Poslanika, kako je Omer vezan za Ebu
Bekra a Osman za Omera. Dbir kae: Kad smo se udaljili od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., rekli smo: Poboni ovjek - to je on, Boiji Poslanik, a ovi to
su vezani jedni za druge to su, sigurno, oni koji e preuzeti upravljanje ovim
s ime je Allah poslao Svoga Poslanika!608
Ebu Dvud biljei jo i predaju od Semure ibn Dunduba u kojoj stoji
da je jedan ovjek rekao: Boiji Poslanie, ja sam sanjao kao da je s neba
sputena jedna kofa, pa doe Ebu Bekr i uze za njene preke, te se malice
napi iz nje. Potom doe Omer, uze za preke kofe i pijae iz nje sve dok
se dobro ne napi. Zatim doe Osman, pa uini to isto kao i Omer, a onda
doe Alija, uze za preke kofe, no ona mu se istrgnu, a njega uprska neto
od njene sadrine...609
Prenosi se od Seda ibn Dumhna, a on od Sefne, koji kae: Boiji
Poslanik je rekao: Hilafet (koji e biti na tragu) poslanstva trajae trideset
godina - potom e Allah Svoju vlast dati kome htjedne610 ili je, pak, rekao
samo vlast.
Oni koji stoje na stanovitu da Poslanik nije nikoga odredio za svoga
nasljednika, argumentiraju to predajom koja se prenosi od Abdullaha ibn
Omera, a on od Omera, r.a., koji je rekao: Ako ja odredim svoga nasljednika,
pa uinio je to i bolji od mene, tj. Ebu Bekr, a ako ga ne odredim, pa nije odredio ni onaj ko je bolji [od mene], tj. Boiji Poslanik, s.a.v.s.! [Abdullh kae:
Ja sam, kad je spomenuo Boijeg Poslanika, s.a.v.s., znao da on nee odrediti
ko e ga naslijediti u upravljanju zajednicom.]611
609
607
608
610
611
Tj. upravljanje zajednicom vjernika e biti potpuno na tragu poslanstva. (Nap. prev.)
Hadis je slab (daf), to je pojanjeno u djelu Zillu-l-denneh (1134).
Hadis je slab (daf), budui da se u nizu njegovih prenosilaca nalazi Abdurrahman el-Deremi, koji je nepoznat. Posredstvom njega ga, takoer, biljei i Ahmed (V/21).
Hadis je dobar (hasen), a potvruje ga i hadis koji se nalazi dva hadisa ispred njega.
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). Ovdje je navedena Muslimova verzija.
521
Hadis biljei Muslim i dr. (br. 676), a struno je elaboriran u Ez-Zillu (II/535).
612
613
614
522
616
523
Poslanie, rekao je, ja sam, Allaha mi, bio vie nepravedan!... i to je ponovio dva puta. Allah je mene poslao svima vama, rekao je Vjerovjesnik, pa
ste svi vi govorili: Lae!, a (jedino je) Ebu Bekr govorio: Istinu zbori!, i stao
je uz mene ivotom i imetkom svojim, pa hoete li ga ve jednom ostaviti na miru?!, to je ponovio dva puta. Nakon toga, Ebu Bekr vie nije bio
uznemiravan!617
Saet karakter ovog izlaganja ne dozvoljava nam da opirnije govorimo o njegovim vrlinama.
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima zabiljeena je
i predaja od Aie, r.a., u kojoj stoji da se Ebu Bekr, kada je Boiji Poslanik,
s.a.v.s., preminuo, nalazio u Sunhu618,619 pa je ispriala itav taj dogaaj, zavrivi ga rijeima: Ensarije su se bile sakupile kod Sada ibn Ubdea u taboru Benu Sade. Oni su govorili: Jedan upravitelj (emir) od nas, a jedan od
vas! Potom su kod njih otili Ebu Bekr (es-Siddk), Omer ibnu-l-Hattb i Ebu
Ubejde ibnu-l-Derrh, i Omer je odmah poeo govoriti, pa ga je Ebu Bekr
uutkao. Omer je kasnije govorio: To sam, Allaha mi, uinio samo zato to
sam ve bio smislio ta u im rei, pa me je to navelo da tu budem brzoplet,
jer sam mislio da to Ebu Bekr nee kazati! Zatim je govorio Ebu Bekr i - kao
da je govorio najrjeitiji ovjek! Rekao je: Mi smo upravitelji, a vi pomonici!, na ta je Hubb ibnu-l-Munzir uzvratio: Ne, Boga mi, neemo tako!
Jedan upravitelj od nas, a jedan od vas! Ne!, bio je odluan Ebu Bekr. Mi
smo upravitelji, a vi pomonici! Ovo su vam najistokrvniji Arapi, najplemenitijega roda - zato prisegnite na vjernost Omeru (ibnu-l-Hattbu) ili Ebu
Ubejdeu ibnu-l-Derrhu! Naprotiv!, uzvratio je Omer. Mi tebi dajemo
prisegu na vjernost! Ti si na prvak, ti si najbolji od nas i od svih nas najdrai
si Boijem Poslaniku, s.a.v.s.! Zatim ga je Omer uzeo za ruku i izrazio mu
svoju prisegu na vjernost, a onda su to uinili i ostali. Utom je neko rekao:
Ubiste Sada! Ubi ga Allah!620 odgovorio je Omer.
617
618
619
620
Hadis biljei El-Buhri posredstvom Ebu Derda, dok ga kod Muslima nisam pronaao,
kao to mu nije pripisan ni u Zehiru, niti u El-Dmiu-l-kebru, a biljei ga i Ibn Ebi sim
(1223), ograniavajui se samo na onu njegovu verziju koja se tradira sve do Boijeg Poslanika (merf).
Sunh - poznata baa na jednoj od medinskih uzviica. (Nap. prev.)
Razdaljina izmeu njega i kue Boijeg Poslanika, s.a.v.s., bila je jedna milja. Tu se nalazio
Ebu Bekrov dom.
Hadis je vjerodostojan (sahh) i, za razliku od onog kako to navodi autor - Allah mu se
smilovao! - biljei ga samo El-Buhri, a ne i Muslim. Njegov drugi dio biljei i Ibn Ebi sim
(1166), dok dio gdje ensarije kau: Jedan upravitelj od nas, a jedan od vas! prenosi iz ha-
524
O njegovim rijeima:
621
622
623
disa Ibn Mesda (1159). Takoer ga prenose i Ahmed i drugi autori, a struno je elaboriran
u Ez-Zillu.
Hadis je vjerodostojan (sahh), premda injenica da autor njegovo navoenje zapoinje sa
prenosi se, moe sugerirati da se radi o slaboj predaji. Meutim, biljei ga El-Buhri i dr.,
s vie prijenosnih nizova, koji idu preko Ibnu-l-Hanefije. Struno je elaboriran u Ez-Zillu
(1204, 1206 i 1207).
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je navoen (br. 675).
Hadis je vjerodostojan (sahh); prenosi ga i Ibn Ebi sim (1210).
525
Ve je ranije spomenut hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., a koji govori o snu Boijeg Poslanika, s.a.v.s., u kojem se navodi njegovo zahvatanje
iz bunara, zatim Ebu Bekrovo zahvatanje, pa kako je kofa poprimila velike
razmjere, pa kako ju je uzeo Ibnu-l-Hattb...624
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima zabiljeen je
hadis Sada ibn Ebi Vekksa u kojem se kae: Omer ibnu-l-Hattb je zatraio
dozvolu da ue kod Boijeg Poslanika, s.a.v.s., a kod njega su bile kurejevike ene koje su mu govorile povienim tonom..., itd. do kraja hadisa. Pored
ostalog, tu stoji da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., tad rekao: uj, Ibnu-l-Hattb!
Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, tebe ejtan nikada nije vidio da
ide jednom dolinom, a da on nije krenuo drugom!625
U istim je zbirkama hadisa takoer zabiljeeno da je Poslanik, s.a.v.s.,
govorio: U narodima koji su vam prethodili bilo je ljudi koji su bili nadahnuti (muhaddesn), pa ako u mome ummetu ima ijedan takav, onda je to,
posigurno, Omer ibnu-l-Hattb!
Ibn Vehb kae: Rije muhaddesn (oni kojima se govori, kojima se
kazuje, doaptava) znai oni kojima se daje nadahnue (mulhemn)!
O njegovim rijeima:
624
625
526
Osmana ibn Hunejfa i upitao ih: ta ste to uradili? Zar se ne bojite da ste
opteretili zemlju preko njene mogunosti?! Opteretili smo je onim to ona
moe podnijeti, odgovorili su oni. Koliko ja vidim, rekao je Omer, vi ste je
opteretili preko njene mogunosti. Ne, ne!, odgovorili su oni, a Omer je dodao: Ako mi Allah podari zdravlja i ivota, zbilja u uiniti da irake udovice
ne ustrebaju vie nikoga poslije mene!626
etiri dana nakon toga, kae Amr, Omer je ubijen. Tog jutra kad e
se to desiti ja sam stajao, a izmeu mene i njega je bio samo Abdullah ibn
Abbs. On je prolazio izmeu ljudi poredanih za namaz i govorio: Poravnajte se, poravnajte se!, i kad je vidio da su svi safovi pravi i popunjeni, proao je
naprijed (i izrekao tekbir te, ini mi se, prouio suru Jsuf, ili suru En-Nahl, ili
neto slino tome na prvom rekatu, da bi se ljudi skupili u namazu, a onda je
opet izgovorio tekbir). Ja sam tad uo kako ree: Ubi me!, ili Ujede me pas!
On je to rekao kad je bio uboden.
El-Ild (rob nearapin) je tada poskoio s isukanim dvokrakim noem,
sijekui i zdesna i slijeva na koga god je naiao. Tako je ubo trinaestericu
ljudi, od kojih su sedmerica podlegla. Jedan od muslimana je, vidjevi ta se
zbiva, na njega bacio burnus627 i Ild je, vidjevi da e biti uhvaen, samog
sebe preklao!
Omer je uzeo za ruku Abdurrahmna ibn Avfa i proturio ga naprijed, i
svi oni koji su bili iza Omera vidjeli su isto ono to i ja, dok oni koji su stajali
sa strana damije, jo nita nisu znali; njima se samo bio izgubio Omerov
glas! Oni su govorili: Subhanallh, Subhanallh!, pa je Abdurrahmn s njima klanjao kratak namaz, i kad su zavrili, Omer je rekao: Ibn Abbs, pogledaj ko me to ubi! i on je malo proao izmeu ljudi i kad se vratio, rekao
je: Mugirin rob! Zanatlija!, kazao je Omer. Allah ga ubio! A, vidi, ja sam
naredio da se prema njemu postupa lijepo! Hvala Allahu Koji nije uinio da
poginem od ovjeka koji tvrdi da je u islamu! A, eto, ti i tvoj otac ste eljeli
da njih628 u Medini bude to vie! (El-Abbs je, zbilja, u Medini imao najvie
takvih robova.)
Ako hoe, ja u to uiniti!?, rekao je on; tj. ako hoe, mi emo ih sve
pobiti! Ne petljaj!, kazao je Omer. Zar nakon to su progovorili vaim jezikom, to su se u namazu okrenuli prema vaoj kibli i va hadiluk obavili!?
628
626
627
527
Potom je prenesen u svoju kuu, a s njim smo ili i mi. Ljudi su se ponaali kao da ih prije toga nije ni zadesila nevolja - jedni su govorili: Nee
mu biti nita!, a drugi: Bojimo se za njega!
Utom mu je ponuen sok od datula i on ga se napio, no odmah ga je
cijelog povratio. Isto je bilo i s mlijekom, pa kad su ljudi to vidjeli, svima je
bilo jasno da mu smrt nije daleko.
Mi smo uli kod njega, a ljudi su dolazili i obasipali ga pohvalama. Tako
je doao i jedan mlad ovjek. Raduj se, voo pravovjernih, rekao mu je, radosnom nagovjetaju koji ti Allah alje! Ti si bio uz Boijeg Poslanika, s.a.v.s.,
meu prvima si primio islam, kao to zna, izabran si za vou pa si vladao
pravedno i eto - na kraju odlazi kao ehid!
Volio bih da proem nerijeeno, da ne bude ni protiv mene, a ni za
mene, ree Omer.
Kad je dotini ovjek poao od njega, vidjelo se da mu ogrta dotie
zemlju. Vratite mi toga mladia!, naredio je Omer. Bratiu, rekao mu je
potom, podigni svoju odjeu - to ti je za odjeu ie, a i drae je tvome
Gospodaru!629
O Abdullahu, sine Omerov!, obratio se zatim svom sinu. Pogledaj koliko imam dga!
Kad su obraunali ukupan dg, ustanovili su da on iznosi neto oko
86 hiljada.
Ako ga moe podmiriti imetak Omerove porodice, izmirite ga odatle,
rekao je, a ako ne moe, obrati se familiji Benu Adijj ibn Kab. Ako ni njihova
imovina ne bude dovoljna, onda se obrati plemenu Kurej i njih ne prelazi!
Tako izmiri ovaj moj dg!
Sada otii kod Aie, majke pravovjernih, i reci joj: Selami te Omer, a
nemoj rei: voa pravovjernih, jer ja danas muminima vie nisam voa!
Reci: Omer ibnu-l-Hattb te moli da mu dozvoli da bude ukopan uz dvojicu svojih prijatelja!
On je otiao, nazvao joj selam i zatraio dozvolu da ue. Zatekao ju je
kako sjedi i plae.
629
Podigni svoju odjeu - to ti je za odjeu ie, a i drae je tvome Gospodaru! - dio hadisa koji je tradiran sve do Boijeg Poslanika. Tirmizi ga biljei u svom emilu (i u saetom
izdanju, ije je tampanje u toku, nalazi se pod brojem 97), a dio je zabiljeen i u Es-Sahhi
(1441).
528
631
Ovako stoji u izvorniku, dok se u predaji koju je zabiljeio El-Buhri kae: A s njom iahu
i druge ene, (tj. glagol ii - tesru meah - upotrijebljen je u prezentu, nap. prev.).
U izvorniku umjesto ma edidu, to znai ne vidim, ne nalazim, stoji ma ehadun, to znai
nije niko (priliniji)...
529
njih je uinili - da akceptira svaki njihov lijep gest i da prijee preko nekog
njihovog eventualno runog postupka. Takoer mu oporuujem da lijepo
postupa s graanima, jer oni su tit islama, rezervoar imetka i bijes neprijatelja! - neka od njih uzima samo ono to njima pretekne, i uz njihovu saglasnost! Isto tako mu oporuujem da se lijepo odnosi prema stanovnicima
pustinje (arb), jer oni su kima Arapa i tkivo su islama. Neka od njihove
imovine uzima samo ono to je sekundarno i neka to, potom, vrati njihovim
siromasima! Oporuujem mu i one koji se nalaze u Allahovoj zatiti i zatiti
Njegovog Poslanika632 - neka im ispuni sve take iz ugovora koji se ima sa
njima i neka se bori protiv onih koji njih napadnu, i neka ih ne optereuje
preko mjere!
Kad je Omer izdahnuo, mi smo ga iznijeli i ili za njegovom denazom.
Abdullh, sin Omerov, nazvao je selam i rekao: Doputenje trai Omer
ibnu-l-Hattb!
Unesite ga!, rekla je Aia.
On je unesen unutra i poloen uz dvojicu svojih prijatelja. Nakon njegovog ukopa, sastali su se oni ljudi koje je on imenovao i Abdurrahmn je
rekao: Dajte da kandidate svedemo samo na trojicu!, na ta je Ez-Zubejr
odmah odgovorio: Ja se povlaim u korist Alije!, a Talha A ja u korist Osmana! Sad je rekao: Ja odustajem u korist Abdurrahmna (ibn Avfa)! Koji
e od vas dvojice odustati?, upitao je Abdurrahmn, pa da on odlui - da
ga prepustimo Allahu i njegovom islamu, i da on sam procijeni koji je od
dvojice priliniji?!
Kako su obojica njih bila uutkana, Abdurrahmn je upitao: Biste li
to prepustili meni? Allah mi je svjedok da neu odustati od onoga kojeg
budem smatrao adekvatnijim?!
Kad su se oni s tim saglasili, on je uzeo za ruku jednoga od njih i rekao:
Ti si rodbina Boijeg Poslanika, s.a.v.s., i kao to se zna, odmah si na poetku
primio islam: eto, neka ti Allah bude svjedok, hoe li, ako tebi povjerim
rukovoenje, doista pravilno postupati? Hoe li, ako to povjerim Osmanu,
zbilja njega sluati i pokoravati mu se?!
Tako je isto postupio i s onim drugim, i kad je od obojice dobio saglasnost, rekao je: Prui ruku, Osmane!
632
530
634
638
531
O njegovim rijeima:
640
641
532
pokornosti. I on je halifa ije vrijeme upravljanja spada u vjerovjesniki hilafet (hilfetu nubuvveh), kako je to i nagovijestio hadis koji prenosi Sefna,
a koji smo ranije spomenuli: Hilafet koji e biti na tragu poslanstva (hilfetu
nubuvveh) trajat e trideset godina, a potom e Allah Svoju vlast dati kome
htjedne!642
Hilafet Ebu Bekra es-Siddka trajao je dvije godine i tri mjeseca, hilafet
Omera deset godina i est mjeseci, hilafet Osmana dvanaest godina, hilafet
Alije etiri godine i devet mjeseci, a hilafet El-Hasana est mjeseci.
Prvi monarh kod muslimana bio je Muvija, r.a. On je i najbolji muslimanski monarh a istinski, legitimni voa postao je tek onda kad mu je ElHasan, sin Alijin, r.a., prepustio hilafet. Naime, El-Hasanu su Iraani bili iskazali prisegu na vjernost nakon smrti njegovog oca, no on je hilafet, nakon
est mjeseci, predao Muviji, ime su se obistinile Vjerovjesnikove, s.a.v.s.,
rijei: Ovaj moj sinak je uglednik - Allah e njime pomiriti dvije velike muslimanske skupine!643
Kazivanje o tome je poznato i navedeno je na njemu odgovarajuem
mjestu.
Voi pravovjernih, Aliji ibn Ebi Talibu, r.a., hilafet je verificiran nakon
Osmana, r.a., na taj nain to su mu prisegnuli svi ashabi osim Muvije sa
stanovnicima ama. Pravo je ipak bilo na strani Alije, r.a., uprkos tome to
su se, nakon ubistva Osmana, r.a., bile proirile mnoge lai i izmiljotine
(potvore) o njemu i o istaknutim ashabima koji su bili tu u Medini, poput
Talhe i Zubejra. Kod onih koji nisu poznavali pravo stanje stvari uvukla se
bila velika sumnja, dok su u duama nekih stanovnika ama, ije su kue
bile daleko odatle, a koji su imali skrivene namjere i aspiracije, proradili
porivi.
Allah je, meutim, uvao Osmana od toga da ta runo pomisli o istaknutim ashabima, a o njima su mu dolazile razne vijesti,644 od ega je neto
bila ista la, neto iskrivljeno, a neto puka glasina (...) a uz sve to ili su i svemu tome se pridruivali i porivi onih kojima je bilo milo oholiti se po Zemlji.
U taboru Alije, r.a., takvi osornici su bile haridije, koje su i ubile
Osmana, premda se ne zna tano koji je od njih to uinio i koje ga je pleme
644
642
643
Hadis spada u kategoriju dobrih (hasen) hadisa i ve je navoen (pod brojem 683).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ebu Bekrea.
U izvorniku je glagol uti, doznati (belega) upotrijebljen u formi perfekta (belega anhum
ahbaren).
533
pomoglo u tome. Protiv izvrioca se nije imalo nikakvog dokaza, a taj koji je
u svome srcu tajio licemjerstvo nije ga smio cijelog pokazati.
Talha i Zubejr su tako smatrali da e, ako se ehidu kojem je nasilje
uinjeno ne prui potpora i ne suzbiju se oni koji nered i neprijateljstva ire,
svi time izazvati Allahovu srdbu i zasluiti Njegovu kaznu.
Tako je dolo do Bitke kod deve, premda to nije bila opcija ni Alije,
ni Talhe i Zubejra, ve su tu smutnju raspirili smutljivci, mimo opredjeljenja
spomenutih. Potom je dolo do Bitke na Siffnu, i to zbog jednog stajalita.
Naime, stanovnici ama su smatrali da se prema njima nije postupilo pravedno, ili da se nije bilo u stanju postupiti pravedno, te da e se oni stoga
suzdrati dok se ne objedini rije na nivou muslimanske zajednice, budui
da se oni plae nasilja nekih nasilnih ljudi koji se nalaze u (Alijinom) taboru,
onako kako su nasilje uinili i Osmanu.
Alija, r.a., pravopostupajui je halifa, jedan od el-hulefu-r-ridna, kojemu je pokornost bila obavezujua, te oko kojega se trebala okupiti kompletna muslimanska zajednica. Stoga je on vrsto vjerovao da se ta pokornost i to ope pristajanje uz njega (demat) - to je bilo obavezujue za
sve muslimane - moe postii jedino borbom protiv onih koji su se tome
opirali, kako bi (tj. kako je to jedini nain) uzeo svoje pravo koje je imao kod
njih, odnosno bio je uvjerenja da e oni jedino tako ispuniti svoju obavezu.
On nije vjerovao da se oni mogu pridobiti na nain kako su se pridobijala
ljudska srca za vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., i prve dvojice halifa, da je to
ono to bi trebao zastupiti. Takvo njegovo vienje i opredjeljenje, naime,
da njih treba kazniti i suzbiti njihovu pobunu, a ne nastojati pridobiti ih
za sebe, navelo ga je da protiv njih povede rat. Meutim, veina istaknutih ashaba se nije htjela uputati u jednu takvu borbu, slijedei eksplicitnu
zapovijest svetih tekstova da se [kod pojave smutnje] mora tako postupiti,
s jedne strane, a s druge strane bilo im je sasvim jasno da negativne konsekvence nastale smutnje prevazilaze one pozitivne.
Mi, meutim, o svima njima kaemo samo dobro: Gospodaru na,
oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, Ti si, zaista,
dobar i milostiv! (El-Har,10)
Allah je, pak, nas zatitio od smutnji i nereda koji su se pojavili za vrijeme njegove vladavine, u smislu da mi u tome nismo imali nikakvog udjela,
i mi Ga, Uzvienoga, molimo da nam daruje i blagodat kojom e od toga
zatititi i nae jezike.
534
Neke odlike koje su krasile vou pravovjernih Aliju ibn Ebi Taliba, r.a.,
nalazimo zabiljeene u zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima, sa nizom prenosilaca koji se zavrava sa Sadom ibn Ebi Vekkasom, koji
kae: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je Aliji: Ti si, u odnosu na mene, poput
Haruna u odnosu na Msa, s tim da poslije mene vie nema vjerovjesnika!645
Boiji Poslanik je u Bitki na Hajberu rekao: Sutra u, zbilja, zastavu
dati ovjeku koji voli Allaha i Njegovog Poslanika i kojeg vole Allah i Njegov
Poslanik!
Mi smo - kae Sad - izmeu sebe dugo itali kome bi mogla pripasti ta ast, a Poslanik je rekao: Zovnite mi Aliju!, i Alija je doao, a u oima
mu je bilo nekakve upale od ega mu se pravila krmelj, pa mu je Poslanik
malo pljucnuo u oi, i potom zastavu predao njemu. Allah je preko njega
dao pobjedu!646
Kada je objavljen ajet: Reci: Hodite, pozvaemo sinove nae i sinove
vae, i ene nae i ene vae, a doi emo i mi i vi... (Alu Imrn, 61) Boiji
Poslanik je pozvao Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna i rekao: Boe moj, oni su
moja porodica!647
O njegovim rijeima:
su pravopostupajue halife (el-hulefu-r-ridn) i napueni
U Oni
predvodnici ljudi (el-eimmetu-l-mehdijjn).
Komentar:
Ve smo ranije citirali hadis iz reda jakih hadisa, kojeg Tirmizi kvalificira
vjerodostojnim (sahh), a koji prenosi El-Irbd ibn Srija, koji kae: Boiji
645
646
647
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u El-Irvu (1188). Biljei ga i Ibn Ebi
sim u svojoj Es-Sunni, s vie nizova prenosilaca, posredstvom Sada i drugih ashaba (13461351).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Sehla ibn Sada, a biljei ga
i Ibn Ebi sim u svojoj Es-Sunni posredstvom druge skupine ashaba (1351, 1377-1380, 1386,
1387).
Hadis biljei Muslim u svom Sahhu (7/120-121) posredstvom Sada ibn Ebi Vekksa, te
Tirmizi koji ga, takoer, smatra vjerodostojnim (sahh). Kod Ibn Ebi sima se nalazi jo
jedan hadis koji ga podupire (1351).
535
Poslanik, s.a.v.s., nam je drao iznimno sugestivan govor, sa snanim emotivnim nabojem (meviza belga), tako da su nam oi suzile a srca se grila. ini
nam se da je to oprotajni govor, Boiji Poslanie, neko je rekao, pa ako jest,
ta nam ostavlja u amanet? U amanet vam ostavljam poslunost i pokornost, odgovorio je Poslanik, jer oni koji poive poslije mene, bit e svjedoci
mnogih razdora i nesuglasica. Stoga se drite moga sunneta i sunneta pravopostupajuih i na Pravi put napuenih halifa poslije mene (el-hulefu-rridne-l-mehdijjn). Toga se drite vrsto i dobro se uvajte novotarija, jer
je svaka novotarija zabluda!648
Redoslijed pravopostupajuih halifa, r.a., u pogledu vrijednosti istovjetan je njihovom redoslijedu u hilafetu. Tako je, naprimjer, jedna od osobenosti Ebu Bekra i Omera, r.a., bila ta to nam je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio da slijedimo sunnet pravopostupajuih halifa, a nije nam naredio da
se povodimo za njima (el-iktid) u djelima, osim u sluaju njih dvojice. On
je, naime, rekao: Poslije mene se ugledajte na dvojicu ljudi: na Ebu Bekra i
Omera!649 Kako se vidi, razdvojio je slijeenje njihovog sunneta i ugledanje
na njih. Prema tome, Ebu Bekr i Omer su na vioj razini od Osmana i Alije,
r.a. Dodue, od Ebu Hanfe se prenosi njegov stav da Aliji treba dati prednost nad Osmanom. Meutim, sam njegov mezheb je izriit u preferiranju
Osmana (nad Alijom). Na tom stanovitu su i gotovo svi pripadnici glavnog
toka islama (ehlu-s-sunne). Neto ranije su navedene i rijei Abdurrahmna
ibn Avfa,650 koje je on rekao Aliji, naime: Ja sam dobro razvidio raspoloenje meu ljudima i nisam vidio da su spremni bilo koga zamijeniti za
Osmana!
Ejjb es-Sihtijni kae: Onaj koji Osmana ne stavi ispred Alije, taj je
omalovaio muhadire i ensarije!
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima zabiljeene su
rijei Ibn Omera: Jo dok je Boiji Poslanik, s.a.v.s., bio iv, mi smo govorili:
Najbolji dio Vjerovjesnikovog ummeta, izuzimajui njega, ine: Ebu Bekr,
zatim Omer, zatim Osman!651
650
651
648
649
536
O njegovim rijeima:
koje je Boiji Poslanik, s.a.v.s., imenovao i obradovao
U Deseterici,
ih Dennetom, potvrujemo Dennet, na temelju injenice da im
je to potvrdio Boiji Poslanik, ije su rijei istinite. To su: Ebu Bekr,
Omer, Osman, Alija, Talha, Zubejr, Sad, Seid, Abdurrahmn ibn
Avf i Ebu Ubejde ibnu-l-Derrh, koji je povjerenik ovoga ummeta - neka je na svima njima Allahovo zadovoljstvo!
Komentar:
Ve smo ranije naveli neke odlike prve etverice halifa, pa je preostalo da to
uinimo i sa estericom preostalih iz ove grupe.
Muslim biljei sljedeu Aiinu, r.a., izjavu: Jedne veeri Boiji Poslanik,
s.a.v.s., nije imao sna pa je rekao: Da ima kakav moj dobri ashab, pa da me
noas priuva!! Nedugo zatim uli smo zvuk oruja i Vjerovjesnik je upitao:
Ko je to? Sad ibn Ebi Vekkas je rekao: Doao sam da te uvam!, a u drugoj
verziji stoji da je rekao: U meni se javio strah za Boijeg Poslanika i ja sam
otiao da ga uvam! - i Boiji Poslanik je za njega uputio dovu Allahu, a
potom zaspao!652
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima zabiljeeno
je da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., Sadu ibn Ebi Vekkasu u Bitki na Uhudu
spomenuo oba svoja roditelja; rekao mu je: Bacaj! Zalog su ti moji i otac i
mati!653
U Muslimovom Sahhu navodi se predaja od Kajsa ibn Ebi Hzima, koji
kae: Ja sam vidio da se Talhina ruka, ona kojom je u Bitki na Uhudu titio
Boijeg Poslanika, s.a.v.s., oduzela!654
U Sahhu su zabiljeene i sljedee rijei Ebu Osmana el-Mehdija: Ponekad, kad bi Vjerovjesnik bio u borbi, uz njega ne bi bilo nikoga drugog doli
Talhe i Sada!655
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima zabiljeene
su rijei Dbira ibn Abdullha koji je, prema verziji koju navodi Muslim,
654
655
652
653
537
656
657
660
658
659
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljee ga El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). Ibn Ebi
sim ga u svojoj Es-Sunni (1388-1393) biljei i posredstvom velikog broja drugih ashaba.
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljee ga El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). Navodi ga
i Ibn Ebi sim (1390).
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i El-Buhri.
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljee ga El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi).
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu Er-Revdu-n-nadr (425);
biljei ga i Ibn Ebi sim (1435).
538
662
663
539
540
Boijeg Poslanika, s.a.v.s., i uo sam ga kad je rekao: Ovaj e ummet ii naprijed sve dok mu se na elu ne izmijeni dvanaest ljudi! Zatim je Poslanik
rekao neto to ja nisam uo, pa sam upitao oca ta je to on rekao. Svi e biti
iz plemena Kurej!, rekao je.668
U drugoj verziji ove predaje stoji: Islam e biti snaan za vrijeme dvanaesterice halifa!669 a u treoj: Ova e vjera (haze-l-emru) biti snana za
vrijeme dvanaesterice halifa!
Tako je i bilo - upravo onako kako je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s. Ta
dvanaesterica su: etverica pravopostupajuih halifa (el-hulefu-r-ridn),
zatim Muavija i njegov sin Jezd, Abdulmelik ibn Mervn i njegova etiri
sina, izmeu kojih je vladao i Omer ibn Abdulazz. Situacija se, nakon toga,
poela pogoravati.
Rafidije, meutim, smatraju da je vlast ummeta (hilfet) za sve vrijeme
njihove vladavine bila nelegitimna i poremeena, te da su sve te halife bili
nasilnici i uzurpatori, te - tavie - licemjeri i nevjernici, a da su sljedbenici
istine, u itavom tom periodu, bili u gorem poloaju od Jevreja!670
Ovakav njihov stav je, oevidno, neutemeljen. Istina je da je islam, za
vrijeme spomenute dvanaesterice, bio snaan i u permanentnome usponu.
O njegovim rijeima:
koji lijepo govori o ashabima Boijeg Poslanika, s.a.v.s., o
U Onaj
njegovim enama, istim od svake neistoe i o njegovim potomcima, oienim od svake neisti, taj se liio licemjerstva.
Komentar:
Mi smo ve ranije naveli neke primjere iz Kurana i hadisa u kojima su istaknute neke odlike ashaba, r.a. U Muslimovom Sahhu zabiljeena je predaja
od Zejda ibn Erkama, koji kae: Boiji Poslanik, s.a.v.s., jedanput je meu
668
669
670
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u Es-Sahhi (376 i 964); biljei ga,
takoer, i Ibn Ebi sim (1122 i 1123).
Hadis je vjerodostojan (sahh). Takoer ga biljei i Muslim.
Affi kae: Vidi predgovor knjige Minhdu-s-sunneh, I svezak, str. 24, novo izdanje, i str.
9-10 u Blkovom izdanju!
541
nama ustao da nam odri govor, negdje izmeu Mekke i Medine, pored
jedne vode po imenu Humm, i tom prilikom je rekao: Ljudi, i ja sam samo
ljudsko bie, i izaslanik moga Gospodara mi samo to nije stigao, pa da se
odazovem pozivu! Iza sebe u vam ostaviti dvije stvari (sekalejni): Allahovu
knjigu, u kojoj je uputa i svjetlo, pa je prihvatite i vrsto je se drite..., te je
puno toga podsticajnoga izrekao o Kuranu, a zatim je rekao: I moja porodica! Podsjeam vas na Allaha u vezi s mojom porodicom!, i to je ponovio
tri puta.671
El-Buhri biljei predaju od Ebu Bekra el-Siddka, r.a., u kojoj on kae:
Potivajte Muhammeda kroz lanove njegove porodice!672
Profesor - Allah mu se smilovao! - meutim kae: Taj se liio licemjerstva, budui da je temelj rafidijskom uenju udario jedan licemjer,
raskolnik, s ciljem da potkopa islam i baci ljagu na Poslanika, a.s., kako to
navode uenjaci.
Naime, formalno prihvatajui islam, Abdullh ibn Sebe je svojom
prepredenou i podlou namjerio taj islam izvitoperiti, onako kako je
to uinio Pavle s kranstvom, pa se s tim ciljem pokazivao kao isposnik,
a potom i kao veliki pregalac na putu promicanja dobra i suzbijanja zla,
sve dok nije ispleo spletku oko Osmana i ubio ga! Zatim je, preselivi se
u Kfu, izraavao krajnji ekstremizam u pogledu Alije i pruanja potpore
njemu, smjerajui tim putem ostvariti svoje nakane. Kad je Alija doznao za
to, zatraio je da se smakne, no on je pobjegao od njega u Karkis, kako je
to poznato u historiji.
Mi smo ve ranije istakli da je Alija one koji bi njega isticali iznad Ebu
Bekra i Omera kanjavao bievanjem, onako kako se kanjavaju oni koji
iznose potvore!
Kvasac novotarije koja je potekla od haridija zadrao se u duama
onih koji su skloni lai, kao to su harrije i iije, zbog ega je rfidijska sekta konstantno predstavljala vrata raskolnitva (bbu-z-zendeka), kako to
pripovijeda El-Kdi Ebu Bekr ibnu-t-Tajjib673 u svom kazivanju o ezoteristima (el-btinijja) i nainima na koje su nastojali izvitoperiti islam. On kae:
Onome koga bi upuivali da poziva u njihov pravac rekli bi: Kad naie na
muslimana kojeg htjedne pozvati u nae uenje, mora mu se predstaviti
673
671
672
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljei ga i Ibn Ebi sim u svojoj Es-Sunni (1550, 1551 i 1555).
Sahhu-l-Buhri (3713 i 3751).
Tj. Ebu Bekr el-Bakillni, Muhammed ibnu-t-Tajjib.
542
kao da slijedi njegov pravac. Prilaz njemu neka ti bude isticanje nepravde
koju su prvi muslimani uinili prema Aliji, te kako su ubili Husejna, a zatim
odricanje od svih pripadnika plemena Tejm i Adijj, kao i od Umejevia i
Abasovia. (Ustvrdi) da Alija poznaje nepoznato, da je njemu preputeno
stvaranje svijeta, i slina iijska udesa i nebuloze, a kad kod nekog iije
osjeti naklonost,674 kod njega se zadri na klevetanju Alije i njegovih potomaka (r.a.).
On, bez sumnje, od psovanja ashaba ide prema psovanju Poslanikove
porodice, a zatim i na psovanje samog Poslanika, s.a.v.s. Naime, [kod] tih
zabludjelih aktivista, i Poslanikova porodica i njegovi ashabi su takvi kao
oni![675]
O njegovim rijeima:
prvih muslimanskih generacija, kao i oni koji su slijedili
U Uenjaci
iza njih, istinski su dobroinitelji, izvrsni poznavaoci islamske tradicije, te vanredni pravnici i teoretiari, koji se imaju spominjati
samo po lijepome. Ko ih spomene po neem runom, taj nije u
pravu!
Komentar:
Uzvieni kae: Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi
put, i koji poe putem koji nije put vjernika, pustit emo da ini ta hoe,
i bacit emo ga u Dehennem - a uasno je on boravite! (En-Nis, 115)
Prema tome, dunost je svakog muslimana da, nakon svoje ljubavi prema
Allahu i Njegovom Poslaniku, voli i vjernike, kako to eksplicitno kazuje
Kuran, osobito one koji su nasljednici Boijih poslanik, koje je Allah uinio
da su poput zvijezda prema kojima se orijentira676 u tami mora i kopna.
Muslimani su saglasni u tome da su oni bili upueni i da su jasno razaznavali
674
675
676
U izvorniku umjesto eneste (to znai: osjetiti bliskost, naklonost) stoji ejeste (to znai:
izgubiti nadu u uspjeh).
Nijedan rukopisni primjerak na ovom mjestu nije bio jasan, pa bi smisao mogao biti dokuen dodatkom: Ono to on prenosi od El-Bakillanija, zapravo se nalazi kod drugoga!
Pogledaj: El-Karmita, str. 52, redaktura: Muhammed es-Sabbg.
U izvorniku umjesto juhteda (orijentira se) stoji juhda (vodi).
543
stvari. Treba znati da su kod svih vjerskih zajednica prije677 poslanstva Muhammeda, a.s., njihovi uenjaci bili najgori soj, i da su jedino kod muslimana
uenjaci najbolja kategorija ljudi - oni su nasljednici Poslanika u njegovom
ummetu; oni oivljavaju ono to zamre od njegovog sunneta; preko njih se
Kuran uspostavlja, oni po Kuranu rade; preko njih se Kuran oglaava - oni
govore njime! Uz to, svi su jedinstveni u uvjerenju da je obavezno slijediti
Poslanika, s.a.v.s. Meutim, ako neko od njih zauzme odreeni stav, a neki
vjerodostojan (sahh) hadis mu proturjei u tome, on, da bi ga smio prenebregnuti, mora za to imati opravdanje. To se opravdanje, pak, svodi na tri
sluaja:
1. ako nije uvjeren da je Vjerovjesnik zbilja izrekao taj hadis;
2. ako ne vjeruje da se hadis odnosi ba na taj problem i
3. ako je uvjerenja da je taj propis dokinut.
Oni imaju prednost u odnosu na nas i privilegiju da su nam prethodili u
vjeri; oni su nam prenijeli Objavu koja je dostavljena Poslaniku, s.a.v.s, i
pojasnili nam one Poslanikove geste koje bi nama, da njih nije bilo, ostale
zakrivene. Neka je Allahovo zadovoljstvo na svima njima; neka Allah i njih
uini zadovoljnima! Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja su nas
u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema
vjernicima; Gospodaru na, Ti si, zaista, dobar i milostiv! (El-Har, 10)
O njegovim rijeima:
evliji ne dajemo prednost niti nad jednim vjerovjesniU Nijednom
kom, a.s. Drimo da je jedan vjerovjesnik bolji od svih evlija!
Komentar:
Profesor - Allah mu se smilovao! - ovim odgovara pobornicima uenja o
transcedentalnom jedinstvu bitka (el-ittihdijje) i neznalicama meu sufijama, s obzirom da oni koji su na ispravnom putu insistiraju na tome da se
mora postupati po znanju i erijatu. Allah je, naime, stavio u obavezu svim
ljudima da slijede poslanike; rekao je: A mi smo poslali svakog poslanika
677
544
545
Ovdje se radi o izvraanju erijata. Vilajet je, naime, potvren za bogobojazne vjernike, kako to kae Uzvieni, naime: Allahovi miljenici - za njih
nema straha i oni nee tugovati! - oni koji budu vjerovali i bojali se Boga!
(Jnus, 62-63), no vjerovjesnitvo (nubuvvet) je specifinije od vilajeta, dok
je poslanstvo (rislet) specifinije i od samog vjerovjesnitva, na ta smo
ranije ukazali.679
Ibn Arebi u svom El-Fussu kae i ovo: Vjerovjesnik, s.a.v.s., je vjerovjesnitvo (nubuvvet) predstavio kao zid od opeka, koje je on vidio upotpunjenim, osim mjesta za jo jednu opeku. Tako je on, s.a.v.s., bio mjesto
za tu opeku [s tim da je on nije vidio, budui da je rekao: (nedostaje) jedna
opeka!] Meutim, to se tie peata evlija, on tu opeku nuno mora vidjeti.
On tako vidi ono to je Vjerovjesnik naveo kao primjer i na tom zidu vidi
sebe kako zauzima mjesto dviju opeka; vidi kako se utiskuje u mjesto dviju
opeka! i kako se time zid sasvim dopunjuje. Zato on vidi dvije opeke? Zato
to zid ini jedna opeka od srebra i jedna o zlata. Srebrna opeka jest spoljanji dio zida i svi oni propisi koji idu uz to, onako kako je to u Vjerozakonu680
preuzeto od Allaha i to ima svoj vanjski obol, koji se u njemu slijedi, jer on
stvar vidi onakvom kakva jeste, pa je nuno mora vidjeti takvom, meutim,
u unutranjosti on zauzima mjesto zlatne opeke budui da zahvata iz istog
rudnika iz kojeg je zahvatao i melek kojem se objavljivala objava za Poslanika, s.a.v.s.!
Ako si dobro razumio ovo to smo ukazali, kae on, onda si stekao
korisno znanje!681
Pa, ima li neko da je u veem nevjerstvu od onog koji sebe predstavlja kao zlatnu opeku, a Poslanika Boijeg kao srebrnu?! i tako sebe preferira
i uzdie iznad Poslanika?! To su samo njihove puste elje: U njihovim je
prsima samo oholost: oni to nee dostii! (El-Mumin, 56) Zar se nevjerstvo moe skriti kod onoga koji ovako govori? On ima puno slinih iskaza,
u kojim je nevjerstvo negdje prikriveno, a negdje oito. Stoga se njegova
djela moraju dobro kritiki valorizirati kako bi se njegova la ukazala sasvim jasno, jer neto od onog to je lano bude prepoznato od svakog ispitivaa, dok ima i takvih falsifikata koje moe prepoznati samo pronicljiv,
679
680
681
Na str. 158 (u arapskom izvorniku, nap. prev.) Affi kae: Pogledaj str. 231-232, s poetka
poglavlja Refu-l-melm, u 20. svesku djela Medmu-l-fetv!
U izvorniku stoji fi-s-sirr, to znai: u tajni.
Fussu-l-hikem (I/63), komentar: Ebu-l-Al Affi, iji je i onaj nadodatak (u zagradi, nap.
prev.).
546
O njegovim rijeima:
vjerujemo u njihove keramete koji se navode i o kojima se vjeroU Idostojno
prenose izjave pouzdanih ljudi.
Komentar:
Mudiza (udo), semantiki, obuhvata sve to se dogodi mimo uobiajenih
zakonitosti. [Isto je i s kerametom] u jezikoj praksi starijih autoriteta znanosti, dok veliki broj potonjih ta dva izraza razdvaja, pa mudizu vezuju za
vjerovjesnika, a keramet za evliju, dok je i jednom i drugom zajedniko to
to izlaze iz okvira uobiajenog poretka stvari.
Treba kazati da se svojstvo savrenosti zasniva na trome: na znanju,
moi i neovisnosti o drugom. To troje se moe stei samo za Allahovu savrenost, jer On Svojim znanjem obuhvata sve, moan je nad svim i ni o kome
nije ovisan. Stoga je On Vjerovjesniku, s.a.v.s., naredio da se ogradi od tog
troga - rekao mu je: Reci: Ja vam ne kaem: U mene su Allahove riznice;
682
Affi kae: Vidi poglavlje Odgovor Ibn Arebiju, odakle je i preuzet ovaj citat, str. 204. i
dalje, u drugom svesku Ibn Tejmijjeovog djela Medmu-l-fetv!
547
niti: Meni je poznat nevidljivi svijet; niti vam kaem: Ja sam melek - ja slijedim samo ono to mi se objavljuje! (El-Enm, 50)
Isto to rekao je i Nh, a.s. On je, pak, prvi od najodabranijih poslanika
(ulu-l-azm) i uope prvi poslanik kojeg je Allah poslao zemljanima, a ovaj je
zadnji poslanik i zadnji od najodabranijih poslanika, i obojica su se ogradili
od toga! To je stoga to su ljudi od njih nekad traili znanje o onom to je
nedokuivo (el-gajb) kao to se to, naprimjer, navodi u rijeima Uzvienoga:
Pitaju te o smaku svijeta: kada e se zbiti? (El-Arf, 187); nekad da izvre
utjecaj na prirodna zbivanja, to nalazimo u rijeima Uzvienoga: I govore:
Neemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje ivu vodu ne izvede... (El-Isr,
90) a nekad su im prigovarali za potrebe koje imaju kao ljudi, kako to nalazimo, naprimjer, u rijeima Uzvienoga: I oni govore: ta je ovom poslaniku:
on hranu uzima i po trgovima hoda... (El-Furkn, 7) Poslaniku je, stoga,
nareeno da im saopi da on ne vlada time, ve da od tog troga ima samo
onoliko koliko mu Allah dadne - pa zna samo ono emu ga je Allah poduio, neovisan je samo od onog od ega ga je On uinio neovisnim i moan
je samo nad onim stvarima koje su iznad sposobnosti drugih ljudi, ili barem
veine njih, za koje mu je Allah dao mo. Prema tome, nijedna mudiza i
nijedan keramet ne izlazi iz tih okvira.
Potom, ono to probija granice prirodnog poretka (el-hrik), ako se
njime postie neka korist koju nalae vjera, spada u dobra djela koja su nareena po vjeri i Vjerozakonu, pa je kao takvo ili obavezno ili preporueno;
ako se njime postie neto doputeno po vjeri, tada se ubraja u Allahove
ovosvjetske blagodati i nalae da se na njemu bude zahvalno, a ako u sebi
sadrai elemente koji su Vjerozakonom zabranjeni strogo ili u blaoj mjeri,
tada za sobom povlai kaznu ili srdbu, kakav je bio sluaj sa onim koji je
bio obasut znacima (Allahove milosti) pa ih zbacio i ostavio postrani, poput
Belma ibn Bra, usljed vlastitog umnog pregnua, slijepog povoenja
za drugim, maloumnosti, pomanjkanja znanja, stjecanja nepovoljnih okolnosti, nemoi ili nude.
Prema tome, onog to probija granice prirodnog poretka ima tri vrste:
ono to je po vjeri pohvaljeno, ono to je pokueno i ono to je doputeno.
to se tie onog doputenog, ako u njemu ima koristi tretira se kao bagodat,
u protivnom je poput svih drugih dozvoljenih stvari u kojima nema koristi.
Ebu Ali el-Devzedni kae: Trudi se da postigne istikmet (izvravanje
propisa vjere) a ne kermet, jer tvoj nefs se rado pokree da trai kermet
dok tvoj Gospodar od tebe trai istikmet!
548
549
684
550
551
one koji posmatraju znakove! (El-Hidr, 75) Hadis biljei Et-Tirmizi posredstvom Ebu Seda el-Hudrija.685
Uzvieni Allah, u onome to od Njega prenosi Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
kae: Ko se neprijateljski ponese prema Mome miljeniku (evliji) Mene je
izazvao na dvoboj, a Moj rob Mi se niim ne moe vie pribliiti kao to
moe izvravanjem onoga to sam mu Ja propisao kao strogu obavezu. ovjek Mi se potom nastavi pribliavati dobrovoljnim izrazima pobonosti
(nfile) sve dok ga Ja ne zavolim, pa kad ga Ja zavolim tada mu bivam uho
kojim slua, oko kojim gleda, ruka kojom dohvaa i noga kojom hodi, pa
ako bi neto zaiskao od mene, Ja bih mu to, doista, i dao; a ako bi Me pozvao upomo, Ja bih mu pruio pomo. Ja se ni u emu to u uiniti ne
kolebam kao to se kolebam da uzmem duu Svom robu vjerniku: on ne
voli smrt, a Ja ne volim da prema njemu postupim kako on ne voli, no to
mu je neminovnost!686
Ovim postaje oevidno da je izvravanje vjerskih propisa (istikmet)
ono to trai Gospodar, a da je udnja za kerametom ono to trai ovjekov
nefs, pa neka je Allah na pomoi!
Mutezilijsko, pak, negiranje kerameta je oigledno pogreno i u ravni
je negiranja osjetilnih stvari. Njihova primjedba: Da je keramet istinit, bio
bi kao mudiza pa bi se Vjerovjesnik, s.a.v.s., brkao s evlijom, to nije prihvatljivo!? bila bi umjesna kada bi evlija demonstrirao neki nadnaravan in
tvrdei da ima vjerovjesnitvo, to se nikada nije dogodilo, a da jeste on ne
bi ni bio evlija ve lani prorok, a ranije smo, kod razmatranja Profesorovih
rijei: I da je Muhammed Njegov rob izabrani i Njegov vjerovjesnik odabrani, govorili o razlici izmeu vjerovjesnika i proroka.
Ovdje treba upozoriti na to da pronicljivosti ima tri vrste:
a) ona koja proishodi iz ispravnog vjerovanja (mnijja) - ona se pojavljuje kao posljedica svjetlosti koju Allah ubaci u srce Svog roba
i koja se na njega baci onako kako se lav baci na plijen, odakle je
i dobila svoj naziv.687 Snaga ove pronicljivosti sukladna je snazi
685
686
687
Hadis je slab (daf). Biljei ga Tirmizi i neki drugi autori. U nizu njegovih prenosilaca nalazi
se i Atijje el-Avf, koji je slab prenosilac i ne navodi osobe od kojih prenosi hadis. Struno
je elaboriran u djelu El-Ehdsu-d-dafa (1821).
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljei ga El-Buhri, a ranije je dato objanjenje njegovog
smisla (V.: hadis br. 458/u izvorniku)
U arapskom jeziku za pronicljivost se kae firsa, a za plijen fersa, to su dva oblika glagolskih imenica nastalih iz istog korijenskog glagola fe-re-se. (Nap. prev.)
552
O njegovim rijeima:
u predznake Sudnjeg dana, pojavu Deddala, sputaU Vjerujemo
nje sa neba Isa, sina Merjeminog, a.s.; i vjerujemo u pojavljivanje
Sunca sa zapada i izlazak Puzavca iz svog boravita.
Komentar:
Od Avfa ibn Mlika el-Edaija se prenosi sljedee: Ja sam, pri vojnom
pohodu [na Tebk], doao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., a on se tada nalazio
u atoru od koe, i on mi je rekao: Zapamti est (stvari) koje e se desiti pred Smak svijeta: moja smrt, osloboenje svetoga hrama u Jerusalemu
(El-Mesdidu-l-Aks), poast koja e vas kositi kao ovija kuga ovce; zatim
izobilje imetka tako da e ovjek i kada dobije stotinu dinara jednako biti
553
688
689
690
691
692
554
proi mnogo vremena a meu vas e se spustiti Sin Merjemin kao pravedan
sudac, pa e polomiti krst, ubiti svinju i ukinuti glavarinu (dizju);693 imetka
e biti toliko da ga niko nee htjeti uzeti, a jedna sedda e tada biti bolja
od itavog ovog svijeta sa svim to ima na njemu!694 Ebu Hurejre je zatim
rekao: Ako hoete, moete prouiti ajet: I nema nijednog sljedbenika Knjige a da nee povjerovati u njeg prije nego umre, a na Sudnjem danu on e
svjedoiti protiv njih! (En-Nis, 159)
U ovom naem saetku imamo premalo prostora da bismo mogli navesti sve one hadise koji govore o Deddlu, o silasku sa neba Isa, a.s.,
i njegovom ubijanju Deddla, o pojavi Jedda i Medda za vrijeme njegovog boravka na Zemlji nakon Deddlova ubistva i o njihovom
unitavanju u samo jednoj noi na osnovu dove koju e on Allahu uputiti
protiv njih.
to se, pak, tie izlaska puzavca (dbbetu-l-erd) i raanja Sunca sa zapada, o tome Uzvieni kae: I kada doe vrijeme da oni budu kanjeni, Mi
emo uiniti da iz zemlje izae jedna ivotinja koja e im govoriti da ljudi u
dokaze Nae nisu uvjereni. (En-Neml, 82) Uzvieni jo kae: Zar oni ekaju
da im meleki dou, ili kazna Gospodara tvoga, ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dou,
nijednom ovjeku nee biti od koristi to to e tada vjerovati, ako prije nije
vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: Samo vi ekajte,
i Mi emo, doista, ekati! (El-Enm, 158)
693
694
Affi kae: Pogledaj vrste pronicljivosti na str. 482-495, drugi svezak, u djelu Medridu-sslikn.
Hadis je vjerodostojan (sahh), a navodi ga, takoer, i Muslim (I/93-94). Struno je elaboriran u djelu Es-Sahha, pod brojem 2457. Treba napomenuti da se hadisi o Deddalu i
silasku Isa, a.s., prenose na nesumnjivo pouzdan (mutevtir) nain pa se, stoga, mora
vjerovati u ono o emu se govori u njima. Ne smije se biti zavedeno tvrdnjama onih koji
tvrde da ti hadisi ne dostiu stepen mutevatira (ahad), budui da oni o tome nemaju
znanja. Meu njima nema nikoga ko je ispitao prijenosne puteve tih hadisa, jer da jeste,
ustanovio bi da su oni iznimno brojni i da ne ostavljaju prostora sumnji u vjerodostojnost,
kako su to potvrdili i najvii autoriteti ove strune discipline, poput Hafiza Ibn Hadera i
dr. alosno je, zbilja, to se neki ljudi usuuju govoriti o stvarima za koje nisu kvalificirani,
naroito kad se ima u vidu da se radi o vjeri i vjerskoj doktrini. Jedan od takvih je i izvjesni
Izzuddn Bulejk, autor knjige Mevznu-l-Kurni ve-s-sunneh u kojoj, povodei se za drugim nekompetentnim ljudima, iznosi tvrdnju da se predaje o silasku Isa, a.s., nakon pojave Deddla prenose posredstvom Vehba ibn Munebbiha i Kabu-l-Ahbra, to je ista
izmiljotina - ta dvojica ljudi se, naime, uope ne nalaze meu prenosiocima tih hadisa!
Ja sam jo davno izvrio strunu elaboraciju etrdesetak hadisa (koji govore o tome) pa tu
nijednome od njih dvojice nisam naao ni spomena!
555
O njegovim rijeima:
vjerujemo vraaru, ni gataru, niti onome ko tvrdi neto to je
U Ne
u konfrontaciji s Kuranom, sunnetom i konsenzusom islamskog
ummeta.
Komentar:
Muslim i Ahmed, posredstvom Safijje bint Ebi Ubejd, biljee rijei jedne
Vjerovjesnikove, s.a.v.s., ene koja kae: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ko
695
696
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i Muslim (I/95) koji ga navodi u sljedeem obliku: Pa kada se pojavi sa zapada, svi e ljudi tada povjerovati, ali tada nee
koristiti... Slina predaja nalazi se i kod El-Buhrija, a i kod jednog i kod drugog hadis ima
potporu u Ebu Zerrovom hadisu.
Sahhu Muslim (VIII/202).
556
ode gataru i upita ga za neto, tome namaz nee biti primljen etrdeset
(narednih) veeri!697 Imam Ahmed u svom Musnedu, posredstvom Ebu
Hurejrea, r.a., biljei sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Ko doe gataru
ili vraaru pa povjeruje u ono to mu on rekne zanijekao je ono to je objavljeno Muhammedu!698
Neki uenjaci pod gatarom (el-arrf) podrazumijevaju i onog koji prorie iz poloaja zvijezda (el-muneddim), dok drugi smatraju da ovaj potonji tek izraava smisao slian onome prvom. U svakom sluaju, ako ovako
stvar stoji sa onim koji neto pita (gatara ili vraara) kako je tek sa onim koji
se pita?! U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima, te u Musnedu Imama Ahmeda zabiljeena je predaja od Aie, r.a., koja kae: Boiji
Poslanik, s.a.v.s., upitan je o vraarima, pa je rekao: Ne znaju nita! Oni su na
to rekli: Boiji Poslanie, oni ponekad reknu neto to se pokae istinitim!?,
na ta je Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: To je rije istine koju ugrabi dinn i
smjesti je u uho svog tienika, pa onda oni sa njom pomijeaju [vie od]
stotinu lai!699
U Sahhu se navode i ove Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Zarada od
prodaje psa je prezrena; mehr razvratnici je prezren; napojnica vraaru je
prezrena!700 Napojnicu obini svijet naziva pekeom. U to spada i ono to
uzimaju astrolozi i bacai strelica kojim se gata, kakva su ona drvcad na
kojima su napisana neka abecedna slova, te bacai graha i oni koji gataju
pisanjem po pijesku. Dakle, ono to oni uzimaju (za svoje gatanje) je strogo
zabranjeno (harm). Vie uenjaka, meu njima i El-Begav, El-Kdi Ijd i
dr., tvrde da ak postoji i konsenzus islamskih uenjaka o strogoj zabranjenosti toga.
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima navodi se
sljedea izjava Zejda ibn Hlida: Boiji Poslanik, s.a.v.s., na Hudejbiji nam
je drao govor, nakon kie koja je padala prethodne veeri, pa nas je tom
prilikom upitao: Znate li ta je va Gospodar noas rekao!? Allah i Njegov
697
698
699
700
557
Poslanik to najbolje znaju!, rekli smo mi. Rekao je, kazao je on, Ujutro e
neki Moji robovi osvanuti kao vjernici u Mene, a neki kao nevjernici! Vjernik
u Mene je onaj koji rekne: Kiu smo dobili Allahovom dobrotom i Njegovom milou! - taj vjeruje u Mene, a ne vjeruje u zvijezdu, [a onaj koji rekne:
Kiu smo dobili zahvaljujui toj i toj zvijezdi!, taj ne vjeruje u Mene, a vjeruje
u zvijezdu].701
U Muslimovom Sahhu, te u Musnedu Imama Ahmeda, posredstvom
Malika el-Earija, se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: U mom
ummetu etiri stvari potjeu iz predislamskog perioda (dahilijjeta) i muslimani ih nee ostaviti - to su: hvalisanje porijeklom, vrijeanje zbog familijarne loze, oekivanje kie od (poloaja) zvijezda i naricanje za umrlim!702
Onoga to se prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., od njegovih ashaba i drugih
istaknutih autoriteta vjere a u emu se naglaava zabrana toga, ima isuvie
mnogo da bi se ovdje moglo navesti. Vjetina proricanja iz zvijezda - koje
podrazumijeva odredbe i utjecaje, sastoji se u tumaenju zemaljskih dogaaja na temelju nebeskih situacija, odnosno u dovoenju u korelativnu
vezu nebeskih sila sa zemljskim udesima - jest vjetina koja je po Kuranu i
sunnetu zabranjena, odnosno koja je oznaavana zabranjenom preko svih
Boijih poslanika. Uzvieni kae: A arobnjak nee, ma gdje doao, uspjeti.
(T-H, 69); Zar ne vidi one kojima je dat dio Knjige kako u vradbine
(dibt) i ejtana vjeruju... (En-Nis, 51)
Omer ibnu-l-Hattb, r.a., i neki drugi ashabi su izraz dibt (u navedenom ajetu) protumaili kao sihr (vradbina). U Buhrijevom Sahhu navodi
se sljedea Aiina, r.a., izjava: Ebu Bekr je imao jednog roba od ije je zarade
jeo. On mu je jednom neto donio i Ebu Bekr je to pojeo. Zna li odakle mi
ovo!, upitao ga je taj njegov rob. Ne znam. Odakle ti?, rekao je Ebu Bekr.
Jednom sam ovjeku prije islama neto proricao, kazao je on, premda nisam znao proricati, no obmanuo sam ga - eto, on me ugledao i darovao me
time! To je ono to si pojeo! Na to je Ebu Bekr stavio ruku u usta i ispovraao
sve iz svog stomaka!703
Vlast - i svako ko je u mogunosti - duna je ukloniti sa scene dotine
astrologe, vraare, gatare, bacae pijeska, graha, kocke i sl., i onemoguiti im
701
702
703
558
704
705
Affi kae: Pogledaj 422. stranicu treega sveska Ibn Tejmijjeovog djela Medmu-l-fetv.
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu El-Mikt (5142).
559
706
560
vi ste mnoge ljude zaveli! Gospodaru na, rei e ljudi, tienici njihovi,
mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka naeg koji si nam
Ti odredio! Vatra e biti prebivalite vae, rei e On, u njoj ete vjeno
ostati, osim ako Allah drugaije ne odredi. Gospodar tvoj je, zaista, mudar i
sveznajui. (El-Enm, 128)
ovjek dinna iskoritava za neke svoje potrebe, da izvrava njegova
nareenja i da ga obavjetava o nekim nepoznatim ili izgubljenim stvarima i
sl., dok dinn ovjeka iskoritava da ga velia, da se njime pomae, da njega
doziva u pomo i da izvrava ono to on zatrai od njega.
Jedna vrsta njih je u ejtanskim stanjima, ima otkrovenja, komunicira
s ljudima iz nevidljivog svijeta (ridlu-l-gajb) i probija granice prirodnog
poretka stvari to odaje utisak da su Allahovi miljenici (evlije)! Meutim,
neki od njih su pomagali idolopoklonike protiv muslimana, tvrdei da im je
Poslanik naredio da se s idolopoklonicima bore protiv muslimana, budui
da su muslimani pokazali neposluh! Dotini su, pak, u stvarnosti, bili braa
idolopoklonika.
Ljdi od znanja u odnosu prema ovima ima tri tabora: jedni dre lanim postojanje ljudi iz nevidljivog svijeta, meutim [neki ljudi] vidjeli su ih
[i potvreno je od onih koji su ih vidjeli] ili su im pouzdane osobe kazivale
o onome to su vidjele. Ovi, pak, kada ih ugledaju i uvjere se u njihovo postojanje, potine im se.
Drugi su ih upoznali i to pripisali sudbini, te stekli uvjerenje da u duhovnom svijetu (fi-l-btin) postoji put ka Allahu, mimo vjerovjesnikog puta.
Oni iz treeg tabora nisu mogli prihvatiti mogunost postojanja evlije izvan Poslanikovog kruga, te su stali na stanovite da je Poslanik taj koji
prua potporu i jednoj i drugoj skupini. Ovi veliaju Poslanika, a ne poznaju
ni njegovu vjeru ni njegov Vjerozakon. Istina je, pak, da oni [spadaju] meu
one koji slijede ejtane, a da su ljudi iz nevidljivoga svijeta ustvari dinni, i
da se samo nazivaju ljudima, onako kao to kae Uzvieni: Bilo je ljudi iz
ljudske vrste koji su pomo traili od ljudi iz dinske vrste, pa su im tako
obijest poveavali. (El-Dinn, 6) Inae su ljudi oni koji se opaaju, koji su
(po prirodi) vidljivi, premda se, ponekad, i ovjek zakrije, no ne moe vjeno
ostati tako zakriven od ljudskih pogleda. Ko bi pomislio da su oni ljudska
bia pogrijeio bi i pokazao svoje neznanje.
Ono to dovodi do zablude u pogledu njih i to je podijelilo ova tri
tabora jest nerazluivanje ejtanovih miljenika od miljenika Milostivoga.
561
707
708
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejh) posredstvom Aie, r.a., a struno je elaboriran u El-Irvu (88) i Gjetu-l-mermu (5). Biljei ga i Ibn Ebi sim u svojoj Es-Sunni (52, 53).
U izvornom rukopisu stoji: iz depa.
562
s.a.v.s., put taj je zabludjeli novator u vjeri, ovjek pogrenog uvjerenja, jer
dotini slaboumnik moe biti i ejtan heretik, vjerski manipulator (zkrijj),709
odnosno luda ili mentalno retardirana osoba. ta god da je od toga, njoj se,
razumije se, ne moe dati prednost nad nekim ko je Allahov miljenik (evlija)
koji slijedi Njegovog Poslanika, ili se, pak, staviti u ravan sa njim.
Ne moe se kazati: Mogue je da dotina osoba u tajnosti slijedi Poslanika, iako to svoje slijeenje u javnosti zanemaruje!? jer je i to isto tako
pogreno, budui da se Poslanik, a.s., mora slijediti i javno i tajno. Jnus ibn
Abdu-l-Al es-Sadefi kae: Ja sam rekao E-fiiju: Na prijatelj Lejs je govorio: Ako vidite nekoga da hoda po vodi, nemojte da vas to zavara kod
njega dok ga ne podvrgnete Kuranu i sunnetu! E-fii mu je na to rekao:
Lejs se - Allah mu se smilovao! - nije najbolje izrazio - trebalo je da kae:
Ako vidite nekoga da hoda po vodi i leti po zraku, nemojte da vas to zavara
kod njega dok ga ne podvrgnete Kuranu!
to se, pak, tie onoga to neki prenose od Vjerovjesnika, s.a.v.s., naime:
Pogledao sam stanovnike Denneta - vidio sam da veinu njih ine slaboumni ljudi!710 to se od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., ne prenosi vjerodostojno i,
709
710
Profesor Ahmed kir kae: Izraz zkrijj unesen je u arapski jezik. U erhu-l-kamusu
(III/24) stoji: Ez-zuvakera znai: manipuliranje vjerom u smislu da javno pokazuje pobonost i revnosno vrenje vjerskih dunosti, a da u sebi taji licemjerstvo i pokvarenost. Ovako navodi El-Mukr u djelu Nefhu-t-tb!
Hadis je slab (daf). Biljee ga Ebu Bekr el-Kelbzi u djelu Mifthu-l-men (I/275) i Ibn
Askir (XII/345/2), koji kae: Ibn hn kae da ovo prenosi samo Musab ibn Mhn. On
je iskren ovjek, no pri prenoenju hadisa je esto pravio greke, kako se naznaava u EtTakrbu. Meutim, u prijenosnom nizu prema njemu nalazi se i Ahmed ibn Is el-Hab,
za kojeg Ibn Addi kae: Prenosi i neke hadise koji su protuslovni, a potom to ilustrira i
ovim hadisom, za kojeg je rekao da je, to se tie ovog prijenosnog niza, neosnovan. Ibn
Addi ga, potom, biljei, kao i neki drugi autori, posredstvom Enesa ibn Mlika, gdje stoji
da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Veinu dennetlija ine slaboumnici! i za nj kae: Hadis
se, to se tie ovog prijenosnog niza, ima odbaciti (munker), jer ga ne prenosi niko drugi
osim Selmea ibn Revha. I on je, meutim, slab prenosilac, zbog svog slabog pamenja.
U tome ga je slijedio i Sufjn ibn Ujejne, kako to navodi Ebu Msa el-Medni u svom ElLatifu (I/75), s tim da on kae: Hadis je veoma neobian (garb didden), po predaji Ibn
Ujejnea od Ez-Zuhrija, i poznat je samo u predaji od Selmea ibn Revha.
Prenosi se i kao mursel-predaja, s dva prijenosna niza. Prvi od njih ide preko Muhammeda
ibnu-l-Munkedira, pa je El-Mufi ibn Imrn u svome Ez-Zuhdu (I/249) rekao: Kazivao nam
je Muhammed ibn Ebi Humejd el-Medeni, pozivajui se na Muhammeda ibnu-l-Munkedira,
kojim se predaja vezuje za Poslanika, a.s., meutim ovaj El-Medeni je slab prenosilac, kako
se naznaava u Et-Takrbu. Drugi prijenosni niz ide preko Omera ibn Abdulazza, i posredstvom ovog prijenosnog niza prenosi se i kao mursel i kao merfu predaja. U ovom sluaju
ima i dodatak koji glasi: a najgornji dio Illijjna predvien je za one razumom obdarene!
Ovaj oblik biljei Abdulvehhb el-Kilbi u svom Hadsu (II/176), navodei i njegov prijeno-
563
stoga, te rijei ne treba pripisivati njemu, jer je Dennet stvoren upravo za one
razumom obdarene (ulu-l-elbb), one koje su njihovi umovi i njihova srca naputili na vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike i Sudnji dan. Allah je u Svojoj knjizi stanovnike Denneta spomenuo po
njihovim osobinama, a meu tim svojstvima nije spomenuo i slaboumnost.
Boiji Poslanik, s.a.v.s., je, naime, rekao: Pokazan mi je Dennet pa sam vidio
da veinu njegovih stanovnika ine siromasi!711 - nije rekao: slaboumnici.
Pokudna skupina, a to su oni koji rade ono to rezultira kuenjem,
govore: Mi u tajnosti slijedimo (ono s ime je doao Poslanik, a.s.)!, imajui
pred oima ono kako se skrivaju oni koji u tajnosti nisu vjernici dok se u
javnosti pokazuju takvima, ime svoju zabludu opravdavaju drugom zabludom. Pravi put se, pak, nalazi izmeu tog dvoga. Isto je i s onima koji u nesvijest padaju kad uju lijepu melodiju - i oni su zabludjeli inovatori u vjeri,
jer ovjeku ne prilii da ide za neim to e ga liiti razuma. Meu muslimanima prve i druge generacije muslimana nije bilo onih koji su to radili, ak
ni kada bi sluali Kuran, ve su bili onakvi kakvim ih opisuje Uzvieni Allah,
naime: Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah
spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im uvruju i samo
se na Gospodara svoga oslanjaju. (El-Enfl, 2); Allah objavljuje najljepi govor, Knjigu slinu po smislu, ije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi
jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada se spomene ime Allahovo,
koe njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On
ukazuje onome kome On hoe; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na
Pravi put nee moi uputiti. (Ez-Zumer, 23)
711
sni niz koji ide preko Abdulazza ibn Omera ibn Abdulazza i njegovoga oca. Abdulazz
je, pak, iskren prenosilac, no u prenoenju hadisa je pravio greke, kako se naznaava u EtTakrbu. Uz to, u prijenosnom nizu ove predaje nalaze se i neki za koje ne znam da je neko
sainio biografiju. U ovoj predaji nalazi se i odgovor onima koji tvrde da ovom dodatku se
ne zna za izvor, odnosno da su to rijei Ahmeda ibn Ebi-l-Hivrija koje su umetnute u nju.
Meutim, ovaj Ahmed se u ovoj predaji uope ne spominje. Ja sam se, naime, neto due
zadrao na ovome hadisu budui da sam vidio kako se profesor Ahmed kir - Allah mu se
smilovao! - osvrnuo na njega rijeima: Iz svega onog to se nadaje iz onog to je reeno o
njemu proizlazi da hadis nema osnove! Nije mi, pak, poznato da se ijedan strunjak tako
izrazio o ovom hadisu. Neki su tako kazali samo za navedeni dodatak, kako smo vidjeli, pa
ako e se hadis odbaciti zbog njega, onda je prioritetnije da se odbaci samo taj dodatak. U
terminologiji hadiskih strunjaka nije doputeno da se za neki hadis, ako ima jedan ili vie
prijenosnih nizova, makar bio i slab, rekne da nema izvora, pa neka se to ima na umu.
Hadis biljei Muslim posredstvom Ibn Abbasa, te El-Buhari posredstvom Imrna, a oba
su struno elaboriran u djelu Ed-Daifa (2800), pod jednim drugim hadisom u kome se
pojavljuje neprihvatljiv nadodatak.
564
565
221-222) Prema tome, kod koga god dolaze ejtani kod njega neminovno
mora biti lai i pokvarenosti.
to se tie onih koji ine ibadet vjebama i osamljivanjima, izostavljajui duma-namaze i klanjanje u dematu, njihov trud e na ovom svijetu
uzaludan biti, a oni raunaju da postupaju dobro. Allah je zapeatio njihova
srca, kako se to naznaava u zbirci vjerodostojnih hadisa (Es-Sahh) u kojoj
se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Ko tri dume izostavi iz
nehajnosti, bez opravdanog razloga, tome e Allah zapeatiti srce! Svako,
pak, ko odstupi od Poslanikovog sunneta, poznajui ga, protiv sebe izaziva
srdbu (Boiju), a ako ga ne poznaje tada je u zabludi. Stoga nam je Allah
propisao da Ga u svakom namazu molimo da nas uputi na Pravi put, na put
onih kojima je Svoje blagodati darovao: poslanika, iskrenih vjernika, ehida i
dobrih ljudi, a kako su oni lijepo drutvo, a ne na put onih koji su protiv sebe
srdbu izazvali i onih koji su zalutali.
to se tie onoga koji se poziva na kazivanje o Msu i Hidru, a.s., naime, o doputenosti zaobilaenja Objave i ograniavanju na mistino znanje (el-ilmu-l-ledunn), za koje neki neupueni tvrde da ga posjeduju, taj je
bezbonik i heretik, jer Ms, a.s., nije bio poslan Hidru, niti je Hidru bilo
nareeno da ga slijedi, pa mu je zato i rekao: Jesi li ti Ms Benu Israiliana?
Jesam, rekao mu je on. Muhammed, s.a.v.s., poslan je, pak, svim ljudima i
dinnima, i da su i Ms i Is ivi i oni bi morali biti njegovi sljedbenici, a
kada se Is, a.s., spusti na Zemlju, on e suditi po Muhammedovom vjerozakonu, pa ko za sebe ustvrdi da je on sa Muhammedom, a.s., u onakvom
odnosu u kakvom je Hidr bio sa Msom, ili to prizna bilo kome iz muslimanskog ummeta, taj neka obnovi svoj islam, i neka izgovori posvjedoenje
(ehdet) istine, jer je potpuno izaao iz vjere islama, a da se i ne govori o
tome da, kao takav, nije Allahov miljenik (evlija). Takav je, ustvari, ejtanov
miljenik.
Ovo je taka razlaznica izmeu heretika meu sufijama i onih koji su
na ispravnome putu. Isto je i s onima koji govore da Kaba krui (tavaf ini)
oko nekih njihovih ljudi gdje god da se oni nau! Pa zato Kaba nije izala na
Hudejbiju da tavaf uini oko Poslanika, s.a.v.s., onda kada je on bio sprijeen
da doe do nje, a volio ju je vidjeti?! Ovi su slini onima koje Allah u Kuranu
ovako opisuje: Svaki bi od njih htio da mu se daju listovi raireni. Nikada,
jer oni se onoga svijeta ne plae! Uistinu, Kuran je pouka, i ko hoe, na umu
e ga imati, a na umu e ga imati samo ako Allah bude htio. On je jedini
dostojan da Ga se boje i On jedini prata. (El-Muddessir, 52-56)
566
O njegovim rijeima:
demat (zajednitvo) drimo istinom i ispravnou, a razjediU Injenost
odstupanjem od ispravnosti i kaznom.
Komentar:
Uzvieni Allah kae: Svi se vrsto Allahovog ueta drite, i nikako se ne
razjedinjujte! (Alu Imrn, 103); I ne budite kao oni koji su se razjedinili
i u miljenju podvojili kada su im ve jasni dokazi doli - njih eka patnja
velika! (Alu Imrn, 105); Tebe se nita ne tiu oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah e se za njih pobrinuti. On e ih o onome to su radili obavijestiti. (El-Enm, 159); Oni e se uvijek u vjerovanju
razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje! (Hd, 119), izuzevi
iz razdora one koji su u milosti. To je zato to je Allah objavio Knjigu, pravu
istinu. A neslozi onih ija su miljenja u Knjizi suprotna, doista, nema kraja!
(El-Bekare, 176) Ranije smo se susreli s Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., rijeima:
Sljedbenici dviju ranijih objava u vjeri su se podijelili na sedamdeset i dvije
frakcije, a ovaj e se ummet podijeliti na sedamdeset i tri frakcije, tj. sekte, i
sve e u Dehennem, osim jedne, a to je ona koja se bude drala zajednice
muslimana (demat)!712 U drugoj predaji stoji: A ko e sainjavati taj demat, Boiji Poslanie?, upitali su i on im je rekao: Oni koji budu na onome
na emu smo ja i moji ashabi!
Iz ovoga se razumije da e svi oni meusobno podijeljeni nastradati
osim onih koji se budu drali sunneta i demata (zajednitva), te da e meu
muslimanima doista doi do meusobne pocijepanosti. Imam Ahmed posredstvom Muza ibn Debela biljei da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: [ejtan] je, zbilja, ovjeku vuk, poput vuka za ovce - on epava onu koja se
izdvojila od stada [koja je postrani], pa se, stoga, dobro uvajte sporednih
staza, ve se drite demata, veine i damije!713
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima navodi se da
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kad je objavljen ajet: Reci: On je kadar poslati protiv
712
713
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Ebu Dvud i drugi autori. Ranije smo se susreli sa
njim (str. 260/u izvorniku), dok u predaji koja slijedi iza njega ima slabosti, kako smo to
tamo naznaili.
Za prijenosni niz hadisa se kae da je vjerodostojan, meutim nije mi jasno odakle to dolazi kad je njegov prijenosni niz slab, kako je to objanjeno u djelu Tahrdu-l-Mikt (184),
te u djelu El-Ehdsu-d-dafa (3016) i Dafu Dmii-s-sagr (1477).
567
vas kaznu iznad vaih glava ili ispod vaih nogu... rekao: Utjeem se Licu
Tvome od toga!, pa kad je nastavljeno: ...ili da vas u stranke podijeli i uini
da silu jedni drugih iskusite! (El-Enm, 65) rekao je: O, pa ono dvoje je
lake!714
Tako je ukazao na to da e ih Allah, neminovno, u stranke podijeliti i
uiniti da jedni iskuse silu drugih, s tim da e Poslanik biti ist od toga. Oni
e u takvom stanju biti u stanovitom neznabotvu. Stoga je Ez-Zuhri rekao:
Dogodio se raskol dok je jo bilo mnogo Poslanikovih ashaba, pa su zauzeli
jedinstven stav da je svaka prolivena krv, svaka uzurpacija imetka ili svaka
rana nanesena na osnovu tumaenja Kurana uzaludna stvar, pa su ih (u pogledu toga) spustili na razinu neznabotva. Malik,715 sa svojim potvrenim
prijenosnim nizom, navodi sljedeu Aiinu, r.a., izjavu: Ljudi su propustili
da postupe po ovom ajetu mislei na ajet: Ako se dvije skupine vjernika
sukobe, poduzmite mjere da ih pomirite, pa ako jedna od njih nastavi atakovati na drugu, povedite rat protiv one koja atakuje sve dok se ne prikloni Allahovoj naredbi! (El-Hudurt, 9) Prema tome, kad su se muslimani
sukobili meu sobom, bila ja obaveza izmiriti ih, kako je naredio Uzvieni
Allah, pa poto nije tako uraeno, dolo je do raskola i to je poprimilo obiljeje neznabotva a sukob se nastavio dalje nizati.
[Stvari] oko kojih su se muslimani sporili u primarnim i sekundarnim
pitanjima vjere, ukoliko nisu bile preputene Allahu i Poslaniku, jesu one u
kojima nije bilo do kraja jasno ta je u njima istinito, pa oni koji su se sporili
nisu imali sasvim jasan dokaz o tome. Ako bi im se Allah smilovao jedni
drugima su tada izraavali priznanje i ne bi se dizali jedni na druge, kako je
to bilo za vrijeme Omerovog i Osmanovog hilafeta. Naime, ashabi su se tada
sporili o nekim pitanjima koja su zahtijevala ulaganje osobnog umnog pregnua i jedni drugima su priznavali ono do ega su dolazili svojim vlastitim
naporima i niko nije nasrtao na drugog, niti je sam bio izlagan nasrtaju. Ako
im se, pak, Allah ne bi smilovao, tada bi meu njima dolazilo do pokudnog
razilaenja pa su se dizali jedni protiv drugih bilo verbalno, tako to su se
nazivali nevjernicima ili grenicima, bilo praktino, kad bi dolazilo do hapenja, fizikog maltretiranja i ubijanja. Oni koji su ljude doveli u kunju u vezi
sa stvorenou Kurana bili su od ovih potonjih: izumili su novotariju i one
714
715
568
569
570
svih onih koji su uestvovali u pohodu na pleme Benu Kurejza, kada su jedni ljudi ikindija-namaz klanjali u njenom vremenu, a drugi je odgodili dok
nisu stigli do Benu Kurejze.717 Istu injenicu nalazimo i u njegovim rijeima:
Kad onaj koji uloi svoj intelektualni napor u razrjeavanju neke situacije,
pa pogodi ono to je u tome ispravno, tada e imati dvije nagrade, a kad se
potrudi da to pravilno rijei pa u tome pogrijei, imat e jednu nagradu!718
U drugoj vrsti razilaenja pohvalna je samo jedna od dviju skupina,
dok se druga izlae kuenju, kao u rijeima Uzvienoga: A da je Allah htio,
ne bi se meusobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi ve doli,
ali oni su se razili pa su neki od njih vjerovali, a neki su poricali! (El-Bekare,
253), te u Njegovim rijeima: Ova dva protivnika tabora spore se oko Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali bit e odijela od vatre skrojena!
El-Hadd, 19)
Veina razilaenja koje dovodi do frakcionatva meu muslimanima
pripada onoj prvoj vrsti, i ono dovodi do prolijevanja krvi, uzurpiranja imovine, neprijateljstva i mrnje. To je stoga to jedna strana onoj drugoj ne priznaje ono istinito kod nje, to je ne tretira objektivno, ve na onu istinu koju ima
u svojim rukama nadodaje neistine. Isto tako postupa i druga strana. Allah je
naznaio da je ishodite toga meusobna mrnja i zavist: A povod neslaganju bila je meusobna zavist, ba od onih kojima je data Knjiga, i to kada su
im ve bili doli jasni dokazi! (El-Bekare, 213), jer je mrnja prekoraenje granice, to se u Kuranu spominje na vie mjesta, kao pouka ovome ummetu.
Blisko ovome je i izjava Ebu Hurejrea, r.a., koju El-Buhari i Muslim biljee u svojim zbirkama vjerodostojnih hadisa, posredstvom Ebu Zinda i
El-Areda, koja glasi: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Nemojte me pitati o
onim stvarima koje sam vama prepustio, jer su oni prije vas stradali zato to
su stalno postavljali pitanja i to su se razilazili sa svojim vjerovjesnicima.
Prema tome, ono to vam zabranim vi se toga klonite, a to vam naredim
to izvravajte koliko budete mogli!719 Tako im je naredio da se suzdravaju
od onog to im nije nareeno, obrazlaui to injenicom da su raniji narodi
717
718
719
571
stradavali zato to su postavljali mnoga pitanja i to su se, nakon toga, razilazili s poslanicima, inei grijehe.
Postoji i razilaenje o samoj Boijoj objavi, meu onima koji je priznaju, i njega ima dvije vrste: jedna se odnosi na njezino objavljivanje, a druga na njezino tumaenje. U oba sluaja prisutno je vjerovanje u jedan dio,
mimo drugoga.
Primjer za prvu vrstu jest njihovo razilaenje o Allahovom izgovaranju
Kurana i njegovom objavljivanju. Tako jedna skupina kae: Taj govor postignut je Njegovom moi i htijenjem, budui da ga je stvorio u neem drugom,
nije ga Sam poduzeo!, dok druga skupina kae: Naprotiv, govor je Njegovo
svojstvo, On ga ostvaruje Svojim Biem; nije stvoren pa, prema tome, (Allah)
ne govori Svojim htijenjem i Svojom moi! Tako su i jedna i druga skupina u
svom govoru objedinile istinu i neistinu, pa su vjerovale u dio istine osporavajui onu istinu koju je zastupala druga strana, na ta je ranije ukazano.
to se tie razilaenja oko njegovog tumaenja, koje sadri vjerovanje
u samo jedan dio, mimo drugoga, toga ima puno. U predaji koju prenosi
Amr ibn uajb od svoga djeda, posredstvom svoga oca, stoji: Boiji Poslanik, s.a.v.s., jednog dana je izaao pred svoje ashabe dok su se oni prepirali
o sudbini, podupirui svoja stajalita ajetima iz Kurana. Njemu kao da je
na lice neko prosuo zrnevlje nara; rekao je: Zar vam je to nareeno? Ili vam
je to stavljeno u obavezu? Da jedan dio Kurana suprotstavljate drugom!?
Gledajte u ono to vam je nareeno pa to slijedite, i u ono to vam je zabranjeno pa se toga klonite!720
U drugoj verziji ove predaje stoji: Ljudi, pa oni prije vas su otili u
zabludu tako to su se razlazili sa svojim vjerovjesnicima i to su jedan dio
Objave suprotstavljali drugom. Kuran nije objavljen da biste vi jedan njegov
dio suprotstavljali drugome, ve je objavljen tako da jedan njegov dio potvruje drugi. Zato, postupajte po onome to dokuite iz njega, a u ono to
vam bude nejasno vjerujte!
U treoj verziji stoji: Ranije vjerske sljedbe nisu bile proklete dok se
nisu razile meu sobom, a neutemeljena rasprava o Kuranu je nevjerstvo!721
Ovo je poznati hadis, zabiljeen u musnedima i sunenima. Njegovu,
pak, osnovu navodi Muslim u svom Sahhu, posredstvom Abdullha ibn
720
721
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve smo se susretali sa njim (na str. 201/u izvorniku).
Hadis je vjerodostojan (sahh).
572
Rebha el-Ensrija, koji kae da je Abdullh ibn Amr rekao: Jednom sam
poranio kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je on uo glasove dvojice ljudi koji su
se sporili oko jednog ajeta, te je izaao pred nas a na licu mu se mogla primijetiti srdba. Oni su prije vas stradali, rekao je, zbog toga to su se sporili u
onom to im je bilo objavljeno!722
Svi se, pak, inovatori u vjeri razilaze u tumaenju Kurana i vjeruju u
jedan njegov dio, mimo drugoga, priznajui samo one ajete koji odgovaraju
njihovim stajalitima. Ajete koji nisu u suglasju sa tim ili tumae tako to im
daju drugi smisao od onoga koji izraavaju, ili za njih govore: Ovo je nejasno, nikome nije poznato njegovo znaenje!, ime poriu sve one smislove
koje je Allah objavio u tome!, to ima prizvuk nevjerstva, jer vjerovanje u
jeziku formu Objave, bez smisla koji se njome izraava, spada u onu vrstu
vjerovanja koja je svojstvena sljedbenicima ranije Objave, za koje Uzvieni
kae: Oni kojima je nareeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slini su magarcu koji knjige nosi! (El-Dumua, 5); Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za puko itanje! (El-Bekare, 78), tj. oni
objavljenu knjigu samo formalno itaju, ne razumijevajui i smisao onoga o
emu se tu govori. Takav ovjek nije poput onog vjernika koji razumije ono
to razumije iz Kurana i onda postupa po tome to je razumio, a znanje o
onome to mu je nejasno prepusti Allahu, kako mu je to naredio Vjerovjesnik, s.a.v.s., rijeima: Pa ono od njega to razumijete sprovedite u djelo, a
to vam ostane nepoznato to prepustite njegovome znalcu!723, i time izvri
njegovu, s.a.v.s., zapovijest.
O njegovim rijeima:
vjera i na Zemlji i na nebesima je jedna. To je islam. UzviU Allahova
eni Allah kae: Vjera kod Allaha je islam! (Alu Imrn, 19) Jo
kae: I zadovoljan sam da vam islam bude vjera! (El-Mide, 3)
Ona se nalazi izmeu [prekomjernosti] i nedomjernosti; izmeu
uenja o usporedivosti Boijoj s neim stvorenim (tebh) i uenja o Njegovoj lienosti svakoga svojstva (tatl); izmeu determinizma i identerminizma; izmeu sigurnost od kazne i beznaa.
722
723
573
Komentar:
U Sahihu se, posredstvom Ebu Hurejrea, r.a., navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Svi mi vjerovjesnici bili smo iste vjere!724 Uzvieni kae: Ko
bude elio neku drugu vjeru osim islama, ona mu nee biti primljena! (Alu
Imrn, 85) Ovo ima openit smisao i podrazumijeva sva vremena, s tim
da su se vjerozakoni razlikovali, kako to kae Uzvieni, naime: Svima vama
smo zakon i pravac propisali! (El-Mide, 48) Prema tome, vjera islam je ona
vjera koju je Uzvieni Allah propisivao Svojim robovima jezicima Svojih poslanika, tako da su njegovi i primarni i sekundarni dijelovi preneseni preko
poslanika. To je krajnje jasna vjera, tako da svaka razborita osoba, mlada
i stara, obrazovana i neobrazovana, inteligentna i neinteligentna u najkraem vremenu moe ui u nju, a jo bre moe izai iz nje: zanegiranjem
jedne rijei, oznaavanjem neistinitim neke vjerske tvrdnje, suprotstavljanjem, iznoenjem lai na Allaha, izraavanjem sumnje u Allahov govor, odbijanjem neega to je On objavio, sumnjanjem u neto od ega je Allah
otklonio svaku sumnju i sl.
Kuran i sunnet su ukazali na jasnost vjere islama, na lahkou njegovog
uenja, na to da ga pridolica moe nauiti na licu mjesta i odmah otii odatle. Vjerovjesnikovo, s.a.v.s., poduavanje islamu razlikovalo se od sluaja do
sluaja. Ako bi neko doao iz dalekog kraja, kao, npr., Dimm ibn Saleba
en-Neddi, ili deputacija iz plemena Abdu-l-Kajs, poduio bi ih tek toliko
koliko im ne bi bio nepoznat, s tim da je on znao da e se njegova vjera
proiriti na sve strane. Takoer je takvima slao ljude koji e im objanjavati
sve drugo to im bude potrebno. Ako bi, pak, taj neko bio iz oblinjeg mjesta iz kojeg mu moe doi kad god poeli i postupno se uvoditi u vjeru, ili
ako je Poslanik, s.a.v.s., znao da dotini ve posjeduje elementarno znanje iz
njegove vjere, njemu je odgovarao shodno njegovome stanju i potrebama,
ve prema indikatoru stanja onog koji bi ga neto pitao. Takve su, naprimjer,
njegove rijei: Reci: Vjerujem u Allaha i ustraj u tome!
Ako bi, pak, neko propisao neku vjeru koju Allah nije odobrio, jasno
je da naela na kojima bi se zasnivala ta vjera ne bi mogla biti prenesena od
Vjerovjesnika, s.a.v.s., niti od nekog drugog poslanika, ve bi to bila vjera
koja ne bi bila utemeljena u istini. A i ono to je uvjet za neistinu je, takoer,
neistina onako kako je ono to je neodvojivo od istine, takoer, istina.
724
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) u slinom obliku, a gore navedena verzija
se moe nai u djelu Sahhu-l-Dmii-s-sagr (1465).
574
726
575
O njegovim rijeima:
je, dakle, naa vjera i nae uvjerenje izvana i iznutra i AllaU Ovo
ha Uzvienog molimo da nas oslobodi odgovornosti za svakog
onog ko je na neemu drukijem od onog to smo spomenuli i
objasnili. Molimo Uzvienog Allaha da nas uvrsti u ispravnom
727
Hadis je slab (daf) u ovom kontekstu, a prenosi se kao predaja s nepotpunim prijenosnim
nizom (mursel).
576
vjerovanju (mn) i da nam u njemu okona (na ovosvjetski ivot), te da nas zatiti od raznih frakcija, od raskolnih stavova i
loih idejnih pravaca kakvi su oni antropomorfista, mutezilija,
dehmija, debrija, kaderija i dr., koji su se razili sa sunnetom
i dematom i savez sklopili sa zabludom. Mi nemamo nita sa
njima, oni su kod nas zabludjelost i loost, a zatita i pomo su
uz Allaha.
Komentar:
Konstrukcijom: Ovo je, dakle, Profesor podrazumijeva sve to je prethodno rekao, od poetka knjige do ovog mjesta.
Antropomorfisti su oni koji Allaha Uzvienoga porede sa stvorenjima
u pogledu Njegovih svojstava. Njihov stav je suprotan stavu krana - oni,
naime, stvorenje, tj. Isa, a.s., porede sa Stvoriteljem i smatraju ga Bogom,
a ovi Stvoritelja porede sa stvorenjem, kako su to inili Dvud el-Devribi
i njemu slini.
Mutezilije, Amr ibn Ubejd, Vsil ibn At el-Gazzl i njihovi uenici,
tako su nazvani s obzirom da su se izdvojili iz veinskog dijela muslimana
(demata) nakon smrti El-Hasana el-Basrija - Allah mu se smilovao! - na
poetku drugog stoljea. Oni su sjedili izdvojeno od drugih, pa bi Katde i
drugi govorili: Ono su separatisti (mutezila)!
Tvrdi se da je Vsil ibn At bio taj koji je definirao naela mutezilijskog
pravca i da ga je u tome slijedio Amr ibn Ubejd, uenik El-Hasana el-Basrija, pa kad je halifa bio Hrunu-r-Red, Ebu-l-Huzejl im je napisao dvije
knjige u kojima je objasnio njihov pravac, temeljei ga na pet naela koje
su nazvali: pravednost (el-adl), monoteizam (et-tevhd), realizacija prijetnje
(infzu-l-ved), meupozicija (el-menziletu bejne-l-menziletejn) i zalaganje
na injenju dobra a suzbijanju zla (el-emru bi-l-marfi ve-n-nehju ani-lmunker)! U tome su, pak, istinu pomijeali sa neistinom. Ta je uvijek sluaj
s novotarijama. Oni su antropomorfisti u pogledu Allahovih djela, jer su
Allahove postupke tretirali analogno postupcima Njegovih robova, drei
da je ono to je kod ljudi lijepo lijepo i kod Njega, a da je ono to ljudi
smatraju runim i kod Njega runo. Govorili su: On je obavezan postupiti
tako i tako! On ne smije postupiti tako i tako!, sve shodno toj pogrenoj
analogiji.
577
Ako bi, npr., ovjek gospodar vidio svog roba kako bludnii s njegovom robinjom i ne bi ih sprijeio u tome, on bi se smatrao ili ovjekom koji
taj runi postupak smatra lijepim, ili nesposobnim; prema tome, kako se
postupci Uzvienog Allaha mogu tretirati analogno postupcima Njegovih
robova!? O ovome je, pak, ire govoreno na za to odgovarajuem mjestu.
to se tie pravednosti (el-adl), pod nju su skrivali negiranje sudbinskog odreenja (el-kader). Govorili su: Allah ne stvara zlo, niti odreuje da
se ono ini, jer da ga stvara a potom kanjava ljude zato to ga ine, bio bi
nepravedan, a Allah je pravedan i ne ini nepravdu! Tako proizlazi, shodno
ovom pogrenom naelu, da u carstvu Uzvienog Allaha biva i ono to On
ne eli, odnosno da On neto eli a toga ne bude, to bi znailo Njegovu
nemo! Uzvien neka je Allah nad tim!
A to se tie monoteizma (et-tevhd), pod njim su sakrili tvrdnju o
stvorenosti Kurana, tj. da on nije stvoren, tada bismo neminovno imali vei
broj oduvjekosti! Meutim, ta njihova pogrena tvrdnja bi, neminovno, podrazumijevala i to da su i Njegovo znanje, mo i sva druga svojstva takoer
stvorena, ili bismo zapali u kontradiktornost!
Za prijetnju (el-ved), pak, kau: Ako nekim Svojim robovima izrekne
prijetnju, onda nije dopustivo da ih ne kazni i ne ispuni Svoju prijetnju, jer
On obeanje ne kri! To znai da On, kod njih, ne moe prei preko runih
postupaka kome hoe, niti oprostiti kome eli!
to se tie meupozicije (el-menziletu bejne-l-menziletejn), kod njih
onaj ko poini veliki grijeh izlazi iz (okvira) ispravnog vjerovanja, ali ne ulazi
u nevjerstvo, a to se tie zalaganja na injenju dobra (el-emru bi-l-marfi),
oni za nj kau ovako: Mi smo duni zahtijevati od drugoga ono to se zahtijeva od nas i traiti od njega da se dri onog to nam je stavljeno u obavezu
- eto, to je nareivanje dobra a suzbijanje zla! To podrazumijeva i doputenost oruanog ustanka protiv vladara ako ponu initi nepravdu!
Ranije je, pak, na odgovarajuem mjestu, dat odgovor na ovih pet postavki. Kod njih su monoteizam i pravednost racionalna naela tako da se
tek nakon njih moe saznati vjerodostojnost onog o emu znanje imamo
iskljuivo preko Objave, pa kad za to iznesu neki dokaz iz onog to je dolo
Objavom oni ga navedu samo kao pripomo u onom to zastupaju a ne da
bi se oslonili na to. Tako govore: Mi ovo ne moemo potvrditi samo onim
kako se o tome izjasnila Objava nego znanje o tome mora biti ispred znanja o vjerodostojnosti predaje! Neki od njih to ak i ne ubrajaju u osnovna
578
naela budui da su to, prema njima, beskorisne stvari, dok ih drugi navode
samo zato da bi objasnili njihovu podudarnost s razumom, i da bi ih obikli
ljudima, a ne da bi to bile uporine take (za tvrdnje koje iznose).
Kuran i hadis, kod njih, u tome su samo kao dodatni svjedoci za ve
utvrenu injenicu! A i bez one pomoi koja se naknadno prikljui vojsci se
moe! Oni su tu da bi se onaj koji slijedi svoj poriv mogao saglasiti s tim da
je erijat upravo ono to mu kazuje njegov poriv, kako je rekao Omer ibn
Abdulazz, naime: Nemoj biti od onih koji slijede istinu samo ukoliko je
saglasna s njihovim porivom, a ne slijede je ako je u konfrontaciji sa njim,
jer u tom sluaju nee kod Allaha imati nagradu za onu istinu s kojom si se
podudario, dok e biti sankcioniran za onaj dio nje koji si ostavio, jer si se i
u jednom i u drugom sluaju povodio za svojom strau!
Isto tako djela se cijene prema namjerama, i svakom ovjeku pripada ono to je imao na umu. Djelo dolazi iza namjere onog ko ga ini, ono
je izraz njegove volje. Tako i snano uvjerenje dolazi iza poznavanja onog
(u ta se vjeruje) i njegovog sranog potvrivanja, pa ako je uslijedilo iza
ispravnog vjerovanja onda i ono spada u to vjerovanje, onako kao to je i dobro djelo, ako je poteklo iz dobre namjere, dobro, u protivnom nije. Prema
tome, govor onih koji imaju vjerovanje, ako potjee iz neeg drugog a ne iz
njega, jest poput djela onih koji ine dobro ali ne iz onih pobuda iz kojih ta
djela ine dobroinitelji. Meu mutezilijama tako ima puno otpadnika od
vjere (zendika), a ima i onih iji trud e uzaludan biti u ivotu na ovome
svijetu a oni raunaju da postupaju ispravno.
Dehmijje se vezuju za Dehma ibn Safvna es-Semerkandija. On je
javno negirao Allahova svojstva i zastupao stav da je Allah lien svojstava
(tatl), to je preuzeo od El-Dada ibn Dirhema, kojeg je Hlid ibn Abdullah el-Kasri u Vsitu zaklao kao kurban. Naime, ljudima je drao bajramsku
hutbu, pa je rekao: Ljudi, prinosite rtve - Allah vam primio vae kurbane!
Ja u, pak, kao kurban zaklati El-Dada ibn Dirhema - on tvrdi da Allah nije
Ibrahima uzeo za Svog bliskog prijatelja i da se nije Musau obratio govornim
izriajem. Neka je Uzvien Allah nad onim to El-Dad govori, uzvienou
golemom! Zatim je siao s minbera i zaklao ga! Uinio je tako nakon to
je zatraio fetvu od uenjaka svoga vremena, koji spadaju u dobre pretke,
Allah im se smilovao!
Dehm je bio poslije njega u Horasanu i tamo je obzanino svoje stajalite, te stekao neke pristalice nakon to je etrdeset dana izostavljao namaz,
sumnjajui u svog Gospodara! Uinio je to nakon polemiziranja s jednim
579
580
Asocijacija na 106. ajet iz sure Et-Tevbe koji glasi: Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li
e ih Allah kazniti ili e im oprostiti! (Nap. prev.)
581
neki od njih razboli nemojte ga obilaziti, a kad neki od njih umre, nemojte
prisustvovati njegovoj denazi!729
O osudi kaderija navode se i mnogi drugi hadisi o ijem vjerodostojnom prenoenju od Poslanika, a.s., su se hadiski strunjaci izjasnili razliito.
Ispravno je da se svi oni prenose kao mevkuf-predaje, za razliku od onih
hadisa u kojima se kude haridije, jer takvih hadisa samo u Sahhu ima deset, od kojih tri navodi El-Buhri, a preostale Muslim. Ipak, njihova slinost
s medusijama je oigledna. tavie, ono to oni govore gore je od onog to
govore medusije, jer medusije vjeruju u postojanje dvaju stvoritelja, dok
kaderije vjeruju u postojanje mnotva stvoritelja!
Ove meusobno sueljene novotarije proistekle su iz raskolnikih
smutnji meu muslimanima, kao to navodi El-Buhri u svom Sahhu, s pozivanjem na Seda ibnu-l-Musejjeba, koji kae: Prva smutnja koja se dogodila,
tj. ubistvo halife Osmana, nije potedila nijednog uesnika Bitke na Bedru.
Zatim se desila druga smutnja - ona nije potedila nijednog uesnika sporazuma na Hudejbiji; potom je dolo do tree i ona nije prestala, iako ljudi
imaju i razuma i snage. Tako su se haridije i iije dogodile kod prve smutnje;
kaderije i murdije kod druge, a dehmijje i njima slini nakon tree, ime su
dotini postali oni koji su svoju vjeru raskomadali na stranke (El-Enm, 195),
uzvraajui na novotariju drugom novotarijom. Jedni su pretjerivali u svom
izraavanju ljubavi prema Aliji, dok su ga drugi proglaavali nevjernikom! Ovi
su pretjerivali u pogledu Allahove prijetnje pa su ak i neke vjernike trajno
smjetali u Dehennem, a oni su pretjerivali u pogledu te prijetnje tako to
su neke prijetnje i poricali, kako su to inile murdije! Jedni su pretjerivali
u tenzihu do te mjere da su ak poricali i svojstva, dok su drugi pretjerivali
u priznavanju svojstava do mjere da su zapali u antropomorfizam. Tako su
poeli izumijevati dokaze i probleme koji im nisu bili propisani a okretati se
od onog to im je propisano. Neki meu njima su se u tome potpomagali i
onim to su nalazili u knjigama ranijih sljedbi: Jevreja, krana, zoroastrovaca
i mandejaca. itali su njihove knjige pa su tako usvajali i neke njihove zablude i potom ih unosili u pitanja koja su razmatrali i u dokaze koje su iznosili,
nekad im samo mijenjajui formalni jeziki izraz, a nekad mijenjajui smisao!
Tako su istinu zaogrnuli neistinom i zatajili onu istinu s kojom je doao njihov
Vjerovjesnik, pa su se razili meu sobom i podvojili se i tada poeli govoriti
o akcidentaliji i otjelovljenju, potvrujui to ili negirajui.
729
582
731
732
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga El-Hkim i drugi autori. V.: Tahrdu-s-sunne (br.
17).
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga Et-Tirmizi i drugi autori. Vjerodostojnim ga je
ocijenio Ibn Hibbn (1715, 2279).
Hadis biljee El-Buhri i Muslim posredstvom Ebu Seda el-Hudrija, r.a., a struno je elaboriran u sklopu moje redaktorske obrade djela Islhu-l-mesdid ejha El-Ksimija (br. 31).
Hadis biljei i Ibn Ebi sim u svojoj Es-Sunni (74 i 75), zajedno s drugim hadisima koji ga
podupiru (72, 73). Hadis ima i drugog potpornika, elaboriranog u djelu Es-Sahha (6348)
Uzvien neka si Ti, Boe moj i Tebi neka je hvala! Svjedoim da nema drugog boga osim
Tebe, molim Te za oprost grijeha i Tebi se kajem!
583
Jedna skupina ranijih uenjaka je govorila: (Islamski) uenjak koji zastrani postane slian Jevrejima, a pobonjak koji zastrani postane slian kranima! Stoga e vidjeti da su mnogi koji su zastranili iz reda apologetiara, mutezilije i njima slini, toliko slini Jevrejima da i jevrejski uenjaci itaju
knjige mutezilijskih prvaka i pohvalno se izraavaju o njihovome pravcu a, s
druge strane, mutezilijski prvaci pokazuju naklonost prema Jevrejima i daju
im prednost nad kranima! S druge strane, veina pobonjaka koji su zastranili, sufija i njima slinih, poprimili su slinost s kranima i zato naginju
nekoj vrsti monatva, utjelovljavanja, sjedinjavanja (s Bogom) i sl. Prvaci ovih
negativno se izraavaju o apologetici i njenim pobornicima, a prvaci onih
pokudno se izraavaju o duhovnom putu (tarkat) ovih i piu djela o pokudnosti dervikog plesa (sem), ekstaze (el-vedd) i mnogih oblika asketskih
izraavanja i bogougodnih ina (ibadeta) koje su ovi uveli u praksu.
Zabludjele frakcije se prema onome to je objavljeno odnose dvojako:
jedne su govorile o razliitosti u odnosu na kazano (ehlu-t-tebdl), a druge
o zabluivanju i nepoznavanju (ehlu-t-tedhl). Onih prvih ima dvije vrste:
one koje govore o ilustracijama i matovitim predstavama (ehlu-l-vehmi vet-tahjl) i one koje idu za preinaavanjem smisla i podeavanjem tumaenja
(ehlu-t-tahrf ve-t-tevl).
Oni koji su stanovita da se radi o ilustracijama i matovitim predstavama jesu oni koji tvrde da su vjerovjesnici o Allahu, Sudnjem danu, Dennetu
i Dehennemu govorili neke stvari koje nisu podudarne s onim na ta se odnose, ve su im tako govorili da bi im se time stekla predodba o tome da je
Allah neto ogromno veliko; (govorili su im) da e tijela biti ponovo stvorena
i da e posjedovati fiziku ugodnost i fiziku patnju, iako to nije tako, budui
da je u tome sadran interes ljudi pa iako je la, u slubi je dobrobiti za ljude!
Ibn Sina i njemu slini su na tom naelu zasnivali svoj zakon.
Oni, pak, koji su zagovarali preinaavanje smisla i podeavanje tumaenja, jesu oni koji su tvrdili da vjerovjesnici onim to su govorili nisu mislili
na ono to je u tome istinito, budui da je tu istinito ono to mi doznamo
svojim razumima! Potom su se trudili da ono to su govorili vjerovjesnici
Damask, 11/12/1381. godine po H. Muhammed Nsiruddn el-Albni
Potom sam hadis ponovo razmotrio, te sam zapazio jo toga to mi je bilo promaklo u
ranijoj elaboraciji, pa sam tako dao mnogo korisnih dodataka na sve prethodne elaboracije, te ispravio neke tamparske greke koje su previene u Indexu Netano-tano. A
podrku ispravnosti daje Allah Uzvieni!
Ammn, 1/11/1403. Muhammed Nsiruddn el-Albni.
584
585
Ar. el-esamm - tako je nazvan zbog zaustavljanja ratnih djejstava u njemu. (Nap. prev.)
733
SADRAJ
Uvodna rije.....................................................................................................................................5
Riznica znanja..................................................................................................................................7
Predgovor izdavaa (arapskog izdanja).......................................................................... 11
Podaci o Ibn Ebu-l-Izzu El-Hanefiju................................................................................. 23
Biografija Imama Tahvija - pisca Akde....................................................................... 25
Komentar Tahvijeve Akde.................................................................................................. 29
O potvrivanju Allahove jedinosti.............................................................................. 39
I nema nita poput Njega!................................................................................................ 63
Nita nije nemogue za Njega........................................................................................ 72
Nema drugog boga osim Njega..................................................................................... 75
On je oduvijeki i zauvijeki................................................................................................ 78
On nee nestati ni proi.................................................................................................... 80
Biva samo ono to On hoe............................................................................................ 80
Zamisao Ga ne moe dokuiti, ni razum pojmiti................................................ 85
Stvorenja Mu ne nalikuju................................................................................................. 85
(Vjeno) ivi, Koji ne umire; (Opi) Odravatelj, Koji ne spava.................. 89
Stvoritelj bez potrebe, Opskrbljiva bez tekoe................................................. 91
Usmrtitelj bez straha, Oivljavatelj bez potekoe............................................. 92
On je Svoja svojstva imao oduvijek, prije nego je ita stvorio...................... 93
On nije nakon stvaranja stvorenja stekao naziv Stvoritelj,
niti je proizvoenjem svijeta stekao naziv Tvorac............................................103
On je posjedovao svojstva Gospodarstvenosti
i kad Mu nije bilo nijednog podanika......................................................................108
On je bio oivitelj umrlih i prije nego to e ih ponovo oiviti..................108
On je nad svakom stvari moan i niemu nije potreban..............................109
Stvorio je stvorenja po Svome znanju.....................................................................114
I odredio im je sudbine....................................................................................................116
I naveo im ivotne rokove..............................................................................................116
I znao je ta e initi i prije nego ih je stvorio......................................................120
587
588
589
590
591
592