Aleksandar Pej~i}

DA BOG PO@IVI
GOSPODARA

62

Aleksandar Pej~i}

ALEKSANDAR PEJ^I], profesor srpskog jezika i kwi`evnosti. Ro|en 25. V 1976. u Beogradu. Do sada nije objavqivao
kwi`evne tekstove. Komedija Da Bog po`ivi gospodara predstavqa u tom smislu kwi`evni prvenac i ~eka na svoju scensku
postavku. Radi u Osnovnoj {koli Vlada Aksentijevi}. Student je
na postdiplomskim studijama na Filolo{kom fakultetu u Beogradu. Objavio je nau~ni rad: Forma kao aktivni ~inilac u
komediografiji Branislava Nu{i}a za Svet re~i.
Nastavqa da pi{e dramske tekstove.

63

Da Bog po`ivi gospodara

Aleksandar PEJ^I]

DA BOG PO@IVI GOSPODARA

LI C A
MILO[ OBRENOVI], biv{i srpski kwaz, blizu osamdesete.
Sam, u nevoqnom izgnanstvu. Ponekad vreme prekra}uje u dru{tvu
~udnog posetioca. Nada se povratku na presto.

VUK STEFANOVI] KARAYI], vaqda dobro poznat, kako

kulturnoj, tako i onoj nekulturnoj javnosti. Milo{ev ispisnik.
Zvani gost. Lek za Milo{eve frustracije.
Wegov (ne)prijateq meka, stara~ka srca.

AMIYA (na turskom stric), dvadesetih godina. (Ne)zvani gost.

Mo`da duh, mo`da privi|ewe. Mo`da tamo, mo`da ovamo.
Tokom predstave dolazi i odlazi, vo|en, vaqda, samo wemu znanim
motivima. Ipak, dobra dvorska du{a.

U Be~u, uo~i Milo{evog povratka na kne`evski presto.

Dakle, decembar 1858.

64

Aleksandar Pej~i}

Milo{eva soba za prijem u Be~u. Jedan mali ovalni sto i kne`evska

stolica. Milo{ev portret na desnom zidu. Na suprotnoj strani oka~ena kne`evska odora i kapa. U desnom uglu, vrata koja vode na balkon.
Ta~no na sredini, druga vrata sobe. Milo{ sedi i blago miluje naslon
stolice. Pojavquje se iz mraka mladi} u sve~anom stavu.
AMIYA: E, pa, narode, pogle sad ovu budalu.
MILO[: (Ne gledaju}i ga)
Ajde, znam te koji si, i stoka seqa~ka zna ko si!
AMIYA: Ova budala, biv{i kwaz i biv{i Milo{, poslo sina u Beograd
da mu povrati presto.
MILO[: E, Mihajlo, Mihajlo.
AMIYA: Zna na{ narod za{to {aqe strinu u pro{wu, pred mladu ne
{aqe se glasnik koji mo`e biti vlasnik. Ono, bivalo je da se
poneka strina poka`e izopa~ena
MILO[: O, luda moja glavo!
AMIYA: Ti{e, more, zbuwiva{ me! Sad si se setio da si lud! Eto, moram
ispo~etka. Kako da spremim govor za deputaciju? Gospodo i
gospo|e be~ke, vi koji ste do{li u najve}em broju, uz stoku
seqa~ku, da pozdravite novog mladog kwaza, i ovu budalu pred
vama
MILO[: (Prekida ga)
^ini{ voliko, ima{ li ti nameru da umre{? Onako, pa za
uvek?
AMIYA: Kolko znamo obojica mrtav sam ve} dvaes godina. Ti, kad god
si sam sa sobom, mal-mal pa me vaskrsne{! Ne da{ mi mrtvom
zaslu`no mirovati na nebu! Ti si kriv, pa trpi sad.
MILO[: Ja kriv?! Ja kriv {to mi pada{ s neba na pamet?!
AMIYA: Sam si me prizvo da ti sastavim govor. Ka`i, gospodaru!
MILO[: Onda mi dolazi ko iksan, A ne u belim aqinama. Uvek pomislim do{o an|eo da me vodi!
AMIYA: A ono ja, tvoj verni Amiya. Se}a{ li se kako su za mog `ivota
zuckali da sam ti se u dupe, da mi prosti{, zavuko?
MILO[: Ba{ vala, mnogo sam te voleo.
Pauza.

Da Bog po`ivi gospodara

65

MILO[: [ta da radim? [ta?

AMIYA: [to se sekira{, ima}e{ dobru penziju kao otac mladog kwaza.
MILO[: Ku{, bre!
AMIYA: [ta }e{, taka ti je sudbina.
MILO[: Moja se zna vlast!
AMIYA: Kad si ~uo da se ve}a o novom kwazu, {to si poslo Mihajla? ^im
je pre{ao u Srbiju, zaboravio je taj na tebe! O}e i on malo da
vlada. Mlad je, polapan. Ti, kad si tako `ivahan i u osamdesetoj,
mo`e da pomisli ovaj }e jo{ sto godina.
MILO[: Seti}e se mene Mawa. Moj Mawa.
AMIYA: Maw da ti ne da vlast!
MILO[: Mar{ iz moje glave!
AMIYA: Rikni srpski ~ibe. Kud da begam? Iz glave? Kad je to bilo da
je neko uteko s va{ara?
MILO[: Bo`e, Bo`e, ko }e me ovako ludog na vlasti?
AMIYA: Narod. Ne}e vaqda pametnijeg od sebe.
MILO[: Misli{?
AMIYA: Narod je to.
MILO[: Kad bi oni znali da se razgovaram s mrtvima, da bez wih ne znam
ni govor da sastavim
AMIYA: (Prekida ga)
Stani, gospodaru, da ti ka`em
MILO[: (Prekida ga)
Ama, meni treba `iv iksan da prigrabim vlast! @iv! Razume{
li, mrcino?! A ti }e{ me tako mrtav `ivog pokopati.
AMIYA: Stani! Jesam li te kad god izdo, ako bilo i bez tvog znawa?
MILO[: Da jesi, ~ini{ voliko
AMIYA: Znam, glava bi mi prebila levo il desno stopalo.
MILO[: Eto, vidi{. Al kako da te sada umirim?
AMIYA: Lako. ^im neko do|e, ja tamo, am ode, ja vamo, na va{ar.
MILO[: To, ako do|e deputacija, e tek onda mo{ da miruje{ u smrti, na
nebu.

66

Aleksandar Pej~i}

AMIYA: Pa da! Ti vamo, ja tamo zajeba}emo mi narod, stoku. Nek misle

da si i u osamdesetoj odoka normalan!
MILO[: A {ta }emo ako su ipak Mihajla izvikali?
AMIYA: Da, vidi{ to. ^udan je `ivot.
MILO[: ^ini{ voliko
AMIYA: ^ek, ~ek, imam vesti s neba!
MILO[: S na{eg neba?
AMIYA: Na{eg, jakako! Srpskog.
MILO[: Govori!
AMIYA: Kuda ita{, jo{ nisam obradio abrove? Da ima{ moje mrtve o~i
sad bi vido kako mi jo{ pada s neba.
MILO[: Amiya, bre, iako si mrtav ja sam i daqe tvoj gospodar. Ti si
Ti Znam te.
AMIYA: Pa, ja sam.
MILO[: Jesi ti, ali i nisi. Priznaj, umislio sam te!
AMIYA: A {ta ako nije tako? Ako sam, ipak, izvan tebe, ko duh? A?
MILO[: Ne, ne, ipak sam poludeo. Mrtav Amiya usto da `ivi u mojoj
glavi, bez moje dozvole, i jo{ se preturio u an|ela.
AMIYA: O{ da ~uje{ vesti s neba il ne?
MILO[: Verglaj, ionako sve znam.
AMIYA: U Beogradu se ve}a i o republici, a tvoje se ime, gospodaru, ba{
i ne zucka. Bruji ~ar{ija o mladom, lepom, ~ekaj, imam artiju.
Ovi na nebu sro~ili.
(^ita)
Da Pametnom, prosve}enom, demokrati~nom, po{tenom, pravdoqubivom vladaru koji
MILO[: (Prekida ga)
Sve sam to ja! I {ta jo{ vele?
AMIYA: Daqe Taj budu}i vladar ne `ivi u Srbiji, no u Be~u.
MILO[: Ti { da mi ma`e{ nos de ja `ivim. Tu sam. Eto mene, a eto i
vlasti!
AMIYA: Dakle, dvojica je pretendenata.
MILO[: Otkud dvojica!? Ko je taj pored mog dostojanstva?!
AMIYA: Pored tebe? A, pored tebe su jo{ dvojica.

Da Bog po`ivi gospodara

67

MILO[: Kad se to pre nakotilo. Koji su?

AMIYA: Ovaj mladi, demokrati~no prosve}eni
MILO[: (Prekida ga)
Mihajlo?
AMIYA: Vidi{ da zna{. Al ja ne znam {ta mu ovo zna~i: demokrati~no?
MILO[: Kad ne znam ni ja, ne treba ni ti da zna{! Ko je onaj drugi?
AMIYA: A, ovaj pametni, pravdoqubivi i, tako|e, demokrati~ni. Eto,
opet ta re~! Bogme, oni su isti.
MILO[: Crni Mihajlo, {ta mi uradi! Govori, ko je taj pored mog
izroda?!
AMIYA: A mo`da ne `eli{ da ~uje{? Mo`da samo umi{qa{ dok
besedi{ o ne~emu?
MILO[: Oca ti na majci jebem, kad ja na nekog sumwam, on je kriv!
AMIYA: Dakle, da, ipak, ka`em?
MILO[: Gospode, o`ivi ga na ~as, toliko mi samo treba.
AMIYA: Nemoj, gospodaru! Evo, taj drugi, koga narod o}e, to je tvoj
Topal. Vuk.
MILO[: Ti me zajebava{? Topal? Romi da bude kwaz?... Vidi{ da sam u
pravu! On je. Pse}i nakot.
AMIYA: Glavom on.
MILO[: A, pa pa{}e ta glava.
AMIYA: I prebi}e mu oba stopala ko cepanica!
MILO[: Ne mora oba. Iza}e da sam despot. Dovoqno je i ono jedno,
zdravo.
AMIYA: Ostaje ti sin. Tvoj Mawa. Ve} se sastao sa skup{tinom. Kada ga
vide onako nao~itog, prosve}enog, naoko pitomog i samouverenog. Jao, pa kad povi~u: @iveo kwaz!, a tebi, ko ocu, puno srce.
MILO[: Puno ~emera i jada! Ima da vi~u, al meni.
AMIYA: Tebi? @iveo kwaz i u osamdesetoj?
MILO[: Pa {ta, i to je za qude. Ko ih je ispod no`a turskog izbavio?!
Ko im je slobodnu trgovinu dopustio?! Ko ih je od hara~a
oprostio?!
AMIYA: Nemerqiva je tvoja zasluga, gospodaru.

68

Aleksandar Pej~i}

MILO[: Ko im je pravicu dao, da nema pogubqewa bez suda? Ko?!

AMIYA: Preko mere si im, gospodaru, ~inio.
MILO[: I ko im je dozvolio da se slobodno ven~aju? Kolko smo ih puta,
ja i ti, ven~avali? I opet stoka nezahvalna.
AMIYA: Ma, seti se, gospodaru, da smo dva para u jednom danu tri puta
ven~avali i razven~avali sve u nakrs ko da smo popovi!
MILO[: Ih, to je bilo Pa sad vidi, pa im opet ~ini!
AMIYA: Zasitili se, vaqda, tvoje dobrote. Zato su te i oterali pre
dvaes godina.
MILO[: Sve }u ja to saterati ponovo u tor! Jedno, pa drugo, jedno pa
drugo!
AMIYA: Kad si ti izgubio vlast, moro sam da umrem, `ivota mi.
MILO[: (Ma{e {tapom kao sabqom)
^ine}i se voliko i za tebe }u im se najebati oca! Ne}u oca,
otac pla}a porez.
AMIYA: Majke! Majke! Majke!
MILO[: Za sve {to sam pretrpeo! Za sve ove godine jada, ~emera, samo}e.
Sve }u. Jedno pa drugo, jedno pa drugo! Fqus, ovako! Fqus,
onako! Jao!
AMIYA: Pazi na stolicu!
MILO[: Ona mi je sve! Moja, kne`evska.
(Miluje je)
AMIYA: Lepo ka`em ne vitlaj {tapom. O{ da ti bane Vuk, koji je
upravo stigo. Vidim ga kako ti {tulom bu{i stepenike dok se
uspiwe celu ti ku}u, ~ove~e, izbu{i i raskra. On to tebi
namerno, da slomi{ posle vrat. Isto radi {to i narod, stoka.
Zbog naroda si sad izudaro svoju kne`evsku stolicu! Ureknu}e{ samog sebe!
MILO[: Je l vidi{? Vidi{ li {ta mi rade? A, do}e meni Topal.
AMIYA: Stami se onda! O}e{ da te sad zate~e kako vija{ vazduh po
salonu? Ima da te turi u kwige ludi gospodar, luda i vlast,
mo`e mu se. Neki puta oplete duhove po dvoru bez i~ijeg
posticaja
O{tro kucawe. Ulazi Vuk.
VUK:

Mo`e li se?

Da Bog po`ivi gospodara

69

MILO[: E, pa ne mo`e! ^ekaj ispred. Kad te pozovem ima da u|e{.

VUK:

Gospodaru, ja sam do{ao.

MILO[: Potamo se. Kod posluge. Mar{!

AMIYA: ^ibe, more.
MILO[: ^ibe, jakako!
Izgura Vuka i zatvori vrata za wim.
MILO[: Morado da ustanem sa svoje kne`evske stolice i to zbog budale.
AMIYA: Eto, vidi{ da me nije opazio?
MILO[: A sad ti, nesre}oMisli{ da bi ona stoka seqa~ka Mihajla
ili Romog?
AMIYA: Zna{ kako je. Vlast je to. Eto, i tebi, ~im je pomenem podilaze
te ymarci. Priznaj!
MILO[: Podilaze, ~ini{ voliko.
AMIYA: Tako po~iwe. Prvo podilaze ymarci, a posle dupeglavci. I svi
o}e da su na tvom ruhu.
MILO[: Vaqda na lebu, kakvom ruhu!
AMIYA: Gospodaru, ruho, ruho, ode`da {to je moqci jedu!
MILO[: ^ine}i se voliko, ceo svet odranih
AMIYA: A osta gladan vlasti?
MILO[: Osta.
AMIYA: Vidi, kao {to moqci jedu ruho, tako tebe pri pomenu vlasti
jedu ymarci, a posle, kad si vlast
MILO[: (Prekida ga)
Dupeglavci!
AMIYA: Ba{ ti! Ymarci i dupeglavci to su tvoji spoqa{wi i unutra{wi `dera~i! A pride su moqci, oni ti jedu samo ruho. Pa
sad ti novi dupeglavci, kad se sjate oko tvog Mawe, a tek oko
Vuka, samo ih gledam kako se kote. Mudar, na~itan, i{~atio je
pola Jevrope! Vele da se ne mo`e nape~atati tolko kwiga
kolko on mo`e da pro~ati. Ala zija iz tih ~kiqavih o~iju!
MILO[: I ba{ zino na moju vlast?
AMIYA: Zino, al ti je i do{o na prag. Seti se kako je govorio Stanoje
Glava{: Kad ti do|e svin~e pod sikir~e recni ga!

70

Aleksandar Pej~i}

MILO[: Da ga recnem. Potamo se da sednem Ne zna{, Amiya, kako je

meni.
AMIYA: Znam.
MILO[: Ne zna{! ^ini{ voliko, koliko je pro{lo od kad nisam kwaz?
AMIYA: Mnogo, mu~eni~e, ne bi to ni ja~i izdr`ali.
MILO[: Ni ja nisam bilo ko, jerbo, samo je jedan Milo{!
AMIYA: I jo{ Veliki.
MILO[: Jo{, jakako.
AMIYA: Otac ote~estva!
MILO[: I to sam im ja.
AMIYA: Oslobodilac Srbije!
MILO[: More, Koya Milo{!
AMIYA: Premudri Gospodar!
MILO[: Dosta za sada. Da pustim Romog. Ti se skloni.
AMIYA: Mogu na va{ar?
MILO[: Mar{!
AMIYA: ^ibe.
MILO[: ^ibe, bre! Ne}u da te vidim ni ~ujem dok je on ovdeVu~e! O,
more! Ulazi!
Pauza.
MILO[: Kad pre sti`e da ogluvi.
AMIYA: Ih, obi|e taj pola Jevrope, a da ne stigne da ogluvi.
MILO[: Sigurno {pijunira.
AMIYA: Ustaje{ sa svoje kwa`evske stolice?
MILO[: O}u da ga {~epam kod {pijune. Vu~e!
(Naglo otvori vrata)
MILO[: Ovde ne krmeqa.
AMIYA: ^im do|e svin~e pod sikir~e, recni ti wega, za svaki slu~aj.
MILO[: O, Vu~e! Ajde, more, {ta `miga{! A ti, nemoj da si mi na o~i
iza{o.
Amiya se skloni iza Milo{evih le|a.
Ulazi Vuk.

Da Bog po`ivi gospodara

VUK:

71

Gospodaru, {to me onako s praga otjeraste?

MILO[: Na, qubi!

VUK:

(Qubi ga u ruku)
Milostivi, gospodaru ...

MILO[: (Prekida ga)

Pre si me viko Kwa`e, a sad godinama, gospodaru?
VUK:

Kwaz je za jednom a gospodar za uvjek.

AMIYA: Jes ~uo, kwaz je za jednom {to si bio bio si.

Milo{ ma{e {tapom da se Amiya skloni.
VUK:

Mu{arica? Ubijte je, gospodaru! Jedna me je tako za oko ujela.

MILO[: Kad sklopi{ o~i ne}e te vi{e jesti.

VUK:

Ne bih vam jo{ sklapao o~i.

MILO[: Sklopi da ne ~ati{! Ala ti zija iz oba oka.

AMIYA: ^ekaj, onda su to dve ale.
MILO[: ^ujem da si pola Jevrope pro~atio, jes normalan?
VUK:

Oprostite, od mudrijeh se kwiga ne ludi, no od zlijeh qudi.

AMIYA: Kreno je podlo, ve} zna da si lud.

MILO[: (Amiyi)
Ti si me na to naveo, te sam vako propo.
VUK:

Nijesam vas, na moju nesre}u, jo{ na kwigu sklonijo ali znajte

da ne odustajem.

AMIYA: Ja te proludio? ^uje{ {ta Romi prdi! Ako uzme{ kwigu u

{ake, u taj dan }e i slepci da progledaju, samo da vide dokle je
doprla tvoja ludos!
VUK:

Vi ste zle voqe, a nema razloga. Imam glasove iz Biograda.

MILO[: Kakve?
VUK:

Ne znate?

MILO[: ^ini{ voliko, ne.

VUK:

Bira se nova vlast, i o vama se govori.

MILO[: Da. Na~uo sam ne{to.

VUK:

Smije li se znati od koga?

MILO[: Tako. Palo mi s neba. Vlast koji put i s neba padne.

72

Aleksandar Pej~i}

AMIYA: A zna{ za{to? Zato {to smo mi nebeski narod. Otuda nam sva
~uda padaju, pa i vlast. Ja sam pred tobom s neba pao pa jo{ i to
video!
VUK:

Vi opet na sprdwu udarate.

MILO[: Ako Bog tedne da ponovo o{inem, ne}u po sprda~ini no po

grba~ini.
VUK:

Mislio sam da }u vas obradovati

MILO[: Ti bi mu{tuluk? [krabuqa{, ~ati{, ar~i{ artijene i samo

iska{ novaca! O tu|em lebu i ja bi ne pola, nego tri Jevrope i
pro~atio i ispiso! [to si do{o? Ko te {aqe?
VUK:

Vi ste me zvali.

MILO[: Da Jes.
AMIYA: Dr`i se, Milo{e, natruni}e da si zakre~io. Zar ne vidi{ da
agituje za Mihajla?!
MILO[: A, zato si do{o.
VUK:

Zato, gospodaru. Ni zbog ~eg drugog.

MILO[: Pa da.
VUK:

Mogu li bar malo da sjednem, ubi me koqeno?

MILO[: Otkud znam da l mo`e{, samo, nema mesta. Ova je moja, kwa`evska.
VUK:

Nije mi o glavu. Ne{to sam mislio, ako Bog na dobro obrne, i vi

budete opet na{ svijetli knez

MILO[: Kwaz. Kwaz, Romi!

VUK:

Knez, gospodaru, knez! To je srpska rije~.

MILO[: Neka je. Kwaz jevropski zvu~i.

AMIYA: Kwaaaz. Puna mi usta vlasti kad je kazujem. Krene{ da govori{
pa traje, traje, ide, ne vidi{ joj kraj.
MILO[: Kwaaz. Po~ne da traje. Takva je to re~.
VUK:

Knez, gospodaru. Zato i ho}u da pe~atam novo, dopuweno izdawe

Rje~nika. S va{om milo{}u i odobrijewem ali u Biogradu.

MILO[: U Beogradu?
VUK:

Ali s Va{om milo{}u.

AMIYA: Tako }e Srbija videti da si i daqe nepismen, a Topal sad dvaput

vi{e ~im ve} drugo izdawe pe~ata.

Da Bog po`ivi gospodara

73

MILO[: E, Vu~e, nemam s kim re~ da preturam. Jednako sm, k paw.

VUK:

Da}e Bog da vi{e ne budete sami.

MILO[: Sve sam prodo. Niko mi ne dolazi. [ta }e mi onda gostinske

stolice?
VUK:

Mogu stajati. Navikao sam.

MILO[: A zna{ za{ta sam prodo? Za leb.

VUK:

Ali kada se vratite u na{u Srbiju, kao kwaz, pomo}i }e vas

narod.

MILO[: Stiglo je po{qedwe vreme, kao u pesmi.

VUK:

I onda s Va{om milo{}u pe~ata}u drugo izdawe Vama u ~ast.

AMIYA: E, {to ti je kwi`evnik. Ne mo{ ga s grba~e svaliti.

MILO[: Sawam ]oru.
VUK:

Gospodara Vu~i}a?

MILO[: Koji gospodar, oca mu na majci jebem! On }e mene u snovima da

mori! ]ora! Moje pa{~e!
VUK:

Bio je va{ vojvoda, ali sad je predsjednik skup{tine.

MILO[: Zato i ne}e dati da se vratim.

Milo{ ustane, nervozno hoda.
MILO[: Br`e mi pro|o{e sve ove godine, no ovi nekoliko dana. De s
po{o?
VUK:

Da sjednem.

MILO[: Ajde. Ajde. Na noge, {tulu.

AMIYA: Pusti ga malo. Smek{aj ga. Nek se opusti. Nek ga opije kwa`evska stolica. Da vidimo ko ga {aqe.
MILO[: Sedi, ali da ne vidim.
(Okre}e mu le|a)
[tulu ne skidaj!
VUK:

[to mi okrenuste le|a?

MILO[: Dobro je meni i ovako.

AMIYA: Vidi ga, razuzurio se ko pravi kwaz. Ma, ko pa{a!
Milo{ ma{e {tapom da se Amiya skloni.
VUK:

Ne mlatite toliko, ~inite propuh. Ubi{e me sinusi, jedva

di{em.

74

Aleksandar Pej~i}

AMIYA: O}e{ vlast, onda trpi, trpi.

MILO[: Dokle da trpim, bre!
VUK:

Nemojte vikati, molim vas.

MILO[: ^uo sam da si od jako malo nagluv.

VUK:

^ujem vas dobro. Od vike me glava zaboli. Nekijeh puta toliko

da ~ujem topove kako biju.

MILO[: ^uje{ topove? E da je meni da ~ujem topove na kapiji grada kad

do~ekuju mene, svetlog kwaza, a ne da slu{am vazda Amiyu.
AMIYA: A {to mene? Gle, Topal usto.
MILO[: [to s usto?
VUK:

Otkud znate?

MILO[: Imam o~i i na le|ima, a i sneba mi palo.

AMIYA: Jeste, Romi, s mene mu palo.
VUK:

Gospodaru, {ta je ovo?!

MILO[: [ta?
VUK:

Pretrno sam kad ste pomijenuli ovog nekrsta Va{eg.

MILO[: Amiyu?
VUK:

A posle sam ga ~uo!

MILO[: Koga, more? Pa tebi se mrtvi javqaju.

VUK:

Ali i Vama, sami ste kazali.

MILO[: Nikad. Kad sam reko? Slu{aj, ako{ da mre{ to je tvoja stvar,
ne}u da se u to me{am.
VUK:

Nijesam ni ja ni{ta ~uo.

MILO[: Nisi ~uo?

VUK:

Nijesam, vala.

MILO[: Onda si ipak ogluveo.

VUK:

Nijesam!

MILO[: Ne ~uje{, a ovamo nisi ogluveo?

VUK:

Ja sad vi{e ne}u sjesti.

MILO[: O}e{, o}e{.

VUK:

Ne}u, ne}u!

Da Bog po`ivi gospodara

75

MILO[: Ali ja tako o}u!

VUK:

Ne}u.

MILO[: Ajde, sedi. Stani! Nisam reko da sleti{. Dok se odmaknem i

okrenem Sad mo`e.
(Milo{ gleda u svoj portret)
Al me ~udno namolovo, ko sveca. To je kwaz, vladar.
VUK:

Izglijedate na toj slici malo quti? Mora da vam je portrijetist mnogo zacijenio?

MILO[: Moler? Tra`io deset dukata. Deset dukata za moleraj? Molaj,

bre, dok te nisam ukapio! Stoko! Deset dukata.
VUK:

To Vi wemu?

MILO[: Mihajla sam poslo u Zemun da se na|e sa na{ima. Dva dana

nikakve glase nemam. Zajebo nas opet ]ora.
AMIYA: Mnogo ti zna{! [ta ako ti se sin ve} ba{kari kao kwaz?
VUK:

Mnogo mislite o Vu~]ori?

MILO[: ]ora! ]ora, more! Svake ga no}i sawam otkad je prevrat izbio.
To mi se nekim vraybinama u{an~io u snove.
(Gr~i se. Blago trese glavom)
VUK:

Trijese vas groznica? I mene je onomad.

MILO[: ]ora! Amiya! ]ora! Amiya!

VUK:

Dva zla na jednome mjestu! Kako li se borite?

MILO[: Sawam, kao dolazi on meni sa onom crnom flekom preko oka,
dabogda i drugo iskopoJe l ti zna{ da je on ro|eno oko
iskopo ka{ikom?
VUK:

Nemojte! Govorili ste mnogijeh puta.

MILO[: [ta }e stoka. Bi~evo majku, pa ga bi~ vrom potka~io po zenici.

VUK:

Govorili ste. Nemojte vi{e, `eludac mi pocupkuje!

MILO[: A da je {kiqio ne bi ga tako o{inulo. Zato i ti, sklopi o~i

koji put pred kwigom. Mo`e i artija dok je obr}e{ da pose~e.
Posle ode oko na ka{iku Je s ti to klawa{?
Vuk se presamitio.
VUK:

Spopala me je muka.

MILO[: Da Lepa slika. Jesam lepo ispo. Ka`i, koji jo{ jevropski
vladar ovako izgleda? Nijedan [ta sam ono teo?

76

Aleksandar Pej~i}

AMIYA: Ajde, mo`e{ ti. Seti se.

VUK:

O ]ori ste, al nemojte o oku.

MILO[: Kakvom oku? Onom {to ga je za trpezom iskopo? Dabogda i

drugo! On }e mene Snove da mi gojati.
VUK:

Da. Sawate ga?

MILO[: [ta ti meni pamet potkopava{? O kome pri~am vazdan?

VUK:

Ni sam ne znam.

MILO[: Oliwo si, Vu~e, na~isto si oliwo. Ajd polako. Dolazi on meni
na san, sa onom crnom krpom preko oka.
VUK:

Jer ga je iskopo!

MILO[: Jeste. Stoput sam ti pri~o. Dokle }e{ vi{e! Ako si zakre~io
nije sav ostali svet. Dolazi, nego {ta. Nosi na poslu`avniku...
glavu Crnog psa!
VUK:

Kara|or|ija?

MILO[: Psa! Veli: Ja sam svoje oko iskopo, ja sam ovu glavu poseko, a
zna{ da nije, to je onaj ludi Nikola Novakovi}. I veli: Sad }u
oba tvoja oka ako ne uzme{ glavu. Uzmi glavu. Uzmi glavu! A!
Ne}u! Nosi! Tvoja je!
VUK:

Bog da mu du{u prosti.

MILO[: Da. Jadni Nikola Novakovi}. Prvi put ne{to pametno uradi i
odma poludi, a povrh svega umre.
VUK:

Ja sam mislio na va{ega kuma, Kara|or|ija, pokoj mu du{i.

Dolazi Amiya koji je u me|uvremenu oti{ao.

MILO[: Na {ta to li~i{? Kakve su ti to aqine?
VUK:

Moje. Na{e, srpske.

AMIYA: Gospodske. Ove be~ke, jevropske. Nema vi{e jeleka i opanaka.

Ne}u vaqda mimo sveta?! Trkno sam ~asom do neba pa mi dali.
Po najnovijoj modi.
MILO[: Po najnovijoj modi?
VUK:

Nijesam vam ja pomodar.

MILO[: E, ba{ je veseqak.

VUK:

Ko?

MILO[: Amiya.

Da Bog po`ivi gospodara

VUK:

77

Amiya?!

MILO[: Ama, sedi, Vu~e, mrtav je on. Sad sam ga slu~ajno zjakno.
VUK:

Kud vam se on javqa? Odmah sam vidjeo da ne{to nije s Vama

MILO[: Ko nije sa mnom?

VUK:

Velim, ~udnovati ste danas naspram mene.

MILO[: Da ga samo vidi{.

VUK:

Hvala vam, ali ne bih se jo{ {wime oglijedao.

MILO[: Prvo bi malo da bude{ knez?

VUK:

Vaqda kwaz.

MILO[: Ne! Lepo si toi~ rek knez.

VUK:

Kako }u ja biti knez?

MILO[: To se i ja pitam. Ne znam {ta ti to treba?

VUK:

Mislite vlast?

MILO[: ]uti! Dopisuje{ se sa Mihajlom. Wega o}ete? Il biste obojica?

AMIYA: Tako. Mirno kao da te nije briga. Ti si miran, miran, miran.
VUK:

Dvojica? Jedan je gospodar. Gdje moje i tvoje vlada tu nije dobra

nikada.

MILO[: Mudro. Samo jedan ... Ali koji? Dobro, star sam. Neka vam bude.
Sada vladaju u Jevropi prosve}eni. Ne mo`emo mimo sveta.
VUK:

Nikad nijesmo ni mogli no smo i{li.

MILO[: Vidim. Zato ti i nosi{ prosta~ke aqine. Tolke godine `ivi{ u Be~u, a ide{ ko oni na{i ~obani.
VUK:

Kakve su da su, ovo su na{e haqine. Nijesam primjetio da sam za

sve godine ikome wima oko iskopo. Mene ovoliko i cijene u
Evropi jer se ne tu|im od svojega jezika, ni korena, ni haqina.
[to se ne stidim svojega roda, e zato me cijene.

MILO[: I ja sam do{o u Be~ u takvim krpetinama pa su prdeli za mnom

od smeha.
VUK:

Al me cijene i zbog narodnog kwi`estva.

MILO[: ^ini{ voliko, reci po du{i, da nisi propo s tim kolenom da l

bi se bakto s tom dangubom? Pero i artija? Ja }u da ti ka`em.
Mudar si ti. Mislio si kad me svet ve} oplakuje neka bude
dvojako: em ubog, em kwi`evnik. Za dvojaku ubogost, dvojaka
pro{wa. Grdne si novce nakamario. Sad samo jo{ da bude{
knez...

78
VUK:

Aleksandar Pej~i}

Nijesam vam ja za kneza.

MILO[: Za{to? Pro}opo si celom Jevropom ...

(^uje se iza scene kowski topot i `amor. Milo{ pretrne)
Da nije Mihajlo! ^ekaj tu!
(Izlazi na balkon i ubrzo se snu`den vra}a)
VUK:

[ta to bi?

MILO[: Ova be~ka `gadija. Lumpuju. Nema ga. O, Mihajlo, Mihajlo.

VUK:

Do}i }e.

Milo{ nervozno pocupkuje s noge na nogu. Vuk ga qubopitqivo promatra.

MILO[: Ka`e{, ne}e{ vlast? Odri~e{ se ? Ona tamo stoka bez repa,
~ujem, o}e i tebe?
AMIYA: Boqe ti je da ti to od wega napismeno dobije{.
VUK:

Neka gospodaru. ^uo sam i sm da me neki uglijedni i u~eni

predla`u, a takvijeh je jo{ u Srbiji.

MILO[: Ugledni? U~eni? Stoka bez repa! Ne zna {ta govori nego samo
prdi uz vetar. Mene da su takvi predlo`ili odreko bi se istog
trena, pa makar da sam i pomi{qo na vlast. Yaba im. Artija{i.
VUK:

Mislim da je do{lo Mihajlovo vrijeme. Naravno, s va{ijem

odobrijewem nikako druk~e.

MILO[: A ti se odri~e{?
VUK:

Nemam se ~ega odricati. Nikada nijesam ni mislio vladati.

MILO[: Onda, da potpi{e{. Nemoj da kojim zlom tebe izaberu pa da onda

obrne{ }urak. Potpi{e{ i miran si. I ako ti do|e deputacija,
ti im da{ artiju: Bra}o ja se odreko za vremena i, evo,
potpiso. Potpi{i!
VUK:

Unaprijed se ni mlada ne uzima, a kamoli ...

MILO[: ]uti!
Ponovo `amor. Ponovo Milo{ izlazi na balkon i ubrzo se vra}a.
VUK:

Vi bi bili najboqi ali ...

MILO[: Ali boqe Mihajlo?

VUK:

To je va{ prijedlog ...

MILO[: Kako moj, pa{~e?! De je do sad?!

AMIYA: Ne gre{i se, stoko matora, boqe pogledaj ima{ li de crwine.

Da Bog po`ivi gospodara

79

Milo{ blago, unervo`en, pocupkuje. Amiya odlazi.

MILO[: Da mu se nije {ta desilo?
VUK:

Wemu? Nakom jakom i juna~nom? Izvinite, nikad vas nijesam

vidio da tako igrate. Kolo? Iz kojeg je kraja? Da zabiqe`im.

AMIYA: (Iza scene)

Zabele`i ti i ovo, zabele`i. Al }e se, dao Bog, na~atati posle.
MILO[: Mar{, da sednem!
Vuk ustaje. Milo{ seda i {tapom ga od stola gura.
MILO[: Mo`da zato sawam ]oru, gde na poslu`avniku nosi glavu... onog
psa. [ta ako je to Mihajlova?! Oseko pa mi dono, drob mu jebem!
AMIYA: (Iza)
Lepo ti ka`em potra`i crne aqine.
VUK:

Gospodaru, Vu~i}, ]ora je na{ ispisnik, gdje }e on nako mator

na mlada junaka?! Ostavite se tijeh ludijeh misli ako ste imalo
pri sebi!

AMIYA: (Iza)
Opet ka`em, a ne la`em do{o je da te proludi. Samo ti da se s
tim slo`i{, navede{ mu vodu i eto ti.
VUK:

Va{ijem mudrijem savjetima mo`ete Mihajlu biti od dragocjene polze.

MILO[: Ne znam, Vu~e, mnogo sam star. Da l }u i to mo}i? Gde ja, ~ini{
volko, izlapeo da u~im sina?
VUK:

Ako ste u ma kakvoj mo}i... Gdje gledate?

Dolazi Amiya kostimiran u sudiju.

MILO[: Zjakam u budalu.
AMIYA: Ne vi{e u budalu, no u sudiju.
VUK:

Koju? Da nije opet?!

MILO[: Jeste. Eno ga. Kezi mi se.

VUK:

Da bog sa~uva.

MILO[: Veli da su ga postavili za sudiju, ja o tome ni{ta ne znam, a nisu

me ni pitali.
AMIYA: Jo{ se ne pita{ za mene, polako.
VUK:

Odista je po{qedwe vrijeme.

80

Aleksandar Pej~i}

AMIYA: Ko je budala, ti ili ja, Milo{e? Topal upravo tebi presu|uje

nego ne{ da vidi{. Opet ti je seo na stolicu!
Milo{ koji je po{av{i u susret Amiyi ostao okrenut le|ima Vuku.
MILO[: Je l, bre, to ja opet ne smem da se okrenem zbog tebe?
VUK:

Okrenite se. Ne mogu vam sjede}i juriti lice.

AMIYA: Progutaj i osvrni se! Zaseo je ko vrhovni sudija be~kog suda.

Vidi ga kako ~kiqi na tebe!
Milo{ se s naporom okrene ka Vuku.
MILO[: Kako to sedi{?! Nazuj {tulu! Teo si s le|a glavu da mi
probije{ wom?!
AMIYA: Nemoj, Vu~e, kako }e na vlast {upqe glave.
VUK:

(Ustane, padne, bez oslonca na {tulu)

Gospodaru, opet sam ga ~uo! Odande!

MILO[: Ne upravqaj {tulu na mene, imam {tap! Gde mi je sabqa!

VUK:

Nijesam htio. Oprostite. Prepao me Amiya.

MILO[: Koji, bre, Amiya? Opet ti se pri~iwava. [to mene ne prepada?

Ne}e{ dugo.
VUK:

Ne bih nikako. I{ao bih ku}i. Dosta mi je vas `ivijeh.

Opet galama spoqa.

MILO[: Idi ~asom dole do onog... onog..
AMIYA: Napni se. Mo`e{ ti to. Mo`e{. Ajd, jo{ malo. Op! Op! Op!
MILO[: Kuvara onog. Reci mu da ka`e onim pandurima ispred nek
zabrane prolaz putem. Samo kad deputacija nai|e, wi da puste!
Ferh{ten?
VUK:

Nemojte se nijem~iti.

MILO[: Ovako je zvani~nije. Polazi!

Vuk krene, pa se vrati.
VUK:

Ne}u! Nijesam vam ja sluga! Imate ih ve} dovoqno.

MILO[: More, ja sam gospodar, pa o}u da me slu`i{. Ako o}e{, o}e{,

ako ne}e{, opet o}e{!
VUK:

Kako }u ovako ubog opet niz stepenike?

MILO[: Isto kako }e{ i pe~atati te tvoje kwi`urine. Zna~i lako.

VUK:

Dobro. A ako me panduri upitaju: za{to?

Da Bog po`ivi gospodara

81

MILO[: Zato {to ne mogu da mislim kad mi se yaka pod penyerom. Ne

pla}am ja wi da misle.
VUK:

Ako kojom zgodom, ipak, misle i dosjete se da je to protivno

gra|anskom zakonu o slobodnom krijetawu?

MILO[: Ni ja se slobodno ne kre}em de o}u! Ne}e, vala, ni te Nem~awe.

Misli{ obi~ni prolaznici, zjaka~i, a ono aramije, ugursuzi,
upadnu u ku}u i glavu odre`u. Da se blokira ceo {or! Tako da im
ka`e{. Ajde!
Vuk ode.
AMIYA: To je moj gospodar. Britko i pitko. Disciplina Be~lijma treba.
MILO[: Jakako, disciplina wima treba. Ja }u ih tome nau~iti. Onaj
Meternik wihov pola Jevrope pod ~izmom dr`o i opet ga
zbacili. [ta{ kad je ro|eno jalovo. Ih, da sam imo ovoliko,
prcoqak od wegove vojne sile ... Ovde, u Be~u, bio bi mi
prestoni grad!
AMIYA: Ne bi te Vu~i} oterao.
MILO[: ]ora! Da sam imo silu one be~ke pr`ibabe, od Jevrope bi
Srbiju na~inio!
Pauza.
AMIYA: Uzmi ovu Vukovu kwi`urinu da mu na{aramo ne{to.
MILO[: [ta? [ta, more?
AMIYA: Ne{to, iz moje struke.
MILO[: Jebi ga, ne znam slova.
AMIYA: Ih, pa znam ja. Pusti da ti navodim ruku. Okreni zadwu stranu
Svetog pisma ... Ovako. Opusti, ne drobi pero, nije to bal~ak ...
Tako. Vi{ da zna{ .... Eto ... Otkad sam nau~io, svaki dan
pone{to `vrqnem. Gore.
MILO[: Na na{em nebu?
AMIYA: Tamo svi u~e pismena. Svi koji nisu na zemqi.
MILO[: Ccc. Zato ja ne}u da umrem.
AMIYA: Ko te pita. Ni mene nisu, nego samo - ajd.
MILO[: A {ta si ovo namolovo?
AMIYA: To nateraj Romog da pro~ati.
MILO[: Mar{, evo ga ide!

82

Aleksandar Pej~i}

Ulazi Vuk.
VUK:

Ure|eno, gospodaru.

MILO[: Zna~i, prepre~ili su?

VUK:

Nije ovo Srbija da turaju balvane na put.

MILO[: A {ta }e tolko drve}e ispred ku}a, ~itava {uma. Mogli su

neko da obale.
VUK:

Ovdje u civilizovanom svijetu obi~no turaju oznake da je put

neprohodan. Nego, kada smo razgovarali o prijestolu ...

MILO[: [ta s tim?

VUK:

Danas je u Evropi demokrati~ni obi~aj na djelu ...

MILO[: Obi~aj ko obi~aj, od sela do sela.

VUK:

I Mihajlo }e odmah biti kadar da pokrene reforme. Ne}e vi{e

trebati motka, kako vi velite, svi }e drage voqe ~iweti kako
knez veli.

MILO[: Vidi{ mene ]ora progawa. Dotle to pa{~e ide da mi je i san

zamutio. Nudi mi glavu Kara|or|evu, a on ga poseko, a nije ni on
nego ludi Novakovi}.
VUK:

To nije moglo biti bez va{ijeg odobrijewa i znawa.

MILO[: Mogu ja da odobrim Mihajlov dolazak na presto pa opet ne dam!

Ne mogu. Prilepila se vlast, pa to ti je. ^etres godina je
otresam od sebe i ni{ta.
VUK:

Nijeste se dovoqno trudili.

MILO[: Imam stra{nu potrebu da se obesim.

VUK:

Mislite da bi vam to pomoglo? Mo`da, al ne bi vaqalo.

MILO[: Vaqalo ilne vaqalo, tako ti je da se ve{am. Dva su mi oka

zava|ena u glavi. Jednog volim, ~ini{ voliko, ko pobratima, a
drugi mi je, {to se ka`e, na oko ispo sin.
VUK:

Opet navijate na mene?!

MILO[: Na tebe, jakako. I na Mihajla. Priznaj, ne}u ti ni{ta, ne

misli{, po du{i, ono za Mihajla?
VUK:

Koje?

MILO[: Ono!
VUK:

Da on postane na{ svijetli kwaz? Da}e Bog.

MILO[: Knez. Knez. Al Bog mene pita.

Da Bog po`ivi gospodara

VUK:

83

Mislim, gospodaru. Evo mi ga ovdje Novi zavjet, ja sam ga preveo,

kunem se.

MILO[: Kune{? Dobro, kad se kune{. Vidi{, Mihajlo, i to me boli, od

kada se desila buna u Beogradu i skup{tina stala da ve}a, on mi
te jednako opawkava. Veli da si sve najgore o meni govorio dok
sam bio kwaz? Veli da si kazivao da sam despot? Da otimam tu|e
`ene? Da teram narod da za mene kulu~i? A, i da obi~avam ~ak
da ubijem ponekog? Ja znam da to nije istina.
AMIYA: Ne gre{i du{u, zna{ da nije.
MILO[: (Amiyi)
Ko tebe pita?
VUK:

Pa, vi.

MILO[: Ja!
VUK:

Ko se od opa~ina vatreno brani taj je kriv. Ja nijesam. Kada su

vas svi napustili, ko vam je ostao?

MILO[: Kad su svi pomrli, Vu~e. Osamdesete su nam. Ali, vidi{, ima
qudi koji navijaju da ti bude{ ...
VUK:

Kwaz?

MILO[: Knez!
VUK:

Ve} sam tri put ponovio.

MILO[: Potpi{i da se odri~e{! [ta ti je toliko te{ko? Mane{

rukom i gotovo.
VUK:

Opet tjerate sprdwu sa mnom! Sa svima ste tako, a ponajprije sa

u~enima.

AMIYA: @miga ko mi{ u mekiwama. Zna da si biv{a, biv{a vlast.

VUK:

A to su sve bila gospoda, u Be~u {kolovana.

MILO[: Ih, gospoda? Zar su to bili? E, bre da sam znao. Ccc ...
Priu~eni polusvet. Jo{ im noge bazde na opanak. Artija{i!
Nau~ili par tu|ih re~i, Bog sveti i ne razume, i samo voze!
VUK:

Tu imate za pravo.

MILO[: Jakako da imam! Vazda sam dr`ao po tri ~etiri tuma~a uz sebe
da mi tolkuju {ta seru! Sve to treba disciplinovati!
VUK:

Dovesti u red. Disciplina je ...

84

Aleksandar Pej~i}

MILO[: Znam. Tu|a. Eto ti, ti tvoji u~ewaci na~isto me obogaqi{e.

Treba sutra da mi se smeje narod po Srbiji! Jeba}u svakom oca
koji o}e da bude pametniji od mene.
Pauza.
MILO[: Nema ga. Nema. Naopako ako su tebe izvikali. Zlo i naopako.
Vlast je to. A`daja. Ode ti, Vu~e, i druga noga. Star sam da te
branim od Mihajla.
VUK:

Tako ste vi sprdwu tjerali i prije. A kako ste tjerali onako ste
i dotjerali! Dr{}ete da li }e skup{tina da vas izvi~e, a ovamo
se okru`ujete pandurima da vas ne ubiju.

MILO[: Ti }e{ da mi ka`e{?

VUK:

Vala, ja }u! Kako ste sudili po Srbiji tako se sada sudi vama u
bijelom svijetu.

AMIYA: Sada je sve prizno. Godinama te olajava. Do{lo svin~e pod

sikir~e!
MILO[: ^ini{ voliko, gre{ni smo qudi ... O}u da mi ~ati{. Pokajo
bi se. To je tvoje Sveto pismo?
VUK:

Jeste. Rad sam ga, uz va{u pomo} i milost, kao i Rje~nik u

Biogradu izdati.

MILO[: Ne}u od po~etka. Znam kako se po~iwe. ^ati od kraja. Ako mi se

kraj dopadne, onda mo`e i ostalo. Kraj je jednako pelenom
zagr~en. ^ati ti meni kraj.
VUK:

Zadwa kwiga je Otkrivewe svetoga Jovana bogoslova.

MILO[: To. Ded da vidim {ta }e nam sveti Jovan otkriti.

VUK:

Ovdje je neko dopisivao!

MILO[: Samo ~ati. Sve. Ni{ta ne izostavqaj.

VUK:

Ovoga prije nije bilo. Da ne znam koliko ste nepismeni pomislio bih da ste ovo vi dopisali.

MILO[: Ja napiso Jovanovo otkrovewe?

VUK:

Ili, Bo`e me prosti, Amiya. Ovako je samo on sastavqo,

kazivo. Ali, i on je nepismen bio.

AMIYA: Priznaj, Romi, da sam svetski podjeba~. Nema boqeg.

VUK:

\e je?! Ovo je on! Jeste ga ~uli? On je ovo piso.

MILO[: Ko, more? Amiya nepismen piso Jevan|eqe?!

VUK:

Odali ste se. Amiya, dakle! Nijesam kazao ko je.

Da Bog po`ivi gospodara

85

MILO[: O, Bog te pod svoje uzeo. ^ati dok nisi umro! Prizva}e{ mi sve
mrtve u ku}u!
VUK:

Vi ste ovdje prikrili nekog, ~iji je glas nalik Amiyinom, da me

`iva prepadnete!

MILO[: Je li, Romi, o{ ti da pe~ata{ te kwi`urine?

VUK:

Nek vam bude ... @itije Vuka Stefanovi}a Karayi}a ... Moj
otac Stefan u ludosti jebao magaricu, pa kad je stiglo vrijeme
da na svijet padnem, ta me magarica tako jako izbaci iz utrobe
da sam svom silinom tropio na zemqu. Od tog doba, od po~etka,
ostadoh sakat u koqenu.

MILO[: Tako be{e? Nisam to znao. Daqe.

VUK:

Zato danas odim po svijetu i wa~em ko magarac, {to i jesam.

Prdim na usta, jer je kod mene sve naopako. Pa, kako zinem ja
prdnem ...

MILO[: A to je od tebe? Ose}am da od kada si do{o ne{to zaudara.

VUK:

Gospodaru ...

MILO[: ^ati kroz zube. Kao kada zvi`di{ kolce. Da se ne udavim od

tebe.
VUK:

Kroz zube? Kao kolce?

MILO[: Da. Da bude veselo i narodu kad je bude ~atio.

VUK:

S ciganima i ~ergarima no}ivam ...

MILO[: Stisni. Stisni jo{ malo. Sitno. Ve} je ~istiji vazduh.

VUK:

Od oca sam naslijedio qubav prema magaricama, a cigani mi ne

daju da ih jebem. Gospodaru!

MILO[: ^ati, more! To je Otkrovewe, a ti se sprda{ tako mator! Nisam

ti ja kriv {to ne jebe{ magarice. Da si tra`io, dao bi.
VUK:

A ne daju mi jer se boje da im ne zapatim jo{ jednoga skupqa~a

narodnijeh pjesama. To sad javno otkrivam pred svijetom, kao i
to da se odri~em vlasti u svijem oblicima.

MILO[: (Amiyi)
E, ovo ti dukata vredi!
AMIYA: Mislim ja na tebe.
MILO[: Sad potpi{i!
VUK:

Fala vam, gospodaru, mnogo mi pred krepawe u~iniste!

MILO[: Posle }e{ mi zafaqivati, sad potpi{i. Reko si da se odri~e{!

86
VUK:

Aleksandar Pej~i}

Rado. Samrtniku vaqa sve oprostiti i pone{to u~initi!

Potpisuje. Milo{ pre~uje Vukovu repliku. Ocepi list iz kwige.

MILO[: Da vidim. Ovo si potpiso?
VUK:

Slobodno pro~atite.

MILO[: Amiya! De si?

VUK:

Vas ni `ivi nijesu uspeli utjerati u red, a kako }e mrtvi?

Amiya je bio dva put nepismeniji od vas.

MILO[: On? On ~ati i {krabuqa tvojim slovima. Amiya, je l potpiso?

AMIYA: Ne sad! On me ne vidi. Za wega sam samo vazduh.
MILO[: Ama, je l potpiso?!
AMIYA: Budala ~ita.
MILO[: Znam da si budala! [ta pi{e?!
VUK:

A s kime vi to, gospodaru?

AMIYA: Eto zajebo nas. Sve je prokquvio.

MILO[: ^ati!
AMIYA: Budala volu ~ita.
MILO[: Au! Au, Vu~e! Ja sve nekako da ti spasem tu ludu glavu, al ne
vredi. Moram da te ubijem. Odma!
VUK:

Moglo bi, da ste vlast.

MILO[: Danas, sutra, bi}u! Ne mewa pogubqewe!

VUK:

Ali, nijeste.

MILO[: More, bi}u!

VUK:

Samo ako se svijet na glavce obrne!

AMIYA: Sad ti je bar jasno da se i on kandidovo? Recni ga.

VUK:

Samo da zna{, boqe bih od tebe upravqao. Za ono malo {to sam
bio sudija u Biogradu narodu je svanulo, jer su samo tad vidjeli
{ta je to pravica po evropskim ar{inima.

MILO[: Pravica? Smejo ti se narod! Stoka bez repa. To su sve odreda

probisveti, ugursuzi, zlotvori, {pioni!
VUK:

Vi ste bili wihov kwaz. Kakvi ste vi onda?

MILO[: To je stoka koja se drznula da se narodom nazove! Da mene nije

bilo jo{ bi Turcima vodali opanke. Neblagodarna ku~ka! Samo
kad drugi vlada serete da ne vaqa, vi, artija{i!

Da Bog po`ivi gospodara

87

Pauza.
MILO[: Ni{ta se ne ~uje. De je, bre, do sad?!
Iza|e hitro na balkon i ubrzo se vrati.
VUK:

Kada biste mi dozvolili pokazao bih vam kako je izglijedala

va{a pravica.

MILO[: Ti, meni?

VUK:

Onda }ete znati kako je drugima bivalo pred va{ijem sudom. Pa

kad se, s Bo`ijom pomo}u, vratite u Srbiju, unapredak }ete
boqe postupati.

MILO[: A kako da mi to poka`e{?

VUK:

Da vam sudim, ali ne odistinu, ve} kao u teatru.

MILO[: Meni da sudi{?

VUK:

Kao go| u teatru. Ko bi vama sudio!

MILO[: Niko! Ni tamo ni vamo.

AMIYA: Razbira{ li za{to sam obuko ove aqine? Do{o Topal da ti
pro~ati presudu! Skup{tina ti je presudila. Sve je to Mihajlo
sredio. Mator kow ide pod kamu. A Romog su poslali da te
zamajava dok se sve ne obznani! Nije dockan, moli za milost!
MILO[: Ajde, Romi, sru~i.
VUK:

Najboqe da vam ovako predstavim. Ovdje }u sjesti kao sudija. Vi

ustanite i idite malo daqe, kod balkona, i ~ekajte da vas
prozovem.

AMIYA: Toi~, dok si mu bio okrenut le|ima, on se ve} pripremo za

sudiju! Kad mene ne slu{a{!
MILO[: [ta s reko?
VUK:

^ekajte malo daqe dok vas ne prozovem.

MILO[: ^ine}i se voliko, ti{ mene, u mojoj ku}i, da zove{?

VUK:

Samo da vam predstavim! Vi }ete biti osu|enik. Seqak. Trgovac.

MILO[: Ne}u tako da se igram!

VUK:

Ali za{to?

MILO[: Jednom gospodar, uvek gospodar. Kakav trgovac?!

VUK:

Bili ste vi i vlast i slast trgovali ste.

88

Aleksandar Pej~i}

MILO[: Moro sam ne~im da se zanimam. Dobro, bi}u vlast. Reci ti meni,
Romi, kojoj se to vlasti sudi? Kojoj?
VUK:

E, u tome je stvar {to ste vi biv{a vlast. Evo, kao ovo sada.
Zgrije{ili ste pa su vas otjerali, ko {to je i bilo, i sad vam se
sudi.

MILO[: U mojoj zemqi, oca ti jebem?!

VUK:

Neka bude ovdje u Be~u. Kao da vas je be~ka vlada uzaptila. Ili,
jo{ boqe, da vas je narod be~kom sudu dao.

MILO[: Pa da, neblagodarna ku~ka!

AMIYA: Ko }e k narod. Eto, sad svin~e uzelo sikir~e!
MILO[ (Amiyi)
[ta ka`u na{i? Gore?
VUK:

Znajte, mnogi bi vam sudili.

AMIYA: Ima pravo, mnogi bi ti sudili.

VUK:

I vi biste Kara|or|ija predali da mu se glava ne oma~e, pa je

samo ona pretjekla i eto je sad na ~ardaku u Stambolu.

MILO[: Drugo je to. To je bilo zbog stoke, naroda.

VUK:

Ne velim. Zbog naroda, da se lak{e prelomi za jednoga vo`da.

MILO[: (Amiyi)
[ta }e sa mnom biti?
VUK:

Sa~ekajte i vidje}ete.

AMIYA: Ne znam, `ivota mi. Na{i s neba ni{ta ne javqaju. Bi}e vaqda
neke vajde od ovoga.
MILO[: Dobro. Je l ovde?
VUK:

Malko daqe. Kod balkona.

AMIYA: Ovo ti je sin smestio, ja ti ka`em. Rani pa{~e da te ujede.

MILO[: Trk na nebo pa agituj za mene!
Amiya ode.
VUK:

Izvini}ete za to. Ne}u da mrem! Pri|ite. Vi ste Milo{

Obrenovi}?

MILO[: Kwaz.
VUK:

Biv{i, dakle, knez. Prvo }u vam pro~itati ta~ke optu`nice.

Mo`ete se kratko izjasniti o svakoj ponaosob. Onda }emo
vidjeti potrebuje li da vam se i daqe sudi. Jasno?

Da Bog po`ivi gospodara

89

MILO[: Ko prazno jaslo.

VUK:

U Va{oj zemqi, u Va{e vrijeme nije postojalo nikakvijeh

zakona. Gdje ste vi, tu je i zakon, a gdje nijeste i onako ga nema?

MILO[: Nisam ga bele`io. Artije se lako zature. Sve sam moro u glavi
da nosim.
VUK:

A zato vam je tolika glava!

MILO[: Tolko zakona, moro sam negde smestiti.

VUK:

Pa ba{ u glavu pored tolikijeh praznijeh papira?! Svaka

pravica, ma i najgora bila, boqa je od one koje nema. Za vremena
Kara|or|ija svojijem sam o~ima vidio kada je Kara|or|ije,
po{to su i sa Dositejem tjerali sprdwu, uzeo wegovu ruku,
poqubio i kazao: Kojekude, ko s u~enima ne bude vako postupao
kubura mu!

MILO[: I to je tebi pravica? Kubura mu? Malo se po{ali{ i odmate

ubije! Crni pas! Nekum! U dupe ga jebem!
VUK:

Greota je mrtvog. Narod veli: na mrtvog me|eda i zec kurac

di`e.

MILO[: [ta ja imam s tim {to je mrtav? Sam je tra`io. Je l teo nebesko
carstvo jeste! Je l sam mu u~inio jesam. I opet vam ne vaqam!
VUK:

Mir! O}ete da vam {tulom probijem mozak! Uzaptili ste ili

protjerali svakog koji je samo i pomislio da je zaslu`en za
ote~estvo. Izme|u ostalijeh i mene si otjerao!

MILO[: Spo~itavawe. Da je neko od vajde bio osto bi u Srbiji. Buva se i

ker otresa.
VUK:

A ovi drugi, oni su se sami uzaptili?

MILO[: To su polu-qudi.
VUK:

Kako polu?

MILO[: Tako. Gre{ili jesu, al su i sami uvideli svoje zablude. Jedan je

sam, ~ini mi se u~iteq, tra`io da ga li~no okujem. Ipak je bio
karakter.
VUK:

Da nije djecu u~io pravdi i po{tewu?

MILO[: U~io i je da misle bez mog odobrewa. Deca su to. Jo{ im treba
da misle pored svi poslova u poqu!
VUK:

Ne}e biti. Taj u~iteq je molio za milost, da ga ne ubijete, jer

vam je k}er opkora~io. Poslije su mu va{i momci glavu osjekli!

MILO[: Spo~itavawe. Ko zna ~iju je ku}u opoganio.

90
VUK:

Aleksandar Pej~i}

O}e to. Ne jebu se Obrenovi}i svaki dan.

MILO[: Jebala te ova igra! Ne}u vi{e! Pro`iveo si ceo vek zar sad da
te ukapim?!
VUK:

Ne}e{ vi{e nikog. Kazano mi je da te priprjemim.

MILO[: Ko?!
VUK:

Skup{tina.

MILO[: Znao sam! E, pa ne}u vam ga majci moliti! Ima{ li jo{ takvih
gadosti, oca ti lajavog sakatog jebem.
VUK:

Trista ~uda, biv{i kne`e. Protjerao si cijelo selo iz Top~idera da bi kasnije pokupovao imawa za bambadava?

MILO[: ^ine}i se voliko, nisu se skrali od rada.

VUK:

Sudu govori{ VI!

MILO[: Nisu se, gospodine sudija, skrali od rada. [ta }e im onda

wive?
VUK:

S ovijem ta~kama optu`nice, a ima ih jo{, ve} ste dotjerali do

tridjeset godina te{ke robije.

MILO[: Uvek sam bio vredan. [ta je to tries godina?

VUK:

Dobro. Idemo daqe. Svu trgovinu ste uzeli sebi.

MILO[: Moro se neko `rtvovati za narod. To su sve neuki qudi, ne znaju

kako treba trgovati. Vaqalo ih je podu~iti.
VUK:

Toliko si narod podu~avao da niko nije vlastan od onoga {to

ima. U svako doba mo`e{ im sve uzeti, najposlije i ~ast!

MILO[: Ko }e ako ne ja? Ko? Uzimo sam im ~ast da je pri~uvam, da se ne

ar~i. Ovako, oni bi je sami prodali. Da je sva wihova ~ast
ostala kod mene, ne bi mi ga majci ostali stoka bez repa! Sve su
to neblagodarne ku~ke.
VUK:

Ti se ni~ega ne odri~e{?

MILO[: Ko se pametan dobrih dela opra{ta?!

VUK:

Ne}emo daqe. Nema{ tolikijeh `ivota kolko si robije nakamario!

MILO[: Velik ~ovek veliko i kamari.

VUK:

Jo{ da ti pro~itam presudu. Moram se nazuti da se kako go|

uspijem na stolicu.

MILO[: Ti bi da ispane{ ve}i bogaq no {to jesi.

VUK:

Sve vrhovne sudije su na pijedestalu.

Da Bog po`ivi gospodara

91

Pauza.
VUK:

Uzvi{ewe, k biwa{!

MILO[: Ja s biwa{a kowa ja{em!

VUK:

Kow je ovdje sjedio prije mene.

MILO[: Ako mi probu{i{ stolicu. Pazi de!

Vuk se spotakne, dok je poku{avao da se uspewe na kwa`evsku stolicu, i
prili~no trapavo padne.
MILO[: Mani se }orava posla, {}opa}e{ i drugu nogu.
VUK:

(Po{to se nekako pridigao, bez Milo{eve pomo}i)

Do|i ovamo! Ova stolica ide na sto.

MILO[: Ako }ete da me ubijete ostavte mi bar wu u `ivotu. Nije to

bilo koja, no kwa`evska! Tolke sam godine u woj stolovo!
VUK:

Dr`i drugi kraj! Hajde! Sad! Op! Op! Op! Tako! Na sredu stola.
Joj!

MILO[: [ta ti je?

VUK:

Krsta, tu`an ti sam!

MILO[: Krsta, nego. Kad o{ da se pipa{ vlasti.

Milo{ ponosito gladi stolicu.
MILO[: Ona ti je doakala kad ja ve} nisam mogo. Klawaj, klawaj.
VUK:

Daj kwige! Obe! Po{to ne mogu da sjednem sad nikako nek

kwige, kao dio mene, budu na stolici.

MILO[: Mi~i tu pogan! Ajd ti {to si seo, al one! Artijetine!

VUK:

A mo`da te artijetine budu milostivije od mene prema tebi?

Bogohuqitequ, tu je Novi zavjet!

MILO[: (Dodaje mu kwige)

Znam. ^uo sam {ta s `vrqo.
VUK:

Tako. Ovdje }e biti Novi zavjet i Srpski rje~nik. Klekni!

MILO[: Vu~e?
VUK:

Klekni, pred ovijem sudom! Klekni!

Vuk {tapom udari Milo{a po kolenu, ovaj posrne i do|e u kle~e}i

polo`aj.
MILO[: A! Oca ti jebem!
VUK:

Ve{tije ovaj {tap jezi~avi od mene.

92

Aleksandar Pej~i}

MILO[: Joj! Ako si me ubo`io ...

VUK:

Kle~i, Milo{e, da se nau~i{ i tome poslu. Kle~i dok pro~itam

narodnu presudu ... Biv{i kne`e Milo{e, osu|uje{ sa na do`ivotnu te{ku robiju!

MILO[: Samo tako? Nimalo sve~anije? Ja sam gospodar! I marvi ka`e{,

okiti{ pre no {to je zakoqe{.
VUK:

A ti bi i paradno da ode{ na robiju?

Milo{, pun gneva, poku{ava da se pridigne. Vidno je da ga starost mu~i.

MILO[: Ako te je skup{tina ovlastila ... Joj!
VUK:

^ekajte, evo vam ruke.

MILO[: ^ibe! ... Onda }u je raspustiti. Izabra}u ja boqu ...

(Poklecne mu koleno i opet padne)
VUK:

[ala je, gospodaru, dajte da vam pomognem.

MILO[: (Pre~uje Vukovu repliku u nastupu jarosti)

Niko mi ne treba! Opet }u se sam uspeti!
VUK:

Bez mene ne mo`ete.

MILO[: A narod!? Narod te nije ovlastio!

VUK:

Jo{ i ovo da vam ka`em: znajte da, u Srbiji, oni koji vas najvi{e
mrze i kada vam `ele najve}e zlo, vele: Da Bog po`ivi gospodara!

MILO[: Zato {to me vole!

VUK:

Ne d Bog da ku{ate tu qubav. Ne}e vaqda da vi~u: da Bog umori

gospodara?!

MILO[: La`e{! La`e{! La`e{, pa{~e kqakavo!

VUK:

La`em ... [alio sam se za ovo su|ewe.

MILO[: [alio?!
VUK:

To vam je za ono `itije !

MILO[: More, samo da ti ustanem!

Vuk mu pru`a ruku, ovaj nevoqno prihvata.
MILO[: Misli{ da sam lud?! To si ti i onaj moj nesin da me kap udari, pa
posle, nikom ni{ta Bog je tako hteo! Wega! Wega ste izvikali, oca vam nezahvalnog ...
VUK:

Vi ste se malko nasikirali, ali, dobro }e vaqda biti.

MILO[: Kako vaqda!

Da Bog po`ivi gospodara

93

Iz mraka ponovo izrawa Amiya.

MILO[: (Amiyi)
De si ti kad me ovaj pred ukop dovede? Srce da mi isko~i!
VUK:

Uvijek ste bili puni `ivota, i jo{ se dr`ite. [ala je ...

AMIYA: [ta }u ti sad kada si sinu uturio vlast u ruke. Spremi glavu za
poslu`avnik.
Iza scene se prvo ~uje jak `amor, zatim: Da Bog po`ivi gospodara!
@iveo! @iveo! Potom Mihajlov glas: Babo, izi|i na balkon!
Narod: Da Bog po`ivi gospodara!
MILO[: [ta o}e?! Glavu?! Ne dam glavu! @ivu ne dam.
VUK:

Gospodaru, ono je Mihajlov glas.

AMIYA: Dok te ]opa zamajava, nesta vlasti, nesta slasti, pred nosom!
MILO[: Nije mogu}e!
VUK:

Jeste! Idem da vidim.

(@urno izlazi na balkon i zatvara vrta za sobom)

AMIYA: Em se sprdo s tobom, em tvom nesinu utrapio vlast!

Milo{ se zatetura u poku{aju da {tapom otera Amiyu.
MILO[: ^ibe! ... ^ibe, prikazo!
Ulazi Vuk.
VUK:

Zar poludjeste pred kapijom raja? S kime se svadite?!

AMIYA: Eto ti, jesam ti lepo reko. Turi}e te u kwi`urine s naslovom:

Biv{i kwaz u poku{aju da uzja{e kne`inu.
MILO[: Ku{! Ku{! Ku{! De mi sabqa!
VUK:

Gospodaru, {ta vas ugrabi?

MILO[: Je l Mihajlo?
VUK:

Pa, velim vam Mihajlo!

MILO[: Ajoj! Ajoj, meni! Moja bela glava ode!

VUK:

Ne zapjevajte! Ispred ku}e je s narodom. Vi~e vas na balkon.

MILO[: Ajoj! Joj, nesine crni! Pa de wega kraj mene `iva.

VUK:

(Doseti se)
Dopustite da Vam ja prvi ~estitam.

MILO[: Za ovo ode glava.

VUK:

I poqubim ruku.
(Uzima ga za ruku)

94

Aleksandar Pej~i}

Iza: Da Bog po`ivi gospodara! @iveo! @iveo!

VUK:

Moj svijetli kwa`e, narod vas ho}e.

MILO[: E, ne dam glavu!

VUK:

Ho}e Vs za kwaza.

MILO[: Mene?
VUK:

Vas!

MILO[: Ma .. Vu~e, dosta je za ono `itije.

VUK:

Prvi sam vam ~estitao. Doveo ih Mihajlo da vas obraduje,

svijetli kwa`e.

MILO[: Mene?!... Setili se svoga dobrotvora!

AMIYA: Oslobodioca.
VUK:

Oslobodioca, kwa`e.

AMIYA: Oca ote~estva!

VUK:

Oca ote~estva!

AMIYA: Milo{a Velikog.

VUK:

Velikog Milo{a!

MILO[: Gre{i{ Romi.

VUK:

Mo`e biti, gospodaru, star sam.

MILO[: Milo{ Veliki tako treba!

VUK:

Milo{ Veliki!

MILO[: More, Koya Milo{! Setio se narod.

Iza: Da Bog po`ivi Gospodara! @iveo! @iveo!.
VUK:

Kazao sam da vas pri~ekaju. Dok se ne sprijemite.

MILO[: Slu{aj kako piju~u! Dobri narod! Mene o}e!

AMIYA: Posle mog pada s neba, ovo je najve}e ~udo!
MILO[: ^udo!
VUK:

Vi ste to va{ijem ranijim vladawem i zaslu`ili.

MILO[: Dodaj mi: odoru, sabqu, lentu, kapu. Ne mogu ovakav pred moj
dobri narod.
Nadaqe se scena odvija u Milo{evom opremawu, obla~ewu kojom prilikom mu Vuk poma`e.

Da Bog po`ivi gospodara

95

MILO[: Amiya, da vidi{ da mi se jedan konak u Top~ideru izgradi. Do

prole}a!
AMIYA: Kako }u kad sam mrtav?
MILO[: Ne zanovetaj!
VUK:

E, ne}emo tako, kwa`e!

MILO[: Vidi, Topal opet prdi.

VUK:

Jo{ za jako{we vladavine pogradili ste dvore po cijeloj

Srbiji! @ivite kao kakav zemaqski Bog. Kad tako ~inite, a
kako }e ~iweti potomstvo na{e? Kad svaki vladar podigne sebi
dvore po vascijeloj zemqi, a kud }e narod? Nikog ne}e ostati do
vladara.

MILO[: Zemqa bez vladara ko ku}a bez duvara!

VUK:

Sakloni Bo`e da ja Vas kudim, no za va{e dobro.

MILO[: Vido bi ja tvoje dobro da mene ne izabra{e. Daj levi rukav. Ti

bi da prdim samo u jednom konaku? [pijoni dojave mojim
zlotvorima i {ta onda? Upadnu i odre`u glavu!
VUK:

Ne}ete, vaqda, svaku drugu no} u drugom konaku no}ivati?

MILO[: Nego! Sabqu oglancaj.

VUK:

Ipak smo mi qudi u godinama.

MILO[: ]ora ima da se ubije! Odma!

VUK:

Svijetli kwa`e, omraza nikom dobra nije donijela, a pogotovu

ne spokojan san.

AMIYA: Pusti ]oru nek se malo poigra o bukagijama dok se ne obesi o

kvaku.
MILO[: ^ine}i se voliko, mo`da sam prekarda{io.
VUK:

Jakako, svijetli kwa`e.

MILO[: Imamo li mi tamo u Srbiji kvaka po apsanama?

VUK:

Ne bih vam mogao re}i. Za ranije ih nije bilo.

MILO[: To da se odmah postavi! Tako je u celoj Jevropi. Ne}u da mi se

spo~itava kako nisam reformator!
VUK:

Tek sad vidim na koliku }ete vi polzu biti ota~astvu.

AMIYA: A {to }e tek narod da vidi.

MILO[: Vu~i} nek me do~eka sa ostalima, ipak je on presednik skup{tine. Red bi bio.

96
VUK:

Aleksandar Pej~i}

I bi}e. Ne mo`emo mimo reda.

MILO[: Daj, bre, tu kapu... Pogledaj me, jesam li k i na slici?

VUK:

U prirodi jo{ ste svijetliji.

MILO[: A da skinem kapu pa ovako u ruci s wom?

VUK:

Tako }e vam se vidjeti bjele vlasi.

MILO[: I treba, nek vide {ta su mi u~inili!

VUK:

Nijesu bili prosvijetqeni, ali, kad im otvorite {kole, onda,

prosvijetqeni, boqe }e vas paziti.

MILO[: Potamo se.

VUK:

Odmah naredite svud, gdje god je ve}a varo{!

MILO[: Ajd, otvori}u ti {kolu pa se igraj sudije i su|ewa.

VUK:

To je bilo za va{e dobro, da vam predstavim.

MILO[: Dobro me Bog spasio tvojega dobra, robije. Ako turi{ u kwi`urinu da sam toi~ vitlo ovim po salonu, nabi}u ti je celu u
dupe!
Iza: Da Bog po`ivi gospodara! @iveo! @iveo! @iveo!
MILO[: ^ibe.
(Krene pa se vrati)
MILO[: (Stolici)
Ne zaboravqam ja tebe; zajedno smo do{li, zajedno se i vra}amo.
VUK:

Zahvaqujem svijetli ...

Milo{ poqubi naslon stolice.

MILO[: ^ibe, more!
[utne Vuka u {tulu, ovaj zavr{i na svojoj zadwici.
MILO[: (Odlaze}i)
Narode, eto mene ...
AMIYA: I posle, Amiya se u dupe zavuko a nije me ni pomeno!
VUK:

(Prvi put jasno ugleda Amiyu)

Amiya?! Naopako, da ne}u mrijeti!

AMIYA: Ne}e{. Ne pre wega.

VUK:

(Sede}i)
Da Bog po`ivi gospodara!